Documente Academic
Documente Profesional
Documente Cultură
Tri aspekta
Godinjak
2005
romana
/ 231 Uhode Dervia Suia
232 / Godinjak 2005
FEHRATOVI
Referirana literatura
1. Dervi Sui,
Ja Danilo, Uhode, Savremena knjievnost BiH u 50 knjiga, Svjetlost, Sarajevo, 1984/5.
2. Enes Durakovi,
Prozno djelo Drevia Suia, Dervi Sui, Ja Danilo, Uhode, Savremena
knjievnost BiH u 50 knjiga, Svjetlost, Sarajevo, 1984/5, str. 5-1.
. Enver Kazaz,
Sitan a krvav kusur u velikom raunu, Radovi, Filozofski fakultet u Sarajevu,
2000, str. 225-245.
4. Risto Trifkovi
, Skica za knjievni portret Dervia Suia, Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici IV, Alef, Sarajevo, 1998, str. 525-50.
1
5. Novica Petkovi,
O tipovima pripovedanja kao zasebnom predmetu prouavanja, Zbornik
radova Tipovi pripovedanja, Institut za knjievnost u Sarajevu, Edicija
Zbornici, knjiga 7,
Sarajevo, 1989, str. 11-2.
6. Sima irkovi,
Istorija srednjovekovne bosanske drave, SKZ, Beograd, 1964.
Roman Uhode Dervia Suia jedno je od ostvarenja unutar bonjake
knjevnosti koje je nastalo poslije esto spominjane 1966. godine, a koje
pretendira da dostigne snagu i veliinu onoga to je te i nekoliko narednih
godina ova knjievnost postigla.
knjievnosti
diferencira
sa nekoliko
markantnih
Njemu
nije lahko
pristupiti
sa ma kojeg
aspekta;osobina.
moete ga osjeati, recipirati
i percipirati, odbiti ili prihvatiti istine koje vam predoava a opet se ne
usuditi da ga na bilo koji nain reducirate, da ga pokuate kritiki valorizirati
sa ma kojeg od potencijalnih aspekata. To je, moda, otuda to u ovom
romanu, u kom nema jed- nog i jedinstvenog glavnog junaka, prevladava
postmodernistiki diskurs koji od tijela teksta zahtijeva fragmentarnost,
razuenost na mnotvo naratora, stilova i likova, mijeanje formi i anrova,
groteskni i ironizirajui stav spram opeprihva- enih drutvenih konvencija,
resemantizaciju i remitizaciju historijskih injenica, pretakanje i preobraaj
identiteta kod razvijenijih likova, znaenjsku polivalentnost svake zaokruene
cjeline, te poigravanje sa tekstualnim jedinicama unutar jedinstvene i
cjelovite strukture. Cilj ove radnje je da pokua sintetizirati osnovne
kvalitete romana u duhu ve spomenutih odrednica. Ovdje e se pokuati
zaobii bilo kakva valorizacija i govorit e se bez ikakvih pretenzija da se u
romanes- knom stvaralatvu Dervia Suia ma ta dokae ili ospori o
osnovnim knjiev- nim, historijskim, naratolokim i kulturolokim
karakteristikama teksta.
U tekstu Knjievno djelo Dervia Suia Enes Durakovi kae: Mada su u
osnovnim idejnim koncepcijskim zamislima Uhode cjelovito djelo koje se
namee modernom pripovjedakom strukturom, vrijednost ovog romana je
ipak prije vega u fragmentima i pojedinim epizodama () (Durakovi,
1984/5, str. 10).
Pokuaj saimanja hronolokog presjeka u trajanju od jednog milenija na
jasno
odreenom prostoru i fokusiranje na sasvim odreen problem,
prikazan na svega dvije stotine strana, nije ostavio autoru drugu mogunost
do da upravo preko 1 Godina 1966. je prekretnica u bonjakoj
knjievnosti XX stoljea, jer su te godine objavljene knjige: Dervi i
smrt Mee Selimovia, Kameni spava Maka Dizdara i Pobune
Dervia Suia, dok su Uhode objavljene 1971. Godin fragmenata i
epizoda, koje se u kontinuitetu nastavljaju jedna na drugu, pretoi osnovnu
zamisao u tekst. Izdvajajui fragmente i epizode kao ono najvrjednije u
Uhodama profesor Durakovi je postavio osnovno polazite za bilo kakvo
novo, drukije i, dublje bavljenje ovim romanom. Stoga e se ova radnja
kapetana, u ovoj epizodi narator nas kroz dinamiku teksta uvlai u atmosferu
i ambijent Bosne neposredno pred, za i poslije bune. Sve je to izreeno sa
distance, iz rubne pozicije, u obliku izvjetaja. Enver Kazaz o ovom postupku
kae: Re- denirajui zvaninu historijsku istinu, odustajui od pobjednike
slike prolosti, Sui, ustvari, historijske procese predstavlja iz perspektive
njihovih rtava, da bi se iza svega ukazala narativna historija Bosne kao
zemlje rtve u nerazumljivom, a krvavom raunu razliitih zavojevaa.
(Kazaz, 2000, str 251)
vlasti
U ovoj
u epizodi
Bosni. polahko
Prvi put se
sezatamnjuje
spominju austrijska
i zaokruuje
i urijanska
temat o osmanlijskoj
vojna sila,
prete
njihove interesne sfere na ovom podruju. Oni se uvode preko Huseina i
njegove matere. Narator e nekoliko puta naglasiti da se radi o velikom
utjecaju Austrijanaca na mladog Huseina, ogorenog zbog umorstva starijeg
brata, nansijskom, vojnom i logistikom podrkom. Iako apostrora da je
Husein kapetan, ali ne turski nego
svoj, Suiev narator nas ujedno
upozorava da se nita ozbiljno nee dogoditi, da e doi samo do smjene
zavojevaa, a da e u biti Bosna i dalje ostati pod izmom tuinaca.
Postavljanje stvari na ovaj nain nuno je zbog toga to Sui vri nagli
prelazak iz perioda u period bez dodatnog objanjenja, naprosto ad-hock.
Moda bi bilo grubo rei da je Sui i tu novu, veliku i jednakiju dravu u
neku ruku smatrao okupatorskom, tuinskom, ali svakako da njegovi likovi,
izravni predstavnici bosanske rase, bosanski ovjek koji na zlo reagira
samo onda kad mu
dogori do nokata, osjeaju nemo pred
antihumanistikim mehanizmima reima (Trifkovi, 199, str. 528). To se
najbolje oslikava u rijeima Rahime, Morlakove ene, koja na samom kraju
romana proklinje sve i svakoga koji ima bilo kakve
veze sa uhodama i uhodnitvom, pa makar i bi od ove vlasti.
Jugoslavenski period obuhvaa radnju predratnog, ratnog i postratnog doba.
Ovdje se ni u jednom obliku ne spominje bilo koja historijska linost, a ukoliko
je neki od likova stvaran, onda mu je Sui izmijenio ime. Akcent se stavlja
na kolektiv, na Udbu i na zatitu dravnih granica od raznih pijunskih
ujdurmi. Moda je najinteresantnija u ovom zavrnom dijelu romana izravna
veza likova sa likovima iz Suievih prethodnih djela. Rije je o porodicama
Morlak i Pilavija.
Jedinstvo naratolokih tehnika Kako smo ve naveli, knjievna kritika je
Suiev roman
Uhode ocijenila kao, prije svega, roman fragmenata, pozicioniran na razini
razliitih naratolokih pos-tupaka koji se uklapaju kao mozaika cjelina i tako
objedinjeni iznova potvruju osnovnu ideju o nathistorinosti zemlje Bosne,
to jest imunost nad neprestanim
Godinjakraznih
2005 / stranih
225
udarima
udruga na njen integritet. Da bi uspio zaokruiti
hronoloki
slijed od skoro cijelog milenija, a da pritom ne ode u
historiogranost, Sui se nuno morao poigravati raznim naratolokim
tehnikama.
3
5
Od oblika pripovijedanja u
Uhodama prepoznajemo izvjea, pisma,
ispovijesti, vid klasinog pripovijedanja, novinski lanak, arhivirane
zabiljeke, ifrirane poruke, policijsko isljeivanje, subjektivno kazivanje.
4Svaka pripovjedaka forma ima jasno odredljivu funkciju. Radnja otpoinje
izvjeem vatikanskih i
bizantskih uhoda. Ovaj nain pripovijedanja
podrazumijeva iznoenje fakata, te samim tim autoru dozvoljava da pred
itaoce iznese fundamentalne postavke cje- lokupnog angamana teksta,
dozvoljava mu da bez ikakvog uvoda pripovjedaki tok usmjeri ka vrhuncu
radnje. Dakle, od samog poetka Sui nas stavlja pred dramatinu situaciju.
Napetost ne jenjava ni u jednom dijelu teksta. Svaki od tih fragmenata
programski nosi sa sobom i dramatiku sa fatalnim ishodom. Prva re- enica
katolikog uhode, koja je ujedno i prva reenica cjelokupnog romana, nosi tu
slutnju: Moj Gospodaru, zemlja zvana Bosna nesrena je zemlja koju ne
vrijedi osvajati, jo manje drati, ali se moe podnijeti kao prijateljska (Sui,
1984/5,
str. 41
). Kako se epizode i eevi smjenjuju, taj fatum izrasta u sudbinsku neminovnost, u pogibelj svakog protagoniste koji nije uspio prodrijeti u
bosansku zbilju. Nerijetko poneki uhoda spozna tu nesreu i odupre se
pretpostavljenim, kao to je sluaj sa jednim od prvih turskih uhoda: Bude li
suvie revnostan gaj- tanlija, poslau ti malo ovdanjeg zraka u lobanji tvog
plaenika. Ubija bre od bijelog praha iz tvog prstena. Od njega spasa nema.
Osim za domae i one koji
im nisu stranci (Sui, 1984/5, str. 44).
Nakon to je upeatljivou neposrednog obraanja u izvjeima stekao
dojam i povjerenje, Sui roman nastavlja oblikovati formom sveznajueg,
svevi- djeeg pripovjedaa, a unutar iste epizode se javlja i tzv. subjektivni ili
unutarnji pripovjeda. Dakle, rije je o prvoj velikoj pijunskoj linosti iji
identitet se razotkriva. Dok smo u izvjeima imali slutnju i nagovjetaj,
ovdje ve dolazi do realizacije tog ina dolazi do smaknua Dabiiva
Vojsalia, uhode kralja Tvrtka I, i dubrovakih velikaa. Sljedea epizoda
vraa se na osnovnu pripovjedaku
formu. U njoj se iz krupnog plana prelazi na total, a rakurs je nuno
prizemljen. Naracija se smiruje, detalji vjeto i razlono iznose pred itaoce.
Cilj ovakvog strukturiranja naracije na ovom nivou jeste da italac dobije
uvid u rad i tok jed- ne dugorone uhodnike operacije. Ova epizoda, koja
prati tursku prethodnicu na elu sa velikim uhodom Ismailom, ujedno je i
jedina u romanu koju italac
Ovdje se namjerno izbjegava polemika o historijskom i novohistorijskom
romanu, jer je prisut- na u gotovo svim studijama o romanu druge polovine
dvadesetog vijeka, te stoga smatramo da je izlino obazirati se na nju.
4 Sui koristi gotovo sve osnovne oblike pripovijedanja koje kanoniziraju
teoretiari Wolfgang
Kayser i Frantz Stantzel: Tako, naprimer, Volfgang Kajzer i Franc tancel, a
za njima idu i neki
6
autor ima spram sakralnosti, mitologije i religioz- nih ubjeenja kolektiva, isto
tako je nuno posebnu panju obratiti na to kako likovi Bonjaci vide sebe,
svoju tradiciju, svoje kulturoloko naslijee i kako drugi (uhode) razumijevaju
te njihove kulturoloke posebnosti
Roman Uhode pripada onom dijelu Suievog opusa koji nije angairan u
propagandne svrhe, koji ne prati soc-realistiku poetiku i ije teite nije na
za- snovima partizanske revolucije kao djela prije Pobuna. On se svrstava u
grupu ostvarenja koja je Sui napisao u svojoj zrelijoj fazi, a koja prate
interesovanja naih pisaca poslije Drugog svjetskog rata ka novohistorijskom
romanu. Pored
Uhoda tu spadaju jo romani Pobune i Hoda Strah. Povijesti i tradiciji
Bonjaka
Sui ne prilazi mitomanski, nego u maglinama prohujalog otkriva sve ono
to
nas ini onakvima kakvi jesmo, sve ono u emu se pouzdano
prepoznajemo, ponosno ili postieno, svejedno. (Durakovi, 1984/5, str. 8).
Za nas je u ovom slu- aju najvaniji odnos prema tradiciji, jer se upravo u
tom segmentu otvara ono to smo uvjetno nazvali etnolokom studijom.
Pored spomenutog bitan je i taj nemi- tomanski odnos koji autor pretendira.
Osnovna zakonitost koju Dervi Sui potuje kada govori o karakteru i
posebnostima Bonjaka jeste da te informacije uvijek iznose pripadnici
drugih etno- sa, dok, kad je rije o kulturi ivljenja i obiajima, iskljuivo
pravo posjeduju njegovi sunarodnici. Roman je koncipiran tako da ogroman
broj doljaka alje izvjea centrima za koje je, bar u prvom dijelu, Bosna
egzotina zemlja treeg svijeta, nedovoljno poznata i neistraena oaza
stijenjena na uskom graninom
pojasu izmeu Istoka i Zapada pa tako i za jedne i za druge jako bitna
interesna sfera. Ta e se zakonitost potvrditi jo u prvom fragmentu romana
u kom uhoda sa Zapada (katoliki) objanjava genetiku Bonjaka:
Mukarci su neka mjeavina Slavena, Ilira, Kelta i Romana. Kod kue ne vra
rije. turnirima
Na
evropskim
zadivljuju zdravljem, snagom, elegancijom i ratnikim
vje- tinama. U vlastitim kuama nehatom, lijenou, sujetom i
prljavtinom. () ene su im visoke, utljive i teke, bez arma.() Umiju
biti kraljice i slukinje.
(Sui, 1984/5, str. 549)
Samo tri stranice poslije nailazimo na zapaanje istonjakog
uhode:
Toliko godina gnjijem ja meu ovim svijetom bez vjere osim drvenog
znaka, bez zakona osim maa i obiaja, bez vedrine osim sumnjiavog
smijeka.
tivno
Sveznajui
govoritipripovjeda,
o zemlji Bosni,
kao odirektni
njenimodraz
prirodnom
autora,
poloaju
usuujei ustrojstvu
se samo deskripunutar
za- jednice. On govori o pticama siromanih boja, vodama blijedozelene boje,
surim zidinama kraljevog dvora, siromanoj i prkosnoj Bosni i gladnim
Bonjacima
o prodrljivom kralju, nepotenoj kraljici, potkupljivim
dvorjanima, gramzivim velikaima i nesretnom puku.
9
12