Sunteți pe pagina 1din 5

1. 1.

Cirkumpolarna i anticirkumpolarna tijela Cirkumpolarna tijela stalno krue iznad horizonta, deklinacija i irina imaju isti predznak, nema izlaza niti zalaza. Anticirkumpolarna tijela nikada ne izlaze iznad horizonta, niti ga tangiraju deklinacija i irina imaju razliit predznak. 2. Prvi astronomski sferni trokut. Prvi sferni trokut dobiva se kombinacijom horizontskog i mjesno ekvatorskog koo.sustava. Vrhovi su mu: zenit, pol, sredite nebeskog tijela. Stranice su komplementi geo.irine, visine i deklinacije. Kutevi su azimut, satni kut i paralaktiki kut. Kut azimuta i satnog kuta u trokutu uvijek je manji od 180. Stranica irine i zenitne udaljenosti uvije je manja od 90. Stranica polarne udaljenosti moe biti manja ili vea od 90. 3. Drugi astronomski sferni trokut. Kombinacija je nebesko-ekvatorskog i ekliptikog koo.sustava. Vrhovi su mu nebeski pol, pol ekliptike i sredite nebeskog tijela. Jedna stranica je kut i=2327', druge dvije su komplementi deklinacije i latitude nebeskog tijela. 2. Stvarna gibanja nebeskih tijela-planeta (Keplerovi zakoni) Kopernikovi zakoni kretanja planeta: Planete se kreu oko Sunca po elipsama u ijem aritu je Sunce (u svakom trenutku udaljenost od sredita planeta do sredita Sunca ima razliite vrijednosti. U odreenom trenutku planet je najblii Suncu i taj poloaj se zove perihel, a u nekom drugom trenutku je najudaljeniji od Sunca i taj se poloaj zove afel, pravac koji spaja perihel i afel se naziva apsidna crta. Radijus vektori koji spajaju sredite Sunca i sredite planeta u jednakim vremenskim razmacima opisuju jednake povrine Kvadrati vremena potrebni da planeti opiu punu putanju oko Sunca razmjerni su kubovima njihovih srednjih udaljenosti od Sunca 5. Depresija Depresija geometrijskog horizonta je kut kojeg zatvara horizont oka sa tangentom na polumjer Zemlje, a depresija morskog horizonta je kut za koji je ravnina morskog horizonta nagnuta pod ravninu pravog horizonta.

Veliina depresije ovisi o VISINI OKA opaaa i poeljno je da se on nalazi to blie simetrali broda. 1. Refrakcija Refrakcija: zraka svjetlosti sa nebeskog tijela dolazi na granicu atmosfere i lomi se i mijenja kut. Refrakcija oznaava kut izmeu pravca stvarnog poloaja i poloaja kojeg vidimo. Ovisi o fizikim svojstvima (gustoi) atmosfere, visini tj zenitnoj udaljenosti tijela, ne mjeriti objekte nie od 150. 2. Koje od navedevih tijela ima najveu, a koje najmanju paralaksu? a) Sirius b) Mjesec c) Sunce d) Venera -Najmanju dnevnu paralaksu ima Sirius, a najveu Mjesec. Preko paralakse se mogu izraunati geocentrine udaljenosti nebeskih tijela. 1. Pravac poloaja po metodi tangente (irinska, duljinska, visinska metoda) Iz geometrije je poznato da je tangenta u svakoj toki grunice okomira na polumjer, koji je u ovom sluaju luk velike krunice. Kada se za pravac poloaja uzme tangenta na krunicu u nekoj toki tad je ona uvijek okomita na smjer azimuta, te je zato potrebno ustanoviti koordinate neke toke na krunici poloaja i za tu toku izraunamo azimut. S obzirom na nain kako se dobivaju koordinate odreujue toke na krunici poloaja razlikujemo sljedee metode: irinska metoda: odreujua toka ove metode je zemljopisna irina, duina se procjenjuje, a raunamo irinu za procjenjenu duinu i pripadajui azimut, pravac stajnice prolazi kroz dobivenu toku i okomit je na azimut. Duljinska metoda:odreujua toka je zemljopisna duina, irinu procjenjujemo, raunamo duinu za pripadajuu irinu i pripadajui azimut, pravac poloaja prolazi kroz dobivenu toku i okomit je na azimut

Visinska metoda: pravac pozicije s ovom metodom se dobije kao razlike izmeu izmjerene visine i visine izraunate pomou koordinata zbrojene pozicije u pravcu azimuta. 19. 2. Jednadba vremena Jednadba vremena je razlika izmedu pravog i srednjeg sunevog vremena. To je razlika rektascenzija srednjeg i pravog sunevog vremena. Moe imati pozitivnu i negativnu vrijednost jer pravo Sunce moe biti ispred ili iza srednjeg Sunca. etiri puta godinje pravo i srednje Sunce se poklapaju, pa je jednadba vremena jednaka nuli. e = Tp UT e = Tp-Ts = tp ts = sr-pr Kalendar: je nain kombiniranja broja dana u mjesecu i godini tako da odreene pojave u prirodi budu stalno ili priblino u iste dane. Kalendar je jedan od najstarijih oblika primjene astronomije u ivotu. Povijest nam je dana razne vste kalendara: one koji su za osnovu imali Mjesec-lunarni, one koje su za osnovu imali Sunce- solarni, ili one koji su za osnovu imali meusobnu interakciju Mjeseca i Sunca lunisolarni. Julijanski kalendar prihvatila je kranska crkva 325g. a prosjeno trajanje julianske godine iznosilo je 365,25 dana. Kalendar je reformiran 1582 g. a taj kalendar zove se gregorijanski kalendar a godina traje 365, 2425 dana. 3. Kronometar (mehaniki, kvarcni, atomski, odravanje....) Kronometar je izrazito precizan sat koji pokazuje srednje vrijeme meridijana Greenwich. Poznavanjem srednjeg grinikog vremena moe se astronomskim opaanjem odrediti zemljopisna duina broda. Postoji nekoliko vrsta kronometara od kojih su najvaniji: mehaniki kronometar: ima precizan satni mehanizam s ugraenim sustavom regulacije, osnovi dio je nemirnica koja trepe 14 400 puta na sat koju pokree sila elastinog pera, tonost se regulira sa mehanikim vijanim utezima automatski elektronski kvarcni kronometar: koristi se kristalni kvarc s vrlo stabilnom frekvencijom titranja, titraj stvara izmjenu napona na

njegovoj povrini koja je izrazito pravilna s frekvencijama od 10 do 100 kHz, energiju mu daje mala baterija koja traje i vie godina. Atomski sat: za svoj rad upotrebljava atomsku frekvencijsku jeku, jezgra sata je rezonantna upljina koja sadri ionizirani plin, podesiv mikrovalni radio-oscilator i povratni prsten koji slui da namjesti oscilator na tonu frekvenciju, dnevno odstupanje je 10-9 s i treba mu 75mW snage Stanje kronometra je razlika izmeu srednjeg grinikog vremena (UT) i vremena koje pokazuje kronometar (tk) St= UT- tk, stanje moe biti pozitivno i negativno,ako zaostaje ima pozitivan predznak ako vrijeme kronometra prednjai u odnosu na srednje griniko vrijeme stanje kronometra je negativno. Dnevni hod kronometra dobijemo usporeivanjem dva stanja tokom jednog dana. Kao i stanje dnevni hod moe biti pozitivno i negativno. Stanje kronometra i dnevni hod vodi se u dnevniku kronometra. 4. Greke sekstanta-otkrivanje i ispravljenje greaka(greka okomitosti malog ogledala, greka okomitosti velikog ogledala, greka paralelnosti velikog i malog ogledala, greka paralelnosti optike osi dubina s tijelom sekstanta) Greke sekstanta moemo svrstati u 2 skupine: one koje moemo mehaniki ispraviti i one koje ne moemo te ih uzimamo kao korekture u raunu izmjerene visine. Greke koje se ne mogu ispraviti su: greke podijele limba i nonija, greke ekscentriciteta, prizmatike greke dalekozora. Greke koje se mogu ispraviti : neokomitost zrcala prema ravnini limba, neparalelnost osi dalekozora prema ravnini sekstanta te pogreka u paralelenosti izmeu zracala. Ispravljanje ovih greaka zove se retifikacija GREKA OKOMITO STI VELIKOG ZRCALA: ispituje se izravnim opaanjem luka limba i njegovom slikom u velikom zrcalu, ako se obje slike vide kao jedna tada greka ne postoji a ukoliko su razdvojene greka postoji a ispravljamo je okretanjem vijka na strnjoj strani velikog zrcala. PARALELNOST OPTIKE OSI DALEKOZORA: moramo ispitati prije okomitosti malog zrcala, ovu pogreku ispitujemo promatranjem dalekog objekta, najee linije horizonta, tako da postavimo sekstant na horizontalnu ravninu sa koje promatramo liniju horizonta. Ako je

optika os paralelna , linija horizonta e se nalaziti tono u sredini izmeu dvije crte koje se nalaze u otici dalekozora a ako nije parelelnost namjetamo pomou vijka koji se nalazi na nosau dalekozora, ova se greka uoava tako da se motre dvije zvijezde na kutnoj udaljenosti veoj od 900. GREKA OKOMITOSTI MALOG OGLEDALA: ispravlja se tako da se alhadada postavi na nulu, a zatim se promatra neka zvijezda. Bubnji se zakree lijevo desno i opaa se kako reflektirana slika zvijezde ide gore/donje u odnosu na izravnu sliku. Ako odraena slika prolazi sa strane greka postoji, ispravlja se vijkom na poleini nalog zrcala. Ako linija obzora cijelo vrijeme ostaje neprekinuta greke nema. GREKA INDEKSA: sadri u sebi sve preostale greke, a najee greke paralelnosti izmeu ravnina malog i velikog zrcala. Greku indeksa provjeravamo pomou linije horizonta tako da se alhidada i bubnji postave na nulu, nakon ega promatramo liniju horizonta. Ako greka ne postoji izravna linija i odraena linija horizonta se poklapaju, ako ta greka postoji ispravljamo je zakretanjem bubnjia sa kojeg oitamo kolika je greka. Greka se moe izraunati i pomou Sunca na nain da se odraena slika Sunca dovede iznad stvarne slike Suneva diska pa se izmjeri vrijednost kuta. Nakon toga odraenu sliku Sunca dovedemo ispod stvarne slike Suneva diska, pa opet izmjerimo vrijednost kuta. Ako indeksna greka ne postoji onda oba izmjerena promjera biti e jednaka, a ako greka postoji pojavit e se razlika izmeu dviju izmjerenih veliina. Vrijednost indeksne pogreke dobijemo zbrajanjem dobivenih vrijednosti uzimajui u obzir predznake, i djeljenjem sa dva.