Sunteți pe pagina 1din 3

Et Si Tu N'existais Pas

Et si tu n'existais pas Dis-moi pourquoi j'existerais Pour traner dans un monde sans toi Sans espoir et sans regret Et si tu n'existais pas J'essaierais d'inventer l'amour Comme un peintre qui voit sous ses doigts Natre les couleurs du jour Et qui n'en revient pas Et si tu n'existais pas Dis-moi pour qui j'existerais Des passantes endormies dans mes bras Que je n'aimerais jamais Et si tu n'existais pas Je ne serais qu'un point de plus Dans ce monde qui vient et qui va Je me sentirais perdu J'aurais besoin de toi Et si tu n'existais pas Dis-moi comment j'existerais Je pourrais faire semblant d'tre moi Mais je ne serais pas vrai Et si tu n'existais pas Je crois que je l'aurais trouv Le secret de la vie, le pourquoi Simplement pour te crer Et pour te regarder Et si tu n'existais pas Dis-moi pourquoi j'existerais Pour traner dans un monde sans toi Sans espoir et sans regret Et si tu n'existais pas J'essaierais d'inventer l'amour Comme un peintre qui voit sous ses doigts Natre les couleurs du jour Et qui n'en revient pas

Kada ti ne bi postojala
Kada ti ne bi postojala Reci mi zasto bih ja postojao? Da lutam po ovom svetu bez tebe Bez nade i bez kajanja? Kada ti ne bi postojala Pokusao bih da izmislim ljubav. Kao slikar koji pod svojim prstima vidi Kako se radjaju boje dana, i koji ne odustaje. Kada ti ne bi postojala Reci mi, za koga bih postojao? Za uspavane prolaznice u mom narucju Koje nikada ne bih voleo? Kada ti ne bi postojala Ja bih bio samo jedan vise tren U ovom prolaznom svetu. Osecao bih se izgubljen. Trazio bih tebe. Kada ti ne bi postojala Reci mi kako bih postojao Mogao bih se praviti da sam svoj, Ali to ne bi bilo istinito. Kada ti ne bi postojala Mislim da bih pronasao Tajnu i razlog svog zivota tako sto bih te stvorio I gledao. Kada ti ne bi postojala Reci mi zasto bih ja postojao? Da lutam po ovom svetu bez tebe Bez nade i bez kajanja? Kada ti ne bi postojala Pokusao bih da izmislim ljubav. Kao slikar koji pod svojim prstima vidi Kako se radjaju boje dana, i koji ne odustaje.

La bohme
Je vous parle d'un temps Que les moins de vingt ans ne peuvent pas connatre Montmartre en ce temps-l accrochait ses lilas Jusque sous nos fentres et si l'humble garni Qui nous servait de nid ne payait pas de mine C'est l qu'on s'est connu Moi qui criait famine et toi qui posais nue La bohme, la bohme. a voulait dire on est heureux La bohme, la bohme. Nous ne mangions qu'un jour sur deux Dans les cafs voisins Nous tions quelques-uns Qui attendions la gloire et bien que misreux Avec le ventre creux Nous ne cessions d'y croire et quand quelque bistro Contre un bon repas chaud Nous prenait une toile, nous rcitions des vers Groups autour du pole en oubliant l'hiver La bohme, la bohme. a voulait dire tu es jolie La bohme, la bohme et nous avions tous du gnie Souvent il m'arrivait Devant mon chevalet De passer des nuits blanches Retouchant le dessin De la ligne d'un sein Du galbe d'une hanche et ce n'est qu'au matin Qu'on s'asseyait enfin Devant un caf-crme Epuiss mais ravis Fallait-il que l'on s'aime et qu'on aime la vie

La bohme, la bohme. a voulait dire on a vingt ans La bohme, la bohme et nous vivions de l'air du temps

Quand au hasard des jours Je m'en vais faire un tour A mon ancienne adresse Je ne reconnais plus Ni les murs, ni les rues Qui ont vu ma jeunesse En haut d'un escalier Je cherche l'atelier Dont plus rien ne subsiste Dans son nouveau dcor Montmartre semble triste et les lilas sont morts La bohme, la bohme. On tait jeunes, on tait fous La bohme, la bohme. a ne veut plus rien dire du tout

Boemija
Pripovedam vam o jednom dobu Koje mlai od dvadeset godina ne mogu spoznati Monmartr je u to vreme sputao svoje jorgovane Sve podno naih prozora i ak ako skroman nametaj koji nam je posluio kao gnezdo nije bio lepog izgleda Upravo tu smo se upoznali Ja koji sam umirao od gladi i ti koja si pozirala naga Boemija, boemija. To je znailo da smo sreni Boemija, boemija. Samo smo jednom u dva dana jeli Boemija, boemija. Bili smo mladi, bili smo ludi U oblinjim kafeima Nekoliko nas je bilo Koji smo oekivali slavu i iako bedni I stomaka praznih Nismo prestajali da verujemo u nju i kada bi neki bistro Za jedan dobar topao obrok Jedno od naih platna uzeo, recitovali bismo stihove Skupljeni oko pei zaboravljajui zimu Boemija, boemija. To je znailo da si lepa Boemija, boemija i da smo svi imali talenta esto mi se deavalo da Ispred mog tafelaja Provodim besane noi Popravljajui crte Od linije jedne dojke Do obline kuka i onda bi ujutru Konano seli Ispred kafe sa penom Iscrpljeni ali zadovoljni Morali smo se voleti i voleti ivot Boemija, boemija. To apsolutno nita vie ne znai Boemija, boemija.To je znailo da imamo 20 godina Boemija, boemija i da smo iveli od vazduha Kada igrom sluaja Krenem da obiem Svoju staru adresu Ne prepoznajem vie Ni zidove, ni ulice Koje su videle moju mladost Na vrhu jednog stepenita Traim atelje U kojem nita vie ne preostaje U svom novom dekoru Monmartr deluje tuno i jorgovani su mrtvi

S-ar putea să vă placă și