Uvodni Dio Konacan

UVOD
ovjek svakodnevno koristi razliite kozmetike proizvode. Kozmetiki proizvodi podlijeu

ispitivanjima kako bi se utvrdila njihova mikrobioloka istoa i sigurnost primjene kod
potroaa. Zatita od razliitih mikroorganizama postie se primjenom konzervansa u
formulacijama. Konzervansi trebaju pruiti zatitu kako kozmetikom proizvodu tako i
potroaima. Ukoliko se mikroorganizmi nalaze u kozmetikom proizvodu dolazi do kvarenja,
promjene osobina proizvoda i skraivanja roka trajanja. Takoer, takav proizvod predstavlja
opasnost po zdravlje potroaa. Primjena konzervansa u kozmetikim proizvodima je potrebna
posebno iz razloga to se veina proizvoda uva u kupaonicama. Kao to znamo kupaonice su
vlana i topla mjesta to predstavlja idealne uslove za razvoj mikroorganizama. Postoji mnogo
primjera
gdje
je
kontaminirana
kozmetika
izazvala
razliite
infekcije
patogenim
mikroorganizmima.
U posljednje vrijeme konzervansi i njihova primjena u kozmetikim proizvodima su pod stalnim
pritiskom medija. esto se mogu proitati naslovi koji ukazuju na tetnosti konzervansa i
njihovu sposobnost da izazovu ozbiljne bolesti. Kao najvea opasnost predstavlja se grupa
konzervansa koji se zajednikim imenom nazivaju parabeni. Povezuju se sa nastankom raka
dojke. Sve je pokrenulo jedno istraivanje, ali je jednostavno konstatovano da se parabeni nalaze
u tkivu bez odgovora na pitanje zato i kako. Jo uvijek nije definitivno dokazano da su parabeni
krivci za rak dojke. Ovo je popularna tema i nije mogue pronai dovoljno podataka o istoj na
naem jeziku, osim navedenih medijskih naslova. Zbog velikog pritiska i nepotpunih informacija
ljudi esto zanemare vanost prisutnosti konzervansa u proizvodima. U radu e posebno biti
obraena ispitivanja koja su provedena u cilju dokazivanja sigurnosti odnosno tetnosti parabena
kao konzervansa.
Konzervansi koji se primjenju u kozmetikim proizvodima moraju biti dozvoljeni od strane
regulatornih tijela zemlje ili regije u kojoj se proizvode. Svi se moraju primijeniti u okviru
dozvoljenih koncentracija.
Posljednjih nekoliko godina sve je vea potranja za prirodnom kozmetikom koja ne sadri
sintetske konzervanse ve prirodne. Sve se deava ne samo zbog razliitih pritisaka i istraivanje
ve se jednostavno kozmetika bez parabena koja se esto oznaava kao prirodna bolje prodaje
na tritu. Ulogu konzervansa preuzimaju izmeu ostalih eterina ulja i razliiti biljni ekstrakti.
Kao novi problemi javljaju se razliite alergijske reakcije na navedene prirodne konzervanse, ali
i njihova slabija efikasnost protiv razliitih kontaminatora.
1
Definicija i podjela kozmetikih proizvoda

Primjena kozmetikih proizvoda u razliitim oblicima javlja se jo prije 7000 godina. Danas su
kozmetiki proizvodi u irokoj primjeni i pripadaju grupi koja se najee koristi. Prema
podacima velikog broja istraivanja, ovjek dnevno koristi oko devet kozmetikih proizvoda u
razliitim oblicima. Koriste ih mukarci i ene, starije i mlade osobe, ali i bebe. Iz tog razloga
kozmetika treba da bude sigurna za primjenu i da sadri sastojke za koje je dokazano da nemaju
uticaja po zdravlje ljudi. Kozmetika se u novije vrijeme dijeli na prirodnu i sintetsku, a veliki
broj ljudi tei primjeni prirodne o emu e biti govora u jednom od poglavlja magistarskog rada.
Kozmetiki proizvodi su tvari i pripravci namijenjeni ienju, njezi, zatiti, mirisanju i
uljepavanju vanjskih dijelova ljudskog tijela te ienju i njezi zubi i usne upljine (ajkovac,
2000).
Slika 1. Kozmetiki proizvodi za uljepavanje
Izvor : http://www.savjetnica.com/wp-content/uploads/2010/03/kozmeticki-proizvodi.jpg
Kozmetiki proizvodi mogu biti klasificirani kao :

a) proizvodi za kou, b) proizvodi za sluznicu i polusluznicu, c) proizvodi za kosu, d) proizvodi
za uklanjanje dlaka sa lica i tjela, e) proizvodi za uljepavanje, f) proizvodi za parfimiranje, g)
proizvodi za uklanjanje pripravaka za uljepavanje sa koe lica i tijela, podruja oko oiju,usnica
i noktiju (Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, 2009).
Prema EU Direktivi 1223/2009 kozmetiki proizvodi ukljuuju :
Kreme,
emulzije,
losioni, gel i ulja za kou,
maske za lice, maske za lice,
puderi,
puderi za minku,
puderi za koritenje nakon kupanja,
higijenski puderi,
toaletni sapuni,
dozodorans sapuni,
parfemi,
proizvodi za kupanje i tuiranje,
toaletne i kolonjske vode,
proizvodi za depilaciju,
dezodoransi i antiperspiranti,
proizvodi za bojenje kose,
dekorativni proizvodi za kosu,
proizvodi za uvijanje ,ravnanje i popravak kose,
proizvodi za ienje kose,
regeneratori za kosu,
proizvodi za brijanje,
proizvodi za minkanje i uklanjanje minke,
proizvodi koji se primjenjuju na usne,
proizvodi za njegu usta i zuba,
proizvodi za njegu i ukraavanje nokata,
proizvodi za vanjsku intimnu higijenu,
proizvodi za sunanje,
proizvodi za samotamnjenje,
proizvodi za izbjeljivanje koze i
proizvodi protiv bora.
Definicija i podjela konzervansa

Konzerviranje predstavlja postupak zatite proizvoda od mikrobioloke kontaminacije. U tu
svrhu koriste se konzervansi kojima se nastoji zatititi kozmetiki proizvod sve do isteka roka
trajanja. Konzerviranje kao postupak javlja se u 13. stoljeu kada se koristio etanol. U danjanje
vrijeme u tu svrhu postoji veliki broj konzervansa koji su djelotvorni protiv raznih vrsta
bakterija, gljivica i plijesni.
Konzervansi su stanini otrovi relativno toksiniji za mikroorganizme nego za via iva bia. Te
antimikrobne djelatne tvari zatiuju pripravke od mikrobiolokog kvarenja,a bolesnika od
infekcije (Senjkovi, 1994).
Osnovna podjela konzervansa jeste na prirodne i sintetske.
Tipovi konzervansa prema djelovanju su :
antimikrobni konzervansi,
antioksidansi.
Antimikrobni konzervansi mogu djelovati bakteriostatski i fungistatski, odnosno baktericidno i

fungicidno. Konzervansi koji djeluju bakteriostatski i fungistatski sprjeavaju samo rast i
razmnoavanje bakterija i gljivica, a konzervansi koji djeluju baktericidno i fungicidno izazivaju
trajna oteenja bakterija i gljivica.
Klasifikacija antimikrobnih konzervansa u kozmetici prema funkcionalnoj grupi prisutnoj u
molekularnoj strukturi:
organske kiseline (soli i esteri),

aldehid i formaldehid,
amini, amidi, piridin i benzalkonijeve soli,
fenoli i derivati,
alkohol i derivati,
imidazol derivati,
ostali konzervansi (Polati, Gosetti, Gennaro, 2007).
Antioksidansi se dodaju u kozmetike proizvode kako bi se sprijeio oksidativni raspad

formulacije i njenih sastojaka.
Tabela 1. Antioksidansi koji se mogu koristiti u kozmetikim pripravcima

Redni
broj
1.
Naziv
Podruje primjene
Alkilgalati
2.
Butilhidroksianisol (BHA)
3.
Butilhidroksitoluol (BHT)
4.
Fosfonska kiselina
5.
o-Tolil-bigvand
Proizvodi koji dolaze u

dodir sa sluznicom
dodir sa sluznicom
dodir sa sluznicom
Proizvodi koji kratko
vrijeme ostaju na koi
Najvea doputena
koncentracija (%)
0,15 %
Napomena
0,2 %
0,2 %
1,0 %
0,1 %
Samo za sapune i
preparate za brijanje
Samo za sapune i
6.
7.
8.
9.
Esteri askorbinske kiseline

(askorbil-palmitat, stearat i
oleat)
Natrij-fosfonat
Tetranatrij-l-hidroksietan-1,1difosfonat
Vodeno staklo
(natrij-silikat)
d,l-Tokoferol

dodir sa sluznicom
0,2 %

1,0 %
Samo za sapune i

dodir sa sluznicom
2,0 %
Samo za sapune i
0,1%
Izvor : ajkovac, 2000:125.
MIKROBIOLOKA KONTAMINACIJA
Kozmetiki proizvodi predstavljaju idealno mjesto za razvoj mikroorganizama. Sadre vodu i
ulja, ali i sastojke kao to su peptidi, vitamini, minerali, biljni ekstrakti i ugljikohidrati. Kada se
navedeni sastojci otapaju u vodi koja je neizostavni sastojak kozmetikih proizvoda dobijemo
medij koji je pogodan za razvoj mikroorganizama. Kao to sam prethodno navela najvea
opasnost su bakterije, gljivice i plijesni.
Slika 2. Kontaminacija kreme
Izvor : Roden, 2010.
Osim vode i hranjivih sastojaka za rast mikroorganizama vani su dostupnost kiseonika,

optimalna temperatura i pH vrijednost. Kada govorimo o optimalnoj pH vrijednosti za razvoj
bakterija ona iznosi oko pH 7,0. Plijesni rastu u okviru pH 5-6. Mnogi mikroorganizmi rastu i
izvan optimalnih pH vrijednosti zbog vee tolerancije, ali je u tom sluaju rast znatno usporen.
Dostupnost kiseonika ne mora biti presudna za razvoj mikroorganizama, jer postoje oni koji rastu
i uz prisutnost kiseonika i bez kiseonika. Ti mikroorganizmi se nazivaju fakultativni. Iskljuenje
kisika ne moe sprijeiti rast mikroorganizama. Temperatura je takoer vaan faktor za rast i
razvoj mikroorganizama. Optimalna temperatura za veinu patogenih bakterija je 37 0C.
Bakterije se prema temperaturi koja im odgovara za rast i razvoj dijele na :
psihrofilne bakterije (najbolje rastu na 15 do 20 0C, mogu rasti na 0 do 5 0C),

mezofilne bakterije (najbolje rastu na 25 do 40 0C, a ne rastu preko 45 0C ili ispod 5 0C),
Termofilne (najbolje rastu na 55 0C, neke rastu i na 80 0C i vie).
Gljivice rastu na 15-25 0C, ali mogu rasti i na 37 0C ukoliko je rije o ljudskim patogenima
(Baird, Denyer, 2007).
Ukoliko se ispune uslovi za rast i razvoj mikroorganizama u proizvodu dolazi do kontaminacije,
kvarenja i propadanja proizvoda. Najei znakovi kvarenja proizvoda su :
gubitak ili promjena boje i mirisa,

promjena pH,
raspad emulzije (odvajanje faza),
6
gubitak viskoznosti,
Kontaminacija proizvoda moe biti :
primarna,
sekundarna.
Primarna kontaminacija moe nastati prilikom proizvodnje, a sekundarna prilikom koritenja

proizvoda.
Prilikom izrade kozmetikih proizvoda ne zahtjeva se sterilna izrada, ali proizvodi moraju biti na
adekvatan nain zatieni od djelovanja mikroorganizama. Proizvod se ne moe zatititi samo
dodatkom konzervansa, to je sloen proces koji ovisi od niza faktora. Uspjeno ouvanje ovisi od
hemijskih i fizikalnih osobina, sastojaka, proizvodnog procesa, pakovanja, materijala i u velikom
broju sluajeva, osoblja. Primarna kontaminacija se moe sprijeiti pridravanjem standarda
dobre proizvoake prakse (GMP).
Studije provedene na proizvodima za osobnu njegu tijekom 1960. i 1970. pokazale su da je 24%
neotvorenih proizvoda kontaminirano (Roden, 2010).
Spore bakterja je teko unititi. Procesi koji se odvijaju na visokim temperaturama eliminisat e
veinu mikroorganizama, ali to nije garancija za mikrobioloki ispravan proizvod. Izbor sirovina
je vaan faktor, a najrizinije sirovine su dijelovi korjena, listova ili blato. Voda koja se koristi u
toku proizvodnje moe biti kontaminirana. Prilikom izbora tipa emulzije u obzir treba uzeti da su
za razvoj mikroorganizama pogodnije emulzije tipa U/V. Kada se razmnoe u emulzijama
dovode do naruavanja fizike i hemijske stabilnosti. Sve uslove treba prilagoditi kako bi se
odrala stabilnost proizvoda, ali i konzervansa.
Mikrobioloko upravljanje kvalitetom (MQM) ukljuuje :
sirovinu,
formulaciju,
konzerviranje,
higijenu proizvodnje,
sanitarni dizajn (Siegert, 2005)
Osoblje moe imati kljunu ulogu irenju kontaminacije. Tokom proizvodnog procesa moe doi
do prenosa kontaminacije od zaposlenika do maina i proizvoda. Kako bi se to sprijeilo
potrebno se pridravati mnogih propisa. Nakon pauze i izlaska iz postrojenja potrebno je prati
7
ruke. Ukoliko neko od osoblja ima rane ili posjekotine potrebno je da su adekvatno tertirane i da
se nose rukavice. Rukavice bi trebale biti neizostavn dio opreme svih uposlenika. Kosa i odjea
su esto izvor kontaminacije tako da je preporuljivo da uposlenici imaju posebnu opremu koja
e se nositi tokom proizvodnje.
Siegert (2005) je predstavio plan kako odrati higijenu i utvrditi kritike take za razvoj
kontaminacije. Najvanije upute su :
rukovati pravilno vodom koja se koristi u proizvodnji,

dodatak biocida kao prve sirovine u proces, ali samo u sluaju da se biocid nee
inaktivirati,
zatititi otopine djelovanjem biocida,
sprijeiti kondenzaciju,
uvati materijal i pribor istim i suhim,
uvati fabrike urednim i istim.
.Kao to moemo vidjeti postoji niz pravila i preporuka kako bi se sprijeila primarna
kontaminacija. Meutim, veliki problem predstavlja sekundarna kontaminacija prilikom
koritenja proizvoda. Kozmetike proizvode najee uvamo na mjestima koji su idealni za rast
i razvoj mikroorganizama (topla i vlana mjesta), a esto ih ostavimo i otvorene. Svi navedeni
razlozi ukazuju na to da su konzervansi potrebni u kozmetikim proizvodima kako bi se
sprijeila kontaminacija, ali i ozbiljni zdravstveni problemi koji nastaju primjenom
kontaminirane kozmetike.
Tabela 2. Vrste i postotak mikroorganizama koji kontaminiraju kozmetiku nakon upotrebe

Mikroorganizmi
Citrobacter freundii
Enterobacter spp.a
Klebsiella spp. b
Pseudomonas spp. c
Serratia spp. d
Gram-negativni rod. (nonfermentativne bakterije)
Gram-negativni rod.
(fermentativne bakterije)
Bacillus spp.
Staphhylococcus epidermidis
Propionibacterium sp.
Izolirani iz ampona
18
37
9
9
18
0
Izolirani iz losiona za kou

0
9
9
21
4
4
0
0
0
4
4
4
8
Sarcina sp.
Gljivice i plijesni
0
0
4
29
- E. aerogenes, E. agglomerans, E. cloacae.

K. Pneumoniae i K. oxytoca.
- P. putida, P. fluorescens, P. paucimobilis, P. aeruginosa i P. maltophilia.
d
S. liquefaciens, S. odorifera i S. rubidaea.
b
c
Izvor : Autor na osnovu podataka preuzetih od Brannan i Dille, 1990.
Kada govorimo o mikroorganizmima koji su kontaminatori trebamo znati da se oni dijele na

prave (akutne) patogene i oportunistike patogene. Kontaminacija je mnogo zastuplljenija od
strane oportunistikih patogena. Navedeni mikroorganizmi postaju patogeni ukoliko im se ukau
povoljni uslovi za rast i razmnoavanje.
Tabela 3. Mikroorganizmi izolirani iz 6008 proizvoda prilikom istraivanja od 1959. do 1978.

Mikroorganizmi
Broj izloranih
Pseudomonas aeruginosa
46
Escherichia coli
Staphylococcus aureus
Druge vrste Pseudomonasa
36
Enterobacter spp.
Klebsiella spp.
Proteus spp.
Izvor : Bloomfield, 2007.
Period nakon otvaranja

PAO (Period After Opening) predstavlja period nakon otvaranja tokom kojeg se kozmetiki
proizvod moe koristiti, a da nije tetan za potroae. Obavezno oznaavanje je doneseno
DIREKTIVOM 2003/15/EZ EUROPSKOGA PARLAMENTA I VIJEA od 27. Februara 2003.
o izmjenama i dopunama Direktive Vijea 76/768/EEZ o usklaivanju zakonodavstava drava
lanica o kozmetikim proizvodima.
Slika 3. Simbol PAO
Izvor : Anon., 2005.
Na primarnoj i sekundarnoj ambalai nalazi se simbol otvorene kutije,a period se oznaava

brojem mjeseci i/ili godina, koji su navedeni izvan ili unutar simbola kao to je prikazano na
slici. Znak mora biti neizbrisiv i vidljiv, a veliina i boja nisu definirani.
Simbol je usvojen od strane Europske komisije u suradnji sa dravama lanicama i kozmetikom
industrijom. Zahtjev oznaavanja obuhvata kozmetike proizvode koji se plasiraju na europsko
trite od 11.03.2005. i nadalje (Anon.,2005).
Prema Siegert (2011) na PAO moe utjecati :
stabilnost konzervansa,
vrsta pakovanja,
navike potroaa i
uvjeti uvanja nakon otvaranja.
PAO mora biti naznaen na proizvodima koji ima rok trajanju dui od 30 mjeseci ili vie, a ne
mora biti naznaen u slijedeim kategorijama : proizvodi koji se upotrebljavaju samo jednom,
proizvodi koji nemaju rizik od kontaminacije i proizvodi koji se ne otvaraju, odnosno pakovani u
hermetiku amabalu.
Istraivanja
Campana, Scesa, Patrone, Vittoria i Baffone (2006) su proveli istraivanje sa ciljem procjene
mogue mikrobioloke kontaminacije nekoliko kozmetikih proizvoda u tri razliita stanja,
odnosno upotrebe (netaknut, u upotrebi i proizvod koji je gotovo istroen). Takoer, istraivali su
djelotvornost zatite najee koritenih sistema za konzerviranje. U ispitivanju su koristili tri
mikrobioloka testa optereenja (challenge tests).
Prilikom provoenja ispitivanja koristili su 91 komercijalno dostupan proizvod (23 u/v emulzije,
47 proizvoda koji stvaraju pjenu(stavit fus notu objasnit), 21 vodena pasta). Istraivai su
10
prikupili proizvode u tri drave, a koristili su neotvoreni proizvod, proizvod koji je koriten 14
dana i proizvod nakon primjene od 30 dana. Mikroorganizmi koje su ispitivali su : Escherichia
coli, P. aeruginosa, Salmonella spp., S. aureus i enterobacteria.
U istraivanju su sudjelovali studenti koji su nasumino odabrani. Dali su im alikvotni dio
kezmetikog proizvoda (1ml tekueg proizvoda ili 1g paste). Prikupljaju se u sterilne epruvete.
Svaki od potroaa je dao kozmetiki opis. Mikrobioloke analize kao to su brojanje ukupnog
broja bakterija i izolacija i identifikacija bakterija izvodili su se na prikupljeni kozmetikim
alikvotama.
Postupci u toku mikrobioloke analize
Prikupljene uzorke kozmetikih proizvoda autori istraivanja su analizirali kako bi se odredio
ukupan broj bakterija. Svaki od uzoraka su serijski razrijedili (od 10 -1 do 10-4 staninih mililitara1
) u fizioloki pufer i homogenizirali. Uzgoj su proveli na tripton soja agaru i inkubirali na 37 0C.
Ploe su posmatrali nakon 24h i 5 dana, odredili su broj jedinica koje stvaraju kolonije (CFU ml 1
). Svaki test su izveli duplo.
Kako bi odredili prisutnost patolokih mikroorganizama , 1 ml svakog 10 -1 razrijeenog uzorka

se inkorporira u slani agar sa manitolom, agar MacConkey i cetrimide agar. Na taj nain se
omoguava rast Staphylococcus spp., enterobacteria and Pseudomonas spp. Uzorke su inkubirali
na 370C kroz 24h, a izolate su identificirali standardnim biohemijskim testovima.
Testovi koji su koriteni prilikom ispitivanja uinkovitosti su CTFA test, brzi test optereenja
(RCT), FUI test. Izveli su testove na dva kozmetika proizvoda (krema za tijelo i pjena za
kupanje). Navedeni kozmetiki proizvodi su odabrani izmeu ostalih testnih proizvoda, a sade
istu
kombinaciju
konzervansa
(fenoksietanol,
metilparaben,
etilparaben,
butilparaben,
propilparaben i izobutilparaben). Razlikuju se samo po prisutnosti imidazolidinil uree u kremi za

tijelo.
Prema rezultatima koje su Campana, et al. (2006) predstavili kontaminacija nije zabiljeena u u/v
emulzijama i vodenim pastama, a 47 proizvoda koji stvaraju pjenu pokazali su kontaminaciju od
ega kupke (3/22), amponi (1/15) i tekui sapuni (1/10). Rezultati pokazuju ukupan broj u
rasponu izmeu 1x102 i 3x104 CFU ml-1. U svim sluajevima oneienje je pronaeno u
proizvodima koji su pred kraj primjene, a samo jedan sluaj u toku primjene. Vrste koju su
izolinane su Staphylococcus warneri (dva sluaja), S. epidermidis (dva sluaja) i P. putida (jedan
sluaj).
11
Netaknuti proizvodi nisu pokazali kontaminaciju bakterijama, a u proizvodima koji su se koristili

dolo je do kontaminacije od strane Staphylococcus spp. I Pseudomonas spp. Autori istraivanja
navode kako je mogui izvor kontaminacije ruke korisnika proizvoda, jer esto dolaze u kontakt
sa proizvodom neovisno da li poslije ili prije pranja. Obnavljanje potencijalnih patogenih vrsta u
ispitanim proizvodima koji proizvode pjenu sugerira da sistem koristenih konzervansa nije
uinkovit. Meutim, autori navode da se sistemi konzerviranja koriteni u ovih proizvoda i u
emulzijama su isti tako da je mogua kontaminacija nastala uslijed razliitih formilacija. Do ovih
navoda su dosli nakon saznanja da bi formulacije mogle uticati na inaktivaciju sistema
konzerviranja. Emulzije takoer sadre i neke tvari (npr. Povrinski aktivne tvari ) koje mogu
doprinijeti kroz sinergizam do boljeg ouvanja proizvoda. to se tie drugog djela istraivanja,
sistem konzervansa dva testirana kozmetika preparata, kombinacija metilparaben i
propilparaben pokazali su najduu antimikrobnu djelotvornost. Na taj nain su zadovoljili
kriterije CTFA i FUI. Kada je koriten RCT, krema za tijelo nije zadovoljila kriterije ove
procedure zbog rezistencije P. aeruginosa (Campana, et al. 2006) .
Campana, et al. (2006) smatraju da veina testiranih kozmetikih preparata ne predstavljaju rizk
po potroae u toku primjene proizvoda. Takoer navode da zbog obnavljanja patogenih vrsta u
nekim proizvodima ne treba se oslanjati samo na ispitivanja antimikrobne uinkovitosti u
netaknutim proizvodima, ve treba vriti i procjene uinkovitosti tokom primjene proizvoda.
Najei kontaminatori
Mikroorganizmi koji najee kontaminiraju kozmetike proizvode su : Staphylococcus aureus,
Pseudomonas aeruginosa, Escherichia coli, Staphylococcus episermidis, Candida albicans i
Aspergillus niger.
Staphylococcus aureus i Staphylococcus epidermidis

Ove vrste bakterija pripadaju rodu Staphylococcus. Bakterije su gram-pozitivni koki.
Staphylococus aureus je relativno otporna bakterija koja uzrokuje infekcije na koi. U teim
oblicima uzrokuje sepsu, upalu plua, meningitis. Europska farmakopeja propisuje odsustvo S.
aureus u svim pripravcima koji dolaze u dui kontakt sa koom i sluznicom (koa, desni, nos,
uho, usna upljina, vaginalna primjena, transdermalni flasteri) te proizvodima koji sadre
sirovine prirodnog porijekla. Staphylococcus epidermidis izaziva infekcije kod osoba sa
smanjenim imunitetom. Bakterije roda Staphylococcus stvaraju ispupene, okrugle, glatke
kolonije ravnih krajeva. Kolonije vste S. aureus su ute boje.
12
Ova vrsta bakterije pripada rodu Pseudomonas. Bakterija je gram-negativni bacil. Vrlo je otporna
vrsta. Uzrokuje infekcije koje se nazivaju pseudomonijaze. Infekcije najee obuhvataju
urinarni, respiratorni i gastrointestinalni trakt. Takoe izaziva dermatitis, infekcije rana i
opekotina. Europska farmakopeja propisuje odsustvo P. Aeruginosa u svim pripravcima koji
dolaze u dui kontakt sa koom i sluznicom (koa, desni, nos, uho, usna upljina, vaginalna
primjena, transdermalni flasteri, inhalatori). Najee stvara spljotene kolonije nazubljenih
krajeva, sivo-zelenog metalnog sjaja, hrapave ili glatke povrine, glatke kolonije s otrim
krajevima.
Prema podacima iz 1970. godine zabiljeeno je nekolko sluajeva sljepoe zbog kontaminacije
maskara Pseudomonasom.
U Europskoj uniji provedena su ispitivanja od 2005. do 2008. na 173 kozmetika proizvoda koji
s povueni iz upotrebe. U 24 kozmetika proizvoda utvrena je kontaminacija sa Pseudomonas
aeruginosa (Roden, 2010).
Slika 4. Infekcija izazvana bakterijom Pseudomonas aeruginosa
Izvor : http://dermaproblems.com
Escherichia coli
Ova vrsta bakterije pripada rodu Escherichia. Nalazi se u organizmu ljudi i ivotinja kao sasatvni
dio normalne mikroflore. Prilagoava se temeperaturi od +8 0C do +45 0C.Bakterija je gramnegativni bacil. Izaziva razliite komplikacije i infekcije koje obuhvataju probavni i urogenitalni
sistem.
Slika 5. Kolonije E. coli
13
Izvor : http://www.inpharma.hr/index.php/news/81/20/Escherichia-coli
Aspergillus niger
Predstavlja plijesan koja pripada rodu Aspergillus. Stvara razliite vrste mikotoksina. Odgovoran
za veinu razliitih infekcija. Veliki je problem ukoliko kontaminira kozmetiki proizvod.
Najei put ulaska u organizam jeste putem bronhijalnog sistema, ali mogu ui i putem oteene
koe i sluznice.
Slika 6. Rast A. niger
Izvor : http://en.wikipedia.org/wiki/Agar_plate#mediaviewer/File:Aniger_pda.jpg
Candida albicans
Predstavlja gljivicu koja pripada rodu Candida. Pogoduju joj vlana mjesta tako da su
kozmetiki proizvodi idealni za razvoj kolonija. Najei je uzronik gljivinih infekcija u
ljudskom organizmu. Gotovo 70% svih infekcija kod ljudi koje su izazvane rodom Candida
uzrok je C. albicans. Moe se iriti i uzrokovati sekundarne infekcije plua, bubrega, genitalnih i
drugih organa.
Slika 7. Infekcija izazvana gljivicom Candida albicans
14
Izvor : http://medicalpicturesinfo.com/candida-albicans/
Izbor konzervansa
Jedan od najvanijih zadataka prilikom odabrira konzervansa jeste uspostaviti balans tete i
koristi. To znai odabrati konzervans koji e pruiti zatitu proizvodu od kontaminacije, ali ne
smije djelovati tetno na zdaravlje potroaa. Kada tome dodamo i izbjegavanje faktora koji
djeluju nepovoljno na aktivnost konzervansa dolazimo do zakljuka da je proces odabira jako
zahtjevan.
Faktori koji utiu na aktivnost konzervansa

Postoje mnogi faktori koju utiu na aktivnost konzervansa. Oni ukljuuju :
koeficijent raspodjele lipid-voda,

pH vrijednost supstrata kojem se dodaju,
prisutnost drugih pomonih tvari,
uslovi skladitenja (temperatura),
pribor koji se koristi pri izradi i
ambalaa.
Konzervansi su bolje topivi u nepolarnim nego u polarnim otapalima. Topivost u vodi je

preduvjet da konzervans dospio do elijske membrane mikroorganizma, a topivost u lipidima da
dospije u eliju. Iz navedenog razloga je koeficijent raspodjele lipid-voda od velike vanosti za
aktivnost konzervansa. Antimikrobno djelovanje konzervansa je pod snanim utjecajem pH
supstrata, ali i okolia. Vrijednost Ph se moe prilagoditi aktivnosti konzervansa, ali u obzir treba
uzeti da pojedine vrijednosti izuzetno odgovaraju razvoju mikroorganizama.
15
Tabela 4. Optimalan pH za pojedine konzervanse

Konzervans
Benzojeva kiselina (+ soli)
Benzil alkohol
Bronopol
Hlorbutanol
Etanol
Parabeni
Fenoksietanol
Propionska kiselina
Sorbinska kiselina
Tiomersal
Optimalni pH raspon
Kiselo; 2-5
Kiselo; < 5
Slabo kiselo; 5-7
Kiselo; 4
Kiselo
iroki spektar ; 3-9.5
iroki spektar
Kiselo
Kiselo; <6.5
Neutralno; 7-8
Ako je topivost konzervansa u vodi zadovoljavajua mora se ipak raunati sa gubitcima zbog
fizikih i hemijskih reakcija sa drugim pomonim tvarima. Mnoge anorganske i organske
pomone tvari adsorbiraju na svoju povrinu mnoge konzervanse (Senjkovi, 1994).
Derivati celuloze mogu inaktivirati antibakterijsku aktivnost metilparabena i fenoksietanola. Za
proteine je poznato da inaktiviraju antimikrobno djelovanje benzojeve kiseline, formaldehida,
parabena. Benzojeva kiselina moe izgubiti antimikrobnu aktivnost u formulacijama koje sadre
proteine i glicerol. Anionski surfaktanti su sposobni da ogranie antimikrobnu aktivnost
dihlorobenzil alkohola i parabena. Neionski surfaktanti, polisorbat 80 moe ometati
antimikrobnu aktivnost parabena .
Mnoge tvari poveavaju topivost konzervansa u vodi. Jedna od tih tvari je i propilenglikol koji
poveava topivost metilparabena u vodi. Propilenglikol i sam djeluje kao konzervans pa se moe
rei da djeluje sinergistiki sa metilparabenom. Sinergistiki sa konzervansima djeluju
reduktivna sredstva, mirisi, eterina ulja (Senjkovi, 1994).
Temperatura tokom izrade pripravka moe imati veliki uticaj na stabilnost konzervansa u
formulaciji. Fizka stabilnost konzervansa moe biti oteena visokim temperaturama. Od velike
je vanosti znati temperaturnu toleranciju konzervansa kako bi se prevenirao mogui negativni
uinak. Aktivnost konzervansa se uglavnom poveava sa rastom temperature.
Tabela 5. Primjeri temperaturne tolerancije za pojedine konzervanse
Konzervans
Benzojeva kiselina
Bronopol
Dehidrooctena kiselina
Hlorfenezin
Fenoksietanol
DMDM Hidantion
Tolerantna temperatura
< 50 0C
< 50 0C
i do 120 0F
< 80 0C
< 85 0C
< 60 0C
16
Pakovanje u kojem emo zadrati proizvod nakon izrade i plasirati ga na trite je takoer vaan
faktor prilikom odabira konzervansa. Izbor materijala je vaan kako bi se sprijeio gubitak
efikasnosti konzervansa zbog adsorpcije na pakovni materijal. Rijetki su sluajevi adsorpcije na
pribor prilikom izrade. Hemijski sastav pakovnog materijala moe imati uticaj na konzervans,
naprimjer konzervans moe izgubiti efikasnost prilikom inkompatibilnosti sa hemijskim
sastojcima pakovanja.
Slika . Kontaminacija gljivicama.
Izvor : Roden, 2010.
Neki od primjera inkompatibilnosti konzervansa:
bronopol je inkompatibilan sa eljezom i aluminijskim metalima;

sorbinska kiselina je nestabilana u smeim staklenim bocama, pvc kontajnerima;
parabeni mogu biti adsorbovani na gumene zatvarae, najlon i pvc.
Jo jedan razlog zbog kojeg treba paziti na izbor ambalae jeste to se kod nekih poveava ansa
od kontaminacije tokom upotrebe.
Mikrobiloka aktivnost konzervansa
Mali je broj konzervansa koji imaju iroku antimikrobnu aktivnost protiv bakterija, gljivica i
plijesni. esti su sluajevi da je konzervans aktivan protiv gram-pozitivnih, ali ne i gramnegativnih bakterija i obrnuto. To je jedan od razloga zbog ega se koriste kombinacije razliitih
konzervansa u kozmetikim proizvodima.
Tabela 6. Mikrobioloka aktivnost konzervansa koji se upotrebljavaju u veini kozmetikih

proizvoda
17
Parabeni
Aktivni protiv gljivica i gram-pozitivnih bakterija. Imaju slabiju aktivnost protiv gram-negativnih bakterija.
Bronopol
Benzil-alkohol
irok spektar aktivnosti protiv bakterija i gljivica.

Ima jau aktivnost protiv gram-pozitivnih bakterija, a malo slabiju protiv gram-negativnih bakterija i gljivica.
Imidazolidinil urea
Aktivan protiv bakterija, ali nema aktivnosti protiv gljivica.
Formaldehid
Benzalkonij hlorid
irok spektar aktivnosti protiv bakterija i gljivica.

Aktivan protiv gram-pozitivnih, gram-negativnih bakterija i nekih gljivica.
Benzojeva kiselina
Benzetonij hlorid
Fungicidna, a posjeduje i aktivnost protiv nekih bakterija.

Aktivan protiv gram-negativnih, gram-pozitivnih bakterija i nekih gljivica. Slaba djelotvornost protiv
Pseudomonsa.
Triklosan
Dobra aktivnost protiv gram-pozitivnih koki, ali slaba aktivnost protiv Pseudomonas aeruginosa.
Salicilna kiselina
Quaternium-15
Cink pirition
Vie je djelotvorna protiv gljivica.

Aktivan protiv bakterija, ali slab protiv gljivica.
Jaka aktivnost protiv gljivica, ali slaba aktivnost protiv Pseudomonas vrsta
Fenoksietanol
Aktivan protiv gram-negativnih bakterija, a slaba aktivnost protiv gljivica.
DMDM Hidantio
irok spektar aktivnosti protiv bakterija, gljivica i plijesni. Fungicidna aktivnost samo pri velikim
koncentracijama.
Fungicidna, ali ima i manju aktivnost protiv bakterija.
Dehidrooctena
kiselina
Hlorheksidin
Bakteriostatska aktivnost prilikom niih koncentracija, a baktericidna na viim koncnetracijama.
Hlorobutanol
Etanol
Dihlorobenzil alkohol
irok spektar aktivnosti, ali vie djelotvoran protiv bakterija.

Aktivan protiv vegetativnih bakterija.
Dobra aktivnost protiv gljivica, ali slabija protiv gljivica.
Idealan konzervans
Kako bi se prevladao iroki spektar mikroorganizama i u isto vrijeme ne bi djelovalo negativno
na kou i druge sastojke kozmetikog proizvoda jako je vano odabrati pravi i odgovarajui
konzervans. Idealni konzervans bi trebao imati slijedee osobine :
irok spektar djelovanja protiv gram-pozitivnih, gram-negativnih bakterija i gljivica,

uinkovit u irokom pH rasponu,
uinkovit tijekom predvienog roka trajanja,
da je bez mirisa i boje,
ne smije reagirati sa ostalim sastojcima formulacije,
ne smije reagirati sa pakovnim materijalom,
da djeluje brzo,
da je siguran za primjenu (netoksian i neiritirajui) i
lako dostupan i isplativ.
Kada pogledamo navedene zahtjeve moemo zakljuiti da ni jedan konzervans ne ispunjava sve
uslove. Zato se za svaki proizvod treba odabrati konzervans koji je po svojim osobinama
priblino idealan konzervans.
18
Istraivanja
Lalitha i Parasada Rao (2014) su predstavili rezultate istraivanja antimikrobne efikasnosti niih
koncentracija konzervansa. Takoer su ukazali na to da su kombinacije konzervansa mnogo vie
uinkovite protiv mikroorganizama.
U ovom istraivanju ispitivali su antimikrobnu efikasnost fenoksietanola, kalijevog sorbata,
sorbinske kiseline, metilparabena, propilparabena i natrijevog benzoata. Ispitana je Minimalna
inhibitorna koncentracija (MIC) konzervansa, pojedinano i u kombinacijama protiv
Micrococcus luteus, Staphylococcus epidermidis i Pseudomonas aeruginosa. U svom ispitivanju
navedeni autori su koristili niz test izazova kako bi utvrdili efikasnost konzervansa u
kozmetikim proizvodima .
Minimalnu inhibitornu koncentraciju su odredili za est konzervasa sa Pseudomonas aeruginosa,
Staphylococcus epidermidis i Micrococcus luteus. Minimalna inhibitorna koncentracija (MIC) je
najmanja koncentracija konzervansa koja sprjeava rast i razmnoavanje mikroorganizama.
Inkubaciju su izvrili na 25 2 C kroz 48h sa 0,1, 0,2, 0,3, 0,4, 0,5, 0,6, 0,7, 0,8, 0,9 i 1%
fenoksietanola, kalijevog sorbata, sorbinske kiseline, metilparabena, propilparabena i natrijevog
benzoata.
U istraivanju su koristili kremu sa metilparabenom i propilparabenom koju su kupili u lokalnom
marketu. Polisorbat 80 (Tween 80) je dodat u kremu kako bi se neutralizovao efekat
konzervansa. Kremu se inokulirali standardnom suspenzijom mikroorganizama koja odgovara
105-106 CFU. Nakon toga su dodali konzervanse u razliitim koncentracijama u inokulum i
inkubirali na 25C 14 dana. Rezultate su pratili i biljeili 0, 7 i 14 dan. Uzorci su inokulirani na
hranjivom agaru, inkubirani na 35 2 C kroz 18-24h i posmatrani na rast Pseudomonas
aeruginosa, Micrococcus luteus i Staphylococcus epidermidis. Kontrolni uzorak bez dodatih
konzervansa u kremu je inokuliran i ukljuen u svaki test.
Lalitha i Parasada Rao (2014) rezultate su predstavili u tabelama 1-3 i tabeli 4. U tabelama 1-3
predstavljen je rast Pseudomonas aeruginosa, Micrococcus luteus i Staphylococcus epidermidis u
uzorcima sa pojedinanim konzervansima. U tabeli 4 predstavljen je rast navedenih
mikroorganitama u uzorcima sa kombinacijama konzervansa.
U tabeli 1. predstavili su rezultate odgovora Pseudomonas aeruginosa prema razliitim

koncentracijama konzervansa 7 i 14 dan :
19
Tabela 7.
Dan-7
%
Dan-14
0,
2
+
0,
3
+
0,
4
+
0,
5
--
0,
6
--
0,
7
--
0,
8
--
0,
9
--
1,
0
--
0,
1
+
0,
2
+
0,
3
+
0,
4
+
0,
5
+
0,
6
+
0,
7
+
0,
8
+
0,
9
--
1,0
PE
0,
1
+
PS
--
--
--
--
--
--
SA
--
--
--
--
--
--
--
--
SB
--
--
--
--
--
--
--
M
P
PP
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
% - koncentracije konzervansa ; PE- fenokietanol, PS- kalijev sorbat, SA sorbinska kiselina, SB- natrijev benzoat, MP- metilparaben, PPpropilparaben ; + - rast nakon inkubacije, 7 i 14 dana ; (Lalitha i Parasada Rao,2014:1690)
U tabeli 2. predstavili su rezultate odgovora Micrococcus luteus prema razliitim

Tabela 8.
Micrococcus luteus
Dan-7
%
Dan-14
0,
2
+
0,
3
+
0,
4
+
0,
5
--
0,
6
--
0,
7
--
0,
8
--
0,
9
--
1,
0
--
0,
1
+
0,
2
+
0,
3
+
0,
4
+
0,
5
+
0,
6
+
0,
7
+
0,
8
--
0,
9
--
1,0
PE
0,
1
+
PS
--
--
--
--
--
--
--
--
--
SA
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
SB
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
M
P
PP
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
U tabeli 3. predstavili su rezultate odgovora Staphylococcus epidermidis prema razliitim

20
Tabela 9.
Staphylococcus epidermidis
Dan-7
%
0,1
0,2
PE
PS
Dan-14
0,4
0,5
0,6
0,
3
+
0,8
0,9
1,0
0,1
--
0,
7
--
--
SA
SB
MP
PP
0,3
0,4
0,5
0,
2
+
0,7
0,8
0,9
1,0
0,
6
+
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
--
U tabeli 4. predstavili su rezultate odgovora bakterija prema 0,1% kombinacijama konzervansa :

Tabela 10.
Kombinacij
e
konzervansa
PE+PS
PE+SA
Micrococcus luteus
D0
D0
D7
D7
D14
Staphylococcus epidermidis
D14
D0
D7
D14
+
+
+
--
+
--
+
+
+
--
+
--
+
+
+
--
+
--
PE+SB
--
--
--
--
PE+MP
PE+PP
+
+
---
---
+
+
---
---
+
+
---
---
PS+SA
--
--
--
--
--
--
PS+SB
PS+MP
+
+
+
--
+
--
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
---
PS+PP
--
--
--
--
--
--
SA+SB
SA+MP
SA+PP
+
+
+
----
----
+
+
+
----
----
+
+
+
----
----
SB+MP
SB+PP
+
+
---
---
+
+
+
--
---
+
+
---
---
MP+PP
--
--
--
--
--
--
SVIH 6
--
--
--
--
--
--
PE- fenokietanol, PS- kalijev sorbat, SA sorbinska kiselina, SB- natrijev benzoat, MP- metilparaben, PP-propilparaben ; D0- rast na dan 0, D7rast na dan 7, D14- rast na dan 14;
+- rast bakterija; (Lalitha i Parasada Rao,2014:1692)
21
Rezultati predstavljeni u tabelama 1-3 ukazuju na to da je rast na danu 0 uoen u svim uzorcima.
U tijeku dana 7. rast je uoen samo u uzorcima sa niskom koncentracijama, a inhibicija je
uoena na veim koncentracijama. Prilikom 14. dana rast mikroorganizama je obnovljen tako da
Lalitha i Parasada Rao (2014) ukazuju na to da pojedinani konzervansi nisu efikasni protiv
bakterija kroz due vrijeme.
Rezultati predstavljeni u tabeli 4. pokazuju da kombinacije konzervansa i na niim
koncentracijama smanjuju rast mikroorganizama. Najmanje uinkovita kombinacija konzervansa
protiv sva tri koritena mikroorganizma je fenoksietanol i kalijev sorbat. Takoer, kombinacija
kalijev sorbat i natrijev benzoat je bez uinka kod Pseudomonas aeruginosa i Micrococcus
luteus, a inhibicija je zabiljeena tek dan 14. u uzorku sa Staphylococcus epidermidis.
Kombinacije konzervansa mogu potencijalno imati sinergistike ili aditivne efekte protiv irokog
spektra mikroorganizama, prevenirati alergijski kontaktni dermatitis i smanjiti infekcije (Lalitha i
Parasada Rao,2014).
Izvor informacija prilikom odabira konzervansa

U svom radu o procjeni sigurnosti potroaa, Heid, Kanti, McNamee i Apel (2006) ukazuju na
izvore informacija o konzervansima.
esto se kontaktira proizvoa konzervansa kako bi se dobile informacije o njegovoj
djelotvornosti. Prilikom prikupljanja informacija o djelotvornosti potrebno je traiti i podatke o
toksikolokim ispitivanjima. Navedena ispitivanja je proizvoa duan izvriti i posjedovati
rezultate istih. Veina tih podataka je dostupna i besplatna pa se na taj nain smanjuju trokovi,
ali i vrijeme jer se ne trebaju ponavljati pretklinika i klinika ispitivanja. Testovi sigurnosti
variraju od proizvoaa do prizvoaa, ali bi trebali ukljuivati : akutna toksina ispitivanja,
testove iritacije oiju i koe, testove senzibilizacije koe i testove mutagenosti.
Drugi izvori informacija koje Heid i saradnici (2006) preporuavaju su : Ameriko udruenje za
kozmetiku indistriju (CTFA), Europsko udruenje za kozmetiku industriju (COLIPA) i
Recenzije kozmetikih satojaka (CIRs).
Izvjetaj od srane CIR-a obuhvata odreeni sastojak ili kombinacije sastojaka i ukljuuje
koncentracije koje se koriste u kozmetikim proizvodima uz kombinaciju podataka toksinosti i
sigurnosti. CIR slui kao jedan dobar izvor informacija o konzervansima i koncentracijama koje
se koriste u kozmetikim proizvodima
22
Regulacija konzervansa
Kako bi se konzervans mogao koristiti u kozmetikom preparatu potrebno je da se nalazi na listi
dozvoljenih konzervansa. Svaka regija ili zemlja ima nain na koji regulie primjenu
konzervansa. U Europi je na snazi EU regulativa 1223/2009 koja je stupila na snagu 11.07.2013.
Navedena regulativa zamijenjuje Direktivu 76/768/EC iz 1976. godine.
U okviru regulative 1223/2009 nalazi se PRILOG V koji predstavlja listu konzervansa koji su
doputeni za primjenu u kozmetikim proizvodima. Lista sadri 58. konzervansa, koncentracije u
okviru kojih je doputena primjena, preparate u kojim se koriste i vane napomene prilikom
koritenja.
U Japanu regulacija kozmetike industrije pripada okvirima Japanske vlade. Japanska vlada
regulie kozmetiku industriju preko Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi u skladu sa
zakonom o farmaceutskom poslovanju. Usvojena je lista zabranjenih sastojaka, ogranienih
sastojaka, lista doputenih UV filtera i lista doputenih konzervansa. Proizvoai i uvoznici
kozmetike morali su imati odobrenje i licencu izdatu od strane Ministarstva zdravstva, rada i
socijalne skrbi. Tijekom 2001. godine u Japanu su promijenili kozmetiku regulaciju kako bi se
eliminisala potreba za prethodna odobrenja kozmetikih sastojaka. Odobrenja su ipak potrebna
za UV filtere, boje i konzervanse.
U Sjedinjenim Amerikim Dravama regulacija kozmetikih preparata i njihovih sastojaka
pripada okvirima Agencije za hranu i lijekove (FDA). Nemaju listu dozvoljenih konzervansa iz
razloga to agencija ne odobrava konzervanse. Meutim FDA koristi listu zabranjenih
konzervansa. U SAD-u je 1976. osnovana Struna komisija za provjeru kozmetikih sastojaka.
Struna komisja provodi nezavisne analize i provjere sigurnosti kozmetikih proizvoda.
Rezultate objavljuju u Meunarodnom asopisu za toksikologiju.
U Australiji sastojci u kozmetici smatraju se industrijskim hemikalijama i kao takvi su regulisani
Nacionalnim programom za procjenu i obavjetavanje o industrijskim hemikalijama (NICNAS).
EU regulativa koritena je kao temelj za regulacije kozmetike u Kini (Higijenski standard za
kozmetiku), Savezu drava Jugoistone Azije (ASEAN kozmetika direktiva), Koreji
(Kozmetiki zakon 6025) i Novom Zelandu (Grupa kozmetikih standarda), (Roden 2010:196).
23
PRILOG V
Redni
broj
1.
Ime
INCI
EU ime
Benzojeva kiselina i
njena natrijeva sol
Benzoic acid and its

sodium salt
Najvea
Druga
doputena
ogranienja i
koncentracija u
zahtjevi
proizvodu
Proizvodi koji se
ispiru,osim
proizvoda za
oralnu njegu :
2,5% (izraeno
kao kiselina)
Obavezna
upozorenja na
ambalai
Proizvodi za
oralnu njegu :
1,7% (izraeno
kao kiselina)
Proizvodi koji
ostaju na koi ili
kosi : 0,5%
(izraeno kao
kiselina)
1a.
Ostale soli benzojeve

kiseline i esteri
benzojeve kiseline
24
Benzoic acid
2.
Salts of benzoic acid

other than that listed
under reference number
1 and esters of benzoic
acid
Propionska kiselina i
soli
Propionic Acid
3.
0,5% (izraeno
kao kiselina)
2,0% (izraeno
kao kiselina)
Propionic acid and its

salts
Salicilna kiselina i soli
Salicylic Acid
0,5% (izraeno
kao kiselina)
Salicylic acid and its

salts 1
4.
Ne smije se
koristitu u
proizvodima za
djecu ispod
3.godine
starosti,osim za
ampone
Ne koristit za
djecu ispod 3
godine starosti2
Sorbinska kiselina i soli

Sorbic Acid
0,6% (izraeno
kao kiselina)
Sorbic acid (hexa-2,4dienoic acid) and its salts

5.
Formaldehid i
paraformaldehid
Proizvodi za
oralnu higijenu :
0,1%
Formaldehyde
Formaldehyde and
paraformaldehyde3
Osim za
proizvode za
oralnu higijenu :
0,2%
Zabranjen za
aerosole
1 Za druge upotrebe,osim kao konzervans, pogledati Prilog III, broj 98.

2 Iskljuivo za proizvode koji se mogu koristiti za djecu do 3 godine starosti i koji
ostaju u duem dodiru sa koom.
25
Izraen kao
slobodni
formaldehid
6.
7.
Premjeteno ili obrisano

o-fenilfenol i soli
o-Phenylphenol
0,2% (izraeno
kao fenol)
Biphenyl-2-ol(ophenylphenol) and its

salts
8.
Cinkov pirition
Proizvodi za
kosu: 1,0%
Zinc pyrithione
Pyrithione zinc
9.
10.
11.
Ostali
proizvodi : 0,5%
Samo za
proizvode koji se
ispiru.
Zabranjen u
proizvodima za
usnu upljinu
Anorganski sulfiti i
hidrogensulfiti
Inorganic sulphites and
hydrogen- sulphites5
Premjeteno ili obrsano
Hlorbutanol
0,2% (izraeno
kao slobodni
SO2)
0,5%
Zabranjen za
aerosole
Sadri
hlorbutanol
Chlorobutanol
12.
13.
4-hidroksibenzojeva
kiselina, soli i esteri
0,4% (izraeno
4-Hydroxybenzoic Acid kao kiselina) za
4-Hydroxybenzoic acid jedan ester
its salts and esters
0,8% (izraeno
kao kiselina) za
smjesu estera
Dehidrooctena kiselina i

26
soli
Dehydroacetic Acid
14.
3,3'-Dibromo-4,4'hexamethylenedioxydibenzamidine and its

salts (including
isethionate)
Tiomersal
Thimersal
Thiomersal
17.
0,5% (izraeno
kao kiselina)
Formic acid and its

sodium salt
Dibromoheksamidin i
soli ukljuujui isetionat
Dibromohexamidine
Isethionate
16.
0,6% (izraeno
kao kiselina)
3-Acetyl-6methylpyran-2,4 (3H)dione and its salts

Mravlja kiselina i
njezina natrijeva sol
Formic Acid and
Sodium Format
15.
Zabranjen za
aerosole
Fenilivine (II)
soli,ukljuujui borat
Phenylmercuric Borate
Phenylmercuric salts
(including borate)
0,1 %
0,007 %
(izraeno kao
Hg)
Ako se dodaju i
drugi doputeni
ivini spojevi ,
ukupna
koncentracija
Hg ne smije
prijei 0,007 %
0,007 %
(izraeno kao
Hg)
Ako se dodaju i
drugi doputeni
ivini spojevi ,
ukupna
koncentracija
Samo za
Sadri
proizvode za
tiomersal
minkanje
podruja oko
oiju i proizvode
za uklanjanje
minke sa
podruja oko
oiju
Sadri
Fenilivine (II)
spojeve
27
Hg ne smije
prijei 0,007 %
18.
Undecilenska kiselina i
soli
Undecylenic Acid
0,2% (izraeno
kao kiselina)
Undec-10-enoic acid
and its salts
19.
Heksetidin
Hexetidine
0,1%
20.
5- Pyrimidinamine, 1,3bis (2-ethylhexyl)

hexahydro-5- methyl5-bromo-5-nitro-1,3dioksan
5-Bromo-5-Nitro-1,3Dioxane
21.
5-Bromo-5-nitrodioxane
Bronopol
Samo za
proizvode koji
se ispiru
0,1%
Izbjegavati
stvaranje
nitrozamina
1,3-
2-Bromo-2Nitropropane-1,3-Diol
Izbjegavati
stvaranje
nitrozamina
0,1%
Bronopol
22.
Dihlorobenzil alkohol
Dichlorobenzyl Alcohol
0,15%
2,4-Dichlorobenzyl
alcohol
28
23.
Triklokarban
Kriteriji za istou:
3,3!,4,4!-
Triclocarban
0,2%
1-(4-Chlorophenyl)-3(3,4-dichlorophenyl)
urea6
24
Hlorkrezol
p-Chloro-m-Cresol
0,2%
tetrahloroazobenzen<1pp
m;
3,3!, 4,4!
-tetrahloroazoksibenzen
<1 pm
Zabranjen u proizvodima
koji dolaze u dodir sa
sluznicom
4-Chloro-m-Cresol
.
25.
Triklosan
Triclosan
26.
0,3%
5-Chloro-2- (2,4dichlorophenoxy)
phenol
Hloroksilenol
0,5%
27.
Chloroxylenol
Imidazolidinil urea
Imidazolidinyl Urea
28.
N,N-methylenebis[N[3- (hydroxymethyl)2,5-dioxoimidazolidin4-yl]urea]
Poliheksametilen
bigvanid hidrohlorid
Polyaminopropyl
biguanide
0,6%
0,3%
Poly(1hexametylenebiguanide
) hydrochloride

29
29.
Fenoksietanol
Phenoxyethanol
30.
1,0%
2-Phenoxyethanol
Metenamin
Methenamine
31.
0,15%
Hexamethylene
(methenamine)
Metenamin3hloroalilohlorid
tetramine
Quaternium-15
32.
0,2%
Methenamine3chloroallylochloride
Hlorofenoksiimidazolil
dimetil butanon
Climbazole
0,5%
1-(4-Chlorophenoxy)-1(imidazol-1-yl)- 3,3dimethylbutan- 2-one
33.
DMDM Hidantoin
DMDM Hydantoin
0,6%
34.
1,3-Bis(hydroxymethyl)5,5-dimethylimidazolidine2,4-dione
Benzil alkohol
1,0%
Benzyl alcohol
30
35.
Pirokton olamin
Proizvodi koji
se ispiru : 1,0%
Piroctone Olamine
1-Hydroxy-4-methyl6(2,4,4-trymethylpentyl)2pyridon and its
monoethanolamine salt
36.
Premjeteno ili obrisano
37.
Bromohlorofen
Bromochlorophene
Ostali
proizvodi: 0,5%
0,1%
2,2'-methylene-bis(6bromo-4- chlorophenol)
38.
39.
40.
p-Izopropil-m-krezol
Isopropyl Cresol
4-Isopropyl-m-cresol
Metilhloroizotiazolinon i
Metilizotiazolinon sa
magnezijevim hloridom i
magnezijevim nitratom
Methylchloroizothiazolinon
e and
Methylisothiazolinone and
Magnesi-um Chloride and
Magnesium Nitrate
Mixture of 5-Chloro-2methyl-isothiazol-3(2H)one and 2-methylisothiazol3(2H)-one with magnesium
chloride and magnesium
nitrate
Hlorofen
Chlorophene
2-Benzyl-4-chlorophenol
0,1%
0,0015%
(mjeavine 3:1
5-hloro-2-metilizotiazol-3(2H)on i 2metilizotiazol3(2H)-on)
0,2%
7 Za druge upotrebe,osim kao konzervans, pogledati Prilog III, ulaz broj 45.
31
41.
Hloroacetamid
Sadri
hloroacetamid
0,3%
42.
Chloroacetamide
2-Chloroacetamide
Hlorheksidin i
diglukonat,diacetat i
dihidrohlorid
Chlorhexidine and its
Digluconate, Diacetate
and Dihydrochloride
0,3% (izraeno
kao
hlorheksidin)
Chlorhexidine and its

digluconate, diacetate
and dihydrochloride
43.
Fenoksiizopropanol
Phenoxyisopropanol
44.
1,0%
Samo za
proizvode koji
se ispiru
1-Phenoxypropan-2-ol8
Alkil(C12-C22) trimetil
amonij bromid i
hlorid
0,1%
45.
Alkil(C12-C22)trimethyl
ammonium bromide
and chloride
Dimetil oksazolidin
Dimethyl Oxazolidine
46.
0,1%
pH gotovog
proizvoda ne
smije biti < 6
4,4-Dimethyl -1,3oxizalidine
Diazolidinil urea
Diazolidinyl Urea
0,5%
N-(Hydroxymethyl)-N(dihydroxymethyl1,3-dioxo-2,5imidazolidinyl-4)-N.-
32
47.
(hydroxymethyl) urea
Heksamidin i
soli(ukljuujui
Diizetionat i phidroksi
benzoat)
Hexamidine and its
Diisethionate and
Paraben
48.
0,1%
1,6-Di (4amidinophenoxy)-nhexane
(Hexamidine) and its salts
(inc. isethionate
and p-hydroxy-benzoate)
Glutaraldehid
0,1%
Zabranjen za
aerosole
Sadri
glutaraldehid9
Glutaraldehyde (Pentane1,5-dial)
49.
7-Etilbiciklooksazolidin
7Ethylbicyclooxazolidine
50.
0,3%
5-Ethyl-3,7-dioxa-1azabicyclo (3.3.0)
octane
Hlorfenezin
Zabranjeno za
proizvode za
oralnu higijenu i
proizvode koji
dolaze u dodir sa
sluznicom
Chlorphenesin
0,3%
51.
3-(p-Chlorophenoxy)propane-1,2-diol
(chlorphenesin)
Natrijev
hidroksimetilglicinat
Sodium
Hydroxymethylglycinate
0,5%
9 Samo ako je koncentracija u gotovom proizvodu >0,05%

33
52.
Sodium
hydroxymethylamino
acetate
(Sodium
hydroxymethylglycinate)
Srebreni hlorid naneen
na titan dioksidu
0,004%
(izraeno kao
AgCl)
Diethylhexyl Sodium
Sulfosuccinate (and)
Titanium Dioxide (and)
Silver Chloride
Silver chloride deposited
on Titanium
dioxide
53.
Benzetonij hlorid
Benzethonium Chloride
0,1%
Benzethonium chloride
54.
Benzalkonij hlorid,
bromid i saharinat
Benzalkonium
Chloride,Bromide and
Saccharinanate
55.
Benzalkonium chloride,
bromide and
saccharinate10
Benzilhemiformal
20%AgCl na
TiO2
Zabranjeno u
proiz. za
djecu ispod 3
godine u
proizvodima za
oralnu
higijenu i za
proizvode
koji se apliciraju
oko
usnica i oiju
a) proizvodi koji
se ispiru
b) proizvodi koji
ostaju
na koi, ali ne za
oralnu
higijenu
0,1%
(izraeno kao
benzalkonij
klorid)
Izbjegavati dodir s
oima
Jedino za
34
Benzylhemiformal
56.
Benzylhemiformal
3-Jodo -2-propinil-butilkarbamat
Jodopropynyl
Butylcarbamate
3-Iodo-2-propynyl
butylcarbamate
57.
0,15%
proizvode koji
se ispiru
Proizvodi koji se 1. Nije za

ispiru: 0,02 %
upotrebu u
proizvodima za
Proizvodi koji
oralnu
ostaju na koi ili higijenu i njegu
kosi:
usnica
0,01 %, osim
(a) ne smije se
kod deodoranata upotrebljavati
/antiperspiranata u proizvodima
: 0,0075 %
koje koriste
djeca ispod
3 godine
starosti, osim u
proizvodima za
kupanje
/ gelovima za
tuiranje i
amponima11
(b)- ne smije se
koristiti
u losionima i
kremama za
tijelo
- ne koristiti u
proizvodima
za djecu mlau
od
3 godine
(a)Ne koristiti kod

djece
ispod 3 godine
starosti12
(b) Ne koristiti kod
djece
ispod 3 godine
starosti 13
Metilizotiazolinon
Methylisothiazolinone
0,01%
2-Methyl-2H- isothiazol11 Iskljuivo za proizvode,osim proizvoda za kupanje/gelova za tuiranje i

ampona,koji se mogu koristiti za djecu ispod 3 godine starosti.
12 Iskljuivo za proizvode koji se mogu koristiti za djecu ispod 3 godine starosti.
13 Odnosi se na bilo koji proizvod koji se nanosi na veliku povrinu tijela.
35
58.
3-one
Etil lauroil arginat HCl
Ethyl-N-alphadodecanoyl-L- arginate
hydrochloride 14
0,4%
Ne smije se
koristiti u
proizvodima za
njegu usana,
proizvodima za
usta i sprejevima
Izvor : EU regulativa 1223/2009
Ispitivanje uinka (efikasnosti) konzervansa

Kozmetika direktiva zahtjeva provoenje testa optereenja (challenge test) kako bi se utvrdila
sigurnost i mikrobiloka stabilnost proizvoda, ali ovom direktivom nije tano propisano koji se
postupak koristi prilikom testa optereenja. Dugo godina koriste se testovi utvreni od strane EU
i US Farmakopeje,Kozmetike asocijacije drava Jugoistone Azije, in-house test protokola.
Nova metoda, prvo izdanje ISO 11930 je objavljeno 2012. godine pod naslovom Evaluacija
antimikrobne zatite kozmetikih proizvoda.
Metode koje se najee koriste u kozmetikoj industriji :
1. Metode Farmakopeje :
a) Ph. Eur. 7-5.1.3 Efikasnost antimikrobnog ouvanja ;
b) USP 35 poglavlje 51 Ispitivanje antimikrobne uinkovitosti ;
2. CTFA mikrobioloke smjernice :
a) CTFA M-3 Metoda za testiranje konzerviranja vodomjeljivih proizvoda za osobnu
njegu ;
b) CTFA M-4 Metoda za testiranje konzerviranja kozmetike koja se koristi u podruju
oiju ;
c) CTFA M-5 Metoda za testiranje neobraenih supstrata proizvoda za osobnu njegu ;
d) CTFA M-6 Metoda za testiranje atipinih proizvoda za osobnu njegu ;
e) CTFA M-7 Brza metoda za testiranje konzerviranja vodomjeivih proizvoda za
osobnu njegu;
3. Kozmetike asocijacije drava Jugoistone Azije, test uinkovitosti konzervansa za
kozmetike proizvode, dukument N0 ACM MAL 08;
4. In-house testni protokoli:
a) Schlke KoKo test Odreivanje efikasnosti sintetskih konzervansa u kozmetikim
proizvodima ;
b) Schlke FeuTuKo test Metod za odreivanje efikasnosti sintetskih konzervansa u
vlanim maramicama ;
36
5. ISO standard :
a) ISO 11930 Evaluacija antimikrobne zatite kozmetikog proizvoda (Siegert, 2013);
Tabela 11. Preporueni mikroorganizmi za razliite test metode
SCCS
ISO 11930
ASEAN
KoKo test
Pseudomonas
aeruginosa
Pseudomonas
aeruginosa
Pseudomonas
aeruginosa
Enterobacter
gergoviae
Staphylococcus
aureus
Staphylococcus
aureus
Staphylococcus
aureus
Escherichia coli
Candida albicans
Escherichia coli
Enterobacter
aerogenes
Klebsiella
pneumoniae
Specifine
bakterije za koje
je poznato do
dovode do
kvarenja
kozmetikih
proizvoda
Candida albicans
Candida albicans
Aspergillus
brasiliensis
Aspergillus niger
Pseudomonas
aeruginosa
Psudomonas
fluorescens
Pseudomonas
putida
Kocuria
rhizophila
Staphylococcus
aureus
Candida albicans
Aspergillus
brasiliensis
Pencillium
pinophilum
Za proizvode koji su topivi u vodi ili koji se mijeaju sa vodom najbolje metode za dokazivanje
antimikrobne zatite su : metode farmakopeje, KoKo test, CTFA M-3, CTFA M-4 i ASEAN
testovi. U usporedbi sa drugim metodama ISO 11930 je ukupni standard za procjenu
antimikrobne stabilizacije kozmetikih proizvoda. Test uinkovitosti konzervansa nije potreban
za kozmetike proizvode koji imaju nisku mogunost kontaminacije u skladu sa ISO 29621.
Testovi kao to su USP 35, ISO 11930, ASEAN, Ph. Eur 7 koriste samo patogene
mikroorganizme. CTFA preporua da se kozmetika koja se koristi u podruju oiju testira sa vie
vrsta. CTFA metode imaju najvee varijabilnosti i samo su koritenja razliitih
vrsta
mikroorganizma navedena (Siegert, 2013).

Kada je rije o provjeri stabilnosti proizvoda, Siegert(2005), preporuava mikrobioloki test
izazova KoKo test. U ovom testu mjeavine bakterija, gljivica i plijesni se inokuliraju est puta
37
(jednom sedmino) u testni materijal. Postupak se vri sa ciljem da testni materijal bude bez
mikroba tokom ovog perioda. Inokulum sadri patogene mikroorganizme koje najee uzrokuju
kvarenje proizvoda. Svi se kultiviraju odvojeno i izravno mijeaju kako bi se osigurao stalan
sastav. Uzorak se moe smatrati dobro konzerviranim, ako proe rok od est sedmica pod
navedenim uslovima bez rasta mikroorganizama. Samo Schlke KoKo test ima potpune
preporuke od strane SCCS.
Metode farmakopeje
Ph. Eur. 7-5.1.3 Efikasnost antimikrobnog ouvanja
U Europskoj Framakopeji u poglavlju Efikasnost antimikrobnog ouvanja detaljno je
objanjena metoda testiranja uinkovitosti antimikrobnog konzervansa. Prema farmakopeji
konzervirajua svojstva pripravka su odgovarajua ako je u uslovima ispitivanja dolo do
znaajnog pada ili ne poveanja u broju mikroorganizama u inokuliranom preparatu prilikom
propisanog vremenskog trajanja i temperature.
Mikroorganizmi koji se koriste u testu su :
Candida albicans
Asperigllus brasiliensis
Priprema testa zapoinje sa inokulacijom (nasaivanjem) na agar kazein soja za bakterije ili
sabouraud dekstrozni agar bez dodatka antibiotika za gljivice. Inkubirati bakterijske kulture na
30- 35C tijekom 18-24h, kulture C. albicans na 20-25C tijekom 48h i A. brasiliensis na 20-25C
tijekom jedne sedmice ili dobivene dobre sporulacije. Prema uputama za prikupljanje kultura
koristiti sterilne suspendirane tekuine koje sadre 9 g/L natrij hlorida R , za dispergiranje i
prenos povrinskog rasta u prikladnu posudu. Dodati dovoljno suspendirajue tekuine da se
smanji mikrobioloko brojanje na oko 108 mikroorganizama po mililitru. Za sakupljanje bakterija
i A. niger kultura koristiti sterilnu suspendirajuu tekuinu koja sadri 9 g/L natrijevog hlorida R.
Za prikupljanje kulture A. brasiliensis koristiti sterilnu suspendirajuu tekuinu koja sadri 9 g/L
natrijevog hlorida R i 0,5 g/L polisorbata 80, prilagoditi broj spora na oko 10 8 po mililitru
dodatkom iste otopine. Ukloniti odmah pogodan uzorak od svake suspenzije i odrediti broj
jedinica formiranih kolonija po mililitru pomou brojanja kolonija na ploama ili filtracijske
38
membrane. Ova vrijednost slui za odreivanje inokuluma i osnovica je za koritenje u testu.

Suspenzija se treba koristiti odmah.
Za brojanje odrivih mikroorganizama u inokuliranom proizvodu koristiti agar medium.
Inokulirane serije spremnika proizvoda se ispituju, svaki sa suspenzijom od jednog test
organizma da inokulum od 105 do 106 mikroorganizama po mililitru ili gramu pripravka.
Volumen suspenzije inokuluma ne prelazi 1% volumena proizvoda. Dobro promijeati kako bi se
osigurala homogenost. Odravanje inokuliranog proizvoda je na 20-25C zatieno od svijetlosti.
Uklanjanje odgovarajueg uzorka iz svakog spremnika, obino 1ml ili 1g, na nulti sat i po
adekvatnim intervalima prema vrsti proizvoda, odreivanje broja odrivih mikroorganizama
brojenjem na ploi ili membranskom filtracijom. Posebno se upozorava na moguu zaostalu
antimikrobu aktivnost proizvoda koja mora biti eliminirana. U ovom poglavlju dati su i kriteriji
za prihvatanje, a jedan od primjera je za preparate za uho, nos, inhalacije i kone pripravke.
Tabela 12. Kriterij prihvatanja
Bakterije
A
B
Gljivice
A
B
NI-bez poveanja ivih bakterija;
2 dana
2
-
Log reduction
7 dana
3
-
14 dana
3
2
1
28 dana
NI
NI
NI
NI
Kriterij A izraava preporua uinkovitost koja treba biti postignuta. U opravdanim sluajevima, gdje se kriteriji A
ne mogu postii, kriterij B mora biti postignut.
USP 35 poglavlje 51 Ispitivanje antimikrobne uinkovitosti

U farmakopeji Sjedinjenih drava pod poglavljem Ispitivanje antimikrobne uinkovitosti
objanjena je metoda USP za testiranje efikasnosti konzervansa. Mikroorganizmi koji se koriste
u testu :
Escherichia coli
Candida albicans
Aspergillus brasiliensis
39
Tijekom testa vri se inkubacija bakterija na 30-35 C kroz 18 do 24h. Inkubacija gljivica na
20-25C kroz 48h,a plijesni na 20-25C kroz jednu sedmicu. Za prikupljanje bakterija i gljivica
koristi se fizioloka otopina (0,9% NaCl), a zatim se razrijede suspendovane elije 1x10 8
CFU/ml. Plijesni se prikupljaju sterilnom fiziolokom otopinom koja sadri 0,05% polisorbata
80 uz prilagodjavanje brojanja spora na 1x108 CFU/ml. Broj formiranja jedinica kolonija po
mililitru odreuje iznos inokuluma koji se koristi u testu. Test se provodi tako da se 20 ml
uzorka proizvoda prenosi u sterilne, ograniene bakterioloke tube. Inokulacija test uzorka sa
suspenzijom vri se sa omjerom 0,01 ml inokulata u 20 ml test uzorka. Koncentracija
mikroorganizama u otopini prema uputama treba da bude izmeu 1x10 5 i 1x106 CFU/ml. Broj
odrivih mikroorganizama u suspenziji inokuluma odreuje se metodom brojanja kolonija na
ploama. Inokulirani spremnici se inkubiraju na 20-25C i ispituju nakon 7, 14, 21 i 28 dana
nakon inokulacije (Sutton, 2006).
Efikasan konzervirani sistem e smanjiti nivo odrivih bakterija na manje od 0.1% od poetne
koncentracije od dana 14. Kada se govori o gljivicama i plijesni nivo opadati ili ostati isti.
PARABENI
Parabeni su konzervansi koji se iroko koriste u ouvanju kozmetike, hrane i farmaceutskih
proizvoda. Prve primjene u kozmetici zabiljeene su 1930. godine. Koriste se u preko 22.000
kozmetikih proizvoda. U posljednjih nekoliko godina izazvali su veliku zanimaciju ire javnosti
u vezi sigurnosti njihove primjene, posebno u kozmetici.
Doputeni su za primjenu u kozmetikim proizvodima to dokazuje prisutnost u prilogu V,
regulative 1223/2009. Pod rednim brojem 12. nalaze se 4-hidroksibenzojeva kiselina, soli i
esteri. Kada se u formulaciji koristi jedan ester doputena maksimalna koncentracija je 0,4%, a
za smjesu estera doputena maksimalna koncentracija je 0,8%.
Parabeni se nalaze u hrani kao to su pekarski proizvodi, preraeno povre, masti i ulja, zaini,
ekstrakti kafe, voni sokovi,kiseli krastavci, bezalkoholna pia, smrznuti mlijeni proizvodi
(Soni, Carabin i Burdock, 2005, prema Daniel, 1986). Mnoge primjene parabena u prehrambenoj
industriji ukljuuju kolae, peciva, preljevi i punjenja (0,03-0,06 % u omjeru 3:1 metil i
propilparabeni), bezalkoholna pia (0,03-0,05% u omjeru 2:1 metil i propil parabeni), demovi i
elei (0,07% u omjeru metil i propilparabeni), masline i kiseli krastavci (0,15 kombinacije
parabena), sirupi (0,07%).
40
Neki od parabena se prirodno nalaze u biljkama kao to su paradajz, jagode, maline, mrkva,
groe, luk itd (Plavi.,2011). Jedan od primjera jeste metilparaben koji se nalazi u plodu
borovnice i djeluje kao antimikrobni agens.
Parabeni su se u farmaceutskim proizvodima poeli koristiti sredinom 1900. godina, a zatim
slijedi njihova iroka primjena. Formulacije u kojima se parabeni koriste kao konzervansi
najee ukljuuju epie, pilule, sirupe, otopine, anestetike, injekcijske otopine, razliite tablete,
preparati za kontracepciju. Propilparaben je jedan od najee koritenih parabena u
farmaceutskim preparatima (Soni, et al. 2005).
Metilparaben i etilparaben su najee koriteni parabeni, a takoer pored vode najee
koriteni sastojci u kozmetikim proizvodima (Bakhtiar, 2007).
Hemijska struktura
Parabeni su alkil esteri p-hidroksibenzojeve kiseline. Razlikuju se u esterskim skupinama koje
mogu biti : metil-, etil-, propil-, butil-, isopropil-, isobutil-.
Slika 9. Hemijska struktura parabena
R= alkil lanci metil (CH3) za metilparaben, etil (C2H5) za
etilparaben, propil (C3H7) za propilparaben, isopropil (C3H7) za
isopropilparaben, butil (C4H9) za butilparaben, isobutil (C4H9) za
isobutilparaben;
Izvor : http://en.wikipedia.org/wiki/File:Paraben-2D-skeletal.png
Svaki od estera ima razliitu topljivost i antimikrobnu efikasnost. Kako se duina alkilnog lanca
poveava topljivost u vodi se smanjuje, a topljivost u uljima poveava.
U istom obliku parabeni su openito mali bezbojni kristali ili kristalni prah gotovo bez okusa i
mirisa. Higroskopne su prirode i imaju visok ulje/voda koeficijent. Topljivi su u alkohilu, eteru,
glicerolu. Kada je rije o topivosti u vodi moemo rei da su slabo ili gotovo nikako topljivi u
vodi (CIR, 2008).
Parabeni se pripremaju esterifikacijom p-hidroksibenzojeve kiseline sa odgovarajuim
alkoholom uz prisustvo kiselog katalizatora kao to je sumporna kiselina. Kiselina se nautralizira
sa kaustinom sodom, a proizvod kristalizira hlaenjem, centrifugiranjem, suenjem pod
41
vakumom, mljevenjem i mjeanjem (CIR, 2008). Parabeni su stabilni na zraku i otporni su na

hidrolizu u vodi i kiselim otopinama. Poveanje duine alkil lanca parabena, poveava otpornost
na hidrolizu.
Za odreivanje parabena u hrani, kozmetikim proizvodima i farmaceutskim preparatima esto
se koristi hromatografija, naruito tekuinska hromatografija visoke djelotvornosti (HPLC).
Tabela 12. Fizike i hemijske osobine parabena
Karakteristike
Molekularna
teina
Hemijska
formula
Taka topljenja
(C0)
Taka kljuanja
(C0)
pKa
Gustoa
Topljivost
Alkohol
Eter
Aceton
Benzen
Propilen glikol
Glicerin
Metil152.16
Etil166.18
Propil180.21
Butil194.23
C8H8O3
C9H10O3
C10H12O3
C11H14O3
131
116-118
96-98
68-69
270-280
297-298
8.17
-
8.22
-
8.35
1.0630
8.37
-
vrlo topiv
vrlo topiv
vrlo topiv
blago topiv
blago topiv
vrlo topiv
vrlo topiv
topiv
blago topiv
topiv
topiv
topiv
-
topiv
topiv
topiv
blago topiv
Izvor : Autor na osnovu podataka (CIR, 2008) i (Soni, et al. 2005)
Upotreba u kozmetici
Parabeni se pojedinano ili u kombinacijama koriste u gotovo svim vrstama kozmetikih
proizvoda. Mijeanje parabena poboljava djelotvornost to je prednost koritenja razliitih
mjeavina parabena. Popularni su kao konzervansi jer su bez mirisa i okusa, praktiki pH
neutralni, ne izazivaju promjene boje formulacije. Takoer niska toksinost, iroka antimikrobna
aktivnost, doputena primjena kroz zakonske regulative irom svijeta, biorazgradivost, inertnost,
niska cijena dodatne su prednosti. Hemijska stabilnost prilikom razliitog raspona pH(4,5-7,5) i
temperature je odlina (Soni, et al. 2005). Parabeni su prema navedenim osobinama jako blizu
idealnog konzervansa.
42
Prema izvjetaju Eldera (1984) koriste se u preko 13,200 razliitih formulacija.

Prema izvjestajima industrije, prema Amerikoj Agenciji za hranu i lijekove (FDA),
metilparaben je koriten u 8786 proizvoda, etilparaben je koriten u 2679 proizvoda,
propilparaben je koriten u 7118 proizvoda, isopropilparaben je koriten u 48 proizvoda,
butilparaben 3001 proizvod, isobutilparaben u 624 proizvoda .
Slika 10. Frekvencija upotrebe konzervansa u kozmetikim formulacijama u 2005. godini
MetilparabenPropilparaben
Butilparaben
Etilparaben
Fenoksietanol
Izvor:Steinberg, 2006 dostupno na http://www.ueno-fc.co.jp/MEDIA/PARABEN_HP%20DATA_2009_en.pdf
Kada govorimo o antimikrobnom djelovanju parabena treba naglasiti da imaju jau aktivnost
protiv gljivica i plijesni, ali slabiju aktivnost protiv gram-negativnih bakterija.
43
Slika 11. Aktivnost metilparabena+propilparabena (2:1) protiv a) Esceherichia coli, b) Staphylococcus
aureus, c) Candida albicans ; Lijeva strana bez parabena ; Desna strana sa parabenima;
Slika 12. Aktivnost metilparabena+propilparabena (2:1) protiv : d) Pseudomonas aeruginosa ,

e) Aspergillus niger ; Lijeva strana bez parabena ; Desna strana sa parabenima;
Izvor : http://www.chemopharma.com/images/PARABENS%20ex%20UENO.pdf
Istraivanja
Mizuba i Sheikh (1986) su predstavili rezultate istraivanja antimikrobne efikasnosti kalijevih
soli etiri parabena. Cilj istraivanja je bio utvrditi antimikrobnu efikasnost topivih kalijevih soli
metilparabena, etilparabena, propilparabena i butilparabena, odnosno utvrditi da li su efikasniji
od njihovih odgovarajuih parabena (estera p-hidroksibenzojeve kiseline). Kao to znamo
kalijeve soli parabena su vie topive u vodi od parabena tako da je to jako znaajno za navedeno
istaivanje. Takoer, u toku ispitivanja utvrdili su utjecaj odreenih sastojaka na stabilnost i
antimikrobnu efikasnost parabena.
Za autore sitraivanja vane su bile etiri injenice u vezi parabena, aktivnost protiv gljivica i
gram-pozitivnih bakterija, ovisnost antimikrobne aktivnosti parabena o koliini koja je topiva u
44
vodi, poveanje aktivnosti parabena sa poveanjem duine alkilnog lanca, vea antimikrobna
aktivnost sa veom molekularnom teinom parabena.
U poetnoj fazi istraivanja odredili su minimalne inhibitorne koncentracije (MICs), ali i
minimalne baktericidne koncentracije (MBCs) i minimalne fungicidne koncentracije (MFCs).
Autori navode da zbog zamuenja u mediju nakon dodatka parabena i kalijevih soli parabena
nisu bili u ogunosti odrediti minimalne inhibitorne koncentracije.
Mizuba i Sheikh (1986) u istraivanju su koristili slijedee mikroorganizme : Aspergillus niger,
Enterobacter cloacae, Escherichia coli, Klebsiella pneumoniae, Pseudomonas aeruginosa i
Staphylococcus aureus.
Bakterije koritene u inokulumu rasle su na 32 C kroz 24h na Triptikaza soj agaru u Roux
bocama, elije su sakupljenje, oprane i suspendirane u sterilnoj 0,85% fiziolokoj otopini. A.
niger je rastao na Sabouraud dekstroza agaru na 28 C kroz 10 dana, a elije su takoer
prikupljene, oprane i suspendirane u sterilnoj fiziolokoj otopini. Test medij se sastojao od 0,05
M NH4Cl, 0,05 M MgCl2x6H2O, 0,005 M Na2SO4, 0,05 M NaHPO4, 0,05 M NaHPO4, 0,05 M
KH2PO4 i 0,0056 M glukoze prilagoeno na pH 7.0. MBC/ MFC testove provodili su 28 dana sa
sedminim uzimanjem uzoraka.
Kalijeve soli parabena su visoko topive kada se uporede sa parabenima. Topivosti kalijevih soli
parabena i parabena u deioniziranoj vodi v/v na 20C je : KMP=33%, KEP=50%, KPP=50%,
KBP= 50%, MP=0,23%, EP=0,075%, PP=0,03% I BP=0,01% (Mizuba i Sheikh, 1986, prema
Merck index).
Nekoliko sastojaka koritenih u formulaciji ( aluminum hidroksid, ethylenediaminetetraacetate,
propilen-glikol, simethicone, sorbitol, tween 80, magnezij hidroksid ) su testirali kako bi se utvrdio
njihov utjecaj na aktivnost 1,6 mg/ml KMP, KEP, KPP I KBP i 1,0 mg/ml MP, EP, PP I BP.
Konzervanisu su bili aktivni na ovom nivou protiv osjetljivih mikroorganizama. Koncentracija
sastojaka stimulira nivoe u proizvodima.
Efekat sastojaka formulacije na parabene i soli kalija parabena su bili razliiti, a autori
istraivanja su ih predstavili u tabeli.
45
Tabela 14. Rezultati utjecaja sastojaka formulacije na parabene i soli kalija parabena
KMP
A. niger
E. cloacae
P. aeruginosa
S. aureus
A.
E.
P.
S.
niger
cloacae
aeruginosa
aureus
A.
E.
P.
S.
niger
cloacae
aeruginosa
aureus
A.
E.
P.
S.
niger
cloacae
aeruginosa
aureus
A.
E.
P.
S.
niger
cloacae
aeruginosa
aureus
A.
E.
P.
S.
niger
cloacae
aeruginosa
aureus
MP
KEP
EP
KPP
PP
KBP
BP
Aluminum hidroksid (5,0 g/10ml medium, pH 7.9)

+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
Ethylenediaminetetraacetate (0,05 mg/10 ml medium, pH 6.9)
Propilen-glikol (1,0 g/10 ml medium, pH 7.2)
+
+
+
+
Simethicone (0,3 g/10 ml medium, pH 7 )
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
Sorbitol (1,0 g/10 ml medium, pH 6.9)
+
+
+
+
+
+
Tween 80 (2,5 g/10 ml medium, pH 7.0)
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
-
Satojci za
hranjivu
podlogu (bez
konzervansa)
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
Izvor : Mizuba i Sheikh (1986)

Svi mikroorganizmi su rasli u istom mediju koritenom u toku testa. EDTA ima direktan efekat
na neke mikroorganizme jer oslobaa lipide stanine stjenke odvajanjem magnezijevih iona. Bila
je mikrobicidna protiv A. niger, E. cloacae i S. aureus, ali ne protiv soja Pseudomonas koji je
koriten u testu. Za EDTA je u par istraivanja dokazano da uzrokuje lizu vrste P. auruginosa.
Sinergizam izmeu EDTA i sastojaka sa antimikrobiolokim osobinama protiv bakterija izvjeten
je od strane MacGregor i Elliker, odnosno Richard i McBride. Sinergistika aktivnost EDTA sa
parabenima ili sa kalijevim solima parabena rezultirala je smru P. aerugonosa, a koja nije bili
46
usmrena sa samo EDTA u mediju. Simethicone i Tween 80 su imali tetan uinak na sve
parabene i kalijeve soli parabena. Istraivai navode da ovaj podatak za Tween 80 nije
iznenaujui jer je on jedan od surfaktanata koji se koristi da neutralizira antimikrobnu aktivnost
antispetika i konzervansa. Sorbitol nije imao uinka na aktivnost parabena ili kalijevih soli u
veini sluajeva. Imao je negativan utjecaj na BP i KEP protiv E. cloacae.
Ranija istraivanja od strane Rae (1938) su pokazala da propilen glikol ima konzervativnu
aktivnost u koncentraciji 10-20%, dok su Prickett i saradnici (1961)pokazali da poboljava
aktivnost parabena. Autori istraivanja izvjetavaju da u uslovima njihovog testa antimokrobna
aktivnost parabena i kalijevih soli parabena je poboljana protiv E. cloacae i S. aureus, ali ne i
protiv P. aeruginosa. Aluminij hidroksid pojaava aktivnost BP i KBP, ali se mijea sa aktivnou
KMP, KEP i MP protiv test organizama izuzev S. aureus.
Mizuba i Sheikh (1986) navode da rezultati ukuzuju na to da iz razloga to sastojci koriteni u
formulaciji mogu poveati, ostati neutralni ili ometati parabene ili kalijeve soli parabena, izbor
konzervansa treba ovisiti o mikrobiolokoj kontaminaciji kojoj e preparat biti najvjerovatnije
izloen.
Antimikrobnu aktivnost KBP, koji je vie topiv od BP testirali su na pH 4-8. KBP je neznatno
vie efikasan na pH 8 protiv A. niger i C. albicans. Ova teze je potvrena i ranije od strane
Bandelini (1958) koji je pokazao da su parabeni vie djelotvorni protiv gljivica na pH>7.0. KBP
je bio uinkovit protiv P. aeruginosa na pH 6 i bio je efikasan protiv S. aureus kroz iroko
podruje pH. Rezultati su pokazali da formulacije u kojim se koristi KBP, pH vrijednost treba
biti 6 jer je aktivan protiv gram-pozitivnih i gram-negativnih bakterija i gljivica, ali je na
neutralnom ili alkalnom pH neefikasan protiv P. aeruginosa.
Mizuba i Sheikh (1986) su izvijestili da rezultati podupiru slijedee zakljuke :
a) Topive u vodi, kalijeve soli parabena pokazuju bolju antimikrobnu aktivnost protiv
mikroorganizama u odnosu na manje u vodi topive parabene;
b) Sastojci koji se koriste u formulacijama utiu na antimikrobnu aktivnost parabena i
njihovih kalijevih soli, djelujui bitno mikrobicidno ili sinergistiki (EDTA i magnezijum
hidroksid) ili smetaku antimikrobnoj aktivnosti (tween 80 i simethicone) protiv odreenih
mikroorganizama.
c) Antimikrobna aktivnost KBH je vea na pH 6.0 nego na pH 7.0
Istraivanja koja povezuju primjenu parabena sa nastankom raka dojke

47
Upotreba kozmetike sa prabenima povezuje se sa nastankom raka dojke. Dogaaj koji je

pokrenuo val sumnji i pritisak na proizvoae koji koriste parabene, desio se objavom rada u
asopisu za primjenjenu toksikologiju (Journal of Applied Toxicology), 2004. godine. Darbre,
Aljarrah, Miller, Coldham, Sauer i Pope su ispitivali prisutnot parabena u uzorcima ljudskih
dojki oboljelih od raka.
U radu su koristili uzorke oboljelih dojki, prikupljene i pohranjene u tenom azotu. U poetnoj
fazi istraivakog ekspermenta bilo je mogue otkriti parabene u tkivu ljudske dojke pomou
metoda ekstrakcije, nakon toga u tankoslojnoj hromatografiji protivno standarda parabena.
Alikvote (10-400 ng) metilparabena, etilparabena, n-propilparabena i isobutilparabena su
pokrenuti na tankom sloju ploa i mogli su se otkriti pod ultraljubiastim svjetlom. Pod ovim
uslovima standardi parabema su se vodili u istom poloaju. Ekstrakti tkiva ljudskih dojki sadre
spojeve vidljive pod ultraljubiastim svjetlom na istoj relativnoj poziciji kao paraben standardi.
Autori navode da prema gruboj procjeni relativnih nivoa paraben standarda, procjenjuje se
tijekom est zasebnih ekstrakcija, uzorci se nalaze u podruju 10-50ng parabena po gramu tkiva
dojke. Relativni intenzitet parabena ekstrahiranih iz 1g tkiva bio je 11703, to odgovara 47,1ng
paraben g-1 tkiva. Parabeni su u ispitivanju izvaeni iz uzorka svakog tumora dojke (20 uzoraka)
i analizirani su HPLCMS/MS protivno parben standarda. Mjerene su srednje koncentracije
svakog od est parabena u ekstraktima dvadest tumora ljudske dojke (u rasponu od 0-12,8 ng g -1
tkiva). Ukupni srednji nivo parabena je utvren da je u nivou 20 ng g -1 tkiva. Autori navode da
ovaj podatak dodaje parabene na popis okolinih estrogenih hemikalija koje se mogu nai da se
akumuliraju u ljudskoj dojci (Darbre, et al. 2004).
Autori navode da barem jedan od parabena prisutnih u kozmetikim, prehrambenim i
farmaceutskim proizvodima moe apsorbovati i zadravati u tkivima ljudskog tijela. U etiri od
dvadest tumora, ukupna koncentracija parabena je bila dvostruko via od prosjenog nivoa.
U istraivanju zanimljivo je da je paraben koji je otkriven u najveoj koliini metilparaben.
Autori predpostavljaju da njegova prisutnost u veoj koliini moe biti posljedica njegove raine
upotrebe u proizvodima. Alternativno moe odraavati veu sposobnost metilparabena da se
aporbira u tijelo i tkiva i da se odupire hidrolizi i esterazi ljudske koe i potkonog masnog tkiva.
Takoer, navode da butilparaben nije pronaen ni u jednom do dvadest uzoraka tumora dojke i
da to moe biti iz razloga manje primjene u proizvodima (Darbre, et al. 2004).
48
Slika 12. HPLCMS/MS hromatogram za metilparaben, etilparaben, isobutilparaben, npropilparaben i n-butilparaben, ekstrakt ljudskih tumora dojke
Izvor : Darbre, et al. (2004).
U ovoj studiji autori su koristili dvadeset uzoraka zbog dostupnosti materijala, a navode u
zakljuku da su potrebna odgovarajua normalna tkiva kako bi se utvrdilo da li postoje razlike
izmeu normalnog i oboljelog tkiva.
Nakon objavljivaja istraivanja i dobivenih rezultata mnogi istraivai i razliite organizacije
dale su miljenje o istom. Mnogi od njih navode da se ne mogu utvrditi veze izmeu pronaenih
parabena u uzorcima oboljelih dojki i parabena iz kozmetike kao potencijalnog uzronika raka.
lan CTPA, Dr. Chris Flower (2004) je rekao : Opsena istraivanja na raspolaganju naim
lanovima i dalje ukazuju na to da ne postoji dokazana veza izmeu porasta stope raka dojke i
koritenja kozmetike. Istraivanje Dr. Dabre temelji se na izuzetno malim uzorcima od dvadest
tumora i ne ukljuuje bilo kakve referentne uzorke od normalnog tkiva.
Iako je ovo zanimljiva studija, veliina uzoraka je mala. Nema uzrono-posljedine veze izmeu
kozmetkih proizvoda koji se koriste u podruju pazune jame i raka dojke (Sullivan, 2004).
49
Harvey i Everett (2004) navode da u istraivanu od strane Dr. Dabre nisu dati odgovori na
najvanija pitanja, kako su parabeni dospjeli u dojke, da li su toliko izdrljivi i da li mogu
izazvati tolika oteenja ? Iz tog razloga misle da su potrebna nova i ira istraivanja.
U prilog navedenim miljenjima je i izjava od strane Lobermeier, Tschoetschel, Westie
Heymann (1996): Mi zakljuujemo da je paraben esteraza III od keratinocita (enzima koe koji
razgrauje parabene) dovoljna da u potpunosti hidrolizira tragove parabena koji mogu ui u kou
putem topikalne primjene.
Sikora (2004) tvrdi : Mi smo svi izloeni razliitim vrstama hemikalija, ali to ne znai da svi
oni izazivaju rak. Pitanje je hoe li hemikalije imati utjecaja na hormone, ali i nivo koji ete
pronai u zdravom tkivu dojke. Uzrona veza postoji,a li nipoto nije dokazana .
In vitro studija od strane Routledgea (1998) je pokazala komparativne aktivnosti parabena sa
estradiolom u rasponu od 10.000 (butilparaben) do 1.000.000 (metilparaben), a in vivo studija
nije pokazala estrogensku aktivnost za metilparaben, a aktivnost za butilparaben je 100.000 puta
slabija od estradiola. Dio studije se odnosi na bioakumulaciju parabena. ak i da se prihvati da
su parabeni pronaeni u tkivu dojke nije mogue potvrditi bilo koji oblik akumulacije iz jedne
take, a rezultati bi mogli biti nivoi prisutni tokom metabolikih procesa u pozadini.
Godfrey (n.d.) navodi da ignorie rezultate za benzilparaben, jer se takva smjesa rijetko koristi u
ouvanju proizvoda za njegu, ukoliko i uopte. Prema ovom autoru jedan od najvie upitnih
aspekata rada Dr. Dabre je upotreba ispravljeni prosjek nivoa parabena na osnovu toga da 4 od
20 tumora sadre vie od dva puta prosjenog ukupnog nivoa parabena, a onda ona dozvoljava
samo 50% oporavka parabena kroz analitiki postupak. Pravi ispravljen prosjeni nivo
parabena treba da bude 41,2 ng/g.
Komentari o razlozima za otkrivanje vieg nivoa metilparabena su veoma zanimljivi. Poetni
zakljuak je vjerovatno dijelom upravu, tj. da se metilparaben iroko koristi u potroakim
proizvodima, ali to prati zapanjujua tvrdnja da metilparaben ima veu sposobnost da se
apsorbira u tkivo i da se odupre hidrolizi esteraza ljudske koe i potkonog masnog tkiva.
Osnove hemije govore da je dui lanac estera vie otporan na hidrolizu, prema tome
metilparaben je mnogo ee hidrolizovan, a manje vjerovatno e se apsorbovati putem masnog
tkiva, (Godfrey, n.d.). Takoer, u svom radu gdje iznosi miljenje o aktuelnoj temi Godfrey
navodi da je Dr. Darbre upoznata sa injenicom da velika veina proizvoda koji se koriste u
podruju pazune jame na sadri parabene, ali da ona ignorie tu injenicu.
50
U finalnom dijelu Godfrey ne zaboravlja navesti injenicu da on nije toksikolog, ali da je

zapaanje napravljeno na osnovu diskusije sa strunim toksikologom i dosadanjim iskustvom.
Smatra da Dr. Darbre treba testirati i normalno tkivo dojke kako bi osigurla kontrolu za svoju
studiju.
U novom istraivanju uestvovalo je 40 ena koje su se lijeile zbog primarnog karcinoma dojke.
Ovo istraivanje je otkrilo prisutnost paraben estera kod 99% uzoraka tkiva ena sa rakom dojke.
Prisutno je bilo pet razliitih estera u 60% sluajeva (Mercola, 2012).
Koncentracije pet estera p-hidroksibenzojeve kiseline izmerene su pomou HPLC-MS/MS na
etiri serijske lokacije u podruju ljudskih grudi, od pazune jame do prsne kosti koristei tkivo
ljudske dojke prikopljenih u Engleskoj od 2005 do 2008. Jedan ili vie paraben estera su
brojano izskazani 158/160 (99%) u uzorcima tkiva, a 96/160 (60%) svih pet estera. Varijacije su
znaajne s obzirom na pojedine paraben estere, locirane unutar jedne dojke i slinim lokacijama
kod razliitih grudi. Ukupne vrijednosti madijana u nanogramima po gramu tkiva su za 160
uzoraka iznosile najvie za n-propilparaben [16.8 (raspon 0-2052.7)] i metilparaben [16.6 (range
0-5102.9)], a nie su iznosile za n-butilparaben [5.8 (raspon 0-95.4)], etillparaben [3.4 (raspon 0499.7)] and isobutilparaben [2.1 (raspon 0-802.9)]. Ukupna vrijednost medijana za ukupne
parabene je iznosila ng g-1 tkiva (raspon 0-5134,5). Izvor parabena se ne moe utvrditi, ali
paraben je izmjeren kod 7/40 pacijenata koji su izvijestili da nikada u ivotu nisu koristili
kozmetiku ispod pazuha. Nisu pronaene korelacije izmeu paraben koncentracija i dobi
pacijenata (37-91 godina), duljine dojenja (0-23 mjeseca), lokacije tumora ili sadraja estrogen
receptora (Barr, Metaxas, Harbach, Savoy i Darbre, 2012).
U meunarodnom znanstvenom asopisu za toksikologiju, 2008. godine objavljeno je
istraivanje od srane Mirck i saradnika u vezi sa povezanou raka dojke i koritenja
antiperspiranata. Mirick i saradnici (2002) izvjetavaju o studiji ljudi sa rakom dojke. Svrha
studije je bila provjera internet glasina da antiperspiranti izazivaju rak dojke. ene (20 do 74
godine) sa rakom dojke koji je dijagnosticiran izmeu 1992. i 1995. uporeene su sa kontrolnim
subjektima koji su odabrani nasumino. Osobni interviju su koristili za prikupljanje podataka o
izloenosti i zanimacijama. Tokom razvijanja upitnika, naunici su postali svjesni internet
glasina da antiperspiranti mogu sadravati tetne tvari koje bi mogle biti apsorbovane putem
ranica i abrazija uzrokovanih brijanjem pazune jame. Autori su dodali dva stupnja pitanja za
rjeavanje ove hipoteze. Pojedinke su prvo pitane da li su redovno brijale pazuhe, a ako je
odgovor bio da onda su upitane da li su aplicirale bilo kakve proizvode za regulaciju znojenja
pahuha, koji su to proizvodi bili i da li su ih aplicirali unutar 1h od brijanja. Nekoliko mjerenja
51
koritenja antiperspiranata su koritena, ukljuujui uvijek/nikad redovno koritenje, iskljuivo

koritenje antiperspiranata (u odnosu na dezodorans ili talk) i aplikacije u roku 1h od brijanja.
Ranije su svi (pacijenti i kontrolne skupine) barem jednom u ivotu koristili neku metodu
depilacije, najee britvu za brijanje. Nakon svih mjerenja u istraivanju autori su zakljuili da
ni u jednom od tri mjerenja nije bilo povezanosti izmeu koritenja antiperspiranata i rizika od
raka dojke.
Izvjetaj CIR (ispitivanja sigurnosti primjene parabena)

U toku 2008. godine od strane Strune kosmisije za provjeru kozmetikih sastojaka (CIR)
objavljeno je konano izvjee o procjeni sigurnosti metilparabena, etilparabena, propilparabena,
isopropilparabena, butilparabena, isobutilparabena i benzilparabena koji se koriste u
kozmetikim proizvodima. U izvjetaju se predstavljeni rezultati istraivanja koji su dobiveni od
strane razliitih istraivaa.
Apsorpcija, metabolizam i izluivanje
Odbor za GRAS supstance izvjestio je da se u takora, zeeva, pasa, maaka i ljudi, parabeni
apsorbiraju iz gastrointestinalnog trakta i metaboliziraju. Ni metil ni etil parabeni se ne
akumuliraju u tjelu (Soni et al. 2005).
Slika 13. Eliminacija parabena
Izvor : http://www.cosmeticsinfo.org/preservatives-infographic
52
Whitworth i Jun (1973) ispitivali su uticaj surfaktanata (tenzida) na apsorpciju parabena koristei
abe. Svaku od pet aba uronili su u 500ml otopine Metilparabena, Etilparabena, Propilparabena
i Butilparabena tokom 2h , a koncentraciju nisu naveli. Prisutnost parabena u koi abe nisu
utvrdili ve samo ostatak koncentracije parabena u tekuini.
Ishiwatari i saradnici (2005) vrili studiju koritei volontere kod kojih su mjerili nivoe
metilparabena u stratum corneumu. Kozmetike emulzije koje su sadravale 0,15%, 0,25% i
0,5% metilparabena aplicirali su jednom na podlaktice jednog mukog i enskog subjekta. 1, 2, 5
i 12 sati nakon aplikacije malo podruje je oieno od emulzije i metilparaben je ekstrahiran
primjenom staklenog cilindra sa 0,5 ml etanola kroz 5min. Koncentracije metilparabena su
odredili u etanolnoj otopini koristei HPLC i gasnu hromatografiju-masenu spektmetriju za
druge postupke.
Zdravi odrasli Japanci (1 muki, 11 enskih) aplicirali sam losion (6 subjekata) ili losion i
emulziju (6 subjekata) koji su sadravali metilparaben (koncentracija nije poznata) dva puta
dnevno kroz jedan mjesec. Koncentracije metilparabena u stratum corneumu su odreivali
koristei GC/MS prije prve aplikacije, na 1, 2, 3 i 4 sedmice i 2 dana nakon prestanka apliciranja.
Kod pojedinane aplikacije metilparaben je dostigao vrh 1 do 2h nakon aplikacije (vrh je bio
blago vei za svaku veu koritenu koncentraciju) i vratio se na osnovicu nakon 12h. Prema
izvjetaju autora ponovljene aplikacije su vremenom rezultirale poveanjem koncentracije u
stratum corneumu za obe aplikacije losiona i losiona plus emulzija. Nakon dva dana
metilparaben se vratio na nivoe kao i prije postupka.
U nizu studija Tsukamoto i Terada (1960, 1962) ispitivali su metaboliku sudbinu metilparabena
u zeeva. Pojedinane doze (0,4 ili 0,8 g/kg) metilparabena aplicirane su zeevima sondom.
Prema izvjetajima autora 39% primjenjenih doza metilparabena izluuje se kao slobodna phidroksibenzojeva kiselina, dok se ostatak javlja kao glicin(15%), glukuronska kiselina (ester-7%
i 15% eter) i sulfatna kiselina (10%) konjugata p-hidroksibenzojeva kiseline. Izluivanje
metabolita je bilo brzo sa 86% izluenog kroz 24h.
Komatsu i Suzuki (1979) ispitivali perkutanu apsorpciju butilparabena kroz kou zamorca in
vitro. Autori su izvijestili da u prisutnosti solubilizatora kao to su polisorbat 80, propilen glikol,
apsorpcija butilparabena je smanjena ali je antimikrobna aktivnost poveana. U izvjetaju stoji
da koliina butilparabena koja prolazi kroz kou ovisi o koeficijentu raspodjele i prisutnosti
sredstva za pospjeivanje otapanja.
Antimikrobni uinci
53
Loos (1935) je predstavio rezultat da je Benzilparaben na 0,01% bio efikasan u prevenciji rasta
gljivice Epidermophyton interdigitale i Microsporum audouni.
Neidig i Berrell (1944) su izvijestili da prilikom pH vrijednosti izvan 8 moe doi do hidrolize
estera to smanjuje konzervirajui efekat parabena.
Cavill i Vincent (1948) su potvrdili da je ester lanac potreban za antimikrobnu aktivnost.
Murell i Vincent (1950) su objavili da aktivnost parabena raste sa poveanjem alkilnog lanca.
Atkins (1950) je izjavio da iako antimikrobna aktivnost raste sa poveanjem duine alkilnog
lanca, sa druge strane topivost u vodi se sniava. Mikrobiloka replikacija se deava u vodenoj
fazi ulje/voda formulacija tako da koliina parabena u vodenoj fazi generalno odreuje
efikasnost konzervansa.
Gottfried (1962) je izjavio da lokacija fenolne hidrksilne grupe na benzenovom prstenu moe
smanjiti ili poveati antimikrobnu aktivnost parabena.
Bronswijk i Koekkoek (1971) su testirali aktivnost Metilparabena protiv Dermatophagoides
pteronyssinus. Metilparaben na 0%,1%,5% ili 7% su dodali u kulturu. Inkubiranje je trajalo 28
dana. Rezultat koji su dobili je bio smanjenje rasta ve na 1% Metilparabena. Na
koncentracijama 5% i 7% rast je potpuno inhibiran.
Freese i saradnici (1973) tvrde da parabeni inhibiraju elijsku oksidaciju tako to inhibiraju
sastojke koji doniraju elektrone za eletkron-transportni mehanizam elije.
Allwood (1973) je izvijestio da neionski surfaktanti na niim koncentacijama mogu imati
sinergistiki efekat sa parabenima, a da vee koncentracije surfaktanata inhibiraju aktivnost
konzervansa.
Close i Neilson (1976) su identifikovali Pseudomonas koji je otporan na Propilparaben. Takoe
ustanovili su da imaju sposobnost esterazama hidrolizirati Propilparaben i koristiti metabolite
kao izvor ugljika.
O'Neilli i Mead (1982) su ispitivali djelotvornost parabena protiv Aspergillus niger, Enterobacter
hafnia, Enterobacter cloacae, Escherichia coli, Penicillium species, Pseudomonas aeruginosa, P.
cepacia, Pseudomonas putida, Serratia liquifaciens, S. marcescens i Serratia rubidaea. Prema
njihovim rezultatima Metilparaben u uljnim emulzijama na 0,8% je bio efikasan protiv veoma
rezistentnog S. marcescens. Podjednako efikasna je bila i mjeavina 0,4% Metilparabena i 0,4%
Etilparabena. Metilparaben na koncentraciji od 0,4% nije bio efikasan. Prema rezultatima autora
54
ispitivanja efikasnost u ovom sluaju nije pokazala ni mjeavina 0,4% Metilparabena i 0,4%
Propilparabena. Autori ispitivanja su zakljuili da je Metilparaben najvie efikasan konzervans
od parabena i da se smije koristiti zajedno sa Etilparabenom samo kada postoje odreeni limiti u
koncentraciji Metilparabena.
Vezanje proteina
Tzortzatou i Hayhoe (1974) izvijestili su da Metilparaben i Propilparaben poveavaju aktivnost
dihidrofolat reduktaze.
Patel (1968) je izvijestio da Metilparaben, Etilparaben, Propilparaben i Butilparaben veu
albumin goveeg seruma (BSA). Takoe su ukazali na to da se vezanje poveava sa poveanjem
duine ester lanca.
Otagiri i Perrin (1977) izvijestili da vezanje serumskih albumina raste znaajno od
propilparabena do butilparabena.
Rasmussen i saradnici (1976) su primjetili da Metilparaben istiskuje bilirubin sa albumina.
Citotoksinost
Ansel i Cadwallader (1964) su ispitali efekat Metilparabena, Etilparabena, Propilaparabena i
Butilparabena na eritrocite ljudi i zeeva in vitro. Prema rezultatima autora Butilparaben na
koncentraciji 0.02% izaziva hemolizu u 12% eritrocita zeeva i 6% eritrocita ljudi. Koncentracije
od 0,25% Metiparabena, 0,17% Etilparabena i 0,05% Propilparabena nisu urokovale hemolizu.
Efekat na tkiva
Pomerat i Leake (1954) su ispitivali Metilparaben na toksinost u tkivnim kulturama
embrionalne pilee slezene i koe odraslih ljudi. Rezultat koji su dobili za tkivo slezene je bio da
koncentracija od 520 do 1040 g/ml inhibira rast, a koncentracija od 30 do 60 g/ml izaziva
ozljede. U kulturama koe koncentracije koje su bile potrebne za najmanju inhibiciju rasta i
ozljede bile su 175-350 g/ml i 140-175 g/ml.
White (1967) je ispitivao efekte Metilparabena i Propilparabena na kultivirane embrionalne
pilee bedrene kosti in vitro. Prema rezultatima koje je dobio na koncentraciji od 0,25 i 2,5
g/ml Metilparabena dolo je do poveanja teine kostiju. Znaajan rast je uoio i na
koncentraciji od 0,025 do 2,5 g/ml Propilparabena. Kada je koristio mjeavinu uoio je
poveanje na malim koncentracijama i to na 0,025 g/ml svakog. Autor ispitivanja napominje da
efekat parabena moe biti s obzirom na njihovu sposobnost stabiliziranja lizosoma.
55
Nathan i Sears (1961) izvijestili su efekat 0,1% i 0,2% metilparabena na vagus, simpatike
nerve, korjen spinalnog ivca, in vivo u maaka. Autori izvjetavaju da kad je apliciran direktno
metilparaben je blokirao provoenje ivanog impulsa mijeliniziranih i nemijeliniziranih nerava.
Autori navode da injekcija metilarabena moe uzrokovati degeneraciju u broju okolnih nerava.
Kitamura (1979) istraivao anestetike efekte perfuziranih parabena na izolirane periferne nerve
i izoliranu kimenu modinu abe. Metilparaben, etilparaben i propilparaben blokirali su
provoenje nerava. Autor je zakljuio da kao konzervansi u anestetikim otopinama,
metilparaben i propilparaben mogu pojaati djelovanje anestetika.
Jones i saradnici (1975) istraivali efekat metilparabena na izoliranu traheju zamorca, izolirani
jednjak zeeva i predkomore sisavaca. Metilparaben prema autorima inducira slabu, o dozi
ovisnu relaksaciju glatkih miia. Autori zakljuuju da metilparaben posjeduje nespecifine
spazmolitike akcije, koje su mogua posljedica njegovih anestetikih efekata.
Animalna toksinost
Litton Bionetics (1974) su izveli niz toksinih akutnih oralnih studija koristei takore. Autori
ispitivanja su koristili Metilparaben u 0,85% fizilokoj otopini. Primijenili su ga oralno na grupu
od 5 do 10 takora u dozama od 100 do 5000 mg/kg. Navedene ivotinje su posmatrali 10 dana i
onda ubili. Izvijestili su da su svih 10 ivotinja uginule u roku od 24h kada su primile 5000
mg/kg. Takoe izvijestili su da nije bilo uginulih ivotinja na 100 i 500 mg/kg. Akutnu oralnu
LD50 odredili su na vrijednost 2100 mg/kg.
Ovi autori su ponovili ispitivanje koristei Metilparaben kao 21,8% fizioloku suspenziju oralno
svakom od 10 takora u dozi od 5000 mg/kg. ivotinje su posmatrali 7 dana i onda ubili. Autori
ispitivanja nisu uoili toksinost, abnormalno ponaanje,a ni vee lezije.
CTFA (1976) vrili su studiju u kojoj je Metilparaben administriran gastrointestinalnom
intubacijom u 5 enskih takora u dozi od 15,000 mg/kg. Kako su izvijestili ivotinje su bile
normalne kroz studiju i nije bilo krupnih lezija kada su vrili autopsiju 7 dan. Proizvode koji su
sadravali 0,2% ili 0,8% Metilparabena aplicirali su gastrointestinalnom intubacojom u takore u
dozama 15,000 mg/kg to prema njihovom izvjetaju nije uzrokovalo smrt.
Moriyama i saradnici (1975) su aplicirali Etilparaben gastrinom intubacijom grupi od 4 enska
takora u dozama 2, 20 i 200 mg/kg. Navedene takore su posmatrali sedmicu i ubili. Prema
njihovim rezultatima nije bilo uginulih ivotinja kao posljedice ispitivanja,a tjelesna teina je
poveana normalno. Takoe utvrdili su da nije bilo makroskopskih abnormalnosti.
56
CTFA (1980a) je izvijestila da je Etlparaben testiran na akutnu oralnu toksinost kao 20%
otopina u propilen glikolu. Doze do 4,64 ili 2,15 g/kg su aplicirali gastrinom intubacijom grupi
od 5 enskih mieva. Prema njihovim rezultatima tri ivotinje su uginule prilikom aplikacije
vee doze,a ni jedna manjom dozom.Prema izvijetaju CTFA koncentracija 0,2% Etilparabena
nije uzrokovala uginue kada su se aplicirali grupi od 5 takora u dozi 15 g/kg.
Proizvodi koji su sadravali 0,2% ili 0,3% Propilparabena nisu uzrokovali uginue kada su
aplicirani takorima u dozama 15 g/kg (CTFA 1977a; Leberco Laboratories 1978b).
Proizvodi koji sadre 0,2% ili 0,3% Butilparabena nisu uzrokovali uginue kada su aplicirani
oralno takorima u dozama od 5 i 25 g/kg (CTFA 1976b, 1980b).
Loos (1935) je izjavio da nije bilo uginua ni toksinih efekata kada je 10 g/kg Benzilaparabena
aplicirao oralnom intubacijom grupi mieva.
CTFA (1985) predstavili studiju u kojoj su 5 g/kg Benzilparabena dali grupi takora to prema
njihovim rezultatima nije izazvalo uginua.
Sado (1973) je ispitivao akutnu oralnu toksinost Etilparabena, Propilparabena, Butilparabena i
kombinacije parabena na mievima. Prema njegovim rezultatima akutna oralna LD 50 za
Etilparaben, Propilparaben i Butilparaben je bila 6008, 6332 i 13,200 mg/kg. Prema njegovim
rezultatima spojevi ne izraavaju sinergistiku toksinost.
Proizvodi koji sadre oba 0,25% Propilparabena i 0,1% Butilparabena ne uzrokuju uginue
ukoliko se primjene oralno u koncentraciji 5 ml/kg u 10 takora (CTFA 1980c).
Akutna dermalna toksinost
Proizvodi za kosu koji su sadravali 0,2% Metilparabena testirani su na akutnu dermalnu
toksinost u 3 muka i 3 enska albino kunia. Doze od 2,0 ml/kg su aplicirali na neoteenu i
kou sa oteenjima. Nisu primijetili toksine efekte nakn 14 dana od ispitivanja (CTFA 1981d) .
Akutna dermalna toksinost onih make up formulacija koje sadre 0,2% Butilparabena ili 0,2%
Metilparabena i 0,1% Propilparabena ispitivani su koristei takore. Prema njihovim rezultatima
vrijednost LD50 je bila vea od 2 g/kg (CTFA 1979c, 1980b).
57
Akutna subkutana toksinost

Bijlsma (1928) je aplicirao Metilparaben subkutano miu u dozi 333 mg/kg. Prema njegovim
rezultatima doze vea od 165 mg/kg uzrokovale su iscrpljenost, ataksiju i poremeaje disanja.
Zbog limita topivosti vee doze nisu testirane.
Mason i saradnici (1971) administrirali subkutano metilparaben na pet grupa od 20 Fischer
takora u dozama do 500 mg/kg (10 mukih/10 enskih po grupi). Prema izvjetaju autra nije
bilo uginulih ivotinja, a akutna LD50 je >500 mg/kg.
Adler-Hradecky i Kelentey(1960) su aplicirali natrijeve soli Metilparabena, Etilparabena,
Propilparabena i Butilparabena subkutano grupi od 5 mieva. Objavili su akutnu LD 50 koja iznosi
1,20, 1,65, 1,65 i 2,5 g/kg.
Akutna intravenozna toksinost
Simonelli i Marri (1939) primjenili metilparaben intravenozno u tri zeca u dozama 0,289, 0,69,
0,92 g/kg. Najmanja doza uzrokuje prolazni, mali pad u arterijskom krvnom pritisku. ivotinje
koje su primile 0,69 g/kg imale su prolaznu hipotenziju i smanjeno disanje. Autori izvjetavaju
da su ivotinje koje su primile dozu od 0,92 g/kg uginule.
Kohn (1933) izvjestio da intravenozna injekcija benzilparabena (doza nije poznata) data psima i
makama nije izazvala varijacije u koncentraciji eera u krvi ivotinja.
Ghirardi (1940) izvjestio da intravenozna injekcija data psima sa 0,7 g/kg benzilparabena nije
uzrokovala znakove bolesti.
Matthews i saradnici (1956) injicirali metilparaben ili propilparaben intravenozno psima u
rastuim dozama (1-1400 mg/kg), a zatim su pratili i mjerili efekte na kardiovaskularni i
autonomni nervni sistem. Prema izvjetaju autora parabeni nisu imali efekta na nervni sistem.
Smrt je povezana sa hipotenzivnim djelovanjem ukljuujui otar, ali kratak pad krvnog pritiska i
odgovarajueg porasta u vratnom venoznom pritisku.
Subhronina oralna toksinost
Bijlsma (1928) je aplicirao 18 mg/kg/dnevno Metilparabena psu 28 dana i 53 mg/kg/dnevno
drugom psu etiri dana. ivotinje su ubijene na kraju ispitivanja. Prema autoru ispitivanja
toksinost nije zabiljeena, a nisu ni lezije nakon autopsije.
Moriyama i saradnici (1975) su aplicirali oralno putem hrane Etilparaben grupi od 10 takora (5
mukih/5 enskih po grupama). Koncentracije Etilparabena su bile 2,0%, 1,0% i 0,2% tokom 25
58
sedmica. Prema njihovim rezultatima kroz test nije bilo promjena u izgledu, ponaanju, ishrani,
smrtnosti. Tek od 22 do 25 sedmice primijetili su variranje teine od 0,2% i 0,1%. Vrijednosti
eritrocita, hemoglobina, hematokrita i bijelih krvnih zrnaca su prema rezultatima bile uredne
tokom studije. Tokom studije nisu zabiljeili mikroskopske i makroskopske abnormalnosti.
Navedeni autori su takoe aplicirali gastrointestinalnom intubacijom Etilparaben u tri grupe od 4
enska takora. Koristili su doze od 2, 20 i 200 mg/kg 6 dana. ivotinje su nakon studije ubijene.
Prema rezultatima autora teina je bila poveana. Nisu zabiljeili uginule ivotinje i
abnormalnosti.
Ishizeki i saradnici (1978) su predstavili studiju u kojoj su hranili zamorca sa 1g Benzilparabena
tokom 19 dana. Prema rezultatima nisu zabiljeili znakove toksinosti.
CTFA (1980d) predstavlja studiju u kojoj su preparate koji sadre 0,2% Metilparabena i 0,2%
Propilparabena aplicirali oralno grupi od 10 mukih i 10 enskih takora. Koristili su doze od 0,
40 ili 200 mg/kg/dnevno kroz jedan mjesec. Testni materijal su pripremili kao 2% i 10%
disperziju u kukuruznom ulju. Prema rezultatima autora svi su preivjeli ispitivanje osim jednog.
U ivih takora nije bilo znakova toksinosti. Ispitivanjem su utvrdili da je uginuli takor imao
pneumoniu koja je vjerovatno uzrokovana ulaskom testnog materijala u traheju.
Subhronina dermalna toksinost
CTFA (1980g) predstavlja studiju dermalne toksine studije prilikom koje su koristili preparat
koji je sadravao 0,2% Metilparabena. Ispitivanje je trajalo tri mjeseca. Za ispitivanje su koristili
grupu od pet mukih i pet enskih zeeva, koristili su doze od 6.6 mg/cm 2 i 11 mg/cm2 na preko
8.4% povrine tijela. Prema rezultatima ispitivanja proizvod je uzrokovao crvenilo i manje
edeme. Dvije ivotinje uginule tokom studije. Tokom ispitivanja dolo je do poveanja teine,
vee potronje hrane, promjene hemije krvi, a organi su bili negativni na toksikoloke promjene.
CTFA (1980g) izvjestila o rezultatima studije koja je trajala tri mjeseca, ispitivanje dermalne
toksinosti formulacije koja sadri 0,2% metilparabena. Formulaciju su aplicirali grupi od pet
mukih i pet enskih zeeva u dozama od 6,6 mg/cm2 i 11 mg/cm2 na preko 8,4% podruja tijela.
Prema izvjetaju proizvod uzrokuje crvenilo, blagi edem. Sve ivotinje koje su tretirane su
preivjele. Tjelesna teina se poveala, potreba za hranom takoer. Hemija krvi, urinarne
vrijednosti i teina organa su bili negativni na promjene uzrokovane toksinim djelovanjem.
CTFA (1981f) izvjestila o rezultatima studije koja je trajala trinaest sedmica, radilo se o
dermalnoj toksinoj studiji na takorima. Kortei su krema sa 0,7% metilparabena ili losion sa
0,3% propilparabena. Grupama od 10 takora aplicirali su tpikalne doze kreme 4,12 g/kg.
59
Kontrolnu grupu inile su 10 netretiranih ivotinja. Sve apliakcije su radili na obrijanoj prednjoj
koi lea, to je inilo 10% do 15% ukupnog podruja tijela. Prema izvjetaju sve ivotinje su
preivjele istraivanje. Zabiljeena je depresija tjelesne teine u mukih subjekata u obe testne
grupe. Blage promjene u hematolokoj hemiji, hemijskim parametrima krvi i teini organa
smatrane su beznaajnim. Na kraju su autori istraivanja zakljuili da nije bilo kumulativne
sistemske toksinosti od ovih proizvoda.
CTFA (1981f) predstavila rezultate istraivanja dermalne toksinosti sa proizvodima koji sadre
0,2% metilparabena i 0,2% propilparabena, studija je trajala tri mjeseca. U istraivanju su
koristili zeeve koje su podjelili u tri grupe za tretmane i dvije grupe bez tretmana. Svaka grupa
je sadravala est ili osam ivotinja, sa jednakim brojem mukih i enskih. Formulaciju su
aplicirali u dozama od 2 i 6 mg/cm2 preko 10% povrine tijela. Prema izvjetaju javio se eritem,
blagi edem i blaga deskvamacija. Vee doze su bile vie iritantnije. Izlaganje UV nije imalo
znaajan utjecaj na jainu iritacije. Dvije ivotinje su uginule u toku tretmana. Teina tijela se
poveala kao i potreba za hranom. Autori navode da hemija krvi i mjerne vrijednosti urina ne
ukazuju na toksinost.
Hronina orlna toksinost
Mathews i saradnici (1956) predstavili studiju u u kojoj je koriten metilparaben ili
propilparaben, a oni su inkorporirani u ishranu u koncentracijama 2 i 8%, dati su grupama od 24
takora u periodu od 96 sedmica. Etilparaben i butilparaben su dati istom broju takora u
koncentracijama 2 i 8% u periodu od 12 sedmica. Negativne kontrole su bile ukljuene u studiju.
takori, posebno muki imali su poveanje tjelesne teine odmah na poetku studije. Na 8%
koncentracije etilparaben smanjio stopu rasta takora, smanjio motornu aktivnost i u nekim
sluajevima uzrokovao smrt u roku prve sedmice. Svi muki subjekti koji su hranjeni sa 8%
butilparabena uginuli su prije dvanaeste sedmice. enke hranjene na ovaj nain su pokazivale
znakove toksinosti. Prema izvjetaju autora na 2% parabeni nisu izazivali toksinost. Ovi autori
su takoer hranili pse : 6 pasa, 1g/kg po danu metilparabena ili propilparabena kroz 378 do 422
dana i 3 psa, 0,5g/kg po danu metilparabena ili propilparabena kroz 318 do 394 dana. Dva psa
koja nisu tretirali koristili su kao kontrolnu grupu. Svi psi su na kraju ubijeni kako bi se izvrila
autopsija. Autori su naveli da nisu uoeni znakovi toksinosti parabena. Navode takoer da su
svi psi bili u dobrom stanju u toku ispitivanja. Sva tkiva su bila normalna.
Hronina subkutana toksinost
60
Mason i saradnici (1971) su aplicirali metilparaben subkutanim injekcijama u dozama od 3,5,

2,0, 1,1 i 0,6 mg/kg grupi od 80, 60, 40 i 20 Fisher takora, dva puta sedmino kroz 52 sedmice.
Nakon 52 sedmice neke ivotinje su ubijene, ostale su posmatrane jo 6 mjeseci i onda ubijene
kako bi izvrili autopsiju. Toksinost su odreivali kroz vrijeme preivljavanja, promjene u teini
i promjene u organima. Kada su uporedili sa kontrolnim grupama, takori koji su bili tretirani
parabenima nisu imali vidljivih razlika u smrtnosti, promjenama teine i lezijama.
Iritacija koe
CTFA (1976c) predstavila rezultate ispitivanja u kojem su koristili nerazrijeeni Metilparaben.
Ispitivanje su proveli Draize tehnikom kone iritacije i koristili su devet zeeva. Aplicirali su 0,1
ml uzorka na obrijanu kou zeeva. Dobili su vrijednost rezultante primarnog iritantnog indexa
0,67 (max. vrijednost 4.0), vrijednost prema autorima iskazuje blagu iritaciju. CTFA (1980h)
predstavila rezultate Draize tehnike kone iritacije u toku koje su koristili Etilparaben 100% i
10% u vodi na grupi od devet zeeva. Prema rezultatima ispitivanja razrijeeni i nerazrijeeni
sastojci nisu pokazali iritaciju.
Sokol (1952) izjavio da je paste koje sadre hidrofilne masti i bilo 10% metilparabena ili
propilparabena aplicirao na obrijanu kou lea albino zeeva kroz 48h i da nije bilo znakova
iritacije. Takoer u izvjetaju navodi da ni metilparaben ni propilparaben, pa ni njihovi produkti
raspada nisu uoeni kada su oni ubijeni i njihovi bubrezi odstranjeni radi analize.
CTFA (1981o) predstavili studiju u kojoj su koristili frizerske proizvode koji sadre 0,2%
metilparabena. Studija u kojoj se istraivala iritacija koe trajala je 21 dan. Nerazblaenu
koliinu od 0,5 ml proizvoda aplicirali su topikalno na netaknutu povrinu est albino zeeva,
jednom dnevno kroz 21 dan. 24h nakon svake aplikacije i prije svake aplikacije kone elije su
promatrane, biljeili su eritem i edem prema Driaze skali. Prema izvjetaju testni materijal je u
poetku pokazivao blai iritaciju, koja se poveala od balge do umjerene na kraju prve sedmice i
ostala umjerena kroz ostatak studije. Autori su uzeli u obzir da je ovaj stupanj iritacije tipian za
ove vrste proizvoda.
Proizvodi koji su sadravali 0,2% Etilparabena uzrokovali su minimalne do blage iritacije u
ispitivanjima na zeevima, sa PIIs 0,17 do 0,56 (CTFA 1981h i i).
CTFA (1977b) predstavila rezultate studije u kojoj su koristili proizvode sa 0,3% Propilaparbena.
Aplicirali su ih na obrijanu kou devet albino kunia i posmatrali etiri dana. Prema rezultatima
autora proizvod uzrokuje minimalnu iritaciju sa PII 0,5 (max. 4,0).
61
CTFA (1976d) izvijetava o studiji provedenoj na kuniima. Koristili su proizvod sa 0,3%

Butilparabena i aplicirali ga na lea est kunia i posmatrali tri dana. Prema rezultatima gotovo
svi uzorci pokazali minimalnu iritaciju.
CTFA (1980c) izvijestila o testu u kojem je proizvod koji sadri 0,2% Propilparabena uzrokovao
minimalnu iritaciju na koi zeeva, PII 0,5. Za proizvod koji sadri 0,2% Butilparabena
izvijestili su da nije iritantan,ali PII od 2,75 ukazuje na umjerenu iritaciju. Prema njihovim
rezultatima nije bilo iritacija sa proizvodima koji su sadravali 0,2% Propilparabena i 0,1%
Butilparabena.
CTFA (1979c) izvijestila da su testirali proizvod koji je sadravao 0,2% Metilparabena i 0,1%
Propilparabena. Prema rezultatima proizvod je izazvao minimalne iritacije sa PII 0,5.
Alderete i Klug (1970) su aplicirali intradermalno 0,1% metilparabena u obrijanu kou lea etiri
zamorca. Aplicirali su pet dana sedmino, a sve je ukupno trajalo osam sedmica. Nakon 24h od
svake injekcije mjesta su pregledali i biljeili zapaanja. Prema njihovim rezultatima dolazi do
poveanja senzibilizacije nakon ponovljene izloenosti.
CTFA (1981q) izvjetava da su testirali formulacije koje sadre metilparaben u koncentraciji od
0,2%. Ispitivali su kontaktnu senzibilizaciju koristei pet mukih i pet enskih zamoraca.
Koristili su dozu do 0,5 ml i aplicirali je topikalno na obrijanu kou lea navedenih ivotinja.
Aplikacije su vrili tri puta sedmino. Prema rezultatima koje su predstavili blaga iritacija je
uoena tokom faze indukcije, ali bez reakcija tokom ispitivanja.
Sokol (1952) predstavio studiju u kojoj je injecirao intrakutano zamorcima metilparaben,
etilparaben, propilparaben i butilparaben, tri puta sedmino kroz tri sedmice (10 injekcija).
Navodi da nije bilo reakcija 24h poslije prve injekcije. Nije bilo alergijskih reakcija na parabene.
Matthews i saradnici (1956) predstavili studiju gdje su metilparaben, etilparaben, propilparaben i
butilparaben aplicirali intrakutano u obrijanu kou 10 zamoraca . Injekcije su davali tri puta
sedmino kroz tri sedmice. Navode da nije bilo reakcija ivotinja na parabene. Zakljuili su da
ovi sastojci ne izazvvaju preosjetljivost.
Ona iritacija
62
Simonelli i Marri (1939) predstavili rezultate studije u kojoj su metilparaben u koncentraciji do

0,2% aplicirali u oi zeeva. U najveoj testiranoj koncentraciji metilparaben je izazvao blagu,
prolaznu konjuktivnu hipermiju.
CTFA (1976e) izvjesili o studiji u kojoj su metilparaben u 100% koncentraciji aplicirali u oi et
albino zeeva. Sastojak je prema izvjetaju autora izazvao blagi prolazni nadraaj sa rezultatom
iritacije oiju 1/110 na dan 1.
CTFA (1980i) izvjestilo da je etilparaben na 100% apliciran u oi od et albino zeeva izazvao
blagu iritaciju, sa maksimalnim rezultatom iritacije oiju 2/110 na dan 1. Etilparaben u 10% u
vodi nije pokazivao znakove iritacije.
Veliki broj proizvoda koji sadre metilparaben, etilparaben, propilparaben i/ili butilparaben
ispitani su na onu iritaciju u razliitim studijama. Koritene su koncentracije od 0,1% do 0,8%.
Veina proizvoda nije pokazivala znakove one iritacije (CTFA 1979c, 1979f, 1979g, 1980h,
1981j, 1981k; Laberco Laboratories 1978e, 1978f, 1979c). Ostali proizvodi su uzrokovali blagu
do minimalnu iritaciju, sa rezultatima od 0,1 do 3,3/110 (CTFA 1980c, 1981l, 1981m, 1981n;
Stillmeadow 1978b).
Iritacija sluznice
CTFA (1980c) predstavila studiju u kojoj su proizvodi koji su sadravali 0,2% propilparabena i
0,1% butilparabena aplicirali na genitalnu sluznicu ets enskih albino zeeva. Pojedinana
aplikacija 0,1 ml nerazblaenog proizvoda nije pokazivala dokaze iritacije sluznice kroz period
od 7 dana.
Klinika procjena sigurnosti (Iritacija i senzibilizacija)
U lanku, Sokol (1952) opisao je studiju u kojoj su metilparaben, mtilparaben, propilparaben i
butilparaben aplicirani u lea pedeset ljudi. Koristili su koncentracije od 5%, 7%, 10%, 12% i
15% u propilenglikolu. Test spojeve su aplicirali pet dana, nakon ega su uklonili flastere. Prema
predstavljenim rezultatima koncentracije individualnih parabena koje nisu izazvale iritacije su :
5% metilparabena, 7% etilparabena, 12% butilparabena i 5% butilparabena. Vee koncentracije
su pokazale neke dokaze iritacije.
Hjortth i Trolle-Lassen (1963) predstavili studiju u kojoj su ispitivali osjetljivost i unakrsnu
osjetljivost pacijenata sa ekcemom na paraben estere. Preliminarne testove su vrili koristei
standardni epikutani test sa mjeavinom koja sadri 10% metilparabena, 2% etilparabena i 2%
propilparabena u jednakim djelovima aquaphor i vodi. Petnaest sluajeva pozitivnih na ovu
63
mjeavinu su analizirani na osjetljivost na benzilparaben, 7/15 su bili osjetljivi na oba 1% i 5%

benzilparaben otopina. U toku daljeg istitivanja 32 pacijenta , koristeni su parabeni 5% u
vazelinu ili eucerinu i vodi kako bi se utvrdila unakrsna osjetljivot . Rezultate su prestavili u
tabeli .
Tabela 15. Unakrsna osjetljivost izmeu paraben estera
Metilparaben
Sluajevi Pozitivno
21
Negativn
o
Etilparaben
Pozitivno Negativn
27
Proplparaben
Pozitivno Negativn
11
5
27
18
18
3
3
Negativan 5
Propilparaben Pozitivan 22
22
15
20
2
9
9
5
7
2
Negativan
Benzilparaben Pozitivan 14
14
10
12
2
13
17
17
16
15
2
9
Negativan
Izvor : Autor na osnovu podatak preuzetih iz CIR, 2008 prema Hjorth i Trolle-Lassen, 1963
Etilparaben
Pozitivan
22
o
9
1
8
Wuepper (1967) je izvijestio o unakrsnoj reaktivnosti parabena. etiri pacijenta sa poznatom

osjetljivou na parabene su testirani epikutanim testom. U ispitivanju su koriteni
metilparaben,etilparaben, propilparaben i butilparaben (5% u vazelinu). Tri od etiri pacijenta su
testirali sa 0,1% i 1% svakog parabena i 5% p-hidroksibenzojevom kiselinom. Subjektima su
takoe aplicirali 0,1 ml p-hidroksibenzojeve kiseline intradermalno. Prema rezultatima autora
postojala je unakrsna reaktivnost svakog paraben estera. Sva etiri pacijenta su imali reakciju na
jedan ili vie estera na koncentraciji od 5%. Samo je jedan pacijent imao reakciju na
koncentraciji od 0,1%. Prema izvjetaju jedan pacijent je imao pozitivnu reakciju na
intradermalnu i topikalnu aplikaciju p-hidroksibenzojeve kiseline.
Evans (1970) zakljuuje da u veini sluajeva osobe koje su osjetljive na parabene imaju
hronine dermatoze, a mogu biti u kontaktu sa ovim sastojcima.
Fisher (1971) izvjetava da je mala incidenca kontaktne senzibilizacije na parabene u zdravih
Amerikanaca. Na osnovu ovog podatka i rairene primjene parabena zakljuio je da topikalna
primjena parabena ne predstavlja opasnost po ljude. Marzulli i Maibach (1973) potvrdili ovaj
zakljuak.
Adams i Maibach (1985) su predstavili pet godina dugu studiju u kojoj su prouavali reakcije na
kozmetiku. Prema njihovim podacima od 713 pacijenata sa vezanim kozmetikim reakcijama,
554 je izjavilo da nema hronine kone bolesti. U izvjetaju 115 osoba je imalo atopijski
dermatitis ili isti u prolosti,a 36 pacijenata je imalo u prolosti hronini dermatitis. Prema
64
izvjetaju autora ispitivanja epikutani test je identificirao 19 pojedinaca sa pozitivnim reakcijama

na neodreene parabene.
Menne i Hjorth (1988) predstavili su rezultat epikutanog testa sa paraben esterima. U ispitivanju
uestvovalo 8020 ljudi. Ispitivanje je izvreno u standardnim serijama koristei mjeavine
parabena. Prema rezultatima autora ispitivanja 76 pojedinaca je reagiralo pozitivno. Autori su
zakljuili da su parabeni slabi senzibilizatori.
Goh i Yuen (1994) predstavili su rezultate epikutanog testa kojeg su proveli izmeu radnika u
metalnoj industriji. U ispitivanju je uestvovalo ukupno 247 radnika sa dermatitisom, a od toga
180 mukaraca i 94 ene. Prema izvjetaju autora jedna radnica je imala pozitivan epikutani test
na mjeavinu parabena (3% svaki od benzilparabena, butilparabena, etilparabena, metilparabena
i propilparabena).
Schnuch i saradnici (1998) predstavili rezultate dugogodinje studije, epikutanih testiranja sa
konzervansima, antimikrobnim lijekovima i industrijskim biocidima. Testirali su 22,602
pacijenta epikutanim testom. U testu su koristili mjeavine parabena (15% u vazelinu) u
standardnim serijama. Od 22,602 pacijenta koja su uestvovala u testiranju bilo je 364 pozitivnih
odnosno 1.6%.
Lestringant i saradnici (1999) izvjetavali o kontaktnom alergijskom dermatitisu u Ujedinjenim
Arapskim Emiratima. U ispitivanju predstavljena 376 (143 mukarca i 230 ena) pacijenata sa
moguim kontaktnim dermatitisom i podvrgnuti su epikutanom testu. Pozitivan epikutani test na
mjeavine parabena autori su zabiljeili u etiri mukarca (2.8%) i petnaest ena (6.5%).
Wilkinson i saradnici (2002) predstavili desetogodinji pregled rezultata epikutanih testova na
konzervanse. Prema autorima izvjetaja postotak pozitivnih reakcija bio je relativno ravan tokom
ovog perioda sa varijacijama izmeu 0.5% i 1%.
Storrs i saradnici (1989) su izvijestili o prevalenciji alergijskih reakcija u pacijenata sa sumnjom
na alergijski kontaktni dermatitis koji su testirani alergenima konzervansa. U istraivanju navode
da je od 661 pacijenta testiranog u periodu od 1984. do 1985. sa mjeavinom parabena (12% u
vazelinu-3% svakog metilparaben, etilparaben, propilparaben i butilparaben) bilo tek sedam
alergijskih reakcija.
Marks i saradnici (1995) su objavili rezultate epikutanog (patch testa). Uzorci mjeavine
parabena (15% u vazelinu-3% svakog metilparaben, etilparaben, propilparaben, butilparaben i
benzilaparben) uzrokovali su 2,3% pozitivnih rezultata u 3476 pacijenta testirana u periodu od
65
1992. do 1994. Dobivene rezultate su uporedili sa pozitivnim odgovorima na reakcije od 1,3% u

pacijenata testiranih od 1989. do 1990. U 3086 pacijenata testiranih od 1994. do 1996. bilo je 1,8
pozitivnih alergijskih reakcija na mjeavine parabena. U 4096 pacijenata testiranih od 19961998. bilo je 1,7% pozitivnih alergijskih reakcija na mjeavine parabena (12%- 3% svaki
metilparaben, etilparabena, propilparaben, butilparaben). U 5803 pacijenta testiranih izmeu
1998-2000 bilo je 1,0% pozitivnih reakcija na mjeavine parabena (12%- 3% metilparaben,
etilparaben, propilparaben i butilparaben). U 4898 pacijenta testirana epikutanim testom bilo je
0,6% alergijskih reakcija na mjeavine parabena (12%- 3% metilparaben, etilparaben,
propilparaben i butilparaben).
Tabela 16 . Rezultati epikutanih testova (patch tests) 1962-1982
Sastojak
Koncentracija
Broj subjekata
Prethodna
osjetljivost
ili dermatitis
Procedura
Pozitivne
reakcije
Procenat
pozitivnih
reakcija
Izvor
podataka
Paraben
mjeavina
(bez opisa)
14%
5799
Da
Epikutani
test
1,13%
Hjorth and
TrolleLassen
1962.
Etilparaben
Etilparaben
5%
1%
210
Da
43
1,15%
20,5%
Cramer
and
Unrein
1963.
Paraben
mjeavina
(bez opisa)
1%
160
Ne
0%
Schorr
and
Mohajerin
Paraben
mjeavina
(bez opisa)
5% u vazelinu
30
Ne
0%
1966.
Metilparaben,
Etilparaben,
Propilparaben
15% u kaolinu
(5%
pojedinano)
91
Da
4,4%
Wuepper
Paraben
mjeavina
(bez opisa)
5% u vazelinu
273
Da
260
Ne
Metilparaben,
Etilparaben,
Propilparaben
15 % u
vazelinu
(5%
pojedinano)
100
Da
Epikutani
test
Epikutani
test
1967.
Epikutani
test
Epikutani
test
0,8%
Schorr
0%
1968.
3%
Fisher
1971.
2000
Paraben
mjeavina
(bez opisa)
Standardni
epikutani
test
Da
12% u
vazelinu
(3%
pojedinano)
24-h
epikutani
test
1,3%
mukarci
Bandman
i saradnici
1972.
2000
Da
48-h
epikutani
test
2,3%
ene
66
Paraben
mjeavina
15% u parafinu
(3%
pojedinano)
1000 (477
mukaraca,523
ena)
Da
Paraben
mjeavina
15% u
vazelinu
2061
Da
Metilparaben,
Etilparaben,
Propilparaben
15% u vazelinu
(5%
pojedinano)
1200
Metilparaben,
Etilparaben,
Propilparaben
Metilparaben,
Etilparaben,
Propilparaben
2% u lanolinu
Epikutani
test
4
mukarca,
6 ena
0,84%
mukarci,
1.15% ene
Cronin
Epikutani
test
44
2,1%
Da
48-h
Epikutani
test
38
3%
North
American
Contact
Dermatitis
Group
1972.
North
American
Contact
Dermatitis
Group
1972.
148
Da
Epikutani
test
45
30.4%
Maucher
1974.
30% u vazelinu
(10%
pojedinano)
4825
Da
24-h
Epikutani
test
91
1.9%
Paraben
mjeavina
(bez opisa)
15% u parafinu
1312 (603
mukaraca, 709
ena)
Da
48-h
Epikutani
test
3%
mukarci,
1.86% ene
Metilparaben,
Propilparaben
1%
Da
Epikutani
test
Paraben
mjeavina
(3% pojedinano
metilparaben,
etilparaben,
propilparaben,
butilparaben i
benzilparaben)
Paraben
mjeavina
(bez opisa)
15% u vazelinu
60 (14
mukaraca, 46
ena)
1862 (716
mukaraca,
1146 ena)
18
mukara
ca,
13 ena
7
Marzulli
and
Maibach
1976.
Husain
Da
Epikutani
test
40
2,1%
15% u vazelinu
4600
Da
Epikutani
test
57
1,24%
Paraben
mjeavina
(bez opisa)
15% u vazelinu
465
Da
Epikutani
test
1,5%
11,7%
1972.
1977.
Jenni and
Zala
1980.
North
American
Contact
Dermatitis
Group
1980.
Romaguera
and
Grimalt
1980.
Meynadier
i saradnici
1982.
Izvor : Autor na osnovu podataka preuzetih iz CIR,2008.
Parabeni iz kozmetikih proizvoda aplicirani preko koe prodiru kroz stratum corneum.
Hemikalije koje poremete stratum corneum mogu poveati penetraciju kroz kou metilparabena i
etilparabena, ali ne utjeu na penetraciju parabena sa duim ester lancima. Uneseni parabeni se
brzo apsorbiraju iz gastrointestinalnog trakta, hidrolizirani u p-hodroksibenzojevu kiselinu,
konjugovani, a konjugat se izluuje urinom. Mnoga istraivanja pokazuju da se parabeni ne
akumuliraju u tijelu. Serumske koncentracije parabena ak i nakon intravenske primjene brzo
opadaju i slabe. Razliite koncentracije parabena su naene u fekalijama, ovisno o koliini doze i
67
nainu aplikacije. Parabeni se mogu vezati za proteine i ovisno o enzimskom sistemu mogu
smanjiti ili poveati enzimsku aktivnost. Parabeni se natjeu sa bilirubinom za vezna mjesta na
albuminu u serumu (CIR, 2008).
Parabeni imaju razliite fizioloke i farmakoloke efekte. Postoje razliiti izvjetaji o
antikonvulzivnom, vazodilatacijskom, analgetikom i anestetikom djelovanju parabena na
ivotinje.
U izvjetaju od strane CIR, 2008 navodi se da akutne toksine studije na ivotinjama ukazuju da
su parabeni praktiki netoksini.
Metilparaben (100% i 10%), propilparaben (10%) i etilparaben (100% i 10%) su bili u veini,
blago iritantni prilikom aplikacije na kou zeca. Benzilparaben apliciran direktno (0,5g) na kou
zeca nije pokazao znaajnu iritaciju. Metilparaben i etilparaben na 100% koncentraciji su
djelovali blago iritirajue kada su aplicirani u oi zeeva, a nije bilo neeljenih reakcija na 0,1g
benzilparabena. Subhronine i hronine oralne studije ukazuju da su parabeni netoksini.
Praktiki testovi na ivotinjama ukazuju da su parabeni nenadraujui (CIR,2008).
Prema izvjetajima metilparaben i propilparaben nisu pokazivali kancerogenost. Metilparaben
nije bio teratogen u zeevima, takorima, mievima i hrcima, etilparaben nije bio teratogen u
takora. Parabeni se takoer intenzivno prouavaju na toksinost za muku reproduktivnost. U
jednoj in vito studiji, vijabilnost spermija je eliminirana koncentracijama niim od 6 mg/ml
metilparabena, 8 mg/ml etilparabena, 3 mg/ml propilparabena ili 1mg/ml butilparabena, ali u in
vivo studiji 0,1% ili 1,0%. Metilparaben i etilparaben u ishrani mieva nisu ukazali na toksine
efekte na spermu. Propilparaben je imao utjecaja na spermu u koncentracijama 0,01% do 1,0%.
Prema izvjetajima teina epididimusa i sjemenih vezikula se smanjuje kod takora nakon 1%
oralne doze butilparabena. Butilparaben se vee za estrogen receptore u izoliranoj maternici
takora, ali sa afinitetom manjim od prirodnog estradiola. Nekolko provjera endokrinih
poremeaja generalno pokazuju mali efekat parabena(CIR,2008).
U izvjetaju se takoer navodi da su parabeni neiritirajui i nenadraujui za normalnu kou.
Nadraujui efekat parabena je uglavnom zabiljeen kada se koristi na oteenoj koi. Navodi se
da su u sluajevima kada su pacijenti da hroninim dermatitisom podvrgnuti epikutanom testu sa
mjeavinom parabena, dolo je do izazivanja iritacije od strane parbena u manje od 4% takvih
pojedinaca. Testovi iritacije i osjetljivosti na formulacijama koje sadre od 0,1% do 0,8% jednog
ili dva parabena nisu pokazali znakove iritacije ili osjetljivosti.
68
U finalnom izvjetaju se navodi da predhodno razmatrani i dostupni akutni, subhronini i

hronini testovi toksinosti koji su se provodili koristei razliite naine izloenosti, pokazali
nisku toksinost parabena u koncentracijama koje e se koristiti u kozmetici.
Ekspertna komisija biljei da metabolizam parabena zauzima mjesto u ivoj koi. Iako su
rezultati ovog metabolizma razliiti od studije do studije, Ekspertna komisija vjeruje da
konzervativna procjena od 50% metaboliziranih penetracija mogu biti koriteni za usporedbu
izloenosti uz negativne uinke. Prema njima metabolizam parabena u koi vjerovatno e
rezultirati nisko kao 1% nemetaboliziranog parabena dostupnog za apsorpciju u tijelu. Ekspertna
komisija vjeruje da dostupni podatci pokazuju da su parabeni, u veini, slabano estrogeni. CIR
ekspertna komisija je uporedila izloenost parabenima NOAEL. NOAEL je najvea doza koja ne
uzrokuje oteenje. CIR Ekspertna komisija je selektovala NOAEL od 1000 mg/kg dan -1
baziranu na veini statikih i dobro provedenih studija efekta butilparabena na muki
reproduktivni sistem. Ekspertna komisija u izvjetaju priznaje da je jedna studija izvijestila
estrogensku aktivnost u uterotropnim testnim sistemima parabenskog metabolita. Ostale tri
studije nisu pokazale estrogensku aktivnost. Komisija napominje da dostupne studije na
ivotinjama, metilparabena i etilparabena, pokazuju odsutnost uinka tako da se smatra malo
vjerovatnim da PHBA ima znaajniju estrogensku aktivnost (CIR, 2008).
Bazirani na sistemskim dozama (za odrasle, pojedinani parabeni = 0,59 mg/kg dan-1 i
kombinacije parabena = 1,18 mg/kg dan -1; za djecu, pojedinani prabeni = 0,168 mg/kg dan -1 i
kombinacije parabena = 0,336 mg/kg dan -1 ) i NOAEL za butilparaben od 1000 mg/kg dan -1,
granica sigurnosti moe se odrediti podjelom NOEL sa sistemskim dozama ime se dobiju
granice sigurnosti (CIR, 2008).
Tabela 17. Margine sigurnosti za parabene u kozmetici
Izloena populacija
Djeca
Djeca
Odrasli
Odrasli
Izloenost
parabenima
Pojedinani
parabeni
Kombinacije
parabena
Pojedinani
parabeni
Kombinacije
parabena
MOS (granica
sigurnosti)
5952
2976
1690
840
Izvor : CIR, 2008.
Na kraju finalnog izvjetaja od strane CIR Strune komisije (2008) predstavljen je zakljuak koji
glasi
metilparaben,
etilparaben,
propilparaben,
isopropilparaben,
butilparaben,
69
isobutilparaben i benzilparaben su sigurni kao kozmetiki sastojci na nain i u koncentracijama

koje su opisane u izvjetaju.
PRIRODNA KOZMETIKA
U posljednje vrijeme sve je vie popularna prirodna kozmetika, odnosno organska kozmetika.
Mnogo su prisutni natpisi natural, organic, paraben free, preservative free, prirodna
kozmetika, kako u javnosti i medijima tako i na pakovanjima kozmetikih proizvoda.
Termin organska kozmetika ne znai da je je to svaka kozmetika koja sadri prirodne supstance.
Organska kozmetika podlijee standardima FDA, ima poseban certifikat i sastoji se od sirovina
koje su uzgojene organskom proizvodnjom. Certifikat je garancija za organski proizvod i
njegovo dobivanje je ozbiljan i dugotrajan proces koji se sastoji od praenja uzgoja i dobivanja
materijala iji su aktivni sastojci sadraini u proizvodu, pa sve do pakovanja i transporta.
Organski preparati se prave od ekstrakata, ulja i voskova organski uzgojenih biljnih vrsta. Ovi
preparati ne sadre vjetake boje, vjetake mirise, plastike, parabene i mnoge druge supstance
za koje postoje saznanja o toksinosti i hipoalergenosti (Anon., 2013).- lily kozmetika
Na nivou EU I SAD-a postoje institucije koje strogo kontroliraju izdavanje certifikata za
prirodnu i organsku kozmetiku, a najznaajnije su COSMEBIO, BDIH, ECOCERT, NaTRUE,
SOIL ASSOCIATION, ICEA i USDA ORGANIC (Kemig, 2011).
Kada se govori o prirodnoj kozmetici veina misli da se ustvari radi samo o kozmetici koja je
bez sintetskih konzervansa. To ne treba ni da udi jer su zapravo konzervansi kozmetiki sastojci
koji u posljednje vrijeme izazivaju najvie kontraverzi. Svakako da je ideja o kozemetici bez
sintetskih konzervansa zanimljiva, ali je veliko pitanje kolko je ostvariva. Prema svim
osobinama prirodna kozmetika predstavlja idealno mjesto za razvoj mikroorganizama.
Tabela 18. Priblian rok trajanja za kreme
Bez konzervansa
Ekstrakt sjemena grejpa (1%)
Metilparaben (1%)
Propilparaben, metilparaben, Diazolidinil
urea i ekstrakt sjemena grejpa (1%)
Nekoliko dana
Nekoliko sedmica
Nekoliko mjeseci
Nekoliko mjeseci do vie od godine
Izvor : MakingCosmetics, 2012.
70
Postoje neke prirodne supstance koje pokazuju antimikrobno djelovanje. Njihov uinak se
prvenstveno temelji na njihovom antioksidativnom djelovanju, sprjeavanju ueglosti masti i ulja
(MakingCosmetics, 2012).
Prednost prirodnih konzervansa :
-
potroai u veoj mjeri preferiraju kozmetiku sa prirodnim konzervansima,

esto djeluju u irokom pH rasponu,
mnogi daju mirisnu notu proizvodima,
ne zagauju okolinu,
lako dostupni.
Nedostatci prirodnih konzervansa :

-
obino ne ihibiraju rast mikroorganizama kao sintetski konzervansi,

nedostaje irok spektar djelovanja,
obino su potrebne vee koncentracije,
mogu imati nepovoljan utjecaj na miris i boju,
konzistencija moe varirati od serije do serije.
Slika 14. Izrada prirodne kozmetike
Izvor : www.soluna-kozmetika.com
Kao prirodni konzervansi najee se koriste razliiti biljni ekstrakti, eterina ulja i vitamini A i
E. Kada govorimo o biljnim ekstraktima meu najee koritenim su : ekstrakt sjemenki grejpa,
ekstrakt umskog liaja, ekstrakt rumarina i mnogi drugi.
CO2 ekstrakt umskog liaja- Usnea barbata, dobiven ekstrakcijom pomou superkritinog CO 2
zbog viskog sadraja usninske kiseline (4%) dodaje se u preparate u nioj koncentraciji (0,5%)
kako bi se sprijeio rast i razvoj mikroorganizama. Usninska pokazuje jako antimikrobno
djelovanje na veliki broj gljivica i bakterija (Anon., 2014).
71
CO2 ekstrakt rumarina- Rosmarinus officinalis, sadri visoke koncentracije karnozolne kiseline
(9%) koja sprjeava oksidaciju lipida i koristan je dodatak uljima kod kojih postoji mogunost
oksidacije. Osim toga posjeduje antibakterijsko djelovanje na mnoge bakterije (Anon., 2014).
Ekstrakst sjemena grejpa detaljno e biti opisan u narednim dijelovima rada.
Najee koritena eterina ulja kao konzervansi su : ajevac (Melaleuca alternifolia), majina
duica (Thymus vulgaris), limunova trava (Cymbopogon citratus), origano (Origanum vulgare),
rumarin (Rosmarinus officinalis), lavanda (Lavendula officinalis) i mnogi drugi (Dreger,
Wielgus, 2013).
Eterina ulja
Rastui zahtjevi za preservative-free i prirodnom kozmetikom doveli su promovisanja ideje o
zamjeni sintetikih konzervansa sa eterinim uljima (EOs) koji posjeduju antimikrobne osobine.
Antimikrobni uinak eterinog ulja ovisi o sadraju, koncentraciji i potencijalnim interakcijama
sa sastojcima formulacije. Formulacije koje sadre kombinacije eterinih ulja i sintetskih
konzervansa predloene su kao kompromis koji omoguava smanjene koncentracije obe
komponente zbog njihovih sinergistikih aktivnosti. Iako se veina eterinih ulja smatra sigurnim
, neki od njih mogu uzrokovati rizik alergija i fototoksinih reakcija. Danas su eterina ulja
predmet intenzivnih naunih istraivanja i privlae veliku panju kozmetike i farmaceutske
industrije zbog potencijalnog djelovanja kao aktivni farmakoloki spojevi ili prirodni
konzervansi. Velika raznolikost ove grupe prirodnih spojeva i irok spektar bilokih osobina ini
ih aktraktivnim. Bez obzira na mirisne osobine eterinih ulja, antimikrobna i antifungalna
aktivnost su ciljevi istraivanja (Dreager and Wielgus, 2013).
Slika 15. Eterino ulje lavande
Izvor : http://www.prakticanzivot.com/
Antimikrobna afikasnost eterinih ulja je dobro poznata i dokumentovana u raznim radovima.

Efikasni su protiv oba, saprofitnih bakterija i gljivica koji izazivaju najvie oneienja
72
kozmetikih proizvoda (Bacillus sp., Micrococcus sp., Aereomonas sp., Acinetobacter sp. i
Aspergillus sp. or Penicillium sp.), ali takoer i protiv humanih patogena (Staphylococcus sp.,
Streptococcus sp., Salmonella sp. or Candida sp. itd.). Za razliku od njihove antimikrobne
aktivnosti, mehanizam njihovog djelovanja jos uvijek nije dovoljno ispitan. Antimikrobna
aktivnost eterinih ulja ovisi o njihovom sastavu i koncentraciji komponenti (Dreager and
Wielgus, 2013).
Sastav i odnos jedinjenja varira i zavisi od hemotipa, starosti biljke, klimatskih i ekolokih
uslova, vremena prikupljanja i naina destilacije (Angioni, et al. 2006., Jerkovi, et. al. 2001., De
Martino, et al. 2009., prema Dreager and Wielgus, 2013). Eterina ulja su sloene i raznolike
grupe prirodnih spojeva koji se obino sastoje od terpena sa terpenoidima i araomatinih i
alifatskih spojeva niske molekularne teine. Sastav eterinih ulja esto je odreen sa dva ili tri
glavna spoja u veim koncentracijama (20-70%), koji odreuju bioloke osobine eterinih ulja
(Bekkali, 2008, prema Dreager and Wielgus, 2013).
Antibakterijska aktivnost eterinih ulja moe ukljuivati nekoliko mehanizama djelovanja, a
jedan dokumentovanih je disrupcija membrane od strane lipofilnih komponenti. Terpeni i
terpenoidi su lipofilni spojevi koji prolaze kroz staninu stjenku i citoplazmatsku membranu pa
remete njihovu strukturu i permeabiliziraju ih. Permeabilizacija obino izaziva lanane reakcije :
gubitak iona i smanjenje membranskog potencijala, kolaps protonske pumpe, iscrpljivanje ATP
bazena vodoi do smrti elije (Dreager and Wielgus, 2013). Neki terpenoidi sa funkcionalnim
grupama mogu stupiti u interakciju sa integrisanim enzimima membrane kao to su respiratorni
enzimi , inaktivirati ih i prekinuti vitalne funkcije elije (Cox, et al. 2000). Najee opisivani
mehanizmi antimikrobne aktivnosti eterinih ulja su prekid i permeabilizacija membrana dok
drugi mehanizmi zahtjevaju dalje studije i razumjevanje. Eterina ulja su efikasna protiv gljivica,
to je jako vano za konzervanse. Utvreno je da neka eterina ulja pokazuju najvei potencijal
protiv Candida vrsta i Aspergillus sp. (Ahmad, et al. 2011., Pinto, et al. 2006., Tian, et al. 2012).
Antifungalno djelovanje ukljuuje lezije citoplazmatske membrane od strane poremeaja
biosinteze sterola to je dokumentovano u elijama Candida, Aspergillus flavus i Botrytis cinerea
(Pinto, et al. 2006., Tian, et al. 2012., Shao, et al. 2013). Mehanizam antifungalnog djelovanja
jo uvijek nije potpuno poznat. Predpostavlja se da drugi mehanizmi koji ne ukljuuju
membranske poremeaje takoer uestvuju u antifungalnoj aktivnosti. Antimikroban aktivnost
eterinih ulja rezultat je ne samo prisutnosti glavnog aktivnog jedinjenja ve takoer interakcije
izmeu razliitih komponenti. Sinergizam timola i karvakrola ili obje komponente sa eugenolom
primjeen je protiv sojeva E. coli (Pe, et al. 2007., prema Dreager and Wielgus, 2013).
73
Antimikrobna aktivnost eterinih ulja je rezultat aktivnosti mnogih spojeva i sloenih interakcija
izmeu njih. Antimikrobni uinak ovisi od sadraja, koncentracije i interakcije izmeu glavnih
aktivnih spojeva, ali i osjetljivosti mikroorganizama (Dreager and Wielgus, 2013).
Studije efikasnosti eterinog ulja Thymus vulgaris u dvije kreme otkrile su nezadovoljavajui
uinak konzerviranja (Manou, et al. 1998). Zadovoljavajui kriteriji su bili protiv sojeva
bakterija i djelimino protiv kvasaca (samo v/o formulacije), ali ne i protiv Aspergillus niger iako
je bila visko koncentracija ulja timijana (3%). Uzorci ulja sadravali su visoke koncentracije
timola (38,6% i 43%), ali relativno niske koncentacije karvakrola (9,8% i 2,2%). Autori
predpostavljaju da e vjerovatno optimalni omjer oba fenolna sastojka ulja poboljati
antifungalnu efikasnost. Razliito ponaanje ulja tamjana protiv C. albicans u dvije formulacije
(o/v i v/u) objanjava se smanjenjem bioraspoloivosti vode i vei pH u pripremi v/o koja bi
mogla promovirati bolje fungicidno dejstvo.
Kombinacije Calamintha officinalis eterinog ulja (1,0%) i EDTA u ketokramagol kremu
rezultira dobrom konzervativnom aktivnou i zadovoljava kriterije testa izazova (challenge
test). Zadovoljavajua konzervacija posljedica je djelovanja EDTA i viske koncentracije karvona
(64,3%). U narednoj studiji eterino ulje Calamintha officinalis (1% i 2%) primjenjeno je samo u
formulaciji kreme i ampona. Efekat konzerviranja je bio ogranien na veu koncentraciju ulja
2%, (Nostro et al., 2002, 2004).
Studija antimikrobne emulzijske formulacije koja se sadravala kolagen hidrolizat pokazala je da
formulacija koja sadri Thymus onites eterino ulje, djeluje protiv bakterija i gljivica. Autor je
takoer primjetio da formulacija sa antimikrobnim uinkom ima povoljnu viskoznost
(Yorganciouglu et al., 2010., prema Dreager and Wielgus, 2013).
Mnogi eterina ulja smatraju sigurnim zbog prirodnog porijekla, ali to ne iskljuuje mogunost
alergija i toksinosti. Neka od eterinih ulja mogu izazvati iritacije, senzibilizaciju, alergijske
reakcije uljuujui i anafilaksije (Antignac et a.., prema Dreager and Wielgus, 2013).
Toksinost eterinih ulja moe se oznaiti kao mala ili srednja. Pokazuju citotoksinost u in vitro
testovima na CC50 vrijednostima od 5,0 do 1,950 g/ml. Treba napomenuti da se antimikrobni
uinak eterinih ulja postie kada je njihova koncentracija u rasponu 20-20000 g/ml (Reichiling
et al., 2009., prema Dreager and Wielgus, 2013).
Slika 16. Alergijska reakcija na koi
74
Izvor : http://vladimiria.blogspot.com/
Najee neeljene reakcije su iritacija i senzibilizacija koe u kontaktu sa formulacijama koje

sadre eterina ulja. Odreivanje agenta senzibilizacije je teak posao zbog sloenog sastava ulja
i varijabilnosti sastojaka (Vigan et al., 2010., prema Dreager and Wielgus, 2013). Iritacija varira
od vrste i sastava ulja. Alergijske reakcije na Cananga odorata i Cymbopogon eterina ulja
najee su zabiljeene u Europi (Uter et al., 2000, 2008., prema Dreager and Wielgus, 2013).
Okidacija uljnih sastojaka poveava njihov nadraujui potencijal.
Istraivanja
Kunicka-Styczynska, Sikora i Kalemba (2009) su svoju studiju Antimicrobial activity of
lavender, tea tree and lemon oils in cosmetic preservative systems proveli kako bi provjerili
antimikrobnu aktivnost komercijalnih eterinih ulja : lavande, ajevca i limuna, kao
komponenata sistema za konzerviranje u uljnom i vodenom mlijeku za tijelo.
Ispitivali su uinkovitost inhibicije samo eterinih ulja (05%), u mjeavinama (1%) i u
kombinaciji sa sintetikim konzervansima DMDM Hidantoin i 3-Jodo -2-propinil-butil-karbamat
mjeavine (01% i 02% ), protiv Staphylococcus aureus ATCC 6538, Pseudomonas aeruginosa
ATCC 9027, Candida sp. OCK 0008 i Aspergillus niger ATCC 16404 u skladu sa standardima
Komisije Ph. Eur.
U ekspermentu su koristili komercijalna eterina ulja. Hemijski sastav eterinog ulja ajevca i
lavande ispunjavali su zahtjeve Komisije Ph. Eur, a ulje limuna je imalo nii sadraj - terpinene
tj. 23% u odnosu na potrebnih 60-120%.
U in vitro ekspermentima, ulja su pokazivala slinu inhibitornu aktivnost protiv pojedinih
mikroorganizama i male razlike u ubitanoj aktivnosti. Inhibicijska aktivnost ispitivanih ulja
odreuej se na temelju vrijednosti MIC kako slijedi : ulje ajevca>lavandino ulje>ulje limuna. U
isto vrijeme, osjetljivost mikroorganizama je kako slijedi: Asp. Niger> Candida sp. > Staph.
aureus> Ps. Aeruginosa, a u in vitro ekspermentu kvasci i plijesni su vie osjetljiviji od bakterija.
75
U mlijeku za tijelo bez konzervansa, elijski broj Ps. Aeruginosa i Candida sp. Povean je za
jednu logaritamsku jedinicu, ali populacija Asp. Niger smanjena je za jednu logaritamsku
jedinicu. Staph. aureus elije su uginule i njihov broj je smanjen za etiri logaritamske jedinite u
toku testa. Najveu osjetljivost na sintetske konzervanse pokazao je Staph. aureus. Konzervans
sa najniom testiranom koncentracijom, tj. 01% eliminirao je Staph. aureus i Asp. niger iz
formulacije nakon 7 i 14 dana inkubacije. Meutim bez efikasnosti je protiv Ps. aeruginosa i
Candida sp.
Lavandino ulje i ulje ajevca koji su dodati u kozmetike formulacije u koncentraciji 05% ubili
su Staph. aureus, nakon dva dana inkubacije. U isto vrijeme ulje lavande ne utjee na preostale
mikroorganizme, a ulje ajevca samo malo inhibira rast Asp. niger (oko jedne logaritamske
jedinice). Nakon sedam dana testa izazova, inhibitorni efekat protiv Ps. aeruginosa zabiljeeno je
u mlijeku za tijelo sa mjeavinom oba ulja, u koncentraciji 05% oba. Meutim, smjesa se nije
pokazala uinkovitom protiv gljivica. Uvoenje sintetskog konzervansa u koncentraciji 01% u
formulaciju koja sadri 05% lavandinog ulja i ulja ajevca pokree neoekivani inhibitorni
uinak protiv svih testiranih sojeva ve nakon dva dana. Smjesa ulja znaajno poveava
aktivnost konzervansa. Limunovo ulje dodano u mlijeko za tijelo u koncentraciji od 05%
pokazalo slabiju inhibitornu aktivnost protiv Staph. aureus kada se uporedi sa uljem ajevca.
Prema podacima nema statistiki znaajnih razlika u aktivnosti ulja limuna i ulja ajevca protiv
drugih mikroorganizama. Kombinacija sintetskih konzervansa u koncentraciji 02% i oba ulja u
koncentraciji 05% inhibira sve mikroorganizme prisutne u mlijeku nakon dva dana inkubacije.
Dodatak ulja limuna ili ajevca poveava se fungistatska aktivnost sintetskih konzervansa. U
mlijeku za tijelo koji sadri 1% mjeavine navedenih ulja, Staph. aureus nije pronaen od drugg
dana, a inhibicija rasta Ps. aeruginosa, Candida sp. i Asp. niger nije uoena (KunickaStyczynska, at al. 2009).
U svim kombinacijama eterinih ulja sa sintetikim konzervansima zabiljeen je sinergistiki
uinak. Sinergizam izmeu eterinih ulja i metil p-hidroksibenzoata (MPB) zabiljeen je u kremi
za kou, istraivanje su proveli Maccioni et al. (2002) kako se navodi u radu KunickaStyczynska, at al. (2009), Laurus nobilis, Eucalyptus globulus i Salvia officinalis ulja dodana u
koncentraciji od 0025% i 001255 bila su aktivna samo u kombinaciji sa MPB. Kako se navodi u
radu (Styczynska, at al. 2009) ova pojava je zabiljeena i za ulje ajevca u formulacijama sa
dodanim etanolom (Messager et al. 2005a). Do sinergizma i antagonizma takoer moe doi
izmeu komponenti ulja ajevca i sastojaka formulacije (Cox at al., 2001, prema KunickaStyczynska, at al. 2009 ). Komparativna studije efikasnosti konzervansa biljnih ekstrakata,
eterinih ulja (Lavandulla officinalis, Melaleuca alternifolia and Cinnamonium zeylannicum) i
76
metilparabena, pokazali su veu inhibitornu aktivnost eterinih ulja od sintetskih konzervansa i

ekstrakata u kozmetikim emulzijama. Ulje cimeta (2,5%) je bio najpotentniji inhibitor rasta S.
aureus, E. coli and C. albicans. Ovisno o testiranim sojevima mikroorganizama, antimikrobna
aktivnost eterinog ulja (2,5%) je u nekim sluajevima 3,5 puta jai od metilparabena (0,4%).
Ova studija je pokazala da je mogue zamijeniti sintetske konzervanse eterinim uljima, ali u
visokim koncentracijama (Herman et al. 2013).
Manja aktivnost eterinih ulja u kozmetikim formulacijama u usporedbi sa in vitro uvjetima
mogu biti posljedica prisutnosti lipidnih tvari. Visok afinitet eterinih ulja za masne kozmetike
sastojke ograniava njihovu dostupnost u vodenoj fazi to rezultira smanjenjem antimikrobne
aktivnosti (Manou et al., 1998; Nostro et al., 2002, 2004). Iz tog razloga donekle je opravdano
poveanje koncentracije eterinog ulja u pripravku. Koncentracija ulja Artemisia afra, Lavandula
officinalis, Rosmarinus officinalis i Pteronia incana u vodenoj kremi poveana na 15% pridonosi
boljoj antimikrobnoj efikasnosti ovih preparata. Autori su primjetili da EDTA doprinosi
smanjenju odrivosti bakterija i gljivica (Muyima et al. 2002).
Prema Kunicka-Styczynska, at al. 2009. poveanje koncentracije ulja limuna i ajevca do 1% u
mlijeku za tijelo nisu doveli do eljenog uinka. U suprotnom sluaju, spoj ulja lavande i ajevca
u koncentraciji od 05% aktivira se vidljiv sinergistiki efekat protiv Ps. aeruginosa i mnogo
slabiji prema gljivicama. Eterina ulja bez sintetikih konzervansa djelovali su kao aktivni
konzervativni sistem samo protiv gram-pozitivnih bakterija, Staph. aureus, paralelno sa
ekspermentima ulja L. nobilis, E. globulus i S. officialis u kremama (Maccioni et al. 2002). Taj
uinak nije zabiljeen u gram-negativnim bakterijama Ps. aeruginosa. Vea osjetljivost grampozitivnih bakterija rezultat je manje sloene strukture i sastava staninog zida to rezultira
boljom propustljivou eterinih ulja (Inouye 2003; Kalemba and Kunicka 2003; Bakkali et al.
2008). Rast Ps. aeruginosa i Candida sp. u formulacijama s eterinim uljima, nakon faze
adaptacije dokazuje nisku osjetljivost tih organizama i njihovu sposobnost da se koristiti
komponentama mlijeka za tijelo kao izvorom ugljika. Slina pojava je zabiljeena za Ps.
aeruginosa u v/u formulacijama koji su sadravali ulje Thymus vulgaris (Manou et al. 1998).
Rast Candida albicans u prisutnosti 05% A. Afra, L. officinalis, R. officinalis i P. Incana ulja u
formulacija krema takoer potvruje navedena opaanja (Muyima et al. 2002, prema KunickaStyczynska, at al. 2009 ).
Primjena eterinih ulja za ouvanje kozmetikih formulacija jo uvijek je upitna zbog njihove
relativno niske antimikrobne aktivnosti u odnosu na esto koritene hemijske konzervanse
(Kabara 1984). Konzervans sistemi koji se sastoje od eterinog ulja i hemijskih konzervansa su
77
kompromisno rjeenje. Meutim, mogunost interakcije uljnih komponenti, sintetskih

konzervansa i kozmetikih komponenti potrebno je testirati sisteme konzervansa u odreenim
formulacijama (Kunicka-Styczynska, at al. 2009 ).
Ispitivanja (prirodni ekstrakti)

Gilii, Caki, Ceki i Nikoli (2013) su u svome istraivanju Razvoj i ispitivanje antiseptinih
bioaktivnih kozmetikih formulacija prirodnog porjekla izmeu ostalog predstavili rezultate za
antimikrobnu aktivnost krema. Rije je o bioaktivnim kozmetikim formulacijama u formi
kreme sa antiseptinim osobinama, na bazi prirodnih ekstrakata ( ekstrakt liaja Usnea barbata L.
i cvasti kamilice Matricaria recutita L.) i sintetskih (dekstran sulfat).
Za odreivanje antimikrobne aktivnosti krema autori su koristili uzorke sa usninskom kiselinom
(0,2 g/ml) i sa ekstraktom kamilice (0,1 g/ml), a radi poreenja aktivnosti u ispitivanje su
ukljuili uzorke hidrantne kreme bez aktivnih supstanci (u koliini 0,1 i 0,2 g/ml), kao i same
aktivne supstance usninska kiselina (0,005 g/ml) i ekstrakt kamilice (0,1 g/ml). Ispitane uzorke
su rastvarali u dimetilsulfoksidu. Antimikrobnu aktivnost su testirali na gram-negativne bakterije
(Escherichia coli i Sallmonela enteritidis), gram-pozitivne bakterije (Staphylococcus aureus i
Bacillus subtilis) i na gljivicu Candida albicans, agar difuzionom metodom. Rezultate
antimikrobne aktivnosti su predstavili u tabeli.
Slika 17. Rezultati istraivanja antimikrobne aktivnosti u istraivanju Gilii et al. 2013.
Izvor : Gilii et al. 2013
Hidrantna krema nije pokazala djelovanje na testirane mikroorganizme. Umjereno dejstvo je

pokazala hidrantna krema sa ekstraktom kamilice pri testiranju na S. enteritidis, S. aureus i B.
78
subtilis. Hidrantna krema sa usninskom kiselinom ima jako djelovanje na C. Albicans, S. aureus i
B. subtilis, a umjereno djelovanje ima na E. coli i S. enteritidis. Usninska kiselina je pokazala
djelovanje na sve mikroorganizme, a najbolju aktivnost na B. subtilis i C. albicans. Ekstrakt
kamilice je okazao visku aktivnost na gram negativnu bakteriju S. enteritidis, to se odrazilo i na
hidrantnu kremu sa ovim ekstraktom. Zakljueno je da najbolje antimikrobno djelovanje na
testirane mikroorganizme ima krema sa usninskom kiselinom, a da su sinergistiko dejstvo i iri
spektar djelovanja utvreni kod kreme sa usninskom kiselinom i ekstraktom kamilice. Ova
formulacija ima najbolje djelovanje na gram-pozitivnu bakteriju Bacillus subtilis i na gljivicu
Candida albicans (Gilii et al. 2013).
Poznato je da ulje kamilice ima visok sadraj alfa-bisabolola koji je zasluan za antibakterijsku i
antifungalnu aktivnost, ali je taan mehanizam djelovanja i dalje nejasan (Szelenyi et al, 1979;
Isaac et al. 1979; Isaac et al. 1975, prema Gilii et al. 2013).
Usninska kiselina je supstanca sa izraenim antibakterijskim djelovanjem. To je antibiotik koji
selektivno inhibira uzronike infekcija. Ispoljava jako antibiotsko djelovanje na veliki broj
gljivica i bakterija. Prisustvo usninske kiseline u prirodnom proizvodu u niskim dozama djeluje i
na bakterijske i gljivine promjene na koi i sluznici (Weckessera et al. 2007; Dorman et al.
2000, prema prema Gilii et al. 2013).
Ekstrakt sjemena grejpa

Ekstrakt sjemena grejpa (Grapefruit Seed Extract) poznat pod skraenicom GSE, predstavlja
komercijalni proizvod koji potie iz sjemena i pulpe grejpa (Citrus paradisi Macf., Rutaceae).
Hemijska istraivanja otkrila su prisutnost flavonoida, askorbinske kiseline, tokoferola, limunske
kiseline, limonoida, sterola i minerala u sjemenu i pulpi grejpa (Drewnowski et al. 2000;
Tirillini, 2000; Armando et al. 1998; Bennett et al. 1989; Braddock et al. 2001; Tushiswili et al.
1983., prema Cvetini, Vladimir-Kneevi, 2004).
Postoji mnogo podataka o ljekovitom djelovanju sjemena grejpa i koritenju kod razliitih
oboljenja kao to su ekcemi, akne, irevi, upale grla, atletsko stopalo, prehlade,
gastrointestinalne infekcije, gastritis, alergije i parazitske bolesti (Sachs et al. 1997; Sharamon et
al. 1997, prema Takeoka et al. 2001).
Slika 18. Grejp
79
Izvor : http://zena.hr/
Kovaevi (2012) navodi da je ekstrakt sjemenki grejpa sintetika kombinacija sri grejpa i
hemikalija. Izrauje se vaenjem sri, ne samo sjemenki. Prilikom proizvodnje soka od grejpa u
industrijskom hemijskom procesu u nekoliko koraka se fenolni spojevi mijenjaju u kvartarne
amonijeve spojeve, a uz to se jo koristi toplina i dodatne hemikalije. Neke od hemikalija koje se
koriste navodi Kovaevi (2012) : amonijev hlorid, triklosan, metilparaben i benzetonij hlorid.
Takeoka et al. (2001) godine u svome radu Identification of Benzethonium Chloride in
Commercial Grapefruit Seed Extracts ispitivali su prisutnost benzetonij hlorida u
komercijalnom GSE. Komercijalni ekstrakt sjemena grejpa je ekstrahovan hloroformom. Nakon
isparavanja otapala vrila se analiza razliitim tehnikama : tekua hromatografija viskoh
preformanci,
ionizacija
elektrorasprivanjem,
nuklearnom
magnetnom
rezonancom,
spektroskopijom i elementarnim analizama. Ovaj rad je nepobitno dokazao da je benzetonij

hlorid prisutan u komercijalnim ekstraktima sjemenki grejpa. Vea koliina benzetoj hlorida bila
je prisutna u prahu GSE uzoraka u odnosu na tee GSE uzorke, iako nisu utvrdili tane
koncentracije. Ovo istraivanje je potvrdilo zakljuke istraivanja koje su proveli von Woedtke et
al. (1999). Smatra se da benzetoj hlorid potjee iz postupka vaenja i/ili prerade sjemena i pulpe
grejpa.
Osim toga rezultati istraivanja Brandin et al. (2007) pokazuju da GSE moe stupiti u interakciju
sa lijekovima zbog svoje sposobnosti da inhibira CYP3A4, vaan enzim koji je ukljuen u
metabolizam lijekova.
80
Izvjetaj od strane Instituta za farmaceutiku, Ernst Moritz Arndt sveuilita Greifswald iz sadri
slijedei izvjetaj :
Pregledana je antimikrobna uinkovitost, kao i sadraj tvari za konzerviranje est
komercijalnih ekstrakata sjemenki grejpa. Pet od est ekstrakata su pokazali visok rast
inhibirajueg djelovanja protiv testiranih mikroba. U svim antimikrobnim aktivnim ekstraktima
sjemenki grejpa je pomou tankoslojne hromatografije otkriven konzervans benzentonij hlorid.
Osim toga, tri su ekstrakta sadravala tvari za ouvanje, triklosan i metil paraben. U samo
jednom od testiranih ekstrakata sjemenki grejpa nisu otkrivene tvari za konzerviranje. Meutim,
s tim ekstraktima, kao i s nekoliko ekstrakata domae izrade napravljenim od sjemenki i sri
grejpa bez soka (citrus paradisi) nije otkriveno antimikrobno djelovanje. Iz toga se zakljuuje da
je moan kao i gotovo ope antimikrobno djelovanje koje se pripisuje ekstraktu sjemenki grejpa
samo zbog sadraja sintetikih tvari koje slue kao konzervans. ini se da nisu prisutni prirodni
proizvodi s antimikrobnim djelovanjem.
USDA (Ministarstvo poljoprivrede SAD-a) je provelo istraivanje na osnovu gore spomenutog u
Njemakoj i zakljueno je:
Potvrujui ranije istraivanje provedeno u Njemakoj, otkrili smo da neki od ekstrakata
sjemenki grejpa sadre benzentonij klorid, sintetiku antimikrobnu tvar koja se obino koristi u
kozmetici i odobren je jednino za tematsko koritenje uz relativni visoki udio od 8%
Istraivanja
Alni, Tawfik, Shehab (2011) istraivali antimikrobni uinak vodenog i alkoholnog ekstrakta
sjemenki grejpa (Citrus Paradisi Rutaceae). U istraivanju su koristili vodene i alkoholne
(etanolne) ekstrakte sjemenki grejpa GSE u 20% (w/v) koncentraciji. Koncentracija je ispitana
na aktivnost protiv Staphylococcus aureus, Proteus vulgaris, Klebsiella pneumonia, Candida
albicans i mjeavine oralne flore. Za odreivanje antimikrobnog uinka koristili su in vitro diskdifuzionu metodu. Njihova antimikrobna i antifungalna aktivnost uporeena je u odnosu na
aktivnost hlorheksedin otopina u dvije koncentracije (0,12 i 0,2%) kao kontrola.
Sjemenke grejpa su suili na zraku u periodu od dvije sedmice kako bi se sprijeio gubitak
sastojaka. Nakon suenja su ih usitnili u prah. Voda i etanolni alkohol su koriteni za ekstrakciju.
Prilikom ripreme vodenog ekstrakta 40g suenog praha sjemena stavili su u 160ml sterilne
destilirane vode i ostavili na sobnoj temperaturi 24h. Smjesu su filtrirali prvo gazom, a zatim
81
filter papirom. Nakon filtracije stavili su u inkubator na 37 C. Tekuina se ispari, a istaloeni

ekstrakt ostaje na dnu. Nakon toga vrena je sterilizacija. Za pripremu alkoholnog ekstrakta
koristili su 20g suenog praha dodali su u 200ml etanola. Postupak je isti kao kod vodenog
ekstrakta, ali je koriteno otapalo za ekstrahiranje 95% etanol. Tkoer vrena je sterilizacija.
Kao to smo naveli autori su u istraivanju koristili in vitro disk-difuzionu metodu.
U testu su koristili etiri vrste bakterijskih izolata : Staphylococcus aureus, Proteus vul-garis,
Klebsiella pneumonia i mjeovitu oralnu floru. Antifungalno djelovanje je testirano protiv
Candida albicans. Kolonije su proarane na Muller-Hinton agaru, a u roku 15 minuta inokulirane.
Ploe su smjetene u inkubator na 37 C tijekom 24h za bakterije i 48h za Candida albicans.
Nakon inkubacije ploe su ispitane, zone inhibicije rasta mjerene i zabiljeene. Mjerili su
antimikrobnu aktivnost svakog ekstrakta od promjera zone inhibicije i usporedili su sa CHX
otopinom (0,12 i 0,2%).
Etanolni ekstrakt nije pokazao nikakvu zonu inhibicije. Vodeni ekstrakt (20%) je bio aktivan
protiv svih gram-negativnih bakterija. GSE je pokazao najveu zonu inhibicije za normalnu floru
(18mm), ali manja aktivnost na rast Staphylococcus aureus (10mm). Za usporedbu, CHX 0,2%
pokazao najveu zonu inhibicije protiv normalne flore (20mm), dok je izvrio manju aktivnost
na rast S. aureus, Proteus sp. and Klebsiella sp (18mm). Zona inhibicije za CHX 0,12% je 7, 11,
18 and 22mm za S. aureus, Proteus sp., Klebsiella sp, i normalnu floru. Vodeni ekstrakt (20%) je
bio aktivan protiv Candida albicans sa zonom inhibicije 12mm u promjeru (Alni et al., 2011).
Slika 19. Usporedba uinka 20% vodene otopine GSE I CHX (0,2% i 0,12%) na razliitim
vrstama mikroorganizama
Izvor : Alni et al., 2011.
Adedeji i saradnici (2008) kako je navedeno u radu (Alni et al., 2011) dobili iste rezultate za
etanolni ekstrakt, tj. da etanolni ekstrakt nije pokazao aktivnost protiv testnih mikroorganizama.
Kroum i saradnici (2009) kako je navedeno u radu (Alni et al., 2011) utvrdili da je metanolni
ekstrakt aktivniji od etanolnog.
82
Reagor i saradnici (2002), Von Woedtke i saradnici (1999), Giuseppe i saradnici (2007) kako je
navedeno u al. radu (Alni et, 2011), tvrde da etanolni GSE ima dobru antimikrobnu aktivnost
protiv mnogih vrsta mikroorganizama. Vodeni GSE ima konstantno dobro antimikrobno
djelovanje protiv svih testiranih biotipa.
Haggers i saradnici (2002) kako je navedeno u radu (Alni et al., 2011) uz pomo prenosnog
skeniranja elektronskim mikroskopom prikazali GSE antibakterijsko djelovanje. Navode da je
bilo oito da GSE naruava bakterijsku membranu i oslobaa citoplazmatski sadraj u roku
15min nakon kontakta i na vie razrijeenim koncentracijama.
Krajewska i saradnici (1999) kako je navedeno u radu (Alni et al., 2011), otkrili da 33%
(m/V) GSE koncentracija pokazuje jako antifungalno djelovanje protiv sojeva kao to su gljivice
i kvasac i da ima niu aktivnost protiv dermatofita i plijesni.
U zakljuku (Alni et al., 2011) navode da je koritenje 20% koncentracije vodene otopine
GSE ima uinkovitu aktivnost protiv Staphylococcus aureus, Proteus vulgaris, Klebsiella
pneumonia, Candida albicans and normalne flore usne upljine. Antibakterijska aktivnost
ekstrakta moe biti jako korisna, jer je njegova aktivnost uporeena sa jednim od
najrasprostranjenih antiseptinih otopina.
Ionescu et al. (1990) ispitivali antimikrobnu efikasnost GSE protiv 794 bakterijska i 93 gljivina
soja. Prema izvjetaju 0,5% otopina pokazala je efikasnost protiv gram-pozitivnih bakterija
(Streptococcus sp., Staphylococcus aureus, Enterococcus sp.), gram-negativnih bakterija
(Enterobacter sp. and E. coli sp.) i razliitih gljivica i plijesni (Candida, Geotrichum, Aspergillus.
and Penicillium sp.). Primjena istog agenta u pacijenata sa atopijskim ekcemom rezultira
inhibicijom rasta Candida sp., Geotrichum sp., E. coli.
Cvetni i Vladimir-Kneevi (2004) u svome radu Antimicrobial activity of grapefruit seed and
pulp ethanolic extract ispitivali djelovanje etanolnog ekstrakta sjemenki i pulpe ploda grejpa
(Citrus paradisi Macf., Rutaceae). U istraivanju su koristili 20 sojeva bakterija i 10 sojeva
kvasaca.
Self-made etanolni ekstrakt Citrus paradisi Mecf. (Rutaceae) pripremljen je iz komercijalno
dostupnih grejpfruta. Osuen na zraku, prakasti biljni materijal (pulpe i sjemenke u omjeru 4:1)
su ekstrahirali sa 70% etanolom u Soxhlet aparatu tijekom 6h. Nakon hlaenja, otapalo su
uklonili i suhi ostatak je analiziran. Za mikrobioloko ispitivanje, 33% (m/V) ekstrakta
pripremljeno je koristei 70% etanol.
83
Testirali su deset gram-pozitivnih
(Bacillus cereus ATCC 11778, B. subtilis NCTC 8236,
Sarcina flava MFBF, S. lutea ATCC 9341, Staphylococcus aureus ATCC 6538P, S. aureus ATCC
29213, S.epidermidis MFBF, Enterococcus faecalis ATCC 20201, Streptococcus sp. MFBF,
Listeria monocytogenes MFBF), deset gram-negativnih bakterija (Escherichia coli O:157 MFBF,
E. coli O:128MFBF, Shigella sonnei MFBF, Salmonella enteritidis MFBF, Yersinia
enterocolitica O:9 MFBF, Citrobacter freundii MFBF, Klebsiella oxytoca MFBF, Proteus
mirabilis MFBF, P.vulgaris MFBF, Pseudomonas aeruginosa ATCC 27895) i deset sojeva
kvasaca (Candida albicans MFBF 1, C. albicans MFBF 2, C. albicans MFBF3, C. krusei MFBF,
C. krusei MFBF K1, C. tropicalis MFBF, C. tropicalis MFBF T1, C. parapsilosis MFBF,
Saccharomyces cerevisiae MFBF V1, Kluyveromyces maxianus MFBF CC4).
Antibakterijski i antifungalni uinak ekstrakata je testiran postupkom difuzije na hranjivom
agaru i standardnom metodom dilucije. Agar difuzionu metodu vrili su u skladu sa propisima
Europske farmakopeje.
Spektrofotometrijski je odreeno da suhi ekstrakt sadri 3,92% ukupnih polifenola, dok je udio
flavonoida iznosio 0,11%. Prisutnost flavanona naringina i hesperidina u etanolnom ekstraktu
potvrena je tankoslojnom hromatografijom (Cvetni i Vladimir-Kneevi, 2004).
70% etanol kao kontrola nije pokazao zone inhibicije. Ekstrakt je bio aktivan protiv svih grampozitivnih bakterija, ali nije bilo inhibitornog efekta na rast testiranih gram-negativnih bakterija.
GSE je urokovao najvee zone ihibicije za Listeria monocytogenes (16 mm), Streptococcus
faecalis (15 mm) i Bacillus subtilis (14 mm). Etanolni ekstrakt je pokazao niu aktivnost (zona
inhibicije 10-12mm) protiv Bacillus cereus, Sarcina flava, S. lutea, Staphylococcus aureus, S.
epidermidis and Streptococcus sp. Podaci takoer ukazuju na to da je inhibran rast svih testiranih
kvasaca. Inhibicijska zona od 13mm je zabiljeena za
Saccharomyces cerevisiae,
Kluyveromyces maxianus and Candida tropicalis MFBF. Ostali testirani sojevi Candida
tropicalis i dva soja C. krusei pokazali su zonu od 12mm.
Tabela 15. Antimikrobna efikasnost GSE

Mikroorganizmi
Bakterije
Bacillus cereus ATCC 11778
Bacillus subtilis NCTC 8236
Sarcina flava MFBF
GSE koncentracija (%, m/V)

16,50 8,25
4,13
2,06
+
+
+
+
+
+
1,03
+
+
+
84
Sarcina lutea ATCC 9341

Staphylococcus aureus ATCC 6538P
Staphylococcus aureus ATCC 29213
Staphylococcus epidermidis MFBF
Streptococcus faecalis ATCC 20201
Streptococcus sp. MFBF
Listeria monocytogenes MFBF
Escherichia coli O:157 MFBF
Escherichia coli O:128MFBF
Shigella sonnei MFBF
Salmonella enteritidis MFBF
Yersinia enterocolitica O:9 MFBF
Citrobacter freundii MFBF
Klebsiella oxytoca MFBF
Proteus mirabilis MFBF
Proteus vulgaris MFBF
Pseudomonas aeruginosa ATCC 27895
Kvasci
Candida albicans MFBF 1
Candida krusei MFBF
Candida krusei MFBF K1
Candida tropicalis MFBF
Candida tropicalis MFBF T1
Candida parapsilosis MFBF
Saccharomyces cerevisiae MFBF V1
Kluyveromyces maxianus MFBF CC4
+
+
+
-
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
(-)Nema rasta mikroorganizama (baktericidna/fungicidna aktivnost GSE); () - blagi rast mikroorganizama (bakteriostatska
aktivnost GSE) ; (+) normalan rast mikroorganizama (bez aktivnosti GSE);
Izvor : Cvetni i Vladimir-Kneevi (2004)
U bujonu GSE je bio djelotvoran protiv svih testnih mikroorganizama, ak i garm negativnih
bakterija. Najjai uinak ekstrakta (MIC 2,06 m/V) zabiljeen je protiv Salmonella enteritidis.
Rast Listeria monocytogenes, Streptococcus strains i Escherichia coli je inhibiran sa 4,13%
(m/V) GSE. Bacillus cereus, B. subtilis, Sarcina flava, S. lutea, Staphylococcus aureus,
S.epidermidis, Shigella sonnei, Yersinia enterocolitica, Klebsiella oxytoca i Pseudomonas
aeruginosa su bili osjetljivi na viu koncentraciju ekstrakta (8,25% m/V). Najvea MIC
vrijednost 16,50% (m/V) je procjenjena za Citrobacter freundi, Proteus mirabilis i P. vulgaris.
Saccharomyces cerevisiae, Candida krusei i dva soja of C. albicans su pokazali veu osjetljivost
od ostalih kvasaca. Koncentracija ekstrakta 16,50% (m/V) je baktericidna/fungicidna za sve
testirane bakterije i kvasce (Cvetni i Vladimir-Kneevi (2004).
Cvetni i Vladimir-Kneevi (2004) navode da su njihovi rezultati pokazali razliku izmeu
antimikrobne efikasnosti self-made GSE i nekih dostupnih komercijalnih preparata o emu je
bilo izvjetaja prije, Reagor et al. 2002 i Krajewska-Kulak et al. 2003.
85
Autori zakljuuju da potpuno prirodni etanolni ekstrakt sjemenki i pulpe ploda grejpa utjee na
ispitane bakterije i kvasce, ali da ispoljava manju antimikrobnu uinkovitost u usporedbi sa
nekim komercijalnim pripravcima. Navedene razlike mogu biti uzrokovane razlikama u sadraju
polifenola posebno flavonoida. Sve ovo ih je dovelo do zakljuka da antibakterijske i
antifungalne osobine komercijalno dostupnih proizvoda ne trebaju biti nuno posljedica samo
prisutnosti sintetskih zatitnih sredstava, ali navode da su potrebna dalja istraivanja.
ZAKLJUAK
Mikrobioloka istoa je jedan od najvanijih ciljeva u kozmetikoj industriji. Kao to
znamo kozmetika ne mora biti sterilna, ali mora biti adekvatno zatiena od kontaminacije
mikroorganizmima. Konzervansi su tvari koje uspjeno tite kozmetike proizvode od
mikrobioloke kontaminacije. Pravilan odabir konzervansa i njegove koncentracije je od velike
vanosti. Premala koliina konzervansa ne moe zaustaviti rast mikroorganizama to dovodi do
86
propadanja proizvoda, a prevelika koliina moe izazvati alergije, dermatitis i druga neeljena
dejstva. Moe se zakljuiti da konzervansi u kozmetici imaju dvije funkcije :
zatita kozmetikog proizvoda i osiguranje trajnosti,

zatita potroaa od tetnog djelovanja kontaminiranog proizvoda.
Kozmetiki proizvodi prema svojim osobinama i sastojcima idealni su za razvoj kontaminacije.

Voda, ulja, peptidi i ugljikohidrati idealan su medij za rast mikroorganizama. Kada jo tome
dodamo naine uvanja kozmetikih proizvoda moemo rei da su zapravo svi uslovi za rast i
razvoj mikroorganizama u proizvodima ispunjeni. Zbog toga, ali i zbog injenice da veina
kozmetikih proizvoda dolazi u dodir sa nesterilnom koom (kreme, dekorativa kozmetika)
moemo zakljuiti da su konzervansi u kozmetici itekako potrebni. Naravno, sve vrste proizvoda
ne trebaju jednake koliine konzervansa, tako npr. amponi i ostali proizvodi koji se ispiru
trebaju manje konzervansa od krema i dekorativne kozmetike.
Konzervans koji ima idealno djelovanje i zadovoljava sve kriterije ne postoji to takoer
predstavlja oteavajuu okolnost. Iz tog razloga esto se opravdano koriste kombinacije razliitih
konzervansa kako bi se upotpunilo djelovanje.
Moemo rei da su konzervansi koji se nazivaju zajednikim imenom parabeni blizu pojma
idealni konzervans, ali su pod stalnim pristiscima raznih istraivanja i medija. iroko se koriste
konzerviranju hrane, kozmetike i farmaceutskih proizvoda. Aktivni su u okviru pH vrijednosti 48, a kada se govori o antimikrobnoj aktivnosti treba istaknuti da su vie aktivni protiv gljivica
nego bakterija. Kalijeve soli parabena pokazuju bolju antimikrobnu aktivnost od parabena.
Sastojci koji se koriste u formulacijma mogu bitno djelovati na antimikrobnu aktivnost parabena,
npr. EDTA djeluje sinergistiki, a sa druge strane imamo Tween 80 koji smeta antimikrobnoj
aktivnosti parabena.
Parabeni se povezuju sa nastankom raka dojke, provedeno je nekoliko istraivanja ali nikada nije
utvrena definitivna povezanost. Brzo se absorbuju, hidroliziraju i konjugat se izluuje urinom.
Akutne, hronine i subhronine studije pokazuju da su parabeni praktino netoksini. Kada se
primjenjuju na normalnu i zdravu kou ne izazivaju iritaciji i senzibilizaciju. Testiranje
genotoksinosti u in vitro i in vivo testiranjima dalo je negativne rezultate. Estrogenska aktivnost
parabena, odnosno vezanje na estrogenske receptore je 8000 do 900000 puta slabije nego
estradiol to je zanemarivo. Primjena parabena u okviru doputenih koncentracija (pojedinano
0,4% i smjesa 0,8%) je sigurna, ali su potrebna detaljnija istraivanja i izvjetaji kako bi se
potvrdile ili opovrgnule tvrdnje o tetnom djelovanju parabena.
87
Novi trend u podruju konzerviranja kozmetike jeste zamjena sintetskih konzervansa sa

antimikrobnim agentima koji se ne vode kao konzervansi u Annex-u V, kozmetike direktive. To
su preteno prirodni konzervansi, a kao najbolji kandidat pokazala su se eterina ulja. Kada je
rije o antimikrobnoj efikasnosti prirodnih konzervansa moemo rei da je znatno nia u odnosu
na sintetske konzervanse tako da su potrebne vee koliine to poveava rizik od razliitih
alergija i neeljenih reakcija. Ovaj nain konzerviranja se proiruje, ali su potrebna znatno vea
istraivanja kako bi se utvrdio definitivni potencijal prirodnih konzervansa i da u budunosti
ukoliko to bude mogue postanu stalna zamjena sintetskih konzervansa. Trenutno idealan sistem
konzerviranja predstavlja kombinacija prirodnih i sintetskih konzervansa zbog sinergistikog
djelovanja ime se smanjuje koncentracija obe navedene vrste konzervansa.
88

Uvodni Dio Konacan

Încărcat de

Informații document

Drepturi de autor

Formate disponibile

Partajați acest document

Partajați sau inserați document

Opțiuni de partajare

Vi se pare util acest document?

Este necorespunzător acest conținut?

Drepturi de autor:

Formate disponibile

Uvodni Dio Konacan

Încărcat de

Drepturi de autor:

Formate disponibile

UVOD

ovjek svakodnevno koristi razliite kozmetike proizvode. Kozmetiki proizvodi podlijeu

Definicija i podjela kozmetikih proizvoda

Kozmetiki proizvodi mogu biti klasificirani kao :

Prema EU Direktivi 1223/2009 kozmetiki proizvodi ukljuuju :

Definicija i podjela konzervansa

Antimikrobni konzervansi mogu djelovati bakteriostatski i fungistatski, odnosno baktericidno i

organske kiseline (soli i esteri),

Antioksidansi se dodaju u kozmetike proizvode kako bi se sprijeio oksidativni raspad

Tabela 1. Antioksidansi koji se mogu koristiti u kozmetikim pripravcima

Proizvodi koji dolaze u

Esteri askorbinske kiseline

Proizvodi koji dolaze u

Proizvodi koji kratko

Proizvodi koji kratko

Izvor : ajkovac, 2000:125.

Izvor : Roden, 2010.

Osim vode i hranjivih sastojaka za rast mikroorganizama vani su dostupnost kiseonika,

psihrofilne bakterije (najbolje rastu na 15 do 20 0C, mogu rasti na 0 do 5 0C),

gubitak ili promjena boje i mirisa,

Kontaminacija proizvoda moe biti :

Primarna kontaminacija moe nastati prilikom proizvodnje, a sekundarna prilikom koritenja

Mikrobioloko upravljanje kvalitetom (MQM) ukljuuje :

rukovati pravilno vodom koja se koristi u proizvodnji,

Tabela 2. Vrste i postotak mikroorganizama koji kontaminiraju kozmetiku nakon upotrebe

Izolirani iz losiona za kou

- E. aerogenes, E. agglomerans, E. cloacae.

Izvor : Autor na osnovu podataka preuzetih od Brannan i Dille, 1990.

Kada govorimo o mikroorganizmima koji su kontaminatori trebamo znati da se oni dijele na

Tabela 3. Mikroorganizmi izolirani iz 6008 proizvoda prilikom istraivanja od 1959. do 1978.

Druge vrste Pseudomonasa

Izvor : Bloomfield, 2007.

Period nakon otvaranja

Izvor : Anon., 2005.

Na primarnoj i sekundarnoj ambalai nalazi se simbol otvorene kutije,a period se oznaava

). Svaki test su izveli duplo.

Kako bi odredili prisutnost patolokih mikroorganizama , 1 ml svakog 10 -1 razrijeenog uzorka

propilparaben i izobutilparaben). Razlikuju se samo po prisutnosti imidazolidinil uree u kremi za

Netaknuti proizvodi nisu pokazali kontaminaciju bakterijama, a u proizvodima koji su se koristili

Staphylococcus aureus i Staphylococcus epidermidis

Faktori koji utiu na aktivnost konzervansa

koeficijent raspodjele lipid-voda,

Konzervansi su bolje topivi u nepolarnim nego u polarnim otapalima. Topivost u vodi je

Tabela 4. Optimalan pH za pojedine konzervanse

Izvor : Roden, 2010.

Neki od primjera inkompatibilnosti konzervansa:

bronopol je inkompatibilan sa eljezom i aluminijskim metalima;

Tabela 6. Mikrobioloka aktivnost konzervansa koji se upotrebljavaju u veini kozmetikih

irok spektar aktivnosti protiv bakterija i gljivica.

Aktivan protiv bakterija, ali nema aktivnosti protiv gljivica.

irok spektar aktivnosti protiv bakterija i gljivica.

Fungicidna, a posjeduje i aktivnost protiv nekih bakterija.

Vie je djelotvorna protiv gljivica.

Aktivan protiv gram-negativnih bakterija, a slaba aktivnost protiv gljivica.

Bakteriostatska aktivnost prilikom niih koncentracija, a baktericidna na viim koncnetracijama.

irok spektar aktivnosti, ali vie djelotvoran protiv bakterija.

irok spektar djelovanja protiv gram-pozitivnih, gram-negativnih bakterija i gljivica,

U tabeli 1. predstavili su rezultate odgovora Pseudomonas aeruginosa prema razliitim

U tabeli 2. predstavili su rezultate odgovora Micrococcus luteus prema razliitim

U tabeli 3. predstavili su rezultate odgovora Staphylococcus epidermidis prema razliitim

U tabeli 4. predstavili su rezultate odgovora bakterija prema 0,1% kombinacijama konzervansa :

Izvor informacija prilikom odabira konzervansa

Benzoic acid and its

Ostale soli benzojeve