Sunteți pe pagina 1din 26

Milana Ljubii

Filozofski fakultet
Beograd
Izvorni nauni lanak
UDK: 616.895.8
Primljeno: 30. 09. 2005.
PORODINA (DIS)FUNKCIONALNOST I MENTALNO
ZDRAVLJE PRIKAZ ATMOSFERE, EMOCIONALNIH
ODNOSA I KOMUNIKACIJSKIH OBRAZACA U
PORODICAMA SHIZOFRENIH BOLESNIKA
Family (Dis)functionality and Mental Health Review of Atmosphere,
Emotional Relationships and Communicational Schemes in
Schizophrenic Patients Families
ABSTRACT This review summarizes research findings on socio-pathological aspects of life
of schizophrenic patients families. Instigated on a system theory, and socio-dynamic notion
that links the commencement of the schizophrenia to economical circumstance of individual
hence: inadequate function of this component is a product of personal pathology of
individual. System therapy perceives family as a system as its members play particular roles
and form multiple relations. Therapy observes family as a system: their members play
certain roles and form multiple interactions. This disorder of the family system can be
manifested through mental disturbance of one of its members: however, it is never a
reflection of individuals personal pathology but troubled family relations. System theory on
commencement of schizophrenia emphasizes emotional relationship, atmosphere and
communication between family members. Therefore, system theory underlines the
importance of troubled emotional relationships, atmosphere bearing negative notion and
inadequate communication between family members. Negative family surroundings,
emotional and communicational character of the schizophrenic patients families relations
were confirmed by the research.
KEY WORDS family, family members, parents, child, schizophrenic patient, emotional
relations, atmosphere, communication, adequacy.

APSTRAKT U ovom prikazu smo sumirali rezultate istraivanja sociopatolokih aspekata
porodica shizofrenih bolesnika. Poli smo od pojma sistemske teorije, te sociodinamske
koncepcije o nastanku shizofrenije, koja nastanak oboljenja vezuje za materijalne uslove
egzistencije pojedinca. Sistemska terapija posmatra porodicu kao sistem: njeni lanovi imaju
odreene uloge, i stupaju u mnotvo relacija. Poremeaj porodinog sistema se moe
manifestovati preko mentalnog oboljenja jednog lana, ali nikad nije izraz line patologije
oboljelog, ve poremeenih porodinih relacija. Kod sistemske teorije o nastanku
68 SOCIOLOGIJA, Vol. XLVII (2005), N 1
shizofrenije akcenat je stavljen na emocionalne odnose, atmosferu i komunikaciju meu
lanovima. Naime, sistemska teorija akcentira znaaj poremeenih emocionalnih odnosa,
porodine atmosfere koja nosi negativna obiljeja, te neadekvatne komunikacije izmeu
lanova. Nae istraivanje je potvrdilo postojanje negativnih kvaliteta emocionalnih odnosa,
porodine atmosfere, te neadekvatne komunikacije u porodicama shizofrenih bolesnika.
KLJUNE RIJEI porodica, roditelji, dijete, shizofreni bolesnik, emocionalni odnosi,
atmosfera, komunikacija, adekvatnost

U ovom lanku prezentiraemo rezultate istraivanja sociopatolokih aspekata
u porodicama shizofrenih bolesnika. Istraivanje je izvreno od januara do juna
2004. godine na uzorku roditelja shizofrenih bolesnika, lijeenih na Institutu za
mentalno zdravlje, u Beogradu. Uzorak se sastojao od 40 roditelja shizofreno
oboljelih i isto toliko roditelja duevno zdrave djece. Polazna teza je pronaena u
okviru sistemske porodine terapije porodica je sistem, sastavljen od lanova koji
obavljaju odreene uloge i ulaze u meusobne odnose. Sistem koji je
nefunkcionalan proizvodi pojedince koji ne mogu adekvatno obavljati ni svoje
porodine uloge, ni one vanporodine. U najmanju ruku, ovakvi pojedinci su
nesocijalizovani
1
.
Osnovna hipoteza je da je porodina (ne)funkcionalnost, sagledavana preko
emocionalnih odnosa izmeu lanova, porodine atmosfere i komunikacije unutar
porodice uticala na pojavu shizofrenog oboljenja kod djece. Stoga nam je cilj bio da
utvrdimo emocionalne odnose izmeu roditelja, te roditelja i oboljelog djeteta,
porodinu atmosferu i komunikaciju izmeu lanova. Pored toga, panju smo
posvetili i materijalnom standardu porodica oboljelih, i pronali zanimljiva
odstupanja u odnosu na porodice zdrave djece. Ove rezultate smo posmatrali u
svjetlu sociodinamskih teorija, meutim, distancirali smo se od iznoenja bilo
kakvih zakljuaka, s obzirom da je uzorak naih ispitanika bio mali, a instrument
istraivanja nedovoljan za iznoenje ovakvih zakljuaka.
U ovom lanku emo predstaviti neke od rezultata istraivanja, koji se
prvenstveno tiu emocionalnih odnosa unutar porodice shizofrenih bolesnika,
komunikacije i ukupne porodine atmosfere, te neke od, nesumnjivo zanimljivih
nalaza koji se odnose na materijalni standard ovih porodica.

1 Svakako, ovdje moemo postaviti pitanje da li je nesocijalizovani pojedinac ujedno i bolestan.
Naime, ako je socijalizacija uvoenje pojedinaca u drutveni ivot, pa samim time i inkorporacija
normi drutveno doputenog ponaanja, da li su oni pojedinci koji se ponaaju asocijalno ujedno i
bolesni? Dejvid Kuper se ne slae: duevna bolest se prema njegovom miljenju, nalazi na korak od
zdravlja, a samo zdravlje nije isto to i normalnost.
Milana Ljubii: Porodina (dis)funkcionalnost i mentalno zdravlje 69
Neka sociodemografska obiljeja porodica shizofrenih bolesnika
U ovom odjeljku prezentovaemo najzanimljivije nalaze do kojih smo doli, a
koji se tiu sociodemografskih obiljeja porodica shizofrenih bolesnika. Neki od
rezultata naeg istraivanja, koji se odnose na sociodemografske karakteristike
porodica shizofrenih bolesnika odskau od nalaza istraivanja Petra Milosavljevia
(1974), koji se (dodue, iz ugla psihijatrije) takoe bavio porodicama shizofrenih
bolesnika. Pokuaemo ukazati na ove razlike, i ponuditi neka od moguih
tumaenja.
Starost roditelja-ispitanika
Roditelji-ispitanici shizofreno oboljele djece najvie su zastupljeni (u 37%
sluajeva) u dobnoj skupini od 5054 godine, dok su roditelji duevno zdrave djece
neto mlai procentualno su vie zastupljeni u dobnom uzrastu od 4549 godina (u
30% sluajeva). Takoe, iskljuivo majke oboljelih su zastupljene u najmlaoj
predvienoj dobnoj skupini 40-44 godine (5% sluajeva), kao i u onoj najstarijoj
6064 godine (u 5% sluajeva). Uzev u cjelini, oevi obe grupe ispitanika su neto
stariji u odnosu na majke, dok su roditelji-ispitanici zdrave djece mlai u odnosu na
roditelje oboljelih. Ovaj nalaz je nesumnjivo zanimljiv, i razliit od rezultata
Milosavljevieve studije. Naime, uzorak Milosavljevievih ispitanika-roditelja
shizofrenih bolesnika je bio stariji od uzorka roditelja zdrave djece, a ova razlika je
bila statistiki znaajna
2
.
Obrazovanje roditelja-ispitanika
Pokazalo se da najvei broj roditelja-ispitanika obiju grupa posjeduje
srednjokolsko obrazovanje, te da su majke kako zdrave tako i duevno bolesne
djece nie obrazovane u odnosu na oeve. Ovaj nalaz se razlikuje od nalaza
Milosavljevievog istraivanja. Naime, rezultati njegove studije su pokazali da su
roditelji duevno oboljele djece nie obrazovani u odnosu na roditelje zdrave, i da su
ove razlike statistiki znaajne.
Pored toga, naa pretpostavka da su stariji roditelji-ispitanici nie obrazovani
nije se pokazala, barem u sluaju roditelja shizofreno oboljelih, tanom roditelji,
koji pripadaju najmlaoj predvienoj dobnoj skupini (4044 godine), osim u skupini
sa osnovnim obrazovanjem, nisu zastupljeni u srednjokolskom, viem i visokom

2 Ovdje svakako, ne treba ispustiti iz vida injenicu da je uzorak u studiji Petra Milosavljevia brojao
134 ispitanika, to znaajno prevazilazi broj ispitanika u naem istraivanju.

70 SOCIOLOGIJA, Vol. XLVII (2005), N 1
obrazovanju (takvih je dvoje roditelja). S druge strane, meu najmlaim roditeljima
zdrave djece (4044 godine), nema nijednog sa niim obrazovanjem. Zakljuak se
namee sam po sebi: zbog ranog ulaska u brak, roditelji bolesne djece (i to znaajno
ee majke), prekidali su dalje kolovanje.
Zanimanje roditelja-ispitanika
U kategoriji zanimanja u obe grupe ispitanika najbrojniji su radnici (meu
roditeljima oboljelih ima 35%, ili 14, a meu roditeljima zdrave djece 27,5% ili 11
radnika), dok je kategorija radno neaktivnih ispitanika (u koju smo ukljuili
nezaposlene, penzionere i domaice) dvostruko ee prisutna meu roditeljima
oboljele (u 30% sluajeva), u odnosu na roditelje zdrave djece. Zanimljivo je da su u
kategoriji penzionera gotovo trostruko ee zastupljeni roditelji oboljele (u 17,5%
sluajeva), u odnosu na roditelje duevno zdrave djece (u 5% sluajeva). Ovakav
nalaz se dade dovesti u vezu sa neto veom starou roditelja oboljele djece, ali i sa
njihovom potencijalnom radnom neefikasnou, s obzirom da razlike u dobnom
uzrastu nisu znaajne da bi opravdale ovaj nalaz. Oevi bolesne djece su vie nego
dvostruko ee nezaposleni u odnosu na majke (u uzorku postoje 3 nezaposlena oca
i 1 majka), dok meu oevima duevno zdrave djece nema nijednog nezaposlenog
oca, ve je nezaposlena samo jedna majka (da li su u pitanju vee radne sposobnosti
i via socijalna kompetencija?).
Materijalni standard porodica ispitanika
Materijalni standard u porodicama ispitanika pokuali smo procijeniti uzevi u
obzir broj lanova porodica ispitanika, broj lanova sa stalnim prihodima (ukljuivi
tu prihode od plate, aktivnog bavljenja poljoprivredom, penziju), (ne)mogunost
podmirivanja osnovnih potreba (ishrana, stanovanje, lijekovi) i percipiranje
materijalnog standarda od strane samih ispitanika. Poli smo od pretpostavke da e,
poto se meu roditeljima shizofrenih bolesnika nalazi vei broj radno neaktivnih i
neto starijih ispitanika, koji uz sve to imaju jednog (ili vie!) oboljelog lana
porodice, koji ne moe privreivati, materijalni standard ovih ispitanika biti daleko
nii od istog, u odnosu na porodice duevno zdrave djece.
Pokazalo se da su meu porodicama shizofrenih bolesnika najbrojnije one sa
tri lana (takvih je 47,5%, ili 19 porodica). Uzorkom je obuhvaena samo jedna
dvolana porodica, dok porodice sa est lanova nisu obuhvaene uzorkom.
Porodice zdrave djece su, u pogledu lanstva, mnogo brojnije. Najbrojnije su
porodice sa etiri lana, koje ine ak 77,5% (ili 31 porodicu od ukupno 40)
porodica obuhvaenih uzorkom. S druge strane, zanimljivo je da trolane porodice
uopte nisu obuhvaene uzorkom.
Milana Ljubii: Porodina (dis)funkcionalnost i mentalno zdravlje 71
Pokazalo se da u najveem broju porodica shizofrenih bolesnika, lanovi
imaju prihode, ali nije zanemariv ni broj onih porodica u kojima ne privrijeuje ni
jedan lan (takvih je ukupno 11 porodica, ili 27,5%, i to 9 porodica sa po tri lana!, i
2 sa po etiri). Sitaucija je bitno drugaija u porodicama duevno zdrave djece, meu
kojima nema niti jedne porodice iji lanovi nemaju line prihode. Neto manje od
polovine roditelja oboljele djece ne uspijeva podmiriti osnovne potrebe bilo za
ishranu, bilo za lijekove (u 37,5% sluajeva), dok je u takvom poloaju ak 52,5%
roditelja duevno zdrave djece. Ovakav zbunjujui nalaz ne moemo objasniti
visinom prihoda, poto su obje grupe po strukturi zanimanja sline. Objanjenje se
ne moe dobiti ni iz podataka o broju lanova porodice koji imaju prihode
konano, meu porodicama duevno zdrave djece nema niti jedne iji lanovi ne
privreuju, dok je takvih meu porodicama duevno oboljele djece ak 11.
Materijalni standard svoje porodice najvei broj roditelja oboljele djece
ocjenjuje kao lo i vrlo lo (u 60% sluajeva), dok procentualno najvei broj
roditelja duevno zdrave djece svoj materijalni standard ocjenjuje kao osrednji (u
70% sluajeva). Obe grupe roditelja-ispitanika ocjenjuju da je materijalni standard
njihovih porodica znaajno opao u odnosu na period prije 1991. godine (takvih je
85% roditelja oboljele, i 70% roditelja duevno zdrave djece). Ovo drastino
pogoranje materijalnog standarda, koje je jae ispoljeno u porodicama sa duevno
oboljelim djetetom, moemo pripisati ukupnoj tekoj materijalnoj sitauciji, kojoj
doprinosi i nastup bolesti djeteta.
S druge strane, ovakvi nalazi, posmatrani u svjetlu sociodinamskih teorija,
mogu govoriti o uticaju roditeljske (ne)kompetitivnosti na sveukupan materijalni
poloaj porodica sa duevnim bolesnikom. Teorija strujanja smatra da je pad na
socijalnoj ljestvici uslovljen samim oboljenjem, usljed kojeg oboljeli ne mogu
uspjeno vriti socijalne uloge. Mi emo nae rezultate pokuati interpretirati u
okviru ove teorije, bez pretenzije da iznosimo zakljuke (za iznoenje ovakvih
zakljuaka morali bismo raspolagati podacima o procjeni linosti roditelja):
sveukupna drutveno-ekonomska situacija je dovoljno teka da bi se materijalni
poloaj porodica sa duevnim bolesnikom mogao njome opravdati.
Ranije smo istakli da se roditelji oboljele djece znaajno ne razlikuju ni po
obrazovnoj, ni po profesionalnoj strukturi od roditelja zdrave djece, a ipak je njihov
materijalni standard ne samo gori nego je i veliki broj porodica u kojima prihode
nema ni jedan lan. Ne treba zaboraviti ni injenicu da su oevi, ee nego majke,
nezaposleni: ovakav nalaz, svakako, proturjei jo doskora (ili jo uvijek?)
uvrijeenoj patrijarhalnoj predstavi o privreivakoj ulozi mukarca. Ne svjedoi li
ovo o nekom vidu personalnog deficita, koji, dodue, moemo sagledati kako iz ugla
nezaposlenih oeva shizofrenih bolesnika, tako i iz perspektive nas (socijalizovanih)
72 SOCIOLOGIJA, Vol. XLVII (2005), N 1
posmatraa?
3
Svakako, zaudio nas je nalaz da meu najmlaim roditeljima
oboljelih (svi roeni u gradu) nema ni jednog sa zavrenim srednjokolskim, viim
ili visokim obrazovanjem. Upravo su nas ove injenice stavile pred dilemu mogu li
se ovakvi nalazi interpretirati u svijetlu teorije strujanja (svakako da, uvaavajui
nedostatak potrebnih informacija, i mali obim uzorka ne moemo donositi
eksplicitne zakljuke): da li individualna psihopatologija prethodi materijalnoj
ugroenosti? Milosavljevi je u svojoj studiji (1974) doao do zakljuka da je
psihiko (ne)zdravlje roditelja shizofrenih bolesnika uslovilo visoku socijalnu
ugroenost ovih porodica.
S druge strane, date podatke bismo mogli posmatrati i na drugaiji nain.
Uvaavajui zakljuke itavog niza istraivanja (Ruk, 1992, Ivanovi, 1989, samo
su neka od njih), porodicu shizofrenog bolesnika moemo opisati kao
nefunkcionalnu
4
, ili porodicu u krizi: takva porodica ne uspijeva zadovoljiti potrebe
svojih lanova, niti se adaptirati na promjenu koja je krizu izazvala. U dogaaje koji
izrazito negativno djeluju na porodini sistem, izazivajui stanje porodinog stresa,
po rezultatima istraivanja grupe autora (1992) spadaju, izmeu ostalih, i gubitak
posla, teka bolest lana porodice, kao i teka materijalna situacija.
Sistem pod stresom se teko adekvatno prilagoava novonastaloj promjeni, te
se moe oekivati dalje opadanje njegove funkcionalnosti. Izgleda da se odgovor na
pitanje: da li je stresna situacija uticala na pojavu porodine nefunkcionalnosti, ili je
potonja izazvana patoloki oblikovanim linostima roditelja, kree u domenu
tautologije.
Atmosfera u porodicama shizofrenih bolesnika
Atmosferu u porodicama shizofrenih bolesnika posmatrali smo preko
postojanja toplih i prisnih porodinih odnosa (pozitivni kvalitet porodinih odnosa),
hladne atmosfere (negativni kvalitet) i napetosti (tabela 1), koja je manje-vie
oekivana s obzirom na teku materijalnu situaciju ovih porodica (ime je veliki broj

3 Ukoliko poemo od definicije socijalizacije kao osposobljavanja jedinke za drutveni ivot (Rot,
1994), onda je nesumnjivo da se (ukoliko smo uspjeno socijalizovani) rukovodimo vrijednostima
koje smo usvojili: stoga bi bilo normalno ono to je drutveno prihvatljivo. S druge strane, jedan od
teoretiara etiketiranja, Lemert (Kecmanovi, 1986) smatra da se poetak duevnog poremeaja
nalazi u svijesti pojedinca da je njegovo ponaanje razliito od (normalnog) ponaanja drugih ljudi.
Reakcija okoline na primarnu devijaciju je osnov, odnosno uvod u duevni poremeaj. Ovdje se
moemo nadovezati na Kupera (1980), i zapitati se ta je to normalno?
4 Kao glavne odlike porodine krize navode se: neadekvatna porodina komunikacija i emocionalno
distanciranje izmeu lanova. Obje odlike porodine krize jasno smo uoili u naem istraivanju.


Milana Ljubii: Porodina (dis)funkcionalnost i mentalno zdravlje 73
roditelja-ispitanika opravdava), te bolest djeteta. Zanimljivo je da niko od ispitanika
nije dovodio u vezu napetost i bolest djeteta. Neto vie od polovine roditelja
oboljele djece je atmosferu u svojoj porodici identifikovao kao toplu. Meutim, ne
mali broj ispitanika je smatrao da prisnost kao kvalitet emocionalne atmosfere u
porodici ne postoji. Takvim su emocionalne odnose ee vidjele majke nego oevi.
Hladnu atmosferu u svojim porodicama prepoznala je tek nekolicina roditelja
oboljele djece, i to ee majke nego oevi.
Napetost, kao (negativnu) odliku atmosfere, u svojim porodicama je uoilo
65% ispitanika (26 roditelja). Majke su opet bile kritinije: od 26 roditelja koji su
smatrali da u porodinim odnosima vlada napetost, 15 ine majke. Ovaj nalaz ne
odudara od rezultata drugih istraivanja. Grupa autora (1989) je, ispitujui
mogunosti upitnikog istraivanja porodinog funkcionisanja, dola do zakljuka
da su majke kritinije u odnosu na oeve u procjeni porodine stabilnosti, te da su
manje zadovoljne porodinim odnosima.
Takoe, uoeno je da izmeu odgovora nekih roditelja i podataka iz istorija
bolesti njhove djece, postoji nepodudarnost: majka, iji je sin (ponovno)
hospitalizovan nakon to je fiziki nasrnuo na nju, kae da je atmosfera u porodici
topla i da nema konflikata izmeu lanova. Uvidom u (neke) istorije bolesti doli
smo do zakljuka (koji naravno, nije eksplicitan i zasnovan na validnim statistikim
metodama, ve ga iznosimo kao subjektivni stav) da agresivno ponaanje i nije tako
rijetka pojava u porodicama shizofrenih bolesnika. Najee oevi teroriziraju svoje
ukuane (nekoliko majki je svoje mueve opisalo kao grube, netolerantne, a njihove
iskaze su potvrdili podaci iz istorije bolesti njihove djece), ali i neki od oboljelih su
skloni takvom ponaanju. Pored toga, primijetili smo da su neki od oeva
alkoholiari, a prisutan je i odreen broj (4 oca i 1 majka) roditelja kod kojih je
dijagnosticiran duevni poremeaj
5
. Mi pitanje herediteta nismo doticali, smatrajui
da ono prevazilazi okvir teme naeg istraivanja. Uzimajui u obzir navedeno (koje
nema statistiku validnost) i rezultate drugih studija koje su se vie posvetile
prouavanju ovog problema (Milosavljevi, 1974, Ivanovi, 1989, i drugi), moramo
se zapitati nije li hostilnost usko povezana sa psihikom izmijenjenou linosti
samih roditelja?
Atmosferu u porodici 35 ispitanika-roditelja zdrave djece (87,5%) je ocijenilo
kao toplu. Takoe, roditelji zdrave djece su rijee smatrali, u odnosu na roditelje
oboljele, da u njihovim porodicama vlada napetost. Toplu porodinu atmosferu i
napetost su ee konstatovale majke zdrave djece, u odnosu na oeve, dok je
hladnoa u porodinim odnosima ee uoavana od strane oeva (tabela 1).

5 Milosavljevi je u svojoj studiji (1974) pronaao da je od ukupnog broja roditelja-ispitanika
shizofrenih pacijenata (n=134) duevno zdravo 14% oeva i 24% majki.
74 SOCIOLOGIJA, Vol. XLVII (2005), N 1
Atmosfera u porodicama shizofrenih bolesnika je ocijenjena kao manje prisna
i napetija, u odnosu na istu u porodicama sa zdravom djecom. Ovaj nalaz, svakako,
ne iznenauje: Kaputo (Pejovi, 1982) i itav niz drugih autora, koji su se bavili
prouavanjem porodica sa shizofrenim bolesnikom, konstatovali su da je atmosfera
u ovim porodicama tvrda, napeta, na rubu agresivnosti.
Zanimalo nas je da li se roditelji zdrave i roditelji oboljele djece statistiki
znaajno meusobno razlikuju po atmosferi (topla, ili hladna) koja prati njihov
(ne)funkcionalni brak. Stoga smo ukrstili obiljeja atmosfere (topla, hladna i napeta)
i funkcionalnost braka. Pokazalo se da postoji statistiki znaajna povezanost
izmeu funkcionalnosti braka i tople, te hladne porodine atmosfere za obje grupe
ispitanika, dok veza izmeu napetosti i funkcionalnosti braka nije potvrena (tabela
2). Moemo konstatovati da (ne)funkcionalan brak roditelja kako bolesne, tako i
zdrave djece prati odreena, i to nesumnjivo, ista porodina atmosfera. S druge
strane, ini se da napetost nije statistiki znaajno povezana sa (ne)funkcionalnou
braka.
Milosavljevi (1974) je takoe doao do zakljuka da je brak roditelja
shizofrenih bolesnika bremenit emocionalnom neusklaenou. I on je, kao
uostalom i itav niz drugih autora (Ivanovi, 1989, Milojkovi, Srna, Miovi, 1997,
Pejovi, 1982, Lidz, prema Milosavljevi, 1974, i drugi), konstatovao da se brak
roditelja shizofrenih pacijenata moe opisati kao rascijepljena i izvitoperena brana
zajednica. Za obje je karakteristino postojanje konflikta, bilo da je prikriven, bilo
da je otvoren, kao i nedostatak autonomije lanova pogotovo oboljele djece. Stoga,
posmatrajui upravo brak roditelja oboljelog od shizofrenije, bilo da se radi o
izvitoperenim (koje prati prisustvo lanog zajednitva, te povlaivanje dominantnom
partneru radi mira u kui, kao, uostalom, i latentni sukob, te emocionalni razvod
roditelja) ili shizmatinim branim zajednicama (otvoren sukob i nepovjerenje
izmeu lanova, te oskudna komunikacija), uoavamo nesumnjivu odgovornost
roditelja za duevno (ne)zdravlje svoje djece. Mogu li djeca koja rastu u uslovima
pseudozajednitva, ili pak otvorenog konflikta izmeu svojih roditelja (ne
zaboravimo da djeca nisu tek posmatrai, nego aktivni i viegodinji uesnici
ovakvih igara svojih roditelja) odrasti mentalno zdrava, ili, ako hoete, normalna?
Sami roditelji, koji se ponaaju na ovakav nain, nisu, prema rijeima
Milosavljevia (1974), duevno zdravi. Milosavljevi iznosi zanimljiv zakljuak:
Tipovi porodine organizacije i porodini odnosi u porodicama shizofrenih potiu
iz strukture mentalnog zdravlja lanova porodice, a peat porodine organizacije i
porodinih odnosa daje prvenstveno struktura mentalnog zdravlja roditelja. Majka
ne bi insistirala na privrenosti deteta samo zbog svoje karakterom i prirodom
odreene protektivnosti da nije i sama ugroena muevljevom nezainteresovanou,
a otac se ne bi impulsivno i agresivno borio za vlast iz iste potrebe za
potinjavanjem porodice da usled svoje psihike izmenjenosti nije izgubio svoj
autoritet u porodici (1974: 223).
Milana Ljubii: Porodina (dis)funkcionalnost i mentalno zdravlje 75
Tabela 1. Porodina atmosfera i emocionalni odnosi izmeu roditelja
shizofreno oboljele ( E grupa) i roditelja duevno zdrave djece (K grupa)
Ispitanici E grupe Ispitanici K grupe
Porodina atmosfera i emocionalni odnosi
f % f %
otac da 13 32,5 16 40,0
majka da 10 25,0 19 47,5
Toplina i prisnost u
porodici
ukupno 23 57,5 35 87,5
otac da 1 2,5 3 7,5
majka da 5 12,5 1 2,5
Hladna porodina
atmosfera
ukupno 6 15,0 4 10,0
otac da 11 27,5 6 15,0
majka da 15 37,5 9 22,5 Napetost u porodici
ukupno 26 65,0 15 37,5
otac da 14 35,0 17 42,5
majka da 10 25,0 17 42,5 Funkcionalnost braka
ukupno 24 60,0 34 85,0
otac da 13 32,5 18 45,0
majka da 11 27,5 15 37,5
Emocionalna bliskost
izmeu partnera
ukupno 24 60,0 33 82,5
otac da 2 5,0 1 2,5
majka da 6 15,0 3 7,5
ukupno 8 20,0 4 10,0
nedostaje odgovor 1 2,5
Ravnodunost izmeu
partnera
ukupno 9 22,5
otac da 17 42,5 17 42,5
majka da 16 40,0 17 42,5 Povjerenje u partnera
ukupno 33 82,5 34 85,0
otac da 8 20,0 9 22,5
majka da 18 45,0 11 27,5 Nefleksibilnost partnera
ukupno 26 65,0 20 50,0
otac da 7 17,5 5 12,5
majka da 10 25,0 6 15,0
Nejasni zahtjevi
partnera
ukupno 17 42,5 11 27,5
otac da 3 7,5 6 15,0
majka da 12 30,0 11 27,5 Povlaivanje partneru
ukupno 15 37,5 17 42,5
otac da 4 10,0 4 10,0
majka da 9 22,5 3 7,5
Omalovaavanje
pred djecom
ukupno 13 32,5 7 17,5
stalno prisutno 3 7,5 1 2,5
ponekad 13 32,5 12 30,0
potpuno razumijevanje 2 5,0 7 17,5
stalno prisutno 5 12,5 2 5,0
ponekad 15 37,5 11 27,5
potpuno razumijevanje 2 5,0 7 17,5
Nerazumijevanje od
strane partnera

ukupno 40 100,0 40 100,0
da 14 35,0 16 40,0
ignoriu me 2 5,0 1 2,5
stavljaju se na stranu
partnera
2 5,0 3 7,5
da 15 37,5 18 45,0
Uvaavanje od strane
ukuana

ignoriu me 4 10,0 2 5,0
76 SOCIOLOGIJA, Vol. XLVII (2005), N 1
stavljaju se na stranu
partnera
1 2,5 6 15,0
ukupno 38 95,0 40 100,0
nedostaje odgovor 2 5,0

ukupno 40 100,0 40 100,0
Emocionalni odnosi izmeu roditelja-ispitanika
Emocionalni odnosi izmeu roditelja su posmatrani preko njihove procjene o
funkcionalnosti vlastitog braka, emocionalne bliskosti sa partnerom, svekolikog
uvaavanja od strane suprunika procjene meusobnog razumijevanja i povjerenja,
tolerancije i fleksibilnosti partnera (tabela 1). Funkcionalnost braka je posmatrana u
korelaciji sa kvalitetima emocionalnih odnosa (tabela 2).
Neto vie od polovine roditelja oboljele djece smatra svoj brak
funkcionalnim. Takvim ga ee ocjenjuju oevi u odnosu na majke: pokazalo se da
izmeu pola roditelja i ocjene funkcionalnosti braka postoji izrazita statistika
povezanost (c=0,312, x
2
=4,314, p=0,00). Majke su, kao uostalom i u procjeni
atmosfere u porodici, tako i u ocjeni emocionalnih odnosa izmeu sebe i partnera,
bile kritinije u odnosu na oeve. Pitanje, zbog ega su upravo majke ee od oeva
nezadovoljne svojim brakom, ostaje otvoreno. Emocionalno je blisko neto vie
roditelja, s tim da majke oboljelih daleko ee nego oevi konstatuju meusobnu
emocionalnu distanciranost. Ipak, nije pronaena znaajna statistika povezanost
izmeu pola i emocionalne distanciranosti izmeu partnera. Ravnodunost, kao
(negativni) kvalitet odnosa, u svom braku je prepoznalo 8 ispitanika, od ega ak 6
majki.
Povjerenje u partnera ima najvei broj ispitanika, roditelja shizofrenih
bolesnika, s tim da su majke bile daleko nepovjerljivije prema oevima nego
obrnuto.
Partnera je kao krutog i nefleksibilnog (netolerantnog) ocijenilo 26 ispitanika.
Zanimljivo je da smo pronali statistiki znaajnu povezanost izmeu pola roditelja i
ocjene partnera kao netolerantnog (c=0,363, x
2
=6,078, p<0,05). Gotovo polovina
ispitanika smatra da su njihovi partneri skloni postavljati pred njih nejasne zahtjeve i
oekivanja, s tim da majke oboljelih ee takvima vide svoje mueve nego obrnuto.
etrnaest ispitanika (40%) povlauje svojim partnerima radi izbjegavanja sukoba.
Pokazalo se da postoji statistiki znaajna povezanost izmeu pola roditelja i
sklonosti ka povlaivanju partneru (c=0,316, x
2
=7,424, p<0,05).
Majke oboljelih ee od oeva bivaju omalovaavane u prisustvu djece. Od
13 roditelja (32,5%) koji izjavljuju da ih partner omalovaava pred djecom, 9 ine
majke, a 4 oca.
Milana Ljubii: Porodina (dis)funkcionalnost i mentalno zdravlje 77
Najvei broj ispitanika-roditelja oboljele djece izjavljuje da je izmeu njih i
partnera povremeno prisutno nerazumijevanje. etiri ispitanika (10%) smatraju da je
razumijevanje izmeu njih i partnera potpuno, dok je kod dvostruko veeg broja
roditelja oboljelih nerazumijevanje stalno prisutno. Najvei broj ovih roditelja
izjavljuje da ih ukuani dovoljno uvaavaju. Ipak, nije zanemariv broj onih roditelja
koje ukuani ili ignoriu, ili se stavljaju na stranu drugog roditelja (tabela 1).
Pokazalo se da postoji izrazita statistika povezanost izmeu
(ne)funkcionalnog braka i nerazumijevanja i omalovaavanja od strane partnera, te
doivljaja suprunika kao netolerantnog. Takoe, pokazalo se da postoji izrazita
statistika povezanost izmeu (ne)funkcionalnosti braka i emocionalne bliskosti, te
ravnodunosti izmeu ispitanika i njegovog partnera. Funkcionalnost braka je
statistiki znaajno povezana sa sljedeim obiljejima emocionalnih odnosa:
omalovaavanjem i nerazumijevanjem od strane partnera, zatim, krutou i
nefleksibilnou partnera, te emocionalnom distanciranou i ravnodunou izmeu
partnera. Pored toga, (ne)funkcionalnost braka je statistiki znaajno povezana sa
povjerenjem u partnera, uvaavanjem od strane ukuana, povlaivanjem partneru
radi mira u kui, te sa sklonou partnera da postavlja pred ispitanika nejasne
zahtjeve i oekivanja. Ovakva povezanost izmeu navedenih obiljeja je pronaena
samo meu roditeljima zdrave djece (tabela 2). Ukoliko poemo od toga da
funkcionalan brak karakterie: emocionalna bliskost partnera, komplementarnost
uloga, te fleksibilnost u konfliktu (Vitaker, prema: Pejovi, 1982), postaje jasno da
je dobar dio brakova roditelja oboljele djece nefunkcionalan. Mada ne raspolaemo
podacima koji bi govorili u prilog tezi da se za brakove roditelja-ispitanika iz naeg
istraivanja moe rei da su bilo shizmatini, bilo izvitopereni, uoili smo neke od
karakteristika ovih brakova i kod naih ispitanika: pseudouzajamnost, podjelu na
zaraene tabore, postojanje kako otvorenog, tako i latentnog sukoba
6
.
S druge strane, roditelji zdrave djece su pokazivali veu meusobnu bliskost i
manju indiferentnost prema partneru u odnosu na roditelje oboljelih (tabela 1).
Povjerenje u partnera gotovo podjednako pokazuju ispitanici obje grupe, dok manji
broj roditelja zdrave djece svog partnera vidi kao netolerantnog. Zanimljivo je da su
opet majke bile kritinije u ocjeni tolerantnosti partnera, nego obrnuto. Dok su
majke oboljelih ee bile omalovaavane od strane oeva u prisustvu djece, meu
roditeljima zdrave djece su to bili oevi. Vei broj roditelja zdrave djece je uvaavan
od strane ukuana, u odnosu na roditelje oboljelih (tabela 1). Najvei broj roditelja
zdrave djece ocjenjuju svoje brakove kao funkcionalne (u 34 sluaja), bez napetosti

6 Roditelje shizofrenih pacijenata Milosavljevi (1974) vidi kao nesretne ljude, preoptereene
patolokom strukturom svoje linosti, pasivne, zbunjene, konfuzne, nesposobne da se snau u
komplikovanim odnosima sa pacijentom. Njihovi brakovi su nefunkcionalni. Kao suprunici oni ne
pokazuju meusobnu naklonost, razumijevanje, toleranciju i povjerenje. Izmeu roditelja
preovladavaju negativni kvaliteti emocionalnih odnosa: ravnodunost, hladnoa i nepovjerenje.
78 SOCIOLOGIJA, Vol. XLVII (2005), N 1
(u 23 sluaja), sa izraenom emocionalnom bliskou (u 32 sluaja), a partneri se
doivljavaju kao tolerantni (u 19 sluajeva).

Tabela 2. Vrijednosti hi-kvadrat testa i koeficijenta kontingencije izmeu
odgovarajuih obiljeja emocionalnih odnosa i funkcionalnosti braka roditelja
oboljele i zdrave djece, uz naznaku nivoa statistike znaajnosti
Funkcionalnost braka roditelja shizofrenih
bolesnika
Funkcionalnost braka roditelja duevno
zdrave djece
Obiljeja emocionalnih
odnosa izmeu roditelja
oboljele i zdrave djece
koeficijent korelacije
x
2
test koeficijent korelacije x
2
test
,667 32,101

,588

21,190

Emocionalna bliskost
izmeu partnera
p=0,00 p=0,00
,456

10,226 ,622
25,185

Ravnodunost i hladnoa u
odnosima
p=0,01 p=0,01
,268

3,095

,245

2,562

Napeta porodina atmosfera
p>0,05
p>0,05
,457

10,588

,311

4,270
Hladna atmosfera u porodici
p=0,01 p>0,01
,283

3,492

,381

6,78
Povjerenje u partnera
p>0,05 p<0,05
,350

5,934

,270

3,137

Netolerantnost i krutost
partnera
p<0,05 p>0,05
,314

4,365

,465

11,037
Nejasni partnerovi zahtjevi
p>0,05 p=0,01
,261

2,943

,328

4,813

Povlaivanje partneru radi
mira u kui
p>0,05
p<0,05
,534

15,973

,338

5,163

Omalovaavanje od strane
drugog roditelja pred djecom
p=0,001 p<0,05
,436

10,008

,304

4,081

Nerazumijevanje od strane
branog partnera
p<0,05 p>0,05
,326

4,708

,410

8,089

Uvaavanje od strane
ukuana
p>0,05 p<0,05
,539

16,384

,430

9,076

Prisnost i toplina u porodici
p=0,00
p<0,05

Milana Ljubii: Porodina (dis)funkcionalnost i mentalno zdravlje 79
Ve smo ranije istakli da je Milosavljevi u svojoj studiji konstatovao da je
brak veine njegovih roditelja-ispitanika bio konfliktan od njegovog zasnivanja.
Moemo li i mi konstatovati isto? Poimo od osnovnih postulata sistemske teorije da
partneri, u iji brak je ugraena akutna ili hronina tenzija, imaju nekoliko naina da
takvu situaciju razrijee: mogu se emocionalno distancirati (potvrena je znaajna
statistika povezanost izmeu funkcionalnosti braka i emocionalne bliskosti
partnera), mogu ui u konflikt, rijeiti tenziju tako to e jedan partner povlaivati
drugome (ova strategija rjeenja brane krize moe podrazumijevati
pseudointimizaciju ili pseudozajednitvo (Bouen, prema: Milosavljevi, 1974), ili
pak, tako to e panju fokusirati na djecu. Tada djeca postaju najreaktivniji dio
porodinog sistema, i u taki visoke tenzije moe doi do njihovog ulaska u
mentalni poremeaj (Milojkovi, Srna, Miovi, 1997). S obzirom da ne
raspolaemo podacima koji govore u prilog tome da je u braku roditelja shizofrenih
bolesnika postojala tenzija jo od trenutka njegovog zasnivanja, pokuaemo
obrazloiti nae miljenje da u sadanjem trenutku u velikom broju roditeljskih
brakova postoji konflikt. Roditelji oboljele djece (u veini sluajeva) posjeduju
niske adaptivne potencijale: njihova tolerancija na konflikt je niska, nefleksibilnost
izrazita, a posredno moemo zakljuiti da je reaktivnost izrazita. Do ovog zakljuka
smo doli uporeujui odgovore ispitanika da li su skloni podravati partnera radi
mira u kui, te da li je njihov partner krut, netolerantan. Zakljuak se namee sam
po sebi: dobar dio ispitanika ne podrava partnera radi izbjegavanja konflikta, a uz
to svog partnera ocjenjuje kao netolerantnog. Zanimljivo je da se ovaj zakljuak vie
odnosi na majke negoli na oeve (tabela 1). Ovaj nalaz ne proturjei rezultatima
istraivanja urine Ruk (1992) koja je, istraujui porodice shizofrenih bolesnika,
dola do zakljuka da su majke svadljive, i sklone konfrontiranju.
Na ovom mjestu pokuaemo dati primjer pseudointimizacije, ili lanog
zajednitva, ije postojanje moe usloviti bolest djeteta: naravno, ovdje je rije o
manje-vie subjektivnom stavu, a ne o statistiki dokazanoj pojavi. Otac, veoma
nabusito se izraavajui, istie zajednitvo svoje porodice, ponavljajui da su
lanovi njegove porodice veoma realni (!), dok sina, koji prisustvuje razgovoru, ne
zove po imenu, ve iskljuivo On. Bilo bi zanimljivo analizirati simptome bolesti
koje pokazuje ovo dijete: ne podnosi kada ga neko posmatra i kada mu se neko
obraa (moe li se ovo protumaiti kao odbijanje izlaska iz porodine simbioze?). S
druge strane, ne moemo a da ne navedemo primjer roditelja koji su (prema rijeima
majke) prevazili brani konflikt nakon nastupa bolesti djeteta. Meutim, dok su se
roditelji sabrali i usaglasili bolest sina je uznapredovala.
Da li je ovakav odnos izmeu roditelja uslovio bolest djeteta, ili su roditeljske
relacije posredovane njom? Sloiemo se sa Kaputom (Pejovi, 1982) koji naglaava
znaaj cjelokupne emocionalne atmosfere, a manje uticaj jednog ili oba roditelja.
80 SOCIOLOGIJA, Vol. XLVII (2005), N 1
Emocionalni odnosi u porodicama shizofrenih bolesnika
Do ukupne slike o emocionalnim odnosima u porodicama oboljelih od
shizofrenije pokuali smo doi posmatrajui odnose izmeu roditelja (prije i nakon
nastupa bolesti djeteta), te odnose roditelja prema oboljelima, i povratno, oboljelih
prema roditeljima. Poli smo od teze da je mogue da je odnos roditelja prema djeci
odreen, u velikoj mjeri, odnosom djeteta prema roditeljima
7
. Odnosi izmeu
roditelja i djece su posmatrani u iroj vremenskoj dimenziji: u djetinjstvu i nakon
nastupa bolesti. Shizofreni ispitanici su, prema rezultatima Milosavljevieve studije
(1974), u razvojnom periodu prihvatali i pasivno bili ovisni o svojim roditeljima.
Oboljeli su odgovarali, nakon nastupa bolesti, na negativne emocionalne kvalitete
odnosa roditelja prema sebi istim negativnim kvalitetima: ravnodunou i
ambivalentou. Nae istraivanje je pokazalo da su oboljeli od shizofrenije bili u
djetinjstvu izrazito emocionalno vezani za svoje majke (u 96% sluajeva) dok su
ravnodunost ee pokazivali prema oevima (u 22% sluaja) nego prema majkama
(9% sluajeva).
Takoe, zanimalo nas je kako jedan roditelj doivljava odnose izmeu svog
suprunika i djeteta: cilj je bio uoiti meusobno-roditeljsku kritinost u ocjeni
relacija sa oboljelim. Emocionalne kvalitete odnosa smo podijelili na: pozitivne i
negativne odlike relacija (pri tom smo se pridravali, koliko je to bilo mogue,
podjele istih koju koristi Milosavljevi u svojoj studiji). Kao pozitivne smo
definisali sljedee kvalitete emocionalnih odnosa: naklonost u granicama
normalnog, podravanje u osamostaljivanju. Izrazitu naklonost kao odliku
emocionalnih odnosa (nesumnjivo samo drugo ime za simbiotske odnose izmeu
djece i roditelja) okarakterisali smo kao pozitivnu odliku, odnosno prirodnu
naklonost, jer je ova odlika relacija roditelja prema djeci bila najzastupljenija kako
meu roditeljima duevno zdrave, tako i meu roditeljima duevno bolesne djece.
Zanimljivo je da osjeanje prirodne naklonosti prema oboljelom djetetu (koja, kao
opcija nije ponuena, ali je zato ostavljen prostor za slobodan odgovor) ispoljava tek
jedan roditelj. Kao negativne kvalitete emocionalnih odnosa smo okarakterisali:
pretjeranu protektivnost, ambivalentnost, ravnodunost, hladnou i strogou. Odnos
oboljelih prema roditeljima je posmatran iskljuivo kroz negativne kvalitete: izrazitu
vezanost za roditelje i ravnodunost prema njima, u djetinjstvu i u sadanjem
trenutku.
Roditelji-ispitanici upitani o tome kakav odnos prema oboljelom djetetu imaju
u sadanjem trenutku najee navode izrazitu naklonost (u 62,5% sluajeva).

7 urina Ruk je u svom istraivanju (1992) dola do zakljuka da na specifinosti porodice sa
shizofrenim lanom utie ponajvie ponaanje djeteta, a najmanje oca.

Milana Ljubii: Porodina (dis)funkcionalnost i mentalno zdravlje 81
Protektivnost kao primarni odnos prema oboljelom navodi daleko manji broj
roditelja (4, ili 10% roditelja), kao uostalom i strogou (3, ili 7,5% roditelja), te
ambivalentnost (5, ili 12,5% roditelja). Jedan otac i jedna majka navode kao
primarni emocionalni stav prema djetetu naklonost u granicama normalnog, dok
samo jedna majka podrava svoje oboljelo dijete u osamostaljivanju.
Milosavljevi je konstatovao da nakon nastupa bolesti izmeu roditelja i
shizofrenih bolesnika preovlauju negativna emotivna ispoljavanja. Od negativnih
emocionalnih stavova oeva najee je izraena indiferentnost, a kod majki
protektivnost. Ovaj nalaz rezultati naeg istraivanja nisu potvrdili. Negativne
kvalitete emocionalnih odnosa: protektivnost, strogou i ambivalentnost pokazivalo
je 6 (34%) oeva. Najvei broj oeva (12, odnosno 66%) je ispoljavao izrazitu
vezanost za oboljelog i naklonost u normalnim granicama. Takoe, najvei broj
majki (16, odnsono 72,5%) je ispoljavao pozitivne kvalitete emocionalnih odnosa:
izrazitu naklonost i u normalnim granicama, te podravanje oboljelog u
osamostaljivanju. Najee pominjanu negativnu kvalitetu emocionalnih odnosa,
ambivalentnost prema oboljelom, pokazivale su 3 majke. Posmatran iz perspektive
suprunika, stav drugog roditelja prema djetetu je ee percipiran kao negativan i
razliit od one slike koju o svom odnosu prema djetetu ima roditelj. Tako,
posmatrano iz ugla drugog roditelja, izrazitu naklonost je pokazivalo svega 16
roditelja (40%), i to 8 majki i 8 oeva. Oevi su svoje supruge ee ocjenjivali kao
protektivne (4 oca), nego obrnuto (3 majke). Pokazalo se da suprotne i promjenljive
stavove prema djetetu kod svog branog partnera primjeuje veliki broj suprunika.
Samo 5 roditelja je svoj odnos prema djetetu ocijenilo kao ambivalentan, dok je
takav stav kod svog suprunika prepoznalo ak 12 roditelja (6 oeva i 6 majki).
Iskljuivo majke muke djece primjeuju da je nakon nastupa bolesti otac konano
obratio panju na oboljelog (primjetio ga ironine rijei jedne majke). Samo
jedna majka je drugog roditelja opisala kao ravnodunog, a jedan otac smatra da je
majka naklonjena djetetu u normalnim granicama.
Veliki broj roditelja oboljelih, njih 24 (60%) pretjerano je zatiavalo oboljele
u njihovom djetinjstvu. Majke su ee od oeva bile protektivne: takvih je 17 majki
(77%), i 7 oeva (39%). U sadanjem trenutku protektivnost kao primarni stav
prema oboljelom djetetu je prepoznalo 4 roditelja (10% ispitanika), i to 2 majke i 2
oca.
Najvei broj roditelja oboljele djece bio je izrazito vezan za njih u njihovom
djetinjstvu (67,5% roditelja, i to 25% oeva i 42,5% majki). Zanimljivo je da je tek
neto manji broj ispitanika svoje suprunike takvim i ocijenio (26 ispitanika, od ega
15 oeva i 11 majki uoavaju izrazitu emocionalnu vezanost svog suprunika za
dijete u djetinjstvu). Ukrtajui sljedea obiljeja: pol roditelja i protektivni stav
prema oboljelom djetetu u djetinjstvu, uoili smo znaajnu statistiku povezanost
izmeu njih (c=0,325, x
2
=2,128, p=0,03). Ovaj nalaz o statistiki znaajnoj vezi
82 SOCIOLOGIJA, Vol. XLVII (2005), N 1
izmeu pola roditelja i vezanosti za dijete u njegovom djetinjstvu nismo potvrdili u
grupi roditelja zdrave djece, to govori da se ove dvije grupe ispitanika, s obzirom
na gore navedeno, razlikuju. Smatramo da se ovaj nalaz moe dovesti u vezu sa
simbiotskim odnosima. Naime, simbioza izmeu majke i djeteta zapoinje odmah po
djetetovom roenju, i ona je neophodna da bi se dijete razvijalo kako u fizikom,
tako i u psihikom smislu. Meutim, u jednom trenutku, dijete se nuno mora
osloboditi ove simbiotske veze (koja se jo naziva ivljenje i djelanje jedno za
drugo). Ono mora dobiti svoju autonomiju, jer se u protivnom ne moe
individualizirati, odnosno diferencirati od drugih
8
.
Zanimljivo je da dvije, od ukupno 22 majke, smatraju da su njihova djeca jo
u ranom djetinjstvu prema njima bila indiferentna, dok u sadanjem trenutku
ravnodunost njiohove djece prema sebi prepoznaje 13 majki (59%)
9
. Da li su majke
ispravno prepoznale emocionalni odnos njihove djece prema njima, ili su, s druge
strane, u pokuaju individuacije njihove djece prepoznale indiferentnost? Blii nam
je potonji stav. S druge strane, ne treba zanemariti ni miljenje Bouena
(Milosavljevi, 1974) da shizofrenija nastaje upravo kao pokuaj prekida simbiotske
veze. Moe li podatak iz istorije bolesti jednog oboljelog posluiti kao primjer
(neuspjelog) pokuaja prekida simbiotske veze? Jedan oboljeli kae da se ve 12
godina (prvi put je hospitalizovan 1998) bavi metafizikom i trudi se da pokae
postojanje ueg i ireg Ja.
Najvei broj roditelja oboljele djece ne smatra da su bili strogi u vaspitanju
svog djeteta (67,5% ispitanika), ali svog branog partnera kao strogog doivljava
vei broj roditelja (takvima svoje suprunike ocjenjuje 42,5% ispitanika). Majke su
(u 9 sluajeva) bile stroije prema oboljelima dok su bili djeca, u odnosu na oeve (u
4 sluaja).
ak 11 roditelja oboljele djece (27,5%) je ocijenilo da je njihov brani partner
prema djetetu dok je bilo jo malo bio hladan. Majke su takvima ee doivljavali
svoje mueve (u 9 sluajeva), nego obrnuto (2 sluaja). Ukrtanjem obiljeja: pol

8 Ometanje individuacije predstavlja osakaenje linosti. S druge strane, upravo simbioza izmeu
lanova prati porodice shizofrenih bolesnika. Najee je u simbiotsku vezu sa roditeljem uhvaeno
oboljelo dijete. Svaki pokuaj kidanja ove veze, roditelj (najee majka) ukljuen u nju doivljava
bolno, i stoga se trudi da je odri, ne doputajui djetetu da postane samostalno: linost za sebe, a
ne objekt za druge (Kuper, 1989). Nesumnjivo je da simbiotski odnos prati izrazita emocionalna
upletenost, te je ovakav odnos, zahvaljujui tome, teko prekinuti. S druge strane, ukoliko poemo
od toga da se razlog za nedoputanje diferencijacije djeteta od roditelja nalazi u injenici da roditelj
ne prima dovoljno emocionalne podrke od svog partnera (pa je, prirodno, trai u djetetu), ponovno
dolazimo do stava da su brak roditelja i odnosi u njemu od kljunog znaaja za duevno zdravlje
djece.
9 S druge strane, broj oeva prema kojima su djeca bila ravnoduna, nije se mnogo poveao u
sadanjem trenutku: takav stav prema oevima trenutno ima estoro djece, dok su takav
emocionalni odnos djece prema oevima, jo u njihovom ranom djetinjstvu uoila 4 oca.
Milana Ljubii: Porodina (dis)funkcionalnost i mentalno zdravlje 83
roditelja i percipiranje drugog roditelja kao hladnog prema djetetu u djetinjstvu,
otkrili smo da izmeu njih postoji statistiki znaajna veza (c=0,315, x
2
=6,00,
p<0,05). Ukrtanjem ovih varijabli za roditelje zdrave djece nismo pronali
statistiki znaajnu vezu meu njima, to ini ove grupe razliitim, prema
navedenim obiljejima.
Gotovo polovina roditelja oboljele djece smatra da su se pretjerano rtvovali
za dobrobit oboljelog djeteta. Jedna majka kae: Ako pretjerano rtvovanje znai
da sam zbog dobrobiti (!) sina ostala u braku sa njegovim ocem (koji takoe, pati od
paranoidne shizofrenije), onda jesam! Majke, ee od oeva, podnose pretjerane
rtve zbog djeteta (takvih je 27,5% majki i 15% oeva).
Vie od polovine roditelja oboljelih smatra da je nakon nastupa bolesti djeteta
dolo do promjena u odnosima izmeu lanova porodice. Roditelji su promjenu
najee opisivali kao zabrinutost za dijete (6 roditelja, ili 15%), a 4 (10%) roditelja
promjenu vide u poveanoj toleranciji i naklonosti prema djetetu. Jedan otac i 2
majke uoavaju pozitivnu promjenu u odnosu svog branog partnera prema djetetu:
nakon nastupa bolesti djeteta, drugi, ranije indiferentan roditelj se trgao i poeo
obraati panju na oboljelog.
Opisujui odnos svog oboljelog djeteta prema sebi, sve majke, s izuzetkom
jedne, smatraju da je ono, u djetinjstvu, bilo izrazito vezano za nju. Meutim, u
sadanjem trenutku, takav odnos djeteta prema njoj uoava tek 12 majki (55%).
Oevi smatraju da su njihova djeca ostala podjednako vezana za njih kako u
djetinjstvu, tako u i sadanjem trenutku (15% oeva). Pokazalo se da postoji
statistiki znaajna veza izmeu emocionalne vezanosti djeteta u djetinjstvu za
roditelja i pola roditelja (c=0,551, x
2
=17,415, p=0,00). U sadanjem trenutku takva
veza nije potvrena.
Poredei sadanji odnos roditelja prema oboljelima, i odnos oboljelih prema
ispitanicima, uoavamo da veliki broj roditelja pokazuje izrazitu naklonost prema
djeci, iako smatra da su oboljeli prema njima indiferentni. Ipak, izrazita naklonost
(kao i naklonost u normalnim granicama kod ukupno dvoje roditelja) je jae
ispoljena prema djeci koja nisu ravnoduna. Strogou, protektivnost i
ambivalentnost prema indiferentnom djetetu pokazuje ak 7 roditelja (17,5%
ispitanika), dok samo jedna majka prema djetetu koje doivljava kao ravnoduno
pokazuje pozitivne kvalitete emocionalnog odnosa. U sluaju izrazite vezanosti
djeteta (u sadanjem trenutku) za roditelje samo 2 roditelja pokazuju strogou i
ambivalentnost. Izrazita naklonost roditelja postoji prema veem broju djece (15)
koja su vezana za roditelje, nego u obrnutom sluaju (10). S druge strane, zanimljivo
84 SOCIOLOGIJA, Vol. XLVII (2005), N 1
je uporediti odnose roditelja prema djeci koja za njih nisu vezana: strogou,
ambivalentnost i protektivnost pokazuje (ak!) 10 roditelja takve djece
10
.
Izrazitu naklonost kao primarni odnos prema zdravoj djeci pokazuje polovina
ispitanika-roditelja duevno zdrave djece. Roditelji zdrave djece ee, u odnosu na
roditelje oboljele, prema djeci pokazuju protektivnost (u 17,5% sluajeva) i
ambivalentnost (u 10% sluaja), dok je meu ovim roditeljima manje ravnodunih
(5% roditelja). Majke su (u 27,5% sluajeva) neto naklonjenije djeci u odnosu na
oeve (22,5% oeva). Takoe, one su neto vie protektivne (4 majke, i 3 oca), dok
su oevi ee strogi, ambivalentni (4 oca, i jedna majka), ali i skloniji opisati svoj
odnos prema djetetu kao naklonost u granicama normalnog (3 oca, jedna majka).
Pomo u osamostaljivanju svojoj djeci prua jedna majka. Takoe, jedna majka je
zabrinuta za budunost svoje djece. Roditelji zdrave djece su daleko rjee pokazivali
izrazitu vezanost za dijete u djetinjstvu ( u 52,5% sluajeva), u odnosu na roditelje
oboljelih (67,5% roditelja), ali su zato takav emocionalni odnos prema djetetu u
njegovom djetinjstvu ee uoavali kod drugog roditelja. Majke su bile
protektivnije prema djeci, u odnosu na oeve, ali su roditelji zdrave djece bili znatno
rjee protektivni prema djeci u djetinjstvu, u odnosu na roditelje oboljelih. Zdrava
djeca su, u djetinjstvu, bila tretirana od strane svojih roditelja (i to ee oeva)
stroije (u 40% sluajeva), u odnosu na oboljelu djecu (32,5% sluajeva). Znaajno
manji broj roditelja zdrave djece (15% sluajeva), u odnosu na roditelje oboljele
(27,5% sluajeva), bio je hladan prema djeci u djetinjstvu.
Takoe, daleko manji broj ovih roditelja, u odnosu na roditelje oboljele djece,
smatra da se pretjerano rtvovao za dobrobit svoje djece (takvih je 25% roditelja, i to
15% majki i 5% oeva). Zanimljivo je da su meu roditeljima koji su smatrali da su
poloili pretjerane rtve za dobrobit svoje djece, u obe grupe prednjaile majke.
Zdrava djeca su znatno rjee, u odnosu na oboljelu, bila vezana za svoje roditelje (u
40% sluajeva; i to, kao i oboljela, ee za majke, ali nije pronaena statistiki
znaajna veza izmeu vezanosti djeteta i pola roditelja, kao kod roditelja oboljelih).
U sadanjem trenutku vezanost zdrave djece za roditelje-ispitanike je manje
izraena, u odnosu na djetinjstvo (u 35,5% sluajeva). Indiferentnost zdrave djece u
djetinjstvu prema sebi prepoznao je vei broj oeva (2 oca), u odnosu na majke (1
majka). U sadanjem trenutku, ravnodunost u odnosu djeteta prema sebi prepoznaje
isti broj roditelja (rije je o 2 oca i jednoj majci). Gotovo svi roditelji zdrave djece
(njih 97,5%) smatraju da djeca prema drugom roditelju nisu pokazivala
ravnodunost u djetinjstvu.

10 Shizofreni bolesnici su, prema rezultatima Milosavljevieve studije (1974), u razvojnom periodu
prihvatali i pasivno ovisili o svojim roditeljima. Oboljeli su odgovarali, nakon nastupa bolesti, na
negativne emocionalne kvalitete odnosa roditelja prema sebi istim negativnim kvalitetima:
ravnodunou i ambivalentnou.

Milana Ljubii: Porodina (dis)funkcionalnost i mentalno zdravlje 85
Ispitanici-roditelji duevno zdrave djece, njih 87,5%, smatraju da do promjena
u odnosima prema djetetu u posljednje vrijeme nije dolo. Od 4 roditelja-ispitanika
koji u svojim odnosima i odnosima svog branog partnera prema djeci vide
promjenu, dva je definiu ovako: do promjena je dolo usljed odrastanja djece, i one
su oekivane, dok druga dva smatraju da su (negativne) promjene u porodinim
odnosima uzrokovane tekom ekonomskom situacijom.
Ostaje nam da zakljuimo da u porodicama shizofrenih bolesnika
preovladavaju negativni kvaliteti emocionalnih odnosa.
Komunikacija u porodicama shizofrenih bolesnika
Do procjene kvaliteta i obima komunikacije u porodicama shizofrenih
bolesnika pokuali smo doi preko percepcije roditelja-ispitanika o: nivou verbalne
komunikacije unutar porodice, (ne)izbjegavanju razgovora izmeu lanova,
povlaenju lanova iz razgovora koji je neprijatan i zahtjeva konfrontiranja, te
odlaganju odgovora na postavljena pitanja. Takoe, zanimalo nas je u kojoj mjeri su
roditelji skloni ublaavati injenice i pojednostavljeno prikazivati stvarnost
oboljelom djetetu. Da bismo procijenili kvalitet komunikacije u porodicama sa
oboljelim djetetom, zamolili smo roditelje da nam odgovore na pitanje da li je nakon
nastupa bolesti dolo do promjene u komunikaciji. Ukoliko otkrijemo da je
komunikacija nezadovoljavajueg obima i kvaliteta, i da se nakon nastupa bolesti
djeteta nije promijenila, moi emo ovaj komunikacioni okvir dovesti u vezu sa
oboljenjem.
Vie od polovine roditelja oboljele djece smatraju da se u njihovim
porodicama nedovoljno verbalno komunicira. Nedovoljnu verbalnu komunikaciju u
porodici ee primjeuju majke (njih 35%), u odnosu na oeve (20% oeva).
Gotovo polovina roditelja oboljelih (47,5%), i to ee majke (u 32,5% sluajeva),
smatraju da lanovi njihove porodice izbjegavaju meusobni razgovor. Polovina
roditelja oboljelih smatraju da lanovi njihove porodice odlau odgovor na
postavljeno pitanje u toku razgovora. Ovakav nain komuniciranja ee primjeuju
majke, u odnosu na oeve (7 oeva, i 13 majki). Takoe, polovina roditelja, i to
gotovo podjednak broj oeva i majki, odgovara da praktikuju ublaavati i prikrivati
injenice svom oboljelom djetetu. Vie od polovine roditelja (52,5%)
pojednostavljeno predstavlja stvarnost oboljelom djetetu, ali ovakav pristup u
predstavljanju realnosti ee pripisuju svom branom partneru. Najvei broj
roditelja oboljelih (njih 75%) ne povlai se iz razgovora koji im je neprijatan, i u
kom su izraena miljenja suprotna njihovom. Takoe, podjednak broj roditelja
ocjenjuje takvima i svoje brane drugove. Ipak, 57,5% roditelja smatra da se iz
takvog razgovora povlae njihova djeca.
86 SOCIOLOGIJA, Vol. XLVII (2005), N 1
Vie od polovine oeva (13) i majki (11) smatraju da nakon nastupa bolesti
djeteta nije dolo do promjene u komunikaciji izmeu lanova porodice. Od roditelja
koji uoavaju promjenu u komunikaciji unutar porodice, 2 oca i jedna majka
ocjenjuju da se izmeu njih komunikacija poveala usljed zajednike brige o djetetu.
Tri majke ocjenjuju da je komunikacija u porodici prilagoena potrebama djeteta, 6
roditelja primjeuje da je oboljelo dijete prekinulo komunikaciju sa roditeljem za
kojeg je u djetinjstvu bilo izrazito vezano, a jedna majka kae da je otac nakon
nastupa bolesti djeteta konano obratio panju na njega. Prekid bilo kakve
komunikacije djeteta sa roditeljima je konstatovan od strane 2 ispitanika.
Da lanovi njihovih porodica dovoljno meusobno komuniciraju smatra
72,5% roditelja zdrave djece: malobrojni su oni roditelji koji izjavljuju da lanovi
njihovih porodica izbjegavaju meusobni razgovor (njih 15%) i odlau odgovor na
postavljena pitanja (17,5% roditelja). Roditelji zdrave djece (i to ee majke, nego
oeva) rjee pojednostavljeno predstavljaju stvarnost svojoj djeci (u 20 sluajeva),
nego roditelji oboljele. Polovina roditelja, i to 22,5 oeva i 27,5% majki, izjavljuje
da se povlai iz neprijatnog razgovora, dok to ini tek 25% njihove djece. Promjene
u komunikaciji u posljednje vrijeme uoava 25% roditelja zdrave djece i opisuje ih
ovako: 1. promjene u komunikaciji nastaju usljed odrastanja djece, roditelji toleriu
razlike u miljenju svoje djece, iako se sa njima ne moraju sloiti; 2. komunikacija je
optereena estim verbalnim sukobima, iji uzrok se vidi u tekoj ekonomskoj
situaciji i 3. jedan otac izjavljuje da se komunikacija ne odvija na zadovoljavajuem
nivou usljed zasienosti zajednikim ivotom.
Poredei odgovore roditelja oboljele i roditelja zdrave djece, uoavamo velike
razlike u sferi komunikacije u njihovim porodicama. Neadekvatna komunikacija, u
svim svojim aspektima: izbjegavanje razgovora izmeu lanova, odlaganje odgovora
na postavljena pitanja, te nerealno prikazivanje realnosti djetetu, daleko je prisutnija
u porodicama shizofrenih bolesnika
11
.
Milosavljevi (1974) je konstatovao da roditelji shizofrenih bolesnika teko
uspostavljaju i odravaju verbalni kontakt. Nae istraivanje je pokazalo suprotno
roditelji su bili (uglavnom) vrlo govorljivi, trudili su se objasniti uzroke bolesti svog
djeteta (gotovo uvijek videi ih u neem ili nekom drugom drutvu, koli,
alkoholizmu drugog roditelja). Pokazalo se da su roditelji vrlo esto nerealno
prikazivali stvarnost i negirali oigledne (i neprijatne) injenice vezane za svoju
porodicu i oboljelo dijete. Ovo je nalaz do kojeg je doao i Milosavljevi.

11 Vin i saradnici (prema Pejovi, 1982) smatraju da shizofrenija nastaje kao posljedica
komunikacionog sloma. Dijete, izloeno proturjenom i neadekvatnom komunikacijskom obrascu u
kojem postoje dva nivoa poruke koji se meusobno potiru, nikad ne naui metakomunicirati:
obraditi verbalne i neverbalne simbolike poruke.

Milana Ljubii: Porodina (dis)funkcionalnost i mentalno zdravlje 87
Promjene u komunikaciji izmeu lanova porodice su nastupale, kao to smo i
oekivali, u porodicama sa oboljelom djecom. One nose kvalitet rjee pozitivnog
(poveana komunikacija zbog zajednike brige oko djetetovog zdravlja, roditelj koji
se nakon nastupa bolesti djeteta konano trgao i poeo na njega obraati panju), a
ee negativnog stava (dijete koje se povlai iz komunikacije sa roditeljem za kojeg
je bilo vezano, slabija komunikacija sa oba roditelja, te prilagoavanje komunikacije
potrebama djeteta). Ovakvi nalazi se poklapaju sa konceptima Milanske kole
(Pejovi, 1982) o porodicama u kojima postoji simptom: postojei problem se
objanjava nekim ili neim drugim, a jasna percepcija dogaaja je nepodnoljiva u
toj mjeri da sve relacije ostaju nedoreene. Tako su roditelji oboljelih uzrok bolesti
vidjeli u drugim licima, ili u samoj djeci. Jedan otac (inae alkoholiar) za bolest
svog sina okrivljuje njegove kolege sa fakulteta. Kae da su oni sina sabotirali, pa
se on istresirao, ali ne ulazi u to ta su mu konkretno uradili.
Zakljuak
Ciljeve ovog istraivanja smo definisali kao utvrivanje atmosfere,
emocionalnih odnosa, te obima i kvaliteta komunikacija u porodicama shizofrenih
bolesnika. Pokuali smo, poredei dobijene parametre sa onima kontrolne grupe,
doi do odgovora na pitanje: postoje li specifinosti porodine atmosfere,
emocionalnih odnosa i komunikacijskih obrazaca u porodicama shizofrenih
bolesnika koje bismo mogli dovesti u vezu sa samim oboljenjem. Takoe, rezultate
naeg istraivanja smo poredili sa rezultatima studije Petra Milosavljevia (1974), da
bismo vidjeli da li su nalazi njegovog istraivanja (u onoj mjeri u kojoj je to
doputala veliina uzorka i pristup temi) u veoj ili manjoj mjeri podudaraju sa
nalazima naeg istraivanja. Pokazalo se da su kontrolna i eksperimentalna grupa
ispitanika, koje su bile sastavljene (uglavnom) od branih parova zdrave i shizofreno
oboljele djece, razlikuju po tonu porodine atmosfere, emocionalnih odnosa roditelja
prema djeci i djece prema roditeljima, kao i prema komunikacijskim obrascima. Na
ovom mjestu pokuat emo ukratko predstaviti neke od zakljuaka do kojih smo
doli.
1. Uoili smo da su roditelji shizofrenih bolesnika neto stariji od roditelja
zdrave djece, te da su po profesionalnim karakteristikama obje grupe ispitanika
gotovo ujednaene. Takoe, zapazili smo da je vei broj roditelja oboljelih
nezaposlen, u odnosu na roditelje zdrave djece. S obzirom da se prema
profesionalnoj strukturi kao i po starosnom uzrastu roditelji-ispitanici obe grupe nisu
mnogo meusobno razlikovali, ovaj nalaz smo pripisali socijalnoj nekompetitivnosti
roditelja shizofrenih bolesnika, koju je konstatovao i Milosavljevi u svom
istraivanju. Takoe, zapazili smo da porodice sa zdravim djetetom imaju vie
lanova u odnosu na one sa duevno oboljelim lanom. Ranije smo naveli da se ovaj
88 SOCIOLOGIJA, Vol. XLVII (2005), N 1
nalaz moe dovesti u vezu sa strukturalnom deficijentnou porodica shizofrenih
bolesnika, ali i sa injenicom da veliki broj zdrave brae i sestara shizofrenog
bolesnika naputa porodicu. Ostali smo duni objanjenje: najee je miljenje da,
usljed pritiska porodine patologije (koja je nesumnjivo najintenzivnije usmjerena
na oboljelo dijete, ili je pak ono najosjetljiviji dio porodinog sistema da je dovoljno
osjea) zdravo dijete koristi bijeg iz porodice kao primarnu strategiju odbrane.
Naravno, ovo je na subjektivni stav, koji nije neposredno potvren rezultatima.
Pokazalo se da je materijalni standard porodica sa shizofrenim bolesnikom u 60%
sluajeva ocijenjen kao vrlo lo. Da li je takva socijalna ugroenost porodica
shizofrenih bolesnika posljedica personalne nekompetitivnosti roditelja, koja svoj
izvor ima u psihopatologiji samih roditelja, ili je nastala kao posljedica sveukupne
teke materijalne situacije, koja je dodatno pogorana nastupom bolesti djeteta? U
krajnjoj liniji, nisu li i same drutveno-stresne okolnosti uslovile pojavu krize u
porodici, a onda, posredno i bolest djece, te psihopatologiju samih roditelja?
Odgovor na ova pitanja nemamo, iako bismo mogli zakljuiti iz perspektive teorije
strujanja, itavog niza istraivanja, kao i poredei socijalnu situaciju u porodicama
sa bolesnom i porodica sa zdravom djecom u naem istraivanju (materijalni
standard ovih porodica u ak 70% sluajeva je osrednji), da se objanjenje dade nai
u linosti samih roditelja.
2. Atmosferu u porodicama roditelja-ispitanika smo procjenjivali preko
postojanja toplih i prisnih odnosa u porodici, kao pozitivnih kvaliteta atmosfere.
Negativne kvalitete porodine atmosfere smo posmatrali preko postojanja afektivne
hladnoe i napetosti. Pokazalo se da atmosfera u velikom broju porodica shizofrenih
bolesnika nosi kvalitete hladnoe i napetosti. Emocionalna distanca koja prati brak
velikog broja roditelja oboljelih, kao i niski adaptivni kapaciteti (nefleksibilnost,
netolerancija, ali i ekstremna zavisnost) roditelja, govore u prilog postojanja
konflikta unutar porodice: takva porodica ne moe biti funkcionalna. Ukoliko se
(ponovno) pozovemo na stav da na mentalno zdravlje djece vie utie cjelokupna
emocionalna atmosfera u porodici, a manje linost jednog ili oba roditelja, moemo
zakljuiti da je atmosfera u porodicama shizofrenih bolesnika krajnje nepovoljna.
Ovome, svakako, moemo dodati i nalaz istraivanja Marklene Ivanovi (1989),
koja je, prouavajui ekspresiju emocija u porodicama shizofrenih bolesnika i njihov
uticaj na tok dogaaja, dola do zakljuka da je postojanje konflikta unutar porodice
usko povezan sa recidivom bolesti.
3. Najvei broj roditelja zdrave djece (85%) smatra svoj brak funkcionalnim,
dok takvim svoj brak smatra tek 37% roditelja oboljele djece. Procentualno vei broj
roditelja oboljele djece ocjenjuje svog branog partnera kao krutog (u 50%
sluajeva), ravnodunog (u 20% sluajeva), emocionalno distanciranog (u 40%
sluajeva). Pred gotovo polovinu roditelja oboljele djece njihovi brani partneri
stavljaju nejasne zahtjeve, omalovaavaju ih pred djecom. Meu velikim brojem
roditelja oboljelih prisutno je stalno nerazumijevanje. Sve navedene kvalitete smo
Milana Ljubii: Porodina (dis)funkcionalnost i mentalno zdravlje 89
definisali kao negativne odlike branog odnosa. S druge strane, nesumnjivo je da
roditelji iji brak nosi navedene odlike ne mogu adekvatno funkcionisati u svojim
branim ulogama. Nae je miljenje da Milosavljeviev stav (barem djelomino)
stoji, ali se ne moemo sloiti sa stavom da emocionalno distanciranje izmeu
roditelja (kao nesumnjivo krajnje negativna pojava) ima svoje svoje primarno
izvorite u strukturalnoj deficijentnosti roditelja. U krajnjoj liniji, ta, ili moda, ko
je uslovio samu psihopatologiju roditelja? Moemo li odgovor pronai u linosti
njihovih roditelja, ili moda, negdje na pola puta izmeu roditeljske i drutvene
odgovornosti?
4. Najvei broj roditelja oboljele djece (i to znaajno ee majke, u odnosu
na oeve) je prema djetetu u djetinjstvu ispoljavao protektivnost i izrazitu vezanost.
Mi smo ove kvalitete doveli u vezu sa postojanjem simbiotskog odnosa izmeu
roditelja, i to znaajno ee majke, i oboljelog djeteta (u porodicama zdrave djece
ovakva simbiotska veza nije konstatovana). Oevi su, ee nego majke, prema
oboljelom djetetu u djetinjstvu ispoljavali emocionalnu hladnou. Sve ove nalaze
moemo interpretirati iz ugla sistemske porodine terapije, i to poevi od brane
dijade, i tenzije koja u njoj postoji. Da bi se tenzija u braku redukovala, roditelji
primarnu panju usmjeravaju na dijete: najee se majka izrazito vezuje za dijete
(od kojeg trai emocionalnu podrku koju ne dobija od mua), dok se otac od njega
emocionalno distancira. Tako dijete postaje najreaktivniji dio sistema, i moe, u
trenutku kada doe do disbalansa u porodici, reagovati, izmeu ostalog, i padom u
mentalni poremeaj. Poavi od Milosavljevievog stava da je odnos roditelja prema
oboljelom uslovljen, u velikoj mjeri, odnosom oboljeloga prema roditelju, mi smo ih
tako i posmatrali. Pokazalo se da su oboljela djeca u svom djetinjstvu bila daleko
vie vezana za svoje roditelje (za oeve u 15%, a za majke u 95% sluajeva), u
odnosu na zdravu djecu (u 15% sluajeva za oeve, i u 30% sluajeva za majke).
Takoe, indiferentnost prema roditeljima pokazivao je u djetinjstvu veliki broj
oboljele djece. Nije li ovakav emocionalni odnos oboljelog prema roditeljima
uslovljen istim ili slinim kvalitetom relacije roditelja prema djetetu? Nae miljenje
je da su, svakako, porodine relacije reciprone, ali pitanje ko je uslovio afektivnu
responzivnost, ostaje otvoreno. U sadanjem trenutku, procentualno vei broj
roditelja oboljele djece, u odnosu na roditelje zdrave prepoznaje u odnosu djeteta
prema njima izrazitu vezanost, s jedne strane, te indiferentnost, sa druge (smatramo
da je roditelji prepoznaju u pokuaju individuacije djeteta). Takoe, pokazalo se da u
sadanjem trenutku roditelji ee pokazuju pozitivne kvalitete emocionalnih odnosa
prema djeci koja su za njih izrazito vezana i nisu indiferentna.
5. Najvee razlike izmeu eksperimentalne i kontrolne grupe pronali smo u
sferi komunikacije. Pokazalo se da roditelji oboljelih (ee majke) smatraju da se u
porodici nedovoljno verbalno komunicira, da lanovi porodice izbjegavaju
meusobni razgovor, odlau odgovore na pitanja, ublaavaju injenice iz stvarnosti.
Takoder, uoili smo da se roditelji oboljelih rijee povlae iz razgovora koji
90 SOCIOLOGIJA, Vol. XLVII (2005), N 1
zahtijeva konfrontiranje, to, dovedeno u vezu sa nepovlaivanjem partneru, moe
govoriti u prilog postojanju konflikata izmeu roditelja-ispitanika. Pokazalo se da u
nekim porodicama postoji disfunkcija partnera, kao pokuaj rjeenja brane tenzije.
Brana tenzija biva redukovana od strane jednog partnera koji poputa ili pravi
kompromise sa drugim (pseudouzajamnost?). Ipak, ovakva vrsta rjeenja dolazi od
oba partnera: onaj koji poputa ne eli snositi odgovornost za donesene odluke, dok
onaj koji je dominantan smatra da sve zna najbolje. S druge strane, postoje
porodice u kojima su sukobi izmeu roditelja otvoreni, atmosfera je hostilna, a
emocionalna distanciranost izrazita. Ovim smo ponovno doli do brane dijade,
dakle samih roditelja. Primijetili smo da se oboljela djeca, za razliku od svojih
roditelja, pa i od djece zdravih ispitanika, ee povlae iz (neprijatnog) razgovora.
Pored toga, nesumnjivo je da je komunikacija u porodicama shizofrenog bolesnika
neadekvatna. Imajui u vidu injenicu da se veina roditelja, upitana o tome da li se
neto u komunikaciji izmeu lanova porodice promijenilo nakon nastupa bolesti
djeteta, odgovorila odreno, moemo konstatovati da su ovakvi neadekvatni
komunikacijski obrasci postojali i u razvojnom periodu djeteta. Ovaj nalaz,
interpretiran iz ugla sistemske teorije, govori u prilog tezi o znaaju komunikacije i
povratne sprege. Poto je nemogue ne komunicirati, ovakav vid komunikacije
predstavlja manje-vie adekvatan odgovor na nezadovoljavajuu i zastraujuu
porodinu sredinu.
Neki od rezultata Milosavljevievog istraivanja potvreni su i u naem, prije
svega, neadekvatna komunikacija (nedovoljno verbalno komuniciranje, izbjegavanje
meusobnog razgovora, odlaganje odgovora na postavljena pitanja, povlaenje
oboljelih iz komunikacije, te nerealno predstavljanje stvarnosti oboljelom djetetu),
zatim, izrazita vezanost i protektivnost majki prema oboljelima dok su bili djeca,
hladan odnos oeva prema oboljelima u razvojnom periodu, brana
nefunkcionalnost: krutost i netolerantnost partnera, meusobno ili jednosmjerno
omalovaavanje pred djecom suprunika, povlaivanje partneru radi mira u kui,
nerazumijevanje i neuvaavanje od strane ukuana. I pored toga to u sadanjem
trenutku, prema oboljelom, kod gotovo polovine roditelja preovlauju negativni
emocionalni kvaliteti, ne moemo se oteti utisku da su roditelji-ispitanici u naem
istraivanju, u odnosu na Milosavljevievo, daleko naklonjeniji svojoj djeci.
Moemo li ovaj nalaz pripisati vremenskoj distanci izmeu istraivanja (30 godina) i
emancipaciji, kako drutva, tako i roditelja, koja se u meuvremenu dogodila(?),
ostaje otvoreno.
Ukratko, sumirani rezultati naeg istraivanja govore u prilog postojanju
nefunkcionalnosti u porodicama shizofrenih bolesnika. Ove porodice su, u najveem
broju sluajeva, optereene konfliktom, koji je nesumnjivo produkovan
nefleksibilnou partnera (ostaje otvoreno ime je sama netolerantnost partnera
posredovana), branom nefunkcionalnou, praenom emocionalnim distanciranjem
roditelja, uzajamnim nerazumijevanjem i nepodravanjem. Atmosfera bi se u veini
Milana Ljubii: Porodina (dis)funkcionalnost i mentalno zdravlje 91
porodica mogla nazvati hladnom i napetom. Ovu napetost su roditelji, kao to smo
ve ranije naveli, u najveem broju sluajeva dovodili u vezu sa tekom
materijalnom situacijom. Komunikacija je nesumnjivo neadekvatna, ali ono to nas
je iznenadilo jeste emocionalni odnos roditelja prema oboljelima u sadanjem
trenutku: ovaj odnos nesumnjivo prate pozitivni(ji) emocionalni kvaliteti.
Na mnoga pitanja koja smo postavili nismo odgovorili. Jedno od njih je,
svakako, da li se jezgro porodine patologije moe povezati sa linostima roditelja?
Da bismo na njega dali odgovor ne raspolaemo podacima, ali smatramo da se
itava krivica (pored genetskih faktora!) za nastup bolesti djeteta ne moe pripisati
jedino roditeljima. ak i kada bi se etiopatogeneza shizofrenije iscrpljivala u
roditeljskoj psihopatologiji, ostalo bi otvoreno pitanje ime je takva strukturalna
deficijentnost roditelja uzrokovana. Moe li se odgovor potraiti u drutvenoj praksi
socijalizacije?
Osnov porodine patologije ini, nesumnjivo, nefunkcionalan brak roditelja
(ije karakteristike emo ponovno navesti: emocionalno distanciranje, krutost
partnera, brani konflikt, a onda, posredno, i oteenje djece uvlaenjem u razliite
odnose sa roditeljima i roditeljske projekcije), sa svim (ne)kvalitetima koje nosi.
Odrastajui u zastraujuoj i neadekvatnoj porodinoj atmosferi, dijete, svakako, ni
samo ne moe adekvatno funkcionisati. Neadekvatni i nezadovoljavajui odnosi
izmeu roditelja e se manje-vie odraziti i na njihov odnos prema djetetu. Opet smo
se vratili na poetno mjesto nae rasprave: ta je to (ili moda, ko?) takvom
oblikovalo strukturu linosti naih roditelja? Moda se odgovor na ovo pitanje ne
mora traiti iskljuivo u genetici (ne predstavlja li i sam genetski kod neku vrstu
nagomilanog porodinog nasljea?) ili porodinom okruenju, ve negdje izmeu:
drutvo ovdje igra ulogu medijatora. Drutveni ovjek samo slui i pretpostavlja
drutvo
12
.
Literatura
Ackerman, N. (1966): Psihodinamika porodinog ivota, Beograd, Prosveta
Cooper, D. (1983): Jezik ludila, Zagreb, Naprijed

12 Da li bi u nekom sretnijem drutvenom okruenju mentalnih poremeaja bilo manje (zanimljivo je
da je klinika slika shizofrenog poremeaja zavisna od drutveno-kulturnog okruenja) i, s druge
strane, zbog ega je postotak oboljelih od shizofrenije gotovo podjednak u razliitim drutvima?
Dirkem bi rekao da svako drutvo zahtijeva odreenu rtvu. Tako je, objanjavajui razmjerno
konstantne stope samoubistva u razliitim drutvima, doao do zakljuka da drutvo posjeduje
kolektivnu energiju koja ljude prisiljava na samoubistvo. Ono je proizvod sila koje se nalaze van
ovjeka, i koje na njega djeluju.

92 SOCIOLOGIJA, Vol. XLVII (2005), N 1
Cooper, D. (1980): Psihijatrija i antipsihijatrija, Zagreb, Naprijed
Grupa autora (1994): Zdravlje pod sankcijama, Beograd, Institut za mentalno zdravlje
Grupa autora (1992): Mogunosti upitnikog ispitivanja dimenzija porodinog
funkcionisanja, Psiholoka istraivanja 5, Institut za psihologiju, Beograd, 63-85
Ivanovi, M. (1989): Ekspresija emocija u porodicama pacijenata sa najeim tipovima
shizofrenije i uticaj na tok bolesti, Doktorska disertacija, Beograd, Medicinski fakultet
Kecmanovi, D. (1973): Izmeu normalnog i patolokog, Beograd, Ideje
Laing, R. D., Esterson, A. (1964): Sanity, madness and family, London, Penguin Books
Mili, A. (2001): Sociologija porodice, Beograd, igoja
Milojkovi, M., Srna, J., Micovi, R. (1997): Porodina terapija, Beograd, Centar za brak i
porodicu
Milosavljevi, P. (1974): Porodica shizofrenog bolesnika, Beograd, Doktorska disertacija,
Institut za mentalno zdravlje
Miti, M. (1997): Porodica i stres, Beograd, Institut za psihologiju, IP arko Albulj
Opali, P. (1981): Prikaz rada grupe mladih psihotinih bolesnika, Psihijatrija danas 1-3,
221-229
Opali, P. (1995) : Mi i oni drugaiji, Institut za socioloka istraivanja, Beograd, Filozofski
fakultet
Opali, P., Lei, A. (2000): Psiha i telesna trauma, Beograd, CIBIF, Medicinski fakultet
Pejovi, M. (1982): Porodica i psihopatologija, Beograd, Institut za psihijatriju KCS
Ruk, . (1992): Psiholoke karakteristike paranoidne porodice iz perspektive porodine
terapije, Psiholoka istraivanja 5, Institut za psihologiju, Beograd, 97-115
Rot, N. (1994): Osnovi socijalne psihologije, Beograd, Zavod za udbenike i nastavna
sredstva
Srna, J. (1980): Porodina terapija, Psihologija 1-2, Savez drutva psihologa, Beograd,
125-129