Pompea

www.Crowarez.Org

Loretta Chase

Vojvoda od poroka
Naslov izvornika:The Last Hellion

-1-

Pompea

Prolog

Longlands, Northamptonshire Rujan 1826. Prezime vojvode od Ainswooda bilo je Mallory. Strunjaci za genealogiju sloili su se da je obitelj potekla iz Normandije i bila jedna od nekoliko njih to su se pod tim prezimenom preselile u Englesku u dvanaestom stoljeu. Prema etimologiarima to je prezime znailo nesretan ili kukavan. Ali u obiteljskoj povijesti vojvode od Ainswooda to prezime je znailo Nevolju, s velikim slovom "N". Neki su vojvodini predci dugo ivjeli, a neki su kratko ivjeli, ali svi su teko ivjeli jer im je takva bila narav. Bili su problematini, ro eni na takav nain, zbog toga ozloglaeni. Ali vremena su se mijenjala i obitelj se napokon poela mijenjati i smirivati s vremenima. etvrti vojvoda, pokvareni stari nitkov koji je umro jedno desetljee prije toga, bio je posljednji od svoga narataja. Oni koji su ostali iza njega bili su novi soj Malloryjevih, ulju eniji, ak i krjeposni. Iznimka je bio samo sin jedinac najmla ega brata pokojnoga etvrtog vojvode. Vere Aylwin Mallory bio je posljednji gad u obitelji Mallory. Dobrano premaivi est stopa, bio je najvii od njih i, kau neki, najljepi kao i najsuroviji. Imao je oevu gustu kestenjastu kosu, a u njegovim oima tamnozelenim iz prijanjeg narataja svjetlucala su stoljea pokvarenosti i isti poziv na grijeh koji je upropastio narataje ena. Kad je imao gotovo trideset dvije godine, poinio je vie od svoga dijela grijeha. Sada je putovao kroz umu velikog imanja Longlands, zaviaja vojvode od Ainswooda. Vereovo odredite je bila krma Zec i golub u oblinjem selu. Podrugljivim je baritonom pjevao rijei anglikanskoga pogrebnog obreda na melodiju neke bestidne balade. Nasluao se toga opijela toliko puta tijekom posljednjeg desetljea da ga je znao napamet, od otvaranja "Ja sam uskrsnue i ivot" do zavrnoga "Amen". "Svidjelo se Svemoguemu Bogu u njegovoj velikoj milosti uzeti k sebi duu naega dragog brata..." Kod "brata" mu je puknuo glas. Zastao je dok su mu se iroka ramena koila zbog napadaja drhtavice koja je potresala itav njegov golemi tjelesni ustroj. Obuhvativi rukom deblo najblieg stabla, kripnuo je zubima i vrsto stisnuo oi i elio da razorni bolovi jenjaju. Dosta je patnje podnio posljednjeg desetljea, rekao je Vere sam sebi, i prolio je

-2-

Pompea

www.Crowarez.Org

dovoljno suza tijekom sedam dana otkad je njegov strievi Charlie, peti vojvoda od Ainswooda, posljednji put udahnuo. Sada je Charlie leao u mauzoleju, s ostalima to se svidjee Svemoguem Bogu da ih uzme k sebi u posljednjih deset godina. Beskrajna povorka pogreba poela je s ukopom etvrtoga vojvode, koji je Vereu bio poput oca jer su mu roditelji umrli kad je imao devet godina. Otada je smrt ugrabila Charlievu brau skupa s njihovim sinovima i enama, i nekoliko djevojaka, te Charlievu enu i starijega sina. Ovaj posljednji pogreb, usprkos godinama privikavanja, bilo mu je najtee podnijeti, jer Charlie nije bio Vereu samo najdrai od svih redaka Malloryja nego i jedan od trojice ljudi na svijetu koje je Vere smatrao braom. Druga dva bili su Roger Barnes, vikont Wardell, i Sebastian Ballister, etvrti markiz od Daina. Ovaj potonji, crnomanjasti gorostas, obinije poznat kao lord Belzebub, openito se smatrao ogavnom ljagom na grbu obitelji Ballister. On i Wardell bili su Vereovi ortaci u zloinima jo od Etona. Ali Wardell je ubijen u pijanoj sva i u nekom dvoritu iza konjunice prije est godina, a Dain, koji je nekoliko mjeseci poslije toga otputovao na kontinent, kao da se za stalno naselio u Parizu. Nije mu preostao nitko vaan. Od glavnog ogranka Malloryevih ostao je samo jedan muki izdanak, osim Verea. Bio je to devetogodinji Robin, Charliev mla i sin, sada esti vojvoda od Ainswooda. Charlie je ostavio i dvije keri ako je tko mario brojiti enske, to se Vereu nije dalo a u oporuci je imenovao Verea, kao najblieg mukarca u rodu, da bude skrbnikom te djece. To nije znailo da je skrbnik trebao imati ikakve veze s njima. Dok je obiteljska privrenost mogla nametati snoljivost posljednjem lupeu me u Malloryjevima na isti nain kako je tradicija nametala imenovanje skrbnika nitko, ak ni Charlie, nije mogao biti toliko slijep da bi povjerovao kako je Vere prikladan za dunost odgajanja troje nevine djece. Toga e se prihvatiti jedna od Charlievih udanih sestara. Drugim rijeima, skrbnikov poloaj bio je posvema nominalne naravi, to se upravo podudarilo sa stanjem stvari, jer Vere nije ni pomislio na svoje tienike otkad je stigao prije tjedan dana na vrijeme da promatra kako Charlie odlazi na onaj svijet. Sve je bilo uasno, tono kako je njegov stric prorekao prije deset godina kad je Vere sjedio kraj njegove samrtnike postelje. "Vidio sam to kad su se okupili oko mene", rekao mu je stric. "Vidio sam ih kako u mimohodu ulaze i izlaze. Nesretnici. 'Kao to cvijet procvjeta, a potom je otkinut.' Dva su moja brata bila otrgnuta prije nego to si se ti rodio. Zatim tvoj otac. A danas sam vidio njih: Charlesa, Henrya i Williama. Ili je to bila mata ovjeka na umoru? 'To odbjegne kao sjena i ne traje.' Vidio sam ih, same sjene. to e ti tada uiniti, mladiu?" U to je vrijeme Vere pomislio da je starca izdala pamet. Sada mu je sve bilo jasnije. Same sjene. "Dobro je to rekao, tako mi Lucifera", promrmljao je dok se odmicao od stabla. "Pokazalo se da si bio prokleto dobar prorok, strie."

-3-

Pompea

Nastavio je obred gdje ga je bio prekinuo, pjevajui sveane rijei ivahnije u hodu i povremeno upuujui izazovno cerekanje prema nebesima. Da su ga u tom asu mogli vidjeti oni koji su ga bolje poznavali, razumjeli bi da on podbada Svemoguega kao to je esto podbadao svoje blinje smrtnike. Vere Mallory je traio nevolje, kao i obino, a ovaj put je pokuavao zametnuti borbu sa samim Jahvom. Nije mu to polo za rukom. Mutikaa se pribliavao svretku obreda a da mu Providnost nije ponudila ni cigli pljesak groma u znak neodobravanja. Vere se spremao prijei na Skruenje kad je uo kako iza njega pucketaju granice i uti lie praeno uurbanim topotom koraka. Okrenuo se... i ugledao duha. Nije to bio uistinu duh, naravno, ali dovoljno blizu toga. Bio je to Robin, tako bolno nalik na svoga oca plavokos i vitak, s istim morskozelenim oima da Vere nije mogao podnijeti njegovo lice, i uspio je odvraati pogled tijekom itava posljednjega tjedna. Ali djeak je trao prema njemu, pa nije dolazilo u obzir izbjegavanje. Nije dolazilo u obzir ni zanemarivanje otrog uboda tuge i gnjeva isto tako, da, na Vereovu sramotu, jer nije mogao zatomiti kivnost to je djeak na ivotu a njegov otac otiao. Vere je isturio eljust i zurio u djeaka. Nije to bio pogled dobrodolice i nagnao je Robina da naglo zastane kad se primaknuo na svega nekoliko koraka. Tada se odjednom djeakovo lice zarumenjelo, oi su mu se zakrijesile, i on je pognute glave sunuo na Verea, gruhnuvi iznena ena skrbnika tjemenom u trbuh. Iako je Vereov trbuh bio mekan otprilike kao eljezni prijeklad -jednako kao ostatak njegova tijela djeak nije samo nastavio gruhati nego je dodao i aketanje. Zaboravivi njihov golem nesrazmjer u dobi, veliini i teini, mladi je vojvoda udarao po daljnjem stricu kao pomahnitali David koji pokuava oboriti Golijata. Nitko od ulju enih Malloryja novog soja ne bi znao to uiniti s tim neizazvanim, oajnim i naoko poremeenim napadajem. Ali Vere nije bio ulju en. On je razumio, tomu nije bilo pomoi. Stajao je i putao da Robin pljuti nedjelotvornim udarcima po njemu, upravo kako je Robinov djed, etvrti vojvoda, stajao neko, prije mnogo godina, dok ga je udarao netom osirotjeli Vere. On nije znao to bi inio osim da plae, to u ono vrijeme zbog nekoga razloga apsolutno nije dolazilo u obzir. Kao to je Vere onda uinio, Robin je nastavio, borei se protiv nepomina stupa odrasla mukarca dok se nije umorio i klonuo na tlo. Vere se pokuavao sjetiti svoje srdbe i kivnosti prije nekoliko trenutaka. Pokuavao je poslati to dijete k vragu, pokuavao ga je zanemariti, ali nije uspijevao. To je bio Charliev djeak, i sigurno je bio oajan kad je umaknuo budnoj strai obitelji i slugu te se osmjelio krenuti u mranu umu, sam, da na e svoga raskalaena starijeg ro aka.

-4-

Pompea

www.Crowarez.Org

Vere nije pouzdano znao zbog ega je dijete bilo oajno. Ali bilo je dovoljno jasno da Robin oekuje od Verea da na se preuzme brigu, to god to bilo. Priekao je da jenja Robinova zasopljenost i prije e u normalno disanje, zatim je podignuo djeaka na noge. "Ti ne bi smio prilaziti k meni blie od milje, zna", rekao je Vere. "Ja irim lo utjecaj. Upitaj bilo koga. Upitaj svoje tetke." "One plau", rekao je Robin gledajui u svoje oguljene cipele. "One previe plau. I previe mekoputno govore." "Da, to je ogavno", sloio se Vere. Nagnuo se i otresao djeakov kaput. Dijete ga je pogledalo... Charlievim oima. Ali su one bile mla e i previe su se pouzdavale. Verea su zapekle vlastite oi. Uspravio se, proistio grlo i rekao: "Razmiljao sam da im prepustim sve to. Mislio sam poi u... Brighton." Zastao je i rekao sam sebi da je ludo to to uope razmatra. Ali djeak je pristupio k njemu, a djeakov otac nikada nije iznevjerio Verea. Osim kad je umro. "Bi li volio poi sa mnom?" "U Brighton?" "Tako sam rekao?" Premlade i prepovjerljive oi poele su blistati. "Gdje je onaj paviljon, je li?" Golema arhitektonska fantazmagorija poznata kao Kraljevski paviljon bila je jednako golema kao ideja kralja ure etvrtoga o ladanjskoj kui uz more. "Bio je jo ondje, kad sam zadnji put pogledao", odgovorio je Vere. Poeo je hodati uputivi se prema kui. Njegov tienik smjesta je poao za njim, trei da bi pratio dugake koraaje svoga starijeg ro aka. "Je li tako matovit kako izgleda na slikama, ro ae Vere? Je li zbilja kao palaa iz Tisuu i jedne noi?" "Mislio sam da krenemo odmah sutra ujutro", rekao je Vere. "to ranije odemo odavde to ranije moe sam za sebe odluivati." Da se pitalo Robina, krenuli bi istoga asa. Da se pitalo njegovih tetaka i njihovih mueva, Vere bi se otputio sam. Ali nije se pitalo nikoga drugoga, kako im je rekao malo poslije toga. Kao djetetovu zakonitom skrbniku, nije mu bilo potrebno niije doputenje da odvede Robina u Brighton ili u Bombay, to se toga ticalo. Ipak je sam Robin stiao njihove primjedbe. Zvuk trupkanja izmamio je obitelj iz dnevne sobe na vrijeme da vide kako mladi vojvoda potee svoj putni koveg niz veliko stubite u Longlandsu i prolazi polumranom dvoranom do predvorja. "Eto, vidite?" obratio se Vere Dorotheji, Charlievoj najmla oj sestri, koja je najdue i najupornije prosvjedovala. "On jedva eka da pobjegne. Vi ste prokleto turobni, svi vi zajedno. Suze i utiani glasovi i crni krep i bombasin to njega plai. Sve je mrano i odrasli plau. On eli biti sa mnom jer sam krupan i buan. Jer mogu rastjerati udovita. Zar to ne vidite?" Vidjela ona to ili ne, popustila je, a potom su i ostali slijedili njezin primjer. Bilo je

-5-

Pompea

to samo na nekoliko tjedana, uostalom. ak ni Vere Mallory nije mogao neopozivo iskvariti djetetov moral za koji tjedan. On nije ni elio kvariti djeakov moral, i krenuo je uistinu namjeravajui vratiti Robina nakon petnaest dana. Vere nije mogao biti ocem ni njemu ni bilo kojem djetetu, bio je toga veoma svjestan. Nije bio prikladan uzor. Nije bio oenjen i nije mu bilo ni na kraj pameti da uzima enu da bi inio stvari koje ine ene, blage stvari, koje bi uravnoteile njegovo grubo, neulju eno ponaanje. Njegovo kuanstvo sainjavao je jedan sluga, sobar Jaynes, kojega su resile sve blage, materinske kvalitete dikobraza koji boluje od slabe probave. Osim toga, to "kuanstvo" nije imalo stalna boravita otkad je Vere napustio Oxford. Ukratko, nije bilo naina da se odgoji dijete, naroito ono kojemu je bilo su eno da preuzme na se breme velikog vojvodstva. Me utim, nekoliko predvi anih tjedana nekako se produilo u mjesec dana, zatim u jo jedan. Iz Brightona su putovali u Berkshire, do doline White Horse, da vide drevnu nazubljenost krednih obronaka. odande do Stonehengea, i dalje na zapad, slijedei obalu i istraujui krijumarske draice cijelim putem do Lands Enda. Jesen se ohladila u zimu koja se sa svoje strane otoplila u proljee. Tada su stigla pisma, od Dorotheje i ostalih, s pristojnim ali ne previe istananim podsjeanjima: Robinov se odgoj ne moe beskonano zanemarivati, njegove sestre eznu za njim, i to dulje djeak bude lutao to e se tee skrasiti na jednom mjestu. Sve je to bila istina, rekla je Vereu vlastita savjest. Robinu je bila potrebna prava obitelj, postojanost, dom. Ipak mu je bilo teko kad je vratio Robina u Longlands, teko mu se bilo rastati od njega, iako je oevidno estito namjeravao da to uini. Kuanstvo nije vie bilo turobno kao prije. Ondje su sada stalno ivjeli Dorothea i njezin mu, skupa s Robi novim sestrama i vlastitim porodom. Dvorane su ponovno odzvanjale od djejih pjesama i smijeha, Vere je usprkos svojoj navadi morao pohvaliti to to su krep i ahatni rubovi i crni bombasin ve bili ustupili mjesto manje alobnim tonovima polu-tugovanja. Bilo je jasno da je Vere ve bio obavio svoj posao. Rastjerao je udovita mimo svake sumnje, jer se ve za nekoliko sati Robin prisno sprijateljio sa svojim tetkiima i pridruio im se u muenju djevojica. I kad je dolo vrijeme rastanka, Robin nije pokazivao nikakvih znakova panike. Nije se razdraio niti je udario Verea, nego je obeao da e mu vjerno pisati, izmamio od svoga skrbnika obeanje da e doi potkraj kolovoza za njegov deseti ro endan, zatim otrao pomoi ro acima da uprizore bitku kod Agincourta. Ali Vere se vratio mnogo prije njegova ro endana. Ni tri tjedna nakon odlaska iz

-6-

Pompea

www.Crowarez.Org

Longlandsa on je hitao natrag. esti vojvoda od Ainswooda bio je obolio od difterije. Robinova bolest jo nije bila dobro poznata. Prvo tono izvjee o toj zarazi objavljeno je u Francuskoj tek pet godina prije toga. Znalo se samo da je difterija veoma zarazna i o tome se nije raspravljalo. Charlieve su sestre preklinjale Verea. Njihovi su ga muevi pokuavali zaustaviti, ali on je bio krupniji negoli ijedan od njih, a u gnjevu, kakav ga je sada obuzimao, ni regimenta vojnika ne bi ga bila mogla suzbiti. Uzletio je uz veliko stubite i produio niz hodnik do bolesnike sobe. Istjerao je njegovateljicu i zakljuao vrata. Zatim je sjeo kraj postelje i uhvatio svoga tienika za slabu ruicu. "Sve je u redu, Robin", rekao je. "Ja sam ovdje. Borit u se za tebe. Otarasi se toga i prebaci na mene, uje li me, djeae ? Stresi tu prokletu boletinu i pusti mene da se s njom pohrvam. Mogu ja to, djeae moj, ti zna da mogu." Hladna ruica leala je nepomino u njegovoj ruetini. "Predaj mi je, molim te", navaljivao je Vere zatomljujui suze, guei uzaludnu alost. "Prerano je za tebe, Robin, ti zna da je prerano. Jedva si poeo ivjeti. Ne zna ni dijelak onoga to treba vidjeti, to treba uiniti." Vje e mladoga vojvode namrekale su se i otvorile. inilo se da je u njegovim oima zatreptalo neto poput prepoznavanja. Na trenutak su njegove Usne oblikovale neuhvatljiv smijeak. Zatim su se djeakove oi sklopile. To je bilo sve. Iako je Vere nastavio govoriti, umiljavati se, preklinjao, iako je stezao ruicu, nije mogao izvui bolest iz djeaka i uvui je u sebe. Mogao je samo ekati i bdjeti, kao to je uinio toliko puta prije. Toga je puta bdijenje bilo kratko, najkrae, najtegobnije od svih. Za manje od pola sata, dok je sumrak kradom prelazio u no, djeak se iskrao i odletio... kao sjena.

-7-

Pompea

Jedan

London Srijeda, 27. kolovoza 1828. Tuit u ih!" bjesnio je Angus Macgowan. "U ovom kraljevstvu postoje zakoni protiv klevete, a ako ovo nije kleveta, ja sam nabreklo bikovsko mudo!" Golema crna enka mastifa, koja je kunjala kraj vrata nakladnikova ureda, podignula je glavu i s blagom znatieljom promatrala naizmjenice Macgowana i svoju gospodaricu. Kad se uvjerila da potonja nije ni u kakvoj izravnoj opasnosti, kuja je opet poloila glavu na prednje ape i sklopila oi. Njezina gospodarica, dvadesetosmogodinja Lydia Grenville, promatrala je Macgowana sa slinom ravnodunosti. Nije bilo lako uznemiriti Lydiju. Plavokosa i plavooka, malo nia od est stopa1, bila je tankoutna kao prosjena valkira ili amazonka, a njezino tijelo, poput tijela tih mitolokih ratnica, bilo je jednako snano i okretno kao njezin um. Kad je on predmetom svoga gnuanja tresnuo o stol, ona ga je hladno podignula. Bilo je to posljednje izdanje Bellweathers Reviewa. U njemu je, kao i u prethodnom broju, nekoliko stupaca naslovne stranice bilo posveeno napadu na Lydijino najnovije novinarsko ostvarenje. U skladu sa svojim nadimkom, Argusova "Lady Grendel" jo jedanput je srnula u opaki nasrtaj na bezazlene itatelje, rigajui otrovna isparenja u atmosferu koja je ve gusta od njezinih oneienja. Njezine rtve to jo teturaju od prijanjih napada na njihovu osjetljivost strmoglavljene su ponovno u pravi bezdan ponienja odakle se die smrad pokvarenih i obeaenih stvorenja jer se jedva moe imenovati ljudskim biima gamad koju je pretvorila u svoje podanike ija kakofonija samosaalijevanja urla jer ne moemo te izluevine nazvati jezikom - Argusovo udovite u suknji... Tu je Lydia prestala itati. "Potpuno je izgubio vlast nad reenicom", rekla je Angusu. "Ali ne moe ga ovjek tuiti zbog loa pisanja. Ili zbog pomanjkanja originalnosti. Koliko se sjeam, Edinburgh Review me je prvi nazvao po udovitu iz Beowulfa. U svakom sluaju, ne vjerujem da itko posjeduje patent na ime 'Lady Grendel'." "Ovo je prostaki napad!" kriknuo je on. "Nita drugo ne kae nego te naziva kopiletom od sljedeeg do posljednjeg paragrafa, i insinuira kako bi istraivanje tvoje prolosti..." "... nesumnjivo povezalo jeziaru Argusove inae neubrojive simpatije s drevnim zanatom ije su natuknice bolest i pokvarenost", proitala je glasno Lydia.
1 Stopa = 30,48 cm.

-8-

Pompea

www.Crowarez.Org

"Kleveta!" zagrmio je Angus udarivi akom po stolu. Kuja je ponovno podignula pogled, duboko psei udahnula, zatim se opet sabrala za kunjanje. "On tek neizravno kae da sam bila prostitutka", rekla je Lydia. "Harriet Wilson je bila bludnica, ali njezina se knjiga vrlo dobro prodavala. Da ju je gospodin Bellweather izvrije ao u tisku, usu ujem se rei da bi se moda obogatila. On i njegovi momci sigurno su pomogli naoj kui. Prethodno se izdanje Argusa prodalo za etrdeset osam sati. Dananje e otii prije popodnevnoga aja. Otkad me je poela napadati knjievna periodika, naa se naklada utrostruila. Umjesto da tui Bellweathera, trebao bi mu napisati zahvalno pismo i osokoliti ga da nastavi svoj estiti posao." Angus se zavalio na stolici iza radnog stola. "Bellweather ima prijatelje u Whitehallu", progun ao je. "A u Ministarstvu unutarnjih poslova ima pojedinaca koji ti nisu ba prijateljski naklonjeni." Lydia je bila i te kako svjesna da se na nju kostrijee u ministrovu krugu. U prvom nastavku svoga dvodijelnog lanka o nevoljama londonskih mladih prostitutka spominjala je legalizaciju prostitucije, to bi Kruni omoguilo da ozakoni i regulira taj zanat, kao primjerice u Parizu. Reguliranje bi, sugerirala je, moglo barem pomoi da se smanje najgora zlostavljanja. "Premijer Peel bi mi morao zahvaliti", rekla je ona. "Moja sugestija izazvala je toliko srdbe da njegov prijedlog da se osnuje gradska policija izgleda blag i razuman istoj vrsti ljudi koji su neko urlali da je to bila urota s ciljem da se Engleska zgnjei pod petom tiranije." Slegnula je ramenima. "Tiranija, doista. Da imamo prave policijske snage, ta bi neman do sada bila uhiena." Neman o kojoj je rije bila je Coralie Brees. Za est mjeseci otkad je stigla s kontinenta izila je na glas kao najgora londonska svodnica. Da bi dobila prie njezinih zaposlenica, Lydia je obeala da ne e otkriti ime te ene to ne znai da bi otkrivanje imena podvodaice pomoglo pravdi. Zavaravanje vlasti bilo je popularno me u trgovkinjama bludom koje su bile veoma vjete u toj igri. Mijenjale su imena esto i lako kao to je Lydijin otac inio da bi umaknuo vjerovnicima, i prebacivale su se poput takora iz jednog brloga u drugi. Nije bilo nikakvo udo to im sudci iz Ulice Bow nisu mogli ui u trag a nisu se ni osjeali obveznima da to ine. Prema nekim procjenama, London je imao vie od pedeset tisua prostitutka, i previe njih ispod esnaest godina. Koliko je Lydia do sada mogla utvrditi, nijedna od Coralienih djevojaka nije bila starija od devetnaest. "Ali ti si je vidjela", rekao je Angus, prekinuvi Lydijina tmurna razmiljanja. "Zato nisi na nju nahuckala to svoje crno udovite?" Klimnuo je glavom prema mastifu. "Nije dobro uhititi enu kad nema nikoga dovoljno hrabra da svjedoi protiv nje", odgovorila je Lydia nestrpljivo. "Ako je vlasti ne uhvate na djelu a ona se jako brine da je ne uhvate nemamo je za to optuiti. Nema dokaza. Nema svjedoka. Malo bi mogla za nas uiniti Susan, osim da je osakati ili usmrti." Susan je poluotvorila jedno oko kad se spomenulo njezino ime.

-9-

Pompea

"Budui da bi pas to uinio samo na moju zapovijed, mene bi izveli na sud zbog napada ili bi me objesili zbog ubojstva", nastavila je Lydia. "Radije ne bih da me objese na raun jedne prljave, sadistike podvodaice." Vratila je Bellweathers Review na stol svoga poslodavca, zatim izvadila depni sat. Pripadao je njezinu prastricu Stephenu Grenvilleu. On i njegova ena Euphemia prihvatili su Lydiju kad joj je bilo trinaest godina. Umrli su prole jeseni u razmaku od nekoliko sati. Iako ih je voljela, Lydia nije mogla eznuti za ivotom koji je vodila s tim besprijekornim parom. Nisu bili moralno pokvareni kao njezin otac ali su bili plitki, neinteligentni, neorganizirani i patili su od strahovita sluaja strasti za putovanjima. Uvijek su eljeli otresti prainu nekog mjesta s nogu mnogo prije nego to se praina mogla imalo nataloiti. Podruje koje je Lydia s njima pokrila sezalo je od Lisabona na zapadu do Damaska na istoku, ukljuujui i zemlje na junim obalama Sredozemlja. Ipak, rekla je sama sebi, ona sada ne bi imala nakladnika da ga ljuti, niti ljubomornih konkurenata da ga grde, da nije bilo toga ivota. Neto nalik smijeku iskrivilo je njezina usta kad se sjetila novina u kojima je poela oponaajui svoju pokojnu i njeno voljenu mamu onoga dana kad ju je otac prepustio nesposobnoj brizi Stephena i Euphemije. S trinaest godina Lydia je bila gotovo nepismena, a njezin dnevnik prepun pravopisnih grozota i uasnih zloina protiv gramatike. Ali Quit, sluga kod Grenvilleovih, pouavao ju je povijest, zemljopis, matematiku i, to je najvanije, knjievnost. Quit je bio onaj tko ju je ohrabrivao da pie, i ona mu se oduila najbolje to je mogla. Novac koji joj je Stephen ostavio kao miraz ona je pretvorila u mirovinu za svoga poduavatelja. Nije to bila velika rtva. Ona nije eljela udaju nego karijeru knjievnice. I tako, oslobo ena svih obveza prvi put u ivotu, Lydia je krenula u London. Ponijela je sa sobom kopije putopisa koje je prije objavila u nekoliko engleskih i kontinentalnih magazina, i ono to je ostalo od Stephenova i Euphemijina "imanja": izbor razliita nakita i triarija te jedan dragocjen novi. Depni sat bio je sve to joj je preostalo od njihovih osobnih stvari. ak i kad ju je Angus zaposlio, Lydia se nije potrudila otkupiti druge predmete koje je zaloila tijekom onih prvih emernih mjeseci u Londonu. Drae joj je bilo potroiti zaradu na nune stvari. Posljednja takva kupovina bila su jednoprena kola i konj da ih vue. Mogla si je priutiti konja i jednopreg jer je zara ivala vie nego dobru plau, mnogo bolju nego to bi se razumno moglo oekivati. Sigurno je oekivala da e se barem godinu dana ubijati piui za novine, za peni po retku, izvjea o poarima, eksplozijama, umorstvima i drugim nesreama i katastrofama. Ali sudbina je poslala trunak sree na njezin put u rano proljee. Lydia je prvi put ula u urede Argusa kad je magazin bio na rubu propasti, a njegov nakladnik Macgowan

-10-

Pompea

www.Crowarez.Org

dovoljno oajan da uini bilo to ak da zaposli enu to bi ponudilo mogunost opstanka. "Skoro je dva i pol", rekla je Lydia, vraajui sat u dep na suknji i svoje misli u sadanjost. "Morala bih poi. U tri me eka Joe Purvis u Pearkesovoj kui ostriga da skupa pogledamo ilustracije za sljedee poglavlje one proklete prie." Odmaknula se od stola i krenula prema vratima. "To nisu bili zloesti knjievni kritiari, nego nam je tvoja 'prokleta pria' donijela bogatstvo", rekao je Angus. Pria o kojoj je rije bila je Rua iz Tebe i pustolovine njezine junakinje prepriavale su se u dvotjedniku u dijelovima od dva poglavlja, od prologa svibnja. Samo su ona i Angus bili svjesni da je ime njezina autora, Mr. S. E. St. Bellair, tako er bilo plod mate. ak ni Joe Purvis nije znao da je Lydia napisala poglavlja koje je on ilustrirao. Ni u najdivljijim snovima ne bi mogao zamisliti da bi gospo ica Grenville, najcininija tvrdoglava Argusova izvjestiteljica, smislila jednu jedinu rije te silno matovite i zamrene prie. Sama Lydia nije voljela da ju na to podsjeaju. Zastala je i okrenula se prema Angusu. "Romantine brbljarije", rekla je. "Moda je tako, ali tvoje fascinantne brbljarije bile su prije svega neodoljiva udica za itatelje posebice za dame i zbog toga se oni stalno vraaju molei nastavak. Prokletstvo, ak si i mene nagnala da se koprcam na tvojoj udici." Ustao je i zaobiao stol. "Ona pametna djevojka, tvoja Miranda zna, razgovarao sam o tome s gospodom Macgowan, i ona misli da bi se onaj drski pokvarenjak morao opametiti i..." "Angus, predloila sam pisanje te idiotske prie uz dva uvjeta", rekla je Lydia dubokim, grubim glasom. "Nikakvo mijeanje s tvoje ili bilo ije strane bilo je prvi uvjet. Drugi je bila apsolutna anonimnost." Svrnula je na njega ledeni plavi pogled. "Ako procuri i najtananija slutnja da sam ja autorica tih sentimentalnih splaina, tebe u osobno smatrati odgovornim. U tom e sluaju svi ugovori izme u nas biti nevrijedni i nitavni." Njezino plavo zurenje nosilo je uznemirujuu slinost s divljim pogledom nekih lanova plemstva pod kojim su se slamali narataji njihovih podanika. Iako je bio kot lavljega srca, Macgowan je podvio rep pod tim ledenim pogledom i zarumenio se u licu kao to bi uinio svaki podanik. "Ima pravo, gospo ice Grenville", rekao je krotko. "Veoma je nesmotreno od mene to o tome ovdje govorim. Vrata jesu debela, ali bolje je ne izvrgavati se riziku. Ti zna da sam potpuno svjestan svojih obveza prema tebi i..." "Oh, za ljubav Boju, nemoj mi se dodvoravati", rekla je odrjeito. "Dovoljno me dobro plaa." Zakoraila je prema vratima. "Idemo, Susan." Kuja je ustala. Lydia je podignula uzicu i otvorila vrata. "Dovi enja, Macgowan", rekla je, zatim otro izila kroz vrata ne ekajui odgovora.

-11-

Pompea

"Dovi enja...", rekao je on gledajui je u le a. "Dovi enja, vae velianstvo!" dodao je ispod glasa. "Misli da je prokleta kraljica - ali kuja zna pisati, vrag je odnio." Bilo je mnogo ljudi u Engleskoj koji bi se u tom asu sloili da gospo ica Grenville zna pisati. Mnogi bi od njih ipak ustvrdili da bi S. E. St. Bellair mogao i bolje pisati. To je Archibald Jaynes, sobar vojvode od Ainswooda, pokuavao objasniti svojem gospodaru. Jaynes nije izgledao kao sobar. Vitko gra en i ilav, sa siunim crnim oima usa enim vrlo blizu dugaka i savijena nosa nekoliko mu je puta bivao slomljen vie je sliio na lasiju vrstu grubijana to se esto susreu na konjskim utrkama ili boksakim borbama, gdje se klade. Sam Jaynes bi oklijevao prije nego to bi se za sebe posluio izrazom "dentlmenov dentlmen". Iako je, usprkos svojim neprivlanim crtama lica, bio pretjerano uredan i elegantan, njegov visoki, lijepi gospodar nije bio ono to bi Jaynes nazvao dentlmenom. Njih su dvojica sjedila u najboljem odjeljku to nije mnogo govorilo, po Jaynesovu miljenju restorana Alamode u Clare Courtu gdje su se posluivali uveni gove i odresci. Za ulicu, uzak prolaz pokraj zloglasne Drury Lane, teko se moglo rei da je najelegantnija u Londonu, a na kulinarske proizvode u Alamodeu rijetko se raunalo da e privui izbirljiva nepca. Sve je to udesno pristajalo uz vojvodu, jer on nije bio nimalo elegantniji ili izbirljiviji od prosjena divljaka, vjerojatno i manje, sudei po onome to je Jaynes proitao o uro enikim rasama. Poto je za kratko vrijeme svladala visoku hrpu govedine, njegova se milost namjestila na stolcu ili izvalila, to bi bolje odgovaralo prizoru promatrajui kako mu konobar natae vr tamnoga piva. Vojvodina kestenjasta kosa, s kojom se Jaynes prije kratka vremena toliko namuio, nalazila se u raupanoj zbrci kao da objavljuje da se nikada u ivotu nije susrela s eljem ili etkom. Marama oko vrata, neko prhko pokrobljena i mukotrpno svezana u vor, sa svakim naborom na propisanom razmaku i pod odre enim kutom, splasnula je u mlohav i zguvan nered. to se tie ostalih odjevnih predmeta njegove milosti, jezgrovito reeno, izgledali su kao da je u njima spavao, i doista su obino tako izgledali bez obzira na to to se s njima pokuavalo uiniti, i Jaynes je mislio: Stvarno, udim se zato se uzrujavam. A govorio je ovo: "'Rua iz Tebe' je ime koje su dali velikom rubinu to ga je junakinja nala prije nekoliko poglavlja kad se nala zarobljena u faraonovoj grobnici sa zmijama. To je pustolovna pria, vidite, i samo se o njoj govori jo od ljeta." Poto se konobar udaljio, vojvoda je s dosadom bacio zeleni pogled na primjerak Argusa. Leao je na stolu, jo neotvoren i samo je zahvaljujui fenomenalno uvjebanoj snazi volje Jaynes odolio iskuenju da ga ne otvori. "To bi bilo objanjenje zato si me u cik zore izvukao iz kue", rekla je njegova milost. "I povlaio me od jedne knjiare do druge traei to a sve su knjiare vrvjele

-12-

Pompea

www.Crowarez.Org

od ena. Uglavnom od pogrjene vrste", dodao je nainivi grimasu. "Nikada nisam vidio tako mnogo drolja u tako mnogo eretavih gomila kao jutros." "Ve su dva i pol sata", rekao je Jaynes. "Vi nikada niste vidjeli jutra. A to se tie zore, ona je ciknula kada ste napokon doteturali doma. Osim toga, razabrao sam u vrevi nekoliko privlanih mladih dama koje ste vi tako okorjelo odbacili kao 'drolje'. Ali dakako, ako im lica nisu pokrivena debelim slojem boje i grudi im ne iskau iz prsluka, one su za vas nevidljive." "teta to nisu isto tako bile neujne", promrmljao je njegov poslodavac. "Cvrkutanje i budalasto smijuljenje skupine bezveznjakinja. U me uvremenu spremnih da jedne drugima iskopaju oi zbog... to je ta vraja stvar?" Uzeo je asopis, letimino pogledao naslovnicu i ispustio ga. "Argus, uistinu. Sam obznanjuje da je 'Londonski pas uvar' kao da svijet udi za jo vie papovanja iz Fleet Streeta." "Argusovo je urednitvo u Strandu, a ne u Fleet Streetu", rekao je Jaynes. "I on je osvjeavajue lien papovanja. Otkad se gospo ica Grenville pridruila osoblju, publikacija sve vie slii na ono to se tvrdi u podnaslovu. Argus iz mitologije, kao to se moda sjeate..." "Radije se ne bih sjeao svojih dana u uionici." Ainswood je posegnuo za vrem. "Kad nije bio latinski, bio je grki. Kad nije bio grki, bio je latinski. A kad nije bilo ni jednoga ni drugoga, bile su ibe." "Kad nije bilo opijanja, kockanja i kurvanja", rekao je Jaynes sebi u bradu. On je to morao znati, jer je stupio u slubu Verea Malloryja kad je ovom potonjemu bilo esnaest godina, dok je vojvodstvo bilo naizgled sigurno jer je nekoliko mukih Malloryja stajalo izme u njega i naslova. Ali njih vie nije bilo. Sa smru posljednjega od njih, djeaka od devet godina, prije gotovo godinu i pol dana, Jaynesov je poslodavac postao sedmim vojvodom od Ainswooda. Batinjenje naslova nije ni truna promijenilo njegov karakter. Naprotiv, preao je od zla na gore, a zatim postao neizrecivo opak. Malo ujnije Jaynes je rekao: "Argus je navodno imao stotinu oiju, toga ete se sjetiti. Cilj je ovoga njegova imenjaka da pridonosi dobro informiranu puanstvu nepokolebljivim opaanjem i izvjeivanjem o metropoli kao da ima sto oiju. Primjerice, lanak gospo ice Grenville glede nesretnih mladih ena..." "Mislio sam da je bila samo jedna", ree njegov gospodar. "Tupoglava cura to se sama zatoila u grobnici sa zmijama. Tipino", nacerio se. "I neki jadni glupan morao je dogalopirati u pomo dami. Samo da bi u mukama umro od ujeda zmije. Ako bude imao sree." Tikvan, pomislio je Jaynes. "Nisam aludirao na priu koju je napisao gospodin St. Bellair", rekao je. "ija je junakinja, za vau informaciju, umaknula iz grobnice bez izvanjske pomoi. Me utim, govorio sam o..." "Nemoj mi red ve nasluujem da je ona svojom rjeitou usmrtila zmije." Ainswood je podignuo vr piva do usana i iskapio ga.

-13-

Pompea

"Govorio sam o radu gospo ice Grenville", rekao je Jaynes. "Njezini su lanci i eseji iznimno popularni kod dama." "Sauvaj nas Boe uenih ena. Ti zna koji je njihov problem, zar ne, Jaynes? Zahvaljujui tomu to se ne pumpaju redovno, enske se uputaju u najudnija matanja, primjerice uobraavaju da mogu misliti." Vojvoda je nadlanicom obrisao usta. Bio je barbarin, eto to je bio prije, pomislio je Jaynes. Njegova je milost pripadala vandalskim hordama koje su neko opljakale Rim. to se tie njegovih pogleda na ene, oni su brzo spali na predpotopnu razinu otkada je uzdignut do vojvodskog naslova. "Nisu sve ene bez razuma", ustrajavao je sobar. "Kad biste se potrudili da se upoznate sa enama vaega stalea, radije nego s nepismenim kurvama..." "Kurve mi daju jedinu stvar koju elim od enskog stvorenja, i stoga ne oekuju od mene nita osim plae. Ne mogu se domisliti nijednom dobru razlogu zato bih se gnjavio s drugom vrstom." "Jedan je dobar razlog taj to nikada ne ete dobiti pravu vojvotkinju ako odbijate doi unutar milje od ena dostojnih potovanja." Vojvoda je spustio vr. "Vrag te odnio, zar e opet nainjati taj razgovor?" "Za etiri mjeseca navrit ete trideset i etvrtu", rekao je Jaynes. "Uz brzinu kojom jurite u posljednje vrijeme, vai su izgledi da doekate taj ro endan priblino jednaki nuli. Treba uzeti u obzir naslov, i odgovornosti koje uza nj idu, od kojih je najvanija da dobijete nasljednika." Ainswood se odgurnuo od stola i ustao. "Zato bih do avola morao uzeti u obzir naslov? On nikada nije uzimao u obzir mene." Zgrabio je eir i rukavice. "Trebao je ostati gdje je bio i mene pustiti na miru, ali ne, on to nije htio, zar ne? Morao je stalno gmizati prema meni, od jednoga vrajeg pogreba do drugog. Dobro, ja kaem neka naslov nastavi gmizati kad mene uzemlje s drugima. Tada se moe objesiti o vrat nekom drugom jadniku, prokleto nezasitan kakav jest." Kooperno je iziao iz restorana. Nekoliko trenutaka poslije toga Vere je stigao do kraja Ulice Catherine i krenuo na zapad, namjeravajui smiriti unutarnju buru kraj rijeke, uz pomo jo nekoliko vreva tamnoga piva kod Lisice pod brdom. Kad je skrenuo u Strand, vidio je kako se laki jednopreg probija kroz guvu vozila kod Exeter Exchangea. Jednopreg je zamalo promaio prodavaa pite da ga ne probije polugom, pogibeljno se nagnuo prema nadolazeim teretnim kolima, ispravio se u posljednjem trenutku, zatim se otro zanio ustranu ravno prema dentlmenu koji je silazio s rubnika da prije e ulicu. Ne zastavi da razmisli. Vere se bacio naprijed, zgrabio ovjeka i odvukao ga natrag na plonik asak prije nego to je jednopreg proletio u Ulicu Catherine.

-14-

Pompea

www.Crowarez.Org

Dok je grmio pokraj njega, letimino je pogledao vozaa: ena u crnoj odjei, s crnim mastifom kao putnikom i oevidno usplahirenim konjem pod uzdama bez sluge na stranjoj platformi da joj pomogne. Pomaknuo je ovjeka sa strane i pourio za vozilom. Lydia je opsovala kad je vidjela da je njezina lovina mugnula u Russell Court. Prenapueni prolaz bio je preuzak za jednopreg, a bude li napravila dugaki krug oko kazalita u Drury Laneu, sigurno e ih izgubiti. Zaustavila je jednopreg i iskoila iz njega, a Susan u stopu za njom. Pritrao je odrpan djeak. "Pripazi na kobilu, Tom, i dva su ilinga tvoja", rekla je Lydia edu ulice. Zatim je podignula suknju i utrala u Russell Court. "Hej ti tamo!" zovnula je. "Pusti to dijete!" Susan se oglasila dubokim "Vau!" koji je odjeknuo kroz uski prolaz. Gospo a Brees jer je nju Lydia zovnula bacila je brz pogled preko ramena, zatim strugnula u jo uu uliicu, vukui za sobom djevojku. Lydia nije znala tko je ta djevojka slukinja sa sela po izgledu, vjerojatno jedna od bezbrojnih bjegunica koje su svaki dan stizale u London da bi smjesta pale u kande podvodaica i svodnika koji su besposliarili kraj svake putnike krme od Piccadillyja to Ratcliffea. Lydia je uoila taj par u Strandu: djevojka je buljila u prizore oko sebe kao prosjena tikva, dok ju je Coralie odjevena kao matrona dostojna potovanja, sa skupocjenom kapicom na kovrama to ih je obojila crnilom za cipele nemilosrdno vukla prema propasti, bez sumnje u Drury Lane i tamonju legiju poronih jazbina. Uspiju li ui u bilo koje bludilite kamo je gospo a Coralie naumila, Lydiji ne e dopustiti da u e, a djevojka nikada vie ne e izii. Ali kad je skrenula u uliicu, vidjela je da dijete vue pete po cesti i pokuava se osloboditi Coraliena stiska. "Tako je, djevojko!" viknula je Lydia. "Bjei od nje!" Bila je svjesna mukih povika iza sebe, ali Susanin gromoglasni lave potopio je rijei. Djevojka se sada ozbiljno borila, ali tvrdoglava ju je svodilja vrsto drala i vukla prema Vinegar Yardu. Kad je Coralie podignula ruku da udari dijete, Lydia je nasrnula na njih i udarcem nadlanice odbacila svodilju. Coralie je zateturala natrake i zaustavila se na prljavom zidu. "Kujo smrdljiva! Ostavi nas na miru!" ciknula je i jurnula naprijed. Nije bila dovoljno brza da dohvati djevojku koju je Lydia hitro sklonila s puta. "Susan, sad", rekla je mastifu. Susan se primaknula djevojinoj sme oj suknji i duboko zareala u znak upozorenja. Vjetica je oklijevala, dok joj se lice grilo od gnjeva.

-15-

Pompea

"Preporuujem ti da odgmie natrag u rupu iz koje si izgmizala", rekla je Lydia. "Pokuaj jo jednom staviti ruke na to dijete, i dat u da te uhite pod optubom za otmicu i pokuaj napada." "Pod optubom?" uzvratila je ena kao jeka. "Tuit e me, je li? A to ti eli s njom, pitam se, kurvetino jedna?" Lydia je pogledala djevojku koja je razrogaenim oima naizmjenice strijeljala Lydiju i svodilju. Oevidno nije znala kojoj bi od njih vjerovala. "Ulica BBow", protisnulo je dijete. "Napali su me, o-or-robili, a ona me je povela u... u..." "Propast", rekla je Lydia. U taj as je visok grubijan utrao u Vinegar Yard, s jo jednim momkom za petama. Nekoliko drugih mukaraca tako er se pojavljivalo iz razliitih krama i uliica. Lydia je dobro znala da obino slijede nevolje kada se okupi rulja. Ipak nije bila spremna napustiti tu beskunicu, bez obzira na rulju. Ne osvrui se na svjetinu Lydia se usredotoila na djevojku. "Ulica Bow je na onu stranu", rekla je i pokazala na zapad. "Put kojim te je vukla ova otrovnica vodi u Drury Lane, gdje se nalaze sva ljupka bludilita kao to ti moe rei svaki od ovih elegantnih momaka." "Laljivice!" zakretala je Coralie. "Ja sam je prva nala! Ti sama trai svoje djevojke, nakazna vjetice! Nauit u te kako se krade iz moga dvorita." Krenula je prema svojoj rtvi, ali Susanino zloslutno rezanje zaustavilo ju je na pola puta. "Otjeraj tu betiju!" proderala se. "Ili e poaliti." Nije udo to se njezine djevojke boje nje, pomislila je Lydia. Sigurno je napola luda kad se usudila toliko pribliiti Susani. ak su se i mukarci listom svaki nitkov kojega izriga kanalizacija, bez ikakve dvojbe drali na pristojnom razmaku od gun ava mastifa. "Nema pravo", rekla joj je Lydia smireno. "Dat u ti vremena da se izgubi prije nego to nabrojim do pet. Inae e ti strahovito poaliti. Jedan. Dva. Tr..." "Ah zaboga, dame, dame." Visok grubijan odgurnuo je jo jednog klipana s puta i probio se naprijed. "Od tolikoga izazivanja i zastraivanja prsnut e vam steznici, lijepe moje krasotice. I sve to zbog ega? Zbog najmanjeg problema na svijetu: jedno pile, a ele ga dvije kvoke. Ima mnotvo piladi oko nas, je li tako? Nije vrijedno remetiti kraljevski mir i dosa ivati redarstvenicima, zar ne? Pouzdano nije." Izvukao je kesu. "Evo to emo uiniti. Po jednu utavu novanicu svakoj od vas, drage moje a ja u tu malu preuzeti iz vaih ruku." Lydia je prepoznala izrazite naglaske viih stalea, ali bila je previe gnjevna da bi se tomu zaudila. "Jednu novanicu?" kriknula je. "Je li to za vas cijena ljudskog ivota? Jedna funta?"

-16-

Pompea

www.Crowarez.Org

On je na nju skrenuo blistav zeleni pogled. Promotrio ju je odozgor. Bio je vii od nje nekoliko centimetara, to se nije esto doga alo u Lydijinu iskustvu. "Koliko sam razabrao iz vae vonje, za vas ljudski ivot nema uope nikakve cijene", rekao je hladno. "U rasponu od jedne minute gotovo ste usmrtili troje ljudi u Strandu." Njegov drzak pogled plovio je iznad okupljena sluateljstva. "Morao bi postojati zakon protiv ena koje voze", objavio je. "One su javna prijetnja." "Dakako, Ainswood, pobrini se da to spomene u svojem iduem govoru u Gornjem domu", doviknuo je netko. "Iduem?" doviknuo je drugi. "Prije bi se reklo u prvom ako ne padne krov kad on dotetura u sabornicu." "Vrag neka me nosi!" stigao je glas iz pozadine. "Je li to Ainswood, ha?" "Dakako, i glumi kralja Salomona, nita manje", odvratio je netko iz prvog reda. "I uhvatio je krivu kobilu za rep, po obiaju. Kaite njegovoj milosti, gospo ice Grenville. On vas je ponizio kao da ste opatica iz Covent Gardena." "Nikakvo iznena enje", rekao je jedan od njegovih pajdaa. "S markizom od Daina postupio je kao s droljom, zar nije?" Tada je Lydia shvatila tko je taj protuha. U svibnju je pijani Ainswood susreo markiza Daina s mladenkom u nekom svratitu tijekom njihove svadbene noi i odbio povjerovati da je ta ena dama, a kamoli Dainova ena. Dain je morao akama ispraviti zabunu svoga nekadanjeg kolskog kolege. O tom se doga aju poslije tjednima govorilo u Londonu. Nije onda veliko udo to je Lydia pogrijeila i njegovu milost zamijenila s nekim pripadnikom oloa u Covent Gardenu. Kako god se uzelo, vojvoda od Ainswooda bio je jedan od najpokvarenijih, najbezonijih i najtupoglavijih razvratnika nabrojenih u Debrettovu Visokom plemstvu to nije malo postignue s obzirom na alosno stanje aristokracije. Bio je tako er, primijetila je Lydia, jedan od najneurednijih. Oito je odjenuo svoju skupo krojenu odjeu prije podosta dana te u njoj kako banio tako i spavao. Bio je bez eira, a uperak guste kestenjaste kose visio mu je preko jednog oka koje je kao i njegov parnjak svjedoilo o mjesecima nedostatna spavanja i vie nego dostatne razuzdanosti. Jedini njegov ustupak temeljnoj njezi bilo je doputenje da ga netko nedavno obrije vjerojatno dok je bio obamro od pia. Vidjela je i vie od toga: paklenski oganj koji se iskrio u zelenim dubinama njegova pogleda, arogantnu ukoenost nosa, tvrde crte jagodine kosti i eljusti... i avolsku krivulju usta koja je obeavala sve; spremnost na smijeh, na grijeh, to god hoe. Lydia nije ostala ravnoduna. Demona u njoj, kojega je inae dobro skrivala, morao je privui srodnik u njemu. Ali ona nije bila ni luda. Znala je dovoljno dobro da je to izvorni izgled hulje, i mogla je sve sabrati u jednu rije: nevolja. Ipak, ta hulja je bio vojvoda, a ak i najgori me u plemiima imao je vie utjecaja

-17-

Pompea

pred vlastima nego puki novinar, posebice novinar enskog roda. "Vaa milosti, pogrijeili ste samo s jednom od nas", rekla je s ukoenom pristojnosti. "Ja sam Lydia Grenville, iz Argtisa. Ova ena je poznata svodilja. Mamila je ovu djevojku u bludilite, pod izlikom da je vodi u Ulicu Bow. Ako biste priveli podvodaicu u pritvor, rado u vas otpratiti onamo i posvjedoiti..." "Ona je prijetvorna laljivica!" kriknula je Coralie. "Samo sam vodila dijete do Pearkesova restorana." Mahnula je rukom prema kui kamenica na suprotnoj strani. "Da neto prigrize. Upala je jadnica u nevolju..." "I bit e joj mnogo gore u tvojim rukama", rekla je Lydia. Njezina se pozornost vratila na Ainswooda. "Znate li to se doga a s djecom koja su dovoljno nesretna da padnu u njezine kande? Njih tuku, izgladnjuju i siluju dok ne budu dovedena u stanje grozna uasa. Zatim ih izvode na ulice u jedanaestoj, dvanaestoj godini, a neke od njih..." "Laljiva, prljava kurvetino, kuko jedna" urlala je svodnica. "Povrje ujem li moda tvoju ast?" upitala je Lydia. "eli li zadovoljtinu? Rado bih ti bila na usluzi. Ovdje i sada, ako eli." Zakoraila je prema svodnici. "Da vidimo kako ti se svi a biti na drugom kraju batine." Par krupnih ruku stegnuo je njezine miice i povukao je natrag. "Dosta, dame. Zadajete mi vraju glavobolju. Pokuajmo odrati mir, hoemo li?" "Oh, ovo je zabavno", doviknuo je netko. "Ainswood odrava mir. Je li se to pakao zamrznuo dok nisam gledao?" Lydia svrnu pogled na krupnu ruku koja joj je stezala miicu. "Skidajte svoje ape s mene", rekla je hladno. "Hou, im mi netko donese lu aku koulju da vas u nju uguram. Pitam se tko vas je pustio iz Bedlama?" Lydia je trznula laktom natrag, u njegov trbuh. Nije bio mekan. Bol joj je prostrujala kroz podlakticu do zapea. Ipak je i on neto osjetio, jer je promrmljao psovku i popustio, usred hukanja i zvidanja iz gomile. Bjei odavde dok jo moe, nju je upozoravao unutarnji glas, i nemoj se osvrtati. Bio je to unutarnji glas razuma, i ona bi ga bila posluala da ivac u koji su je pogodili njegovi podrugljivi komentari nije glasnije vrisnuo. Priroda nije oblikovala Lydijin karakter za povlaenje, a ponos joj je zabranjivao svaku radnju koja bi mirisala na slabost ili, ne daj Boe, na strah. Oi su joj se suzile i srce snano zalupalo kad se okrenula da se s njim suoi. "Dotaknite me jo jedanput", upozorila ga je, "i nabit u vam ljive na oba oka." "Oh, uinite to, vae gospodstvo!" potaknuo ga je jedan promatra. "Ponovno je

-18-

Pompea

www.Crowarez.Org

dotaknite." "Da, kladim se za desetau na vas, Ainswood!" "A ja za desetau da e mu ona podariti par ljiva kako je obeala", javio se izazovno drugi glas. Vojvoda ju je u me uvremenu procjenjivao, mjerei je hrabro zelenim pogledom od eiria do poluizmica. "Velika, da, ali ne dosee moju teinu", objavio je. "Rekao bih da je visoka pet stopa i tri etvrti. I ezdeset etiri kilograma teka, gola. Usput reeno", dodao je zurei u njezin prsluk, "platio bih pedeset funta da to vidim." Promukao smijeh i uobiajeni prostaki komentari pozdravili su njegovu duhovitost. Ni smijeh ni besramnost nisu zbunili Lydiju. Poznavala je ona taj grubi svijet; provela je veinu svoga djetinjstva u njemu. Ali buna ju je gomila podsjetila na glavnu stvar. Djevojka kojoj je pohitala u pomo stajala je skamenjena na mjestu, na licu joj je bio izraz ovjeka koji se naao usred praume okruen ljudoderima to nije bilo daleko od stvarnoga stanja. Ipak Lydia nije mogla dopustiti da taj glupan ima zadnju rije. "Oh, to ste lijepo izveli", rekla mu je. "Proirite naobrazbu ovoga djeteta, zato ne biste? Dajte joj lijep primjer londonskog ponaanja - i visok moralni ton plemstva." Imala je mnogo vie rei, ali podsjetila se da bi isto tako mogla drati prodiku miljokazu. Ako je taj mamlaz ikada imao savjesti, ona mu je zbog zanemarivanja umrla prije vie desetljea. Zadovoljivi se posljednjim letiminim pogledom, okrenula se od njega i krenula prema djevojci. Kratak pregled gomile kazao je Lydiji da je svodnica ieznula, to ju je razoaralo. Ipak ne bi bilo znatne razlike da je ostala, kad nitko od tih razlajanih dukela nije mario ni za to drugo osim vlastite zabave. "Do i, draga", rekla je pribliivi se djevojci. "Nita ne emo postii stojei usred ove rulje." "Gospo ice Grenville", stigao je vojvodin glas iza nje. Sva napeta Lydia se okrenula u hipu i nala se pred masivnim stupom od mukarca. Ustuknula je tek pola koraaja, podignula bradu i ispravila kraljenicu. On nije odustajao, ali ni ona nije uzmicala, iako to nije bilo lako. Nije mogla puno vidjeti mimo njegova snana torza, a iz takve blizine pogled joj je bio prikovan za njegov miiavi ustroj uz koji se njegova odjea tako tijesno pripijala. "Izvrsni refleksi", rekao je. "Da niste ensko, prihvatio bih vau ponudu, glede ljiva, hou rei. To jest, crnih..." "Znam to to znai", rekla je Lydia.

-19-

Pompea

"Doista, veoma je dobro imati bogat rjenik", rekao je. "Ubudue, me utim, preporuujem vam da uporabite kap - najmanji trunak - razuma, grlice moja, prije nego to se posluite jezikom. Moete u tome uspjeti, nadam se? Jer bi neki dragi momak, vidite, mogao shvatiti vaa divna prkoenja i zastraivanja kao zabavan izazov. Pa biste se u tom sluaju nali u drukijoj vrsti hrvanja nego to ste oekivali. Jeste li me razumjeli, djevojice?" Lydia je razrogaila oi. "Oh Boe, nisam", rekla je bez daha. "Va govor je predubok za mene, vaa milosti. Moj ga siuni mozak jednostavno ne moe obuhvatiti." Njegove su zelene oi zabljesnule. "Moda ga va eiri previe stie." Njegove su se ruke podigle do vrpca i zastale, nekoliko centimetara daleko. "Ja to ne bih uinila, da sam na vaem mjestu", rekla je ujednaenim glasom, dok joj je srce odskakalo od prsnog koa. On se nasmijao i potegnuo vezice na eiriu. Njezina je aka sunula uvis. On ju je zgrabio, smijui se i dalje, i privukao je uz vrsti stup svoga tijela. Ona je to napola oekivala, slutei to dolazi. Ali nije bila pripremljena za estinu ili prasak osjeaja koje nije mogla odgonetnuti, i oni su je izbacili iz ravnotee. Sljedeeg trenutka njegova su topla i tvrda i previe spretna usta zgnjeila njezina, i ona je tonula natrake, smetena i bespomona pod njegovim varljivo laganim pritiskom. Bila je drhtavo svjesna velike ruke rairene preko njezinih le a, njegove topline koja je prodirala kroz slojeve mombasina i rublja, i jo vie topline dolje, gdje ju je druga ilava ruka stezala oko struka. U jednom pogibeljnom trenutku njezin um je popustio kao i njezini miii, pod naletom topline i snage i kaotine mjeavine mukoga mirisa i okusa. Ali njezini su se instinkti izbrusili u surovoj koli, i sljedeeg je trenutka reagirala. Ovjesila se u njegovim rukama, postavi mlitava kao da je umrla. Osjetila je kako se njegove usne odmiu od njezinih. "Boga mi, cura se obeznanila..." Tada ga je odalamila akom po eljusti.

-20-

Pompea

www.Crowarez.Org

Dva

Sljedee to je Vere raspoznao bila je blatna lokva u kojoj je leao nauznak. U uima mu je zvonila galama gomile koja je iznad njega pljeskala, Kukala i zvidala. Pridignuo se na lakte i pustio pogled da putuje od crnih poluizmica pobjednice preko tekih sukanja od crnog bombasina do muki ozbiljne jakne koja je uredno bila zakopana do njezine brade. Iznad najviega puceta bilo je lice tako izrazito lijepo da ga je napola zaslijepilo im ga je ugledao. Bila je to zimska ljepota ledenoplavih oiju i snjenobijele koe, uokvirena crnim eiriem i svilenim vlasima boje prosinakog sunca. Trenutano su one izvanredne oi upitale dolje u njega plavi pogled od kojega se smrzavao. Takvim su pogledom, pretpostavio je, mogle biti obdarene mitoloke Gorgone. Da je to bio mit i pria umjesto stvarna ivota, on nimalo nije sumnjao da se ne bi hitro pretvorio u kamen. Ovako se stvrdnuo samo na svojem uobiajenom mjestu, ali veoma brzo, ak i za njega. Njezina smjelost i lice i raskono tijelo nadraili su ga jo prije nego to ju je podignuo rukama i svojim usnama dodirnuo njezine. Sada, dok je glupo zurio u zrela usta za kojima je tako lu aki gladovao, ona su se savila u uvrjedljiv poluosmijeh. Ruganje koje je u tome vidio prizvalo ga je k svijesti. Bezobrazna cura misli da je pobijedila i svi drugi moraju tako misliti, shvatio je. Za nekoliko sati svatko e u Londonu uti da je jedna ena svalila na dupe Ainswooda, posljednjeg nitkova iz obitelji Mallory. Kao pravi Mallory, Vere bi radije dopustio da ga polagano peku na ranju nego priznao da mu je okaljan ponos ili pokazao ita od onoga to je uistinu osjeao. I tako je na njezin samozadovoljan prijezir odgovorio izazovnim cerenjem po kojemu je bio poznat. "No, neka vam to bude lekcija", rekao je. "Ta stvar govori", izvijestila je ona promatrae. "Rekla bih da e preivjeti." Okrenula se i pola, a utavo trenje njezinih sukanja od bomba sina o dugaka bedra zvualo je kao psikanje zmija. Ne osvrui se na ruke koje su mu pruale pomo, Vere se osovio na noge ne skidajui oiju s nje. Promatrao je arogantno njihanje stranjice dok je odskakutala, smireno pokupila psa i djevojku te skrenula u jugozapadni izlaz iz Vinegar Yarda i izgubila se iz vida. Ni tada nije mogao svratiti punu pozornost na ljude oko sebe jer mu se mozak kovitlao od razbludnih scenarija u kojima je ona padala nauznak umjesto njega.

-21-

Pompea

Ipak mu je bio poznat trio oko njega Augustus Tolliver, George Carruthers i Adolphus Crenshaw i oni su poznavali njega, ili su mislili da ga poznaju. I tako je njegov izraz ostao pijano veseo kakav su oekivali. "Neka joj to bude lekcija, ha?" rekao je Tolliver smijuckajui se. "Kakva je to lekcija bila, pitam se? Kako zadati udarac koji slama eljust?" "Koji slama eljust?" odvratio je Carruthers prijezirno poput jeke. "A kako bi mogao govoriti da je slomio eljust? Njega nije oborio aperkat. Pao je zbog njezina udnovata akrobatskog trika." " uo sam za takve stvari", rekao je Crenshaw. "Neto u svezi s ravnoteom, koliko se sjeam. Jako popularno u Kini ili Arabiji ili nekoj takvoj zemlji, to bi se moglo i oekivati od onih nedokuivih pogana." "Sto bi se dakle moglo oekivati i od Lady Grendel", rekao je Carruthers. "uo sam da se rodila u movarama na Borneu i da su je odgojili krokodili." "Vie mi slii na Sedam ura", rekao je Tolliver. "uli ste kako za nju navijaju ovi puani. Oni je poznaju. Ona je jedna od njih, omrijestila se u najzabaenijim uliicama Svete zemlje, nema sumnje." "Gdje bi onda nauila poganske hrvake trikove?" upitao je Crenshaw. "I kako to da nitko nije za nju uo do prije nekoliko mjeseci? Gdje se zadravala cijelo to vrijeme da nitko nije primijetio amazonku poput nje? A nju nije tako teko opaziti, zar ne?" Okrenuo se opet prema Vereu koji je otresao blato sa hlaa. "Vi ste je izbliza vidjeli i uli, Ainswood. Je li bilo tragova Svete zemlje u njezinu govoru? Londonska sorta, to kaete, je li ili nije?" Sedam ura bilo je crno srce jednog od najrunijih londonskih kvartova, upe Svetoga Gilesa, koja je tako er bila ironino poznata kao Sveta zemlja. Vere je sumnjao da je gorgoni Grenville trebalo putovati izvan granica kako bi nauila prljave hrvake trikove kojima se posluila. A nita mu nije znailo to to nije razabrao nikakva cockney naglaska. I njegov Jaynes je odrastao medu najubogijim straarama, ali je izgubio svaki trag neuka naglaska. Moda je vie zvuala kao dama nego to je Jaynes zvuao kao dentlmen. to to moe znaiti? Mnoge su cure niskoga roda pokuavale oponaati bolje od sebe. Ali ako se Vere nije u taj as mogao sjetiti nijedne koja je to inila tako prirodno, jednako tako nije mogao razabrati nijednoga razloga da stoji tu i besmisleno naklapa o tome. Pokriven blatom izvana i vrijui iznutra, nije bio raspoloen da potie tu bagru vucibatina da svoje ograniene mozgove vjebaju na toj ili bilo kojoj drugoj temi. Napustivi ih, krenuo je u Ulicu Brydges, praen olujom uvreda kakve godinama nije doivio. Pohitao je u pomo ono prokletoj enskoj, a zatekao ju je gdje svim silama trai samo sva u. Njegovo pravodobno posredovanje jamano Joj je utedjelo no u le a. Za nagradu mu je ui saegao sumpor i oganj podrugljivih izazova.

-22-

Pompea

www.Crowarez.Org

Gospo ica Bezobraznica zapravo je zaprijetila da e mu nabiti ljive na oba oka. Zaprijetila je njemu Vereu Aylwinu Malloryju kojega ni onaj veliki dugokljuni lord Belzebub nije mogao dovesti u pokornost. Je li onda bilo ikakvo udo to je tako rasr eni ovjek morao primijeniti prokuanu i istinsku metodu uutkavanja jedne nadakbabe? A ako joj se to nije svidjelo, zato ga nije pljusnula po licu kako bi uinila svaka normalna ena? Zar je pomislila da bi on uzvratio udarac njoj ili bilo kojoj eni? Zar je pomislila da ju je nakanio silovati u Vinegar Yardu pred ruljom pijanica, svodnika i bludnica? Kao da je ikada toliko nisko pao, bjesnio je. Kao da je trebao na silu uzimati ene. Kao da nije morao praktiki toljagama odbijati njihova snubljenja. Bio je na pola puta prema Ulici Brydges kad je snaan glas prodro u njegovo gnuanje. "Velim ja Ainswood, je li tako?" Vere je zastao i okrenuo se. ovjek koji ga je zvao bio je onaj kojega je sklonio s puta pobjenjela jednoprega. "Isprva nisam mogao smjestiti ime", rekao je taj ovjek stigavi do njega. "Ali onda rekoe neto o Dainu, te moja kleta sestra, i onda se sjetim tko ste vi. to sam mogao od prve znati, on vas je spominjao vie puta, ali kazat u vam istinu; mene su gonili i lovili od nemila do nedraga, osjeam se ko Grk kako-se-ono-zove s onim Furijama iza njega, udo je to moji modani nisu zastalno zatvorili radnju. Tako po svoj prilici, da me je visoka cura zgazila ja ne bih vidio razlike, osim to bi mi to moda bio prvi odmor nakon vie nedjelja. Svejedno, veliki sam dunik, jer sam siguran da nije zgodno hodati kad ti kosti zdrobi kota, i bila bi mi ast da sa mnom podijelite jednu bocu." Pruio je ruku. "To jest, Bertie Trent, hou rei to sam ja, i drago mi je to sam vas upoznao." Lydia je pomela vojvodu od Ainswooda u najmraniji kutak svoga uma i usredotoila se na djevojku. To nije bila prva gospo ica u nevolji koju je spasila. Obino ih je odvodila u neku od londonskih dobrotvornih ustanova koje su bile vrjednije povjerenja. Tako je poetkom ljeta Lydia pritekla u pomo dvjema sedamnaestogodinjakinjama, Bess i Millie, koje su bile pobjegle od nasilnih poslodavaca. Ona ih je zaposlila kao djevojke za sve ili slukinje, kako su ih obino zvali jer joj je intuicija govorila da e joj odgovarati. Iskustvo je pokazalo da je njezina intuicija bila tona. Isti joj je snaan unutarnji glas kazao da bi i ovoj sirotici bolje bilo s njom. U asu kad je Lydia stisnula nju i Susan u jednopreg, bila je sigurna da djevojka ne pripada radnikom staleu. Iako je govorila s laganim kornvalskim naglaskom, to je bio kolovan naglasak, i gotovo prve rijei koje su izile iz njezinih usta bile su: "Ne mogu vjerovati da ste to vi, gospo ice Grenville iz Argusa." Sluavke i priproste djevojke sa sela vjerojatno nisu upoznate s Argusom.

-23-

Pompea

Djevojino ime pouzdano kornvalsko bilo je Tamsin Prideaux, a imala je devetnaest godina. Lydia je isprva naga ala petnaest, ali pri potanjem razgledanju njezina lica zrelost je bila oitija. Tamsin je bila sitnijeg rasta, i to je bilo sve, osim njezinih oiju koje su bile veoma krupne i barunasto sme e. Bile su tako er krajnje kratkovidne, pokazalo se poslije. Osim onoga to je nosila na sebi, naoale su bile jedine njezine preostale stvari. Bile su alosno oteene i jedno im je staklo napuklo. Skinula ih je odmah nakon iskakanja iz koije da bi ih oistila, objasnila je gospo ica Prideaux, jer su tada bile prekrivene debelim slojem praine s ceste. U krmi na putnoj postaji bila je velika guva, i netko ju je gurnuo. Sljedee ega se sjea bio je trzaj kojim joj je netko tako silovito oteo iz ruku torbicu i putnu torbu da je izgubila ravnoteu i pala. Kad je ustala s poda, nije vie bilo ni njezina kovega. U tom je trenutku naila podvodaica i hinei samilost ponudila joj da je odvede u Ulicu Bow gdje bi u sudskom uredu prijavile zloin. Bila je to stara varka, ali ak su i otvrdnule Londonane napadali i pljakali svaki dan, uvjeravala ju je Lydia. "Ne smije okrivljavati samu sebe", rekla je djevojci kad su stigli kui. "To se moglo svakom dogoditi." "Osim vama", rekla je gospo ica Prideaux. "Vi ste svemu dorasli." "Ne budi smijena", rekla je Lydia odrjeito dok ju je pourivala kroz vrata. "I ja sam nainila svoj dio pogrjeaka." Primijetila je da Susan nije pokazivala znakove ljubomore, to je obeavalo. Kuja je tako er odoljela napasti da se poigra s novom ljudskom igrakom. To je bilo obzirno od strane mastifa, jer je djevojka ve bila ustraena do bezumlja i ako bi krivo razumjela psee umiljavanje mogla bi poeti vritati to bi veoma mnogo uznemirilo Susan. Ipak je Lydia, im su uli u hodnik, poduzela mjere opreza. "Ovo je prijateljica", rekla je kuji dok je lagano tapala Tamsin po ramenu. "Budi njena, Susan. uje li me? Njena." Susan je polizala djevojci ruku, vrlo paljivo. Tamsin je nju veselo pomilovala. "Susan je visoko inteligentna", objasnila je Lydia. "Ali s njom mora rabiti jednostavne izraze." "Mastife su u starija vremena koristili za lov na divlje svinje, zar ne?" upitala je djevojka. "Grize li?" "Prije bi se reklo da prodire", kazala je Lydia. "Ti se ipak nema ega bojati. Ako u igri prejako zarei, otro joj kai 'Njeno!' osim ako ne eli da te svali i potopi u pseim alama." Tamsin se tiho nasmijala, to je bio znak ohrabrenja. Tada se pojavila Bess, i malo

-24-

Pompea

www.Crowarez.Org

potom goa je odvedena na aj, vrelu kupelj i drijemanje. Nakon kratka pranja Lydia je prela u svoju radnu sobu. Tek je tu, iza zatvorenih vrata, dopustila da joj maska nepokolebljiva samopouzdanja sklizne s lica. Iako je vidjela velik dio svijeta vie nego veina londonskih najkulitiviranijih osoba, mukih i enskih ona uope nije bila toliko svjetovna koliko je svijet vjerovao. Nijedan mukarac nikada dotad nije poljubio Lydiju Grenville. ak ni njezin prastric Stephen nikada nije iao dalje od tapanja po glavi ili kad se poela izduivati u gorostasnu djevojku po ruci. Ono to je vojvoda od Ainswooda uinio bilo je veoma daleko od rodbinskih navada. A Lydia je otkrila da je sama veoma daleko od imunosti. Svalila se na stolicu iza radnog stola i pritisnula savijenu glavu o donje dijelove dlanova i ekala da jenja vrelo unutarnje komeanje te da se njezin pomno ure en i dobro nadziran svijet vrati na svoje mjesto. Nije se htio vratiti. Umjesto toga duu joj je poplavio kaotino nenadziran svijet njezina djetinjstva. Smjenjivale su se plime i oseke slika da bi se naposljetku ustalile na prizoru koji joj se najdublje urezao u pamenje: trenutak kad su se njezin svijet i osjeaj tko je ona neopozivo promijenili. Vidjela je sebe kakva je bila onda djevojica koja sjedi na slupanu stolcu i ita dnevnik svoje majke. Premda Lydia ne bi to nikada uinila, mogla je napisati priu vrlo slinim stilom kakvim se posluila u Rui iz Tebe. London, 1810. Bila je rana veer, nekoliko sati nakon to je Anne Grenville poloena na poinak u upnom groblju, kad je njezina najstarija ki, desetogodinja Lydia, nala dnevnik. Leao je skriven ispod zguvane hrpe otpadaka tkanina namijenjenih za zakrpe, na dnu majine koare za ivanje. Lydijina mlada sestra, Sarah, odavno se bila uspavala plaem, a njihov otac, John Grenville, bio je iziao da potrai utjehu u rukama neke od svojih drolja ili u boci ili u objema, po svoj prilici. Za razliku od svoje sestre, Lydia je bila budna i njezine su plave oi bile suhe. Tijekom itava dana nije mogla zaplakati. Previe je bila ljuta na Boga koji joj je oduzeo krivog roditelja. Ali onda, to bi Bog htio od tate? pitala se Lydia dok je odmicala zalutali uperak zlaane kose i traila zakrpu za Sarahinu pregaicu. Tada je nala knjiicu ije su stranice bile ispunjene majinim tankim, urednim rukopisom. Zaboravivi na krpanje sjela je kraj zadimljena ognjita i itala cijelu no silno zagonetnu priu. Dnevnik je bio malen, a njezina mama nije vjerno unosila podatke. Tako je Lydia stigla do kraja prije nego to je njezin otac doteturao kui u neko doba poslije svanua.

-25-

Pompea

Priekala je ipak do popodneva, kad se otrijeznio i kad ga je minuo najgori oblik prijeke udi, a Sarah bila u stranjoj uliici igrajui se s djecom iz susjedstva. "Nala sam neto to je mama napisala", rekla mu je Lydia. "Je li istina da je ona neko bila dama? I da si ti nekada glumio na pozornici? Ili je mama samo matala?" Poeo je kopati za neim u ormaru za rublje, ali je zastao i bacio na nju jedva zamjetljivo radostan pogled. "Zar je vano to je bila?" uzvratio je. "To nam nije donijelo nikakvo dobro. zar ne? Zar misli da bismo ivjeli u ovoj upi da je dola s mirazom? ZATO je to vano tebi, visoka i mona gospo ice? Zamilja sebe kao veliku damu, zar ne?" "Je li istina da sam se ja umetnula na mamine pretke?" upitala je Lydia preavi preko oeva sarkazma. Nauila je da ne smije dopustiti da je to uzrujava. "Pretke?" Otvorio je kredenc, slegnuo ramenima videi oskudan sadraj, zatim ga s treskom zatvorio. "To je svean nain pristupa tomu? Je li ti tako mama objanjavala stvari?" "Ona je napisala u knjiici, ini se da je to dnevnik", ustrajala je Lydia, "da je potekla od stare plemike obitelji. I jedan je od njezinih ro aka bio lord markiz od Daina. Napisala je da je pobjegla u kotsku", nastavila je Lydia. "A njezina se obitelj jako rasrdila i odsjekla je kao da je bila ' oboljela grana Ballisterova stabla'. elim samo znati je li to istina. Mama je bila... matovita." "Doista je bila." U tatinim se oima pojavio lukav pogled, mnogo gori od ruganja pa ak i odbojnosti koju je katkada zaboravljao prikriti. U tom je asu Lydia shvatila da nije smjela spomenuti dnevnik, ali bilo je prekasno. Tada je mogla samo pljusnuti samu sebe. Ali sakrila je osjeaje kao i obino kad je on rekao: "Donesi mi knjiicu, Lydia." Donijela ju je i nikada je vie nije vidjela, kao to je i oekivala da e se dogoditi. Ieznula je kao to je toliko mnogo njezinih stvari ieznulo prije i nastavljalo iezavati tijekom iduih mjeseci. Lydia se lako dosjetila da je zaloio dnevnik njezine majke i da ga nikada ne e otkupiti, ili da ga je smjesta prodao. Tako je dolazio do novca. Katkada ga je gubio na kocki, a katkada ga je i dobivao, ali Lydia i Sarah rijetko su od njega vidjele koristi. Nisu je vidjeli ni ljudi kojima je John Grenville bio duan. Dvije godine poslije toga, usprkos brojnim promjenama imena i prebivalita, vjerovnici su ga ulovili. Bio je uhien zbog dugova i strpan u zatvor Marshalsea u Southwarku. Poto je ondje sa kerima proivio godinu dana, proglaen je dunikom pod steajem i puten na slobodu. Ali sloboda je prekasno dola za Sarah. Ve je bolovala od suice i umrla je nedugo poslije toga. John Grenville je iz iskustva nauio da je engleska klima bila nezdrava za njega. Ostavivi trinaestogodinju Lydiju kod svoga strica i strine, Stephena i Euphemije, i obeavi da e poslati po djevojicu 'za nekoliko mjeseci', otplovio je u Ameriku. One noi kad je njezin otac otputovao, Lydia je zapoela pisati svoj dnevnik. Prvi tuan zapis pun pogrjeaka poinjao je: "Tata je otio zauvjek, srdano se nadam i fala Bogu."

-26-

Pompea

www.Crowarez.Org

*** U normalnim prilikama Vere bi se otarasio Trentove ponude za pie jednako lako kao to je odbijao zahvale toga prljana. Ali Vere se nije osjeao normalno. Zapoelo je s Jaynesovim lasijim licem i prodikom o produenju obiteljske loze kad je svakom tikvanu bilo jasno da je loza Malloryjevih prokleta i osu ena na ugasnue. Vere nije imao namjere zainjati sinove da bi nekoliko godina poslije stajao kraj njih bespomono i gledao kako umiru. Drugo, na njegovoj se stazi divljaki pojavila otrokon a stoljea. Zatim, kad je njezino sumporno velianstvo zavrilo s njim, njegovi takozvani prijatelji morali su raspravljati tko je ona i odakle je dola i ime se posluila da ga obori. Kao da su je smatrali - jednu ensku - njegovim protivnikom. U akanju! Trent mu je, naprotiv, ponudio udvornu i veoma smirenu i asnu nagradu u obliku pia. Zbog toga je Vere dopustio Trentu da ga doprati kui. Zatim, poslije kupelji i presvlaenja dok ga je posluivao namrgo eni ali milosrdno utljivi Jaynes Vere je iziao da mla em ovjeku prui okus nonog ivota u Londonu. Taj okus nije mogao ukljuiti ulazak u boravita pristojnoga drutva, gdje su horde gospo ica gladnih udaje nahrupljivale na svakog mukarca s novcem i ugledom. Posljednji drznik u obitelji Mallory radije bi dao da mu zahr alim noem izvade utrobu nego da provede tri minute s jatom cerekavih djevica. Obilazak je zauzvrat ukljuivao ustanove gdje su pie i ensko drutvo stajali tek pokoju kovanicu. Te je veeri njegova milost sluajno izabrala mjesta za koja se znalo da ih posjeuju londonska piskarala, pa ako je Vere proveo veinu vremena ne sluajui Trenta nego druge muterije, i ako je vojvoda dvaput napeo ui uvi gdje se spominje ime stanovite ene, te su stvari lako promaknule pozornosti sir Betrama Trenta. One ne bi promaknule Jaynesu, ali Jaynes je bio nametljivo otrouman ovjek, dok Trent... nije bio takav. Najvei bezveznjak na sjevernoj polukugli, tako je lord Dain opisao svoga urjaka. Vereu nije dugo trebalo da primijeti kako je lord Belzebub u tom sluaju blago postupio, u najmanju ruku. Osim to je zapadao u reenice iz kojih sam Svemogui uz pomo svih an ela ne bi naao izlaza, Trent je pokazivao rijedak talent da se na e pod konjskim kopitima ili izravno pod predmetima koji padaju, da bi se sudarao s ljudskim i neivim zaprekama, i da bi padao sa svega na emu je stajao, sjedio ili leao. Isprva, sve to je Vere osjeao prema njemu u kratkim intervalima kad bi mu mozak predahnuo od srdbe i gnjeva zbog plavookih zmajeva bilo je u enje, pomijeano sa zabavljanjem. Produbljivanje njihova poznanstva bilo je neizmjerno daleko od njegova uma. Tijekom veeri on je promijenio miljenje.

-27-

Pompea

Nedugo nakon izlaska iz krme Westminster Pit gdje su promatrali kako terijer Billy izvodi zapanjujui pothvat klanja stotinu takora za deset minuta, kako je bilo oglaeno susreli su se s lordom Sellowbyjem. On je pripadao Dainovu krugu u Parizu i dobro je poznavao Trenta. Ali Sellowby je poznavao sve ljude i svaku pojedinu stvar koju su inili. On je bio jedan od najistaknutijih sakupljaa i iritelja traeva u Engleskoj. Poto su razmijenili pozdrave, on se suutno raspitao: "Je li vaa milost pretrpjela ikakvu trajnu ozljedu kao rezultat dananjeg povijesnog okraja s Lady Grendel? Bacivi pogled na knjigu oklada u Whiteu, nabrojio sam etrnaest zasebnih kladitelja na broj zubi koje ste slomili u ovaj sva i." U tom je asu Sellowby bio u izravnoj pogibli da izgubi sve svoje zube, skupa s eljusnom kosti za koju su privreni. Ali prije nego to je Vere mogao zapoeti neprijateljstva Trent je, sav crven u licu, s gnuanjem planuo da to opovrgne. "Slomio zube?" kliknuo je. "Pa, to je bilo samo lupkanje po bradi, i svi su mogli vidjeti da on glumi pokuao se naaliti i razveseliti narod. Da si bio tamo, Sellowby, vidio bi kakva je rulja gadnih muterija pokuljala sa sviju strana, glave da razbijaju. Da ne spominjem, vidio si glavom to moja sestra radi u Parizu, to pokazuje kakve su enske kad se naviju a ova visoka skoro kao ja, i najvea kuja od mastifa koju si vidio..." Trent je nastavio u tom tonu nekoliko minuta, ne dopustivi Sellowbyju da ubaci rije sa strane. Kad je baronet naposljetku prestao puniti plua, njegovo se gospodstvo urno oprostilo. Na trenutak i to prvi put nakon mnogo godina i sam Vere je ostao bez rijei. Nije se mogao sjetiti kad je posljednji put netko skoio u njegovu obranu. Uostalom, njegovo ponaanje nikada nije bilo potrebno braniti, brzo je sam sebe podsjetio, jer je bio veoma daleko od svetosti - otprilike toliko daleko dokle ovjek moe ii a da ga ne objese. I tako, zakljuio je, samo je praznoglavac kao Trent mogao zamisliti da Vere Aylwin Mallory treba zatonika, ili ak odana prijatelja. Budui da se njegovo srce odavno okamenilo, vojvodi od Ainswooda uope nije moglo biti dirljivo blebetanje Bertija Trenta nimalo vie nego to bi njegova milost mogla priznati ikakve sitniave dvojbe u pogledu njegovih postupaka u Vinegar Yardu. S veseljem bi se iv podvrgnuo bievanju prije nego to bi priznao, ak ni samom sebi, da je vie od jedne verbalne strijele Lady Grendel probilo njegovu debelu kou. Umjesto toga vojvoda je prihvatio da je Sellowbyjeva posvemanja smetenost za vrijeme Trentove uljive rasprave bila najsmjenija stvar u posljednjih nekoliko mjeseci, i da je Trent najzabavniji blesavac. Zbog toga je njegova milost - po duboku vlastitom uvjerenju - pozvala Bertija da preseli svoje torbe iz Georgeove krme u Ainswoodovu kuu i da se u njoj osjea kao doma. Za vrijeme veere Lydia je otkrila da se gospo ica Prideaux besprijekorno ponaa za

-28-

Pompea

www.Crowarez.Org

stolom, da ima dobar tek te da inteligentno vodi razgovor ugodno zainjen suhim humorom. Imala je sladak muzikalan glas koji je Lydiju podsjetio na glas njezine sestre Sarah, iako je ova djevojka bila mnogo starija i oito otpornija. Dok su jele sir i voe Lydia ju je poela ispitivati. "Prosu ujem da si pobjegla od kue", rekla je blago. Djevojka je odloila no kojim je gulila jabuku i susrela se s Lydijinim pogledom. "Gospo ice Grenville, znam da je bijeg od kue budalast, a bijeg u London vjerojatno slabouman ali postoji granica dokle netko moe podnositi, a ja sam je bila dosegnula." Njezina pria nije bila uobiajena. Dvije godine prije toga njezina je majka iznenada postala religiozna. Zabranjene su lijepe haljine. Zabranjeni su ples i glazba osim pobonih himana. Zabranjeno je svako tivo osim Biblije, propovijedi i molitvenika. Prokrijumareni primjerci Argusa bili su jedina veza gospo ice Prideaux s ' normalnim svijetom ', kako se izrazila. "Poto sam proitala vae lanke i eseje", rekla je, "bila sam potpuno svjesna tekoa s kojima u se suoiti u Londonu, i dola sam pripremljena, uvjeravam vas. Da me nisu opljakali do koe, ne bih ni sanjala da ovisim o vama. Imala sam dovoljno da platim stan i hranu dok ne bih nala posao, a bila sam spremna raditi bilo to poteno." Lice joj je postalo ivahno, i krupne su joj se oi poele sjajiti, ali brzo se pribrala i nastavila. "Mama i njezine gorljive prijateljice otjerale su tatu iz kue. Nisam ga bila vidjela petnaest dana kad je ona objavila da se moram odrei nakita tetke Lavinije. Sekta je htjela tiskati propovijedi brata Ogberta. Na nesreu, pokazalo se da su svi tiskari bili takvo oru e neastivoga te su naplaivali svoj rad. Mama je rekla da moram priloiti stvari pokojne tetke i tako spasiti nae due." "Bez obzira na to htjele se te due spasiti ili ne", promrmljala je Lydia. "Ima mnogo ljudi takve vrste u Londonu. Novac se troi na Biblije i pamflete dok je ljudima potrebno dati posao, i krov nad glavom, i neto za jelo." "Upravo tako sam se i ja osjeala", rekla je Tamsin. "Nipoto nisam mogla dati tetkin nakit onim varalicama. Ona mi ga je oporuno ostavila, i kad sam ga nosila, ili jednostavno ga gledala, mislila sam na nju, i sjeala se kako mi je bila dobra i kako smo se esto skupa smijale. Voljela sam je jako mmnogo", zavrila je drhtavim glasom. Lydia je jo posjedovala medaljon svoje sestre Sarah. Da nije bio nainjen od nevrijedna metala, tata bi ga bio zaloio ili prokockao. Tada Lydia, koja nije imala uspomene od svoje majke, ne bi nita imala ni od sestre. Lydia nije mogla nositi medaljon jer bi joj od njega pozelenjela koa, nego ga je uvala u kutiji u lonici i vadila ga je svake noi, i mislila na svoju sestricu koju je tako njeno voljela.

-29-

Pompea

"ao mi je", rekla je blago. "Izgledi da vrati stvari svoje tetke nisu naroito veliki." "Znam da je beznadno", rekla je Tamsin. "Ne bih im zamjerila da su mi uzeli sve drugo a ostavili nakit. Ali do sada su lopovi sve rastavili na komade i rastalili ih, i vjerojatno mi se nita ne e vratiti, sigurna sam." Lydia je poela raunati. "Onda je nakit bio skupocjen?" "Ne mogu tono rei", rekla je Tamsin. "Bila je ogrlica od rubina s pripadnom narukvicom i naunicama. Tako er garnitura od ametista, prilino stara, optoena filigranskim radom od srebra. I tri prstena. Nisu bili imitacija, ali ne znam koliko su vrijedili. Nikada ih nisam nosila na procjenu. Nije mi bila vana njihova novana protuvrijednost." "Ako nisu imitacija, dobri su izgledi da budu spaeni", rekla je Lydia. "Imam dounike koji su povezani s trgovinom." Zazvonila je zvoncem i, kad se trenutak poslije pojavila Millie, zatraila je pribor za pisanje. "Napravit emo detaljan popis", rekla je Lydia svojoj goi kad je slukinja otila. "Moe li ih nacrtati?" Tamsin je potvrdno kimnula. "Dobro. To e nam poveati izglede da im u emo u trag. Ne moemo ipak raunati na to da emo ih dobiti natrag", upozorila je Lydia. "Ne smije gajiti prevelike nade." "Ne bih se trebala njima uope baviti", rekla je djevojka nesigurno. "Ali je uasno to to sam ih pokuala spasiti od mamine bande pobonih lupea samo zato da bi mi ih ukrala banda bezbonika. Kad bi to ona doznala, rekla bi da me je stigla kazna odozgo; ali to ne u morati sluati, ni to ni njezine estoke propovijedi, nikada vie." Zacrvenjela se i donja joj je usna zadrhtala. "To jest, vi im ne ete zbog dunosti rei gdje sam, zar ne? Ostavila sam poruku da sam pobjegla s ljubavnikom. Oni misle da sam ve na moru, na putu u Ameriku. Bila sam prisiljena izmisliti neto oajniki nemoralno i neopozivo, vidite, da preduhitrim potjeru." "Ako ne moe astiti oca i majku, to je tvoja stvar", rekla je Lydia. "I njihova nesrea. To nema nikakve veze sa mnom. Ali ako eli biti sigurna da do njih ne dopre glas gdje se stvarno nalazi, preporuujem ti da promijeni ime u neto to se manje istie." To je me utim ne e zatititi od londonskih zala. Izgledala je mla e nego to je bila, i potpuno ranjivo. Nakon najkrae mogue stanke Lydia je nastavila: "Pada mi na pamet da tvoja sadanja nevolja ide u moju korist. Ve sam planirala da unajmim pratilicu." Nije planirala, ali to je bilo posvema nevano. "Bude li tako dobra da ostane sa mnom, utedjet e mi trud. Uvjeti su stan, hrana i..." Djevojka je poela plakati. "Oprostite, molim vas", rekla je uzalud briui oi. "Ne bih eljela biti cmizdrava, ali vi ste tako d-dobri."

-30-

Pompea

www.Crowarez.Org

Lydia je ustala, prila k njoj i gurnula joj rupi u ruke. "Nije vano", rekla je. "Imala si za to razloga. Druga bi djevojka pala u histeriju. Ima pravo malo tuliti. To e ti pomoi da se bolje osjea." "Ne mogu vjerovati da se niste nimalo pokolebali", rekla je Tamsin kad je obrisala oi i nos. "Morali ste se suprotstaviti svima, a niste ni okom trepnuli. Ne znam kako ste to izveli. Ja nikada prije nisam vidjela vojvodu ne tako da bih ga mogla ba dobro vidjeti. Ipak ne bih znala to bih rekla nekom tko je tako visoko, ak i kad bih pogodila kako da s njim postupim. Ali meni je sve bilo maglovito, i nisam znala rei da li se ali ili se doista izvalio koliko je dug i irok." "Sumnjam da bi i on znao rei", rekla je Lydia zanemarujui vrele srhe du kraljenice. "ovjek je kreten. On spada u Exeter Exchange s ostatkom one menaerije." Tada je stigao pribor za pisanje i Lydia je s lakoom odvratila misli svoje goe od lorda Ainswooda. Lydijine vlastite misli nisu bile tako prilagodljive. Nekoliko sati poslije toga. kad je bila sama u krevetu, i dalje nije mogla prognati iz pamenja kratak poljubac ili posvema uguiti stare enje koje je on uzburkao. Sjela je za toaletni stoli drei sestrin medaljon. Za vrijeme tmurnih dana u zatvoru u Marshalseau, Lydia je zabavljala Sarah priama o zaaranom kraljeviu koji e jednog dana doi na bijelom konjicu. U ono je vrijeme Lydia bila mlada i dovoljno romantina da povjeruje kako e jednog dana kraljevi uistinu doi i ona e s njim ivjeti u krasnoj palai gdje e djeja soba biti puna sretne djece. Sarah e se tako er udati za kraljevia i ivjeti sa svojom sretnom djecom u susjednom dvorcu. U stvarnom, odraslom svijetu, vie je bilo jednoroga nego zaaranih kraljevia. U stvarnom svijetu nije se moglo gnjaviti jednog vojvodu - sljedeu najbolju stvar nakon kraljevia da najpokvarenije vjetice strpa u tamnicu kamo pripadaju. U stvarnom svijetu nijedan poljubac ne bi mogao pretvoriti potvr enu usidjelicu natrag u djevojicu sanjarskih oiju. Posebice to ne bi mogao onaj poljubac koji je oito bio nadomjestak za aku u usta koju bi dobila od njegove milosti da je bila mukarac. U svakom sluaju, rekla je Lydia sama sebi, ona je morala razmatrati mnogo vanija pitanja, primjerice problem gospo ice Prideaux. Koja je vjerojatno u tom asu plakala na jastuku, jadnica. Njezinu odjeu treba zamijeniti, skupa s naoalama, ako se ne budu dale popraviti. Ipak ona nije sama, bez prijatelja, jer e ostati s Lydijom. Ali nakit, dragocjene uspomene... oh, taj gubitak mora duboko boljeti to dijete. Da je barem onaj klipan od vojvode odveo svodnicu u Ulicu Bow, imali bi izvrsnu priliku da u u u trag djevojinim stvarima. Oevidno su lopovi radili za Coralie, jer je ona tu igru igrala i prije. Neke njezine djevojke bile su spretne deparice, a svodniini nasilnici nisu se nimalo skanjivali kad je trebalo napasti djevojke bez obrane.

-31-

Pompea

Ali Ainswooda nisu zanimali problemi gospo ice Prideaux jer on nije bio plemenit i viteki junak. On je samo izgledao kao zaarani kraljevi, i to kao njegova razuzdana olupina. Da ima imalo pravde na svijetu, rekla je Lydia sama sebi, on bi se bio pretvorio u abu krastau u trenutku kad su njegova porona usta dodirnula njezine usne. Uznemirenom duhu gospo ice Grenville bilo bi mnogo lake da je znala kako lord Ainswood trpi gora ponienja nego da se pretvorio u abu. Bio je naviknut da uzrokuje govorkanja. Budui da se rodio kao mutikaa, bio je gotovo neprekidno u sreditu raznih zbivanja ili skandala. Otkad je ponio vojvodski naslov, svijet je jo pohlepnije pratio njegove ine, u emu su prednjaile novine. Na opisivanje njegove nezgode s Dainom u svadbenoj noi ovoga potonjega, zatim epizode u kojoj je kopile lorda Belzebuba glumilo tjedan dana kasnije, te sloma u utrci koija u lipnju potroile su se milje papira i tone crnila. I Vereovi znanci tako er su ga nemilosrdno pekli na slaboj vatri. Objavljene satire i karikature, skupa s privatnim vicevima na njegov raun, odbijale su se od njega s istom lakoom kako se on odbijao od beskrajna niza bludnica, i jednako su se odmah potom lako zaboravljale. Ali u prijanjim prigodama Vereovi su protivnici bili mukarci, i stvari su se odvijale prema mukim, asnim pravilima. Ovaj put protivnik mu je bila ena. I sada Vere nije znao to je gore; to se spustio toliko nisko da se prepire sa enom kad je svatko znao da su one nejnerazumnija Boja stvorenja na zemlji ili to je pao na doslovce jedan od najstarijih hrvakih trikova u povijesti. Lady Grendel je samo odglumila da je mrtva, a on koji se tukao otkad je prohodao odmah se prestao braniti. Uskoro je poalio to ju nije smjesta tresnuo, tono po njezinoj jogunastoj glavici. To je donekle moglo ublaiti zadirkivanja koja je trpio sljedeih dana. Kamo god je stizao, njegovi znanci nisu mogli odoljeti iskuenju da na njemu ne vjebaju svoju ogranienu duhovitost. Kad je odveo Trema u vjebaonicu Fives Court u Ulici St. Martin, primjerice, netko ga je morao upitati zato nije doveo gospo icu Grenville kao sparing partnera. Na to su svi prisutni tobonji akai popadali od smijeha. Gdje god se Vere naao, neki je praznoglavac elio znati kad e biti idui dvoboj, ili je pitao je li eljust njegove milosti dovoljno ozdravila da moe jesti meku hranu, odnosno rauna li s tim da baka toga-i-toga odgovara njegovoj teini. U me uvremenu su se londonski ilustratori natjecali tko e najbolje oslikati slavnu borbu. Tri dana nakon doga aja Vere je stajao ispred izloga neke knjiare i kipio od jeda.

-32-

Pompea

www.Crowarez.Org

Bila je izloena velika gravura ispod koje je pisalo: "Lady Grendel mlati vojvodu od A." Umjetnik ga je bio nacrtao kao krupna, nespretna krvoloka koji se ceri kao hulja na pozornici. Pruao je ruke prema gorgoni naslikanoj poput vitke djevojke. Iznad njegove karikirane glave u oblaiu je pisalo: "No, ljepotice, nikada nisi ula za droit de seigneur! Ja sam sada vojvoda, zar to ne zna?" Gospo ica Grenville je stajala s podignutim akama. U njezinu je oblaiu pisalo: "Ja u vam pokazati droit, a isto gauche." Slabana igra francuskom rijei droit to istodobno znai "pravo" i "desno", a gauche "lijevo", objanjavao je zbunjenom Trentu, trebala je proi kao duhovitost. "Taj dio razumijem", rekao je Bertie. "Ali ono vae, je li to na francuskom ' tono dva sterlinga'? Mislio sam da ste ponudili jednu funtu za onu malu." Ono droit de signeur, protumaio je Vere kroz stisnute zube, bilo je pravo feudalnoga gospodara da razdjevii mladenke svojih podanika. Trentovo je etvrtasto lice pocrvenjelo. "O, velim ja, to nije smijeno. Djevice, i k tomu netom vjenane." Krenuo je prema vratima knjiare, nesumnjivo s nakanom da smjesta sredi stvari na vlastit neponovljiv nain. Vere ga je povukao natrag. "To je samo slika", rekao je. "ala, Trent, to je sve." Sjetivi se izreke "Daleko od oka, daleko od srca", pogurao je svoga navodnog zatonika do rubnjaka i poeo s njim prelaziti ulicu. Zatim je morao povui Bertija natrag, maknuvi ga s puta crnom vozilu koje je jurilo prema njima. "Nu, ba sam proklet!" kriknuo je Trent posrui natrag na nogostup. "Sam avao glavom." Bila je to ona, uzronica neprestanih otrcanih ala i neduhovitih karikatura. Dok je hujala pokraj njih, gospo ica Boadicea Grenville pozdravila ih je u koijakom stilu, dodirnuvi biem obod svoga eiria i zabljesnuvi samosvjesnim osmijehom. Da je bila mukarac, Vere bi poletio za njom, povukao je dolje s vozila i zbio joj onaj samosvjesni osmijeh u grlo. Ali nije bila mukarac, i mogao ju je samo gledati, puei se od bijesa, dok nije trenutak poslije toga skrenula iza ugla... izvan pogleda, ali daleko, pogibeljno daleko od zaborava.

-33-

Pompea

Tri

Moda bi se raspoloenje vojvode od Ainswooda razvedrilo da je znao kako je Lydia skrenula upravo u ugao, u duan koji je ondje stajao, a ne iza ugla. Sabrala se na vrijeme, i to u posljednjem djeliu vremena, te za dlaku izbjegla prevrtanje. A da se i ne spominje kako zamalo nije zgazila dva ovjeka nekoliko sekunda prije toga. To je bilo zbog toga to se Lydijin mozak ;zatvorio im je prepoznala visoku figuru na nogostupu. Potpuno se zatvorio. Pojma nije imala gdje je ni to radi. Potrajalo je samo jedan trenutak, ali to je bio trenutak predugo. ak se ni poslije nije posvema oporavila. Iako joj je prilino dobro uspio hladan pozdrav, s uasom je posumnjala da joj je osmijeh bio preirok... no, glup, govorei bez dlake na jeziku. Glup, mjesearski osmijeh, razmiljala je srdito, u skladu sa srcem koje je idiotski lupalo. Kao da je blesava trinaestogodinja djevojica a ne okorjela usidjelica od dvadeset osam godina. itala je lekciju samoj sebi cijelim ostatkom puta do zatvora Bridewell. Kad je ula u tvr avu bijede, ipak je gurnula osobne probleme u stranu. Pola je u prihvatilite. Tu su drali tjedan dana uboge ene koje su traile boravite u drugim dijelovima Engleske, prije nego to e ih vratiti u njihove vlastite upe, jer je glavna filozofija bila u skladu s izrekom "Milosr e poinje kod kue". Niz niskih, uskih, slamom nastrtih pregradaka obrubljivao je zid suelice vratima. Vrata i ognjite prekidali su slian niz pregradaka na ulaznoj strani. Dvadesetak ena, neke s djecom, zauzimalo je sobu. Neke su dole u London da potrae sreu; neke su bile upropatene prije nego to su dole i izbjegle sramotu; a neke je naveo na bijeg uobiajeni izbor nevolja: alost, siromatvo, okrutnost. Lydia e opisati to mjesto za svoje itatelje svojim uobiajenim stilom. Skicirat e izravnim i jednostavnim rijeima to je vidjela, zatim e ispripovjediti prie tih ena na isti nain, bez moraliziranja ili saalijevanja. To nije bilo sve to je Lydia uinila, ali smatrala je da njezino itateljstvo nema pravo nita znati o pola srebrenjaka to ga je kriomice udijelila svakoj eni s kojom je razgovarala, ili o pismima koja je za njih pisala, ili o ljudima kod kojih ih je poslije zagovarala. Ako je nadalje muilo Grenvilleovu iz Argusa to je mogla uiniti tako malo, ili ako ju je boljelo srce cijelo vrijeme dok je sluala te ene, ni te emocije nisu ule u njezin objavljeni rad, jer se takvi osjeaji ne tiu nikoga osim nje. Posljednji razgovor vodila je s najnovijom pridolicom, petnaestogodinjakinjom koja je njihala djetece koje je bilo preslabo i premravo da bi moglo plakati kao druga djeica. Djeai je leao mlitavo u majinu naruju, javljajui se povremeno umornim

-34-

Pompea

www.Crowarez.Org

cvileom. "Mora mi dopustiti da neto uinim za tebe", rekla joj je Lydia. "Ako zna tko je njegov tata, Mary, kai mi, i ja u s njim govoriti u tvoje ime." Mary se stisnutih usta ljuljala amo-tamo na prljavoj hrpi slame. "Ti bi se zaudila koliko oeva pristane pomoi", rekla je Lydia. Poto ih ja obradim, mogla je dodati. "Ponekad ih tate odnesu", rekla je djevojka. "Jemmy je sada sve to imam." Prestala se ljuljati i zabrinuto je pogledala Lydiju. "Imate li vi koje?" "Dijete? Nemam." "Imate li mua?" "Ne." "Jeste li se kada s kojim gledali?" "Ne." Laljivice, laljivice, laljivice, narugao se Lydijin unutarnji demon. "Da", popravila je odgovor uz kratak smijeh. "Ja sam bila isto tako, i da i ne", rekla je Mary. "Govorila sam samoj sebi da sam dobra djevojka i da nema koristi to ga elim, jer je bio miljama iznad moga dosega, a takvi se ne ene djevojkama sa sela. U glavi mi je stalno bilo ne, ali sam inae stalno zamiljala neto vatreno. I tako je zavrilo da, i tomu je dokaz ovo tene. A vi ete pomisliti da se ne mogu za nj brinuti kako treba, i to je istina." Donja joj je usna zadrhtala. "U redu, ali ne trebate ni govoriti ni pisati za me. Znam i sama pisati. Evo." Gurnula je dijete Lydiji koja je za nj ukoeno razmijenila notes i olovku. Lydia je cijelo vrijeme gledala nejaad, jer su djeca bila jedina roba koju je londonska sirotinja obilno posjedovala. I prije ih je drala u krilu, ali nijedno nije bilo maleno kao ovo, nijedno tako krajnje bespomono. Pogledala je dolje u njegovo usko lie. edo nije bilo ni lijepo ni snano, ak ni isto, i dolazilo joj je da zaplae nad njim i nad kratkom bijednom budunosti koja ga eka, i nad njegovom majkom koja je bila sva oajna i sama jedva neto vie od djeteta. Ali Lydijine su oi ostale suhe, pa ako je njezino srce patilo i zbog drugih razloga, znala je dobro da se ne smije prepustiti tim uzaludnim enjama. Ona nije vie bila petnaestogodinjakinja. Bila je dovoljno zrela da je dopustila svojoj glavi da upravlja njezinim postupcima, ak ako i nije mogla nimalo upravljati srcem. I tako je samo tiho njihala djetece kao to je inila njegova majka i strpljivo ekala dok je Mary polagano povlaila olovku po papiru. Kad je napokon bila zavrena kratka biljeka koja je toliko namuila Mary, Lydia je vratila Jemmyja materi s tek najmanjim trecajem aljenja. ak i tako sitno aljenje bilo je neoprostivo, korila je samu sebe dok je naputala tmurno podruje Bridewella. ivot nije romantina bajka. U stvarnom ivotu London je zauzeo mjesto palae njezina mladenakog romantina matanja. Zaboravljene ene i djeca bili su njezina

-35-

Pompea

braa i sestre i potomci, i cijela obitelj koja joj je bila potrebna. Nije mogla biti njihova razmetljiva dobrotvorka i lijeiti sve njihove boljke, ali mogla je za njih uiniti ono to nije mogla uiniti za svoju majku i sestru. Lydia je mogla za njih govoriti. Njihov se glas uo sa stranica Argusa. To je njezin poziv, podsjetila je samu sebe. Zbog toga ju je Bog stvorio snanom i pametnom i neustraivom. Nije bila stvorena da bude igrakom ijednog mukarca. I nadasve sigurno ne e riskirati sve za to je radila samo zbog toga to je zaarani kraljevi podignuo buru u njezinu nepokornu srcu. Tri noi poslije one jurnjave kad je gotovo zgazila Verea i Bertija, Lady Grendel je pokuala razbiti lubanju Adolphusa Crenshawa ispred Crockfordova kluba u Ulici Saint James. U klubu su se Vere i Bertie pridruili gomili na prozoru u trenutku kad je ona zgrabila Crenshawa za maramu ispod vrata i tresnula njime o rasvjetni stup. S tmurnim osjeajem neega deja vu, Vere je izjurio iz kluba, doao do nje i vrsto je obuhvatio oko struka. Ona je iznena ena ispustila maramu, a Vere ju je podignuo s nogostupa i spustio je daleko izvan dosega zasopljenog Crenshawa. Pokuala je ponovno trik s laktom u trbuh, ali Vere ga je uspio izbjei drei je i dalje u vrstom stisku. Nije bio pripremljen za petu na izmici koja mu je prignjeila stopalo, iako je trebao biti na oprezu, ali nije popustio ak ni kad mu je bol prostrijelila cijelu nogu. Zgrabio ju je za lakte koji su ga probadali i odvukao ju dalje, izvan ujnosti skupine mukaraca koji su se skupili na ulazu u klub. Cijelim se putem ona borila s njim, a on se borio s jakim iskuenjem da je baci na ulicu gdje bi nadolazei najamni fijaker mogao uiniti uslugu Londonu i zgaziti je pod kotaima. Umjesto toga Vere je dozvao koijaa. Kad se vozilo zaustavilo ispred njih, rekao je Lydiji: "Moete ui u fijaker, ili vas mogu u nj ubaciti. Birajte." Promrmljala je neto u bradu a zazvualo je kao sinonim za rectum, ali kad je on otvorio vrata, dovoljno se brzo popela. Sto je bilo jako loe, jer njemu ne bi bilo nimalo mrsko da ju je pogurnuo udarcem po stranjici. "Gdje ivite?" upitao ju je kad se bacila na sjedalo. "U Bedlamu, gdje drugdje?" Skoio je u fijaker i estoko je prodrmao. "Gdje ivite, prokleti bili?" Spomenula je nekoliko drugih dijelova tijela s kojima ga je usporedila prije nego to je preko volje spomenula neku jazbinu u Ulici Frith, u Sohou. Vere je prenio pravac koijau, zatim se namjestio kraj nje na sjedalu gdje se

-36-

Pompea

www.Crowarez.Org

pobrinuo da zauzme vie od svoga dijela prostora. Poto su prilino dugo putovali u srditoj tiini, ona je nestrpljivo otpuhnula. "Lorde, straan nered pravite", rekla je. "Nered?" ponovio je on, ulovljen na prepad. "Vi ste bili onaj tko je..." "Nisam namjeravala ozlijediti Crenshawa", rekla je. "Samo sam ga pokuavala nagnati da slua. Morala sam najprije osigurati njegovu punu pozornost." Na trenutak Vere je mogao samo zuriti u nju od puke nevjerice. "Nije bilo potrebe da se pravi scena a najmanje u Ulici Saint James", rekla je. "Ali ini mi se da nema koristi ako vam to kaem. Svatko zna kako uivate u tome da od sebe pravite predstavu. Zametali ste kavge od jednoga kraja Engleske do drugoga, barem posljednju godinu dana. Prije ili poslije morali ste donijeti svoju posebnu vrstu pandemonija natrag u London. Ipak nisam mislila da e to biti tako brzo. Prola su tek tri mjeseca od one vae sramotne utrke koijama." On je dotle naao svoj jezik. "Znam to pokuavate uiniti..." "Nemate ni najmanjega pojma", rekla je ona. "Ali vas ne zanima odre ivanje injeninog stanja prije nego to se umijeate. Skaete u vlastite divlje zakljuke, i to naglavce. Ovo je drugi put to ste mi se nali na putu i izazvali nepotrebne komplikacije i odga anja." Vere je znao to ona radi. Najbolja obrana je dobra uvreda; to je bio jedan od njegovih vlastitih naina djelovanja. Nije bio spreman dopustiti joj da ga skrene sa staze. "Dopustite mi da vam neto objasnim, gospo ice Grenville sa akama dentlmena Jacksona", rekao je. "Vi ne moete divljati po Londonu lemajui svakoga momka koji vam se nade na putu. Dosad ste imali sree, ali jednog ete se dana ogledati s mukarcem koji uzvraa udarce..." "Moda hou", presjekla ga je oholo. "Ne vidim kakve to veze ima s vama." "To ima veze sa mnom", rekao je kroz stisnute zube, "kad vidim prijatelja kojemu treba pomo. Budui da..." "Ja nisam va prijatelj i nije mi trebala nikakva pomo." "Budui da je Crenshaw moj prijatelj", nastavio je on uporno, "i budui da je prevelik dentlmen da bi uzvratio udarac..." "Ali nije prevelik dentlmen da zavede i napusti petnaestogodinju djevojku." Ta ga je paljba zatekla nespremna, ali Vere se brzo oporavio. "Nemojte mi rei da ona cura zbog koje ste pokuali dignuti bunu tvrdi da ju je Crenshaw upropastio", rekao je, "jer je meni poznata injenica da ona nije njegov tip." "Ne, ona je stara za njega", rekla je gorgona. "Upravo prestara. Ve ima devetnaest godina. Dok se Crenshawu svi aju debeljukaste seljanice od etrnaest i petnaest

-37-

Pompea

godina." Gospoda Bezonost izvukla je iz depa zguvan list papira. Pruila ga je njemu. S velikom je nelagodom Vere uzeo papir, izravnao ga i proitao. Pisamce napisano velikim okruglim kolskim rukopisom izvjeivalo je Crenshawa da ima dvomjesenog sina koji sa svojom majkom, Mary Battles, trenutano stanuje u Bridewellu. "Djevojka je u prihvatilitu", rekla je otrokon a. "Vidjela sam djetece. Jemmy jako slii na svoga tatu." Vere joj je vratio pisamce. "Predmnijevam da ste to objavili Crenshawu pred njegovim prijateljima." "Dala sam mu pisamce", rekla je. "Proitao ga je, zguvao i bacio na do. Tri sam ga dana pokuavala uloviti. Ali svaki put kad sam posjetila njegovo prebivalite, sluga je tvrdio da gospodin Crenshaw nije doma. Mary e biti vraena natrag najvjerojatnije u upnu ubonicu za nekoliko dana. Ako joj on ne pomogne, dijete e ondje umrijeti, a po svoj prilici umrijet e i Mary od tuge."

Zmajska gospa okrenula je ledeni pogled prema prozoru. "Rekla mi je da joj je dijete sve to ima. A onuda je prolazio njegov otac, uputio se u Crockfordov klub da rasiplje novac na karte i kocke, dok je njegov sin leao slab i bolestan, bez igdje ikoga da se o njemu brine osim majke koja je i sama dijete. Imate krasne prijatelje, Ainswood." Premda je Vere smatrao da nije viteki kada gotovo tridesetogodinjak zavodi neuke mlade seljanke, i premda je smatrao da je reakcija njegova pajdaa na beznadno pisamce neoprostiva, nije bio spreman to priznati pred samoproglaenom zatitnicom javnoga morala. "Dopustite mi da vam neto objasnim", rekao je. "Ako elite dobiti neto od mukarca, prosipanje njegova mozga na rasvjetnom stupu nije nain kako se to radi." Okrenula se od prozora i pogledala ga u lice. A on se pitao koja je zla sila stvorila to uasavajue lijepo udovite. Netko bi pomislio da e tama u fijakeru otupiti djelovanje njezina izvanrednog lica. Sjene su samo dodavale prisnost tako da je njemu nemogue bilo gledati je ravnoduno. Vi ao ju je u snovima, ali snovi su bili sigurni. Ovo nije bilo sigurno. Trebao je samo podignuti ruku da dodirne svilenu istou njezina obraza. Trebao je pokriti tek najmanju udaljenost da primakne usta njezinim punim usnama, mekanim poput zrelih ljiva. Da je poriv za dodirom i okusom bio manje surov, on bi mu se bio pokorio, kao to se obino pokoravao takvim porivima. Ali ve je prije osjetio taj moni nagon, u Vinegar Yardu, pa nije htio opet ispasti budala. "Trebali ste se samo nasmijeiti", rekao je. "I trepnuti trepavicama, i gurnuti grudi njemu u lice, i Crenshaw bi uinio sve to biste poeljeli."

-38-

Pompea

www.Crowarez.Org

Zurila je u njega bez treptanja najdulje to je mogla. Zatim je iz depa, skrivena u tekim naborima crne suknje, izvukla notes i kusast komadi olovke. "To svakako moram zapisati", rekla je. "Ne elim izgubiti jednu neprocjenjivo mudru izreku." Krajnje ceremonijalno otvorila je pohabani notes i liznula vrak olovke. Zatim je prignula glavu i poela pisati. "Nasmijeite se", rekla je. "Trepnite trepavicama. Koja je stvar jo bila?" "Stvari", ispravio ju je, nagnuvi se blie da proita to je napisala. "Mnoina. Vae grudi. Gurnite mu ih pod nos." Bile su tono pod njegovim nosom i tek koji centimetar daleko od prstiju koji su ga svrbjeli. Zapisala je njegove upute uz smijean privid napete koncentracije; suenih oiju, s vrkom ruiasta jezika medu zubima. "Bilo bi jo djelotvornije da nosite neto krae", dodao je on. "Ovako bi se ovjek mogao pitati ne skrivate li moda neko izoblienje." Pitao se nasluuje li ona imalo napast koju predstavlja dugaka povorka puceta, ili kako zbog mukoga kroja njezinih odjevnih predmeta mukarac postaje samo svjesniji enskih oblika to ih oni tako strogo omataju. Pitao se koja je zla vjetica varila njezin miris, avolsku smjesu dima i ljiljana i neega drugoga to nije umio imenovati. Njegova se glava spustila nie. Ona ga je pogledala sa zametkom smijeka. "Znate to", rekla je. "Zato ne uzmete olovku i notes i ne stavite na papir sve svoje matarije, svojim krasnim sitnim rukopisom. Tada u imati spomenak na ovu zabavnu zgodu. To jest, osim ako mi ne biste radije disali niz vrat." Vrlo polagano, da ne bi izgledalo da se zbunio, on se odmaknuo. "Trebaju vam tako er lekcije iz anatomije", rekao je. "Ja sam vam disao u uho. Ako elite da vam diem niz vrat, ne biste smjeli nositi tako visoke ovratnike." "Ako se mene pita gdje bih eljela da izvodite svoje disanje", rekla je ona, "to je na Madagaskaru." "Ako vam dosa ujem", rekao je on, "zato me ne udarite?" Sklopila je notes. "Sad razumijem", rekla je. "Vi ste napravili nered u Ulici Saint James zato to sam udarala nekog drugog, a vi ne elite da ikoga drugog udaram osim vas." Njegovo je srce prelo od dvostruko do trostruko brega pulsiranja. Ne obzirui se na to on ju je saalno pogledao. "Jadnice draga. Od tolikog pisanja dobili ste upalu mozga." Na njegovo golemo olakanje, fijaker se zaustavio. Zadravi i dalje saalan izraz na licu, Vere je otvorio vrata i veoma njeno pomogao joj da izi e. "Naspavajte se malo, gospo ice Grenville", rekao je poticajno. "Odmorite svoj izmueni mozak. Ako vam se

-39-

Pompea

razum ne oporavi do jutra, budite sigurni da u vam poslati lijenika." Prije nego to je ona mogla uobliiti otar odgovor, lagano ju je gurnuo prema vratima. Zatim je doviknuo koijau "Crockford!" i brzo se popeo u unajmljen fijaker. Dok je zatvarao vrata, vidio je kako je pogledala iza sebe. Dobacila mu je ohol osmijeh prije nego to e se okrenuti i laganim skokom, njiui bokovima, proi kroz ulaz oronule kue. Lydia je imala prirodan dar imitiranja koji joj je omoguavao da lako poprima znaajke neije osobnosti i ponaanja. Prema kazivanju Stephena i Euphemije, Lydijin je otac posjedovao sline sposobnosti. Nije uspio kao glumac, oito, jer kazalini uspjeh nije zahtijevao samo majmunsko oponaanje nego i teak rad, a sav njegov teak rad sastojao se od opijanja, kockanja i kurvanja. Ona se korisnije sluila tim darom. On joj je pomagao da sa ivopisnom tonosti zarobljuje na papiru osobnosti onih o kojima je pisala. Tako er joj je pomagao da prilino brzo razvije visok stupanj drugarstva s mukim kolegama. Njezin prikaz govora lorda Linglaya u Gornjem domu prije nekoliko mjeseci pribavio joj je pozivnicu da se pridrui kolegama piscima na pijankama srijedom u taverni Plava sova. Sada se ve smatralo da je tjedno okupljanje nepotpuno ako nije bilo Grenvilleove iz Argusa da izvede jedno od svojih urnebesnih utjelovljenja. Veeras je Lydia zabavljala Tamsin ije se novo ime, Thomasina Price, izbjegavalo u privatnosti izvodei ivahno prizor susreta s Ainswoodom. Bile su u Lydijinoj lonici. Tamsin je sjedila na dnu kreveta gledajui kako Lydia glumi ispred kamina. Iako se Lydijina uobiajena publika primicala kasnim stupnjevima opijenosti, a Tamsin je bila trijezna, djevojka se smijala snano kao to su se redovito smijali mukarci. Ona se barem zabavljala, pomislila je Lydia dok se klanjala. I Lydia se trebala zabavljati, ali iznevjerila ju je njezina stalna suzdranost. inilo joj se da je njezina dua nalik na kuu u kojoj nasrtljive stvari iznenada poinju gmizati iz pokustva. Osjeajui se nemirno i neugodno, prila je toaletnom stoliu, sjela i poela vaditi igle iz kose. Tamsin ju je promatrala nekoliko minuta. "Mukarci su tako udna stvorenja", rekla je zatim. "I poinjem misliti da je vojvoda od Ainswooda jedan od najudnijih. Ne mogu proniknuti to bi htio." "On je jedan od onih ljudi koji ne mogu podnijeti mir i spokojnost", rekla je Lydia. "Ako nema komeanja, on ga mora poeti. Neprekidno zapodijeva kavge, ak i sa svojim dobrim prijateljima. Mislila sam da ljudi pretjeruju kad su govorili o njegovim izazivanjima smutnje. Ali sama sam ga vidjela na djelu. On ne moe pustiti ovjeka na miru. Nije mu bilo dovoljno da me jednostavno ukrca u fijaker i poalje da odem za

-40-

Pompea

www.Crowarez.Org

svojim poslom, primjerice. Morao me je tako er daviti cijelim putem do kue. Nisam uope iznena ena to ga je Dain nedavno odalamio. Ainswood bi doveo u iskuenje i strpljivost pravoga sveca." "Nisam ula da je Dain bio svetac", rekla je Tamsin i malko se zacerekala. "Prema onome to ujem, on i vojvoda su dvije strane iste kovanice." "To moe biti, ali Ainswood nije smio s njim zapodjenuti borbu u njegovoj svadbenoj noi." Lydia se namrtila u malenom zrcalu. "Nasilnik je barem morao uzeti u obzir osjeaje lady Dain." Nije znala zato je jo toliko bijesna zbog tunjave u Amesburyju. Dain joj nije bio nita osim vrlo daleka ro aka. Njezina je majka potekla od niske grane Ballisterovih, a oni su prestali priznavati da ona postoji im se udala za Johna Grenvillea. Koliko je Lydia znala, nitko iv nije bio svjestan njezine veze s Ballisterovima i ona je odluila da takvo stanje zadri. Nevolja je bila u tome to se nije mogla suzdrati da joj je ne bude stalo do Daina, iako je on bio, kako je rekla svojoj drubenici, Ainswoodov premac u pokvarenosti. Na dan Dainova vjenanja Lydia je stajala pred crkvom svetog Jurja na Trgu Hanover. Poput kolega novinara, dola je samo radi prie. Ali kad se iz crkve pojavio Dain s mladenkom, dok su mu oi crne kao ebanovina sjale od sree a njegova izabranica tako ljupko gledala u njegovo tamno, grubo lice... No, ukratko reeno, Lydia se bila opasno pribliila tuljenju i to javno, nita manje nego usred mnotva svojih kolega izvjestitelja. To je bilo besmisleno, ali ona je otada osjeala prema njemu bolnu privrenost i ak luckastiju dunost da ga titi. Bila je bijesna na Ainswooda kad je ula da je pokvario Dainovu svadbenu no glupom tunjavom, i srdba se dugo zadrala, mimo svakog razuma. Tamsinin je glas prodro u njezine misli. "Ali vojvoda je bio posvema pijan, zar ne?" "Ako se mogao drati na nogama i izgovarati suvisle reenice, nije mogao biti toliko pijan koliko se ini da su ljudi uvjereni", rekla je Lydia. "Ti nema pojma kakve su sposobnosti tih ljudi kad se radi o piu, naroito gromadnih klipana kakav je Ainswood." Oi su joj se suzile. "Samo se pretvarao da je mrtav pijan. Ba kao to se pretvara da je glup." "Da, na to sam mislila kad sam kazala da mi je njegovo ponaanje udno", rekla je Tamsin. "On nije nimalo nerazgovijetan. Oevidno se trai vrlo hitra inteligencija za verbalno nadmetanje s vama, Lydia. Da je u fijakeru bio glup ovjek, sigurna sam da biste mu zavezali jezik u vor. Umjesto toga..." Zastala je i namrtila se. "No, teko je rei tko je pobijedio u veeranjem ratu rijeima." "Bilo je nerijeeno." Lydia je uzela etku i ljutito je poela provlaiti kroz kosu. "On je imao zadnju rije, ali to je bilo samo zbog toga to me je gurnuo prije nego to sam mogla odgovoriti. I to je guranje bilo toliko djetinjasto da sam jedva ostala ozbiljna, a da se i ne spominje kako se nisam pouzdala nita rei da ne prasnem u podrugljiv

-41-

Pompea

hihot." "Oh, pogledajte to radite!" kliknula je Tamsin. "Iupat ete uperke kose i ostaviti modrice na koi." Dok je govorila, sila je s kreveta i pristupila toaletnom stoliu. "Pustite mene da to uinim." "Ti nisi moja slukinja." Tamsin joj je uzela etku iz ruke. "Ako vam njegova milost ide na ivce, ne biste zbog toga smjeli oderati lubanju." "Pustio je Crenshawa da umakne", procijedila je Lydia. "I sada e se onaj izgubiti, svinja jedna, a Mary Barries morat e kui gdje e s njom postupati kao sa smeem. Ona nije kao druge..." "Znam, rekli ste mi", kazala je Tamsin. "Nije navikla na grubo postupanje", nastavila je Lydia srdito, usprkos umirujuim potezima etke. "Mukarci su tako ogavni. Izvui e se a da nita ne uini za onu siroticu." "Moda e vojvoda s njim razgovarati", rekla je Tamsin. Lydia se trgnula ispod etke. "Kojega je vraga njemu stalo?" kriknula je. "Rekla sam ti to je kazao kad je proitao Maryno pisamce. Smjesta je nastavio mene izazivati." "Moda mu ponos nije dopustio..." "Ja znam sve o mukom ponosu." Lydia je ustala sa stolca i poela koraati do kamina i natrag. "Vidio je svoju prigodu da se veeras sa mnom poravna za ono to mu se dogodilo u Vinegar Yardu. Do sada je vjerojatno polokao deset boca pjenuca slavei svoju veliku pobjedu nad Lady Grendel. Bilo mu je stalo samo do toga da pokae prijateljima kako nisam bila prekrupna za njega podignuo me s nogostupa i nosio niz pola ulice kao da uope nemam teine. Borila sam se s njim cijelim putem do fijakera a ovjek se nije ni zadihao, proklet bio." A njezino se glupo srce rastopilo, i njezin mozak skupa s njim, jer je bio tako velik i jak. Boe, bilo je to dovoljno da ovjeka natjera na bljuvanje. Nije mogla vjerovati kakve su joj bedastoe padale na pamet. "Zatim, kad isprazni vinski podrum u Crockfordu i baci nekoliko tisua funta na kockarske stolove", sukljalo je iz nje, "oteturat e iz kluba i prijei u skupu javnu kuu u susjedstvu." I uzet e neku bludnicu u svoje snano naruje, i gurati njuku u njezin vrat i... Ba me briga, rekla je Lydia sama sebi. "Zaboravit e da postojim, koliko god sam krupna i omraena", zagrmjela je ushodavi se. "I tako e sigurno zaboraviti pisamce djevojke o kojoj vjerojatno misli da je traila propast. Kao da je dijete imalo pojma da mukarci mogu biti tako prijevarni." "Uistinu, to je krajnje nepoteno da se ena kanjava a mukarcu da se dive zbog njegove muevnosti", rekla je Tamsin. "Ali mi ne emo dopustiti da bude kanjena.

-42-

Pompea

www.Crowarez.Org

Znam da vi sutra morate prisustvovati nekoj istrazi, ali ja mogu otii u Bridewell..." Lydia je naglo stala. "To nipoto ne moe." "Povest u Susan. Trebate mi samo rei kako da izvuem Mary i njezino dijete. Ako bude trebalo platiti neku pristojbu, oduzet ete mi je od plae." Tamsin se primaknula, uhvatila zamiljenu Lydiju ispod ruke i povela je natrag do toaletnog stolia. "Oni mogu sa mnom dijeliti sobu dok ne smislimo neto to e im odgovarati. Ali najprije ih moramo izvesti odande. Njezin tjedan dana istjee u etvrtak, je li tako? A sutra je srijeda." Spustila je Lydiju na stolac. "Napiite to moram uiniti, i ja u sutra ujutro krenuti. Gdje vam je notes?" "Boe, kako se sve vie pokazuje da si snalaljivo stvorenje", rekla je Lydia. Ali posluno je posegnula u dep i pomalo ju je zabavljala vlastita krotka poslunost prema djevojci koja je bila upola manja i gotovo deset godina mla a. Lydia je nala notes u depu, ali olovke nije bilo. Vjerojatno ju je ispustila u fijakeru. "Jedna je olovka u ladici nonog ormaria", rekla je djevojci. Tamsin ju je brzo nala. Lydia ju je uzela i podignula glavu da se susretne s upiljenim pogledom svoje drubenice. "Jesi li sigurna, draga?" "Uspjela sam sama s drugoga kraja Engleske stii u London", rekla je Tamsin. "A zapala sam u kripac samo zbog toga to nisam mogla vidjeti. Ovaj put obeavam da nipoto ne u skidati naoale. I Susan e biti uza me kao uvarica. I bit u tako sretna", dodala je iskreno, "da uinim neto korisno." Za est je dana postalo jasno da Tamsin voli biti korisna. Vrijeme je tako er potvrdilo da nije glupa. teta, pomislila je Lydia kad je poela pisati, to se to ne moe rei za nju. U srijedu rano ujutro iz zatvora Bridewell izvezla se koija u kojoj su bili Adolphus Crenshaw, Mary Bartles i djeai Jemmy. Bertie Trent je trebao krenuti u isto vrijeme, ali on je bio zapao u stanje rastresenosti koje ga je u taj as nagnalo da promrmlja: "Ne Charles Broj Dva, nego neto u vezi s njim. Samo to? To je pitanje." Kratak enski vrisak prodro je u njegovo umovanje i on je podignuo glavu da bi ugledao golema crnog mastifa koji je jurio prema njemu vukui za sobom sitnu ensku s naoalama. enska je pokuavala usporiti psa. Mogla je isto tako usporavati jureega slona, pomislio je Bertie. Budui da se jedva odravala na nogama, krenuo je da joj pomogne. Uhvatio je psa za ogrlicu i Susan se odmah okomila na njega reei i kesei zube. Bertie ju je prijekorno gledao. "Pa to sam uinio da mi hoe otrgnuti glavu? Jo nisi dobila doruak?" "Grrr", oglasio se pas uzmiui prema djevojci. Bertie je oprezno ispustio ogrlicu. "O, to je to, je li? Pa nisam joj elio nakoditi.

-43-

Pompea

Samo si je ti preve potezala zato to ne zna svoju snagu, curo moja." Susan je prestala reati da bi ga zabrinuto pogledala. Zurei u nju na isti nain, Bertie je pruio ruku u rukavici. Pas ju je ponjuio, progun ao neto za sebe i sjeo. Iznad goleme psee glave Bertie se susreo sa zapanjenim djevojinim pogledom. Iza vrlo malenih naoala to su stajale na njezinu nosiu bio je par vrlo krupnih sme ih oiju. "O, velim ja, to ste bili vi, je li tako, onomad u Vinegar Yardu!" uskliknuo je Bertie. "Samo onda niste nosili naoale. Nadam se da ona cura nije uletjela u kakvu nesreu, iza toga, i razbila ti togod u onim jabuicama." Djevojka je na trenutak zurila u njega. "Ja sam kratkovidna", rekla je. "Nisam ih nosila zadnji put ovaj jer su bile slomljene. Gospo ica Grenville je bila tako ljubazna da ih je dala popraviti." Zastala je. "Vi ste bili ondje kad me je spasila, ini mi se. Pomislila sam da mi izgledate poznato, ali nisam mogla biti sigurna. Bez naoala svijet mi je prilino zamagljen." "Ona vas je onda zadrala", kimnuo je Bertie s odobravanjem. "No, mi o vuku! Ba sam ovaj as na nju mislio. Vidio sam je sino, i doao mi netko na pamet, samo se ne mogu domisliti tko je to. Stalno mi dolazi u mozak neki Charles Broj Dva, ali ne znam zato." "Charles Broj Dva?" Djevojka se vrlo pomno zagledala u njega. "Ne onaj kojemu su otkinuli glavu, nego drugi, kad je bio poar." Nastavila je zuriti. Zatim je kazala: "Ah, kralj Karlo Drugi. Moda zbog toga to je gospo ica Grenville tako velianstvena." "Vau", oglasila se kuja. Bertie ju je odsutno potapao. "Njezino je ime Susan", rekla je djevojka. Bertie se tada sjetio pristojnosti i predstavio se. Doznao je da se djevojka zove Thomasina Price i da je postala unajmljena drabenica gospo ice Grenville. Nakon upoznavanja ona je skrenula prodoran pogled na zgradu iza njega. elo joj se naboralo. "Ne pokazuje osobitu dobrodolicu, zar ne?" rekla je. "Nije ba najveselije mjesto gdje sam dosad bio", rekao je Bertie. A moralo je biti manje veselo za djevojku kojoj je Crenshaw nainio dijete kako se Bertie prole noi izrazio pred tim ovjekom. Poto je Ainswood bio otiao da se hrve s gospo icom Grenville, Bertie je nagovorio Crenshawa da s njim po e u neku krmu na pie - "tako ulovljen u ensku klopku, tako na rubu ivaca", kako mu je Bertie kazao.

-44-

Pompea

www.Crowarez.Org

Naavi saalno uho, Crenshaw se teko izjadao. Ali injenice su injenice, koliko god bile neugodne, istaknuo je Bertie na kraju, a injenica je bila da je ovjek optuen za oinstvo kopileta, i zato su se morali s tim suoiti, zar ne? I tako je Bertie s njim doao jutros u Bridewell, gdje je postalo jasno da je Crenshaw kriv prema optubi. Zatim je tu bilo mnogo brbljanja i konani je ishod bio taj da je Crenshaw rekao kako e se pobrinuti za Mary i Jemmya. I to je bilo to. Iako mnogi ne bi tako mislili, Bertie je znao zbrojiti dva i dva. Tu je gospo ica Price, drubenica gospo ice Grenville koja je sino zaskoila Crenshawa u korist gospo ice Bartles. Tu je Bridewell iza njega, gdje je Mary bila zatoena. "Da nisi ti kojim sluajem ovdje zato da izvlai curu i dijete iz prihvatilita?" upitao je. "Jer ako su to oni to se sino gospo ica Grenville zbog njih tako pjenila, moe joj kazati da je doao Crenshaw i odveo ih. Ja sam bio s njim, i otili su, nema tomu samo etvrt sata nego tri etvrti, i... Tako ti Jupitera, to on radi na nogama u ovaj sat?" Djevojka se okrenula u pravcu kamo je gledao Bertie. Vojvoda od Ainswooda doista je bio na nogama i u gradu, iako se nije vratio doma, kazao je Jaynes, prije svanua i pijan kao zemlja, to bi moglo objasniti, pomislio je Bertie, zato njegova milost istodobno izgleda kao est olujnih oblaka s grmljavinom. Iako bi Vereu trebalo malko vremena da smjesti djevojku, smjesta je prepoznao crnog mastifa. Bio bi se tada okrenuo i otiao u suprotnom pravcu, jer ako je tu pas, i gorgona mora biti u blizini. Me utim, ivotinja je netremice gledala u Verea, kesila je zube i nije prestajala tiho reati. Ako bi Vere sada odstupio, izgledalo bi kao da ga je ona ustraila. Tako se nastavio pribliavati i hladno gledati u psa koji je reao. Susan je bila divno miiava ispod sjajne crne dlake i neobino velika za enku. "Vidim da nije bila krljavica u leglu", rekao je. "I ima takvu arobnu osobnost." Mastif je natezao uzicu. Trent ju je zgrabio za ogrlicu. "Grrr", oglasio se pas. "Grrr." "Jednako ljupka kao njezina gospodarica", Vere je nastavio govoriti ne osvrui se na psee neprijateljske primjedbe. "Koja nipoto ne bi smjela, usput reeno, ostavljati svoje tene pod skrbi curetka koji ga oito ne moe nadzirati. Ali to je tipino za neodgovornost gospo ice Grenville koja..." "Gospo ice Price, ovo tu je Ainswood", upleo se Bertie. "Ainswood, gospo ica Price. A ova koja se trudi da mi iai ruku, to je Susan. Divno jutro, zar ne? Gospo ice Price, zato da vam ne zovnem koiju, da se moete vratiti i kazati gospo ici Grenville dobru vijest." Trent je odvlaio razdraena mastifa. Gospo ica Price se na brzinu poklonila i pola za njima. Malo poslije toga djevojka i pas nali su se udobno smjeteni u koiji. Kad se Trent vratio, pogledom je pretraio Verea. "Zato nas dva ne po emo negdje da stanemo na rep tomu mamurluku?" rekao je. "Ne izgleda jutros ba kao da cvjeta,

-45-

Pompea

Ainswood, ako ne zamjera to to velim." "Ve mi je Jaynes govorio kako izgledam, hvala ti." Vere je krenuo niz ulicu. "Da nisam itavu vjenost proveo u Crockfordu prole noi ekajui tebe, ne bih bio morao polokati bavicu loa pjenuca i sluati gomilu mamlaza kako me nazivaju Beowulfom." Istina je bila da je Vere ondje ekao Crenshawa da bi dovrio posao koji je amazonka zapoela. Uzdravaj svoju kopilad, bila je zapovijed kojom su Malloryjevi nadomjestili onu koja kae da ne smije sagrijeiti bludno i poeljeti ene blinjega svoga. ak je i Dain koji nije bio Mallory i nije imao savjesti vrijedne spomena i ivio je potpuno po vlastitim pravilima uzdravao svoje nezakonito potomstvo. Kad se suoio s Marynim pisamcem, Crenshaw je trebao otpuhnuti i rei: "Bogme, ini se da sam opet postao ocem. Velika vam hvala na obavijesti, gospo ice Grenville. Odvui u se do Bridewella i pokupiti ih im se sutra ujutro probudim." Tada bi gospo ica Atila Grenville otila, njiui svojom arogantnom stranjicom, i Vere je ne bi vidio, a kamoli da bi se s njom poupao i morao sluati njezin sarkazam i drati ruke uza se cijelim tegobnim putem do zmajskoga brloga. Ali Crenshaw nije uinio to je trebao uiniti, i nije se pojavio u Crockfordu da dobije estito po zubima, i sve one boce pjenuca nisu bile dostatne da otplave Vereovu ljutinu. Sada, ba kao da nije pretrpio dovoljno gnjavljenja i podbadanja prole noi, i kao da mu trenutno nisu pucali topovi u glavi zbog ranog ustajanja u bezboan sat, gospo ica svjetlost vodilja civilizacije doznat e da je dolazio u Bridewell i lako e zakljuiti zbog ega. I mislit e da je pobijedila. Ponovno. "Trebao sam pitati jednoga od momaka da ti kae da me ne eka", rekao je Trent ispriavajui se. "Ali nisam smatrao da e se vraati, jer si bio ugodno zauzet za no." Vere je naglo zastao i zagledao se u njega. "Ugodno zauzet? S Lady Grendel? Jesi li izgubio pamet?" Trent je slegnuo ramenima. "Mislio sam da je vraki lijepa." Vere je opet poeo hodati. Samo je Bertie Trent, rekao je sam sebi, mogao zamisliti da je vojvoda od Ainswooda otiao s plavookom adajom radi ljubakanja. Ta misao nikada nije prostrijelila umove ljudi s kojima je Vere proveo veer. Oni misle i s pravom da bi to imalo smisla kao lei s krokodilom. Bila je to samo jedna od perverznih ala zlih sila koje su vladale njegovim ivotom to je ona morala imati dugako, raskono enstveno tijelo umjesto da bude grbava, iskrivljena i ljuskava te tako upotpuni svoju osobnost. To je sam sebi govorio od boce do boce prole noi, i to je sam sebi rekao kad se vratio kui i nije mogao zaspati.

-46-

Pompea

www.Crowarez.Org

To je sam sebi rekao i jutros kad je opazio mastifa i srce mu poelo lupati, ak i kad se spremao okrenuti na drugu stranu da bi izbjegao susret s njegovom vlasnicom. I to je sam sebi rekao prije nekoliko trenutaka, kad je otkrio da adaja nije u blizini i kad je neto pogubno poput razoaranja ulo u njegovo srce. Rekao je to sebi ponovno, jer su se muni osjeaji zadravali ondje... ispod depia na prsluku... gdje je uvao kusast komadi olovke koji je ona prole noi ostavila iza sebe.

-47-

Pompea

etiri etiri

Ulazak u Plavu sovu te hladne, vlane noi bio je nalik na silaenje u jaruge pakla. Vere je bio naviknut na krme i taverne pune promuklih, pijanih ljudi. Ovi su me utim bili normalna ljudska bia. Plava sova je bila puna pisaca i buka njihovih glasova premaivala je sve s im se ikada susreo u ivotu. Takav je bio i dim koji se valjao kroz sobe kao to se vani valjala teka magla s Temze. Svaki muterija je imao lulu ili cigaru u ustima. Kad je Vere skrenuo u hodnik to je vodio iz bara, gotovo da je oekivao kako e ugledati palucave plamenove i usred njih neastivoga kako se gega na rascijepljenim papcima. Ali likovi koje je Vere vidio bili su neprijeporno smrtni. Pod svjetiljkom ije je svjetlo usred dima dobilo bolesnu sivoukastu boju, dva su mlada mukarca tanka kao trska vikala jedan drugom na uho. Iza njih su stajala otvorena vrata kroz koja je povremeno kuljao dim praen gromoglasnim provalama smijeha. Dok se Vere primicao rika je jenjavala do poluzaglunog veselja, a iznad te buke uo je kako netko urlie: "Jo jednoga! Daj jo jednoga!" Ostali su preuzeli povik. Kad je doao do praga, Vere je vidio gomilu od tridesetak ljudi okupljenih oko nekoliko stolova, ponajvie izvaljenih na stolicama i klupama, dok su se neki naslanjali na zidove. Premda je tu bio gui dim, vidio je dovoljno jasno. Ona je stajala pred velikim kaminom, a vatra iza nje jasno je ocrtavala njezinu strogu crnu opravu. Drama njezina kostima nije ga se kosnula prije. Sada ju je osjetio s velikom silinom. Moda je to bilo zbog dima i paklenske buke. Moda je to bilo zbog njezine kose. Bila je skinula eiri, i bez njega je izgledala zabrinjavajue nezatieno, previe izloeno. Njezina gusta kosa, mekana poput blijeda zlata, raspletala se iz neuredna vora na pole ini bijela vrata. Nesputana frizura ublaavala je njezine ukoeno lijepe crte, davala joj tako mlad izgled, tako veoma mlad izgled. Poput djevojice. Iznad vrata. Dolje je bio dramatian kontrast njezina crnog oklopa, s kolonom puceta koja su strogo stupala od struka do brade, spremna poraziti i unititi svakog zavojevaa. On je otkopavao ta puceta, uzastopce, iz noi u no, u svojim snovima. Pitao se koliko nazonih mukaraca zamilja njihovo otkopavanje. Svi, naravno, jer su mukarci. Ona je bila jedina ena, i stajala je ondje, paradirajui pred tom ruljom prostakih piskarala, a svaki ju je zamiljao nagom, u svakom pohotnom poloaju koji je poznat ljudskoj vrsti. Promatrao ju je dok se micala naprijed da bi se nagnula iznad jednog pijanca i razgovarala s njim dok je on buljio u njezin prsluk.

-48-

Pompea

www.Crowarez.Org

Vereove su se sputene ruke stisnule u ake. Zatim se pomaknula dalje, i vidio je da ima bocu vina u jednoj ruci i cigaru u drugoj. Napravila je tek nekoliko koraaja kad je shvatio da je nakresana. Zaljuljano se uputila prema skupini mukaraca na lijevoj strani, zatim stala, njiui se, da bi u jednoga od njih uprla pijan pogled. "Velika, da, ali ne dosee moju teinu", rekla je, a glas joj se lako rasprostro iznad galame. "Rekao bih da je visoka pet stopa i tri etvrti. I ezdeset etiri kilograma teka, gola. Usput reeno, platio bih pedeset funta da to vidim." Vereu je trebao jedan trenutak da smjesti rijei, zatim jo jedan da smjesti glas koji nije bio njezin. I budui da je sluateljstvo prasnulo u smijeh, trebao mu je jo jedan trenutak da povjeruje svojim uima. To su bile njegove rijei. Izgovorene u Vinegar Yardu. Ali to nije mogao biti... njegov glas? "ak pedeset?" uzviknuo je netko. "Nisam znao da ste sposobni brojiti tako visoko, vaa milosti." Zabila je cigaru u kut usta i stavila ruku na uho. "Jesam li to uo nekog mia kako cii? Ili je to bio bogme, bio je. To je mali Joey Purvis. A ja sam eto mislio da si jo u umobolnici." Bilo je to neto udnovato poput Vereova glasa, duboko i pomalo nerazgovijetno od pia, a izlazilo je iz njezinih usta. I to su bile njegove kretnje. Bilo je to kao da je njegova dua ula u tijelo te ene. Stajao je okamenjen, prikovana pogleda, dok je smijeh sluateljstva splanjavao prema rubovima njegove svijesti. Izvukla je cigaru iz usta i njome pokazala prema izazivau. "eli znati jesam li sposoban brojiti, je li? Dobro, mladiu, primakni se pa u te nauiti kako se broje zubi dok svoje bude skupljao po podu. Ili bi radije nosio kravatu oko tintare? Ti zna to je to, je li tako, nevinace moje? To je kad ti glavu stegnem ispod jedne ruke a drugom je mlatim." Ovaj put je bilo malo smijeha. Vere je prebacio pogled s nje na sluateljstvo. Svaka se glava bila okrenula prema okviru vrata u kojem je stajao. Kad je opet vratio pogled, preko njega je preletio bljesak plavih oiju njegove oponaateljice. Ne pokazujui ni najmanji traak zbunjenosti, podignula je bocu do usana i otpila gutljaj. Zatim je spustila bocu. Poto je nadlanicom obrisala usta, pozdravila ga je laganim naklonom glave. "Vaa milosti." On se prisilio na kiseo smijeak. Zatim je podignuo ruke i zapljeskao. Prostorija je postala jo tia, sve dok ravnomjerno udaranje njegovih dlanova nije ostalo kao jedini zvuk.

-49-

Pompea

Ona je ponovno usadila cigaru me u zube, nabila zamiljeni eir i pretjerano mu se poklonila. Na trenutak je on zaboravio gdje je, dok mu se um strjelovito odmaknuo od sadanjosti i uhvatio se za neko sjeanje. Neto toliko poznato, ali iz velike davnine. On je to vidio prije. Ili je to doivio. Ali osjeaj je ieznuo jednako brzo kako je doao. "Sjajno, draga moja", rekao je hladno. "Izvanredno zabavno." "Nije ni upola zabavno kao original", odgovorila je ona, odmjeravajui ga hrabro od glave do pete. Zanemarujui vruinu koju je stvorio njezin uareni pregled, on se nasmijao i usred ratrkana pljeska krenuo krupnim koracima prema njoj. Dok se probijao kroz gomilu, vidio je kako se njezino lijepo lice ustaljuje u tvr em izrazu, a njezina su se zla usta savijala u sitan zaetak smijeka. Vidio je to hladno podrugivanje i prije, ali ovaj put nije mogao povjerovati. Moda je to bilo zbog dima i blijeda svjetla, ali pomislio je da je u njezinim oima zatreperila nesigurnost. I ponovno je razabrao djevojku unutar lijepe strahote. I poelio je da je podigne na ruke i odnese daleko od toga paklenskoga mjesta, daleko od tih pijanih svinja, od njihovih zaarenih oiju i pohotnih misli. Ako mu se mora rugati i ismijavati ga, pomislio je, neka to ini samo za njega. ... vi ne elite da ikoga drugog udaram osim vas. Otresao se uspomene na njezine rijei koje su ga razbjesnile skupa s apsurdnim osjeajem slutnje to su ga pobudile prole noi. "Imam samo jednu malu kritiku", rekao je zastavi na koraaj od nje. Ona je podignula obrvu. Oko sebe su uli tiho mrmorenje glasova. Ovdje kaalj. Ondje podrigivanje. Ali on nije sumnjao da njihovi gledatelji pohlepno sluaju. Oni su novinari, uostalom. "Cigara", rekao je. Namrtio se na cigaru koja je poivala izme u njezinih dugakih prstiju, lagano obojenih crnilom. "Cigara je potpuno kriva." "Nemojte mi kazati!" I ona se na nju namrtila, oponaajui njegov izraz lica. "Ali ovo je indijska cigara Trichinopoly." Iz unutarnjeg depa na kaputu izvukao je tanku srebrenu tabakeru. Otvorio ju je i pruio prema njoj. "Kao to moete vidjeti, ove su dulje i tanje. Boja duhana oznauje viu kvalitetu. Izvolite uzeti jednu." Probola ga je brzim pogledom, zatim slegnula ramenima, bacila indijsku cigaru u vatru i uzela jednu njegovu. Zakotrljala ju je me u vitkim prstima. Omirisala ju je. Bila je to prilino hladna predstava, ali Vere je bio dovoljno blizu da vidi to drugi

-50-

Pompea

www.Crowarez.Org

nisu mogli vidjeti: jedva zamjetljivo rumenilo na krivulji jagodinih kostiju te bre dizanje i sputanje grudi. Ne, ona nije tako potpuno vladala sobom kako je navodila druge da povjeruju. Nije bila tako prekaljena i cinina i bezobrazno samouvjerena kako je izgledala. Dolazio je u veliku napast da se nagne blie i otkrije hoe li se nagovjetaj rumenila produbiti. Nevolja je bila u tome to je ve osjetio njezin miris, a to je klopka za mukarce kako je sino otkrio. Okrenuo se od nje prema gledateljima me u kojima su neki opet nali jezik i koristili ga za neophodne besramne duhovitosti na temu cigare. "Oprostite mi to vas prekidam, gospodo", rekao je Vere. "Samo nastavite. Pie je na moj raun." Ne osvrnuvi se vie kao da ju je ve zaboravio urno je otiao putem kojim je doao. Tim je putem bio stigao u tu avolsku jazbinu u Fleet Streetu, s namjerom da izbrie svaki pogrjean dojam koji je ona moda imala o njegovoj jutronjoj pojavi u Bridewellu. Planirao je napraviti veliku predstavu s vraanjem njezine olovke - pred publikom znatieljnih piskarala uz prikladne natuknice o tome kako sredstvo za pisanje nije bilo sve to je prole noi izgubila u unajmljenom fijakeru. Kad bi zavrio predstavu, ona bi nesumnjivo bila uvjerena da je nepodnoljiv i umiljen razvratnik bez savjesti kao to je svatko i s pravom vjerovao da jest. Jo nekoliko aluzija bilo bi dovoljno da je uvjeri kako je naletio na Trenta i gospo icu Price kad je ve bio potpuno zaboravio da Mary Bartles postoji. Zbog toga je bilo apsolutno nemogue da je doao zahtijevati da je otpuste i da je zatim prepusti njezinu ovjeku da se na bilo koji nain pobrine da je poalje dovraga iz Londona i udobno smjesti tako da nikada vie ne uje nita o njoj i ne pomisli na nju ni na njezino prokleto bolesno dijete. Ako je ita dobro uinjeno Vere je htio razjasniti Bertie Trent je bio jedini za to odgovoran. Kako je njegov plan tekao, tako se pokazivalo da je bio dobar, posebno uzimajui u obzir da ga je smislio dok je prolazio kroz gotovo smrtonosno iskustvo, zahvaljujui splainama koje su se u Crockfordu prodavale kao pjenuac i ukupnom zbroju od dvadesetak minuta spavanja. Ali Vere je zaboravio sve to je bio smislio im je zastao na vratima i jasno razabrao djevojku pod raupanim busenom zlaane kose. Sada, sjetivi se jedva primjetna rumenila i ubrzana daha, potpuno je napustio plan. On ju je krivo procijenio. Ona uope nije ono to se trudila da svijet povjeruje. Ona uope nije otporna na njega. Tvr ava nije neosvojiva. Zapazio je pukotinu. I budui da

-51-

Pompea

je takav kakav jest nepodnoljiv i umiljen i bez savjesti i tako dalje i tako dalje dunost ga je prisiljavala da prodre unutra, makar morao razvaljivati njezinu obranu ciglu po ciglu. Odnosno, puce po puce, popravio je svoju misao dok su mu se usta svijala u opasan smijeak. Blakesleigh, Bedfordshire U ponedjeljak poslije susreta lorda od Ainswooda s gospo icom Grenville u Plavoj sovi, dame Elizabeth i Emily Mallory, u dobi od sedamnaest odnosno petnaest godina, itale su sve o tome na stranicama Whisperera. One nisu smjele itati taj sablanjivi list. Nije im se doputalo ni da listaju ugledne novine koje su svaki dan dolazile u Blakesleigh. Njihov tetak, lord Mars, odvajao je svaki dan vrijeme da bi naglas itao odlomke koje je smatrao prikladnim za nevine ui. Njegove ui, kao i njegove oi, nisu bile tako nevine, jer je bio politiar otkad je postao punoljetan. Privatno je itao sve, ukljuujui i sablanjive listove. Novine koje su mlade dame itale kasno te noi, pri svjetlu vatre iz kamina u njihovoj lonici, bile su spaene iz velike hrpe podno stubita gdje su ekale skupljaa starih krpa i boca. Poput drugih koji su do tada osloba ane, i one e biti predane plamenovima im mlade dame napaljetkuju koliko budu mogle o djelima svoga skrbnika. Njihov je skrbnik bio sedmi vojvoda od Ainswooda. One su bile Charlieve keri, Robinove sestre. svjetlost iz kamina sada je pretvarala u arki oganj vlasi na dvjema crvenkastosme im glavama nagnutim nad novinama. Kad su okonale itanje izvjea o susretu njihova skrbnika s gospo icom Grenville u Plavoj sovi, dva su se para morskozelenih oiju susrela i oba mladenaka lica nosila su isti izraz mjeavine zbunjenosti i zabavljanja. "Oito se dogodilo neto zanimljivo u fijakeru kad ju je 'otpratio' iz Crockforda", rekla je Emily. "Kazala sam ti da Vinegar Yard nije svretak prie. Ona ga je ipak oborila na leda. To je moralo izazvati njegovu pozornost." Elizabeth je kimnula. "I oito je da je ona lijepa. Sigurna sam da je ne bi pokuao poljubiti da nije lijepa." "I pametna. Voljela bih da sam vidjela kako je izvela taj trik. Razumijem onaj dio kad se pretvarala da se onesvijestila, i mogu zamisliti aperkat, ali svejedno ne mogu sebi predoiti kako ga je oborila." "I to emo shvatiti", rekla je Elizabeth s pouzdanjem. "Jednostavno moramo i dalje pokuavati." "Ja ne u kuati cigare", rekla je Emily i iskrivila lice. "U svakom sluaju, to ne u uiniti s cigarama tetka Johna. Jedanput sam pokuala i mislila sam da nikada vie ne u jesti. Ne mogu zamisliti kako je ona to uinila a da nije sve izrigala po ro aku Vereu."

-52-

Pompea

www.Crowarez.Org

"Ona je novinarka. Samo pomisli na prljava mjesta kamo mora zalaziti da bi dobila gra u za prie. I moe puiti cigare zato to ima jak eludac. Da je tvoj eludac takav, ne bi te hvatala munina." "Hoe li ona pisati o njemu, to misli?" Elizabeth je slegnula ramenima. "Morat emo priekati i doznati. Sljedei broj Argusa izlazi prekosutra." On ipak ne e stii u Blakesleigh prije etvrtka. Zatim e proi kroz nekoliko ruku, ukljuujui i batlerove, prije nego to zavri na hrpi otpada. Obje su znale da moraju ekati barem tjedan dana nakon njegova dolaska. Njihov tetak John nikada nije itao naglas iz Argusa, ak ni ulomke romana Rua iz Tebe. Doivljaji vragolaste junakinje a to je bila blaga ocjena mogli su nepovoljno utjecati na prijamljiv duh mladih dama. On bi se zaprepastio kad bi znao koliko su se keri brata njegove ene Dorotheje blisko poistovjeivale s izmiljenom Mirandom. Isto tako nije ni slutio da pokvarenog Diabla smatraju junakom prie, inae bi lord Mars zakljuio da su im se umovi pomutili od tuge i poslao po lijenika. Ali Elizabeth i Emily nauile su vrlo rano ivjeti s boli u srcu. Teko su se alostile zbog svakoga gubitka, bjesnei isto tako, jer im je otac bio rekao da je prirodno osjeati srdbu. S vremenom je gnjev splanjavao, i bolna alost je jenjavala u tihu tugu. Sada, dvije godine nakon gubitka voljenog oca i gotovo osamnaest mjeseci poslije smrti brata mezimca u kojega su bile zaljubljene, vraala im se prirodna strast za ivotom. Svijet vie nije bio jednolino crn. Bilo je tamnih trenutaka, to je istina, ali bilo je i sunanih razdoblja. A svijetli trak suneva svjetla bio im je skrbnik ija su im djela priskrbljivala nadomjestke uzbu enja bez kraja u nakaradno krotkom odrastanju u Blakesleighu. "Kladila bih se da o njemu pie u polovici pisama to ih tetka Dorothea dobiva od svojih prijateljica", rekla je Elizabeth nakon duga uzdaha zbog razdoblja ekanja. "Sumnjam da te traerice znaju ita vie nego Whisperer. One sve dobivaju iz druge ruke. Ili iz tree." Emily je pogledala sestru. "Nisam sigurna bi li tata odobrio nae zabadanje nosa u kutiju za pisma tetke Dorotheje. Ne bismo smjele na to ni pomiljati." "Ja nisam sigurna da bi on odobrio to to nam nitko nita ne kae o naem skrbniku", rekla je Elizabeth. "To je nepotovanje prema tati koji ga je imenovao skrbnikom, zar ne? Sjeti se samo kako je on znao itati pisma svojih prijatelja, i smijao se, i govorio; 'ujte samo to je va ro ak Vere uinio ovaj put, lupe jedan'." Emily se nasmijeila. "'Lupe', rekao bi tata. 'Pravi lupe iz roda Malloryjevih, kao va djed i njegova braa'." "'Posljednji od stare, istinske loze'", rekla je tiho Elizabeth citirajui oca. "'Vere, kao

-53-

Pompea

u rijei veritas'." "'Aylwin straan prijatelj.' Bio je Robinov prijatelj, je li tako?" "I straan." Elizabethine su se oi zakrijesile. "Nisu ga mogli zaustaviti. Nama nisu dale pristupiti kad je Robin umirao, jer su se svi bojali zaraze. Ali ro ak Vere se nije uplaio." Uzela je sestru za ruku. "Bio je odan Robinu." "Mi emo biti odane njemu." Nasmijeile su se uzajamno. Elizabeth je bacila Whisperer u vatru. "Sada, to se tie onih pisama..." rekla je. "Ne tako vrsto, dobijesa", okosila se Lydia. "Stvar je dovoljno kruta da se u njoj jedva kreem. Ne mora nastojati da u njoj bude nemogue disati." Stvar u pitanju bio je steznik koji je genijalno smiljen da ensku figuru pretvori u muku. Osoba na koju se Lydia okosila bila je Helena Martin. U davnim danima, kad su ona i Lydia skupa nastupale u londonskim zloglasnim etvrtima, Helena je bila ostvarila veoma uspjenu karijeru deparice. Sada je bila jo uspjenija kurtizana. Njihovo je prijateljstvo nadivjelo godine odijeljenosti i promjene zvanja. Sada su se nalazile u elegantno ispunjenoj garderobi Helenina skupa stana u Kensingtonu. "Mora biti pritegnut", odgovorila je Helena, "osim ako ne eli da tvoje muke prsi idu u jednom pravcu dok ostatak tebe ide u drugom." Okrutno je trznula vrpcom pri vezivanju posljednjeg vora, zatim se odmaknula. Lydia je strogo gledala svoj odraz u zrcalu. Zahvaljujui stezanju sada je imala golublje prsi. Taj izgled je bio u velikoj modi. Mnogi su mukarci pojastuivali prsi i ramena i stiskali struk steznikom da to postignu. Osim Ainswooda. Muevni oblici ispod njegove odjee nita nisu dugovali krojakom umijeu. Ve je tisuu puta u tjednu nakon susreta u Plavoj sovi Lydia odagnala njegovu sliku iz misli. Odmaknula se od zrcala i odjenula se. Poto je uvren steznik, ona je ostatak mukog odijela brzo navukla i sa zadovoljstvom se uvjerila da joj pristaje. Prije mnogo mjeseci Helena je nosila tu kombinaciju na nekoj maskeradi i svakoga je prevarila. Zahvaljujui nekim sitnim promjenama Helena je bila manja Lydia je oekivala slian uspjeh, iako nije ila na maskeradu. Njezino je odredite bio klub Jerrimer, kockarski pakao u mirnoj uliici pokraj Ulice Saint James. Rekla je Macgowanu da eli napisa ti priu o tom mjestu, neto za im eznu njezine itateljice: enski unutarnji pogled na svijet koji im je normalno zabranjen

-54-

Pompea

www.Crowarez.Org

u svakom sluaju onima koje su dostojne potovanja. To je bila istina. Ipak to nije bio jedini razlog, i nipoto nije bio razlog zato je Lydia izabrala otii u Jerrimer. ula je glasine da se na tom mjestu preprodaju ukradene stvari. Budui da nitko od njezinih dounika s uobiajenih mjesta nije do tada nita saznao o Tamsininu nakitu, imalo je smisla provjeriti druge izvore. Tamsin se nije sloila da to ima smisla. "Ve ste potroili dva tjedna na traenje moga nakita", peckala je Lydiju te veeri. "Imate mnogo vanijih stvari da se njima bavite, u korist ljudi kojima je doista potrebna pomo. Kad pomislim na Mary Bartles, potpuno se posramim suza koje sam prolila nad gubitkom pregrti kamena i kovine." Lydia ju je uvjeravala da joj je glavni cilj dobiti priu o kockarskom paklu. Ako usput naleti na novosti o nakitu, tim bolje, ali sama ne e za njim aktivno tragati. ovjek ionako ne moe ni za im naroito "aktivno tragati" u vrstoj krletci od kruta platna i riblje kosti, pomislila je kad se okrenula da u zrcalu provjeri nalije svoga preruavanja. "Upast e u grdnu nevolju ako itko otkrije da nisi mukarac", rekla je Helena. Lydia je prila toaletnom stoliu. "To je samo kockarnica. Muterije ne mare ni za to drugo osim karata, kocaka i rulete. A vlasnici i osoblje gledat e samo u njihov novac." Iz ispremijeane hrpe svakovrsnih pomada, boica parfema i nakita iskopala je cigaru koju joj je dao Ainswood i zataknula je u unutarnji dep. Podignuvi pogled susrela se s Heleninim zabrinutim oima. "Bila sam u veoj opasnosti kad sam razgovarala s prostitutkama na Ratcliffe Highwayu, ali tada nisi bila zabrinuta." "To je bilo prije nego to si se poela tako udnovato ponaati." Helena se primaknula komodi na koju je slukinja bila postavila pladanj s bocom brendija i dvije ae. "Sve donedavna bolje si nadzirala svoju ud. I istananije si postupala s onima koji su ti se usu ivali protusloviti." Podignula je bocu i nalila ae. "A to si ispraila Crenshawa, s druge strane, podsjea me na borbu s onim uliarom koji je izvrije ao Sarah i nagnao je da zaplae. Tada si imala osam godina." Lydia se pribliila da uzme au koju joj je pruila Helena. "Moda sam pretjerala s Crenshawom." "Zbog zatomljene elje ovjek postane previe emocionalan", rekla je Helena sa smijekom. "I ja sam razdraljiva posljednjih nekoliko tjedana. Obino sam takva u razdoblju izme u dvaju ljubavnika." "Priznajem da moju elju da usmrtim neke osobe zatomljuje sadanji kazneni zakonik." "Mislila sam na seksualnu elju, kao to vrlo dobro zna", rekla je Helena. "Instinkt za parenjem. I ra anjem." Lydia je poela piti, promatrajui prijateljicu preko ruba ae.

-55-

Pompea

"Ainswood je pretjerano zgodan", nastavila je Helena. "Ima i mozak i miie. A da se i ne spominje osmijeh od kojega bi procvjetale rue u arktikoj zimi. Nevolja je u tome to je tako er razuzdanac svoje vrste koji prezire ene. Mi smo njemu za jednokratnu uporabu, i im nas iskoristi postajemo mu nevrijedne. Ako se u njemu probudila ikakva misao da skrene sa staze krjeposti, Lydia, preporuujem ti da ne skrene s njim nego s nekim nadomjestkom. Mogla bi razmisliti o Sellowbyju. On ne prezire ene, a ti ga pouzdano zanima. Mora mu samo dati znak malim prstom." Koliko je Lydia znala, nijedna kurva u Londonu nije postizala viu cijenu od Helene, i to s dobrim razlogom. Ona je mogla u hipu odmjeriti mukarca i odgovoriti u skladu s tim, postajui enom iz njegovih snova. Njezin se savjet nije smio olako uzeti. Ipak Lydia nije mogla razmiljati o predloenom nadomjestku, jer je znala zato ona "zanima" lorda Sellowbyja. Prvak Londona u ogovaranju primijetio je Lydiju u gomili utaborenih novinara ispred crkve svetoga Jurja na dan Dainova vjenanja. Nekoliko dana poslije Sellowby je kazao Heleni kako je zapazio ensku koja je lako mogla "iskoraiti iz galerije portreta u Athcourtu". Athcourt u Devonu bio je dom markiza od Daina. Lydia je otada stalno izbjegavala Sellowbya. Pogled izbliza na nju mogao bi ga potaknuti da se raspituje u Athcourtu i iskopa neto to je njezin ponos zahtijevao da ostane pokopano. "Sellowby ne dolazi u obzir", rekla je Lydia prijateljici. "Drutvena klepetua i novinarka moraju biti suparnice. U svakom sluaju ovo nije dobro vrijeme da ulazim u vezu i s jednim mukarcem. Dokle god skandali prodaju magazine, ieznuo bi i najmanji moj utjecaj na javno miljenje ako bi se doznalo da sam pala kao ena." "Onda bi moda trebala nai neki drugi posao", rekla je Helena. "Ne postaje nimalo mla a, a bila bi velika teta..." "Da, Ijubavi, znam da eli biti od pomoi, ali moemo li drugi put raspravljati o bilo emu to je propalo ili se izjalovilo?" Lydia je ispraznila au i sjela. "Ve je kasno, a ja se doista moram vratiti u grad." Stavila je eir na glavu, posljednji se put provjerila u zrcalu, ustala, pokupila tap i krenula prema vratima. "Ja u te ekati budna", doviknula je Helena za njom. "Zato se svakako vrati ovamo a ne..." "Vratit u se ovamo, naravno." Lydia je otvorila vrata. "Ne elim da susjedi vide kako neki nepoznat mukarac ulazi u moju kuu u sitne jutarnje ure, zar ne? Niti elim buditi gospo icu Price ili slukinje da mi pomau oko ovoga zvjerskog steznika. Taj sumnjivi uitak pripast e tebi. Oekujem da pripremi nonu kapicu za mene." "Budi oprezna, Lydia." "Da, da." Lydia se okrenula i dobacila joj vragolast smijeak. "Dovraga, curo. Zar uvijek mora daviti i gnjaviti ovjeka?"

-56-

Pompea

www.Crowarez.Org

Dok je gizdavo odlazila, pratio ju je usiljen Helenin smijeh. Te srijede uveer okupljanje nakladnikih plaenika u Plavoj sovi bilo je prilino dosadno, jer je Grenvilleova iz Argusa bila odsutna. Ali Joe Purvis je bio ondje, i vraao se iz zahoda kad se Vere s njim sreo u hodniku. Trebalo je vie od jedne ae dina da se Joeu razvee jezik glede mjesta kamo je otila njegova kolegica s posla. Ali Argusov ilustrator ve je bio teko naet piem, to je ozlojedilo njegov osjeaj uvrije enosti. U prvom redu poalio se Vereu da su ga kolege poeli zvati Cialo otkad je prolog tjedna Grenvilleova hinila da je njegov glas zamijenila za mije cianje. U drugom redu, ona je po obiaju uspjela prigrabiti najbolji zadatak za sebe. "Trebao sam biti s njom u Jerrimeru", progun ao je Joe. "Vidio sam da e to biti naslovna pria u sljedeem broju i da e joj trebati slika. Ali njezino velianstvo kae da u Londonu nema kockarske jazbine gdje bi bilo nepoznato moje lice i da bih upropastio cijelu stvar. Kao da e itko previdjeti najvii megalit u onoj stijenjenoj rupi." Koliko god bilo tijesno u klubu Jerrimer, malo je nedostajalo da Vere ne previdi njezinu gromadu. Njegovu je pozornost privukla cigara. Inae bi bio proao kraj nepoznata mladia uz povran pogled, primjeujui samo da je odjeven u stilu mladih slubenika, jer je afektirano ostavljao dojam uobiajena kicoenja i inilo se da mu dobro ide kod rulete. Ali dok je prolazio iza momka, Vere je ulovio miris cigare i to ga je zaustavilo u traganju. Samo jedan prodava duhana trio je te posebne cigare. Kao to je Vere napomenuo gospo ici glumici prije tjedan dana, one su bile neobino duge i tanke. Mogao joj je tako er rei da je duhan u njima bio posebno mijean, te da su ograniene zalihe bile rezervirane samo za njega. Na odre enim drutvenim skupovima, me u biranim mukarcima koji su mogli cijeniti njihovu kakvou, Vere je bio vie nego sretan da ih s drugima podijeli. U takvu se drutvu nije mjesecima naao. A Joe Purvis je rekao da e ona biti tu. Progutavi smijeak, Vere se primaknuo blie. Rulet ili rolypoly, kako su ga od milja zvali bio je u velikoj modi u Engleskoj. Sigurno je popularan u Jerrimeru, otkrila je Lydia. Soba s ruletom bila je puna tjelesa, od kojih se neka nisu skoro oprala. Ipak zrak u zatvoru Marshalsea bio je smrdljiviji, kao i zrak na mnogim drugim mjestima koja je upoznala, a cigara me u zubima pomagala je da se prikriju najgori smradovi. vakanje s okusom duhana tako er je pomagalo da se smanji muni osjeaj nezadovoljstva dok se pretvarala da promatra vrtnju kola. Bila je svjesna da raste hrpa etona ispred nje, ali oni joj nisu znaili gotovo nita u

-57-

Pompea

usporedbi s nagradom koja se njihala na suprotnom dijelu stola. Coralie Brees je stajala na kraju te udaljenosti. Rubinske kapi visjele su o njezinim uima. Rubinska ogrlica obrubljivala je njezin vrat, a istovrsna narukvica njezino zapee. Komplet je savreno odgovarao Tamsininu opisu i crteu. Mala je prostorija bila tako nabijena da se jedva disalo. Usred opeg guranja i laktarenja, madame Brees vjerojatno ne bi opazila nekoliko spretnih kretnja koje bi je liile njezinih ukradenih dragocjenosti. Nevolja je bila to se te posebne kretnje nisu nalazile u dosegu Lydijinih vjetina nego Heleninih, a ona je bila miljama daleko od Kensingtona. Mogla je oboriti svodnicu i silovito strgnuti nakit s njezina koziava tijela, to je spadalo u Lydijin repertoar, ali znala je da nije bilo ni mjesto ni vrijeme za takve metode. ak i da nije nosila steznik koji je okrutno sprjeavao kretanje, mogla je nabrojiti popis izvrsnih razloga za uvjebavanje samosvladavanja: tamna, dupkom puna prostorija; bez moguih saveznika; s jako mnogo moguih neprijatelja, posebno ako bi je raskrinkali, to bi se nuno dogodilo u tunjavi; te samo raskrinkavanje za kojim bi u najboljem sluaju slijedilo ponienje a u najgorem ranjavanje, moda i smrtonosno. Da, u njoj je morao planuti gnjev kad je vidjela kako Tamsinin nakit krasi najogavniju podvodaicu u Londonu. Da, ovjek je morao podivljali pomislivi na sirotu djevojku, na njezinu voljenu tetku i na ono to je taj nakit predstavljao. Ali ne, Lydia nije htjela dopustiti da je ponovno svlada prijeka narav. Sasvim pouzdano nije dala da je "zatomljena elja" spram Ainswooda koji prezire ene pretvori u neobuzdanu osmogodinjakinju. Odagnavi njegovu sliku iz misli, ona se hladno i mirno usredotoila na trenutani problem. Kolo se zaustavilo na crvenom polju, dvadeset jedan. Krupje kamena lica gurnuo je Lydijin dobitak prema njoj. U istom trenutku ona je ula Coralijinu vritavu bujicu psovka. itav posljednji sat svodnica je postojano gubila. Sada se napokon udaljila od stola s ruletom. Ako je ostala bez novaca, mogla bi prodati nakit kao to i drugi ine sa svojim dragocjenostima, pomislila je Lydia. Ve je bila otkrila gdje se obavljaju te transakcije. Brzo je prebrojila dobitak. Dvije stotine. Nije to bilo previe prema standardima nekih klubova primjerice Crockforda, gdje su se tisue gubile u rasponu od nekoliko minuta ali moda dovoljno da se kupi rubinski komplet od svodilje koju trese kockarska groznica. Lydia se poela gurati kroz gomilu. Pazei da dri na oku svoju lovinu, bez razmiljanja je izbjegla crvenokosu kurvu koja je prije pokuavala privui njezinu pozornost i laktom odgurnula u stranu depara. Ali Lydia je, u urbi da smanji razmak izme u sebe i Coralije, propustila primijetiti cipelu na svojem putu. Posrnula je preko nje.

-58-

Pompea

www.Crowarez.Org

Neka ruka ju je zgrabila za rame i s trzajem je uspravila. Bila je to krupna ruka sa stiskom poput kripca. Lydia je pogledala gore i... susrela se sa zelenim oima. Vere se pitao to bi jo trebalo uiniti da napukne njezin uglaani lak pribranosti. Samo je jedanput trepnula, zatim hladno izvukla cigaru iz usta. "Bogamu, jeste li to vi, Ainswood? Nisam vas vidio sto godina. Kako kostobolja? I dalje vas mui?" Budui da je i sam spazio Coralie Brees skupa s parom pleatih tjelohranitelja nije se usudio raskrinkati gospo icu Sarah Siddons Grenville u kockarskom paklu. Ona se drala glume, a on se prilagodio prizoru dok ju je brzo otpratio izvan prostorije. ak i poslije, kad su napustili to mjesto, vrsto ju je drao ispod ruke stupajui Ulicom Saint James prema Piccadillyju. Ona se nastavila epiriti, s opukom cigare njegove cigare me u bijelim zubima, vrtei tap u slobodnoj ruci. "Ovo e vam prijei u naviku, Ainswood", rekla je. "Kada god stvari glatko teku, vi se pojavite da ih zabrljate. Bila sam na dobitnikoj stazi, ako sluajno niste primijetili. Osim toga, radila sam. Budui da posao u kojem se zara uje nije u dosegu vaeg iskustva, dopustite mi da vas malko uputim u osnove gospodarstva. Ako pisci za magazin ne uspiju ispuniti zadatke, nema lanaka za magazin. Ako nema lanaka, itatelji ga ne e kupiti, jer, vidite, kad plaaju za magazin, oni oekuju da u njemu neto pie. A kad itatelji ne plaaju, ni pisci ne dobivaju plau." Pogledala ga je. "Idem li prebrzo za vas?" "Prestali ste igrati rulet prije nego to sam se umijeao", rekao je on. "Zato to ste se bili odluili za neku drukiju igru. Dok ste vi promatrali svodnicu, ja sam promatrao vas. I prije sam vidio onaj pogled u vaim oima i dobro znam to on nagovijeta: strahote." Dok je govorio, ona je hladno pukala cigaru, izgledajui po svemu kao savreno spokojan gradski mladi u skladu s odjeom na sebi. On se dotle borio s iracionalnim porivom da se nasmije. "Dopustite mi da istaknem neto to je oevidno promaknulo vaoj pozornosti", nastavio je. "Svodnica je imala dvojicu grubijana u pratnji. Da ste poli za njom na ulicu, oni bi vas nasilnici odvukli u najblii mrani kutak i sasjekli na vrlo sitne komadie." Uto su stigli do Piccadillyja. Ona je bacila opuak cigare. "Vi mislite na Josiaha i Billa, koliko shvaam", rekla je. "Voljela bih znati kako bi itko sa zdravim oima mogao previdjeti onaj par nakaza." "Na va bi se oni vid ovjek teko mogao osloniti. Previdjeli ste mene." Dao je znak koiji koja je naputala pojilite na dnu ulice. "Predmnijevam da tu koiju dozivate za sebe", rekla je. "Jer ja jo moram zavriti

-59-

Pompea

jedan zadatak." "Morat ete sami sebi odrediti neko mjesto razliito od Jerrimera", rekao je on. "Jer se ne vraate onamo. Ako sam vas ja otkrio, i drugi bi mogli. Ako se ondje odvijaju ikakve nezakonite radnje, kao to sumnjate, oni koji upravljaju jazbinom pobrinut e se ne samo da Grenvilleova iz Argusa ne zavri svoj zadatak nego da se za nju nikada vie ne uje." "Kako ste znali da sam tragala za nezakonitim radnjama?" upitala je. "Ovaj je zadatak trebao biti tajna." Koija se zaustavila na rubu ulice. Nije to bio jedan od novih kompaktnih kabrioleta kakve je gradio David Davies nego glomazno vozilo koje je oito sluilo kao gradska koija nekog plemia prije stotinu godina. Koija je sjedio sprijeda, ne straga kao kod modernih fijakera. Straga je bila uska platforma na kojoj su neko stajala dva pratioca odavna mrtva i pokopana. "Kamo, gospodo?" upitao je voza. "Trg Soho", rekao je Vere. "Jeste li poludjeli?" kriknula je ona. "Ne mogu onamo u ovom kostimu." "Zato ne?" Promotrio ju je od glave do pete. "Zar ete prestraiti ono svoje tene blage udi?" "Campden Place, Kensington," rekla je vozau. Istrgnula je ruku iz Vereova stiska, dodavi tiim glasom: "Postigli ste to ste htjeli. Ne vraam se u Jerrimer. Ako ste vi dokuili tko sam, svaki bi se glupan mogao dosjetiti." "Ali vi ivite u Sohou", rekao je on. "Moja odjea je u Kensingtonu", rekla je ona. "I moj fijaker." "Gospodo?" zazvao ih je voza. "Ako ne idete..." Ona se primaknula vozilu, otvorila vrata i popela se. Prije nego to ih je mogla zatvoriti, Vere je uhvatio ruku. "Prolo je stotinu godina otkad sam zadnji put vidio Kensington", rekao je. "Pitam se hoe li seoski zrak izlijeiti moju kostobolju." "Kensington je veoma vlaan u ovo doba godine", rekla je ona tihim, neprijaznim glasom. "Ako elite promjenu podneblja, pokuajte otii u pustinju Gobi." "Kad bolje razmislim, moda u otputovati u neko udobno, toplo bludilite." Zalupio je vratima i udaljio se.

-60-

Pompea

www.Crowarez.Org

Pet

Kad je fijaker proao kraj mitnice u Hyde Parku, Lydia je bila potpuno svjesna da uglavnom treba okriviti samu sebe zbog nezgoda te veeri. Prolog tjedna u Plavoj sovi opazila je Ainswooda im se pojavio na vratima. Naravno, ponos joj nije dopustio da u istom trenutku si e s pozornice. Bila je samo napola Ballisterova po ro enju, ali po prirodi je to bila svim svojim biem. Nipoto nije mogla skratiti svoju predstavu ili osjetiti i najmanju neugodnost samo zbog toga to je gleda neka klada od vojvode. Ipak, mogla se barem oduprijeti unutarnjem vragu koji ju je poticao da se s njim naali i izabrati neku drugu metu. Ali kako je naprotiv traila nevolju, morala je biti svjesna da e ta nevolja prije ili poslije doi, iako se tada nije dogodila. Ainswood je poput nje poeo glumiti. Hinio je dobro raspoloenje jer nije elio da svi oni mukarci pomisle kako ga jedna obina enska moe uznemiriti. Ali Lydia ga je uznemirila i morao se iste veeri vratiti u Plavu sovu da s njom nekako poravna raune. Ondje je netko tko je bio na posljednjem sastanku Argusove redakcije morao popustiti pred piem ili mitom i razvezati jezik te rei Ainswoodu gdje je ona. Njegova je milost dola kod Jerrimera samo da pokvari ono ime se bavila bio to posao ili zabava, njemu je bilo svejedno. Zatim, poto je sve upropastio, mogao je poi dalje svojim veselim izopaenim putem. I tako, zahvaljujui svojem djetinjastom ponaanju i njegovoj djetinjastoj kivnosti propustila je priliku da vrati Tamsinin rubinski komplet. U me uvremenu e Ainswood estitati sam sebi to je Lady Grendel pokazao gdje joj je mjesto. Vjerojatno e sloiti zabavnu anegdotu o tom doga aju da bi uveseljavao drutvo u javnoj kui kamo je poao. Vjerojatno e se jo smijati dok snanim rukama bude obavijao pohotnu drolju i gurao njuku u njezin vrat i... Ba me briga, rekla je samoj sebi. I moda njezin osjetljivi i razumni dio nije mario za ono to on radi s drugim enama smatrajui da je mnogo bolje to je otiao. Ali vrag u njezinoj nutrini je mario, jer je taj njezin dio bio divlji i pokvaren i besraman poput njega. I zbog toga svoga dijela ona je u tom trenutku eljela iskoiti iz fijakera i pojuriti za njim i istrgnuti ga iz zagrljaja bezimene bludnice. Taj dio uljao ju je i titio cijelim putem do Trga Campden ne zbog Tamsinina nakita ili prekinutog zadatka, nego zbog podrugljive primjedbe s kojom se Ainswood oprostio i zbog naina kako je zalupio vratima fijakera Lydiji u lice.

-61-

Pompea

Izme u slaganja mnotva strahovitih uvreda koje na alost nije izrekla i prizivanja razbjenjelih scenarija koji ukljuuju njegovu milost i naliene prilenice, Lydiji je bio potreban itav trenutak da nakon zaustavljanja fijakera shvati gdje se nalazi. urno se iskrcala, isplatila vozaa i krenula prema Heleninoj kui. Zatim se smrznula kad je njezin uzavreli mozak prekasno registrirao ono to su snimile oi: krasna koija s pratnjom stajala je na nekoliko koraka od kapije. Helena je imala posjetitelja. A Lydia je znala tko je to jer je samu sebe bila zaduila da prepoznaje to vozilo kako bi mogla izbjegavati njegova vlasnika, lorda Sellowbyja. Pogledala je niz ulicu, ali stara je koija ve bila izvan dometa njezina poziva. Opsovala je ispod glasa. Zatim, nakon kradomina pogleda na kune prozore, potrala je do Sellowbyjeve koije, razmijenila ljubaznosti s njegovim slugom, dobila upute kako stii do najblie krme i prividno krenula u tom pravcu. Stajati na stranjoj platformi prastare koije neke tri milje nije bio najudobniji nain putovanja. Ali prizor to se sada ukazao pred Vereom nadoknadio je vonju koja mu je prodrmala kosti. Kako je bio dovoljno priseban da se iskrca dok se koija usporavala, uspio je mugnuti u sjenu prije nego to se pojavila njegova lovina. Ona oevidno nije ni najmanje slutila da ju je slijedio. Kao to je poznato, ni on nije ni najmanje slutio da e je slijediti do najskuplje londonske kurtizane. Kad je plavooka gorgona rekla da su joj odjea i fijaker u Kensingtonu, Vere je pretpostavio da se ona preobukla u nekoj krmi gdje e njezini dolasci i odlasci izazvati malo panje. Zamiljao je stoga zanimljiv susret u krmi. Ali to je obeavalo, zakljuio je, da e se pretvoriti u neto mnogo zanimljivije. Iz svoga skrovita iza visoke vrtne ivice gledao ju je kako se osloba a kaputa. Iako mjesec nije bio pun, slao je dovoljno svjetlosti da bi Vere mogao promatrati itav postupak. Kaput je bio pomodno udoban, ali oklop koji je navukla da pri krije svoje oblije sprjeavao joj je kretnje do komina stupnja. Nakon podosta poskakivanja, uvijanja i trzanja, naposljetku se izvukla iz njega i bacila ga na zemlju. Zatim je skinula eir, vlasulju ispod njega i kapicu ispod nje, otkrivajui plavu kosu koja je bila pripijena uz glavu. Poeala se po tjemenu. Vere je suzdrana daha ekao da izvadi ukosnice. Kosa joj je gusta, to je znao, i morala je biti dovoljno duga da se prospe niz plea i pomislili biste da je kolarac kad je bez daha stajao iekujui takvu jednostavnu stvar, kao da nije promatrao stotine ena kako raspleu kose i svlae odjeu. Jo je bila posvema pokrivena, u koulji i hlaama, ali njegova je temperatura svejedno rasla. Rekao je samom sebi da se njegova

-62-

Pompea

www.Crowarez.Org

vrua reakcija javlja zbog poronosti onoga to ini skrivajui se u tami i gledajui je kako se razodijeva. Ali ona nije vie skinula ni igle sa sebe. Sljedei je njezin potez bio da se oduljala do ugla kue, uhvatila se za odvodnu cijev i poela se uz nju verati. Vere je trepnuo od nevjerice, zatim potrao prema njoj ne obzirui se na drobljenje ljunka pod cipelama. Trgnuvi se na buku, ona se okliznula i pala, tresnuvi na travu uz priguen udar. Prije nego to se mogla nekako uspraviti, on ju je zgrabio za miice i podignuo na noge. "to ste dovraga naumili uiniti?" proaptao je. Ona se istrgnula iz njegova stiska. "A to se vama ini?" Protrljala je stranjicu. "Kuga vas pokosila, mogla sam slomiti nogu. to ste vi do avola naumili kad puete za mnom? Trebali ste biti u bludilitu." "Lagao sam", rekao je on. "Ne mogu vjerovati da ste pali na stari trik s bludilitem. Niste ak ni pogledali kroz prozor da provjerite jesam li otiao." Ona nije ni pokuavala prikriti zaprepatenje. "Ne mogu vjerovati. Niste valjda cijelim putem visjeli na stranjem dijelu koije." "To su samo tri milje", rekao je on. "Zato?" upitala je. "Koji dug sada elite naplatiti?" "Nisam pokuavao naplatiti nikakve dugove. Izgarao sam od znatielje." Njezine su se oi suzile. "to ste eljeli doznati?" "Kako ste to uinili." Svrnuo je pogled na njezine muke prsi. "To nije na vezivanje, zar ne? to ste uinili s grudima?" Otvorila je usta, zatim ih je zatvorila. Pogledala je niz svoje tijelo, zatim opet njega. Onda je izbacila eljust i rekla kroza zube: "Ovo je posebno krojen steznik. Prednjica je oblikovana kao muko poprsje. Le a su mu kao kod svakoga drugog steznika." "Ah, vezivanje na le ima." "Da. Nimalo zanimljivo. Nita to niste vidjeli ve stotinu puta." Okrenula se i vratila oluku. "Ako elite biti korisni, mogli biste me poduprijeti." "Ne mogu", rekao je on. "Ne mogu vas podupirati i pomagati vam dok provaljujete u tu u kuu." "Otkad ste vi postali pobornik reda i zakona?" "Odonda kad ste vi istaknuli da sam propustio pruiti primjer visoko moralna ponaanja", rekao je on. "Sada se trsim postati svecem." "Onda se trsite negdje drugdje. Ja ne idem nita ukrasti. Samo elim uzeti svoju odjeu."

-63-

Pompea

"Ako je odjea kod gospo ice Martin, zato ne idete na prednja vrata." "Ona ima drutvo", odgovorila je s prizvukom nestrpljenja. "Drutvo mukarca. Nije me oekivala ovako rano. Moja je odjea u njezinoj garderobi. Prozor je otvoren." Pokazala je gore. "Trebam samo ui i izii a da ne uznemirim ljubavne grlice." Vereov se pogled uzdignuo do prozora, zatim se vratio na nju. "To je poprilino penjanje." "Mogu to svladati", apnula je preko volje. Njegov je pogled kliznuo niz hlae koje su ljupko grlile njezine dugake, skladne noge. "Ja u to uiniti", rekao je. "Bre je ovako." Nakon nekoliko minuta i ogorene rasprave, vojvoda od Ainswooda je uvlaio Lydiju kroz prozor garderobe. Nju ne bi trebalo potezati da nije bilo prokletog steznika s kojim joj je bilo nemogue uzvinuti se s niega izbojka. Zavukao joj je ruke ispod ramena i potezao nimalo njeno preko podboja, zatim je ispustio da se kao vrea svali na pod. Ali Lydia se nije lako slamala, nije joj smetalo to ju je gurao i potezao i svalio. Da joj je bilo potrebno njeno postupanje prema njoj, ne bi bila postala novinarkom. Ako ju je doista htio uvrijediti, mogao je postupiti mnogo gore od toga. Bio je srdit, to je sve, jer nije htjela uiniti ono to je predlagao. On je od nje oekivao da eka u vrtu. Kao da je imala na raspolaganju cijelu no dok bi on tapkao naokolo traei njezinu odjeu u mraku, sudarao se s vratima i prevrtao usput pokustvo, oglaavajui svima da je provala u tijeku. Osim toga, nije mu vjerovala da bi pokuao biti diskretan. Bilo je vjerojatnije da bi pomislio kako bi bila dobra ala da upadne kod Helene i njezina gosta. Lydia je lako mogla zamisliti kako bi Ainswood zalutao u lonicu nosei naramak donjeg rublja. "Oprostite na smetnji, gospo ice Martin", rekao bi, "biste li mi mogli kazati koje od ovih gaa pripadaju gospo ici Grenville?" Od te slike Lydijina su se usta uzvinula. Zatim se otrijeznila, sjetivi se tko je Helenin gost. Ako bi je Sellowby bolje pogledao, mnogo obiteljskoga prljavog rublja uskoro bi bilo izloeno da zagolica matu javnosti. Ustala je sa saga zahvaljujui nebesima to je bio debeo. Inae bi cijelo kuanstvo ulo teak udarac pri njezinu padu. Pola je provjeriti vrata na lonici. "Kojega vraga radite?" stigao je Ainswoodov ljutit apat. "Zar ne moete mirovati?" Ne osvrui se na njega, Lydia je jedan trenutak oslukivala na vratima prije nego to e ih oprezno odkrinuti. Kad je popustila njezina tjeskoba, brzo ih je opet zatvorila. "Nisu u lonici", tiho je izvijestila Ainswooda. "Jo su u dnevnoj sobi." "To vam je sigurno veliko razoaranje. Da su bili dovoljno obazrivi i bludniili u

-64-

Pompea

www.Crowarez.Org

lonici, mogle ste gledati." "Voljela bih da ste vi dovoljno obazrivi i da utite", uzvratila je. "Zar ne moete nai te stvari bez ukanja i dahtanja?" "Ne vidim prsta pred nosom. Stanite kraj prozora, zaklonite ga, tako u znati gdje ste. Zar elite da posrnem preko vas?" "Zato vi ne biste stali na prozor i pustili mene da potraim svoje stvari." "Znam kakav je bombasin pod prstima i kako mirie, proklet bio. Na previe sam pogreba bio prisutan." Lydia se pomaknula do prozora gdje je slabana pruga mjeseine tvorila uzak pravokutnik vidljivosti. Garderoba je imala debele zastore i bila je prepuna odjee i pokustva tako da je u njoj bilo nekoliko stupnjeva mranije nego vani. Jedva je mogla razaznati njegovo oblije, neugodno veliku, crnu sjenu naspram okolne tame. Vidjela ga je kako se nagnuo i neto pokupio, ula kako je stvar pomirisao. "Naao sam ih", proaptao je. Zakoraio je i bacio odjeu na nju. "Idemo." "Vi idite prvi", rekla je ona. "Stii u vas za minutu. Moram se... preobui." I drae joj je bilo to uiniti tu, gdje je bilo dobro i mrano. Zavladala je tiina. Podignula je bradu. "Bit e mi lake spustiti se kad skinem steznik. Grdno sam se namuila pri penjanju, a bilo bi jo gore pri sputanju." To je zacijelo bila istina. Uslijedila je jo jedna, dulja stanka. Nadala se da debeli steznik priguuje hirovito lupanje njezina srca. "Gospo ice Grenville, ini se da ste previdjeli jednu sitnicu." "Mogu se pentrati u suknji", umirila ga je. "Radila sam to mnogo puta." "Steznik", apnuo je on. "Vee se na le ima, sjeate se? Kako ga namjeravate skinuti?" Njezin se mozak na trenutak posvema ispraznio. Zatim joj je vruina udarila u vrat i preplavila lice. Zaboravila je: vezivanje i razvezivanje toga steznika nije bila vjeba za jednu osobu. "Skoit u s izbojka." Okrenula se da pogleda dolje u vrt. Vidjela je veliku dubinu. Bila je okupana s previe mjeseine. "Ipak nije tako jako visoko." On je promrmljao neto ispod glasa, to njoj nije nimalo sliilo na molitvu. "Ne ete skoiti", rekao je smireno. "Odmaknut ete se od prozora. Zatim ete skinuti koulju. U mraku. Moete li to izvesti?" "Naravno da..." "Dobro. Potom u ja razvezati prokleti steznik ako uspijete stajati mirno dvije

-65-

Pompea

minute." Lydijine su se ruke poele znojiti. "Hvala vam", rekla je pribrano. I vrlo smireno se odmaknula od prozora i premjestila se u suprotan i doista najmraniji kut garderobe. ula ga je kako se pribliava. Osjetila je to. Pritiui odjeu vrsto uz trbuh, ona je promrmljala: "S vaim bogatim iskustvom, sigurna sam da moete razvezati steznik za nekoliko sekunda." I ona ne e imati vremena da uini nikakvu glupost, rekla je samoj sebi, dok joj je naviralo sjeanje na divlje osjeaje, na vruinu i snagu, na krupne sigurne ruke. Ona ne e sluati one unutarnje vragove. Ne e napraviti pogrjeku za koju bi ispatala cijeloga ivota. Prisilila je ukoene prste da je oslobode nekih komada odjee. Brzinom koju su joj doputali ukrueni miii svukla je koulju. Zatomila je dubok uzdah kad su joj njegovi prsti dodirnuli ramena... Gotovo istog trenutka on ih je odmaknuo. "Isuse", zaitao je. "Vi nemate nita ispod toga." "Mukarac ne nosi potkoulju." "Vi niste mukarac." ula je slabaan zvuk grebanja, kao da je zakripio zubima. "Najprije moram nai vrpcu", rekao joj je hrapavim aptom. Mislio je da mora napipati vrpcu, jer je nije mogao vidjeti. Ona je progutala pljuvaku. "Dolje", uputila ga je. "Ispod moje desne lopatice." Njegovi su joj prsti opet dodirnuli rame i spustili se nie, ostavljajui za sobom gorui trag osjeta. Prilino je brzo naao mjesto, ali ak i kad su mu prsti bili na stezniku a ne na koi, vruina se i dalje probijala kroz tkaninu. Tanki curak vlage slijevao se niz jamicu izme u njezinih grudi. Mogla je osjetiti njegov topao dah na vratu, na napetoj kraljenici, dok je razvezivao vrpce i postupno napredovao nadolje, a tijesni se odjevni predmet polako olabavljivao. Tada je disanje trebalo biti lake, ali nije bilo. Kad je stigao do pola puta, steznik se spustio na njezine bokove, a ona se nije mogla suspregnuti da ne dohvati njegovu prednju stranu i ne podigne je da bi zatitila grudi. U tom su trenutku ruke na njezinim le ima stale, a njoj se poremetio dah u pluima. Stanka je potrajala samo dva otkucaja srca prije nego to se on vratio poslu koji je dovrio s nepomuenom djelotvornosti. Odmaknuo se.

-66-

Pompea

www.Crowarez.Org

Tada je Lydiji bilo doista lako ustanoviti to osjea, i stid ju je oprio od tjemena do tabana. to je oekivala da on uini? Da poludi od strasti jednostavno zbog toga to je polugola? On je razvratnik, prvak razuzdanosti. Vidio je stotine ena koje su bile potpuno gole. Dok je utke bjesnjela na sebe kao glupau, brzo je odjenula potkoulju i muku koulju, zatim navukla suknju preko hlaa. Nije imalo nikakva smisla glumiti ednost kad je on nije mogao vidjeti i kad je jasno pokazao da ga ne zanima gledanje. Ipak se osjeala manje ranjivom kad je izloila stranji dio pod zaklonom suknje. Obukla je gae, zatim ih opet morala svui jer su joj stajale naopako. Psujui ispod glasa okrenula ih je kako treba napokon te ih brzo navukla i zakopala podsuknju. Mogla ga je uti kako die ili je to vie bilo dahtanje dok se ona nastavljala oblaiti. Otro isputanje daha bilo je jasan znak da on s nestrpljenjem eka kad e otii. Hitro se zaodjenula kratkim kaputiem. "Vi moete poi", rekla mu je. "Moram jo nai cipele." On je ispustio dubok grleni zvuk. Bio je vrlo slian zvuku koji je isputala Susan kad bi osjetila da se s njom loe postupa: ako bi se tomu pohlepnom stvorenju uskratio dodatni dvopek, primjerice, ili zabranilo skakanje na slukinje. Zbog neega u toj slinosti zatreperili su vrci Lydijinih ivaca. Ne osvrui se na taj osjeaj, spustila se na ruke i koljena traei poluizmice. Nala ih je u blizini, ispod sofe kraj komode. Prije nego to ih je mogla izvui, ula je kako se pribliavaju koraci i Helenin glas. "Sigurna sam da je to susjedova maka", govorila je Helena. "Rosa je vjerojatno ostavila otvoren prozor." Lydia je strjelovito pogledala prema prozoru, ali Ainswood se ve bio uklonio. U sljedeem trenutku naao se dolje na sagu pokraj nje. ula je tiho kljocanje kvake koja se okrenula u bravi. Lydia se brzo povukla u stranu, gurnula njega dolje i nagnala ga da se zavue ispod sofe. Potom je razastrla duboke nabore svoje suknje dok su se otvarala vrata. Ula je Helena. "Mic, mic", rekla je glasno. Zatim, poto je zatvorila vrata, glas joj se spustio do apta. "Jesi li to ti, Lydia?" "Jesam." "Nisam te oekivala tako rano." "Znam. Sve je u redu. Vrati se svojem gostu. Ja sam dobro." Lydia nije bila dobro. Dio prekrupne Ainswoodove anatomije pritisnuo je okrajak njezine suknje. Nije mogla ustati jer bi se i on morao pomaknuti, a s obzirom na ogranien prostor sumnjala je da bi on mogao podignuti ijedan mii bez prevrtanja sofe.

-67-

Pompea

"Mic, mic", ponovila je Helena povienim glasom. Zatim je veoma tiho nastavila: "Pokuaj biti tia. Sellowby nije toliko pijan i neto je uo. Po svoj prilici sumnja da u kui imam sakrivena nekog mukarca i umire od elje da sazna tko je to. Ti bi ga ugodno iznenadila. Jesi li sigurna da ne eli izii i..." "On je samo tvoj", apnula je Lydia napetim glasom. "Treba li ti pomo oko steznika?" "Ne treba. Skoro sam obuena. Molim te, idi, prije nego to on pone istraivati." Nastala je dugaka stanka. Lydia se nadala da je Ainswood dovoljno razuman i da zadrava dah. Nije to mogla sama doznati. Srce joj je prejako tuklo. "Lydia, moram te upozoriti." U Heleninu se glasu uo prizvuk zabrinutosti. "Sellowby kae kako je uo da je Ainswood veeras vi en na ulazu u Plavu sovu u Fleet Streetu. Sellowby misli da si pobudila zanimanje njegove milosti. Moda bi tijekom nekoliko iduih tjedana, za svaki sluaj, trebala preuzimati zadatke daleko od Londona." Lydia je bila svjesna micanja ispod sofe. Sada e je svakog trena Ainswood prevrnuti, bila je sigurna, i nasrnuti na Sellowbyja da akama ispravi pretpostavke toga ovjeka. "Da, naravno, ali idi", pourivala ju je. "Mislim da ujem Sellowbyja." Upalilo je. Helena se pourila izii. "Dolazim", viknula je. "To je bila samo dosadna maka. Ona..." Lydia nije sluala ostatak. Njezina se pozornost vratila na Ainswo oda koji je ispustio suspregnuti dah. Oekivala je da e slijediti bujica runih rijei dok se izvlaio ispod sofe pritiui pritom vei dio njezine suknje. Umjesto toga razabrala je zloslutniji zvuk. Rekla je samoj sebi da ne moe biti ono to je pomislila i pokuala se usredotoiti na osloba anje suknje ispod njegovih udova. Nije u tome uspijevala, a on joj nije pomagao. Izvila se na drugu stranu i poklopila mu rukom usta. "Nemojte", proaptala je gnjevno. "Da se niste usudili nasmijati. ut e vas." "Mmmh. Mmmh." Ainswoodova su se usta grevito micala ispod njezina dlana. Odmaknula je ruku. Pljuska, pomislila je sva izvan sebe. To bi ne previe buke a on ne bi ni osjetio. Koljeno u prepone ne nemogue jedva je mogla pomaknuti noge ali da ruke su joj slobodne. Stisnula je aku i udarila u trbuh, proklet bio a bio je sazidan od cigla. Ga aj nie, rekla je samoj sebi. Prije nego to je mogla djelovati, djelovao je on, i u trenutku se nala na le ima, s rukom prikovanom na sagu, a Ainswood je bio na njoj. "Silazite s mene, vi..." Njegova su se usta spustila na njezina, guei rijei i vraajui joj dah u plua.

-68-

Pompea

www.Crowarez.Org

Imala je jednu ruku slobodnu, i trebala ga je njome gurnuti ili zgrabiti, ali to nije uinila. Nije mogla. Poljubio ju je i prije, ali ono je bilo u javnosti pred nezasitnim gledateljstvom, i njihove su se usne bile jedva dodirnule prije nego to je postala svjesna situacije. Ovaj put nije bilo gledateljstva da ga se sjeti, da odri hladan i usredotoen razum. Ovaj put bila je samo tama i tiina i topao, uporan pritisak njegovih usta. Nije se dovoljno brzo oduprla i ovaj put je vrag unutar nje preuzeo odgovornost. Nije mogla nagnati svoj um da misli i na ta drugo osim njegova monoga mukog okusa i mirisa. Bio je tako krupan, tako lijepo, toplo krupan, a usta su mu imala okus grijeha, pomamna i mrana i neodoljiva grijeha. Ruka koju je on pribijao uz sag savila se oko njegove, a slobodna ruka, ona s kojom se trebala boriti dok je stezala i stiskala njegov kaput, sada se hvatala za njega. Njezina su se usta pripijala uz njegova na isti nain, utke odgovarajui da kad je trebalo biti ne, i bila je spremna poi za njim kada krene da bi je samo poveo u propast. Znala je to. U dubini potonule svijesti znala je razlikovati pravo od krivoga, sigurno od opasnoga, ali nije mogla dohvatiti oruje, svoju mukotrpno steenu mudrost. U tom mranom trenutku eljela je samo njega. To je trajalo tek jedan asak, a bilo je predugo za itav ivotni vijek. On se otrgnuo, zavrivi s njom kad je jedva bila poela shvaati to eli od njega. ak i tada, premda arko svjesna svoje ludosti, jo je mogla kuati njegov grijeh na usnama i osjeati potrebu koju je pobudio u sri njezina trbuha. Pa kad se njegovo tijelo podignulo s njezina, osjetila je gubitak njegove topline i snage i svega ostaloga ime je izazvao njezinu potrebu. I osjetila je aljenje isto tako, jer nije znala kako bi ga privukla natrag da bi mogla otkriti to joj je potrebno i to joj nedostaje. Iz daljine je stigao zveket enskoga smijeha. Helenina smijeha, dvije sobe dalje, gdje je leala u zagrljaju... drugoga razvratnika. Poput zveketa zvona, on je prizvao Lydiju k zdravu razumu. Pomislila je na karijeru koju je pripremala i tako dugo ekala, na malen ali dragocjen utjecaj koji je postigla i mogla marljivo poveavati. Pomislila je na ene i djecu kojima je bila glas. I podsjetila je sebe kakav je mukarac s kojim se nalazi. Razuzdanac svoje vrste koji prezire ene. im nas iskoristi postajemo nevrijedne. "Jeste li dobro?" stigao je Ainswoodov hrapavi apat. Ne, nije bila dobro. Sumnjala je da e biti u potpunosti dobro jo dugo vremena. Zabranjeno voe ostavilo je gorak okus. "Miite se s moje suknje, prokletnie", rekla je. "Kako mogu ustati kad na njoj sjedite?"

-69-

Pompea

Odnos izme u Verea i njegove savjesti nikada nije bio prijateljski. Posljednjih godinu i pol dana nisu bili na razini razgovora. Bio je predaleko od toga da bi osjetio ikakav alac krivnje zbog svojih planova da zavede Grenvilleovu iz Argusa ili da bi mu bilo imalo neugodno zbog naina kako e to ostvariti. Naprotiv, bilo mu je zabavno kao u vesela stara vremena, nita zabavnije nije doivio cijelu vjenost. Pustolovina te noi vratila mu je drage uspomene na davne ludorije koje je izvodio s pajdaima u zloinu, Dainom i Wardellom. Prolo je dugo vremena otkad se Vere posljednji put besplatno vozio na stranjoj strani koije ili izvodio besmislice u potjeri za privlanom curom. I premda se stvari poslije toga nisu razvijale kako je oekivao, novina iskustva nadokna ivala mu je povremenu ljutnju. Dok mu je penjanje uz oluke i ulaenje kroz prozore s nedoputenim namjerama bilo svakidanja navada, ovo je bilo prvi put da je kriomice uao u dom neke poznate bludnice. Mislio je da je jako veselo to gospo ica Grenville vrag joj oi odnio nije eljela da njezina bludna prijateljica dozna da je zloglasni vojvoda od Ainswooda u njezinoj kui. Kao da bi ikakav prasak s te strane kue mogao zaprepastiti Helenu Martin. Da bi bilo jo zabavnije, tu je bio Seliowby, tako er u kui, koji je sumnjao da Helena ima jo jednog skrivena mukarca a Helena je mislila da ga nema dok se adaja grizla i drhtala cijelo vrijeme. Tomu je bila pridodana farsa s Vereom koji se skrivao ispod sofe kad je u sobi bilo mrano kao u rogu, te njihova domaica nije mogla vidjeti prsta pred nosom. Gotovo se nasmrt uguio pokuavajui zatomiti smijeh. I tada... No, naravno. Kako je mogao odoljeti? Nakon svih tekoa to ih je gospo ica adaja imala uvlaei se u sve one slojeve rublja i gornje odjee, Vere nije mogao odoljeti da joj ne pokae kako bi on malo problema imao da ih ponovno svue. Nakon svega strahovanja da bi mogla biti otkrivena s njim, pomislio je da ona mora dobiti neto zanimljivije o emu e razmiljati. I tu su doga aji dobili veoma udan zaokret. U Vinegar Yardu Vere je jedva bio dodirnuo njezina usta. Ovaj put su njegova usta bila poduzela dugaku, polaganu opsadu s poljupcem koji ubija otpor. I susreo se sa ivotnim zaprepatenjem. Ona nije znala kako se ljubi. Trebao mu je jedan trenutak da postane svjestan te anomalije, prije nego to ju je sasvim razumio, ona je nauila osnove. U me u vremenu teko je mogao biti nesvjestan raskona tijela ispod svoga, ili klopku mirisa. I tako se prebrzo zaario da bi imao

-70-

Pompea

www.Crowarez.Org

vremena upitati se je li ona djevica ili nije i treba li to njemu biti vano ili ne treba I budui da nije bio upleten ni u kakvo ispitivanje due, bilo bi vrlo udno da se zaustavio. Ali on se zaustavio, jer ga je neto... muilo. To je bilo onda kad je podignuo glavu i upitao: "Jeste li dobro?" to je oito bila taktika pogrjeka, jer ga je odgurnula s iznena ujuom snagom i obula izmice i ustala s poda i izila kroz prozor dok je on jo pokuavao shvatiti to se dogodilo. Ipak mu je teko bilo u tom trenutku razumjeti da ona odlazi. Odagnavi sve iz misli, izvio se preko prozorskog podboja i hitro siao niz oluk. Kad mu brzi pregled vrta nije ponudio nikakva znaka o njoj, urno je preao stazu kojom je bila ula, zatim se vratio do kapije. U hitnji odlaska ostavila ju je poluotvorenu, utedjevi mu trud i dragocjene sekunde petljanja oko zasuna. Potrao je prolazom do ulice do koje je stigao na vrijeme da uje njezine brze korake u bijegu. Primijetio je u zadnji as kako njezina suknja zamie iza sljedeeg ugla. Ubrzao je korak i poao za njom... i uvidio svoju pogrjeku pola sekunde prije nego to ga je tap estoko tresnuo po nogama ispod koljena. uo je prasak goljenine kosti i osjetio kako mu bol prostrjeljuje obje noge i vidio kako se do podie u susret njegovu licu sve to u istom trenutku.

-71-

Pompea

est
Najprije je opsovao. Zatim se nasmijao. Onda je ponovno psovao. Stisnutih aka Lydia je zurila u vojvodu od Ainswooda na zemlji. Na trenutak je s uasom pomislila da mu je zadala ozbiljnu ozljedu. Morala je biti upuenija u stvar. Trebalo bi krdo razjarenih bikova da tomu velikom klipanu nanesu ikakvu znaajnu tetu. "Ne oekujte od mene nikakve samilosti", rekla je. "to se mene tie, moete tu leati do Sudnjega dana. Prisilili ste me da slomim svoj najdrai tap, prokletnie." Ne njegove noge, kao to se bojala. On je stenjui podignuo glavu. "To je bio vraki prljav trik", rekao je. "Doekali ste me u zasjedi." "A ono nije bio vraki prljav trik kojim ste se posluili u garderobi?" uzvratila je. "Kad ste znali da ne mogu nimalo jae prosvjedovati? I nemojte mi rei da bi bilo dovoljno jednostavno ne, jer s vama nikada nisu dovoljne rijei." "Moemo li se o tome poslije prepirati, Grenvilleova?" Izrekavi niz niskih bezobratina, muno se prevrnuo na bok i pridignuo na lakat. "Mogli biste ovjeku pruiti ruku da ustane." "Ne." Zatomivi ugriz savjesti, odmaknula se izvan dohvata. "Umijeali ste se u moj zadatak i mogli ste mi ugroziti ivot", rekla je da bi prosvijetlila koliko svoju toliko i njegovu nerazumnu savjest. "Tako er ste mi upropastili izglede da uinim uslugu jednoj prijateljici. Ovo je ve trei put kako ste sve zamrsili zabasavi na moj put. Da i ne spominjem kako ste me mogli stajati slube. Da je Sellowby provalio u garderobu i naao me u nezgodnu poloaju s najzloglasnijim razvratnikom u Engleskoj, on bi vijest proirio po cijelom Londonu a ja bih izgubila onu dragocjenu mjericu potovanja to sam je zaradila nakon mjeseci neprekidna truda." Prignula se i pokupila ostatke svoga tapa. "Znam mnogo prljavijih trikova od ovoga", dodala je uspravljajui se. "Ako me jo jedanput naljutite, Ainswood, uistinu u vas ozlijediti." Zatim, prije nego to je mogao istaknuti manjkavosti u njezinoj propovijedi, okrenula se i krupnim koracima izila iz pokrajnje uliice i nijednom se nije osvrnula. "Gle, vreba na adaju se vraa", objavio je Jaynes kad je Vere prohramao kroz vrata u tri sata ujutro. Trent je dojurio u hodnik steui biljarski tap i nijemo zastao, motrei Verea od glave do pete s bolnim izrazom na licu. Vere im je bio rekao da ide u Plavu sovu "da lovi adaju". Jaynes je tada odrao

-72-

Pompea

www.Crowarez.Org

pravu lekciju, Trent je neto brbljao, a Vere nije izgovorio ni sloga. Sada je na njihovim licima vidio jasno napisano "To sam vam kazao". Njegov kaput i hlae bili su poderani i prljavi, lice ogrebano i natueno. Bio je pao potrbuke, i to teko, i premda mu nos nije bio slomljen, bolio ga je kao da jest. Isto se odnosilo na njegove goljenice u kojima je tuklo kao sam vrag. Uspio se naceriti. "Ne mogu se sjetiti kad sam se tako dobro zabavio", rekao je. "Propustili su veliku lakrdiju. Kad vam kaem..." "Ja u pripremiti kupelj", rekao je Jaynes muenikim glasom. "I pretpostavljam da bi mi bolje bilo donijeti koveg s lijekovima." Vere ga je promatrao kako odlazi, zatim se okrenuo prema kunom gostu. "Nikada ne e pogoditi to se dogodilo, Trent." "Mislim da ne u", rekao je gost tuno. Vere je poeo hramati prema stubitu. "Onda po i sa mnom, kazat u ti." Argus je stigao u Blakesleigh u petak ujutro. Elizabeth i Emily nisu ga dodirnule prije iduega petka. Na sreu, njihova tetka i tetak prire ivali su zabavu s mnogo gostiju pa su slukinje bile previe zauzete da bi neoekivano zavirivale u djevojaku lonicu i otjerale ih natrag u krevet. Imale su cijelu no da pilje u stranice magazina. Ovaj put ipak nisu ile izravno na Ruu iz Tebe nego na izvjee gospo ice Lydije o sukobu s njihovim skrbnikom u Vinegar Yardu. Na kraju su bile svijene na podu, hvatale se za trbuh i priguivale navode iz prie izme u grevitih napadaja smijeha. Kad su napokon mogle ponovno sjesti, zurile su jedna u drugu drhtavih usana. Elizabeth je proistila grlo. "Smijena je. Moram rei da je bila smijena." Emily je sloila lice oponaajui tetka kad prosu uje stvari. "Da, Elizabeth, vjerujem da bi razuman ovjek mogao tako zakljuiti." Pro sudbena se maska rasplinula i njezine su oi zaplesale. "Mislim da je to najbolja stvar koju je ikada napisala." "Nisi proitala sve to je napisala. Nikada nemamo vremena. Osim toga, nije poteno uspore ivati ozbiljan rad s komedijom." "Mislim da ju je on nadahnuo", rekla je Emily. "To je prilino pokvareno", dopustila je Elizabeth. "On iz ljudi izvlai demona. Tata je tako rekao." "On je izvukao demona iz Robina." Elizabeth se nasmijeila. "Boe, kako je bio zloest kad se vratio. I kako nas je nasmijavao, jadno dijete."

-73-

Pompea

Emiline su oi zasuzile. "Oh Lizzy, koliko mi nedostaje." Elizabeth ju je zagrlila. "Znam." "Voljela bih da smo u Longlandsu", rekla je Emily otirui oi. "Znam da nisu ondje. Ono to je u mauzoleju to nisu oni. Ali Longlands je dom, i ondje su njihovi duhovi, svi redom. Ovdje nema nijednoga Malloryja. ak ni duha. Tetka Dorothea je toliko dugo udana da je zaboravila kako da bude Mallory." "Ja u smisliti da se udam za nekog mla eg sina", rekla je Elizabeth, "jer se oni gotovo nikada ne ponaaju kako treba. Moda e nam ro ak Vere dopustiti da ivimo u Longlandsu, budui da sam ne ivi ondje. Pokuat u dobiti mua u svojoj prvoj sezoni a to je samo est mjeseci daleko. Onda e ti doi i ivjeti s nama. I nikada se ne e udavati, tako da moe zauvijek ostati u Longlandsu. I brinuti se za djecu." Emily je kimnula. "Mislim da bi to bilo dobro. Ali ne smije se udati za nekoga tko slii na tetka Johna. Znam da je dobar, ali drae bi mi bilo da na e nekoga tko nije toliko mlak." "Nekoga poput Diabla, hoe rei?" Elizabeth je rukama pritisnula prsni ko. Priroda je jo nije bila obdarila neim to bi se moglo nazvati grudima. "Da, poput Diabla", rekla je Emily. "No, idemo ga onda prouavati tako da tono znam to trebam traiti." Elizabeth je uzela Argus i otvorila stranicu s Ruom iz Tebe. Sljedee srijede sjedili su Vere i Bertie u restoranu Alamode okrjepljujui se nakon nekoliko groznih sati Mirandinih posljednjih pustolovina u Rui iz Tebe. "Miranda je prevarila zmije da bi se izvukla iz grobnice", pripovijedao je Vere svojem drubeniku za objedom. "Prevarit e i uvara, ak i samog Diabla, da bi se izvukla iz tamnice, pazi to ti kaem." Bertie je nabo na vilicu jo jedan komad govedine. "Ne znam", rekao je. "Mislim da e sada bit spremni za prijevare, jer je ve jedno probala i nije uspjela." "Ne moe vjerovati da e je onaj dvorski udak Orlando izvui odande." Bertie je zaklimao glavom, vaui. "Onda kako?" upitao je Vere. "lica", rekao je Bertie. "Zaboravili ste na licu. Ono to ja raunam, ona e iskopati tunel." "licom, iz tamnice?" Vere je uzeo vr i popio nekoliko gutljaja. "Velim, prvo e je naotriti, na kamenu, znate", rekao je Bertie izme u zalogaja. "Oh, da, ovjek moe svata uiniti s naotrenom licom. Mogla bi ak propiliti izlaz kroz eljezne ipke, usudio bih se rei." Vere je gledao u asopis koji je leao kraj Bertijeva lakta.

-74-

Pompea

www.Crowarez.Org

Vere se isprva nije namjeravao upoznavati s izmiljenom Mirandom. Dan nakon njegova sudara sa tapom poeo je itati Jaynesove zaostale brojeve Argusa samo da bi saznao kako radi uvrnuti mozak gospo ice Grenville to podlo napada iz zasjede. Poeo je s prvim brojem u kojem je imala prilog. Na stranici suelice njezinu lanku o tubi zbog nekoga duga bila je ilustracija za Ruu iz Tebe. Sa slike je njegov pogled preao dolje na tekst. Sljedee to je znao bila je injenica da je stigao do kraja drugog poglavlja i kopao po hrpi asopisa to ih je Jaynes ostavio na stolu u knjinici, traei idui broj. Ukratko, on se kao i pola svijeta oito ulovio na udicu St. Bellairove prie. Iako to nije pokazao, Vere je toga jutra izgarao od elje da zgrabi posljednji broj, tek iziao iz tiskare. Dananja je naslovnica prikazivala mnotvo mukaraca i ena nabijenih oko stola s ruletom. Nad slikom je bio naslov "Kolo gospo ice Fortune". Upoznavi se ve s adajinim stilom, Vere je bio siguran da natpis nije iziao iz njezina pera. Iako se nije izdizala iznad neukusnih ala, ona se ne bi posluila takvom otrcanom frazom. Osim toga, ta kukavna igra rijeima teko se mogla mjeriti s lukavim humorom i jetkim komentarom njezina lanka koji je pratio ilustraciju. U tom lanku, sluajno, vojvoda od Ainswooda nije se pojavio. U prethodnom broju njegova je karikatura resila naslovnicu u dva ilustrativna okvira. U prvom su njegove ruke bile ispruene i usne napuene dok je pokuavao poljubiti adaju. Ona je bila naslikana prekrienih ruku i uzdignuta nosa, s le ima okrenutim prema njemu. U drugom okviru on se pojavio kao aba krastaa s vojvodskom krunom na glavi, gledajui oja eno za njezinim likom na odlasku. Iznad njezine glave u oblaiu je pisalo: "Nemojte okrivljavati mene. To je bila vaa ideja." Nad slikom je bio natpis: "Poljubac Lady Grendel skida aroliju". Pratei je lanak napisala kao parodiju stila u Beowulfu, davi mu naslov; "Borba Titana u Vinegar Yardu". To upravo slii na njezinu bezobratinu, pomislio je Vere. Budui da je drala pod papuom itavu skupinu jeftinih piskarala i krabala, sebe je zamiljala kao Titana. Ako me jo jedanput naljutite, uistinu u vas ozlijediti. Oh, da, a njemu, posljednjem lupeu iz loze Malloryjevih, drhu koljena od straha. Da, ali zar se nije uasnuo? On, koji se usprotivio i lordu Belzebubu, sa svih svojih est i pol smrtonosno okrutnih stopa. Koliko je puta Dain izgovorio sline prijetnje istim niskim, pogubnim glasom? Kao da su prijetei tonovi mogli ustraiti Verea Malloryja. Je li gospo ica Ivan Grozni Grenville uistinu vjerovala da moe njega uplaiti? Vrlo dobro, neka tako misli, zakljuio je. Dat e joj obilje vremena. itave tjedne. Dopustit e joj da uiva u svojem prividnom trijumfu, dok njegove raznovrsne rane i ogrebotine ne zacijele. Kako dani budu tekli, njezina e se budnost smanjivati a umiljena glava

-75-

Pompea

bujati. I tada e joj odrati lekciju-dvije, kao to su "Oholost prethodi unitenju, a uznosit duh propasti" ili "Tko visoko leti nisko pada". Ona je ve odavno trebala pasti sa svoga tatog pijedestala. Ve odavna ju je netko trebao grubo probuditi iz zablude da je nadmonija svakom ovjeku, da je neranjiva zbog toga to nosi hlae i oponaa mukarce. On je znao da nije takva. Ispod maske i razmetanja bila je djevojka koja glumi u predstavi preruavanja. A kako je njemu to bilo zabavno bolje kazati boanstveno, kad je ve rije o tome odluio je s njom oprezno postupati. Nee je javno poniavati. Bit e jedinim svjedokom njezina pada. to e ukljuiti, naumio je, njezin pad u njegovo naruje i zatim u krevet skupa s njim. I to e joj biti drago, i priznat e da joj je drago, i molit e da dobije jo vie. Tada, ako on osjeti samilost, popustit e pred njezinim preklinjanjem. I zatim... I zatim je neki djeak uletio u restoran. "upomo, upomo, molim vas!" krialo je dijete. "Uruila se kua... ima ljudi u njoj." Nije se uruila jedna kua nego dvije: brojevi 4 i 5 u Ulici Exeter, u etvrti Strand. Vie od pedeset ljudi koji su radili na kopanju kanalizacije u oblinjim ulicama Catherine i Brydges pojurilo je onamo i brzo poelo raiavati ruevine. Prva rtva koju su otkrili bio je mrtav kirija koji je uvozio kola ugljena kad se kua uruila. Pola sata poslije toga nali su stariju enu, ivu, samo joj je ruka bila slomljena. Jedan sat zatim pojavio se sedmogodinji djeak, jedva okrznut, i njegova mlada sestra, mrtva. Zatim njihova sedamnaestogodinja sestra, s modricama. Njihov devetogodinji brat bio je posljednja spaena osoba. Iako su ga nali na dnu velike hrpe, bio je iv i brbljao je u bunilu. Njihova majka nije preivjela nesreu. Otac im nije bio doma. Lydia je dobila veinu podataka od nekog piskarala koje je povremeno sura ivalo u Argusu. Kasno je stigla na poprite jer je pribivala nekoj istrazi na Lambeth Roadu. Ali nije dola prekasno da ne bi bila svjedokom Ainswoodove uloge u spaavanju. On nju nije vidio. Koliko je Lydia zapazila sa zaklonjena mjesta usred skupine izvjestitelja, vojvoda od Ainswooda nije bio svjestan niega osim gomile ruevina koju je napadao s postojanom i silovitom nakanom, dok je Trent radio pokraj njega. Promatrala je kako njegova milost uklanja cigle i drvnu gra u, istei put djeaku, da bi zatim podmetnuo iroka plea pod poprenu gredu dok su ostali izvlaili dijete. Kad je napokon bilo oslobo eno izmrcvareno tijelo majke, Lydia je vidjela kako vojvoda prilazi njezinoj uplakanoj keri i stavlja joj u ruke svoju vreicu. Potom se

-76-

Pompea

www.Crowarez.Org

progurao kroz svjetinu i pobjegao, vukui Trenta za sobom, kao da su uinili neto ega bi se trebao sramiti. Budui da je Ainswoodovo lake guranje moglo ovjeka prosjene veliine odbaciti nekoliko stopa, drugi su se novinari povukli ispred njega i okrenuli se prema rtvama nesree. Lydia se nije dala tako lako smesti. Pratila je Ainswooda i Trenta do Stranda, stigavi do ulice u trenutku kad se neki fijaker zaustavljao odgovarajui na Ainswoodov prodoran zviduk. " ekajte! " viknula je maui notesom. "Jednu rije, Ainswood. Dvije minute vaeg vremena." On je gurnuo zastalog Trenta u fijaker i uskoio iza njega. Odgovarajui na njegovu zapovijed vozilo je smjesta krenulo, ali Lydia nije htjela odustati. Strand je bio zakren od prometa. S lakoom je kaskala kraj fijakera koji nije mogao brzo napredovati u guvi vozila i pjeaka. "Dajte, Ainswood", viknula je. "Nekoliko rijei o vaem junatvu. Otkad ste postali tako stidljivi i skromni?" Fijaker je bio jedan od novijih modela, tek s konim krovom i zastorima za zatitu putnika od nevremena. Budui da on nije bio navukao zastore, teko se mogao praviti da je ne vidi i ne uje. Nagnuo se ispod krova da se zagleda u nju. Nadjaavajui buku ulice tandrkanje kotaa, galamu vozaa i pjeaka, frktanje i njitanje konja, lave pasa lutalica doviknuo joj je: "Dovraga, Grenvilleova, maknite se s ulice prije nego to vas netko ne pregazi." "Nekoliko rijei", ustrajavala je ona cupkajui i dalje uz fijaker. "Dopustite mi da vas citiram za moje itatelje." "Moete im od mene prenijeti da ste vi najvea napast to sam je ikada sreo me u enama." "Najvea napast", ponovila je duno. "Da, ali to kaete o rtvama u Ulici Exeter..." "Ako se ne vratite na nogostup, vi ete biti rtva a ne oekujte od mene da s kaldrme skupljam ono to od vas ostane." "Mogu li rei svojim itateljima da se uistinu trsite postati svecem?" upitala je. "Ili da vae akcije pripiem prolaznim muicama plemstva?" "Trent me je nagnao da ono uinim." Okrenuo se natrag da zaurla na vozaa: "Zar ne moete natjerati ovu ragu da se pomakne?" Bez obzira na to je li voza uo ili nije, ivotinja je ubrzala korak. Sljedeeg se trenutka ukazao procijep u guvi vozila i fijaker je kroza nj spremno projurio, a Lydia je morala skoiti na plonik dok su drugi iza fijakera hitali prema otvoru u prometu. "Kuga je odnijela", rekao je Vere kad mu je letimian pogled unatrag potvrdio da je

-77-

Pompea

Lydia odustala. "Kojega je vraga ovdje radila? Trebala je biti na nekoj istrazi na Lambeth Roadu. I to joj je trebalo oduzeti itav dan." "Ne moe se kazati koliko e stvar trajati", rekao je Trent. "A kad se govori o kazivanju ako ona dozna da je Joe Purvis pijuniro za vas, bit e istraga na njegovu mrtvom tijelu." Nagnuo se van i zagledao se iza krova na fijakeru. "Odustala je", rekao je Vere. "Sjedni natrag, Trent, prije nego to ispadne." Trent se namrtio i sjeo. "Sad je otila i meni opet zabila u mozak Charlesa Broj Dva. ta vi raunate da to znai?" "Kugu", rekao je Vere. "Ti obojicu njih povezuje s kugom." "Ne mogu smisliti zato ste to skresali njoj u lice", rekao je Trent. "Ona je morala dobro misliti o vama, poslije onoga ta ste tamo uradili. I zato ste rekli da sam vas ja natjerao da ono uradite kad ste vi prvi navalili iz Alamodea..." "Bilo je u tome pedeset ljudi s nama", odrezao je Vere. "Njih nije pitala zato su to uinili, je li tako? Ali takve su enske, ele znati zato ovo i zato ono i misle da ima neko dublje znaenje u svemu to mukarac ini." Nije bilo nikakva dubljeg znaenja, rekao je sam sebi. On nije devetogodinjaku vratio ivot, samo ga je oslobodio prerana pokopa. I nevolja toga djeaka nije imala ni s im drugim veze. Bio je samo jedan od nekoliko rtava. Njegovo spaavanje nije Vereu znailo nita vie od spaavanja ostalih. Gruda u grlu njegove milosti bila je puka praina, i zbog te praine njega su pekle oi i ohrapavio mu glas. Nije mislio ni na koga drugoga. .. poput one djevojice koju nije mogao spasiti. I nije dolazio ni u najmanju napast da govori o onome to je osjeao. Nita nije optereivalo njegovo srce, a posve sigurno nije imao idiotskih elja da se pred njom rastereuje. Nije imao razloga bojati se da e doi u napast da to uini jednostavno zato to je nauio, itajui njezin rad, da ona nije tako cinina i kamenita srca, ni toliko adaja na stranjim nogama, kad je rije o djeci. To njemu uope ne bi moglo biti vano, jer je sam bio cinian i kamenita srca kad je rije o bilo emu. On je posljednji lupe iz obitelji Mallory, nepodnoljiv i umiljen i bez savjesti, i tako dalje, i tako dalje. I budui da je takav, njoj je mogao biti koristan samo u jednom, a to nije bilo traenje suutnog uha. Nije se povjerio nikomu jer nije imao to povjeriti, a da je i imao, radije bi stajao privezan uz kolac pod uarenim suncem Sahare nego se povjerio nekoj eni. To je govorio sebi, na nekoliko razliitih naina, za vrijeme vonje kui, i vojvodi od Ainswooda nijednom nije palo na pamet da on moda previe prosvjeduje. "Trent ga je nagnao da to uini, zbilja", mrmljala je Lydia za sebe dok je krupnim koracima mjerila hodnik do svoje radne sobe. "Pjeaka regimenta s nataknutim bajunetama ne bi natjerala toga tvrdoglavog vepra da prije e ulicu ako on to ne bi elio."

-78-

Pompea

www.Crowarez.Org

Kad je ula u sobicu, hitnula je eiri na radni stol. Zatim je prila policama s knjigama i uzela posljednje izdanje Debrettova Visokog plemstva. Prvu je natuknicu brzo nala. Zatim se okrenula prema svojoj zbirci Godinjih matica koje su pokrivale posljednju etvrt stoljea. Izvukla je izdanje godine 1827. i otvorila "Dodatak ljetopisu". Pod odjeljkom "Smrti, svibanj" nala je epitaf. "U svojem prebivalitu Longlands, Bedfordshire", proitala je, "u dobi od devet godina, plemeniti Robert Edward Mallory, esti vojvoda od Ainswooda." Odatle se tekst proirivao na etiri stupca, kao neobino dugaka obavijest o smrti djeteta, ak i za pripadnika visokog plemstva. Ali tu je leala bolna pria, i s Maticom je mogla raunati ako bi se usredotoila na temu kao to je inila pri obradi drugih godinjih zanimljivosti i drama. Na previe sam pogreba bio prisutan, rekao je jednom Ainswood. I doista je bio, otkrila je Lydia. Prelazei od jednog izvora informacija na drugi, nabrojila je vie od dvanaest pogreba samo u posljednjem desetljeu, a pokojnici su mu bili samo blizak rod. Ako je Ainswood tek okorjeli lovac na uitke to se pretpostavljalo da jest, nezaustavljiva povorka smrti nije mogla na njega utjecati. Ali bi li se okorjeli lovac na uitke pokrenuo zbog skupine seljaka u nevolji, i radio skupa s radnicima, uz nemalo izvrgavanje opasnosti? Ona ne bi povjerovala da nije to sama vidjela: Ainswood je prestao tek kad se uvjerio da vie nije trebalo nikoga spaavati, otiavi poderan i prljav i znojan. I zaustavio se da gurne vreu s novcem u ruke oaloene djevojke. Lydiju su zapekle oi i suza je kanula na stranicu koju je itala. "Ne budi cmizdrava glupaa", ukorila je samu sebe. Ukor nije proizveo nikakav osjetan uinak. Sve simptome cmizdrenja ipak je nakon jedne minute rasprila grmljavina nalik na pribliavanje slona. Dogrmjela je Susan. Ona i Tamsin vratile su se iz etnje. Lydia je urno obrisala oi i sjela. Sljedeeg trenutka Susan je dojurila u sobu i pokuala skoiti Lydiji u krilo, ali na strogo "Dolje!" odgovorila je samo slinei po njezinoj suknji. " ini se da je netko dobro raspoloen", rekla je Lydia drubenici. "to se dogodilo? Je li nala neko bucmasto, sono dojene da omasti brk? Ne mirie gore nego obino, stoga se nije mogla valjati u izmetu." "Bila je uasno neodgojena", rekla je Tamsin razvezujui eiri. "Srele smo plemenitog Bertrama Trenta na Trgu Soho, i ona je izvela cijelu predstavu. im ga je opazila, poletjela je kao raketa ili, bolje reeno, kao topovska kugla jer ga je svalila na le a koliko je dug i irok. Zatim je stajala nad njim, liui mu lice i kaput, i miriui no, ne u kazati to je mirisala. Bila je potpuno gluha na moje prigovore. Na svu sreu,

-79-

Pompea

plemeniti Bertram Trent je sve to dobroudno podnio. Kad ju je napokon odgurno sa sebe i ustao, a ja mu se pokuala ispriati, nije htio ni uti. 'Samo je zaigrana', rekao je, 'i ne zna svoju snagu.' I tada je Susan..." "Vau!" mastif je veselo potvrdio svoje ime. "Morala je pokazati to zna", nastavila je Tamsin. "Pruila je apu. Draila ga je prutom sve dok se nije s njom poeo natezati. Pretvarala se i da je mrtva, i izvalila se na le a da je kaklja i... Oh, moete zamisliti." Susan je poloila veliku glavu u gospodariino krilo i osjeajno ju je promatrala. "Susan, ti si prava zagonetka", rekla je Lydia milujui je. "Zadnji put kad si ga vidjela nije ti se svi ao." "Moda je osjetila da je ovoga poslijepodneva inio dobra djela." Lydia je podignula oi i susrela se s Tamsininim upiljenim pogledom. "Trent ti je to ispriao, zar ne? Je li ti moda objasnio to je radio na Trgu Soho umjesto da bude u Ainswoodovoj kui i oporavlja se od tegobnih heraklovskih poslova?" "Rekao mi je da mu se u mozak zabio Charles Broj Dva kad je vas vidio. Kralj ga je toliko muio da je nakon nekoliko ulica iziao iz fijakera i pjeaio do trga da pogleda spomenik." Na Trgu Soho usred krpice alosno zanemarena zelenila stajala je oronula statua Karla Drugoga. Nakon njihova prvog susreta Tamsin je izvijestila Lydiju da ju Trent povezuje s vladarom iz doba Restauracije. To Lydiji nije imalo nikakva smisla, ali nije ni oekivala da ima. Ona je bila svjesna da urjak lorda Daina nije poznat kao vrhunac inteligencije. "Govorei o tegobnim heraklovskim poslovima", rekla je Tamsin, "usudila bih se rei da ste se zaprepastili u Ulici Exeter. Mislite li da se vojvoda od Ainswooda preobraava ili je to bilo trenutano zastranjenje?" Prije nego to je Lydia mogla odgovoriti, Millie je dola na vrata. "Gospodin Purvis je ovdje, gospo ice, S porukom za vas. Hitno je, kae." U devet sati iste noi Lydia je ula u malenu sobu obloenu tekim zastorima u zgradi na Trgu Covent Garden. Djevojka koja ju je pustila unutra brzo je ieznula kroz zastrta vrata na suprotnoj strani. Trenutak poslije toga ula je ena koja je pozvala Lydiju. Bila je visoka gotovo kao Lydia, ali krupnijeg oblika. Glavu joj je pokrivao velik turban. Lice ispod njega bilo je jako nalieno. Usprkos bojama i priguenu svjetlu Lydia je razabrala jasne znakove zabave. "Zanimljiv izbor kostima", rekla je Madame Ifrita. "To je bilo najbolje to sam mogla uiniti na brzinu", rekla je Lydia. Starija ena je prstom pokazala Lydiji da sjedne na stolac kraj malena stola blizu zastrtih vrata.

-80-

Pompea

www.Crowarez.Org

Madame Ifrita je bila proricateljica i jedna od najpouzdanijih Lydijinih dounica. Normalno su se te dvije ene sastajale na diskretnoj udaljenosti od Londona, jer bi Madame brzo ostala bez posla kad bi njezine muterije posumnjale da ona dijeli njihove povjerljive stvari s nekim novinarom. Budui da je preruavanje bilo nuno, a nije bilo vremena da se preobrazi u mukarca, Lydia je pola s Tamsin u trgovine polovnom robom u Grkoj ulici. Ondje su na brzinu sloile tobonji ciganski kostim koji je Lydia sada nosila. U toj je odjei, po Lydijinu miljenju, vie sliila na kurvu nego na Ciganku. Iako je nosila petest podsukanja, razliitih boja, gotovo se osjeala nepristojno odjevenom. Budui da nijedna od prijanjih vlasnica nije bila amazonka poput nje, rubovi su joj se zaustavljali prilino visoko iznad glenja kao praktiki svim pjeakinjama u Londonu. Ali nije imala vremena za prepravke. Iste su se tekoe susrele kod prsluka. Onaj za koji su se naposljetku odluile bio je grimizan, tijesan kao podvez za ile to je istodobno bilo dobro jer bi inae Lydijine grudi ispadale iz bestidno duboka izreza oko vrata. Na sreu no je bila dovoljno hladna da je bio potreban al. Nesklona riziku vlasulje iz druge ruke, koja bi po svoj prilici sadravala nekoliko vrsta ivih kukaca, Lydia je upotrijebila raznobojne marame da naini turban. Sapevi vlasi vrsto ispod pokrivala i umjetniki ovjesivi krajeve marama, ne samo to je sakrila izdajniku plavu kosu nego je jo uspjela kamuflirati crte lica. Nije se brinula to bi netko mogao opaziti boju njezinih oiju, jer e prije svega izii po mraku i zatim nikomu nee dopustiti da joj pri e dovoljno blizu da bi u sekundi zapazio da su modre. Obilna uporaba liila, praha i jeftina nakita upotpunila je arenu opremu. "Trebala bih biti jedna od vaih ciganskih ro akinja", objasnila je Lydia. Madame je sjela s druge strane stolia. "Pametno", rekla je. "Znala sam da ete neto smisliti. ao mi je zbog urna poziva, ali informaciju sam dobila tek danas popodne, i moda vam ostaje vrlo malo vremena da neto uinite ako se moe vjerovati mojoj kristalnoj kugli", dodala je i namignula. Madame Ifrita je svojim vraarskim moima zapanjivala lakovjerne ljude. Nije zapanjivala Lydiju koja je znala da kazivaica sudbine radi prilino slino kao ona, s redovitom pomoi itave mree dounika od kojih neki nisu ni znali da su to. Lydia je tako er bila svjesna da su informacije skupe. Izvadila je pet zlatnika i poredala ih na stoliu. Gurnula je jedan prema Ifriti. "Djevojka koju je Coralie dovela sa sobom iz Pariza dola je danas k meni", rekla je proroica. "Annette se eli vratiti u Francusku, ali se boji. Ima za to dobar razlog, kao to moda znate. Jedna Coralina bjegunica izvuena je iz rijeke prije nekoliko dana, lice joj je bilo sasjeeno na komadie a na vratu je na en trag od konopca. Rekla sam to Annetti, spomenula sam joj i neke druge stvari za koje je mislila da su tajna. Zatim sam

-81-

Pompea

pogledala u kristalnu kuglu i rekla joj da vidim Coralie, i da je na nju baena kletva. Krv joj curi iz uiju i kapi krvi tvore kruie oko njezina grla i zapea." Lydia je podignula obrve. "Vi niste jedini primijetili da je gospo a Brees nosila rubine kod Jerrimera", rekla je Ifrita. "Onaj tko mi je priao o njima opisao ih je vrlo slino kao vi." Zastala je na trenutak. "ula sam i vie od toga: kako se pojavio vojvoda od Ainswooda, i susreo se s lijepim mladiem kojega je poznavao iako ga nitko drugi nikada nije vidio. Vojvoda vas je prozreo, je li tako?" "To je bila njegova prokleta cigara", rekla je Lydia. "To me je odalo, okladit u se o bilo to." "A on se danas odao, u Ulici Exeter", rekla je gatalica. "Je li?" "Zar je to vano?" Bilo je vano, ali Lydia je odmahnula glavom. "U ovom asu elim saznati sve o Coralie." Gurnula je jo jedan zlatnik prema starijoj eni. "Svodnica uva nakit koji kradu njezini miljenici", rekla je Ifrita. "Slaba je na bljetave drangulije, kao svraka. Iako Annette misli da je to vrlo glupo, ipak nije razlog zbog kojega bi pobjegla. Kae da runo sanja o umorenoj djevojci. Ipak ona mala bjegunica nije bila prva koja im je posluila kao primjer. Mislim da je Annettin problem u tome to je ili vidjela ubojstvo ili sudjelovala u njemu..." "I to je poremetilo njezinu krhku osjeajnost", rekla je Lydia s tekom ironijom. "Annette nije neduno janjece, kao to obje znamo." "Zbog toga mi se toliko urilo da s vama govorim. Ako ima none more, vrlo vjerojatno vidi isjeeno vlastito lijepo lice te icu ili konop oko vlastita lijepog grla. Moda je vidjela to nije smjela vidjeti. Moda postoji neki drugi razlog. to god bilo uzrokom njezine uzbune, iskreno je. Sigurna sam da e zbog toga pobjei. Ali vano je da nije toliko luda da to uini kao druge djevojke pjeice i bez prebijene pare. Ona e ukrasti koliko god moe ponijeti." "Tako moe unajmiti najbru potansku koiju da je odveze do obale." Ifrita je kimnula. "Noas ona pomae Coralie a nasilnici krote novu djevojku, pa tako nema mogunosti da se iskrade. Sutra uveer mora pruiti usluge nekom posebnom muteriji. Mogla bi pobjei poslije toga, ovisno o tome koliko e je muterija zahtijevati. Jedino vrijeme kad moe orobiti Coralie s nekim stupnjem sigurnosti je izme u devet sati nou, kad svodnica izlazi, i ranih jutarnjih sati, mnogo prije svodniina povratka. Annette e trebati dobru prednost pred njima u poetku, a njihova e potjera biti tea ako putuje pod okriljem tame." Gatalica je zastala. "Ne mogu apsolutno pouzdano rei da e ona uzeti nakit. Kazala sam joj da su rubini prokleti. Ali ako se moe domoi dovoljno novca, vjerojatno e

-82-

Pompea

www.Crowarez.Org

zanemariti kletvu." "Onda bi bolje bilo da ja stignem do nakita prije nje", rekla je Lydia ne pokazujui nimalo nelagode koja ju je obuzimala. Morat e se pobrinuti za Heleninu pomo u vrlo kratkom roku, a sumnjala je da e Helena biti oduevljena. Lydia je gurnula jo jednu kovanicu naprijed. Ifrita ju je gurnula natrag i odmahnula glavom. "Malo je toga ostalo da vam kaem. Coralie sada ivi na broju 14 u Ulici Francis, dalje od Tottenham Court Roada. Obino izlazi oko devet uveer s dvojicom razbijaa. Jedan sluga, Mick, tako er razbija, ostaje uvati kuu. esto ostaje i jedna djevojka, da zabavlja njega ili kojega iz birane skupine muterija." Heleni se to jamano ne e svidjeti, pomislila je Lydia. Previe ljudi u kui. Ali ona je bila jedina profesionalna kradljivica koju je Lydia prisno poznavala, a nije bilo vremena da se na e netko drugi s potrebnom vjetinom. Taj posao nije bio za amatera. Lydia nije mogla riskirati da se traljavo izvede. Ako sama nastrada, Tamsin, Bess i Millie ostat e preputene same sebi i vjerojatno vrlo brzo na ulici. To se moralo uiniti na pravi nain, a Helena se trebala pobrinuti da tako bude. Trebalo ju je samo nagovoriti, a to e zahtijevati mnogo govora. to je znailo da Lydia nije smjela gubiti vrijeme. Nekoliko minuta poslije toga oprostila se od Madame Ifrite i urno izila. Usporila je korak kad se pojavila iz zgrade. Iako ju je ekala koija samo nekoliko ulica dalje, nije sebi dopustila da ludo pohita prema njoj. Bilo je jo prerano da polusvijet bude vani u punom broju, ali stanovnici noi poinjali su se okupljati. uran odlazak lako bi mogao pozvati pijane jarce da je slijede. Lydia se prisiljavala da u nehajnoj etnji prije e trg. Izlazila je ispod natkrivena trijema i skretala s trnice u Ulicu James kad je jedna visoka figura izronila iz sjene trijema na suprotnoj strani i pola u istom pravcu. Trebao joj je samo letimian pogled da utvrdi njegov identitet i tono dvije sekunde da se odlui protiv putovanja istom stazom. Pravei se da je prepoznala nekog na trnici, Lydia je onamo preusmjerila svoje korake.

-83-

Pompea

Sedam

Vojvoda od Ainswooda se spremao odustati od potrage za svojim plijenom u Covent Gardenu. ak ako je gorgona Grenville izila sama, kako je Purvis tvrdio, to nije znailo da se mogla uloviti samo i jedino u toj prigodi. Nema urbe, podsjetio je Vere sam sebe. On moe ekati koliko treba, izabrati savren trenutak za lekciju koju joj je namjeravao odrati. U me uvremenu njemu nije nedostajalo naina da se zabavi. Nije postao nestrpljiv zato to ju je danas vidio. Nimalo mu nije manjkalo njezino nasrtljivo i izazovno drutvo. Ni zvuk njezina oho loga glasa. Ni izgled njezina lijepa lica koje ga razdrauje. Ni ono tijelo koje je sam avao oblikovao, zaobljeno, dugonogo... Misao je ostala nedovrena i zastao je usred koraaja, zapanjen, kad je neka cura hitro iskoraila iz sjenovita trga, njiui bokovima, dok su joj se podsuknje preklapale preko vitkih listova. Kad je odustala od Ulice James i krenula u Covent Garden oito ugledavi nekoga tko joj je obuzeo matu noni joj je lahor podignuo al duginih boja, otkrivi prostranost raskono zaobljenih grudi od kojih mukarcima rastu zazubice. Na trenutak Vere je mogao samo zuriti, zabezeknut, i upitati se je li pijan a da to i ne zna. Ali veeras nije imao vremena da pije, a njegov je vid bio u najboljem redu. To je dakle znailo da je cura koja promie kroz Covent Garden usred noi bila Lady Grendel, duom i tijelom. Smjesta se poeo uljati, mijeajui se s pokretnim grozdovima mukaraca i ena na istonoj strani trnice. Vidio ju je kako usporava, zatim zastaje, u prolazu pokraj Carpenterove kavane. Tada mu je turban ieznuo iz vida. Vjerujui da je morala ui u prolaz, udario je tim putem kad je sluajno pogledao na lijevu stranu. Ispred hrome cvjearice koja je sjedila na truloj prevrnutoj koari navodna je ciganka unula, uhvatila djevojku za ruku i poela joj prouavati dlan. Vere se primaknuo blie. Dvije su ene bile udubljene u razgovor i nisu primijetile njegovo pribliavanje. "Moja je budunost sva nakrivo, je li?" uo je kako govori cvjearica. "Kao ja. Sva iskrivljena i grbava. ula sam da u kotskoj ima jedan lijenik koji bi mi mogao pomoi, ali to je vrlo daleko, a koija je tako skupa. I svi lijenici na glasu isto su tako skupi, je li ? Prole mi je noi jedan dentlmen rekao da e mi dati zlatnu funtu ako s njim po em u jednu sobu na trgu. Rekla sam da ne u, ali poslije sam stalno mislila kako sam bila budala. Doi e opet noas, rekao je. Voljela bih da ne do e, jer je lake biti dobar kad ti nitko ne obeava novac da bude pokvaren. A zlatna funta je tako puno novca." Vere nije htio razmiljati o vrsti dukela koji pokuavaju zavesti nemone bogalje. Ionako nije imao vremena za to. Imao je tek jedan trenutak da smisli taktiku.

-84-

Pompea

www.Crowarez.Org

Zatim mu je sinuo prizor u mozgu: lik gospo ice Melodrame koja glumi njega u Plavoj sovi, pretvarajui se da je pijana. "Samo jednu funtu?" uzviknuo je frfljavim glasom. "Za takvu ljepotu?" Dva ljupka, zateena lica jedno nalieno, drugo isto podignula su se prema njemu. Zaljuljao se pripito i krenuo naprijed. "Bogamu, ja bih dao", rekao je vadei vreicu, "dvadeset funta samo za povlasticu da te mogu gledati, maleni cvijete. Evo." Nagnuo se i nespretno gurnuo vreicu u cvjeariine ruke. "Sad mi daj te svoje kitice. Njima je jadnicama neugodno, zar to ne zna? Kraj tebe izgledaju kao korov. Nije ni udo to ih nitko ne kupuje." Gospo ica ciganska kraljica Grenville je ustala, dok je uboga cvjearica ostala sjediti na truloj koari stiskala je vreicu drei ruke na trbuhu, a iskolaene oi su joj bile prikovane uz neznanca. "Najbolje ti je da po e kui", rekao je Vere cvjearici, "prije nego to netko ne nai e da te lii zarade." S pretjeranom skrbi totalno nakresana ovjeka, pomogao joj je da ustane i osloni se na taku. Dok je gospo ica Polugola naliena kurvica Grenville pomagala unezvijerenoj djevojci da dobro sakrije vreicu ispod odjee, on je dodao: "Sutra po i kod gospodina Haywarda. On je jako dobar lijenik." Dao joj je adresu, zatim ieprkao posjetnicu iz prsluka. "Daj mu ovo i kai da u ja platiti za tebe." Trenutak poslije toga, nakon promucane zahvale, cvjearica je otila hramljui. Vere je gledao za njom dok nije skrenula iza jugoistonog ugla trnice i izgubila se iz vida. Zatim se njegov otri pogled vratio na lovinu ili, bolje rei, na mjesto gdje ju je zadnji put vidio, jer ona je ve bila otila. Nakon nekoliko asaka mahnita pregledavanja trga, Vere je vidio kako se areni turban pojavljuje izme u ratrkanih skupina besposliara. Turban je iao prema sjeveru. Dostigao ju je blizu Ulice Russell. Ustoboivi se na njezinu putu, izvukao je snop ispremijeanih bokora ispod ruke kamo ih je bio u odsutnosti duha zadjenuo. Pruio ih je Lydiji. "Milo cvijee cvijetu", rekao je citirajui redak iz Hamleta. Ona je slegnula ramenima i uzela zgnjeeno cvijee. "Zbogom", rekla je i krenula da ode. "Krivo ste me razumjeli", rekao je on pratei je. "To je bio poetak." "Doista je bio", rekla je ona. "Ali redak zavrava sa 'zbogom'. Zatim je kraljica Gertruda razbacala cvijee." Uskla ujui kretnje s rijeima, razasula je kitice oko sebe. "Ah, glumica", rekao je on. "Ova ciganska oprema treba razglasiti neku novu predstavu, rekao bih." "Bila sam glumica u bolje doba", rekla je ne usporavajui korak. "Kazivaica sudbine u teim vremenima. Kao to su sadanja."

-85-

Pompea

Ponovno je preuzela neiji tu i glas. Ovaj je bio vii i svjetliji od njezina, s grubljim naglaskom. Da mu Purvis nije kazao, ona bi tu bila incognito, ili da je Vere pijan kao to se pravi da jest, mogla bi ga zavarati. On nije znao je li Lydiju zavarao svojom glumom i je li ona uistinu povjerovala kako je previe pijan da bi je mogao prepoznati onako preruenu; ili je jednostavno prihvatila igru dok ne na e naina da umakne ne privlaei pozornosti. Kao da njezina odjea ono malo to je imala na sebi nije svakom mukarcu u blizini vritala: Do i da me povali! "Proli ste pokraj bezbroj dobrostojeih gizdavaca koji su vam mogli velikoduno spustiti na dlan srebrenjak, ako ne i zlatnik", rekao je. "A zaustavili ste se kraj obogaljena djeteta koje je jedva imalo bakrenjak da mu se raduje. Malo je nedostajalo da vas ne zamijenim za an ela." Prostrijelila ga je pogledom ispod trepavica. "Ni govora. Glumili ste tako dobro svoju ulogu da sam kraj vas mogla samo statirati." Da je taj privlani pogled dobacila nekom drugom mukarcu, bila bi prislonjena uza zid neke uliice za devet sekunda, sa suknjama preko glave. Od te su mu slike zabubnjale sljepoonice. "To je bio najlaki nain da se otarasim klinke", rekao je nehajno. "I da privuem vau panju na sebe. Vi ste ve bili privukli moju panju, vidite. Silom", dodao je buljei u njezine bujne grudi. "A sada moram uti svoju budunost. Snano slutim da je moja crta ljubavi krenula nabolje." Skinuo je rukavicu i rukom zamahnuo ispred njezina lica. "Biste li bili tako ljubazni da pogledate." Odgurnula je njegovu ruku. "Ako elite ljubav, trebate samo pogledati u svoje depove. Ako u njima na ete kovanicu, moete ubrati svaki noni cvijet to cvjeta ovdje oko vas." Dotle je jedan od ostalih pohotnika ubrao odrjeito 'Ni govora'. Udahnuvi duboko, pritisnuo je na grudi ruku koju je ona odgurnula. "Ona me je dodirnula", rekao je ganuto, "i prenijela me u nebeske sfere. Ciganka, glumica, an eo ne znam to je, ili ime sam zasluio da budem dostojan njezina dodira, ali ja sam..." "Lud, sasvim lud, jao!" kriknula je tako jako da se on trznuo. "Oh, dobri ljudi, ujte ga i saalite se nad njim!" Njezin je krik bio tako iskren te je nekoliko prostitutka i muterija zastale u pregovorima da bi se svi u njih zagledali. "Lud kao more i vjetar kad se oboje natjeu koje je monije", recitirala je i dalje. Vere se nejasno sjeao Ofelijinih redaka. Ako je mislila da e on glumiti Hamleta koji je izgubio djevojku imala je vjerojatno jo jednu misao koja slijedi nakon toga. "Lud za tobom", kriknuo je bolno. Jedna se kurva u blizini zahihotala. To ga nije obeshrabrilo nego je nastavio improvizirati pred gledateljima. "U oajnu tamu moga trudnog postojanja ona je dola, sva u goruim bojama, kao Aurora Borealis..."

-86-

Pompea

www.Crowarez.Org

"Sile nebeske, iscijelite ga!" jadikovala je Ofelija. "I zapalite me da planem!" nastavio je on potresenim glasom. "Evo plamtim zbog samo jednog osmijeha s tih rubinskih usana. Evo izgaram u divnom ognju neumrle odanosti..." "Oh, kakav se plemenit duh ovdje uruio!" Drei nadlanicu na elu, zaronila je u skupinu nasmijanih djevojura. "Zatitite me, krasne gospe. Bojim se da e ovaj ushieni lu ak poiniti oajnika djela." "Samo uobiajeno djelo, draga", rekla je starija prostitutka kroza smijeh. "Jer to je Ainswood, zar ne zna, koji lijepo plaa." "Lijepa Aurora, smiluj mi se", preklinjao je Vere. Progurao se kroz guvu mukaraca koja se stvorila oko zbijenih ena. "Nemoj bjeati od mene, blistava moja zvijezdo, sunce i mjesee moj, i sve drugo, galaktiko moja." "Vaa? Kada, kako, zato vaa?" Turban je nakratko nestao u umi cilindara, ali kad je izvirila iz skupine nasmijanih mukaraca, Vere je strjelovito dojurio do nje. "Po zakonu ljubavi", rekao je i pao na koljena. "Slatka Aurora, evo padam niice pred tobom..." "To nije niice", rekla je ona prijekorno. "Pravo padanje niice znai lei koliko si dug i irok, potrbuke..." "Dupe gore, to ona kae, vaa milosti", uzviknula je jedna djevojura. "Uinio bih bilo to za svoju boicu", rekao je nadglasavi muki odsjeak promuklih sugestija iz publike za razne stvari koje je mogao izvesti iz svoga trenutana poloaja. Sve e ih poslije pobiti, odluio je. "ekam samo da mi zapovjedi da ustanem s ove sagnjile zemlje. Samo me prizovi, i ja u podignuti svoju duu da se pridrui tvojoj u rajskim kraljevstvima. Daj mi da se napijem ambrozije s tvojih mednih usana i lutam po slatkom bezmjerju tvoga nebeskog tijela. I daj da umrem u ekstazi, ljubei tvoje... noge." "O sramoto, gdje ti je rumen?" nastavila je ona citirati Hamleta, pokazujui na njega dok je pogledom prelazila preko gledatelja. "On samo hini da oboava. Usu uje se kaljati moje ui govorom o usnama, o... poljupcima." Zadrhtala je izgovarajui posljednju rije i utopila se u utanju podsukanja. On je bio ulovljen u igri, ali nije bio toliko ulovljen ili pijan, kako je ona vjerovala da bi joj dopustio da tako lako umakne. Gotovo u isti as kad je krenula, on je bio na nogama i pohitao za njom. Vere je vidio da e nastati sudar. Grenvilleova je promijenila pravac i gledala iza sebe preko ramena dok je jurila prema stupovima na trgu. U tom istom trenutku neka se ena u crnoj odjei sa ljokicama urila iz mraka na trijemu. Tono kad je viknuo "Pazite!" njegova se Aurora sudarila sa enom i pritijesnila joj le a uza stup. Stigao je do njih prije nego to su potpuno uspostavile ravnoteu i odvukao adaju u stranu. "ta ne gleda kud ide, dugaka droljo!" vrisnula je ena u crnini.

-87-

Pompea

Bila je to Coralie Brees. Vere bi prepoznao njezin vritav glas s udaljenosti od trista koraka. "Ja sam kriv", rekao je brzo dok mu je pogled padao na dvojicu krnih momaka to su je pratila. "Sva a me u ljubavnicima. Toliko sam je razbjesnio da nije vidjela ispred sebe. Ali sada ti je bolje, je li tako, moje sunce i mjesee, zvijezdo moja?" raspitao se kod Aurore dok joj je namjetao turban koji se bio nakrivio. Ona je odgurnula njegovu ruku. "Tisuu vam se puta ispriavam, gospo ice", rekla je skrueno. "Nadam se da vam nisam prouzroila nikakvu ozljedu." Vere bi se kladio u pedeset funta da svodnica nije bila nazvana "gospo icom" nekoliko desetljea, a moda nikada. Tako er bi se kladio da je i Grenvilleova zapazila dvojicu razbijaa i mudro se priklonila pomirljivosti. Ali Madam Brees nije ni izdaleka pokazivala znakove smekavanja prijetei da narui mir. To je trebalo biti ugodno Vereu, jer on je bio naviknut traiti smutnju, a par krnih momaka divno bi mu odgovarao. Noas je me utim morao napraviti iznimku. Poto je cijelo popodne proveo raskrujui cigle, kamenje i grede, drae mu je bilo uvati preostalu snagu za Njezinu visost. Osim toga, ona bi lako mogla odlutati u pohlepne ruke nekoga drugog mukarca dok Vere bude zauzet mlaenjem razbijaa. Izvukao je iglu sa adom iz marame oko vrata i dobacio je podvodaici. Coralie ju je vjeto uhvatila i lice joj se smekalo nakon kratka ispitivanja. "Bez zamjerke, draga, nadam se", rekao je. Nije oekivao njezin odgovor nego se pijano nacerio i okrenuo prema Grenvilleovoj. "to sada, paunice moja?" "U toj vrsti mujak je aren", rekla je ona i zaklimala glavom. "enka je bezlina. Ne u ostati da me nazivaju vaom droljom, gospodine iz Bedlama." umno je zavrtjela podsuknje i okrenula se da ode. Ali i on se okrenuo, smijui se, da je obuhvati rukama i podigne. Ona je glasno udahnula. "Spustite me", rekla je otimljui se. "Prevelika sam za vas." "I prestara", rekla je Coralie zajedljivo. "Velik komad ovetine, vaa milosti, a ja vam mogu dati fine mlade janjetine." Ali Vere je nosio svoje ljupko breme u sjenu i to dalje od svodnice koja je vritavim glasom pojala litaniju o privlanostima svojih mla ahnih zaposlenica. "Prevelika?" upitao je tobonju ciganku. "Gdje to, zlato moje? Vidi kako moja glava pristaje uz tvoje rame." Gurajui njuku u njezin vrat, pustio je da mu se pogled zadri na bujnim podrujima ispod njega. "Isto e tako udobno pristajati uz tvoje grudi, ja ti jamim. A mogu ti rei", nastavio je govoriti dok je spretno pomicao ruku prema njezinoj pozadini, "da tono ovdje ima..." "Spustite me", rekla je ona borei se. "Igra je zavrena."

-88-

Pompea

www.Crowarez.Org

Ni izdaleka, pomislio je on nosei je do vrata zgrade s kojom je bio prilino dobro upoznat, gdje su se sobe na prvom katu mogle unajmljivati po satu. "ujte me, Ain..." Prekinuo joj je govor svojim ustima, dok je nogom otvarao vrata i unosio je u mutno osvijetljen hodnik. Ona se jae oduprla i okrenula usta u stranu, pa ju je morao spustiti da bi oslobodio ruke i pridrao joj glavu na miru dok ju je ponovno ljubio, vatreno i iskreno, kao to je elio uiniti od trenutka kad ga je poela izazivati. Osjetio je kako se ukoila dok su ga njezine stisnute usne odbijale budei tjeskobu u njemu. Ona se ne zna ljubiti, sjetio se. Ona je nevina,, vikao je njegov unutarnji glas. Ali to je bio glas savjesti, a njega je prestao sluati prije godinu i pol dana. Ona glumi, rekao je sam sebi. Ona igra ulogu nevinaceta. Ona nije nedozrela djevojica nego odrasla ena s tijelom koje je stvoreno za grijeh, stvoreno za njega, za grjenika okorjela srca kakav je postao. Ipak, ako se eli igrati plahe djevice, rado e joj se pridruiti u igri. Ublaio je svoj poljubac, od pohotna zahtjeva do strpljiva nagovaranja. Ublaio je i svoj dodir, obuhvaajui njezinu glavu kao to bi moda drao ulovljena nonog leptira. Osjetio je kako kroz njezino tijelo teku srsi, osjetio je kako joj se kruto nepopustljiva usta smekavaju i drhte pod njegovim usnama. Osjetio je tako er otru bol, kao da ga je netko probo do srca. Bol je nazvao poudom i obavio ruke oko nje. Privukao ju je blie i ona se nije odupirala. Njezina usta, blaeno mekana u predaji, kao da su uzavrela. I on je bio uzavreo na ognju, iako je to za njega bio najedniji od svih zagrljaja. Vjerovao je da gori od novine koju je nalazio u igri nevinosti. Plamtio je tako zbog toga i zbog nestrpljivosti da uzme ono za to se obino nije trebao truditi ili laskavo ulagivati. Nikada se nije trebao truditi da osvoji enu. Jedan pogled, jedan smijeak, i one su dolazile za koju kovanicu ili zbog uzajamne elje - i uvijek su znale, sve one, to treba initi, jer su upuene ene bile jedina vrsta koju je birao. Ona se eljela praviti da to ne zna, pa je tako on preuzeo ulogu poduavatelja. Uio ju je to da ini, potiui njezina mekana usta da mu se rastvore, zatim ju je malopomalo kuao, a njezin je miris plovio oko njega i ulazio u njegov um dok se naposljetku nisu pomijeali miris i okus da bi uskipjeli u njegovoj krvi. Bio je svjestan da mu srce mahnito tue, iako je to bio samo produljeni poljubac, nita vie nego uzbudljiva predigra.

-89-

Pompea

Divlji otkucaji srca bili su samo posljedica nestrpljenja s njezinom igrom. I toj igri za ljubav putao je da mu ruke polagano klize dolje od bezazlenih kraljevstava njezinih ramena i le a, du vitke linije kraljenice do struka koji su njegove krupne ruke mogle lako obuhvatiti. Zatim se sporo, milujui je, nastavio sputati do kraljevstava koja nijedna djevica ne bi dopustila mukarcu da ih dirne. I zbog te nastrane igre koju su igrali njegove su ruke drhtale dok su se njeno pripijale uz raskonu oblinu njezine pozadine. Zbog nastranosti je zareao na njezinim ustima dok ju je pritezao uza se, da bi osjetila njegov nabrekli ud koji je napinjao tijesne hlae. Predaleko, vikao je zahr ali glas savjesti. Ide predaleko. To nije predaleko, bio je siguran, jer se ona nije odmicala. Umjesto toga njezine su se ruke micale po njemu, s oklijevanjem, kao da je to bilo prvi put to dodiruje mukarca, prvi put to je dopustila da njezine ruke pretrauju muka ramena i le a. Sudjelujui i dalje u igri, pretvarala se da je srameljiva i nije se sputala ispod struka. On je prekinuo poljubac da joj kae kako ne treba biti srameljiva, ali njegova usta nisu uspijevala oblikovati nijednu rije. Umjesto toga zario je lice u njezin vrat, udiui omamljujui miris dok je nizao poljupce po svilenoj koi. Osjetio je da ona drhe, uo je njezin blagi krik od iznena enja, kao da joj je sve to bilo posvema novo. Ali nije moglo biti tako. Teko je disala, kao i on, i koa joj je bila vrela pod njegovim ustima. A kad mu je ruka skliznula da obuhvati dojku, osjetio je tvrd pupoljak na dlanu kroz alosno neprikladan prsluk. Malo je tkanine prekrivalo njezinu kou, i on je odgurnuo ono to mu je smetalo i ispunio obje ruke njome kako je toliko mnogo puta sanjao. "Lijepa si." Grlo mu je bilo stisnuto, boljelo ga je. Posvuda ga je boljelo. "Tako si lijepa." "Oh Boe, nemoj." Tijelo joj se ukrutilo. "Ne mogu..." Zgrabila ga je za ruke. "Proklet bio, Ainswood. To sam ja, pijani idiote. To sam ja Grenvilleova." Na Lydijino grozno zaprepatenje, Ainswood nije ustuknuo od uasa. Naprotiv, prola je kroz prave paklene nevolje dok je odmicala njegove ruke sa svojih grudi. "To sam ja Grenvilleova", ponovila je pet puta, a on ju je nastavljao milovati i ljubiti na pretjerano osjetljivu mjestu iza uha za koje do tada nije znala da je osjetljivo. "Prestanite!" rekla je napokon vrstim glasom kakvim se obraala svojoj kuji Susan. Tada ju je oslobodio i zaas se pretvorio od gorljiva ljubavnika koji joj je govorio da je lijepa i inio sve da se osjea najljepom, najpoeljnijom enom na itavu svijetu u nastrljiva neotesanca kakav je obino bio... s dodatnom dozom osornosti koja bi joj moda bila komina da se nije toliko gadila sama sebi. Nije pruila ak ni razuman nadomjestak otpora. Znala je da je razvratnik, i to od

-90-

Pompea

www.Crowarez.Org

najgore vrste od vrste koja prezire ene a ipak mu je dopustila da ju zavede. "Dopustite mi da vam neto objasnim, Grenvilleova", zareao je. "Ako se elite uputati u igre s mukarcem, morate biti spremni da ih odigrate do kraja. Jer inae ovjeka dovodite u loe raspoloenje." "Vi ste se rodili u loem raspoloenju", rekla je Lydia nateui uvis prsluk. "Raspoloenje je bilo izvrsno do prije jedne minute." Pogledala je njegove ruke koje su na sebi trebale imati utetovirane znakove upozorenja. Tim rukama to naginju k zlu on ju je milovao i gladio i napola razodjenuo. A ona nije pruila ni zametak prosvjeda. "Sigurna sam da ete se uskoro razvedriti", rekla je. "Trebate samo izii na vrata. Covent Garden obiluje pravim bludnicama koje jedva ekaju da obodre va duh." "Ako ne elite da se s vama postupa kao s kurvom, ne biste smjeli izlaziti odjeveni kao kurva." Namrtio se na njezin prsluk. "Ili bih trebao rei razodjeveni? Oevidno ne nosite steznik. Ni potkoulju. Mislim da vam nije bilo stalo ni do gaa." "Imala sam vrlo dobar razlog da se odjenem na ovakav nain", rekla je. "Ali ne u se pred vama opravdavati. Ve ste ionako dovoljno potroili moga vremena." Krenula je prema vratima. "Mogli biste barem urediti odjeu na sebi", rekao je on. "Turban vam se nakrivio, a suknja vam ide na sve strane." "To bolje", rekla je ona. "Svatko e znati kroza to sam prola, i tako u moi umaknuti s ovoga prljavog mjesta prije nego to mi netko ne preree grkljan." Otvorila je vrata, zatim zastala i pogledala naokolo. Nije vidjela ni traga od Coralie i njezinih tjelohranitelja. Osvrnula se na Ainswooda. Zapekla ju je savjest. Bolno. Ne izgleda nimalo osamljeno ili izgubljeno, rekla je svojoj ludoj savjesti. Zlovoljan je, to je sve, jer je pogrjeno mislio da je kurva i utroio toliko truda da je slijedi i zavodi, a sve to ni za to. I da nije bio tako prokleto dobar u tome, bila bi ga zaustavila u pohodu prije nego to su se doista poeli zagrijavati i on je mogao nai neku drugu... I tu neku obujmiti svojim snanim rukama i ljubiti je slatko i arko kao to bi to inio Zaarani kraljevi, i milovati je i navoditi je da pomisli kako je najljepa, najpoeljnija princeza na itavom svijetu. Ali Lydia Grenville nije princeza, rekla je svojoj savjesti, a ni on nije Zaarani kraljevi. Izila je iz zgrade. Tek kada je zatvorila vrata iza sebe rekla je ispod glasa: "ao mi je." Zatim je pohitala s trga i skrenula iz ugla u Ulicu James.

-91-

Pompea

Vere je bio dovoljno bijesan da je pusti otii. Kao to ga je onako himbeno podsjetila, Covent Garden je obilovao kurvama. Budui da nije od nje dobio to je elio, lako je to mogao dobiti od neke druge. Ali u njegovu je duhu lebdjela slika pohotnika koji u nju bulje, i to privi enje pokrenulo je itavu vojsku neugodnih unutarnjih osjeaja koje nije elio prepoznati. Umjesto toga estoko je opsovao i pojurio za njom. Dostigao ju je u Ulici Hart, na pola puta do Long Acrea. Kad joj je bio naporedo, ona ga je ljutito pogledala. "Nemam vremena da vas zabavljam, Ainswood. Moram obaviti neke vane stvari. Zato ne odete u zabavite s pantomimom, ili na borbu pijetlova, ili kamo god vas vue va zapanjeni um?" Neki muki prolaznik zastao je buljei u njezine glenjeve. Vere je dohvatio njezinu ruku i gurnuo ju ispod svoga savijena lakta. "Znao sam da ste to bili vi, Grenvilleova, cijelo vrijeme", rekao je nastavljajui hodati kraj nje. "Tako kaete sada", rekla je ona. "Ali oboje znamo da nikada ne biste uinili... ono to ste uinili... da ste znali da je ono bila najvea poast od ika umjesto ljubazne, prijateljske drolje." "To ide uz vau umiljenost", rekao je on. "Matali ste kako je vae preruavanje tako mudro da ga nikada ne u prozreti." Dobacila mu je nekoliko otrih pogleda. "Samo ste se pretvarali da ste pijani", optuila ga je. "To je jo gore. Ako ste znali da sam ono bila ja, imali ste samo jedan razlog za... za..." "Uistinu postoji samo jedan razlog za to." "Osveta", rekla je. "Vi ste kivni zbog onoga to se prije dva tjedna dogodilo u onoj uliici." "Volio bih da bacite pogled na sebe", rekao je on. "Ta jedva ste pokrili svoju golotinju. Koji su drugi razlozi potrebni mukarcu pokraj toga?" "Vama bi trebalo mnogo vie razloga", rekla je ona. "Vi me mrzite." "Nemojte sami sebi laskati." Namrtio se odozgo na nju. "Vi mi tek idete na ivce." To je bila preniska procjena godine. Ona ga je razdraila, posvema ga uznemirila i probudila poudu u njemu... i nagnala ga da se zaustavi, upravo kad su prelazili na najbolji dio. Moda nije glumila. Moda je nijedan mukarac nije dodirnuo. Barem to nije uinio na takav nain. U svakom sluaju, to je morao doznati. Ako je uistinu novakinja, ne e se vie s njom

-92-

Pompea

www.Crowarez.Org

gnjaviti. Od djevica mu nema koristi. Nikada nijednu nije posjedovao niti je namjeravao posjedovati. To nije imalo nikakve veze s moralnim nedoumicama. Jednostavna je injenica bila da bi trebalo obaviti previe mukotrpna posla za premalenu nagradu. Budui da nikada nije legao sa enskom vie nego jedanput, nije mu se dalo gubiti vrijeme na jednu poetnicu. Nije mu se dalo prolaziti kroz sve nevolje pouavanja samo zato da neki drugi mukarac moe uivati sve blagodati. Postojao je samo jedan nain da se ta stvar privede kraju, jedanput zauvijek: izravan put. Isturio je eljust, stisnuo joj ruke malo jae i rekao: "Vi ste djevica, zar ne?" "Mislila sam da je to oevidno", rekla je ona i podignula bradu. I vjerojatno su joj gorjeli obrazi, premda on nije mogao biti siguran pri treperavim sjenama plinskoga svjetla. Gotovo je podignuo ruku da joj dotakne obraz i provjeri je li vru je li porumenjela. Tada se sjetio koliko je udesno glatka bila njezina koa i kako je drhtala pod njegovim dodirom. I opet je osjetio ubod u srcu. Pouda, rekao je sam sebi. Jednostavno je pouda to to osjea. Ona je lijepa i bujno oblikovana, njezine zrele grudi ispunile su mu pregrti, kao to je sanjao, i podavala se tako slatko i toplo, i davala je svojim rukama slobodu da lutaju po njemu... dokle god joj je srameljivost doputala. To je bila najlu a neskladnost, povezivati rije srameljivost sa enom koja je bijesno vozila londonskim ulicama kao da se nalazi u Koloseju kao carev glavni upravlja trijumfalnim kolima. Uistinu je bila srameljiva ena koja se penjala uza zidove kua, koja je skoila na mukarca u mranoj uliici i uzmahnula tapom tono i snano kao prvak u kriketu. Srameljiva, ona. Djevica, ona. To je bilo smijeno, slaboumno. "Zaprepastila sam vas", rekla je. "Ostali ste bez rijei." Uistinu je ostao bez rijei, to je shvatio. Prekasno je otkrio da su stigli do Long Acrea. Tako er je shvatio da e njegov strani stisak vjerojatno ostaviti modrice na njezinoj miici. Oslobodio joj je ruku. Ona se odmaknula od njega, povukla uvis prsluk koliko god je malo koristi od njega bilo, jer joj je jedva pokrivao bradavice i pristojnije namjestila al. Zatim je gurnula prste u usta i ispustila zagluujui zviduk.

-93-

Pompea

Jedna se koija pokrenula malo nie u istoj ulici i pola prema njima. "Unajmila sam je za djelu veer", rekla je, dok se Vere trljao po uhu. "Znam da izgledam kao bludnica, i znala sam da nije dobro ii daleko u ovom kostimu. Nisam namjeravala traiti nevolje, to god vi mislili. Naputala sam Covent Garden kad sam ugledala vas. Samo sam se vratila na trnicu da vas izbjegnem. Inae..." "Dva koraaja je previe za enu bez pratnje kad padne mrak, posebice u ovoj etvrti", rekao je on. "Morali ste nai nekoga tko bi glumio razbijaa. Nekoga kolegu s kojim radite, primjerice. Sigurno mora postojati netko dovoljno krupan ili ruan da odbija pohotnike." "Razbija." Lice joj je poprimilo zamiljen izraz. "Krupan momak koji ulijeva strah, hoete rei. To mi treba." Kimnuo je potvrdno. Koija se zaustavila uz rub kolnika, ali ona kao da to nije primijetila. Motrila je Verea od glave do pete, kao to bi ovjek odmjeravao trkaega konja na drabi u Tattersallu. "Znate, Ainswood, moda imate pravo", rekla je zadubljena u misli. Sjetio se da je rekla kako je imala vrlo dobar razlog za takvo odijevanje. Nije upitao koji je to razlog. Nije trebao ni znati, rekao je sam sebi. Postavljao je samo umjesna pitanja, pa kad je dobio odgovor koji je elio, nije imao nikakva razloga da se vie zadrava. "Do vi enja, Grenvilleova", rekao je odrjeito. "elim vam ugodno putovanje kamo god idete." I spremio se da ode. Njezina ga je ruka lupnula po ramenu. "Imam jedan prijedlog", rekla je ozbiljno. "Va voza eka", rekao je on. "On e i dalje ekati", rekla je ona. "Zakupila sam ga za cijelu no." "Mene ne ete zakupiti ni za najkrae vrijeme." Podignuo je njezinu ruku sa svoga ramena, kao to bi netko podignuo pua. Slegnula je ramenima i al joj je spuznuo, ogolivi bijelo rame i cijelu jednu dojku osim djelia to ga je pokrivao komadi crvene tkanine. "Vrlo dobro, neka bude kako hoete", rekla je. "Ne u vas moliti. I moda bi, uostalom, bilo pogrjeno da to od vas traim. Za vas bi taj pothvat bio previe pogibeljan." Okrenula se i pola prema koiji. Rekla je neto tihim glasom koijau. Dok je s njim razmjenjivala tajne, njezin al je jo vie spuznuo. Vere je opsovao ispod glasa. Znao je da ona njime manipulira. Pokazala je malo puti i izgovorila arobne rijei previe pogibeljno - a svatko tko njega poznaje znao bi da su mu one neodoljive i oekivala je da potri za njom.

-94-

Pompea

www.Crowarez.Org

No, ako je mislila da moe s takvim otrcanim, izlizanim starim trikovima dovesti Verea Malloryja do mahnitosti od uzbu enja... imala je pravo, vrag je nosio. Poao je za njom, otvorio vrata koije, "pomogao" joj da ude sa snanom rukom na njezinoj pozadini, i popeo se za njom. "Nadam se da e ovo dobro ispasti", rekao je svalivi se na sjedalo pokraj nje. "Ja se nadam da e ovo ispasti avolski pogibeljno."

-95-

Pompea

Osam
Lydia mu je iznijela skraenu verziju prie o nakitu gospo ice Price, poevi od napada i pljake u krmi na postaji za koije i zavrivi s veeranjim otkriima. Lydia mu nije otkrila Tamsinin pravi identitet ni Heleninu prijanju karijeru u kra i. Tek mu je rekla kako je htjela unajmiti nekoga drugoga i da bi se vratila izvornom planu ako Ainswood radije ne bi provaljivao u pilju razbojnika koji vole izmrcvariti lica svojih rtava prije ili poslije davljenja. Njegova je milost samo neto progun ala. Sjedio je prekrienih ruku, ne dodavi nikakav artikuliran komentar tijekom cijelog njezina pripovijedanja. ak i kad je zavrila i zastala oekujui njegova pitanja jer ih je sigurno imao jako mnogo on je i dalje utio. "Gotovo smo stigli", rekla je ona zirnuvi kroz prozor. "Moda biste radije bacili pogled na to mjesto prije nego to preuzmete obvezu." "Poznajem susjedstvo", rekao je. "Zapanjujue ugledno za Coralie Brees. udim se uistinu da to sebi moe priutiti. Roba koju prodaje nipoto nije najbolje kvalitete. Daleko ispod razine gospo ice Martin." Bacio je kratak pogled na Lydiju. "Usudio bih se rei da primjenjujete svoje jedinstvene kriterije u biranju bliskih prijateljica. ini se da idete u krajnosti. Jedna je bludnica na visokoj cijeni. Druga je jedva neto vie od srednjokolke. Gospo icu Price poznajete tek nekoliko tjedana, a namjeravate riskirati iju da biste spasili njezinu biuteriju." "Vrijednost je uglavnom sentimentalne naravi", rekla je Lydia. "Vi to ne biste razumjeli." "Ne elim razumjeti", rekao je on. "enske uvijek gnjave zbog ove ili one beznaajnosti. Ja razumijem da je poderana arapa katastrofa. Vi slobodno moete razumjeti to god hoete. Pobrinut u se za dosadne praktine stvari, kao to je pitanje kako u neotkriven ui i izii. Inae, vjerojatno u morati nekoga ubiti, a Jaynes e mi mozak popiti svojim zanovijetanjem. Uvijek zapadne u grozno raspoloenje kad se vratim doma s mrljama krvi na odjei." "Tko je Jaynes?" upitala je Lydia, zabavljajui se na trenutak. "Moj sobar." Lydia se okrenula da ga prouava. Njegova gusta, crna kosa izgledala je kao da ju je pijan vrtlar poeljao grabljama. Zguvana marama oko vrata gotovo se razvezala. Prsluk mu je bio poluraskopan i okrajak njegove koulje visio je izvan pojasa. Bila je jako svjesna da je ona prouzroila dio guvanja. Ali ne sve, arko se ponadala. Nije se sjeala da je ita raskopavala ili izvlaila. Nevolja je bila u tome to

-96-

Pompea

www.Crowarez.Org

nije mogla biti sigurna da joj pamenje prua imalo pouzdaniji oslonac nego to su snaga rasu ivanja i samosvladavanje. "Vaega bi sobara trebalo objesiti", rekla je. "On bi trebao uzeti u obzir va naslov, ako nita drugo, prije nego to vam dopusti da napustite kuu u tako neurednu stanju." "Ba ste se nali vi da to kaete", rekao je on. "Ja barem imam svu odjeu na sebi." Nije ak ni svrnuo pogled niz svoju opremu. Nije prstom maknuo da zakopa puce ili zatakne koulju za pojas ili poravna maramu. A Lydia je morala drati vrsto prekriene ruke na krilu da to ne bi uinila umjesto njega. "Stvar je u tome da ste vi vojvoda od Ainswooda", rekla je. "Do avola, to nije moja krivnja, zar ne?" Okrenuo se da pogleda kroz prozor. "Svi alo se to vama ili ne, vi ste to", rekla je ona. "Kao vojvoda od Ainswooda, vi predstavljate neto vie od sebe: plemenitu lozu koja odzvanja kroz stoljea." "Ako elim lekciju o svojim obvezama prema naslovu, mogu poi doma i sluati Jaynesovu propovijed", rekao je gledajui i dalje u okolinu koja je promicala. "Blizu smo Ulice Francis. Ja bih trebao biti onaj koji e izii i izvidjeti stanje stvari. Vi ste i previe uoljivi." Ne ekajui na njezin pristanak, uputio je koijaa da se zaustavi na sigurnoj udaljenosti od kue. Kad je Ainswood poeo otvarati vrata, ona je rekla; "Nadam se da ne ete pomiljati na to da sami neto poduzmete. Ovomu je potrebno pomno planiranje. Ne znamo koliko ih je veeras ondje, i stoga ne smijete upasti unutra imajui na umu bilo kakve nepromiljene..." "Moda bi bilo dobro da se lonac prestane rugati loncu kad su oba crna", rekao je on. "Znam to treba initi, Grenvilleova. Prestanite se petljati." Gurnuo je irom vrata i iskoio iz koije. Lydia je ustala vrlo kasno na dan provale. To je djelomice bilo zbog toga to se vrlo kasno vratila doma. Provela je vie od sat vremena prepirui se s Ainswoodom kad se vratio s izvi anja moguega poprita zlodjela. Zabio je u glavu ucrvanu ideju da to uini sa svojim nesposobnim sobarom umjesto nje, i ona je morala beskorisno utroiti svu silu energije da mu izbrie tu suludu namisao prije nego to su mogli prijei na kljuno pitanje planiranja pothvata. Zbog toga je pola u postelju tek malo prije tri sata ujutro. Trebala je brzo zaspati, olakati duh, jer je plan o kojem su se naposljetku sloili bio jednostavan i izravan, i rizici su bili znatno manji s njim nego s Helenom. Lydijina je savjest bila tako er mirna. Ne e morati traiti od Helene da upropasti sve to je postigla radi nepoznate djevojke da se i ne spominje ivotna opasnost i mogue

-97-

Pompea

ozljede. Umjesto toga bit e Ainswood koji se neprekidno izlagao pogibelji i mislio da nita ne znai riskirati svoj nevrijedni vrat za neku okladu. Nisu Lydiju drale budnom ni njezina savjest ni nedoumice zbog onoga to ju je ekalo, nego njezin unutarnji demon. Slike koje su joj ispunjavale duh nisu se ticale opasnosti s kojima e se suoiti idue noi, nego su se ticale onoga to je ve iskusila vidjela je mone ruke kako je gnjee stiui je uz tijelo tvrdo kao kamen; spore i cjelovite poljupce koji su joj cijedili razum; i dlanove koji su joj umrtvljivali volju dok su se prokradali preko nje ostavljajui joj samo snage da ezne za jo vie toga. Prepirala se s vragom. U ovjeku mora biti nagon samounitenja da bi poelio savez s Ainswoodom. On je iskoritavao i odbacivao ene; ona bi izgubila sve samopotovanje ako bi pola u krevet s mukarcem koji ju ne potuje, izgubila bi isto tako i potovanje svijeta, jer on bi to sigurno razglasio. Podsjetila je sebe koliko bi mogla izgubiti. ak bi i najslobodoumniji od njezinih itatelja morali posumnjati u njezinu rasudbu, ako ne i moral, kad bi uzela najzloglasnijega razvratnika u Engleskoj za ljubavnika. Rekla je samoj sebi da je suludo rtvovati svoj utjecaj, koliko god bio ogranien, na oltaru tjelesne poude. Ipak nije mogla utiati unutarnjeg demona koji ju je poticao da uini to eli, a dovraga i posljedice. Kao ishod toga, dan je ve svitao kad je Lydia napokon zaplovila u nemiran san, a prolo je podne prije nego to je sila na doruak. Tamsin je spavala kad je Lydia dola kui, a ustala je nekoliko sati prije nje. Ula je u blagovaonicu malo poslije Lydije i poela ju je spremno ispitivati im je Lydia otpila prvi gutljaj kave. "Trebali ste me probuditi kad ste uli", korila ju je djevojka. "Pokuavala sam ostati budnom, ali pogrijeila sam kad sam uzela Blackstoneove Komentare da ih itam u krevetu, to je bilo kao da sam uzela veliku dozu laudanuma. O emu je tako hitnom Madame Ifrita htjela razgovarati?" "Otkrila je neke prljavtine u vezi s Bellweatherom", rekla je Lydia. "Ako je istina, imamo slastan expose o naem najopasnijem rivalu u sljedeem broju. Noas u utvrditi je li to istina ili nije." Istina je bila to da nije mogla Tamsini rei istinu. Djevojka bi stvorila jednaku guvu kao Ainswood prole noi. Jo gore, Tamsin bi cijelu no mahnitala od zabrinutosti. Kad se otarasila velike lai, Lydia je prela na ure enu verziju svoga susreta s Ainswoodom. Izostavila je svako spominjanje planiranog zloina, ali nije izostavila uareni zagrljaj u mranom hodniku na trgu. Jedna je stvar bila zatititi Tamsin od nepotrebne brige. Potpuno druga stvar je bila praviti se da je imalo manja budala nego to je bila. "Molim te, ne pitaj me to sam uinila sa svojim mozgom", rekla je Lydia na

-98-

Pompea

www.Crowarez.Org

svretku prie, "jer sam to samu sebe upitala stotinu puta." Pokuala je jesti hranu koju je uglavnom gurala po tanjuru, ali inilo se da je izgubila tek skupa sa svojim umom. "To je bilo strano bezobzirno od njega", rekla je Tamsin mrtei se na zanemareni doruak, "to se dva puta u istom danu ponio plemenito prvo u Ulici Exeter, zatim sa cvjearicom i oba puta dok ste ga vi promatrali." "Tri puta", ispravila ju je Lydia. "Zaustavio se kad sam mu to rekla, upamti. Da nije, nisam uope sigurna da bih se previe borila da sauvam svoje djevianstvo." "Moda u njemu ui pristojan ovjek koji se bori da izi e van", rekla je Tamsin. "Ako je tako, taj pristojni ovjek vodi borbu na uzbrdici." Lydia je nadolila kave u alicu i otpila gutljaj. "Jesi li prole noi imala prilike pogledati onu hrpu knjiga i biljeaka to sam ih ostavila na radnom stolu?" "Da. Bilo je jako tuno, naroito posljednji pogreb, onoga djeaka koji je umro od difterije samo est mjeseci poslije svoga tate." Djeakov otac, peti vojvoda, umro je od ozljeda koje je zadobio u udesu koije. "Taj tata je imenovao Ainswooda skrbnikom troje djece", rekla je Lydia. "to je po tvojem miljenju obuzelo petog vojvodu da ostavi djecu u skrbi prvog pokvarenjaka u Engleskoj?" "Moda je peti vojvoda bio upoznat s onim pristojnim ovjekom." Lydia je odloila alicu. "I moda ja samo traim izlike, pokuavajui se opravdati to sam podlegla lijepom licu, snanom tijelu i zavodnikim vjetinama iskusna bludnika." "Nadam se da ne lovite izlike na moj raun", rekla je Tamsin. "Ja ne u o vama loe misliti ako po ete s njim u krevet." Iza naoala bljesnule su njezine sme e oi. "Naprotiv, silno bi me zanimalo da ujem sve o tome. isto radi informacije, naravno. I ne morate to odglumiti." Lydia joj je pokuala uputiti velianstven pogled u enja, ali usta su joj zadrhtala i pokvarila dojam. Onda se predala i prasnula u smijeh, a Tamsin se uz nju smijuckala. Ona je tako mila, pomislila je Lydia. S nekoliko rijei rasprila je Lydijino crno raspoloenje i to nije bilo prvi put. Tamsini se moglo upravo sve rei. Imala je bistar mozak i otvoreno srce te istanan smisao za humor. Njezini roditelji nisu cijenili ono to su imali. Otac ju je bio napustio, a majka ju je otjerala od sebe iako ju je lako mogla zadrati. Ona nita nije zahtijevala. Toliko je eljela biti korisna. Nikada se nije tuila na dugake sate to ih je provodila sama dok je Lydia radila. Bivala je ushiena kad bi se od nje zatrailo da pomogne na nekom zadatku. Za nju su najmukotrpnija istraivanja bila prava pustolovina. Slukinje su je voljele. Susan isto tako.

-99-

Pompea

Iako je Lydia odavno nauila da se nimalo ne pouzdava u pomo providnosti, ipak se nije mogla oteti dojmu da joj je samo nebo poslalo na dar tu mladu drubenicu. Noas, ako sve pro e u redu, Lydia e joj moi zauzvrat dati malen, ali dragocjen dar. To je najhitnije, podsjetila je samu sebe. Ustala je, i dalje nasmijeena, te razbaruila Tamsininu kosu. "Jedva ste ita pojeli", rekla je djevojka. "Ipak, barem vam se vratila vedrina. Voljela bih kad bi bilo tako lako oraspoloiti Susan." Lydia je sa zakanjenjem primijetila da u blagovaonici nedostaje psee prenemaganje na posljednjem stupnju skapavanja od gladi. "Dignula je nos za vrijeme doruka", rekla je Tamsin. "Odvukla me je do Trga Soho, zatim me je dovukla doma nakon tri minute. Nije se htjela proetati. Izila je u vrt i legla naslonivi glavu na prednje ape i pravila se da me ne vidi kad sam je pokuavala navesti na igru s loptom. Nije htjela ni trati za tapovima. Upravo sam traila patku koju stalno navlai kad ste vi sili." Susan je imala nekoliko igraaka. Najdraa joj je bila izgriena drvena patka na izlizanoj uzici. Ali kad je potitena, kao to se sada inilo da jest, patka je ne moe razveseliti, znala je Lydia. "Ili je pojela neto to joj ne odgovara odlutala pekinezera, primjerice ili je potitena", rekla je Lydia. "Izii u i pogledati to je s njom." Napustila je blagovaonicu i krenula iza kue. Prije nego to je mogla napraviti nekoliko koraka, ula je kako ape tutnje uz kuhinjske stepenice. Vrata za poslugu irom su se otvorila i kroz njih je izletjela Susan. U slijepoj jurnjavi hodnikom udarila je u Lydiju i zamalo je oborila. Zaulo se kucanje i Bess je pohitala iz dnevne sobe da otvori vrata. Lydia je povratila ravnoteu i pojurila za uzbu enim psom. "Susan, k nozi", naredila je. Nije bilo koristi. Mastif je progrmio dalje, odgurnuvi slukinju u stranu. Bess je posrnula i uhvatila se za kvaku na vratima. Vrata su se otvorila, Susan je kroz njih skoila i nasrnula na ovjeka koji je stajao na kunom pragu. Lydia ga je vidjela kako je zateturao natrag pod mastifovom teinom prije nego to je nogom udarila u neto na podu. Posrnula je naprijed i vidjela kako se drvena patka otkotrljala k zidu dok je padala ravno na nos. asak prije udara o pod neto ju je zgrabilo i privinulo na irok i vrst prsni ko. "Kuga vas odnijela, zar vi nikada ne gledate kamo idete?" ukorio ju je predobro poznat glas iznad glave gdje joj se sve zavrtjelo.

-100-

Pompea

www.Crowarez.Org

Lydia je pogledala gore... u nasmijane zelene oi vojvode od Ainswooda. etvrt sata poslije toga Lydia je bila u radnoj sobi i promatrala kako njegova milost pregledava knjige i pokustvo kao da je staretinarov ovjek koji je doao procijeniti imovinu to ide na drabu zbog dugova. U me uvremenu su Trent on je bio onaj kojega je Susan pokuala i nije uspjela svaliti Tamsin i Susan bili poli na Trg Soho jer im je Ainswood rekao da se malo proeu. "Ah, ivot u Londonu, napisao je gospodin Pierce Egan", rekao je vojvoda uzimajui knjigu s police. "Jedna od mojih najdraih knjiga. Jeste li odavde doznali kako je prolazilo su enje plemiima na vrhovnom sudu?" "Ja ekam da doznam zato ste nahrupili u moju kuu", rekla je ona ledeno. "Kazala sam vam da u po vas doi veeras u devet. Zar elite da cijeli svijet zna da smo znanci?" "Svijet je to otkrio prije mjesec dana u Vinegar Yardu. Svijet je bio svjedokom naega upoznavanja." Nije podignuo pogleda s knjige. "Zbilja morate dobiti Cruikshanka da ilustrira vae tekstove. Purvis previe oponaa Hogartha. Nedostaje vam Cruikshankov prepredeniji potez." "elim znati to znai va ulazak ovamo kao da ste vlasnik kue - i zato ste sa sobom doveli Trenta." "Bio mi je potreban da ukloni gospo icu Price s puta", rekao je okreui list. "ini mi se da je to oevidno. On e je zadravati pokuavajui segnuti do dna tajne o Charlesu Broj Dva, to njoj ne e dopustiti da mozga o mojem neoekivanom dolasku." "Mogli ste to postii i ne dolazei ovamo", rekla je Lydia. Zaklopio je knjigu i vratio je na policu. Zatim se zagledao u Lydiju, odmjeravajui je polagano od glave do pete. Lydia je osjeala vrele trnce na zatiljku koji su joj se sputali niz vrat i irili po le ima. Njezin je pogledao pao na njegove ruke. enja koju je u njoj pobudio prole noi opet se po njoj razlijevala u valovima, i morala je ustuknuti i zabaviti svoje ruke ure ivanjem radnoga stola da ne bi posegnula za njim. Bilo joj je ao to nije iskusila zalu enost srednjokolke dok je bila curica. Tada bi bila upoznata s osjeajima i krotila ih kao to je krotila mnoge druge porive. "Zatraio sam od Trenta da veeras odvede gospo icu Price u kazalite", rekao je on. To je Lydiju prodrmalo i vratilo k poslu. Trent. Tamsin. U kazalite. Zajedno. Prisilila se da razmisli. Mora imati na to primjedbu. "Jaynes ne e biti na raspolaganju da ga opeljei na biljaru", nastavio je Ainswood odvlaei njezinu pozornost. "A ja ne mogu ostaviti Trema da se bavi sam sa sobom. Razmatrao sam mogunost da ga uvuemo u nau urotu..." "U nau..." Lydia se pokuala ubaciti u razgovor.

-101-

Pompea

"... ali od pomisli da bismo imali Trentovu jedinstvenu vrstu pomoi kao to su posrtanje, razbijanje stvari, otvaranje vrata, te noevi i metci digla mi se kosa na glavi." "Ako stvara toliko problema, zato ste ga dovraga usvojili?" upitala je Lydia dok je pokuavala osloboditi duh apsurdnih Ainswoodovih slika i vratiti ga na pravi put. "On me zabavlja." Ainswood se pomaknuo do kamina. Radna je soba bila malena, nije imao velikih razmaka za koraanje. Ipak je mogao s lakoom izloiti atletsku draest s kojom se gibao i eleganciju s kojom je odjea pristajala uz njegovu miiavu gradu. Da je samo lijep, ona bi ga mogla suzdrano promatrati, uvjeravala je Lydia samu sebe. Puki razmjeri i snaga njegove tjelesne gra e tako su joj... prikivali pogled. Bila je porazno svjesna koliko je uistinu snaan, i kako neusiljeno vlada svojom snagom. Prole ju je noi nosio u naruju bez ikakva napora, zbog njega se osjeala kao curica. Nikada se prije nije tako osjeala, ak ni kad je uistinu bila curica. Sada se zbog njega osjeala jednako glupom, kao pijano derite. Nadala se da ne izgleda kako se blesavo osjeala. Odvratila je pogled i spustila ga na svoje ruke. "Ne treba vam biti nelagodno", dubok glas je vratio njezinu pozornost na njega. Ainswood je naslonio lakat na okvir kamina a bradu na dlan i zurio u nju. "Kazao sam mu da ste me zamolili da vam pomognem rijeiti zadatak veoma povjerljive naravi", nastavio je. "Zamolio sam ga da odvede gospo icu u kazalite, da bi se rasprile sumnje. On nije pitao ije je sumnje trebalo raspriti niti je istraivao zato bi ih odlazak u kazalite rasprio." Dva demona blizanca plesala su u zelenim oima. "Ali na koncu konca, ovjek koji zamilja da djevojka moe nabruenom licom prokopati put iz kamenite tamnice lako moe zamisliti bilo to. Tako sam ga prepustio njegovoj mati." "licom?" rekla je ona bezbojno. "Iz tamnice?" "Miranda, iz Rue iz Tebe", rekao je on. "Trent vjeruje da e tako pobjei." Lydia je naglo izila iz svoje magle. Miranda. Do sto vrbova. Brzo je pregledala stol. Ali ne, nije ostavila rukopis na njemu. Ili ako ga je ostavila, Tamsin ga je sigurno zakljuala. Doputala joj je da ude u tajnu kao in povjerenja imajui tako otroumnu i intuitivnu djevojku u kui, to je bilo jednostavnije od svake izlike. Tamsin je tako er spremila Godinje matice i Debrettovo Visoko plemstvo. Ali Lydijine biljeke i zapoeto obiteljsko stablo Malloryjevih leali su tono na sredini stola. Nehajno ih je gurnula ispod primjerka novina Edinburgh Review. "Ne ete me probosti svojim perom, zar ne?" upitao je Ainswood. "Nisam nikomu odao nau lovinu. Znao sam da ste svoju drubenicu noas htjeli iznenaditi. Zakljuujem da ste ve krivotvorili zadatak." "Naravno." Lydia se pomaknula, naslonila se na stol i napola sjela na Edinburgh

-102-

Pompea

www.Crowarez.Org

Review. "Pretpostavlja se da istraujem prljavtine jednoga knjievnog rivala. Nema nikakvih izgleda da bi oni objavili usporednu priu. Ona im nikada ne bi odala ime se bavim." "Pa emu onda vaa suzdranost?" Odmaknuo se od kamina i napravio krug oko stola. Lydia je ostala gdje je bila. "Pretpostavljam da vam nije pala na pamet mogunost da ona odbije Trentov poziv", rekla je. "uo sam da su juer imali zanimljiv susret." Ainswood se zaustavio na koraaj od nje. "ini se da je prilino dugo vremena podnosila Trentovo brbljanje." Priklonio je glavu i niim tonom dodao: "Moda joj se svi a." Osjetila je njegov dah na licu. Gotovo je mogla osjetiti njegovu teinu na sebi i stezanje njegovih snanih ruku. Ali to nije bilo dovoljno. Dlan ju je svrbio da podigne ruku i zgrabi ga za ukrobljenu maramu oko vrata i privue njegovo lice dolje k svojemu. "U to sumnjam", rekla je. "Ona..." Lydia se izgubila, prekasno shvaajui da je njegova marama zbilja utavo ukrobljena i da, osim toga, pristala odjea na njemu nije nimalo naborana, zguvana, poderana ili uprljana. "Za Boga miloga, Ainswood", uskliknula je blago. " to vam se dogodilo?" Njezin zapanjen pogled premjestio se polako na njegovu glavu. "Vaa je kosa poeljana." Njezina se panja spustila nie. "Niste spavali u odjei." Slegnuo je monim ramenima. "Mislio sam da raspravljamo o gospo ici Price i Trentu, a ne o onome to nosim u krevetu." Lydia se nije dala odvratiti od svoje teme. "Zakljuujem da ste prihvatili moju sugestiju i objesili sobara te nali odgovornu zamjenu." "Nisam ga objesio." Nagnuo se blie i Lydia je udahnula neodoljiv miris sapuna i kolonjske vode... "Rekao sam mu..." "To je tako ugodan miris", rekla je ona zabacivi glavu natrag. "to je to?" "Rekao sam mu", nastavio je Ainswood ukoeno, "da niste odobrili moj nain odijevanja." Njegove su se velike ruke oslonile o stol njoj s obiju strana. "Rekao sam mu da je moj ivot otada postao tegoban, ustajao i nekoristan." , Ona je sklopila oi i omirisala. "Kao umski bor... negdje daleko... najtananiji trag noen vjetrom." Otvorila je oi. Njegova su usta bila tek palac daleko od njezinih. On se trgnuo natrag, povukao se izvan dohvata i otresao neto s rukava. "Rei u mu da ste se ushitili i pali u pjesniki zanos. Rei u mu da ste postali krajnje neuporabljivi za inteligentnu raspravu. Ipak, jo niste osporili nain kako sam se pobrinuo za Trenta i vau drubenicu to bi trebalo zabiljeiti kao udo svoje vrste. Do veeras, dakle." Okrenuo se i poao prema vratima.

-103-

Pompea

"To je sve?" upitala je ona. "To je sve zbog ega ste doli da mi kaete o svojim namjerama s Trentom?" "Da." Nije se osvrnuo, nije zastao, nego je krupnim koracima iziao i zalupio vratima iza sebe. Grenvilleova je vrlo razborito nabila gustu zlaanu kosu ispod otrcane kape. Hlae su tako er trebale biti razumno odabrane. Kao to je rekla Vereu, svukla se za akciju na njoj je bila tamna muka koulja zataknuta za pojas hlaa i preko toga kratak kaput bez sukanja i ovjeenih skotova koji bi mogli za neto zapeti. I tako, budui da joj je kaput sezao samo do struka, i budui da je izlizana tkanina hlaa na stranjici bila napeta, Vereova su se donja podruja tako er poinjala micati za akciju. Za akciju pogrjene vrste. Dri na umu posao, zapovjedio je sebi kad je njezino lijevo stopalo napustilo njegove isprepletene prste i ona se u skoku nala na privatnom posjedu. Bili su u stranjem dvoritu Coraline kue. Vere je namjestio crni rubac koji mu je prekrio lice prorezan, kao i njezin, da moe vidjeti i disati pa se popeo za njom. S krova poljskoga zahoda pruao se lagan pristup podboju Coralina stranjeg prozora. Prozor je bio samo zatvoren, nije bio zasunjen, pa Vere nije imao tekoa da ga otvori depnim noiem. Coralie je odavno bila otila, i nekoliko trenutaka poslije Vere je provjerio to je s ostalim ukuanima. Dvoje se slugu sva alo u prizemlju, sudei prema zvukovima koji su dopirali odozdo. Ipak je jo jedanput provjerio ima li znakova da se tko nalazi na katu prije nego to e ui. Grenvilleova ga je pratila u stopu, prebacivi dugake noge preko prozorskoga praga. "Garderoba s prozorom", promrmljala je jedva ujno. "Neupotrijebljena, oito." To ga nije iznenadilo. Coralie se tek nedavno preselila u Ulicu Francis. Radna soba Grenvilleove tako er je preure ena garderoba s prozorom, podsjetio se. Njezina nabijena prostorija u pozadini kue imala je malen prozor radi danjega svjetla i patuljasti kamin. S radnim stolom i stolcem i knjigama od zida do zida bila je otvoren poziv poaru. Njega nije zabrinjavala vatra u vrijeme posjeta. U pitanju je bio nain kako ga je gledala. Treptanje od zapanjenosti trebalo je biti komino iako su njegove poeljane vlasi i ista nezguvana odjea tvorile jedno od svjetskih udesa ali bio je previe srdit da bi se smijao. Osjeao se vrue i neudobno, kao djeak u nedjeljnom odijelu koji pokuava ostaviti dojam na predmet svoje djetinje ljubavi. Ali to nije bilo najgore. Otkrio je malo poslije da par ledenoplavih oiju moe prenositi toplinu i podizati mukarevu temperaturu do pogibeljne toke. Morao je tada pohitati iz sobe prije nego to izgubi nadzor nad sobom.

-104-

Pompea

www.Crowarez.Org

u urbi je propustio izvijestiti je o drugim promjenama u planovima. Ona e mu bez sumnje podvaliti neki od svojih trulih trikova, da mu se odui to se u osam i pol sati prokrao kroz ulaz za poslugu i natjerao je da se popne u koiju koju je unajmio. Ona je htjela uzeti fijaker. On je bezliniji, rekla je. Oito ga je smatrala dovoljno glupim da do e u jednom od vlastitih vozila s vojvodskom krunom na vratima koja vriti njegov identitet. Ona uistinu vjeruje da je njegov mozak zaostao u razvoju, pomislio je Vere dok je napipavao put kroz siunu pokrajnju sobu. Kao da je njezin mozak nepogrjeiv. Njoj nije sinulo da je Coralina kua samo nekoliko ulica dalje od Trga Soho, pa je zbog toga bilo logino da Vere, koji je dolazio iz mnogo vee udaljenosti, uzgred pobere ortaka u zloinu, umjesto da ona skree daleko s puta i vraa se zatim po svojem tragu. To ne znai da bi bilo imalo koristi da joj je rekao. Bio je siguran da je sluala svaku dvadesetu rije od onoga to joj je kazao u radnoj sobi. Bila je previe zauzeta zurenjem u njega, motrei svaku kretnju koju je napravio, kao da ga je imala pod mikroskopom. U svojem uzalud potroenom ivotu on je nebrojene ene svukao oima. Nije previe pozornosti polagao na to hoe li mu uzvratiti naklonost. Danas je bio ustreptalo svjestan plavoga pogleda koji je kanda prodirao kroz slojeve besprijekorno skrojenih odjevnih predmeta kao da su bili prozirni. Naravno, njegov je ud bio poeo bubriti u toj igri, a onda je ona poprimila onaj zamagljeni, sanjivi izgled i poela recitirati poeziju i... no, kao to biste oekivali, njegov je mozak zatvorio duan i prepustio razmiljanje rasplodnom organu. Bilo je udo to je nije tada i ondje bacio na stol i oslobodio je djevianstva, umovao je srdito dok su mu se prsti sputali na kvaku na vratima. Opet je osluhnuo. Nije bilo znakova ivota. Oprezno je odkrinuo vrata. Malena svjetiljka slabano je obasjavala sobu, bacajui nejasne sjene. "Lonica", rekao je ispod glasa. "Vi preuzmite lijevu stranu, ja u preuzeti desnu", apnula je ona. Kliznuo je u sobu i beumno stigao do suprotnih vrata. Ona ga je slijedila u stopu. Poevi od vrata, poeli su traiti nakit u preuzetim podrujima. Lonica je bila sva u neredu: posvuda su bile razbacane haljine, donje rublje, obua. U duhu je Vere vidio slian prizor, ali u vlastitoj lonici, i u njegovoj mati to je bila razbacana adajina oprema: pohotan niz odbaene crne odjee koji zavrava u ispremijeanoj hrpi sastavljenoj od koulje, steznika i arapa, pokraj postelje. Na postelji je lealo bujno prostranstvo ene, zadimljeno vrele, i... Boe mili! Ainswood je bacio pogled na Grenvilleovu. U jednom smrtonosnom trenutku uplaio

-105-

Pompea

se da je kazao ono to je poudno mislio. Ali nije. Njezino maskirano lice nije se okrenulo prema njemu. Bila je na koljenima i zurila u otvorenu kutiju za eire. Ispustio je podsuknju koju je upravo izvukao ispod stolia za noge, preao sobu i kleknuo pokraj nje. Pri treperavoj svjetlosti iz kutije su mu namigivali prsteni, narukvice, naunice, peatnjaci, lanii i broevi. Beznadna zbrka izgledala je kao svrakino gnijezdo s komadima nakita koji su bili zamreno isprepleteni. Ipak taj nered nije nagnao Grenvilleovu da ispusti usklik bez daha. Podignula je predmet s vrha svjetlucave hrpe. Bila je to srebrena pribadaa. Glava joj je bila umjetniki izrezbarena prikazujui dva tijela spojena na in koji su izrazito zabranjivali i crkva i drava. Oteo joj je pribadau. "Nemojte se nad tim snebivati", apnuo je. "Jesu li tu stvari gospo ice Prie?" "Da, skupa sa svakim komadom nakita u zapadnoj hemisferi. Njihovo odjeljivanje bit e jednako raspetljavanju gordijskoga vora. Provukla je lanie i narukvice kroz prstenje, sve je spojeno ili zapetljano sa svim ostalim." Otpuzala je dalje, razgrnula hrpu odjee i izvukla jednu koulju. Vratila se, poloila je na pod i na nju iskrenula sadraj kutije za eire. Zatim je prikupila krajeve koulje i oblikovala smotak. "Na ite mi podvezicu", rekla je. "Jeste li poludjeli? Ne moemo uzeti sve. Rekli ste..." "Nemamo izbora. Moemo ostati ovdje cijelu no pokuavajui otpetljari komade koje elimo. Na ite mi... Nije vano. Tu je jedna." Zgrabila je odbaenu podvezicu i njome zavezala smotak. Vere je dao oduka osjeajima zabivi opscenu pribadau u enski eiri pokraj sebe. Ona je krenula ustati, onda se sledila. I Vere je u istom trenutku uo zvukove: pribliavali su se neki koraci i glasovi... i to brzo. Sunuo je na nju, privukao je na pod i potisnuo ispod postelje. Bacio je hrpu haljina i podsukanja na kutiju za eire i gurnuo je u kut, zatim i sam kliznuo pod postelju, u istom asu kad su se otvorila vrata.

-106-

Pompea

www.Crowarez.Org

Devet
inilo se da to traje satima: madrac je gore estoko poskakivao, Francuskinja je naizmjenice plakala od boli i molila partnera da nastavi, dok se on naizmjenice smijao i prijetio joj nejasno poznatim glasom koji kao da je klizio po Lydijinoj koi i ulazio u njezin eludac ostavljajui za sobom studen i laganu muninu. Nije se mogla zaustaviti dok se sve vie pribliavala Ainswoodu. Rado bi se bila zavukla ispod njegova krupnog tijela da je mogla, ali nizak prostor sprjeavao ju je da ne izvede taj neobjanjiv in kuka vitva. ak i leei na trbuhu ona je povremeno osjeala kako joj se madrac sputa na glavu. Molila se da se krevet ne prolomi. Molila se da nijedno od ljubavnika ne ispadne iz gnijezda i ne pogleda sluajno ispod kreveta. Nije se nalazila u najzgodnijem poloaju da se izbori za izlazak i ne bi se mogla naroito djelotvorno boriti zadravajui vrst stisak na dragocjenom smotku. Vrag ih odnio, zar nikada ne e prestati ? Napokon, poslije dvije minute koje su izgledale kao dva desetljea, hrvanje je jenjalo. Idite, utke je zapovjedila Lydia. Zabavili ste se. Sada odlazite. Ali ne, sad su morali razmjenjivati aputanje na jastuku. "Ljupka predstava, Annette", rekao je mukarac. "Ali moe kazati svojoj gospodarici da jedna susretljiva drolja nije dovoljna da me zadovolji." Madrac se pokrenuo i par mukih nogu u arapama spustio se na pod, nekoliko centimetara od Lydijine glave. Outjela je kako Ainswoodova ruka klizi preko njezinih le a i vrsto je pritie uz pod. Razumjela je njegovu nijemu poruku: Budi mirna. Ostala je mirna, iako joj se inilo da joj se svaki mii u tijelu trza. S njezina povoljna poloaja bilo joj je oevidno da taj ovjek obavlja istraivanje slino njezinu. Priguila je uzdah kad je otkrio kutiju za eire koju je ona ispraznila. Ali on ju je odbacio u stranu i zgrabio eiri. "Evo moje srebrne pribadae", rekao je. "Dakle, zna li ti kako ona izgleda? Ona izgleda kao vrije anje nakon ozljede. Poto je zadrala ono to je znala da je moje, i lagala kad sam je upitao jesam li je ovdje ostavio, bila je toliko bezobrazna da je tu stvar javno istaknula ukrasivi svoj eiri, nita manje." "Nisam to znala", stigao je djevojin glas pun nelagode. "Nikada je prije nisam vidjela, uvjeravam vas, monsieur." Noge u arapama vratile su se krevetu, zatim ieznule kad se on popeo i madrac utonuo pod njegovom teinom. Djevojka je ispustila krik.

-107-

Pompea

"Svi a li ti se ovo, Annette?" upitao je mukarac, a glas mu je bio obojen prizvukom zabavljanja. "Bi li voljela biti moj jastui za igle na sat-dva? Mogu zamisliti mnogo zanimljivih mjesta za..." "Molim vas, gospodine. Nisam to bila ja. Nisam je ja uzela. Zato mene kanjavate?" "Zato to sam veoma ljut, Annette. Tvoja je gospodarica ukrala moju malu pribadau jedinstvenu me u iglama, i stajala me je itavo bogatstvo. I ukrala je ili otjerala malu cvjearicu koja mi je bila prirasla k srcu. Bila je mali lijepi bogalj, i sama na svijetu. Nisam je prole noi naao na njezinu uobiajenom mjestu u Covent Gardenu, ali Coralie je bila ondje, sva se pretvorila u smijeak. Ni veeras djevojka nije bila ondje." Madrac se estoko trznuo i djevojka je kriknula. Lydia je osjeala Ainswoodovo napeto tijelo pokraj sebe. I ona je bila napeta, gorei od elje da iskoi i izudara pokvarenjaka iznad njih. Ali djevojka se poela smijuckati i Lydia se podsjetila kakve je vrste djevojka Annette: tek malo zaostajui iza madam Brees po nemilosrdnosti i surovosti, ona je obino pomagala Josiahu i Billu u kroenju novih djevojaka. Lydia je nala Ainswoodovu ruku i stisnula je svojom rukom, istui od njega da ostane miran. "Ne, ovo nije nain da nju kaznim, zar ne?" govorio je mukarac. "Zar je nju briga to ja s tobom inim?" Jo jedanput su se njegove noge spustile na pod. Ovaj put je skupio odjeu koju je onako urno odbacivao. "Obuci se", rekao je. "Ili ostani gola, kako ti je drago. Ali kree u lov na blago, Annette, i nadam se za tvoje dobro da e lov biti uspjean." "Ali ja ne znam gdje je zavrio nakit." Lydijino se srce pokuavalo popeti u grlo. Djevojka je znala da nakita nema. Oevidno se njezin partner ili vratio ili neoekivano stigao, prekinuvi je u pretraivanju Coraliene lonice. Ono dvoje slugu to su ih uli kako se sva aju u prizemlju morali su biti Annette i taj opaki ovjek. ovjek se nasmijao. "Kakva je meni korist od ovoga takorskoga gnijezda? Trebali bi mi itavi tjedni da sve raspetljam, a radi ega? Vrlo malo predmeta od ikakve vrijednosti, pomijeano s udesima nevrijednih triarija. Coralie nema ukusa, ne zna procijeniti, samo je pohlepna. Ne, mali moj jastuiu za igle. Ja elim srebro, zlato i novanice. Kovei. Znam kako izgleda, ali nisam raspoloen da za njim tragam." "Monsieur, molim vas. Ona samo meni povjerava gdje je kovei. Ako nestane, mene e okriviti, a ona..." "Kai joj da sam te na to prislio. elim da joj to kae. elim da ona to zna. Gdje je?" Nakon kratke stanke Annette je mrzovoljno odgovorila: "U podrumu." Njezin se dragan pomaknuo prema vratima. "ekat u straga dok ga ne donese.

-108-

Pompea

www.Crowarez.Org

Uini to brzo." Madrac se podignuo kad je djevojka iskoila iz kreveta. Mrmljajui na francuskom pretiho da bi je Lydia razumjela, Annette je pokupila odjeu i pohitala za njim. Vrata su se jedva bila zatvorila iza Annette, i Lydia je jedva bila poela opet normalno disati, kad ju je Ainswood gurnuo. "Izlazite", apnuo je. Lydia se posluno iskobeljala ispod kreveta, a ruka na njezinoj pozadini pospjeila joj je izlazak. Nije ekao da se sama uspravi s poda nego ju je potegnuo i gurnuo prema vratima garderobe s prozorom. Morali su ekati pokraj prozora dok je neki sluga dolazio u zahod. Trenutak poslije njegova odlaska Lydia se sputala niz krov dozidane gra evine. Ainswood je u isto vrijeme stigao na do i uhvatio je za ramena. "Stojte ovdje", promrmljao joj je na uho. "Moram neto uiniti. Ne e dugo potrajati." Lydia je pokuala uiniti to joj je kazano, ali nakon nekoliko napetih minuta svladala ju je znatielja. Oprezno se pomicala du zida vrtnog zahoda i provirila iza ugla. Vidjela je kako se Ainswoodova krupna figura naslanja na kuni zid blizu stubita koje vodi u podrum. Dok je promatrala, neki se ovjek popeo nosei malen koveg. Zastao je kad je spazio maskirana besposliara, zatim poeo silaziti, ali Ainswood se vrlo brzo pokrenuo. Dok je zaprepatena Lydia gledala, vojvoda je izvukao ovjeka navrh stubita i njime tresnuo o zid. Kovei je zakloparao po tlu u istom asu kad se Ainswoodova pesnica zabila u trbuh lovine. ovjek se presavio. Velika je pesnica ponovno tresnula ovaj put u lice i on se sruio na zemlju. "Govnaru jedan crvljivi", rekao je Ainswood dubokim grubim glasom koji je Lydia jedva prepoznala. Okrenuvi se od obeznanjene rtve, vojvoda je razvezao masku. Odbacio ju je dolazei krupnim koracima prema njoj. Ona je bez rijei skinula svoju masku. Uhvatio ju je ispod ruke i izveo iz uska dvorita u Ulicu Francis. Lydiji se nije povratio glas sve dok nisu stigli do Tottenham Court Roada. "Zbog ega je, dovraga, to bilo?" upitala je bez daha. "uli ste ga", rekao je on istim onim opasnim dubokim tonovima. "Cvjearica. On je bio onaj koji ju je htio namamiti a sada se moete domisliti to bi joj uinio." Lydia se zaustavila i pogledala u njegove ruke, zatim u tvrdo srdito lice. "Oh, Ainswood", tiho je uskliknula. Podignula je ruke i uhvatila ga za ramena. Htjela ga je prodrmati, jer je bio takav varalica prole se noi pravio da je toj djevojci dao novac samo da je ukloni s puta. Lydia ga je ipak poela tresti. Ali tada je rukama obgrlila ona masivna ramena i zagrlila ga umjesto toga. "Hvala vam. To sam ja eljela uiniti raspaliti ga." A mogla

-109-

Pompea

bih te zbog toga i poljubiti, pomislila je naginjui glavu natrag da se opet zagleda u njegove namrgo ene crte lica. Ali pomisao nije bila dovoljna. Poljubila ga je. Ipak jo nije bila posvema izgubljena za rasu ivanje. Mislila mu je dati kratak poljubac, trenutaan pozdrav njegovu vitetvu. Njezine e usne lagano dodirnuti njegov obraz, prijateljska gesta za dobro obavljen posao. Ali on je okrenuo glavu i zadrao poljubac na svojim usnama, a kad je rukama stegnuo njezino tijelo, shvatila ja kakva je varalica ona bila kad se pravila da eli neto manje od toga. Usta koja su gnjeila njezina usta nisu bila njena i poticajna kao prole noi, nego srdita i uporna. Trebala se otrgnuti, ali nije znala kako bi se oduprla onomu to je tako grdno eljela, kao to je grdno bilo predati se. Savila je ruke oko njegova vrata i pohlepno poela upijati divlju toplinu i srdbu. Poput kakve pogubne tekuine to se razlijevalo po njezinim ilama budei unutarnjeg demona da se mahnito obraduje. Nije se trebala osjeati tako sretnom, jer nije ona pobijedila nego je bila pobije ena. Ali bilo joj je drago, grozniavo drago, to su je eljezni obrui njegovih ruku zgromile, oblikujui je prema sebi kao da e je utisnuti u svoju kou. To je bilo ono to je eljela biti: dio njega, kao da mu nedostaje jedan komad a ona jedina pristaje na to mjesto. Njegova su usta udjela vie, i ona mu se otvorila zadrhtavi od uitka s natruhama krivnje kad se njegov jezik spleo s njezinim u grjenoj prisnosti. Njegove su se krupne ruke micale po njoj, smiono, kao da njezino tijelo pripada njemu, kao da to uope ne dolazi u pitanje. I u tom trenutku njoj se inilo da je to neprijeporna injenica. Dopustila je svojim rukama da se sputaju i skliznu pod rub njegova prsluka na koulju, i opet je zadrhtala kad su se snani miii zategnuli pod njezinim dodirom. Tada je razumjela da i ona ima mo nad njim. Traila je dok nije nala mjesto gdje nije mogao pred njom sakriti tu istinu, gdje je mogla pod dlanom outjeti mahnito lupanje njegova srca. Osjeala je kako trepti pod njezinim dodirom, kao i ona pod njegovim, ula je kako isputa duboke gladne zvukove dok joj je snano stezao guzove i pritiskivao zdjelicu na svoje nabrekle prepone. Ovaj put nije imala slojeve podsukanja da je zatite od pritiska, pa je zbog njegove veliine i topline refleksno ustuknula. To je bio tek trenutak zapanjene reakcije, ali on je morao osjetiti suzdranost jer je prekinuo dodir. Zabacio je glavu natrag, zgrabio je za miice i rekao promuklo: "Dovraga, Grenvilleova, ovo je javni preac." Ispustio ju je, odmaknuo se u stranu i podignuo smotak koji joj je bio ispao a da toga nije bila svjesna. Zatim ju je slobodnom rukom vrsto uhvatio za lakat i krenuo niz ulicu prema koiji koja ih je ekala. Annette nije bila sasvim zatvorila podrumska vrata kad je ula urne korake koji nisu

-110-

Pompea

www.Crowarez.Org

odlazili nego su se vraali. Nije pogledala, samo je sluala. ula je udar o zid i kotrljanje i stenjanje. Annette je nekada hodala ulicama nekih od najnepoeljnijih parikih etvrti. Nije mogla pogrijeiti u procjeni zvukova napadaja u mraku. Zavela je toliko pijanaca u zamku tijekom svoje profukane mladosti. ula je srdit engleski glas i znala je da to nije glas njezina odvratnog muterije. ekala je, oslukivala, sve dok joj koraci na odlasku nisu kazali da je njihov uzronik iziao iz uskoga dvorita. Zatim se izvukla iz podruma i oprezno uzila uza stubite. Prostor je bio malo iri od uliice, neosvijetljen, samo ga je obasjavalo slabano svjetlo to je padalo s nekoliko prozora iznad njega. Ipak je u polumraku mogla razabrati ije tijelo lei na zemlji. Pribliila se. Na njezino razoaranje svinja je jo disala. Osvrnula se za nekim predmetom kojim bi ga dokrajila, ali nije bilo zadovoljavajueg oruja na dohvat ruke, ak ni sluajne cigle. Susjedstvo je previe uredno i dostojanstveno, pomislila je nemono. Onda joj je pogled pao na kovei. Pola je prema njemu. ovjek je zastenjao i pomaknuo se. Annette ga je udarila nogom u glavu, pokupila kovei i pobjegla. Nekako u to vrijeme Vere je promatrao kako se Grenvilleova penje u njegovu koiju i poelio da ga netko tresne po glavi. Okosio se na Jaynesa koji je sjedio na koijaevu sjedalu s lopovskim smijekom ovjeka koji sve zna. Podlac je vidio. Mogao je tako vidjeti svatko tko je proao Tottenham Court Roadom. Ali za razliku od Jaynesa, drugi ne bi znali da je bila enskog roda ona osoba oko koje se Vere bio ovio kao udav, pokuavajui je istodobno zgnjeiti i prodrijeti. Gurnuo joj je smotak u ruke, zatim uskoio u koiju i spustio se na sjedalo. Koija se naglo pokrenula i toliko iznenadno da se Grenvilleva trgnula i udarila u njega. Brzo se ispravila i to je u njemu, zbog nekog razloga, izazvalo bijes. "Prilino kasno ste se sjetili glumiti dolinost", odbrusio je. "Blebetue bi se mogle gostiti iduih dvanaest mjeseci od samo jednog ulomka prie. Ako nas je itko vidio, cijeli e London sutra do podne brujiti da su vojvodi od Ainswooda dragi deki." "Vi ste se prilino kasno sjetili brinuti zbog sablazni", rekla je ona hladno. "Ve godinama prire ujete blebetuama gozbe bez kraja i konca. Noas ste iznenada odluili postati osjetljivi na javno mnijenje." Prostrijelila ga je ledenom solikom plavoga pogleda. Nije mu trebalo boljega svjetla da spozna kako je pogled plav ni toplomjera da provjeri temperaturu. "Ne probadajte me svojim smrtonosnim pogledima", protisnuo je. "Vi ste sve zapoeli."

-111-

Pompea

"Nisam ula da vritite upomo", rekla je uvrjedljivo. "Nisam zapazila da ste se upustili i u kakvu borbu. Ili bi trebalo da vjerujem kako ste zbog dvaju udaraca to ste ih udijelili onom pervertitu postali preslabi da odbijete moj nasrtaj?" Nije ni pomiljao na otpor. Da ona nije poela, poeo bi on, to je bilo glupo, jer bi se samo ni za to nadraio. ak i da se do ponienja pomamio za tom arogantnom enskom, teko da bi mogao utaiti poudu u javnom prolazu. A u tome ne bi bilo ni zadovoljstva jer je ona novakinja. Ali on se nije posebice pomamio za njom, rekao je sam sebi. To su uinile okolnosti. Opasnost moe ovjeka spolno nadraiti. Ipak nije bio uzbu en na svoj uobiajeni nain tijekom onih trenutaka ispod kreveta. Bilo mu je zlo i hvatala ga je munina dok je sluao onoga crva, zamiljao je svaki uas koji se mogao zbiti: bode u Vereovim le ima, toljaga po njegovoj glavi, smrt koja napokon dolazi po njega. U istom asu Vere nije mogao sebi dopustiti da ode, jer tada nikoga ne bi bilo da nju zatiti od slinavca i njegove nastrane druice u postelji, a oni bi uasno postupili s njegovom ortakinjom u zloinu. I Vere se molio, gorljivo i oajno se molio: Daj mi da pro em kroz ovo, da je izbavim odavde samo to, i bit u dobar, obeavam. U duhu mu je bljesnula vlastita slika sklopljenih ruku kao dijete koje preklinje nevidljivu Mo i pokuava se s njom nagoditi. urno se otresao te slike i zanemario bolno stezanje u grudima. "Ja vas ne elim", rekao je. "Laljivac", rekla je ona. "Vi ste tako umiljeni", rekao je i okrenuo od nje glavu. "Vi, gospo ice Djevianska vestalko Grenville, mislite da znate sve. Niste se znali ni poljubiti dok vas nisam ja poduio." "Ne sjeam se da sam molila poduku", rekla je ona. "I tako zakljuujete da ste neodoljivi." "Vama da. Voljela bih znati to bih drugo mogla logino zakljuiti iz vaeg ponaanja. I voljela bih znati zbog ega diete toliku prainu oko toga." "Ja ne diem prainu i elim da se prestanete sluiti tim nadmonim tonom." "Ja elim da vi prestanete lagati", rekla je ona. "Vrlo loe to radite. Ne vidim zato ne moete priznati da sam vam privlana, i zbog toga ste posramljeni jer vam dosa ujem, i jer sam arogantna djevica, i kakvi god drugi 'jer' pomuuju vae muko dostojanstvo. Bez sumnje vam nije palo na pamet da sam i ja posramljena. Ako ste mi privlani, to nije kompliment mojem ukusu i prosudbi. Sudbina je na meni iskuala bezbroj izazovnih trikova, ali ovo ih sve nadmauje." On se opet okrenuo da je pogleda. Sjedila je uspravno, potpuno ukoena, zurei ispred sebe, dok su joj ruke bile vrsto prekriene na krilu.

-112-

Pompea

www.Crowarez.Org

"Idite dovraga, Grenvilleova", rekao je on stiui ake na svojem krilu. "Nema potrebe da mi sve tako podastirete kao da sam povrijedio vae osjeaje." "Kao da biste mogli", rekla je prijezirno. "Kao da bih vam dopustila." "Onda to?" upitao je. "to elite da uinim? Da vas odvedem u krevet? Doivjeli ste toliko visoku dob..." "Dvadeset osam", rekla je ukoivi eljust. "Nisam stara baba." "Uspjeli ste cijelo to vrijeme sauvati svoju krjepost", nastavio je on podiui glas. "Ne ete me nagnati da budem odgovoran. Ne ete me nagnati da vjerujem kako sam vam iskvario moral." "Nimalo mi nije stalo do toga to vi vjerujete." "Znali ste to sam ja kad ste me sreli! ak vas je i bludna prijateljica upozorila na mene! Rekla vam je da pobjegnete iz Londona, je li tako?" "London je prostrano mjesto. Nije bilo razloga da se nae staze ukrtavaju, bez prestanka." Uputila mu je pogled iskosa. "Nije bilo razloga da se pojavite u Plavoj sovi za koju cijeli svijet zna da je okupljalite nakladnikog stalea. Nije bilo razloga da se pojavite kod Jerrimera, ili da me pratite do Helene, ili da se pojavite u Covent Gardenu prole noi, jedine noi kad sam onamo pola sama. Trebam li vjerovati da su sve to bile sluajnosti, da nemate nekoga tko me uhodi ? Recite mi da nemate, da je to vie plod moje umiljenosti, da samo matam kako ste sav taj trud podnijeli radi mene." U kutu njezinih usta zaeo se gotovo nezamjetljiv smijeak. "Onda mi recite neto drugo, zato ne biste, Ainswood, jer od toga brana nema pogae." "Kuga vas odnijela, Grenvilleova, ne bih to radio da sam znao da ste prokleta vraja djevica!" Nije mu odmah odgovorila, i inilo se da psovke koje je izgovorio vise u napetom zraku izme u njih. Tada je uistinu bio posramljen, jer mu je znaenje prodrlo do mozga i vidio je napokon to je uinio. Bio je laljivac, ba kako je rekla, i tjednima je lagao samom sebi. Bijedne, djetinjaste lai. Ona je prekrasno udovite i on ju je elio, ali bojao se pomisliti koliko ju je elio. Rijetko je ikada ita arko poelio, a nikada enu. ene su mu sluile samo u jednu svrhu, i nijedna mu ena nikada nije bila vrijedna ulaganja truda, kad ih je bilo toliko mnogo, a svaka sljedea bi mu bila jednako dobra. Uasno je sumnjao da ovaj put nijedna druga ne bi bila dobra. Ako nije posrijedi takav sluaj, zato nije naao neku drugu? Nije valjda London odjednom ostao bez kurvi, zar ne ? Do Trga Soho kratka je bila vonja, nedovoljno dugaka da bi mogao odluiti to mu je initi. Pogled kroz prozor kazao mu je da su ve stigli do Ulice Charles. "ini se da ste u procijepu jednog od svojih sporadinih napadaja plemenitosti", reklo je lijepo udovite.

-113-

Pompea

"Ja nisam plemenit", rekao je on kroza zube. "Nemojte od mene praviti ono to nisam. Pogrijeio sam, to je sve, i to nije iznena enje, jer prilino esto grijeim. Zamijenio sam lady Dain za uliarku, zar ne? Da ste vi imali nekoga pri ruci kao ona, da mi smjesta tu injenicu tresne u bradu, nita se od ovoga ne bi dogodilo. Bio sam spreman otii, im sam spoznao svoju pogrjeku, prole noi. Vi ste me zovnuli natrag i zatraili pomo. Da ste malo prije ostali suzdrani, ja bih bio pazio da mi ruke budu uza me. Ali ne moete oekivati..." Zamuknuo je dok mu se pogled sputao du dugakih i pogubno oblih nogu u hlaama. Zatim je opet lutao uvis preko savrenih obrisa bokova i struka, struka koji su njegove krupne ake mogle lako obujmiti, te na raskonu bujnost grudi dok ga je kidala udnja, satirui ponos i ivotnu nakupinu cinizma. I tako, kad je podignuo pogled na njezino lijepo arogantno lice, poeo je razumijevati, htio ili ne htio, ono to mu nije prestajalo probadati srce. "Razumijem", rekla je ona. "Pokazalo se da sam za vas razoaranje. Moda biste zanemarili osobnu odbojnost da sam bila iskusna ena. Ali morali ste podnositi moju ogavnu osobnost i istodobno glumiti poduavatelja to je bio prevelik zahtjev." Pogledala je kroz prozor. "Vi niste za to odgovorni, kao to ste kazali. Samo stoga to ste neto zapoeli, nenamjerno, niste obvezni da to zavrite. Samo stoga to ste me upoznali sa zanemarenim dijelom moje naobrazbe, ne bih smjela predmnijevati da morate upotpuniti moje kolovanje. Predmet uope nije teko razumljiv. Sluaj nije takav da ne bih mogla nai nekoga drugoga da nastavim uenje." "Nekoga drugoga? Koga to do avola... Ali vi niste ozbiljni." Pokuao se nasmijati sjetivi se kako je Helena Martin bila pozvala svoju prijateljicu da izi e i 'ugodno iznenadi' Sellowbyja, prvaka ogovaranja. "O ukusima se ne moe raspravljati", rekla je ona. "Neki mukarci uivaju u mojem drutvu." "Mislite na ono jato pijanih krabala u Plavoj sovi", rekao je on. "No, dopustite mi da vam neto objasnim o mukarcima, gospo ice Mesalina Grenville. Oni ne cijene vau linost. Ni va intelekt." "Ulazimo u Ulicu Frith." Okrenula se od svoga prozora. "Ni minutu prebrzo za vas, sigurna sam. Ipak, moete podnijeti moju zahvalnost, nadam se? Bilo mi je iznimno drago to sam vas noas imala uza se. Onaj me je ovjek jako uznemirio. Bilo je utjeno znati da ga se bez problema moete otarasiti. Kao to ste pokazali." Koija je stala ispred njezine kue. Vere je i dalje zurio u nju, dok je netko drugi trubio u njegovoj glavi kao lovaki rog u pomahnitalom bubnjanju srca. "Ne e biti nikoga drugoga", istisnuo je iz sebe nadjaavi unutarnju riku. "To ste rekli samo zato da me..." Nije on ljubomoran, smijeno bi bilo biti ljubomoran na mukarca kojega je samo zamiljao. "Da me nagnate da uinim ono to elite. Kao to ste sa mnom manipulirali prole noi. Vi se sa mnom rugate, to je sve."

-114-

Pompea

www.Crowarez.Org

Otvorila su se vrata koije. Jaynes je znao biti dovoljno brz, proklet bio, kad mu je to odgovaralo to se obino doga alo kad je Vereu bivalo najmanje zgodno. Ali Jaynes se urio u velikom strahu da to prije stigne doma, prije nego to ga tko od znanaca vidi u sramotnoj ulozi koijaa. "Oprostite, molim vas", rekla je nadasve pristojno. "Nisam se kanila rugati. Biste li ljubazno htjeli izii iz vozila, vaa milosti? Ili biste radije da puem preko vas?" Tu je stajao Jaynes i oevidno sluao svaku rije, jer su mu se obje crne obrve bile uzvinule gotovo do granice vlasita. Vere mu je dobacio prijetei pogled i iziao. Prije nego to je mogao pruiti ruku da joj pomogne, Grenvilleova je spretno doskoila na tlo i bez zaustavljanja pohitala prema svojim vratima. "Priekaj", rekao je Vere Jaynesu, zatim se pourio za njom. "to mi to kaete?" upitao je Vere dok je ona zastala vadei klju iz depa na prsluku. "Pokvario sam va moral, je li, Grenvilleova?" Pomaknuo se da zaprijei vrata. "Jesam li to uinio?" "Ne budite smijeni", rekla je ona. "Ja nisam lady, nego novinarka, i svatko zna da mi nemamo morala." Nestrpljivo je zamahnula rukom drei klju. "Izvolite mi se maknuti s puta, Ainswood. Ja vas ni za to ne okrivljujem. Nema potrebe da se sva amo." "Vi me ne okrivljujete?" podignuo je glas. "Oh ne, sigurno ne. Ja sam vas samo naveo na put propasti. Nije bilo nikakve tete, ne, uistinu. Samo to ste zabili u svoju praznu glavicu..." "Stiajte glas", rekla je ona. "Uznemirit ete psa. Ona ne voli kad stranci na mene viu." "Vrag odnio i prokletoga psa! Ne moete se drznuti i rugati mi se s nekim drugim..." "Ja se nisam... Eto, uspjeli ste." Vere je uo priguen tutanj negdje unutar kue, zatim prepoznatljiv mastifov lave u kojemu nije bilo prijateljskih prizvuka. inilo se da glas dopire iz utrobe pakla. Iako su izme u njih bili zidovi kue. Vere je mogao osjetiti sitno treperenje u zubima. Prozorska su se stakla zatresla. "Da, uspio sam." Vere se odmaknuo od vrata i nadglasao buku koju je podigla ivotinja. "Zakasnila si, Susan. Ja sam zapoeo, i sada nema povratka. Bolje bi ti bilo da se navikne na nepoznate mukarce, curo, jer..." "Vrag vas odnio." Grenvilleova je gurnula klju u bravu i otvorila vrata. Zatim je njega zgrabila za ruku, uvukla ga unutra i tresnula vratima iza sebe. Sljedee to je Vere uo bila je strahovita buka. Sve se zbilo u hipu od kojega se ledi krv. Vidio je kako pas, kao crna smrt, skae prema njemu iskeenih koljaa i pokuava ga odgurnuti s puta. Ali Lydia se isprijeila

-115-

Pompea

izme u njih, zaklanjajui svojim tijelom njegovo tijelo. "Dolje, Susan!" viknula je. "Dolje, prokleta bila!" riknuo je on ivotinji u letu. Vere se mlitavo naslonio na vrata s rukama vrsto ovijenim oko spasiteljice, ekajui da mu srce opet pone kucati i da mu se raspletu crijeva. Vidio je kako pas kaska niz hodnik gdje ga je uplaena slukinja uhvatila za ogrlicu. Dobacivi paru kraj vrata pogled isprike, djevojka je odvela Susan. Posljednji gospodariin krik ili moda Vereov zapovjedni vrisak - oito je prodro u Susanin ubilaki mozak, jer je oboje njih raspolagalo svojim udovima. Vere nije znao kako se pas uspio zaustaviti usred nasrtaja. Nije gledao u njega nego se odmicao, nastojei se okrenuti da lake podnese silinu udarca. Poznavao je mastife. Odrastao je s njima u Longlandsu. Po prirodi nisu bili ni opaki ni razdraljivi. Ako se s njima nije zlo postupalo, bili su, openito govorei, uravnoteene udi. Moglo im se vjerovati glede djece. Ipak, bili su psi, nisu se dali urazumiti i bili su gluhi na gospodarovu zapovijed kad bi im uzavrela krv. Njegova je gorgona mogla biti osakaena... usmrena. Bila je zbilja ludost onako postupiti, stajui na put pomahnitalu mastifu. Da njega zakloni. Vere je prinio ruku njezinu zatiljku i provukao joj prste kroz kosu. Na pod joj je pala kapa koja se bila nakrivila kad se bacila na njega. "Vi ete biti moja smrt, Grenvilleova", proaptao je promuklo. Ona je nagnula glavu natrag i plave su joj oi bljesnule. "Da ste bili mirni, ona vas ne bi pokuala oboriti." Podignula je ruku i snano je spustila na njegove grudi. "Samo vas je pokuavala uplaiti i otjerati." Malo jae ga je pritisnula. "Vi upadate u moj prostor, Ainswood." On upada u njezin prostor. Vere je izgubio desetak godina ivot u uasnom trenutku kad je pas skoio, i bio je siguran da mu je istodobno izbio velik uperak sijedih vlasi. Njegove su ruke skliznule do njezinih ramena. elio ju je prodrman. I poeo je. Ali iz njezinih su oiju vrcale iskre i usta su joj se otvarala da izbace jo vie sumpora, a on se nagnuo i prilijepio na njih svoja usta da ne bi morao uti to god to bilo. I dalje mu je pritiskivala grudi, a druga ga je ruka udarala po donjim rebrima: zadavala mu je polagane, teke, srdite udarce... jedanput, dvaput, triput. Ali dok ga je jo udarala njezina su se usta smeka vala po njegovim, i ona mu je uzvratila poljubac u sporom i putenom pokoravanju koje mu je talilo koljena. I mozak mu se talio, skupa sa svim isprikama koje je ondje nagomilao: nevine djevojke stvaraju prevelike probleme; ova je nemogue arogantna i jogunasta i zamilja da joj nijedan mukarac nije ravan; ona je intelektualka, najgora enska vrsta; i tako dalje, i tako dalje.

-116-

Pompea

www.Crowarez.Org

On nije bio nikakav svetac. Nikada nije nauio kako se oduprijeti napasti. Sada je imao pun naruaj iskuenja, a nisu ih se kanili odrei ni razum ni volja. Jezikom je obuhvaala njegov jezik, svoje zrelo tijelo pripijala je uz njegovo, micala se pritom po sporom bilu u ruci koja je ovaj put bila na njegovim le ima. Predobro ju je poduio, ili ga je ona predobro razumjela. Vrata do njegova srca bila su debela; ovan za probijanje zidova bio je potreban onomu tko je elio ui. Udarala ga je, nimalo njeno, dok mu se nudila. On nije znao kako da je sprijei. Uhvatio ju je za ruke koje su ga kanjavale i spustio ih na svoj struk i zadrao ih na njemu. Polagano, dok se poljubac produbljivao, njezine su se ake otvorile. Onda su joj ruke poele lutati, preko struka i gore uz le a, zatim dolje preko guzova i bokova, pa opet gore. Nije vie bila stidljiva i taj nesrameljiv dodir egao ga je kroz odjeu i prio kou ispod nje. Odbijajui da gori sam, on ju je milovao na isti oprezan nain, vukui ruke gore da joj tumara po le ima, i dolje niz ponosnu kraljenicu do struka koji je tako lako obuhvaao dlanovima, te jo nie do bujnog luka njezina dupenceta. Njegovo je srce udaralo po putenom ritmu koji je ona uspostavila, potiskujui krv kroz ile u istom pulsirajuem tempu. U dalekom kutku njegova uma bljesnulo je svjetlo upozorenja, ali nije moglo prodrijeti u sve guu vrelinu udnje. elio ju je. Nita drugo nije bilo vano. elio je miris i okus nje i svilenu istou njezine koe i razbludne obline njezina dugakog tijela. Zelja je pulsirala u ivcu i miiu, u svakom vlaknu, estoka potreba bubnjala je poput ekia, poput tjelesnih udaraca. Vukao je ruke po njoj, kao da mu je dodir bio dovoljan da svaku stanicu njezina tijela obiljei kao svoju. Kad je napokon prekinula poljubac, svjetlo je ponovno bljesnulo, samo da bi se ugasilo kad je ustima poela kliziti du njegove donje eljusti i vrata. On ju je zauzvrat egao svojim ustima, du glatka obraza i niz svileni luk njezina grla. Upijao je okus i miris njezine koe poput dima i ljiljana i neega drugoga. "Miris adaje", mrmljao je. "Lijepa moja adaja." Pomaknula se uza nj, i on je osjetio kako njezine ruke poteu puceta na njegovu prsluku. Nije vie bila srameljiva; daleko od toga. Pogladila ga je po koulji i poloila ruku preko njegova srca, gdje se nije tajila istina pred njom, gdje se nije prikrivalo njegovo divlje lupanje. Njega je prola elja za skrivanjem istine, ak i da je znao kako bi to uinio. Prola ga je elja da razborito razmilja i da unosi red u misli.

-117-

Pompea

Bezumno je otkopavao puceta, povlaio tkaninu toplu od njezine topline. Tkanina je utala dok ju je gurao u stranu. Naao je vrelu svilu njezine koe, i nadraivao se, lagano milujui nabujale grudi, putajui palac da se igra s nabreklim pupoljkom dok ju je sluao kako hvata dah i isputa ga uz slabaan krik koji nije uspijevala zatomiti. Gurala se blie dok njezina zdjelica nije pritisnula njegov ud, nabrekao i prepun udnje da se smjesti. svjetlo je jo jedanput bljesnulo, ali on joj je zario lice u vrat i uvlaio njezin miris duboko u plua. Ugasilo se svjetlo upozorenja, utrnulo ga je uzbu enje: njezina je koa bila svila na njegovu obrazu, topla svila pod njegovim usnama. Bio je svjestan, uareno svjestan njezinih ruku koje su izvlaile njegovu koulju, zatim ga pekle po koi. I njegove su ruke bile zaposlene, traile su pojas njezinih hlaa, puceta na njima, rasporak. Naao ga je i u tome mu je trenutku osjeaj uboda prostrujio od lakta do ramena. U hipu ga je ta bol prodrmala, vratila ka svijesti. Glupo je trepnuo, poput pijanca, jer je bio otupio od poude. U sljedeem se hipu usredotoio i vidio da je njegov lakat udario u kvaku, i da je ta kvaka privrena za... vrata. Vrata. On ju je pritiskivao uz prokleta ulazna vrata. "Isuse!" Podignuo je glavu i napunio plua zrakom, pa jo jedanput, pa jo jedanput. Osjetio je da su njezine ruke spuznule s njega, uo je njezin isprekidan dah. "Grenvilleova", poeo je guei se gotovo zbog zadebljana jezika. Vidio je kako joj se nesigurne ruke bave odjeom i nespretno zakopavaju ono to je on bio raskopao. "Nemojte rei ni rijei", kazala je glasom koji je bio dubok poput njegova. "Ja sam zapoela. Preuzet u na sebe ukor, odgovornost, to god hoete." "Grenvilleova, vi..." "Ja sam sasvim potonula", rekla je. "To je oevidno. Trebala bih biti zahvalna, ini mi se. Samo to jo nisam sposobna za to. Sada razumijem to ste mislili prole noi govorei o dovo enju u loe raspoloenje." Sklopila je oi, potom ih opet otvorila. "Nita niste spomenuli o povrje ivanju neije tatine, ali to je upravo ono to taj netko zasluuje, zar ne?" "Prokletstvo, Grenvilleova, nemojte mi kazati da sam povrijedio vae osjeaje." Glas mu je bio preotar, preglasan. Pokuao ga je uravnoteiti. "Za ljubav Boju, ne moemo to uiniti naslonjeni na ulazna vrata." Odmaknula se od vrata, uzela smotak i krenula niz hodnik. On je poao za njom. "Vi me zapravo ne elite", rekao je. "To je bila trenutana strast. Uzbu enje. Opasnost nadrauje. Morali biste se drati milju daleko od mene,

-118-

Pompea

www.Crowarez.Org

Grenvilleova. Ja irim lo utjecaj. Pitajte bilo koga." "Nisam ni ja nikakav uzor dobrote", rekla je ona. "Inae me nikada ne bi privukao nevrijedan pokvarenjak poput vas." Izjavu je potvrdila udarcem lakta u rebra. "Odlazite", rekla je. "I ne primiite mi se." On je tada stao i pustio je da pro e. Promatrao je kako pravi nekoliko posljednjih koraka prema vratima radne sobe uspravne kraljenice i arogantno zanjihane stranjice. Otvorila je sobu ne osvrnuvi se na njega te ula i za sobom zatvorila vrata. On je stajao nepokretan, nesiguran, dok mu je u duhu vladala zbrka kao i obino u njezinoj blizini. Ovaj put u njemu je odzvanjao onaj netko drugi, skupa sa svim laima to ih je govorio samom sebi i komadiima zalutale istine koji su uspijevali preivjeti u paklenoj pilji njegova mozga. U tom uzavrelom brlogu razabrao je bljeteu istinu, onu koja ga je najvie poniavala: posrijedi je bio onaj netko drugi, njega nije mogao podnijeti. To je bila najkobnija istina za nju, ali tu nije bilo pomoi. Bila je toliko nesretna da mu se nala na putu, i jo nesretnija to je pobudila njegovo zanimanje, i sada... Nije smio ni pomisliti na to jer je od svih poronih stvari to ih je ikada uinio ili kanio uiniti pobjedu odnijelo ono to mu se u tom trenutku motalo po glavi. Ali ipak, on je posljednji lupe iz obitelji Mallory, razvratan, bez savjesti, i tako dalje, i tako dalje. Sto znai jo jedan zloin u ivotu koji je sav protekao u grijesima i nasiljima? Krenuo je prema vratima njezine sobe, proao kroz njih. Naao ju je kako iskree sadraj koulje na radni stol. "Rekla sam vam da odete", kazala je ona. "Ako imate i trunak obzira..." "Nemam." Zatvorio je vrata iza sebe. "Udajte se za me, Grenvilleova."

-119-

Pompea

Deset
Ainswood je stajao pred vratima, izgledao je kao brodska olupina. Njegov kaput i prsluk, oba zguvana i prljava, visjela su raskopana. Izgubio je maramu s vrata vjerojatno uz Lydijinu pomo i koulja mu je bila razdrljena, otkrivajui snane crte vrata i ramena te izazovno V mukih prsa. Njegove udobne hlae bile su pokrivene mrljama, cipele izlizane. "Udajte se za me", ponovio je privlaei njezin pogled natrag na svoje lice. Oi su mu bile tamne i crte lica poprimile su tvrd izraz kakav je prije vi ala. To je znailo da mu je um zatvoren i da bi ona mogla jednako tako govoriti vratima koja je zaprijeio. Nije imala pojma to mu je odjednom stavilo u glavu brak, ali mogla je naga ati: zakanjeli napadaj savjesti, pogrjeno shvaen pojam dunosti, ili jednostavna potreba svih mukaraca da budu nadmoni. Po svoj prilici je to bila sluajna smjesa svih triju mogunosti, s dodatkom milosr a i vjerojatno nekoliko drugih kodljivih sastojaka. U svakom sluaju, bez obzira na ono to je mislio svojom prosidbom, znala je da bi takav brak znaio muko gospodovanje s neupitnom potporom svih oblika drutvenih vlasti: zakona, crkve, krune. Sviju, ukratko, osim potlaenoga spola, ena, ije je oduevljenje za takvo stanje stvari teklo u rasponu od jakoga (me u malo njih zavedenih) do nepostojeega (me u prosvijetljenima). Lydia je u posljednjim godinama odrastanja zauzela mjesto me u potonjima i otada se nije micala iz toga poloaja. "Hvala vam", rekla je najhladnijim i najodlunijim glasom, "ali udaja nije za mene." On se udaljio od vrata da zauzme poloaj s druge strane stola, suelice njoj. "Nemojte mi rei", kazao je. "Imate neko uzvieno naelo protiv nje." "injenica je da imam." "Vi ne vidite, pretpostavljam, zato se ena mora ponaati drukije nego mukarac. Vi ne vidite zato me ne moete jednostavno odvesti u krevet i potom ostaviti. Uostalom, to je ono to mukarci ine, pa zato i vi ne biste?" "I ene to ine", rekla je ona. "Samo kurve." Sjeo je djelomice na stol, okrenuvi joj napola leda. "Sada ete mi kazati da je nepravedno nazivati ih kurvama. Zato bi se ene ocrnjivale ako ine ono to mukarci ine nakanjeno?" To je Lydia uistinu mislila i spremala se kazati. Pogledala ga je veoma pozorno. Lice mu je bilo odvraeno od nje. Nije mu mogla proitati izraz. Postajalo joj je neugodno. Bila bi se okladila u veliku svotu da on i ne sluti to ona misli ili u to vjeruje. On nije smio pojma imati o onome to se zbiva u njezinoj glavi. Trebalo je da sve ene gleda kao objekte razliita stupnja tjelesne privlanosti koje mogu posluiti samo

-120-

Pompea

www.Crowarez.Org

za jednu stvar, pa je prema tome to jedina svrha da uope postoje. "Voljela bih znati zato sam ja jedina ena koja se mora za vas udati", rekla je, "da bi dobila tek ono za to plaate drugim enama. Tisuama drugih ena." "Ostavite to za sebe", rekao je on, "da bi zvualo kao da ste izabrani radi kazne, to je bez sumnje okrutno i neljudski." Napustio je stol i priao kaminu. "Vi mislite da sam lo izbor. Ili, to je vjerojatnije, da nisam takav posebno ja, nego svi mukarci." Uzeo je kantu s ugljenom i poticao zamirau vatru dok je govorio. "Vas toliko zasljepljuje prezir prema mukarcima openito da ne moete vidjeti nijednu prednost udaje za mene pojedinano." Kao da nije provela najvei dio svoga ivota gledajui takozvane prednosti braka, pomislila je Lydia. Kao da nije vidjela, gotovo danomice, kako ene u braku trpe bespomonost, nestalnost i preesto ono najgroznije nasilje od kojega se para srce. "Koje osobite prednosti imate na umu?" upitala je. "Vae veliko bogatstvo, mislite li na to? Ja imam novca koliko mi treba i dovoljno vika da utedim za crne dane. Ili ste mislili na povlastice poloaja? Kao to je kupovanje odjee po posljednjoj modi da bi se nosila na velikim drutvenim okupljanjima gdje se glavna zabava zove 'Oklevetaj blinjega moga' ? Ili vam je na pameti pristup dvoru, tako da se mogu nezgrapno pokloniti kralju?" On nije podignuo pogleda sa svoga posla nego je polako raspore ivao ugljen araem, sluei se puhaljkom da rasplamsa uredno sloenu hrpicu. inio je to spretno i upueno kao ovjek koji je to radio stoljeima, iako je posao bio priprost, ispod dostojanstva jednog vojnika, da i ne govorimo pripadniku visokoga plemstva. Lydijin je pogled lutao preko njegovih irokih ramena, zatim niz le a koja su se suavala u vitak struk i bokove. Osjetila je provalu enje. Zatomila ju je. "Ili vi moda nazivate povlasticom", nastavila je, "mogunost da budem prinu ena ivjeti unutar pretjerano ograniena skupa pravila koja mi nalau to smijem i to ne smijem rei, initi ili misliti?" On je napokon ustao i okrenuo se prema njoj, a na licu mu je leao miran izraz koji budi bijes u sugovorniku. "Mogli biste uzeti u obzir gospo icu Price radi ijih ste dragocjenih drangulija riskirali ivot", rekao je. "Kao vojvotkinja od Ainswooda, mogli biste osigurati miraz koji bi joj omoguio da se uda po vlastitoj elji." Lydia je otvorila usta da istakne kako je pogrjena pretpostavka da bi udaja gospo ice Price trebala biti imalo nunija negoli udaja gospo ice Grenville. Ali njezina je savjest skoila i vrisnula: Kako ti to zna? I Lydia je zatekla samu sebe kako ostavi bez rijei zuri u Ainswooda dok joj u mozgu vrije. A to e biti ako Tamsin neto osjea prema Trentu? Njegova su sredstva vrlo

-121-

Pompea

ograniena, to svi znaju. Ako se vjenaju, nemaju od ega ivjeti. Ali ne, Tamsin se na zanima za njega na takav nain, prepirala se Lydia sa svojom savjesti. On je udnovat, i djevojka je samo radoznala, kao to je radoznala prema svemu i svakomu. to je onda s Tamsininom budunosti? upitala ju je tmurno njezina savjest. Ako dobije neku smrtonosnu bolest ili doivi kobnu nesreu, to e biti s njom? "Vi neprekidno piete o londonskim nesretnicima", nastavio je Ainswood dok se ona jo hrvala s problemom svoje drubenice. "O nepravdi, openito. Usudio bih se rei da bi vojvotkinja od Ainswooda mogla, ako bi htjela, imati znatan politiki utjecaj. Imali biste priliku drsko nagnati svakoga lana Parlamenta da glasuje za Peelov zakon o policijskim snagama u prijestolnici, na primjer." Otiao je do polica s knjigama i prelistavao njezinu zbirku Godinjih matica. "Tu je onda pitanje djejeg rada. To je jedna od vaih najdraih tema, je li tako? Zajedno s javnom higijenom i uasnim uvjetima u sirotinjskim predgra ima. Zatim stanje u zatvorima. U rasaditima poroka i bolesti, kako ste ih nazvali." Lydia se sjetila sestrice Sarah u poderanoj, zakrpanoj pregaici dok se igrala u smrdljivim uliicama, i mnoge siromanije djece koja su se igrala s njom. Lydia se sjetila zatvora Marshalsea: smrad, prljavtina, boletine to se nesmetano ire... sjetila se bolesti koja se proirila na njezinu sestru i usmrtila je. Grlo joj se stegnulo. "Obrazovanje", nastavio ju je ibati njegov duboki glas, poput bia. "Zdravstvo." Okrenuo se prema njoj. "Jeste li znali da Trentova ro akinja, mlada nevjesta grofa od Rawnsleya, gradi modernu bolnicu u Dartmooru?" kolovanje... za kojim je Lydia gladovala i knjige za kojima je udjela. Sto bi bilo s njezinom naobrazbom da nije bilo Quitha? Zahvaljujui njemu stekla je osnovna znanja i otkrila sredstvo da se samostalno probija kroz ivot. Ali ona je bila jaka i odluna. to je s onima koji nisu takvi? I to je sa slabima i bolesnima kojima su potrebni lijekovi, lijenici, bolnice? "Mogli biste neto uiniti", rekao je Ainswood, "umjesto to jednostavno piete o onome to ne valja." Da je proveo godine prouavajui zemljovid njezinih bolnih toaka ne bi ih bio mogao tonije naciljati ili u njih odapeti svoje verbalne strjelice s razornijim uinkom. Lydia nije znala kada i kako ju je prouio. U tom trenutku znala je samo to da se osjea kao nasebinija ena na svijetu, koja odbacuje mo i bogatstvo s kojima bi mogla initi dobro, samo da bi sauvala vlastitu slobodu. Mora negdje postojati pogrjeka u toj njegovoj uasnoj logici, rekla je sama sebi. Postoji odgovor koji mu moe dati, sigurno, pravi protuudarac. Jer ne bi on mogao biti potpuno u pravu a ona potpuno u krivu. Znala je postoji taj odgovor put prema spasu negdje u njezinu uznemirenom mozgu. Gotovo je mogla...

-122-

Pompea

www.Crowarez.Org

Tupi udar u vrata rasprio je neuhvatljive pramike smisla u njezinu duhu. Drugi udar potpuno ih je odagnao. Lydia je zurila u vrata prebirui utke sve psovke koje je znala. "U kuhinju", rekla je vrstim zapovjednim glasom. "Natrag u kuhinju, Susan." Pas je pred vratima poeo cviljeti. "Rekao bih da Susan hoe svoju mamu", rekao je Ainswood i priao vratima. "Bolje da to ne inite", rekla je Lydia kad se uhvatio rukom za kvaku. "Ja se ne bojim pasa", rekao je i otvorio vrata. Susan se progurala kraj njega kao da ne postoji i dokaskala do Lydije. Onjuila joj je ruku, zatim je liznula. "Ne mora se pretvarati da si pristojna", rekla joj je Lydia, prisiljavajui se na strpljivost. "Nisi ti kriva to te je on uznemirio." "Zar sam ja uznemirio Susan?" Lydia je vratila pogled na njega. Ainswood je promatrao psa, elo mu je bilo naborano, zlobna usta ovjeena. "Ti si preveliko stvorenje da bi se zbijala u malenoj kuhinji malene kue. Nije udo to si toliko napeta." "Ona nije toliko napeta!" odbrusila je Lydia. "Svatko zna da mastifi..." "U Longlandsu bi imala rale i rale zemljita da se zabavlja i tri. I druge mastife da se s njima igra. Bi li to voljela, Susan?" upitao je ublaujui glas. unuo je. "Bi li voljela imati mnotvo zaigranih prijatelja i k tomu rale i rale da ih s njima istrauje?" Zazvidao je tiho neki glazbeni napjev. Susan je napela ui, ali nije se htjela okrenuti. "Susan", poeo je pjevuiti. "Suusan." Susan je obila gospodaricu, zatim zastala i zagledala se u njega. "Grrrrr", rekla je. Lydia je poznavala to reanje. U njemu nije bila ni najmanja prijetnja. Tako je Susan izraavala laganu mrzovolju. Da se nisi usudila, zapovjedila je Lydia utke. Nemoj i ti podlei njegovu utjecaju. "Do i, Susan." Potapao je dlanom po svojem koljenu. "Zar ne eli doi da mi odgrize lice? Tvoja mama eli da to uini. Suusan." "Grrrrrrrr", zareala je Susan. Ali ona se samo igrala odbojnosti, zloesto stvorenje. Nakon nekoliko asaka poela je krivudati prema njemu, hinei najprije da je neto zanima u kutu stola, zatim prouavajui okrajak saga. Polako je to inila, ali naposljetku je prila k njemu. Lydia ju je gledala s krajnjim negodovanjem. "Mislila sam da ima ukusa, Susan", promrmljala je.

-123-

Pompea

Susan se nakratko osvrnula na Lydiju, zatim je poela njuiti njegovu milost. On je ostao uati i lice mu je bilo toboe ozbiljno dok mu je Susan mirisala lice, ui, vrat, poderanu odjeu i - naravno - prepone. Lydiji se zaario vrat i vruina se s njega irila gore i dolje. Susan je morala biti znatieljna jer je miris njezine gospodarice jamano bio svuda po njemu, kao to se i njegov zadrao na Lydiji. Ainswood je vjerojatno bio svjestan stanja stvari. To je nijemo priopio Lydiji kad je uhvatila njegov letimian pogled u kojem je mogla proitati da mu je zabavno. Ve je sva gorjela. Zeleni bljesak humora samo je zapalio njezin gnjev koji je ve tinjao. "Voljela bih znati zato se tako iznenada zanimate za nesretnike, ukljuujui i moga tuno zlorabljena psa", rekla je jetko. "Otkada ste postali Sveti Ainswood?" On je poeao Susan iza uha. Kuja je zareala i pogledala u stranu, ali to je prilino dobro podnijela. "Samo sam prstom upro u nekoliko stvari o kojima se vama nije dalo misliti", rekao je nevino. Lydia je obila stol i krupnim koracima pristupila kaminu. "Vi ste se poigravali mojim simpatijama kao da su ice na harfi. Vi ste..." "to od mene oekujete da inim?" presjekao ju je u rijei. "Da poteno igram? Sa enom koja u hodu postavlja vlastita pravila?" "Oekujem da prihvatite negativan odgovor!" Ustao je. "Volio bih znati ega se straite." "Straim?" Povisila je glas. "Straim? Vas?" "Jedini razlog koji mogu smisliti za vae odbacivanje prigode da upravljate svijetom po vlastitom naho enju jest strah da ne moete vladati ovjekom koji vam nudi tu prigodu." "Vi moete smisliti samo jedan razlog zato to vam je duh preuzak da bi ijedan drugi u nj stao." Uzela je ara i njime probola ugljen. "Otkad sam priznala da sam djevica vi ste postali grozniav sluaj vitetva. Najprije ste odluili da me se plemenito okanite." Uspravila se i grubo spustila ara na prijeklad. "Sada ste odluili da me spasite od propasti to bi bilo donekle zabavno kada pritom ne biste bili tako prokleto jogunasti i podmukli." "Vi nalazite da je moje ponaanje donekle zabavno?" upitao je. "to mislite kakva je moja reakcija kad ujem da me gospo ica Kraljica glumaca, gospo ica Prijevara stoljea, optuuje zbog podmuklosti?" Ona se odmaknula od kamina. "to god sam drugo inila, nikada se nisam posluila varkama ili glumom da me zbog toga pratite. Vi ste mene uhodili, u stopu ste me pratili.

-124-

Pompea

www.Crowarez.Org

Zatim, kad sam postala spremna da vam dadem to hoete, vi odluujete da to nije dovoljno. Ja se moram odrei svoje slobode, svoje karijere, svojih prijatelja, i prisegnuti na nepokolebljivu vjernost dok nas smrt ne rastavi." "U zamjenu za bogatstvo, poloaj i mo da inite ono to ste ionako pokuavali initi", rekao je on nestrpljivo. Susan je pogledala najprije njega, zatim Lydiju. Douljala se do svoje gospodarice i naslonila njuku na njezinu nogu. Lydia se nije na nju osvrnula. "Cijena je previsoka!" pobjenjela je. "To ste i sami priznali, ili ste zaboravili?" "To ne znai da se elim uz vas trajno vezati!" rekao je on. Susan je zareala i spustila se na pod kraj kamina. Ainswood se naslonio na vrata i prekriio ruke. "Moda se nikada ne biste upustili u veeranji pothvat da se nisam prole noi zatekao u blizini", rekao je ujednaeno. "Moda se prole noi ne biste epirili po Covent Gardenu da vas nisam izvukao iz Jerrimera prije nego to su vas raskrinkali Coralie i njezini krvoloni ljubimci. I da nisam naiao kroz Vinegar Yard, moda bi vam jedan iz Coraline kohorte zario no u le a dok ste izazivali i zastraivali ostatak svijeta. Da i ne spominjem kako ste mogli usmrtiti Bertija Trenta da se nisam naao na licu mjesta da ga sklonim s puta." "Nisam bila ni blizu da ga usmrtim, vi slijepi..." "Vozili ste na isti tvrdoglav nain bez razmiljanja kao to inite i sve drugo." "Ve godinama vozim i nijedanput nisam nanijela ozljedu ovjeku ni ivotinji", rekla je hladno. "A to je vie nego to vi moete rei. Ona vaa bjesomuna utrka na kraljev ro endan zavrila je unitenjem dviju krasnih ivotinja." Strjelica je probila tit. "To nisu bile moje ivotinje!" Naglo se udaljio od vrata. Naavi napokon slabu toku Visokoga mukog gospodstva, Lydia je poela nemilosrdno iskoritavati prednost. "To je bilo vae djelo", uzvratila je. "Ona suluda utrka na Portsmouth Roadu bila je vaa ideja, kako kazuje Sellowby. On je rekao Heleni da ste izazvali svoje drugare..." "Bila je to lijepa utrka!" Potamnio je u licu. "Nisam ja bio kriv to je onaj eptrlja od Crenshawa zlorabio svoje konje." "Ah, on je dakle bio nesposoban usprkos tomu to je nadmono muko. Ali za mene se ne moe ni pomisliti da sam kadra upravljati konjima jednostavno zbog toga to sam ena." "Upravljati konjima? Vi?" Ainswood se nasmijao. "O tome matate da budete kandidat za klub etveropreg?" "Vi matate o tome da nisam dorasla vama ili bilo kojem od vaih tupoglavih prijatelja?" uzvratila je.

-125-

Pompea

"Da ste se okuali u onoj utrci, zavrili biste u jarku prije druge etape." Lydia je prela razmak izme u njih u tri srdita koraaja. "Oh, zbilja?" upitala je podrugljivim glasom. "U to biste se usudili okladiti?" Njegove su zelene oi bljesnule. "U to god kaete." "U bilo to?" "Kaite, Grenvilleova." Lydia je brzo razmiljala procjenjujui njegov prethodni napadaj na njezinu nerazumnu savjest. Nala je rjeenje. "Pet tisua funta za gospo icu Prie", rekla je, "i po tisuu u tri dobrotvorne svrhe koje imenujem te va pristanak da zauzmete mjesto u Gornjem domu i iskoristite svoj utjecaj da se izglasuje zakon o policiji." On je ustao, steui i olabavljujui ake. "Jesu li vam ulozi preveliki?" upitala je. "Moda niste toliko sigurni, na koncu konca, u moju nesposobnost." "Volio bih znati koliko ste vi sigurni u moju", rekao je. "to ete vi uloiti, Grenvilleova?" Primaknuo se jo jedan korak da se izdigne iznad nje, dok mu je podsmjeljiv zeleni pogled klizio niz nos kao da je ona strano malena i manje vrijedna. "to je s vaom dragocjenom slobodom? Imate li dovoljno samopouzdanja da nju riskirate?" Mnogo prije nego to je prestao govoriti, Lydia je uvidjela to je uinila: nala se u kutu kamo su je stjerali ponos i ud. Zastala je samo na trenutak kad ju je pogodila ta spoznaja, ali to je bilo dovoljno Ainswoodu da pretpostavi kako nju obuzimaju sumnje, jer je najnadmoniji smijeak na svijetu savio njegova opaka usta i najnametljivije ljeskanje smijeha ueglo njegove oi. Tada je bilo prekasno za naknadne misli. Unutarnji glas razuma nije bio premac rikanju ponosa Ballisterovih, koji se hranio stoljetnim porivom Ballisterovih da pokoravaju, gaze i openito mrve sve to im je stajalo na stazi do bijednog podvrgnua. Lydia nije mogla ustuknuti. Nije mogla nita uiniti ili rei to bi izgledalo kao dvojba, jer bi to bilo isto kao priznati slabost ili, ne daj Boe, strah. "Dakle, ulaem svoju slobodu", rekla je dubokim i tvrdim glasom podignuvi bradu uvis. "Ako vas ne uspijem pobijediti, udat u se za vas. Krenut e s Newingtonskih vrata sljedee srijede, tono u osam sati, bez obzira na vrijeme, bolest, parlamentarne zakone ili Boje odluke. Odustajanje zbog bilo kakva razloga bit e jednako gubitku s istim posljedicama. Oboje e uzeti po jednog suputnika da upozoravaju uvare na gradskim vratima i konjuare na postajama i mitniare. Vozit e jednoprege, poinjui prvu etapu s vlastitim konjem. Poslije toga uzimat e najbolje konje koji budu na raspolaganju prilikom izmjena. Ciljna je crta bila pred svratitem Sidro u Liphooku.

-126-

Pompea

www.Crowarez.Org

Manje od pola sata bilo im je potrebno da utanae uvjete. Djeli toga vremena bio je potreban Vereu da shvati koliko je golema njegova pogrjeka, ali tada je ve bilo prekasno odustati. Ona utrka u lipnju bila je njegova bolna toka. Sada je sama izopaenost sudbine stavila podbadake rijei u njezina usta. A on, provocateur par excellence, dopustio je da bude rtva provokacije. Nije bio uspio svladati sebe i svoju ud, pa je tako izgubio nadzor nad svime. U lipnju je barem imao ispriku da je bio treten pijan kad je izazvao punu sobu ljudi da prirede starorimske utrke koija na nekoj prometnoj engleskoj cesti. Kad je doao k svijesti drugim rijeima, kad se otrijeznio bilo je sljedee jutro i on je sjedio s uzdama u rukama na polaznoj toki u drutvu desetak drugih vozila poredanih s obiju strana njegove koije. Utrka je bila prava nona mora. Pijani promatrai kao i vozai prouzroili su imovinsku tetu koja je iznosila nekoliko stotina funta; etiri su natjecatelja pretrpjela prijelome udova; dvije su koije posvema unitene; dva su nastradala konja morali usmrtiti. Vere je sve platio, a sigurno nije prisilio svoje idiotske prijatelje da se utrkuju. Unato tomu, novine, politiari i propovjednici drali su njega osobno jedinim krivcem ne samo za tu utrku posebno nego, sudei po njihovim pretjeranim izljevima govornitva, za propast civilizacije openito. Bio je potpuno svjestan da je sa svojim glasnim, grubim i okrutnim ponaanjem bio prva meta reformatorima i drugim pobonim licemjerima. Na nesreu, bio je tako er svjestan kako uope ne bi bilo te sulude utrke i javne galame koju je izazvala da je on drao jezik za zubima. Sada nije imao ni opravdanja u pijanstvu. Hladan kao kamen blebetao je svojim glupim jezikom i s nekoliko kretenskih rijei upropastio sve to je onako pomno bio izgradio dok je poticao vatru u kaminu: logian i za nju neodoljiv argument da se uda. A sada je jedva mogao gledati ravno ispred sebe, da se i ne govori o suvislu razmiljanju, jer je njegov mozak prizivao slike razbijenih koija i osakaenih tijela i uznjitalih konja, samo to je ovaj put to bila njezina, koija, njezin uznjitali konj, njezino osakaeno tijelo. Takve mune slike pratile su ga dok je izlazio iz radne sobe i koraao niz hodnik, a sudari i vritanje zvonili su u njegovoj glavi dok je otvarao vrata... i zamalo sruio Bertija Trenta koji je upravo podizao ruku da pokuca zvekirom. U istom trenutku Vere je uo kako iza njega tutnje teke psee ape, pa se brzo sklonio u stranu da izbjegne udarac dok je Susan skakala na svoga ljubimca. "Volio bih znati po emu je toliko neodoljiv", promrmljao je Vere. Mastif je stajao na stranjim nogama, dok je prednje ape poloio na Bertijeve grudi pokuavajui ga liznuti po licu.

-127-

Pompea

"Vrag te odnio, Susan, dolje!" srdito je zapovjedila njegova milost. "Dolje!" Na Ainswoodovo iznena enje, Susan je posluala i tako naglo ispustila Bertija te bi njegov drubenik bio pao preko praga da ga gospo ica Price nije uhvatila za miicu i uspravila. "Oh, velim, velika hvala. Bogami, imate snaan stisak za tako sitno ensko." Bertie joj se kiselo nasmijeio. "Hou rei, velim, ne ba sitno", dodao je brzo, a smijeak mu je ieznuo. "To jest..." Zastao je kad mu je pogled pao na Verea kojega je sa zakanjenjem prepoznao. "Oh, velim, nisam znao da ste ovdje, Ainswood. Neto nezgodno?" Vere je uhvatio pseu ogrlicu i odvukao Susan s ulaza da bi dvoje ljudi moglo ui. "Nita nezgodno", rekao je krto. "Upravo sam odlazio." Pustio je Susan, poelio laku no silno znatieljnoj gospo ici Price i pohitao iz kue. Dok je s trzajem otvarao vrata koije, uo je kako ga Bertie zove da prieka. Vere nije elio priekati. elio je to urnije stii do najblie krme i poeti piti i nastaviti piti do srijede ujutro. Ali nije bio sposoban nita uiniti da se dogodi po njegovoj elji od dana kad se prvi put sukobio s gospo icom Nemezom Grenville, pa je pretpostavio da se na to ve naviknuo, te je samo progutao uzdah i priekao da se Bertie oprosti od gospo ice Price. Lydiji se inilo da je Ainswood jedva bio besciljno napustio njezinu sobu kad je Tamsin utrala sa Susan iza peta. Djevojka je podignula obrve zbog Lydijinih hlaa. Zatim je njezin otri pogled zapazio zaveljaj na stolu. "Boe mili, to je to?" Nagnula se, gurnula naoale uz nos i zagledala se izbliza. "Gusarsko blago? Kakva udna... Oh!" Trepnula je prema Lydiji. Lice joj se micalo od uzbu enja. "Oh, ne mogu..." Progutala je pljuvaku i ugrizla se za usnu, ali iz nje je provalio jecaj, zatim drugi. Bacila se na Lydiju i estoko je zagrlila. Lydia je uzvratila zagrljaj, grlo joj se stegnulo. "Molim te, nemoj zbog toga dizati graju", rekla je kad je djevojka poela plakati. "Oduvijek sam eljela biti kradljivica nakita. Ovo je bio jedini nain da se sve izvede vie-manje zakonski." Potapala je Tamsinu po le ima. "Nije zloin spasiti ukradene stvari." Tamsin se odmaknula i piljila, oi pune suza bile su joj velike kao u sove. "eljeli ste biti kradljivica nakita?" "Mislila sam da bi to bilo uzbudljivo. I bilo je. Do i sa mnom pa u ti sve ispriati." Kimnula je zbunjenoj djevojci. "Dobro e ti doi aj a ja skapavam od gladi. Ove sva e i mukotrpna natezanja s tupoglavim plemiima zbilja razbu uju tek." Tamsin je sva omamljena sluala priu. Kimala je potvrdno i odmahivala glavom i smjekala se na pravim mjestima, ali Lydia je bila sigurna da njezina drubenica nije posvema prisutna duhom. "Nadam se da te nisam prenerazila do zabezeknutosti", rekla je s nelagodom dok su se uspinjale stepenicama iz kuhinje.

-128-

Pompea

www.Crowarez.Org

"Ne. Zabezeknula sam se zbog govora sir Bertrama", rekla je Tamsin. "On mi je pomutio mozak s Karlom Drugim. Taj kralj se upletao u razgovor cijelim putem do kazalita, za vrijeme prekida i tijekom povratka kui. Sigurna sam da sam spomenula sve znaajne doga aje iz kraljevanja njegova velianstva, ali nita nije pomoglo. Nismo mogli otkriti vezu, a sada ne mogu prisiliti svoj mozak da se bavi iim drugim. Molim vas, Lydia, oprostite mi." Stigle su u hodnik u prizemlju. Ona je ponovno zahvalila Lydiji to joj je povratila nakit, i opet ju je zagrlila i poljubila za laku no i pola u svoju sobu mrmljajui neto sama za se. Coralie Brees nije bila sretna kad su Josiah i Bill malo prije svanua dovukli u kuu Francisa Beaumonta kojega su nali obeznanjena kraj zida od zahoda. Nekada je ona radila za Beaumonta u Parizu, upravljajui bordelom koji se nalazio u dijelu njegove pomno smiljene palae za uitke, VingtHuit. Morali su urno napustiti Pariz u proljee, i preseljenje u Englesku bilo je za nju veliki nazadak. Beaumont je bio mozak koji je stajao iza svih operacija u palai VingtHuit. Me utim, taj se mozak sada raspadao od velikih koliina opijuma i pia a vjerojatno i zbog boginja. Nju nije zanimalo zato se raspadao. Ona je brojila samo dobitke, a dobitak za nju nije znaila velika palaa uitka u Londonu nego mukotrpniji i mnogo manje unosan posao prodaje mlada mesa na ulicama. Coralie nije bila dovoljno pametna da sama izgradi veliko poduzee. Mozak joj je bio malen i jednostavan. Nije ga pokvarilo kolovanje, nije ga proirilo iskustvo, nije bio sposoban uiti na primjerima, a bio je k tomu i jalov da bi podupro neobine ivotne forme kao to su savjest ili suut. Ona bi veselo bila ubila Francisa Beaumonta, koji joj je tih dana bio samo na smetnji, da je vjerovala kako sama moe izlaziti na kraj s poslom. Vie nego jedanput veselo je udavila jogunaste zaposlenice ali one su bile samo kurve koje nikom nisu nedostajale i nitko ih nije oplakivao. Za vlasti su bile bezimena tijela izvuena iz Temze koja su uzrokovala mnogo piskaranja i gnjavljenja oko sirotinjskih pogreba, troei njihovo vrijeme i trud bez naknade. Beaumont je s druge strane imao za enu slavnu umjetnicu koja je posvuda zalazila u aristokratske krugove. Kad bi se nalo njegovo truplo, otvorila bi se istraga i policija bi obeala nagradu za informaciju. Coralie nije vjerovala da bi se itko od onih koji su za nju radili mogao oduprijeti napasti da dobije novanu nagradu. Zbog toga nije stupila iza Beaumonta dok je mlohavo sjedio na stolcu, i nije mu svojim posebnim konopcem omotala vrat. Odluka da ga ne ubije bila je pogrjeka. Na nesreu, bila je to pogrjeka koju su poinili drugi ljudi, i ovaj put, kao i u prijanjim sluajevima, izazvala je teke posljedice.

-129-

Pompea

U trenutku kad se Beaumontu, uz pomo dina, vratila svijest i oporavila gorljivost za opaine, Coralie je dobila napadaj vritanja. Doznala je da je kuni sluga Mick na en bez svijesti na kuhinjskom podu, da je njezina lonica opljakana, te da je Annette netragom pobjegla skupa s koveiem i nakitom. Poslala je Josiaha i Billa da po u u potjeru za djevojkom da je dovedu ivu, tako da Coralie moe uivati dok je bude veoma polagano ubijala. Tek kad su momci otili, Beaumont je kazao da je to gubitak vremena, jer je Annette pobjegla prije nekoliko sati s vlastitim razbijaem koji e Josiaha i Billa lako sasjei na komadie. "I ti si na to pomislio tek kada su otili?" zakretala je Coralie. "Nisi mogao otvoriti usta prije, dok su jo bili ovdje? Ali ne, u njima si imao bocu, zar ne?" "To je drugi put u est mjeseci to sam bio prisiljen progutati krupnu pesnicu", rekao je Beaumont i namignuo. "Bilo je isto kao to mi je uinio Dain u Parizu, sjea se? Da nisam znao da je u Devonu, zakleo bih se da je on bio moj veeranji napada. Krupan momak", objasnio je. "Vie od est stopa, sigurno." Njegov zamagljen pogled odlutao je do pribadae od ada na Coralinu prsluku. Coralina se ruka instinktivno podignula da je pokrije. "Francuska je drolja ukrala moju pribadau, skupa sa svime to je bilo u tvojem svrakinu gnijezdu", slagao je on. "Uzet u tvoju novu steevinu kao naknadu. Plaa je prilino mala, ako se uzme u obzir da sam gotovo poginuo pokuavajui sprijeiti kuju da te ne okrade. Sam vrag zna zato joj nisam umjesto toga pomogao, uzimajui u razmatranje koliko si me puta izvarala. Ukrala si moju pribadau. Zbog tebe je ieznula i mala cvjearica. U koji si je bordel sklonila? Ili je hroma djevojica svojom takom otjerala tvoje siledije i spasila se od njihove ljupke skrbi?" "Nikada se nisam primaknula onoj maloj grbavici!" viknula je Coralie. "Zar ti nitko nije rekao to se dogodilo prole noi? O tome su govorile sve one uliarke u Covent Gardenu kako je Ainswood razbacivao novac, i ganjao neku cigansku kurvu..." "Ainswood?" rekao je Beaumont. "S visokom enskom?" "Tako sam kazala, zar ne? On mi je ukrao pribadau." Pomilovala je svoje novo blago. "Zato to me je ona zgrabila i prikovala uza stup." Beaumontova ozlije ena usta savila su se u ruan osmijeh. "Ima jedna visoka enska koju on tjednima proganja. Jo odonda kad ga je oborila na zemlju. U Vinegar Yardu. Zar se ne sjea kako je tebi preotela jednu crnomanjastu curicu?" "Sjeam se te kuke", rekla je Coralie. "Ali ona je bila u udovikoj crnini. Ona koju sam sino vidjela bila je od onih prljavih lopovskih Ciganka neka ro akinja debele prasice koja se pravi da moe proricati sudbinu." Beaumont se zagledao u nju, zatim potresao glavom, podignuo bocu s dinom i prinio je nateklim usnama. Odloio ju je tek kad je ostala prazna. "Vjerujem da nema

-130-

Pompea

www.Crowarez.Org

gluplje enske u cijelom kranskom svijetu, zbilja vjerujem." "Ali sam dovoljno pametna da mi ne smrskaju lice, je li tako?" "Nisi dovoljno pametna da vidi kako te je sino opljakao onaj Ainswood koji je pomogao tvojoj francuskoj kurvici." "Vojvoda? Zato bi on krao kad ima vie novca nego to zna, i skita se po Londonu razdajui vree pune zlatnika kao da bi mu opekle ruku ako bi ih predugo zadrao?" "Kod tebe mi se najvie svi a, Coralie, tvoja osvjeujua sloboda od svih logikih zakljuivanja. Kad bi pokuala zbrojiti dva i dva, to bi ti pretjerano ozlijedilo glavu, zar ne bi, mala moja krasotice?" Coralie nije pojma imala to je on pritom mislio, kao da je govorio latinski, grki ili kineski. Zanemarila je njegove rijei, prila kredencu i uzela novu bocu dina, odepila je i nalila prljavu, masnu au. Dok ju je gledao kako pije, Beaumont je rekao: "Ne mogu smisliti zato bih te trebao prosvijetliti. Neznanje je blaenstvo, kau." ovjek bi se zapravo udio zato je uope pokuavao govoriti kad ga je pritom otro boljelo. Nezgoda je bila u tome to je Francisu Beaumontu, kad je trpio bol ili bio u nevolji ili prolazio kroz bilo to neugodno, najdrai lijek bio obino pomijean s opijumom ili alkoholom pokuaj da nekoga uini bjednijim od sebe. U skladu s tim poeo je prosvjetljivati Coralie. "Dopusti mi da poga am", rekao je. "U onom takorskom gnijezdu triarija koje si zgrnula, pokraj svega drugoga to nije pripadalo tebi, bilo je i neto to je pripadalo crnomanjastoj curici koje te je liila gospo ica Lydia Grenville." Coralie se svalila u naslonja dok su joj se oi ispunjavale tekuinom. "Da, i bili su jako fini. Rubini i emefisti." Suza joj je kanula na ruku kojom je stezala bocu dina. Opet je napunila au. "I sada mi je ostala samo vojvodina pribadaa, a ti je eli." "Ametisti, ne emefisti, nepismena kravo jedna", rekao je Beaumont. "I morali su biti dragulji, a ne lano staklo, inae se nitko ne bi trudio da ih vrati. Zar to ne vidi? Visoka je ena povela Ainswooda da joj pomogne da ih preotme za njezinu dragocjenu curicu, i oni su jo pridobili Annette. Ona nikada ne bi smogla hrabrosti da to uini na svoju ruku. Kad sam stigao ovamo, ve je bila opila Micka laudanumom, i uope joj nije bilo drago kad je vidjela da sam itav sat poranio. Morao sam je praktiki vui za noge uza stube. Kad sam vidio to je uinila od tvoje sobe, razumio sam zato. Tada se uspaniila i pobjegla, a ja sam pojurio za njom i naletio ravno na Ainswooda. Kladio bih se u bilo to da su podijelili plijen i pomogli joj da umakne iz Londona. A on i gospo ica Lydia Grenville pucaju od smijeha. No, zato ne bi? Ukrali su ti dvije djevojke, cijelo tvoje svjetlucavo blago i sav novac." Poto je ispraznio jednu bocu i primijetio kako Coralie ljubo momo dri drugu, Beaumont ju je pustio da razmilja o onome to je rekao.

-131-

Pompea

U svakom sluaju, on nije bio od one vrste to gleda kako e se razvijati otrovno sjeme. Nije mu trebalo. Znao je tono to treba kazati, i birao je primjedbe u skladu s naravi svoga sluatelja. Ostavljao je sluatelja da gnoji kodljivi vrt i bere zlo koje je u njemu zasijao. U petak su Elizabeth i Emily itale na stranicama Whisperera o junakim djelima svoga skrbnika u Ulici Exeter koja su ukljuivala i vrlo zanimljivu injenicu da ga je gospo ica Grenville stjerala u Strand. U subotu je urnom potom stiglo pismo iz Londona, dok je obitelj bila za dorukom. Djevojice su imale vremena prepoznati pretjerano ruan rukopis, skupa s peatom vojvode od Ainswooda, prije nego to je lord Mars napustio stol i odnio sa sobom pismo u svoju radnu sobu. Za njim je onamo pola lady Mars. Njezino se vritanje moglo uti, usprkos debljini vrata. Trenutak potom jedna je slukinja pohitala da joj pomogne s miriljivim solima. U subotu uveer stigla je najstarija od triju starijih Dorothejinih sestara skupa s muem. U nedjelju su stigle i preostale dvije, tako er sa supruzima. Do tada su se Elizabeth i Emily ve bile prokrale u tetkovu sobu, proitale poruku i iskrale se iz sobe. Zahvaljujui brojnim genijalnim domiljajima, Elizabeth i Emily uspjele su dovoljno prislukivati tijekom dana da bi pohvatale konce obiteljske krize. Poslije veere trebale su samo odkrinuti prozor svoje sobe i, skrivene u zastorima, sluati kako se mukarci razgovaraju dok pue i odgovaraju na zov prirode sudei po zvukovima. Najstariji tetak, lord Bagnigge, ve dobrano pripit, odrao je najdulje slovo. "Prava je teta", govorio je, "ali mora se misliti na Lizzy i Em. Ujedinjena fronta, to nam treba. To se ne da zatakati. Sablazan je prilino gadna. Ne moe biti dio toga, kad se pogleda. Prokleti momak. To mu ba slii, zar ne? Cura bez poznanstava vrijednih spomena, inae bi se o njima ve znalo. Pa utrka. On e je pobijediti, to je gotova stvar. Jadna Lizzy. Spremna izii u drutvo, a kako e drati glavu nauzgor? Obino krabalo, pa vojvotkinja od Ainswooda i titula dobivena u utrci, nita manje. I onaj dobri pokojnik, Charlijev tata, mora se okretati u grobu." Elizabeth je dala sestri znak da se udalje od prozora. "Oni ne e promijeniti miljenje", apnula je. "To nije pravedno", rekla je Emily. "Tata bi iao." "Ro ak Vere je bio uz tatu, kad je bilo vano." "Bio je i uz Robina, kad se nitko drugi nije usudio." "Tata ga je volio." "On je usreivao Robina." "Jedna sitnica. Ro ak Vere je zatraio od obitelji da budu na njegovu vjenanju." Elizabethine su oi bljesnule. "Ba me briga za njezina poznanstva. Ne bi me bilo briga

-132-

Pompea

www.Crowarez.Org

ni da je bludnica babilonska. Ako je on eli, to je meni sasvim dovoljno." "I meni", rekla je Emily. "Onda je dobro da smo to razjasnile, zar ne?"

-133-

Pompea

Jedanaest
Srijeda, 1. listopada Sunce se muno penjalo iznad horizonta. Borilo se s isparenjima koja su kuljala iz rijeke, na mahove bljesnule kroz sumaglicu, zatim uranjalo u sivu movaru oblaka. Zahvaljujui jutarnjoj magli i razgovoru u posljednji trenutak kad je uzaludno pokuala odgovoriti Tamsin da je ne prati, Lydia je stigla do Newingtonskih vrata s tek petnaest minuta na raspolaganju. Usprkos ranom satu, okupljena omanja skupina ljudi nije se sastojala samo od obina svijeta. Skupa s oekivanim novinskim izvjestiteljima, razliitim grubijanima i uliarkama, vidjela je petest mukih pripadnika viega stalea svi su oevidno bili pijani. U njihovoj su pratnji bili i predstavnici bordelske aristokracije bez Helene koja je bila prehla ena i prije bi se dala objesiti nego dopustila da je s crvenim nosom vide u javnosti. Me utim, glavnina Ainswoodovih znanaca bit e u Liphooku. Prema Heleninim rijeima, Ainswood je poslao pozivnice svim prijateljima da mu pomognu proslaviti pobjedu. "Sellowby tvrdi da je njegova milost dobila posebno doputenje, i prsten, i da e ondje u svratitu ekati sveenik koji e obaviti ceremoniju", javila je Helena u subotu. Lydia je otada kipjela od uzbu enja. Sada se me utim pitala nije li Sellowby samo proirio praznu glasinu. Bilo je etvrt do osam i Ainswooda se jo nije pojavljivao. "Moda se opametio", rekla je Lydia upravljajui jednopreni cabriolet na poetni poloaj. "Moda ga je netko podsjetio na mjesto koje zauzima i odgovornosti koje na njemu lee. Ako njegova prokleta obitelj imalo mari za njega, oni mu ne e dopustiti da ispadne toliko smijean. Dovoljno je da se pomisli na one dvije djevojice, njegove tienice, i kako e na njih pogubno djelovati njegova metoda osvajanja ene. On ne razmilja o tome da se starija od njih treba suoiti s drutvom kad u proljee bude predstavljena javnosti. On nikada ne uzima u obzir kako njegovi skandali djeluju na druge, a njih dvije su samo ene, uostalom", dodala je Lydia jetko. "Sumnjam i da se sjea njihovih imena." Elizabeth i Emily. Jednoj je sedamnaest, drugoj petnaest. ivjele su s tetkom po ocu, lady Mars, u Blakesleighu u Bedfordshireu. Lord Mars bio je jedan od Peelovih najpostojanijih saveznika u Gornjem domu. Lydia nije eljela razmiljati o tim dvjema djevojicama, jo manje o tome kako je starija na rubu da u e u drutveni vir sa svim njegovim klopkama. Na alost, ve je

-134-

Pompea

www.Crowarez.Org

prole srijede otvorila Pandorinu kutiju, kad je zavirila u Debrettovo Visoko plemstvo. Do toga asa bila je prikupila jednako mnogo informacija o obitelji Mallory kao o vlastitoj majci. Dok je Lydia radila na Rui iz Tebe te na lancima i esejima koji su trebali izii u sljedeem broju Argusa, Tamsin je nastavila ono to je njezina pokroviteljica bila poela. Poto je iscrpila Debrettovu knjigu, Godinje matice i standardne genealoke izvore, Tamsin se dohvatila brojnih publikacija o visokom drutvu. Malloryevi nisu bili jedinim predmetom Tamsinina istraivanja. Tako er je postajala sve upuenija u povijest Trentove obitelji. Isprva je nastojala razabrati neki doga aj ili osobe, prole ili sadanje, ne bi li objasnila njegovu opsjednutost Karlom Drugim. Tijekom istraivanja otkrila je da je njegova obitelj imala obilat dio neobinih likova. Oaravali su je i ona je priama o njima razgaljivala Lydiju za vrijeme objeda. To je Lydijin duh odvlailo od Malloryjevih, ali nikada zadugo. Misli su joj se stalno vraale na Roberta Edwarda Malloryja, mladoga vojvodu, i zatjecala se kako tuguje zbog djeaka kojega nikada nije srela. Uskoro bi njezine misli skrenule na njegove sirote sestre, i to je bivalo gore, jer bi se esto ulovila kako se grize zbog njih, kao da ih je osobno poznavala i na neki nain bila za njih odgovorna. Briga o njima je apsurdna, Lydia je pokuavala uvjeriti samu sebe. Iako su lord i lady Mars imali veliku vlastitu obitelj, to nije znailo da tienice koje Ainswood zanemaruje nisu sretne i zatiene prikladnom skrbi. To je Lydia rekla sebi stotinu puta. Njezin duh je bio uvjeren; njezino srce nije. Izvadila je depni sat prastrica Stephena i namrtila se. "Manje od deset minuta do polaska. Vrag ga odnio, ako misli odustati, mogao je barem poslati poruku. Bellweather e tvrditi da sam sve ovo izmislila. Besramno privlaenje pozornosti, tako e on to nazvati." Spremila je sat. "Kao da Ainswood nije prvi blebetao o utrci, pred svim svojim blesavim prijateljima. Kao da sam ja eljela da itav svijet dozna kako sam dopustila da me taj tvrdoglavi i nametljivi divljak natjera u ovaj smijeni poloaj." "Bilo je jako runo od njegove milosti da mene u to uplete", rekla je Tamsin poravnavajui rukavice. "Bez obzira na to koliko bio oajan, nije smio biti toliko nesavjestan da ne kaem posvema nerazborit te iskoristiti vae preljubazne osjeaje prema meni. ovjek pokuava razumjeti, ali postoji granica, kao to sam rekla sir Bertramu." Nestrpljivo je otpuhnula. "Miraz, zbilja. Dobro razumijem zato ste se toliko razbjesnili na njegovu milost, jer sir Bertram uope nije shvatio naela toga pitanja i dolazio je u ozbiljnu napast da zaepi ui. Bio posrijedi Karlo Drugi ili ne bio, mogao bi pojmiti jednostavnu i oitu injenicu da sam ja sposobna zara ivati za svoje uzdravanje. Ali vidjet e oni. Nagutat e se nae praine, Lydia, a mojih neshvatljivih pet tisua iskoristit emo da pomognemo onima kojima je potrebna pomo, jer meni sigurno nije." Kad se Tamsin oporavila od veeri provedene s Bertijem Tremom - i Karlom Drugim - i pribrala se od zapanjenosti zbog povratka nakita s kojim se filozofski bila oprostila

-135-

Pompea

kao s propalom stvari, pozabavila se dijelom oklade koja se nje ticala. Uporno je navaljivala da prati Lydiju, i to je morala biti ista jednoumna odlunost koja ju je bila obuzela kad je napustila rodno selo u Cornwallu i krenula u London. tovie, Tamsin je i danas bila srdita na Trenta kao to je bila u petak, zadnji put kad je s njim govorila. "ini se da su gospoda odluila dorukovati neto drugo umjesto nae praine", rekla je Lydia. Ponovno je izvadila sat. "Jo nekoliko minuta i..." Presjekla ju je kakofonija povika i zviduka iz gomile. Trenutak poslije toga sjajna koija na dva kotaa, tilbury, sa snanim ri anom pod ormom projurila je kroz gradska vrata i stigla do polazne crte. Kad se zaustavio s njezine lijeve strane, Ainswood je dotaknuo eir u znak pozdrava iznimno ga je ovaj put nosio i ozario se s podmuklim osmijehom. Lydia je poalila to nije sa svojim cabrioletom stala blie rubu ceste, tako da bi joj on doao zdesna. Tada bi joj Trentova krupna figura zaklanjala pogled na vojvodu. Ali izme u njih je sjedila samo Tamsin, a Lydia je preko njezine glave lako vidjela oholo samopouzdanje na Ainswoodovim otro rezanim crtama lica, opaki sjaj njegovih zelenih oiju, arogantni kut njegove eljusti. Vidjela je isto tako da mu je elegantna odjea stajala kao salivena. Gotovo je mogla namirisati krob u marami oko vrata, opipati utavost tkanina... i sjetila se, previe ivo, topline i snage njegova krupna ustroja, miia to se napinju na njezin dodir, kucanja srca pod njezinim dlanom. Osjetila je kako joj vlastito srce udara u prsni ko. Zatim je provalila poplava neeljenih uspomena djeak kojega je izgubio... dvije osirotjele djevojice... djeca koju je spasio iz Ulice Exeter... cvjearica... hladna, okrutna srdba kad je s dva zvjerska udarca zavrio s nitkovom. .. veliko krno tijelo... snane ruke koje bi je mogle podignuti kao daje curetak... promukao apat: "Vi ste tako lijepi." Samo mu je kraljevski kimnula, glasno sklopila sat i spremila ga. "Nestrpljivi ste zbog moga dolaska, je li, Grenvilleova?" doviknuo je Ainswood nadglasavi viku i zviduke gomile. "Zakasnili ste zbog ivanoga napadaja, je li, Ainswood?" uzvratila je ona. "Sav drhtim od slatkog iekivanja", rekao je on. "Je li rano?" "Nije. Poslije e vam biti kasno", rekla je Lydia. "Na cilju ete ostati itavu milju iza mene." Na rubovima uz cestu, varalice koje nahrupe na svaki portski doga aj primali su oklade u zadnji as, ali zbog pometnje u glavi Lydia nije mogla razabrati koji su bili posljednji omjeri. Ipak, bez obzira na pometnju, nije bilo odustajanja. Nije se mogla bez borbe odrei svega za to je radila svoga identiteta, jer je do toga dolo. Lydia Grenville je ulazila u bitku samo kad je bila odluna da pobijedi. "Jedna minuta", zauo se neki glas iznad buke.

-136-

Pompea

www.Crowarez.Org

Gledatelji su zamuknuli. I Lydijin unutarnji mete se smirio. Netko je visoko podignuo rubac. Usredotoila se na nj i vrsto stisnula bi. Tada su zazvonila zvona sa upne crkve, dok je etvorina bijele tkanine leprajui pala na tlo. Pucnula je biem... krenuli su. Stari Portsmouth Road poinjao je kod Londonskog mosta, vijugao kroz Southwark pokraj zatvora Marshalsea i Kings Bench, zatim kroz Newington i Vauxhall gdje je bila mitnica, te kroz Putney Heath do Vrata Robina Hooda. Tu je stazu izabrala Lydia zbog nekoliko dobrih razloga. Do osam sati polaganije koije za Portsmouth ve e krenuti i tako e taj dio njihove uobiajene putanje biti manje zakren. U me uvremenu e brze koije to polaze u isti sat s Piccadillyja biti u znatnoj prednosti ispred natjecatelja koji e manevrirati kroz upe Newington i Lambeth. Stoga e biti manja guva kod Vrata Robina Hooda, nadala se Lydia, na mjestu gdje su se spajale spore i brze linije koija i gdje se obavljala prva zamjena konja. Spora linija odgovarat e i njezinoj crnoj kobili Cleo koja je bila naviknuta na probijanje kroz prometne ulice, te se Lydia mogla na nju osloniti da se ne e uplaiti ili zaletjeti u vozila i ljude to joj strjelimice izlijeu na put. Na nesreu, pokazalo se da jedra i neustraiva Cleo nije bila dorasla Ainswoodovu snanom ukopljeniku. Iako je tilbury bio teak gotovo kao Lydijin cabriolet, i premda je vozaeva teina vie nego nadokna ivala razliku nastalu zbog neto lakeg vozila, Ainswood je prestigao Lydiju malo poslije mitnice kod Vauxhalla i brzo nakon toga poeo poveavati vodstvo. Kad je Lydia zamijenila konja kod krme Robin Hood, tilbury vie nije bio na vidiku. Lydia je bila svjesna Tamsinina zabrinuta pogleda na sebi dok su jurili pokraj Richmond Parka. "Ne, ovo ne obeava mnogo", rekla je Lydia odgovarajui na neizgovoreno pitanje. "Ali nije beznadno. Treba mi samo minuta-dvije da se uvjerim kako se ovo stvorenje i ja me usobno razumijemo." Dorat u ormi nije bio spreman na suradnju kao Cleo i inilo se da ga plai svaka sjena kraj ceste. Ali kad su prolazili kroz trnicu na Trgu Kingston, konj se ve morao podvrgnuti Lydijinoj volji. im su napustili grad, Lydia je rekla svojoj drubenici da se vrsto dri. Bio je dovoljan otar prasak bia za dlaku da ne dodirne konjska plea i dorat je sljedee etiri milje jurio otrim korakom, za kaznu. Poslije brze zamjene kod Eshera, Lydia je uletjela u drugu etapu i kod Vrata Cobham napokon su ugledale tilbury. Trent se pripijao uz bok koije i promatrao cestu koja je ostajala iza njih.

-137-

Pompea

"Tako mi Jupitera, eno nje opet", rekao je promuklo. "Raspali, Ainswood, ne bih rekao da e odustati." Vere je pogledao u nebo. Teke gomile sivih oblaka kotrljale su se iznad njihovih glava, a iste divlje struje tjerale su olujne oblake da mu tutnje u lice. Vjetar je ibao kroz Pains Hill da potrga uvelo lie s drvea i rastjera ga u mahnitim vrtlozima po valovitu krajoliku. Ve je tjerao dva konja do samog ruba izdrljivosti da bi postigao dovoljnu prednost koja bi obeshrabrila svako razumno, trijezno ljudsko bie. Ali Grenvilleova se nije predala, ak ga je polagano sustizala. U me uvremenu se spremala oluja iz same utrobe pakla, a najgori dio puta jo je leao pred njima. Po tisui put u pet dana proklinjao je sam sebe to ju je namamio u tu prokletu utrku ili dopustio da sam bude namamljen. Jo nije bio posvema siguran tko je koga izazvao, iako je bezbroj puta u mislima ponovio njihovu prepirku. Znao je samo da je ni zbog ega bio izgubio ivce i posvema zabrljao stvar. elio je da ona neto hitne u njega, ili da ga udari. To bi njoj pruilo zadovoljtinu i njega moda prizvalo k pameti. Ali bilo je prekasno. Ta razmatranja bila su tek najnovija u dugakom nizu pogodbenih veznika "samo da". Ockham Park ostao je iza njih i prve ratrkane kue Ripleya pojavile su se na vidiku pod zloslutno mranim nebom. Vjetar je jaao i Vere je elio vjerovati da je zbog toga njemu tako hladno. Znao je da je neto drugo posrijedi. Bio je neosjetljiv na vremenske nepogode. Bez obzira na uzavrelu vruinu, ledenu studen, susnjeicu ili meavu, nikada nije osjetio tjelesnu nelagodnost vrijednu spomena. Nikada nije bio bolestan, premda je uasno zlopatio svoje tijelo, izlaui ga svakojakim boletinama, ak i najgorim zarazama... Odgurnuo je u stranu slike iz pamenja prije nego to su se mogle u cijelosti oblikovati i usredotoio se na sve blieg protivnika i cestu ispred sebe. ekalo ih je jo nekih dvadeset pet milja po vjerojatno najgorem vremenu i najpodmuklijem terenu. Jasno je vidio petest mjesta gdje bi ona mogla nastradati, a on e biti predaleko da joj priskoi u pomo. Predaleko, kao i uvijek, kad je bio potreban. Skrenuo je u dvorite krme Talbot i nakon nekoliko minuta otamo iziao, sa svjeim konjem pod ormom, a cijelo je vrijeme u njegovu duhu brecao pripjev poput pogrebnih zvona. Predaleko. Prekasno. Pucnuo je biem iznad konjske glave i ivotinja se ispruila i protutnjala irokom seoskom ulicom.

-138-

Pompea

www.Crowarez.Org

Na isti nain, ne tako davno, utrkivao se poljima i seoskim ulicama... Ali nije mogao na to misliti, na proljee zbog kojega je otada zamrzio proljetno doba i provodio vrijeme cvatnje pijan kao zemlja. Proletjeli su mimo Clandon Parka i uli u dugaki ravan odsjek prije Meroe Commona koji je na poetku bio potpuno pust. Vere je vozio dalje, ee nego prije, vapei u sebi da se njegova protivnica urazumi. Nije se mogla nadati da e pobijediti. Bio je predaleko ispred nje. Morala bi odustati. Trent se opet okrenuo da pogleda. "Je li jo tamo?" upitao je Vere strahujui od odgovora. "Stie nas." Uletjeli su u Guildford, poskakujui po poploenoj ulici, poveavajui brzinu niz padinu. Ali cabriolet se sve vie pribliavao. Preli su preko rijeke Wey, udarili uz brdo Saint Catherine, gdje su se konji usporili muei se na strmom usponu i bili preumorni da bi ubrzali korak poslije prolaska kroz Pease Marsh Common. I cijelo to vrijeme cabriolet se pribliavao, sve dok Vere nije praktiki poeo osjeati kako mu protivniki konj die za vratom. Ali bio je svjesniji pobjenjela vjetra, sve niih nebesa i prijetee tutnjave u daljini. Razmiljao je o sljedeem groznom dijelu ceste: dvanaest milja mukotrpnih uspona i pogibeljnih nizbrdica. U duhu je vidio prolom oblaka, uspaniene konje... vritanje... prevrtanje preko ruba ceste... cabriolet razbijen u komadie. Pokuavao se uvjeriti da je ona odustala, ali sa svakom prije enom miljom rasle su njegove sumnje. Kad ju je uope vidio da je ustuknula? Dok je spaavala gospo icu Price u Vinegar Yardu... mlatila Crenshawa ispred Crockforda... rugala se u brk Ainswoodu u Plavoj sovi... preruavala se u mukarca kod Jerrimera... penjala se uz kuu Helene Martin... gegala se polugola kroz Covent Garden... glumila kradljivicu dragulja u Ulici Francis... Grenvilleova je bila spremna na sve, niega se nije bojala. A kad je bio u pitanju ponos, Vere je mogao zamisliti samo jednu osobu koja se mogla s njom mjeriti u istoj i nadmonoj aroganciji, a to je bio glavom lord Belzebub. S tom milju postao je svjestan da mu neto mirka s dalekih rubova sjeanja oblai neke slike, neko prepoznavanje. To se i prije javljalo, vie nego jedanput, i nestalo je ovaj put kao to je nestajalo u prijanjim prigodama, ostavljajui katkada za sobom rije ili reenicu da ga mui izvan dohvata misli. Pustio je da to pro e jer mu sjeanje i prolost nisu bili toliko vani kao sadanjost. Sada nije mogao vie vjerovati da e ta ena odustati, makar nastupio etrdesetodnevni potop ili apokalipsa. U njezinoj naravi nije bilo mjesta za povlaenje

-139-

Pompea

nimalo vie nego u njegovoj. Razlika je bila u tome to njemu nije bilo vano to e se dogoditi. Kad se uvezao u dvorite krme u Godaimingu, donio je odluku. Cabriolet je odmah stigao po tragu njegovih kotaa. Iz oblaka su padale hladne kapi i prijetea orljavina je postajala glasnija. "Ovu oluju ne moemo prestii, Grenvilleova", doviknuo joj je preko strke u dvoritu. "Zaustavimo se i nitko nije izgubio. Toliko smo blizu nerijeena ishoda da nema nikakve razlike." "Hvala Bogu", promrmljao je Bertie pokraj njega. Izvukao je rupi i obrisao elo. Lydia je samo zurila u njega na hladan i ubojit nain koji se Vereu inio nepodnoljivo izazovnim. ak i sada, kad se pogibeljno pribliavao rubu panike, outio je izazov i poelio da je prodrma. "Izgubili ste ivce, je li?" rekla je ona, a glas joj je bio jednako hladan i smiren kao to je pogled bio izazovan. "Ne mogu vam dopustiti da poginete zbog mene", rekao je on. Konjuar je doveo njezina konja. Bio je to krupan, crn ukopljenik s divljim sjajem u oku. "Vrati tu ivotinju natrag", otresao se na ovjeka. "Svaka budala moe vidjeti da je plahovit." "Upregnite ga", zapovjedila je Lydia. "Grenvilleova..." "Pobrinite se za svoju zapregu, Ainswood", rekla je ona. "Vidimo se u Liphooku." "Nerijeeno, kazao sam, vrag vas odnio! Nitko nije izgubio. Jeste li gluhi, eno?" Ona ga je samo prostrijelila jo jednim gorgonskim pogledom i okrenula se da podigne krov na cabrioletu. "Ne morate se za mene udati!" viknuo je on. "Gotovo je, zar ne razumijete? Zavreno je. Dokazali ste da ste sposoban voza." "Oito je da nita nisam dokazala. Hej, vi tamo", zovnula je konjuara. "Pomozite nam s krovom, prestanite blejati u nas." Dok je Vere u nijemoj nevjerici promatrao, krov se na cabrioletu podignuo i ona paklena ivina nala se pod ormom. Prije nego to je Vere mogao povratiti prisutnost duha da bi skoio s tilburya i nju povukao dolje sa sjedita, vranac je sunuo naprijed odgurnuvi u stranu zaprepatena konjuara i pritisnuvi gospo icu Price uz naslon sjedita. U sljedeem trenutku cabriolet je izletio iz dvorita. Iznad povika i psovki momaka iz konjunice, Vere je uo smijeh Grenvilleove. "Zaboga, Lydia, ova ivotinja je luda", protisnula je Tamsin. Drala se za bokove koije objema rukama pametan odgovor s obzirom na vranevu vratolomnu brzinu.

-140-

Pompea

www.Crowarez.Org

"Vojvodu e udariti kap, znate da hoe. Sigurna sam da je smrtno zabrinut, jadan ovjek." "Jesi li ti zabrinuta?" upitala je Lydia ne skidajui oiju s ceste. Vranac je bio razigrana zvijer, da se razumijemo, i dovoljno snaan da ih uznese na Hindhead Hill dobrim korakom, ali imao je hirovitu sklonost da vue ulijevo. "Nisam. Ovo je previe uzbudljivo." Tamsin se nagnula naprijed i zurila preko navuenog krova. "Poinju nas opet stizati. Lice sir Bertrama veoma je rumeno." Grom je zagrmio nad Witley Commonom. Lydia je zamijetila munju u daljini. Jo jedna orljavina slijedila je nakon kratke stanke. Djevojka je opet sjela. "Ne mogu zamisliti kako ste pribrali snagu volje da odbijete prijedlog njegove milosti. Bio je tako uasno uznemiren. Znam da on strahovito izaziva, i mogao je ponudu o nerijeenom ishodu taktinije iznijeti..." "On vjeruje da sam ja toliko tupoglava i neodgovorna da u se usmrtiti i tebe povui za sobom", rekla je Lydia oporo. "Zbog toga je uznemiren, i to je nepodnoljivo." Krajikom oko nazrela je jo jednu svjetlosnu strijelu. Slijedio je dubok prasak groma. "Da je bilo po njegovu, ja bih pokorno sjedila kraj njega", nastavila je. "Pritom bih s oboavanjem zurila u njegovo varljivo lice. Ali on ne e od mene napraviti privatno vlasnitvo i vezati me uza se dok nas smrt ne razdvoji, ako se mene bude pitalo." Bili su prevalili polovicu dugake uzbrdice. Vranac se poinjao usporavati, ali nije pokazivao znakova da bi se elio odmoriti. "To ne bi bilo tako loe ako bi on uzvraao oboavateljske poglede", rekla je Tamsin. "To je jo gore", rekla je Lydia. "Ainswoodovi oboavateljski pogledi mogu biti smrtonosni. Imala sam primjer u Covent Gardenu, sjeti se. Njegova milost na koljenima, dok s puno tovanja gleda u neije lice, predstavlja strahovit prizor." "Voljela bih da sam to vidjela." "Ja bih voljela da nisam", rekla je Lydia. "Morala sam usredotoiti misli na Susan, na njezine osjeajne oi koje su ispunjene pohlepnim pseim brigama kao to su hrana ili igra ili umiljavanje. Inae bih se bila rastopila na mjestu." "Jadna Susan. Kako je vojvoda bio opak koristei je protiv vas." "Jadna Susan, doista. Njezino je ponaanje bilo sramotno." "Moda joj ga je jednostavno bilo ao", rekla je Tamsin. "Vi znate kako ona osjeti kad je netko bolestan ili nesretan ili uznemiren. Juer je primjerice Millie bila izvan sebe jer je malo spalila pregau. Susan joj je prila i ispustila loptu kraj njezinih nogu i liznula joj ruku kao da... Oh, zaboga, to su vjeala." Gotovo su stigle na vrh brijega. Na blioj strani stajala su vjeala kraj sela Hindhead. Pljusak je udarao po krovu koije, a zavijanje vjetra mijealo se sa sablasnim kripanje

-141-

Pompea

lanaca na vjealima. Munje su sijevale na rubovima Devils Punchbowl, na daljoj strani, a gromovi su gruhali dodajui zloslutno bubnjanje tomu sotonskom koncertu. Navrh brijega Lydia je zaustavila konja, jer se puio i oito ga je trebalo odmoriti. Ali nakon nekoliko minuta poeo se vrpoljiti i nestrpljivo natezati strange, elei krenuti. "Ba si jogunast, ha?" rekla je Lydia. "Ipak, prijane moj dobri, ne e s nama naglavce pojuriti nizbrdo." ula je iza sebe blizu iza sebe tandrkanje kotaa i kloparanje kopita. Ispred nje pruala se pogibeljna padina, s dubokim koloteinama teretnih kola s obiju strana. Jedini znak ivota u toj pustoi bio je dim koji se uzvijao iz Sedam bodljika, odvratne krme u kojoj nije eljela nai sklonite. Taj dio ceste prema Portsmouthu, obino prometan, bio je praktiki pust zbog oluje. Oito nije bilo vrijeme ni mjesto da se doivi prometna nezgoda. Kia je srdito bubnjala po krovu koji im zbog vjetra nije naroito pomagao da ostanu suhe. Ali Lydia nije imala energije da misli na neudobnost, jer je imala pune ruke posla s vrancem. Suprotstavljao se njezinim naporima da ga uspori dok je tvrdoglavo i na tipian muki samoubilaki nain vukao prema rubu ceste. Kad su stigle na dno brijega, ruke su je boljele, a vranac jo nije pokazivao znakova umora. Lydia je s osjeajem krivnje pogledala Tamsin. Njezina je suknja bila mokra i sva je drhtala. "Jo dvije milje." Lydia je morala povisiti glas da bi je drubenica ula kroz bubnjanje kie i kotrljanje gromova. "Samo sam mokra", rekla je Tamsin cvokoui zubima. "Neu se rastopiti." Neka mi Bog oprosti, pomislila je Lydia kad ju je zapekla savjest. Nije smjela dopustiti da joj se Tamsin pridrui, nije uope smjela pristati na tu suludu utrku. U najmanju ruku, morala je prihvatiti Ainswoodo vu ponudu primirja. Ako se Tamsin smrtno prehladi... Munja ju je gotovo izbacila iz sjedita na koiji, a grmljavina koja je u hipu slijedila kao da je potresla cestu ispod njih. Vranac se propeo na stranje noge uz ustraeno njitanje, a njoj su ruke gorjele dok se naprezala da ga smiri i odmakne od ruba ceste prije nego to ih svali u jarak. Svijet se u trenutku pomraio, zatim je opet zasljepljujue zasjao kad je iznad panjaka bljesnula munja, praena zagluujuim praskom. Trebao joj je jedan trenutak da razabere druge zvukove: ula je povike, njitanje konja od boli ili straha, tandrkanje kotaa na koiji. Onda je vidjela kako se neto strmoglavljuje nizbrdo, nekoliko palaca daleko od njezinih kotaa. Lydia je trgnula cabriolet ulijevo, opazila kako se tilbury lu aki mie udesno dok je protutnjao kraj nje i zamalo izbjegao sudar. Munja je ponovno bljesnula,

-142-

Pompea

www.Crowarez.Org

a ona je ulovila Ainswoodov ukoeni obris, vidjela ga kako potie konja asak prije lomljave s nebesa i sljedee, strasnije lomljave kad se tilbury prevrnuo preko daljeg ruba ceste. Lydia je bila svjesna kie koja je lijevala kao iz kabla, bila je svjesna zasljepljujue munje i zaglune grmljavine, i glasova isto tako, ali tek kao neega to je daleko, u nekom drugom svijetu koji je bio beskrajno udaljen. Sav svijet koji je poznavala leao je u tom trenutku u previe mirnom obliku pokraj olupine, i inilo se da je prola itava vjenost dok se ona spustila do njega u koloteini. Pala je na koljena, u blato, gdje je on leao potrbuke. Evo padam niice pred tobom. Sjetila se kako je pred njom kleao u Covent Gardenu i ula zvuk njegova teatralno preklinjuega glasa i vidjela prosjaj smijeha u njegovim prijevarnim oima koje su opovrgavale skruen izraz lica. Uasan, lud smijeh poeo se u njoj ra ati. Ali nije pala u histeriju. Povukla ga je za kaput. "Ustani, dovraga. Oh, molim te." Nije plakala. Kia je punila njezine oi, u grlu ju je grebalo zbog hladnoe. Bilo je tako hladno, a on je bio tako teak. Poderala mu je kaput pokuavajui ga prevrnuti na le a, a nije ga mogla ostaviti da lei ondje u blatu, i tako ga je potezala za revere. "Probudi se, glupane jedan, tvrdoglava ivino", kriala je. "Oh, probudi se, molim te." Ali on se nije htio probuditi, a ona ga nije mogla podignuti. Mogla je samo drati u krilu njegovu glavu i brisati mu blato s lica te zapovijedati i prepirati se i moliti i obeavati bilo to. "Nemoj mi umrijeti, zvijeri jedna", guila se od neega to joj je gorjelo u grlu. "Sazrela sam... vezana uz tebe. Oh, osvijesti se. Nikada nisam mislila... Oh, bit u nesretna. Kako si to mogao, Ainswood? To nije poteno, nije asno od tebe. Osvijesti se. Pobijedio si." Prodrmala ga je. "uje li me, oholi blesave? Pobijedio si. Pristat u. Prsten. upnik. Cijela ta vraja pria. Tvoja vojvotkinja." Opet ga je prodrmala. "To si elio, zar ne ? Odlui se. Sada ili nikada, Ainswood. Ovo ti je posljednja prilika. Probudi se, prokletnie, i oeni se sa mnom." Opet ju je zaguio jecaj. "Ili u te ostaviti kako sam te nala." Nagnula je glavu, sva oajna. "Ovdje. U blatu. U jarku. Znala sam da e... l-loe zavriti." Vereu je bilo jako loe. Beznadan sluaj. Trebao je otvoriti oi prije nekoliko reenica, ali bojao se da bi se probudio i otkrio da je to bio samo san: njegova adaja od djevojke kori ga i jadikuje zbog njega. Ali to nije bio san, i ona je morala biti promoena do koe, a on je morao biti najvea hulja na svijetu kad ju je izvrgnuo opasnosti da se razboli na njegov nevrijedni raun. I tako je Vere podignuo ruku i privukao njezino lijepo tvrdoglavo lice k svojem licu. "Ja sam mrtav, a jesi li ti an eo, ili si to samo ti, Grenvilleova?" proaptao je.

-143-

Pompea

Poela se odupirati, ali on nije bio toliko slab ili toliko plemenit - da je pusti bez poljupca. Obuhvatio je njezin zatiljak i zadrao je, a ona je popustila, kao uvijek, u trenutku. Tada je spoznao da to nije bio san. Nijedan san nije imao tako sladak okus ljive kao njezina meka, zrela usta, i on je uivao u njima, produujui i produbljujui poljubac, upijajui je dok se nad njima prolamala oluja. Ali kad ju je napokon oslobodio preko volje, toliko nerado da bi ga trebalo proglasiti svecem zbog suzdravanja istina je mugnula pokraj njegove strae i on je promuklo rekao: "Volio bih tebe, zloesta djevojko, nego sve serafime u raju. Hoe li me uzeti, mila? Misli li to doista?" Ispustila je drhtav uzdisaj. "Da. Doista to mislim, kuga te odnijela. I nisam mila. Usta), velika varalice." Bertiju to nije bila prva prometna nesrea. Bilo je to me utim prvi put da nije upravljao koijom kad se dogodio udes. Ipak, kao to je kazao gospo ici Price nekoliko asaka poto je gospo ica Grenville pohitala dolje do Ainswooda, ak ni najspretniji voza ne bi bio mogao sprijeiti prevrtanje. Uplaivi se munje, konj je ustuknuo s tolikom snagom da je slomio jedno rudo tilburya. Drugo se slomilo kad se koija prevrnula. Konj je odskoio poteui za sobom ostatke vune opreme. Bertie je u zadnji as iskoio i samo se malo ugruhao na cesti. Odmah bi bio potrao dolje do Ainswooda da gospo ica Grenville nije ve bila napustila cabriolet i uinila to isto. Zatim je prva Bertijeva misao bila "najprije dame", pa je pohitao da pomogne gospo ici Price koja je ostala da se brine o oito vatrenu vrancu. Kako joj je Bertie objasnio, ako je Ainswood poginuo, nitko mu ne bi mogao pomoi. Ako nije poginuo, vjerojatno bi se traila potpora da ga se izvue iz koloteine i odveze u Liphook. Budui da se tilbury sav raspao, a u cabriolet ne mogu stati etiri osobe, Bertie se s gospo icom Price pourio u itavom vozilu da potrai pomo u selu. To nije dugo potrajalo. Svratiste Sidro bila je nepunu milju daleko od mjesta udesa, i bila je prepuna Ainswoodovih prijatelja koji su nestrpljivo ekali ishod utrke. Za nekoliko minuta neija je koija bila pripremljena i upuena da spasi vojvodu. Bertie nije na kraju bio siguran ija je to koija bila, jer je do tada zapao u duboko stanje rastresenosti. Pometnja je poela na putu prema svratitu, kad je Bertie ugledao putokaz koji je pokazivao pravce i udaljenosti nekoliko okolnih sela. "Oh, velim ja", rekao je trepui. "Blackmoor. To je bilo to." Gospo ica Price je do tada bila malko ukoena, iako znatno oputenija nego kad je s njom zadnji put govorio, u petak. Tada se ljutito kooperila zbog ovoga ili onoga, a on bi dao da ga objese ako je pojma imao o emu se radilo. Kad je preuzeo upravljanje cabrioletom, ne bi se bilo reklo da joj to toliko smeta, ali tijekom kratke vonje do sela ipak nije bila razgovorljiva i prijazna kao obino.

-144-

Pompea

www.Crowarez.Org

Me utim, kad je spomenuo Blackmoor, okrenula se prema njemu s otrim ispitivakim pogledom na koji je bio priviknutiji. "Vi poznajete to selo?" On je odmahnuo glavom. "Ne. Bila je slika. Charles Broj Dva, samo ne on, nego njegov prijatelj, i ne znam ta je uinio da dobije naslov na raun onih dugih plavih kovra koje su me navodile da se pitam zato neki ovjek eli izgledati ko ensko. I tako nisam sluao na oba uha u onaj as, ali njega sam htio uti. Uope ne kralja, vidi." Gospo ica Price je neko vrijeme zurila u njega. "Duge, ute kovre", rekla je. "Prijatelj kralja Karla Drugoga. Dakle, vjerojatno vitez. Vidjeli ste sliku dvorjanina, kraljeva prijatelja." "I mogao je biti brat gospo ice Grenville", rekao je Bertie dok je zaustavljao koiju ispred ulaza u krmu. "Samo nije mogao, jer je mrtav ve nekoliko stoljea. Prvi grof od Blackmoora, koji se najvie svi a mojoj kletoj sestri, kae ona, zbog toga to... Tako mi Jupitera, eno ga, kad se uope nisam nadao da e doi nakon kratke obavijesti, i samo molim Boga da nije sa sobom doveo moju sestru." Gospo ica Price je svratila krupne sme e oi na vrata svratita Sidro gdje je stajao markiz od Daina sa svojim slavnim strahovitim pogledom na koji se Bertie ipak donekle naviknuo. Gospo ica Price nije bila na nj naviknuta jer je protisnula "Oh, Boe moj" i pala u nesvijest. To je bio trenutak kad je Bertie zapao u akutno stanje rastresenosti.

-145-

Pompea

Dvanaest
Naravno, ja u u svemu tome biti s vama", rekla je Tamsin dok je dugakim iglama vjeto uvrivala Lydijinu kosu. "Sada sam savreno dobro. Onesvijestila sam se zbog uzbu enja koje se udruilo s gladi. Ali ne osjeam ni najmanju slabost. Ovo je najuzbudljiviji dan to sam ga doivjela, i odbijam propustiti ijednu minutu dok se ne privede zavretku." Dvije su ene bile u sobi svratita Sidro. Lordovi Dain i Sellowby stigli su u privatnoj etveroprenoj koiji kad su Lydia i Ainswood gacali po blatu prema Liphooku. Spomenuli su Tamsinino onesvjetenje zbog uasa kad je ugledala Daina, kako ga je objanjavao Sellowby ali Lydia je tada bila u prevelikoj pometnji da bi se uzrujavala zbog svoje drubenice. Njezina pometnja nije se ticala iskljuivo Ainswooda, iako joj je njezin suosjeajni ili slaboumni pristanak da se uda zadao prilian nemir. Ali i Dain je unio zbrku u njezin svijet. Iako je trebalo da Lydia bude zrcalna slika Dainova oca, ni sadanji markiz ni Sellowby nisu pokazali ni najmanji traak prepoznavanja za vrijeme kratke vonje do krme ili u trenutcima nakon ulaska u nju, kad je dogovoreno da e se vjenanje obaviti im se mladoenja i mladenka operu i presvuku u istu odjeu. U to vrijeme Lydia nije bila sposobna sroiti nijednu suvislu primjedbu na vojvodino navaljivanje da se to prije nadu u branim okovima. ak i sada, nakon vrele kupelji, aja i oblaenja uz Tamsininu pomo, Lydia se i dalje ljuljala kao na moru. Osjeaj da joj se die eludac dok stvari izmiu ispod njezina nadzora nije bio ugodan. "Morala sam barem zahtijevati vremena za odmor", rekla je. "Ali Ainswood... oh, on je toliko uporan i nestrpljiv, i tako je nemogu kad mu se neto uskrati." "Malo bi imalo smisla odga ati vjenanje kad je sve pripremio", rekla je Tamsin. "Zar nije udno kako moe biti sre en kad ima snaan poticaj?" "To vie slii na oholost i bahatost", rekla je Lydia. "Ipak, sve je drao u svojim rukama, i prijatelji su se ve bili okupili, i tako mi se inilo da bismo mogli ve jednom s tim zavriti." Tamsin se odmaknula jedan koraaj da se divi urednoj frizuri koju je stvorila. Nekoliko mekanih, valovitih zlatnih vitica uokvirivalo je Lydijino lice, a klupko vlasi koje je obino motala i na razne naine uvrivala na zatiljku bilo je uredno skupljeno na njezinu tjemenu. "Kad bi bilo uinjeno, kad je uinjeno, tada bi dobro bilo da je uinjeno brzo", Tamsin je sa smijekom citirala stihove iz Macbetha. "Lady Dain je rekla da e mukarac, to dulje bude primoran ekati, to vjerojatnije dospjeti u iracionalno stanje. Rekla je da se to

-146-

Pompea

www.Crowarez.Org

dogodilo lordu Dainu, i s njim je bilo gotovo nemogue imati posla u vrijeme kad su se vjenavali. Tjedni priprema za vjenanje zamalo da nisu i nju doveli do ludila, kazala mi je, iako ona nije od one vrste koju je lako smesti." "Organiziranje toga vjenanja moralo je biti poput priprema za Waterloo", promrmljala je Lydia. "Bilo je veoma raskono. Crkva je bila dupkom puna, a jo vie je ljudi ekalo svadbeni doruak." "A njezin ukus je skup, prema lordovim rijeima." "No, kod nas ne e biti veoma raskono." Lydia je prouavala svoj odraz u zrcalu. "Osim moje kose. Kako si me elegantno uredila od vrata nagore." Ali to je samo privid, pomislila je. I sada ni sama nije bila sigurna tko je zapravo ona. Zamilja sebe kao veliku damu, zar ne? pitao ju je tata podrugljivo svih onih davnih godina. I to je bilo sve, oito: puke matarije o maminu dijelu u sebi koji bi pripadao obitelji Ballister. Inae bi Lydia sigurno otkrila neto iznena enje, neugodu, ak zabavu na Dainovu tamnom licu. Ali on ju je tek vrlo kratko pogledao, sauvavi pozornost za svoga nekadanjega kolskog druga Ainswooda. Kad je Sellowby poslije Dainova vjenanja primijetio da je opazio neku enu koja je mogla izii iz galerije portreta u Athcourtu, po svoj prilici je samo razabrao nejasnu slinost iz daljine, zakljuila je Lydia. Iz blizine slinost se doista morala pokazati nejasnom, jer se inilo da ga se toga dana nisu kosnule crte njezina lica nimalo vie negoli Daina. Moda je bilo upravo tako. Valjda je mama vidjela prijanjega lorda Daina u nekoj povorci ili pri izlasku iz koije. Iz daljine je moda zapazila slinost s Lydijom, i zatim izgradila dugaku nestvarnu priu o tome. To nije moglo iznenaditi Lydiju. Njezino nadahnue za Ruu iz Tebe poteklo je iz traerskih novinskih lanaka u kojima se opisivao zaruniki prsten lady Dain, krupni nebrueni rubin optoen dijamantima. "Ja ne mislim da je vojvodi stalo do toga kako izgleda vaa kosa", rekla je Tamsin vraajui Lydiju u sadanjost. "Sigurna sam da bi se vama smjesta oenio, kakvi god ste bili, s kosom koja se cijedila niz zablaeno lice i s kapom koja vam je visjela o vratu kao mokra krpa." "Ni on nije sliio na nekoga gizdelina", rekla je Lydia ustajui sa stolice kraj toaletnog stolia. "U svakom sluaju bio je promoeniji nego ja i sigurno bi obolio stojei u mokroj odjei za vrijeme obreda. Nisam eljela provesti prve dane braka njegujui ga tijekom upale plua." Okrenula se da se sretne s Tamsinim pogledom. "Ti vjerojatno misli da sam luda, ili u najmanju ruku hirovita." "Ja mislim da je bilo pogrjeno govoriti za svoje osjeaje prema njemu da su 'srednjokolska zalu enost' ili 'instinkt za parenjem' ili 'delirij poude', kao to ste inili." Tamsin se tiho nasmijala. "Imala sam osjeaj da raste na vama..." "Kao gljivice, hoe rei." "Nema smisla pretvarati se da vas nije briga za njega", nastavila je Tamsin. "Vidjela sam kako iskaete iz koije ne mislei na oluju, na usplahirenog konja, ni na to osim vojvode od Ainswooda." Nacerila se. "To je bilo neizmjerno romantino."

-147-

Pompea

"Romantino." Lydia se namrtila. "Ja u se razboljeti." "To su mladenkini ivci." Tamsin se pomaknula do vrata. "Usudila bih se rei da je on u gorem stanju nego vi, i sada proivljava agoniju. Najbolje bi bilo da dopustimo sveeniku da vas izvue iz bijede." Lydia je podignula bradu. "Ja nisam podlona napadajima nervoze, gospo ice Bezobraznice. Ne nalazim se ni u kakvoj vrsti bijede. Savreno sam pribrana." Zakoraila je prema vratima. "Za kratko vrijeme bit u vojvotkinja od Ainswooda, a tada", prostrijelila je okom svoju drubenicu, "vama seljacima je bolje da budete na oprezu." Naglo je izila iz sobe, pratila ju je nasmijana Tamsin. Zahvaljujui Dainu, Sellowbyu i Trentu, Vere je bio na dobrom putu da postane rastresen. Nijedan od njih trojice nije mogao ni pola minute zadrati jezik za zubima i dopustiti ovjeku da razmilja. "Velim ja, to je najudnija stvar", govorio je Trent, "i ne shvaam kako to ne moete vidjeti, jedino ako to nije na raun kie i blata, ni ro ena je majka ne bi prepoznala..." "Naravno, ja sam je prepoznao", rekao je Sellowby. "Vidio sam je pred crkvom poslije Dainova vjenanja. Teko ovjek moe ne zapaziti zgodnu mladu enu takvih monumentalnih razmjera. Izgledala je kao krasan cvijet u gomili novinarskog korova. Da i ne spominjem kako su enska piskarala rijetka trava, i mogla je bici samo jedna Lady Grendel. ak iz daljine njezina je pojava bila napadna." "To sam ba mislio", ustrajavao je Trent. "Visoki ovjek sa zlatnim kovrama kojega sam vidio..." "Ja to ne bih nazvao zlatom", upao je Dain. "Rekao bih poput Iana. I nigdje se ne vide kovre." "Blijedo zlato", sloio se Sellowby. "Podsjetila me..." "Onaj ovjek, onaj vitez to ga je moja sestra..." "Grof Esmond", nastavio je Sellowby. "Ali nemaju iste oi. Njezine su svjetlije plave." "I ne moe biti Francuskinja", rekao je Dain. "Nisam rekao da je Francuskinja, samo da je takva bila rije kojom su se sluili, imala je neto s konjima, gospo ica Price veli da je cheval..." "Ja sam uo glasinu", nastavio je Dain kao da njegov urjak nije ni bio ondje, "da je ro ena u movari na Borneu i da su je odgojili krokodili. Ne bih rekao da zna njezino podrijetlo, je li, Ainswood? Nisam siguran ni da na Borneu ima krokodila." "Kojega je vraga meni stalo do njezina podrijetla?" odbrusio je Ainswood. "elim samo znati gdje se djenuo prokleti upnik i namjerava li mladenka sii na vjenanje do kraja ovoga stoljea."

-148-

Pompea

www.Crowarez.Org

Trebalo mu je samo pola sata da se okupa i odjene, i cijelo je vrijeme reao na Jaynesa. To je njegovoj milosti ostavilo jo sat i pol vremena da vrti palce ekajui svoju buduu vojvotkinju, a cijelo se vrijeme grizao da je oboljela i da polako izdie kroz ognojeno bolno grlo dok njegovi prijatelji naklapaju o tonoj boji njezine kose i oiju te se pitaju ima li krokodila na Borneu. "Moda se predomislila", rekao je Dain s podrugljivim polu smijekom koji mu je Vere poelio akom skinuti s arogantnog lica. "Moda je pristala da se za te uda dok je bila izvan sebe, a poslije joj se vratio zdrav razum." "Pristala sam da se za nj udam iz samilosti", stigao je hladan enski glas s vrata. "I zbog osjeaja gra anske dunosti. Ne moemo mu dopustiti da juri kao lud po javnim cestama razbijajui koije i uznemirujui konje." etiri su se mukarca istodobno okrenula prema govornici. Vereova adaja stajala je na vratima, u crnini od glave do pete, zakopana do grla. Kad je ula, bombasin je zaumio poput sugestivna aptanja. Gospo ica Price pratila ju je u stopu, a sveenik je bio na zaelju. "Idem pronai svoju enu", rekao je Dain poavi prema vratima. "A vi nemojte ni pomisliti da ponete bez nas. Ja moram predati mladenku." Grenvilleova je podignula obrve. "Izvlaili su slamke", objasnio je Vere. "Trent je mladoenjin kum, a Sellowby je zaduen za strau na vratima, da ne puta unutra gomilu bunih pijanaca." Gomila je bila stjerana u veliku zajedniku blagovaonicu, gdje su se zabavljali pjevanjem prostakih pjesama i zastraivanjem nesretnih putnika koji su se zaustavljali da se sklone od oluje. "Tvojim prijateljima je ve bila uskraena zabava da budu svjedocima tvoga spektakularnog zavretka utrke", rekla je njegova adaja. "Ne mogu zamisliti da ih eli liiti i ovoga spektakla." "Uvjeravam te, Grenvilleova, oni nisu u stanju da to prate", rekao je on. "Polovica njih u ovom asu ne bi razlikovala mladoenju od bave vina a glavnina bi radije bila pokraj bave vina." "Ovo je sveana prigoda", dodao je sveenik strogo. "U posveeno stanje braka ne smije se olako ulaziti, niti..." Prestao je govoriti kad je na nj pao Lydijin ledenoplavi pogled. "To jest, dobro." Olabavio je ovratnik. "Moda bismo mogli zauzeti mjesta." Verea je ponovno gnjavila dosadna i nametljiva misao iz blijeda pamenja ili to god je to bilo. Ali u tom je trenutku uao Dain sa enom, i lord Belzebub je preuzeo dunost, kao to je vazda htio, te je odredio da ovaj stoji ovdje a onaj ondje i da jedan radi ovo a drugi ono. U drugom trenutku poslije toga poeo je obred, i tada je Vere mogao misliti samo o eni koja je stajala kraj njega, o tome da e postati njegovom, apsolutno i zauvijek.

-149-

Pompea

Mladenka i njezine pratilje povukle su se nekoliko sati ranije, ali ve je bila minula pono kad su prijatelji dopustili Vereu da umakne s orgije nakon pira, i to se zbilo samo zbog toga to je netko Carruthers ili Tolliver isporuio jato drolja. U tom je asu Dain odluio da oenjeni mukarci mogu po volji otii. Iako Trent nije bio oenjen mukarac, otiao je s njima, pokuavajui i dalje natjerati Daina da saslua neku nerazumljivu teoriju ili priu ili to mu drago o Karlu Drugom i vitezovima ili o neemu drugome to je sam Lucifer mogao znati. "Znam da je to bilo na tvome imanju", kazivao je Trent svojem zetu dok su se njih trojica penjala uza stube. "U galeriji slika, koja je sigurno duga itavu milju, i on je bio u nii, i Jessica je rekla da joj je najdrai..." "Galerija je duga sedamdeset koraaja", rekao je Dain. "To e Ainswood potvrditi. Na dan pogreba moga oca, postavio sam jedan on njegovih portreta na stalak i predloio natjecanje u streljatvu. Ti se toga sjea, je li, Ainswood? Tvrdio si da je uporaba portreta moga milog tate umjesto mete nezrela umiljenost. Uvjeravao si me da bih vie zadovoljstva naao rasturujui onu opaku rusokosu Charity Graves u gospodarovoj lonici. Poto si je sam iskuao, smatrao si da je vrijedna mojih napora." Potapao je Verea po ramenu dok su stizali navrh stuba. "Ah, dobro, mladiu moj, ti su dani proli. Nema za nas vie dijeljenja bludnica. Moramo to initi s damama, i svatko samo s jednom." Okrenuo se prema Bertiju. "Laku no. Ugodne snove." "Velim ja, Dain, ali ti..." Dainov smrtonosno crn pogled presjekao ga je u rijei. Bertie je popravio maramu oko vrata. "Tako je. Dobro." Odmaknuo se od Daina. "Hou rei, estitam, Ainswood, i laku no, i jako sam zahvalan, zna mladoenjin kum. Poaen sam." Stisnuo je Vereu ruku, kimnuo Dainu, zatim pobjegao u svoju sobu. U kutku Vereova mozga neto ga je magliasto opet drailo, ali njegov se pogled iskrao niz hodnik do zadnjih vrata iza kojih je ekala vojvotkinja, i ta vrela spoznaja izbrisala je maglene pramike koji su mu dosa ivali. "Moja lady oekuje nae derite negdje u veljai ili oujku", rekao je Dain i svratio Vereovu pozornost na sebe. "Potrebni su mu kumovi. Moda ete ti i tvoja mladenka prihvatiti tu ulogu." Vereu je bio potreban trenutak da povjeruje svojim uima, zatim jo jedan da probavi sve to je ilo uz Dainov prijedlog. Grlo mu se stisnulo. Usprkos vremenu, odijeljenosti, nerazumijevanju i ivotnim nedaama, on i Belzebub bili su i dalje prijatelji. "Zbog toga si dakle toliko uporan da me vidi oenjena", rekao je glasom koji nije bio jako vrst. "Bio sam uporan zbog nekoliko razloga", rekao je Dain. "Ali ne elim te zaustavljati da slua moje razloge. Ti ima... odgovornosti." Lagano se nasmijeio. "Ne u te zadravati." Na svoju prepast Vere je osjetio kako mu vruina udara u lice.

-150-

Pompea

www.Crowarez.Org

"Ti se rumeni, Ainswood", rekao je Dain. "Danas je uistinu dan udesa." "Idi k vragu", promrmljao je Vere i krenuo niz hodnik. Iza le a je uo Dainovo tiho smijuckanje. "Ako budete u neprilici to vam valja initi, vaa milosti", dobacio mu je prijatelj, "slobodno pokucajte na moja vrata." "U neprilici to mi valja initi, zbilja", odgovorio je Vere ne okreui se. "Ja sam te nauio svemu to zna, Belzebube a to nije ni pola onoga to znam." uo je jo sotonski grohot koji je trebalo smatrati smijehom, zatim zvukove otvaranja i zatvaranja vrata. "Da pokucam na tvoja vrata", nastavio je Vere ispod glasa. "Jako zabavno. Da puknem od smijeha. Kao da nisam stariji i kao da nisam bio onaj tko ti je doveo prvu drolju." Nestrpljivo je pokucao na vrata svoje sobe. "Prokleti sveznalica. Uvijek je bio takav. Trebao bih mu razbiti veliki kljun da ga..." Njegova je mladenka otvorila vrata. Bio je nejasno svjestan da je jo potpuno odjevena, ali nije zastao da se zbog toga udi. Uao je, nogom zatvorio vrata iza sebe, obujmio je rukama i snano pritisnuo uza se. Zaronio je licem u njezin vrat. Meka gusta kosa kakljala mu je obraz a njezin se miris uvlaio u njega i on ga je pohlepno upijao. "Oh Gospode, Grenvilleova", promrmljao je. "Mislio sam da im nikada ne u pobjei." Njezine su se ruke pruile uvis da ga obuhvate, ali ukoeno, dok joj se dugako tijelo treslo od napetosti. Podignuo joj je glavu da se u nju zagleda. Lice joj je bilo blijedo i zategnuto. Zelene oi uzvratile su mu vlastit odraz i jo neto drugo. Neto mrano i uznemireno. "Ti si umorna", rekao je olabavljujui strahovit stisak. "Imali smo vrlo dug i naporan dan." "Nisam umorna." Glas joj je drhtao. "Popela sam se smjesta ovamo i pala na krevet i zaspala prije nego to mi je glava dodirnula jastuk." Izvukla se iz njegovih ruku. "Probudila sam se prije sat vremena. Dovoljno sam se odmorila. I imala sam obilje vremena da razmiljam." "I to ti nije ostavilo vremena da se preobue u neto prikladnije za prvu branu no", rekao je odluno zanemarivi estok ugriz savjesti s kojom nije razgovarao. Nagnao ju je na brzinu u brak. Iskoristio je trenutak njezine slabosti. Vrlo dobro, dakle. On je bezobziran, uz to je razuzdan i nasilan i sve ostalo i tako dalje. Takva je njegova narav. "To je sasvim u redu. Bit u sretan da ti pomognem da izi e iz oklopa." Prinio je ruke prvom gornjem pucetu. "Ja nisam spremna konzumirati brak", rekla je ona kruto. "Nema problema." Otkopao joj je prvo puce. "Ja u te pripremiti."

-151-

Pompea

Odgurnula je njegove ruke od sebe. "Ovo je ozbiljno, Ainswood. Moramo razgovarati." "Grenvilleova, ti zna da ne moemo raspravljati vie od dvije minute a da se ne posvadimo", rekao je on. "Nemojmo noas razgovarati, to kae?" Poeo se baviti drugim pucetom. Njezina ruka, vrlo hladna, stisnula je njegovu. "Savjest mi ne e dopustiti da budem tvoja ena", rekla je. "elim ponitenje." "Tvoja savjest je izgubila pamet", rekao je on. Poljubio ju je u ravni, oholi nos. "To su samo mladenkini ivci." "Ja nisam ivana osoba." Glas joj se povisivao, postajao je drhtaviji. "Nisam histerina, i ti mi se ne e obraati svisoka. Samo mi se vratio zdrav razum." Zastala je, uvrstila eljust i podignula bradu. "injenica je da ja nisam dama, nisam ak ni upola dama. Ti si vojvoda od Ainswooda. Mora se oeniti s damom. To duguje svojoj obitelji." "Ja sam se oenio s tobom", rekao je nestrpljivo. "Ne elim damu. Ne bih znao to bih s njom inio." Zgrabio ju je za ramena. "Nadam se da se prema meni ne e ponaati kao iparica." "Ne moemo poi u krevet." Na njezinim su se obrazima pojavile dvije ruiaste toke. "Ne mora biti plodan i mnoiti se sa mnom. Ne smijem ti dopustiti da se uplete u takvu pogibao." "U takvu to? " "U moju obitelj." Guila se tim rijeima. "Ti nita ne zna o mojoj obitelji. Trebala sam ti prije kazati, ali bila sam previe uzbu ena. Bila sam toliko izbezumljena mislei da si poginuo, a onda..." Odmaknula se od njega. "To je tako besmisleno. eljela sam te usreiti, a ti si toliko navaljivao da se vjenamo bez odga anja. Ne znam zato sam te eljela usreiti, zato sam zamiljala da to mogu." "Mene je lako usreiti, Grenvilleova. Treba samo skinuti..." "Moja majka je bila bolesna od asa kad mi se rodila sestra." Rijei su joj urno izletjele iz usta. "Majka mi je umrla kad sam imala deset godina. Sestrica mi je dobila suicu i umrla ni tri godine poslije toga. Moj otac je bio treorazredni glumac i pijanica i kockar. Nije imao nijednu dobru osobinu koja bi ga iskupila. Moja krv je loa. Tvoja obitelj zasluuje bolje. Mora misliti na njih na lozu koju predstavlja." "Kuga je pokosila i moju lozu", rekao je on, ali bez estine. Ona je oito bila prenapeta, na rubu histerije. Napori zbog doga aja toga dana bili su rjeiti. Priao je k njoj. "Daj, Grenvilleova, samo pouj to si rekla. Ti si gori snob nego Dain. Loza koju ja predstavljam, zbilja. to se dogodilo s gospo icom Liberte, Egalite, Fraternite? to se dogodilo s gospodom Zatitnicom enskih prava? Kamo je nestala moja lijepa adaja?" "Ja nisam adaja", rekla je ona. "Samo sam krabalo niska roda zloeste naravi."

-152-

Pompea

www.Crowarez.Org

"Vidim da nisi raspoloena posluati razum", rekao je on. "Morat emo to rijeiti na portski nain." Udaljio se od nje i zbacio sa sebe kaput. Zatim je strgnuo maramu. S nekoliko brzih trzaja raskopao je puceta na prsluku. Skinuo je potom prsluk i hitnuo ga u stranu. Odbacio je cipele. Zauzeo je boksaici stav, s podignutim akama. Ona je zurila u njega. "Udari me", rekao je. "Dat u ti tri pokuaja. Ako me ne uspije pogoditi, ja dobivam tri pokuaja." "Da mene udari?" upitala je ona, potpuno zabezeknuta. On se malo opustio. "Grenvilleova, da te udarim, tresnula bi kao klada na pod", rekao je strpljivo. "Od kakve bi mi vraje koristi tada bila? Poslui se glavom." Zauzeo je opet akaki poloaj. "Ako me ne mogne udariti, ja dobivam tri pokuaja da te svalim na krevet, dahui od poude." Ratniki je sjaj bljesnuo u njezinim plavim oima. "Vrag te odnio, Ainswood, zar nisi uo ni rijei od onoga to sam rekla? Zar ne moe na jedan trenutak udaljiti misli od svojih rasplodnih organa i razmotriti svoju budunost... i svoje pretke... i svoj poloaj?" Odmahnuo je glavom. "ao mi je. Nisam toliko civiliziran. Idemo, Grenvilleova." Isturio je bradu. "Zar nisi u napasti da mi slomi eljust? Ili pak nos?" Pokazao ga je prstom. "Zar ne bi eljela da me tresne u njuku? To ne znai da ima izgleda, ali bilo bi zabavno vidjeti kako pokuava." Mrko je buljila u njega. On je malo zaplesao, udarajui po zraku desnom akom, zatim lijevom. "Daj, ega se boji? Evo ti prigode da mi nabije par ljiva koje si mi obeala u Vinegar Yardu. Ili je ono bilo samo hvastanje? Je li vrak moje eljusti previe ozlijedio tvoju ruicu, osjetljivi moj cvijete? Jesi li onda nauila lekciju?" Sljedei je potez stigao niotkuda. Brzo poput munje i nisko, njezina je aka poletjela prema njegovu me unoju. Izmaknuo se u posljednjem trenutku. "Ne tamo, Grenvilleova", rekao je progutavi svoje zaprepatenje. "Misli na nau djecu." Ona se odmaknula, suzila oi da ga odmjeri od glave do pete, traei pukotinu u njegovoj obrani. "Nisi kazao da se moram poteno boriti", rekla je. "U tom sluaju ne bi imala ba nikakva izgleda", draio ju je. Podignula je ruke, drei ih pod udnim kutom, dok joj se tijelo poelo njihati s jedne na drugu stranu, poput kobre koja se priprema udariti. Kosa joj se poinjala rasputati, ruei se u valovima oko ramena. Bio je to velianstven prizor, i on je bolno elio u nju zariti prste. Ali nije mogao dopustiti mislima da odblude. Imala je previe trikova na repertoaru, i bila je avolski nepredvidljiva. Da se i ne spominje koliko je

-153-

Pompea

bila brza. ekao je, skupljajui snagu da izdri udarac i pitajui se odakle e sijevnuti. Bio je svjestan da se igra s njim, gibljui se da mu odvue pozornost dok je ekala da se pojavi rupa u njegovoj obrani. Primijetio je asak prije nego to se pomaknula: bio je to najobiniji letimian pogled dolje. Suknja joj se nadignula kad Je ispod nje izletjela noga, ali on se pomaknuo u istom trenutku savivi se u stranu. Promaaj joj je poremetio ravnoteu i poela je padati. On ju je refleksno uhvatio i povukao natrag as prije nego to se njezin izbaeni lakat mogao zabiti u njegove prepone. "Kriste dragi", zasoptao je on. Nije bio toliko zadihan koliko zapanjen. Da je za treptaj oka bio sporiji, natjerala bi ga da zapjeva visoki C. ekao je, napeo se, ne usu ujui se omlohaviti obranu, premda se ona okrenula i poela se sluiti uobiajenim popisom psovki. "To su tri pokuaja, Grenvilleova", rekao je. "Sad je na mene red." Ona se zavrtjela da se s njim suoi. " to e biti ako... kad ne uspije?" upitala je. "Dobit e jo tri pokuaja. Zatim opet ja. Dok jedno od nas ne pobijedi. Pobjednik dobiva to poeli." A avolski u se pobrinuti da ti poeli ono to ja elim, dodao je bez glasa. Ona je prekriila ruke i podignula bradu. "Vrlo dobro. Uini najgore to moe." Pogledao ju je od tjemena do peta, procjenjujui je kao to je ona njega odmjeravala. Poeo je kruiti oko nje. Ona je stajala na mjestu, samo joj se glava okretala dok ga je pratila pogledom. Zastao je blizu iza nje. Dugo je samo stajao ondje, putao ju je da eka, poveavajui napetost. Zatim se nagnuo i rastavljenim usnama lagano ovlaio stazu od njezina uha do blijedouta obraza. "Tako je mekana", mrmljao je dok su mu prsti klizili niz njezine ruke, odvlaei ih s prsiju da se spuste niz bokove. "Tvoja je koa poput ruinih latica." Ona je otro udahnula. "To je prvi pokuaj", rekla je napetim glasom. Naslonio se obrazom na njezin obraz. "Volim miris tvoje koe." Beskrajno lagano je pomicao rairene prste jedva dodirujui tkaninu - i polako ih sputao preko njezinih bujnih grudi do struka, i jo nie, da bi joj njeno pritisnuo trbuh, privlaei je k sebi, dok je njezina raskona pozadina tek dodirivala prednjicu njegovih hlaa pod kojima se ud udno napinjao za posao. Ona je sklopila oi i progutala pljuvaku. "To je d-drugi." Nita nije inio, putao je da taj trenutak potraje dok je ostajao miran, s obrazom na njezinu obrazu, s rukama poloenim na njezin trbuh. Njegov dodir je ostao lagan, dovoljan samo da je zadri na mjestu dok je neizbjeno bila svjesna njegove probu ene mukosti i jake vreline.

-154-

Pompea

www.Crowarez.Org

Potresla ju je drhtavica. On je i dalje ekao. To ga je ubijalo, ali vrua napetost djelovala je i na nju. Mogao je to osjetiti: u njoj se vodila borba, um je ratovao s osjeajem, apstraktno naelo borilo se za nadmo u prirodi koja je bila estoko tjelesna i ulna. Ona se pomaknula, beskrajno malo, priljubivi se za dlaku blie. On je ustima dodirnuo kutak njezinih usta. Uz lagano stenjanje potonula je natrag k njemu, okreui glavu na poljubac kojim ju je uzbu ivao. I dalje ju je draio, putajui usne da se lagano i lijeno poigravaju dodirujui joj mekanu punou usta. Njezine su ruke pokrile njegove, stezala ga je uza se. "To je trei", rekao je on hrapavim glasom. "Sada si ti na redu." "Zvijeri jedna", zasiktala je ona. "Ti zna da se ne mogu s tobom boriti." Pokuala se okrenuti prema njemu, ali on ju je drao gdje je bila, putajui da njezino krasno dupe mui njegove prepone. "Ah ne, ne tako brzo, adajo." Ugrizao ju je za uho i jae stegnuo. "Planirao sam da te polako svladavam... kad je tebi ovo prvi put i sve ostalo... ali to bi znailo da nastupam pokroviteljski, je li tako? Ti se ne plai borbe sa mnom... i nije te bilo stid kad si namjeravala udariti dolje, to sam primijetio. Njenost bi s tobom bila uzalud potroena." Jednom je rukom obujmio njezin struk da je dri uza se dok je slobodnom otkopavao dugu povorku puceta. Povukao joj je haljinu do struka. Rukavi su se nabrali na laktima i zarobili joj ruke. Mekana blijedouta put zasjala je ispod rubova podsuknje i steznika. Obasuo je kiom uurbanih poljubaca mirisavu kou iza njezina uha, zatim joj nastavio ljubiti vrat ispod zatiljka i ramena. Ona je treperila. Razvezao je vrpce i rastavio kope, oslobodio joj ruke iz rukava i gurnuo haljinu dolje preko bokova. Haljina je spuznula na pod, nabrala se u hrpi kraj njezinih nogu. Gurnuo ju je lagano da iskorai iz te zamke i smjesta preao na steznik dok su mu prsti vjeto razvezivali vezice. Kruti odjevni predmet napokon je popustio, ovjesivi se do njezinih bokova. On ga je snano potegnuo i bacio u kut. Naglo ju je podignuo na rukama i ponio do kreveta. Pustio ju je da padne na madrac. Ona je opsovala, ali prije nego to se mogla pridignuti i udariti ga, pao je po njoj. Provukao je prste kroz njezine vlasi i drao ih dok joj je ustima pokrivao usta i estoko je ljubio. Borila se tek na trenutak prije nego to e se predati, kao svaki put, kao da je do tada shvatila to mora initi. "Nema ponitenja", zareao je kad joj je napokon oslobodio usta. "Nema nikoga drugoga. Nikada. Izbaci to iz glave."

-155-

Pompea

"Idiote jedan." Glas joj je bio promukao. Zgrabila ga je za prednjicu koulje i privukla natrag na se. Osveivala se, dok su joj zrele usne egle njegove usne, dok je jezikom mijeala avolski napitak u njemu. On se prevrnuo na le a, povukavi nju sa sobom, prilijepivi gladna usta uz njezina, dok su mu se noge zapletale u njezine podsuknje. Podignuo je skute utave opreme i zastenjao kad su mu prsti dodirnuli arape i krenuli du glatkih obrisa njezinih bedara. Malo iznad podvezica bila je samo topla, svilena koa... svijajujui se gore sve do opake obline njezine stranjice. Njezine gole-golcate stranjice. "Kriste dragi." Glas mu se pretvorio u mukao apat. "Gdje su ti gae, djevojuro jedna?" "Zaboravila sam ih ponijeti", rekla je priguenim tonovima. "Zaboravila..." Bila je to posljednja artikulirana rije koju je izgovorio, posljednja jasna misao koju je imao. S dubokim ivotinjskim reanjem gurnuo ju je sa sebe i prevrnuo na le a. Trebalo mu je tek nekoliko grozniavih sekunda da s nje potrga zadnje komade gornje odjee. Prije nego to su pali na pod, razvezivao je vrpce na potkoulji. Nabrani se ovratnik olabavio i on je gurnuo tkaninu dolje. Njezina je koa bila blijeda kao mjeseina, udo mekoe i raskonih oblina. Preao je dlanovima preko nabujalih grudi, dopustio palcima da se poigraju s ruiastim bradavicama koje su nabrekle prije nego to ih je dotaknuo. S blagim krikom ona se napela kao luk, odupirui se njegovim rukama, hvatajui ga za ramena, upravo kad se sagnuo da uzme u usta jedan ruiasti biser. Njezini su se prsti zapleli u njegovu kosu da ga dre uz nju dok ju je sisao, izvlaei iz nje sitno krianje od kojega mu je bubnjalo srce i stezala se utroba do bola. Milovao ju je po trbuhu, osjeao kako se napinje pod dodirom. Ali tkanina podsuknje kakljala mu je kou. S nestrpljenjem ju je strgnuo i bacio. Zastao je naas da oima upija njezin lik, tako savreno oblikovan, da uiva u svojoj lijepoj amazonki. Zatim je ruke i usta pustio da je hrabro dodiruju i kuaju, da se nasla uje njezinim vrelim milovanjima, blagim zvucima kojima se javljala od iznena enja i uitka. Stvorena je za njega i su ena njemu, svaki njezin dijelak, gladak kao barun i mirisan poput mousa. I tada, kad su mu se prsti prokrali na blagi humak kovrica izme u njezinih nogu i kad je osjetio sitan trzaj, naao ju je spremnu za sebe. Bila je ve vlana, strasna adaja, i prvo milovanje po tome skrovitu mjestacu nagnalo ju je da se uzvrpolji pod njegovom rukom. U njegovoj je vlasti. Pod njegovim nadzorom. Napokon. elio je oklijevati, buditi u njoj uitak do mahnitosti prije nego to sam bude uivao. elio ju je nagnati da bude divlja i bespomona. Obeavao je sebi da e to uiniti, da e

-156-

Pompea

www.Crowarez.Org

je prinuditi da ga moli, i sada je imao jo vie razloga nakon svega to mu je priredila tijekom toga paklenskoga dana. Njezin brzi i vreli odgovor na dodir sprio je sva ta obeanja i elje. Namjestio ju je, rastavio joj noge i uao u nju... a ona je vrisnula.

-157-

Pompea

Trinaest

Ono to je zvualo kao vrisak mladoenje koji je bio nervozniji nego to bi priznao, bio je samo tih, zapanjen usklik. Zbog toga, kad je on naglo stao, Lydijina se nervoza pomijeala sa zbunjenou. Otvorila je oi. Njegove su bile tamne, na licu su mu se vidjele krute crte. "to?" rekla je. "to sam pogrjeila?" "Jesam li te ozlijedio?" Zbunjenost je minula. Lydia je odmahnula glavom. "Bio sam prenagao." Glas mu je bio opor. "Nisi bila spremna." "Jednostavno nisam znala to da oekujem", priznala je. "Bila sam iznena ena." Promijenila je poloaj i lagano podignula koljena. On je otro udahnuo. I ona je zadahtala zbog udnih osjeta u nutrini. Njegov ud u njoj nije bio sam velik nego se inilo da u njemu kuca vlastit ivot koji isijava valove topline. "Oh", proaptala je. "Pojma nisam imala." Njegov se izraz lica smekao. Njezini su se miii poinjali oputati, prilago ujui se njegovoj veliini. Nije ju uistinu ozlijedio. Zapeklo ju je malo u poetku, i ona je osjetila neugodno trenje i pritisak. Sad joj je bilo udobnije tjelesno, u svakom sluaju. "Ja sam takva glupaa", rekla je. "Mislila sam da sa mnom neto nije u redu, da ne e u mene stati." "Sve je u redu s tvojim tijelom." Pomaknuo se u njezinoj utrobi, i njoj je ponovno zastao dah. Da, sve je bilo u redu s njezinim tijelom. S njim se vie nije osjeala gorostasno. Ali njezino tijelo bilo je jedino u to se mogla pouzdati. Nije bila dama, ak ni napola dama. Nimalo krvi od loze Ballisterovih nije teklo njezinim ilama. Nije vie bila sigurna tko je, to je. On je spustio glavu. "Grenvilleova." "Mrzim to ne znam to bih trebala initi." Ustima je prekrio njezina usta. Ispruila je ruke, zaplela prste u njegovu kosu. eljela ga je. U to je bila sigurna. Upijala je njegov grjeni okus, udisala miris

-158-

Pompea

www.Crowarez.Org

njegove koe. Nauila je kako da ga ljubi, kako da prestane razmiljati i kako da umjesto toga zapliva u osjeajima. Nauila je kako je lako izmaknuti se ispod vlasti obuzdavanja i dopustiti udnji da njome zagospodari. Nauila je da udnja duboko see, da probada do srca kao bode. Sada ju je boljelo u dui, iako je bio u njoj, dio nje. Boljelo ju je jer je znala to je on, svjesna da se ne smije nadati promjeni. Znala je da je ono za im ona udi vie nego to bi on ikada mogao dan. Postala je opet svjesna njegovih ruku koje su se micale po njoj, milujui je, dopirui dolje do mjesta gdje su se spojili. Dodirnuo ju je ondje kao to je prije uinio da je pripremi. Ali ovaj put bio je u njoj, i dodir njegovih prstiju, skupa s treperenjem unutarnje toplinu, nagnao ju je da se izvije. Lagana bol se rairila, kucajui kroz nju poput bila. Osjetila je da se povlai. "Ne, ekaj", zamolila je. Zarila mu je prste u ramena, da ga zadri. Pod njezinim su se rukama zgrili miii, napeti kao bi, i on se jae zabio unutra. Uitak je potresao ile i miie. "Oh, Boe", protisnula je ona. "Kriste dragi." Opet je on gurnuo ud, a ona se ovaj put napela kao luk, instinktivno, da mu po e u susret. Bol je nabujala, mijeajui se s uitkom da je poplavi kao topla nadolazea plima. Jo jedan nalet je doao, i ona ga je doekala. I opet, i opet, dok je uitak nasrtao na sumnju i oaj dok ih nije smrvio. Tada mu se pokorila tijelom, duom, svime. Privila se uz njegovu kou sklisku od znoja, ljuljajui se s njim dok se ritam pojaavao, neumoljivo, sve bre i mahnitije, poput oluje koja se na njih oborila dok su se utrkivali. I ovaj put, ponovno, vrhunac ju je zatekao nepripravnu. ula je njegov tihi krik, ivotinjski zvuk, osjetila njegove ruke kako joj steu guzove, kako je podiu... a nju je prostrijelila munja radosti, ognjeno svijetla. I potom jo jedna, i jo jedna, dok se nije uruila, kao rasprsnuta zvijezda, da bi je omotala posvemanja tama. Dugo nakon toga leala je oamuena. Dugo nije mogla pronai svoj jezik. Nikakvo iznena enje, kad nije mogla pronai ni mozak. Kad je naposljetku prisilila nesklone oi da se otvore, zatekla se kako zuri u njegove oi. Prije nego to je mogla proitati njihov izraz, on je trepnuo i pogledao u stranu. Paljivo se izvukao iz nje. Prevrnuo se na le a i leao bez rijei, zurei u strop. I ona je utjela neko vrijeme, govorei sama sebi da je glupo osjeati se osamljenom i odbaenom. To nije osobna stvar, podsjetila se. To je jednostavno tako. Helena ju je upozorila. im nas iskoristi, postajemo nevrijedne.

-159-

Pompea

Ali nevrijedna samo njemu. Ona nije nevrijedna ena, rekla je Lydia sama sebi, i ne bi se smjela tako osjeati jednostavno zbog toga to se odmaknuo i nije ju htio pogledati. "Nisam ja kriva", provalilo Je iz nje. Sjela je. "Tvoja je ideja bila da se sa mnom oeni. Mogao si sa mnom spavati. Sama sam ti se nudila. Potpuno je nerazumno mrgoditi se zbog toga sada kad sam ti pruila svaku mogunost da promijeni miljenje." On se pridignuo s jastuka, vrsto joj rukama obujmio lice i poljubio je, strasno. Ona se smjesta rastopila, ruke su joj se ovile oko njega. Potonuo je natrag u jastuke, povukavi je za sobom. Njegove dugake noge ispreplele su se s njezinim nogama dok je njezine sumnje i osamljenost rasprivao dubokim poljupcem od kojega se gubi svijest. Tada je razumjela, ako je to bilo krivo, da to nije imalo veze s njegovom eljom da se zadovolji. Jo nije s njom zavrio. Kad joj je naposljetku oslobodio usta, njegove su se ruke i dalje micale po njoj i lijeno joj milovale kou. "Ako si zbog neega poalio, pretpostavljam da si previe tvrdoglav da bi to priznao", rekla je. "Ti si bila ona koja je blebetala o svojoj nevrijednosti", rekao je. "Ti si bila ona koja je traila neki izlaz." Sada Lydia nije vie imala izlaza. Vezala se s njim, u dobru i zlu. Ne bi joj smetalo kad bi mogla smisliti kako da uini neko dobro za njega. Ne e dopustiti sebi da se zabrinjava zbog tete koju bi on njoj mogao nanijeti. Ona to moe podnijeti, to god bude. ivot ju je nauio da moe bilo to izdrati. Odmaknula se, nalaktivi se da bolje vidi njegovo dugako tijelo s glatkim miiima. "Jednostavno u morati izvui najbolje to mogu iz stanja kako stvari stoje", rekla je. "S tjelesne strane, u najmanju ruku, nemam se ni na to poaliti." Nije primijetila koliko je napet bio do toga asa, kad se izraz njegova lica opustio i usta se polagano savila. Nikada prije nije vidjela taj smijeak. Da ga je vidjela, sigurno bi ga zapamtila. Bio je to iskrivljen osmijeh koji razoruava, kao u djeaka. Osmijeh od kojega bi procvjetale rue u arktikoj pustoi, kako je rekla Helena. Lydia je osjeala kako se po njoj iri kao suneva toplina. I srce, koje joj je ve poinjalo normalno kucati, sada se opet ubrzalo, i doista je mogla osjetiti kako joj se smekava mozak, spreman povjerovati u bilo to. "Zna li to, Grenvilleova?" rekao je on. "Ja mislim da si ti zalu ena." "Eto fantastina uvida u stvar", rekla je ona. "Zar misli da bih se za tebe udala da nisam bila zalu ena? Da sam bila potpuno pri zdravom razumu?" "Jesi li onda zaljubljena u mene?"

-160-

Pompea

www.Crowarez.Org

"Zaljubljena?" rekla je Lydia zurei u njega. Ona je pisac, rijei su njezin ivot. Zalu ena i zaljubljena ne znae isto, nisu sinonimi. "Zaljubljena?" ponovila je u nevjerici. "U jarku si rekla da si se poela vezati uz mene." "Ja sam vezana uz svoga psa", rekla je ona odrjeitim glasom poput uitelja u koli. "Popustljiva sam prema njezinoj nioj inteligenciji i alim se s njom do razumne granice. Bilo bi mi ao da joj se ita dogodi. Slijedi li iz toga da sam u nju zaljubljena?" "Vidim to hoe rei, Grenvilleova, ali Susan je pas." "Bez obzira na moju uvjerenost koja se temelji na iskustvu da muki mozak po svoj prilici funkcionira poput pseega mozga..." "Ti ima toliko predrasuda prema mukarcima", pecnuo ju je kroz smijeak. "Ljubav ukljuuje srce i um duu, ako ba hoe. Zalu enost oznauje promijenjeno stanje tjelesnoga bia, slino onomu to ga izaziva pretjerivanje u piu. Jedno i drugo..." "Zna li, Grenvilleova, da si prilino boanstvena kada cjepidlai?" "Jedno i drugo, zatreskanost i pijanstvo, tjelesna su stanja", nastavila je ona uporno. "Jedno i drugo esto vode do pogrjeaka u prosudbi." "Ili je to moda kombinacija cjepidlaenja i golotinje." Njegov zeleni pogled milio je lijeno niz njezino tijelo, od lica do nonih prstiju koje je ona jedva sprjeavala da se ne zgre. Budui da on nikada nije mogao nita sluati to bi neka ena rekla u obinim okolnostima, bilo je apsurdno oekivati da e se usredotoiti na ono to govori gola ena, rekla je sama sebi. S druge strane, njegov je pogled bio ispunjen divljenjem i Lydia je jamano bila dovoljno ena da u tome uiva. Uzvratila je osmijeh da ga nagradi i potakne da se dalje divi. Zatim, kad se okrenula da izi e iz postelje, nije vidjela da se njegov osmijeh gasi i da je neizvjesnost prela preko njegova lica poput sjene. "Kamo ide, Grenvilleova?" "Oprati se." Krenula je prema stalku s umivaonikom koji je stajao iza sklopiva zastora. "Zna, vojvotkinjo", rekao je on zamiljeno, "pogled otraga jednako je na svoj nain velianstven kao pogled sprijeda. Ima..." Glas mu je zamro kad je ona stupila iza zastora. Iako bi voljela uti ostatak komplimenta, Lydia je svratila pozornost na praktina pitanja. Jedva je uope krvarila, to nije iznena enje kod mlade ene atletske grade, i ee je nego to rairena mudrost tvrdi, toga je bila svjesna. Ipak, bilo je nekoliko sitnih mrlja i svakako je bila ljepljiva. Od njegova sjemena. Oprala se, potpuno svjesna da se velik broj davnih Malloryja prelio u nju i da ne

-161-

Pompea

zahtijevaju nikakvo posebno uzgajanje da bi proklijali u ivot. Ipak, upozorila ga je da ona nije izvrsna podloga za rasplod. Ne zbog toga to bi se od njega moglo oekivati da e razmiljati o posljedicama. Nije se nimalo vie brinuo kakva e ispasti njegova djeca nego to se brinuo kakvu e zbrku unijeti u njezin ivot ako se zaljubi u njega. " Grenvilleova." "Bit u gotova za minutu." Nastala je tiina koju je naruavalo samo pljuskanje vode u lavoru. "Grenvilleova, to to ima na stranjici?" "Na emu?" Onda se sjetila. "Oh, misli na moj biljeg od ro enja. Znam da izgleda kao tetovaa, ali nije." Brzo je zavrila isplahivanje, iskoraila iza zastora... i nala se pred visokim, vrstim stupom od gola mukarca. "Okreni se", rekao je. Glas mu je bio veoma blag, izraz lica nepronian. "Zna, Ainswood, poslije spolne prisnosti postaje napasniji nego inae. Trebala bih..." "Okreni se, molim te." Namjestila je eljust i uinila to je zaiskao, iako nije voljela da je istrauje kao da je ona neki udnovat bioloki uzorak. Odluila je da mu prvom prigodom uzvrati ljubaznost. Otprilike za jednu minutu. "To sam i mislio", promrmljao je. Dodirnuo joj je rame i njeno joj pomogao da mu se okrene le ima. "Draga, zna li to je to?" Zabrinula se zbog te njenosti. "Biljeg od ro enja, kao to sam rekla. I k tomu veoma sitan. Jedva da me nagr uje. Nadam se da nema neku vrstu bolesne odbojnosti prema..." "Ti si prelijepa", rekao je. "I biljeg je... privlaan." Podignuo je ruku da je pogladi po napetoj eljusti. "Ti ne zna to je to, je li tako?" "Sjedim na iglama da doznam to je to tebi", rekla je. Probudio se njezin instinkt, naslutila je nevolju. "Nita." Odmaknuo se od nje. "Uope nita. Nita zbog ega bi se morala zabrinjavati." Okrenuo se na drugu stranu. "Jednostavno u ga ubiti, to je sve." Uputio se krupnim koracima do kreveta. Mrmljajui neto sebi u bradu, zgrabio je s poda blizu noge od kreveta svoju nonu koulju i navukao je na se. Poput njezine none halje, bila je uredno poloena na pokrivae. Njegova je u aru ljubovanja skliznula na pod. Njezina je bila zguvana gruda koja se zaglavila izme u madraca i krevetne strane.

-162-

Pompea

www.Crowarez.Org

Ona nije ni pokuavala razumjeti o emu se radi, samo je dotrala do kreveta i izvukla halju. Dok ju je navlaila na sebe, on je stigao do vrata, otvorio ih irom i izjurio na hodnik. Ona je pohitala za njim, veui pojas u hodu. "injenice o njezinu podrijetlu", reao je Vere ispod glasa. "Krokodili na Borneu! A Trent mi je to ondje pokuavao rei." "Ainswood", stigao ga je enin glas iza le a. Zastao je i okrenuo se. Stajala je u okviru otvorenih vrata njihove sobe. "Vrati se u postelju", rekao je. "Ja u to sam rijeiti." Okrenuo se na drugu stranu i nastavio hodati. Zaustavio se pred Dainovim vratima, podignuo aku i tresnuo, jedanput, dvaput, triput. Lord Svemogui sveznalica. Slika i prilika svoga oca. Ti se sjea, Ainswood, je li tako? Vrlo zabavno. Da pukne od... Krilo se otvorilo unutra, a est i pol stopa crnog, arogantnog, polutalijanskog takozvanog prijatelja stupilo je naprijed da ispuni okvir vrata. "Ah, Ainswood. Dolazi po upute, zar ne?" Belzebub ga je promatrao s podrugljivim polusmijekom. Njezinim smijekom. Zato to nije vidio? Vere je dopustio ustima da se saviju oponaajui ga. "Njezinu kosu ti ne bi nazvao zlatom, je li? I ne bi mogla biti Francuskinja, zar ne? Krokodili na Borneu. Ti si znao, dugokljuno makaronsko kopile." Belzebubovo tamno zurenje pomaknulo se lijevo od Verea. Nestrpljiv pogled u tom smjeru pokazao je Vereu da njegova ena nije miroljubivo pola natrag u postelju nego se hitro pribliavala. Bosa je, otkrio je na svoje zaprepatenje. Nasmrt e se prehladiti. "Grenvilleova, kazao sam da u to sam rijeiti", rekao joj je, srdito svjestan Belzebuboba podsmjeljiva pogleda. Mladenka se samo posadila uz Ainswoodov bok, prekriila ruke i ekala usta su joj bila stisnuta, oi suene. Uto se lady Dain laktima progurala da zauzme poloaj kraj svoga supruga. "Daj da poga am", rekla mu je. "Nisi kazao Ainswoodu, iako si mi to obeao prije nego..." "Kuga te odnijela!" odbrusio je Vere. "Zna li to cijeli svijet? avao ti oglodao duu, Belzebube, ne zamjeram ti zbog ale ali mogao si uzeti u obzir njezine osjeaje. Jadna djevojka..." "Nadam se da ne govori o meni", ledeno je ubacila Grenvilleova. "Ne znam kakav crv dere tvoj mozak u ovom asu, Ainswood, ali..." "Ah, ti ne zna", rekao je Dain. "Mladoenju su obuzele muice i on je gromoglasno izjurio ne potrudivi se objasniti to mu je uskovitlalo iznutricu. To je tipino, bojim se. Ainswood ima alosnu sklonost da najprije skoi naglavce a poslije razmilja. To je zbog toga to ne moe istodobno drati vie od jedne ideje u svojoj iznimno debeloj glavi."

-163-

Pompea

"ujte, ujte", rekla je lady Dain. "Rugao se lonac loncu..." Dain se okrenuo prema njoj. "Jessica, idi u krevet." "Ne sada", odgovorila je ona. "Ni za tisuu funta." Njezin sivi pogled prebacio se na Verea. "Umirem od znatielje da ujem kako si doznao." "Bilo je vraki teko", rekao je Dain. "Sellowby i ja odbacili smo tisuu nagovjetaja, usred Trentova slaboumnog trabunjanja o grofu od Blackmoora prisnom prijatelju Karla Drugoga vitezu sa zlatnim kovrama." Vere je uo kako je njegova ena otro udahnula. Dain je na nju prebacio svu pozornost. "Ti si jako slina mojem lijepom pretku. Da je Trent na vrijeme vidio portret moga oca, njegove bi primjedbe mogla imati vie smisla. Na alost, novija slika imala je susret s Demonskim sjemenom mojim sinom Dominickom i loe je prola", objasnio je. "Bila je popravljena kad nas je Trent posjetio. Da ju je prije vidio, doao bi blie meti, jer da je moj pokojni neoplakani otac bio ensko, trebao bi biti ti... ro akinjo." Da je Bertie spavao po svojem obiaju, topovska ga paljba ne bi probudila. Ali njegov je san bio isprekidan, uznemiren vi enjima krokodila koji odgrizaju njene noge djevojaka u naoalama koje pokuavaju pobjei od vitezova iskolaenih oiju koji nemaju nita na sebi osim zlatnih uvojaka to im pokrivaju glavu i padaju po ramenima. Zbog toga je uzbuna u hodniku prodrla u njegovu svijest tako da je poskoio s jastuka i odmah zatim iz kreveta. Naao je nonu koulju i papue te pristojno pokriven otvorio vrata na vrijeme da uje bolne opaske o obiteljskim portretima i posljednju, intrigantnu rije... ro akinjo. Prije nego to je Bertie mogao probaviti sva ta otkria, kvartet je s hodnika uao u Dainovu odaju i za njima su se zatvorila vrata. Bertie se spremao povui u svoju sobu da razmilja o onome to je uo kad je krajikom oka ulovio blijesak bjeline u kutu hodnika blizu vrha stuba. Trenutak poslije toga, ensko lice s naoalama, obrubljeno bijelim ipkama, provirilo je iza ugla. Malena bijela glava, tako er obrubljena naborima ipaka, dala mu je znak. Nakon trenutka unutarnje rasprave, Bertie je poao kamo je bio pozvan. "to se dogodilo?" upitala je gospo ica Price jer ona je bila u uznemirenoj zbrci nabranih ipaka. Najgluplja mogua nona kapica pokrivala je njezinu crnu kosu. ipke su joj okruivale vrat i sputale se treperavo niz rubove kune haljine koja je promatrau preputala da zamilja apsolutno sve osim njezina lica i prstiju. "Nisam ba siguran", rekao je Bertie trepui kao da vidi utvaru. "Samo sam uo kraj. Ipak, ini mi se da sam bio na pravom tragu, ali sam stigao iz krivoga smjera. Ono nije bio vitez nego Dainov otac. Nju je Dain nazvao ro akinjom, to je za mene bio grom. Zakljuio sam da je njegova sestra, hou rei..." Lice mu se zajapurilo i ruka krenula da olabavi maramu na vratu. Otkrio je da nema marame, i zbog toga otkria njegovo je lice postalo toplije za nekoliko stupnjeva. "Hou rei, polusestra, samo bez

-164-

Pompea

www.Crowarez.Org

upnikova blagoslova, ako znate na to mislim." Gospo ica Price zurila je u njega punih dvadeset sekunda, po njegovu raunu. "Nije vitez", rekla je polagano, "koji se zvao grof od Blackmoora, hoete rei. Umjesto toga, Dainov otac. Je li to?" "Ona slii na njega", rekao je Bertie. "Gospo ica Gren... Vojvotkinja od Ainswooda, hou rei, slii na prijanjega markiza?" "I Dain je rekao ro akinjo. To je bilo sve. Zatim su uli u njegovu sobu." Pokazao je rukom u smjeru sobe. "Svi oni. to iz toga zakljuujete? Ako je nju Dain prepoznao, zato to nije rekao prije? Ili je moda bila ala, to mislite, jer ja ne mogu nita drugo dokuiti? Ako je bilo tako da prije nije htio znati za nju, on ne bi rekao ro akinjo, zar ne?" Njezin otri sme i pogled odlutao je do Dainovih vrata. "ala. No, to bi bilo objanjenje. I ja sam razabrala slinost onaj poseban pogled ali mislila sam da me je ponijela mata." Njezina se pozornost vratila na Bertija. "Danas je bio nadasve uzbudljiv dan. I ovo mu daje sjajan zavretak, zar ne mislite tako? Pokazalo se da je gospo ica Grenville to jest, njezina milost u bliskom rodu s vojvodinim dobrim prijateljem." "Najboljim prijateljem", ispravio ju je Bertie. "Zbog toga sam ja bio tako iznena en kad je Dain rekao da ja budem mladoenjin kum, a ne on. I kazao je Ainswoodu da smo izvlaili slamke, a nismo ih uope izvlaili. Dain je odluio da e predati mladenku, a s njim se obino nitko ne prepire, osim Ainswooda, ali on nije bio ondje u tom trenutku." Goleme oi gospo ice Price zloslutno su bljesnule iza naoala. "Mislila sam da nije imala nikoga, da je bila sasvim sama na svijetu, ali nije bila, zar ne? Njezin ro ak ju je predao." Trepnula je nekoliko puta i progutala pljuvaku. "Drago mi je to to nisam znala. Pretvorila bih se u kantu za zalijevanje cvijea. To je tako... ganutljivo. Takav ljubazan potez, predati je kao svoju. A ona to zasluuje, znate. Ona je najdobrostivija, najvelikodunija..." Izdao ju je glas. "Oh, velim ja." Bertie ju je zabrinuto promatrao. Izvukla je rupi odnekud iz prostrane haljine i obrisala suze. "Molim vas da mi oprostite", rekla je potreseno. "Jednostavno sam sretna zbog nje. I... osjetila sam olakanje." I Bertie je osjetio olakanje to su napreac prestali raditi njezini vodoskoci. "Da, no, kao to. velim ja, dan je bio uzbudljiv, i rekao bih da bi vama dobro dolo malo odmora. Da i ne spominjem kako ima propuha, a sve da nema opasnosti da se prehladite, vi ne biste smjeli lutati naokolo ovako u nijedno doba. Veina je mukaraca ovdje u najmanju ruku nakresana, da ne kaem kakve bi se misli mogle roditi u njihovim glavama." Zurila je askom u njega, zatim su joj se usta savila u kutovima i otvorila da propuste

-165-

Pompea

lagan smijeh. "Oh, vi ste tako aljivi, sir Bertram. Misli u njihovim glavama. Ti pripiti momci onesvijestili bi se od napora pokuavajui me pronai u svim ovim laktima i laktima tkanine", zavrila je uz jo jedno tiho smijuckanje. Bertie nije bio pripit, i bio je siguran da bi je lako mogao pronai, s obzirom na to da mu je stajala na dohvat ruke. Njezine su se oi sada iskrile od dobra raspoloenja, kao da je on najduhovitiji momak na svijetu, i ruiast sjaj se poinjao stvarati na njezinim obrazima, a on je pomislio da je ona najljepa djevojka na zemlji. Zatim, shvativi da je on momak s mislima u glavi, rekao je samom sebi da pobjegne. Ali je krenuo u pogrjenom pravcu i nekako se u njegovu naruju nalo mnogo bijelih ipaka i neka mekana usta dodirnula su mu usta i zatim su raznobojne svjetlosti zaplesale oko njegove glave. U tome istom trenutku Lydia je bila u silnoj napasti da svojem ro aku prui priliku da vidi sve zvijezde. Doveo ju je u veliku neugodnost. "Dain bi mogao tjednima drati predavanja o povijesti svoje obitelji", govorila je lady Dain. Ona i Lydia sjedile su u naslonjaima kraj vatre, u rukama su drale ae koje su netom bile napunjene ampanjcem. "On se pravi da je ta povijest dosadna, ili na njezin raun zbija ale, ali to mu je jedna od najdraih razonoda." "Pa ne mogu od nje pobjei", rekao je Dain obraajui se Lydiji. "Imamo redove i redove knjiga, toliko kutija s dokumentima. Ballisterovi nikada nisu podnosili da se baci ita od najmanje povijesne vrijednosti. ak se ni moj otac nije uspio prisiliti da iz svojih biljeaka potpuno izbrie postojanje tvoje mame. Ipak, Jessica i ja ne bismo se sjetili pogledati da nam Sellowby nije podegao radoznalost. On te je opazio nakon naeg vjenanja i primijetio slinost s mojim starim i njegovim predcima. Me utim, tek nakon tvoga okraja s Ainswoodom u Vinegar Yardu poela su govorkanja o kojima nam je pisao Sellowby. Sve to je uo, dopunjeno njegovim povremenim itanjem Grenvilleove u Argusu, navelo ga je da posumnja na vezu s Ballisterovima." "Da si samo znao koliko sam pomno izbjegavala Sellowbya", rekla je Lydia. "I sve to ni za to. Zaklela bih se da on djelomice mora biti pas traga." "Bogamu, Grenvilleova, jesi li se zbog toga penjala na prvi kat Helenine kue umjesto da u e kroz vrata, kao normalna osoba?" rekao je Ainswood s nevjericom. "Riskirala si slomiti vrat da bi izbjegla Sellowbya?" "Nisam eljela da se kopa po prolosti", rekla je Lydia. Njihovi napeti izrazi lica govorili su joj da su oekivali opirnije objanjenje, ali njoj se nije dalo vie rei. Oni koji su znali o bijegu njezine majke i bijednim posljedicama toga bijega bili su mrtvi i pokopani. Anne Ballister se nalazila na niskoj grani obiteljskoga stabla. Njezini su bili praktiki nepoznati u krugovima visokoga plemstva. Annina tuna pria poela je i zavrila izvan svjetala drutvene pozornice gdje su senzacionalnije drame i vaniji protagonisti ponajprije princ od Walesa plijenili panju. Lydia je odluno skrivala tajnu, jer nije eljela da ludost njezine majke dospije na tu

-166-

Pompea

www.Crowarez.Org

pozornicu i da njezino ponienje postane temom razgovora uz aj. "Neto od toga mora sada izii u javnost", rekao je Ainswood. "udim se to je Sellowby toliko dugo drao jezik za zubima. Ne moemo od njega oekivati da zauvijek uti." "On ne zna pojedinosti", rekao je Dain. "Grenville nije neobino prezime. Dovoljno je rei da su se njezini roditelji posva ali s obitelji, i nitko nije znao to se s njima poslije dogodilo niti je itko pojma imao da su odgojili ker, sve do sada. ak i to je vie objanjenja nego to ga svijet zasluuje." "Ja bih voljela da se meni neto objasni", rekla je lady Dain Lydiji. "Jo nismo doznali kako je njegova milost dola do svoga zapanjujueg otkria." "To je uslijedilo izravno poslije otkria moga biljega od ro enja." Usne lady Dain su zadrhtale. Pogledala je Daina koji se posvema umirio. "To nije mogue", rekao je on. "To sam i ja sam sebi kazao", rekao je Ainswood. "Nisam mogao vjerovati vlastitim oima." Dainov mrk pogled preletio je s njegove ro akinje na njegova prijatelja. "Jesi li siguran?" "Taj znak bih prepoznao s daljine od etvrt milje", rekao je Ainswood. "To je biljeg Ballisterovih, rekao si nam u koli neporeciv dokaz da tvoja majka nije iznevjerila tvoga oca. I kad ti je Charity Graves poela dosa ivati zbog derita od Dominicka, ja sam otputovao u Athcourt da se uvjerim kako je tvoj, a ne moj. Biljeg je bio na istom mjestu, isti mali sme i samostrel." Upiljio je pogled u Daina. "Pojma nisam imao da moja ro akinja nosi taj biljeg, uvjeravam te", rekao je Dain. "Imao sam dojam da se pojavljivao samo kod mukih u obitelji." Jedva primjetno se nasmijeio. "teta to to nije znao moj dragi otac. Sveti znak Ballisterovih pojavio se na jednoj eni na plodu spoja izme u beznaajna mukarca i mlade ene koja je nesumnjivo uz njegovu pomo trajno izbaena iz obitelji. Udarila bi ga kap u trenutku kad bi to uo i ja bih postao ushienim mladim siroetom." Okrenuo se prema vojvodi. "No dakle, jesi li se prestao pjeniti zbog moje male ale? Jesi li se prenerazio otkrivi da si se orodio sa mnom? Ako ne eli jednu Ballisterovu za enu, mi emo biti sretni da je preuzmemo." "Onako te vrag odnio." Ainswood je ispraznio au i spustio je na stol. "Nisam valjda izdrao pet tjedana nezamislivih iskuenja sa svim uasima samo zato da je prepustim tebi i davno izgubljenoj obitelji. A to se tie tebe, Grenvilleova", dodao je srdito, "volio bih znati zato mu nisi pokuala razbiti taj veliki nos. I od tebe je napravio budalu a malo prije si bila dovoljno uznemirena mislei da e svojom seljakom krvi pokvariti moju krv. Ti to prima iznimno mirno."

-167-

Pompea

"Ja znam prihvatiti alu", rekla je ona. "Udala sam se za tebe, zar ne?" Odloila je polupraznu au i ustala. "Ne smijemo cijelu no drati na nogama lady Dain. Buduim majkama potrebna je razumna koliina sna." Lady Dain je ustala. "Gotovo da nismo imale prilike razgovarati. Ne moemo se nadati inteligentnu razgovoru u blizini dvojice bunih mukaraca koji se natjeu za prvenstvo. Mora se sutra s nama vratiti u Athcourt. "Svakako mora", rekao je Dain. "Na koncu konca, to je pradjedovski dom." "I ja imam pradjedovski dom." Ainswood je priao da poloi pokroviteljsku ruku na Lydijino rame. "Ona je tebi samo ro akinja, Dain, i to daleka ro akinja. A sada je Malloryeva, a ne Ballisterova, bez obzira na to koji biljeg ima na..." "Moda drugi put", glatko se ubacila Lydia. "Ainswood i ja imamo mnogo toga razmrsiti. I moram dovriti lanak za Argus koji..." "Da, kao to veli, mnogo toga razmrsiti", rekao je njezin suprug napetim glasom. Brzo im je zaelio laku no, i ve su krenuli niz hodnik kad ih je zazvala lady Dain. Zastali su. Dotrala je do njih, gurnula malen duguljast paket u Lydijine ruke, poljubila je u obraz, zatim urno otila. Lydia je priekala s odmaranjem paketia dok nisu uli u svoju sobu. Zatim joj se oteo sitan, zapanjen jecaj. ula je Ainswoodov uznemireni glas. "Boe dragi, to su to oni..." Okrenula se u njegovim rukama koje je osjetila da se ovijaju oko nje, tople i snane. "Dnevnik moje majke." Rijei su se gubile u naborima njegove none koulje. "Vratili su mi mamin d-dnevnik." Puknuo joj je glas, a s njim i dostojanstven stav koji je tako odluno zauzimala sa svojom netom prona enom obitelji. Zagnjurila je lice u njegove grudi i zaplakala.

-168-

Pompea

www.Crowarez.Org

etrnaest etrnaest

Dnevnik Anne Ballister Jedva mogu povjerovati da je danas moj devetnaesti ro endan. ini mi se da je prolo dvadeset godina otkad sam napustila oinsku kuu, a ne dvadeset mjeseci. Sjea li se moj otac koji je danas dan, pitam se. On i njegov ro ak, lord Dain, izme u sebe su izbrisali moje postojanje svim moguim sredstvima, osim stvarnog umorstva. Ali uspomena se ne moe tako lako izbrisati kao ime iz obiteljske Biblije. Dosta je lako zapovjediti da se jedna ki nikada vie ne spomene; ali pamenje se ne podvrgava niijoj volji i slika dugo opstaje nakon smrti, u doslovnom ili prenesenom smislu. Ja sam iva, oe, i dobro sam, iako se tvoja elja gotovo obistinila kad se rodilo moje djetece. Nisam imala skupu londonsku primalju da mi pomae u trudovima, kraj mene je bila tek ena nimalo starija od mene koja je ve rodila troje djece, i ponovno je trudna. Kad do e vrijeme da rodi Alice Martin, vratit u joj uslugu i biti u ulozi babice. Bilo je udo kad sam preivjela poro ajnu groznicu, s tim se slau sve mudre starije ene u ovom skromnom susjedstvu. Ja znam da to nije bilo nikakvo udo, nego in volje. Nisam se mogla pokoriti smrti, koliko god je ona. navaljivala. Nisam mogla napustiti kerkicu pokvarenom, sebinom ovjeku za kojega sam se udala. Johnu je sada ao, u to ne sumnjam, to smo ja i Lydia ostale na ivotu. Morao je prihvaati svakakve minorne uloge koje su mu nudili i naprezati se uei napamet nizove reenica. Uredila sam tako da se njegova plaa predaje izravno u moje ruke. Inae bi svaki peni od njegove zarade otiao na pie i ene i kocku, a moja Lydia bi skapavala. On se ali, gorko se ali da mu je zbog mene ivot jedva vrijedan ivljenja i proklinje dan kad je odluio osvojiti moje srce. to se tie mene, strano se sramim to je u tome uspio, to sam bila toliko pretjerano luda. Ali bila sam zelena djevojka kad sam pobjegla od kue. Iako je naa grana Ballisterova stabla beznaajno niska, mene su tetoili i titili kao svaku vojvodinu ker, i zbog toga nisam bila nimalo manje bezazlena. Za lijepog hulju zlatnog jezika kakav je bio John Grenville bila sam prelagana meta. Kako sam mogla shvatiti da su njegovi ganutljivi govori i suzne izjave Ijubavi bili samo... gluma'? Ali nije bio ni toliko mudar. Vidio je mene kao ulaznicu u ivot bogatstva i blagostanja. Vjerovao je da razumije englesku aristokraciju jer je glumio plemie na pozornici. Njemu je bilo nezamislivo da bi takva plemenita obitelj kakvi su Ballisterovi prepustila neimatini i ponienju ker koja nikada nije upoznala teak dan u svih svojih sedamnaest i pol godina. Iskreno je vjerovao da ega oni prihvatiti: ovjeka koji nikakvim rastezanjem definicije nije mogao tvrditi da je plemenita roda i k tomu je proirio svoje beae time to je pripadao podljudskoj vrsti koja se naziva glumcem. Da sam bila svjesna Johnovih razoaranja, prosvijetlila bih ga, koliko god sam bila zbunjena i

-169-

Pompea

neuka. Ali pretpostavljala sam da je razumio, kao ja, da je moj bijeg prekinuo sve veze s Ballisterovima, da pomirenje nije dolazilo u obzir, i da smo morali krenuti vlastitim putem. Ja bih zadovoljno ivjela s njim u kolibi sve dok bismo jednako mislili i zajedno se borili za bolju sudbinu. Ali borba je nepoznata njegovoj naravi. Koliko sam puta poalila to nikada nisam nauila nikakav unosan zanat. Susjedi mi plaaju da im piem pisma jedva se na e itko sposoban napisati vlastito ime. Pomalo i ijem. Ali nisam umjetnica s iglom, a tko ovdje moe platiti poduavateljicu, da i ne spominjem po kojoj cijeni? Osim to tu i tamo zaradim pokoji peni, moram ovisiti o Johnu. Moram prestati, i to u dobar as, jer vidim da se samo tuim. Moja Lydia se koprca iza sna, i upravo e joj dosaditi da sama sebi brblja na svojem smijenom djejem jeziku. Umjesto toga trebala sam pisati a njoj, kako je lijepa i pametna i dobroudna udo od djeteta i uzor medu vrnjacima. Kako se mogu i na to potuiti kad imam nju? Da, zlato, ujem te. Mama dolazi. Lydia je zastala na kraju prvog dnevnikog zapisa, glas joj je bio previsok i drhtav. Sjela je na krevet, iza nje je bila gomila jastuka. Ainswood ih je naslagao. Tako er je privukao do kreveta malen stol na koji je postavio veinu svijea u sobi da bi ona pri to boljem svjetlu itala. Stajao je kraj prozora i gledao dolje u dvorite. Okrenuo se prema njoj, iznena en, kad je poela itati naglas. I ona je bila iznena ena kad je shvatila da to ini. Poela je zatim urno itati, u sebi, okreui i preskaui stranice, gladna rijei koje je itala prije toliko vremena i tako ih slabo razumjela i tako ih se nejasno sjeala. Isticale su se pojedine reenice, ne zbog toga to bi se sjetila rijei nego zbog toga to su oivljavale nain govora njezine majke. Odjednom je ula mamin glas, tako jasno, na isti nain kako su joj i drugi glasovi zvonili u uhu, ak i kada govornika nije bilo u blizini. Trebala je samo otvoriti usta, i glas joj je postajao neijim tu im glasom. Nije ona svjesno pokuavala to initi. Jednostavno se doga alo. I tako je valjda naas bila zaboravila na Ainswooda, ili je bila previe potonula u prolost da bi razmiljala o sadanjosti. Smirivi se kad je vidjela da je sve ondje, itava mala pria, Lydia se vratila na prvu stranicu i poela itati glasom koji je toliko mnogo godina bio izgubljen, a sada joj se vratio kao neoekivan dar povratila je blago o kojom je mislila da je zauvijek izgubljeno. Da, zlato, ujem te. Mama dolazi. Uvijek je ona ula, uvijek je dolazila Lydia se sada toga sjetila ivo, opipljivo. Razumjela je to je Mary Barties osjeala za svoje edo: istu, estoku, nepokolebljivu ljubav. Lydia je znala da postoji takva stvar. Deset je godina ona ivjela u najsigurnijoj od svih luka, u Ijubavi svoje majke. Peklo ju je grlo. Nije mogla razabrati rijei kroz maglu u oima.

-170-

Pompea

www.Crowarez.Org

ula je njega kako se kree, osjetila kako se pomie madrac kad se popeo na krevet. "Gospode, kakav nain da provede svoju prvu branu no", rekla je potreseno. "Sluajui m-mucanje." "Moe tu i tamo biti ljudsko bie", rekao je on. "Ili postoji Ballisterov zakon protiv toga?" Topli zid mukarca smjestio se pokraj nje i miiava ruka dohvatila ju je s le a da je privue. Ona je znala da to nije najsigurnija luka, ali na trenutak je tako izgledala, i nije vidjela velike teta ako se bude pretvarala da je uistinu takva. "Ona mi je tepala", rekla mu je Lydia drei i dalje zamuen pogled na stranici. "Zato ne bi?" rekao je on. "Ti na svoj strani nain moe biti predivna. tovie, budui da je bila Ballisterova, mogla je cijeniti uasne crte tvoje osobnosti vie negoli netko izvana. Kao to ih Dain cijeni. ini se da on vjeruje kako je s tobom sve u redu." Posljednju je reenicu izgovorio s tugaljivim u enjem, kao da se njegov prijatelj od toga asa mora smatrati potvr eno umobolnim. "Sa mnom je sve u redu." Pokazala je prstom na stranicu. "Ovdje to imam crno na bijelom: ja sam udo od djeteta i uzor." "Da, dobro, rado bih uo to jo ona ima kazati", odgovorio je on. "Moda e ponuditi vrijedan savjet kako se upravlja takvim uzorom i udom od djeteta." Gurnuo ju je ramenom. "itaj dalje, Grenvilleova. Ako je to njezin glas, on veoma umiruje." Glas je bio takav, sjetila se Lydia. A nju je k tomu umirivala njegova blizina, i njegovo peckanje, i snana ruka koja ju je drala. Nastavila je itati. Valovita jutarnja svjetlost mijeala se sa sjenama u sobi kad je Grenvilleova napokon sklopila knjigu i pospano vratila njegov dio jastuka prije nego to je potonula u svoje. Nije se okrenula prema njemu, ali nije se ni bunila kad ju je Vere udobnije namjestio, privukavi je tijesno uza se. U asu kad ju je ugodno privio k sebi kako je elio, ona je ve ravnomjerno disala i mirno usnula. Iako je obino lijegao u postelju u vrijeme kad su se estiti gra ani budili, ili pak ve bili ustali i nalazili se na poslu, bio je svjestan umora koji ga je pritiskivao tee nego inae. ak i za ovjeka navikla da estoko ivi, koji je udio za uzbu enjima i opasnostima sa svim njihovim udarcima to padaju na duh i tijelo, taj dugaki dan i no pokazali su se kao izniman napor. Sada, kad je vladala tiina i ono to je trebao biti mir, osjeao se kao da je bio kapetan i momad na brodu koji se nasukao na stijene nakon dana i noi borbe s pobjesnjelom olujom. Moda bi bio uspio doploviti u sigurnu luku da nije bilo one knjiice. Njezin sadraj je bio stijena na kojoj se razbio. Barem deset puta dok je sluao glas svoje ene, a opet nije bio njezin poelio je istrgnuti knjigu iz njezinih ruku i baciti je u vatru.

-171-

Pompea

Bilo je uasno sluati smirenu hrabrost i ironiju s kojom je Anne Grenville opisivala pakao svog ivota. Nijednoj eni ne bi smjela biti potrebna takva hrabrost i ravnodunost: nijedna ena ne bi smjela ivjeti ivotom koji toliko mnogo zahtijeva. ivjela je od danas do sutra, nikada ne znajui kad e biti izbaena iz stana ili vidjeti da ono malo njezine sirotinje odnose na drabu, ili hoe li veeranje jelo biti posljednje. Ali ona se alila s oskudicom, pretvarala sramote svoga mua u satirine anegdote, kao da se ruga sudbini koja je tako okrutno s njom postupala. Samo jedanput, pri samom kraju, kao da je zamolila za milost. Ni tada to nije bilo za nju osobno. Ti posljednji, jedva itljivi redci, napisani nekoliko dana prije njezine smrti, urezali su se duboko i arko u njegov mozak kao da su igosani araem: Dragi Oe na nebesima, pazi na moje curice. Pokuavao je izbrisati njezinu priu, kao to je obiavao prognati sve drugo iz svojih misli, ali ona je zapela ondje i pustila korijenje, poput tvrdokorne borovice koja raste na negostoljubivim pustopoljinama gdje su njezini predci Ballisterovi zasnovali dom. Rijei ene koja je bila mrtva osamnaest godina ukopale su se u njemu kao to je malo drugih rijei moglo, zbog njih se osjeao kao pseto i kukavica. Ona je hrabro i s podsmijehom podnosila svoju sudbinu... dok se on nije mogao suoiti s onim to se dogodilo u njegovoj prvoj branoj noi. Zgrabio je priliku da se posva a s Dainom, spremno je uporabio srdbu da izbrie neto drugo. Kao da je stvar koju je trebao podnijeti tek jedna neugodna spoznaja bila neto najmunije na svijetu. A nije bila. S njim su se naalili, to je bilo sve. On je elio Grenvilleovu, zar ne, kao to nikada nije elio nijednu drugu enu. Zato bi se onda trebao tako zaprepastiti kad ju je napokon odveo u postelju to je otkrio da to nije doivio ni s jednom drugom enom? S drugima se samo pario. S ovom enom je vodio ljubav. Ona je pisac. Na njegovu bi mjestu nala obilje metafora da opie to iskustvo kakvo je bilo, koliko se razlikovalo. On nije posjedovao metafore. Nego je bio razvratnik, s vie iskustva nego to bi ga ijedan mukarac smio imati. Dovoljno iskustva da uoi razliku. I dovoljno pameti da razumije kako mu se srce vezalo, i da zna pravu rije za to. Jesi li ti zaljubljena u mene? upitao ju je prije, smijeei se, kao da ga je zabavljala ta mogunost. I morao je nastaviti da se smijei i zadirkuje, cijelo vrijeme svjestan neega to mu je probolo srce, i svjestan da ga je zaboljelo, kao to ga nijedna tjelesna ozljeda nikada nije zaboljela, kad mu nije dala odgovor koji je elio uti. Njega boli, i to je sve. On je zaljubljen, i to je sve. A to je to prema onomu to je pretrpjela Anne Grenville? Prema onomu to je

-172-

Pompea

www.Crowarez.Org

pretrpjela njezina ki? Da se i ne spominje kako je doznao samo dijelak prie. Knjiica je jedva pokrivala dlan njegove ruke. Na nekoliko stranica stalo je toliko toga uglavnom groznih stvari s velikim vremenskim razmacima izme u pojedinih zapisa. Bio je siguran da je isprian tek najmanji dio prie. Nije elio doznati vie, nije se elio osjetiti manjim nego to je ve postao tako malen i sitan i sebian i slijep. Ali ako je Grenvilleova mogla to proivjeti, kakav god je to ivot bio, on sigurno moe podnijeti da dozna sve o tome. Ne od nje. Ona ne eli da joj se kopa po prolosti, rekla je, a on je ne e nagoniti da to ponovno proivljuje. Dain e znati vie o toj prii, i on e je ispriati, bilo mu to po volji ili ne. On e odgovoriti za mnogo toga. U najmanju ruku lord Mudri Sveznalica moe odgovoriti na neka pitanja. Najprije e potraiti Daina, odluio je Vere, i silom izvui injenice iz njega ako bude trebalo. S tim ugodnim planom u mislima vojvoda od Ainswooda napokon je zaplovio u san. Dogodilo se da Vere nije trebao traiti Daina. Istoga poslijepodneva, doznavi od Jaynesa da su gospodar i gospodarica ustali i izili iz sobe, Dain je stigao da odvede Verea u privatni salon kraj blagovaonice dok su dame uivale u kasnom doruku u Dainovim odajama. "Jessica e eksplodirati", rekao je Dain dok su silazili stubitem. "Ona mora razgovarati u etiri oka s mojom ro akinjom da bi s njom podijelila iskustvo u umijeu muenja mueva. Trent je odveo gospo icu Ptice u Portsmouth da kupe neke triarije bez kojih, po miljenju moje dame, ne moe biti tvoja dama, tako da nas on ne e daviti svojim blebetanjem dok jedemo. Jessica i ja odvest emo taj par sa sobom u Athcourt. Ti e morati preurediti svoje kuanstvo da udomi enu, a pritom ne e eljeti Trenta u blizini. To ne znai da ga ja elim, ali ne bi nam se trebao previe plesti oko nogu barem to se tie mojih nogu. On e kaskati za gospo icom Price i barem jednom u ivotu pokazati odre en stupanj inteligencije zaljubivi se preko uiju u jedino ensko bie u itavom poznatom svemiru koje ima imalo pojma o tome to treba s njim uiniti." Vere se zaustavio na stubitu. "Zaljubio se?" rekao je. "Jesi li siguran?" "Razumije se da nisam. Kako bih ja to mogao znati? Meni on zvui i izgleda jednako imbecilno kao inae. Ali Jessica mi tvrdi da je svoj minijaturni mozak usredotoio na gospo icu Price." Nastavili su silaziti. Dain je naglas raunao koliku e svotu namijeniti gospo ici Price ako se smiluje na Trenta i uda se za njega, dok je Vere u pameti sluao jeku rijei "Zaljubio se" i pitao sam sebe je li lady Dain primijetila simptome te iste boljke kod nekoga drugoga. "Ti si abnormalno utljiv", rekao je Dain kad su sjeli za stol. "Proveli smo punih pet minuta skupa a nijedna ratoborna opaska nije prela preko tvojih usana."

-173-

Pompea

Uao je posluitelj i oni su naruili jelo. "elim da mi kae sve to zna o Grenvilleovoj", rekao je Vere kad je posluitelj otiao. "Sluajno se podudarilo da sam sam namjeravao upravo to uiniti, htio ti sluati ili ne", rekao je Dain. "Pripremao sam se da te izmlatim do nesvijesti, da te zatim oivim i naposljetku svalim tvoje slomljeno tijelo u naslonja. U takvu ugodnom stanju nalik na spuvu ti bi upio priu i moda ak povremene mrvice savjeta." "Zanimljivo. Ja sam za tebe imao neto slino na umu, u sluaju da bi izabrao biti u svojem uobiajenom stanju oteavanja stvari." "Ovaj put sam s tobom u stanju milosr a", rekao je Dain. "Moju si ro akinju uinio vojvotkinjom, vrativi je na mjesto koje joj pripada u svijetu. Nadalje, oenio si se njome, a tvoje pobude, ako i nisu bile plemenite, barem nisu bile ni potpuno gnusne. Bio sam ganut, Ainswood, uistinu sam bio ganut tvojom vedrom nebrigom za njezino podrijetlo." Podrugljiv polusmijeak titrao je na njegovim usnama. "Moda vedra nebriga nije tono izraz koji sam traio. Ipak, snano je djelovao na mene da i ne spominjem koliko me je duboko zapanjio - tvoj potvr eni ukus, barem jedanput u tvojem nakaznom ivotu. Ona je udesno lijepa djevojka, zar ne? Oni su strahovito zgodni, veina Ballisterovih. Dobila je izgled od djeda po majci, zna. Frederick Ballister i moj otac bili su prilino slini u mladosti. Ali Frederick je dobio kozice oko osamnaeste godine i bolest ga je izobliila. Zbog toga je vjerojatno Anne uspore ivala ker s mojim ocem, a ne sa svojim. Nije mogla biti svjesna da je Frederick bio jedan od lijepih Ballistera. Jo nismo otkrili Annin portret. Ali ako postoji, moe biti siguran da e ga Jessica nai. Ona je pravi genij za pronalaenje stvari." Vere je bio svjestan da je lady Dain pronala jednu od tih stvari - i nagnala Daina da je zadri a to je bio njegov vanbrani sin Dominick. Ta pomisao je pokrenula leden val u mranom podruju Vereova uma, na dalekim obalama gdje su se prikrivale osirotjele i odbaene misli. On je tom osjeaju dao ime gladi i nestrpljivo pogledao prema vratima. "Kamo je nestao onaj posluitelj?" rekao je. "Koliko je vremena potrebno da se donese vr tamnoga piva?" "Svi su spali s nogu brinui se jutros o gostima na vjenanju", rekao je Dain. "Ili vjerojatnije skupljajui trupla. Kad sam u podne prvi put siao, itav pod glavne blagovaonice bio je prekriven tjelesima. To mi je prizvalo u pamet slatke uspomene na nae dane u Oxfordu." Tada se pojavio onaj posluitelj i jo jedan iza njega. Obojica su posrtala pod teinom pladnjeva, iako je objed bio za samo dva ovjeka. To su ipak bila dva vrlo krupna ovjeka, s razmjernim apetitima. Stoga je proteklo neko vrijeme, poto su posluitelji otili, prije nego to se Dain bacio na priu. Ali on nije otezao s kazivanjem dodajui knjievna uljepavanja ili, to bi bilo jo gore, sentimentalne opise. Priao je kako je Vere elio da se pria, kao to bi

-174-

Pompea

www.Crowarez.Org

priao mukarac mukarcu, drei se pukih injenica i niui ih po redu, bez objanjavanja zato i zbog toga, i bez zalaenja u nejnekorisnije od svih zastranjenja - da je samo. Ipak, to je bila neugodnija pria nego to je Vere oekivao, pa je izgubio tek prije nego to je ispraznio tanjur s prvim jelom, jer je tada uo dio koji se ticao zatvora Marshalsea. Odgurnuo je tanjur. "Rekla mi je da joj je sestra umrla, to je bilo sve. Nita nije rekla o tome kako se to dogodilo. Nita nije rekla o dunikom zatvoru." "Ballisterovi se po prirodi ne povjeravaju", rekao je Dain. "Lydia je oito poput nas ostalih. Nije eljela da se kopa po njezinoj prolosti to je bilo njezino objanjenje zato nije htjela nikomu nita kazati o svojem podrijetlu. Jesi li znao da je bila na mojem vjenanju, na samim stepenicama ispred crkve, a nikada nije obznanila tko je? Kojega je vraga mislila? Da mi nije bilo nimalo stalo do onoga to je uinila njezina majka?" Namrtio se na svoj vr. "I moja vlastita majka je pobjegla s nekim pomorskim trgovcem. Kopile koje sam dobio s pravom pravcatom kurvom iz Dartmoora ivi u mojoj kui. Zar je ta djevojka mislila kako smatram da nije dovoljno dobra za nas?" "Nemoj mene pitati", rekao je Vere. "Ja nemam pojma to se zbiva u njezinoj glavi." Mrtenje se preselilo na Verea. "Potpuno sam svjestan da je tvoje zanimanje drugamo usmjereno. Nisi se njome oenio zbog njezina uma. Tebi je napojmljivo da ona ili bilo koja ena ima um. No, dopusti mi da ti neto kaem, Ainswood. One imaju um. ene uvijek razmiljaju, pa ako ne eli da te nadmudre na svakom koraku, preporuujem ti da uvjebava svoj vrlo debeli i lijeni mozak u razumijevanju mozga svoje ene. Znam da ti je to teko. Razmiljanje remeti osjetljivu ravnoteu tvoga ustroja. Pokuavam to olakati kazujui to znam. Mi se mukarci moramo drati zajedno." "Onda se vrati kazivanju, zato se ne vraa?" rekao je Vere. "Jedva si pokopao njezinu sestru." Dain je nastavio priu gdje ju je prekinuo, ali nije imao mnogo kazati o ivotu Grenvilleove od vremena kad je njezin otac otputovao u Ameriku a ona otila ivjeti kod prastrica i prastrine. Otac joj je umro 1816., podlegavi ozljedama u tunjavi. Bio je pokuao pobjei s nekom bogatom Amerikankom. Ali taj put je za njim krenula potjera i djevojku su spasila braa koja su Johna Grenvillea podvrgnula ruci vlastite pravde. " ini se da je moja ro akinja putovala po inozemstvu sa Stephenom i Euphemijom Grenville", rekao je Dain. "Oni su umrli prole jeseni. Doznao sam ime jednoga od njihovih slugu koji ivi u Marazionu, u Cornwallu. Namjeravali smo otii dolje i razgovarati s njim kad sam dobio tvoju pozivnicu na vjenanje." Dain je podignuo vr i iskapio ga. Kad je spustio vr na stol, njegov je pogled pao na Vereov tanjur. "Poslat u gospodina Herriarda da se sastane s tvojim odvjetnikom u Londonu. Ne e mi uskratiti

-175-

Pompea

malen in zakasnjele osvete mojem starom, nadam se. Da bih napakostio svojem milom pokojniku, volio bih Lydiji dati miraz, a u Herriarda se ovjek moe pouzdati da e te uplesti u dovoljno nedokuive i zamrene nagodbe da ugui svaki vrisak tvoga mukog ponosa. Lydia je savreno sposobna da se brine o sebi, naravno, kao to je dokazala. I jamim da ne e imati nita protiv toga da svojem potomstvu osigura budunost." "Ako ga bude imala, sam u joj kazati da se s tobom parnii oko toga", rekao je Vere. Bit e potomstva, naravno, rekao je sam sebi, a Dain nije zatraio nita vie nego to je uobiajeno. Miraz i nagodbe uredno i zakonito rjeavaju neka pitanja i postiu stanovit stupanj materijalne sigurnosti za budunost. Ako su drugi aspekti budunosti uznemiravali Verea, te ako je nailazio na vee tekoe pri zatiranju najsvjeijih tjeskoba, samo je njegova utroba trenutano u dosadnom stanju morske bolesti davala neke znakove, a to je bilo u njegovoj nutrini gdje ih Dain nije mogao vidjeti. "Ne e me ostaviti s tim bez strjeljiva", rekao je Dain. "Kazao sam ti to nisi znao. Sad je na tebi red da zadovolji moju znatielju. uo sam Sellowbyevu verziju najnovijih doga aja, ali ini se da ak ni on ne zna sve. Prim se na eravici da ujem kako ste se penjali na prvi kat kue Helene Martin. Je li on bio ondje u to vrijeme?" "To je duga pria", rekao je Vere. "Naruit u jo piva", rekao je Dain. Pozvan je konobar, vrevi su opet napunjeni, i Vere se prihvatio kazivanja od samoga poetka, od zgode u Vinegar Yardu. Nije kazao sve, naravno, i napravio je alu od onoga to je rekao o emu se radilo, i kako je primio to to je ala bila na njegov raun. Nije bio prvi mukarac koji je slijepo uletio u brak ne shvaajui kamo srlja. Bilo je to radije, kako se Dain saeto izrazio, poput prolaska kroz vrata u mrak. Dain je sigurno morao to znati. I on je proao kroz takva vrata. , I budui da je proao, nije se ustruavao smijati se pogrjekama svoga prijatelja, njegovim nezgodama i porazima, nazivajui ga krasnim kretenom i drugim slinim imenima od milja. Dain je bio nemilosrdan, ali njih su dvojica uvijek bila uzajamno nemilosrdna. Uvijek su razmjenjivali uvrede i udarce. Na taj su nain komunicirali. Tako su izraavali privrenost i razumijevanje. I budui da je me u njima oduvijek vladao takav odnos, Vere se brzo opustio. Ako nelagoda i nije posvema ieznula, zaboravio je na nju tijekom vremena koje je proveo u jedaem salonu, u razgovoru s prijateljem. Toliko je to sliilo na stara vremena da se Vereu moglo oprostiti to nije uspijevao shvatiti da su se vremena promijenila. On nije znao da je Dain za est mjeseci braka bolje upoznao sebe i da mu nita nije smetalo da tu pootrenu svijest primjenjuje na druge. Zbog toga je lord Belzebub dolazio u jaku napast da svoga pajdaa zgrabi za prsi i glavom mu tresne o zid. Ali se odupro toj napasti, kao to je poslije rekao supruzi. "Ima

-176-

Pompea

www.Crowarez.Org

Lydiju", rekao je Dain. "Neka ona to uini." "Oh, Lizzy, tako mi je ao", stenjala je Emily. "Nema ti zbog ega biti ao", rekla je je Elizabeth odrjeito, dok je hladnom krpom brisala sestrino elo. "Da je bilo neto gore od loe probave, moralo bi ti biti ao, jer bi mene nasmrt preplailo. Ali mene nije strah od malo povraanja, koliko god udno bilo." "Previe sam pojela." "Predugi su ti bili razmaci izme u obroka, a hrana je bila slabo pripremljena. I meni je bilo muno, ali moj je eludac ipak otporniji nego tvoj." "Propustile smo to", rekla je Emily. "Propustile smo vjenanje." To je bila istina. Bilo je to u etvrtak uveer. Odsjele su u nekoj krmi blizu Aylesburya, mnogo milja daleko od odredita. Mogle bi bile stii do Liphooka na vrijeme i pribivati vjenanju da se Emily nije estoko razboljela pola sata nakon njihova urna ruka. Morale su se iskrcati na sljedeoj postaji. Emily je bila tako bolesna i slaba da ju je krmarov sluga morao uznijeti u sobu. Putovale su kao odgojiteljica i gojenica. Elizabeth se odjenula u staru alobniku odjeu, jer je u crnini starije izgledala. Tako er je uzela par naoala za itanje iz knjinice u Blakesleighu. Morala je gledati preko njih, jer kroz njih nije vidjela, ali zbog toga je, kako ju je uvjeravala Emily, izgledala jo stroe. "Mora se prestati izjedati zbog vjenanja", rekla je Elizabeth. "Nisi se namjerno razboljela." "Ti si trebala poi bez mene." "Sigurno bunca kad govori takve stvari. Mi smo u ovome zajedno, lady Em. Malloryjevi se dre zajedno." Elizabeth je malo nauurila jastuke iza sestre. "Uskoro e nam poslati juhu, i aj. Moral se truditi da ponovno ojaa. Jer im ti bude dobro, kreemo na put." "Ali ne u Blakesleigh", rekla je Emily odmahujui glavom. "Sve dok ne razjasnimo svoj poloaj. On mora znati da smo pokuale." "Moemo napisati pismo." "On ih nikada ne ita." Sluge iz Longlandsa redovito su bili u vezi sa slugama u Ainswoodovoj kui, a dame Elizabeth i Emily primale su svakog tromjeseja izvjee nadstojnika Longlandsa. Prema tome djevojice su bile svjesne da sadanji vojvoda ve godinu i pol nije otvarao osobnu korespondenciju. U Longlandsu se kuni upravitelj brinuo o poslovima njegove milosti. U Ainswoodovoj kui u Londonu batler Houle obavljao je istu dunost. "Mogle bismo pisati njoj", rekla je Elizabeth. "A ona bi mogla rei njemu." "Jesi li sigurna da su se vjenali? Vijesti brzo putuju, ali nisu uvijek tone. Moda je

-177-

Pompea

ona pobijedila u utrci, pa e on morati pokuati neto drugo." "Bit e u sutranjim novinama", rekla je Elizabeth. "Tada emo odluiti to uiniti." "Ja ne idem natrag u Blakesleigh", rekla je Emily. "Nikada im ne u oprostiti. Nikada." Zaulo se kucanje na vratima. "Evo tvoje veere", rekla je Elizabeth ustajui iz naslonjaa. "I to u pravi trenutak. Moda e ti se raspoloenje popraviti kad stavi neto u eludac." Iako su Lydia i Ainswood stigli u Ainswoodovu kuu vrlo kasno u etvrtak, cijelo ih je kuanstvo iekivalo. Dok je domaica osloba ala Lydiju ogrtaa, ostalo je osoblje ispunilo hodnik u prizemlju i stajalo u stavu pozora ili u njihovoj verziji toga stava. Lydia je razumjela to je Wellington osjetio prije Waterlooa kad je obavljao smotru svoje "neslavne vojske" druinu s kolca i konopca s kojom je morao svladati Napoleona. Zapazila je zguvane pregae i izlizane livreje, nakrivljene vlasulje i kape, zbrda-zdola obrijane brade i raznolik niz ljudskih izraaja od uasa do uvrjedljivosti, od zbunjenosti do oajanja. Ali zadrala je za sebe komentar i usredotoila se na pamenje imena i poloaja. Za razliku od Wellingtona, pred njom je bio itav ivotni vijek da u svojem kuanstvu stvori zadovoljavajuu borbenu jedinicu od te demoralizirane rulje. to se pak tie stanja same kue, premda je vidjela tek malen njezin dio, primijetila je da se nalazi u jo jadnijem stanju nego njezino osoblje. Nije se iznenadila. Ainswood je rijetko kad provodio vrijeme u svojem prebivalitu i nedostajala mu je sposobnost, kao tolikima njegova spola, da uoi prainu, prljavtinu ili nered. Samo se pokazalo da je gospodarova lonica u savrenom redu. Za to je nesumnjivo trebalo zahvaliti Jaynesu. Otkrila je ranije toga dana, suprotno izgledu to znai Ainswoodovu izgledu da Jaynes udesno pazi na svaku sitnicu. Jednostavno je imao nesreu da se zaposlio kod ovjeka koji ne sura uje. Kad je Ainswood nestrpljivim odmahivanjem otpustio ostale im su batler i domaica, gospodin Houle i gospoda Clay, predstavili sve po redu, Jaynes je Lydiji pokazao njezine odaje. Naslanjale su se na Ainswoodove odaje. Bilo je oevidno da godinama nitko u njih nije uao. Ainswood sigurno nije elio u njih ui. Dok je Jaynes otvarao vrata odaja njezine milosti, vojvoda je poao u suprotnom pravcu, u svoju garderobu. "U ovako kratku vremenu razumijem da gospo a Clay nije bila sposobna pobrinuti se za moje sobe", rekla je Lydia blago im se Ainswood naao izvan dosega zvuka. Jaynes se osvrnuo oko sebe i usta su mu se napuila kad je ugledao pauinu koja je visjela u kutovima stropa, sloj prljavtine na zrcalima i prozorskim staklima, prainu koja je bila debela poput vulkanskoga pepela na Pompejima. "Mogla je neto uiniti", rekao je, "da se usudila."

-178-

Pompea

www.Crowarez.Org

Lydia je zurila u mranu pilju koju je Jaynes nazvao njezinom garderobom. "Razumijem da samci neki samci ne vole kad se dira u njihove stvari." "Mnoge su sluge ovdje jo od vremena etvrtoga vojvode", rekao je Jaynes. "Imamo neke obitelji koje ve nekoliko narataja slue Malloryeve. Odanost je lijepa stvar, ali kad nemate to raditi, kad se nie dan za danom a vi ne znate to biste inili ili se ne usu ujete..." Zamuknuo je i vrsto zatvorio usta. "Onda e biti lake prilagoditi osoblje mojim metodama", rekla je Lydia odrjeito. "Poet emo od nitice. Nijedna domaica ne e nametati svoje naine rada. Nijedna se svekrva ne e mijeati u posao." "Da, vaa milosti", rekao je Jaynes. Zatim je opet svezao jezik. Lydia je mogla vidjeti kako on puca od elje da joj otkrije mnoge stvari. Bila je znatieljna, ali bila je i svjesna protokola koji joj zabranjuje da ga potie. Uoila je kako on nije toliko sputan u izravnom odnosu s gospodarom. Ranije toga dana, ula je kako sobar mrmlja - ne govorei uvijek ispod glasa dok je njegovoj milosti pomagao pri odijevanju. "U svakom sluaju, koje e se god promjene provesti, to mora priekati do sutra", rekla je Lydia vraajui se prema vratima koja su vodila u glavnu odaju. "Da, vaa milosti." Jaynes se vukao za njom dok je ulazila u lonicu. "Ali vama e biti potrebna djevojka. Bolje bi bilo da po em dolje..." "Tu si ti", rekao je Ainswood izlazei buno iz svoje garderobe. "Pitao sam se misli li se cijelu no zadrati u brbljanju s mojom damom. Koga si vraga uinio s mojom odjeom?" "Vaa odjea je u vaoj garderobi, gospodine." Jaynes je dodao jo neto ispod glasa to Lydia nije mogla razabrati. "Ne ta odjea, huljo nalickana", odbrusio je Ainswood. "Ona koju sam juer nosio. Ona u mojoj prtljazi. Naao sam samo proklete koulje i marame. Gdje je moj prsluk?" "Prsluci koje ste juer nosili nalaze se u mojem stanu, treba ih oistiti", rekao je Jaynes. "Grom te ubio! Nisam ispraznio depove!" "Da, vaa milosti. Ali ja sam bio toliko slobodan. Nai ete... ovaj... njihov sadraj u lakiranoj kutiji na... To jest, ja u to nai za vas, gospodine." Jaynes je krenuo prema gospodarovoj garderobi. Ainswood je natrake zakoraio prema vratima i zakrio prolaz. "Nije vano. Mogu i sam nai tu vraju kutiju. Nisam slijep." "U tom sluaju, ako mi dopustite, gospodine, spremao sam se poi dolje da dovedem neku djevojku. Mogao bih zazvoniti, ali nitko ne e znati tko treba doi i zbog ega." Ainswood se ve spremao ui u garderobu, ali se pred vratima okrenuo i vratio.

-179-

Pompea

"Djevojku?" upitao je. "to bi mi do avola trebala djevojka?" "Njezina milost zahtijeva..." "Ne u mojoj sobi." "Odaje njezine milosti nisu prikladne za..." "Prola je pono, do bijesa! Ne elim imati opor ena koje kvocaju i vrzmaju se ovuda i u sve se petljaju." Naposljetku se Ainswood sjetio da postoji Lydia. Prebacio je zaaren pogled na nju. "Zaboga, Grenvilleova, zar noas moramo poeti tu besmislicu?" "Ne moramo, dragi", rekla je ona. Zeleni pogled bljesnuo je prema Jaynesu. "uo si je. Idi spavati. Sutra e imati itav dan da se ulizuje." vrsto zatvorenih usta Jaynes se naklonio i otiao. Kad su se iza njega zatvorila vrata, Ainswoodov se izraz lica smekao. "Ja te mogu razodjenuti", rekao je hrapavo. "Mogu nije isto to i hou." Prila je k njemu, odmaknula mu uvojak sme e kose s ela. "Pretpostavljala sam da je uzbu enje jenjalo. Ve si to jedanput uinio." Malo je ustuknuo, u zelenim oima pojavila se zabrinutost. "Grenvilleova, ne e valjda biti..." Pogledao je u stranu dok je traio pravu rije. "Ljubazna", pokuao je i namrtio se. "Strpljiva." Ni ta ga rije oito nije zadovoljila, jer mu se naboralo elo. "Volio bih znati o emu ste ti i lady Dain razgovarale. Dain kae da je to moralo imati veze s muenjem mueva." "O emu ste ti i Dain razgovarali?" "O tebi." Pokuao se napola nasmijeiti. "Moram se sastati s odvjetnicima, otpisati svoj ivot i prihvatiti miraz." "Rekla mi je lady Dain. Namjeravala sam o tome s tobom raspravljati na putu kui." Umjesto toga spavala je gotovo cijelim putem. Polusmijeak je ieznuo. "Zaboga, Grenvilleova, zar emo morati raspravljati? Je li to razlog zato se sa mnom ali? Jer ako jest, samo trati vrijeme. Zbog toga e se morati sva ati s Dainom." Ona ga je prouavala. Ve je bio skinuo sa sebe kaput, prsluk i maramu bez Jaynesove pomoi. To je vjerojatno znailo da se ti odjevni predmeti nalaze na podu njegove garderobe. Zajedno s cipelama. Lijevi rukav na njegovoj koulji bio je zakopan. Na desnom nije bilo puceta i velika poderotina kazivala joj je razlog tomu. Zgrabila ga je za zapee i pokazala poderotinu. "Ako si imao nevolja s otkopavanjem, zato nisi riknuo da ti se pomogne?" upitala je. "Bili smo u susjednoj sobi."

-180-

Pompea

www.Crowarez.Org

On se oslobodio dodira. "Nemoj se o meni brinuti. Meni nije potrebna niija briga." U njoj je planuo gnjev. Obuzdala ga je i ustuknula jedan koraaj. "Da, a nije ti potrebna ni ena, u to sam sigurna." Prila je prozoru. "Ovo bi moralo biti zanimljivo promatrati te kako pokuava smisliti to bi sa mnom uinio." On se buno vratio u svoju garderobu i za sobom zalupio vratima.

-181-

Pompea

Petnaest
Deset sekunda poslije toga ulo se novo lupanje i vrata su se irom otvorila. "Nisam razmiljao!" viknuo je on. "Jesi li sada sretna? Priznajem. Nisam razmiljao dalje od prve brane noi. I ti e sada sve postaviti naglavce, i... i slukinje e stalno paradirati po mojoj sobi... i ne u imati ni minute mira!" "To je tono", rekla je Lydia mirno. "Potpuno u prevrnuti ovu kuu, gore-dolje, izvana-iznutra, od potkrovlja do podruma. Jer me je stid kakva je. Ja ne podnosim nered. Ne elim ga imati." Prekriila je ruke. "to ti kani uiniti? Hoe li me ustrijeliti? Izbaciti me kroz prozor?" "Ne u, naravno. Prokletstvo, Grenvilleova..." Dojurio je do kamina, tresnuo rukom po okviru i zagledao se u vatru. "ak i kad bih mogla podnijeti prljavtinu i nered", nastavila je ona postojano, "to je vrlo loe za duevno stanje. Ovo je krasna kua. Sramota je pustiti je da se osipa i urui, skupa s dobrim osobljem. Ne u popustiti u toj stvari, Ainswood. Mora na to pristati ili sve skupa ostaviti." "Grom i pakao!" "Moda je bolje ako rasprim sve tvoje samoobmane odjednom", rekla je. "Nema nikakva izgleda da u pristati na sporazum u bilo emu. Nisam uope sigurna da sam za to sposobna." Podignuo je glavu i preko nje preletio pogledom. "Ti si se udala za mene. To je bio sporazum. Odustala si od svojih prokletih naela." "To nije bio sporazum nego potpuno gaenje svih mojih naela", rekla je. "Moram ovdje sve sloiti tono kako bi trebalo biti, to je jedini nain kako mogu povratiti ravnoteu." Vratio je pogled na nju i uperio ga s optubom. "Rekla si da me eli usreiti." Otvorila je usta da mu odvrati, zatim ih je zatvorila. Umjesto toga uzetala se prostorijom. To je prilino dugo potrajalo, prolazile su minute. On nita nije kazao. Samo se uspravio kraj kamina i promatrao je. Dobro je znala u emu je temeljni problem, i budui da je imala obiaj smjesta rjeavati probleme, instinktivno mu se htjela suprotstaviti. Nevolja je bila u tome to je Ainswoodova narav bila takva da obino nije smjesta rjeavao probleme, inae problema uope ne bi bilo. Morala je oprezno birati rijei. Jo jedanput je koracima premjerila prostoriju. Zatim je otila do prozora i pogledala dolje u vrt. Poinjala je padati lagana kia. Vie ju je ula nego vidjela. Kad su ieznula

-182-

Pompea

www.Crowarez.Org

svjetla zvijezda i mjeseca, svijet izvan prozora mogao je isto tako biti bezdan. "Mene vrag pee na tihoj vatri", poremetio je on tiinu oajnikim glasom. "Nisi ti kriva to nisam razmiljao o posljedicama. Pruila si mi toliko prilika." Vratila se od prozora. On je stajao nedaleko od vatre, iza stolca iji je naslon stezao. Zurio je u svoje ruke, a njegovo lijepo lice bilo je ukoeno kao posmrtna maska. "Dain mi je kazao da moram preustrojiti svoje kuanstvo da bih udomio enu", nastavio je. "to to dovraga meni znai? Poznato je da mi nije nimalo stalo do ove kuetine." I nije. to je bilo oito. On eli da je nema, pretpostavila je ona. Budui da postoji, sljedea najbolja stvar je praviti se da ne postoji, praviti se da se nita nije promijenilo i da on nije vojvoda od Ainswooda. On je zatvorio oi i um prema kui i osoblju to ih je naslijedio, na isti nain kako je odbacio sve druge odgovornosti za vojvodstvo. To nije moja krivnja, zar rekao je tako ogoreno kad ga je, prije nekoliko dana, Lydia podsjetila na naslov koji nosi. "Nadasve pronicava primjedba", rekla je krenuvi otro prema krevetu. "Budui da tebi dovraga nije nimalo stalo, nema smisla da urla i bjesni zbog onoga to ja radim s kuanstvom. Ako bude vidio da ti proces preure ivanja ide na ivce a priznajem da e biti galame i prividne zbrke moda itava dva tjedna bit e tako dobar da svoje hirove drugamo odnese. Izvan kue." "Izvan..." "Ne elim da uznemiruje poslugu. Kako ovjek moe od njih oekivati da se odueve za posao da i ne spominjem njihovu gospodaricu ako se bude muvao naokolo reei i derui se na svakoga." "Ti me izbacuje iz moje vlastite kue?" Susrela se s njegovim olujnim pogledom. Bio joj je drai takav, poto je gnuanje izbrisalo iz njega sumornost. "Rijetko je pohodi. Nije te briga to se s njom doga a. Morala sam pomisliti da e drugdje biti sretniji." "Prokletstvo, Grenvilleova, tek smo se juer vjenali a... a ti me izbacuje?" Ispustio je stolac i zgrabio Lydiju za ramena. "S tobom sam se oenio, do avola. Ja sam tvoj mu, a ne ljubavnik kojega se moe otarasiti nakon jednog hrvanja." Njegova su se usta snano spustila na njezina. Bio je to brz, estok i razoran nalet, erotian skok koji je zahtijevao ono to ona nikada nije namjeravala uskratiti. Okusila je srdbu i mo, ali vie od toga osjetila je grijeh, dijabolinu spoznaju grijeha, po nainu kako je jezikom tvorio ljubavne rijei u njezinoj usnoj upljini. Pustio ju je prije nego to je bila spremna. Izgubivi ravnoteu, uhvatila se na njegovu koulju. "Boe dragi, Ainswood." Nekoliko vrelih slogova, to je bilo sve to je mogla izustiti. "Vere", zagrmio je on. "Izrekla si moje ime kad smo poloili zavjet. Izreci ga,

-183-

Pompea

Lydia." "Vere." Pruila je ruke i obuhvatila njegovo lice da ga nagne prema sebi. "Ponovi to." "Ne izbacuje me van", rekao je. Potezom prstiju otkopao joj je gornje dugme na prsluku. Brzom pouzdanou koncertnog pijanista koji izvodi arpeggio otkopao je ostatak. Ona je spustila ruke, pustila ih je da joj nekorisno vise niz bokove. "Sve si krivo razumio", rekla je. "Ispravit u to." Razvezao je vrpce i otkvaio kope s jednako nemilosrdnom djelotvornosti. Njezina je crna haljina za tili as bila hrpa na podu. Nogom ju je gurnuo u stranu. Dohvatio se podsuknje. "Nikada nisam rekla da te ne elim." "Ne eli me dovoljno." Zastao je, prsti su mu dodirivali ipke i svilene trake. Njegov mrk izraz malko se smekao. "Lijepo." "Dar od lady Dain." Nagnuo je glavu i liznuo jezikom rub prsluka lagan poput pauine. Ona je duboko udahnula, zabola napete prste u njegovu kosu da ga zaustavi. "to to radi?" ula je neizvjesnost i tjeskobu u svojem glasu i bilo joj je to mrsko, ali nije bilo pomoi. On je razvratnik. Poinio je mnoge opaine koje je ona, potpuno neiskusna, jedva poinjala zamiljati. Okrenuo je glavu i ugrizao je lagano za podlakticu. Dopustila je to. "Obukla si draesno rublje, samo za mene", rekao je. "To je slatko." Rublje je bilo draesno. Strahovito skupo, bez sumnje. Ali bilo bi nepristojno odbiti darove lady Dain, ak i kad je pretjerala dajui Lydiji dovoljno neudoredna rublja da je mogla odjenuti desetak bludnica. "Znai li to da vie nisi srdit?" upitala je zabrinuto. Zagledao joj se u oi. Ona je vidjela dva zelena proreza, tamna i iskriava. "Zar sam bio srdit? Potpuno sam zaboravio." Zatim se nasmijeio onim strahovitim smijekom od kojega se rastapaju miii i kosti i mozak. Lijena krivulja njegovih usta bila je smrtonosna, i on je sasvim pouzdano to znao. Nije udno to je prezirao ene. Trebao im je samo uputiti taj osmijeh da se srue kao unjevi na kuglani. I ona se sruila, iznutra, kad je izvana pruila ruke i privukla njegovo lice k sebi i usnama prela preko one opake krivulje. On ju je jednostavno pustio da to radi. Nije se micao, nije odgovarao. Ruke su mu ostale na njezinu struku gdje su as prije bile dole da poinu. Liznula je jezikom njegove usne, na isti nadraujui nain kako je on uinio s ipkom na njezinu prsluku.

-184-

Pompea

www.Crowarez.Org

Stisak na njezinu struku postao je vri. Ugrizla ga je lagano za donju usnu, kao to je on uinio s njezinom podlakticom. Tada joj je uzvratio ugriz i otvorio usta. Bio je to dug i dubok i mraan poljubac, ovaj put kao pad s ruba provalije. I dok je ona padala, pala je i njezina podsuknja, tako glatko i lako da je jedva bila svjesna onoga to se dogodilo. Njegove velike ruke tekle su po njoj poput vode dok su poputale trake i puceta, a kuke u kopama ostajale bez oica. Podsuknja se poput vodopada spustila u utavu hrpu kraj njezinih nogu. On je kleknuo i njeno je odgurnuo u stranu. Stavio je njezinu ruku na svoje rame i izuo joj cipele da bi ih uredno odloio kraj podsuknje. Podignuo je ruke i ona ih je prihvatila, zatim se spustila na koljena ispred njega. "To je najljepi steznik koji sam ikada vidio", apnuo je. "Previe je lijep da bi se skidao u mahnitoj urbi. Okreni se, Lydia." Uistinu je bio lijep, izvezen ruiastim viticama i siunim liem. S le a je Vere zavukao prste preko rubova steznika gdje je ipkasta koulja prekrivala njezine grudi. Rairio je prste preko prednje strane toga odjevnog predmeta dok joj je ljubio zatiljak i ramena. Ona je ve bila slaba od enje. Mogla je samo milovati njegove udesno podmukle ruke i plivati u osjetima. Skinuo je s nje steznik. ula je njegovo otro disanje. "Oh, Lydia, ovo je... do." Glas mu je bio hrapav apat. Milovao joj je le a preko koulje. Koulja je bila od svile, tanka kao leptirovo krilo, blijedoruiaste boje. "Okreni se", rekao je. Ona se okrenula, odupirui se iskuenju da se pokrije. I prije ju je vidio golu, zar ne? "Koulja ne skriva mnogo, ha?" rekla je zatomljujui nervozno smijuckanje. "Opratam ti", rekao je muklo. Njegov zeleni pogled zadrao se oklijevajui na njezinim grudima. "to mi oprata?" "Sve." Privukao ju je u zagrljaj i s njom se spustio na sag. Opratao joj je s dubokim, divljim poljupcima koji su je gurali preko ruba provalije i opet vukli gore. Opratao joj je rukama, naizmjenice grubim i njenim milovanjem. Izgubila je vlast nad sobom. Polagano razodijevanje probudilo je u njoj neto dublje i mranije nego to je prije nazivala poudom, zalu enou. Bio je krupan i snaan i lijep i avolski upuen, i sve to je bio, svaku njegovu poru i

-185-

Pompea

stanicu, ona je eljela samo za sebe. Poriv za posjedovanjem i osvajanjem bio je u njezinoj krvi, a to je bila vrela krv Ballisterovih, divlja i pohlepna. Nije imala strpljenja da se dalje podvrgava razodijevanju, pa je odgurnula njegove ruke s vezica na gaama. Svalila ga je na le a i strgnula s njega koulju. Njemu se oteo tih i kratak smijeh koji je preao u stenjanje kad mu je raskopala hlae. Nije bila spretna kao on, ali bila je bra. Svukla ih je s njega i bacila ih u kut, a zatim sjela na njegova bedra. Bio je velianstven mukarac, dugaak i glatko miiav. iroki prsni ko suavao se u napeto vitak struk i bokove. Prela je rukama preko crnih, svilenih dlaica koje su mu pokrivale prsi, zatim dolje kamo su se malje usmjeravale prema preponama, svjetlije i obojene crveno. "Prole noi nisam bila dovoljno pribrana da gledam", rekla je promuklo dok su joj se prsti prokradali dolje, do onoga zabranjena mjesta. "Gledaj, diraj", rekao je on s priguenim smijehom. Stisnula je njegov ud, nabrekao i vru. Pulsirao je u njezinoj ruci. On je ispustio lagan zvuk od bola. "Kazao si da mogu dirati", rekla mu je. "Da, ja volim muenje." Nagnula se i dodirnula ga jezikom. "Kriste!" Odmaknuo je njezinu ruku i privukao je na sebe. Naao je raspor njezinih gaa, gurnuo unutra prste i pritisnuo je dlanom. Vrhunac ju je zatekao nepripravnu. Drhtala je pod milovanjem njegovih prstiju kad ju je probola otra strijela radosti i za sobom ostavila srhe koji su se vraali u valovima. Stizali su valovi, jedan za drugim... a onda je prodro u nju, i ona se instinktivno podignula, zatim spustila da ga prihvati unutra, duboko. "Da." Nije mogla zatomiti hrapav krik ushienja. On ju je privukao dolje na sebe. Prekrila mu je usta, gurala u njih svoj jezik, oponaajui bez imalo stida njegova sve bra prodiranja. Prevrnuo ju je na le a, prekinuo pohlepni poljubac, otrgnuo njezine ruke sa svoga vrata i pritisnuo ih dolje na sag. Drao ju je tako i promatrao, i ona je njega promatrala, dok su posljednji naleti vihora grili njezino tijelo. Sklopila je oi i vidjela provalu ognja iza vje a. I tijekom dugaka, drhtava trenutka koji je slijedio, ula je priguen zvuk svoga imena dok je on, iscrpljen, tonuo leei na njoj. U devet i trideset sljedeega jutra njezina se milost u Vereovoj radnoj sobi sastala s gospo om Clay.

-186-

Pompea

www.Crowarez.Org

U jedanaest i trideset nastao je pandemonij. Stvorile su ga tisue slukinja i slugu to su pokuljale kroz vrata obloena zelenim pustom, svi naoruani krpama, metlama, vjedrima i nekim stranim pomagalima koja Vere nije poznavao. Pobjegao je u sobu s biljarom, ali ondje ga je druga eta slugu doekala u zasjedi. Umaknuo je u knjinicu, samo da bi mu se odmah nali za petama. Iao je od prostorije do prostorije traei utoite, ali uzastopce se susretao s najezdom. Napokon se sklonio u radnu sobu, zatvorio vrata i uz njih prislonio stolicu. "Oh, dragi", uo je zabavni glas svoje ene iza sebe. "To nije potrebno." Okrenuo se naglo prema zvuku, zajapuren u licu. Sjedila je za stolom trudei se svim silama da suspregne smijeh. "Oni su posvuda", predbacio joj je. "Ovamo ne e doi danas", rekla je. "Kazala sam gospo i Clay da moram raditi." "Raditi?" uskliknuo je. "Oni trgaju kuu u komadie. Tisue njih. Izvlae ti sagove ispod nogu. Poteu draperije - ipke i sve ostalo - da ti padnu na glavu. Oni..." "Zbilja?" Nasmijala se. "Gospo a Clay je odluila obaviti temeljit posao. I mislila sam da hoe." Odloila je pero i spustila ruke na stol. "I ti se silno ponosi samom sobom", progun ao je. Poeo je odmicati stolac od vrata, zatim se predomislio i ostavio je gdje je bila. Pristupio je stolu, odgurnuo pladanj s gomilom pote njegove zanemarene korespondencije i naslonio se na ugao, napola okrenut prema njoj. "Toliko su se uplaili tebe da jedva znaju da sam tu." "Zato si tu? Ili tonije, ovdje? Mislila sam da si odavno vritei pobjegao iz kue." "Nisam se mogao odluiti kamo bih poao", rekao je. "Kina mi se uinila dovoljno dalekom. Ali zatim, moda bi Novi Juni Wales bio prikladniji, s obzirom na to da je kanjenika kolonija i sve ostalo." "Mogu li predloiti Bedfordshire?" rekla je ona. Nije se nimalo pomaknuo, ni mii mu nije zadrhtao. Njegov je pogled ostao prikovan za neurednu hrpu pisama i dopisnica dok su mu u duhu plesale slike kako su lijeno, pospano vodili ljubav u rano jutro, dok je kiica lagano lupkala u prozore... i kako je ona prije njega napustila postelju, a on je nastavio spavati... i kako ga je probudio njezin miris u jastucima, u plahtama, na njegovoj koi i mousni vonj njihova parenja. "Da, dobro, nisam oekivala da e poskoiti na taj prijedlog", rekla je ona. "Ali kad je rije o tome, ne mogu hodati po jajima. Ja sam tvoja ena. Prava bi stvar bila da me povede i predstavi mojoj novoj obitelji. Ova je kua u meteu i takva e biti neko vrijeme. Mislila sam da jednim udarcem moemo ubiti dvije muhe: umaknuti iz gungule i ukljuiti mene u obitelj." "Ti ovdje ima posla", rekao je on vrlo tiho, vrlo smireno, dok se sjeao prole noi i grjena enskoga rublja, i kako su mu se osuila usta kao djeaku kad prvi put ugleda

-187-

Pompea

golu enu njemu, koji ih je vidio na stotine. "Samo dovravam svoje obveze prema Macgowanu i Argusu", rekla je ona. "Sada zauzimam poloaj vojvotkinje od Ainswooda. Prihvatila sam ga kanei preuzeti sve pripadne odgovornosti. Jedno od nas, vidi, razmiljalo je o posljedicama." "Onda ini to te je volja." Dignuo se od stola i krenuo prema vratima. Tiho i mirno uklonio je stolac. "Ja ne idem u Bedfordshire." Otvorio je vrata i iziao. Lydia je brzo skinula cipele i pohitala u hodnik. On je otro koraao prema predvorju. Koraala je beumno za njim, ne obzirui se na zapanjene poglede osoblja koje je radilo u hodniku. Zgrabila je neko vjedro i njegov sadraj izlila na Verea, upravo kad je otvarao ulazna vrata. ula je itav zbor zabezeknutih uzdaha. Potom je hodnik utonuo u posvemanju tiinu. Ainswood je stajao jedan trenutak, ne miui se, dok mu se prljava voda sa sapunicom slijevala s glave po vratu i ramenima, te kapala niz kaput padajui na kuni prag. Zatim se okrenuo, veoma polagano. "Joj", rekla je ona. Njegov zeleni pogled preletio je preko posluge. Slukinje su bile rukama pokrile usta, lakaji zinuli prizor ope paralize zbog zapanjenosti. Svrnuo je pogled na svoju mokru odjeu, zatim ga opet podignuo na Lydiju. Zatim su se otvorila njegova usta i prolomio se smijeh, otar kao pucanj iz pitolja. I za njim je slijedio grohot koji je odjekivao du hodnika bez saga. Naslonio se na dovratak, tresui ramenima, i pokuavao je neto kazati, ali sve je zavravalo u soptanju. "Hv-hvala, draga", jedva je protisnuo naposljetku. "Pravo osvjeenje." Uspravio se i primijetio sluge koji su se bili dovoljno oporavili da se zbunjeno pogledaju izme u sebe. "Da, ini mi se da je to fino odstranilo prainu", rekao je. "Mislim da u se presvui." Da, mislim da hoe, pomislila je Lydia dok ga je promatrala kako prolazi kraj nje, pokisao, te odlazi niz hodnik do stubita i penje se na kat. Toga je popodneva vojvoda od Ainswooda podnosio gun anje i sarkazam svoga sobara sa sumnjivom an eoskom krotkou. Poto se ponovno okupao i odjenuo, proveo je vrlo mnogo vremena ispitujui svoj odraz u zrcalu. "Nisam ti smio zadati toliko truda", rekao je. "Sve e se ovo pokvariti i zaprljati kad budem izlazio kroz prozor." "Smijem li biti toliko smion da vam ponudim jedan prijedlog, vaa milosti?" rekao je Jaynes. "Ulazna vrata su u savrenom redu." "Imao sam sreu da se izvuem s pukim polijevanjem", rekao je gospodar. "Radije ne bih zamiljao to e ona pokuati sljedei put."

-188-

Pompea

www.Crowarez.Org

"Ako bih se usudio izraziti svoje miljenje, gospodine, vrsto sumnjam da njezina milost ima ikakvih primjedaba na va izlazak iz kue." "Zato me je onda zaustavila?" "Nije vas pokuavala zaustaviti. Samo je izraavala svoje oajavanje." Vojvoda ga je sumnjiavo pogledao, sklopio ruke na le ima i odetao se do prozora. "Ako smijem otvoreno govoriti", rekao je Jaynes koji je obino govorio upravo na takav nain, "vi oajavate." "Znam." "Ako vas umori u snu, nitko se ne e nimalo iznenaditi, a nema porote u cijeloj Velikoj Britaniji koja je ne bi smjesta oslobodila. Naprotiv, vjerojatno bi bila nagra ena najviim astima u kraljevstvu." "Znam." Jaynes je oekivao neki znak objanjenja zbog ega se na vojvodinu licu pojavio izraz oajavanja. Njegov je gospodar jednostavno nastavio gledati kroz prozor. Progutavi uzdah, Jaynes ga je ostavio i poao u garderobu da pokupi vojvodin depni sat i kutijicu koja je sadravala razne stvarice do kojih je bilo stalo gospodaru na propast njegovih fino ivanih depova. Kad se nakon samo dvije minute Jaynes vratio u lonicu, prozor je bio otvoren a gospodara nije vie bilo. Nagnuvi se van Jaynes je ulovio odsjaj kestenjaste kose medu visokim grmljem. "Bez eira, po obiaju", promrmljao je Jaynes. "Ipak dobro, ionako bi ga izgubio." Poloio je kutijicu i sat na jednu stranu iroka podboja i zatvorio prozor, jer dan je bio hladan i vlaan, obeavajui jo kie. "I bit e udo, usu ujem se kazati, ako mokrina bude najgora stvar u njegovu stanju kad se vrati doma." Zabrinut zbog niza jednako groznih scenarija, Jaynes je iziao iz lonice potpuno zaboravivi predmete koje je poloio na prozorsku dasku. Budui da je ugledna tvrtka Rundell & Bridge imala znatno iskustvo s viim narudbama ukljuujui i najvie, narudbe njegova velianstva kralja namjetenici nisu pokazali nikakva znaka nesnalaenja ili uzbune kad je u njihovu trgovinu uao iznimno krupan plemi vukui mastifa veliine mlada slona. "Bre, Susan", rekao je Vere, "ti zna dovoljno brzo jurnuti kad je Trent u blizini." Trgnuo je uzicom i Susan se gun ajui udostojala prijei prag na adresi Ludgate Hill 32. Zatim se spustila na stranjicu, poloila veliku glavu na prednje ape i ispustila mueniki uzdah. "Nisam te silio da po e sa mnom", rekao je Vere. "Sama si poela toliko cviljeti da mi te je bilo ao."

-189-

Pompea

Susan je oevidno bila stigla po svoj prilici s Bess i Millie netom se Vere popeo na kat da se opere i presvue. Naao ju je kako lunja vrtom nosei uzicu u gubici. Potapao ju je i krenuo prema kapiji. Ona ga je slijedila. Kad je pokuao zatvoriti kapiju za sobom, poela je cviljeti. "Zakrila si ulaz", rekao je sada. "Ustani, Susan. Ustani." Zbor mukih glasova razuvjeravao je njegovu milost da pas uope nije nikomu na putu. "Nije u tome stvar", rekao je on. "Stvar je u tome da ona to namjerno ini kako bi me ozlojedila. Vi biste pomislili da je trala cijelim putem od Trga Saint James, a taj je razmak prevalila tvrdo spavajui na mojim stopalima, u koiji." Najmla i namjetenik istupio je iza tezge. "To je mastif vae milosti, zar ne?" rekao je. "Vidio sam je prije. Mislim da ona uva vrata, to je sve, gospodine. titi vas." Vere je pogledao psa, zatim namjetenika. ovjek se naklonio. "Te ako mi oprostite slobodu, vaa milosti, mogu li vam ponuditi svoje najsrdanije estitke za vae nedavno vjenanje." amor u zboru popratio je taj govor. Vere je osjetio kako ga previe stee marama oko vrata i uinilo mu se da je u trgovini pretopio. Promrmljao je odgovor, nije bio siguran to se ulo. Zatim, usredotoivi pogled na onoga koji je sve znao o psu, Vere je kazao: "elio bih kupiti neku triariju. Za svoju damu." Premda izraz triarija nije bio precizan koliko bi se moglo poeljeti, namjetenik nije pokazao nikakva znaka nezadovoljstva. "Svakako, vaa milosti. Ako biste bili tako dobri da do ete ovamo." Otpratio je Verea u privatnu prostoriju. Deset minuta poslije tamo se uetala Susan i svalila se na Vereova stopala. Dva sata poslije, Vere je iziao iz trgovine utrnulih nonih prstiju, nosei u depu na prsluku malen omot. Nije vidio enu koja je mugnula s izloga i kliznula u pokrajnju ulicu. Nije znao na koga je zareala Susan, mislio je da rei na svakoga zato to se ponovno naljutila jer je morala poi upravo kad joj je napokon bilo udobno. Nije bio svjestan da Coralie Brees viri iza ugla uliice i dugo za njim zuri kad joj je ve ieznuo iz vida, i tako nije mogao pojma imati o ubilakom bijesu koji je kljuao u njezinim grudima dok je predoavala svjetlucavi nakit koji je kupio i zamiljala to e njezine ruke uiniti onoj za koju ga je kupio. Bilo je rano uveer kad je Lydia nala kutijicu. Do tada je postala svjesna da je Ainswood iziao i sa sobom poveo Susan. Millie je bila pola u vrt da pokua nagovoriti Susan da jede ponovno je bila mrzovoljna i vidjela je kako Ainswood dolazi do

-190-

Pompea

www.Crowarez.Org

kapije, uzima uzicu i odlazi s mastifom. Bess je donijela gore veeru koju je Lydia odluila pojesti u glavnoj lonici, budui da je to bio jedini dio kue koji jo nije bio napadnut. I Bess joj je prenijela vijest da je njegova milost izila kroz prozor svoje spavae sobe. "I gospodin Jaynes je tako srdit, gospo ice hou rei, vaa milosti na raun toga to je ono bio nov kaput, tek stigao iz krojanice." Primijetivi Lydijino mrtenje, djevojka je urno dodala; "Samo to mi je to kazao privatno, nikoga nije bilo, i kazao je da bih to mogla vama spomenuti, ali nikomu drugom, jer nije prikladno da on naklapa o gospodaru, ali da vi trebate znati, u sluaju da se njegova milost vrati istim putem i uplai vas usred noi." Kad je Bess otila, Lydia je prila prozoru. Uspon nije bio lagan, i ona se pitala gdje bi naao uporite za noge u dobro sloenoj cigli. Ako je kiilo kad je iziao, mogao se lako okliznuti i slomiti vrat. Tada je njezinu pozornost privukla kutijica, blistavo lakirana i crna na pozadini uto obojene prozorske daske. Sjetila se graje koju je Ainswood podignuo prole noi zbog sadraja svojih depova. Ona je bila novinarka, i zadijevanje nosa u tu e stvari bilo je osnovno sredstvo u njezinu poslu. Bila je tako er ena. Otvorila je kutijicu. U njoj je leao kusast komadi olovke, jedno crno puce, igla za kosu i ulomak bjelokosti. Hitro ju je zatvorila, poela je vraati na mjesto gdje ju je nala, zatim ju je opet uzela i pritisnula na grudi. "Oh, Ainswood", tiho je uskliknula. "Pokvarenjae jedan. Spomen-predmeti." "Ti si najnapornije ensko stvorenje koje je ikada ivjelo. Tebi nita nije po volji." Vere je unuo pokraj psa. "Kia pada, Susan. Zbog ega dovraga eli leati na kii kad moe lunjati po velikoj, toploj, suhoj kui i ruiti lakaje i utjerivati strah u kosti svim slukinjama? Mama je ondje, zna. Zar ne eli vidjeti mamu?" Odgovor je bio duboko neraspoloen psei uzdah. Vere je pokupio razne pakete koji su mu ispali kad se Susan bacila na tlo, zatim se pridignuo i uao u kuu. im se naao unutra, gromko je zovnuo Jaynesa. "Onaj prokleti pas ne eli ui", rekao je kad se sobar napokon douljao u hodnik. Ostavivi Jaynesa da se pobrine za Susan, Vere je pohitao gore u svoju lonicu. Bacio je pakete na krevet. Svukao je mokar kaput. Kad se okrenuo da ga baci prema naslonjau, ugledao je svoju enu sjedila je na sagu ispred kamina, podignutih koljena koja je obavijala rukama. Srce mu je poelo tui trostruko bre.

-191-

Pompea

Izbjegavajui njezin pogled i pokuavajui ustaliti disanje, kleknuo je pokraj nje. Traei rijei, i gledajui bilo kamo samo ne u njezino lice, vidio je kutijicu koju su stezali njezini prsti uprljani crnilom. Dugo je zurio u kutijicu i mrtio se. Zatim se sjetio. Jaynes. Lakirana kutijica. "to dri u tome, Grenvilleova?" rekao je vedro. "Otrov za oajne mueve?" "Spomen-predmete", rekla je ona. "To nisu spomen-predmeti", rekao je on vrsto, iako je bio potpuno svjestan da je la jasno ispisana na njegovu licu ivom grimiznom bojom. "Volim drati mnogo smea u depovima, zbog toga Jaynes podivlja. Ti to olakava jer uvijek ostavlja krhotine na svojem tragu." Ona se nasmijeila. "Ti si divan kad si zbunjen." "Nisam zbunjen. ovjek koji provede pola dana u razgovoru sa psom nadilazi zbunjenost." Ispruio je ruku. "Vrati mi to, Grenvilleova. Ne smije kopati po tu im privatnim stvarima. Trebala bi se sramiti same sebe. Mene nisi vidjela da ti se uljam iza le a i zavirujem u sljedee poglavlje Rue iz Tebe, zar ne?" Vie je osjetio nego vidio da mu se kutijica nala u ruci, jer je pogled prebacio na njezino lice. Primijetio je zapanjenost u njezinim oima as prije nego to je trepnula u stranu. "Nisam slijep", rekao je. "Vidio sam prsten lady Dain veliki rubin, udesno slian tvojem opisu u Rui iz Tebe. I prije sam sumnjao tko je zapravo St. Bellair udno je, zar ne, kako se slova mogu presloiti da se dobije Ballister? ali prsten je to dokazao. Danas sam doznao na isti nain kao ti, pretpostavljam odakle je stigao rubin lady Dain. Je li izvorno opljakan iz grobnice nekog faraona, to nitko ne bi znao. Ali draguljarov ga je agent doista kupio u Egiptu." Grenvilleova nije pokuala hiniti da ne zna o emu on govori. "Dvojio si i prije?" Njezin plavi pogled bio je mekan od u enja. "Kako si posumnjao? Nitko ne sumnja. ak je i gospo ica Price, koja ima izvanredan dar zapaanja, zurila u mene punu minutu kad sam joj kazala." "Odala si se u dva posljednja nastavka, kad je Diablo poeo zvuati kao ja." Skoila je na noge praena utanjem bombasina. Poela je koraati po sobi, kao to je inila prole noi. On se spustio na sag i legao na le a, sklopivi ruke ispod glave koja je bila okrenuta u stranu da moe promatrati nju. Volio ju je gledati kako hoda pruajui dugake koraaje koji bi izgledali kao da su muki da nije bilo arogantnog njihanja njezine velianstvene stranjice. Taj prizor je bio potpuno enski. Bilo je to privremeno zatije, on je to znao, sasvim kratko odga anje. Dok je leao s prividnim olakanjem, u njegovu su se duhu pojavljivale i iezavale slike, poput rtava brodoloma na valovima.

-192-

Pompea

www.Crowarez.Org

Odveo je Susan u Southwark, do zatvora Marshalsea. Vidio je djecu, neka su trala van da obave sitne poslove za roditelje koji nisu smjeli izlaziti, neka su se vraala, bezvoljnije, vukui noge dok su se pribliavala kapiji. Njegova je ena bila jedno od te djece, i on joj je znao to joj je Marshalsea ukrao. ...da me povede i predstavi mojoj novoj obitelji. Znao je to je ona eljela u Bedfordshireu. "Oh, to je nemogue!" Skljokala se u naslonja. "Nikada ne u s tobom izii na kraj." Naslonila je ruke na priruje naslonjaa, podboila bradu i uputila muu prijekoran pogled. "Ti me potkopava i rui na svakom koraku. Kada god poelim uiniti neto s im se ne slae a to je praktiki sve nalazi naina da moje srce satre u kau. to si uinio, proitao svaku rije to sam je ikada napisala, svaku reenicu ralanio do posljednjeg sloga?" "Da." Uperio je pogled u strop. "I da sam znao da je to bilo dovoljno da tvoje srce satre u kau, mogao sam danas utedjeti znatnu svotu novca da i ne spominjem nesnosno Susanino drutvo." Nastala je tiina tijekom koje su, po njegovoj pretpostavci, paketi na krevetu napokon privukli njezinu pozornost. "Zlobnie jedan." Glas joj je bio tih i malko nesiguran. "Zar si mi kupovao darove?" "Mito", rekao je on zirnuvi prema njoj. Ona je napustila naslonja da se primakne krevetu i izbliza promotri pakete. "Tako ne u biti prinu en spavati u konjunici." Poslije trgovine Rundell & Bridge, nakon zatvora Marshalsea, on je vodio Susan od duana do duana, s jednim prekidom za okrjepu u privatnom salonu neke krme. "Moda i nisi tako dobar u itanju onoga to mi je na umu kako sam vjerovala", rekla je ona. "Ta mi misao nikada nije pala na pamet." Ustao je i pristupio k njoj. "Otvori ih", rekao je. Tu su bile biljenice s listovima od tankoga pergamenta uvezane u kou mekanu poput maslaca. Tu je bio tuljac za pera od fino izra ena srebra, s tintarnicom koja se pripajala na dno valjkaste cijevi. Tu je bila putna kutija za pisai pribor, ureena prizorima iz mitologije, s pregradcima koji su sadravali pera, tintarnice, kutijicu s prahom za posuivanje, te ladice s naljepnicama, papirima za biljeke i perorezom. Tu je bio i srebrni stalak za tintarnicu, zatim kutija od papirmaea za olovke, puna olovaka. "Oh", tiho je uskliknula Lydia nakon nekog vremena, dok su s kutija otpadali papiri da otkriju blago. "Oh, hvala ti", rekla je na kraju, kad su papiri za zamotavanje leali razastrti oko nje, po krevetu na kojem je sjedila i po podu. Imala je kutiju za pisanje u krilu, otvarala je i zatvarala malene ladice te podizala poklopce pregradaka i vadila iz njih stvari da bi ih opet vraala na njihovo mjesto kao dijete oarano novom igrakom. Osjeala se kao dijete, uistinu. Bilo je i prije darova, na njezin ro endan i za Boi,

-193-

Pompea

od Stephena i Euphemije, i bili su lijepi: cipele i suknje i kape i katkada narukvica ili par naunica. Ovo je bilo posvema razliito, jer je dobila pomagala u svojem poslu, i ona, koja je poslovala rijeima, zatekla se odjednom bez rijei i bez srca. "Hvala ti", proaptala je opet, bespomono, dok je gledala u njegovo lijepo lice i gubila svaku nadu da e ikada vie biti razborita. U njegovim zelenim oima bljesnuo je uitak, i usta su mu se savila u smijeak koji je kau od njezina srca pretvorio u topao sirup. Bio je to djeaki smijeak, pola zloest, pola zbunjen. "Vidim da su se moji skromni darovi svidjeli njezinu velianstvu", rekao je. Kimnula je potvrdno. ak i da je mogla povezati rijei u tom trenutku, nije se usu ivala pokuati da ne bi poela cmizdriti. "Onda zakljuujem da si se dovoljno smekala za konani udarac", rekao je. Posegnuo je u dep na prsluku i izvukao jo jedan paketi. Sam ga je otvorio, okrenuo se u stranu da ona ne bi vidjela to je unutra. "Zatvori oi", rekao je. "I ostavi tu vraju kuriju za pisanje. Ne u ti je ukrasti." Ispustila je kutiju i sklopila oi. Uzeo je njezinu desnu ruku i nataknuo prsten na etvrti prst. Ona je znala da je to prsten, gladak i hladan, i znala je da joj se ruka trese. "Moe pogledati", rekao je. Bio je to safir plav poput razlika, pravokutan i jednostavno rezan, a tako velik da bi izgledao neukusno na svakoj drugoj ruci osim njezine koja nije bila njenija od ostalih dijelova tijela. Dijamanti su svjetlucali s obiju strana. Bila je svjesna da joj suze svjetlucaju u kutovima oiju. Ne budi glupaa, rekla je sama sebi. "Tako je... draestan", kazala je naglas. "I... i ne u rei da nisi trebao, jer se uope ne osjeam tako. Osjeam se kao princeza iz bajke." On se nagnuo i poljubio je u tjeme. "Odvest u te u Bedfordshire", rekao je.

-194-

Pompea

www.Crowarez.Org

esnaest
Vere je sjedio za stolom u radnoj sobi, okruen grudama zguvana papira. Bilo je subotnje jutro i on je pokuavao sastaviti pismo za lorda Marsa. To je trebalo biti prilino lagano, ali Grenvilleova ga je upozorila da postupa diplomatski... to god to znailo. Vere se spremao poi da je potrai, da je upita za pojedinosti, kad se ona pojavila na vratima. "Lord Mars je ovdje", rekla je. "Po njegovu izgledu, ovo nije drutveni posjet." Nekoliko trenutaka poslije toga bili su u knjinici s njegovim gospodstvom. Bio je prljav od putovanja i neobrijan, tresao se od umora. "Pobjegle su", rekao je im su Vere i Lydia uli. "Molim vas, za ljubav Boju, recite mi gdje su. Na sigurnom. Djevojice, hou rei. Elizabeth i Emily." Vere je zurio u njega, zabezeknut i hladan. Grenvilleova je pohitala do pladnja s vrem i napunila au koju je pruila lordu Marsu. "Sjednite", rekla je. "Saberite se." "Nisu ovdje", rekao je on i ramena su mu se ovjesila. Potonuo je u naslonja. "Toga sam se bojao. Ipak sam se nadao." Bojao. Nadao. Recite mi da su ovdje. Na sigurnom. Prostorija se zamraila, stisnula se, onda se opet rasvijetlila i narasla. Neto je naraslo u Vereu, hladno i teko. "Grom i pakao!" protisnuo je izme u zubi. "Ni vi ih niste mogli zadrati u sigurnosti?" "U sigurnosti?" Mars je ustao, lice mu je bilo blijedo i napregnuto. "Te su mi djevojice drage kao da su moja vlastita djeca. Ali moja privrenost i moja skrb ne vrijede nita, zato to ja nisam vi." Izvukao je zguvan list papira iz depa i pruio ga Vereu. "Evo. itajte sami to one imaju rei. Djevojice koje ste zanemarili. Nijedne rijei od vas. Nijednog posjeta. ak ni pisamceta. Sto se vas tie, mogle su jednako tako leati u kamenim lijesovima s braom i roditeljima. Ipak, one su napustile utoite moje kue, gdje su nale ljubav i skrb da bi... jao, jao. Otile su zato to njihova ljubav i odanost pripadaju vama." "Molim vas, gospodine, saberite se", ponovila je Grenvilleova. "Previe ste uzbu eni. Ainswood isto tako." Potaknula je Marsa da sjedne, gurnula mu au u ruku. Vere je proitao poruku. Na papiru je bilo tek nekoliko redaka, i to je bilo sve nekoliko bodea u srce. Pogledao je svoju enu. "eljele su biti na naem vjenanju", rekao je. Uzela je papir od njega i brzo ga proitala.

-195-

Pompea

Mars je popio malo vode. Vratila mu se boja. Nastavio je govoriti. Djevojice su morale poi u ponedjeljak prije svanua, rekao im je. On i njegovi urjaci krenuli su da ih potrae sredinom prijepodneva. Ipak, unato tomu to su djevojice imale tek nekoliko sati prednosti, oni im nisu uspjeli ui u trag. Nitko ih nije vidio u svratitima kraj postaja, na mitnicama. Nisu mogle stii do Liphooka, jer je on proeljao selo i njegovu okolicu. Mars je izvukao dvije minijature i poloio ih na stol u knjinici. "One ne izgledaju obino", rekao je. "Kako to da ih nitko nije primijetio?" Vere je stajao i gledao dvije male ovalne slike, ali nije posegnuo za njima. Od stida je osjeao kiselinu u ustima i hladnu teinu u grudima. On bi ih prepoznao, da, vidio bi Charlija u njima. Ali ih nije osobno poznavao. Ne bi prepoznao zvuk njihova glasa, jer je jedva s njima ikada progovorio, nikada ih nije sluao, nikada na njih svrnuo pozornost. A one su ipak pobjegle, iz zaklona ljubavi i skrbi, da ga vide na vjenanju jer, kako je napisala Elizabeth: "Moramo jasno pokazati da mu elimo sreu, kao to bi tata uinio. Tata bi poao." Vere je postao svjestan glasa svoje ene. "Ti e se spremiti dok se lord Mars bude malo odmarao", rekla mu je, "iako znam da on to ne eli. Poalji glasnike svim svojim drugarima. Trebaju ti sve oi koje moe unovaiti. Sam e povesti polovicu svojih slugu; ja u zadrati drugu polovicu da mi pomognu pretraiti okolicu Londona. Mora povesti i nekoliko slukinja. ene vide stvari drukije nego mukarci. Ja u se obratiti svim svojim dounicima." Okrenula se opet prema lordu Marsu. "Morate poslati poruku svojoj eni, da je uvjerite kako vladate situacijom. Znam da elite priekati dok ne budete imali sretnu vijest, ali njoj e biti uasno ekati dok nita ne zna." "Vi ste velikoduni", rekao joj je Mars. "Zbog vas se stidim." Vojvotkinja je podignula obrve. "Mi smo se postrojili protiv vas", nastavio je Mars. "Zbog toga to niste visokoga roda. Zbog skandala." "Ona je Ballisterova", rekao je Vere. "Dainova ro akinja. Prezreli ste jednog Ballistera, savjesni snobe." Mars je zabrinuto kimnuo. "Tako sam uo. Mislio sam da je to isprazno govorkanje. Malo prije uoio sam svoju pogrjeku." Ustao je i pomno spustio praznu au. Ruka mu je drhtala. "Malo sam spavao. Isprva sam povjerovao da me oi varaju. Mislio sam da vidim duhove." Pokuao se nasmijeiti, bez osobita uspjeha. "To jest duha treega markiza od Daina, da budem toan. Vi ste izvanredno slini mojem starom zatorniku u Gornjem domu." "Da, tako je, ona e biti naa zatornica ako ne na emo te djevojice", rekao je Vere odrjeito. "Odvest u vas gore u sobu. Dobro bi bilo da se operete i neto pojedete,

-196-

Pompea

www.Crowarez.Org

zatim malo pridrijemajte ako budete mogli. elim da va mozak bude u radnom stanju." Uzeo je Marsa ispod ruke. "Idemo, dakle. Prepustit emo Grenvilleovoj da postroji trupe. Bolje je ukloniti joj se s puta kad ona neto organizira." Athcourt, Devon "Velim ja, gospo ice Price, vi imate dara da od sebe stvorite rijetkost, to nije laka stvar u cijeloj guvi ovdje. Pitam se zato Dain ne dri laku koiju da preveze dame barem od jednoga kraja palae do drugoga. Ali istina je, nitko ne bi okrivio ovjeka to misli da ste me izbjegavali", dodao je Bertie sa strogim pogledom, "to nije u redu, naroito kad je on nakrivo od glave do pete. I vi ste znali to sam onda htio rei, je li tako?" "Oh, zaboga", rekla je ona krei ruke. "Znam da me niste zavaravali, jer vi niste od te vrste", rekao je Bertie. "Ne ete mi valjda rei da jeste, i da vam se ba nimalo ne svi am, ha?" Njezino je lice porumenjelo kao trenja. "Vi mi se prekomjerno svi ate", rekla je na nekakav zbunjeno tugaljiv nain. "Dobro, dakle", rekao je on, zbunjen ali neustraen. "Najbolje bi bilo da se veemo okovima, to vi mislite?" Ona se bespomono osvrtala po glazbenoj sobi u Athcourtu gdje ju je on napokon stjerao u kut samu. Bila je nedjelja, a on je to pokuavao od juer kad su stigli. Htio je da pro e jo jedan dan, pa da je onda zaprosi, gdje god bili i ime god se bavili. Uostalom, nita na ovoj strani zemlje nije moglo tako snano eksplodirati da bi zaprepastilo Daina ili Jessicu. "Moda bih trebao kleknuti i odrati govor, to mislite, gospo ice Prie?" namrtio se Bertie. "Shvaam da bih trebao kazati kako sam avolski zaljubljen u vas, iako bi to moralo biti jasno i slijepu ovjeku, i gluhu." Njezine su se oi iza naoala uzbunjeno rairile. "Oh, molim vas, nemojte kleknuti", rekla je. "Ve mi je dovoljno neugodno. Ne bih smjela biti tolika kukavica. Vojvotkinja od Ainswooda silno bi se razoarala u meni." "Kukavica? Bogamu, ne moete se bojati mene?" "Ne, naravno. Kako sam glupa." Skinula je naoale, obrisala ih o rukav na haljini i opet ih stavila. "Naravno, vi ete razumjeti da ja nisam imala nikakve namjere da vas zavaravam. Moje prezime nije Price, nego Prideaux." Podignula je bradu. "Tamsin Prideaux. I nisam siroe. Imam oba roditelja. U Cornwallu. Ali bila sam prinu ena da ih ostavim, jer je stanje bilo nepodnoljivo. I tako sam pobjegla. Samo njezina milost zna istinu." "Ah." On se zbunio, ali bio je prisiljen razvrstavati stvari, jer je rekla kako vjeruje da e on razumjeti, a nije ju htio razoarati. "Nepodnoljivo, je li? No, dakle, to ste mogli uiniti nego pobjei? I ja sam pobjegao. Bila je moja tetka Claire, uvijek je dovodila u

-197-

Pompea

kuu jednu batinicu za drugom, ili ih je dovlaila otamo gdje su bile. I siguran sam da je s njima bilo sve u redu, ali momku se djevojka svi a ili ne svi a, a meni se nijedna nije svi ala. I kako nisam elio vrije ati njihove osjeaje, a nije mi se slualo kako tetka Claire stalno blebee o tome, ja sam pobjegao." Namrtio se. "Ja nikada nisam pomislio na to da promijenim svoje ime. Zar to nije bilo ba pametno od vas?" dodao je i razvedrio se. "Prideaux. Price. Thomasina. Tamsin. Ne, obratno. Od Tamsin u Thomasina. Sada kad o tome razmiljam, meni se vie svi a Tamsin. Zvui kao vilenjako ime, zar ne?" Zurila je u njega neko vrijeme. Zatim se nasmijeila, i doista je izgledala kao vila. Kratkovidna vila, dakako, ali on je bio sretan to stoji blizu nje tako da ga je mogla vidjeti i bez naoala. "Je li to onda 'Da, uzimam'?" upitao je. "Hoemo li to pretvoriti u 'lady Trent' i zanemariti druga imena?" "Samo ako vi zanemarite sve ostalo." Namjestila je naoale, iako se njemu inilo da dovoljno ravno stoje. "Oevidno, od mojih roditelja ne moemo nita oekivati, a ak ni za vau ljubav ja ne bih mogla prihvatiti nikakav miraz ili nadarbinu od njezine milosti, iako e ona pokuati da me primora, to znam. Ali ja nisam rastrona, sir Bertram..." "Bertie", rekao je on. Ona se ugrizla za usnu. "Bertie", rekla je tiho. "Oh, velim ja, ovo je ugodno." Pobrinuo se da stvari budu ugodnije kad ju je pridignuo u zagrljaj i ljubio sve dok se oboma nije zavrtjelo u glavi. Otiao bi on mnogo dalje od vrtoglavice da nije bio otro svjestan kako jo nisu vjenani. A to je znailo da se ovjek mora pristojno ponaati, svi alo se to njemu ili ne. Ali to nije znailo da ovjek mora ekati sveenika ni minutu dulje nego to je to apsolutno nuno. I tako je Bertie uzeo svoju buduu mladenku za ruku i poao do Daina da dobije njegovu pomo u nastojanju da ta budunost bude radije blizu nego daleko. Iako je Athcourt bio jedna od najveih kua u Engleskoj, nisu morali ii daleko, jer je i Dain traio njih. Susreli su se s njim na odmoritu velikoga stubita. "Velim ja, Dain, gospo ica Price i ja elimo se vezati branim okovima", rekao je Bertie. "Morat ete priekati", rekao je Dain. "Dobio sam pismo od Ainswooda. Njegove su tienice nestale. Mora povesti gospo icu Price u London da pomogne mojoj ro akinji." Nakon kratka objanjenja situacije, obratio se Tamsini. "Morate nam oprostiti ovo nametanje dunosti. Moja ena moda ne misli da je njezino stanje delikatno, ali ja joj ne u dopustiti da poduzme dva dugaka putovanja gotovo bez odmora izme u njih. Bit e mirnija u duhu ako Lydia bude imala prijateljicu uza se." "Sveta nebesa, gdje bih ja inae trebala biti ako ne s Lydijom?" rekla je Tamsin. "Mogu se spremiti za manje od sat vremena." Smjesta je urno otila.

-198-

Pompea

www.Crowarez.Org

"elim ti sreu, Trent", rekao je Dain. "Premda ni za glavu ne mogu shvatiti to ona u tebi vidi." Slegnuo je ramenima. "Nemamo vremena da rjeavamo tu zagonetku. Ainswoodu je potrebna pomo - a nakon toga namjeravam ga smlaviti u kau." Dain je nastavio govoriti koraajui uza stubite. "Nisam znao da Ainswood ima jo tienica. Ali Jessica mi kae da su ivjele s Marsom otkad je Charlie umro. Prokleta bitanga! Sve moram doznati iz druge ruke. I bilo je toliko prokletih pisama u znak suuti da vie nisam znao tko je iv a tko mrtav. 'Tko je dovraga Elizabeth?' upitam Jessicu. 'Sestra onoga djeaka koji je umro godinu dana prije nego to smo se mi vjenali', kae mi ona. 'Ali ona je mrtva', tvrdim ja. 'To je bilo odmah nakon pokopa moga starog prijatelja Wardella. Tono se sjeam kako je Mallory jer tada se Ainswood jo tako zvao jurio od jednog pogreba do drugog. ' 'To je bila majka onoga djeaka ', kae mi Jessica. 'Pa komu je onda moj tajnik poslao posljednje izraze suuti?' pitam znatieljno. I pokazalo se da je to bila starija sestra." Ali ovaj put su skrenuli u krilo za goste gdje se nalazila Bertijeva soba. "I tako, ne samo to sestra nije mrtva, nego ima jo jedna", nastavljao je Dain. "I ive s Marsom, nita manje, koji ima devetero vlastite djece i deseto je na putu, iako je njegovoj eni etrdeset peta." Markiz je otvorio vrata Bertijeve sobe. "Ainswood mi je morao to kazati." "No, ni meni nije kazao", rekao je Bertie i uao za njim. "On te gotovo ne poznaje", rekao je Dain. Izjurio je u hodnik i glasno zovnuo svoga sobara. Kad se vratio, rekao je: "Oenjen sam est mjeseci. Mogao sam otii po one djevojice u bilo koje vrijeme i dovesti ih da ovdje ive. Ne moe se rei da oskudijevamo prostorom, zar ne? A Jessica bi voljela imati ensko drutvo. Da i ne spominjem kako su to Charlijeve curice. On je bio jedan od najkrasnijih ljudi to sam ih ikada upoznao. Bio bih najhitnije otputovao iz Pariza na njegov pogreb da je onaj blesavi prijatelj pomislio kako bi bilo prikladno da mi to javi. Ali u vrijeme kad sam to uo, Charlie je ve tjedan dana leao u zemlji." Naao je Bertijevu putnu torbu i bacio je na krevet. Tada je stigao Andrews, ali Dain ga je otjerao. "Ja u pomoi Trentu", rekao je. "Idi spremiti moje stvari. Njezino e ti gospodstvo objasniti to je potrebno." Andrews je otiao. Dain je uao u garderobu i nastavio govoriti dok ju je praznio. "Morao sam biti ondje kad su polagali Charlija na vjeni poinak. Morao sam bici s Ainswoodom kad su djeaka polagali kraj oca. ovjek mora imati kraj sebe prijatelje u takvim trenutcima, a Ainswood nije imao prijatelja me u Charlijevim sestrama, to ti mogu kazati. Ili me u njihovim muevima." Bacio je hrpu odjee na krevet i zastao, gledajui u Bertija. "Barem je ovaj put upitao. Za pomo. To je jamano zasluga moje ro akinje." Vratio se u garderobu. "Odvest e do nje gospo icu Price..."

-199-

Pompea

"Zapravo", rekao je Bertie, "ona je gospo ica Prideaux." "to god bila." Dain je vadio prsluke iz ladica. "Tvoja budua. Odvest e je u London, i ostati ondje, i initi tono to ti kae moja ro akinja. Lydia poznaje London, i ima izvore s kojima se ne moe mjeriti ni ministarstvo unutarnjih poslova." "Misli da e cure stii do Londona?" rekao je Bertie. "Videi kako nisu doprle ni do Liphooka, moda su odluile da se vrate doma." "Moda", rekao je Dain. "Pitanje je, gdje je njihov dom." Vere se oajno probijao kroz umu koja je sva srasla i bila gua nego tropska dungla. Korijenje poput kanda izbijalo je niodakle, a on je posrtao i padao, muno ustajao i srljao dalje. Bilo je hladno, strano hladno, i mrano. Ni mjeseina ni zvjezdani sjaj nisu se mogli probiti kroz spletene grane iznad glave. Nije mogao vidjeti kamo ide, nego je naslijepo slijedio zvuk, ustraeni djeji pla. Ledeni znoj promoio mu je koulju. Evo me, dolazim. Usta su mu oblikovala rijei, ali nikakav zvuk nije izlazio. Djeak ga nije mogao uti, ne e znati, mislit e da ga je Vere napustio. To nije istina. Nikada te ne bih napustio. Nikada. Nikada. Ali Vere je napustio Charlijeva djeaka, ostavio ga je budalama i kukavicama i gorima od njih. I zbog toga je sada kanjen, glas mu je oduzet, zanijemio je, dok se dijete gui... dok se smrdljiva, ubojita sluz difetrije iri u njemu. Vereova je ruka udarila o mramor. Njegovi su prsti zagrebali po njemu, traei kvaku. Ne mie se. Zakljuan je. Udara po vratima, eljeznim vratima, ona ne poputaju. Ne! Razbija bravu, otkida je. Otvara masivna vrata i tri prema glasu koji je sada slabaan i iezava. Po jedna svijea gorjela je na svakom kraju lijesa. Odgurnuo je poklopac, razderao pokrovac, podignuo djeaka u naruje. Ali stezao je samo hladnu maglu, sjenu koja se rijedila, rasprivala, nestala. "Ne. Ne! Rabin!" Verea su probudili vlastiti krici. Bio je na koljenima, na prsima je grevito stezao jastuk. Ruke su mu se tresle. Koa mu je bila ljepljiva. Znoj je curio niz njegove obraze. Bacio je jastuk i rukama protrljao lice. Otiao je do prozora. Vani je vladala tama, oteala od magle koja se oko njih kovitlala tijekom posljednjih napornih milja prije nego to su preko volje stali, jer je

-200-

Pompea

www.Crowarez.Org

bilo kasno, i sluge nisu bile dobile veeru, i svi su bili iscrpljeni. Za razliku od svojih gospodara, njima nije bila neista savjest niti im je neprekidna tjeskoba ubijala san i tek. Vere je otvorio prozor. uo je tihi um kie. Iako nije razabirao nikakva znaka da se pribliava danje svjetlo, u zraku se osjealo obeanje svanua. Dakle utorak, pomislio je. Djevojaka nije bilo pun tjedan, a nitko im nije mogao ui u trag. Umio se i obukao. Ostavio je Jaynesa s Grenvilleovom. Sobar je bio korisniji u Londonu, poznavao je sve njegove rupe i jazbine. Mogao je poi bilo kamo u njegovu podzemlju i stopiti se s okolinom. Vere nije elio razmiljati o podzemlju, o tome kako su tamo upale njegove tienice, poput tolikih bjegunica. Kao gospo ica Price, primjerice. U kande Coralie Brees. Ako biste priveli podvodaicu u pritvor... Onoga dana u Vinegar Yardu Grenvilleova nije zatraila od njega da uini ita vie nego to je dunost svakoga britanskog podanika, osobito pripadnika vladajueg stalea. Pustio je Coralie da se izvue i vreba na druge djevojke. A ona je bila samo jedna od toliko mnogo grabljivica. Ali stid ga je pritiskivao kao teret jo od subote, pa ako mu je to bio dodatak, jedva je mogao osjetiti poveanje. Izvadio je kutiju za pisanje koju je Grenvilleova htjela ponijeti, izvukao papir, odepio tintarnicu i izabrao pero. Morao je napisati svoje izvjee. Grenvilleova je sebe odredila za vojskovo u. London joj je bio stoer, i od svih njezinih "asnika" zahtijevalo se da podnose izvjea dvaput na dan. Sluge i prijatelji sluili su kao glasnici, nosei tamo i ovamo poruke. Vojska tragaa trebala se drati unutar polumjera od najvie pedeset milja, iako je najvea potraga bila unutar trideset milja. Skupine su radile du glavnih cesta kuda su prolazile koije. Dain je, primjerice, bio zaduen za ceste prema Exeteru i Southamptonu, koje su se sastajale na etrdeset pet milja od Londona. Vere i Mars bili su u Maidenheadu, gdje su se slijevali putovi to vode u Bath, Stroud i Gloucester. Vere i Dain su radili dovoljno blizu da su mogli redovito razmjenjivati glasnike. Od prole veeri Dain nije nita doznao. Vere je duno izvjeivao o tome, o svojem traganju prethodnoga dana, te o dananjem planu potrage. "Moramo iskljuiti Millie iz ovih planova", nastavio je cijedei mozak da bi napisao neto to budi nadu. "Ona je pokazala sklonost da odluta s propisanih staza. Ali odlazi u potragu za mjesnim govorkanjima i dosta je toga ula, iako nema mnogo o naoj stvari. Obian puk nije pred njom srameljiv kao pred nama. Juer smo za nju nabavili psei dvosjed i jednog Marsova slugu zaduili da je vozi. Nije nam se sino pridruila. Ipak,

-201-

Pompea

ti si me uvjeravala da se na nju moemo osloniti, i s njom je snaan momak. Sam sebi sam rekao da ona prati trag, na svoj nain, i od svega srca elim da to bude plodonosno." Namrtio se na ono to je napisao. Bilo je hladno i puno podataka, kakvi su bili svi njegovi dopisi. Ali ipak nije ukljuio sve injenice. Ustao je, proetao se sobom, opet sjeo. Uzeo je nov list papira i jo jedanput se prihvatio pera. Ljubavi moja, piem ti dvaput na dan, a sve se svodi na to da nismo nali djevojice. Ali nisam spomenuo to sam ja naao. Njihov brat je ovdje. Ne mogu ga izbjei. Skupa smo putovali ovim putem, Robin i ja. Kamo god pogledam, vidim ono to smo nekada on i ja vidjeli skupa. Kroz prozor koije. Jaui na konjima. Pjeice, a od vremena do vremena s njim na mojim ramenima. Bio sam ga izbrisao iz pamenja, piem i kurvama i tunjavama, izbjegavajui svakoga i sve to je imalo veze s njim. Otkad si ti ula u moj ivot, to kukaviko bjeanje je presjeeno. Ti si presjekla posljednji bijeg kad si zatraila da te odvedem u Bedfordshire. Znao sam to si eljela. Imao sam dvoje siroadi na skrbi novinar ne bi imao nikakvih tekoa da to otkrije i ti si ih eljela prihvatiti, kao to si prihvatila gospo icu Price, te Bess i Millie. Znam da si njih tri sama izabrala, i da si morala pomno birati, inae bi se svako nahoe i siroe u Londonu naguravalo ispod tvojega krova na Trgu Soho. Ali sjetio sam se to je uinila lady Dain, kako je nagnala Daina da primi svoga nezakonita sina, jer je Dain bio odgovoran za djeaka. Sumnjao sam da su tvoji pogledi na odgovornost imalo savitljiviji od njezinih. Svejedno, iako ovjek moe uoiti to je neizbjeno, to ne znai da e to prihvatiti bez borbe. Osobito ovjek za kojega si se udala. Sada imam nagradu za svoju glupost, i provodim sate biujui sam sebe izrazima 'da sam samo...' Sjeam se, primjerice, svoga ganutljiva govora o svemu to e dobiti ako se uda za mene. Boe, kakav idiot. Trebalo je samo da ti kaem da imam na skrbi dvije djevojice, i da mi je potrebna tvoja pomo u njihovu zbrinjavanju. Ali nikada na njih nisam ni pomislio. Izbrisao sam ih iz pamenja kao to sam izbrisao Robina. Charlie mi je ostavio najdragocjeniji od svih darova, svoju djecu, a ja ah, eto, ja sam cijelu stvar upropastio, srce moje. Mogu se samo moliti da e mi se pruiti prigoda da sve to ispravim. Lydia je sjedila za toaletnim stoliem i itala Ainswoodovo pismo barem deseti put. Stiglo je kasno ujutro, i ona je prvi list dala Tamsini koja je pratila kretanje pojedinih dijelova potrage na rasprostrtim zemljovidima u knjinici. Drugi dio pisma Lydia je uzastopce itala za sebe u radnoj sobi za vrijeme preestih zatija izme u izvjea. Sada je bila minula pono, i ona je otada dobila i drugo njegovo pismo, ali to je bila obino izvjee s informacijama o tome gdje se nalazi. Na njega je lako bilo odgovoriti. I sama je imala izvijestiti o vlastitim sitnicama, dajui mu upute koje su se temeljile na informacijama to ih je izvlaila iz Dorothejinih

-202-

Pompea

www.Crowarez.Org

histerinih pisama kojih je po nekoliko stizalo svakog dana. Lydia je malopomalo doznala to su, primjerice, djevojice ponijele sa sobom, pa je prelazila na te pojedinosti. Juer je tragaima dodala par naoala da dopuni njihov opis. Mogli bi se pokuati raspitivati za mladu udovicu koja je putovala sa slukinjom, ili za mladu enu koja je izgledala kao da je neija drubenica ili guvernanta. Ljudi moda nisu primijetili dvije sestre, ali moda bi se dali navesti na pomisao da su vidjeli neto drugo. Lydia je odaslala istu poruku svojoj mrei dounika u Londonu. Ainswoodu je htjela poslati poruku: "Doi u k tebi." Ali to je bilo nemogue. Nije mogla cijelo uskla ivanje potrage prepustiti Tamsini. Djevojka je dodue bila organizirana i razborita, ali bilo je jednostavno previe posla trebalo je slijediti napredovanje potrage, odgovarati na poruke, svakoga smirivati i svakomu davati korisna zaduenja. I tako je Lydia samo napisala pismo svojem muu. Nisi ti sam cijelu stvar upropastio. Imao si u tome veliku pomo. Zakljuujem da je Charlie bio posljednji od brae i sestara s mrvicom zdrava razuma. Poto sam se naitala Dorothejinih pisama, nisam nimalo iznena ena to su je tvoje tienice nasamarile. Ali se ipak ne mogu domisliti kakvu bih ispriku nala za Marsa da su njega, koji je ve dvadeset pet godina u parlamentu, mogle potegnuti za nos dvije srednjokolke. U svakom sluaju, ako su mogle obmanuti njega, one su bez sumnje nadmudrile desetke koijaa, krmara i bezazlenih ljudi u potleuicama. Osokoli se, dragi. Koliko mogu razabrati, to su dvije uasne djevojice. Veselim se to e mi dopasti aka. Pisanje o Robinu bilo je tee, ali i to je obavila. Dobro razumijem to to mi pie o malenom duhu. Sa mnom je bila Sarah punih petnaest godina. Kad nas dvoje opet budemo zajedno, dijelit emo ih. Zasada, zapovijedam ti da se okani onih 'da sam samo' i da gleda oko sebe skupa s njim, kao nekada. One su Robinove sestre. Stoga, dok bude gledao oko sebe kroz njegove oi, moda e moi gledati i kroz njihove. Bio je s tobom est mjeseci, izvijestila me je Dorothea, i kad se vratio jedva ga je prepoznala, toliko se bio promijenio. Kojim si ga smicalicama nauio, poroni ovjee? Pokuaj se sjetiti, jer on ih je moda prenio na svoje sestre. Mogu li se one smijeiti na takav nain, to misli, da navedu promatrae da od crna povjeruju da je bijelo? To ju je pismo muilo od trenutka kad ga je poslala. Znala je da mu je pisanje o djetetu zadalo mnogo patnje, i da je ta patnja morala biti to bolnija to je tako dugo bila zatomljena u njegovoj nutrini. On joj je to povjerio, i moda se iz njezina odgovora moglo zakljuiti da ona olako shvaa njegovu tugu. Ipak nije mogla vidjeti kako bi mu pomogla da je odgovorila nekom vrstom suznog osjeaja kakav je svaki dan dobivala od Dorotheje. itajui ponovno njegovo pismo, Lydia je samoj sebi rekla da je uinila pravu stvar, odnosno najbolje to je mogla toga dana. On sigurno ali za djeakom, ali najvie je zabrinut zbog Elizabeth i Emily, a Lydia je poradila na tome da njegove misli usmjeri u pozitivnom pravcu. Njemu treba dati da neto radi, ne treba mu jalova suut. Zasada je

-203-

Pompea

najvanije pronai djevojice. Sve drugo mora prijei u drugi plan. Odloila je pismo i sila u prizemlje da poalje Tamsin u krevet. Bertie Trent se brinuo za Susan, njih je dvoje bilo na nonom obilasku dijela Piccadillya, izme u mitnice kod Hyde parka gdje su se djevojice mogle iskrcati iz koije i Ulice Duke, nadajui se da e sresti bjegunice na putu prema Trgu Saint James. To je bio najoptimistiniji od svih zakljuaka, i nije bio potpuno nezamisliv. Ako su djevojice bile toliko luckaste te odluile zavriti putovanje pjeice po mraku, teko bi mogle promaknuti a da ih ne nanjui Susan. Lady Mars je duno poslala odjeu koju su djevojice nosile dan prije odlaska, i Susan je sada poznavala miris. ini se tako er da je ona prilino dobro razumjela to se od nje oekuje jer je, prema Bertijevim rijeima, temeljito njukala svaku prolaznicu, esto na njihovu veliku pometnju. U svakom sluaju to je Bertiju davalo posla uveer, i bio je pretjerano savjestan u tome, kao to je bio u svakoj zadai koju bi dobio od Lydije. Ona je bila zapanjena koliko ih je nalazila za njega, ali to je vjerojatno bilo zbog toga to je stalno mislila naglas o nekoj ideji, o nekom kontaktu koji je zaboravila uspostaviti a on bi rekao: "Oh, ja u se za to pobrinuti." I pobrinuo bi se. Ipak je Bertie imao dovoljno razuma da po povratku kui po e u krevet i pristojno se naspava prije svanua novoga dana. Tamsin je trebala uti prigovore, i Lydia je sila u knjinicu da joj prigovara. Prije nego to je stigla do dna stubita zaulo se kucanje zvekira na ulazu i jedan lakaj je otvorio vrata. Prepoznavi Ainswoodova glasnika, Lydia je pohitala u predvorje i uzela poruku koju je donio, zatim ga poslala dolje do prostorije za sluinad da neto pojede. Nestrpljivo je otvarala poruku dok se urno vraala prema knjinici. Ljubavi moja, blagoslovljena bila stotinu puta zbog mudrih rijei koje si napisala i zbog Millie koju si mi poslala. Ona je odlutala na sjever, u Bagniggovo podruje, i spremao sam se poslati nekoga da je vrati. Ali tvoje me je pismo zaustavilo. Sjetio sam se kako smo Robin i ja tako er onamo putovali, i popeli se na Coombe Hill koji nije daleko od Aylesburya. Skratit u dugaku i zamrenu priu: zahvaljujui tomu to je Millie obratila pozornost na govorkanja, blizu Aylesburya nali smo krmu gdje su djevojice provele nekoliko dana. Emily se bila razboljela. Uvjereni smo da joj je bilo sasvim dobro kad su ponovno krenule u subotu. U nedjelju su bile u Princes Risboroughu, gdje je Emily ostavila sme u haljinu u zamjenu za neto djeake odjee. Uzele su je iz koare gdje su se ostavljali odjevni predmeti da ih crkva razdijeli siromasima. Millie je ispitivala vikarovu enu i tono utvrdila to je bilo uzeto. Slijedio je detaljan opis djeake odjee. Vere je nastavio javljajui da trenutno slijede trag na jugozapad, prema cesti koju pretrauju Vere i Mars. Ali ovaj put se raspituju za mladu enu i djeaka, s vie opipljivih rezultata.

-204-

Pompea

www.Crowarez.Org

Kad je Lydia zavrila pismo, prenijela je njegov sadraj Tamsini. "Morat emo probuditi sluge", rekla je Lydia. "Svi londonski tragai moraju se obavijestiti. Ne moe se rei koliko su od Ainswoodove tienice daleko od skrbnika. Mogle bi ve biti u Londonu, ili stii svakog trenutka. Svi moraju budno paziti." "Prepisat u opis", rekla je Tamsin. "To je tek nekoliko redaka. Svaki e glasnik dobiti primjerak, da ne moraju pamtiti. Bit e pospani." "Kao i ti", rekla je Lydia. "Ali tu sada nema pomoi. Poslat u gore lonac jake kave." Seljak je istovario Elizabeth i Emily u Covent Gardenu koji je kanda bio posvema budan iako je bilo rano jutro. Elizabeth je prije nekoliko minuta ula kako crkvena zvona odbijaju est sati. Nije htio uzeti novac od njih. Iao je istim putem kao one, rekao im je, a zauzele su malo mjesta u kolima. Osim toga, njegove su jabuke bile na velikoj cijeni u Londonu, i obilno je zaradio. I to je moralo biti istinito, vidjela je Elizabeth, jer je unato tami prije praskozorja nekoliko ulinih piljara pohitalo prema kolima i ve su se s njim cjenkali kad je Elizabeth pomagala sanjivoj sestri da si e. Njihov spasitelj nije uo Elizabethino zahvaljivanje. Ipak, zahvalila mu je nekoliko puta tijekom spore vonje. Povela je zatim Emily probijajui se izme u uurbanih prolaznika. "Sad e biti lako", rekla joj je Elizabeth. "Trg Saint James nije daleko odavde." Kad bih samo znala na koju stranu krenuti, dodala je utke dok je njezin unezvjereni pogled lutao oko kuninjaka na trnici. Sunce nije nimalo pomagalo, jer ga nije bilo. Poalila je to nije ponijela kompas, ali u onoj urbi nije mislila na mnotvo stvari. Nipoto nije bila spremna za sluaj da se dvodnevno ili trodnevno putovanje pretvori u osam oajno dugakih dana. Nisu bile ponijele dovoljno novca. Prodale su ili razmijenile veinu svoje imovine, to je u poetku bilo dovoljno. Emily je bila veoma umorna i veoma gladna. Pojele su nekoliko jabuka, na seljakovo navaljivanje, ali samo nekoliko. Nisu ga eljele liiti teko zara ene dobiti. Ali to e uskoro proi, rekla je Elizabeth za se. One su u Londonu, i samo se trebaju raspitati za pravac prema Trgu Saint James i tada... I tada je Emily klonula i ovjesila se o njoj, a Elizabeth je ula kako vritav glas vie: "Oh, Boe, malom djeaku je zlo. Pomozi mu, Nell." Elizabeth nije imala vremena pomoi sestri, nije stigla ni rei da joj moe pomoi. Sve je polo nakrivo u jednom trenutku: napirlitana crvenokosa djevojka odvlaila je Emily, gomila se zatvarala oko njih, jedna ruka je hvatala Elizabeth za lakat i bolno stezala. "Sve je u redu, draga, ni rijei, nemoj ciati. Po i mirno pa Nell ne e izgubiti ivce i tvojem malom prijatelju prerezati grkljan."

-205-

Pompea

Sedamnaest
Tom nije dobro pogledao onaj par. Moda ih ne bi ni primijetio da nije prepoznao kola i primaknuo se blie gledajui hoe li ispasti koja jabuka. Tada je vidio kako starija osoba silazi pokazujui vrlo lijep gleanj i miui se iznena ujue brzo i Iako za jednu stariju enu. Pokuao se progurati kroz gomilu da bolje pogleda. Nije bio siguran zato, ali toliko je dugo bio na strai da je svaku neobinu stvar morao dvaput pogledati. Vidio je da se via osoba osvre naokolo i izgleda izgubljeno, a zatim je nia problijedjela. I onda su obje, dok bi trepnuo okom, bile su u Ulici Tow, s Coralie Brees i jednom njezinom djevojkom koja je vukla djeaka. Tom se nije zaustavio da se upita ima li pravo ili krivo, jesu li osobe u rukama Coralie one za kojima traga gospo ica Grenville ili nisu. Tom i njegovi prijatelji uliari pratili su mnogo lanih tragova posljednjih dana, ali nita se pouzdano ne moe rei ako to ne uini, i bolje je poi za njima nego dopustiti da ih izgubi. I tako taj put nije zastao da razmisli, nego se smjesta dao u potjeru. Koliko god je bila glupa, Coralie je mogla ne samo razlikovati djevojicu od djeaka - bez obzira na to to je dotina osoba imala na sebi - nego je umjela i prepoznati naglaske viih stalea. To joj je bilo jasno za nekoliko minuta dok je gurala svoje zatoenice u starinsku koiju koja je ekala iza ugla, s Mickom na koijaevu sjedalu. "Zakljuujem da nas mislite zadrati radi otkupnine", rekla je starija osoba, zabrinuto gledajui u no koji je Coralie drala u ruci. "Zar ne bi bilo jednostavnije da nas odvedete u Ainswoodovu kuu i kaete da ste nas spasila Sigurno ete dobiti nagradu." Da djevojica nije spomenula Ainswoodovu kuu, Coralie bi zaustavila koiju, otvorila irom vrata i izbacila ih napolje. Njezin plijen se strogo ograniavao na djevojke koje nitko ne eli, do kojih nikomu nije stalo, koje nemaju mone obitelji da se na nju obrue sa svom silinom zakona. Nijedan bezobzirni enskar s trunkom osjeaja za samoouvanje ne bi pobjegao s gospo icama plemenita roda, jer su oni kojima pripadaju obino nudili velike svote za njihov povratak. Nije bilo iva stvora kojega je Coralie poznavala a da ne bi izdao svoju majku ili prvoro ene za nagradu. Zbog toga su se zloini protiv viih stalea ee i bre rjeavali nego zloini protiv drutvenog taloga. Londonski izvritelji zakona ovisili su o priznanjima i dounicima prilikom privo enja zloinaca pred lice pravde. Ovisili su i o gluposti jer zloinaki um, u veini sluajeva, nipoto nije bio blistav. Iako Coralie nije imala pamet najvie razine, bila je dovoljno lukava da ne bude ulovljena. Bila je tako er opasna kad bi joj se tko suprotstavio, i svi su to dobro znali. Buntovne je djevojke okrutno kanjavala. Nekoliko njih, koje su bile tako zavedene da su je pokuale izdati ili pobjei, ulovljeno je, osakaeno i ubijeno, kao primjer ostalima.

-206-

Pompea

www.Crowarez.Org

Do toga dana Annette je bila jedina od njezinih zaposlenica koja je uspjela izvui ivu glavu. To je bilo zbog toga, Coralie je bila sigurna, to je ta djevojka ponijela sa sobom novac i nakit. Potplatila je Josiaha i Billa, ili ih je povela da za nju rade u Parizu, jer se razbijai nikada nisu vratili. Budui da je za sve to bila kriva nova vojvotkinja od Ainswooda, nije udo to Coralie nije izbacila iz koije dvije mlade enske koje je pokupila, im je od njih ula da su vojvodine tienice i za tu tvrdnju nala dokaze me u njihovim stvarima. ula je da neto nije u redu u Ainswoodovoj kui, i bila je svjesna da je vojvoda daleko od Londona. Nije doznala mnogo vie od toga. To je bilo zbog toga to se drala povueno posljednjih tjedana. Morala je napustiti Ulicu Francis ne plativi najam tako er zbog bijega one kurve to je znailo da je trae sudski redarstvenici. Ali morala je ubiti jednu bjegunicu prije nekoliko dana, i privremeno onesposobiti drugu djevojku rasrdivi se u pijanstvu. Zbog toga je ostala bez dviju zaposlenica, a to je bilo loe za njezine financije. Htjela to ili ne htjela, morala se jutros rano osmjeliti da potrai njihove zamjene. Sada joj ne e ni trebati. Sada je imala naina da poravna raune s onom kujom od piskarala i da se istodobno obogati. I tako se ona nasmijeila, pokazujui nepotpun niz sme ih zubi. "Ainswoodova je kua zatvorena i svi su otili", slagala je svojim zatoenicama. "Izgleda da su poli u lov za vama." Zaklimala je glavom. "Par bjegunica. Sva srea to sam vas ja nala. Ima nekih koji ne bi marili ni da ste kraljevske krvi. Neki ljudi dre se gesla: to na e to je tvoje. A znate li to neki drugi rade s djevojicama koje nadu?" Starija je privukla mladu blie k sebi. "Da, znamo. itale smo o tome u Argusu." "Onda, ako ne elite da se to vama dogodi, preporuujem vam da budete dobre i tihe, i da mi ne stvarate problema." Trznula je glavom prema prozoru. "Vidite li gdje smo? Ovo nije elegantan dio grada. Trebam samo otvoriti vrata i kazati; Tko eli dvije zgodne enske? I vie niste u mojim rukama." "Vi ne elite da Coralie to uini", rekla je Nell naginjui se prema djevojicama. "Ono to itate da se doga a mladim curama nije ni pola roga. Ima tako uasnih stvari da ih ne ele objaviti ni u Policijskom glasniku." "Ja u vas odvesti gdje ete biti sigurne", rekla je Coralie. "Sve dok se znate ponaati. I mi emo im javiti da do u po vas. to bre to bolje, velim. Meni ne trebaju djevojke koje ne mogu zaraditi za svoje izdravanje." Tom je uspijevao ostati na njihovu tragu prilino dugo, jer se ni najmodernija vozila nisu mogla brzo kretati kroz zakrene ulice, a kamoli derutna koija. Ali kad je upao u vrtlog pjeakog prometa, izgubio ih je blizu Towera i nije im vie mogao ui u trag, unato satima traenja. Bilo je kasno jutro kad je to dojavio Lydiji. Njegov opis odjee i veliina nije ostavljao mjesta sumnji da su to bile Elizabeth i Emily. Lydia je alila to nije bilo vie

-207-

Pompea

sumnje da ih je zatoila Coralie, ali o tome nije bilo dvojbe. Od Sedam ura do Stepneya, nije bilo uliara koji nije poznavao podvodaicu i koji nije bio dovoljno mudar da se dri daleko od nje. Poto je poslala Toma u kuhinju da neto pojede, Lydia je otpremila glasnika Ainswoodu s porukom da prekine potragu i urno pohita u London. Zatim je povela Tamsin i Bertija natrag u knjinicu da stvori plan akcije. Do sada su tajili potragu koliko je bilo mogue, zbog brojnih razloga. Za plemenitake keri koje su umicanjem od kue prekrile pravila visokoga drutva pretpostavljalo se da bi mogle prekriti i druga pravila tijekom bijega. Njihov bi se dobar glas okaljao, moda i unitio, ako bi to iscurilo u javnost. To me utim nije bio najvei rizik. Grenvilleova iz Argusa imala je mnogo neprijatelja. Nije eljela da njezini dumani potrae Elizabeth i Emily i preko njih se osvete njoj. To je jasno rekla svojoj mrei uhoda. Sada su, na alost, Ainswoodove tienice bile u neprijateljskim rukama. "Nemamo izbora", rekla je ona. "Moramo oglasiti veliku nagradu za njihov povratak i nadati se da e pohlepa biti jaa od neprijateljstva." Brzo su ona i Tamsin sloile obavijest, a Bertie ju je odnio u urednitvo Argusa. Sutranje izdanje asopisa ve je trebalo biti tiskano. Ako nije, Macgowan e zaustaviti strojeve i umjesto toga tiskati letke s oglasom. Dok je Bertie izlazio, i drugi su glasnici polazili, ovaj put prema mrei Lydijinih povjerljivih dounika, da dobiju informaciju o Coralinu trenutnom skrovitu. "To ne znai da od toga oekujem mnogo rezultata", rekla je Tamsini kad je zadatak bio zavren. "Prije nekoliko dana izvueno je iz rijeke tijelo jedne njezine djevojke. I to nije prvi put da se Coralie nije mogla nai kad su je traili radi ispitivanja. Ona zna da je ne e predugo traiti. Policajci takvi kakvi jesu previe su optereeni, njihovi izvori informacija su ogranieni, i premalo ima novanoga poticaja da se prona e ubojica sitne prostitutke." Dohodak detektiva iz Ulice Bow, primjerice, prvenstveno je ovisio o novanim nagradama, javnim i privatnim. Kruna nije bila visoko motivirana da nudi krupne svote iz dravnih sredstava da bi se rijeili zloini kao to je ubojstvo osoba koje su se openito smatrale drutvenom gamadi. U takvim sluajevima nikada se nisu nudile privatne nagrade. "Gdje god je njezin brlog, to mora biti negdje u Londonu", rekla je Tamsin. "Ona mora drati na oku svoje djevojke." "Nevolja je u tome to je London najbolje mjesto gdje se moe sakriti i ostati neotkriven", rekla je Lydia. Zovnula je dvorkinju i zatraila kapu i kratak kaput. "Zar idete van?" uskliknula je Tamsin. "Ne namjeravate valjda poi u potragu na svoju ruku."

-208-

Pompea

www.Crowarez.Org

"Idem u Ulicu Bow", rekla je Lydia. "Ne emo imati nikakvih problema da dobijemo njihovu pomo. Ali ja elim razgovarati s policajcima kao i s dounicima. Moda su zapazili neke znakove a ne znaju da su to tragovi." Susrela se s Tamsininim pogledom. "Mukarci ne vide svijet kao ene. Mukarci esto ne vide ono to im je pod nosom." Tada se pojavila Bess s gospodariinom odjeom za izlazak. Kad se obukla, Lydia se okrenula prema Tamsini. "Coralie ne e voditi potenu igru", rekla je djevojci. "Da je to htjela, mogli smo ve dobiti poruku od nje." "Poruku o otkupnini, hoete rei." Lydia je kimnula i izvadila depni sat. "Prolo je podne. Elizabeth i Emily pale su joj u ruke prije svanua. Zato se mui i zadrava ih kad je s njima mogla jednostavno doi ovamo pravei se da ih je spasila i zatraiti nagradu?" Spremila je sat. "Kad je pomislila da bi zbog tebe mogla upasti u nevolju, brzo je poela hiniti da te je spasila, sjea li se? Da je spremno isporuila djevojice, znala bi da nemam osnove da je progonim nego obilje razloga da joj izrazim zahvalnost u kraljevskim kovanicama. To bi bio praktian pristup. Budui da ona nije praktina, vidim da je na djelu kivnost i tako nastaju problemi. Ne u ovdje sjediti i ekati i preputati joj prednost ako mogu pomoi da se stvar rijei." S tim, i s obeanjem da e Tamsinu stalno informirati gdje se nalazi, Lydia je krenula prema Ulici Bow. Bertie Trent je sjedio u malenom uredu koji je u Argusu zauzimala gospo ica Grenville prije nego to se uzdignula do vojvotkinje. ekao je da se tiskaju letci. Dok je ekao, provodio je iznimno neugodno vrijeme sa svojom savjesti. Na povratku u London, Tamsin mu je ispripovjedila svoju ivotu priu. Bertie joj nije zamjerao to je pobjegla od kue. Njezina majka oito nije bila zdrava u glavi, a otac se spretno izgubio sluei se poslom kao isprikom. Drugim rijeima, ovjek je napustio svoju ker. Isto tako bilo je jako puno ljudi lord Mars i lady Mars, primjerice koji bi pomislili da je Ainswood napustio svoje tienice. Ali Bertie je mogao vidjeti kako se ovjek moe zbuniti kad je rije o obitelji. Rodbina moe ovjeka dovesti do ludila. Bertija je vlastita sestra gnjavila otkad zna za se. Ipak bi mu bilo grozno da se njoj ita dogodi. U svakom sluaju, ene su esto problem, a kad ne zna to bi s njima uinio, najjednostavniji je put da se na njih ne obazire, da se sklanja u stranu i izbjegava neugodnosti. Ali to ne znai da ovjek nema osjeaja. Moda gospodin Prideaux nije shvaao koliko su stvari kod njegove kue bile gadne. Bez obzira na to je li on nekada shvaao ili nije, Bertie je postojano mislio da sada jasnije vidi. Ako je u dnu srca volio svoju ker, morao je biti smrtno zabrinut. Uostalom, i Bertie je smrtno zabrinut zbog Ainswoodovih tienica, iako ih nikada

-209-

Pompea

nije vidio. ak je i Dain rastresen. Bertie ga nikada nije vidio kako besciljno tumara kao to je tumarao onoga dana kad je stigla vijest. Ili da se tako udnovato ponaao zapravo je pakirao Bertijeve stvari onaj Belzebub koji je neprekidno tjerao sluge da skau na njegovu zapovijed. Bertie je mrzio zamiljati stanje u kojem se mora nalaziti gospodin Prideaux, videi slikovito svaku uasnu stvar koja se mogla dogoditi njegovoj keri, navodno na putu u Ameriku s ovjekom koji bi, prema onome to je znao, mogao biti podla hulja. Bertie je mrzio to zamiljati, ali svejedno je zamiljao, i sa svakim minulim satom njegova je savjest kanda bivala sve otrija i sve glasnija. Zurio je nesretno u uredni stol, u tintarnicu i pera, u olovke i papir. Trebao je najprije pitati Tamsin, ali ona je imala mnogo toga na umu, a on nije elio da njezina savjest prepukne kao njegova. Osim toga, ako ovjek ne moe vjerovati vlastitoj savjesti, rekao je Bertie sam sebi, komu ili emu moe vjerovati? Postoji pravo i postoji krivo, a savjest je u tome trenutku bila prilino naisto to je to. Bertie je uzeo ist komad papira, otklopio tintarnicu i izabrao pero. Nekoliko sati nakon odlaska iz Ainswoodove kue, Lydia je stajala gledajui u truplo neke starice. Ostatci su leali u hladnoj komori koja je sluila u tu svrhu, u dvoritu sudske zgrade u Shadwellu. Jedan od pretraivaa rijeke, ija je dunost bila jaruiti rijeno dno u potrazi za truplima, otkrio je tijelo prole noi. Lydia je to doznala tijekom svoga posjeta Ulici Bow. Redarstvenik koji ga je preuzeo od pretraivaa rijeke primijetio je upadljive tragove na truplu i zatraio da do e slubenik iz Ulice Bow i usporedi ih s tragovima to su na eni na mladoj prostitutki izvuenoj iz rijeke nekoliko dana prije toga. Stariino lice bilo je unakaeno na isti nain. Ono to je od njega ostalo, skupa s dubokom ranom na grkljanu gotovo joj je bila odrubljena glava nudilo je jasan dokaz o uporabljenom konopcu za davljenje. "Jo jedna Coralina rukotvorina, to mislite, vaa milosti?" upitao je mladi redarstvenik. "Njezina rukotvorina, da", rekla je Lydia. "Ali teko da je to Coralina vrsta rtve. Njezine su uvijek mlade. Zato bi napala neku ludu staricu?" "Ludu?" Pogled redarstvenika Bella preselio se s trupla na Lydiju. "to vam kazuje da je pokojnica bila luda?" "Tako su o njoj mislili kad sam bila djevojka", rekla je Lydia. "Bila je pretraivaica rijeke, ini mi se. Ili je to bio njezin suprug. Cesto je vodila estoke sva e s ljudima koji nisu bili ondje. Djeca su vjerovala da vriti na duhove utopljenika. Jedanput sam je i sama ula. Prepirala se zbog novca, ini mi se." "Moda joj je duh prigovarao to im je praznila depove." Lydia je slegnula ramenima. "Svi jaruari to ine. To je jedna od povlastica zanata."

-210-

Pompea

www.Crowarez.Org

"udim se kako je moete prepoznati. Iako nije bila predugo u rijeci, no ili razbijeno staklo obavili su posao sasvim dobro." "Vidjela sam je prije nekoliko mjeseci kad sam bila u Ratclififeu, vodei razgovore s prostitutkama", objasnila je Lydia. "Iznenadila sam se videi je jo ivu. Tako sam je bolje pogledala nego to bih to inae uinila. Prepoznala sam kriavo obojenu crvenu kosu i udnovato zamrene pletenice. I crnu mrlju na zapeu. Biljeg od ro enja. Upamtila sam samo da se zove Luda Dorrie. Ali ne bih znala kazati je li joj Dorrie ime ili se odnosi na njezin posao u amcu." "To je ipak korisno", rekao je Bell. "Vjerojatnije emo lake dobiti informacije o Ludoj Dorrie nego o neidentificiranoj eni. To ne znai da od toga imate ikakve koristi u svojoj potrazi", dodao je navlaei ponovno pokriva preko trupla. "Ova je ena bila mrtva mnogo prije nego to se Coralie susrela s vojvodinim tienicama. Osim ako ne mislite da je po neemu znaajno to to je ova rtva razliita od svih ostalih." Podignuo je zatim pogled i otkrio da govori sam sa sobom. Vojvotkinja je u me uvremenu otila. "Vaa milosti!" Pohitao je iz komore u dvorite. Iako sunce jo nije bilo zalo, magla se dovaljala i potamnila okolinu. Zovnuo je, ali nije dobio odgovora. uo je slabani zvuk koraka po kamenitim ploama i pourio se u tom pravcu. Kratko vrijeme poslije toga pokuavao je vojvoda od Ainswooda, koji se netom vratio, probaviti pretjerano neugodne vijesti. "U Shadwell?" viknuo je Vere. "Otila sama u East End? Zar je ovdje svatko izgubio zdravu pamet? Zar ne vidite to Grenvilleova namjerava? Isto ono to je uinila u Vinegar Yardu. Ona misli da moe izii na kraj s oporom koljaa ni s im u rukama osim njezina prokletog depnog sata. ak nije povela ni Susan." "Vau!" zalajala je Susan. Vere se u nju zagledao. "Kako si je ti mogla pustiti da ode sama, luda kujo jedna?" "Lydia je otila prije nekoliko sati", rekla je Tamsin. "Tada je Susan bila s Bertijem. Lydia je samo ila od jedne sudske zgrade do druge. S njom je bio koija i jedan lakaj. Sigurna sam da se ni u emu ne e prenagliti." "Onda si ti ena koja je tuno prevarena", rekao je Vere. Izjurio je iz knjinice i dalje niz hodnik do ulaznih vrata. Sirom ih je otvorio prije nego to je sluga mogao to uiniti umjesto njega, i zamalo da nije sruio redarstvenika koji je stajao na ulaznim stepenicama. "Bolje vam je da imate poruku od moje ene", rekao je Vere sudskom slubeniku. "I bolje vam je da kaete kako ona spokojno sjedi u sudskom uredu u Shadwellu." "ao mi je, vaa milosti", rekao je redarstvenik. "elio bih da imam tu poruku za vas, i nisam kriv to je nemam. Bio sam s njom. Na trenutak sam je ispustio iz vida, i ona je nestala. Pjeice, bojim se. Naao sam njezinu koiju, ali ona nije bila u njoj. Nadam se da mi netko ovdje moe pomoi da shvatim to se zbiva, kao to je ona oevidno

-211-

Pompea

shvatila." Ako Lydia nije vie bila u sudskom uredu u Shadwellu, Vere nije pojma imao gdje bi je potraio. Smirio se barem izvana i pozvao redarstvenika da u e. ovjek se zvao Joseph Bell. Bio je nov u slubi, privremena zamjena jednom slubeniku koji se ozlijedio na dunosti. Bio je mlad, dobro je izgledao, i vidjelo se da je bolje obrazovan nego prosjeni redarstvenici. Saeto je iznio svoju priu. Bio je siguran da njezina milost zna vie o Ludoj Dorrie nego to je izjavila. "Pobrinula se da klizne prije nego to sam mogao postaviti dodatna pitanja", rekao je. "Ako je Coralie ubila staricu a tragovi pokazuju u tom pravcu pitali smo se zato. Ne mogu se otarasiti misli da je vojvotkinja znala odgovor. Pretpostavljam da je starica bila prijetnja podvodaici. Znala je gdje se skriva, moda, i pogrijeila kad je o tome progovorila. Ili zaprijetila da e to uiniti." "Ili je pak imala fino skrovite koje je Coralie eljela", rekao je Tamsin. "Lydia je morala imati na umu odre eno odredite. Inae ne bi pobjegla s tolikom urbom." Namrtila se. "Ali se udim zato nije poslala poruku kamo ide, kao to je obeala." Vere nije htio razmiljati o razlozima zbog kojih njegova ena nije htjela ili nije mogla poslati poruku. itav dan mu je bio poput none more, otkad je primio njezinu posljednju poruku. Mars je od iscrpljenosti pao iz koije za vrijeme prve izmjene konja. Uganuo je gleanj i morali su ga ostaviti u svratitu. Onda je jedan konj poeo hramati. Deset milja prije Londona neki je pijanac vozei spavau koiju proao preblizu i otetio im jedan kota. Sav izvan sebe, Vere je pjeaio do sljedee postaje, unajmio konja i vratolomnom brzinom prejahao preostali dio puta. Zatim, kad je napokon stigao kui, njegove ene nije bilo ondje. U nonim morama koje su mu opsjedale um cijelim groznim putem do Londona sada su se pojavile slike njegove supruge i njegovih tienica. Poruila mu je da do e. Bio joj je potreban. On je doao, najbre to je mogao, kao to je prije uinio za Robina. Prekasno, odjekivao je pripjev u njegovim mislima. Prekasno. "Vaa milosti?" Vere je isplivao iz none more, usredotoio se na redarstvenika. "ini se da vam u svemu tome ime Luda Dorrie ne budi nikakve trake prepoznavanja", rekao je Bell. "Pretraivaica rijeke, prema Grenvilleovoj", rekao je Vere. "Posljednji put vi ena u blizini ceste prema Ratcliffeu." Grabljao je po mozgu, ali uzalud. "Ako sam je ikada ondje vidio, bio sam previe pijan ili prezauzet tunjavom da bih je primijetio." "Ako je Jaynes bio s tobom, moda je on primijetio", rekao je Bertie Trent. Vere je na njega svrnuo prazan pogled. "Isto tako, on se rodio i odgojio u Londonu, jesi li mi to kazao?" nastavio je Bertie. "Ako je gospo ica Gre... Hou rei, ako je njezina milost ula za Ludu Dorrie, mislim

-212-

Pompea

www.Crowarez.Org

da bi i Jaynes uo. Zvui kao da je ta starica nekada bila slavna." Vereov zapanjeni pogled preselio se na Tamsin koja je zaljubljeno zurila u svoga buduega. "Jako pametno, Bertie", rekla je ona. "Morali smo odmah pomisliti na Jaynesa." Ustala je sa stolca i prila knjininom stolu. Izvukla je papir iz jedne hrpe. "On e za pola sata krenuti na veernju ophodnju. Trebali biste ga nai kod Pearkesove kue ostriga, ako smjesta po ete." Trenutak poslije iz Ainswoodove su se kue zaputili tri ovjeka i pas. Lydia je uspjela prevariti redarstvenika Bella, ali nije prevarila Toma. Kad je skrenula u Ulicu High, odrpanac je iskoio iz pokrajnje uliice. "Kud idete?" upitao je. "Vaa se krasna koija vratila onim putom." Pokazao je palcem. "Kamo idem, tamo ne mogu povesti krasnu koiju", rekla je ona. Ni redarstvenike, dodala je utke. itelji londonskog podzemlja mogli su otkriti "stupicu" lovca na lopove ili redarstvenika miljama daleko. Nakon takva otkria zloinci bi ieznuli a njihovi bi znanci neizbjeno izjavili da nikada nisu uli za njih. U tom je trenutku Coralie mogla biti svjesna da je trae, ali e smatrati da je sigurna. Lydia radije nije htjela raspriti tu zabludu. Coralie je na uobiajen nain bila dovoljno opasna. Ako je stjeraju u kut, pobjesnjet e. Lydia se namrtila na Toma. "Je li ti gospo ica Price rekla da me slijedi?" Momak je odmahnuo glavom. "Nije, gospo ice Grenville, ja sam sam sebi rekao. U sluaju da upadnete u zlo, bila bi moja krivica, jer sam ih izgubio." "Prije svega, da ih ti nisi opazio, ja ne bih imala pojma gdje da ih traim", rekla je Lydia. "Ali ne u se s tobom prepirati. Trebat e mi pomo, i raunam na tebe." Pribliavala se koija za unajmljivanje. Dozvala ju je, usmjerila vozaa prema Ratcliffeu, i popela se u nju s Tomom. Zatim je objasnila situaciju. Rekla mu je o Ludoj Dorrie i o svojoj sumnji da je Coralie eljela stariino prebivalite kao skrovite. Budui da je Luda Dorrie bila nezgodno stvorenje za zajedniko stanovanje, Coralie ju je vjerojatno ubila i bacila u rijeku. "Kua je vana. Ona je na osami, na potezu obale koji se svi a samo takorima", objasnila je Lydia. "Ali Dorrie je imala amac, to je tako er vano. Mislim da se Coralie sprema poslati pismo i zatraiti otkupninu kako bi mene onamo namamila. To mora biti stupica. Do sada nisam od gospo ice Price dobila vijesti o otkupnini, to znai da Coralie misli ekati do mraka. Tada je lake postaviti zasjedu, a ona ne bi imala problema umaknuti poslije toga, na amcu. Najvei su mi izgledi da joj pomrsim planove ako stignem prije nego to me oekuje." "Meni se ini da su vai najvei izgledi ako sa sobom dovedete krupnog momka za koga ste se udali. I jo nekoliko drugih krupnih momaka, s toljagama."

-213-

Pompea

"Njegova se milost nije bila vratila kad sam stigla u Shadwell", rekla je Lydia. "Ne zna se kad e doi. U svakom sluaju, nema vremena da poaljemo po njega ili po bilo koga i da ekamo dok ne do u. Ve se sputa mrak. Ne smijemo ni minute izgubiti ako je elimo iznenaditi. Morat emo to obaviti s pojaanjem koje moemo pokupiti u susjedstvu Lude Dorrie. Od one vrste koja izgledom pripada onamo." "Ja poznam neke momke otamo", rekao je Tom. "I neke vesele U me uvremenu je Nell, u prljavoj kui Lude Dorrie, ubrzo postala rtvom bezizlazna uasa. Otkad je Annette otila, Nell je postala glavnom Coralinom djevojkom. Dobila je sve Annettine haljine, koje su bile daleko najljepe, i sve Annettine muterije, koji nisu bili tako lijepi. Ali najvie su plaali, i Nell je zadravala polovinu, te ako je posao katkada bio krajnje neugodan, bilo ga je ipak manje. Danas je Coralie obeala da e Nell jedva ita vie raditi, jer e se obogatiti i otii u Pariz. Ulovit e Annette i preoteti joj sve to je ukrala i tako e biti jo bogatija. Sto je vrijeme vie prolazilo to je Nell manje bila za taj plan. Prvi bi dio putovanja prele u prljavom amcu koji je bio svezan malo dalje na ruevnom molu. Nisu joj se nimalo svi ali amci, jo manje mali, a ponajmanje oni koji su sluili za skupljanje mrtvih tjelesa iz rijeke. Nije znala kako se Coralie domogla amca, ili kue koja je, iako grozno prljava, nosila tragove po kojima se vidjelo da je u njoj donedavna netko ivio. Sada se sputao mrak, i s rijeke je puhao vjetar kroz brojne pukotine. Coralie je bila dolje kod amca, ukrcavala je neke potreptine za putovanje. Dvije nasmrt preplaene plemkinje bile su zakljuane u spremitu, ali one su bile savreno tihe i Nell se osjeala veoma osamljenom. Svaki put kad bi zapuhnuo vjetar, uo se zvuk poput ljudskog stenjanja, a kua je kripila i pucketala kao da netko po njoj hoda. Nell je znala da je kua pripadala nekom pretraivau rijeke, jer su na zidovima bili pribijeni oglasi s ponu enim nagradama za na ena tjelesa. Nije teko bilo zakljuiti da je ta kua dobila vie nego svoj dio trupala. Vonjala joj je po smrti. Nell je drhtala zurei u pisamce na stolu. Coralie je provela itave sate piui jedno pisamce za drugim na pole ini starih letaka, i sa svakim novim pisamcem zahtijevala je veu svotu. U me uvremenu se zabavljala odlazei u spremite i govorei djevojicama to e im uiniti ako vojvotkinja od Ainswooda ne uini tono ono to joj pisamce rekne da uini. Nevolja je bila u tome to je Nell svake minute bivala sve sigurnija da e Coralie Brees u svakom sluaju uiniti ono ime je prijetila, iz iste zlobe. Nije imala nikakva razloga da djevojice ostavi na ivotu, i nije bilo nimalo nalik na nju da bi iza sebe ostavila ikoga tko bi mogao neto ispriati. Dobit e otkupninu, ima amac, i moi e lako kliznuti u no. Zato bi ostavila na ivotu osobe koje bi je mogle optuiti? Ukljuujui i Nell. Tada su se otvorila vrata i ula je Coralie. Skinula je Nellinu kapu i al s kuke i hitnula ih prema njoj. "Vrijeme za polazak", rekla je svodnica. "Treba ti deset minuta do

-214-

Pompea

www.Crowarez.Org

toionice dina i natrag, a zadri li se i jednu minutu dulje, poslat u Micka za tobom da ti bude ao." Nell je trebala odnijeti pisamce u toionicu dina, predati ga skupa s jednom kovanicom djearcu koji ondje isti pod i kazati mu da ga isporui u Ainswoodovu kuu. Djearac ne treba nita znati i ne smije nikomu nita rei. Coralie oevidno nije htjela riskirati da Mick ili Nell budu podmieni pa da je izdaju. Nell je polagano namjestila kapu i svezala vrpce. Polagano se ogrnula alom. Kad izi e iz kue, imat e samo deset minuta, a nije mogla odrediti to je gore: vratiti se natrag i pokuati sreu s Coralie, a izgledi da uspije izgledali su joj sada jednaki izgledima dviju zatoenica; potrati iz petnih ila prema Ainswoodovoj kui, s Mickom za petama i vjerojatno s cijelom vojskom redarstvenika i sudskih slubenika na odreditu, ako onamo uope stigne; ili umjesto svega toga odjuriti do amca i okuati sreu na podmukloj rijeci. U trenutku kad je prekoraila prag znala je to e uiniti. Na zvuk koraka koji su se brzo pribliavali Lydia se sklonila iza prevrnuta amca. Trenutak kasnije ula je da koraci skreu prema rijeci umjesto da nastave stazom koja vodi prema cesti. Virei iza amca vidjela je ensku figuru koja je posrtala preko kamenja blizu trulih ostataka mola. Izvukla je no koji joj je posudila neka prostitutka i kradom se pribliila figuri, molei se da to bude Coralie. Grozniavo zauzeta odrjeivanjem konopa koji je bio privezan za mol, lovina nije ula njezino pribliavanje. asak poslije toga Lydia je naslonila no na enina leda. "Ako vrisne, izvadit u ti bubrege", apnula je. uo se samo uzdah, i njezina je lovina zamuknula. To nije bila Coralie, osim ako se nije znatno suzila u svim smjerovima. Bilo je to razoaranje, ali moglo je biti i gore. Pokazalo se da je pred njom Nell, a ona je morala doi iz kue, to znai da je znala to e se ondje dalje doga ati. Lydia ju je odvukla prema skliskim stijenama ispod mola. "Sura uj, i ja u se pobrinuti da ti se nikakvo zlo ne dogodi", rekla joj je Lydia ispod glasa. "Jesu li djevojice ive?" "J-jesu. Barem su bile kad sam izala." "U kui pretraivaa rijeke, ni etvrt milje istono odavde?" "Da, gospo o." Nell se tresla, zubi su joj cvokotali. "Coralie je ondje s njima, a Mick straari vani. Ja sam trebala poslati pisamce s otkupninom i odmah se vratiti svaki as e poi da me potrae."

-215-

Pompea

"Ona e ih ubiti, je li tako?" "Da, gospodo. Njih i vas. Nije namjeravala uiniti kako pie u pisamcu. Htjela je skoiti na vas i prvo vas ubiti i uzeti novac. I mislim da bi ubila djevojice kad dobije novac. I rekla je da e me odvesti u Pariz, ali nee, ja to znam. Sredit e me u amcu i baciti u rijeku." Nell je poela jecati. "Znala sam da e to loe svriti", zagrcnula se. "im sam vidjela da ih ne vraa brzo kako je rekla. Ona vas mrzi, gore nego ita na svijetu." Lydia se odmaknula, odrijeila amac i pustila ga da otpluta. to god Coralie postigla te noi, ne e umaknutim tim putem. "Ja moram doi do Ainswoodovih tienica", rekla je Lydia. "Ti moe poi sa mnom ili pokuati stii do krme Zvono i boca. Kad stigne onamo, bit e sasvim sigurna." "Poi u s vama", rekla je Nell. "Nikada ne bih stigla do Zvona i boce u jednom komadu. Mick je jednako opak kao to su bili Josiah i Bill." Onda se najprije moramo rijeiti Micka, odluila je u sebi Lydia. I rijeiti ga se brzo i tiho. To ne e biti lako. Njezini su saveznici bili tri djearca s ulice, nijedan stariji od deset godina, i dvije najjadnije prostitutke to ih je ikada srela. Ali to je bilo najbolje to je mogla skupiti na brzinu, ak uz Tomovu pomo. Svatko drugi smjesta raspoloiv u okolici bio je ili previe pijan, ili previe oronuo, ili previe pokvaren. Dala bi sve na svijetu da je u tom asu mogao kraj nje biti Ainswood. Ali nije bio, i mogla se samo nadati da Nell ima pravo: da Coralie uistinu misli ekati dok ne dobije otkupninu da bi se potom muki osvetila na Elizabeth i Emily. I tako se Lydia nadala, i molila, kad je s Nell krenula prema prebivalitu Lude Dorrie. Otkad im je njihova domaica dala detaljan opis to misli s njima uiniti, Elizabeth i Emily su lako razumjele znaenje zvuka koji su ule nekoliko minuta nakon to su se iza Nell zalupila vrata. U tiini nije bilo teko razabrati zveket razbijena stakla. Ve su bile vidjele bocu. Coralie im je njome nekoliko puta zamahnula ispred lica. Progutavi odbojnost, Elizabeth je podignula migoljavu torbu koju je skrivala ispod hrpe gnjile slame te olabavila traku koju je bila otrgnula od podsuknje da svee torbu. Gurnula je Emily prema vratima. Emily se uz njih pripila. "Bez junatva", apnula je Elizabeth. "Samo tri." Emily se ugrizla za usnu i kimnula. ekale su, i inilo im se da je trajalo itavu godinu, a bile su prole tek dvije minute

-216-

Pompea

www.Crowarez.Org

prije nego to je Coralie otvorila vrata i zakoraila unutra, drei razbijenu bocu u ruci. Emily je kriknula, Elizabeth hitnula torbu u lice njihove otmi arke, a svodnica je vrisnula kad se ustraeni takor ulovio za njezinu kosu. Elizabeth se bacila na vjeticu i sruila je na pod. Emily je istrala kroz vrata. asak poslije Elizabeth se uspravila i pojurila za njom. ula je kako Emily krii, vidjela udovinog Micka kako je pokuava uhvatiti, ula svodnicu kako vriti kroz bestidne psovke. Potrala je da spasi sestru. Lydia se spremala krenuti za Mickom, koji je bio djevojci za petama, kad je vidjela kako Coralie izlijee iz kue. "Nell, Tom, svi vi, pomozite djevojicama", resko je rekla Lydia, zatim pola prema Coralie koja je ila u istom smjeru i, onako bijesna, bila opasnija nego Mick. "Odustani, Coralie", viknula je. "Manje vas ima." Svodnica je zastala i okrenula se prema zvuku Lydijina glasa. Oklijevala je tek trenutak, zatim opsovala i promijenila smjer, ovaj put potravi prema tronu molu. Lydia ju je slijedila, ali sporije, drei se na razmaku. "amac je otiao", doviknula je. "Nema izlaza, Coralie." Coralie je nastavila trati niz stazu punu smea, zatim niz skliske stijene. "Kuko jedna!" vrisnula je potom, i to je bio najblai pridjevak od uvreda koje je izvikivala dok je srljala dolje. Iznad zagluujuih prostota Lydia je iz daljine ula nepogrjeivo urlanje mastifa u lovu. "Hvala Bogu", odahnula je. Nije bila nimalo raspoloena da silazi i hrve se s Coralie Brees na skliskim stijenama. Malo bi joj pomogao no ako bi posrnula i razbila lubanju. Ostala je gore na stazi. "Baci bocu, Coralie", rekla je. "uje psa. Nema koristi da se bori. Ona e te rastrgati na komadie." Coralie se tada pomaknula, ali nije krenula gore, prema stazi. Pentrala se po stijenama, ispod mola i dalje. Ila je prema prevrnutom amcu iza kojega se prije skrivala Lydia. Lave se pribliavao, ali Susan je bila jo nekoliko minuta daleko. Dotle je Coralie mogla uspraviti amac i gurnuti ga u rijeku. Tako bi pobjegla, a zbog noanjih izjalovljenja bila bi jo opasnija, gdje god se poslije pojavila. Lydia je pola za njom. Vere i njegovi pratitelji uli su vritanje koje je dolazilo iz udaljenih ulica i smjesta su onamo potrali. Kad su se primaknuli rubu rijeke, vidio je krupna zlikovca koji se bacio na djevojicu, te nekoliko manjih figura koje su navalile na njega.

-217-

Pompea

"Lizzy! Em!" zaurlao je. "Ovamo!" Morao je viknuti nekoliko puta da bi ga se ulo iznad estoka pseeg lavea Susan je natezala uzicu, spremna za ubijanje. Ali napokon je do nje prodrla zapovijed, i cijela se skupina naas sledila, zatim se rasprila. Dvije vitke figure posrtale su prema njima. Mick je stajao sam i unezvjereno se osvrtao oko sebe. "Dr' ga!" zapovjedio je Vere psu i pustio uzicu. Susan je pojurila za Mickom koji je jurio prema rijeci. Uhvatila ga je za nogu i on se svalio u mulj. Susan nije isputala iz ralja njegovu nogu. Tada su na poprite stupili Trent i Jaynes, i Vere je njima prepustio Micka da bi pohitao prema svojim tienicama koje su bile zastale da vide kako Susan svladava Micka. "Jeste li dobro?" upitao je djevojice. U tami je jedva mogao razabrati njihova lica, premda su stajale blizu njega. Ali mogao je uti kako se bore za dah, pokuavajui govoriti. Pruio je ruke i zagrlio obje oko ramena i privukao ih k sebi. One su se naslonile na nj, irei uvis vonj koji je podsjeao na nizak vodostaj. "Bogamu, ba zaudarate", rekao je kroz stisnuto grlo. "Kad ste se posljednji put okupale?" Gotovo da nije uo odgovor, jer je Susan, prepustivi zarobljenika Jaynesu i Trentu, opet estoko zalajala. Vere je pogledao naokolo. Vidio je nekoliko figura u sve mranijoj omaglici, a nijedna nije ni najmanje sliila na njegovu enu. "Lydia!" viknuo je. "Vau!" zalajala je Susan. Zatim je strjelovito pojurila na zapad. Vere je naglo ispustio svoje tienice i potrao za njom. Vere se probijao kroz tamu, kroz ledenu maglu koja je zaudarala po trulei. Nije mogao vidjeti stazu, naslijepo je slijedio psei lave. "Lydia! Lydia!" urlao je bez prekida, ali jedini je odgovor bio Susanin lave, postajui otriji, pomamniji. Posrnuo je preko kamena, jedva odrao ravnoteu, uspravio se i nastavio trati. Njegov su mozak razdirale slike: Charlie, Robin, hladni grobovi, iva lica svi koje je ikada volio rasprivali su se u maglu, rastvarali se u sjene, iezavali. Ne! Ne ovaj put. Ne ona, molim te, Boe, ne ona. "Dolazim!" viknuo je dok su mu plua gorjela.

-218-

Pompea

www.Crowarez.Org

Ispred njega uzdigla se crna figura. Prekasno je primijetio prevrnut amac i posrnuo, padajui licem u blato. Opet se osovio na noge i krenuo dalje, da bi asak potom naglo zastao kad ih je ugledao. Ni tri koraaja od njega nalazio se koloplet oblika koji su se hrvali u glibu i otpadcima na rubu rijeke. Susan je jurnula prema njima, zatim odskoila, pa opet to isto, lajui divlje. Nije znala to bi uinila. Ni Vere nije znao to bi uinio. Vidio je bljesak otrice, ali nije znao rei tko je dri, a moglo je i oboje hrvaa biti naoruano. Jedan kriv potez s njegove strane mogao bi zavriti s noem u eni koju ljubi. Proistio je suho grlo. "Prestani se igrati, Grenvilleova", rekao je najmirnije to je mogao. "Ako je ne dokraji za deset sekunda, ja u to uiniti i tebi pokvariti zabavu." Uinjena je iznenadna kretnja jedna ruka je sunula uvis, bljesnula je otrica zatim se uo pobjedonosni krik od kojega mu je zastalo srce, jer to nije bio glas njegove ene. Zatim jo jedan krik i mahnita kretnja. Vidio je da se koloplet tjelesa smirio i u istom otkucaju srca uo promukao, zasopljen glas. "Pomakni se samo za trzaj trepavice, i ja u te razrezati od uha do uha." Glas njegove ene. Pribliio se. "Treba li ti pomo, Grenvilleova?" upitao je drhtavim glasom. "Da. Molim." Soptanje izme u rijei. "Budi oprezan... Ona... Bori se... Prljavo..." Vereu je bilo drago zbog toga upozorenja. Svodnica mu se inila napola mrtvom, ali im ih je rastavio, Coralie je dola do daha i pokuala nastaviti bitku. Vere ju je odvukao izvan dosega svoje iscrpljene ene, a svodnica je udarala nogama, zarivala nokte u do i vritala tako glasno da je mogla probuditi itav Rotherhithe na suprotnoj obali. "Udari je da se onesvijesti", protisnula je Grenvilleova, jer vjetica nije pokazivala znakova umora nego se borila kao lu akinja. "Ne mogu udariti enu." Grenvilleova se dovukla naprijed, izbjegla ispruenu aku i zamah nula svojom ravno u svodniinu eljust. Coralie se ovjesila. Vere je pustio da njezino nepomino tijelo padne na zemlju. Susan je spremno skoila naprijed i zareala. "uvaj!" rekao je on psu. Susan ju je opkoraila i ostala nad njom, teei, dok su joj zapjenjene ralje bile dva-tri prsta daleko od svodniina lica. Vere se ve kretao prema svojoj eni koja je bila savijena, stezala je rukom bok. Odmaknuo je njezinu ruku, osjetio mokrinu, osjetivi istodobno da mu srce propada u jamu bez dna.

-219-

Pompea

"ao mi je", rekla je ona, a glas joj je bio tako slab da ga je jedva uo. "Mislim da me je vjetica ubola." Obuhvatio ju je i podignuo, i ovaj put, kad je postala mrtvim utegom na njegovim rukama, znao je da se ne pretvara.

-220-

Pompea

www.Crowarez.Org

Osamnaest
Francis Beaumont je stajao u gomili promatraa blizu krme Zvono i boca gledajui kako vojvoda od Ainswooda unosi nepokretnu figuru svoje ene u koiju. Za nekoliko minuta cijelo podruje je zujalo od novosti da je svodnica iz Drury Lanea umorila vojvotkinju. Francis Beaumont je bio veoma nesretan. Nije alio za vojvotkinjom, nego za sobom. Coralie Brees e sigurno visjeti, i ona je to nedvojbeno znala, to je znailo da e se pobrinuti da se to vee drutvo njie kraj nje na gubilitu. Ona e kazati svoju priu, a mogla je lijepu i vrlo dugaku priu ispripovjediti, s Francisom Beaumontom u glavnoj ulozi. Bilo mu je ao to ju nije ubio prologa proljea u Parizu, umjesto toga pomogao joj je da pobjegne. Ali tada nije naroito bistro razmiljao. Pokraj svega ostaloga, imao je domaih problema, skupa sa sluajem nezajaljive pohote. Danas je bio krenuo da ubije Coralie, im je u Pearkesovoj kui ostriga uo to glupa kuja uinila. Nije mu trebalo dugo da se domisli gdje bi mogla biti, jer mu ilustrator Policijskog glasnika rekao o starici koja je udavljena konopcem i zaklana. umjetnikova opisa Beaumont nije imao problema zakljuiti tko je ta ena ili tko ubojica. je je Iz je

Na nesreu, vojvotkinja je ula u trag Coralie prije njega. Nije bio ni dvadeset koraka od kue kad se prolomio pakao. im ju je uo kako je svodnici rekla da ih ima manje, uzmaknuo je. Dovoljno je bilo da ga Coralie spazi i zovne po imenu pa da smjesta bude svrstan medu zloince. Da je primijetio kako vojvotkinji pomau samo tri mrava djearca i dvije krezube suiave prostitutke, moda bi bio manje oprezan. Ali nije bilo naina da to razabere u onoj magli i zbrci. Sada nita vie nije mogao uiniti. Redarstvenici su stigli nekoliko minuta nakon Ainswooda i njegovih ljudi. Cijela propast, od poetka do svretka, nije trebala potrajati dulje od etvrt sata. Za vrlo kratko vrijeme Coralie e biti pod kljuem, i vritat e o svemu to zna svakomu tko je mogne uti a to e biti veina upe. On e morati otii. Sada. Nije se usudio vratiti kui da uzme odjeu ili novac. Svatko je znao gdje ivi Francis Beaumont. Njegova je ena bila slavna umjetnica. Njoj ne e nedostajati. Bit e itav niz mukaraca, dugaak deset milja, koji e ekati da zauzmu njegovo mjesto. Na samom elu povorke stajat e plavokosi francuski grof. Takav mu je razvoj doga aja bio bolan gotovo kao vjeala. Ali bio bolan ili ne, Francis Beaumont ga je morao podnijeti. Imao je dovoljno novca da unajmi potansku koiju, pa bude li krenuo istoga asa, stii e do obale mnogo prije nego to itko opazi da je pobjegao.

-221-

Pompea

Koraao je kroz gomilu, pazei pomno da nimalo ne pokae kako mu se uri, kad su se pribliili redarstvenici nosei Coralie na sklepanoj nosiljci. "Nadam se da je kuja mrtva!" viknula je prostitutka pokraj njega. "Nije", viknuo je netko drugi. "Prava teta. Vojvotkinja joj je samo slomila eljust." Zbog te novosti, koju je potvrdio jedan redarstvenik, nastalo je gotovo sveope razoaranje. Beaumontu je tada puklo pred oima da Grenvilleova iz Argusa ima vie prijatelja nego neprijatelja u toj etvrti. One dvije prostitutke, polumrtve kakve su bile, pokuale su joj pomoi da spasi Ainswoodove tienice. Osvrnuo se za njima i vidio okorjele kurve kako jecaju, pro klinjui Coralie Brees. I ulini djearci su cmizdrili. Trebao mu je tek trenutak da sve to razabere, i samo jo jedan da to iskoristi. Znao je kako se zlorabi alost, kako se truju umovi, kako se jednostavnija srca potiu na ogorenost i gnjev. I tako je dopustio da mu se otme nekoliko nehajnih primjedaba dok se probijao kroz gomilu. Za nekoliko minuta gomila mornara, prostitutka, svodnika, prosjaia i drugih pripadnika taloga s rijene obale pretvorila se u ubilaku rulju. Urlanje svjetine potopilo je povike, upozorenja i naredbe da prestanu neredi pod prijetnjom kazne. Zaas je rulja prevrnula kola koja su trebala prevesti Coralie Brees do sudske zgrade u Shadwellu, uklonila redarstvenike s puta i napala uhienike. Uskoro potom je Coralie Brees, pretuena do neprepoznatljivosti, leala mrtva na kolniku. Mick je nedugo poslije toga iskrvario do smrti. Do tada se rulja bila razila... a Francis Beaumont je ve bio na putu kui. Nekoliko sati poslije toga Vere je sjedio kao to je toliko puta inio u prolosti za strica, za Chadija, za Robina drei vrlo hladnu ruku. Ruku svoje ene. "Nikada ti ne u oprostiti, Grenvilleova", rekao je guei se. "Trebala si ostati kod kue i biti vojskovo a. Nisi smjela krenuti u juri na svoju ruku. Ne mogu ti vjerovati ni minutu kad mi nisi na oku. Kunem ti se, morao sam umrijeti prije mnogo mjeseci i otii ravno u pakao zbog toga se nisam objesio, jer to bi bilo suvino." "Lorde, kakvu ti graju die!" Grenvilleova ga je poastila jednim od svojih podrugljivih poluosmijeha. "Samo me je okrznula." Ipak ju nije samo okrznula. Da nije bilo slojeva donjega rublja, gruboga steznika i depnoga sata prastrica Stephena, vojvotkinja od Ainswooda ne bi bila iva. Sat je skrenuo otricu koja ju je vie nespretno nego kobno porezala. Lijenik, koji je obradio i povezao ranu njezine milosti, otiao je maloas iz sobe skupa s lordom Dainom.

-222-

Pompea

www.Crowarez.Org

"im ti bude bolje", rekao je Vere, "dobro u te istui." "Ti ne udara ene." "U tvojem u sluaju napraviti iznimku." Zagledao se u ruku koju je drao. "Tvoje su ruke hladne kao led." "To je zbog toga to mi zaustavlja cirkulaciju." Popustio je svoj smrtonosni stisak. "Tako je bolje", promrmljala je ona. "Oprosti." Poeo se spremati da ode. "Ne, nemoj", rekla je ona. "Tvoja je ruka tako velika i topla. Volim tvoje opake ruke, Ainswood." "Vidjet emo koliko ih voli kad te presavijem preko koljena i dadem ti porciju koju zasluuje." Ona se nasmijeila. "Nikada mi nita nije bilo drae nego tvoj veeranji dolazak. Coralie se bori prljavije nego ja. I teko se bilo usredotoiti, jer sam bila zabrinuta zbog djevojaka. Nisam bila sigurna da bih bila u stanju da im pomognem kad jednom zavrim s njom. Bjesnilo. Mahnitost. Takvi ljudi doista imaju nadljudsku snagu kad se raspale. Znala sam to. Nisam se eljela pograbiti s njom. Znala sam protiv ega bih se borila. Ali nisam imala izbora. Nisam je mogla pustiti da umakne." "Znam." "Poslala sam djearca iz Zvona i boce po pomo", nastavila je ona. "Ali nisam mogla riskirati ekajui da pomo do e. Zapravo..." "Lizzy i Em bile bi mrtve da si oklijevala", upao je on. "Ona je krenula da ih ubije." Kazao je Lydiji o takoru kojega su ulovile i bacile na Coralie. "Ipak, njihova zamka donijela im je samo nekoliko minuta", nastavio je. "Na njihovu sreu ti si stigla tijekom tih minuta. Spasila si im ivot, Grenvilleova. Ti i tvoja vojska odrpanaca." Nagnuo se i poljubio joj ruku. "Ne budi smijean", rekla je ona. "Nikada ne bismo uspjeli bez pojaanja. ak i da sam uspjela svladati Coralie a rei u ti iskreno, to nije bila laka bitka jo bih se morala hrvati s Mickom. Do asa kad bih stigla do njega, on je mogao znatno nakoditi tvojim tienicama." "Znam. Tom ga je kamenom pogodio u glavu. Zlikovac nije gotovo ni osjetio. Ali zato nije bio nikakav problem za Susan." Namrtio se. "Bogamu, ja nita nisam uinio. Pustio psa da se pobrine za Micka. Promatrao dok si se ti tukla sa svodnicom, kao da je bio profesionalni boksaki me." "A koga si drugoga vraga imao initi?" upitala je ona, pomiui se na jastucima prema uzglavlju. "Nitko sa zrnom soli u glavi ne bi se umijeao u onakvu situaciju. Uinio si tono to je trebalo. Nema pojma koliko me je zvuk tvoga glasa osokolio i

-223-

Pompea

ohrabrio. Postajala sam sve umornija i malodunija i pomalo tjeskobna, moram priznati. Ali kad si mi rekao da se prestanem igrati i da e je ti dokrajiti, to je bilo poput okrjepljujuega gutljaja jaka likera. U svakom sluaju, nisam mogla podnijeti da podlegnem dok si ti promatrao. Bilo bi preveliko ponienje." Splela je prste s njegovim prstima. "Ne moe sve uiniti, zna. Katkada mora biti zadovoljan s davanjem moralne podrke. Meni ne treba da me netko mazi i zaklanja. Ne treba mi da se u svim mojim bitkama drugi bori umjesto mene. Potrebno mi je da se u mene vjeruje." "Da se u tebe vjeruje", ponovio je on i zaklimao glavom. "To je sve to ti je potrebno, je li?" "To meni mnogo znai", rekla je ona. "To jest, da ti vjeruje u mene. Uzimajui u obzir koliko si vrije ao moj spol, moram cijeniti tvoje potovanje moje inteligencije i sposobnosti kao najdragocjeniju stvar." "Kao najdragocjeniju stvar?" Izvukao je ruku, zatim ustao i poao do prozora. Zurio je u vrt. Onda se vratio do kreveta. Stajao je na nogama, obavivi rukom krevetni stup. "A to je s ljubavi, Grenvilleova? Misli li da e se, s vremenom, moda toliko milostivo udostojati da podnosi moju ljubav? Ili je ljubav samo za puke smrtnike? Moda boanstveni Ballisterovi nemaju vee potrebe za ljubavi nego to je boanstvima s Olimpa potrebna laka dvokolica da se spuste u Delfe ili la a da ih preveze do Troje?" Dugo ga je promatrala i zatim uzdahnula. "Ainswood, dopusti mi da ti neto objasnim", rekla je. "Ako eli svojoj eni izjaviti ljubav, prihvatljivo je jednostavno kazati; 'Ja te volim'. Nije prihvatljivo izazivati i zastraivati i ii izokola na tvoj uobiajeni ratoborni nain. Ovo bi trebao biti trenutak njenosti, a ti ga kvari navodei me da na te bacim kantu za ugljen." On je suzio oi i isturio bradu. "Ja te volim", rekao je tmurno. Ona je rukom pritisnula grudi i sklopila oi. "Mene je svladalo

neto. Vjerujem da u se obeznaniti."

On se pribliio strani kreveta, uhvatio je za ruke i vrsto ih stisnuo. "Volim te, Grenvilleova", rekao je njenije. "U tebe sam se poeo zaljubljivati kad si me svalila na dupe u Vinegar Yardu. Ali nisam to znao, ili nisam htio znati, sve do nae prve brane noi. Ali tada nisam mogao podnijeti da ti to kaem, jer ti nisi bila zaljubljena u mene. To je bilo glupo. Mogla si noas poginuti, a ja ne bih imao ni najmanje utjehe: da sam ti kazao koliko si mi draga." "Kazao si mi", rekla je ona, "na stotinu naina. Nisu mi trebale one tri arobne rijei, premda mi je milo to sam ih ula." "Milo ti je", ponovio je on. "No, to je bolje, rekao bih. Milo ti je to posjeduje moje srce." Oslobodio joj je ruke. "Moda bi, kad se bude osjeala jae, mogla prikupiti malo vie oduevljenja. U svakom sluaju, im se sasvim oporavi, poet u raditi na tome da osvojim tvoju ljubav. Moda e se, za desetljee ili dva, dovoljno smekati da mi uzvrati osjeaje."

-224-

Pompea

www.Crowarez.Org

"Sasvim je sigurno da ne u", rekla je ona dok se odmaknuo i poeo svlaiti. Zastao je i zagledao se u nju. "Zato bih dovraga morala uzvraati osjeaje?" rekla je. "Ja ih elim sauvati. U svojem srcu." Pokazala je na lijevu stranu grudi. "Gdje uvam ono to je moje. Gdje pie: 'Ja te volim', dvotoje, zatim sva tvoja imena i naslovi." Osjetio je da mu smijeak zatee usta, zatim neobian ubod u srce koje mu je ukrala. "Ti si jamano slijep", nastavila je, "kad odavno nisi vidio da je to ondje zapisano." Smijeak se rastegnuo u vragolasto cerenje. "No, dopusti mi da se svuem, milo moje", rekao je on. "Zatim u doi u krevet i poblie pogledati." Neredi u Londonu redovito su izazivali izljeve gnuanja i svojevrsnu paniku kakva bi se mogla oekivati po prispijeu vijesti o invaziji iz inozemstva. Neredi u Ratcliffeu, koji su ispunili sve jutarnje novine, jedva su bili zapaeni. To je bilo zbog toga to se desio katastrofalniji doga aj. Miranda, junakinja Rue iz Tebe, naotrila je licu na tamnikom kamenu upravo kako je prorekao Bertie Trent. Ali Bertie se pretjerano zaprepastio nad tim otkriem u etvrtak ujutro, kad je napokon poeo itati jueranje izdanje Argusa, jer Miranda nije njome prokopala tunel. Umjesto toga zabola je priruno oruje u Diabla i pobjegla. U zavrnom odlomku poglavlja hrabri nitkov iz prie "zurio je u prolaz kroz koji je ieznula djevojka dok mu je sjena smrti pomraivala vid. Ali ak i tada njegove su oi buljile u vrata, dok je sluao kako dragocjena tekuina kapije iz njegova krupna tijela na hladan kamen. U tom je zvuku uo kako polagano istjee njegov ivot... izgubljen, uzaludan, potraen." London je bio uniten. Doga aj iz mate nalazio se na naslovnim stranicama nekoliko jutarnjih novina. Samo su najozbiljniji dnevnici, kao Times, odluili da se na to ne osvrnu, spominjui tek u zabaenom kutku novina "nered ispred urednitva Argusa", i to u srijedu popodne. Nered je prouzroio velik skup gnjevnih itatelja. Neki su prijetili da e spaliti zgradu. Drugi su se nudili da nakladnika rastrgaju na komadie. Macgowan je u etvrtak rano popodne doao u Ainswoodovu kuu da javi kako je u Strandu objeena lutka S. E. St. Bellaira. Macgowan je bio ushien. Vojvotkinju od Ainswooda je proglasio genijem. Ainswood je donio Lydiju do sofe u dnevnoj sobi i s njom je dola itava gomila. Stoga su Macgowanovu objavu savreno uli Emily, Elizabeth, Jaynes, Bertie i Tamsin kao i posluga kraj vrata. Bez obzira na Lydijino mrtenje, nakladnik je nastavio nadahnuto govoriti tako da nije preostala ni najmanja dvojba o tome tko je zapravo bio

-225-

Pompea

S. E. St. Bellair. Ponesen uzbu enjem, naposljetku je polako uvidio kako se izlanuo. Kad Je postao toga svjestan, lupio se rukom po ustima. Iznad ruke, iznad zajapurena lica, njegov uzbunjeni pogled susreo se s Lydijinim oima. Ona je otpusno odmahnula rukom. "Nije vano. Svijet zna sve moje ostale tajne. Moe znati i ovu." Zaklimala je glavom. "Objeena lutka. Zaboga, ljudi ozbiljno uzimaju romantine bajke. Dobro." Pogledom je preletjela preko nazonih osoba kojima je izraz lica pokrivao raspon od nevjerice i zaprepatenja do pristojne ravnodunosti. "To su moda splaine, ali popularne splaine, ini mi se, i k tomu moje." "Oh, ali to je toliko razoaranje", rekla je Emily. "Diablo je bio moj ljubimac." "I moj", rekla je njezina sestra. "I moj", rekao je Bertie. Tamsin je drala jezik za zubima. Ona je vjerovala u Lydiju. Ainswood je stajao u kutu sobe kraj prozora i promatrao goste, na licu mu je bila jedna od uobiajenih ravnodunosti, ali u oima su mu plesali svi vragovi. "Pomislio sam kako je izbor oruja bio drae stan potez, Grenvilleova", rekao je. "Ipak mogu zamisliti jo poneki neasniji zavretak nego to je smrtonosni ubod licom." Ona je potvrdila taj sumnjivi kompliment blagim naklonom. "Mnogo je vanije", nastavio je njezin mu, "to si izazvala senzaciju. Kad procuri vijest o pievu pravom identitetu, galama e zagluiti ovo to se sada zbiva. Sve neprosvijeene due koje nisu ule za Mirandu i njezina djela morat e nadoknaditi izgubljeno vrijeme." Zatim je svratio pozornost na Macgowana. "Da sam na vaem mjestu, poeo bih tiskati sveske s nekoliko poglavlja. Jedno jeftino izdanje za puk, drugo lijepo uvezano u kou s pozlatom za vie stalee. Kapitalizirajte uzbu enje dok nije splasnulo." Lydia je brzo maskirala svoje iznena enje. Ainswood je bio posljednji ovjek od kojega bi se oekivalo da se brine o komercijalnom potencijalu njezina "piskaranja" a kamoli da bi jo smiljao naine eksploatacije. Ali on uostalom voli buku, podsjetila se. "To sam i ja mislila", rekla je. "Iako mi nisu pali na pamet svesci - to je sjajna ideja. Ipak, ne elimo da itatelji izgube interes za ostatak prie, sada kad je njihov miljenik na putu u pakao." Malko se zamislila. "Mora tiskati oglas, sutra ujutro", rekla je Macgowanu. "Najavit e posebno izdanje Argusa, u prodaji od sljedee srijede, u kojem e biti etiri zakljuna poglavlja Rue iz Tebe. Ako se Purvis poali da ne moe napraviti ilustracije na vrijeme, mora nabaviti nekoga drugog." Macgowan je ve imao dva idua poglavlja. Lydia je poslala Tamsin po zavrna dva koja su bila zakljuana u njezinu radnom stolu. Vrlo brzo potom nakladnik je otiao s dragocjenim poglavljima, uzbu eniji nego to je bio na dolasku. Nesumnjivo zbog toga to je vidio jo jedan skok prihoda u veoma

-226-

Pompea

www.Crowarez.Org

bliskoj budunosti. Poslije Macgowanova odlaska Ainswood je otjerao sve druge iz sobe. Nauurio je jastuke iza Lydije i popravio joj pokriva na krilu. Zatim je privukao stoliicu bez naslona i na nju se sjeo. Dok mu se lakat oslanjao na koljeno i brada poivala na akama, zurio je u nju s predbacivanjem. "Ti si zla", rekao je. "Upravo to zasluuje", rekla je ona. "To je prljavi trik", rekao je on. Ona je namjestila izraz iste nevinosti. "Sto to?" "Ne znam tono to je to", rekao je on, "ali znam da si svijetu spremila nekakav trik, jer te poznajem. Nitko ne vidi demona u tebi. Ja ga vidim." "Drimo da je za to potrebno poznavati osobu." On se tada nasmijeio, smijekom ubojice. Kroz prozore se vidjelo da se sunce ne moe probiti kroz teke sive oblake. Ali gdje je ona leala, zlatna sunana svjetlost prodirala je u svaku njezinu poru i stanicu, a toplina joj se uvlaila u mozak i rastapala ga u kau. "To ti ne e uspjeti", rekla mu je, svjesna blaena i posvema glupa osmijeha kojim mu je odgovorila na njegov smrtonosni smijeak. "Ne u ti rei ostatak prie. to god ti ini, ja sam zbog toga sve zaljubljenija." Pustio je da njegov zloesti pogled polagano putuje od njezina tjemena do nonih prstiju koji su se svijali ispod pokrivaa. "Ako bih te uspio navesti da dahe od poude, ti bi mi rekla", kazao je. "Ali to je protiv lijenikovih zapovijedi." "Rekao je samo da moram izbjegavati napore i da ne smijem naprezati ranu." Prostrijelila ga je pogledom iskosa. "Poslui se matom." Ustao je i krenuo da ode. "ini se da nema nimalo mate", rekla je. "Promisli jo jedanput", kazao je on ne okreui se. "Idem samo osigurati vrata." Dogodilo se da je Vere jedva imao vremena dovesti u red eninu i svoju odjeu nakon intimne predigre. To se zbilo zbog toga to su djevojice koje oito nisu imale smisla za diskreciju poele lupati na vrata dnevne sobe tono u trenutku kad je poinjao ispitivati enu o Mirandi. "Odlazite!" zapovjedio je. "to radite? Je li ro akinja Lydia u redu?" viknule su u jedan glas Elizabeth i Emily. "Vau!" dodala je Susan.

-227-

Pompea

uo je paniku u njihovim glasovima i sjetio se da im je bio zabranjen pristup u sobu njihova brata kad je smrtno obolio. Priao je vratima, izvukao stolac kojom je bio podupro kvaku, i otvorio ih. Pogledao je u dva blijeda, zabrinuta lica. "Samo sam tukao svoju enu", rekao je. "Na prijateljski nain." Dva morskozelena pogleda pogodila su Lydiju koja je ostala u dostojanstvenoj poluleeoj pozi na sofi. Ona se nasmijeila. "Kako moete... Joj!" kriknula je Emily kad ju je Elizabeth gurnula laktom pod rebra. "On hoe rei zna ve to", apnula je Elizabeth. "Oh." Susan ga je sumnjiavo ponjuila. Zatim je prila sofi da ponjui svoju gospodaricu. Onda je progun ala neto za sebe i legla kraj noge od sofe. Ohrabrene djevojice tako er su pristupile vojvotkinji i spustile se na sag kraj Susan. "Oprostite", rekla je Elizabeth. "Nisam se toga sjetila. Stric Stephen i strina Euphemia nikada se nisu radi toga zakljuavali u dnevnu sobu." "Ili u bilo koju drugu sobu", rekla je Emily. "Barem ja to nikada nisam primijetila." "Imali su lonicu", rekla je Elizabeth. "Ponekad su morali to initi. Imaju devetero djece i tri etvrtine desetoga." "Kad ih ima devetero i tri etvrtine", rekao je Vere pribliivi se djevojicama, "mislim da je lonica jedino mjesto gdje se moe na miru pomoliti ako zasune vrata." "Vi moete to initi gdje god hoete", rekla je Elizabeth velikoduno. "Ne emo vas vie prekidati. Nismo shvatile, to je bilo sve." "Sada shvaamo", rekla je Emily. "Ne emo prilaziti, pokuavat emo zamisliti", dodala je smijuckajui se. "Ona je jako mlada", rekla je njezina sestra. "Nemojte se na nju obzirati." "Svi a nam se Susan", rekla je Emily Lydiji. Djevojica je poela eati mastifa iza uha. To je bilo jedino ohrabrenje koje je Susan trebala da svoju veliku glavu spusti u krilo djevojice, sklopi oi i potone u psee blaenstvo. "Kad lovi hulje, jako je slatka", rekla je Elizabeth. "Mi imamo petest mastifa u Longlandsu." "Meni nedostaju", rekla je Emily. "Ali nismo mogle nijednoga povesti u Brokens, jer previe sline, kae teta Dorothea, a psi sputaju jezik na neprikladna mjesta. Njoj su drai psi koji ne bale toliko. Oni su higijenskiji, kae ona." "Ona vjeruje da je Robin dobio difteriju od nekoga psa", dodala je Elizabeth.

-228-

Pompea

www.Crowarez.Org

"Djeaci su ili loviti zeeve, i imali su sa sobom pse. Nitko ne zna kamo su psi dospjeli, ali Rolf se vratio bio je tada jo tene sav pokriven smrdljivim blatom. Ali bolest su dobile i dvije ene u selu, a one nisu bile s naim psima." "I nijedan drugi djeak nije obolio, iako su svi bili s Robinom", rekla je njezina sestra. "To nema nikakva smisla." "Nitko nije sasvim siguran kako ovjek dobije bolest", rekla je Lydia. "Ne zna se kako ona katkada uniti itav grad, a drugih puta napadne tek aku ljudi. ak i tada ovjek ne moe predvidjeti tko e dobiti blag sluaj bolesti a tko e kobno nastradati. To je strahovito nepoteno", dodala je njeno. "Barem je brzo preminuo", rekla je Elizabeth. "Sve je bilo gotovo za dva dana. Bio je nesvjestan gotovo cijelo vrijeme. Njegovateljica je rekla da se malo ili nimalo patio. Bio je preslab da bi ak osjetio strah." Vere se okrenuo i pomaknuo do prozora. Sputao se sumrak. Toliko je mogao zapaziti kroz maglu koja mu je mutila vid. "Ja znam da se na kraju nije bojao", uo je glas starije djevojice iza sebe. "Jer je ro ak Vere bio s njim." "Svi su drugi bili ustraeni", rekla je Emily. "Lijenik je rekao da teta Dorothea ne smije prilaziti, jer bi mogla oboljeti, a ak ako bi i preivjela, moglo bi se zaraziti i umrijeti dijete koje je dojila. I tetak John se morao drati daleko, jer je mogao na nju prenijeti bolest. Oni nama nisu dali da posjetimo Robina." "Pokuavali su vas zatititi, kao to su nastojali zatititi svu svoju djecu", rekla je Lydia. "Znam, ali bilo nam je jako teko", rekla je Elizabeth. "Ali onda je doao ro ak Vere", dopunila ju je Emily. "A on se niega nije bojao. Nitko ga nije mogao sprijeiti da ne u e iako su pokuavali. Uao je i bio kraj Robina, ba kao to je bio kraj tate. Tatu je drao za ruku. Nikada ga nije naputao, ni na jednu minutu a isto je bilo i s Robinom." "Ro ak Vere vam to ne e kazati", rekla je Elizabeth. "On se pravi da ne uje. Takav je bio i kad smo mu mi htjele zahvaliti." "ujem vas", rekao je on, izvlaei rijei iz suha grla. Okrenuo se od prozora i vidio tri para sjajnih oiju koje su ga znakovito probadale. "Boe, to ste dosadne", rekao je. "Volio sam djeaka. to sam drugo mogao initi nego bdjeti kraj njegove samrtne postelje. to sam dovraga mogao izgubiti?" Krenuo je naprijed da se zagleda u mlada lica podignuta prema njemu. "Zato morate od mene praviti junaka? Od toga ovjeka hvata munina, eto to je to. Natjerat ete Grenville ovu da vam ispostavi svoj raun. Jer ona", dodao je kimnuvi prema njoj, "ona je istinski junak. Pojurila je da vas spasi iako vas nikada nije vidjela, a imala je sve razloge da ivi s obzirom na to da se udala za mene. Spasila je vae male zloeste ivote, i umjesto da joj zahvalite i obeate da ete odsada unaprijed biti dobre djevojice, vi morate

-229-

Pompea

blebetati o tome to sam ja uinio prije sto godina." Taj neljubazan govor imao je eljeni porazan uinak. Djevojice su zatreptale i obrisale suze, zatim okrenule skruena lica prema Lydiji. Duno su joj zahvalile to im je spasila ivot i obeale da e ubudue biti dobre. "Dosta tih gluposti", rekla je ona suho. "Moda je va izraz dvaju nevinaceta djelovao na lorda i lady Mars, ali meni ne ete tako lako baciti prainu u oi." An eoski izrazi postupno su se preobrazili u zabrinutost kad je ona nastavila: "Nevine gospo ice ne zabadaju nos u tu u korespondenciju i ne itaju nita to nije namijenjeno njihovim oima. To je za osudu koliko ste nastrane i drske. Nijedna posluna mlada dama ne bi pojma imala o tome kako pobjei iz budnoga kuanstva kamoli da to bude usred noi kamoli da ne samo pobjegnu nego i smisle kako da ostanu neotkrivene vie od tjedan dana. Iako se divim vaoj domiljatosti i razumijem va oaj, nastao od oito slijepog oboavanja vaega pokvarenog ro aka, tako er je jasno da je nadzor nad vama bio alosno jadan tijekom posljednje dvije godine. Moete biti sigurne da je takvo stanje stvari stiglo do kraja." Za vrijeme Lydijina govora na mladim licima se vidio traak nade. Ali posljednji strogi tonovi nagnali su i Susan da pozorno sjedne. "Vau!" rekla je ona. Nada je ieznula s navodno nevinih lica. Dva para oiju puna molbe okrenula su se prema Vereu. "Nismo htjele izazvati toliko mnogo problema", rekla je Elizabeth. "Samo smo eljele biti s vama", rekla je Emily. "Da, ali nas dvoje smo suglasni, vidite", rekao je Vere. "Istoga smo miljenja, Grenvilleova i ja, a to je miljenje njezino, s obzirom na to da sam ja mukarac i da nemam svoga miljenja." Njegove su tienice razmijenile poglede. Zatim je Elizabeth rekla: "To nije vano. Mi smo eljele biti s vama. I bez obzira na to koliko je ro akinja Lydia stroga, barem nije bojaljiva i dosadna." "Moda e nas pouiti kako da se treba tui", rekla je Emily vedrije. "To sigurno ne e", rekao je Vere. "I kako puiti cigare a da vas ne uhvati munina", dodala je Elizabeth. "Apsolutno ne!" izjavio je Vere. "Ne mogu zamisliti mnogo odvratnijih prizora nego kad neka ena pui." "Zato ste joj onda dali jednu svoju cigaru?" upitala je Elizabeth, sva nevina. "Zato to... Ona je drukija. Ona nije normalna", rekao je Vere i otro pogledao djevojice. "I volio bih znati gdje ste sve to ule." "Proitale smo u Whispereru.", rekla je Emily.

-230-

Pompea

www.Crowarez.Org

"To su novine koje piu samo o skandalima", rekla je Lydia na njegov zau en pogled. "Ti si vjena tema na njihovim stranicama. Ipak, za njih rade izvrsni izvjestitelji. Informacije su obino tone. I sama se znam posluiti njihovim natruhama, od vremena do vremena." Njezin pogled pun razumijevanja pao je na njegove tienice. "Ja ne vjerujem u zaklanjanje mladih ena od stvarnosti svijeta. to ja itam, i one mogu itati. Ali to treba biti na obiteljskim okupljanjima, s raspravom. to se pak tie tunjave..." "Dovraga, Grenvilleova." "ak se i mlade dame moraju upoznati s osnovnim vjetinama samoobrane. Kad bi imale pravu pratnju to im ne bi trebalo u najboljem moguem svijetu. Ali svijet je nepredvidljiv." Vere je vidio kako veoma topao sjaj ispunjava njezine oi. Njima e se moi vladati, i ona je to znala, i nije mogla biti sretnija. Nju je smrt liila majine i sestrine Ijubavi, ali srce joj je ostalo otvoreno. Stvorila je obitelj od ena kojima je bila potrebna, od mla ih i starijih ena. Stvorit e tako er obitelj od Elizabeth i Emily, i voljet e ih nesebino kao to voli njega. On nije bio toliko mudar. Gubitak onih koje je volio tjerao ga je daleko od onih koji su preostajali, koje je mogao zavoljeti. Bio je ljut to je odavno razumio, poslije nonih mora nakon Robinove smrti. Taj djeak ga je izdao kad je umro, kao to je i Charlie uinio. I Vere ga je iskljuio, skupa sa svim osobama i stvarima koje su bile povezane s njim. Ali mahnito bjesnilo od tuge nije bilo jedinim razlogom tomu. Vere je znao da je kukavica. Za razliku od svoje ene, bojao se ponovnog rizika. Bojao se ljubavi. Morala ga je ljubav uloviti na prepad, kao to je Lydia inila, vie puta uzastopce. Podmuklo, vrludavo, ne drei se potenih pravila tako je njezina ljubav nastupala. I njemu je to bilo strano drago. Namjestio je povrije en izraz lica i rekao potuivi se: "Oh, to je vrlo slino tebi, Grenvilleva. Prigrabila si svu naklonost. Zar ja nita ne dobivam, ili je naklonost samo za uasne enske?" "Do i ovamo", rekla je ona. "Podijelit emo je."

-231-

Pompea

Devetnaest
Sljedee srijede Diablo je jo teko krvario na stranicama Argusa. Njegov sluga, Pablo, urei se prema gospodaru, poskliznuo se u lokvi krvi, pao na njega i smjesta poeo plakati. "Uh. Dii se s mene. Ti zaudara!" Te su rijei doprle iz trupla. Pablov vonj oivio je gospodara djelotvorno kao to je to mogla uiniti mirisna vodica. Za kratko vrijeme otkrilo se da ga je smrtonosna lica udarila nekoliko palaca nie srca, te premda je krvario kao priklana svinja, nije iskrvario do smrti. Kapanje koje je uo stvarao je sadraj boce koju je Miranda prevrnula u bijegu. Da ga nije udarila u prepone kad je zabola licu, bio bi mogao zadrati ravnoteu i uloviti je. Umjesto toga pao je i privremeno izgubio svijest. U glavi mu je bubnjalo, i bok mu je krvario, i donji su mu dijelovi vjerojatno bili trajno oteeni, ali bio je iv. I bio je bijesan. London je uivao i nastavio pohlepno itati. Kad je pria dola do svretka, London je sa zadovoljstvom kolektivno odahnuo. Orlando je dokazao da je pravi nitkov. Diablo, poput svakog istinskog junaka, spasio je junakinju, pronaao Ruu iz Tebe i ubio nitkova. A junak i junakinja su potom zauvijek sretno ivjeli. U Ainswoodovoj kui su se posljednja poglavlja itala naglas u knjinici. Uz pomo ro akinje markize od Daina, njezina je milost imala tu cast pred sluateljstvom koje su sainjavali njezin mu, Dainova ena i sin, te Elizabeth, Emily, Tamsin, Bertie, Jaynes i one sretne sluge koje su se zatekle dovoljno blizu da uju. Dain je doao u London i stigao do Ainswoodove kue na vrijeme da vidi kako se naoko beivotno tijelo njegove ro akinje unosi u dom. Smirivao je Ainswooda u kutu sobe dok je lijenik obavljao svoj posao. Kad je to bilo gotovo, Dain je iziao s lijenikom, ostavivi Ainswooda da se sva a sa enom. Sljedee veeri Dain se sva ao sa svojom lady koja je, usprkos zapovijedima, napustila Athcourt i samoubilaki urno proslijedila do Dainova prebivalita u Londonu. Sa sobom je dovela Demonsko sjeme jer je deko, po njezinim rijeima, bio zabrinut za svoga tatu i derao se kao lud kad je Jessica pokuala krenuti bez njega. Danas se me utim Dominick ponaao udesno dobro. Sjedio je bez rijei na sagu izme u Emily i Elizabeth, sluajui veoma pozorno priu. ak i za vrijeme polusatnog odmora i stanke za okrjepu koja je prethodila dvama posljednjim poglavljima, on se samo tiho igrao sa Susan i doputao da ga dvije djevojice nakljukaju s vie slatkia nego to je bilo dobro za njega. Vere nije bio siguran razumije li dijete priu ili ga oaravaju itatelji. Oboavao je

-232-

Pompea

www.Crowarez.Org

svoga oca, i tako je prirodno vjerovao da svatko mora biti apsolutno miran i obraati svu pozornost dok je tata itao. ovjek bi mogao oekivati da e njegova pozornost izostati kad je netko drugi preuzeo dunost itanja. Ali taj netko drugi bila je Grenvilleova, a ona jednostavno nije itala. Uivljavala se uzastopno u sve likove, dajui im pojedinane glasove i karakteristike. Ukratko, ona je glumila, iako je bila sveano obeala Vereu da ne e naputati sofu. Dominick je ostao zanesen cijelo vrijeme, a na kraju je klicao i pljeskao snano kao odrasli te skoio na noge da se pridrui ovacijama. Grenviileova je prihvatila to tovanje s dubokim naklonom. Bio je to jednako ekstravagantan kazalini naklon kakvim je poastila vojvodu od Ainswooda nakon svoje predstave u Plavoj sovi, upotpunjen skidanjem zamiljenog eira. Samo to je sada, napokon, Vere shvatio zato mu je taj naklon nekada iao na ivce. Vidio je njegov savren oblik prije, mnogo prije nego to mu je pogled pao na nju. Prvi put ga je vidio dok je bio uenik u Etonu. Okrenuo se prema Dainu kojemu je crno elo bilo nabrano dok je promatrao svoju ro akinju. "Ti to prepoznaje, zar ne?" rekao je Vere. "Rekao si mi da je dobra u oponaanju", rekao je Dain. "Ali ne mogu zamisliti kad je mogla vidjeti kako ja to inim." "Kako ini, to?" upitala je Grenvilleova kad se napokon vratila do sofe. Vere se na nju mrtio sve dok nije podignula noge i namjestila se na jastucima. "Naklon", rekao je on. "Kazalini naklon." "Moj otac je bio glumac", rekla je ona. "Dainov otac nije", rekao je on. "Ali Dain je to znao izvesti kad je imao samo deset godina. Ja sam ga prvi put vidio kad je odnio pobjedu u bitci s Wardellom, djeakom koji je bio dvostruko vei i dvije godine stariji. Tada smo bili u Etonu." "Ja sam ga prvi put vidjela u dvoritu krme u Amesburyu", rekla je lady Dain. "Nakon to su se Dain i Ainswood me usobno izudarali. Prilino je izrazit, zar ne? Dain ima kazalinu icu. Ali Ballisterovi su oduvijek voljeli praviti predstave. ini se da imaju krasan smisao za dramu to je jedna od karakteristika kojima se rado poslue da bi bilo onako kako oni ele." "Prvi grof od Blackmoora esto je zabavljao kralja oponaanjem pojedinih osoba", rekao je Dain Grenvilleovoj. "Djed tvoje majke i njegova braa bili su u mladosti pretjerano zaljubljeni u kazalite i u glumice. Prije vremena moga oca esto su pozivali glumake druine u Athcourt da zabavljaju kune goste." "Naravno, Grenvilleova, taj iznimni talent mogla si naslijediti samo od Ballisterovih", rekao je Vere. "Sva ljepota, intelektualna nadarenost i krjepost potjeu odande."

-233-

Pompea

"Krjepost ne potjee", rekao je Dain. "To nam nikada nije bila jaka strana. Imali smo svoj dio pobonih licemjera takvi su primjerice bili moj otac i Lydijin djedica ali u svakom smo narataju dobili barem jednog demona." U tom je asu demon Dain poeo pokazivati znakove nemira. Djevojice su ga pozvale da se s njima i Susan igra u vrtu. Tamsin je pola da to nadgleda. Kamo je ona pola, poao je i Bertie. "Ja sam zadivljen", rekao je Dain kad je mla e drutvo otilo. "Nikada nisam vidio Sotonin iscjedak da je bio toliko dugo miran." "Oarala ga je sjajna pripovjedaica", rekao je Vere. "Nema mukarca, ene ili djeteta to moe tomu odoljeti." "Bogovi su ti morali dati taj dar, ro akinjo", rekao joj je Dain. "Nikada nisam uo da ga je imao netko u naem rodu. Imamo u arhivu krasnih pisama i bezbroj ganutljivih politikih govora. Ali sva poezija koju sam vidio bila je grozna. Nikada nisam naletio na priu koju bi neki Ballister tako ispreo od iste prozranosti." "Moja ena jeftino postupa s tim darom", rekao je Vere. "Ona o Rui iz Tebe govori kao o sentimentalnim splainama i to je najblai epitet koji pridaje svojem djelu. Da Macgowan nije izbrbljao tu tajnu, nikada ne bi priznala da je ona to napisala." "To ne slui niemu korisnom", rekla je Lydia. "Slui samo za zabavu. S jednostavnim poukama. Dobri zavravaju sretno, loi nesretno. To nema nikakve veze sa stvarnim ivotom." "Mi moramo ivjeti stvaran ivot, htjeli to ili ne htjeli", rekao je Vere. "A ti zna, bolje nego veina, kakvu vrstu ivota vodi golema masa ovjeanstva. Njima dati nekoliko sati predaha, to znai udijeliti im veliki dar." "Ja ne mislim tako", rekla je Grenvilleova. "Poinjem misliti da je to drutveno neodgovorno. Zbog te kukavne prie djevojke zabiju u glavu da trebaju krenuti u potragu za uzbu enjem koje ne mogu nai kod kue. One zamiljaju da se nitkova mogu rijeiti s pomou naotrenih lica. One..." "Ti mi govori da su pripadnice tvoga spola slaboumnice koje ne mogu razlikovati injenice od mate", rekao je on. "Tko god je toliko lud da pokua izvesti ijedan Mirandin trik taj je ili po prirodi neustraiv ili nema ni zrna soli u glavi. Takvi e ljudi napraviti neto glupo s tvojim sugestijama ili bez njih. Moje tienice pruaju savren primjer." "Tvoje tienice potvr uju moje miljenje." "Sama si ih nazvala stranim djevojicama, prije nego to si ih vidjela." Vere je povisio glas. "One su Malloryeve, Lydia, a Malloryevi ra aju lupee od pamtivijeka. Ne e sad uporabiti Lizzy i Em kao izliku da prestane pisati udesne prie koje rado naziva romantinim naklapanjem i smeem. Ti si nadarena spisateljica, s darom uspostavljanja komunikacije s itateljima obaju spolova, svake dobi i naobrazbe. Ne u ti dopustiti da odbaci tu nadarenost. im ozdravi, poet e novu priu, dovraga,

-234-

Pompea

www.Crowarez.Org

makar te morao zakljuati u sobu dok je ne napie." Ona je trepnula jedanput, dvaput. "Lorde, kakvu ti graju die!" rekla je zatim. "Nisam pojma imala da je tebi toliko do toga stalo." "Stalo mi je." Ustao je, proetao se do kamina i natrag. "Bio bih nepismen da nije bilo romantinog naklapanja i smea i nevjerojatnih pria. Zagrizao sam u Tisuu i jednu no i Pripovijest o Genjiu. itao mi ih je otac i pobudio u meni glad da itam druge knjige, ak i bez slika." "Meni je majka dala bajke", rije Dain vrlo dubokim glasom. "One su mi pruile neke od najsretnijih trenutaka u djetinjstvu." "Mi ih itamo Dominicku", rekla je njegova ena. "Vidjela si toga djeaka", rekao je Vere. "Dok si itala, nita drugo na svijetu nije postojalo. Ni pisnuo nije, pola sata. Isto je bilo s Robinom kad sam mu ja itao. Njemu bi se svidjela tvoja pria, Grenvilleova." Soba je postala veoma tiha, pritisnuta tekim mukom. Glas Ainswoodove ene prekinuo je napetost. "Onda e sljedea biti za njega", rekla je. "I bit e deset puta bolja nego bilo to u Tisuu i jednoj noi." "Razumije se da e biti deset puta bolja", rekao je Dain blago. "Nju e napisati jedna Ballisterova." Vere nije znao zato mu to ne izlazi iz glave, ali ga je muilo. ... tvoj djed i njegova braa bili su pretjerano zaljubljeni u kazalite i u glumice... ... krjepost... nikada nije bila naa jaka strana... demon u svakom narataju... ... nju e napisali jedna Ballisterova. Te noi vojvoda od Ainswooda je sanjao o Karlu Drugom. Grenvilleova je zabavljala njegovo velianstvo glumei treega markiza od Daina koji je stajao me u dvorjanicima nosio je samo eir s perjanicom, o ruci mu se bila ovjesila glumica Nell Gwyn. Vere se probudio kad se nebo poinjalo rasvjetljavati. Njegova je ena tvrdo spavala. Napustio je krevet, preao beumno na drugu stranu, uzeo dnevnik njezine majke i priao prozoru da ga ita. Nije dugo potrajalo, a kad je zavrio, bio je nezadovoljan kao i prvi put. Rupe izme u pojedinih zapisa... osjeaj da previe toga nije reeno... ponos koji joj nije doputao da se poali. Najblie do ega je dola bilo je u prvom zapisu, u prijezirnom opisu njezina mua... u gorkoj ponornici koja je tekla ispod govora o njezinu ocu. ... pamenje se ne podvrgava nikakvoj volji, ak ni volji nekoga Ballistera, a ime i slika opstaju, dugo poslije smrti. ije je ime opstalo u njezinu pamenju, i ija slika? pitao se Vere. Nijedna posluna mlada dama ne bi pojma imala o tome kako pobjei iz budnoga kuanstva,

-235-

Pompea

rekla je Grenvilleova. Anne Ballister je bila zatiena i pod strogom paskom. Kako su se ona i John Grenville treorazredni glumac uope sreli? Kako je uspio doprijeti do nje, zavesti je da s njim umakne u kotsku? Njezin je otac bio 'poboni licemjer', prema Dainovim rijeima. Glumake druine nisu se pozivale u Athcourt u vrijeme Dainova oca. Ni Annin ih otac ne bi pozvao u svoj dom. Vere je prepoznao, s naknadnim uvidom, sve kljueve koje je Grenvilleova paljivo ubacila u Ruu iz Tebe. itateljima je to pro maknulo, bili su poneseni pustolovinama. Tek kada je napokon bila otkrivena Orlandova prijetvornost, ovjek je mogao razabrati sjeme koje je tako mudro bilo posijano u svim prethodnim poglavljima. Potraio je te kljueve u malenom dnevniku, ali ako ih je u njemu bilo kao to je bio siguran da ih mora biti bili su previe pametno skriveni. Vratio je knjigu na njezino mjesto na nonom ormariu i otiao u svoju garderobu. Prema Belzebubovim rijeima, odvjetniki ured Carton, Brays & Carton bio je "aka brbljavih nesposobnjakovia". Zbog toga se Dain zahvalio na njihovim uslugama im je naslijedio naslov. Belzebub se morao sluiti pogledom koji okamenjuje vie nego inae, jer se inilo da se nita nije pomaknulo u me urazdoblju od devet godina, ukljuujui naroito prainu. Gospodin Carton stariji nije bio u uredu, "zbog toga to je aknut", kako je objasnio pisar. Gospodin Carton mla i bio je u sudnici, na dobrom putu da i sam postane "aknut". Gospodin Brays nije trenutano imao posla, ali sigurno je bio pijan, "kakav je njegov stalni obiaj", objasnio je pisar. "Stanje stvari je alosno, takvo je kakvo je, ali to je posao, jedini to ga trenutano imam, i nastojim ga obavljati najbolje to mogu." Pisar, po imenu Miggs, bio je malo krupniji od djeaka visok, vrlo mrav s vrlo malo malja koje su teile k tomu da budu brkovi i s vrlo mnogo pjega. "Ako ono to od vas zahtijevam uinite bez odobrenja starjeina, vjerojatno ete izgubiti mjesto", rekao je Vere. "Ne bih rekao", kazao je Miggs. "Oni ne mogu nita uiniti bez mene. Ne mogu nita nai, a kad im ja to na em, ne znaju to to znai i moram im objasniti. Ako bih morao otii, izgubili bi sve stranke koje imaju, a to nije mnogo, i veinu sam ih ja privukao." Vere mu je rekao to trai. "Pogledat u", rekao je Miggs. Otiao je u neku sobu i nije iz nje izlazio pola sata. "Ne mogu nai zapis", rekao je kad se pojavio. "Ali to ne znai mnogo. Stari je sve drao u glavi. To objanjava zato je sada aknut. Morat u poi u katakombe, gospodine. To moe potrajati nekoliko dana." Vere je odluio poi s njim. Pokazalo se da je to bila mudra odluka, jer su "katakombe" odvjetnikog ureda Carton, Brays & Carton bile ekvivalent ropotarnice: hrpe kutija ispunjenih dokumentima. Bile su jednostavno naslagane, jedna na drugu, bez

-236-

Pompea

www.Crowarez.Org

ikakva loginog reda. Prekopavali su ih itav dan, zastavi samo u podne i kasno popodne da pojedu pitu i popiju pivo. Vere je podizao kutije a pisar je hitro prebirao sadraj, iz sata u sat, kutiju za kutijom, u vlanu podrumu, dok su razliiti kukci i glodavci strjelovito izlijetali iz pukotina me u kutijama. Malo prije sedam sati uveer Vere se umorno uspeo podrumskim stubitem, iziao kroz vrata i stupio na ulicu. Njegova marama, posivjela od praine, mlohavo mu je visjela o vratu. Pauina se bila uhvatila za kaput, skupa s drugim otpadcima i smeem. Znoj je curio kroz prljavtinu to se nataloila na njegovu licu. Ruke su mu bile crne. Ali u tim prljavim rukama nosio je kutiju koja je jedina bila vana, i kad je krenuo kui, poeo je zvidukati. Da bi primirila pretjerano uzrujanu skupinu kojoj je Ainswood strogo zapovjedio da se za nju brine, Lydia im je rekla da e pridrijemati prije veere. To nije znailo da je namjeravala kunjati. Ponijela je sa sobom knjigu u glavnu lonicu i zaspala dok ju je itala. Probudila ju je buka s prozora, i ona je ulovila mua u inu penjanja. Nije ga pitala zato nije mogao ui kroz vrata kao svaka normalna osoba. Jedan brz pogled rekao joj je zato je izbjegao javniji put. Toga joj je jutra rekao da se ide sastati s gospodinom Herriardom radi vjenanih formalnosti i da e vjerojatno ostati nekoliko sati. Ti su pregovori bili odgo eni dok je njegova milost traila tienice. Dain je juer na to podsjetio prijatelja, prije nego to je otiao. "Zakljuujem da si prema jednom od uvjeta nagodbe morao oistiti dimnjak gospodina Herriarda", rekla je dok je pogledom prelazila preko vie od est stopa njegove opustoene vanjtine. Ainswood je pogledao u kutiju koju je drao. "Hm, nije ba tako", rekao je. "Pao si u kanalizacijsku iskopinu", rekla je ona. "Ne. Hm..." On se namrtio. "Moram se najprije oistiti." "Pozvonit u da do e Jaynes", rekla je ona. On je odmahnuo glavom. Lydia je ustala iz kreveta. "Vere?" Glas joj je bio njean. "Je li te netko tresnuo po glavi?" "Nije. Pusti me samo da operem lice i ruke. Okupati se mogu poslije." Pohitao je u garderobu, drei i dalje kutiju u rukama. Ona je pretpostavila da se u kutiji nalaze enidbene nagodbe i da u njima postoji

-237-

Pompea

neto to se njoj ne e svidjeti. Potisnula je znatielju i ekala, koraajui po lonici. On je iziao iz garderobe nakon nekoliko minuta, odjeven samo u kunu halju, nosei kutiju. Privukao je naslonja blizu vatre i pozvao Lydiju da ga zauzme. Ona je sjela. Namjestio se na sagu kraj njezinih nogu i otvorio kutiju. Izvukao je ovalan predmet i poloio ga njoj u krilo. Bila je to minijatura mlada mukarca, plave kose i modrih oiju. Na licu mu je bio slabaan osmijeh. Njoj je to bilo poput gledanja u zrcalo. "On izgleda... kao moj brat", rekla je. ula je svoj glas kao da je pauinast. Srce joj je estoko udaralo. "Njegovo je ime bilo Edward Grey", rekao je Ainswood mirno. "Bio je nadaren glumac i dramatiar. Njegova majka je bila ugledna glumica, Serafina Grey. Otac mu je bio Richard Ballister, prastric tvoje majke. Edward Grey je bio demon kojega je stvorio Richard Ballister, u divljoj mladosti, izvan brane postelje. Richardovu ocu bilo je vie od ezdeset godina kad se Richard rodio, u drugom braku." Uzeo je iz kutije poutjeli komad papira. Na njemu je bio ulomak obiteljskoga stabla Ballisterovih grana Anne Ballister s imenima i datumima koje je upisala sitnim, preciznim rukopisom. Drugi brak, sklopljen kasno u ivotu, objanjavao je zato je Richard, prastric Anne Ballister, bio samo tri godine stariji od njezina oca. Ali Lydijin se pogled ve bio prebacio nie, na mjesto gdje je bilo upisano njezino ime, izme u imena njezine majke i Edwarda Grey. Pogledala je minijaturu. Zatim obiteljsko stablo koje je njezina majka tako uredno nacrtala. Onda opet minijaturu. "Ovo je moj otac", rekla je tiho, udei se. "Da." "A ne John Grenville." "O tome nema sumnje", rekao je on. "Tvoja majka je to potvrdila. Kao prava Ballisterova, sve je dokumentirala. Mislim da je imala namjeru da se sve ovo preda tebi kad dosegne punoljetnost. Neto je polo nakrivo. John Grenville se dokopao dokumenata i prodao ih treem markizu od Daina preko njegovih odvjetnika. Potvrda o toj transakciji nosi datum iz kolovoza 1813." "To objanjava kako je namaknuo novac da ode u Ameriku", rekla je Lydia. Susrela se s pogledom svoga mua. "To objanjava mnogo toga." Njezina je majka s Edwardom pobjegla u kotsku, a ne s ovjekom kojega je Lydia nazivala tatom. "U kutiji su ljubavna pisma koja joj je pisao", rekao je Vere. "Najmanje dvadeset njih. Nisam imao vremena da sve dobro prouim i razvrstam." Njegov zeleni pogled bio je blag, na licu mu je titrao djeaki osmijeh, napola posti en. "I ono malo to sam proitao kazalo mi je da je oboavao tvoju majku. Bio je ro en izvan brane postelje, ali njih je povezivala duboka ljubav, i u ljubavi su zaeli dijete."

-238-

Pompea

www.Crowarez.Org

"Volim te", rekla je ona, protisnuvi rijei mimo grude u grlu. "Ne znam kako si to uinio, kako ti je to palo na pamet, to te je navelo da potrai i na e neto to nitko drugi nije ni slutio da postoji. Nikada nisam toliko brbljala koliko brbljam otkad sam tebe upoznala." Oi su joj se ispunile suzama. Nije pokuavala nita vie rei, samo je spuznula iz naslonjaa u njegov naruaj. Iako je bio nezakonit, Edward Grey je bio prilino blizak sa svojim ocem koji se pobrinuo za njegov odgoj i obrazovanje. Bio je jedan od brojnih lanova koji su pribivali obiteljskim okupljanjima. Tako su se Anne i on sreli. Njoj su kazali da je on "daleki ro ak". Zavoljeli su se. Bila je u posjetu kad se posva ao s ocem koji se estoko usprotivio glumakoj karijeri kojoj se Edward posvetio. Edward je izbaen iz obitelji. Zauvijek. Kad je Anne doznala to se dogodilo, navaljivala je da po e s njim. On je zahtijevao da prieka dok ne bude siguran da je moe uzdravati. Ona nije htjela ekati. Razumjela je da njezin otac nikada ne e pristati na njihovu enidbu. Morat e se udati za mukarca kojega joj izaberu roditelji. A to nije dolazilo u obzir. I tako je ona s Edwardom pobjegla u kotsku. Vjenali su se u kovanici, preko nakovnja, bez sveenika, bez crkve, bez napovijedi, bez potrebnoga roditeljskog doputenja. Njihovo je vjenanje bilo zakonito, ali nije odgovaralo standardima njihovih ro aka. Ballisterovi nisu drali do starinskih zakona i tradicija divlje kotske rase nimalo vie nego do udnovatih obreda me u Hindusima ili Hotentotima. U njihovim oima Anne je bila kurva, ljubavnica jednog kopilana. U kutiji su bila odvjetnika pisma koja su svjedoila da je razbatinjena, da nema nikakvih zakonskih potraivanja od obitelji i da joj je zabranjeno, pod prijetnjom progona, pokuavati da podnosi zahtjeve, financijske ili druge naravi, ili da uspostavlja ikakav drugi oblik komunikacije. Ali to su Anne i Edward doznali tek kada su otili. Razumjeli su svoj rod. Znali su da su im njihova vrata zauvijek zatvorena. Nisu mogli znati da e za tri kratka mjeseca, tijekom kazalinih pokusa, komad kulisa pasti na Edwarda i usmrtiti ga. Nije imao vremena da se pobrine za svoju enu i dijete koje je nosila. Mjesec dana poslije toga, John Grenville se oenio s Annom. Kao to je naznaeno u dnevniku, on ju je uvjerio da je iskreno voli. Imala je sedamnaest godina, bila je trudna, bez ikoga drugoga da mu se obrati. Mislila je da je velikoduan kad hoe prihvatiti dijete drugog mukarca kao svoje. Tak kad je pokuao i nije uspio iskoristiti njezino edo kao nain da u e u srca i novarke Ballisterovih, Anne je uvidjela svoju pogrjeku. Ali nije imala drugoga izbora nego da ostane s njim, barem u poetku. Morala se odluiti izme u Johna Grenvillea ili ulice, jer nije imala drugog naina da zara uje za ivot. Bila je bolesna dugo nakon ro enja mla e keri Sarah i nikada vie nije povratila prijanju snagu. Da je imala snage, naposljetku bi napustila Johna Grenvillea, Lydia je u to bila uvjerena.

-239-

Pompea

Anne je sigurno nastojala da mu ne ostavi gotovo nita ime bi mogao iskoristiti njezinu smrt ili Lydijin pravi identitet. Dnevnik je predstavljao vrlo malenu sablazan kad se usporedi s velikom dramom koja se nalazila u kutiji. Svaki bi se nakladnik borio za te dokumente. Nije ni udo to su Carton, Brays & Carton platili prilinu svotu za taj materijal. Jo manje je udo to su ga smjesta sahranili. Oevidno se zaboravilo na tu kutiju kad je sadanji markiz od Daina promijenio odvjetniku tvrtku. Dnevnik, skupa s drugim zapisima, morao je prijei u drugu tvrtku, gdje je sve bilo uredno razvrstano. Tako su svi materijali koji su procijenjeni da bi mogli zanimati novoga gospodara poslani u Athcourt. Budui da je Dain sve do prologa proljea radije boravio u Parizu nego u Devonshireu, ne treba nikoga uditi to je dnevnik zavrio u nekoj ladici ili u nekom fasciklu ili na nekoj polici s drugim arhivskim materijalom. Pravo je udo bilo to ga je lady Dain nala. Ali to ipak nije bilo ni upola zapanjujue kao ono to je Ainswood pronaao. A on, kao i obino, ne bi priznao da je uinio ita vie nego to je normalno. Sljedeega popodneva, dok je mlade drutvo bilo u gradu da promatra mimohod u ast portugalske kraljice, Lydia i Ainswood prosvjetljivali su Daina i Jessicu. Poznavajui Ballisterove, Dain ne bi imalo nikakvih problema da povjeruje u njihovu priu, ak i da nije imao pred sobom dokumente rasprostrte na velikom stolu u knjinici. Ali nije mogao povjerovati da je vojvoda od Ainswooda bio ovjek koji je u sve to do dna proniknuo. "Kako si do avola shvatio ono to nikada nitko nije mogao zamisliti da postoji?" upitao je svoga prijatelja. "I koji te je an eo uvar gurnuo da izme u svih drugih mjesta posjeti tvrtku Carton, Brays & Carton?" "Ti si onaj koji mi je rekao da se Ballisterovi po prirodi nikada ne povjeravaju", rekao je Vere. "Ti si onaj koji je blebetao o oponaanju i slabostima prema kazalitu. Ti si onaj koji je isticao kako je izvanredna stvar to se obiteljski biljeg od ro enja sveti znak Ballisterovih pojavio na eni. Ali Anne nikada nije povjerila tu udesnu stvar svojem dnevniku. Bilo je sasvim prirodno da budem sumnjiav. Samo sam zbrojio dva i dva. I budui da je ona pobjegla u doba tvoga oca, krenuo sam od logina mjesta, od odvjetnika tvoga oca. Sigurno nisam oekivao da u ondje nai odgovore. Samo sam se nadao da u otkriti pravi trag." Preletio je ogorenim pogledom preko skupine. "Sada kad smo doznali Lydijin pravi identitet, i kad se ona ne treba vie brinuti zbog zle krvi Johna Grenvillea, zar ne mislite da je na redu neka proslava? Ne znam kako se osjeate vi ostali, ali meni bi dobro dolo pie." Jutro u ponedjeljak zateklo je Bertija Trenta s njegovom buduom mladenkom u jutarnjoj sobi Ainswoodove kue, i nije bilo u redu initi ono to mladi parovi ine kad ukradu trenutak privatnosti. Pokuavali su se domisliti kako bi zaustavili rat. Svi ostali bili su u knjinici, raspravljali su o budunosti. Ondje su se nalazili od

-240-

Pompea

www.Crowarez.Org

doruka: Dain i Ainswood sa suprugama, kojima su oduevljeno pomagali Elizabeth i Emily, pa ak i Dominick. Nisu se mogli usuglasiti gdje bi trebalo odrati vjenanje: u Longlandsu, Athcourtu ili Londonu, u crkvi ili u nekoj gradskoj vijenici. Nisu se mogli usuglasiti tko ima pravo pobrinuti se za Tamsinin miraz, ili za mjesto gdje e ivjeti mladenci, ili za financije koje su potrebne da se odrava njihovo prebivalite. Budui da su se Dain i Ainswood najvie prepirali, nikakav kompromis nije dolazio u obzir. Da su ostali njih dvojica nasamo, dame su mogle pregovarati o prihvatljivu dogovoru, ali mukarci im nisu htjeli to prepustiti, jer bi to znailo kompromis. Tamsin je bila veoma uznemirena. Ona nije eljela miraz. Ali nije htjela povrijediti niije osjeaje. Bertie je bio uznemiren kako zbog nje tako i zbog sebe. Nije znao kazati ni rijei o vlastitoj budunosti jer bi to izgledalo kao da se svrstava uz jednu stranu. "Uz ovakav tempo", rekao je, "oni se ne e dogovoriti do Sudnjega dana. "U me uvremenu moja e se baka i Abonville vratiti iz Francuske, i htjet e da ivimo s njima." "Znam da ovo izgleda nezahvalno", rekla je Tamsin, "ali bijeg u kotsku postaje mi sve privlaniji." "Ne moramo to uiniti", rekao je Bertie tiho. "Ne moe se proetati deset minuta po Londonu a da ne naleti na crkvu. A gdje je crkva, tu je i upnik." Podignula je svoje krupne sme e oi prema njemu. "Rekli smo im da idemo u etnju", rekla je. Bertie se potapao po prsima. "Imam slobodni list." Nosio ga je uza se otkad mu ga je dao Dain prije nekoliko dana. Uzimajui u obzir kako su vani dokumenti u nekim obiteljima bili skloni da se zagube ve desetljeima Bertie je pomislio kako je najbolje da taj dokument nosi sa sobom cijelo vrijeme. "Uzet u kapu", rekla je ona. To joj je oduzelo tek trenutak. Malo potom krenuli su prema Piccadiliyu, do crkve svetog Jakova. Morali su samo prijei kratak put preko Trga Saint James i ui u Ulicu York gdje se na kraju nalazila crkva. Upravo su skretali u Ulicu York kad je u isto vrijeme dobro odjeven ovjek srednjih godina, s naoalama, skretao iz ulice na trg. Smjesta se zaustavio, Tamsin isto tako. "Tata!" uskliknula je ona. "Tam!" ovjek je rairio ruke. Napustila je Bertija i poletjela ocu u zagrljaj. "Velim ja!" uzviknuo je Bertie. "Tako mi Jupitera." im su prola prva ushienja, Bertie ih je pogurao u Ulicu York da ne bi privukli

-241-

Pompea

pozornost iz Ainswoodove kue. "Pokuavali smo na brzinu stupiti u brane okove", objasnio je gospodinu Prideauxu. "Prije nego to opaze da nas nema. Nisam ja s njom bjeao ili neto slino." Izvukao je slobodni list kao dokaz. Dok je gospodin Prideaux prouavao dokument, Bertie je dodao: "Vi ne ete podignuti graju, nadam se. Sve je sre eno, kako sam vam pisao, i ona je na sigurnom i dobro joj je, i ja se mogu za nju brinuti. Nita nam ne treba samo bi va blagoslov bio dobra stvar, ako moete nekako, ali mi emo to uiniti i bez njega ako moramo." Do tada se Tamsin ve bila odmaknula od oca i objesila o Bertijevu ruku. "Ne e promijeniti njegovo miljenje, tata, a ni moje. Ja se ne vraam mami." Njezin je roditelj vratio slobodni list Bertiju. "I ne u", rekao je. "Tvoja majka nije mi ni javila kad si pobjegla. Doznao sam to tek prije tjedan dana. Bio sam u Plymouthu i spremao se otploviti u Ameriku da te potraim, kad je napokon do mene stiglo sir Bertramovo pismo. ekala je znak od Svemoguega prije nego to se odluila da ga poalje mojem tajniku." Skinuo je naoale, oistio ih depnim rupcem, zatim ih vratio na nos. "No, loe sam se za tebe brinuo, veoma loe, Tam. Usu ujem se rei da e to ovaj mladi mnogo bolje initi, ha?" "Oh, nemoj me nagra ivati za moje prijestupe, tata", rekla je Tamsin. "Ne mogu te koriti to si pobjegao od mame kad sam ja uinila istu stvar. I da sam morala raditi da budem to dalje od nje. radila bih dan i no." Pruila je ruku. "Po i s nama, da mladoenji preda mladenku." Uhvatila je jednom rukom oca ispod ruke, drugom Bertija, i krenuli su prema crkvi. Bilo je to vrlo kratko hodanje, ali Bertie je u me uvremenu uspio mnogo toga razmisliti. Kad su stigli pred crkvu, rekao je: "Znate, ini mi se da nitko ne e prigovoriti mladenkinu ocu ako kae da mu se svi a ova crkva, i ovakvo vjenanje, i da nije vana sva ona arolika oprema. A kako bi bilo da pozovemo sve mislim na one u Ainswoodovoj kui da nam se pridrue ? Ti bi voljela da vojvotkinja od Ainswooda bude na vjenanju, znam da bi voljela, Tamsin, a samo pomisli kako Lizzy i Em nisu uspjele vidjeti Ainswooda pred oltarom." Namrtio se. "Mui me to to u ih razoarati." Njegova budua podignula je pogled prema njemu, a krupne su joj oi zasjale. "Ti si najdrai, najljubazniji ovjek na cijelom svijetu, Bertie Trent", rekla je. "Misli na svakoga." Okrenula se prema ocu. "Vidi li, tata? Vidi li kako sam sretna?" "Naravno da vidim", rekao je njezin otac, dok se Bertie sav zajapurio. "I nadam se da e mi tvoj odabranik dopustiti tu cast da napiem pozivnicu vaim prijateljima." Pozivnica je duno napisana i sakristan ju je odnio u Ainswoodovu kuu. Ni etvrt sata poslije svatovi su nahrupili u crkvu svetog Jakova, i nitko se ni s kim nije prepirao, premda su neki zaplakali, kao to ene ine. A Susan, ija njena

-242-

Pompea

www.Crowarez.Org

osjeajnost nije mogla podnijeti suze, pokuavala ih je utjeiti lizanjem ruku i povremenim veselim laveom. Sveenik, naviknut na plemike nastranosti, sve je podnosio u dobru raspoloenju, a vjenanje, ako mu je i nedostajalo poneke raskoi visokoga plemstva, neprijeporno je uspjelo usreiti sve sudionike, a naroito glavne medu njima, to je uostalom i bilo jedino vano. Poslije obreda gospodin Prideaux je pozvao drutvo da proslijedi do hotela Pulteney, gdje je odsjeo, radi "malo osvjeenja". Uskoro je svima postalo oito od koga je Tamsin naslijedila djelotvornost, jer je nakon kratka vremena bio iznesen i posluen veoma obilan vjenani doruak. Nedugo potom Bertiju je puklo pred oima da djelotvornost nije sve to je njegova mladenka naslijedila. Gospodin Prideaux je mladencima dao "malen darak" u obliku spojenih soba, sprijeivi tako svaki prijepor oko toga gdje e provesti prvu branu no. Pulteney je bio elegantan, vrlo skup hotel. Pokazalo se da su sobe u njemu prostrani apartmani koji su se obino rezervirali za vrijeme posjeta lanova kraljevske obitelji. ak ni Bertie, koji nije mogao izraunati funte, ilinge i penije a da ne dobije jaku glavobolju, nije imao nikakvih problema da zakljui kako njegov tast mora imati nabijene depove. Poto su sluge zavrile s petljanjem oko stvari kojima nije bilo potrebno nikakvo petljanje, on se okrenuo prema svojoj mladoj. "Velim ja, draga", rekao je blago, "moda si zaboravila kazati da je tvoj otac bogat kao Krez." Ona je porumenjela i ugrizla se za usnu. "Oh, daj", rekao je on. "Znam da si morala imati dobar razlog, pa ne e valjda biti previe stidljiva da mi ne kae? Znam da se nisi brinula da sam ja moda lovac na miraz. ak i da sam htio to biti, moja modana kutija ne radi na taj nain. Jedva znam to treba kazati djevojci koja mi se svi a, a kamoli da kaem stvari pravei se da jesam ono to nisam i da mi se svi a samo njezin novac. Sve to mislim izlazi ravno iz mojih usta, openito, i ti zna to hou rei, to god ja kazao, zar ne?" "Da, naravno da znam", rekla je ona. Odmaknula se od njega i skinula naoale i protrljala ih o rukav i opet ih namjestila. "U Athcourtu, kad si me pitao da se udam za tebe, htjela sam ti govoriti o svojem ocu. Ali ti si mi ispriao kako si bjeao od bogatih nasljednica s kojima te je upoznavala tvoja tetka. Tada sam se uznemirila. Znam da je to glupo, ali nije mi bilo pomoi. Bojala sam se da e umjesto mene vidjeti bogatu nasljednicu, ako bih ti kazala. Pomislila sam da e ti zbog toga biti neugodno i da to tvoj ponos ne bi mogao podnijeti. ao mi je, Bertie." Podignula je bradu. "Nisam po prirodi nemilosrdna ili prijevarna, ali u nekim stvarima ena mora biti takva. Nisam mogla riskirati da mi pobjegne."

-243-

Pompea

"Nisi mogla to riskirati, je li?" Klimnuo je glavom. "Onda u ti neto kazati, lady Trent. Izvrsno si uinila. Nisam pobjegao, je li tako? I isto tako ne u pobjei." Nasmijao se. Nije mogao tomu odoljeti. Ideja da je ona nemilosrdna i prijevarna prema njemu i zabrinuta da bi on mogao pobjei neizmjerno ga je kakljala. Smijuckajui se i dalje, priao joj je i privukao je u zagrljaj. "Nikamo ja ne idem", rekao je. Poljubio je njezin draesni nos. "Osim moda u na raskoni krevet s mojom enom." Podignuo je glavu, osvrnuo se oko sebe. "To jest, ako budemo mogli otkriti gdje se dovraga nalazi."

-244-

Pompea

www.Crowarez.Org

Dvadeset
Longlands, Northamptonshire Tjedan dana poslije Odravajui redovitu vezu s Ainswoodovom kuom, posluga u Longlandsu bila je potpuno svjesna kakav standard kunoga reda zahtijeva njihova nova gospodarica. U skladu s tim, usprkos tomu to im je tek prije dvadeset etiri sata javljeno da dolazi obitelj, osoblje Longlandsa izilo je u sveanim odorama da ih pozdravi. Svaka pojedinost na tim kunim postrojbama bila je oiena, ukrobljena i uglaana, i bili su poredani sa strogom vojnikom tonou u stavu pozornosti. Cijelo to disciplinirano savrenstvo raspalo se u kaos povika, zviduka i klicanja kad je vojvoda od Ainswooda podignuo svoju mladu u naruaj i prenio je preko pradjedovskog praga. Suze su potekle niz bucmasto lice kune nadstojnice kad su prema njoj pojurile mlade dame koje su joj toliko bolno nedostajale, da bi se uzajamno polomile u snanim zagrljajima. ak se vidjelo kako i Morton, upravitelj kue, otire suzu iz oka dok je gledao kako gospodar sputa mladenku usred razigrane horde mastifa od ijeg su se silovita pozdrava tresle raznolike triarije u predvorju. Psi su naglo umuknuli kad je trenutak poslije ula Susan, vukui za sobom Jaynesa. "Grrrrrr", zalajala je Susan. Ui su joj bile spljotene, rep ukruen cijelim svojim dranjem jasno je priopavala neprijateljstvo. Ostali su bili mujaci, i ona nije bila samo uljez nego i u manjini, etiri prema jedan. Usprkos tomu dala je jasno na znanje da je spremna cijelu skupinu rastrgati na komadie. ini se da je to zbunilo ostali pasji rod. "Vau", zalajao je nesigurno jedan od njih. "Vau!" pridruio mu se hrabrije jedan od drugova. Trei je zalajao, zatim pojurio do vrata i natrag. Susan je ostala ukoena, iskesila je zube i zareala. "Daj, ne budi ljuta", rekao joj je Vere. "Zar ne vidi? Oni se ele igrati. Zar se ti ne eli igrati, draga?" Susan je zagun ala i otro ih pogledala, ali njezino neprijateljsko dranje snizilo se za jedan stupanj. Zatim je jedan pas jurnuo naprijed, nosei loptu u velikim raljama. Ispustio ju je na sigurnoj udaljenosti od Susan. "Vau!" zalajao je. Susan je oprezno kroila naprijed i ponjuila loptu. Jo je malo gun ala za sebe, a onda ju je zagrizla i otkaskala prema vratima. Drugi su je psi slijedili.

-245-

Pompea

Vere se susreo s pogledom svoje ene. "Ti e momci uiniti bilo to da dobiju tizna-to", rekao je. "udim se to nisu poeli puzati na trbuhu." Pruio je Lydiji ruku i oni su se zaputili uza stubite. "Oni uope ne e dobiti ti-zna-to", rekla je ona. "Danas ne, ni po koju cijenu. Ona se jo ne tjera." "Oni joj unaprijed smekavaju srce", rekao je on. "Ona je netipina, zna", rekla je Lydia. "Prekrupna je, i pogrjene boje. Zato sam je dobila gotovo ni za to. Njezini su predci sumnjivi. Moda je ne eli pariti sa svojim plemenitim oporom." "Malloryjevi ne mare toliko za istou krvi kao Ballisterovi", rekao je on. "Ti bi, primjerice, radije imala nezakonita sina kao to je tvoj otac zbog toga to je on, bio kopile ili ne, imao barem plemenitu krv u ilama." "Ja ne bih marila da je moga oca zaeo i neki dimnjaar", rekla je ona. "Vano je bilo da je uistinu volio i usreio moju majku, i da se trudio iz petnih ila da bude prvoklasan u onome to je radio. Meni su vani karakter i trud, a ne podrijetlo." Vere bi se prepirao o tom pitanju jer su svi znali da su Ballisterovi bili najvei snobovi na svijetu ali ve su bili stigli na kat i skretali u obiteljsko krilo, a zajedljivo peckanje bilo je nemogue dok mu je srce tako bolno tuklo. Zidovi su bili prekriveni slikama nisu to bila remekdjela portretne i pejzane umjetnosti kakva su resila javne prostorije, nego crtei, akvareli i ulja mnogo neformalnije i prisnije naravi, obuhvaajui generacije obitelji Mallory. Na pola puta do glavnih odaja. Vere je zastao ispred slike za koju je znao da e ondje biti. Nije ju vidio punih osamnaest mjeseci. Sada ju je gledao. Grlo mu se stegnulo. U prsima ga je neto stisnulo. "Ovo je Robin", rekao je svojoj eni. Muno mu je bilo oblikovati rijei, ali oekivao je tu tekou i donio odluku da je podnese. "Govorio sam ti o njemu", nastavio je. "Lizzy i Em priale su ti o njemu. Sada ga vidi." "Lijepo dijete", rekla je ona. "Da. Imamo i drugih slika, ali ova je najbolja." Napetost je poputala. "Najvie je slina. Umjetnik je uhvatio njegov smijeak smijeak koji je Robin kanda najvie uvao za sebe, kao da je znao neku intimnu alu. Charlie je imao isti smijeak. Bog mi se smilovao, kakav sam ja idiot bio. Trebao sam je ponijeti sa sobom. Kako ovjek moe pogledati u ovo djeako lice i ne vidjeti sunanu svjetlost? Bog mi je svjedok da mi je bila potrebna." "Nisi oekivao da e nai sunanu svjetlost", rekla je ona tiho. Pogledao ju je u oi, razabrao razumijevanje u njihovim plavim dubinama. "Nisam siguran da bih je naao da me ti nisi pouila kako da je na em. Govorio sam o njemu, sluao kako Lizzy i Em govore o njemu", nastavio je sve sigurnijim i postojanijim

-246-

Pompea

www.Crowarez.Org

glasom. "Postajalo je lake kako je vrijeme prolazilo. Ipak, nisam bio siguran hou U ga moi danas pogledati u oi. Bio sam nepoten, jer mi je djeak pruao samo radost punih est mjeseci." Pogled mu se vratio na portret. "Uvijek e mi nedostajati, stoga moram od vremena do vremena tugovati. Ali imam sretnih uspomena. Toliko njih. To je pravi blagoslov. I imam obitelj s kojom u ih dijeliti. To je jo jedan blagoslov." Mogao se s njom zadrati ispred portreta i jo govoriti. Ali bit e obilje vremena za zadravanje, za govor, za dijeljenje uspomena. U svakom sluaju, ve je bio donio odluku to e initi, i to se moralo prvo uiniti. Otvorio je vrata vojvodskih odaja i proveo enu kroz prolaz u lonicu. Bila je to golema prostorija, kakva prilii glavi obitelji, ali topla. Kasno listopadsko sunce blistalo je na pozlaenoj hrastovoj oplati i treperilo u zlatastim nitima bogate modre draperije koja je ukraavala oba prozora i postelju. Postelja je bila prostrana i kieno izrezbarena. Nainjena je prije nekoliko stoljea tijekom posjeta Jakova Prvoga. "Posljednji put sam vidio ovu postelju kad sam gledao kako Robin odlazi na drugi svijet", rekao je Vere svojoj eni. "Posljednje to sam zapamtio bio je sitan djeak koji je u njoj umirao. Sada mogu tu uspomenu nositi u srcu, skupa s drugim uspomenama. Nisam prekasno stigao. Bio sam kraj njega kad me je trebao. To je gorkoslatka uspomena, ali nju nije nemogue nositi." "I ja imam takvih uspomena", rekla je ona.
I ona je bdjela kraj samrtnih postelja, stezala ruke voljenih bia, osjeala kako bilo slabi i nestaje dok odlazi ivot.

"Tvoja majka, tvoja sestra", rekao je on. Kimnula je glavom. Pokrio je malen razmak izme u njih. "Ovo e biti naa prva uspomena u ovoj sobi", rekao je. "elim da bude savrena. Ona mora dati ton ostatku naeg ivota koji emo ovdje provesti zajedno. Jer ovo je dom." Pogledala je postelju, zatim njega. Usta su joj se gotovo neprimjetno savila uvis. Razumjela je. Njegov se pogled spustio na nju. Nosila je jednu od svojih novih haljina: bila je blijede lavandine boje, optoena krznom, i zakopavala se sve do donjeg ruba. "Toliko mnogo puceta", promrmljao je prinosei ruku gornjem pucetu. Primaknuo je usta njezinim ustima, i poljubio je. Bio je to dug, polagan i dubok poljubac, i cijelo ju je vrijeme sporo otkopavao, stigavi joj malo ispod struka. Zatim se blago odlijepio od njezinih usta, spustio se na koljena i nastavio svoj posao, ali bre.

-247-

Pompea

Kad je zavrio, pogledao je gore u nju. Ona je stresla sa sebe haljinu i pustila je da padne na pod. Pomaknula se prema postelji, dobacivi mu brz ali razoran pogled preko ramena. Naslonila se na posteljni stup radi ravnotee i zavukla ruke ispod podsuknje. Gledao je opinjeno, jo na koljenima, dok su njezine gae klizile prema podu. Olabavila je vrpce na koulji, i ovratnik je pao preko steznika, ogoljujui njezine grudi do nepodnoljivo izazovna ruba bradavica. Okrenula se, polagano, i objema rukama stegnula posteljni stup. On je ustao, ne tako polagano, i svukao se do gola. Ona ga je promatrala preko ramena, dok su joj se zrela usta i dalje savijala u sitan avolski smijeak. Priao je k njoj. "Poudni ste, vaa milosti. Postali ste poudni i razvratni." "Imala sam izvrsna uitelja", rekla je ona njeno. Obuhvatio joj je rukama dojke, nizao poljupce po ramenima i natrag. Osjetio je kako podrhtava od uitka, dok je sam podrhtavao i gorio iznutra od nestrpljivosti. "Volim te", rekla je ona. "Uzmi me ovako." Pritisnuo je njezinu lijepu stranjicu uza svoje prepone. Muslin je kakljao njegov nabreknuti ud, on se promuklo nasmijao zbog bola koji ga je izlu ivao. U javnosti je ona mogla zamrznuti ovjeka jednom strijelom iz ledenoplavih oiju. U privatnosti, s njim, bila je arka vatra, poudnija od svake bludnice. Zadignuo joj je podsuknju. "Ovako, vojvotkinjo? Ovako me elite?" "Da, tako. Sada." Obuhvatio ju je, zapleo prste u njezine svilene uvojke, i naao tekuu vrelinu. Sada, rekla je, nimalo strpljivija od njega. Uao je u nju, i uzeo ju je kako je poeljela, jer je i on to poelio. Ona je razumjela. Htio je da lonica odjekuje od strasnih krikova, i smijeha, i ljubavnih rijei. Nisu bili pitoma i dostojanstvena bia, po prirodi. Bili su izazovni i neustraivi i vrele krvi. Nisu bili potpuno civilizirani i nikada ne e biti. I tako su vodili ljubav kao strasna stvorenja kakvi su bili, i kad su se svalili na postelju, opet su vodili ljubav. I opet. estoko, radosno, buno, bestidno. A kad su se napokon smirili mlohavi od iscrpljenosti, njihova vlana, naga tjelesa bila su spletena skupa, miris njihove strasti visio je u zraku, u zlatnogrimiznoj svjetlosti zalazeeg sunca, i inilo se da zvuci njihova ljubovanja jo odjekuju u sobi. "No, eto uspomene koja e grijati starca u starim danima", rekao je Vere. "I davati ovjeku razloga da doivi duboku starost." "I bolje ti je da je doivi", rekla je ona. "Inae u nai drugoga." "Ako pokua nai zamjenu, tuno e se razoarati", rekao je on. "Ja sam

-248-

Pompea

www.Crowarez.Org

nezamjenjiv. Ja sam jedini mukarac na svijetu koji posjeduje pravu kombinaciju kvaliteta za tebe." Lijeno joj je pomilovao grudi. "Moe me strijeljati svojim balisterskim pogledom koliko god eli, ali ne moe me okameniti. Moe me udarati do mile volje ne brinui se da e mi imalo nakoditi. Moe initi svaku vrstu zlodjela to ih tvoj pokvareni um umije smisliti i budi sigurna da u ti se pridruiti, drage volje. Ti si mutikaa, Lydia. Ballisterski demon. Nikada ti nita manje od malloryjevskoga kova ne bi pristajalo." "Onda ti je bolje da se dri uza me dugo, dugo vremena", rekla je ona. "Inae u poi za tobom na drugi svijet." "Ti bi to i uinila." Nasmijao se. "Ne bi klonula, ak ni pred paklenim vratima, s plamenovima koji sukljaju prema tebi dok demoni urliu. Ali potrudit u se iz petnih ila da to odga am koliko bude mogue." "Nita vie ne traim", rekla je ona, "nego da uini sve to moe." "Budi sigurna da u se prvorazredno trsiti da budem jedan od najdugovjenijih Malloryja." Pomaknuo je ruku dolje do njezina trbuha. "Prvo, jako sam znatieljan kakvu emo vrstu udovita proizvesti." Ona je poloila ruku preko njegove. "I ja sam znatieljna. Bilo bi velianstveno", dodala je njeno, "kad bismo danas zaeli edo. prvoga dana boravka u ovoj kui, u ovoj postelji, zar ne? edo zaeto u ljubavi, u svjetlu sunca..." Usta su joj se trznula uvis. "I potpuno nesputano." "Dijete bi bilo krasna uspomena na ovu prigodu", rekao je on promuklo. "Najkrasnija." Zaplela mu je prste u kosu i privukla njegovo lice blizu svojega. U njezinim hladnim plavim oima plesala su dva demona, ona koja je samo on mogao vidjeti. "Moda jo samo jedanput", proaptala je. "Znam da ovjek ne moe biti siguran..." Poljubio ju je. "Ti moe biti sigurna, gospo, da u dati sve od sebe." I dao je.

-249-

Pompea

Epilog

U izdanju Godinjih matica za godinu 1829., u rubrici "Ro enja, srpanj", pojavila se sljedee biljeka: 20. U Longlandsu, Northamptonshire, vojvotkinja od Ainswooda, rodila sina i nasljednika. Budui vojvoda, krten kao Edward Robert, bio je prvo od sedmero djece, obaju spolova. Neka su djeca bila svjetlokosa i plavooka, neka tamnokosa i zelenooka. Ali sva su bila malloryjevskog kova, sve do jednoga.

KRAJ

Pompeasabina www.Crowarez.Org

-250-