Godišnjak BZK Preporod 2014

Izdava~
BZK Preporod Sarajevo

Za izdava~a
Senadin Lavi}
Redakcija
Amir Brka, Ismet Bu{atli}, Elvis Fejzi},
Fahira Fejzi}-êngi}, [a}ir Filandra,
Lamija Hadìosmanovi}, Aladin Husi}, Senadin Lavi},
Sead [emsovi}, Sibela Zvizdi}-Meco
Ovaj broj Godi{njaka uredila je Redakcija.

Sekretar redakcije
Isma Kamberovi}
ismakamberovic@yahoo.com
Likovno oblikovanje korica
Jasminko Mulaomerovi}
Meldijana Arnaut Haselji}
Lektura i korektura
Indira Pindò
Prijevod saetaka na engleski jezik
Fuada Musli}
Prijelom teksta
Meldijana Arnaut Haselji}
Klasifikacija ~lanaka po UDK uradena je u Biblioteci

Instituta za bosnja~ke studije BZK Preporod Sarajevo
Adresa:
Branilaca Sarajeva 30
71000 Sarajevo
Tel./Fax.: 033/226-511; 215-665
Tel. 033/445-726
Web: www.preporod.ba
E-mail: preporod@bih.net.ba
âsopis je referiran u Central and Eastern

European Online Library: www.ceeol.com
âsopis izlazi jedanput godi{nje.
2014
GODISNJAK
BZK PREPOROD
2014
ISSN 15128180
GODINA XIV
Sarajevo 2014.
SADRAJ
UVODNIK
Senadin Lavi: Uvodnik................................................................................................
POLITIKA I DRUTVO
Sanela adi, Fahira Fejzi-engi, Halima Sofradija: Jesmo li zaboravili biti
plemeniti ljudi jedni prema drugima?....................................................................
Demal Sokolovi: Balkanski ratovi, evropske vrijednosti i teorijske kontroverze .
Tahir Mahmutefendi: Evropska tradicija rasne, etnike i religiozne tolerancije
realnost ili mit.......................................................................................................
Sven Rustempai: Nacija = Drava ...........................................................................
13
25
49
61
ETVRTI NAUNI SKUP BOSANSKOHERCEGOVAKA

DRAVA I BONJACI
Taner Aliehi: Budunost bosanske politike............................................................. 71
Jasna Baki-Mufti: Bonjaci i drava Bosna i Hercegovina
Deavanja na periferiji ...................................................................................... 76
Nerin Dizdar: Koncept drave Bosne i Hercegovine i Bonjaka u javnim istupima
predstavnika hrvatskih drutvenih elita ................................................................ 93
Kadrija Hodi: Ustavne i politike kontroverze kao prepreke ekonomskom razvoju
Bosne i Hercegovine ............................................................................................... 114
Rusmir Mahmutehaji: Tabu i njegovi reci: o nacionalizmu,
rasizmu i orijentalizmu ........................................................................................ 128
Lada Sadikovi: Drava Bosna i Hercegovina
ustavna definicija i stvarno stanje ..................................................................... 150
Rasim Gaanovi: Gradnja i razgradnja simbolike moi Sarajeva ........................ 164
Omer Ibrahimagi: Odnos Bonjaka prema tekovinama i vrijednostima
Narodnooslobodilakog rata 1941.-1945. godine................................................ 168
Senadin Lavi: Nepriznavanje razlike u kulturnoj formi: kulturna iskljuivost,
etnofaulizam i genocid ......................................................................................... 173
Desmond Maurer: Orientalism and Self-Orientalisation in Sarajevo ....................... 184
Goran Bai: Politika kultura na Balkanu i savremeno shvatanje bonjatva ........ 220
Nedma Dananovi-Miraija: Mitovi i legende o eurounijskim integracijama ....... 228
Jusuf Trbi: Bonjaci u Republici srpskoj izmeu ekia i nakovnja ....................... 240
Redep krijelj: Bosna u knjievnom djelu Dervia Ahmeda Gurbija........................ 252
Gorin Dizdar: Debosnizacija steaka ...................................................................... 265
Godinjak 2014/3
GODINJICE
570. godinjica poetka gradnje Poitelja (1444)
Esad Kurtovi: 570. godina spomena Poitelja (1444-2014) ...................................... 273
470. godinjica roenja filozofa i teologa Hasana Kafije Pruaka
Almir Fati: Hasan Kafi Pruak (1544-1615)
etiristo sedamdeset godina poslije ................................................................... 278
450. godinjica smrti kaligrafa, historiara i matematiara Nasuha
Matrakije (1564)
Aida Smailbegovi: Slovo o ivotu i opusu Nasuha Matrakije: povodom
obiljeavanja 450. godinjice smrti ...................................................................... 288
430. godinjica roenja knjievnika Muhameda Nergisija Sarajlije
Adnan Kadri: Muhamed Nergisi Sarajlija (1584-1635): majstor visokostilizirane
proze na orijentalnim jezicima ................................................................................... 298
240. godinjica osnivanja biblioteke Abdulah ef. Kantamirije u Sarajevu (1774)
Osman Lavi: Abdulah ef. Kantamirija (?- u . h. 1188. /1774/75.) osniva javne
biblioteke u Sarajevu: povodom 240. godinjice smrti .........................................
311
170. godinjica roenja prvog bonjakog novinara Mehmeda aira
Kurtehajia (1844)
Senada Dizdar: Mehmed air Kurtehaji: (1844 -1872) ........................................314
110. godinjica roenja orijentaliste Besima Korkuta (1904)
Ahmed Zildi: Besim ef. Korkut: tradicionalni uenjak u savremenom svijetu ........ 325
80. godinjica smrti knjievnika Safvet-bega Baagia (1934)
Muhidin Danko: U povodu 80. godinjice od smrti Safvet-bega Baagia:
to je nama Baagi danas? ..................................................................................... 333
70. godinjica Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a u Sanskom Mostu (1944)
Elmir Sadikovi: Znaaj Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a za razvoj savremene
dravnosti Bosne i Hercegovine ........................................................................... 335
30. godina smrti filozofa Kasima Prohia (1984)
Senadin Lavi: Kasim Prohi (Konjic, 1937 Zagreb, 1984): podsjeanje na
Prohievu filozofsku misao .................................................................................... 341
10. godinjica smrti knjievnice Demile Hanumice Zeki (2004)
Nehrudin Rebihi: Knjievnica Demila Hanumica Zeki ........................................ 343
IZ HISTORIJE BOSNE i HERCEGOVINE
Enes Dedi: Sanica u srednjem vijeku ....................................................................... 353
Ajla Burki: Na mali Orijent..................................................................................... 363
KULTURNO STVARALATVO BONJAKA
Mubera Isanovi: Pjesme ..............................................................................................377
Mirsad Beirbai: Pjesme............................................................................................ 387
4/Godinjak 2014
Sead Mahmutefendi: Kratak kurs iz hipologije u 4 flash-black slike.......................... 391

Sanjin Kodri: Historija novije bonjake knjievnosti ............................................... 409
Sead emsovi: Poetski modeli sevdalinke i njihovo podraavanje ......................... 439
Nehrudin Rebihi: Prostori kazivanja u usmenoj i pisanoj knjievnosti .................. 447
Tarik ui: Listii iz Monteprandonea: traktat za i protiv vjere bosanskih krstjana 462
Aida Abadi Hodi: Selman Selmanagi i Bauhaus: bosanskohercegovaka
umjetnost i evropska avangarda ............................................................................. 474
Giandomenico Romanelli: Safet Zec. Demon slikarstva ............................................. 484
Jasmina Musabegovi: Moja greka i moj grijeh prema Nedadu Ibriimoviu ........ 487
PRIJEVODI
Joachim Schwager: Bosanski tragovi u krntenskoj (korukoj) svakodnevici
(Bosnische Spuren in der Alltagskultur Krntens)
(Prevela s njemakog jezika Mineta Kanuri) ..................................................... 493
PRIKAZI I OSVRTI
Faruk Dizdarevi: Svjetlost logosa u sjenovitim predjelima prolaznosti
(Amir Brka: Ruevine se podupiru, izabrane pjesme, Teanj: Centar za kulturu i
obrazovanje & Planjax, 2012.) .............................................................................. 511
Emina Keo-Isakovi: Enzesberger ne postoji nemanipulirano novinarstvo
(Fahira Fejzi-engi: Stvarnost i mediji, Sarajevo:
Dobra knjiga, 2014.) ............................................................................................ 515
Emina Keo-Isakovi: Nova mjerila evropskih buduih vremena krik kao nada
(Hidajet Repovac: Eseji o knjievnosti i umjetnosti, Sarajevo:
Dobra knjiga, 2013.) ............................................................................................. 518
Sanjin Kodri: Politika i lirika (O poeziji Harisa Silajdia)
(Haris Silajdi: Sarjeja, Sarajevo: Tugra, 2015.) ............................................ 522
Suad Huski: Knjiga o simbiozi grada i fabrike (Husein Galijaevi: Pobjeda
Teanj 1954-2014. godine vizija, znanje, hrabrost, Teanj: Centar za kulturu i
obrazovanje, 2014.) ............................................................................................... 527
Jasminko Mulaomerovi: Izloba slika Hajrudina Hazima iia: povodom
55. godina likovnog stvaralatva. (Galerija Preporod, 8. 9. 2014.) ................ 529
Senela Krehi-Foak: Tradicija i javno mnijenje: put na kojem se
usavravaju vrline .............................................................................................. 530
Mustafa Sefo: Istok i Zapad interferentno, kao idealan put ..................................... 534
Sven Rustempai: Zato valja naziv Bonjak odgovor Midhatu Rianoviu ....... 538
IZ PREPORODOVE DJELATNOSTI
Hatida Duman: Izvjetaj o radu BZK Preporod Sarajevo za 2014. godinu ........... 545
Mirsada Balji: Izvjetaj o radu Galerije Preporod za 2014. godinu ...................... 549
Godinjak 2014/5
Isma Kamberovi: Izvjetaj o radu Biblioteke Instituta za bonjake studije

BZK Preporod za 2014. godinu ......................................................................... 551
Aktivnosti opinskih drutava BZK Preporod u 2014. godini ............................... 553
Adresar opinskih drutava BZK Preporod ............................................................ 605
12. Skuptina BZK Preporod Sarajevo: (dokumenti) ........................................... 612
BONJAKI MERHUMI (2014)
Isma Kamberovi: Sudionici nae prolosti umrli u 2014. godini ........................... 617
Autori priloga ............................................................................................................. 633
Upute autorima .......................................................................................................... 635
6/Godinjak 2014
GODINJAK
UVODNIK _____
Uvodnik
avren je popis stanovnitva, a rezultata jo nema u 2014. godini. Cjelokupan
proces u vezi s popisom bio je obiljeen brojnim manipulacijama, usmjerenim,
uglavnom, prema bonjakom narodu. Ponovo smo prepoznali brojne sadraje
etnofaulizma, koji su bili vidljivi tokom cijelog 20. stoljea i ogledali su se u obezvrjeivanju
bonjakog narodnog bia. Prosto je nevjerovatno s kojom neodgovornou su pojedinci i
nezavisne udruge usmjeravali pitanje imena jednog naroda. Bonjaci su ponovo trebali
biti objekt i na njima se trebala provjeravati hipoteza o krizi identiteta. Htjeli su ih podijeliti
na muslimane i Bonjake, Bonjake i Bosance, Bosance i Hercegovce, Bosance i Sandaklije.
Reducirali su im zlonamjerno pojam nacionalnost na etniko (narodno, kulturoloko) odreenje.
Naravno, gotovo nepojmljiva povrnost i velika odgovornost za ovo lei na bonjakim politikim
predstavnicima u parlamentima i ministrima, koji su tako neodgovorno pristupili ovome pitanju;
podvalili su im i dravljanstvo entiteta; pokuali su zabraniti prognanima da se popisuju tamo
odakle su ih srpski zloinci protjerali. Bonjacima se nudilo sve i svata za izjanjavanje od
raznih udruga i ideologa. Pokuaj da ih se odvoji od starog imena za narod nije uspio. To
je bila opasna zamisao. Na kraju je trebalo biti da u Bosni i Hercegovini ive Srbi, Hrvati i
Ostali tako se potvruje velikosrpska i velikohrvatska teza da Bosna nema svoj narod,
nego je to zemlja Srba i Hrvata.
U 2013. godini definitivno je zaokrueno narodno ime (ime naroda, Bonjaci) i okonana
je iluzija o vjerskom imenu ili podvoenju pod neko drugo ime koje povijesno nikada nije bilo
ime za Bonjake. Ime naeg naroda, dakle, jeste Bonjaci ne Srbi, ne Hrvati i ne Ostali. Ali,
to je svijest o etnikom ili narodnom odreenju. Ta svijest jeste vana za ouvanje narodnog
identiteta. Nama se, takoer, nametnula neizostavna zadaa da kod bonjakog naroda
razvijemo distinkciju i odgovornost prema svome nacionalnom (dravljanskom) odreenju
koje se ne moe i ne smije izjednaiti s etnikim (narodnim, kulturolokim) odreenjem.
Dravljansko-nacionalna svijest se pokazuje u razumijevanju pojmova bosanstvo i Bosanac.
To je svijest o sebi kao graaninu, dravljaninu drave Bosne i Hercegovine. Ova svijest stoji
iznad narodnjakog (etnikog) pristupa identitetu i izraz je postojanja internacionalno (od
drugih drava) priznate drave BiH. Ovo je svijest politikog subjekta, ona je iznad etnikog
identiteta, nadetnika odreenost graanina BiH, ili dravljanina BiH koji je Bosanac. Tako
se pokazuje da je drava Bosna i Hercegovina nacionalna drava Bosanaca koji mogu biti
pripadnici raznih naroda.
Godinjak 2014/9
LAVI
Naa svijest o bosanstvu je izraz nae svijesti o dravi Bosni i Hercegovini, njenom
internacionalnom priznanju pod imenom Republika Bosna i Hercegovina 1992. godine
i niim se ne smije dovesti u pitanje ta dostignutost koja je iznad etniko-kulturoloke razine
i spada u sferu pravno-politikog odreivanja naeg bosanskog bia. Zato je neopisivo vano
posvetiti panju distinkciji izmeu nacionalnog i narodnog kojom se iskazuje svijest o sebi
kao dravljaninu Bosne i Hercegovine (Bosancu) i pripadniku naroda (Bonjak/Bonjakinja)
koji ivi u Bosni i Hercegovini i drugdje.
Nuno je insistirati na distinkciji izmeu nacionalnosti (nationality, dravljanstvo, Staatsangehrigkeit) i narodnosti (etniko-kulturoloko odreenje grupe ljudi), te upozoriti ljude
da se bosanstvo i bonjatvo ne iskljuuju, da izmeu Bosanca i Bonjaka ne postoji dilema,
kako je to jeftini urnalizam predstavljao zarad svojih cinikih interesa, nego da je rije o
dvije razliite razine postojanja, tj. pravno-politikoj ili dravljanskoj (nacionalnoj, Bosanac,
Srbijanac, Hrvaanin...) i etniko-kulturolokoj (narod, Bonjaci, Hrvati, Albanci...). Nacionalnost oznaava pripadnost dravi Bosni i Hercegovini. Narodnost oznaava pripadnost
narodu. Danas narodi ive u dravama nacijama u kojima se ostvaruju sa svojim interesima. Stoga je ispravno rei da su svi dravljani BiH, ustvari, Bosanci, bez obzira na
njihovo etniko-religijsko odreenje i porijeklo.
Nuno je shvatiti da ovjek moe postojati s vie identiteta koji se ne iskljuuju, nego su
izraz preciznog odnosa prema vlastitoj zbilji. Danas je posebno vano imati dravljansku
svijest (ili identitet) i shvatiti da je bosanstvo izraz naeg odnosa prema dravi i rezultat
postojanja drave BiH, a narod (bonjatvo) je odreen skupom etniko-kulturolokih karakteristika i ne treba ga stavljati iznad nacionalnosti, pripadnosti bosanskohercegovakoj
dravi naciji, 177. lanici Organizacije ujedinjenih nacija.
Na kraju 2014. godine, tanije 20. decembra, u Sarajevu je odrana redovna Izborna
skuptina BZK Preporod.
BZK Preporod nastavlja razvijati bosanski univerzum i u njemu bonjaku kulturu!
Senadin Lavi
10/Godinjak 2014
GODINJAK
POLITIKA I DRUTVO _____
UDK 316.42:316.613.4 (497.6)

303.423 : 378 (497.6)
Jesmo li zaboravili biti plemeniti ljudi

jedni prema drugima?1
Sanela adi
Fahira Fejzi-engi
Halima Sofradija
Fakultet politikih nauka
Sarajevo
Susret s postojeim stanjem drutva u vrijeme globalne krize primorava nas da prepoznamo koliko kompleksna mrea meuzavisnih, najprije politikih i ekonomskih prilika,
stvara viestruke pritiske na pojedinane ljudske egzistencije. Drutvena solidarnost s prisutnim
najizraenijim procesima naeg doba pretrpjela je evidentne promjene, to je u velikoj mjeri
jasna refleksija socijalnih zbivanja. Svakako da su pitanje solidarnosti i povjerenja bitni elementi
koji doprinose stvaranju socijalne sigurnosti, no danas globalna kriza drutva samu socijalnu
sigurnost u velikoj mjeri ini sve upitnijom. Civilno drutvo ovisi upravo o duhu generaliziranog pouzdanja i povjerenja u druge (A. Seligman), a samo povjerenje i sigurnost su bitno
potrebni u svijetu kvalitete svakog ovjeka, naroito bazino povjerenje o kojem govori
Giddens, kao sredinjem elementu u sloenoj opoj mrei odnosa u drutvu. U radu e se
prezentirati istraivanje drutvene solidarnosti i povjerenja koje je provedeno u periodu junijuli 2013. godine i u kojem su anketirani studenti nekoliko studijskih grupa Univerziteta
u Sarajevu.
Kljune rijei: solidarnost, povjerenje, socijalna sigurnost, drutvena interakcija
roblemu solidarnosti i povjerenja poklonjena je izrazita panja u drutvenoj

znanosti dvadesetog stoljea; to je pitanje koje u svim kulturama, vremenima i
prilikama neupitno ima svoju naglaenu aktualnost. Solidarnost je u historiji
ljudskih drutava uvijek bila prijeko potreban, ali moe se rei i nerijetko vrlo oskudan
resurs (Meyer) koji jasno odreuje kvalitet ljudskih ivota jedne kulture, drave, konano
Solidarity and Trust During the Global Economic Crisis: the experience of Bosnia and Herzegovina
naslov je u okviru kojeg smo kao autorice prezentirale dio rezultata istraivanja na meunarodnoj
konferenciji: Democracy & the University in a Turbulent World, Alliance of Universities for
Democracy (AUDEM), 13.-15. oktobar 2013., Sarajevo. Istraivanje je provedeno na uzorku
od 204 ispitanika. Ispitanici su bili studenti Univerziteta u Sarajevu, s Ekonomskog fakulteta,
Filozofskog, Pravnog i Fakulteta politikih nauka. Anketni upitnik je strukturiran u 23 pitanja,
kombinirano zatvorenog i otvorenog tipa.
Godinjak 2014/13
ADI-FEJZI ENGI-SOFRADIJA
svake zajednice uope. Drutvena solidarnost, ije je klasino odreenje u sociologiji

dao Emil Durkheim, kao izrazito moralna vrijednost, ini se da je, promatrali danas to
pitanje na globalnom ili na lokalnom nivou, doista evidentno pretrpjela bitne promjene.
Ouvanje solidarnosti neupitno predstavlja prepoznatljiv izazov dananjice, naroito u
vrijeme intenziviranja individualizma (Taylor), koncentracije na svoje ambicije, stavljanja
akcenta na sebe, iskljuivo svoje potrebe i prosperitet po cijenu nerijetko zakidanja drugoga
a to je uporna prepreka, kako razumijeva Charles Taylor, da se vizija solidarnog drutva
uope shvati, da se u konanici jasno realizira. ini se da tu upornu prepreku u obliku
intenziviranja individualizma prepoznaju i evidentiraju u svakodnevnom ivotu i sami
graani, to pokazuju rezultati koje smo dobili u svojim analizama, budui da je u okviru
provedenog istraivanja, strukturiranog u 23 anketna pitanja, postojao odgovor koji je to
jasno formulirao:
Vrijeme je takvo da se svi bore za sebe, pa ak i po cijenu iznevjeravanja nekoga.
Mnogo ranije E. Fromm je prepoznao ovu situaciju da ljudi u savremenoj kulturi poklanjaju malo panje svemu to nadilazi lini nivo (Fromm), a to se danas moe jo jasnije
evidentirati u svim sferema djelovanja kada je cijeli svijet uvuen u vrtlog globalizacije; ini
se da je ta situacija vidljivija nego u vrijeme kada je Fromm pisao o tome u svom poznatom
djelu Imati ili biti. Susret s postojeim stanjem drutva u vrijeme globalne krize primorava
nas da prepoznamo koliko kompleksna mrea meuzavisnih, najprije politikih i ekonomskih
prilika, stvara viestruke pritiske na pojedinane ljudske egzistencije, u konanici i na samo
drutvo u cjelini. Svakako da su pitanje solidarnosti i povjerenja bitni elementi koji doprinose
stvaranju socijalne sigurnosti, no danas globalna kriza, uz izrazite ekonomske i socijalne
promjene ukupnog drutva, samu sigurnost u velikoj mjeri ini sve upitnijom.2 Moe se
rei da je ovaj problem sigurnosti posebno naglaen i evidentan, gotovo bez iznimke, u svim
tranzicijskim zemljama, dakako i u Bosni i Hercegovini. Naprosto, sva izrazito turbulentna
drutvena deavanja koja su posljednjih decenija zahvatila ove prostore, a najprije rat kao
kolektivna stresna situacija najvieg nivoa, unitile su u velikoj mjeri one bitne elemente
koji doprinose stvaranju osjeanja sigurnosti i povjerenja.
Glavni uzroci nepovjerenja i smanjene solidarnosti
Ljudska potreba za sigurnosti i povjerenjem ulazi u krug najviih vrijednosti, kao stanje
i kao potreba, na individualnoj i na kolektivnoj razini. Moe se rei da nije bilo gotovo
nikakvo iznenaenje u okviru ovog istraivanja, jer upravo evidentiranje rezultata da je na
postavljeno pitanje Koliko je bitno povjerenje u tvom ivotu, ak njih 97,5 % odgovorilo
da je izrazito bitno, s tim da treba naglasiti, najvie povjerenja ispitanici iskazuju prema
najuoj porodici (majci, sestri/bratu, djeci..). Neki od odgovora ispitanika na postavljena
pitanja koja navodimo osnait e razumijevanje koliko su meusobno prepleteni i vani,
kao jedan socijalni amalgam, povjerenje, solidarnost i sigurnost:
Povjerenje je veoma bitno u mom ivotu, jer tako imam osjeaj sigurnosti i zatite;
Povjerenje je bitno u svim segmentima ivota to vie imamo povjerenja, to su nae
veze vre, lake se sporazumijevamo.
2
Sofradija, Halima: Promjene socijalnog konteksta, ontoloka sigurnost i ljudska prava, u: Problemi djece i omladine u kontekstu ljudskih prava u BiH. Sarajevo: Rabic: IBHI, 2006.
14/Godinjak 2014
Jesmo li zaboravili biti plemeniti ljudi jedni prema drugima?
Zanimalo nas je da nai ispitanici kau ta najvie naruava povjerenje. Najvei broj
odgovora odnosio se na la i izdaju, te sline poveznice koje su postojale u odgovorima:
la i korupcija, la i licemjerstvo, la i manipulacija, no u svakom sluaju velika veina smatra
da je la osnovica naruavanja meuljudskog povjerenja (prikaz 1.). Veina ispitanika istie
la kao osnovicu loeg povjerenja meu ljudima. Potom slijede materijalizam i sebinost
kao faktori razaranja povjerenja meu ljudima, te znaajan broj odgovora je sadran u
rijei neiskrenost. Dio ispitanika smatra da se povjerenje uruava neefikasnim sudstvom,
uvoenjem straha, medijskim izvjetavanjem, predrasudama, pozicijama, neispunjenim
obeanjima. Svi oni primjeuju da se i solidarnost i povjerenje gube upravo u nematerijalnoj
sferi. La je, naime, nematerijalna kategorija, ali je vana i prepoznata kao kamen spoticanja
u stvaranju i izgradnji dobrih i zdravih meuljudskih odnosa, to se jasno moe iitati
i iz dobijenih rezultata.
Prikaz 1.
Prikaz 2.
Solidarnost i povjerenje ispitanici prepoznaju kao bitnu vrijednost, povezujui je s

visokim etikim normama. Uprkos injenici da su ovi fenomeni visoko rangirani u svijetu
kvalitete ispitanika, ipak, uoljiv je skepticizam i izraena sumnjiavost u solidarnost i povjerenje danas. Na jedno od pitanja, koje je glasilo Koji su razlozi smanjenja solidarnosti
meu ljudima, ispitanici su mogli odgovoriti kroz etiri varijable: a) novac, b) karijerizam,
c) potroatvo i d) smanjeni moral (prikaz 2.). Ispitanicima je ostavljena mogunost izbora
vie varijabli istovremeno. Najvei broj odgovora odnosi se na smanjenje morala kao kljunim
razlogom za smanjenje drutvene solidarnosti u bh. drutvu danas. Osim smanjenog morala,
smatra se da je novac jedan od osnovnih uzroka smanjenja solidarnosti i povjerenja meu
ljudima. Raspon odgovora na postavljeno pitanje ta je iznevjerilo povjerenje tvoje porodice? ipak ostaje uglavnom u okviru ukazivanja na cjelokupnu situaciju u dravi, politiku
i politike lidere, te njihova neispunjena obeanja i nebrigu prema graanima koju ispitanici
izrazito naglaavaju. U iskazima ispitanika dominantna razmiljanja su poput sljedeih:
Ogorenost na vlast i injenica da niko ne razmilja o graanima;
Nerazumijevanje i odnos drave i dravnih institucija koji su gluhi za graane;
Cjelokupna situacija u dravi, gdje su obeavane zlatne kaike, a sada se ljudi hrane
iz kontejnera;
Nebriga drave, neispunjavanje obeanja i la.
Godinjak 2014/15
Dobijeni rezultati pokazuju vrlo nisko povjerenje graana u kljune drutvene institucije,
pri tome, u namjeri da dobijemo to preglednije i preciznije podatke, traili smo konkretan
odgovor u koje institucije ispitanici imaju najmanje povjerenja (prikaz 3).
U konanici, ukupni rezultati pokazuju
da je najmanje poverenja u vezi s vlau i
politikim strukturama, potom zdravstvom,
sudstvom i policijom. Ovaj posljednji nalaz
podudara se u velikoj mjeri s istraivanjem
stavova graana prema pravosudnim i sigurnosno-zatitnim institucijama na podruju
Kantona Sarajevo3 (provedenim u kratkom
vremenskom razmaku od naeg istraivanja,
ije rezultate ovdje prezentiramo. Podaci
koje smo dobili mogu se jednako tako uporeivati s istraivanjima na prostoru susjednih
tranzicijskih drava/drutava koja obrauju isti problem solidarnosti i povjerenja, naime,
iz tih se analiza moe iitati gotovo podudaran nizak nivo povjerenja graana u drutvene
institucije.4 Posljedica nepostojanja pouzdanja u institucije znai da ono mora biti traeno
u konkretnim oblicima drutvenih neposrednih odnosa,5 jer su oblici pouzdanja na mikrorazini
primjetno vei od onih na institucionalnoj razini.6 Moe se rei, prema velikom broju
postojeih primjera, da su graani svake zemlje, pa tako i BiH, mnogo bolji, solidarniji,
ljudskiji od njihovih ili njenih politikih elita, ili nekih drugih elita.7 (Ljudska potreba za
sigurnosti i povjerenjem u druge ulazi u krug najviih vrijednosti kao stanje i kao potreba
koja je trajna, stalna i uvijek se obnavlja.
Kako dalje s ne/povjerenjem?
U okviru istraivanja na postavljeno pitanje ta bi drutvo trebalo imati da bi se povjerenje stvorilo? uslijedili su najrazliitiji odgovori:
Dobar i ureen sistem vrijednosti;
Bolji dravni sistem koji bi omoguio normalan zivotni standard;
3
ustovi, Enita; Osmi, Amer: (Ne)povjerenja graana u pravosudne i sigurnosno-zatitne

institucije savremenog bosanskohercegovakog drutva (studija sluaja Kanton Sarajevo), u:
Zbornik radova II Meunarodne konferencije Bosna i Hercegovina i euroatlanske integracije
trenutni izazovi i perspektive. Biha: Pravni fakultet Univerziteta u Bihau / Centar za drutvena
istraivanja Internacionalnog Bur univerziteta, Tom II, 2014., 773-79.
4
Strika, Melanija: Perspektive meuodnosa solidarnosti, povjerenja i dobrovoljnosti u hrvatskom
drutvu (2005), tekst dostupan http://hrcak.srce.hr/24348
5
Cushman, Thomas: Oblici pouzdanja i nepouzdanja u poslijeratnom bosanskom drutvu Forum
Bosnae, br. 6/99 (1999)
6
Thomas Cushman je istraivao oblike pouzdanja i nepouzdanja u poslijeratnom bosanskom drutvu,
neposredno nakon ratnih deavanja, bavei se pritom politikom drutvene obnove i razvoja civilnog
drutva. Vidjeti T. Cushman: Oblici pouzdanja i nepouzdanja u poslijeratnom bosanskom drutvu,
(prev. R. Mahmutehaji). Forum Bosnae, br. 6/99 (1999), 155-171.
7
Fejzi-engi, Fahira: Rije je temelj drutvenog ivota. Sarajevo: Dobra knjiga, 2012.
16/Godinjak 2014
Bolju vlast u dravi i bolje odnose meu ljudima;

Treba imati vie odgovornosti;
Treba imati nesebine lidere koji rade za graane;
Institucije koje rade u korist drutva.
Prema ovome se moemo saglasiti s postavkom nekih savremenih autora koji ukazuju da
se treba vratiti povjerenje kroz posveenost, na svim nivoima, bitnim drutvenim vrijednostima, a to je upravo izraeno kroz ovdje prvi navedeni odgovor: dobar i ureen sistem
vrijednosti, potom su u odgovorima naglaeni odgovornost, dobri odnosi i sl., neosporno sve
vani elementi koji doprinose sigurnosti i povjerenju, potrebnoj kvaliteti ukupnog drutvenog
ivota. Na tom tragu su i odgovori na pitanje koje je istraivalo kako bi anketirani ispitanici,
kada bi mogli, mijenjali odnose na polju solidarnosti i povjerenja velika veina ispitanika
smatra da je boljitak u politikoj sferi ono to bi evidentno popravilo solidarnost kao i bolja
drava i uprava u njoj, potom slijede odgovori koji zagovaraju vie istine i iskrenosti u
javnom i privatnom prostoru. Veliki broj ispitanika naglaava nunu promjenu koncepta
obrazovanja, koje bi favoriziralo solidarnost i poverenje meu ljudima. Ovdje su se mogli
pronai odgovori koji zasluuju citiranje: Pokuala bih ljudima objasniti da je ono pravo
istinsko ustvari nevidljivo; Bolje je imati jednog prijatelja nego materijalnim dobrima
kupiti 10 prijatelja; Ponovo bih ljudima objasnila ta su ljudski principi ili pak odlian
prijedlog: Periodino odravati odreene seminare za sve graane o bitnosti povjerenja,
solidarnosti i altruizma.
Na jedno specifino pitanje ispitanici su trebali da se prisjete nekog solidarnog postupka
iz medijskih prezentacija u BiH. Zanimljivo je da smo i ranije pretpostavili da se bh. mediji
ne nose kvalitetno i emancipatorski prema pitanjima povjerenja i solidarnosti meu ljudima
u naem drutvu, ali su nam odgovori ispitanika jo vie potvrdili ovu nau raniju pretpostavku i znanja iz komunikologije i mediologije. Odnosno, iz praktinog poznavanja
komunikacijskih vjetina i prakse na bh. medijskom prostoru. Svakako da i u ovoj oblasti
postoje asni i profesionalni izuzeci, kao uostalom i svemu drugom u ivotu, to su i nai
ispitanici rado primijetili i izdvojili. ak 105 ispitanika izravno je odgovorilo da se ne sjea
niti jednog medijskog sadraja koji promovira ove vrijednosti. Samo neto oko polovine
ispitanika se sjetilo neke medijske prezentacije solidarnosti ili povjerenja, dok su konkretno
to mogli kao praktian medijski primjer navesti njih nekolicina, meu njima veina
studenata novinarstva, i to kao naelne medijske sadraje koji promoviraju humanitarne
telefone za pomo oboljelima ili program tzv. Otvorene mree koja ima zadau da pomae
bolesnima i siromanima. Nekih humanih poteza sportista sjetilo se malo ispitanika, dok
je nekoliko navelo proteste o JMBG, koji su se u vrijeme izrade ove ankete dogaali na
platou ispred Parlamentarne skuptine drave Bosne i Hercegovine i prije su imali politiki
nego humanitarni karakter. Meu zanimljivim konkretnim odgovorima na ovo postavljeno
pitanje navest emo neke odgovore koji pokazuju kosmopolitizam i irinu miljenja i
percepcije kod mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine. To je za mene kada je spaen rumunski
autobus sa nastradalima u onoj saobraajnoj nesrei, Kada su u Egiptu u vrijeme nemira
izvijestili da je jedan musliman pomogao komiji koptu, Kada je Ronaldo prodao zlatnu
kopaku i novac dao za djecu Palestine, Kada je jedan cuko spaen iz nabujale rijeke,
Kada je u Goradu policajac pomogao prosjakinji Aniki da moe prehraniti sebe i djecu,
Srebrenica, 11. juli kada se mediji solidariu da ne putaju muziku i to ne samo bosanskoGodinjak 2014/17
hercegovake stanice, ve i srpske i hrvatske Ali, nai ispitanici su prepoznali i medijski

spektakl kao negativan, ali vrlo izraen stil rada ovdanjih medija i novinara: Iskreno,
danas mediji veinom izvjetavaju o negativnim politikim situacijama u naoj zemlji a manje
o solidarnim postupcima8
Povratak bitnim vrijednostima, lini primjer i medijska promocija povjerenja i solidarnosti
kroz pozitivne primjere, obrazovanje, bili su neki od odgovora na naredno pitanje, koje
je glasilo Kako bi se povjerenje meu ljudima u drutvu moglo poboljati? Najvei broj
ispitanika smatrao je da se graanskim inicijativama, potom zakonskim preporukama moe
poboljati povjerenje u drutvu, te napokon neki smatraju da e se poboljanje desiti spontano (prikaz 4.). Moe se primijetiti da se obrazovanje nalazilo kao odgovor na nekoliko
postavljenih pitanja, pa tako i na ovo, ukazujui da se ovako vrijedna i nezaobilazna ivotna
sfera ne nalazi znaajno u obrazovanju. Ispitanici vjeruju da se obrazovanjem, bilo u
obrazovnim institucijama ili putem medija, moe znaajno raditi na podizanju svijesti
graana o vanosti meuljudskog povjerenja.
Navedi primjer:
Odgojem i obrazovanjem
Mediji-prikazivanje pozitivnih
primjera
Podizanjem svijesti graana
Povratak pravim vrijednostima
Linim primjerom
Prikaz 4.
Odgovori pokazuju da su ispitanici prepoznali polja gdje se nalazi mogunost promoviranja bitnih drutvenih vrijednosti. Govorei o sasvim drugom problemu, Jan Art Scholte
ukazuje na iroko rasprostranjeno javno neznanje o bitnim drutvenim pitanjima, dok kolski
8
Prije nekoliko godina uraeno je istraivanje sa studentima novinarstva, kako bi se ponaali u

sluaju koji je poznat u medijskoj praksi. Rije je o fotografiji Kevina Cartera, koja je nagraena
najveom nagradom za novinarstvo, Pulizerovom nagradom. Na njoj umire majuna sudanska
djevojica dok joj se primie leinar. Autor je bio u dilemi, da li da bude profesionalac ili da bude
solidaran. Izabrao je ovo prvo. Tri godine nakon dogaaja izvrio je samoubistvo. Nije se mogao
nositi s bolom i snovima u kojima mu se javljala mala sudanska djevojica da joj pomogne. Od
anketiranih studenata, njih 50 odgovorilo je solidarno. Radije bi uinili supererogativno djelo, solidarno djelo, nego napravili karijeru.
18/Godinjak 2014
kurikulumi tee da ukljue samo posrednu i prolaznu pokrivenost globalnih pitanja, kolski
programi nemaju znaajnije graansko obrazovanje, tako da postoji malo, nedostatno razumijevanje nekih vrijednosti. Ovi propusti javnog obrazovanja sistematski se provlae kroz
glavne institucije za proizvodnju znanja: kole, univerzitete, mas-medije, civilno drutvo
i same upravljake strukture.9 Znanja o bitnim drutvenim vrijednostima kao to su ivotni
prostor, ekologija, ishrana, simbolika interakcija, meuljudski odnosi, smatraju se isuvie
samorazumljivim, ili barem tako izgleda, da bi zahtijevali posebne interese i prostor u
obrazovanju, osim povrnog, od najranije ivotne dobi. Pitanja solidarnosti i povjerenja
najstarija su pitanja drutva, uvijek se iznova otvaraju i redefiniraju; treba prepoznati svu
kompleksnost koncepta koji kontinuirano otvaraju: socijalnog kapitala. Sasvim se moemo
saglasiti s razumijevanjem da je povjerenje kljuna vrednota za aktivnu participaciju graana
u svim sferama njihovog drutvenog ivota, koja u sloenim savremenim drutvima trai
znanje i primjenu koncepcije cjeloivotnog uenja, razumijevanje, vrijednosno opredjeljenje
i spremnost za prihvaanje odgovornosti.10 Razumijeva se da su osnovne drutvene funkcije
kulture povjerenja oslobaanje i mobilizacija ljudskog djelovanja, poticanje drutvenosti,
unaprjeenje tolerancije i jaanje povezanosti pojedinca i zajednice, a s ciljem izgradnje
osjeaja pripadnosti i kolektivne solidarnosti.11 Povjerenje, solidarnost i sigurnost meusobno
su bitno prepleteni, treba osnaiti to razumijevanje, otvarajui pitanje jednog, otvara se odmah
pitanje drugih dvaju elemenata. Nema sumnje da izrazite promjene na lokalnom i na
globalnom nivou imaju snaan utjecaj na ivote ljudi, a to svakako poveava i naglaava
njihovu potrebu za sigurnou. Mree uzajamne povezanosti i solidarnosti govore o
kvaliteti jednog drutva, neupitno, solidarnost i povjerenje su nemjerljivo bitan resurs svake
zajednice koji doprinosi njenoj sigurnosti. Kako smo ve prethodno rekli, ljudska potreba za
sigurnosti i povjerenjem u druge ulazi u krug najviih vrijednosti kao stanje i kao potreba
koja je stalna i uvijek se obnavlja. A. Giddens pie opirno o ovom pitanju u svom poznatom
djelu Posljedice modernosti; naime, ontoloka sigurnost koja se definira kao izrazito
vaan osjeaj sigurnosti, u irem smislu odnosi se na pouzdanje koje je svojstveno veini
ljudi kada je rije o kontinuitetu njihovog samoidentiteta i o stalnosti prisutnog drutvenog
i materijalnog okruenja. Postoje neki aspekti osjeaja povjerenja i procesa razvoja
linosti koji su prisutni u svim kulturama na ta ukazuje Giddens, pri tome naglaavajui
vezu povjerenja i ontoloke sigurnosti koja pripada svakom ovjeku. Ovdje se misli na
bazino povjerenje, kao sredinji element u sloenoj opoj mrei odnosa prema drutvenoj
9
Scholte otvara bitna pitanja koja se nameu kroz najizraeniji proces naeg doba, globalizaciju,
koju mnogi odreuju kao pozornicu kapitalizma, kako e se rei ve u predgovoru same knjige.
Otvorena su pitanja ne/sigurnosti, identiteta, hibridizacije, ne/jednakosti, ne/demokratije, ne/obrazovanja; vidjeti ire Jan Art olte: Globalizacija kritiki uvod, Podgorica: CID, 2009.
10
Strika, Melanija: Perspektive meuodnosa solidarnosti, povjerenja i dobrovoljnosti u hrvatskom
drutvu (2005), tekst dostupan http://hrcak.srce.hr/24348
11
ustovi, Enita; Osmi, Amer: (Ne)povjerenja graana u pravosudne i sigurnosno-zatitne
institucije savremenog bosanskohercegovakog drutva (studija sluaja Kanton Sarajevo), u:
Zbornik radova II Meunarodne konferencije Bosna i Hercegovina i euroatlanske integracije
trenutni izazovi i perspektive. Biha: Pravni fakultet Univerziteta u Bihau / Centar za drutvena
istraivanja Internacionalnog Bur univerziteta, Tom II, 2014., 773-791
Godinjak 2014/19
i prirodnoj okolini. Civilno drutvo ovisi upravo o duhu generaliziranog pouzdanja i povjerenja
u druge (A. Seligman), a samo povjerenje i sigurnost su bitno potrebni u svijetu kvalitete
svakog ovjeka, naroito bazino povjerenje o kojem govori Giddens, kao o sredinjem
elementu u sloenoj opoj mrei odnosa u drutvu. Dakako da smo ovim elementima na
poetku otvorili pitanje socijalnog kapitala, koji je relativno novi koncept u okviru
drutvenih istraivanja.
U svom eseju Problem solidarnosti kao osnova demokratskog drutva C. Taylor naglaava
da je solidarnost, naprosto, od velike vanosti za demokratska drutva, jer bez nje ona
propadaju. Naime, prema ovom autoru, demokratska drutva ne mogu funkcionirati ukoliko
se prekorae izvjesne granice meusobnog nepovjerenja ili osjeaja pojedinih njihovih
pripadnika da su ih ostali lanovi napustili, iznevjerili. Paradoks vremena u kojem ivimo
ogleda se i u odnosu prema savremenoj demokraciji, kako primjeuje J. iga, nikada se
ovjek u nju nije vie zaklinjao nego to to danas ini, gazei pritom njene temeljne
principe.12 Smjetajui problem naeg istraivanja u vrijeme globalne krize drutva,
zapravo, na specifian nain govorimo o duhu jednog vremena koje je izrazito odreeno
razularenom borbom za profitom, scijentizmom i tehnicizmom, o emu je pisao H.
Repovac, podsjeajui da je do apsurda dovedena etika odgovornosti ouvanja stvorenih
vrijednosti.13 U recentnoj literaturi moe se nai iznenaujue veliki broj autora koji
govori o ravnodunosti (R. Salecl, R. May, S. Ali, A. arevi, F. Fejzi..), kao i bespomonosti u jednom diskursu, gdje ovoj rijei, ini se, nije mjesto, ali samo na prvi pogled
(C. Taylor, E. Said, U. Beck).14 Naa epoha obiljeena je ravnodunou, prema sudbini
drugoga, prema drutvenoj stvarnosti, nekada prema vlastitoj sudbini, pitanjima zajednikog
dobra, a onda ova ravnodunost na izvjesnom stupnju moe postati zarazna, moe, naprosto,
postati drutvenom klimom,15 naroito u tehnolokoj civilizaciji moemo govoriti o
tehnici umnaanja ravnodunosti.16 Ravnodunost nije ni poetak ni razrjeenje nekog
problema, briemo je najprije edukacijom, kako e primijetiti jedan od navedenih autora.
Upravo u vrijeme pripreme za objavljivanje ovog istraivanja u Bosni i Hercegovini se
odrava meunarodna konferencija Solidarnost, civilno drutvo i politiko upravljanje17,
12
iga, Jusuf: Vrijeme razljuenih dvonoaca-paradigma Bosne koju su izdali. Sarajevo: Institut
za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, 2007.
13
Repovac, Hidajet: Eseji o knjievnosti i umjetnosti, Filozofsko-socioloki diskurs. Sarajevo: Dobra
knjiga, 2013.
14
Vidi ire H. Sofradija: Rizino drutvo, globalna sigurnost, ubrzana povijest i neizvjesnost njenog
puta. Kriminalistike teme, asopis za kriminalistiku, krminologiju i sigurnosne studije, br. 12 (2007), 341-346.
15
Wiesel, Elie: Protiv ravnodunosti. Odjek, jesen/zima 2011.
16
Ali, Sead: Masmediji, zatvor bez zidova. Zagreb: Centar za filozofiju medija, Zagreb, 2012.
17
Rije je o meunarodnoj konferencija Promiljanje o Europi: Solidarnost, civilno drutvo i politiko
upravljanje koja je otvorena u Sarajevu, 15-17.05.2014. godine. Sarajevo je kao grad bilo domain
velikom broju fondacija i filantropa iz cijelog svijeta, na ovom okupljanju Evropskog centra
fondacija (EFC). EFC je osnovan s misijom jaanja filantropskog sektora u Evropi; vidjeti
http://mladi.org/index.php?option=com_content&view=article&id=1964:efcaga-konferencijasolidarnost-civilno-drutvo-i-politiko-upravljanje&catid=87:vijestikult&Itemid=254&lang=ba;
kao i na http://www.avaz.ba/vijesti/iz-minute-u-minutu/sarajevo-domacin-najvecegokupljanja-fondacija-i-filantropa-iz-evrope-i-svijeta
20/Godinjak 2014
koja je okupila veliki broj filantropa iz cijelog svijeta, gdje e se ukazati na kljuna gorua
pitanja savremenog drutva u vrijeme globalne krize, najprije na drutveni i ekonomski
oporavak, prevenciju konflikata, zdravlje, ekologiju, obrazovanje i medije, kao vane
segmente izgradnje sigurnog drutva. Kako smo ve ranije u tekstu naveli, osjeaj jednog
drutva za solidarnost i povjerenje moe se odravati samo ako na svim nivoima razliite
grupacije vrate osjeaj posveenosti toj kategoriji i dalje je neumorno promovirajui kao
nezamjenjiv drutveni resurs (Avicena/Ibn Sina).
Zakljuna razmatranja ili pogled na unutarnju empiriju
Nema sumnje da je ostvarenje socijalne pravde, kao rezultat prisutne drutvene meuljudske solidarnosti i povjerenja meu ljudima, proces i cilj svake zajednice (Lee Anne Bell),
jer je, saglasit emo se s Peterom Kolerom, drutvena pravda najvaniji dio morala. Solidarnost
je neupitna za ljudsku egzistenciju, iako se razumijevanje i nain interpretacije mijenjao
kroz historiju. Najvea prijetnja solidarnosti u savremenom drutvu su naglaeni individualizam, egoizam i materijalizam, koji postaju sve dominantnije osobine savremenog ovjeka.
U ovom radu je solidarnost analizirana kao teorijska forma i kao moralni imperativ, ali
i demonstrirana empirijski. Naglaena je etika dimenzija solidarnosti, kojoj je cilj pomaganje
ovjeku u nevolji, jer ona kao takva nadilazi sve druge oblike solidarnosti (Fung Yu-Lan),
poput politike i stranake solidarnosti i sl.
Uprkos injenici da je solidarnost, kao i svi drutveni fenomeni, promjenjiva kategorija,
njena vrijednost, kao i meuljudsko povjerenje ostaju bitna drutvena vrijednost. Rezultati
ovog istraivanja ukazuju da slabljenje solidarnosti i povjerenja koji utjeu, ne samo na opu
socijalnu sigurnost, ve i na psihiku i emotivnu stabilnost svake osobe. Meu naglaenim
razlozima slabljenja solidarnosti su: kriza morala, materijalizam, karijerizam i konzumerizam.
Ispitanici zakljuuju da je savremeni ovjek sebian, manje osjetljiv za tue probleme,
skeptian, nezadovoljan, frustriran, bespomoan, otuen, nekomunikativan, nesiguran i
nepovjerljiv. Usljed ovako poljuljanih socijalnih odnosa, posljednje uporite i neiscrpan
izvor solidarnosti ispitanici vide u najuem krugu porodice, koji se odnosi na roditelje i
djecu. Drugi resursi su oskudni iz niza razloga, kako zbog gubitka bliskosti i ope otuenosti,
tako i zbog rairenog siromatva, zbog kojeg ira rodbina i prijatelji nisu u mogunosti pomoi.
Pomo se na mikro razini neto rjee moe oekivati od rodbine, prijatelja i komija. Takoer,
mora se primijetiti da je i sama porodica i odnosi u njoj pretrpjela ozbiljne promjene.18
Naime, uprkos looj dijagnozi stanja solidarnosti u savremenom drutvu, optimistino
je da veina ispitanika, veoma esto na razliite naine iskazuju spremnost da pomau
drugim osobama. Navedeni primjeri pomaganja ispitanika su, npr., pomaganje starijim,19
prijateljima i komijama, bilo materijalno i nematerijalno, uee u humanitarnim akcijama,
poput sakupljanja pomoi za lijeenje bolesnih, djeci bez roditelja ili djeci iji su roditelji
nezaposleni, siromanim, volontiranje u nevladinim organizacijama i sl. Ispitanici, takoer,
18
adi, Sanela: Porodica kao izvor ne(sigurnosti) za ostvarivanje prava/potreba djeteta, u: Raidagi, Eref Kenan (ur.): Problemi djece i omladine u kontekstu ljudskih prava u Bosni i Hercegovine.
Sarajevo: Rabic: IBHI, 2006.
19
(ustupiti mjesto u prijevozu, ponijeti teret, otii u kupovinu, pomoi u kui)
Godinjak 2014/21
iskazuju vanost sluanja i empatije kao znaajnog ina pruanja emocionalne podrke ili
solidariziranja s drugom osobom. Zanimljiv je primjer doniranja krvi koji se u razliitim
kontekstima, dakako, moe i razliito shvatiti. U bh. drutvu ovo je iskreni dobrovoljni in,
kako bi se spasio ivot druge osobe, dok u drugim drutvima ovo moe biti znaajan resurs
za koje se dobija novana naknada. Gledano kroz studentske naoale, unutar odreenih
drutvenih koordinata, navedeni gesti su za ovu populaciju momentalno dostupni.20
Brojni primjeri ukazuju na injenicu da uobiajene geste solidarnosti uvijek na relacijama
zdrav-bolestan, mlad-star, zaposlen-nezaposlen, bogat-siromaan, i to je univerzalno ivotno
pravilo koje vraa nadu slabim, bolesnim, siromanim i iskljuenim. U navedenim primjerima
u ovom istraivanju mogu se nai primjeri kako vertikalne, tako i horizontalne solidarnosti.
Dakako, solidarnost ima puno razliitih oblika. Iskustvo pokazuje da se u vrijeme
ratova, elementarnih nepogoda, siromatva, drutvenih pokreta, ili drugih tekih ivotnih
iskustava, ovaj resurs nenadano mobilizira. Tamelj solidarnih odnosa, ponajvie ini
zajednika sudbina i ona je socijalno ljepilo. Veliki broj bh. graana svoju egzistenciju
osigurava upravo na temelju meuljudske solidarnosti.
Mediji kao bitni faktori u promoviranju solidarnosti u drutvu, ini se nisu dovoljno
okrenuti promoviranju ovog vanog drutvenog resursa. Ipak, neke medijske slike pomaganja
ostale su naim ispitanicima zbilja upeatljive.
Odgovori naih ispitanika su zaista zanimljivi, otvoreni, poticajni i mi se kao istraivai
nadamo da e budua studija, koja e precizno protumaiti sve varijable i unakrsne kombinacije odgovora, pomoi u lociranju glavnih meuljudskih nesporazuma u savremenom
bosanskohercegovakom drutvu. Takoer e nam pomoi u dijagnosticiranju puteva i naina
kako ozdraviti ovo postratno, postkonfliktno i posttraumatsko drutvo. Na je najvanji
cilj promovirati dobre, solidarne odnose meu ljudima, te jaati povjerenja kao kljune
kategorije odravanja drutvene kohezije i dobrote svake individue u bh. dravi. Kao
predavaima nam je dragocjeno i kako u procesu nastave promicati gradnju solidarnih
odnosa meu mladima i kako utjecati na institucije sistema da i one same popravljaju
slabosti koje je tako lahko uoiti u svakoj od njih.
Literatura
Ali, Sead: Masmediji, zatvor bez zidova. Zagreb: Centar za filozofiju medija, Zagreb,
2012.
Brunkhorst, Hauke, Solidarnost. Od graanskog prijateljstva do globalne pravne
zajednice, http://monoskop.org/images/f/f9/Brunkhorst_Hauke_Solidarnost_Od_gradan
20
Dok nastaje ovaj rukopis, grupa srednjokolaca iz Prve bonjake gimnazije u Sarajevu priprema
koncert solidarnosti, kako bi sakupili novac za izljeenje profesora tjelesnog odgoja iz iste kole.
Neizmjerne napore ine, drue se, predlau, sakupljaju novac, trae humane ljude, pjevae koji bi
pjevali za donaciju... i pored svojih svakodnevnih obaveza oko uenja, pisanja, itanja, ne gube
nadu da e svojim solidarnim radom i svojim povjerenjem pripomoi mladom bolesnom profesoru.
22/Godinjak 2014
skog_prijateljstva_do_globalne_pravne_zajednice.pdf
Cushman, Thomas: Oblici pouzdanja i nepouzdanja u poslijeratnom bosanskom
drutvu. Forum Bosnae, br. 6/99 (1999)
ustovi, Enita; Osmi, Amer: (Ne)povjerenja graana u pravosudne i sigurnosnozatitne institucije savremenog bosanskohercegovakog drutva (studija sluaja Kanton
Sarajevo), u: Zbornik radova II Meunarodne konferencije Bosna i Hercegovina i
euroatlanske integracije trenutni izazovi i perspektive. Biha: Pravni fakultet
Univerziteta u Bihau / Centar za drutvena istraivanja Internacionalnog Bur
univerziteta, Tom II, 2014., 773-791; dostupno na ssrc.ibu.edu.ba/assets/ssrc/userfiles/
files/Zbornik-tom-II.pdf
Fejzi-engi, Fahira: Rije je temelj drutvenog ivota. Sarajevo: Dobra knjiga, 2012.
Fejzi, Fahira: Medijska globalizacija svijeta. Sarajevo: Promocult, 2004.
Fromm, Erich: Imati ili biti. Zagreb: Naprijed, 1979.
Giddens, Anthony: Posljedice modernosti. Beograd: F.Vinji, 1998.
Imamovi, Samed: Koncept socijalne pravde u islamu. Novi muallim, god. XIV,
br. 53 (2013), str. 114-123.
Malii, Vesna: ovek od straha. Ljubljana: Beograd: Kultura, 1986.
Meyer, Tomas: Solidarnost i kulturna razlika. Podsjeane na jedno poznato iskustvo
(prev. T. Obradovi). asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja, No. 60/5
(2000) dostupno na www.b92.net/casopis_rec/60.6/pdf/343-356.pdf
Neimarlija, Hilmo (prireiva): Uvod u filozofiju: hrestomatija, Knjiga 11. Sarajevo:
FIN, 2005.
Repovac, Hidajet: Eseji o knjievnosti i umjetnosti, Filozofsko-socioloki diskurs, Sarajevo,
Dobra knjiga, 2013.
Sofradija, Halima: Promjene socijalnog konteksta, ontoloka sigurnost i ljudska prava,
u: Problemi djece i omladine u kontekstu ljudskih prava u BiH. Sarajevo: Rabic: IBHI, 2006.
Sofradija, Halima: Rizino drutvo, globalna sigurnost, ubrzana povijest i neizvjesnost
njenog puta), Kriminalistike teme, asopis za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne
studije Vol. 6., broj (2007), 341-346.
Strika, Melanija: Perspektive meuodnosa solidarnosti, povjerenja i dobrovoljnosti
u hrvatskom drutvu (2005), tekst dostupan http://hrcak.srce.hr/24348
adi, Sanela: Porodica kao izvor ne(sigurnosti) za ostvarivanje prava/potreba djeteta,
u: Raidagi, Eref Kenan (ur.) Problemi djece i omladine u kontekstu ljudskih prava u
Bosni i Hercegovine. Sarajevo: Rabic: IBHI, 2006.
arevi, Abdulah: Multikulturalizam, solidarnost, sloboda. Forum Bosnae, br.
6/99 (1999)
olte, Jan Art: Globalizacija kritiki uvod. Podgorica: CID, 2009.
Taylor, Charles: Problem solidarnosti kao osnova demokratskog drutva, tekst dostupan
na www.danas.rs/dodaci/vikend/plave_strane/solidarnost_kao_osnova_demokratskog_drustva
iga, Jusuf: Vrijeme razljuenih dvonoaca-paradigma Bosne koju su izdali. Sarajevo:
Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, 2007.
Wiesel, Elie: Protiv ravnodunosti. Odjek, jesen/zima 2011.
Godinjak 2014/23
DID WE FORGET TO BE GENEROUS PEOPLE AMONG EACH OTHER?
Sanela adi, Fahira Fejzi-engi, Halima Sofradija
Summary
Meeting with existing society condition during global crisis, compels us to recognize
how complex network of interdependent, primarily political and economic circumstances,
creates multiple pressures on individual human existence. Having existing prominent
processes of our time, social solidarity has born obvious changes, which is largely a clear
reflection of social events. Surely, the question of solidarity and trust are essential elements
that contribute to the creation of social security, but todays global crisis of society make
the social security more questionable. Civil society depends on the spirit of generalized
trust and confidence in others (A. Seligman), and trust itself and security are important
needs in the world the quality of each man, especially basic trust that Giddens talked about,
as the central element in a complex network of relationships in general society.
This paper will present research of social solidarity and trust that is realized during
June and July 2013 through the questionnaire for students of several study groups at the
University of Sarajevo.
Key words: solidarity, trust, social security, social interaction
24/Godinjak 2014
UDK 355.01: 327 (497)
Balkanski ratovi, evropske vrijednosti i teorijske kontroverze

Demal Sokolovi
Institute for Strengthening Democracy
Konjic
Cilj ovog rada je pribliiti problem Balkanskih ratova (1912-1913) u svoj njegovoj
sloenosti i slojevitosti. Kao takvo, ovo pitanje zahtijeva multidisciplinarne analize.
Korijeni i posljedice Balkanskih ratova nisu samo politike i vojne, nego i kulturne,
socijalno psiholoke, vjerske i prvenstveno nacionalistike. Neuspjeh u pruanju sintetiki
relevantnih tumaenja se podrazumijeva kako u ideolokim tvrdnjama, tako i u teorijskim
kontroverzama. S ciljem da tome doprinese, autor namjerava otvoriti sljedee teme: 1.
Istono pitanje kao korijen Balkanskih ratova; 2. Gdje su Balkanski ratovi zapravo
poeli: u Bosni ili Berlinu?; 3. Da li je Bosna preobrazila Istono pitanje u Zapadno
pitanje?; 4. Balkanski ratovi / Svjetski rat: Kraj multietnike drave i tijumf nacionalne
drave? 5. Balkanski ratovi: Sukob civilizacija ili sukob nacionalizma? 6. Teorijska dilema:
osloboenje nasuprot okupaciji ili obrnuto? Odgovori koje ovaj rad moe pruiti
rasvjetljavaju modernu historiju Evrope. Takoer, rad nastoji da ukae na trenutne zabune
Evrope o njenim vlastitim vrijednostima na temelju pouke iz Balkanskih ratova.
Kljune rijei: Balkanski ratovi, multietnika drava, nacionalna drava, nacionalizam,
okupacija
A spectre is haunting Western culture the spectre of the Balkans.
(Bauk krui zapadnom kulturom bauk Balkana. Moj prevod)
Maria Todorova, Imagining the Balkans
Uvod
pe je uvjerenje da su talasi, ili vjetrovi, Francuske revolucije, tj. slobode, zapljusnuli ostatak Evrope. ak i kao metafore, i talasi i vjetrovi su, meutim,
dvosmisleni. Ono to je Evropa dobila poslije 1789. bila je ideja slobode, ali
i stvarnost terora i Napoleona. Iako su se Balkanski ratovi s poetka XX stoljea dogodili
vie od 100 godina kasnije, neki dre da je i osloboenje balkanskih naroda od otomanske
vlasti bilo eho ovog principa Francuske revolucije. Zaboravlja se da je i sloboda, pa dakle
i osloboenje, dvosmislena. Niko ne moe porei da je stvarnost Robespierreovog i Maraovog
terora, a pogotovo uasna stvarnost Napoleonovih ratova protiv Evrope, bila rezultat i ideje
slobode.1 Takva ideja slobode, dvosmislena u svom pojmu, postala je jedna od temeljnih vrednota
Evrope. (To je ono to i Balkanske ratove ini dvosmislenim.)
G. W. F. Hegel: Osnovne crte filozofije prava. Sarajevo: Veselin Maslea, 1989., str. 40.
Godinjak 2014/25
SOKOLOVI
Suprotstavljeni stavovi o prirodi Balkanskih ratova proizlaze koliko iz njihove dvosmislene

stvarnosti toliko i, ili jo i vie, iz nemoi nauke da definira osnovne pojmove. Ovog puta
emo ostaviti po strani slobodu, jer sam se dvosmislenou slobode bavio na drugom mjestu.2
Podsjetit u na nedostatak onih pojmova bez kojih ni egzaktna percepcija Balkanskih ratova
nije mogua. Ovi nedostajui pojmovi su: rat i okupacija. Otuda neizbjena, fundamentalno
teorijska, dakle, neovisna od specifine teme Balkanskih ratova, pitanja: ta su rat i okupacija?
U odsustvu odgovora na ova temeljna, nunim se postavljaju i sljedea pitanja: 1. Jesu li
Balkanski ratovi bili oslobodilaki ratovi iji je cilj bio okonanje Otomanske okupacije?
2. Da li su Balkanski ratovi bili sukob civilizacija, dakle, sukobi koji proizlaze iz kulturnih
i religijskih razlika, ili sukobi nacionalizama, balkanskih i evropskih? 3. Jesu li Balkanski
ratovi predstavljali prekretnicu u politikoj historiji Evrope, tj. kraj multietnikih drava
i trijumf nacionalne drave? 4. Da li su Balkanski ratovi, ustvari, otvorili zapadno pitanje
tako to su rijeili Istono pitanje? 5. Jesu li Balkanski ratovi poeli u Evropi (Berlinu) i
Bosni kao prvom rjeenju istonog pitanja? 6. Gdje je korijen Balkanskih ratova: u tzv.
istonom pitanju ili evropskom nacionalizmu? Da bismo osigurali induktivni karakter
metoda naeg istraivanja, odgovori na ova pitanja e ii obrnutim redom od onog kojim su
postavljena. Prije odgovora postavit u dvije hipoteze koje e odgovori ili potvrditi ili odbaciti.
1. Balkanski ratovi su bili ratovi za osloboenje balkanskih naroda, uglavnom junoslavenskih, od vlasti Otomanske imperije. Meutim, Balkanski ratovi su bili i zloini, dakle
posljedica slobode u njenom negativnom obliku.
2. Balkanski ratovi su bili usmjereni protiv otomanske vlasti i drave, koja je percipirana
i predstavljena kao okupatorska. Meutim, Balkanski ratovi su zavrili u novim okupacijama,
dakle okonali u slobodi koju su pobjednike drave uskraivale Turskoj.
Obje ove hipoteze, dakle, otvaraju pitanje legitimnosti Balkanskih ratova. Legitimnost
Balkanskih ratova, meutim, ne zavisi samo od toga da li e ove hipoteze biti potvrene,
nego i od konanog ishoda tih ratova: da li je, naime, Balkan postao neto bolje bez Turaka?
Ovo pitanje, ustvari, sadri kvintesenciju pitanja koje ve skoro 200 godina zaokuplja panju
evropske javnosti i koje je dilema evropskih dravnika: Oni su priznavali degeneraciju
Otomanskog carstva, ali nisu mogli odgovoriti na pitanje ta bi trebalo doi na njegovo
mjesto. Ovo je sutina onoga to e postati poznato kao Istono pitanje.3
Sutina Istonog pitanja: nacionalizam
Istono pitanje, tj. pitanje poloaja ne-turskih naroda u evropskom dijelu Turske,
jeste pitanje koje je Evropa s pravom postavila, ali s vrlo neprincipijelnog stanovita. Njime
se, naime, otvorilo i pitanje dezintegracije evropske Turske, mada su evropske sile poslije
Krimskog rata odluile u Parizu 30. marta 1856. (The Treaty of Paris) da potuju i garantuju
nezavisnost i teritorijalni integritet Otomanskog carstva.
2
Demal Sokolovi: Hegel o Bushu i ben Ladenu. Zarez, br. 178, 20. 04. 2006., Demal Sokolovi:
Challenges of Freedom Europe at Crossroad: from a Champion of Cosmopolitism to Meganationalism, europe-from-the-champion-of-cosmopolitism-to-european-nationalism
3
L. S. Stavrianos: The Balkans since 1453. London: Hurst & Company, 2000., p. 286-287.
26/Godinjak 2014
Francuska revolucija, sa svim svojim neposrednim posljedicama, donijela je promjene

Evropi. Novotarija koju je revolucija etablirala bio je nacionalizam. Na mjesto neizbjene
i otporne vjerske raznolikosti, koju nije mogao eliminirati ni stogodinji rat, na red je dola
nacionalna jednolikost. Na politikoj ravni, nacionalna drava je trebalo da zamijeni
aristokratsko-teokratsku dravu. Politiki oblik koji je trebalo da obezbijedi tu promjenu
trebalo je da bude demokratija. To se moglo postii samo na dva naina. 1. Ili ukidanjem etnike
raznolikosti kroz represivno uspostavljanje nacionalne jednolikosti. 2. Ili raspadom aristokratsko-teokratskih drava po etnikim avovima, kroz agresivne secesionistike, alias
oslobodilake, pokrete, ali koji bi morao raunati i na represivni odgovor centralne drave.
Oba su naina uspostavljanja nacionalne drave dola u ozbiljan sukob s osnovnim principom
demokratije koja poiva na graaninu, tj. individuumu, a ne na kolektivitetu, bilo kakvom, pa
ni nacionalnom. Prvo Francuska, a kasnije Njemaka su paradigme prvog, a Habsburka
monarhija i Otomanska carevina paradigme drugog naina uspostavljanja nacionalne drave.
Sa ovog, neprincipijelnog stanovita, stanovita nacionalizma i nacionalne drave,
postavljeno je i evropsko pitanje Istoka.
Ambivalentni, kontroverzni i dvosmisleni karakter nacionalizma, odnosno nacionalne
drave, jeste ono to i tzv. Istono pitanje ini ambivalentnim, dvosmislenim i kontroverznim.
Istono pitanje nije otvoreno sa stanovita principa ili vrednota Evrope, dakle sa stanovita
osloboenja evropskih naroda unutar Turske i demokratizacije, nego sa stanovita interesa
evropskog nacionalizma. To je ono to dovodi u pitanje legitimnost Istonog pitanja.
Ambivalentni karakter nacionalizma sastoji se u tome to je on zahvatio ne samo manjinske,
podreene narode, nego i dominantni, vladajui narod. Talas, ili vjetar, nacionalizma zahvatio
je, dakle, i Balkan, ali ne samo ne-turske ili ne-austrijske i ne-madarske narode, nego i
turski, odnosno austrijski i madarski narod. Neposredni uzrok Balkanskih ratova prema
tome nije bio samo nacionalizam srpskog, bugarskog, crnogorskog, rumunskog ili grkog
naroda, nego i narastajueg turskog nacionalizma u obliku mladoturskog pokreta. Oba su
imali svoje uzroke, i uzore, u Evropi. Oba su tzv. nacionalna buenja nastala po ugledu na
nacionalnu stvarnost Evrope. Kontroverzni karakter nacionalizma proizlazi iz njegovog
ambivalentnog karaktera. Oba hoe nacionalnu dravu. Dominantni narod, sada ve nacionalna grupa, hoe nacionalnu umjesto aristokratske drave, zadravajui teritorijalni integritet
i uspostavljajui nacionalni suverenitet. Manjinski i podreeni narodi hoe secesiju (osloboenje) i osnivanje vlastitih nacionalnih drava. To je ono to ova dva tipa nacionalizma
stavlja u nepomirljiv, protivniki poloaj.
Dvosmisleni (ili ak hipokritski) karakter nacionalizma, najzad, sastoji se u tome to
oba nacionalizma, i onaj dominantne i onaj manjinskih grupa, prividno postavljaju kao
cilj emancipaciju, a ustvari nacionalnu dominaciju jedne grupe. Dominantna grupa hoe
emancipaciju od monarhije i autokratije, a manjinske grupe hoe emancipaciju od dominantne
grupe. Time se izigrava princip slobode, a osloboenje vlastite grupe postie po cijenu
podjarmljivanja drugih narodnih grupa. Nacionalizam dominantne grupe hoe asimilaciju
ostalih etnikih grupa u jednu nacionalnu, i na toj osnovi osnivanje nacionalne drave,
bez secesionizma ili autonomije. Naprotiv, secesionistiki nacionalizmi hoe osloboenje
kako od dominantne etnike/nacionalne grupe, tako i od njene drave. (Kao to se moe
primijetiti, oba nacionalizma poivaju na Frommovom pojmu slobode od, tj. negativne
Godinjak 2014/27
SOKOLOVI
slobode, a ne na slobodi za, tj. pozitivnoj slobodi.4) I njihov cilj je nacionalna drava, dakle
drava prvenstveno jedne grupe, tj. politiki oblik koji zanemaruje ili negira sline ili
identine interese drugih etnikih grupa, katkada ak i onih koje nisu manjinske. (Paradigmatian je primjer Makedonaca i Albanaca. Makedonce su tako oslobodili Srbija, Grka
i Bugarska. O sudbini malih naroda ili manjinskih narodnih grupa ne treba ni govoriti, poto
to pokazuje stanje u kome su se nali u novonastalim dravama. Recimo Vlasi.) Tako se
ne samo izigrava princip slobode, nego se ak pervertira u novu represiju i neslobodu drugih
naroda, katkada goru od one iz prethodnog reima. To je ono to nacionalizam u sluaju
Balkanskih ratova ini dvosmislenim i hipokritskim.
Indikativno je da je jedan od prvih koji je podrao proces osloboenja balkanskih naroda
u 1860-im bio Napoleon, pobornik principa nacionalnosti5, dakle suveren zemlje koja je
nacionalni integritet uspostavila tako to je potisnula etniku raznolikost. Indikativno je
takoer da je Austro-Ugarska, kao aristokratska drava i multietniko drutvo, bila veliki
oponent revolucije i promjene na Balkanu.6
To, meutim, ne znai da Austro-Ugarska (1867) nije takoer djelovala sa stanovita nacionalizma. Ustvari, Austro-Ugarska je djelovala sa stanovita i austrijskog i madarskog
nacionalizma ak i onda kada se suprotstavljala Istonom pitanju i teritorijalnom cijepanju
evropske Turske. Jednako kao i kada je, kao prva, poela rjeavati to pitanje. Bilo da se zalagala
za teritorijalni integritet Turske, bilo da je uestvovala u negiranju tog integriteta, AustroUgarska je to inila uvijek sa stanovita vlastitog, istina specifinog nacionalizma. Ono to
je specifino jeste da su Austrijanci i Madari imali i specifine i razliite razloge za protivljenje,
a kasnije i zalaganje za tzv. rjeavanje Istonog pitanja i, naravno, Balkanske ratove.
Prije svega, pretvaranje Habsburke monarhije, dakle jedne par excellance aristokratske
drave, u dvojnu, k. u. k. Austro-Ugarsku monarhiju, dakle binacionalnu dravu Austrijanaca
i Madara, nije vodilo rauna o znaajnom, mada multietnikom, slavenskom elementu unutar
Monarhije. Tako je sprijeeno uspostavljanje tronacionalne Austro-Madarsko-Slavenske
drave7, koja bi ukljuila i slavenski multietniki element i tako zadovoljila slavenske
nacionalne pretenzije unutar Monarhije. Posebno su se tome suprotstavljali Madari.8 Da
je bilo razumijevanja za slavenske zahtjeve, moda bi se upravo time potencirao i priznao
multietniki karakter drave i izbjegao budui razvoj dogaaja.
tavie, moe se rei da se transformacijom Habsburke monarhije, dakle aristokratske
drave, u dvonacionalnu dravu, koja nije priznavala potpuni politiki subjektivitet ostalih,
a posebno slavenskih, etnikih grupa, otvorilo i pitanje poloaja ne-austrijskih i ne-madarskih
naroda, jednako onome koje se zvalo Istono pitanje. Dakle, tu je poetak onoga to emo
kasnije, s okupacijom i aneksijom Bosne i Hercegovine, moi nazvati zapadno pitanje.
Suprotstavljanje austrijskog i madarskog nacionalizma secesionistikim nacionalizmima
unutar Turske bilo je neprincipijelno, ba kao to je bilo neprincipijelno i kasnije ukljuivanje
4
Erich Fromm: Begstvo od slobode. Beograd: Nolit, 1978.

L. S. Stavrianos, p. 395.
6
7
8
5
28/Godinjak 2014
u teritorijalnu podjelu evropske Turske. Ta neprincipijelnost je poivala na dvostrukom strahu,

tj. nacionalnoj paranoji. Prvo, austrougarski nacionalizam, a posebno madarski, protivio
se bilo kakvom prikljuenju Bosne, kako bi se izbjeglo uveanje slavenskog elementa i,
konzekventno, ukljuivanje slavenskog elementa u tronacionalnu dravu. Ugroavanje
teritorijalnog integriteta Turske bilo je direktna prijetnja nacionalnom integritetu AustroUgarske. Drugo, austrougarski nacionalizam se protivio teritorijalnom rasparavanju Turske
iz straha od formiranja velike slavenske drave, to je bio interes srpskog, ali i ruskog nacionalizma. Ta nacionalna paranoja nije poivala na strahu od te drave koliko na strahu od
poticaja koje bi slavenska drava na Balkanu dala slavenskom nacionalizmu unutar AustroUgarske, secesionizmu, i najzad, eventualnom ujedinjenju Slavena s obje strane austrougarsko-turske granice. Briga za teritorijalni integritet Turske bila je, ustvari, strah za vlastiti.
Za koje e se rjeenje Istonog pitanja opredijeliti Austro-Ugarska zavisilo je od toga
koja od ovih opasnosti za Austro-Ugarsku je vea. Nikakvi principi, i nikakva briga za
hrianske narode, nije bila u pitanju. To je ono to austrijski, i madarski, nacionalizam
ini kontroverznim i hipokritskim.
Prema tome, izgleda oigledno da je Istono pitanje neposredno vodilo Balkanskim
ratovima. Ono na emu ja insistiram, i to nije oigledno, jeste da je Istono pitanje bilo
samo posljedica mnogo temeljnijeg uzroka, a to je narastajui nacionalizam u Evropi.
Mjesto poetka Balkanskih ratova: Bosna ili Evropa?
Gdje su, ustvari, i kada poeli Balkanski ratovi? Ne treba misliti na datum kada su balkanske
drave objavile rat Turskoj i mjesto na kome su vojske Crne Gore, Srbije, Grke i Bugarske
prele granicu s Turskom. Treba misliti na uzroke tih ratova i na prethodna politika rjeenja
koja su te ratove uinila neizbjenim. Dakle, da li je poetak bio u Nevesinju, u Hercegovini
(Bosnian revolt, Nevesinjska puka, 1875) ili u Berlinu na Kongresu evropskih sila
(1878)? Umjesto empirijskog potrebno je ponuditi uman odgovor. Ako pod Balkanskim
ratovima podrazumijevamo ratove kojima je trebalo rijeiti Istono pitanje, dakle ukloniti
Tursku iz Evrope, onda to vrijeme i mjesto treba traiti tamo gdje je taj proces i poeo: u
Bosni, ustankom pravoslavnih seljaka, i u Berlinu, odlukama Kongresa diplomata evropskih
aristokratskih, ali ve nacionalnih drava. Uslovi za poetak Balkanskih ratova stvoreni su
odlukom da se Bosna i Hercegovina okupira i preda na upravu Austro-Ugarskoj.
Ako je sutina Balkanskih ratova rjeenje Istonog pitanja, i ako je, kao to smo rekli,
sutina Istonog pitanja evropski nacionalizam, kao i njegova balkanska verzija, onda su
Balkanski ratovi bili ratovi nacionalnih drava, i kao takvi, po svojoj prirodi, nacionalistiki.
Samo tako se mogu objasniti svireposti koje su te drave poinile, kako nad Turcima, tako
i nad ne-turskim stanovnitvom; kako nad muslimanima, tako i nad hrianskim stanovnitvom.
Samo tako se moe objasniti politika ne-intervencionizma i ravnodunost s kojom su evropski
nacionalizmi gledali na zloine. Ovo je stanovite s kojeg se, s puno razloga, moe dovoditi
u pitanje legitimnost tih ratova.
Balkanski nacionalizmi su posljedica evropskih. Uspostavljanje Dreikaiserbunda, Lige
tri imperatora: Njemake, Austrije i Rusije, dakle jedan aristokratski pokuaj evropske integracije,
nije bilo doekano blagonaklono ni u Francuskoj ni u Velikoj Britaniji. Nacionalizam je
ovladao politikim mentalitetom evropskih drava jo dok su te drave bile aristokratske
Godinjak 2014/29
SOKOLOVI
i teokratske. Nacionalizam je, dakle, ono to je razdvajalo Zapadnu od Centralne i Istone Evrope.
Meutim, nacionalizam e se pokazati kao prepreka i kajzerskom savezu. Iako su i Austrija
i Rusija poricale bilo kakve ekspanzionistike pretenzije prema Balkanu, vrlo brzo se pokazalo,
prema priznanju samoga Bismarcka, da je Balkan Ahilova peta Lige.9 Danas se moe
rei preciznije: Ahilova peta bila je Bosna, ali ne samo Lige, nego i Evrope.
Prvi nacionalizam koji je bacio oko na Bosnu bio je srpski. Ustvari, Bosna se nala na
putu jedne ire balkanske alijanse, koju je, zajedno s ostalim pravoslavnim zemljama (Rumunija,
Crna Gora, Bugarska i Grka) osloboenim od Turske, pokuavao uspostaviti srpski princ
Mihajlo Obrenovi. Paktom Srbije i Grke (26. august 1867) Bosni je bilo namijenjeno da
pripadne Srbiji, dok su Grkoj bili dodijeljeni Tesalija (Thessaly) i Epir (Epirus). Potpisnice
su odmah poele s propagandom i, kao pravoslavne drave, naoruavanjem hrianskog
(pravoslavnog) stanovnitva evropske Turske. Istovremeno, suprotstavljaju se bilo kakvoj
aneksiji balkanske teritorije od velikih sila. Jedna koordinirana pobuna protiv Turaka bila
je planirana za mart 1868.10 Bio je to, dakle, plan pet balkanskih drava, onih istih koje
e mnogo kasnije pretvoriti taj plan u realnost i uestvovati u Balkanskim ratovima. Dvije
stvari su povezivale te drave: prvo, neprijateljstvo prema Turskoj, i drugo, sve su bile pravoslavne.
injenicu da su te drave bile pravoslavne istiem ne zato da bih pravoslavlje istakao kao
odgovorno za neprijateljstvo prema Turskoj, nego upravo obrnuto, da bih istakao da tim
dravama nije bilo dovoljno ni pravoslavlje da bi se izbjegao njihov meusobni sukob
u kasnijoj fazi razvoja dogaaja. injenica da dvije zemlje, Rumunija i Grka, nisu bile
slavenske nije bila prepreka saveznitvu. Ali, ne zadugo. Zato ovaj plan nije sauvao na
okupu civilizacijski srodne zemlje, objasnit emo kasnije, u odjeljku br. 5, kada budemo
odgovarali na pitanje o civilizacijskom karakteru Balkanskih ratova. Prijetnja turskom
teritorijalnom integritetu od balkanskih pravoslavnih drava, morala je dovesti i do promjene
stava Austro-Ugarske prema teritorijalnom integritetu Turske. Vrlo brzo, iz straha od ekspanzije Srbije, ali i neumitne panslavenske drave, Bosna postaje i politiki cilj Austrije.
Paranoja koja uvijek prati nacionalizam traila je i svoju racionalizaciju. Naena je, naravno,
u Istonom pitanju, tj. navodnoj evropskoj, civilizacijskoj brizi za Bosnu, a ustvari nacionalistikom interesu koji se suprotstavljao ne toliko Turskoj koliko slavenskom politikom
jaanju. Narastajui austrijski nacionalizam se s pravom plaio srpskog nacionalizma i
pijemontske uloge Srbije. Strah od junoslavenskog ujedinjenja, koje nije prijetilo samo teritorijalnom integritetu Turske nego i Austro-Ugarske, ublaio je i madarski otpor prikljuenju
novog slavenskog elementa Austro-Ugarskoj. Austrijski nacionalizam, predvoen austrijskim
militarizmom, uspio je uvjeriti Franju Josifa (Francis Jeseph) da provede mjesec dana
putujui du Dalmacije u proljee 1875. Tokom svog putovanja car je primao mnoge molbe
hriana iz Bosne i Hercegovine koji su se alili na tursko tlaenje i molili njegovu zatitu...
Putovanje Franje Josifa bilo je u znaajnoj mjeri odgovorno za poar koji je poeo u Hercegovini u julu 1875.11
Vatru je, dakle, pripremio srpski nacionalizam, a potpaljena je na austrijskom aristokratskom
brodu. Ustanak hrianskog stanovnitva u Bosni (Nevesinje) 1875. bio je posljedica dvaju
9
11
10
30/Godinjak 2014
sasvim suprotstavljenih i nepomirljivih nacionalizama: srpskog i austrijskog. To je ono

to i zajedniku podrku hrianskim ustanicima dviju susjednih drava: Bosne, odnosno
Turske, ini neprincipijelnom. Obje zemlje imaju, naime, isti, ali uzajamno iskljuiv cilj:
okupaciju Bosne.
Iako zabrinut za svoju hriansku brau u Bosni, aristokratski Dreikaiserbund je u principu
bio protiv intervencije. Umjesto toga, pripremljen je u maju 1876. u Berlinu Memorandum
koji je predviao opsene reforme u Bosni. Ponuen je i evropskim silama Francuskoj, Italiji
i Britaniji. Ali su Britanci odbili da slijede ostale, i inei tako oni su okonali mogunost
za jedno rano i mirno rjeenje krize.12 Britanci su to odbili ne zbog Turaka ili bosanskih hriana
nego zbog straha od narastajueg njemakog nacionalizma i nove uloge Prusije u Evropi.
Suoen sa zahtjevom da potpie Memorandum u roku od dva dana, Disraeli, konzervativni
premijer, sarkastino je primijetio da je Britanija bila tretirana kao da se radilo o Crnoj Gori
ili Bosni.13 Tako se pokazalo da je Bosna postala rtva nacionalne (austrougarske) paranoje,
ali i nacionalne (britanske) sujete. Velikosrpski nacionalistiki sentiment nije mogao propustiti
ansu koju mu je ponudio ustanak seljaka u Nevesinju. injenica da su se pravoslavnim
kmetovima prikljuili i neki kmetovi muslimani nije od znaaja za historiografiju, ali je
vana za kulturoloku analizu. I ta zanemarivana injenica ukazuje da je ustanak bio i klasni
i nacionalistiki, ali ne i civilizacijski konflikt. Britanski konzul u Beogradu izvjetava
svoju vladu o udnji srpskih politikih prvaka, bez obzira na politiku orijentaciju, da se
postigne uveanje Srbije.14 Srbija objavljuje rat Turskoj 30. juna 1876., a Crna Gora joj
se prikljuuje. Jo nedorasla diplomatskim igrama velikih sila, Srbija zanemaruje obeanje
Rusije da e Bosnu prepustiti Austro-Ugarskoj. Srbija trpi neoekivan i katastrofalan poraz
u ratu s Turskom na frontu u Bosni. Prije nego je borba okonana Srbija je mobilizirala jednu
estinu svog stanovnitva, od ega je jedna desetina bilo poginulih ili ranjenih.15 Prema
tome, Balkanski rat je poeo iako bez Grke, Bugarske i Rumunije, mnogo prije Balkanskih
ratova, i poeo je u Bosni. Poraz dviju balkanskih drava, i pobjeda Turske, odraava se na
odnose meu velikim silama. Britanija se jo jednom, u duelu s Rusijom, pokazuje kao zatitnica
Turske, dok nesporazumi rastu i izmeu Rusije i Austrije, koje nisu saglasne o tome kako
podijeliti Bosnu u sluaju oba scenarija pobjede ili poraza Srbije i Crne Gore.16 Da bi osigurala
svoju namjeru da pone rat s Turskom, Rusija je morala dati ustupke Austriji. To se i dogodilo
15. januara 1877., kada su dvije sile potpisale tzv. Konvenciju iz Budimpete, kojom se Austrija
obavezuje ostati neutralna u sluaju rata Rusije s Turskom, a zauzvrat e dobiti pravo da
anektira Bosnu i Hercegovinu. Ponovo se dvije sile saglaavaju da velika drava ni u kom
sluaju nee biti stvorena na Balkanu. Rusija objavljuje rat Turskoj 24. aprila 1877., ali joj
se, nakon neoekivano jakog otpora turskih trupa kod Plevne, balkanske drave ne pridruuju.
Tek dva dana nakon pada Plevne Srbija ulazi ponovo u rat protiv Turske, a Grka pokuava
isto, ali ostaje neutralna. Rusi napreduju prema jugu i dolaze nadomak glavnog grada Turske.
12
L. S. Stavrianos, p. 400-401.
14
15
16
13
Godinjak 2014/31
SOKOLOVI
I opet, Britanija spaava Konstantinopolj. Naravno, ne zbog Istanbula, nego zbog eventualnog
ruskog izlaska na Moreuz i Mediteran. Iako pred samim Konstantinopoljem, kod San Stefana,
Rusi se moraju zaustaviti pod prijetnjom britanske flote.
Mir u San Stefanu, potpisan 3. marta 1878. izmeu Turaka i Rusa, jo jednom potvruje
svu neprincipijelnost politike i ratova voenih s nacionalistikog stanovita. Nita nije bilo
ni od osloboenja balkanskih naroda, ni od brige za hriane, ni od demokratije, ni od izbjegavanja formiranja jedne velike, a posebno slavenske, drave na Balkanu, a naroito od nekada
garantiranog teritorijalnog integriteta Turske. San Stefanskim mirom su Bosni obeane
ranije predviene reforme. Bugarska je pretvorena u veliku Bugarsku koja se protezala
od Dunava do Egejskog mora, i od Crnog mora do iza Ohridskog jezera. Gotovo sva teritorija
koju su Rusi oslobodili od Turaka pripada Bugarskoj, ak i onaj dio koji je bila osvojila
Srbija. Tako je Rusija otkrila koja je slavenska i pravoslavna drava na Balkanu bila njen
spoljnopolitiki favorit. I razloge svog angamana u rjeavanju Istonog pitanja.
Odredbe San Stefanskog mira izazivaju nezadovoljstvo na mnogim stranama. I Austrija
i Britanija se suprotstavljaju formiranju velike Bugarske. Grka i Srbija se otro suprotstavljaju
odredbama San Stefanskog mira. Srbija jo i vie. Nakon protesta St. Petersburgu, Srbi konano
dobivaju jasan odgovor o prirodi ruskog panslavizma na Balkanu. Rusija, iji je glavni
cilj izlazak na Egejsko more, to s izlaskom Bugarske naravno postie, obavjetava Srbe
da interes Rusije dolazi prvi, Bugarske drugi, a interes Srbije posljednji.17 Interesi ostalih,
zaista politiki obespravljenih naroda na Balkanu, kao to su Makedonci, Albanci, i mnogi
drugi, nije ni spomenut. San Stefanski mir ak pribliava interese Austrije i Britanije. Mir ija
svrha nije bio mir, ovaj u San Stefanu, morao je rezultirati ili novim ratovima ili novim pregovorima evropskih diplomata. Kongres u Berlinu se sastaje 13. juna 1878. i traje jedan mjesec.
Berlinski kongres je bio skup predstavnika velikih evropskih sila. Prisustvovali su mu
i delegati Turske i balkanskih drava. Predstavnici balkanskih drava su bili barem pristojno
sasluani prije nego su bili ignorisani. A Turci su bili i ignorisani i vrijeani.18
Velika Bugarska, najvei razlog sazivanja Kongresa, cijepa se u tri dijela. Bosna i Hercegovina, gdje je kriza poela, predaje se Austriji na okupaciju i upravu, mada ne i aneksiju.19
Da bi se osigurala od bilo kakvog slavenskog nacionalnog ujedinjenja, Austrija dobiva pravo
na raspored jednog garnizona u Novom Pazaru u Sandaku, koji bi razdvajao Srbiju od Crne
Gore. Sve to je Rusija dobila na bojnom polju, izgubila je u Berlinu. Sa stanovita Britanije,
postignut je i mnogo vei uspjeh od udaljavanja Rusije od Mediterana: raspad Lige tri
velika evropska carstva. Prema rijeima Disraelija: Drim da nikad nije bilo nekog velikog
diplomatskog rezultata koji je bio ostvaren potpunije.20 Tako je osnovni politiki princip
Evrope, zasnovan na nacionalnoj dravi, bio uspjeno uvjebavan na Balkanu.
L. S. Stavrianos zakljuuje ovaj dio svoje knjige, koji inae nosi naslov Doba nacionalizma:
1815-1878, ovim rijeima:
17
19
20
18
32/Godinjak 2014
Za balkanske narode, u to vrijeme, Kongres u Berlinu znaio je ne asni mir nego prije
frustraciju nacionalnih aspiracija i budue ratove. Direktni i logian ishod sporazuma u
Berlinu je bio Srpsko-bugarski rat 1885., Bosanska kriza 1908., dva Balkanska rata 1912.1913., i ubistvo nadvojvode Franca Ferdinanda 1914.21
Bosna: Istono pitanje preobraeno u zapadno pitanje?
Zato je Bosna bila taka na kojoj je poela moderna, naalost tragina i krvava, historija
Balkana, Evrope i Svijeta? Mora biti neto to Bosnu ini izuzetnom i to je, takvu kakva
jeste, ini nepodobnom i Istoku i Zapadu. Iako dio istonog pitanja, dok je jo bila
integralni dio Turske, Bosna se odmah nakon okupacije 1878., ak i prije aneksije 1908.,
pretvara u zapadno pitanje, tj. pitanje poloaja ne-austrijskih i ne-madarskih naroda
unutar dvonacionalne Austro-Ugarske drave. Kao jedno multietniko drutvo Bosna e
tada poeti testirati ne samo Austro-Ugarsku, nego principe itave Evrope i Zapada. Bosna
je, naime, bila jedino evropsko multietniko drutvo u kome nijedna etnika ili vjerska
grupa nije imala apsolutnu veinu. To je ono to Bosnu ini izuzetnom. To je ono to je,
meutim, ini suprotstavljenom evropskoj stvarnosti. Ali, alas, to je ono to jedino nju
ini kompatibilnom i kongruentnom evropskim proklamiranim principima, vrijednostima
i idealima. Drutvo u kome nema veine je eo ipso drutvo bez manjina. Niija zemlja
(No mans land) je svaija zemlja (Everybodys land). Bosna je, dakle, bila jedino drutvo
koje nije imalo izgleda da funkcionira unutar ili kao nacionalna drava. Zato ni nacionalizmi
u Bosni tada, kao i danas, nisu bili autohtoni, nego importirani, potaknuti i manipulirani
izvana. Odmah treba rei, Bosna nije bila uzrok razvoja dogaaja, i prije i poslije Berlinskog
kongresa, ali se Bosna pokazala kao Ahilova peta moderne politike historije Evrope rascijepljene izmeu realiteta etnike raznolikosti i politikog ideala nacionalne drave. Bosna
je, naime, bila najpogodnija taka nacionalistikih ciljeva susjeda, ali i evropskih sila. Kao
takva, kao slatkovodno jezero unutar ogromnog evropskog mora presoljenog nacionalizmom,
Bosna je (p)ostala najslabijom takom nacionalistike Evrope. I Balkana, naravno. Meutim,
upravo kao takva, Bosna je postala i jedinom nadom, ansom, i uzorom za Evropu i Balkan,
naravno. im je bila anektirana, Bosna je postala izazov prvo Austro-Ugarskoj. I pored svih
nastojanja Austrije (ogromne investicije u Bosnu, vjerska tolerancija, posebno muslimana,
a iznad svega zadravanje lokalne bonjake/muslimanske zemljoposjednike aristokratije),
Bosna je pokazala Austriji da nacionalizam ne moe biti politiko rjeenje. Pokuaj Austrije
da potakne uspostavljanje jedinstvenog bosanskog nacionalnog identiteta, posebno kroz
etabliranje bosanskog jezika, potvrdilo je da to nije mogue ne samo u Bosni, nego ni u AustroUgarskoj kao dvonacionalnoj dravi. Meutim, Bosna jeste otvorila zapadno pitanje,
postavljajui ga Austriji, ali je kao slavenska zemlja ne samo uveala slavenski element
u novoj dravi, i tako potaknula secesionistiki nacionalizam slavenskih naroda unutar
carevine, nego je potaknula i nacionalistike aspiracije Srbije. Pitanje Austriji je bilo:
ili multietnika drava, koja bi ukljuila i Slavene, ili raspad zemlje po etnikim avovima.
To pitanje tada postavljeno Austriji, Bosna postavlja i danas Evropi i Zapadu. Bosna je,
dakle, jo uvijek zapadno pitanje.
21
Godinjak 2014/33
SOKOLOVI
Ravnopravnost naroda, tj. istinski multietniko drutvo, naime, moe nastati samo u politikoj
tvorevini koja je indiferentna prema razliitosti narodnih identiteta. Ta politika tvorevina
moe biti ili monarhijska ili aristokratska ili graanska, ili njihova kombinacija. Ono to
je vano jeste da drava ne poduzima nikakav oblik asimilacije i potiranja narodnih identiteta.
Vrlo je vano takoer da ta drava ne poduzima nikakvu diversity management politiku.
Nacionalna drava je hipokritska zamjena za drutvenu ravnopravnost. Drugim rijeima,
istinski multietniko drutvo moe nastati samo u dravi ravnopravnih graana. Ravnopravnost
narodnih grupa koja ne garantira ravnopravnost graana, tj. ravnopravnost na individualnom
nivou, jeste apstraktna ravnopravnost. Nema konkretno ope ravnopravnosti sve dotle dok to
nije ravnopravnost na nivou pojedinca, individue, graanina. O tome, konkretnoj openitosti,
Evropa jo mora da ui od Hegela, mislioca graanskog drutva.22 Bosna je to znala i prije
Hegela. Multi-etniko i multi-religijsko drutvo je tamo nastalo procesom mijeanja narod,
vjera, kultura. Nikakav diversity management nije bio potreban. Kada je primjenjivan,
bio je kontraproduktivan. Bosna je bila multi-konfesionalno drutvo i prije Turaka. U Bosni
su pored autohtone Bosanske crkve djelovale i Katolika i Pravoslavna crkva. Bosanski
hriani nisu bili ugroeni dolaskom islama, nego djelovanjem drugih hrianskih crkava
na njenom tlu. S dolaskom Turaka Bosna samo obogauje multikulturalni karakter drutva.
Dolaskom islama unaprijeena je vjerska tolerancija. Ne samo da islamizacija dijela lokalnog
stanovnitva svih konfesija nema prisilni karakter, jer je to jedan od teolokih principa islama,
nego nova vjerska (islamska) drava i formalno garantira vjersku slobodu svih lojalnih
podanika. Primjer Ahdname, dokumenta koji se i danas uva u Franjevakom manastiru (Fojnica)
u Bosni, i kojim sultan Mehmed II Fatih 1463. godine garantira vjerske slobode, to nedvosmisleno potvruje. Jednako kao to je slinom Ahdnamom, deset godina ranije, prilikom
osvajanja Konstantinopolja, garantirao slobodu vjere i osloboenje od svih poreza i danaka
patrijarhu Pravoslavne crkve.23 Sve se to dogaalo u Bosni mnogo prije Vestfalskog mira (Peace
of Westphalia, 1648) i tridesetogodinjeg rata (1618-1648) meu hrianima i unutar Evrope.
Zbog toga se moe zakljuiti da tzv. Istono pitanje nije postavljeno na legitiman nain,
tj. sa stanovita interesa ne-turskog (i muslimanskog), ali i turskog (i muslimanskog) stanovnitva
u Otomanskoj imperiji, nego sa stanovita koje nije bilo u skladu s evropskim principima
i vrijednostima. To stanovite je bilo stanovite nacionalizma evropskih sila, austrijskog
i madarskog nacionalizma, nacionalizma balkanskih drava, i najzad, stanovita nacionalizma
mladoturskog pokreta. Prvo rjeenje istonog pitanja, okupacija Bosne, moralo se
transformirati u zapadno pitanje, tj. u test evropskih vrijednosti i politikih principa u
ovoj oksidantalnoj pokrajini orijentalne Turske. Ustvari, oksidantalna okupacija orijentalne
Bosne je upravo potvrdila da se i Zapad i Istok, i evropske drave (demokratske i autokratske)
i Turska, suoavaju s istim nastajuim politikim problemom, a to je drava koja sve vie
postaje nacionalna.
tavie, princip nacionalne drave, koji postaje sada ne samo zapadni nego i istoni
princip politike organizacije drutva, otvara temeljnu protivrjenost modernog politikog
22
G. W. F. Hegel: Osnovne crte filozofije prava. preveo Danko Grli. Sarajevo: Veselin Maslea
Svjetlost, 1989.
23
Vidjeti: http://www.ghbibl.com.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=80&Itemid=1
34/Godinjak 2014
ivota: inkompatibilnosti nacionalne drave i demokratije. Ta protivrjenost otvara, dakle,

zastraujue politiko pitanje modernog doba: da li je demokratija mogua u multietnikom
drutvu? To pitanje je postavila Bosna ve tada, 1878., im je bila okupirana. I time je dovela
u pitanje samu politiku osnovu Evrope nacionalnu dravu. Odgovor koji je Bosna uzvratila
je glasio: Sve dotle dok politika Evropa poiva na nacionalnoj dravi, integracija Evrope
u bilo kojem obliku nije mogua. Dat je tada, a vrijedi i danas. Taj se odgovor odnosi i na nju
samu: ako multietniko drutvo nije mogue u demokratiji, onda je nacionalizam nae prokletstvo,
a njen raspad (raspad EU), kao i raspad mnogih evropskih drava prijetei neminovan.
Balkanski ratovi/Veliki rat: kraj multietnike drave i trijumf nacionalne drave?
Okupacija Bosne 1878., kao i aneksija 1908., jo nije znaila kraj multietnikog drutva
u Evropi. I Habsburka i Otomanska imperija su zadrale svoj multietniki karakter. Aristokratske drave nikada nisu imale jaku politiku asimilacije. Ustvari, moe se rei da je aristokratija
u Evropi bila jedini socijalni sloj koji je bio multietniki. Kao takva ona je bila indiferentna
i prema etnikom identitetu svojih podanika. S Balkanskim ratovima je poela konana
faza ukidanja multietnikih drutava i formiranja nacionalnih drava. S Prvim svjetskim
ratom, i formiranjem ehoslovake i Jugoslavije, ta je faza konano upotpunjena. Balkanski
ratovi i Prvi svjetski rat su, dakle, bili kraj multietnikih drava i trijumf nacionalne drave.
Austro-Ugarska je to postala, kao i Turska, ve tokom druge polovine XIX vijeka. Balkanske
drave su to konano potvrdile nakon Balkanskih ratova, podjarmljivanjem drugih naroda, dok
su ehoslovaka i Jugoslavija bile plod Prvog svjetskog rata i konanog raspada Austro-Ugarske.
Iako multietnike drave po svom nazivu, i ehoslovaka i Jugoslavija (Drava Srba,
Hrvata i Slovenaca SHS) su, ustvari, bile hipokritski pokuaj formiranja dvo i tro nacionalne
drave. Njihovo formiranje je poivalo na Lenjin-W. Wilsonovoj ideji o samoopredjeljenju
narod, ali i na istinskoj volji nekih od tih naroda da ive u zajednikoj multietnikoj dravi.24
U oba sluaja, brzo se pokazalo da su ta ideja i ta volja bile izigrane. U oba sluaja se potvrdilo
da je drava bila, vie ili manje, drava jednog od tih naroda. Tako je izigran princip samoopredjeljenja naroda. Skoranji raspad ehoslovake i Jugoslavije kao nominalno multietnikih
drava otvorio je, meutim, upravo obrnuto pitanje. Jasno je da je multietniko drutvo nepodudarno s nacionalnom dravom. To je, uostalom, contradictio in adiecto, osim u vokabularu
CNN-a. Ali, jasno je, isto tako, da nacionalna drava nije politiko rjeenje za Evropu. Budui
sve drave u Evropi, osim Islanda i Portugala, imaju multietnika drutva, nacionalna drava
moe samo voditi ili njihovom raspadu ili represiji nad manjinskim grupama i njihovoj asimilaciji.
Sadanje stanje Belgije, Velike Britanije, panije, ali i drugih evropskih nacionalnih drava
pokazuje da to nije nemogu scenarij.
Konzekvence Balkanskih ratova su, meutim, dalekosenije. Balkanski ratovi nisu otvorili
samo pitanje opstanka mnogih etnikih identiteta, tj. multietnikih drutava, odnosno pitanje
opstanka nacionalnih drava u sluaju rezistentnih manjinskih etnikih grupa. Oni su, ustvari,
otvorili pitanje bilo kakvog politikog integriranja Evrope. Ako je multietniko drutvo
24
Enver Hasani, Self-determination, territorial integrity and international stability: the case of
Yugoslavia, Vienna, Prishtin: Buzuku, 2003.
Godinjak 2014/35
SOKOLOVI
nemogue unutar nacionalne drave, onda e i bilo kakvo politiko ujedinjenje nacionalnih
drava rezultirati nastajanjem multietnikih ili multinacionalnih drutava kao njihove suprotnosti.
Najzad, trijumf nacionalne drave, kao dominantnog politikog oblika, i neibjenost multietnikog karaktera drutva, kao socijalne stvarnosti Evrope, otvaraju i pitanje autentinosti
ili licemjerstva demokratije. Od toga da li e demokratija poivati na konsenzusu ili principu
veine zavisi da li e naa drutva biti multietnika ili bezlino nacionalna.25
Balkanski ratovi: sukob civilizacija ili sukob nacionalizama?
Da li su Balkanski ratovi bili konano rjeenje Istonog pitanja, tj. pitanja poloaja hrianskih
naroda unutar Otomanske imperije i, konzekventno, pitanja prisustva muslimanske Turske
na evropskom tlu, ukratko sukob dviju civilizacija ili neto drugo? Prvi Balkanski rat je
bio rat balkanskih hrianskih (pravoslavnih) drava protiv muslimanske Turske. Iz ove
proste, empirijske injenice izvodi se i prost, empirijski, ali i zakljuak pristrasne historiografije,
da je to bio sukob dviju civilizacija. Drugi Balkanski rat, koji je bio rat balkanskih hrianskih
drava protiv hrianske Bugarske, kojima se, dodue, malo kasnije pridruila i muslimanska
Turska, bio je nuna, logina i prirodna posljedica prvog. To nesumnjivo dokazuje da je prava
priroda ovih ratova neto sasvim drugo. Balkanski ratovi se ne mogu objasniti Istonim
pitanjem, tj. civilizacijskom brigom evropskih sila za njihovu hriansku brau, niti civilizacijskom brigom balkanskih drava za njihovu etniku brau. Nieg civilizacijskog i nita
bratsko u tim ratovima nije bilo.
(Drug Lenjin je, meutim, smatrao da se ova dva rata mogu ne samo kauzalno odvojiti,
nego i da se Drugi bitno razlikuje od Prvog balkanskog rata. Drugi balkanski rat je, naime,
prema miljenju Druga, bio osvajaki, i dakle nepravedan, dok je Prvi bio oslobodilaki,
i stoga pravedan rat. Rat protiv nevjernika je, dakle, prema miljenju jednog internacionaliste,
opravdan, dok je rat meu pravovjernima neprihvatljiv. Ubijati Turke, zato to su uljezi
i muslimani, jeste dozvoljeno, dok je ubijanje Slavena, jer su starosjedioci i hriani, i to
pravi, jeste nedopustivo.)
Balkanski ratovi su bili sukob nacionalizama. Istono pitanje je bilo samo maska za
neke strateke, osvajake i nacionalistike ciljeve, a Balkanski ratovi samo hipokritsko rjeenje
tog pitanja. Dokaz za to nije fenomenalan i moe se nai samo u produbljenoj analizi
balkanskih nacionalizama koji su prethodili Balkanskim ratovima 1912.-1913., potaknutim
evropskim nacionalizmima velikih sila koji su rezultirali Berlinskim kongresom 1878.
Analiza e poeti s nacionalizmom koji je, vjerovatno, najmanje neposredno odgovoran
za ratove turskim.
Povodi za Balkanske ratove i rasparavanje evropske Turske mogu se nai i u unutranjem
sukobu Monarhije, koja je sve manje bila aristokratska, i nastupajueg mladoturskog pokreta
inficiranog kompleksom inferiornosti od europeizma, koji je sve vie postajao nacionalistiki.
to je Evropa vie nastojala izgurati Tursku iz Evrope, to je turski nacionalizam vie nastojao
potvrditi se evropskim. Indikativno je da je sam mladoturski pokret imao dvije (ili tri) vizije
Turske bez sultana, dakle turske nacionalne drave. Jedino to su Mladi Turci, izbjeglice u
25
Maria Todorova: Imagining the Balkans. Oxford University. New York: Press, 1997., p. 175.
36/Godinjak 2014
Parizu, zajedniki dijelili bilo je nezadovoljstvo sultanom. Jedna grupa, koju je vodio Ahmet
Riza, se zalagala za tursku predominaciju i centraliziranu vlast, dok je druga grupa, koju
je vodio princ Sabaheddin, sultanov roak, favorizirala jedno decentralizirano carstvo
u kome bi podaniki narod trebao imati punu autonomiju.26 Indikativno je, jo vie, kako
su Mladi Turci, grupa Solun, zamiljali politiki cilj svog pokreta: Oni su esto izjavljivali
da ele da svi graani Carstva postanu Otomani na isti nain na koji su svi graani Francuske
bili Francuzi.27 I zaista, u julu 1908. muslimani i hriani su se grlili na ulicama. Meutim,
vrlo brzo se pokazalo ta znai francusko postajanje Turaka. Voa Mladih Turaka, Enver
Paa, uzviknuo je: Nema vie Bugara, Grka, Rumuna, Jevreja, Muslimana. Mi smo svi braa
pod istim plavim nebom. Svi smo jednaki, ponosimo se to smo Otomani. Ova euforina
atmosfera nije trajala dugo.28 Politika turcifikacije koju su provodili Mladi Turci nakon 1908.
doprinijela je povezivanju balkanskih drava i formiranju Balkanskog saveza. Turkification
policy Mladih Turaka kao sljedbenika zapadnog nacionalizma, pokuala je da pojaa
centralizaciju i tursku hegemoniju nad njihovim poliglotskim carstvom Ishod turcifikacije
nije bio jedinstvo nego prije nezadovoljstvo i revolt.29
Jo jednom se turski nacionalizam pokazao neproduktivnim. Kada je, nakon tekih poraza
u Prvom balkanskom ratu, izvren dravni udar, na vlast je doao Enver-beg, voa ekstremno
nacionalistikih mladoturaka.30 Nastavljajui rat, Turska je izgubila i dva od etiri preostala
grada u Evropi, Yaninu i Edirne. Od evropske Turske ostao je samo Konstantinopolj i Scutari,
daleko u Albaniji. Komadanje evropske Turske jeste posljedica evropskog i balkanskog
nacionalizma, ali je tome doprinio i turski svojom neoriginalnou.
Nacionalizam evropskih nacionalnih drava je daleko odlunije odredio karakter
Balkanskih ratova.
Stav evropskih sila prema ratovima balkanskih drava bio je prividno odreen njihovim
odnosom prema Istonom pitanju, tj. prisustvu jedne civilizacijski distinktivne imperije
unutar hrianske civilizacije u Evropi. Meutim, ono to je odreivalo odnos evropskih
sila prema Istonom pitanju, i Balkanskim ratovima kao rjeenju tog pitanja, proizlazilo
je iz interesa tih drava kao nacionalnih. Istono pitanje pogotovo nije bilo determinirano
brigom evropskih sila za hrianske narode unutar Turske kao njihovu civilizacijsku brau.
Odnos Evrope i balkanskih drava prema Turskoj, dakle, nije poivao na civilizacijskim motivima
nego na nacionalizmu. To je ono to je te zemlje povezivalo, ali i vrlo esto stavljalo u razliit,
esto i suprotstavljen, a kasnije i meusobno neprijateljski poloaj. Prvobitni stav evropskih
sila prema teritorijalnom integritetu evropske Turske bio je pozitivan, a Turska je, nakon
Krimskog rata, priznata kao evropska zemlja. Pariskim mirom je Otomansko carstvo primljeno
u evropsku zajednicu nacija i eksplicitno bio garantiran njegov integritet i nezavisnost.31
26
28
29
30
31
27
Godinjak 2014/37
SOKOLOVI
Jedinstven pozitivan stav evropskih sila prema integritetu Turske nije proizlazio iz jedinstva
njihovih interesa, nego iz meusobnog straha od prevladavanja interesa neke od tih sila, a
posebno Rusije. Dominacija interesa bilo koje od njih mogla je poremetiti ravnoteu koja
je postojala sve dotle dok je Turska bila prisutna u Evropi i na Balkanu. Slaba, a ipak integralna,
Turska je bila interes evropskih nacionalizama suoenih s ruskim ekspanzionistikim planovima
prema Mediteranu. Razliiti strateki interesi evropskih nacionalnih drava, meutim, doveli
su ih u suprotstavljen i konfliktan odnos. Iz tog meusobno nacionalistikog odnosa, a
ne civilizacijskog animoziteta, razvio se i razliit stav prema teritorijalnom integritetu Turske.
Posljedica sukoba interesa Austrije i Rusije kao nacionalnih drava bila je i aneksija Bosne
i Hercegovine kao neposrednog uzroka i stvaranja Saveza balkanskih drava (the Balkan
League), a zatim i poetka Balkanskih ratova.
Najzad, uvoenje novane ekonomije ili kapitalizma na Balkanu posljedica je evropskog
nacionalizma. Novonastajui balkanski kapitalizam je rezultirao i balkanskim nacionalizmom.
Kao to balkanski nacionalizam nije bio isto to i evropski, tako je i balkanski kapitalizam
bio neto sasvim razliito od njegove evropske varijante.32
a) Rusija
Osnovni strateki i nacionalni cilj Rusije na Balkanu je bio izlazak na Mediteran. To
je ono to je odreivalo i stav Rusije prema istonom pitanju, prema ostalim evropskim
silama i prema balkanskim dravama. To je, najzad, odredilo i ruski stav prema Balkanskim
ratovima. Rusija se vie puta obavezala Austriji na potivanje teritorijalnog integriteta
Turske.33 Isti odnos dviju kranskih evropskih sila nije proizlazio iz civilizacijske tolerancije
muslimanske Turske nego iz uzajamne nacionalistike paranoje, tj. straha jednih od drugih,
dakle od civilizacijski bliskih, ali ipak distinktivnih (katolicizam/pravoslavlje). Briga za
teritorijalni integritet distinktivne Turske je proizlazila iz nude za nacionalistikim balansom
meu civilizacijski bliskima. Ipak, ruski nacionalizam, pod krinkom panslavenstva, tj. osloboenja Slavena od Austrije i Turske, sanja o pijemontskoj ulozi Rusije i Konstantinopolju
kao glavnom gradu.34 Kad je Rusija odluila da odustane od svojih obeanja Austriji, rat protiv
Turske nije imao cilj nikakvo rjeenje Istonog pitanja, tj. pitanja prisustva distinktivne
Turske u Evropi i poloaja pravoslavne brae. Interes Rusije je bio izlazak na Mediteran.
Samo je sticaj okolnosti bio da je Turska stajala na tom putu, a Bugarska bila najpogodnije
sredstvo da se do tog cilja i stigne. Jedino tako se moe objasniti i razliit odnos Rusije prema
pravoslavnim dravama na Balkanu Bugarskoj i Srbiji. San Stefanski mir je konano rasprio
snove o panslavizmu, pan-pravoslavlju i ostalim civilizacijskim iluzijama. Rusko-turski
rat (1877) je znaio i odustajanje od jo jednog principa velikih sila. Uspostavljanje Velike
Bugarske, umjesto osloboenja balkanskih naroda, pokazalo je da je ruski rat s Turskom voen
iskljuivo interesom Rusije kao nacionalne drave.35 Taj rat je otvorio raskol ne samo izmeu
Bugarske i ostalih balkanskih pravoslavnih drava, nego i izmeu tih drava i Rusije. Britanija
ponovo igra odluujuu anti-rusku ulogu u modifikaciji odluka iz San Stefana i posebno u
32
34
35
33
38/Godinjak 2014
podjeli Bugarske na dva/tri dijela. Traei da se uspostavi narueni balans interesa velikih sila
na Balkanu, Rusije i Austrije, Britanci takoer podravaju austrijske aspiracije prema Bosni.36
b) Velika Britanija
Britanija je izmeu Turske i hrianske Rusije birala muslimansku Tursku. U tome, dakle,
nema ni traga od civilizacijskog animoziteta, kamoli sukoba. Tako je bilo od Krimskog rata
do Balkanskih ratova 1912-1913. Jedini izuzetak, mada samo nakratko, dogodio se kada
su stizale vijesti o zloinima bashi-bazouka u Bugarskoj 1876. I pored raspoloenja u Rusiji
i Bizmarkovog urgiranja na podjeli Turske, Britanija se ponovo pojavljuje kao zatitnik
Otomanskog carstva.37 U Rusko-turskom ratu, kada su Rusi doli do samog Carigrada, Britanci
alju flotu u Mramorno more, kako bi sprijeili ruski izlazak na Moreuz i tu ostaju sve do
potpisivanja Sanstefanskog mira. tavie, moe se rei da je Berlinski kongres (13. jun
13. jul 1878) bio zaista veliki trijumf Britanije, a Rusija je bila poniena i ogorena.38
Strateki interes Britanije tako je pomogao opstanku evropske Turske. Berlinski kongres jeste
odluio o sudbini Balkana, ali je, prije svega, posijao sjeme buduih dugoronih odnosa meu
nacionalnim dravama Evrope. Jo jednom se pokazalo da nacionalni interes nadjaava
civilizacijski.
c) Austro-Ugarska
Austrijski i madarski nacionalizam je imao dvosmislen odnos prema istonom pitanju,
Balkanu i Bosni. Austrijanci, a posebno Madari (Andrassy), bojali su se i slavenskog elementa
unutar Habsburke monarhije i slavenske drave na Balkanu. Zato su bili skloni i ruskom
prisustvu na Balkanu, kao prioritetu panslavizma, ali i aneksiji Bosne, kao prepreci pansrbizmu. I Austro-Ugarska se vie puta obavezivala Rusiji na odranje status quoa na Balkanu
i potovanje teritorijalnog integriteta Turske. inila je to iz istog razloga kao i Rusija. U
jo jednom pitanju su se slagale Austrija i Rusija (the Reichstadt Agreement, July 8, 1876):
obje su bile protiv velike slavenske drave na Balkanu.39 Svoju dosljednost u protivljenju
slavenskoj dravi na Balkanu potvruju i tzv. Budimpetanskom konvencijom. (so-called
Budapest Convention, January 15, 1877) Ono u emu se nisu saglasile bilo je pitanje kako
e biti podijeljena Bosna i Hercegovina, ako doe do njene okupacije. Oba ova stava bila
su odreena nacionalnim a ne civilizacijskim interesima. Interesi nacionalnih drava AustroUgarske i Rusije bili su ono to je odreivalo i njihov odnos prema balkanskim dravama. Austrija
se posebno plaila ekspanzionizma Srbije i njene pijemontske uloge u stvaranju velike
slavenske drave na Balkanu. Rusko slaganje s Austrijom, u oba pitanja, bilo je, dakle, odreeno
nacionalnim interesom Rusije, ali i otkrivalo hipokritski karakter ruskog pan-slavizma.
Iz takvog stava prema teritorijalnom integritetu Turske, prirodno, proizlazio je i austrijski
stav prema Bosni, kao dijelu Otomanskog carstva. Odnos Austrije prema Bosni je, meutim,
bio odreen i strahom od srpskog nacionalizma ili pansrbizma. Priliku da se oslobodi tog
straha Austriji je pripremio ustanak Mladih Turaka 1908.40 To je bio i povod za aneksiju
36
38
39
40
37
Godinjak 2014/39
SOKOLOVI
Bosne 6. oktobra 1908. Ipak, cilj Austrije je bio vie osujetiti pretenzije Srbije prema Zapadu.
Rusija obeava podrku austrijskoj aneksiji Bosne, to je civilizacijski ustupak, ali zauzvrat
trai austrijsku podrku ruskim, to e rei nacionalistikim, planovima s Moreuzom.
(Buchlau Agreement, 16. septembar 1908)
Formiranje Balkanskog saveza, pod utjecajem Rusije, imalo je cilj zaustavljanje austrijskog
utjecaja na Balkanu. Vrlo brzo se pokazalo da je savez balkanskih nacionalnih drava imao,
prije svega, pretenziju teritorijalnog irenja prema Turskoj. Kada je 1912. ve postalo jasno
da je rat neizbjean, Austrija i Rusija se ponovo pribliavaju i upozoravaju balkanske drave
da ak i ako u tom ratu poraze Turke, nee im biti dozvoljeno da anektiraju bilo kakvu teritoriju.
To najbolje potvruje nacionalni a ne civilizacijski karakter tog upozorenja. Strah od velike
balkanske drave je nadvladao strah od civilizacijski distinktivne Turske. Ruski ambasador
u Carigradu, Nicholas Ignatiev, pola vijeka prije konanog obrauna s Turskom, u vrijeme
formiranja prvog Balkanskog saveza (the Balkan League), s istim namjerama, profetski
je najavio da nita stabilno nee biti izgraeno na Balkanskom poluostrvu sve dok mnoge
godine ne proteknu.41 Mnoge godine su prole, a njegove rijei jo zvue profetski.
Nacionalizam balkanskih drava
Odnos balkanskih nacionalnih drava prema evropskim silama bio je zasnovan na nacionalnom interesu a ne na civilizacijskoj bliskosti, solidarnosti i saradnji. Podrka evropskih
nacionalnih drava im je bila potrebna samo u njihovoj borbi protiv Turske. Balkanske drave
se suprotstavljaju bilo kakvom teritorijalnom proirenju evropskih sila na raun Balkana.
Srbija i Grka se jo 1867., mnogo prije Berlinskog kongresa, suprotstavljaju pripojenju
balkanske teritorije bilo kojoj velikoj sili.42
Berlinski kongres je potvrdio da je isti takav bio i odnos evropskih nacionalnih drava
prema civilizacijski bliskim balkanskim dravama i narodima. U susretu dvaju nacionalizama,
evropskog i balkanskog, sasvim je logino bilo predvidjeti koji e nadvladati. Kao rezultat,
svaki od balkanskih naroda je ostao potpuno nezadovoljan.43 Od samog poetka, mnogo
prije Balkanskih ratova, a posebno s njima, balkanske nacionalne drave pod istonim
pitanjem podrazumijevaju iskljuivo svoje teritorijalno proirenje na raun Turske. Nikakvo
osloboenje podjarmljene civilizacijske (hrianske) brae nije bilo motiv. U meusobnim
odnosima balkanske drave se takoer ponaaju kao nacionalne, a nikako kao civilizacijski
solidarne. Drugi balkanski rat je samo razotkrio prirodu tih odnosa kakva je ona bila od samog
poetka njihovog uspostavljanja. Srpsko-bugarski odnosi su, moda, paradigma toga. Nacionalni
karakter Balkanskih ratova otvoreno se pokazuje u odnosu balkanskih drava prema narodima
koje one oslobaaju od Turaka. To potvruje sudbina Albanaca, koji tek s formiranjem
vlastite drave uspijevaju izbjei okupaciju oslobodilaca. Pa ipak, najtraginija rtva
rjeavanja istonog pitanja na balkanski nain, dakle rtva nacionalizma balkanskih drava,
bili su Makedonci.
41
L.S. Stavrianos, p. 535.

L.S. Stavrianos, p. 395.
43
42
40/Godinjak 2014
a) Srbija:
Junoslavenski narodi su dugo sanjali o osloboenju od austrijske i turske vlasti, dakle
o jugoslavenstvu; ono o emu je matao srbijanski princ Mihajlo Obrenovi bio je nacionalni
san o pijemontskoj ulozi Srbije.44 Poetak tog sna trebalo je da bude pripojenje Bosne Srbiji.45
Umjesto jugoslavenstva, Srbija sanja o pansrbizmu.46 Pansrbizam je posebno usmjeren
prema Bosni, odnosno pravoslavnom dijelu stanovnitva. Kad je Srbija prvi put pokuala
ostvariti taj san 1876., mnogo prije Balkanskih ratova, nisu joj se pridruile ni Grka ni
Rumunija, jer Bosna nije bila njihov nacionalni interes.47 To e rei da balkanske nacionalne
drave nisu ulazile ni u kakav civilizacijski sukob.
Drugi, a moda i prvi strateki cilj Srbije je bio izlazak na more. Bilo koje. Kada je ve
bilo jasno da je nakon okupacije i aneksije Bosna postala nedokuiva, Srbija u Prvom balkanskom ratu alje svoje trupe prema Egejskom moru, preko Makedonije, i prema Jadranskom
moru, preko Albanije. Kada je Srbija morala, pod prijetnjom austrijskih brodova, da napusti
ve osvojene teritorije u Albaniji, sada predviene za dravu Albaniju, Srbi zahtijevaju vei
dio u Makedoniji. A tu se ve moraju suoiti, i sukobiti, s istim interesom Bugarske i Grke.
b) Grka:
Grka se takoer ponaa kao nacionalna drava. Saradnja sa slavenskim dravama se
ne temelji na civilizacijskoj bliskosti, koja je oigledna. im je nacionalni interes bio ugroen
saradnja sa Slavenima se pretvara u animozitet. Isto tako, borba protiv Turske nema karakter
civilizacijskog sukoba. Evo jednog dokaza za to. Iako pravoslavci, kao i Slaveni, Grci postaju
antislavenski raspoloeni im je Rusija podrala nezavisnost Bugarske crkve od Patrijarije.
U Atini se 1869. organizira antislavensko drutvo. Grci tada zagovaraju ak pribliavanje
Turcima, koje su oni smatrali manje opasnim za ekspanziju grkog duha nego to je slavenstvo.48 Grko povezivanje sa slavenskim dravama na Balkanu ima, naravno, civilizacijsku
pojavu, ali i nacionalnu pozadinu. Prirodni karakter saveznitva isparava im se sukobi
s nacionalnim interesom saveznika za istom teritorijom. To se potvrdilo nakon Sanstefanskog
mira i formiranja Velike Bugarske, zatim ve u Prvom, a pogotovo u Drugom balkanskom
ratu. Glavni politiki cilj grkog nacionalizma je Makedonija, naroito Solun. To je taka
za koju se moe rei da je Black Hole srpskog, grkog i bugarskog civilizacionizma i Big
Beng srpskog, grkog i bugarskog nacionalizma.
c) Bugarska
Bugarski nacionalizam je bio ambivalentan ba kao i bugarski etniki korijeni.49 S jedne
strane, poseban poloaj Bugarske u odnosu na Rusiju stavljao je Bugarsku u specifian
odnos prema ostalim slavenskim i pravoslavnim dravama na Balkanu. S druge strane,
blizina Turske (Istanbula) stavljala je Bugarsku u posebno ranjiv poloaj, ali i podsticala
posebne teritorijalne apetite naspram Turske, prema zapadu i Makedoniji. Formiranje san44
46
47
48
49
Georgije Ostrogorski: Istorija Vizantije. Beograd: Prosveta, 1993., str. 140.
45
Godinjak 2014/41
SOKOLOVI
stefanske Velike Bugarske je konano otvorilo jaz prema ostalim balkanskim dravama
i probudilo nacionalnu hipnozu. Politiki cilj Bugarske bila je Makedonija i, naroito, Solun,
to e rei identian ruskom nacionalnom cilju izlaska na Mediteran. Meutim, kada su
Bugari, u Prvom balkanskom ratu, stigli do Soluna samo dan nakon Grka, bili su doekani
s raspoloenjem koje nije bilo savezniko.50 Bilo je to, dakle, ve u Prvom balkanskom ratu
da su saveznici doli u meusobno suprotstavljene pozicije. Nacionalizam je jo jednom
nadvladao civilizacijski interes, kojeg, ustvari, nikada nije ni bilo.
d) Crna Gora
Iako teritorijalno i po broju stanovnika (250.000) najmanja balkanska drava, Crna
Gora je igrala posebno odluujuu ulogu u buenju nacionalizma na Balkanu. Tako je bilo
u periodu prije Berlinskog kongresa, poslije, a posebno u toku Balkanskih ratova. To se
i isplatilo. Crnogorski nacionalizam je bio usmjeren u pravcu Hercegovine, Sandaka, a
posebno Albanije. Nakon to su ratovi zavreni nacionalna drava Crna Gora imala je dvostruko
vie stanovnika, od kojih mnogi nisu bili Crnogorci. I teritorijalno je Crna Gora bila meu
najveim dobitnicima, odmah poslije Srbije i Grke. Svoju teritoriju je uveala za 62 %
(Srbija + 82%, Grka + 68%).51
e) Albanija
Albanci su, s jedne strane, doivjeli pogrom, posebno izlaskom srpske vojske na Jadran.
S druge strane, upravo ta tragedija albanskog naroda, kao posljedica srpskog nacionalizma,
pomogla je evropskim silama da se odlue da osnivanjem albanske drave zaustave ekspanzionizam Srbije.
Jedini balkanski narod koji je politiki osloboen tokom Balkanskih ratova bio je albanski.
Meutim, i Albancima je sloboda, tj. autonomna drava, bila darovana od stranih sila. I opet
je nacionalni interes odluno nadvladao civilizacijski: izmeu predominantno muslimanskih
Albanaca i hrianskih Srba, Evropa je izabrala nezavisnu albansku dravu.
Albanija je nastala i kao etnika drava Albanaca, ali i kao posljedica stratekih planova
evropskih nacionalizama. To e rei da je drava nastala kao izraz narodnih tenji Albanaca,
i pored njihovih snanih veza i afiniteta prema Turskoj, ali i interesa nacionalnih drava
Austrije i Italije, koje se zalau za as large as possible albansku dravu52, kako bi osujetile
izlazak Srbije na Jadransko more. Veliki broj Albanaca je ostao da ivi izvan dravnih granica,
to je kasnije potaknulo albanski nacionalizam s obje strane granice.
Viestruko je indikativno da su Albanci bili rtve srpske vojske, mada su prije Balkanskih
ratova vie puta izraavali elju da ive u zajednici sa Srbima ili su traili pomo Srbije.
O tome se treba osloniti na rijei jednog Srbina, socijaldemokratu Dragiu Lapevia. U svom
govoru, odranom u Narodnoj skuptini Srbije, 6. februara 1914., on kae:
Umesto da Srbija, koja se negda toliko vremena borila za svoje osloboenje, uini sa
svoje strane sve da i Albanci do svoje slobode dou Srbija je uputila svoju vojsku da prekrha
preko Arbanije, da izae na Jadransko more sa eljom da pokori Arbanski narod i da ga
stavi u svoje ropstvo.53
50
52
L .S. Stavrianos, p. 537.
53
Dragia Lapevi: Izneverene nade i zahtevi arbanaski, http://www.e-novine.com/srbija/srbijalicnosti/77450-Izneverene-nade-zahtevi-arbanaki.html
51
42/Godinjak 2014
Nacionalizam balkanskih naroda

Naravno, ne moe se rei da su samo balkanske drave bile nacionalistike. Narodi tih
drava su takoer u dobroj mjeri bili zahvaeni nacionalizmom, podstaknutim dravnom
propagandom i nacionalnim institucijama, kao to su bile one intelektualne. Nacionalizam
ne dolazi iz naroda, ali je narod vrlo receptivan i pogodan materijal za nacionalistiko
oblikovanje.54
To e rei da nisu samo osloboeni narodi bili izigrani, nego su to bili i njihovi oslobodioci. Umjesto osloboenja od Turaka narod(i) balkanskih drava je dobio:
modernu nacionalnu dravu koja je jaala birokratiju i armiju;55
nove poreze koje su plaali uglavnom seljaci (jer su ta drutva bila seljaka);56
zaduenje drave;57
nacionalnu dravu koja je bila grabeljivija od feudalne Turske;58
novanu ekonomiju, tj. kapitalizam koji je uglavnom sluio interesima evropskih nacionalnih drava.
Nita, dakle, od narodne emancipacije nije se dogodilo nakon rjeenja tzv. Istonog pitanja.
Znalo se to i mnogo prije Balkanskih ratova. O tome svjedoi srpska narodna pjesma:
Drumovi e poeljeti Turke, al Turaka vie biti nee.
Isto to potvruje i bugarsko iskustvo, prema rijeima bugarskog pisca:
Seljak ima samo jednu maglovitu ideju o naem prelasku iz suanjstva u nezavisni ivot.
Za njega je malo vano da li plaa porez Ahmedu ili Ivanu. U stvari, Ivan mu je esto mri
nego Ahmed, jer Ahmeda je mogao lake prevariti ili podmititi; Ahmed nije dizao njegovog
sina u vojnike dok to Ivan ini; Ahmed je bio naivan i govorio turski, dok je Ivan po svemu
sudei hrianin kao i on, govori bugarski, pa ipak iz njega cijedi vie nego to je to inio Ahmed.59
Bosna:
Za Bosnu se ne moe rei da je u ovo vrijeme iskusila nacionalizam. Tri vjerske grupe
muslimani, pravoslavci i katolici, koje su polako oblikovane u etnike, a ustvari nacionalne,
nisu imale znaajnijih nacionalistikih iskustava. Naprotiv, i pored agresivne nacionalizirajue propagande, preko svetenika i uitelja, iz Srbije i Hrvatske, osjeaj zajednikog
etnikog i politikog identiteta jo je dugo trajao.60 S austrijskom okupacijom ponovo se rodio
osjeaj za zajedniki bosanski identitet. I pored odluke evropskih sila o okupaciji i turskog
pristanka, austrijske trupe su naile na otpor bosanskog naroda. U prvoj fazi to je bio otpor svih:
muslimana, pravoslavaca i katolika. Iz Sarajeva kree pet eta koje e se suprotstaviti
54
Vidjeti Damjan Pavlica: Srpska akademija nauka i umetnosti, http://www.e-novine.com/srbija/

srbija-tema/60600-Srpska-akademija-nauka-umetnosti.html
55
L. S Stavrianos, p. 420.
56
57
58
59
60
Muhamed Hadijahi: Od tradicije do identiteta. Zagreb: Islamska zajednica, 1990.
Godinjak 2014/43
SOKOLOVI
Austrijancima: tri muslimanske, jedna pravoslavna i jedna katolika. Posljednji otpor austrijskim
trupama pruaju zajedniki muslimani i pravoslavci u Glavatievu.
Za vrijeme Bosanske krize 1908. jo jednom se pojavljuje otpor aneksiji, ali sada samo
muslimana i pravoslavnih. Srbi ak trae povratak sultanovog suvereniteta. Bosanski katolici
Austriju ve osjeaju kao svoju dravu. Bosanska kriza 1908. je imala vrlo nesretne posljedice
po Balkan. Nijedan autohtono bosanski nacionalizam ne moe za to biti direktno optuen.
Meutim, proces nacionalizacije iz susjednih drava, pogotovo Srbije, vrlo je brzo potaknuo
bosanski nacionalizam i uinio ga ekstremistikim i, na koncu, teroristikim. Umjesto ranije
austrijsko-ruske saradnje koja je odraavala kakvu-takvu ravnoteu, Rusi sada energino
rade na uspostavljanju Balkanskog saveza. Za Balkanski savez i Balkanske ratove koji su
slijedili moe se rei da direktno potjeu iz krize oko Bosne i Hercegovine.61
Jedna sasvim teoretska dilema: osloboenje vs. okupacije, ili vice versa?
Relevantan zakljuak o Balkanskim ratovima nije mogu bez odgovora na dva sasvim
teoretska pitanja: ta je rat i ta je okupacija? Kao to znamo, na oba ova pitanja se daju sasvim
razliiti odgovori. Stoga su, katkada, i percepcije ratova i okupacija dijametralno suprotne.
Potreba za konceptualizacijom stoga se pokazuje urgentnom.
ta je rat? Da li su Balkanski ratovi bili ratovi ili neto drugo?
Osnovu za sasvim teorijski odgovor na ovo pitanje naao sam u Aristotelovoj filozofiji
i ponudio sam ga na drugom mjestu. Rat je, naime, odreen svojom svrhom, a svrha rata
je mir. Svrha mira, pak, ne moe biti nita drugo do opet mir.62 Balkanski ratovi su neposredna
posljedica tzv. mirovnih rjeenja, a posebno Berlinskog kongresa. Zbog toga se, logino,
moe rei da su mnoga mirovna rjeenja, ustvari, samo uzrok novih ratova. Balkanski ratovi
su paradigma, jer su bili posljedica nekih mirovnih dogovora. Da li je Berlinski kongres,
koji je trebalo da osigura mir na Balkanu, bio mirovni akt? Neka na to pitanje odgovori L.S.
Stavrianos: Za balkanske narode, tada, Berlinski ugovor znaio je ne astan mir nego prije
frustraciju nacionalnih aspiracija i budue ratove. Direktan i logian izhod sporazuma u
Berlinu bio je Srpsko-bugarski rat 1885., Bosanska kriza 1908., dva Balkanska rata 1912.1913., i ubistvo nadvojvode Franje Ferdinanda 1914.63
Proizali iz mirovnih rjeenja koja to nisu bila, ni Balkanski ratovi nisu imali kao cilj
mir. injenica da su u tim ratovima poinjeni strani zloini ukazuje da su ti ratovi morali
zavriti mirom (Bukuretanski mir) koji je stvorio uslove za nove ratove. I tako ukrug
circulus vitiosus.
Izvjetaj Internacionalne komisije o Balkanskim ratovima (Report of the International
Commission to Inquire into the Causes and Conduct of the Balkan Wars) je dokument koji
61
Demal Sokolovi: Kultura rata od izvora rata do pojma rata. Odjek, jesen 2009.; Demal
Sokolovi, Culture of War, http://isd-bh.org/documents/cultureofwar.bosanski.pdf
63
62
44/Godinjak 2014
je objavila Carnagie Endowment for International Peace, u Washingtonu, 1914. Izvjetaj je

pun podataka o tim zloinima.64 Posebno upuujemo na kritiku analizu tog Izvjetaja, koju
je na meunarodnoj konferenciji u Istanbulu, odranoj u oktobru 2012., izloila Frances Trix
u svom papiru s naslovom Circling Adrianople: The 1913 ICRCCBW.65 Veoma je indikativno koliko su autori Komisije u zakljuku o prirodi tih ratova saglasni s drugom Lenjinom.
Pa ipak, ovdje u radije navesti ocjenu koja dolazi s Balkana. Kritika zloina je utoliko vrednija.
Srpski politiar Dimitrije Tucovi pie:
Knjiga Karla Paulija je uspela optuba balkanskih vlada i vojsaka zbog njihovih
svirepstava u Makedoniji, Trakiji, Epiru i Arbaniji Prelazei sa stranice na stranicu,
od prvog sukoba na granici pa do opsade Jedrena, niu se pred naim oima grozne slike
koje udaraju krvav peat na elo buroaske civilizacije Kada se te grozote pripiu rasnoj
i nacionalnoj mrnji balkanskih naroda prema Turcima, i obrnuto, ne samo da se ne nalazi
prava istina ve se ini velika nepravda narodnim masama, a zaklanjaju se od odgovornosti
pravi krivci Ali teite stvari lei u jednom zloinakom planu koji su vojska i vlada
sraunali kao potrebu budunosti, naime: Srbi su trebili Arnaute u Staroj Srbiji a Bugari
Turke u Trakiji u uverenju da time vre jedno nacionalno delo, jer, skidajui ga sa zemlje,
skidaju s vrata neprijatelja koji u budunosti moe biti neprijatan Uvereni u uspeh i
reeni od mladoturskog prevrata da tui elemenat u svojoj granici asimiliraju ili politiki
veu za sebe, Turci ovoga rata nisu imali prema hrianskom stanovnitvu istrebljivake
lozinke. Oni su imali posla samo sa neprijateljskom vojskom i njihova niska zloina smanjuje
se utoliko to nisu dirali neborako stanovnitvo Ima pisaca koji rado govore o dobroti
turske rase i koji e sada tek smatrati da je njihovo miljenje neosporno potvreno Turci
nisu svoje zavojevanje ovih zemalja propratili sistemom istrebljenja ne zbog dobrote svoje
rase ve to to nije odgovaralo feudalnim i vlasnikim interesima sultana i gospodaree
vojnike i begovske kaste. Jo manje su danas mase balkanskih naroda krive za politiku
istrebljenja koja nije nita drugo nego nalije patriotizma buroazije66
Tucovieva ocjena je, dakle, mnogo preciznija, iskrenija i potenija, nego ona Lenjinova
koju smo godinama sluali. Prema tome, moe se s pravom postaviti pitanje da li su Balkanski
ratovi uope bili ratovi? Ili naprosto zloini, kao i veina tzv. ratova?
ta je okupacija? Da li su Balkanski ratovi bili oslobodilaki?
Na pitanje: Da li su Balkanski ratovi bili oslobodilaki, moe se odgovoriti tek ako se
prethodno saglasimo da su ti ratovi okonali okupaciju. A da bismo se saglasili da je vlast
drave Turske bila okupatorska, potrebno je biti saglasan u tome ta je okupacija. O tome,
meutim, ne moe biti politike saglasnosti, jer nema ni teorijske. Odgovor na pitanje da
li su Balkanski ratovi bili oslobodilaki je potpuno ovisan o teorijskom pojmu okupacije.
64
Vidjeti: (http://archive.org/details/reportofinternat00inteuoft)
Vidjeti: (http://www.icon.hacettepe.edu.tr/eng/4_ekim.htm)
66
Dimitrije Tucovi: Sabrana dela. Beograd, 1980., knjiga 7. Priredio Damjan Pavlica. Citirano
prema: http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/74560-Ruke-noge-zubi-rade-pomrini.html
65
Godinjak 2014/45
SOKOLOVI
Otkako je Emerich de Vattel ustanovio razliku izmeu pojmova okupacija i aneksija, ne prestaju
kontroverze u vezi s primjenom pojma okupacije. Moda je u praksi najpoznatiji sluaj
okupacije/aneksije Bosne od Austro-Ugarske. Teorijske dileme su, naravno, jo dublje. Kako,
dakle, shvatiti okupaciju? To nije samo pitanje pozitivnog (meunarodnog) prava nego
i pitanje prirodnog prava, dakle isto etiko pitanje. Postavljeno sa stanovita etike pitanje
o okupaciji glasi: da li je okupacija legitimna ili nelegitimna?
Ako je, naime, okupacija kao takva nelegitimna, logino slijedi da je njeno okonanje,
bez obzira na sredstva, legitimno. Konsekventno, okonanje okupacije je osloboenje.
Nelegitimnost okupacije je, dakle, ono to osloboenje ini legitimnim. Ako petovjekovno
prisustvo Otomanske drave na Balkanu, u Evropi, jeste okupacija tog dijela Evrope i narod
koji tu ive, onda su svi ratovi protiv Otomana, ukljuujui i Balkanske (1912-1913), bili
legitimni. Meutim, ovo veliko ako otvara svu neutemeljenost podjele ratova na okupatorske
i oslobodilake. Budui su i oslobodioci, i prije dolaska Turaka u Evropu i na Balkan,
bili okupatori ranije postojeih drava i naroda, onda se otvara pitanje legitimnosti i njihovih
oslobodilakih ratova. I tako unedogled, u prolost. Sve do 30.000 godina unatrag, kada je
homo sapiens, predak nae ljudske vrste, istrijebio i posljednjeg homo neandertalisa s tla Evrope.
Isti, dvosmisleni karakter moe se primijeniti i na oslobodilake ratove. Moe li osloboenje
biti osloboenje, dakle nelegitimno? Ako osloboenje (teritorije, naroda itd.) nema posla
s okupacijom, onda je ono nelegitimno, i prema tome ono samo je okupacija. Prema tome, ako
petovjekovno prisustvo Otomanske drave u Evropi, na Balkanu, nije bilo okupacija, onda
je osloboenje teritorija i narod pod tom dravom bilo osloboenje, dakle nelegitimno,
onda Balkanski ratovi nisu bili oslobodilaki, onda je to, ustvari, bila okupacija. Sudbina dvaju
balkanskih naroda, od kojih je jedan, albanski, dobio svoju dravu, a drugi, makedonski,
bio okupiran od nekoliko oslobodilakih balkanskih drava, pokazuje svu dvosmislenost
pojma osloboenje.
Posmatrana sa stanovita prirodnog prava okupacija se ne moe definirati. Svi mi,
pojedinano i grupno, ukljuujui i druge vrste, imamo isto pravo na svaki pedalj teritorije. Svako
ograivanje je okupacija, dakle, nelegitimno. Meutim, mi imamo posla s ogradama. A
njima se bavi pozitivno pravo. Pozitivno pravo pokuava definirati okupaciju. Prema Fourth
Geneva Convention (GCIV) okupacija se ograniava na jednu godinu poslije zavretka vojnih
operacija. Pozitivno pravo, naravno, ne rjeava dilemu ukoliko dilema prethodno nije rijeena
na nivou prirodnog prava. Sva pitanja koja dolaze iz prirodnog prava ostaju nerijeena
pozitivnim pravom. Naime, ta uope znai ograniavanje okupacije na godinu? Ukratko,
postojanje jedne vlasti u duem periodu ne moe biti tretirano kao okupacija. Vlast drave Turske,
koja je na Balkanu trajala skoro pet vijekova, nije bila okupacija. Zato je rat balkanskih drava
protiv Turske bio nelegitiman sa stanovita okupacije. S tog stanovita, Balkanski ratovi,
dakle, nisu bili oslobodilaki nego osvajaki. Prema tome, i nakon odgovora pozitivnog prava
na pitanje o okupaciji, ali i u nedostatku odgovora prirodnog prava, moe se rei da ostaje
dilema ta su, ustvari, bili Balkanski ratovi: osloboenje ili okupacija?
Balkanski ratovi su jasno demonstrirali kako izgleda rjeenje tzv. Istonog pitanja.
Dananji evropski, i balkanski naravno, nacionalizam je i danas, sto godina kasnije, suoen
s istim pitanjem. Problem je samo u tome to je Istok danas mnogo zapadnije nego
to je bio prije Balkanskih ratova. Osim znaajnih muslimanskih manjina u svim evropskim
nacionalnim dravama, na Balkanu danas postoje i etiri drave ija drutva imaju manju ili
46/Godinjak 2014
veu muslimansku veinu. Sve etiri ekaju da budu primljene u evropsku zajednicu drava.
(Albanija, Bosna, Kosovo, Turska). Prema tome, Evropa mora shvatiti da nema konanog
rjeenja Istonog pitanja. Prije e biti da je potrebno otvoriti zapadno pitanje, tj. pitanje
inkompatibilnosti nacionalne drave s evropskim principima, vrijednostima i idealima,
od kojih je jedno od temeljnih i etnika raznolikost.
Literatura
Fromm, Erich: Begstvo od slobode. Beograd: Nolit, 1978.
Hadijahi, Muhamed: Od tradicije do identiteta. Zagreb: Islamska zajednica, 1990.
Hasani, Enver: Self-determination, territorial integrity and international stability: the
case of Yugoslavia, Vienna/Prishtin: Buzuku, 2003.
Hegel, G.W. F.: Osnovne crte filozofije prava. Sarajevo: Veselin Maslea, 1989., str. 40.
http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/74560-Ruke-noge-zubi-rade-pomrini.html
Lapevi, Dragia: Izneverene nade i zahtevi arbanaski. http://www.e-novine.com/srbija/
srbija-licnosti/77450-Izneverene-nade-zahtevi-arbanaki.html
Ostrogorski, Georgije: Istorija Vizantije. Beograd: Prosveta, Beograd 1993.
Pavlica, Damjan: Srpska akademija nauka i umetnosti. http://www.e-novine.com/srbija/
srbija-tema/60600-Srpska-akademija-nauka-umetnosti.html
Sokolovi, Demal: Challenges of Freedom Europe at Crossroad: from a Champion
of Cosmopolitism to Mega-nationalism. europe-from-the-champion-of-cosmopolitismto-european-nationalism).
Sokolovi, Demal: Hegel o Bushu i ben Ladenu. Zarez. Zagreb, br. 178., 20.04. 2006.
Sokolovi, Demal: Kultura rata od izvora rata do pojma rata. Odjek, jesen 2009.,
Sarajevo; Demal Sokolovi: Culture of War, http://isd-bh.org/documents/CULTUREofWAR.
bosanski.pdf
Stavrianos, L. S.: The Balkans since 1453. London: Hurst & Company, 2000.
Todorova, Maria: Imagining the Balkans. New York: Oxford University Press, 1997.
Tucovi, Dimitrije: Sabrana dela. Beograd 1980., knjiga 7.
BALKAN WARS, EUROPEAN VALUES AND THEORETICAL CONTROVERSIES

Demal Sokolovi
Summary
The paper aims to approach the issue of the Balkan Wars (1912-1913) in its complexity
and stratification. As such, the issue demands a multi-disciplinary analysis. The roots and
consequences of the Balkan Wars are not only political and military, but also cultural, socio
psychological, religious and primarily nationalistic. The failure in providing a synthetically
relevant explication entailed in both ideological contentions and theoretical controversies.
Godinjak 2014/47
SOKOLOVI
In order to contribute, the author intends to open following topics: 1. Eastern Question as
the root of the Balkan Wars; 2. Where have the Balkan Wars actually started: in Bosnia
or Berlin?; 3. Did Bosnia transformed the Eastern Question into a Western Question?;
4. The Balkan Wars/the Great War: the End of Multi-ethnic state and the Triumph of Nation
State? 5. The Balkan Wars: Clash of Civilizations or Clash of Nationalisms? 6. Quite a
Theoretical Dilemma: Liberation vs. Occupation, or vice versa? The answers provided by
the paper might shed light on modern history of Europe. It also pretends to point out the
Europes current embarrassments with its own values on the basis of lessons from the
Balkan Wars.
Key words: Balkan wars, multi-ethnic state, nation state, nationalism, occupation
48/Godinjak 2014
UDK 316.647.5 (4)

323.118:2 (4)
Evropska tradicija rasne, etnike i religiozne tolerancije

realnost ili mit?
Tahir Mahmutefendi
London
U nekoliko lanaka u posljednjem broju Preporoda istaknuto je da je ponaanje srpskih i
hrvatskih politiara i velikodostojnika, a naroito Milorada Dodika i Ratka Peria, suprotno
duhu evropske tradicije i tolerancije. Ovaj lanak pokuat e utvrditi tanost tog stava.
Evropska historija moe se podijeliti na tri dijela: pagansku, u kojoj je dominirala grkorimska civilizacija, hriansku, u kojoj je dominirala Katolika crkva, te sekularnu, u kojoj
su donedavno glavnu ulogu imale nacionalne drave. Pagansku Evropu karakteriziraju
rasnoetnika i vjerska tolerancija. Hriansku Evropu odlikuju rasnoetnika tolerancija i vjerska
netrpeljivost. Osnovna karakteristika sekularne Evrope je pretena vjerska tolerancija i
nacionalna iskljuivost, a koja je u pojedinim razdobljima prelazila u rasni i etniki fanatizam.
Zakljuak lanka je da rasnoetniku i vjersku toleranciju treba traiti van glavnih evropskih
tokova.
Kljune rijei: rasnoetnika tolerancija, religiozna tolerancija, paganska Evropa,
hrianska Evropa, sekularna Evropa
Uvod
vaj lanak analizira rasnoetniku i religioznu toleranciju u evropskoj historiji.
U prvom dijelu govori se o rasnoetnikoj i vjerskoj toleranciji u paganskoj Evropi,
u kojoj je dominirala grko-rimska civilizacija. Drugi dio analizira rasnoetniku
i religioznu toleranciju u hrianskoj Evropi, kojom je dominirala Katolika crkva. Trei
dio promatra rasnoetniku i vjersku toleranciju u sekularnoj Evropi, u kojoj su donedavno
glavnu ulogu igrale nacionalne drave. Zakljuak navodi primjere rasnoetnike i vjerske
tolerancije van glavnih tokova evropske povijesti.
1. Rasnoetnika i religiozna tolerancija u paganskoj Evropi

Paganska Evropa gotovo bi se mogla identificirati s grko-rimskom civilizacijom. Utjecaj
Grka i Rimljana na evropskoj pozornici u razdoblju od 1500 godina bio je toliko dominantan
da marginalizira doprinos bilo koje druge evropske rase ili etniciteta u ukupnom razvoju
materijalne i duhovne kulture.
Za drevnu Grku pitanje rasnoetnike i vjerske tolerancije nije se ni postavljalo. Aristotelova opaska da ono to razlikuje pravog Grka od barbarina jeste da je visok, plav i da
Godinjak 2014/49
MAHMUTEFENDI
ima plave oi, imala je malog praktinog znaaja.1 Svi slobodni graani u grkim polisima,
bez obzira na rasno ili etniko porijeklo, a koje je bilo nemogue utvrditi, bili su Atinjani,
Spartanci, a u irem kontekstu Grci, tj. Heleni. Paganski bogovi bili su manje-vie zajedniki
svima, a jevrejstvo, kao jedina monoteistika religija toga doba, bilo je Grcima nepoznato.
Za razliku od antike Grke, Rimska imperija, koja se prostirala na najveem dijelu
tada poznatog svijeta, predstavljala je mozaik jezikih, rasnih i vjerskih skupina. I pored
brutalnosti, bestijalnosti i raskalanosti, drevni Rim predstavljao je paradigmu lingvistike,
rasne, etnike i religiozne irokogrudosti i tolerancije.
Latinski jezik bio je lingua franca, ali su uz njega u zvaninoj upotrebi podjednaku
vanost imali lokalni jezici, punski, keltski, lakonski. Prijatna komunikacija postojala je
meu svima koji su sluili Rimsku imperiju, bez obzira na boju koe, jezik, rasu, etnicitet
ili vjeru. Sirijci, Iberci, Afrikanci i Britanci mijeali su se jedni s drugima uz odsustvo
bilo kakve diskriminacije. Najodgovornija mjesta u vojsci drali su oni koji nisu imali
ni kapi talijanske krvi. Dva najbolja generala Marka Aurelija bili su Sirijci. Dva velika
pravna uma iz treeg stoljea, Ulpian i Papinian, bili su Azijati. Put do najviih pozicija,
ukljuujui i imperatora, bio je otvoren pripadnicima svih rasa i etniciteta. Maksimus je
bio Traanin, Teodosije Iberac, Septimus Severus Afrikanac, Dioklecijan i Konstantin Iliri.2
Rasnoetniku pratila je religiozna tolerancija. Rimski Panteon bio je prijemljiv svim
bogovima koji su dolazili iz raznih predjela imperije. Vjerska tolerantnost obuhvatala je
i jedinu monoteistiku religiju tog doba, jevrejstvo. Najbolji dokaz tome je prozelitska
aktivnost Jevreja, a koja je cvjetala od pada njihove drave do pojave hrianstva. Mnoge
patricijske familije u Italiji prele su na judaizam. Judaizam se irio punim zamahom i na
periferiji Carstva, u Grkoj, Maloj Aziji, Siriji i Egiptu.3 Opu sliku religiozne tolerancije ne
kvari ni progon hriana od poetka nove ere do Milanskog edikta. Persekucija hriana bila
je potaknuta od jevrejskog svetenstva, a s rimske strane bila je motivirana ekonomskosocijalnim, a ne doktrinarno-svjetonazorskim razlozima.
2. Rasnoetnika i religiozna tolerancija u hrianskoj Evropi
Padom Zapadnog rimskog carstva 476. godine u Evropi je nastupio vakuum. U situaciji
opeg haosa i stanju bellum omnium contra omnes jedini unificirajui faktor i luonoa
kulture meu barbarskim narodima bila je Katolika crkva. Ona je podravala panevropski
kozmopolitizam.
Rasa i etnicitet nisu imali nikakvog znaaja. Karlo Veliki je pokuao kroz Franako carstvo
ujediniti latinsku i germansku rasu. Njemaki car je bio rimski car njemake narodnosti.
Postoji teorija/hipoteza da su se stari Grci doselili u 15. vijeku iz Skandinavije na Balkan, gdje
su se izmijeali s domorocima. U prilog tanosti ove teorije/hipoteze je veliki broj zajednikih
rijei u grkom i litvanskom jeziku.
2
H. A. L. Fisher: A History of Europe, Volume I, From the Earliest Times to 1713. Great Britain:
Fontana/Collins, 1935., str. 99 i 100.
3
Atrhur Koestler: The Thirteenth Tribe the Khazar Empire and its Heritage. London: Hutchison
& Co Publishers Ltd, 1976., str. 187 i 188.
50/Godinjak 2014
Evropska tradicija rasne, etnike i religiozne tolerancije realnost ili mit?
Normani, skandinavsko pleme, prihvatili su i proirili latinsku civilizaciju. Vojske su bile

mozaik rasa i etniciteta. Engleskom princu Eduardu ponuen je 1346. njemaki prijesto.
Njemake kneevine snabdijevale su ruski prijesto. George III, koji nije govorio ni rijei
engleskog jezika, doveo je dinastiju Hanover na britanski prijesto, a anujski grb stigao
je preko Napulja i Ugarske u Bosnu.
Panevropski kozmopolitizam bio je praen religijskom netrpeljivou i vjerskim
fanatizmom. Religiozna netolerantnost ogledala se u odnosu prema paganima, Jevrejima,
hereticima i protestantima.4
a) Nakon Milanskog edikta 313. godine hrianstvo je postalo vladajua religija Rimskog
carstva. Broj krana poeo se poveavati, mada su jo inili manjinu u ukupnoj populaciji.
Krani i pagani sve vie su dolazili u kontakt. I dok su pagani ispoljavali gostoljubljivost,
tolerantnost i prijemivost naspram novoj religiji, hriani su zauzimali stav iskljuivosti,
tretirajui sve paganske vrijednosti kao lane. Ovakav stav rezultirao je progonima pagana
od Teodosija I. 5
Progoni pagana nastavili su se pod vizigotskim liderom Eurikom, da bi doivjeli kulminaciju
za vrijeme vladavine Karla Velikog. Saksonska plemena, pod vostvom narodnog lidera
Widukinda, odupirala su se prinudnom pokrtavanju pune 33 godine, da bi na kraju podlegla
nadmonoj sili franake vojske. ... Njihovi idoli bili su uniteni; njihovi sveti umarci
spaljeni; njihova nezavisnost izgubljena; bili su primorani prihvatiti omraenu vjeru pod
prijetnjom maa.6
b) Mrnja i netrpeljivost prema Jevrejima poprimala je tri forme: punitivne i diskriminatorne
zakone, uredbe, dekrete i edikte, protjerivanje i nasilno pokrtavanje, masakre i masovne pogrome.
Ve koncem VI stoljea, 593. godine, vijee u Toledu donijelo je zabranu mjeovitih
brakova izmeu hriana i Jevreja. Ovu odluku obnovilo je vijee u Rimu 743. godine,
Lateransko vijee 1123. i 1139., kao i edikt ugarskog kralja Ladislava iz 1092.7
U drugoj polovini XIII stoljea papa Klement V alio se na veliki broj sinagoga i njihovu
rasko u Poljskoj. Papin legat, kardinal Guido, donio je 1267. odluku da Jevreji u Poljskoj
mogu imati samo jednu sinagogu u svakom gradu u Poljskoj.8
Zlatnom bulom iz 1222. godine, maarski kralj Endre zabranio je Jevrejima da budu
kovai novca, sakupljai poreza i kontrolori u kraljevskim rudnicima soli. Koncem XVIII
stoljea Jevrejima u Poljskoj zabranjeno je da posjeduju zemlju. U 1555. godini papa Pavle
IV u svojoj buli cum nimis absurdum insistirao je na striktnoj i konzistentnoj primjeni ranijih
edikta, kojim su Jevreji bili primorani ivjeti u getima. Sljedee godine Jevreji u Rimu bili
4
Ovdje bi se mogao dodati i odnos prema muslimanima. Nakon rekonkviste muslimani u paniji
bili su izloeni ikaniranjima, poniavanjima i pritiscima da preu na katolianstvo. U 1609. Filip
III donio je odluku o protjerivanju preostalih pola miliona muslimana i Moriskosa (konvertita)
s Pirinejskog poluotoka. Slinu sudbinu, samo uz puno manje odugovlaenja, doivjeli su muslimani u Ugarskoj i Hrvatskoj, a u drugoj polovini 19. stoljea veina je protjerana iz Srbije.
5
H. A. L. Fisher: A History of Europe, op.cit, str. 114. i 125.
6
Ibid, str 175.
7
Arthur Koestler, op.cit, str. 188.
8
Ibid, str. 150.
Godinjak 2014/51
MAHMUTEFENDI
su nasilno transferirani u geto. Sve katolike zemlje, u kojima su Jevreji jo uivali relativnu
slobodu kretanja, morale su primijeniti istu mjeru.9
Protjerivanja Jevreja bila su osobito intenzivna tokom ekonomskih kriza. Poto je hrianima
bilo zabranjeno pozajmljivati novac, taj posao su obavljali Jevreji, koji su zbog toga dobili
naziv kraljevih lihvara. Zaraunavajui astronomske kamatne stope, Jevreji su sticali
ogromno bogatstvo. Kraljevi su ih titili, jer se jedan dio tih prihoda reciklirao u dravne trezore.
Ali, i pored toga bogatstvo i utjecaj Jevreja znatno je nadmaivao njihov broj. Kao rezultat
toga 2500 Jevreja bilo je protjerano iz Engleske 1290. godine.10
Francuski kralj, Filip lijepi, suoen s finansijskom krizom koncem XIII i poetkom XIV
stoljea, prinudio je Jevreje na davanje nekoliko stotina hiljada livara 1292., 1295., 1299.,
1302. i 1305. godine. Meutim, poto ni to nije bilo dovoljno da uravnotei njegov budet,
sredinom 1306. godine uhapsio je sve Jevreje, konfiskovao njihovu imovinu i protjerao ih
u dijelove Francuske koji nisu bili pod njegovom vlau.11
Nakon to je rekonkvista zavrena padom granatskog emirata 1492. godine, posljednje
muslimanske dravice na Pirinejskom poluostrvu, Jevrejima su panski kraljevski par Ferdinand i Izabela postavili ultimatum: prei na katolianstvo ili napustiti zemlju. Rauna se
da je gotovo 50.000 Jevreja pokatolieno, a izmeu 165 i 400 hiljada protjerano u Portugal i
Navaru, odakle su ponovo protjerani 1497. i 1498. godine. Ovi Jevreji naselili su se u Zapadnoj
Evropi, a veliki dio naao je utoiste u zemljama Otomanske imperije.12
Masakri nad Jevrejima doivljavali su kulminaciju u Zapadnoj Evropi tokom pohoda
u krstake ratove. Tako je jevrejska zajednica u Njemakoj zamalo izbjegla potpuno istrebljenje nakon provale nasilja rulje u Wormsu i Meinzu 1096. godine, prilikom pohoda
na prvu kriarsku vojnu.13
U Istonoj Evropi pogromi nad Jevrejima nastavljeni su i nakon to su krstaki ratovi davno
zavreni. U Poljskoj, u XVII stoljeu, oni su se odvijali pod vostvom po zlu uvenog kozakog
vojskovoe, Bogdana Hmeljnickog. Samo u jednom pogromu 1648. godine ubijeno je 90.000
Jevreja. U Rusiji, oni su intenzivirani krajem XIX stoljea, nakon to je na ruski prijesto
doao Aleksandar III. To je dovelo do iseljavanja stotina hiljada ruskih Jevreja u SAD.14
c) U X stoljeu bugarski svetenik Bogumil osnovao je heretiku sektu, koja je po njemu
nazvana bogumilstvo. Sekta se proirila u narednim vijekovima u Srbiji, Makedoniji, pa ak
i Bizantiji. Ona je zagovarala manihejsku dualistiku teologiju, a prema kojoj Sotona ima
gotovo istu vlast kao i Bog. ulima dostupni svijet djelo je Sotone. Jedini nain osloboenja
od zaraze materijalnog ivota je asketizam; izbjegavanje mesa, vina i seksualnog odnosa.
Dalje, bogumili su Hristovu reinkarnaciju smatrali iluzijom, a njegova fizika smrt na kriu
nije se mogla dogoditi (isto stanovite ima i islam). Bogumili su odbacivali razne ceremonije
koje su ukljuivale materijalne supstance, kao baptizam s vodom. Krst je postao omraeni
9
Ibid, str. 179.

Ibid, str. 160.
11
Ibid, str. 166.
12
Ahmad Thompson: The Next World Order. Beirut: Al-Aqsa Press, 1994., str. 116.
13
Arthur Koestler, op. cit, str. 163.
14
Ahmad Thompson, op. cit, str. 345 i 346.
10
52/Godinjak 2014
simbol lane vjere. Isto tako, bogumili su odbijali koristiti crkvene zgrade, a odbacivali su
cjelokupnu crkvenu organizacionu strukturu, posebno bogate manastire.15
Katari u junoj Francuskoj i patareni u Italiji, bili su pod direktnim utjecajem bogumila,
kada su u XII i XIII stoljeu uspostavili slinu religijsku strukturu.
Katolika crkva u Francuskoj i Italiji surovo se obraunala s hereticima, kao to pokazuje
pokolj Albigeneza s poetka XIII stoljea. Neki katari i patareni, koji su preivjeli masakre,
nali su utoite u Bosni, gdje su naili na prijateljski stav Kulina Bana.
Bogumili, koje su proganjali i istona i zapadna crkva, nali su utoite u Bosni.16 Za
razliku od ostalih zemalja u Bosni je bogumilstvo prihvatilo i plemstvo, ukljuujui i mone
velikake familije.17 Zahvaljujui tome, kao i uspjenim manevrima i pretvaranjem da nee
napustiti pravu vjeru, kao na sastanku crkvenih velikodostojnika na Bilinom Polju 1203.
godine, bogumilstvo se najdue odralo u Bosni.18 No, kada se vidjelo da hereza nije napustila zemlju, franjevci su od 1450. godine intenzivirali svoju aktivnost i pojaali pritisak.
Inkvizitor Juan de Torquemada zatraio je u Rimu 1461. godine od trojice bosanskih plemia
da se odreknu cijelog niza manihejskih greaka. Pod pritiskom Rima bosanski kralj Tomas
je 1459. godine prisilno pokatoliio 2000 krstjana, a 40 nepomirljivih nalo je utoite
na Humu, kod Stjepana Vukia Kosae.19
d) I dok su u sluaju manihejskih heretika njihov asketizam i cjelokupni sistem vrijednosti
davali malo ansi na konaan uspjeh, s protestantima Katolika crkva suoila se s dobro
organiziranim, jakim, upornim, podjednako vehementnim, a u ideolokom smislu ak surovijim
protivnikom.
I dok je u paniji Inkvizicija lako i u krvi uguila reformacijski pokret, u Francuskoj je
u XVI stoljeu voeno sedam vjerskih ratova. I pored pada La Rochella, uporita francuskog
protestantizma i pokolja tri do etiri hiljade hugenota u Parizu tokom Bartolomejske noi
1572. godine, Crkva u Francuskoj morala je pristati na kompromis Nanskim ediktom 1598.
godine.20 U 1685. godini kraj Luis XIV opozvao je Nanski edikt. Hugenotima je bilo zabranjeno
slobodno ispovijedanje njihove religije, njihove crkve su bile poruene, a kole zatvorene.
Louis, koji po prirodi nije bio netolerantan, bio je primoran na opoziv Nanskog edikta pritiscima
vjerskih velikodostojnika i irokih narodnih masa. Nekoliko godina prije njegove odluke
da hugenotima uskrati pravo ispovijedanja, oni su bili rtvama terora kraljevih draguna, koji
su pljakom, silovanjima i ubistvima nastojali izvriti pritisak na nepokajane da se vrate u
15
Noel Malcolm: Bosnia-A Short History. London: Papermac, 1996., str. 27 i 28.
Ima indicija da graani epe, koji su evakuirani tokom srpske ofanzive 1995. godine, vode
porijeklo od bogumila koji su prebjegli iz Srbije pred progonima kralja Nemanje.
17
Duan Puvai: Balkan Themes Tradition and Change in Serbian and Croatian Literature,
Paris: Edition Esopie, 2013., str. 31.
18
Posljednji bogumil bio je poznati slikar s Borakog jezera, Lazar Drljaa, koji je umro 1970.
u 90. godini ivota.
19
Noel Malcolm, op..cit, str. 41.
20
Rije hugenot izvedena je iz njemake rijei Eidgenosse, to znai zakleti pratilac. Ova rije
u njemakom jeziku danas ima znaenje vajcarac.
16
Godinjak 2014/53
MAHMUTEFENDI
krilo Katolike crkve. Kao rezultat persekucije gotovo dvije stotine hiljada hugenota napustilo je Francusku.21
U vajcarskoj protestantizam se brzo irio. enevu je potpomogao ve protestantizirani
Bern. U enevi Kalvin je uspostavio svoju inkvizicijsku vladu. Preljubnitvo, blasfemija i
heretizam bili su kanjavani smru. rtva Kalvinovih progona bio je i poznati biolog Servetus.22
Servetusa su ivog pekli na laganoj vatri, jer se njegova shema cirkulacije krvi razlikovala
od biblijske. Nauka je kasnije dokazala da je Servetus bio u pravu.
U Njemakoj, borba izmeu katolika i protestanata bila je uporna i duga. Liga katolikih
drava uspostavljena je u Ratisbonu 1524. godine, a kontraliga protestantskih drava u Turgau
1526. godine. Ova druga uveana je 1531. godine u Smalkaldenu. Religijski rat, koji je unazadio
Njemaku za 200 godina, zavren je sizmom. Sjeverne drave, Saksonija, Hesse, Brandenburg i Pruska, prihvatile su luteransku vjeru, dok su dijelovi Njemake inkorporirani
u Rimsko carstvo, Bavarska, Austrija i Rajnska oblast, ostale katolike. Kompromis, a koji
nije bio rezultat tolerancije, ve nemogunosti obiju strana da izvojuju potpunu pobjedu, donio
je 1554. u Augsburgu naelo cuius regio eius religio (iji region, njegova religija).23
U Nizozemskoj protestantizam je ve poetkom XVI stoljea uhvatio tako duboke korijene,
da je Karlo V po povratku sa sabora u Wormsu 1522. godine uveo inkviziciju po uzoru na
paniju. Blizu 30.000 protestanata pobijeno je u 17 nizozemskih provincija zbog svojih
religioznih uvjerenja. Inkvizicija je bila naroito surova prema anabaptistima, iji pokret
je u dobroj mjeri imao socijalni karakter. Vjeala i spaljivanje na lomai, kojim su usmrivani
luteranci i kalvinisti, smatrani su previe dobrim nagradama za anabaptiste. Oni su davljeni
u vodi, peeni na laganoj vatri, ivi spaljivani i podvrgavani najgorim muenjima. I pored
neuvenih progona, iju duhovnu stranu je obuhvatalo spaljivanje protestantske verzije
Biblije, ruenje crkava i egzekucija svetenika, protestantizam je trijumfovao u Nizozemskoj.24
U Engleskoj, spaljivanje na lomai bio je normalan odgovor Katolike crkve na ranu
pojavu reformacije. Nakon privremenog uspjeha protestantizma, na engleski prijesto je
dola Marija Tudor (Marija prva krvava), kerka Henrija VIII. Fanatina katolkinja, progonila
je protestante. U protivnapadu kontrareformacije, dodue svega priblino 300 protestantskih
velikodostojnika je zavrilo na lomai.25 Ali, i u tako tolerantnoj zemlji, kao to je bila
Engleska, nakon konanog trijumfa protestantizma, katolici su dobili pravo glasa tek 1829.
godine, a Jevreji 1858. godine, kada je baron Lionel Rotschild bio izabran za prvog idovskog lana Britanskog parlamenta.
3. Rasnoetnika i religiozna tolerancija u sekularnoj Evropi
Utretski mirovni ugovor iz 1713. godine, kojim je zavren rat za pansko naslijee, predstavlja na odreeni nain vododjelnicu u evropskoj povijesti. Vjerski ratovi su obustavljeni,
21
H. A. L Fisher, op. cit, str. 683. i 684.

Ibid, str. 550.
23
Ibid, str. 508.
24
Ibid. str. 536.
25
Ibid, str. 527.
22
54/Godinjak 2014
a znaaj religije znatno je opao. Nauna dostignua i njena praktina primjena, razvoj industrije i komerca, irenje trita, pojava nove buroaske klase i urbanizacija doveli su do
buenja nacionalne svijesti i potrebe uspostavljanja nacionalnih drava. Proces koji je poeo
jo u XVI vijeku intenziviran je osobito nakon Francuske revolucije. Religijski identitet
polako je ustupao mjesto etnikom i nacionalnom identitetu. Nastupilo je razdoblje religijske
tolerancije i nacionalne iskljuivosti.
Promjene koje su intenzivirane nakon Francuske revolucije najslikovitije su se ispoljavale
u odnosu prema Jevrejima. Religiozna tolerancija praena je asimilacijom. To se najbolje
ogledalo u tzv. Ispitivanjima, a koja je Napoleon proveo 1806. godine. Vodei predstavnici
judaizma iz Francuske, Njemake i Italije, njih 112, pozvani su u Pariz, gdje ih je Napoleon
kategoriki pitao da li se smatraju dijelom nacije kojom on vlada ili ne. Napoleonova dalja
pitanja odnosila su se na odnos jevrejskog zakona prema mjeovitim (jevrejsko/gojimskim)
brakovima, odnos prema Francuzima, tj. da li Jevreji smatraju Francuze strancima ili braom,
da li smatraju Francusku svojom zemljom, a ijim zakonima se moraju pokoravati, te da
li jevrejski zakon pravi ikakvu razliku izmeu jevrejskih i hrianskih dunika?
Jevrejski delegati, voljno ili nevoljno, morali su se odrei kljunih kanona iz Tore i Talmuda.
Oni su strastveno potvrdili da vie ne postoji jevrejska nacija; da oni ne ele ivjeti u zatvorenim,
autarhinim zajednicama, koje bi uivale autonomiju i samoupravne slobode, da su Jevreji
u svakom smislu Francuzi i nita vie. Kad je rije o mjeovitim brakovima, pristali su na
to da su oni dozvoljeni prema graanskom zakonu.
Dobivi odgovore koje je elio, Napoleon je dao zeleno svjetlo za osnivanje Velikog Sanhedrina, jevrejskog vijea.26
Religiozna tolerancija i rasna netrpeljivost, ikljuivost i fanatizam, doivjeli su paroksizam
u nacistikoj Njemakoj. Govorei o protestantizmu i katolicizmu, Hitler je tvrdio da dvije
religije treba da sarauju i da njeguju odnose prijateljstva i uzajamnog potovanja. On
je istakao da obje religije imaju pozitivnu ulogu u njemakom drutvu, sve dok ih ne zamijeni
neto bolje. Pod tim, naravno, podrazumijevao je nacionalsocijalizam.
Hitler tvrdi da je u mladosti Jevreje doivljavao samo kao zasebnu religijsku skupinu.
S tim u vezi, naglaava da se uvijek nelagodno osjeao kada bi neko u njegovom drutvu
govorio protiv Jevreja. Isto tako, kae da je osjeao nelagodu i gnuanje kada bi u novinama
naiao na izlive antisemitizma. Smatrao je nedostojnim beke kulturne tradicije da se neki
ljudi ocrnjuju samo zato to ispovijedaju drugaiju religiju. S tim u vezi, napadao je religiozni
antisemitizam Karla Luegera, a koji je na osnovu te politike platforme dobio izbore za
bekog gradonaelnika.27
Ono to je radikalno promijenilo njegov stav prema Jevrejima jeste saznanje da oni
nisu religijska skupina, ve zasebna rasa. Jedna stvar mi je postala jasna: partija s ijim
minornim predstavnicima sam mjesecima vodio najeu borbu (Austrijska Socijaldemokratska partija T.M.), kad je rije o vostvu, gotovo potpuno je u rukama stranaca; jer, na
moje duboko i radosno zadovoljstvo, konano sam doao do zakljuka da Jevrej nije Nijemac.28
26
Ahmad Thompson, op.cit, str. 134. i 135.

Adolf Hitler: Mein Kampf. London: Pimlico, 1969., str. 48. i 49.
28
Ibid, str. 57.
27
Godinjak 2014/55
MAHMUTEFENDI
Jedan od najgenijalnijih trikova ikad smiljenih je stvoriti dojam da je jevrejstvo religija.

Jer, ustvari, mojsijevska religija nije nita drugo nego doktrina za ouvanje jevrejske rase.29
Nacionalni problemi u Evropi multiplicirani su i intenzivirani po okonanju Prvog svjetskog rata. Vilsonova deklaracija o pravu naroda na samoopredjeljenje primijenjena je samo
u baltikim zemljama, kojima je Lenjin dopustio da se otcijepe od Rusije i osnuju vlastite
nacionalne drave. U ostalim dijelovima Evrope, poraenim zemljama oduzet je veliki dio
njihovog prijeratnog teritorija punitivnim klauzulama Versajskog mirovnog ugovora. Granice
novih drava ile su kroz tkivo poraenih naroda, ostavljajui njihove dijelove u drugim
zemljama kao nacionalne manjine. One su svuda bile podvrgnute diskriminaciji i opresiji,
ak i u ehoslovakoj, a koja je predstavljala model demokratije. Tamo su osnivai drave zabranili
zastupnicima njemakih, maarskih i rusinskih politikih stranaka da zauzmu mjesto u
privremenoj nacionalnoj skuptini. Tek nakon to je ustav ehoslovake usvojen bilo je
dozvoljeno predstavnicima nacionalnih manjina da uestvuju u skuptinskoj aktivnosti.30
Poloaj naroda koji su se nali u svojim dravama nekad je bio neto bolji (Slovaci, Hrvati,
Ukrajinci), a nekad puno gori od onog koji su imale nacionalne manjine (Makedonci).
Revanizam naroda unesreenih Versajskim mirovnim ugovorom poprimio je u drugom
svjetskom ratu forme genocida i etnikog ienja, u kome su ubijeni milioni civila. Nakon
zavretka ratnog sukoba uslijedila je osveta. Historiju piu pobjednici, pa je malo poznato
da se najvei sluaj etnikog ienja i genocida dogodio nakon Drugog svjetskog rata,
kada je 2,5 miliona Nijemaca ubijeno, a 10 miliona protjerano. U Jugoslaviji pripadnicima
njemake manjine bila su oduzeta graanska prava, imovina im je bila konfiskovana, neki
su deportovani u koncentracione logore, a gotovo 300.000 hiljada je protjerano samo iz
Vojvodine. Nad Talijanima bilo je provedeno tiho etniko ienje. Niko ih fiziki nije
protjerao, ali im je imovina konfiskovana, a pristup poslu uskraen. Kao rezultat toga blizu
400.000 se dobrovoljno iselilo u Italiju. Njihovo mjesto zauzeli su Hrvati i Srbi iz unutranjosti Jugoslavije, ime je etnika slika Istre potpuno promijenjena.
Nakon Drugog svjetskog rata nacionalni problemi su tinjali, da bi eksplodirali raspadom
komunizma. esi i Slovaci su se mirno razveli, ne zato to su civiliziraniji od jugoslavenskih
naroda, ve zato to nije bilo spornih teritorija. U Slovakoj je ivjelo etiri posto eha, a
u ekoj tri posto Slovaka.31
U ekoj i Slovakoj nakon separacije obje zemlje nastojale su uskratiti svojoj romskoj
manjini pravo na dravljanstvo, a veina romske djece, bez obzira na intelektualne sposobnosti, smjetena je u specijalne kole. U Slovakoj je, osim toga, otvoreno pitanje maarske
nacionalne manjine. Zahtjevi za kulturnom autonomijom su odbijeni, a parlament je donio
zakon da sve Maarice prije vjenanja s Maarima moraju slavenizirati svoja prezimena
(Baros-Barosova; Bartok-Bartokova; Nadj-Nadjova; Petef-Petefova itd.)32
29
Ibid, str. 138.

Sabrina P. Ramet: Whose Democracy? Nationalism, Religion and the Doctrine of Collective
Rights in Post-1989 Eastern Europe. USA: Rowman & Littlefield Publishers, Inc, 1997., str.
28. i 29.
31
Nakon uspostavljanja Nezavisne drave Slovake 1939. godine vlada Jozefa Tisa protjerala je
sve ehe u Moravsku.
32
Ibid, str. 52. i 53.
30
56/Godinjak 2014
Neki autori smatraju da su nacionalni problem rijeeni u Zapadnoj Evropi, gdje je etniki
nacionalizam 18. i 19. vijeka zamijenjen civilnim, odnosno graanskim nacionalizmom.33
U Zapadnoj Evropi situacija je neto bolja nego u Istonoj Evropi, mada su razlike izmeu
proklamovanih deklaracija i njihovog ostvarenja u praksi jo ogromne. Miloevieva Srbija
je u Ustavu bila definirana kao drava svih njenih graana. Ako se zakoni ne provode u
praksi, oni ostaju mrtvo slovo na papiru.
Graanska drutva na Zapadu su multikulturalna, ali dominantna nacija namee svoju
kulturu i svoj sistem vrijednosti. Pariz je multikulturalan. U njemu se mogu nai Afrikanci,
Arapi i Azijati. Ali, svi oni ive u striktno ograenim dijelovima, s arapskim brijanicama,
njihovim vlastitim jeftinim telefonskim pozivima za Afriku, njihovim vlastitim raiima
uvezenim iz Kine itd.34
U Njemakoj, povolski Nijemci, koji ne govore niti jednu rije njemakog jezika, imaju
vie prava po osnovu krvi i rase od Turaka koji tamo ive decenijama i koji govore njemaki
kao maternji jezik.35
U Velikoj Britaniji kraljica je poglavar anglikanske crkve; anahronizam nita manji od
polaganja zakletve u crkvi Svetog trojstva u Banjoj Luci. Ujedinjeno kraljevstvo Velike Britanije
i Sjeverne Irske sastavljeno je od etiri zemlje: Engleske, kotske, Velsa i Sjeverne Irske.
U Engleskoj ivi 800.000 kota (1,6%). U kotskoj ivi 400.000 Engleza (8%).36 Mnogi
kotlanani smatraju taj procent zabrinjavajue visokim.
U svakodnevnom ivotu vjerovatno rijetko postoji diskriminacija prema odreenim
britanskim etnikim skupinama. Ovo stoga to, osim u rijetkim sluajevima, kad je rije
o prezimenima i akcentu, teko je otkriti razliku izmeu Engleza, kota, Iraca i Velana.
Ali, njihov animozitet najlake se otkriva na sportskim takmienjima. koti, Irci i Velani
uvijek navijaju za svaki tim koji igra protiv Engleske. Porazi engleskih sportista slave se
u irskim pabovima u Londonu ponekad do ranih jutarnjih sati.37
I pored pompeznih deklaracija i plemenitih nastojanja da se iskorijeni diskriminacija
prema etnikim manjinama u Velikoj Britaniji, pojave tzv. institucionalnog rasizma su brojne.
Etnike manjine su nedovoljno zastupljene. U kolama s vie od 90 posto uenika iz etnikih
33
Senadin Lavi: Konstruiranje identiteta. Dvoznana upotreba pojmova narod i nacija, Godinjak BZK Preporod; 12 (2012), str. 108.
34
Nena Mocnik: Count on Us, Thirty Years Later Bosnian multiculturalism with European taste:
youth actions and initiative for coexistence and multicultural dialogue in BiH, Godinjak
BZK Preporod; 11 (2011), str. 92. i 94.
35
Postoje dva ekstremna koncepta nacionalnih drava, jakobinskorepublikanski i njemakocionistiki. Prema prvom konceptu, svi koji ive na odreenoj teritoriji, bez obzira na rasno, etniko
i vjersko porijeklo, imaju ista prava i obaveze. Prema drugom konceptu, osnova koja odreuje
ljudska prava je krv i pripadnost rasi. Catherine Samary: Yugoslavia Dismembered, New York:
Monthly Review Press, 1995., str. 27. Veina zemalja danas nalazi se izmeu ova dva
ekstremna koncepta.
36
www.heraldscotland.com
37
Milorad Dodik je barem rekao da bi navijao za Bosnu i Hercegovinu kada bi igrala protiv
Turske. Tu bi, vjerovatno, trebalo dodati arapske zemlje, Pakistan itd.
Godinjak 2014/57
MAHMUTEFENDI
manjina, njihovo uee u rukovodnim strukturama rijetko prelazi 15 procenata. Moda

bi se stav prema manjinama mogao saeti u sljedeoj izjavi: Mi ne vrimo diskriminaciju
prema strancima. Mi ih podjednako mrzimo.
U razgovorima o unutranjoj politikoj organizaciji Bosne i Hercegovine nerijetko je
spominjana vajcarska kao mogui model koji bi trebalo slijediti. U vajcarskoj, u najveem
francuskom kantonu, enevskom, ivi etiri posto onih kojima je njemaki govorni jezik i
etiri posto onih kojima je talijanski maternji jezik. U cirikom, najveem njemakom kantonu,
ivi sedam posto izvornih talijanskih i 4,5 posto izvornih francuskih govornika.38
Na osnovu dosad izloenog moe se izvui zakljuak da je ponaanje Milorada Dodika
i Ratka Peria par excellence evropsko. Svojom izjavom da e biti predsjednik svih graana
Republike Srpske Milorad Dodik bi se mogao klasificirati kao benevolentni Evropejac.
4. Zakljuak
Iz ovog kratkog pregleda oigledno je da su primjeri simultane rasnoetnike i religiozne
tolerancije rijetkost u evropskoj historiji. Ponaanje Milorada Dodika i Ratka Peria je
u duhu evropske tradicije. Primjere rasnoetnike i vjerske tolerancije treba traiti van glavnih
evropskih tokova.
Jedan od primjera simultane rasnoetnike i vjerske tolerancije daje nam muslimanska
panija. I pored toga to hriani i Jevreji nisu bili potpuno ravnopravni s muslimanima, oni
su uivali sva prava, a mnogi su zauzimali istaknuta mjesta u politici, administraciji, industriji,
trgovini i intelektualnim i umjetnikim djelatnostima. Meu hrianima isticali su se tzv.
Mozarabi. To su bili imuni hriani, panci, koji su govorili arapski i oblaili se kao Arapi.
Osim to su uivali potpunu vjersku autonomiju, Jevreji su zauzimali prominentne pozicije
u svim sferama ivota. Ibrahim bar Jakub bio je ambasador Kordobskog kalifata kod njemakog
cara Ota. Hasdai ben Sapur bio je glavni ministar (predsjednik vlade) kod Abdul Rahmana III,
kordobskog kalife. U korespondenciji s kazarskim carem Jozefom ben Sapurom istie sjaj i
prosperitet maurske panije te sreu koju Jevreji uivaju pod kalifom Abdelom Rahmanom.39
Primjer simultane rasnoetnike i vjerske tolerancije daje nam i kazarsko jevrejsko carstvo.
Mada su carevi, a poslije kraljevi, kao i plemstvo, bili regrutirani iz redova Jevreja, pripadnici
ostalih religija i etniciteta uivali su sva prava. Vijee sudija bilo je sastavljeno od sedam
lanova: dva Jevreja, dva hrianina, dva muslimana i jedan pagan. Sve vjerske skupine
uivale su punu autonomiju. Muslimani su imali prominentno mjesto u vojsci, a arapski
putopisci bili su prijatno iznenaeni velikim brojem damija u glavnom gradu Itilu, te injenicom da je munara jedne od njih via od careve palae.40
Primjeri rasnoetnike tolerancije mogu se nai u zemljama Latinske Amerike, gdje je
domorodako stanovnitvo izmijeano s crncima i bijelcima, gdje ima puno stanovnika mjeovite
rase, i gdje je pitanje porijekla irelevantno. Tako su u Argentini osobe arapskog i njemakog
porijekla mogle postati predsjednici drava.
38
Wikipedia.org/wiki/Geneva i Wikipedia.org/wiki/Zurich
Arthur Koestler, op. cit, str. 69.
40
Ibid, str. 45., 46., 51. i 52.
39
58/Godinjak 2014
Primjeri simultane rasnoetnike i vjerske tolerancije mogu se danas nai na Mauricijusu.

Tamo ive u harmoniji pripadnici mnogih rasa i religija. Moda zbog toga to su se preci veine
stanovnika tog ostrva doselili, pa ne postoji osjeaj Blut und Boden (krvi i tla).
Na osnovu svega moramo se saglasiti s Alijom Izetbegoviem kad je rekao da Evropljani
imaju isuvie visoko miljenje o sebi.41
Bibliography
H. A. L. Fisher: A History of Europe, Volume I, From the Earliest Times to 1713. Great
Britain: Fontana/Collins, 1935.
Adolf Hitler: Mein Kampf. London: Pimlico, 1969.
Alija Izetbegovi: Unavoidable Questions. Leicester: Islamic Foundation, 1994.
Atrhur Koestler: The Thirteenth Tribe the Khazar Empire and its Heritage. London:
Hutchison & Co Publishers Ltd, 1976.
Senadin Lavi: Konstruiranje identiteta. Dvoznana upotreba pojmova narod i nacija,
Godinjak BZK Preporod; 12 (2012).
Noel Malcolm: Bosnia-A Short History. London: Papermac, 1996.
Nena Mocnik: Count on Us, Thirty Years Later Bosnian multiculturalism with European
taste: youth actions and initiative for coexistence and multicultural dialogue in BiH, Godinjak BZK Preporod; 11 (2011), str. 92. i 94.
Dusan Puvai: Balkan Themes Tradition and Change in Serbian and Croatian Literature, Paris: Edition Esopie, 2013.
Sabrina P. Ramet: Whose Democracy? Nationalism, Religion and the Doctrine of
Collective Rights in Post-1989 Eastern Europe, USA: Rowman & Littlefield Publishers,
Inc, 1997.
Catherine Samary: Yugoslavia Dismembered, New York: Monthly Review Press, 1995.
Ahmad Thompson: The Next World Order, Beirut: Al-Aqsa Press, 1994.
www.heraldscotland.com
Wikipedia.org/wiki/Geneva I Wikipedia.org/wiki/Zurich
EUROPEAN TRADITION OF RACIAL, ETHNIC AND RELIGIOUS TOLERANCE REALITY OR MYTH?

Tahir Mahmutefendi
Summary
Several articles in the last issue of Preporod emphasised that the behaviour of some Serbian
and Croatian politicians and dignitaries, Milorad Dodik and Ratko Peric in particular, are
in discordance with European tradition of tolerance. This article will attempt to verify the
41
Alija Izetbegovi: Unavoidable Questions. Leicester: Islamic Foundation, 1994.

Godinjak 2014/59
MAHMUTEFENDI
above mentioned statement. European history could be divided into three parts: pagan,
dominated by the Greek-Roman civilisation, Christian dominated by the Catholic Church, and
secular, until recently dominated by the national states. The pagan Europe was characterised
by racial-ethnic and religious tolerance. The Christian Europe espoused racial-ethnic tolerance
and religious intolerance. The main feature of a secular Europe is predominant religious
tolerance combined with national exclusiveness, which sometimes escalated into racial
and ethnic fanaticism. The conclusion of the article is that one should look for examples of
racial-ethnic and religious tolerance outside of the main European currents.
Key words: racial-ethic tolerance, religious tolerance, religious tolerance, Pagan Europe,
Christian Europe, secular Europe
60/Godinjak 2014
UDK 342.1 (497.6)
Nacija = Drava
Sven Rustempai
Sarajevo
anas, kada bez replike tzv. bonjake elite, na line karte uvode dravljanstvo
Republike Srpske, moramo se zapitati: Zato i s kojim ciljem se tako uporno
poistovjeuje nekoliko razliitih domena pravni, politiki, kulturoloki, etniki,
vjerski u definiranju bosanskohercegovakog identiteta? Odgovor je u nasrtaju na Republiku
Bosnu i Hercegovinu dao jasnom definicijom autokefalnog pravoslavlja, tada prvi musliman
u Bonjaka: Nije bitno kolika je drava vano je da je duhovno velika. To je, naravno,
imalo sasvim pragmatinu politiku, a ne vjersku, misiju; i bilo je tada pristanak na politiko
i pregovarako samootcjepljenje bonjakog naroda od Republike BiH kao pravne nacije,
lanice Ujedinjenih nacija, a u korist narodne politikokulturnovjerske navodne nacije
na dijelu teritorije BiH.
Dok su branitelji voeni istom logikom i nevjerovatnim smislom za prezir prema agresoru i navodno etvrtoj vojnoj sili u Europi, odbili toj sili predati svoju zastavu, ta je tzv.
bonjaka elita jedva ekala da zlatne ljiljane od dravnih pretvori u narodne, a taj narod
proglasi nacijom na dijelu teritorije BiH, kao vlastiti doprinos agresiji. Za tu potrebu se ta
tzv. bonjaka elita predstavljala kao neupitna vjerska halka s Bogom, a danas se uspostavlja
kao navodna elita naroda jestjednako nacije ogrnuta svetinjom zabrane genocida, kao
svojevrsno narodno (politiko) samootcjepljenje Bonjaka od pravne nacije Bosne i Hercegovine. U tu svrhu, a potpuno u saglasnosti s agresorima koji tvrde da u BiH postoje tri
nacije a time i tri drave, ova elita i danas koristi neistinu da je politika iznad prava i,
konzekventno, da je politika nacija koju tek treba dogovoriti meu narodima BiH iznad
ve priznate pravne nacije (dravljanstva) Republike BiH. Tako se Bosna ubija mudrije
i lukavije nego granatama putem intelektualne zamjene pojmova nacije i naroda.
Pravna nacija kao dravljanstvo, institucionalizira se definitivno krajem Drugog svjetskog
rata, kada drave tvore svoju zajednicu, Organizaciju ujedinjenih nacija i Povelji UN-a
pridodaju zakone koji e vladati nad dravama u svijetu, skupno nazvane Internacionalno
pravo jer ureuje odnose izmeu (inter) drava (nacija). Kao to svaka drava ima zakone
koji ureuju odnose izmeu dravljana (i naroda koji u svom sadraju mogu imati mnogo
etnikih, vjerskih, kulturnih i drugih biolokih ili socijalnih sadraja), tako Internacionalno
pravo uspostavlja odnose izmeu nacija, odnosno drava. Od 22. maja 1992., kada smo
postali 177. punopravna lanica Ujedinjenih nacija, potpali smo pod nadlenost tog najvieg
svjetskog zakona, kao drava, Republika Bosna i Hercegovina, ali i kao njeni dravljani, njena
nacija (to vai i za dejtonsku BiH, ma kako ona ilegalna bila) bosanskohercegovaka nacija.
Naalost, kao to je ime bonjakog naroda pokuano septembra 1993. godine biti iskorieno kao mamac za stvaranje Bonjake republike na dijelu teritorije BiH, tako danas
Godinjak 2014/61
RUSTEMPAI
teza o narodu jednako nacija ima isti cilj s razarajuom snagom pravnog samootcjepljenja
Bonjaka (kao naroda) od drave Bosne i Hercegovine (kao nacije), to je ponovni pokuaj
izlaska iz podruja Prava s neupitnim suverenitetom drave, u podruje dogovora o ukidanju
tog suvereniteta dobrovoljno od tzv. bonjake elite, svojevrsnim svoenjem nacije
(dravljanstva graana, takoer pripadnika bonjakog i drugih naroda na cijeloj
teritoriji BiH), tj. pretvaranjem u narod jednako nacija tj. dravu koja bi prema pravnoj
definiciji bila neka teritorija za muslimane.1
Temeljni dokument UN-a je Povelja. Pisana je na est slubenih jezika: engleski, ruski,
francuski, panski, kineski i arapski. Poto su engleski i francuski jezik radni jezici UN-a, drave
koriste englesku rije nation, koju na bosanski prevodimo kao nacija, a ujedno trebamo tumaiti
kao drava, a rije nationality kao nacionalnost, koju treba tumaiti kao dravljanstvo.
Dakle, prema najviem zakonu svijeta, rije nacionalnost znai dravljanstvo a ne narod, jer
u gotovo svakoj dravi (naciji) lanici Ujedinjenih nacija, postoji vei broj naroda (kulturoloki
pojam) i jo vie etnikih grupa (bioloki pojam), kao i vjerskih grupa (ukljuujui i kalifat
kao duhovnu dravu koja se potura novokomponiranim nepismenim masama vjernika u BiH).
Poto ivimo u svijetu u kojem trebamo koristiti termine iz nauke Prava, koja koristi nauku
Sociologiju (Teorija drave) u Internacionalnom pravu (Meudravnom pravu), jasno je
da se moramo odrediti prema globalnom sistemu UN-a, u kojem je Bosanac (i Hercegovac),
nacija, pa smo svi mi dravljani drave BiH, bosanskohercegovaka nacija (skraeno, bosanska
nacija). Jasno je da u dravi BiH postoje i razni narodi (bonjaki, srpski, hrvatski i ostali).
Bonjaci su jedan od barem 3.000 naroda, koliko ih ima u svijetu prema brojkama iz UN-a,
a Bosanci i Hercegovci su pripadnici bosanskohercegovake nacije, osobe u nadlenosti
internacionalnog pravnog poretka kao subjekti internacionalnog pravnog poretka u svojstvu
nacije, odnosno graana, odnosno dravljana jedne od 197 lanica Ujedinjenih nacija.
Organizacija ujedinjenih nacija 'Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima', lan
15: 1. Svako ima pravo na dravljanstvo; 2. Niko ne smije biti samovoljno lien svoga dravljanstva niti mu se smije odrei pravo na promjenu dravljanstva.2
U originalu je rije dravljanstvo iz ovog lana 15, na engleskom jeziku, nationality,
a ispravno se prevodi kao nacionalnost i ujedno tumai kao dravljanstvo. Nedvojbeno
se radi o nacionalnosti kao dravljanstvu, i vice versa. Tako pie i u slubenom prevodu
na bosanski jezik (a isto su uinile Hrvatska i Srbija), ali to kod nas izgleda niko nadlean
nije niti proitao. Isto pokazuju i veliki svjetski jezici: na njemakom Staatsangehrigkeit
(pripadnost dravi), francuskom nationalit, ruskom gradanstvo, talijanskom cittadinanza. Dakle, radi se o nacionalnosti kao dravljanstvu, pri emu je svaki pripadnik
jedne nacije, ujedno dravljanin, graanin. Ne trebamo se toga odricati, jer bismo se onda
odrekli i drave priznate od cijelog svijeta, 1992. godine.
Izjanjavanje Bonjaka kao naroda, sasvim je ispravno, ali kao nacije, potpuno je neispravno i tetno. Jedna od mnogih teta je u tome to jedan ovjek ne moe imati dvije
nacionalnosti u jednom dravljanstvu, pa bi Bonjaci izjanjavanjem kao nacija, ponitili
1
2
A. Izetbegovi: Intervju za HTV nakon konferencije u enevi, januara 1993.

Povelja UN: http://www.un.org/en/documents/udhr/index.shtml#a15 Zvanini prevod na bosanski
jezik: http//www.ohchr.org/EN/UDHR/Pages/Language.aspx?LangID=src1
62/Godinjak 2014
Nacija = Drava
svoj internacionalno priznati status bosanskohercegovake nacije, tj. dravljana, te bi odbacili

status svoje drave kao lanice UN-a. Ne samo da bi time Bonjaci izgubili svoj bh. nacionalni subjektivitet, odnosno dravnost, na svjetskom nivou, nego bi ujedno priznali
tri nacionalna subjektiviteta, bonjaki, srpski i hrvatski, ime bi otvorili vrata za svjetski
priznatu dravnost Republike Srpske i Hrvatske Republike HercegBosna u nekoj od njenih
formi, to bi pridonijelo zavrnoj fazi genocida i ukidanja drave BiH.
Ako bi se nacionalna (dravna) pripadnost izjednaila s narodnom, BiH bi bila multinacionalna, a ne multietnika, teritorija pa bi se zatim svaka od nacija (drava) u skladu
s Internacionalnim pravom mogla samoopredijeliti da svoj komad teritorije BiH proglasi
svojom nacionalnom dravom i kao takvu je osamostali i zatrai njeno svjetsko priznanje.
Ameriki visoki diplomat je pitanje Bosne jasno saeo: Ako imaju tri nacije, znai da
trebaju imati tri drave. Jer, nacionalna drava je zadata norma u modernom svjetskom
sistemu, i teko u njemu moete opstati ako je ne potujete.
Pravi dravnici razmiljaju u domenu Prava u kojem na svijetu nema (!) multinacionalnih drava, nego ima samo multinarodnih, ispravno reeno, multietnikih, drava
(tj. drava u kojima ivi vie naroda, pri emu je etnos praktino u svijetu izjednaen s narodom).
Primjer: kada se za jednu firmu kae da je multinacionalna, onda to znai da ima svoje
urede, fabrike i sline resurse u vie drava to dodatno potvruje ve uspostavljeno znaenje
multinacionalnog kao viedravnog. Oni koji tvrde bosanstvo je podvala, ustvari nam
podvaljuju. Naime, bosanstvo, odnosno bosanskohercegovaki nacionalni identitet, jednak je
dravljanstvu, prema UN-u i Internacionalnom pravu, pa prema tome nije nikakva podvala,
nego sasvim suprotno, uspostavlja Bosance (i Hercegovce) kao subjekte Internacionalnog
prava, te time predstavlja i titi dravu BiH kao punopravnu lanicu svjetske zajednice,
lanicu UN-a.
Sjetimo se: Pravna komisija Evropske zajednice (EZ), predvoena predsjednikom Badinterom, 1992. godine je svih priblino 4,5 miliona dravljana RBiH ispravno gledala kao jednu,
bosanskohercegovaku, nacijudravu, na Referendumu zakljuenom 1. marta 1992.; pa
zato nije bila potrebna saglasnost pojedinih grupa u BiH koje sebe (neispravno jo od doba
komunizma) zovu nacije a ustvari su narodi nego se samo gledalo kako e se izjasniti vie
od pola dravljana, tj. prosta veina graana koji sveukupno ine jednu bosanskohercegovaku naciju. Nije bilo vano to neko odbija izai na Referendum, jer je 64% pripadnika
nacije izalo i reklo svoje, to je priznato.
Ne postoje 'Ujedinjeni narodi'; da postoje, oni bi brojali kolikogod na svijetu postoji
naroda (barem 3.000). Postoje samo Ujedinjene nacije, koje danas broje 197 nacija = drava.
Ne postoji 'Meunarodno pravo', tj. pravo koje bi reguliralo odnose meu svjetskim narodima
postoji samo Internacionalno pravo (Meudravno pravo), koje regulira odnose meu svjetskim
nacijama = dravama (197 lanica Ujedinjenih nacija). Let aviona izmeu Bea i Pariza
nije meunarodni let, nego internacionalni, jer avion ne leti izmeu naroda, nego izmeu
nacija, to jest, izmeu drava Austrije i Francuske.
Nema bonjake nacije u BiH, a niti srpske ili hrvatske a pogotovo nema kao internacionalno priznatih pravnih subjekata. Ali to se, naalost, u BiH eli napraviti na svaki
nain, pa i Popisom stanovnitva 2013., u kojemu se etnos (narod) tetno po dravu BiH,
poistovjeuje s nacijom. Bonjaci su i dalje ono to jesu, jedan narod, to nije sporno, a njegovi
pripadnici su ujedno i pripadnici bosanskohercegovake, odnosno bosanske nacije kao
Godinjak 2014/63
RUSTEMPAI
dravljani Republike Bosne i Hercegovine, jedne od lanica Ujedinjenih nacija. Zato je pitanje
u formularu za Popis stanovnitva etninost/nacionalnost, trebalo glasiti ili samo etninost
ili etninost/narodnost, a na koje su Bonjaci trebali odgovoriti Bonjak ili Bonjakinja. Pri
tome je nacionalnost posebna kategorija, a svi dravljani BiH njena su nacija, tj. bosanskohercegovaka nacija.
Oni koji tvrde da je Bosna i Hercegovina iskljuivo geografski pojam, negiraju dravu
Bosnu i Hercegovinu, jer je ona pravna injenica, pravno lice, subjekt priznat po Internacionalnom pravu, lanica UN-a. Glup je i nadasve samodestruktivan poklon srpskohrvatskom
paktu kazati da je Bosna i Hercegovina samo ime geografske oblasti.
Dakle, drave, odnosno nacije su lanice Organizacije ujedinjenih nacija (OUN); Ujedinjeni narodi ne postoje! Drave su nadnarodne kategorije, pa OUN ne okuplja narode,
nego nacije koje su svaka konvencija o (su)ivotu njenih graana koji mogu pripadati
ujedno i raznim narodima, vjerskim skupinama, rasama. Graani odnosno pripadnici nacije,
jestjednako dravljani ujedno mogu pripadati i jednom od vie naroda u jednoj dravi.
Narod u dravi moe biti zatien, ali samo na nivou narodne kulture, etnikog identiteta,
naslijea i prakse, ali ne na viem nivou ekskluzivne narodne teritorije organizirane u (jedno)narodnu dravu s pravom veta o pitanjima postojanja i funkcioniranja drave. Kada
bi dogma srpske autokefalne svetosavske teritorijalizirane duhovnosti (jedno)narodne
drave i sestrinska hrvatska rimokatolika dogma ija je regija/drava, toga je i religija,
i vice versa na kojima se zasnivaju RS i zahtjev za nekom formom 'HercegBosne' bili
prihvaeni, OUN ne bi brojala do 200 nego vie od 3.000 lanica, odnosno koliko god naroda
postoji na Planeti; a graanske (ujedno multietnike) drave bi se raspale. Realno, gotovo
su sve drave na svijetu multietnike: graani ponaosob pripadaju nekom od vie naroda
u gotovo svakoj dravi. A uzdizanje graanina (dravljanina) iznad naroda (etnosa), vjere
i rase, postulat je Univerzalnosti graanstva na kojemu se temelji svjetski poredak.
Nota bene: Zlokobna osobina hrvatske politike je u podjeli na dominantnu, antibosansku,
tumanovsko udbakokleronacistiku verziju maekovtine, i s druge strane, brutalno
likvidiranu probosansku, domoljubnu, pravaku stareviansku opciju generalkrilnika
Armije RBiH Blaa Kraljevia, interesantno, zasnovanu na Univerzalnom principu graanstva.
Takoer, treba znati to da Bosanci (i Hercegovci) nisu narod, kako neki tvrde u nastojanju
da unesu zabunu i jo gore od toga, ve imenovanu i pravno registriranu naciju Bosanci
(i Hercegovci) srozaju na jo jedan narodni tor (podvala zvana Bosanski narod). Narodi u
BiH su bonjaki, srpski, hrvatski, albanski itd., a nacija je samo jedna, bosanskohercegovaka
nacija ili skraeno, bosanska nacija. Ime jedne drave i njene nacije su pravno definirani
termini i moraju biti zakonom suvereno zatieni tako da se niko nema pravo njima igrati
i u dravnim poslovima poput popisa stanovnitva i slino, privatno koristiti prema vlastitim
volji i hiru, jer je termin Bosanac (i Hercegovac) rezerviran kao ime drave = nacije. Jednako
vai za zastavu Republike Bosne i Hercegovine, zlatne ljiljane, koja mora biti zatiena, a nikako
to ne moe biti zastava jednog naroda ili nekog graanskog udruenja, humanitarne organizacije i slino. To su, (is)pravno gledano, iskljuivo zastava i grb Republike Bosne i Hercegovine.
Oni koji grade Bonjaku naciju, ustvari su kvazimuslimanski kleronacisti poput velikosrpskih ortodoksnih kleronacista i velikohrvatskih katolikih klerofaista koji razaraju
dravu BiH i stvaraju Republiku Srpsku i HercegBosnu kao dvije kleronacistike drave
na teritoriju BiH, ime unitavaju dravu BiH, a pripadnike bonjakog naroda ostavljaju
64/Godinjak 2014
Nacija = Drava
u malom neodrivom getu u Centralnoj Bosni, nekom Bonjakistanu, u narodu poznatom

i kao fildan drava, koji bi kao neodriva tvorevina postao neki Bosanski sandak
i na tacni plijen i prirepak Velikoj Srbiji.
Poto su Beograd i Zagreb unaprijed odluili etnopolitiki i kleronacistiki organizirati
bosanske Srbe i Hrvate, jedina dilema je krajem 1980ih i na samom poetku 1990ih
godina bila hoe li se Muslimani tako odrediti ili e se okrenuti spasonosnoj Univerzalnosti
graanstva, koja ih svrstava u bosanskohercegovake graane, odnosno naciju. Jedan od
zagovornika da se Muslimani odrede kao znatan dio Srba i Hrvata, inae doktor lenjinizma,
samu ideju bh. graanina je proglasio teorijskim konstruktom kojeg je izmislio kralj Aleksandar, kako bi posrbio muslimane. To je podvala! Naalost, upravo se na takvim lukavim,
drsko krivotvorenim tezama, zasnivaju vladajua muslimanska, odnosno bonjaka javna
politika i propaganda u proteklih 25 godina!
Idui uvijek korak dalje, politika odbacivanja Univerzalnog principa graanstva ulagala
je neviene napore u izvrtanje teza, pa je, npr., svoju borbu za legalizaciju stranakog
organiziranja na nacionalnoj osnovi prikazivala kao borbu za prava Muslimana, iako se,
ustvari, radilo o sasvim drugom pitanju: je li Muslimanima pametno da se organiziraju
nacionalno? Muslimanska politika klasa smatrala je da jeste, i osnovala je SDA, ija
e izborna kampanja blatiti graanski princip i njegove nosioce, za koje e tvrditi da odvlae
glasove Muslimana od jedine politike formacije koja autentino zastupa i iskljuivo brani
njihove interese.
Najvii status kojeg jednom narodu daje ustavno pravo, jeste ustavni narod (spomenut
u ustavu). A konstitutivnost naroda, u svijetu je nepoznata; ovdje je to uzdizanje naroda iznad
graanina i teritorijaliziranje duhovnosti uvedeno da BiH podijele na osnovu velikosrpske
autokefalne svetosavske dogme teritorijalizirane duhovnosti narodne drave i sestrinske
velikohrvatske rimokatolike dogme teritorijalizirane duhovnosti cuius regio, eius religio
(ija je regija/drava, toga je i religija, i vice versa) koje nemaju uporita u Povelji UN-a i
Internacionalnom pravu. Konstitutivnost naroda na teritoriji BiH, kao i drastiniji ekskluzivitet religijanarodteritorijadrava zacrtan u Aneksu 4 u formi Republike Srpske i takoer
zahtijevan u formi Hrvatske Republike HercegBosna ili njenih varijanti poput hrvatske
federalne jedinice ili upanija, slue da graani RBiH ove dvije dogme primjenom kojih
bi se raspale sve svjetske drave prihvate u globalu i nastave sudjelovati u podjeli BiH,
jer je princip da je opi interes vrhovni dravni interes, Aneksom 4 zadran na nivou srpskog
entiteta, ime se RS potvruje kao srpska drava unutar koje i samo prema odluci koje,
nesrbi mogu eventualno dobiti minimum zvani ljudska prava. Aneksom 4 je nesrbima ak
i nada viem pravu graanina, unitena.
Jedan od dokaza da je Dejtonski ustav (Aneks 4) nametnuo svetosavsku narodnu dravu,
a kriminalno odbacio Univerzalni princip graanstva, lei u insistiranju na pristanak RS
na drugaija ustavna rjeenja premda se pravo RS na uee u pregovorima i uvjetovanje
ustavnih rjeenja moe i mora osporiti. Zato? Jer su uz njenu zaetnu ilegalnost i ona i 'Dejton'
osueni na Svjetskom sudu Presudom od 26. februara 2007. i u Rezolucijama Vijea sigurnosti
UN-a (kao rezultat agresije i genocida). A od strane kojoj se sudi i presudi ne trai se saglasnost
za pravni sistem po kojemu joj se sudilo i presudilo, a prema kojemu ona, Republika Srpska,
ne moe niti postojati. Nije naodmet spomenuti da su najnie adrese s kojima Sarajevo treba
Godinjak 2014/65
RUSTEMPAI
razgovarati, Zagreb i Beograd, a jedina ispravna adresa, East River New York, uz konsultacije
u Bruxellesu i Washingtonu.
Drava je definirana ustavom, granicama i teritorijima na kojima se taj ustav primjenjuje
na nain jedinstva podjele vlasti na predstavniku/zakonodavnu (skuptina sinonimi:
parlament, sabor), sudsku (pravosue) i izvrnu (predsjednik/predsjednitvo i vlada sa resornim
ministarstvima) to RS sve ima, s lokacijom centralnih dravnih institucija u Banjoj Luci.
Svaki pokuaj da se zajednica (unija) dviju ili vie takvih cjelina od kojih svaka ima vlastiti
ustav i jedinstvo podjele ove tri vlasti proglasi dravom, bjeanje je od istine o dejtonskoj
uniji BiH. uvari 'Dejtona', a time i RS, u strankama koje okupljaju Bonjake, to esto zamagljuju tvrdnjom da je BiH u Dejtonu sauvala vanjski suverenitet a rtvovala unutarnji.
To je la, jer je suverenitet po definiciji nedjeljiv te ako se podijeli na vanjski i unutarnji,
rtvovan je itav, jer mu je oduzet jedan od tri glavna atributa, nedjeljivost. Uostalom, stalno
pljute dokazi da dejtonska BiH nije drava nego tek ad hoc, privremena, nestabilna i
po ruitelje RBiH oportuna unija sastavljena od jedne drave u procesu legalizacije, RS,
i deset minidrava (kantona) labavo uvezanih u nestabilnu Federaciju BiH, koja nema
niti vanjskog suvereniteta (npr. RS uvelike sklapa internacionalne ugovore, po svijetu otvara
predstavnitva i angaira lobiste, ucjenom uvjetuje vanjsku politiku BiH, ekskluzivno prima
svjetske i susjedne dravnike, diplomate, emisare u Banjoj Luci). Sva pria dejtonskih
politiara o dravnosti, suverenitetu dejtonske BiH, propagandna je la, koritena da se odane
graane RBiH vara dok Dejton dovedu do kraja. To je prevara dri bure vodu, dok majstori,
bre, odu.
Dejtonske institucije u koje se delegira volja entiteta nisu institucije drave, nego unije
drava. Agencije, uprave i direkcije koje preuzimaju nadlenosti ministarstava, institucija
monetarne i fiskalne politike s nivoa drave a zadravaju ih na nivou entiteta, nisu organi
drave nego unije drava kakve imaju, npr., Francuska, Njemaka i druge drave koje
se mogu udruivati, ali i razdruivati kroz organe EU. Proglaavati napretkom ukidanje
institucija RBiH u 'Dejtonskom procesu' uz izgradnju institucija koje legaliziraju diskontinuitet
drave BiH putem udruivanja entiteta i stvaranja pravnog osnova za razdruivanje, doista
je djelovanje u korist osnovnog cilja zbog kojeg su agresija i genocid poinjeni: diskontinuiteta dravnosti jedinstvene BiH u korist novog kontinuiteta zajednike (!) BiH, koja
bi svoj poetak slavila kao 'Dan Dejtona' ustavne kapitulacije drave BiH.
Institucije drave se definiraju osnivaem i budetom, a ne nainom plaanja grijanja
muzeja. U institucijama kao to je UIO, jedinstveni rauni su po karakteru samo prelazni
rauni prema kvotama za pojedine entitete. Sredstva na prelaznim raunima ne ine aktivu
ni poduzea ni drave, i jo su jedna potvrda nepostojanja suvereniteta (u ovom sluaju
fiskalnog). Ovaj primjer je spomenut kao tipian zbog naglaenog koritenja u retorici
o napretku u reintegraciji BiH prema dejtonskoj formuli. Ovo se odnosi na sve institucije;
pogotovo one koje su u diskusiji povodom inicijativa EU o naputanju 'Dejtona' i formiranja
BiH po principima Drave i Prava.
Kako onda vratiti Republiku Bosnu i Hercegovinu iz dejtonske suspenzije? U organizaciji
branitelja RBiH udruenih u organizaciju Bosanski kongres, iji je jedan od pet osnivakih
lanova i dugogodinji djelatnik autor ovog teksta, Sven Rustempai, u Sarajevo je poetkom
ljeta 2005., doputovao prof. dr. Francis Boyle, kao uesnik 'Znanstvene konferencije o zloinu
u Srebrenici'. Taj ameriki advokat je 1993. u ime RBiH tuio SRJ i te godine dva puta
66/Godinjak 2014
Nacija = Drava
izvojevao ubjedljivu pobjedu na Svjetskom sudu. A u Tubu je RBiH 1994. ukljuila RS kao
sukrivca, te je ona i sama tuena strana kao paradravna tvorevina, koju je s ciljem razaranja
RBiH ratnim zloinima i genocidom stvorila glavnooptuena SRJ. U vie intervjua je
prof. Boyle tada naglasio da se na Svjetskom sudu kao kaznena mjera obavezno mora
zatraiti ukidanje RS, jer je samo njeno postojanje rezultat ratnih zloina i genocida, te
jedan od glavnih ciljeva agresije. Druga profesorova preporuka bila je da drava BiH trai
ratnu odtetu od barem 50 milijardi dolara.
Meutim, stranke s centralama u Sarajevu su profesorov poziv ne samo ignorirale, nego
su njihovi lideri ak uurbali dogovaranje s tuenom stranom da proces vode tako da joj presuda
ne donese nikakve kazne. Ameriki profesor i neki branitelji RBiH su za to dogovaranje
saznali, pa je Boyle uputio javno upozorenje koje ovdanji mediji, oekivano, nisu prenijeli
da su iz originalne tube koju je on kao odvjetnik RBiH podnio 1993. Svjetskom sudu,
Sulejman Tihi, Sakib Softi, Haris Silajdi, Beriz Belki... izbrisali zahtjev za restituciju
(povrat) na stanje prije agresije i genocida, tj. povrat RBiH te su tako pojaali odbranu
Republike Srpske, ujedno veleizdaju drave Bosne i Hercegovine. I pored njihove sabotae
da to bude zloin bez kazne, Presuda Svjetskog suda od 26. februara 2007. je neumitnou
pravne logike i solidnosti, ipak dovoljno povoljna kao to je naglasio i advokat Phon van
den Biesen da se njome moe ukinuti RS; ali u Sarajevu ne trae i niti im pada na pamet
traiti izvrenje Presude.
Kinezi kau da niko nije slijep kao onaj ko ne eli da vidi. Kada bi samoprozvani
probosanski politiari progledali, ukazalo bi im se da RS nema izlaznu varijantu. Veto,
diktat, vulgarnost, uvrede i ostalo divljanje RS nad BiH, samo dodatno dokazuju nefunkcioniranje
i zloinaki karakter Dejtonskog ustava/ustroja. Odbacivanjem srpskohrvatskog nacistikog
divljatva i ucjena, ne prestaje postojati drava Bosna i Hercegovina, nego jo bre nestaje
Republika Srpska; otvaraju se korisni aspekti sudskih procesa na Tribunalu i Svjetskom sudu,
otvara se prostor internacionalnoj arbitrai u kojoj bi umjesto genocidnih metoda djelovali
principi UN-a, nespojivi sa supremacijom etnikog nad graanskim. Tada bi RBiH spasili iz
pogubnog Poglavlja 6 UN-a, koje tretira BiH kao humanitarni problem poput zemljotresa,
poplava, tsunamija... i vratili u Poglavlje 7, koje tretira BiH kao pravni problem i nalae
UN-u da ga rijei, konkretno, izvrenjem Presude svoga Svjetskog suda od 26. februara 2007.
Iako skida s udice republike Srbiju i Crnu Goru, ona presuuje Republici Srpskoj i jo jednom
dokazuje da ona nema temelj za svoje postojanje osim ako je mi ozakonimo; ali genocidnu
ahistorijsku paradravnu tvorevinu naprosto nije mogue legalizirati, pa ni nama samima!
Izvrenje Presude bi vratilo status quo ante, Ustav RBiH. Ne lezi vrae, u Sarajevu
tu Presudu nisu dvije godine ak niti na bosanski jezik preveli, a kamoli zatraili njeno
izvrenje, tj. nae pravo na restitutio in integrum (povratak na poetno stanje), zasnovano
na normi Internacionalnog prava ius cogens koja je sadrana u lanu 53. Beke konvencije
o ugovornom pravu. Presuda je iskaz dobre volje Svijeta da se budunost BiH rjeava
povratkom na stanje prije agresije i genocida, restitutio in integrum, utemeljeno na imperativnim normama prava ius cogens. To bonjaki predstavnici u vlasti znaju, ali izigravaju
pravo rtve na pravnu satisfakciju, to rezultira ouvanjem tekovina zloina agresije i genocida,
a to sveukupno unitava Republiku Bosnu i Hercegovinu i za sva vremena uspostavlja
i legalizira srpsku dravu zapadno od Drine, Republiku Srpsku.
Godinjak 2014/67
RUSTEMPAI
Sudsko rjeenje (Presuda) iskljuuje potrebu saglasnosti ne samo RS, nego i dejtonskih
institucija OHR i Vijea za implementaciju mira. Dejtonski ugovor nametnut od dviju susjednih
agresorskih drava, moe biti tretiran samo kao mirovni ugovor a ne poetak novog ustavnog
postojanja BiH metodom udruivanja entiteta, kako to danas tvrde u Banjoj Luci. Stoga bh.
javnost mora zatraiti da se konano Aneks 4 proglasi nefunkcionirajuim, te zatrai izvrenje
Presude Svjetskog suda u ukidanju Republike Srpske i povratu Republike Bosne i Hercegovine.
Tu priliku ova generacija ne smije propustiti.
Drugih vie nee biti.
68/Godinjak 2014
GODINJAK
ETVRTI NAUNI SKUP

BOSANSKOHERCEGOVAKA
DRAVA I BONJACI* _____
Ova rubrika sadri pristigle referate sa etvrtog naunog skupa

Bosanskohercegovaka drava i Bonjaci, koji je odran 31. maja
2014. godine u organizaciji BZK Preporod iz Sarajeva.
UDK 323 (497.6)
Budunost bosanske politike

Taner Aliehi
See investment solutions
Zrich
Uzimajui u obzir da Dejtonski sporazum nije niim dugorono rijeio pitanje sigurne
budunosti Bosne i njenih stanovnika, neophodno je razviti dugoronu strategiju koja bi
osigurala opstojnost i bezbjednost Bosne i njenog stanovnitva. U pitanju je niz dugoronih
procesa koji imaju cilj suverenitet svih graana koji su dobronamjerni spram drave na
cijelom prostoru te iste drave Bosne i Hercegovine. Cilj treba biti sekularna drava s
garantiranim pravima za svakog pojedinca bez obzira na vjersku, nacionalnu, rasnu i svaku
drugu pripadnost, ali koja e biti zasnovana na jasnim historijskim temeljima bosanstva,
vukui korijene u srednjovjekovnoj Bosni. Neupitno je da su u identitet bosanskog (ili
kako od davnina sebe zovu bonjakog) naroda utkani elementi mnogih religija, posebice
Crkve bosanske, judaizma, katolicizma, pravoslavlja i islama. Ta drava se mora zvati
Bosna (a ne BiH) i mora dugorono osigurati dravne granice spram susjeda. Ona ne
ugroava prava pojedinca i bazira se na demokratskim tekovinama povelje o ljudskim
pravima, kao i na pojmu drave-nacije, koji je zastupljen u dananjoj Evropi. Ovo je moja
vizija Bosne, a bit e ostvarena kad bosanski narod bude dovrio izgradnju kolektivne
nacionalne svijesti i kad prestane oekivati da e neko drugi rijeiti njegove probleme.
Kljune rijei: bosanska politika, Bosanci, Bonjaci, bezbjednost, Bosna i Hercegovina
ananje stanje u bosanskohercegovakoj dravi mnogi smatraju opasnim po bezbjednost Bosne i njenih graana. U ovim okolnostima teku situaciju ive svi,
a najteu Bonjaci (ili kako su ih susjedi zvali Bosanci), iji je, osim ekonomskog,
i politiki interes, odnosno drava Bosna i Hercegovina, dodatno ugroen. Protivnici Bosne,
koji su tokom rata ubijali i progonili njene stanovnike, nisu odustali od ciljeva. Rije je
o kulminaciji dvaju procesa: dekonstrukcije Bosne i bosanstva, s jedne, i unitavanja muslimanskog turskog, s druge strane. Ta dva procesa su poela u drugoj polovici 19. stoljea,
prenosila se s Ilije Garaanina (dekonstrukcija bosanstva) i Njegoa (unitavanje muslimana),
preko Nikole Paia, Vase ubrilovia do Dobrice osia. Rije je o vrlo kvalitetnim ljudima,
koji su znali prepoznati na koji nain iskoristiti nedostatak nacionalne kolektivne svijesti
bosanskog stanovnitva i postaviti dobro osmiljen strateki i politiki proces koji je kulminirao u protekloj agresiji na bosansku dravu. Moemo olako nai njihove sagovornike i
kod zapadnih susjeda, ali oni su preteno reakcija na velikosrpski nacionalni poduhvat.
Destrukcija bosanskog identiteta, s jedne, i destrukcija islamskog identiteta, s druge strane,
nisu krenule iz istih razloga niti od istih osoba niti istovremeno. Te dvije neprijateljske
ideologije e se zbliiti tek kad se susjedna dva naroda nacionalno izgrade i kad njihovi
Godinjak 2014/71
ALIEHI
predstavnici krenu u kroatizaciju i serbizaciju stanovnika Bosne, a definitivno se stopiti

u jedan proces tokom posljednjeg rata, kada je poistovjeivanjem Bonjaka s Muslimanima
uinjena usluga svim protivnicima i Bosne i muslimanstva.
Prvi pokuaj potpune destrukcije bosanstva propao je sa zavretkom Drugog svjetskog rata.
SFRJ je privremeno sprijeila protivnike Bosne da ostvare svoju zamisao te dala jedan predah
i Bosni i njenim stanovnicima pri emu je politiko bosanstvo u cijelosti bilo zaprijeeno.
Meutim, ono kroz jedan snaan kulturni identitet doivljava svoj vrhunac krajem 80-ih godina,
kad bosanstvo postaje i politiki veoma privlano. Protivnici Bosne to nisu mogli dopustiti
i iskoristili su raspad Jugoslavije za drugi pokuaj destrukcije svega to je bosanskog i (ili)
muslimanskog identiteta. Taj pokuaj jo traje. Protivnici bosanskog identiteta ujedno su
i protivnici dravnosti Bosne. Svi koji osporavaju dravu Bosnu zasnivaju svoje stavove
prvenstveno na negiranju bosanskog identiteta i u kulturolokom i u historijskom smislu.
Njihov najvei uspjeh je ime koji nosi ova drava, Bosna i Hercegovina. Neprijatelji Bosne
su oduvijek koristili i muslimanstvo kao opravdanje za nepostojanje kontinuiteta bosanstva
na ovim prostorima. Predstavljanje bosanskih muslimana kao posljedice otomanskog prisustva
ostavlja prostor manipulacijama o historijskom pravu na prostor Bosne i samim tim i na
njeno svojatanje. Danas im meunarodni kontekst ide dodatno naruku, jer se sa sve veim
zaziranjem gleda na vjeru veine Bonjaka. Za odreene meunarodne krugove ono postaje
ozbiljna prijetnja za Zapad, jer se vee, s jedne strane, za terorizam, a s druge, za prijetnju
temeljima zapadne ideologije: demokratiji i ljudskim pravima.
Sve osobe koje su ukljuene u ono to zovemo velikosrpski ili velikohrvatski poduhvat
smatraju da rade u korist svoje nacionalne zajednice, tj. danas svoje drave. S njihovog gledita
sasvim je normalno odstraniti strano tkivo s prostora Balkana. Strano tkivo su muslimani.
S bosanstvom ne mogu imati isti pojednostavljen stav, jer ono je (jo uvijek) historijski
neupitno. Zbog toga je ono mnogo opasnije po njihovu politiku.
Dosadanji uspjesi protivnika Bosne su posljedica prostora koji je ostavljen ve spomenutim
ideolozima za njihovo djelovanje. Nikad dosad nije poslan adekvatan odgovor s bosanske
strane. Takav odgovor je vizija ili platforma bosanske politike, koja je preduslov za dalji razvoj
nacionalne kolektivne svijesti na nivou cijele drave. Rjeenje je u dekonstrukciji svih
podvala, predrasuda kako u politici, obrazovanju, brandingu drave, tako i u djelovanju na
terenu, tamo gdje je neophodno.
U ekonomskom smislu, Bosna u ovim okolnostima ne moe biti konkurentna. Zdrave
strane investicije kao preduslov razvoja ekonomije najprije iziskuju stabilne politike temelje.
Dejtonska Bosna je sve osim drave sa stabilnim temeljima. Ne moemo oekivati da e ih
neko drugi izgraditi. To je dunost Bonjaka. Vladati svojom sudbinom e dozvoliti da se
podigne moral svih graana koji Bosnu smatraju svojom zemljom i da se vrati ugled koji smo
imali u svijetu 1996. godine. Ako smo tada izborili pravo na glas i na potovanje meunarodnih
faktora, to je iskljuivo zahvaljujui tadanjoj snazi Bosne i zbog toga to su svi postali svjesni
da bi Armija BiH bila u stanju potpuno poraziti neprijatelje Bosne.
Cilj ovog izlaganja je potraga za politikom koja e izgraditi nacionalnu svijest i osigurati
budunost Bosne i njenih stanovnika.
Nakon sumornog uvoda injenica je da nikad u protekla dva-tri vijeka bosanski narod
nije bio u manje loijoj poziciji nego danas. Da li se moglo pripremiti za raspad Jugoslavije
i osigurati ve krajem devedesetih stabilna budunost Bosni i njenim stanovnicima? Naravno,
72/Godinjak 2014
teoretski jeste. Meutim, uzimajui u obzir nedostatak kolektivne (nacionalne) svijesti kod
velike veine stanovnika, moramo priznati da je i ovako uinjen veliki iskorak. Dokaz je
da danas u okviru priznate drave razgovaramo o temama koje su za veinu Bonjaka
Bosanaca bile nepojmljive prije samo 25 godina. Od svakog pojedinca ovisi da li je aa do
pola puna ili do pola prazna. Stvaranje kolektivne svijesti je dugoroan proces i iz dananje
perspektive treba prihvatiti da je bilo nemogue oekivati da se ue u rat s jasnim ciljevima
ili da se pregovara u Daytonu s jasnim vizijama i da se prepoznaju zamke. Ono to je opasno
za Bosnu jeste trenutni nedostatak vizije i jasne strateke platforme. Bonjaci bi trebalo da
preuzmu na sebe odgovornost o sudbini drave i ne oekuju od drugih da e rjeavati njihovu
sudbinu. Neophodno je da se ponaaju oinski prema svakom kvadratnom metru i svakom
stanovniku ove drave. Prvenstveno, bosanski politiki korpus mora usaglasiti jasnu
nacionalnu platformu ili viziju koja je neophodna za ponaanje sudionika javnog i politikog
ivota. Ta vizija je neophodna i za dalju izgradnju kolektivne svijesti. Ne moe se oekivati
da se kod stanovnika kolektivna nacionalna svijest sama izgradi. Ona je kroz historiju svih
naroda bila rezultat upornog rada pojedinaca, manje grupe osoba koje su bile spremne na
osudu sredine. Platforma iziskuje smjernice koje e sluiti kao osnova budue bosanske politike
s ciljem da se nadolazee generacije bosanskih politiara prestanu vrtjeti u krug.
ta treba biti primarno u buduoj bosanskoj politici?
Ona mora da uskladi teoriju i praksu, ili, bolje reeno, identitet, odnosno pravo na Bosnu
i suverenitet, tj. stanje na terenu.
Identitet podrazumijeva stvaranje jedinstvenog historijsko-politikog temelja s ciljem
izgradnje kolektivne svijesti ko smo, gdje smo i kuda idemo. Osnovne smjernice su:
historijske pretpostavke Bosne (njegovanje historijskog kontinuiteta dravnosti od
Bosanskog kraljevstva, otomanske okupacije, austrougarske okupacije, Kraljevine Jugoslavije
kao pokuaja unitenja Bosne, ZAVNOBIH-a kao revitalizacije bosanske dravnosti do
danas, drave BiH);
politiki identitet graana zasnovan na bosanstvu bonjatvu i brisanje svih nedoumica
i dualizama koje su politiki protivnici nametnuli (Hercegovina je bosanska pokrajina,
jednako kako su to Semberija, Krajina i sl.);
politika koja naglaava odgovornost vlasti spram svih graana.
Zlatno pravilo u izgradnji identiteta je da mora biti zasnovan na injenicama /pretpostavkama/predrasudama/emocijama/mitovima koje ve postoje u podsvijesti stanovnika. David
Crockett, Jovanka Orleanka, William Tell, Aleksandar Makedonski ili Milo Obili su primjeri
kako se banalni, esto netani historijski detalji koriste kao dio jedne politike strategije
u vidu izgradnje kolektivne svijesti. Za osvjeenje bosanskog ovjeka nisu potrebni niti
mitovi niti lai, jer historija Bosne obiluje injenicama o njenoj specifinosti i jedinstvenosti.
Sve to je potrebno za osvjeenje bosanskog politikog naroda je istina. Lai koje su drugi
konstruirali o Bosni moraju biti redovno prepoznate i odstranjene. Sama svijest o prevarama
i zabludama, kao i razlozima za njihovo podmetanje, jeste potencijal za kulturno i politiko
osvjeenje Bosanaca.
Za poetak treba iskoristiti/upotrijebiti ideje koje su prihvatljive za to vei broj stanovnika
koji gaje prema Bosni pozitivne emocije. Strunjaci za politiku strategiju bi, najvjerovatnije,
predloili da je neophodno poistovjetiti bonjatvo i bosanstvo. Ne zbog toga to je historijski
utemeljeno nego zbog toga to ide u korist jaoj Bosni. Otkrivanjem ili oivljavanjem bosanskog
Godinjak 2014/73
ALIEHI
identiteta bili bi otklonjeni postojei oblici kulturnog rasizma kao osnove nacionalizma i
s njim povezanog orijentaliziranja bosanskog muslimanstva. Bosanski identitet jeste ona
kulturna, politika i ekonomska budunost koja podupire i razvija drutvenu pluralnost
u svim smjerovima, ali uvijek u skladu s najboljim interesom cijelog bosanskog stanovnitva,
bez obzira na njegova religijska i nereligijska pripadanja. A to je mogue jedino preko drave
kojoj su temelji to obuhvatno i otvoreno bosanstvo. Svaki prigovor da je takvo bosanstvo
antihrvatsko i antisrpsko jeste a priori neprihvatljiv, jer bosanstvo je protiv svega to dovodi
u pitanje bosansku kulturnu, politiku i ekonomsku cjelovitost. Bosanstvo treba biti usmjereno
snaenju svijesti o njegovoj potrebi kao najboljem interesu svih bosanskih ljudi. Nedopustivo
je da se bilo koji stanovnik ove drave dodatno otui. Bosanska politika platforma mora biti
pragmatina. Svi oblici dualizma moraju biti izbrisani BiH mora postati Bosna, bonjatvo
i bosanstvo izjednaeno. Prvo pravilo kvalitetne strategije je jednostavnost. Svaki dualizam
koristi protivnicima Bosne da dodatno ospore njenu bit i opstojnost. To podrazumijeva politiku
zajednitva i prihvatanje svih dimenzija Bosne kao svoje: bosanski narod mora isticati i
hrianske i muslimanske i ostale korijene s ciljem jasne autohtonosti i historijskog kontinuiteta.
Ako ne preuzmemo odgovornosti, uradit e to drugi, ali to podrazumijeva gubitak, ne samo
pojedinaca koji ive na prostoru Bosne nego i suvereniteta nad teritorijom. Bosanska politika
u budunosti mora graditi oinski duh prema svim stanovnicima drave, s naglaskom upravo
na dijelove gdje ive graani koji vie ne gaje pozitivne emocije ka svojoj zemlji. Zbog toga
je veoma bitno nametnuti i istovremeno prihvatiti da su Bonjaci (Bosanci) odgovorni
za sudbinu Bosne. Usporedo strategija mora pronai naina da bosanstvo (p)ostane pozitivna
emocija i privlano kakvo je bilo krajem 80-ih. U prolosti je to bilo spontano: snaga i kvalitet
bosanske kulture i filozofije ivota su bili dovoljni da naemo put do srca svih dobronamjernih ljudi. U budunosti su to procesi kojima se mora upravljati.
Suverenitet zahtijeva konkretne i vidljive uspjehe na terenu kroz ekonomski i demografski
razvoj kljunih regija Bosne u vidu gradnje suvereniteta na cijelom prostoru drave.
Budui da su Bosanci u dugom razdoblju izgonjeni s velikog dijela bosanske teritorije,
te nacijskim politikama otuivani od povezanosti s tim svojim historijskim teritorijama
i svojim kulturnim naslijeem koje je povezano s njima, potrebno je odgovarajuim politikama
osvjeivati vezu prognanih i njihovih potomaka s tim teritorijama, te ih podsticati da se tamo
vraaju, obnavljaju sve oblike svoje kulturne i ekonomske prisutnosti. Nema dijela bosanske
teritorije koji je mogue odvojiti od identiteta i dalekoronog interesa bosanskih ljudi.
Spontani povratak protjeranih osoba je zavren, dalji demografski razvoj e ovisiti o tome
da li smo dorasli i politiki zreli za procese koji su neophodni da bi se stvorili preduslovi
za bezbjednu budunost bosanskih graana u granicama Bosne. Rije je doista o rehabilitiranju
prava prognanih i njihovih potomaka na vlastitu zemlju, kao i razvoja lokalne zajednice.
I u ovom sluaju primjeri iz prolosti su pokazali da je kvalitet osoba bitniji od brojnog stanja.
Opredijelimo se za politiku odgovornosti i pragmatizma, koja nam dozvoljava da vratimo
izgubljeno potovanje. Ne smijemo zaboraviti da se protivnici Bosne bave dekonstrukcijom
nae drave mnogo due nego to je mi stvaramo. Zato ne smijemo ui u vrtlog pravdanja,
jer je to gubljenje vremena. Neophodno je iskoristiti iste argumente koje oni koriste i svu
energiju koju su upotrijebili, samo ovog puta u korist Bosne. Kriti vlastitu nesposobnost
i nedostatak vizije iza meunarodne zajednice ili poistovjetiti Bonjake sa samo jednom
vjerskom zajednicom je ravno samoubistvu. Bosna je postojala i sa Srbima i bez Srba, postojala
74/Godinjak 2014
je i s Muslimanima i bez njih. O Hrvatima da ne priamo. Bosna postoji, jer postoje Bosanci,
ili, kako sebe zovu, Bonjaci. Na kraju ostaje jedna surova realnost: bilo kakav vid strategije
neko mora provesti. To je nerealno oekivati od ljudi koji se danas kreu u bosanskoj politici.
Nesposobnost moe samo dovesti do linih interesa, jer ta bi drugo mogla biti motivacija
za osobe koje su svjesne da nemaju dovoljno znanja niti ljudskih vrlina da bi bili motor
promjena. Budua bosanska politika je moralna obaveza generacije koja je imala priliku
uvidjeti sve slabosti i prednosti te sredine. Ta politika mora biti svrsishodna i voena od
ljudi koji su izgraeni u ispravnom sistemu vrijednosti, koji je zasnovan na univerzalnim
moralnim vrlinama, radnim sposobnostima, osjeaju odgovornosti spram okruenja, zdravim
ciljevima i opipljivim rezultatima u datim rokovima. Krajnji cilj je dugorono bezbjedna Bosna,
a samim tim mir i ekonomski prosperitet njenih stanovnika.
THE FUTURE OF BOSNIAN POLITICS

Taner Aliehi
Summary
Taking into consideration that the Dayton Agreement has not solved, over the long term,
the issue of secure future of Bosnia and its inhabitants, it is necessary to develop a long
term strategy to ensure the existence and security of Bosnia and its population. It is a series
of long-term process having the goal - the sovereignty of all citizens who are well-intentioned
towards the state on its whole territory, the state of Bosnia and Herzegovina. The goal should
be a secular state with guaranteed rights for all individuals regardless of their religious, national,
and racial or any other origin but which will be based on clear historical foundations of Bosnianhood drawing the roots from Medieval Bosnia. There is no doubt that the identity of the
Bosnian (or, since ancient times - the Bosniak) people interwoven elements of many religions
in particular the Bosnian Church, Judaism, Catholicism, Orthodoxy and Islam. This country
must be called Bosnia (but not B&H) and must provide long-term state borders towards
neighbours. It does not threaten the rights of the individual and is based on the democratic
achievements of the Convention on Human Rights as well as the concept of the nation-state
which is present in todays Europe. This is my vision of Bosnia, and it will be realized when
the Bosnian people finished establishing a collective national consciousness, and when they
stopped expect of someone else to solve their problems.
Key words: Bosnian politics, Bosnians, Bosniaks, security, Bosnia and Herzegovina
Godinjak 2014/75
UDK 323.171 (497.1:497.6)

342.1:37 (497.6=163.43*)
Bonjaci i drava Bosna i Hercegovina Deavanja na periferiji

Jasna Baki-Mufti
Pravni fakultet
Sarajevo
Rad se bavi perifernom pozicijom Bosne i Hercegovine unutar jugoslavenske zajednice,

imajui u vidu njen obrazovni sistem, na primjeru studija prava i organienja koje je nametala
vladajua komunistika ideologija. Centar i periferija su u odnosu koji proizvodi efekt
staklenog plafona na periferiji. Znanje dolazi iz centra, a na periferiji se primjenjuje.
Kljune rijei: centar, periferija, stereotipi, Bonjaci, teorija prava
snovni cilj ovog rada je pokazati perifernu poziciju Bosne i Hercegovine, koju
je imala u Jugoslaviji i naroda Bosne i Hercegovine, s fokusom na Bonjake.
Periferija je stavljena u kulturni i politiki kontekst u kojoj je formiranje znanja
i formiranje stereotipa dolazilo iz Centra (Beograd-Zagreb) u formiranju kulturnog sadraja
nacije i njenog odnosa prema Drugom, u sluaju Bosne i Hercegovine prema Bonjacima. U
jugoslavenskom obrazovnom sistemu akademski sadraji i udbenika literatura koja se
koristila na fakultetima, posebno u pravnom obrazovanju, dolazila je iz Centra. Iz programa
studija prava, posebno Teorije prava, izostavljeni su mnogi sadraji koji su inae obuhvaeni
programom izuavanja teorija prava na evropskim i amerikim univerzitetima. Suavanje
sadraja u obrazovnom procesu je suzilo i ograniilo prostor razumijevanja naina ivota prava
u svakodnevnom ivotu, analizu odnosa etnike dominacije i marginalizacije, uprkos postojanju ranije pravne jednakosti izmeu jugoslavenskih republika i jugoslavenskih naroda, a
sada o nainu ostvarivanja jednakosti konstutitivnih naroda i Ostalih u Bosni i Hercegovini.
Stereotipi shvaeni kao slike u glavama1 kreirali su stakleni plafon za pripadnike/ice
odreene etnike grupe/nacije i limitirali njihov doprinos/uee u produkciji akademskog znanja
relevantnog za itav jugoslavenski prostor. Kultura u domenu prava je ostala na margini
akademskog znanja i nije razvijana kao disciplina u okvirima teorije prava. Razumijevanje
kategorija vezanih za dravu i narod/nacije dolazilo je iz centara u kojima su se, pored prava
i pravnih nauka, razvijale etnologija, antropolgija, arheologija, historija umjetnosti i na periferiju je sadraj pojmova dolazio u obliku zaokruenog znanja, sadranog u udbenikoj
literaturi, koja je koritena u akademskom obrazovanju2.
Roth, Klaus, and Aleksandra Bajazetov-Vuen: Slike u glavama: Ogledi o narodnoj kulturi u
jugoistonoj Evropi. Beograd: Biblioteka XX vek, 2000.
2
eri, Gordana: Pr (a) vo lice mnoine: kolektivno samopoimanje i predstavljanje: mitovi, karakteri,
mentalne mape i stereotipi. IFDT, 2005.
76/Godinjak 2014
Stereotipi, predrasude i stigmatizacija drugog na jugoslavenskom prostoru, njihova

socijalna konstrukcija i politika (zlo)upotreba je tema o kojoj su napisani radovi u Hrvatskoj
i Srbiji. Dragutin Babi u radu Stigmatizacija Hrvata i Srba u prijeratnom, ratnom i poslijeratnom
razdoblju3 analizira stereotipe, predrasude i stigme u socijalistikom razdoblju, ratnom
vremenu i tranzicionom periodu. U radu se pokazuje snani simboliki imaginarij optereen
nacionalnim/nacionalistikim konstrukcijama stvarnosti na bivem jugoslavenskom sociopolitikom prostoru. Ideja koju autor razvija u radu pokazuje kako je favoriziranje etnonacionalnog identiteta potisnulo sve ostale identitete u sociopolitikom i simbolikom prostoru.
Posljedica preovlaujueg etnikog modela nacije dovela je do postojanja autoritarne nacionalne
drave u kojoj se potisnuti demokratski procesi. Autor objanjava znaenja stereotipa, predrasuda i stigmatizacije i njihove uloge u procesu raspada Jugoslavije, ratova (teritorijalnog
razgraniavanja izmeu Srba, Hrvata i Bonjaka i ulogu koju su imali nacionalni konstrukti
o sebi i drugima kao politiki mobilizirajui etnonacionalni faktor) i izgradnje poslijeratnog
drutva na primjeru Hrvatske:
Otvaranjem politikih pitanja pri kraju socijalistikoga razdoblja i u vrijeme epohalna
sloma dotadanjih socijalistikih modela aktivira se na prostoru bive Jugoslavije nacionalno
pitanje kao kljuno za nastupajue tranzicijsko razdoblje. Etniki oblik nacije onemoguio
je istinski pluralizam politikih opcija, prije nego to se (re)definira nacionalno pitanje i
status republika unutar tadanje SFRJ. To e na polju javnoga dijaloga otvoriti mnotvo
razliitih pitanja/interpretacija nacije i nacionalnoga, sve do aktiviranja socijalnopsiholokih
mehanizama konstrukcije Drugog/drugaijeg i politizacije kulturnih razlika do iskljuivosti.
Percepcija, imaginacija i socijalna konstrukcija Drugoga dogaa se u simbolikom prostoru
drutvene interakcije i komunikacije pojedinaca i skupina, a prijenos slika vri se u procesu
primarne i sekundarne socijalizacije. Drutvene mree unutar skupina i meu skupinama
(de)konstruiraju se u socioprostornom ozraju koje ve sadrava mnotvo razliitih istina
o Drugima/drugaijima. Te su istine uglavnom i najee vrlo uopene tvrdnje o drugim
pojedincima i skupinama, a ukljuuju niz sociokulturnih obrazaca iz repertoara tradicijske
batine i novostvorenih zdravorazumskih konstrukcija o nama i njima.
Babi, Dragutin: Stigmatizacija Hrvata i Srba u prijeratnome ratnom i poslijeratnom razdoblju Migracijske i etnike teme, 22, 4 (2006), 379-397.
Babi, Dragutin: Utjecaj tranzicije i rata na oblikovanje nekih segmenata nacionalnog identiteta
Hrvata i Srba empirijsko istraivanje: bivi ratni prostori zapadne i istone Slavonije), Migracijske
i etnike teme, god. 21, br. 3 (2005), str. 203-220; Blaevi, Robert: Tribalna stigma i nacionalizam,
Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, god. 24 (2003), br. 2, str. 795-804; Bogdanovi, Mira:
Stigma i kako je stei: tribalna i karakterna stigma u proteklom ratu na prostoru bive Jugoslavije,
Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, god. 24, br. 2 (2003), str. 907-912; Bulat, Nenad:
Dimenzije stereotipova i predrasuda u odnosu na raseljene osobe i izbjeglice iz Bosne i Hercegovine,
Migracijske teme, god. 11, br. 2 (1995), str. 151-171; olovi, Ivan: Politika simbola: ogledi o
politikoj antropologiji. Zemun Beograd: Biblioteka XX vek igoja tampa, 2000.; Doubt,
Keith: Sociologija nakon Bosne. Sarajevo: Bybook, 2003.; Petrovi, Neboja: Meusobni stereotipi
Hrvata, Bonjaka i Srba u svetlu dvofaktorske teorije predrasuda, Sociologija, Beograd, god.
45, br. 1 (2003), str. 15-32.
Godinjak 2014/77
BAKI-MUFTI
U smislu zapaanja o nainima legitimiranja nacije u Jugoistonoj Evropi znaajno

je navoenje miljenja da Bonjaci ili bosanski muslimani grade svoj identitet na razliitosti
vjere i regionalnom identitetu.Ako bi se dalje proirivala ideja o identitetu Bonjaka ili bosanskih
muslimana, vidjelo bi se da se on gradi upravo na dva najvie osporavana elementa kulturne
vrijednosti islama kao religije i teritorije na kojoj Bonjaci ine znaajan dio populacije.
Stigmatizaciju je stvarao sociopolitiki proces u ijim je temeljima usmjerenost na nacionalni
identitet i etnonacionalnu homogenizaciju stanovnitva u procesu cijepanja bive drave.
To je obiljeilo sociopolitike procese na prostoru bive Jugoslavije, ali, kako istie Rudolf
Rizman, to nije specifinost balkanskoga i subbalkanskog prostora. Traenje korijena, etniko
oivljavanje i samoidentifikacija svjetski su procesi i segment globalizirajuega svijeta (Rizman,
1993). Slino e i Ludwig Steindorff primijetiti da se sve nacije u Jugoistonoj Europi nastoje
legitimirati preko traenja etnikih korijena i pozivanja na stare drave, uz iznimku Bonjaka
ili bosanskih muslimana koji svoj identitet grade na razliitosti vjere i regionalnom identitetu.4
Stereotipi, predrasude i stigmatizacija drugih stavljeni u bosanskohercegovaki kontekst

dobivaju posebnu teinu s obzirom na prijeratno, ratno i poslijeratno funkcioniranje drutva
i uspostavljenog tranzicionog modela konosocijacijske demokracije. Za javni politiki i
kulturni diskurs u Bosni i Hercegovini nisu samo relevantni stereotipi razvijeni u Srbiji
i Hrvatskoj o Srbima i Hrvatima (etnicima, ustaama i balijama), nego i stereotipi o Bonjacima/muslimanima, koji su imali cilj da aktiviranjem simbolikog imaginarija o sebi
i drugim legitimiraju politike ciljeve i stvaranje ekskluzivnih etnikih teritorija.
Relevantnost izuavanja odnosa kulture i prava u Bosni i Hercegovini je vezanost konsocijacijskog modela demokracije sa shvatanjima naroda/nacije. Politiku i pravnu vlast na
dravnom nivou dijele Bonjaci, Srbi i Hrvati po modelu power-shering. Utjecaj Srbije
i Hrvatske, istraivanja nacionalne kulture i nacionalnog identiteta u Srbiji i Hrvatskoj ima
direktni utjecaj na Bosnu i Hercegovinu i percepciju znanja o sebi i drugima, na mogunost
funkcioniranja konsocijacijskog modela demokracije u kojem politka Beograd-Zagreb ima
direktni utjecaj na politiko ponaanje/ciljeve naroda koji uestvuju u vlasti po modelu
power-shering.5
Poloaj Bosne i Hercegovine kao periferije odreen je situacijom postojanja izmjetenih
regionalnih (Beograd Zagreb) i evropskog (Bruxelles) centra politike i ideoloke moi.
U pravilu, periferija oponaa politike, ideoloke i akademske obrasce Centra, a regionalni
i evropski Centar pokazuje izraen paternalistiki odnos i prema dravi i prema narodu/narodima
koji ine populaciju Bosne i Hercegovine. To osnauje interes za analizu akademskih radova
nastalih u Centru, a koji se direktno ili indirektno odnose na Perferiju u smislu stereotipa,
predrasuda, stigmatizacije u domenu kulturnih kritikih studija prava.
Radovi koji se bave analizom stereotipa pokazuju veze izmeu stereotipa graenih od
poetka dvadesetog stoljea i politikih interesa koji stoje iza etnike stereotipizacije (pretvaranje prostora u dravnu teritoriju). U tom kontekstu stereotipi o Bonjacima odgovaraju
4
5
Steindorff, 2000a
Sircar, Indraneel: Transnational consociation in Northern Ireland and in Bosnia-Hercegovina:
the role of reference states in post-settlement power-sharing. Diss. The London School of
Economics and Political Science (LSE), 2006.
78/Godinjak 2014
percepciji Bosne i Hercegovine, pokazane u popularnim nazivima koji se koriste za njenu

karakterizaciju invalidna, nedovrena, s nametnutom luakom kouljom, frankentajnska
tvorevina. Iz nacionalistikog diskursa razumijevanja nacionalne drave (drava kao teritorija
za etnokulturnu naciju) i nacionalistike politike retorike koja govori o Bonjacima kao
vjetakoj, izmiljenoj naciji, izraava se podudarnost s Bosnom i Hercegovinom kao vjetakom
i neprirodnom dravom/tvorevinom. Iz ovog diskursa nacionalne nedefiniranosti Bonjaka
(drava etnokulturna nacija) i osporavanje mogunosti postojanja politiko-teritorijalne
nacije, ukljuujui sve etnike razlike naroda koji ive u Bosni i Hercegovini, dovodi se u
vezu s nedefiniranosti prostora, koji tek treba postati nacionalna dravna teritorija (neija
dravna teritorija). Stereotipno vienje Bonjaka, kao nepostojee nacije, negacija postojanja
politike teritorijalne nacije svodi Bosnu i Hercegovinu na geografski prostor. Bonjaci kao
jedan od naroda su kohezivni faktor izmeu Srba, s jedne, i Hrvata, s druge strane, koji dravnu
cjelinu dri na okupu. Njihovo postojanje na odreenoj teritoriji je smetnja formiranju istih
etnikih/nacionalnih teritorija, koje mogu biti ukljuene u postojeu nacionalnu dravnu
teritoriju susjednih drava 6.
Bosna i Hercegovina je na simbolikoj razini inkluzivni pojam koji ukljuuje sve njene
kulturne komponente i etnike zajednice/narode, koji ive na toj teritoriji Bosance i Hercegovce.
Od prijeratnih bosanskih Srba, bosanskih Hrvata i bosanskih Muslimana, kao ravnopravnih
naroda i graana u jugoslavenskoj Republici Bosni i Hercegovini, u postratnoj dravi Bosni
i Hercegovini i dejtonskoj politikoj i teritorijalnoj konstrukciji su sada kao konstitutivni narodi
Srbi, Bonjaci i Hrvati zajedno sa Ostalim, ukljuujui i zakonski priznatih sedamnaest nacionalnih manjina, oznaeni kao dravljani. U politikom kontekstu nazivi entiteta, Republika
Srpska i Federacija Bosne i Hercegovine, podrazumijevaju ekskluzivne, etniki suene
prostore na kojima se, politikama, kreiranim s vrha, eli postii istost etnika, jezika, religijska,
ideoloka pa i politika.
Stereotipe koji postoje na poluperiferiji/periferiji pokazuju rezultati istraivanja etnikih
stereotipa graana Srbije, uz svu rezervu da je istraivanje raeno nakon rata i izrazite nacionalistike propagande7, koji su istraivani u kontekstu veze nacionalistikih politika, stereotipa
6
Osnovni predmet spora izmeu srpske i hrvatske politike do stvaranja Jugoslavije, koji je proizveo
animozitete izmeu intelektualaca i prenosio se u stereotipnoj slici i na ire slojeve, odnosio se na
pripadnost Bosne i bosanskog stanovnitva, prije svega katolika, ali i muslimana. Ovaj spor je
proizvodio nedoumice oko same sutine nacije i njene sadrine, a onda identiteta Hrvata i Srba. Zato
prava priroda nacionalnih stereotipa kao jedine argumentacije nacionalizma, najslikovitije dolazi
do izraaja u potpunoj istovjetnosti percepcije Muslimana (s razliitim predznakom) kod srpskih
i hrvatskih intelektualaca. Srbi, odnosno Hrvati, samo s jednim ciljem da se legitimie zahtjev za
teritorijama koje su oni naseljavali, kao i zahtjev za velikom nacijom, a onda i velikom nacionalnom
dravom kao krajnjim i kljunim ciljem svakog balkanskog i junoslavenskog nacionalizma.
ibid. str. 100.
7
Za potvrdu ovakvog stava mogu posluiti rezultati istraivanja stereotipa graana Srbije o drugim
narodima 7 (koliko je ta slika pozitivna ili negativna i u kojoj mjeri se razliitim narodima pridaju
razliite osobine); Rumunima, Bugarima, Hrvatima, Muslimanima, Maarima, Makedoncima,
Srbima, Crnogorcima, Albancima i Slovencima. Pokazalo se da stereotip o Hrvatima je izgraen
i na pozitivnim i na negativnim osobinama pa su oni neiskreni, ne vole druge narode, hladni sebini
Godinjak 2014/79
BAKI-MUFTI
i ratova na prostorima Jugoslavije. Pokazalo se da Srbi o sebi imaju izrazito pozitivne autostereotipe; o Slovencima i Hrvatima negativne (hladni, sebini, svadljivi, ne vole druge)
i pozitivne (isti, vrijedni, kulturni i civilizovani) stereotipe, dok o Muslimanima i Albancima
imaju negativne stereotipe (primitivni, neiskreni, ne vole druge narode, prljavi, nekulturni,
svadljivi, glupi, kukavice i lijeni).8 Razloge za negativno stereotipiziranje Muslimana/Bonjaka, a samim tim i drave u kojoj ine znaajan dio stanovnitva, koja je na mapi politike,
kulturne i ideoloke moi smjetena na perifireriji jugoslavenske zajednice, a sada i drava
Regiona, pokazala je studija Poturica gori od Turina (Olivera Milosavljevi)9.
U studiji se ukazuje na stavove jednog dijela srpske elite koja pristupa naciji slijedei koncept
primordijalnih teorija nacije: kao iskonske, statine i nepromjenjljive kategorije, a onda iz
primordijalnog koncepta nacije izvode neprirodne, vjetake, novokomponovane, izmiljene
nacije. Slijedom te logike, koja polazi od primordijalnih teorija iz srpske nacije su izmiljeni
Crnogorci, Makedonci i Muslimani/ Bonjaci. Takvim shvatanjima postavljene su suprotstavljene kategorije sintetika nacija/prirodna nacija, novokomponovana/izvorna, socijalistika/tradicionalna, nepostojea/postojea, iza kojih stoji politika ideja velike nacije,
odnosno velike teritorijalne drave. U opisu jednostoljetne geneze o stereotipima u vezi
s Muslimanima/Bonjacima, izvedenim iz etnikog porijekla i religije, stoji namjera da se
oni konano opredijele i da se izvri teritorijalno razgranienje na osnovu nacionalne/etnike
pripadnosti te tako stvari dovedu u prirodno i normalno, stanje.10
svadljivi, ali i isti, vrijedni, kulturni i civilizovani. Slino je i sa Slovencima o kojima je stereotip
da su isti, vrijedni, civilizovani, kulturni i pametni, ali i hladni sebini, ne vole druge narode i
neiskreni. Stereotipi o Muslimanima i Albancima imaju iskljuivo negativne izdiferencirane
osobine. Muslimani se opisuju kao primitivni, neiskreni, ne vole druge narode, prljavi, svadljivi,
glupi, kukavice, lijeni i nekulturni. Stereotip o Albancima ima gotovo sve negativne osobine, izrazito
naglaene. Stereotip o Albancima je slian stereotipu o Muslimanima. Autostereotip o Srbima je
izrazito diferenciran, sastavljen iskljuivo od pozitivnih i veoma izraenih osobina. Srbi su gostoljubivi, ponosni, osjeajni, hrabri, vole druge narode, iskreni, nesebini, pametni, poteni, isti,
ljubazni, civilizovani. Jedine osobine koje su manje izraene jesu: vrijedni, kulturni i miroljubivi.
8
Osobine su grupirane: vrijedni/lijeni, hrabri/kukavice, pametni/glupi, osjeajni/hladni, iskreni/
neiskreni, poteni/nepoteni, kulturni/nekulturni, isti/prljavi, ljubazni/neljubazni, gostoljubivi/
negostoljubivi, miroljubivi/svadljivi, nesebini/sebini, civilizovani/necivi lizovani, vole druge/
ne vole druge, ponosni/slugerani
9
Ibid, str. 87-103
10
Neki autori su vjerovali da su Muslimani u Bosni uglavnom neopredijeljeni, da su pod utjecajem
kole neki postali Srbi, drugi Hrvati, dok ogromna veina ne usvaja ni jedno ni drugo ime, ali se
naglaavalo da su oni svjesni svog slavenskog porijekla, pa kako vjera postaje privatna stvar
pojedinca, oni u sadanjim prilikama nee moi ostati neopredjeljeni ni spram svog srpskog i
hrvatskog imena (Ivi, 1922.; 18); ili da se Muslimani povode za nacionalistikim strujama i
obiljeavaju kao Srbi ili kao Hrvati, ali da je veina ostala nepristupana novim pokretima,
odnosno da je muslimanska inteligencija koja se osjeala srpski ili jugoslavenski progonjena
i tako dijelila sudbinu Srba, dok su pripadnici veeg dijela muslimanske inteligencije koji su
se osjeali kao Hrvati i oportuniste, neopredijeljeni inili isto to i Hrvati u Bosni , to jest, bili
austrofili (Mitrinovi, 1926.: 53-56) Prema drugima, sve do naih vremena veina muslimanskog
80/Godinjak 2014
U kontekstu obrazovnih modela i akademskog obrazovanja znaajni su stereotipi o

Muslimanima/Bonjacima koji dovode u pitanje validnost njihove kulture i mogunost
produkcije akademskog znanja. Iz ovog stereotipa vidi se osporavanje religije i njenih kulturnih
vrijednosti, koju Bonjaci/muslimani doivljavaju kao vaan element nacionalnog identiteta.
...da su se laali poslova koji su davali mogunost ivljenja bez ikakvih umnih i fizikih
napora, da meu njima ima najmanje trgovaca, industrijalaca, bankara, zanatlija, da nemaju
sistem u radu, da su na univerzitetima rijetki, da ispite polau teko, a i kada ue, to rade
po inerciji, da je Musliman mekan, da se povija prema vjetru, da njegova pjesma, iako je ostala
netaknuta, ipak sadri i neto ega nema u hrianskim pjesmama, npr. hvalisavost, laljivost,
suvie razvijenu matu, a to je sve rezultat duge epohe islamizacije. Tvrdilo se da ne vole
da misle, da su neprijatelji svega novog, konzervativni do krajnosti, da su zabarikadirana
psiholoka sredina, koja ne prima nita novo, predaju se sudbini, puni su najfantastinijih
predrasuda, misticizma, nostalgije, melanholije, da pate od ukorijenjenog fatalizma i mate,
ksmet im je materijalna snaga ivota, mata im je stvorena za ubijanje duha, pa su citirane
i Njegoeve rijei: Niko gre no Turin ne lae. Kao njima svojstvene osobine navodili
su hvalisavost, rasipnitvo, senzualnost, i zakljuivalo da su to pravi nasljednici Turaka,
orijentalci. To je donio islam.11
U daljem tekstu se nabrajaju druge stereotipne osobine u vezi s Muslimanima i islamom

i povezuju s posljedicama shvatanja nacije kao statine, vjeite zajednice, koje ne dozvoljava
da se posebna svijest i identitet konstituie iz raznih okolnosti. U kontekstu ove rasprave
odnosa centra/periferija znaajan je nacionalistiki kontekst unutar kojeg se vri stigmatiziranje
Drugog, dodjeljivanje inferiornog poloaja u intelektualnom, moralnom i politikom kontekstu
u koji su smjeteni orijentalci. Osim vidljive veze etnike i religijske stigmatizacije s dovoenjem u pitanje prostora na kojem se problematina etnika grupa nalazi, ovi stereotipi
o Muslimanima/Bonjacima utjeu na percepciju vjerodostojnosti znanja koje nastaje na
periferiji, kvaliteta njihovog akademskog rada i priznanja akademske produkcije.
Na osnovu radova i istraivanja o stereotipima, predrasudama i stigmama pokazalo se
da su oni razvijeni o svim narodima/nacijama/etnikim grupama s prostora Jugoslavije i
da su imali znaajnu politiku ulogu u svim vremenskim razdobljima formiranja i postojanja
stanovnitva nije imala prave nacionalne svijesti, njoj je Stambol bio blie srcu nego Beograd
i Zagreb pa i danas kod njih moete uti zakletvu Turske mi vjere. Jugoslavija je, prema ovom
uvjerenju, za Muslimane bila najpogodnija, jer im nije bilo teko da se obiljee kao Jugosloveni,
ne morajui da se izjanjavaju ni za Srpstvo ni za Hrvatstvo (orovi, 1939., 1991.; 12, 16)
U poslijeratnoj emigraciji prekrajane su granice Jugoslavije s tezom ako se muslimani trse da se
Srbi ujedine, onda je stvar prosta. Ujediniemo se i muslimane emo uzeti sebi uz zakljuak
da se oni moraju izjasniti ili kao Srbi ili kao Hrvati, jer muslimanstvo se ne moe ovjekovjeiti
kao etnika kategorija, ono je izgubilo podrku za svoju posebnost i ono e tu posebnost samo
da napusti. Bez ikakve sumnje u ishod, vjerovalo se da e to olakati narodno nivelisanje u svim
vidovima, a time i pripajanje Bosne etnikoj teritoriji iji je dio (Kosti, 1959., 1992., 155-156)
A danas se tvrdi da male vjerske zajednice lako mijenjaju ubjeenja pa je kod bosanskih Muslimana
mogue za rok od nekoliko mjeseci primijetiti radikalnu promjenu kolektivnog mentaliteta.
Oni su narod koji se okree za pobjednikom (Ekmei, 1992., 35) ibid, str. 95
11
Citirano iz Mitrinovi, 1926.: 58, 77-83, 95-116, 120-125, 131-144, 157, ibid, 99.
Godinjak 2014/81
BAKI-MUFTI
drave/drava na jugoslavenskom prostoru. Mo proizvoenja stereotipa, irenja predrasuda

i stigmatizacije, usko je povezana ideologijom i politikom moi onih koji ih stvaraju i odravaju
kroz obrazovanje, medije i politiku kulturu.
Pitanje koje se postavlja koliko je postojei akademski program pravnog obrazovanja
dovoljno otvoren i fleksibilan da u studije prava uvrsti sadraje koji utjeu na stvaranje prava,
na primjenu prava i omogui da funkcija prava nije samo odravanje sistema, nego i moan
instrument/pokreta drutvenih promjena.
Pravo i kritike kulturne studije prava
Meunarodno javno pravo definira dravu kao zajednicu koju ine teritorija, stanovnitvo,
organizirana vlast koja je ini suverenom. S obzirom na meusobnu uslovljenost i inerakciju
svih elemenata drave, Bosna i Hercegovina se pojavljuje kao zanimljiva studija sluaja.
Predmet disciplinarnih/interdisciplinarnih istraivanja su i teritorija (teritorijalna organizacija
drave i nain nastanka nove teritorijalne organizacije, koja je rezultat mirovnog sporazuma)
i stanovnitvo (narod, konstitutivni narod, nacija, etnike zajednice u Bosni i Hercegovini),
organizacija vlasti (model konsocijacijske demokracije, pravna diskriminacija i politika
marginalizira ostalih), suverenitet (formalni pravni suverenitiet i pozicija/djelovanje institucije
visokog predstavnika i politiki suverenitet naroda/nacije, s obzirom na pluralnu etniku/
nacionalnu strukturu stanovnitva). itav kompleks naznaenih pitanja moe se posmatrati
unutar ireg konteksta: raspad Jugoslavije, ratni sukobi/borbe za teritorije, koje trebaju
pripasti/biti ukljuene u teritoriju drava nastalih na prostorima Jugoslavije, zloini usko
povezani s etnikom/nacionalnom pripadnou stanovnitva, ukljuujui genocid i etnika
ienja na spornim teritorijama. Navedena pitanja pripadaju domenu prava koje definira
granicama odreenu dravnu teritoriju, ustavna prava stanovnitva, u sluaju Bosne i Hercegovine prava konstitutivnih naroda i Ostalih i ljudska prava, vertikalnu i horizontalnu
ustavnu, politiku i teritorijalnu organizaciju Bosne i Hercegovine dva entiteta, Distrikt
Brko, Federacije Bosne i Hercegovine s deset kantona. Genocid, etniko ienje i poinjeni
ratni zloini na prostorima Jugoslavije su pitanja kojima se bave lokalni/dravni sudovi
u dravama i Meunarodni tribunal za zloine poinjene na prostorima Jugoslavije.
Meutim, jasno je da itav kompleks navedenih pitanja ima daleko iri kontekst i njegovo
reduciranje na domen pozitivnog prava suava mogunost dubljeg razumijevanja pa tako
i mogunosti traenja moguih odgovora za postojee izazove drave studije sluaja.
Kada je rije o studiju prava, u Bosni i Hercegovini postoji uvrijeeni steoretip po kojem
govor o neemu iz diskursa prava znai govor iz diskursa pozitivnog prava, gdje je pravo
izjednaeno sa zakonom/zakonskom normom. Slijedi ga novi redukcionizam u tumaenju,
gdje se smisao i znaenje prava pravne norme, izvodi iz primjene jezikog tumaenja
doslovno onako kako pie. U sluaju postojanja sumnje u znaenju primjenjuje se sueno/
restriktivno tumaenje. Sljedei stereotip koji proizlazi iz prethodnog da pravnici nemaju
ta da tumae (izmiljaju) oni primjenjuju ono to u zakonu/pravnoj normi pie. U skladu
s takvom percepcijom prava, teorija se smatra optereenjem, nepotrebnim i dosadnim dodatkom
vladajuem obrascu pravnog pozitivizma. Dalja posljedica takvog stereotipnog pristupa
pravu je marginaliziranje uea pravnika u raspravama koje se odnose na teme naroda/
nacije, konflikt i postkonfliktno drutvo, izgradnja politikog sistema, drutvene dominacije
82/Godinjak 2014
i marginalizacije, identiteti, kultura i o drugim drutvenim temama. Uloga pravnika/ica je

da objasne ta o tome pravo kae, odnosno ta u zakonima pie. Ovaj stereotip je refleks koncepta
socijalistikog obrazovanja u kojem je koncept studija prava nastao na kombinaciji marksistike teorije drutva i pravnog pozitivizma. Krivino, graansko, dravno pravo je prouavalo
pozitivno pravo, a sociologija, historija drave i prava, teorija drave i prava, politiki sistemi
su slijedili marksistiki koncept sadraja predmeta. Humanistike i drutvene nauke su jo
ostale povezane s ideologijom. Nestanak vladajueg marksistikog koncepta u humanistikim
i drutvenim naukama nije znaio i osvajanja pune slobode i kritikog pristupa aktuelnim
pitanjima unutar akademske zajednice. Akademsko djelovanje je znaajnim dijelom vezano
za nacionalne ideoloke obrasce, koji su zamijenili do tada vaei marksistiki ideoloki
koncept, nastao u akademskim centrima Beograda i Zagreba.12
U Teoriju prava, Jurisprudenciju, Filozofiju prava ukljuene su slijedee oblasti: Historija
jurisprudencije, teorije prava (pozitivizam, teorija diskursa, sistemska teorija, kulturne studije
u pravu, teorija medijskog prava, kritike pravne studije, pravni realizam, sociologija
jurisprudencije), Moralna i politika filozofija prava (teorija prirodnog prava, tranziciona ljudska
prava, tranzicioni ustavi, vrlina pravde i pravo), Teorija komparativnog prava i evropske
pravne integracije (komparativno pravo, evropska pravna integracija), teorije globalnog
prava (filozofija globalnog prava, globalni zaokret prava, globalno prirodno pravo i globalni
konstitucionalizam, globalni pravni pluralizam i globalno administrativno pravo, pragmatini
pristup globalnom pravu), Metodologiju teorije prava i pravna istraivanja, Pravo i logika
(pravo i monotonic logika, non monotonic rezonovanje u pravu, pravna retorika), Pravna
argumentacija (pravo kao argumentacija, ta ini validnim pravni argument, budunost
profesora prava, formalna struktura pravne argumentacije i proporcionalna analiza, pravna
argumentacija, ustavno pravo i pluralizam vrijednosti, sistematiziranje pluralizma rezonovanja
u pravnoj presudi, namjere i dobre odluke u pravu, okvir argumenata u srednjovjekovnoj pravnoj
skolastici, pravna argumentacija u parlamentarnim debatama), Sociologija i antropologija
prava (sociologija prava Veber, pravna antropologija, prilagoavanje razlika u savremenim
drutvima, domorodake kulture i pravo, pravo i ekonomija), Kulturne i Gender studije
prava (pravne teorije gender studija), Formiranje pravnog poretka (globalni pravni pluralizam
deskriptivno i normativno, Ljudska prava i demokracija /manjinska prava/, meunarodna
krivina pravda) Vladanje/upravljanje (usklaenost, integritet, historijski aspekt vladanja/
upravljanja), Pravo i tehnologija (epistemiologija i pravna informatika: metode, ideje i modeli,
informacija, komunikacija i tehnologija, bioetika i pravo), Jezik i rezonovanje (filozofija
jezika i pravna semiotika, formalna logika i pravna argmentacija).13 Navoenje oblasti
koje obuhvata teorija prava objanjava teorijski pristup u ovom radu i izbor akademskih
tekstova stranih autora koji se bave dravom Bosnom i Hercegovinom i njenim narodima
s posebnim akcentom na Bonjake.
Teorijski koncepti kulture u domenu prava mogu se vidjeti u knjizi Law in the Domains
of Culture, koji su uredili Austin Sarat and Thomas R.Kearns. Knjiga obuhvata znaajne
12
Opirnije u knjizi Jasna Baki-Mufti: Drava i pravo u pravnom obrazovanju. Sarajevo: Pravni
fakultet, 2014.
13
Program magistarskog studija (Master program 2004-2015 LL.M Legal Theory) organizaran
od Goethe Univeristat, Frankfurt am Main i European Academy of Legal Theory
Godinjak 2014/83
BAKI-MUFTI
autore/ice koji se bave kulturom u domenu prava. U uvodnom tekstu Kulturni ivot prava
Austin Sarat i Thomas Kearns pokazuju znaaj kulture i njenog razumijevanja u nacionalnom
ivotu, ali i vrlo razliite teorijske pristupe ovoj problematici. Na osnovu teorijskih koncepata
uoava se razvoj kritikih kulturnih studija prava, povezivanje prava i knjievnosti, medija,
popularne kulture i unoenje pravnih ideologija u sociologiji prava. Teoretiari prava posveuju
znaajnu panju istraivanju prava u svakodnevnom ivotu odnosu normativnog okvira
i stvarnog ivota i kao i sam ivot prava u domenu kulture.
U tekstu Introduction: Culture in the Domain of Law autor David Howes14 navodi da Austin
Sarat i Thomas Kearns poinju uvod u studiju konstatacijom da su pravo i pravne studije
relativno kasno uli u kulturne studije. Istraivanje (pravo u domenu kulture) je donedavno
bilo vrsta akademskog prijestupa. Isto bi se moglo rei i obratno, kulturne studije (ukljuujui
antropologiju) su relativno kasno ule u pravo i pravne studije, ali u posljednjih nekoliko
dekada je uoljiv prodor kulturalnog diskursa u domenu prava. U ovom radu autor pokazuje
da nije samo postignuta saglasnost o potrebi kulturne kompetencije u pravnom krugu,
razvijanja kulturne senzibilnosti kod sudija, tuilaca, javnih slubenika, nego da sam koncept
kulture utjee na krivine sudske presude, kada je rije o imigrantima i krivinim djelima.
Veza kulture i prava narasta u globalizirajuem drutvu, multietnikim i multikulturnim
drutvima, dravama s imigrantskom populacijom. U kontekstu Regije (drave nastale raspadom
Jugoslavije) ova veza takoer ima znaaj, jer se kultura pojavljuje kao bitan element dominacije/marginalizacije, socijalne inkluzije/iskljuivanja, mogunosti povezivanja pokidanih
socijalnih mrea, kao jedne od posljedice ratnih sukoba na ovim prostorima. U sluaju Bosne
i Hercegovine kultura ima snano djejstvo i u pozitivnoj i u negativnoj interakciji meu
narodima i politikim strankama s obzirom na prirodu konsocijacijskog modela demokracije.
U tom kontekstu je vano pitanje da li znanje o sebi i drugima dobivamo putem stereotipizarinih, reduciranih slika i predstava i koji model politike kulture se moe razvijati u
kulturno-pluralnom drutvu.
Za potrebe ovog teksta izdvojen je rad Rosemary Coombe. Ona polazi od ideje da se kultura
i pravo pojavljuju kao dva konceptualno odvojena carstva imaginarija razvijenih u prosvjetiteljstvu i romantizmu sa zajednikom putanjom koja slijedi legitimiziranje i naturaliziranje
moi buroaske klase i globalne evropske hegemonije. Historijsko priznanje eurocentrinih,
rasnih i kolonijalistikih korijena ovih termina postavlja nove zahtjeve za preispitivanjem
odnosa kulture i prava. Pitanje da li e se odnos kulture i prava prouavati interdisciplinarno
u okvirima kritike kulturne studija prava, u okvirima kritike pravne antropologije ili
kao podvrsta kulturnih studija, za autoricu je manje vano od samog odbijanja uvrtavanja
istraivanja koncepta kulture i prava. Autorica primjeuje da razvoj antropologije, kulturnih
studija pokazuje zajedniku tendenciju u priznavanju historijskog sadraja i politikog porijekla
u konstruktu kulture. U tom smislu su esti tekstovi protiv kulture koja ima politiko
porijeklo nabijeno historijskim znaenjem. Sline tendencije se mogu vidjeti i u pravu i drutvenim
istraivanjima, gdje se odreen broj autora/ica udaljava od pozitivizma i formalizma (doktri-
14
David Howes Culture in the Domaun of Law objavljeno u: Project Muse, Scholary journals
online, dostupno na http://www.david-howes.com/WebHowesCultureintheDomainofLaw.pdf,
stranica posjeena 2.02.2015.
84/Godinjak 2014
nalisti ili strukturalisti) i institucionaliziranog znaenja prava, usmjeravajui panju na

difuznu i proimajuu snagu prava da zaotrava drutvenu svijest i drutveno ponaanje.
Upravo su na idejama i odreenjima iz rada Rosemary Coombe15 Krtike kulturne studija
prava16 zasniva odreenje periferije kojim je oznaena Bosna i Hercegovina i mutavosti
da bi se poduprli stereotipi o drugim/drugaijim koji se u pravilu nalaze u neravnopravnoj
poziciji realne distribucije politike, ekonomske i ideoloke moi. Odreenje Drugog/e
i drugaijeg/e moe se izvesti i iz svih pravno zabranjenih osnova diskriminacije; na osnovu
rasne, etnike, spolne, ideoloke, religijske, jezike, razlike. Uglavnom, negativna stereotipizacija
Bonjaka, koja je pokazana na primjerima iz tekstova, odnosi se na kulturne vrijednosti
i osporavanje identiteta (ime, porijeklo, jezik, religija, tradicija), to je usko povezano s
prostorom na kojem oni ine znaajan dio populacije i s idejom drava etnokulturna nacija.
U periodu devetnaestog i dvadesetog stoljea realna distrubucija ideoloke i politike razlike
ostavila je prostora za izgradnju i odravanje stereotipa koji opravdavaju dominaciju.
Oslanjajui se na literaturu koja se bavi odnosom kulture i prava, autorica porijeklo
mutavosti izvodi iz kolonijalne ideologije, koja je pravdala ekonomsku i politiku dominaciju
kolonijalnih sila. Lingvistika barijera, nepoznavanje jezika kolonizatora i nemogunost
da se izraavaju u drugom jeziku je bila zajednika karakteristika kolonijaliziranih naroda
od Sjeverne Amerike do Afrike. Poto oni nisu uestvovali u razvijanju popularnih znaenja
u jeziku kolonizatora, jer oni ne mogu govoriti, onda se za njih govorilo. U imperijalnom
mentalitetu to je znailo da su Evropljani donijeli pravo znanje mutavim/nemutim i nepriznatim
divljacima i njihova realnost je prvi put izraena na pravi/priznati nain.
Kolonizirani narodi su na takav nain stekli znanje o svijetu i sebi, svoja neadekvatna znanja
prilagoavali su evropskom znanju, to je Evropljanima davalo mo i izdizalo ih iznad njih.
itav jugoslavenski koncept visokog obrazovanja pokazuje u lokalnom kontekstu odnos
Centar Periferija. Unutar Univerziteta u Sarajevu nisu bili osnovani odsjeci za arheologiju,
etnologiju, antropologiju, historiju umjetnosti. Umjetnike akademije (Muzika akademija
1955.; Akademija likovnih umjetnosti 1972. i Akademija scenskih umjetnosti 1981.)
osnovane su relativno kasno. Produkcija znanja i kulture je sporo i uz mnogo otpora stizala
na periferiju, o emu govore iskustva i proces osnivanja akademija likovnih i scenskih
umjetnosti. Produkcija znanja i istraivanja u ovim oblastima bile su privilegija Centra,
kao kulturni i akademski centri oni su stvarali znanje iz navedenih oblasti za narod/narode
Periferije. S obzirom na autoritarni politiki sistem znanje je prolazilo ideoloku verifikaciju
da bi se moglo primijeniti kao validno znanje.
Vladajua komunistika ideologija nije podupirala istraivanje, problematiziranje i otvaranje
drugih pitanja izvan utvrene ideoloke matrice. U postratnom vremenu nacionalni obrazac
dominantne kulture i njene kanonizacije ostao je vezan za univerzitet kao mono sredstvo
15
Rosemary Coombe je redovna profesorica prava, na Pravnom fakultetu Univerziteta u Torontu,

nalazi se na poziciji predsjedavajue Kanadskog istraivakog centra prava, komunikacija i
kulturnih studija na York University u Torontu. Najvie radova ima u oblastima antropologije,
politike i pravne teorije. Vidi vie informacija na web strani http://www.yorku.ca/rcoombe/
16
Law in the Domains of Culture, uredili Austin Sarat and Thomas R. Kearns, University of Michigan
Press, 2000.
Godinjak 2014/85
BAKI-MUFTI
produkcije i verifikacije znanja. Kritike kulturne studije prava upravo se bave popularnom
kulturom (knjievnou, medijima, filmom, humorom), ideolokim sadrajem kulture i
kolonijalnim kulturnim pristupom dominantnih grupa prema Drugim. Oznaeni kao mutavi
i nemuti da se izraze, da artikuliraju svijest o sebi i drugima, obrazovani su na kulturnim
sadrajima i ideolokim matricama dominatnih.
Jedan od naina da mutavi, ili nemuti u govoru izraze svoje stavove, prevaziu stereotipne
okvire u koji su smjeteni jeste da u izau iz naslijeenih akademskih obrazaca i vlastitih stereotipa,
koje imaju o modelima obrazovanja, o sebi i o drugima/drugaijima. Akademsko otvaranje,
akademska istraivanja i razmjena jesu doprinos stabilizaciji drutva i izgradnji drave.
Literatura na naim jezicima o identitetima, stereotipima, percepcijama sebe i drugih
Istraivanje literature dostupne na internet izvorima pokazuje da su kultura, identitet,
stereotipi, teme kojima se pristupa iz razliitih akademskih disciplina. Kritiki pristup temi
naroda/nacije, stereotipima, identitetima, prostoru vidi se iz naslova radova koji se nalaze
na internet izvorima na naim jezicima. Ogranieni obim ovog teksta omoguava navoenje
manjeg broja radova koji se bave ovom temom. Mnogi relevantni autori/ice nee biti navedeni.
Bibliografija je svedena na egzemplarnu mjeru koja ukazuje relevantne teme izazovne za
odreene sredine i prostor bive Jugoslavije u cjelini. Navoenje literature moe biti poticajno
za dalja istraivanja i otvaranje novih polja znanja:
Abazovi, Mirsad D.: Bosna i Hercegovina fundamentalizam i terorizam; stvarnost i stereotipi,
Journal of Criminal Justice Issues (Kriminalistike teme), 6 (2007)
Agii, Damir: Bosna je naa! Mitovi i stereotipi o dravnosti, nacionalnom i vjerskom identitetu
te pripadnosti Bosne u novijim udbenicima povijesti u: Kamberovi, Husnija (ur.), Historijski
mitovi na Balkanu (2003), 139-160.
Aleksov, Bojan: Poturica gori od Turina; Srpski istoriari o verskim preobraenjma , In:
Historijski mitovi na Balkanu. Zbornik radova (2006), 225-258.
Almond, Mark: Vjetaki nalaz, asopis za suvremenu povijest, 36, 1 (2003), 143-176.
Antoni, Slobodan: Kulturni rat u Srbiji, Nova srpska politika misao, Spec ed. 1 (2008), 165-182.
Antonijevi, Dragana, Ana Bani Grubii: Mape stereotipa kao duhovito-opaki proizvod:
Folklorizacija i komercijalizacija etnikih predrsuda u internet prostoru, Antropologija, 13, sv.
1 (2013)
Arli Vobi, Nina: Slovenska nacionalna identiteta in islam, asopis za kritiko znanosti, letnik
37, tevilka 235/236 (2009)
Atanasovi, Zorana: Etniki stereotipi kao prepreka bezbednosti na Kosovu, Bezbednost
Zapadnog Balkana, 3 (2006), 33-37.
Babi, Dragutin: Stigmatizacija Hrvata i Srba u prijeratnome, ratnom i poslijeratnom razdoblju,
Migracijske i etnike teme, 22, 4 (2006), 379-397.
Baki, Jovo: Srbocentrina hipoteza o raspadu SFRJ u delu Sabrine Petre Ramet, Sociologija, 51,
1 (2009), 93-104.
Bandovi, Safet: Balkanski ratovi i muhadirski pokreti (1912-1913), Pregled, 1 (2012),31-56.
Bandovi, Safet: Bonjaci i antifaizam: rezolucije graanske hrabrosti (1941) i savremenost,
Godinjak Bonjake zajednice kulture Preporod, 11 (2011), 116-137.
86/Godinjak 2014

Bandovi, Safet: Ratovi i demografska deosmanizacija Balkana (1912-1941), Prilozi Instituta
za istoriju, 32 (2003), 179-22
Biro, Miklo: Kako pomiriti Srbe , Hrvate i Bonjake? Nova srpska politika misao , vol. 8 (2001),
111-122.
Biserko, Sonja: Srpska elita i Bosna, Helsinka povelja, 109-110 (2007)
Blagojevi, Marina: Poloaj ena u zemljama Balkana: komparativni pregled. Gender centar
Vlade RS, 2004.
Bougarel, Xavier: Od Muslimana do Bonjaka: pitanje nacionalnog imena bosanskih
muslimana, Rasprava o nacionalnim identitetu Bonjaka: Zbornik radova. Sarajevo: Institut za
istoriju, 2009., 117-135.
Buli, Jelena: Boidar Jezernik, Divlja Evropa, Balkan u oima putnika sa Zapada. Bilioteka
XX vek, Knjiara Krug, Beograd 2007., str. 408.(Biblioteka XXvek, 164), u: Narodna umjetnost,
46/2 (2009), 168-169.
Buljubai, Eni: Stereotip stranca u poetnikim udbenicima inojezinog hrvatskog, asopis
za hrvatske studije, 6,1 (2010), 253-267.
Ceri, Mustafa: Deklaracija evropskih muslimana, Godinjak Bonjake zajednice kulture
Preporod 5 (2005), 87-92.
Cvitanov, Marin: ( Re)konstrukcija balkanskih identiteta kroz popularnu glazbu, Migracijske
i etnike teme, 4 (2009), 317-335.
Cvitkovi, Ivan: Potraga za identitetom, Znakovi vremena, 6 (1999), 43-53.
amo, Merima: Ksenofobija u niijoj zemlji, Godinjak Bonjake zajednice kulture Preporod 11
(2011), 41-45.
Dizdarevi, Ismet: Naravi Bonjaka: Izvorna osobenost i iroka otvorenost, Znakovi vremena,
22-23 (2004), 207-218.
Dodig, Radoslav: Mitomanije bez granica, Status, 02 (2004), 188-191.
Drezgi, Rada, Dubravka arkov: Feministike nevolje s Balkanom, Sociologija, XLVII No
4 (2005), 289-306.
Duki, Davor: Osmanizam u hrvatskoj knjievnosti od 15. do sredine 19. stoljea, u: Jezik
knjievnosti i knjievni ideologemi: Zbornik radova ,35 (2007), 87-103..
Durakovi, Enes: Bonjake i bosanske knjievno-povijesne neminovnosti, Pregled, 3-4 (2003),
28-39.
Durakovi, Enes: Povijest bonjake knjievnosticrte na pijesku, Pregled, 2 (2009), 15-74.
eri, Gordana: Drugi u poslekonfliktnom stanju, Filozofija i drutvo, 3 (37 (2008), 259-273.
eri, Gordana: Stereotip i studije o Balkanu, Antropologija, 9 (2009), 11-26.
eri, Gordana: Stereotip: kraj (jedne) prie, Filozofija i drutvo, 3 (2005), 71-93.
eri, Gordana: Pr (a) vo lice mnoine: kolektivno samopoimanje i predstavljanje: mitovi,
karakteri, mentalne mape i stereotipi. IFDT, 2005.
ozi, Adib: Izvanbosanski programi zla u bosanskohercegovakom drutvu, Znakovi vremena,
22-23 (2004), 132-147.
ozi, Adib: Sociologija i bosanskohercegovaki intelektualci nakon genocida u Srebrenici,
Znakovi vremena,
Ezbidi, Basem..(et al.): Zapad i muslimanski svijet: uzajamne predodbe, Novi Muallim, 36
(2008), 36-42.
Godinjak 2014/87
BAKI-MUFTI
Fejzi, Fahira: Medijsko izvjetavanje i analitiko prigovaranje Interpretacija semantikih poruka
o Bosni i Hercegovini norvekog dnevnika Bergenska vremena u periodu 1992-1996., Sarajevo
Social Science Review/Sarajevski urnal za drutvena pitanja, 2, 5-6 (2010), 428-434.
Filandra, air: Crnogorski Bonjaci i renominacija nacije Bonjaka, Rasprave o nacionalnom
identitetu Bonjaka, Sarajevo: Institut za istoriju, 2009., 83.
Gavrilovi, Danijela, Nevena Petrui: Meunacionalni odnosi i zatita manjinskih prava u
Srbiji, Migracijske i etnike teme, 27, 3 (2011), 419-439.
Geiger, Marija, Tamara Puhovski, Sinia Zrinak: Particular and Universal Womens Experiences
Gender Roles in the Bosniac and the Islamic, Revija za sociologiju , vol. 40, 2009.
Goldberger, Goran: Davor Marko, Zar na zapadu postoji neki drugi Bog?: stereotipi i predrasude
u medijima prema islamu, Media plan institut, Sarajevo, 2009., 221 str., Sociologija i prostor, 49,
1 (189) (2011), 109-111.
Graovac, Igor: Stereotipi o rtvama i stradalnicima te manipulacije s njima, Regionalna i
transregionalna saradnja: Mitovi i stereotipi kao prepreka za uspjenu regionalnu i transregionalnu
saradnju i normalizaciju odnosa na Balkanu (2002)
Grgurinovi, Ivona: Konstrukcija Drugoga u putopisu Crno janje, sivi sokol Rebecce West,
10. hrvatsko-slovenske etnoloke paralele. Kultura, identiteti, ideologije granica. Jedna granica,
dvije etnologije?, 2008.
Hadi, Azra: Prikaz islama u zapadnim medijima sa posebnim skcentom u zapadnim medijima,
Novi Muallim, 39 (2009), 41-44.
Halilovi, Safet: Istina o genocidu , The Truth about genocide., asopis za drutvena pitanja, 211.
Halki, eherzada: Stereotipi o identitetu pisaca meuknjievne zajednice
; Filoloske pripombe; ; Filoloske studije, 8, 2 (2010), 1-7.
Hasanagi, Senad: Tendencije poricanja, minimiziranja i prikrivanja osmanske
tolerancije, Godinjak Bonjake zajednice kulture Preporod 10 (2010), 87-106.
Ibrahimagi, Omer: Savremeni ustavni poloaj naroda u Bosni i Hercegovini Znakovi vremena,
18-19 (2003), 47-63.
Ibrakovi, Delal, Haris Alibai: Obiljeena Bosna i Hercegovina (ili: o historijskom opanjkavanju
Bosne i Hercegovine), Godinjak Bonjake zajednice kulture Preporod 7 (2007), 9-24.
Ibrakovi, Delal: Krvavo poskakivanje za epohalnim promjenama Bosna i Hercegovina i XX
stoljee, Habitus, 9-10 (2003), 103-113.
Ibrakovi, Delal: Multilateralnost kao bit bosanskohercegovakog drutva, Godinjak Fakulteta
politikih nauka, 2 (2007), 45-64.
Jahi, Adnan: Bonjaka elita u prvoj polovini XX stoljea-naslijee, kontekst, prioriteti, interesi,
Godinjak Bonjake zajednice kulture Preporod, 12 (2011), 138-149.
Jahi, Adnan: Odnos bosanskohercegovake uleme prema nacionalnom pitanju u monarhistikoj
Jugoslaviji Historijska traganja, 11 (2013), 145-170.
Jahi, Ervin: Slika aktera bez sustava (Nekoliko nasuminih teza o bonjakom pitanju artikuliranih
iz zone intuicije, fatalizma, straha i vedrine), Godinjak Bonjake zajednice kulture Preporod 12
(2012), 173-178.
Jaki, Boidar i Goran Bai: Umetnost preivljavanja: gde i kako ive Romi u Srbiji. IFDT, 2005.
Jaki, Boidar: Etnija protiv nacije, Filozofija i drutvo, 3 (2006).
Jansen, Stef: Svakodnevni orijentalizam: doivljaj Balkana/Evropeu Beogradu i Zagrebu,
Filozofija i drutvo (2001), 33-71.
88/Godinjak 2014

Jovi, Dejan: Identitet Bonjaka/Muslimana, Politika misao, 50, 4 (2013), 132-159.
Juri, Filip: Balkan u hrvatskim udbenicima povijesti za osnovnu kolu, Povijest u nastavi,
21, 1 (2014), 23-44.
Kadri, Adnan: Odbrana Mostara od napada uskoka 1690, kroz poeziju pjesnika Bulbulija
Mostarca, Istraivanja, 05 (2010), 241-255.
Kadri, Adnan: Osvrt na razvoj duhovnog ivota u Bosni pod utjecajem osmanske vladavine: o
izostanku renesansne knjievnosti evropskog tipa, Prilozi za orijentalnu filologiju, 60 (2010), 119-144.
Kadri, Adnan: Problematino osmansko naslijee i opi problemi recepcije, klasifikacije
i periodizacije starije bonjake knjievnosti na osmanskom jeziku, Slavia Meridionalis, 11
(2011), 81-95.
Kaniaj, Igor: Manjine izmeu javnosti i stvarnosti, Zagreb: JETiC, 2006.
Kosti, Aleksandra, Danijela Gavrilovi, and Jasmina Nedeljkovi: Uloga nauke u demistifikovanju etnikih stereotipa balkanskih drutava u: http://www.komunikacija.org.rs/komunikacija/
knjige/index_html/knjiga19/pdf39.pdf
Kudeli, Zlatko: James Evans, Great Britain and Creation of Yugoslavia. Negotiating Balkan
Nationality and Identity, Tauris Academic Studies, London, New York 2008., IX+ 327 str., asopis
za suvremenu povijest, 43, 2 (2011), 636-640.
Kuko, Mislav: Konfesije i postkomunistiki sukob civilizacija Drutvena istraivanja, 4,
6 (20) (1995), 937-949.
Kulenovi, Tarik:Hough PoultonSuha Taji Farouki: Muslim Identity and the Balkan State Politika
misao, 36,3 (1999), 220-223.
Laketa, Sunana: Ispitivanje eksplicitnih i implicitnih etnikih predrasuda (2004)
Lavi, Senadin: Konstruiranje identiteta. Dvoznana upotreba pojmova narod i nacija, Godinjak
Bonjake zajednice kulture Preporod, 12 (2012), 107-125.
Majstorovi, Danijela: Vie od krvi i tla?: etniki i dravni diskursi kod mladih u Bosni i Hercegovini, U okrilju nacije, 134.
Malenica, Zoran: Etnike i nacionalne predrasude u hrvatskom drutvu danas, Istina, br. 17
(2003).
Malenica, Zoran: Ogledi o hrvatskom drutvu: prilog sociologiji hrvatskog drutva, Zagreb:
Golden marketingTehnika knjiga, 2007, 170-180.
Mei, Mirza: Islam i kranstvozajedniki izazovi i perspektive, Nova prisutnost: asopis
za intelektualna i duhovna pitanja, 9,1 (2011), 199-205.
Mihaljevi, Damirka: Ima li i Bosna i Hercegovina priliku izgraditi zajedniki sustav vrijednosti?,
National security and the future, 11,1 (2010), 45-59.
Milivojevi, Snjeana: ene i mediji: Strategije iskljuivanja, Genero Special (2004), 11-24.
Milosavljevi, Olivera: U tradiciji nacionalizma ili stereotipi srpskih intelektualaca XX veka
o nama i drugima. Vol. 1. Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, 2002.
Milosavljevi, Ranko: Meukulturna komunikacija islama: Hodi, Vehbija: Islam u svjetlu
nauke i filozofije, Novi Pazar: El-Kelimeh, 2010 , u: CM:asopis za upravljanje komunicarenjem,
god. 19, VI leto 2011.
Mladenovi, Emina: Uticaj kulturolokih narativa na poloaj ena u drutvima Zapadnog Balkana,
Prevazilaenje tradicionalne uloge ene u crkvama i vjerskim zajednicama zapadnog Balkana.
Beograd, 2013, 48
Godinjak 2014/89
BAKI-MUFTI
Nedeljkovi, Saa: Mit, religija i nacionalni identitet-mitologizacija u Srbiji u periodu nacionalne
krize, Etnoantropoloki problemi, Beograd 1, 1 (2006), 155-179.
Obad, Orlanda: Pouke iz predsoblja Europe za balkanistiku kritiku (i njezine kritiare), Filozofija
i drutvo, 1 (2013), 458-476.
Opai, Goran, and Branko Vujadinovic. Etnika distanca i etniki stereotipi kao faktor odluke
o povratku. (2005).
Palmiotto, Michael J., Duko Vejnovi: Rad policije na sprjeavanju etniki motivisanog nasilja
na fudbalskim utakmicama u Bosni i Hercegovini, Defendologija, 15, br. 32 (2012), str. 19-32.
Panti, Dragomir J.: Changes in ethnic stereotypes of Serbs, Sociologija, 38, 4 (1996), 561-583.
Panjeta, Lejla, Besim Spahi: Horion Bosona Terra mistica: Rezultati istraivanja stereotipa
o Bosni i Hercegovini Pregled, 51, 2 (2010)
Pavlovi, Sra: Cjenovnik sjeanja: istorijski revizionizam u bivoj Jugoslaviji, Prilozi Instituta
za istoriju, 39 (2010), 103-122.
Petrovi, Neboja: Meusobni stereotipi Hrvata, Bonjaka i Srba u svetlu dvofaktorske teorije
predrasuda, Sociologija, XLV No 1 (2003), 15-32.
Pinker, Steven: The better angels of our nature: Why violence has declined. Vol. 75. New York:
Viking, 2011.
Popadi, D. B., Miklo Biro: Autostereotipi i heterostereotipi Srba u Srbiji, Nova srpska politika
misao 6 (1999), 1-2.
Puhalo, Sran: Etnika distanca i (auto) stereotipi graana Bosne i Hercegovine Dostupno
na: www. fes. ba/publikacije/2009-10
Radui, Edin: Stereotipi o mrnji meu narodima britanski konzuli o ruskoj i austrijskoj
politici u Bosni i Hercegovini u drugoj polovini XIX stoljea, Historijska traganja, 2 (2008), 227-241.
Rajkovi, Nikolina: Povlaenje granica Istoka i Zapada: antemurale christianitatis i konceptualizacija hrvatskog nacionalnog i simbolinog identiteta, Diskrepancija, 11,16/17 (2012), 51-65.
Rihtman-Augutin, Dunja: Zato i otkad se grozimo Balkana Erasmus, 19, 1997 (1997), 27-35.
Sara-Rujanac, Denita: Migracije iz Bosne i Hercegovine u Sloveniju od 1945. do 2002.
godine, Znakovi vremena, br. 39/40 ( 2008)
Skoko, Boo :to Hrvati, Bonjaci i Srbi misle jedni o drugima, a to o Bosni i Hercegovini?
Sarajevo: Friedrich-Ebert-Stiftung, 2011.
Smaji, Aid: Uloga vjere u formiranju stava prema drugom i drukijem: izmeu religijskih ideala
i bosanskohercegovake stvarnosti, Vrhbosnensia, 1 (2013), 5-26.
Spahi, Vedad, Osman Halilovi: Poetiki, etniko-povijesni i ideoloki aspekti imagolokih
predodbi u romanu Zmaj od Bosne Josipa Eugena Tomia, Diwan, 19-20 (2006), 162-172.
akaja, Laura: Stereotipi mladih Zagrepana o Balkanu: prilog prouavanju imaginativne geografije. is stated in (2001). http://postjugo.filg.uj.edu.pl/baza/files/155/03-Sakaja.geografija.pdf
arevi, Ivan: Totalitarizam, teologija i simboli-Sakralizirana politika i nacionalizirana vjera: primjer
Bosne i Hercegovine, Nova prisutnost: asopis za intelektualna i duhovna pitanja, 8,1 (2010), 87-97.
ari, Sabahudin: Ideologija genocida, Znakovi vremena, 5-36 (2007), 160-179.
estanovi, Muhamed: Karakterologija Bonjaka, Znakovi vremena, 22-23 (2004), 219-231.
logar, Mateja: Metafora Balkana u najnovijoj prozi hrvatske, srpske i bosanske knjievnosti
(2011).
Tanasi, Nevena: Denotacija i konotacija imena Balkan i njegovih izvedenica Hrvatistika, 4,4
(2010), 111-118.
90/Godinjak 2014

Telebakovi, Boko: Balkanization, Godinjak Fakulteta politikih nauka, 5, 6 (2011), 149-158.
Tepi, Goran: Nacionalni identitet i (zlo) upotreba drugog , Godinjak FPN, 8 (2012), 69-90.
Turjaanin, Vladimir i Danijela Majstorovi: Oblici i izraenost etnikih identiteta u BiH,
U Okrilju nacije, Banja luka: Centar za kulturni i socijalni popravak, 2011.
Veladi, Nevzet, Mujo Demirovi: Drutveno-politika i kulturna dimenzija djelovanja Mehmeda
Demaludina auevia, Pregled, 5-6 (2007), 159-174.
Velikovi, Nenad: Slika drugog u romanu Vaznesenje Vojislava Lubarde, Re, 74, 20 (2006),
179-197.
Vervaet, Stijn: Izmeu hrvatstva, srpstva i panislamizma: knjievna periodika i izgradnja nacionalnog
identiteta bosanskih muslimana uoi Prvog svetskog rata, Sveske Zadubine Ive Andria, 27 (2010),
52-75.
Vezovnik, Andreja: Kritina analiza politinih diskurzov o izbrisanih v anrih mnenjske zvrsti,
Druboslovne razprave, 64 (2010), 45-62.
Vujovi, Sreten .: Balkanski identitet - od stereotipa do samosvesti, Marija Todorova: Imaginarni
Balkan, Biblioteka XX vek, Beograd, 1999.,u: Nova srpska politika misao, 6.1-2 (1999), 255-260.
Zdravkovi, Danijela: Problemi i mogunosti demistifikacije etnikih stereotipa na Balkanu
u: http://www.komunikacija.org.rs/komunikacija/knjige/index_html/knjiga19/pdf38.pdf
ivkovi, Marko: Neto izmeu: simbolika geografija Srbije, Filozofija i drutvo, 18 (2001),
73-110.
Zakljuak
Polazei od teorijskog okvira, koji je razvijen u kritikim kulturnim studijama prava,
pokazalo se da je pravno obrazovanje u Bosni Hercegovini sueno na pravni pozitivizam i
da je teoriju prava potrebno proiriti sadrajima koji se izuavaju na evropskim pravnim
fakultetima. Na taj nain je mogue analizirati utjecaj kulture na funkcioniranje konsocijacijskog modela demokracije u Bosni i Hercegovini. Okosnicu politikog sistema ine
Bonjaci, Srbi, Hrvati i Ostali. Prouavanje jezika, kulture, religije, tradicije i identiteta, doprinosi
sagledavanju mogunosti funkcioniranja ovog modela. Bosna i Hercegovina je oznaena
kao periferija, koja ima izmjetene politike, ideoloke i kulturne centre moi. U regionalnom
kontekstu to su Beograd i Zagreb, a u evropskom Bruxelles. Ovi centri prema Bosni i Hercegovini i narodima u njoj imaju paternalistiki odnos, to se vidi iz produkcije akademskog znanja,
koje nastaje u centrima, a primjenjuje se na periferiji. Znanje o sebi i drugima u velikoj mjeri
je posredovano stereotipima, predrasudama i stigmama, koji su nastali u centrima; stereotipi
o Balkanu, o zaostalim narodima i prostorima, kao i stereotipizacija koju proizvode dominantne
grupe prema marginaliziranima, bez obzira na priznatu pravnu jednakost. U raspodjeli politike,
ekonomske i ideoloke moi, Bonjaci su imali marginaliziran poloaj, o emu govore i
navedeni stereotipi o njima. Jaanje pozicije univerziteta, kao centra znanja i istraivanja, otvaranje
akademske saradnje i dijaloga jesu doprinos stabilizaciji drutva i izgradnji drave.
Godinjak 2014/91
BAKI-MUFTI
BOSNIAKS AND STATE OF BOSNIA AND HERZEGOVINA
EVENTS ON THE PERIPHERY
Jasna Baki Mufti
Summary
The paper deals with peripheral position of Bosnia and Herzegovina within the ExYugoslavia community, having in mind its educational system, on example of law studies
and limitations imposed by the ruling communist ideology. Center and periphery are compared
which produces the effect of glass ceiling in the periphery. Knowledge is coming from
the center and the periphery applied it.
Key words: center, periphery, stereotypes, Bosniaks, theory of law
92/Godinjak 2014
UDK 323.1 (497.6=163.42)
Koncept drave Bosne i Hercegovine i Bonjaka u javnim

istupima predstavnika hrvatskih drutvenih elita
Nerin Dizdar
Fakultet humanistikih nauka
Mostar
Genocidu i namjeravanom unitenju Bosne prethode dva politika dogovora dogovor
Cvetkovi-Maek iz 1939. godine te dogovor Miloevi-Tuman iz 1991. godine na principima
jednakim prethodnom, a u vezi su s podjelom Bosne na hrvatski i srpski dio, koji su (svaki
posebno) trebali ui u sastav Velike Hrvatske i Velike Srbije. Ideoloki koncepti podjele Bosne,
u kojima se prisustvo Bonjaka prepoznaje kao temeljni problem realizaciji projekta, i
danas su dominantni u promovisanim stavovima hrvatskih politikih elita. injenica da su
potpisnice Okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini dvije druge drave, govori
o ovisnosti opstajanja mira u Bosni i Hercegovini o njima, njihovim namjerama i njihovim
politikama. U ovom radu e, s posebnim osvrtom na sluaj Stoca, biti predoene i analizirane
javno promovisane predodbe i stavovi o Bonjacima i dravi Bosni i Hercegovini iz
perspektive vodeih politiara Republike Hrvatske, te onih iz Bosne i Hercegovine koji
dolaze iz nominalno hrvatskih politikih subjekata u savremenom trenutku.
Kljuni pojmovi: diskurs, ideologija, ekskluzivizam, Bosna, Hrvati, Bonjaci, muslimani
Uvod
enocidu i ratnoj podjeli Bosne prethode dva politika dogovora dogovor Cvetkovi-Maek iz 1939. godine te dogovor Miloevi-Tuman iz 1991. godine, oba
na principima podjele Bosne na hrvatski i srpski dio, koji su (svaki posebno) trebali
ui u sastav Velike Hrvatske i Velike Srbije. Franjo Tuman potvruje da je osnova za podjelu
Bosne bio dogovor iz 1939. godine:
Stolac Ja znam strateku vanost Stolca, i kao Predsjednik Hrvatske, i kao, ako hoete
vojnik. Ja znam da je Stolac i itav jablaniki bivi kotar i konjiki bio uao u Banovinu
Hrvatsku 1939. I to su argumenti koje sam isticao od prvoga dana. Ali, oni istiu argumente
da je Stolac bio preteito muslimanski. I, prema tome, etniko ienje, itd.1
Opina Stolac spada u red bosanskih mjesta koja su pretrpjela potpuno razaranje u periodu
agresije na dravu Bosnu i Hercegovinu 1992.-1995. godine. U ratu protiv drave Bosne i
Luci, Predrag (ed.): Stenogrami o podjeli Bosne. Feral Tribune, Dani, 2005., 330.
Godinjak 2014/93
DIZDAR
Hercegovine iz stolake opine je protjerano gotovo 65 posto stanovnika, Bonjaka2 i Srba.

Iz grada Stoca, odnosno urbane jezgre opine, protjerano je priblino 90 posto stanovnitva,
a najintenzivnije, blizu 90 posto od ukupnog broja, u rasponu od dva mjeseca 1993. godine,
to grad Stolac ini sredinom s najveim procentom protjeranog stanovnitva u Bosni. Vie
je odlika iskljuivog ideolokog govorenja o Stocu i destruktivnog djelovanja prema Stocu,
koje mogu biti prepoznate kao osnovne odlike djelovanja protiv bosanskog drutva u cjelini.
Znaaj Stoca lei u injenici da se kroz prizmu razvoja drutvenih procesa u tom gradu moe
sagledati ukupan tok drutvenih deavanja, ne samo u Bosni, nego i u iroj regiji. Kao mjesto
najneposrednijeg suprotstavljanja ideja uzajamnosti i iskljuivosti, Stolac daje najjezgrovitiji
uvid u trenutno stanje i perspektive ukupnog bosanskog drutva. Bivajui sredinom u kojoj
su poinjeni masovni zloini, s jedne, ali i sredinom najveeg zabiljeenog povratka i obnove
poruenih obiljeja pluralne kulture i pluralnog karaktera zajednice kojim se anuliraju posljedice iskljuivih politika, s druge strane, Stolac je mjera za izvoenje zakljuaka o dugoronom
raspletu bosanskih prilika. O unitenju Stoca, nakon provedenog genocida Tumanu raportira
i tadanji naelnik Opine, Anelko Markovi:
Stolac je dva puta obranjen kao to ste i Vi jedan puta rekli i od Muslimana i od etnika.
Danas u Stocu nema ni jednog Muslimana. Mi smo u Stolac naselili nae izbjeglice iz Bosne.
Stolac je potpuno razruen, moda gore nego Vukovar. Da li moemo sada dozvoliti da tu
dou Muslimani, da doe njihova televizija koja bi nama natovarila na vrat sve to, pa moda
ak godinama nam stavljala to na vrat, moda i sankcije, neke velike posljedice pred Europu
Ovo ako se Muslimani vrate, da li nas to izlae pred Europom da oni slikaju damije poruene,
spomenike poruene, spomenike, ulice, mostove, itd.3
Podijeljenost bosanskog drutva utjelovljena je i u formalnom nazivu drave Bosna

i Hercegovina koja je jednodijelna drava u svijetu koja u svome imenu sadri veznik i,
pa sutinski ima dva formalno ravnopravna nazivnika. Ovakvo neprikladno ime se esto
koristi za nametanje dodatnih podjela u drutvu koje nesporno dijeli zajednike geografske,
historijske i kulturne sadraje, ukljuujui koritenje koncepta navodne hercegovake dravotvornosti kao prigodnog pakovanja za odravanje na ivotu ideje Herceg-Bosne, odnosno
Velike Hrvatske. Tuman u tom kontekstu nekoliko reenica kasnije spominje i Stolac kao
mjesto u kojem je rjeenje problema muslimanskog prisustva, koje opisuje kao prijetnju
opstojnosti uveane drave Hrvatske, te stavlja znak jednakosti izmeu termina hercegovake
i (veliko) hrvatske politike:
2
Pojam Bonjak se ovdje koristi u skladu sa svojim ustaljenim savremenim znaenjem koje rije
poprima. Unato injenici da savremeno razumijevanje bonjakog identiteta gotovo u pravilu
podrazumijeva krnju, nepotpunu i reduciranu definiciju pojma, u svrhu ostvarenja razumljivosti
teksta i implikacija izreenih stavova, pojam Bonjak se koristi uglavnom za imenovanje bosanskih
muslimana. Sutinski, rije je o pojmu koji sadri mnogo kompleksnije znaenjske elemente koji
se, uglavnom uslijed ideologiziranih interpretacija, gube i iezavaju u savremenom kontekstu.
Umjesto da se pojam koristi kao inkluzivan, hiperonim u odnosu na druge etnike imenitelje, odnosno da se, u skladu sa historijskom praksom, etablira kao sinoniman pojmu Bosanac, ukljuujui
brojne druge znaenjske i identitetske podelemente, ideoloki je sveden na svojevrsni bosanskomuslimanski pandan sutinski hiponimskim odrednicama srpskog i hrvatskog etnikog pripadanja.
3
94/Godinjak 2014
Koncept drave Bosne i Hercegovine i Bonjaka u javnim istupima

predstavnika hrvatskih drutvenih elita
A to se tie problema Hercegovine, molim, taj hrvatski perec je neodriv juno od Splita
ukoliko ne bismo te granice odrali. Prema tome, to nije nikakva hercegovaka politika, nego
je to hrvatska politika kako da osiguramo to povoljnije granice hrvatske drave u budunosti.
Jer ta demografska ekspanzija Muslimana je takva da bi nam oni ugrozili opstojnost hrvatske
drave vie negoli to su je Srbi ugrozili u prolosti.4
Kako je uzrok i svrha formiranja savremenih drava jaanje kolektivne svijesti stanovnitva
koje dijeli zajednike historijske sadraje pod jedinstvenim imenom na datoj administrativnoteritorijalnoj jedinici, tako bi, naprimjer, bilo loginije da dananja Republika Hrvatska nosi
naziv Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, Istra i Dubrovnik, uzimajui u obzir historijski kontinuitet, izdvojen razvoj i administrativno-teritorijalni ustroj regija s jasnim meusobnim
razgranienjima, nego to je logian naziv drave Bosne i Hercegovine.
Osnovne odlike promovisanih koncepata drave Bosne i Hercegovine
i Bonjaka iz perspektive hrvatskih drutvenih elita
Falsifikovanje historijskih injenica jedan je od temeljnih sadraja ideolokog djelovanja
hrvatskih politikih elita. Jozo Mari, historiar i tadanji ministar u vladi paradrave HercegBosne, prilikom utemeljenja hrvatske Opine Stolac, 19. aprila 1994. godine, svjedoi o nainu
poimanja historije i ideolokom fabrikovanju historijskih injenica za potrebe potvrivanja
ideologije, pa kae sljedee:
Maloprije sam etao sa svojim kolegom Miroslavom Palametom, tamo na mjestima gdje
su naa ognjita, gdje su nae crkve na kojima su izrasli nekakvi drugi, tui hramovi, strani
naoj kulturi i naem podneblju i pitao sam ima li Stolac nau hrvatsku sintezu povijesti, nau
hrvatsku sintezu povijesti umjetnosti. On je, naalost, nema... Eto, ja sada kao aktualni ministar
u prosvjeti i kulturi ove nae lijepe Hrvatske republike Herceg-Bosne sebi i mom kolegi Miroslavu,
a i onim Stoanima koji znaju pisati, stavljam u zadatak da to prije, a mislim da moemo vrlo
brzo, napisati jednu nau hrvatsku povijest Stoca. Za to sredstava ima, samo vi naotrite pera...5
Za vrijeme agresija protiv Bosne i Hercegovine Miroslav Palameta je obnaao dunost

zamjenika ministra obrazovanja Hrvatske republike Herceg-Bosne. Kada je, svjedoei
pred Meunarodnim sudom u Haagu u svojstvu svjedoka odbrane Jadranka Prlia, pitan
za svoju tvrdnju iz ratnih dana da su Muslimani zapravo Hrvati muslimanske vjere, rekao
je da te tvrdnje pripadaju dobu politikog romantizma s kraja 19. i poetka 20. stoljea.
Kako navedeni primjer pokazuje, u perspektivi kreatora i promotora ideolokih obrazaca
ekskluzivizma i etniki uvjetovane drutvene povlatenosti, historija prestaje biti nauna
grana kojoj je zadatak spoznati i zabiljeiti istine iz prolosti i predstaviti ih u istraenom
vremensko-prostornom kontekstu, ve postaje zadatak ije je odreenje biljeenje ili kreiranje
4
5
Luci, Predrag: (ed.): Stenogrami o podjeli Bosne. Feral Tribune, Dani, 2005., 327.
Dio snimka objavljen u emisiji 60 minuta Federalne televizije. Kompletan snimak je u posjedu
autora ovog teksta. Miroslav Palameta je prisustvovao navedenom dogaaju. Izmeu ostalog,
tom prilikom kasniji naelnik Opine Stolac, eljko Obradovi kae: Uloit u sve svoje znanje,
sav svoj um da Stolac bude nek je to i granini ali da Stolac bude hrvatski grad, hrvatski teritorij
u okviru hrvatskog prostora.
Godinjak 2014/95
DIZDAR
podataka na osnovu ve zadanih parametara i njihovo selektivno umetanje u ideoloki poeljan

okvir. Takav obrazac djelovanja mogue je prepoznati jo od ranih faza razvoja ideoloke,
egocentristike propagande, kako to prepoznaje Marfi (Murphy):
Branitelj Crkve iz 1400-ih godina, piui afirmativno o inkviziciji, ustvruje: Progonili smo
sjeme zla, ne samo u djelima ljudi, nego i u njihovim mislima. Sve to zvui vrlo srednjovjekovno,
ali ne samo srednjovjekovno. Uenjaci mogu raspravljati da li postoji istinski totalitarna
drava i ta bi to bile njene sutinske odlike, ali elja da se upravlja mislima drugih podrana
uvjerenjem da e historija sama po sebi iznjedriti pozitivan sud sutinski je sadraj veine
tunih zbivanja iz proteklog stoljea.6
Eklatantan primjer izravnog negiranja, odnosno velianja poinjenih zloina i unitenja

Stoca je svjedoenje Martina Ragua, Stoanina i aktuelnog predsjednika politike partije
HDZ 1990, koji je od 1993. godine do kraja rata obnaao dunost zamjenika predstojnika
Ureda za prognana i raseljena lica Herceg-Bosne. Kao svjedok odbrane u procesu voenom
protiv lidera paradrave Herceg-Bosne Jadranka Prlia, Brune Stojia, Valentina oria,
Berislava Puia, Milivoja Petkovia i Slobodana Praljka, Ragu je izjavio da je ubijanje i
protjerivanje muslimana Stoca i sinhronizovano naseljavanje Stoca Hrvatima iz srednje
Bosne bio primjer solidarnosti za pamenje.7 Zatim tvrdi da su vlasti Herceg-Bosne 1993.
godine pokazale odgovornost prema situaciji, navodno, otvorivi tranzicijske centre.
Dalje govori da je svrha tranzicijskih centara bila da se pomogne ljudima koji su htjeli
otii na bolje i sigurnije mjesto.
injenice, meutim, govore da su sredinom 1993. godine snage Hrvatske vojske i HVOa protjerale i u koncentracione logore poslale 8.100 stolakih Bonjaka. Minirano je i uniteno
2.107 bonjakih kua, vie od 250 vakufskih objekata, a srueno je i svih jedanaest damija
na podruju opine, uz uklanjanje svih ostataka.8 O tome Pero Markovi, tada naelnik Opine
apljina, raportira Franji Tumanu na njegovom sastanku sa izaslanstvima HVO-a Posavine,
Ravnog, apljine i Stoca, 21. septembra 1993. godine:
Kada se tie prostora juno od Bune do Stoca, i do apljine natrag, to je prostor otprilike
250 etvornih kilometara, nema nijednog Muslimana nastanjeni su Hrvati. Mi smo iz Kaknja
doveli tri tisue Hrvata, iz Travnika takoer, i Hrvata iz Konjica. Ono to je zdravo kua,
to je napueno sve. Za njima su doli i njihovi sveenici.9
6
Murphy, Cullen: Gods jury: The inquisition and the making oft he modern world. Boston
New York: Houghton Mifflin Harcourt, 2012., 14.
7
(http://www.sense-agency.com/tribunal_(mksj)/solidarnost-za-pamcenje-ili-etnicko-ciscenje.
25.html?cat_id=1&news_id=5608; pregled. 16. 10. 2013.)
8
Podaci na osnovu dokumentacije Fonda Stoani, koji je upravljao cjelokupnim procesom
poslijeratne obnove Stoca. Nakon ukidanja tzv. ratnih opina kao institucija koje su djelovale u
izgnanstvu, ukljuujui Opinu Stolac sa sjeditem u Mostaru, Fond Stoani je preuzeo praktino
sve funkcije ove institucije kao organizacija putem koje su vrene sve aktivnosti obnove unitenih
infrastrukturnih sadraja na podruju Opine Stolac. Uvidom u stanje na terenu i obilaskom svake
pojedinane lokacije ili nekretnine, Fond je vodio preciznu dokumentaciju o broju unitenih i
poruenih stambenih i drugih objekata prognanika, kako bi ti objekti mogli biti ukljueni u projekte
obnove i sanacije.
9
96/Godinjak 2014

Ovako kontekstualizovana izjava Martina Ragua kojom Jadranka Prlia opisuje kao
ovjeka vrlo dobrih organizacionih sposobnosti poprima sasvim drugo, potpunije znaenje.
Unato Raguevom svjedoenju, prvostepenom presudom Meunarodnog suda za ratne
zloine u Haagu svi optueni su osueni na dugogodinju robiju zbog poinjenih zloina
(ukupno 111 godina), kao uesnici u udruenom zloinakom pothvatu, kako je taj zloin
opisan u presudi objavljenoj 29. maja 2013. godine. Nakon donoenja spomenute presude,
koja se u znaajnoj mjeri dotie i razaranja Stoca,10 o njoj premijer Republike Hrvatske Zoran
Milanovi izjavljuje sljedee: Nadam se da e u drugom stupnju sudsko vijee Hakog
suda uzeti u obzir i sve ono to mi smatramo da se dogaalo u Bosni i Hercegovini.11
Oekivanje da se pravdom definie subjektivni pogled na dogaaje, a ne injenino stanje
potvreno opsenim istranim procesom, predstavlja jedan od temeljnih sadraja svakog
percipiranja realnosti iz okvira odreene ideoloke matrice. U tom kontekstu treba posmatrati
i izjavu Zorana Milanovia, koji od najvie meunarodne pravosudne instance oekuje
da uvai ono to on smatra da se dogaalo kako bi presudu prihvatio kao legitimnu. Uz to
se u izjavama ne moe prepoznati niti nagovjetaj prihvatanja mogunosti da je presudama
utvreno injenino stanje i da je nuno revidiranje shvatanja o onome to mi smatramo
da se dogaalo. Nakon posjete Stocu 8. aprila 2013. godine, Milanovi je izjavio:
Ovdje povijest nikada nije bila bez izazova, pa tako ni u zadnje vrijeme. A nee biti niti
ubudue. Ali, anse su tu i mislim da emo ih iskoristiti... Bio sam u Stocu gdje sam saznao
da tu do sada nije bio nijedan hrvatski predsjednik ili premijer. U Stocu su se dogaale rune
stvari 1992. i 1993. godine, ali ljudi se vraaju i to je dobro.
Tom prilikom Milanovi se sastao iskljuivo s dunosnicima iz hrvatskog naroda, jednako

kao i prilikom njegove posjete Mostaru nakon graanskih nemira 7. februara 2014.12 Tvrdnja
da su se u Stocu 1992. i 1993. godine dogaale rune stvari predstavlja dramatino ublaavanje i maskiranje injenice da se u konkretnom sluaju radilo o masovnim zloinima, za
koje e ve krajem tog mjeseca Meunarodni sud za ratne zloine potvrditi naroitu odgovornost Republike Hrvatske. Govorei o poloaju bosanskih Hrvata i odnosu Hrvatske prema
njima, Zoran Milanovi je izjavio: Pomoi emo koliko moemo.13 Nasuprot ovakvom
10
U optunici (br. IT-O4-74-PT) znaajan dio je posveen zloinu protiv grada i graana Stoca
(take 154-171).
11
(http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Milanovic-U-drugom-stupnju-presuda-mozda-budedrukcija-Karamarko-Milosevic-bi-okupirao-cijelu-BiH-da-nije-bilo-Tudmana; pregled. 5. juna 2013.)
12
Umjesto da postane indikator razvoja kritike svijesti, javnog mnijenja koje inicira pozitivne
promjene, spomenuto dogaanje od 7. februara 2014. postalo je metafora gotovo patolokog samounitenja kojem tee i graani drave koji se deklariu kao probosanski, samounitenja koje
je u pravilu uzrokovano i generisano izvan te drutvene zajednice. Kao jedna od najslikovitijih
metafora te uglavnom nesvjesne samodestruktivne tendencije moe posluiti primjer paljenja
objekata u kojim su smjetene najznaajnije dravne institucije irom Bosne na ovaj datum, od
kojih su neki i znaajni kulturno-historijski spomenici drave, gdje je paljevina ovih objekata
bila popraena klicanjem Volim te, Bosno! od dijela masa.
13
Nedugo nakon to je dao ovu izjavu, iz Opine Stolac je objavljeno da je Vlada Republike
Hrvatske odobrila iznos od 130 hiljada kuna od ukupno 20 miliona kuna odobrenih za projekte
Godinjak 2014/97
DIZDAR
odnosu prema bosanskim Hrvatima, Republika Hrvatska nije ni simbolinim ni konkretnim

inom podrala stolake povratnike Bonjake, u ijem je osiromaenju i opem unesreenju
neposredno uestvovala, to potvruje i vie hakih presuda.
O odgovornosti Hrvatske za zlodjela poinjena na podruju Opine Stolac govori i
nekolicina autora u Republici Hrvatskoj, ukljuujui Borisa Pavelia, kolumnistu rijekog
Novog lista, koji u tekstu naslovljenom A Stolac? kae:
Hrvatska je dostojanstveno obiljeila obljetnicu genocida u Srebrenici. Ali, kada e i
unitenje Stoca?... U srpnju 1993. HVO je sve bonjake mukarce u opini Stolac deportirao
u logore Heliodrom, Dretelj i Gabela. ene i djecu protjerali su preko bojinice, na bonjaku
stranu; neki su pritom poginuli. Sedamnaest je stolakih damija sravnjeno sa zemljom...
Ali, nee rijeka damija biti topla koliko moe dok Hrvatska i u Stocu ne obnovi damiju.
Vanije je vratiti jedan srueni hram, nego sagraditi deset novih. Naprosto je neshvatljivo
da se to dogodilo, okirano je juer u Srebrenici rekao premijer Zoran Milanovi. Jest,
neshvatljivo je. Neto slino moglo se dogoditi i s Bihaem, dodao je, aludirajui da je
Hrvatska probila blokadu. I jest ali je sruila Stolac. Naprosto je neshvatljivo da se to
dogodilo. I zato, neka hrvatski politiari nagodinu krenu junije od Srebrenice, u Stolac,
pa neka u ogledalu iste zelene Bregave sebi i svojoj naciji pogledaju u lice.14
U TV emisiji Hrvatske radio-televizije Latinica, u kojoj je ugledni novinar Denis Latin vie
puta potencirao pitanje uloge Republike Hrvatske u zloinima u Bosni i Hercegovini, objavljen
je citirani razgovor u kojem tadanji naelnik Opine Stolac Anelko Markovi raportira Franji
Tumanu o tome kako su njegove zapovijedi efikasno provedene, da su svi muslimani protjerani,
a sve njihovo uniteno. U emisiji Latinica iz 2008. godine naslovljenoj Gojko uak, lik
i djelo, Anto Nobilo, ugledni hrvatski strunjak u oblasti meunarodnog prava, koji je u
sudskim procesima branio mnoge hrvatske optuenike za ratne zloine, iznosi i esto
ponavlja tvrdnju da je Hrvatska izvrila agresiju na Bosnu i Hercegovinu, te da je za ratna
djelovanja i zloine u Hercegovini neposredno odgovorna Republika Hrvatska, koja je
kontrolirala sve vojne, politike i obavjetajno-policijske slube Herceg-Bosne, navodei
i injenicu da je Mate Boban, ratni i jedini predsjednik paradrave Herceg-Bosne puno
puta ponovio da on nema vlastite politike, nego provodi politiku predsjednika Tumana.15
U objavljenim stenogramima slubenih razgovora Franje Tumana voenih u njegovom
kabinetu, vie puta se naglaava znaaj Stoca za uspostavu nove hrvatske drave koja obuhvata
teritoriju samozvane Hrvatske republike Herceg-Bosne.
Neposrednu ukljuenost politikih struktura Republike Hrvatske u problematiku unutranjeg
politikog ureenja Bosne i Hercegovine i tretiranje te problematike unutranjim pitanjima
u Bosni i Hercegovini namijenjenih programima i projektima koji su od interesa za hrvatski

narod u BiH. Iz Opine dodaju da je iznos povean je za 5 milijuna kuna u odnosu na prolu
godinu, to pokazuje koliki znaaj Vlada RH pridaje jaanju poloaja hrvatskog naroda u
BiH. (http://www.stolac.gov.ba/index.php/355-hrvatska-vlada-financira-24-opcine-u-bihmedu-kojima-je-i-stolac; pregled. 22. 12. 2013.)
14
(http://www.novilist.hr/Komentari/Kolumne/Zemlja-koje-nema-Borisa-Pavelica/A-Stolac;
pregled. 6. 1. 2014.)
15
(http://www.youtube.com/watch?v=heFNfXjrIOg; pregled. 16. 10. 2013.)
98/Godinjak 2014

i u savremenom trenutku potvruje i Tomislav Karamarko, predsjednik HDZ-a Republike

Hrvatske, koji izjavljuje: Apsolutno emo pomoi dva HDZ-a u BiH. Kao pripadnici hrvatskog
naroda, koji ivi u dvije domovine, ne moemo dopustiti da smo u jednoj od tih domovina
obespravljeni. U konanici, to je i na problem.16
U estitki koju je Hrvatski narodni sabor u novembru 2013. godine uputio Hrvatima
povodom obiljeavanja Dana Herceg-Bosne, izmeu ostalog, stoji:
Slavei s ponosom 18. studenoga, Dan Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, uz
sjeanje na Vukovar i kabrnju te sve sinove hrvatskog naroda koji su poloili ivote
u obrani Domovine, prisjeamo se trnovitog puta koji smo morali proi devedesetih
godina i povijesne borbe za opstojnost hrvatskog naroda u BiH i za samostalnost
Hrvatske.
U pismu se nigdje ne spominje drava Bosna i Hercegovina, njena historijska opstojnost
i bosanski identitet domicilnih Hrvata, ali se zato naglaava doprinos u borbi za samostalnost
Hrvatske, te se, osim poziva na sjeanje stradanja Vukovara i kabrnje, gradova u Republici
Hrvatskoj, nigdje ne spominje sjeanje na domae rtve koncentracionih logora i na sve
one koji su stradali u udruenom zloinakom pothvatu.
Tabuizacija problema potpunog unitenja sredina poput Stoca u ratu, uz injenje masovnih
zloina, najbolje se ogleda u ideolokim percepcijama koje promoviu politike elite. Ona
se ne svodi samo na potpuno ignorisanje injenica iz skore prolosti te injenice o trenutnom
pluralnom karakteru Stoca koji se tumai kao nova prijetnja. Primijenjena je i putem nametanja
stanja etnike dominacije i proienog jednoetnikog identiteta Stoca i njegovih kako
materijalno-arhitektonskih, tako i tradicijskih sadraja kao realnih. Ova praksa je prisutna
kao jedan od osnovnih pravaca ideolokog djelovanja svih bosanskih nacionalistikih elita
u svim sredinama.
O takvim ideolokim opredjeljenjima dovoljno svjedoi govorenje rukovodstva HDZa Bosne i Hercegovine, ali i rukovodstva drave Hrvatske od rata do savremenog trenutka,
16
(http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=22646:karamarko-iovi-u-neumu-obespravljenost-hrvata-u-bih-je-na-zajedniki-problem&catid=1:politika
&Itemid=9; pregled. 8. 4. 2014.)
Dragan ovi u jednom intervjuu u martu 2014. godine, takoer, neposredno potvruje duboku
ukljuenost struktura Republike Hrvatske u interna pitanja Bosne i Hercegovine na jednoj
neslubenoj razini: Razgovaramo u Zagrebu, u posljednjih etiri-pet mjeseci bio sam desetke
puta tamo, razgovarali smo i u vezi sa ovim inicijativama da se uvede poseban status BiH u smislu
pribliavanja Europskoj uniji. Mi unutar sebe moramo stvoriti okvir koji e biti prihvatljiv za
takav proces. Niko nama nee otvoriti vrata, a da mi zadrimo sadanje stanje. Evidentno je da
moramo osigurati jednakopravnost bonjakog, hrvatskog i srpskog naroda i da se bavimo realnim
ivotom. Nitko nee uraditi na posao. (http://www.hdzbih.org/vijesti/5890-predsjednik-hdzbih-prof-dr-dragan-ovi-za-klixba-fbih-treba-podijeliti-na-tri-jedinice.html; pregled. 20. 6. 2014.)
Ova izjava je tek potvrda uzajamnosti i tijesnih odnosa, a moda je najbolje rei i potinjenosti
rukovodeih hrvatskih nacionalistikih politikih elita u Bosni i Hercegovini onima u Hrvatskoj.
Dok ovi na noge svojim savjetnicima u Zagreb ide desetke puta u dva-tri mjeseca u neslubene
posjete, rukovodei ljudi Republike Hrvatske mnogo rjee posjeuju Bosnu ili se barem stie
takav dojam.
Godinjak 2014/99
DIZDAR
koji bez zadrke govore o Stocu kao o hrvatskom gradu, te iz Stoca, u kojem postoji sudski
potvrena diskriminacija i segregacija graana nehrvatske nacionalnosti, alju poruke o
nunoj uspostavi ravnopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini:
...Dr. Dragan ovi govorio je o potrebi jednakopravnosti Hrvata s ostala dva naroda
u BiH, naglaavajui kako ponekad u Stocu treba staviti glavu tamo gdje neki ne smiju ni
nogu, te kako je Stolac vjera za ponaanje Hrvata u BiH. Iako je, po njemu, krajnji cilj bonjake
politike ugasiti sve to nosi atribut hrvatski, nema mjesta ni potrebe za malodunou Hrvata
u Stocu.17
Druga slina izjava u kojoj su sadrani svi elementi tabuizacije zloina i pluralnog karaktera
Stoca u govorenju iste osobe je sljedea:
Strateki interes hrvatskog naroda i HDZ-a BiH su opine Neum i Stolac i ono to emo
raditi u idue etiri godine bit e posveeno tim dvjema opinama, kako ih trajno zatititi
od bilo kakvih ideologija i nasrtaja s druge strane u cilju da ih pretvore u neto to nikad
nisu bile.18
Konano, iz mjesta potpune diskriminacije bonjakog i srpskog stanovnitva potvrene

i u vie sudskih presuda19, g. ovi alje i sljedeu poruku: Svima u Stocu treba vrlo jasno
poruiti koliko nas ima i da je HDZ BiH kao stoerna stranka spremna i dalje u ime hrvatskog
naroda raditi kako bismo osigurali to bolji i pravedniji poloaj Hrvata u BiH.20
17
(http://www.slobodnadalmacija.hr/BiH/tabid/68/articleType/ArticleView/articleId/71492/Default
.aspx.; pregled. 22. 10. 2013.). Reeno prilikom obiljeavanja 19. godinjice Opinskog odbora
HDZ-a BiH Stolac.
18
(http://poskok.info/index.php?option=com_content&view=article&id=23803:strateki-intereshrvatskog naroda-i-hdz-bih-su-opine-neum-i-stolac&catid=157:hdzbih; pregled. 3. 10. 2013.)
Reeno na skupu HDZ-a BiH u Neumu 20. 7. 2010.
19
Stolac je mjesto brojnih krenja zakona i nepotivanja temeljnih ljudskih prava povratnika uglavnom
bonjake nacionalnosti. U prolosti su donesene brojne presude kojim se nalae povratak prijeratnih uposlenika na prijanja radna mjesta kao i povrat opljakane imovine i privrednih infrastrukturnih objekata povratnicima. Evo nekih od brojnih primjera: presuda br. P:236/98 Opinskog suda u Stocu o obeteenju stanovnika naselja Todorovii u tubi protiv Opine Stolac i
Joze Peria Tukee zbog unitenja privatne imovine; Rjeenje Komisije za implementaciju lana
143. Zakona o radu pri Ministarstvu rada i socijalne zatite HNK (sada Ministarstvo zdravstva,
rada i socijalne zatite) br. UP/I-06-34-531-1/00 o povratu na posao uposlenika Tvornice graevinskih armatura u Stocu; Rjeenje o ovrsi Opinskog suda u apljini br. Ip 25/05 u korist povratnika ija je imovina (industrijske maine) opljakana i disciplinska mjera Visokog sudskog
i tuilakog vijea zbog neprovedbe odluke protiv odgovornog sudije od 10. 3. 2008; Rjeenje
Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) br. U-108/04 i nalog OHR-a od 1. 4.
2002. godine (potpisan Peter Bas-Becker, tadanji zamjenik Visokog predstavnika) kojim se nalae
neodlono uvoenje u posjed povratnika Bonjaka nad uzurpiranim objektom Doma kulture uz
prijetnju sankcijama Opini Stolac.
Niti jedna od ovih i brojnih drugih presuda nije provedena, a Stolac je grad u kojem je u svim javnim
institucijama na podruju opine (ne raunajui policiju) ukupno zaposleno tek petnaestak Bonjaka.
20
(http://www.hdzbih.org/vijesti/4018-obiljezena-22-obljetnica-osnivanja-oo-hdz-bih-stolac-foto.
html; pregled. 9. 10. 2013.) Reeno na skupu HDZ-a BiH od 23. 9. 2013.
100/Godinjak 2014

U izjavama Dragana ovia primjetna je nedoreenost u definisanju onoga to opine

poput Stoca nikad nisu bile. Ipak, jasno je da je odravanje retorike kojom dominira teza
o ideologijama i nasrtajima s druge strane, jednako kao i teza o neizrecivom zlu koje
vreba sa te druge strane s namjerom pretvaranja nekoga ili neega u neto to nikada nije
bio, nuno za ustrojavanje skupina podlonih promovisanim ideolokim obrascima. Ovakav
retoriki pristup predstavlja modifikaciju ranije neposrednije iznesenog stava da je cilj
bonjake politike ugasiti sve to nosi atribut hrvatski. Tako se realnost predstavlja kao
stanje u kojem se dvije strane natjeu u tome ko e prije ugasiti ili pretvoriti drugoga u svoj
odraz i kreirati materijalnu realnost i njeno apstraktno poimanje na svoju sliku. Stalnost
i kontinuitet u iskljuivosti i radikalnom negiranju sve drugosti od politikih krugova u
kojima su najistaknutiji govornici i predvodnici osobe poput Dragana ovia, potvruje
i sljedei primjer Pero Markovi, ratni naelnik Opine apljina prilikom spominjanog
formiranja hrvatske Opine Stolac 1994. godine kae: (Mi) smo napadnuti od Srba. Poslije
toga (smo) napadnuti od muslimana kroz etniku i demografsku okupaciju... Obranili smo
prostor i ovo je nae. Niko nema pravo na Stolac i stolake prostore doli Hrvata.
Teza o demografskom napadanju, gdje se ak i porast nataliteta ili brano mijeanje
unutar skupina koje dijele ivotni prostor tretira kao faktor ugroavanja svog naroda,
prisutna je i kod nacistikih ideologa kada govore o Jevrejima. U izjavi Pere Markovia
odzvanja eho govorenja Adolfa Hitlera, koji u zloglasnom djelu Mein Kampf, nacistikoj
svetoj knjizi, neto eksplicitnije i slikovitije kae:
Crnokosi jevrejski mladac vreba satima, avolski zagledajui nevinu djevojku
koju planira zavesti, kvarei njenu krv i odvodei je iz okrilja njenog naroda. Jevrej
koristi svako mogue sredstvo da potkopa rasnu osnovu potinjenog naroda.21
Prema tome, odbrana od demografske okupacije moe podrazumijevati samo jedno: demografsko, odnosno fiziko unitenje grupe koja se smatra invazivnom kao jedini mogui
nain osloboenja iz okova demografske okupacije. O muslimanima kao o demografskoj
prijetnji govori i Franjo Tuman, kada pravda agresiju Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu
i kao in odbrane Hrvata od muslimanske demografske ekspanzije, to je takoer zabiljeeno
u knjizi Stenogrami o podjeli Bosne (336). Tuman u tom kontekstu nekoliko reenica
kasnije spominje i Stolac kao mjesto u kojem je rjeenje problema muslimanskog prisustva
koje opisuje kao prijetnju opstojnosti uveane drave Hrvatske, te stavlja znak jednakosti
izmeu termina hercegovake i (veliko)hrvatske politike:
A to se tie problema Hercegovine, molim, taj hrvatski perec je neodriv juno od Splita
ukoliko ne bismo te granice odrali. Prema tome, to nije nikakva hercegovaka politika, nego
je to hrvatska politika kako da osiguramo to povoljnije granice hrvatske drave u budunosti.
Jer ta demografska ekspanzija Muslimana je takva da bi nam oni ugrozili opstojnost hrvatske
drave vie negoli to su je Srbi ugrozili u prolosti.22
Tuman je objasnio i da je unitenje muslimanskog prisustva u hercegovakoj regiji provedeno kako bi se sprijeio izlazak na more muslimanske republike:
21
22
Hitler, Adolf: Mein Kampf, London New York Melbourne: Hurst and Blackett, 1939., 254.
Luci, Predrag: (ed.) Stenogrami o podjeli Bosne. Feral Tribune, Dani, 2005., 327.
Godinjak 2014/101
DIZDAR
Prema tome, dragi prijatelji, shvatite, prije svega je pitanje kako odrati dravu Hrvatsku,
kako u Bosni i Hercegovini dobiti maksimalno to moemo. Sve to od Stolca i sve skupa to
je poznato. Da biste znali kako su se razgovori vodili, kako su odstupali od onih provincija 8.,
10. i 3., da su Srbi onda poto su Muslimani svakako traili Travnik koji su osvojili, Stolac apsolutno,
jer to je muslimanski grad bio, ostaje itd. (333) Prema tome, da ne bismo doveli u pitanje samo
Hrvatsku dravu, morali smo pristati na to, ali idite sada, zato, i ja sam kazao naim ljudima,
izvolite ove izbjeglice naseliti u ta podruja Tasovia, Stolca itd, da bude hrvatsko23
Sa aspekta izmjene kako arhitekturalne, tako i etnike slike Stoca uz potpuno ignorisanje
prava povratnika i prihvatanje iskljuivo graana hrvatske nacionalnosti kao legitimnih
potraitelja prava u Opini Stolac, govori i sluaj gradnje etniki jednolinih naselja za
u ratu doseljeno hrvatsko stanovnitvo, uglavnom iz srednje Bosne, o emu u iznad citiranoj
izjavi govori i Tuman.
Ta naselja, izmeu ostalog, nose nazive poput Bobanovo (po Mati Bobanu, ratnom
predsjedniku paradrave Herceg-Bosne i, uz Franju Tumana, idejnom tvorcu zloinakog
projekta eliminisanja i unitenja bonjakog i srpskog prisustva u junoj Bosni) ili ukovo
(po ratnom ministru odbrane Republike Hrvatske i jednom od kljunih aktera zloinakog
pothvata, osobe koja je prvi visoki hrvatski dunosnik koji je nakon razaranja Stoca 1993. godine
posjetio ovaj grad). O ideolokoj ulozi gradnje ovih naselja, razgovarajui s Franjom Tumanom
o nainima uspostave etno-teritorijalne dominacije govori Jozo Mari (tadanji premijer
Zapadnohercegovakog kantona), 13. aprila 1999. godine:
Na ove otoke dolje gdje su u Hrvatskoj smjeteni, i oni bi, ako im dodijelimo zemlju i
pomognemo u izgradnji, oni bi svi drage volje pristali na to da ih naselimo. Isto tako, ovim
sustavom kao to radimo na Dubravskoj visoravni oko Stoca tu smo napravili oko 600
kua. Svaka kua ima po pet lanova u domainstvu. Znai, to je oko tri tisue Hrvata koje
smo dobili na prostoru onog dijela koji je preko Neretve tamo, dijela opine apljina smo
podigli nekoliko sela i prostor opine Stolac... Tako da smo podijelili onaj konglomerat gdje
su Muslimani imali dominaciju, podijelili smo taj dio.24
Obrazovna praksa po kojoj djeca odrastaju, s jedne strane, u uvjerenju da drugog kao prijetnju
treba sputati i obespraviti, a s druge, uz konstantno uvjeravanje da su ti drugi uzrok njihovih
nesrea i frustracija, biva promovisana kao kulturoloka vrijednost, a planovi neprirodne i
nehumane podjele drutva se predstavljaju kao nunost u perspektivi hrvatskih politikih elita.
Segregaciju u bosanskom kolstvu aktivno promoviu i slubene institucije Republike
Hrvatske. Tamonji Dravni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske na svojim slubenim
stranicama iznosi sljedee:
Nastavni plan i program na hrvatskom jeziku, u svim vidovima i u cjelini programa promie
jezik, tradiciju, kulturu i duhovnost hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini, te se ne moe
reducirati na programske sadraje bilo kojega predmeta. Kad je pak rije o prirodoslovnim
predmetima, kao to je npr. matematika ili fizika, oni takoer imaju nacionalno-kulturnu
odrednicu. Naime, u hrvatskom narodu postoje znanstvene, povijesne i kulturne injenice
te znamenite osobe koje pripadaju znanstvenoj i kulturnoj batini hrvatskoga naroda, a samim
23
24
Luci, Predrag: (ed.) Stenogrami o podjeli Bosne. Feral Tribune, Dani, 2005., 336-337.
http://hercegbosna.org/forum/topic6468.html; pregled. 1. 10. 2013.
102/Godinjak 2014

tim i pojedinim nastavnim predmetima u koli (R. Bokovi, F. Vrani, A. Mohorovii,
M. Getaldi, S. Penkala, V. Prelog...), a svoje mjesto nalaze u programima i udbenicima
na hrvatskom jeziku. Navedeni sadraji su dio nacionalne batine koja je vana hrvatskom
narodu i njegovoj kulturi.25
Iz navedenog se izvodi zakljuak da hrvatska djeca s drugom djecom ne mogu zajedno

pohaati nastavu ak ni iz prirodoslovnih predmeta poput matematike ili fizike, kako Hrvati
imaju svoje naunike iz ovih oblasti o kojim trebaju posebno uiti. Stoga, nijedan Englez
i npr. kot ili Amerikanac ne bi mogli zajedno pohaati nastavu, jer i oni imaju svoje naunike
koji su doprinijeli razvoju razliitih nauka, a, prema logici ove dravne institucije Republike
Hrvatske, bitno je poduavati o naunim dometima prvenstveno pripadnika vlastite nacije.
Ovdje je indikativno i da su navedeni nauni radnici iz Republike Hrvatske, pa se postavlja
pitanje zato institucije Republike Hrvatske smatraju da bi autohtono bosansko stanovnitvo,
ukljuujui i bosanske Hrvate, prednost u izuavanju trebalo dati naunicima iz Republike
Hrvatske nad onim iz Bosne i Hercegovine?
Nejasno je zato o znaajnim naunim postignuima i dometima hrvatskih naunika
ne bi mogla ili ne bi trebala uiti i bonjaka, srpska ili neka druga djeca kolskog uzrasta?
Zatvaranje kruga oko stvorenog tabua povratnika muslimana odreuje izjava Denisa
Lasia, premijera Hercegovako-neretvanskog kantona, koji je kao gost na sveanoj sjednici
Opinskog vijea Stolac, na koju ak nisu niti pozvani vijenici bonjake nacionalnosti
koji su mandate dobili na demokratskim izborima, paradoksalno kazao da Stolac vie nije
mjesto nerazumijevanja i netolerancije, te da ga raduje svaki pozitivni pomak kojim se
stvaraju preduvjeti za bolje sutra svakog itelja ove Opine. Nadalje, Lasi kae:
Promijeniti sliku u javnosti, osobito ako se godinama od opine Stolac eljelo napraviti
ono to ona nije, nije bilo nimalo lako. Stoga, Vi, nositelji izvrne i zakonodavne vlasti, na
elu s naelnikom, gospodinom Bokoviem najbolje znate koliko je truda i svakodnevnog rada
bilo potrebno uloiti kako bi Stolac i u oima ire javnosti napokon bio ono to on jest.26
Jednako kao i u govorenju Dragana ovia, to to Stolac jeste, odnosno nije, ostaje
neizreeno, a ideoloki obrazac se ponavlja. Slino je s izjavom Dragana ovia iznesenom
u intervjuu za Veernji list, gdje ovaj politiar kae: Pa sada se u Federalnoj vladi primjerice
dogaa da se odreeni novac ne eli usmjeriti u Stolac samo zato to je hrvatski.27
ovieva tvrdnja da se prijei investiranje u Stolac samo zato to je hrvatski najprostiji
je pokazatelj nepriznavanja i negiranja prisustva graana drugih identitetskih odrednica
u Stocu. ovi ne objanjava osnovu za ovu tvrdnju uprkos injenici da je u trenutku davanja
izjave, u skladu s posljednjim popisom stanovnitva u Bosni i Hercegovini iz 1991. godine,
veinski narod bio bonjaki (odnosno Muslimani, tada formalno priznata kategorija).
25
http://www.hrvatiizvanrh.hr/hr/hmiu/hrvati-u-bosni-i-hercegovini/41; pregled. 7. 7. 2014.

(http://stolac.gov.ba/index.php/302-odrzana-svecana-sjednica-opcinskog-vijeca-stolac; pregled. 20.
10. 2013.) Snimak uvodnog dijela sjednice dostupan i na http://www.youtube.com/watch?v=
SRTYT3eHu8o; pregled. 2. 12. 2013.
27
(http://www.hdzbih.org/vijesti/613-intervju-predsjednika-hdz-bih-prof-dr-sc-dragana-covicaza-vecernji-list.html; pregled. 16. 9. 2013.)
26
Godinjak 2014/103
DIZDAR
Uzimanje Stoca za primjer hrvatskog grada pored veeg broja nacionalno znatno homogenijih bosanskih opina sa izrazitom hrvatskom veinom moe se smatrati inom namjernog
ideolokog djelovanja iji je cilj potpuna izgradnja i jaanje tabua, odnosno osporavanja
identitetske pluralnosti Stoca kao i promovisanje nune iskljuivosti politikog ustroja
lokalne zajednice. Praktino ponitavanje postojanja brojne povratnike zajednice je u skladu
s ovim iskazom potpuno zaokruen i zavren proces.
Konano, kao jedan od najdrastinijih prikaza relativiziranja zloina i samog egzistiranja
onih nad kojim je zloin poinjen mogu se navesti rijei spomenutog Ive Ragua, u tekstu
objavljenom neto vie od deset godina nakon ruenja etiri stolake gradske damije koje su
potom obnovljene u skladu sa ustavnom obavezom o obnovi u ratu poruene batine: Mnogi
u Stocu istiu i injenicu kako su na stolakom podruju u posljednje vrijeme nezakonito
podignute etiri damije, ali nikome i ne pada na pamet da ih rui.28
Konstrukcija o damijama podignutim u posljednje vrijeme za koje nikome i ne pada

na pamet da ih rui predstavlja vrhunac tabuiziranja zloina i unitenja Stoca i njegovih
urbanih sadraja. Autor ne samo da se ne osvre na injenicu da se radi o damijama koje su
poruene prije tek neto vie od deset godina i koje su, zapravo, obnovljene u svom izvornom
obliku, nego ak zavrava konstatacijom da nikome i ne pada na pamet da ih rui. Uz
to, ne nudi dokaze kojim bi potkrijepio tezu o nelegalnoj gradnji, odnosno obnovi damija.
injenica je da su sve etiri obnovljene gradske damije proglaene bosanskohercegovakim
nacionalnim spomenicima, ime je potvrena legalnost procesa obnove i autohtonost damija.
U perspektivi ovia, Lasia, pa i Milanovia, stolaki povratnici potpadaju pod kategoriju
bivih ljudi, kako poraene predstavnike buroazije u svom govorenju naziva Staljin. Ti
bivi ljudi nisu vrijedni spomena, naroito ne kao ravnopravni initelji u uspostavljenom
poretku. O njima se ne govori. Oni za zastupnike iskljuive trijumfalistike ideologije nemaju
prava, jer njima ljudskost nije ni namijenjena kao identitetska odrednica. Oni su potrebni tek
kao alat za zastraivanje i tjenje grupisanje masa koje promovisanu ideologiju i takvo govorenje
priznaju kao svoje. Oni su stalna mrana, maligna prijetnja kojoj se treba suprotstaviti i
sprijeiti njeno irenje.
To u svojoj izjavi iz 2012. godine o temi krenja ljudskih prava djece povratnika u obrazovanju
potvruje naelnik Opine Stolac Stjepan Bokovi, za kojeg je sutina problema segregacije
u kolstvu samo prisustvo Bonjaka: To je OSCE-ova izmiljotina dvije kole pod jednim
krovom. Na kraju, on (OSCE) je sve ovo i zakuhao, on ih je doveo tamo ake, odnosno
kolu po bosanskom nastavnom planu i programu.29
Kako to Bokovi pragmatino iznosi da u Stocu nema aka bonjake nacionalnosti,
segregacije i diskriminacije ne bi ni bilo, jer se ne bi imala nad kim provoditi, pa je samo njihovo
prisustvo zakuhavanje. Rjeenje stoga lei u odstranjenju ili odvoenju tih remetilakih
faktora koje su meunarodne institucije dovele. O tome gdje su oni i njihovi roditelji bili
prethodno i zato ih se u njihov rodni grad uope ponovno dovodi, umjesto da to autohtono
stanovnitvo opstaje i tretira se upravo kao takvo, Bokovi ne govori.
28
(http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050118/bih01.asp; pregled. 5. 6. 2013.)

(http://www.slobodnaevropa.org/content/segregacija-u-bih-djaci-iz-stoca-i-ove-godine-u-odvoje
nim-klupama/24649290.html; pregled. 28. 6. 2014.)
29
104/Godinjak 2014

Neokomunistika praksa i principi koritenja kako religijskih, tako i institucija sistema,

ne samo u svrhu odravanja ideolokog koncepta, nego i njegovog aktivnog nametanja kao
apsolutne identitetske kategorije neposredno je primijenjena prilikom vrenja popisa stanovnitva u Bosni i Hercegovini 2013. godine. Naime, najznaajniji initelji sistema, prije svih
nacionalistike politike partije koje ve desetljeima upravljaju dravnim aparatom, uz
religijske organizacije, vrili su intenzivnu javnu kampanju u kojoj je graanima govoreno
ta trebaju upisivati kao line podatke i kako se trebaju izjanjavati. Umjesto da popis stanovnitva bude u slubi graana, gdje se na osnovu prikupljenih informacija dravni aparat koji
ima zadau da slui graanima treba prilagoditi spoznatom, kako bi osigurao efikasniju zatitu
graanskih prava i sloboda i unapreenje ukupnih drutvenih prilika, bosanski popis je
posluio upravo obrnutoj svrsi. Tako je, pored Hrvatskog narodnog sabora, i Dravni ured
Republike Hrvatske za Hrvate izvan Hrvatske dao svoju uputu za popis stanovnitva u Bosni
i Hercegovini, u kojem se poziva ciljana grupa, bosanski katolici, da se izjasne kao Hrvati,
katolici koji govore hrvatskim jezikom:
Sudjelovanje u Popisu je moralna, graanska, ali i domoljubna obveza! Sudjelovanjem
u Popisu dajete veliki doprinos ravnopravnosti i politikom pozicioniranju hrvatskog naroda
kao jednog od konstitutivnih naroda u BiH... Posebno je vano da se pri popisu u tiskanici
(P-1) jasno i pojedinano izjasnite da ste: po nacionalnosti Hrvat (pitanje broj 24.), po vjeroispovijesti katolik (pitanje broj 25.) i da govorite hrvatskim jezikom (pitanje broj 26.).30
Pitanje identitetskog odreenja intenzivno i agresivno je nametano kao pitanje od presudnog znaaja za opstanak bosanskih Hrvata kao najmalobrojnije konstitutivne zajednice.
O pitanju odnosa veine i manjine i ideolokih interpretacija ove relacije, fra Mile Babi
kae sljedee:
Smisao pravne drave sastoji se upravo u tome da nitko ni nad kim ne vlada, nego
da vlada zakon. Pred zakonom su svi graani jednaki, ravnopravni... Smisao je,
dakle, dravnih zakona zatita ljudskih prava svakog graanina i to na jednak nain...
Za te politiare i nacionaliste biti ravnopravan ve je nacionalna katastrofa. Oni
su i rat zapoeli zato to se osjeaju ugroenima im nisu povlateni, im nisu u
veini, im ne vladaju nad pripadnicima drugih naroda. ive i djeluju po logici moi:
osjeaju se dobro samo kad vladaju nad drugima, a pravna je drava za njih fikcija.31
Zapravo, insistiranje na tzv. treem, hrvatskom entitetu, predstavlja pokuaj mirnodopske
realizacije neostvarenih ratnih ciljeva, kako to primjeuje fra Mile Babi. Uspostava entiteta
Federacije Bosne i Hercegovine sutinski predstavlja poraz ili djeliminu kapitulaciju vojnopolitikih elita Herceg-Bosne, koje nisu u stanju realizovati svoju politiku radikalnog ekskluzivizma, odnosno apsolutnu vladavinu na omeenom dijelu teritorije. Evo kako to, zastupajui
ideju iskljuivog ideolokog koncepta nacionalne dominacije kao legitimnog, demokratskog
cilja, vidi Boo Ljubi, koji, gostujui u jednoj televizijskoj emisiji, govori: Zastupamo stajalite
i rjeenje koje e teritorijalno i ustavno izjednaiti poziciju Hrvata. Znai, elimo teritorijalnu
i institucionalnu reorganizaciju BiH, elimo federalnu jedinicu s hrvatskom veinom.32
30
(http://www.abcportal.info/clanak/vlada-republike-hrvatske-pozvala-hrvate-u-bih-da-seizjasne-kao-hrvati-i-katolici; pregled. 4. 7. 2014.)

31
(http://www.svjetlorijeci.ba/kolumna/1057/fra-mile-babic/ugrozenost-vecine; pregled. 15. 5. 2014.)
32
(http://otvoreno.ba/vijesti/bih/14748-bozo-ljubi-za-hrvate-je-trei-entitet-metafora-za-ravnopravnost; pregled. 8. 6. 2014.)
Godinjak 2014/105
DIZDAR
Ideja da ustavna ravnopravnost podrazumijeva uspostavu triju recipronih entiteta, gdje

e u svakom dominirati po jedan od tri konstitutivna naroda, sutinski je zastupanje stajalita
o legitimizaciji provedbe diskriminacije, segregacije i nasilja nad manjinskim grupama u
svakoj od ovih teritorijalnih jedinica. Umjesto zastupanja ideje da svi Hrvati trebaju biti jednaki
unutar cjelokupnog sistema, tezom da Hrvatima treba njihov entitet na kojem bi prakticirali
svoju politiku i provodili pravdu prema vlastitom arinu, to se smatra ravnopravnou,
zapravo se javno odustaje od uspostava drave Bosne i Hercegovine kao javnog dobra
ravnopravnih graana.
Teritorijalno izjednaavanje pozicije na nain na koji ga vidi Boo Ljubi se stoga
nikako ne moe dovesti u vezu sa ustavnim izjednaavanjem pozicije. To je tako jer svrha
ustava i zakona jeste da se na teritoriji na koju se odnose, u ovom sluaju to je drava Bosna
i Hercegovina, osigura apsolutna ravnopravnost svih, bez obzira na njihovu vjersku, rasnu,
nacionalnu ili drugu pripadnost, a ne da na osnovu pojedinanih pripadanja ustanovi podruja
dominacije jednih u odnosu na druge.
Osim toga, zanemaruje se injenica da u dijelovima drave u kojim iskljuivo vladaju
politike elite hrvatskog nacionalnog predznaka postoje ozbiljna naruavanja temeljnih ljudskih
prava stanovnitva, koje je gotovo stoprocentno hrvatsko. Dovoljno je analizirati stanje
u Zapadnohercegovakom kantonu, gdje apsolutnu vlast imaju tzv. hrvatske nacionalne
politike stranke. U tom kantonu se graanima, budetskim korisnicima, uskrauju temeljna
prava te im se due od godinu ne uplauju doprinosi na osnovna primanja, ukljuujui
penzijsko-invalidsko i zdravstveno osiguranje.
Takoer se zapostavlja injenica da se u dijelovima drave, odnosno u kantonima u kojima
vladaju tzv. hrvatske politike partije, otvoreno i sistemski kre sva prava stanovnitva koje
nije katoliko, odnosno hrvatsko, a javne ustanove se predstavljaju kao iskljuivo hrvatske.
Tako na zidu u sali Skuptine Zapadnohercegovakog kantona u kojoj se odvijaju zasjedanja
ovog najvieg parlamentarnog tijela stoji izvjeen kri i zabranjena obiljeja Herceg-Bosne,
kao i u gotovo svim drugim javnim ustanovama ovog i drugih kantona pod upravom hrvatskih
nacionalistikih stranaka.
Imajui u vidu nespornu samostalnost u upravljanju na dijelovima drave na kojim
su Hrvati veina od hrvatskih politikih subjekata, prvenstveno radikalno nacionalistike
provenijencije, uspostava iskljuivog hrvatskog entiteta stoga kao cilj moe imati samo
jedno, a to je ponovna uspostava apsolutne hrvatske vladavine u malobrojnim sredinama
u kojim je oito kao problem prepoznat povratak stanovnitva koje nije hrvatske nacionalnosti,
kao to je to sluaj s povratkom Bonjaka u Stolac. Otklanjanje stranog elementa iz hrvatskog
entiteta i spreavanje daljeg mijeanja sa drugima stoga bi bio jedini cilj uspostave takve,
etniki iskljuive teritorije u kojoj ste ravnopravni onoliko koliko ta teritorija nije oneiena prisustvom drugog i drugaijeg.
U martu 2014. godine, Hrvatski narodni sabor, koji je, kako je prije objanjeno, institucija
uspostavljena na inicijativu HDZ-a Bosne i Hercegovine, ija idejna naela u potpunosti
i promovie, usvojio je zakljuak kojim sve politike zastupnike u Bosni i Hercegovini koji
pripadaju strankama koje ine sabor, kako to u naslovu kae Veernji list, poziva da
se odupru unitarizaciji Federacije.33 Obrazlaui zakljuak, Dragan ovi kae: Pozvali
33
(http://www.vecernji.ba/hns-nalozio-zupanijama-da-se-odupru-unitarizaciji-federacije-927011;
pregled. 4. 5. 2014.)
106/Godinjak 2014

smo sve upanijske vlade, sve nae predstavnike u zakonodavnoj vlasti na razini FBiH da
se otro suprotstave bilo kakvoj formi centralizacije u FBiH koju danas provode bonjake
stranke pod platom elje da se rijee neka pitanja socijalne naravi.
Kao jedna od podmuklih zamki u procesu unitarizacije navodi se generisanje ideje o
bosanskom identitetu i nacionalnoj pripadnosti svih bosanskih graana, to se smatra opasnim
asimilacijskim oruem Bonjaka. Govorei o segregaciji u kolstvu, ministar obrazovanja
Srednjobosanskog kantona Jozo Jurina kae da dokidanje podjela u kolstvu, zapravo,
predstavlja korak ka asimilaciji Hrvata uz pomo meunarodne zajednice: SB je specifian
prostor na kojemu pojedinci iz jednog naroda, uz pomo pojedinaca iz meunarodne
zajednice ele dugorono ostvariti cilj, ili iseliti hrvatski narod ili ga asimilirati.34
Kao partner Bonjaka u ovim mranim tendencijama esto se spominju nejasno definisani
meunarodni faktori. Rije je o jednom od najupeatljivijih preslika neokomunistike prakse
insistiranja na ideji prijetnje kolektivitetu koju predstavljaju domai, unutranji izdajnici
i mrane sile iz sjene, odnosno strani pomagai. Svrha generisanja ove ideje je pretpostavljena
potreba homogenizacije i ouvanja kontrole nad potinjenom zajednicom. Dragan ovi
redovno u svojim istupima istie potrebu uspostave federalnog ustroja drave uz ustanovljenje
hrvatskog entiteta, odnosno federalne jedinice, uz naglaavanje nunosti spreavanja uspostave
unitarnog ustroja kao temeljne politike prijetnje opstanku hrvatskog naroda.
Tezu o Dejtonskom sporazumu kao luakoj koulji skovao je Wolfgang Petritsch, bivi
visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini. Tu kovanicu su nakon toga preuzeli i koriste je
brojni politiari, naroito oni iz politikih subjekata koji nose hrvatski nacionalni predznak.
Boo Ljubi govori o toj luakoj koulji koja sputava navodno ostvarenje hrvatskog politikog
i nacionalnog cilja: Mi znamo da je Dejtonski sporazum za BiH luaka koulja... Dakle,
nije vie pitanje ta Hrvati u BiH ele, ve je pitanje kako to postii.35
Stavove o nunosti preustroja drave i redefinisanja Okvirnog sporazuma za mir u Bosni
i Hercegovini ovi je naglasio i u govoru na akademiji povodom 20. godinjice utemeljenja
Hrvatske republike Herceg-Bosne. U svom govoru je o uspostavi paradrave Herceg-Bosne,
koja je meunarodnom sudskom presudom definisana kao zloinaka tvorevina u okviru
koje su poinjeni najstraniji zloini koji su u ravni s najgorim zlodjelima iz Drugog svjetskog
rata, rekao i da nije bilo Herceg-Bosne, ne bismo danas sjedili ovdje predstavljajui se dijelom
moderne budue zajednice koja e pripadati euroatlantskom projektu.
Jedno od navodnih rjeenja koje potenciraju politiki subjekti koji promoviu ideju
razdjeljivanja bosanskog drutva je preslikavanje vicarskog modela koji se tumai kao
primjer uspjene, labave konfederacije. Izmeu ostalih, ovakav princip ouvanja Bosne
i Hercegovine kao drave u kojoj je kljuni problem bonjaka veina zagovara i Tonino
Picula, koji u svojstvu zastupnika iz Republike Hrvatske u Evropskom parlamentu kae:
Bonjaci imaju izbor. Ili e ponoviti Jugoslaviju, na svoju tetu, ili e crpiti najbolje
to se dogodilo iz razvoja europske ideje gdje su veliki i mali povezani, a pritom slon ipak ne
34
(http://croportal.ba/vijesti/bih/12659-cilj-onih-koji-priaju-o-diskriminaciji-je-iseljavanje-iliasimilacija-hrvata-u-sb-u; pregled. 16. 4. 2014.)

35
(http://www.depo.ba/front/dejtonski-sporazum-je-ludacka-kosulja-za-bih; pregled. 26. 4. 2014.)
Godinjak 2014/107
DIZDAR
zgazi pilie... Svia mi se definicija vicarske kao zemlje spojene unutarnjim kontradikcijama.
Nitko im nije nametnuo kantonalni sustav. Oni su u povijesnom hodu, tijekom kojeg su se
i sueljavali, doli do rjeenja koje garantira stabilnost. Ako je to mogla vicarska, zato
to ne bi bilo rjeenje za BiH?36
Poreenje razlika izmeu kulturolokih sadraja i razlika govornika francuskog, italijanskog

i njemakog jezika s razlikama izmeu govornika tek nominalno tri razliita, a sutinski gotovo
potpuno identina i meusobno potpuno razumljiva jezika bosanskog, hrvatskog i srpskog
nekompatibilna su i neodriva s aspekta argumentacije uspostave novog politikog ustroja
slinog vicarskom. Takoer, injenica je da je vicarska ustrojena od 22 kantona, dok
se u Bosni zagovara tzv. vicarski model formiranjem tri do etiri kantona/regije.
Iitavajui Ustav vicarske i analizirajui politiki ustroj drave, moe se zakljuiti da
je rije o mnogo vie centralistikom i unitaristikom ustroju nego to je to sluaj s brojnim
drugim dravama svijeta. Kantoni su potpuno ovisni o dravi i volji drave da im prepusti
odreena ovlatenja i prava. Iako je injenica da kantoni u vicarskoj uivaju visok stepen
autonomije, to je tako jer to centralna dravna vlast omoguava i saglasna je s tim.
Poreenje Bonjaka sa slonom i drugih s piliima, kako to ini Picula, krajnje je
neumjesno, naroito onda kada izjavu daje visoki dunosnik Republike Hrvatske, drave
iz koje su u prolosti prema bosanskoj teritoriji uglavnom bili usmjerene osvajake tendencije,
gdje bi taj hrvatski slon u svojim pohodima gazio sve pred sobom, ostavljajui iza sebe
uglavnom pusto. Ponovo, slonovsku praksu Republike Hrvatske najbolje potvruju
presude utemeljiteljima Herceg-Bosne, kao i objavljeni stenogrami razgovora najviih dunosnika
Republike Hrvatske koji su posluili kao dokazni materijal u tom postupku, ali i ponaanje
aktuelnih najviih politikih dunosnika Republike Hrvatske, poput Milanovia, Karamarka i Josipovia.
Relativizacija subjektiviteta drave Bosne i Hercegovine tako opstaje kao jedna od
kljunih smjernica djelovanja. Hrvatski dunosnici u svojim istupima i pri posjetama Bosni
i Hercegovini, svoje nastupe koriste kao demonstracije moi i relevantnosti Hrvatske pri mijeanju
u unutranja pitanja Bosne i Hercegovine. Uostalom, upravo je izjava Picule jedan od najoitijih
primjera osjeaja pozvanosti da se direktno uplie u pitanja bosanskog ustroja, egocentrino
se postavljajui u poziciju nekoga ko moe da sudi o najpogodnijem modelu organizovanja
drugih drava. Slike u kojim iza dunosnika Republike Hrvatske stoje postrojeni lokalni
dunosnici Hrvati nisu slike iz prolosti, nego su to prikazi prisutni pri svakoj posjeti politikog rukovodstva Hrvatske pojedinim krajevima Bosne i Hercegovine.
Navodni argument koji dunosnici Republike Hrvatske koriste je i taj da u skladu s Ustavom
te drave imaju obavezu baviti se unutranjim pitanjima u Bosni i Hercegovini koja se tiu
statusa ovdanjih Hrvata. Paradoksalnu i konfuznu izjavu u tom smjeru daje i predsjednik
Republike Hrvatske Ivo Josipovi, koji govori o graanima Hrvatske koji nisu Hrvati, ali
koji su nai, pa i o njima Hrvatska mora skrbiti. U istoj izjavi, kao i Picula i ovi, predlae
federalizaciju drave Bosne i Hercegovine: U Bosni i Hercegovini ivi i vrlo veliki broj
hrvatskih dravljana koji nisu Hrvati. To su, takoer, nai graani o kojima Hrvatska ima
36
(http://www.dnevno.ba/vijesti/bih/104078-picula-na-bih-primijeniti-svicarski-model-kantonalnogustroja.html; pregled. 25. 4. 2014.)
108/Godinjak 2014

obavezu skrbiti... Ta posebna vrsta federalizma, koja je moda specifina za prostor na

kojem ivimo i povijesna i politika iskustva koja imamo, pokazuje da se i te kako moe
ivjeti zajedno, bez obzira na razliite identitete.37
Slinu izjavu dao je i predsjednik Vlade Republike Hrvatske Zoran Milanovi, prilikom
posjete Bosni u okviru koje je boravio i u Stocu. Tad je Milanovi izjavio sljedee: BiH
je prije svega drava triju nacija: Bonjaka, Srba i Hrvata, redom prema brojnosti... Ovdje
(u BiH) su Hrvati za koje se po Ustavu brinemo i nismo im tutori.38
Izjavu je Milanovi dao nakon susreta s mostarskim nadbiskupom Ratkom Periem
koji je prilikom otvaranja tzv. duhovnog centra u Stocu govorio o katolikom osvajanju
Stoca. Milanovi prvo osjea potrebu da kae da je Bosna i Hercegovina drava triju nacija.
Milanovi kao da ne eli niti da ponudi mogunost da se kae da je to drava ljudi sa svojim
ljudskim sudbinama, eljama i strepnjama, koji uz to mogu biti Hrvati, Srbi, Bonjaci ili
neto drugo, bez obzira na njihovu brojnost. Tim ljudima se pitanje definisanja i ouvanja od
drugog njihovog nacionalnog identiteta namee kao presudno, kljuno za njihov opstanak.
Nadalje, Milanovi nakon tvrdnje da su Hrvati u Bosni i Hercegovini konstitutivan narod,
takoer tvrdi da se za bosanske Hrvate Republika Hrvatska brine po Ustavu, dakle, ustavna
su kategorija, odnosno konstitutivni i u Hrvatskoj, to nas dovodi u dilemu: Jesu li domai
Hrvati konstitutivan narod u Hrvatskoj ili u Bosni i Hercegovini? Odgovor je jasan domai,
bosanski Hrvati su konstitutivni graani u svojoj domovini, dravi Bosni i Hercegovini.
Sada se valja vratiti na konstataciju da dravni aparat Republike Hrvatske ne prihvata injenicu
da je Bosna i Hercegovina nezavisna drava, statusno u istom rangu kao Hrvatska ili bilo
koja druga drava. U suprotnom, prihvatali bi injenicu da se na teritoriji Bosne i Hercegovine
primjenjuje Ustav Bosne i Hercegovine, a ne Ustav Republike Hrvatske na koji se pozivaju.
Neosporiv je meunarodni pravni princip da ustav jedne drave ne moe predvidjeti
naruavanje ustavnog poretka druge, susjedne zemlje, a to je upravo ono to najvii dunosnici Republike Hrvatske javno tvrde. Zoran Milanovi, naime, govori da na teritoriji
Bosne i Hercegovine Republika Hrvatska moe da zajae sa svojim utjecajem i interesima
po gradovima i selima svugdje gdje ima Hrvata, jer je na to Ustav obavezuje. Vjerovatno
su najdrastiniji primjeri egocentristikog govorenja izjave hrvatskih dunosnika u vezi
s bosanskim Hrvatima. Takva je i Milanovieva izjava da za Hrvate po Ustavu brinemo
i nismo im tutori. Nadalje, Milanovi je istom prilikom izjavio da, to se tie odnosa
Hrvatske i Hrvata u Bosni i Hercegovini, pomaemo koliko moemo.
Bosanski Hrvati su, stie se dojam, iz perspektive rukovodstva drave Hrvatske sekundarni
Hrvati, humanitarni sluajevi, nesposobni roaci nad kojim Hrvatska potvruje svoj autoritativni stav, o kojim brine i kojima pomae koliko moe. Zatim jo k tome Zoran Milanovi
kae da bosanskim Hrvatima Republika Hrvatska i njeno vodstvo nisu tutori. Kada bi
dunosnici Republike Hrvatske bili iskreni u svojim izjavama da ele pomoi ovoj dravi
i njenim graanima Hrvatima, najbolji vid pomoi Hrvatima bila bi pomo jaanju institucija
37
(http://www.klix.ba/vijesti/regija/ivo-josipovic-za-klix-ba-federalizam-moze-osigurati-ravnoprav
nost-svih-nestabilnost-u-bih-moze-ugroziti-region/140320138; pregled. 23. 4. 2014.)
38
(https://vlada.gov.hr/vijesti/predsjednik-vlade-milanovic-u-bih-iskoristit-cemo-mogucnosti-kojedonosi-hrvatski-ulazak-u-europsku-uniju/11019; pregled. 18. 9. 2014.)
Godinjak 2014/109
DIZDAR
drave u kojoj ive i koja je jedini pravni garant njihovih prava i njihove sigurnosti. Jedina vrijedna
pomo bila bi ona data Bosni i Hercegovini u ime Hrvata kojima, navodno, Republika Hrvatska
eli pomo pruiti. Umjesto to Hrvate Bosne i Hercegovine Zoran Milanovi tjei da
objektivno svi Hrvati imaju putovnice, istinska pomo bi bila ta da za Hrvate u Bosni
i Hercegovini paso njihove domovine bude dovoljan garant slobode i prosperiteta za njih,
kao i za sve druge graane ove zemlje koji nemaju privilegiju da posjeduju paso Republike
Hrvatske. Jedina istinska pomo Hrvatima bila bi pomaganje svim graanima, a naroito
onim kategorijama koje su u proteklom ratu pretrpjele tetu djelovanjem snaga Republike
Hrvatske. Jedino bi ukljuenje Republike Hrvatske u pomaganje tim grupama doprinijelo
istinskom pomirenju, relaksaciji prilika i kreiranju sigurnog okruenja za sve graane.
Prilikom posjete Stocu Zoran Milanovi nije obiao stolake kole niti je osudio praksu
po kojoj jedni na osnovu svog imena uivaju u privilegiji da u kolu ulaze na glavni ulaz,
dok ostali imaju obavezu da ulaze na pomoni, stranji ulaz. Umjesto toga, bavei se obrazovanjem, Milanovi je izjavio da je prioritet Hrvatske naroito pomagati sveuilite i bolnicu
u Mostaru. Zoran Milanovi pritom potpuno ignorie pravni status institucija koje su prije
javne ustanove Bosne i Hercegovine, a nikako ekskluzivne etnike ustanove.
Ono to sutinski ove ustanove odreuje ekskluzivno etnikim, jeste, zapravo, Milanovieva
izjava i obeanje. Da su Milanovi i Republika Hrvatska istinski opredijeljeni podrci procesu
pomirenja i obnove povjerenja, a ne procesima produbljenja frustracija, podjela i predrasuda,
Milanovi je ovom prilikom trebao obeati da e podrati i Mostarski univerzitet Demal
Bijedi, koji batini pluralnost i principe akademije koji su nadnacionalni.
ovi kae da je Sveuilite u Mostaru jedna od najvanijih institucija za opstojnost
i prosperitet hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini39, a Ivo Sanader, tadanji predsjednik
Vlade Hrvatske, izjavljuje da Sveuilite igra posebnu ulogu za ouvanje hrvatskog nacionalnog identiteta u dravi Bosni i Hercegovini.40 O ovoj ustanovi, na stranicama Dravnog
ureda Republike Hrvatske za Hrvate izvan Hrvatske kau:41 U Mostaru je smjeteno Sveuilite
u Mostaru, jedino hrvatsko sveuilite izvan Republike Hrvatske.42
39
(http://www.hdzbih.org/vijesti/229-potpisana-deklaracija-o-redovitom-financiranju-izmeu-hdz-bihi-sveuilita-u-mostaru.html; pregled. 6. 6. 2014.)

40
(www.sve-mo.ba/sf/iro/Sanader.htm; pregled. 6. 6. 2014.)
41
Pored daljeg pojanjavanja da sveuilita iz Republike Hrvatske odobravaju rad svojim nastavnicima na Sveuilitu u Mostaru, a Vlada Republike Hrvatske snosi dio trokova takvog
aranmana te da je Vlada Republike Hrvatske osigurala veliku materijalnu pomo za razvoj
Sveuilita u Mostaru, to omoguava da Sveuilite u Mostaru postie europske standarde i
osposobi se za uspjeno ukljuivanje u bolonjski proces, na stranicama ove institucije pie i kako
Sveuilite nije prekidalo svoje aktivnosti tijekom itavog rata, usprkos znaajnim razaranjima
sveuilinih objekata i opoj pogibelji za studente i nastavnike. Posljednja tvrdnja predstavlja
falsifikovanje historijskih injenica, jer je, ustvari, Univerzitet Demal Bijedi pretrpio razaranja,
a institucija je doslovno istjerana iz prostora u zapadnom dijelu Mostara, koje je zaposjelo Sveuilite u Mostaru.
42
(http://www.hrvatiizvanrh.hr/hr/hmiu/hrvati-u-bosni-i-hercegovini/41; pregled. 3. 7. 2014.)
110/Godinjak 2014

Bosna je predmet interesovanja i Sabora Hrvatske, koji je itavu jednu raspravu u februaru
2014. godine posvetio stanju u Bosni i Hercegovini.43 Nakon to je zastupnik Nedad Hodi,
predstavnik bonjake nacionalne manjine, upozorio da se raspravom u Saboru grubo
naruava integritet i ustavno rjeenje susjedne drave koja je suverena, samostalna i meunarodno priznata zemlja, predsjednik Sabora, SDP-ov zastupnik Josip Leko, odgovorio
je da demokratska rasprava i traenje rjeenja za ravnopravnost u Bosni i Hercegovini
nije nikakvo uplitanje, nego iznoenje politikog stava.
Nejasno je kako traenje rjeenja za pretpostavljene probleme i politika pitanja druge
drave ne predstavlja uplitanje u unutranja pitanja te drave, naroito ako se u obzir uzmu
tok diskusije i izreeni stavovi. Tako je Boro Grubii iz HDSSB-a (Hrvatska demokratska
stranka Slavonije i Baranje) izjavio: Sa tri entiteta u BiH imamo puno manju administraciju
i jeftiniju dravu, koju e sva tri naroda osjeati kao svoju i to se ne treba uope stidljivo
govoriti... Sada se treba i potiho i vrlo jasno ukljuiti i dati hrvatska stajalita u svezi BiH.
O potrebi intenzivnijeg ukljuenja Hrvatske u nametanje administrativno-teritorijalnog
rjeenja koje je iz pozicije Hrvatske bolje za Bosnu i Hercegovinu govorio je i Branko
Vuki, zastupnik Hrvatskih laburista: Ne samo da treba razmiljati o treem entitetu u
BiH, nego ozbiljno nametnuti razgovor o treem entitetu i tu se u potpunosti slaem s vama.
Meutim, to znai da se i vi slaete sa ministricom vanjskih poslova Vesnom Pusi, koja je
prije godinu i neto dana prva progovorila iz ove vlasti o treem entitetu i potrebi treeg entiteta.
Konano, Goran Jandrokovi iz HDZ-a Hrvatske u okviru ove saborske diskusije ultimativno
izjavljuje: Bosna i Hercegovina je drava tri konstitutivna naroda: Bonjaka, Hrvata i Srba
i ona e takva ostati ili je nee biti! Uz prirodnu neosporivost prava svih graana Bosne
i Hercegovine na ravnopravnost, za koju se iz Republike Hrvatske navodno zalau, in da
se iz najvieg zakonodavnog tijela Republike Hrvatske alje poruka kakva Bosna i Hercegovina mora biti ili je u suprotnom nee biti, predstavlja oit primjer agresivnog ukljuenja
najviih politikih faktora susjedne drave u unutranja pitanja Bosne i Hercegovine.
Iz perspektive meunarodnih odnosa, izjava dunosnika jedne drave kojom definiu
nuni ustroj druge drave koje u sluaju neispunjenja tog uslova o vlastitom ustroju nee biti,
predstavlja ozbiljan diplomatski incident, odnosno skandal i neposredan je in ugroavanja
i osporavanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta druge drave. Naroito uzimajui u
obzir bosansko historijsko iskustvo i iznesene stavove, jasno se da iitati da je iz perspektive
susjednih drava tendencija da konano rjeenje bude realizovano u skladu s drugim dijelom
Jandrokovieve izjave, odnosno da Bosne i Hercegovine ne bude.
Zapravo, nametanje troentitetskog, troetnikog teritorijalnog preustroja Bosne i Hercegovine
predstavlja prvi nuni korak za ostvarenje pretpostavke da Bosne i Hercegovine nee biti,
za razliku od integrativnih procesa i uvoenja opeprihvaene kategorije graanstva.
Pretpostavljena superiorna, apsolutistika pozicija u presuivanju o pitanjima ustroja
Bosne od Srbije i Hrvatske, naroito u stvarima teritorijalnog ustroja i pristupa pitanju ravnopravnosti graana, ugroena je najvie presudama meunarodnih sudskih instanci.
43
Detaljan prikaz s predoenim izdvojenim stavovima iznesenim u saborskoj raspravi prenio je

i Veernji list, iz kojeg su citati i preuzeti (http://www.vecernji.hr/hrvatska/hodzic-zastupnike-kojisu-govorili-o-trecem-entitetu-u-bih-optuzio-za-crtanje-granica-922688; pregled. 6. 6. 2014.)
Godinjak 2014/111
DIZDAR
Evropski sud za ljudska prava je presudom u sluaju tube Derve Sejdia i Jakoba Fincija
protiv Bosne i Hercegovine (broj sluaja 27996/06 i 34836/06), 22. decembra 2009. godine,
u takama 1-9. presudio da graani koji bivaju svrstani u kategoriju Ostalih moraju uivati
punu ravnopravnost kao i tri imenovana konstitutivna naroda, ukljuujui pravo na izbor
i pravo da budu birani, te pravo na zatitu vitalnog nacionalnog interesa (taka 2. presude).
Iako je tuba podnesena zbog nemogunosti izbora tzv. Ostalih u Predsjednitvo Bosne
i Hercegovine, jasno je da su prema istom obrascu graani diskriminisani na svim nivoima,
u svim parlamentarnim tijelima, to namee nunost redefinisanja ukupnog ustroja u smjeru
osiguranja vie transparentnosti i relativizacije aspekta nacionalne pripadnosti pri izboru
zastupnika u parlamentarna tijela i imenovanju dunosnika na izvrne funkcije u vlasti.
Hrvatske nacionalistike elite vjeto pokuavaju invertirati smisao presude pa je esto koriste
kao alat za rjeavanje tzv. hrvatskog pitanja u Bosni, o kojem Ivo Banac zakljuuje sljedee:
Prije svega, mislim da poloaj Hrvata u BiH, navlastito u Federaciji, nije gori od poloaja
bilo koje druge narodne skupine u BiH... Tko bi se u ovim uvjetima vratio, recimo u Derventu,
gdje nema posla, gdje tvornice rade s manje od etvrtine predratnog kapaciteta i gdje je
na vlasti, ali i u koli i drutvu, ekskluzivni jednonacionalni etnicistiki poredak, koji je srbijanskog dvoglavog bijelog orla ugradio i u gradski grb? Kako se vratiti u prostor gdje je
i ono malo obnovljenih hrvatskih kua predmetom novih napada i vandalizama, smiljenih
da obeshrabre svaki povratak? Gdje se katolika crkva, koja godinama nije obnavljana,
nalazi na Trgu Osloboenja, dok se pravoslavna nalazi na Trgu Pravoslavlja? Zato bi se
Hrvati vraali u takvu sredinu? Zato je licemjerno tvrditi da su hrvatska prava povrijeena
izborom Komia za hrvatskog lana Predsjednitva BiH, a ujedno se dogovarati s Dodikom.44
Jasna namjera sudskih presuda kojima se nalae rekonstrukcija dravnog ustroja u smjeru
uspostave graanske drave potvrena je drugom presudom istog suda, onom u sluaju Azre
Zorni. Evropski sud za ljudska prava je jednoglasno utvrdio da je dolo do povrede lana
1. Protokola broj 12. (opa zabrana diskriminacije) iz Evropske konvencije o ljudskim pravima
onemoguavanjem Azri Zorni da uestvuje na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine
i Predsjednitvo Bosne i Hercegovine. U skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine samo pripadnici
konstitutivnih naroda imaju pravo da uestvuju na izborima za ova tijela, a Azra Zorni
se izjanjava kao graanka Bosne i Hercegovine. U obrazloenju presude od 16. jula 2014.
Sudsko vijee nedvosmisleno nalae izmjene Ustava i uspostavu graanskog izbornog
principa, potpuno neovisnog o etnikim kategorijama i pripadnostima kandidata.
Zakljuak
Genocidu i namjeravanom unitenju Bosne prethode dva politika dogovora dogovor
Cvetkovi-Maek iz 1939. godine te dogovor Miloevi-Tuman iz 1991. godine na principima
jednakim prethodnom, a u vezi su s podjelom Bosne na hrvatski i srpski dio, koji su (svaki
posebno) trebali ui u sastav Velike Hrvatske i Velike Srbije. Ideoloki koncepti podjele Bosne,
u kojima se prisustvo Bonjaka prepoznaje kao temeljni problem realizaciji projekta, i danas
su dominantni u promovisanim stavovima hrvatskih politikih elita. injenica da su potpisnice
44
(http://behar.hr/ivo-banac-od-ivana-lovrenovica-stvorili-smo-monstruma/#; pregled. 8. 6. 2014.)
112/Godinjak 2014

Okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini dvije druge drave, govori o ovisnosti
opstajanja mira u Bosni i Hercegovini o njima, njihovim namjerama i njihovim politikama.
Kao jedna od osnovnih prepreka uspostavi drave Bosne i Hercegovine kao potpuno neovisnog,
samoodrivog politikog subjekta, i dalje se postavlja Republika Hrvatska i njen politiki
vrh sa svojim neskrivenim tendencijama da i dalje kroje sudbine graana Bosne i Hercegovine.
Ove tendencije i obrasci se formalno i sutinski ni na koji nain ne razlikuju od identinih
projekata kreiranih unutar srpskih nacionalistikih elita i njihovog vienja rjeenja bosanskog
pitanja, odnosno rastakanja drave Bosne i Hercegovine.
Literatura
Hitler, Adolf: Mein Kampf, London New York Melbourne: Hurst and Blackett, 1939.
Luci, Predrag: (ed.) Stenogrami o podjeli Bosne, Split Sarajevo: Feral Tribune/
Dani, 2005.
Murphy, Cullen: Gods jury: The inquisition and the making oft he modern world. Boston
New York: Houghton Mifflin Harcourt, 2012.
Internetski izvori:
www.abcportal.info; www.behar.hr; www.croportal.ba; www.depo.ba; www.dnevno.ba;
www.hercegbosna.org; www.hdzbih.org; www.hrsvijet.net; www.hrvatiizvanrh.hr; www.klix.ba;
www.novilist.hr; www.otvoreno.ba; www.poskok.info; www.sense-agency.com; www.slobodna
dalmacija.hr; www.slobodnaevropa.org; www.stolac.gov.ba; www.sve-mo.ba; www.svjetlorijeci.ba; www.vecernji.ba; www.vecernji.hr; www. vlada.gov.hr; www.youtube.com
CONCEPT OF BOSNIA AND HERZEGOVINA AND BOSNIAKS IN PUBLIC
STATEMENTS OF REPRESENTATIVES OF THE CROATIAN SOCIAL ELITE
Nerin Dizdar
Summary
Bosnian genocide and the intended termination of the country as a subject are preceded by
two political arrangements the Cvetkovi-Maek agreement from 1939, and the MiloeviTuman agreement from 1991 on the principles equal to those of the first mentioned deal,
which are concerned with division of Bosnia into a Croat and a Serb territory, each of which
was supposed to be integrated into a Greater Croatia and Greater Serbia. Ideological concepts
of division of Bosnia, in which the very presence of Bosniaks is recognized as the basic
obstacle in execution of the project, are still dominant in the proclaimed positions of Croatian
political elites.
The fact that the Dayton Peace Accord was signed by two foreign countries shows that
preservation of peace in Bosnia depends on the positions of these countries, their intentions
and their policies. With paying special attention to the case of the town of Stolac, publicly
promoted views and positions on Bosniaks and the Bosnian state will be presented in this
paper, including both the views of current leading politicians from Republic of Croatia, as well
as the views of Bosnian Croat politicians coming from nominally Croat political organizations.
Keywords: discourse, ideology, exclusivism, Bosnia, Croats, Bosniaks, Muslims
Godinjak 2014/113
UDK 341.382: 33 (497.6): 342.4 (497.6)
Ustavne i politike kontroverze kao prepreke

ekonomskom razvoju Bosne i Hercegovine
Kadrija Hodi
Ekonomski fakultet
Tuzla
Institucionalna (ne)mogunost odredaba Dejtonskog sporazuma da integriraju politiki
i ideoloki suprotstavljene nacionalne zajednice u demokratsku zajednicu izazvala je
razliite, esto i oprene stavove o duhu Dejtona i posljedicama ovakvog ureenja po samu
odrivost drutva i drave BiH. Autor argumentira tezu prema kojoj ustavno ureenje BiH
zanemaruje njenu finansijsku suverenost, iz ega izvlae tezu da je BiH finansijski suverena
koliko i jedna konfederacija. U centru pravne debate o dravnom ureenju stoje razliiti
pristupi u raspodjeli nadlenosti izmeu drave i entiteta, i organizaciji dravne vlasti. U
ovoj debati dominirajue je pitanje treba li se Bosna i Hercegovina smatrati federacijom ili
konfederacijom. U neslaganju politikih nacionalnih elita dominira sukob etno-nacionalnih
nacrta o etnikim homogenostima i nacionalnim suverenostima nad svojim teritorijama. Izlaz
za opstojnost Bosne i Hercegovine se sagledava s dva konceptualna nivoa. U prvom se involviranje meunarodne zajednice, prije svega Evropske unije, u oblikovanje promjena
Dejtonskog sporazuma ini neminovnim. Prema drugom, Bosna i Hercegovina e biti preputena samoj sebi i morat e sama da pomiri sadanje nepomirljive razlike svojih nacionalnih
politikih elita. U oba sluaja minimum prihvatljivog okvira za sva pravna rjeenja trebao bi
obuhvatiti uspostavljanje jednakih mehanizama zatite individualnih kolektivnih prava, ravnopravnost konstitutivnih naroda na cijeloj dravnoj teritoriji, ukljuujui prava nacionalnih
manjina, te usvajanje i provoenje meunarodnih povelja i konvencija o zatiti ljudskih prava.
Kljune rijei: Dejtonski sporazum, nacionalne politike elite, fiskalna suverenost, fiskalni
konfederalizam
Uvod
ostdejtonski politiki diskurs o dravnom ureenju1 i ekonomskom razvoju Bosne
i Hercegovine je ambivalentan. S jedne strane, politiki i na njemu zasnovan pravni
diskurs permanentno otvara i produbljuje razliite pristupe u raspodjeli nadlenosti
P
1
Bosna i Hercegovina ima najkompleksniju strukturu dravnog ureenja na svijetu. Dejtonski

mirovni sporazum (1995) je stvorio neodreenu (federalnu?) dravu od razliitih nivoa vlasti:
dravnog centraliteta, dva entiteta, jednog distrikta (Brko), od ega jedan od entiteta (Federacija
BiH) i sam ini federaciju deset kantona. To sve ini da na administrativnim nivoima iznad opina
djeluje ak 14 vlada. Ustavni opis ovlasti dravnog centraliteta se svodi na vanjsku politiku i vanjsku
114/Godinjak 2014
Ustavne i politike kontroverze kao prepreke ekonomskom razvoju Bosne i Hercegovine
izmeu drave i entiteta, i organizaciji dravne vlasti. U ovoj debati dominirajue je pitanje
treba li se Bosna i Hercegovina smatrati federacijom ili konfederacijom, ili pak prostom
decentralizovanom dravom. Neke od politikih elita veu odrivost Bosne i Hercegovine za
ishod ovih dilema. S druge strane, politiki diskurs nikada nije otvorio ekonomski rakurs rasprava
koje bi preispitivale postojei ekonomski model razvoja i perspektive ekonomskog rasta,
i to prvenstveno spram ogranienja ekonomskom razvoju koja kritika ekonomska misao
nalazi u dejtonskom dravnom ustrojstvu i primijenjenom neoliberalnom modelu i programu
razvoja. I Dejtonski mirovni sporazum i neoliberalni program razvoja nametnuti su bosanskom
drutvu, prvi kao privremeni politiki projekt zaustavljanja rata bez sadraja potencije ekonomskog prosperiteta, a drugi na neoliberalnoj ideologiji kao obeanom drutvenom projektu
otvaranja ansi za ekonomski prosperitet. Primoranost na neoliberalni model ekonomskog
razvoja Bosne i Hercegovine (olien u tranzicionom programu), manje-vie, dijeli sa svim
ostalim bivim socijalistikim zemljama koje su podvrgnute nadmoi globalnog svijeta
liberalne demokratije. Na tranzicionim premisama brzoj privatizaciji i redukovanoj makroekonomskoj stabilizaciji (makroekonomska stabilizacija ukljuuje nisku inflaciju, ali ne
i probleme visoke nezaposlenosti) zasnovana su optimistina oekivanja od neoliberalne
globalizacije. Prema ovakvim oekivanjima, najveu korist od globalizacije imat e zemlje koje
brzo prilagode svoju institucionalnu strukturu i ekonomsku politiku, i prihvate meunarodnu
konkurentnost i otvorenost svojih privreda. Meutim, politiki specifikum vika historije
i ne nalaenje odgovora na pitanje kako provesti rapidnu tranziciju od bivih socijalistikih
privreda u otvorene privrede otvorio je problem provoenja tranzicionog paketa (neuspjeh
ekonomskih reformi) u zemljama Zapadnog Balkana. Ovakav tranzicioni neuspjeh zemalja
Zapadnog Balkana u Bosni i Hercegovini je jo uvean efektima dejtonski razdijeljenog
dravnog ustrojstva ekonomskog sistema i ekonomske politike. Kompromisom nacionalnih
politikih elita u Daytonu (1995) na etnonacionalnom principu uspostavljene su nacionalne
drave na razdvojenim dijelovima bosanskohercegovake teritorije i, posljedino tome,
potpuno su zapostavljena pitanja ekonomskog funkcioniranja drave Bosne i Hercegovine.
Dejtonski sporazum faktiki legalizira konstitutivne narode kao tri zasebne etnonacionalne
cjeline, implicite legitimirajui njihovu teritorijalnu podvojenost i potiui etnocentrine
ideologije kroz izvjesne elemente dravnosti entiteta ili kroz nacionalne obrise kantona
unutar entiteta Federacija BiH. Ovo je rezultat djelovanja etnonacionalnih elita iji je habitus
deriviran iz onih unutranjih politikih teorija i protivbosanskih nacrta u ijim vienjima je,
kako kae R. Mahmutehaji, Bosna nemogua kao politiko drutvo, a to se potie svoenjem
bosanske politike na muslimansku.2 Zato su, kae isti autor u jednom svom starijem
radu izravni saveznici srpskim i hrvatskim razarateljima Bosne upravo oni zagovornici
muslimanske politike koji prihvaaju da je unutar Bosne i Hercegovine mogue razluenje
trgovinu; carinsku i monetarnu politiku; pitanja imigracija, izbjeglica i azila; provoenje meunarodnih i meuentitetskih krivinih propisa, uspostavljanje i funkcioniranje zajednikih i meunarodnih komunikacijskih sistema, reguliranje meuetnitetskog prijevoza i kontrolu zranog
saobraaja.Vidi: Ustav BiH, lan III: Nadlenosti i odnosi izmeu institucija BiH i entiteta.
2
Mahmutehaji, Rusmir, Bosanska politika filozofija izmeu fantazija i realnosti, Godinjak
Bonjake zajednice kulture Preporod, god.13 (2013)
Godinjak 2014/115
HODI
etnonacionalnih teritorija i uspostavljanje etnonacionalnih drava.3 Odravanje etnoteritorijalizacije bosanskog prostora poiva upravo na odravanju bosanskohercegovakog
dravnog ustrojstva prema Dejtonskom sporazumu.
1. Temeljne ekonomske insuficijencije koje proizlaze iz Dejtonskog sporazuma
Od Bosne i Hercegovine je napravljena predecentralizirana drava s dvije kljune ekonomske
insuficijencije, koje je u potpunosti stavljaju u inferioran poloaj prema privredama drugih
zemalja i odravaju nivo relativnog siromatva: prve, prema kojoj Bosna i Hercegovina na
raspolaganju, osim monetarne politike (ali i nje u redukovanoj formi), nema instrumente
makroekonomskog upravljanja privredom i druge, prema kojoj je dravni ekonomski prostor
administrativno razdijeljen bez ugraenih mehanizama ekonomske i socijalne koordinacije,
koje su neophodne za normalno ekonomsko funkcioniranje zemlje. Konzekvenca antagoniziranih
politiko-nacionalnih unifikacija je zahtjev za nacionalnim tritima, to je podrano privredno-tranzicijskim zakonodavstvom, koje, izmeu ostalog, u krajnjoj istanci svodi tranziciju
na etnike privatizacije. Bosanskohercegovaki entiteti Federacija BiH i Republika Srpska,
usto i Distrikt Brko, promovirali su sasvim nekompatibilna tri modela privatizacije, to vodi
fragmentizaciji bosanskog ekonomskog prostora, formiranju razliitih trita kapitala i trita
rada, nejednakoj strukturi kapitala, nejedinstvenom vrednovanju i prenosu kapitala, itd.
Entitetske podjele geografski razdvajaju trite rada, tako da se izgubljena i novootvorena
radna mjesta prostorno i ne mogu poklapati. Usto, koncepcija ekonomskog razvoja, koja se
mora slijediti pratei Dejtonski sporazum i smjernice ukupnog privatizacionog procesa na
jednoj, te nedostatak kapitala na drugoj strani, odstranili su iz igre mogunost izgradnje privrednog prosperiteta na velikim firmama i privrednim djelatnostima koje su tranzicionog
perioda bile ne samo nositelj razvoja, ve i koheziona snaga: u prvom redu je to namjenska
industrija s mreom kapaciteta na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine, a u drugom su
to veliki poslovni sistemi (energetski kompleks, crna i obojena metalurgija, hemijska industrija)
iji su pogoni, sirovinski i distributivni kanali bili integrisani u gotovo svaki dio predratne
Bosne i Hercegovine.
Temeljem postojeeg kontroverznog ustavnog ureenja i suprotstavljenih ideolokopolitikih koncepata i teorijskih miljenja4, drava Bosna i Hercegovina nije u stanju da,
prije svega, ostvari klasine politike funkcije drave, niti da vri savremenu ekonomsku funkciju
kojom bi podsticala i usmjeravala promociju trine ekonomije i najzad, nije u stanju da
odgovori svojim meunarodnim obavezama, u prvom redu onim koje je prihvatila kao
lanica Savjeta Evrope.5
Mahmutehaji, Rusmir, Kriva politika, Tuzla: Sarajevo: Zagreb: Radio Kameleon: DID:Durieux,
1998., str. 145.
4
Treba istaknuti da ima i teorijskih miljenja koji istiu da osnovni problem ustroja BiH nije
komplikovanost amandmanskih procedura propisanih Ustavom nego injenica da mnogi dravljani
BiH istu ne prihvataju kao svoju domovinu. Lejla Bali i Midhat Izmirlija (2003).
5
Mirko, Puljic, Mensur, Smajlovi, Ustav BiH ka novim, funkcionalnim rjeenjima, Sarajevo,
2004. www.mrezapravde.ba/mpbh/mpbh_files/file/ustav_bih.pdf.
116/Godinjak 2014
Empirijska argumentacija inferiornosti dravnog ustrojstva (eufemistina naznaka dravog

ustrojstva koje je vie slina konfederaciji) moe se svesti na sljedee: (1) entitetska fragmentiziranja se provode na temelju etnikog i konfesionalnog pripadanja pa je politiko
organizovanje prepreka politike demokratije u ostvarenju ljudskih prava; (2) razbijanje
jedinstvenog ekonomskog prostora, to u fiskalnom kontekstu kroz ustavno ustrojstvo fiskalnog
konfederalizma produkuje nedjelotvoran i neefikasan fiskalni sistem; 3) neopravdano visoka
javna potronja rezultat je finansiranja prekomjernih dravnih struktura koje je zemlji donio
Dejtonski sporazum.
Iako javne finansije prolaze kroz viegodinji proces reformi, zbog neartikulirane ukrtanosti finansijskih tokova (to proizlazi iz razliitih i neuskaenih finansijskih ciljeva
na nivoima entiteta unutar entiteta Federacije BiH jo i njenih kantona i Distrikta Brko)
problemi trenutne situacije u sektoru javnih finansija su:
odsustvo fiskalne koordinacije;
disharmonina fiskalna struktura entiteta (Republika Srpska fiskalno centraliziranija,
Federacija BiH fiskalno decentralizaranija);
vie nivoa fiskalne vlasti komplicira i poskupljuje administrativno voenje zemlje
(neefikasnog upravljanja javnim rashodima);
proces upravljanja budetom nije jedinstven proces;
nedostatak koordinacije izmeu vladinih agencija i ministarstva finansija;
kapaciteti nadlenih ministarstava i institucija su oskudni;
javni sektor koristi razliite raunovodstvene standarde to oteava analizu ukupnog
javnog sektora i njegovog utjecaja na ekonomiju;
nedovoljno identificirani trokovi za zdravstvo, vojsku i obrazovanje, odnosno nejasno
(u nekim situacijama i pogreno) usmjeravane raspodjele sredstava, te neartikuliranih mehanizama socijalne zatite;
pogreno ciljani i znatno uveani socijalni transferi.
Ovakvo stanje producira nekoliko generalnih posljedica:
nemo drave ili njenu slabu prihodnu mo;
fiskalni disparitet, preklapanje finansijskih ingerencija i novanih tokova;
s recesijom u posljednjim godinama produbljeni i dugorono neodrivi javni budetski
deficiti;
neefikasnost i prevazienost nekih od poreznih oblika (visok stepen njihove evazije);
porezni propisi u razliitim dijelovima BiH su potpuno meusobno neusaglaeni;
to sve ima krajnju posljedicu u pronalaenju rupa u poreznim propisima i vrlo looj
naplati poreznih prihoda iz svih izvora na svim budetskim nivoima u BiH (prema procjenama,
stepen naplate kree se najvie do 70 %).
Sve to zajedno stvara tekoe u izgradnji kapaciteta za odrivi fiskalni i ekonomski sistem,
i zakonodavno i institucionalno harmoniziranje s razvijenim zemljama, posebno s Evropskom
unijom, ukljuujui odsustvo vlastitih prihoda drave. Dakle, ugroene su tri osnovne funkcije
drave na evropskom putu, i to:6 (1) Odgovornost za makroekonomsku stabilnost, to
Studija o potencijalnim izvorima prihoda za institucije BiH (studija podrana od Evropske

komisije), 2003. (dostupno na: www.esiweb.org/pdf/.../EU_Studija_izvora prihoda. p..
Godinjak 2014/117
HODI
je primarni zahtjev za pridruivanje Evropskoj uniji. Dravni nivo mora raspolagati kapacitetom
za izradu i nadgledanje globalnog makroekonomskog okvira drave; (2) Organizacija
i regulisanje jedinstvenog ekonomskog prostora prilagoenog razvoju i jaanju ponude,
koje bi omoguilo zapoljavanje a bosanskim preduzeima da izdre pritisak konkurencije
u Evropskoj uniji (ovo je i eksplicitan zahtjev Procesa stabilizacije i pridruivanja); (3)
Koordinacija strategije za smanjenje siromatva.
Pogubni efekti fiskalne decentralizacije dolaze do izraaja naroito u posljednje vrijeme
djelovanja globalne recesije kada ovi nekoordinirani mehanizmi fiskalnog federalizma osim
to su naruili ve ostvareni stepen porezne harmonije u BiH, ve su rezultirali poveavanjem
fiskalnog deficita i izuzetno visokim poveavanjem fiskalnog deficita s izuzetno visokim
porastom zaduivanja na svim nivoima vlasti.7
Iako su pravna i politika pitanja konfederalizma bila tretirana u analizi ustavnog ureenja
Bosne i Hercegovine analitiki pristup elaboriranju fiskalnog federalizma (konfederalizmu),
osim u rijetkim sluajevima8 ostao je nedovoljno istraen.
2. Fiskalni pluralizam kroz fiskalni suverenitet dvaju entiteta i Distrikt Brko
Ustavom Bosne i Hercegovine su odreene temeljne karakteristike fiskalnog sistema
Bosne i Hercegovine, koje se svode na pluralizam u oblasti fiskalne politike koji samostalno
vode: entiteti, Distrikt Brko, kantoni i opine. tavie, entiteti svojim ustavima reguliraju
fiskalno ureenje unutar entiteta. Koordinacija izmedu ovih nosilaca suvereniteta je slaba
i, bez podizanja institucionalnog (ustavnog) kapaciteta za ovu koordinaciju (iako formalno
postoji zakonska osnova za ovu usklaenost Zakon o fiskalnom vijeu), gotovo da nisu mogua
nikakva poboljanja. Entitetima i Distriktu Brko dati su neprikosnoveni fiskalni suvereniteti,
ime je suverenitet drave zamijenjen fiskalnim pluralizmom u domenu fiskalnog sistema
i fiskalne politike. Fiskalne prerogative drave Bosne i Hercegovine su limitirane, jer je
drava nadlena samo za PDV, akcize i carine (tarife). Osim toga, drava je nadlena za
uvoenje taksi i drugih taksenih pristojbi koje proistiu iz rada dravnih institucija Bosne
i Hercegovine. Znai samo za one sadraje fiskalne politike koji se odnosi na ubiranje i
distribuciju. Svi ostali elementi, kao to su fiskalno optereenje, budetska politika i svi drugi
elementi fiskalne politike od koje zavisi poticanje makroekonomskog razvoja, van su nadlenosti
drave. Dravne institucije se, dakle, finansiraju, iz jednog dijela indirektnih poreza, dok
drugi dio ovih poreza pripada entitetima i Distriktu Brko. S druge strane, svi direktni porezi
(porez na dobit, dohodak i imovinu), svi socijalni doprinosi su u iskljuivoj nadlenosti
entiteta i Distrikta Brko, a uz sve to svi nivoi vlasti zadravaju pravo uvoenja lokalnih
administrativnih pristrojbi i neporeznih prihoda.
Ako dravu Bosnu i Hercegovinu uzmemo kao saveznu (federalnu) dravu, jer nije unitarna
drava (a trei osnovni tip dravnog ureenja ne postoji u teoriji i praksi), Bosna i Hercegovina
Anti, D: Vierazinski fiskalni sustavi u Bosni: razvoj i suoavanje s gospodarskom krizom.

Zagreb: Institut za javne fianansije, 2011.
8
Vidjeti: Pulji, Smajlovi, 2004.; Keetovi i onlagi, 2006.; Lazovi-Pita i Pita, 2012.; Anti,
2009., 2013.
118/Godinjak 2014
je izriito prema Dejtonskom ustavu sloena dravna zajednica, izrazito komplicirane

dravne strukture, u kojoj njena dva entiteta imaju karakteristike obiljeja drave. Bosna
i Hercegovina, van sumnje, ima odreena obiljeja federacije, ali s aspekta funkcioniranja
dravne vlasti i raspodjele finansijskih sredstava veliki broj obiljeja konfederacije. Od
privrednih funkcija Ustav propisuje ovlasti na polju vanjske trgovine, carinske i monetarne
unije, uspostavljanje i funkcioniranje zajednikih i meunarodnih komunikacijskih sistema,
reguliranje meuentitetskog prevoza i kontrole vazdunog saobraaja, dok sve vladine
funkcije i ovlatenja koja nisu ovim ustavom izriito povjerena institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju entitetima.9 U sluaju javnih prihoda i rashoda, lanom VIII. st. 3. Ustava
Bosne i Hercegovine, utvreno je: Federacija e osigurati dvije treine, a Republika Srpska
jednu treinu prihoda koji su potrebni za budet, osim ako se prihodi ne prikupljaju na nain
kako je utvrdila Parlamentarna skuptina. Iz ove ustavne odredbe, kojom je utvren nain
finansiranja drave BiH, vidljivo je da finansiranje ovakve drave zavisi od njenih entiteta
(kao federalnih jedinica), na osnovu ega Bosna i Hercegovina, u smislu finansijskih sredstava, u potpunosti zavisi od odluka entiteta, jer nema svojih izvornih prihoda. To znai da
je finansijski monopol oduzet od drave BiH i on sada pripada entitetima. Prema tome,
drava Bosna i Hercegovina nema finansijsku suverenost, to je osnovni problem njenog
funkcioniranja. Ona je finansijski suverena koliko i jedna konfederacija, odnosno savez
drava. Upravo je u Ustavu Bosne i Hercegovine i primijenjen konfederalni model za dodjelu
finansijskih sredstava saveznoj dravi. Takvog primjera nema u svijetu! Tako je Bosna i
Hercegovina, ve u Dejtonskom ustavu, uskraena za monopol finansijske moi i na taj
nain liena svake moi u realizaciji funkcija drave (odbrana, red i mir, ekonomsko-kulturna
i socijalna prava graana). Bez finansijskih sredstava drava Bosna i Hercegovina e ostati
nemona drava, a to znai da e finansijski biti suverene njene federalne jedinice entiteti
Federacija BiH i Republika Srpska). Takva drava kao to je Bosna i Hercegovina, prema
mnogim kritiarima, nee biti u stanju da titi svoje graane jedne od drugih, i njih od
entitetskih vlasti, a jo manje od drugih drava. Ovakvo stanje je neodrivo i de jure i de
facto. Pri tome, Republika Srpska je u fiskalnom smislu centraliziraniji entitet (strukturiran
od entitetskog nivoa vlasti i vlasti jedinice lokalne samouprave opina), dok je Federacija
BiH u fiskalnom smislu decentraliziranija (strukturirana od federalnog nivoa vlasti, od deset
kantona i lokalnih zajednica opine u okviru kantona).10 (Pre)naglaena decentralizacija fiskalne
suverenosti s prenoenjem prerogativa u oblasti porezne i budetske politike na entitete,
Distrikt Brko, kantone i veliki broj subjekata koji odluuju o svom finansiranju, pokree
za sobom i pitanja fiskalnih dispariteta, kao i problema njihovog prevladavanja kroz novi
nain konstituiranja fiskalnog federalizma u Bosni i Hercegovini.11
Vidi Ustav Bosne i Hercegovine, lan III, Nadlenosti i odnosi izmeu institucija BiH i entiteta.
Usp. Lazovi-Pita i Sanjin Pita: Porezni izdaci u sustavu poreza na dobit: primjer Bosne i
Herecegovine. Zagreb: Institut za javne finansije, 2012.; www.ijf.hr/upload/files/file/skrivena
_javna_potrosnja/lazovici.pdf
11
Koji je prezentirala Studija o potencijalnim izvorima prihoda za organe BiH, izd. Delegacija
Evropske komisije za BiH, Sarajevo, 2003. (dostupno na: www.esiweb.org/pdf/.../EU_Studija
_izvoraprihoda.p..).
10
Godinjak 2014/119
HODI
3. Modeli fiskalnog federalizma u svijetu i organiziranje javnog finansiranja u BiH

3.1. Modeli fiskalnog federalizma
Ako, uslovno, poemo od finansijskog suvereniteta federacije (ako se dravna zajednica
Bosne i Hercegovine okvalificira saveznom dravom federacijom), bilo bi interesantno
uporediti postojea iskustva (modele) fiskalnog federalizma u svijetu sa stanjem fiskalnog
ureenja u Bosni i Hercegovini. Ako prihvatimo da pod fiskalnim federalizmom podrazumijevamo fiskalne odnose centralne vlasti i niih nivoa vlasti, vidljivo je da se svi dosadanji
modeli fiskalnog federalizma baziraju na konsenzusu o zajednikim interesima federalnih
jedinica, koji se odreuje ustavnim karakterom svake federalne drave.12 Mada je pitanje
prenosa vlasti s centralnog nivoa na regionalne i lokalne nivoe politiki determinirano, vanu
ulogu u preraspodjeli fiskalnih nadlenosti igraju i ekonomski kriteriji efikasnosti fiskalne
vlasti na razliitim nivoima spram obavljanja fiskalne funkcije. U teoriji i praksi postoji
jedinstven stav o minimumu centralnih nadlenosti i javnih funkcija, meu kojima se istiu:
zatita teritorijalnog integriteta zajednice, inozemni poslovi, obezbjeenje sloboda i prava
graana; zatita poloaja federalnih jedinica; monetarna politika, te nadlenost i funkcije
u vezi s jedinstvenim drutveno-ekonomskim i politikim sistemom drave u cjelini. tavie,
protagonisti fiskalne teorije druge generacije slabe finansijske rezultate u zemljama fiskalnog
federalizma objanjavaju upravo slabom centraliziranom dravom.13 Primjeri zemalja s
fiskalnim federalizmom pokazuju da raspodjela dravnih funkcija izraava odreeni stepen
centralizacije ili decentralizacije funkcija i nadlenosti, pri emu raspodjela rashoda obuhvata
raspodjelu izmeu razliitih nivoa vlasti (centralna vlast, vlast federalnih jedinica i lokalna
vlast), to pakazuju sljedei pregledi:
Tabela 1: Pokazatelji fiskalne decentralizacije, SD/OD, 2008.
BiH
Sve zemlje
Federalne
zemlje
Unitarne
zemlje
Evropske
zemlje
Prihodi
47
72
90
84
Rahodi
48
76
91
87
Pokazatelji, u %
SD = dravni centralitet (dravna razina) + dravni fondovi za socijalno osiguranje
OD = opa razina drave

Izvor: Anti, D. (2011).
12
R. Bird (1986): navedeno prema Hrusti, Hasiba: Fiskalni federalizam u svetu i naa iskustva.
Beograd: Privredni pregled, 2006., str. 183.
13
Rodden, J. A, Hamiltons Paradox: The promise and Peril of Fiscal Federalism. Cambridge:
University Press, 2005., doi:http:doi.org/IO.1093/wbro/1o.2.201.
120/Godinjak 2014
Tabela 2. Uee potronje razliitih nivoa vlasti u ukupnoj javnoj potronji u odabranim
dravama (prilagoen pregled autora)
Federalna drava
Zemlje s
najmanjom
potronjom
centralne vlasti 7.
Kanada 8. Danska
9. Indija 10.
vajcarska 11.
Australija 12.
Finska
Bosna i
Hercegovina
Uee javne
potronje u GDP
(u %)
Ukupna javna potronja (u %)

Centralna vlast
34.029.332.321.230.246.0
94.694.393.892.390.190.8
46,0
41.347.147.547.552.854.7
57.622.637.439.143.0
15.0(8.4)
Federalne
jedinice
Lokalna vlast
40.3 - 52.5
28.340.4
-
5.45.76.27.72.39.2
18.452.9 - 24.26.852.9
63,0
12,0
Izvor: za zemlje 1-12 prilagoeno prema: Government Finance Statistics Yearbook, IMF, Washington,
2000. (prema Hrusti, 2006, str. 187). Napomena 1: Izraun za BiH: za centralni nivo vlasti prema
podacima Uprave za indirektno oporezivanje, za federalne jedinice (entitete i Distrikt Brko) i lokalnu
vlast procjena autora. Napomena 2: s obzirom na problematian odnos bosanskohercegovake centralne
vlasti i federalnih jedinica o pitanju uea u ukupnoj javnoj potronji, preuzeti podaci iz Statistikog
godinjaka IMF-a su preureeni tako to je izabrano est zemalja s najveom i est zemalja s najmanjom
ukupnom potronjom na nivou centralne vlasti.
U modernom vremenu, argument jaanja fiskalnog poloaja centralne vlasti zasnovan

je na stavu o efikasnijem voenju makroekonomske politike s centralnog nivoa i racionalnijem
koritenju sredstava, o emu govore evropska iskustva ukidanja federalnog dualizma te
transformacije odnosa izmeu federativno ureenih drava i njihovih federalnih jedinica.
U praksi veine zemalja prihvaen je model kooperativnog federalizma, u ijoj strukturi
vae opeprihvaena gledita prema kojima je funkcionalno najefikasnije da stabilizaciona
i funkcija preraspodjele dohotka budu na nivou centralne vlasti, a alokacijska funkcija na
nivou lokalne vlasti.14 Kombinacija elemenata odvojenih poreskih prihoda i uea razliitih
nivoa vlasti u raspodjeli zajednikih poreskih prihoda, utjee na razlikovanje: (1) modela
s dominacijom participacije ili uea razliitih nivoa vlasti u podjeli zajednikih poreskih
prihoda i (2) modela s dominacijom odvojenih prihoda ili konkurentnih fiskalnih odnosa,
kada i federalna vlast i federalne jedinice imaju pravo uvoenja odreenih vrsta poreza,
te ostvaruju odvojene prihode. Pregled raspodjele i doznaavanje prikupljenih indirektnih
prihoda UIO pokazuje da se na raun minimalnih rezervi izdvaja cca15 % od prikupljenih
prihoda za doznaavanje korisnicima, da se centralnim institucijama BiH dodjeljuje takoer
cca15 % ukupno prikupljenih prihoda (s iskljuenim rezervama ovo uee centralnih insti-
14
Rosen, Harvey: Javne finansije. Zagreb: Institut za javne finansije, 1999.

Godinjak 2014/121
HODI
tucija pada na 8,4 %)15, to znai da centralna vlast Bosne i Hercegovine ima daleko manji udio
u ukupnim direktnim rashodima od svih poznatih federacija u svijetu, koje, kako pokazuje
prethodna tabela na nivou centralne vlasti troe izmeu 41,3 % (Kanada) i 94,6 % (Tunis)
ukupnih javnih rashoda. Dejtonski sporazum je, dakle, u kontekstu raspodjele javnih prihoda
fiskalno osnaio entitetske nivoe (63 %), a do apsurda oslabio nivoe centralne (15,1 %)
i lokalnih vlasti (12 %), to su Pulji i Smajlovi (2004) komino oznaili poreenjem sa
ovjekom koji je nesiguran na nogama, sa malom glavom i velikim trbuhom. Dakle, u poreenju s drugim federalnim sistemima Bosna i Hercegovina pokazuje znatne razlike: naime,
u poreenju sa prethodnim modelima, Bosna i Hercegovina ima znatno uu primjenu
fiskalnog federalizma i znatno manju javnu potronju na nivou centralne vlasti ak i od
zemalja s najmanjom potronjom centralne vlasti u svijetu, a uee javne potronje u
GDP-u znatno vee no i u jedne od zemalja koje primjenjuju fiskalni federalizam. Mjerenje
stepena fiskalne decentralizacije u Bosni i Hercegovini u odnosu na druge sloene (federalne)
zemlje pokazuje nisku fiskalnu autonomiju na dravnom nivou (centralni nivo drave) i
izuzetno jaku poziciju srednje razine vlasti (entiteta, Distrikta Brko).16 Karl Bild, prvi visoki
predstavnik BiH, svojevremeno je izjavio da je Bosna i Hercegovina najdecentralizovanija
zemlja na svijetu.17
2.2. Konfederalizirani javni prihodi i rashodi drave Bosne i Hercegovine
Drava Bosna i Hercegovina, kako smo vidjeli, ima ograniene fiskalne nadlenosti i
nema svoju finansijsku suverenost, a fiskalni suvereniteti su preneseni na entitete i Distrikt Brko.
Fiskalna organizacija i upravljanje javnim prihodima i rashodima su asimetrini: u Federaciji
BiH je fiskalna uprava decentralizirana izmeu centraliteta federacije, kantona i opina, a
u Republici Srpskoj je strogo centralizirana na nivo centraliteta ovog entiteta i ogranienih
ovlatenja u opinama. Na ovaj nain konfederalizirani javni prihodi nisu dostatni i odrivi
finansijski izvori prihoda za institucije drave Bosne i Hercegovine. Ovo je suprotno standardnom principu u odreivanju prihoda centralne vlasti, budui da u sluaju Bosne i Hercegovine prihodi ne prate dravne funkcije, niti se veu za kriterij efikasnosti u provoenju
javnih funkcija. U nastavku emo prezentirati konfederalnu strukturu javnih prihoda i javnih
rashoda u Bosni i Hercegovini, kao i distinkciju izmedu nadlenosti reguliranja porezne
politike, uprave i ubiranja poreza i pripadnosti prihoda od poreza.18 Kad je rije o strukturi javnih
prihoda, Bosna i Hercegovina do svojih prihoda dolazi, uglavnom, preko transfera sa zajednikog rauna Uprave za indirektno oporezivanje, koji nemaju karakter izvornih prihoda drave,
a kojeg sainjavaju prihodi od PDV-a i carina. Transferima se pokrivaju otplate vanjskog duga
i, zajedno s administrativnim taksama, pokrivaju jo i operativni trokovi dravnih organa.
15
Direkcija za ekonomsko planiranje BiH, Sarajevo, 2011.

Anti, Dinka: Makroekonomska stabilnosti i fiskalni federalizam. Mostar: FIRCON, 2009.
17
Ovu Bildtovu izjavu prenosi Belloni (2007), a izjava je navedeno prema Birgit Kunrath u:
Abazovi, Dino i Hammer Stefan, Bosna i Hercegovina petnaest godina nakon Daytona, Sarajevo:
Fakultet politikih nauka, 2010., str. 20.
18
Vie u Studiji o potencijalnim izvorima prihoda za organe BiH, Sarajevo: Delegacija Evropske
komisije za BiH, 2003. (dostupno na: www.esiweb.org/pdf/.../EU_Studija_izvora prihoda.p..).
16
122/Godinjak 2014
Sopstveni prihodi ili izvorni prihodi su minorni i sastoje se od administrativnih taksi i prihoda
od sopstvenih aktivnosti. Vanjski prihodi, npr., oni po osnovu sukcesije bive Jugoslavije
i meunarodni transferi za finansiranje organiziranja izbora su povremeni i sistemski nedostatni.
Entiteti, koji su fiskalno autonomni, prema ustavnom odreenju pridonose ovim transferima
s omjerom od 2/3 FBiH i 1/3 RS, ali stvarni iznos rezultira iz pregovora izmeu drave i
entiteta i ukljuuje sloen proces izrade budeta drave i entiteta. Kada je rije o nadlenosti,
sve poreze, osim carinskih, PDV-a i akcize na pojedine proizvode, reguliraju entiteti ili
podentiteti, koji donose zakone o porezima i definiraju osnovu oprezivanja, porezne stope i
izuzee od poreza. Struktura javnih rashoda pokriva operativne trokove zakonodavne,
sudske i izvrne vlasti Bosne i Hercegovine, zatim funkcioniranja slubi i agencija na dravnom
nivou, te servisiranje vanjskog duga. Kompanijama je na ovaj nain generiran problem
neusklaene poslovne okoline koja reducira bosanskohercegovaki ekonomski prostor
i umanjuje njihovu konkurentnu mo s vikom transakcijskih trokova poput dvostrukog
oporezivanja i drugim administrativnim ogranienjima kao to su licence, ovjere faktura
u prometu s kompanijama iz drugih regija, uvoenje poreskih markica, duge procedure
registracije itd.19 Oigledno je da je u Bosni i Hercegovini, zapravo, pitanje fiskalnih nadlenosti
i funkcija izmeu entiteta i centralne vlasti, koje se u uobiajenim okvirima fiskalnog federalizma svodi na izbor rjeenja koje odreuje da li e se javne funkcije efikasnije izvravati na
centralnom ili na subcentralnom nivou, svodi na problem fiskalno-finansijske zatite suverenosti
nacionalno zaokruenih teritorija. Iz prethodnog opisa je vidljivo da su dravne funkcije
minimalne i da ne ukljuuju nikakve redistributivne odgovornosti ili funkcije podsticanja
ekonomskog razvoja. U praksi fiskalnog federalizma fiskalno-finansijske mjere uvijek su
politiki determinirane, pri emu su politiki ciljevi manje-vie usklaeni s kriterijima efikasnosti
ostvarivanja javnih funkcija. U Bosni i Hercegovini ovi politiki ciljevi iskljuivo deriviraju
iz ideoloko-politikih koncepata o dravnom ureenju. Time je, s jedne strane, ostvaren
etniki federalizam kao teritorijalni interesni izraz volje odreene dominantne grupe na
datoj teritoriji (npr. Srbi u RS, Hrvati u nekim dijelovima Federacije, a Bonjaci u drugim).20
S druge strane, drava Bosna i Hercegovina je u smislu finansijskih sredstava stavljena u
ovisnost od odluka svojih entiteta, jer nema svojih izdanijih izvornih prihoda, a uz to je
usud Daytona sasvim relativizirao usklaenost domaeg s evropskim poreskim sistemom,
deformirajui fiskalni sistem zemlje u pluralizam fiskalne politike koju, prema dodijeljenim
im nivoima fiskalnog suvereniteta, samostalno i bez snanije koordinacije vode entiteti,
Distrikt Brko, kantoni i opine (to je, npr., na poetku 2011. godine zorno pokazano iskakanjem
iz zakonske obaveze da entiteti slijede donoenje svojih budeta nakon donoenja Okvirnog
budeta za Bosnu i Hercegovinu).
Post scriptum
Na putu dosezanja ekonomske odrivosti rasta i makroekonomske stabilnosti, kao istovremenih procesa ispunjavanja standardnih tranzicijskih ekonomsko-socijalnih preduslova
za pridruivanje Evropskoj uniji stoje otvorene ustavne i politike kontroverze o dravnom
19
20
eval Ali, 2010., str. 54.

Jens, Woelk: Balansiranje ideje ujedinjeni u razliitosti u: Abazovi, Hammer, isto, str. 54.
Godinjak 2014/123
HODI
i fiskalnom ureenju Bosne i Hercegovine, i iz njih derivirane ustre teorijske debate. Dejtonski
sporazum je proizveo dva sasvim razliita pravna sistema, od kojih je onaj u Federaciji
BiH decentraliziran, a u Republici Srpskoj centraliziran. Sa stanovita fiskalnog sistema
i fiskalne politike, prema postojeim ustavnim rjeenjima, entitetima i Distriktu Brko su
dati neprikosnoveni fiskalni suvereniteti, to za posljedicu ima zamjenu fiskalnog suvereniteta
Bosne i Hercegovine s fiskalnim pluralizmom. Sa stanovita funkcioniranja vlasti i raspodjele
finansijskih sredstava, to dravi Bosni i Hercegovini daje veliki broj obiljeja fiskalnog
konfederalizma. Ekonomske posljedice prevlasti etnikog kriterija u konstituiranju Bosne
i Hercegovine s podijeljenim tritem i etniki provedenom privatizacijom jesu skupa (visoki
transkacioni trokovi funkcioniranja drave i visoki budetski deficiti) i nefunkcionalna
drava. Neslaganja u vezi s ovakvim dravnim ureenjem se vode na pravnom i politikom
nivou. U centru pravne debate o dravnom ureenju stoje razliiti pristupi u raspodjeli nadlenosti
izmeu drave i entiteta, i organizaciji dravne vlasti. U ovoj debati dominirajue je pitanje
treba li se Bosna i Hercegovina smatrati federacijom ili konfederacijom. U neslaganjima
politikih nacionalnih elita dominira sukob etnonacionalnih nacrta o etnikim homogenostima
i nacionalnim suverenostima nad svojim teritorijama. Srpske i hrvatske politike elite se
zalau za federalno-konfederalni oblik dravnog ureenja u kome entiteti (a hrvatska politika
elita protee svoj zahtjev za treim entitetom) zadravaju pa ak i proiruju svoju izvjesnu
dravnu suverenost. Za bonjaku politiku elitu najprihvatljivija bi bila federalna ureenost
s regionalnim teritorijalnim organiziranjem. Date ustavne kontroverze, iako su bezmalo
prepoznate na svim stranama, u relacijama postojeih ideologijskih konstrukcija su gotovo
nepremostive. Razilaenja na nivoima pravne teorije i nivoima interesa suprotstavljenih
nacionalnih politikih elita ine temeljnu prepreku potencijalnim ustavnim reformama.
Meutim, ak i kada politike elite ne bi bile prepreka reformiranju ustava, ostalo bi pitanje
koji nivo dravnog ureenja treba reformirati? Ne zanemarujui potrebne promjene u samom
Ustavu, na strani smo onih autora (vid. Pulji, Smajlovi, 2004) koji smatraju da bi znaajnije
reforme trebalo provesti u pravnom okviru entiteta i Distriktu Brko nego to su promjene
neophodne u Ustavu, to bi omoguilo da se koncipira efektan i efikasan ekonomski sistem
koji bi bio funkcionalan i koristan na cijelom ekonomskom prostoru Bosne i Hercegovine.
Izlaz za opstojnost Bosne i Hercegovine se sagledava s dva konceptualna nivoa. U prvom
se involviranje meunarodne zajednice, prije svega Evropske unije, u oblikovanje promjena
Dejtonskog sporazuma ini neminovnim. Prema drugom, Bosna i Hercegovina e biti preputena
samoj sebi i morat e sama da pomiri sadanje nepomirljive razlike nacionalnih politikih
elita. U oba sluaja, iskljuujui, naravno, ideoloke konstrukcije koji zagovaraju nepostajanje
bosanske kulturne cjelovitosti, minimum prihvatljivog okvira za sva pravna rjeenja trebalo
bi da obuhvati uspostavljanje jednakih mehanizama zatite individualnih i kolektivnih prava,
ravnopravnost konstitutivnih naroda na cijeloj dravnoj teritoriji, ukljuujui prava nacionalnih
manjina, te usvajanjem i provoenjem meunarodnih povelja i konvencija o zatiti ljudskih
prava. Postojei ekonomski i fiskalni problemi, takoer, ukazuju na nesumnjivu potrebu za
promjenama (potreba sveobuhvatne, institucionalne i obavezujue fiskalne koordinacije).
Meutim, i ovdje za krupnije promjene jo ne postoji potreban stepen meunacionalnog
i meuentitetskog povjerenja i saradnje. To znai da za ekonomsku efikasnost inferiornu
ustavnopravnu konstrukciju nije ni mogue elaborirati tranziciju pod vlastitim uslovima
i u vlastitoj dinamici, u kojima bi vlada mogla modelirati ekonomski razvoj, a ne da ekonomija,
124/Godinjak 2014
kao to je sada sluaj, bude preputena tritu. Otuda moemo govoriti o iznuenim rjeenjima
koji bi se, s fokusiranjem na finansijsko-fiskalni sektor, sastojali u sljedeem: (1) Makroekonomske politike razvoja najveim su dijelom usklaene s politikama koje je ponudila meunarodna zajednica. U tom bi kontekstu kroz partnerski odnos s akterima meunarodne zajednice
bilo poeljno ukljuiti i odgovornost meunarodne zajednice za efektivno zadranu kljunu
ulogu u kreiranju makroekonomske politike zemlje. Ovakav zahtjev deriviran je iz dosadanjeg
intenziteta neposrednog meunarodnog utjecaja na prilike u Bosni i Hercegovini. Ovo
izgleda jo opravdanije ako se zna da su svi programi rekonstrukcije bili implementirani putem
meunarodne zajednice, esto i bez informiranja domaih vlada (osim u sluajevima davanja
garancija o zaduenjima).(2) Kako izgradnja jedinstvenog administrativno-ekonomskog
prostora zahtijeva promjene Dejtonskog sporazuma, za koje ne postoje neophodne politike
pretpostavke, preostaje da se njegovo ujednaavanje prepusti procesu prilagoavanja evropskim integracijama, to poinje s implementacijom zakona koji su doneseni na dravnom
nivou (Zakon o konkurenciji i intelektualnom vlasnitvu, Zakon o potroaima, Zakon
o statistici, itd.).(3) U prioritetu daljih ekonomskih reformi stoji komplementarno izgradnja
fiskalnih kapaciteta i institucionalne reforme, to proizlazi iz nedovoljno identificiranih
trokova za zdravstvo, vojsku i obrazovanje, odnosno nejasno, u nekim sluajevima i pogreno,
usmjeravane raspodjele sredstava, te neartikuliranih mehanizama socijalne zatite. Za ovo je,
naroito u pitanju postizanja srednjorone odrivosti neophodan intenzivniji proces strukturalnog prilagoavanja. Za ovo ve postoje znaajne pretpostavke: zapoete reforme poreznog
sistema reforme penzijskog i zdravstvenog osiguranja, te konstituirane politike izvrenja
budeta i izvrenja vanjske revizije. Restriktivna porezna politika koincidira s okvirima
zdravih budetskih institucija i racionalnijeg i odgovornijeg pozicioniranja javne administracije.
(4) Upravljanje javnim rashodima zahtijeva znaajne racionalizacije, to podrazumijeva
fokusiranje na: a) u kratkom roku na javnu upravu, javni red i sigurnost, socijalnu zatitu,
obrazovanje i lokalna komunalna preduzea, b) u srednjem roku na integrirani okvir fiskalnih
sredstava i efikasnih kanala praenja i izvjetavanja kako na nivou dravne, tako i na novoima
entiteta, kao i na jaanje institucionalnih kapaciteta sistema finansijske odgovornosti. U oba
sluaja treba prethodno izvriti dijagnostiku analizu o stvarnoj disproporciji trokova, to
bi omoguilo socijalno prihvatljiv udar na stvarne neracionalnosti u strukturi javnih rashoda,
i preispitati u kojoj mjeri racionalizacije osiguravaju veliine buduih budetskih potreba
i racionalnost upravljanja sistemom socijalne zatite. 5) Kako je ostvarivanje stabilnosti
domae valute s reimom Valutnog odbora mogue zasnivati na finansiranju iz inozemstva
samo u kratkom roku, to bi u srednjem roku stabilnost domae valute morala biti zasnovana
na rastu izvozne sposobnosti zemlje. U srednjem i duem roku devizni kurs domae valute
mora biti pokriven uravnoteenjem pozicija platnog bilansa. Izraeni deficit ukazuje na potrebu
izrade strategije vanjskotrgovinske politike i sektorskih strategija, koje e omoguavati
znaajnije smanjivanje trgovinskih i platnobilansnih deficita.
Literatura
Anti, Dinka: Vierazinski fiskalni sustavi u Bosni: razvoj i suoavanje s gospodarskom
krizom. Zagreb: Institut za javne finansije, 2011.
Godinjak 2014/125
HODI
Anti, Dinka: Makroekonomskastabilnostifiskalnifederalizam. Mostar: FIRCON, 2009.

Ibrahimagi, Omer: Bosanski identitet i suverenitet. Sarajevo: Institut za istraivanje
zlona protiv ovjenosti i meunarodnog prava, 2012.
Jankulin, Irena: Fiskalno vijee magino rjeenje?, Sarajevo, 2007., parco.gov.ba/?id=886.
Hamer, Stefan: Ko je gospodar Dejtonskog sporazuma u: Abazovi, D. & Hammer, S.,
Bosna i Hercegovina petnaest godina nakon Daytona, Fakultet politikih nauka Univerziteta
u Sarajevu, 2010.
Hodi, Kadrija: Stanje privrede i mjere anticikline ekonomske politike u BiH,
Tranzicija, br. 25-26 (2010)
Hodi, Kadrija; Hasanovi, Izudin: Nerijeena ustavna pitanja u svjetlu kontraverzi
i neslaganja o dravnom ureenju i fiskalnom sistemu BiH, Drutveni ogledi, Centar za
drutvenu istraivanja, International Burch University. Sarajevo: 2014., april, 2014.
Hrusti, Hasiba: Fiskalni federalizam u svetu i naa iskustva. Beograd: Privredni pregled,
2002.
Keetovi, Izudin i Dena onlagi: Razvoj poreza na dohodak i poreza na dobit na
primjeru poreskog sistema BiH u zborniku radova, Reforme u BiH u funkciji razvoja.
Sarajevo: Revicom, 2006.
Kunrath, Birgith: Od zatitne mjere do prepreke za daljnje djelovanje: entitetsko glasanje
u BiH u: Abazovi, D., Hammer, S.: Bosna i Hercegovina petnaest godina nakon Daytona.
Sarajevo: Fakultet politikih nauka Univerziteta u Sarajevu, 2010.
Lazovi-Pita & Lejla i Sanjin Pita: Porezni izdaci u sustavu poreza na dobit:
primjer Bosne i Hercegovine. Zagreb: Institut za javne finansije, 2012. www.ijf.hr/upload/files/file/skrivena_javna_potrosnja/lazovici.pdf
Mahmutehaji, Rusmir: Bosanska politika filozofija izmeu fantazija i realnosti.
Godinjak Bonjake zajednice kulture Preporod, god. 13 (2013)
Mahmutehaji, Rusmir: Kriva politika: itanje historije i povjerenja u Bosni. Tuzla:
Sarajevo: Zagreb, 1998.
Pulji, Mirko i Mensur Smajlovi: Ustav BiH ka novim, funkcionalnim rjeenjima.
Sarajevo, 2004. www.mrezapravde.ba/mpbh/mpbh_files/file/ustav_bih.pdf.
Rosen, Harvey: Javne finansije, Zagreb: Institut za javne finansije, 1999.
Studija o potencijalnim izvorima prihoda za organe BiH, Sarajevo:Delegacija Evropske
komisije za BiH, 2003. (www.esiweb.org/pdf/.../EU_Studija_izvoraprihoda.p..).
arevi, Edin: Dejtonski sporazum: karakteristike i karakteristini problemi.
Sarajevo: Konrad Adenauer, Stiftung, 2009.
Woelk, Jens: Balansiranje ideje ujedinjeni u razliitosti, u: Abazovi Dino & Hammer
Stefan, Bosna i Hercegovina petnaest godina nakon Daytona, Sarajevo: Fakultet politikih
nauka Univerziteta u Sarajevu, 2010.
http://www.uino.gov.ba/b/Poslovne_usluge/Prihodi_2011.html
126/Godinjak 2014

CONSTITUTIONAL AND POLITICAL CONTROVERSIES AS AN OBSTACLE
TO ECONOMIC DEVELOPMENT OF BOSNIA AND HERZEGOVINA
Kadrija Hodi
Summary
Institutional (in)ability of the Dayton agreements clause to integrate politically and ideologically opposing ethnic communities in democratic community has been caused different,
and often opposite attitudes about the spirit of Dayton and the consequences of this system
at the sustainability of society and the state of Bosnia and Herzegovina. The author presents the
thesis that the constitutional order of Bosnia and Herzegovina ignores its financial sovereignty,
from which derive the thesis that Bosnia and Herzegovina is financially sovereign as well
as a confederation. In the centre of the legal debate on system of government there are different
approaches to the allocation of jurisdiction between state and entities and organization of the
state government. In this debate, the dominant question is whether Bosnia and Herzegovina
was considered as a federation or confederation. In disagreement of political national elites
dominates the conflict of ethno-national draft about ethnic homogeneity and national
sovereignty over their territories. The exit to the existence of Bosnia and Herzegovina is
observed through two conceptual levels. For the first one, it seems inevitably to involve
of the international community, particularly the European Union in shaping changes of
Dayton Agreement. For the second, Bosnia and Herzegovina will be left to itself and also it
will have to reconcile the present irreconcilable differences of their national political elites.
In both cases, the minimum of acceptable framework for all legal solutions should include
the establishment of equal protection mechanisms of individual collective rights, equality
of the constituent peoples in the entire national territory, including minority rights, and the
adoption and implementation of international treaties and conventions on the protection of
human rights.
Key words: Dayton Agreement, national political elites, fiscal sovereignty, fiscal
confederalism
Godinjak 2014/127
UDK 323.1 (497.6=163.43*)

323.118 (497.1=163.41)
Tabu i njegovi reci: o nacionalizmu, rasizmu i orijentalizmu*,

etvrti dio
Rusmir Mahmutehaji
Meunarodni forum Bosna
Sarajevo
U studiji Tabu i njegovi reci: o nacionalizmu, rasizmu i orijentalizmu predstavljeni
su novi rezultati istraivanja o kljunim konstrukcijama antibosanstva. Ti sadraji dopunjuju
izlaganja dana u prvom dijelu ove studije, objavljenom pod naslovom Bosanska politika
filozofija: Izmeu fantazija i realnosti. U konstruiranju nacijskih teleologija na prostorima
slavenskog juga ukljuene su nune kategorije politikih i teolokih, te vanjskih i unutarnjih
neprijatelja. Ideologijski okvir takvih konstruiranja su evropska iskustva s orijentaliziranjem
drugog i promicanjem sekularizma kao univerzalne vrijednosti. U sreditu takvih konstruiranja
od kraja 18. stoljea do najnovijih vremena jest pretvaranje svih sadraja bosanstva koji se
opiru nacionaliziranju u figure rasnog, etnikog i kulturnog stranca. Tako je snaeno antibosanstvo s brojnim politolokim, sociolokim i ekonomskim tumaenjima. Njegovi popularni
oblici, umjetniko pripovijedanje O turcima i o naima, kako ga je kao svoj cilj odredio
Ivo Andri, njegov najutjecajniji protagonist, uzdignuto je iznad svakog razumnog diskursa,
te preinaeno u ideologijske strasti. Raiavanje politike pometnje u vezi s Bosnom i
bosanstvom pretpostavlja, kako slijedi iz ovdje predstavljenih istraivanja, cjelovite uvide
u fenomenologiju antibosanstva.
Kljune rijei: nacionalizam, rasizam, orijentalizam, antibosanstvo, Bosna i Hercegovina
Ove pripovetke o Turcima i o naima jesu samo
deo (otprilike srednji) jednog rada, zapoetog
pripovetkom Put Alije erzeleza i do danas
nezavrenog.
(Ivo Andri, 1924.)
Nazivi Turci i turski upotrebljeni su esto u
toku prianja i za bosanski muslimanski svet,
naravno ne u rasnom i etnikom smislu nego kao
pogreni, ali od davnina uobiajeni nazivi.
(Ivo Andri, 1945.)
Ovaj rad prezentiran je na skupu s drugaijim naslovom Bosanska politika filozofija: izmeu
fantazija i realnosti.
128/Godinjak 2014
Tabu i njegovi reci: o nacionalizmu, rasizmu i orijentalizmu, etvrti dio
Proslov
sporavanje mogunosti bosanskog drutva i njegove drave je mantra koju bez
ustezanja ponavljaju gotovo svi nasljednici, zagovornici i sudionici nacijskih
teleologija. Kako god bila pravdana, naposlijetku joj je razlog u bauku bosanstva,
koji i iznutra i izvana prijeti nacijskim politikama s njihovim nacionalizmima, rasizmima
i orijentalizmima. To osporavanje mijenja maske, ali ne i sutinu. U njemu je mogue poznati
moderni rasizam u punoj saglasnosti s njegovom evropskom historijom.
Odgonetanje te sutine, vazda prisutne iza njenih razliitih maski, mogue je i istraivanjem
razloga, sadraja i posljedica prihvatanja, uzdizanja i kanoniziranja pripovjedakog djela Ive
Andria u slubi kulturnog rasizma kao bitnog sadraja svakog nacionalizma.1 Cijelu
tu pojavu opravdano je nije suvino i ponoviti nazvati andrievstvom, kao maskom za
predstavljanje bosanskog muslimanstva, ideologijski konstruirane rasne i religijske tuosti
koja prijeti nacijskoj naosti.2
Ideologijski pothvati traju onoliko dugo koliko njihovi reci uspijevaju skrivanjem odravati
porecivim neporecivo, nevidljivim vidljivo i neujnim ujno. Potreba za tim skrivanjem
je, prije svega, politika. Ali, nije mogua politika koja se ozbiljuje zahvatima u historiji,
a da joj jedna od bitnih postavki ne bude velika la, predstavljana i izgovarana kao najvanija
istina poretka.
U takvom vidiku neosporiva prisutnost bosanskih sadraja je pojedena i popijena, ini
se na priestan nain, te neopozivo preinaena u tijelo i krv srpstva i hrvatstva. Svaki pokuaj
nekog da se ozbilji u tom neosporivom, ali priesno preuzetom bosanstvu osjeana je kao
prodiranje tuosti u nepovredive tjelesnosti nacijskih naosti. Svi oni koji se suprotstavljaju
tom sakraliziranom asimiliranju svega bosanskog moraju biti izvedeni iz bosanstva te predstavljeni kao neprihvatljiva krvna tuost tome tijelu, kao turijat i muslimanstvo naspram
svega bosanskog.
Prema ideologiji srpstva i hrvatstva, nema i ne moe biti opasnijeg bauka od onog bosanstva
koje bi se moglo usmjeriti prema otkrivanju i zagovaranju bosanske nacije. Nema, jer ona
prijeti temeljima apsolutiziranih nacijskih teleologija posredstvom kojih bi sve bosansko
moralo biti preinaeno u to to nije. Ni jugoslavenski komunisti nikada nisu uspjeli izai iz
te ideologijske tamnice i osloboditi se bauka bosanstva proizvedenog u nacijstvu. I za njih
su srpska i hrvatska posezanja za svom Bosnom mogla biti samo sukob dviju njima mrskih
buroazija. Ali, ni u proletarijatskom utjelovljenju duha historije nita u odnosu na Bosnu
nije promijenjeno.
Bosna je i dalje posve srpsko-hrvatsko naslijee i pravo koje nacijske buroazije ne znaju
i ne mogu razrijeiti. Zato na pitanje o toj zemlji kao srpsko-hrvatskome sporu moe biti, smatrano
je, odgovoreno jedino u marksistiko-lenjinistikom pristupu, u skladu s iskustvima koja su
postignuta nakon Oktobarske revolucije. Utemeljenje tog pristupa, kako e se vidjeti, zapravo
je staljinistiko, jer kao takvo predstavlja prirodni nastavak antibosanskog nacionalizma.
O nerazdvojivosti rasizma i nacionalizma vidjeti u: Etienne Balibar i Immanuel Wallerstein,

Race, Nation, Class: Ambiguous Identities, prev. Chris Turner, London: Verso, 1991., 37-67.
2
Na osnovi itanja prve inaice ovog eseja, Desmond Maurer autoru je izloio niz zapaanja i
prijedloga. To i s time povezani razgovori doprinijeli su konanom obliku teksta ovog dijela
knjige. Uz priznanje te injenice, autor se zahvaljuje za podsticajnu kritiku i korisne razgovore.
Godinjak 2014/129
MAHMUTEHAJI
Za muslimansko pitanje moe se rei da je bilo sredinje i za srpska i hrvatska nacijstva

i za jugoslavenske komuniste, iako je u oba ta vidika ostalo nerjeivo. U nastaloj Kraljevini
Srba, Hrvata i Slovenaca, u koju su unesene elje ljudi da imaju svoju dravu kao sredstvo
ozbiljenja svojih pripadanja, naslijeeno je nerijeeno bosansko pitanje. Bosna je u vidicima
srpskog nacijskog osloboenja bila srpska zemlja, svetog Save djedovina, kako su djeca
osnovnih kola u toj dravi morala pjevati. Prema hrvatskoj nacijskoj misli, na osnovi prirodnog historijskog prava Bosna je bila hrvatska zemlja. I za jednu i za drugu stranu tu su
postojali opasni bosanski ljudi, oni koji nisu i ne mogu biti nita od tog ime bi nacijske teleologije srpstva i hrvatstva bile podrane, onaj nesavladivi surogat prabosanstva.
Cijelo pripovjedako djelo Ive Andria nije shvatljivo bez ideologijskih tokova vremena
u kojem je nastalo i prihvaeno, a prije svega nacionalizma u najirem smislu, nacionalsocijalizma i lenjinizma. Turci, zapravo bosanski muslimanski svijet tog djela, druga su
strana svega to se ozbiljuje u nacijskoj biopolitici. Neprijatelji su, u neprestanom skrivanju
i otkrivanju, pounutarnjivanju i povanjtinjenju. Onako kako moderne nacije i s njima
povezani nacionalizam, rasizam i orijentalizam nastaju kao dio historijskih procesa Zapada,
tako slike drugih kao unutarnjih i vanjskih neprijatelja u razliitim okolnostima mogu biti
shvaene kao ista sutina s razliitim pokazanjima. Te slike koje su u vezi sa ivotom i smrti
svih izvan su pothvata nacijstva.
Nastajanje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine dogaa se nakon raspada
Habsburkog carstva. U tome raspadu jednog pravnog poretka javlja se prije svih Kraljevina
Srbija, kao suveren koji uspostavlja novi poredak, politika mo koja ozbiljuje osloboenje
i ujedinjenje svih Srba i svih Hrvata. Prema zvaninoj ideologiji toga osloboenja i ujedinjenja
nestaju i Bosna i Bosanci, a zapravo ulaze u svoje najmranije razdoblje. U toj imaginaciji
nova politika mo prevodi bosanski svijet u muslimane, poturice gore od Turaka. Takvoj politici
potrebna je estetska predstava o zbilji koja e nestajanje Bosne uiniti uvjerljivim, pa prianje
o Turcima i o naima biva prihvaeno kao estetika nuno potrebna nacijskoj teleologiji.
Ali, to isto bilo je potrebno jugoslavenskim komunistima u njihovim lenjinistiko-staljinistikim vidicima svijeta.
Lenjinistiko-staljinistika maska
Sima Markovi, srpski marksist i jugoslavenski komunist, pie 1923. godine:
() ivi primer bosansko-hercegovakih muslimana najjasnije pokazuje, kako je religija,
u prvom redu, bila u stanju da nacionalno otui znatan deo naeg naroda. Religija je uopte
u ranijim periodima drutvenog razvitka igrala prvoklasnu ulogu u ivotu naroda. Mase
naroda su, na primer, mnogo jae oseale versku, crkvenu zajednicu nego dravnu zajednicu.
Drave su dolazile i prolazile, a crkvene zajednice su se sa neverovatnom ilavou, esto
sa divljim fanatizmom, trajno odravale. Bilo je vreme kad se moglo rei: Cuius religio,
eius natio (ija religija, njegova i nacija). Pa je tako, jo uvek i sa bosansko-hercegovakim
muslimanskim masama. Za njih je religija jedini kriterijum nacije. One sebe smatraju Turcima,
i ako ne znaju ni rei turske, niti imaju ma kakvih drugih veza sa Turcima osem vere. I
to je najbolji dokaz velike istoriske zaostalosti Bosne i Hercegovine.3
3
Sima Markovi: Nacionalno pitanje u svetlosti marksizma. Beograd: Grafiki institut Narodna
misao, 1923., 108.
130/Godinjak 2014
Jasno je da su Simi Markoviu Srbi na narod, nasuprot kojeg su Turci, i pravi i prijetvorni.
Religija koja je Bosance nacionalno otuila od njihovog srpstva jest, kako nuno slijedi iz
navedenog razmatranja, njihovo svjedoenje da nema boga do Boga i svjedoenje da je
Hval Njegov rob i Njegov poslanik. Zato su otueni Srbi. Religija ih je, prema tome miljenju,
uinila u njihovoj svijesti Turcima.
Tvrdnja da oni sebe smatraju Turcima u svakom smislu je netana. Ali, potrebna je
nacijskim vidicima srpstva i hrvatstva. Isticana velika historijska zaostalost Bosne posljedica
je prisutnosti muslimana u njoj, uz otuenost od njihovog izvornog nacijstva, uzrokovanu
njihovom religijom. Izlazak ili osloboenje od tog mogue je jedino u historijskom napretku,
to znai u nacijskom svladavanju tih zaostalih.
Tako su bosanski ljudi, u skladu s potrebama nacijske biopolitike srpstva i hrvatstva,
utjerivani u tjesnace tog to nisu i to ne mogu biti. A ipak su u svem svom trajanju, kako je
svakome bilo vidljivo, ostajali odani svome bosanstvu, ega su morali biti svjesni i oni koji
su u tome vidjeli zapreku nacijskim teleologijama za koje su se opredijelili, za koje su im
trebali unutarnji i vanjski neprijatelji, tue i bijesne utvare u ljudskim likovima.
Na Petoj zemaljskoj konferenciji Komunistike partije Jugoslavije, u listopadu 1940. godine
u Zagrebu, potvreni su opi nacijski stavovi o Bosni kao zemlji Srba i Hrvata, meu kojima
postoje i neosvijeeni te nuno i neopredijeljeni muslimani. Vladajue nacijstvo tog doba
dobilo je u staljinizmu, na koji su se zaklinjali jugoslavenski komunisti sve do 1948. godine,
nadgradnju kojom je proces nacijskog napredovanja samo ubrzan zaotravanjem klasne
borbe. Te 1940. godine Moa Pijade istie:
Sasvim zaostali drutveni odnosi u Bosni i Hercegovini, koja je bila pod turskom vlau
do poslednje etvrtine XIX veka, a gde je Austro-Ugarska, tretirajui te oblasti kao svoju
koloniju, zadrala gotovo u celini turske feudalne odnose, uinili su da je jedan znatan deo
njenog stanovnitva (Muslimani) ostao jo do danas uglavnom opredeljen konfesionalno,
a ne nacionalno, i da se taj proces i sad vri vanredno sporo.4
I u tome su tumaenju sasvim zaostali drutveni odnosi posljedica prisutnosti onih Bosanaca
koji nisu iste religije kao i nacijski osvjestljivi Srbi i Hrvati, to uzrokuje njihovo nacijsko
neopredjeljivanje. Izlazak iz zaostalosti, u skladu s reenim, jest nacijsko opredjeljivanje za
Srbe ili Hrvate, sposobne da sudjeluju u toku historije zato to ih izvorno odreuje druga religija.
Ukupnost bosanske ljudskosti koja se opire nacijskome nasilju nad njom u tome gledanju
koje sebe odreuje marksistiko-lenjinistikim predstavljena je kao posljedica turske vlasti
i s njome povezanih feudalnih odnosa. U svijesti tog komunistikog ideologa i revolucionara
nema ni traga o drukijoj mogunosti za te ljude mimo njihovog nestajanja u tome to jesu
i uskrsnua u srpstvu i/ili hrvatstvu.
Tada je Milovan ilas, jedan od vodeih komunistikih ideologa tog doba, izriito rekao:
Bosanski Muslimani nisu etnika grupa.5 Tome se nije usprotivio ni Josip Broz Tito.
Enigmatino je napomenuo:
Moa Pijade: Teze o nacionalnom pitanju; u: Pero Damjanovi, Milovan Bosi i Dragica
Lazarevi, ur., Peta zemaljska konferencija KPJ (1923. oktobar 1940). Beograd: Izdavaki centar
Komunist, 1980., 375-400, 385-86.
5
U: Damjanovi: Peta zemaljska konferencija KPJ (19-23. oktobar 1940), 214.
Godinjak 2014/131
MAHMUTEHAJI
Hrvatsko pitanje je rijeeno kao buroasko. Ali ni za buroaziju nije potpuno (podmuklo
se bori). Postoji klica velikohrvatske ugnjetake tendencije. Seljako pitanje u Hrvatskoj uope
nije rijeeno, jo jae terete su dobili. Bosna je jedno zbog vjekovnog zajednikog ivota, bez
obzira na vjeru.6
Glas Mustafe Paia, jednog od prisutnih u toj raspravi, Bosanca koji se nije saglasio
s tom dogmom, odjeknuo je u uima svih prisutnih kao suprotstavljanje nepovredivom
znanju. Prema stenografskim zabiljekama s tog sastanka, tada je rekao:
Nacionalno pitanje za KPJ u osnovi je savladano. Za Bosnu komplikovano. Kakav stav?
Srpska i hrvatska buroazija za sebe. Bosanski begovi za autonomiju, jer im je smanjena
pljaka, hoe autonomiju radi vee pljake. Kako narod osjea? Ne slaem se sa referentom
po pitanju Muslimana. On je rekao da Muslimani nisu etnika grupa, ve ili Srbi ili Hrvati.
Time potpomaemo hrvatsku ili srpsku buroaziju. Samo vrhovi Muslimana se osjeaju Srbima
ili Hrvatima. Narod kae da je Bosanac, ali ne Srbin ili Hrvat. Muslimani nisu formirana
nacija, ali su etnika grupa. Jugoslovenska muslimanska organizacija izgleda da je vjerska
organizacija, ali njih vee autonomija. Na je stav autonomija. Hrvatska i srpska buroazija
vode pregovore o podjeli Bosne. Protiv toga! I srpske i hrvatske mase moramo pridobiti za
autonomiju Bosne pod rukovodstvom proletarijata.7
Kada su 1941. godine junoslavenski narodi uvueni u drugi veliki rat, sva pitanja o odnosima
ideologijski tumaenih initelja bosanstva pokazuju se u novim dramatinim napetostima
i sukobljavanjima. Srpska nacijska teleologija bila je u osnovi ustanka protiv nacista i faista
koji su prijetili opstanku tog naroda. I onda kada su jugoslavenski komunisti bili zajedno
s etnicima u pokretanju i voenju tog ustanka, odnos prema muslimanima kao Turcima nije
bitno promijenjen. Duboko ukorijenjen u narodnu svijest, odraavao se i u predstavama sudionika
i predvodnika ustanka.
Osman Karabegovi, jedan od vodeih partizanskih komandanata u sjeverozapadnoj
Bosni, i Mujo Deli, partizanski borac i partijski kurir, putovali su 1941. godine prema nekom
mjestu u sredinjoj Bosni. Prolazei preko Manjae, podruja na kojem su tada saraivali partizani
i etnici, zanoili su u nekom selu, u kui neke starice. Osman Karabegovi o tome pie:
Kako smo obojica bili umorni, legli smo poslije veere. Pokrivajui nas vunenim biljcima,
starica je govorila: Odmorite se, djeco, spavajte mirno. Neka vas bog sauva od prokletih
Turaka. Nije mogla ni pretpostaviti da je meni ime Osman, a mom drugu Mujo. Ko zna
kako bi se prema nama odnosila da je to znala. U ovim krajevima ljudi nisu bili osloboeni
predrasuda, a po stariinim shvatanjima Muslimani su Turci i sva zla od njih potiu.8
Isto.
Isto, 211. Pai Mustafa Mujo (1906-1942), metalski radnik iz Mostara, lan KPJ od 1925. godine,
poginuo je 1942. u Glavatievu u borbi s etnicima. Kada istie da je hrvatsko pitanje rijeeno kao
buroasko, Josip Broz Tito podsjea na uspostavljanje Banovine Hrvatske i druge odredbe tzv.
sporazuma Cvetkovi-Maek zakljuenog 26. kolovoza 1939. godine. Tim sporazumom srpskih
i hrvatskih politiara, ukljuenih u ondanju vladu Kraljevine Jugoslavije, Bosna je podijeljena,
pri emu je zanemareno ak i postojanje njenog nacijski neopredijeljenog stanovnitva.
8
Osman Karabegovi: Krajina na putevima revolucije. Beograd: Glas, 1978., 99-100.
7
132/Godinjak 2014
Svetozar Vukmanovi Tempo opisuje saradnju partizana i etnika u Bosni u 1941. i 1942.
godini. O vremenu kada su meu njima nastale napetosti, i to u vezi sa sve eim pokoljima
muslimana, istie:
U Bosni etnici takoe nijesu napadali okupatorske snage, ali su se uhvatili u kotac
sa ustaama. To im je obezbijedilo podrku onih seljaka koji su se radi odbrane golih ivota
morali dii na oruje. Pri tome etnici su naglaavali da se ne bore protiv okupatora, ve
jedino protiv Muslimana i Hrvata, da bi Bosna postala srpska. () Situacija je bila utoliko
tea to se ni nae, partizanske snage nijesu uspjele distancirati od takve aktivnosti etnitva.
Mnoge snage koje su stajale pod partizanskom komandom odnosile su se prema muslimanskom
stanovnitvu kao i etnici. Izuzetak su predstavljale samo one jedinice u kojima je bio jai
uticaj komunista. Ali, i ti odredi su se kompromitovali u oima muslimanskog stanovnitva
jer su zajedno sa etnikim jedinicama uestvovali u osloboenju pojedinih mjesta; pri tome
je redovno dolazilo do pljakanja i ubijanja muslimanskih porodica. Na savjetovanju je
ocijenjeno da se u interesu daljeg razvoja oruane borbe partizanski odredi moraju sasvim
razgraniiti od onih odreda koji, iako stoje pod partizanskom komandom ne vode borbu protiv
ustaa i okupatora, nego protiv Turaka. Zakljuili smo da sa etnikim odredima partizani
ne treba zajedniki da napadaju mjesta naseljena muslimanskim stanovnitvom jer tom
stanovnitvu prijeti opasnost od pokolja.9
ta je, zapravo, znailo komunistiko uoblienje bosanskog pitanja u toku rata u njegovom
obrascu i srpska i hrvatska i muslimanska postalo je vidljivo odmah 1945. godine. Jugoslavenska federacija je ustavno odreena kao zajednica est republika i pet naroda. Time je
Bosna potvrena kao srpsko-hrvatska zemlja u kojoj su samo dva politika naroda, Srbi i
Hrvati. Oni koji to ne prihvataju samo su nacijski nesvjesni i u svome turijatu ogoljeli muslimani.
Rasno odreenje Bosanskih Muslimana kao Turaka, kao nacijskih neprijatelja, preinaeno
je u njihovu nacijsku neopredijeljenost i svedenost na vjersku zajednicu, kako je to za njih
1937. godine odluno tvrdio Vasa ubrilovi: Oni [ti Bosanski Muslimani] postaju verska
manjina, jedina muslimanska na Balkanu, a ta e injenica ubrzati njihovo nacionalizovanje.10
U Komunistikoj partiji Jugoslavije tokom Drugog svjetskog rata, u skladu s potrebom
pokretanja i okupljanja svih ljudi radi borbe protiv okupacijskih sila, priznanje muslimana
kao sudionika te borbe junoslavenskih naroda bilo je u slubi ideologijskog cilja komunista.
im je rat zavren, to pitanje je vraeno u okvire srpskog i hrvatskog nacijstva. Zato je glas
Husage iia protiv poricanja bosanske nacije sliio samrtnome kriku starca kojem je, u
razbistrenju izmeu jednog kraja i jednog poetka, gotovo sve bilo jasno kao najava nove
tragedije Bosne i bosanskih ljudi.11 U gotovo isto vrijeme, samo nekoliko mjeseci ranije,
9. sijenja 1945. godine, o tome pitanju pie i Josip Smodlaka, iskusni graanski politiar
i sudionik antifaistike borbe. Izmeu ostalog, kae:
9
Svetozar Vukmanovi Tempo: Revolucija koja tee: Memoari, 1-4. Zagreb: Globus, 1982, 1,
326-27.
10
Vasa ubrilovi: Iseljavanje Arnauta; u: Boe ovi, Izvori velikosrpske agresije. Zagreb: August
Cesarec, 1991, 106-124, 110.
11
O pismima Husage iia u kojima upozorava na politike i moralne posljedice nepriznavanja
bosanske nacije vidjeti: air Filandra: Bonjaka politika u 20. stoljeu. Sarajevo: Sejtarija,
1998., 202.
Godinjak 2014/133
MAHMUTEHAJI
U Jugoslaviji je bila politika dogma da u njoj postoje samo tri junoslovenske narodne
grupe, koje, zvali ih narodima, plemenima, ili individualitetima, bejahu uvek samo tri. To
su bili Srbi, Hrvati i Slovenci. Drugima nije kod njih bilo mesta. Jedini, i to privremeni, izuzetak
bio je pravljen za Muslimane naega jezika, a i to u oekivanju da e se pre ili posle i oni
opredeliti ili za Srbe ili za Hrvate. Svi ostali u Jugoslaviji morali su da se piu ili u Srbe ili
u Hrvate, uglavnom pisahu ih u Srbe. Kako se sad od tri naroda stvorie pet ili est? U javnome
ivotu prve Jugoslavije postojale su u ovome pogledu, kao i u raznim drugim pitanjima, dve
istine: jedna, slubena, koja je putena u javnost te je vetaki plivala na povrini, i druga,
podzemna, tajna, koja nije smela na sunce, ali je imala ile duboko usaene u zemlji i u narodu.
Slubena istina priznavala je samo tri naroda, po formuli SHS. Stvarno, postojale su u svesti
naroda Jugoslavije, i u njihovu srcu, jo tri juno-slovenske narodnosti: jedna zabranjena
(makedonska), jedna potajna (bosanska), i jedna u previranju (crnogorska). Makedonsku
je centralistiki velikosrpski reim priznavao ve time to je, bojei je se, nemilo je guio.
U Bosni je pored Srba i Hrvata bila slubeno priznavana trea narodna grupa ravna njima,
ali pod verskim imenom Muslimana. Bosansko ime izbegavao je ne samo reim, nego
i sam na muslimanski svet, premda se u inostranstvu svi oni ponose bosanskim imenom.
Zvanina nauka u Jugoslaviji, stojei u slubi politike, velikosrpske kao i velikohrvatske,
stalno je tuvila Muslimanima u glavu da je ime bosansko antinacionalno do te mere da
ga se oni danas gotovo stide premda nemaju zato, budui ono jednako asno kao srpsko
i hrvatsko ime. Ovo e bosanstvo ostati i u novoj Jugoslaviji stidljiva narodnost, dok god
poslednji Bosanci a to su Muslimani koji, zbog svoje vere i drugih posebnih tradicija i
osobina ne mogu da se opredele ni za Srbe ni za Hrvate ne budu priznati kao narod pod
svojim narodnim imenom.12
Kao i svi raniji, ti glasovi nisu uti. Nisu, jer su bili protiv tabuizirane slike cijele Bosne
kao posve srpske i hrvatske. Poricanje bosanskog politikog naroda koji bi odraavao bosansku
povijesnu cijelost kanonizirano je u komunistikome ustavu i svim partijskim i dravnim
dokumentima. Tako je muslimanima ostala samo jedna prihvatljiva mogunost umiranje
u tome to jesu i vaskrsavanje u srpskom i/ili hrvatskom nacijstvu. Njihova neopredijeljenost
trpljena je kao prolazno stanje, a muslimanstvo kao njihovo osvjeenje protiv sebe samih.
Nastavljeno je ideologijsko konstruiranje historijske slike cijele Bosne u kojoj je sve njihovo
nasuprot svega naeg, suti turijat koji se ogoljuje u muslimanstvu, to pravda ideologijske
pothvate ogaivanja bosanstva, nesvedivog na nacijstva srpstva i/ili hrvatstva.
U Bosni se sastavljaju i srpska i hrvatska ideologijska homogenost. Tu se one mogu i
rastaviti. ta e od to dvoje biti, odreuju svi Srbi i svi Hrvati. Druge politike moi u vezi
s Bosnom nema i ne moe biti. esta republika u Federaciji je izraz politike volje dviju nacija
ije historijske sukobe razrjeava Partija, avangarda radnike klase. Prema tome, odravanje
Bosne sastavljenom ili rastavljenom, zajednikom ili podijeljenom, jest pitanje politikog
dogovora nacijskih elita Srba i Hrvata. Svako neslaganje s tim srpsko-hrvatskim kredom mora
biti smatrano politikim neprijateljstvom kojem su korijeni u turijatu, odnosno muslimanstvu.
Da je upravo tako, potvreno je i na osnivakom kongresu Komunistike partije Bosne
i Hercegovine 1950. godine. Moa Pijade tada kae:
12
Josip Smodlaka: Srpstvo i hrvatstvo u Federativnoj Jugoslaviji, Politika, 11869/42 (1945), 1-2, 2.
134/Godinjak 2014

Bosna i Hercegovina zauzima posebno mjesto meu ostalim naim narodnim republikama.
Ona je esta jugoslavenska republika u zajednikoj dravi u kojoj ivi pet jugoslavenskih
nacija. () Istorijski momenat igra ulogu samo ukoliko je u istorijskom razvitku ovih zemalja
u njima stvoren naroiti odnos u njihovom nacionalnom sastavu, tako da u njoj ivi u nerazruivoj
izmijeanosti dio srpskog i dio hrvatskog naroda, dok trei dio stanovnitva sainjavaju
muslimani slovenskog porijekla, koji su primili islam i koji sebe obiljeavaju po vjerskoj
pripadnosti, a u velikoj veini nacionalno nisu opredijeljeni. Ova injenica da se danas moe
u Evropi nai stanovnitvo bez nacionalnog obiljeja plod je one teke zaostalosti i vjekovnog
stagniranja koji karakterie skuenost turskog feudalizma. Prema tome Bosna i Hercegovina
nisu, kao ostale nae narodne republike, drava ove ili one jugoslavenske nacije, tj. Narodna
Republika Bosna i Hercegovina nema obiljeja nacionalne republike kao ostale. () Tako
su voljom itavog svog stanovnitva, a pod rukovodstvom i na liniji pravilne nacionalne
politike nae Partije, Bosna i Hercegovina, jue zemlja srpsko-hrvatskog razdora, postala
osnovom vrstog i vie neraskidivog bratstva i jedinstva srpskog i hrvatskog naroda, a s tim
i mona podloga bratstva i jedinstva svih jugoslavenskih naroda. () Ne smijemo se uspavljivati
time to je nacionalno pitanje rijeeno i ne smijemo zbog zaotravanja klasne borbe u periodu
socijalistike izgradnje zaboravljati na nacionalno pitanje, zauzimati takav stav kao da ga
vie nema ili padati u pogreno shvatanje da proces razvitka vodi stvaranju neke nove,
bosanske nacije. To je zabluda opasna, zabluda koja ne znai nikakav napredak, ve naprotiv
nazadak prema postignutom rjeenju nacionalnog pitanja u ovim oblastima.13
Tako je muslimansko pitanje u svim nacijskim vidicima odreivano kao najvea zapreka
nacijskim teleologijama srpstva i hrvatstva. Bosna je svediva na njeno srpstvo i hrvatstvo
jedino uz potpuno iskljuenje svakog politikog bosanstva. Da se to dogodi, potrebno je
bosanstvo i muslimanstvo razdvojiti i uiniti ih meusobno posve suprotstavljenima. Kad god
i kako god istaknu bosanstvo, muslimani se protive nametanim im predstavama o sebi. Tako
dokazuju suprotstavljenost srpskom i hrvatskom nacijstvu i, kako je vidljivo iz navedenih
izlaganja Moe Pijade, klasnoj borbi kao uvjetu historijskog napredovanja.
Nacijskoj teleologiji muslimani su suprotstavljeni kao kulturno-rasna tuost. Takvo njihovo
stanje uzrokovano je, slijedi iz navedenog izlaganja Moe Pijade, primanjem islama te tekom
zaostalou i skuenou turskog feudalizma. Njihovu nacijsku i kulturno-rasnu tuost
snai i nemogunost da se opredijele te sudjeluju u klasnoj borbi. Tako su odreeni i kao
klasno uskraeni.
Nakon to je postignuto nacijsko osloboenje od Turaka kao rasnih neprijatelja, bosanski
muslimanski svijet postaje unutarnji neprijatelj, zapreka koja mora biti otklonjena u nacijskoj
emancipaciji. Ako to ne uspijeva, rije je o klasnom neprijatelju. U kakvom se god obliku
javljali, opasnost su u vidiku nacijskih teleologija sve dok postoji mogunost njihovog
politikog osvjeenja u bosanstvu.
Razlozi te opasnosti su u kulturnom rasizmu, koji Moa Pijade i mnogi drugi tumae kao
posljedicu teke zaostalosti i vjekovnog stagniranja koji karakterie skuenost turskog feudalizma. Zahtijevanje od Bosanskih Muslimana da se opredijele za ono to nisu i odreknu
toga to jesu povezivano je s presuivanjem da bi njihovo bivanje time to jesu bilo nuno
13
Moa Pijade: Govor lana Politbiroa CK KPJ, Osnivaki kongres Komunistike partije Bosne
i Hercegovine, (1950), 10-17, 13, 15.
Godinjak 2014/135
MAHMUTEHAJI
suprotstavljeno prihvaenim nacijskim teleologijama ozbiljivim posredstvom klasne borbe

kao pretpostavke gradnji socijalizma.
Prianjima o Turcima i o naima i njihovome autoru jugoslavenska komunistika vlast
omoguila je odmah ulazak u javnost na velika vrata novog politikog stanja. Ne postoje
uvjerljivi prikazi te zaudne pojave u dobu najvulgarnijeg staljinizma jugoslavenskog poretka.
Kako god da je tumaena, cjelina te pojave nije shvatljiva bez uloge Rodoljuba olakovia,
komunistikog revolucionara i posvuda prisutnog sudionika jugoslavenske vlasti, te i njegove
veze s tim djelom i njegovim piscem. Zdravko Antoni, prireiva Dnevnika 19711972
Rodoljuba olakovia, pie 2007. godine:
olakovi se sa Andriem drui, razgovara, savetuje, pomae mu u savladavanju, raznih
ivotnih tekoa, brine se za njegovo zdravlje, raduje se svakom njegovom uspjehu na knjievnom
polju, posebno Nobelovoj nagradi 1961., brani Andria od raznih malicioznih ljudi i ukratko,
odnosi se prema njemu kao pravi brat.14
Taj branitelj Ive Andria je, nema sumnje, bio najutjecajniji komunistiki tuma bosanskih
prilika u vidicima jugoslavenskih komunista u dugome razdoblju. Tim tumaenjima trebali
su i taj pripovjeda i njegova fikcijska slika Bosne. Rodoljub olakovi je smatrao srpski
nacionalizam najopasnijim u jugoslavenskoj zajednici naroda. Time se titio od svakog prigovora
u tumaenjima jugoslavenskih bosanskih prilika te tako za sebe osigurao poloaj neupitnog
prvosveenika i tumaa svega jugoslavenskog. Ali, iz cijelog njegovog djela jasno je da klasnu
borbu, predvoenu proletarijatom i njegovim komunistima, smatra jedinim pouzdanim
i djelotvornim putem ozbiljenja temeljnih nacijskih ciljeva.
Zato je shvatljivo da su mu prianja o Turcima i o naima, umjetniki uvjerljiva i nesvediva
na jasne i dokazive vidike historijskih tokova, zamjenjivala gruba nadvikivanja epskog pjesnitva
i vulgarnog nacionalizma u kojem rasizam nije bilo mogue prikriti. Iako je, kako zakljuuje
Zdravko Antoni, prihvatio odreene ematizme iz komunistike ideologije i na tome istrajavao
ak i onda kada ga je stvarnost u tome demantovala15, njegov odnos prema fikcijskim prikazima
Turaka i naih savreno se usklaivao s nacijskim, a tako i s rasistikim i orijentalistikim
slikama Bosne kao i srpske i/ili hrvatske zemlje. Toj slici Bosne ostao je vjeran do kraja ivota.
Tako, to to je Sima Markovi, prvi generalni sekretar Komunistike partije Jugoslavije,
pisao 1924. godine, Moa Pijade zagovarao 1940. te ponovio 1950. u vezi s opasnou
bosanstva, Rodoljub olakovi je doslovno jo jednom opeatio 1972. godine. On pie:
Kultura je bitna karakteristika nacionalnog bia i ona e dok god bude nacija, biti jedan
od njenih izraza. S toga se ne moe govoriti o bosanskohercegovakoj kulturi, pa ni o
knjievnosti, jer se time umesto nacionalnog (jedino pravilnog) uzima republiki kriterij,
i to vienacionalne republike. Nae kulturno zajednitvo u BiH (i ne samo u njoj) ne smije
negirati nacionalno u kulturi Muslimana, Srba i Hrvata. To je samo voda na vodenici nacionalista.
Ne znai to negiranje bosanskohercegovake dravnosti, ne znai to jaanje etnocentrizma.16
Tako je u tom marksistikom vidiku mogua bosanska drava, ali ne i bosanska kultura.
U takvoj dravi te mogue kulture su nacijske i razdvojene granicama izmeu nacija, u
14
Zdravko Antoni: Predgovor, u: Rodoljub olakovi, Dnevnik 19711972. Banja Luka: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske, 2008., 7-28, 24.
15
Isto, 27.
16
olakovi: Dnevnik 19711972, 397.
136/Godinjak 2014
njihovom sinhronijskom i dijahronijskom trajanju. To je, kako taj marksistiki tuma tvrdi,
jedino pravilno, a to ne moe znaiti nita drugo do jedino prirodno. Slijedi da su srpska
i hrvatska nacija prirodne te da su im i kulture izrasle iz njihove prirodnosti i neodvojive od
nje. A budui da su, u takvome gledanju, muslimani posljedica iskljuivo turske vlasti, postaju
trpljena nenaost, nepravilnost i neprirodnost. To je, valja istai, grubi kulturni rasizam
uzdignut na razinu komunistike dogme koji se gotovo ni u emu ne razlikuje od faistikih
i nacistikih gledanja prirodnosti nacija i njihovih kultura.
Tek u takvome vidiku nema nieg udnog u prihvatanju prianja o Turcima i o naima
vanim i kanoniziranja dostojnim osloncem klasne borbe komunista za socijalistiko drutvo,
iako su nastala u vremenu raspaljivanja nacionalistikih, nacistikih i lenjinistiko-staljinistikih
bjesova. Pri tome su Turci isto to i bosanski muslimanski svijet, a na narod srpska i hrvatska
nacija u svome jugoslavenskom iskazu.
Tako je bosanstvo zadrano u ideologijskoj tamnici nacionalizma, rasizma i klasne borbe
jugoslavenskih komunista. Da bi to bilo uvjerljivo, promicane su kategorije i ustanove orijentalizma. U njima je bosanstvo tumaeno ostacima tuosti o kojoj su predstave znanstveno
osnovane. Svako iskazivanje sumnje u valjanost tih predstava, njihovo preispitivanje, prevoeno je u konstrukcije djelovanja klasnog neprijatelja jugoslavenskog socijalizma.
Teko je domisliti dojmljiviju hroniku politikih zbivanja u komunistikoj Jugoslaviji
od zbirke dokumenata Posljednja instanca.17 U toj zbirci, koju je napravio Zoran Pureevi,
dani su dokumenti u vezi s odbranama politikih optuenika koje je vodio beogradski advokat
Sra Popovi. Kada se kao branitelj Dragoljuba Ignjatovia, knjievnika iz Beograda, tvrdei
da su injenice za koje je optuen tane, i sam od 1975. do 1976. nalazio na optuenikoj klupi,
za svoga branitelja odabrao je beogradskog advokata Savu Strugara.18
A kada je advokat Savo Strugar 1975. godine branio Saliha Bureka, profesora ekonomskih
znanosti iz Tuzle, optuenog za protivdravno djelovanje u grupi kojoj su pripadali Teufik
Selimovi i drugi, rekao mu je netom prije donoenja presude protiv njega: Ovo u Srbiji
ne sude. Da sude, niko u Beogradu ne bi ostao prav.19 Ali, Salih Burek je 30. juna 1975. godine
osuen na sedam godina teke robije. A, zapravo, cijeli sluaj je konstruiran kao partijski
uzvrat na pokuaje Paage Mandia, narodnog heroja, da u vladajuoj komunistikoj eliti
pokrene pitanje o utajivanju saradnje partizana i etnika tokom 1941. i 1942. godine. To
je dovelo do njegovog okrivljavanja za izdaju i neprijateljsko djelovanje.
Navodne krivice Paage Mandia prenesene su, radi uinaka u javnosti, na Saliha Bureka
kao rtvenog jarca. A povod cijelome sluaju bilo je pismo u vezi s dokumentarnim filmom
o ustanku 1941. godine u sjeveroistonoj Bosni, osnovanom na svjedoenjima Rodoljuba
olakovia. U tome pismu Paaga Mandi istie:
Kako je to bila teka situacija i kakva velika naa kompromitacija, zabuna i odvajanje
od naroda zbog takve saradnje sa etnicima, naveu samo jedan primjer pokolja Hrvata
i Muslimana u dolini Krivaje etnike cerske brigade i njenog komandanta Raia. U
17
Sra Popovi: Poslednja instanca, 1-3, ur., Zoran Pureevi, Beograd: Helsinki odbor za ljudska
prava u Srbiji, 2003.
18
Isto, 1016-1116.
19
Usmeno saopenje Saliha Bureka autoru 9. maja 2014. godine u Tuzli.
Godinjak 2014/137
MAHMUTEHAJI
Olovu 1. januara 1942. godine na eljeznikoj stanici, doekuju voz od Vozue, i to komandant
mjesta etnik, Drain oficir, u uniformi sa kokardom, i zamjenik komandanta partizan
sa petokrakom zvijezdom. Iz voza izlazi neto putnika, etnika i partizana, a nekoliko grupa
zajedno vezanih Hrvata i Muslimana, koje provodi jedna desetina etnika. Prilazi voa patrole
i raportira da oni kao patrola etnike cerske brigade po zadatku komandanta Raia iste
teren i sela oko Krivaje i da provode grupuzarobljenih Hrvata i Muslimana, jer imaju nareenje
komandanta Raia da izmeu rijeke Bosne i Drine ne ostane nijedno ivo tursko uho i
da oni taj zadatak izvravaju. Prolazei, ta grupa zarobljenika biva provedena preko
stanice pored kokardi i petokraka koji stoje zajedno. I na oigled ono malo putnika na stanici
pobie ih neposredno pored stanice. Zamjenik komandanta mjesta, partizanski predstavnik
u komandi mjesta, ree mi da je to svakodnevna pojava.20
Taj sluaj, kao i mnogi drugi, svjedoi o ilavosti nacionalizma, rasizma i orijentalizma
u komunistikoj politici. Nije bilo prihvatljivo preispitivanje odnosa prema Bosanskim
Muslimanima u kojima su oni svedeni na gole ivote, ljude koje je bilo dozvoljeno ubiti
a da pitanje o tome ne moe i ne smije biti postavljano. U cijelome tom razdoblju promicana
su prianja o Turcima i o naima kao najvia vrijednost jugoslavenske kulture, a njihov
autor uzdizan na razinu njenog posveenog simbola.
Tursko uho
Tokom cijelog dvadesetog stoljea bauk bosanstva je glavni neprijatelj vidika rasista,
nacionalista i orijentalista. Kako god bili tumaeni politiki podsticani i presuivani progoni
ljudi u komunistikoj Jugoslaviji, prijetnja bosanstva, koje je utjelovljenja nalazilo u turijatu
i muslimanstvu, bitno obiljeava to razdoblje nasilja. A za cjelinu tog vremena, ispunjenu
nepravednim suenjima i presuivanjima, advokat Savo Strugar kae da je neizmerna
i niim ograniena glupost21.
Sluanja su jedina provjera odrivosti prianog. Samo posredstvom uha mogue je primiti
prianja kao istinita ili lana, dobra ili zla te lijepa ili runa. Ako sluateljima neko i nekako
namee to kako bi ih on mogao, trebao i morao uti, sloboda jastva u kojoj i radi koje je ono
tu gdje jeste zanijekana je. A i prie o Turcima i o naima viene u ljudima bosanskog
muslimanskog svijeta su lane, fikcijska knjievnost koja izobliava faktiku povijesnost.
Nisu to radi sebe samih ve radi potreba onih nacijskih politika kojima je antibosanstvo
temeljni sadraj.
Da je tako, neopozivo jamstvo je u uhu tih koji su tako imenovani i do kojih one mogu
dospjeti. To tursko uho je kozmos u kojem se la rui. A da bi ostala, nuno je svako takvo
uho iskljuiti iz sluanja ili ga uiniti takvim da uje i bude samo to to mu drugi kao bolji
i jai kazuje o njemu. Samopostojanje turskog uha ini nemoguim pothvat kanoniziranja
predstave o bosanskim ljudima kao nacijskoj nenaosti. I ne raduju li se i iguman i episkop u
20
Iz Pisma Paage Mandia upuenog na adresu Dunav Studio film u Beogradu 17. maja 1973.
godine (Arhiv Federacije Bosne i Hercegovine, Fond Branka Mikulia, sign. MB, serija Razno III,
god. 1972-1974, kutija 25). U danome dijelu pisma napravljeno je nekoliko ortografijskih ispravki.
21
U: Z(latoje) M(artin): O vremenu kad se vlast rugala pravu: Dokumenti o montiranim politikim
procesima 19681988., Republika, 328/16 (2004): 1-3, 3.
138/Godinjak 2014
spjevu Gorski vijenac kad uju vijest: Po Crmnici Turke isjekosmo/ i grad Besac s zemljom
izravnismo./ Sad ti nema u nau nahiju/ obiljeja od turskoga uha/ do trupine ali razvaline.22
Prie o Turcima i o naima uvedene su u tako razlueni bosanski svijet. Njihovi izmatani
kazivai, iza kojih je skriven autor, svjedoe istinitost te lai odrive samo u neturskom uhu.
Kad god se neko pobuni protiv takvih svjedoenja o njima, opasnim bosanskim ljudima, Turcima
ili muslimanima, potvruje prijeteu prisutnost turskog uha. Zato neosporiva dobrota
te prie, koja s vremenom postaje bolja i jaa, mora biti utjerana u uho onih koji je ne primaju
unato tome to je dobra i sveta. A utjerivanje je uvijek uz koritenje politike moi.
Kada su ljudi utamniavani zarad njihovog turskog uha, to jeste sposobnosti da sluaju
sobom a ne posveenim autoritetima nametane im vlasti a utamniavani su u stvarne i imaginacijske tamnice, u nacijske poretke i kanonizirana prianja njima su kroz duga ispitivanja,
uz razliite oblike nasilja i varanja, uz prijetnje i obeanja, saopavana znanja dobivena
prislukivanjima, lanim svjedoenjima i ideologijskim konstruiranjima. Uz prijetnje u
nonim sasluanjima, istiui bezizlaznu nemo privedenih, istraitelji su im nudili za njih
izbaviteljske predstave o sebi koje nuno vode umiranju u tome to jesu i ustajanju u nacijskoj
svijesti za koju bi se opredijelili.
Od utamnienog kao poznate osobe sada izvoene iz svijeta i posve u vlasti tih koji, kako
sami smatraju, postaju sve bolji i sve jai kao osobe koja sebe ne zna onakvom kakva jest
i kakva bi trebala biti, traeno je da bude upravo to to o njoj kazuju prislukivanjem sabrane
injenice i brojni svjedoci te, to je u tome presudno, to to o njoj misli ta posveena i svemona vlast.
Tek u priznanju te osobe da nije to to jest, da je zabluena svojim turskim uhom, potvrivan
je stav da bosanstvu prijeti to imaginacijsko, ali od davnina uobiajeno sluanje turskim
uhom, koje se pokazuje kao mono sredstvo poricanja lai, prije svega nacijske, rasne i
orijentalistike. Kada kae da je to to nije Turin kao unutarnja i vanjska prijetnja naosti
od te osobe se oekuje da prizna tursku krivicu i zatrai zatitu od tih koji je okrivljuju
i nameu joj svoju predstavu kao jedinu istinitu. A bosanstvo u takvome vienju nije nita
drugo do jednostavna graa nepovratno probavljena u nacijstvu i za njega.
Kako god da je zvano, to uho koje ne prima rastrojstvo bosanske obuhvatnosti prava na
razliitost nije tursko jedino u tome to mu se namee kao predstava, jer njeni gospodari
polau pravo na potpunu istinu. Nije, jer je ta predstava ideologijska imaginacija. A tursko
uho ostaje to to jest otvorenost za svijet zbilje u kojoj ljudskost nije svediva ni na jednu od
njenih predstava. I nije tu rije o strahu reca i vojovnika nacijstva od uha zato to je tursko.
Rije je o strahu od vlastite lai, strahu nesvladivom nametanjem drugome lanih predstava
o njemu samome.
U turskome uhu odjekuje podsjeanje da su u svakome narodu Knjige prisutni pravedni
te da nijedno pripadanje ne izbavljuje mimo pojedinane vjere u Boga, Dan duga i injenja
dobra. Tako je uvjetovana granica izmeu razliitih pripadanja. Zajednica pravednih nikada
nije bila svediva na samo jedan narod i jedan jezik. Prisutna je u svima i meu svima. Mogunost je svakog ovjeka, u svim narodima i vremenima.
A upravo to ukazuje na nemogunost nacijskog univerzalizma te posljedinu nunost
rasizma i poricanja drugog i drukijeg. Ako je Turin od davnina pogreno i uobiajeno ime
22
Petar II Petrovi Njego: Gorski vijenac; u: isti, Djela, prir. Drago upi, Podgorica: CID, 2001.,
9-94, 92 (stihovi 2720-24).
Godinjak 2014/139
MAHMUTEHAJI
za bosanskog muslimanskog ovjeka, njegovo uho, ipak, prepoznaje nacijske lai o nemogunosti razliitih puteva prema jednom Bogu. Zato, sve dok je njeg, nije mogue nacijski
mit uzdii na razinu neprijeporne istine.
Kada ta vrsta prianja mnotva monih i bezimenih istraitelja koji se smjenjuju pred
nemonim, ponienim i obespravljenim pojedincem, koji mora nestati kao tursko uho, bude
obrnuta u slobodi umjetnikog prianja, ti istraitelji postaju konkretne osobe, mnotvo turskog
uha, a pripovjeda sve bolja i sve jaa nevidljiva pojedinanost naspram svojih ponienih
i obespravljenih svjedoka. Tako nastaje poredak neizmjerne i niim ograniene gluposti.
Kako to pokazuje jednostavni etimologijski uvid, glupost je poveziva s gluhou.23 Kada
je la usvojena kao istina a istina kao la, konstruiranjima koja iz toga proistjeu uho ivog
ovjeka pokazuje se kao pozornica ili ratite na kojem uvijek la gubi a istina pobjeuje.
Da bi la o Turcima i o naima bila odriva, da bi taj imaginacijski svijet lai bio tien,
potrebno je unitenje svakog turskog uha. To je konstruiranje uha kao neprijatelja, kao svega
onog u emu propadaju nacijske konstrukcije o istoj, osvijetljenoj i ujedinjujuoj naosti.
Ako tursko uho preivi, sve to u njeg dospije mora biti razumijevano kao istina. Gluhost
mora zamijeniti glupost. Taj koji uje priu o sebi kao Turinu mora je prihvatiti zbiljnijom
od zbilje. To da nije gluh mora se pokazati u tome da je glup. U protivnom, kanonizirano prianje
o Turcima i o naima ne moe biti to kakvim ga predstavljaju njegovi reci i apologete.
Pripovijedanje na prvoj razini javljanja povezuje autora s pripovijedanim. U njemu je odraen
dio zbilje, tako i sam autor i sve to dospijeva u njegova opaanja, svijest i imaginacije. Pripovijedanja mogu biti prenesena na neizbrojivo mnotvo osoba ili pripovjednih likova s kojima
autor jest ili nije bio u zbiljnome doticaju. Jest bio ako su to likovi o kojima zna iz odnosa
s njima, odnosa o kojem mogu posvjedoiti i drugi ljudi, bilo da je rije o usmenoj predaji,
pisanome naslijeu ili bivanju savremenim njihovim ivotima. A nije bio kada su ti likovi
drugim ljudima predstavljeni kao oni kojih nije bilo prije, koji su u cijelosti nastali u pripovjedaevoj mati.
Ta dva pripovjedaka vidika nikada nisu posve razdvojiva, jer jezik u kojem su oblikovana
pripada svim lanovima njegove zajednice, u prolosti, sadanjosti i budunosti. Zato se
svako pripovijedanje, manje ili vie, tie svakog ovjeka, jer njime svijet kojem pripada
moe biti osvjetljivan ili zamraivan, obistinjavan ili oblagivan, u igri bez jasne svrhe ili
u estetiziranju politike namjere.
Pripovjeda i njegovo pripovijedanje sutinski nisu odvojivi. Zamisao o odvojivosti pripovjedaevog jastva od pripovijedanog te o mogunosti da se pripovijedanje posve opredmeti
i osamostali i traje mimo bilo kakve veze s izvornim jastvom pripovjedaa odgovara modernoj
slici svijeta u kojoj je znanje izgubilo smisao veze ljudskog jastva koje saznaje s onim to
saznaje. Takvo saznavanje postalo je neovisno tijelo u stalnome narastanju, i to naspram
iskljuenog i zanemarenog jastva onog koji saznaje.
U tom prividu razdvojivosti jastva koje saznaje i onog to saznaje nastaje veliki svijet
prijevare. Iako je u sreditu svega to moe biti saznato, jastvo saznavatelja je posve iskljueno
iz svijeta. Ali, to je njegova fantazijska slika. Ako neko hoe njenu prevlast, mora pristati
na tu la i smatrati je nepovredivom. Ako se pobuni protiv nje, ne moe izbjei sukobe s njenim
23
Vidjeti: Petar Skok: Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, 14. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1971-1974, 1,572-73, 574.
140/Godinjak 2014
tabuom i njegovim recima. U takvu la ukljuena su i ideologijska tumaenja fikcijske

knjievnosti. Pisac jest i nije poveziv s knjievnim djelima, ovisno o potrebi vlasnika razliitih
predstava o knjievnome svijetu.
Kada je pripovijedanje usvojeno kao opredmeeno, samostalno i dovoljno sebi, njegovi
sudionici, osobe koje se u njemu javljaju i priaju, postaju takoer odvojivi od onog to priaju.
Tako opredmeeni svijet prianja postaje nepovrediv, jer je neovisan o jastvu pripovjedaa,
te posljedino i o svim jastvima uvedenim u svijet prianja. Tumai tog svijeta mogu ga proizvoljno i bez bilo kakve odgovornosti smatrati neovisnim o zbilji koju odraava i/ili vjernim
prikazom te zbilje. Kako su i izvorni pripovjeda i njegovi likovi iskljueni iz pripovijedanog,
itatelju ili sluatelju su na raspolaganju tri mogunosti odnosa prema prii.
itatelj priu moe usvojiti kao imaginacijsku istinu, pa ne mariti za njenu neusklaenost
sa zbiljom. Moe se usprotiviti nepravdi govorenog, oitostima lai u njemu. Ali i izvorni autor
i likovi njegove prie su izvan svijeta osamostaljenog pripovijedanja, pa se ini nemoguim
svaki odnos s njima. I potom, moe moralnu odgovornost pretpostaviti paradoksu imaginacijskog svijeta, pa se baviti pitanjem govorenja i pokazivanja istine, to namee obvezu
istraivanja reenog u odnosu na neporecivo i nepovredivo pravo svega u postojanju.
Drukije reeno, moe se baviti pitanjem opeg etikog poretka s obzirom na odnos
onog koji pria ili pie s onim koji slua ili ita priu. Sve to je u postojanju ima pravo u
onoga koji pria. A on ima dug prema svemu to ga ini osobom i svemu to ini svijet s
kojim je u vezi. Taj potpuni etiki poredak oblikovan je neizbrojivim mnotvom prava i dugova
u stalnome protjecanju. Oblici postojanja se neprestano mijenjaju, ali etiki zakon u tome
ostaje jednak i vazda manje ili vie otkrivan.
Tijelo pripovijedanja, s kojim su povezane prikazane osobe, njihova primanja i poricanja
pojava zemlje i neba i svega meu njima, moe se initi neovisnim o izvornom pripovjedau.
Ali, njegov ivot nije mogu mimo jastva posredstvom kojeg su odraeni svi sadraji njegovog
prianja. Naelno govorei, to je neizbrojivo mnotvo pojedinanih jastava u koje to pripovijedanje dospijeva. I nikada ta uzajamnost izvornog pripovijedanja i tih jastava ne moe
biti posve neovisna o njihovom prvom autoru. Estetiziranja ideologijskih imaginacija skrivaju
upravo tu ovisnost, dodjeljujui pripovijedanju svijet u koji pripovjeda ulazi ili ne ulazi,
ovisno o potrebi tumaa njegovog fikcijskog djela.
Kad se sretne s bilo kojim pripovijedanjem, ovjek ga zahvata prema mogunostima, stanjima
svoga jastva, koja su uvijek i politina. U kakvim god se okolnostima zbivalo, sluanje ili
itanje prie in je pojedinanog jastva. Niko ne moe znati to jastvo onoliko i onako koliko
i kako ono zna sebe. Zato je njegovo sluanje ili itanje drukije od svakog drugog. Kada prenosi
iskustvo sluanja ili itanja drugima, jastvo je za njih izvor znanja kojeg nema nigdje drugdje.
Nema, a ne moe ni biti pojedinanog itanja ili sluanja nekog pripovijedanja koje bi bilo
uzdignuto nad drugima a da ne budu nametani i znalci i uvari njegove ortodoksnosti.
Sadraj pretpostavljenog ortodoksnog itanja i tumaenja manje je vaan od politike
moi koritene u anatemiziranju svih drukijih itanja i tumaenja, jer su u vidiku uvara
ortodoksnosti pokazivana kao heretina. To je zatitno djelovanje koje omeuje i ograuje
vie nego to tumai. Kad su itanja i tumaenja nametnuta, znai da se uvari ortodoksnosti
u odnosu prema drugima ponaaju kao presuditelji svih njihovih sluanja ili itanja.
Pravedno presuivanje je govorenje i pokazivanje istine. Nametnuti uvari ortodoksnosti
se uzdiu do ovlatenih govornika i pokazivatelja istine uvijek na osnovi subjektivne moi suenja
Godinjak 2014/141
MAHMUTEHAJI
za koju razumski preispitivi pojmovi nisu potrebni. Tako su oni, u svom shvatanju sebe,
osposobljeniji da tumae nego drugi. Da bi bili ovlateni, potreban im je tabu koji prihvataju
i tite, ali i mo koju za to koriste.
Kad se kae nametnuti uvari, u miljenju o tome javlja se pitanje: Ko, kako i zato ih
je nametnuo? U svakome drutvu postoje, naelno govorei, razluenja u vezi sa svim njegovim
lanovima i u svim smjerovima. Uloga tabua je da to razluenje uvede u hijerarhijski poredak.
Tabu simbolizira najuzvieniji cilj prema kojem se usmjeravaju i vode osvijeeni lanovi
drutva, ovlateni tumai zbilje.
U nacijskoj teleologiji hijerarhijsko razluenje se sputa od savrene i iste nacijske elite
prema onima koji su izvan omeenog i ograenog svijeta naosti. Da bi sebe i svoje tumaenje
uzdizao prema cilju koji simboliziraju savreni i isti, od njih kao monih pojedinac trai
potvrdu svog tumaenja utog i itanog te sudjeluje u anatemiziranju onih koji za sebe ne
trae i ne mogu traiti takvu potvrdu. Tako prima i prenosi mo. U svome nacijstvu, koje je
nuno ogranieno na teritoriju te tako uskraeno u smislu potrebne univerzalnosti, svaki
od ovlatenih tumaa istine ne moe izbjei potrebu za rasizmom, jer posredstvom njega sva
druga tumaenja i njegove nositelje moe prikazati kao svijet pogreke i nie ljudskosti.
Kada imaju mo, svoja presuivanja neortodoksnosti uvari provode okrivljivanjem,
uutkivanjem ili progonjenjem onih koje osuuju kao heretike, kao one koji ne prihvataju
apsolutnu vrijednost njihovog tabua te posljedino grijee u svakom suenju. Njih u svemu
odreuje to da su izvan granice koja slijedi iz utjecaja apsolutizirane vrijednosti tabua.
Sve to se ini tim ideologijski izopenim ljudima tumaeno je kao njihovo oljuivanje,
kao dobrota i ljepota. reci tabua uglavnom primjenjuju vazda jednaku strategiju u odnosu
prema ljudima i pojavama u svijetu svog tabua i izvan njega.
Iza apsolutizirane vrijednosti tabuiziranog predmeta je ono to ga stavlja izvan opisa
i rasprave. Ne postaje neupitnom samo ta njegova vrijednost. I njegova narav postaje to to
jest, te svaki pokuaj da bude odreena pokazuje se uskraenim. Tako tabu postaje predmet
odnosa ushiujue i zastraujue utnje, neizrecivosti ili, to je isto, obrednog obrasca i tautologije. Predstavlja viu ili unutarnju istinu koja je isto to i zbilja, ime i zbilja same zbilje.
Budui da izraava tu viu istinu, moe protivrjeiti i zbilji i predstavljanju nje. Moe, i to
u njeno ime. Drukije reeno, njegovo bivanje neizrecivim s tautolokom naravi otvara prostor
za tumaenjska djelovanja vjetih sljedbenika, uz davanje osnova za anatemiziranje onog koji
nije ni vjet ni sljedbenik, koji ne uspijeva shvatiti ni svoju pravu narav niti unutarnju istinu.
Nijedan drugi koji je odreen u ime tabua i postavljen izvan njegovih granica za rece
nema i ne moe imati predstavu o sebi. Jedina istinita je ona koju o njemu imaju podanici
tabua. Taj drugi je zapravo nijem. Nema svog jezika i moe govoriti samo jezikom onih koji
su gospodari predstave o njemu. Ako je u tim predstavama reca vjesnik Hval lani prorok,
a svaki pokuaj tih da se predstave drukije nije nita do remeenje poretka koji nije mogu
mimo tabua.
Ideologijska izdvajanja, razvrstavanja i opisivanja bosanskog muslimanskog svijeta
razlog, svrhu i potrebna sredstva kako bi i dijahronijski i sinhronijski bio iskinut iz opeg
trajanja bosanske ukupnosti nalaze u orijentalizmu, koji proima odnose prema bosanskoj
drutvenoj pluralnosti osuenoj na nestajanje u svoenju na dvije politike nacije i njihovo
razgranienje, negdje i nekako kroz bosansko tijelo. Bosansko muslimanstvo je iz zbilje
prevoeno u orijentalistike predstave, gdje je, ovisno o potrebi politikog nacijstva, pokazivalo
jedno od svoja dva lica rasno kao tursko i religijsko kao muslimansko.
142/Godinjak 2014
A taj svijet nije izdvojiv iz cjeline drugih bosanskih svjetova, ni iz katolikog, ni iz pravoslavnog, ni iz jevrejskog. Ali, to je onaj bauk bosanstva s kojim se nacijstvo neprestano hrve
te ga ustrajno nastoji potiniti u svojim predstavama, gdje su mu dodijeljene samo blijede
sjenke i nestajanje svake njegove zbiljnosti. Kako bi se inae mogla objasniti ravnodunost
promatraa tog svijeta pred njegovim unitavanjem, uz posvuda vidljive patnje i razaranja?!
Takav odnos prema muslimanskom bosanstvu smjeten je u najiri okvir orijentalizma.
Ali, njemu su naroito potrebni svjedoci koji tjelesno dolaze iz tog svijeta. Javljaju se kao
protivnici okrutnih odnosa prema njemu, ali kao njegovi pouzdani promatrai u orijentalistikom
kognitivnom okviru. Njihovo pristajanje na to da s prividnom odmjerenou i tolerantnou
o tome svijetu govore iz njeg javlja se kao najperfidniji oblik njegovog razaranja.
Andrievstvo kao okvir takvih tumaenja svega bosanskog je svijet tih savremenih
potinjavanja ivih ljudi nametanjem im tuih predstava o njima kao jedine istine. Ukazujui
na openitost takvih odnosa prema orijentaliziranom predmetu predstave, Edward W. Said pie:
Boravljenje na Orijentu ukljuuje u nekoj mjeri osobno iskustvo i osobno svjedoenje.
Doprinosi knjinici orijentalizma i njenome uvrenju ovise o tome kako su to iskustvo i
to svjedoenje preinaeni od isto osobnog dokumenta u djelujue kodove orijentalistike
znanosti. Drukije reeno, u tekstu se mora dogoditi preobraenje od osobnog do zvaninog
iskaza; zapis o boravku i iskustvu na Orijentu koji daje Evropljanin mora odbaciti ili bar
svesti na najmanju moguu mjeru svoje isto autobiografske i obzirne opise u korist opisa
na kojima e orijentalizam openito i kasnije orijentalisti pojedinano ocrtavati, graditi i osnivati
budue znanstveno promatranje i opis. Tako, jedna od pojava koju moemo traiti je preobraaj
izriitiji od Marxovog osobnog osjeanja Orijenta u zvanine orijentalistike iskaze.24
A cijeli taj pothvat pretpostavlja razluenje na neosvijeeni objekt i osvijeenu naost,

na Turke i nae. Govor o Turcima je uvijek jednosmjeran, od nas prema nama. Sve dok moe
dospjeti u tursko uho, u opasnosti je da bude prepoznat kao la. Samo u mrtvome turskom
uhu, kada ne postoji nikakva mogunost uzvrata na uto, naost se pokazuje kao istina
a fikcijska knjievnost je potvruje u njenoj povijesnoj faktinosti.
A kada je u turskome uhu, ipak, uto to to se iz nacijske naosti govori njoj samoj, njegov
uzvrat ima smisao jedino u prihvatanju nae predstave kao njegove, to je isto s umiranjem
tog koji se otkriva u toj tuoj predstavi. Ali, to se nikada ne dogaa. Turin u vidiku naosti
nikada nije taj iz zbiljnog svijeta. Turci naa prianja o njima nikada ne mogu uti kao
istinu o sebi. Iz tog nuno slijedi nacijska potreba za rasizmom: budui da taj Turin kojeg znamo
nikad ne uje nau priu kao istinitu, nikad se ne prepoznaje u naoj predstavi o njemu,
slijedi da je glup i nepotreban ovjek.
Religija i rasa
Imaginacijska putovanja pustolova na Orijent i njihova izvjea o tome potrebna su
za odravanje razluenja nas razumnih od njih uskraenih. Ali veina tih imaginacija je
osobno putovanje, nekad bez tjelesnog odlaska, a nekad uz posjete tome svijetu. Kad imaginacija tog svijeta dolazi iz njeg, ali uz posve orijentalistiko stanovite onog koji o njemu
24
Edward W. Said: Orientalism: Western Conceptions of the Orient. London: Penguin Books,
1995., 157.
Godinjak 2014/143
MAHMUTEHAJI
pria, nastaje predstava monija i od opipljive zbilje. Svjedok iz tog svijeta nikada ne prelazi
granicu koja ga odvaja od njeg. Moe dolaziti do praga kue, damije ili tekije, ali uvijek ostaje
izvan tog svijeta, to istie kao potvrdu odnosa prema njemu kao tuem.
Kad usvoji prijatelje iz njeg i navede ih da mu se ispovijedaju i pokau sve to bi bliskog
moglo radovati, to orijentalistiko nikada ne postaje poistovjetljivo s opredmeenim svijetom
koji ubija u zbilji radi uvoenja u svoju apsolutiziranu predstavu. I opet bi se valjalo prisjetiti
Edwarda W. Saida:
Na jednoj strani, orijentalizam je posvojio Orijent onoliko doslovno i onoliko iroko koliko
je mogue; na drugoj strani, udomljivao je to znanje na Zapadu, cijedei ga kroz upravljake
zakone, razvrstavanja, ogledne sluajeve, asopisne prikaze, rjenike, gramatike, tumaenja,
ureenja prijevoda, to je zajedno oblikovalo simulakrum Orijenta i iznova ga stvorilo materijalno
na Zapadu, za Zapad. Ukratko, cijeli niz znanstvenih radnika preinaio bi Orijent od osobnog
ponekad iskrivljenog svjedoenja neustraivih putnika i nastanjenika u neosobno odreenje.
Bio bi preinaen od posljedinog istraivanja u neku vrstu imaginarnog muzeja bez zidova,
gdje je sve, sabrano iz dalekih predjela i razliitosti orijentalne kulture, postalo iskljuivo
orijentalno. Iz mnotva ulomaka koje su malo po malo donosili istraivai, izaslanstva,
povjerenstva, vojske i trgovci bio bi nanovo preobraen i nanovo izgraen u leksikografskom,
bibliografskom, departmentaliziranom i tekstualiziranom orijentalistikom smislu.25
Autor pria o Turcima i o naima dolazi iz tog svijeta. Nudi se kao neposredni svjedok
te oprenosti tuih Turaka naspram nae nacije, bosanskog muslimanskog svijeta naspram
sve nacijske naosti. Zato je njegovo orijentalistiko prianje, u vidiku orijentalizma kao
nacionalizma, to znai i rasizma, neosporivo. Turci nisu i ne mogu biti nacijski nai. Prianje
o njima pokazuje ih time to jesu. Ako je naost nacijstvo, zajednika usmjerenost prema
razumnosti kao duhu historije, ti ne-nai moraju biti izvan oboje i izvan razumnosti i izvan
duha historije.
Zatiranje svega to se u Bosni javlja kao politika i teoloka, te posljedino kao vanjska
i unutarnja tuost, kao Turci i muslimani, zbiva se kao neprekinuti tok ienja svega nacijski
naeg u pothvatu ozbiljenja nacijske biopolitike. U ratovima se taj tok pretvara u povodnje
i poare iza kojih na bosanskim prostorima od turskog ne ostaje gotovo nita osim ruevina.
Uz taj tok, i to kao njegov neizdvojivi dio, traje narastanje znanja o Bosni. Ali, to nije ni
prosto dodavanje niti sabiranje. Taj rast znanja je tok izbirljivog sabiranja, premjetanja,
brisanja, preureivanja te ustrajavanja na tabuiziranju nekih od postignua u tome toku i
estetskom i sadrajnom kanoniziranju tekstova u kojima su antibosanski simulakrumi nueni
kao najbosanskiji prikazi odnosa svega turskog i svega nacijski naeg.
U takvome znanju muslimanska Bosna postaje Orijent. A Orijent je, kako istie Edward
W. Said, manje mjesto nego topos, niz navoenja, hrpe obiljeja, za koje se ini da svoj
izvor imaju u citatu, ili u ulomku teksta, ili u citatu iz neijeg rada o Orijentu, ili u djeliu neke
ranije imaginacije, ili u mjeavini svega tog26. Tako oita zbilja ljudske patnje prelazi u
predstavu, u tekst i jezik kojima vladaju reci jednom zauvijek uvrene jezgre antimuslimanstva
kao bosanstva. Njima je svijet fikcijske knjievnosti potreban kao opredmeena pria o
25
26
Isto, 166.
Isto, 177.
144/Godinjak 2014
zbilji kojom potvruju svoju ovlatenost za razvrstavanje svega u povijesnoj faktinosti,

u skladu s njihovim zakonom o pravom i krivom.
Zbilja jest odraena u svijesti jezika. Nema je mimo tog. Kada je pokazana u jeziku, njome
upravlja logika, ali u granicama izvan kojih je podruje mita i pjesnitva. Svijet logike ili
razumnosti brani sam sebe, neprestanim odbacivanjem ili zaboravljanjem jedne ve postignute
razine svoje moi i promicanjem druge kao potpune, dodjeljujui sebi stalno novo poinjanje
i nesvladivu mladost. Nema nieg to bi tome svijetu prostornog i vremenskog razluenja
moglo prijetiti, a mit i pjesnitvo, u svojoj povezanosti s onim to nadilazi granice osjetnog
i razumskoga svijeta, postaju posve nemoni da se odupru logikim preispitivanjima, neprestano
se inei odrazom obuzetosti, ludosti i opijenosti.
Ali, zbilja sama neprestano preispituje svoj odraz. Nijedan od njih ne prihvata kao uvrstiv.
Svladava ga nestiljivim tokom svojih predstava, njihovim neprestanim nastajanjem i nestajanjem. A tabuu je potrebno uvrenje, tijelo prie, kip pripovjedaa, njegov autoritet. Jezik
je, podsjea Friedrich Nietzsche, pokretna vojska metafora, metonimija i antropomorfizama
ukratko, suma ljudskih odnosa koja je pjesniki i govorniki osnaena, premetnuta i uljepana,
i koja se nakon duge upotrebe ljudima ini vrstom, kanonskom i obveznom: istine su prividi
za koje je ovjek zaboravio da su to to jesu27.
Uvrene predstave zbilje nametane su uz sakralizaciju hijerarhije nacijske naosti
i njihove tuosti te prave vjere i nevjere. Politikom poretku koji izrasta iz te predstave potrebni
su drugi kao neprijatelji. Tek u odnosu s njihovom tuou mogue je uvrstiti nacijsku
naost. Nacijska suverenost kao postignue prema kojem vodi duh historije neprestano izmie.
A za to postoji samo jedno objanjenje: krivci su jo prisutni neprijatelji na granicama naosti
i u njima, Turci koje mi znamo a koji ne prihvataju nae predstave o njima.
U nacijskoj teleologiji rjeavan je, ali nikada i rijeen, odnos politikog i teolokog sadraja
zamisli o suverenosti. Kako god se taj odnos pokazivao u potrebi nasilnog razdvajanja dvaju
kraljevskih tijela, potreba za razluenjem prijatelj-neprijatelj nadilazi svaku povezanost
sa sadanjou kao pripremom za shvatanje i ozbiljenje nacijskog cilja. U razluenju Turaka
od naih neosporivo je snaenje svijesti o potrebi nacije za politikim neprijateljem. Ali,
on nikada nije i dovoljan, jer je samo jedno pokazanje odnosa prema nacijskom suverenu.
im je otklonjen ili uniten, mora uskrsnuti u teolokoj prisutnosti, u tijelu naroda, u njegovoj
crkvi, kao bolest, bijes i slijeenje laljivog proroka.
To je nuna prisutnost rasnih i etnikih Turaka koji su u stalnoj mogunosti preinaenja
u bosanski muslimanski svijet. I obrnuto taj svijet je pogrean u nacijskoj suverenosti, jer
nije uvrstiv ni u svome turijatu ni u svome muslimanstvu. Obznanjuje se u bijesu, as kao
jedno as kao drugo. Takav je u prianju o Turcima i o naima. U toj nerazrjeivoj uzajamnosti
Turina i muslimana u bosanskome svijetu nije mogue odrediti otkud su oni tu gdje jesu.
Ako su im preci krani, kakvi li su bili kad su od njih postali sljedbenici lanog proroka?
Kako bi od krana mogli nastati njegovi sljeditelji? Zato u svemu to je bosansko kransko
naslijee u nacijskoj ideologiji mora biti poreena bilo kakva mogunost muslimanske
batine. Turci i Romi u Bosni jesu, istie fra Ivan Frano Juki, sljedbenici lanog proroka. to
27
Friedrich Nietzsche: On Truth and Lie in an Extra-Moral Sense; u: Walter Kaufmann, ur. i
prev., The Portable Nietzsche. New York: Viking Press, 1945., 42-51, 46-47.
Godinjak 2014/145
MAHMUTEHAJI
god bili, jednako kao i Shakespeareov Othello, muslimani nikad ne izmiu toj neodredivosti
svijeta izmeu paganskog i heretikog, turskog i apostatskog.28
Na osnovi istraivanja uzajamnosti teolokog i politikog, religijskog i nacijskog u Othellu,
Gil Anidjar zakljuuje:
S obzirom na zamraenost religijskog pitanja u drami, svaka tvrdnja da ona ima ita
s teolokim mora se pripremiti za polemiku bitku. Doista, iako se dokazuje, kao to to ini
Lupton, da je u Othellu religijska razlika osjeana snanije (...) nego rasna29, ipak bi valjalo
objasniti zato je u historiji ekspirovske kritike ta snaga tako vidljivo iscrpljena. Slino,
iako bi se naglaavalo da razvrstavanje somatskih, religijskih ili nacijskih razlika vis--vis
jedna druge jest nastavljanje miljenja o njima kao odijeljenim kategorijama30, i da je takvo
razdvajanje pogreno, kako to ine James Shapiro i Ania Loomba, ipak bi uz to valjalo
objasniti kako te dvije drame a one su dvije razliite drame koje se ne mogu uruiti jedna
u drugu prikazuju i taloe to razdvajanje Jevreja i Maura.31
Gil Anidjar je razborito predstavio to da su religija i rasa manje razluive nego to tvore
i oblikuju jedna drugu. Tako Shylock i Othello ve funkcioniraju kao ponavljajue razluenje
religije od rase, ili u savremenijem iskazu islamofobije od antisemitizma32. Nije li to prepoznatljivo u komunistikom pokuaju razluenja muslimanske nacijske neopredijeljenosti
i zaostalosti turskog feudalizma?!
Za Gila Anidjara dva su pitanja o konstruiranju neprijatelja nekako sadrana u odnosu
dviju Shakespeareovih drama, The Merchant of Venice i The Moor of Venice razdvojenost
u prouavanju i nepriznanje uzajamnosti politikog i teolokog u njima. On istie:
Ne mogu zakljuiti a da ne naglasim, dok Shakespeare pie i dok je razdvajanje dva
venecijanska neprijatelja iznova upisivano i taloeno, da je s time to dolazi neuinjeno
jedinstvo teoloko-politikog. To to je ranije smatrano sloenim (uz to i nezgodnim) jedinstvom
(Tijelo je s kraljem, ali kralj nije s tijelom. Kralj je stvar.), to jedinstvo teologije i politike raspalo
se tako da je postalo nevidljivo ak i onima koji su govorili protiv njega. Ali to raspadanje
pojavilo se u naroitom predstavljanju, predstavljanju razdvajanja koje logiki, historijski
i retoriki prethodi razdvajanju teologije od politike, religije od rase.33
Nudei svoje prianje recima vladajueg nacijstva, pripovjeda o Turcima i o naima

jasno odreuje Turke kao politikog i rasnog neprijatelja. Njegovo bi prianje bez tog bilo
izvan svjetova uvrenih u jeziku, izvan odnosa meu ljudima koji uvruju predstavu
28
O odnosu Jevreja Shylocka i Maura Othella u razdvojivosti i nerazdvojivosti teolokog i politikog

vidjeti: Gil Anidjar: The Enemys Two Bodies: Political Theology Too; u: W. Lloyd Vincent,
ur., Race and Political Theology. Stanford CA: Stanford University Press, 2012, 156-173.
29
Reinhard Julia Lupton: Citizen-Saints: Shakespeare and Political Theology. Chicago: Chicago
University Press, 2005.,106.
30
Ania Loomba: Delicious Traffic: Racial and Religious Difference on Early Modern Stages;
u: Catherine M. S. Alexander i Stanley Wells, ur., Shakespeare and Race. Cambridge: Cambridge
University Press, 2000., 203-223, 206.
31
Anidjar: The Enemys Two Bodies: Political Theology Too, 163.
32
Isto, 172, 46.
33
Isto, 166.
146/Godinjak 2014
o neodvojivosti istine od naosti. Ta politika tuost, koliko god bila razdvajana od svog
teolokog sadraja, mora se pojaviti u odnosu rasnog i religijskog.
Turci prestaju biti to to jesu, politika i rasna tuost, te iz pogreke uskrsavaju u muslimanskoj, to znai teolokoj tuosti. To je nuna posljedica komunistikog promicanja bratstva
i jedinstva, jer time je iskljuena rasna tuost kao bitna, a promaknuto klasno razluenje. Umjesto
rasnog razluenja uvedeno je religijsko, jer se javlja kao prolazna fantazija u neshvatanju
nunosti mara proletarijata prema kraju historije.
Turin je pogreno imenovani kranin oiljkom obrezanja nepovratno obiljeen. Time
postaje, unato svakoj volji da bude to to jest ili to to nije, uvijek manjkav, upravo onako
kako je to Othello, prema kazivanju Iaga ocu Desdemone, u The Moor of Venice:
Rana mi Bojih, gospodine, okradaju vas./ Sramota! Ogrnite se haljom, srce vam je puklo,/
izgubili ste pola due; jer sada, upravo sada,/ star crni ovan mre vau bijelu ovicu;/ ustajte,
ustajte, probudite zvonom graane to hru,/ inae e taj avao od vas djeda uiniti./ Ustajte,
kaem.34
Nasuprot kranske Evrope neprestano je Jevrej u neodvojivosti od Arapa, Saracena,

Maura i Turina. Dvojina je neobrezani-obrezani. Ko god da su, i kako god se odreivali u
toj dvojini, obrezani ne prestaju biti to to jesu, sve dok jesu. Tako Jonathan Boyarin pie o
Othellu: Othellov krik netom prije samoubistva da ga je uinio obrezanome turskom psu
ciljanje na Pavla, to obrazovanim kranskim sluateljima ne bi moglo izmai ini tu
tvrdnju jasnom.35
Kada kranin postane Turin, to je samo promjena na povrini, prijevara sutine prividom.
A kada Turin hoe da bude kranin, to nije mogue, jer nema nieg to bi se moglo preobratiti izuzev privida koji uvijek ostaje to to jest. Ako u Turinu moe biti ljudskosti, ona
je mimo toga to on jest, jer sutina pripada samo pravoj vjeri. U svojoj propovijedi Henry
Byam 1627. godine veli:
Mnogi, a kako sam obavijeten, mnoge stotine, jesu muslimani u Turskoj, a krani u
kui, koji svoju religiju ostavljaju onako kako to ine sa svojom odjeom, i koji uvaju savjest
za svaki zaklon iza kojeg e je ostaviti. A ti otpadnici i obrezani odmetnici misle da su svoju
savjest ispraznili zaudno dobro, ako se mogu vratiti, i (nepoznata injenica) potvrditi svoju
prvu vjeru.36
Takvo gledanje na muslimane je nuno u svakoj predstavi religijske univerzalnosti koja

ne razrjeava pitanje o odnosu posebnog i opeg. Razliiti putevi prema Bogu ne iskljuuju
njihovo sabiranje u jednosti stalno prisutnoj i odsutnoj. Iako je to kljuno pitanje slike svijeta
o kojem se pripovijeda, ni u tragu ga nema u prianjima o Turcima i o naima. Nemogunost
poelno pravdane razliitosti sakralnih puteva je uitana u ta prianja s prividnom religijskom
neutralnou koja je samo maska na njihovom smjetanju u okvir nacijske teleologije, u
njenu navodnu kransku temeljnost.
34
William Shakespeare: The Moor of Venice; u: isti, Tragedije, 2. prev. Mate Maras, Zagreb: Matica
hrvatska, 2007., 543-699, 550.
35
Jonathan Boyarin: Thinking in Jewish. Chicago: University of Chicago Press, 1996., 41.
36
U: Daniel J. Vitkus: Turning Turk in Othello: The Conversion and Damnation of the Moor,
Shakespeare Quarterly, 48/2 (1997), 146-176, 152.
Godinjak 2014/147
MAHMUTEHAJI
Turci su, kako istie autor pria o njima, nasuprot i izvan naosti. U tome su isto to i
bosanski muslimanski svijet. Istina, to poistovjeenje je, napominje on, pogreno, ali od
davnina uobiajeno. Toj oprenosti je dodano ogranienje ponekad. Iako pogreno, takvo
njihovo odreenje nerazdvojiva je uzajamnost rasnog i religijskog. Nije mogue znati kad
je tu rije o Turcima kao tuoj rasi a kada o svijetu bosanskog muslimanstva kao tuoj
religiji, niti je mogue znati ta i kad je u toj tvrdnji pogreno, neetniko i nerasno. A upravo
ta nemogunost je bitan sadraj svake nacijske teleologije. U njoj su nacijsko i rasno, nae
i tue, razumno i nerazumno, isto i prljavo nerazdvojivi sadraji borbe za pretpostavljenu
ili krajnju nacijsku savrenost.
Samo braniteljima prianja o Turcima i o naima, kojima su ona estetika maska njihove
politike volje, priznanje pogreke moe biti etiki valjano. Znaenje takvog priznanja je,
meutim, posve suprotno od toga. Njime je potvrena svijest o tome kao politikom pokretu
kojem je sutina to to se eli predstaviti pogrekom rasizam kao potreba nacionalizma.
Sve to se dogaalo i dogaa u tome pokretu izmie nacijskoj apologiji.
Autor pria o Turcima i o naima bio je gorljivi apologeta Petra Drugog Petrovia
Njegoa. Ne zato to ga je volio ve upravo zato to bi ga mogao voljeti ili potovati. Razlog
je u svijesti da taj estetizirani rasizam pravda njegov kao trajanje u toku naosti naspram
Turaka kao unutarnjih i vanjskih neprijatelja. Zato ni ta ni bilo koja druga apologija nije
svediva na pogreku. Isticanjem pogreke pokriveno je voljno injenje onog to je krivo,
dok ima posljedice u proizvoenju i produbljivanju ljudske patnje smrtima i razaranjima,
u biopolitici koja se odrava u estetiziranom rtvovanju.
Apsolutizirana predstava zbilje bosanskog muslimanstva je, prema prianju o Turcima
i o naima, onakva kakvu su je iskusili podanici turske vlasti i onakva kakva je predstavljena
u pukome pamenju. U tom sluaju, rije je o navodnom kranskom uoblienju historije
u kojem je jednako naglaena ak i zamisao proletarijata kao utjelovljene istine historije.
Prema takvome vienju, onaj koji pati utjelovljuje cijelu istinu, dok onaj koji vlada zna samo
svoju stranu prilika svijeta. To je sutinska pobuda polaganja prava pojedinca na potpunu
istinu, to je izvoeno iz onog stanja u kojem se on osjea i smatra rtvom stavova i djelovanja
nekog drugog.37
Zato je patnja krana ljudska. Smisao hronika o njoj je u potvrivanju te openitosti
stradanja. Naspram nje je openitost nasilja koje drugi, nekrani, provode kao odano
slijeenje tog to jesu, svjedoci lanog vjesnika. Njih u hronikama patnje nema i ne moe
biti kao onih koji trpe istu nepravednu vlast. Nema ih, jer su s druge strane ljudskosti.
37
O tome vidjeti vie u: Friedrich Nietzsche: On the Genealogy of Morality. prev. Carol Diethe,
Cambridge: Cambridge University Press, 1994.
148/Godinjak 2014

TABU AND ITS PAGAN PRIESTS: ABOUT NATIONALISM,
RACISM AND ORIENTALISM
Rusmir Mahmutehaji
Summary
The new results of research about key constructions of Anti-Bosnianhood are presented
in the paper Tabu and its pagan priests: about nationalism, racism and orientalism. These
contents supplement the presentations given in the first part of the study, published under
the title Bosnian political philosophy: between fantasy and reality. Necessary categories of
political and theological, as well as external and internal enemies are included in constructing
the national teleologies in the Slavic south area. The ideological framework of such construction
is European experiences with orientalization of other and by promoting the secularism as
a universal value. In the center of such construction since the end of 18th century up to
the present, is converting all contents of Bosnianhood that resist to nationalisation in figure
of racial, ethnic and cultural stranger. In such way, Anti-Bosnianhood strengthened with
a numberous political, sociological and economic interpretations. Its popular forms, artnarration On Turks and on our people, as it was a goal determined by Ivo Andri, his the
most influential protagonist, is elevated above any reasonable discourse, and modified in
ideological passions. Cleaning the political confusion in connection with Bosnia and
Bosnianhood assumed, as follows from the research presented here, the comprehensive insights
into the phenomenology of Anti-Bosnianhood.
Key words: nationalism, racism, orientalism, Anti-Bosnianhood, Bosnia and Herzegovina
Godinjak 2014/149
UDK. 342.1 (497.6):342.4 (497.6)
Drava Bosna i Hercegovina ustavna definicija i stvarno stanje

Lada Sadikovi
Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju
i sigurnosne studije
Sarajevo
Drava Bosna i Hercegovina je, nakon odranog referenduma svih graana o nezavisnosti
Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine svoje meunarodno-pravno priznanje dobila 6.
marta 1992. godine kao suverena demokratska drava ravnopravnih graana, naroda Bosne
i Hercegovine Muslimana, Srba i Hrvata i pripadnika drugih naroda i narodnosti koji ive
na njenoj teritoriji. Bosna i Hercegovina je tada imala savremeno ureen Ustav iz 1974.
godine s pripadajuim amandmanima, koji je Republiku Bosnu i Hercegovinu oznaio kao
demokratsku i pravnu dravu koja je u stanju da potuje ljudska prava i slobode. Taj ustav
je takoer omoguio njen dalji demokratski i svaki drugi razvitak. Nakon meunarodnopravnog priznanja drave Bosne i Hercegovine dolazi do rata u Bosni i Hercegovini (19921995), koji je oznaen kao tragini sukob u regionu i koji je okonan potpisivanjem Opeg
okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (1995). Aneks 4 tog Sporazuma postao
je tako Ustav Bosne i Hercegovine, koji je dravu Bosnu i Hercegovinu doveo u jednu sasvim
novu poziciju. Proteklih devetnaest godina primjene Opeg okvirnog sporazuma za mir u
Bosni i Hercegovini i Aneksa 4 Ustava Bosne i Hercegovine jasno pokazuje da u politikoj,
naunoj i strunoj javnosti prevladavaju kritiki odnos i negativna ocjena tog kontroverznog
meunarodnog sporazuma. Ovaj rad stoga pokuava da utvrdi jesu li sadanje tekoe i
protivrjenosti u Bosni i Hercegovini preteno posljedica neadekvatnog idejnog rjeenja
drave Bosne i Heregovine ili njegove nedosljedne implementacije.
Kljune rijei: drava Bosna i Hercegovina, Opi okvirni sporazum za mir u BiH, Aneks
4 Ustav Bosne i Hercegovine, ljudska prava i slobode, evropski principi, visoki predstavnik
meunarodne zajednice u BiH
Uvod
odine 1992., 29. februara i 1. marta, u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: BiH)
odran je referendum svih graana o nezavisnosti Socijalistike Republike Bosne
i Hercegovine (u daljem tekstu: SR BiH)1. Naime, meunarodno-pravno priznanje
uslijedilo je nakon to su se Arbitrana komisija, sastavljena od predsjednika ustavnih sudova
pet zapadnoevropskih zemalja, predvoenih Roberom Badinterom, i Evropska zajednica
Rezultati referenduma, koji su objavljeni est dana kasnije, pokazali su da je veina graana
Bosne i Hercegovine, njih oko 64,3 % s pravom glasa, izala na referendum, od ega je 99,44%
glasalo i izjasnilo se za demokratsku i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, dravu svih graana.
150/Godinjak 2014
u Lisabonu uvjerili da je SR BiH Ve prema Ustavu BiH iz 1974. godine bila suverena
demokratska drava ravnopravnih graana, naroda BiH Muslimana, Srba i Hrvata i
pripadnika drugih naroda i narodnosti koji ive na njenoj teritoriji; SR BiH pravna i demokratska drava koja je u stanju da potuje ljudska prava; SR BiH pruila uvjeravanja da
nema nikakve teritorijalne pretenzije prema susjednim dravama; SR BiH se obavezala
da e primjenjivati Povelju UN, Zavrni akt iz Helsinkija, Pakt o graanskim i politikim
pravima UN i sve druge meunarodne dokumente koji garantiraju ljudska prava i osnovne
slobode; Ustav SR BiH iz 1974. godine zajedno sa amandmanima na taj ustav iz 1990. godine
posve savremen ustav koji omoguava dalji demokratski i svaki drugi razvitak BiH2. Evropska
zajednica je 6. aprila 1992. godine, upravo na osnovu izraene volje graana i uvjerenja
Arbitrane komisije Konferencije za mir u Jugoslaviji, na svom zasjedanju u Luksemburgu,
priznala SR BiH kao nezavisnu i suverenu dravu, te odluila da to priznanje vai retroaktivno,
od 6. marta 1992. godine, kada su objavljeni rezultati odranog referenduma o nezavisnosti
i slubeno objavljeni3. Republika BiH 22. maja 1992. godine postaje lanica i Organizacije
ujedinjenih naroda.4 Neposredno nakon meunarodnog priznanja drave BiH dolazi do
rata koji je oznaen kao tragini sukob u regionu5 (1992-1995), koji je okonan potpisivanjem
Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: DMS), u Daytonu,
21. novembra 1995. godine, i koji je slubeno potpisan u Parizu, 15. decembra 1995. godine.
Aktom koji su 20. decembra 1991. odvojeno usvojili Predsjednitvo i Vlada Bosne i Hercegovine
i koji je objavljen u Slubenom listu Republike 23. Decembra, te vlasti su globalno prihvatile
sve obaveze predviene Deklaracijom i Smjernice od 16. decembra 1991. godine.
U istom aktu vlasti su istakle da Bosna i Hercegovina prihvata Nacrt konvencije Hake konferencije od 4. novembra 1991. godine i naroito odredbe Drugog poglavlja nacrta koje se odnose
na prava ovjeka i prava nacionalnih i etnikih grupa.
Odlukom od 8. januara 1992. godine vlada SR BiH prihvata i obavezuje se da primjenjuje povelju
UN-a, Zavrni akt iz Helsinkija, Pariku povelju, Univerzalnu deklaraciju o pravima ovjeka,
Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima i sve druge meunarodne akte koji garantuju
prava ovjeka i slobode i da potuje ranije preuzete obaveze SFRJ na planu razoruavanja i
kontrole naoruanja.
Vaei Ustav SR BiH garantuje jednaka prava narodima Bosne i Hercegovine Muslimanima,
Srbima, Hrvatima i pripadnicima drugih naroda i etnikih grupa koji ive na njenoj teritoriji.
Vaei Ustav SR BiH garantuje potovanje prava ovjeka, i vlasti Bosne i Hercegovine su dostavile
Komisiji listu vaeih zakona kojima se potvruju ti principi. Osim toga, pruile su Komisiji
uvjeravanja da e novi Ustav, trenutno u pripremi, u potpunosti garantovati prava i slobode ovjeka.
Vlasti Bosne i Hercegovine takoer su pruile uvjeravanja Komisiji da ova Republika nema
nikakve teritorijalne pretenzije prema susjednim zemljama i da je spremna da bude garant teritorijalnog integriteta;
One su takoer istakle svoju podrku mirovnim zalaganjima generalnog sekretara i Savjeta bezbjednosti OUN u Jugoslaviji te svoju spremnost da i dalje uestvuju u radu Konferencije za mir u
Jugoslaviji u duhu konstruktivne saradnje. asopis Borba, od 17. januara 1992. godine, str. 15-16.
3
http://www.jus.uio.no/lm/en/html/tst/un.arbitration.recognition.and.enforcement.convention.new.
york.1958.html, stranici prisupljeno 13.03.2014.
4
http://www.un.org/en/members, stranici pristupljeno 19.03.2014.
5
Preambula Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini
Godinjak 2014/151
SADIKOVI
1. Trostepeno ureenje drave Bosne i Hercegovine prema Ustavu iz 1974. godine

Drava BiH je svoju nezavisnost i meunarodno priznanje dobila kao trostepeno ureena
drava6. Lokalni organi su bili mjesne zajednice, koje po svemu odgovaraju evropskom poimanju
lokalne vlasti. Srednji nivo su predstavljale opine, koje su imale svoje zakonodavne, izvrne
i po pravilu i sudske organe, relativno veliku autonomiju u djelovanju i svoju zastupljenost
u vrhovnom dravnom zakonodavnom organu. Skuptina Republike BiH se stoga sastojala
iz donjeg doma Vijea graana koje su birali graani na osnovu opeg i jednakog birakog
prava, neposredno i tajnim glasanjem, na nain utvren zakonom i gornjeg doma Vijea
opina, koje se formiralo tako da je svaka opina birala po jednog poslanika u to vijee7.
Unutranje ureenje drave BiH i dvodomna organizacija vrhovnog zakonodavnog tijela
omoguavala je da se naglasi pravo, i to suvereno pravo graana da putem principa politikog
predstavljanja odluujue djeluju na funkcioniranje demokratske i pravne drave i isti nain
predstavljanja opina kao odreenih teritorijalnih jedinica. Osigurano je srazmjerno prisustvo
u skuptini predstavnika svih naroda, nacija, nacionalnih manjina, sa svim njihovim specifinim karakteristikama i zahtjevima. Nacionalna struktura poslanika u svim skuptinama,
ukljuujui u to i Skuptinu Republike BiH, odgovarala je nacionalnoj strukturi stanovnitva
drave BiH. Poto je BiH izrazito vievjersko i vienacionalno drutvo, u Skuptini Republike
je postojao i Savjet za pitanje ostvarivanja ravnopravnosti naroda BiH i pripadnika drugih naroda
koji u njoj ive, koji se posebno bavio pitanjima ravnopravnosti jezika i pisma, organizovanja
i djelovanja kulturnih nacionalnih ustanova, ispoljavanjem i afirmacijom nacionalnih osobenosti pojedinih naroda BiH i sl.
2. Ureenje drave Bosne i Hercegovine prema Aneksu 4 Ustavu Bosne i Hercegovine
Meutim, DMS i njegov Aneks 4 Ustav Bosne i Hercegovine donio je posve novu situaciju
za dravu BiH. Ve i kratak pogled na proteklih devetnaest godina primjene DMS-a i njegovog
Aneksa 4 Ustava BiH jasno pokazuje da u domaoj i meunarodnoj naunoj, tako i politikoj
javnosti prevladava krajnje kritiki odnos i negativna ocjena tog dokumenta. Taj kritiki
stav prema DMS-u postajao je sve izrazitiji uporedo s poveanjem ekonomske, politike,
moralne i svake druge krize bosanskohercegovakog drutva. Pri tome, izostala je u potpunosti
suptilna nauna analiza toga kompleksnog i bez sumnje, u brojnim svojim aspektima, zaista
kontroverznog meunarodnog sporazuma. Posebno nije vidljivo uope nikakvo nastojanje da
se utvrdi da li su sadanje rastue tekoe i protivrjenosti u BiH preteno posljedica neadekvatnog
idejnog rjeenja drave BiH ili njegove nedosljedne implementacije.
U pravu su, svakako, oni autori koji tvrde da Ustav BiH nije zasnovan na reprezentaciji
graana kao bitnoj karakteristici moderne demokratije, nego na etnikoj reprezentaciji,
to je i ocjena Parlamentarne skuptine Vijea Evrope8. Saglasno tome, Ustav Bosne i Hercegovine priznaje samo tri konstituentna naroda i samo njihove vitalne nacionalne interese,
6
Ustav Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine iz 1974. godine i amandmani uz Ustav

lan 208. Ustava Republike Bosne i Hercegovine
8
Rezolucija Parlamentarne skuptine Vijea Evrope iz 2006. godine, br. 1513, paragraf 17
7
152/Godinjak 2014
dok apsolutno ignorira postojanje naroda Bosne i Hercegovine i njegovog vitalnog nacionalnog
interesa. Najzad, u namjeri da se po svaku cijenu zatite vitalni nacionalni interesi, uvedene
su brojne diskriminacije na etnikoj, vjerskoj i rasnoj osnovi, kao i razliite barijere u procesu
donoenja i primjene zakona i drugih politikih odluka, koje su dravu BiH uinile gotovo posve
nesposobnom da ostvaruje funkcije jedne moderne evropske drave. To se u najveoj mjeri
ogleda u odredbama o sastavu Predsjednitva Bosne i Hercegovine9, Doma naroda Bosne i
Hercegovine10, izbora predsjedavajueg oba doma Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine i njihovih zamjenika11, te posebnog oblika diskriminacije tzv. entitetskog glasanja12.
Spomenuti autori su, ustvari, izloili samo jednu stranu dejtonske Bosne i Hercegovine.
Ta strana je nastala kao rezultat nastojanja da se pomire zahtjevi onih politikih snaga koje
su se zalagale za kontinuitet demokratske, pravne i socijalne drave kakva je bila Republika
Bosna i Hercegovina, i snaga koje su se njoj suprotstavile tokom traginog sukoba u regionu13
(1992-1995). Pri tome su u sjeni ostali svi oni principi, ciljevi i obaveze koje su u Ustav
Bosne i Hercegovine unijeli ameriki autori ovog ustava, s namjerom da se umanje, ako
ne i posve ponite efekti spomenutih nedemokratskih rjeenja, politikih barijera i brojnih
oblika diskriminacije.
3. Evropski principi u Aneksu 4 Ustavu Bosne i Hercegovine
BiH je prema Aneksu 4 Ustava Bosne i Hercegovine definirana kao demokratska i pravna
drava zasnovana na potivanju ljudskog digniteta, slobode i jednakosti, te suverenitetu,
teritorijalnom integritetu i politikoj nezavisnosti u skladu s meunarodnim pravom14. Osnovni
9
lan V Ustava Bosne i Hercegovine: Predsjednitvo Bosne i Hercegovine sastoji se od tri lana:
jednog Bonjaka i jednog Hrvata, koji se direktno biraju sa teritorije Federacije, i jednog Srbina
koji se direktno bira sa teritorije Republike Srpske.
10
lan IV taka 1. (a) Ustava Bosne i Hercegovine: Dom naroda se sastoji od 15 poslanika, dvije
treine iz Federacije (ukljuujui pet Hrvata i pet Bonjaka) i jedna treina iz republike Srpske
(pet Srba). (a) Predloene hrvatske i bonjake poslanike iz Federacije biraju hrvatski, odnosno bonjaki delegati u domu naroda Federacije. Poslanike iz Republike Srpske bira Narodna skuptina
Republike Srpske.
11
lan IV taka 3(b) Ustava Bosne i Hercegovine: Svaki dom e veinom glasova usvojiti svoj
poslovnik o radu i izabrati meu svojim lanovima jednog Srbina, jednog Bonjaka i jednog
Hrvata za predsjedavajueg i zamjenike predsjedavajueg, s tim da e mjesto predsjedavajueg
rotirati izmeu ova tri lica.
12
lan 4, taka 3(d) Ustava Bosne i Hercegovine: Sve odluke oba Doma odnosit e se veinom
onih koji su prisutni i koji glasaju. Delegati i lanovi e uloiti najvee napore da bi veina ukljuivala najmanje jednu treinu glasova delegata ili lanova sa teritorije svakog entiteta. Ukoliko
veina glasova ne ukljuuje jednu treinu glasova kandidata ili lanova sa teritorije svakog
entiteta, predsjedavajui i njegovi zamjenici e se komisijski sastati i nastojati da u roku od tri
dana od glasanja postignu saglasnost. Ukoliko ta nastojanja ne uspiju, odluke e donijeti veina
onih koji su prisutni i glasaju pod uslovom da glasovi protiv odluke ne ukljuuju dvije treine ili
vie delegata ili lanova izabranih iz svakog entiteta.
13
Opti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, str. 1.
14
Preambula Ustava Bosne i Hercegovine
Godinjak 2014/153
SADIKOVI
ciljevi drave BiH jesu da, u skladu s naglaenim pluralistikim karakterom bosanskohercegovakog drutva, stvori demokratske strukture vlasti i pravine procedure. Takoer, drava
BiH u Preambuli Ustava navodi da e kroz trinu ekonomiju i privatnu inicijativu podsticati
ekonomski razvoj zemlje i promovirati njenu opu dobrobit. Predvieno je uz to da drava BiH
osigura najvei nivo meunarodno priznatih ljudskih prava, pri emu posebno veliki znaaj
ima ustavna odredba prema kojoj se u Bosni i Hercegovini izravno primjenjuje Evropska
konvencija za zatitu ljudskih prava te da ona ima prioritet nad svakim drugim pravom15.
Prvo, to u ovom smislu treba navesti, jeste da je drava BiH ustavno definirana kao demokratska drava16. Ako je drava odreena kao demokratska, onda to znai da je zasnovana
na suverenosti bosanskohercegovakog naroda (demosa) i njegovoj slobodno izraenoj
volji i istinskom interesu. Jedini cilj te drave jeste prosperitet bosanskohercegovakog naroda
i graana koji ine taj narod. Svi organi drave, posebno svakako zakonodavno tijelo, izvrna
vlast i sudstvo, emanacija su demokratski i slobodno izraene volje naroda putem principa
politike reprezentacije i razliitih oblika neposrednog uea u vrenju vlasti. Zakoni u
takvom sistemu izraavaju opi interes (opu volju bosanskohercegovakog drutva i stvarne
interese graana i njhovih razliitih etnikih, vjerskih, nacionalnih i drugih identiteta).
Drugo to treba istai jeste da je BiH odreena kao pravna drava. Odredba prema kojoj
je drava BiH pravna drava znai da su cjelokupna struktura i djelovanje svih temeljnih
dravnih institucija zasnovani na strogom potivanju prava i pravde. Drava zasnovana
na principu vladavine prava zasnovana je na principu podjele vlasti i nezavisnosti zakonodavnog tijela, institucija izvrne vlasti i sudstva. Meutim, sve tri temeljne dravne institucije
moraju biti zasnovane na principu meusobne kontrole i uravnoteenosti u svakodnevnom
funkcioniranju. Svi organi djeluju slobodno unutar prostora koji im je zakonom odreen,
pri emu ak ni parlament nije od toga izuzet, jer je njegovo djelovanje omeeno ustavom17.
Tree to proizlazi iz Ustava jeste BiH oznaena kao drava.18 BiH je navedena kao jedinstvena (svakako ne unitaristika) drava, bez obzira na okolnost da je sastavljena od brojnih
politikih entiteta koji su nastali kao posljedica rata i ratnih osvajanja. Sasvim je razumljivo
da su autori Ustava odbacili svaku mogunost da drava BiH bude federacija. Opepoznata
je historijska injenica da BiH nema nikakvu federalistiku tradiciju kao to je to, recimo,
sluaj s Belgijom, vicarskom, Njemakom i drugim federativno ureenim dravama, jer
je tokom posljednjih nekoliko stoljea bila naglaena decentralizirana drava. U novije
doba takvi decentralizirani oblici vlasti su u velikoj mjeri demokratizirani pa su postali
svojevrsni regioni.
15
lan II taka 2. Ustava Bosne i Hercegovine

lan I taka 2 Ustava Bosne i Hercegovine: BiH je demokratska drava koja funkcionie u skladu
sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora
17
Vidi ire o tome: Smiljko Sokol i Branko Smerdel: Ustrojstvo i dioba vlasti u: Ustavno pravo,
Zagreb:Informator, 1998., str. 222-224.
18
lan I taka 1. Ustava Bosne i Hercegovine: Republika Bosna i Hercegovina, ije je zvanino
ime od sada Bosna i Hercegovina, nastavlja svoje pravno postojanje po meunarodnom pravu
kao drava, sa unutranjom strukturom modificiranom ovim Ustavom i sa postojeim meunarodno priznatim granicama.
16
154/Godinjak 2014
Najzad, etvrto i izgleda najvanije, jeste da je Ustav BiH propisao obavezu da se u Bosni
i Hercegovini izravno primjenjuje Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i da ima
prednost nad svakim drugim pravom19. Odredba o direktnoj primjenjivosti i prioritetu
Evropske konvencije nad svakim pravom u Bosni i Hercegovini predstavlja istovremeno
veliku obavezu, ali i veliku privilegiju drave Bosne i Hercegovine. Naime, BiH je jedina
evropska drava koja je postala potpisnica Evropske konvencije o ljudskim pravima prije
nego to je postala lanica Vijea Evrope20. Ova svojevrsna anomalija, koja bi se mogla
tretirati i kao pozitivna diskriminacija, javila se oigledno kao posljedica namjere amerikih
pravnika koji su izvrili redakciju ovog ustavnog teksta, da svedu na to je mogue manju
mjeru ili da u potpunosti ukinu sve one odredbe Ustava Bosne i Hercegovine koje su bile
sutinski nedemokratske, diskriminacijske i anahrone u svakom smislu.
4. Dejtonska drava Bosna i Hercegovina zamisao i implementacija
Danas, devetnaest godina nakon potpisivanja DMS-a, jako je uoljivo da svi ovi ciljevi,
principi i vrijednosti iz Dejtona, koji su trebali dovesti do snane demokratske drave BiH,
nisu u najveoj mjeri ostvareni. Postoji veliki raskorak izmeu onoga to je zamiljeno
u Dejtonu i njegove stvarne implementacije. Stoga, nau dravu mnogi autori svrstavaju
u red propalih drava (failed state) poput Somalije, Nigerije ili Sudana21, dok su te iste failed
states na podruju bive Jugoslavije prouzrokovale katastrofu ljudskih prava22. Upravo
zato, krajnje je vrijeme da se ve utvreni uzroci aktuelnih tekoa u strukturi i funkcioniranju
drave BiH uklone, te da se saini pouzdan plan njene demokratske rekonstrukcije. Na taj
bi nain, najzad, drava BiH bila organizirana kao moderna demokratska i pravna drava,
sposobna da ostvaruje istinske interese svojih graana i ujedno ostvaruje uvjete za lanstvo
u NATO i Evropsku uniju.
U naoj meunarodnoj naunoj javnosti bilo je, s pravom, mnogo kritikih studija i ocjena
Opeg okvirnog sporazuma za mir u BiH i njegovog Aneksa 4 Ustava BiH. Nisu, meutim,
bili vidljivi napori da se u tom kompleksnom i kontroverznom dokumentu, iznau ideje i principi
koji bi, ipak, mogli posluiti, tokom ovih proteklih devetnaest godina, da drava BiH postane
daleko bolja i prihvatljivija od ove koja sada postoji. Za ovakav prilaz bilo je potrebno, svakako,
da se, s jedne strane, izvri dublja kompetentna nauna analiza cijelog DMS-a i posebno
svakako Ustava BiH koji je sadran u njemu u vidu Aneksa 4. S druge strane, bilo je potrebno
ispoljiti visok stepen upornog stvaralakog angairanja i politike borbe politikih domaih
i stranih dunosnika, da se ti pozitivni principi i primijene.
Drava BiH je, prema Aneksu 4 Opeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, jedinstvena
drava. Meutim, ta odredba nije bila zapreka mnogim tumaima DMS-a i Ustava BiH
19
lan II taka 2 Ustava Bosne i Hercegovine

Gret Haller: Incorporation of human rights treaties into domestic law prior to their ratification,
in: The Status of International Treaties on Human Rights, Council of Europe Publishing, 2006.,
str. 105.
21
Vidjeti ire na http://ffp.statesindex.org/2014-bosnia, pristupljeno 23.09.2014. godine
22
Yoo, John: Fixing Failed State, California Law Review, 2011, 99:95, p. 96.
20
Godinjak 2014/155
SADIKOVI
u njegovom okviru, da izvedu zakljuak da je BiH federalna drava. Tako je Venecijanska

komisija Vijea Evrope u svom poznatom Miljenju o ustavnoj situaciji u BiH i ovlatenjima
visokog predstavnika iz 2005. godine, koje je uradila na zahtjev Parlamentarne skuptine
Vijea Evrope, utvrdila da je BiH federativna drava te da je izuzetno decentralizirana
federacija koja se sastoji od dva entiteta, od kojih je, opet, jedan i sam izuzetno decentralizirana
federacija23. Nadlenosti BiH se ne mogu porediti s ovlatenjima koje imaju evropske
federativne drave kao to su to vicarska, Belgija, Austrija ili Njemaka. U tim zemljama su
zakonodavna ovlatenja uglavnom koncentrirana na federativnom nivou, postoji jaka federativna izvrna vlast, finansijske resurse uglavnom kontrolira federativni nivo, a federativni sudovi
osiguravaju potivanje federativnih zakona. Nita od ovoga se ne primjenjuje u BiH. Tumaenje
prema kojem je drava BiH federacija, moe se sresti i u savremenoj ustavno-pravnoj literaturi.
Tako se u Enciklopediji svjetskih ustava, koja je uraena u redakciji njemakog profesora
Gerharda Robbersa, izriito navodi da je u smislu dravnog ureenja, BiH savezna drava24.
Ovakve interpretacije koje ustavnu odredbu tumae da je BiH savezna drava nemaju
nikakav nauni osnov. Federacija je drava koja je redovno ustavno odreena kao federativna
drava nastala dobrovoljnim udruivanjem ranije postojeih drava radi ostvarivanja odreenih zajednikih ciljeva i interesa. Entiteti unutar BiH su nastali kao posljedica nasilnih podjela
jedinstvene, a inae naglaeno regionalizirane Republike BiH, koje su izvrene u toku iredentistikog rata koji je poveden protiv BiH (1992-1995). Tumaenje da je drava BiH federacija
u ratu nastalih entiteta, ima iskljuivo ideoloki karakter s ciljem da se opravda postojanje
ratom, okupacijom i genocidom stvorenih entiteta. Normalizacija drave BiH kroz proces implementacije DMS-a treba da se ogleda i u teritorijalnom ureenju drave25 koje mora potivati
evropski antiunitaristiki princip triju nivoa, u okviru kojeg e srednji nivo vlasti sainjavati
cjeline (opine, srezovi, kotarevi, okruzi, oblasti) koje imaju svoju tradiciju i znaajnu afirmaciju
u posljednjih nekoliko stoljea.
5. Odluna i snana vlada u Bosni i Hercegovini
BiH je danas otprilike negdje, gdje je bila i prije devetnaest godina. David Cameron, premijer
Velike Britanije, nakon to je primio mandat za sastav vlade od kraljice, izjavio je da Velikoj
Britaniji treba odluna i snana vlada26. Svima je poznato da je Velika Britanija i prije zadnjih
izbora imala snanu vladu. Ovom izjavom premijer David Cameron je, zapravo, htio naglasiti
da je Engleska, zajedno sa svim dravama u svijetu, u ovom trenutku ula u fazu razvoja
u kojoj e joj biti potrebna snanija vlada od one koju je zatekao, jer su se u tom kratkom
vremenu desile velike promjene. U Zapadnoj Evropi i svijetu, danas se namee potreba
snane intervencije drave u ekonomska, pa samim tim i sva druga drutvena kretanja, da
23
Miljenje Evropske komisije za demokraciju kroz pravo (Venecijanska komisija) o ustavnoj

situaciji u Bosni i Hercegovini i ovlatenjima visokog predstavnika, CDL-AD (2005) 004, t. 45
24
Roberts, Gerhard: Encyclopedia of World Constitutions (Facts on File Library of World History),
New York, 2007.
25
Parliamentary Assembly of the Council of Europe, Resolution 1513(2006), Par. 20.3
26
David Camerons Speech as Prime Minister: http://www.telegraph.co.uk/news/politics/davidcameron/7712954/David-Camerons-speech-full-text.html, pristupljeno 13.03.2014.
156/Godinjak 2014
bi se izbjegle teke posljedice svjetske ekonomske recesije. I u takvim uvjetima potrebno

je osigurati stabilan druteni razvoj.
Sve to je potreba razvijenih zemalja Evrope i svijeta, potreba je i drave Bosne i Hercegovine,
s tim to naa drava ima i druge dodatne zadatke koji su posljedica iredentistikog rata koji
se odvijao na prostoru BiH od 1992. do 1995. godine i genocida koji je u toku toga rata izvren
na njenoj teritoriji. Sve ovo bi znailo da dravi Bosni i Hercegovini treba vlada koja e biti
jo odlunija i snanija nego to je to vlada u Engleskoj. Drava BiH treba da rjeava sva
pitanja koja stoje pred Engleskom, ali i vie od toga, jer drava Bosna i Hercegovina, ni
uz pomo i podrku svjetskih velesila, Ujedinjenih nacija, Evropske unije i Ureda visokog
predstavnika nije uspjela da otkloni teke posljedice rata, to je inae predvieno DMS-om.
Potrebni su posebni zajedniki napori drave BiH i meunarodne zajednice da se, u ovako
tekim uvjetima, stvori odluna i snana vlada, koja e biti u stanju da sve ovo ubrzano rjeava.
Upravo zato, postavlja se osnovno pitanje, kako doi do odlune i snane vlade, kada
je cjelokupna struktura Ustava kakav je dat u Aneksu 4 DMS-a upravo izgraena tako da
moe dovesti samo do oajno slabe vlade koja nije u stanju da rijei ni elementarna pitanja
opstanka drave BiH. BiH kao drava nije bila u stanju da uini bilo kakve korake u tom
pravcu. Meunarodni dunosnici koji imaju jasno definiranu ulogu uspjeli su da prilino
dobro rijee vojne aspekte DMS-a- Meutim, u civilnom dijelu toga sporazuma nije napravljen
gotovo nikakav napredak. Devetnaest godina, koliko je proteklo od zavretka regionalnog
rata, predstavlja vrlo dug period i u njemu je bilo mogue rijeiti i tea pitanja. Klasian primjer
predstavlja iskustvo SR Njemake i njenog demokratskog razvoja. U uvjetima postojanja
stranih civilnih i vojnih upravljaa, samo tri godine po zavetku rata, velesile su, u koordinaciji
s domaim vlastima (1. jula 1948. godine) odluile da se pripremi nacrt novog ustava,
da se u roku od deset mjeseci sazove Ustavotvorna skuptina koja bi izradila nacrt novog
ustava. Nakon to je taj nacrt ustava odobren od vojnih guvernera i nakon to je potvren
od svih laendera koji su bili u sastavu triju zapadnih zona, osim Bavarske, ustavni nacrt
je usvojen i 23. maja 1949. godine Ustav je proglaen, u formi Osnovnog zakona.
Pitanje koje se ovom prilikom namee jeste, da li bi sada, nakon devetnaest godina, bilo
mogue da se u BiH uradi sve ono to je uraeno u Njemakoj za etiri godine, polazei od
pozitivnih principa i rjeenja za koja je u Daytonu postignuta saglasnost EU, UN, i pet velesila,
koje su u svojstvu svjedoka potpisale DMS. Potrebno je, oito, da inicijatori DMS-a, sazovu
jednu vrstu ustavotvorne skuptine27, u namjeri da se oivotvore svi pozitivni principi i
rjeenja, uz istovremeno otklanjanje svih barijera na putu stvaranja odlune i snane vlade
u okvirima demokratske drave BiH.
6. Institucija visokog predstavnika vrhovna vlast u Bosni i Hercegovini
I zadnje, ali najvanije, ustanovljena je institucija Ureda visokog predstavnika kao konanog
tumaa (supreme authority) Ustava Bosne i Hercegovine. Autori Dejtonskog ustava bili
27
Vidi ire: Bebler, Anton i Sadikovi: Lada, Memorandum on adopting a New Constitution for
Bosnia and Herzegovina, http://www.euroatlantic.org/wp-content/uploads/2013/07/MEMO
RANDUM-ON-ADOPTING-A-NEW-CONSTITUTION-Bebler-Sadikovic.pdf, pristupljeno,
14.03.2014.
Godinjak 2014/157
SADIKOVI
su jako svjesni injenice, da drava BiH u koordinatama datih ustavnih rjeenja ne moe
ostvariti dosad navedene obaveze, principe i vrijednosti. Upravo zato, DMS, u Aneksu 10
uvodi instituciju Visokog predstavnika meunarodne zajednice koji treba da osnai ulogu
drave u ostvarenju etiriju ve navedenih rjeenja, nakon ega bi praktino njegovo postojanje
izgubilo razlog postojanja. S gledita nae teme, svakako da je najinteresantnija i najvanija
njegova uloga u ustanovljenju politikih i ustavnih institucija u Bosni i Hercegovini, te, naravno,
u rjeavanju svih tekoa koje u BiH mogu nastati u procesu implementacije DMS-a28.
Svakako je posebno zanimljivo, ali i posve razumljivo, da se, poslije Aneksa 4 Ustava BiH
navodi potreba ustanovljenja ustavnih institucija, u emu bi bila naglaena uloga upravo
visokog predstavnika. To je upravo samo izraz uvjerenja samih autora toga teksta da on ne
predstavlja Ustav u svom izvornom znaenju, i da e biti potrebno, neposredno po usvajanju
DMS-a, nastaviti izgradnju drave na bazi ustava koji bi dosljedno izrazio sve ove dosad
navedene principe, rjeenja i vrijednosti.
Takoer, vrlo je vana indikativna odredba prema kojoj je visoki predstavnik konani
tuma implementacije cijelog civilnog dijela DMS-a. Ova odredba znai da je zadatak implementacije ustava primarni zadatak domaih politiara, a uloga visokog predstavnika je supsidijarna u tom poslu. Visoki predstavnik je duan da djeluje u svakoj situaciji kada domai
politiari ne uspijevaju da ostvare ciljeve jedne moderne drave i zahtjeve graana koji su
u BiH, kao i u svakom drugom modernom drutvu, svakim danom sve brojniji i sve raznovrsniji.
Time se jasno pokazuje da uloga visokog predstavnika kao konanog tumaa ustava, nije
smetnja za puno angairanje domaih politiara na ostvarenju zahtjeva Sporazuma, i uope
ciljeva i vrijednosti koje sadri. Isto tako, definirana uloga visokog predstavnika nije smetnja
da BiH bude kredibilan kandidat za lanstvo u Evropskoj uniji, kako to danas esto istiu
one snage i pojedinci u zemlji i inozemstvu, kojima ne odgovara demokratsko snaenje drave
Bosne i Hercegovine. Ukidanje institucije OHR-a prije nego to on ostvari svoje zadatke
navedene u Aneksu 10 DMS-a, upravo bi nas jako udaljilo od Evropske unije, i uz to, predstavljalo bi veliku opasnost za stabilnost, politiki integritet i nezavisnost drave BiH.
7. Primarna i supsidijarna odgovornost za katastrofalno stanje drave Bosne i Hercegovine
Danas, devetnaest godina nakon potpisivanja DMS-a, moe se utvrditi sa sigurnou
da svi ovi navedeni najvaniji principi Dejtonskog ustava nisu realizirani. Drava BiH
nije ni na koji nain drava koja moe zadovoljiti zahtjeve i potrebe bosanskohercegovakog
drutva. Ta drava nije, prije svega, ostvarila potrebni oekivani ekonomski, politiki, demokratski, kulturni i svaki drugi socijalni razvoj, pa samim tim nije ni stekla uvjete da bude
kredibilan kandidat za Evropsku uniju i NATO. Konkretna zamisao i implementacija dejtonske
drave BiH, koja je podrazumijevala urgentnu dogradnju u pravcu osnovnih principa koji
se navode, bila je daleko ispod zahtjeva autora ustavnog teksta kakav je usvojen u Daytonu.
Prema elementarnoj logici Ustava BiH, u kombinaciji s ulogom OHR-a iz Aneksa 10
DMS-a, primarna odgovornost za ovako katastrofalno stanje drave bila bi na domaim
politiarima. Meutim, ako se ima u vidu krajnje neracionalna podjela drave na entitete
i kantone, domaim politiarima je ostalo malo prostora za samostalno i djelotvorno djelovanje.
28
lan 1. Aneksa 10 Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovni
158/Godinjak 2014
Posebno je ostao mali prostor za djelovanje onih politiara i politikih partija koji se zalau
za normalizaciju dravnog aparata, snaenje dravnih kompetencija i racionalizaciju procesa
donoenja zakona i drugih odluka. Najvei propust koji su uinili domai politiari koji
su za snaenje drave BiH jeste, da tokom ovih petnaest godina nisu koristili apsolutno
pogodnosti, prednosti i mogunosti koje im je pruila Evropska konvencija za zatitu ljudskih
prava. U skladu s ovlastima koje proizlaze iz te Konvencije, domai politiari, posebno lanovi
Predsjednitva BiH, mogli su do 2002. godine koristiti mogunosti Doma za zatitu ljudskih
prava, a od 2002. do danas i Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. Ovim putem mogao
se mijenjati ustavni sistem radi modernizacije, snaenja i racionalnijeg funkcioniranja drave
BiH. Meutim, tu mogunost domai politiari nisu iskoristili, tako da nije dolo ni do
najmanje promjene Ustava, kojom bi drava BiH bila blia normalnoj dravi.
Ozbiljno su, meutim, zakazali i meunarodni dunosnici, posebno svakako svi visoki
predstavnici meunarodne zajednice29. Osim Lorda Ashdowna, koji je kako za vrijeme svog
mandata (2002-2006), tako i danas, drao do digniteta svoje funkcije i vlastitog digniteta,
svi ostali predstavnici nisu koristili mogunosti koje im prua Aneks 4 DMS-a. Lord Paddy
Ashdown, bivi visoki predstavnik meunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, upozorava
da meunarodna zajednica mora odmah promijeniti dosadanji pasivan odnos prema BiH
i jae se angairati na njenom ouvanju ne eli li ukrajinski scenarij i u BiH. Ashdown
upozorava da trenutani pristup jednostavno ne funkcionira i ocjenjuje da proteklih deset
godina BiH ide unatrag, to je veoma opasan put: Politika meunarodne zajednice sada
je politika neangairanja i oekivanja da e vrijeme uiniti svoje, no to se nee dogoditi.
Ashdown je izriito ukazao na prijetnje BiH koje idu od svakovrsnih paraliza unutar BiH
i secesionizma Republike Srpske do poziva na uspostavu treeg entiteta, i upozorava da
e, nastavi li se s ponaanjem kakvo je dominiralo proteklih godina, BiH dalje tonuti u crnu
rupu disfunkcionalnosti, podjela i korupcije. Stoga, Ashdown predlae nov strateki angaman
i partnerstvo s progresivnim snagama u BiH, navodei da Europa i SAD moraju odluno
djelovati kako bi sprijeili ovakve podjele u BiH, ukazujui na odgovornost Bruxellesa
i Washingtona da svim sredstvima zatite teritorijalni integritet BiH. Potreban je kako
Ashdown navodi velik, a ne mali korak da bi se BiH vratila s ruba propasti. Potrebno je
u tom smislu stvoriti decentraliziranu, ali funkcionalnu dravu.30
Wolfgang Petritsch, bivi visoki predstavnik meunarodne zajednice, danas smatra kako
je dolo vrijeme da se u BiH ukinu entiteti Republika Srpska i Federacija BiH i zemlja
organizuje po regijama. Prema miljenju Petritscha i Solioza, upravo je meunarodna
zajednica nejasnom i nespretnom politikom produbila krizu u BiH, a politika arhitektura,
29
Visoki predstavnici meunarodne zajednice u BiH su bili: Carl Bildt (1995-1997), bivi premijer
vedske i specijalni pregovara Evropske unije u pregovorima o okonanju rata u BiH; Carlos
Westendorp (1997-1999), bivi dravni tajnik za evropske poslove i ministar vanjskih poslova
panije; Wolfgang Petritsch (1999-2002), bivi glavni pregovara Evropske unije u mirovnim
pregovorima o Kosovu u Rambouilletu; Paddy Ashdown (2002-2006), britanski politiar, voa
liberalnih demokrata od 1998. do 1999.; Christian Schwarz-Schilling (2006-2007); Miroslav Lajak
(2007-2009); i Valentin Inzko (2009. do danas). http://www.ohr.int/ohr-info/hrs-dhrs, stranici
pristupljeno 18.03.2014.
30
http://www.jutarnji.hr/-bih-prijeti-ukrajinski-scenarij-ashdown-pozvao-medunarodnu-zajednicu na-odlucno-djelovanje/1174696, Stranici pristupljeno 20.03.2014.
Godinjak 2014/159
SADIKOVI
dogovorena u Daytonu 1995. godine, sada se nalazi u stanju kolapsa. Proces integracije u
Evropsku uniju, koji je u stanju stagnacije deset godina, pokazao je tunu realnost potpunog
odsustva politike volje na strani Evrope. Autori stoga smatraju, da je kompletna ispravka
Dejtonskog sporazuma neizbjena, reforma pretjerano kompleksnog ustava imperativ, s
jasnim ciljem uspostavljanja funkcionalne institucionalne arhitekture, koja e ojaati glavne
kapacitete drave i uvesti pametan oblik decentralizacije na nivou regija koje moraju biti
kreirane. Podsjeajui na inicijativu biveg predsjednika Slovenije Milana Kuana iz 2007.
godine, jedna drugaija Bosna treba kako to autori navode drugaiju Evropu.31
A bilo je i predstavnika, koji su direktno radili protiv interesa drave BiH, pri emu se
kao ilustracija moe navesti ukidanje Vrhovnog suda BiH, to je, moe se rei, izravan atak
na pravnu dravu ili pak mehanika podjela dravne imovine na dva entiteta radi privatizacije,
to je opet bio atak na obavezu iz Preambule Ustava BiH da se promoviraju opa dobrobit i
ekonomski razvoj. Posebno je izostala pomo i podrka procesu usklaivanja Ustava BiH s
Evropskom konvencijom, tako da se desilo da Evropski sud, na zahtjev pojedinaca, ukida ustavne
odredbe koje diskriminiraju graane po osnovu etnike, vjerske i nacionalne pripadnosti.
Djelovanje OHR-a i visokih predstavnika uzetih pojedinano bilo je openito, u neskladu
s obavezama i ovlatenjima, koje im je dao Aneks 10 DMS-a. Visoki predstavnici, koji su
svi bili dravljani evropskih zemalja, nisu ostvarili bilo kakav kontinuitet u svom djelovanju,
niti su uspostavili bilo kakvu odgovornost za ono to je injeno ili pak nije injeno, a trebalo
je initi. Ustavni koncept, za koji bismo uslovno mogli rei da je ameriki s principima
koje smo ve istakli, nisu uspjeli implementirati evropski izvoai tog projekta. Drugim
rijeima, izvoai onoga to je zamiljeno u Daytonu bili su ispod nivoa same zamisli, bez
obzira na injenicu da se i toj zamisli moglo tota zamjeriti.
U korist ovim tvrdnjama ide i Miljenje Venecijanske komisije Vijea Evrope iz 2005.
da su, iz politikog ugla gledano, aktivnosti koje je visoki predstavnik poduzimao kao to
su nametanje zakona i na dravnom i na nivou entiteta, ukljuujui amandmane na entitetske
ustave i, s druge strane, uklanjanje s funkcije dravnih slubenika ili izabranih javnih zvaninika
(ukljuujui predsjednike entiteta ili lana Predsjednitva BiH) koji nisu saraivali u provedbi
Dejtonskog sporazuma, s posebnim naglaskom na nedostatku saradnje s Meunarodnim
krivinim sudom za bivu Jugoslaviju (ICTY), bile korisne. Bez njih, Bosna i Hercegovina
ne bi bila u mogunosti postii napredak koji je dosad ostvarila32. U tom smislu, Rezolucija
Parlamentarne skuptine Vijea Evrope 1513, kao glavni uzrok stagnacije BiH prema evropskim
institucijama navodi slabost dravnih institucija i naglaava da je opeprihvaena potreba
da dravne institucije BiH moraju ojaati33.
31
http://www.klix.ba/vijesti/bih/wolfgang-petritsch-u-bih-je-vrijeme-za-ukidanje-entiteta-i-for
miranje-regija/140311022, Stranici pristupljeno 19.03.2014.
32
CDL-AD(2005)004-e Opinion on the Constitutional Situation in Bosnia and Herzegovina and
the Powers of hte Powers of the High Representative adopted by the Venice Commission at its
62nd plenary session (Venice, 11-12 March 2005), Par 86, http://www.venice.coe.int/ webforms/
documents/CDL-AD(2005)004-e.aspx, pristupljeno 15.01.2014.
33
http://assembly.coe.int/Main.asp?link=/Documents/AdoptedText/ta06/ERES1513.htm, par. 4,
Stranici pristupljeno 15.02.2014.
160/Godinjak 2014
Zakljuci
Opredjeljenje o demokratskom karakteru drave nije ostvareno. Umjesto suverenosti
naroda kao izvora i cilja drave i svih njenih organa, Ustav BiH sadri tri konstituentna
naroda kao jedini osnov organizacije i funkcioniranja drave BiH. Umjesto, dakle, institucije,
koja e svojim zakonima izraavati istinsko dobro, volju i interes bosanskohercegovakog
naroda, ustav je inaugurirao iskljuivo promociju triju partikularnih interesa konstituentnih
(u BiH se to prevodi konstitutivnih) naroda. Najvei dio teksta Ustava zauzima zatita vitalnih
nacionalnih interesa, koja je inae toliko uslonjena da onemoguava gotovo u potpunosti
funkcioniranje drave kao cjeline.
Sadanja duboka politika i ekonomska kriza te veliko nezadovoljstvo graana s vlau
uvjerljiva je indicija, da je ovo pravi trenutak da visoki predstavnik, u sklopu svoje obaveze
da ustanovljava politike i ustavne institucije i ovlasti konanog tumaenja, u situaciji
kada domai politiari pokazuju krajnju nemo da uine bilo ta pozitivno, uini neto
u smislu stvaranja ustavnih promjena na bazi ostvarenja ciljeva koje smo naveli. Savezna
Republika Njemaka je samo jednu godinu poslije Mirovne konferencije u Parizu formirala
Ustavotvornu skuptinu, da bi 8. maja 1949. godine usvojila najuspjeniji parlamentarni
ustav u Evropi i svijetu, koji je, nakon to su ga odobrili vojni guverneri, stupio na snagu
13. maja 1949. godine. Krajnje je vrijeme da BiH, dvadeset godina nakon Mirovnog sporazuma
u Daytonu formira ustavotvornu skuptinu koja bi napravila nacrt ustava istinske parlamentarne
demokracije. Nakon to taj ustav bude odobren od visokog predstavnika bio bi odobren i
parafiran u Parlamentu BiH ili bi bio dat na referendum svih graana BiH. Naravno, poto se
ve svako uvjerio da domai politiari okovani dejtonskim blokadama nisu u stanju to uraditi,
onda je oito da je to obaveza i svih drugih drava potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Literatura
Bebler, Anton i Sadikovi, Lada: Memorandum on Adopting a New Constitution for Bosnia
and Herzegovina, http://www.euroatlantic.org/wp-content/uploads/2013/07/MEMORANDUM-ON-ADOPTING-A-NEW-CONSTITUTION-Bebler-Sadikovic.pdf
CDL-AD(2005)004-e Opinion on the Constitutional Situation in Bosnia and Herzegovina
and the Powers of hte Powers of the High Representative adopted by the Venice Commission
at its 62nd plenary session (Venice, 11-12 March 2005), http://www.venice.coe.int/webforms/documents/CDL-AD(2005)004-e.aspx
asopis Borba, od 17. januara 1992. godine
David Camerons Speech as Prime Minister: http://www.telegraph.co.uk/news/politics/david-cameron/7712954/David-Camerons-speech-full-text.html
Gret Haller: Incorporation of human rights treaties into domestic law prior to their
ratification, in The Status of International Treaties on Human Rights, Council of Europe
Publishing, 2006.
http://assembly.coe.int/Main.asp?link=/Documents/AdoptedText/ta06/ERES1513.htm
http://ffp.statesindex.org/2014-bosnia
Godinjak 2014/161
SADIKOVI
http://www.jus.uio.no/lm/en/html/tst/un.arbitration.recognition.and.enforcement.conventi
on.new.york.1958.html
http://www.jutarnji.hr/-bih-prijeti-ukrajinski-scenarij-ashdown-pozvao-medunarodnuzajednicu-na-odlucno-djelovanje/1174696
http://www.klix.ba/vijesti/bih/wolfgang-petritsch-u-bih-je-vrijeme-za-ukidanje-entitetai-formiranje-regija/140311022
http://www.ohr.int/ohr-info/hrs-dhrs
http://www.un.org/en/members
Opti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini
Parliamentary Assembly of the Council of Europe, Resolution 1513(2006)
Preambula Opteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini
Rezolucija Parlamentarne skuptine Vijea Evrope iz 2006. godine
Roberts, Gerhard: Encyclopedia of World Constitutions (Facts on File Library of World
History), New York, 2007.
Ustav Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine iz 1974. godine i amandmani uz Ustav
Sadikovi, Lada: Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija za zatitu ljudskih
prava i osnovnih sloboda, Sarajevo: Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu, 2010.
Sadikovi, Lada: Evropska konvencija kao referentni instrument za prijem drave u
Evropsku uniju, Pregled, LV, br. 1(2014)
Sokol, Smiljko i Smerdel, Branko: Ustavno pravo, Zagreb: Informator, 1998.
Yoo, John, Fixing Failed State, California: Law Review, 2011.
THE STATE OF BOSNIA AND HERZEGOVINA CONSTITUTIONAL DEFINITION

AND REAL SITUATION
Lada Sadikovi
Summary
The State Bosnia and Herzegovina held a referendum on its sovereignty of all citizens
1992. After the referendum Bosnia and Herzegovina was internationally recognized as
sovereign democratic country of all its citizens, peoples of Bosnia and Herzegovina
Muslims, Serbs and Croats and all other nations and nationalities at its territory. The
Republic of Bosnia and Herzegovina according to the Constitution from 1994 and belonging
Amendments was signed as democratic and the state based on the rule of law respecting
fundamental human rights and freedoms. The Constitution from 1974 was appropriate
foundation for democratic and all others developments of the State Bosnia and Herzegovina.
The immediate post-referendum international recognition was marked by the war waged
in Bosnia and Herzegovina (1992-1995.). The war was finished 1995 by signing the
General Framework Agreement for Peace in Bosnia and Herzegovina. The Annex 4 of the
General Framework Agreement for Peace in Bosnia and Herzegovina became the Constitution
of Bosnia and Herzegovina and broth the State Bosnia and Herzegovina in the new position.
The nineteen years of implementation of General Framework Agreement for Peace in Bosnia
and Herzegovina clearly indicate very critical evaluation of this controversial International
162/Godinjak 2014

Agreement. This paper intent to examine two things: is this very difficult current situation
consequence of an inappropriate project or is it the consequence of its inappropriate
implementation?
Key words: the State Bosnia and Herzegovina, General Framework Agreement for
Peace in Bosnia and Herzegovina, Annex 4 Constitution of Bosnia and Herzegovina, Human
Rights and Freedoms, European Principles, High Representative of the International
Community in Bosnia and Herzegovina
Godinjak 2014/163
UDK 911.37:316.647.5 (497.6 Sarajevo)
Gradnja i razgradnja simbolike moi Sarajeva

Rasim Gaanovi
Elektrotehniki fakultet
Sarajevo
U Sarajevu se ogledaju politika, kultura i ekonomija cijele Bosne. Sve dok Sarajevo faktiki
i simboliki odrava politiki ideal Bosne kao pluralnog drutva, centrifugalnim silama
antibosanstva mogue je suprotstaviti otkrivanje, rehabilitiranje i snaenje zamisli Bosne
kao cjelovitog drutva uz pune individualne i kolektivne slobode njegovih lanova. U ovom
radu bit e predstavljene najvanije pojave razgradnje simbolikog znaenja Sarajeva u
bosanskom drutvu i njegovoj dravi. Nepostojanje jasne politike, kulturne i ekonomske vizije
Sarajeva kao glavnog grada bosanske drave moe biti pokazano u brojnim pojavama politikog
i kulturnog redukcionizma. Jedini graditeljski odgovor na to stanje jest reafirmiranje Sarajeva
kao toposa s njegovim ljudima za ouvanje ideala pluralnog bosanstva.
Kljune rijei: Sarajevo, simboliko znaenje, religijska pluralnost, multietninost,
bosanstvo, bonjatvo
amisao Bosne kao drutva religijske pluralnosti je, opravdano je tako vjerovati,
jedna od najveih evropskih drama koja traje od srednjeg vijeka do danas, i to uz
stalnu prijetnju da e biti okonana ili obeanje da e postati toliko jaka da je nita
vie nee moi zaprijeiti. U toj drami brojni su uspjesi i nazaci, postignua i stradanja, gradnje
i razaranja. Ponekad su dubinski razlozi te bosanske zamisli iezavali iz vidika njenih sudionika
te ih nadvladale zamisli s kojima bosanska drutvena pluralnost mora nestati u nacionalnim
projektima koji se u Bosni preklapaju, ili sastavljaju ili rastavljaju. Sarajevo je simboliko
sredite bosanske zamisli. U svojim fizikim preivljavanjima od davnina do danas, taj njegov
simboliki znaaj bio je manje ili vie shvatljiv bosanskim ljudima, ali nikada nije izgubio
prisutnost u njihovim osjeanjima, pa ni onda kada je razumijevanje tog bilo do te mjere
slabo da ga nije bilo mogue ni prikazati.
Svi bosanski gradovi, od Bihaa do Zvornika, od Bijeljine do Trebinja, te od Livna do
Banje Luke, odraavali su simboliku ulogu Sarajeva u cijelom bosanstvu. Nema nijednog od
tih gradova iju bi ulogu u toj cjelini bilo mogue shvatiti ili odrati bez potvrivanja gravitacione
snage simbolizma Sarajeva. Ako se eli odrediti stanje u tim gradovima, i to onim najudaljenijim
u mrei bosanskih naseljenih mjesta, valjalo bi istraiti i vidjeti kakvo je stanje u dananjem
Sarajevu s obzirom na njegovu simboliku vanost u bosanskoj cjelini. Mogu je i obrnut
pristup stanje u najudaljenijim mjestima bosanske kulturne cjeline kazivat e vie o stanju
Sarajeva nego gledanje na njega iz bivanja u njemu.
Ovdje e biti ukazano na sedam, prema naem miljenju, najvanijih sadraja simbolikog
znaenja Sarajeva, i to s obzirom na njegovu gradnju i razgradnju u ovom vremenu.
164/Godinjak 2014
Prvo, Sarajevo je ouvalo svoju formalnu religijsku pluralnost. Tu su i dalje damije, crkve
i sinagoge. Ali, njihova znaenja su do te mjere opredmeena i pretvorena u sraslost s politikim
ideologijama da se ini nemoguim njihovo izvoenje u meusobni razgovor koji neprestano
unapreuje razumijevanja ljudskosti. Kada su ti razgovori i voeni, bili su bez odgovarajuih
prodora u dubine iskrenosti, zajednikih odgovornosti i potrebe da granice znanja svakog ovjeka
te nuno i svake njegove organizirane zajednice budu priznate, te da iz skromnosti proistiu
potrebe jednih za drugim. Dok se nastavljaju prostorna ocrtavanja partikularnih pripadanja,
to se, naalost, dogaa natjecanjem u veliinama volumena, a bez uvaavanja injenice
da taj isti prostor pripada svima u Bosni, nema i ne moe biti odgovarajueg ivog odnosa
meu ljudima koji tragaju za vrlinom svog pripadanja ili nepripadanja. Ta prividno rastua
tvarna i koliinska prisutnost zamrauje kakvou ljudskosti. Zato je ekspanziju graenja damija
i tome slinog teko razumjeti kao doprinos graenju i snaenju simbolike uloge Sarajeva.
Time se pravi zastor nad zastraujuim drutvenim stanjem siromatvo, manjkavo
obrazovanje, uasavajua infrastruktura, politika neodgovornost, itd.
Drugo, iako su u Sarajevu smjetene gotovo sve znaajne bosanske institucije i organizacije,
njihovo oblikovanje u vremenu SHS i komunistikog antibosanstva zahtijeva temeljnu
dekonstrukciju. To to se danas s puno strasti naziva bonjatvom, ne odraava ideal bosanske
drutvene pluralnosti. Bonjatvo koje nije bosanstvo i bosanstvo koje nije bonjatvo moraju
se svesti na muslimanstvo kao ideologiziranu religioznost i politiziranu etninost. A kada
se svode na to, i bonjatvo i bosanstvo djeluju odbijanjem od sebe svih nemuslimanskih
sadraja koji su poistovjeivani s bonjatvom i bosanstvom. A to je sutina zamisli razaranja
Bosne. Ako ta pojava nije shvaena u Sarajevu, tu gdje su ideali i realnosti u najokrutnijem
suprotstavljanju u cjelini bosanske drame, nestajanje bosanskog profila drugih naseljenih
mjesta tei e kao nezaustavljiv proces, i to nikamo drugdje nego prema sreditu Sarajeva.
Tree, u pothvatu unitavanja Bosne i bosanstva kao arhipelaga na kojem se spotiu dva
komplementarna nacionalizma, srpski i hrvatski, ono bosanstvo koje se tome suprotstavlja, koje
nije mogue nacionalizirati i asimilirati, svoeno je kroz minulo stoljee na tursko i Turke,
potpunu tuost koja se u nacionalnim ideologijama shvata kao neprijatelj bez ijeg poraza
nisu mogui ni nacionalno osloboenje niti nacionalno ujedinjenje. Kada su prosvjetiteljske
ideje o modernizaciji i progresu prihvaene kao pokretaki kredo komunistikog poretka,
svijet bosanske kulture, ranije predstavljan kao turski, preinaen je u orijentalni svijet tuost
koja zavreuje nauno prouavanje, pri emu e taj dio bosanske kulture postati jo tuiji i
jo neprihvatljiviji. Takvim istraivanjem on e biti sveden na razumijevanje njegove privlanosti
za turiste, ali posve izvan tokova snaenja bosanskog politikog naroda.
Tako su orijentalizam i orijentalistika, kojima su presudno vani sadraji bosanske kulture
pretvoreni u toleriranu tuost, muzejsku privlanost i znak turskog gospodstva, postali privid
objektivnog odnosa prema Sarajevu, pa tako i cijeloj Bosni, a zapravo su perfidna strategija
razaranja bosanske drutvene pluralnosti.
etvrto, Sarajevo je svoj dananji oblik dobilo u sloenoj interakciji s bosanskom cjelinom.
Mrea puteva u ijem sreditu je Sarajevo bilo sve od srednjeg vijeka odavno ne odgovara
sadanjim zahtjevima kretanja ljudi i roba. Moe se rei da je Sarajevo sve vie grad kroz koji
se prolazi, jer ne moe biti zaobien. Grad koji nema privlanu snagu za bosansku cjelinu.
Koliko god se drugi bosanski gradovi razvijali, Sarajevo bi moralo imati predvodniku ulogu
u svemu to jeste. Potreba ovjeka okrenutog prema budunosti.
Godinjak 2014/165
GAANOVI
Peto, nikako nije mogue izvesti najvaniji simboliki sadraj Sarajeva, a da se pri tome
ne doe do ohrabrujue potvrde: i simboliki i faktiki, Sarajevo je kroz cijelu svoju historiju
bio otvoren grad. I danas je mogue odluno rei da svi Srbi u ovoj zemlji i bilo gdje drugdje,
nemaju od Sarajeva vanijeg grada kroz sva stoljea njegovog trajanja oni su tu ivjeli
s drugima i katolicima i muslimanima i Jevrejima, a da nikada taj kontinuitet nije prekinut.
Takvog grada za njih nema nigdje drugdje. Tako je sa svim Hrvatima, i onim ovdje i onima
bilo gdje drugdje. Ni u jednome gradu kroz toliko stoljea oni nisu ivjeli zajedno s drugim
te i preivjeli. Tako je, a vjerovatno i drukije, i s malom, ali simboliki preznaajnom jevrejskom
zajednicom. Sarajevo pripada njima i oni pripadaju Sarajevu. I onda, zar muslimani sveg
bosanstva u tome, u takvome Sarajevu nemaju to to je za njih najvanije u ukupnosti
postojanja. Ne ini li ih to kulturnim i politikim subjektom koji bi se morao osloboditi svake
nesigurnosti i odgovornosti pred bilo kime. Ne obvezuje li ih to da pred razaranjima simbolikog
znaenja Sarajeva, uz priznanje nedjeljivosti njegove pluralnosti, uz otvorenost prema svakome,
preuzmu dio svoje odgovornosti za budunost svog grada, budunost koju je mogue znati
jedino u neprestanom otvaranju prema sebi i prema drugom i drukijem, i to u cjelini svijeta.
esto, u Bosni je danas univerziteta toliko da nigdje ne moete nai sumarni prikaz koliko
ih je i kakvi su. Ako je tako, teko je rei ima li ijedan koji bi bio u neprestanom natjecanju s
najstroije ocijenjenim kao vodeim univerzitetom u svijetu. A bosansko pitanje je, kako se
mnogima ini, jedno od najsloenijih pitanja u Evropi. Za njega su ponuena brojna rjeenja
i iznutra i izvana, ali odgovor se jo ini nemoguim. Takav odgovor treba svima, a prije svega,
bosanskim ljudima, i to u njihovoj ukupnosti, tako rasutoj i unutar sebe suprotstavljenoj.
Najvanije mjesto za traganje tog odgovora jest univerzitet. Stanje Sarajevskog univerziteta
zasigurno je takvo da ne odgovara toj ivotnoj potrebi Bosne i njenih ljudi. Svi parametri koje
bi bilo mogue objektivno pokazati sa Sarajevskim univerzitetom su zastraujui. Ako se hoe
otkrivanje uvjerljivog odgovora na bosansko pitanje, najvaniji korak je to pitanje unijeti
u obnavljajui univerzitetski okvir, onaj okvir u kome e gravitacijska mo Sarajeva biti
odraavana u svemu univerzitetskom i gravitacijska mo svega univerzitetskog odraavana
u Sarajevu. Tako bi nastale natjeue akademske zajednice, kojih sada nema, okupljene oko
sarajevske simbolike snage u bosanstvu kao politikom pothvatu koji nastaje iz drutvene
pluralnosti i vodi prema njoj.
Sedam, bosansko pitanje je i de facto i de iure demokratsko pitanje. Sve dok svi sadraji
bosanskog drutva ne budu otvoreni jedan prema drugome, i to u stalnom procesu priznanja
i pomjeranja granica znanja jednih o drugim, bosansko pitanje e ostati nerijeeno. Ima
li danas ijedne bosanske organizacije, makar ona bila i politika, koja je iznutra demokratska?!
Koliko god se u javnom prostoru govorilo o demokratskom legitimiranju vlasti, to e se pokazivati
kao opasna hipokrizija sve dok unutar svih organizacija u Bosni ne bude uspostavljen demokratski
dijalog, demokratska polemika i demokratsko unapreivanje stavova, znanja i ponaanja.
...Ostavi zato oca i majku ostavi brata i sestru
Oslobodi se svijeta prezri njegov cvijet
Ostavi grad na ishodu ostavi grad na zapadu
Izgradi grad u sebi okreni lice svome gradu
Jer je vrijeme blizu...
(Iz pjesme Vijenac Mehmedalije Maka Dizdara)
166/Godinjak 2014

BUILDING AND DEGRADATION OF SARAJEVOS SYMBOLIC POWER
Rasim Gaanovi
Summary
Politics, culture and economy of the whole Bosnia are reflected in Sarajevo. Until Sarajevo
practically and symbolically held political ideal of Bosnia as a pluralistic society, centrifugal
forces of anti-Bosnianhood, it is possible to oppose the detection, rehabilitation and
strengthening of the idea of Bosnia as an integrated society with full individual and collective
freedom of its members. This paper will present the most important phenomena of degradation of the Sarajevos symbolic meanings in Bosnian society and its state. The absence
of a clear political, cultural and economic vision of Sarajevo as the capital of the Bosnian state,
can be demonstrated in a various phenomena of political and cultural reductionism. The
only architectural response to this situation is to reaffirm Sarajevo as a topos with its men
to preserve the ideals of a pluralistic Bosnianhood.
Key words: Sarajevo, symbolic meaning, religious plurality, multiethnic, Bosnianhood,
Bosniakhood
Godinjak 2014/167
UDK 94 (497.6) 1941/1945
Odnos Bonjaka prema tekovinama i vrijednostima

Narodnooslobodilakog rata 1941.1945. godine
Omer Ibrahimagi
Sarajevo
Autor u ovom radu aktuelizira odnos Bonjaka prema vrijednostima i tekovinama
Narodnooslobodilakog rata 1941.-1945. godine protiv faistikih reima Njemake i Italije
koji su okupirali Bosnu i Hercegovinu i pripojili je svojoj faistikoj tvorevini tzv. Nezavisnoj
dravi Hrvatskoj (NDH) kojom je vladao ustaki faistiki reim Ante Pavelia. Autor podsjea
da je na elu NOP-a na prostoru bive Jugoslavije bila Komunistika partija predvoena Josipom
Brozom Titom, kome pokretu je pripadao i NOP Bosne i Hercegovine. Osnovna ideja NOP-a
je bila: da svaki narod u svojoj okupiranoj zemlji podigne ustanak; da se pobijedi okupator
i njihovi domai saradnici; da se na osloboenoj teritoriji uspostavi nova narodna vlast i
da se obnovi Jugoslavija kao federativna drava, nasuprot njenoj ranijoj unitarnoj strukturi.
A to znai obnavljanje nacionalnih drava na historijskim teritorijama Slovenaca, Hrvata,
Srba, Crnogoraca, Makedonaca i Bosanaca i Hercegovaca. Bosanci i Hercegovci su prihvatili
taj poziv i 27. jula 1941. godine digli ustanak u kome su uestvovali svi slojevi stanovnitva,
svih vjera i etnikih zajednica Srba, Hrvata i Bonjaka i dr. Kao rezultat toga je obnovljena
dravnost Bosne i Hercegovine na njenom historijskom teritoriju na Prvom zasjedanju
Zemaljskog antifaistikog vijea narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBIH-u),
odranom u Mrkonji Gradu 25.-26. novembra 1943. godine. U ovom radu autor poziva Bonjake
da u novom vremenu, kada je drava Bosna i Hercegovina na putu ka euroatlantskim integracijama, prihvate pozitivne vrijednosti i tekovine NOR-a 1941.-1945. godine i nastave sa
obiljeavanjem Dana ustanka 27. jula i tim povodom odaju priznanje Josipu Brozu Titu i
njegovim najbliim saborcima u Bosni i Hercegovini, koji su u tome uestvovali. Time bi
se uspostavio kontinuitet u razvoju savremene dravnosti Bosne i Hercegovine i njene nezavisnosti i suverenosti koju je stekla 6. aprila 1992. godine i uspjeno ih odbranili od agresije
protiv Bosne i Hercegovine 1992.-1995. godine.
Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, Bosanci i Hercegovci, Bonjaci, ustanak, ZAVNOBiH,
kontinuitet, dravnost, nezavisnost i suverenitet
razmatranju ove teme poao bih, prvo, od injenice da su Bonjaci od 1463.

godine, gubitkom svoje dravnosti i nezavisnosti, sve do 1943. godine, dakle 480
godina, bili podanici dvaju carstava Osmanskog i Austro-Ugarskog i jednog
kraljevstva Jugoslavije. Dakle, narod bez drave, odnosno bez svoje dravne vlasti. Zatim,
od druge vane injenice, da su Bonjaci od prvog historijskog spomena Bosne bili multikonfesionalan narod za razliku od svojih susjeda pod imenom Bonjani, potom Bonjaci u vrijeme
osmanske i austrougarske uprave, kada su poeli etniki se dijeliti na Srbe (pravoslavne),
Hrvate (katolike) i Muslimane. Prema vjerskoj pripadnosti su poeli dobijati svoje nacionalne
168/Godinjak 2014

atribucije, ali su ih prema istom kriteriju susjedi prisvajali kao svoje navodne sunarodnike Srbe
i Hrvate, s namjerom da Bosnu i Hercegovinu podijele izmeu sebe, a Muslimane nacionaliziraju u Srbe i Hrvate, pobiju i protjeraju.
Dakle, s te dvije injenice, Bosna bez svoje dravnosti i bez svoga nacionalnog imena
(priznanja) kao Bosanci (etniki Srbi, etniki Hrvati i etniki Bonjaci), postaje objektom
politike i svake druge manipulacije njenih susjeda i evropskih politikih centara moi. ija
je Bosna zemlja: srpska, to tvrde velikosrpski historiari i politiari; hrvatska, to tvrde velikohrvatski historiari i politiari; muslimanska, to tvrde evropski i svjetski mrzitelji islama
i zbog ega su Bosna i njeni muslimani trebali nestati u kranskoj Evropi agresijom njenih
susjeda 1992. godine? Kada bi htjeli svi ovi navedeni, odgovor bi bio vrlo brzo naen Bosna
je zemlja Bosanaca, ma kako se emocionalno osjeali pravoslavnim Srbima, katolikim Hrvatima,
muslimanskim Bonjacima, i onih koji se vjerski i etniki ne odreuju. Svi su oni Bosanci.
S takvim nerijeenim pitanjem Bosna ulazi u grotlo Drugog svjetskog rata, u kome se
voljom agresora faistikih reima Njemake i Italije Jugoslavija raspada. U njenim dijelovima
uvode se razliiti okupacioni reimi uz podrku domaih kvislinga: u Sloveniji Rupnika,
u Srbiji Milana Nedia, u Hrvatskoj (u ijem sastavu je bila i Bosna i Hercegovina) Ante
Pavelia, u Makedoniji su bugarski, a u Crnoj Gori italijanski faisti, a Vlada i Kralj Petar
su u izbjeglitvu.
Voe predratnih politikih stranaka s Vladom su u izbjeglitvu, ili su ostali politiki dezangaovani ili su podrali kvislinke reime ili su se sami u njih ukljuili ili su se odazvali pozivu
Komunistike partije na ustanak protiv njemakog i italijanskog okupatora i njihovih kvislinkih reima. Politiki koncept KPJ pozivom na ustanak je bio sljedei: Da svaki narod na
svome teritoriju podigne ustanak i ujedinjeni pod zajednikom komandom Vrhovnog taba
Jugoslavije oslobode se okupacije neprijatelja i obnove na ne vie unitarnu, ve federativnu
Jugoslaviju, u kojoj e svaki narod biti suveren u svojoj federalnoj jedinici.
Danas, sedamdeset i tri godine poslije, za momenat ostavimo po strani ideologiju Komunistike partije Jugoslavije i njenog Pokrajinskog komiteta za Bosnu i Hercegovinu, ve
odgovorimo na pitanje je li ta njena politika odluka u tom vremenu, saimajui negativno
iskustvo meunacionalnih odnosa unitarne jugoslavenske drave izmeu dva svjetska rata,
obeavala vie slobode narodima Jugoslavije i njihovom pravu na samoopredjeljenje do
otcjepljenja u buduoj Demokratskoj federativnoj Jugoslaviji. Taj poziv su prihvatili svi
narodi Jugoslavije. Zato? Zato to je faizmu koji je u meuvremenu zavladao cijelom
Evropom, izuzev Velike Britanije i Sovjetskog saveza, jedina alternativa bio antifaizam. To
su bile dvije dominantne ideologije u vremenu od 1941. do 1945. godine na tlu Jugoslavije,
odnosno Bosne i Hercegovine, pa i u Evropi i Svijetu.
Za Dan Ustanka naroda Bosne i Hercegovine uzet je 27. juli 1941. godine kad i u Hrvatskoj.
S obzirom na to da je Bosna i Hercegovina bila u sastavu tzv. Nezavisne drave Hrvatske
(NDH) u kojoj je dominantnu vlast imao ustaki pokret dr. Ante Pavelia, koji je predstavljao
politiko i vojno krilo velikohrvatskog dravnog projekta o Hrvatskoj do Drine i Zemuna (velikoj
Hrvatskoj) s cijelom teritorijom Bosne i Hercegovine u svome sastavu, a s obzirom na multietniku i vjersku strukturu bosanskog stanovnitva, to je moralo imati svoga utjecaja, s jedne,
na strukturu kvislinke vlasti u Bosni i Hercegovini, ali i na strukturu ustanika, s druge strane.
Kvislinka vlast se prvenstveno oslanjala na profaistiki orijentirane katolike Hrvate i
u manjoj mjeri na muslimane koji su se od ranije smatrali nacionalnim Hrvatima, a objektom
Godinjak 2014/169
IBRAHIMAGI
ustakih progona bili su Srbi, Jevreji, Romi i patriotski orijentirani Hrvati i Muslimani.
S druge strane, u Bosni i Hercegovini je meu nacionalnim Srbima bila veoma iva i djelotvorna
ideja da se BiH prisajedini Srbiji (velikoj Srbiji) koja se njegovala ne samo putem srpskih
politikih stranaka, ve i putem udruenja etnika koja su legalno djelovala u Kraljevini Jugoslaviji, a u vrijeme okupacije Bosne i Hercegovine, etnici su organizirali vojne formacije
pod komandom Drae Mihajlovia, poeli stvarati svoju politiku vlast, s ciljem prikljuenja
BiH velikoj (homogenoj) Srbiji i objekti njihovih progona su bili Muslimani, Hrvati, Romi,
Jevreji i srpski patrioti u Bosni. etnikom pokretu su se prikljuile i manje grupe muslimana,
koji su se ranije smatrale nacionalnim Srbima. Kada je rije o Muslimanima, oni su se najvie
meusobno politiki i vojno podijelili. Osim navedenih opredjeljenja za saradnju s ustaama
i etnicima, bilo je pristalica za saradnju s Nijemcima izdvajanjem Bosne iz NDH.
Ovakvo strukturiranje faistiki orijentiranog domaeg stanovnitva imalo je u poetku
ustanka utjecaja i na strukturu ustanika-partizana. Ustaka vlast progonom Srba tjerala ih
je na samoodbranu, prvo putem etnikih jedinica, koje su radi ostvarivanja velikosrpskog
projekta o prisajedinjenju Srbiji etniki oiene Bosne i Hercegovine od Muslimana i Hrvata,
inile masovne zloine, posebno nad muslimanskim stanovnitvom, koje je opet radi svoje
samoodbrane osnivalo seoske i mjesne muslimanske legije. Tako je ve prije ustanka organiziranog od patriotski orijentiranih snaga predvoenih komunistima iz sva tri bosanskohercegovaka naroda, teritorija BiH postala predmetom oruanog nadmetanja velikosrpskog
etnikog pokreta i velikohrvatskog ustakog pokreta da ovladaju cijelom Bosnom i Hercegovinom i da je pripoje Hrvatskoj, odnosno Srbiji. Ustanak bh. patriota iz sva tri naroda
bio je mea razdjelnica izmeu njih i autonomne Bosne i Hercegovine. Da nije bilo tog
USTANKA pripadnika sva tri bh. naroda, predvoenih bh. komunistima i patriotima Bosne
i Hercegovine, ne bi bilo ni obnove njene dravnosti na Prvom zasjedanju ZAVNOBiHa, 25. novembra 1943. godine, u Mrkonji Gradu.
Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a prethodilo je Prvo zasjedanje AVNOJ-a u Bihau 26.
i 27. novembra 1942. godine, na kome je izdat Proglas narodima Jugoslavije u kome se pojedinano navode Hrvati, Slovenci, Muslimani, Crnogorci, Makedonci i Srbi. To je bio prvi politiki
dokument uope u posljednjih stotinu godina u kome se Muslimani imenuju kao poseban
narod. Na istom mjestu na kome se obraa Muslimanima, u Proglasu AVNOJ se obraa
i Bosancima i Hercegovcima: Bosanci i Hercegovci samo ujedinjeni i sloni, preko svojih
narodnooslobodilakih odbora, a u redovima Narodnooslobodilake vojske moete sebi
ostvariti jednu ljepu i zajedniku budunost. Muslimani ne smiju vie biti roba, o koju e
se nadmetati... jedni ili drugi. Vama svima, i Srbima i Hrvatima i Muslimanima, potrebna
je iskrena i bratska saradnja da bi Bosna i Hercegovina kao jedinica u naoj bratskoj zajednici,
mogla napredovati na zadovoljstvo svih bez razlike na vjeru i stranku. Kao to se vidi,
uporeujui dananju politiku stvarnost u Bosni i Hercegovini, koliko je i ranije i danas
znaajno jedinstvo sva tri naroda, kojim se potvruje politiki identitet Bosanaca i Hercegovaca, kao nacije, kao dravljana i graana drave Bosne i Hercegovine.
U kojoj mjeri je u samom Narodnooslobodilakom pokretu bilo prikriveno snano prisutno
i drugaije miljenje u odnosu na Bosnu i Hercegovinu kao politiku jedinicu i na Muslimane
kao zaseban narod, kao i na Bosance i Hercegovce kojim se oni identifikuju kao politiki
narod (nacija) Bosne i Hercegovine, pokazat e pripreme za odravanje Prvog zasjedanja
ZAVNOBiH-a i sadraj usvojene Rezolucije, odranog u Mrkonji Gradu godinu kasnije.
170/Godinjak 2014

Prvo, osporavano joj je pravo da bude zasebna politika jedinica i predlagano da bude pokrajina
u sastavu Srbije, odnosno Hrvatske ili pri centralnoj vladi, odnosno da nema isti status kao
federalna jedinica (drava) koji je bio predvien za Sloveniju, Hrvatsku, Srbiju, Crnu Goru
i Makedoniju. Raunalo se da bi sa statusom pokrajine, a ne drave, BiH bila lake podijeljena
izmeu Srbije i Hrvatske, kao to se kasnije dogodilo sa Sandakom, koji je na Drugom zasjedanju
AVNOJ-a imao status zasebne pokrajine, iji su delegati bili izabrani na Zemaljskom antifaistikom vijeu Sandaka i uestvovali na Drugom zasjedanju AVNOJ-a. Na pritisak
Srbije i Crne Gore Sandak je kasnije ostao podijeljen izmeu Srbije i Crne Gore, a ZAVNO
Sandaka se morao samoraspustiti. Tadanje politiko rukovodstvo BiH, ostajui vrsto
pri svome stanovitu da BiH treba, kao rezultat svoga ustanka, da ima isti dravnopravni
status kao i ostalih drugih pet federalnih jedinica, trailo je prijem kod Josipa Broza Tita,
glavnokomandujueg Narodnooslobodilakim ratom na prostoru Jugoslavije i prvom
politikom linou svih ustanika na prostoru Jugoslavije. Josip Broz je razumio historijsko
bie Bosne i Hercegovine i njenu kulturnu i teritorijalno-politiku posebnost te odluno
podrao politiko vostvo ustanka u Bosni i Hercegovini, da Bosna i Hercegovina bude jedna
od est federalnih jedinica budue Demokratske federativne Jugoslavije, koja je konstituirana
etiri dana kasnije na Drugom zasjedanju AVNOJ-a odranom u Jajcu 29. novembra 1943.
godine. Tako je drava Bosna i Hercegovina bila jedan od konstituenata federativne Jugoslavije,
a ne kao to tvrde velikosrbi i velikohrvati, da je nju konstituirao AVNOJ. Delegati izabrani
na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a su zajedno s delegatima drugih federalnih jedinica konstituirali Demokratsku federativnu Jugoslaviju.
Velikosrpski i velikohrvatski nacionalisti prikriveni unutar Narodnooslobodilakog pokreta,
neuspjevi sprijeiti Bosni i Hercegovini status federalne jedinice, uspjeli su da u Rezoluciji
ZAVNOBiH-a, Bosnu i Hercegovinu definiraju ne kao federalnu jedinicu Bosanaca i Hercegovaca, kao to je to bilo reeno u ranije citiranom proglasu AVNOJ-a, da ona nije ni srpska,
ni hrvatska, ni muslimanska, ve da je i srpska i hrvatska i muslimanska i time joj nametnuli
etniki umjesto politikog, graanskog principa organizacije vlasti, danas potvrenog i
u Dejtonu, zbog ega je nefunkcionalna drava i sa slabom centralnom vlasti.
Ja ne bih dalje elaborirao ovu temu.
Sve nam je ostalo poznato. Htio sam da u raspravi o temi Bosanskohercegovaka drava
i Bonjaci ne zanemarimo dvije bitne stvari koje su doprinijele obnovi dravnosti Bosne
i Hercegovine nakon 480 godina njenog dravnog diskontinuiteta. A to su ustanak naroda
Bosne i Hercegovine 1941.-1945. godine i uloga Josipa Broza Tita u tome. Da nije bilo tog
ustanka i da voa ustanka na prostoru cijele Jugoslavije Josip Broz nije prepoznao historijsku,
politiku i kulturnu posebnost Bosne i Hercegovine i posebno njenog ukupnog vojnog
doprinosa u tom opejugoslavenskom antifaistikom i oslobodilakom pokretu, pitanje je
kakva bi bila njena sudbina, i sudbina njenih naroda, posebno Muslimana na koje je skoro
stotinu godina vren pritisak da se nacionaliziraju kao Srbi ili Hrvati. Mislim da dananja
bonjaka politika nomenklatura u vlasti nije prepoznala te dvije vrijednosti, prve, ustanak
iji DAN, 27. juli treba nastaviti obiljeavati kao dravni praznik, kao to se to i ranije inilo
i, druge, politiku i moralnu obavezu Bonjaka odavanja priznanja i trajne poasti Josipu
Brozu i njegovim saborcima u Bosni i Hercegovini: Vojislavu Kecmanoviu edi, uri Pucaru
Starom, Rodoljubu olakoviu, Nuriji Pozdercu, Avdi Humi, Osmanu Karabegoviu, Hasanu
Brkiu, Cvijetinu Mijatoviu, Branku Mikuliu, Demalu Bijediu i Hamdiji Pozdercu.
Godinjak 2014/171
IBRAHIMAGI
Na regionalnom i lokalnom nivou tim se imenima mogu dodati i imena drugih istaknutih
antifaista toga vremena. Bonjaci bi priznavanjem vrijednosti ustanka iz 1941. godine
i tekovina borbe protiv faizma, kao i odavanjem poasti i zahvalnosti najistaknutijim linostima
borbe za obnovu dravnosti BiH i njenu dravnopravnu ravnopravnost i ouvanje teritorijalnog
integriteta i suvereniteta, potvrdili kontinuitet njenog dravnopravnog razvitka i suivota sva
tri njena naroda u posljednjih sedamdeset godina. Tim inom bi sebe jo jednom osvjedoili
znaajnim dravotvornim elementom drave Bosne i Hercegovine, niim ne povrjeujui
isto pravo bosanskim Srbima i bosanskim Hrvatima, kao i ostalima kojima je Bosna i Hercegovina njihova matina drava.
BOSNIAKS RELATIONS TO THE ACHIEVEMENTS AND VALUES

OF THE NATIONAL-LIBERATION WAR 1941-1945
Omer Ibrahimagi
Summary
The papers author deals with Bosniaks relations to the achievements and values of the
National-liberation war 1941-1945 against fascist regimes of Germany and Italy that
occupied Bosnia and Herzegovina and annexed it to the fascist creation called Independent
State of Croatia (NDH) ruled by the Ustasha fascist regime of Ante Paveli. The author reminds that at the head of the National Liberation Movement in the former Yugoslavia was
the Communist Party, led by Josip Broz Tito, and National Liberation Movement of Bosnia
and Herzegovina belonged to it. The basic idea of National Liberation Movement was: that
every nation in their occupied country to rise up the rebellion; to win occupiers and their
local collaborators; to establish a new National government at the liberated territory and
to restore Yugoslavia as a federal state, as opposed to its earlier unitary structure. That means
restoring the national states on historical territories of Slovenians, Croats, Serbs, Montenegrins,
Macedonians and Bosnians and Herzegovinians. Bosnians and Herzegovinians accepted
that invitation and on 27 July 1941 rose up the rebellion in which participated all classes
of population of all religions and ethnic groups of Serbs, Croats and Bosniaks and others.
As a result, it was restored the statehood of Bosnia and Herzegovina on its historical
territory at the First Session of the National Anti-Fascist Council of National Liberation
of Bosnia and Herzegovina (ZAVNOBIH), held in Mrkonji Grad from 25th to 26th November
1943. In the new time, when the state of Bosnia and Herzegovina is on the path towards
Euro-Atlantic integration, the author invites Bosniaks to accept positive values and achievements
of the National Liberation War 1941-1945 and continue marking the Day of rebellion on
July 27, and on this occasion, pay tribute to Josip Broz Tito and his closest comrades in Bosnia
and Herzegovina, who took part in it. The continuity in the development of modern statehood
of Bosnia and Herzegovina would be established by this, as well as its independence and
sovereignty, which has gained on 6th April 1992 and successfully defended it of aggression
against Bosnia and Herzegovina 1992-1995.
Key words: Bosnia and Herzegovina, Bosnians and Herzegovinians, Bosniaks, rebellion,
ZAVNOBIH, continuity, statehood, independence and sovereignty.
172/Godinjak 2014
UDK 323.1 (497.6=163.43*): 316.7
Nepriznavanje razlike u kulturnoj formi:

kulturna iskljuivost, etnofaulizam i genocid
Senadin Lavi
Sarajevo
U ovome tekstu se postavlja pitanje o nepriznavanju kulturne raznolikosti koja je dio
povijesnog diverziteta kulturnih formi u irem kontekstu ivota. Prirodna raznolikost vrsta
i kulturna pluralnost ljudskih formi predstavljaju sadraje u kojima prepoznajemo vieznanu
smislenost ljudskog postojanja. Hegemonijski diskursi reduciraju drugost na beznaajnu
ili ideologiziranu crtu preko koje se nikako ne moe otkriti sadraj koji se vidi holistikim
pogledom i koji dezavuira sve takve redukcionizme u historiografiji, politologiji, etnologiji i
drugim drutvenim naukama. Nae interpretacije imaju tendenciju da dezavuiraju sve sumnjive
slike, podmetnute konstrukte i sporne take oko kojih se dvojimo u interpretacijskoj aktivnosti
kao racionalna bia. Pritom, pokazuje se da ime za neko bie, povijest nekog bia, konstruirana
pripovijest o nekom dogaaju ili postavljeno znanje o nekom problemskom sklopu ne odgovaraju stvarnom stanju stvari ili ustanovljenim injenicama koje daju nove uvide. Na je
zadatak kritiko-heretiki, u smislu da ne pristajemo na zadani hegemonijski kanon istine,
i kritiko-racionalni, jer odvano destruiramo kanonske interpretacije zbilje za koje moemo
pokazati da su hegemonijske, ideologizirane i neistinite u novom kulturno-povijesnom
kontekstu. Ve odavno prepoznajemo anticivilizacijske, hegemonijske i destruktivne
matrice kulture koja je usmjerena protiv bia Bosne na svim razinama...
Kljune rijei: razlika, kulturna forma, kulturni diverzitet, etnofaulizam, iskljuivost,
progon, nepriznavanje, drugo
Uvod
lovljeni u tjerajue-prisiljavajue obrasce savremenog ivota, mi ne uspijevamo
sagledati bitne sadraje tokova i tekovina kulture koji su nedokuivi pozitivistikotehnicistikoj lahkoi niveliranja razlika i kulturnih vrijednosti. Pozitivistika
predstava napretka detaljno odstranjuje znanje o kulturnom razvoju i kulturnim formama
kao kontinuiranim povijesnim povezanostima koje ive u cjelini i neprestano dezavuiraju
brojne pokuaje da ih se atomizira ili fragmentira i kao takve podvrgne definitivnim interpretacijama. Bez postojanja takve svijesti, moemo rei kulturne svijesti, ne moemo gledati ni
naprijed ni nazad, ni u prolost ni u budunost, a najgore je, pritom, to ne moemo sadanjost
razumjeti niti izvui pouke iz jueranjeg, prolog dogaanja za sutra i budunost koju trebamo
na neki nain konstruirati.
Kao mislea bia ljudi svojim miljenjem pokuavaju usmjeriti tokove povijesnih dogaanja, zadati im eljeni pravac i vladati njima. Ali, tokovi povijesti nisu prosti skupovi ljudskih
Godinjak 2014/173
LAVI
elja u njima ima mnogo onoga to veina nas nikada nije eljela. Neki od nas ne mogu da
se pomire sa sadrajima povijesti i historijama koje ih racionaliziraju prema adekvatnoj
kontekstualnoj paradigmi koja je uglavnom izraz dominacije i moi. Oni bi voljeli da toga
nema, da ne postoji, da o njemu nije ostavljen nikakav pisani trag, da zaborav jednostavno
prekrije sve. Zato poduzimaju procese damnatio memoriae u kojima se odvija sistematsko
kulturno raskorjenjivanje ljudskih grupa i njihovo rasistiko obezvrjeivanje. U ljudskim
odnosima, meutim, ne moemo se liiti povijesti kao prole stvarnosti iz koje smo izronili
prije nekoliko trenutaka. Nijedna djelatnost ljudskog bia nije osloboena od vremenske
dimenzije i to ne smijemo nikako zaboraviti u pokuajima da se sakrijemo u neko bezvremeno
jezgro postojanja.
Ljudske grupe se iskazuju kao kulturne forme. Od prvobitne horde do savremenih nacija
ljudi se prepoznaju kroz kulturno oblikovanje. Ono o emu uvijek govorimo jeste neki rezultat
ljudskog kulturnog oblikovanja koji ini prepoznatljiv znak postojanja i djelovanja neke
grupe (rodovsko-plemenske, etnike, nacionalne, socijalne, ekonomske, politike, znanstvene
itd.) u povijesti. Neki ljudi piu knjige da bi prikrili ili opravdali nehumane postupke, djela,
ono zbog ega bi se trebali stidjeti kao ljudska bia. Zato upadaju u lai i krivotvorenje injenica
o sebi, drugima i dogaajima u kojima sudjeluju. Ako jednu kulturnu formu, naprimjer, bonjaku
formu, krivotvorimo, onda sve strane povijesnog dogaanja bivaju oteene ne samo ona
strana na kojoj se provodi etnofaulistika destrukcija. Nepriznavanje posebnosti jedne kulturne
forme ne pristaje na injenice i bez ikakve razumne argumentacije odbacuje postojanje i pravo
na postojanje te forme zarad vlastitog iracionalnog i pervertiranog umiljanja. Zato negacijsko
pomraenje ideolokog projekta dominacije u jednom trenutku poinje destruirati i pretpostavke
cjeline u kojoj se nalazi. Zato je mogue da pseudoznanost kazuje da je historija te kulturne
forme, bonjake i bosanske, nestvarna, odnosno Bonjaci samo stvaraju jednu vlastitu
mitologiju i da Bonjaci iz naih medija (i iz Dejtonskog dogovora) mogu samo biti,
u najbolju ruku, aka ljudi koji ive u gradu,1 potcjenjivaki iskazuje Alexandre Popovi,
kao da su oni puka izmiljotina, utvara, nestvarna pojava tu meu nama, povijesna himera.
Reduciranje Bonjaka na religijsku zajednicu
Stalno plansko svoenje Bonjaka na muslimansku komponentu ili islam, sasvim sigurno
zatamnjuje njihovu povijesnu dubinu i pretvara ih u islamizirane Slavene koji su se odmetnuli
od svoga plemena i napustili veru pradedovsku. To im u 20. stoljeu podmeu srpski i
hrvatski historiari. To je pria koja se provlai kroz brojna knjievna djela, historiografske
konstrukcije, politike predodbe, svakodnevne predstave, zdravorazumska naglabanja
i tako redom.
U svoenju Bonjaka na religijsku zajednicu (muslimane) zaboravlja se starija povijesna
sadrina vjere bosanske koju su krivo nazvali bogumilskom, a onda je proglasili heretikom
ili otpadnikom. Drugo religijsko odreenje i poimanje, drugo uenje, vjeru bosansku proglaava
heretikom. Ono namee imenovanje u kojem su pripadnici vjere bosanske heretici i otpadnici
od nekakve prave vjere, pravog kranskog vjerovanja i slino. Time je prikriveno stanje
Alexandre Popovi: Muslimani Bosne i i Hercegovine. Postavljanje graanskog rata.
174/Godinjak 2014
Nepriznavanje razlike u kulturnoj formi: kulturna iskljuivost, etnofaulizam i genocid
razumijevanja te vjere bosanske. Jedno je pitanje zanemareno: u kakvoj je vezi vjera bosanska
s arijanstvom i monoteizmom? Bonjani nisu bili bogumili. Tog izraza nema s bonjanske
strane samorazumijevanja i samoimenovanja, s bonjanske strane nije zabiljeeno. Od Franje
Rakog na njih se neopravdano lijepi to ime.2 Za sebe su Bonjani govorili da su krstjani
u vjerskom smislu, vjerovali su u jednog Boga.
Na tim imeniteljskim motivima dolazimo do uvida u redukcionizam koji je planiran prema
Bonjacima od crkve i etniko-klerikalnih pokreta, historiografija i hegemonijskih ideologija
prvih susjeda. To znai da pred nama stoji veliki zadatak dezavuiranja konstruirane historiografske slike nae povijesti koja nije sasvim tana i ne odgovara kulturno-povijesnim pojavama
koje razumijevamo iz dananjeg povijesnog stanja. Primjer moi u imenovanju i nipodatavajuem odnosu prema zateenim stanjima imamo kod imenovanja gradova koji ve imaju
svoje staro ime. Tako nastaju egzonimi imena mjesta ili naroda koja su data od stranaca.
Naprimjer, umjesto starog imena Konjic dato je ime Belgraddik od Osmanlija.
Velikosrpski hegemonijski diskurs nastavlja s reduciranjem bonjako-bosanskog bia na
muslimansko, na religijsku karakteristiku, na neprijatelja, na drugo koje se mora iskorijeniti
iz naeg krajolika. Religijsko imenovanje bonjakog naroda se nastavlja u medijima,
pisanima radovima, svakodnevnoj komunikaciji kao izrazu neznanja, svjesne namjere i
osjeaja da ne moe biti drugaije. Bonjaci su tobonjim istraivaima i komentatorima
interesantni samo kao muslimani, samo kao religijska skupina, kao evropski muslimani kao
da nisu narod sa svojom kulturom. Stigmatiziranje muslimanskog bia kao opasnosti ili
fundamentalnog neprijatelja samo priprema prostor za nove progone, zloine i ubijanja
muslimanskog Drugog. Alexandre Popovi, u svojim konstrukcijama, bonjaki narod
svodi na oznaku muslimani Bosne i Hercegovine ili muslimanska zajednica Bosne i
Hercegovine. Za Popovia je agresija na Republiku BiH samo nesretni graanski rat.3
Njegova je znanstvena teza sasvim prosta i odavno poznata u velikosrpskim krugovima
Bonjaci nisu samostalan narod. U konzekvenci opravdano je stigmatizirati muslimane,
jer su razliiti i drugaiji, kako to od Njegoa, do M. Ekmeia, Vuka Drakovia ili D. osia
moemo proitati iz hukakih i omalovaavajuih reenica u njihovim tekstovima. Oni,
ustvari, demonstriraju etnofaulizam na djelu kao vlastitu kulturu. Osnova etnofaulizma je u
primitivizmu i rasizmu, a svoju dramatinu dimenziju dobija u tobonjim znanstvenim argumentacijama srpskog i hrvatskog nacijskog ideologiziranja povijesnih tokova i narodnih historija.
Bonjaci tek trebaju nauiti da se nose s velikosrpskim etnofaulizmom spram njih, jer u njemu
nema ni morala ni znanstvene istine. Negiranje Bonjaka postalo je dio srpske kulturne matrice
u 20. stoljeu. Iz tog osnova je omoguena strava genocida.
Posebno je s velikim zamahom u 20. stoljeu destruirana bosanska kulturna forma koja
je potiskivana u nitavnost da bi se na njezino mjesto instalirala reducirana etniko-klerikalna
konstrukcija kao paradigmatska forma povijesnog postojanja. Ovaj proces potaknut je u okviru
spornih nacijsko-hegemonijskih projekcija spram Bosne i njezinog kulturno-povijesnog
sadraja koji se ideoloko-interpretacijskim zahvatima pretvara u krivotvorenu prireevinu
Franjo Raki: Bogomili i patareni, priredio Franjo anjek. Zagreb:Golden marketing-Tehnika

knjiga, 2003.
3
Alexandre Popovi: Muslimani Bosne i i Hercegovine. Postavljanje graanskog rata.
Godinjak 2014/175
LAVI
i manipulirajui narativ spram kojeg se moramo odnositi kritiki da bismo dezavuirali njegov
sutinski naum da se inaugurira proizvoljna ideoloka neistina. Zadatak je takve perverzije
u preinaki povijesnih injenica u novo semantiko ruho. Pervertiranje rauna s ljudskom
slabou i neznanjem, sa zaboravom ili ribljim pamenjem ovjeka, koje ga katkad kota
povijesnog mjesta. Naravno, povijesni tokovi dovedu do razliitih pozicija grupe ljudi i njihove
kulturne forme, a onda se pokuava provesti potinjavanje jedne forme nekoj drugoj samo zbog
predstave o vlastitoj moi ili osjeanja koje je povezano s nekom distribucijom drutvene moi,
a za to ne postoji nikakvo racionalno opravdanje. Kulturne forme bi trebale biti ouvane
u njihovoj specifinosti, spaene od destruirajue unifikacije i niveliranja, da bi se bogatstvo
ljudskog djelovanja prenijelo u budunost.4 Tako se uva zajedniko naslijee ovjeanstva
i razvija svijest o zajednikoj sudbini.
Podmetanje etnoklerikalne etikete u knjievnosti: (Riblje pamenje rtve)
rtva s vremenom postaje opinjena delatom i ovisna o njegovim podvalama. S vremenom
poinje ponavljati ono to joj delat podmee, mislei da je to njezina ideja. Bonjaci su narod
koji je gotovo sve o sebi zaboravio, jer je pamenje prepustio drugima primarno srpskim
i hrvatskim historiarima. Bonjake je obuzeo opasni damnatio memoriae i oni su dopustili
da im iz sjeanja i pamenja prognaju njihove najvanije dogaaje, pojave, procese i ljude.
Progon iz sjeanja bitnih injenica o sebi doveo je Bonjake u poziciju potinjenosti, izrugivanja,
etnofaulizma i poniavanja.
Neznanje sadraja svoga narodnog bia (etnicitet) otvara prostor za proizvoljnost i neodgovornost u proricanju nedobronamjernih i ideoloki motiviranih stavova. Etnicitet bonjakog
naroda kao skup karakteristika koje ga predstavljaju u vremenu ili preko kojih je prepoznatljiv
u vremenu potpadaju pod opasnu povrnost i neznanje.5 One su esto umotane u neprecizne
i proizvoljne knjievne konstrukcije koje nisu rezultat znanstvenih istraivanja i argumentacija,
nego operiraju sa zdravorazumskim predstavama i spornim vjerovanjima na najnioj razini
ljudskih racionalizacija zbilje.
O tome svjedoe mnoga knjievna djela. Primjerice, roman Dervi i smrt ve decenijama
predstavlja se kao znanstvena interpretacija bonjakog naroda i stare drave Bosne. esto
4
Vidjeti The UNESCO Universal Declaration on Cultural Diversity koja je usvojena u Parizu 2.
novembra 2001. godine. Mi za nau budunost nemamo nita bolje od interkulturalnog dijaloga
kao garancije mira i razumijevanja. Ovim se odbija nakaradna teorija o neizbjenosti sudara
kultura i civilizacija (clash of cultures and civilizations).
5
Nathan Glazer i Daniel P. Moynihan kazuju o pojmu etniciteta sljedee: Ethnicity seems to be
a new term. In the sense in which we use it the character or quality of a n ethnic group it does
not appear in the 1933 edition of the Oxford English Dictionary, but it makes its appearance in
the 1972 Supplement, where the first usage recorded is that of David Riesman in 1953. It is
included in Websters Third New International, 1961, but did not find its way into the Random
House Dictionary of the English Language of 1966, nor the American Heritage Dictionary of
the English Language, 1969. It did, however, make the 1973 edition of the American Heritage
Dictionary, where it is defined as 1. The condition of belonging to a particular ethnic group;
2. Ethnic pride. (Nathan Glazer and Daniel P. Moynihan, Ethnicity. Theory and Experience,
Cambridge: Massachusetts: London, England: Harvard University Press, p. 1.)
176/Godinjak 2014
se knjievni tekstovi uzimaju kao znanstvena objanjenja, knjievnikove fikcije kao povijesne
fakcije i argumenti za etnoloke ili kulturoloke interpretacije. Kako je to mogue? Selimovi
nije u stanju da ponudi valjanu interpretaciju bonjakog bia on je samo knjievnik. On
moe imati neku emociju, ali ona je njegova, ne univerzalno vaea injenica. Selimovi nije
kompetentan da ocjenjuje bonjako bie u cjelini, niti je prihvatljivo da njegovi uvidi budu
postavljeni na mjesto nesumnjivih tvrdnji o bonjakom biu, jer je konstrukcija o otrgnutosti,
neprihvaenosti i rukavcu, ustvari, srpski izum za Bonjake koji nije taan. Njegove knjievne
slike nisu obavezujue, nisu sasvim tane, proizvoljne su i sasvim sporne. On, prosto reeno,
nije u stanju da izrie takve stavove, jer po obrazovanju nije sociolog, etnolog, kulturni antropolog ili etnometodolog. On je pisac koji je proradio u kasnim godinama. Sva je njegova
filozofija u neopredijeljenosti ili neodlunosti, u nemoi da se u odreenom trenutku zna
ta uraditi sa sobom ili koji potez odluno povui. Njegov koncept bosanskog naroda proizlazi
iz srpske interpretacije i oznaava srpsku sliku Bosne. U toj slici Bosna je srpska zemlja,
a Bonjaci su izdajice pradedovske vere. O njoj moemo nairoko raspravljati, jer je
sasvim upitna! Zanimljivo je da su beogradski interpretatori Andria i Selimovia njihove
knjievne konstrukcije interpretirali i nama naturali kao apsolutne istine! Naravno, ovdje
nas ne interesira estetika i knjievno-teorijska procjena njegovog knjievnog djela. O
tome je ve ozbiljno pisao, naprimjer, Kasim Prohi.6
Selimovia s posebnom panjom predstavljaju beogradski interpretatori. U srbijanskom
magazinu Peat, od 6. maja 2010. godine, Dobrica osi pie o Mei ovako:
Darka je bila inteligentna. Vedra i samosvesna ena, erka generala Kraljevine, opsesivno
obuzeta sudbinom srpskog naroda, otkrivajui mi zajedno sa Meom antisrpske pojave u
Bosni, muslimanski i hrvatski ovinizam, to je mene Jugoslovena i Srbina vrealo i brinulo.
Bilo je to moje prvo uverljivo, konkretno saznanje da Bosna i Hercegovina ne stoje na granitu
bratstva i jedinstva nego na pesku nacionalnih, ideolokih i verskih antagonizama. U tom
kongresnom druenju s Meom i Darkom blie sam upoznao Meu i uvideo da je to ovek
iroke knjievne kulture, iskrenog jugoslovenskog i srpskog ubeenja, prijatan, razgovorljiv,
staloen, samouveren i stamen, ali i izrazito tolerantan prema drukijem miljenju. Kandidaturom
nekog udruenja knjievnika, Mea Selimovi je trebalo da bude izabran za predsednika Saveza
knjievnika Jugoslavije, to smo mi beogradski modernisti svesrdno podrali, ali su realisti
koje je predvodio Mihailo Lali, njegov izbor onemoguili. I taj kongresni poraz zbliio je Meu
i mene i zasnovao nae prijateljstvo koje smo osnaivali i bogatili svakim njegovim i Darkinim
dolaskom u Beograd i porodinim zimovanjem u Dubrovniku sa Miloradom Ekmeiem.
....
Objavljivanjem Dervia i smrti, slava je naglo i jarko obasjala Meu Selimovia. Kritiari
su se nadmetali pohvalama velikom, jedinstvenom romanu, remek-delu jugoslovenske knjievnosti. Sa svih strana, od svih irija, pljutale su nagrade. Ponavljala su se i umnoavala izdanja
Dervia i smrti, ali i drugih Meinih knjiga. On je postao najpopularniji jugoslovenski
pisac, imao je publicitet skoro ravan Andrievom posle dobijanja Nobelove nagrade. Taj
izranavljen ovek nije krio uivanje u svom trijumfu. Dotle poniavan od bosanske partijske
Kasim Prohi: initi i biti. Sarajevo, 1972.

Godinjak 2014/177
LAVI
birokratije, Mea Selimovi se isprsio. Na birokratiju i sarajevsku knjievniku bratiju, na
politike monike i knjievnike zlobnike, gledao je s trona vezira, i sa prestola knjaza. Duhovno
ukorenjen u srpskoj kulturi, pisac evropskih vidika, intelektualac kritikog i antititovskog
duha, sav okrenut Beogradu i srpskoj opoziciji, Mea Selimovi prua otpor komunistikom
bonjatvu, muslimansko-nacionalistiko-unitaristikom proglaenju jedinstvene bosanskohercegovake knjievnosti i zasnivanju bonjakog jezika. Uz tekst profesora Muhameda
Filipovia Bosanski duh u knjievnosti ta je to? u kome je pisano da su Andrieve knjige
veu tetu nanele Bosni od svih vojska koje su harale tom nesrenom zemljom prisilno ideoloko
stvaranje jedinstvene bosanskohercegovake knjievnosti (Dilo je jedna od najozbiljnijih
ideolokih najava obnove Kalajevskog bonjatva i mobilna politika pretpostavka Bosanskog
rata). Mein dotle priguen kriticizam prema Titovom poretku, hranjen bolom za bratom,
rtvom bosanskog boljevizma, u jednom periodu utopljen u ideoloki konformizam, opteg
stanja duha srpskih komunista, oslobodio se bosanskih stega i utega, pa Mea Selimovi
ubrzo postaje centralna intelektualna figura Bosne i Hercegovine, stoer slobodnog i kritikog
miljenja u sve tenjoj saradnji sa beogradskom i srpskom opozicijom. A bol za bratom se
ve bio transponovao u osnovnu motivaciju grenike sudbine Ahmeda Nurudina u romanu
Dervi i smrt. Imao sam sreu da mu budem most i veza s beogradskom antititoistikom
opozicijom i mojim intelektualnim krugom piscima, naunicima, profesorima, koji su, 1969,
inili prvi pluralistiki idejni forum u Srbiji i Jugoslaviji, stvoren u Srpskoj knjievnoj zadruzi,
iji je lan Glavnog odbora i znaajan saradnik bio i Mea Selimovi...
Nijedan pisac, istoriar i etnolog nije tako dubinski, iznutra rasvetlio i razumeo raspeto
bie bosanskih Muslimana, kako ga je razumeo i tumaio u svojim romanima, esejistikim
i autobiografskim tekstovima Mea Selimovi.
Ovdje nam je osi, uz nekoliko povrnih reenica, providnih lai i ideolokih mitologema
srpstva, nametnuo Selimovia kao mjerodavan interpretacijski konstrukt sutine Bosne
i Bonjaka. Naravno, sa stanovita srpske interpretacije. Selimovi je bio lan osievog
kruga intelektualaca. Ovo ne smijemo smetnuti s uma nikada. Taj krug, treba naglasiti,
ne priznaje Bosnu i Bonjake. Iz tog kruga je Mea preuzeo ideje o Bosni i Bonjacima i
nama ih transponirao kroz svoja djela. Pokuaj da se Selimovieve knjievne konstrukcije
prihvate kao iskazi historiara i etnologa, u osnovi, pokazuje nam kako funkcionira osievski
odnos prema knjievnosti. Knjievnost se pojavljuje kao precizna forma govora o zbilji koji
prihvaamo kao apsolutan. Time se otvara prostor za lai, izmiljotine, naknadna dopisivanja
i rekonstruiranja historijskih injenica i njihovih semantika.
Spram ove osievske euforije oko Selimovievog romana, evo kako je Nedad Ibriimovi
reagirao na roman Dervi i smrt:
(...) Kada se knjiga 1966. godine pojavila, muslimanima je znaila mnogo, jer je u
komunistikom miljeu spominjala islam, muslimane, Kuran, derviku tekiju, iako su i islam
i muslimani i Kuran i dervika tekija bili i ostali samo spoljni okvir knjige, njeno vanjsko
ruho, a ne njena sutina.
Svih esnaest poglavlja romana imaju moto, kako autor navodi, iz Kurana, ali pisac
Kuran uvijek citira kao puko literarno tivo, to je sasvim blizu blasfemiji. U tom lanku
(vidjeti: Nedad Ibriimovi: Izabrana djela. Sarajevo: Svjetlost komerc, 2005., RUHANI
I EJTANI INSPIRACIJA, strana 294.) ukazano je na oko pedesetak mjesta u romanu DERVI
I SMRT koja jasno pokazuju, ak kada se roman ita samo s povri, da tu ustvari nema nita
178/Godinjak 2014

muslimanskog, naprotiv, vie ima kranskog i hrianskog. Tu je islam predstavljen u
negativnom svjetlu kao puka ideologija, posluivi piscu za osudu svake ideologije. I to je
uredu, mislim osuditi kakovu ideologiju koja u ime toboe uzvienih stvari ljudima nanosi
zlo. Ali islam, pa pretpostavljam, ni bilo koja druga vjera u svojoj sutini, u svom poslanju
i u svom postanju nisu ideologije, to ne znai da odreenim ljudskim uplivom i nasilnim
nastojanjem ne mogu to postati i vjere su se esto koristile, a i dan-danas koriste, ili bolje
reeno, zloupotrebljavaju, u tu svrhu. Ali pisac ovog romana nije se posluio nekim, u povijesti
islama odreenim izvitoperivanjem islama u ideologiju, pa to opisao i to osudio, nego je
svoju linu dramu i iskustvo razoaranog borca i ideologa komuniste i stvarnu egzekuciju
(strijeljanje) svoga brata komuniste od ideologa komunizma, formalno preobukao u orijentalni
ambijet i muslimansko ruho, posluivi se islamom kao ideologijom i to tako kao da se podrazumijeva da su islam i derviki redovi ideologije. Sam pisac Mea Selimovi bio je prononsirani
ateist, islam mu nije bio ni na kraj pameti, iako mu je, kako sam uo, rahmetli mati klanjala
bevakat. (Bevakat to je obavljanje svaki dan svih pet molitava cio ivot.) Volio bih znati
da li je pomislio na tu svoju mater kada je otiao u Beograd i tamo srpskoj akademiji napismeno
dao da je Srbin i da je srpski pisac? I da li bi bio ponosan to e se jedna eta etnika u Banjoj
Luci za vrijeme agresije zdruene vojske bosanskih Srba i transgraninih vojnih, paravojnih,
policijskih i parapolicijskih snaga iz Srbije na Bosnu i Hercegovinu 1992. 1995., zvati njegovim
imenom? Za mene je Mea Selimovi izdajica bonjakog naroda, pa ma kakve god da su
ga pobude nagnale na takav in! I, evo, ve etrdeset i pet godina roman DERVI I SMRT
je batina kojom muslimane tuku po glavi, a ogroman broj njih to ne vidi. I sve do svoga vjerskog
osvjeenja to nisam vidio ni ja. I to je jo gore, mnogi muslimani sami sebe tom knjigom
udaraju po glavi, vrijeaju ono jedino u sebi po emu jesu to to jesu muslimani. Jedan
muslimanski uenjak mi kae: Pa nemoj nam dirati roman DERVI I SMRT, pa to je
naa knjiga, ta emo bez nje? Zar taj muslimanski uenjak, birajui izmeu Allaha i
Kurana i Mee i DERVIA, ne uvia ta mu je pree izabrati? Ogromna veina Bonjaka
i ogromna veina ljudi u Bosni nisu muslimani (pristae islama), mnogi su hriani i krani,
a ima i mnogo onih, od sva tri naroda, koji ne vjeruju u Boga i njih se to moda i ne tie, osim
ako ih ne zanima istina. Ali kako to da se to malo muslimana nikad nije upitalo zato roman
DERVI I SMRT zvanino i zduno prihvataju ba Srbi, oni koji muslimane i islam nee i
ne vole, koji muslimane malo-malo pa ubijaju i progone, kako je mogue da hvale, potuju
i svojataju jednu knjigu koja govori o Allahu, Kuranu, tekiji i islamu? Zato to se pisac DERVIA
islamom i muslimanima nije ni bavio, zapravo se bavio povrno, iz svojih literarnih pobuda
i potreba nehotino napravivi bezbroj greaka i ne pomiljajui da bi time mogao povrijediti
istinu i uvrijediti jedan dio svoga naroda kojega se najzad odrekao. Nije on to, dakle, uinio
namjerno i meni nije teko potvrditi da je DERVI I SMRT najbolji roman bonjake knjievnosti,
samo to ja vidim ta u njemu pie, a mnogi ne vide, a oni koji vide, a ute, ute zato to im
je u interesu da je islam tako snano i tako lijepo literarno ocrnjen. Naravno, to nisu muslimani.
A musliman koji to dvoje, da je Dervi i smrt, iako antimuslimanski, najbolji roman bonjake
knjievnosti, ne moe prihvatiti, pa ta mu ja mogu, mada takvih, haman, jo nema!7 (...)
Ervin Jahi: Interview s Nedadom Ibriimoviem, Uasavam se drvea koje je ivo, a ne moe
da hoda, Behar, br. 101-102, Zagreb, 2014.
Godinjak 2014/179
LAVI
Vezanost za Bosnu
Duhovnost jednog naroda i njegova kultura ne mogu se svesti na religiju. Religija je samo
dio kulture jednog naroda.8 Zato se stalno naa duhovnost odreuje preko religije? Bonjaci
su poeli slijediti takve pristupe cjelini svoga narodnog i kulturno-povijesnog bia. Misli se
da je samo religija stvar ljudskog duha ili nekog vieg poretka postojanja ovjeka u povijesti.
Zanemaruju se filozofija, nauka, rad, svakodnevni ivot, djelovanje, komunikacija... ta
bi na ovo rekli poslenici Geisteswissenschaften? Ljudski duh nije samo stvar religije ili religijsko vlasnitvo!
ivljenje u cjelini jeste osnov duhovnosti ne samo jedan element. Bonjaka duhovnost
proizlazi iz cjeline ivljenja Bonjaka na plemenitoj batini! Neki pogled s Prenja na
dolinu, hercegnovska luka predaka ili huk Neretve takoer bitno mogu utjecati na duhovno
stanje jednog ovjeka ili neke grupe ljudi. Mogue je tvrditi da su zloini nad Bonjacima
odredili njihovo bie detaljnije i dramatinije nego bila ta drugo u posljednjih dva stoljea.
Pred nama se pojavljuju brojni povijesno-kulturni sadraji koji bitno utjeu na konstituciju
i strukturu nae duhovnosti. Prije svega, pojavljuje se vezanost za Bosnu. Za zemlju. Za povijest.
Za kulturu. Za banovinu, kraljevinu, republiku-dravu. Ovako to kazuje Nedad Ibriimovi:
To to ja ne mogu ivjeti nigdje doli u Bosni, i to tamo gdje su njena brda, jer ima gore prema
Savi i ravnice, za mene je i mjera bivanja i bitak, bit Bosne i njena sutina. Bosna je za mene
zemlja i to to osjeam svoju potpunu sraslost s njom neuporedivo je jae od politikih sistema
u njoj, od razaranja, kidanja i prijetnji kojima je neprekidno izloena. Jezik je izgleda uvijek
kod svoje kue, nigdje ne ide, jer ne samo u bosanskom, nego i u svim jezicima svijeta nedostaje
hiljade razliitih rijei za nostalgiju, rijei za sve one niti i spone kojima je ovjek vezan za
svoju rodnu grudu. Nostalgija uvijek, ma gdje otiao, ostaje kod kue i jezik je ne poznaje, ni
onaj koji si ostavio, ni onaj u koji si uao. Jedna uma negdje u Hrvatskoj i jedna uma negdje
u Bosni nisu geografski tako daleko jedna od druge, ali ja u bosanskoj umi diem punim
pluima, u hrvatskoj se guim. U kom jeziku, bilo govornom, bilo naunom, postoje rijei koje
bi opisale to moje stanje? Ni u kakvoj zemlji ne mogu ostati due od sedam dana. Nakon
sedam dana hvata me nesvjestica. I to je jo udnije, moe u toj zemlji biti obilje hrane
za mene, ali koliko god da jedem, ja sam gladan. Samo ti mene vrati mojoj kui! I nisam
samo ja ovakav, ima jo ovakvih ljudi.9
Prisiljavanje na prihvatanje drugog imena: (Proces nacionaliziranjaBonjaka)
U povijesti je zabiljeen proces koji je osmiljen pod imenom nacionaliziranje muslimana,

kojim je trebalo od Bonjaka napraviti Srbe ili Hrvate i na taj nain osigurati podjelu Bosne
izmeu srpskog i hrvatskog hegemonijskog projekta o velikim dravama.10
8
U mnogim djelima o jugoistonoj Evropi islam se odreuje kao genuini evropski islam, iji su
sljedbenici autohtoni Evropljani i sekularizirani muslimani. Ovaj evropski islam se onda konfrontira sa neevropskim islamom. O tome vidjeti: Xavier Bougarel, Balkan Muslim Diasporas
and the Idea of a European Islam, in: Tomislav Duli et alii (eds.), Balkan Currents. Essays
in Honour of Kjell Magnusson, Uppsala: Uppsala Multiethnic Papers, 49, 2005, pp. 147-165.
9
Interview u asopisu Behar; br. 101-102, sa E. Jahiem.
10
O tome svjedoe autori: Alija Isakovi: Nacionaliziranje muslimana; Rusmir Mahmutehaji:
Andricism; Enver Redi: Sto godina muslimanske politike i tako redom.
180/Godinjak 2014
Pripremljeno posrbljavanje Bonjaka tokom 20. stoljea nije uspjelo kao politiki poduhvat
kojim bi se oni pretvorili u neto drugo. Na taj neuspjeli pokuaj pretvaranja jednog naroda u
neto to povijesno nikada nije bio, nametnut je drugi, isto tako pervertirajui proces islamiziranja naroda u nepovijesnim projektima bonjake politike od 1990-ih godina. Drugim
procesom se pokuava Bonjake definirati kroz religiju, to uope ne odgovara njihovoj
povijesnoj odreenosti kao onih koji se veu za Bosnu kao zemlju, dravu i povijest koja ih
odreuje. Naravno, od prvih znakova prisutnosti bosanskog plemena na tlu dananje Bosne,
religijska specifinost bila je neto to ga je diferenciralo od drugih i davalo mu posebno
mjesto u povijesti.
Svakom je danas jasno zato je velikosrpska ideologija traila od Bonjaka, na etnofaulistiki
nain, da se odreknu svoga starog narodnog imena ili da se izjasne kao Srbi, Jugoslaveni ili
nekako drugaije? Odgovor na to zato sasvim je jasan samo zato da bi u cijelosti ovladala
zemljom bosanskom, koja je bila vana u projektu konstruiranja velike Srbije. Kada sve
to nije uspjelo, velikosrpska politika je pripremila genocid kao sredstvo za stvaranje srpske
teritorije koja je od Dejtona nazvana entitet rs na pola dravne teritorije Republike Bosne
i Hercegovine. Taj entitet je strano mjesto genocida.
Bonjaci su povijesno posebna, specifina kulturna forma koja se ne moe podvesti pod
vukovsku mitomaniju Srbi svi i svuda ili naraciju o islamiziranim Slavenima u kojoj su
svedeni na otpadak od srpskog ili hrvatskog plemena, a kasnije naroda. Zato je Bosna neeljena
drava u hegemonijskim fantazijama prvih susjeda koji su dopustili da u njihovim znanstvenim slikama svijeta nadvlada najmranija izvanznanstvena i ideoloka sadrina koja
se moe rijeiti samo jednim odvanim i epohalim okretom, kakvi su se deavali u novijoj
evropskoj povijesti, dakle, jednom velikom intelektualnom revolucijom koja e oistiti
falsifikate iz znanstvenih sadraja i napokon svijet poeti gledati racionalnim pogledom
a ne mitskim objektivom.
Velikodravni ekspanzionistiki projekti malobrojnih balkanskih naroda kakvi su srpski
i hrvatski, na raun jo malobrojnijih i nemonijih od njih, predstavljaju vrhunac nemorala
i zaluenosti nacionalistikim ideologijama koje su, ustvari, etnicizam, tj. oboavanje etnije
kao svetinje. Ovdje se etnicizam mijea s tribalizmom i religijom, te tako daje posebnu dinamiku
povijesti. Dva mrana nacionalistiko-destruirajua projekta na raun Bosne i Hercegovine
predstavljaju viziju demokratske izgradnje srpske i hrvatske nacije. To je mrana vizija
u kojoj nema Bonjaka, drave Bosne i Hercegovine, jedne kulture, filozofsko-znanstvenog
govora, umjetnike slike, religijske forme ili jezikog izraza o svijetu kroz koji se prepoznaje
bonjako bie... Djelatni dogovor nastavljaa Miloevia i Tumana pomou blokade
sistema vlasti pokuava pokazati da je Bosna nemogua. Nastavljai genocida se ne ustruavaju
da omalovaavaju i vrijeaju Bonjake i dravu Bosnu i Hercegovinu. Oni se ne plae sankcija.
Oni imaju zatitu. Ono to su ratni zloinci radili u ratu oni rade u miru uvredljivim
govorom poniavaju preivjele rtve zloina pomou kojeg je nastala entitetska tvorevina
rs. Nastavljai se ne stide zloina koje su u ime srpskog naroda poinili brojni izvrioci
irom Bosne i Hercegovine. Pokuaj da se razdvoje narodi i da se obiljei etniki prostor
u Bosni i Hecegovini, znao je to Mladi ve poetkom agresije na Bosnu i Hercegovinu
1992. godine, ne moe se izvesti bez genocida i drugih vrsta zloina.
U ovom povijesnom trenutku nedostaje bosniziranje Bonjaka i razvijanje potpune
bosanske kulturne svijesti o njezinom mjestu u povijesti. Slika povijesti, dakle, mora biti iznova
Godinjak 2014/181
LAVI
interpretirana i rekonstruirana na osnovu novih saznanja i dezavuiranja falsifikata i lanih

interpretacija o Bosni, Bonjacima i prvim susjedima. Taj posao je neodloan i neizbjean,
on je potreban svima u kontekstu jugoistone Evrope.
Odnos prema Bonjacima i islamu: (Odnos prema bosanskom jeziku)
Etnofaulizam svoje tragove pokazuje u odnosu prema religiji drugoga. Ona se satanizira,
naprimjer, izrijekom da je islam azijatska religija pritom se zaboravlja da je Evropa samo
mali oak Azije. Etnofaulistiki odnos prema Bonjacima o pitanju njihove religijske orijentacije prevazilazi otkria orijentalizma kao i njihove vlastite religijske (muslimanske)
svijesti koja se pokazuje nemonom da se ukljui u dinamiku vremena.
Sami muslimani su zatoeni u vlastite opsjene izuzetnosti i nemoni da se ukljue u procese
modernih i racionalnih sekularnih drutava. Onda se primjeuje izgubljenost i etnofaulizam
se sasvim uklapa u rasistike ideologije, ovinizam, etnicizam, populizam i ksenofobiju.
U javnom prostoru etnofaulistiki govor se pretvorio u normalan govor. Obrazovani ljudi
jo pokuavaju da svoj govor odre iznad terorizma svakodnevnog brbljanja. Ali, njima nije
preostalo nita drugo nego da uute jer njihov govor nije skandalozan, dakle, nikoga ne privlai
u javnosti koja se hrani skandaloznim i linovanjem nepodobnih.
Andrievo orijentaliziranje Bosne nije doslovno historijski istinito, a kao matarija mogue
je u knjievnom djelu. To, ipak, nije bosanska interpretacija koja je prihvatljiva za Bosnu.
Znakovito je da dva vana bosanska pisca, Andri i Selimovi, bivaju upotrijebljeni kao alat
za dezavuiranje Bonjaka prema stereotipu i potkopavanje Bosne kao drave. Oba pisca
su u Beogradu nala utoite i onda su upotrijebljeni kao dokaz za opravdanost destrukcije
bosanskog tamnog vilajeta.
Najeklatantniji primjer etnofaulizma zasigurno je odnos prema bosanskom jeziku koji je
zasnovan na izvanznanstvenim i ideolokim predrasudama i neistinama. Negiranje jezika i
njegovog postojanja jeste, ustvari, negiranje samog govornika ili bia koje se slui tim jezikom.
Kontinuitet velikosrpske geopolitike i politike: (Genocid i etnofaulizam nisu sluajna pojava)
Ako pratimo tokove velikosrpske geopolitike i politike u njezinim hegemonijsko-ekspanzionistikim sadrajima, onda od poetaka 19. stoljea vidimo jasnu tendenciju da se srpska
dominacija proiri na teritorije, drave, ivotna podruja drugih naroda. O tome svjedoe
Naertanije iz 1844. godine, progon muslimana iz Srbije tokom druge polovine 19. stoljea,
dolazak radikala na vlast 1903. u Srbiji, stvaranje Kraljevine SHS bez bonjakog naroda
u decembru 1918. godine, progoni Bonjaka od 1918. do 1939. i sporazuma Cvetkovi-Maek
o podjeli Bosne, genocid nad Bonjacima u Drugom svjetskom ratu od srpskih etnika, pokuaj
nacionaliziranja Bonjaka, podmetanje muslimanske nacije 1968.-1971., Bosna poslije
Ustava iz 1974., smrt Tita 1980, Memorandum SANU-a 1986., vojni plan Jedinstvo 1988.,
Afera Agrokomerc, smrt Hamdije Pozderca, Karaorevo 25. marta 1991., Tikve 15. aprila
1991. Tuman i Miloevi dogovaraju podjelu Bosne, aprilska agresija na Republiku Bosnu
i Hercegovinu 1992. od Miloevievog reima, agresija Tumanovog reima 1993., genocid
u Srebrenici jula 1995., dejtonski Okvirni sporazum o miru 1995., Bosna nakon Dejtona
podijeljena drava u kojoj su legalizirani agresija i genocid, entitet rs kao rezultat
182/Godinjak 2014
genocida nad Bonjacima u BiH, velikosrpska politika aktivnog ekanja, Strategija 2011.
o Srbima u dijaspori i regionu, svetenik i patrijarh SPC Irinej ponovo negira Bonjake 2014.
u Deevi kod Novog Pazara...
Sasvim vidljiva matrica velikosrpske kulture, koja je osnova srpskog nacizma, producira
povijesno antibosanski sadraj destrukcije i negacije postojanja bonjakog bia. Pervertirana
matrica odreuje dinamiku bosanskih i srbijanskih odnosa u budunosti. Stoga je jasno
da genocid i etnofaulizam nisu sluajna povijesna pojava spram Bosne i Bonjaka. (...)
NON-RECOGNITION OF DIFFERENCES IN CULTURAL FORMS:

CULTURAL EXCLUSION, ETHNOPHAULISM AND GENOCIDE
Senadin Lavi
Summary
This paper deals with the question of non-recognition of cultural diversity which is a
part of the historical diversity of cultural forms in wide lifes context. The natural diversity
of species and cultural plurality of human forms, represent content in which we recognize
the ambiguous significance of human existence. Hegemonic discourses reduce otherness
to an insignificant or ideologized line by which the content cannot be detected and seen
by holistic view, that deny all such reductionism in historiography, political science, ethnology and other social sciences. Our interpretations tend to deny all suspicious images,
planted constructs and controversial points around which we have dilemma in interpretive
activities as rational beings. In this connection, it turns out that the name of a being, a history of a being, constructed narration about an event or set knowledge of a problem do not
correspond to the reality, or established facts that give new insights. Our task is criticalheretical, in a sense that we do not agree to a given hegemonic canon of truth, and criticalrational, because we boldly destroy the canonical interpretation of reality that we can show
that they are hegemonic ones, ideological and false in a new cultural and historical context.
For a long time we recognize anti-civilization, hegemonic and destructive matrix of culture
that is directed against Bosnias being at all levels...
Key words: difference, cultural form, cultural diversity, ethnophaulism, exclusiveness,
persecution, non-recognition, other
Godinjak 2014/183
UDK 323.1 (497.6=163.43*)
Orientalism and Self-Orientalisation in Sarajevo

Desmond Maurer
Meunarodni forum Bosna
Sarajevo
This essay treats the development of a discourse of self-orientalisation amongst the
Muslims of Sarajevo and of Bosnia and Herzegovina more generally during the later 19th
and early and middle 20th centuries and the international context within which they
developed. Three areas are isolated as particularly instructive in this regard, namely: the
question of the removal of the veil, the question of shifting attitudes towards architecture
and urban living in Sarajevo, and the question of the constitution of the Bosnian Muslims
or Bosniaks as a nation (nacija). I close the essay with a consideration of how these attitudes
are reflected in Aleksa antis beloved poem, Emina.
Key words: Orientalism, Nation, Bosniaks, Sarajevo, Aleksa anti, Emina
n this essay I comment briefly on the development of a particular set of attitudes or

discourses amongst the Muslims of Sarajevo and of Bosnia and Herzegovina more
generally during the later 19th and early and middle 20th centuries and the international
context within which they developed. Three areas seem to me particularly indicative or
instructive regarding these attitudes, namely:
(i) the question of the removal of the veil, the role of women in society and the more general
discussion on reform, whatever that was taken to mean, that took place in the 1920s and 1930s,
but for which the stage was being set from at least the time of the Berlin Congress,
(ii) the question of shifting attitudes towards architecture and urban living in Sarajevo during
the late 19th and through the 20th century, and
(iii) the question of the constitution of the Bosnian Muslims or Bosniaks as a nation (nacija).
In all three cases, we are dealing with responses to the question of Islam and modernity
or, rather, the interplay between an internalised self-Orientalising gaze that produced a sense
of inferiority, on the one hand, and a reactive identification with the project of Utopian modernity,
on the other. This topic requires detailed examination of a sort impossible in essay format.
At most, I hope here to draw some of the linkages that exist between the three issues and
outline some possibilities for future consideration.
Unveiling the New Woman

With regard to the first question, it is well to remember that wearing of the veil in Bosnia
and Herzegovina only became illegal after the Second World War, but that this represented
the culmination of a much longer process, both within the Muslim community in Bosnia
184/Godinjak 2014
and within the wider society, as well. In fact, as we shall see this was a process with a marked
regional and international dimension.
Overall, the literature specifically devoted to unveiling in Bosnia and, consequently, in
Yugoslavia is meagre. It includes the pamphlets of the interwar period and glancing mention
in general histories, but no serious monographs to date. The two main studies are papers by
Senija Milii (ne Penava), summarising the results of her masters degree on the subject.1
As such they fit within the paradigm of (post)Socialist historiography that discusses such
topics as matters of retrograde conservatism vs. emancipation and modernisation. The author
is, however, deeply aware of the all-comprehensive nature of the change and that it was not
just a matter of changing habits. She points out more than once that this involved a complete
overhaul of their way of life and self-understanding but then that is precisely what the Socialist
project was all about. In her first paper, she runs through the archival and other materials available
for the period prior to the war and discusses the major debates held in Bosnian Muslim society
over the position of women, school attendance and unveiling. She pays special attention
to the debate over the notorious letters of the pseudonymous Saffija-hanum (see below),
as well as to the division of the Muslim intelligentsia and clerical class into modernising
and conservative currents. Debate intensified in the 1920s, when liberal religious leaders
like Mehmed Begovi, a Belgrade University professor of law and expert in Sharia, and
Demaludin auevi, the Reis or leader of the Islamic Community, offered what would
even nowadays be considered liberal solutions on the veil, the role of women in society and
even their employment. This debate was wide-ranging, but at its heart was the contradiction
between tradition and modernity and what exactly was meant by the weasel-words evolution
and progress.2 As a result, a consensus emerged amongst many Muslim leaders and intellectuals
that this was essentially a social, rather than a religious issue and that the backwardness
of the Muslim woman in Bosnia had to be dealt with as part of the more general process of
adapting to modern conditions and the modern way of life. In many ways, the question of
the veil thus became symbolic of the struggle to modernise and to free the Muslims of Bosnia
and Herzegovina from their Oriental baggage. The discussion culminated in the Congress
of Muslim Intellectuals held in 1928, which accepted that the questions were cultural rather
than matters of faith. In spite of this liberal advocacy of de-veiling and female integration into
public and economic life, including the creation of scholarships and supervised accommodation
for female Muslim students in Belgrade and Sarajevo (there was no third level education
in Bosnia), no major success in promoting unveiling followed and few Muslim women
actually did so, until it became a matter of law in 1950.3
Milii attributes this resistance to male domination (externally imposed patriarchy),
rather than any real reluctance on the part of the women themselves (internalised patriarchy
1
Senija Penava: Izvori i literatura o problemima emancipacije muslimanske ene u Bosni i Hercegovini, Prilozi, 18, pp. 273-284, Sarajevo, 1981.; Senija Milii: O pitanju emancipacije muslimanske ene u Bosni i Hercegovini, Prilozi, 28, pp. 225-240, Sarajevo, 1999.
2
Professor Enes Kari has gathered together a number of the key texts from the Bosnian debate in
his very useful seven volumes of Bosanske Muslimanske Raprave: Hrestomatije I-VII, Sarajevo:
ITD Sedam, 2003.
3
Milii, Op. Cit., p. 229.
Godinjak 2014/185
MAURER
and cultural patterns). She also stresses the revolutionary impact, in all senses of the word,
of the inclusion and involvement of large numbers of women both generally in the NOP
(National Liberation Movement) and as active participants in the NOB (National Liberation
Struggle), particularly in Bosnia (where the lions share of the 100,000 women considered
to have been involved in the Partisan movement were based). Women were ever more massively
involved in the processes of rebuilding both infrastructure and society that followed the war.
The combined impact of the roles taken on by women during the war and the needs of
post-war reconstruction thus had as great an impact on society in the new Yugoslavia as
it did across Europe. The position of women would never be the same again in any of these
countries, particularly where reconstruction was followed by accelerated industrialisation.
Naturally enough, therefore, the question of Muslim women and unveiling was only part
of the larger revolutionary approach to the role and status of women in Yugoslav society
generally. It was, one might say, considered the limit case of backwardness.
In all this, the role of the AF or Womens Antifascist Front was critical, both during the
war and in the immediate post-war period, and it was within the activities of this organisation
that the first practical moves to mass unveiling took place, in tandem with literacy and classconsciousness raising drives and similar initiatives. It was at the second AF Congress in
1947 that the first, supposedly spontaneous initiative came to be made, as an unnamed Muslim
woman delegate proposed a resolution on unveiling. This was passed by the Congress and
followed by mass unveiling of those present, led by emsa Kadi, a delegate from Travnik.
Then began the process of field work and agit-prop, with meetings and conferences held
in AF branches through the country, with very mixed success. Even some party members
were reluctant, Milii tells us, to see their own wives unveil.4 Generally speaking, Milii
does not give too much credit to the party leadership for the move and is quite critical
of their failure to pay much more than lip-service to the real question of integrating women
into the structures of power over this period, rather than just into the workforce, which she
sees as their main motivation in promoting equality generally and unveiling in particular (veiled
women could not operate machinery). In any case, activities continued in rather desultory
fashion for the next three years.
In contrast to the somewhat perfunctory enthusiasm of party leaders, the enthusiastic support
of the religious authorities proved crucial to the process. The Vakufsko-Mearifski Sabor, or
Bosnian level Islamic religious authority, which was by this stage essentially a rubber stamp,
had been brought on board as early as August 1947, followed by the Vrhovni Vakufski Sabor
of the Islamic Community of the FNRJ (Federative Peoples Republic of Yugoslavia), which
expressed its views precisely in terms of progress and backwardness and declared its removal
a patriotic duty.5 The new Reis, Ibrahim ef. Feji, also expressed his support during his
inauguration at the Beys Mosque in Sarajevo. Nonetheless, the AF organisation took its
time and spent a further two years preparing the ground, particularly through its youth branch,
though, according to Milii, its activities were not particularly systematic.
4
5
Ibid., p. 235.
Beirevi: Islamska Zajednica u Bosni i Hercegovini za Vrijeme AVNOJ-ske Jugoslavije
(1945-1953), Zagreb-Sarajevo: Bonjaka nacionalna zajednica za Grad Zagreb i Zagrebaku
upaniju, 2012., p. 286, fn.462.
186/Godinjak 2014
The matter of a law forbidding the veil was formally mooted by the Sarajevo railway workers,
who sent a petition to the Praesidium of the National Assembly of the Peoples Republic
of Bosnia and Herzegovina in July, 1950. Petitions in support poured in from across Bosnia.
The law was passed on 28 September, 1950, and it came into force some 30 days later. It
envisaged imprisonment of up to three months and a fine of 20,000 dinars for wearing the
veil, with imprisonment at forced labour for up to two years or a fine of up to 50,000 dinars
for forcing a woman to wear the veil.6 Figures are only partially available, but those for
the Sarajevo Oblast show that within a month (by 4 November), 21,825 out of the women
recorded as wearing the veil in the Sarajevo Oblast had removed it. Unfortunately, nearly
30,000 had not. Success varied very significantly even within the Oblast, but without any
obvious regional pattern.7
A more recent brief treatment is to be found in the chapter on the law banning the veil in
Denis Beirovis book on the Islamic Community in Bosnia in the early days of the Socialist
regime. He covers much the same ground as Milii, but from the perspective of the Islamic
Community and its formal relations with the new government.8 He adds detail regarding the
types of support given by the Islamic community, whose official organ, the journal Glasnik
published a series of articles in support of the move.9 During the debate at the assembly,
opponents of the new law (in society generally, as there were none in the chamber) were
described, according to Beirovi, as enemies of socialism, benighted, backward,
parasitical speculators, enemies of progress, and reactionary elements and so forth.
He cites an internal memo from the Ministry of the Interior, dated 4 October, 1950, sent to
the various branches around the country which instructed them to escort any individuals found
wearing the veil forthwith to the police station, while any persons preventing any individual
from removing the veil are to be arrested immediately without prior warning. Public incidents
are in general to be avoided, however, and there is no need to remove the veil by force in
the street or on public squares or other public places. Moreover, an immediate check must be
made to ensure that the wives of all police officers and other public officials in the Ministry
of the Interior have removed their veils.10 According to Beirovi, the official drive to unveil
lasted until the end of 1951.
Part of the value of Beirovis account lies in its context, as he deals with it as part of
the general degradation that the official Islamic Community in Bosnia underwent at that time
at the hands of the Communist authorities, a process in which, however, it was willingly complicit
and which had its roots in the preceding period (the first Yugoslavia). I have in mind particularly
the devaluation and then closure of the maktabs and madrasas, as well as of the tekkes, and
to a lesser degree the closure of the Sharia courts and the confiscation of endowed property.
6
The text of the law may be consulted at the following website: http://bosnjaci.net/prilog.php?
pid=44663
7
This is based on the figures given in Milii, op. cit, p. 240. In his brief discussion of the topic,
however, which is based on Milii, Donia points out that the success rate in Sarajevo itself
was near complete, Robert Donia, Sarajevo, A Biography, Hurst, 2006, p. 220.
8
Beirovi, Op. Cit, pp. 284ff.
9
Beirovi, Op. Cit, p. 287.
10
Beirovi, Op. Cit. pp. 289-90.
Godinjak 2014/187
MAURER
Such processes were also affecting the other religious communities, but without their essential
complicity. So far as I am aware, one did not find Catholic or Orthodox priests agreeing
that their schools were unhygienic and sources of infection, both literal and mental. Overall,
Beirovis book provides remarkable confirmation of the thesis of self-orientalisation being
put forward in this paper.
The movement to get rid of the veil was first formalised in Bosnia and only then spread
to Serbia and Montenegro. The Serbian law was passed in 1951, again on the basis of an
organised, supposedly grassroots movement, with meetings, mass unveilings and petitions
sent to the National Assembly by participants, all under the (at least officially) approving eyes
of Islamic Community officials.11
The actual response of unveiling and unveiled women has been a contested matter ever
since. It and so the question of the subalterns voice has most recently been dealt with in
a collective work by a group of female academics which reviews the experience of women
in Bosnian public life through the 20th century.12 The authors are largely dependent on Milii
for their information about the legal and political process, but make a number of valid and
interesting points within their general narrative of the emergence of womens voices in Bosnia.
One is that the questions of the veiling of Muslim women, their supposed seclusion at home
and their exclusion from education have tended to be overstressed from a number of perspectives.
Firstly, these issues related most clearly as differentiating factors to higher caste women
in the towns. The practicalities of rural life and involvement in agricultural life meant that
full-on veiling had never been practical for working women. Secondly, there were greater
similarities between how Muslim, Orthodox and Catholic women lived and were treated
than is often allowed for and they included how they dressed (and so the use of headscarves
and veils, which were far from an exclusively Muslim custom). Finally, practically no women
went to school to begin with and the Muslim women were subject to a time-lag rather than
a radical cultural difference. Such considerations suggest that what is important may be how
such differences as did exist came to be revalorised and applied retrospectively, during the
process of social and so ethnic differentiation that came with de-Ottomanisation, in order
to reinforce the newly emergent relations of hierarchy between religious and ethnic groupings
whose mutual relations were in increasingly sharp forms of opposition to each other. Perhaps
the supreme example of how complex the representation of Muslim women and their supposed
relationship to modernity could become in public discourse is the bizarre story of Sofija
Pletikosi, known as Safijja-hanum, a Serb schoolteacher, married to a school headmaster,
living in Istria, who wrote a series of articles and then a pamphlet on the sanctity of Islamic
11
For a contemporary report on the process in Serbia, indicating the depth of official Islamic
Community involvement, see Akcija za Skidanje Ferede u NR Srbiji, Urednitvo, Glasnik
IVZ, Vol. I (XIII), Br. 11-12, p 347, 1950, reprinted in ermana eta, ed.: Prilozi za Istraivanje
Sociokulturnog Poloaja ene u BiH: Izabrana Bibliografija (1900-2010), Nahla, Sarajevo,
2011., p. 143.
12
Zabiljeene: ene i Javni ivot Bosne i Hercegovine u 20. Vijeku, Sarajevo, 2014. There is also a
book of witness statements gathered by Semiha Kaar from women from Montenegro and
elsewhere who experienced unveiling as a violation that still affected them forty years later, Zarozavanje Zara, ALMANAH, Podgorica, 2000.
188/Godinjak 2014
womanhood, the virtues of the traditional ways, the dangers of Western culture and its attendant
disorders, and the need to shield Muslim girls and women from them by keeping them away
from school and thus illiterate. Although she wrote the pamphlet semi-pseudonymously,
she was clearly role-playing and fantasising (Sofija and Safijja are close enough), rather than
trying to pass as a Muslim for nefarious or Jesuitical reasons, as was alleged at the time.
In any case, the articles published in Behar on which it had been based were signed with
her own name. Whatever her own intentions, the texts served to provoke extremely sharp
response which only deepened the divisions between ethnic and religious groups.13
As to the international context, it is worth recalling that the initial debate over Begovi and
auevis positions mirrored similar debates in Egypt and the rest of North Africa and the
Near East and not least the debates between the Jadids of Central Asia and their conservative
opponents.14 In fact, the debate in Bosnia was almost exactly contemporary to the reformist
activities undertaken by the Soviet authorities in their Muslim provinces in the 1920s, which
culminated in the so-called Hujum (1927). While the Soviet action did not make wearing
the veil illegal, and in this regard was less drastic than the later Yugoslav actions, which took
place in the late 1940s and early 1950s, its results were in many ways both more extreme
and less immediately successful. In both cases, the campaign to remove the veil was cast
as a progressive attack on anti-women practices and as inherently related to issues of hygiene,
backwardness and general dirt (with which the ignorant Muslim women were largely identified).
It is perhaps not surprising that it was received by many as an assault on Muslim identity itself,
as much of the rhetoric did indeed depict Islam, suspect in any case as a religion, as being
anti-modern, anti-democratic, patriarchal, etc. In the Soviet case, the campaign provoked
retaliatory killings of women who had unveiled and the issue, along with that of the validity
of Sharia law, became central to the resistance to Soviet reforms and, in particular, to the
sense held by many that the Soviet system was a continuation of foreign domination by
another name. It was equally central to the attempts of existing elites on the wane to retain their
power and cultural and social influence, by violence against unveiling women, if necessary.15
13
Any recent discussion of her texts, including that in Zablijeene, pp. 23ff., is essentially indebted
to the only detailed study, namely Fatima Zuki, Sofija Pletkosi, Safijja-hanum i rasprava o
emancipaciji i kolovanju ene muslimanke, Glasnik Rijaseta Islamske Zajednice, LXXI, br.
7-8, Sarajevo, 2009., pp. 651-667.
14
See Adeeb Khalid: The Politics of Muslim Cultural Reform: Jadidism in Central Asia, University
of California Press, 1998. The Russian takeover of the Central Asian khanates had taken place
at much the same time as the Austro-Hungarian occupation of Bosnia and involved similar, albeit
more radical programmes of cultural imperialism (civilising mission). The first wave of Jadidism
coincided with the initial Bosnian Muslim debates of the turn of the century. Khalid sees the Jadids
in terms borrowed from Bourdieu as active adopters of Western cultural capital and as, in some
ways, vanishing mediators in the face of the Revolution. A major difference between their position
and that of declining Muslim elites in Bosnia was that the Jadids were in an essentially mono-ethnic
and mono-cultural environment, undergoing the shock of contact with a technically dominant
external culture, while the Bosnian Muslims were in an essentially plural environment, where
different groups could identify differentially to the external culture.
15
Two recent works on the topic in Central Asia that provide clear comparative cases are Douglas
Northrop, Veiled Empire: Gender and Power in Stalinist Central Asia, Ithaca: Cornell University
Press, 2004. and Marianne Kamp, The New Woman in Uzbekistan: Islam, Modernity and Unveiling
Godinjak 2014/189
MAURER
As already suggested, the process in Bosnia, and Yugoslavia more generally, was more
successful, no doubt in part due to the factors outlined above, namely the impact of the
preceding war, the role women, including Muslim women had played in it, the prestige
of the Partisans, the relative mathematics of the population groups and the number of singleheaded households, the later date at which it all took place, the preparatory work done by
the Anti-Fascist Womens Front, and, to some degree at least, the impact of the debate that
had preceded the law for some decades amongst the Bosnian Muslim intellectuals about
the role of women in society. Indeed, Prof. Fikret Kari has gone so far as to state that While
the decisive decision to ban the wearing of traditional Muslim costume was made in the
legislature of BiH, which was under the control of the Communist Party, it was the role of
the IVZ [Islamic Religious Community] to legitimate the move. The reason it did support
this government measure to ban the veil is to be found less in any opportunism on the part
of this leadership than in the circumstance that it was dominated by people who had opposed
the wearing of the veil and advocated a general improvement in the situation of Muslim women
in the debates amongst Muslims in BiH between the two world wars. In other words, the
process was not simply imposed by the party. It was in line with a pre-existing mood that
had crystallised among a certain group within the Muslim intellectual elite.16
The Begovi-auevi debate in Bosnia, as opposed to the unveiling drive and legislative
process, took place at much the same time as the independent and rather more effectively
stage-managed debate over the veil in Albania, which in fact resulted in a ban more than 20
years before this was achieved in Bosnia, under very different political conditions. It may
therefore be instructive to compare the process in Bosnia to that which had preceded it in
Albania. According to Nathalie Clayer, the secular nature of the nascent Albanian state, in
spite of its Muslim majority population, the nationalisation of Islamic institutions and state
interference in religious life (e.g. determining the delegates to the first Islamic congress
in 1923) meant that there was a fairly systematic, state-backed modernisation process, including
the promotion of female schooling and national rather than religious identification.17 This
was in some regards, at least, less a repression than a liberalisation of the local forms of
under Communism, Seattle: University of Washington Press, 2006. The two authors differ
considerably in their interpretations and even more in their evaluations of the processes and, in
particular, of the violent reactions to them by entrenched interests under threat. Kemps somewhat
simplistic idea that the Soviets were opposing the patriarchy is, in my view, quickly disposed
of by even a cursory reading of the life stories set out in Northrops book. The situation encountered
was, naturally, a complex one, which did involve patriarchal relations of exploitation and abuse.
That said, the Soviet crusaders were less concerned to understand the situation they encountered
than to transform it in the image of their revolution, which was quite capable of working handin-glove with the patriarchy and of being captured by it. The resulting situation became a cultural
battlefield, which left literal bodies on the ground.
16
The quotation is from a lengthy popular article, Kako su zar i fereda zabranjeni u Jugoslaviji
published on 8 February, 2014, in Osloboenje and available at http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/
bih/kako-su-zar-i-feredza-zabranjeni-u-jugoslaviji.
17
Nathalie Clayer, Behind the Veil, the Reform of Islam in Inter-war Albania or the Search for a
Modern and European Islam, in Nathalie Clayer and Eric Germain, eds., Islam in Inter-War
Europe, Hurst, 2008, pp. 128-155.
190/Godinjak 2014
Islamic life, but it did include the suppression of the Sharia courts in 1929, as well as the
closure of the local madrasas, in favour of two centralised seminary-style madrasas for training
clerics, one in the North and one in the South. The pre-war Albanian state was anti-Communist
and pro-Western. That the policies being pursued did not represent a simple anti-Islamic
movement is clear from the fact that the Sufi lodges were not merely retained but encouraged
and Bekhtashism promoted as a home-grown liberal alternative to Sunni Islam.18 The
views put forward in this regard by Mehdi Frashri, a leading Behktashi and a prominent
politician who played a leading role in the development of the new Civil Code in 1928-9,
are strikingly similar to those of Mehmed Begovi in his various works on the history of
Sharia law and of womens position in Islam,19 though the Albanian reformer seems to have
gone considerably further, even advocating sending future clerics to study philosophy and
Arabic in Europe rather than in Cairo. The issue for the Albanian reformers was thus how
best to regulate relations between state and religious community and make clear in whose hand
the whip was, as indicated by the fact that, after nationalisation of the waqfs, the Islamic
community became financially dependent on the state and was in receipt of state funding.
Discussion regarding a ban on the facial veil, as opposed to the headscarf, began in
1920-23 and was revived in 1928-9. According to Clayer, the veil was commonly worn only
by urban women, while rural customs were more lax a distinction we have already noted in
Bosnia. In 1929, after the establishment of the monarchy, the head of the Islamic community,
Behxhet Shapati, requested the government to ban the veil and possibly even introduce
punishment for men accompanying veiled females, as a part of a set of radical measures. Clayer
is sceptical as to the extent to which the Islamic leadership was acting on its own initiative,
but what is certain is that any initiative was coming from politicians and intellectuals, including
religious intellectuals, who were motivated by an agenda of modernisation, rather than one
of Socialism or Communism. In any case, the council of ministers quickly moved to ban both
the veil (niqab) and the fereda or local version of the hijab, but with an emphasis on low-key
implementation and the use of propaganda and public means of persuasion rather than force.
It was not until 1937 that the ban was made the subject of a law, as opposed to a government
directive. Again the process was, at least formally, spearheaded by the official Islamic Community
leadership and the legislative process begun only after a fatwa had been issued that it was not
haram to bear the face. Any offenders, their fathers or husbands, and any promoters of veiling
were all subject to fines. Of particular interest is that Western responses to this process were
followed closely and a special file of foreign press clippings kept by the Ministry of Foreign
Affairs.20 Like in Bosnia, despite official approval from the religious authorities and a fatwa
declaring it not haram to bear the face, the ban met with mixed success and many women
resisted unveiling by use of a makeshift veil that could be relaxed quickly, should the presence
of the police or officials require it, and then replaced equally quickly, as they went about
their business.
The proponents of the ban considered it explicitly in terms of the contrast between the
backward barbaric and Asiatic past of the country and its modern European future, while also
18
Clayer, Op. Cit. p. 116.

See Begovi in Kari: Hrestomatija II.
20
Clayer, Op. Cit. p. 112, fn. 20.
19
Godinjak 2014/191
MAURER
drawing on the examples of Kemalist Turkey, Iran and Afghanistan, which had already introduced
unveiling reforms. In general, the veil was described by such intellectuals as the cause of
the backwardness of the whole nation, because Muslims were the majority of the population,
and because girls were not educated and did not participate sufficiently in economic life.21
Overall, Clayers discussion of the terms of the parliamentary debate in the mid-to-late
1930s over the veil and its importance for a Western-oriented foreign policy that promoted
the right to self-determination of the Albanians as a modern European nation, against Italian
depredations and pretensions (she does not mention Yugoslav ones, but they were no doubt
also relevant, as this was the period of secret Italian-Yugoslav negotiations over the carving
up of Albania), is an important corrective to the impression that the movement to de-veiling
in the Soviet Union or in post-War Yugoslavia was essentially Communist in inspiration.
It was essentially modernising and Westernising and Communism was simply the Utopian
vehicle under which these ideologies were rendered effective in Socialist countries.
Self-Orientalisation in the Balkans continued under Communism, but both preceded
it and had deeper roots in the colonial and geopolitically interstitial position of the Balkans
as a post-Ottoman territory and the challenge it faced as it was drawn into the orbit of the
West as a periphery requiring both economic and social modernisation to facilitate more
effective exploitation. While there had been no move that I am aware of to abolish the veil
by the Austro-Hungarians, the veil itself had nonetheless played a central role in the representation
of their new protectorate and their new subjects. It was one of the most common themes
in both the postcards of the period and in the compendia of information on the occupied
territory compiled by travellers, as well as by more academically minded authors.22 The veil
represented a titillating scandal to the Western gaze that served to bring this defining difference
into the sphere of the imaginary and, while seeming to respect the privacy being claimed,
was in fact a sexualisation through concealment the veil reinforced the libidinisation and
so Oriental status of the Bosniak, drawing the whole complex back towards the Western
fantasies of the harem and the Sultans Court.23 To the Western gaze, the veil is not a barrier,
but a layer to be peeled away. A long process of reconfiguring the native understanding of
the role of the veil after this observer model was thus required before it could actually be
banned. The debate initiated by Begovi and Reis auevi was a culmination rather than
an initiation of this process, as the Western gaze had first to be exercised, represented (the
postcards and illustrations represent not just the Muslim woman, but also implicitly the
gazing subject through the ways in which the woman is posed, in much the same way as
the pornographic image incorporates the gaze of the viewer), taken over by the non-Bosniak
groups, and finally internalised by the Bosniak group itself. In all of this, we are dealing
with the representation of the female to and for a predominately male gaze, and so from a
male perspective. The aspect of female agency is elided, which does not mean it did not exist
21
Ibid. p. 115.
See for example the postcards collected in Magbul koro: Pozdrav iz Bosne i Hercegovine,
Sarajevo: Dom, 2009., while for a discussion of the topic see Neval Berber: Unveiling Bosnia and
Herzegovina in British Travel Literature (1844-1912), Pisa: Edizioni Plus, 2010.
23
Alain Grosrichard: The Sultans Court: European Fantasies of the East, Verso, 1998.
22
192/Godinjak 2014
and was not expressed in the practise of veiling itself. In fact, as we have seen women were
as resistant as men to the process of unveiling and to the major changes it entailed, only some
of which resistance is to be attributed to their indoctrination by patriarchy.24 This was the
process of Orientalisation and Self-Orientalisation that prepared the ground for the liberal
modernisers of the 1920s and 1930s and it was part of a regional experience of colonialism,
that affected the direct colonies like Bosnia and Herzegovina in subtly different ways from
the indirectly Orientalised areas like Albania and, of course, the Anatolian heartland.
The Shock of the New
For Professor Kari the fact that at this crucial historical juncture (the 1920s) the Balkan
Muslim intellectuals were preoccupied with issues like whether women could remove the
veil and female children go to school, or what types of clothes and hats were acceptable for
men, whether modern schools were a good or bad thing, what to do with the old graveyards,
and whether there was still a caliphate, etc. shows them to have been overly preoccupied
by relative side-issues, a situation he explains as due to their lack of any real access to
an effective political subjectivity, in contrast to their Christian neighbours, who were more
interested in vital political issues like founding political parties, the question of language
and nation, etc.25 There is some truth in this view and a version of it will reappear in this
essay later. One cannot, however, help but feel that it seriously underestimates the shock of
the new dispensation of modernity for the Muslim groups. The question of modernisation
24
Incidentally, I feel that this is the background against which one should see the resurgence of the
veil as a strategy of cultural resistance by current Muslim women. This does not mean that such
a resurgence is justified. In point of fact, while everybody should be free to put on whatever masks
they wish, many of the reasons for requiring a mediation between femininity and cultural and public
life have in the meantime disappeared. On the other hand, it is also very important to understand that
not all forms that mediated between the presence of the female and the public sphere were per
se and entirely oppressive. The objective conditions of life before many technological and other
innovations put requirements upon communal units that made all sorts of arrangements, which
would now appear to us intolerable, practical and desirable and served to develop and justify certain
forms of power relations that are now entirely unacceptable. Sexual equality is only possible under
the conditions of advanced capitalism, as a reflex of the general atomisation of society, rather than
progress in civilisation or in morals. But this is to say little more than that we cannot judge the
past by the standard of the present. One thing it does mean is that the resurgence of the veil is the
use of the symbol in a highly changed environment. The use of the veil by women nowadays in
Western contexts, as a matter of their own choice and not of pressure by the community within
which they reside, and that does represent for the most part the position in Bosnia, is thus a conscious
decision to symbolise not merely identity issues related to national, ethnic or religious identity, but
also elements of identity with regard to modernisation and its processes generally, the consumerization of society, sexualisation of society etc. Whether this is truly an empowering strategy is a
matter to be determined by sociological research. See, e.g. Sajida Sultana Alvi et al.: The Muslim
Veil in North America, Issues and Debates,Toronto:Womens Press, 2003. In the Bosnian context,
see ermana eta: Zato marama, bosanskohercegovake muslimanke o ivotu i radu pod maramom, Sarajevo: Centar za napredne studije, 2011.
25
Kari, Op. Cit., vol. 1, p. 9.
Godinjak 2014/193
MAURER
was relatively neutral with regard to many of the life practices of the Christian groups,
who were able enthusiastically to embrace the changes, because they increased their sense
of identification with their Occidental models, on the one hand, and their sense of differentiation
from their Oriental neighbours on the other.26 For the Muslims, what was being brought about
was a revolution that affected their practices and organisation in all aspects of their life and
in particular with regard to those aspects which formed the differentia specifica of their
identity vis--vis their fellow Bosnians of other religions. They had no-one to differentiate
themselves from except themselves and their co-religionists further East. In other words, any
embrace of modernity required for them an Orientalisation of the self and a rejection of what
informed it and what constituted it. It also reached into the home and tore apart and restructured
the relations within it, including the very relationship of inside and out, of private and public,
which was integral to what only came to be recognised as a traditional society under the onslaught
of modernity itself. Precisely these were the issues occupying the Muslim intellectuals.
It is worth noting in passing that many of the characteristics taken as both Islamic and
problematic in this context were actually just characteristics of the Mediterranean family
structure and household type, with roots going back to ancient Greece and its distinction
between male or public and female or private parts of the house and so male and female roles,
26
On the process of the introduction and differential reception of Western civilisation to Bosnian
society in the formative period for the creation of the new ethno-religious groupings, see Robin
Okey: Taming Bosnian Nationalism, The Habsburg Civilizing Mission in Bosnia, 1878-1914,
Oxford, 2007., Robert Donia: Islam under the Double Eagle: The Muslims of Bosnia and Herzegovina, 1878-1914, Eastern European Quarterly, Boulder, 1981., and Mark Pinson, ed.: The
Muslims of Bosnia and Herzegovina, 2nd ed., Harvard, 1996, especially the chapters by Pinson
himself and by Ivo Banac. The essays by Donia and Ruthner in Clemens Ruthner et al.: Wirkungen.
The Political, Social and Cultural Impact of the Austro-Hungarian Occupation of Bosnia-Hercegovina, 1878-1918, New York: Peter Lang, 2008., respectively Donia: The Proximate Colony
and Ruthner, Habsburgs Little Orient, A Post/Colonial Reading of Austrian and German Cultural
Narratives on Bosnia-Herzegovina, 1878-1918 are also useful for placing the issue of differentially
evoked identities within a context of Austro-Hungarian colonialism and colonial ideology.
The versions used for this essay are those available online at http://www.kakanien.ac.at/beitr/
fallstudie/rdonia1.pdf and http://www.kakanien.ac.at/beitr/fallstudie/CRuthner5.pdf. As
Donia argues, during Bosnia-Herzegovinas forty year colonial experience, Industrialization
and urbanization rapidly advanced, but ethno-religious differentiation and inequality increased.
Contention and contradictions rose, not only between colonisers and colony, but also among
major actors within the colony, contributing to the ultimate demise of the Dual Monarchy itself.
It is worth noting in this context the essential difference between the position of the Albanian
Muslim majority, who felt that they should reject Sharia in order to promote the equality of their
religious (but not ethnic) minority brethren and in order to prove their European credentials (see
Clayer, Op. Cit., pp. 123-4), on the one hand, and the Bosnian Muslim minority for whom the
retention of elements of Sharia as civil or personal law was a guarantee of their survival as a
community within the various new states they experienced between 1878 and 1945, on the other.
In both cases, they were responses influenced by the obligations towards minority populations
under the Treaty of St. Germain-en-laye and the Minority Treaties that were negotiated in the
aftermath of World War I. See Fikret Kari: erijatski Sudovi u Jugoslaviji 1918-1941, Sarajevo:
El-Kalem, 2005., esp. p. 152. Sharia was, then as now, enveloped in a discourse of backwardness
and mediaeval barbarism, serving to reinforce the social subordination of those who clung to
it as their heritage, even in their own minds (ibid. p. 154).
194/Godinjak 2014
with the public realm almost entirely reserved for men and the private an area of inverted
hierarchy and so a female oasis within a world whose public aspects were more generally male
in character (this was more true of some Greek societies than others, of course).27
As this reference suggests, the question of gender relations and of the ideal of womanhood,
as well as of the concomitant ideal of masculinity, were therefore strongly connected to other
changes that were taking place in living patterns and the prevalent forms of residence. We
have already pointed out that the traditional form of urban Bosnian house, particularly during
the period of Ottoman rule, was one which was oriented inwards and closed towards the outside
world. The house was normally sited with a side wall along a street and accessed across
a courtyard, with a more or less enclosed garden area behind. This was the rule across the
Balkans.28 The Mahala was made up of discrete family units, in a way that was not so true of
27
The literature on this topic is enormous and in certain respects contested. For an authoritative review
of the Greek evidence, see Lisa C. Nevett: House and Society in the Ancient Greek World,
Cambridge, 1999., chapter 7. In contrast to the traditional view of a strict division between male
and female areas, Nevett suggests that during the period when the oikos household was prevalent
(Classical and Hellenistic), a common, if not predominant form was the single-entrance singlecourtyard house, which was divided between the mainly female area (including the courtyard)
and some parts reserved for reception of guests. She reads this form as maintaining at least as sharp
a distinction between in and out and private and public as between male and female per se, the
main intention being to keep female family members isolated from male guests (but not necessarily
from male household members, including slaves or servants). She thus posits a link between
the development of the single-entrance courtyard house and the closed citizen polis, with its need
to ensure citizen lineage through both lines (i.e. reproductive control over women), in ways that
are quite compatible with traditional Mediterranean and Near-Eastern patterns in both Muslim
and Christian societies. Indeed, Nevett explicitly says that she considers the resulting domestic
pattern quite similar to what is now traditional practice in contemporary Greece, and her
description of the andron or mens area as a semi-public reception area, often placed on an upper
floor with windows to the street to increase light (Op. Cit. p. 164) suggests nothing so much as
the divanhana. She goes so far as to state that her interpretation of the spatial organisation of
Greek houses draws on parallels with the architecture of recent Islamic houses, linking the origins
of the desire to control the domestic environment with a concern for preserving the integrity of
the household, and particularly of female members of the family, in order to uphold the honour
of the male householder. Op. Cit. p. 156.
For a general treatment of the courtyard house and its generalised Mediterranean and more specific
Ottoman form, as derived from a common Byzantine model (in turn part of a more general Eurasian
pattern going back to Mesopotamian archetypes), see Brian Edwards et al. eds.: Courtyard Housing:
Past, Present and Future, Taylor and Francis, 2005. On Ottoman house types, in which he includes
the Bosnian house, see Maurice Cerasi, The Formation of Ottoman House Types: A Comparative
Study in Interaction with Neighboring Cultures, Muqarnas, Vol. 15 (1998), pp. 116-156.
28
For a general survey of the Ottoman city and its main characteristics, see Fatma Acun: A Portrait
of the Ottoman Cities, The Muslim World, Vol. 92, Fall 2002. In this text, Acun argues against
subsumption of the Ottoman under the more general idea of the Islamic City. A similar position
is taken by Pierre Pinon in The Ottoman Cities of the Balkans, in Salma K. Jayyusi, ed.: The
City in the Islamic World, Volume 1, Brill: Leiden, 2008, who promotes the idea that there is a
recognisable difference between what he considers Ottomanised Turko-Balkan cities and an ArabicOttoman world, the former reflecting the area where Byzantine influence lasted longest.
Godinjak 2014/195
MAURER
the Continental Western town and particularly not true of the tenement form of apartmentblock building that had become increasingly common throughout Western and Central
Europe during the 18th and 19th centuries.29 When the Austro-Hungarians came, they brought
with them this style, with large windows open to the world and organised around a shared central
courtyard, so that balconies opened into essentially common space, often with commercial
premises on the ground floors.
Robert Donia describes the process of the Austro-Hungarian remodelling of Sarajevo
as follows:
imperial civil servants experienced some success in urbanizing their colony. They
drew upon a small army of architects educated in Vienna, most of whom were South Slavs
or Czechs, to remake Bosnian city centers into European-style downtowns. Architects benefited
from metropolitan Viennas proximity to the colony, traveling freely from one to the other
and fostering a reciprocity of influences and designs. Bosnian urban centers came to look
much like other provincial towns in the monarchy. Immigrants flocked to towns from the
nearby countryside and from the monarchy proper, particularly from its Croat lands. Much
new construction in these towns was lavishly devoted to conservative causes. Large, stately
churches were built in even the smallest of towns. Adopting the pattern of city-builders in
other regions of the monarchy, architects routinely adopted historicist models in designing
new structures in Bosnia-Herzegovina. Architects deliberately designed monumental religious
structures in the capital city of Sarajevo to enhance the stature of government-appointed
religious functionaries, furthering the regimes strategy of deflecting popular interest away
from secular nationalist movements and toward personal piety and obedience. Constrained
by the hills that lined Sarajevos narrow east-west valley, architects and city planners were
nonetheless able to replicate the visual sense of Viennas Ringstrae in all but its circular
layout. Vienna-trained architects created a linear Ringstrae on a modest scale on the banks
of the Miljacka River. They eagerly embraced the Secessionist style after the turn of the century,
but Habsburg conservatism dictated that public and religious buildings should abjure the
fad, and major structures continued to be built in historicist styles.30
This process of modernisation of an Ottoman urban culture was, naturally, not unique
to Bosnia and Herzegovina. Istanbul had itself been going through a process of urban
reconfiguration that was concurrent with and mirrored the Tanzimat or general political
reforms.31 It was a necessary aspect of the changes that these societies were undergoing
as part of their encounter with the West and its models of modernity. As well as the impact
of new techniques and technologies, the decline of traditional industries, the requirements
of nascent capitalist forms and the accompanying visions of the urban and its purpose, the
process received a particular fillip from the desire on the part of the rulers to impose their
imprint on the cities and to conduct rebuilding programmes along the lines of those conducted
29
See, e.g., Peter Laslett, ed., Household and family in past time: Comparative studies in the size
and structure of the domestic group over the last three centuries in England, France, Serbia,
Japan and colonial North America, with further materials from Western Europe, Cambridge, 1972.
Serbia is dealt with in chapters 14 through 16.
30
Donia: The Proximate Colony, p. 2.
31
See Acun, Op. Cit., pp. 274 ff.
196/Godinjak 2014
by Haussmann in Paris, or of the abovementioned Ringstrasse in Vienna or of Rome according

to the plans of Viviani.32 According to Zeynep elik,
For the Ottoman Empire, the [later nineteenth century was] characterised by rapid
transformations in the search for modernisation a political goal. Importation of
the recently invented traditions from Europe provided models of modern behaviour.
Within the boundaries of this study the study of urban form there are three major
invented traditions taken from the Western world. The first are the laws and legislation
regarding city planning issues. The second consists of the urban design principles,
which, enforced by the new laws and regulations, called for the creation of an efficient
street network, monumental public squares, regular street facades, and a uniform
urban fabric. The third is in the field of architecture. The new building types came
with the new architectural styles, themselves recently invented in Europe. It is
indeed, important to keep in mind that the transformations we will be pursuing in
Istanbul were recent inventions still in the process of being established in the Western
world. The norms and the paraphernalia of the new bourgeoisie and its setting par
excellence, Haussmanns Paris, served as models for many European cities just as
they did for the Ottoman capital.33
Of course, in the case of Istanbul one must acknowledge a degree of population pressure
that, although not altogether absent, was not present to the same degree in Sarajevo.34 Nonetheless,
as we have seen from Donia, the process in Sarajevo followed a very similar pattern, not least
because it was based on a modern Western-style building code which had been prepared but
not introduced by the Ottoman authorities and was only translated and enforced by the new
Austro-Hungarian regime.
This Austro-Hungarian remodelling of Sarajevo in its own image, as mediated by the
Western-oriented Ottoman building code, was assisted by the coincidence in time with the
occupation of a major fire that affected the old Ottoman town in 1879, burning down a large
part of the town from the river inwards as far as the Gazi Husref-bey mosque and between
the bridge at the Imperial mosque down as far as the umurija bridge. Some 304 houses,
434 shops, and 135 other buildings in 36 streets burned down, at a cost of 23 million forints.35
The rebuilding was accompanied by the passing of the new building code and a new town plan.
Roads were widened and plots adjusted accordingly, at the expense of the owners. Building
permits were required and buildings had to be built of baked brick or stone, with stone staircases
and fireproof roofing materials (tiles). Naturally this led to a building boom, which merged
seamlessly with a major expansion westwards, past what is now known as the Marjindvor area
32
See Zeynep elik: The Remaking of Istanbul, Portrait of an Ottoman City, Berkeley: University
of California Press, 1986., p. xv.
33
Ibid. p. xvii. For the introduction of European-style apartment buildings as part of the general
Europeanisation of Galata, Taksim and Pera, see ibid., pp. 134 ff.
34
For the process in Sarajevo see Nedad Kurto, Sarajevo MCDLXII-MCMXCII, Sarajevo: OKO,
1997, pp. 48 ff. The population of Sarajevo did triple, rising from around 20,000 to around 60,000
between Occupation in 1878 and incorporation into the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes
in 1918.
35
From Midhat Aganovi: Graditeljstvo i stanje drugih djelatnosti u Sarajevu u XX i prethodnim
stoljeima, Sarajevo: Svjetlost, 2009., p. 65.
Godinjak 2014/197
MAURER
and on towards the Dolac Malta area, covered in a second 1891 town plan. All this building
was required by the need to create a wide range of government, military and public buildings
and by the near tripling of the population over the forty years of Austro-Hungarian rule.
According to Midhat Aganovi, The public, sacred, residential and commercial buildings
[erected during this period] represent a mix of styles and stylistic variations, imported from
whatever countries the individual architects happened to come from, where they had studied
and the approach they took to their new environment. One sees on the buildings from this
period in Sarajevo a range of stylistic features: Renaissance, Baroque, Secessionist pseudoByzantine, pseudo-Gothic, pseudo-Moorish, Turkish and modern. These stylistic flourishes
related almost entirely to the finishing of the faade, as designs were tailored to suit the
function and purpose of the building.36 To add to this mix of styles, as noted by Donia, plans
for major buildings were almost always drawn up outside the country, while the buildings
themselves were erected on brown sites, many of which were in fact Muslim graveyards,
some with considerable number of the massive mediaeval Bosnian pre-Ottoman tombstones
known as steci, which were broken up and used for the foundations of the new buildings.
There was thus clearly little attempt to adapt the new either to the old or to some harmonious
new vision. This is even more true of buildings for residential purposes, according to a Report
by the Administration of Bosnia and Herzegovina, viz. the Joint Finance Ministry in Vienna:
It has proved possible to find only a few buildings in the capital city of Sarajevo which
are really proof against fire and such as do exist simply do not meet Western-European
standards. The major changes brought about by the occupation in all areas in Bosnia and
Herzegovina have caused a total revolution in relation to private construction as well. A
large number of officers, officials and businessmen have come here from the Monarchy to
settle not just in Sarajevo, but also in other towns. They are desirous that their homes should
approach to the degree possible the circumstances to which they are accustomed and accept
quite readily to rent at quite high rents any new building that resembles at least to some degree
those built in Europe. This has no doubt also been affected by the Governments construction
of offices. Moreover, a certain part of the local population, particularly the Serb merchants,
has become increasingly susceptible to the need for European comfort. The simple houses
of previous times no longer suit them and new buildings have been put up in their place.
As a result of this continuous improvement, the outward appearance of the larger towns has
been changing gradually but comprehensively, so that they have been losing their Oriental
character. This is most evident in the capital city Sarajevo. The lower parts of the town, where
business is conducted, today look much the same as any provincial town in the Monarchy.37
The attitudes suggested by this quotation are typical of what was at that time an emergent
consensus or construct of the Islamic City as a creation of Orientalist discourse and of the
concomitant need to replace it by a colonial alternative.38 According to its critics, the Orientalist
view posited the Islamic or Arabic city as decadent, formless, and timeless (a-historical), its
36
Op. Cit. p. 70.

Quoted after Aganovi, Op. Cit. p. 71.
38
On the emergence of this consensus, particularly in French Colonial relations, see esp. Andre
Raymond, Islamic City, Arab City: Orientalist Myths and Recent Views: British Journal of
Middle Eastern Studies, Vol. 21, No. 1 (1994), pp. 3-18, and idem, The Spatial Organization of
the City, in Jayyusi, Op. Cit.
37
198/Godinjak 2014
lack of political and municipal structure reflected in its lack of physical rationality (comprised
of irrational, winding streets and cul-de-sacs), with no differentiation between residences and
no class structure or internal differentiation. As Raymond puts it, The Muslim city is, then,
characterized above all by what it lacks: the regularity, regulation, and civic spirit of the
city of Antiquity; the communal institutions of the medieval city. It is wedded to decline.39
This non-city and non-urbanism is reflected in the posited lack of public space, as Islamic
life is supposedly without a public aspect (no squares, fora, etc.), with the city reduced to
the private house and such communal institutions as serve purely private needs and luxuries,
like hamams and bazaars.40 This focus on the private aspect of the city is at least partly itself
a result of Orientalising fantasies that stress urban, upper-class or high-status living-patterns
and life-practices. As indicated above, the role that the Observers gaze plays in the construction
of these discourses is enormous.41
The model of the Balkan Ottoman city that is currently emerging42 suggests, by contrast,
a high degree of continuity with the late antique and Byzantine cities, including the continued
use of the block or insula and the co-existence of a variety of related house models and
quarters, differentiated in ethnic, religious and class terms. Important features include the
frequent absence or vestigiality of an encircling wall (thanks to the Pax Ottomanica), the
consequent lack of need for a grid structure and the reduced pressure on reducing house plot
side, the contrast between a commercial and communal central area, based around endowments
or kulliyes, often centred on a Great Mosque, and the residential mahalas or quarters, comprising
irregular polygonal blocks, which were often based on house plots with garden areas, as well
as courtyards. The authorities would often be placed outside or at a vantage above the city
(as in Sarajevo). The mahalas often developed around local mosques and were organised in
a fan-like structure of matrix roads leading away from the commercial centre towards an
ill-defined periphery. This way of organising houses meant that they tended not to be in
terraces or rows, but detached houses placed in such a way as to respect each others privacy
to the maximum extent possible (no overlooking). As noted above, the faade along the
street was not necessarily the front of the house, but a side wall, with the house oriented
perpendicular to the street and accessed through a gate and a courtyard. There was considerable
variation in size, number of courtyards, number of rooms, etc., reflecting status or class
differences, but the essential pattern was recognisable, nonetheless. This layout promoted
a certain amount of involuted development of the blocks, with cul-de-sacs providing access
to secondary houses on subdivided plots. This was the un-pattern which the Austro-Hungarians
39
Raymond, The spatial organization, p. 51.

Raymond also objects, however, to the current deconstructive trend of suggesting no commonality
in Muslim cities and himself proposes a single model for the Ottoman-Arabic cities of the
Mediterranean, at least, which recognises its structural principles and, moreover, recognises
them as not necessarily Muslim or Islamic, but as also due to the influence of regional or climactic
or other historical factors. ibid. p. 57.
41
For a deconstructive analysis of such approaches and one which places the elite female in a more
active role as herself the subject and not just the object of a constituting gaze, see Lucienne
Thys-Senocak: The Gendered City, in Jayyusi, ed., The City in the Islamic World, Volume 2,
Brill: Leiden, 2008., pp. 877 ff.
42
This summary draws on the above works by Raymond, Pinon and Acun. It is worth pointing out
that Pinon uses Sarajevo as his example, Op. Cit. pp. 156 ff.
40
Godinjak 2014/199
MAURER
were so eager to replace in those areas being rebuilt and which came to be despised by the
natives themselves in those areas that survived.
The process of modernisation thus brought together a focus on the veiling and so the unveiling
of the private, including women but also including the house, and the reorganisation of
living conditions, with a shift away from self-evidently self-contained housing organised
around a private internal courtyard and garden, closed against the world, towards communal
living in apartment buildings open onto a joint courtyard and towards the street. In so far
as this affected the Muslim population and not just the influx of new inhabitants, this was also
a turn away from a shared form of life that insulated the family and in the end the individual
from the gaze of the community, but made them vulnerable to internal power relations in the
family, towards a form of life that rendered the individual family members more autonomous
relative to the family, but subject to the constant supervision and view of the community.
This is not necessarily so much a reduction in patriarchy as an active rebalancing between
the position of the individual in relation to the family and society, given that the family is
not always oppressive and having a direct relationship to society is not always liberation. The
family can act as a buffer and society can be oppressive. It is this deeper connection that links
the piercing of the veil on both the woman and the house and it is surely not too difficult to
see that they go together, for once the veil on the house, the Avlija or courtyard wall, is gone,
then there is no longer a distinction between inner and outer of the sort that makes a covering
from the outside world a sensible choice. At an even deeper level, it should be clear that
this robbed the Bosniak group of one of its major identity-forming assets, its ability to create
a private space of resistance and of spiritual regrouping, which as we shall see is a prerequisite
to the creation of a nationalisation strategy.
Building a more beautiful and older arija
Given this process of piercing the architectural veil, it may not be out of place to consider
the role played in the concomitant re-valuation of the domestic and vernacular tradition of
Bosnian architecture, by two individual architects, Dusan Grabrijan and Juraj Neidhardt,
neither of them natives of the town, the former a student of the famous Slovenian architect Joe
Plenik and the latter a student and colleague of Le Corbusier. They undertook a thoroughgoing
project from the mid-1930s to the late 1950s to re-evaluate the domestic and vernacular
tradition and integrate it with the utopian tradition of modern architecture, eventually within
the context of utopian communism.43
43
See esp. Dijana Ali: Transformations of the Oriental in the Architectural Work of Juraj Neidhardt
and Duan Grabrijan, her unpublished Ph.D. thesis at the University of South Wales. For their
own views on the relationship between Bosnian and modern architecture, see Grabrijan, D. And
J. Neidhardt: Arhitektura Bosne i put u savremeno, Ljubljana: Dravna Zaloba Slovenije uz
pomo N. R. Bosne i Hercegovine i N. R. Slovenije, 1957, which has the signal distinction of
being the only work for which Le Corbusier wrote a preface. For Grabrijans essays on Sarajevo,
many of which deal with his and Neidhardts shared vision, see eli, Demal: Grabrijan i
Sarajevo, Prilozi za prouavanje istorije Sarajeva, God. III, Knj. III, Sarajevo, 1970. On the
Baarija project in particular, see Dijana Ali and Maryam Gusheh: Reconciling National
Narratives in Socialist Bosnia and Herzegovina: The Baarija Project,1948-1953, Journal
of the Society of Architectural Historians, Vol. 58, No. 1 (Mar., 1999), pp. 6-25.
200/Godinjak 2014
During the Communist period, their legacy was generally evaluated in positive terms,
but in recent years there has been a tendency to look more critically at the Orientalising elements
involved in their joint vision, especially given their formative backgrounds (the classicising
nature of Pleniks approach to his own native town of Ljubljana and the Orientalising and
colonial underpinnings of Le Corbusiers plans for Algiers, not to mention the Orientalising
approach taken in the Voyage en Orient, his youthful homage to Chteaubriand, the composition
of which marked a formative phase in the development of his understanding of the role
of both form and function in architecture).44
A good deal of this recent criticism has focused on their proposal to turn the central Ottomanperiod commercial area and core of the old city into a type of historical Oriental theme
park. For example, Robert Donia writes that:
Despite general agreement on the direction and scope of expansion, controversy surrounded
plans for areas to the two ends of the historic central city: the Baarija to the east and
the Marindvor to the west. The Baarija conundrum pitted the imperatives of modern urban
growth against preservation of the citys historical heritage. Eager to remove reminders
of the feudal past from the city, a special commission had ordered the destruction of over
two hundred unoccupied craft shops in 1945, resulting in a large unoccupied area in the
city center. In 1953 the influential architect Juraj Neidhardt proposed to level all but the
most significant historical structures to create a mammoth theme park with a soaring arched
entranceway. In 1955 the city council commissioned the architects Zdravko Kovaevi and
Alija Bejti to develop a plan for the area. They proposed to eradicate most of the Ottoman
heritage from the area: The arija is essential to the citys needs and contemporary urban
functions of city life must develop there. The old arija cannot be preserved and must make
way for the new [One should] not blindly imitate the old buildings but create organic
relations in architecture.
Fortunately, the traditional Baarija was saved from the modernisers by the prospect
of tourism and by Sarajevans devotion to their Ottoman heritage. Critics noted that the
1955 proposal was unlikely to provide the ambience being sought by contemporary tourists.
The debate was definitively resolved with final agreement on a Baarija plan in 1975.
The fathers preserved the area much in its traditional form and converted many facilities
into fashionable restaurants and shops. They even rebuilt in wood the shops that had been
torn down in 1945.45
While much of this general criticism is well founded, it requires a more nuanced analysis
than here given, one which would locate it within the context of a pervasive de-valorisation
of the Ottoman-period heritage and its subjection to an Orientalising gaze on the part of the
Austro-Hungarian authorities and those of the Kingdom of Yugoslavia, as well as of the
44
Le Corbusier: Journey to the East, Cambridge: MIT press, 2007. On the masters Orientalism,
see Zeynep elik, Le Corbusier, Orientalism, Colonialism, Assemblage, No. 17 (Apr., 1992),
pp. 58-77, which deals most directly with the plans for Algiers. Both the youthful book and the
plans for Algiers exerted major influence on Grabrijan and Neidhardt in their approach to dealing
with the problem of an urban plan for Sarajevo.
45
Robert Donia: Sarajevo, A Biography, Hurst, 2006., pp. 232 ff. He bases his discussion on the
paper by Ali and Gusheh in note 43.
Godinjak 2014/201
MAURER
concomitant development of a subaltern position on the part of the local population based
on a self-Orientalising internalisation of that gaze, turned upon the self and used to turn
it and their native heritage into an essentialised Other with whom it becomes impossible
properly to identify. This is a structure of consciousness familiar to readers of Franz Fanon.
In many ways, Grabrijan and Neidhardts work was as much a response to this problem
as an expression of the viewpoint. An actual review of their proposals in their manifesto,
Arhitektura Bosne i Put u Savremeno, published in 1957, and of Grabrijans essays from
the 1930s and early 1940s, i.e. from before the establishment of Communist Yugoslavia, as
collected and excerpted by eli, makes clear that they were not proposing to destroy the
vast majority of Baarija. They were concerned to save as much of it as was practical and
consonant with a modernist approach to conservation, while being willing to couch their
argument in the terms most attractive to the government of the day, and that moreover it
represented part of a holistic approach to the entire city centre, including those parts that had
burned down in 1878 and not been infilled yet. This included, for example, the question
of the development of a main city square in front of the Orthodox Metropolitan Church and
the Officers Club (now Dom Armije BiH), which was at the time waste ground and where
the city fathers wanted to erect a statue on horseback to King Peter. The pair proposed a massive
square organised in such a way as to allow major public meetings and which would have
avoided the erection of many of the non-descript buildings which currently line it. The question
of the arija proper arose at much the same time, after another fire in 1937 burned down the
Kolobara han, the oldest Sarajevo caravanserai, and the area around it, while the waqf that
owned much of the property in the old centre made public its plans to redevelop the area around
the Taslihan, that is the ruined building beside the Gazi Husref-bey bezistan or covered bazaar
and the entire area between it and the Hotel Europa, up toward what is now Ferhadija St.
and over to the Ferhadija mosque. The redevelopment was to include the demolition of the
bezistan itself and the intention was to cover the entire area with a large mixed residential and
commercial building. There was also to be a square to replace the Imaret, Musafirhan, and
Clock tower of the Beys Mosque. Grabrijan was almost a lone voice in protesting against
the plan.46
As to Baarija itself, Grabrijan wrote in 1936 that
Sarajevo is being developed with neither rhyme nor reason. Let me give examples:
First example: Old Sarajevo Baarija. Last year a number of archaeologists were
brought together to determine what should be kept in old Sarajevo. They selected forty houses
which are not to be touched and put them in a list. But this is not about forty houses. It is
about the whole, about whether old Sarajevo will be kept or should be modernised. Let me
cite the experience with old Gothic cathedrals. They retained their harmony and beauty
just up until the point when the small houses around them were knocked down and the streets
widened, because a given height of house seeks a certain width of street and an apartment
building appears massive in a small environment. In this concrete case, therefore: the Beys
mosque will continue to seem great and beautiful, so long as we dont interfere with its original
46
Aganovi, Op. Cit., p115. The Taslihan had burned down in 1879. It is now the cafe garden of
the Hotel Europe.
202/Godinjak 2014

environment, so long as we keep those forty houses and dont allow the erection of two and
three-storey buildings on streets of the old width. If we want to modernise the area around
the Beys mosque we will have to look for some other form of solution, e.g. to isolate it with
a park or something similar.47
In presenting his analysis, Grabrijan poses the future of Sarajevo explicitly as a choice
between two options, one being the radical modernism of Le Corbusier to be applied on the
plain from Marindvor to Ilida and the other being the Classicism of his own master, the
Slovene architect Plenik, as an approach that takes as it starting point the Old City, preserving
it and constantly supplementing it a gaze turned back rather than forward, whose ideal is
the garden city, not too unlike, perhaps, what we see when we look at old Sarajevo from Trebevi.
In a further series of articles from 1940, Grabrijan argued that the main problems with
Baarija were that it was no longer economically viable as a centre of production, except
craft production, on the one hand, and that it had become slum-like and unhygienic, on the
other, with widespread use of materials that radically changed the aspect and feel of the place
(the wrong type of roof tiles or redesigning the layout of shops or the use of inappropriate
forms of glazing). There were major holes left by fires and ruins, particularly but not limited
to the sites of the Taslihan or the Kolobara han. He argued that the disease had progressed so
far that only radical surgery could help. This included, however, removing encroaching houses
and other unsuitable buildings, rebuilding derelict shops, limiting building heights in the
district and leaving space around monuments, in a way that would bind all the elements into
a whole. What was to be avoided absolutely were the types of mistakes made at Notre Dame
de Paris, when, in his words, they tore down its surroundings and they should have continued
to tear down the church as well, as they had already destroyed the whole it was just a part of,
leaving the old lady naked and vulnerable without her skirts. The reasoning behind the planting
of park areas around the monuments was precisely to replace the unhygienic and dangerous
shops with a low-rise, sculptural element that could stand in for them and so fend off the danger
of them being replaced by multi-storey modern buildings. The function of the park was thus
to reconnect all the elements into a single whole rather than to isolate the valuable monuments.48
In other words, what Grabrijan and Neidhardt were doing as early as the 1930s was fighting
a rear-guard action against breath-taking philistinism on the part of the city fathers and the
Waqf authorities with regard to the citys Ottoman-period heritage and they were doing it
in the name of preserving the Baarija as a functioning whole with a clear visual, architectural
and active character in accordance with the principles on which it had come into existence
in the first place. By the time they were presenting their plan in the early 1950s, the district
had suffered further enormous degradation of the sort Grabrijan had been warning against.
According to Aganovi, Under the influence of a nihilistic attitude towards accumulated historical
heritage, a decision was made at a session of the City Council on the 20th of July, 1945, to
destroy the shops in the old arija. An area of the arija was destroyed from arai to
the Brusa Bezistan, from the Baarija mosque to the izmediluk, and the area between
Sagrdija and the then Milo Obili St. to the Mehmed-pasha Kukavica (Bakijska) mosque
a total of 246 shops, many with warehouses. The destruction of Baarija began in 1945
47
48
eli, p. 101.
eli. Op. Cit., pp. 123-135.
Godinjak 2014/203
MAURER
and lasted to 1950.49 Ironically, just three days after that fatal session the City Council passed
a City Ordinance on the protection of cultural monuments. There then ensued a battle of wits,
as a National Institute for the Protection of Cultural Monuments and Natural Resources was
created in 1948, which quickly intervened, halting further destruction under the pretext that
a model of Baarija as a whole had to be created first. In 1950, the head of the Institute, Prof.
Dervi Tafro, made a most illuminating statement: We disagree with the conclusions of
the committee [for demolition]. Cultural monuments must be preserved in their original
environment, which is their proper setting. At the congress of archaeologists in Belgrade,
we found ourselves being constantly asked how we could allow Baarija to be demolished.
On our return from Belgrade, we found it had been demolished.50 The enemy had been clearly
identified and it was domestic.
This did not put an end to the process of demolition, but it did mean that each individual
act became a matter for a separate ad hoc committee, slowing down the process and binding
it in red tape. A competition was launched for a pair of academic studies into the history and
architecture of the Sarajevo arija. The result was Hamdija Kreevljakovis classic study on
the Stara Sarajevska arija. All was not rosy in the garden, however, and demolitions
continued. In 1953, Neidhardt presented his project with the clear aim of preserving the
district from further destruction by turning it into an artistic and cultural area, incorporating
most of the main points previously made by Grabrijan, but now placed within a context
of meeting Socialist Mans recreational and cultural needs. The city, however, continued
to prefer options like turning the Brusa Bezistan, which Neidhardt wanted to be a museum
of the National Liberation, into a wholesale milk outlet. Amongst the principles stressed
by Neidhardt were that 100% of what was of historical value was to be preserved, all further
demolition was to be halted until there was a proper plan, and what was dilapidated and unsafe
was to be rebuilt in accordance with the rules of historical conservation. The entire approach
was predicated on a diagnosis that recognised that the economic function of the district had
changed and that what had been vibrant and central was now dying and peripheral. The
mission was to restore life and functionality and not just create a well-kept cultural graveyard.51
Eventually, after a further nearly 10 years of delay and piecemeal, partial repairs to only
the most dilapidated buildings, a plan was commissioned from Zdravko Kovaevi and
Alija Bejti for dealing with the problem of the old Sarajevo arija. Their plan recognised
the historical significance of the district as the old centre of the town and envisaged crafts, retail
trade and catering as the main business activities to be pursued in it, determining on a plan
of reconstruction. The plan was not, however, adopted. Eventually, Bejti was requested
to draw up a new project, which was in the end the one used as the basis for the town plan for
the district, drawn up in 1975, some 40 years after Grabrijan had first proposed taking a systematic
approach to the area and preventing its further decay due to both intentional and unintentional
neglect. In the meanwhile, much of what had still existed then had decayed or been destroyed.
The Baarija as we know it today is largely an ersatz reconstruction, based on historical
principles rather than physical continuity. The overwhelming impression is that what remains
49
Aganovi, Op. Cit. pp. 174-5.

Cited after Aganovi, Op. Cit., p. 175. Aganovi also points out that Neidhardt was one of the
loudest voices against the demolitions. The remaining description is drawn from Aganovi.
51
Grabrijan and Neidhardt: Arhitektura u BiH, p. 110.
50
204/Godinjak 2014
of the arija was saved less by passion than by inertia and that the people it needed saving
from were its own heirs, rather than the apparatchiks of the Revolution.
Eastern Approaches
To understand this entire process and the approach taken by Neidhardt and Grabrijan
to their adopted city, we must now turn to how native attitudes to the city had developed up
to that point under the impact of outside influences and pressures.
Like much of the rest of the Balkans, Sarajevo represents a rich blend of cultural and
civilisational influences. During the 18th and 19th centuries, however, the south-eastern European
region was subject to a lengthy process of de-Ottomanisation.52 By the late 19th century, the
project of liberating the territories of what had once been Turkey-in-Europe had become
complicated by the dictates of high international politics, the Eastern Question. Each of
the major western powers had developed an interest in maintaining a weak Ottoman presence,
rather than allowing one of their own number to establish a dominant presence in the region
or indeed the emergence of an independent Balkan power. The Oriental was no longer simply
to be eradicated, but emasculated, domesticated, and rendered safely inferior in a new hierarchy
of civilisations, cultures and, in the idiom of the time, races.53
52
See Hugh Poulton and Suha Taji-Farouki, Muslim Identity and the Balkan State, Hurst, 1997.,
and, for the general process of Western encroachment and its impact on Muslim communities
across the Balkans, Safet Bandovi: Deosmanizacija Balkana i Bonjaci, ratovi i muhadirska
pribjeita (1876.-1923.), Sarajevo, 2013.
53
I hope that this formulation explains why I continue to use the Orientalist paradigm in considering
the Balkans, in spite of the criticism it has received from Robert Hayden and his wife Milica Baki
Hayden and, more particularly, Maria Todorova, who has argued that there is a separate phenomenon, which she calls Balkanism. See Milica Baki Hayden Nesting Orientalisms: The
Case of Former Yugoslavia SLAVIC REVIEW 54 (1995) and Maria Todorova, Imagining the
Balkans, Oxford University Press, 1997. These authors make a number of good points (and a
number of less good ones), to the effect that Said posited Orientalism as essentially a knowledgepower structure that served Western colonial interests in the countries with Muslim populations.
In their view, the Balkans do not have a relevant Area-Studies apparatus, are not and have never
been Western colonies, and are not Muslim. As a result, they were not in any simple sense qualified
as Oriental. This ignores the facts that they were part of exactly the same complex as the countries
Said was interested in, namely the Ottoman Empire, that they were subject to much the same
Western colonial interests and that Bosnia and Herzegovina and the Sanjak and Macedonia
and the Ionian islands were essentially colonies in the same way as Egypt at the same time, that
the other countries, with the exception of Serbia and Montenegro, had the equivalent of colonial
administrations, with Germanic princes and governmental apparatuses, the main differentiating
factor being that the great powers interests were stalemated, and finally that there were large
populations of Muslims throughout the region, until they were expelled or killed. It is difficult to
read any 19th century texts on the Balkans without encountering treatment of the local populations
as, if not Oriental, at least Orientalised and so debased. That is the meaning of the construct
of the Turkish Yoke. West and North European views regarding the modern Greeks and their
relationship (or lack of one) to the Ancient Greeks are very illuminating in this regard. I fully accept
that this is a different form of Orientalism from that applied to purely Oriental races, but it
is an Orientalism none the less and it is precisely this aspect that allows the peoples of the region
to play the ranking games that Baki Hayden refers to as Nesting Orientalisms, but certain aspects
of which she has, I fear, misunderstood.
Godinjak 2014/205
MAURER
It was thus within the context of this fragile diplomatic balancing game that the European
strategy of Orientalisation emerged. It provided a language and a modality for the expression
of Western power interests that reflected and respected the inability of any individual power
to establish an outright claim and domination in the area, while at the same time making clear
their joint and several right to act as they wished in the area, without regard for the sovereignty
of the native states, so long as they remained within the bounds of the balance of European interests.
The fullest expression of this system was the occupation and later annexation of Bosnia and
Herzegovina by Austria Hungary, as an oriental enclave within a largely cleansed environment.
As is well recognised in the literature on Orientalism, architecture plays a major role in the
development of any colonial system and its self-presentation as a locus of civilising power.
As we have seen, the arrival of the Austro-Hungarians to Sarajevo thus marked a new epoch
in the development of the city. The built heritage of the earlier period was not simply cleared
away in a crude or simple way (as had been the case with liberated territories in earlier centuries),
at least not entirely. It was subjected to a thorough revalorisation by an orientalising gaze
that was in many ways equivalent to what British architects of the period did under not
entirely dissimilar colonial circumstances in Egypt and India.54 It was fully comparable
to the self-orientalising gaze which the Ottomans were learning to turning on themselves
under predominantly French and German tutelage at the same time.55 We have seen how the
Ottoman-period city was ghettoised and a new, modern Austro-Hungarian city built beside
it, with the deployment of a variety of styles that combined modernising, westernising
and secessionist elements with pseudo-Moorish elements and other orientalising details.
There was thus a sharp break rather than a transition from the low-rise Oriental-style town,
with a strict distinction between residential and commercial areas, and winding street patterns
that follow the contours of the hills, to straight boulevards full of multi-storey tenement
buildings, with a mixture of residential, commercial and official usage. Where the native
architectural traditions of the country were allowed to break through, it was essentially as
decorative or symbolic. Similar processes took place in the other Bosnian towns of any size,
including Banja Luka and Mostar. It was precisely this break that Grabrijan and Neidhardt
saw as defining Sarajevo and which they recognised as a revolution in living style and forms
of community, while they saw it as the role of their Modernist Bosnian architecture to mediate
these contradiction within the new Communist order (much as Le Corbusier and his predecessors
the futurists did with regard to their Utopian orders).56
During the period of the Kingdom of Yugoslavia, the Orientalising gaze that had been
characteristic of the Austro-Hungarian period was increasingly internalised. The Serbian
elites and the secondary Muslim elites both internalised the Western view of themselves
as barbarous and Oriental, as second-class, or as essentially inferior in the hierarchy of races,
cultures or civilisations (the roots of this process go further back of course in the Serb case
subordinate identification with the West against the East had been an integral part of the
54
See e.g. Mark Crinson: Empire Building, Orientalism and Victorian Architecture, Routledge, 1997.
See Zeynep elik, Op. Cit. passim.
56
That is their essential purpose in their manifesto, Arhitektura u BiH i put u savremeno, whose
influence on Bosnian architecture it is difficult to overestimate.
55
206/Godinjak 2014
revolution and the subsequent process of gradually increasing the level of independence
of the emergent Serbian principality and then kingdom). For the Serb and Croat elites in
Bosnia, this developed an already existing complex regarding the need for self-liberation
from the impact of the Turkish yoke. For the Muslim elites, the process of self-Orientalism
had much deeper impact, however, as it touched a deeper and more essential level of identity,
like the similar process that was taking place throughout an Arab and Islamic world prostrate
before Western imperialism and whose effects are still so evident today. The Yugoslav
Muslim both regarded himself as backward or afflicted by his Islamic heritage and was
so regarded and dismissed by his co-nationals, who saw in that Islamic identity the concentration
of the foreign other that had held them back and rendered them backwards. In other words,
the native Muslim was identified as the Oriental in the Balkan context, as the foreign, as the
infecting, and as that which had caused this civilisational lack.57 We have already seen how
this was reflected in the valorisation of building styles and settlement structures, with a
rejection of the isolationist, inward-looking walled Ottoman house in favour of communal
apartment blocks, built around common courtyards. The pattern shifted from one based on
individual, largely self-contained and essentially private units to a more communal orientation.
This shift was naturally exacerbated under Communism, when the old self-contained house
and garden complexes in the mahalas were broken up and the old pattern of privacy was
replaced by one of mutual observation, rendering the old house type entirely non-functional
and acting like a cancer that ate away at the associated settlement pattern.
It was this internalised self-Orientalism, combined with utopian modernism, that produced,
through the agency of the people of Bosnia themselves and, not infrequently, of leaders
of the Bosnian Muslim group itself, the advanced urban blight and degradation that is
characteristic of almost all Bosnian towns today and of Sarajevo in particular, and to which
Grabrijan and Neidhardt were themselves in part reacting. The internal contradictions of
the resulting position are characteristic of the official approach taken to urban planning
and its reckless disregard for the urban fabric inherited from the past, a disregard that has
contributed directly to the ongoing and perhaps irreversible degradation of the historic residential
parts of the town. If Orientalism found its strongest expression in the continued and concentrated
shelling of the town during the 1992 to 1995 war and the wanton destruction of any and
all buildings associated with the period of Ottoman rule, it was nonetheless simply an
intensification of an underlying process of degradation and destruction that has been applied
through unrealistic and Utopian forms of urban planning, neglect and degradation of existing
heritage, and inconsistent, inappropriately stringent, or unnecessarily lax application of planning
procedures and regulations, not to mention the application of regulations regarding the
confiscation, reallocation, and permissible forms of ownership of property. This process
of degradation and destruction of the urban heritage of Bosnia and Herzegovina, and of
57
Not all Serbs or Croats took such views, of course. Thus, in a notorious example, anti-Habsburg
and anti-clerical Croat nationalists like Ante Starevi could see in the Bosniaks the remnants of
a Croat aristocracy which they considered to have died out or become corrupted in Croatia proper.
This was, however, a situational rather than a systematic response and could easily be reversed
when Muslims refused to play ball.
Godinjak 2014/207
MAURER
Sarajevo in particular, was characteristic of the entire period of Communist rule, but has
by no means disappeared since.58
It is, moreover, important to realise that this process is not simply a result of the impact
of Communism or utopian modernism, with its inherent contempt for the past. There was no
similar process of blight, based on a combination of neglect and planned degradation and
justified in terms of progress, in the major historical cities of Slovenia, Croatia, Montenegro
or Serbia, at least with regard to their Western heritage. That heritage was perceived, by those
that inherited it, as essentially compatible with the values of progress and modernisation, as
well as monetisable through tourism.
What has proved particularly fatal in this case is that the perceived contradiction between
the modern and the traditional was intensified because the traditional was Islamic, eliciting
uncomfortable reaction not merely in those whose internalisation of the Orientalising Western
gaze meant that they wished to reject any taint of the Orient and reorient their own cultural
and civilisational identity as essentially European, that is Croats and Serbs, but also those for
whom there was no escape from self-Orientalising, as the Islamic formed the basis of their
identity system. During the period of communism, many of these latter themselves took
refuge in the promise of Utopian Modernism. That path is no longer open to their descendants.
What is required now is a more humane reconciliation of the traditional and the modern and
a re-appropriation of the native through a process of de-Orientalisation that is not a rejection
of the Islamic or those elements of the countrys heritage that come from the East, but in
fact a rejection of that part of Colonialist ideology that constructs the Oriental as a category
of the inferior and then induces those so categorised to define themselves accordingly.
From the above, it will be clear how well the strategies of Orientalisation were internalised
in the literate elites of both Serb and Croat communities in Bosnia. There is little to be wondered
at in this. Insofar as Bosnia from the time of Napoleon onwards was a community subject
to the encroachments of other external and in particular neighbouring communities, which
identified and developed existing fractures within the initial community of Bosnia, Orientalising
was a natural technique and modality for the organisation of factions, power groups, and
eventually identities. If the Catholics and Orthodox of Bosnia were to be transformed into Croats
and Serbs, it had to be through a process of differentiation and contra-identification against
an Other, whose role was to delegitimise the very idea of Bosnia itself. Because of the coincidence
of class and religious identifiers and the fact that the class-religious group that had been
dominant (and was primarily identified with Bosnia) previously shared a loyalty to a centre
which the other class-religious groups did not, the process of the development of mutually
antagonistic identities could begin. The very nature of this process is predicated upon a desire
for positioning. Catholics did not identify as Croats or Orthodox as Serbs except in order to
position themselves with what they hoped would be a winning, intervening side. The very
introduction of the idea of nation was thus caught up with a mentality of hierarchy and, so,
with modalities and techniques of hierarchy. The Ottoman administration may well have
divided the groups into Millets, or religious communities, but these were not nations. The concept
58
Aganovi, Op. Cit, provides a detailed introduction to this process, while Nijazija Kotovi:
Sarajevo izmeu dobrotvorstva i zla, Sarajevo:Rijaset Islamske zajednice, 1998., offers a somewhat
partial review of both the development and destruction of Sarajevos Muslim heritage.
208/Godinjak 2014
of nation is a Western one and underwent significant formative changes at the time of the
French revolution and immediately after.59 Its reception in Germany and then by the Slavic
nations and afterwards by yet others set up a pattern, which some have supposed to be particularly
postcolonial, but in fact is built into the very notion of nation from at least the time Fichte gave
it its classical formulation.60 That formulation sees the nation as first a spiritual community,
in contradistinction to some form of material or economic, but essentially shallow civilisation,
which is in some way international (cosmopolitan was the original term). It is only through
the retention of what is peculiar to that nation, its authentic relationship to language, its
authentic folk culture, its millennial relationship to the epitome of humanity (for there is a
millennial element to every nationalism), that a real relationship to humanity, as it is meant
to be, in its fullness, in its hierarchical essence, is possible. For Fichte, this meant that only
the Germans could be truly human and in the realisation of their national fullness they would
usher in a new relationship of humanity to itself. The Russians took over the same structure.
They simply reallocated the roles, as did the southern Slavs in their various incarnations.
And so have the various Arab nationalisms and pan-Islamic movements. In all cases we see
the same form of nationalism reinstated under different terms. And it was this confidence in
the salvific nature of their national identification that was brought by the proselytes and
taught to their flocks in Bosnia. In each and every case, they preached not so much an exclusive
nationalism as an inclusive, absorptive and hierarchical nationalism, in which, once all
southern Slavs were brought together within the same identity, one group would be more
truly identified with that identity than the others and it would take on the role of key player.
It was an integral part of this process that one place oneself and ones nation on a scale of
Occidental to Oriental, while finding ways to revision the scale in order to associate particular
value to Byzantine heritage, to authentic Slav elements, or to whatever worked out for ones
particular group. This is the fundamental manoeuvre which has been misinterpreted by
some writers, including Maria Todorova, as representing a simple application to the Balkans
of a structure like Orientalism but independent of it.61 There was, however, no application
of an independently developed Balkanism; there was a cannibalisation of Orientalism.
It is of course perfectly true that the Western nations viewed and continue to view the nations
of the Balkans as in some way inferior, as less civilised, as closer to the Oriental, so that there
are nesting Orientalisms of the sort described by Milica Baki Hayden and this scale
of Orientalism has been used and applied for the creation of hierarchy within the region and
59
The bibliography on nationalism is too large to attempt even indicative references. The use
of footnotes and references in the remaining text has therefore been kept to a minimum for
simplicitys sake.
60
The following summarises the argument offered by Fichte in his Addresses to the German Nation.
There was of course a pre-existing notion of the nation, associated not least with La Grande Nation
of France, but also with English nationalism from the 100 years war on, and indeed the birth of
Italian national consciousness as essentially a rebirth or, as it later came to be called, renaissance,
as a result of its encounter with its own earlier greatness and the vanishing model of Byzantium
(both from the time of the Latin conquest and during the period of Greek flight to Italy). All of
these approaches to the nation involved a reactive cultural or spiritual element, but it was Fichte
who first gave it full-blown theoretical expression.
61
Todorova, Op. Cit.
Godinjak 2014/209
MAURER
continues to be so applied by both external and internal actors.62 One would be foolish and
disingenuous not to recognise an element of the scale of Orientalism in the response of the
European Union to the candidacies of Croatia, Serbia, Montenegro, Macedonia, (not even
mentioning Bulgaria and Romania), and of course Bosnia and Albania, the two properly
Oriental states. And again one would be foolish not to recognise that the nations of the Balkans,
the elites of the Balkans, those who talk a discourse of nation in corridors of power where it
can become a discourse of power, have always, whether in an open and indiscreet or a coded
and discreet fashion, spoken this language of nesting orientalisms. Unfortunately, it is simply
the inherited language of that same process of European support for ethnic cleansing, because
it is essentially a language of the creation of the other and the establishment of the alien. What
it is important to realise, however, is that this structure of thought is applied differentially
both to the various groups and by them and that the lynchpin is the Balkan Muslim, whose
Oriental nature is thereby essentialised.
If the Balkan peoples were thus subjected to a form of this Orientalising discourse, being
depicted and so constituted as barbarous, innately violent, backward, etc., they also internalised
it, applying it to themselves differentially, as a necessary part of adjusting to a context in which
it was the dominant discourse. Orientalising discourses thus became one of the key tools
in the hierarchisation of relations between the Balkan peoples and were deployed, alongside
the new ideology of humanitarian interventionism, to legitimate the emergent processes
of ethnic cleansing: forced migration, population exchange, and forced assimilation. In
a sharp reversal of what had been the case for the preceding several centuries, the Muslim
peoples of the Balkans found themselves at the bottom of the emergent hierarchies and had
to internalise this position in order to ensure their corporate survival at all. It is this process
that is at work in the three questions singled out in this paper and which continues to inform
the internal contradictions that structure the position of those who identify as Bosniaks and
the state of Bosnia and Herzegovina today.
Forging the Nation
Let us now pass to the process of nationalisation of the Muslim group within Bosnia. All
three of the processes I mentioned at the beginning exemplify not just a response to Orientalism,
but a response that was essentially self-Orientalising, which I feel was inevitable, not just
because of the balance of power and the balance of influence within Austro-Hungarian and
then Yugoslav society, but to an even larger extent because it was indicative and representative
of a process that was occurring across the entire colonial belt that represented Russias,
Germanys, Austrias, Frances, and Englands zone of contact with and conquest over (mandate
over) the post-Ottoman and post-Persian world. In the early years of the 20th century there
developed in Bosnia a crisis and a ferment in Bosniak political thought and activity which
was parallel and in fact directly related to similar processes across North Africa, particularly
in Egypt, across the near and Middle East, and through Turkmenistan and Uzbekistan.
As noted above, it had its parallels in Jadidism and its successors, as they grappled with
the Russian Imperial and then Stalinist imperative towards modernisation, removal of the
62
Baki Hayden, Op. Cit.
210/Godinjak 2014
veil and verification that all women were happy. There was no single monolithic Islamic response;
there were multiple Islamic responses to modernity, just as there are multiple modernities.63
Nonetheless, each such response in an area where there was a colonial presence had to take
into account the Orientalising gaze that constituted them as subjects and whose function was
in many respects to legitimise the colonial presence in the first place. Moreover, in each case
the form of response was partly determined by the possibility of creating an imagined community
from which to respond. For such a community to develop, there needed to be the possibility
to form around a second, phantasmal body, a spiritual essence. This was integral to the very
project of nation from the very beginning.64
As mentioned above, the general pattern with regard to the spread of Nationalism had
been given shape in Germany at the time of the French Revolution. This is what may be called
secondary or reactive nationalism, in contrast to the primary nationalism of the first nation
states, Italy, England and Spain.65 Even early French nationalism was reactive, however:
a reaction to Italian cultural supremacy during the Renaissance. In each case of reactive
nationalism, what happens is that there is a reactive, often initially absurd claim to cultural
and spiritual equality or even superiority. The economic disadvantage is compensated for by
a claim to spiritual aristocracy. It was German nationalism, reacting to French cultural and
political supremacy, that set this pattern, whereby encroaching modernising influences
call forth and create a reaction from inferiority that both mirrors and self-differentiates.
It wants to imitate the coherent and integral political subjectivity it sees, but first there must
take place a spiritual retreat. There is a separation between the economic and political and the
cultural or spiritual and a claim is made to a spiritual autonomy, if not hegemony, to counterbalance
the economic and political weakness. This is part of the process of creating an imagined community
and endowing it with a sense of self-worth that is not easily falsified by the facts. This spiritual
consolidation then allows the transition to modernity to be managed with a strengthening
sense of identity, rather than a weakened or vulnerable one. Without some such reinforcement
of the identity systems, in some cases creating a strong sense of ethnic identity for the very
first time, the alternative is assimilation. The pattern was the same for the Russians and the
other Slavs, as it was for the Irish, on the other side of Europe. In the cases of both the Serbs
and Croats this could and did happen. For the Muslims of the Balkans and the other areas that
came under Western tutelage, insofar as their entire way of life was identified as anti-modern
and insofar as their own intellectual and political leaders so identified it (through their constant
calls for reform), they were left with little material to develop into a coherent spiritual package
to support a positive sense of collective national being around which a political project could
coalesce. In fact, the particular variant of Orientalism applied in the Balkans told them that
they did not have an authentic spiritual heritage to retreat into. Their ancestors acceptance
63
For multiple modernities, see S. N. Eisenstadt: Multiple Modernities, Daedalus ,Vol. 129,
No. 1, (Winter, 2000), pp. 1-29. For the reification of Islam within differential Islamic responses
to modernity, see Talal Asad: Formations of the Secular: Christianity, Islam, Modernity, Stanford
University Press, 2003.
64
See Eric Santner: The Royal Remains, The Peoples Two Bodies and the Endgames of Sovereignty,
Chicago, 2011.
65
See note 60. My reference to Italy is to the nationalism of the Renaissance, rather than the formation
of the Italian state in the 19th century.
Godinjak 2014/211
MAURER
of Islam meant that they had become denatured and orientalised. Their heritage was thus
foreign and could not serve as the basis of an identity that could bear a political project, their
nationhood counterfeit and forged.
This brings us to the heart of the issue for all the Muslim populations across all the areas
we have been discussing, as well as many other populations in other areas, namely that the
concept of a Muslim nation makes no sense (in contrast to an ethnic nation that happens to
be Muslim). Being Muslim is a religious choice which transcends national identity. It may
be possible to use Muslim identity as part of the construction of a national identity, as
Catholicism, Protestantism and Orthodoxy have all been used, but no ethnic or national
identity can be founded on it alone, since it does not provide sufficient grounds for boundary
construction and maintenance. The purpose of the ethnic signifier is to designate something
that is in one more than one is oneself. One does not choose it, one is interpellated into it.
This is why the Serb and Croat ideologies have had to deny the existence of an original ethnic
(as opposed to a geographical) Bosnian identity and insist on the religious signifier. The
construction of a political nation requires an empty signifier of identity to coincide with other
forms, so that what is created out of it is not merely a political but a social and/or religious
and/or in some other way coherent body. In a sort of confidence trick, a certain serendipitous
coincidence of forms of identity is assumed which will make the creation of a consensus
of popular will easier, but this is only possible once one has provided an appropriate variant
of people-forming myth. In the case of the Bosniaks, difference thus becomes a problem it
didnt need to be, precisely because it is constituted as chosen difference, a form of apostasy
from the proper ethnic essence, a denaturing. The fact that their group identity is presented
as based on religious choice and conversion renders them anomalous in the system of ethnic
identities. For the other groups, belonging to different religious groups reinforces their primordial
ethnic identity, but for the Muslims, it is considered to contradict it. As a result, their national
consciousness is presented as only having developed as a tactical response during the 20th
century, as a way of preserving their religious identity, and not as an expression of primordial
ethnic identity.
This point about how the discourse of Bosniak identity developed is important. The
standard pattern of nationalism requires that an identity be recognised as always already.
On the other hand, almost all of the nationalist discourses in the Balkans have accepted the
need to be constructivist in one way or another. They recognise the contingent, historical nature
of their coming into being, their ethno-genesis, to use the Russian term that has become
naturalised in Balkan historiography, and find ways to balance their essentialist claims about
their identity with relativist claims as to how it came into being. That, once it has come into
being, it has an essential nature seems to be the basic argument, so that the temporal order
of identities coming into being is important. In this context the being of a nation (nacija)
of Bosniaks will be recognised, but regarded as in some way artificial compared to the organic
processes that brought about the Serb or Croat national integrations (which are thus really
re-integrations, recovering from the disintegrations brought about by the intrusion of the
Oriental). It suits those supposed national re-integrations to recognise the third element
as a nation within very limited criteria, rather than allowing it to undermine the situation
by bringing into question the categories applied in the first place, but it does so in a very
special way. This is assisted by a particular distinction which the various forms of southern
212/Godinjak 2014
Slav language now make between the terms Narod and Nacija. This distinction is similar to
a distinction made in most other European languages between people and nation. In fact
it is crucial to the development of modern forms of nationalism and is one of the reasons
why primordialists have been able to accept important elements of the constructivist
narrative, both in the region and more generally. In spite of this, the ways in which the two
words are related have been given relatively little analytical weight. In general, the term Narod
is used to refer to the folk or to folk elements, as the unconscious human material, which
however is always already predetermined to become the self-conscious nation. It inheres
in the members of the nation more than their own individual essence or being and through
awareness of it they create a joint and shared context in which to become more than their
mere being is and so fulfil their potential. It is supposedly through the process of becoming
self-aware and self-determining as a collective political subject that the folk or people become
a nation, becoming in reality what they always were potentially, actualising the notion of their
own essence, and thus fulfilling their human mission by creating a self-aware and self-determining,
autonomous community within which to develop most fully their potentials. The narrative
of the nation is thus a narrative of this-worldly fulfilment of their human potential, a thisworldly version of the redemptive narrative common to Christianity and Islam, if not necessarily
to Judaism. This is the co-option of the Kantian ideal to the national framework and, as we
have noted already, is most clearly associated with the German philosopher Fichte.66 In
particular, there is a focus placed on the idea of language: not merely the having of a joint
or common language, but the idea that that language is in some way authentic, that it somehow
or other has a clearer and less muddied connection with some wellspring of language. Peoples
who have lost their original authentic language, and who consequently speak a foreign language,
or a language that has taken over too many foreign terms in order to build up its vocabulary,
have a fractured relationship with language and so with thought, which is particularly damaging
insofar as for this type of theory language is essentially thought and thought is essentially
world-making and world-giving. Consequently such peoples have a fractured relationship
with the world and are cut off from meaning, living in relation to simulacra which are no longer
rooted to the authentic institution of language. The customs and their way of life, their relationship
to the land, their ways of holding their body, their techniques, everything is supposed to be
informed by language, so that once this fracture is introduced there is a thoroughgoing, creeping
alienation that affects every element of life. These are the Cosmopolitans, the rootless intellectuals,
the disaffected and the anomic.
This means that the Croat and Serb historians and sociologists and political scientists
have been able to preserve the core narrative of the authenticity of their nationhood, insofar
as they can trace it back to an authentic folk stratum and ethnicity. When they turn to look at
their neighbours in Bosnia, they are increasingly inclined to pay lip service to the idea that,
having mimicked at a much later date the processes they saw their Croat and Serb neighbours
pass through, the Bosniaks or Muslims may qualify as a nation, a Nacija, but, through a variety
of historical narratives of discontinuity of change in religion and of linguistic inauthenticity,
they effectively deny them the status of ever having been a folk or narod.67 In this way, they
66
67
Again the essential source is Fichte in his Addresses to the German Nation.
See for a recent example the introduction and first chapter to Nada Kisi Kolanovi: Muslimani
i hrvatski nacionalizam 1941-1945, Zagreb: kolska knjiga, 2009.
Godinjak 2014/213
MAURER
keep their Muslim counterparts in an ambiguous and anomalous category, while seeming
to recognise and allocate them a simulacrum of the essential status they arrogate to themselves.
The Bosnian Muslims are thus other and alien and integration with them is impossible, but
they also lack the essential authenticity to become, properly speaking, a nation of and for
themselves. They thus remain a problem, a people out of place, and, in the terms of Mary Douglass
theory, what is out of place is dirty and impure, taboo.
This structure of thought is very strong at present and, as pointed out above, acts to recuperate
and reinstate the essentialist aspect of the narrative of nationalism which allows it to be deployed
for the purposes of hierarchy. This form of nationalism is not to be deconstructed simply by
denying its reality. National categories are reality; they are deployed and they are extraordinarily
effective in the creation of groups. All the academic deconstruction of nationalism does
is point out that the positing of a pre-identity out of which a folk or people can be rendered
a nation is a projection into the past in order to legitimate the distinctions and categories being
formed in the present, whereby whatever lies to hand will be deployed in order to shore up
and defend the required construction. If one is to take seriously the de-essentialisation of
nationalism and see in it merely a process of labelling, a category system that developed historically
at a particular time and under given historical circumstances and that came to be applied
through a combination of external pressure (whether as economic or imperial or colonial
pressure) and internalisation by those appropriating the system, then one must understand
it as fully contingent in all cases of application. Insofar as it refers to a certain number of
common attributes, learned ways of doing things, a common language, a common worldview,
culture, common symbols, and common narratives that may all be instrumentalised and
deployed in order to create a sense of mutual identification, an in-group and the boundary
towards an out-group, and the potential to actualise this through the establishment of political
institutions, there is still nothing essential in those who share all of these contingent attributes
that legitimates or naturalises the national label. This is again not to say that it has no reality.
It certainly does, but it is a reality that is based upon historically contingent characteristics,
which must, as a result, be constantly maintained and renewed, or they will change, merge
with others, or develop into new forms.
One part of any analytical process will be the identification of the mechanisms by which
this contingency is misrecognised as essential in certain cases and denied in others. It is one
of the historical roles of Orientalism, in its alliance with both nationalism and imperialism,
to both assist in the spread of the model of the nation as normative and to posit the orientalised
subject as essentially unfit to become the bearer of a proper nation, at least at present, and
so requiring a period of tutelage, from which it might never emerge.68 In other words, Orientalism
acted as a mediator between the supposed universalism of the national system of categorisation
and the actual realities of economic and military and cultural power and the structures of
domination and hierarchy which they established. It did so for the Western powers and it
has done so for the Balkan powers in their attempts to legitimate their expansionary policies.
In the Balkan context, the promotion by the Western powers of Balkan nationalism
and so of Balkanisation was essentially a result of the stalemate that resulted here between
the powers due to the decline of Ottoman power and the inability of any of the Western powers
68
See e.g. Partha Chatterjee: Nationalist Thought and the Colonial World, London: Zed Books, 1986.
214/Godinjak 2014
to establish dominance or to fill the void in any clear way this is the situation referred to
as the Eastern question, which is, in one form or another, with us still right across the former
Ottoman space. Unable to simply take over and expand their empires, and unwilling to countenance
the unhindered continued presence of Ottoman power on European soil, the powers used
the two new techniques of ethnic cleansing and humanitarian interventionism, in combination
with the ideology of mentored national self-determination for Christians and the incapacity
of the Orientals for national self-determination, given their supposed predisposition to fatalism
and despotism, to foster the development of a number of buffer states in the region, over
which they believed they would be able to exercise their influence. The nationalism of the
Balkans in the 19th century was thus largely a result of European power politics and its
instrumentalisation was underpinned by the deployment of the ideology of Orientalism,
applied in different ways to the various populations. While the Christian populations were
supposed to be potential nations, the Muslim populations were not. In fact, they were most often
presented as the obstacle to national consummation of the unconverted. They represented
the Oriental baseline, or, at best, what happens to Europeans when degraded by Orientalism.
The Christian populations had retained sufficient elements of their authentic character to
allow them to be redeemed, under the transitional tutelage of European power. European
dynasties and European advisers were put in place wherever possible. Assistance was given
in all the basic areas of state building, of economic development, and of mimicry in general.
Elites were formed, capitals built, and it seemed increasingly that authentic nationhood involved
becoming a pale imitation of Western cultural norms, rather than the development and flowering
of the local folk culture in which it supposedly had its roots.
There was thus established, as we have said, a scale of Orientalisation, which allowed
the emergent Christian elites to position themselves vis--vis both their Western/European
sponsors (here we must include Russia) and their non-Christian, not quite co-nationals.
This is the real nature of the nesting Orientalisms discussed above. It is, needless to say, still
in place today. It justified the continuation after independence of the programmes of ethnic
cleansing and population exchange that inspired the Balkan wars, were planned for at different
points by various different officials within the Serbian or Yugoslav civil services (including
but not limited to Ivo Andri and Vaso ubrilovi) up to and after the Second World War,
informed the Yugoslav communists aspirations towards Albania, and bedevilled the process
of the breakup of Yugoslavia in the 1990s.69
This context placed the Muslims of the Balkans in a particularly invidious situation,
but one that was essentially similar to that faced by Muslim populations across the collapsing
69
For Andri, see Ivo Banac: Political Aspects of Andris Career, Forum Bosnae, 58-59, Sarajevo,
2012. On ubrilovi, see erbo Rastoder: Jedan manje poznat elaborat Vase ubrilovia o rjeavanju manjinskog problema u novoj Jugoslaviji od 3. novembra 1944. Godinjak Bonjake
zajednice kulture Preporod, 13 (2013). For the general question of Serbia and Yugoslavias
relations with Albania and the Kosovan question, see Robert Elsie, Kosovo. In the heart of the
powder keg, East European Monographs, CDLV, Boulder, 1997, which includes the texts of both
of ubrilovis memoranda and Andris Draft on Albania, as well as the text of the Convention
regulating the emigration of the Turkish population from the region of southern Serbia in
Yugoslavia, which was prepared in 1938 but never signed or ratified due to the outbreak of
World War II.
Godinjak 2014/215
MAURER
Ottoman Empire and its extensions in North Africa, on the one hand, and in central Asia
on the other. In these areas, where there was no viable nation-bearing Christian populace,
the full force of the Orientalising gaze was applied in the service of direct and indirect forms
of colonialism. Or rather, where there was no potentially nation-bearing Christian populace
to get in the way of the direct application of the Orientalising gaze and where the powers were
able to establish mutually exclusive spheres of influence, it was so deployed. France expanded
its empire across North Africa, the Near and Middle East was divided between France and
England and subjected to the hungry gaze of Berlin, while central Asia had step-by-step been
falling under the current control of Russia for a couple of centuries. Austria Hungarys annexation
of Bosnia was simply a move in this game, complicated by the presence of Christian subjects,
whose nation-bearing capacity could, however, be ignored because they represented types
already present within Austria Hungary and because of so-called historical claims.70
A Bosnian-Herzegovinian and a Serb and a Bosniak writer
I would like to end by considering the case of a poem whose content and reception
exemplifies both Orientalisation and self-Orientalisation at work. The poem in question
was written nearly a hundred years ago by a Mostar Serb, Aleksa anti, hailed by no less
than Abdullah Sidran as a Bosnian and Serb and Bosniak poet, all in one.71 anti is perhaps
best known for his contribution to the Sevdalinka genre and in particular for his muchloved poem about Emina.72
How many people when learning or singing it reflect, I wonder, on the scene being
described? It brings us back directly to my opening: a beautiful young Muslim girl, within
the confines of her enclosed family courtyard, is being spied upon. It is usual to identify
the narrator with the author, a Serb, although there are references to a Hods inscription
or spell and to the faith of the speaker (moga mi dina), which suggest that he perhaps should
not be. The speaker is intoxicated by the young girls beauty, but this is placed in the context
of sensuality that opens with his return from the bath (the very image and epitome of Oriental
sensuality) and is later accentuated by the impact on him of the scent of the jasmine. For
our purposes, it is essentially irrelevant whether the impact is on a narrator who is not to
be identified with the poet and so is an Oriental and therefore essentially sensual being
and whose invoked faith is a faith without reason, or on a version of the poet himself, who
is therefore an Occidental who is giving in to that sensuality, as the lower part of his nature.
This emphasis on sensuality, intoxication, superstition, losing control in the face of feminine
70
See, e.g. Solomon Wank: Aehrenthals Programme for the Constitutional Transformation of
the Habsburg Monarchy: Three Secret Mmoires, The Slavonic and East European Review,
Vol. 41, No. 97 (Jun., 1963). For a more recent treatment, see Christopher Clark: The Sleepwalkers,
How Europe Went to War, Harper Collins, 2013.
71
http://www.klix.ba/vijesti/kultura/sidran-santic-nas-uci-da-se-prepoznajemo-po-slicnostima/
140529152
72
A copy of the text can be found here, on a website devoted to anti and his works, http://www.alek
sasantic.com/Print/1903-1.html. A translation into English may be found here, http://www.spi
ritofbosnia.org/volume-1-no-3-2006-july/emina/
216/Godinjak 2014
beauty which is hidden, but revealed, unveiled, is, of course, a classically Orientalising stance,
the essential mechanism of which is the symbolic representation of hierarchy within the
relationship between the Western and Eastern, the Occidental and the Oriental. In a move
that goes back to at any rate the 18th-century, though its roots are earlier, humanity is divided
between Occidental and Oriental, with the former identified with the fullest development
of humanity, in cultural and philosophical and religious terms, and the latter as the deficient
form of humanity which, although it may have the essentials of humanity in it, has not
developed, has not moved from an essential sensuality towards an essential rationality
(or indeed may even have regressed).73 This is the same technique of hierarchy which is
used throughout human culture to establish power relations between groups, statuses, classes,
the sexes, etc. In the same way, in the traditional viewpoint in most cultures, man may
be identified with the fullness of humanity, while woman is the deficient form. Between
them they make up Humanity, but one is more equal than the other, as Orwell liked to
put it. Symbolically and discursively this is reinforced by an identification of the Oriental
with the feminine, which is to say the sensual, irrational, religious, uncontrolled, unbridled
sexual appetite etc., in contrast to the rational and controlled male principle. The patriarchal
control of the Oriental over the feminine is thus not even an expression of masculinity
in its raw state, but in fact the form of feminised masculinity. The privatisation of the Oriental
house, like the privatisation of the Oriental female, stands against the openness and light
of the Western public space. How can one be a person, this approach asks, if one is masked
or veiled and thus not open to the public gaze, if ones relationship to the commonality
is mediated through another? The focus on the veil is thus a necessary prelude to unveiling.
In this case, the poet carries out the double unveiling that we have seen is emblematic
of processes that not merely affected but were actively embraced by the Muslim population
of the country, under circumstances that caused them to internalise the Orientalising gaze.
That double unveiling is the piercing of the veil of the house or courtyard, as well as the
removal of the veil on the individual woman.74 Lest I be seen to be reading too much into this,
it is worth pointing out the tradition that the poets own brother wrote to him, admonishing
him for spying through the fence at a young Muslim girl and then bragging about it in the
press, expressing concern over the familys reputation and the potential impact on their business,
to which the poet replied that it was a matter of beauty as an ideal, as a dream, which is
of course precisely the point about Orientalising it is not about the individual woman,
but about the representation of femininity and the binding of a group to the feminine in
order to create its inferiority, to represent and build that inferiority, through its integration
into a whole set of symbolic representations which makes sense of the world by integrating
the various elements of the world into a unified picture that justifies existing or desired
power relations.75 Moreover, any given poem must be put in the context of the authors oeuvre,
73
For an extended treatment of this topic with bibliography, see Desmond Maurer: Minding Your
Greeks and Jews, Forum Bosnae, 55 (2012)
74
I am aware that the girl in question may have only been 10 years of age at the time the poem was
written, and therefore no doubt would not have worn a veil, but the poet himself sexualises her
and therefore introduces the poem into that problematic.
75
The story is reported in Mio Maric: Mostarenje, Sarajevo: Rabic, 2006.
Godinjak 2014/217
MAURER
and in the case of our poet it should be remembered that he was a member of a circle of
nationalist Serbian poets and writers that included not just Svetozar orovi, but also Jovan
Dui, as well as that he himself celebrated at length in verse the victories of the Balkan
wars and, more particularly, the conquest, expulsions, and massacres committed by the
Serbian and Montenegrin forces in the areas that are now eastern Montenegro, southern
Serbia, western Kosovo, and northern Albania. It may also be pointed out that his version
of the Hasanaginica poem exemplifies the same Orientalising pattern and structure as
Emina.76 Finally, it may be worth pointing out as an aside that the same Orientalising stance
is particularly characteristic of Ivo Andri, a cadet member of the same group, who became
famous for his presentations of the Oriental within Bosnian and Yugoslav history, but was
careful to construct his narrative always from a non-Oriental perspective or focalisation
one which goes a long way to explaining his popularity in the West as a privileged form
of introduction to the history of the region. His narratives are a mastering of the material,
not a presentation of the point of view of those described. Thus in the Travnik Chronicles,
everything is presented from the point of view of the consuls, while in the Damned Yard
it is all from the perspective of the only rational individual there, the Franciscan. The only
other individual with at least some degree of rationality is of semi-Western blood (halfGreek through his mother) and was sent mad by the combination of East and West which
his heritage involved, in particular through his infection by sensuality. And again, in Andri,
we see the same process of sexualisation, of sensualisation of the Oriental: our Franciscans
fellow inmates, in the Damned Yard, wish to talk only of sex, of women, and of low things.
Perhaps that is to be expected of a prison, but the author presents it as a microcosm of the
world that Bosnia was then a part of.
What we see here, then, is the creation of Orientalising constructs of the Muslim other,
as part of the positioning strategy of Serb and Croat elites (to both of which Andri may be
considered as having belonged in importantly different ways), which are then accepted and
internalised by the Muslim group, as part of their own willing dismantling of the structures
of their own traditional way of life. They are caught in the double bind of a game whose
rules are stacked against them and which defines them as a quasi-nation whose essence
is inauthenticity.
ORIJENTALIZAM I SAMO-ORIJENTALIZACIJA U SARAJEVU

Desmond Maurer
Saetak
Ovaj rad se bavi razvojem diskursa samo-orijentalizacije meu muslimanima Sarajeva
i Bosne i Hercegovine openito krajem 19. i poetkom i sredinom 20. stoljea i meunarodnim
76
All these texts and background on the poet are available at the aforementioned website,
http://www.aleksasantic.com/
218/Godinjak 2014

kontekstom unutar kojeg su se razvili. U tom smislu su tri podruja izdvojena kao posebno
pouna, a to su: pitanje skidanja vela, pitanje promjene stava prema arhitekturi i urbanom ivotu
u Sarajevu i pitanje ustava bosanskih Muslimana ili Bonjaka kao nacije. Rad se zavrava
razmatranjem kako se ovi stavovi odraavaju u poznatoj pjesmi Alekse antia Emina.
Kljune rijei: orijentalizam, nacija, Bonjaci, Sarajevo, Aleksa anti, Emina
Godinjak 2014/219
UDK 323.1 (497=163.43*)
Politika kultura na Balkanu i savremeno shvatanje bonjatva

Goran Bai
Institut drutvenih nauka
Beograd
Savremene geopolitike promene u balkanskoj ariji rue stare, ali i podiu nove zidove.
Opisivan kao mesto susreta i proimanja velikih religija i kultura Balkan sve manje odgovara
tom romantiarskom stereotipu. Islam, hrianstvo i judejstvo; Mediteran, Orijent i Levant
preneli su balkanskim narodima antiku, vizantijsku, islamsku i hebrejsku tradiciju. Na
temeljima drevnih kultura izgraena je limitrofna civilizacija, ija su obeleja i krst i
polumesec; i Biblija i Kuran; i helenofilstvo i panslavizam. Arheoloko, lingvistiko, etnoloko,
istorijsko naslee upuuju nas na bliske kulture naroda jugoistone Evrope. Meutim, ini
se da ni podele i razdvajanja nigde nisu toliko izraene i specifine kao meu bliskim narodima.
Take kulturnih i religijskih dodira bile su povod i za deobe, sukobe, mrnju, a u takvim situacijama bliskost jezika, vera i obiaja predstavljali su breme koje je trebalo odbaciti i zameniti
novim, teim, a sadrajno siromanijim. U takvim drutvenim odnosima revitalizuju se etniki
i nacionalni identiteti za koje se verovalo da su iezli u bespuima ideolokih volunarizama.
Iako priznavanje identiteta treba da trae iskljuivo meu sobom, pripadnici ovih etnikih
grupa nastoje da uspostave jasne limese izmeu svoje i susednih kultura. U tom procesu
najvei saveznici su im upravo oni koji im identitet osporavaju.
Kljune rei: Balkan, politika kultura, Bonjaci, identitet
I
arodima na Balkanu nikada nije manjkalo arogancije kada prosuuju o sopstvenom
etno-kulturnom identitetu i istorijskom znaaju. Istovremeno, susednim narodima
retko se priznaje autohtonost jer su predstave o etnikom i kulturnom poreklu
ukorenjene u nasleu koje je, po pravilu, u sentimentima, seanjima i tradiciji nae kulture.
Adela Peeva, etnolokinja iz Sofije, inspirisana melodijom pesme koju je ula u detinjstvu,
2002. godine snimila je dokumentarni film ija je ovo pesma, kojim je ivopisno prikazala
balkansku konicu ekskluzivnih etno-kulturnih identiteta.1 Ideja da otkrije u ijem etnomuzikolokom nasleu su koreni pesme, koja se meu razliitim narodima razliito i peva,
zavela ju je na stranputicu na kojoj se suoila sa iskljuivostima balkanskih naroda koji
su joj uverljivo i sa puno ara tvrdili pesma je naa, mi je pevamo na originalan nain
i niko drugi je ne moe otpevati lepe i bolje. Ekskluzivni ego balkanskih naroda zasnovan je
Seeger, Anthony: Whose Is This Song? by Adela Peeva. American Anthropologist. Vol. 111,
Issue 4 (2009), 521.
220/Godinjak 2014
na modelu socijalnih odnosa u kojem se tei jalovom poslu brisanja limitrofnih polja izmeu
etno-kulturnih identiteta. Nastojanja, zasnovana na Renanovoj tradiciji solidarnih zajednica
u kojima su pripadnici povezani duhom nacije2 da se socijalna identifikacija ostvari u primordijalnoj
mi grupi unutar koje vladaju mir, red i saglasnost o visokom vrednovanju sopstvene grupe
i nipoditavanje pripadnika drugih grupa3 prijemiva su populistikim politikama, ali ne i
racionalnom duhu koji drutvene odnose posmatra u iroj istorijskoj, humanistikoj retrospektivi.
Surovu kritiku primordijalista koji kulturi kojoj pripadaju daju neopravdani znaaj izrekli
su Umberto Eko i an-Klod Karijer: Prvo to otkrijete izuavajui glupost jeste da ste
i sami imbecil. To je neizbeno. Ne moete nekanjeno druge nazivati imbecilima, a da pritom
ne uvidite kako je njihova glupost zapravo ogledalo u kome se ocrtava va sopstveni lik.
Neunitivo, razgovetno i verno ogledalo.4 Nita manje nije upeatljivo ni Kievo promiljanje
o nacionalnosti: Nacionalista, u principu, ne zna ni jedan jezik, niti tzv. varijante, ne poznaje
druge kulture ne tiu ga se. Ali stvar nije tako prosta. Ako i zna neki jezik, to e rei da
kao intelektualac ima uvid u kulturno naslee neke druge nacije, velike ili male, to mu znanje
slui samo tome da uspostavlja analogije, na tetu onih drugih, naravno.5
U Balkanskoj avliji takvih analogija je bilo kod svih naroda. Nepotrebno nastojei
da dokau da potiu iz tradicije koja je pretea svih drugih, kvazi strunjaci sa ovih podruja
pribegavaju falsifikatima, proizvoljnostima i zloupotrebama u tumaenju balkanske istorije,
pogotovo srednjovekovne i starije. Prekrajanje istorije, izmiljanje tradicija6 proizvode fikcije
i lane mitove kojima se neutemeljeno brane sopstveni i osporavaju susedni, najee kulturno
i jeziki bliski identiteti. Nastojei da ukae na tetnost ovakvih tumaenja, vizantolog Radivoj
Radi u svojoj studiji Srbi pre Adama i posle njega citira akademika Aleksandra Lomu:
Ima oko nas nemalo stvarnih slobodnih strelaca i ak itavih paranaunih formacija koji
s jo vie proizvoljnosti i neobuzdane mate vre svakojake zloupotrebe i nasilja nad jezikom
i posebno toponimijom, s ciljem senzacionalistikih i megalomanskih rekonstrukcija svoje
nacionalne prolosti. To jo ne bi bila toliko nevolja kad bi oni, pre nego to iznesu pred javnost
svoje rezultate, pitali za sud nekog strunjaka, ali ti ljudi bez ikakvog oseanja intelektualne
odgovornosti dre predavanja, istupaju na gledanim i sluanim medijima i objavljuju knjige
u visokim tiraima, koje se, to je najgore, ak i dobro kupuju. (...) Na problem nije samo
kako njima objasniti u emu gree nego i kako to uiniti s obinim konzumentima njihovih
brljotina koji nam se, zbunjeni ili oduevljeni time to su uli ili proitali, obraaju za miljenje.
Mi nismo, pak, u situaciji da samo prezrivo odmahnemo rukom, nego nas naa struka obavezuje
da tetu koja se tako ini popravljamo kad god i gde god moemo7
ini se da ne postoji bolji nain da shvatimo kulturu drugog naroda, a da pri tome ne zabasamo
u besplodne rasprave, od onoga koji nas upuuje na to da svaka kultura ima onoliko znaaja
2
Renan, Ernest: to je nacija? Kulturni radnik. Vol. XXXIV, No. 6 (1981), 92.
ulce, Hagen: Drava i nacija u evropskoj istoriji. Beograd: Filip Vinji, 2002., 77.
4
Eko, Umberto i Karijer an-Klod: Ne nadajte se da ete se reiti knjiga. aak: Gradac, 2011., 43.
5
Ki, Danilo: O nacionalizmu, Poetika, knjiga druga, 1974. (intervjui)
6
Hobsbom, Erik: Masovna proizvodnja tradicija u: Hobsbom i Rejnder (ur). Izmiljanje tradicije.
Beograd: XX vek, 2002., 383.
7
Radi, Radivoj: Srbi pre Adama i posle njega. Beograd: Stubovi kulture, 2011., 146.
3
Godinjak 2014/221
BAI
koliko je vredna njenim batenicima. Meutim, da i ovaj pristup lako moe da zavede ka
monokulturnim projekcijama, ukazuje Monteskje Persijskim pismima u kojima dvojica
Persijanaca tokom boravka u Parizu francusku kulturu promiljaju lucidnije od njenih autohtonih
batenika. Distancirani od te kulture, osloboeni iracionalnih sentimenata i normi koje prate
kulturne obrasce, oni stvari vide onakvima kakve jesu. Monteskje je, da bi shvatio sunarodnike,
na izvestan nain uinio sebe strancem u Francuskoj, ali njegova osnovna poruka je to da
traganje za istinom vodi kroz komparativno produbljivanje znanja i univerzalno razumevanje
prirode ljudskog duha. Da bi objektivno shvatio sopstvenu kulturu i suoio se sa predrasudama
koje su u njoj ukorenjene Monteskje ju je posmatrao kroz oi stranca eljnog znanja i spremnog
za razgovor, kako bi obogatio i proirio granice svoga uma. Neupitno je to da svu istinu ne
moemo saznati, ali sueljavanjem razliitih miljenja i kulturnih obrazaca moemo otkriti principe
na kojima ona poiva.
ovekova priroda je nesavrena i da bi se usavrio, nuno je upuen ka drugom oveku.
Razgovor i tolerancija prema drugome, odnosno razliitosti, jer ne postoje dve istovetne
jedinke, preduslov je razvoja kako linosti, tako i civilizacije. Uaurene linosti i sistemi,
nesposobni za komunikaciju i razuman, otvoren pristup drugima tee samounitenju. U
tom sistemu uzajamnog dopunjavanja tolerancija je uslov napretka i socijalnog ivota
drugi su nam potrebni da bi razvili sebe: Istine ima tamo gde se pita i odgovara sutina
duhovnog susreta u istini je da sagovornici iz razgovora izlaze bogatiji za iskustvo i znanje
onoga drugog: Tolerancija je sposobnost da se saslua ovek koji ima drugaije miljenje
o istoj stvari, da bi se u njegovom miljenju otkrili sadraji koji mogu da doprinesu da
se dva miljenja priblie, isprave, dopune i izraze u obliku koji e zadovoljiti obe strane.
Tolerancija nije i ne treba da bude samo bljutavi kompromis, ali uvek moramo imati na
umu da je sve to u kulturi postoji roeno susretom razliitih ideja.8
II
O identitetu Bonjaka postoje dva na prvi pogled oprena miljenja. Prvo koje zastupaju
autohtoni Bonjaci i koje se zasniva na injenicama o srednjovekovnoj bosanskoj dravi
i crkvi i specifinoj vitalnosti etnike grupe koja je uprkos razliitim iskuenjima tokom
istorije ouvala autohtoni identitet na kojem u savremenim prilikama gradi nacionalno
i dravno ustrojstvo. Drugo miljenje dolazi od pripadnika balkanskih hrianskih naroda koji
u u identitetu Bonjaka kao najznaajnije obeleje prepoznaju slovenske korene i muslimansku
veru. Naelno, oba stanovita su tana, ali ne i do kraja utemeljena u nespornim injenicama.
Prvi zaboravljaju da Bosna i Bonjatvo nisu konstante i da su se tokom istorije menjali
i drava i etnike grupe koje su ivele na njenom prostoru i da je sve to uticalo na savremeni
bonjaki identitet. Drugima, nedostaje mera jer prihvatanje islama shvataju kao pradedovski
greh koji se nikada ne moe dovoljno okajati.
Slovenski koreni bili su pre prepreka no prednost jugoslovenskim Muslimanima da
kontinuirano grade nacionalni identitet jednako otvoren za vrednosti zapadne civilizacije
i islamske religije. Nacionalna oseanja muslimana slovenskih etnikih korena lamentirajui,
izraava Selimoviev Hasan: Mi smo najzamreniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila
unji, ura: Dijalog i tolerancija. Sremski Karlovci: IKZ Zorana Stojanovia, 1994., 197-225.
222/Godinjak 2014

takvu alu kao s nama. Do jue smo bili ono to danas elimo da zaboravimo. Ali nismo postali ni neto
drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne moemo vie nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaeni.
Kao rukavac to ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema vie toka ni ua, suvie malen da bude
jezero, suvie velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjeanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadnitva
neemo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo unaprijed, zato zadravamo vrijeme, u
strahu, od ma kakvog rjeenja. Preziru nas i braa i doljaci, a mi se branimo ponosom i mrnjom.
Htjeli smo da se sauvamo, a tako smo se izgubili, da vie ne znamo ni ta smo. Nesrea je to smo
zavoljeli ovu svoju mrtvaju i neemo iz nje. A sve se plaa, pa i ova ljubav.9
Kod dela balkansko-slovenske naune i kulturne javnosti ne postoji ni dvoumljenje u

vezi s time kakvog su etnikog porekla njeni itelji islamske veroispovesti. Na njihova obrazloenja
zato se oseaju Bonjacima obino se ogluuju, naglaavajui da je re o Srbima, Hrvatima,
Crnogorcima koji su primili islam iz kojeg su usvojili odreene obrasce ponaanja. esto
se naglaava da su u procesu islamizacije slovenskog stanovnitva odluujui bili interesi
velikih sila: verske posebnosti i svakako odreene kulturne specifinosti muslimana u
odnosu na hriane upotrebljavaju se prvenstveno radi ostvarenje interesa spoljnih faktora
na Balkanu. To jeste primer upotrebe islamskih faktora u balkanskoj strategiji velikih sila, samo
to se neke od sila menjaju na istorijskoj sceni. To nije prilog nastojanju za razumevanje kultura
i civilizacija, niti je primer stvarne brige za muslimanske interese. Oni su vie objekt nego
subjekt artikulacije dobro shvaenih svojih interesa. Niti je to doprinelo operacionalizaciji ovog
prostora, ako pod tim podrazumevamo jaanje evropskih ustanova, tradicije, kulturnih obrazaca
i evropskog naina miljenja10 Za ideologa bonjakog pokreta Adila Zulfikarpaia
bonjatvo ili neobonjatvo je koncept oko kojeg nema sporenja, bar ne meu muslimanskim
intelektualcima u Bosni, jer su otklonjene sve nedoumice, pa i one unutranje, duhovne,
u smislu egzistencije bonjakog naroda. Po njemu zauvek je okonana iluzija da su Bonjaci
Srbi ili Hrvati islamske veroispovesti.11
Ova u osnovi tana teza nije do kraja izvedena i objanjena u odnosu na savremene identitete
drugih etnikih grupa u Bosni i Hercegovini. U ovom kontekstu bonjatvo je ekskluzivna
privilegija muslimanskog stanovnitva Bosne i okolnih oblasti. Integralno bonjatvo kao
integrativna kategorija koja podrazumeva sve stanovnike Bosne i Hercegovine, bez obzira
na veroispovest i etniko poreklo, nije ozbiljnije razmatrano ni kod bonjakih, a ini se jo
manje kod srpskih i hrvatskih intelektualaca. Muslimanska koncepcija bonjatva insistira
na istorijskom kontinuitetu etnike svesti ove zajednice, iji koreni seu u preosmanlijsko
doba, i dalje, da je bonjatvo nastalo pre islamizacije slovenskog stanovnitva u Bosni. Iz
ovako obrazloene teze da su svoji na svojeme, trebalo bi da proizlazi legitimno pravo Bonjaka
na ravnopravan tretman, ako ne i suprematiju u odnosu na druge stanovnike Bosne i Hercegovine.
Praktina implikacija ovakvih shvatanja nije dovela do toga da se stanovnici Bosne razliitih
veroispovesti i nacionalnosti oseaju Bonjacima, ve su, naprotiv, utemeljeni duboki jazovi
izmeu naroda koji tamo ive.
9
Selimovi, Mehmed (Mea): Dervi i smrt. Sarajevo: Svjetlost, 1966., 370.

Terzi, Slavenko: Upotreba islamskog faktora u balkanskoj strategiji velikih sila: Raka i sandako pitanje, u: Islam, Balkan i velike sile. Beograd: Istorijski institut SANU, 1997., 322.
11
Intervju objavljen u Borbi 2. april 1994.
10
Godinjak 2014/223
BAI
Pomenuta miljenja, koja su potkrepljena odgovarajuom empirijskom i teorijskom

argumentacijom, prenebregavaju injenicu da je nacionalni identitet dinamina kategorija. Za
izgradnju nacionalnog identiteta nisu uvek presudni isti faktori. U razliitim sluajevima,
u zavisnosti od istorijskih i drugih prilika, nacionalni identitet preivljava brojne transformacije
i njegovi primordijalni oslonci, kao to su etnija, vera, jezik, ne moraju zauvek ostati nepromenjeni.
Jedan od moguih naina uticaja na promenu nacionalnog identiteta jesu i pritisci centara
moi. Najee je re o promenama identiteta pripadnika neke etnike zajednice koje su
prouzrokovane ili pritiscima ili su posledica dugotrajnog ivota u nepovoljnim uslovima12.
Akademik Muhamed Filipovi jezgrovitije od drugih prevazilazi ekskluzivistike teorije
o identitetu Bonjaka: Dakle, identitet naroda esto se sastoji u razlikama, a ne u slinostima
meu onima koji ive zajedno i na istom prostoru i istovjetnost nema nikakvu prednost u
znaenju i valjanosti pred razlikom meu njima. Nije teko utvrditi identitet Francuza u
odnosu na identitet Grka ili Bonjaka. Teko je, meutim, utvrditi identitete onih koji mnogo
toga u historijskom postojanju dijele i kojima je mnogo toga zajedniko kao npr. porijeklo,
jezik, historija, teritorija koju nastanjuju, nain ivota, ishrana, tradicija i sl. a kod njih je
relativno malo toga to ih dijeli kao to su kod nas to bile samo vjera i, u novije vrijeme, uvezene
politike ideje, odnosno dravno-pravne veze s narodima i dravama izvan nae zemlje i
izvan njene historije, koje sve vie poprimaju agresivne tenje i oblike inkorporacije tih naroda
u sisteme vlasti i konstituciju drugih zemalja, inei ih strancima u njihovoj sopstvenoj zemlji.
U sluajevima kao to je na, identitet izlazi iz okvira onog to je razliitost i sedimentira
se u onom to je zajedniko, kao npr. prihvatanje normalnosti razlika meu ljudima u svim
aspektima ivota, pa i u vjeri, tj. onom to nadilazi razlike i omoguuje im da sukladno egzistiraju
kao dio jedne harmonine politike, drutvene, duhovne i kulturne cjeline. (...) Mi Bonjaci
muslimanske vjere imamo identitet posebnog tipa, koji se temelji na cjelokupnoj historiji
nae zemlje i njenih itelja. Osnova naeg historijskog, moralnog i drutvenog identiteta
je otvoreni prijateljski karakter, nedjeljivost u bitnim stvarima od drugih i potovanje
recipronosti na ivot svih drugih ljudi13
III
Bonjaci su svoje nacionalno bie gradili vekovima u veoma specifinim uslovima.
U njihovoj kulturi postoje eklektiki elementi istone i zapadne tradicije koji ih ine razliitim,
posebnim kako u odnosu na etnije u okruenju, tako i u odnosu na vanevropske muslimane.
U njihovom istorijskom prtljagu postoji mnotvo uporinih taaka koje neumitno doprinose
jaanju unutargrupnih veza i koje podstiu centripetalne tendencije u odnosu na prvobitne
12
Kanadski filozof arls Tejlor (Charles Taylor), promiljajui o identitetu u savremenom dobu,
primeuje da je identitet delimino oblikovan priznanjem ili njegovim odsustvom, a esto i naopakim priznanjem od strane drugih, te da je mogue da osoba ili grupa ljudi trpi stvarnu tetu,
stvarno izoblienje, ukoliko im ljudi ili zajednica oko njih uzvraaju slikom koja je ograniavajua,
poniavajua ili prezriva. Nepriznavanje ili naopako priznavanje odista moe da nanese tetu,
budui da predstavlja oblik tlaenja time to nekog zatvara u laan, iskrivljen i redukovan nain
bivstvovanja (Tejlor, 2003., 11). Naopako priznavanje kolektivnog identiteta na korak je
od stigmatizacije.
13
Filipovi, Muhamed: Ko smo mi Bonjaci. Sarajevo: Prosperitet, 2008.
224/Godinjak 2014
etnike mase. Svakako da su pri tome proli dug put od samopercepcije grupe kao balija,
poturica, muhamedanaca, koji su izdali prvobitnu veru, preko kalajevske14 koncepcije
bonjatva i artikulacije nacionalnih i politikih ciljeva putem institucionalizacije religijskog
kao dominantnog inioca etnikog identiteta, pa sve do formiranja modernih nacionalnih institucija, vanih za ouvanje i razvoj grupne kohezije. To je bio neumitan i za junoslovenske
Bonjake veoma bolan i skupo plaen drutveni proces, iji je razvoj u odreenim trenucima
svakako podstrekivan od velikih sila van Balkana.
Identitet Bonjaka je sazdan kroz dugotrajan i sloen drutveni proces i njegovo ishodite
ne doputa, ne trpi pojednostavljenja ili apsolutizovanja pojedinih varijabli na raun drugih.
Meutim, ovoj greci su skloni svi koji nastoje da proces ubrzaju ili zaustave. U literaturi
je mnogo lanaka koji, otkrivajui istorijsku istinu, doprinose produbljivanju savremenih
drutvenih problema. Iluzorno je lamentirati nad tim procesom i oekivati da se identitet Bonjaka
moe promeniti u smislu povratka pradedovskim korenima. Teko je to oekivati, tim pre,
to je istorijsko seanje kako Bonjaka, tako i njihovih suseda optereeno dogaajima, ali i
predrasudama, stereotipima koji u velikoj meri podstiu drutvenu dezintegraciju. Tu je
Adil Zulfikarpai bez ikakve sumnje u pravu kad zapaa da je jasna distinkcija u identitetima
Bonjaka, Srba i Hrvata jasno povuena i da su take susreta mogue samo na limitrofnim
takama. Ostale granice je teko prevazii i konstruisati zajedniki identitet.
Sa stanovita savremenih Bonjaka sva ova pitanja bi trebalo da su manje vana u odnosu
na identitet koji batine. Njima je vana samo injenica da se prepoznaju u identitetu koji ih
vezuje za Bosnu kao nacionalnu maticu i politiku koja ih upuuje na bosanski jezik, islam
i istorijsko naslee iz preosmanskog perioda. Savremenog Bonjaka u biti ne bi trebalo
da interesuju miljenja koja osporavaju Bonjatvo. ta vie, takva miljenja mogu samo
da ih dodatno homogenizuju, ojaaju, upute jedne na druge i podignu nove zidove izmeu
balkanskih identiteta.
Meutim, na ovom mestu trebalo bi podsetiti na pitanja koja su od sutinske vanosti
za identitet Bonjaka i dravnost Bosne i Hercegovine. Prvo se odnosi na dilemu da li je
bonjatvo zatvoreno iskljuivo samo za muslimansko stanovnitvo Bosne i Hercegovine ili
je re o univerzalnom, nadetnikom identitetu koji bi mogli, pod uslovom da to oseaju, batine
i drugi itelji ovog podruja nemuslimanskog porekla koji svoj identitet nalaze u Bosni
iz preosmanskog perioda, Bosni o kojoj su s preko potrebnom emocionalnom distancom
pisali Nada Klai15, Tomislav Raukar16 ili Ivan Franjo Juki (Slavoljub Bonjak)17. O iskuenjima
nadetnikog identiteta nauno neubedljivo, ali s punom socijalnom inteligencijom, opisuje
akademik Abdulah Sidran: Kua Balkana je nasred puta, izmeu istonog i zapadnog sveta.
Ovde prolazi granica podeljenog hrianstva. Izmeu Pete i Jadrana, tekla je Drinom.
Govorim o Bosancima, koje danas iz nevolje zovemo Bonjacima, jer su se druga dva etnosa
nacionalizovala svojom voljom, to im se ne moe ni braniti. Zato su Bonjaci, naalost,
14
Benjamin Kalaj: Dnevnik Benjamina Kalaja (prireiva Nikola Radeni). Beograd: Istorijski
institut SANU, 1976.
15
Nada Klai: Srednjovekovna Bosna. Zagreb: Eminex, 1994.
16
Tomislav Raukar: Hrvatsko srednjovekovlje prostor, ljudi, ideje. Zagreb: kolska knjiga, 1997.
17
Slavoljub Bonjak: Zemljopis i poviesnica Bosne. Zagreb, 1851.
Godinjak 2014/225
BAI
samo bosanski muslimani. To je, dakle, prostor i granica izmeu svetova, civilizacija, religija.
A ta god je na granici, podlono je trenju18.
Ako je re o takvom, ekskluzivnom, zatvorenom identitetu, to drutveno nije sporno
i neopravdano, jer je, kao to je reeno, identitet dinamina kategorija i tie se iskljuivo
batenika, onda se otvoreno pitanja kako u njemu uestvuju muslimani koji su identitet
Bonjaka stvorili seajui se hrianskih korena ili muslimani Bonjaci koji nemaju svest
o Bosni i Hercegovini kao dravnom prostoru za koji vezuju svoj identitet re je o irokoj,
balkanskoj muslimanskoj dijsapori u Crnoj Gori, na Kosovu, u Srbiji.
Sledee pitanje, na koje treba ukazati odnosi se na karakter dravnosti Bosne i Hercegovine
u odnosu na etniku strukturu stanovnitva. Pokuajmo jo jednom da se izdignemo iznad
prostora i vremena i zanemarimo injenice koje proizlaze iz normativne i drutvene stvarnosti
Dejtonskog sporazuma, Ustava, kantonalne kvazi decentralizacije, pogleda preko komijskih
plotova u bosansku avliju i imaginarno konstruiemo dravni identitet Bosne i Hercegovine.
Kakav bi to identitet trebalo graditi da postoji vrsta socijalna osnova za razvoj politikog,
ekonomskog, pravnog sistema? Na koji nain identitete tri istorijska naroda i ne zaboravimo
manjinske identitete koji su takoe autohtoni i imaju svoju istorijsku dimenziju na prostoru
Bosne i Hercegovine, ugraditi u zgradu dobro ureenog poretka zasnovanog na naelima
predstavnike demokratije i sekularne drave?
Literatura
Eco, Umberto; Jean-Claude Carrire: Ne nadajte se da ete se reiti knjiga. aak: Gradac,
2011.
Filipovi, Muhamed: Ko smo mi Bonjaci. Sarajevo: Prosperitet, 2008.
Hobsbawm, Eric: Masovna proizvodnja tradicija u: Hobsbawm i Ranger (ur),
Izmiljanje tradicije. Beograd: XX vek, 2002.
Ki, Danilo: O nacionalizmu. Poetika, knjiga druga, 1974. (intervjui)
Radi, Radivoj: Srbi pre Adama i posle njega. Beograd: Stubovi kulture, 2011.
Renan, Ernest: to je nacija? Kulturni radnik, Vol. XXXIV, No. 6 (1981)
Seeger, Anthony: Whose Is This Song? by Adela Peeva. American Anthropologist.
Vol. 111, Issue 4, 2009.
Selimovi, Mehmed (Mea): Dervi i smrt. Sarajevo: Svjetlost, 1966.
Schulze, Hagen: Drava i nacija u evropskoj istoriji. Beograd: Filip Vinji, 2002.
unji, ura: Dijalog i tolerancija: susret razlika. u: Tolerancija susret razlika. Beograd,
2002.
unji, ura: Dijalog i tolerancija. Sremski Karlovci: IKZ Zorana Stojanovia, 1994.
Taylor, Charles: Politika priznanja, u: E. Gatman, Multikulturalizam. Novi Sad: Centar
za multikulturalizam, 2003.
Terzi, Slavenko: Upotreba islamskog faktora u balkanskoj strategiji velikih sila: Raka
i sandako pitanje, u: Islam, Balkan i velike sile. Beogard: Istorijski institut SANU, 1997.
18
Abdulah Sidran: Bonjaci su samo bosanski muslimani (http://forum.badnjak.com/viewtopic.php)
226/Godinjak 2014

POLITICAL CULTURE IN THE BALKANS AND CONTEMPORARY
UNDERSTANDING OF BOSNIAKHOOD
Goran Bai
Summary
Contemporary geopolitical changes in the Balkan bazaar break down old walls, but also
raise the new ones. Described as a place of meeting and inosculating of great religions and cultures, Balkans corresponds less to that romantic stereotype. Islam, Christianity and Judaism;
Mediterranean, the Orient and Levant transferred to the Balkan peoples Ancient, Byzantine,
Islamic and Hebrew tradition. On the foundations of ancient cultures it was built limited
civilization, with defined cross and crescent; the Bible and the Quran; and Hellenophilia and
Pan-Slavism. Archaeological, linguistic, ethnological, historical heritage point us to the
close culture of Southeastern Europe nations. However, it seems that there is no division and
separation nowhere so pronounced as specific as among close nations. The points of cultural
and religious contacts were the reason for the division, conflict, hatred, and in such situations
the closeness of language, religion and customs were a load that had to be rejected and replaced
with new, more severe, and substantially poorer. The ethnic and national identities that were
believed to have vanished in the wilderness of ideological voluntarism were revitalized in such
social relations. Although the recognition of identity should seek only among themselves,
members of these ethnic groups tend to set their limes between his and neighboring cultures.
In that process, the biggest allies of them are those who dispute their identity.
Key words: Balkan, political culture, Bosniaks, identity
Godinjak 2014/227
UDK 061.1 EU: 327
Mitovi i legende o eurounijskim integracijama

Nedma Dananovi-Miraija
Sarajevo
Ekonomsko restrukturiranje, reinterpretiranje sopstvenih vrijednosti i samorazumijevanje
EU, koje u narativ proirenja treba da uvede i prostor Balkana sa specifinim problemima
i historijom, veoma su znaajni segmenti aktuelnog procesa proirenja. Kontekstualizirana
analiza politike proirenja, meutim, jasno ukazuje da se motivi proirenja ne mogu reducirati
ni na jedan od ovih segmenata pojedinano, pa ni na njihovu kombinaciju. Sutina procesa
proirenja u vezi je s izvozom normi, tj. svojevrsnim irenjem prostora na kojem e vrijedjeti
EU norme. Iako je proces normiranja izrazito asimetrian, jer EU istovremeno propisuje norme
i ocjenjuje stepen njihove ispunjenosti, on je dvosmjeran i podrazumijeva punu odgovornost
i sudjelovanje obiju strana. Odgovornost za normativni dio procesa, koji lei na politikim
elitama u svakoj od drava obuhvaenih procesom proirenja, upravo je onaj razlog zbog kojeg
se u BiH najmanje govori o ovom aspektu proirenja, dok se intencionalno favoriziraju redukcionistika tumaenja povezana s ekonomijom ili vrijednosnim narativom kao glavnim
eurounijskim motivima za proirenje. Shodno tome, i zastoji u procesu prije se interpretiraju
kao nedostatak ekonomskog ili politikog interesa Unije za BiH, nego nedostatak odgovornosti
bh. vlasti u normativnom dijelu procesa.
Kljune rijei: eurounijske integracije, politika proirenja, normativnost, proirenje na
Zapadni Balkan
ako veoma znaajan za Bosnu i Hercegovinu, proces eurounijskih integracija iznimno

je rijetko predmet rasprava u intelektualnim krugovima. Distanciranje akademske
elite od ove teme otvara dodatni prostor za dominaciju politiara i produkciju itavog
niza mitova i legendi kojim nastoje prikriti stvarnu dinamiku procesa prikljuenja BiH Uniji.
U tom prostoru, tumaenja integracijskog procesa opasno se simplificiraju, a javnost intencionalno dezinformira. Sutinska karakteristika politike proirenja, normativnost, u potpunosti
se ignorira. Kontekstualizirana analiza politike proirenja, meutim, jasno ukazuje da je
proces izvoza normi kroz proces prikljuenja asimetrian, ali, ipak, dvosmjeran proces
i podrazumijeva puni angaman obiju strana.
Kako vidimo Europsku uniju

Impresivan obim politoloke literature, na engleskom i drugim stranim jezicima, koja
tretira eurounijske integracije jasno ukazuje na ogroman izazov koji pred politologiju kao
nauku postavlja fenomen Europske unije. Vie od poretka, manje od federalne drave1
1
Wallace, William (ur): The Dynamics of European Integration. London: Pinter, 1990.
228/Godinjak 2014
moda je i najbolja, iako ne i najblia definicija ove unikatne politike forme. S jedne strane,
ova definicija nam ne govori nita o samoj Uniji. S druge nam, pak, govori ta ona nije, zadajui
nam raspon unutar kojeg se ova tvorevina kree. Kako nijedna od postojeih teorija nije
zahvatila eurounijski fenomen u cjelini i pojasnila sve njegove aspekte, Unija je u velikoj
mjeri ostala neidentificirani politiki objekt ije se postojanje prihvata i prouava praenjem
pojedinih paralelnih procesa i pojedinanih segmenata i aspekata.
I u politikoj praksi unutar Europske unije postoje razliite, ponekad i meusobno iskljuive
interpretacije njenih osnovnih karakteristika, ali i konstitutivnih elemenata. Za neke, Europska
unija je, prije svega ekonomija, zajedniko trite koje omoguava slobodan protok robe,
kapitala i radne snage. Za druge, pak, Unija je zasnovana na zajednikom europskom identitetu
i zajednikim europskim vrijednostima. Istovremeno, trei sanjaju o novomilenijskoj supranacionalnoj politikoj zajednici iji je Europska unija tek prvi stadij. emu dati prioritet u pokuajima
definiranja Europske unije? Ekonomiji? Temeljnim vrijednostima? Evolutivnom potencijalu?
Logika proirenja u najveoj je moguoj mjeri povezana s osnovnim interpretacijama
osnova Europske unije. Motivi za proirenje i na naim prostorima tumae se ovisno o tome
kojem od navedenih konstitutivnih elemenata dajemo prioritet. Tako, npr., prema konceptu
EU koji je vidi kao postdravnu interesnu zajednicu koja doprinosi rjeavanju zajednikih
problema drava-lanica, Unija je entitet koji postoji da bi promovirao i titio interese,
i to prvenstveno ekonomske interese, svojih lanica. EU se, dakle, zamilja kao neto kompleksnija forma meunarodne organizacije koja se zasniva na slobodnom tritu, a njena
budunost direktno ovisi o tome da li e drave-lanice prepoznati sopstveni ekonomski interes
u prihvatanju tog okvira ili njegovom daljem irenju. U tom kontekstu, a s obzirom na oajnu
ekonomsku situaciju u BiH, na domaem terenu ne vjeruje se u iskrenost namjera EU da primi
BiH, jer se u tome ne prepoznaje njen ekonomski interes.
Koncept EU kao zajednice zasnovane na zajednikim vrijednostima vidi je kao entitet
koji pomae revitaliziranju tradicija i vrijednosti percipiranih kao europskih, nerijetko
i kranskih, a osjeaj zajednikog identiteta osnovni je pokreta integracija. U takvoj politikoj
zajednici budunost integracija ne zasniva se na procjeni drava-lanica o eventualnoj ekonomskoj
koristi. Osjeaj zajednitva i solidarnosti treba da nadomjesti eventualne negativne ekonomske
posljedice dubljih i daljih integracija. Eurounijska perspektiva BiH, prema pojedinim domaim
interpretatorima, ni u ovom kontekstu nije izvjesna, s obzirom na njen multietniki i multireligijski identitet.
Trea ranije spomenuta mogunost interpretira EU kao postdravnu zajednicu koja se
zasniva na univerzalnim pravima. Takva politika zajednica crpi legitimitet svojih institucija
direktno od graana EU, a ne na osnovu volje drava-lanica. Za razliku od zajednice zasnovane
na osjeaju zajednitva, koja takoer priznaje legitimitet graana, posebno njihovog osjeaja
zajednitva i solidarnosti, dublja i dalja integracija, prema ovoj koncepciji, ne bi ovisila o percepciji
kulturne kohezije i zajednikih tradicija, ve na paketu osnovnih prava i demokratskih procedura,
utemeljenih ugovorima (ili novim ustavom EU). Kulturni pluralizam i sama postdravna
zajednica spontano bi se konstituirali kroz procese koji bi uvaavali razliite identitete i interese.
Takav eurounijski okvir interpretira se kao optimalno rjeenje za ratom iskasapljenu, a Dejtonskim
mirovnim sporazumom razvlatenu BiH. Meu pristalicama ove vizije, proces pribliavanja
BiH lanstvu u EU, esto se interpretira kao prilika da se dravi vrate ovlasti koje joj ne pripadaju
prema Dejtonskom ustavu.
No, na kojem se, od tri navedena koncepta, zasniva politika proirenja?
Godinjak 2014/229
DANANOVI-MIRAIJA
Ekonomija kao osnov proirenja

Ekonomski interes kao legitiman razlog za irenje EU posebno je doao do izraaja kod
tzv. velikog proirenja iz 2004. godine. U svim dokumentima Europske komisije, pogotovo
onim kljunim za proirenje (EC, 2001), ekonomska korist od proirenja je stavljana u prvi
plan. Iako je ekonomski jaz izmeu EU-lanica i deset zemalja koje su aplicirale za lanstvo
bio vidljiv golim okom, smatrano je da e ekonomski efekti proirenja biti obostrano pozitivni.
Pojedini su, meutim, analitiari i tada naglaavali prvobitne ogromne trokove proirenja.
tavie, paljiva i potpuno racionalna analiza trokova i koristi od proirenja sugerirala je
da je za EU ekonomski najpovoljnije da zemlje Centralne i Istone Europe ukljui u zajedniko
trite, ali ne i u svoje lanstvo. Kako tvrde Schimmelfenning i Sedelmeier, ini se da odluka
o proirenju ipak nije donesena samo na osnovu takve racionalne procjene, tj. ne samo na
osnovu argumenata i razloga koji se temelje na ekonomskom interesu, kako je slinu tezu
interpretirala Sjursen. Unija je propustila priliku da se zatiti od trokova ukljuivanja novih
zemalja u svoju poljoprivrednu i politiku regionalnog razvoja, kao i od svih izazova uvoenja
novih lanica za sto na kojem se odluuje.2
Schimmelfenning pojanjava da je Unija donijela odluku da zbog ekonomskih interesa
pojedinih lanica, zajedniki, kao Unija prihvati trokove i opasnosti od proirenja, dok
su te zemlje koristile normativne argumente, kako bi izvrile pritisak na ostale da takvu odluku
prihvate. Sjursen3, meutim, pobija ovu tezu, navodei da ekonomske analize pozicija, npr.,
Njemake i Danske (kao velikih pristaa proirenja 2004.), ne potvruju ovu ocjenu. Oekivana
ekonomska korist najglasnijih zagovornika proirenja nije mogla per se opravdati jaku
podrku koju su ove zemlje pruile politici proirenja. Da su Uniju interpretirale iskljuivo
kao okvir koji treba da maksimalizira njihovu dobit i slui iskljuivo njihovim interesima,
mnoge lanice ne bi slijedile opeprihvaeni kurs i promovirale ideju proirenja pred svojim
graanima, pozivajui se upravo na zajednike norme.
ak i ako prihvatimo argument da su pojedine stare lanice licemjerno igrale na kartu
obaveze i solidarnosti, kako bi proirenjem na centralnu i istonu Europu ojaale svoje ekonomske
pozicije, takva taktika ne bi mogla uspjeti da navedeni normativni argumenti nisu imali
sopstvenu specifinu teinu.
Ekonomski interesi bili su predmet diskusija i u ranijim krugovima proirenja, ali i ranija
proirenja potvruju da se Unija, tada Europska/e zajednica/e nije rukovodila iskljuivo
ekonomskim razlozima.
Kad je osnivaka estorka daleke 1961. razmatrala prvi zahtjev za pristupanje u lanstvo,
onaj britanski, nije se razmiljalo o ekonomiji. injenica da je Ujedinjeno Kraljevstvo kao
jedan od osnivaa EFTA-e, rivalskog ekonomskog bloka tadanjoj EEZ, apliciralo za lanstvo
u EEZ, nije izazvalo oduevljenje kod estorke zbog oekivane ekonomske koristi. Razmiljalo se iskljuivo o tome kako bi bliska povezanost UK sa Sjedinjenim Amerikim Dravama
Baldwin, R.E., Francois, J.F., i Portes R.: The Costs and Benefits of Eastern Enlargement: The
impact on the EU and Central Europe. Economic Policy, 24 (997), 126-176.
3
Sjursen, H.: Enlargement in Perspective: The EUs Quest for Identity. Working Paper, No. 5,
February 2008.
230/Godinjak 2014
i privrenost Komonveltu utjecala na unutarnju dinamiku EEZ. Tadanji francuski predsjednik

Charles de Gaule upravo tim razlozima obrazloio je dva francuska veta na prijem UK
u EEZ (1963. i 1967.). Promjena politike klime nakon odlaska De Gaulea s politike scene
1968. godine otvorila je mogunost ne samo za prvi krug proirenja EU, ve i za dalje korake
ka stvaranju nikad blie unije, emu se De Gaule takoer protivio. Uz UK, 1973. u EEZ su
ule i Danska i Irska, a ovaj prvi krug proirenja praen je i znaajnim dubinskim zahvatima,
koji su jasno demonstrirali da se tadanja EEZ ne bavi samo ekonomijom. Kreirana je politika
regionalnog razvoja za koju je tada odvojeno 5% zajednikog budeta, donesena zajednika
politika ribarstva, ojaan je mandat Europskog parlamenta i stvoreni politiki uvjeti za odravanje prvih izbora za EP (koji e se odrati 1979.). Da EEZ nije samo ekonomska asocijacija,
ubrzo e shvatiti i nove lanice UK je ve 1974. godine zatraila nove pregovore o uvjetima
lanstva, a i u Danskoj i Irskoj je stvorena slina atmosfera zabrinutosti politiari u tim zemljama
su se pravdali da ni oni ni birai prije ulanjenja nisu znali da se prikljuuju Zajednici
koja ima politike ambicije.4 Proirenje na jug kojim je EZ primila Grku (1981.), te paniju
i Portugal (1986.), takoer nije imalo jako utemeljenje. Verney5 jasno ilustrira da ekonomska
logika i logika proirenja ne idu ruku pod ruku: ...ekonomski argumenti u korist prijema
Grke bili su marginalni, slabi i nebulozni. Oito je da ekonomija nije bila odluujui faktor
pri prijemu Grke. Diskurs ovog proirenja nije doprinio profiliranju Europske zajednice kao
primarno zajednikog trita. Tri e zemlje europskog juga, uz ve prikljuenu Irsku, postati
najvei korisnici pomoi za regionalni razvoj i strukturalnih fondova, to je preporodilo
ekonomije ovih, tada siromanih zemalja, a raun je platila EEZ. Vremena za lamentiranjem
nad cijenom proirenja na jug nije bilo. Godinu nakon ulaska panije i Portugala donesen
je Akt o jedinstvenoj Europi (1987) nakon kojeg se EEZ jasno profilirala kao politiki entitet,
a ne samo eksperimentalna faza uspostave zajednikog trita.
etvrti krug proirenja iz 1995. godine, u kojem su se Uniji prikljuile vedska, Austrija
i Finska, te zamalo Norveka, donio je sasvim drugaiju situaciju. Uniji su se prikljuivale
ekonomski prosperitetne zemlje iji je prosjeni GDP bio ak i vei od prosjeka EU. Ekonomski
rizici ovog puta su bili izraeniji kod aplikanata za lanstvo, ali upravo to i navodi na zakljuak
da se ni motivi za prikljuenje Unije ne zasnivaju samo na ekonomskim interesima. Ove
tri zemlje, uz ekonomske, prepoznale su svoje interese i u politikoj, socijalnoj, vanjskopolitikoj
i sigurnosnoj dimenziji Unije. Treba, takoer, istai i da je aplikacija za lanstvo Austrije
i Finske, kao politiki i vojno neutralnih zemalja, bez obzira na snagu ekonomskih argumenata,
politiki bila mogua samo nakon pada Berlinskog zida.
Vrijednosti kao osnov proirenja
Ako ekonomiju prihvatimo kao jedan od najvanijih segmenata eurounijskih integracija,
ali ne i iskljuivi motiv daljeg proirenja, ono to slijedi je problematiziranje zajednikih
4
Cameron F.: Widening and Deepening, u Cameron, F., (ur) Future of Europe. London: Routledge,
2003.
5
Verney, S.: Justifying the Second Enlargement: Promoting Interests, Consolidating Democracy
or Returning to the Roots, u: Sjursen, H.: (ur) Questioning EU Enlargement: Europe in Search
od Identity. London: Routledge, 2006.
Godinjak 2014/231
DANANOVI-MIRAIJA
vrijednosti i univerzalnih prava kao temelja eurounijskog procesa i procesa proirenja EU.
Na ovom terenu, meutim, stvari postaju znatno manje egzaktne u odnosu na vrlo konkretne
ekonomske indikatore. Nemogue je staviti pod lupu sve ono to bi se moglo svrstati pod
etiketu zajednikih vrijednosti, ali one koje se najee spominju svakako su zajedniko
(kransko!?) naslijee, demokratija, mir i stabilnost. Njihov znaaj, kao i njihova interpretacija
varira od sluaja do sluaja, od zemlje do zemlje, a jasno je da se i prioriteti same Unije mijenjaju.
Ono to, meutim, predstavlja najvei problem kad su vrijednosti i prava u pitanju jeste omjer
partikularnog i univerzalnog te veoma esta meusobna iskljuivost ovih elemenata. U
ovom kontekstu nemogue je izostaviti znaajan rad Helen Sjursen (2007) analizom
argumenata kojima je EU pravdala prethodne krugove proirenja, ona je jasno pokazala
kako je, kroz vrijednosti na koje se pozivala, Unija samu sebe definirala. Sama Unija, njene
institucije i lanice kombinirale su u tom narativu univerzalne vrijednosti poput mira i stabilnosti,
demokratije i ljudskih prava s partikularnim historijskim okolnostima, kako bi ideju proirenja,
ali i uz nju vezane izazove i opasnosti uinila prihvatljivim svima.
Normativni argumenti, znaaj potivanja demokratskih principa i ljudskih prava igrali
su znaajnu ulogu poetkom 70-ih, kada je odluivano o prijemu Grke u EU. Demokratija
kao kriterij za lanstvo upravo je prvi put spomenuta u Europskom parlamentu u Birkelbackovom
izvjetaju o statusu grke kandidature poetkom 60-ih6. Za vrijeme proirenja na Grku znaaj
demokratije kao kriterija uveliko je porastao. U grkom sluaju stabiliziranje demokratije bio
je znatno jai argument od ekonomskog interesa, a prevladalo je miljenje da bi eventualno
kompromitiranje znaaja demokratije, a u korist ekonomije, nanijelo ogromnu tetu kredibilitetu i legitimitetu tadanje Zajednice. Kasnije proirenje na paniju i Portugal dodatno je
uvrstilo znaaj demokratije kao kriterija, a kod proirenja zemalja centralne i istone Europe
demokratija je postala eksplicitan uvjet za otvaranje pregovora o lanstvu.
Problem s ovom neupitnom vrijednou je njen odve univerzalistiki karakter, to najbolje
ilustrira primjer Turske. U zemlji s najduim staom aplikanta za lanstvo, upravo je univerzalni
karakter demokratizacije dugo vremena bio najprimamljiviji motivator za lanstvo. Da su
u pitanju bili samo ekonomski razlozi, Turska bi ve odavno prihvatila status posebnog partnerstva
ili sudjelovanje u zajednikom tritu, ali ne i u lanstvu. Na drugoj strani, da je demokratizacija
bila presudan kriterij, EU i njene pojedine lanice morali bi odustati od uvlaenja nekih drugih
kriterija i eliminatornih elemenata kad je rije o eventualnom lanstvu Turske u EU.
Predstavnici EU institucija veoma esto su spominjali zajedniko europsko naslijee,
pogotovo kad je rije o isticanju specifinosti Europe u odnosu na druge kontinente ili interpretiranju dalje, pa i blie historije. U kontekstu proirenja na Centralnu i Istonu Europu
posebno je esto spominjana vjetaka podjela Europe, koju je donijela sovjetska okupacija,
tj. hladni rat. Proirenje je kontinuirano projicirano kao prilika da se jednom za sva vremena
prevaziu te neprirodne podjele, a proces je esto interpretiran kao reunifikacija Europe,
a ne proirenje EU, to je zapravo i bio. Ova potpuna zamjena teza zaivjela je u retorici i politikoj
praksi i jedne i druge strane. Historijski nepobitna injenica je, meutim, da Europa ni prije
hladnog rata, a ni prije oba svjetska nije bila ujedinjena, ve se njeno prvo historijsko ujedinjenje
ostvaruje upravo kroz proces eurounijskih integracija. U kontektsu istog kruga proirenja
6
Sjursen, H.: (ur) Questioning EU Enlargement: Europe in Search od Identity. London: Routledge,
2006.
232/Godinjak 2014
posebno su, naprimjer, naglaavane vrijednosti mira, sigurnosti i stabilnosti. Sigurnosni obziri
nedvojbeno spadaju u interese lanica, ali ak se i u tom segmentu mislilo na sigurnost Europe
kao cjeline, a ne sigurnosti pojedinih lanica. Na tom planu, konkretno, isticano je da je
proirenje generacijski zadatak koji nije lak, ali mora uspjeti jer to historija ne bi oprostila7
Pozivanje na mir i sigurnost u europskom kontekstu dobilo je specifinu teinu. Na isti nain
kao i argumenti koji se odnose na podjelu kontinenta, oni su u veoj ili manjoj mjeri eksplicitno
povezani s kolektivnim iskustvom ratova na europskom tlu. Nije definirana nikakva opasnost
miru i sigurnosti koja dolazi s podruja van Europe, ve je sama Europa, tj. njena burna
i nasilna prolost, shvaena kao neprijatelj kojeg treba pobijediti vlastitim ujedinjenjem.
Ostaje, meutim, pitanje koliko daleko u prolost je Europa spremna da se vrati u procesu
reinterpretiranja historije.
Na nivou pojedinanih drava-lanica navedenim argumentima pridodan je i poseban
nacionalni mek. Tako je, npr., u Francuskoj, uz naglasak na historijske dimenzije proirenja,
potencirana i potreba da Unija ispuni obaveze navedene u osnivakim ugovorima. Kako
je Francuska tradicionalno insistirala na politikoj dimenziji EU, nasuprot trinoj, tj. ekonomskoj,
argumentima o obavezi proirenja pridodat je i argument proirivanja politike zajednice,
odnosno prikljuivanja zemalja Centralne i Istone Europe politikoj uniji.8 Njemaki politiari
su, pak, izdvajali potrebu afirmacije multilateralizma i pomirenja.9
Ne treba, takoer, zanemariti ni injenicu da se proirenje na zemlje Centralne i Istone
Europe podrazumijevalo en bloc, iako su pojedine lanice favorizirale pojedine zemljeaplikante na lanstvo. Danska se tako pobrinula da baltike zemlje ne budu zapostavljene
u odnosu na druge. Francuska je irila histeriju oko jeftinih poljskih vodoinstalatera, ali
to je nije sprijeilo da zbog Rumunije prihvati i novi krug proirenja nakon onog velikog 2004.
godine te uz Rumuniju prihvati i Bugarsku.
U kontekstu analize argumenata koji govore u korist proirenja, vrlo su jasne naznake
da EU predstavlja neto vie od neidentificiranog politikog poretka. Taj osjeaj neeg
vie ne moe se, ipak, porediti s intenzitetom osjeaja kolektivnog identiteta za koji se obino
pretpostavlja da postoji na nacionalnom nivou. Prema istom principu, za EU se ne moe
tvrditi ni da je koherentna zajednica utemeljena na zajednikim vrijednostima, jer je osjeaj
kolektivnog identiteta neuporedivo intenzivniji kad je rije o vjerskim, etnikim ili jezikim
srodnostima u Europi. Nijemci nisu manje Nijemci, niti su Francuzi manje Francuzi, ali je
jasno da su i jedni i drugi, kao i svi ostali u EU, svjesni svoje meusobne bliskosti u odnosu
na one koji nisu u tom klubu. Kako tvrdi Sjursen, argumenti u korist proirenja jasno ukazuju
na neko kolektivno mi koje podrazumijeva ostatak Europe, a ne ostatak svijeta10
7
Sjursen, H.:Enlargement in Perspective: The EUs Quest for Identity. Working Paper, No. 5,
February 2008.
8
2006.
9
Zaborowski, M.: More than Simly Exanding Markets: Germany and EU Enlagrement u:
Sjursen, H.: (ur) Questioning EU Enlargement: Europe in Search of Identity. London:
Routledge, 2006.
10
2006.
Godinjak 2014/233
DANANOVI-MIRAIJA
Posebno kompleksni krugovi proirenja, poput proirenja na Grku ili zemlje biveg
Istonog bloka stavljali su dodatne izazove pred univerzalistiku dimenziju EU, ali i pred nezaobilazne nacionalno uvjetovane partikularistike elemente. Prema dosadanjim iskustvima
s proirenjem, onog trenutka kad su kandidati bili na pragu ispunjenja traenih uvjeta, i Unija
kao cjelina i drave-lanice pojedinano, pogotovo one koje su imale izvjesne rezerve, bile
su obavezne da svaka za sebe pronau one partikularne, nacionalno senzibilizirane, argumente
kojima su obrazlagale novu dimenziju eurounijskih integracija i sopstveni udio u njoj.
Proirenje je drugoj strani donijelo i otvorilo proces dubinskog samorazumijevanja, u
odnosu na historiju, ali i u konkretnom vremenu i prostoru. Prema Bernhardu Petersu11,
eurounijsko samorazumijevanje ne odnosi se na homogenost i stalnost imanentne identitetu,
ve na izvjesne aspekte integracijskog procesa. Eurounijsko samorazumijevanje razvijalo
se postepeno, u korak s razvojem integracijskog procesa, posebno se jasno artikulirajui kroz
proces proirenja. To se samorazumijevanje definiralo i redefiniralo sa svakim novim krugom
proirenja i sa svakom novom zemljom aplikantom koja je kucala na vrata Bruxellesa. Pomna
analiza prethodnih krugova proirenja jasno govori u prilog tezi da je EU u jednakoj mjeri
promiljala prihvatanje zemalja-aplikanata, koliko i sopstvenu konsolidaciju. Proirenje
je oduvijek bilo integralni dio promiljanja o identitetu i budunosti same EU.
Svaki krug proirenja bio je praen nizom specifinih pitanja i izazova, ali je eurounijsko
samorazumijevanje nalazilo adekvatne odgovore i Unija je svih ovih godina ila u dobrom
smjeru. Pokuajmo zamisliti kako bi EU danas izgledala da se, recimo, nije proirila 2004.
godine na zemlje biveg Istonog bloka. Na ta bi danas liile te zemlje? Na ta bi liila sama
EU da taj proces nije uspio? Isto se pitanje moe postaviti u kontekstu bilo kojeg od dosadanjih krugova proirenja.
Normativna priroda procesa
U redukcionistikim pristupima razumijevanju politike proirenja koji cjelokupan proces
i njegovu logiku svode na jedan od dva prethodno elaborirana motiva, potpuno je, meutim,
izostavljena sutina sposobnost i mo EU da svojim specifinim djelovanjem i aktivnostima
oblikuje ponaanje drava ne-lanica u skladu sa sopstvenim normativnim sistemom.
Eurounijsko preferiranje normativnog pristupa produkt je specifine historije, ali i modela
kroz koji se EU predstavlja ostatku svijeta. Iz EU-perspektive, specifinost njenog modela
nije nimalo u kontradikciji s proklamiranim univerzalnim karakterom. Normativne aspekte
EU mogue je detektirati jo u Osnivakim ugovorima, a tokom proteklih decenija oni su
se eksponencijalno razvili i u kvantitativnom i u kvalitativnom smislu. U veoj ili manjoj mjeri,
normirani su gotovo svi aspekti djelovanja lanica, ak i oni najosjetljiviji poput sigurnosti
i vanjske politike.
Tendencija da se te norme izvoze i preko granica EU sasvim je logina i razumljiva. Prema
Triscrittijevoj, EU eli demonstrirati svoju mo izvozom normi i time to e ih nametnuti
kao standard ponaanja ostalim svjetskim silama. Treba, dakle, razlikovati mo definiranja
normi od normativne moi u smislu njihovog provoenja. Kao akter na globalnoj sceni EU
11
Peters, B.: Public Doscourse, Identity and the Problem of Democratic Legitimacy u Eriksen,
E.O., (ur) Making the European Polity: Reflexive Integration in the EU. London: Routledge, 2005.
234/Godinjak 2014
pokuava sopstvene standarde pretvoriti u meunarodna pravila prihvatljiva onima koji

te standarde preuzimaju. Drugi akteri prihvataju eurounijske standarde ako ih eka neposredna
nagrada (poput lanstva u EU), ukoliko, iz bilo kojeg razloga, nisu u stanju sami sebe disciplinirati
na slian nain ili kad njihovim prihvatanjem ele sudjelovati u njihovoj implementaciji.12
Proces irenja zajednikog europskog trita odvijao se simultano s procesom usvajanja
stroijih standarda koji se ne odnose samo na lanice koje su dio tog trita, ve i na sve ostale
zemlje koje trae i oekuju pristup tom tritu. Jedinstveno trite Unije spada meu najvea
u svijetu, a regulatorni standardi u vezi s okoliem, sigurnosti, zdravljem i odrivim razvojem
veoma su eksplicitni i, praktino, postavljaju ljestvicu na najvii nivo. Upravo zahvaljujui
tome, EU u ovoj oblasti figurira kao globalni standard-seter. Europsko trite znaajan je
izvor normativnog utjecaja, ali bi taj utjecaj ostao inertan i pasivan da nije praen odgovarajuim prateim politikama izvoza normi. Dugo su se te politike ograniavale na zemljekandidate za lanstvo i njihovu obavezu usvajanja acquisa, ali je proces diversifikacije
oblika meuovisnosti13 uzrokovao i porast broja instrumenata za ostvarivanje utjecaja.
Iako afirmirana, normativna je uloga EU suoena s velikim brojem kompleksnih izazova.
Posebno su problematine situacije u kojima se norma pokuava primijeniti na kontekst
sasvim drugaiji od onog u kojem su norme definirane. U sluaju neprihvatanja normi od
drugog aktera, Unija pred sobom ima tri mogunosti intenzivirati proaktivno insistiranje
na provoenju normi koje promovira, liberalno interpretirati norme za koje se formalno
zalae ili ui u manje ili vie otvoren konflikt s neposlunim partnerom.14
U prvom sluaju, Unija ulae dodatne napore u elaboriranje, pojanjavanje, a ponekad
i uvoenje dodatnih kriterija. Takav scenarij primjenjivan je tokom procesa proirenja na
zemlje Centralne i Istone Europe. Na ve historijskom samitu u Kopenhagenu 1993. godine,
EU se naelno saglasila s idejom sopstvenog proirenja na zemlje CIE, ali je istovremeno
formalizirala kriterije koje zemlje moraju ispuniti da bi pristupile njenom lanstvu, propisavi
tzv. kriterije iz Kopenhagena15.
12
Ladi, Zaki: EU Foreign Policy in a Globalized World: Normative power and social preferences.
London: Routledge, 2008., str. 4.
13
Vie u Gstohl, Sieglinde, Political Dimension of Externalization of the EUs Internal Market
EU Diplomacy Paper, 3, 2007. http://aei.pitt.edu/9593/1/EDP_3-2007_Gst%C3%B6hl.pdf
14
Ladi, Zaki: EU Foreign Policy in a Globalized World: Normative power and social preferences.
London: Routledge, 2008., str. 12.
15
Kriteriji iz Kopenhagena, tj. kriteriji pristupanja, koje je utvrdilo Evropsko vijee u Kopenhagenu
1993. godine, koje svaka drava koja je podnijela zahtjev za pristupanje mora ispuniti u potpunosti:
politiki: stabilne institucije koje garantiraju demokratiju, vladavinu zakona, potovanje ljudska
prava i zatitu manjina; ekonomski: funkcionalna trina ekonomija, sposobna da se nosi s
konkurentskim pritiskom i trinim snagama unutar Unije, sposobnost preuzimanja obaveze
koje proizlaze iz lanstva, ukljuujui posveenost ciljevima politike, ekonomske i monetarne
unije. Europsko vijee je u Madridu 1995. godine nadopunilo Kopenhagenke kriterije, dodajui
jo jedan kriterij: stvaranje uslova za integraciju prilagoavanja administrativnih struktura (provedba propisa kroz odgovarajue administrativne i pravosudne strukture). Uz spomenuto, EU
mora biti u stanju da prihvati nove lanice, stoga Unija zadrava pravo da odlui kada je to spremna
uiniti. Zvanina web-stranica Direkcije za europske integracije BiH http://www.dei.gov.ba/
o_eu/?id=704 26.04.2009.
Godinjak 2014/235
DANANOVI-MIRAIJA
Uz tri famozna uvjeta, Unija je manje formalno dodala i etvrti, koji e proi nezapaeno
sve do 2005. godine, kad e ga eurounijska politika elita reaktivirati i stvoriti atmosferu
protivljenja daljim proirenjima. Rije je se o tzv. apsorpcijskom kapacitetu, odnosno
kapacitetu Unije da prima nove lanove bez ometanja i usporavanja integracijskog procesa.
Ovaj kvazi-kriterij posebno je zanimljiv sa stanovita prouavanja koncepta uvjetovanosti
kao norme, ali i zbog njegove direktne suprotstavljenosti eurounijskom diskursu koji normativnost shvata kao kodifikaciju odnosa izmeu jednakih partnera. Pregovori o lanstvu s
Turskom, npr., ve davno su prerasli dimenziju uvjetovanosti u kojoj standard-seter praktino
namee normu primaocu standarda. Uvoenjem administrativnog kapaciteta kao nove nepoznate
u jednainu, Unija je sebi stvorila novu poziciju s koje, uz ocjenu stepena prihvaenosti normi,
ona sama procjenjuje svoj kapacitet da neku lanicu primi ili ne. Ova pozicija ujedno je
i prostor za uzmicanje koji vie nema nikakve veze s objektivnim ponaanjem partnera na
drugoj strani procesa. Njegovim eventualnim aktiviranjem, Unija sebi priskrbljuje mogunost
da obeano lanstvo uskrati i onim pretendentima koji su ispunili sve uvjete.
Prva tri kriterija iz Kopenhagena moda nisu dovoljno eksplicitna i ostavljaju mogunost
za razliite interpretacije ovisno o politikim interesima, ali ipak spadaju u ugovorni normativni
okvir. Ukoliko zemlja ispuni uvjete, kvalificira se za lanstvo u EU. Iako se proces operativno
naziva pregovorima, stvarnih pregovora nema, a zemlje s ambicijom lanstva obavezne
su prihvatiti i dokazati sposobnost primjene odredaba propisanih na vie od 100.000 stranica
acquisa, i to na principu uzmi ili ostavi. Proces pregovora predstavnika EU i zemalja kandidata,
praktino, i nije proces pregovora, ve predstavlja verifikaciju stepena ispunjenosti kriterija,
koju, naravno, vre predstavnici EU. Koliina i obim propisa o kojima je rije, meutim, ipak
ostavljaju neke male prostore za pregovore izmeu dviju strana. Istina, ne o sadraju, ve stepenu
ispunjenosti minimalnih kriterija (tzv. benchmarks) ili, eventualno, o dinamici ispunjavanja
uvjeta i prelaznim odredbama.
Ni jasnoa uvjeta i dinamike, pa ni visoka doza mehaniciteta u procesu proirenja, ipak,
ne mogu u potpunosti objasniti uspjeh procesa proirenja na zemlje CIE. Perspektiva lanstva
u EU oito je imala toliku privlanu mo za post-komunistika drutva da su, kako tvrdi Pridham,
njihove elite tu ideju internalizirale i prije nego su postavljeni konkretni uvjeti16 Vachudova
to potvruje, istiui injenicu da su pro-EU snage u tim zemljama pobjeivale na nacionalnim
izborima na osnovu svog opredjeljenja ak i prije nego su pregovori o lanstvu otvoreni,
a uvjeti formalizirani.17 Proces proirenja tako predstavlja specifian nain demonstriranja
normativne moi EU, budui da je i strana koja je primalac norme ne samo zainteresirana za
proces, ve i visoko motivirana. Ne treba, meutim, izgubiti iz vida asimetrinost ovog odnosa
ija je glavna karakteristika vrlo jasna uvjetovanost. Perspektiva punopravnog lanstva
u EU, meutim, stvara kontekst u kojem je ta asimetrija ve amortizirana kod primatelja,
pa ak i internalizirana.
16
Pridham, Geoffrey: Designing Democracy, EU Enlargement and Regime Change in PostCommunist Europe. New York: Palgrave Macmillan, 2005, 386.
17
Vachudova, Millada: The Leverage of International Institutions on Democratizing States: Eastern
Europe and the European Union. EUI Working Papers, 2001. www.iue.it/RSCAS/WP-texts01
_ 33.pdf - pristupljeno 12.04.2010.
236/Godinjak 2014
Zakljuak
Sljedei krug proirenja koji, nakon ulaska Hrvatske u lanstvo EU polovinom 2013.
godine, treba da obuhvati ostatak Zapadnog Balkana (geografski tanije: istok i jug Balkana),
suprotno uvrijeenim percepcijama i bez obzira na sve posebnosti regiona, ne stavlja pred EU
izazove s kojima se ona ve nije suoila. Izgradnja dugoronog mira, stabilnost, demokratizacija,
politika, ekonomska i socijalna konsolidacija, suoavanje s historijom i prevazilaenje
podjela iz prolosti, uvijek i iznova nose izazove, ali nisu novi. Poznati su, u veoj ili manjoj
mjeri, upravo iz prethodnih krugova proirenja. Ekonomsko restrukturiranje, reinterpretiranje
sopstvenih vrijednosti i samorazumijevanje koje narativ proirenja treba da uvede u prostor
Balkana sa specifinim problemima i historijom, veoma su znaajni segmenti aktuelnog
procesa proirenja. No, kako se jasno moe zakljuiti na osnovu analize prethodnih krugova
proirenja, motivi proirenja ne mogu se reducirati ni na jedan od njih pojedinano, kao
ni na njihovu kombinaciju. Sutina procesa proirenja u vezi je s izvozom normi, tj. svojevrsnim irenjem prostora na kojem e vrijedjeti EU norme. Iako je proces normiranja izrazito
asimetrian, jer EU istovremeno propisuje norme i ocjenjuje stepen njihove ispunjenosti,
on je dvosmjeran i podrazumijeva punu odgovornost i sudjelovanje obiju strana. Odgovornost
za normativni dio procesa, koji lei na politikim elitama u svakoj od drava obuhvaenih
procesom proirenja, upravo je onaj razlog zbog kojeg se u BiH najmanje govori o ovom aspektu
proirenja, dok se intencionalno favoriziraju redukcionistika tumaenja u vezi s ekonomijom
ili vrijednosnim narativom kao glavne eurounijske motive za proirenje. Shodno tome,
i zastoji u procesu prije se interpretiraju kao nedostatak ekonomskog ili politikog interesa
Unije za BiH, nego nedostatak odgovornosti bh. vlasti u normativnom dijelu procesa. Mitovi
i legende o prirodi politike proirenja EU ne korespondiraju sa stvarnou.
Literatura
Knjige:
Cameron, F.: (ur) Future of Europe. London: Routledge, 2003.
Eriksen, E.O.: (ur) Making the European Polity: Reflexive Integration in the EU. London:
Routledge, 2005.
Ladi, Zaki: EU Foreign Policy in a Globalized World: Normative power and social
preferences. London: Routledge, 2008.
Pridham, Geoffrey: Designing Democracy: EU Enlargement and Regime Change in PostCommunist Europe. New York: Palgrave Macmillan, 2005.
Sjursen, H.: (ur) Questioning EU Enlargement: Europe in Search od Identity. London:
Routledge, 2006.
Wallace, William: (ur) The Dynamics of European Integration. London: Pinter, 1990.
lanci i poglavlja u knjigama:
Baldwin, R.E., Francois, J.F., i Portes R: The Costs and Benefits of Eastern Enlargement:
The impact on the EU and Central Europe. Economic Policy, 24 (997)126-176.
Cameron F.: Widening and Deepening, u Cameron, F., (ur) Future of Europe. London:
Godinjak 2014/237
DANANOVI-MIRAIJA
Routledge, 2003.
Gstohl, Sieglinde: Political Dimension of Externalization of the EUs Internal Market,
EU Diplomacy Paper, 3, 2007. http://aei.pitt.edu/9593/1/EDP_3-2007_Gst%C3%B6hl.pdf
pristupljeno 21.02.2010.
Peters, B.: Public Doscourse, Identity and the Problem of Democratic Legitimacy u
Eriksen, E.O., (ur) Making the European Polity: Reflexive Integration in the EU. London:
Routledge, 2005.
Schimmelfenning F., i Sedelmeier, U.: Theorizing Enlargement: Research Focus,
Hypothesis and the State of Research!, Journal of European Public Policy 9 (4) (2002),
500-528.
Schimmelfenning, F.: The Community Trap: Liberal Norms, Rethorical Action and
the Eastern Enlargement of the European Union, International Organization, 55 (1) (2001),
47-80.
Sjursen, H.: Why Expand? The Question of Legitimacy and Justification in the EUs
Enlargement policy, Journal of Common Market Studies 40 (3) (2002), 491-513.
Sjursen, H.: Enlargement in Perspective: The EUs Quest for Identity, Working Paper,
No. 5, February 2008., www.arena.uio.no pristupljeno 23.08.2009.
Triscritti, Fiorella: Free Trade and New Economic Powers, The World View of Peter
Mendelson, 2007. www.cadmus.iue.it/dspace/bitstream/1814/6753/1/RSCAS-2007_11.p
- pristupljeno 18.02.2010.
Vachudova, Millada: The Leverage of International Institutions on Democratizing States:
Eastern Europe and the European Union. EUI Working Papers, 2001. www.iue.it/RSCAS/
WP-texts01_33.pdf - pristupljeno 12.04.2010.
Verney, S.: Justifying the Second Enlargement: Promoting Interests, Consolidating
Democracy or Returning to the Roots, u: Sjursen, H.: (ur) Questioning EU Enlargement:
Europe in Search od Identity. London: Routledge, 2006.
Zaborowski, M.: More than Simly Exanding Markets: Germany and EU Enlagrement
u: Sjursen, H., (ur) Questioning EU Enlargement: Europe in Search of Identity. London:
Routledge, 2006.
Ostali izvori:
European Commission: Making a Success of Enlargement, Strategy Paper and Report
of the Commission on the progress towards accession by each of the candidate countries;
November 13, 2001.
MYTHS AND LEGENDS ABOUT EURO-UNION INTEGRATION

Nedma Dananovi-Miraija
Summary
Economic restructuring, reinterpreting of its own values and self-understanding of European
Union that in a narrative of enlargement should introduce the Balkan region too, with specific
238/Godinjak 2014

problems and history are very important segments of the current enlargement process.
Contextualized analysis of the enlargement policy, however, clearly indicates that the motives
of enlargement cannot be reduced to any of these segments individually, or even to their
combination. The essence of the enlargement process is related to the export of norms
i.e. a sort of expansion of space on which can be applied EU standards. Although the process
of standardizing highly asymmetric, because the EU in the same time prescribes standards
and assesses the level of their fulfilment, it is a two-way and assume full responsibility and
participation of both sides. Responsibility for the normative part of the process, which lies
on the political elites in each country included in the enlargement process, is exactly the reason
why in Bosnia and Herzegovina there is less talk about this aspect of the enlargement, while
intentionally favour reductionist interpretations related to the economy or valuable narrative
as the main Euro-Union motives for enlargement. Consequently, the delays in the process
are rather interpreted as a lack of economic or political interests of the Union for B&H, but
the lack of responsibility of Bosnian and Herzegovinian authorities in the normative part of
the process.
Key words: Euro-Union integration, enlargement politics, normativity, enlargement towards Western Balkan
Godinjak 2014/239
UDK 323.14 (497.6=163.41)

342.7 (497.6=163.43*)
Bonjaci u Republici Srpskoj izmeu ekia i nakovnja

Jusuf Trbi
BZK Preporod
Bijeljina
Bonjaci u bh. entitetu Republika Srpska danas su, vjerovatno, najoigledniji primjer
obespravljenosti jedne autohtone etnike grupe u Evropi. Nakon hiljadugodinjeg kontinuiteta
multietnikog ivota, BiH je, ini se, prilino odmakla na putu raspada, ili bar nepovratne
etnike podjele. Viedecenijska kontinuirana politika cijepanja Bosne i Hercegovine, s ciljem
realizovanja velikodravnih planova nacionalistikih politika susjednih drava i stvaranja
Velike Srbije i Velike Hrvatske, kao istih etno-nacionalnih tvorevina blizu je dovrenja.
Svjedoci tome su Bonjaci koji (jo) ive u entitetu Republika Srpska. Njihovo preivljavanje
i stalno topljenje u mjestima u kojima su vijekovima bili u veini, u Banjoj Luci, Bijeljini,
Prijedoru, Viegradu, Srebrenici, neprekidna devastacija njihove historije, kulture, obiaja,
otvorena diskriminacija kojoj su izloeni i ravnodunost bonjakih politikih elita i dravnih
struktura prema njihovoj sudbini, udaraju posljednje eksere u mrtvaki koveg bosanske ideje
u ovom dijelu zemlje.
Republika Srpska je danas tvrava velikosrpske ideje, etno-klerikalni feud koji obezbjeuje
visok stepen vjerskog i politikog jednoumlja i nastavak Miloevieve i Karadieve ratne
politike drugim sredstvima. Prekrajanje i bezobzirno falsifikovanje historije, stalno vrijeanje
Bonjaka i negiranje njihovih prava, velianje zloina i zloinaca, njegovanje mrnje prema
Bosni i ideji zajednikog ivota, spajanje sa Srbijom po svim linijama, uz preutno asistiranje
stranih centara moi i zatvaranje oiju bosanskih politikih elita, sve je to doprinijelo da Bosna
sve manje stanuje ovdje.
A pitanje je dana kad e se to desiti i Bonjacima.
Kljune rijei: Bonjaci, Republika Srpska, diskriminacija, Bosna, etno-religijska podjela
a Bonjake koji ive u Republici Srpskoj vrijeme kao da je stalo. Satjerani u mrani
oak historije, oni gledaju sopstveno nestajanje u usporenoj i razblaenoj reprizi
onoga to im se ve jednom dogodilo. Posljednji popis je pokazao da ih u srpskom
entitetu ima blizu 200 hiljada, to, nakon svega, nije malo. Ali, to su uglavnom oni koji su
uspjeli da se vrate, i vie nisu imali gdje da odu. Oni su svakodnevni kusur u velikoj etnonacionalnoj trgovini maglom, manjina u dravi u kojoj, zvanino, manjina nema. Nakovanj na
kojem lee njihove glave ostao je isti: velikosrpskom osvajakom politikom stvoreni entitet
koji, i po svom imenu i po svojoj praksi, pripada samo Srbima pravoslavcima, i ne priznaje
Bonjake, Hrvate i ostale, ne priznaje ni dravu, ni graane, ni sopstveno zlo, ni sopstvene
zakone, ni moral, ni obiaje svijeta. eki nad njihovim glavama je zastava bonjake etnonacionalne politike, kojom i dalje mau oni koji se zaklinju u Bosnu i Bonjake, a dijele i
240/Godinjak 2014
rasturaju i jedno i drugo, od proklamovanja ideje o ruenju ustavnosti i pomirenju naroda,

do stalnog produkovanja etno-religijskih kalupa i suene nacionalne svijesti u kojoj se gubi
bosanstvo, kao temeljna hiljadugodinja odrednica postojanja drave i njenih graana. Ta politika
poiva na obrascima koji, u konanici, uvijek imaju isti cilj: stvaranje sopstvene drave ili
bar teritorije za samo jednu etniku i vjersku zajednicu. Bonjaci u RS-u, kao kroz prozor tamnice,
gledaju tu bonjaku politiku koja se uklapa u model suivota triju stada, i koja podrava
maineriju produkovanja razlika, kao osnove drutvenog ivota, gledaju to preutno ignorisanje institucionalnih okvira i ustavnih pravila, kult konstitutivnih naroda (koji nisu
konstitutivni tamo gdje su u manjini) i eliminisanje graana koji su sr i temelj savremenog
ureenja svijeta, gledaju opu provincijalizaciju kulture i desekularizaciju bosanske stvarnosti,
ustolienje srednjovjekovnih feuda u kojima se na lomaama spaljuju individue, ideje, miljenja,
zakoni i moralne norme, istina i pravda, drugi i drugaiji, neposluni, nevjernici, oni koji
znaju i oni koji ele neto drugaije i bolje.
A nakovanj i bonjake glave na njemu pridravaju brojni predstavnici svemone meunarodne zajednice, koji su u startu eliminisali svaku mogunost ozbiljnije promjene, pa ekaju
da se stvari zavre same od sebe. Onako kako su u ratu protiv BiH ohrabrivali agresore i
pregovarali s njima, a rtvama vezali ruke i uveli im embargo na oruje, pa ekali da se stvari
rijee same na terenu.
Bonjaci u RS-u ive danas u ardaku ni na nebu ni na zemlji, izmeu nade u normalnu
graansku dravu i neprekidne i neskrivene diskriminacije, izmeu Evrope i masovnih jama,
uzidanih u temelje entiteta, izmeu slobodnog svijeta i faistikog mraka, ive u pravoslavnoj
kvazi dravi u kojoj nemaju ni osnovna ljudska prava, ive oiju uprtih u drugi dio Bosne, ali
odatle stiu samo utjene rijei. Jer, i tamo etno-politike vide samo do granica svojih atara
i posljednjih domova svojih glasaa, ni milimetar dalje. Bonjaci u RS-u ive na dalekom
ostrvu koje pluta uzburkanim morem, nadajui se da e odnekud iskrsnuti mirna luka i da
e Bosna dotle preivjeti.
Za to vrijeme godine prolaze, a na prostoru uz Drinu, ni u jednom gradu, od Viegrada
do Gacka i Nevesinja, u posljednjih deset godina nije roeno nijedno bonjako dijete. Stari
umiru, mladi odlaze, pa ak i Srebrenica, ta gorka zakletva bonjakih politiara, ostaje sama
i pusta. U njoj nema nijedne znaajnije bosanske i bonjake institucije koja bi posvjedoile
proklamovanu brigu za posljednje mjesto genocida u Evropi.
Bonjaci u RS-u su nevidljivi ljudi: tu ive, imaju kue i avlije, njive i tale, imaju obnovljene
damije, line karte, automobile i traktore, tu ruaju i veeraju, tu doekuju djecu i unuke i
ispraaju ih kad krenu u inozemstvo, da trae sreu. Tu su, ali kao da ih nema. Nema ih u
politici i u medijima, nema ih na radnim mjestima, pogotovo u bezbrojnim entitetskim institucijama i organizacijama (manje od 1 odsto zaposlenih), Bonjak ne moe biti ni na kakvom
vanijem mjestu, ukljuujui i efa istaa u komunalnoj slubi, Bonjak potpredsjednik
entiteta ne moe privremeno zamijeniti predsjednika koji je umro, jer su Bonjaci nia rasa
i nisu za njih takve funkcije, Bonjacima se zabranjuju i jezik, i kultura, i historija, nameu
im se krsne slave svega i svaega, od entiteta do djeijeg obdanita, policije i biblioteke,
i svakog dana im se daje do znanja da im ovdje nije mjesto i da treba da idu. itav javni prostor
pretvoren je u istureno odjeljenje majice Srbije, a Bosna se odavde vidi kao inozemstvo.
Obrazlaui donoenje novog zakona o prebivalitu, koji treba da izbrie mnogo Bonjaka
sa spiska stanovnika i glasaa u srpskom entitetu, predsjednica Vlade RS-a eljka Cvijanovi
Godinjak 2014/241
TRBI
je rekla da bi masovniji povratak Bonjaka u RS bio prijetnja bezbjednosti Republike i naroda.

Jer, podrazumijeva se da je narod RS-a samo jedan, a da su svi drugi nuno i privremeno zlo.
Poto je zakon osporen, Vlada je jednostavno donijela uredbu o prebivalitu, koja ima snagu
zakona, pa je sve ostalo isto. Mnogo je sluajeva oduzimanja bonjakih kua. Po jo vaeem
Karadievom zakonu, imovina protjeranih Bonjaka svojevremeno je proglaena naputenom
i dodijeljena Srbima, a kad su se Bonjaci vratili, morali su nadoknaditi stanarima ono
to su oni, navodno, ulagali u njihove kue. Ko to nije mogao, imovina mu je prodata. A ako
je na mjestu otete, pa sruene kue podignuto neto vrednije, zakon nalae da se sve zavri isplatom
vlasniku, po zakonskim kriterijima. Na taj nain je bijeljinska vlast dodijelila crkvi jedanaest
bonjakih kua u centru grada, pa je vladika Kaavenda na tom mjestu podigao bijeljinski
Versaj. Sluaj crkve u avliji Fate Orlovi u Konjevi Polju, koju je Kaavenda sagradio u
ratu, i nee da je ukloni ni do dananjeg dana, a niko ga ne tjera na to, govori do koje je mjere
dola obespravljenost Bonjaka u RS-u. Sve je jo jasnije ako se zna da je stara Fata Orlovi
zaradila krivine prijave, jer se bunila protiv crkvene gradnje pod njenim prozorima, a
Kaavenda nije pozvan ni na razgovor. Ni on, ni bilo ko iz Eparhije zvorniko-tuzlanske. Sve
se to nastavlja novim zakonima o dravnoj imovini (zakoni o premjeru i katastru), kojima se
na legalan nain oduzima bonjaka imovina.
Bezbroj puta najvii politiki i vjerski autoriteti ponavljaju da Drina vie nije granica,
ve spona izmeu dva dijela jednog istog naroda. Srbija je ozakonila brigu za Srbe u drugim
dravama, a Aleksandar Vui, novi srpski vod, sve vie uvaava secesionistike Dodikove
namjere, uz obaveznu frazu da on podrava svaki dogovor triju konstitutivnih naroda u BiH.
O dogovoru triju konstitutivnih naroda u Republici Srpskoj nikada nije rekao nijednu rije,
mada je i ustavima entiteta, na isti nain kao onim dravnim, garantovana ravnopravnost
naroda na cijeloj teritoriji BiH. Onima koji se jo nadaju da e postati normalni graani nove
srpske kvazi drave, poruuje se, svakoga dana, da im tu nije mjesto nazivima ulica i ustanova,
krsnim slavama, slavljenjem zloinaca i zloina i potpunim ignorisanjem bonjakih rtava,
stalnim vrijeanjem i njih i njihove drave, brisanjem njihove historije i kulture, nepotivanjem
njihovih prava, oduzimanjem imovine i domovine, zabrani djeci da u kolama ue svoj,
bosanski jezik. Opa utnja koja prekriva ratne zloine, slavljenje zloinaca, sudski progoni
preivjelih Srebreniana, istiskivanje Bonjaka iz politikog i javnog ivota, opa faizacija
svijesti i rehabilitacija etnitva, otvorena mrnja i negiranje svega bonjakog i bosanskog,
to je tegobna geografija najvee srpske ratne pobjede na kraju prolog vijeka. Kroz te mune
predjele tetura ono to je ostalo od Bonjaka i bosanske ideje, uti skriveno po kuama i
avlijama, hoda ulicom brzo, pognute glave, navikava se na udarce i trpljenje. I stalno se osvre
prema Sarajevu, nadajui se da e s te strane, ipak, jednom da svane. Ali, svitanja nema.
Na cilj je samostalnost, rekao je Milorad Dodik na proslavi Dana i krsne slave Republike
Srpske i dodao da e njegov entitet donijeti sve propise koji e ojaati njegovu autonomiju
na putu ka samostalnosti, a da BiH, kao dravna zajednica, treba da bude servis dva entiteta
i tri konstituitivna naroda.
Ovakva njegova izjava, naravno, nije nita novo. Politiari s druge strane entitetske granice
jo jednom su mlako upozorili da te izjave nisu u skladu s Dejtonskim sporazumom (u koji
se Dodik zaklinje nekoliko puta na dan), da je nemogua samostalnost entiteta, da BiH nije
dravna zajednica, i da sve to pie, crno na bijelo, u Dejtonskom sporazumu. Meunarodni
zvaninici se nisu ni oglasili, i sve bi to moglo liiti na razumljivo ignorisanje besmislenih
242/Godinjak 2014
izjava, da vlast u RS-u ve godinama ne provodi u praksi sve to o emu Dodik govori, a
da se reakcije svode na ibreenje i poruke u stilu: Bosnu niko nije uspio podijeliti hiljadu godina,
pa nee, vala, ni sad. To jest: odrat e se Bosna i bez nas, valjda e neko neto ipak uiniti.
Dodikove izjave pozdravio je patrijarh Irinej, koji se, ne tako davno, prouo po rasistikim
stavovima o muslimanima. Lani je, na toj istoj sveanosti, podrao ideju referenduma o
nezavisnosti RS-a, i rekao i ovo:
Taj proces je ve krenuo. Ako moe Kosovo da se odvoji od Srbije, zato se RS ne bi odvojila
od Federacije BiH i pripojila Srbiji? Za tako neto ima mnogo vie razloga, jer se oduzimanjem
Kosova sada prave dve albanske drave, a Srbija bi s RS bila jedna srpska drava kao to
je bila vekovima.
Dakle, po prvom ovjeku Srpske pravoslavne crkve, RS i FBiH su nekakve dravice

koje su se dobrovoljno udruile, pa mogu i da se razdrue (taj proces je ve krenuo, kae
on), a Srbija i pola Bosne su oduvijek bile jedna cjelina, pa mogu opet biti. Patrijarh sigurno
zna makar osnove historije balkanskih drava i zna da to to govori nema nikakve veze
s injenicama i istinom. Pitanje je samo: zato to govori? I zato ba sad? Vrijedi citirati
i jo jednu njegovu izjavu o Bonjacima:
Neemo ulaziti u to kako su i zato oni postali to to jesu, sigurno ne od vruih kolaa.
Samo njihovi preci znaju ta ih je uslovljavalo da promene veru Svi su oni potomci Svetog
Save i to treba da znaju
Patrijarh je mogao proitati, da je htio, bar rezultate istraivanja o genetskom porijeklu

balkanskih naroda, ako ve nije uio historiju. A moda on to sve zna, ali, zbog neega, ponavlja
izjave koje smo mnogo puta uli u pripremi rata protiv BiH. Moemo samo nagaati zbog
ega on to ini. udni su putevi predvodnika Boijeg stada na zemlji.
Patrijarh Irinej tom prilikom nije propustio priliku da istakne znaaj nove srpske drave,
za koju je Dobrica osi rekao da je jedina srpska pobeda u posljednjoj deceniji dvadesetog
veka. Floskulu o RS-u kao srpskoj dravi uli smo i od predsjednika Srbije Tomislava Nikolia,
i od brojnih drugih politiara, novinara i javnih linosti, a beogradska Politika je objavila
(januar 2015. godine) da su sveane boine liturgije odrane u hramovima u Srbiji, Republici
Srpskoj, FBiH, Hrvatskoj, Makedoniji, Sloveniji, Rusiji Sve drava do drave. Nimalo
sluajno, u posljednje vrijeme su, kako kae profesor Ivo Banac, reprezentativni srpski lingvisti
krenuli u ofanzivu dokazivanja da je sva tokavska knjievnost knjievnost srpskog jezika.
A politiki komentator Miroslav Lazanski napisao je u Politici, nakon vojne parade, kojom
je u oktobru 2014. godine obiljeeno 70 godina od osloboenja Beograda, kako je logino
to je toj paradi (uz Vladimira Putina) prisustvovao i Milorad Dodik, jer su i jedinice iz Republike Srpske uestvovale u oslobaanju Beograda. Niko od srpskih historiara, politiara
i novinara nije reagovao na to.
I u Srbiji i u RS-u davno su zakonski izjednaeni partizani i etnici, a za sveca je proglaen
poznati antisemita vladika Nikolaj Velimirovi, koji je poredio Hitlera sa Svetim Savom,
i to je bio samo jedan od primjera potpunog eliminisanja antifaizma iz javnog ivota. etnici
su tako naknadno pobijedili u Drugom svjetskom ratu i pobjedonosno ujahali u historiju i
savremeni ivot na bijelim konjima. Partizanski spomenici su uklonjeni i u Srbiji i u RS-u,
a na prste jedne ruke mogu se izbrojati ulice koje jo nose imena istaknutih antifaista. Dodik
izjavljuje da su u partizanima bili samo Srbi, sve do pred kraj rata, a da su Bonjaci, svi redom,
bili saradnici okupatora. Bijeljinskom SUBNOR-u je, na njihov zahtjev da se vrate biste
Godinjak 2014/243
TRBI
narodnih heroja, reeno da se o tome moe razgovarati, pod uslovom da se izostave bonjaki
heroji. I to u gradu u kojem je odnos prema Bonjacima mnogo bolji nego u ostalim gradovima
u RS-u.
Zakasnjeli trijumf etnitva lako je objasniti. itav velikosrpski pokret, koji je pokrenuo
lavinu rata, smrti i krvi na prostoru bive jugoslavenske drave, s ciljem ujedinjenja srpskih
etnikih prostora, bio je zasnovan na etnikom programu Homogena Srbija Drainog
ideologa Stevana Moljevia i na osnovama Hitlerove nacionalsocijalistike doktrine. Svi
Srbi (ili Nijemci, svejedno) u jednoj dravi, pravo Srba na samoopredjeljenje, koje ne pripada
nikom drugom, srpska drava je tamo gdje ivi makar jedan Srbin ili postoji jedan srpski grob,
jedna drava jedan narod jedan voa, ideologija krvi i tla, nadnarod koji ima pravo na
zloin, rasizam, velianje mitske prolosti sve to vratilo nas je pola vijeka unazad. Prvi lan
Programa Hitlerove partije, objavljenog 1. aprila 1920. godine, glasi: Traimo ujedinjenje
svih Nijemaca s ciljem formiranja Velike Njemake po osnovu prava na samoopredjeljenje
naroda. Drugi lan: Zahtijevamo ravnopravnost njemakog naroda s drugim narodima
i ponitavanje Versajskog i Sanermenskog mira. (Sjeamo se zahtjeva za ponitenje odluka
AVNOJ-a). Trei lan: Zahtijevamo da se udovolji potrebama njemakog naroda za novim
ivotnim prostorima, kako bismo prehranili na narod. Velianje mita, falsifikovanje prolosti,
sloboda da se ine programirani zloini u ime vieg cilja, psihologija gomile, itav taj arsenal
nacionalistike paranoje, kako bi rekao Danilo Ki, sve je to vieno jo jednom na kraju dvadesetog vijeka. Viena je i masovna tehnologija ponitavanja individua i njihovo ugraivanje
u masu. Taj duhovni poduhvat Hitler je oznaio kao revoluciju duha, kao ujednaavanje
(Gleichschaltung), sjedinjenje pojedinca i naroda, bila je to integracija svakog pojedinca, ili
ogromne veine njih, u jedinstveno blato krvi i tla. U tu svrhu stvoren je i tada, a i pola vijeka
kasnije, zastraujui aparat kontrole iz jednog centra i produkovanja jedoobraznosti miljenja,
iji je zadatak bio, kako je to Hitler formulisao, ulaenje u duu masa. U stvarnosti, to je
bilo okupiranje glava, zarobljavanje uma, koji vie ne moe i ne eli da razlikuje dobro od
zla, istinu od lai, zloinca od rtve.
Ameriki novinar T. D. Allman objavio je 1993. godine u jednom od najtiranijih asopisa
u svijetu Vanity Fair, svoje Pismo iz Velike Srbije (prenio ga je zagrebaki Globus u
broju od 5. marta 1993. godine), kao jedno od najiscrpnijih svjedoanstava o srpskim zloinima
koje se pojavilo u to vrijeme. Na jednom mjestu u tekstu on kae: U Evropi, na kraju dvadesetog stoljea, vjerovati da bilo koji narod ima pravo na ubijanje, nije uzrok ludila. To
je ludilo samo. Na Allmana je najmuniji utisak ostavilo pitanje koje je mnogo puta uo od
Srba, obinih ljudi: ta se to radi Srbima? Na kraju teksta on kae: Naime, koliko mogu
predvidjeti, svaiji posjet Srbima poet e i zavriti kao moj: u susretima s bezumljem. Teror
nee biti udaljeniji od nasmijeenog lica za susjednim stolom sve dok Srbi ne iznau nain
da se suprotstave, ne onome to im je uinio svijet, nego onome to su uinili sami sebi.
U Moljevievom programu Homogena Srbija, objavljenom u etnikom listu Na
put u junu 1941. godine, pie da im je konani cilj da stvore i organizuju homogenu Srbiju
koja ima da obuhvati celo etniko podruje na kome Srbi ive, i da osiguraju potrebne strateke
i saobraajne linije i vorove, te privredna podruja, kako bi joj bio omoguen i obezbeen
slobodan privredni, politiki i kulturni ivot i razvitak za sva vremena. Te strateke i saobraajne
linije i vorovi potrebni za sigurnost, ivot i opstanak Srbije, iako gdegde ne bi imale srpsku
veinu, imaju da poslue Srbiji i srpskom narodu da se ne bi vie ponavljala teka stradanja
244/Godinjak 2014
koja Srbima nanose njihovi susedi im im se prui prilika. Prema posljednjem predratnom
popisu stanovnitva u Zvorniku je bilo 59,4 odsto Bonjaka, u Viegradu 62,8 odsto, u Foi
51,6 odsto, a danas se u tim gradovima oni mogu na prste prebrojati. U Brkom i Posavini Srba
je bilo 20 odsto, ali su i Istona Bosna i Posavina smjetene u srpski etniki prostor i oiene
od Bonjaka i Hrvata, njihove kulture, historije, tradicije. U knjizi Srpska strana rata (Beograd 2001. godine) Latinka Perovi formulie srpske ratne ciljeve: Revizija unutranjih
granica, razmena stanovnitva i prestruktuiranje balkanskog politikog prostora. A Vesna
Pei istie: Rat za promenu granica izmeu republika i proterivanje drugih etnikih populacija
iniciralo je politiko vostvo Srbije kao nain stvaranja srpske nacionalne drave. Hrvatsko
vostvo izabralo je u osnovi slinu strategiju dolaskom HDZ-a na vlast, koja se ogledala u
diskriminaciji i otvorenoj netrpeljivosti prema Srbima u Hrvatskoj i teritorijalnim pretenzijama prema Bosni i Hercegovini. Ovu republiku je, prema dogovoru, trebalo podeliti
izmeu Srbije i Hrvatske.
Moljeviev program dao je svojevremeno i konkretne zadatke: protjerivanje 2.675.000
Muslimana s teritorija koje e uzeti Srbi, a da se na tim teritorijama naseli 1.310.000 Srba
koji e tu biti dovedeni. Ideja Dobrice osia o humanom preselenju naroda, nije, dakle,
bila nita novo. A nije bila nova ni strategija etnikog ienja, kojim se ostvaruje preseljenje
naroda. U decembru 1941. godine, u pismu koje je tab Drae Mihajlovia uputio Dragii
Vasiu, trai se preuzimanje znatnog dijela Hrvatske i ienje Srbije od svih nesrpskih
elemenata, s tim da Muslimani, uz pomo Engleza, budu protjerani u Tursku. Konani cilj
obnarodovala je etnika komanda 20. decembra 1941. godine: stvaranje etniki iste Velike
Srbije, koja se sastoji od Srbije, Crne Gore, BiH i Vojvodineoienih od svih nacionalnih
manjina i nenarodnih elemenata. Posebno je naglaena potreba za ienjem muslimanske
populacije iz Sandaka i BiH.
Komanda Drae Mihajlovia pisala je rije ienje u znaenju koje smo zapamtili
i pola vijeka kasnije. Granice njihove Velike Srbije bile su etnike granice srpskog naroda,
ma ta to znailo, a istu tu sintagmu uli smo iz usta Slobodana Miloevia i njegovih sljedbenika. Razlika je bila samo u jednom: Miloeviev ratni tab svoj je osvajaki pohod za stvaranje srpskog lebensrauma pripremio na istim osnovama, ali mnogo briljivije. Angaovana
je gigantska mainerija proizvodnje propagandne magle koja je, kao velika zavjesa, prekrila
i prolost, i sadanjost, i istinu, i moral, i savjest, i pokrenula dvije mone poluge: bivu JNA,
etvrtu po snazi vojsku u Evropi, zajedno s kompletnim politikim medijskim, ekonomskim,
kulturnim i bezbjednosnim sistemom, i Srpsku pravoslavnu crkvu kao duhovnog vou, inspiratora
i garanta realizovanja novog plana stvaranja Velike Srbije. Etniko ienje i masovni zloini,
projektovani kao nain stvaranja Velike Srbije, bili su sasvim racionalan izbor. Jer, da je ta
fantomska drava (ili prostor) stvorena na svim planiranim teritorijama (kako pokazuje
popis iz 1991. godine), Srba bi u njoj bilo manje od 52 odsto. Bez eliminisanja nepoeljnih,
a prije svega Bonjaka i Albanaca, ta bi se tvorevina vrlo brzo sama sruila, jer, za samo desetak
godina, Srbi bi tu bi bili manjina. A eliminisanje nepoeljnih moglo se izvriti samo velikim,
krvavim masovnim zloinima i zatiranjem svih tragova njihovog postojanja, u emu su Srbi
u Srbiji imali bogato iskustvo jo iz vremena odlaska Turske s tih prostora.
I na drugoj strani, u Hrvatskoj, starom partneru za unitenje Bonjaka i podjelu Bosne,
mnoge stvari su tekle na isti nain. I kao to su Srbi rehabilitovali etnike, jer su radili prema
njihovom programu i na njihov nain, tako su i u Hrvatskoj oivjeli ustaku ideologiju, a
Godinjak 2014/245
TRBI
Pavelievu Nezavisnu Dravu Hrvatsku Tuman je proglasio ostvarenjem povijesnih tenji

hrvatskog naroda. Na dijelu bosanske teritorije, koji je, prema dogovoru Miloevia i Tumana,
trebalo da pripadne Hrvatskoj, sve je uraeno u dlaku isto kao i u Karadievom ataru.
Da li se onda iko moe zauditi to antifaizam danas gubi davno dobijenu bitku i to
se gospodari srpskog etnikog prostora slijepo pridravaju doktrine koja je uspjela ogromnu
veinu njihovih podanika ukljuiti, na ovaj ili onaj nain, u veliki zloinaki poduhvat, i tako
ih uiniti nosiocima kolektivne odgovornosti za ono to se dogodilo? Oni koji su se protivili,
bili su igosani kao izdajnici. U Zapisima iz mranih vremena Filip David kae: U drutvu
koje ne uvaava argumente pojedinac je bez ikakve moi, njegovo suprotstavljanje proglaava
se intelektualnom paranojom, to ono, u populistikom okruenju, i jeste. On je izoliran kao
to se izolira svaki opasni virus.
Ali, nije to jedino objanjenje upornog, svestranog i dubinski zasnovanog ideolokog modela
koji Bonjake u RS-u i danas ini rtvama faizma.
U knjizi Hitlerovi dobrovoljni delati Daniel Goldhagen objanjava kako se grade takozvani
kulturni modeli koji oblikuju miljenje masa. Te kulturne modele stvara politika i duhovna
elita, kao niz stereotipa satkanih od ideolokih obrazaca, mitova, nametnutih uvjerenja i falsifikovane historije i stvarnosti, koji se plasiraju kao vrhovna istina, zatiena autoritetom
religije. Tako koncipirani modeli javnog miljenja, ponavljani i varirani u bezbroj razliitih oblika,
polako postaju temelj javnog mnijenja, pravnih regula, oblika vladavine i naina ponaanja
u svakodnevnom ivotu. U nacistikoj Njemakoj, kae Goldhagen, ti kulturni modeli su,
nakon due od stotinu godina, krunisani holokaustom.
U bivoj Jugoslaviji kulturni model je izrastao iz ideologije i zasnivao se na stalnoj borbi
(klasnoj, ideolokoj) i na stalnom strahu od neprijatelja, unutranjih i vanjskih, na neraskidivom
jedinstvu naroda i kultu svemonog voe, kao inkarnaciji drave, klase i partije. Sve te
stereotipe preuzeo je Miloeviev reim, samo je bratstvo i jedinstvo zamijenjeno nacionalizmom, oekivanu sretnu budunost zamijenila je herojska mitska prolost, a komunistika
ideologija nestala je u korist pravoslavlja. Novi kulturni model snano je promovisan u politici
i kulturi, u medijima i umjetnikim djelima, u novokomponovanoj historiji, a krojai javnog
mnijenja stvorili su poseban oblik izobliavanja javnog miljenja. Dotadanji moral proglaen
je mrtvim, ustrojena je opa ravnodunost prema sopstvenim zloinima i njihovim rtvama,
duhovni predvodnici su ubijedili narod da je dozvoljeno sve, ako je u interesu nacije, jedan
narod je postao istovremeno i rtva i nadnarod koji ima sva prava, kakva drugi nemaju,
i snano je ustoliena religija rodoljublja (kako bi to rekao Unamuno). Pojedinac je nestao,
svaki kritiki glas prokazan je kao antisrpstvo, a mitski srpski narod, nebeski narod, njegova
izmiljena historija i izuzetna prava postali su temelj svih normi ivota. Novi, moni totalitarizam kreirao je masovnu industriju svijesti, diktiranje misli i ponaanja dostiglo je kolosalne
razmjere, a razliitost miljenja potpuno je uguena i sklonjena. Pojedinac je potpuno nestao
u dinovskoj sjenci probuenog i jedinstvenog naroda, pod vostvom jednog lidera, u neponovljivoj misiji vraanja prolosti na pozornicu sadanjosti. Hana Arent je pisala: Totalitarizam
je sistem koji se trudi da ljude uini suvinim.
Gubljenje racionalnog miljenja i guenje slobodne misli omoguili su da se eliminiu
svi pozitivni primjeri zajednikog ivota. Najvea zla poinili su velikosrpski jurinici
u gradovima u kojima su bili najvie izmijeani Srbi, Bonjaci i Hrvati: u Prijedoru, Sarajevu,
Bijeljini, Banjoj Luci. To su bili gradovi u kojima su (pored Mostara i Tuzle) 1941. godine potpisane
246/Godinjak 2014
Muslimanske rezolucije, peticije za zatitu Srba od ustake vlasti. (U Zenici je kasnije potpisana
peticija za zatitu Roma). Sve dobro to je uinjeno, a posebno ono dobro koje su Bonjaci
uinili Srbima, izbrisano je i uklonjeno. U knjizi eseja Sociologija nakon Bosne Keith Doubt
kae: Razlog zato je etniko ienje poprimilo najbrutalniji oblik u Bosni ne lei u dugoj istoriji
plemenske mrnje u toj zemlji. Naprotiv, etniko ienje je poprimilo najbrutalniji oblik u Bosni
zato to u njoj postoji duga historija tolerancije i otvorenosti. K tome, meu Bosancima postoji
duga tradicija dobronamjernosti jednih prema drugima i prema razliitim svetim predanjima.
I kae i ovo: U Bosni su moralni osjeaji srpskih nacionalista pretvoreni u jednoumlje gomile.
Gustave Le Bon je tvrdio da itav narod moe postati gomila pod utjecajem ideologije.
A Adolf Hitler je u programatskoj knjizi Mein Kampf pisao: Masama se ne vlada pomou
argumenata i injenica. Masama se vlada demagogijom.
Ameriki sociolog G. V. Allport postavio je petostepenu skalu razvoja nacionalistike
ideje. Prvi stepen je ocrnjivanje ili ogovaranje drugih (velikosrpska propaganda uoi ratnih
pohoda pravi je primjer za to), a posljednji istrebljivanje. Kao to smo vidjeli, taj put nije
bio dug u sluaju rata za Veliku Srbiju.
I Noel Malcolm u knjizi Bosna kratka istorija (Bosnia A short history) istie da je
funkcija etnikog ienja bila da protjera dvije etnike populacije i da radikalizira treu.
Kao to vidimo, velikosrpski ideolozi i jurinici uspjeli su u obje te namjere.
Bonjaci u RS-u esto se ude kako njihovi poznanici i prijatelji Srbi, kolovani i pametni
ljudi, ne vide jednostavne istine, i kako ostaju gluhi, nijemi i ravnoduni pred oiglednim
injenicama o zloinima njihovih sunarodnika. To moralno sljepilo je ope, i teko je nai
izuzetke, a uniformnost miljenja je esto zaprepaujua. Vjernici pozdravljaju ruenje
bogomolja, profesori ubijanje aka, demokrate veliaju rasizam, a dojueranji estoki komunisti zalivaju savjesti mirisom tamjana. ak ni slike otkopavanja masovnih grobnica, ni
sluaj Milana Lukia, ija je jedinica vie od stotinu civila, uglavnom ena i djece, ive spalila
u Viegradu, ni ubijanje Sarajeva, ni logori, ni ruenje damija, ni masovni progoni, nita
od toga nije ostavilo traga na savjesti ljudi u RS-u. Ni genocid u Srebrenici. U hakoj presudi
za genocid u tom gradu pie: U svom stremljenju da eliminiu jedan dio bosanskih Muslimana,
snage bosanskih Srba izvrile su genocid. One su imale za cilj istrebljenje etrdeset hiljada
bosanskih Muslimana koji su ivjeli u Srebrenici, grupu koja je simbolino predstavljala
bosanske Muslimane uopte. Konvencija o genocidu jasno kae da za genocid nije neophodno
istrebljenje itave etnike grupe, moe se raditi o samo jednom njenom dijelu, ali je bitna
namjera. U sluaju Srebrenice ta je namjera oigledna. Kao i u Prijedoru, Zvorniku, Vlasenici,
Bijeljini, Banjoj Luci Ali, sve manje je onih koji e to rei jasno i glasno. A, kako raunaju
nastavljai Miloevievog i Karadievog djela, ako je svijet progutao velikosrpski faistiki projekt, priznao Republiku Srpsku i time nagradio zloin, dozvolit e i dovrenje tog
posla. Pogotovo to su i jedni i drugi razbijai Bosne tvrdili da brane Evropu od muslimana,
a to govore i danas, u vrijeme burnih odnosa Zapada i islamskog svijeta i snanog porasta
islamofobije. Ta tema nije bila mrska mnogima ni tada, a nije ni danas. Poznata je uloga
lidera nekih od vodeih svjetskih sila u pomaganju agresorima na Bosnu, upravo zbog navodne
odbrane kranske Evrope od muslimana. Svjedoi o tome i vie puta citirano (tada tajno)
pismo koje je britanski premijer John Major uputio dravnom sekretaru za spoljne poslove
Komonvelta Douglasu Hoggu, 2. maja 1993. godine. On pie, izmeu ostalog:neophodno
je da se nastavi sa prevarom Vanes-Owenovim mirovnim razgovorima, da bi se dogaala kakva takva
Godinjak 2014/247
TRBI
akcija, sve dok Bosna i Hercegovina ne prestane postojati kao vaea drava, a njeno muslimansko
stanovnitvo ne raseli iz svoje zemlje. Iako ovo moe izgledati kao tvrda politika, moram da insistiram
kod vas i onih koji donose politike odluke u uredu za inostrane poslove Zajednice, kao i vojnim
slubama, da je ovo ustvari prava politika i od najboljeg interesa za stabilnu Evropu u budunosti,
iji se sistem vrijednosti bazira i mora ostati baziran na hrianskoj civilizaciji i etici.1
Danas treba priznati: velikosrpska politika je uspjela. Oistila je etniki one dijelove
BiH koji su joj bili potrebni, podijelila dravu, zaustavila povratak, diskriminaciju uinila
svakodnevnim modelom drutvenih odnosa, uvrstila entitet i izdvojila ga iz drutvenog
prostora BiH, izjednaila krivicu zloinaca i rtava, prekrojila historiju i la pretvorila u
istinu. Planskom i masovnom industrijom svijesti promijenila je mentalni sklop ljudi, djeca
u kolama ve dvije decenije vaspitavaju se na osnovama velikosrpske ideje, faizam, kao stanje
uma, nije napustio ove prostore, niti je postao slabiji, sve je manje vremena i mogunosti
da se to promijeni. Mainerija stvaranja etniki iste drave za sve Srbe radi bez prestanka.
U Republiku Srpsku dolaze, kad god hoe, vjerski i politiki lideri iz Srbije da propagiraju
podjelu Bosne, predsjednik entiteta bez imalo ustruavanja govori kako je Bosna za njega
inozemstvo, kako je to privremena tvorevina iz koje e se uskoro izdvojiti njegov mali
feud, i sve ini da se to ostvari, a ovo oigledno podrivanje ustavnog poretka drave ne nailazi
na reakcije. Na djelu je ponovo osovina SNSD HDZ, koja trai trei entitet, na tetu Bonjaka
i Bosne, a to podravaju i srbijanski lideri i nova predsjednica Hrvatske.
ta jo treba da se dogodi da Bosanci i Hercegovci ponu braniti svoju krvavo steenu
slobodu?
Bonjaci u RS-u gledaju svoju domovinu na televiziji, itaju i sluaju o njenoj historiji
i kulturi, navijaju za nju, ali je ne vide oko sebe. Njihova je domovina beznadno podijeljena
na etnike cjeline, na etno-religijska stada kao oaze novog jednoumlja, u kojima se gubi svaka
pojedinana volja i ovjek svodi na samo jednu dimenziju, na kolektivno. Etno-nacionalistiki
kolektivizam je ukinuo graanina, slobodu misli i izbora, naciju kao politiki narod, sekularizam i demokratska naela modernog svijeta, moralne norme i potovanje zakona, a
Dejtonski sporazum je, na dui rok, zamrznuo to stanje, kao na fotografiji. Njime je ozakonjena
teritorijalna etnika podjela, sruen Ustav Republike BiH i inaugurisani konstitutivni narodi,
kao etno-religijske cjeline, eliminisani graani i zabetonirana nemogunost bilo kakvih
ozbiljnijih promjena. I to uz saglasnost sva tri etnika politika liderstva. Velikosrpska agresija
je nagraena entitetom koji svojim imenom govori kome pripada, a uvoenjem entitetskog
veta omoguena je tiranija jednog naroda nad ostalima. Ustoliena je i praksa proizvoljnog
tumaenja ustavnih naela, pa je za Srbe neprihvatljiv svaki referendum na nivou BiH,
jer bi, principom jedan graanin jedan glas, oni bili preglasani, ali je sasvim normalan
referendum u RS-u, mada bi njime bila preglasana dva naroda. Iz krajnje centralizovane
Republike Srpske svakog dana poruuju da nee dozvoliti nikakvu centralizaciju BiH.
Ravnopravnost tri naroda i prava Srba moraju se potovani u BiH, u RS-u nema ni govora
o ravnopravnosti Bonjaka i Hrvata sa Srbima. Nikoga vie ne udi stalno ponavljanje
floskula o BiH kao dravnoj zajednici, o zajednikim, a ne dravnim organima vlasti u Sarajevu,
1
Omer Ibrahimagi: Bosanski identitet i suverenitet. Sarajevo: Univerzitet u Sarajevu: Institut za

istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, 2012.
248/Godinjak 2014
o odbrambeno-otadbinskom ratu Srba u Bosni, o nemogunosti zajednikog ivota. I o

Bonjacima u RS-u kao nosiocima historijske krivice, od Kosovskog boja do posljednjeg rata
i ostacima divljih azijatskih hordi, kako je to zapisano u jednoj monografiji Bijeljine. Slika
Republike Srpske u svijesti njenih itelja i potovalaca sve jasnije potvruje ideju nove srpske
drave s ove strane Drine. I sve je manje onih koji tu sliku kvare.
U svemu tome krivica bonjakih politikih elita je nesumnjiva. Bonjaka politika je bila
pokreta unitenja graanskog drutva i uvoenja pogubnog principa dogovaranja naroda,
ona je prigrlila etno-religijsku podjelu po principu: svakome njegova avlija, dominaciju religije
i homogenizaciju etnija kao osnovu drutvenog ivota. Etnika matrica samoidentifikacije
uguila je graanina, ponitila njegovu kulturnu, politiku i svaku drugu posebnost i podstakla
obogotvorenje kolektivnog, uklapajui se skladno u srpsko-hrvatske velikodravne politike
matrice, koje vape za tim da Bonjake proglase za religijsku skupinu. Drutveni ivot je postao
bojno polje na kojem se etno-nacionalistike vojske, zasad u miru, bore za svoj komad teritorije,
opijene pseudoreligijskom utopijom (Senadin Lavi), kao odreujuom slikom svijeta.
Sve to prati ubrzana provincijalizacija kulture i zaostajanje za svijetom, ovlateni tumai narodne
volje vode nas i guraju u bolju, prepravljenu prolost, a srednji vijek kuca na naa vrata. Ideja
multinacionalnog i multikulturnog drutva, koja je preivjela due od hiljadu godina, kao da
je na umoru, a bonjaki lideri nikako da shvate da Bonjaka bez Bosne nema. Asim Mujki
kae: Na identitet e biti bonjaki onda kad bude bosanski.
Bonjaka politika misao ne uspijeva da iskorai iz blata etnocentrizma, koji die sve
vee zidove na tlu i u glavama ljudi u BiH. Proklamovano vraanje naroda vjeri donijelo
je politiku dominaciju vjerskih zajednica i obavezujuu etno-klerikalnu viziju ivota, koja
ubrzano guta budunost ove zemlje i dijeli je tako, da su Bonjaci, najbrojniji narod, stijenjeni
na 25 odsto dravne teritorije, a Bonjaci u RS-u pretvoreni u ostatke neprijateljskog plemena
koje lagano izumire. Dejtonski sporazum, koliko god nakaradan bio, ostavio je mogunost
reintegracije drave, pod uslovom da politiko vostvo obezbijedi, u oba entiteta, dovoljan broj
Bosanaca, to podrazumijeva multinacionalne stranke, mjeovite izborne liste, snanu podrku
povratku, propagiranje bosanskog patriotizma i shvatanja nacije kao pripadnosti dravi.
Taj zahtjev obuhvata i naputanje ideje homogenizacije pod zastavom etnije i religije, okretanje
formuli politikog naroda i, prije svega, striktno potovanje osnovnih normi politikog i pravnog
sistema i institucionalnih okvira, kao i principa odgovornosti, depolitizacije vjere, graenje
bosanskog identiteta, naputanje etniko-teritorijalnog ureenja drave, naputanje Dejtona
i donoenje novog ustava koji e dokinuti sadanju teritorijalnu podjelu i uvesti principe
moderne nacije. Da bi taj proces poeo, Bonjaci moraju potegnuti prvi i sopstvenim primjerom
pokazati kako se to radi, ne bjeei od toga da se ponekad plati i skupa cijena za to.
Za sve to nee biti dovoljne akademske rasprave niti isprazno proklamovanje evropeizma,
a jo manje zatvaranje oiju i ekanje da neko drugi sve poslove zavri umjesto nas. Dejtonski
sporazum i Ustav moraju se dosljedno provesti, da bi se iskoristile sve njihove mogunosti
i otklonile konstantne politike opstrukcije, koje dolaze iz oba entiteta. Meunarodna zajednica
treba jasno da ukae na korist koju etnonacionalne elite imaju od pribliavanja EU, ali i
da primijeni sankcije za drugaije ponaanje. Jo vanije je da se pomogne konsolidovanje
drave, do mjere kad ona moe susjedima pokazati gdje im je mjesto, a domaim proizvoaima podjela, mrnje i straha dati crveni karton u utakmici ivota. Mora se obezbijediti
Godinjak 2014/249
TRBI
vladavina prava, umjesto vladavine politike volje interesnih grupa, eliminisanje otpora
evropskom putu, jai upliv graanskog drutva i dosljedna sekularizacija, usklaivanje
Ustava s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i evropskim zakonodavstvom. Kako
kae Omer Ibrahimagi, gotovo da ne postoji nijedan entitetski zakon koji se ne bi mogao
osporiti pred Ustavnim sudom, a sam Ustav BiH je u mnogo emu neusaglaen s meunarodnim
pravom, to ostavlja otvoren prostor za djelovanje probosanskih snaga. Uvoenje reda i
potivanja evropskih pravila prvi je zadatak na tom putu.
Dejtonski sporazum je potvrdio rezultate agresije, etnikog ienja i genocida. Umjesto
drave u kojoj su, prema popisu stanovnitva iz 1991. godine, u svih 109 opina ivjeli pripadnici
sva tri naroda, a samo u 10 opina vie od 90 odsto pripadnika jednog naroda, dobili smo etniki
podijeljenu zemlju. Umjesto Republike BiH, dobili smo Republiku Srpsku. Umjesto graana,
dobili smo monolitna stada, umjesto demokratije diskriminaciju, umjesto slobode miljenja
religijsku zarobljenost uma, umjesto budunosti, vratili smo se u prolost. U svemu se sasvim
izgubila drava Bosna i Hercegovina i njeni graani kao nacija. Umjesto toga dobili smo
devastiranu, nedovrenu, podijeljenu zemlju i ljude u njoj kao zatoenike srednjovjekovnih
ideja. Denis de Rougemont pie da naciju danas ne ine zajednika historija, kultura, jezik,
ve zajedniko planiranje budunosti.
ekanje nas nee odvesti nikuda. Bonjaci moraju da se probude, i da shvate da je, kako
kae air Filandra, BiH njihova najvanija nacionalna institucija.
A Kuran asni kae: Uzvieni Allah, uistinu, nee nita promijeniti u jednom narodu,
dok taj narod ne promijeni sam sebe.
Literatura
Bajtal, Esad: Neofaizam u etno-fraku. Sarajevo:Rabic, 2013.
Cigar, Norman: Genocid u Bosni. Sarajevo: Institut za istraivanje zloina protiv
ovjenosti i meunarodnog prava, 1998.
Doubt, Keith: Sociologija nakon Bosne. Sarajevo: Buybook, 2003.
Filandra, air: Bonjaci nakon socijalizma. Sarajevo: Zagreb, BZK Preporod,
Synopsis, 2012.
Godinjak BZK Preporod, Sarajevo; 2011., 2012., 2013.
Ibrahimagi, Omer: Bosanski identitet i suverenitet. Sarajevo: Univerzitet u Sarajevu:
Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2012.
Mahmutehaji, Rusmir: Kriva politika. Tuzla: Radio Kameleon, 1998.
Mujki, Asim: Pravda i etnonacionalizam. Sarajevo, 2010.
Srpska strana rata. Beograd: Zrenjanin:Vikom grafik: Graanska itaonica, 1996.
250/Godinjak 2014

BOSNIAKS IN REPUBLIKA SRPSKA - BETWEEN HAMMER AND ANVIL
Jusuf Trbi
Summary
Nowadays, Bosniaks in Bosnian and Herzegovinian entity Republika Srpska are probably
the most obvious example of deprivation of rights of an autochthonous ethnic group in Europe.
After a thousand years of continuity of multiethnic life, Bosnia and Herzegovina seems to
be quite advanced on its way of break-up, or at least irreversible ethnic division. Decades
of continuous policy of Bosnia and Herzegovinas splitting, in order to realize the great state
plans of nationalist policies of neighbouring countries and the creation of a Greater Serbia
and Greater Croatia, as pure ethno-national creations - is near to be completed. Witnesses
to that are Bosniaks who (still) live in entity Republika Srpska. Their survival and constantly
melting in the places where they were the majority for centuries, in Banja Luka, Bijeljina,
Prijedor, Viegrad, Srebrenica, continuous devastation of their history, culture, customs, open
discrimination to which they are exposed and indifference of Bosniak political elites and state
structure towards their fate, hitting the last nails in the coffin of the Bosnian ideas in this
part of the country. Republika Srpska today is a fortress of the idea, ethno-clerical feud that
provides a high degree of religious and political uniformity and continuation of Miloevi and
Karadi war politics by other means. Redrawing and reckless falsification of history,
constantly insulting the Bosniaks and the denial of their rights, glorification of crime and
criminals, fostering the hate towards Bosnia and the idea of living together, connect with
Serbia in all segments, with the tacit assisting foreign centres of power and closing the eyes of
the Bosnian political elite, which all contributed that Bosnia lives here less and less. It is
a matter of time when this will happen to Bosniaks too.
Key words: Bosniaks, Republika Srpska, discrimination, Bosnia, ethno-religious division
Godinjak 2014/251
UDK 821.163.43*.09: 929 Gurbi, A.
Bosna u knjievnom djelu Dervia Ahmeda Gurbija

Redep krijelj
Dravni univerzitet
Novi Pazar
Originalna studija o Bosni i Novom Pazaru u knjievnom opusu sufije, mistika i ejha
bektaijskog i nakibendijskog reda, Dervia Ahmeda Ali Gurbija (1698/99-1775/76)
poznatijeg kao Gurbi Baba. Zanimljive biografske podatke moemo nai u poetskoj zbirci
(Divanu), koji je, kako navodi, poeo u Bosni hidretske 1135.)1722/23), kada je navrio
25 godina, to nas navodi na zakljuak da je roen u Novom Pazaru (1110. H.) 1698/99. godine.
Iz stihova u Divanu doznajemo da je u to vrijeme Novi Pazar ulazio u sastav Bosne, koju
pjesnik opisuje kao domovinu, oevinu, domaju, boravite (tur. biladi, diyari). Kao pjesnik
i ejh dva dervika reda (tarikata) Dervi Amed Gurbi Baba izraava svoju veliku ljubav prema
Bosni, ali i prema nekolicini bosanskih pjesnika kao to je Hasan Kaimija, Mehmed Mejli
Gurani koji je njegov savremenik i najvjerovatnije njegov saradnik.
Kljune rijei: Dervi Ahmed Gurbi, Bosna, Novi Pazar, Divan, pjesma
Zemlja Bosna je moja otadbina,

To ime znaju svi narodi svijeta...
Bog ju je uinio gnijezdom heroja
Uvod
ervi Ahmed Ali Gurbi Baba ili ejh Ahmed Gurbi je bonjaki pjesnik iz XVIII
stoljea koji je roen, ivio i stvarao u Novom Pazaru. Na mezarju Gazilar, gdje
je ukopan, sagraeno mu je turbe (lok. tulbe) dimenzija 5,20 x 4, 80 m, oko koga
se nalazi nekoliko jedinstvenih nadgrobnih niana koji su, prema legendi, podignuti njegovim
acima, lanovima porodica i sljedbenicima dervikih redova bektaija i nakibendija, kojima
je i sam pripadao.
O svom Divanu, Gurbi istie da ga je poeo pisati sa 25 godina ,,u Bosni 1135. godine
po Hidri (1722/23), to znai da je roen krajem XVII stoljea (1698./99. godine), a na
osnovu natpisa na njegovom turbetu se moe ustanoviti da je ivio do 1775/76. godine. Unato
saznanju da je XVII stoljee poznato kao doba najveeg razvoja osmanlijske knjievnosti,1
Hseyin Ayan, XVII. Yzyl Dvn Edebiyatna Toplu Bak, stanbul: Byk Trk Klasikleri, C.
5, 1987., 64.
252/Godinjak 2014
Gurbi se rodio u vrijeme velikih nemira, ratnih pustoenja i stradanja naroda u Osmanlijskog
carstva. Za njegovih 77 godina ivota izmijenjalo se est osmanlijskih sultana (Mustafa
II (1695-1703), Ahmed III (1703-1730), Mahmud I (1730-1754), Osman III (1754-1757),
Mustafa III (1757-1774) i Abdlhamid I (1774-1789). Poev od Karlovakog (1699.) pa sve
do Kuuk Kajnardijskog mira (1774.), Osmanlijsko carstvo je pretrpjelo znatnu teritorijalnu
fragmentaciju. Potpisivanjem Prutskog sporazuma 1711. Osmanlijska drava je uspjela vratiti
posjede koje je primirjem u Karlovcu bila primorana ustupiti Rusiji. Aprila 1718. sklopljen
je Poarevaki mir, kojim su priznati svi osmanlijski teritorijalni gubici Osmanlija, i osigurano viegodinje razdoblje mira poznato kao Doba Lala (tur. Lale devri) (1718-1730).
To je ujedno i doba graditeljstva izvedenog po uzoru na Francusku (barok i rokoko), a i
vrijeme kada na sultanovom dvoru borave pjesnici, kaligrafi, organiziraju se zabave i vodi
raskoan kulturni ivot, i kada tesavufska knjievnost dobija na punoj snazi to e imati
odraza na sveukupni kulturni ivot carstva. Studija se referira na duevremenskom istraivakom
postupku, zasnivanom na originalnim izvorima i raznolikom opusu Ahmeda Gurbija, njegovoj
zbirci ili divanu, i ostalim pronaenim originalnim dokazima. S obzirom da je bio spahija,
posjedovao je timar u okolini Jedrena i tamo proveo veliki dio ivota. Pretpostavlja se da je
zbog samotnog ivota u tuini stekao sasvim neobian knjievni nadimak (mahlas) Gurbi
(tuinac, tuinski).2
U Novom Pazaru su mu sljedbenici tarikata iznad groba podigli turbe. Na junoj strani
turbeta,3 desno od ulaza, iznad centralnog otvora turbeta, s lijeve (47 x 34 cm u obliku pravougaonika) i desne strane (48 x 25 cm u obliku trapeza) su dvije mermerne ploe (tur. kitabe)
s natpisom (tarih):
lhin garb(u) ark seyr-i fi`llh
Gelen gitmektedr El-Hkm li` llh
Stvoriteljsvegato se odIstokakaZapadukree
Gospodaronogatodoeiproe
DiridiDervi Ahmed Gurbibi`llh
Bir Allah HakMuhammedRasl`llh
Davnobijaeprije Ahmed Gurbija
Muhammed, jedinogpravogBoganama Dar
inarbirle Àbdu`l KdirAllh
Atamtarihi: zahirve Hu Allah (Hve`llh)4
Hazim abanovi: Knjievnost muslimana na orijentalnim jezicima. Sarajevo: Svjetlost, 1973, 464.
Tulbe (tur.turbe) se nalazi u Novom Pazaru na mezarju Gazilar (tur. gazi; bos. gazija ratni junak,
heroj). Heroj koji je preivio u ratu, pobjednik, hrabri junak; suprotno od ehit (tur. ehit; bos.
ehid) musliman koji je poginuo u borbi. Shodno naoj izreci: Il ehit il gazija! (ivjeti il
junaki poginuti!)! Termin Gazilar se moe tumaiti kao Junaki pobjednici ratova. Turbe
je obnovljeno 1907/8 (1325.H).
4
Rijei zavrnog distiha zahir ve Hu Allah u ABC raunu (tur. Ebced hesab) daju 1189. hidretsku
godinu, to odgovara godini urezanoj (u sredini) na dnu ploe, koju uzimamo kao najdalju godinu
smrti pjesnika. Dakle, Dervi Ahmed Gurbi je, najvjerovatnije, umro u 77. godini starosti.
3
Godinjak 2014/253
KRIJELJ
Vjenivladar, svemoni Allah

MilostiviipresvijetlivremenaGospodar (1189)5
Za njega se vezuje i nekoliko predanja. Jedno, od 16. augusta 1928. godine koje je u Novom
Pazaru, zapisao srpski etnolog T. orevi:
Gurbija je doao u Novi Pazar odnekuda iz Bitolja. Kad je doao, privezao je konja na
mestu gde mu je sad grob i poao u varo. Na ulasku, sve mu je stanovnitvo izalo u susret
i stalo mu se klanjati, jer su ga smatrali za sveca. Pazarskom pai koji je bio veliki zulumar,
bude krivo to se Gurija tako doekuje, a ispred njega svet bei i zatvara radnje. Zato naredi
svojim baibozlucima da ga ubiju. Oni ga posluaju i pou Gazilaru da nau Gurbiu, ali
u putu oneme. Uplaeni, vrate se pai da mu kau da je Gurbija sveti ovek koji ih je onemeo.
Kad stignu pred pau, a ono i on onemeo, sedi i pie pismo Gurbiji, u kome ga preklinje za
oprotaj i nudi mu veliki agaluk. Gurbija povrati govor i pai i baibolucima, a kao nagradu
primi samo ono zemljite na Gazilaru gde e mu biti grob i na kome e stanovati porodica
koja e mu grob uvati.6
O sebi je izrekao stihove koje su ostali u sjeanju novopazarskog stanovnitva:

Ej, Gurbi, kalil et kalile urbi,/haska juz tut sehur vakti (. ,
, .)7
Tokom istraivanja naili smo na jednu mjeovitu prozno-poetsku zbirku koja sadri
nekoliko dova, vjerskih uputa (dinski nasihati), risala i pjesama, ali i jednu biljeku (tahrir)
u obliku mersijeiz hidretske 1204. )1789/90. godine sa pet distiha (bejtova) koju je nepoznati
autor pridodao zbirci i posvetio Gurbiju:
Yr- l gayret-i Dervi Ahmedi
Kimin dirsen ol cennete mesendi
Boji robe, Dervi Ahmede
Kog pomene mjesto nek mu dennet je
Veledinin dh afv eyle anan
Kimleri var ise hep kullular sinn
Ti precima naim Boe oprost daj
robovima Ti svim svojim oprosti
Her nedenl var ise ashbini
yarlg hep yrn ahbbini
I ako bude imao saputnike
Oprosti im kao to si i prijateljima svojim
Ho rznile n mmr kal
Hem lkanle abd mesrr kal
Uz blagi protok ti oporavljen budi
I sa svojim umom bogu zahvalan budi
5
Hidretska 1189. godina, koja je navedena kao godina smrti Ahmeda Gurbija, datira od 4. marta
(petak) 1775. do 23. januara (utorak) 1776. godine. (Transkripcija, transliteracija i prepjev tariha,
Redep krijelj)
6
: , . II, , 1981., 134.
7
U originalu stpji: , , / (:
. , ... 133.
254/Godinjak 2014
Denl din oku yani yazini

ubhesiz bil yrlgar kadur gni
Hiljadu puta proitaj to napisano je
I nemaj sumnje da oprost doi e.
Osim toga, iz distiha koji se nalazi pri kraju Divana zakljuuje se da je pesnik oko 1747.
godine jo bio u ivotu.Turbe je obnovljeno 1907/8 (1325.H)
Struktura Gurbijevog Divana
Prema naem uvjerenju, Gurbijev Divan je mjeovite strukture i obuhvata niz tematskih
oblasti (imamske risale, mesnevije, rubaije-katreni, kratice, tarihi, gazeli i dr.) koje mu odreuju
mjesto u plejadi naih divanskih pjesnika iz perioda Osmanlija. Stihovi govore o snazi
pjesnikovog duha, snanom domoljublju, njegovoj dubokoj pobonosti, radi ega se svrstava
u red najznaajnijih knjievnika, mislilaca i dervikih ejhova koje je Novi Pazar u svojoj
prolosti iznjedrio.
Svojim pjesnikim talentom, Dervi Ahmed Gurbi zauzima zapaeno mjesto u grupi
divanskih pjesnika, koji su u periodu izmeu XV i XIX vijeka djelovali u Novom Pazaru.
U studiji prvi put objelodanjujemo tanu godinu roenja i smrti ovog velikog osmanlijskobonjakog divanskog pjesnika. Studiju ini duevremenski istraivaki postupak zasnovan
na originalnim izvorima i najznaajnijem sauvanom djelu Ahmeda Gurbija Divanu. Priloena
studija prua krai osvrt na njegov ivot i pjesniki opus. Jedan od sainjenih raritetnih primjeraka
prijepisa Divana, koji je nalazi u istanbulskoj Atatrk Kitapl (Biblioteka Atarurk),
ima 189 anrovski razliitih pjesama (8 mesnevija, 6 kasida, 6 museddesa 82 gazela, 38
kiti, 17 mufreda, 2 murabe, jedan muselles 9 nazma, 6 arkija, 5 tesdisa i 3 nefesa). Na mnogim
mjestima, naroito u imamskim risalama i kasidama, nalazekur anskiajetihadisi, dove i
lijepa Boija imena. Tu tematska raznovrsnost je mogue utvrditi na osnovu nekoliko verzija
Gurbijevog Divana koje svjedoe o vie od stotinu gazela (kraa lirska pjesma, najee
od 5 distiha), kta ili kratica (kraa pjesma od najmanje dva distiha ili bejta), museddesa,
musellesa, veeg broja mufreda, nazma i mesnevija, blizu desetak arkija, neto manje tesdisa,
nefesa i murabba.
Osim jednog primjerka Gurbijevog Divana koji je, donedavno, postojao u depou zaviajnog
muzeja Ras, posjedujemo fotokopiju naslovne stranice jo jednog Gurbijevog prijepisa
nabavljenog prije 10-ak godina iz jedne privatne kolekcije na Kosovu, koji je strukturalno
drugaiji i nosi naslov Hzel-ktbul-mecmtl-kasde ber-y gaz telf- Derv Ahmed
el-Gurb8 (Velika knjiga znanja i zbirka kasida i gazela pjesnika Dervia Ahmeda Gurbija).
Primjena metrikih normi u nekoliko verzija Gurbijevih Divana, veoma je razliita.
U raznovrsnoj poetskoj tematici nasluujemo humanizam i bogobojaznost pjesnika koji
je dostojan poklonik Ehli-bejta (Ahl al-Bayt pripadnik porodice), zaljubljenik u tesavuf,
aik i jedan od arif Novog Pazara. Potivanje sunijskih halifa, etiri mesheba i dvanaesterice
iijskih imama, nazire se u njegovim imamskim risalama (tur. imamlar risalesi). Meutim,
autokontekstualizacija Gurbijevih Divana ne donosi vrste rezultate o porijeklu Gurbija,
Odnosi se na prvu i zadnju stranu Divana koju smo transkribirali.

Godinjak 2014/255
KRIJELJ
usprkos injenici da njegovo apostrofiranje Bosne i Novog Pazara u svojstvu domovina

i mjesto roenja preovladava u mnogim pjesmama. U itavom nizu kratica (kta) naslovljenih
sa Azbuka (tur. Eli-fiye - ),9 ova sa podnaslovom: Od Elifa prema JA (Beri ELF t b-Y)10 nam se ini najzanimljivijom.
Gurbi je jedan od naih pjesnika koji je pisao na osmanlijskom, arapskom i perzijskom
jeziku. Prema stihovima u Divanu, mogli bismo zakljuiti da Dervi Ahmed Gurbi pripada
pjesnicima bektaijske orijentacije. Njihovo se uenje sastoji u velianju i slavljenju zaetnika
sufizma i halifa Alije i Hadi Bekta Velija, utemeljivaa dervikog bratstva ili reda Bektaija.
Ipak, u Divanu ima nakibendijskih, ali i pjesama s drugim prizvukom.11 Spominju ga mnogi
domai i strani knjievni teoretiari: Brusali Mehmed Tahir,12 Sadettin Nzhet Ergn,13 Hazim
abanovi, Vano Bokov, Demal ehaji i Smail Bali, Tihomir orevi, Ejupa Muovia
i drugi. Ozbiljniju studiju o Gurbiju uradila je Sibel Akbulut Selduk s Univerziteta ukurova,
odbranivi struni rad o temi Analiza Divana Gurbija, pjesnika iz XVIII vijeka.14 Kao
uspjean pjesnik i ejh dvostruke (bektaija i nakibendija) spominje se i u razliitim enciklopedijskim izdanjima.15 Njegovi stihovi govore o snazi duha, domoljublju, dubokom misticizmu,
vjerskoj orijentiranosti i knjievnoj grandioznosti jednog od prvih mislilaca koje je Novi
Pazar iznjedrio. Gurbi je pjesnik ija poezija ima zanimljivu metaforiku, a namijenjena je njegovim
glavnim recepijentima-derviima.
Semantika struktura i kontekstualnost ovih stihova pokazuje potpunu vezanost pjesnika
za tarikat i tasavuf. To pojanjavaju metafore vino-suze) (ar. /tur. arab) pie spoznaje koje
ukida nevidljivi zid izmeu sufije i Boga, i dokaz opijenosti vjerom, kao sjedinjenje vjernika
i Boga. To je i asocijacija na svaku opijenost bogobojaznou koja umanjuje mo rasuivanja
sufije tokom nastale ekstaze pri zikru. Leksema harbt ili hurubat (ruevina) se u pjesmi
doivljava kao metafora, ali i simbol zemaljskih tegoba u vezi s opstojnosti na Zemlji.
Pjesnik Gurbi je u formi arapske prozodije pisao raznovrsna i vrlo informativna djela. Porijeklo
njegovih spisa iz dvanaestog vijeka po hidri moe biti potvreno na osnovu datiranosti u
divanu. Pjesnik je 1175. godine po hidri (1761./2.) zapisao zapaenu mersiju (elegiju) koje
je posvetio svom rano preminulom sinu Abdul Vehabu, koji je umro kada mu je bilo esnaest
godina.16 Sudei prema ostalim mersijama, moe se konstatirati da ga je prije sina zatekla smrt
supruge, te da je ostao s jednom keri i sinom, jako se teko snalazei hodajui nemilosrdnim
U ovim ktama koristi dva dva razliita metra: od I-IV petine (2xMefln, 1xFeln) i u V-oj,
posljednjoj: (Filtin / Filtn / Filn ). Prema: Gurbi, Divan, 123.
10
Shodno redoslijedu u Sufari (ar./osm. pismo) koja poinje sa Elif, a zavrava sa Ja.
11
Vano Bokov: Neka razmiljanja o knjievnosti na turskom jeziku u BiH, Knjievnost BiH
u svijetlu dosadanjih istraivanja. Sarajevo: ANU BiH, 1977., s. 53-64.
12
Brusali Mehmed Tahir: Osmanli melifleri, c. II. Istanbul, 1333., 350.
13
Sadettn Nzhet Ergn: Bekta Edebiyat Antolojisi. stanbul, 1943., 1061-1069.
14
Sibel Akbulut Seluk: 18.Yzyl airi Gurbinin Divan (metin-inceleme). Adana: ukurova
niversitesi, Balcali, 2007.
15
Vidjeti: Gurb (Ahmed), u: Meydan Larouse (Byk lgat ve ansiklopedi), c. 5, 393.
16
Brusali Mehmed Tahir: Osmanli melifleri...350.
256/Godinjak 2014
stazama sudbine.17 U jednom dijelu Divana pjeva o svom putovanju po Tuni (Dunavu).
Ostale su i neki zapisi (tarihi) iz doba uglednih dravnika poput Jaar-bega Ferhatagia,
smrti Hudaverdi-pae ukopanog u Novom Pazaru, kao i gazel peterac o Bakiju i Nabiju satkani
na vrlo bogat i osoben nain u stilu arapske prozodije.18
Od nekoliko autografa i prijepisa Divana, Ahmeda Gurbija, mnogi su isezli, tako da
je naunoj javnosti dostupan samo onaj koji se uva u Muzeju revolucije u Istanbulu i
koji sadri 189 pjesama, mjestimino nedovrenih koji su po svojoj strukturi (tur. divan
tertibi )nesreeni (gayr-i mrettep ), s odreenim dijelovima u kojima
se nalaze kur anski ajeti i hadisi.
Gurbijevo bosnoljublje
Gurbi se svojim pjesnitvom dokazao za jednog od najbosnoljubnijih bonjakih pisaca
osmanlijskog perioda. Snagu svog domoljublja i vezanost za zaviaj (vatan) ispoljava svojom
neoborivo jasnom i vrijednom idejom Bosne u kojoj njegovo bosnoljublje nema alternativu.
Ta ga dijarofilija (tur. diyar domovina, vatan, zaviaj, rodna gruda, djedovina) svrstava u
skupinu najveih domoljuba u starobonjakom pjesnitvu pisanom na tursko-perzijskom
i arapskom jeziku. Gurbijevu bosnofiliju vidimo kao pjesnikov dinamini iskaz ljubavi prema
djedovini Bosni i svemu lijepom to se u njegovoj nemirnoj Bosni, tanije Bosanskom paaluku
(kasnije ejaletu/tur. eyalet-i), deavalo u XVIII vijeku, poznato kao stoljee najrazliitijih
povijesnih i socijalnih turbulencija. To bosnoljublje je jasno iskazano na nekoliko mjesta
u Divanu i na taj nain je oslikan neskriven izraz pjesnikove emotivne vezanosti za rodni Novi
Pazar i njegovu Bosnu koju esto naziva vatan, djedovina, domaja, zaviaj, boravite, pri emu
je svaki stih iskoriten kao iskaz permanentne zabrinutosti za napredak, sudbinu i bezbjednost
svoje zemlje i isticanje njenih ljepota i prirodnih resursa. Ovo neskriveno Gurbijevo bosnoljublje
bosnofilija se deava veoma rano, a to je XVIII vijek kada mnoge, Bosni sujedne, zemlje nemaju
nikakvu teritorijalnu ni nacionalnu fizionomiju. Bosna je za Gurbija centar svijeta, a Novi
Pazar toponomatska i faktika kulturna, historijska i ontoloka injenica Balkan Peninsulae.
Bosna je njegova ukrovljena kua ispod ijih streha ima mjesta i za ljude (aike) i za
ptice (bulbule), ona je domaja (ukrovljen dom), ona je dijar (zaviaj) svih njenih ljudi koje pjesnik
manifestira putem snane i, bez ikakve dileme, jasno osmiljene ljubavi. Takva Gurbijeva ljubav
prema rodnom Pazaru i Bosni u sutini je jedina pjesnikova istina, jer on nije samo stihopjevac,
ve i aik kojeg odrava nevieni asketizam, ljubav prema Boijoj istini, Stvoritelju i prema
ovjeku. Tu izvjesnu subjektivnost pri manifestiranju bosnoljublja, pjesnik ispoljava u trenutku
kada itav bosanski kulturno-povijesno okvir odie samosvojnou nekakve neobjanjive
emanacije duha, neega pjesniku linog i iskriavog, kakvog ni na jednom mjestu na Planeti
nema. Bezbeli, Gurbijevo bosnoljublje je blago i neekspanzionistiko, ono ne ugroava,
ono potiva ne samo svoje, nego i sve to je tue i razliitio. To je poezija due i sabura koja
spaja i ima istinsku fizionomiju domoljubne knjievnosti. Bosna je Gurbijevo sredite svijeta.
On se ne ustruava rei: Zemlja Bosna je moja otadbina, da to ime poznaju svi narodi
17
18
Isto
Isto
Godinjak 2014/257
KRIJELJ
svijeta, a u pohvalama ne tedi ni najsnanije epitete poput ovih u stihu: Bog ju je uinio
gnijezdom heroja.
U risali s predtekstom: Razlog pisanja ove risale19 i potreba njenog tumaenja (Sebebi tahrr-i n risle ve Mucib-i tefsr-i n makle) Gurbi poruuje:
Dinle nutkum ey suhandn- zamn
Emr-i Hakla kim ne sylet bu lisn
Vjerom zborim koji vrijeme razumije
Koji Bojim uputom jezik ovaj govore
Sad hezrn acz u taksrt ile
Ak u evk u cezbe v hlt ile
Hiljada nejakih i nevoljnih pokrivitelj to je
S ovolikom ljubavlji, svjetlou i zanosom
Bil diyem prim sana bu dem bel
Kutb- lem Hc Bekt- Vel
Mog ti pira, velim, znade svijet cijeli,
Svjetski to je uenjak, Hadi Bekta Veli.20
Hem Edirne kurb didim tekyemi
Tanr Dagnda bin-i muhkemi
Kraj Jedrena blizu tekija je moja,
Na Boijoj planini kua utvrena.
Krklarn ser-emesi Kzl Deli
Post-nini mridim Seyyid Al
esma etrdes biranih, Rumenih delija
mene e naslijediti, poglavar Sejjidalija.
Reh-berim dervi ann Muslidur
Hak rzsn gzedr ol uslidur
Meni vodi njegov je, poznati Muslija
U oima Pravednog koji pokoran je
U bu halkndur dellim ahlas
Nm Muhammeddr v Rahm mahlas
Naroda je ovog jasan izdanak.
Muhammed mu ime, Rahmi nadimak
Gel diyrm Bosnadur bl sen benim
Hem Yeni Bzr olupdur meskenim
19
Risale su vjerske knjige koje su prije pojave pripadale malim religijskim zajednicama. Risala
je kasnije u nauci, filozofiji, bogosloviji i ostalim oblastima bio naziv za sva kratke forme. Za
risalu se koriste i drugi nazivi: haije (dodatak), erh (komentar) i slino. Tradicija pisanja risala
je, najprije, postojala kod Arapa, a kasnije se prenijela na Persijance i Turke. Risale su se kasnije
podijelile na prozne i stihovane.
20
Hadi Bekta Veli (per. j Bakt Wal) ili tur. Hac Bekta Veli, roen je u
Niapuru u oblasti Horasan, u Persiji (Iran) 1209., a umro u 1271. godine u Anadoliji. Poznati je
mistik i filozof, osniva Bektaija, jednog od najrasprostranjenijih dervikih redova (tarikata) u
Anadoliji i na Balkanu. Njegovi biografi istiu da mu je loza ehli bejtska i plemika, jer je sin
Sejjid Muhammeda, nekadanjeg sultana Horasana.
258/Godinjak 2014
Doi, znadi, Bosna moja zemlja je,

Novi Pazar moj zaviaj postade.
Halkmz gz kamus ser-firz
Bir bilr Allh terk itmez namz
Narod gazija i ljudi ponosnih
Boga Jedinog znaju namaz ne putaju
Halk u ehr hem diyrmz bile
yn-i Mevl birle bu geldi dile
Narod i eher, i zemlju nau
Zajedno sa Gospodarom da spominjemo
Dilerem hfz eylesn Allh an
Her kederden zhr btn gan
Bog da sauva, stanje ovo elim
Od svih nevolja vidljivih i tajnih
Bin yz elli hem yedide idi sl
Kim sr itdim bu nazma y ricl
Hiljadu sto pedeset i sedme je bilo
Kad sam Vam risalu ovu ponudio.
Tu je i smisao potenciranja onog dijela Gurbijeve poezije koja se uveliko referira na
Bosnu i bosnoljublje kao ekvivalent pjesnikove osjetljive vezanosti za zaviaj. Vrlo je teko
ustvrditi veze i razloge boravka Ahmeda Gurbija u gradu Edrene (Edirne). Pretpostavlja
se da je bio spahija i imao timar u okolici Edrena, pa je zbog toga sebe prozvao Gurbi (tuin),
spreman da i otud nostalgino porui:
To ime znaju svi narodi svijeta...
Smail Bali u Kulturi Bonjaka istie da u Beu postoji rukopisni kodeks pjesme koju je
prepisiva naslovio Dervi Bekatai Gurbi Dede.21 Simboliki diskurs o Bosni u vidu sopstvene
metamorfoze svijeta Gurbi artikulira na sljedei nain:
Hodi i pouj. Bosna je moja zemlja,
a Novi Pazar boravite moje.
Junaci graniari su nai ljudi,
na braniku ojstva to stoje.
Svaki od njih za jednog Boga znade,
i slui mu pun ponosa i nade.
Boe, koji si bogat javno i tajno,
titi narod od alosti u mojoj domaji.22
Boravak u Jedrenu (tur. Edirne), na spahiluku (tur. timar), naveo ga je na pomisao o domovini
koju je izrazio stihovima:
21
Fehim Nametak: Pregled knjievnog stvaranja bosanskohercegovakih muslimana na turskom

jeziku. Sarajevo: El Kalem, 1989., 185-187; Smail Bali: Kultura Bonjaka. Zagreb-Tuzla, 1994.
22
Smail Bali: Kultura Bonjaka. Zagreb-Tuzla, 1994., 109-110;
Godinjak 2014/259
KRIJELJ

To ime poznaju svi narodi svijeta
Bog ju je uinio gnijezdom heroja.23
U poglavlju Upotpunjena zbirka (tur. tmm-i mecma), na strani 70. Divana, Gurbi
navodi da je pisanje poeo u Bosni, hidretske 1135. (1698/99.) godine, sa navrenih 25
godina ivota:
Hicretinden Hazret-i Peygamberin
Bin yz otuz bi idi sl-i bern
Od hidre hazreti Pejgamberove
Bjee hiljadu sto trideset i peta, najvie
Ben yigirmi be yandaydm azz
Baladm nazm ile sz dimek temz
Bjee mi dvadeset i pet godina punih
Poeh u stihovima rije istu zborit
Anatolda Rm ilinde Bosnada
Dah bender cnibinde ey dede
U anatolskoj rumskoj zemlji Bosni
Zajedno sa mnom si, hej uenjae
Bin yz altm olcak sl ey civn
Akdup ok b- iri bu zbn
Godina e hiljadu sto i ezdeseta, mlada se zatei
mnogo slasnog erbeta jezikom ovim protei
Andan artk frig u zd olup
Hufyeten dil zikr ile dil - sd olup
Od tog asa slobodan i miran postajui
Potajno zikr inivi i skrovito pripovijedajui
n bulundum byle bir dvana ben
tmedim asl sr dvne ben
Poto sam se naao u ovakvom djelu
Rulju u divan nikako ne propustih
Arz- hl irgrmege divana bak
steyben almadm Hakdan sebak
Da bi elju uspunio u Divan pogledaj
udei od Pravednog nagradu ne dobih
Yoksa virr idi bi - ek zl - cell
Ben de bir dvn idem t ber keml
A svakako e je usliiti Svemoni
ja do savrenstva sastavljah ovaj Divan
Hem riyet itmege sbklar
Bizden evvel hep geen klar
23
Hazim abanovi: Knjievnost muslimana na orijentalnim jezicima. Sarajevo: Svjetlost, 1973., 464.
260/Godinjak 2014
Reenice glasine koje prolazie

Kao i sve ljubavi koje postojahu prije nas
Cmlesine ide rahmet ol muin
Reh - ber old bizlere anlar hemn
Pomogae nam da naemo milost
I upute nam bijahu vrle
Bu kelmm Gelmesn sana ac
An iler kim neye irr gci
Nek ti ovaj moj govor ne bude gorak
To nek radi onaj koji ima moi
Hak teala bu kadar kudret bana
Virdi krm anadur didim sana
Pravedni mi ovoliku snagu dade
I kaem ti koliko sam zadovoljan
Nazm u hattmdur hedaya sizlere
Bir d - i hayr idn siz bizlere
Stihove i pjesme poklanjam vama
A vi meni podarite dovu
Bu bulund thfemiz elde size
Lafz - hayr gndern sizler bize
Kad se nae ovaj poklon u rukama vaim
Rijei dobrote uputite vi nama
Ey o kim alur kitbm ele
Rahmet ile anmak olmaz g dile
Onaj koji uzme moju knigu u svoje ruke
Nek ne oklijeva da govori milostivo o meni
Bu d - gy iden hayr ile yd
Ola Hakdan dilerem ol ber murd
Nek izgovori dovu za dobrotu i ljubav
A ja u moliti za njihovo ostvarenje
Her ne denl var ise sehv hatm
Hattm ire ola mazr ey hmm
to god bilo izgovoreno pogreno
Nek se oprosti jer u sutini je trud
Hem kusrum buluban iden temam
Dilerem olsun yeri Drs Selm
I onom ko uvidi moje nedostatke
elim da mu je mjesto u Dennetu (Raju)
Vehb - i Vehhb old bu szler bana
Kanda olsa minnetim budur sana
Dar su od Dobroinitelja ove rijei moje
Pa i samo slatki govor zahvalnost nek je moja
Didi olsun bu kitabm dil-pezir
Derv Ahmed Gurb trihin nazr
Godinjak 2014/261
KRIJELJ
Kaem da mi djelo dopadljivo bude

Onog to sam ja Dervi Ahmed Gurbi zabiljeio
Hatm olup bunda kelm old temm
Hak myesser ide shhat ves selm
Jasne neka budu rijei moje sve
Pravedni nek podari zdravlje i mir
Ho temm old burada bu kitb
Didim us VAllhu alem bis - savb24
Dobra sva nek bude ova knjiga
Kao to sam pred Stvoriteljem iskren sav
Prema poetskom usmjerenju ini se da kasida pod naslovom: Kasida Ahmed Gurbija
o Novom Pazaru u Bosni (sdi Derv hmd ElGurb ry Yeni Bazar Bosnada)
koja poinje u stilu ehrengiza,25 pjesnik Gurbi opjeva ljepotu grada i njegove okolice,
njegovih stanovnika uz obraanje Bogu (ar. munadat), molbom da mu oprosti grijehe,
jer ispunjava sve molitve i vjerske obaveze. Kasida je, osim po lijepom naslovu, veoma
znaajna zbog niza neoborivih historijskih podatka o sakralnoj i profanoj kulturi grada.
Kasida je sastavljena od 61-og distiha (beyt) na ijem kraju stoji datum njenog zavretka, a
to je hidretska 1157., odnosno 1744/45. godina. U bejtovima na vie mjesta nailazimo
na korienje nekih od ukupno 99 Lijepih Allahovih (Boijih) imena (ar./tur.Esma-l Hsna):
el-Gaffar (Oprostitelj), El-Cebbr (Snani), El-Kahhr (Nadvladatelj), El-Kdir (Svemoni),
El-Hlik (Tvoritelj), El-Hdi (Uputitelj), El-Bri (Graditelj), El-Hayy (ivi), El-Hakk (Istiniti)
i El-Vehhb (Darovatelj). Prvi, vrlo uspjean, prijevod ove kaside, bez navoenja izvora
i literature objavljen je 2012. godine.26 U Kasidi (ar. qasda) kao pjesnikoj vrsti koja potjee
jo iz stare predislamske poezije, vidimo pjesnikovo imaginarno putovanje Novim Pazarom,
kojega na nekoliko mjesta naziva eherom. Oslanjajui se na izvorni popis iz 1468/69. godine,27
Novi Pazar je, zaista, imao takav status, i to moemo objasniti rijeima: samostalan grad
Novi Pazar, drugo ime mu je Ras (nefs-i ehr-i Yeni Bazar nam-i diger ehr-i Ras)28 iz koga
se moe naslutiti ubrzana gradnja Novog Pazara, koji je do Velikog rata (1683-89) ivio
svoje zlatno doba.
24
Filatn / Filtn / Filn

ehrengiz je jedan od anrova medievalne osmanlijske knjievnosti, koja pripada divanskoj poeziji
koja nije dovoljno istraena ni objanjena. Turski knjievni teoretiar Agah Sirri Levend, objanjava
da je ehrengiz, vrsta spjeva napisana s ciljem da se opiu ljepote jednog grada, odnosno svaka
pjesma koja daje opis jednoga mjesta ili njegovih stanovnika. (Vidjeti: Agah Sirri Levend: Turk
Edebiyati Tarihi, C. I. Ankara, 1973.)
26
Autor prijevoda navodi: Prilikom prevoenja na bosanski jezik, veliku pomo imao sam od
prof. Mehmeda Fatiha Kksala, velikog turskog uenjaka i poznavaoca divanske knjievnosti,
koji je na moju molbu stihove sa osmanskog jezika prevodio na suvremeni turski jezik. Svjestan
nedostataka moga prijevoda italakoj javnosti nudim transkripciju originalnog teksta, a sve u
elji i nadi da e neko ponuditi bolji prijevod, kakav dolikuje ovoj linosti. (Cit. prema: Ahmed
Gurbi: Kasida o Novom Pazaru (priredio i preveo, Avdija Salkovi), u: Godinjak BZK Preporod, god. XII (2012), 435.
27
Cit. prema: TD. 076: 1468-69 Tarihli Bosna Sanca cmal Tahrr Defteri, stanbul Ataturk Ktapl.
28
Isto
25
262/Godinjak 2014
Gurbijev mseddes29 (iz est djelova) o Novom Pazaru (Yeni Pazar), molba Uzvienom (rica),
ija struktura upuuje na pjesnikovu ljubav prema svom gradu i njegovim savremenicima.
U njemu pjesnik podsjea na ratna stradanja koja je doivio, a ta stradanja potvruje ostavljena
ratna pusto. U jednom osmanlijskom dokumentu od 3. februara 1716. godine spominje
se teak poloaj stanovnika Bosanskog ejaleta u kazi Novi Pazar i palanci Sjenica ... od kojih
je, nakon ruilakog napada neprijatelja, u Novom Pazaru ostao mali broj stanovnika, u
kome zahtijevaju dravnu pomo.30 Pjesma glasi:
Rza- rahmet- rahman olur nasl cihd ile
Zadovoljstvo Svemilosnog sa dihadom biva
Kerem idup sevindursun ilhm zevk u diyle
Dareljivou neka obraduje druge, provodom i pjesmom
Ceman ehl-i slm hayrl her murdyle
Sav svijet islamski sa korisnim namjerama
Bilur hak olmadi hcet dimek her birin adyle
Zna Stvoritelj da se sva dobra nabrajati ne mogu
Direm ben bu hcet dimek her birin adyle
Iskazujem te potrebe svaku svojim imenom
Yeni Bzr emin olsun her fetden bdiyle
Neka Novi Pazar, sa vjernicima, od svih zala siguran bude...
Gurbijev Beyn (Obznana) sadri stihove u kojima se pjesnik ponosi svojom, nadaleko
uvenom, Bosnom, zemljom gazija (junaka). Zadnji stih je pomalo satirian, jer se odnosi na
nepripremljenost i leernost njenih branilaca, koji su se, navodno, previe ugojili: Kl suyun
ier geldka yag (Sablja vodu pije kad masti prelije), a njihovo borbeno oruje zahralo:
Diyrmdr benim Bosna Bild
Domovina zemlja Bosna moja je
Kamu halk- cihn bilr bu ad
Sav narod svijeta za to ime zna
Hak an kld gzler ocag
U pravom trenutku gazije kui pooe
Kl suyun ier geldka yag31
Sablja vodu pije kad masti prelije.
Epilog
Dervi Ahmed Gurbi Baba ili Gurbi se kao pjesnik javlja u XVIII vijeku. Njegovim ulaskom
u vrlo specifini islamsko-mistiki i egzistencijalni krug, ljubitelji tasavufa upoznaju derviko
uenje pjesnika i ejha, nastavljaa bogate knjievne tradicije Novog Pazara, ija se poezija
etablirala u srcima njegovih sljedbenika i ljubitelja poezije. Nemar i nebriga za ouvanje
29
Pjesnika vrsta slina tesdisu u kojoj je pjesma sastavljena od strofa po est identino rimovanih
stihova.
30
Prema: Babakanlk Osmanl Arivi (BOA), fond: C. NF (Cevdet Nafia) br. 1839 (12. Mayis 1128
/ 03. 02. 1716.)
31
Isto
Godinjak 2014/263
KRIJELJ
pisanog kulturnog naslijea doveli su nas u priliku da od Gurbijevog stvaralatva nije ostalo
nita i da je ova, kao i mnoge druge studije, nastala korienjem tuih resursa.
O fenomenu nestanka nekoliko, strukturalno razliitih, Divana, mogla bi se pokrenuti dua
rasprava, koja bi mogla biti nastavljena i u nekim vanknjievnim institucijama. Vjerujemo
da e Gurbijeva zaljubljenost u Novi Pazar donijeti nove naune rezultate i mogunost da
neka ulica ili ustanova od kulturnog znaaja dobije njegovo ime.
Gurbijeva poetska retorika ukazuje na vrlo dinamine historijske okolnosti koje su determinirale njegov ivot put islamskog tesavufa i, njemu svojstveni, ivot sufije i bektaijskonakibendijskog ejha, vrlo izraenog ezoterizama. U svom gradu, meu svojim derviima
i sugraanima, dosegao je slavu filozofa, pjesnika i mistika. Bez obzira na geografsku udaljenost
od veih dervikih centara, Gurbi je kao asketa u svojoj tekiji u Novom Pazaru, okruen svojim
derviima, uivao gorke plodove ovozemaljskog. U radu je apostrofirana Gurbijeva ljubav
prema Bosni i njegovom rodnom gradu Novom Pazaru. Gurbijeva bosnofilija ili bosnoljublje
je potencirana na nekoliko mjesta u Divanu i predstavalja pjesnikovu emocionalnu vezanost
za Bosnu kao zaviaj.
BOSNIA N THE LTTERAL OPUS OF DERVI AHMED GURBI

Redep krijelj
Summary
The original study about Bosnia and Novom Pazar in the litteral opus of the sufi, mystic and
sheikh of the Bektashi and Nakshbendi dervish rite, Dervish Ahmed Ali Gurbi (1698/991775/76) also known as Gurbi Baba. Important biographic information can be found in his
poetic collection (Divan) which was, according to him, started in Bosnia in Hijri 1135
(1722/23), at the age of 25, what leads us to the conclusion that he was born in Novi Pazar
in the year 1698/99 (Hijri 1110).
From the verses written in the Divan we ascertain that Novi Pazar was in the formation
of Bosnia, a place described by the poet as his homeland, fatherland, homeground, living
place (Turkish: biladi; diyari). As a poet and a sheikh in two dervish rites (tariqat) Dervish
Ahmed Gurbi Baba expresses his great love towards his hometown and homeland Bosnia,
and also towards few Bosnian poets as Hasan Kaimi, Mehmed Meili Gurani who were
his contemporaries, and probably his close associates.
Key words: Dervi Ahmed Gurbi, Bosnia, Novi Pazar, Divan
264/Godinjak 2014
UDK 726.82 (497.6): 929.55
Debosnizacija steaka
Gorin Dizdar
York University
Toronto
U ovom izlaganju elim ukazati na odreene problematine tendencije nove bosanskohercegovake i regionalne historiografije: poevi od pretjerano kritinog stava prema
teoriji o bogumilskoj prirodi Crkve bosanske, koja u konanici na apsolutni minimum svodi
njenu i ulogu srednjovjekovne bosanske drave u nastanku umjetnosti steaka. Korijen tog
problema nalazi se u historiografskoj metodologiji, koja tradicionalno ne pridaje veliki znaaj
primjerima vizuelne kulture. Kao posljedica takvog pristupa, insistiranje na ortodoksiji Crkve
bosanske dovodi do neopravdanog, aprioristikog zatvaranja drugih mogunosti interpretacije
ikonografije steaka. Jedinstveni fenomen steaka, karakteristian za podruje srednjovjekovne
Bosne i njenih pograninih podruja, nasilno se nastoji smjestiti u kontekst zapadnoevropske,
romanike i gotike sepulkralne umjetnosti, iako je u samoj ikonografiji steaka vrlo malo
dokaza za takvu klasifikaciju. Na djelu je tipino eurocentrina, ideologizirana koncepcija koja
u takozvanim malim ili marginalnim kulturama poput srednjovjekovne Bosne vidi tek odraz
ili blijedu kopiju duhovnih strujanja nastalih u zapadnoevropskim centrima politike moi.
Kljune rijei: steci, debosnizacija, Bosna i Hercegovina
ajprije elim da kaem ta ovo izlaganje nije i ne eli biti, a to je jo jedan nastavak
dugo voene rasprave da li je Crkva bosanska bila bogumilska/patarenska?,
rasprave koja je, prema mom miljenju, odavno izala izvan okvira akademske,
pa i osnovne ljudske pristojnosti. Ipak, zbog dubine razdora koji o ovom pitanju vlada izmeu
suprotstavljenih strana, i ja u ukratko morati izloiti svoje miljenje o njemu. Na pitanje
heterodoksije Crkve bosanske postoje, kao to je poznato, barem dva dijametralno suprotstavljena odgovora: jedan, rekao bih, tradicionalni, koji je utemeljio jo Franjo Raki, a najsistematinije ga, vjerovatno, zagovarao Dominik Mandi, prema kojem je ona sasvim nedvojbeno
bila heretika, dualistika crkva, i drugi, ja bih ga nazvao revizionistiki, koji zastupaju,
naprimjer, John Fine i Dubravko Lovrenovi, prema kojem je ona bila tek izmatika, dakle,
u sutini, vie-manje identina Katolikoj crkvi, s tim da nije priznavala papinski primat.
Postojanje razliitih miljenja o nekom historiografskom problemu samo po sebi nije nita
neobino; ono to, u ovom sluaju, izlazi iz okvira normalnog i oekivanog, jeste iskljuivost
s kojom se povremeno zastupa revizionistika teza, uz redovite retorike diskvalifikacije
bogumilske teorije kao bajke, mita ili ideoloke konstrukcije.
Ovo nije ni vrijeme ni mjesto da se raspravlja o ovom kompleksnom historiografskom
problemu; zainteresirane upuujem na formiranje vlastitog miljenja na osnovu iitivanja
najvanijih izvora koji su, zahvaljujui knjizi Franje anjeka Bosansko-humski krstjani
Godinjak 2014/265
DIZDAR
u povjesnim vrelima1, dostupni i u prevodu na hrvatski jezik. Lino sam blii tezi o heterodoksiji Crkve bosanske, iako smatram da za oba miljenja postoje jaki argumenti. Ono
to, u svakom sluaju, tvrdim s najdubljim uvjerenjem jeste da to pitanje, na osnovu trenutno
dostupnih pisanih izvora, nikako ne moe biti rijeeno sa stopostotnom sigurnou. Bitno
je naglasiti da ve jako dugo vremena historiari srednjovjekovne Bosne na raspolaganju
imaju iste izvore, jedino to se mijenjalo i razvijalo jesu njihove interpretacije. Meutim, bilo
kakva radikalna promjena ustaljenog miljenja, poput potpunog odbacivanja bogumilske teze
i njenog proglaavanja mitom, bila bi opravdana jedino u sluaju otkrivanja nekih novih, bitno
drugaijih izvora. U nedostatku dodatnih izvora, najkorektnije je, prema mom miljenju,
pomiriti se s injenicom da o Bosanskoj crkvi u historiografiji postoje razliita miljenja.
Ova konstatacija me dovodi i do teme koja je, zapravo, oblast mog zanimanja, a to je umjetnost,
ili, preciznije, ikonografija steaka. Prema tradicionalnoj historiografskoj metodologiji,
umjetnost ili ono to se danas naziva vizuelna kultura zauzima veoma marginalnu poziciju;
posao historiara je da se bavi tekstovima i na osnovu njih doe do odreenih spoznaja
o jednoj kulturi ili periodu, pa tek onda, gotovo mehaniki, te zakljuke prenese i na oblast
vizuelnog. U posljednjih dvadesetak godina, meutim, unutar evropskih i sjevernoamerikih
humanistikih nauka odvija se proces koji se naziva visual turn, tj. vizuelni preokret.
Ovaj proces paralelan je tzv. lingvistikom preokretu, koji se odvijao od ezdesetih godina
proteklog vijeka, i koji je doveo do razvoja mnogo suptilnijih metoda za razumijevanje naina
na koji jezik prenosi znaenje, kao i sumnje u pretpostavku semantike transparentnosti
teksta. Isto tako, vizuelni preokret doveo je do preispitivanja hijerarhizacije jezikog
i vizuelnog i posveivanja mnogo vie panje specifinostima vizuelnog izraaja. Ovakav
metodoloki razvoj predstavlja izuzetno plodno tlo za prouavanje bosanske srednjovjekovne
umjetnosti, konteksta izuzetno neobinog po tome to nam je od njega preostalo mnogo vie
vizuelnog negoli jezikog materijala. Koristei metode savremene ikonografije i vizuelne
antropologije, mogue je doi do preciznijih zakljuaka o vjerovanjima srednjovjekovnih
stanovnika Bosne nego to su to doputali malobrojni preivjeli pismeni tragovi.
Dva najznaajnija istraivaa steaka u Bosni i Hercegovini, efik Belagi i Marian
Wenzel, iako im se mora pripisati velika zasluga u arhiviranju i pokuajima klasifikacije ikonografije steaka, uglavnom nisu otili mnogo dalje od analize onoga to se u ikonografiji naziva
primarni ili prirodni nivo znaenja, a odnosi se na neutralnu identifikaciju prikazanih formi
i objekata. Ikonografija, meutim, postaje istinski zanimljiva tek na nivou sekundarnog ili
konvencionalnog znaenja, na kojem prikazane predmete ili sadraje pokuavamo povezati
sa znaenjima koja su im pripisivana u kulturolokim kontekstima u kojima su nastajali.
I upravo ovdje vidimo opasnosti aprioristikog utvrivanja prirode Crkve bosanske: ukoliko
smo, naprimjer, unaprijed odluili da je ona bila shizmatika, i nije imala nikakve veze
s bogumilstvom, patarenstvom ili katarstvom, jedini relevantan kontekst za tumaenje ikonografije steaka ostaje dogmatsko uenje Katolike crkve ili, eventualno, sekularni ivot srednjovjekovnih stanovnika Bosne. Moje miljenje je, naprotiv, da ne smijemo unaprijed iskljuiti
niti jednu mogunost tumaenja ikonografije steaka; da steke, tj. vizuelnu kulturu srednjovjekovne Bosne, moramo tretirati kao sasvim zaseban, izuzetno bogat izvor za prouavanje
anjek, Franjo: Bosansko-humski krstjani u povjesnim vrelima: 13- 15. st. Zagreb: Barbat, 2003.
266/Godinjak 2014
vjerovanja srednjovjekovnih Bonjana, koji moe dovesti do zakljuaka sasvim drugaijih

od onih koje nam nude pisana vrela.
Ako nismo u stanju unaprijed precizno definirati kontekst u kojem valja analizirati ikonografiju steaka, koji onda metod preostaje za odreivanje njihovog znaenja? Jedan od
onih koje primjenjujem u vlastitom istraivanju je komparativna analiza. Naglaavam da
nije rije o nasuminom poreenju u potrazi za nekakvim univerzalnim arhetipima ljudskog
uma iako i takvi pristupi mogu poluiti vrijedne rezultate nego o sistematinom istraivanju
vizuelnih kultura onih sredina za koje postoje realne pretpostavke da su mogle biti u nekom
kontaktu sa srednjovjekovnom Bosnom prije svega, katolike Zapadne Evrope i pravoslavnog
Istoka, ali i mnogo manje poznatog Kavkaza kao pradomovine raznih slavenskih, avarskih
i drugih plemena, koja su u ranom srednjem vijeku naseljavala Balkan, kao i armenskih
Pavliana, vjersko-politikog pokreta ije pripadnike je Bizant u desetom vijeku preselio
na Balkan, gdje su, prema svemu sudei, znatno utjecali na nastanak bogumilstva. I tu, u
znanstvenoj oblasti koja predstavlja moju specijalnost, dopustit u sebi mnogo kategoriniji
zakljuak: porijeklo umjetnosti steaka, od osnovnog koncepta, preko tehnike izrade, do
same ikonografije valja traiti na Kavkazu i u centralnoj Aziji prije negoli u zapadnoj ili
jugoistonoj, bizantskoj Evropi. Ipak, i kavkaske srednjovjekovne vizuelne kulture nude tek
intrigantne paralele koje valja dublje istraiti; kada ikonografiju steaka posmatramo u cjelini,
najpravilnije to moemo rei jeste da oni predstavljaju originalnu umjetniku pojavu karakteristinu za srednjovjekovnu bosansku dravu i njena susjedna pogranina podruja.
I tu, zapravo, dolazimo do problema koji je i dao naslov ovom izlaganju, a to je ono
to ja nazivam debosnizacijom steaka. Kao primjer navest u zvanini dokument naslova
Nominacija za upis na listu svjetske batine UNESCO radni materijal2, dostupan na webstranici Optine Sokolac, potpisan od autorskog tima od 19 lanova iz BiH, Crne Gore, Hrvatske
i Srbije. Dalo bi se o ovom dokumentu dugo raspravljati, no navest u samo nekoliko karakteristinih tvrdnji navedenih u njemu. Saznajemo, tako, da steci predstavljaju izvanredno
svjedoanstvo srednjovjekovne kulture europskog jugoistoka, da su oni odraz proimanja
razliitih kulturnih utjecaja koje u tom vremenu nalazimo na ovim prostorima a koji veinom
pripadaju latinskom zapadu ali i bizantskom istoku, te da veinu njihovih reljefa ..., ma
koliko bili odmaknuti od slubenih kanona, ipak, moemo itati kroz razliite sastavnice
ope europske srednjovjekovne kulture (plemike, crkvene i narodne) odnosno romanike
i posebno gotike umjetnosti. U objanjenju historijskog konteksta steaka, Crkva bosanska
i bosanska drava spominju se samo usput, i to karakteristino razvodnjeno, unutar tvrdnje
da posebnu vrijednost predstavlja tzv. interkonfesionalnost, odnosno injenica da se pod
stecima pokapaju sve tri srednjovjekovne kranske zajednice na ovim prostorima
Katolike crkve, Pravoslavne crkve, Crkve bosanske, odnosno kao dio nabrajanja itavog
niza faktora koji su utjecali na nastanak steaka: razvoj srednjovjekovnih drava (hrvatskougarske, bosanske i srpske), rast slobodnih komuna na obali (u prvom redu Dubrovnika),
uspostavljanje feudalnih regula i vazalnih odnosa, pojava viih i niih slojeva plemstva,
jaanje uloge razliitih crkvenih vlasti, pojava Osmanskog carstva te sve drutveno-politike
i ekonomske relacije koje obiljeavaju srednji vijek.
http://www.opstinasokolac.net/dokumenti/projekti/crkvina11092013/crkvina_nominacija_unesco.pdf
Godinjak 2014/267
DIZDAR
Naalost, ovom prilikom nee biti dovoljno vremena da se ove tvrdnje detaljno analiziraju.
Ono to je, meutim, sasvim jasno jeste da je ovdje provedena jedna suptilna, ali sistematska
debosnizacija steaka: Crkva bosanska spomenuta je tek kao jedan usputni faktor koji
doprinosi u najmanju ruku nedokazanoj pretpostavci o interkonfesionalnosti steaka,
a bosanska drava je samo jedna od brojnih drutvenih, ekonomskih i klasnih okolnosti koje
su doprinijele njihovom nastanku. U istom tekstu, u dijelu koji se odnosi na epitafe, naveden
je i upitan podatak da su oni sroeni u duhu slubenog kranskog nauka, a kao primjer
se navodi toliko karakteristian zaziv sv. Trojstva na poetku natpisa prisutan podjednako
u Katolikoj i Pravoslavnoj crkvi, pri emu se preuuje da je zaziv sv. Trojstva isto tako, kao
to se vrlo dobro zna na osnovu brojnih dokumenata, prisutan i u bogumilskoj crkvi. Takvom
argumentacijom omoguava se pogrean zakljuak da natpisi na stecima lanova hijerahije
Crkve bosanske nedvojbeno govore protiv ilavih stereotipa, odnosno dualistiko-manihejskog i bogumilskog karaktera ove izmatike Crkve. Dakle, da jo jednom sumiram
implikacije ovog teksta: Crkva bosanska sasvim nedvojbeno je izmatika a ne heretika,
njen eventualni utjecaj na nastanak ili razvoj ikonografije steaka nije vrijedan spomena,
a bosanska drava jednako je bitna, odnosno nebitna za njihov nastanak kao i hrvatsko-ugarska,
srpska, dubrovaka ili osmanska.
elio bih jo jednom naglasiti da se moj argument, odnosno kritika upuena ovom dokumentu
i njemu slinim pristupima prouavanju steaka, ne odnosi na negiranje bogumilstva Crkve
bosanske. Ponavljam da je to, prema mom miljenju, nauno prihvatljiv stav. Ono s im se,
meutim, nikako ne mogu saglasiti, jeste olako prelaenje s tvrdnje o izmatinosti Crkve
bosanske do implicitne negacije bilo kakvih njenih teolokih ili kulturolokih specifinosti.
Ili, drugim rijeima, izmeu takozvanog strogog dualizma, kakav su zagovarali neki pripadnici
bogumilskog pokreta, i shizmatinosti, koja se od katolianstva ne razlikuje ni po emu
osim kad je rije o priznavanju papinskog primata, postoji itav niz moguih teolokih
i kulturolokih pozicija koje su vjernici Crkve bosanske mogli zauzimati, a za koje imamo
brojne indikacije u savremenim dokumentima. Ikonografiji steaka, prema mom miljenju,
ne smijemo prilaziti s unaprijed formiranim stavom o uenju Crkve bosanske, ve moramo
uzeti u obzir razliite mogunosti i nanovo preispitati njihovu prikladnost u svakom pojedinanom sluaju. Samo takav pristup odgovara principima ikonografije i moe pretendirati na
status nauke osloboene ideologije.
Osim toga, smatram da je nedopustiva negacija ili relativizacija injenice koja postaje
oigledna nakon jednog kratkog pogleda na mapu registriranih nekropola steaka, a to
je sutinska vezanost steaka i srednjovjekovne bosanske drave. Da li je kljuni faktor te
vezanosti Crkva bosanska ili pak neka vrsta zajednike proto-nacionalne, interkonfesionalne
kulture stanovnika srednjovjekovne Bosne, u ovom trenutku nije mogue rei a, s obzirom
na injenicu da gotovo 80 posto steaka ne nosi nikakva obiljeja, moda nikada i nee
biti mogue.
Naravno, pri tome je nuno zatititi ove historijske injenice od njihove redukcije na
ideologijske i sentimentalistike stereotipe o kojima govori naslov ovog panela. Naalost,
nepoznavanje najosnovnijih injenica o srednjovjekovnoj Bosni i stecima, koje vlada
u iroj bosanskohercegovakoj javnosti, predstavlja izuzetno plodno tlo za razvoj takvih
stereotipa. Moda najbolji primjer za to je masovna internetska proliferacija stihova Nenada
268/Godinjak 2014
Tanovia izdatih 1994. s naslovom Oblici bosanskih dua3, koji su ak i na stranici bosanske
Wikipedije navedeni kao originalni epigrafi sa steaka, a u to su, sudei prema javnim
izjavama, povjerovali i neki ugledni bosanskohercegovaki intelektualci... Ovu zanimljivu
temu, meutim, morat u ostaviti za neko drugo izlaganje.
DEBOSNIASATION OF STEAK
Gorin Dizdar
Summary
In this paper, I want to point out the certain problematic tendencies of recent Bosnian
and Herzegovinian and regional historiography: starting from excessive criticism of the theory
about Bogumil nature of Bosnian Church, it ultimately decreases to an absolute minimum
its role and the role of Medieval Bosnian state in the emergence of steak (tombstone) art.
The root of the problem is in the historiographical methodology, which traditionally does not
attach the importance to examples of visual culture. As a result of this approach, insisting on
orthodoxy of Bosnian Church leads to unjustified, aprioristic closure of other possibilities
to interpret the iconography of steak. The unique phenomenon of steak, characteristic
for the region of Medieval Bosnia and its border areas, violently attempts to place in context
of Western European, Romanesque and Gothic sepulchral art, although in the iconography
of steak there is a little evidence for such classification. On the scene is typical Eurocentric,
ideological conception that in so-called small or marginal cultures such as Medieval Bosnia,
sees only a reflection or a pale copy of the spiritual flows generated in the western centres
of political power.
Key words: steak, debosniasation, Bosnia and Herzegovina
Tanovi, Nenad Aziz: Steci Oblici bosanskih dua. Sarajevo, 1994.

Godinjak 2014/269
GODINJAK
GODINJICE _____
UDK 94 (497.6 Poitelj) 04/14
570. godina spomena Poitelja (14442014)

Esad Kurtovi
Filozofski fakultet
Sarajevo
U ovoj 2014. godini jubilarna je 570. godinjica prvog spomena Poitelja u historijskim
izvorima. Jubilej vrijedan apostrofiranja i isticanja njegovih karakteristika, izuzetno
srednjovjekovne i osmanskodobne historije, nadasve aktualne znaajne kulturne i turistike
znamenitosti nae domovine, prilika je da se skrene panja na njegovo mjesto i ulogu kroz
historiju kao i na odreene dileme s kojima se susreemo u njegovom prouavanju. Na
ovom mjestu imperativ kontekstualizacije je u najstarijoj historiji Poitelja, koja u
nedostatku izvora poprima mitske i legendarne opise.
Kljune rijei: Poitelj osnivanje, Bosna i Hercegovina, godinjice
eostrateki smjetaj uz lijevu obalu rijeke Neretve kod apljine (udaljenost oko 3
km) pokazuje da je tvrava Poitelj planski sagraena prema unaprijed utvrenoj
namjeni. Tvrava je u startu imala vojni karakter, titila je ulaz u dolinu donje
Neretve, prije svega kljunu dionicu Drijeva Blagaj, i time je preuzela poziciju Bivoljeg
Brda koji je tu ulogu obavljao u ranijem periodu. Kako primjeuje Demal eli, prirodan put
s Jadrana u srce Balkana, odnosno iz centralnog bosanskog planinskog podruja na more, bio
je u svim vremenima dolinom Neretve1. Oito je da je putna komunikacija osnova urbanog
intenziteta ove tvrave i da njegova urbanizacija kroz najstariju historiju pripada politikoj
kartografiji ireg podruja.2 U razvoju naselja vojni segment je nestalan element i u skladu je
sa stanjem na irem podruju. A ratne nedae s vremena na vrijeme navraale su i u Poitelj.
Etimologija imena Poitelj jo nije opeprihvaeno razrijeena. Lepeza raznih vienja
pokazuje dugotrajan interes, ali i na jednu od znaajnijih dilema i misterija koju je ova
hercegovaka tvrava ostavila iza sebe. Prema jednima, ime Poitelja izvedeno je od glagola
poivati, sa znaenjem temeljenja, zasnivanja i sigurnosti.3 Svojevremeno je Marko Vego predloio da se u imenu kastelana toga grada, tj. u njegovom u vlastitom imenu Poitelj, treba traiti
rjeenje za porijeklo imena ove znamenite tvrave.4 U interesantnom prijedlogu Radoslav
D. eli: Poitelj na Neretvi, Nae starine, 7 (1960), 5-50.

A. Sadak; Z. Rudi: A Modern Surveying of Ancient Pocitelj Fortress. , 19 (2011),
Beograd: , 26-36.
3
V. Maurani: Prinosi za hrvatski pravno-povijestni rjenik, I, (pretisak). Zagreb, 1975.; A.
Ratkovi: Srednjovjekovni Poitelj, tvrava i naselje. Most, XXVI/145 (56) (2001), 64-69.
4
M. Vego: Starost naselja i grada Poitelja na Neretvi. Sloboda, XXXII/32 (1976), 6.
2
Godinjak 2014/273
KURTOVI
Mati nalazio je da su ueni ljudi potovana gospoda (potena gospoda) uslovili ime Poitelj5
Detaljnom lingvistikom analizom potkrijepljenom historijskom kontekstualizacijom Danijel
Aleri predloio je da se porijeklo imena Poitelja treba traiti u hungarizmu itelj, talijanski
cittadela, kao uobiajenom izrazu za grad, odnosno, utvrdu.6 O toponimu Poitelj, bez
komentara starije literature i svojih prethodnika, ali sa novim prijedlogom, da je rije o
glagolu itati nedavno je vienje iznio Petar Ore.7 Svje je pristup Petra imunovia, koji
negira ranije prijedloge i koji smatra da u objanjenju toponima Poitelj treba polaziti od
starijeg imena civitella, romanskog deminutiva od cvita, koji aludira na prisutnost antikih
ruevina (saimanjem sredinjeg predakcenatskoga sloga, kao italijansko citt, nastaje oblik
c(vi)tella, a promjenom roda prema kvalifikativu: grad, tvrdalj, katel i sl. oblikuje se ime
podgrada: Po(d)itelj naselje uz ostatke antikih ruevina8
Samo ime Poitelja ukazuje na arhaino porijeklo i uprkos bogatoj ponudi ono jo eka
na adekvatnu potvrdu. U svojim razmatranjima, koja nude raznolika i, donekle, simpatina
rjeenja, pojedini autori uzimali su olako historijske podatke i historijsku konstelaciju pri
stvaranju uporita za svoje prijedloge. U polazitu prilino ubjedljiva postavka, po kojoj
bi sam grad, utvrda, dao ime Poitelju, kao potkrepljenje za maarski pravac u porijeklu
imena Poitelja na Neretvi (citatella, csitatel, itelj) naeno je smjelo opravdanje u tome
da je ugarski kralj Ludovik I dao izgraditi Poitelj u razdoblju neposredno poslije 1357.
godine, tj. od vremena jakog utjecaja ugarskog vladara na mladog bosanskog bana Tvrtka,
a u vrijeme ugarske dominacije u Humu.9 U historiji jednoga grada lijepo bi bilo imati
rodonaelnika, ni manje ni vie, nego u ugarskom vladaru. Meutim, pitanje je od kada
se moe zasigurno pratiti historija Poitelja.
U iroj literaturi mogu se pronai pogledi na stariju prolost Poitelja. Posmatrano sa
dananjeg gledita, ovi pristupi pripadaju pojanjavanju koje je ponudilo jedno vrijeme u
pokuaju da odrede kako je ouvani, historiji i vremenu odoljeli, isklesani i skladno poredani
kamen u prelijepom hercegovakom ambijentu, morao u sebi da ima ni manje ni vie nego
utjecajni vladarski peat. Naime, dugo vremena pogreno je smatrano da je tu, u Poitelju,
bilo bosansko kraljevsko brodogradilite u XIV stoljeu. uveni Tvrtkov Brtanik (Sveti
Mihovil), izgraen na uu Neretve radi pokuaja bosanskog ekonomskog osamostaljenja
od Dubrovnika, smjetao se dugo vremena kod Poitelja pa je i odreena aktivnost oko
Tvrtkovog brodogradilita, a i prodaje soli, dovoena u vezu s Poiteljem.10 Mada su takva
5
R. Mati: Toponim Poitelj, Zbornik referata i materijala V jugoslovenske onomastike konferencije. Sarajevo, 1985., 70.
6
D. Aleri: Pogled na toponim Poitelj. Filologija, 14, Zagreb, 1986., 9-18.
7
P. Ore: Toponomastika Poitelja na Neretvi kod apljine. Povijest hrvatskog Poitelja.
apljina-Zagreb, 1996., 266-274.
8
P. imunovi: Lika toponomastika stratigrafija. Folia Onomastica Croatica, 19 ( 2010),
223-246.
9
D. Aleri: Pogled na toponim Poitelj. Filologija, 14, Zagreb, 1986., 16-18.
10
K. Jireek: Trgovaki drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku (Prevod s njemakog
originala . Pejanovi), Sarajevo 1951.; A. Mayer: Bosna u ilirsko doba. Povijest hrvatskih
zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, Knjiga prva. Sarajevo, 1942.,
103-120; . : . , 1940.; M. :
XIV . , 3, , 1955., 95-153.
274/Godinjak 2014
vienja presjeena analizom Demala elia11, njihova neutemeljenost se pojavljuje i u

novije vrijeme.12 Desanka Kovaevi-Koji prosperitet Poitelja vezuje za Brtanik, navodei
da je krajem XIV stoljea ulogu tvrave u Brtaniku preuzeo susjedni Poitelj.13 U isto vrijeme
ispod tvrave se ne prati razvoj podgraa, niti privredni segment,14 pa su vojni i upravni aspekt
jedini mogui osnovi za njegovu srednjovjekovnu urbanizaciju i afirmaciju. Srednjovjekovnoj,
a i modernoj, dananjoj historiji Poitelja laskalo bi vezivanje za najveeg bosanskog vladara
Tvrtka I Kotromania, ali zasad poznate injenice ne idu u tom pravcu. U nedostatku arheolokih nalaza teko da e se moi stii do podataka o vremenu podizanja Poitelja i njegovim
prvim bedemima, zasad, po pretpostavkama prepoznatljivih samo oko glavne kule.15
Poitelj se prvi put u pisanim izvorima spominje 19. februara 1444. godine. To je informacija
iz povelje aragonsko-napuljskog kralja Alfonsa V za vojvodu Stjepana Vukia Kosau.
U povelji su nabrojani posjedi monoga vojvode koji su potvreni a meu njima i Poitelj za
koji se navodi da je u sastavu upe Dubrave (Posichell, Vdobranah castello con lo contato).
Poitelj se nalazi i u druge dvije povelje za Stjepana Vukia, povelji rimskog kralja Fridriha
III od 20. januara 1448. (castrum Beczitel) i jo jednoj povelji kralja Alfonsa V od 1. juna
1454. godine (civitate Pozitell cum pertinentiis suis, Thalloczy, 361, 379, 398; Dini, 207).
Navedene povelje pokazuju da je Poitelj bio znaajno vojno uporite na posjedu uglednih
bosanskih velmoa Kosaa. Njegova kasnija historija pokazuje da je tu ulogu vojnog objekta
imao i u doba osmanskog prodora. Prvi ouvani spomen u historijskim izvorima iz 1444.
godine nije i vrijeme njegovog postanka. Prema svemu sudei, svoj nastanak zahvaljuje
putnoj komunikaciji poznatoj jo u antici, ali izvjesno je da u srednjem vijeku svoju plansku
poziciju Poitelj ima i dobija poetkom XV stoljea kada veliki vojvoda bosanski Sandalj
Hrani proiruje posjed Kosaa na podruju Huma.
Tek poslije pada srednjovjekovne Bosne 1463. godine u vojnom miljeu Poitelj dobija
na znaaju. U sukobu Ugarske i Osmanlija Poitelj je kljuna tvrava donjeg toka Neretve.
U jakim ugarskim kombinacijama stvaranja odbrane od Osmanlija uz svesrdnu pomo Dubrovana tvrava je nadograivana, a preko Neretve je sagraen most (dubrovaki graditelj
Paskoje Milievi). Osmanski prodor je bio nezaustavljiv. Godine 1471. tvravu je osvojio
Hamza-beg.16 U osmansko doba tvrava je dograivana u vie navrata, a s vremenom je
uz tvravu nastalo podgrae koje je zajedno sa tvravom poprimilo orijentalni izgled i
formu koja se uprkos kulturolokoj neimatini i nebrizi modernog doba i zubu vremena
ouvalo do savremenog doba
11
D. eli: Poitelj na Neretvi. Nae starine, 7 (1960) 5-50.

M. Palameta: Kranska simbolika na stecima u okolici Poitelja s obzirom na neke povijesne
probleme. Povijest hrvatskog Poitelja. apljina-Zagreb, 1996, 249-265; I. Musta: Poitelj
u sustavu obrane hrvatsko-ugarske drave od Turaka. Povijest hrvatskog Poitelja. apljinaZagreb, 1996., 39-79.
13
Kovaevi-Koji, 51.
14
Kovaevi-Koji, 115.
15
A. Ratkovi: Srednjovjekovni Poitelj, tvrava i naselje. Most, XXVI/145 (56) (2001), 64-69.
16
H. Kreevljakovi; H. Kapidi: Stari hercegovaki gradovi. Nae starine, 2 (1954), 9-21; I.
Musta: Poitelj u sustavu obrane hrvatsko-ugarske drave od Turaka. Povijest hrvatskog
Poitelja. apljina-Zagreb, 1996., 39-79.
12
Godinjak 2014/275
KURTOVI
Uz gradove idu i njihovi opisivai. Dvojicu iz 17. stoljea prenosi i na svoj prepoznatljiv
nain prepriava Hamdija Kreevljakovi: Po Memibegovievu opisu u Poitelju je sjedio
aga i zapovijedao posadom od 150 vojnika. Pod gradom je bilo naselje s 300 kua. Po Evliji
elebiji tvrava je malena i niska, ali vrlo tvrda i na njoj su gvozdena vrata. Opkopa nema.
U tvravi je dizdareva kua, jedan ambar, jedna mala kula, mala damija i vodena kula, iz
koje se za vrijeme opsade silazi vodi niz skaline od 200 stepenica, kojima se i danas vidi ulaz.
U tvravi je onda straarilo 50 vojnika, a u sluaju navale moglo se u nju smjestiti samo
500 branitelja, jer je sasvim malena.17
Gubitak stratekog znaaja neminovno je vodio opadanju njegovog razvoja. Bio je sjedite
kadiluka i kapetanije. U XVII stoljeu grad je imao 150 do 300 kua, a krajem XIX stoljea
188 kua sa 710 stanovnika, sa tendencijom daljnjeg opadanja. Moderno je doba, usljed
ratnih razaranja, a bez ikakvog vojnog ili geostratekog znaaja iz minulih vremena, dovelo
ovaj hercegovaki dragulj do pitanja opstanka. Polako ali sigurno Poitelj se jo jednom oporavlja.
Bez obzira na ratove Poitelj je bio i ostajao.
Literatura:
1. D. Aleri: Pogled na toponim Poitelj. Filologija, 14, Zagreb, 1986., 9-18
2. D. eli: Poitelj na Neretvi. Nae starine, 7 (1960) 5-50.
3. . : . , 1940.
4. . : , . :
. , 1978., 178-269.
5. M. : XIV .
, 3. , 1955., 95-153.
6. K. Jireek: Trgovaki drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku (Prevod s
njemakog originala . Pejanovi). Sarajevo 1951.
7. H. Kreevljakovi; H. Kapidi: Stari hercegovaki gradovi. Nae starine, 2 (1954),
9-21.
8. A. Mayer: Bosna u ilirsko doba, Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine
od najstarijih vremena do godine 1463, Knjiga prva. Sarajevo, 1942., 103-120.
9. R. Mati: Toponim Poitelj, Zbornik referata i materijala V jugoslovenske onomastike
konferencije. Sarajevo, 1985.
10. V. Maurani: Prinosi za hrvatski pravno-povijestni rjenik, I, (pretisak), Zagreb, 1975.
11. I. Musta: Poitelj u sustavu obrane hrvatsko-ugarske drave od Turaka. Povijest
hrvatskog Poitelja. apljina-Zagreb, 1996, 39-79.
12. P. Ore: Toponomastika Poitelja na Neretvi kod apljine. Povijest hrvatskog Poitelja.
apljina-Zagreb, 1996, 266-274.
13. M. Palameta: Kranska simbolika na stecima u okolici Poitelja s obzirom na
neke povijesne probleme. Povijest hrvatskog Poitelja. apljina-Zagreb, 1996., 249-265.
17
H. Kreevljakovi; H. Kapidi: Stari hercegovaki gradovi. Nae starine, 2 (1954), 9-21.
276/Godinjak 2014
14. A. Ratkovi: Srednjovjekovni Poitelj, tvrava i naselje, Most, XXVI/145 (56)

(2001), 64-69.
15. A. Sadak; Z. Rudi: A Modern Surveying of Ancient Pocitelj Fortress. ,
19 (2011), . , 26-36.
16. P. imunovi: Lika toponomastika stratigrafija. Folia Onomastica Croatica,
19 (2010), 223-246.
17. L. Thallczy: Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter. Mnchen
und Leipzig: Verlag von Duncker & Humbolt, 1914., (odnosne povelje su na stranama
360-363; 378-380; 394-400.)
18. M. Vego: Starost naselja i grada Poitelja na Neretvi. Sloboda, XXXII/32 (1976), 6.
570 YEARS OF THE FIRST MENTIONING OF POITELJ (1444-2014)

Esad Kurtovi
Summary
In 2014 is the 570th anniversary of the first mentioning of Poitelj in historical sources.
This jubilee is worth of apostrophizing and highlighting its characteristics, Medieval and
Ottoman history, above all as important cultural and tourist attractions of our country, it is
an opportunity to draw attention to this place and role in history as well as to certain dilemmas
we faced in its study. At this point, imperative of contextualization is in the oldest history
of Poitelj, which takes the mythical and legendary descriptions in the absence of sources.
Key words: Poitelj- establishment, Bosnia and Herzegovina, anniversaries
Godinjak 2014/277
UDK 929 Pruak, H. K.: 28
Hasan Kafi Pruak (1544 1615)

etiristo sedamdeset godina poslije
Almir Fati
Fakultet islamskih nauka
Sarajevo
Tekst je podsjeanje na 470. godinjicu roenja jednog od najveih bonjakih mislilaca

osmanske Bosne te svojedobno poznatog i priznatog naunog radnika na prostoru itave
Osmanske drave Hasana Kafija Pruaka. U tekstu se navode kratka Pruakova biografija
i njegova djela te akcentiraju znaajniji aspekti njihovog statusa, dometa i utjecaja. Takoer,
govori se o Kafijevim intelektualnim, moralnim, duhovnim i humanim vrlinama, te njegovoj
poznatosti u akademskim krugovima diljem Planete na Istoku i Zapadu. Tekst ukljuuje
i nove priloge za bibliografiju tampanih i prevedenih radova Hasana Kafija Pruaka. Na
kraju, autor iznosi nekoliko prijedloga potaknut ovim prigodnim (pod)sjeanjem.
Kljune rijei: Hasan Kafi Pruak, godinjica, bibliografija, prijevodi, Temelji mudrosti
Uvod
odine 2014. navrilo se etiri stotine sedamdeset godina od roenja znamenitog
Bonjaka Hasana Kafija Pruaka el-Akhisarija. Ovim povodom elimo ukratko
podsjetiti na nesumnjivi znaaj i iznimnu vanost ivota i djela Hasana Kafija
Pruaka, ija ulemanska i intelektualna pojava, rukopisna djela, nauni, obrazovni i kulturni
doprinosi, vjerska pobonost i predanost, drutveni aktivizam i borbena angairanost, s
pravom, kontinuirano plijene i privlae panju, ne samo bosanskohercegovake ve i svjetske
naune, akademske i kulturne javnosti. Dakle, Kafijeva veliina traje i oslovljava nas i danas
etiristo godine poslije!
Djelo ovog pionira arapsko-islamskih nauka u Bosni i Herecegovini (Nakievi),
koji djeluje krajem esnaestoga i poetkom sedamnaestoga stoljea u osmanskoj Bosni
(Filipovi), nasreu, u velikoj mjeri je otkriveno, struno predstavljeno, kritiki prikazano
i prevedeno te nauno valorizirano na bosanskom, ali i na drugim jezicima, npr. na arapskom
jeziku. Naravno, ovim ne elimo rei da je o Kafijevom ivotu i zaostavtini reena posljednja
rije, jer, izmeu ostalog, neka njegova djela jo nisu pronaena, a i ona pronaena nisu sva
prevedena na na jezik niti nauno valorizirana.
O ivotu i djelu Hasana Kafija mnogi su pisali; ovdje navodimo samo one najznaajnije
na naem jeziku: Muvekkit, dva Baagia, Oki, Handi, abanovi, Bali, Filipovi, Nakievi,
dralovi, Ljubovi, Nametak. Svi ovi, kao i drugi autori, zasluni su za vjerodostojno i
278/Godinjak 2014
Hasan Kafi Pruak (1544 1615) etiristo sedamdeset godina poslije
autentino predstavljanje lika i djela Hasana Kafija Pruaka. Znaajno je to to je sm

Kafi napisao svoju (auto)biografiju i u njoj zapisao dragocjene podatke o sebi, svom ivotu,
djelovanju, putovanjima, djelima.
Dosadanje objavljene knjige, studije i tekstovi, koji tretiraju ivot i rad Hasana Kafija
Pruaka, kao i prijevodi njegovih djela, pokazuju da je:
a) Kafi jedan od najveih bonjakih alima, mislilaca, pisaca i teoretiara, ne samo
svoje generacije i epohe nego cijelog historijskog perioda osmanske Bosne;
b) da je meu znaajnijim autorima i naunicima u svoje vrijeme na itavom prostoru
Osmanske drave;
c) Kafi je do sada, kod nas i u svijetu, najobuhvatnije predstavljeni bonjaki autor
iz perioda osmanske Bosne.
Kratka biografija
Njegovo puno ime glasi: Hasan Kafi ibn Turhan ibn Dawud ibn Jaqub ez-Zibi el-Akhisari
el-Bosnewi. Roen je u Pruscu (Akhisar) u ramazanu 951. po H. ili krajem novembra ili
poetkom decembra 1544. godine. Poetne nauke je zavrio u Bosni, a onda je otiao u
Carigrad, u poetku vladavine sultana Selim-hana, sina sultana Sulejman-hana. U Carigradu
je uio pred Kara Jilanom, kao i pred Mula Ahmedom Ensarijem. Na studijama u Carigradu
ostao je skoro devet godina, a zatim se vraa u domovinu, u Prusac. Po povratku u rodno mjesto,
Kafi je, okupivi oko sebe uenike, poeo drati predavanja. Osim u Pruscu, dunost kadije
obavljao je i u drugim mjestima. Posljednjih dvadeset godina ostao je na mjestu prusakoga
kadije, poloaju koji je dobio doivotno. Napisao je dvadesetak djela iz razliitih naunih
oblasti i vjerskih disciplina. Oblasti njegovog posebnog interesovanja bile su politika,
filologija, pravo, akaid (tradicionalna teologija) i logika. Umro je 9. oktobra 1615. godine u
rodnom Pruscu, gdje je i ukopan.
iri biografski podaci o Hasanu Kafiju Pruaku, njegovim djelima, rukopisima, tampanim
izdanjima njegovih djela i prijevodima mogu se pronai u radovima navedenih naih autora
(v. Literaturu na kraju teksta).
Devetog marta 1995. godine, u organizaciji Orijentalnog instituta u Sarajevu u amfiteatru
Akademije nauka i umjetnosti BiH, a u okviru 13. internacionalnog festivala Sarajevo
Sarajevska zima, uprilien je nauni skup posveen 450. godinjici roenja Hasana Kafija
Pruaka. Iako pretenzije organizatora nisu bile da se daju neki novi istraivaki pomaci
na planu valorizacije Kafijevog djela i zaostavtine, ipak, nauni susret donio je nove
pojedinosti o ivotu i djelu Hasana Kafija. Na ovom naunom skupu svoje referate izloili
su: Fehim Nametak: ivot i djelo Hasana Kafije Pruaka; Lejla Gazi: Prusac i njegova
okolina u doba Hasana Kafije Pruaka; Enes Pelidija: Kriza Osmanskog Carstva u vrijeme
Hasana Kafije Pruaka; Amir Ljubovi: Filozofsko-politika misao Hasana Kafije Pruaka;
Esad Durakovi: Pruakovi radovi o arapskoj retorici; Muharem Omerdi: Doprinos Hasana
Kafije Pruaka teolokim i erijatskopravnim znanostima; Sulejman Grozdani: Hasan
Kafija Pruak naunik, mislilac i drutveni reformator. Veina ovih referata objavljena
je u asopisu za filozofska pitanja Dijalog, br. 1-2, Sarajevo, 1995., str. 197-228.
Godinjak 2014/279
FATI
Djela
Kafi je iza sebe ostavio, prema abanoviu1, sedamnaest djela bilo samostalnih bilo
komentara svojim i tuim djelima, odnosno, prema Nakieviu2, dvadesetak pisanih
djela i manjih rasprava. Neka od svojih djela Kafi spominje u svojoj autobiografiji Nizmu
l-ulem ila htemi l-enbij (Niz uenjaka do Peata vjerovjesnika), unosei ih istim redom
kako ih je pisao:
1. Risletun f tahqqi lafzi eleb (Rasprava o znaenju rijei elebi) filologija;
2. Muhtesaru l-Kf f l-mentiq (Kafijev saetak iz logike ili Dovoljan saetak iz logike)
logika;
3. erhu Muhtesari l-Kf f l-mentiqi il hiri tesawwurt (Komentar Kafijevog/
Dovoljnog saetka o logici do kraja poglavlja o pojmovima) logika;
4. Hadqatu s-salti f erhi Muhtesari s-salh (Baa namaza u komentaru Saetka
o namazu) fikh, islamsko pravo;
5. Semtu l-wusli il ilmi l-usl (Uvod u nauku o metodologiji islamskog prava)
usul-i fikh, metodologija islamskog prava;
6. erhu Semti l-wusli il ilmi l-usl (Komentar Uvoda u nauku o metodologiji islamskog
prava) - usul-i fikh;
7. Uslu l-hikemi f nizmi l-lem (Temelji mudrosti o ureenju svijeta) politologija,
praktina filozofija;
8. Temhsu t-Telhs (Preraena verzija Saetka) arapska stilistika;
9. Rewdtu l-dennti f usli l-itiqdt (Dennetske bae o temeljima vjerovanja) akaid.
Osim ovih deset djela, koje je eksplicitno naveo u svojoj autobiografiji (kao 10. djelu),
a koju je zavrio 1599. god. dakle, esnaest godina Kafijevog ivota ostalo je gotovo nepoznato
Kafi je, kako se navodi u mnogim izvorima, jo napisao:
11. erhu Muhtesari l-Qudr (Komentar Qudrijevog saetka) fikh;
12. Ezhru r-rewdti f erhi Rewdti l-dennt (Cvijee baa u komentaru Rajskih
baa) akaid;
13. Nru l-jeqni f usli d-dn (Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere) akaid;
14. erhu Temhsi t-Telhs (Komentar Preraene verzije Saetka) arapska stilistika;
15. Risletun f hijeti Kitbi d-daw li Sadri -era (Rasprava o glosi Knjige o
parnikom postupku Sadra e-eria) fikh;
16. Sejfu l-qudti f t-tazr (Ma kadija o kanjavanju) fikh.
O Kafijevom autorstvu ovih esnaest djela nema sporenja meu istraivaima, dok o
sljedea etiri sporenja postoje:
17. El-Munre (Svjetionik) akaid;
18. erhu l-Kf li Ibni Hdib (Komentar djela El-Kf Ibn Hadiba) arapska sintaksa;
19. Trh gazve Agr (Historija boja kod Jegra) historija;
20. erhu Muqaddimeti s-salh (Komentar Uvoda u namaz) fikh.
1
2
abanovi, Hazim: Knjevnost muslimana na orijentalnim jezicima. Sarajevo: Svjetlost, 1973., 192.
Nakievi, Omer: Hasan Kafija Pruak pionir arapsko-islamskih nauka u Bosni i Hercegovini.
Sarajevo: Starjeinstvo Islamske zajednice u SR BiH, 1977., 49.
280/Godinjak 2014
Djela navedena pod rednim brojevima 11. i 20. jo nisu pronaena; djela pod rednim
brojevima: 1., 2., 4., 7., 8., 9., 13., 15. i 16. prevedena su na bosanski jezik.
Ljubovievu Bibliografiju radova Hasan Kafije Pruaka (1980) potrebno je dopuniti
sljedeim novim podacima o prijevodima Kafijevih djela na bosanski jezik:
Hasan Kjafi Pruak, Baa namaza (namaz u hanefijskom mezhebu), prijevod s
arapskog mr. Muharem tulanovi, Sarajevo, 1999. Prijevod djela Hadqatu s-salh... (71-198).
Zuhdija Adilovi, Hasan Kafija Pruak i njegov djelo Svjetlost istinske spoznaje
o temeljima vjere Komentar Tahavijine poslanice iz akaida, Islamska pedagoka akademija,
Zenica, 2004. Prijevod i komentar djela Nru l-jeqni f usli d-dn (65-295);
Munir Muji, Arapska stilistika u djelu Hasana Kafija Pruaka, Filozofski fakultet
u Sarajevu, Sarajevo, 2007. Prijevod i komentar djela Tamhs al-Talhs (Preienje
Saetka) (25-425).
O djelima
Ovom prilikom naglaavamo nekoliko vanih karakteristika kada je posrijedi Kafijevo
djelo. Naime, Kafijeva djela ispunjavala su najvie naune standarde koji su tada traeni
i spadaju u sam vrh ondanjeg naunog stvaralatva na prostoru itave Osmanlijske drave.
Pisana su u tada vladajuim formama i obrascima: komentarima, raspravama, saimanjima,
preradama, glosama, i na tada dominirajuem jeziku nauke arapskom. Te forme bila su mjera
i ovjera originalnosti i inventivnosti tadanjih autora, u koje je na Kafi, nesumnjivo, spadao.
U samim naslovima Pruakovih djela prepoznajemo njegovo izvanredno poznavanje
najboljih naunih ostvarenja s kojima Kafi stupa u komunikaciju, komentirajui ih, saimajui
ili, pak, preraujui. Kafi, dakle, komunicira s onim djelima iz islamskih nauka koja predstavljaju
najvie domete u datoj oblasti. Ovo svjedoi da je Kafi upuen u sami centar naunih zbivanja
u tadanjem islamskom svijetu.
Naprimjer, Pruakovo djelo erhu Temhsi t-Telhsi (l-Mifth) u svom naslovu sadri,
zapravo, etiri naslova.
Uvoenje etiri naslova u ovaj jedan, u Pruakov niz genitiva i rekcija, izraava izvanredno
dinamine odnose meu njima, mnogo vie nego to bi u tome uspijevao svaki naslov koji se
ne odreuje ovako prema pojedinanim i najpoznatijim djelima u datoj oblast. Tradicija
je sva na jednom mjestu, ak u jednom naslovu: tradicijska intertekstualnost je optimalno
izraena. Istovremeno, autor Pruak na ovaj nain pokazuje izvanredno poznavanje tradicije
koju svojim djelom dovodi u naroit odnos komuniciranja.3
Kafijeva komunikacija nije optereena krutim tradicionalizmom niti, pak, zauzdana

slijepim oponaanjem (taqld), ve je kritika, unapreujua, tradicijski obogaujua.
Naprimjer, kada se u uvodu svoga djela Dennetske bae, iz oblasti akaida, poziva na u
toj nauci najljepa djela, pa onda nabraja Akaid Tahavijin, Omer-Nesefijin, Senusijin
i Sujutijin, hvalei ih rijeima da zasluuju da se ispiu i iskite po suncu i mjesecu,
Kafi se ne ustee da kae sljedee:
Durakovi, Esad: Arapska stilistika u Bosni Ahmed Sin Hasanov Bonjak o metafori. Sarajevo:
Orijentalni institut, 2000., 23.
Godinjak 2014/281
FATI
Ali, poto im nedostaju dokazi kod izlaganja, nisu dovoljna da se ovjek pomou
njih udalji i spasi oponaanja (taklida). Zato sam ja u sebi mislio i od Boga traio
naputka da iz ovih djela, od ovih velikih uenjaka, sastavim jedno sreeno djelce
koje bi sadravalo najljepe dokaze i najjae argumente iz podruja logike i tradicije,
ne uputajui se u iznoenje protivnikih prigovora niti njihovih dokaza.4
Kafi ne komunicira samo s tekstovima ve i s glasovitim uenjacima svoga vremena. Naprimjer, u svojoj autobiografiji, kada spominje djelo Semtu l-wusli il ilmi l-usl, Kafi veli:
Djelo sam dao na recenziju uenjacima Jerusalema i Damaska, potom odlinim ejhovima
Mekke i Medine, a naroito svome uitelju Mir Gadanferu, Bog mu ast podigao! pa poto
su djelo pozitivno ocijenili... (...) Kada sam se kasnije vratio u prijestonicu, pokazao sam djelo
odlinim rumskim uenjacima koji su nadmaili druge u svim znanostima i disciplinama
Bog im ast podigao! pa poto su pozitivno ocijenili djelo, traili su od mene, ako mi vrijeme
dopusti, da ovo djelo komentiram.5
Od Kafija nisu samo drugi uenjaci traili da pie komentare i na vlastita djela, ve,
sasvim izvjesno, i njegovi uenici u prusakoj medresi. Naprimjer, djelo iz oblasti arapske
stilistike, Temhsu t-Telhs, pisano je suvie zgusnuto, gotovo ifrirano, za ta je potrebna
krajnja pronicljivost kako bi se raskrio njegov sadraj. I sm Kafi je sigurno bio svjestan
ove potekoe. To ga je, smatramo, ponukalo da sastavi Komentar (erh) za koga u njegovom
uvodu kae da je
do krajnje mjere jednostavan a sadrajan; protumaio sam ga [tj. Temhs] krajnje
jednostavno i profinjeno, osloboenog od nepotrebnog dodavanja, ne opirno, pa da bude
dosadan, a ni koncizno, pa da ostane umanjen (Kafi, erh, 21b).
Kad je rije o lokalnom, bosanskom kontekstu, Kafijeva djela su paradigmatskoga

karaktera zbog nekoliko razloga. Prvo, ona imaju i utemeljuju visoke naune standarde
za pisanje djela iz oblasti islamskog prava, akaida, logike, filologije, politike i historije;
drugo, ona tada unose najmoderniju nauku u Bosnu6 tree, imaju edukativnu ulogu u
najirem smislu te rijei, za Kafijeve neposredne uenike u njegovoj prusakoj medresi,
a, kasnije, i za uenike drugih medresa u Bosni sve do modernih vremena.
Zapravo, Kafijeva djela, s obzirom na vrijeme u kome nastaju, odigrala su pionirsku
i kljunu ulogu u irenju autentinog islamskog uenja u Bosni i ire, vjerno ga predstavljajui kroz hanefijsku pravnu i maturidijsku akaidsku ehl-i sunnetsku kolu, osuujui,
istovremeno, svaki oblik hereze i heretikog uenja (sluaj hamzevija u kojem je Kafi u
saradnji sa Bali-ef., tadanjim sarajevskim kadijom i muftijom, prema svemu sudei, imao
aktivnu ulogu).
Primjetno je da veinu svojih djela Kafi pie iz oblasti akaida i fikha, to nije sluajno. Tri
djela je napisao iz oblasti akaida, t temeljne nauke meu svim islamskim disciplinama
Pruak, Hasan Kafi: Dennetske bae o temeljima vjerovanja. Sarajevo: Islamske informativne
novine Preporod, 1979., 10-11.
5
Pruak, Hasan Kafi: Hasan Kafija Pruak Izabrani spisi, Uvod, prevod i biljeke, Amir Ljubovi
i Fehim Nametak. Sarajevo: Veselin Maslea, 1983., 151-152.
6
Filipovi, Muhamed: Historija bosanske duhovnosti. Duhovni ivot osmanske Bosne. Sarajevo:
Svjetlost, 2010.
282/Godinjak 2014
i mjere svega to se dogaa u islamu7, a sedam iz oblasti islamskog prava. Zato Kafijeva
djela imaju i nauni i praktini znaaj. U prilog tome idu i podaci da je Kafi, kako je ve
istaknuto, obnaao dunost kadije u Pruscu, nekim krajevima u blizini Prusca i Srijemu,
te, pred kraj ivota, dunost prusakog muftije.
Ta Kafijeva praktinost i kritinost najvie dolazi do izraaja u njegovom najpoznatijem,
najprepisivanijem, najrairenijem i najprevoenijem djelu Uslu l-hikemi fi nizmi l-lem
(Temelji mudrosti o ureenju svijeta), po kojem je Kafi stekao planetarnu slavu i po kojem je
najvie poznat u svijetu.8 Ljubovi9 biljei 41 rukopisni primjerak ovoga djela po javnim bibliotekama i rukopisnim fondovima. Djelo je pobudilo veliko interesovanje za Kafijevog ivota
kao i kasnije pa ga je zbog toga, a na preporuku istanbulske uleme i uglednika, preveo
na turski jezik od rijei do rijei.
Mada rad [tj. djelo Uslu l-hikem...] nije potpuno originalan, ipak se pieva linost javlja
na vie stranica. Rad je toplo primljen od dostojanstvenika i visokih dravnih linosti. Najbolji
dokaz za to je insistiranje visokih i zainteresiranih linosti da se djelo prevede na turski jezik,
kako bi bilo pristupanije sultanu i drugim odgovornim linostima visoke administracije.
Djelo je privuklo panju i drugih faktora van turskih granica, pa je prevedeno i na jezike
zemalja koje su imale dodira s Turskom, bilo da su prijateljski ili neprijateljski raspoloene,
te koje su, moda, oekivale da bi djelo moglo biti neka vrsta povelje od stratekog znaaja
za politiku i vojnu djelatnost ondanje Turske.10
O autoru
Kao prvu karakteristinu crtu Kafijeve linosti, a na temelju djela koja je ostavio iza
sebe, izdvajamo njegovu temeljitu upuenost i strunost u vie naunih oblasti, kao i umjenost
njihovog sistematinog izlaganja, prezentiranja ili prenoenja. Ta golema obrazovna i nauna
erudicija, zajedno s visokim intelektualnim kapacitetom, moralnim i duhovnim osobinama
Kafijeve linosti te njegovim dobrotvornim i humanitarnim akcijama (Kafi je osnovao
novo naselje nedaleko od Prusca, Nevabad, u kojem je sagradio mesdid, medresu, tekiju,
mekteb, han i hamam!) kao i ratnim podvizima, koji su mu osigurali izniman ugled i moralni
autoritet, rezultirala je nastankom jedne itave kole miljenja koja je djelovala dvije stotine
godina iz njegove medrese u Pruscu, kao i time da Prusac, za Kafijevog ivota, postane
pravi kulturno-prosvjetni centar11 (Prusaka kola je u tom smislu, tvrdi Nakievi, djelovala
Omerdi, Muharem: Doprinos Hasana Kafije Pruaka teolokim i erijatskopravnim znanostima.

Dijalog, 1-2 (1995), 214-224.
8
abanovi, Hazim: Knjievnost muslimana na orijentalnim jezicima. Sarajevo: Svjetlost, 1973.
9
Ljubovi, Amir: Bibliografija radova Hasana Kafije Pruaka. ivot, XXIX, 2 (1980), 217-227.
10
Nakievi, Omer: Hasan Kafija Pruak pionir arapsko-islamskih nauka u Bosni i Hercegovini.
Sarajevo: Starjeinstvo Islamske zajednice u SR BiH, 1977., 64.
11
Nakievi, Omer: Arapsko-islamske znanosti i glavne kole od XV do XVII vijeka, 2. izd. Sarajevo:
Strajeinstvo Islamske zajednice, 1999., 53; Filipovi, Muhamed: Historija bosanske duhovnosti.
Duhovni ivot osmanske Bosne. Sarajevo: Svjetlost, 2010., 222.
Godinjak 2014/283
FATI
na sarajevsku, jer su Kafijeva djela iz oblasti logike, akaida i fikha koritena kao izvori
za djela novijeg datuma pisana za potrebe erijatske sudake kole u Sarajevu.12
Handi u svome djelu El-Dewheru l-esn istie da su Kafijeve vrline bile zuhd (samoodricanje) i were (Bogobojaznost), prenosei kazivanje da je Kafi dugo, punih trideset
godina, postio, a od toga se punih dvadeset godina mrsio svaki trei dan. Postio je i Davudov
post, kako bi se samodisciplinirao. Umjesto finih koulja, oblaio je grubu odjeu. Prezirao
je dervike ejhove svoga vremena (mejiha t-turuqi f zemnih) i suprotstavljao im se,
pobijajui ih dokazima iz erijatskog prava.13
Kafi je, ini se, imao i pjesniki talent; neki mu pripisuju (Handi) da je poeziju pisao
na tri jezika: arapskom, turskom i perzijskom. No, do danas ovaj stav nije dobio svoju istraivaku i naunu valorizaciju.
Kafi na Zapadu i Istoku
Kafijevo djelo izazvalo je veliko interesovanje orijentalista i istraivaa diljem svijeta
na Zapadu i Istoku i ono traje sve do danas. Rukopisi, odnosno prijepisi njegovih djela
pohranjeni su u mnogim svjetskim bibliotekama. Spomenimo ovdje, kao egzemplar, podatak
da je Pruakov Komentar Kafijevog/Dovoljnog saetka o logici koji je do tada smatran
izgubljenim pronaen u Univerzitetskoj biblioteci u Cambridgeu, zahvaljujui naporima
Amira Ljubovia14, koji je najvie zasluan za predstavljanje Kafijevih spisa iz logike.
A od svih Pruakovih djela, kako smo ve naglasili, najveu panju pobudilo je djelo
Temelji mudrosti o ureenju svijeta. Prvi prijevod nainjen je jo 1732. god. na francuskom
jeziku (preveo Jean Victor Choqet), a potom slijedi jo jedan francuski prijevod iz 1824.
(Garcin de Tassy), zatim dolaze prijevodi na maarskom (1909.) i njemakom (1911.) te,
konano, na bosanskom jeziku (preveo dr. Safvet-beg Baagi s naslovom Uredba svijeta,
Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, XXXI, 1919.).
Rukopisi Temelja mudrosti na arapskom jeziku pohranjeni su u Sarajevu, Bratislavi,
Londonu i Parizu. Njegov arapski tekst s turskim prijevodom i komentarom pohranjen je u
brojnim bibliotekama u Sarajevu, Istanbulu, Zagrebu, Parizu, Leipzigu itd., dok postoji sedam
turskih prijevoda Temelja mudrosti.15
Navedenom treba pridodati dva tampana izdanja Temelja mudrosti na arapskom jeziku:
Hasan Kafi el-Aqhisari, Uslu l-hikemi f nizmi l-lem, pr. Nfn Red el-Hamd, elDmiatu l-urdunijje, Amman, 1986., 53 str. i izd. Ztu s-selsil, pr. Ihsan Sidqi Ahmed, Kuvajt,
1987., kao i prijevod na perzijski jezik koji je nedavno sainio Ali Akbar Diyai, Mrt-i
maktb, Tehran, 2011.
Zanimljivo je da, koliko nam je poznato, Kafijevi Temelji mudrosti, njegovo najpoznatije
djelo, jo nije prevedeno na engleski jezik. Prema naim saznanjima, do sada je samo jedno
12
Nakievi, Omer: Arapsko-islamske znanosti i glavne kole od XV do XVII vijeka, 2. izd. Sarajevo:
Strajeinstvo Islamske zajednice, 1999., 107.
13
Handi, Mehmed: El-Dewheru l-esn f terdumi ulemi we uari Bosna. Kairo: Hidr,
1992.
14
Ljubovi, Amir: Logika djela Bonjaka na arapskom jeziku. Sarajevo: Orijentalni institut, 1996.
15
Ljubovi, Amir: Bibliografija radova Hasana Kafije Pruaka. ivot, XXIX, 2 (1980), 217-227.
284/Godinjak 2014
Kafijevo djelo prevedeno na engleski jezik, a to je Rewdtu l-dennti f usli l-itiqdt,

s naslovom Rawdat al-jannat of Hasan Kafi Al-Aqhisari: A 17th Century exposition of Islamic
Creed, prof. Fikret Kari i Ibrahim M. Zein, International Islamic University Malaysia,
Kuala Lumpur, 2004., 55 str. U knjizi se donosi uvodna studija o Kafiju, njegovom ivotu i
djelima te kritiko izdanje izvornika djela Rewdtu l-dennt i njegov prijevod na engleski.
Prvi na autor koji je skrenuo panju arapskoj, ali i svjetskoj naunoj naunoj javnosti
na ovo djelo, kao i openito na ivot i djelo Hasana Kafija Pruaka, bio je Mehmed ef.
Handi svojim djelom El-Dewheru l-esn fi terdumi ulemi we uari Bosna (Blistavi
dragulj ivotopisi uenjaka i pjesnika iz Bosne), koje je prvi put objavljeno 1930. godine
u Kairu, i to dok je Handi bio student slavnoga Azhara. Handi je, takoer, napisao Komentar
Temelja mudrosti na arapskome jeziku opirniji od izvornika autorovoga Komentara16
Handiev prikaz je tada, vjerovatno, bio najopirniji prikaz Kafijeve linosti na arapskom
jeziku (turi podaci o Kafiju mogli su se pronai u djelima Hadiqu l-haqiq Ataija, Kefu
z-zunn Hadi Halife i Hedijjetu l-rifn historiara Ismaila-pae Bagdadija) sve do
magistarskog rada Omera Nakievia, koji je odbranio na Filozofskom fakultetu Univerziteta
u Kairo 1967. god. s naslovom ejh Hasan Kafi Pruak, ridu l-ulmi l-arabijjeti lislmijjeti f l-Bosna we l-Hersek (Hasan Kafija Pruak pionir arapsko-islamskih nauka
u Bosni i Hercegovini).
Interesiranje za Kafija i njegova djela, ustvari, intenzivira se krajem XX i poetkom
XXI stoljea u arapskom svijetu. To vidimo prema sljedeim pokazateljima:
Muhammed Mustafa Muhammed Ramadan odbranio je magistarski rad o Kafijevom
djelu erhu Semti l-wusli il ilmi l-usl na Univerzizetu el-Azhar 1985. god., koji je kasnije
i tampan pod tim naslovom: izd. Dru Ibni l-Dewzi, Dammam, 2010, 448 str.;
Saudijac Muhammed Salih Debdub odbranio je magistarski rad na Islamskom univerzitetu u Medini 1992. god. o dva Kafijeva djela iz usul-i fikha: Semtu l-wusli il ilmi l-usl
i erhu Semti l-wusli il ilmi l-usl. On je pronaao njihove prijepise u Biblioteci Arif
Hikmet u Haremu Vjerovjesnikove damije u Medini17;
Magistarski rad o Kafijevom djelu Nru l-jeqni f usli d-din na Islamskom univerzitetu
Muhammed b. Saud u Rijadu odbranio je 1992. god. Zuhdija Adilovi iz Travnika. Rad je
tampan na arapskom jeziku s naslovom Nru l-jeqni fi usli d-dn f erhi Aqidi tTahwijje, Mektebetu l-ubejkn, Rijad, 1997., 334 str. Na bosanskom je objavljen, kako smo
naveli, pod naslovom Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere Komentar Tahavijine
poslanice iz akaida;
Godine 2012. na arapskom je tampano Kafijevo akaidsko djelo Ezhru r-rewdti
f erhi Rewdti l-dennt, kao kritiko izdanje, izd. Dru l-kutubi l-ilmijje, Bejrut, 448 str.
Priredio i komentarima popratio Ali Akbar Diyai, koji je, zapravo, o predmetnom djelu odbranio
doktorsku disertaciju na Islamskom meunarodnom univerzitetu u Maleziji 2009. godine.
16
Handi, Mehmed: El-Dewheru l-esn f terdumi ulemi we uari Bosna. Kairo: Hidr,
1992.
17
Omerdi, Muharem: Doprinos Hasana Kafije Pruaka teolokim i erijatskopravnim znanostima.
Dijalog, 1-2 (1995), 223.
Godinjak 2014/285
FATI
Nekoliko prijedloga
Na kraju ovog prigodnog teksta u povodu 470. godinjice roenja Hasana Kafija Pruaka
elimo iznijeti nekoliko prijedloga (vjerskim, kulturnim, obrazovnim i naunim institucijama
u Bosni i Herecegovini):
a) organiziranje naunog susreta ili skupa u povodu ove godinjice;
b) prevoenje djela Temelji mudrosti na engleski jezik; predlaemo estojezino izdanje:
na arapskom (izvornik), francuskom, maarskom, njemakom, bosanskom i engleskom;
c) prevoenje neprevedenih djela Hasana Kafija Pruaka;
d) razmotriti mogunost izdavanja sabranih djela Hasana Kafija Pruaka;
e) ustanovljavanje naune nagrade Hasan Kafi Pruak.
Literatura
Bali, Smail: Kultura Bonjaka. 2. izd., Zagreb-Tuzla, 1994.
Baagi, Safvet-beg: Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti prilog kulturnoj
historiji Bosne i Hercegovine. Sarajevo: Zemaljska tamparija, 1912.
Durakovi, Esad: Arapska stilistika u Bosni Ahmed Sin Hasanov Bonjak o metafori.
Sarajevo: Orijentalni institut, 2000.
Filipovi, Muhamed: Historija bosanske duhovnosti. Duhovni ivot osmanske Bosne.
Sarajevo: Svjetlost, 2010.
Handi, Mehmed: El-Dewheru l-esn f terdumi ulemi we uari Bosna. Kairo:
Hidr, 1992.
Handi, Mehmed: Blistavi dragulj ivotopisi uenjaka i pjesnika iz Bosne, Esad,
Durakovi (ur.): Izabrana djela Mehmeda Handia. Sarajevo: Ogledalo,1999., 33-304
Ljubovi, Amir: Bibliografija radova Hasana Kafije Pruaka. ivot, XXIX, 2 (1980),
217-227.
Ljubovi, Amir: Logika djela Bonjaka na arapskom jeziku. Sarajevo: Orijentalni institut,
1996.
Muvekkit, Salih Sidki: Povijest Bosne. Sarajevo: El-Kalem, 1999.
Nakievi, Omer: Hasan Kafija Pruak pionir arapsko-islamskih nauka u Bosni i
Hercegovini. Sarajevo: Starjeinstvo Islamske zajednice u SR BiH, 1977.
Nakievi, Omer: Arapsko-islamske znanosti i glavne kole od XV do XVII vijeka, 2. izd.
Sarajevo: Strajeinstvo Islamske zajednice, 1999.
Oki, Muhamed Tajib: Hasan Kafi Pruak na najvei mislilac XVI vijeka. Gajret,
21 (1927), 327-329.
Omerdi, Muharem: Doprinos Hasana Kafije Pruaka teolokim i erijatskopravnim
znanostima. Dijalog, 1-2(1995), 214-224.
Omerdi, Muharem: Nauni skup u povodu 450-godinjice roenja Hasana Kafije Pruaka.
Glasnik Rijaseta IZ-e, LVII, 1-3 (1995)a
Pruak, Hasan Kafi: Dennetske bae o temeljima vjerovanja. Sarajevo: Islamske informativne novine Preporod, 1979.
286/Godinjak 2014
Pruak, Hasan Kafi: Hasan Kafija Pruak - Izabrani spisi, Uvod, prevod i biljeke,
Amir Ljubovi i Fehim Nametak. Sarajevo: Veselin Maslea, 1983.
Pruak, Hasan Kafi: erhu Temhsi t-Telhs. Rukopis u GHB u Sarajevu br.1689.
abanovi, Hazim: Knjevnost muslimana na orijentalnim jezicima. Sarajevo: Svjetlost,
1973.
dralovi, Muhamed: Djela Hasana Kafije u Orijentalnoj zbirci JAZU. ivot, 9 (1977),
289-303.
HASAN KAFI PRUAK (1544-1615)

FOUR HUNDRED AND SEVENTY YEARS LATER
Almir Fati
Summary
The paper is a reminder of the 470th birth anniversary of one of the greatest Bosniak
thinkers of Ottoman Bosnia and well-known and respected scholar of the entire Ottoman
state - Hasan Kafi Pruak. The paper brings a brief Pruaks biography, cited his works
and emphasized the important aspects of their status, achievements and impact. Also, it
deals with Kafis intellectual, moral, spiritual and human virtues as well as common knowledge
about him in academic circles around the planet - in the East and West. The paper includes
a new contribution for a bibliography of printed and translated works by Hasan Kafi Pruak.
Finally, the author presents some suggestions encouraged by this occasional reminder.
Key words: Hasan Kafi Pruak, anniversary, bibliography, translations, Temelji mudrosti
(The foundations of wisdom)
Godinjak 2014/287
UDK 929 Matrakija, N.
Slovo o ivotu i opusu Nasuha Matrakije:

povodom obiljeavanja 450. obljetnice smrti
Aida Smailbegovi
Orijentalni institut
Sarajevo
U tekstu skreemo panju na ivot i opus erudite Nasuha Matrakije koji je djelovao na
dvoru sultana Sulejmana Zakonodavca u vremenu kada je Osmanska drava na vrhuncu moi,
a kulturno-umjetniki ivot biljei najblistavija poglavlja povijesti. Najprije donosimo, u
kratkim crtama, uvid u stanje i prilike na osmanskom dvoru XVI stoljea, koje predstavlja
i vrijeme jaanja stvaralake imaginacije Nasuha Matrakije, kao i drugih pregalaca na polju
islamske umjetnosti koje je okupljao sultanov dvor. Potom, na stanovit nain, na osnovu
injenica koje nude razliiti izvori, pokuavamo pregledno predoiti ukupno djelo Nasuha
Matrakije, zadravajui se ponajvie u domeni minijaturnog slikarstva, budui da smatramo
kako je upravo taj vid Nasuhovog djelovanja kod nas najmanje istraen i poznat kulturnoj i
znanstvenoj javnosti. Analizom Matrakijevog opusa postaje jasno i opravdano njegovo mjesto
kao jednog od sredinjih imena kulturno-umjetnike scene Osmanske drave XVI stoljea.
Kljune rijei: Nasuh Matrakija, minijaturist, historiar, matematiar, umjetnici, Bosna
i Hercegovina
Uvodna biljeka
eu znamenitim imenima koja tvore veliki mozaik osmanske drave nalazi
se i ime Nasuha Matrakije glasovitog povjesniara, matematiara, knjievnika
i minijaturiste XVI stoljea. Osim Nasuha Matrakije, ondje su i brojni drugi
velikani koji su bili u okruenju sultana Sulejmana Zakonodavca, a upravljali su diplomatskim,
administrativnim, vjerskim i kulturno-umjetnikim ivotom drave. Oni su svojim djelima
osigurali istaknuto mjesto u znaajnom periodu osmanske povijesti. Poznato je da XVI stoljee,
tanije period vladavine sultana Sulejmana Zakonodavca od 1520., kada stupa na tron, pa
sve do njegove smrti 1566. godine, predstavlja vrhunac moi drave u politikom, vojnom i
ekonomskom, ali ne manje i znanstvenom, kulturnom i umjetnikom smislu. Nerijetko su
sultani i drugi dostojanstvenici svoju mo potvrivali podizanjem veleljepnih arhitektonskih
objekata ili pak kroz pokroviteljstva ilustriranja i ukraavanja netom prepisanih djela. Kvalitet
jednog takvog djela podjednako je odraavao ugled pokrovitelja i njihovo oduevljenje spram
umjetnosti, ali i talent umjetnika1. Svaki uspjeh sultana, ili pak volja za dokazivanjem,znaili
Zeren Tannd: Illustrated Historical Texts in the Islamic Manuscripts, u: Islamic Art: Common
Principles, Forms and Themes. Damascus,1989., 250.
288/Godinjak 2014
Slovo o ivotu i opusu Nasuha Matrakije: povodom obiljeavanja 450. obljetnice smrti
su i pogodne uvjete za umjetnike i razvoj kulturno-umjetnikog ivota. Tako, krunska ostvarenja

na polju arhitekture prema nalozima sultana, ali i drugih monika koji su im bili bliski
nedvojbeno moemo izjednaiti s imenom Mimar Sinana, arhitektonskog genija XVI stoljea;
minijaturno slikarstvo istinski e zaivjeti i dosegnuti svoj vrhunac predanim radom i znaajnim
ostvarenjima minijaturista koje je okupljao dvor u Istanbulu. Upravo je meu njima istaknuti
poloaj imao Nasuh Matraki, ali nepravedno bi bilo ne spomenuti Nakkaa Osmana
i Haydara Reisa (Nigar) koji su takoer imali iznimno vanu ulogu u razvoju osmanske
minijature.2 Naravno, po nalozima sultana i uglednih lanova njihove svite stvarali su i
svoj talent dokazivali i vrsni kaligrafi/hattati. Praksa takvog okupljanja vodeih umjetnika
jednog vremena na dvorovima muslimanskih vladara, ini se, bila je ustaljena diljem
islamskoga svijeta.3 Stoga se namee i pitanje: da li umjetnici ili svaki drugi velikani imaju
zahvaliti sultanima za svoja ostvarenja i uspjehe ili su sultani oni koji su svoju mo mogli
potvrditi, izmeu ostalih, kroz razliite vidove kulturno-umjetnike djelatnosti, zahvaljujui
upravo usamljenim genijalcima. Jamano, isti je sluaj i s brojnim drugim vladarima i plemiima
koji su obiljeili odreeno razdoblje u povijesti.
ivot Nasuha Matrakije
Razlono moemo kazati da danas znamo mnogo vie o Nasuhovim djelima, nego o ivotu.4
Istraivai koji su se bavili ivotom i djelom Nasuha Matrakije uglavnom su saglasni u
tome da je Nasuh Matraki roen u Bosni, a postoje i takva miljenja da je roen na prostoru
dananjeg Visokog.5 Takve su tvrdnje izvoene iz njegova imena. Naime, njegovo puno ime
O najvanijim majstorima osmanske minijature koji su utjecali na nastanak i razvoj odreenog

pravca u minijaturnom slikarstvu opirnije vidjeti u: Banu Mahir: Osmanl Minyatr Sanat. stanbul, 2012., 175-184.
3
U svojoj izvanrednoj studiji Kaligrafija i islamska kultura Annemarie Schimmel, izmeu ostalog,
govori i o praksi okupljanja vodeih umjetnika na dvorovima muslimanskih vladara. Vidjeti detaljnije u: Annemarie Schimmel: Kaligrafija i islamska kultura (prev. Reid Hafizovi). Sarajevo,
2014., naroito drugo poglavlje studije: Kaligrafi, dervii i kraljevi.
4
O Matrakijinom opusu do sada je napisan prilino veliki broj radova. Vidjeti: Hseyin G. Yurdayn:
Matrak Nasuh, XLIII, Ankara, 1963.; HseyinYurdaydn, Mark Naun Minyatrl ki
Yeni Eseri, Belleten, cilt 28, No. 110, 1964.; Walter B. Denny, A Sixteenth-Century Architectural
Plan of Istanbul, Ars Orientalis, Vol. 8/1970.; Demal ehaji: Nasuh Matrakija kao matematiar, POF 38/1988, 1989.; Medida Selmanovi: Matrak Nasuh u domeni osmanske minijature, POF40/1990, 1991.; Dominique Halbout du Tanney: Istanbul Seen by Matrak and the
Miniatures of the 16th Century. stanbul, 1996.; Davut Erkan: Matrki Nashun Sleymnnmesi (1520-1537), Marmara Universitesi, Istanbul, 2005. [neobjavljena magistarska radnja];
Adnan Kadri: Osvrt na simbiozu poetskog i proznog narativa u djelima Nasuha Matrakija
Bonjaka (? 1564). Anali GHB, br. 39/2010; ali i brojni drugi znanstveni radovi koji su u
sreditu interesiranja imali ivot i opus Nasuha Matrakije
5
O Matrakiji kao Visoaninu prvi pie C. F. Seybold: Ein anonymer alter trkischer Kommentar
zum letzten Drittel des Korans in drei Handschriften zu Hamburg, Breslau und im Britischen
Museum. Berlin 1915. Navedeno prema: Nahs-Sil (Mar): Beyn- Menzil-i Sefer-i
Ireyn-i Suln Sleymn n, hazrlayan: Hseyin Yurdaydn, Ankara, 1976., 1.
Godinjak 2014/289
SMAILBEGOVI
je Nasuh bin Karagz bin Abdullahel-Bosnev6, iz kojeg jasno itamo da je na autor porijeklom
iz Bosne. Pridjevak Matraki(Vitez dugog tapa) zadobio je po povratku iz Egipta, gdje se
natjecao na turniru Vitezova dugih tapova, a odakle je izaao kao pobjednik. Potonje pojedinosti
nudi prijepis fermana na kraju Matrakijinog djela iz matematike Umdet l-isb, a kojeg
je Nasuhu Matrakiji izdao sultan Sulejman Zakonodavac upravo po povratku iz Egipta 1529.
godine.7 ini se da se Nasuh u svojim djelima najee i potpisivao pridjevkom Matraki
(Matraki).8 Takoer, Nasuh je imao i pridjevak Silahi (Silahor), kojim se i sam potpisuje (N
es-Sili e-ehr b-Mar) na poetku svoga djela Tufet l-uzt (Milodar ratnicima).
Godina njegova roenja nije poznata, pa ipak, pojedini autori navode da je roen oko
1490. Kao djeak doveden je putem devirme na dvor osmanskih sultana, i ondje je, na uglednoj
dvorskoj koli Enderun, stjecao znanje, a njegov uitelj bio je glasoviti Sa9. Nasuh se zacijelo
istakao kao otrouman i talentiran djeak, jer u protivnom nije mogao dospjeti u red odabranih
pojedinaca koji su ondje stjecali znanja. No, do danas jo nije ustanovljena godina poetka ili
svretka njegovog obrazovanja na ovoj uglednoj koli koja je decenijama obrazovala budue
dunosnike,ali i vodee uenjake i umjetnike na osmanskom dvoru.
Sl. 1. Minijatura koja prikazuje uenike

ugledne dvorske kole Enderun koji, na
koljenima, sjede pred uiteljem10
6
Davut Erkan: Matrak Nashun Hayat ve Eserleri zerine Notlar, Osmanl Aratrmalar
/ The Journal of Ottoman Studies, XXXVII/2011, stanbul, 182.
7
Adnan Kadri: Kulturni ivot u Visokom u osmanskom periodu: obrazovanje i pisana rije:
knjievnost, umjetnost, znanost, u Visoko i okolina kroz historiju II : Osmanski period, 178.
[neobjavljeno djelo]
8
Vidjeti: Davut Erkan: Matrki Nashun Sleymn-nmesi (1520-1537). Istanbul: Marmara
Universitesi, 2005., LIX. [neobjavljena magistarska radnja]
9
Hseyin Gazi Yurdaydn: Matrak Nasuh, slam Ansiklopedisi, cilt 28. stanbul, 2003., 143.
10
Ilustracija preuzeta iz: M. Sencer Corlu et al.: The Ottoman Palace School Enderun and the Man
with the Multiple Talents, Matrak Nasuh, Journal of the Korea Society of Mathematical
Education Series, Vol. 14, No. 1, 2010., 23.
290/Godinjak 2014
Izvjesno je to da se kolovao u periodu vladavine sultana Bajezida II, a to podrazumijeva

period od 1481. do 1512. godine.11 Razlono moemo prihvatiti i pretpostavku da je s vremenom
i sam Nasuh Matraki je drao pojedina predavanja na ovoj glasovitoj dvorskoj koli, gdje je
imao priliku susresti se s osmanskim i evropskim uenjacima. Potonji su velikani, naroito oni
koji su potjecali sa izvora talijanske renesanse, mogli ostaviti snaan utjecaj na Matrakiju12,
to nedvojbeno pokazuju i njegova djela, kako u domeni naune misli, tako i u domeni minijaturnog slikarstva. Kao datum njegove smrti ugledna povjesniarka umjetnosti Banu Mahir
navodi 28. april 1564. godine.13
Stvaralaki opus Nasuha Matrakije
Stvaralaku djelatnost Nasuha Matrakije pratimo od vremena vladavine sultana Selima
I, odnosno poznih godina njegovog upravljanja monom Osmanskom dravom. U tom periodu
Matraki poinje svoje prvo djelo Ceml l-kttb ve keml l-isb (Ljepota spisatelja i
savrenstvo u matematici), koje je pripadalo oblasti matematike.14 Reeno djelo Nasuh je
zavrio 1517. godine. Koliko je danas poznato, postoji samo jedan primjerak Matrakijevog
prvog djela iz matematike, a uva se u Univerzitetskoj biblioteci u Istanbulu (stanbul niversitesi
Ktphanesi). Djelo je podijeljeno u dvije vee cjeline: prva cjelina koja se sastoji od dvadeset
i dva poglavlja, a u kojima se Matraki, izmeu ostalih, bavi osnovnim matematikim operacijama
te druga cjelina koja danas nedostaje u ovom rukopisu.15
Kada je u pitanju povijesna znanost, nakon stupanja na prijestolje sultana Sulejmana Zakonodavca 1520. godine, Matraki poinje s prijevodom Taberijeve Historije. Po nalogu samoga
sultana, prevest e arapski tekst u osmanski, a pridodat e mu i neka poglavlja koja se odnose
na osmanske sultane, budui da Taberijeva Historija govori o poslanicima i vladarima islamskog
11
Za takve podatke, primjerice, vidjeti: ibidem

A. Kadri: Kulturni ivot u Visokom u osmanskom periodu: Obrazovanje i pisana rije: knjievnost, umjetnost, znanost, 129.
13
Banu Mahir: Nasuh Matrak, Yaamlar ve Yaptlaryla Osmanllar Ansiklopedisi, cilt 2.
Istanbul, 1999., 350.; Povodom obiljeavanja 450. obljetnice smrti erudite Nasuha Matrakije u
mjesecu decembru minule 2014. godine UNESCO-ve godine Nasuha Matrakije u prostorijama
Zaviajnog muzeja Visoko odran je okrugli stol koji je u fokusu svoga interesiranja imao ivot i
djelo Nasuha Matrakije. Organizatori skupa bili su Orijentalni institut Univerziteta u Sarajevu i
BZK Preporod Opinskoga drutva Visoko, a saopenja na okruglom stolu podnijeli su nauni
radnici Orijentalnog instituta, kao i ugledni bosanskohercegovaki povjesniar umjetnosti prof.
emeritus Ibrahim Krzovi. Izlaganja sa skupa rezultirala su zbornikom radova i skromnim katalogom minijatura naeg autora, ije je ime u najblistavijim poglavljima povijesti Osmanske drave
zacijelo zapisano zlatnim slovima. Detaljnije: Nasuh Matraki Bonjak: 450 godina od smrti (1564
2014): zbornik radova sa Okruglog stola: Nasuh Matraki Bonjak naunik, knjievnik,
minijaturist, Sarajevo, 2014.
14
Hseyin G. Yurdayn: Matrak Nasuh, XLIII, Ankara, 1963., 17.
15
O Matrakijinom djelu iz oblasti matematike vie vidjeti u: H. G. Yurdayn: Matrak Nasuh,
17.; Demal ehaji: Nasuh Matrakija kao matematiar, POF 38/1988, 1989.; A. Kadri:
Kulturni ivot u Visokom u osmanskom periodu: Obrazovanje i pisana rije: knjievnost, umjetnost, znanost, 177.
12
Godinjak 2014/291
SMAILBEGOVI
svijeta. Na autor koji zacijelo opravdano zasluuje i pridjevak homo universalis svojom
adaptacijom Taberijeve Historije i prenoenjem arapskog teksta u osmanski postavit e mjerila
u pisanju i prevoenju djela ove vrste, te postati uzorom hroniarima XVI i XVII stoljea.16
Naredno djelo kojim Matraki potvruje svoja znanja o ratnim tehnikama, napisat e 1529.
godine. U navedenom djelu, koje ima naslov Tufet l-uzt (Milodar ratnicima), Matraki
detaljno iznosi i znalaki objanjava razliite teorije i vjetine ratovanja koje je imao priliku
uiti od najveih majstora svoga vremena. Ono to naroito plijeni panju jesu brojni
shematski prikazi i skice koji se odnose na odabrane ratne tehnike. Takoer, djelo ukljuuje
i poznatu Matrakijinu skicu Utvrde na manevru, a koja predstavlja maketu njegove utvrde
na tokovima koju je prezentirao na ceremoniji obrezivanja djece sultana Sulejmana Zakonodavca, Mustafe, Mehmeda i Selima, 21. juna 1529. godine.17 Istovremeno nas zadivljuje jednostavnost i ljepota crtea, a precizni potezi i linije navode na pomisao da je skicu nainila vjeta
ruka arhitekte.
Matrakijino djelo Umdet l-isb (Principi matematike) iz 1533. godine, drugo je djelo
iz oblasti matematike, a posveeno je njegovom pokrovitelju i zatitniku sultanu Sulejmanu
Zakonodavcu. Nasuha Matrakiju kao vrsnog matematiara naoj je znanstvenoj javnosti
predstavio Demal ehaji, donosei analizu oba Matrakijina djela. Tako, od ehajia doznajemo
da je Matrakijina studija Umdet l-isb (Principi matematike) rezime svih djela iz oblasti
matematike koje je autor napisao sluei se svim poznatim djelima na arapskom, perzijskom
i turskom jeziku. Stoga ne treba da udi i injenica da je svoju studiju najveim dijelom napisao
na turskom, dok je veina stihova data na arapskom i perzijskom. Nadalje, ehaji dri da
potonje djelo u odreenom smislu predstavlja znaajno ostvarenje po svom obimu, strukturi
djela, jednostavnosti izlaganja i praktinom pristupu materiji, kao i preglednou materijala.18
Kao i njegovo prvo djelo iz oblasti matematike, i ovo se sastoji od dvije cjeline: prva cjelina
u kojoj su sadrana dvadeset i dva poglavlja, i druga cjelina koja sadri dvadeset pitanja
u vezi s razliitim matematikim problemima. Djela ove vrste bila su rijetkost, to je moda
donekle i razumljivo kada se ima na umu klasifikacija nauka kod Osmanlija. Bez imalo
sumnje Matraki je matematiku smatrao naunom disciplinom od iznimnog znaaja, odnosno
disciplinom koja je prijeka potreba i drugim znanostima. Zanimljivo je da, kao svojevrsno
polazite za svoje stavove, Matraki navodi i kuranski ajet19: On je Sunce izvorom svjetlosti
uinio, a Mjesec sjajnim i poloaje mu odredio da biste znali broj godina i raunanje (Kuran,
Junus, 5). Dodatna potvrda ugledu koji je reena studija uivala jeste i injenica da je koritena
kao udbenik na slavnoj dvorskoj koli Enderun, iji je uenik, kako smo ve naveli, bio
i sam Matraki.
16
A. Kadri: Kulturni ivot u Visokom u osmanskom periodu: Obrazovanje i pisana rije: knjievnost, umjetnost, znanost, 150.
17
B. Mahir: Nasuh Matrak, 350.
18
Demal ehaji: Nasuh Matrakija kao matematiar, POF, 38/1988, 1989., 214.
19
Navedeno prema: ibid., 211.
292/Godinjak 2014
Sl.2. Nasuh Matraki, Utvrde na manevru, Tufet l-uzt (Milodar ratnicima),

Sl. Ktp. Esad Ef., 2206, 33b-34a
Djelo koje ostavlja snaan dojam poglavito na povjesniare umjetnosti Matrakijina
je carska hronika naslova Menzil-i sefer-i Ireyn (Konaita pri putovanju kroz Irak
i juni dio Irana). Radi se, zapravo, o prvom dijelu serije povijesnih djela Sulejman-name,20
o emu e biti govora u nastavku teksta. Osobito je po tome to sadri stotinu sedam
minijatura i dvadeset pet stranica koje sadre i tekst i sliku. Djelo je posveeno sultanu
Sulejmanu Zakonodavcu, te prati njegov put kroz Irak i Iran, a sadri i datum dolaska u
mjesta koja potom opisuje i ostavlja nam njihovu minijaturu. Svojim djelom Menzil-i
sefer-i Ireyn Matraki nas provodi kroz gradove kojima su prolazili sultan Sulejman
Zakonodavac i lanovi njegove svite. Polazna taka je Carigrad odakle, preko Tabriza,
putujemo u Baghdad, a istim e nas tokom putovanja Matraki vratiti u prijestolnicu
Carigrad. Upravo tada nastaje i najuspjeliji prikaz Istanbula, koji e biti predmetom brojnih
studija21 i znanstvenih radova, budui da donosi vrlo precizan opis arhitekture iz XVI stoljea.
20
D. Erkan: Matrki Nashun Sleymn-nmesi (1520-1537), XLIII, navedeno prema: Ahmed

Zildi: Sleyman-name Nasuha Matrakije, u: Nasuh Matraki Bonjak : 450 godina od smrti
(1564 2014): zbornik radova sa Okruglog stola: Nasuh Matraki Bonjak naunik, knjievnik,
minijaturist. Sarajevo, 2014., 18.
21
Vidjeti: Vidjeti: Dominique Halbout du Tanney: Istanbul Seen by Matrak and the Miniatures
of the 16th Century. stanbul, 1996.
Godinjak 2014/293
SMAILBEGOVI
Sl. 3. Nasuh Matraki, Istanbul unutar zidina oko Dvora, Menzil-i sefer-i
Ireyn, 1535, Ktp. 5964, fol. 8b
Zapravo, donosi nam mapu Istanbula na kojoj prepoznajemo gotovo svaki objekt,
prikazan tano na onom mjestu na kojem je i situiran. Iako je naslikano vie od dvije stotine
zgrada22, svaka je od njih znalaki predstavljena. Bez sumnje, minijatura Istanbula pomiruje
Matrakijeva znanja iz razliitih oblasti, od svake unosei ono najbolje. Sposobnost u slikanju
krajolika Matraki dokazuje slikajui dio grada oko kule Galata, suptilno isprepliui sve detalje
na slici.
Zajedno sa lanovima sultanske svite zastat emo u svakom prenoitu i uivati u brojnim
krajolicima i veleljepnim spomenicima arhitekture, od kojih danas mnogi i ne postoje. Dragocjeni
su i podaci koje Matraki donosi, a u vezi su s materijalima od kojih su pojedine zgrade
napravljene. Analizirajui opus minijatura iz Skupa konaita vidjet emo da Matraki
razvija jedan novi stil, donekle blizak evropskim majstorima slikarstva, kasnije mu dodajui
i elemente perzijskog minijaturnog slikarstva. Utjecaj perzijskog minijaturnog slikarstva
poslije e se osjetiti i u odabiru koritenih boja. Nerijetko, osim proznog teksta, stranice
22
Walter B. Denny: A Sixteenth-Century Architectural Plan of Istanbul, Ars Orientalis, Vol.

8/1970., 50.
294/Godinjak 2014
Konaita pri putovanju kroz Irak i juni dio Irana obiluju i zadivljujuim stihovima kojima
na autor vjeto opisuje pojedine trenutke s putovanja. To je dodatna injenica koja potonju
hroniku ini jo vrednijom.
Konano, najpoznatije djelo iz pera Nasuha Matrakije jeste djelo Sleymn-nme (Knjiga
o Sulejmanu Zakonodavcu). Rije je, zapravo, o seriji povijesnih djela pod skupnim nazivom
Sleymn-nme.23 Koliko je danas poznato, napisano je ukupno pet dijelova Sleymnnme. Ne ulazei pretjerano u detalje njihova sadraja, ovdje emo navesti njihove naslove,
zadravajui se samo na onim listovima koji su ukraeni minijaturama Nasuha Matrakije.
Kako smo ve i spomenuli, prvi dio Sulejman-name odnosi se na dogaaje od 1520. do
1537. godine, a dio rukopisa objavljen je kao netom analizirano djelo Beyn- Menzili sefer-i Ireyn-i suln Sleymn n. Drugi dio je djelo Feti-nme-i arabodn,
a opisuje pohod sultana Sulejmana na Moldaviju 1538. godine. Dio za koji se pretpostavlja
da bi trebao opisivati dogaaje od 1539. do 1541. godine do danas nije pronaen. Taj dio ujedno
bi sainjavao trei dio Sulejman-name. Nita manje vrijedni kako po svome sadraju, tako
i minijaturama koje krase njihove stranice nisu etvrti i peti dio Sulejman-name. etvrti dio
Tr-i fet-i iklo Estergon ve stolni Belgrad, opisuje dogaaje iz 1542. i 1543. godine.
Kako itamo iz samog naslova djela, prati osvojenja ikloa, Estergona i Stolnog Biograda.
Peti dio prati dogaaje od 1543. do 1551. godine, a dodatno vrijednim ine ga minijature
naeg autora.24
Pogledamo li dublje u pozadinu osmanskog umjetnikog stvaralatva, vidjet emo da su
topografske karte i planovi gradova jedna nova tema25 i trend u umjetnosti. Meu djelima
koja slikovno predoavaju gradove, osim onih na pomorskim kartama, najvanije mjesto
zauzimaju upravo djela Nasuha Matrakije. Predoavajui slikovno krajolike, gradske i
planinske vedute, Matraki je postao prvi majstor osmanske minijature koji je slikao pejzae.26
Ne ulazei dublje u razloge, ovdje je potrebno navesti i injenicu da na njegovim minijaturama
nema figurativnih prikaza.27 Istina, na rijetkim e se listovima javiti i poneki prikaz ivotinja,
ali, nedvojbeno moemo kazati da Matraki ostaje privren minijaturama gradova, a koje su
danas vaan izvor za izuavanje povijesti i stila orijentalno-islamske arhitekture. Minijature
gradova Nasuha Matrakije su i kartografski precizne, te stoga pomiruju umjetniku i dokumentarnu vrijednost. Konano, u njima se najbolje moe sagledati neposrednost autorske
pozicije u datim povijesnim dogaajima i njihova dokumentiranost.28
Na kraju, motrei znanstvenu misao Nasuha Matrakije i njegov umjetniki opus, bez
dvojbe moemo kazati da je na autor bio iznimno obrazovan i jedan od vodeih majstora
osmanskog minijaturnog slikarstva. Njegova su djela u jednakoj mjeri odraz moi njihova
23
A. Zildi: Sleyman-name Nasuha Matrakije, 17.

O navedenim dijelovima Sulejman-name detaljnije vidjeti u: ibid., 18.
25
Banu Mahir: Osmanl Minyatr Sanat. stanbul, 2012., 162.
26
Ibid., 164.
27
Kathryn A. Ebel: Representations of the Frontier in Ottoman Town Views of the Sixteenth
Century, Imago Mundi: The International Journal for the History of Cartography, Vol. 60, Issue
1, 2008., 4.
28
A. Zildi: Sleyman-name Nasuha Matrakije, 19.
24
Godinjak 2014/295
SMAILBEGOVI
naruioca i moi jednog carstva. Drugim rijeima, njegove minijature su odraz obdarenosti
i stvaralake snage, razliitih poimanja svijeta, odreenog stila i trenda u umjetnosti u periodu
u kojem ivi.
Popis koritene literature

Corlu, M. Sencer et al.: The Ottoman Palace School Enderun and the Man with the Multiple
Talents, Matrak Nasuh, Journal of the Korea Society of Mathematical Education Series,
Vol. 14 (2010), No. 1.
ehaji, Demal: Nasuh Matrakija kao matematiar, POF 38/1988, 1989.
Denny, Walter B.: A Sixteenth-Century Architectural Plan of Istanbul, Ars Orientalis,
Vol. 8 (1970)
Ebel, Kathryn A.: Representations of the Frontier in Ottoman Town Views of the Sixteenth
Century, Imago Mundi: The International Journal for the History of Cartography, Volume
60 (2008), Issue 1
Erkan, Davut: Matraki Nasuhun Sleymn-nmesi (1520-1537), magistarski rad obranjen
na Univerzitetu Marmara u Istanbulu 2005.
Halbout du Tanney, Dominique: Istanbul Seen by Matrak and the Miniatures of the
16th Century. stanbul, 1996.
Kadri, Adnan: Kulturni ivot u Visokom u osmanskom periodu: Obrazovanje i pisana
rije: knjievnost, umjetnost, znanost, u Visoko i okolina kroz historiju II : Osmanski period,
Neobjavljeno djelo
Mahir, Banu: Nasuh Matrak, YAAMLARI VE YAPITLARIYLA OSMANLILAR
ANSIKLOPEDIS, Cilt 2, stanbul (1999)
Mahir, Banu: Osmanl Minyatr Sanat, stanbul, 2012.
Nahs-Sil (Mar): Beyn- Menzil-i Sefer-i Ireyn-i Suln Sleymn n,
hazrlayan Hseyin Yurdaydn, Ankara,1976.
Schimmel, Annemarie: Kaligrafija i islamska kultura (prev. Reid Hafizovi), Sarajevo,
2014.
Tannd, Zeren: Illustrated Historical Texts in the Islamic Manuscripts, u Islamic Art:
Common Principles, Forms and Themes, Damascus, 1989.
Yurdayn, Hseyin G.: Matrak Nasuh, XLIII, Ankara, 1963.
Yurdaydn, Hseyin Gazi: Matrak Nasuh, slam Ansiklopedisi, cilt 2. stanbul (2003)
Zildi, Ahmed: Sleyman-name Nasuha Matrakije, u: Nasuh Matraki Bonjak:
450 godina od smrti (1564 2014) :zbornik radova sa Okruglog stola : Nasuh Matraki
Bonjak naunik, knjievnik, minijaturist. Sarajevo, 2014.
296/Godinjak 2014
ON THE LIFE AND WORK OF NASUH MATRAKI:
ON OCASSION OF MARKING 450th DEATH ANNIVERSARY
Aida Smailbegovi
Summary
In this article we draw attention to the life and work of the erudite Nasuh Matraki who
worked at the court of Sultan Suleiman the Lawgiver at the time when the Ottoman state
was at the height of power, and the cultural and artistic life marked the brightest chapters of
history. First, we briefly provide an insight into the situation and conditions in the Ottoman
court in the sixteenth century - the time of flourishing of the creative imagination of Nasuh
Matraki and other enthusiasts in the field of Islamic art, gathered in the Sultans court. Then,
on the basis of facts provided by different sources, we try to neatly present the overall
works of Nasuh Matraki, concentrating mostly on the field of miniature painting, as we
consider that this aspect of Nasuhs opus is the least researched and known to our cultural
and scientific public. The analysis of Matrakis opus explains and justifies his place as one of
the central names of the cultural and artistic scene of the sixteenth century Ottoman state.
Key words: Nasuh Matrakija, miniaturist, historians, mathematician, artists, Bosnia
and Herzegovina
Godinjak 2014/297
UDK 821.163.43*.09: 929 Nergisi, M.
Muhamed Nergisi Sarajlija (15841635):

majstor visokostilizirane proze na orijentalnim jezicima
Adnan Kadri
Sarajevo
Prozna djela Muhameda Nergisija Sarajlije su jo nedovoljno istraena. Krai prikaz

proznih djela ukazuje na vrlo bogat i zanimljiv knjievni opus ovog pjesnika i pisca s kraja
16. i poetka 17. stoljea. U ovom osvrtu samo emo predstaviti neka od vanijih djela iz njegovog literarnog opusa, te skrenuti panju na injenicu da je rije o vrlo ozbiljnom piscu
kojeg prouavaju brojni knjievni historiari. Posebnu panju privlae pripovjedne tehnike
Muhameda Nergisija Sarajlije, ali i stilizirana prepiska s poznatim pjesnicima, piscima i
intelektualcima njegovog vremena.
Kljune rijei: starija bonjaka knjievnost, stilistika, naracija, 17. stoljee, Nergisi Bosnevi
Ni znaenja ni rijei ne nalaze se na stranici srca:
doista, u pogledu izvanjskome, ja utim kao knjiga...
(Muhamed Nergisi Bosnevi, u. 1635)
1. ivot Muhameda Nergisija Sarajlije (u. 1635)

arajevski pjesnik i prozni pisac Muhamed Nergisi (u. 1635) ubraja se meu poznatije
autore stilizirane proze u Osmanskom carstvu u prvoj polovini 17. stoljea. O Nergisiju
i njegovom ocu ima mnogo podataka u izvorima na osmanskom i literaturi na
turskom jeziku. Muhamedov otac Ahmed Nergisi-zade, bio je, kako sam Muhamed Nergisi
pie1, blage naravi, umjeren i staloen u komunikaciji, ali i borac protiv nepravde u svakodnevnom ivotu. Kao i svaki kadija u Carstvu, dobivao je namjetenja u nekom mjestu uglavnom
u trajanju po dvije godine. Osim to je Ahmed Nergisi-zade, otac Muhameda Nergisija, bio
kadija u Sarajevu, zbog svog specifinog zanimanja, bio je kadija i u drugim mjestima u
Carstvu. Poznato je da je jedanput bio postavljen i za kadiju u Carigradu, tako da je Muhamed
Nergisi, jo u ranom djetinjstvu, imao priliku da dobro savlada osnove govornog turskog jezika.
Kasnije je dobro nauio i ostale orijentalne jezike koji su bili vani u tadanjem osmanskom
kulturolokom miljeu. O Muhamedu Nergisiju kao piscu i pjesniku piu gotovo svi njegovi
Nihlistn, Nuruosmaniye Ktp. No. 4969, fol. 56a. Vidi: aldak, 2010., 19.
298/Godinjak 2014
Muhamed Nergisi Sarajlija (15841635): majstor visokostilizirane proze na orijentalnim jezicima
savremenici biografi, pjesnici, pisci i hroniari.2 Veina hvali njegova djela, s aspekta stilske
prefinjenosti i jezike perfekcije prema strogim zahtjevima tadanje normativne poetike
visokostilizirane proze. Njegov ivotni put vrlo je zanimljiv, a mogue ga je detaljno rekonstruirati iz zapisa biografa i pisaca koji su ivjeli u njegovo vrijeme, ali takoer i iz uvoda
u neka njegova djela, a posebno iz njegovih stiliziranih epistola pisanih u formi orijentalnih
muneata (stilizirane artificijelne korespondencije unutar literarnih stilistikih kruoka).
Kako se navodi i u izvorima, Muhamed Nergisi osnovno je obrazovanje zavrio u Bosni, izuzmu
li se dvije godine koje je najvjerovatnije boravio u Carigradu s ocem i ostatkom ue porodice
u ranom djetinjstvu. Prema abanoviu, nakon osnovnog obrazovanja Nergisi zavrava
i Gazi Husrev-begovu medresu. Bio u Sarajevu do 1010/1601-2. godine, a potom je sluao
predavanja kod Kafzade Fejzullah-efendije. Ubrzo je postao mulzim (kadijski pripravnik)
i proveo krae vrijeme u tom zvanju. Mustekimzade navodi kako je Nergisi nakon toga postavljen
za muderrisa u Bosni u nekoj od tadanjih medresa, s plaom od 40 aki dnevno. U to
vrijeme plaa muderrisa (nastavnika) u Gazi Husrev-begovoj medresi iznosila je 40 aki
dnevno. Treba navesti i to da je Nergisi nakon nastavnikog posla opet otiao u Carigrad, u
administraciju rumelijskog kazaskera. Nakon 1604/5. godine dobio je nekoliko kadijskih
postavljenja u razliitim mjestima na Balkanu.3 Jedno od prvih u Bosni bilo je postavljenje
za kadiju Gabele, u Hercegovakom sandaku. Stalno je odravao intenzivnu prepisku
s poznatim uenjacima i pjesnicima u Carstvu. Poslije Gabele odlazi u Carigrad, te, nakon
nekog vremena, biva postavljen za kadiju u kadiluku ajnie (1024/1615), gdje je napisao
pjesmicu od tri distiha na arapskom, u znak zahvalnosti Kemaluddin efendiji za to postavljenje.
Nergisi u isto vrijeme sastavlja i jednu stiliziranu preporuku u stihovima za nekog ldeliju
Aliju, a u kojoj pokazuje i ve razvijen smisao za blagu ironiju i humor.4
Muhamed Nergisi odlazi u Solun 1618. godine, gdje radi kao pomonik (nib) uvenog
pjesnika, biografa i kadije Kafzade Faizija. Solun Nergisi naputa 1620. godine i opet odlazi
u Carigrad. Pie molbu za kadijsko postavljenje, te poetkom 1621. postaje kadija u kadiluku
Mostar. Iste godine Kemaleddin-efendija umire, a povodom postavljenja novog rumelijskog
kaziaskera Nergisi sastavlja prigodnu kasidu, a nakon toga i brojna pisma razliitim pjesnicima.
Krajem 1622. Nergisi poinje raditi kao kadija u Novom Pazaru. Nakon slube u Novom Pazaru
opet odlazi u Carigrad, te ubrzo dobija postavljenje za kadiju u kadiluku Elbasan (16241625). U pismima koja stalno pie ali se kako svi hvale njegova djela, pjesme i stil, ali ga
opet slubom stalno dre daleko od Carigrada. Nergisi jedno vrijeme bez postavljenja provodi
2
Pisci sinteza iz kasnijeg perioda uglavnom na razliite naine iznose i povezuju prilino poznate
podatke iz osmanskih izvora. Kod nas se o Nergisiju pie s kraja 19. stoljea, uglavnom u tampi
na bosanskom i na turskom jeziku, a Baagi ga, slino Hammeru, predstavlja i u svojoj disertaciji,
prvo na njemakom a potom na bosanskom jeziku. Za podatke o Nergisiju koristi uglavnom dotad
poznate podatke koje povezuje i objedinjuje na vrlo spretan nain. Handi nastavlja pisati o
Nergisiju, a abanovi (1973) ispravlja neke detalje, takoer koristei tada dostupnu literaturu.
Nakon abanovia Nergisija kao autora u naoj literaturi dodatno popularizira Nametak (1989).
U posljednjih dvadesetak godina niz dosta je radova i studija koje se detaljnije bave Nergisijevim
djelima.
3
abanovi, 1973., 229.
4
aldak, 2010., 25.
Godinjak 2014/299
KADRI
i u Bitolju, a onda opet ide u Carigrad, ekajui novo postavljenje. Godine 1038/162829. ve je kadija u Bosni, tanije u Banjoj Luci. Nakon Banje Luke Nergisi odlazi u Carigrad,
gdje je opet ekao na novo postavljenje. Nakon dvije godine boravka u Carigradu, opet ide
u Banju Luku septembra 1632. godine, gdje je bio i sljedee godine. Zatim, prema izvorima,
biva neko vrijeme postavljen za kadiju u Bitolju, sa prihodom od 10.000 aki.5 Prema drugim
izvorima, bio je u Banjoj Luci, a onda je 1634. godine pozvan da bude dvorski hroniar koji
e opisati sultanov pohod na Perziju. U martu 1635. godine vojska kree prema Revanu, a
Nergisi nesretno pada s konja i ostaje na lijeenju u Gebzi. Iste godine i umire.
Nergisi je bio vrlo svestran intelektualac: i pjesnik, i pisac, kaligraf, profesor, kadija (sudac)
i dvorski hroniar. Iz njegovih djela vidi se da je odlino vladao svim orijentalnim jezicima.
Postoji mnogo predaja o Nergisijevom umijeu. Tako je, prema biljekama suvremenika,
neko djelo iz arapske gramatike prepisao vrlo lijepim rukopisom, hodajui od Bajezidove
damije do damije sultana Fatiha, a za etrdeset dana prepisao je Bejzavijev vietomni Tefsr,
a takoer je prepisao i dva djela iz oblasti islamskog prava koja se nalaze u biblioteci Ayasofiya
damije i medrese u Carigradu.
2. Prozna djela Muhameda Nergisija Sarajlije
Nekoliko je vanijih proznih djela Muhameda Nergisija Sarajlije: Petoknjije (Hamsa),
Savreni opis ivota pravednog vezira i Muneati (Pisma).
I. Petoknjije (amsa)
Nergisijeva amsa (Petoknjije) jedno je od prvih djela takve vrste u knjievnosti na
osmanskom jeziku, a ona se sastoji od nekoliko djela, kako slijedi:
(1) Nihlistn (Vrt grana): zbirka pripovijesti isprianih kroz pet poglavlja/ grana (nihl).
Svako od tih poglavlja sastoji od nekoliko duih pripovijesti (ikye), kojih u djelu ima 25.6
(2) ksr-i Sadet (Eliksir sree):7 prevod i adaptacija Gazalijevog djela Kemija sree
(Kimyu ssadat). Djelo se bavi meuljudskim odnosima.
(3) Meqqu l-Uq (Nevolje zaljubljenih)8.
(4) Qnnu r-Red (Kanon duhovne zrelosti): djelo se sastoji od jednog prevedenog
traktata o moralu vladara, zatim od pjesama na arapskom, turskom i perzijskom, kao i od nekoliko
pripovijesti iz historije Osmanskog carstva, a posveeno je sultanu Muratu IV.
(5) azavt-i Mesleme (Vojne Meslemine):9 prijevod i prerada jednog poglavlja iz Ibn
Arebijevog djela na slinu temu (Kitb-i Smire).10
aldak, 2010., 30-31.

Nihalistan je u cijelosti obradio Sleyman aldak. Vidi: aldak, 2010., 1-615.
7
Obradila Nurten elik. Vidi: elik, 2012.
8
Seluk, 2009.
9
Vidi: Atik, 1990.
10
Djelo se zove Muartu l-abrr wamusmartu l-ayr. Cf. Nametak, 1989.: 97.
6
300/Godinjak 2014
Sa knjievnohistorijskog aspekta prouavanja pripovjedne proze i openito proze u

starijoj bonjakoj knjievnosti na orijentalnim jezicima, moe se tek ukratko predstaviti
kontekst i sadraj djela unutar Hamse Muhameda Nergisija.
Prvo djelo: Nihlistn (Vrt grana)
U Nialistnu snano dolazi do izraaja Nergisijeva potreba da stilizira prozu na osmanskom
jeziku, tako da ona dobija na estetskoj izraajnosti i ritmu. Posveenost jeziku, osobito poetskom
artificijelnom izrazu, glavna je osobitost Nergisijeve proze. Katkada se stvara dojam da
je izbor leksike i nain tvorbe stiliziranih konstrukcija neka vrsta autorskog umjetnikog
poigravanja sa sadrajem. Povremeno tako stilizirane konstrukcije zasjenjuju znaenje
i udaljavaju od osnovnog smisla reenice, ali, i kad se te konstrukcije pojednostave i svedu
na jednostavnu poruku, tekst opet zadrava snaan peat individualnosti.11 Treba navesti
i to da Nergisijeva proza, kada pie o stvarnim dogaajima, esto ima i stilske osobitosti
klasinih osmanskih hronika. U djelu se esto navode zanimljivi detalji o socijalnim prilikama
u nekim dijelovima Carstva u njegovo vrijeme. Ilustracije radi, navest emo krai odlomak
u kojem se hvali dobroinstvo budimskog beglerbega Mustafa-pae:
Ono to je posrijedi, u velikoj je mjeri ovaj odabir svestrano rascvjetani, u skladu sa
sadrajem izreke Kapljica tek obavijest o jezeru donosi, o tome kako je on [Mustafa-paa],
dok bijae zapovjednikom u Budimskom ejaletu, prema zapovijedi zakonodavca, enama
poginulih boraca i siroadima obilato udjeljivao; ne prekidajui vezu s riznicom bez kraja,
svake je godine okolo istraivao i na sve strane tragao za osobama kojima treba pomo.
Tako su njegovi ljudi svake godine dolazili i popisivali ak i one uglednike to izgubie poloaje
u dravi a nalazie se u kasabama i selima u sandacima koji su pripadali Bosanskom ejaletu,
te bi se tako sastavljao defter. I dok je vodio brigu o sitnim detaljima, njihovim dopisima o
osobnim stanjima i podnescima, na osnovu zasluga, on dobrotu i dareljivost pokazivae prema
njihovim stepenima u drutvu, a u skladu s mogunostima da se izae u susret onima kojima
je izostala potpora. Tako su, nakon njegove smrti, sabrali i u brojkama izraunali koliko
je samo u Bosni, slanjem opreme i pomoi, pomogao estitih djevojaka koje su stekle pravo
na udio u opremi za udaju i siroia koje pomogao, a koji su bili bez odgajatelja i pomagaa
... (Nilistan, 14r-14v)12
Prije iznoenja razliitih pounih pripovijesti iz ivota velikana i ljudi njegova vremena
Nergisi esto daje podatke i o vlastitom ivotu, uglavnom o problemima s nedostatkom novca,
problemima s dugovimi i ljudima, ukljuujui katkad i probleme nesretne zajubljenosti. U
prvom poglavlju Nihalistana Nergisi pripovijeda osam pria o dareljivosti, uglavnom historijski
11
Ukraena proza ili ritmiki stilizirana proza podrazumijeva posebnu vrstu autorskog slaganja
leksema u semantiki zaokruenom tekstu odreenog registra ili anra. Takva kombinatorika
u odabiru i slaganju leksema esto je na granici novih ili modifikaciji postojeih metafora, na
zaetku uvoenja novih semantikih i stilskih nijansi razliitih konstituenata izraza u cjelini,
s jedne strane, ali i prilika da se u tekst unese odreeni broj slikovitih izreka, bilo da su one iz
osmanske turske ili ire, orijentalnoislamske literarne tradicije, s druge strane. Nergisi je pisac tzv.
prezrele tradicije pisanja ukrasne proze, ne samo u knjievnosti Bonjaka na orijentalnim
jezicima nego i openito u Osmanskom carstvu krajem 16. i poetkom 17. stoljea.
12
aldak, 2010., 337.
Godinjak 2014/301
KADRI
kontekstualiziranih, od kojih je prva pria pomalo i autobiografske naravi. U drugom poglavlju

iznosi est pripovijesti u kojima su ljubav i prijateljstvo glavna tema. Tree poglavlje sadri
etiri prie poune naravi, a etvrto se sastoji od dvije prie u kojima se ljudi poduavaju da
su posljedice za dobra djela dobre, a za loa djela loe. U petom poglavlju nalazi se pet pripovijesti
o ljudima koji su inili zlo pa su nakon toga nali smiraj u pokajanju i promjeni nabolje.
Dvadeset i pet pripovijesti u Nargisijevom Nihlistnu uglavnom su historijski kontekstualizirane i ne nalazimo ih u drugim djelima u knjievnosti na osmanskom jeziku u to vrijeme.
Neke od pripovijesti su preteno pedagoko-didaktike naravi s razliitim aluzijama dok stil
u zavrnim poglavljima podsjea na druga pedagoko-didaktika djela na orijentalnim jezicima.
No, Nergisijevi komentari i nain iznoenja radnje imaju cilj podstai itatelje na razmiljanje.
Stil komentara esto odudara od stila klasinih djela osmanske pedagoko-didaktike literature.
Iako neke pripovijesti podsjeaju na usmene legende iz orijentalnih knjievnosti, u Nergisijevim pripovijestima izostaju elementi tipini za takve vrste predaja. Ljubav je mistike
(tesavufske) naravi, u skladu s izrekom matafora je most kojim se stie do Istine, tako da
su metaforini izrazi i pripovijedni konteksti zapravo aluzije na put ka duhovnoj, mistikoj
zbilji. Estetika tesavufske ljubavi podrazumijeva drukiju kontekstualizaciju samog jezika,
a pojam ljubavi kao mosta ka istinskoj ljubavi vrlo je est u tesavufskim pripovijestima,
unato povremene osude takvog pristupa kod nekih vjerskopravnih uenjaka (fakiha) koji
nisu bili ljubitelji mistike interpretacije vjere, spoznaje i ljubavi u svakodnevnom ivotu.
Kad je rije o formalnoj pripovjednoj strategiji i tehnici pripovijedanja, Nergisi se uveliko
dri klasinog stila pripovijedanja u pripovjednoj knjievnosti na orijentalnim jezicima.
Podnaslovima kao da eli napraviti uvodni saetak i predstaviti glavnu temu opisa svakog
dogaaja. Junaci u pripovijestima esto se opirno hvale i opisuju kitnjastim izrazima. Samo
u rijetkim pripovijestima daje se kratka skica lika glavnog junaka. Neke dogaaje Nergisi je
uo od drugih, dok je neke izravno doivio ili bio svjedok na neki drugi nain. Kada pie o
dogaajima kojima nije bio svjedok a koje je uo, Nergisi navodi da je vijest stigla od pouzdanog
prenosioca.13 Nakon uvodnog dijela svake pripovijesti, slijedi zaplet radnje. Zaplet se njaee
razrjeava neoekivano i na neobian nain, slino kao u djelima mistike pedagokodidaktike literature.14 Osjeanja uesnika u dogaaju iznose se prema slijedu dogaaja, ali
i prema poruci pripovijesti. Razliite su vrste opisa u Nergisijevim priama: opisi osoba, opisi
osjeanja i ponaanja, opisi mjesta i okoline, opisi stvari.15 Kada opisuje likove, obino koristi
ablonizirane usporedbe s likovima iz orijentalno-islamske tradicije. Ipak, zapaa se i to da
je relativno malo opisa prirode u njegovim djelima. Nergisi uvodi dijaloge u svoje pripovijetke.
Meutim, ti dijalozi vrlo esto su iskazani artificijelnim visokostiliziranim konstrukcijama
iz dvorskog administrativnog registra, a ne razgovornim jezikom, to je neobian postupak
stilizacije pripovjednog teksta. Samo povremeno se u dijalozima u pripovjetkama koriste
i jednostavnije reenice, uglavnom u neupravnom govoru. Nergisi daje slike razliitih tipova
ljudi u osmanskom drutvu, od kojih su najznaajniji: tip dareljivog ovjeka, tip krtog ovjeka,
tip grubog uenika, tip zaljubljenika (aika), tip voljene osobe (mauka), tip suparnika, tip
13
aldak, 2010., 202-203.

Vidi Bulbulistan Fevzija Mostarca.
15
aldak, 2010., 206.
14
302/Godinjak 2014
siledije i osornog ovjeka, tip paenika kome se nanosi nepravda, tip dobrog ovjeka, te
razliite vrste ena.16
Kada opisuje ene, Nergisi obino nudi tadanju idealiziranu sliku ene u osmanskom
drutvu, odnosno sliku ponizne i vjerne ene. ena je prisutna u drutvu, i ona ini dobra djela,
ali je opis njenih fizikih osobina iza zastora, nedostupan itateljima. Nergisi opisuje detaljno
i zlu narav i ostale osobine, naprimjer, ejhove ene koja je varala svog mua s kafanskim
slugom, a kad ih je ejh otkrio u prevari, onda ona tjera ejha na ulicu bez iega, tako da ejh
zavrava kao samac u nekoj karavani, lutajui besciljno po svijetu. Drugi primjer je primjer
majke, kerke i mua nasilnika. Majka eli svako dobro kerci, odlaze od kue, kako kerku
ne bi udali za nekoga koga ne voli, a mu troi nemilice bogatstvo, kako njima dvjema ne
bi nita ostalo nakon njegove smrti. No, njih dvije, u namjeri da sauvaju dio bogatstva, plaaju
hajduke koji presreu mua i otimaju mu pare. Kasnije obje zavravaju u zatvoru. Primjeri
Lejle, irin, Azre i ostalih enskih likova iz legendi, ljubavnih pripovijesti, uglavnom se koriste
da se izrazi kontrast u odnosu na postojeu realnost.17 Prostor u Nergisijevim pripovijestima
nekada je stvaran a nekada fikcionalan. Vrijeme je najee povijesno kontekstualizirano.
Za razliku od proze, stihovi u Nergisijevim pripovijestima pisani su prilino jednostavnim
stilom. Prije prvog poglavlja, na samom kraju uvoda u Nihlistn, stoje sljedei Nergisijevi
stihovi:
Na svaku nevolju i patnju srce e se strpiti
Osim na brigu zbog napada od ljudi bez asti.
Svaku tugu ovjek izdri
Osim bola od ponienja koje se ne moe prihvatiti.
Eh kad bi volovi i magarci, koji priaju bez ikakve povezanosti
barem znali o emu se ovdje govori!
O srce, brigom obuzeto, prestani zapomagati:
da li srce s otvorenom ranom moe mehlem prihvatiti!?
Ljudi Spoznaje tu su tugu stalno trpjeli
Od te su rane svi prijatelji iscrpljeni.
S drugima u rasprave ne ulazi
Bolje ti je prema ljudima iskren budi.
Velikani koji znaju vrijednost lijepe rijei
Prilikom izlaganja stanja obiljem e te nagraditi...
Muhamed Nergisi Sarajlija u spomenutim stihovima skree panju na svoju poziciju
kao pripovjedaa, iznosei i neke velike mudrosti iz orijentalne tradicije pripovijedanja
kroz vlastito iskustvo, ali, takoer, i vlastitu poziciju u odnosu na cilj i namjeru pripovijedanja
odreenih pria.
Drugo djelo: ksr-i sadet (Eliksir sree)
Djelo Eliksir sree (ksr-i sadet) predstavlja prijevod i adaptaciju na osmanski jezik odlomka
iz Al-azzljevog djela Kimyyi sadet (Alkemija sree), koji se nalazi u unutar etvrtog
16
17
aldak, 2010., 213.

aldak, 2010., 226-228.
Godinjak 2014/303
KADRI
poglavlja (al) drugog odjeljka (rukn) toga djela. Navedeno Nergisjevo djelo sastavni je
dio amse (petoknjija). Djelo je napisao nakon to se tadanji ejhulislam Husejin-efendija
razbolio, a, kako se navodi u djelu, nakon to je ejhulislam ozdravio, Nergisi mu predaje djelo,
bez dodatne stilizacije.18
Koliko samo dugo samoa tuge traga ostavila je
Skamenila se tintarnica, slomilo pero bez snage.
Ne procvetao svjei pupoljak nade
Poetak prie nestao je kod slavuja pera zailjena.
Ali, sjaj sunca pravednosti vladarskoga
Od svijeta sazda oblik u kojem se proljee oslikava.
Uzvieno visoanstvo, sultan Murat veliki, takav je
da na stvoreni svijet nijedan vladar poput njega ne doe.
Sposobni, koji uenjake titi a krasnorjeje uobliava
junak, pjesnik, krasopisac, onaj koji pjesme sklada
Onaj koji upravlja tokom sree, meridijan uzvienosti i veliine
Utoite za ljude nade, pribjeite svakom nemonome
Vrijeme njegove uprave, period je uspjeha za znanosti raznovrsne
Period njegove elje, svakog se trena ka ispoljavanju dobroinstva okree
Kada poeli poredak stvari, uprave i vjere
Odjednom uini da na vidjelo savrenstvo njegove plemenitosti doe
Stepen u lancu donoenja fetvi primae najplemenitiji svog vremena
Onaj koji je najueniji uenjak odabran meu izabranima.
Njegova ljepota jeste poetak svjetala od isijavanja milosti Boije
Njegova unutranjost, dua, proelje tajni od Boga pravednoga.
Visokog stepena pravedni Husejin-efendi, koji je
jedinstven u tom vremenu, rijedak u svim stoljeima.
Porodica njegova skupina je ljudi od svog posla, ejhovi prijatelji njegovi
Ubogi, sluge u njegom predvorju, sve su slobodni ljudi
Kad vjesnik nade obradova vijeu o postavljenju njegovome
s lahorom radosne vijesti, tom vremenu milost proljea stie.
18
elik, 2012., 13.
304/Godinjak 2014
Njegovim zalaganjem odmah se oslobodi tintarnica zaleena

Otvori se i nasmijei rua dobroinstva i ruinjak dobrih djela
I postavi mjeriteljem melodije znaenja, buku napravi
Slavuji koji tragaju za stiliskim izrazom, govorom rijetkim
Zahvalnost za radosnu vijest o postavljenju iz riznice sudbine
Kad poveza sa radosnom vijeu koja do smiraja dosee.
Bacih svoj ulah u nebesa s oduevljenjem
I podijelih ja, ubogi, dragulje lijepih rijei, to srce vesele
Srceparajue (ikeste-beste melodije) malo je, to je dragulj meu vjetinama
na svijetu ovome ono to Nergisi posjeduje, nemjerljivo je.
Pjesma unutar djela pisana je relativno jednostavnim jezikom. Malo sloenije konstrukcije
dio su opeg stilskog inventara divanske poezije u irem smislu. U stihovima Nergis hvali
i sultana i ejhulislama Husejin-efendiju, ali u isto vrijeme skree panju i na sebe kao umjetnika,
jednog od slavuja u ruinjaku knjievnog stvaralatva na orijentalnim jezicima. Spomenuto
djelo govori o meuljudskim odnosima: pravima roditelja, djece, komija, posluge i ostalih
ljudi. Ovaj svijet je odmorite za putnike, na njemu se ne ostaje, put ovjeka stalno vodi
dalje. Na osnovu navedenoga djela, jasna biva i poetska profilacija Muhameda Nergisja, tenja
za mistiko-tesavufskim doivljajem poetskog svijeta, kao i udnja pjesnika za ljepotom
i ljubavlju u okviru zadatog koncepta.
Tree djelo: Meqqu luq (Nevolje zaljubljenih)19
Djelo Meqqu l-uq (Nevolje zaljubljenih) Baagi je predstavio u svojoj disertaciji
(1908), a i u kasnijem izdanju disertacije na bosanskom jeziku (1912), navodei da je to
najoriginalnije Nergisjevo djelo iz Petoknjija (amse). Djelo otpoinje stihovima u formi
samopohvalnice (fariyye):
Dbce-i rz-i defter-i derd
Prye-i fez-yi peyker-i derd
Dnevnik brige to predgovor krasi
Lice brige to naikt otvara .... (prev. S. Baagi)20
Inae, spomenuto djelo ima mnogo pjesama i pripovijesti, te se, prema stilu, moe uvrstiti
u znaajnija djela stilizirane pripovjedne proze u knjievnosti Bonjaka na orijentalnim
jezicima. Djelo je Nergis napisao dok je bio kadija u Elbasanu 1034/1625. godine. Posvetio
ga je ejhulislamu Jahja-efendiji. Tematika je preteno preuzeta iz osmanske historije. Od deset
19
20
Seluk, 2009.
Baagi, 1912., 62-63.
Godinjak 2014/305
KADRI
pripovijesti tri se bave poznatim temama, dok su ostalih sedam pripovijesti bile nove prie
u knjievnosti na osmanskom jeziku u to doba. Sedma pripovijest ima i osobine autobiografske proze.
Mjesta radnje u Nergisjevim pripovijetkama (hikajama) jesu: Sarajevo, Istanbul, Edirne
i Ankara. Neke od pripovjedaka vrlo su kontraverzne i ulaze u vane probleme recepcije
drutvenih normi meu dervikim redovima, a osobito melamijama. Od likova u pripovijestima
jedan dio pripada vojnom staleu, ali ih ima i iz reda trgovaca i zanatlija. Jedan dio radnje pripovjedaka odvija se u mejhanama, ukljuujui i mejhane u okolini Sarajeva. Pojam razonode
opisuje se u razliitim kontekstima, ali i pojam licemjerja. U nekim dijelovima djela Nergisi
daje tane nazive etalita u Sarajevu na kojima se okupljaju mladi i zabavljaju se. Opisuje
se odjea glavnih likova, nain doekivanja gostiju, sluajevi razliitog odgajanja djece,
nain darivanja poklona, kao i stjecanje razliitih svakodnevnih potreptina. Sve su pripovijesti primjeri visokostilizirane proze protkane brojnim poetskim fragmentima.21 Metafore
i aluzije u skladu su s manirom i poetskim zahtjevima tadanje stilizirane proze na osmanskom jeziku.
etvrto djelo: Qnnu r-Red (Kanon duhovne zrelosti)
Qnnu r-red (Kanon duhovne zrelosti) uraeno je po uzoru na djela sline tematike
u orijentalno-islamskim knjievnostima. Ubraja se u anr sijasetnama, odnosno djela koja
daju savjete o vladavini i upravljanju dravom. Izvor za pisanje brojnih sijasetnama katkad
su i adaptacije nekih pripovijesti iz Kelile i Dimne, odnosno njihovi prijevodi i adaptacije
sa pehlevi jezika na orijentalne jezike.22 Sijasetname u orijentalno-islamskim knjievnostima
kulturoloki su resemantizirane, u njima su detaljno razraeni neki aspekti predaja koji se
u ranijoj literaturi samo nagovjetavaju. Kao sastavni dio teksta ubacuju se razliite predaje iz
ivota drugova Poslanika, ali i uenjaka, svjetovnih i duhovnih autoriteta iz kasnijeg perioda.
Djelo Qnnu r-red (Kanon duhovne zrelosti) neka je vrsta prijevodne adaptacije djela
Alqu ssalana. Posveeno je sultanu Muratu IV. Radi se o slobodnijem prijevodu u kojem
je Nergis neke dijelove prepriavao svojim rijeeima, neke izostavljao, neke opirnije
opisivao nego u izvorniku, te ubacivao poeziju velikih pjesnika fia, Sadja rzja,
Nefja, Bqja, Nectja, ali i vlastitu poeziju. U knjizi je opisao i dogaaje kojima je sam
svjedoio, uklapajui ih u zadati pedagoko-didaktiki kontekst. Spomenuto djelo zavreno
je 1033/1624. godine. Djelo je obraeno u dananjoj osmanistici (Seluk 2013).23 U uvodnom
dijelu Nergis govori o nemoi pera da iskae razna znaenja. Pjesma od devet distiha slina
je ostalim pjesmama u raznim Nergisijevim djelima. Jezik i stil vrlo je jednostavan:
O pero, doista si nemono ti
Naizgled, utljivo i bez jezika si
Ali, kad ue u ruku majstora
On od tebe napravi slavuja to progovara
21
Seluk, 2009b, 161-176.

Jedan dio pripovjedaka preveden je na pehlevi sa sanskrita i ini sastavni dio djela Panantra.
23
Seluk, 2013.
22
306/Godinjak 2014
I postaje tada milozvukom punim sklada:

svaka tvoja melodija stotinu tajni raskriva...
Slina tematika i leksika u uvodnim stihovima spomenutog djela koristi se i u Nergisjevom
djelu Meqqu l-Uq (Nevolje zaljubljenih). Kada Nergis stavi napomenu li-mniihi
u djelu, obino se radi o Nergisjevim stihovima, npr.:
Beyt [li-mniihi]
Ke-gr-i riy-i fey-i Qdir
dimu -ar Nergis-i faqr24
Mjesto ima u uglu unutar bai Boije milosti
Sluga vjerozakona, Nergis, ubogi.
Nergis hvali sebe, svoje umijee pisanja, ali i objanjava razloge za prevoenje djela
Alqu ssalana s arapskog na turski jezik, odnosno njegovu adaptaciju za tadanju javnost
u osmanskom drutvu s poetka 17. stoljea. U poglavlju to slijedi Nergis hvali sultana Murata
IV, poredei ga sa Demom, Feridnom, junakom Rustemom, Aleksandrom Velikim, Efrasijabom, Jezddurdom, Tehemtanom, Gvom i Peengom. Potom slijedi pohvala osobina ejhulislama Mehmeda Esad-efendije, rumelijskog kaziaskrea an-zdea i anadolskog kaziaskera
Azm-zdea. Osim u prozi, Nergis pohvalu iskazuje i vlastitim stihovima koji su sastavni
dio strukture djela. Rumelijskog kaziaskera Nergis, tako, hvali na sljedei nain:
Jedinstven u svome vremenu, an-zde, visost njegova
Ukras za vladara drugih vladara, prijestonica umijea.
Odabrani meu plemenitima, mjesto gdje se okreu oni koji imaju nade
Rijedak meu moralnima, pravedan, ije kretnje hvale.
Slian njemu nije na ovaj svijet niko doao, a i nee
Niti su vidjele niti e vidjeti takvog oi onih to dobro vide
Sveobuhvatna narav njegova iroka, simboli Knjige to istinu razdvaja
Korisni njegov govor to svima koristi, govor Poslanika
O kako je krasno njegovo bogatstvo koje ne nestaje, koje udjeljuje neprestano!
Jezik njegov , to je biser i dragulj, njegove dvije ruke zlato i srebro.
U nastavku teksta to slijedi Nergis daje prijevod i adaptaciju brojnih pripovijesti iz
orijentalno-islamske literarne i ire, kulturoloke tradicije, pokuavajui da je priblii svakodnevici u kulturnom ivotu Osmanlija u vrijeme kad je ivio i pisao. Pri zavretku djela
nalaze se i sljedei Nergisijevi stihovi:
Ne manalar ne szler mndericdr afa-i dilde
Egeri ret-i hirde mum kitbs.
Ni znaenja ni rijei ne nalaze se na stranici srca
doista, u pogledu izvanjskome, ja utim kao knjiga.
Peto djelo: azavt-i Mesleme (Vojne Meslemine):25
24
25
Seluk, 2013., 71.

Vidi: Atik, 1990.
Godinjak 2014/307
KADRI
Djelo azavt-i Mesleme (Vojne Meslemine) posljednje je po uobiajenom redoslijedu,

ali hronoloki prvo napisano djelo u Nergisijevom petoknjiju. Dovreno je dok je Muhamed
Nergis bio kadija u Mostaru 1030/1621. godine. U njemu se obrauje dio o Mesleminim
osvajanjima u Anadoliji 86/705. godine, kao i o kasnijem Mesleminom dolasku u Anadoliju,
sa posebnim naglaskom na pokuaju osvajanja Carigrada 96/716-717. godine. Djelo je Nergis
preveo za svoje prijatelje koji su se zanimali za najranija muslimanska osvajanja u Anadoliji
u 8. stoljeu. U vrijeme pisanja spomenutog djela postavljen je za kadiju u Mostaru, gdje je,
kako i sam navodi, uivao u vodi i zraku koji snagu daje. Za Mostar kae: her kesi bir
an-i af ve her araf bir mesre-i dil-g 26 svaki oak njegov (mostarski) iroki je
prostor istote, a svaka njegova strana etalite to srce otvara. Mostar poredi s rajskim baama.
II. Savreni opis ivota pravednog vezira (El-vafu l-kmil f avli vezri l dil)
Djelo El-vafu l-kmil f avli vezri l dil (Savreni opis ivota pravednog vezira)
bosanskohercegovakoj naunoj javnosti predstavio je Salih Trako (Trako 1961: 179-192)27.
Djelo predstavlja anr biografije u bonjakoj knjievnosti na orijentalnim jezicima, a opisuje
biografiju bosanskog vezira Murteza-pae. Napisano je u Banjoj Luci 1038/1628. godine.
Nergisi daje mnogo interesantnih podataka iz biografije Murteza-pae, pria o njegovoj
odvanosti i hrabrosti, pravinosti, autoritetu, vjetini u rukovanju orujem i u hvatanju razbojnika.
Djelo predstavlja biografiju u formi klasine hronike s mnotvom detalja s krajita Bosanskog
ejaleta. Opis dogaaja prilino je realistian, ali narativna distanca nije osobito izraena.
III. Pisma (Mnet-i Nergis)
Stilizirana pisma (mnet) pripadaju posebnom anru stilizirane proze u knjievnosti
na osmanskom jeziku. Nergisjeva pisma esto se uzimaju kao primjer potivanja posebnih
stilsko-retorikih osobitosti spomenutog anra. Iako spomenuti anr ima odlike epistolarne
knjievnosti, on se ne zadovoljava samo pukom korespondencijom visokog otmjenog
izraza, nego posjeduje vrlo zahtjevna pravila stilizacije. U formalnom smislu, retorika teksta
u spomenutoj vrsti anra ne zadrava se samo na retorikim ukrasima, ve tei da za svaku
leksemu pronae stilski to podesniju leksemu ili konstrukciju unutar datog konteksta
stilizacije odreene ideje ili poruke. Onaj koji pie muneate zove se muni (mni), odnosno
stilist, majstor stilskog izraza. U rjeniku muneat oznaava lau koja je rairila jedra.
Jezik takve vrste tekstova u literarnoj tradiciji Bonjaka na orijentalnim jezicima predstavlja
tekst lau sa rairenim krilima stilskog izraza. Muneati Muhameda Nergisja spadaju
u tu vrstu tekstova. Muhamed Nergis u svojim stiliziranim pismima koristi mnoge arapske
i perzijske lekseme. Tekstovi pisama Mehameda Nergisja s pragmalingvistikog aspekta
pokazuju iste osobitosti kao i ostala stilizirana pisma u knjievnostima na orijentalnim
jezicima. Stil pjesama u muneatima (stiliziranim pismima) prilino je jednostavan u odnosu
26
27
aldak, 2010., 91.

Trako, 1961., 179-192. Detaljnije je djelo filoloki i povijesno kontekstualizirano predstavio
Nedim Zahirovi. Vidi: Zahirovi, 2010.
308/Godinjak 2014
na prozni tekst. Zbirka Nergisjevih stiliziranih pisama sadri stilizirane tekstove upuene
na itanje tada aktualnim velikim stilistima osmanske proze u prvoj polovini 17. stoljea.
Jezik Nergisjeve poezije u Muneatu uvjetovan je kontekstom svakog stiliziranog pisma.
Na osnovu biljeke li-mnihi znamo da je rije o njegovim stihovima. Promatrajui
djelo u cjelini, i stihovi su neodvojivi od proznog teksta.
IV. Poslanica (traktat)
Risle [Traktat Nergisija Muhameda-efendije Bonjaka], na arapskom jeziku, s biljekom
da je napisana kad je Nergisi krenuo za Revan (1634.) nakon to je otiao iz Banje Luke; ima
6 strana [Sl. Ktp. Esat Efendi 3749, fol. 32b-35a]. Spomenuto djelo jo je jedna potvrda
da je Muhamed Nergisi Sarajlija dobro poznavao i pisao ne samo na osmanskom turskom
i na perzijskom, nego i na arapskom jeziku. to se, pak, tie leksikografskog rada Muhameda
Nergisija, zasad nema dovoljno informacija koje bi mogle potvrditi takve pretpostavke.
Meutim, ukupni prozni i poetski opus Muhameda Nergisija zasluuje panju istraivaa
i ire kulturne javnosti.
Umjesto zakljuka
Kad se pokuava dati odgovor zato su prozna djela Muhameda Nergisija Sarajlije jo
nedovoljno istraena, istraivai se obino pozivaju na injenicu da je Nergisijev jezik
izuzetno teak, artificijelan do krajnjih granica, nejasan veini govornika turskog jezika,
da se okuavao u pisanju stiliziranih pisama koja su jo openito nedovoljno istraena u
nauci itd. Krai prikaz proznih djela ukazuje na vrlo bogat i zanimljiv knjievni opus ovog
pjesnika i pisca s kraja 16. i poetka 17. stoljea, a sam opis tih djela, makar u kratkim
crtama, ukazuje na sloenost problematike koju Nergisi opisuje, kao i njegov izuzetno
visok stupanj obrazovanja i poznavanja literature na turskom, arapskom i perzijskom jeziku.
Mogue je doi i do zakljuka, koji je takoer logian, da je on pisao pripovjednu prozu
s namjerom da predstavi na osmanskom jeziku ukupnu orijentalno-islamsku literarnu
tradiciju itateljima svoga vremena i onima koji e kasnije doi, te se dijelovi njegovog
literarnog opusa mogu smjestiti i u oblast prijevodne knjievnosti i literature openito. No,
ono to je sigurno jeste da se radi o vrlo plodnom piscu na orijentalnim jezicima, vanom i
podsticajnom za prouavanje intelektualne povijesti i historije knjievnosti na orijentalnim
jezicima, kako u Carstvu openito tako i na prostoru osmanske Bosne u 17. stoljeu.
Izvori i literatura
Atik, Kayhan: Gazvt- Mesleme, Erciyes niversitesi, Sosyal Bilimler Enstits,
1990. [Yksek lisans tezi]
Baagi, Safvet-beg: Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti. Znameniti Hrvati,
Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini (priredili: ehaji, D. i Ljubovi, Amir). Sarajevo:
Svjetlost, 1986.
Godinjak 2014/309
KADRI
aldak, Sleyman: Nergis ve Nihlistn (nceleme - metni). stanbul: Kesit Yaynlar,

2010.
ehaji, Demal, prev.: Fevzi Mostarac. Bulbulistan. Sarajevo: KCIRI u BiH, 2003.
elik, Nurten: Nergis. ksr-i Sadet (nceleme-metin-dizin). Adyaman niversitesi,
2012. [yksek lisans tezi]
Handi, Mehmed: Knjievni rad bosansko-hercegovakih muslimana, GIZ, 1934.
Nametak, Fehim: Pregled knjievnog stvaranja bosansko-hercegovakih Muslimana
na turskom jeziku, Sarajevo: El-Kalem, 1989.
abanovi, Hazim: Knjievnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima (bibliografija).
Sarajevo: Svjetlost, 1973.
Seluk, Bahir: Mekkul-Uk (nceleme-Metin). Erzurum: Salkmst Yaynlar, 2009.
Trako, Salih: Al-vafu l-kmil f avli vezri ldil. Biografija bosanskog vezira
Murteza pae od Muhameda Nergisija, POF, X-XI/1960-61, 1961.
Zahirovi, Nedim: Murteza Pascha von Ofen zwischen Panegyrik und Historie: eine
literarisch-historische Analyse eines osmanischen Wesirspiegels von Nergisi (el-Vasfu lkamil fi-ahvali l-veziri l-adil, Leipziger Beitrge zur Orientforschung 25, Frankfurt am
Main: Peter Verlag, 2010.
MUHAMED NERGISI SARAJLIJA (1584-1635):

MASTER OF HIGHLY STYLIZED PROSE IN ORIENTAL LANGUAGES
Adnan Kadri
Summary
Muhammad Nergisi Sarajlijas prose-works is still unexplored. An overview of proseworks indicates a very rich and interesting literary opus of this poet and writer at the end
of 16th and beginning of 17th century. In this review we will present some of the most important
works of his literary opus, and to draw attention to the fact that he was very serious writer
whose works were studied by numerous literary historians. Particular attention is paid to
narrative techniques of Muhammad Nergisi Sarajlija, but also stylized correspondence with
famous poets, writers and intellectuals of his time.
Key words: old Bosniaks literature, stylistics, narration, 17th century, Nergisi Bosnevi
310/Godinjak 2014
UDK 02: 929 Kantamirija, A.
Abdulah ef. Kantamirija (r. ? u . h. 1188. /1774/75.) osniva

javne biblioteke u Sarajevu: (povodom 240. godinjice smrti)
Osman Lavi
Gazi Husrev-begova biblioteka
Sarajevo
arajevski ljetopisac Mula Mustafa Baeskija vodio je ljetopis vanih dogaaja

u gradu Sarajevu u drugoj polovini XVIII stoljea. Izmeu ostalog, biljeio je
i smrti poznatih sugraanina, dajui, na sebi svojstven nain, kratak opis pojedinih
linosti. Za hidretsku 1188. godinu zabiljeio je smrt glavnog pisara erijatskog suda u
Sarajevu Abdullah-efendije Kantamirije sljedeim rijeima:
Abdulah-efendija Kantamirija, veoma star, baba, muderis, vaiz i ba-katib u mehkemi,
veoma ugledan ovjek.
Ljetopisac je u ovoj godini zabiljeio 48 preseljenja na Ahiret uglednih i njemu bliskih
Sarajlija a ime Abdullaha Kantamirije je etrdeseto po redu, to bi mogao biti pokazatelj da
se njegova smrt desila krajem 1188. hidretske, odnosno poetkom 1775. godine prema gregorijanskom raunanju vremena. Ove godine se navrava 240 godina od preseljenja na Ahiret
ovog uglednog muderisa, vaiza, pjesnika, kaligrafa i vakifa, to je dovoljan razlog da se
s nekoliko rijei prisjetimo njegovog ivotnog puta i djela.
Abdullah-ef. Kantamirija roen je u Sarajevu krajem XVII stoljea. Ocu mu je bilo
ime Ahmed, djedu Muhamed, a pradjedu Halil Kantamiri. ivio je u Jakub-painoj mahali u
Magodi, pored dananjeg mezaristana Alifakovac. Ne zna se puno o njegovom obrazovanju.
Vjerovatno je zavrio tada prestinu Gazi Husrev-begovu medresu a moda i dalje studije
u Istanbulu. Na prvoj foliji jednog rukopisa koji se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci (GHB,
R-419) Abdullah-efendija je zabiljeio da je dotini rukopis kupio od mevlana Abdulkadira,
pred kojim je prostudirao ovo djelo od poetka do kraja. Rije je o komentaru jednog od
najopirnijih djela koje obrauje arapsku gramatiku, sintaksu, retoriku, stilistiku i poetiku.
Primjerak ovog djela je stotinu godina prije Kantamirije izuavao Abdulah, sin Huseinov, imam
Kamber-agine damije pred Jusufom, muderisom Koski damije u Mostaru, to svjedoi
da je ovo djelo sluilo kao udbenik u obrazovnim institucijama u Bosni koje je pohaao
i Abdulah-efendija Kantamirija.
Kantamirija je radio kao muderis u medresi Ismaila Misrije na Atmejdanu, bio vrstan
vaiz, pjesnik, kaligraf i vakif. Njegov savremenik Mula Mustafa Baeskija u svom Ljetopisu
opisao ga je terminom bb, to je na perzijskom jeziku sinonim za potenog i pobonog
starca, dobriinu a moda i proelnika nekog dervikog reda, o emu nemamo potvrde u
njegovoj biografiji. Osim toga, Abdulah-efendija je bio i ba-katib, odnosno generalni sekretar
sarajevskog erijatskog suda. Rad na ovako znaajnoj poziciji pretpostavljao je, osim dobrog
opeg obrazovanja, privrenost osmanskoj administraciji, dobro poznavanje osmansko-turskog
Godinjak 2014/311
LAVI
jezika, upuenost u administrativnu i sudsku terminologiju i zakonodavni sistem Osmanskog

carstva. Ovako svestrano obrazovana linost imala je sve pretpostavke da se okua i u
pjesnikom stvaralatvu. Briljantna i po Bosnu historijska pobjeda bosanskog namjesnika
Hekim-oglu Ali-pae (1689.-1758.) u bici pod Banjom Lukom 1737. godine bila je povod
Abdulah-efendiji da u formi pjesme ispolji svu jeziku rasko, slojevitost, poznavanje pravila
metrike i snalaenje u strogo odreenim zakonima rime. Pjesma pod naslovom F medi
Al-paa ispjevana je u dvadest distiha a za ovu priliku donosimo tri distiha u prijevodu
prof. dr. Lamije Hadiosmanovi, koja je u nekoliko natpisa o Abdulah-efendiji Kantamiriji
osvijetlila ovu uglednu i svestranu linost Sarajeva iz XVIII stoljea.
Pobjedonosnim vojnicima bravo, stoput bravo Koji ne uzmakoe ispred bojne vatre neprijatelja!
Svaki od njih bijae lav u boju, ali Sarajlije, Vie od svih, neprijatelju poraza nanesoe. Malo
ostade elje kod neprijatelja za borbu
Moe li se jato vrana suprotstaviti sokolu?!
Na kraju pjesme, poput pravog znalca, Kantamirija je veoma vjeto, u smislen stih
uklopio godinu Banjaluke bitke u poznatu izreku o junatvu hazreti Alije, koja po ebded
sistemu daje godinu ove bitke (1150. po Hidri, odnosno 1737.)
Bu gaz-yi ekberin tariin eylersen sul
Ako pita za datum ovog velikog boja,
Sirr-i luf-i L fet ill Alden bil cevab

Znaj da je odgovor u tajni milosti Nema junaka
nad Alijom.
Ovo nisu jedini stihovi sauvani iz pera Abdulaha Kantamirije. Nekoliko uspjenih pjesama
svojom rukom ispisao je u jednoj medmui, koja se danas uva u Gazi Husrev-begovoj
biblioteci (R-3256) a koju je Kantamirija prepisao u poznim godina dugog i plodonosnog
ivota. Uspjeno se okuao i u epistolarnoj knjievnosti, to zakljuujemo iz dva arzuhala koji
se uvaju u spomenutoj medmui iji je Kantamirija bio prepisiva i vlasnik.
Dva znaajna segmenta iz biografije Abdulah-efendije Kantamirije zasluuju, takoer,
posebnu panju. Kao to smo istakli, bio je muderis u medresi hadi Ismaila Misrije, koja se
nalazila u blizini Bakir-babine damije na Atmejdanu. Iz kronograma koji mu je spjevao
savremenik i vrsni sarajevski pjesnik Mejlija, iitavamo da je bio obdaren raznim znanostima
kao to su islamsko pravo (fikh), komentar i tumaenje Kurana (tefsir), islamska tradicija
(hadis) epistolarna i lijepa knjievnost (sak i divan). Druei se cijeli ivot s knjigom i
uenicima, Kantamirija je veliki dio slobodnog vremena, posebno u poznim godinama,
posvetio prepisivanju i sakupljanju knjiga. Formirao je vlastitu biblioteku koja je sadravala
136 kodeksa rukopisa, odnosno 218 djela razliitog jezikog i tematskog sadraja. Dvije
godine prije smrti, 1186/1772. sagradio je preko puta Ismail Misrijine medrese posebnu zgradu
na etiri oka od klesanog kamena, kako ju je opisao Sejfudin Kemura, u koju se ulazilo
kamenim stubama u polukrug. U nju je smjestio svoju privatnu biblioteku i zajedno s
kuom u Jakub-painoj mahali uvakufio za potrebe uenika i muderisa Ismail Misrijine
medrese. Vakufnama je napisana 1. muharema 1176/23. jula 1762. godine, a njen prepis se
sve donedavno uvao u rukopisu br. 4432, fol. 98b-99b u Orijentalnom insitutu u Sarajevu a
koji je uniten u posljednjoj agresiji zajedno sa jo 5210 rukopisa ove zbirke. Vakufnamom
je, najvjerovatnije, bio definisan nain funkcioniranja ove biblioteke, uvjeti pod kojima je
knjini fond uvakufljen, prvi bibliotekari, osnovni fond i sl. Bila je to trea javna biblioteka
u Sarajevu koja je imala bibliotekara, ija je plata bila odreena iz prihoda nekretnina koje
je vakif uvakufio. Biblioteka je sluila svojoj svrsi 123 godine sve dok zgrada nije poruena
1897. godine, a knjige prenesene u Osman-ehdijinu biblioteku a s njom kasnije, 1912. godine,
312/Godinjak 2014
Abdulah ef. Kantamirija (r. ? u . h. 1188. /1774/75.) osniva javne biblioteke u Sarajevu:
(povodom 240. godinjice smrti)
u Gazi Husrev-begovu, gdje se i danas nalaze. S obzirom na to da su rukopisi ove biblioteke

sauvani i kataloki obraeni, u prilici smo neto vie rei o strukturi ove biblioteke. Tematska
struktura ove biblioteke ne odudara znaajnije od drugih biblioteka u Bosni osmanskog
perioda. Najvie je djela iz islamskog prava (47), to je i razumljivo kad se uzme u obzir injenica
da je islamsko pravo najdublje proimalo kako drutveni, tako i privatni ivot svakog muslimana
onoga vremena, te da je Kantamirija profesionalno bio upuen na ovu vrstu literature i
kao profesor u medresi i kao sekretar erijatskog suda. Slijede djela iz gramatike arapskog
i turskog jezika (42), knjievnosti (26), drugih islamskih nauka (hadisa 25, tefsira 21 i akaida
18) te djela iz islamske etike (20). Biblioteku Abdullaha Kantamirije odlikuje znatan broj
djela iz drugih znanosti kao to su leksikografija, filozofija, disputacija, astronomija i sufizam,
to svjedoi o irini obrazovanja i svestranom interesu njenog vlasnika. Djela na arapskom
jeziku su najzastupljenija u ovoj biblioteci (175), dok je manji dio (35) na turskom odnosno
perzijskom jeziku (11). Ova biblioteka nije imala svoj peat poput biblioteke Osman-ehdi
Bjelopoljca ili kasnije Gazi Husrev-begove biblioteke. Na veini rukopisa nalazi se ekslibris
Kantamirijine biblioteke u obliku biljeke o uvakufljenju, ispisane nakon vakifove smrti ili
slobodnom rukom iscrtane zvijezde na prvoj foliji rukopisa. Veliki dio ove biblioteke, ak 30
kodeksa ili vie od pedeset djela prepisao je njihov vlasnik i vakif Abdulaf-efendija Kantamirija.
Kaligrafskom a posebno prepisivakom djelatnou bavio se cijeli ivot, prepisujui knjige
i za biblioteku Osman ehdi Bjelopoljca te za medresansku biblioteku Ismail Misrijine medrese
u kojoj je radio kao muderis. Doivio je duboku starost, a samou strakih dana i bol za
izgubljenim lanovima porodice od kuge, ublaavao prepisujui knjige. To je i zabiljeio na
kraju drugog sveska u komentaru poznatog djela iz islamskog prava naziva Multekal-ebhur.
U kolofonu ovoga djela ispisao je biljeku sljedeeg sadraja:
Zavrio sam ovo djelo slomljenim perom, velikim trudom u starosti i velikoj brizi i tuzi
za izgubljenim lanovima obitelji i drage djece, kada bijah stran u svojoj domovini i sam
u stanu i obitavalitu. Ja sam siromah Abdulah, sin Ahmedov, poznat kao Kantamiri-zade.
Zavreno je ureivanje i prepisivanje poetkom rebiul-evvala 1181/krajem jula 1767. godine
(Rukopis u GHB br. 549, fol. 449b, prevod M. dralovi)
Nedugo zatim, godinama iznureno tijelo Abdulah-efendije, poloeno je u mezaristan

u dvoritvu Bakir-babine damije, prekoputa Ismail Misrijine medrese, u ulici Atmejdan
i uz vakuf vlastite biblioteke, koja e ostati upamena po njegovom imenu, a on po ljepoti
ispisa desetke rukopisa, to i danas svjedoe prepisivaevu zaljubljenost u nauku i knjigu.
Savremenik mu Mejlija sroio je kronogram trostrano ispisan na uzglavnom nianu:
Ah, alosti, Kantamirija, taj poznati i ueni ovjek,
Napusti ovaj svijet i odlui se za kuu spasa.
Njegova linost bijae obdarena znanostima:
Fikhom, tefsirom, hadisom, sakjom i lijepom knjievnosti.
ivot je proveo u predavanju raznih nauka i vrlina,
Pa zar na sudnjem danu da mu Stvoritelj ne oprosti (grijehe).
Bog se smilovao njegovoj starosti,
I neka ga na dan sudnji skloni u hlad Ara.
Mejlija mu s dubokim uzdahom izree kronogram smrti:
Abdulah-efendija je postigao raj Firdevs za boravite.
Godina 1188. (1774/75).
Godinjak 2014/313
UDK 929 Kurtehaji, M..: 070
Mehmed air Kurtehaji: (18441872)

Senada Dizdar
Filozofski fakultet
Sarajevo
Mehmed air Kurtehaji (1844-1872) je jedinstvena linost u bosanskohercegovakoj

kulturnoj i politikoj batini. U literaturi i istraivanjima obino ga spominju kao prvog bonjakog novinara, ali je to samo dio bogate Kurtehajieve karijere ostvarene u tek dvadeset
i osam godina ivota ovoga mladog, darovitog i svestranog ovjeka. Uz obavljanje funkcije
glavnog urednika Bosne, zvaninog lista osmanske uprave, Kurtehaji je bio i vlasnik
privatne novine Sarajevskog cvjetnika, direktor Vilajetske tamparije, zvanini tuma
za turski jezik, lan Vilajetske skuptine (medlisi umumii vilayet), te predsjednik beledije
(gradonaelnik Sarajeva). ivio je u vremenu velikih reformskih promjena Carstva pred kraj
osmanske uprave u Bosni i Hercegovini, a na stanicama Sarajevskog cvjetnika od zaborava
je sauvao to znaajno vrijeme. Njegov Cvjetnik, meutim, nije samo hronika dogaaja,
nego i prostor iz kojeg je mogue iitavati stavove jedne izuzetno politiki angairane i
dalekovide linosti, pratiti polemike koje vodi u odbranu Osmanskog carstva i Bosanskog
vilajeta, o poloaju krana u Bosanskom vilajetu, o svojatanju Bosne i Hercegovine od njenih
hrvatskih i srpskih susjeda, te pronai veliki broj zanimljivih autorskih tekstova iz oblasti
obrazovanja i kulture.
Kljune rijei: Mehmed air Kurtehaji, Sarajevski cvjetnik, polemike, tamparstvo
u osmanskom periodu
ulturno pamenje ima svoje fiksne take, pri emu se horizont kulturnog pamenja
ne mijenja prolaskom vremena. Te fiksne take su za svaku zajednicu sudbonosni
dogaaji njene prolosti, ije pamenje opstaje kroz kulturno oblikovanje (tekstove,
obrade, spomenike, institucionalnu komunikaciju, prakse i obiljeavanje). Ovi elementi
predstavlju figure pamenja, a od presudne su vanosti za razumijevanje kulture, pamenja
i identiteta.
Znajui tu injenicu i razmiljajui tako, gledajui pritom iz bosanskohercegovake i
bonjake perspektive posebno, bilo bi nedopustivo ne zabiljeiti da se u godini kroz koju smo
upravo proli navrilo stotinu i sedamdeset godina od roenja Mehmeda aira Kurtehajia
(1844-1872), prvog novinara Bonjaka, prvog vlasnika novina u Bosni i Hercegovini, osebujne
linosti izuzetne intelektualne snage i darovitosti, vizionara koji je svojim pogledima bio
daleko ispred sredine u kojoj je ivio i vremena u kojem je djelovao,pa e Kurtehajiev
put u novo vrijeme biti trasiran tek u narednom, dvadesetom stoljeu. iva potvrda ovakve
tvrdnje nalazi se na stranicama Sarajevskog cvjetnika (Gleni Saray), gdje su trajno
zabiljeena deavanja u Osmanskom carstvu i Bosanskom vilajetu pred dolazak Austro-
314/Godinjak 2014
Ugarske monarhije, kao i angairanost ovjeka koji je za sebe govorio kako ima elju da
mu zaviaj procvjeta, na emu je, uistinu, uporno i svesrdno radio. 1
Mehmed air Kurehaji i Sarajevski cvjetnik
Mehmed air (akir) Kurtehaji (1844. Bijelo Polje 1872. Be) izuzetna je linost
bosanskohercegovake kulturne i urnalistike tradicije. Prvi je novinar Bonjak, a kao vlasnik
nedjeljnika Sarajevski cvjetnik utemeljitelj je neovisnog bosanskohercegovakog novinarstva.2
Ve ove preporuke daju mu posebno mjesto u historiji bosanskohercegovake kulturne batine,
a ne manje znaajno mjesto zauzimao je u politikom ivotu svoga vremena kao urednik
zvanine Bosne, direktor Vilajetske tamparije, zvanini tuma za turski jezik, lan Vilajetske
skuptine (medlisi umumii vilayet) i predsjednik beledije (gradonaelnik Sarajeva). Njegovo
ime neraskidivo je vezano uz Sarajevski cvjetnik, prvu privatnu novinu politiko-informativnog i pouno-zabavnog karaktera, kojoj je upravo Kurtehaji bio vlasnik.
Prvi zapis o Mehmedu airu Kurtehajiu zapravo je vijest o njegovoj smrti, koju
objavljuje zvanina Bosna u broju 326 (12/24. Septembra 1872.):
Mehmed air efendija, urednik ovog lista i nezvaninog Sarajevskog Cvjetnika, koji
je est mjeseci na ovamo na nogama, a od nekoliko mjeseci na postelji bolovao, otiao je
po savjetu ljekara u Be i tamo umro. On je sin i uenik bjelopoljskog muderisa Mehmed
efendije. Pomou svog bistrog razuma za kratko vrijeme velika znanja je postigao. Prvu
dravnu slubu vrio je u pljevljanskom kadiluku kao pisar, a zatim u sudu novopazarskog
sandaka, no njegovo znanje dostojno bjee veega mjesta, i prije etiri godine premjeten
je u Sarajevo, gdje je ureivao Bosnu i Sarajevski Cvjetnik, a najposlije bio je imenovan
Autori koji su izuavali kulturnu historiju Bosne i Hercegovine i pojavu modernog tamparstva
(od 1866. godine) bavili su se i Sarajevskim cvjetnikom, ali u sklopu njihovih tema. Shodno tome
oni su se vie osvrtali na lanke Sarajevskog cvjetnika s vijestima o prosvjeti, kulturi, novinarstvu (Papi, Rizvi, Idrizovi), bisernoj ljepoti jezika (Bogievi, Handi, Baagi), ili
su se ovom novinom bavili u okviru istraivanja bosanskohercegovake tampe (Kreevljakovi,
Kruevac, Memija). Sarajevski cvjetnik je fragmentarno obraivan i u sklopu projekta Bibliografija knjievnih priloga u listovima i asopisima Bosne i Hercegovine (1850-1918), koja je
raena u okviru istraivanja za projekt Historije knjievnosti Bosne i Hercegovine. Ova Bibliografija Sarajevskog cvjetnika, autora Lamije Hadiosmanovi i Hatide Demirovi, jeste
selektivna (informativna), i u njoj je identificirano ukupno 140 referenci iz knjievnosti i njoj
srodnih podruja (opa kultura, knjievna i nauna drutva, biblioteke, itaonice) (Institut za
knjievnost u Sarajevu, naunoistraivaki projekt DC XIII- 4.), U svim dotadanjim radovima
ova je novina samo fragmentarno obraivana, sve do pojave rada autorice Senade Dizdar Sarajevski
cvjetnik studija i bibliografija. (Magistarska radnja odbranjena na Filozofskom Fakultetu, Sarajevo, 2000.
Pojam neovisno novinarstvo moe biti upitan u znaenju da je u svim segmentima realizacije
lista neovisan o vladajuoj politikoj strukturi. Nesumnjivo da je Sarajevski cvjetnik nastao kao
zamisao njenog urednika i vlasnika Mehmeda aira Kurtehajia, ali isto tako nesumnjivo je
da je on imao politiku, a mogue i finansijsku potporu (infrastruktura za desticuciju, prostor
u kome se novina ureuje, vjesti koje dobiva...) tadanjeg bosanskog valije Topal erif Osmanpae (1861-1869).
Godinjak 2014/315
DIZDAR
za predsjednika beledije. U svim ovijem slubama pokazivao je najivlju energiju i vjernost,
te kako ovim, tako i svojim ljepim eljama i tenjama, koje je u novinama najavljivao, zadobio
je ljubav cijelog bosanskog naroda. Zaista veliku je tetu dravi i narodu njegova smrt uinila
jer on, koji je samo dvadeset i osam godina doivio, koliko je jot usluga mogao uiniti osobito
publici novine itajuoj? Smrtni smo svi ali dvojnom je vea alost kada smrt u mladosti
svoju rtvu trai...
Jo poneto o Kurtehajievom ivotu saznajemo iz pisma koje on pie knjievniku

Reid-begu u Carigrad, nakon to se ovaj zainteresirao za Kurtehajia, kao mladog i veoma
nadarenog Bonjaka. U tom pismu Kurtehaji za sebe navodi da je prva znanja sticao od
oca Mehmed Emin kadije, ali ipak najvie samouki: itajui lijepe knjige, domogao sam
se opet ovdje osmanlijskog jezika i tila da neto umijem napisati 3 Ostatak ovoga pisma
zapravo je ispovijest koja ukazuje na traginu ivotnu sudbinu prvog bonjakog novinara,
raspetog izmeu stvarnosti pune neimatine, bolesti, nedaa i heretike elje da ode u Evropu:
gdje se nauka mnogo gaji i njeguje i da se barem u tuoj zemlji i na tuem jeziku
izobrazim kao ovjek Njegove elje nisu ostvarene, jer, kako izmeu ostalog navodi:
imam enu, a nemam najpreeg sredstva koje vodi do ljudske sree, naime, oskudijevam
s novcem, i to mi dvoje pravi zapreke. Ni druga njegova velika elja, da naui francuski
jezik, takoer nije ostvarena.
Vijest o Kurtehajievoj smrti duboko je potresla sve koji su ga poznavali lino ili samo
preko njegovog rada. Safvet-beg Baagi iznosi predanje svoga oca kome je na zemljak
i veliki osmanski knjievnik Arif Hikmet beg Stoevi kazivao da su Zija-paa, Kemal-beg,
Suavija i on plakali kao djeca, kada je u redakciju lista Ibret u Carigradu stigao telegram
o Kurtehajievoj smrti, te da ih je gubitak Mehmeda akira vie potresao nego gubitak
Beograda.4
O kratkom Kurtehajievom ivotnom putu i njegovom boravku i radu u Sarajevu nalazimo
neto podataka i kod H. Kreevljakovia. Nakon slubovanja na mjestu dravnog inovnika
u Pljevljima, 1868. godine dolazi u Sarajevo, gdje mu Topal erif Osman paa povjerava
ureivanje zvaninog vilajetskog glasila Bosna. Krajem iste godine pokree i svoj list
Sarajevski cvjetnik, koji ostaje njegov trajni spomenik. List je pokrenut uz saglasnost
Topal erif Osman-pae, kao odgovor na pisanje srpskih novina: koje su u to vrijeme
esto udarale na bosanske muslimane i tadanju tursku upravu, Kurtehaji je pak pokrenuo
ovaj list, da odbija lai i klevete tih listova.5
Povratkom u Beograd Haima Davia, direktora Vilajetske tamparije, novi bosanski valija,
Safet-paa, povjerava Kurtehajiu mjesto direktora, te on time zaokruuje svoja znanja
o izdavatvu urednikim, novinarskim i tamparskim poslovima.
O prevodilakom Kurtehajievom radu nalazimo svjedoanstvo na stranicama Sarajevskog
cvjetnika, gdje on navodi da je bio zvanini tuma za turski jezik na suenju Vasi Pelagiu.6
3
Savfet-beg Baagi: Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Sarajevo, 1912., str. 155-156.
Savfet-beg Baagi: Bonjaci i Hercegovci str. 156-157.
5
Kreevljakovi, Hamdija: tamparije u Bosni za turskog vremena 1529.-1878. Graa za povijest
knjievnosti hrvatske. Zagreb: Jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti, 1920., knj. 9,
str. 20 -21.
6
Sarajevski cvjetnik od 8. maja 1869., (I/19), str. 1-4.
4
316/Godinjak 2014
Dok je kod Kreevljakovia zabiljeeno da je prilikom prijevoda Carskog kaznenog zakona,

tampanog u Vilajetskoj tampariji 1870. godine, zavreni rad: pregledao i sa originalom
sravnio air efendija, urednik vilajetskih novina7
O svom postavljenju za predsjednika beledije Kurtehaji u Sarajevskom cvjetniku
od 8. januara 1872. godine kae: Poto je dosadanji predsjednik beledije kao nesposoban
otputen, pridodata je ova dunost mojoj dosadanjoj slubi. S obzirom na organizaciju
uprave u Osmanskom carstvu tom svojom funkcijom Kurtehaji je, uz ostale dunosti
koje je obavljao, postao i lan vilajetske skuptine.8
Jedan od najljepih zapisa o ovoj izuzetnoj linosti ostavio je knjievnik Muris Idrizovi,
koji za Kurtehajia, izmeu ostalog, kae: Za sobom je ostavio elje koje je zgusnuo
u jednoj jedinoj reenici: da mu zaviaj procvjeta i svjedoanstva i zapise o Sarajevu,
iteljima i ivotu Bonjaka, njihovom jeziku koji on naziva slovenskim i optoj atmosferi
svoga vremena.9
Prvu kritiku ocjenu Kurtehajievog rada dao je Safvet-beg Baagi. On za Kurtehajia
kae da je: prva lastavica koja je navijestila duevni preporod u Bosni i Hercegovini.
Baagi je dao i prvu ocjenu Kurtehajievih politikih, ekonomskih i pounih tekstova
iz Sarajevskog cvjetnika, oznaivi ih kao originalne, a za jezik njegovih tekstova na
turskom Baagi veli da je uza svu jednostavnost jedar i klasian.10
Pojava Sarajevskog cvjetnika
Sarajevski cvjetnik, prva privatna bosanskohercegovaka novina politiko-informativnog
i pouno-zabavnog karaktera, pojavila se u etvrtak, 26. decembra 1868./24. ramazana 1285.,
u Sarajevu, centralnom mjestu Bosanskog vilajeta. List je tampan u Vilajetskoj tampariji
na etiri nepaginirane stranice, dvojezino: uporednim tekstom na turskom jeziku i arapskim
pismom, i na bosanskom jeziku irilicom. List je izlazio redovno, jednom sedmino, osim kada
je (dva puta), zbog urednikove bolesti, kontinuitet prekinut, to je urednik najavljivao na
stranicama novine. Posljednji broj je izaao 1. julija 1872./7. demzul-evela 1289. godine.11
Hamdija Kreevljakovi: tamparije u Bosni str. 24.

Sarajevski cvjetnik od 8. januara 1872., (III/45), str. 1.
9
Muris Idrizovi: Mehmed akir Kurtehaji POF, knj. XIV-XV (1969), 1964-65, str. 353-358.
10
O jeziku Sarajevskog cvjetnika vidi: Vojislava Bogievi: Pismenost u Bosni i Hercegovini, str.
220; Hamdija Kapidi: Razvitak tamparija u Bosni za turskog vremena,Gajret, XIV(1930),
str. 302; Ljiljana Nogo: Fonetske, morfoloke i jeksike osobine Sarajevskog cvjetnika, Jezik
tampe u Bosni i Hercegovini (ur.) Herta Kuna, Sarajevo: Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu,
Odjeljenje za jezik, Radovi VIII, 1981.
11
Prema navodima u literaturi, u etiri godita izlaenja Sarajevskog cvjetnika tampano je 170
brojeva. Za izradu biblografije koriten je unikatni uvezani primjerak Sarajevskog cvjetnika, koji
se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, a koji je najobimniji sauvani komplet
ove novine. Ali, prema istraivanjima i Bibliografijim utvreno je da i ovom kompletu nedostaje
sedam brojeva. Vidi Senada Dizdar Sarajevski cvjetnik studija i bibliografija na Filozofskom
Fakultetu, Sarajevo, 2000., str. 96-104
8
Godinjak 2014/317
DIZDAR
U prvom broju Sarajevskog cvjetnika od 26. decembra 1868. godine u Uvodu je dat
program novine koji poinje pohvalom novog vremena i carskih uredbi (reformi): a
slava i ast onome, koji nam ove uredbe stvara i ostvaruje, da bi zatim urednik naveo i ciljeve
pokretanja ovog javnog lista: da brai svojim zemljacima kazujemo puteve civilizacije
i priamo dnevne dogaaje, a ponosimo se, to mislimo, da emo tijem nainom rodu od
koristi biti.
Nakon odreivanja programa novine: koga emo se pri izdavanju ovoga lista drati,
Mehmed air Kurtehaji ponovo podvlai: i po odobrenju carske vlade poinjemo
izdavati ovaj list, koji je posve nezvaninog karaktera. Zatim dodaje: List je ovaj namijenjen
duevnoj i materijalnoj koristi njegovijeh italaca i najvea mu je elja da mu zaviaj procvjeta,
zato nosi na sebi (ime S.D.) Cvjetnik i evo sada izlazi prvi put itaocima pred oi.12
Sarajevski cvjetnik, privatna novina politiko-informativnog i pouno-zabavnog
karaktera, nastala je kao plod ideje urednika i vlasnika Mehmeda aira Kurtehajia, koji
je u njenom osnivanju i pokretanju naiao na razumijevanje (i moguu finansijsku potporu)
Topal erif Osman-pae, tadanjeg valije Bosanskog vilajeta, u emu je Kurtehajiu vrata
otvorio njegov tadanji poloaj glavnog urednika zvanine Bosne, jedine novine izdavane
u to vrijeme u ovom Vilajetu.
Prostor za pokretanje nove novine svakako je otvorio i nestanak sa bosanskohercegovake
urnalistike scene Bosanskog vjestnika (1866), lista takoer politiko-informativnozabavnog karaktera, ime je stvoren stanovit informativni vakuum kod publike koja je ve
stekla odreenu naviku za itanjem, ne samo zvaninih i slubenih, nego i sadraja lakeg karaktera.
Zato, s druge strane, ne treba zanemariti mogunost da je Sarajevski cvjetnik nastao kao
posljedica potrebe vlasti za odreenim manje formalnim (zvaninim) politiko-informativnim
angamanom, koji bi bio ostvarivan putem ove novine, a ije bi pisanje imalo zadatak otvorene
politike borbe s neprijateljski raspoloenom srpsko-hrvatskom tampom prema Osmanskom
carstvu, koja je u to vrijeme poela neskriveno i bez ikakvog zazora iskazivati i na sve
mogue naine opravdavati teritorijalne pretenzije prema Bosni i Hercegovini.
Pokretanje novog lista, razumljivo, izazvalo je pozornost i drugih novina, pa tako poetak
izdavanja Sarajevskog cvjetnika najavljuje i zvanina Bosna, koja u cijelosti objavljuje
njegov programski tekst.13
Srpska i hrvatska tampa e od samog poetka izlaenja Sarajevskog cvjetnika budno
pratiti njegovo pisanje, pa Zemunski glasnik, list kojeg izdaje Ignac Sopron, ve nakon
prvog tampanog broja daje ocjenu Sarajevskog cvjetnika: List je taj onako isti kao i
Bosna, iako se hvali da je nezavisan, razlika postoji samo kao to vidimo iz prvog broja,
to je manjeg formata i tampan na utoj hartiji.14
Reakcije drugih novina van bosanskohercegovakih prostora na pojavu Sarajevskog
cvjetnika zavisit e od nacionalnih pozicija, ali e svi biti saglasni u jednom da je to list
koji slui za promociju zvaninih stavova osmanske vlasti.
12
Sarajevski cvjetnik: od 26. decembra 1868., (I/1), str. 1

Bosna (136/IV 1869)
14
ute novine, kako su Sarajevski cvjetnik nazivali Marti i Sopron, nose naziv zbog ute boje
papira na kome su se tampali prvi brojevi novina.
13
318/Godinjak 2014
Naroito zanimanje za pisanje Sarajevskog cvjetnika pokazat e srpske novine Jedinstvo,

Srbija, Vidovdan i Zastava15 kao i hrvatske Narodne novine i Narodni list s kojima
Kurtehaji tokom tri i po godine izlaenja Cvjetnika vodi ive i une polemike u odbrani
osmanske uprave, njenih inovnika, kao i reformi u Carstvu.
Pri tome treba naglasiti da su polemike samo jedan od primjera Kurtehajievog politikog
angamana, on, naime, svoju politiku opredijeljenost iskazuje i u drugim vidovima autorskog
oglaavanja, i to kroz vijesti, biljeke, saopenja, dijaloke oblike i kroz cjelokupan svoj rad
na prosvjeivanju Bonjaka, kojima se najee i obraa.
Polemike
Kurtehajieva glavna preokupacija pri pokretanju Sarajevskog cvjetnika vidljiva
je iz uvodnika prvom broju da brai svojim zemljacima kazujemo puteve civilizacije i
priamo dnevne dogaaje, a ponosimo se, to mislimo da emo tome narodu od koristi biti
I srcem i jezikom elimo da odgovorimo novom vremenu na njegove pozive.16 Duh prosvjetiteljstva kojega Kurtehaji svesrdno zastupa odranije je prisutan u Bosni i Hercegovni
kroz ilirski pokret i Vukovo djelovanje, meutim, Kurtehaji je u svojoj aktivnosti na tom
planu vie oslonjen na nove ideje Mladoturaka.17
Na tragu prosvjetiteljstva je i njegovo zalaganje za graansko-liberalne ideje koje iskazuje
u tekstovima o patriotizmu, zalaui se za koegzistenciju svih naroda u Bosni i Hercegovini.18
Graansko-liberalne ideje koje Kurtehaji zastupa u Sarajevskom cvjetniku u bonjakoj
tradiciji devetnaestog stoljea predstavljaju prve nagovjetaje kulturnog i ekonomskog
pokreta, koji e se ostvarivati tek s poetka dvadesetog stoljea. One u Osmanskom carstvu,
meutim, nisu bile novost. Njih je sa Zapada u Carstvo donosila mlada turska buroazija,
kao i nova politika struja Mladi Osmani. Mehmed air Kurtehaji, meutim,i pored prihvatanja
mnogih zapadnih ideja i ponaanja, opstanak Bosne vidi u sklopu Osmanskog carstva, te
u tom okviru treba analizirati i njegove polemike tekstove.
Sarajevski cvjetnik ima 83 polemika teksta (prema Bibliografiji)19 u kojima polemizira
sa drugim novinama (srpskim, hrvatskim, carigradskim), zatim su to polemike izmeu
15
Zastava o Bosni i Hercegovini u izboru i redakciji Hamdije Kapidia, (etiri knjige ) Sarajevo:
Svjetlost, 1956.
16
Sarajevski cvjetnik od 26. decembra 1868., (I/1), str. 1.
17
Vidi Rizvi, Muhsin: Izmeu Vuka i Gaja. Sarajevo: Osloboenje, 1989.
18
Sarajevski cvjetnik od 25. jula 1870., (II/30), str. 1.
19
Sarajevski cvjetnik ima niz specifinosti koje se odnose na oblikovne karakteristike lanaka.
Najznaajniji su izostanak naslova, autorstva i klasinog impresuma, to je specifinost svih listova
(Bosanski vjestnik, Bosna, Sarajevski cvjetnik, Neretva) koji su izlazili u osmanskom periodu.
To je u sluaju Sarajevskog cvjetnika znailo da veina tekstova nije potpisana (1347 ili 87, 5%),
a ne pojavljuje se ni naslov (oko 98 % priloga). U bibliografskom smislu izrada bibliografije za
ovako nestandardiziranu grau predstavljala je izazov, a rezultirala je izradom prve bibliografije
ija je nestandardizirana graa prilagoena specijaliziranom standardiziranom bibliografskom
programu. Izraena je bibliografija obima 1540 bibliografskih referenci. Prate je registar autora,
Godinjak 2014/319
DIZDAR
linosti (primjer: Teofil Bogoljub Petranovi polemizira sa orom H. Lazareviem), polemike

na tekstove dopisnika Sarajevskog cvjetnika (primjer Sava Kosanovi polemizira na ranije
objavljen Haditrampiev tekst) i polemike izmeu gradova Kulen Vakufa i Petrovca.
Najvei broj polemika Sarajevski cvjetnik vodi sa srpskim i hrvatskim novinama, i
upravo su to prilozi koji su bitno obiljeili profil ove novine, donijevi joj popularnost u
Bosni i Hercegovini (i podrku italaca na stranicama Sarajevskog cvjetnika), ali i zabranu
ulaska lista u Srbiju. Veinu tih, izrazito politiki intoniranih polemika, najee vodi Mehmed
air Kurtehaji, a one su redovito nastajale kao reakcija na nacionalistike napade hrvatske
i srpske tampe na osmansku upravu i politiku.
Upravo kroz politike polemike, ali i druge angairane tekstove, mi smo danas u stanju
odrediti Kurtehajia kao novinara, urednika i javnu linost, iji politiki stavovi su odreeni
njegovom pripadnou i privrenosti osmanskom politikom i kulturnom prostoru (kolovanje,
obrazovanje, islamsko-orijentalna tradicija, politiki inovniki angaman), ali i kao
ovjeka i novinara iju ukupnu djelatnost i stavove odreuje i snano izraena svijest o
pripadnosti Bosni.
Vodei posebno nadahnute polemike sa srpskim i hrvatskim listovima Kurtehaji se
ne zadovoljava pukim demantijima (u kojima vjeto pronalazi drastine protuprimjere za
ono to se napada u Osmanskom carstvu i Bosanskom vilajetu u samim sredinama iz kojih
kritike dolaze), nego esto pribjegava globalnim politikim analizama u kojima locira mentore
i nalogodavce politike bosanskih susjeda, razotkrivajui sutinu Istonog pitanja, interese
velikih evropskih sila na Balkanu, rusku brigu o svim Slavenima i krajnjem cilju ruskog
panslavizma, ukazujui istovremeno na opasnu igru koju igraju susjedi Bosne, po njih same.
Tako Kurtehaji u tri teksta polemizira s novosadskom Zastavom u povodu njenog
pisanja o mogunosti prodaje Bosne Srbiji.20
Polemika poinje tekstom Polemika sa Zastavomo prodaji Bosne, od 5. septembra
1870. godine21*, a nastavlja se tekstom Polemike sa Zastavom o pripajanju Bosne Srbiji
od 26. septembra 1870. godine, tekstom u kojem urednik Sarajevskog cvjetnika razotkriva
detalje diplomatske akcije Srbije da preko Grigorija, lana engleske vlade, i preko drugih svojih
diplomatskih kanala, pridobije Englesku da je na meunarodnom planu podri u njenim
nastojanjima da od Osmanskog carstva kupi Bosnu i anektira je. Kurtehaji zakljuuje kako
registar naslova i registar kljunih rijei: Registar autora ima ukupno 125 identificiranih autora
i 1095 anonimnih priloga, dok se Kurtehajievo autorstvo posrednim putem utvrdilo za 252 priloga. Registar naslova sadri 1400 glavnih stvarnih naslova, s tim da se naslovi rijetko ponavljaju,
kao npr: Razlinosti. Zanimljivosti iz svijeta (12 puta). Najobimniji je registar kljunih rijei
sa ukupno 6437 razliitih predmetnih odrednica, odnosno (4,2) odrednice po svakoj bibliografskoj
referenci. Vidi i Senada Dizdar: Problemi izrade naslova za Bibliografiju Sarajevskog cvjetnika
Radovi. Sarajevo: Filozofski fakultet, 2004, Knj XIII (2004), str. 333-347.
20
Kada je 1870. jedna bosanska delegacija (pravoslavaca S. D.) bila u Carigradu, pravljeni su
preko nje pokuaji da se Bosna pripoji Srbiji . Ekmei Milorad: Ustanak u Bosni 1875-1878,
Sarajevo: Veselin Maslea, 1973.
21*
Sarajevski cvjetnik od 5. septembra 1870., (III/36). str. 1.
320/Godinjak 2014
je ta akcija propala i: time se svri ova misija, koja je po srbskom kazivanju stala 80.000
dukata putnih i drugih trokova.22
Trei tekst od 15. maja 1871. godine pod naslovom Zastava ne vjeruje u prodaju Bosne,
jeste nastavak polemike iz dva prethodna teksta. U prvom dijelu urednik Sarajevskog
cvjetnika polemizira sa urednikom Zastave koji lamentira nad propalim planovima o
srbijanskoj kupovini Bosne i Hercegovine. U drugom dijelu svoga teksta Kurtehaji donosi
integralni Zastavin tekst sa naslovom ta je s Bosnom i Hercegovinom, i komentirajui
ga iz pasusa u pasus, zakljuuje: Urednik Zastave u Novom Sadu izlazeeg lista, koji
se moe nazvati zastavnikom one partije, koja zavidljivijem oima gleda na mir i poredak
u otomanskoj dravi i voom agitatora koji se neprestano trude, da narod ove drave u
zabludu zavedu i poredak da narue, od nekoliko godina neprestano raznosei lane vjesti,
da e se Bosna i Hercegovina Srbiji ustupiti pa da je ve visoka porta sa srpskom vladom
u pregovore o tome stupila, i time neke ovdanje itelje, koji mir ljube, a lukavstva takvijeh
agitacija ne poznaju, ogorava, sad je skoro u jednom broju ovog lista sam sve oborio one
glasove, koje je do sada raznosio o Bosni i Hercegovini.23
Meutim, Srbija u svojim pretenzijama prema Bosni nije ostajala samo na deklarativnim
zahtjevima.24 U Cvjetnikovom tekstu pod naslovom Srbija od Potre trai Mali Zvornik
i selo Sakar, navodi se da Vidovdan (u broju 49 od 7. marta) donosi vijest da su: srpske
vlasti uputile energinu notu Porti, traei prikljuenje Malog Zvornika i Sakara Srbiji,
te da muslimani koji ele ostati, moraju se podvrgnuti zakonima i vlasti sudstva, a da im
se garantira ravnopravnost. U drugom dijelu teksta je autorov komentar na srpske zahtjeve
i podsjeanje da je granina linija povuena Hatierifom 1833. godine. Predviajui ta
bi se desilo s muslimanima ukoliko bi ostali u Srbiji, Kurtehaji podsjea na krenje ljudskih
i nacionalnih prava manjina u Srbiji i za primjer navodi poloaj Rumuna i Jevreja.25
Zakljuak
Usprkos tome to je bio ovjek sa vie interesiranja, zanimanja i zaposlenja, lik i djelo
Mehmeda aira Kurtehajia treba, prije svega, prouavati i doivljavati kroz njegovo
najznaajnije djelo Sarajevski cvjetnik. Shodno tome, Sarajevski cvjetnik ne moemo
22
Sarajevski cvjetnik od 26. septembra 1870., (II/36), str. 1.

Sarajevski cvjetnik od 15. maja 1871., (III/19), str. 1-4.
24
Neskrivene pretenzije i aktivnosti prema Bosni i Hercegovini Srbija pokazuje naroito u vrijeme
kneza Mihajla Obrenovia. Jo 1844. godine u Srbiji je osnovano tajno drutvo koje je imalo
lanove u Bosni, koji djeluju u Sarajevu, Mostaru i Banja Luci a najaktivniji ljudi na toj strani
su Serafim Perovi, Leontije Radulovi, Vasa Pelagi, Sava Kosanovi, Bogoljub Petranovi,
Kosta H. Risti i dr. Ove organizacije okupljale su i jedan broj katolika (Ivan Franjo Juki, Bla
Josi) i muslimanskih begova. Vie o tome kod : Milorad Ekmei: Stvaranje Jugoslavije (17901918), Knj. I, str. 420-460; Ibrahim Tepi: BiH od kraja XVII st. do austrougarske okupacije 1878.
godine. str. 203; Milorad Ekmei: Ustanak u Bosni str. 49.
25
Sarajevski cvjetnik od 25. marta 1872., (IV/4), str. 1-4.
23
Godinjak 2014/321
DIZDAR
niti smijemo posmatrati drugaije nego u najblioj vezi s njegovim kreatorom i vlasnikom,
Mehmedom airom Kurtehajiem. Tako postupajui, sloeno reformsko i politiko vrijeme
s kraja osmanske vladavine Bosnom i Hercegovinom, bit e nam i jasnije i dostupnije, te
e nam to uveliko pomoi da formiramo vlastite stavove o jednom izuzetno znaajnom i
burnom vremenu ne samo za Bosnu i Hecegovinu.
Bosanskohercegovake novine nastaju kao odraz potrebe osmanske vlasti za propagiranjem
reformskih ciljeva i dostignua, ali i kao sredstvo za suzbijanje nacionalistikih ideja i propagande
iz junoslavenskih zemalja. Tako se i Sarajevski cvjetnik pojavljuje u vremenu u kojem se
ve uveliko odvijaju estoki napadi srpsko-hrvatske nacionalistike tampe na Osmansko
carstvo, njenu upravu i reformske tokove, motivirani neskrivenim teritorijalnim pretenzijama
prema Bosni i Hercegovini.
Stoga se i nastanak ove novine moe dovesti u direktnu vezu s potrebom vlasti da se sa
stranica neke zvanino nezvanine (nezavisne) novine, takoer estoko i otvoreno, odgovori
i odgovara na te napade, pa u tom kontekstu treba shvatiti i osnovnu namjenu Sarajevskog
cvjetnika. Iako je to privatna novina, okarakterizirana kao list informativno-politikog i
pouno-zabavnog karaktera, njena osnovna misija je, ipak, dominantno politikog karaktera,
a raniji istraivai ove teme (T. Kruevac i . Pejanovi) eksplicitno odreuju Sarajevski
cvjetnik kao poluzvaninu novinu.
U svojoj politikoj angairanosti Sarajevski cvjetnik je do kraja izlaenja ostao dosljedno
na liniji konfrontacije nacionalistikoj propagandi i sa Istoka i sa Zapada, ali tekstovi i polemike
koje je na tom planu vodio Mehmed air Kurtehaji, urednik novine, samo su najglasniji
i najvidljiviji izraz politikog angamana.
To je bilo neophodno, jer je to bilo vrijeme u kome se poelo mnogo toga mijenjati, to
je zahtijevalo politiki anganaman i djelovanje. Meu rijetkima koji su jasno osjeali i znali
ta se deava bio je i Kurehaji, koji je svojim djelovanjem pokuavao upozoriti i motivirati
Bonjake da krenu putem napretka, da stanu pod jednu zastavu i da se okanu tetnih uticaja.
To je autor koji je shvatio ulogu i znaaj novina kao vaspitalita drutva, ali se nije ograniavao samo na njihov informativni i prosvjetni angaman, nego ih koristi i kao sredstvo koje
omoguava da se poalje glas o sebi i suprotstavi se nacionalistikim pretenzijama razotkrivajui istinu, kako je esto navodio u svojim tekstovima, objanjavajui ta se krije iza
diplomatskih igara, koje su gotovo identine kao i danas.
I zbog toga je, izmeu ostalog, vano ponovo se vratiti Sarajevskom cvjetniku, itati
i iitavati njegove stranice, s kojih je vidljivo da je ono to smo ivjeli i ivimo u posljednjim
desetljeima, poelo i raslo prije stotinu i pedeset i vie godina.
Literatura:
asopisi
Sarajevski cvjetnik. Mehmed air Kurtehaji (ur.), Sarajevo: (Vilajetska tamparija),
1868./1285. - 1872./1289.
Publicirani radovi
Baagi, Safvet beg: Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti. Sarajevo: Zemaljska
tamparija, 1912.
322/Godinjak 2014
Bogievi, Vojislav: Pismenost u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Veselin Maslea, 1975.

Dizdar, Senada: Prvi bonjaki novinar Mehmed air Kurtehaji (1844-1872), Bosniaca,
god. 17. br. 17 (2012), str. 60-67.
Dizdar, Senada: Problemi izrade naslova za Bibliografiju Sarajevskog cvjetnika, Radovi.
Filozofski fakultet, Knj XIII (2004), str. 333-347.
Dizdar, Senada: Sarajevski cvjetnik studija i bibliografija. Sarajevo: Filozofski fakultet,
2000. (magistarska radnja u rukopuisu)
Ekmei, Milorad: Stvaranje Jugoslavije (1790-1918). knj. I. Beograd: Prosveta, 1989.
Ekmei, Milorad: Ustanak u Bosni 1875-1878. Sarajevo: Veselin Maslea, 1973.
Hadiosmanovi, Lamija i Demirovi, Hatida: Bibliografija knjievnih priloga Sarajevskog cvjetnika, Bibliografija knjievnih prologa u listovima i asopisima Bosne i
Hercegovine 1850-1918. Sarajevo: Institut za knjievnost, 1991., str. 71-80.
Idrizovi, Muris: Mehmed akir Kurtehaji, Prilozi za orijentalnu filologiju, XIV-XV
/1964-65, 1969., str. 353-358.
Jezik tampe u BiH do 1918. / priredila Herta Kuna, Sarajevo: Institut za jezik i knjievnost,
Odjeljenje za jezik, Radovi VIII, 1981.
Kapidi, Hamdija: Razvitak tamparija u Bosni za turskog vremena, Gajret, god. XIV
(1930), str. 300-303.
Kreevljakovi, Hamdija: tamparije u Bosni za turskog vremena 1529.-1878., Graa
za povijest knjievnosti hrvatske. Zagreb: Jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti,
1920, knj. 9, str. 3-41
Kreevljakovi, Hamdija: Vilajetske skuptine, Kalendar Narodna uzdanica, 1938.,
str. 161-164
Kreevljakovi, Hamdija: Kratak pregled hrvatske knjige u Herceg Bosni od najstarijih
vremena do danas. Sarajevo, 1912.
Kruevac, Todor: Bosanskohercegovaki listovi u XIX veka. Sarajevo: Veselin Maslea,
1978.
Kruevac, Todor: Periodika bosanska za turskog vremena: 1850-1878. Glasnik drutava
arhivskih radnika u Bosni i Hercegovini, god. VII (1967), str.103-161.
Memija, Emina: Bosanski vjesnici. Sarajevo: El Kalem, 1991.
Nogo, Ljiljna: Fonetske, morfoloke i leksike osobineSarajevskog cvjetnika, Jezik
tampe u BiH do 1918. priredila Herta Kuna, Sarajevo: Institut za jezik i knjievnost, Odjeljenje
za jezik, Radovi VIII, 1981.
Pavievi, Branko: Crna Gora u ratu1862. Beograd: Istorijski institut, 1963.
Rizvi, Muhsin: Izmeu Vuka i Gaja. Sarajevo: Osloboenje, 1989.
ami, Midhat: Francuski putopisci u Bosni i Hercegovini u XIX stoljeu (1836-1878).
Sarajevo: Veselin Maslea, 1981..
Tepi, Ibrahim: BiH od kraja XVII st. do austrougarske okupacije 1878. godine, Bosna
i Hercegovina od najstarijih vremena do dugog svjetskog rata, Sarajevo: Bosanski kulturni
centar, 1998.
Godinjak 2014/323
DIZDAR
MEHMED AIR KURTEHAJI: (1844 -1872)
Senada Dizdar
Summary
Mehmed air Kurtehaji (1844-1872) was a unique person in Bosnian and Herzegovinian
cultural and political heritage. In literature and in research he is usually mentioned as the
first Bosniak journalists, but that is only a part of the rich Kurtehajis career achieved
in only twenty-eight years of life of this young, gifted and versatile man. Beside of doing
the function - editor in chief of Bosnia, the official journal of Ottoman rule, Kurtehaji was
the owner of a private newspaper, Sarajevo cvjetnik, director of the Vilayet Printing House,
the official interpreter for the Turkish language, a member of the Vilayet Assembly (Majlis
umumii vilayet), and President of Beledija (Mayor of Sarajevo). He lived in a period of great
reform changes of the Empire before the end of Ottoman rule in Bosnia and Herzegovina,
and on the pages of the Sarajevo cvjetnik he has saved this significant time from oblivion.
His Cvjetnik, however, was not just a chronicle of events, but also a place from which one
could collect the views of an extremely politically engaged and foresighted personality, follow the controversy which led to the defense of the Ottoman Empire and the Bosnian Vilayet, on the situation of Christians in the Bosnian vilayet, the arrogation of Bosnia and
Herzegovina by its Croatian and Serbian neighbors, and find a great number of interesting
commentaries in the field of education and culture.
Key words: Mehmed air Kurtehaji, Sarajevo cvjetnik, polemics, printing on
Ottoman period
324/Godinjak 2014
UDK 929 Korkut, B.: 28
Besim ef. Korkut: tradicionalni uenjak u savremenom svijetu

Ahmed Zildi
Sarajevo
Besim Korkut (1904-1975) bio je uveni bosanskohercegovaki nauni radnik, arabist

i profesor islamskih nauka, dugogodinji uposlenik Orijentalnog instituta u Sarajevu. U
plodnoj naunoj karijeri dugoj skoro pet decenija, Besim Korkut poduavao je generacije
studenata i strunjaka iz oblasti arabistike i islamskih nauka, dok je svojim brojnim naunim
prilozima i prijevodima s arapskog jezika osigurao trajni spomen i mjesto meu naunim
i javnim radnicima u Bosni i Hercegovini XX stoljea.
Kljune rijei: Besim Korkut, arabist, alim, islamski teolog
Porijeklo
esim Korkut posljednji je autentini predstavnik ugledne travnike porodice
Korkuta u kome su se objedinile i sauvale sve odlike po kojima je ova ulemanska
porodica zavrijedila istaknuto mjesto u vjerskom i intelektualnom ivotu Travnika
i Bosne i Hercegovine. Djed Besima Korkuta bio je uveni Dervi Muhamed-ef. Korkut,
rodonaelnik travnike loze Korkuta, koji je nakon okonanja studija u Istanbulu doao
na mjesto muderisa Eli Ibrahim-paine medrese u Travniku, a usto je, mogue i istovremeno,
obavljao dunost travnikog muftije i ejha Nakibendijske tekije uz Tekijsku (Lonarica)
damiju u gradu. U Travniku je djelovao vie od etrdeset godina i ostavio neizbrisiv trag
u duhovnom i kulturnom ivotu grada, odgojivi generacije uenika meu kojima su i Ibrahim
Baagi, otac Safvet-bega Baagia, te budui banjaluki muftija Ibrahim Alihodi kojima
je dao idazetnamu. Neka od njegovih pravnih rjeenja i danas su u upotrebi1, a njegov utjecaj
umnogome je prevazilazio okvire duhovnog i kulturnog ivota, te zadirao i u sferu politike
i upravljanja: u delegaciji od dvadeset uglednih Bosanaca i Hercegovaca bio je pozvan od
Ahmeda Devdeta-pae na konsultacije u vezi s reformskim mjerama tadanje osmanske
uprave u Bosni. Mlai sin Dervia Muhameda ef., otac Besima Korkuta, Ahmed Munib-ef.
bio je takoer muderis, upravnik Rudije u Travniku, lan Ulema-medlisa u Sarajevu, a jedno
vrijeme obavljao je dunost zamjenika reisu-l-uleme u BiH.
uvena je njegova fetva o travnikoj tzv. bir buuk jaciji, koja se i danas obavlja jedan sat i
trideset minuta poslije akam-namaza. Vidi: Alija Bejti: Dervi M. Korkut kao kulturni i javni
radnik. Sarajevo: Biblioteka Pokopnog drutva Bakije, 1974., 14.
Godinjak 2014/325
ZILDI
Besim Korkut rodio se 25. XI 1904. godine u Sarajevu kao najmlai sin Ahmeda Munibaef. Korkuta. Besimova starija dva brata, Sakib Korkut i Dervi M.[unibov] Korkut, bili su
i sami istaknute javne linosti politikog, kulturnog i naunog ivota svoga vremena.
Obrazovanje
Obrazovanje Besima Korkuta odvijalo se prema sretnom spoju tradicionalnog i modernog.
S obzirom na porodinu tradiciju uenosti u islamskim znanostima, razlono je pretpostaviti
da je prve korake u tom smislu preao pred ocem. Mekteb, a poslije i Rudiju, zavrio je
u Travniku, da bi nakon toga pohaao Okrunu medresu u Sarajevu. Godine 1920. upisao se
u erijatsku sudaku kolu u Sarajevu, koju je pohaao sljedeih pet godina. Godine 1925.,
nakon okonanja kolovanja u Sarajevu kao stipendist Gajreta otputovao je u Kairo, gdje
se upisao na znameniti muslimanski univerzitet Al-Azhar na kome je studirao i diplomirao
na Odsjeku za erijatsko pravo i arapski jezik. Formalno obrazovanje Besima ef. Korkuta
okonano je diplomiranjem na Al-Azharu 1931. godine. Neizmjeran lini entuzijazam, porodina
pozadina, spoj formalnog i neformalnog obrazovanja, te profesionalnog usavravanja, koje
se nastavilo tokom cjelokupne karijere, priskrbili su Besimu Korkutu atribut jednog od
najobrazovanijih ljudi u zemlji u oblasti arabistike i islamskih nauka svog vremena.2 Nakon
okonanja obrazovanja uslijedila je faza predanog i plodnog pedagokog i naunog rada.
Pedagoki rad
Rad u nastavi Besima ef. Korkuta poeo je skoro istovremeno s njegovim povratkom
u zemlju. Godine 1931. postavljen je za nastavnika u erijatskoj sudakoj koli, gdje je predavao
arapski jezik, erijatsko pravo, dogmatiku, povijest islama i arapsku stilistiku. U svojstvu
nastavnika erijatske sudake kole izvjesno vrijeme predavao je islamsku vjeronauku
i u Prvoj mukoj gimnaziji u Sarajevu. Kada erijatska sudaka kola prestaje s radom 1937.,
Besim Korkut je prebaen za nastavnika-vjerouitelja u erijatskoj gimnaziji u Mostaru,
gdje ostaje do 1940. godine. Po povratku u Sarajevo, Besim-ef. predaje povijest islama na
Vioj islamskoj erijatsko-teolokoj koli (VIT). Ovim posljednjim angamanom, koji je
potrajao do osloboenja zemlje, 1945. godine, okonava se kontinuirani pedagoki rad Besimaef. Korkuta. Ipak, posredna veza s obrazovanjem je ouvana. Nakon 1945. godine Korkut radi
kao referent i naelnik u Ministarstvu prosvjete Narodne vlade BiH i Komitetu za visoko
kolstvo i naune ustanove, gdje ostaje do 1950. godine. U ovom periodu Korkut je kratko radio
i u IP Svjetlost. Godine 1950. ukazom vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovine u Sarajevu je osnovan Orijentalni institut, jedinstvena javna nauna ustanova iz oblasti orijentalistike
i povijesti naroda Jugoslavije pod turskom vlau. Besim-ef. Korkut je od samog osnivanja
angaovan na Orijentalnom institutu kao arabist. Obavljao je i dunost naelnika Filolokog
odjeljenja Orijentalnog instituta, gdje ostaje do odlaska u penziju 1967. godine. Uz povremeni
angaman u nastavi na Odsjeku za orijentalistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu, iz biografije
2
Takvog miljenja je Sulejman Grozdani, dugodinji saradnik Besima Korkuta, kolega po struci
i direktor Orijentalnog instituta u Sarajevu. Vidi: In Memoriam: Prof. Besim Korkut (19041975), Prilozi za orijentalnu filologiju (POF), god. XXV (1976), 6-7.
326/Godinjak 2014
Besima Korkuta je vidljivo da je tek s angamanom na Orijentalnom institutu dolo do

znaajnije promjene fokusa i postepene konsolidacije njegovih akademskih interesa, to e
rezultirati i njegovim naunim radovima.
Nauni i prevodilaki rad
U publicistici se Besim Korkut javlja ve 1931. godine, po povratku u zemlju nakon okonanja
studija na Al-Azharu. U asopisu Gajret za tu godinu pie izvjetaj sa studija u kome opisuje
svoje kairsko iskustvo, i upuuje pismo zahvalnosti tom prosvjetnom drutvu s ijom stipendijom
je i putovao na studij.
Sljedea faza Korkutove autorske djelatnosti jesu udbenici povijesti islama koje je pisao
osjetivi praktinu potrebu za takvom literaturom izravno u nastavi. Nakon to je Ulemamedlis u Sarajevu 1934. godine raspisao konkurs za izradu udbenika vjeronauke u srednjim
kolama, Besim Korkut je izradio udbenik povijesti islama za VII razred, koji je tampan sljedee,
1935. godine u izdanju Vakufske direkcije. Iste godine nastao je i skraeni pregled povijesti
islama, baziran na prethodnom udbeniku i objavljen u okviru Gajretove biblioteke. U ovu
grupu se moe svrstati i Korkutova Gramatika arapskog jezika za I i II razred klasine gimnazije,
objavljena u Sarajevu 1952. godine. Udbenik je nesumnjivo rezultat autorovog rada u prosvjeti
i iskustava predavanja arapskog jezika uenicima prvog i drugog razreda gimnazije za koje
nije postojala pretpostavka prethodnog poznavanja niti jednog elementa arapskog jezika,
ukljuujui i pismo. Korkut je pripremio i drugi dio ovog udbenika, Gramatiku arapskog
jezika za III, IV i V razred klasine gimnazije, ali on, naalost, nikada nije objavljen. Razlog
tome, barem djelimino, mogao je biti i negativan prikaz Korkutove gramatike, koji je napisao
Fehim Bajraktarevi i objavio u Prilozima za orijentalnu filologiju Orijentalnog instituta
u Sarajevu 1953. godine.3 Nema sumnje da je ova poetna polemika izmeu dvojice uglednih
orijentalista na simbolian nain oznaila poetak jedne specifine faze u karijeri Besima
Korkuta. Kao prvo, njegovo prvo pravo nauno djelo doivjelo je izravno sueljavanje i itanje
strune javnosti i bilo predmet prikaza u jedinom specijaliziranom asopisu za pitanja
arabistike i orijentalistike u irem smislu. Drugo, polemika izmeu Bajraktarevia i Korkuta
koja je poela u vezi s gramatikom arapskog jezika, nastavit e se i sljedeu skoro deceniju
i obuhvatit e i druge relevantne oblasti: arapski izvornik Hiljadu i jedne noi, arapske diplomatske
dokumente u Dravnom arhivu u Dubrovniku. Tree, upravo ova polemika e modifikovati
fokus Besima Korkuta, a neke od Bajraktarevievih primjedbi e ga motivisati na agilniji
i produktivniji angaman u nauci. I kao posljednje, ali ne najmanje vano: unato izvjesnoj
Bajraktareviev prikaz objavljen je u POF-u god. IV, 1953, 640-643. Sam Korkut kao razlog nepojavljivanja drugog dijela Gramatike navodi tehnike potekoe. U svom odgovoru na spomenuti
prikaz Korkut pie: Nekoliko mjeseci prije toga [tj. prije objavljivanja prikaza prvog toma
Gramatike op.aut.] bilo je, poslije ocjene strune komisije, odobreno tampanje Gramatike
arapskog jezika za III, IV i V razred klasine gimnazije, rjeenjem Savjeta za prosvjetu, nauku
i kulturu NRBiH broj 1011 od 18. juna 1953. godine, koju sam takoer napisao, ali koja se nije
poela tampati zato to su arapska slova u tampariji Veselin Maslea u Sarajevu bila dotrajala,
ekalo se na izradu novih. Vidi: Besim Korkut: Odgovor dr. Fehimu Bajraktereviu, POF,
god. V (1955), str. 331.
Godinjak 2014/327
ZILDI
ustrini polemikog diskursa, koji je mjestimino poprimao oblik napada na linost Besima
Korkuta, polemika prepiska e Korkutu pruiti izvanrednu priliku da defanzivno manifestuje
svoje raskono poznavanje arapskog jezika, knjievnosti, filologije, povijesti i islamske
teologije. Iz tih polemika Besim Korkut e se ukazati kao oformljen i zaokruen naunik
bez kompleksa koji posjeduje vlastite stavove koje je spreman argumentovano braniti,
posebno onda kada su u srazu s uvrijeenim miljenjima u nauci, bilo na Istoku ili Zapadu.
Okvir se formirao ve u prepisci oko arapske gramatike. Primjedbe Fehima Bajraktarevia
mogu se ukratko izloiti na sljedei nain: upotreba zastarjelog, srednjovjekovnog, skolastikog
metoda u pisanju gramatike arapskog jezika koji je pun nepotrebnog ematizovanja; nepoznavanje i nepozivanje na autoritativnu naunu literaturu o arapskoj gramatici, koja je nastala
na velikim evropskim jezicima s insinuacijom da je razlog tome lingvistika barijera; odsustvo
popisa koritene literature; svojevoljna transkripcija koja ne slijedi niti jedan od preporuenih
metoda; pogreno poimanje nekih gramatikih koncepata poput infinitiva; nepotrebna panja
na proste i temeljne stvari poput itanja i sricanja koji zauzimaju veliki dio knjige; upotreba
nekih terminolokih rjeenja i neupotreba naune terminologije; raspored poglavlja i nesrazmjerna panja ukazana nekim dijelovima gramatike. U svom odgovoru Besim Korkut,
prema mom miljenju, veoma argumentovano, odbacuje veinu Bajraktarevievih primjedbi,
naglaavajui da je razlika u percepciji uvjetovana razliitim iskustvima i ulogama dvojice
arabista. Besim Korkut je gramatiku arapskog jezika predavao i pisao za uenike prvog i drugog
razreda srednje kole, dok je Bajraktarevi, u vrijeme kada je pisao prikaz, ve nepune tri
decenije bio predavao na Beogradskom univerzitetu. Autor gramatike tom injenicom objanjava
okolnosti koje mu prikaziva zamjera: nesrazmjerno dug dio knjige naslovljen Nauka
o glasovima u kojima uenici bez ikakvog predznanja treba da se naue itati i pisati
arapskim pismom. Ista injenica da je udbenik pisan za prva dva razreda srednje kole objanjava
i neka terminoloka rjeenja autora: promjena imena umjesto deklinacija, promjena glagola
umjesto konjugacija i sl. Raspravljajui o strunim i tehnikih pitanjima arapske gramatike,
Korkut jasno demonstrira da je upoznat s najznaajnijim naunim ostvarenjima na Zapadu,
ali prednost daje udbenicima arapskog jezika koji su napisali Arapi, ne samo u prolosti,
ve i u to vrijeme. Veina Bajraktarevievih primjedbi bi imala mnogo vie smisla i opravdanja
da je rije o opoj gramatici arapskog jezika za iroku upotrebu, a ne udbeniku za srednju
kolu. Iz njegovih primjedbi jasno je da je Bajraktarevi itanju i ocjenjivanju tog djela
priao kao da je rije o opoj gramatici i u tome je moglo biti nekog opravdanja zbog opeg
manjka gramatika i udbenika za uenje arapskog jezika. Kako bilo, neke njegove primjedbe
su neosnovane i zbog toga jer je rije tek o prvom dijelu jedne cjeline, kako ju je zamislio
i napisao autor, a koja ukljuuje i drugi tom gramatike za posljednja tri razreda klasine
gimnazije, gdje su, prema svjedoenju autora, mnoge stvari dopunjene i objanjene.
Ako je Bajraktareviev prikaz Korkutove gramatike zapoeo polemiku izmeu ove
dvojice velikana orijentalistike na prostoru Jugoslavije, Korkut je sa svoje strane uinio sve
da se ona nastavi i u godinama koje su uslijedile. Pozivajui se na jedan tekst F. Bajraktarevia
o Hiljadu i jednoj noi iz 1955. godine,4 Besim Korkut je problematizirao itanje jedne kljune
rijei u arapskom izvorniku za koju je autor teksta ustvrdio da predstavlja grad Zadar koji
4
F. Bajraktarevi: Dubrovani i Zadrani u Hiljadu i jednoj noi, Istoriski asopis, knj. V (195455), 155-165.
328/Godinjak 2014
se, navodno, spominje u jednoj od pria.5 To bi, pored Dubrovnika, bio i drugi grad dalmatinske
obale, koji bi bio spomenut u Hiljadu i jednoj noi, pa bi time i interesovanje jugoslavenske
orijentalistike za ovo djelo i povijesni kontekst pria o caru Omeru ibn al-Numanu bilo
snanije i prodornije. Oslanjajui se na vlastito istraivanje arapskih dokumenata u Dubrovakom arhivu, Korkut je nakon temeljite filoloke obrade spornog naziva nesumnjivo
utvrdio da ne moe biti rije o Zadru, ije se ime na arapskom jeziku iz tog perioda biljei
sasvim drukije, ve o vanoj italijanskoj luci Livorno na Sredozemnom moru.
Reakcija F. Bajraktarevia bila je ustra6; rasprava se prenijela u domen ad hominem,
pri emu je njegov odgovor jasno ukazivao na odsustvo mjere i dobrog ukusa. Osim tog napada
na linost, odgovor je sadravao malo osvrta na Korkutovu hipotezu o itanju spornog mjesta,
insistirajui na vlastitoj verziji koja se doima neubjedljivo. U istom broju objavljen je i
odgovor B. Korkuta7 u kome je opovrgnuta veina pospulata na kojima je poivalo Bajraktarevievo itanje. Vano je napomenuti da se cijela polemika o ovom pitanju odvijala
u godinama koje je B. Korkut gotovo u potpunosti posvetio prijevodima pria iz Hiljadu
i jedne noi, prijevodom indijskih basni, i Kelile i Dimne.8
Sljedea epizoda u polemici KorkutBajraktarevi odnosila se na arapske dokumente
u Dravnom arhivu u Dubrovniku na kojima su radili i jedan i drugi, skoro istovremeno. Na
tom projektu izdavanja i prevoenja arapskih dokumenata Arhiva u Dubrovniku, vjerovatno
svom prvom naunom zadatku na Orijentalnom institutu, Besim Korkut je radio cijelu
jednu deceniju: prva knjiga objavljena je kao prvi svezak novoosnovane edicije Posebna
izdanja Orijentalnog instituta ve 1960., druga u istoj ediciji 1961., a trea 1969. godine.9
Iz faksimila pojedinih dokumenata koji se nalaze na kraju svake od tri knjige jasno su uoljive
razmjere izazova: dokumenti su pisani magripskim ductusom, znaajno razliitim od uobiajenih vrsta arapskog pisma na koje su nai strunjaci navikli, mnogi su u veoma loem
stanju, a posebnu potekou ini i sam jezik, koji je ne uvijek najsretnija mjeavina standardnog
arapskog jezika, vokabulara mediteranske trgovake lingua francae, naziva mjesta i linih
imena, te lokalnih magripskih dijalekata Tunisa, Alira i Maroka. S druge strane, F. Bajraktarevi je objavio nekoliko dokumenata iz Dubrovakog arhiva u jednom lanku10, a nekoliko
godina kasnije i monografiju u kojoj je reproducirao arapski izvornik dvadeset i tri dokumenta
iz navedene kolekcije i dao njihov prijevod na na jezik.11 Prirodno je da je takav nivo
podudarnosti morao rezultirati nastavkom polemike: obojica su godinama radili na istim
dokumentima, svako s vlastitim rjeenjima u diplomatikoj obradi isprava, reprodukciji
5
B. Korkut: Da li se Zadrani spominju u Hiljadu i jednoj noi, POF, god. IX (1959), 203-206.
Odgovor na napis Da li se Zadrani spominju u Hiljadu i jednoj noi, POF, god. X-XI, 196061, 273-277.
7
Ibidem, 277-282.
8
Za vie informacija pogledati bibliografiju u prilogu.
9
Puni naslovi i ostali podaci u bibliografiji.
10
F. Bajraktarevi: Die arabischen Urkunden des Staatsarchivs von Dubrovnik (Ragusa), Der
Islam. Band 33, Heft 1-2 (1957), 135-141.
11
F. Bajraktarevi: Dubrovaka Arabica. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti, 1962.,
173 str.
6
Godinjak 2014/329
ZILDI
izvornika i prijevodu sadraja. Za razliku od prethodna dva sluaja, odgovor Bajraktarevia

na brojne primjedbe Korkuta12 potpuno je izostao. Umjesto Bajraktarevia, u polemiku
se ukljuio jedan drugi bard jugoslavenske i bosanskohercegovake orijentalistike, air
Sikiri, koji je o prijevodima i Korkuta i Bajraktarevia napisao obiman rad, iznosei primjedbe
i vlastita rjeenja za omake i jednog i drugog prevodioca.13 Konana presuda jednog od
osnivaa institucionalne orijentalistike u BiH bila je nedvosmislena: iako ni Korkuta nije
potedio brojnih zamjerki, Sikiri u zakljuku navodi da su ...prijevodi prof. Korkuta, koji
su oevidno taniji od prof. Bajraktarevia, mogli biti na nekim mjestima stilski dotjeraniji.14
Ne moe biti nikakve sumnje u to da je kruna naunog i strunog djelovanja Besima
Korkuta u oblasti arabistike njegov uveni prijevod Kurana. I nakon skoro etiri decenije
upravo uz prijevod Kurana se najee vee ime Besima Korkuta, i u strunim krugovima,
i u iroj italakoj publici. Prijevod Kurana Besima Korkuta je njegov trajni, neprolazni
zalog naoj nauci. Iz svjedoenja njegovih savremenika koji su posredno ili izravno bili
upoznati ili, pak, ukljueni u posao oko prevoenja Kurana na bosanski jezik, jasno je da
je Besim Korkut tom poslu priao s punom svijeu o njegovom znaaju i monumentalnosti.
Dovoljna potvrda za to je da je na prijevodu radio due od jedne decenije.15 Ne treba posebno
isticati teinu te zadae i odgovornost prevodioca da znaenja i ljepotu nenadmanog
arapskog izvornika sredinjeg teksta jedne vjerske tradicije ispravno prenese na drugi jezik.
Pod teretom zadatka, Besim Korkut je esto odlazio kod Kasima Dobrae u Gazi Husrevbegovu biblioteku u Sarajevu16 na konsultacije u vezi s rjeenjem nekih nedoumica, ali i da
bi se okoristio bogatom literaturom iz oblasti tefsira, koju je konsultovao radei na tom poslu.
U prevoenju Kurana Korkut se sluio uvenim djelima iz oblasti tefsira al-Kaaf Mahmuda b. Omera Zamaharija, te djelom Irad al-aql al-salim, osmanskog ejh-ul-islama
Ebu Suud efendije, kao i brojnim prijevodima Kurana na na, engleski, francuski i njemaki
jezik. U uspjeno okonanje tog velikog posla, Korkut je usmjerio sva svoja znanja i sposobnosti: vanredno dobro poznavanje arapskog jezika koje je i ranije provijavalo kroz njegove
polemike, temeljito teoloko obrazovanje te, ne i najmanje vano, dobro poznavanje naeg
jezika. U njegovoj naunoj i strunoj praksi i iskustvu stekle su se gotovo sve potrebne pretpostavke
za obavljanje jednog tako kompleksnog, obimnog i tekog zadatka. U odnosu na postojeu
tradiciju prijevoda, krajnji rezultat Korkutovog rada je itljiv prijevod kuranskog teksta na
bosanskom jeziku, tean i taan, razumljiv i skladan, u organskoj cjelini bez optereavajuih
objanjenja u zagradama ili alternativnih rjeenja. ak i usputne biljeke su saete i precizne.
Kasnije e uslijediti i drugi prijevodi na bosanski jezik, svaki na svoj nain autentian i
12
B. Korkut je o tome napisao ukupno tri priloga na vie od 70 stranica, esto taksativno nabrajajui
omake u itanju i/ili prijevodu. Detalji o tim radovima se nalaze u bibliografiji.
13
air Sikiri: Dva prevoda arapskih dokumenata Dubrovakog arhiva, Radovi Filozofskog
fakulteta u Sarajevu, knjiga I, (1963), 331-343.
14
Ibidem, str. 343.
15
Hfz. Mahmud Tralji: Istaknuti Bonjaci, drugo dopunjeno izdanje. Sarajevo: El-Kalem, 1998., 150.
16
O toj saradnji Kasim Dobraa je ostavio i nadahnuto svjedoenje: Nai merhumi Besim efendija
Korkut (kratak osvrt na ivot i rad), Glasnik Vrhovnog islamskog starjeinstva u SFRJ, god.
XXXIX, broj 1 (1976), 68-77.
330/Godinjak 2014
uspjean; svaki na svoj nain nadogradnja elemenata koji su kod Besima Korkuta ostali u
drugom planu. Ipak, za mnoge itaoce i danas ime Besima Korkuta i njegova ukupna karijera
u arabistici ostaje sinonimom za prijevod Kurana na na jezik. Ta neprolazna popularnost
i doslovno neuhvatljiv broj ponovljenih izdanja do danas17 najbolji je vrijednosni sud o
uspjenosti njegovog prijevoda. Nakon duge i teke borbe da prijevod konano ugleda svjetlo
dana,18 Orijentalni institut je 1977. godine objavio Korkutov prijevod u luksuzno opremljenom
izdanju s faksimilom rukopisa prijepisa Kurana koji je nastao u Bosni.19 Ironija sudbine je
odredila da Besim Korkut ne doeka objavljivanje svog najznaajnijeg poduhvata nad kojim
je bdio posljednih deset godina ivota. Umro je u Sarajevu, 02. novembra 1975. godine.
Allah rahmet eylesin.
Koritena literatura
Alija Bejti: Dervi M. Korkut kao kulturni i javni radnik. Sarajevo, 1974.
Besim Korkut: Odgovor dr Fehimu Bajraktareviu, POF, god. V, 1954-55, 331-338.
Besim Korkut: Da li se Zadrani spominju u Hiljadu i jednoj noi, POF, god. IX, 1959.,
203-206.
Besim Korkut: Zadrani se zaista ne spominju u Hiljadu i jednoj noi, POF, god. X-XI,
1960-61, 277-282.
Bisera Nurudinovi: Bibliografija jugoslovenske orijentalistike 1918-1945. Sarajevo:
Orijentalni institut, Posebna izdanja XIII, 1986.
eadem, Bibliografija jugoslovenske orijentalistike 1945-1960. Sarajevo: Orijentalni
institut, Posebna izdanja VI, 1968.
17
Prema preliminarnom popisu, Korkutov prijevod Kurana doivio je od prvog izdanja 1977. do
danas oko dvadeset ponovljenih izdanja u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Tane podatke
gotovo je nemogue utvrditi.
18
Ugovor o objavljivanju prijevoda Korkut je prvobitno potpisao sa Vrhovnim islamskim starjeinstvom. Zbog iznimno visokih finansijskih trokova koji su bili potrebni da se ispune tehniki
zahtjevi prevodioca u vezi s objavljivanjem knjige, Starjeinstvo se iz tog posla moralo povui
i raskinuti ugovor. Nakon toga, Korkut uspijeva postii dogovor sa Orijentalnim institutom. Nakon
smjene rukovodstva u Starjeinstvu, oni ponovo izraavaju spremnost da krenu u taj projekt, no
ovaj put Korkut nije elio pogaziti datu rije upravi Orijentalnog instituta. Nakon prvog izdanja
1977. godine, Starjeinstvo i izdavaka kua El-Kalem su preuzeli prava objavljivanja prijevoda.
Devedestih godina se u posao objavljivanja prijevoda ukljuuje mnotvo organa i organizacija, i
domaih i stranih, tako da je slika o tanom broju izdanja do danas prilino nejasna. Svjedoanstvo
o Korkutovoj borbi da objavi svoj prijevod dao je Kasim Dobraa. Vidi napomenu 16.
19
Rije je o rukopisnom djelu pisara i kaligrafa Huseina Bonjaka, nastalom oko 1755-56 u Bosni.
Originalni rukopis, koji se ubraja u jedan od najljepih prepisa Kurana kod nas, uva se u
Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci BiH u Sarajevu, MS-3846 (novi broj: Rs 836). Detaljnije
o prvom izdanju prijevoda Kurana pogledati u bibliografiji, a o rukopisu u: Osman Lavi: Katalog
arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa. Sarajevo: Al-Furqn: Fondacija za islamsko
naslijee i Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, 1432/2011, 8-9.
Godinjak 2014/331
ZILDI
eadem, Bibliografija jugoslovenske orijentalistike 1961-1965. Sarajevo: Orijentalni

institut, Posebna izdanja IX, 1981.
Fehim Bajraktarevi /rec./: Besim Korkut, Gramatika arapskog jezika za I i II razred
klasine gimnazije. Sarajevo: Svjetlost, 1952 u: POF, god. III-IV, 1952-53, 640-643.
Fehim Bajraktarevi: Odgovor na napis Da li se Zadrani spominju u Hiljadu i jednoj
noi, POF, god. X-XI, 1960-61, 273-277.
Hatida ar-Drnda: Korkut, Besim, Leksikon pisaca Jugoslavije, III (K-LJ). Matica
Srpska, 1987., 265.
Hfz. Mahmud Tralji: Istaknuti Bonjaci, drugo dopunjeno izdanje. Sarajevo: El-Kalem,
1998., 148-152.
Kasim Dobraa, Nai merhumi Besim efendija Korkut (kratak osvrt na ivot i rad),
Glasnik Vrhovnog islamskog starjeinstva u SFRJ, god. XXXIX, broj 1 (1976), 68-77.
Muhammed Arui: Korkut, Besim (1904-1975) Bonak asll lim, TDV slam
Ansiklopedisi, Cilt 26, 2002., 204. Sulejman Grozdani: In Memoriam: Prof. Besim Korkut
(1904-1975), POF, god. XXV (1976), 6-7.
air Sikiri, Dva prevoda arapskih dokumenata Dubrovakog arhiva, Radovi Filozofskog
fakulteta u Sarajevu. knj. 1 (1963), 331-343.
BESIM EFFENDI KORKUT: TRADITIONAL SCHOLAR

IN THE MODERN WORLD
Ahmed Zildi
Summary
Besim Korkut (1904-1975) was a famous Bosnian Herzegovinian scholar, Arabists and
Islamic science professor, a longtime employee of the Oriental Institute in Sarajevo. In his
profilic scientific career nearly five decades long, Besim Korkut taught generations of students
and professionals in the field of Arabistics and Islamic Studies, while his numerous scientific
contributions and translations from Arabic language provided a permanent memorial and
a place among the scientific and public workers in Bosnia and Herzegovina of XX century.
Key words: Besim Korkut, Arabist, alim (teacher), Islamic theologian
332/Godinjak 2014
UDK 821.163.43*.09: 929 Baagi, S.
U povodu 80. godinjice od smrti Safvet-bega Baagia:

to je nama Baagi danas?
Muhidin Danko
Filozofski fakultet
Sarajevo
afvet-beg Baagi (r. u Nevesinju 6. maja 1870. u. u Sarajevu 9. aprila 1934.) bio
je, izvan svake sumnje, jedna od najmarkantnijih linosti u povijesti bonjake
kulture s kraja 19. i u prvoj polovici 20. vijeka. Ipak, za njegova ivota nije napisana
niti jedna kritika monografija o ivotu i djelu Baagievom, makar je Munir ahinovi
Ekremov odmah nakon Baagieve smrti u listovima Obzor (1934.) i Muslimanska
sviest (1936.) vodio inicijativu da se o Baagiu napie jedna sintetska monografija i
da mu se u Sarajevu ili Zagrebu izradi spomenik. Moda bi ova ahinovieva inicijativa
i urodila plodom da je nije prekinuo Drugi svjetski rat, a nakon rata Baagi je marginaliziran
i kao pisac i kao intelektualac u tadanjoj jugoslavenskoj knjievnoj historiografiji. Toj
marginalizaciji najbolje svjedoi natuknica o Baagiu u prvom tomu Enciklopedije
Jugoslavije (1955). Inae je ovu natuknicu potpisao Hazim abanovi, ali je tekst natuknice
znatno redigiran u reiji Ilije Kecmanovia. To je priznao i sam abanovi, jer su u natuknici
napravljene i neke krupne materijalne pogreke, a cijeli tekst je tendenciozno napisan s
namjerom da se relativizira pa ak i minorizira znaaj Baagievog kulturnog i literarnog
rada. Nita bolje Baagi nije prikazan niti u Jugoslovenskom knjievnom leksikonu (1971),
gdje je natuknicu o Baagiu napisao Aleksa Miki, predstavivi Baagia tek kao pjesnika
i prevoditelja. Znakovita utnja o Baagiu trajala je sve do poetka 1970-ih godina, kada
su u ediciji Kulturno naslijee BiH (1971) objavljena Izabrana djela Safvet-bega Baagia
u tri knjige, gdje je uveni predgovor za Izabrana Baagieva djela napisao Muhsin Rizvi,
koji je i autor Bibliografije i Literature. Ovaj predgovor u prvotnoj varijanti nosio je naslov
Pjesniko djelo Mirze Safveta, a kasnije e biti esto objavljivana i Rizvieva studija naziva:
Rodoljubivo-patriotski pjesnik Mirza Safvet. Rizvieve studije o Baagiu esto su opetovane
u mnogim izdanjima Baagieve poezije, to je, prema mom miljenju, zaguivalo recepciju
Baagieva pjesnitva i u znatnome odreivalo njezin dalji recepcijski tok. Zato je hvale
vrijedan svaki pokuaj nove studije o Baagievoj poeziji (primjerice, Muniba Maglajlia,
Muhidina Danka i Sanjina Kodria), kao to je spomena vrijedna i bibliografija Baagievog
djela koju je uradio Mustafa eman. Naravno, ovim studijama treba pridodati brojne kritike
tekstove o Baagievom pjesnitvu koje su nastale prije Drugog svjetskog rata, a poseban
znaaj ima uvodna studija za Odabrane pjesme Baagieve (1944), koju je napisao Alija
Nametak, svakako najbolji poznavatelj Baagievog ivota i djela. Prava je teta to se Nametak
nije elio prihvatiti pisanja monografije o Baagiu i danas moemo samo nagaati zato
Godinjak 2014/333
DANKO
to Nametak nije htio ili nije mogao uraditi. ak bi se moglo rei da je Alija Nametak u mnogim
situacijama pokazivao vidan animozitet spram Baagia, to je posebno primjetno u njegovom
Sarajevskom nekrologiju. Za povijest recepcije Baagievog knjievnog i znanstvenokulturnog djela vrijedne su i studije koje su napisali Demal ehaji, Lamija Hadiosmanovi,
Mustafa Imamovi, Amir Ljubovi, Lejla Gazi, Lejla Naka, Filip elez, Esad Zgodi, Ibrahim
Kajan, kao i studije nastale u prvoj polovici 20. vijeka (Maksimilian Braun, Fehim Bajraktarevi,
Hamdija Kreevljakovi, Seid Mustafa Tralji, Ahmed Muradbegovi i dr.) Baagievo djelo
uistinu je bilo bogato i raznovrsno, poevi od poezije objavljivane s kraja 19. i poetka 20.
vijeka (Trofanda iz hercegovake dubrave, Misli i uvstva, Izabrane pjesme), dramskih tekstova
(Abdulah paa, Pod Ozijom ili krvava nagrada), pripovjedne proze (Uzgredne biljeke),
Mevluda, zatim historijskih knjiga i studija (Najstariji ferman begova engia, Gazi Husrevbeg, Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine, Najstarija turska vijest o Kosovskom boju),
knjievnohistorijskih i knjievnokritikih i biografsko-leksikonskih knjiga i studija (Bonjaci
i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Popis orijentalnih rukopisa moje biblioteke, Znameniti
Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u Turskoj Carevini). Ipak, sa aljenjem treba konstatirati da
do sada nisu objavljena sabrana djela Safvet-bega Baagia, nije prevedena s njemakoga
na bosanski jezik njegova doktorska disertacija, koju je, istina, preveo i objavio sam Baagi.
Takoer, nisu istraeni i brojni Baagievi tekstovi objavljeni u bekoj i austrijskoj periodici
s poetka 20. vijeka, a trebalo bi svakako i objaviti posebnu studiju o Baagievim tekstovima
u bosanskoj, hrvatskoj i jugoslavenskoj periodici, kao to bi trebalo i sainiti posebnu knjigu
Baagievih izabranih periodikih tekstova iz povijesti, knjievne kritike, islamologije i
kulturologije openito. S druge strane, do sada nije dovoljno rasvijetljeno pitanje Baagievog
nacionalnog opredjeljenja i njegova poimanja ideje bonjatva, makar u tome smislu postoje
znaajne studije i opservacije E. Zgodia, . Filandre, M. Filipovia, M. Hadijahia i dr.
U ozraju ovakvih zapaanja nuno se zapitati, makar i prigodniarski to je nama Baagi
danas? Je li to tek neki puki prigodniarski tekst koji se obino pie u povodu kakvog jubileja,
a zapravo predstavlja stalno opetovanje istih stvari prepisanih s interneta? Ili bi svako podsjeanje
na Baagia, makar i prigodno, moralo biti poticaj da se Baagievo magistralno djelo (pjesniko,
dramsko, pripovjedako, knjievnokritiko, leksikoloko, povjesniarsko, islamoloko)
sagleda iz svih kritiko-interpretacijskih perspektiva, sa stalnim odmakom spram dotadanjih
studija. Naalost, nakon smrti Muhsina Rizvia (1994) gotovo je zamrla knjievna znanost
koja se bavi prouavanjem historije bosanske knjievnosti iz austrougarskog perioda, pa
tako i Baagievo djelo stoji na margini i u zakutku naih knjievnih studija. Zato e se o
Baagiu pisati i govoriti samo prigodno, populistiki, dnevnopolitiki i kako sve ne, a znanstveni
i kritiki, naalost, ponajmanje. Ako ve govorimo o povijesti recepcije Baagievog ivota
i djela, onda tu svakako treba ukazati na ono to sam svojevremeno nazvao ideologijskom
upotrebom djela unutar koje su uspostavljeni razliiti ideoloko-recepcijski horizonti (prohrvatski, probonjaki, rasno-karakteroloki, pedagoki, anatemistiki, socmarksistiki i dr.)
o emu sam opirnije pisao u svojoj knjizi Safvet-beg Baagi (2006). Ono to je posebno
znakovito u recepciji Baagievog djela jesu mnogi tekstovi i opaske kritiara u kojima
se minorizirao Baagiev rad (F. Bajraktarevi, M. Handi, H. abanovi, A. Nametak,
M. Begi i dr.). No, to nije problem Baagievog djela, ve prvenstveno nae knjievne
historiografije i knjievne znanosti openito, koja jo nije kadra u cjelini ili pojedinano,
objektivno i kritiki, valorizirati nau knjievnu i kulturnu batinu i unutar nje djela naih
znamenitih ljudi, kakav je, svakako, bio i Safvet-beg Baagi.
334/Godinjak 2014
UDK 94 (497.6):394.46
Znaaj Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a za razvoj savremene

dravnosti Bosne i Hercegovine
Elmir Sadikovi
Sarajevo
Bosna i Hercegovina je postojala kao srednjovjekovna drava i kao pravno odvojena

i definirana provincija tokom 400 godina osmanske vlasti. Zadrala je poseban status i pod
austrougarskom vlau, a i dok je bila dio Jugoslavije. Kao integralni teritorij Bosna i Hercegovina je u svakom historijskom periodu imala i razvijala svoju dravnost. Uprkos konstantnom osporavanju njene dravnosti, historijske injenice potvruju da ne postoji nita
vjetako u smislu Bosne i Hercegovine. Iako je stoljeima egzistirala u okvirima irih dravnopolitikih cjelina i imperijalnih civilizacija, u svojoj 1000-godinjoj egzistenciji Bosna je
sauvala svoj dravno-pravni, politiki i kulturni individualitet. Otuda je formalno-pravna
obnova njene dravnosti tokom antifaistike borbe u Drugom svjetskom ratu, kao i njen
savremeni zahtjev za suverenom i nezavisnom dravnom egzistencijom 1992. godine logian
izraz njene hiljadugodinje politike, kulturne, historijske, drutvene i dravne zasebnosti.
Ipak, posebno mjesto u njenoj savremenoj historiji i razvoju njene dravnosti zauzima
period antifaistike borbe u Drugom svjetskom ratu. U historiji je malo takvih dogaaja
i takvih odluka koje su tako sadrajno i dalekoseno opredijelile budunost jedne zajednice
kao to su to odluke AVNOJ-a i Prvog, Drugog i Treeg zasjedanja ZAVNOBiH-a.
Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, dravnost, ZAVNOBiH, AVNOJ
Obnova bosanskohercegovake dravnosti u vremenu Narodnooslobodilake borbe

(1941-1945)
smislu dravno-pravnog statusa Bosne i Hercegovine vano je naglasiti da cjelinu
obnove njene dravnosti tokom antifaistike borbe u Drugom svjetskom ratu
ine u svojoj povezanosti: Prvo, Drugo i Tree zasjedanje ZAVNOBiH-a kao
i odluke zasjedanja Antifaistikog vijea narodnog osloboenja Jugoslavije (AVNOJ).
Osnivanje zemaljskih antifaistikih vijea na prostorima buduih jugoslavenskih republika
imalo je dvostruko znaenje. S jedne strane, njihovo formiranje kao predstavnikih tijela
i kao nosilaca organa vlasti predstavljalo je bitan faktor izgradnje nacionalne dravnosti,
a s druge, faktor izgradnje budue zajednice ravnopravnih naroda i narodnosti Jugoslavije.
Zemaljska antifaistika vijea su ...zapravo utemeljena kao konstitutivni elementi nove
jugoslovenske dravne zajednice u cjelini, ali i nacionalne dravnosti naroda Jugoslavije,
Godinjak 2014/335
SADIKOVI
to je bila pretpostavka legitimnosti odluka Drugog zasjedanja AVNOJ-a.1 Meu najznaajnije

odluke Drugog zasjedanja AVNOJ-a odranog 29. novembra 1943. godine u Jajcu spadaju
odluke koje se odnose na rjeavanje nacionalnog pitanja u novoj Jugoslaviji. U njima je na
prihvatljiv nain za sve narode rijeeno pitanje njihove nacionalne ravnopravnosti i slobode
u vienacionalnoj federativnoj zajednici. Tako je i u procesu obnove dravnosti Bosne i Hercegovine uvaen princip njene historijske posebnosti i teritorijalno-politike cjelovitosti.
Taj pristup znaio je raskid s centralistikim i hegemonistikim odnosima u zajednici jugoslavenskih naroda i postavljene su osnove demokratskog rjeavanja nacionalnih pitanja.
Nakon 480 godina, 25. novembra 1943. godine, u Varcar Vakufu (Mrkonji Gradu), na
Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a, obnovljena je dravnost Bosne i Hercegovine. Na temelju
odluka ZAVNOBiH-a Bosna Hercegovina je kao jedna od est ravnopravnih federalnih
jedinica postala konstituent nove demokratske federativne Jugoslavije. (Pred odravanje
Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a bilo je vie koncepcija o statusu Bosne i Hercegovine: a)
autonomna jedinica vezana za Srbiju ili Hrvatsku; b) autonomna jedinica vezana za federalne
organe Jugoslavije i c) federalna republika). U zavrnim pripremama za Prvo zasjedanje
ZAVNOBiH-a presudnu ulogu je imao Tito svojim stavom da BiH treba biti federalna republika
ravnopravna Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Makedoniji i Sloveniji. Dvjesto etrdeset sedam
vijenika, izabranih tako da odgovaraju nacionalnoj i socijalnoj strukturi narodnooslobodilakog pokreta u Bosni i Hercegovini donijelo je Rezoluciju kojom se ovo tijelo konstituira
kao ope politiko predstavnitvo naroda BiH. Rezolucijom ZAVNOBiH-a izraena je
elja naroda BiH: da je njihova zemlja, koja nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska
nego i srpska i hrvatska i muslimanska, bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina u
kojoj e biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata koji u njoj ive
Time je utemeljena savremena dravnost Bosne i Hercegovine na ideji njene historijske
posebnosti i ravnopravnosti naroda koji u njoj ive vijekovima meusobno izmijeani.
Na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Rezoluciji se proglaava obnova dravnosti Bosne
i Hercegovine u obliku federalne republike koja uestvuje u konstituisanju demokratske
federativne Jugoslavije.
Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a odrano je u Sanskom Mostu, 30. juna, 1. i 2. jula 1944.
godine. Doneseno je vie odluka:
Odluka o konstituisanju ZAVNOBiH-a u najvie zakonodavno i izvrno narodno predstavniko tijelo BiH;
Usvojena je Deklaracija o pravima graana Bosne i Hercegovine, koja je imala karakter
ustava.
Na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a donesena je i Odluka o ustrojstvu i radu narodnooslobodilakih odbora. Regulisano je da ZAVNOBiH svoju izvrnu vlast vri putem svog
Predsjednitva i Narodne vlade BiH.
Tree zasjedanje ZAVNOBiH-a odrano je u slobodnom Sarajevu 26. aprila 1945. godine.
Posebnim zakonom ZAVNOBiH je pretvoren u Narodnu skuptinu Bosne i Hercegovine,
1
Kartov, Vladimir: Konstitutivni elementi u procesu stvaranja jugoslovenske federativne zajednice

u periodu izmeu Prvog i Drugog zasjedanja AVNOJ-a, u: AVNOJ i savremenost: zbornik radova,
Sarajevo, Institut za prouavanje nacionalnih odnosa Marksistikog studijskog centra CK
SKBiH Veljko Vlahovi, 1984.
336/Godinjak 2014
Znaaj Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a za razvoj savremene dravnosti Bosne i Hercegovine
koja je odmah donijela Zakon o narodnoj vladi. (Vlada se sastojala od sedam Srba, pet Bonjaka i dva Hrvata). U oktobru 1946. godine odrani su izbori za Ustavotvornu skuptinu
BiH. Svoj prvi Ustav Bosna i Hercegovina donosi 31. decembra 1946. godine. Bosna i Hercegovina je tako postala Narodna drava republikanskog oblika. Narodna skuptina je bila
najvii organ drave i zakonodavne vlasti.
Znaaj odluka Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a
Drugo zasjedanje Zemaljskog antifaistikog vijea narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) odrano je od 30. juna do 02. jula 1944. godine u Sanskom Mostu. Njemu
je prethodilo Drugo zasjedanje Antifaistikog vijea narodnog osloboenja Jugoslavije
(AVNOJ), koje je odrano 29. novembra 1943. godine u Jajcu, na kome je usvojen program
budueg dravnog ureenja i na kome su uspostavljeni pravni temelji federativnog ureenja
dravne zajednice jugoslavenskih naroda. Drugom zasjedanju AVNOJ-a prethodilo je odravanje zemaljskih antifaistikih vijea u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Crnoj Gori, Srbiji i Makedoniji. Na temelju odluka Drugog zasjedanja AVNOJ-a budue federativno ureenje
Jugoslavije zahtijevalo je organizaciju dravne vlasti u Bosni i Hercegovini na nain da
se ZAVNOBiH konstituira u najvie zakonodavno predstavniko tijelo i da obrazuje svoje
izvrno tijelo narodnu vladu.
Zasjedanju je prisustvovalo 107 vijenika a doneseno je 11 odluka, koje su imale ogroman
znaaj za afirmaciju dravnosti i ukupan dravno-pravni razvoj Bosne i Hercegovine. Obrazovanje vrhovne dravne vlasti Bosne i Hercegovine kao samostalne federativne jedinice u
sastavu Demokratske Federativne Jugoslavije potvreno je nizom zakonodavnih akata
od kojih su najvanije one ustavnog karaktera, a koje su se zasnivale na naelima Drugog
zasjedanja AVNOJ-a.2
Meu odlukama koje su usvojene posebno se istiu tri:
Odluka o konstituisanju ZAVNOBiH-a u najvie zakonodavno izvrno narodno predstavniko tijelo Federalne Bosne i Hercegovine. Ovom odlukom je definisan nain vrenja
zakonodavne i izvrne vlasti, sastav Predsjednitva ZAVNOBiH-a kao izvrne vlasti i njegova
odgovornost prema ZAVNOBiH-u. Predsjednitvo je prema Odluci vrilo funkciju izvrne
vlasti do obrazovanja narodne vlade, te je u tu svrhu predvieno osnivanje posebnih odjeljenja
za poslove dravne uprave. Odlukom je Predsjednivo ZAVNOBiH-a ovlateno i da ukida
odluke narodnooslobodilakih odbora i narodnooslobodilakih skuptina ukoliko su u suprotnosti
sa zakonima Federalne Bosne i Hercegovine i Demokratske Federativne Jugoslavije. Ovom
odlukom je ZAVNOBiH postao najvii organ dravne vlasti i nosilac bosanskohercegovake
dravnosti.
Druga znaajna Odluka odnosila se na ustrojstvo i rad narodnooslobodilakih odbora
i narodnooslobodilakih skuptina u Federalnoj Bosni i Hercegovini. Dolaskom Vrhovnog
taba i glavnine partizanskih snaga na prostor istone Bosne stvorena je ira osloboena
teritorija sa sjeditem u Foi. Ve u februaru 1942. godine, Vrhovni tab je donio propis kojim
je regulisano formiranje, ustrojstvo i rad narodnooslobodilakih odbora (NOO). Ovi propisi
su poznati kao Foanski propisi. NOO su u dokumentu: Zadaci i ustrojstvo narodno-oslo2
Arnautovi, Suad: Politiko predstavljanje u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Promocult, 2009., 156.
Godinjak 2014/337
SADIKOVI
bodilakog odbora, a potom i u dokumentu Objanjenja i uputstva za rad NOO u osloboenim

krajevima, utemeljeni kao privremeni organi narodne vlasti. Tokom 1941. i 1942. godine na
osloboenim podrujima Bosne i Hercegovine formirano je vie stotina seoskih i opinskih
NOO. U cjelini gledano, Foanski propisi su stvarali elemente novog sistema vlasti na osloboenom podruju. Krajinskim propisima iz kraja 1942. godine narodnooslobodilaki odbori
postaju stalni organi vlasti, a na drugom zasjedanju AVNOJ-a oni su pravno ozakonjeni kao
lokalni organi vlasti nove federativne Jugoslavije. Ustavom Federativne Narodne Republike
Jugoslavije narodnooslobodilaki odbori su potvreni i proglaeni kao osnovni organi dravne
vlasti i dobili su ustavno-pravnu garanciju i zatitu.3
Njihovo ustrojstvo i nain rada detaljno je ureeno posebnom Odlukom na Drugom
zasjedanju ZAVNOBiH-a. Ovom odlukom narodnooslobodilaki odbori i narodnooslobodilake
skuptine postaju, osim ZAVNOBiH-a i Predsjednitva ZAVNOBIH-a, lokalni organi dravne
vlasti s jednoobraznom organizacijom na prostoru cijele Bosne i Hercegovine. Vano je
naglasiti da je ovom odlukom predvieno uspostavljanje irih administrativno-teritorijalnih
jedinica na prostoru Bosne i Hercegovine (srezova i oblasti), dok su narodnooslobodilaki
odbori predstavljali njihove izvrne organe vlasti. U prvom lanu Odluka o ustrojstvu i radu
narodnooslobodilakih odbora i narodnooslobodilakih skuptina u Federalnoj Bosni i Hercegovini utvruje se da sva vlast u Federalnoj Bosni i Hercegovini pripada narodu koji predstavljaju
narodnooslobodilaki odbori. Odluka o ustrojstvu i radu NOO i NO skuptina previa da
su narodnooslobodilaki odbori duni sazivati jedanput mjeseno zborove biraa, kojima
polau raun o svom radu i razmatraju vana pitanja. U Odluci se utvruju i zadaci NOO. Prva
skupina su zadaci koji se odnose na ujedinjavanje i organizovanje naroda u borbi protiv
okupatora i njegovih pomagaa. Druga skupina zadataka odnosi se na rjeavanje privrednih,
zdravstvenih, kulturno-prosvjetnih i tehniko-saobraajnih pitanja. Trea skupina zadataka
NOO se odnosi na osiguranje line i imovinske sigurnosti graana, te uvoenje brige o siromanim porodicama poginulih boraca Narodnooslobodilake vojske. Od poetka ustanikih
aktivnosti stvarani su NOO na osloboenoj teritoriji i razvijali se kao oblici lokalne samouprave. Time je jedinstveno i cjelovito definisan sistem organizacije narodnih odbora u
Bosni i Hercegovini. Struktura narodnih odbora, od najniih do najviih, predstavljala je
cjelovit sistem organa dravne vlasti. Na Treem zasjedanju ZAVNOBiH-a od 26. do 28.
aprila 1945. godine su promijenjeni nazivi mjesnih (lokalnih) organa dravne vlasti u seoske,
opinske, gradske, sreske, okrune ili oblasne narodne odbore, gradska, sreska, okruna ili
oblasna narodna skuptina. Prema tome, nazivi narodnooslobodilaki odbori zamijenjeni
su nazivom narodni odbori, to e kasnije biti i ureeno prvim Ustavom Narodne Republike
Bosne i Hercegovine iz 1946. godine.
Trei znaajan dokument ustavnog karaktera donesen na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a je Deklaracija o pravima graana Bosne i Hercegovine. Donesena Deklaracija
o pravima graana Bosne i Hercegovine predstavlja, zapravo, politiku povelju koja je zajedno
s drugim usvojenim odlukama inila temelj budueg ustava Bosne i Hercegovine. U Deklaraciji
su naglaeni ostvareni rezultati u narodnooslobodilakoj borbi te temeljni principi i prava
graana od kojih e veina nai svoje mjesto u prvom Ustavu Bosne i Hercegovine donesenom
1946. godine. Deklaracijom utvrena prava obuhvataju:
3
urev, A.: Komunalni sistem i komunalna politika. Novi Sad: Forum, 1988.
338/Godinjak 2014
Znaaj Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a za razvoj savremene dravnosti Bosne i Hercegovine
a. Ravnopravnost Srba, Hrvata i Muslimana Bosne i Hercegovine, koja je njihova zajednika i nedjeljiva domovina;
b. Sloboda vjeroispovijesti i savjesti, kao i ravnopravnost svih vjeroispovijesti;
c. Sloboda zbora i dogovora, udruivanja i tampe;
d. Lina i imovinska sigurnost graana, kao i sloboda privatne inicijative u privrednom
ivotu;
e. Ravnopravnost ene s mukarcem, kako u politikom ivotu zemlje, tako i u svim
oblastima drutvene djelatnosti;
f. Izborno pravo graana zasnovano na osnovu opeg, jednakog i neposrednog prava glasa;
g. Pravo albe svakog graanina na rjeenje organa dravne vlasti;
h. Niko ne moe biti osuen bez prethodnog sudskog postupka;
Osim navedenih principa u Deklaraciji su pozvani svi vojno sposobni graani Bosne
i Hercegovine da se pridrue oslobodilakom ratu, naglaena je potreba unaprjeenja opeg
obrazovanja i pismenosti kroz izgradnju kola i kulturno-prosvjetnih ustanova, te zabrana i
progon svih faistikih i profaistikih organizacija.4 Odluke Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a (koje su zasnovane na historijskoj odluci Drugog zasjedanja AVNOJ-a o izgradnji
Jugoslavije na federativnom principu i odluke kojom je Bosna i Hercegovina konstituisana
kao jedna od est ravnopravnih federalnih jedinica) dosljedno su ostvarene u poslijeratnom
ustavnom i politikom razvoju socijalistike Jugoslavije.
Koritena literatura
Arnautovi, Suad: Politiko predstavljanje u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Promocult, 2009.
AVNOJ i savremenost. Sarajevo: Institut za prouavanje nacionalnih odnosa Marksistikog
studijskog centra CK SKBiH Veljko Vlahovi, 1984.
auevi, Denana: Pravno-politiki razvitak Bosne i Hercegovine. Sarajevo: Magistrat,
2005.
urev, A.: Komunalni sistem i komunalna politika. Novi Sad: Forum, 1988.
Ibrahimagi, Omer: Bosanska dravnost i nacionalnost. Sarajevo: Vijee Kongresa bonjakih
intelektualaca, 2003.
Kartov, Vladimir: Konstitutivni elementi u procesu stvaranja jugoslovenske federativne
zajednice u periodu izmeu Prvog i Drugog zasjedanja AVNOJ-a, u: AVNOJ i savremenost:
zbornik radova. Sarajevo: Institut za prouavanje nacionalnih odnosa Marksistikog studijskog
centra CK SKBiH Veljko Vlahovi, 1984.
Pejanovi, Mirko: Ogledi o dravnosti i politikom razvoju Bosne i Hercegovine. Sarajevo:
TKD ahinpai, 2013.
Tito i Bosna i Hercegovina, zbornik radova. Sarajevo: Savez drutava Tito u Bosni i
Hercegovini, 2006.
Zgodi, Esad: Drava, nacija, demokratija. Sarajevo: Kantonalni odbor SDP BiH, 1998.
auevi, Denana: Pravno-politiki razvitak Bosne i Hercegovine. Sarajevo: Magistrat, 2005.

Godinjak 2014/339
SADIKOVI
THE IMPORTANCE OF THE SECOND SESSION OF ZAVNOBIH FOR MODERN
STATEHOOD DEVELOPMENT OF BOSNIA AND HERZEGOVINA
Elmir Sadikovi
Summary
Bosnia and Herzegovina existed as a medieval state as well as a legally separate and defined
province during 400 years of Ottoman rule. It kept special status even under Austro-Hungarian
rule, as well as it was a part of Yugoslavia. As an integral territory, Bosnia and Herzegovina had
and developed its statehood during each historical period. Despite constant denial of its statehood,
historical facts confirm that there is nothing artificial in terms of Bosnia and Herzegovina. Although it existed for centuries within wider social - political entities and imperial civilization, in
its 1000 years-long existence, Bosnia retained its state - legal, political and cultural individuality.
Hence the formal legal renewal of its statehood during the anti-fascist struggle in World War II
as well as its contemporary request for a sovereign and independent state existence in 1992, are
logical expression of its thousand-years-long political, cultural, historical, social and state privacy.
However, special place in its modern history and development of its statehood took a period of
antifascist struggle in World War II. In history there are only a few events and such decisions that
are so meaningful and far-reaching shaped the future of a community such as the decisions of
AVNOJ and the First, Second and Third Session of ZAVNOBIH.
Key words: Bosnia and Herzegovina, statehood, ZAVNOBIH, AVNOJ
340/Godinjak 2014
UDK 1: 929 Prohi, K.
Kasim Prohi (Konjic, 1937. Zagreb, 1984.): podsjeanje na

Prohievu filozofsku misao1
Senadin Lavi
Sarajevo
nogi meu nama znaju filozofsku i estetiku vrijednost Prohievih promiljanja.

Zato smo se i okupili da u formi podsjeanja, sasvim krhko i fragmentarno,
kaemo rijei koje bi nas ponovo povezale sa zbiljom Prohievih filozofskih
i estetikih svjetova-iskustava, ali u jednom promijenjenom povijesnom kontekstu. Pokazujui
svijest i odnjegovan filozofski nain miljenja, Prohi je, u odnosu na nas dananje, kritiki
mislio jednu drugu promijenjenu povijesnu situaciju i u njoj osmiljavao interpretacijski
put. Jedno od glavnih pitanja koje ga je zaokupljalo jeste pitanje o tome kako filozofski
misliti poslije Hegela. Stoga Prohiev Gedankengang spada u posthegelovsku situaciju
u kojoj prevladava misaoni sklop Hegelove filozofije kao onto-teologije i iz kojeg se odvano
iskorauje u mnotvo pravaca koji vie ne podnose raun jednom univerzalnom principu. Djela
koja nastaju svjedoe o nesvodivosti na jedan opevaei model i na marginama velikog
okreta nakon 1831. godine oblikuju fragmentiranu, krhku formu u kojoj se prepoznaje
antinominost duhovne situacije. Pred nas izranja figura neizvjesnosti i dovodi u pitanje
stotine godina potrage za izvjesnim, trajnim, nepromjenljivim, istinitim kao temeljem naeg
postojanja i spoznavanja. U toj novonastaloj situaciji Prohi nije pao u iskuenje da se pretvori
u receptologa, a princip univerzalne identifikacije umskog i zbiljskog pokazao se kao fantazma
metafizikog idealizma.
Upozorivi na mogunost da se rijei istroe, i to nigdje tako kao u filozofiji, Prohi nije
mislio na istroenost pukog leksikog materijala. Uvijek e biti rijei i za filozofski i za
svakodnevni govor. Kada se govori o istroenosti rijei u filozofiji, onda je, zapravo, rije
o neemu mnogo bitnijem: u pitanju je sama ideja filozofije. U tako postavljenoj izvornoj
problematinosti savremene filozofije filozofski govor danas mogu je jedino pod pretpostavkom da on destruira i demontira svoju klasinu kategorijalnu arhitektoniku... (K.
Prohi) Akcenat je pomjeren s filozofije kao sistema uma, u kojem sve miruje u identitetu
umskog i zbiljskog, na interpretaciju odnosa miljenja i zbilje i analizu formi racionalnosti
kao slobodnih od povlatene forme predstavljanja.
U svom rafiniranom izriaju profesor Kasim Prohi ukazivao je na poetsku i poetiku
valenciju jezika, na ono shvatanje u kojem je imenovanje otvaranje i uspostavljanje svijeta,
a rije bila gotovo sveta. Slijedio je i pozivao se na mo jezika u njegovom iskonskom
Govor na asu sjeanja: I initi i biti: Kasim Prohi - 1937-1984, povodom 30. godinjice smrti.
Godinjak 2014/341
LAVI
smislu, neovisno od instrumentalizacije jezika koja je svojstvena za nae vrijeme. Za njega

je jezik bio primarni medij ljudskog i naglaavao je distinkciju izmeu imenovanja i priricanja
smisla stvarima. Zato je govorenje razumio kao najneizvjesniji in ljudskog bivstovanja.
U knjizi Odvanost izricanja Prohi kazuje: Govoriti znai prihvatiti autentini ljudski
poziv: biti na putu na kojem nam nije osigurano da e naa pustolovina zavriti uspjeno
i sretno. Na odnos prema rijei sasvim se izmijenio. Poslije Lockeove kritike jezika mate
i aluzija snano se istie tendencija u evropskom miljenju da se rije reducira na znak,
odnosno razliiti termini se lijepe kao etikete na stvari i jednom etiketom ili markom se pokriva
itavo polje fenomena.
Na govor je doveden u pitanje, ali mi ne smijemo prestati govoriti po tome smo ljudi.
Ali, kako govoriti? Prohi misli na odgovoran govor ili nain izricanja o povijesnoj zbilji,
upozorava na odvanost izricanja, jer podrazumijeva da je govor ljudski nain uspostavljanja
odnosa izmeu rijei i bia. Bez toga ljudski svijet bi se odavno ugasio. Prohi je, kao i Adorno,
bio svjestan krhkosti filozofskog izricanja u svijetu oteenog ivota, jer je znao da nas rije
postavlja u susretanje sa svijetom, ljudima, pojavama. Hermann Broch je upozorio da je
neki neobian prezir za rije, pa, gotovo gaenje nad rijei, obuzelo ovjeanstvo. Broch
kazuje: Ono lijepo pouzdanje da ljudi jedan drugoga rijeju, rijeju i jezikom mogu uvjeriti,
iz korijena se izgubilo; parlare je proprimilo lo smisao, parlamenti propadaju od vlastita
gnuanja nad svojom parlajuom djelatnou... Nikada jo, ne barem u zapadnoeuropskoj
povijesti, nije svijet tako iskreno i otvoreno priznavao, zvali mi to cinizmom ili ne, kako
rije ne vrijedi nita, tovie, kako se uope i ne vrijedi truditi oko sporazumijevanja, nikada
se jo s takvom iskrenou nije pomirio s time da se ne moe i ne treba sluiti nikakvim
drugim sredstvom osim moi, onom moi kojom jai ugnjetava slabijega.2
Filozofski svijetlei zrak koji je iao kroz povijest tradicionalne filozofije do Hegela, poslije
njegove smrti 1831. proao je kroz prizmu i pretvorio se u spektar, mnotvo, pluralnu racionalnost,
mnoinu nesvodivu na jednu arhetipsku misao. Prohi nas je upozorio da je filozofija na
tradicionalan nain postala besfunkcionalna u svijetu gdje je funkcionalnost dovedena do
perfekcije. Svijet u kojem ivimo postao je pakleno mjesto, a u njemu promjenom funkcije
jezika dolo je do promjene znaaja onoga izgovorenog koje je postalo krhko. Na taj opskurni
svijet pokuavamo odgovoriti esejem, kratkom reenicom, sliicom nikako zaokruenim
sistemom, jer to bi bila apologija totalitarizma. Oko nas su barbari i oficiri zauzeli parlamente
i katedre humanistikih nauka i bombardiraju nas svojim tabelama, psihometrijama, statistikama, podacima, inkvizicijskim postupcima, terorom procenata, ludilom napretka...
Pratei svijetlee filozofske zrake kroz povijest, preostalo nam je da istrajavamo u jednom
poslu koji je krajnje neizvjestan, a Thomas S. Eliot je tu nau duhovnu akciju odredio kao
nastojanje. Nastojanje u odvanosti izricanja i vjeri da se i sa krhkou rijei moe zasnovati
novi smisao. To je jedini pravi motiv djelovanja i zadaa onoga koji danas govori i koji
u svome vremenu hoe da se dri misaono i moralno odgovorno govorio je Kasim Prohi.
Hermann Broch: Geist und Zeitgeist, Essays zur Kultur der Moderne
342/Godinjak 2014
UDK 821.163.43*.09: 929 Zeki, D.
Knjievnica Demila Hanumica Zeki 1

Nehrudin Rebihi
Filozofski fakultet
Sarajevo
Rad ima cilj da naelno predstavi knjievni opus Demile Hanumice Zeki. Svoj rad
poela je u knjievnom ivotu Bosne i Hercegovine izmeu dva svjetska rata, okuavajui
se u svim onovremenim knjievnim modama. U njenom opusu moemo prepoznati tri tipa
poezije: vjersku, intimnu i socijalnu, a u prozi dva narativna obrasca: prvi je preuzet iz tradicije,
odnosno usmene knjievnosti (balada i sevdalinka), dok je drugi nastao kao reakcija na stvarnost, te ga stoga moemo oznaiti kao moralno-didaktiki. Uz knjievne tekstove, pisala je
i tekstove koji su kritizirali neka ondanja drutvena pitanja.
Kljune rijei: Demila Hanumica Zeki, vjerska poezija, intimna poezija, socijalna
poezija, pamenje, Umihana uvidina
olazak austrougarske uprave izvjesno je promijenio dotadanja drutvena i kulturna

kretanja u Bosni i Hercegovini. Procesi evropeizacije zahvatili su gotovo sve drutvene
slojeve, osobito elitne slojeve Bonjaka na kojima e se, upravo, i u psiholokom
i u kulturnom smislu, najvie odraziti prijelaz iz jednog u drugi kulturno-civilizacijski sistem
vrijednosti. Ti procesi naroit utjecaj imat e na polje kulture, osobito na knjievnost kao duhovnu
dimenziju i intimu naroda. Uz sve ovo, ovaj period e okarakterizirati i prva javljanja enskih
stihova u knjievnosti, a njihov znaaj je veliki utoliko prije to su enski glasovi dotad zaista
bili marginalizirani u drutvenom i kulturnom polju.
Ovakva afirmacija ena, koja je usko u vezi s procesima evropeizacije, poseban odjek
imat e i u ukupnom knjievnom ivotu Bonjaka. Uz jo ivu prisutnost orijentalno-islamske
kulture i patrijarhalnog naina ivota, ene e, ipak, polahko i sigurno izlaziti u javni prostor,
posebno se afirmirajui na poljima kulture i knjievnosti. Do 1878. godine u bonjakoj
knjievnosti poznate su bile dvije pjesnikinje, Umihana uvidina, pjesnikinja alhamijado
knjievnosti, i Habiba Rizvanbegovi-Stoevi, pjesnikinja koja je svoje pjesme pisala na
turskom jeziku, a od 1878. godine javit e se nekoliko pjesnikinja iji e prvjenci utrti put
za razvoj i afirmaciju enskog glasa u bonjakom pjesnitvu 20. stoljea. Uz Umihanu
Povodom desetogodinjice smrti Demile Hanumice Zeki (2004-2014). Demila Hanumica

Zeki roena je 1920. godine, potomak je Ahmed Vehbi Zekia iz Stoca, pjesnika hronograma na
turskom jeziku s kraja 18. i poetka 19. stoljea. Ahmed Vehbi Zeki umro je 1801. godine u Travniku kao kadija. Napisao je tarih o smrti Mehmeda Mejlije Guranije. Vidi: http://eteia.home.xs
4all.nl/index.html
Godinjak 2014/343
REBIHI
uvidinu i Habibu Rizvanbegovi-Stoevi, koje su obiljeile razvoj enskog pjesnitva starije

bonjake knjievnosti, u novijoj knjievnosti pojavit e se Arifa Pandina, Nafija Zildi,
Hatida iki, Hasija Berberovi, Nafija Sarajli, efika Nesterin Bjelevac, Zilkida Berberovi, Demila Hanumica Zeki, Razija Handi i dr. pjesnikinje ije e pjesme pronai
svoje mjesto u znaajnim knjievnim asopisima ondanjeg vremena.
enski stihovi posebno e doi do izraaja u knjievnosti izmeu dva svjetska rata, kada
se javljaju prve znaajne rasprave o statusu ene u Bosni, osobito o statusu ene muslimanke.
Ne samo da e ovo pitanje artikulirati ve uveliko afirmirane ene ondanjeg vremena (npr.
Samija Hodi u asopisu Putokaz) nego e ovakvo to prepoznati i afirmirani bonjaki
pisci, najprije Abdurezak Hifzi Bjelevac kroz svoje romane, a zatim i Zija Dizdarevi, Hasan
Kiki i Alija Nametak u pripovjednoj prozi i dr. Uz lijepu knjievnost te kritike osvrte na
kulturni i drutveni ivot ondanjeg vremena, na stranicama asopisa svoje mjesto pronai
e i knjievnica Demila Hanumica Zeki. Njene pjesme krasile su i ispunjavale stranice
Novog Behara, Gajreta, Kalendara Narodne uzdanice, Islamskog glasa, otprilike,
u periodu od 1934. do 1941. godine.
Naime, iako je Demila Hanumica Zeki poznata kao pjesnikinja, koja je napisala vie
od etrdesetak pjesama, u asopisima, naroito u Islamskom glasu, vidimo da se ona okuala
i u pisanju jednostavnih ili kraih proznih oblika, posebno novela i crtica. Za ivota nije
objavila nijednu zbirku ni poezije ni proze, a ukoliko se istraiva upusti u avanturu da se
suoi s obimnom graom knjievnih asopisa izmeu dva svjetska rata, uoit e da je zaista
Demila Hanumica Zeki najplodnija knjievnica ovog perioda, koja se, u poetikom smislu,
izrazila u svim onovremenim knjievnim modama. Ukoliko posmatramo njena knjievna ostvarenja spram ostvarenja drugih knjievnica iz ovog perioda (Aia urevi, Munevera alki,
Zlata Sali, Fadila, Jasmina), sa sigurnou moemo kazati da je Demila Hanumica Zeki,
uz Raziju Handi, jedna od najizraslijih knjievnica u ukupnom knjievnom ivotu Bonjaka
izmeu dva svjetska rata.
...
Poetiki gledano, njena poezija obiluje pjesmama vjerskog karaktera, koje su nastale
kao plod Demilinog istinskog vjerovanja u Boga,2 zatim, uz vjersku poeziju, tu se mogu
pronai pjesme intimnog i socijalnog karaktera. U pjesmama u kojima pjesnikinja pjeva
o ljubavi i zaljubljenosti moe se osjetiti ista ona enja i melanholija koja je vidljiva u bonjakim
sevdalinkama, te je stoga moemo svrstati u knjievnike i knjievnice koji su onomad inspirativna vrela svojih djela pronalazili u motivima iz tradicije. S druge strane, njena poezija,
koja je inspirirana stvarnou i tekom drutvenom zbiljom, uklopit e se u onovremene
mode socijalne literature. Ali, isto tako, uz ova poetika usmjerenja, kao poseban tip poezije,
izdvajaju se dvije njene pjesme: u prvoj pjesmi Zekieva pjeva odu prvoj bonjakoj pjesnikinji
Umihani uvidinoj, uvajui je od zaborava, a u drugoj ona velia rad Hamdije Kreevljakovia,
bonjakog historiara, s tim to se u ovoj pjesmi mogu prepoznati i ondanje nacionalne
identitetske traume i dileme. Naravno, u ovom kontekstu nezaobilazni su njeni stihovi u kojima
2
Postoji predanje da je Demila Hanumica Zeki bila sljedbenica jednog od sarajevskih dervikih
redova. Pjesma koja nosi naslov Mom vrijednom uitelju vjere posveena je njenom uitelju vjere
H. Ali ef. Aganoviu.
344/Godinjak 2014
Knjievnica Demila Hanumica Zeki
se ona buni protiv kritika koje su upuene na raun njene poezije da su njeni stihovi anahroni
i da pjevaju o idealima i vjeri, a ne o socijalnoj nepravdi.
U knjievnohistorijskom smislu od posebnog znaaja su tekstovi koji govore o ondanjoj
recepciji poezije Demile Hanumice Zeki, a jedan takav prikaz njene poezije napisao je
Muhamed Ajki u asopisu Islamski glas iz 1935/36. godine s naslovom enski stihovi (Sluaj
sa naom mladom pjesnikinjom emilom Hanumicom Zeki) u kojem kae:
Imam pred sobom jednu malu (jo netampanu) zbirku intimnih pjesama nae saradnice
emile Hanumice Zeki. Mlada, pored toga jo poletna i obiljeena meu obinim smrtnim
ljudima kratkim, ali utoliko bolnijim, sudbinskim imenom: pjesnikinja, (obiljeio N. R.)
emila kad pie (u ovom dobu vratolomije), zna ta pie i ta puta u javnost. Kao liriar zauzima
u naoj najmlaoj, ali punoj poleta knjievnosti, lijepo i zavidno mjesto pored tolikih svojih
drugarica i sadrugova mlaih knjievnika i pjesnika uopte. I bez sumnje, moe se slobodno
i bez ikakve pretjeranosti rei da je ona sa svojim lijepim pjesmama o Islamu i socijalnoj bijedi
privukla na se panju i postala je jedna od najomiljenijih i najradije itanih najmlaih u naoj
knjievnosti. Naroito njene pjesme razasute po naim asopisima i listovima, vole da ih itaju
ene i stariji mukarci, dok mlai kau joj, da je nesavremena, jer najvie pjeva o uzvienom
Islamu. Ali nisu ni mlai svi jednaci. Ima i meu njima njenih simpatizera - italaca.3
Demila Hanumica Zeki nije obraala panju na one koji su joj zamjerali da njena
poezija nije savremena, ona je smjelo kroz svoje pjesme odgovarala na ove kritike te odluno
nastavljala svoj knjievni put koji je dotad izgradila. Njeno velianje islama te islamskog
vjeronauka, nakon ovih napada jo e biti odlunije, to se naroito vidi u pjesmama Moje
opaanje i Moja elja. U ovim pjesmama Zekieva slavi Boga kao tvorca svega, ona pjeva
islam i njegove ljepote, s tim to se u nekoliko stihova suprotstavlja negativnim recepcijama
njene poezije vjerskog karaktera.
Neko veli sa smrknutim licem:
Pjesme nisu, djevo, savremene!
Ja s ne ljutim ve zanosno kliem:
Od jedne su muslimanke ene (Moja elja)
Pjevajui o vjeri, o Bogu, o Kuranu i drugim vjerskim simbolikama, Zekieva ne slijedi

ni atievsko ni baagievsko pjevanje islama, njena poezija je osloboena metafora i
simbolika, ona je plona i deskriptivna, jednostavna i lahka. Ove pjesme pjevaju o moralu,
o ponaanju muslimana (Ko je musliman), o njihovom doivljaju i odnosu prema svijetu.
Zekieva u tom svom vjerskom zanosu i osjeaju Boije prisutnosti u svemu, u objektima
preko kojih Se obznanjuje, udi za snagom jezikog izraza koji e priblino opisati neuhvatljivu
i neopisivu Boiju Veliinu. (Gdje su pera umjetnika/ Da opiu vjeru spasa/ I Boiju Veliinu).
U pjesmi Moja tvrdnja pjesnikinja pjeva o ljepotama islama, otro se protivei svim negativnim
stereotipima koji nastoje umanjiti njegove vrijednosti, stoga, u njenim pjesmama moemo
prepoznati i veoma izraenu utilitarnu dimenziju. U pjesmama vjerskog karaktera moemo
pronai i stihove koji govore o ekstazinim trenucima i stanju ljudske due prilikom sluanja
Kurana, (Kuran a..), ali pored ovih stihova moemo pronai i stihove koji govore o bujici
3
Ajki, Muhamed: enski stihovi (Sluaj sa naom mladom pjesnikinjom emilom Hanumicom
Zeki). Islamski glas, 1935., god I, br. 13, str. 6.
Godinjak 2014/345
REBIHI
zala i drami ateizacije u 20. stoljeu, te stihove koji su u dosluhu sa sufijsko-tesavvufskim

uenjem o spoznaji Boga, a po kojem se Bog apsolutno moe spoznati jedino srcem (Bog je
nedokuiv za razume ljudske).
Ima jote ljudi to za Islam ginu
Njih zanijela nije nova pjevanija!
U bujici zala dvadesetog vijeka
U kom se raa bezbroj ateista
Blago onom koga Boja ruka uva
I kom svjetli staze Islam vjera ista
Koji mi govore: Mani se djevojko
Ne dii Islam i ne slavi Boga,
Ne ui Kuran (...) (Ja ljubim Istinu)
U pjesmi Moja opaanja, i to u drugom dijelu ove pjesme, kada Zekieva govori o
izvorima inspiracije za svoju poeziju, uz ljubav prema Bogu, navest e profanu ljubav,
ljubav prema mladiu kao pokretaku snagu za njen ivot, ali i kao vaan okida za pisanje
poezije. Te djevianske tople boli, kako e ih pjesnikinja nazvati u pjesmi Pjesma cvate,
svoje najbolje uoblienje ostvarit e u pjesmi Nekoliko ljubica iz mog ulistana. U ovoj pjesmi
pjesnikinja pjeva o ljubavi, o svojoj enji za momkom kojeg moja mata stvara, te o udnji
za ostvarenjem tog ideala milog. Pjesma je prepuna imaginacija idealnog mukarca, a
koje su nastale u zanosu djevojake due, postajui tako vrelo poezije. Njene pjesme Briga
majina i Odjek due... objavljene u Novom Beharu nastavljaju ovu ljubavnu tematiku,
dok pjesma Vitezu mome... ve nagovjetava zaokret ka socijalnim temama, ona pjeva o
socijalnoj bijedi i nepravdi. Ova pjesma spaja djevojake enje za dragima sa socijalnim
angamanom i brigom o drutvu.
Doi, vitee, da savijem bijele ruke
Oko vrata tvoga i da ti priam
O bolu radnika, uzdahu sirote (Vitezu mome...)
Tema socijalne nepravde, socijalne bijede radnika najvidljivija je u njenoj pjesmi Smrt
bijednog radnika objavljenoj u Kalendaru Narodne uzdanice iz 1936. godine. Ova pjesma
jasno govori o mukama radnika, o odnosu elita prema njima. Slika radnika koji umire pojaana
je razliitim stilskim efektima (jauk bolan, umire od zime i gladi, posprema kolibicu, u
hropcu se trza), ona svjedoi o tekoama ivota radnike populacije, ali i o nepravednosti
vladajue klase. Bez obzira na to to ova pjesma govori o smrti radnika i njegovim patnjama,
ona je, istovremeno, i oda radniku i njegovoj marljivoj borbi za ivot. Ova pjesma je slina
pjesmama o radniku koje su pisali Silvije Strahimir Kranjevi u hrvatskoj i Hasan Kiki
u bonjakoj knjievnosti.
Pono je. Mir vlada svud,
A radnik smrznutog tijela
U smrznutom hropcu se trza...
Tama je, samo se vidi po koja pahuljica bijela.
Uz socijalne motive i teme, posebno je zanimljiv njen odnos prema prvoj bonjakoj
pjesnikinji Umihani uvidinoj. Ime ove pjesnikinje Zekieva e prizivati u nekoliko svojih
346/Godinjak 2014
pjesama, opjevat e njen znaaj, s naroitim referiranjima na motive iz njene ljubavne

pjesme amdi Mujo i lijepa Uma.4 U pjesmi Umrloj pjesnikinji Bosne Umihani uvidinoj5
Zekieva pjeva odu ovoj pjesnikinji, oznaava je kao prvu pjesnikinju naeg parnasa. Piui
o uvidinoj, veliajui njeno djelo i oznaavajui ga kao uzora za svoje, Zekieva uspostavlja
dijalog sa prolou, pamti knjievnost kroz knjievnost, potvrujui time i svoju odanost
prema naslijeu iz tradicije. Dok, naprimjer, u pjesmi Naem vrijednom uenjaku Hamdiji
Kreevljakoviu mogu se uoiti patriotski odnos prema Bosni, velianja herojske polosti,
ali sve to promatrajui kroz lik i djelo ovog bonjakog historiara.
...
Osim lirike, Demila Hanumica Zeki okuala se i u pisanju kraih proza, novela i crtica.
U njenim proznim djelima moemo pronai elemente sevdalinsko-baladesknog narativa,
prie koje govore o zaljubljenim mladiima i djevojkama, ali, uz njih, u ovim prozama moemo
pronai i moralno-didaktike elemente, ija je funkcija da utjeu na stvarnost naglaavajui
odreene negativnosti koje razaraju drutvo.
Tako prie Ljubav Mejrina, Nevjernik i Kratka srea govore o ljubavi mladia i djevojke
koja zaista podsjea na ljubav kakvu moemo pronai u bonjakim sevdalinkama i baladama.
Motivi iz prie Kratka srea isti su oni motivi koje susreemo u pripovijetkama OsmanAziza i Edhema Mulabdia. Pria nam govori o dvoje zaljubljenih, Raidu i Lejli, koji se
rastaju zbog Raidovog odlaska u velegrad radi obrazovanja, zbog ega e se Lejla teko
razboljeti i umrijeti, a nakon nje, od tuge umire i Raid. Atmosfera i ambijent u kojima se
odvija ova pria preuzeti su iz folklora, a motivi za priu isti su kao motivi iz balada o smru
rastavljenim dragim. S druge, pak, strane crtica Ljubav Mejrina, takoer, tematizira ljubav
izmeu dvoje mladih, s tim to ova ljubav, za razliku od ljubavnog odnosa iz prie Kratka srea,
ima sretan zavretak. I crtica Nevjernik govori o ljubavi i zaljubljenosti dvoje mladih, s tim
to ova crtica, za razliku od prve i druge, ima sloeniju strukturu koja se ogleda u tome da
Enver naputa svoju ljubav Selimu zbog Zulejhe koja je begovska kerka. enidbom
Zulejhe iz interesa, a ne iz ljubavi, Enver e upropastiti svoj i Zulejhin ivot tako to e je
tui, a na kraju i ostaviti. Zulejha e na kraju prie zavriti u bolnici, dok e Selima ivjeti
u sretnom braku. Kao moto kroz cijelu crticu provlae se stihovi perzijskog pjesnika, koji
govore da je srea u ljudskom ivotu ljubav (to na ovom svijetu ivi?/ S golubicom golub
bijeli/ Jer je samo ljubav ivot/ Samo ljubav sreu dijeli).
Suprotno ovim temama i motivima, u noveli Pijanica i crtici Munevera Zekieva pie
o dvije poasti u drutvu: prva je alkoholizam, koji razara porodicu, i druga je prostitucija.
U obje ove prie glavni likovi su ene ili ene patnice, kako e ih nazvati Demila Hanumica
Zeki. U noveli Pijanica Zekieva govori o alkoholizmu kao jednom od simbola razaranja
porodice. Novela govori kako majka i djeca trpe u porodici koju je zahvatila ova poast, i
to na nain da majka stalno biva u ranama, a djeca bez hrane. Meutim, Zekieva e rjeenje
4
Vidi: Abdurahman Nametak: Hrestomatija bosanske alhamijado knjievnosti. Svjetlost: Sarajevo,

1981., str.76.
5
Ova pjesma ima i svoje drugo uoblienje koje je objavljeno u Islamskom glasu 1935. godine s
naslovom Prvoj pjesnikinji muslimanki. Ova varijanta je dua i bolje je stilizirana od navedene.
Godinjak 2014/347
REBIHI
ovakvog problema jedino vidjeti u vjeri i dovi, emu nam moe posvjedoiti detalj iz novele
kada se ena patnica eli ubiti bacanjem u rijeku, a tad joj dolazi glas koji kae: eno
patnico, odustani od te grozne namjere. Veliki Allah smilovat e se na te, ne skai, ne skai,
imaj na umu da si bie stvoreno u svetom uzvienom Islamu, sveopoj Vjeri Svjetla i Istine.
I nakon ovog trenutka u noveli e nastupiti preokret koji e rezultirati da e se otac prestati
opijati, a time e se u porodici ponovo uspostaviti harmonija i sklad.
Dok druga pria Munevera ima jedan stereotipan pogled na djecu koja su ostala bez oca,
a majka im se preudala. Pria govori da o toj djeci iz prethodnog braka ne vode brigu ni majka
ni ouh, a zbog ega ta djeca krenu loim putem, u ovom sluaju Munevera u prostituciju.
Ovakva stereotipizacija nastala je iz ideje o porodinoj i krvnosrodnikoj istoi i da ta
djeca, koja su bez svog biolokog oca, a odrastaju u drugoj porodici, bivaju zapostavljena,
marginalizirana i na taj nain tretirana, ona se okreu ka neemu to je negativno i loe.
Kultura od ene trai da se najprije ostvari kao majka; ako se ne ostvari kao majka, ona
nije ispunila svoju osnovnu kulturnu i bioloku funkciju, to e na kraju konstatirati i sam
narator ove crtice. (Ona nije bila majka, zato je niko nije ni oplakivao...)
...
Osim knjievnih tekstova, ova knjievnica svoj intelektualni i duhovni rad usmjerila
je i ka prosvjeivanju drutva te kritikama odreenih drutvenih negativnosti i mahana.
Tako e u tekstu Mojim sestrama muslimankama na razmiljanje, objavljenom u Islamskom
glasu 1936. godine, kritizirati ene muslimanke koje namirnice, odjeu i ostale potreptine
kupuju kod nemuslimana, ime slabe ondanje muslimanske trgovce. Za ovakvo to ona
pronalazi uporite u vjeri i Kuranu. Drugi njen tekst Savjet naim majkama (o uzgoju djeteta),
koji je objavila u ovom sedminiku, govori o tome kako ene trebaju odgajati svoju djecu,
kako ih od malih nogu treba usmjeriti da spoznavanjem svijeta spoznaju Boga, odgajajui
ih tako kao vjernike, s jedne strane, dok, s druge strane, majke isto tako moraju raditi i na
razvijanju djeije mate.
Majka treba da mu uz kolijevku pjeva lijepe uspavanke, pria lake i razumljive prie
(ne smije mu priati o utvarama, prikazama i o drugim neistinama), jer dijete e sluajui
to postati kukavno i straljivo. A straljivac i kukavac nigdje nije pristao. Dijete najvoli pjesmu,
ono se oduevljava njenim zvucima.
Odgojiti dijete s lijepom duom i plemenitim osjeajima, treba da je najvea briga majke.
Ljepota due je vjena.6
Njen trei tekst je posebno zanimljiv, jer govori o Umihani uvidinoj,7 ustvari, govori
o podizanju spomenika na pronaenom mezaru ove pjesnikinje, s tim to Zekieva u ovom
tekstu takoer donosi jedan skroman osvrt na pjesnitvo ove pjesnikinje. I ovaj rad potvruje,
kao i njene pjesme, da je Demili Hanumici Zeki ova pjesnikinja zaista bila uzor.
Zeki, Demila Hanumica: Savjet naim majkama (o uzgoju djeteta). Islamski glas, 1936. god.,
II, broj 21, str. 7
7
Zeki, Demila Hanumica: Pronaen je grob prve bosanske pjesnikinje Sarajke Ummihane
uvidine (1813.). Islamski glas, 1936. god, II, broj 24, str. 2.
348/Godinjak 2014
...
Kada je rije o kritikom i knjievnohistorijskom opisu ukupnog opusa knjievnice Demile
Hanumice Zeki, on nije jo do kraja izvren. Ako se upustimo u avanturu da u obimnoj
knjievnohistorijskoj i knjievnokritikoj literaturi o bonjakoj i bosanskohercegovakoj
knjievnosti pronaemo valjano predstavljanje ove pjesnikinje, uvjerit emo se da je taj
posao uzaludan, pa ak i u onim knjigama koje su morale bar naelno predstaviti njen knjievni
rad, najprije ovdje mislim na knjigu Aje Zahirovi Od stiha do pjesme,8 u kojoj se ona
apsolutno ne spominje, i na knjigu Rede Butkovia Saputnitvo i predvorja: bosanskohercegovaka lirika od 1918. do 1941.9 u kojoj se ona tek nekoliko puta sporadino spominje.
Naravno, o njenom opusu i ivotu napisano je tek nekoliko kratkih prikaza i osvrta,
ukljuujui i rad Muhameda Ajkia, koji smo ovdje citirali. Zbog ovakvog nemara i nebrige
prema ovoj pjesnikinji, uz ovaj kratki osvrt, priloit emo i izbor iz njene bibliografije s
ciljem da se ukae na potrebu da se njen knjievni opus nae meu koricama jedne zbirke.
Izbor iz bibliografije:
Poezija:
Umrloj pjesnikinji Bosne Umihani uvidinoj, Novi Behar [Sarajevo], god. IX (1935),
br. 1-3
Briga majina, Novi Behar [Sarajevo], god. VIII (1935), br. 17-18
Pjevaica, Novi Behar [Sarajevo], god. IX (1936), br. 9-13
Bajram, Novi Behar [Sarajevo], god. IX (1936), br. 17
Odjek due..., Novi Behar [Sarajevo], god. X (1937), br. 23-24
Vitezu mome..., Novi Behar [Sarajevo], god. XI (1938), br. 17-19
Naem vrijednom uenjaku Hamdiji Kreevljakoviu, Novi Behar [Sarajevo], god. XIII
(1939), br. 1-6
O Islamu, Islamski glas [Sarajevo], god. I (1935), br. 5
Allahu ekber, Islamski glas [Sarajevo], god. I (1935), br. 3
Moje opaanje, Islamski glas [Sarajevo], god. I (1935), br. 6
Nema moi, nema snage, Islamski glas [Sarajevo], god. I (1935), br. 7
Ko je musliman, Islamski glas [Sarajevo], god. I (1935), br. 7
Ela Ja Saba Neddin, Islamski glas [Sarajevo], god. I (1935), br. 13
Gospodar svega, Islamski glas [Sarajevo], god. I (1935), br. 13
Kuran a. ., Islamski glas [Sarajevo], god. I (1935), br. 13
Mom vrijednom uitelju vjere, Islamski glas [Sarajevo], god. I (1935), br.13
Prvoj pjesnikinji muslimanki, Islamski glas [Sarajevo], god. I (1935), br. 18
Moja elja, Islamski glas [Sarajevo], god. I (1935), br. 18
Zahirovi, Aja: Od stiha do pjesme (Poezija ena Bosne i Hercegovine). Tuzla: IGTRO Univerzal,
1985.
9
Butkovi, Redo: Saputnitvo i predvorja: bosanskohercegovaka lirika od 1918. do 1941. Tuzla:
Bosanska rije, 2009.
Godinjak 2014/349
REBIHI
iri se iri, Islamski glas [Sarajevo], god. I (1935), br.18

Pjesma cvate, Islamski glas [Sarajevo], god. II (1936), br.19
Moja tvrdnja, Islamski glas [Sarajevo], god. II (1936), br.19
Ja ljubim istinu, Islamski glasnik [Sarajevo], god. II (1936), br. 22
Gledaj! Sluaj!, Islamski glas [Sarajevo], god. II (1936), br. 25
Pjesma vedroj noi (u ekstazi), Islamski glas [Sarajevo], god. II (1936), br. 25
Nekoliko ljubica iz mog ulistana, Islamski glas [Sarajevo], god. II (1936), br. 25
Smrt bijednog radnika, Kalendar Narodne uzdanice [Sarajevo], god. IV (1936), str. 138
Proza:
Kratka srea, Islamski glas [Sarajevo], god. I (1935), br. 1
Kratka srea (svretak), Islamski glas [Sarajevo], god. I (1935), br. 2
Pijanica, Islamski glas [Sarajevo], god. I (1935), br. 13
Nevjernik, Islamski glas [Sarajevo], god. II (1936), br. 16
Ljubav Mejrina, Islamski glas [Sarajevo], god. II (1936), br. 20
Munevera, Islamski glasnik [Sarajevo], god. II (1936), br. 22
Ostali radovi:
Savjet naim majkama (o uzgoju djeteta), Islamski glas [Sarajevo], god. II (1936), br. 21
Pronaen je grob prve bosanske pjesnikinje Sarajke Ummihane uvidine (1813.), Islamski
glas [Sarajevo], god. II (1936), br. 24
Mojim sestrama muslimankama na razmiljanje, Islamski glas [Sarajevo], god. II (1936),
br. 31.
AUTHORESS DEMILA HANUMICA ZEKI

Nehrudin Rebihi
Summary
The paper aims is to present the literary opus of Demila Hanumica Zeki. She began
her literary work in the literary life of Bosnia and Herzegovina between the two world wars,
trying to write in all contemporary literary fashions. In her opus, we can identify three
types of poetry: religious, intimate and social, and two prose narrative form: the first is taken
from the tradition of oral literature (ballads and sevdalinka), while the second came as a reaction
to reality, and therefore we can mark it as a moral-didactic. Besides literary texts, she also
wrote texts criticizing some social issues of that time.
Key words: Demila Hanumica Zeki, relgious poetry, intimate poetry, social poetry,
remembrance, Umihana uvidina
350/Godinjak 2014
GODINJAK
IZ HISTORIJE
BOSNE I HERCEGOVINE _____
UDK UDK 94 (497.6 Sanica) 04/14
Sanica u srednjem vijeku

Enes Dedi
Institut za istoriju
Sarajevo
U radu se na osnovu dostupnih izvora i literature prate podaci o naselju Sanica kod grada
Kljua u Bosanskoj krajini (Donjim Krajima) u srednjem vijeku. Pratei spomene u srednjovjekovnim poveljama bosanskih vladara i dokumentima dubrovake provenijencije, na ovom
mjestu nastoji se prikazati historijat ovog naselja u administrativno-privrednom kontekstu.
Imajui u vidu injenicu kako je Sanica integralni dio oblasti Donji Kraji, autor dijagnosticira
promjene seniora ovog podruja izmeu bosanske vlastele i na irem meudravnom nivou.
Analiza je dodatno potkrijepljena pregledom pronaenih arheolokih ostataka iz srednjeg vijeka
na prostoru Sanice.
Kljune rijei: Sanica, Donji Kraji, srednjovjekovna Bosna, Hrvatinii, Vukoslavii,
Ugarska, Stjepan II Kotromani, upa Banjica
Uvodne napomene
anica je naselje smjeteno 17 kilometara sjeverozapadno od grada Kljua. Duboko
ukorijenjeno u podnoje planine Grme ovo naselje ima potrebne predispozicije
za bavljenje turizmom. Zbog svog specifinog geografskog poloaja, koji se protee
na razmeu teritorija opina Klju, Sanski Most i Bosanski Petrovac, Sanica je esto mijenjala
definiciju svoga pravnog ustrojstva. Jedno vrijeme je egzistirala i kao zasebna opina, odnosno
gradi unutar Kljua, da bi u centar panje javnosti dola u prolom stoljeu kao prvo turistiko
selo u Jugoslaviji. Danas Sanica ima status mjesne zajednice u sastavu opine Klju. Prema
posljednjem popisu stanovnitva, Sanica ima 2241 stanovnika.1 Zbog konfiguracije zemljita
stanovnitvo je jo od najranijih vremena imalo veoma pogodne uslove za bavljenje zemljoradnjom i stoarstvom. Ovaj prostor je kroz prolost u najveoj mjeri pripadao pograninoj
oblasti u srednjovjekovnoj Bosni, kada je inio isturenu oblast prema Ugarskoj, u sastavu
Jajake banovine, kada je bio ugarski odbrambeni bedem prema Osmanlijama, da bi od
poetka XVI stoljea ponovno bio zatita od ugarskih napada ovog puta prema unutranjosti
Osmanskog carstva.
Popis stanovnitva, domainstva, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 1991: Nacionalni sastav

stanovnitva rezultati za republiku po optinama i naseljenim mjestima 1991, Republika Bosna
Hercegovina. Sarajevo: Dravni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine. Statistiki
bilten, 234, 1993., 63.
Godinjak 2014/353
DEDI
Naselje Sanica je u domaoj publicistici, proporcionalno veliini i znaaju, relativno dobro

zastupljeno. Osvrti pisani o ovom mjestu se najvie odnose na novinske lanke ili tekstove s
turistikim predznakom. I s naunog aspekta su objavljivani radovi koji obrauju prolost Sanice
i sanikog kraja kao zasebnog okvira ili pak dijela jedne ire slike. Meutim, ti se radovi uglavnom
odnose na novije vrijeme, dok su teme iz medievalne prolosti ovog kraja ostale neistraene.2
Kontinuitet naseljenosti od najstarijih vremena
U prilog tezi o kontinuiranoj naseljenosti podruja dananje Sanice svjedoe arheoloka
nalazita s ovog prostora. Naime, od ukupno sedam registriranih nalazita na podruju Sanice,
dva su prahistorijska, tri antika, te dva iz srednjeg vijeka. Od prahistorijskih nalazita najstarije
je smjeteno na lokalitetu Crkvena glavica u Gornjoj Sanici za koje arheolozi smatraju kako
potjee iz eljeznog doba.3 Antika nalazita oslikavaju pravu sliku naseljenosti ovog podruja
u rimsko doba. Uz Klaudijevu cestu dolinom Sane, koja je silazila s Bravskog (Petrovako
polje) u dolinu Sanice razvila su se dva napredna rimska naselja, jedno vee na Dvoritu u
zaseoku Pantoi u Gornjoj Sanici, a drugo u Biljanima u ravnici pod antikom utvrdom zvanom
Grad.4 Karanovi je na osnovu ouvanih rimskih miljokaza kod Bravskog u Petrovakom
polju, te kod bive eljeznike stanice u Donjoj Sanici nastojao ustanoviti kojom je trasom
u sanikom kraju ila dionica puta Solin kod Splita Panonija.5 Svi ovi navodi bespogovorno
svjedoe o ivoj aktivnosti ovdanjeg stanovnitva u rimsko doba. Praenje drutvenih normi
vremena u kojem su ivjeli zasvjedoeno je i kod njihovih nasljednika u srednjem vijeku.
Steci u obliku sanduka, pronaeni na lokalitetu Donja Sanica, ivo svjedoe kako je ovdanje
stanovnitvo u razvijenom srednjem vijeku slijedilo ustaljeni pogrebni obrazac ireg bosanskog podruja.6 U prilog ovoj tezi idu i fragmenti crkve i steaka pronaenih na lokalitetu
Klisina u Gornjoj Sanici,7 dva steka kod Jokia kua u Gornjoj Sanici koji predstavljaju
2
U sklopu izdanja Srpskog etnografskog zbornika iscrpno je obraena Sanica u obradi Sanike
upe. Ovom zahvalnom publikacijom istraen je demografski, antropografski, etnografski, konfesionalni, te klimatski aspekt ovog teritorija, dok nam je za nae istraivanje najvie posluio
historijsko toponomastiki osvrt autora. , :
. , ,
, . XLVI, 1930., 244-305; Kratak historijat Sanice od najstarijih vremena
objavljen je i u izdanju: Sanica Monografski prikaz. Emisija Znanje imanje, Klju: Mjesna
zajednica Sanica Optina Klju, 2. maj 1976. godine. O Sanici je u novije vrijeme objavljena
i monografija u kojoj je jako malo prostora posveeno srednjovjekovnoj prolosti, te je materijal
za stariju prolost u najveoj mjeri preuzet iz ranije literature. Medi, Adil: Sanica. Klju 2005.
3
Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine. Arheoloka nalazita regija 1-13, Tom 2, Sarajevo,
1988., 142; U Gornjoj Sanici iznad polja Pleina na istoimenom lokalitetu ustanovljena je prahistorijska gradina. Isto, 149.
4
Bojanovski, Ivo: Bosna i Hercegovina u antiko doba. Sarajevo: ANUBiH, Djela knj. LXVI, Centar
za balkanoloka ispitivanja knj. 6, 1988., 285.
5
, : , 259.
6
Belagi, efik: Steci - Kataloko-topografski pregled. Sarajevo: Veselin Maslea, 1971.,
102; Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine. Arheoloka nalazita regija 1-13, Tom 2, 143
7
Na lokalitetu Klisina pronaeni su srednjovjekovna crkva i groblje. Sauvani su samo oskudni
ostaci crkve, orijentirani I-Z, sa pravougaonom apsidom na istoku, preostali zidovi uz njih su uni354/Godinjak 2014
ostatke nekadanje vee nekropole.8 O injenici da su na prostoru Sanice postojala vea

nalazita srednjovjekovnih spomenika svjedoe i zapisi Milana Karanovia, koji je tridesetih
godina prolog stoljea zabiljeio kako je lokalno stanovnitvo koristilo ostatke starih gradova
i steaka da bi gradilo svoje kue i druge objekte.9
U bosanskoj dravi pod vlau vlastele Hrvatinia
Obrazovanje zemlje Donji Kraji10 pod vlau bosanskih banova desilo se najkasnije 1244.
godine, kada se ona spominje u povelji ugarskog kralja Bele IV (1206-1270) u obliku Olfeld.11
Meutim, prema miljenju autorice Jelene Mrgi, bosanski vladar ban Prijezda (1211-1287)
zbog tadanje politike situacije nije bio u mogunosti osvajati nove teritorije, te je do osvajanja
oblasti, koja e se zbog njenog pograninog karaktera nazvati Donji Kraji, dolo na razmeu
XII i XIII stoljea za vrijeme vladavine bana Kulina.12 Krajem XIII stoljea ove e se oblasti
nai u posjedu ugledne vlasteoske porodice Hrvatinia, najvie zahvaljujui dobrim odnosima
kneza Hrvatina Stjepania s hrvatskim banom Pavlom ubiem (1245-1312) kojem je pomogao
da svoju vlast djelimino etablira u zapadnoj Bosni.13 Posjedovanjem ovih zemalja knez Hrvatin
je imao vlast i nad upom Banjicom smjetenom u gornjem toku rijeke Sane sa sreditem
u gradu Kljuu.14 U periodu izmeu 1299. i 1305. godine Hrvatina su napuljski kralj Karlo II
(1245-1309) i ubii, vladari Ugarske i Bosne, oslovljavali kao kneza Donjih Kraja Bosne.15
teni. Smatra se da ostaci potjeu iz kasnog srednjeg vijeka. Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine.
Arheoloka nalazita regija 1-13, Tom 2, Sarajevo, 147.
8
Belagi, efik: Steci - Kataloko-topografski pregled, 102.
9
Proavi kroz ovaj kraj putopisac Benedikt Kuripi je zapisao kako je vidio ostatke naputenih
gradova Khamenatz i Listkhouats. Jedan od ovih gradova Karanovi ubicira na uu Rijeke u
Sanicu, a za drugi smatra kako se nalazio u dananjem selu Biljani. Kod gradine na uu Rijeke
autor je uoio nekropolu steaka koja se nalazila oko ostataka zidane graevine koju zovu Crkvina,
to je pokazatelj ustaljene bosanske prakse ukopa lokalnog stanovnitva pod stecima u okolini
crkve. , : , 282, 295.
10
O Donjim Krajima vidi: , : - . :
- -
, 2002.
11
quod Episcopus et Capitulum decimas in Vozora, in Sou, in Olfeld et in aliis supis (sic) more
aliarum ecclesiarum de Hungaria (20.07.1244.). Theiner, Augustino: Vetera monumenta slavorum
meridionalium historiam illustrantia, Tomus primus (1198-1549), Romae, 1863., 298.
12
, : - , 37.
13
Historijsku podlogu o vlasteoskoj porodici Hrvatinia vidi u: ii, Ferdo: Vojvoda Hrvoje Vuki
Hrvatini i njegovo doba. Zagreb: Izdanje Matice Hrvatske, 1902.; okovi, Pejo: Hrvatinii
(Horvatii, Stipani Hrvatini, Stipanii, Stjepanii), (velikaki rod) Hrvatski bibliografski
leksikon, 5 (Gn-H), Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 2002., 725-739.
14
O terminu upa vidi , : (oupa, . opa, ioba, supa, iuppa, xupa, gyuppa,
uppa), , : Knowledge, 1999., 195-197.
15
, : - , 42-43; Rije je o sljedeim
poveljama: povelja kralja Karla II knezu Hrvatinu izdata u Napulju 1299. godine, povelja bana
Pavla ubia knezu Hrvatinu izdata u Skradinu 1301. godine, Splitska povelja bana Pavla ubia
Godinjak 2014/355
DEDI
Nakon smrti kljukog kneza Hrvatina najkasnije 1315. godine nasljeuju ga trojica sinova:
Vuk, Pavle i Vukoslav. Bosanski vladar ban Stjepan II Kotromani (1322-1353) nije elio
dopustiti preveliko osamostaljivanje nijednog od Hrvatinovih sinova, te je nastojao da suzbije
utjecaj roda i uspostavi vazalne odnose sa svakim pojedinano, na osnovu njihove line vjerne
slube.16 Ubrzo nakon Hrvatinove smrti njegovi su sinovi preli na stranu bosanskog vladara.
Ustupanjem povelja o vjernoj slubi za svakog od njih pojedinano, bosanski ban Stjepan
II je napravio i razdiobu ranijeg Hrvatinovog posjeda. Vukoslavu Hrvatiniu je bosanski
ban zbog naputanja bana Mladena II ubia i Balia, darovao dvije upe: Banjicu i Vrbanju,
sa njihovim upravnim centrima Kljuem i Kotorom, koje je imao zadrati samostalno bez
mogunosti upliva njegove brae.17 U drugoj povelji za kneza Vukoslava, ban Stjepan II sa
svojim bratom Vladislavom i pred predstavnicima Crkve bosanske potvruje darovanje
spomenutih dviju upa, te navodi kako Vukoslav nee biti optuen za nevjeru prije negoli
mu se dozvoli da se opravda pred svom crkvom i pred svom Bosnom.18
Knez Vukoslav Hrvatini izdao je dvije povelje. Njihov znaaj je izniman za historijsku
topografiju Donjih Kraja. Prvu povelju izdao je 1315. godine u naselju Sanica (datum in Zanichca)
povodom njegove presude u sporu izmeu Obradova sina Vukosava sa svojom rodbinom
radi Sanice (de Zanicha).19 Navedeno predstavlja prvi pisani trag o Sanici, koja se, iako
knezu Hrvatinu iz 1304. godine, te povelja bana Pavla ubia knezu Hrvatinu izdata u Skradinu
1305. godine. Raki, Franjo: Rukopisi tiui se junoslovinske povjesti u arkivih srednje i dolnje
Italije. Rad JAZU 18, Zadar 1872., 222; Thalloczy, Ljudevit: Istraivanja o postanku bosanske
banovine sa naroitim obzirom na povelje krmendskog arkiva. Glasnik Zemaljskog muzeja
18. Sarajevo 1906., 434-436; Brkovi, Milko: Tri povelje knezova Bribirskih izdane bosanskom
knezu Hrvatinu Stjepaniu. Radovi JAZU u Zadru 32, Zadar 1990., 139-153.
16
, : - , 45; O vjernoj slubi vidi:
, : ,
, VI/2, , 1962., 95-112.
17
knezu Vljkoslavu za egovu vqrnu slubu djvq, Banice i Vrbanu, wt mee do mee i u ni~ dva
grada, Kluj i Kotorj. Thalloczy, Ludwig von: Studien zur geschichte Bosniens und Serbiens
im mittelalter. Mnchen und Leipzig 1914., 7-8; , : II
,
, . 7, - - , 2008., 51-58.
18
Thalloczy, Ludwig von: Studien zur geschichte Bosniens und Serbiens im mittelalter, 11; ,
: II , , . 1,
, 2008., 11-22; Polazita o Crkvi bosanskoj u: okovi, Pejo: Crkva bosanska u XV stoljeu.
Sarajevo: Institut za istoriju, 2005.; Bosna se na ovom mjestu navodi kao oznaka bosanskog sabora,
opirnije u: , : , :
, . CCXXXI,
. 13, 1955.
19
Nos comes Vhosslaus filius quondam comitis Heruuatini damus pro memoria quibus expedit
universis presentium per tenorem, quod quidam Vlc filius Obradi (h)abuit causam cum generatione
sua de Zanicha ante nobiles viros una com Vhosslauo ante presentiam ipsius et fecerunt concordiam
inter ipsisi (!) Hoc fuit ante Radoslavuam filium Brio et ante Lepum de Lusac et ante Negoium
de Bachulana, quod quicumque eorum contradiceret factum nobilum virorum, quod qui ex
generatione ipsius Vlko Filio Obrada noceret, extunc ad. curiam solvate quinquaginta marcas
356/Godinjak 2014
se to u ovoj presudi izriito ne navodi, zasigurno nalazila u upi Banjici pod vlau vlastelina
Vukoslava Hrvatinia. upa Banjica je mogla da obuhvata dolinu Sane od Vrbljana u gornjem
toku, do ua potoka Glibaje iznad Hrustova, jer je selo Kijevac, prema povelji iz 1446. godine,
pripadalo upi Sani. Od ua potoka Glibaje granica je na zapadu mogla da ide izmeu Otrelj
brda i eli Kose na Mei dol, ostavljajui dolinu Sanice u upi Banjici.20 Druga povelja kneza
Vukoslava izdata je u Kljuu 1325. godine i predstavlja prvi pisani trag o gradu Kljuu u
historijskim izvorima,21 iako turi i fragmentarni prezentirani izvorni pokazatelji demonstriraju
kako se Sanica u srednjem vijeku pojavljuje i razvija kao posjed ugledne porodice Hrvatinia.
Kako je to i precizirano u povelji bosanskog bana Stjepana II iz 1326. godine, posjede kneza
Vukoslava mogli su naslijediti samo njegovi potomci. U tom svojstvu se javljaju njegovi sinovi
Vuk, Pavle i Vlatko Vukoslavi. Poveljom bana Stjepana II iz 1351. godine potvreni su batinski
posjedi kneza Vukoslava njegovim sinovima knezovima Vuku i Pavlu. Meutim, iako su
svi plemeniti ljudi potvrdili da je upa Banjica plemenita batina Vukoslavia, u nabrajanju
naselja koja su pripala brai se ne spominju Sanica i jo neka mjesta.22 Poveljom iz 1353.
godine treem bratu Vlatku je pripao centar upe grad Klju s odreenim brojem naselja,
ali niti u ovom spisku nije navedena Sanica.23 ta je pravi uzrok zaobilaenja spominjanja
Sanice, teko je dokuiti. Pitanje je i da li je Sanica i dalje bila u vlau nasljednika kneza
Vukoslava. Dostupni izvori ne daju precizan odgovor, meutim, na osnovu saznanja da
je knez Vukoslav imao vlast nad cijelim teritorijem upe Banjice, te kako je taj prostor razdijeljen
meu njegove sinove, uz uobiajeno stanje da se Sanica, kao to emo vidjeti i kasnije,
spominje kao naselje u upi Banjice, daje nam za pravo da pretpostavimo da je ona i u ovo
vrijeme u sastavu ove upe, a samim tim i u vlasnitvu Vukoslavljevih sinova.
Upravo e posljednji spomenuti Vukoslavljev sin, knez Vlatko Vukoslavi poiniti nevjeru
prema bosanskom banu Tvrtku i 1363. godine zamijeniti svoje batinske posjede grad Klju
domino et secunda quinquaginta Vlko Obradi filio et illius cause primus prissdaldus (!) Zaladol
filius Herelchi de Lusac, alter Georgius filius Dunnani. Etiam quod quicumque eorum illud non
audeat contradici. Datum in Zanichea, anno domini MCCCV. Thalloczy, Ludwig von: Studien
zur geschichte Bosniens und Serbiens im mittelalter, 327-328; Razliito datiranje povelje u 1315.
godini zabiljeeno kod istog autora u ranijem izdanju: Datum in Zanichca, anno domini MCCC.
quindecimo. Thallczy, Lajos Barabas, Samu: Codex diplomaticus comitatum de Blagay,
Budapest 1897., 79; ii, Ferdo: Vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini i njegovo doba (1350-1416),
Zagreb, 1902., 9; Bokan, Branko: Sanski Most, Dio I (do jula 1941. godine), Beograd: Borba,
1974., 44.
20
, : - , 241-242.
21
Thallczy, Lajos Barabas, Samu: Codex diplomaticus comitatum de Blagay, 96-97; Thalloczy,
Ljudevit: Istraivanja o postanku bosanske banovine sa naroitim obzirom na povelje krmendskog arkiva, 436.
22
Thalloczy, Ludwig von: Studien zur geschichte Bosniens und Serbiens im mittelalter, 17-18; O
terminu plemenita batina vidi: Mihalji, Rade: Plemenito, Leksikon srpskog srednjeg veka,
523-524.
23
, :
, , . 4, - - , 2005.,
115-118; Thalloczy, Ludwig von: Studien zur geschichte Bosniens und Serbiens im mittelalter,
20-22.
Godinjak 2014/357
DEDI
i okolna naselja za slavonski grad Brljanovac. Ovu zamjenu je sankcionisao i ugarski kralj
5. maja 1364. godine. Iako je ustaljeno miljenje kako su tada prela samo sela koja je Vlatko
dobio poveljom 1353. godine, a to se odnosi na sela Ig, Lipovci, Rudinice, Ribii, Lubine
i Sveta Gora, ne moemo sa sigurnou ustanoviti da li je Sanica spadala u okolna sela koja
su bila predmet zamjene.24
Iako su nastojanja za pridobijanjem upe Banjice trebala biti temelj za daljnja ugarska
osvajanja, do toga nije dolo. Od trojice brae iz roda Hrvatinia jedino je Vukac ostao vjeran
bosanskom banu Tvrtku Kotromaniu, te je u periodu izmeu 1370/74. godine dobio titulu
velikog vojvode bosanskog. Njega je poetkom osamdesetih godina zamijenio sin Hrvoje
Vuki Hrvatini, naslijedivi osim batinskih posjeda i titulu velikog vojvode bosanskog.25
Osnaivi se i iskoristivi povoljnu politiku situaciju u Ugarskoj, krenuo je vojvoda Hrvoje
u vraanje svih batinskih posjeda roda Hrvatinia. Teritorij koji je knez Vlatko ezdesetih
godina predao Ugrima vratio je Hrvoje u sastav bosanske drave najkasnije osamdesetih
godina.26 Ovaj e prostor, u koji je ulazila i upa Banjica sa selom Sanicom, ostati vrsto pod
njegovom upravom sve do njegove smrti 1416. godine.
Kako u istoj godini kada umire moni Hrvoje, umire i njegov sin Bala, njihova batina
ostala je bez direktnih nasljednika. Na ovu e poziciju stupiti Hrvojevi bratanci sinovi knezova
Vojislava i Dragie. U narednim godinama Juraj Vojislavi e se pokazati najuspjenijim,
te e preuzeti nasljedstvo i 1434. godine stei titulu vojvode Donjih Kraja.27 Meutim, iz
Jurjeve povelje izdate 12. augusta 1434. godine u Potkreevu kao svjedok od svojti upisan
je Ivani Dragii, sin Dragie Vukia, koji je, izmeu ostalog, imao posjede i u upi Banjici.28
Gospodar Banjice, time i Sanice, Ivani Dragii umro je, najvjerovatnije, 1446. godine
ili najkasnije te godine. Za nae istraivanje je posebno zanimljiva povelja od 22. augusta 1446.
godine, koju je izdao bosanski kralj Stjepan Toma (1443-1461) knezovima Pavlu, Marku
i Jurju sinovima potenog spomenua vojvode Ivania Dragiia. Ovom poveljom kralj
Toma im je potvrdio naslijedne posjede vojvode Ivania, i to gradove, upe, sela i sve
prihode koji im pripadaju, dukate i druge dohotke. U pitanju su bili posjedi u upama Banjici,
Glau, Sani i Uskoplju. Meu nabrojanim selima koji pripadaju upi Banjici navedena je
i Sanica (selo Sanica sa pravimi meqmi i kotari).29 Kako je ova povelja, ustvari, potvrivanje
24
Smiiklas, Tadija: Codex Diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Volumen XIII,
Zagreb, 1915., 364-365; Thalloczy, Ludwig von: Studien zur geschichte Bosniens und Serbiens
im mittelalter, 339-341.
25
, : - , 68; okovi, Pejo: Hrvatinii
(Horvatii, Stipani Hrvatini, Stipanii, Stjepanii), (velikaki rod), Hrvatski bibliografski
leksikon, 5 (Gn-H), 725-739.
26
, : - , 74-76.
27
Isto, 115-116,
28
Miklosich, Franz: Monumenta Serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii. Viennae,
1858., 377-379.
29
efanj Tomaj Ostoij, rab boi, kralj...stvorismo milostj nau gospocku naimj virjnimj i draznmj
slugamj knezu Pavlu i knezu Marku i knezu }ri~, sinovomj potenoga spomenutiqa voevode
Ivania Dragiia in a to imj uinihj milostj nau gospocku dasmo imj i darovasmo gradj Kluj, i
o imj e bilo u drjani~, i varoj Podjkluj s pravimi meqmi i kotari i selo Ribniqe s pravimi meqmi
i kotari i selo Rudinice s pravimi meqmi i kotari i selo Slinaice s pravimi meqmi i kotari i Peqi
358/Godinjak 2014
posjeda koje je drao njihov otac vojvoda Ivani, proizlazilo bi da bi Sanica mogla biti u
njegovom posjedu jo od druge decenije XV stoljea, kada je naslijedio posjede kao jedan
od nasljednika vojvode Hrvoja Vukia. Meutim, takoer je mogue i da je vojvoda Ivani
za svoga ivota pripojio Sanicu svojoj batini. Za ovakvu postavku ima malo vjerovatnoe
jer bi to znailo da je meu braom dolazilo do promjena u posjedu koji je raspodijeljen poslije
smrti njihovog oca pa bismo se vie priklonili mogunosti da je rije o nasljedstvu iz druge
decenije XV stoljea. Neosporno je da je Sanica u najmanju ruku od vremena vraanja dijela
upe Banjice osamdesetih godina XIV stoljea, pa sve do pada srednjovjekovne bosanske
drave u sastavu batine Hrvatinia. Prilikom potvrivanja posjeda vojvode Ivania kralj
Stjepan Toma nije slijedio ve ustaljeni obrazac razbijanja teritorija izmeu sinova, odnosno
nasljednika, nego oni upravljaju ovom batinom zajedno. ini se kako je od Ivanievih nasljednika, vladara Sanice, najvie profitirao Marko Dragii, koji se 1461. godine spominje u
povelji Stjepana Tomaevia. On se ovom prilikom nalazi meu svidoci nae dobre velmoe
... knez Marko Dragii s bratiomj. Izgleda se Marko Dragii uspio izdii iznad ostale brae,
te da je ostvario jaa uporita nad oevom batinom.30
Prilikom ubistva posljednjeg bosanskog kralja, te sloma srednjovjekovne Bosne, koje
se simbolino desilo u Kljuu u koji se sklonio kralj Stjepan Tomaevi, ire, pa i saniko podruje
nakratko je inkorporirano u sastav Osmanskog carstva. Meutim, osmansko prisajedinjenje
Donjih Kraja nije dugo potrajalo, ove oblasti osvojio je iste 1463. godine ugarski kralj Matija
Korvin (1458-1490), te naredne godine osnovao Jajaku banovinu, koja je imala funkciju
ugarskog junog odbrambenog bedema. U sastav ove novoosnovane banovine uao je i
teritorij upe Banjice, a samim tim i Sanica, koja e nekoliko narednih decenija egzistirati
u ovako definiranom administrativnom sistemu.
Naredni izvorni podatak u kojem se spominje Sanica see u sam kraj XV stoljea, u posljednju
deceniju u kojoj je Sanica u sastavu Jajake banovine. Rije je o dosad neobjavljenom trgovakom
ugovoru iz knjige zadunica Dravnog arhiva u Dubrovniku. U ugovoru koji je zabiljeen
27. februara 1493. godine Vuka Radieni, domai trgovac iz Sanice (Vuchxa Radiencich
de Sanize de partibus Bosne), prema ustaljenoj praksi toga doba, zaduuje se kod dubrovakog
suknara Vuksana Radojevia na iznos od osam dukata. Sanica je u ovom sluaju navedena
u latinskom obliku de Sanize, te se kae da je de partibus Bosne. Najvjerovatnije je rije
o zaduivanju u tkaninama koje je Vuka Radieni morao kreditoru vratiti u novcu poslije
liferovanja robe u svojoj sredini.31 Ovaj ugovor nam daje informacije kako je ovaj dio Bosne,
iako inkorporiran u sastav Jajake banovine pod vladavinom Ugara, zadrao svoje ustaljene
privredne obrasce koji su se odnosili na frekventnu trgovinu s dalmatinskim gradovima.
bainni selomj Banicami spravimi meqmi i kotari selo Kladie sa pravimi meqmi i kotari i selo
Zagulani i selo Ripia s pravimi meqmi i kotari i selo Prisika i selo Bilani i selo Korica s pravimi
meqmi i kotari i selo Sanica sa pravimi meqmi i kotari Miklosich, Franz: Monumenta Serbica
spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, 439.
30
Isto, 488.
31
Ego Vuchxa Radiencich de Sanize de partibus Bosne confiteor quod super me et omnia mea
bona obligo me dare et soluere Vuchxano Radoeuich cimatori ducatos auri octo ad voluntatem
creditoris. Sub pena etc. Renuntiando etc. Hec autem carta etc. Judex et testis ut supra (27.02.
1493.), Dravni arhiv u Dubrovniku, Debita Notariae, LV, 86v.
Godinjak 2014/359
DEDI
Od posebne je vanosti podatak o pripadnosti ovog kraja dijelu Bosne, to ilustrira kako se
ugarsko posjedovanje ovih krajeva kroz Jajaku banovinu nije doivljavalo kao trajna vlast,
te kako je ideja pripadnosti stanovnika Sanice Bosni i dalje bila vrlo svjea. U ovo vrijeme
u drugim oblastima nekadanje srednjovjekovne Bosne koji su ve osvojeni od Osmanlija
iri geografski identitet uestalo je navoen u obliku partium Turchie. Sluaj spomenutog
trgovca Vuke Radienia, koji iz Sanice odlazi u udaljeni Dubrovnik da se zaduuje u robi
koju e kasnije u domaoj sredini prodati, svjedoi o privrednoj aktivnosti Sanice, koja se
prema tom parametru morala barem u manjoj mjeri izdvajati od ostalih lokalnih sela podruja
upe Banjice. I za vrijeme srednjovjekovne Bosne broj domaih trgovaca je najee vjerna
slika stepena razvijenosti dotinog mjesta.
Nedugo nakon nastanka spomenutog trgovakog ugovora Sanica, kao i cjelokupni teritorij
upe Banjice, osvojena je od Osmanlija. Naime, direktnih podataka o promjeni vlasnika ovog
teritorija nemamo do 1503. godine, kada je osmansko-ugarskim ugovorom Klju naveden
kao osmanski posjed.32 Ako uzmemo u obzir da su Osmanlije zauzele oblinju tvravu
Kamiak najkasnije 1495., a Kamengrad u upi Sani 1499., onda bi se u periodu od 1493. do
1495. godine i Sanica, zajedno sa Kljuem i susjednim teritorijem morala nai u sastavu osmanskih
posjeda.33 injenica kako se Klju spominje kao osmanski posjed i 1519. godine ne ostavlja
prostora sumnji kako ova oblast vie nije izuzimana iz osmanske vlasti.34
Zakljuak
Prezentirani kratki srednjovjekovni historijat naselja Sanice demonstrira kako je, uprkos
malobrojnim i turim izvornim podacima, barem u odreenim segmentima mogue sklapanje
slike mikrotoponimije srednjovjekovne bosanske drave. Analiziranjem izvornih pokazatelja
o Sanici, ali i onih u kojima su zasvjedoena okolna podruja, konstruisan je njen politiki i
administrativni koncept. Sanica je kao integralni dio oblasti Donji Kraji u sastav bosanske drave
dola, najvjerovatnije, na razmeu XII i XIII stoljea, a najkasnije 1244. godine. Poetkom
XIV stoljea Sanica postaje batinski posjed porodice Hrvatinia, u ijem e vlasnitvu s
odreenim izmjenama ostati do pada srednjovjekovne Bosne 1463. godine. U periodu izmeu
ezdesetih i osamdesetih godina XIV stoljea dio upe Banjice nalazio se u sastavu Ugarske,
ali je nakon ponovnog osvajanja ovog prostora od vojvode Hrvoja ona ponovno u posjedu
Hrvatinia. Nakon Hrvojeve smrti Sanica je pripala njegovom bratancu Ivaniu Dragiiu,
te e do pada pod osmansku vlast ostati u posjedu njegovih potomaka. Nakon osvajanja ugarskog
kralja Matije Korvina Sanica je ula u sastav Jajake banovine i u toj administrativnoj jedinici
e ostati do posljednje decenije XV stoljea, kada je trajno prisajedinjenja Osmanskom carstvu.
32
Thallczy, Lajos: Jajcza (Bnsg, Vr es Vros) Trtnete 1450-1527, Budapest, 1915., 180;
Thallczy, Ljudevit: Povijest (Banovine, grada i varoi) Jajca 1450.-1527. Zagreb, 1916., 150.
33
Kreevljakovi, Hamdija: Kamengrad, Nae Starine, VI, Sarajevo, 1959., 24.
34
Thallczy, Lajos Horvath, Sandor: Als-Szlavniai okmnytr (Dubicza, Orbasz s Szana
vrmegyk) 1244-1710. Budapest, 1912., 281.
360/Godinjak 2014
Izvori
Dravni arhiv u Dubrovniku: Debita Notariae
Miklosich, Franz: Monumenta Serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii.
Viennae, 1858.
Smiiklas, Tadija: Codex Diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Volumen
XIII, Zagreb, 1915.
Thallczy, Lajos Barabas, Samu: Codex diplomaticus comitatum de Blagay. Budapest,
1897.
Thallczy, Lajos: Jajcza (Bnsg, Vr es Vros) Trtnete 1450-1527, Budapest, 1915.
Thallczy, Lajos Horvath, Sandor: Als-Szlavniai okmnytr (Dubicza, Orbasz s
Szana vrmegyk) 1244-1710. Budapest, 1912.
Theiner, Augustino: Vetera monumenta slavorum meridionalium historiam illustrantia,
Tomus primus (1198-1549.), Romae, 1863.
Literatura
Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine. Arheoloka nalazita regija 1-13, Tom 2,
Sarajevo, 1988.
Belagi, efik: Steci - Kataloko-topografski pregled. Sarajevo: Veselin Maslea, 1971.
Bokan, Branko: Sanski Most, Dio I (do jula 1941. godine), Beograd: Borba, 1974.
Brkovi, Milko: Tri povelje knezova Bribirskih izdane bosanskom knezu Hrvatinu
Stjepaniu, Radovi JAZU u Zadru 32, Zadar, 1990., 139-154.
Bojanovski, Ivo: Bosna i Hercegovina u antiko doba. Sarajevo: ANUBiH, Djela knj.
LXVI, Centar za balkanoloka ispitivanja knj. 6, 1988.
, : ,
, VI/2, , 1962., 95-112.
okovi, Pejo: Hrvatinii (Horvatii, Stipani Hrvatini, Stipanii, Stjepanii), (velikaki rod), Hrvatski bibliografski leksikon, 5 (Gn-H), Zagreb: Leksikografski zavod
Miroslav Krlea, 2002., 725-739.
okovi, Pejo: Crkva bosanska u XV stoljeu. Sarajevo: Institut za istoriju, 2005.
, : . :
, . CCXXXI,
. 13, 1955.
, : . , , , . XLVI. ,
1930., 244-305.
Kreevljakovi, Hamdija: Kamengrad. Nae Starine VI. Sarajevo, 1959., 21-34
Medi, Adil: Sanica. Klju 2005.
, : - . : Filozofski fakultet
u Beogradu-Filozofski fakultet u Banjaluci- Istorijski institut u Banjaluci, 2002.
, : II
, . . 7, - , 2008., 51-58.
, : II
. ,
. 1. , 2008., 11-22.
Godinjak 2014/361
DEDI
, :
. , . 4. - - ,
2005., 115-118.
Popis stanovnitva, domainstva, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 1991: Nacionani
sastav stanovnitva rezulati za republiku po optinama i naseljenim mjestima 1991, Republika
Bosna Hercegovina, Sarajevo: Dravni zavod za statistiku Repubike Bosne i Hercegovine.
Statistiki bilten, 234, 1993.
Raki, Franjo: Rukopisi tiui se junoslovinske povjesti u arkivih arkivih srednje i dolnje
Italije. Rad JAZU 18. Zadar, 1872., 205-258.
Sanica Monografski prikaz. Emisija Znanje imanje, Klju: Mjesna zajednica Sanica
Optina Klju, 2. maj 1976. godine
ii, Ferdo: Vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini i njegovo doba. Zagreb: Izdanje Matice
Hrvatske, 1902.
Thalloczy, Ljudevit: Istraivanja o postanku bosanske banovine sa naroitim obzirom
na povelje krmendskog arkiva. Glasnik Zemaljskog muzeja 18. Sarajevo, 1906., 401-444.
Thallczy, Ljudevit: Povijest (Banovine, grada i varoi) Jajca 1450.-1527. Zagreb, 1916.
Thalloczy, Ludwig von: Studien zur geschichte Bosniens und Serbiens im mittelalter.
Mnchen und Leipzig, 1914.
, : (oupa, . opa, ioba, supa, iuppa, xupa, gyuppa, uppa),
, : Knowledge, 1999., 195-197.
SANICA IN MIDDLE AGES

Enes Dedi
Summary
The presented brief history of the medieval settlement Sanica shows how in spite of the
few meager source data it is possible to create a picture of microtoponomy of medieval Bosnian
state at least in certain segments. The analysis of the original indicators on Sanica, but also
those which witnessed the surrounding areas, designed its political and administrative concept.
Sanica as an integral part of the area of Donji Kraji became part of the Bosnian state probably
at the turn of the twelfth and thirteenth centuries, and no later than 1244. At the beginning
of the fourteenth century Sanica became inheritance of Hrvatini family in whose property,
with certain modifications, remained until the fall of the medieval Bosnia in 1463. In the period
between the sixties and eighties of the XIV century part of the district Banjice was a part of
Hungary, but after the reconquest of this area by duke Hrvoje Vuki it became the possession
of Hrvatini family again. After the death of Hrvoje Sanica went to his nephew Ivanis Dragii,
and it remained in the possession of his descendants until it came under the Ottoman rule.
After the conquest of the Hungarian king Matthias Corvinus Sanica became part of Jajce
banate and it remained in that administrative unit until the last decade of the fifteenth century
when it became the permanent annextion of the Ottoman Empire.
Key words: Sanica, Donji Kraji, medieval Bosnia, Hrvatinii, Vukoslavii, Hungary,
Stjepan II Kotromani, district Banjica
362/Godinjak 2014
UDK 94 (497.6) 1878/1918
Na mali Orijent
Ajla Burki
Doktorski studij
Filozofski fakultet
Sarajevo
Percepcija Bosne i Hercegovine u sastavu Austro-Ugarske monarhije moe se pratiti

kroz knjievni narativ, kulturni ivot, ali i konkretne politike mjere. Unutar postkolonijalnog
diskursa otvara se mogunost propitivanja termina orijentalizam i kolonijalizam, te njihove
upotrebe u kontekstu bosanskohercegovake stvarnosti tog perioda. Sagledavanjem upravo
narativa, ali i politikih mjera poduzetih od Monarhije; koliko je Bosna i Hercegovina orijentalno drugo u odnosu na Monarhiju i koliko je kolonijalni pristup itljiv u njenom sluaju,
te kakav je odnos centra i periferije, stvara se mogunost za neto drugaije percipiranje bosanskohercegovake historije, kao i samog prostora.
Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, Austro-Ugarska, Orijent, Drugo, Turin, kolonija,
percepcija, diskurs
eriod austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini je zasigurno najistraeniji period

unutar historije Bosne i Hercegovine, to je donekle razumljivo s obzirom na njegovo,
ne tako dugo, trajanje i obilje dokumenata koji su posluili ranijim israivaima da
daju sliku privredne, politike, vojne, ali i kulturne historije. Ono to ovaj period nudi savremenom
istraivau jeste bavljenje percepcijom unutar okvira postkolonijalne kritike, odnosno mogunost identifikacije imagolokih predstava nunih za distinkciju centra i periferije.1 Zahvaljujui
autorima poput Edwarda Saida, Marije Todorove i Clemensa Ruthnera, koji su postavili osnove
za dalja istraivanja percepcije, te naina kreiranja imagolokih predstava zarad definiranja
vlastitog identiteta kroz konstruisanje Drugoga, ovakva vrsta istraivanja postala je primjenjiva
i u sluaju Bosne i Hercegovine u periodu od 1878. do 1918. godine.
U posljednje vrijeme sve vie autora interesira ova tematika, a ovdje su navedeni samo neki;
Ruthner Clemens, Habsburgs little Orient, A Post/Colonial Reading of Austrian and German
Cultural Narratives on Bosnia-Herzegovina, 1878-1918; Vervaet Stjin: Na granicama civilizovane
Evrope. Austrougarska tekstualna kolonizacija Bosne i Hercegovine (1878-1918). Sveske Zadubine Ive Andria, 24/2007.; Donia Robert J.: Neuvjerljiva kolonija: konceptualizacija austrougarske ere u Bosni i Hercegovini, Prilozi Instituta za istoriju, 37 (2008).; Endre Hrs, Wolfgang
Muller-Funk, Ursula Reber & Clemens Ruthner: Zentren, Peripherien und kollektive Identitten
in sterreich-Ungarn. Tbingen: A. Francke Verlag, 2006.
Godinjak 2014/363
BURKI
Je li egzotina slika Bosne i Hercegovine, koja je stvarana na Zapadu, odgovarala stvarnom

stanju u zemlji? ta je to Zapad, a ta Orijent? Da li je prema svom izgledu, poimanju i statusu
prosjean bosanskohercegovaki stanovnik bio sliniji i blii podaniku Monarhije ili nekom
Perzijancu i moemo li govoriti o Bosni i Hercegovini kao o austrougarskoj koloniji u istom
smislu kao i o Indiji, Aliru, Maroku? Da li je ovakva percepcija Bosne i Hercegovine ostala
duboko ukorijenjena u podsvijesti Zapada i mnogo nakon odlaska Austro-Ugarske s ovih prostora?
Primjenjujui principe Saidovog orijentalizma, balkanizma Todorove i Ruthnerovog
kvazikolonijalizma na austrougarski period u Bosni i Hercegovini, otvara se jedno sasvim
novo polje istraivanja, koje moe ponuditi odgovore na navedena pitanja. Said definisanjem
Orijenta i Okcidenta ukazuje na potrebu dvaju polariteta s ciljem spoznaje vlastitog identiteta.
Na istom tragu je i Todorova, koja Saidovo razmiljanje primjenjuje na ui i konkretniji prostor
Balkana, gdje definie balkanizam koji, prema njenom miljenu, isto kao i orijentalizam
ima primarno imagoloki karakter. Ruthner se, za razliku od prethodnih dvaju autora, bavi
konkretno percepcijom Bosne i Hercegovine. Putem postkolonijalnog itanja narativa nastalih
u ovom periodu, on sagledava odnos izmeu centra i periferije te zakljuuje da je Bosna
i Hercegovina i imagoloki i diskurzivno austrougarska kolonija. U svojim novim radovima,
jo jedan strani autor razmilja upravo o ovom odnosu, ali se za razliku od Ruthnera on
ne opredjeljuje u konanici za kolonijalni status Bosne i Hercegovine unutar Monarhije.
Rije je o Robertu Doniji za koga je Bosna i Hercegovina, ipak, neuvjerljiva kolonija.
Osim stranih autora, i domaa historiografija je jo 60-ih i 70-ih godina prolog stoljea
ponudila odgovore na pitanje kolonijalnog statusa Bosne i Hercegovine unutar Monarhije. Ferdo
Hauptmann, Devad Juzbai i Nusret ehi su kolonijalnu politiku Austro-Ugarske vidjeli
u planskom naseljavanju stanovnika Monarhije na podruje Bosne i Hercegovine. Oni za
ove doseljenike koriste termin strani kolonisti, istiui da je ovakav migracioni trend bio
potpomognut zvaninim dravnim aktima.2 Meutim, Mustafa Imamovi, razmatrajui pravni
poloaj Bosne i Hercegovine unutar Monarhije, odbacuje mogunost Bosne i Hercegovine
kao austrougarske kolonije, navodei da je ona, ipak, bila corpus separatum.
Na mali orijent3 Orijent, balkanizam, Turin, kvazikolonijalizam i Bosna i Hercegovina? Pitanje identiteta, identifikacije pojedinca ili grupe, odreivanje svojega Ja i diferencijacija od onoga Drugog je aktuelno od kada se ovjek bavi misaonim procesom i sve
od tada pa do danas, na to pitanje nije dat konaan odgovor. Svaka individua unutar svojega
Ja posjeduje vie identiteta koji se tokom ivota konstruiu i mijenjaju srazmjerno ivotnom
iskustvu. Kako je potrebno svakom pojedincu, kao i grupi i prostoru, odrediti identitet,
tako je u 19. stoljeu, s poveanjem zanimanja za bosanskohercegovaki prostor od velikih
Rad Amile Kasumovi: Modalitet eksterne kolonizacije u Bosni 1890-1914: case study za njemake erarne kolonije. Prilozi Instituta za istoriju, 38 (2009), objedinjuje dosadanja saznanja
u vezi s ovom problematikom, upotpunjujui ih novim podacima i jasnim i konciznim smjernicama
ka rasvjetljenju ovog problema.
3
Naslov pozajmljen od Clemens Ruthner: Na mali orijent jedno postkolonijalno itanje austrijskih i njemakih kulturalnih narativa o Bosni i Hercegovini 1878-1918. Prilozi Instituta za
istoriju, 37 (2008), str. 149-167.
2
364/Godinjak 2014
Na mali Orijent
sila, bilo potrebno definisati upravo taj prostor koji je do tada ostao gotovo nepoznat. Uzme
li se u obzir da je period romantizma taj kroz ije se predodbe definie ostali svijet, Bosna
i Hercegovina brzo dobija karakter Orijenta, balkanizma, odnosno onog Drugog u odnosu
na koga se definiemo Mi Evropljani.
Idui ovom putanjom u potrazi za definisanjem samog Orijenta, dolazi se do kljune spoznaje
da Orijent nije samo susjedan Evropi, on je, takoer, mjesto najveih, najbogatijih i najstarijih
evropskih kolonija, izvorite njenih civilizacija i jezika, njene suparnike kulture i jedne od
njenih najdubljih i najprihvaenijih predodbi o onom Drugom. Pri tome, Orijent je pomogao
definisati Evropu (ili Zapad ) kao sebi suprotstavljenu sliku, ideju, osobnost, iskustvo.4
Danas postoji anr koji se bavi problematikom i prikazivanjem drugosti. Taj anr je
interdisciplinaran i pokriva oblasti od antropologije preko knjievnosti i filozofije do sociologije
i historije. Pojavila se jedna sasvim nova disciplina imagologija koja se bavi slikama
drugog u knjievnosti.5 Oit je udio psihologije u svim definicijama imagologije kojih,
s obzirom na iroki interes, ima nemali broj. To nimalo ne zauuje, jer i sam pojam proizlazi
iz dubinske psihologije u kojoj imago oznaava idealizovanu sliku osoba iz socijalnog
okolia, posebno oca i majke, koja nastaje nesvjesno u ranom djetinjstvu, ali koja i u odrasloj
dobi kao takva moe utjecati na socijalne odnose, naravno u prvom redu na one prema
partnerima i bliskim osobama.
Kako joj i samo ime kae, u sreditu njenog interesa jesu slike (imago), u prvom redu
slike drugoga i stranoga, a zatim kao samorefleksija i slike, to jest predstave o samome sebi
(autoimages).6 Prema tome, imagologija je interdisciplinarno orijentisana grana komparativne
knjievnosti, koja se bavi prouavanjem knjievnih predodbi o stranim zemljama i narodima,
ali i o vlastitoj zemlji i narodu.7
Suprotnost izmeu Istoka i Zapada stara je koliko i pisana historija. Stari Grci koristili
su rije Orijent kada su govorili o antagonizmu izmeu civilizovanih ljudi i barbara. Perzijanci
su u mnogim pogledima bili kvazi-civilizovano Drugo. Od vremena Dioklecijana naovamo,
Rim je uveo administrativnu podjelu na Istok i Zapad i Orijentom smatrao egipatsku i anadolijsku
dijecezu. U periodu srednjeg vijeka ta se podjela u uem smislu odnosila na opoziciju katolianstva i pravoslavlja, a u irem na razliku izmeu islama i kranstva. U svakom sluaju,
dihotomija Istok Zapad imala je jasno odreene prostorne dimenzije: ona se odnosila na
drutva koja su postojala uporedo, a razlikovala se po politikom, vjerskom ili kulturnom osnovu.
Istok nije uvijek bio manje poeljan dio ove opozicije: za Bizantiju, neosporni centar civilizovanog svijeta Evrope nekoliko vijekova poslije pada Rima, Zapad je bio sinonim za
barbarstvo i surovost. Tek poslije pada Konstantinopolja i sumraka pravoslavlja, ali posebno
4
Edward W. Said: Orijentalizam - zapadnjake predodbe o Orijentu. Sarajevo: Svjetlost, 1999.,

str. 15.
5
Marija Todorova: Imaginarni Balkan, Beograd: Biblioteka XX vek, 1999., str. 22.
6
Jozo Dambo: Bosna i Hercegovina u njemakim tekstovima, imagoloka skica, http://ivanlov
renovic.com/2012/06/jozo-dzambo-osam-eseja/
7
Boris Blaina: Uvod u imagologiju. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, vol. 42 (2010), str.
459-509.
Godinjak 2014/365
BURKI
zbog jedinstvenog ekonomskog uzleta Zapadne Evrope, Istok je ak i od pravoslavnog svijeta

doivljavan kao podreeni element te opozicije.8
Nadalje, Istok je dugo za Zapad predstavljao egzotino i imaginarno carstvo zemalja
legendi, bajki i uda. On je raspaljivao matu romantiara, ali je postao i utoite za liberale
i nacionaliste, koji su se guili u sve veoj konzervativnosti i reakciji poslije Napoleonovih
ratova, kada je Orijent postao simbol slobode i bogatstva. Ovakva predodba Orijenta engleskoj,
a time i ostaloj evropskoj, romantiarskoj gospodi pruala je za njih poeljne modele ponaanja
i oblaenja, koje su oni spremno podravali. Kako navodi Marija Todorova, obiaj da mukarci
pue povezivan je s Turskom, Perzijom i predjelima Sjeverne Afrike, gdje je u duhanu uivano
u dokolici. Benjamin Disraeli hvalio je nain ivota po uzoru na odmjerenost i hedonizam
turskih paa, koji bi mu omoguio luksuz da pui dok se odmara. Meutim, taj Orijent iz
mate nije bio samo utoite od otuenosti Zapada koji se ubrzano industrijalizovao, ve
i metafora za zabranjeno. On kao takav satkan od elja i mate Zapada nudio je raskonu
odjeu i jo ekstravagantniju nagost. Orijent je eksplicitno dovoen u vezu sa enskim, tako
da se povremeno ak i tvrdilo da orijentalni diskursi ukljuuju teoriju seksualnosti i senzualnosti
preruenu u teoriju asketizma.9
S druge strane, ono to je balkanizam i openito stav prema Balkanu, jeste nedvosmisleno
muki imid koji je prema njegovoj nematovitoj konkretnosti bio obino negativan i rijetko
iznijansiran. Balkanski ovjek je u gotovo svim prikazima necivilizovan, grub, primitivan, okrutan
i fiziki neuredan. Takoer, svi opisi Balkana istiu njegov granini poloaj. Balkan se uvijek
prikazuje kao most ili raskre izmeu Zapada i Orijenta, dvaju suprotstavljenih, nespojivih
entiteta. Balkan je nadalje i most koji spaja etape razvoja, to potvruju etikete koje mu
se daju: polurazvijen, polukolonijalan i poluorijentalan.10 Ovdje je potrebno razmotriti
jo jedan pojam koji se uglavnom koristi kada je rije o opisu balkanskog ovjeka islamske
vjere, a to je pojam Turina.
Turin je upravo kao i Balkanac, uvijek mukarac, pljaka, surovi ubica, odnosno suta
suprotnost svega civilizovanog. Nedret Kuran-Buroglu navodi da je u zavisnosti od
trenutnih potreba u datom periodu, predstava o Turinu koritena u razliite svrhe. Ponekad
se javljao kao neko koga se treba plaiti, drugi put kao neko koga treba potovati, ali veinom
kao Drugi, neprijatelj, spram koga mogu da se oblikuju vjerski, etnoloki i novonastajui
nacionalni identiteti. Svejedno da li su bile povoljne ili nepovoljne, ove predstave nisu
nastajale spontano, ve su uglavnom konstruisane u skladu s trenutnim potrebama i skoro
uvijek su bile ideoloki motivisane.11 Boidar Jezernik smatra da je sueljavanje Austrijskog
i Osmanskog carstva doivljavano kao sueljavanje Istoka i Zapada u ideolokom smislu:
Marija Todorova: Imaginarni Balkan..., str. 29.

Ibidem, str. 32-33.
10
Ibidem, str. 36-37.
11
Nedret Kuran-Buroglu: Predstave Turina u nemakim medijima od ranog modernog doba
do prosvetiteljstva. Boidar Jezernik (ur.): Imaginarni Turin. Beograd: Biblioteka XX vek,
2010., str. 94.
9
366/Godinjak 2014
Na mali Orijent
islamski Orijent protiv kranskog Okcidenta. Time, vjerske predrasude, ukoliko se ne obuzdaju
i trezveno, racionalno preispitaju, najjae su od svih pobuda, te posjeduju snagu primitivnog
tabua. Stoga su kroz historiju nevjernici smatrani najopasnijim neprijateljima, jer nisu
bili samo maem naoruani, ve i prokletstvom koje ubija duu. Ova vrsta antagonizma
zadire duboko i ne moe se prevazii ni u doba mira, ve nastavlja da ometa put razumijevanja
i iskrivljuje istinsko shvatanje nevjernika.12 Sve ovo ostavlja dovoljno prostora kreiranju
stereotipa, koji je u sluaju Turina duboko uao u sfere imaginarnog. On je ujedno i zao
i opasan lik, ubica, u vjerskom smislu Drugi, onaj koji podriva integritet kranstva, ali i
predstavnik jednog velikog naroda, zatim tiranin, i na koncu pohotljivac sklon neumjerenoj
poudi.13 Meutim, nesretni Turin, razvojem politikih dogaaja postaje slab i podreen.
U austrijskom pograninom pripovijedanju, Orijentalno je isprva prijetea sila koja Nas
je gotovo unitila. Najzad, nakon dvije neuspjele opsade Bea, taj Turin je preobraen
u poraenog i ponienog protivnika koji se konano u Bosni i Hercegovini preobrazio u
lojalnog kolonijalnog podanika (Gingrich 1996: 110).14
Pratei ovaj slijed misli, dolazi se do kvazikolonijalizma, pojma koji ima cilj da definira
period austrougarske vladavine na prostoru jedne balkanske zemlje, Bosne i Hercegovine.
Prije nego to preemo na bavljenje ovom problematikom, potrebno je definirati sam pojam
kolonijalizma;
Kolonijalizam (engl. iz lat.), smjer u vanjskoj politici drava koje tee osvajanju novih,
sirovinama bogatih podruja (kolonija), i sustav njihove prevlasti u ekonomskim i politikim
odnosima s tim podrujima. Kao politika ekspanzije evropskih drava javio se ve od
razdoblja prvih velikih geografskih otkria, a kulminirao u 19. i na poetku 20. stoljea,
ostvarujui trgovaku, novarsku i politiku premo metropola nad kolonijama.15
Definisanjem kolonijalizma namee se, kao sljedee pitanje, definisanje austrougarske
uprave nad Bosnom i Hercegovinom. Moemo li tu upravu smatrati kolonijalnom? Slino
pitanje postavlja i Marija Todorova, kada na taj nain razmilja o percepciji Balkana. Pravo
pitanje, prema Marijinom miljenju, glasi: bi li metodoloki bilo opravdano da studije o postkolonijalizmu i potinjenima (kakve postoje za Indiju, a proirene su na Afriku i Latinsku
Ameriku) ponu da obrauju i Balkan, odnosno da li je, kada govorimo o Balkanu, mogue
provincijalizovati Evropu i moe li se na njega primijeniti argon neevropskih drutava
koja se i epistemoloki emancipuju? Prema njenom miljenju, to je nemogue, s obzirom
na to da je Balkan Evropa, dio Evrope, bez obzira na to to je u posljednjih nekoliko stoljea
percipiran kao njena periferija.16
12
Boidar Jezernik: Uvod- stereotipizacija Turina. Imaginarni Turin. Beograd: Biblioteka

XX vek, 2010., str. 18-22.
13
Nedret Kuran-Buroglu: Predstave Turina u nemakim medijima..., str. 93.
14
Bojan Baskar: Prvi slovenaki pesnik u damiji Orijentalizam u putopisima jednog pesnika
s periferije Carstva, Boidar Jezernik (ur.). Imaginarni Turin. Beograd: Biblioteka XX vek,
2010., str. 156.
15
Hrvatski leksikon: http://www.hrleksikon.info/definicija/kolonijalizam.html
16
Marija Todorova, Imagrinarni Balkan ..., str. 38.
Godinjak 2014/367
BURKI
Iako je, kako sam kae, u svom djelu Islam pod dvoglavim orlom, zakljuio da je kolonijalni
status Bosne i Hercegovine sam po sebi oigledan i nezanimljiv, Robert Donia, u svojim
docnijim esejima revidira svoje gledite spram ove problematike. On smatra da termin neposredni
kolonijalizam ponajblie definie odnos Monarhije spram Bosne i Hercegovine, koju ak
naziva neuvjerljivom kolonijom.17
Clemens Ruthner u svom razmatranju ovog problema koristi termin habsburki kvazikolonijalizam, za koji kae da se moe potkrijepiti prouavanjem ne samo austrougarskih
administrativnih mjera ili problematinog pravnog statusa Bosne i Hercegovine u to doba,
ve i analizom narativa i diskursa unutar hegemonijske austrijske kulture tokom okupacije.
Prema njegovom miljenju, oni su projicirali, insinuirali, ak nametali vlastite slike i konceptualne
svjetove Bosni i Hercegovini. To su, kako on navodi, bile simbolike forme koje su cirkulirale
izmeu okupatora i okupiranog tokom etrdeset godina habsburkog perioda, u nekim sluajevima
ak i mnogo due.18 Prema njegovom miljenju, Bosna je jedini kraj u okviru Austro-Ugarske
za koji se bez kolebanja moe rei da ga je mogue prouavati u okviru kolonijalne paradigme,
a da to ne bude u nekom proizvoljnom ili proirenom smislu. Svoju tvrdnju nastoji da dokae
na taj nain to historiografske i socioloke diskurse o Bosni pod austrougarskom upravom
neposredno povezuje s austrougarskom imagologijom Bosne.19 Prema Ruthneru, Bosna
i Hercegovina je u veini analiziranih tekstova konstruisana kao ekstremni sluaj periferije
kojoj je potreban novi centar, utoliko prije jer je onaj stari bio nesposoban ispuniti svoje
dunosti. Niti jedan njemaki autor se nije ustezao da navede kulturnu misiju AustroUgarske, to je esto bilo praeno slikama bajkovite istote. U radu berlinskog novinara Heinricha
Rennera, iz 1896. godine, Bosna postaje svojevrsna orijentalna uspavana ljepotica koja
se mora probuditi poljupcem Evrope, ili, tanije, habsburkog princa. Upotreba gendera
u ovim sluajevima nije vie sluajna, primjeuje Ruthner. To je zapadnjaka figurativnost
koja, takorei, relocira Bosnu iz 1001. noi u bajku brae Grimm.20
Kratak osvrt na austrougarsku kolonijalnu (?) upravu u Bosni i Hercegovini
Okupacijom 1878. godine Bosna i Hercegovina je ula u sastav Monarhije. Osim osobenosti
meunarodnih okolnosti u kojima je izvrena okupacija, unutranjih prilika i odnosa u okupiranoj
zemlji te veoma sloenog upravnog sklopa Habsburke monarhije, Bosna i Hercegovina
je u njenom okviru sve vrijeme imala poseban dravnopravni poloaj. Osnovni meunarodnopravni akti koji su odreivali taj poloaj bili su lan XXV Berlinskog ugovora i Carska
17
Robert J. Donia: Neuvjerljiva kolonija: konceptualizacija Austro-ugarske ere u Bosni i Hercegovini. Prilozi Instituta za istoriju, 37 (2008), 137-141, 140.
18
Clemens Ruthner: Na mali orijent jedno postkolonijalno itanje austrijskih i njemakih kulturalnih narativa o Bosni i Hercegovini 1878-1918. Prilozi Instituta za istoriju, 37 (2008), str. 149.
19
(grupa autora): Stijn Vervaet, Centar i periferija u Austrougarskoj: interdisciplinarni pristup
kulturnim identitetima u habzburkoj monarhiji, Knjievna istorija, 38 (2006) 130, c. 767-775,
Prikaz
20
Clemens Ruthner: Na mali orijent, str. 156.
368/Godinjak 2014
Na mali Orijent
konvencija.21 Okupirana Bosna i Hercegovina nije pripadala ni austrijskoj (Cisleithania)

niti ugarskoj (Transleithania) polovini Monarhije. Ova pokrajna smatrana je opedravnim
podrujem, u ijoj upravi uestvuju Zajednika vlada i vlade obiju drava Monarhije.22
U diskusijama voenim u Beu nakon okupacije, iskristalisalo se miljenje da Bosnu
i Hercegovinu treba tretirati kao jedan sui generis organizam, u ijoj e upravi neposredno
uestvovati predstavnici triju razliitih ministarstava; vojske, spoljnih poslova i finansija,
te obiju vlada Monarhije. Osim toga, odlueno je da bosanskohercegovaka uprava mora
u principu sama pokrivati svoje trokove. Car je 26. februara 1878. odluio, na prijedlog Zajednike vlade, da vrhovnu civilnu upravu u Bosni i Hercegovini povjeri Zajednikom ministarstvu
finansija. Odluke ove vrhovne upravne agencije u poslovima Bosne i Hercegovine neposredno
je provodila inovnika Zemaljska vlada u Sarajevu, osnovana naredbom od 29. oktobra
1878. godine. Meutim, osim cara i Zajednike vlade, odnosno njenog Ministarstva finansija,
i parlamenti i vlade Austrije i Ugarske dobili su zakonska ovlatenja da uestvuju u upravi
Bosne i Hercegovine. Poslije dugih politikih rasprava na relaciji Be Budimpeta, parlamenti
Austrije i Ugarske izglasali su Zakon o upravljanju Bosnom i Hercegovinom. Ovaj zakon
je potvrdio da Zajednikoj vladi pripada nadzor nad privremenom upravom u Bosni i
Hercegovini i sudjelovanje u utvrivanju pravaca i naela te uprave, koja treba tako urediti
da se njeni trokovi pokrivaju vlastitim prihodima. Meutim, eventualne vanredne finansijske
izdatke, npr. za izgradnju eljeznica i javnih graevina, odobravat e parlamenti obaju
dijelova Monarhije. Ova zakonodavna tijela su nadlena i za donoenje propisa o carinama,
indirektnim porezima i novcu, a bez njihove jednoglasne saglasnosti ne moe se promijeniti
odnos u kome se prema Monarhiji nalazi Bosna i Hercegovina. U ovom upravnom odnosu
prema Monarhiji nikakve bitne promjene nije donijela ni aneksija 1908. godine. U praksi
je Zajedniko ministarstvo finansija postiglo u upravi Bosnom stvarnu nezavisnost u odnosu
na austrijsku i ugarsku vladu.23 S obzirom na komplikovan i nedovren ustavni okvir unutar
koga je Zajedniko ministarstvo finansija obavljalo svoju funkciju vrhovnog organa
bosanskohercegovake uprave, njegova stvarna djelatnost i njeni rezultati zavisili su ne toliko
od ozakonjenih naela, koliko od realnih odnosa snaga i umjenosti da se drugim faktorima
nae to bolji modus vivendi. U tom smislu, ono je u doba Kllayevog reima postiglo najvii
stepen relativne samostalnosti prilikom formiranja i provoenja politike u Bosni i Hercegovini.
Za to je poseban znaaj imala postignuta samostalnost u pribavljanju i upotrebi zemaljskih
prihoda. Zajedniko ministarstvo finansija se u odnosu na Bosnu i Hercegovinu postepeno
razvilo u gotovo kompletnu vladu, obuhvativi sve grane uprave, dok se Zemaljska vlada pretvorila
u njegov obini izvrni organ.24
21
Mustafa Imamovi: Pravni poloaj i unutranji politiki razvitak Bosne i Hercegovine od 1878.
do 1914., Sarajevo: Svjetlost, 1976., str. 12.
22
Ibidem, str. 27.
23
Ibidem, str. 27-30.
24
Devad Juzbai, Austrougarsko Zajedniko ministarstvo i upravljanje Bosnom i Hercegovinom
nakon aneksije, dravni aspekt, Politika i privreda u Bosni i Hercegovini pod austrougarskom
upravom, Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 2002., str. 249. (Posebna
izdanja, Knjiga CXVI)
Godinjak 2014/369
BURKI
Pitanje koje se namee je pitanje prirode odnosa, tj. pravne veze izmeu Bosne i Hercegovine i Dvojne Monarhije. Bilo je miljenja da je Bosna kolonijalni posjed Monarhije, mada
nije, kako navodi Imamovi, ni Indija ni Java. Citirajui E. Richtera, Imamovi daje uvid u
tadanju percepciju ove problematike, navodei da, ako se Bosna uporedi s kolonijama koje
su stekle druge evropske drave posljednjih decenija, mora se priznati da je Austrija dobila
jedno mnogo vrednije i po poloaju povoljnije podruje, negoli veina drugih sila. Meutim,
ako se kolonije definiu kao nesamoupravne teritorije, po pravilu odvojene od teritorije
metropole, na kojima ona vri neogranienu vlast, onda se Bosna ne bi potpuno mogla
podvesti pod ovu kategoriju. Prije svega, zato to Austro-Ugarska nije imala pravno neogranienu vlast u Bosni i Hercegovini. Austro-Ugarska je u Bosni vodila kolonijalnu ekonomsku
politiku, ali se njihov dravnopravni odnos, ipak, ne moe oznaiti pojmom kolonija. Bosna
i Hercegovina je, prema tome, unutar Monarhije bila jedan corpus separatum. Sa stanovita
unutranjeg pravnog poretka, ona je inila treu dravu unutar Monarhije, bez obzira na to
to svoje zakone nije ni prije ni poslije Ustava 1910. sama donosila. Njen pravni sistem, sastavljen
od elemenata islamskog prava, osmanskog tanzamatskog prava, te nekoliko meunarodnih
ugovora, predstavljao je jednu osobenost i jasno se razlikovao od druga dva pravna sistema
unutar Monarhije.25
Devad Juzbai na ovu problematiku gleda s aspekta migracione politike Monarhije.
Naime, on smatra da se u ideji o naseljavanju isluenih podoficira na erarno zemljite Bosne
i Hercegovine, ogleda kolonijalna politika Austro-Ugarske. Nakon aneksije, u 1910., 1911.
i 1912. godini, Ministarstvo rata i Generaltab Austro-Ugarske insistirali su na ostvarenju plana
o naseljavanju isluenih, a i mlaih bivih podoficira. Ovo je, prema Juzbaiu, bila jedna
od mjera koja je bitno pridonosila konsolidaciji pozicije Austro-Ugarske monarhije u Bosni
i Hercegovini. Pri razmatranju austrougarske politike u Bosni i Hercegovini nuno je ukazati
na injenicu, koja se konstatuje u zvaninim aktima, da su austrougarske vlasti zakljuno
sa 1905. godinom prestale s dodjelom zemlje stranim kolonistima. Ovo opet ne znai da
je sasvim prestao priliv naseljenika, posebno u gradove, ali to naseljavanje, smatra Juzbai,
treba razlikovati od kolonizacije koju je organizovala Vlada.26
Nusret ehi upozorava da kolonizaciji stranaca na erarnoj zemlji, koja datira od 1894.
godine, prethodi takoer kolonizacija stranaca, koja je poela 1880. i 1881. godine. Vlasti
su, meutim, tvrdile da ovo naseljavanje stranaca nije uslijedilo na njen poticaj i da se ovi
kolonisti nisu naseljavali na erarnom zemljitu, nego su kupovali zemlju od privatnih lica
i tako stvarali svoje naseobine prvo u banjalukom i gradikom kotaru, a zatim na podruju
bijeljinskog kotara. Slina naselja stranih kolonista nastala su neto kasnije i na podruju
prnjavorskog, bosanskonovskog, kostajnikog i derventskog kotara. Okupaciona vlast je
na sva usta hvalila spomenuta naselja stranih kolonista. Prema njenoj ocjeni, naseljenici
su vrijedni i iskusni poljoprivrednici, koji su unapreenjem svojih posjeda i racionalnom
obradom zemlje vrili pozitivan utjecaj na domae poljoprivrednike. Otvoreno je pitanje koliko
je ovo prvo naseljavanje stranih kolonista rezultat privatne inicijative, smatra ehi. Prema
25
26
Ibidem, str. 30-31.

Devad Juzbai: O austrougarskoj kolonizacionoj politici u Bosni i Hercegovini poslije
aneksije. Prilozi Instituta za istoriju, god. 11-12, br. 11-12, 1975.-1976., str. 326-327.
370/Godinjak 2014
Na mali Orijent
njegovom miljenju, dovoljan je i povran osvrt na tadanju tampu u Monarhiji da bi se stekao

utisak kako je stvarana jedna opa klima u javnosti za naseljavanje Bosne i Hercegovine,
neposredno poslije njene okupacije. ehi je, takoer, miljenja da od ove akcije utjecajni
krugovi u Monarhiji nisu bili daleko.27
Naseljavajui strane koloniste, okupaciona uprava razvijala je teoriju kako su seljaci
iz Maarske, eke i drugih zemalja marljiviji od domaih seljaka, da imaju vee iskustvo
u racionalnoj obradi zemlje, pa e njihovo naseljavanje u Bosni podstai domae seljake
na napredniji nain obrade zemlje. Tvrdilo se da pod utjecajem stranih kolonista domai
poljoprivrednici poinju bolje da obrauju svoju zemlju pa je ak taj momenat uzet kao
razlog za obustavu daljeg naseljavanja stranih kolonista 1905. godine, kao i za ukazivanje
na potrebu podsticanja domae kolonizacije. U sutini, i kasnije i u toku 1906. godine strani
kolonisti su stizali u Bosnu i Hercegovinu.28
Kakvo je bilo stanje na terenu, pokazuje i podatak da je ve u julu 1878. godine, dakle
neposredno poslije zavretka zasjedanja Berlinskog kongresa, kako istie Amila Kasumovi,
u Zagrebu izaao Proglas i poziv za iseljenje prema Bosni. Inteligentnim i marljivim
ljudima, koji imaju odreeni kapital, ovim se pozivom obeavaju srea i bogatstvo u Bosni
i Hercegovini bez obzira na njihovu profesionalnu preokupaciju. Posebno interesantan
je dio koji se odnosi na zemljoradnike, kojima se ukazuje na pola miliona jutara njiva i livada
u plodnim ravnicama, kao i na injenicu da se zemlja moe povoljno zakupiti i kupiti. Sastavlja
poziva bila je Generalna agencija za iseljavanje prema Bosni i Hercegovini, koja je imala
svoja zastupnitva u Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci, Travniku i jo nekim bosanskohercegovakim
gradovima. Zainteresovani za naseljavanje su se za informacije mogli obratiti odreenim
ljudima u zemlji u kojoj su trenutno nastanjeni, ali su za agenciju bili zadueni i zaposlenici
spomenute agencije.29 Dokumentacija iz 1879. i 1880. godine predoava spremnost austrougarskih okupacijskih vlasti da izvre prvo nuna ispitivanja terena, kako bi utvrdili kakve
su stvarne mogunosti (konfiguracije terena, bonitet zemlje, sastav stanovnitva, status
pojedinih zemljinih povrina) za naseljavanje stranaca. Nareenje da se ispita teren izdala
je Zemaljska vlada Okrunoj oblasti u Donjoj Tuzli jo u septembru 1879. godine, a ova
je bila duna to proslijediti niim tijelima vlasti. Uskoro su poela pristizati izvjea iz
Vlasenice, Oraja, Maglaja, Gradaca, Donje Tuzle i Zvornika, dok kotarska vlast u Bijeljini
nije uspjela izvriti zadatak. Sva izvjea, kako navodi Kasumovi, sugeriu sljedee: da
u kraju koji je bio predmet istraivanja ne postoje krupni zemljoposjednici koji bi svoju
zemlju prodali ili dali u zakup, te ukoliko bi se i nali oni koji su zainteresovani za prodaju,
istu je nemogue izvesti jer nisu sreeni odnosi izmeu zemljoposjednika i zakupnika.30
Ferdo Hauptmann smatra da je reagovanje vlasti na ponude i upite interesanata za doseljenje
bilo, kako on kae, u najmanju ruku nejasno. Prema njegovom miljenju, stav Zajednikog
27
Nusret ehi: Problem unutranje i spoljne kolonizacije u politici autonomnog pokreta Muslimana. Prilozi Instituta za istoriju, god. 11-12, br. 11-12, 1975.-1976., str. 336.
28
Ibidem, str. 337.
29
Amila Kasumovi: Modalitet eksterne kolonizacije u Bosni 1890-1914: case study za njemake
erarne kolonije. Prilozi Instituta za istoriju, 38 (2009), str. 81-120.
30
Ibidem, str. 85.
Godinjak 2014/371
BURKI
ministarstva finansija bio je u to vrijeme toliko nedosljedan da se kretao izmeu preuivanja,

naelnog odbijanja i toplog preporuivanja.31 injenica jeste da je jedan od kljunih problema
s kojim se odmah suoila Zemaljska vlada bio nerijeeno agrarno pitanje. Stoga je sasvim jasno
zato se Zemaljska vlada nije smjela odmah upustiti u kolonizaciju, isplanirati je i izvoditi
je po tano utvrenom modusu. Izvjea s terena su ukazivala na to da je, sve dok se ne rijee
agrarni odnosi, provedba kolonizacije bezuspjena. Osim toga, trebalo je izvriti premjeravanje
tla i izraditi katastar, to je predstavljalo dugotrajan i mukotrpan proces za austrougarsku vlast.32
Pitanjem statusa Bosne i Hercegovine u okviru Monarhije bavili su se i strani autori. Jedan
od takvih je i C. Ruthner, koji u svojim esejima ovaj problem pokuava objasniti u duhu
postkolonijalnog itanja tekstova tog vremena. Definiui pojam kolonijalizma i on ukazuje
na veoma neuobiajen sluaj Bosne i Hercegovine kada citira Cf. Malcoma:
The thesis put before us, namely that the administration of Bosnia-Hercegovina
represented trends of colonialism, is highly problematical. We must first ask whether the
concept of colonialism, commonly understood as the rule of Evropean powers over native
colored people on other continents, can be transferred to a master-subject relation within
Evrope, pointing to a siystem of colonial administration and exploitation of whites by whites.33
Koncept unutranje evropske kolonizacije, odnosno kolonijalizma unutar evropskog

kontinenta, ukazao je na eventualnu potrebu proirenja ili dopunjavanja shvatanja tog pojma.
U prilog primjenjivosti pojma kolonijalizma i na sluaju Austro-Ugarske, moe se razmotriti
formulacija Gayatrija Chakravortyja Spivaka;
Colonizer and colonized can be fairly elastic if you define scupulously. When an
alien nation-state establishes itself as a ruler, impressing its own laws and system of education,
and re-arranging the mode of production for its own economic benefit, one can use these terms,
I think.34
Ruthner, takoer, istie veoma bitnu injenicu koja se pojavljuje unutar diskursa okupacije
Bosne i Hercegovine, a to je kulturna ili civilizacijska misija koju Monarhija ima u ovim
pokrajinama. Ovakvu retoriku podsticao je sam dravni vrh, to je najoitije u intervjuu za
Londons Daily Cronicle u kome austrougarski ministar finansija Benjamin von Kallay kae:
Austria is a great Occident Empire (...) charged with the mission of carrying civilization
to Oriental peoples; rational bureaucracy would be the key to Bosnias future (...) to retain
the ancient traditions of the land vilified and purified by modern ideas.35
Nadalje, Ruthner smatra da je slino britanskoj vlasti u Indiji i Austro-Ugarska okupacijom

uspostavila vlast manjine nad veinom, pri emu je dolo do promjene postojeih elita, u
ovom sluaju rije je o bosanskim muslimanima. On, takoer, argumente kolonijalizma vidi
31
Ferdo Hauptmann:Reguliranje zemljinog posjeda u Bosni i Hercegovini i poeci naseljavanja

stranih seljaka u doba austrougarske vladavine. Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine,
Godina XVI (1965), str.151-171.
32
Amila Kasumovi: Modalitet eksterne kolonizacije u Bosni 1890-1914... str. 86.
33
Clemens Ruthner: Habsburgs little Orient, A Post/Colonial Reading of Austrian and German
Cultural Narratives on Bosnia-Herzegovina. 1878-1918, http://www.kakanien.ac.at/beitr/fallstudie/
CRuthner5.pdf, str. 4.
34
Ibidem, str. 4.
35
Ibidem, str. 4.
372/Godinjak 2014
Na mali Orijent
i u statusu zemlje koja je trideset godina imala status niije zemlje, da ak ni aneksijom nije
dobila status krunske zemlje (Kronland) ve je naprotiv postala Reichsland, da ne bi bila
dijelom niti jedne imbenice Dvojne monarhije.36
U austrougarskim tekstovima iz tog perioda, termin kolonijalizam se strogo izbjegava,
a ta praksa je ostala ista i do danas u znaajnom dijelu austrijske historiografije. Meutim,
Ruthner navodi posmatranje Nijemca, Ferdinanda Schmida, efa Ureda za statistiku u Bosni,
iz 1914. godine, koji kae da je u njemakoj i zapadnoj literaturi mnogo raspravljano o pojmu
kolonij i pod tim su esto podrazumijevana prekomorska, od matine zemlje privredno ili
dravopravno ovisna podruja. U tom smislu, on smatra da ne posjeduje Austro-Ugarska
kolonije te da isto tako makar u novo vrijeme (dakle, misli na period u kome pie i prije, A.B.)
nije provoena kolonijalna politika. Ako se, pak, pojam kolonije proiri, nema nikakve
sumnje da je Bosna i Hercegovina od Austro-Ugarske preuzeta kao kolonijalno podruje
i kao takva je do dananjeg dana to ostala.37
U neto poetskijem svjetlu, dvadeset godina ranije, berlinski novinar Heinrich Renner
austrougarsku politiku u Bosni navodi za primjer drugim kolonijalnim reimima. On smatra
da je velikom dijelu publike (misli na evropske itatelje) ostalo ovo prostranstvo potpuno
nepoznato. Bosanska Trnoruica, kako Renner naziva Bosnu, spavala je svoj stoljetni arobni
san i tek se probudila kada su carske jedinice prele granicu, uvodei je tako u novu eru.
Tek poslije neumornog i tekog rada, ne manjeg od dva desetljea, Bosna postaje znana
i priznata pred svijetom. Ono to je u ovoj zemlji uraeno, gotovo je izuzetak u kolonijalnoj
historiji svih naroda i vremena, kae Renner. On nadalje predlae brojnim kolonijalnim
politiarima u Evropi jednu posjetu Bosni te kae da se u Bosni provodi praktina kolonijalna
politika te da sve to je postignuto vodeim osobama u Austro-Ugarskoj slui na ast. Jednom
vidno zaostala, bosanska sestra stoji sada u nizu s ostalim evropskim dravama.38
Moda je najblii rjeenju ovog pitanja bio Peter Stachel, kada je rekao da je Habsburka
monarhija od strategija kolonijalne asimilacije, koji su bili tipini za kolonijalni proces,
bila potpuno osloboena, u smislu da su na mjesto dominantnog, centralistikog i prekocarsko
ireeg kolonijalnog diskursa stali viestruko izmeu sebe ukrteni mikro kolonijalizmi.39
Umjesto zakljuka
Odnos Dvojne monarhije i Bosne i Hercegovine u periodu austrougarske vladavine na
ovom prostoru, predstavlja klasini odnos izmeu centra i periferije. Potreba za definisanjem
odnosa izmeu dva razliita entiteta, koji su politikim okolnostima postali jedna cjelina,
dovela je do potrebe definisanja sopstvenog definisanjem drugosti. U tom smislu, Bosna
i Hercegovina je postala Drugo, te zahvaljujui (prije svega) svojoj prethodnoj pripadnosti
Osmanskom carstvu, definisana je kao Orijentalno, egzotino, novo, Drugo. Monarhiji je
ta slika novosteene kolonije bila prihvatljiva, a ako to stavimo u kontekst kolonijalne politike,
36
Ibidem, str. 6.
Ibidem, str. 6.
38
Ibidem, str. 6.
39
Ibidem, str. 7.
37
Godinjak 2014/373
BURKI
moda ak i neophodna, jer je njenim podanicima davala vlastiti dio Orijenta koji su sve
druge velike sile posjedovale na podruju sjeverne Afrike, Indije i sl. Koliko je kolonijalna
bila vladavina Austro-Ugarske u Bosni i Hercegovini, ne moe se izmjeriti niti uporediti
s nekim drugim odnosima drugih sila i njihovih kolonija iz prostog razloga to je ureenje
same Monarhije zahtijevalo drugaiji pristup i novosteenim podrujima. Takoer, u ovom
sluaju Monarhija je izuzetak i po tome to je njena kolonija na evropskom kontinentu
(a ne na amerikom, afrikom..), to su njeni novi podanici Evropljani i, to je jo vanije,
bijelci. Za 19. stoljee ovo predstavlja izuzetak, pa tako nije ni udno to stranim autorima
predstavlja problem definisanje Bosne i Hercegovine i Monarhije u svjetlu kolonijalnih
odnosa. S druge strane, domaa historiografija je obradila gotovo sve pojedinosti iz ove
oblasti te na taj nain stvorila mogunost za posmatranje ovog problema u irem kontekstu
postkolonijalnog diskursa.
OUR LITTLE ORIENT

Ajla Burki
Summary
The perception of Bosnia and Herzegovina within the Austro-Hungarian Empire can
be followed through a literary narrative, cultural life, but also through concrete political
measures. It was opened the possibility of questioning the term Orientalism and Colonialism
within the post-colonial discourse as well as their use in the context of the Bosnian reality
of that period. Realizing the narrative, but also the political measures taken by the Monarchy;
how Bosnia and Herzegovina was oriental other in relation to the Monarchy and how colonial
approach was readable in its case, and the relationship between centre and periphery, all that
created the possibility for different perception of the Bosnian and Herzegovinian history
as well as the space itself.
Key words: Bosnia and Herzegovina, Austro-Hungary, Orient, Other, Turk, colony,
perception, discourse
374/Godinjak 2014
GODINJAK
KULTURNO STVARALATVO
BONJAKA _____
UDK 821.163.43*-1
Pjesme
Mubera Isanovi
Sarajevo
to o grahu niko ne pie...

udim se, i krivo mi, to o grahu niko nita ne pie,
a ima li jo osim hljeba togod, da nikad ne dosadi...
nema nita... osim tog zrna, zrna graha, to je jelo
jedno jedino, i prvi, i drugi, i peti, i trideseti dan...
to ne dosadi nikad... jer mirie grahom...
Mi pod Babia baom, u sklonitu...
a sa kraja na kraj Sarajeva, moja sestra donese,
a pod granatama... taj tanjur graha... pa nama dosta,
i meni i sinu, i ne mogu da zaboravim....
pa neka zauvijek ustanovimo zakon...
da na trpezi ima prvo mjesto... taj tanjur graha...
na stolu... nek pored svijee bude...
na stolu... nek pored cvijea bude...
nek natjera osmijeh na lice onom, ko pamti,
kad je grmilo... ko pamti... i to zlatno zrno...
pa se udim... ba se udim... toliko pjesnika,
a o grahu niko nita ne pie...
Ciglane
Volim da ponekad obiem Ciglane,
a to je stvarno mjesto... pijaca....
Ja plaam lanarinu, nekad prekodan,
nekad sedmino, ba volim pijace...
Tamo imam starih prijatelja, pa
ne izostavljam nikog, i ne zaboravljam...
Godinjak 2014/377
ISANOVI
Da je Ono due trajalo, i ja bih

u tom redu imala mjesto za stolom...
a ispred sebe bih rasporedila...
kam mrkvu, kam papriku, kam luk...
ako ga bude... makar malo... ikako...
Ba sam za One etiri godine od brata
dobila na poklon... jednu malu glavicu luka...
za cijele etiri godine... jednu malu glavicu luka...
pa to ne zaboravljam... ni granate...
ni one koji su tada sa mnom dijelili strah,
svi su to prijatelji moji, i ovi na pijaci,
pa ih obiem, jer ne zaboravljam nita...
i nikog...ba volim pijace...
Nana Sabiha
Sad znam da su jaja poetak i kraj svega... a
smjetena su svakako na Ciglanama...
ba u sredini pod mostom...
Neki sam udan ovjek, a je l sa svima tako...
Ne znam... i kad neu kupiti, da ih obiem...
da se upitam... tako radim...
Ta lica iza tezge, danom okruena svjetlom...
sjajnih oiju... zrae... osmjehom... kad ima pazara...
obradujemo se... prepoznamo... mi iz Onog vakta...
A iza gomile jaja, stoji Nana Sabiha...
lica ko pun Mjesec... a dua ko vrata... jest...
ba je ko rod u susret svima, to je
Nana Sabiha, protjerana iz Viegrada...
bila je donedavno na tom mjestu...
pa stanem da se sjetim... bih da plaem...
Pitam, kad je pola, je l dua eljela da obie
onaj Bivak, kuu, zapaljenu tamo daleko... i tragove
to pripadaju tome otkud potjee... ja bih tako...
jer ne zaboravljam nita i nikog...
378/Godinjak 2014
PJESME
ta je to prozivka bila nekad ...

ta je to korzo...
Volim kad kia pada, pogotovo snijeg, i moram rei,
etnja je najljepa kad ti grad polije kia, a nisi sam,
kad hoda utroje, zagrljen s gradom, cijelo toplo vee...
A je li to bio drugi zrak, drugi ljudi, pitam,
je li isti onaj grad, ili je onaj odluio da zaspi,
pa je ovo danas neto drugo...
Nekad si mogao poznati raju po kretnji, po hodu,
po frizuri, po svemu linom, lijepo i razliito,
jo i po nekom komadu odjee...
To je bio buket, kad poslije zadnjeg asa popodne
krenu, vrijeme kad su se majice nosile sa dva lica,
s prednjice i lea, a kecelje i brojevi na kapi...
Ono korzo spominjem kao da je to institucija asti,
po dvoje, troje, rjee vie u jednom pravcu krenu,
cilj je prema raskru, kod paviljona malog...
ustvari do Gradske kafane i nazad, do Vjene vatre...
za one to su popodne u smjeni vai da tegle knjige,
odvaljuju ramena, dok etaju gladni cijelo vee...
Oni jutrom u smjeni, predvee osjete na bilu,
da ih vie ne dri mjesto, kad moraju ii tamo,
gdje se eta... da stignu na proziv...
Kad ide sam, proe pored trotoara urno,
prelijee pogledom redove, da nae svoju raju,
ili da neko vidi njega, da se prikljui potom...
Konano moe proetati i s nekim drugim,
iz druge raje, ako njegove nema, vano je
da je raja, pa tu ima reda zna se...
Korzo ima novosti, minutu kad tee,
i kad stane, kad se obogati i kad sine...
i opet poe dalje kretnjom gordom...
Godinjak 2014/379
ISANOVI
Ima smijeha koji prti ispod sata, tu,

gdje se okuplja stara raja... ne trae se,
oni samo dou na to mjesto...
Momci bili vii kad je op na kosi stajo ravno,
tu odmjereno se eta, jer i djevojke dozrele
za udaju, dolaze na tu zabavu u hodu...
Simpatija ide, nailazi u susret, pravilo je
da se pravi mutav, ukoen ko pritka, pogled pravo...
a za suetaa se dri... moe pasti... proe...
Tad novo pravilo vai, prozivka pada, sagne se
do ramena i vikne to ime... ali ne tako da te vide,
nego kad proe... onda pisne...
ovaj se okrene, preleti oima iza sebe... ko prozva...
najee nema niko, onaj se sakrio, a i to ima smisla...
to je samo proziv... Djevojke ne prozivaju...
One se otmjeno dre, etaju. Sve ih pamtim...
Pamtim godinama Vesnu, koja kad govori iza mene,
ja ujem zvona... crvenokosa... oi plave... blaga...
Pamtim Gordanu, i Olgu, Nau i Suadu, i Jasnu
Krehiku, kad pronese kosu do pasa ko plamen...
A ja imam obiaj da ih podsjetim na te dane,
kad ih prepoznam... Go, nosili ste kaput one boje,
al ovako, a kosa i frizura bila, tako Vas pamtim...
iz Vae raje viam onog i jo nekog...
Pamtim i momke uznosite i prave, s korza, s plesa,
iz Fisa, iz Sloge, kad se naklonom i lahkim
dodirom po ramenu, pozivalo na ples...
Starije, ozbiljno korzo, bilo s druge strane ulice...
gdje je banka sa dva kipa... ali to je bila dada
za sve one, koji ure, ba to vee...
Otvoreni tramvaji, sa platformom, oni prvi,
iz vremena, kad je esar zemljom hodo...
danas te iste konj provoza godinje jednom...
380/Godinjak 2014
PJESME
Malo ulinog svjetla, iz izloga dodatno sija...

harmonika i pjesma iz bate Gradske kafane...
pred kinom Dubrovnik guva, Kuglana, u izlogu
Gurmana ribica pliva... Ljeti, plavi leptir eta...
s repom do pasa... Naa u haljini od organdina... cvjetovi
irokih haljina... a sve u struk, prolaze raskone biste...
Svi znaju, ko i ja, to su glavnu ulicu mjerili korakom...
ta draga lica gledam na nivoima raznim...
u svim porama vidim tu staru gospodu... viam...
Kad zaustavi me susret, i nasmije, jer se odmah sjetimo
tog starog vakta... i pozdravimo se... iako nismo iz iste...
dobro se znamo, dobro se znamo, mi smo....
mi smo iz stare sarajevske raje...
Ko se sjea
Ko se sjea...
Vike promuklih gimnazijalaca... i vremena...
,,zona A, zona Be, bie nae obadve...
ko pamti kamione, parole i pionire,
ko pamti zastave i parade...
ko pamti hranu na takice...
i kad su gimnazijalce slali na Goli...
Ko se sjea...
Kozarakog kola usred Titove ulice...
i dodave iz ruke u ruku, na gradilitima,
ba na svakom oku ovog grada... ko pamti...
kad se omladinci vrate kui mravi i preplanuli...
dou... sa zastavom i pjesmom do zbirnog mjesta...
Ko se sjea...
aci gimnazije u kajacima, u nabujaloj Miljacki...
iz kajakakog drutva ,,Galeb, u Tome Masarika ulici...
Na Marindvoru, iza kafane Tilava, da je bio u ogradi
teren za vjebu konjikog drutva ,,Budunost...
Ko se sjea...
kad smo tu na Marindvoru pratili Jevreje i
mi aci... tu je prestajao grad i poinjalo selo...
Godinjak 2014/381
ISANOVI
voz od Stupa do Ilide prolazio kroz njive...

a Koevom prolazila kola natovarena sijenom...
Ko se sjea...
kad arijom pronesu na dasci somune... kad je...
ulicom bilo narodne nonje i veza... radile pekare...
sa vrha Didikovca mirisala okrugla kukuruza...
a iz vojne pekare Koevo mirisalo kruhom...
Ko se sjea...
Bila bistrika stanica uskotranog voza... ilo se
na obdan s boom oko eljeznice i Bosne...
na Darivu... na Bentbau... na dva Jezera...
ko se sjea Stjepana Meca, golubova i jelovnika...
iz velikih centara Evrope...
Ko se sjea
Sankanja na Betaniji, a ligure potkovane rukom...
raje na sliurama sa irokae do Principova...
i od Bujruma do Didikovca... do pekare u Koevu...
Ko se sjea mostova preko koevskog potoka...
i mosta uzdisaja kod Alipaine damije...
Ko se sjea...
U Koevu izvorne pjesme do kasno u no...
I brda slamarica u krugu Graditelja...
radnici se u slobodno vrijeme tahtali...
bacali kamena s ramena usred ovog grada...
ko se sjea prvomajskih parada...
i kad su u vezene bluze obukli konobarice,
ugostitelji ovog grada...
Ko se sjea... ko se sjea...
Malo o enama obiljeenim pupkom...

Poslije agresije sjedim na terasi kod nekadanjeg
Arhitektonskog fakulteta... i gledam prolaznike.
etaju mladi ispred Kikija, to je novo korzo...
Al nije ni blizu... etaju nekadanji momci, stari,
sijedi, i vremene gospoe u polaganom hodu...
njih prepoznam iz onog davnog vakta...
382/Godinjak 2014
PJESME
Nailazi grupa djeaka, neki u pantalonama do koljena,

razgovaraju, al ne gledaju ususret, dobro vidim,
jest hod, ali nije korzo, nije korzo... kaem...
Tu itava jedna generacija nedostaje, oni momci
dozreli za budue enike, ba tih nema... ovo je moje
tuno vee, pitam, gdje su momci, gdje su ljudi...
Ovo su djeaci to o igricama zbore... Gdje su ljudi?
Je li ova zadnja poast sve zbrisala, gdje su momci?
Ispred mene promenada, dobro stari, dobro mladi...
Gdje su momci za enidbu, bih da plaem. Gledam,
djevojke u drutvu i u paru, ali pogled privlai neto,
sve osim nekih imaju struk goli, i taj pupak...
Taj pupak ususret meni piti enskim jadom...
zar je dolo vrijeme da se u to gleda. Svi su isti...
gdje su lica, otkriveni pupak lijepo zrai samo moru...
Svladavam se i gledam ta mlada lica, to ne sijaju
zbog pupka... kakva je to etnja, kad pogled privlai
neto podno pasa, to mi smeta... gdje su lica...
Ponaosob lijepe, lijepe... kaem, ovo nije ruka
naeg bila, nego neto mrsko, a ja elim da ih vidim
toliko ponosne, koliko su lijepe... da odrastu, da su svoje...
Zato filmom u sjeanje vraam korzo, ono pravo,
ono staro, hou lica, neu ovo, gdje su lica pitam...
Neu ensko meso, neu pupke...
Mi smo davno gradom bili, kad su tute frcale
sa visokih katova Pariza... Sarajevo imalo kupatila
i hamame, prije ove Evrope... gradom bili...
Nisu pokazivale pupak kad se Sarajevo branilo,
Viem, pokaite lice, svoje lijepo lice, Sarajke,
nita ne govorite golim pupkom... to je greka...
Gdje su gorde nane da vas vide... glavu gore...
U susret svjetlu, u sutra, dajte da vam vide lica
Sarajke glavu gore, tako vas volim, ono je greka...
Godinjak 2014/383
ISANOVI
Ljubavna...
Svaki dan proem pored mog
prijatelja, dodirnem ga, i potepam...
Ozari me, vidim sliku... susretu se obradujem...
Taknem rukom... njeno, blago... zadrim se,
da outi, zna moj dodir... ma nek pamti..
zna moj dodir... ma nek pamti...
Moj put vodi pored njega
Svaki dan u krugu bolnice...
Sad snijei... oko njega opalo lie...
Al stoji, al stoji, i eka me...
ba me eka... tako vidim...
Crn... golem... gol i mokar...
eka na susret, eka, da ga taknem
i dodirnem, tako radim, tako volim...
U susretu, kaem, tepam... njemu...
Crn, golem, gol i mokar, tako... golem,
dragi u krugu bolnice... Jedan
divlji kesten... moj prijatelj...
Ja razgledam, hvala, ne kupujem nita...

Ne volim radnju koja ima sve od igle i konca... do metle, pa konzerve,
svjee mlijeko i sprej protiv moljaca. Ima slatko, voe, lizala,
otira pred vrata i rukavice za svata. Ne volim te radnje, od tih bjeim.
U rashladne ureaje doneseno jako, svjee nemasno i masno, koliinski,
brojem, pogledom odem od brana do spreja i sredstava raznih.
Kui treba sve, al od toga mnogo, meni mnogo treba. Gledam.
Jeste l izabrali? Pa vi ovdje imate sve osim poreta i kosa!
Pa u sebi, gdje je mnogo, ne bih nita. Ba vam hvala, ja razgledam.
Znate, ja znam ovu radnju, davno mlijene proizvode Mujaga dro,
sve nas znao, sa zlatnim zubom jednim, nasmijan ko Mjesec,
malo elav, nas je ispraao, doi opet, po sto puta hvala na pazaru
Mujaga na stari! Koevo ga znalo. Ti stane pred tezgu, kasa nije bilo,
A on se sagne, opet ti mali, ta si trebo, uvaj kusur, nosi...
384/Godinjak 2014
PJESME
Taj je svakom ko amida bio. Drago oti, a nije vrue mlijeko teklo nikom.
S jednim hou po sedam nas ide, a on isti to se tie lica...
Bili smo djeca, upijali miris kvarta, nosili u tepsiji pod boom,
Iz vojne pekare mirisalo kruhom, i kukuruzom s vrha Didikovca.
Grad je bio krezav, sliure od daske, i ligure potkovane rukom,
U kolu ili kroz brda snijega, okupljali se na raskru pod svjetlom...
U Mujage bilo zemiki sa sirom...
Ja razgledam... Hvala... Ne kupujem nita...
Kako sam preivjela susret sa enom

zbog koje godinama trpim...
Na pitanje kako sam odgovaram ...utano...
Pria se svodi na samu enu sa djetetom, svejedno,
il se otac ne zna, il je daleko, il zametnuo trag,
o kom se samo ona brine, i niko drugi, znai
samohrana, kad postoji, ne kad radi, ne kad ima,
nema sebi, no kad ivi, no kad hoda...
ta je podbod, kad se strgne s vae koe, tako,
godinama nosim bodlje iz tih oi, od tih rijei,
pijavice iz jezika, zapore od kani, prsta, tim je
u kost moju usaeno samo ime lica Jada, rijei,
ako ti dobije, ja u ti lino oduzeti, naelnie,
ne dodajte, neu zbog nje dobit nita, uzee mi...
Njena djeca to su bila, tragovi od njenog rila,
nisam mogla sjesti blizu, to su pipci, jo me dre,
Strah od Ljilje, strah od majke moje more...
Tad me bola snagom ose, da iz jaja izlegu se bube crne...
Boe trpim, dugo trpim, da izau iz moje koe...
Boe snage, da ne budem tijelom mlijeko mlai ove,
za prstace usaene od te ene, od te Zlosti...
(bila je lan partije, a danas se ovo naziva mobing)
Sarajevo, decembar 1985. god.
Godinjak 2014/385
ISANOVI
Stvarna mo je bila davno, sad je nita

Ono to je bilo zovu rijeju mobing...
udno je osjeanje nakon vie godina vidjet vlast,
veliko lice, zubi isitnjeni, jednaki pod konac, prije
razdjeljak bio izmeu dva srednja, sad ih nema,
al i na mali prorez zmija oi bei...
To je ena s drugog svijeta, prstenastog, samo ona,
gdje se komad nadoknadi, dio ruke, dio tijela,
koja je od prvog dana stala nogom podno vlasti,
ko pauk na mrei puzla na onima ispod, dolje,
al stvarna mo je bila davno, sad je nita...
Nisam nikad srela nekog, ko spadne sa vlasti trona,
udna lica oteknuta, uvena po bodlji kontre,
sad zobat nos, puno manji, nema huka,
rastoena vlast kad pada, da se sveti, makar tipa,
poslije vlasti, lii maki, koja zove, koja tepa...
Prstenasta, sve je prolo, ostali smo,
vidim crva...
(Sarajevo, proljee 2007. god. susret sa Ljiljom I. ro. P., u krugu Koevo bolnice)
386/Godinjak 2014
UDK 821.163.43*-1
Pjesme
Mirsad Beirbai
Sarajevo
Kolumbova oda pijacama

Plovio sam okeanima
Obale opasao gajtanom
Kraljiine spavaice
Od staklenaca pravei
Grumenje zlata
Pa ni poslije bura bonaca i oluja
Nije me minula elja za putovanjima
Ni nakon toliko rastanaka i povrataka
Pribliite mi krevet
Prozoru
Sa pogledom
Na pijacu
*
Niija zrela ljepota nije toliko edna
Kao ljepota rajica
Mornar narana
Sidro na dnu cekera
Ta mora to se ukazuju u snu
ovjeijoj ribici
Grah portparol
Mirisnih uljeva
Krompir
Iekuju striptiz gusjenice
Niko nije toliko vatrostalan
Kao mrkva
Godinjak 2014/387
BEIRBAI
Ta mora to se prelijevaju
Iz pehara ispunjenih mjeseinom
*
Emotivni luk iupan iz rodne grude
Suza suzu tjera
Izvezeni mjesec na mahrami
Obnavlja svjetlost paprika
Ta mora to plutaju
U zavjetima zaljubljenih
Pomiri kruke i jabuke
U kompotu
Kad dostupni postanu ananasi
Dostupni su i orasi
Ta mora plodonosna
*
etiri godinja doba
U jednom danu
etiri strane svijeta
Na dlanu
Ta mora
to zapljuskuju
Oi prozora
Mo slavuja
Pogledaj tu pticu! Kliknu Homer
Pogledaj je savrenu
Gluho ne bilo.
uj ovaj cvrkut!
Uzvrati Betoven
388/Godinjak 2014
PJESME
Mrak mi
Skida s oiju.
I obnovljenog zanosa
Zagrlie dugu.
Bolest
Kad me poe probadati
U krstima, igati oko srca
Pooh u oblinju cvjearu
Junake rane da vidam
Na jednu stranu latice
Na drugu trnje
Latice e zapjevati:
Kad se izlijei
Sjetit e se kako da usreen
Usrei
Sa trnjem u primijeniti akupunkturu
Tradicionalnu kinesku medicinu
Trnje e zapjevati:
Od tuge je tunija praznina
Kad prioh
Doeka me natpis:
Radnja zatvorena zbog bolesti
Tiina
Nije bludna
Uvijek trudna
Pojaana do daske
Tabuta
Sveana duboka
Poistovijeena sa utjehom
Sklopljenog oka
Godinjak 2014/389
BEIRBAI
Sjetna vedra
Zadjene samou za njedra
Alpinista zvonika
Bez zvona
Igra se gluhog telefona
Nezvana zvana
U po noi u po dana
irom svijeta
Nai je izvoze
Zaboli od
Prekomjerne doze
U uspomenama plamti
Zaboravljeno pamti
U svjetiljkama mirka
Ta nijema svirka
Usred ekstaze usred slavlja
Nakratko se izgubi
Sama sebe obljubi
Pa se u nama obnavlja
elim dokonati meu ruama

Doleprala si, leptirice. Izabravi me
Olakala si mi izbor.
Obmotao sam sijalicu mreicom. Bez puno smo se rijei
Sporazumjeli. Uzeo sam omiljenu knjigu prije spavanja.
Ljubazno si je listala. itao sam naglas:
Ljubav je svojevrsno drutvo... cijela me zbilja gleda
Kao suncokret s njezinim licem u sreditu.
Zajedno usnimo, zajedno se budimo.
Ujutro razmie zavjese i povlai se da mene sunce
Obasja. Vratim se, doekuje me igrom skrivaa.
Vjeta si, palim lampu. Ako je toplo, treperi sa sjeverne
Strane, ako je svjee, sa june. Uzimam omiljenu knjigu.
itam naglas: elim dokonati meu ruama jer ih ljubljah
U djetinjstvu...
390/Godinjak 2014
UDK 821.163.43*-32
Kratak kurs iz hipologije u 4 flash-black slike

Sead Mahmutefendi
Sarajevo
Odbjegli konj
ulijanu je od napetosti brzo zastao dah. U tiini to je nastala nehotice je jo
jedanput uzdahnuo. Bio je poneto oaran uzvienou svog zadatka, te je od
nestrpljenja toptao prednjim kopitom.
Poto su preko razglasa jo jedanput date upute dokejima, vrata na startnim mainama
se otvorie da propuste konje za poetak trke.
Derbi je poeo.
A sad dosta o tome. Vratimo se pet godina unazad, kad je ulijano bio sasvim nepoznato
drijebe. U isto vrijeme Ado Karo, njegov sadanji vlasnik i jaha, bio je veoma uvaena
linost i smatran je za vlasnika jedne od najpoznatijih ergela u iroj regiji, a na njegovom
poznavanju psihologije konja, mogli bi mu mirne due pozavidjeti i najvei eksperti u
toj oblasti. Stoga nije bilo nijednog znaajnog skupa, pa ni kongresa, a da se ne izrazi potreba
da se saslua neki njegov dragocjen sud, savjet, pa i prijekor.
Dobri poznavaoci takvih prilika nazivaju te njegove dolaske sretnim i veoma uspjenim
razmjenama miljenja. Vrlo lahko se moe pretpostaviti da mu se takva pozicija ne bi mogla
pripisati samo zato to on bijae svjestan svog izuzetnog ugleda, a osobito koliko je on davao
znaaj dobrom i strunom poznavanju psihologije konja. Posebno se, izgleda, trudio da upozna
konja izbliza. Posvuda je nailazio na divljenje i pohvale.
On je to nazivao hipopsihologija.
Uloga koja mu je pripadala odredila mu je ivot za due vrijeme. im bi se naao u drutvu
nekog konja, njegov ton je postajao finiji i uglaeniji, a njegove primjedbe stroije i otvorenije.
On je bio uvijek taj koji je imao prvu i posljednju rije. Njegove metode upravo su prisiljavale
konje da uvide i priznaju kako on sasvim dobro poznaje njihov svijet, bolje nego ijedan
drugi dokej. I premda je taj odnos poprimao dolian oblik, konji su, ipak, morali trpjeti. On
je osjeao prijateljstvo naroito za Pau, no kad je u njegovu ergelu doveden ulijano, njegov
svijet se iz temelja promijenio. Na svijetu je postojalo samo jedno bie koje mu se inilo
tajanstveno i bajoslovno. Dovoljno je bilo da ga prvi put vidi pa da istog asa osjeti strahopotovanje prema jo mladom drijebetu. Obratiti mu se, koriti ga, hvaliti ga, ignorirati ga,
to bi, vjerovatno, uinio da je bio neko drugi na ulijanovom mjestu. On je ostao, naprosto,
nijem, te je gledao u mladoga hata kao u neku vrstu Pegaza. Bio je oaran to se ima nekome
toliko i na takav nain diviti.
Suvino je rei da te noi nije ni oka sklopio. Nenaspavan, ali jo jednako ushien, doekao
je jutro. A dan je doao i poeo razoarenjem.
Godinjak 2014/391
MAHMUTEFENDI
Samo tri dana ranije, inilo mu se najvanije i smatrao bi to za ast da ostatak ivota posveti
Pai i njegovom daljem napretku, mada se ve sasvim dobro uvjerio da su njegove krajnje
mogunosti odavno iscrpljene. Neko vrijeme ak je i pomiljao da promijeni konja, ali se
veoma brzo postidio te svoje malodunosti i odustao. Bio je zadovoljan to to nikom nije
povjerio. ini mu se da bi ga tek tad bio stid i pred sobom i pred Paom. Ono to mu se
u tom trenutku uinilo, priredilo mu je vie veselja nego da se uope nije ni namjeravao
rastati od svog ljubimca.
Stoga je sljedeeg jutra, nakon one neprospavane noi zbog izuzetnog i arobnog drijebeta,
kojeg je zbog njegove arke i vatrene boje istoga trenutka nazvao ulijano, ustao neobina
raspoloenja. Kako Pai saopiti da na njegovo mjesto dovodi nepoznatog i neprovjerenog
hata samo zato to on svojom intuicijom predosjea kako e to uskoro biti sjajan i vanserijski
konj za najvee trke po najuvenijim svjetskim hipodromima.
Prije nego to se zaputio meu boksove s konjima osjeao je obavezu da Pai prenese
novost na to paljiviji i prijateljskiji nain. On mu mora konano rei, gledajui ga pravo
u oi, da i dokejski, kao uostalom i konjski vijek, nije dugotrajan i da je njegov ideal postii
to je mogue vee savrenstvo, a s njim brat bratu, mora se priznati on je s njim sve
dalje od toga. Ve samo ono to su njih dvoje postigli moe se raunati i svrstati u udo
i toliko velike rezultate da bi ih se generacije bukmejkera mogle s pravom sjeati s najtoplijim
simpatijama i divljenjem.
Htio bi rei da onaj vatrenko treba doi na moje mjesto? uje on da ga Paa pita.
Upravo tako neto priznaje Ado.
Da zna, da mene ne moe niko nadvisiti. Ja sam, vjerovatno, svoje ve ispalio, ali
znaj i ti! hipodromi dugo nee imati tako upornog i potenog borca kakav sam bio ja. Ako
si ve tako odluio, neka ti je svagdje sretno s tim vatrenkom, ali sam ti ovo morao rei, da
zna. Izvini ako sam te ovim povrijedio. I ja se osjeam uvrijeen.
Nakon tog neugodnog rastanka, Ado je s nekom sjetom krenuo ka boksu u kojem bijae
smjeten ulijano. Na vratima ga je saekao konjuar, koji mu je, pomalo uznemiren i
zbunjen, prenio da drijebe noas nije spavalo, da je hrzalo, ritalo se, skakalo, htjelo preskoiti
ogradu i udariti kopitom bilo koga ko bi mu se pribliio. Zbog toga je morao biti pozvan
i veterinar da mu da neto za smirenje. Drugaije nije mogao ve da ga kroz vazduh gaa
napunjenom injekcijom u stegno, od ega je mladi hat jo divljije poskoio kao da je sasvim
poludio i Boga pitaj dokle bi to trajalo, da ona nije poela konano i djelovati. Pred jutro je
ulijano doao k sebi, ali je jo i sad priliito oamuen, tako da djeluje kao drogiran, te stoga
lei i ravnoduan je na sve oko sebe.
ulijano se Adi uini kao da je izgubio jueranju ar. Sad mu je izgledao sasma drugaiji
i on bi se u njemu svakako razoarao, prije svega zbog njegovog potitenog dranja i krajnje
ravnodunosti. On ga je najprije tihim glasom oslovio, skanjujui se jo neko vrijeme da
ga ponovo zazove. U pogledu drebeta, shvatio je da nieg nema od one poletnosti o kojoj
je toliko sluao prije nego to je uvjerio upravu ergele da ga kupe. ulijano bijae neim
tajanstvenim zarobljen, ili kao da je u gru, ili moda samo umoran. U tome je valjda izgubio
svoj mladenaki ar, lice mu i dalje bijae obiljeeno izrazom patnje, no i pored svega, odavalo
je neku nepoznatu muku to je u Adi jo vie izazivalo pomijeani osjeaj suosjeanja,
naklonosti i blagog razoarenja.
392/Godinjak 2014
Kad je ulijano drugi put uo svoje ime iz Adinih usta, kao da je bio pomalo iznenaen,
pa je samo na tren okrenuo glavu, tek toliko da mu da na znanje kako on nije oaran posjetom
nepoznatog mu ovjeka. Tek tad je Ado morao osjetiti u sebi napola boleljivost prema
ovakvom ivom stvoru, a napola tugu, samotnost i bespomonost. Kao ovjek koji bi trebao
znati ta mu je initi s konjem, on je sad morao biti sasvim odreen prema njemu, pa mu
je valjalo na licu mjesta iznai najbolje rjeenje, kako bi pridobio njegovu naklonost. Trebalo
je ivotinju drati u uvjerenju da on uope nije ni najmanje fasciniran njenim ignoriranjem
i u tom smislu je nadmudriti, to ni u kojem sluaju ne smije sebi dozvoliti da bude grub
prema njoj, jer bi zasigurno, ve na poetku, u njoj izazvao antipatiju, pa ak i opravdani
bijes, te vjerovatno s njom i dugotrajnu mrnju.
U takvoj namjeri, Ado je pristupio jo par koraka ka ulijanu. Ve tad je bio u kleeem
poloaju. Za njega, dotad tvrdokornog dokeja, takav mar i upornost bio je neobian pothvat.
Ovakav izazov ujedno mu je priinjavao neku vrstu ljutog uivanja.
Dok je u tome uivao, dobro mu je dola injenica da je ulijano istog asa ustao kad
mu se on pribliio na opasnu blizinu, pa je on istog asa odluio da za izvjesno vrijeme
ne naini nijedan pokret rukom ni da kroi nogom naprijed, kako bi bar taj manevar kod
drebeta stvorio utisak o njegovim prijateljskim namjerama. Mada je sad stajao u pomalo
neugodnom raskoraku, on je jednako i dalje sudjelovao u ovom udnovatom upoznavanju
sa svojim novim poznanikom, a koji izgleda nije iskazivao ni najmanju volju da shvati
njegovo dodvoravanje. Filip je i dalje koristio one kratke pauze, kad se ni on ni konj nisu
pomjerali, da mu uputi pokoju njenu rije i kompliment na raun njegove gracioznosti
i vatrene boje dlake.
Ti e biti ampion! tepao mu je u apatu uznemireni Ado, drei pomno na oku as
njegovu glavu, as njegove noge.
Bio je toliko priseban da primijeti da se konj nalazio ve sasvim u uglu boksa. Tad je
prinio ruku njegovom trbuhu i osjetio silnu radost kad ga je njome poeo milovati po sjajnoj
i glatkoj dlaci.
Konj je stajao miran. Tad se i Ada oteo uzdah: Ti e pobjeivati, ulijano, to znam,
u to sam sasvim siguran. Ado se jo nikad u tome nije porevario. Ti e biti najbolji!
ulijano je i dalje stajao krotak, doputajui da mu novi poznanik, ve neto intimnije,
prelazi rukom po vratu, pa onda po glavi, a potom po sapima. Kao da je i sam bio pomalo
opinjen Adovom njenou, ponovo je okrenuo glavu prema njemu i pogledao ga ravno
svojim lijepim oima kao da je u njima bila skrivena sva tuga ovog svijeta.
Tako je to bilo prvi dan s Adom i ulijanom; budno nepovjerenje konja je iezlo, pa
je i Filip, skroz-naskroz, bio uvjeren da moe imati dovoljno razloga da se raduje i oekuje
velianstvene rezultate od njih dvoje. S nepodijeljenom revnou je u glavi napravio plan
njihovog sutranjeg treninga pa se, upravo ceptei od sretnog zanosa, odluio posvetiti tim
novim dunostima i radu sa svojim novim poznanikom i pulenom. Razumije se, to su zasad
bili samo njegovi snovi kao to se u kini dan zna sanjati vedro nebo. Sa sobom je imao jedno
znaajno iskustvo sa Paom s kojim je odnio bezbroj pobjeda, ali to ruku na srce nisu
bile takve trke o kojima bi se mjesecima prepriavalo. Bile su to trke lokalnog, najvie regionalnog
znaaja. Imali su jedno tree mjesto na saveznom nivou, i to je uglavnom sve.
Pred Adom se u onom sretnom zanosu otvarao put ka trkama pred ijim imenima je
iznenaen ustuknuo. Matu je pomalo preputao zbilji, opet je bio onaj strog i strpljiv dokej,
Godinjak 2014/393
MAHMUTEFENDI
sklon upozorenjima. Njegovi planovi s ulijanom, te pred sobom osjeaj dunosti da ih

mora ispuniti, u njegovoj vrstoj odluci odreivao mu je astan poloaj meu kolegama.
Srce ga je vuklo galopskim utrkama. Pun saosjeanja, nasluivao je koliki i kakvi ga ogromni
napori ekaju, pa i iskuenje da to sve mora podnijeti. Vidio je sebe kako stoji u vatri i izgara,
a ono to je sad proivljavao vjerovatno je ivlje nego kao u kakvog iskuenika. Tako ponesen,
stajao je i oslukivao na izlasku iz konjunice, gledajui u mutno i oblano nebo irom
razrogaenih oiju i cijelom svojom nutrinom osjeao ivot svim porama, osjeao zrak
i one gore oblake koji su se spremali svaki as kiu prosuti kao da se sprema potop, a on
e kao Nuh u svojoj barci s ulijanom savladati sve prepreke pred koje ih je stavio dragi Allah.
Tad je uutio da osluhne sve jai vjetar ili pak grom, ta li, zavrtio glavom, a onda se
osmjehnuo. Kome se to osmjehnuo? Sam e vrag znati. Kome? Zar je vano kome kad je
sve oko njega ionako lijepo, vedro i blistavo da ak iza oblaka vidi plavetnilo i blaenstvo
ne samo u njegovoj dui ve u cijeloj vaseljeni.
Ve sutradan, za Ada bijae obilato posla. Od prvog treninga bavio se idejom da pri
svakom ulijanovom uspjelom ostvarenju istie ga za primjer ostalim konjima, koji su,
uostalom, na ta njegova oduevljavanja gledali s priliito ljubomore i nipodatavanja. Ali ni
Filip nije bio tako dobar, paljiv i snalaljiv. Dakle, ostali konji iz ergele gledali su na ulijana
nemarno, kao da je u pitanju neko kopile. Vjerovatno se nisu slagali da Ado od svih njih najvie
panje posveuje novom konju.
S Paom se dogaalo neto sasvim posebno. On je, dodue, i dalje dolazio na treninge
s drugim dokejom, ali je, da bi dao oduka svome jadu, koji je uspijevao nekako zatakati
u sebi, vidno hramao, ne bi li Adovo zanimanje neto skrenulo s ulijana. Njegov hod, njegov
trk niko nije sa strane posmatrao, te je u njemu, onako razmaenom, moralo izazvati bolnu
ranu i uvredu.
Uvrede su se smjenjivale. Interes za njega, nekadanjeg regionalnog prvaka u galopskim
derbijima, ve se sad vidljivo gasio. Kao da su mu davali na znanje da je vrijeme njegovih
podviga zauvijek prolo, da im nije vie ravan, ve da je nie i slabije stvorenje od njih. U
poetku su ga molili da uradi ovo ili ono, da neto donese, da trkne za tim i tim, a onda su
se stali brecati na njega i grubo mu nareivati. On bijae prisiljen ispunjavati veinu tih nareenja
koja su teko vrijeala njegovo samoljublje.
Jai i mlai ukazivali su mu pravo mjesto.
Ado je sa sjetom pogledao Pau, te kao da je predosjeao da nije daleko dan kad e se
u njegovoj dui neto muno rasprsnuti. Osjeao je da je on, ve sad, sasvim bolestan od
nagomilane tuge i sjete za prolim, slavnim i sretnim vremenima kad su, vjerovatno, drugi na
njega s jalom pogledali. Vidio je da se bori u sebi da to ne iskae, da se svlada, te je i dalje
dolazio na svakodnevne treninge. Ako bi to ipak odbio, tad bi najvjerovatnije pala odluka
da se on proda nekoj klanici ili nekom konjskom trgovcu.
S druge pak strane, ulijano je ve na prvim treninzima iskazivao svoj nesumnjiv dar,
ali i svoje jogunstvo. Vidjelo se da to jo nije istrenirani konj-trka, ali je paljivije oko moglo
primijetiti da se radi o vanserijskom talentu. Noge ga jo nisu dobro sluile u trku, nije jo
savreno vladao svojim tijelom, niti je bio navikao da na leima nekog nosi, akamoli da
mu na njima neko vie i jo uz to i prijeti, pa tepa, pa podbada, pa pouruje, pa istom valama
ustavlja. Trk mu bijae jo trapav, no dobro se vidjelo da je to zbog neiskustva i nedostatka
rutine. Veliina hipodroma gotovo ga je poraavala. etajui tako jednom, on je prvi put vidio
394/Godinjak 2014
upregnutog konja. Ta scena ga je za taj dan sasvim dotukla. Nebo nad njim je potamnjelo
i jo se vie pomrailo; on jo nije imao priliku da vidi tako neto.
Te godine ova ergela je privukla k sebi najbolje i najdarovitije konje to ih je bilo u
dravi; svi su teili ovamo doi. Ova ergela najednom postade mjerilo neije vrijednosti.
Na taj nain ona se ponosila najveim brojem osvojenih pehara, lovorovih vijenaca i plaketa.
Ona se brinula da odri i uzvisi darovite konje. Ovdje su se i zaele velike stvari i pobjede.
Svi su oni sebi probijali put darovitou i ustrajnou. U takvim okolnostima nemilosrdnog
opstanka, Ado je upoznao ono to nikako dotad nije mogao shvatiti gorinu ljubavi na koju
se ne odgovara.
U kasnu jesen te iste godine, elegantno odjeven ovjek srednjih godina, sklon gojaznosti,
u sjajnom crnom eiru iroka oboda u pricanom grombi kaputu, pojavio se u upravi ergele
i pruio ruku preko pisaeg stola ka upravnikovoj. Bez problema se njih dvojica dogovorie
za Painu cijenu. Kamionet ve bijae spreman u dvoritu. Paa jo jednom baci pogled
na konje, ali niko da primijeti njegov odlazak. Ni Ado se nije osvrnuo.
Kako bi sad bilo dobro da razumijem konjski jezik, pomisli Ado u sebi.
Tako je neko vrijeme peckao ulijana i uinio mu iekivanje napetim dok naposlijetku
nije iznio svoj prijedlog: uskoro eli zapoeti s pripremama za veliku galopsku trku.
Bio je kratak i tedljiv s rijeima. Poneto s odanim i poniznim izrazom na kakav ulijano
inae nije navikao kad su u pitanju bili otri treninzi, pa se konj priliito iznenadio kad
mu je on, koji je postao kratak i tedljiv s rijeima, nekako vragolasto namignuo i klimnuo
glavom: Da im u nedjelju pokaemo? Mogli bismo zajedno napraviti sjajan posao.
Od trenutka kad je trka poela i kad mu je Ado polegao po vratu, ulijanu, koji je sve
proputao, ilo je kao samo od sebe.
U poetku je Ado osjeao kao da se u ivotinji kri neki otpor, da ona eli svaki as
odustati time to e skrenuti sa staze. Vidio je on i osjeao da se elipsasta staza najednom
poinje nositi sa sobom. Izmeu njega i ulijana odvijalo se ono to su inae, nekad manje
a nekad vie, izmjenjivali na treninzima izmeu sebe. Bilo kako bilo, on je u jednom trenutku
sve prepustio ulijanu i tek tad ga je konj primio na svoja lea, unosei u njega mir i velianstveno udesnu svjetlost. Najednom ga je cijelog obavila vedrina i tad je, guei u sebi
pokli, naslutio da im pobjeda ne moe nikako izmaknuti.
Jedino bi nas zid od armiranog betona mogao sprijeiti da ne osvojimo lovor i ampanjac.
Te noi, dok je Ado slavio pobjedu, ulijanio je leao u boksu zadovoljan i lagodno uzbuen.
Ako u njegovom svijetu jo nije bilo uzvienih trenutaka, to ipak nije znailo da u njemu
ne vlada izvjesna napetost, prikriven strah to ulazi u tako neto to plijeni mimo njegove
volje tuu panju i radoznalost. On bi da ivi neznan kako niim ne bi obespokojavao svoju
usamljenu duu. Mnoge okolnosti dale su ga olahko zaplaiti i obeshrabriti tako da su ga
ve svi drali za udnog, a ponekad angrizavog konja. Najprije su to osjetili kroz njegov
sanjarski pogled u kojem se mogla slutiti i primijetiti neka ubistvena enja i sjeta za naputenim
umama i uzvisinama. Zasigurno, to bi se na njemu odrazilo poput bljeska vatre.
On je i dalje rasijano gledao u gomilu svjeeg sijena. Cijelo tijelo je iznutra vibriralo kao
da je sve od bezbroj ica, a u isti mah, as ganuto, as oduevljeno proimala ga je struja oprenih
osjeaja, to mu se i dalje odraavala u oima, koje pod bljetavilom jedne od arulja bijahu
napole zatvorene.
Godinjak 2014/395
MAHMUTEFENDI
Sve je vie padao u zanos zbog planinskog vazduha, sunca, svitanja i osjeaja slobode,
predosjeajui da se mora tamo povratiti i da pobjegne od ove ljudske ludnice od tatine.
Nita od toga u njemu nije ulijevalo strahopotovanje. Radio je jedino ono to se od njega
zahtijevalo, mada esto ni sam nije znao ta radi. Shvatio je da je Adov jedini cilj da njime
istakne svoju uzvienost, te svean i posveen trenutak kad sa irokim osmijehom bude dojahao
na njemu da primi nagradu za dobijenu trku, on e svakako podii tog pomalo ogranienog
ovjeka nekoliko stepeni navie, ali e mu sa svakom trkom biti jo dalji, udaljeniji i stranskiji
i jo vie nedostupniji njegovom nastojanju da mu se priblii i da ve konano uspostave
prisno prijateljstvo.
Koliko jo moe jamiti, on e mu i dalje sluiti, rtvovati se i biti vjeran onim principima
na kojima ga je radina majka-kobila strogo odgajala. Ta kobila odista je bila sjajna.
Naravno, uz tijelo je valjalo rtvovati i duh, a u vezi s tim ve su se pojavljivali problemi.
Dodue, oni nisu bili toliki da bi to nepaljivo i povrno Adovo oko moglo primijetiti, ali
su s vremenom uzeli toliko narastati da su morali zabrinuti ulijana, premda je on to svim
silama ivo nastojao zatomiti u sebi, u prvom redu, u znak pijeteta prema sjenima svoje majke
kobile Olge. Ako je bio spreman rtvovati se za raun Adove slave i hvalospjeva, ini mu
se, ipak nije mogao biti sto posto siguran da bi to uradio s duhom. Ta dva principa nikako
nije mogao izmiriti u sebi, te je stoga i shvaao da je jedino pitanje vremena kad e definitivno
jedno od njih iznevjeriti, mada mu je ve tad bilo sasvim jasno koje e od njih poloiti na
panj, a koje poloiti na mihrab. Ovako, ne ba odluan, ve ne elei ubrzavati s tek izvjesnim
stvarima, znajui za svoju potonju odluku, on je i dalje osjeao u sebi ono tajanstveno vibriranje
kao pehlivan pred odlazak na icu. Ipak, ulijano je razmiljao je konj ipak ulijano
i ostat e i dalje ulijano.
Mora se priznati, ruku na srce, da je taj konj znao sabrati koliko je dva vie dva.
Sutra na bekom hipodromu Freudenau
1. Na konj u derbiju
Na bekom hipodromu Freudenau odrat e se sutra Autrijski Derby za trogodne
galopere na stazi duine 2.400 metara. Vlasniku pobjednika pripast e 210.000 ilinga.
Pored grla iz Austrije, Njemake, Italije i Maarske, startat e drijebac ulijano, vlasnitvo
bosanskohercegovakog uzgajivaa konja Ada Kare. On se ak smatra za favorita jer je
nedavno zauzeo prvo mjesto na velikoj trci Trazal Stacke.
ulijanu su bile tri godine. Slava je naglo rasla. Ali, ona se nije oslanjala samo na otmjene
krugove ili na mali broj ljubitelja galopskih trka, on je ve tad bio opepopularan, tako da
je pred ovu trku bio prozvan u svojoj domovini ulijano nazionale.
Moe se slobodno rei pisao je jedan oduevljeni strani dopisnik svome listu da on
vie nije ulijano, ve Augusto. ulijano je bio dok je imao cezaristike ovlasti, a sad je,
naprosto, Augusto, jer je imperator meu najboljim konjima. On je neprikosnoven, ne grijei,
radi kao savrena maina. Jednostavno, njega je nemogue u ovom trenutku pobijediti.
ulijanove trke i pobjede prepriavale su se od usta do usta, bez provjeravanja i sumnjienja
u ono to su oevici i naoevici u svom zanosu pomalo dodavali i preuveliavali. U legendi
je bie ili savreno ili, ako nije, onda nema legende.
Prie o njegovim uvenim i udesnim pobjedama ile su i u pismima s kraja na kraj zemlje,
koja su doekivana u opoj narodnoj euforiji. U novinama su na udarnim stranicama donosili
fotografiju ulijana, a radio i TV emisije su se utrkivale s reportaama o njemu i svemu
396/Godinjak 2014

onome za to su mislili da je jo nepoznato i zanimljivo za iru javnost. Jo se niko nije uvukao
ljudima toliko pod kou kao ovaj trogodni slavni galoper zbog kojeg su i svakodnevne brige
bile zaboravljene: galopirajua, vrtoglava inflacija nekako snoljivija, siromatvo kao neto
od manje bitnog znaaja. Zemlja je sva bila ujedinjena oko ulijana. Jo je jedino nedostajalo
da je on svojim kopitama blagosivlje.
Trkom na bekom hipodromu Freudeau, ulijano je opovrgnuo i one rijetke zlobne
glasine koje su sumnjale u njegove nesumnjive galoperske sposobnosti. Ono to su mu i
najvatrenije pristalice u sebi prigovarale, to se, prije svega, odnosilo na strategiju tokom trke,
koja mu je, izgleda, bila, slabija strana. On je, meutim, u bekom derbiju na maestralan
nain sve to demantirao.
Te godine on je s Adom imao desetak trka i u svima njima je nadmono pobijedio. Tako
plodne godine u njegovoj karijeri jo nije bilo. Ado se ponosio svojim ulijanom: Kad ne
bi bilo njegovog izvanrednog duha, kad ne bi postojala njegova nadnaravna elja za pobjedom,
kad ne bi posjedovao takvu iznijansiranost za mijenjanje taktike tokom trke, koja je, naravno,
u vezi s psihomotorikom njegovih miia, ne vjerujem da bi ikad dospio vie od kakvog
obinog uesnika u nekakvoj trci seljakih konja. ta hou time rei? Hou rei kako se kod
ulijana radi o najsretnijem spoju ogromnog talenta i ogromnog rada, o maginoj sintezi tijela
i duha. Vrijeme radi za njega pa drim za objektivno da e budunost pokazati da smo konano
dobili ampiona kakvog nije imala historija konjikih galopskih trka. Jo jedino mogu dodati
i ovo: on je campionissimus!
ulijanu od napetosti bjee zastao dah. U tiini to je nastala, nehotice je jo jedanput uzdahnuo.
Bio je poneto oaran uzvienou svog zadatka. Bio je nestrpljiv, toptao je prednjim kopitama.
Poto je preko razglasa jo jedanput data uputa dokejima, vrata na startnim mainama
se otvorie da propuste konje.
Ta je trka mogla biti za njih dvoje vrlo lahko izgubljena i da je brzo zaborave, a da zbog
toga ne izgube odvie od svog ranijeg steenog ugleda i uloge favorita u njoj. ulijano je,
dodue, gradio svoj autoritet i mo meu svjetski poznatim trkaim grlima, koje je uprkos
svojoj dobroudnoj i nostalginoj naravi imao nad velikim brojem konja-galopera. Stoga
je on, ve pred ovu izuzetno vanu trku, vaio za neprikosnovenog, pa su mnogi u gledalitu
najvie doli uvjeriti se u njegove sposobnosti, ali su i s neskrivenim nadama oekivali da
e upravo oni na Freudenauu biti svjedoci njegovog prvog poraza. Naposlijetku, svaijoj moi
mora doi jednom kraj, a zato se to danas ne bi moglo dogoditi.
Zato da ne?
Takvim stvarima ne moe se biti prisutan svaki dan. Zato bi se to moralo dogaati na
nekom drugom hipodromu i da o takvom izuzetnom dogaaju sluaju iz druge ruke kad je
daleko izuzetniji doivljaj lino biti prisutan.
Posljednji izvjetaji s ulijanovih treninga obeavali su da bi im mogla biti omoguena
takva vrsta zadovoljstva. Predosjeali su da mu s njuke itaju onu, toliko prepriavanu
tugu koja bi ga mogla omesti u jo jednom trijumfu. Nema lista koji imalo dri do sebe da
nije objavljivao feljtone o njegovom ivotnom putu do ampionskih visina. Praktino, sve se
znalo o njemu. U tome su njegovi protivnici vidjeli razlog za likovanje i obilato nadanje.
Ada, pak, takav izraz nije nimalo ganuo niti iznenadio. Doimalo ga se jedino utoliko
vie to su ga smetali povici iz gledalita upueni njegovom konju.
Mada se u njemakom jeziku nije najbolje snalazio, te nije razumio te grube uzvike,
pretpostavljao je da su njihove rijei zlonamjerne, neugodne i ne ba sasvim korektne. Zbog
toga gledalitu nije odaslao svoj pozdrav i osmijeh kad ih je spiker predstavio publici, niti
je pokazao oholost zbog osjeaja svoje moi nad njima, a niti je pokazao svoju nevolju i
patnju zbog njihovih uzvika. To ga je navelo da pomisli kako za ovu trku mora, i to na licu
Godinjak 2014/397
MAHMUTEFENDI
mjesta, smisliti sasvim neto novo to e okirati ne samo ove posmatrae, pa i cijeli svijet,
ve i samog ulijana. Morao je skovati takvu taktiku da taj njegov velianstveni konj shvati
istog trenutka da treba neto mijenjati. On je za takve iznenadne obrate dovoljno inteligentan
da shvati istog asa ta treba initi. Namjerno mu nije htio povjeriti svoju iznenadnu odluku,
kako u njemu ne bi stvorio prostor za razmiljanje i na taj nain u njegovoj svijesti otvorio
i prostor za opiranje. Dovoljno je bio oprezan zbog ulijanove jogunastosti, te mu nije elio
pruiti priliku da raspravljaju o onome to je tek trebalo uslijediti. Sve to dotad ulijano bjee
inio, inio je maestralno, u magnovenju i u trku. Ako bi se dalo njemu initi na volju, on
bi se ve davnih dana odrekao trka.
Ne bi se tano dalo opisati s kakvim osjeajem su njih dvoje jurnuli i ukljuili se u galopsku
trku u trenutku kad se osam startnih maina istovremeno otvorilo, ali je kamera zabiljeila,
poto su oni bili stalno u kadru, da je Ado isti as polegao po ulijanovoj grivi drei vrsto
za uzde, ne poputajui ih u nastojanju oko ulijana kako mu sluajno ne bi prahnulo u glavu
da mu se odupre kad bude htio ostvariti ono to bjee ozbiljno naumio.
Ono to je veina u gledalitu sa zebnjom prieljkivala, to ih je, odmah na poetku, jo
vie bacilo u nevieno ushienje, vidjevi da je on sedmero konja ve nakon pedesetak metara
steklo prednost za cijelu duinu ispred ulijana. Ve se sad ni glas deurnog spikera, koji
je isto tako uzbueno brbljao o onome to se dogaa na hipodromu, nije uope mogao razaznati.
Svi su, izgleda, izgubili svaku mjeru i razum.
Takvim svojim poetkom, Ado i ulijano su naposlijetku opravdali svoju sporost. Oni
su izgubili mnogo dragocjenog vremena, te je i najboljem poznavaocu galopskih derbija,
koji se malo kad daju zavarati, inilo da se njih dvoje uope nisu ni spremali za ovako vanu
i otru trku. ak se stvorio jasan i oigledan utisak da uvena ulijanova zavrnica ne moe
vie izmijeniti tok stvari i donijeti nagli preokret, no injenica je bila da niko u gledalitu
ne shvaa zato ulijano i njegov dokej oklijevaju. To nisu razumjeli ni njegovi direktni
takmaci. Sve su mogli shvatiti, ali ne i to, savreno poznavajui ulijanovu sranost i upornost,
da on nee prihvatiti borbu. Za to je trebalo imati Adovu pronicljivost i mudrost.
Ado je mogao oekivati prijekor, pa moda i kaznu od svoje sportske uprave, moda
ak i dovoenje ulijanu novog dokeja za njegovo takvo nastupanje. Istina, pri zavretku
trke, kad se njihova pobjeda nazrijevala, tek je tad njegova sposobnost i ulijanov uroeni
instinkt da shvati i ostvari ono to rasni dokej prieljkuje, uspjelo doi do punog izraaja.
Trijumf je bio potpun. I ova trka se zavrila pobjedom. Zaboravljajui da su ga prijatelji
i simpatizeri optuivali kad su ga ugledali ubjedljivo na posljednjem mjestu, psujui mu
glasno cigansku mater. Sad su svi, utrkujui se, hvalili do nebesa njegovu mudru taktiku,
tapui ga po ramenima i leima toliko jako da mu je od toga bilo slabo. Kao da su zaboravili
njegov ciganluk i mater, koja mu je pritom, jadna, stradala ni kriva ni dunas. Sad su ih svi
s divljenjem i panjom posmatrali, dok su na ulijanov vrat stavljali ogroman lovorov vijenac,
a Ado grliem ampanjske flae gaao mlazom u otvor pobjednikog pehara. To je bio ne
samo brz dvojac, kakvim su ih dotad drali, ve veoma pametan, lukav i ve sad kompletno
opasan i neprikosnoven ampionski duet.
Jedna od najozbiljnijih austrijskih novina, koja inae nikad nije putala takve vijesti,
sad je na cijele dvije stranice oduevljeno pisala na udarnom mjestu u sportskoj rubrici:
398/Godinjak 2014
2.nNa bekom hipodromu Freudenau
Campionissimus Giulliano
Trogodni dribac Giulliano, vlasnitvo bosanskohercegovakog uzgajivaa Ada Kare,
zauzeo je prvo mjesto na austrijskom derbyu, koji je odran u nedjelju na bekom hipodromu
Freudenau. Drugo mjesto je pripalo austrijskom grlu Bruckeru, koga je jahao engleski jockey
John Mathias i koje je zaostalo samo za pola duine iza Giulliana, iako je na poetku trke bilo
u prednosti nad njim za nekoliko duina. Ado Karo je dobio 210.000 ilinga od prve nagrade.
Dolje slijedi oduevljeni opis one udesne taktike zbog koje pisac tih redaka ulijana
najprije ustoliuje u veleampionski rang, te padajui sav u patetiku odlazi u same boanske
visine.
Ado je, naravno, to izrezao i poljubio taj novinski lanak, poturajui ulijanu pod nos
taj oduevljeni napis prepun usklinika.
U svojoj usamljenoj tuzi, konj je razmiljao, ne naziva on mene veleampionom zbog
mene, ve da bi ga beki hipodrom ustoliio za vrhunski derbi. ta ako smo oboje na vrhu
piramide? Vrh je daleko vie zamamniji kad je iznad glave nego kad je ispod kopita. Kad
se uspne na njega, pitanje je vremena kad e poeti kliziti nadolje. Stoga treba na vrijeme
svemu okrenuti lea, nikoga ni u ta uvjeravati i otii zauvijek.
To ga je jo vie mirilo s njegovom usamljenou, tekom ulogom favorita, iako se gotovo
navikao na te silne pobjede. No, jedino je on znao koliku je cijenu morao platiti tim pobjedama.
Takav ivot mogao je ranije prihvatiti i saglasiti se s njim bez nekog unutranjeg otpora,
ne raunajui tugu i sjetu za zaviajem odakle su ga izdvojili i doveli. Sad bi mu bio potreban
izuzetan trud i napor da ostane tu gdje su ga vie poigravanje nego muka doveli. Osjetio
je kako su oni u gledalitu arko prieljkivali njegov prvi poraz, te ga je od toga gotovo
obuzeo strah. Vrlo lahko se moglo dogoditi da ga i vide, upravo na mjestu njegovog najveeg
trijumfa. Ona bezumna Adova taktika jo je vie raspalila strasti, ali usadila i sumnje u njegove
daljnje sposobnosti. Da stvar bude poraznija, jedino on i oni znaju ta se s njim odista dogaa.
Ado i ovi upljoglavci iz uprave ne shvataju ta se ima tek zbiti. Publika je zbunjena, ali
zna da je osjeaj ne vara. Ako nije doekala sad, saekat e ona svoju priliku koji idui put.
Doekali su oni poraze i boljih i veih od mene. Jedini ja znam kolika je cijena ove moje
posljednje pobjede. Ja sam kao i onaj konj iz pjesnikovog stiha:
Planetu je vukao za sobom.

*
Prve noi, nakon to se povratio u ergelu, koristei opu guvu i euforiju u kojoj je cijelo
mjesto slavilo njegovu pobjedu, ulijano je izaao iz svog boksa, neometano i kradomice proao
pokraj mrtvog-pijanog usnulog uvara i uao u Adovu kancelariju.
Tu nije bilo nikog.
Osmotrio je po zidovima, pa kad spazi natpis o austrijskoj pobjedi zakucan rajsnedlama
iznad pisaeg stola, paljivo uze donji krajiak, otcijepi ga i zadjenu sebi iza potkove na prednjem
desnom kopitu.
Izae iz ergele. Na sve strane uli su se pucnji i poklici njemu u slavu. Dok je prolazio jednom
usamljenom uliicom, opazi papir s natpisom:
Godinjak 2014/399
MAHMUTEFENDI
ulijano je superampion!
Sutradan, najprije grad, a potom i cijeli svijet sazna za njegov nestanak. Pomislie da
je moda otet, no takva mogunost brzo otpade. A kad ne naoe nikakvu poruku, shvatie
da on, odista, nema nikakvu elju da se vie ikad i sa kim utrkuje.
Istom se bacie u potragu za novim ampionom. Dugo vremena mnogi od njih nisu ni
izgovarali rije ampion, ve su govorili: Vrijeme je da pronaemo novog ulijana.
Reali su se, dodue, novi talenti, pa i asovi, no malo koga je bilo da se sa sjetom nije prisjeao
udesnog konja tugaljivih oiju i sa enjom vrtio glavom krijui suzicu u oku.
Godinama su iekivali da se ulijano ipak vrati na hipodrom, pa i onda kad vie ni teoretska
ni bioloka mogunost nije postojala da je on uoope iv. Vjerovali su da e poput krilatog
hata iz bajki ravno iz oblaka sletjeti na hipodrom.
A jednog dana, grupa geologa i rudarskih ininjera, idui za ilom mogueg nalazita
ugljena za budui rudnik, otkri konjski kostur, koji bijae ve sasvim oglodan od gladnih
planinskih vukova.
Ova vijest ne bi izazvala neko osobito zanimanje da jedan od geologa nije primijetio
neke presavijene papirie ispod potkova to su jo stajale na kopitama. Kad razvie one
papirie, vidjee da je to komad neke poutjele njemake novine. Na drugom papiriu
jedva sroie skoro sasvim izblijedjela slova: ulijano je superampion!
A onda iz druge potokove izvukoe i razvie zguvan i slijepljen smotuljak papira.
Ako bi me iko ikad pronaao i otkrio o kome je rije, vjerujte da mi to nije bila namjera.
Namjerno, u vrijeme zime, doao sam u ove krajeve poznate po gladnim i krvolonim oporima
vukova. Tu mi je izvjestan kraj. No, ako vrijeme i vjetrovi ne uine neto s mojim izglodanim
kosturom, onda ni tad nisam uspio ono to sam svojim bjekstvom odista elio uraditi. Stoga
velim ako bi me ikad iko pronaao i otkrio ko sam, u tom sluaju neka ovo slui kao
moja posljednja elja za koju bih elio da je svako potuje.
Htio bih da moje trke budu zaboravljene zajedno s mojim leom. Utrkivao sam zato to
su to tako drugi htjeli, no i ja sam bio dovoljno neoprezan da im se najodlunije suprotstavim.
Kad budem iezao, tek e se vidjeti koliko su one suvine, tek toliko da hrane tatinu i daju
iluziju o tobonjoj snazi, mo i slavi. Sumnjam da e tad ikome vie biti od koristi.
Traim da me spalite, poto u ovakvim okolnostima pod kojim sam elio nestati s ovog svijeta
nisam to sam mogao uiniti, i da moj pepeo bude baen bilo gdje i da se zaborave sve moje
pobjede, pa ak i moje ime. Htio bih da me svi zaborave, jer dostojanstvo jo jedino vidim
u nitavnosti i zaboravu. Ono to sam radio, neka se dri za golu i odvratnu tatinu, koje treba
od sebe u ivotu odbacivati po svaku cijenu, a koja e, hvala dragome Bogu, nestati sa mojim
zadnjim izdahom.
Kako se velika djela i velianstvene pobjede ne mogu nikad zaboraviti, tako se ni ulijanova
elja nije mogla usliiti i ispuniti.
Ostalo je sve nita i zaborav.
Kentaur
Imam lice kakvo mi je podario alkohol posljednjih desetak godina. On je uinio to mi
Bog, vjerujem, nije jo namijenio: on me je ubio i misli me uskoro zbrisati s lica zemaljskog.
400/Godinjak 2014
Poslijepodnevni ugoaj jesenjske osame i ljepote budili su u njemu neodoljivu sjetu.

Odluio je proetati obalom.
Abaz je imao dugaak korak za ovjeka svoje dobi.
Zato je, dotle, jednostavni provincijalac Abaz Haznadar izabrao napustiti Hercegovinu
i svoj Konjic radi Turske, tanije Anadolije, a najtanije radi jezera Van, nedaleko od
istoimena mjesta. Je li to bio izbor njegove voljene Arife, mrtve ve cijelu vjenost, no
nakon ije smrti on je odluio ne otii tamo odakle bijae i doao, nimalo ne umanjujui u
svojoj dui sjetu za zaviajem. No, sada je bio svjestan da ni ovo ne moe napustiti, jer tu
ostavlja grob one koju je najvie volio.
Na ulicama grada Vana niko nije znao i nije mario za njega za ono zbog ega su ga mnogi
zemljaci prieljkivali u domovini i gdje vie nije imao, osim na groblju, nikoga od svojih.
Tamo su ga najvie poznavali po Pismima sa jezera Van, nostalginih eseja kompleksne
i polivalentne neodreenosti to ve sedamnaestu godinu s prekidima izlaze u podlisku
Osloboenja. To je doba kada se mrtvim stvarima prikradaju novi gospodari i vladalac
njihovih dua, te u samotnim satima jedino njima Abaz priaptava svoje brige i boli. Koji
put on outi da se one na njega nasmijee, pa im i on odvrati na isti nain, no ve je tada znao
da je to njihov obostrani osmijeh u prazninu s toga to su se razumijevali, godinama traje
to njihovo tajno sastajanje kada su jedno od drugoga oekivali uti utjene rijei. Sada mu
bjae jasno da e, misli li dovriti svoja Pisma, morati i dalje ostati djetetom i sanjarom da
bi mogao zaustaviti sve one prikaze to su udno uobliavale njegov blistav i paranoidni svijet.
Sva su okna njegova malog stana bila osuta oicama koje su gvirale i klizile u mraku
u kojem je leao onaj koji ih je umiljao.
Proe vie od pola dana, a on je jo prepun nonih mora, koje danju pokuava pretoiti
na papir, te sve to postaje neka vrsta njegovih ispovijesti, naravno, neka vrsta apokrifnih
sjeanja. Za njega je tada zaviaj bio kao sinovi koje nije nikad imao.
Pisma u kojem su itaoci Osloboenja, prije svega, njegovi oboavaoci nalazili neizljeivu
sjetnost nekadanje humske zemlje. U njima su oni osjetili da ih ispisuje ovjek koji jo uvijek
jednim okom motri svijet kojem je ve odavno odluio ne vjerovati.
Bilo je neke jezovite i iritirane nerealnosti u tome to je inio.
Brkati mukarci s halbcilindrima, Ajfelov toranj, parada zdepastih slonova od bjelokosti.
ene sa suncobranima i torbicama od nanizanih perlica smjerna koraka i dugih sukanja
i krotkih oiju. Otmjeni stari gospodin s jantarnom krunicom, bosonoga na podnom mozaiku
krstionice.
Historiari bogumilstva razlikuju kamen od protukamena i vjeru od protuvjere. Zaboravi
da si zaet i odrastao u Hercegovini zemlji fantastike. Je li odlazak u Hercegovinu kao
ponovno roenje? Je li odlazak u Hercegovinu kao odlazak na Mjesec?
Hercegovina je nadahnula prvu moju la koju pamtim i uvijek se zaudim zato ribar
s jezera Van ne padne na tjeme kada im kaem da sam roen tamo i da je stalno sanjam.
Oni bi prije razumjeli da sam roen ovdje i da tamo padam u nesvjest kada sanjam o njima
i njihovom kraju.
Abaz Haznadar, bespomoan u prolosti, nije osjetio da se slabaan ritam u njemu poeo
usporavati i gasiti tako da nije bio svjestan da je ve poeo lutati pepelom svoga svijeta.
Nebo mu je postalo jednoliko i sumrano sivo.
Samo astan ovjek e napisati istinu o naem ivotu.
Godinjak 2014/401
MAHMUTEFENDI
Kada je jedne veeri u snu uao u svoj rodni Konjic, s tugom je ustanovio da ga ni
tamo vie niko ne prepoznaje. Planine su se oko njega izdizale u tekoj mrkoj boji. Njegovu
klonulu i izgubljenu duu obuze neodoljiva i neobuzdana elja: da se ugui prije nego to
se probudi sa ukoenim i zaprepatenim oima.
Tada zakljui da rijei produuju ivote mrtvih, tjerajui i dalje vjerne ruci koja je na
bijelom papiru uskrsavala im duu i poput Svevinjeg oivljavala.
Potom usnu i ovakav san.
* * *
U poetku se on doista trudio da vodi rauna o kobili Juliji, premda je znao da su svi prije
njega na tom mjestu zavravali s metkom u elu zbog njezine sigurnosti. U ovakvim okolnostima
nezamislivo je bilo iznai izlaz s kobilom koju su sve vie proimala uvstva ljubavi.
Ima tome dva dana kako mu je gospodin satnik zaprijetio smru ukoliko se to jo jednom
ponovi da e ga ustrijeliti kao psa bude li ga jo jednom ulovio na spavanju dok je u tom
trenutku bijeli pastuh pokuavao zajahati njegovu ljubimicu Juliju i da nije on, to jest gospodin
satnik pucao onom ravno u onu njegovu klateu stvar, ona bi se doista nala u njoj i tada
ga Bog dragi ne bi spasio od kame.
Abaz stoji pred gospodinom satnikom te zamilja kako je pastuhov penis precvikan
satnikovim hicem, te iz njega u povremenim ikljastim mlazevima izlazi sperma izmijeana
sa krvlju. Konj njiti iz sve snage zbog boli i uskraena meraka. Vjerovatno ne bi prestao ni
do Sudnjeg dana da mu se gospodin satnik nije pribliio te mu je na par koraka razdaljenosti
sasuo cijeli arer metaka u glavu.
Tad je Abaz zamijetio onu stvar ukruenu ispod pantalona. Jo uvijek je podrhtavao zbog
onoga to je uinio. Lice mu je bilo bljee od mrtvaca.
Potom je priao Juliji, koja nije osobito dijelila s njim to zadovoljstvo, ali se nije ni
cijepala od tuge zbog toga to je njezin ljubavnik izgubio glavu zbog ljubavi prema njoj.
Gospodin satnik joj pree rukom du hrpta pipajui paljivo po njenim kraljecima
a odmah potom, im doe do repa, pogled mu nejasno pade na ono to bijae pod njim.
S uasom pomisli to bi moglo biti da se on kojim sluajem nije zatekao tu in flagranti.
Taj pojam je nauio u prvom razredu gimnazije.
Bog je sami htio da doem u pravo vrijeme!
Gospodin satnik nije bio toliko galantna i diskretna osoba da bi zarad nekih prefinjenih
manira potiskivao svoje najnie nagone kada bi ga jarost poduhvatila. injenica da se veoma
lako moglo dogoditi da mu ovaj tu crknuti at pod nogama, umalo ga nije spakovao Juliji
i da ga za sva vremena unesrei i unizi, ponovno ga izvede iz takta da se iz istih stopa okrenuo
nalijevo krug i nekom vrstom arnautskog koraka zagrabio prema konjunici u kojoj je tako
on pretpostavlja spavao onaj ulojeni Turin Abaz Haznadar.
Oko konjunice bijae mirno i tiho. Osim bezbrojnih muha to su zunzarale po konjskom
gnoju i neijeg udaljenog udaranja ekiem, nikakvi drugi zvuci nisu se uli.
S tregerima preko ramena, ispalom kouljom preko hlaa i strukom irim od trupa, konim
izmama do ispod samih koljena i sjajeom elom na zatiljku, gospodin satnik utra u konjunicu
poput vjetra i zapljusnu je jednim stranim pogledom da straniji nije mogao ni biti.
Ugleda Abaza kako spava na slami u jednom boksu. San ga bjee svladao.
402/Godinjak 2014
Gospodin satnik nahrupi u boks, udari ga picem izme u slabinu, urlajui: Je li ti, Turine,
hoe li jo danas da pravim sapun od tebe i da njime veeras operem ruke prije nego to
sjednem veerati?!
Razbueni Abaz nije znao to initi. Lukavost mu je govorila da ne bi smio prosjaiti za
svoj ivot, to bi moglo gospodina satnika upravo tada navesti da doe na svoj teren. Oholost
nije dolazila u obzir, a pokuaj da bude duhovit jo manje, jer se u jednom trenutku, naprosto,
zgrozio od ideje da mu kae kako od njega ne bi dobio sapun zbog toga to mu se ini da
iz njega ne bi iscijedio ni gram masti. Doista, Abaz je bio kost i koa. Stoga on najbolje rjeenje
vidje u tome da stane pred gospodina satnika, te onakvom zapjenjenom, u pol glasa odmjereno
ree: Gospodine satnie, najiskrenije se kajem za svoju greku te Vas molim da me ispriate
za ono, da oprostite, to ste Vi svojom revnou dali spasti. Budite uvjereni, gospodine satnie,
s moje strane, ako iim budete zadovoljni, to e biti moja krajnja panja prema svemu onome
to mi naredite. Ako treba, neu spavati ve u uvati lijepu Vau kobilu Juliju. Za najmanju
moju pogreku, smatrat u da sam iznevjerio Vae plemenito strpljenje, te Vas molim da me
u tom sluaju stavite na najvee muke koje ljudska mata moe izmisliti.
Bog e sami znati to je gospodina satnika zagolicao taj Abazov monolog, da li zbog
toga to je kobila ostala netaknuta ili pak ova srana iskrenost u kojoj nije utio cigansko
prenemaganje koje bi ga doista toliko razdrailo da bi ga ve poslao u vjeno carstvo. Vjerovatno
su njega najvie ponukale rijei kojima je Abaz spomenuo muke u sluaju da pogrijei.
Uglavnom, logoraev pledoyer ga se dojmio da on, nakon to jo jednom izmjeri cijelog
Abaza i baci mu kao konopac dugaak osmjeak tek toliko da malo vie obori donju usnu,
povrati svoju pitoljinu u futrolu i namjesti je kompletno s kaiem s kukova okolo trbuha.
Sluaj ti, majmune! Sada je doba njihova parenja. Dvadeset pet sati imade da ti budu
razrogaene oi ako ne misli da od tebe napravim gomilu evapa. Budem li ja vidio da se
neki konj samo na deset metara pribliava njoj u namjeri da opi s njom, na raanj u te
natai i na tijoj vatri u te pei. Jedinu u ti uslugu uraditi to u ti kou poprskati pivom da
ti ne zagori. A kad preda onom gore duu, onda e ti usnuti i tamo te nee niko buditi. Jasno?
Najjasnije! salutira Abaz u stavu mirno, inei se to vie poniznijim i skruenijim.
Hoe budali neto novo naumpasti?
* * *
Nikome u logoru ni na kraj pameti nije bilo da posumnja da bi neeg ozbiljnoga moglo
biti izmeu Abaza i Julije. Vrag e sami znati ko je prvi provalio u tu stvar i ona se isti tren
stala iriti na sve strane. Scene koje su ubrzo uslijedile, istodobno, bile su i dramatske i apsurdne,
te ih je najbolje takvima pokuati prikazati.
Abaz (razbjenjelom gospodinu satniku): Jedna je stvar itati o seksu, a sasvim druga
je doivjeti ga. Spajanjem tih dvaju dijelova, mogu nastati nove kvalitete.
Gospodin satnik (eta od bremenite i zadovoljne Julije do udnovato sigurnog Abaza):
Sluaj ti, pseto, nemoj ti mene zajebavati. Ti si sodomist, ti si s mojom Julijom. Za tebe je
zadnji krug pakla!
Pored izljeva krajnjeg bijesa, Abazu se ini kao da je on ljubomoran na njega. Ni Julija
nije ravnoduna na te mune scene, te i ona izbjegava da se sretne sa stranim pogledom
gospodina satnika.
Godinjak 2014/403
MAHMUTEFENDI
Gospodin satnik pogleda prema velikim raskriljenim vratima konjunice da vidi nema
li tamo nekoga. On je malen i zdepast. Takve su mu i ruke uz bezbroj malih i tamnih pjegica
po njima.
Na kraju ovog dijela seanse, on huno izbaci iz usta: Uh! a potom roknu poput svinje to
je valjalo tumaiti da ga strpljenje jo nije sasvim izdalo, ali bi najpametnije bilo komu odmah
staviti no pod grlo. Time bi se odmah rijeio sramote koju mu je Julijin novi ljubavnik nanio.
O Boe, Nazaranine!
Ve idui tren, kratki zakrivljeni bode sijevnu mu iznad runog zgloba. Abaz mu se
srui pred noge. Julija se od zaprepatenja podie i bijesno zarza na gospodina satnika.
Konsternirani gospodin satnik bulji u njezin nabrekli trbuh. Jedino to ga je jo zanimalo
to je da li e se budui kentaur odrijebiti s kopitama na nogama, kosom na glavi ili e
iz Julijine utrobe izai s noktima na nonim i runim prstima, te grivom na goloj iji, a
iz stranjice njezinog prvjenca, hoe li izbijati rep.
Julija: Gospodine satnie, hou priu za laku no. To mi valjda moete udovoljiti kada
ste mi ucmekali oca moga djeteta?
Gospodin satnik: Jebi se!
Julija: To mi je najdraa pria.
Jedino pitanje ostaje kako je Abaz sve ovo mogao uti kada je ve u tom trenutku bio ubijen.
Naravouenije ovoga usnenija:
Jedna je stvar itati o seksu, a sasvim druga je doivjeti ga. Udbenici iz sodomije bi znatno
pridonijeli ovoj spoznaji. Spajanjem tih dvaju dijelova, mogu nastati nove kvalitete, ali ovaj
put i kvantitete.
Premda ubijen, Abaz se nastoji prisjetiti kao da je ve negdje uo ovu reenicu.
Zavjesa lagano pada. Vrata konjunice se zatvaraju. U tek zamjetnom dodiru sa javom,
on sasvim nesretan i uznemiren dobija obavijest da je to sve bio jo jedan muan i
grozan san.
* * *
S prilino umjenosti, Abaz je uspijevao pomou obinih predstava prenijeti na ljude
svoje sotonske namjere i usaditi ih u njihovu ojaenu duu. Naravno da to nije uvijek ilo
glatko, ali stoga valja zamijetiti da se ni te due nisu mogle lako odupirati (ako je ve bila rije
o izvjesnu otporu) njegovim arima, obeanjima i prijetnjama.
Ponekad ni cijeli vijek nije bio dovoljan ovjeku za vanjsko ureenje svoga ivota koliko
samo nekoliko trenutaka preputanja due Abazu, pa da sve najednom poinje dobijati sasvim
novi tok. Dovoljan je bio jedan detalj opaine, pa da se isti tren poljulja i hladnokrvnost
i sklad, te nad tom potresenou iskae spremnost da se svega okane to mu je dotle, moda,
predstavljalo svetost.
Spokojne crte lica vie se nisu mogle razaznati. Pojavljivala se vrtoglavica i disanje se
ubrzavalo neoekivanom snagom i estinom. Abaz je stajao pred njim s dva izbezumljena,
potpuno tua, uta oka uperena u njega. Uskoro je valjalo oekivati da se njihova dva tijela
u divljim trzajima spoje i nastave otad ivjeti kao jedno.
404/Godinjak 2014
* * *
Ova pria mogla bi, uistinu, biti jedna zgodna razbibriga kao to je dokonima krialjka,
djevojicama lutka i pohotnima njihovo tijelo. Da s vremenom ne bi sasvim iezla, ona
e morati kliznuti iz tankih mrea. Sasvim je izvjesno bude li ona to uinila, Abaz e predvoditi
sve sile, boravit e meu njenim zidovima neko vrijeme drei u rukama karte koje niko
nikad dotad nije vidio s nekim udesnim brojevima u ijim e krajnjim uglovima svaki iole
paljiviji promatra moi ugledati mrtvaku glavu s prekrienim kostima.
to znai ovo upozorenje? Jesmo li ve odavno svi osueni na smrt i da li je na odraz
u njoj, ustvari, pozdrav pomijean s osmijesima?
Vratimo se nanovo poetku ove prie, ustvari njenom razlogu. Mi smo ve u prvoj reenici
vidjeli kako ona uzlijee iznad jezera poput imia im joj se spomenulo da bi mogla biti
neija razbibriga. Nismo ni opazili da se ve tada udo s njom dogodilo kada je ona uzletila
prema nebu na kojem je pakao bio oslikan zlatnim bojama. Ve tada, ona, to jest pria-udovite
poinje bacati na svakog svoje ini i nita je vie ne moe sprijeiti da brojevi na kartama
u Abazovim rukama ne postanu bijeli konji s oima kao u vranih gavrana.
No, ono to njegovi brojevi nude je krhko i ako ga drugi ne unite, prijete mu duhovi bilo
da su edni ili zli. On bi vie volio da ga oni kleveu nego da ga ogovaraju. Ja sam dobar,
razborit i blag samo prema onima u kojima ne nasluujem prisustvo avola. Ovi brojevi
na ovom mjestu optereuju onoga ijem imenu pripadaju, optereuju njegovu savjest dobrom
koliinom prolivene tue krvi.
Posljednji dan 1988. godine je progonio Abaza kao kurjaka i satjerivao ga u mrana
mjesta kao divljeg vepra. Ovi brojevi koji su se sloili u kartama nikada mu nee donijeti
odmor i zaborav. U sebi je osjeao zlobu kao bljesak munje u olujnoj noi, a njeno zlo je
njemu bilo blie i drae i potrebnije od hljeba i vode. Ti brojevi su drami njegove zlobe dodavali
element lakrdije.
zora SrebrNA NO bronzana PodnE zlatNo bakrEni suMRAk mlaki pepeo Nakon
izgoreNih Lomaa oi kao u oniksa
Toliko bjee svjeta pred crkvom da e Marija svaki as ui u nju da donese na svijet
Isusa. Moje su rijei postale vukodlaci, muka pohota, duhovi mrtvih i divlji veprovi, zmajevi,
vjetice, zmije, varka ovog svijeta. Moja dua nisu valovi breuljaka i pramenovi oblaka
koji bi se eljeli pomilovati. U meni je vie ara no pepela. Nikad nisam osjetio bojaljivost
u vrijeme obljube. Tako se osjeaju bube, cvijee i zvijezde. Dosada i praznina. Najljepa je
ljubav lijepih ena i zavist mukaraca. Ipak, ja volim sve ljude i pored tolikih njihovih protivrjenih
nevjerstava, koja su slina krugovima to ih vilenjaci ostavljaju igrajui se na travi. Bojim
se kukaca, lica preminulih i grmljavine. Druim se sa enama, zmijama i likovima zmajeva
u snu. I neki udni ati poeli su me tako pohoditi. Da mi je samo da e taim mladom rosom,
glad slatkoom pljuvake i da jezikom oko usana osjetim slanost suza. Kada bih se kao
pisac jo jedanput mogao napiti da bih bolje pisao o pajacu.
Abaz je sjedio u svome sobiku sa sjekirom poloenom u krilu. U ruci je drao au
s vinom a druga mu bjee slobodna. Rumenilo vinskih mrlja po stolnjaku inile su mu se kao
uvele latice. Jedino se na sredini stola isticao poloen revolver. Njegov drak bjee nalik na
jednolinu i ugnutu ravnicu dlana. Dijete je u kutu spavalo.
Abaz jo jednom osjeti u dui tugu sutona to se cijedila u njemu i podrhtavala kao
kapi vode na veslima amdije. Svuda je vladala tiina tako da se moglo uti kako mu suze
kapaju iz oiju.
Godinjak 2014/405
MAHMUTEFENDI
Abazu se inilo da mu je konano sve jasno, jedino je pitanje na kojem dijelu neba mu
je mjesto namijenjeno.
Svako vrijeme ima svoju poeziju, svoje proroke, svoje nadrealiste i glumce ree
on sebi u bradu neodreeno kimajui glavom. Gdje sam to uo o pjesniku koji nije mogao voljeti
nijednu enu jer je u nekom drugom ivotu sreo Antigonu?
U njegovim opsjenama su se ljuljala neodreena sjeanja kao usamljena meduza u
mirnom prozirnom moru.
Pred njega izie njegova rahmetli Arifa. On ugleda njene teke grudi, jaka bedra,
kao i nekad jo uvijek bijae tamnokosa i bjelogrla s crnim lunim obrvama, to su se spajale
u samom korijenu nosa. Samo to ga ugleda, ona se okrenu s namjerom da ode od njega.
On joj se tiho prikrade s lea da nabaci vreu na njezinu sjenku. A kad mu ona izmaknu,
on je stade preklinjati bogohulnim rijeima s bezonom poniznou koja se kretala od
molitvenog pa sve do proklinjujueg.
Ona mu na to odgovori: Zaborav nije tako brz kad postoji barem jo jedna dua na
svijetu koja je u apsolutnoj nemilosti.
Pod nebom to se presijavalo od svjetlucanja munja, inilo se da njih dvoje imaju neeg
zajednikog. No, on ipak osjeti kako se sve vie udaljava od nje u jo veu samou, ali ne
u nadi da bi ga ona zbog toga mogla podrati, ve da je njome lake pobijedi.
Brojeve na kartama dijeli od njegove due duina sjenke i oni bi sve ivo da uveaju
i unite. Oni mu govore da su sve elje nitavne i da nita nije vrijedno aljenja. Oni raunaju
sa ivotinjama, jer njihova dua ima mnogo slinoga s ljudskim. Ako iim vie opsjenjuju,
to je da nadarene umiljaju bogovima.
Smislen govor konja

Iz sna sam se probudio tmuran, turoban i potiten, ali budui da sam i sam zaboravio razloge
tog udesnog stanja, esto mi se dogaalo da naglo izronim iz nekog komara probuen
vlastitim krikom, ali bez ijednog sjeanja na opasnost koja je uinila da jauem i koja e
djelovati loe ako se sanja preko neijeg lijepog ramena, a zatim, tuno mi je to priznati; patnje
i bolest izmijenili su mi crte, pa mi nikakvo drugo rjeenje nije preostalo osim onog mrskog
i oajnikog da se bacim na pisanje i da pomalo umirem samo zato to nisam imao ni s
kim o tome da priam...
Pria je pred vama. Ako je mislite proitati i shvatiti, upiite se na teaj uenja nijemog
konjskog jezika, inae, svaki trud vam je uzaludan.
Kad sam konano saznao da je mama umrla, svi su mi, odreda, u najboljoj namjeri savjetovali
da obuzdam svoja uzbuenja. Konano, injenica da nje vie nema uskoro e mi biti dovoljna
opomena da u uskoro sve vidjeti, to je znailo da u se osloboditi vilenjake vezanosti
za nju i potrebe da svjesno izaberem mogunost da mi predstoji promjena u tom smislu
da e moj dotadanji i idilini ivot ipak zavriti i da mi predstoji samoa, kako bih se nosio
milju da steknem hrabrost u koju u pokuati uglaviti svoje srce izmeu radosti i sumnji,
pa me je ono na taj nain gonilo da lupa na neuobiajen nain. Djeaka sujeta je ostvarila
svoj cilj nad kojim su se rojila sporedna pitanja izazvana u tu svrhu, a meni nije bilo stalo
do mnogo toga to bi me uznemiravalo poto sam bio spreman da pozdravim tu samosvijest,
koja je zavisila koliko od moje volje, toliko i od pristanka na mogunost da se borim protiv tih
406/Godinjak 2014
osjeaja. Da li sam slutio da sam na taj nain povezan sa svojom vlastitom linou to
je, doista, u meni bilo obavijeno tamom? U takvom raspoloenju, ako se ne varam, trebao sam
svoje otkrie povjeriti ili planini ili ga ostaviti kod kue da bih bio u stanju voditi sa sobom
ovakvu vrstu konverzacije. U svakom sluaju, zamiljao sam da ponovo zauzmem neko
razumnije mjesto. Ono mi se na neobian nain motalo po glavi i izgledalo je kao izraz
usamljenosti i tuge i protiv moje volje koja je izazivala sumnju u to da je ovjek stvoren
da privue neije prijateljstvo i ljubav. tavie, sumnjao sam da bih za nekoliko trenutaka
uestvovao u ovome i da bih uestvovao u toj lakrdiji koja bi pokrenula cijelu tu stvar.
Ja sam se ve ozbiljno pitao da li u svemu tome trebam da donesem posljednju rije

koja bi mi donijela presudu i koja bi eljela poivati na osjeaju da se dovoljno nauivam
uveseljavajui se na raun onih koji su oekivali nekog vraga od mene, opet na svoj raun.
Pa ipak, sve sam pustio kad se tog dana, u mjestu u kojem sam se trebao utrkivati, pojavio
ispred mene djeak. elim govoriti o njemu, o njegovoj oaranosti i zaaranosti onim to sam
ja dotad postizao na meunarodnim derbijima. Jedva se usudio izustiti da je uinio neto
nedozvoljeno. Bio je to mladac, zapravo, klinac, koji se bliio desetoj godini. Neugledne vanjtine
i smeih oiju spremnih na osmijeh, iji je pogled bio as zamiljen as lutalaki. On je stupio
pred mene.
Stoga sam bio vie nego iznenaen, naime uzbuen, jer je djeak u ruci stiskao sliice s
mojom fotografijom gdje sam ja veinom u silnom trku, ali s razliitim dokejima na svojim
leima.
Pogledajte, ove slike su sve vae i ja sam ih skupljao otkad znam za sebe, vjerujui da
u Vam ih jednog dana lino pokazati ree on.
Ja uzmem sliice i istom zahrem ne zato to sam bio iznenaen, ve stoga to sam
pokuavao iznai rijei koje bi izrazile moje oduevljenje, ali ih ipak nisam nalazio. Morao
sam, uostalom, naslutiti da li u tome ima ikakvih znakova da bi se djeakovo snebivanje shvatilo
zato to ga neko posmatra sa strane dok govori njegovim usnama? Ovdje ga niko nije mogao
slijediti u toj njegovoj igri prisutne zanesenosti, kako bi sebe mogao izvui iz ove pomalo
neugodne situacije, dajui i meni, na neki nain, oblike posprdnosti; tavie, njegova pitanja,
briga i zebnje ili su preko svega toga i u tiini njegova srca, koje se odnosilo upravo na podozrenje,
punog ljubavi i straha. Kako bi svoju bojaljivost odagnalo od predmeta tue poruge, njemu
je valjalo i dalje postupati s velikim oprezom.
avolji smijeh ponovljen je jo jedanput. Dakle, uprkos taktici, nije bilo mogue da
sasvim izmijenim svoj poloaj iz kojeg ne bih mogao uti i nalaziti smijeh to je dopirao
ravno iz pakla. Time je djeakova nada uzdignuta do tajne i igre to nije moglo biti popraeno
bez linog bola, koji je shodno njegovoj jednostavnoj prirodi moda elio vidjeti sasma
neto drugo.
Stajao sam nasred hipodroma i mada je publika pustila djeaka da se uspne na tribine,
sva njegova panja se upravila na njega. Bacajui poglede prema njemu, oni su svojim
zanesenim i oduevljenim izrazima lica shvatili da su moje majstorije dosezale genijalnost
i odavale konja koji je sposoban da se hitro orijentira, to je, naravno, na njih ostavljalo
neodoljiv utisak.
Premda postoje razliiti pristupi kroenju konja, ja kad sam se, evo, probudio i piem
ovu priu imam sasvim drugi pristup toj plemenitoj ivotinji. Ova pria e ukrotiti i
najtvrdoglaviju ivotinju, jer je napisana na konjskom nijemom jeziku tijela i oiju bez
Godinjak 2014/407
MAHMUTEFENDI
ljudskih zvukova i umova. Ja sam, dakle, zaetnik tih konjskih komunikacijskih tehnika.
Vjerujem da meu ljudima, koji se bave konjima, ova pria nee izazvati nikakvo iznenaenje
i za taj jezik su se ve dobrano zainteresirali, postavi njego-vim zagovornicima.
Konji u svakom sluaju impresioniraju zbog ideja dobrog upravljanja: vostva, jasnih signala,
zadobivanja povjerenja, te uobliavanja njihovih latentnih sposobnosti u zajedniki cilj.
No, zato je potreban govor konja da bi ljudi mogli meu sobom komunicirati? Jedan
je od razloga to se konji ne dodvoravaju moniku, ne razlikuju podvornika od generalnog
direktora neke tvrtke, te djeluju iskljuivo ako je poruka ispravna. Napredak ovisi o motiviranoj, odanoj radnoj snazi. A za tako neto, ipak morate priznati, potrebna je obina
konjska pamet.
O, govorim ja i konjski prekinuo sam sebe izgovarajui pojedine glasove na isti
ovaj iz sna i za uho zaista ugodan nain. Ne govorim ga dobro, nije za uzor, ali dovoljno
za sporazumijevanje.
Krv, geni i krupno hrzanje
Konji i nemaju nita drugo ve krv, gene i krupno hrzanje. Hrzanjem elimo dokuiti
ono to ne znamo, no moramo dobro pripaziti da ne pomijeamo oljice.
Jedno je apstraktno hrzanje o genima za kojega niko nije kvalifikovan, ali eto moemo
nekako hrzati i o tome, a sasvim je drugo konkretno hrzanje, propitivanje gdje nijedan od
nas pojma nema o tom problemu. tavie, ne znaju se odrediti ni okviri unutar kojih se moe
kompetentno hrzati. Dakako, valja napomenuti da se tokom hrzanja mogu stvoriti spontanosti;
stoga valja i u hrzanju stvoriti odnos i stii do kakve-takve saglasnosti.
To je to se tie hrzanja.
to se tie gena, da li uope znamo neto o sebi? Evo, moja majka je, uo sam, iz Bosne.
Uginula je idui uzbrdo jednim uskim, neravnim puteljkom, pretovarena, pavi u jedan
ponor. Prije godinu, gledam na gazdinoj televiziji, u onom uobiajenom izvjetaju iz Iraka,
prilikom masovnih demonstracija naroda na ulicama Bagdada protiv SAD, ugledam jednu
kobilu kako na nekom trgu stoji pored nekog kuerka: njezino elo, gusto naborano, donja
vilica, griva otkud glava moje majke na vratu stare arapske kobile? Bio sam lecnut. Pa kako
onda, sad, hrzati o genima?
408/Godinjak 2014
UDK 821.163.43* (091)
Fragmenti iz prve knjige Historije novije bonjake knjievnosti

Sanjin Kodri
Filozofski fakultet
Sarajevo
Godinjak BZK Preporod objavljuje fragmente iz prve knjige Historije novije bonjake
knjievnosti prof. dr. Sanjina Kodria.
Historija novije bonjake knjievnosti prva je historija bonjake knjievnosti i jo
uvijek je u procesu pisanja, a bit e sukcesivno objavljivana u pet knjiga. Dok naredne etiri
knjige hronoloki prate povijesni razvoj novije bonjake knjievne prakse, tj. bonjakog
knjievnog stvaranja od 1878. godine pa nadalje, sve do recentnog knjievnog trenutka, prva
knjiga Historije predstavlja svojevrstan teorijsko-metodoloki uvod u uglavnom nedovoljno
poznatu bonjaku knjievnu povijest i probleme njezina izuavanja, a sastoji se iz tri dijela.
Prvi dio prve knjige Historije novije bonjake knjievnosti bavi se pitanjima ideje, statusa
i identiteta bonjake knjievnosti uope, razumijevajui prije svega to kako se razvijala
i afirmirala, ali i marginalizirala i negirala ideja bonjake knjievnosti te kako se pritom
mijenjao njezin status i identitet, sve ovo i u vezi s bliskom idejom bosanskohercegovake
knjievnosti. Ovaj problem prati se od poetaka pismenosti i knjievnog stvaranja u srednjovjekovnoj Bosni kao zajednike bosanskohercegovake knjievne batine, preko usmene
knjievnosti Bonjaka i bonjake knjievne prakse osmanskog doba, pa sve do shvatanja
pojave bonjake knjievnosti tokom 19. i 20. st., ukljuujui i savremeni trenutak.
Drugi dio prve knjige Historije novije bonjake knjievnosti pojavu bonjake knjievnosti
kao cjelinu razmatra u perspektivi interliterarne i interkulturalne historije knjievnosti, zagovarajui i razvijajui ideju interliterarne i interkulturalne knjievne bosnistike. Na ovaj nain,
u skladu s postavkama savremene teorije historije knjievnosti, ali i naroitim povijesnorazvojnim procesima i pojavama bonjake knjievnosti kao takve, na nov nain pristupa
se razumijevanju ideje, statusa i identiteta bonjake knjievnosti, a potom i cjeline bosanskohercegovake interliterarne i interkulturalne zajednice, koju bonjaka knjievnost bitno
odreuje.
Trei dio prve knjige Historije novije bonjake knjievnosti predstavlja kljuna knjievnopovijesna obiljeja novije bonjake knjievnosti. Pritom, povijesnorazvojni procesi
i pojave novije bonjake knjievnosti prate se i razumijevaju prvenstveno s obzirom na njihovu
vlastitu povijesnorazvojnu logiku i specifinosti, ali i u vezi te odnosu s drugim knjievnostima
bosanskohercegovake interliterarne i interkulturalne zajednice i uope drugim junoslavenskim
knjievnostima, sve to uz uvaavanje onog to je sloeni, upravo interliterarni i interkulturalni
status i identitet kako novije bonjake knjievnosti, tako i cjeline bonjake knjievne
povijesti uope.
Ovdje izdvojeni fragmenti iz prve knjige Historije novije bonjake knjievnosti preuzeti
su iz njezina prvog dijela, a uz uvodna razmatranja i poetni dio poglavlja o pismenosti
Godinjak 2014/409
KODRI
i knjievnoj batini srednjovjekovne Bosne odnose se na bonjako usmeno knjievno
stvaranje do 19. st. i njegovu vezu s onim to je ideja, status i identitet bonjake knjievnosti.
U skladu s autorovom eljom, ovi prvi objavljeni fragmenti prve knjige Historije novije
bonjake knjievnosti posveeni su utemeljiteljima moderne knjievne bosnistike prof. dr.
Midhatu Begiu, prof. dr. Muhsinu Rizviu i prof. dr. Enesu Durakoviu Historija nastavlja
put koji je zapoeo njihovim radom.
Kljune rijei: bonjaka knjievnost, historija novije bonjake knjievnosti, bonjaka
usmena knjievnost do 19. st. i ideja, status i identitet bonjake knjievnosti
Ideja, status i identitet bonjake knjievnosti

onjaka knjievnost danas je knjievnohistorijska realnost i u tom smislu u
osnovi je jednaka svim drugim junoslavenskim knjievnostima, ukljuujui i
bosanskohercegovaku knjievnost, u odnosu na koju je ideja bonjake knjievnosti pozicionirana na poseban nain.
Pa ipak, za razliku od veine drugih junoslavenskih knjievnosti, naroito hrvatske
i srpske, bonjaka knjievnost desetljeima je bila knjievnost upitnog, osporavanog i
nepriznavanog knjievnohistorijskog statusa i identiteta knjievnost koja je na razliite
naine marginalizirana, problematizirana i negirana, a to je takoer sluaj i s bosanskohercegovakom knjievnou.
Razumljivo je da je ovakvo to rezultiralo i znaajnim negativnim uincima i stvarnim
posljedicama onda kad je rije o pojavi bonjake knjievnosti, a to se opet na slian nain
javlja i onda kad je u pitanju bosanskohercegovaka knjievnost. Jer, bonjaka knjievnost,
a dobrim dijelom i bosanskohercegovaka, i danas je knjievnost ija se knjievnohistorijska
egzistencija nerijetko uzima s rezervom, priznaje mnogo ee iz politike korektnosti
nego iz stvarnog uvjerenja i stava da ona istinski postoji kao samosvojna knjievna pojava,
pri emu je i dalje prisutno i njezino relativiziranje, ba kao i direktno negiranje i poricanje
njezina postojanja. Uz ovakvo to prisutna je i deprivacija autora bonjake knjievnosti,
koji se pritom uvrtavaju prije svega u neke druge knjievne kontekste, a to u nekim
sluajevima prate i sline pojave unutar same bonjake knjievne prakse, kad pojedini
bonjaki pisci i sami manje ili vie, rado ili nerado, odustaju od svoje bonjake knjievne
atribucije i prvenstveno ili iskljuivo priklanjaju se takoer nekim drugim knjievnim
okvirima, to je bio sluaj i u knjievnoj prolosti, ali se ovakvo to deava i danas. Kao i
ranije, u prolosti, i pojedini historiari knjievnosti ili knjievni kritiari i danas su, isto tako,
skloni ak i radikalnim promjenama svojeg odnosa spram pojave bonjake knjievnosti,
pa e npr. nakon godina njezina punog uvaavanja te, tavie, aktivnog afirmiranja napraviti
drastian obrat prema osporavanju koncepcije bonjake knjievnosti, afirmirajui ovaj put
neki drugi vid sistematiziranja knjievne prakse o kojoj je rije, odnosno idui ak i ka
negativnom odreenju ideje bonjake knjievnosti, pa i ka njezinu indirektnom ili direktnom
odbacivanju ili negiranju.
Pri svemu ovom, u svim ovim razliitim sluajevima nerijetko se javlja u osnovi nepostojea, artificijelna dvojba izmeu bonjakog i bosanskohercegovakog knjievnog
odreenja, bez obzira na ono to su realni knjievnohistorijski procesi i pojave, odnosno
410/Godinjak 2014
Historija novije bonjake knjievnosti
realne knjievnohistorijske okolnosti, datosti i injenice. A tad se koncepcija bonjake

knjievnosti kao nacionalne knjievne prakse podrazumijeva ili predstavlja kao iskljuiva,
izolatorska, reduktivna i sl., kao, dakle, viestruko manjkava i tetna te u konanici kao
nacionalistika, dok koncepcija bosanskohercegovake knjievnosti kao vid nadnacionalnog sistematiziranja knjievnog stvaranja u Bosni i Hercegovini postaje toboe
njezina apsolutna suprotnost i nuna zamjena za prethodni, neodrivi knjievni koncept.
I sve to tako da se na isti nain ne razumijevaju sluaju bonjake knjievnosti i njezinoj
statusno-idejnoj, koncepcijskoj prirodi u ovom smislu bliske druge pojave, poput npr. hrvatske
ili srpske knjievnosti, ba kao ni pojave drugih knjievnosti koje su, kao i bonjaka,
hrvatska ili srpska, odreene prije svega kao takoer nacionalne knjievnosti. tavie, to
je sluaj i onda kad je rije i o hrvatskoj ili srpskoj knjievnosti u Bosni i Hercegovini ni
one se najee ne razumijevaju u suprotnosti s idejom bosanskohercegovake knjievnosti,
ve, naprotiv, kao prihvatljivi oblici postojanja hrvatske i srpske knjievne prakse izvan
matinih okvira hrvatske, odnosno srpske knjievnosti kao cjeline, a to je, naravno, u potpunosti opravdan i knjievnohistorijski valjano utemeljen rezon, no ipak uglavnom neprimjenjivan i u sluaju bonjake knjievnosti.
Nesumnjivo, ovakvo to na prvi pogled nerazumljivo je i krajnje neobino i neoekivano,
pa i moguno frustrirajue, posebno u perspektivi historiara bonjake, ali i u perspektivi
historiara bosanskohercegovake knjievnosti, utoliko prije ako se je svjesno da odnos
bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti nipoto nije disjunktivan niti kontraran,
ve da je naprotiv u pitanju komplementarna relacija zasnovana na specifinoj i sloenoj
realnosti knjievne prakse i knjievnog ivota u Bosni i Hercegovini, naroito u prolosti,
ali i u savremenom dobu. Ovo postaje jo izraenije ako se zna da ne samo da se ideje
bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti meusobno ne iskljuuju, i ne samo da
se one, naprotiv, nadopunjavaju i ukrtaju temeljem bonjake i bosanskohercegovake
knjievnohistorijske zbilje, ve da, isto tako, ideja bonjake, ba kao ni ideja bosanskohercegovake knjievnosti ni u kojem sluaju nije konfrontativno ili negativno orijentirana
spram ideja hrvatske ili srpske knjievnosti, odnosno spram onog to je takoer specifino
i sloeno stanje unutar cjeline junoslavenskog knjievnog fenomena.
Meutim, nema, ipak, mjesta ni potrebe za bilo koji ovakav, u osnovi nehistorian, a
pogotovo ne za lian pristup, pa ni za dokazivanje realnog postojanja bonjake ili
bosanskohercegovake knjievnosti, odnosno knjievnohistorijske utemeljenosti statusa
i identiteta jedne ili druge od ovih dviju knjievnosti. Umjesto ovog potrebno je predstaviti
i razumjeti povijest ideje bonjake, kao i s njom najue povezane bosanskohercegovake
knjievnosti, tim prije to upravo i u ovim historijskim pitanjima jesu neki od razloga specifinosti i sloenosti knjievnohistorijskog statusa i identiteta bonjake, pa tako i bosanskohercegovake knjievnosti danas, iako razumije se ne i jedini. Time pitanje ideje bonjake
knjievnosti, jednako kao i ovom dokraja blisko pitanje ideje bosanskohercegovake
knjievnosti, i samo postaje vaan knjievnohistorijski problem pitanje knjievnohistorijske
prakse, ali i teorije historije knjievnosti, to je problem koji se javlja na vie razliitih naina
i razina. On se kree od prvih, jo u samim knjievnim poecima te starijoj knjievnoj
povijesti i usmenoj knjievnosti postojeih unutarknjievnih autorefleksivnih i drugih
pokazatelja koji upuuju na ono to danas prepoznajemo kao knjievnohistorijski status
i identitet bonjake te bosanskohercegovake knjievnosti, preko prvih izvanknjievnih
Godinjak 2014/411
KODRI
ili vanjskih vijesti o ovom knjievnom stvaranju, jo uvijek ne naunih vienja, a potom
i prvih naunih, knjievnohistorijskih sistematizacija i pokuaja odreenja knjievne prakse
u Bosni i Hercegovini na samom poetku novog doba, posebno krajem 19. i poetkom 20.
st., odnosno preko viestrukih, razliitih kasnijih nastojanja ove vrste, tokom svih narednih
desetljea, pa sve do neposredne prolosti i savremenog trenutka, kad pitanje ideje bilo
bonjake, bilo bosanskohercegovake knjievnosti postaje i problem izrazite knjievnoteorijske vanosti.
Srednjovjekovna bosanska pismenost i knjievni poeci
(Konstituiranje knjievne svijesti i najranija knjievna autorefleksija)
Uz neto ranije pojedinane najave i izuzetke, prvi stvarni pokuaji naune sistematizacije
i knjievnohistorijskog odreenja knjievne prakse u Bosni i Hercegovini javljaju se, dakle,
tek krajem 19. i poetkom 20. st., prvenstveno nakon austrougarske okupacije dotadanje
osmanske Bosne 1878. godine, odnosno s izlaskom dananjeg bosanskohercegovakog
prostora iz Osmanskog carstva i neposrednih okvira orijentalno-islamske kulture i civilizacije
te njegovim ulaskom u Austro-Ugarsku monarhiju i zapadno-evropski kulturalno-civilizacijski kontekst. Pojava nekadanje osmanske Bosne u zapadno-evropskom okruenju
predstavljala je, naime, i prvi neposredni susret evropskog Zapada s jednom bitno drugaijom,
za zapadni pogled egzotinom zemljom i njezinom kulturom, pa tako i knjievnou, to je
bio ve dovoljan poticaj da se i zapadna nauka pozabavi ovim prostorom koji je stoljeima
bio s druge strane granice, predstavljajui nepoznati, strani, pa i prijetei prostor tamnog
vilajeta. Upravo ovako, na nain egzotiziranog pogleda u Bosnu, doi e do prvih naunih
razumijevanja i knjievnosti u Bosni i Hercegovini, razumijevanja koja su, dakle, najprije
vanjska, sa strane, ali e, isto tako, apostrofirani prelazak Bosne i Hercegovine iz jednog u
drugi kulturalno-civilizacijski poredak biti osnova i za prve domae, vlastite poglede na
bosanskohercegovako knjievno stvaranje. Ovi potonji procesi bit e u vezi i s razvojem
nove, novim povijesnim i drutvenim trenutkom uvjetovane i njemu prilagoene domae
knjievne prakse, i uope bit e dio cjelovitog ukljuenja Bosne i Hercegovine u zapadno-evropski kulturalno-civilizacijski kontekst, to je sluaj i s Bonjacima i njihovim odnosom
prema vlastitom knjievnom stvaranju.
No, i prije ovog, u starijoj knjievnoj i kulturalnoj povijesti, daju se pratiti barem naznake
razumijevanja onog to e u kasnijem vremenu biti odreeno kao pitanje statusa i identiteta
knjievne prakse u Bosni i Hercegovini, pa tako i bonjake knjievnosti. U ovom sluaju nije,
naravno, rije o naunom, a pogotovo ne knjievnohistorijskom pristupu posmatranom
problemu, ve tek o elementima knjievne autorefleksije i drugim unutarknjievnim pokazateljima ove vrste, a potom i prvim vanjskim pogledima na knjievno stvaranje u Bosni i
Hercegovini, mada e i ovakvo to na vaan nain anticipirati pitanja i probleme kasnije
naune, odnosno knjievnohistorijske misli u vezi s idejom, statusom i identitetom prije
svega bonjake, a potom i bosanskohercegovake knjievnosti takoer. tavie, u kasnijim
knjievnohistorijskim razmatranjima ove vrste upravo e starija batina biti povod ili
uporite za razliita statusno-identitetska odreenja ukupne knjievne prakse u Bosni i
Hercegovini, ukljuujui i ona koja ovo naslijee nastoje predstaviti kao tue, nebosansko
i nebonjako, bez produetka i znaaja u kasnijem bosanskohercegovakom knjievnom
stvaranju, a naroito bez veze s kasnijom bonjakom knjievnou.
412/Godinjak 2014
Mogue je da bi se, kao praoblici ili sami zaeci unutarbosanskohercegovakog knjievnog promiljanja, rani primjeri knjievne autorefleksije o kojoj je rije, odnosno uope
vanih pokazatelja u ovom kontekstu, mogli pronai ve i u najstarijoj, srednjovjekovnoj
bosanskoj pismenosti i knjievnoj batini, posebno u smislu zajednikog jezikog, pisanog
i knjievnog manira, odnosno neke vrste zajednike jezike, pisane i knjievne usklaenosti
i prepoznatljivosti. To je naroito vidljivo npr. i u formulainim iskazima bosanske epigrafike,
posebno u zapisima sa srednjovjekovnih bosanskih nadgrobnika steaka, koji su kao
govor ivih o mrtvima bili zasigurno najblie samoj ivotnoj zbilji, ba kao i direktan zapis
govorenog, ivog jezika, mada su ovakvi elementi jezike, pisane i knjievne samosvijesti
prodrli i u druge, raznolike bosanske anrove kulture, sve do kanonski kodificiranih crkvenih
tekstova. Svi ovi spomenici nesumnjivo u manjoj ili veoj mjeri sugeriraju i postojeu,
realnu svijest o vlastitom jeziku te svojoj pisanoj i knjievnoj tradiciji i njezinu osobenom,
sistemskom jedinstvu ili barem nekoj drugoj vrsti njezine ucjelovljenosti i prepoznatljivosti,
to je vidljivo i na formalnoj, grafijskoj razini te drugdje. O ovom e, uostalom, svjedoiti,
izmeu drugih moguih primjera, i npr. nastavljanje bosanike pismenosti u vremenu nakon
propasti srednjovjekovne bosanske drave u bitno drugaijim prilikama vezanim za osmansku
upravu u dananjoj Bosni i Hercegovini, ili, pak, kasnija vrlo razvijena i rairena bonjaka
tradicija epigrafike, a slino se deava i u drugim oblastima kulture, npr. kod rairene pojave
direktnog prelaska steka u nian, muslimanski nadgrobni biljeg, s brojnim primjercima
prijelaznih oblika steaka-niana irom Bosne. A to ne bi bilo mogue da prethodno, ve
u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi nije postojala uglavnom manje ili vie ujednaena
ili na neki drugaiji nain ucjelovljena zajednika jezika, pisana i knjievna, odnosno uope
kulturalna osnova, a koja se onda prirodno prenijela i dalje, nastavljajui se i u kasnijim,
bitno drugaijim povijesnim, drutvenim i kulturalnim prilikama. [...]
Usmena knjievnost
(Od prvih svjedoanstava i rane knjievne autorefleksije do
sakupljako-folkloristikog rada i krize statusa i identiteta)
I srednjovjekovna Bosna, koja je od 1377. godine i za ono vrijeme prostrana kraljevina,
bila je izrazito kulturalno sloena, emu je posebno doprinosio i religijsko-konfesionalni
aspekt, odnosno takoer sloena koegzistencija uenja Crkve bosanske, katolicizma i pravoslavlja u ovoj zemlji, koja je ve i tad bila mjesto susretanja i ukrtanja razlika i suprotnosti,
izmeu ostalog i tragom podjele nekadanjeg Rimskog carstva na zapadni i istoni dio 395.
godine granicom koja je ila i preko upravo bosanskog teritorija. No, ovakvo to dodatno
se uslonjava nakon osmanskog osvajanja srednjovjekovne bosanske drave 1463. godine,
kad se, uz postepeno iezavanje nauka Crkve bosanske, u Bosni javlja i islam, ali ne samo
kao religija strane vladajue elite ve i kao vjerovanje autohtonog bosanskog stanovnitva,
koje u velikom broju upravo u islamu relativno brzo pronalazi svoje duhovno, ali i kljuno
kulturalno-civilizacijsko uporite i sredite. Tad Bosna biva otvorena za interferencije i
sa zapadnim i s istonim kranskim kulturalno-civilizacijskim krugom, ali i s kulturom
i civilizacijom muslimanskog Orijenta, iji naroit dio postaje i cijela zemlja, a zahvaljujui
emu i davnanja unutarbosanskohercegovaka knjievna autorefleksija postaje jo sloenija.
Godinjak 2014/413
KODRI
Uz povijesnorazvojne procese i pojave u knjievnostima bosanskih katolika i pravoslavaca, tj. uz kontinuitete ove knjievne prakse u odnosu na predosmansko razdoblje,
ali i diskontinuitete te manje ili vie nove knjievne fenomene, razvija se i knjievna praksa
muslimana, takoer sa svojim kontinuitetima u odnosu na ranije, predosmansko vrijeme,
ali i sa znaajnim novinama. Bosanski muslimani dananji Bonjaci knjievno se ostvaruju
slino drugim muslimanskim narodima, pa uz usmeno knjievno stvaranje te pojavu nastavljanja srednjovjekovne bosanike pismenosti, naroito vidljivu u tzv. krajinikim pismima
razvijaju i tzv. alhamijado knjievnost te knjievnost na orijentalno-islamskim jezicima,
prije svega na jeziku nove administracije i kulture osmanskoturskom, ali i na arapskom
te perzijskom jeziku, kao univerzalnom jeziku muslimana i njihove religije, odnosno
ekskluzivnom jeziku poezije unutar orijentalno-islamske kulture i civilizacije. Upravo u
ovim i kontinuitetima i novinama unutar muslimanske knjievne prakse tokom osmanskog
vremena u Bosni vidljivi su, uz druge pokazatelje, i neki od moguih primjera rane, prednaune bonjake knjievne autorefleksije, one koja danas i iznutra, iz same knjievne
prakse upuuje na dugu i sloenu povijest pitanja ideje, statusa i identiteta bonjake, ali
i bosanskohercegovake knjievnosti. Unutarknjievna promiljanja vremenom e poeti
prati i izvanknjievna, takoer prednauna vienja ove vrste, a koja e, uz kasnija nauna,
knjievnohistorijska razumijevanja i odreenja, takoer na vaan nain utjecati na povijest
ideje te statusa i identiteta kako bonjake, tako i bosanskohercegovake knjievnosti.
U ovom smislu indikativna je ve usmena knjievnost bosanskih muslimana - Bonjaka,
koja je s jedne strane nastavila njihovu najstariju, predosmansku, odnosno predislamsku
usmenoknjievnu tradiciju iz srednjovjekovne bosanske drave, dok ju je s druge strane
izmijenila u skladu s novim povijesnim, drutvenim i kulturalnim prilikama koje se javljaju
u Bosni nakon osmanskog osvajanja, odnosno njezinim ulaskom u okvire Osmanskog carstva.
Bonjaka usmena knjievnost ostala je, naravno, i dalje vezana za narodni, bosanski
jezik, koji ju je razlikovao od knjievno-kulturalnih fenomena koji s Osmanlijama, kao
dio orijentalno-islamske kulture i civilizacije, dolaze u Bosnu, prije svega od fenomena visoke,
elitne kulture, i koji ju je inio i dalje povezanom s usmenim knjievnim stvaranjem drugih
junoslavenskih etno-konfesionalnih zajednica, i to kako unutar same Bosne, tako i u
bosanskom susjedstvu, koje je na zapadu ostalo sad u drugom, drugaijem, a vremenom
sve vie razliitom povijesno-drutvenom i kulturalno-civilizacijskom kontekstu. Uprkos
esto i znaajnim, nemalim dijalekatskim razlikama meu bosanskim narodnim govorima,
ovaj jezik bio je umnogome ujednaen u manje-vie zajednikom unutarbosanskom usmenoknjievnom maniru, predstavljajui neku vrstu knjievnog predstandardnog idioma koji
je nadilazio i lokalne, ali i etno-konfesionalne razlike u Bosni, te je u ovom smislu znaajno
ujedinjavao njezino usmeno knjievno stvaranje, s jedne strane. Slino ovom, s druge, pak,
strane, ovaj jezik bio je istovremeno jezik usmene knjienosti i u bosanskom susjedstvu
jezik i hrvatske i srpske, kao i crnogorske usmenoknjievne prakse, odnosno opet, dakle,
ujedinjujui inilac, koji je nadilazio i ono to je osmanskim osvajanjima na junoslavenskom
prostoru uspostavljena jasna i stroga granica izmeu zapadno-evropskog i orijentalno-islamskog svijeta, granica kojoj je hrvatska kultura predstavljala antemurale christianitatis predzie kranstva, a bonjaka serhat krajinu, najistureniji bedem odbrane
dina i imana. Rije je, naime, o tzv. novotokavskoj ili junoslavenskoj folklornoj koine,
nadregionalnom usmenoknjievnom jezikom izrazu takoer razine knjievnog pred414/Godinjak 2014
standardnog idioma,1 a zahvaljujui kojem je bonjaka usmena knjievnost ostala trajno

povezana s drugim junoslavenskim usmenoknjievnim praksama i tradicijama, pri emu
je ak zauzimala sredinju poziciju unutar ovog osobenog i jezikog i knjievnog sistema,
iznutra ga povezivala i predstavljala prostor vrlo sloenih interferencija, sa zraenjima i
prema vani, izvan bosanskog konteksta, prema hrvatskoj i srpskoj, odnosno crnogorskoj
usmenoj knjievnosti, i prema unutra, unutar bosanskog okvira kao raskrsne i ujedinjujue
pozicije. Uz ovo, i pored jezika, bonjaka usmena knjievnost s ostatkom junoslavenskog
usmenog knjievnog stvaranja bila je povezana i drugim vanim elementima tradicije,
itavim nizom razliitih kulturalnih nanosa i njihovih relikata, sve do survivala prastarog
svjetopogleda koji se gubi u nepoznanicama najdalje prolosti, starobalkanskih mitskih
predstava, paganskih vjerovanja i kultova itd., elemenata koji su na razliite naine
preivjeli i tradicijski se prenijeli u svekoliku kasniju bonjaku usmenoknjievnu praksu,
inei je i po ovom bliskom drugim junoslavenskim usmenim knjievnostima.Ovom, manje
vidljivom batinskom aspektu treba dodati i naroite, varijantne razmjene usmenoknjievnih
tvorevina, naporedne muslimanske i kranske inaice usmene tradicije, odnosno vane
a sasvim oite unutarjunoslavenske usmenoknjievne bliskosti u pogledu zajednikih
ili slinih knjievnih fabulativnih okvira, tema, motiva, likova itd., koji, istina, u bonjakom
usmenom knjievnom stvaranju esto funkcioniraju na drugaiji, izmijenjen nain te u
vezi s njegovim vlastitim knjievnim i kulturalnim pretpostavkama i obiljejima.
Zato je bonjaka usmena knjievnost od samog poetka bila i bosanskomuslimanska,
bonjaka, ali i bosanskohercegovaka te jo ira od ovog junoslavenska, kao uostalom
i druge junoslavenske usmenoknjievne prakse. Dok su je jezik i zajednika ubatinjena
tradicija povezivali s ostatkom junoslavenskog usmenoknjievnog svijeta, posebno u
bosanskohercegovakom i irem sredinjem junoslavenskom prostoru, dotle su je drugi
njezini vani konstituenti bitno razlikovali, inili drugaijom, prepoznatljivom i svojom
zasebnom. To se u prvom redu odnosi na specifino povijesno-kulturalno iskustvo bonjake
zajednice te naroito njezin muslimanski konfesionalni aspekt, odnosno uope ukorijenjenost
u osobenom, u odnosu na zapadno-evropski sistem znatno drugaijem orijentalno-islamskom
kulturalno-civilizacijskom kontekstu, a to je kljuno obiljeilo i oblikovalo cjelinu bonjakih
drutvenih i kulturalnih praksi, pa tako i bonjako usmeno knjievno stvaranje. Usto,
bonjaka usmena knjievnost imala je i svoj naroiti usmenoknjievni prostorni okvir
i rasprostranjenost, odnosno svoju osobenu usmenoknjievnu geografiju, a koja je znatno
ira od dananjeg bosanskohercegovakog dravnog okvira, pa i od prostora koji danas
naseljavaju Bonjaci kao narod, te je, uz dananji bosanskohercegovaki teritorij, ukljuivala
i dijelove dananje Hrvatske, Srbije i Crne Gore, ali i Kosova, pa ak i Maarske. Ovakvo
to uvjetovano je viestoljetnim migracijama i mijenjanjima granica, pokretima bosanskomuslimanskog stanovnitva i prema vani, ali i prema unutranjosti matinog bosanskog
teritorija, dobijanjem, kao i gubljenjem izvanbosanskih posjeda, ak stvaranjem vlastitih
enklava daleko od Bosne, a posebno je vidljivo u epici, mada je prisutno i u drugim us1
Usp. npr.: Jagoda Juri-Kappel, Neke jezine posebnosti starije bosanske knjievnosti i njihov
udio u standardizacionim procesima proputene mogunosti?, Meunarodni nauni skup
Jezik i demokratizacija (Zbornik radova), Posebna izdanja, knj. 12, Sarajevo: Institut za jezik,
2001, str. 137-148.
Godinjak 2014/415
KODRI
menoknjievnim anrovima. A to je takoer ono to je uvjetovalo specifinosti bonjakog

usmenog knjievnog stvaranja, koje je, zahvaljujui upravo ovakvoj svojoj usmenoknjievnoj
geografiji i njezinoj dinamici, na drugaije naine preoblikovalo zajedniku junoslavensku
usmenoknjievnu osnovu, u koju je, uz odreujui orijentalno-islamski tradicijski tok,
ukljuilo i elemente tradicija drugih, pa i neslavenskih zajednica prostora koji je u pitanju,
nerijetko konzerviravi ovako asimilirane elemente te tako dobivi na svojoj izrazitoj tradicijskoj slojevitosti.2
Kao i istaknute slinosti ili bliskosti prema drugim junoslavenskim usmenim knjievnostima, i razlike te posebnosti bonjake usmene knjievnosti javljaju se u svim vidovima
i anrovima bonjakog usmenog knjievnog stvaranja, a prve vijesti o postojanju, prepoznatljivosti i samosvojnosti bonjake usmenoknjievne prakse zabiljeene su izrazito
rano najvie pedesetak godina nakon osmanskog osvajanja Bosne i poetka konstituiranja
zasebne bosanskomuslimanske, odnosno bonjake usmenoknjievne djelatnosti. Ove
prve vijesti istovremeno su i barem prve naznake bonjake knjievne autorefleksije i drugih
vanih unutarknjievnih pokazatelja na kojima e se kasnije izgraditi ono to je ideja te
status i identitet bonjake knjievnosti, jednako kao to su ove vijesti istovremeno i
najstarija svjedoanstva o prvim vanjskim pogledima na bonjako knjievno stvaranje.
Po svemu sudei, najstarija vijest ove vrste tie se bonjake usmene epike, uz liriku
te lirsko-epsko pjesnitvo jednog od inae temeljnih anrova bonjake usmenoknjievne
prakse. Kako to pokazuju vrlo temeljita i iscrpna istraivanja enane Buturovi, autorice
kljunih studija o bonjakoj usmenoj epskoj poeziji te uope najboljeg poznavaoca ovog
podruja u novijem vremenu, prve poznate vijesti o junoslavenskoj muslimanskoj epskoj
tradiciji vezuju se za nekadanji Smederevski sandak u Rumelijskom ejaletu, tj. tadanjem
evropskom dijelu Osmanskog carstva u ijem je sastavu sve do osamdesetih godina 16. st.
bila i Bosna, a zabiljeene su u hronici Tarih-i al-i Osman anonimnog turskog dervia, koja
je dovrena 1512. godine.3 Tu se, naime, spominje akin pohod smederevskog sandakbega
Ali-bega Mihaloglua na Varad 1474. godine, s im u vezi turski dervi u svojoj hronici konstatira izmeu ostalog i to kako je ovaj pohod veoma slavan, emu dodaje i za razumijevanje povijesti ideje bonjake knjievnosti posebno vanu, kljunu informaciju: O
njemu u Rumeliji jo se pjevaju pjesme.4 Iz istog izvora jednako vano razaznaje se i to da
je upravo Ali-beg Mihaloglu glasoviti junak-akindija, pri emu turski hroniar spominje
i jo jednog junaka ovog vremena Grz Ilyasa, takoer historijsku linost, a koji e se
to je isto tako od posebne vanosti zajedno s Ali-begom Mihalogluom naknadno ispostaviti kao historijska pretea kasnijeg epskog lika Alije erzeleza. Uzme li se u obzir
izraziti znaaj te znaenje koje e u kasnijoj bonjakoj usmenoj epici imati lik upravo
2
Usp.: enana Buturovi, Geografski prostor muslimanske epike, Bosanskomuslimanska epika,

Prilozi za istoriju knjievnosti Bosne i Hercegovine, knj. 2, Sarajevo: Institut za knjievnost
Svjetlost, 1992, str. 11-38.
3
Usp.: enana Buturovi, O usmenoj epskoj tradiciji u Bosni osmanskog perioda (od 15. do 18.
vijeka), Bosanskomuslimanska epika, Prilozi za istoriju knjievnosti Bosne i Hercegovine,
knj. 2, Sarajevo: Institut za knjievnost Svjetlost, 1992, str. 268.
4
Citirano prema: enana Buturovi, O usmenoj epskoj tradiciji u Bosni osmanskog perioda
(od 15. do 18. vijeka), Bosanskomuslimanska epika, Prilozi za istoriju knjievnosti Bosne i
Hercegovine, knj. 2, Sarajevo: Institut za knjievnost Svjetlost, 1992, str. 268.
416/Godinjak 2014
ovog epskog junaka, odnosno to da je upravo Alija erzelez jedno od najprepoznatljivijih

imena bonjake usmene epske tradicije uope te njezin tipini junak, onda je sasvim jasno
da biljeka anonimnog turskog hroniara svjedoi s jedne strane vrlo rano samosvojno
postojanje, ali isto tako i vrlo rano prepoznavanje upravo bosanskomuslimanske bonjake
epike, i to od strane drugih, ba kao i ve tad, u ovom ranom periodu znaajan, uznapredovali
stepen njezine razvijenosti, s druge strane. Jer, zapis anonimnog turskog hroniara oito
ukazuje ne na neki neodreeni, kao ni na neki tek trenutni pjesniki repertoar jednog prostora
ve, naprotiv, na ono to je sasvim konkretna i ve due vrijeme trajua i dobro poznata
te rairena epska pjesnika tradicija rumelijskih, odnosno upravo bosanskih muslimana.
Uz ovo, na osnovu historijskih referenci iz istog zapisa, a posebno s obzirom na injenicu
da je rije o vanom vojnom pohodu, ba kao i s obzirom na to da je historijska linost
Ali-bega Mihaloglua jedna od historijskih pretea kasnijeg epskog Alije erzeleza, jasno
je i to da je u ovom sluaju na sceni i ve uznapredovalo oblikovanje tipinog muslimanskog
junaka bonjake usmene epike, onog koji e ovu epsku tradiciju jasno razgraniiti od epskih
tradicija drugih, kranskih junoslavenskih naroda. A ovim se, barem onda kad je rije
o prvim poznatim svjedoanstvima u usmenoj knjievnosti, uz njezine veze i odnose s drugim
junoslavenskim knjievnostima zaela i poetna svijest o onom to e znatno kasnije,
nakon niza stoljea biti prepoznato kao ideja te osobeni status i identitet bonjake knjievnosti. Ve sad u pitanju je, naime, knjievna praksa koja ima izgraenu vlastitu tradiciju,
vlastite vrijednosti, vlastitu doivljaj prolosti i vlastitu sliku svijeta, kao i uope svijest
o sebi i zajednici za koju je vezana, pa tako i svojeg prepoznatljivog epskog junaka i njegov
naroiti epski svijet u kojem se ogleda i cjelina zajednice, a to nije ostalo nevidljivo ni
posmatrau sa strane anonimnom turskom hroniaru, koji vjerovatno upravo zato i spominje
slavni pohod o kojem je rije, njegova junaka i pjesme o njemu.
Nakon ove, najstarije vijesti o bonjakom usmenom knjievnom stvaranju slijede i druge,
i to u pravilu iz vanjskih, stranih izvora. Npr., uz ostale, Slovenac Benedikt Kuripei, koji
1530. godine kao prevodilac za latinski jezik prati predstavnike austrijskog kralja Ferdinanda
na njihovu putu u Carigrad, prolazei kroz Bosnu izvjetava o kamengradskom etovoi
ije ime navodi kao Malkosthitz (Malkoi ili Malkoevi), s im u vezi napominje da
se pjesme o njegovim junakim djelima pjevaju mnogo u Hrvatskoj i Bosni5, a to upuuje
na slino razumijevanje kao i prva vijest o bonjakoj usmenoj epici, odnosno bonjakom
usmenom knjievnom stvaranju uope. Kako to tumai enana Buturovi, iz Kuripeieva
obavjetenja slijedi takoer nekoliko znaajnih informacija: to da muslimanska balkanska
epika ima snanu granu u bosanskoj muslimanskoj epici prve polovine 16. vijeka, potom
to da se ona pojavljuje kao produetak ranije tradicije pjevanja epskih pjesama, kao i
to da muslimanske pjesme nastaju i formiraju se paralelno uz poeziju ostalih konfesionalnih
grupacija susjednih junoslovenskih podruja6. A ovakvo to dodatno potvruje raniji,
5
Citirano prema: enana Buturovi, O usmenoj epskoj tradiciji u Bosni osmanskog perioda (od
15. do 18. vijeka), Bosanskomuslimanska epika, Prilozi za istoriju knjievnosti Bosne i Hercegovine, knj. 2, Sarajevo: Institut za knjievnost Svjetlost, 1992, str. 272.
6
enana Buturovi, O usmenoj epskoj tradiciji u Bosni osmanskog perioda (od 15. do 18. vijeka),
Bosanskomuslimanska epika, Prilozi za istoriju knjievnosti Bosne i Hercegovine, knj. 2, Sarajevo:
Institut za knjievnost Svjetlost, 1992, str. 273.
Godinjak 2014/417
KODRI
gotovo identian zakljuak to da i prije proteka prvog stoljea od osmanskog osvajanja

Bosne u ovoj zemlji kao zasebna i samosvojna postoji usmena praksa bosanskih muslimana,
to je jo jedan vrlo rani prilog kasnijoj ideji bonjake knjievnosti, odnosno njezinu
upravo zasebnom i samosvojnom statusu i identitetu. Uostalom, uz ovaj zapis, koji npr. Toma
Mareti ubraja meu prve sasvijem sigurne dokaze za uope junoslavensku usmenu
epiku u 16. st.,7 na isto upuuju i drugi rani izvori, kojih nije malo, posebno s obzirom na
vrijeme o kojem je rije, pa tako i vijesti koje 1554. godine u svojoj hronici o osmansko-maarskim bitkama donosi maarski pjesnik Sebastian Tindi, odnosno zapisi iz izvjetaja
neimenovanog ibenikog kneza iz 1574. godine i jedan i drugi izvor takoer jasno
ukazuju na ve iroko uspostavljeno bonjako usmeno-knjievno stvaranje, odnosno
osobenu bonjaku usmenoknjievnu tradiciju.8
Izuzme li se jedan broj drugih, u ovom kontekstu neto manje vanih ranih svjedoanstva,
poseban knjievnohistorijski znaaj, a naroito u vezi s pokazateljima rane samosvojnosti
bonjake usmenoknjievne prakse te kasnijom idejom bonjake knjievnosti uope,
ima jo jedna takoer vrlo rana vijest o bonjakom usmenom knjievnom stvaranju, ovaj
put lirskom, a koju prenosi Munib Maglajli, najznaajniji savremeni prouavalac lirskog
te lirsko-epskog dijela bonjake usmenoknjievne batine, sistematizirajui historijat
biljeenja i prouavanja upravo bonjake usmene lirike.9 Rije je, naime, o prvoj obavijesti
o sevdalinci kao naroitom, specifinom prije svega bonjakom, a potom i irem, bosanskohercegovakom usmenoknjievnom anru, vijesti koja takoer dolazi iz stranog izvora,
ali sad s one strane granice, iz bosanskog susjedstva sa splitske trnice. Tu je, prema jednom
talijanskom zapisu splitskog kneza, odnosno njegovu prijevodu kod hrvatskog pjesnika
Luke Botia, daleke 1574. godine Bonjak Adil iz tad osmansko-bosanskog Klisa, nesretno
zaljubljen u mladu splitsku plemkinju Mariju Vorni, u svojoj tuzi zbog zabranjene ljubavi
ispjevao prvu poznatu nam bonjaku i bosansku ljubavnu lirsku pjesmu sevdalinku.
Ova zgoda bila je Botiu povod za pisanje romantiarskog deseterakog spjeva Bijedna
Mara (1861), historike pripovijesti iz narodnog ivota u est pjevanja,10 uz koju je pod
naslovom Izvori za Bijednu Maru autor objavio i prijevod dijelova izvjetaja splitskog
kneza, a u kojem se javlja i apostrofirani prvi poznati spomen sevdalinke, naravno ne pod
ovim imenom, koje e u opticaj ui tek krajem 19. st.:11
7
8
knj. 2, Sarajevo: Institut za knjievnost Svjetlost, 1992, str. 270-272.
9
Usp.: Munib Maglajli, Bonjaka usmena lirika, Usmena lirika Bonjaka, prir. Munib Maglajli,
Sarajevo: Preporod, 2006, str. 5-30.
10
Usp. npr.: Cvijeta Pavlovi, Bijedna Mara romantiki spjev Luke Botia, Dani Hvarskoga
kazalita. Graa i rasprave o hrvatskoj knjievnosti i kazalitu, knj. 24, Zagreb Split: Hrvatska
akademija znanosti i umjetnosti Knjievni krug, 1998, str. 379-397.
11
418/Godinjak 2014

Moram dakle vaijem preuzvienostima kazati, da lane poetkom oujka, kad je s proljea
izgledalo, kano da se sav svijet veseli i ljubi, jedan mlad lijep Turin jedva od 18 godina,
krasno i bogato obuen na njihov nain, poteno imuan, dolazio je na pazar. Jedamput doe
i donese voska i voda mirisavijeh i meda i dobra erava bez biljega. Obino je sam dolazio
i nije imao no dvije sluge. Turci su ga Adelom zvali, a nai lijepim Adeliem. Nae su ene
rae u njega kupovale; a on se uvijek poteno i umjereno vladao. Njegovi su mu zavidjeli,
a nai su ga jako obljubili. Kad jedan dan neima Adelia, Turci su se zaklinjali, da je iao
s njima, pae da ih je i pretekao. A to se opazi vie dana, i Turci rekoe: Aik je, da je,
naime, zaljubljen. Sada vam moram kazati preuzviena gospodo, da jedamput, kad je doao
Adeli, dou i Vornievi na pazar, i s njima dvije prelijepe i prekrasne sestre Ivanica i Marija;
obadvije jako dobro i ukusno obuene, zlatom i nakitima, jer je Vornieva kua dobro bogata.
Braa Vornii pokazali su se nedavno kako valja, kao to znam, da je vaijem preuzvienostima
poznato iz drugijeh naijeh pisama. Tu se Adeli i Marija, koja je mlaa, i malo joj vie od
14 godina bilo, spaze i od onda poginu jedno za drugim. Ali je djevojica imala i svoje i sestru,
i bojala se Boga i Djevice, to je Adeli bio Turin.
Plakala je a nije nita govorila, no se pripila uz sestru. Mome je obilazilo njihovu kuu;
ali nije nikada govorilo. I to je bilo s esa je on smetnuo iz pameti pazar. No kad se opet jedno
ukau Vornievi na pazaru, eto ti i njega. Kad mu se sestre dese na blizu, zapjeva slavjanski
staru jednu slavjansku pjesmu, koja je ovo znaila:
Zagleda se Turin u nau golubicu. Ja sam Turin. Lice joj je bjelije od mojega voska
a ljepe od rua to sam ocijedio.
Zagleda se Turin u nau golubicu. Ja sam Turin. Ja sam uo gdje govori; usta sujoj
slaa no moj med. Vaa je golubica ljepeg stasa i uzrasta no moj konj.
Kad je pjevao, rekoe Turci smijeei se: Aik je. A on to uje i ode. A Marija je plakala,
te je otac i braa upitaju, ta joj je? Ona nije mogla da kae od plaa i jodanja. Stoga druga
sestra okupi moliti oca i brau, da se vrate kui, da ne prave udo i da ne diu viku, da e
ona i Marija sve ispripovijedati. Odmah odoe; a kada zauju ta je, silom na djevojku
navale, da ide u manastir, i da se ne uzda, da e vie ikada izai. Da im je okaljala kuu, koja
je uvijek bila dina i potena; da je to ta neuveno i da se sakriti mora uklonivi se iz svijeta,
tko je tomu povoda dao. Mnogo tovani sveenik i pripovijedalac gospodin Damjan Tupi,
kuni pop, pregovarao je i savjetovao ocu i brai toliko, da su naposljetku odluili, da djevojka
ide u manastir i da tamo bude dvije godine, dok se ta sramota ne zaboravi. I ona ode, a
i sestra s njome, jer ne mogu njih dvije da se rastanu. U tome se Marija razbolje; a kad to
sazna Adeli, jedno vee baci strijelom pismo kroz ipke, gdje je govorio: Ako ozdravi
i tvoji te budu htjeli meni dopustiti, hou da se pokrstim i tvojega zakona da budem. To
pismo, ne zna se, tko, odmah uze i preda Vorniima. A oni od jada i uvrede da pobjesne i
zahtijevae, da se Adel vie ne pusti u grad. Meutijem je djevojica venula i umre. Sahrane
je u manastiru, a knjievnik i filosof Boktulija spjeva joj slavjanski:
Razbolje se naa grlica, u koje je bilo prekrasno perje, od ljute rane; doe lovac iz
daleke zemlje i rani je: Bijedna Mara!
Otac i mati ne htjedoe je primiti i ne prigrlie je, niti su ranu olizali, i grlica umre:
Bijedna Mara!
Te su joj stihove izrezali na grobnici i dan danas ih svatko pjeva, da je alost sluati.
Ivanica nije izila napolje, no je i dan danas u manastiru, i kae se, da hoe da bude koludrica,
dok je iva.12
12
Citirano prema: Munib Maglajli, Bonjaka usmena lirika, Usmena lirika Bonjaka, prir.
Munib Maglajli, Sarajevo: Preporod, 2006, str. 7-9.
Godinjak 2014/419
KODRI
Kako je to i ranije zapaeno, ovaj talijanski zapis splitskog kneza u Botievu prijevodu,
otvara rijetku mogunost da sagledamo taj udesni, neuhvatljivi i tajnoviti trenutak raanja
pjesme, tim prije to, po svoj prilici, Bonjak Adil nije samo prenosilac batinjene grae
nego je i sastavlja pjesme-alegorije, kojom se opjevavi ljepotu svoje drage i ushienost
njome oglasio kao vjerodostojan pjesnik u duhu usmenoknjievne tradicije vlastitog
okruenja13. Ali, ovo davnanje svjedoanstvo splitskog kneza u prijevodu Luke Botia,
zajedno s istaknutim vanim zapaanjem Muniba Maglajlia, kao i ranijim vijestima iz
epskog svijeta, nudi i znatno vie, pa tako i izrazito vrijedne dodatne i jo pouzdanije vijesti
onda kad je u pitanju najranija svijest o statusu i identitetu bonjake knjievnosti. Ono e,
naime, jasno potvrditi prije svega ono to je ve dobrahno zaokrueni proces uspostavljanja
vlastitog bonjakog usmenog knjievnog stvaranja, njegovo, dakle, dokraja samosvojno
postojanje unutar viestrukih, paralelnih junoslavenskih usmenoknjievnih praksi, i to sad
i sa svojim lirskim anrovskim tokom, odnosno to da je ve u ovom trenutku usmena knjievnost Bonjaka bila sasvim realna, gotova knjievnohistorijska injenica, s jedne strane.
No, isto tako, s druge strane, ovakvo to jednako jasno otkrit e i jo jedan posebno vaan
knjievnohistorijski fakt opet vrlo rano prepoznavanje bonjake usmene knjievnosti kao
drugaije i zasebne, no ovaj put i kod onih koji su njezini batinici i nosioci, ali i od strane
te u perspektivi onih koji su takoer dionici zajednike junoslavenske usmenoknjievne
osnove, ali istovremeno i uesnici u ipak drugom i znaajno drugaijem, isto tako posebnom
usmenom knjievnom stvaranju. Jer, uz ono to su i u vrlo slobodnom prijevodu pjesme
Bonjaka Adila iz Klisa sauvana kljuna poetika obiljeja sevdalinke kao bonjakog
te bosanskohercegovakog usmenoknjievnog anra, splitski knez s jedne strane spominje
i ono to je slavjanski pjevana stara jedna slavjanska pjesma, dok s druge strane, govorei
o reakciji ljubavnoj zgodi prisutnih Turaka, navodi njihov znakovit zakljuak da je zaljubljeni mladi zapravo aik, ime se, pak, sugerira naroiti doivljaj ljubavi vezan upravo
za sevdalinku te njezino prepoznavanje kod onih koji ovu pjesmu doivljavaju kao svoju.
Jednostavno, sevdalinka, naime, nije prosto pjesma o ljubavi, ona je pjesma o sevdahu
- u tome je sadrana njena specifinost i sutina kao pjesme koja je pjesma slavensko-orijentalnog emocionalnog oploenja i spoja: orijentalnog po intenzitetu strasti, po sili
i potencijalu senzualnosti u njoj, slavenskog po snatrivoj, neutjenoj, bolnoj osjeajnosti, po
irini njene duevnosti14. A to je vjerovatno upravo ono to je, kao i sceni na splitskoj trnici
prisutni Turci, na svoj nain uoio ili osjetio i splitski knez te to ga je, moda, ponukalo
da u svoj izvjetaj zapie i pjesmu Bonjaka Adila iz Klisa.
Uz ovo, na kraju izrazito vanog svjedoanstva splitskog kneza u Botievu prijevodu javlja
se i jo jedna, drugaija, u datom, kneevu kontekstu vlastita pjesma. Rije je o stihovima
jednog drugog pjesnika u ovoj traginoj ljubavnoj prii danas jedva poznatog esnaestostoljetnog knjievnika i filozofa Franje Boktulije ispisanim na grobu Marije Vorni, Bijedne
Mare, a to ih je potom, oito ih primajui u vlastiti usmenoknjievni repertoar, narod
prepoznao i prihvatio kao svoje tako da i dan danas ih svatko pjeva, da je alost sluati.
13
Munib Maglajli, Bonjaka usmena lirika, Usmena lirika Bonjaka, prir. Munib Maglajli,
Sarajevo: Preporod, 2006, str. 5.
14
Muhsin Rizvi, O lirsko-psiholokoj strukturi sevdalinke, Poetika bonjake knjievnosti,
Sarajevo: Ljiljan, 1994, str. 123.
420/Godinjak 2014
U pitanju je gotovo nevjerovatan splet knjievnohistorijskih okolnosti i pokazatelja koji

u direktan paralelan odnos dovodi dvije zasebne pjesme s istom polaznom osnovom, ali
u konanici bitno drugaije, i to ne samo na temelju njihovih pojedinanih autorstava ve i
na osnovu knjievno-kulturalnih konteksta kojih su dio i na koje upuuju. A upravo u ovom,
u izvjetaju splitskog kneza oitom istovremenom i prepoznavanju zajednikog usmenoknjievnog temelja i razlikovanju onog u to je on kasnije preoblikovan u kontekstu orijentalno-islamske kulture i civilizacije s jedne strane, odnosno u zapadno-evropskim kulturalno-civilizacijskim okvirima s druge strane, krije se, dakle, naznaka jo jedne od najranijih potvrda
u usmenoj knjievnoj praksi u vezi s onim to je osobenost statusa i identiteta bonjake
knjievnosti uope, i to kako kod njezinih batinika i nosilaca, tako i izvan ovog kruga,
kod drugih. S obzirom na to da je koncept nacije znatno kasnija, novovjekovna evropska
drutveno-politika tvorba, ovdje, kao ni u prethodnim primjerima, nije, naravno, rije
o nacionalnoj knjievnoj specifinosti ili posebnosti, ali je ovakvo to jedna od nesumnjivih
osnova na kojoj e se u naporednom odnosu s drugim junoslavenskim knjievnostima
vremenom uspostaviti i ideja bonjake knjievnosti kao osobene nacionalne knjievne
prakse, i to izmeu ostalog upravo i tragom ovih poetnih, prednacionalnih knjievnih
prepoznavanja i odreenja, najee etno-konfesionalnog karaktera.
Meu vanije rane obavijesti o bonjakom usmenom knjievnom stvaranju, a posebno
one koje upuuju na osobeni status i identitet bonjake usmenoknjievne prakse te njezin
poloaj prema drugim junoslavenskim usmenim knjievnostima, spadaju i nekolike vijesti
iz 17. st. To su, najprije, putopisne obavijesti glasovitog osmanskog putopisca Evliye
elebija, koji pohodi Bosnu u dva navrata 1660. i 1664. godine, a koji je bio duboko inspirisan junoslovenskom usmenom predajom, tako da je dio njegovog putopisa koji se odnosi
na jugoslovenske krajeve nadahnut usmenom tradicijom junoslovenskih naroda15.
Kako su ga posebno privlaila kultna mjesta, naroito ehidska mezarja, to se osobito odnosi
na bonjako usmeno knjievno stvaranje, ije razvijeno postojanje i sloenost potvruje
i ovaj vani autor. Ovome treba dodati i vijesti koje donosi Ibrahim-beg Alajbegovi Peevi,
poznati osmanski hroniar bonjakog porijekla iz druge polovine 16. i prve polovine 17.
st.,16 a koji e se ispostaviti i kao napokon prvi izvjeta o bonjakoj usmenoj knjievnosti
rodom iz Bosne. Peevi e sad i sasvim direktno prvi izvijestiti o pjesmama o Aliji erzelezu,
prvom bosanskomuslimanskom krajiniku, a na koje nailazi ak u Budimu, odnosno
kod tamonje male zajednice Bonjaka.17 Meutim, tek naredno, 18. st. donijet e i vei broj
svjedoanstava, ali i bitno drugaiju, znatno iru sliku o nesumnjivo cjelovito uspostavljenom
bonjakom usmenoknjievnom sistemu, odnosno o takoer ranoj prepoznatljivosti bonjake
15
enana Buturovi, O usmenoj epskoj tradiciji u Bosni osmanskog perioda (od 15. do 18. vijeka),
Bosanskomuslimanska epika, Prilozi za istoriju knjievnosti Bosne i Hercegovine, knj. 2, Sarajevo: Institut za knjievnost Svjetlost, 1992, str. 278.
16
Usp.: enana Buturovi, O usmenoj epskoj tradiciji u Bosni osmanskog perioda (od 15. do
18. vijeka), Bosanskomuslimanska epika, Prilozi za istoriju knjievnosti Bosne i Hercegovine,
17
Usp.: enana Buturovi, Prvi bosanskomuslimanski krajinik - epski erzelez, Bosanskomuslimanska epika, Prilozi za istoriju knjievnosti Bosne i Hercegovine, knj. 2, Sarajevo: Institut
za knjievnost Svjetlost, 1992, str. 294-305.
Godinjak 2014/421
KODRI
usmene knjievnosti te njezinu statusu i identitetu. Istina, u ovom vremenu, a posebno

u kasnijim razmatranjima usmenoknjievnih izvora iz ovog vremena, javit e se i prve
naznake krize u povijesti ideje bonjake knjievnosti, barem onda kad je rije o bonjakoj
usmeno-knjievnoj praksi.
Meu istaknutim svjedoanstvima iz 18. st. svakako je posebno vana injenica znaajne
prisutnosti bonjakog usmenog pjesnitva u tzv. Erlangenskom rukopisu, zborniku junoslavenskih usmenoknjievnih tekstova razliitih pjesnikih anrova, a koji je otkriven u
univerzitetskoj biblioteci u njemakom gradu Erlangenu 1913. godine, po kojem je potom
i nazvan, dok je objavljen tek 1925. godine kao izdanje Srpske kraljevske akademije.18 Njegov
prvi istraiva, utjecajni njemaki slavist Gerhard Gesemann, prouavanjem ovog zbornika
ustanovio je da je nastao najkasnije do prve treine 18. st., vjerovatno oko 1720. godine, s
im se manje ili vie slau i ostali njegovi istraivai, pa je po svoj prilici rije o najstarijoj
poznatoj zbirci junoslavenske usmene poezije uope, a to Erlangenskom rukopisu daje
izraziti znaaj. U pogledu mjesta nastanka Erlangenskog rukopisa, Gesemann pretpostavlja
da je zbornik nastao najvjerovatnije u Vojnoj krajini, tad pod austrijskom vlau, mada je
u istom smislu otvorio i mogunost da je sastavljen u Bosni u Bosanskoj krajini, to,
meutim, ne smatra dovoljno vjerojatnim. Slinu mogunost vrlo brzo po objavljivanju
Erlangenskog rukopisa, ve 1927. i 1928. godine, iznio je i Dragutin Prohaska, jedan od
prvih posebno istaknutih historiara junoslavenskih knjievnosti, koji smatra da je zbornik
sakupljen na znatno irem prostoru poev od Primorja i unutranjosti, Banje Luke i Nevesinja, pa sve do Srbije, to podravaju i stavovi pojedinih drugih prouavalaca ovog
zbornika.19 A ovim je kao jedan od moguih prostora nastanka Erlangenskog rukopisa u
obzir uzet i znaajan dio tradicionalnog prostora bosanskomuslimanske usmenoknjievne
prakse, tj. i usmenoknjievna geografija koja karakterizira bonjaku usmenu knjievnost.
Uz druga otvorena pitanja vezana za Erlangenski rukopis, posebno se, meutim, pokazalo
sloenim pitanje njegove veze s junoslavenskim muslimanskim usmenim knjievnim
stvaranjem, odnosno upravo bonjakom usmenom knjievnou kao takvom.20 Mada je
u svojem prikazu Erlangenskog rukopisa utvrdio da ovaj zbornik obuhvata i ono to naziva
pesmama turskog porekla, dakle i muslimansku, odnosno bonjaku usmenu poeziju,
i mada je i sam pomiljao i na Bosansku krajinu kao prostor gdje je zbornik mogao biti
sastavljen, Gerhard Gesemann, primjera radi, ve u startu iskljuuje pretpostavku da bi jedan
od zapisivaa ovog zbornika mogao biti kako kae Srbin Muhamedanac, a to se odnosi
i na mogue kazivae pjesama zabiljeenih u zborniku, pa Gesemann ne uzima ozbiljno
u razmatranje mogunost da bi muslimanski kazivai i muslimanska sredina mogli biti
18
Usp.: Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama, izdao Gerhard Gezeman,
Sremski Karlovci: Srpska kraljevska akademija, 1925.
19
Usp.: enana Buturovi, Bosanskomuslimanska epika u zbornicima junoslovenske epike
18. vijeka, Bosanskomuslimanska epika, Prilozi za istoriju knjievnosti Bosne i Hercegovine,
20
Usp. npr.: Radoslav Medenica, Erlangenski rukopis i njegove pesme: Dva i po stolea njegova
postojanja, Erlangenski rukopis: Zbornik starih srpskohrvatskih narodnih pesama (Popularno
izdanje), prir. Radoslav Medenica i Dobrilo Aranitovi, Niki: Univerzitetska rije, 1987, str.
17-20.
422/Godinjak 2014
sutvorci Erlangenskog rukopisa.21 Ne iskljuujui barem pretpostavku da je ovakvo to

moglo biti manje ili vie uvjetovano i drutveno-politikim okolnostima prvog izdavanja
Erlangenskog rukopisa, za prepoznavanje bonjakog udjela u ovom zborniku zato su
znaajnija druga, takoer rana vienja Erlangenskog rukopisa i pozicije muslimanskog
usmenog knjievnog stvaranja u ovoj zbirci, meu kojima je najranije vienje Dragutina
Kostia, svojevremeno takoer utjecajnog prouavaoca usmene knjievnosti, a koji je jo 1926.
godine, gotovo odmah po objavljivanju Erlangenskog rukopisa, skrenuo panju i na vaan
muslimanski udio u ovoj znaajnoj zbirci junoslavenskog usmenog knjievnog stvaranja.22
Isti je sluaj i kod Dragutina Prohaske, koji je takoer vrlo brzo, u svojim radovima iz
1927. i 1928. godine, Erlangenski rukopis odredio bitno drugaije negoli Gesemann kao
tipian mjeoviti zbornik kranskih i muslimanskih pjesama, pri emu je na osnovi
autentinog muslimanskog kolorita zakljuio da je od u zborniku prisutnih ukupno 217
pjesama njih ak 36 muslimanskih, dok je za njih devet tvrdio da pokazuju i obiljeja
muslimanskih pjevaa, odnosno kazivaa.23 Slino e nastaviti i kasnije, kod jo jednog broja
istraivaa Erlangenskog rukopisa, a u ovom smislu posebno e znaajna biti istraivanja
Hatide Dizdarevi-Krnjevi24 i enane Buturovi25.
Hatida Dizdarevi-Krnjevi prva se cjelovito bavila upravo ueem muslimanske
usmenoknjievne prakse u Erlangenskom rukopisu. Pritom, u pristupu ovom pitanju ona
se ne zadrava samo na Prohaskinu autentinom muslimanskom koloritu, ve uz ovakvo
to u obzir uzima vie relevantnih pokazatelja, poev od sredine za koju je pjesma vezana
svojim porijeklom i namjenom te na koju, otud, upuuje, pa sve do odnosa pjesama Erlangenskog rukopisa prema tradiciji koju podrazumijevaju, odnosno prema zbivanjima na kojima
se mogu temeljiti i na koje mogu referirati. Rije je, dakle, o cjelovitom uvaavanju osobenog
procesa usmenog knjievnog stvaranja te njegova tradicijskog prenoenja, koje je prije
svega vezano za zajednicu kojoj se pjesma obraa i njezine vlastite interese, vrijednosti
21

22
23
Usp.: Radoslav Medenica, Erlangenski rukopis i njegove pesme: Dva i po stolea njegova
postojanja, Erlangenski rukopis: Zbornik starih srpskohrvatskih narodnih pesama (Popularno
izdanje), prir. Radoslav Medenica i Dobrilo Aranitovi, Niki: Univerzitetska rije, 1987, str. 13.
24
Usp.: Hatida Krnjevi, Muslimanske pesme Erlangenskog rukopisa, Poseban otisak iz Zbornika
istorije knjievnosti, knj. 7, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje literature i jezika,
Beograd, 1969, str. 209-268; odnosno: Hatida Krnjevi, Muslimanske pesme Erlangenskog
rukopisa, ivi palimpsesti ili o usmenoj poeziji, Beograd: Nolit, str. 237-277.
25
Usp.: enana Buturovi, Epska narodna tradicija Muslimana Bosne i Hercegovine od poetka
16. v. do pojave zbirke Koste Hrmanna (1888), Glasnik Zemaljskog muzeja, sv. 27/28, Sarajevo:
Zemaljski muzej, 1972/73, str. 5-100; odnosno: enana Buturovi, Bosanskomuslimanska
epika u zbornicima junoslovenske epike 18. vijeka, Bosanskomuslimanska epika, Prilozi za
istoriju knjievnosti Bosne i Hercegovine, knj. 2, Sarajevo: Institut za knjievnost Svjetlost,
1992, str. 329-364.
Godinjak 2014/423
KODRI
koje uvaava i njezin pogled na svijet itd., a to je osnova na kojoj e Hatida Dizdarevi-Krnjevi u Erlangenskom rukopisu procijeniti postojanje 46 muslimanskih pjesama,
dakle deset pjesama vie nego Prohaska. Meu pjesmama Erlangenskog rukopisa koje je
odredila kao dio muslimanske usmene tradicije, Hatida Dizdarevi-Krnjevi prepoznaje
i bonjake lirske pjesme sevdalinke te balade i romanse, a posebnu panju posveuje
njihovim estetskim, knjievnoumjetnikim aspektima, iju prisutnost naglaava i u ovom
najranijem zapisu junoslavenskog usmenog knjievnog stvaranja.
Relativno slian postupak u detektiranju bonjakog usmenoknjievnog naslijea u
Erlangenskom rukopisu primijenit e i enana Buturovi, s tim to e njezino zanimanje
biti usmjereno iskljuivo na epski dio muslimanske usmene knjievne tradicije u ovom
zborniku, s im e u vezi zakljuiti da je u prvoj poznatoj zbirci junoslavenske usmene poezije
prisutno 12 nesumnjivih muslimanskih epskih pjesama. Pritom, i enana Buturovi, kao
i Hatida Dizdarevi-Krnjevi, u osnovi smatra da je mogui broj muslimanskih pjesama
u zborniku vjerovatno i vei uzme li se u obzir i jedan broj pjesma koje mogu pripadati
i muslimanskoj i kranskoj usmenoj tradiciji, odnosno pjesme kojima je teko ili nemogue
sa sigurnou odrediti konanu pripadnost. Usto, enanu Buturovi posebno zanima
knjievnohistorijski aspekt Erlangenskog rukopisa, a naroito poloaj bonjake usmene
epske poezije iz ovog zbornika u razvoju bonjake epike uope, pa e se prva poznata
zbirka junoslavenske usmene knjievnosti u istraivanjima enane Buturovi pokazati
i kao slika stanja sistema bonjake usmene epske poezije u 18. st., odnosno kao slika na
osnovu koje je mogue naslutiti i dotadanji razvoj bonjake usmene epske pjesme, ali
i pratiti polazita na kojima e se ona razvijati kasnije, tokom ostatka 18. i cjeline 19. st.
No, onda kad je rije o statusu i identitetu bonjakog knjievnog stvaranja u Erlangenskom
rukopisu i njegovoj vezi s idejom bonjake knjievnosti kao takve, naroito znaajni
jesu prvenstveno specifini bosanskomuslimanski knjievni fenomeni koje ovaj rukopis
ukljuuje. Uz liriku sevdalinskog tipa, u ovom smislu od posebne su vanosti zapaanja
o tzv. sultansko-vezirskoj pjesmi, a koju kao upravo specifini fenomen muslimanske,
bonjake epike enana Buturovi primjeuje i u Erlangenskom rukopisu, u ijoj pjesmi
broj 88 pronalazi, naime, najraniji sauvani primjer ove pjesme u bonjakoj usmenoj
knjievnosti.26 Panju, takoer, privlai i, izmeu ostalog, u bonjakim pjesmama ovog
zbornika prisutni naroiti, jasno prepoznatljiv stav prema Bosni, ali i Osmanskoj carevini,
drugaiji od stava kranske epike, kao i posebno indikativna injenica da e se neke od tema
bonjakih pjesama iz Erlangenskog rukopisa javljati i kasnije u bonjakoj usmenoj
knjievnosti, ukljuujui i cijelo 19. st. U ovom smislu mogla bi se, moda, posmatrati
i naznaka teme branog razlaza Hasan-age i njegove ljube u pjesmi broj 6 Erlangenskog
rukopisa, a koja, naime, uprkos znaajnim razlikama, moe asocirati i kasniju glasovitu
baladu Hasanaginica,27 a sasvim sigurne primjere ove vrste prepoznaje enana Buturovi,
meu njima i primjere koji ukljuuju i neke od posebno prepoznatljivih fabulativnih okvira
te neke od istaknutih likova kasnije bonjake usmene epike.
26
Usp.: enana Buturovi, Sultansko-vezirska pjesma kao bosanskomuslimanski fenomen u evoluciji balkanske epike, Bosanskomuslimanska epika, Prilozi za istoriju knjievnosti Bosne i
Hercegovine, knj. 2, Sarajevo: Institut za knjievnost Svjetlost, 1992, str. 365-392.
27
Usp.: Andr Vaillant, Vuk Karadi i Hasanaginica, Hasanaginica 1774-1974: Prepjevi, varijante, studije, bibliografija, prir. Alija Isakovi, Sarajevo: Svjetlost, 1975, str. 321.
424/Godinjak 2014
Kao i svjedoanstva iz ranijeg vremena, ovakvo to, sve zajedno, bez obzira na to da
li su pojedinane procjene o broju bonjakih pjesama u Erlangenskom rukopisu dokraja
tane ili ne, takoer e sa sigurnou svjedoiti o rano dovrenom procesu uspostavljanja
bonjakog usmenoknjievnog sistema i njegovu naporednom postojanju s usmenim
knjievnim stvaranjem drugih junoslavenskih naroda, ba kao i o vanoj, takoer ranoj prepoznatljivosti bonjake usmene knjievnosti u irem kontekstu, ali i o karakteristinom
prostoru javljanja bonjake usmenoknjievne prakse te o njezinoj estetskoj, knjievnoumjetnikoj vrijednosti, posebno u pojedinim sluajevima. Mada kasnije u nekim sluajevima
tumaen i na drugaije naine, bez adekvatnog uvianja njegove muslimansko-bonjake
komponente, Erlangenski rukopis i osobeni udio bonjakog usmenog knjievnog stvaranja
u njemu potvruje, otud, i ranije istaknute izvore o bonjakoj usmenoknjievnoj batini te
njihov izraziti knjievnohistorijski znaaj u povijesti ideje bonjake knjievnosti. Uz ovo,
na sline zakljuke navode i Erlangenskom rukopisu vremenski bliska druga dva vana rana
izvora tzv. Bogiiev zbornik, izbor iz najstarijih zapisa junoslavenske usmene poezije
koji je priredio Baltazar (Valtazar, Baldo) Bogii, istaknuti hrvatski prouavalac prava,
ustanova i obiaja te usmenog knjievnog stvaranja slavenskih naroda,28 kao i Razgovor
ugodni naroda slovinskoga (1756) posebno znaajnog hrvatskog pukog knjievnika iz
vremena prosvjetiteljstva fra Andrije Kaia Mioia, a koji sadre i vane odjeke bonjake
usmene knjievne prakse do 18. st., nesumnjivo srodne i primjerima bonjake usmenoknjievne prakse u Erlangenskom rukopisu.29
Za 18. st. vee se i jo jedan poseban, izrazito vaan izvor onda kad je u pitanju rana svijest
o bonjakom usmenom, ali i uope knjievnom stvaranju. Rije je, naime, o viestruko
znaajnom Ljetopisu Mula-Mustafe Baeskije, opsenoj sarajevskoj ljetopisnoj hronici
koju je njezin autor ispisivao od sredine 18. st., pa do svoje smrti 1801. godine. Uz obilje
podataka o razliitim oblastima ivota Sarajeva tokom druge polovine 18. st., a potom i Bosne,
pa i, djelimice, Osmanskog carstva uope, barem onda kad je rije o njegovu vienju iz
perspektive sarajevske sredine ovog vremena, podataka koji nude rijetku mogunost vrlo
ivog sagledavanja itavog jednog davno nestalog svijeta i ivota,30 Baeskija donosi i vane
informacije u vezi s usmenoknjievnom tradicijom kakva je postojala u onovremenoj
sarajevskoj ariji. Zahvaljujui ovom, a posebno karakteru vijesti o kojima je rije, Baeskijin
Ljetopis predstavlja, najzad, i prvi cjelovitiji izvor ove vrste iz bonjake sredine. Usto, Baeskija uz Ljetopis, meu njegovim koricama, donosi i nekoliko zapisa usmenog knjievnog
stvaranja Sarajeva njegova vremena, izmeu ostalog i pjesme Ramo i Saliha, Ah divojko
bila nosa i Galan prosi gizdavu divojku, pa Ljetopis jeste i prvi poznati bonjaki izvor zapisa
vlastite usmenoknjievne batine, a Baeskija na neki nain i prazaetnik kasnijeg sakupljako-folkloristikog rada kod Bonjaka.
28
Usp.: Narodne pjesme iz starijih, najvie primorskih zapisa, sabrao i na svijet izdao V. Bogii,
Glasnik srpskog uenog drutva, Drugo odeljenje, knj. 10, Beograd: Srpsko ueno drutvo, 1878.
29
30
Usp. npr.: Kerima Filan, Sarajevo u Baeskijino doba: Jezik kao stvarnost, Sarajevo: Connectum,
2014.
Godinjak 2014/425
KODRI
Iz Ljetopisa se razumijeva vrlo napredan, u punom kapacitetu uspostavljen usmenoknjievni sistem bonjake knjievnosti i uope znaajna uloga usmenoknjievne prakse u
knjievnom, kulturnom te zabavno-drutvenom ivotu Sarajeva tokom druge polovine 18.
st., na osnovu ega je mogue pretpostaviti i slino stanje u drugim bosanskohercegovakim
gradskim sredinama Baeskijina vremena, a donekle i usmenoknjievnu situaciju u ruralnim,
seoskim zajednicama. Izmeu ostalog, Baeskija, naime, spominje i nekoliko vrsta usmene
poezije bosanske narodne pjesme, bosanske junake pjesme i bosanske seoske
pjesme, emu dodaje i lirsku pjesniku vrstu koju odreuje nazivom turija, a koju je
Mehmed Mujezinovi, prevodilac Baeskijina Ljetopisa s osmanskoturskog izvornika na
bosanski jezik, preveo nazivom sevdalinka, danas uobiajenim nazivom za ovu vrstu pjesme
koji e u upotrebu ui tek krajem 19. st. Ovi podaci imaju posebnu vanost, naroito u
pogledu pitanja statusa i identiteta bonjakog usmenog knjievnog stvaranja, odnosno
povijesti ideje bonjake knjievnosti uope.
I pored mogue naznake opreza u pogledu toga je li turija uistinu sevdalinka,31 ini
se da je kod Baeskije rije o upravo ovom naroitom bonjakom usmenoknjievnom lirskom
pjesnikom anru, koji se prema ljetopievim zapisima pjevao prvenstveno u viim,
bogatijim krugovima ondanjeg Sarajeva, to je zasigurno bio sluaj i u drugim bosanskim
gradovima ovog vremena. Sam izraz turija i gotovo izvjesna mogunost da on upuuje
na sevdalinku direktno ukazuje, pritom, na jo jednu vanu knjievnohistorijsku injenicu,
pogotovo u kontekstu ranih autoreferencijalnih pokazatelja u vezi s onim to je kasnija ideja
bonjake knjievnosti, odnosno njezin osobeni status i identitet. Rije je, naime, o upravo
onom razumijevanju sevdalinke po kojem ona nije prosto pjesma o ljubavi, ve naprotiv
neto ipak bitno drugaije pjesma o sevdahu, odnosno pjesma koja je pjesma slavensko-orijentalnog emocionalnog oploenja i spoja: orijentalnog po intenzitetu strasti, po sili i
potencijalu senzualnosti u njoj, slavenskog po snatrivoj, neutjenoj, bolnoj osjeajnosti,
po irini njene duevnosti. Vrlo je mogue da na upravo i ovakvo to ukazuje naziv turija,
apostrofirajui upravo orijentalni turski prizvuk u ovoj pjesmi, utoliko prije ukoliko
se uzme u obzir i nain njezina neizostavnog pojavljivanja i kao muzike forme, a koja
svojim muzikim uoblienjem i muzikom izvedbom jasno odstupa od drugih slinih, a
iskljuivo slavenskih lirskih pjesniko-muzikih oblika. Ovakvo to uoeno je i u njezinim
etnomuzikolokim odreenjima, ukljuujui i pionirska istraivanja ove vrste s poetka
20. st. kod ekog etnomuzikologa Ludvka Kube, koji upravo u povodu sevdalinke izmeu
ostalog pie:
Dodajem da nisam ove melodije niti ikoji njen trag naao u susjednim zemljama: ni u
Crnoj Gori ni u Dalmaciji, ni u Hrvatskoj, ni u Istri, ni u Slavoniji, niti u Srbiji. Mogu je dakle
mirne due proglasiti za isto bosanskohercegovaki specijalitet.32
Danas je prisutnost orijentalne melodike u balkanskom folkloru, a posebno u sevdalinci,

i teorijski cjelovito osvijetena uprkos i u etnomuzikologiji svojevremeno prisutnim elementima evropocentrinog, orijentalistikog diskursa, pa se duna panja posveuje i osmanskom
31
32
Ludvik Kuba, Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo:
Zemaljski muzej, 1906.
426/Godinjak 2014
naslijeu u muzikoj batini.33 Nije, meutim, nemogue da je specifina melodika orijentalne, a zapravo osmanske provenijencije barem na razini utiska prepoznata i u osamnaestostoljetnom Sarajevu, odnosno Bosni Baeskijina vremena, posebno u neizostavnoj vezi sa
specifinim pjesnikim svijetom sevdalinke, svijetom u kojem dominira upravo orijentalno-osmanski dekor i ambijent, kao i drugi karakteristini elementi orijentalno-islamske kulture
i civilizacije. A to onda, kao posebno vani autoreferencijalni pokazatelj, dodatno upuuje
i na naroito izraenu prepoznatljivost bonjakog usmenog knjievnog stvaranja i kod
njegovih nosilaca, koji se u ovakvom razumijevanju pokazuju i kao svjesni osobenosti i
zasebnosti vlastite usmenoknjievne prakse, a koju pritom ispoljavaju i u njezinu imenovanju.
Svemu ovom, naravno, treba dodati i to da se Bonjaci vremena o kojem je rije, kao i znatno
kasnije, i sami imenuju turskim imenom kao turci u, prije svega, konfesionalnom smislu,
pa bi naziv turija istovremeno mogao oznaavati i pjesmu ovakvih turaka specifinu,
njihovu vlastitu tursku pjesmu, a to opet, kao autoreferencijalni znak slinog karaktera,
potvruje apostrofiranu svijest o vlastitoj knjievnoj batini i tradiciji. Ovakvo to, a posebno
to da je turija uistinu sevdalinka, moe potvrditi i jedno neto kasnije svjedoanstvo
Ivana Kukuljevia Sakcinskog, hrvatskog historiara, knjievnika i politiara iz 19. st.
te jednog od predvodnika hrvatskog ilirskog pokreta, koji u svojoj putopisnoj knjizi
Putovanje po Bosni (1858) spominje i usputnu izvedbu pjesme koja je svojim obiljem
turcizama ili istonjakim napjevom bila povod da je ovaj putopisac oznai kao tursko-bosansku pjesmu, pa je vrlo lahko mogue da je to bila neka sevdalinka34.
U slinom smislu mogue je posmatrati i obavijesti o drugim usmenim pjesnikim
vrstama koje donosi Baeskija, a uz koje svaki put spominje bosansku odrednicu, to se u
datom kontekstu vrlo vjerovatno odnosi istovremeno i na jezik maternji jezik, koji ovaj
sarajevski hroniar redovno odreuje kao bosanski, ali i na teritorij povijesni i drutveni
prostor Bosne. Uz to to ovakvo to upuuje ne samo na vani kontinuitet u bosanskoj nominaciji i jezika i teritorija ve i na njihovu vrlo usku, neraskidivu meusobnu vezu, u pitanju
je i jo jedan znaajni autoreferencijalni pokazatelj i u smislu odnosa prema turiji, ali
i u smislu odnosa prema usmenoknjievnoj praksi drugih naroda u Bosni te bosanskom
susjedstvu Baeskijine druge polovine 18. st. Naime, dok je turija, odnosno sevdalinka,
kao vlastita turska pjesma predstavljala izrazitu bonjaku usmenoknjievnu posebnost,
i to kako u knjievnom, tako i u muzikom aspektu, pojavu koja kao takva nije izvorno bila
prisutna izvan njezine matine, bosanskomuslimanske, a potom bosanskohercegovake
sredine, dotle su druge usmenoknjievne vrste koje navodi Baeskija bosanske narodne
pjesme, bosanske junake pjesme i bosanske seoske pjesme bile vidno blie
usmenom knjievnom stvaranju drugih junoslavenskih naroda, ali i dalje dovoljno drugaije
i prepoznatljive, odnosno zasebne i, konano, svoje. To je, po svemu sudei, i razlog to
ih Baeskija imenuje bosanskom odrednicom, razlikujui ih tako i od vlastitih turija,
tj. sevdalinki, ali i od slinog, paralelnog ireg junoslavenskog usmenog knjievnog stvaranja
33
Usp.: Risto Pekka Pennanen, Lost in Scales: Balkan Folk Music Research and the Ottoman
Legacy, Muzikologija, god. VIII, br. 8, Beograd: Muzikoloki institut Srpske akademije nauka
i umetnosti, 2008, str. 127-147.
34
Munib Maglajli, Bonjaka usmena lirika, Usmena lirika Bonjaka, prir. Munib Maglajli,
Godinjak 2014/427
KODRI
koje je, u karakteristinom kolanju usmenoknjievnih sadraja i tvorbi irom junoslavenskog

prostora, sarajevskom ljetopiscu zasigurno moralo biti dobro poznato. A to e onda kazati
da je ve u Baeskijinoj drugoj polovini 18. st. bonjako usmeno knjievno stvaranje bilo
i jasno zaokrueno kao samosvojna usmenoknjievna praksa jedne zajednice, ali i uveliko
razueno i slojevito unutar samog sebe, pri emu je ovakvo to ukljuivalo i svijest o vlastitoj
posebnosti, ali i svijest o vlastitoj unutranjoj sloenosti, tim prije to ova autoreferencijalna
svjesnost o vlastitom knjievnom stvaranju u bonjakoj usmenoj knjievnosti u Baeskijinu
vremenu traje najmanje vie od dva i po stoljea. Mogua sumnja u to da li je Baeskija
mogao imati ovakav uvid i ovakvo razumijevanje bonjakog usmenog knjievnog stvaranja
razrjeava se uzme li se u obzir Baeskijino oito vrlo paljivo, suptilno razlikovanje uih
usmenoknjievnih anrova, odnosno njegov dokazani interes i za upravo usmenoknjievnu
praksu, o emu izmeu ostalog svjedoi i to da su uza sami Ljetopis sauvane i usmene,
narodne pjesme koje je zabiljeio Baeskija.
U svojem Ljetopisu Mula Mustafa Baeskija ostavio je vrijedna svjedoanstva i o
kreatorima te prenosiocima bonjake usmenoknjievne tradicije Sarajeva druge polovine
18. st. usmenoknjievnim kazivaima i pjevaima, i to o njih sveukupno pet. Upravo
u ovom kontekstu, uz ranije informacije, Baeskija donosi i druge vane autoreferencijalne
pokazatelje i vijesti o stanju bonjakog usmenoknjievnog sistema njegova vremena. Meu
njima posebnu panju zasluuju barem dvije, od kojih je jedna zapravo podatak o smrti
pjevaa Jaara ukria, za kojeg Baeskija kae: Sve junake s Krajine i njihove ete nabrojio
bi u jednoj pjesmi naizust.35 Rije je, naime, o izrazito znaajnoj obavijesti o ve takoer
zaokruenoj i prepoznatljivoj pojavi bonjake krajinike epike kao, naime, naroito vanom
regionalnom toku bonjake usmene poezije uope, a koji je, dakle, ve u drugoj polovini
18. st. bio sasvim jasno i cjelovito uobliena usmenoknjievna pojavnost. A to e, opet, kao
jo jedan u nizu autoreferencijalnih pokazatelja vanih u povijesti ideje bonjake knjievnosti
te njezina statusa i identiteta, ukazati i na rano teritorijalno raslojavanje bonjakog usmenog
knjievnog stvaranja, to je povijesnorazvojni proces koji se odvija uporedo s procesom
raslojavanja bonjake usmenoknjievne prakse temeljem opozicije grad selo, kao i s
procesom tematsko-sadrajnog raslojavanja bonjake usmene knjievnosti. U pitanju je,
oito, ve sasvim zrela usmenoknjievna tradicija.
Uz ostale, Baeskija donosi i jo jednu informaciju vanu i za razumijevanje povijesnih
aspekata bonjake usmene knjievnosti, ali i za povijest ideje bonjake knjievnosti
uope. Naime, biljeei smrt jo jednog narodnog pjevaa, ovaj put izvjesnog Baba-Alije,
Baeskija ispisuje svoj najdui, ali i najivopisniji zapis onda kad je rije o narodnim
pjevaima koje spominje u Ljetopisu:
Baba-Alija, koji zapravo ne bijae bb. To je herif kojem se ne bi mogao nai primjer
u hiljadu godina. Bio je siromanog stanja, ranije je bio pekar, a kasnije slubeni telal. Bio
je poboan, na glavi je imao astar. Njegove kretnje i govor bijahu kao u kakvog junaka. Bio
je pravi i do najvieg stepena maskaradija. Osobito je znao pjevati bosanske junake pjesme
uz tamburu ili bi umjesto tambure uzeo komad drveta. Tom prilikom bi hvalio junake, a
35
Mula Mustafa evki Baeskija, Ljetopis (1746-1804), prijevod s turskog, uvod i komentar
Mehmed Mujezinovi, Sarajevo: Sarajevo-Publishing, 1997, str. 329.
428/Godinjak 2014

dumanima sjekao glave. Pri tome bi pravio kretnje rukama i itavim tijelom. Tako su ga
jednom, kada je bio u Dubrovniku, naslikali kada su vidjeli njegovu vjetinu. Svijet mu se
mnogo smijao.36
Zapis je viestruko interesantan. Jezgrovito, u ogranienom iskazu, s minimalnim jezikim

sredstvima, ali s izotrenim smislom za sutinski vaan detalj, dakle onako kako je to kod
Baeskije i inae sluaj, posebno u najuspjelijim recima Ljetopisa, zapis nudi uvid u itav
niz vanih pojedinosti. U zapisu se izvjetava i o socijalnom poloaju narodnih pjevaa
Sarajeva u drugoj polovini 18. st., koji su, kao i Baba Alija, najee bili slabijeg imunog
stanja, ali cijenjeni, i o nainima izvoenja usmene poezije, ukljuujui i informacije o
vanim elementima pukog scenskog, maskaradijskog predoavanja te instrumentima
uz koje se pjevalo, poput tambure koja se spominje na ovom mjestu, odnosno o tematsko-sadrajnim aspektima narodnog pjevanja, a posebnu panju zasluuje vijest o gostovanju
Baba-Alije u Dubrovniku.
Nesumnjivo, u pitanju je i jedna od vanih obavijesti o nastavku jo u ranom srednjovjekovlju razvijenih prisnih veza Bosne i Dubrovnika, no Baeskijin vani detalj nudi i vie
od ovog. Rije je i o svjedoanstvu o pojavi putujuih narodnih pjevaa, koji su istovremeno
i neka vrsta nosilaca narodnoga glumita, svojevrstan bosanski ekvivalent putujuim
glumakim druinama u zapadno-evropskom kontekstu, ali i o ovaj put neto drugaijem,
a takoer izrazito vanom pokazatelju vanjskog, stranog interesa za bonjako usmeno
knjievno stvaranje, ba kao i karaktera ove strane, vanjske recepcije bonjake usmenoknjievne umjetnosti. Pritom, nije, naalost, poznato kojim je povodom siromani, ali kao
pjeva uvaavani Sarajlija Baba Alija putovao u Dubrovnik i kod koga, a isto tako nije
poznat ni repertoar koji je u Dubrovniku pjevao, ali se iz Baeskijina zapisa sa znaajnom
vjerovatnoom moe pretpostaviti da je rije o istom repertoaru koji je ovaj narodni
pjeva pjevao i u Sarajevu, onom u kojem bi hvalio junake, a dumanima sjekao glave,
dakle ne o repertoaru koji bi bio izmijenjen u drugaijoj sredini i prilagoen njezinim
oekivanjima, odnosno njezinoj slici svijeta. A, uza znaajne informacije koje se tiu
Dubrovnika u drugoj polovini 18. st. i njegova kulturnog ivota, ovakvo to upuuje i na
vrlo vaan zakljuak da se u apostrofiranom sluaju dubrovake recepcije bonjake usmene
epike radilo zapravo i o naroitoj, oito egzotiziranoj recepciji jednog slinog, ali ipak
drugaijeg epskog pjevanja iz susjednog tamnog vilajeta, a to je najvjerovatnije i
razlog zbog kojeg su Dubrovani naslikali viestruko neobinu pojavu Baba-Alije.
Istovremeno, i ovaj detalj potvruje samosvojnost bonjakog usmenog knjievnog stvaranja,
kao i niz ranijih, s tim to se sad po prvi put daju naslutiti i vani vrednosni sudovi, i to
i unutranji, koje daje i sam Baeskija, ali i vanjski, koji dolaze iz Dubrovnika, a koji su
za bonjaku usmenoknjievnu praksu oito bili vrlo povoljni.
Kako to uz Erlangenski rukopis i Ljetopis Mula-Musafe Baeskije pokazuju i nekolike
druge, manje vane vijesti iz 18. st., poput npr. sakupljakog rada Marca Rena Breurea
Desrivauxa, sina francuskog konzula u Dubrovniku koji je poznatiji kao Marko Bruerovi,37
36
Mula Mustafa evki Baeskija, Ljetopis (1746-1804), prijevod s turskog, uvod i komentar
Mehmed Mujezinovi, Sarajevo: Sarajevo-Publishing, 1997, str. 205.
37
Godinjak 2014/429
KODRI
bonjako usmeno knjievno stvaranje u 18. st. doivjelo je, dakle, i svoje prve cjelovite
zapise, ali i poetak svoje ire izvanbosanske, meunarodne recepcije te vanjskog priznanja
i u aksiolokom smislu. No, to se posebno odnosi na jedan drugi i otud esto spominjani
osamnaestostoljetni izvor putopisnu knjigu Put po Dalmaciji (Viaggio in Dalmazia, 1774)
talijanskog prirodoslovca opata Alberta Fortisa. Tu je, naime, prvi put objavljen bez sumnje
najpoznatiji tekst bonjake usmene knjievnosti uope glasovita balada Hasanaginica,
odnosno, kako ju je izvorno naslovio Fortis, Xalostna pjesanza plemenite Asan-Aghinize.38
Fortisovo putovanje u Dalmaciju i njegovo zapisivanje te objavljivanje Hasanaginice
karakteristina je slika nekih od vanih pojava u Evropi posljednje treine 18. st. Na
tragu ideja evropskog racionalizma i prosvjetiteljstva, a u praskozorje predromantiarskih
knjievnih i kulturalnih gibanja, posebno tragom ideje povratka prirodi Jean-Jacquesa
Rousseaua i tzv. osijanizma, odnosno uope ranog interesa za izvornu, narodnu kulturu
koji e se na ovoj osnovi razviti i kulminirati u evropskom romantizmu, Fortis 1771. godine
stie u tad mletaku Dalmaciju, pri emu naroitu panju posveuje jednoj od evropskih
drugosti ovog vremena Dalmatinskoj zagori. Fortisa, naime, posebno zanimaju evropski
plemeniti divljaci, ljudi iz prirode, netaknuti i neizmijenjeni tad savremenom kulturom
i civilizacijom, koje pronalazi u iteljima dalmatinskog zalea, a koje imenuje kao
Morlake.39 To, pritom, nije vie iskljuivo davnanja zajednica vlakog porijekla koja
se u meuvremenu slavenizirala i asimilirala u irem etnikom okruenju, ve, bez obzira na
njihovo porijeklo, Fortisovi Morlaci zapravo su uope itelji ruralne, planinske dalmatinske
unutranjosti, odnosno specifinog prostora dinamine granice i tromee izmeu Mletake
republike, Habsburke monarhije i Osmanskog carstva, a koje Fortis jasno razlikuje od stanovnitva dalmatinskog priobalja, koje je cjelovito bilo ukljueno u ondanju savremenu kulturu
i civilizaciju, a posebno u mletako-talijanski kontekst. U sluaju Fortisovih Morlaka u
pitanju je, dakle, naroiti egzonim, naziv izvana pripisan iteljima dalmatinskog zalea u
skladu s mletako-talijanskom praksom imenovanja Fortisova vremena, pri emu je ovaj
naziv ukljuivao i itelje nekadanjeg Bosanskog ejaleta, odnosno onih teritorija Osmanskog
carstva koji nakon mletako-osmanskih sukoba s kraja 17. st., a posebno Kandijskog rata
(1645-1699) i Morejskog rata (1684-1699), prelaze u mletaki posjed. Naziv Morlaci
odnosi se stoga i na stanovnitvo kraja odakle po svemu sudei dolazi Hasanaginica itelje
Imotskog i njegove okoline, dotadanjeg bosansko-osmanskog teritorija koji Mleani zauzimaju 1717. godine, nakon ega se muslimanski dio stanovnitva ovog prostora ili povlai
u jo dublju unutranjost, na preostali bosanski teritorij pod vlau Osmanskog carstva, ili,
pak, ostaje pod mletakom vlau, najee uz konvertiranje na kranstvo.40
38
Usp.: Alberto Fortis, Viaggio in Dalmazia, mit Einfhrung und Bibliographie herausgegeben
von Jovan Vukovi und Peter Rehder, Mnchen - Sarajevo: Otto Sagner Veselin Maslea, 1974.
39
Usp. npr.: Larry Wolf, Venice and the Slavs: The Discovery of Dalmatia in the Age of Enlightenment,
Stanford University Press, Stanford, 2003; odnosno: Inoslav Beker, Morlaci i morlakizam u
knjievnosti, Knjievna smotra, god. 34, br. 123, Zagreb: Hrvatsko filoloko drutvo, 2002,
str. 113-124.
40
Usp. npr.: Tea Mayhew, Dalmatia between Ottoman and Venetian Rule: Contado di Zara 16451718, Rim: Viella, 2008.
430/Godinjak 2014
Ovakvo to jeste, dakle, Morlakija41 - svijet u koji je 1771. godine prispio Alberto Fortis
i koji je predoio njegov Put po Dalmaciji, odnosno to je onaj svijet u kojem se nala i balada
Hasanaginica. Predstavljajui evropskom racionalistiko-prosvjetiteljskom itateljstvu
njegovu morlaku drugost, odnosno njegov morlaki alteritetski antipod, Fortis se,
u skladu s novim, predromantiarskim impulsima svojeg vremena, istovremeno poveo i
za osijanizmom kao jo jednim vanim trendom u Evropi tokom posljednje treine
18. st., pa je, slino tobonjem predstavljanju zaboravljenih i u vremenu izgubljenih
Ossianovih keltsko-gaelskih pjesama kod kotskog pjesnika Jamesa MacPhersona tokom
ezdesetih godina 18. st. u Velikoj Britaniji, evropskoj italakoj publici predoio i iskonsku,
savremenou neiskvarenu duhovnu kulturu Morlaka te njihovu divlju a plemenitu
knjievnost. Upravo u ovom kontekstu Fortisov Put po Dalmaciji donosi i tekst koji je
Evropa njegova vremena upoznala pod naslovom Xalostna pjesanza plemenite Asan-Aghinize, pri emu je Hasanaginica u knjizi Alberta Fortisa trebala predstavljati izuzetan
primjer istovremeno i divljeg, ali i plemenitog duhovnog ivota Morlaka, njegovu,
naime, osobenu egzotiku, koja je bila utoliko vea zbog oitog, jo egzotinijeg muslimanskog udjela u ovoj pjesmi-tualjki. To je nesumnjivo i jedan od razloga zbog kojih
Fortis u knjizi donosi i cjelovit tekst pjesme, a potom i njezin talijanski prijevod, kao i uvodnu
biljeku u kojoj ukratko predstavlja ovu pjesmu, ukljuujui i njezin egzotini aspekt
glasovitog Hasanaginiina stida, za koji Fortis u perspektivi osamnaestostoljetne racionalistiko-prosvjetiteljske Evrope kae da bi se meu nama inio udnim.42 A tako je
bonjaka usmena knjievnost dobila i svoj prvi poznati prijevod na neki strani jezik (Canzone
dolente della nobile sposa dAsan-Aga), pa na neki nain i svoje prvo koliko-toliko cjelovito
mogue tumaenje.
Meutim, Fortis ne navodi otkud mu Hasanaginica, pa je uprkos brojnim kasnijim
pokuajima odgonetanja ovog pitanja, vjerovatno zauvijek ostalo nepoznato izmeu ostalog
i to je li Fortis uo Hasanaginicu u narodu, ko mu ju je eventualno kazivao ili pjevao i u
kakvoj prilici i sl., ili je, pak, rije o Fortisovu prijepisu nekog ranijeg zapisa Hasanaginice,
npr. onog iz tzv. Splitskog rukopisa, o emu, kao i o prethodnim pitanjima, postoje tek odreene pretpostavke, ali opet ne i sigurni ili barem dovoljno vjerovatni odgovori.43 Takoer,
nije opeprihvaeno ni to je li Hasanaginica, poput drugih poznatih bonjakih usmenih
balada, usmenoknjievno pjesniko uoblienje nekog stvarnog zbivanja iz prolosti, ba
kao to nije opeprihvaen ni mogui historijski identitet njezinih likova, mada je gotovo
izvjesno da ovaj osobeni usmenoknjievni pjesniki tekst pripada krugu balada s lokalnim
obiljejima, slino drugim znaajnim baladama bonjake usmene knjievnosti.44 U sluaju
41
Usp.: Borna Frst-Bjeli, Toponimija i percepcija u prostoru Triplex Confiniuma: Morlakija,

Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, br. 32-22, Zagreb: Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog
fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 1999/2000, str. 349-354.
42
Alberto Fortis, Put po Dalmaciji, prir. Josip Bratuli, prev. Mate Maras i Darko Novakovi,
Zagreb: Globus, 1984, str. 63.
43
Usp. npr.: Hasanaginica 1774-1974: Prepjevi, varijante, studije, bibliografija, prir. Alija
Isakovi, Sarajevo: Svjetlost, 1975.
44
Usp.: Munib Maglajli, Pjesma o plemenitoj Hasan-aginoj ljubi, Usmena balada Bonjaka,
Godinjak 2014/431
KODRI
da ih je eventualno imao, neki od razloga zbog kojih je Fortis moda izostavio neke od
ovih i ovakvih informacija, ukljuujui i informaciju o tome kako je saznao za samu baladu,
mogli bi se, moda, ticati upravo i Fortisova nesumnjivog ugledanja na toboenjeg sakupljaa
Ossianovih pjesama Jamesa MacPhersona, odnosno Fortisova inicijalnog utemeljenja i
u osijanizmu posljednje treine evropskog 18. st. Naime, moda je upravo zbog ovog
i ciljano odreena pitanja u vezi s pjesmom koju je otkrio Fortis ostavio neodgovorenim,
intrigantnim i gotovo mistinim, to je pretpostavka kojoj u prilog moe ii i to da e upravo
ova ossianska egzotika i tajna Hasanaginice u Evropi ovog vremena rezultirati i pojavom
svojevrsne fasciniranosti Morlacima i njihovom izvornom, primitivnom kulturom
poznatom pod nazivom morlakizam45. O ovom, izmeu ostalog, moe svjedoiti i to
da je Hasanaginica jedan od tek dva izvorno usmenoknjievna teksta koji su se nali u
zbirci Gusle (La Guzla, 1827) istaknutog francuskog pisca 19. st. Prospera Mrimea, tobonjem izboru ilirskih pjesama skupljenih u Dalmaciji, Bosni, Hrvatskoj i Hercegovini,
odnosno uvenoj romantiarskoj knjievnoj mistifikaciji nastaloj na temelju upravo
osijanizma i morlakizma.
U svakom sluaju, uz to to su od neprocjenjive vanosti onda kad je o rije zapisivanju
te, praktino, sauvanju Hasanaginice, a potom i onda kad je rije o njezinu irokom meunarodnom populariziranju, Fortisov neupitni osijanizam i morlakizam koji odavde
proizlazi istovremeno su i poetak krize stvarnog identiteta i relativiziranja pripadnosti ove
balade muslimanskom, odnosno bonjakom usmenom knjievnom stvaranju. Ovakvom
emu dodatno je doprinijelo i to to je morlaka odrednica, a koja, dakle, otpoetka prati
Hasanaginicu, izrazito sloenog znaenja, razliitog u drugaijim historijskim i kulturalnim
kontekstima, pa e u kasnijim vremenima biti i razliito tumaena, a najee kao hrvatska
i/ili srpska, posebno poev od 19. st. i vremena nacionalnog romantizma na Slavenskom jugu.
Tako e doi do paradoksa da e najpoznatiji bonjaki usmenoknjievni tekst ve u startu
s jedne strane izgubiti kljunu odrednicu svojeg porijekla i uope svoju stvarnu pripadnost,
dok e s druge strane postati jedna od evropskih knjievnih senzacija poev od posljednje
treine 18. pa sve do sredine 19. st., s velikim ugledom i kasnije, javljajui se pritom i u brojnim
prijevodima na evropske jezike te vezujui se tako ak i za neka od kljunih imena evropske
knjievnosti i kulture ovog vremena. Nakon prvog, poetnog Fortisova talijanskog prijevoda,
Hasanaginica se, naime, ve prvih narednih godina pojavljuje i na njemakom u prijevodu
Clemensa Werthesa (1775), a odmah zatim i Johanna Wolfganga von Goethea (1775), potom
u anonimnom francuskom prijevodu (1778), zatim na maarskom, na koji je prevodi Ferenc
Kazinczy (1789), na latinskom, i to u prijevodu Dubrovanina ure Feria (1798), nakon
ega slijede dva uzastopna engleska prijevoda prijevod Sir Waltera Scotta (1798/99) i
Johna Boyda Greenshieldsa (1800). Isto se nastavlja i u prvoj polovini 19. st., pa se Hasanaginica javlja ponovo na francuskom, ovaj put u prijevodu Charlesa Nodiera (1813), kao
i na ekom u prijevodu Samuela Ronaya (1813), potom na poljskom, na koji je prevodi
Kazimierz Brodziski (1819), jo jednom na njemakom, i to u prijevodu Therese von
45
Usp. npr.: Larry Wolf, Venice and the Slavs: The Discovery of Dalmatia in the Age of Enlightenment,
Standford University Press, Standford, 2003; odnosno: Inoslav Beker, Morlaci i morlakizam
u knjievnosti, Knjievna smotra, god. 34, br. 123, Zagreb: Hrvatsko filoloko drutvo, 2002,
str. 113-124.
432/Godinjak 2014
Jacob, poznate i pod knjievnim imenom Talvj (1826), zatim na ruskom, na koji je prevodi
Aleksandar H. Vostokov (1827), te ponovo na engleskom, no ovaj put u prijevodu Johna
Browinga (1827), kao i opet na francuskom, sad i kao prijevod Prospera Mrimea (1827),
zatim na vedskom u prijevodu Johana Ludviga Runeberga (1830) te iznova na francuskom,
na koji je ovom prilikom prevodi Grard de Nerval (1830). U istoj, prvoj polovini 19. st.
Hasanaginica e se pojaviti i u slovenakom prijevodu Jakoba Zupana (1832), kao i u jo
jednom francuskom prijevodu prijevodu Claudea Fauriela (1832), a potom e ponovo
biti prevedena na ruski, to e ovaj put uiniti Aleksandar S. Pukin (1835), a nakon toga
ponovo i na francuski, i to u prijevodu Adama Mickiewicza (1841) itd.46 Hasanaginica
je, isto tako, odmah uvrtena i u glasovitu antologiju Narodne pjesme (Volkslieder, 1778/79)
Johanna Gottfrieda von Herdera, poznatiju pod njezinim naslovom u drugom izdanju Glasovi
naroda u pjesmama (Stimmen der Vlker in Liedern, 1807), prvog velikog, a vrlo brzo
naroito utjecajnog izbora usmenog knjievnog stvaranja evropskih naroda, posebno kod
evropskih romantiara, gdje se, kao reprezentativni primjer onog to je bio Herderov ideal
narodnog jezika i narodnoga genija, javila u Goetheovu prijevodu s naslovom Tubalica
o plemenitoj gospi Asan Aginoj (Klaggesang von der edlen Frauen des Asan Aga). Pa ipak,
u pravilu, u svim ovim sluajevima, ukljuujui i Herderov antologijski okvir usmene poezije
razliitih naroda i njihovih jezika, Hasanaginica nije posmatrana primarno kao dio usmenog
knjievnog stvaranja zasebne zajednice junoslavenskih, odnosno bosanskih muslimana,
niti je ova zajednica smatrana njezinim zasebnim matinim stvaralakim kontekstom,
ve je to bio najee kontekst iskljuivo hrvatskog i/ili srpskog naroda, odnosno kontekst
iskljuivo hrvatske i/ili srpske knjievnosti.
Pitanje pripadnosti i odreenja Hasanaginice, koja e ubrzo postati i dijelom usmenoknjievnog zanimanja Vuka S. Karadia i njegove folkloristike koncepcije, postalo je
tako prije svega pitanje hrvatske i srpske knjievnosti i njihovih meusobnih odnosa, i
kao takvo trajat e tokom cijelog 19. st., a u manje-vie istom ili slinom smislu prisutno je
i kasnije, tokom cjeline 20. st., sve do danas, pri emu je problem pripadnosti Hasanaginice
funkcionirao i kao okvir borbe za usmenoknjievnu batinu te uope knjievno naslijee,
ali i kao problem irih razmjera, ukljuujui i politiko-ideoloki te nacionalno-teritorijalni
aspekt. Uz veliki broj drugih moguih primjera, ovakvo to vjerno moe posvjedoiti i primjer
vezan za tzv. Metrovievu Hasanaginicu, odnosno verziju ove pjesme koju je kako se
navodi prema zapisu na temelju sjeanja iz djetinjstva istaknutog hrvatskog skulptora
i arhitekta Ivana Metrovia u zagrebakom asopisu Nova Evropa 1932. godine objavio
Milan urin, pokreta i urednik ovog asopisa i srpski historiar knjievnosti. Radei,
naime, na srpsko-hrvatskom knjievnom, kulturnom i politiko-dravnom jedinstvu, to
je bio dio misije asopisa koji je vodio, urin izmeu ostalog insistira na slijedeoj
poziciji Hasanaginice u narodu:
Hasanaginica je oigledno potekla iz slojeva naega naroda koji sebe i svoj jezik
nazivaju hrvatskim imenom. To dokazuju pisani izvori i Fortisova originala (Splitski Rukopis)
i mnogobrojnih varijanata (vidi Gezemanovu raspravu) iz primorske Dalmacije i sa otok,
kao i cela sredina u kojoj je ova gradja nadjena i prikupljena. To dokazuje jo bolje iva pesma
46
Usp.: Hasanaginica 1774-1974: Prepjevi, varijante, studije, bibliografija, prir. Alija Isakovi,
Sarajevo: Svjetlost, 1975, str. 7-8, 621-683.
Godinjak 2014/433
KODRI
koja se jo uva i predaje u brdima zagorske Dalmacije, o emu tako reito govori Metrovieva verzija koju smo ovde saoptili. A kako je ba Hasanaginica probila naoj narodnoj
pesmi put u svet, bilo bi pravo da se u svetskoj literaturi, kad je o njoj re, spominje hrvatsko
ime naporedo sa srpskim imenom (koje je Vuk popularisao). Zabunu o Morlacima trebalo
bi, bar u nauci i knjievnosti, popraviti, i stvar objasniti.
Govorim danas ovako zato to sam za ovih poslednjih dvadesetak godin saznao vie
injenic s obzirom na narodne pesme i njihovo irenje, poimenice u Dalmaciji i Bosni
i Hercegovini, za koje ranije nisam znao (naprimer, da u Dalmaciji i nema pravoslavnih
guslar); a onda, i poglavito, zato to mislim da treba, u ovim naim sadanjim nacijonalnim
prilikama, poi malo unazad pa povesti rauna o tome da nisu svi, naalost, naega uverenja
o jedinstvenosti onoga to se zove srpsko i hrvatsko, i da e biti jo potrebno boriti se da
to uverenje pone opet dublje hvatati korena, a da se dotle svaije miljenje ima uvaavati.
Inae, nama moe biti samo drago u dui da smo doli do ovog irega iskustva o poreklu
i domovini naih narodnih pesama, jer nas ono uvruje u tom naem uverenju o nedeljivosti
narodne teritorije i istovetnosti ne samo narodnog jezika nego i narodne due.47
Iako pie o poziciji Hasanaginice u narodu, urin je oito ni na koji nain ne vee
(i) za knjievno stvaranje onovremenih jugoslavenskih muslimana, ve, naprotiv, pokuava
uspostaviti tek neku vrstu iskljuivo srpsko-hrvatskog konsenzusa u vezi s ovom baladom.
A tako se samo potvruje ona situacija u kojoj e kriza njezina statusa i veze s bosanskomuslimanskim usmenim knjievnim stvaranjem, odnosno bonjakom knjievnou uope,
jo od vremena njezina prvog spomena i objavljivanja pod morlakom odrednicom postati,
dakle, neizostavno povezana s Hasanaginiinim imenom.
Hasanaginica, meutim, nesumnjivo pripada prije svega junoslavenskoj muslimanskoj
usmenoknjievnoj praksi, odnosno bonjakoj usmenoj tradiciji, mada su njezini odjeci, ukljuujui i bitno drugaije verzije ove pjesme, prisutni i ire, posebno upravo u dalmatinskoj
usmenoknjievnoj batini. O njezinu bonjakom karakteru ve na prvi pogled svjedoi
cjelokupan unutarknjievni svijet ove balade, a naroito njegovi sloeni socijalni aspekti,48
posebno porodino-rodbinski, ali i klasni, koji su karakteristini iskljuivo za muslimansku
zajednicu i koji su sa svim svojim specifinim pojedinostima, koje nerijetko reflektiraju
i detalje muslimanske vjerske obiajnosti i prava, mogli u datoj mjeri biti dovoljno poznati
i bliski tek pripadnicima muslimanske zajednice, naroito s obzirom na vremenski
kontekst u kojem je balada nastala. U tom smislu, gotovo je nemogue da bi pjesma poput
Hasanaginice mogla nastati izvan sredine kojoj su muslimanski socijalni aspekti ivota
tek posredno poznati i faktiki nevlastiti, tui i strani. Ovom, takoer, idu u prilog i drugi,
a prije svega knjievnohistorijski pokazatelji.
Svijet o kojem govori Hasanaginica, svijet u kojem u Dalmatinskoj zagori postoje age,
begovi i kadije, njihovo drutvo i zajednica, odnosno uope onaj nain ivota koji je karakteristian za Osmansko carstvo, a posebno za osmansku Bosnu, meu Fortisovim Morlacima
mogao je postojati samo do mletakog osvajanja Imotskog i okoline, dakle nuno prije 1717.
godine, a u tom svijetu Hasanaginica je morala biti prisutna barem neko vrijeme, vjerovatno
mjereno desetljeima, jer teko da bi se u suprotnom sluaju pria iz turskog doba mogla
47
Milan urin, Hasanaginica u narodu (Metrovieva verzija.), Hasanaginica 1774-1974: Prepjevi, varijante, studije, bibliografija, prir. Alija Isakovi, Sarajevo: Svjetlost, 1975, str. 352-353.
48
Usp. npr.: Muhsin Rizvi, Socijalni aspekti Hasanaginice, Poetika bonjake knjievnosti,
Sarajevo: Ljiljan, 1994, str. 136-151.
434/Godinjak 2014
odrati u novom, postosmanskom periodu kraja o kojem je rije. Da bi zaivjela i prenijela

se dalje, do Fortisove 1774. godine, a pogotovo do urinova djeaka Metrovia s kraja
19. i poetka 20. st. i njegove mogue verzije Hasanaginice, usmena tradicija trebala je,
naime, vrijeme, ali i povoljne uvjete za tradicijsko oblikovanje i prenoenje, to ne bi bilo
mogue da balada nije nastala barem nekoliko desetaka godina prije kraja osmanske vlasti
u imotskom kraju, odnosno dalmatinskom zaleu. A to je ve ono vrijeme kad u Fortisovoj
Morlakiji jo uvijek ivi i muslimanska zajednica sa svojom tradicijskom kulturom, a
koja je nerazdvojna cjelina s ostatkom tradicijske kulture ostalih junoslavenskih muslimana,
ukljuujui i usmenu knjievnost. Kako je istaknuto, samo u ovoj zajednici mogu je bio
nastanak pjesme kakva je Hasanaginica, a nestanak ove zajednice u imotskom kraju i dalmatinskom zaleu, odnosno njezino povlaenje prema Bosni ili konvertiranje u kranstvo,
nije nuno moralo znaiti i nestanak same balade balada je kao ve oblikovana i ukorijenjena
usmenoknjievna tradicija mogla nastaviti svoj ivot i izvan zajednice u kojoj je nastala,
ba kao i kod prevjerenih lanova zajednice, koji su je jo neko vrijeme mogli uvati kao
naslijeeno tradicijsko dobro. Uz to kako je Hasanaginica, direktno ili nekim posrednim
putem, mogla dospjeti do Fortisa, ovakvo to moglo bi, isto tako, objasniti i ogranienu teritorijalnu rasprostranjenost same balade, kao i inae mali, vrlo ogranien broj njezinih moguih
verzija, ba kao i djeliminu prisutnost Hasanaginice izvan njezina izvornog muslimanskog,
bonjakog konteksta.
Pri svemu ovom, neupitnu pripadnost Hasanaginice junoslavenskoj muslimanskoj,
odnosno bonjakoj tradiciji kao takvoj potvruju i ona mogua tumaenja po kojima historijsko jezgro balade ini brani nesporazum stvarnih linosti iz sredine 17. st. Hasanage Arapovia (1612-1699) iz Zagvozda, po roenju Mostarca, a kasnije, u vrijeme koje
pripada zbivanjima balade, dizdara tvrave u Zadvarju u Imotskoj krajini, i njegove supruge
begovice Fatime Pintorovi (1620/21-1646/47), porijeklom iz Klisa, a starinom iz Ljubukog.49 Rije je, dakle, o linostima i zbivanju iz vremena neposredne prisutnosti muslimana
u dalmatinskom zaleu, a to na osnovi apostrofiranog specifinog svijeta same balade
implicira i njezina upravo muslimanskog sastavljaa ili, prije, muslimansku sastavljaicu.
Ovakvo to unekoliko moe potvrditi i znatno kasnije svjedoanstvo takoer Mostarca Husage
iia, posebno istaknute linosti mostarskog, ali i uope bosanskohercegovakog drutveno-politikog ivota izmeu dvaju svjetskih ratova te sredinom 20. st., a koji se prema
vlastitom porodinom predanju zabiljeenom kod Ota Bihalji-Merina, srpskog historiara
umjetnosti i knjievnika, ispostavlja i kao mogui potomak upravo glasovitog Hasan-age
i njegove ljube.50 Pritom, iieva predaja potvruje stvarni brani nesporazum Hasan-age
i Hasanaginice, mada upozorava i na izvjesna odstupanja prie same balade u odnosu na u
porodinom predanju sauvano svjedoanstvo realnog zbivanja, no koje, naalost, Bihalji49
Usp. npr.: Radmila Pei, Pitanje istorinosti linosti Hasanage i Hasanaginice, Nauni sastanak
slavista u Vukove dane, god. 4, sv. 1, Beograd:Meunarodni slavistiki centar, 1974, str. 399-405;
odnosno: Mate Kuvai-Iepa, ija je Asanaginica, Split: Naklada Bokovi, 2007; Mijo Milas,
Asanaginiina domovina, Split: Matica hrvatska, 2011; Vahida eremet, Hasanaginica od
1646. godine do danas: Knjiga puta do ishodita (Studija), Tuzla: PrintCom, 2013.
50
Usp.: Munib Maglajli, Pjesma o plemenitoj Hasan-aginoj ljubi, Usmena balada Bonjaka,
Godinjak 2014/435
KODRI
-Merin nije zabiljeio. Eventualno, svemu ovom mogla bi se dodati i moguna naznaka usmene
tradicije o branom razlazu Hasan-age i Hasanaginice koju nudi neto ranija bonjaka
pjesma ove tematike iz Erlangenskog rukopisa jer, bez obzira na bitne razlike izmeu ove
pjesme i balade Hasanaginica, kao i bez obzira na prije svega hronoloka nepodudaranja
vijesti iz Erlangenskog rukopisa i knjievnohistorijskih tumaenja o moguim historijskim
precima kasnijih likova same balade, nije ipak potpuno iskljuena ni izvjesna mogunost
veze izmeu ovih dviju pjesama, barem u smislu nekog jo uvijek nerazjanjenog zajednikog
okvira ili polazita, a na temelju npr. jedinstvenog bonjakog usmenoknjievnog sistema.
Uz ovo, vano je napomenuti i to da, govorei o knjievnom stvaranju Morlaka, Fortis
spominje i jezik koji imenuje kao bosanski, a kojim po njemu govore Morlaci u unutranjosti, za razliku od ilirskog, kojim se govori u Primorju,51 a to, dakle, implicira vanu
injenicu da je i prema Fortisu jezik Hasanaginice zapravo bosanski, ime je njezina
vezanost za bonjako usmeno knjievno stvaranje dodatno potvrena. Uostalom, iako e
je pod utjecajem Vuka S. Karadia i uope slinih onovremenih shvatanja i sam kontekstualizirati u nacionalne okvire srpske knjievnosti, muslimanski karakter Hasanaginice vrlo
rano primjeuje i npr. Adam Mickiewicz, koji u svojim predavanjima na prestinom Collge
de Franceu tokom 1840. i 1841. godine, uz isticanje izuzetnih pjesnikih vrijednosti ove
balade, zakljuuje da je Hasanaginica zapravo muslimanska pjesma.52 Uprkos prisutnom
hrvatskom i/ili srpskom odreenju Hasanaginice, ovakva njezina razumijevanja javljat
e se, naravno, i kasnije, prije svega kod jednog broja drugih stranih autora, dok e sasvim
razlono u bonjakoj recepciji Hasanaginice njezin muslimansko-bonjaki karakter
predstavljati stalno i neupitno, samorazumljivo mjesto. Uz druge razliite primjere, ovakvo
to, takoer, dodatno e se potvrivati i u moguim dalekim odjecima ove balade u bonjakom usmenom knjievnom stvaranju i znatno kasnije, ak i krajem 19. te poetkom
20. st., kao npr. u zapisu jedne ovakve, bitno izmijenjene varijante Hasanaginice objavljenom
u prvom goditu znamenitog bonjakog asopisa Behar 1900. godine53 iako se ova varijanta
Hasanaginice viestruko razlikuje i od Fortisova zapisa ove balade i od njezine mogue
varijante u Erlangenskom rukopisu iz prve treine 18. st., jasno je da je u pitanju stvarna
i trajna prisutnost pjesme o Hasan-aginoj ljubi u kolektivnom i kulturalnom pamenju
Bonjaka. Ovakvo to, najzad, svjedoi i bonjaka pisana knjievnost, prije svega novija
bonjaka knjievna praksa, kojoj je Hasanaginica jedna od najistaknutijih tradicijskih
prethodnica, odnosno jedan od naroito povlatenih elemenata njezina kulturalnomemorijskog sistema i uope vaan faktor u njezinim unutranjim konektivnim strukturama.54
51
Usp.: Alberto Fortis, Put po Dalmaciji, prir. Josip Bratuli, prev. Mate Maras i Darko Novakovi, Zagreb: Globus, 1984, str. 59-60.
52
Usp.: Adam Mickiewicz, La mort de la femme de Hassan Aga, Hasanaginica 1774-1974:
Prepjevi, varijante, studije, bibliografija, prir. Alija Isakovi, Sarajevo: Svjetlost, 1975, str. 204-206.
53
Usp.: Smrt Hasan-aginice, zabiljeio Ibrahim Dautovi, Behar, god. I-XI, 1900-1911, Izbor,
odabrali Alija Isakovi i Hadem Hajdarevi, Sarajevo: El-Kalem, 1990, str. 40.
54
Usp. npr.: Lada Buturovi, Treptaj anra u poetici usmene knjievnosti, Sarajevo: Svjetlost, 2010,
str. 7-86; odnosno: Sanjin Kodri, Knjievnost sjeanja: Kulturalno pamenje i reprezentacija
prolosti u novijoj bonjakoj knjievnosti, Sarajevo: Slavistiki komitet, 2012, str. 21-200.
436/Godinjak 2014
A sve ovo zajedno, posebno sloeni svijet balade Hasanaginica koju je evropskoj italakoj publici 1774. godine predstavio Alberto Fortis, potvruje u osnovi isto to i ranija
svjedoanstva o bonjakoj usmenoj knjievnosti njezinu, dakle, do 18. st. potpunu unutranju zaokruenost i prepoznatljivost, jednako kao i prostiranje bonjakog usmenog
knjievnog stvaranja i izvan dananjeg bosanskohercegovakog teritorijalnog okvira,
odnosno njegove izrazite knjievnoumjetnike vrijednosti te realnu tradicijsku kontinuiranost,
to potvruje i tezu o osobenom vlastitom prostoru bonjake usmenoknjievne prakse,
njezinu usmenoknjievnu geografiju, ba kao i njezinu knjievnu zrelost i trajnost. Sa
svim onim to jeste, pa i s njezinim vezivanjem za druge junoslavenske knjievnosti, balada
Hasanaginica predstavlja, otud, kako izrazito znaajan prilog kasnijoj ideji bonjake
knjievnosti, tako i jedan od pokazatelja puta postepenog i sloenog etabliranja statusa
i identiteta knjievnosti Bonjaka. U tom smislu, sluaj Hasanaginice prvi je i stvarno i
simboliki najavio neke od kljunih znaajki pristupa bonjakom usmenom knjievnom
stvaranju, ali i bonjakoj knjievnosti uope, koji e biti dominantni tokom narednog,
19. st., a na koje su ve uputili i razliiti pristupi bonjakoj usmenoj poeziji iz Erlangenskog
rukopisa, ukljuujui i predstavljanje bonjake usmene knjievne batine u drugim, nebonjakim nacionalnoknjievnim okvirima. Iz dananje perspektive gledano, Hasanaginica,
meutim, jeste i usmenoknjievni tekst izrazite interliterarne i interkulturalne vrijednosti,
pa tako i jedno od kljunih mjesta interliterarne i interkulturalne bosnistike, to je potencijal
ove balade koji jo uvijek nije dovoljno iskoriten.
Uz problem vezan za Hasanaginicu te druge pojedine ranije sluajeve, onda kad je u
pitanju status i identitet bonjakog usmenog knjievnog stvaranja, kao uostalom i bonjake knjievnosti te kulture uope, do vanih promjena dolazi, dakle, u 19. st., mada upravo
u ovom vremenu broj obavijesti o bonjakoj usmenoj knjievnosti vidno raste, posebno
o bonjakoj usmenoj lirici, lirsko-epskom pjesnitvu te epici kao najznaajnijim bonjakim
usmenoknjievnim anrovima. Ovo je, naime, i vrijeme kad se jo izraenije potvruje
unutranja zaokruenost bonjakog usmenog knjievnog stvaranja, ba kao i njegova
vanjska prepoznatljivost, ali i vrijeme koje je na Slavenskom jugu obiljeeno tokom godina
sve jaom nacionalnom idejom, kao i u drugim evropskim sredinama, odakle na junoslavenske prostore dolaze i u ovom smislu vani koncepcijski modeli nacije, koji e tako
postati i znaajni poticaji za neke od ranijih, starih tenji u junoslavenskom kontekstu.
Nacionalna ideja najprije se budi kod Srba te Hrvata, kod kojih se, uz poetke nacionalne
samosvijesti, javljaju i velikonacionalni projekti, ukljuujui i nacional-romantiarske pretenzije spram Bonjaka i Bosne, koje nastoje ukljuiti u svoj nacionalni korpus, odnosno
teritorijalni okvir. U ovom smislu ilustrativno je i posebno indikativno gledite jednog od
glavnih nosilaca devetnaestostoljetne srpske nacionalne ideje utemeljitelja srpske filologije,
folkloristike i etnografije Vuka S. Karadia, ali i drugih srpskih, a potom i hrvatskih usmenoknjievnih sakupljaa i folklorista, koji e u pravilu bonjako usmeno knjievno stvaranje
istovremeno i prepoznavati kao drugaije te na neki nain zasebno, ali e ga, isto tako, tragom
nacionalnih koncepcija vremena o kojem je rije, i ukljuivati u okvire srpske, odnosno
hrvatske usmene knjievnosti, a to ima svoje posljedice i znatno kasnije, sve do danas. [...]
Godinjak 2014/437
KODRI
FRAGMENTS OF THE FIRST TOME OF THE HISTORY
OF MODERN BOSNIAK LITERATURE
Sanjin Kodri
Summary
The Yearbook of the Cultural Association of Bosniaks Renaissance publishes fragments
of the first tome of The History of Modern Bosniak Literature by Prof. Dr. Sanjin Kodri.
The History of Modern Bosniak Literature is the first history of Bosniak literature and
is still in the process of writing and will be successively published in five tomes. While the
subsequent four tomes follow the historical development of the modern Bosniak literary
practice chronologically (i.e. Bosniak literary creation from 1878 onwards, until the recent
literary moment), the first tome of The History is a kind of a theoretical and methodological
introduction to the insufficiently known Bosniak literary history and problems of its study,
and consists of three sections.
The first section of the first tome of The History of Modern Bosniak Literature deals with
the issues of the idea, status and identity of Bosniak literature in general, with understanding,
first and foremost, how the idea of Bosniak literature has developed and won its affirmation,
but also how it has been marginalized and denied, as well as how the status and identity of
Bosniak literature have changed, all in conjunction with the close idea of Bosnian-Herzegovinian literature. The problem is observed from the beginning of literacy and literary creation
in medieval Bosnia as a shared Bosnian-Herzegovinian literary heritage, through oral literature
of Bosniaks and Bosniak literary practice in the Ottoman period, to the comprehension of
Bosniak literature during the 19th and 20th centuries, including the contemporary moment.
The second section of the first tome of The History of Modern Bosniak Literature considers
the phenomenon of Bosniak literature as a whole from the point of view of interliterary and
intercultural history of literature, advocating and developing the idea of interliterary and
intercultural Bosnian and Bosniak literary studies. This way, in accordance with the concepts
of contemporary theory of history of literature, but also particular processes and phenomena
of historical development of Bosniak literature as such, the section offers a new approach
to the understanding of the idea, status and identity of Bosniak literature, and consequently
the entire Bosnian-Herzegovinian interliterary and intercultural community, which is
essentially determined by Bosniak literature.
The third section of the first tome of The History of Modern Bosniak Literature presents
the key literary-historical features of modern Bosniak literature. Here, the processes and
phenomena of historical development of modern Bosniak literature are observed and understood primarily in terms of their own historical development logic and specificity, but
also in relation to and comparison with other literatures of the Bosnian-Herzegovinian interliterary and intercultural community and other South Slavonic literatures in general,
while respecting the complex, very interliterary and intercultural status and identity of both
modern Bosniak literature and the entire Bosniak literary history in general.
These extracted fragments of the first tome of The History of Modern Bosniak Literature
were taken from its first section, and with the introductory considerations and the initial
part of the chapter on literacy and literary heritage of medieval Bosnia refer to the Bosniak
oral literary creation until the 19th century and its relation to the idea, status and identity
of Bosniak literature.
According to the authors wishes, the first published fragments of the first tome of The
History of Modern Bosniak Literature are dedicated to the founders of modern Bosnian and
Bosniak literary studies Prof. Dr. Midhat Begi, Prof. Dr. Muhsin Rizvi and Prof. Dr. Enes
Durakovi The History continues in the tradition started with their work.
Key words: Bosniak literature, history of modern Bosniak literature, Bosniak oral
literature until the 19th century and the idea, status and identity of Bosniak literature
438/Godinjak 2014
UDK 821.163.43*.09: 398.838
Poetski modeli sevdalinke i njihovo podraavanje

Sead emsovi
Filozofski fakultet
Sarajevo
Rad propituje modele monologa i dijaloga u sevdalinci u ukupno sedam varijanti i njihovo
prisustvo u pjesmama koje su nastale po uzoru na sevdalinku. Na ogranienom korpusu od
stotinjak pjesama prepoznate su neke posebnosti ovih modela i uoene neke pravilnosti, to
moe posluiti za neka nova preitavanja poetskih modela unutar usmenoknjievne grae
i njezinog odnosa prema pisanoj knjievnosti.
Kljune rijei: sevdalinka, poetski model, monoloki, dijaloki, Ich-Form, Er-Form
eu raznolikim antologijskim izborima bonjake usmene lirike tokom cijelog

XX stoljea teko je naii na primjer dosljednog praenja poetskih odlika sevdalinke. Budui da prireivai esto posegnu za pjesnikim uoblienjima koja
tek podraavaju sevdalinku te tako ne ostaju dosljedni u predstavljanju bogatog poetskog
tkanja ove usmenoknjievne vrste zbirke Alije Nametka i Muniba Maglajlia predstavljaju
iznimku. Antologijski izbori ove dvojice folklorista nude bogat materijal za iroko sagledavanje poetskog modela sevdalinke, koji se za odreenu tematsku jedinicu dobija (se)
zbirom svih varijanata pjesnikog uoblienja jedne teme, a zapravo predstavlja motivski
niz koji obino ne sadri u potpunosti ni jedna od varijanata pojedinano, nego ga najee
tvore sve varijante zajedniki.1
Dakle, za propitivanje mogueg poetskog modela sevdalinke, upravo primjenom navedene
i prilagoene Maglajlieve definicije baladnog modela, pokuat emo prepoznati neke od
moguih oblika.
Budui da u sevdalinci prepoznajemo dvije niti orijentalnu i slavensku kako su to
ve i prvi istraivai primijetili, mi emo tragom orijentalne niti doi do turije (trk), koju
Baeskija spominje u svojoj hronici, a kalji u svom rjeniku uz ovu leksemu navodi dvije
pjesme u kojima se spominje pjevanje turije, jedne epske iz Hrmannovog zbornika i jedne
iz Vukove zbirke lirskih pjesama. Na naem prostoru pitanjem turije u turskoj usmenoj poeziji
posebno se bavila Marija ukanovi u svojoj knjizi Kroz tursku narodnu poeziju, gdje predstavlja tematsko-motivsku i strukturnu podjelu turije. Na tematsko-motivskoj razini autorica
prepoznaje: lirske, vojnike i ratnike, tubalice i pripovjedake turkije, koje mogu biti
spjevane u jednom od dva formalna obrasca:
Maglajli, 1985., 246.

Godinjak 2014/439
EMSOVI
koma (vie strofa od po etiri jedanaesterca) i

mani (etverostih od sedam ili osam slogova).
Poetike odlike sevdalinke prepoznajemo u lirskim turijama za koje autorica kae:
Meu turkijama je svakako najvei broj ljubavno-erotskih koje su veoma osjeajne; zaljubljeni
opeva svoju dragu i sva emocionalna stanja: ljubav, radost, bol, enju, patnju, itd. Lirske turkije
ponekad poprime dijaloki oblik (...).2
Navedena emocionalna stanja koja prevladavaju u lirskim turijama prepoznajemo i
u sevdalinci: ljubav, radost, bol, enja, patnja, dok formalne odlike turije kao to su etverostih
i strofinost u sevdalinci prepoznajemo tek iznimno, a raspored rima turije za sevdalinku je
sasvim nepoznat.
to znai da sevdalinka od lirske turije kao turske usmene pjesme nasljeuje ono to je
ini drugaijom u okviru korpusa junoslavenske usmene lirike ljubavnu enju i ljubavni
zanos u kontekstu kulturalnih naela. Od formalnih odlika sevdalinka prepoznaje tek poziciju
lirskog subjekta:
Ih-Form
1. Lirski monolog
a) Muki
b) enski
2. Dijalog
Er-Form
Dakle, lirski subjekt moe referirati na sebe i biti prepoznatljiv u tekstu ili moe biti izvan
njega. Kada ga jasno prepoznajemo, javlja se kao monoloki ili dijaloki iskaz, pri emu
monoloki moe biti muki ili enski glas, a dijaloki se ostvaruje u irokoj paleti mogunosti:
dijalog dvoje zaljubljenih, dijalog jednog od njih s nekim treim. Pritom, sevdalinka u monologu ili dijalogu nerijetko poinje inicijalnom formulom koja je u obliku Ich-Form ili ErForm. Na temelju ovoga moemo zakljuiti da se sevdalinka javlja u sedam formularnih oblika,
tri jednostavna i etiri sloena, i to:
Jednostavni oblici
1. Monoloka: Tamna noi, tamna ti si kleta
2. Dijaloka: Zora zori, pjetli poju
3. Er-Form: Ukrade se od zlata jabuka
Sloeni oblici
1. Ich-Form + monolog: Sino mi dragi dolazio
2. Ich-Form + dijalog: Pooh na vodu, ne znam na koju
3. Er-Form + monolog: Djevojka vie s visoka brda
4. Er-Form + dijalog: Mujo kuje konja po mjesecu
Na temelju opsene analize stotinjak pjesama iz antologijskog izbora Usmena lirika
Bonjaka Muniba Maglajlia doli smo do sljedeih rezultata:
2
ukanovi, 1969., 11.
440/Godinjak 2014
Jednostavni oblici
1. Monoloka: 29, 30*, 31, 36, 39, 41, 46, 47, 59, 66, 67, 68, 70, 73, 75, 80, 81, 91,
95, 97, 99, 120, 121, 124, 127*, 129, 132, 134, 136, 137, 138, 139*, 141, 142, 143*,
146, 147, 149, 150, 152, 154, 156*, 157, 158, 159, 160, 163, 168, 173 (49) 29,17 %
2. Dijaloka: 33, 35, 48, 74, 111, 148, 171 (7) 4,17 %
3. Er-Form: 21, 24, 42, 43, 60, 62, 71, 78, 102, 103, 108, 115, 119, 122, 125, 131 (16)
9,52 %
Sloeni oblici
4. Ich-Form + monolog: 49, 51, 54, 155 (4) 2,38 %
5. Ich-Form + dijalog: 14, 92, 93*, 133*, 151, 174 (6)3,57 %
6. Er-Form + monolog: 16, 17, 19*, 20*, 22, 26, 37, 38, 64*, 65, 69, 84, 88, 90, 94,
96, 98, 100, 104, 105, 106, 107, 110, 112, 113, 118, 123, 128, 145, 153, 169, 170, 172
(33) 19,64 %
7. Er-Form + dijalog: 10, 11, 12*, 13, 15, 18, 23, 25, 27, 28, 32, 34, 40, 44, 45, 50, 52,
53, 55, 56, 57, 58, 61, 63, 72, 76, 77, 79, 82, 83, 85, 86, 87, 89, 101, 109, 114, 116, 117,
126, 130, 135, 140, 144, 161, 162, 164, 165, 166, 167, 175, 176, 177 (53) 31,55 %
Prema zastupljenosti redoslijed je ovakav:
1. Er-Form + dijalog (31,55 %)
2. Monoloka (29,17 %),
3. Er-Form + monolog (19,64%).
4. Er-Form (9,52 %)
5. Dijaloka (4,17 %),
6. Ich-Form + dijalog (3,57 %) i
7. Ich-Form + monolog (2,38%).
Grafiko predstavljanje odnosa ovih sedam modela izgledalo bi ovako:
Godinjak 2014/441
EMSOVI
Svaki od ovih strukturnih obrazaca predstavlja i poetiku osobenost unutar poetike sevdalinke,
jer izbor odgovarajueg strukturnog obrasca umnogome e doprinijeti uspjenom graenju
sevdalinke. Pojedine se teme ne mogu oblikovati u vie nego u jednom poetskom obrascu. ak
pitanje samog emotivnog stanja kojeg anonimni pjesnik eli pretoiti u rijei uvjetuje ga
da odabere monoloki ili dijaloki model, a potreba za zapamenjem stvarnih junaka i njihovih
ljubavnih zgoda obavezuje ga na inicijalni oblik u Er-Form poziciji, jer samo tako junake
sevdalinke moe uvesti u priu. Naravno, ukoliko pjesnik odlui da sevdalinka bude bez lokalnih
obiljeja, odabrat e jednostavni dijaloki oblik bez prethodnog upoznavanja s junacima
ljubavnog razgovora.
Sam dijalog u sevdalinci posebno je uspjean u doaravanju neobinih ljubavnih prilika.
Bez obzira ko vodi dijalog, ova se forma pokazala pristupanijom i zahvalnijom za raznolika
uoblienja, negoli je to monoloka u bilo kojoj od svojih moguih varijanti.
Propitivanjem ko vodi dijaloge u ovom korpusu sevdalinki saznali smo da u jednostavnoj
dijalokoj formi i u kombinaciji Ich-Form + dijalog od ukupno trinaest pjesama samo jedna
donosi dijalog izmeu sunca i djevojke, a sve ostale razgovor momka i djevojke. Tu primjeujemo da su ova dva modela bila gotovo rezervirana za predoavanje samih scena aikovanja.
Od ukupno pedeset i tri pjesme ispjevane u modelu Er-Form + dijalog samo njih dvadeset
i dvije su razgovor momka i djevojke, est njih donosi razgovor majke i momka, tri majke
i djevojke, zatim djevojka razgovara sa sestrom, sokolom, jelenom, rosom, ribom i lastavicom,
momak se jada jeli ili doziva vilu, a neto iz planine mu odgovara; pritom jo razgovaraju
dvije planine, car i vezir, te djevojaki otac i majka.
Ovakve mogunosti oblikovanja razgovora kojim e biti preneseni neki ljubavni jadi,
enja ili tek samo pria o vragolastoj djevojci, pokazuju nesputano majstorstvo ovjeka
agrafine kulture koji je svoj pjesniki svijet oblikovao brojnim nijansama svih boja.
Pjesme koje su nastajale na temelju sevdalinke esto su podraavale i ove poetske modele.
Na taj nain ostvaruju intertekstualni odnos sa sevdalinkom, a esto su prisutne u veini izbora
sevdalinki, pri emu su prireivai esto svjesni njihovog nepripadanja korpusu sevdalinki.
Tu, prije svega, treba istai Hamida Dizdara i njegov izbor sevdalinki iz 1944. godine.
U Zakljuku Dizdar kae:
Kolikogod sam nastojao, da italakoj publici pruim staru i istu sevdalinku, koja je u
knjizi dominantna, morao sam unieti i niz novijih narodnih tvorbi, koje, donekle, remete cjelinu
zbirke. (...) Ima ih nekoliko i umjetnih, koje su napisali nai stari pisci, ali ih je narod zavolio,
i prihvatio, tako da su one postale njegova svojina.
Evo tih novijih pjesama, koje e strunjak i ljubitelj prave narodne pjesme odmah
prepoznati (...)3
Nakon toga Dizdar navodi dvadesetak naslova pjesama koje pripadaju ranije definiranoj
grupi.Iste godine u Osvitu izlazi prikaz Dizdarove knjige potpisan inicijalima Envera
olakovia, gdje se takoer istie postojanje velikog broja pjesama koje nisu ule u ovu
zbirku jer su nastale podraavanjem sevdalinke.
U radu objavljenom 1953. godine Ljubav u bosansko-hercegovakim pjesmama eki
folklorist, muzikolog, slikar i putopisac Ludvk Kuba kae:
Dizdar, 1944., 218.
442/Godinjak 2014

Malo emo pogrijeiti ako za one enske pjesme koje nisu lijepe kaemo da su novijeg
postanka jer jo nisu imale dovoljno vremena da budu zaboravljene. A opet svaku lijepu pjesmu
smatramo prastarom jer se drugaije ne bi odrala.4
U knjizi Sevdalinka (1964) Vlado Miloevi ukazuje na svoju svjesnost da neke od

pjesama koje je uvrstio u etvrtu knjigu Bosanskih narodnih pjesama i nisu sevdalinke ve
Pjesme poznatih i (meni) nepoznatih pjesnika, koje ine devetu grupu o okviru podjele sevdalinki.
Osim ove grupe, Miloevi prepoznaje i Akamluke i vinske pjesme te Bearsko-pijanske pjesme
koje, takoer, pripadaju grupi pjesama koje u odreenoj mjeri tek podraavaju sevdalinku.5
Prepoznavanje pjesama koje su bliske sevdalinci, ali zbog odlika koje ne pripadaju poetskom
modelu sevdalinke bivaju izdvojene, nalazimo u radu O lirsko-psiholokoj strukturi sevdalinke
Muhsina Rizvia iz 1969. godine, gdje kae:
Komplementarna ali suprotna traginoj erotici sevdalinke, javlja se jedna vrsta raspusnohedonistie erotske pjesme. (...) Sumrak i no su opi ambijent i atmosfera prave sevdalinke
(potcrtao S..), sa melankolijom koju sobom nose, senzualnou koja se budi i treperi enjom
i eljom.6
Bavei se Odjecima lirske pjesme, balade i romanse u pisanoj knjievnosti u okviru zamane
studije Usmena lirska pjesma, balada i romansa, Munib Maglajli posebno se osvre na njihove
odjeke u pisanoj lirici, proznoj knjievnosti i dramskoj knjievnosti, gdje kao odjek sevdalinke
u dramskoj knjievnosti spominje dramu Rasima Filipovia Otkako je Banjaluka postala,
gdje kae:
Pored izvornih sevdalinki, pravih usmenih tvorevina, kao to su: Kaharli sam, veerala
nisam, Mujo ogu po mejdanu vodu, Kolika je eher Banjaluka, Vjetar pue, alkatmere njie
i konano pjesma Otkako je Banjaluka postala linosti iz ove ljubavne igre pjevaju i
pjesme koje su nastale podraavanjem sevdalinke. To su pjesme Ima l jada ko kad akam
pada, Otkako sam sevdah svezo, Da zna zora..., Evo srcu mom radosti.7
I na koncu, tu je i svjedoenje jednog od posljednjih vjerodostojnih batinika sevdalinke

Hamdije ahinpaia iz Pljevalja, koji u svom kratkom osvrtu objavljenom u Osvitu
1942. godine, prije svega predoava razlikovnosti sandake od bosanskohercegovake
sevdalinke, osobito u kajdi, da bi na kraju tek blago pokuao razdvojiti sevdalinku od pjesama
koje je podraavaju.
U odnosu na onu poznatu izreku: Sve to je staro vrijedno je, a sve to je novo lijepo je,
mogli bi za ove sevdalinke rei, oslanjajui se na ovu konstataciju, da ovaj narodni folklor
sadri u isto vrijeme i jednu i drugu gornju vrlinu, jer su ujedno i stare i nove ukoliko se spase
od zaborava, te prema tome i vrijedne i lijepe.8
Iako ahinpai iznosi pomirbeni stav o vrijednosti i ljepoti, samim tim to kao izvorni
batinik, vrstan poznavalac i izvoa sevdalinke neupitno razaznaje novije od starijih pjesama,
on, zapravo, uoava prirodnu granicu izmeu novih i starih, izmeu vrijednih i lijepih, upravo
onako kao to je neto kasnije Ludvk Kuba i definirao njihov odnos. S tim to Kuba nema
Kuba, 1976., 328.

Miloevi, 1964., 28-30.
6
Rizvi 1994, 130-133.
7
Maglajli, 1991., 340.
8
ahinpai 1942, 3.
5
Godinjak 2014/443
EMSOVI
elju ka uljepavanju stvarnosti, on jednostavno kae enske pjesme koje nisu lijepe, za
koje je prestanak usmenog ivota tragika, ali ne zato to bi mogle postati lijepe, ve da
bi mogle biti zaboravljene.
Kao to primjeujemo, brojni su istraivai usmenoknjievna pjesnika uoblienja novog
datuma posmatrali kao nuspojave prestanka tradicijskog i pojave postradicijskog koncepta
usmene knjievnosti. Pritom, ovo podraavanje poetskog modela sevdalinke je tek prvi stepen
podraavanja koji se dalje u poeziji pisane knjievnosti moe prepoznati kroz raznolike
oblike transformacije motiva i citatnosti.
Pjesmu Ima l jada ko kad akam pada nalazimo u Dizdarovom izboru sevdalinki, s
tim to prireiva ovu pjesmu ne spominje prilikom nabrajanja novijih pjesama.
Imal jada ko kad akam pada
Imal jada ko kad akam pada,
kad mahale fenjere zapale
a sa ula jeca glas bulbula?
Kad def bije u prve jacije,
kad tanani dru adrvani,
a iz tame apu usne same:
Gonde moje, da l jo misli na me?
Aman jada kad akam obvlada,
u minute kad bulbuli ute,
kad bol sanja kraj ulova granja,
a dert gui i suze osui,
usne male kad apu bez daha:
Aman, lue, umrjeh od sevdaha! 9
Od formalnih odlika sevdalinke prepoznajemo sloeni oblik Er-Form + monolog i lirski
deseterac, s tim to je pjesma strukturirana tematski u dvije cjeline, iako ih Dizdar fiziki nije
razdvojio na strofe. Pjesma pored tenje ka podraavanju forme, posebnu panju posveuje
podraavanju atmosfere aikovanja koja je u novonastalom poetskom uoblienju bogato
oslikana. To bogatstvo slika i zvukova osobito je efektno u vremenu smjenjivanja noi
i dana kada sve slike i zvuci dobijaju novu dimenziju gotovo maginog.
Oba su dijela pjesme strukturirana na identian nain: oslikavanje prostora i vremena
s navoenjem kratke ljubavne izjave od jednog stiha. Pritom, vrijeme pjesme nije jedno
vrijeme, ne postoji u kontinuitetu ve se svaki od dijelova neovisno prua kroz eljeni period
noi. Tako je vrijeme u prvom dijelu omeeno doivljajno dugim tokom padanja akama
i prvim jacijama, dok se u drugom dijelu opisuje kad akam obvlada. Obje ljubavne izjave
su nemotivirane. Pojavljuju se nakon bogatih opisa i nemaju intenciju doaravanja ljubavne
enje, ve kao da je ele definirati.
Dizdar 1944, 84.
444/Godinjak 2014
Postupak oslikavanja prostora i vremena ostvaren je za svaki od stihova zasebno. Svaki

je stih jedna zaokruena slika koja niti je izazvana prethodnom niti izaziva narednu, a njihova
je povezanost tek na razini sintakse ime se u prvom dijelu ostvaruju dvije, a u drugoj jedna
cjelina. Izgraene su slike komprimirane ulima. Uzavreli je ivot akama u ivim bojama,
dok se paleta zvukova kree od glasnog defa, preko jecaja bulbula i aptanja usana pa do
potpune utnje bulbula.
Ljubavna enja ovdje prerasta u bol i dert, koji su predoeni deskriptivno a ne doivljajno; koji su opi, a ne konkretno vezani za odreene lirske subjekte. Pjesma ne opjeva
nikakvu ljubavnu zgodu ve kao da eli zaokruiti i sveobuhvatno prikazati audio-vizualni
doivljaj sevdisanja aika.
Ovakav postupak oslikavanja nije u prirodi sevdalinke, kao ni prerastanje ljubavne enje
i zanosa u bol i dert, kao ni intencija mimetike sveobuhvatnosti. Svaki od ovih elemenata postupka
oslikavanja atmosfere postoji u sevdalinci, ali je on tamo ukras, a ne primarni razlog pjevanja.
Uz to, ljubavna se enja u sevdalinci niti definira terminom niti prikazuje podraavanjem
atmosfere, ve se krije i prepoznaje izmeu bogatih preplitanja udnih ivotnih okolnosti
i treperavih ili ponekad smjelih apata ili nekad glasnih ljubavnih doziva.
Dakle, zbog spomenutih odlika pjesma Imal jada ko kad akam pada pripada korpusu
pjesama koje tek podraavaju poetski model sevdalinke. Preostale tri pjesme koje Maglajli
spominje: Otkako sam sevdah svezo, Da zna zora... i Evo srcu mom radosti, znatno slabije
podraavaju sevdalinku. U njima nailazimo na formalne odlike nekarakteristine za sevdalinku
kao to su strofe od po etiri stiha i rima. Sve tri su u jednostavnom monolokom obliku mukog
glasa koji dragoj izjavljuje ljubav, to je zasigurno njezina najznaajnija veza sa sevdalinkom.
Ostale veze sa sevdalinkom vie pripadaju razini transformacije motiva i citatnosti negoli
podraavanju poetskog modela, jer su u ovim tekstovima susreemo s ponekim stalnim
mjestom, epitetom ili motivom iz sevdalinke.
U pjesmama koje podraavaju poetski model sevdalinke esto moemo naii i na
ljubavne uzdahe koje preuzimaju od sevdalinke. U svim spominjanim primjerima nailazimo
na po nekoliko primjera produavanja slogova uzvicima: aman! uf! oh! vaj!, to je Marija
ukanovi prepoznala kao odliku turije.10
Podraavanje poetskog modela sevdalinke nije proces koji moemo smatrati zavrenim,
jer se i u novije vrijeme pojavljuju zbirke poezije iji autori ciljano grade svoja pjesnika ostvarenja
podraavajui sevdalinku, to nam, prije svega, svjedoe i sami naslovi zbirki Sevdalinka u
aku se zae (2002) Hazima Branjia te Duom sevdaha (2003) Rahime Halimanovi-ehi.
Graa
Maglajli, Munib: Usmena lirika Bonjaka. Sarajevo: BZK Preporod, 2006.
10
ukanovi, 1969., 14.

Godinjak 2014/445
EMSOVI
Literatura:
Dizdar, Hamid: Sevdalinke. Sarajevo, 1944.
ukanovi, Marija: Kroz tursku narodnu poeziju. Beograd, 1969.
Kuba, Ludvk: Ljubav u bosansko-hercegovakim pjesmama, Radio Sarajevo Trei
program,1976., br. 15, str. 327-331.
Maglajli, Munib: Usmena lirska pjesma, balada i romansa. Sarajevo, 1991.
Miloevi, Vlado: Sevdalinka. Banja Luka, 1964.
Rizvi, Muhsin: O lirsko-psiholokoj strukturi sevdalinke, u Panorama bonjake
knjievnosti. Sarajevo, 1994.
ahinpai, Hamdija: Starinske sevdalinke na izdisaju, Osvit, I/1942, br. 33 (11. listopad
1942.), str. 3.
POETIC MODELS OF SEVDALINKA AND THEIR IMITATION

Sead emsovi
Summary
The paper deals with models of monologues and dialogues in sevdalinka in seven varieties
and their presence in songs developed and inspired by sevdalinka. Some special features of
these models were recognized and observed some of their regularity for a limited corpus of
about a hundred songs. All that can be used for a new reading of poetic models within oral
literary material and its relation towards written literature.
Key words: sevdalinka, poetic model, monologue, dialogue, Ich-Form, Er-Form
446/Godinjak 2014
UDK 821.163.43*.09:398
Prostori kazivanja u usmenoj i pisanoj knjievnosti

Nehrudin Rebihi
Filozofski fakultet
Sarajevo
Cilj rada je da predstavi odnos usmeno-pisano na razini tipinih prostora kazivanja. Prvi
dio rada govori o tipinim prostorima kazivanja u usmenoj knjievnosti (intimni, javni i
sakralni), te kako tema prie odreuje prostor u kojem e biti izreena. Drugi dio rada predstavlja tipine prostore kazivanja u pisanoj knjievnosti, te kako pisana knjievnost posuuje
odreene elemente (kazivaa, prostor) iz usmene knjievnosti, kako bi kreirala vlastiti narativni
svijet. U pisanoj knjievnosti javljaju ponekad i netipini prostori kazivanja, odnosno dolazi
i do negacije prostora u kojem pria nastaje.
Kljune rijei: usmena knjievnost, prostori kazivanja
1. Tipini prostori kazivanja u usmenoj knjievnosti

osadanja bavljenja naratolokom strukturom prie nastojala su odgovoriti na
pitanja u vezi s odnosom recipijenta i producenta prie, vrijeme u prii i vrijeme
njenog nastanka, te ko i gdje pria. Takoer, dosadanja bavljenja nastankom prie
uveliko su posmatrana u okvirima teorije komunikacije, ija su nastojanja bila da priu
posmatraju kao prijenos poruke od producenta ka recipijentu. Budui da su i producent
i recipijent prie neophodni za njen nastanak, esto se zna desiti da ova ustaljena relacija
u kojoj pria slui kao poruka izmeu ova dva subjekta u Jakobsonovoj formulaciji poetskog
jezika biva naruena, i to na nain da pria moe nastati bez jednog od uesnika u komunikacijskom odnosu. Tako se moe desiti da pria nastaje od jednog subjekta, pri emu je on
producent i recipijent prie, iskljuujui drugog subjekta kao mogueg izazivaa ili cilja
prianja. Osim toga, subjekt koji pria odreenu priu moe biti i samo njen ponavlja
za sebe ili za nekog recipijenta.
Iako pria nastaje kao verbalna tvorevina, ona moe nastati i kao neverbalna, tako to
producent teksta odreenu priu moe kazivati pokretom tijela ili nekim drugim sredstvima
neverbalne komunikacije (gestikulacijama) itd. Sadraj prie, takoer, ovisi o sposobnostima
priaoca u kreiranju, improvizaciji i preonoenju prie (producenta), ali i o njegovom iskustvu
sluanja prethodnih prialaca, preuzimajui od prethodnih producenata tehnike kreiranja
i prenoenja prie. Na kvalitet prie nee utjecati samo ove kvalitete producenta prie, nego
e utjecati i to da li je on, zapravo, prilikom sluanja prie bio u aktivnoj ili pasivnoj ulozi recipijenta
prie koju prenosi, te kako on, kao producent, zahvaljujui vlastitim sposobnostima, utjee na
promjenu prvotne, sluane prie. Poseban utjecaj na nastanak prie ima, zaista, i obrazovanje
kazivaa, koliko i vrsta publike kojoj se pria namjenjuje. Svi dosad navedeni elementi odnose
Godinjak 2014/447
REBIHI
se na producenta (priaoca) prie i njegove sposobnosti koje doprinose boljem oblikovanju

prie. Uz ove, svakako vaan element u nastajanju prie, osim onog ko? govori, jeste i prostor
gdje? pria nastaje. Odnos izmeu ovog dvoga odredit e vrstu prie, a, usto, i nain njenog
oblikovanja i prenoenja. Na temelju tema pria i folkloristikih zabiljeki koje su bile
zapisane uz priu (gdje je folklorist sluao priu, kako je izgledao kaziva, kako se ponaao
prilikom prenoenja prie), prostore kazivanja u usmenoj knjievnosti moemo naelno
podijeliti u tri skupine: intimne, javne i sakralne.
U intimnim prostorima (kua, baa, soba) nastaju prie koje imaju elemente individualiziranosti, bilo da je rije o prii jednog subjekta ili porodinoj prii. U prostorima kue i
avlije nastat e i posebna vrsta pria koje moemo oznaiti kao porodine. S druge strane,
za javne prostore (trgovi, kafane, ulice) karakteristine su prie koje proizlaze iz kolektivne
svijesti i kolektivnog duha zajednice, u koje kolektivna svijest smjeta razliita povijesna
zbivanja radi boljeg uvanja, prenoenja, upisujui u njih i osnovne odlike kulturnog identiteta.
Prostor u kojem se pria kazuje odredit e i diskurs same prie. Osim pria koje su nastale
na dijametralno suprotnim prostornim relacijama intimnim i javnim, imamo i one koje
nemaju naznaene prostore nastajanja. Ovakve prie odlikuje besprostornost/sveprostornost.
Ova podjela nudi najuestalije prostore kazivanja u usmenoj knjievnosti. Ovi prostori
odredit e i vrstu kazivaa. Postavlja se pitanje ta to vezuje priu i prostor u kojem ona nastaje?
Tema prie je osnovni element koji odreuje prostor kazivanja i samog kazivaa. Stoga,
prie koje imaju odgojnu ili didaktiku funkciju bajke ili prie koje pamte odreene porodine dogaaja najee e biti ispriane u intimnim prostorima (kua), dok, s druge strane,
prie u kojima se govori o junacima, znaajnim povijesnim linostima, ili, pak, prie koje po
svojoj tematici mogu biti ispriane u bilo kojem prostoru, pripadaju javnim prostorima (hotel,
kafana, ulica).
Osim ovih prostora kazivanja, prie koje svakako zahtijevaju specifine prostore su one
koje nose odreenu vjersku tematiku. Inspirisane motivima iz vjerske tradicije, znaajnim
linostima iz vjerskog i duhovnog ivota odreenih zajednica, one svoj puni smisao upravo
ostvaruju u sakralnim prostorima, u kojima, kao takve, nastaju, oblikuju se i prenose (damija,
tekija, crkava, sinagoga). I intimni, javni i sakralni prostori oblikovat e specifine teme pria
koje ih kao takve ine prepoznatljivim. Postoje dvije vrste pria koje se vezuju za sakralne
prostore u bonjakoj tradiciji. U prvu vrstu spadaju prie koje su nastale u damijama, koje
su izreene na hutbama, vazovima alima i hoda. Ove prie po svojoj tematici ne moraju nuno
imati sakralna obiljeja i vjerski karakter, ali po svojim odlikama, didaktinim i moralnim,
mogu se prilagoditi potrebama tih prostora. Uz ove prie koje nastaju u damijama, zanimljivim
se ine i prie koje nastaju u tekijama. Prostore tekije odlikuje sakralna simbolika, kao i prostore
damije, s tim to tekijski prostori, za razliku od damijskih, batine specifine teme koje
su karakteristine za vjerski nauk (tarikat) koji se prakticira u njima. Tako, naprimjer, u
mevlevijskim tekijama obino e se batiniti prie koje su u vezi s Mevlanom, ali svakako,
uz njih, tu e svoje mjesto pronai i druge prie i teme iz duhovnog i vjerskog ivota, a
ponekad i prie koje nisu vjerskog karaktera (bajke, basne) a koje, naravno, zbog svog pounog
karaktera mogu biti izreene u ovakvim prostorima.
Svaki od navedenih prostora, kako smo to ve rekli, razvija osobene teme i naine prianja
te figure koje oblikuju i prenose priu. Ovisno o dogaajnostima u prii, te o potrebama kazivaa
i prostora, kazivanje prie ostvarit e se u razliitim pripovjednim modusima: opis, izvjetaj,
448/Godinjak 2014
govor, govor pripovjedaa itd. Upotreba jednog od ovih modusa iskljuivo ovisi o cilju
kazivanja prie i utjecaju koji se eli ostaviti na auditorij. I sematike vrijednosti pria zavisit
e od konteksta, ambijenta i prostora, te od sposobnosti improvizacije, imitacije i obrazovanosti
samog kazivaa. Uz ovo, velika rijetkost je da se u prii uz glas usmenog kazivaa jave
i drugi narativni glasovi glas odreene narativne figure (lika). Ovaj rijetki fenomen moemo
uoiti, naprimjer, u usmenim priama Igman-Aliji1 i Carica rodila bliznad zlatnih ruku
i kosa, a sestre joj podmetnule dvoje tenadi2. Odabir razliitih modusa prianja, takoer,
ovisi o tome da li je pria nastala kao plod ivotnog iskustva kazivaa dogaaja, slika
iz ivota ili je dorada i prerada ve donekle oblikovane strukture prie. Osim ovoga, kvaliteti
prie doprinose stil i ton kazivanja prie, ali i govorno podruje iz kojeg dolazi kaziva
koje tako pokazuju dodatne kompetencije samog kazivaa.
Da bismo najbolje uoili vrste prostora u kojima se kazuje pria i vrste pria koje se javljaju
u njima, od velike koristiti nam u ovom sluaju moe posluiti zbirka narodne proze Narodne
pripovijesti Alije Nametka. U njoj su sabrane prie razliitih anrova usmene proze, te
donesen popis kazivaa od kojih je Nametak zabiljeio prie, uz, naravno, navoenje prostora
u kojima je sluao priu. Tako, A. Nametak biljei dvije prie od Hadi hafiza Smaila ef.
Fazlia (Junca), imama jedne sarajevske damije, koje je ovaj imam utkao u temu hutbe.
Prva pria je Gazihusrevbeg i dijete koja, na tematsko-motivskoj razini, ne pripada priama
koje su karakteristine za prostor damije (sakralni prostor), ali zbog njenih moralnih i
didaktinih poruka, ova pria moe biti izgovorena i u ovim prostorima, iako pria govori
o historijskim i kulturnim linostima Sarajeva Gazi Husrev-begu. Druga pria koju Nametak
biljei od njega nosi naslov Halal mal nikad nee propas(ti), koja govori o asnom sticanju
imetka. Likovi u prii su iz javnog ivota arijski trgovci. Njihova funkcija je takva da
prikazuje kako ljudi koji su u narodu atribuirani kao najvei prevaranti u sticanju imetka mogu
poteno stei novac i imetak. Prie s ovakvom ili slinom temom mogu biti ispriane u bilo
kojem prostoru javnom ili intimnom, s obzirom na to da su podlone promjenama registra
u kojem su nastale, te kao takve mogu biti kazivane i u sakralnim prostorima.
Osim kazivaa koji su bili profesionalizirani, kakav je bio i sam Smail ef. Fazli,
imamo i kazivae koji to nisu bili oni su prie kazivali iz unutranje potrebe i pobude.
Takav jedan kaziva od kojeg A. Nametak biljei prie jeste Behlil Kantarevi, za kojeg
Nametak kae da su njegova prianja u kafani vrlo paljivo sluali mjetani koji su se
tu zatekli3. Za razliku od Smaila ef. Fazlia, Behlil Kantarevi je, po Nametkovom opisu,
olienje pravog usmenog kazivaa. Behlil kazuje priu u kafani, uvjetujui time njenu
temu i konanu funkciju. U kafani nee biti ispriane prie koje tematski nisu bliske tom
prostoru. Pria koju A. Nametak biljei od Behlila Kantarevia nosi naslov Djevojka se
pretvorila u mukarca, a koja po svim osobinama temi i motivima moe biti izgovorena
u javnom prostoru, pa tako i u prostoru kafane. Kazujui u kafani priu o djevojci koja
postaje mukarac, Kantarevi, naravno, nije svjestan kulturnog skandala koji proizvodi
njenim kazivanjem. Pria govori o herojini, o eni koja savladava sve prepreke, ali, takoer,
govori i o eni koja postaje mukarac, kao i o lezbijskim odnosima.
1
2
3
Aia Softi: Usmena proza Bonjaka. Sarajevo: BZK Preporod, 2004., str. 78.
Alija Nametak: Narodne pripovijesti. Sarajevo: Osloboenje, 1975., str. 166.
Alija Nametak, ibidem, str. 231.
Godinjak 2014/449
REBIHI
Uz ove prie, koje tematiziraju kulturne i drutvene pojave, u javnim prostorima naroito
je karakteristina pojava pria koje imaju aljivi karakter, a koje moemo prepoznati u
priama koje A. Nametak biljei od Hase Poria. I njegove prie Nametak biljei u kafani,
s tim to uz priu Nametak donosi i detaljan opis ponaanja Hase Poria dok kazuje prie
naine kako je sjedio, sipao kahvu itd. Inspirirani odreenim dogaajima iz vlastitog ivota,
a u elji da ti dogaaji ostanu zapameni, kazivai su ih pamtili u priama koje su do danas
ostale upamene i zabiljeene, emu nam moe posvjedoiti pria i Igman-Alija, koja je
nastala na iskustvu glavnog lika ove prie, a on je, ujedno, i njen kaziva. Kaziva osnovne
prie je bio slualac Igman-Alijine prie koju je on kazivao na ulicama Sarajeva, meutim,
formu ove pria, odlikuje izvjesna neobinost, koja se ogleda u tome da kaziva posuuje
glas Igman-Aliji, kako bi on ispriao svoju priu.
Najvee strahote, bojevima i mnogo kojeta pria Igman-Alija, a svagdje je on bio i to
ba po najbolji junak. Evo jedne njegove, gdje sam o sebi pripovijeda.
Ono ti ja, pobro si moj, u mladosti svojoj imadijah jednog vremena dosta para. ta u,
kud u, ne znam...4
Kolektivna obiljeja u pojednim priama podrazumijevala su javne prostore kao prostore

kazivanja, bez obzira da li postoji informacija o tome u kojim je prostorima pria prvotno nastala.
Tako, Aia Softi biljei predaju o erzelez Aliji Prianja o erzelezu koji je jedan od
najznaajnijih likova u bonjakoj epskoj tradiciji, a o njemu, osim epskih pjesama, svjedoe
legende i predaje koje po svim obiljeima imaju elemente javnog, odnosno kolektivnog.
Predaje ovog tipa kazuju se u javnom prostoru, o emu, kada je rije o ovoj predaji, svjedoi
i inicijalna reenica: O postanku junatva Alijina kazuju ovo: Glagol kazuju, iskazan u
3. l. mn. pokazuje da je, zaista, rije o usmenoj kolektivnoj tvorevini. Ni sve predaje ne mogu
biti izgovorene u javnom prostoru. Iako su po karakteru nastanka proizile iz kolektivne
svijesti, one, zasigurno, ovisno o temi koju donose, biraju prostore u kojima e biti izgovorene.
Tako predaja o ejhu Bistrigiji posjeduje kolektivna obiljeja i kolektivni znaaj, o emu
svjedoi dogaaj na osnovu kojeg je nastala ova predaja, meutim, ona svoj puni smisao,
ipak, ostvaruje u krugu sakralnog, a ne profanog prostora.
Uz sakralne i javne prostore, kao najuestaliji prostori kazivanja pria, istiu se intimni
prostori (kua, soba). Intimni prostori su hijerarhijski ureeni. One prie koje su nastale
u kui, kao zajedniko iskustvo njenih lanova, nose obiljeja porodinih pria, dok, s druge
strane, imaju i one prie koje su nastale u enskoj sobi prie koje iskljuivo priaju majka
ili kerka. Prie iz enske sobe zbog svoje specifinosti i patrijarhalnog sistema nisu
mogle biti zabiljeene. Za intimne prostore, osobito prostor sobe, mogu se, takoer, vezati
prie koje nastaju na sijelima mukim ili enskim, meutim, koliko je poznato, prie s
ovom tematikom, takoer, nisu zabiljeene. U porodinim priama, kao najei kazivai
javljaju se djed ili nana, otac ili majka, a prie koje su kazivane odlikuju se pounim i didaktikim
elementima, ili su, pak, ispriane zbog prisjeanja na odreene porodine dogaaje. I ove
prie mogu izai izvan prostora u kojem su nastale te, kao takve, poprimiti znaenje u irem
drutvenom prostoru, meutim, one ipak najee ostaju upamene u krugu porodice. Kada
kaziva kazuje porodinu priu, uz nju, da bi ukazao na njen kontinuitet ouvanja, donosi
odgovarajue upute za recipijenta, kazavi da je ovu/tu priu uo od toga/te i toga/te, ovjera4
Aia Softi, ibidem, str. 78.
450/Godinjak 2014
vajui tako lanac njenog prenoenja. Ponekad ove prie gube uvjerljivost, jer kombiniraju
realno i mitsko/onostrano, to moemo prepoznati u predaji/ prii Fatima-evlija.5 Oblikujui
priu o linosti, slukinji Fatimi, koja ima nadnaravne moi koje se oituju u tome da je
Fatima odnijela halvu na had svom gospodaru Hadibegu, a da pri tome nije prela
kuni prag, kaziva pokazuje da porodine prie nose primjese mitolokog/mitemskog
s ciljem ovjekovjeenja porodinog pamenja, dajui mu esto i elemente zaudnog. Meutim,
prie koje su nastale u kui nee uvijek pamtiti samo dogaaje ozbiljnog karaktera, one
e pamtiti i dogaaje anegdotalnog karaktera.
Budui da nisu zabiljeene prie iz enske sobe, koje bi, da su zabiljeene, moda otvorile
dosad preuene enske prie i sudbine u najintimnijem dijelu patrijarhalne kulture, te prie
koje su nastale na mukim ili enskim sijelima, a koje bi, s druge strane, pokazale na koji nain
mukarci ili ene vide jedni druge te koje prie kazuju na tim sijelima. Stoga, nama ostaje samo
da oekujemo sakupljaa ovakvih pria, a koje e nam posluiti da utvrdimo kako su nastajale
i ko ih (!?) je priao.
Meutim, da se primijetiti da pojedine usmenoknjievne vrste mogu nesmetano migrirati
iz jednog prostora u drugi, ne gubei pri tome svoju prvotnu funkciju i anrovsko odreenje.
Bajka i basna su najoitiji primjer navedenih usmenoknjievnih vrsta, tim prije to nisu,
prema nainu nastanka, vezane za prostore, a prema svojoj strukturi, okotaloj formi i nainu
interpretacije mogu biti izgovorene u intimnim, javnim i sakralnim prostorima. Ove usmenoknjievne vrste kaziva ciljano bira za odreeni kontekst u kojem e ih kazivati, pa tako,
naprimjer, ukoliko bajka za temu ima drutvene odnose (car, drutveni stalei itd.), ona e
biti ispriana u javnom prostoru. Shodno temi i kontekstu, one mogu biti iskoritene i kao
prilagoene poune prie prilikom obraanja religijskog slubenika u sakralnim prostorima.
Tema, cilj i funkcija prie odredit e prostor u kojem e biti ispriana, naravno, ukoliko prostore
ne shvatimo kao doslovne, ve kao semiotiki definiranu cjelinu. Upravo, nedefinirani prostori
(besprostornost) u kojima su nastale ove usmenoknjievne vrste te preirok repozitorij
njihovih znaenja omoguit e, zaista, njihovu preregistraciju iz jednog prostora u drugi,
s tim to e kaziva prilagoavati temu prie kontekstu kazivanja.6
Na kraju, moemo zakljuiti da tema prie, bilo da je rije o prii s javnim, intimnim ili
sakralnim obiljejima, odreuje prostor u kojem e biti izgovorena, s mogunou migracije
iz jednog prostora u drugi, a da, pritome, pria i tema budu funkcionalno iskoritene u kontekstu
izgovaranja. Bilo da se radi o profesionaliziranom ili spontanom kazivau, odabir prie
za odreeni kontekst/prostor uvjetovan je, takoer, kulturom i tradicijom iz koje kaziva
potjee, u najirem smislu. Zaista, vanost zajednikog povijesnog i kulturnog iskustva kazivaa
i sluaoca doprinosi tome da se pria ouva u pamenju i irem diskurzivnom polju, u kojem,
ponekad, pronalazi svoj potpuni i jedini znaenjski smisao. Lotman e rei da je komunikacija
sa sabesednikom mogua samo u sluaju postojanja nekog zajednikog pamenja7, to
5
Pria poinje: Ovu priu sam uo od svoje rahmetli matere. Pria se za mog djeda... A. Softi:
Usmena..., str. 280.
Ovakvo to moemo vidjeti kod kazivaa od kojih je A. Nametak biljeio pripovijesti. Oni kazivai
koji govore u kafani, na ulici ili livadi najee biraju one pripovijesti koje su prilagoene tom
kontekstu/prostoru.
Jurij Lotman: Semiosfera, Novi Sad: Svetovi, 2004., str. 97.
Godinjak 2014/451
REBIHI
se u najirem smislu moe razumjeti kao ire diskurzivno polje u kojem egzistiraju oba
subjekta komunikacijskog ina.
Zajedniko pamenje, uistinu, podrazumijeva slino ivotno iskustvo oba aktera komunikacijskog odnosa te posjedovanje istog ili, pak, slinog kulturnog znanja, neovisno o njihovim
pojedinanim iskustvima. Istovjetno ivotno iskustvo i recipijenta i producenta, te znanje
koje je proizilo iz njega, najbolje je ostalo osvjedoeno u priama koje govore o neposrednim
dogaajima iz ivota. Prie koje nastaju neposredno nakon odreenog dogaaja imaju valjan
smisao upravo u tome to neposredno iskustvo upiu u pamenje u formi prie (anegdote,
predaje, legende). Prie koje nastaju na ovakav nain Maja Bokovi-Stulli definira kao prianja
o ivotu koja, prema njenom sudu, donose sjeanja o realnim doivljajima i dogaajima
pojedineva ivota, bilo prema kazivanju suvremenika ili bliskih predaka koji su doivjeli
zgodu o kojoj je rije8 Stoga, prostori u kojima e biti izgovorene ove prie zaista ovise
o temi koju donose, pa ukoliko pria prikazuje odreeni dogaaj koji je od kulturnog i povijesnog
znaaja, ona e svoje mjesto pronai u svim prostorima, a ukoliko ta pria donosi neto
intimno, ona e, naime, ostati u krugu ljudi koji pamte taj dogaaj (npr., ako pria govori
o kakvoj sramoti odreene linosti, itd.). Jelena Markovi kazat e da se ove prie kazuju u
razliitim kontekstima, u koautorstvu s razliitim ljudima (istakao N. R.), a takoer u duem
ili kraem vremenskom razdoblju, samo jednom.9 Ove prie nastat e iz svakodnevnog
razgovora dvaju aktera u vezi s odreenim dogaajem, koje ponekad mogu biti razliito uobliene
od aktera dogaaja.10
2. Tipini prostori kazivanja u pisanoj knjievnosti
(na primjeru nekoliko djela iz novije bonjake knjievnosti)
Ukoliko bismo htjeli napraviti paralelu izmeu usmene i pisane knjievnosti, vidjeli bismo
da osnovna razlika lei u mediju u kojem se one realiziraju govor i pisani trag, te u tome
da se usmena knjievnost obrazuje na aktivnom ueu oba njena lana recipijenta i producenta, to u pisanoj knjievnosti nekad i nije sluaj. Osim ovih naelnih razlika kao zasebnih
i pojedinanih sistema, njih, takoer, moemo pratiti u suodnosu usmeno-pisano, na razini
intertekstualnih i metatekstualnih relacioniranja pisanog spram usmenog, i obratno. Usmenoknjievne forme poput bajke, basne, legende pronai e svoje mjesto u pisanoj knjievnosti
na tematsko-motivskoj razini, kao tema za priu, ili kao umetnuta pria koju kazuje, besjedi
lik/akter. Od posebnog interesa za ovaj rad su prie koje se realiziraju kao umetnute/unutarnje,
jer zahtijevaju lika/aktera koji e ih kazivati. Da bi realizirala ovakvo to, pisana knjievnost
mora posuditi figuru usmenog kazivaa, koji e kazivati priu u prii. Usto, pisana knjievnost posudit e i druge karakteristike usmenog kazivaa kao to su: ritam reenice i
8
Maja Bokovi-Stulli: Prianja o ivotu (Iz problematike suvremenih usmenoknjievnih vrsta).

U: Usmeno pjesnitvo u obzorju knjievnosti, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1984.,
str. 330.
9
Jelena Markovi: Prianja o djetinjstvu i srodni koncepti: velike i/ili male prie, Narodna
umjetnost, 47/2, Zagreb, 2010., str. 5176.
10
Jelena Markovi u navedenom tekstu uvodi i definira poseban oblik prie, koji je preuzela od
Linde Charlotte, a rije je, naime, o ivotnim priama.
452/Godinjak 2014
naine oblikovanja prie. Osim svih slinosti izmeu usmene i pisane knjievnosti, pisana
knjievnost pronai e i osobene moduse predoavanja pria, koji su, esto, poetiki i knjievnohistorijski uvjetovani. Ti modusi svakako e se razlikovati od cilja i funkcije umetnute
prie ta se eli postii umetnutom priom i ta znaenjski dobija osnovna pria od prie
koja je umetnuta, te ta se, uostalom, dobija usporedbom ovih dviju pria.
Kada Mike Bal govori o odnosu osnovne i umetnute prie, ona u prvi plan istie da suodnose
izmeu pripovjedaevog teksta i teksta koji izgovara akter odreuje intenzitet tekstualne
interferencije11. Kako tekstualna interferencija moe imati jaki i slabi intezitet, prema Mike
Bal, takvo to uvjetovat e i odnose izmeu razliitih nivoa tekstualne organizacije. Ukoliko
je, naime, rije o obliku jake interferencije, razliiti nivoi tekstualne organizacije nee imati
vidljivu razliku, jer e u tom sluaju osnovna pria, koju izgovara narator, zasjeniti priu
koju izgovara akter, dok, s druge strane, ukoliko postoji slab oblik interferencije izmeu osnovne
i umetnute prie, svaka od njih i primarna i umetnuta imaju svoju naroitu funkciju.
Meutim, odnos izmeu primarne i umetnute prie mora imati odreenu funkciju, i to,
najee, takvu da umetnuta pria tumai, objanjava ili imitira primarnu fabulu. A ukoliko
se, kojim sluajem, da prevelik znaaj primarnoj fabuli u odnosu na umetnutu, onda umetnuta
fabula gubi na znaenju i potpada pod znaenjski sistem primarne fabule.
Budui da se u ovom radu bavimo prostorima kazivanja prie, svakako da e nam od velike
vanosti biti njihovo definiranje, tim prije to emo vriti analize u tom smjeru. I to na nain
da pronalazimo i analiziramo situacije kada?! i gdje?! lik/akter kazuje priu, sluei se,
pritom, tehnikama i kompetencijama usmenog kazivaa. Vidjeli smo u prethodnom poglavlju
kako usmeni kaziva prilagoava temu prie prostoru u kojem je izgovara, a, isto tako,
vidjeli smo da pria s odreenom tematikom moe biti prilagoena i drugim prostorima,
u odnosu na primarne prostore u kojim je nastala.
Meutim, kada se uzme u obzir razlika izmeu usmenog kazivaa, koji u trenutku kazivanja
prie pravi njeno konano uoblienje, i lika pisane knjievnosti, koji izgovara odreenu priu
na koju daju saglasnost narator i autor, da bi imala potpun smisao u tekstu, vidimo da se
lik usmeni kaziva, zaista, s priom koju izgovara prilagoava prostoru predstavljenom
u osnovnoj radnji/fabuli. Naime, prilagoavanje umetnute fabule primarnoj a koju kazuje
lik/akter, tj. usmeni kaziva u pisanoj knjievnosti ne ovisi samo o vrsti prie, njenoj funkciji
i cilju, nego i o poetici kojoj djelo pripada, uvjetujui tako prostor u kojem e pria biti izgovorena
i lika koji e je izgovarati (mukarac, ena, dijete). Poto kazivai primarne (lik, narator)
i umetnute (lik, narator) fabule u prii kreiraju dva razliita svijeta i narativna sistema i u kojima
se elementi, i primarne i umetnute fabule, realiziraju kao konstrukti i reprezenti konstruisanog
svijeta, stoga, pri analizi ovih narativnih svjetova treba obratiti posebnu panju na meusobne
relacije ovih dvaju svjetova. Zaista se kao poseban zadatak ovog rada namee analiza prostornih
relacija izmeu ovih pria, a koja bi trebale odgovoriti na pitanja: zato lik kazuje odreenu
priu ba u tom prostoru, u kakvom su odnosu prostori koje lik predoava u prii s prostorima,
svijetom ispriane prie u osnovnoj prii, te koliko su ravnopravni svjetovi primarne i
umetnute prie u narativu polifonija, i, na koncu, kojim se jezikim sredstvima koriste
kazivai u primarnoj i umetnutoj fabuli heteroglosije itd.
11
Mike Bal: Naratologija. Beograd: Narodna knjiga, 2000., str. 39.

Godinjak 2014/453
REBIHI
Opsjednutost priom i prianjem vidljivo je u prvim pripovjednim prozama E. Mulabdia,

pogotovo u njegovoj pripovijeci Aik Omer. Ova pria govori o liku, Aik Omeru, koji je
imao sposobnost da zavodi ljude priama iz ivota. Iako narator prie izraava sumnju
u Aikove prie i smatra ih lanim, korespondirajui tako i s poetikom u kojoj pria nastaje
prosvjetiteljsko-realistikoj iji je zadatak i cilj da do kraja ogoli stvarnost i prikae
svijet onakav kakav jeste, ali, bez obzirom i na to, narator i dalje ostaje pod dojmom njegovih
prianja. Pria o Aik Omeru dolazi nam iz naratorove vizure, jer je on bio jedna od lanova
auditorija kojem je Omer kazivao prie. Specifinost ove prie ogleda se na njenom siejnom
oblikovanju, i to tako to narator posuuje svoj glas liku, kako bi on predstavio svoju priu,
a samim tim ovakvo to, na narativnom planu, donosi i djeliminu individualnost lika (Aik).
Teme u priama, koje kazuje Aik Omer, raznolikog su karaktera, a o nainu njegovog prenoenja
prie posvjedoit e i narator, kazavi fantastino ti on pria o bogatstvu careva, o junakim
bojevima, sve to zanosi, a esto i na smijeh sili, jer u prvi mah vidi, da je sve pusti vjetar.12
Na prvi pogled, vidljivo je da Aik Omer priu koja ima kolektivna obiljeja kazuje u javnom
prostoru, a koje su nastale kao iskustvo njegovih putovanja svijetom.
Meutim, narator ne iskazuje saglasnost na prie koje kazuje Aik Omer, donosei
negativan sud i sumnju u istinitost njegovog pripovijedanja. A kao posebno zanimljiv
strukturni element ove prie jeste prisustvo aktivnog recipijenta u prii, koji navodi Aik
Omera da kazuje priu o odreenoj osobi, dogaaju itd., zbog ega ova pripovijetka ima
izrazito fragmentiranu strukturu, s jedne strane, a, s druge, zbog izrazito snanog prisustva
naratora ponekad je teko razdvojiti glasove/prie naratora i lika.
Aik Omer, kako e rei narator, ivi u tom matanju i svijetu koji izmata, a njegovo
neprestano ponavljanje istih pria dovodi i njega samog do toga da mu ak i njegova izmiljena
pria postane stvarna, realna i doivljena. Naime, kroz sve Aikove prie znaajna je figura
oca uz koju se veu gotovo svi dogaaji njegovih pria, ija je funkcija postizanja vjerodostojnije recepcije isprianih pria. Doslovno uranjajui u svijet pria, kojima i sam biva
zaveden, Omer Aik dovodi u sumnju samog naratora i autora, koji se pitaju da li, uistinu,
neko moe toliko ovladati svijetom prie koju kazuje i zato takvo to nikad ni sam ne dovede
u pitanje. Ako bismo Aik Omera promatrali kroz antike figure aeda i rapsoda, onda bismo
ga oznaili kao aeda (koji konstruira priu), a naratora kao rapsoda (onaj koji ponavlja priu).
U ovom sluaju, uistinu, rapsod, ponavlja, sumnja u priu koju kazuje aed (Aik Omer).
A ukoliko pratimo relaciju osnovnu prema umetnutim priama, uoit emo da obje prie
meusobno korespondiraju s trenutkom u kojem su izgovorene, jer prie koje kazuje Aik
Omer govore o austrougarskoj kraljici, Turskoj, a priu zavrava narator simboliki prizivajui
trenutak okupacije Bosne, to dalje uslonjava problematiku o pozicijama ko?! i gdje?! govori.13
Nasuprot predoavanja figure usmenog kazivaa i njegove funkcije u prosvjetiteljskorealistikom modelu knjievnosti u pripovijeci Aik Omer E. Mulabdia, u poetici ekspresionizma imat emo neto drukiju predstavu usmenog kazivaa (lika) i prostora u kojima
on kazuje priu, tim prije to ekspresionizam, kao avangardni pokret, nastoji napraviti otklon
12
13
Edhem Mulabdi: Na obali Bosne. Sarajevo: BZK Preporod, 2007., str. 378.
Ovakvo to pokazuje da su autor, narator i lik bosanski govornici i da su batinici istog oblika
znanja.
454/Godinjak 2014
od tradicije u svakom smislu, pa i u nainu oblikovanja narativnih figura i prostora u tekstu.

Otklon od tradicionalnog modela organiziranja prie, te uspostavljajui novu i drukiju
organizaciju narativnih svjetova inspiriranih poetikom avangarde, u bonjakoj knjievnosti
ostat e, ipak, najvidljivije u romanu Grozdanin kikot Hamze Hume, i to ne samo na siejnoj
organizaciji fabule, nego i na tematsko-motivskoj i idejnoj viziji svijeta ovog romana.
anrovsko odreenje ovog romana, zatim, njegovo smjetanje u knjievnohistorijski kontekst
geneze bonjakog romana, te specifian svijet u kojem se kreu likovi romana, pokazuje
da se, zaista, radi o romanu neobine i naroito specifine strukture u bonjakoj romanesknoj
tradiciji, utoliko prije to odstupa od ustaljenih obrazaca kanonske linije bonjakog romana
koji govore o velikim priama i velikoj povijesti itd.14
Tragom ovoga, te tragom poetike kojoj ovaj roman pripada moemo ga oznaiti kao,
zaista neobinu pojavu u dotadanjoj bonjakoj i bosanskohercegovakoj, pa i junoslavenskoj romanesknoj praksi. Iz ugla ove teme kojom se bavimo u ovom radu, ovaj roman
se, takoer, namee kao veoma zanimljiv, neobian i koristan sadraj. Ukoliko pogledamo
strukturu ovoga romana, na prvi pogled uoit emo da je narativna figura koja kazuje roman
istovremeno i narator i lik romana intradijagetika narativna figura. Lik i narator Ozren
je taj koji predoava sliku sela od proljea do jeseni, prikazujui kako ivot u njemu protie.
Meutim, ono to je specifikum ovog lika/naratora jeste da se on javlja i kao usmeni kaziva
koji kazuje priu/mit o Grozdanu i Grozdani.
Njegova promjena od naratora ka liku, koji preuzima ulogu kazivaa prie, pokazuje da
se jedna narativna figura u tekstu moe javiti na tri razliita pripovjedna odnosa: 1. narator
recipijent (Ozren italac); 2. lik narator (Ozren lik Ozren narator); 3. usmeni kaziva
lik (Ozren Grlica). Za analizu prostora kazivanja (govornih prostora) svakako je najzanimljivija trea realizacija ove narativne figure, tj. kada se ona javlja u ulozi usmenog kazivaa
mitske prie o Grozdanu i Grozdani, vraajui se, preko nje, u mitoloki svijet prirode i ulnosti.
Prostor u kojem Ozren kazuje Grlici priu o Grozdani i Grozdanu jeste prostor iste prirode,
prirode bez kulture, prostor koji je izrazito ulan, a pria koju kazuje je takoer oiena
od bilo kakvih primjesa ideolokog, politikog i svakodnevnog. Ozrenovo izgovaranje prie
o dvoje vjenih zaljubljenika, koji se uvijek bude s proljeem i lijeu s jeseni, koji uivaju
u svojoj tjelesnosti i erotinosti, ima cilj da ciklino vrijeme mitske prie suprotstavi linearnom
vremenu i svijetu osnovne prie. Takoer, pria o Grozdanu i Grozdani, prvo, erotizira i
mitski odreuje prostor u kojem je pria ispriana, i, drugo, ona zaista djeluje subverzivno
na patrijarhalni svijet sela. Oivljavajui ove likove i prije kazivanja prie Grlici, Ozren,
poznajui ivot i Grozdana i Grozdane, svojom matom i imaginacijom u prostor sela oprostoruje taj mitski svijet. On uporedo ivi dva svijeta, mitski i stvarni, odnosno sve svjetove
ili Jedan svijet. Prekidajui priu, te ostavljajui Glici kao recipijentu vremena da domisli
ostatak prie ( A je li, Ozrene, hoe li se oni zauvijek voljeti.), Ozren se, uistinu, prezentira
kao usmeni kaziva.
Ozren, zaista, posjeduje atribute usmenog kazivaa, s tim to prostori u kojima kazuje
priu, uistinu, korespondiraju s avangardnim reprezentacijama prostora, koje prostor oblikuju
kao zaudan, neobian, pounutren, besprostoran itd. Naime, tema koja se predstavlja u romanu
14
Enver Kazaz: Bonjaki roman. Sarajevo: Zoro, 2004.

Godinjak 2014/455
REBIHI
nije takva da se moe kazivati u intimnim, javnim ili sakralnim prostorima, nego ba u jednom
harmoniom, prirodom prostoru, kako se to vidi na primjeru ovog romana. Umetnuta pria
koju kazuje Ozren pojanjava primarnu, osnovnu priu koju kazuje Ozren (narator), i tek
e nakon ispriane prie o Grozdani i Grozdanu osnovna pria ostvariti svoj potpuni smisao.
Meutim, Ozren e u svojim imaginacijama biti jedina konekcija izmeu svijeta primarne
i umetnute prie. On e, naime, oivljavati svijet prie o Grozdani i Grozdanu u primarnoj
fabuli u svijetu prie koja kazuje dogaaje u selu od proljea do jeseni. Iako smrt Grlice
simbolii odreuje kraj jedne ljubavi, pria o Grozdani i Grozdanu daje nadu u pronalazak
nove ljubavi.
U Grozdaninom kikotu javlja se unutranja pria koja nije izgovorena i sluana u ustaljenim
prostorima kazivanja koji su karakteristini za usmenu knjievnost, predstavljajui tako
otklon od tradicionalnog razumijevanja odnosa prie, teme i prostora. Isto tako i pria Otmica
Zije Dizdarevia oblikuje priu karakteristinu za intimne prostore. Ovu priu kazuje
djevojka. Za prie ovog tipa smo ve utvrdili da nisu zabiljeene, jer prie s ovom temom
nisu mogle biti zabiljeene zbog kulturnih i tradicionalnih razloga. Narator nam u prii
naznaava specifikum prie koju prenosi, tj. da su prie ovog tipa imale svoj specifian
put nastanka i razvoja te da nisu imale mogunosti da budu zabiljeene, naglasivi da su
ove prie iskljuivo nastajale u enskoj sobi i bivale kazivane u enskom okruenju.
Cure, kad ih niko ne slua, priaju je jedna drugoj, majke prenose na keri, i ljudi poznaju
tu priu, ali joj niko ne zna pravi i tajanstveni smisao to su ga stvorile duge probdjevene noi
iza demira i muebeka, godine mladosti i sputana krv, to bi htjela da prodre u strahovitom vrenju.
Moda je to bilo prije petnaest, moda i prije sto godina, a moda je uvijek kad mati i otac
odu na sijelo.15
Osnovnu priu u ovoj pripovijeci kazuje djeak, a umetnutu priu kazuje djevojka. Ukoliko
se u obzir uzme da i djeak i djevojka pripadaju subalternim dijelovima patrijarhalne kulture,
onda ova pria ima subverzivan odnos prema patrijarhalnoj kulturi, tim prije to o preuenim
priama, upravo, govore ove dvije figure. Ukoliko paljivije analiziramo ovu pripovijetku,
uvidjet emo da umetnuta pria oslobaa ensku seksualnost i enski princip kroz simboliku
Siv-zelen sokola, potvrujui tako da ove prie akumuliraju potisnuti dio enskog ivota.
Pria o ocu i njegovoj kerci jeste pria o patrijarhatu i eni, te o tome kako oevo pravo
na rije u metafori kule ne omoguava pristup kui, odnosno njenoj unutranjosti eni.
enska matanja u intimnim prostorima o onome to je zabranjeno u javnom prostoru, u
drutveno-politikim prostorima, koji su kroz cijelu radnju pripovijetke simboli patrijarhalnog
sistema, pokazuju da intimni prostori ponekad subverzivno djeluju na javne prostore. Priu
koju kazuje djevojka djeaku odgovara kontekstu i prostoru u kojem se kazuje. Meutim,
motivacija za sluanje ove prie uvjetovana je time da djeak nema iskustvo s temom o kojoj
ova pria govori, to ima za posljedicu da djevojka usmeni kaziva uz kazivanu priu
upuuje objanjenje recipijentu da e razumijevanje prie doi nekada kasnije (Znat e
kad bude vii.).
Iako nemamo direktno uee aktivnog recipijenta u pripovijeci, koji mijenja priu
ili uvjetuje njen tok, pojavljuje se samo narator koji prenosi, kao slualac, doivljaj prie
i ponaanje djevojke prilikom kazivanja prie. U ovom sluaju, osnovna pria (doivljaj,
15
Zija Dizdarevi: Blago u duvaru. Sarajevo: Zadruga, 1983., str. 67.
456/Godinjak 2014
izgled djevojke dok pria) prekida tok umetnute prie, i to s ciljem da bi se samo pribliio
ambijent i prostor u kojem se pria kazuje. Zbog ovih specifinosti u naratolokom i kulturalnom
smislu, te zbog specifinosti prostora u kojim je pria izgovorena, i zbog svega ovoga, ova
pripovijetka zavrjeuje veliku panju.
Uz pripovijetku Otmica, kao posebno zanimljiva pripovijetka iz pripovjedakog opusa
Zije Dizdarevia namee se pripovijetka Brkina pria o kugi. Budui da je pria strukturnonaratoloki uobliena na dva nivoa: prvi kojeg kazuje narator i drugi kojeg kazuje lik Brko.
Njen specifikum se, naime, ogleda i u tome da je odlikuju elementi fantastinog, i to fantastike
ija su inspirativna vrela i motivi preuzeti iz folklorne tradicije tzv. folklorna fantastika.
Nemogunost naratorovog vremenskog i prostornog odreenja zbivanja dogaaja u prii,
temeljei ih na formativnim obrascima usmenog predanja, italac ve na samom poetku
stie dojam da ova pria nema vjerodostojan karakter. U takvom prostorno-vremenskom
ozraju osnovne prie, Z. Dizdarevi smjeta Brkinu priu o kugi, koja je na strukturnom
planu izrazito fragmentirana i neujednaena, jer Brko priu o kugi neprestano dopriava
(Z. Dizdarevi) razliitim priama koje je uo od dede, esto i sumnjajui u istinitost tih pria,
kazavi: ako on lae, laem i ja. Pojavom dopriavanja osnovne prie u umetnutoj prii
iji je povod Brkin pogled na groblje razliitim temama o ratu, kii i kugi, recipijenta
se uvlai u razliite prie u vezi s jednim dogaajem. Kreirajui priu na kombinaciji realnih
i imaginarnih dogaaja, Dizdarevi unosi elemente zaudnosti i stranog (obiljeje fantastike
po C. Todorovu), odreujui tako priu kao fantastinu. Meutim, kada je rije o temi prie
i dogaajima o kojima se u njoj govori, vidljivo je da je rije o prii koja se kazuje u javnom
prostoru, jer je odlikuje kolektivna tema tema kasabe i dogaaja u njoj. Dopriavanje
osnovne radnje u umetnutoj prii je esta pojava u usmenoj knjievnosti, iji je cilj da se
konano uoblii pria nastala iz razliitih usta, a da, pritom, u tom trenutku uobliena pria
ima peat i krunu u posljednjem kazivau.
Predmeti i dogaaji su nekada bili povodi za priu, oni su uvjetovali nastanak i egzistenciju
odreene prie. Prie ovakvog tipa nastojale su, zapravo, zapamtiti odreeni dogaaj, a odreeni
predmet je samo sluio kao okida za prisjeanja na odreeni dogaaj.16 Za ovakav tip prie
nije potreban poseban prostor i kontekst, one su ispriane u onom trenutku kada se kaziva
nae pored predmeta koji e pokrenuti priu. Za ilustraciju nam moe posluiti pripovijetka
Steak17 Alije Nametka, koja na siejnom planu prikazuje da dvije umetnute prie mogu
biti inspirirane jednim predmetom, a da, pritom, vremenski nisu podudarne. A ukoliko kaziva
poznaje obje prie, on ih priziva u sjeanje onog trenutka kada kaziva doe u dodir s predmetom.
Osnovnu priu kazuje intradijagetiki, odnosno homodijagetiki narator, prenosei
okolnosti i dogaaj za koji se vee nastanak umetnute prie. Prva pria kazuje o porijeklu
steka i ko lei ispod njega, te zato se ba tu nalazi, dok druga pria, naime, govori ta se
nakon toga zbivalo s njim. I prva i druga pria daju identitet kamenu, steku. Kako e rei
Ahmet, lik i usmeni kaziva, da je steak itava jedna pria. Naime, kako i jedna i druga
pria imaju obiljeja usmene predaje mitolokog karaktera, one nemaju cilj da budu vjero-
16
Prie ovoga tipa mogu se pronai kod I. Andria, a najreprezentativniji primjer za ovakvo to
je njegova pria aa.
17
Alija Nametak: Travka zaboravka. Sarajevo: Svjetlost, 1991.
Godinjak 2014/457
REBIHI
dostojne. Narator osnovne prie predaje koje kazuje narator umetnute prie dovodi do
apsurda, tako to posjeduje vie znanja od njenog kazivaa (Ahmeda), iako je kaziva uvjeren
da je vjerodostojnost prie neupitna. Posjedovanjem vie informacija od kazivaa, recipijent
ogoljuje in prianja tako to unosi ironijski komentar na kraju prie, poentirajui znanjem
o tome ko je prvi priu izmislio i s kojim je ciljem ispriana da bi sauvala steak.
Meutim, Nametak na ovaj nain razotkriva famu koja se kreirala u vezi s ovim priama,
te pokazuje da cirkuliranje ovih pria i njihova odrivost u usmenom prenoenju uvijek nosi
peat posljednjeg kazivaa (Ahmet kao posljednji kaziva u priu uvodi lik Dobru). Takoer,
njegova pripovijetka Dobri18 posjeduje unutarnju priu koju kaziva prezentira pred
auditorijem djecom u javnom prostoru, pred kojim improvizira i kreira priu koja nosi
kolektivna obiljeja. Meutim, specifikum ove prie je u tome to ima elemente pria iz
ivota koji se oituju kroz to da kaziva, uvodei djecu u priu, koristi sjeajui momenat
na dogaaj o kojem kazuje (sjeam se), implicirajui tako njenu realnost.
Naime, fenomen usmenog naina kazivanja prie, s ambijentom, prostorom i figurama
iz usmene knjievne tradicije, pronai e svoje mjesto i u pripovjednoj prozi amila Sijaria.
Sijari oivljava prie i motive iz usmene tradicije, uz to, koristei se na narativnom planu
siejnim konstrukcijama, tehnikom i medijem usmenog kazivanja. Oivljavajui ove prie
u duhu folkornog prostora, jezika i tradicije, Sijari sugestivno prenosi plodonosan folklorni
repozitorij u pisanu knjievnost, prepoznajui motive, sudbine i ivote ljudi iz folklorne
tradiciji kao znaajan osnov na kojem mogu poivati njegove pripovijetke.
Hasan, sin Huseinov je pripovijetka o umjetnosti prenoenja prie, o nainu nastanka
prie i o ulaenju pripovjedaa u svijet prie koju kazuje. Ona, naime, donosi dojam, doivljaj
i ambijent sluaoca prilikom sluanja prie, o tome kako je sam slualac uvuen u svijet prie,
te o tome kako kaziva, shodno svojim sposobnostima da prenese priu, manipulira sluaocem.
Iako se moe itati i kao autobiografska i autoreferencijalna pripovijetka (Sijari Hasan),
njen cilj je da predstavi magiju prianja. Pria govori o Hasanu koji je sjedio u uglu hana
i kazivao prie, a ije su prie, kao arolije, zaposjedale sluaoce i uvlaile ih u svijet prie.
Kao kaziva u javnom prostoru, Hasan je postao njegov simbol. Meutim, ono to je posebno
karakteristino u vezi s ovom priom jeste da cjelokupnu priu o Hasanovom prianju dobijamo
iz vizure narator, tj. recipijenta Hasanovih pria, a da u samoj prii nemamo nijedne izgovorene rijei od Hasana. Informaciju o ambijentu i atmosferi te nainu na koji je Hasan pripovijedao prie donose dvije figure; prva je narator, a druga je lik-narativna figura, koja
naratoru predoava priu o Hasanu i prije nego to ga je sam i narator upoznao (informacija
naratoru od lika). Hasanove prie su kolektivnog karaktera, prie o prostoru gradu. Hasanove
prie govore, uvaju i pamte Sarajevo. Sarajevo pria! (Sijari Hasan!) Prenosei ambijent,
osobine kazivaa, nain njegovog prenoenja prie ton i dikcija, Sijari eli spjevati odu
usmenom kazivau, usmenom pripovjedau, ali autoru prie pisane knjievnosti. I zbog tog
je ova pripovijetka jedinstvena u bonjakoj knjievnosti.
Znaaj usmenog kazivanja, uz sve medije u kojim se pria moe prenijeti i kazati, moemo
vidjeti u Lijevim priama Alije Isakovia. U Lijevim priama Isakovi intermedijalno obnavlja
odnos kaziva slualac, obraajui se sluaocu, a ne itaocu. Isakovi koristi tehnike usmenog
kazivanja prie da bi pokazao da iva ljudska rije mnogo vie znai i vrijedi, da ima uzvieniji
18
Alija Nametak: Travka zaboravka. Sarajevo: Svjetlost, 1991.
458/Godinjak 2014
smisao od bilo kojeg modernog medija. Nije sluajno da Isakovi za glavne aktere u prii/priama
uzima djecu i oca, te prostor kue kao prostor u kojem e prie biti ispriane. Kazivati priu
za Isakovia znai davati smisao i puninu ivotu, za njega je kazivati priu neto najsvetije,
najuzvienije i najljepe, kao to je to odnos roditelja i djece. Dajui naratoru funkciju usmenog
kazivaa u liku oca, koji kazuje prie Adiju i Fariju, u sutinskom smislu znai istovremeno
davanje prednosti usmenom kazivanju nad knjigom i kasetom novim medijima. U Lijevim
priama pojavljuju se dvije vrste kazivaa i sluaoca, prvi kaziva je narator koji izmilja
priu o Adiju i Fariju, a slualac/italac je recipijent prie; drugi kaziva je njihov otac
lik i kaziva, a sluaoci su Adi i Fari, te recipijent/italac.
italac teksta se istovremeno pojavljuje u dvostrukoj ulozi, u ulozi itaoca i sluaoca
teksta/prie, bez mogunosti da reagira na priu koju kazuje narator i lik otac, dok se djeaci
pojavljuju kao aktivni recipijenti teksta koji modificiraju, zahtijevaju od kazivaa (oca) da
kazuje priu koju ele uti. Meutim, Isakoviev uspjeh u kombiniranju razliitih pripovjednih
nivoa ogleda se u tome da, sjedne strane, jednu priu kazuje otac od djeaka, a drugu narator
koji daje osnovnu priu o Adiju i Fariju i njihovom ocu, s druge (Adi i Fari eljeli su novu
tatinu lijevu priu. Koju on smisli. Tu, pred njihovim oima i uima.).
Slian oblik intermedijalnog odnosa usmene prema pisanoj knjievnosti, na razini figura
koje kazuju priu, moemo prepoznati u romanu Karabeg Nedada Ibriimovia. Na poetku
ovog romana dolazi do usaglaavanja na narativnoj razini izmeu producenta i recipijenta
teksta nakon kojeg dolazi do promjene registra komunikacije, pa tako pripovjeda i italac
postaju prialac i slualac. U preregistraciji komunikacijskog koda Ibriimovi e otii
dalje, i to da se sluaoca materijalizira19 u liku. Pomjena registara na drugoj i treoj instanci
dovodi i do promjene prostora kazivanja, i to na nain da mele ili din, kao kaziva, preko
kartografije kretanja lika sluaoca mijenja i prostor u kojem se pria kazuje. Slualac
lik gradi prostore u kojim se kree, na zapovijest kazivaa, gradei istovremeno i prostore
u kojem slua upute/priu. Znaaj ovog romana i jeste u tome to slualac/lik oblikuje prostore
u kojim se kreu i u kojima slua prie/upute, a pisac sa sebe skida odgovornost da namee
topografske i hronotopske oblike i funkcije prostora, stavljajui to na teret samom recipijentu/sluaocu/liku.
Neka ti rezak bol propara grudi; neka u tebi zakrckaju kosti; neka ti se na glavu navale
dini i ti kloni. Neka se na ilimu pomalja tvoja sjenka. Neka prelaenje potraje dugo i neka
ovaj put bude potpuno. Osjea, jo uvijek proziran, kako vrsne tvoje tijelo. Zaokupljen
bolom svog stvarnog prelaska ne vidi da Umihana uzmie u strahu: to joj se misao kameni.
Nepomian si i bez daha, svaki i najmanji pokret ubod je hiljadu nevidljivih iglica. Tvoja
sjena dobiva sve otrije obrise i ti se pojavljuje potpun, vidljiv i onakav kakav jesi. (Karabeg)
Inovativnost u nainu graenja narativa i u oblikovanju strukture narativa, uz Nedada

Ibriimovia, vezat e se, takoer, i za ime Irfana Horozovia, koji smisao ljudskog ivota vidi
u isprianoj prii, ivot o kojem svjedoe prie, te u kojima, zaista, ivot ostvaruje svoju, prema
Horozoviu, puninu i smisao. Horozovieve narativne figure (narator, lik itd.) opsjednute su
prianjem, svijetom ispriane prie, a da nekad i same ne znaju da li tu priu sluaju od nekog.
Njegove narativne figure ive s priom, uvaju svoj identitet u prii i kroz kazivanje prie.
19
Sead emsovi: Intertekstualni odnosi usmeno pisano u bonjakoj knjievnosti (modeli i paradigme). Magistarski rad. Sarajevo: Filozofski fakultet, 2008.
Godinjak 2014/459
REBIHI
Ukoliko pogledamo neke njegove pripovijetke kao to su Mo sablje, Vrt ili dijelove
romana Imotski kadija, uoit emo da, zaista, smisao ivota njegovi likovi pronalaze u prianju
i sluanju pria. Pripovijetka Mo sablje dovodi u vezu dva razliita prostora i diskurzivna
polja sudski i knjievni, i to na nain da se poetak prie oblikuje u sudskom diskursu,
kako i prilii prostoru i inu o kojem govori, dok umetnuta pria, koju kazuje trgovac, razara
sudski, pravni registar, kazujui priu koja nema elemente vjerodostojnog, istinitog i injeninog, ak naprotiv ima zaudnog, neobinog i nerealnog. Na ovaj nain Horozovi pokazuje
da prostor za priu nije odreen, da je on sveprisutan, i da se pria moe realizirati u svim trenucima.
Piui o Horozovievoj opsjednutosti priom i prianjem, Muhidin Danko na primjeru
upravo ove pripovijetke prepoznat e specifinost Horozovievog pripovijedanja.20 Kada
govorimo o prostorima u kojim trgovac kazuje priu, te tipu teme o kojoj pria, moemo uoiti
da su prostorne relacije izmeu ovih pria suprotne, te da umetnuta pria zaposjeda logiku
i znaenje prostora u kojem je ispriana. Pria kazuje o sablji i ljudskoj nesvjesnosti i nekontroli
kad se taj ili slian predmet nae u njegovim rukama ovjek postaje sablja. Iako je povod
za priu ubistvo, Horozovi kriminalistikom i sudskom diskursu suprotstavlja priu i
knjievni diskurs, u kojem optuenom nije cilj da se odbrani, ve da dovede u pitanje ak
i njegovo uee u ubistvu, to se na kraju pripovijetke vidi kada i sam trgovac osjea strah
od sablje ona je ta koja ubija.
S druge strane, u pripovijeci Vrt i romanu Imotski kadija imamo neto to bismo mogli
oznaiti kao nemogunost razlikovanja da li priu neko kazuje ili se ona projicira u svijesti
naratora ili lika, dovodei do toga da se gubi ustaljeni komunikacijski odnos producenta
i recipijenta prie. U ovim priama se dezintegrira taj model komunikacije, shodno poetici
i knjievnoj praksi u kojoj nastaju ove prie.
Najednom osjetih da on i dalje pria ili su to bile samo moje misli? Moda njegove? Koje
mi je govorio samim pogledom, jer usta mu bijahu zatvorena i zubi vrsto stisnuti oko drke
lule. (Talhe ili adrvanski vrt 2004: 57)
Nisam prepoznavao pripovjedaa. Ali, inilo se da je on prepoznavao mene. Iz svake
njegove prie izbijalo je neto poznato, neto to me doticalo poput sjeanja.
Taj ovjek je priao moj ivot. (Imotski kadija 2002: 177)
Nastanak prie, kako vidimo u prvom primjeru, moe inicirati pogled ili bilo koji pokret
tijela. Naime, ovakvo to imamo u sceni Selimovievog romana Dervi i smrt kada Ahmed
Nurudin kreira priu posmatrajui ruke Hasanove sestre (prostor kue). Iako ove prie nisu
umetnute/unutarnje, kao zasebni strukturni element u romanima, one zaista u romanu mogu
funkcionirati kao samostalne cjeline. Jo jednu neobinost u nainu kazivanja moemo vidjeti
u Nakazi i vili Nedada Ibriimovia, gdje prostorna metafora knjige slui kao prostor za
kazivanje prie nepoznatom kazivau/naratoru. Ta nepoznatost naratora/kazivaa i prostora
u kojem se prie kazuju i jeste zbog toga to se Ibriimovi poigrava anrom bajke, koja
je besprostorna/sveprostorana.
20
Muhidin Danko: Strah od teksta, Teanj: Centar za kulturu i obrazovanje, 1998., str. 143-151.
460/Godinjak 2014
Literatura i izvori
Bal, Mike: Naratologija. Beograd: Narodna knjiga, 2000.
Bokovi-Stulli, Maja: Prianja o ivotu (Iz problematike suvremenih usmenoknjievnih
vrsta) U: Usmeno pjesnitvo u obzorju knjievnosti. Zagreb: Nakladni zavod Matice
hrvatske, 1984,
Dizdarevi Zija: Blago u duvaru. Sarajevo: Zadrugar, 1983.
Danko, Muhidin: Strah od teksta. Teanj: Centar za kulturu i obrazovanje,1998.
Hadizuki, Dijana: Poetski diskurs u bonjako romanu. Sarajevo:Slavistiki komitet,
2012.
Kazaz, Enver: Bonjaki roman. Sarajevo: Zoro, 2004.
Lotman, Jurij: Semiosfera. Novi Sad: Svetovi, 2004.
Markovi Jelena: Prianja o djetinjstvu i srodni koncepti: velike i/ili male prie,
Narodna umjetnost, 47/2, Zagreb, 2010.
Mulabdi, Edhem Na obali Bosne. Sarajevo: BZK Preporod, Sarajevo, 2007.
Nametak, Alija Narodne pripovijesti. Sarajevo: Osloboenje, 1975.
Nametak, Alija: Travka zaboravka. Sarajevo: Svjetlost, 1991.
Sijari, amil: Drvo kraj Akova. Sarajevo: Civitas, 2004.
Softi, Aia: Usmena proza Bonjaka. Sarajevo: BZK Preporod, 2004.
emsovi, Sead: Intertekstualni odnosi usmeno pisano u bonjakoj knjievnosti (modeli
i paradigme). Magistarski rad, Sarajevo: Filozofski fakultet, 2008.
NARRATIVE SPACE IN ORAL AND WRITTEN LITERATURE

Nehrudin Rebihi
Summary
The papers aim is to present the relationship oral-written at the level of the typical narrative
space. The first part of the paper deals with typical narrative spaces in oral literature (intimate,
public and sacral), and how the theme of the story is determined by the space in which will be
pronounced. The second part presents the typical narrative spaces in written literature, and
also how written literature borrows certain elements (narrator, space) from oral literature
in order to create its own narrative universe. Sometimes, atypical narrative spaces occur in
written literature, or come even to negation of the space in which the story has been created.
Key words: oral literature, narrative spaces
Godinjak 2014/461
UDK 091.14: 811.163.43*
Listii iz Monteprandonea:
Traktat za i protiv vjere bosanskih krstjana
Tarik ui
Univerzitet Sarajevo
U radu je dat opis jezike strukture listia iz Monteprandonea, srednjovjekovnog spomenika
bosanske pismenosti pronaenog u italijanskom gradu Monteprandoneu. Uzimajui u obzir
polemiku formu listia, ovaj spomenik bitno se razlikuje od veine starih bosanskih
tekstova. Teite rada jeste da se na osnovu jezikih odlika listia i njihovog sadraja pokua
rijeiti pitanje provenijencije ovog spomenika.
Kljune rijei: listii iz Monteprandonea, traktat za i protiv vjere bosanskih krstjana,
bosanica, ikavizam, bosanski jezik
Uvod
edan od rijetkih katehetskih spomenika srednjovjekovne bosanske pismenosti jesu
listii iz Monteprandonea. Listie je prvi evidentirao Amadeo Crivellucci, koji je 1889.
godine, radei na opisu i popisu kodeksa u Biblioteci St. Giacomo della Marca, zabiljeio
da se u kodeksu br. 18, koji se sastojao od 263 listia ukupno, nalaze dva pergamentna listia
slavenskog porijekla. Giacomo della Marca (Jakov Markijski; 13911476), franjevaki inkvizitor
koji se prije zareenja zvao Domenico Gangala, bio je borac protiv ekih husita i bosanskih
krstjana.1 S obzirom na to da su listii pronaeni u njegovoj biblioteci (koju je zavjetao gradu
Monteprandoneu), najvjerovatnije ih je sam Giacomo della Marca donio u Monteprandone.
Srednjovjekovni bosanski spomenici su nakon sloma Crkve bosanske bili sauvani u
mjeri u kojoj su svojim sadrajem odgovarali novim vlasnicima dakle, najvie u okrilju
Pravoslavne crkve, zbog pisma, dok je ostatak pisanih spomenika Crkve bosanske ili propao
ili bio unitavan, pri emu treba dodati da su se u rukama bosanskih krstjana moda jo mogli
nalaziti i cijeli spomenici oni koje su poslije s toliko uspjeha unitavali franjevci i Turci
koji su bili pisani mlaim, retardiranim i degeneriranim, perifernim oblicima glagoljskoga
pisma.2 Budui da su ova dva listia, prilijepljena uz unutranje stranice kodeksa br. 18,
ipak sauvana (u fragmentima), a nisu sluila crkvenim namjenama, moe se pretpostaviti
da je njihova prvotna funkcija bila da uvrste kodeks u kojem su pronaena, dok je ostatak
spisa kojem su pripadala vjerovatno uniten.
Takoer, valja istai da se listii (A 11,8 x 15,5 cm; B 11,6 x 15,5 cm) prema dimenzijama
podudaraju sa ostatkom listia kodeksa (otprilike 12 x 16 cm). Tekst listia strukturiran je
Thalloczy, L., V. Jagi: Slavische Fragmente aus der Bibliothek S. Giacomo della Marca in
Monteprandone. Archiv fr slavische Philologie. 27, Berlin: 1905., str. 79-80.
2
Hamm, Josip: Glagoljski zapis u rukopisu krstjanina Radosava. Slovo, 9-10 (1960). Zagreb, str. 68.
462/Godinjak 2014
Listii iz Monteprandonea: traktat za i protiv vjere bosanskih krstjana
u dvije kolone na jednoj stranici, pri emu kolone na listiu A imaju po 29 redova, a na listiu
B 35 (prve dvije), odnosno 36 (druge dvije). Kodeks br. 18 sastoji se od tekstova takoer
rasporeenih prema kolonama, i to izmeu 25 i 40 redova, to govori u prilog tome da su
se listii podudarali ne samo prema dimenzijama, nego i prema rasporedu teksta u kolone
i njihovim brojem redova s kodeksom 18.
U nastavku je data transkripcija listia raena na osnovu transkripcije Santea Graciottija
u radu I frammenti bosniaci di Monteprandone: Edizione e interpretazione3 i uz dodatak
od dva transkribirana pasusa koja je ponudila Herta Kuna u Srednjovjekovnoj bosanskoj
knjievnosti4.
Graciotti, S. (1995): I frammenti bosniaci di Monteprandone: Edizione e interpretazione. Ricerche

slavistiche, 42, Rim.
4
Kuna, H.: Srednjovjekovna bosanska knjievnost. Forum Bosnae, 45 (2008)
Godinjak 2014/463
UI
464/Godinjak 2014
Godinjak 2014/465
UI
466/Godinjak 2014
Dosadanja istraivanja listia

Dok se A. Crivellucci zadrao manje-vie samo na opisu fizikih karakteristika ovih fragmenata, Ludwig v. Thalloczy je, nakon to ga je 1904. godine biskup Frakni uputio da u biblioteci
Giacoma della Marce postoje dva slavenska teksta, pokuao rijeiti pitanje njihove provenijencije i, premda ne daje krajnje zakljuke, ipak je listie ocijenio izmatinim (schismatisch).
V. Thalloczy je Vatroslavu Jagiu proslijedio fotografije listia. Vano je napomenuti da je
V. Jagi mogao proitati samo dijelove listia, jer su bili prilijepljeni uz kodeks, tako da je
vidio samo po jednu stranicu svakog listia. Na osnovu paleografsko-ortografske i jezike analize
listia Jagi ocjenjuje da je svaki listi pisao drugi pisar, iako su listii ujednaeni kako
veliinom, tako i rasporedom kolona. Takoer, Jagi navodi da je rije o homiletikom ili
katehetskom tekstu te na osnovu tipa pisma zakljuuje da su listii bosanske provenijencije
(uz jeziki utjecaj sa zapadnijeg podruja), s tim da je listi B vie heretikog karaktera
negoli listi A, to je ocjena i Ljubomira Stojanovia, kome je Jagi listie dao na uvid. Jagi
datira listie u 15. stoljee, i to prije u prvu nego u drugu polovinu. Thalloczyjev i Jagiev
zajedniki rad o listiima objavljen je 1905. godine s naslovom Slavische Fragmente aus der
Bibliothek S. Giacomo della Marca in Monteprandone.
Devedeset godina nakon toga Sante Graciotti je objavio rad I frammenti Bosniaci di
Monteprandone: Edizione e interpretazione u kojem analizira jeziku strukturu listia i njihov
idejno-semantiki aspekt. Za razliku od Jagia, S. Graciotti je mogao proitati obje stranice
obaju listia (premda je listi B u znaajnoj mjeri oteen) zahvaljujui tome to su listii bili
odlijepljeni. Graciotti zakljuuje da je listi A antiheretikog karaktera, a za listi B da ima
funkciju odbrane krstjanske vjere.
Doprinos jezikoj analizi listia i razumijevanju njihovog sadraja dale su Herta Kuna5
i Anica Nazor6.
O jeziku listia
Listii iz Monteprandonea pisani su poluustavnim tipom bosanske irilice (bosanice).
U oba listia ima uobiajenu formu, jo nema kasniji, kvadratini oblik; nema aast
oblik; u oba se pojavljuje a ne .7
U Bosni je tokom perioda prve polovine i sredine 15. stoljea za koji se listii mogu
relativno datirati uglavnom prevladavao ikavizam. Upravo je ikavski refleks jata dominantan
5
Kuna, Herta: Bosanski rukopisni kodeksi u svjetlu junoslavenskih redakcija staroslavenskog,

simpozij Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura. Radovi III. Muzej grada Zenice: Zenica,
1973., str. 89-102.; Kuna, H.: Srednjovjekovna bosanska knjievnost. Forum Bosnae, 45 (2008),
str. 172-174.
6
Nazor, A.: Manuscripts of the Bosnian church, u: Mahmutehaji, R., D. Maurer (ur.): Unity
and Plurality in Europe Multiculturalism and tradition, Forum Bosnae, 49 (2010). Sarajevo,
str. 141.; Nazor, A.: Rukopisi Crkve bosanske, u: Fenomen krstjani u srednjovjekovnoj Bosni
i Humu. Sarajevo: Institut za istoriju u Sarajevu Hrvatski institut za povijest u Zagrebu,
Sarajevo Zagreb, 2005., str. 539-562.
7
Thalloczy, L., V. Jagi (1905), str. 88.
Godinjak 2014/467
UI
u oba listia, npr.: , , , , , , , N,

(listi A), N, N, , , , , ,
N, , , (listi B). Ekavsku zamjenu jata u listiu A, u primjerima
i , valja dovesti u vezu s pravilom Meyer-Jakubinski8 prema kojem
+ t, d, s, z, n, l, r + a, o, u, > e dok se u listiu B javlja jedan ekavizam , koji ne
podlijee ovom pravilu, te je u jednom primjeru sauvan sami izvor jat: (listi B).
Jatom u postvokalskoj poziciji biljei se sekvenca /ja/, npr.: , N,
(listi A), , , , N, N (listi B),
dok se sekvenca /je/ obiljeava sa u inicijalnoj, npr.: , , , (listii A), , ,
(listi B), kao i u postvokalskoj poziciji, npr.: , N, , (listi
A), (listi B). Vano je napomenuti da se u listiu B javlja N, tj. j kao refleks
praslavenskog jotovanja.
Vokal u najee se biljei grafemom , npr.: , , , N, N,
, , , N, , , , N, ,
, , (listi A), N, , N, (listi B),
a znatno rjee grafemom , npr.: y (listi A), y (listi B).
U nemalom broju rijei sauvan je poluglas u slabom poloaju, dok je poluglas u jakom
poloaju vokaliziran u a. Obino se poluglas u slabom poloaju nalazi na kraju rijei, npr.:
(listi A), , , (listi B), a izuzetak ine dva primjera u kojima je poluglas
zabiljeen u medijalnoj poziciji: N (listi A), N9 (listi B). Imajui u vidu
da poluglas u ovim primjerima nema fonetsku vrijednost, pojava poluglasa u slabom poloaju
uvjetovana je grafijskim razlozima.
esto se u listiima upotrebljava ligatura , npr.: , N, ,
N, N, , (listi A), , (listi B). Ligature
i uope se ne koriste u listiima, to je jasno distinktivno obiljeje prema specifinim
osobinama svetosavske kole.10
U bosanici se neki od glasova biljee ili grafemima za druge glasove ili glasovima
preuzetim iz glagoljinog pisma. Govorei o listiima u tom kontekstu, vrijedi izdvojiti
erv, sonante lj i nj i skupinu ().
U listiima se izuzetno frekventno upotrebljava slovo erv, koje ne postoji u srpskim

tekstovima 14. i 15. stoljea.11 Biljei se grafemom , a redovno se koristi u vrijednosti
//, npr.: , , , , (listi A), ,
(listi B).
Kako u bosanici iz perioda prve polovine i/ili sredine 15. stoljea ne postoji grafem za
lj niti za nj, u listiima se ovi glasovi redovno biljee sa l i n, npr.: , , N
(listi A), , N (listi B).
8
Brozovi, D., P. Ivi: Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, Zagreb: Jugoslavenski
leksikografski zavod Miroslav Krlea, 1988., str. 82-83.
9
odnosi se na grafijski znak za slogotvorno l.
10
Kuna, Herta: Bosanski rukopisni kodeksi u svjetlu junoslavenskih redakcija staroslavenskog,
simpozij Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura. Radovi III, Zenica: Muzej grada Zenice,
1973., str. 96.
11
Graciotti, S. (1995), str. 141.
468/Godinjak 2014
Jednom, i to u listiu B, javlja se grafem (), npr.: (listi B). Da

ima izgovornu vrijednost //, a ne /t/, potvruju rijei u kojima se umjesto redovno
biljei skupina u oba listia, npr.: 12 (listi A),
(listi B). () nije svojstveno narodnom jeziku, a upotrebljava se, kako navodi .
Truhelka, u crkvenoj praksi.
Jedna od karakteristika listia jeste uvanje vokalske vrijednosti sonanta r i, sporadino,
sonanta l. Uz primjere pisanja slogotvornog r u listiu A: , N, javlja se i refleks
tog fonema kao sekvenca ar, npr.: , , N, dok u listiu B nema tog refleksa
i pojavljuje se samo slogotvorno r, npr.: , N (listi B). Kako refleks slogotvornog
r, u jezikom smislu, nije ar, sekvenca ar u listiima uzrokovana je pisarskim manirom.
U veini primjera slogotvorno l je prelo u vokal u, dok se u nekoliko primjera pak uva
njegova vokalska vrijednost, npr.: N (listi A), N, N13, (listi B). Izdvojen
primjer je (listi A), tj. lu na mjestu slogotvornog l, to predstavlja najstariji stadij
prelaska l u vokal u, zadran u starom zapadnotokavskom i akavskom narjeju. Premda
se promjena slogotvornog l u vokal u vri uglavnom tokom 14. stoljea, sporadino uvanje
slogotvornog l u listiima relativno datiranim u prvu polovinu ili sredinu 15. stoljea
posljedica je trajanja i do kraja nezavrenog samog prelaska slogotvornog l u vokal u.
U listiima je sauvan sonant l na kraju rijei, npr.: c (listi A), , N
(listi B). Od druge polovine 14. stoljea do druge polovine 15. stoljea vri se promjena
l u o na velikom dijelu tokavske teritorije, emu svjedoe i rezultati ove promjene u
listiima, dok su poneki izuzeci posljedica samog trajanja prelaska l u o, budui da izvor
nekog od glasova ne prekida svoj kontinuitet trajanja u jednom trenutku, nego se taj proces
odvija postepeno.
Velar h najee se nalazi u finalnoj poziciji rijei u sastavu nekog od gramatikih morfema,
npr.: , , N (listi A), , , (listi B) i sl., dok se rjee pojavljuje
u medijalnoj poziciji rijei, npr.: N, (listi B).14
Openito se za morfoloki nivo jezike strukture listia iz Monteprandonea moe konstatirati uprotavanje imenskog i glagolskog sistema te nekoliko oblika koji odraavaju starije
jeziko stanje.
Meu rijeima koji imaju crkvenoslavenski prizvuk u prvom redu valja istai neke od
oblika glagolskog sistema, npr.: y, , (listi A), kao i nastavak
ih u genitivu mnoine imenica bilo srednjeg roda, npr.: (listi A),
bilo mukog roda N (listi A).
Nerijetko uz imenice s mnoinskim nastavkom ih stoji prijedlog na i zajedno ine
prijedlono-padeni izraz u lokativu, npr.: N N (listi A),
N N (listi A) i sl.
12
Zbog oteenja dijela teksta u kojem se navodi, ipak nije sigurno kako treba itati iz listia
A: kao (jo) ili () (hoe); Graciotti, S. (1995), str. 161.
13
Poluglas nema fonetsku vrijednost.
14
Osim toga, velar h nerijetko se javlja u titlovanim rijeima.
Godinjak 2014/469
UI
Konsonantska grupa u inicijalnoj poziciji zamjenikih oblika redovno se javlja

u listiima, tj. ne dolazi do metateze konsonanata, npr.: , , , (listi
A), (listi B) i sl. uvanje ovog redoslijeda konsonanata takoer je odraz starijeg,
crkvenoslavenskog stanja.
U zamjenikom sistemu izdvaja se upotreba kraih formi zamjenica koji i koje, tj.
i .15 Oblik izrazito je frekventan u oba listia, dok se oblik pojavljuje znatno rjee,
npr.: N ; N ; N N (listi A),
N ; (listi B); N
(listi A), N (listi B). Meu zamjenice sa zapadnijeg podruja
u listiima ubrajaju se , npr.: N N N (listi A), N (listi
B), , npr.: N (listi A), te , npr.:
(listi B).
Ulogu prijedloga imaju te omega. U listiu A grupa reflektirana je kao , npr.:
N ; ; N; i sl. S obzirom na to da
je u tokavskim govorima iz grupe proizaao prijedlog u (dakle, > > u), za
u listiu A valja pretpostaviti prijedloku ulogu. Omega () u listiima ima ulogu
prijedloga od i zajedno s imenicom ini prijedlono-padeni izraz, npr.: ;
; (listi A), ; (listi B) i dr. Znatno rjee omega
se javlja zajedno s nekom drugom imenskom rijei, poput zamjenice, npr.: .
Meu nepromjenjivim rijeima izdvajaju se raznovrsni oblici priloga, npr.: N
N (listi A), prijedloga, npr.: (listi A),
(listi A), (listi A) te veznika, npr.: N
(listi A), N N N N N N (listi A) i sl.
Na sintaksikom nivou listia markantna je pozicija lanova supstantivnih sintagmi:
najee prvu poziciju tih sintagmi popunjava neka od supstantivnih sintaksema, a drugu
poziciju zauzima adjektivna sintaksema, nalazei se tako u obiljeenom izrazu, npr.:
N N N16 (listi A), (listi A),
(listi A), N (listi A),
(listi A) i dr.
Obiljeen red rijei svojstven je i konstrukcijama s kopulativnim predikatom. U tim
konstrukcijama obino subjekat zauzima prvu poziciju, slijedi leksiko jezgro kopulativnog
predikata, a tek na kraju stoji kopulativni glagol biti, npr.: N17 (listi
A), N (listi B), N (listi B) i dr., pri emu je najee
kopulativni glagol u punom obliku. Znatno rjee su konstrukcije u kojima kopulativni glagol
stoji izmeu subjekta i leksikog jezgra kopulativnog predikata, poput:
N (listi B).
15
U listiu B navodi se i oblik , to bi moglo upuivati na saeti oblik zamjenice koja, ali je
ekst u tom dijelu neitljiv pa se ne moe jasno odrediti kontekst i da li je rije o ovoj zamjenici.
16
Adjektivna sintaksema nije kongruentna sa supstantivnom sintaksemom.
17
Upotrijebljen je akuzativni, a ne nominativni oblik.
470/Godinjak 2014
Sadraj i bosanska provenijencija listia

Premda su listii A i B u mnogim paleografsko-ortografskim i jezikim crtama meusobno
bliski meu kojima valja izdvojiti biljeenje ligature , erva i finalnog l kao distinktivnih
obiljeja u odnosu na druge (istone) jezike uzuse u prvoj polovini ili tokom sredine 15.
stoljea sadraj listia, ipak, upuuje na to da listii nisu djelo jednog nego vie pisara.
Slinost meu listiima A i B ogleda se u tome to u tekstu obaju listia progovara
nepoznati propovjednik.
Prema S. Graciottiju, listi A u cijelosti je antiheretikog/antikrstjanskog karaktera.
Nepoznati propovjednik iz teksta obraa se protivnicima, prvo ih imenujui sa vi, za
koje dri da lee u smrtnim grijesima ( N ). U nastavku listia
A protivnici bivaju nazvani avoljim sinovima ( N ) te redovnicima
koji stoje, opet, u smrtnom grijehu ( N N ). Izraz
redovnici koristi se u okviru Crkve bosanske, stoga je prepoznatljiv za krstjane, to ukazuje
da se optube propovjednika odnose na krstjane. Potom propovjednik proklinje redovnike,
odnosno krstjane, jer se uklanjaju od Boijih zapovijedi ( N
). Sam in proklinjanja eksplicitno ukazuje na antikrstjansku poziciju
listia A.18
Za razliku od listia A u kojem propovjednik optuuje i proklinje krstjane, u listiu
B nepoznati autoritet propovijeda o uskrsnuu due (
N N ). Za propovjednika
iz listia B tijelo je duhovno ( N ), zato afirmativno propovijeda o uskrsnuu
due i trai od ljudi da ga slijede. Sama tematika uskrsnua due, a ne tijela, navodi na uenje
drugaije od katolikog, jer rimska dua nikada ne umire i zato ne treba biti uskrsnuta.19
Za to drugaije, dualistiko uenje, kako istie S. Graciotti, materija nije Boije djelo,
nije namijenjena za vjenost i zato nee biti uskrsnua tijela.20 Propovjednik se, nadalje, poziva
na Apokalipsu ( N N) te spominje poslanicu
apostola Pavla Rimljanima (N 21 N), to je umnogome
tipino za srednjovjekovnu bosansku knjievnost.22
S obzirom na sadraj listia moe se pretpostaviti da je meu srednjovjekovnim bosanskim
spomenicima egzistirao i odreeni fond katehetskih tekstova, a govorei konkretno o ovim
listiima, rije je o korpusu propovjednikih tekstova kojima se kroz polemiku formu,
antikrstjansku i krstjansku poziciju propovjednika, nastoji negirati, odnosno afirmirati uenje
i djelovanje bosanskih krstjana.
Budui da su listi A i listi B sadrajno bitno razliiti, ak i suprotstavljeni, jeziki
kriterij namee se kao osnovni za odreivanje pripadnosti listia.
18
Graciotti, S. (1995), str. 144145.

20
21
, kako Graciotti tumai, skraenica je za epistolu.
22
Kuna, H.: Srednjovjekovna bosanska knjievnost. Forum Bosnae. 45 (2008), str. 174.
19
Godinjak 2014/471
UI
Prema Graciottiju, ikavizam u kombinaciji s ervom ostaje distinktivni kriterij za

bosansku provenijenciju, stoga se listii imaju smatrati bosanskim. Dominantni ikavski
refleks jata i prisutnost erva (u fonetskoj vrijednosti //) svojstveni su obama listiima.
Kako je literarni manir zasnovan na ikavizmu, Graciotti navodi da je ikavizam u Bosni
14. i 15. stoljea vie literarni negoli govorni. Takoer istie da erv ne postoji u srpskim
tekstovima toga perioda.23
Zakljuak
Razmatrajui paleografsko-ortografske odlike i jeziku strukturu, neprijeporno je da listii
iz Monteprandonea pripadaju srednjovjekovnim bosanskim spomenicima, a najvjerovatnije
datiraju iz prve polovine 15. ili sredine 15. stoljea.
Listii su jeziki umnogome ujednaeni, pisani su narodnim jezikom i bosanicom,
dominantan je ikavizam, biljee se erv, ligatura i finalno l, grupa reflektirana je
kao , nije dolo do metateze konsonanata u grupi i dr., uz manji broj rijei koje
odraavaju starije, crkvenoslavensko jeziko stanje.
Prvenstveno ikavizam i erv, kao dva jezika elementa prepoznatljivosti bosanske kole,
svjedoe o bosanskoj provenijenciji listia. Polemika forma listia je dokaz da je meu
srednjovjekovnim bosanskim spomenicima egzistirao i korpus katehetskih tekstova. I dok
je pozicija propovjednika iz listia A antiheretika (antikrstjanska) zbog optubi i proklinjanja
krstjana, propovijedanje nepoznatog autoriteta iz listia B upuuje na dualistiko uenje,
poziva se na Apokalipsu, koja ima vrlo vano mjesto u srednjovjekovnim bosanskim
tekstovima, te na Pavlovu poslanicu Rimljanima, to nesumnjivo afirmira uenje i djelovanje
bosanskih krstjana.
Bez obzira na to to su, najvjerovatnije, pripadali razliitim kodeksima, razmatrajui ih
kao jedan spomenik, listii iz Monteprandonea su jedina ostavtina koju posjedujemo od
traktata za i protiv vjere bosanskih krstjana na narodnom bosanskom jeziku,24 stoga
zauzimaju posebno mjesto meu srednjovjekovnim bosanskim tekstovima.
Izvori
Graciotti, S. (1995): I frammenti bosniaci di Monteprandone: Edizione e interpretazione,
Ricerche slavistiche. 42, Rim, str. 127-136.
Literatura
Brozovi, D.; P. Ivi: Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski. Zagreb,
Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krlea, 1988.
23
24
Graciotti, S. (1995), str. 140-141.

472/Godinjak 2014
Graciotti, S.: I frammenti bosniaci di Monteprandone: Edizione e interpretazione.

Ricerche slavistiche. 42 (1995), Rim, str. 125181.
Hamm, Josip: Glagoljski zapis u rukopisu krstjanina Radosava. Slovo, 9-10 (1960)
Jahi, Devad i dr.: Gramatika bosanskoga jezika. Zenica: Dom tampe, 2000.
Kuna, H.: Bosanski rukopisni kodeksi u svjetlu junoslavenskih redakcija staroslavenskog. simpozij Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura. Radovi III. Zenica: Muzej
grada Zenice, 1973., str. 89-102.
Kuna, Herta: Srednjovjekovna bosanska knjievnost. Forum Bosnae. 45 (2008),
str. 172-174.
Mui, I.: Vjera Crkve bosanske. Split: Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split,
2008., str. 20-22.
Naka, Lejla: Plurality of Bosnian Literacy. Forum Bosnae, 57 (2012), str. 86-99.
Nazor, A.: Manuscripts of the Bosnian church, u: Mahmutehaji, R., D. Maurer (ur.):
Unity and Plurality in Europe Multiculturalism and tradition. Forum Bosnae. 49 (2010),
str. 141.
Nazor, A. (2005): Rukopisi Crkve bosanske, u: Fenomen krstjani u srednjovjekovnoj
Bosni i Humu. Sarajevo: Zagreb: Institut za istoriju Hrvatski institut za povijest, 2005.,
str. 539-562.
Thalloczy, L., V. Jagi: Slavische Fragmente aus der Bibliothek S. Giacomo della Marca
in Monteprandone. Archiv fr slavische Philologie, 27 (1905), str. 79-91.
Truhelka, iro: Bosanica, prinos bosanskoj paleografiji. Glasnik Zemaljskog muzeja,
sv. 1, knj. 4 (1889), str. 65-83.
LEAVES FROM MONTEPRANDONE:

TRACTATE PRO ET CONTRA OF BOSNIAN KRSTJANS FAITH
Tarik ui
Summary
This paper explains the description of language structure of pages from Monteprandone,
medieval monuments of Bosnian literacy found in Monteprandone, Italy. Having in mind
controversy of the pages form, this monument has a great difference comparing with other
older Bosnian texts. The core of this paper is to solve the question of provenance of this
monument using language structure of this pages and its contents.
Key words: papers from Monteprandone, tractate for and against religion of Bosnian
religion - Krstjani, Bosanica Bosnian letter, ikavizam, Bosnian language
Godinjak 2014/473
UDK 929 Selmanagi, S.: 72
Selman Selmanagi i Bauhaus:

bosanskohercegovaka umjetnost i evropska avangarda
Aida Abadi-Hodi
Filozofski fakultet
Sarajevo
Selman Selmanagi (Srebrenica, 1905.- Berlin, 1986.) jedini je arhitekt s podruja
nekadanje Kraljevine Jugoslavije koji je u cijelosti zavrio studij i diplomirao arhitekturu na
koli Bauhaus, a time i jedino ime iz Bosne i Hercegovine koje se, u prvoj polovici 20. stoljea,
izravno vee uz evropsku umjetniku avangardu. Selmanagi je bio jedan od vodeih arhitekata,
urbanista i dizajnera u poslijeratnoj obnovi Berlina i dugogodinji profesor na uglednoj Visokoj umjetnikoj koli Weiensee u (Istonom) Berlinu (1950-1970), gdje je trajno utjecao na generacije studenata specifinom metodologijom rada i nastavnim sadrajima koji
su pruali otpor (tada) dominantnom socrealistikom stilu. Izmeu dva svjetska rada, ivio
je i radio u Turskoj, Palestini i na Blikom Istoku. Duh Bauhausa otvorenost za istraivanje
i eksperiment, samostalno iznalaenje rjeenja, drutvena odgovornost umjetnosti i arhitekture,
socijalna osjetljivost, timski rad, interakcija razliitih oblasti i disciplina, antifaizam trajno
su obiljeili Selmanagiev stvaralaki i ivotni put.
Kljune rijei: Selman Selmanagi, Bauhaus, umjetnika avangarda, modernitet, arhitektura, dizajn, Walter Gropius, Hannes Meyer, Mies van der Rohe, Ludwig Hilberseimer,
Paul Klee, Berlin, Visoka umjetnika kola Weiensee, DDR, Srebrenica
elman Selmanagi jedini je arhitekt s podruja nekadanje Kraljevine Jugoslavije

koji je u cijelosti zavrio studij i diplomirao arhitekturu na koli Bauhaus, a time i
jedino ime iz Bosne i Hercegovine koje se, u prvoj polovici 20. stoljea, izravno vee
uz evropsku umjetniku avangardu.1 Rije je o arhitekti, urbanisti, dizajneru i visokokolskom
profesoru iz Bosne i Hercegovine ije ime i djelo danas ini integralni dio evropske historije
moderne arhitekture i dizajna. Mies van der Rohe, Josef Albers, Wassily Kandinsky, Paul
Klee, Hannes Meyer, Ludwig Hilberseimer samo su neka od imena njegovih slavnih profesora
tokom kolovanja u periodu 19291932. u Dessauu, u najznaajnijoj umjetnikoj koli evropske
avangarde. Selman Selmanagi bio je jedno od vodeih imena u poslijeratnoj obnovi Berlina,
lan slavnog Kolektiva za planiranje, a koji je predvodio Hans Scharoun. Punih dvadeset
godina (1950-1970) bio je profesor na uglednoj Visokoj umjetnikoj koli Weiensee, gdje je
vodio Odsjek za arhitekturu te gdje je trajno utjecao na generacije studenata specifinom
Prvi cjeloviti prikaz kolovanja, opusa, pedagokog djelovanja i ivota Selmana Selmanagia predstavljen je u knjizi autorice ovog teksta. Detaljnije u: Abadi-Hodi, Aida: Selman Selmanagi
i Bauhaus. Sarajevo: Bonjaki Institut Fondacija Adila Zulfikarpia, 2014.
474/Godinjak 2014
Selman Selmanagi i Bauhaus: bosanskohercegovaka umjetnost i evropska avangarda
metodologijom rada i nastavnim sadrajima koji su pruali otpor dominantnom socrealistikom

stilu, koji je obiljeio umjetnost DDR-a, od poetka pedesetih godina 20. stoljea. Odbijajui
da pristane uz diktat Njemake graevinske akademije i njezinog imperativa slijeenja
sovjetskog modela gradnje i obnove nacionalnih stilova, S. Selmanagi bio je jedno od rijetkih
imena tadanje arhitekture u Istonoj Njemakoj koji je ustrajno branio dignitet struke i profesije
te uvao ivim pozitivno naslijee evropske avangarde, vjerujui da se iz njezinog bogatog
vrela moe oblikovati nova arhitektura za novog ovjeka socijalistikog doba. Iako je ovakav
nepokolebljiv stav rezultirao manjim brojem realiziranih projekata, Selmanagiev opus, danas
nakon skoro stotinu godina od osnivanja kole Bauhaus otvara mogunost novog sagledavanja utjecaja i tradicije ove znaajne kole. Selmanagieva ivotna pria zacrtava obrise
jednog snanog, ponosnog i samosvjesnog karaktera i potvruje njegov angairan i aktivan
odnos prema vremenu i mjestima na kojima je ivio: od djetinjstva provedenog na velikom
obiteljskom imanju u Srebrenici, preko iznenadnog odlaska na Bauhaus, iskustava s arapskim
i jevrejskim zajednicama u Palestini u vrijeme britanskog mandata, rada u filmskim studijima
u ratnom Berlinu, preko izgradnje Stadiona svjetske omladine u rekordnom roku 1950. godine,
pa sve do bolnih iskustava oko projekta grada Schwedta i sukoba s rukovodstvom Njemake
graevinske akademije. Duh Bauhausa otvorenost za istraivanje i eksperiment, samostalno
iznalaenje rjeenja, drutvena odgovornost umjetnosti i arhitekture, socijalna osjetljivost,
timski rad, interakcija razliitih oblasti i disciplina i antifaizam trajno su obiljeili Selmanagiev stvaralaki i ivotni put. Susret s razliitim kulturama i obiajima koje je upoznao
tokom svoga boravka na Bliskom istoku i Mediteranu izmeu dva svjetska rata, kao i iskustva koja je na tim putovanjima stekao, osnaila su njegov avanturistiki i kozmopolitski
duh i razvila u njemu izvanrednu sposobnost kreativnog i plodonosnog ivljenja i djelovanja
u razliitim kulturama i sredinama.
Godine kolovanja na Bauhausu: timski rad i oblikovanje za narod
Selman Selmanagi (Srebrenica, 1905.- Berlin, 1986.) jedini je arhitekt s podruja nekadanje
Kraljevine Jugoslavije koji je u cijelosti zavrio studij i diplomirao na Odjelu za arhitekturu
na koli Bauhaus 1932. godine. injenica da ranije nije diplomirao ili (barem) pohaao
Akademiju likovnih umjetnosti i da je imao iskljuivo zanatsko predobrazovanje, razlikovale
su ovog studenta porijeklom iz Bosne i Hercegovine od svih ostalih studenata nekadanje
Kraljevine Jugoslavije, a koji su u ovoj najnaprednijoj i najdinaminoj umjetnikoj koli
evropske avangarde boravili due ili krae u periodu izmeu 1924. i 1932. godine. Selman
Selmanagi na Bauhaus je stigao sasvim neoekivano, nakon jednog sluajnog razgovora
u vlaku, bez znanja njemakog jezika i finansijske potpore, a nakon zavrenog stolarskog zanata
u Sarajevu (1919.-1923.) i poloenog strunog ispita za majstora namjetaja i stolarije na
Visokoj obrtnoj koli u Ljubljani (1927.).
kolovanje u Bauhausu (1929.-1932.) ostavilo je trajan utjecaj na njegov kasniji arhitektonsko-urbanistiki i dizajnerski opus, pedagoki rad, ali i na njegovog ivotni svjetonazor.
Neposredno prije Selmanagievog sasvim sluajnog i neplaniranog dolaska u Dessauu,
dolo je i do otvaranja novog odjela Odjela za arhitekturu (1927.) na elu s Hannesom
Meyerom, kao i do smjene u rukovodstvu kole (1928.), a koju e u vrijeme Selmanagievog
dolaska preuzeti upravo ovaj vicarski arhitekt. H. Meyer ostao je do danas najmanje poznati
Godinjak 2014/475
ABADI-HODI
direktor Bauhausa2, iako je u ovoj koli proveo ak nekoliko mjeseci due od svoga nasljednika,
posljednjeg direktora Miesa van der Rohea. Mandat H. Meyera (1928-1930) oznaio je radikalnu
reviziju temeljnih programskih i metodolokih koncepcija Bauhausa. Meyerovo vrijeme oznailo
je otklon od naglaenog individualiteta u procesu obrazovanja i od svojevrsnog ekskluziviteta
bauhausovskih proizvoda, a koja je obiljeila prve godine djelovanja ove kole.
Prva stvar koju je Selmanagi zapamtio s Pripremnog teaja kod profesora Josefa Albersa
bila je: elimo da zaboravite sve to ste ranije nauili osim obrta. U svojim vjebama, Albers
je poticao studente da istrauju kvalitete razliitih materijala i mogunosti njihovog koritenja.
Prema rijeima Albersa, temelj poduavanja o formi je izum, pronalazak (Erfindung) pa je,
otuda, poetak pouavanja o oblikovanju prouavanje samog materijala. Fokus Albersovih
vjebi bio je na razvijanju tzv. prostornih struktura u kojima meudjelovanje i povezanost
materijala, konstrukcije, funkcije i proizvodne tehnologije treba dovesti do optimalnih
kvaliteta finalnog proizvoda, uz minimalno koritenje materijala, energije i vremena. Prema
miljenju Albersa, cilj je bio u usvajanju sposobnosti konstruktivnog miljenja i prostornog
predstavljanja, pri emu je konani rezultat nauen, a nije poduen. Selmanagi je esto navodio
jedno sjeanje sa Albersovog Pripremnog teaja, a u kojem se izvanredno ocrtavao nain
Albersovog rada: Selmanagi je imao na stolu rjenik njemakog jezika ije su se stijenjene
stranice, privrene daskom, otvarale poput lepeze, kako bi olakao i ubrzao njegovo prelistavanje. Kada je profesorAlbers, u prolazu, primijetio ovu Selmanagievu praktinu invenciju,
pohvalio je to kao primjer najbolje studije prirode i iskoristivosti materijala i naglasio: ono
to papir ini konstruktivnim jesu ekonomija, konstrukcija i forma. Ova e iskustva biti osobito
dragocjena u Selmanagievom kasnijem radu kao dizajnera namjetaja u Deutsche Werksttten
u Dresden-Hellerauu, a s kojima je suradnju poeo ve 1945. godine. S. Selmanagi postao
je osobito cijenjen kroz svoj projekt stolice za seminare (Seminarstuhl) koju je razvio 1949.
godine, u suradnji s L. Falkenbergom i H.Hircheom, a koja se koristila u brojnim obrazovnim
institucijama, izmeu ostaloga i na Humboldtovom univerzitetu u Berlinu, kao i u Visokoj
partijskoj koli Karl Marx u Kleinmachnowu, a za koju je Selmanagi radio unutranje
ureenje (1946-1950).
Hannes Meyer je u svojim postavkama bio radikalniji od svoga prethodnika, Gropiusa,
obznanivi radikalni raskid s prolou i uspostavljanje bezuvjetnog funkcionalizma. Meyerov
dvogodinji direktorski mandat znaio je i unutranju reorganizaciju kole, obogaivanje
studija predmetima iz prirodnih, tehnikih i ekonomskih znanosti s naglaskom na utilitarnost,
potrebe korisnika i bolji trini plasman bauhausovih proizvoda. Samo godinu ranije, H.
Meyer u svojoj rodnoj vicarskoj objavio je provokativan lanak naslova Novi svijet, a u
kojem je proces gradnje opisao kao iskljuivo tehniki, a ne estetski proces, dok je kue za
stanovanje usporedio s mainama.3 Iako je od zimskog semestra 1927/28. godine u nastavni
plan uvedena klasa slobodnog slikanja i u nastavi su bili prisutni i umjetniki i znanstveni
aspekt, Meyerove godine oznaile su radikalan otklon od Gropiusovog istraivanja principa
Prema: Droste, Magdalena: Bauhaus 19191933. Bauhaus Archiv, Kln: Benedikt Taschen
Verlag, 1990., str. 166.
3
Meyer, Hannes: Die Neue Welt, u: Das Werk 13, 1926, nav.prema: Kruft, Hanno-Walter,
Geschichte der Architektur-Theorie. Mnchen: Verlag C. H. Beck, 2004., str. 445.
476/Godinjak 2014
oblikovanja prema prouavanju ivotnih procesa buduih korisnika. Meyer je, naime,
smatrao da je Bauhaus napustio svoje izvorne principe oblikovanja za ovjeka i da je
veina proizvoda kole bila isuvie skupa i namijenjena samo ekskluzivnim grupama, pa
je njegov novi slogan za Bauhaus glasio: potrebe naroda, umjesto potrebe za luksuzom
(Volksbedarf statt Luxusbedarf). Kako je esto isticao u svojim sjeanjima na pedagogiju
Bauhausa, najvanije to je nauio nakon Pripremnog teaja, a to je bilo u duhu Meyerove
reforme nastavnog procesa, bilo je, prema Selmanagievim rijeima, oblikovanje za mase,
na osnovu svakidanjih potreba ljudi. Navodio je primjer vjebe oblikovanja jednog ormara
i pitanja koje im je postavio profesor Arndt u radionici na drugom semestru: ta se stavlja
u taj ormar? i objaenjenja da u svakoj fazi oblikovanja moraju kretati od ideje cjeline, od
stvarnih potreba korisnika i funkcije predmeta, a ne od oblikovnih detalja i ornamentike koja
je tada zaokupljala panju mladog Selmanagia, kao sjeanje na tradicionalno oblikovane
komade namjetaja u Bosni. Nakon to sam izradio jedan ormar, postao sam Bauhausovac,
zabiljeio je Selmanagi i kada je usvojio ovaj, temeljni princip miljenja pri oblikovanju, tada
se mogao suoiti sa najrazliitijim zadacima koje je u budunosti i radio: izgradnjom stambenih
objekata, urbanistikim projektiranjima, nacrtima tvornikih, sportskih i zdravstvenih objekata,
projektiranjem izlobenih hala, dizajnom namjetaja itd.
Nastava na Odjelu za arhitekturu trajala je najdue devet semestara i to je bio najvaniji
odjel kole. Ono to je osobito odredilo kasniji Selmanagiev rad i pedagoko iskustvo, bio
je susret sa timskim radom koji je bio odlika Meyerovog mandata. Naime, Meyer je insistirao
na radu u tzv. zdruenim elijama (cooperativzellen) i formiranju tzv. vertikalnih brigada
koje su inili studenti razliitih godina studija i koji su prakticirali timski rad. Ova e iskustva
Selmanagi osobito razviti neto kasnije, u toku petog semestra, a u okviru seminara za
urbanizam kod profesora Ludwiga Hilberseimera, za vrijeme mandata posljednjeg direktora
Miesa van der Rohea. Profesor Hilberseimer ostavio je nesumnjivo znaajan utjecaj na Selmanagia u razumijevanju socijalne uloge arhitekture i o potrebi usmjerenosti prema eljama
i potrebama korisnika i on je, i za Meyerovog, ali i Miesovog mandata, imao jednu od kljunih
uloga na Odjelu za arhitekturu. Iako je ve Meyer uveo tzv. analitiko-znanstveni pristup
arhitekturi u kojem se, pri projektiranju jednog stambenog objekta, naprimjer, vodilo rauna
o dnevnim aktivnostima ukuana, stepenu osunanosti, relaciji s okolinom, prosjenim godinjim
temperaturama i slino i mada je ve Meyer definirao modernost arhitekture ne kroz njene
formalne ve kroz socijalne, tehnoloke, ekonomske i psiholoke parametre.
Primjeri iskustva Bauhausa u kasnijim Selmanagievim projektima
Na seminaru profesora L. Hilberseimera oformio se tzv. Studentski kolektiv. Zajedno s
profesorom Hilberseimerom, Selmanagi je s nekolicinom studenata sudjelovao tokom
1932. godine u planiranju (nerealiziranog) projekta naselja za radnike tvornice aviona Junkers
u Dessauu (Junkers-Siedlung) i to je bio, premda utopijski i ostvariv jedino u socijalistikom
drutvu, najambiciozniji, timski rad koji je proveo Odjel za arhitekturu, a koji je, na stanoviti
nain, oivio duh Meyerovog vremena i predstavljao alternativu visokoestetiziranom karakteru poduavanja arhitekture na seminarima Miesa van der Rohea (tek spomenimo, kao
ilustraciju, na ovome mjestu da je Meyer koristio termin Bauen, a Mies Baukunst). Naselje
je bilo planirano za 20.000 stanovnika i njegovoj realizaciji prethodila je iscrpna znanstvena
Godinjak 2014/477
ABADI-HODI
analiza koja je ukljuivala, uz prouavanje tehnikih, ekonomskih i ekolokih parametara

te planiranih trokova realizacije i odravanja, i detaljnu socio-kulturnu analizu ivotnih
navika stanovnika, kako bi se, u realizaciji ovog planskog naselja zamiljenog kao ivot u
zajednici (komuni), odgovorilo svim potrebama njegovih korisnika. Iskustvo koje je stekao
radei u Studentskom kolektivu, kao nain timskog rada i stvaranja optimalnog okvira za
ivot, rad i slobodno vrijeme radnika u komunistikom drutvu, bit e vrlo korisno za kasnije
Selmanagieve projekte, osobito u timu poslijeratne obnove Berlina (Planungskollektiv), pod
vodstvom Hansa Scharouna, u projektima za grad Schwedt (1959-1962) kao i u nastavi i
radu sa studentima Visoke umjetnike kole Weiensee.4 Realizacija Schwedta, novog socijalistikog grada deavala se u vrlo sloenom trenutku ekonomije DDR-a, a kada se krajem
pedesetih godina 20. st. nastojalo potaknuti i osnaiti proces industrijalizacije i ostvariti glavni
ekonomski zadatak, kako je to bilo istaknuto na V partijskom zasjedanju SED-a 1958.
godine a u vezi s razvojem narodne privrede DDR-a u nekoliko narednih godina, kojom bi
se nedvosmisleno pokazale prednosti socijalistikog drutvenog ureenja naspram imperijalistike vlasti bonske drave.5 U realizaciji grada Schwedta, koji je trebao imati i administrativne, ekonomske, edukativne, sportske, zdravstvene, kulturne i rekreativne sadraje potrebne
za svakodnevni ivot jedne zajednice, S. Selmanagi mogao je iskoristiti svoja dotadanja
znaajna iskustva u ovome polju: od suradnje u Studentskom kolektivu za Junkers-Siedlung
1932. godine do suradnje u Scharounovom Kolektivu za planiranje Berlina neposredno
nakon Drugog svjetskog rata Ovaj je projekt, naalost, Selmanagiu na kraju bio oduzet
i predat na upravljanje Njemakoj graevinskoj akademiji (DBA) i Richardu Paulicku
koji je, kroz svoje sudjelovanje u projektiranju dijela berlinske Aleje Staljina i kao potpredsjednik Njemake graevinske akademije (19551965), za razliku od Selmanagia koji je tokom
pedesetih godina s nekolicinom Bauhausovaca iz ideolokih razloga optuivan kao nerazumni
formalista, aktivno sudjelovao u oblikovanju tadanje DDR-ovske graevinske politike
i sudjelovao u nacrtima ak tri od etiri uzorna socijalistika grada: Hoyerswerda, Schwedta
i Halle-Neustadta. Modaliteti recepcije Bauhausa u nekadanjoj Demokratskoj republici
Njemakoj bili su, prije svega, politiko pitanje, a s obzirom na to da su oblasti urbanizma
i arhitektonskog planiranja bile iskljuivo pod kontrolom drave. Kroz promjenjiv odnos prema
tradiciji modernizma, a samim time i prema Bauhausu, mogu se pratiti i modaliteti oblikovanja, interpretiranja i reprezentacije dravnog identiteta DDR-a u hladnoratovskom
kontekstu. Obino se u ovim promjenjivim stavovima prema Bauhausu razlikuje nekoliko
dominantnih faza: rana faza (19451950) u kojoj je odnos prema Bauhausu bio pozitivan
i na istonoj i na zapadnoj strani te je istican kao paradigma antifaistike kulture, uz koju
su se eljele vezati obje Njemake, potom vrijeme snano obiljeeno duhom staljinizma
i tzv. debatom protiv formalizma u DDR-u, kada je Bauhaus smatran tuim, neprijateljskim fenomenom (19511955), zatim period nakon Staljinove smrti, a kada je, istina
4
Ovo je istaknuo i sam Selmanagi u jednom razgovoru iz 1976. godine u kojem je opisao djelovanje
ovog kolektiva Detaljnije u: Selman Selmanagi, Entwurf einer Arbeitersiedlung, Form + Zweck,
6/1976, str. 31-33.
5
O ekonomskom, socijalnom i politikom kontekstu u planiranju Schwedta detaljnije u: Springer,
Philipp, Verbaute Trume, Herrschaft, Stadtentwicklung und Lebensrealitt in der sozialistischen
Industriestadt Schwedt, Berlin: Ch. Links Verlag, 2007.
478/Godinjak 2014
i pod pritiskom tekih ekonomskih prilika, dolo do labavljenja staljinistike doktrine

i do poetka svojevrsne rehabilitacije pozitivnih iskustava Bauhausa u Istonoj Njemakoj
(19551970), a to e, osobito u godinama 1976.1990., voditi ka postepenom otvaranju prema
zapadnom bloku i kapitalizmu.6
Jedan od Selmanagievih kasnijih studenata, Lothar Neumann, istaknuo je u svojim sjeanjima
na rad u klasi prof. Selmanagia da je najvanija karakteristika Selmanagievog pristupa
arhitekturi bila usmjerenost na korisnika, njegove potrebe i ivotne navike i zadovoljavanje
i usklaivanje individualne i socijalne uloge arhitekture. I studentica Iris Grund sjeala se
svojih neuspjenih pokuaja da precizno nacrta jedan drveni kompozitni prozor na drugoj
godini studija na Kunsthochschule Weissensee. Oajna i obeshrabrena svojim neuspjelim
pokuajima, razmiljala je da odustane od studija. Razgovor s profesorom Selmanagiem bio
je odluujui za njen ivot i karijeru: umjesto razgovora o detaljima oblikovanja prozora,
profesor Selman, toplo i ljudski, dugo je sa svojom studenticom razgovarao o misiji arhitekture
u drutvu, njenim mogunostima i odgovornosti.7 Rijeima profesora Selmanagia, prave
proporcije nisu bile samo pitanje forme i harmonije arhitekture nego i ljudske mudrosti. Danas
ugledni njemaki arhitekt, Peter Kulka (r.1937.), u svome govoru povodom stogodinjice
roenja svog nekadanjeg profesora, rekao je: Kada sam 1959. elio nastaviti studij arhitekture
u tadanjem DDR-u dolazila je u obzir samo jedna institucija Visoka kola Weissensee i samo
jedan profesor: Selman Selmanagi. Ta je kola stajala u tradiciji Bauhausa, u interdisciplinarnom, zajednikom radu arhitekata, dizajnera, umjetnika, tehnologa i proizvodne prakse.
Ovo je osobito pohvalio i Richard Neutra prilikom posjete koli 1966. godine.8
Prema svjedoenju samog Selmanagia, na njega je osobiti dojam u toku Meyerovog
mandata ostavilo gostovanje mladog ekog predavaa Karela Teigea (1900-1951) od kojega
je usvojio ne samo ustrajavanje na znaaju kolektivnog rada u projektima nego i nadilaenje
razumijevanja arhitekture kao iskljuivo vizualnog fenomena, a to je u vrijeme Teigeovog
gostovanja u Bauhausu koincidiralo s polemikom koju je ovaj profesor vodio tih godina sa
Le Corbusierom o pitanju uloge i znaaja arhitekture. Kao urednik mjesenika Kluba arhitekata
u Pragu, Stavba, koji je ubrzo stekao izniman meunarodni ugled i snano se distancirao
od historicistike nostalgije, Teige je esto zastupao miljenje da arhitektura, neposredno nakon
Prvog svjetskog rata nije uspjela odgovoriti na potrebu kvalitetne, pristupane gradnje.9
Zahvaljujui irokom polju interesa, izmeu ostalog i za predavanja iz psihologije forme
kod profesora Karlfrieda Grafa Drckheima, koja je Selmanagi sluao tokom treeg, etvrtog
6
Ova periodizacija temelji se na studiji Wolfganga Thnera From an alien, hostile phenomenon
to the poetry of the future: On the Bauhaus reception in East Germany, 19451970, GHI Bulletin
Supplement 2 (2005), Washington DC, str. 115137.
7
Iris Grund: Unterricht bei Professor Selmanagi, u: Wsten, Sonja, Selman Selmanagi. Berlin:
Kunsthochschule, 1985., str. 5456.
8
P. Kulka, govor odran 2005. godine, povodom stogodinjice roenja S.Selmanagia u Kunsthochschule Weissensee, Berlin. Ovom prilikom zahvaljujem se prof. P. Kulki na ustupljenom govoru
i autorizaciji da objavim njegove dijelove.
9
O K. Teigeu detaljnije u: Sawicki, Nicholas: Czechoslovakia, Bauhaus Associates Karel Teige,
Central European Students at the Bauhaus, Centropa, No. 1. New York, januar 2003., str. 3638.
Vidjeti i: Hain, Simone: Gegen die Diktatur des Auges, Selman Selmanagi zum 100. Geburtstag,
u: Form + Zweck 21. Berlin, 2005., str 79-99.
Godinjak 2014/479
ABADI-HODI
i petog semestra kao i zbog njegovih ranijeg afiniteta prema predavanjima Kandinskog
i Kleea, Selmanagiev funkcionalizam nije u konanici bio jednostrani, utilitaristiki program,
ve prije metoda koja je upuivala upravo na kljunu funkciju sinestetikih doivljajnih
elemenata pri percepciji i oblikovanju. Na temelju predavanja profesora Drckheima i
njegovog uenja o doivljenom prostoru, Selmanagi je trajno usvojio znaaj injenice
o jedinstvu naih doivljaja u percepciji odreenog prostora i znaaj primjene tog iskustva
u buduim projektima planiranja i oblikovanja i time se dijelom, ipak, ogradio od naglaenog
Meyerovog funkcionalizma. Ono to je inilo vrijednost Meyerove pedagogije za budui
Selmanagiev rad bilo je prije svega naglasak na radu u zajednici (timski rad) i harmoninom
usklaivanju potreba pojedinca i zajednice.
Aktualnost principa i koncepta Bauhausa: oblikovanje ivotnih procesa
Kada je trebao rezimirati rezultate triju razliitih direktorskih mandata u koli i njihov
utjecaj na program Bauhausa, Selmanagi je istaknuo Gropiusa kao utemeljitelja ideje Bauhausa
i osobu koja je usmjerila rad kole prema sintezi svih umjetnosti i racionalnom koritenju
tehnikih i industrijskih mogunosti, a u sreditu obrazovnog procesa bilo je razvijanje
sposobnosti miljenja, predoavanja i iznalaenja novih rjeenja. Meyerov period, prema
Selmanagiu, obiljeilo je snaenje ideje funkcionalizma i ekonominosti u arhitekturi kao
i socijalne dimenzije gradnje, a kao nedostatak njegovog razumijevanja obrazovnog procesa
Selmanagi je istaknuo Meyerovo iskljuivo isticanje znanstvene, na raun umjetnike,
strane kreacije, a to je, naalost, udaljilo odreene profesore od kole za njegovog mandata.
Mies van der Rohe je, prema miljenju Selmanagia, naglaavao vanost injenice da se ovjek
mora ugodno osjeati u odreenoj arhitekturi, a pri emu su funkcionalnost i ekonominost
bile samorazumljive kvalitete. Da bi se dobila cjelovita slika o tome to je to doista bila ideja
Bauhausa i kako je izgledao rad u toj koli trebalo bi, smatrao je Selman, o tome pitati svakog
preivjelog nekadanjeg studenta ove kole jer se na to pitanje ne moe dati jednostavan
niti jednostran odgovor.
I kada je bio u poznim godinama, S. Selmanagi ostao je bauhausovac u dui, a svjeinu
i otvorenost njegovog duha prema izazovima koje donosi svako novo vrijeme otkriva i
njegovo promiljanje dizajna ormara za omladinu koja osamdesetih godina 20. st. ima sasvim
drugaije odjevne navike od vremena u kojem je on bio mladi. Naime, S. Selmanagi uoio
je to da veina omladine nosi jeans i da za taj odjevni predmet koji ne iziskuje vjeanje poput
tofanih hlaa treba dizajnirati i drugaiju unutranjost ormara. U ovome se vidjelo to koliko
su trajno ostala iva sjeanja na rad u klasi majstora A. Arndta i kako je njegove pouke znao
uiniti aktualnim i u drugaijim socio-kulturnim okvirima, a to i ini bit bauhausovskog
koncepta obrazovanja i oblikovanja. I u jednom od svojih posljednjih intervjua, onome
iz 1985. godine10, S. Selmanagi pokazao je svoju zainteresiranost i otvorenost za razumijevanje novog duha vremena, novih navika mladih, te je rekao: Treba prouavati sadanjost i oblikovati za sadanjost. S. Selmanagi, iako osamdesetogodinjak, primjeivao je
promjene u navikama mlade generacije: od naina odijevanja do naina sjedenja. Primijetio
je, kako je istakao u spomenutom razgovoru, to da ne samo da tadanja omladina zbog
noenja leerne odjee ne treba ormare za ispeglana odijela nego i to da preferira sjediti
10
Der Architekt Selman Selmanagic: Wie komme ich dazu, das Telefon festzuhalten...! 16 Sonntag,
Die kulturpolitische Wochenzeitung. Berlin, 21. 4. 1985., str. 7.
480/Godinjak 2014
i odlagati stvari na tlu, te je naglasio da se te promjene moraju uvaiti i postati polazite

u oblikovanju. Do novih ideja, prema rijeima S. Selmanagia, ne dolazi se usporeivanjem
starih uzora, ve kroz nastojanje da se razumiju potrebe i navike korisnika. Lake je imitirati
negoli prouavati cjelinu ivotnih procesa. Uzori su dostupni, vidljivi. Ali Bauhaus je elio,
kako je to jednom istakao Paul Klee, ono nevidljivo ivotne procese uiniti vidljivim11
istaknuo je S. Selmanagi. Upravo je prouavanje ivotnih procesa (Lebensvorgnge)
inilo sredinje mjesto pedagogije Bauhausa.
Uz otvorenost prema istraivanju novih oblikovnih principa, usmjerenih potrebama
korisnika, Selmanagiev boravak u Bauhausu odredio je i njegov ivotni svjetonazor i politiko
opredjeljenje. Duh antifaizma bio je determinanta njegovog svjetonazora: od pristupanja
komunistikoj partiji ve krajem 1929. godine, na poetku studija pa sve do angamana u
ilegalnim komunistikim elijama tokom Drugog svjetskog rata u Berlinu i njegove znaajne
uloge u obnovi Berlina i izgradnji nove drave DDR (od 1949). Uz to, naglaena otvorenost
prema dijalogu s razliitim kulturama i tradicijima (a to je osobito obiljeilo njegov
dinamian boravak na Bliskom Istoku tokom tridesetih godina prolog stoljea) reflektirale
su duh internacionalizma i otvorenosti Bauhausa koji je obiljeio njegove studentske godine.
Strastveno i impulzivno, kako je, sasvim sluajno, donio odluku da upie Bauhaus, tako je
i u elji da upozna drugaije kulture i civilizacije Selmanagi nekoliko godina ostao na
Bliskom Istoku. Bilo je to sasvim u skladu s njegovim otvorenim i pomalo pustolovnim
karakterom, eljnim novih saznanja i iskustava. Prvo je kratko boravio u ateljeu nekadanjeg
Poelzigovog studenta Seyfi (Nassih) Arkana, (do marta 1934). Iako su to bile vrlo dinamine
godine tada jo mlade kemalistike Republike, vrijeme reformi drutvenog, politikog i kulturnog
ivota, obiljeenog naglaenim otvaranjem vrijednostima Zapadne kulture, Selmanagi ovaj
boravak nije smatrao osobito poticajnim i elio je otputovati ak doAfganistana. Iako nije mogao
nai tako odvanog suputnika kao to je on bio za put do Afganistana, kako je naveo u pismu
svome dobrom prijatelju Hajo Rosi (iz 1935.), ve na proputovanju Kairo, Selmanagi je
bio fasciniran tadanjom Palestinom: ubrzanim tempom njenog razvoja, ali i njenim unutranjim
suprotnostima, razliitim narodima, rasama i religijama. Kroz rad u ateljeu Richarda
Kauffmanna (od augusta 1934. do aprila 1935.), kasnije i kroz samostalnu praksu, Selmanagi
je sudjelovao u vrlo zanimljivom otvaranju i specifinoj sintezi autohtonih graditeljskih tradicija
i internacionalnog stila koji je doao s imigracijom velikog broja modernistikih arhitekata
sa Zapada. Istovremeno, na tragu svog vlastitog iskustva djetinjstva u sredini izmeu dvije
kulture (a la turca i a la franga) usvajao je i razvijao ono najbolje od duha kozmopolitizma
i internacionalizma a to takoer ini vrijednost pedagoke batine ove utjecajne kole.
Selman Selmanagi volio je Srebrenicu i bio je vezan za svoj kraj, u kojem je, na obiteljskom
imanju u Budaku, proveo najljepe dane djetinjstva. Znajui da je Srebrenica za njega, kako
je volio naglaavati, najljepi kutak svijeta, obitelj ga je 1986. godine sahranila na obiteljskom
mezarluku Bojna, na uzvienju nedaleko od grada. I tako se, na udnovat nain, iznova
zatvorio jedan ivotni krug. Danas se, podno Budaka prostire ehidsko mezarje u Potoarima,
koje je dijelom podignuto na nekadanjim imanjima obitelji Selmanagi, a koja je, za potrebe
izgradnje Memorijalnog centra, poklonila dijelova svoje zemlje.
11
Nav. intervju.
Godinjak 2014/481
ABADI-HODI
U bauhausovskim programima susretale su se i presijecale razliite teorije i prakse.

Autonomnost umjetnika i sloboda izraza, paradigmatske vrijednosti moderniteta, koje su
u avangardama s poetka stoljea jo uvale duh odabranih elita, intelektualnih aristokrata
bili su ugroeni pojavom narodnih masa, proleterijata kojima su trebala biti otvorena vrata
umjetnike edukacije i usvajanja univerzalno razumljivog jezika formi. Ova je proturjenost
bila prijeporna i samim majstorima Bauhausa, ali upravo je univerzalnost umjetnikog jezika
bila nuan preduvjet sna o mogunosti da ovjek iznova, kroz umjetnost, stekne primordijalni
osjeaj cjeline svoga bitka i djelovanja, da se pomiri sa sobom samim i prirodom koja ga
okruuje, da se uklone sve klasne razlike i da se stvori zajednica solidarnosti izmeu svih rasa
i nacija. Prema miljenju pojedinih analitiara tadanjih politikih, drutvenih i umjetnikih
zbivanja, prijelomnost razdoblja nakon Prvog svjetskog rata ogledala se upravo u prihvaanju
jedne sredinje zamisli epohe: u naputanju, korjenitog individualizma i profinjene senzibilnosti devetnaestog stoljea u korist mentaliteta kojemu je signatura osjeaj zajednitva
i priznavanje stvaralake snage mnotva, mase, zajednice, tima, saveza, kolektiva kako
su glasile krilatice vremena.12 Upravo je ovo odredilo svjetonazor Selmana Selmanagia
i njegov kasniji projektantski i pedagoki rad. Izazovi vremena koje ivimo, nezaposlenost,
teka ekonomska situacija, socijalni problemi ine, rijeima Kulke, misao i opus njegovog
profesora Selmana Selmanagia i danas visoko aktuelnim.
Literatura:
Knjige:
Abadi-Hodi, Aida: Selman Selmanagi i Bauhaus. Sarajevo: Bonjaki Institut Fondacija Adila Zulfikarpia, 2014.
Droste, Magdalena: Bauhaus 19191933. Berlin: Bauhaus Archiv, Kln: Benedikt Taschen
Verlag,1990.
Kruft, Hanno-Walter: Geschichte der Architektur-Theorie. Mnchen: Verlag C. H. Beck,
2004.
Springer, Philipp: Verbaute Trume, Herrschaft, Stadtentwicklung und Lebensrealitt
in der sozialistischen Industriestadt Schwedt. Berlin: Ch. Links Verlag, 2007.
mega, Viktor: Od Bacha do Bauhausa: Povijest njemake kulture. Zagreb: Matica
hrvatska, 2006.
asopisi i katalozi:
Hain, Simone: Gegen die Diktatur des Auges, Selman Selmanagi zum 100. Geburtstag, Form + Zweck, 21 (2005), str 79-99.
Sawicki, Nicholas: Czechoslovakia, Bauhaus Associates Karel Teige, Central European
Students at the Bauhaus, Centropa, No. 1. New York, januar 2003, str. 36-38.
12
Nav. prema: Viktor mega: Od Bacha do Bauhausa: Povijest njemake kulture. Zagreb. Matica
hrvatska, 2006., str. 668.
482/Godinjak 2014
Selmanagi, Selman: Entwurf einer Arbeitersiedlung, Form + Zweck, 6 (1976). Berlin,

str.31-33.
Thner, Wolfgang: From an alien, hostile phenomenon to the poetry of the future:
On the Bauhaus reception in East Germany, 19451970, GHI Bulletin Supplement 2 (2005).
Washington DC, str. 115-137.
Wsten, Sonja (ur.): Selman Selmanagi, Festgabe zum 80. Geburtstag. Kunsthochschule
Berlin, 1985.
SELMAN SELMANAGI AND BAUHAUS: BOSNIAN AND HERZEGOVINIAN

ART AND EUROPEAN AVANT-GARDE
Aida Abadi-Hodi
Summary
Selman Selmanagi (Srebrenica, 1905- Berlin, 1986) was the only architect from the
area of the former Kingdom of Yugoslavia, who completely finished his studies and graduated
in architecture at the Bauhaus, and thus the only name from Bosnia and Herzegovina that, in
the first half of the 20th century, directly connected to the European avant-garde art. Selmanagi
was one of the leading architects, urban planners and designers in post-war reconstruction
of Berlin and a long-time professor at the prestigious High School of Arts Weissensee in
(East) Berlin (1950-1970) where he permanently influenced on generations of students by
specific methodology of work and subjects that provided resistance (at the time) the dominant
social-realist style. Between the two world wars, he lived and worked in Turkey, Palestine
and the Near East. The Bauhaus spirit - openness to research and experiment, independently
reach the solutions, social responsibility of art and architecture, social sensitivity, teamwork,
interaction of different fields and disciplines, anti-fascism - permanently marked Selmanagis
creative and life path.
Key words: Selman Selmanagi, Bauhaus, artistic avant-garde, modernity, architecture,
design, Walter Gropius, Hannes Meyer, Mies van der Rohe, Ludwig Hilberseimer, Paul Klee,
Berlin, High School of Arts Weissensee, DDR, Srebrenica
Godinjak 2014/483
UDK 75 Zec, S.
Safet Zec. Demon slikarstva1

Giandomenico Romanelli
Muzej Correr
Venezia, Italija
afet Zec je ovjek koji malo govori. esto se ini da je utonuo u tihu meditaciju o
stvarima i dogaajima. ini se neodluan da intervenie u realnosti, na dogaaje
koji mu mogu postati beznaajni ili banalni, nevani. Nasuprot tome, njegovo slikarstvo
je nabujala rijeka koja plavi. Njegovo slikarstvo je snano i zgusnuto, poetino ili tragino, bolno
ili puno radosti. To je upravo impresija koju imamo, pristupajui njegovom djelu: uznemirujui
vrsti rukopis, epski i klasian, snaan i onirian.
Zec posjeduje stvaralaku sigurnost jezika starih majstora i u isto vrijeme uznemirenost
jednog usamljenog istraivaa, freneziju jednog eksperimentatora. Koliina (i kvalitet!) njegove
produkcije zavrene i nezavrene, ostavljene u skici, beskrajno tvrdoglavo do perfekcije uraene,
jeste iznenaujua. Ali, itljivost je kristalno jasna, kontrola je totalna, izuzetno lucidna
i racionalna.
Nema sumnje da ovaj Bosanac, grub i njean u isto vrijeme, jeste jedan autentian protagonist
nevienog majstorskog rukopisa, samotnjak koji postaje pretea neminovnog vraanja jezika,
sintaktike strukture, rijei vrsto vezane za neunitive vrijednosti. Takoer, nema sumnje da
je on interpretator unutranje uznemirenosti i likovnog kretanja prevedenog u kompleksne
forme i partiture simfonija, pejzaa due, lirske poeme, koje i drugi vizionari u drugim relacijama
i istraivanjima, s drugim snanim metaforama i sa ne manje vanim sintezama i izuzetnim
rtvovanjem su shvatili i predvidjeli, koji su ukazivali i iluminirali: umjetnici, kritiari umjetnosti,
mislioci i strogi protivnici svih povrnosti.
Kod Zeca nema tajni ni dosjetki, nema misterije ni arhainih znanja koja nisu oigledna,
svima prepoznatljiva: oiglednost jedne neukrotive i usaene potrebe, jednog demona, jedne
manije mone i posjedujue koja, takoer, ima dovoljnu neizbjenu kompleksnost vokacije
jednog svetenika i vjenost iskri jedne Boije vatre.
Ali, ne bi bila istinita predstava o Zecu kao jednom misterioznom i nedostinom eremitu:
Zec je, ustvari, jedan iznenaujui majstor boje i forme, zaljubljen u materiju; materije koju
mijea i transformie bez da bude alchemica u figure i predstave, u ambijente i stvari,
u skorene obojene forme iz kojih proizlaze smjese silueta, uzbuujui i stvarni skeleti vrata,
namjetaja i stolica, animiranih krpa, neraspremljenih kreveta, bogati svim bijelim tonalitetima,
asketski i polihromni, gdje svjetlo zna evocirati sjeanja tragedija i fragmente preivljenog,
izmeu oprotaja i naputanja, susreta i otkrivanja.
Predgovor iz kataloga izlobe u Muzeju Correr u Veneciji, juni 2010.
484/Godinjak 2014
Safet Zec. Demon slikarstva
Zec se raa kao neoromantiarski pejzaist, enigmatian i bezgranian. Zatim ulazi u zatvorenu i gotovo asketski skuenu dimenziju ateljea, u kome pribor njegovog rada i stvaranja
postaju protagonisti jedne esencijalne predstave i u isto vrijeme ekspanzivne. Postaju geografska karta njegovog razmiljanja, reanja ideja, asocijacija, naznaivanja i razlaganja
koji prolaze kroz stilizaciju silueta i sjenki; ustvari, u naizgled haotinoj predstavi jedne
mune analize i autoanalize jednog kreativnog procesa tekog i potpuno individualnog,
zato to je to proces po kome on spaja i razdvaja, katalogizira i mijea, oznaava tonove,
proporcije, siluete, volumen: zapravo, ostvaruje jedan svijet, svoj svijet, rastavljen i sastavljen,
isparan i ponovo sloen, zavisno od odreenih trenutaka prevoenja u forme i boje ive i
pulsirajue kao bilo njegovog uroenog poetinog univerzuma.
Govorilo se o kreativnom procesu, i ne sluajno. Atelje Zeca je vjeran odraz jednog metoda
rada, jedne dinamike i jednog projekta; perfektna kutija ili, ako hoemo, tana forma, matrice
i tampe njegove umjetnike i intelektualne avanture koja se taloi izmeu platna i papira,
tafelaja i radnih stolova, skica i albuma, crtea i metalnih grafikih ploa, fotografija, kiseline
i voska. Tragovi drugih sentimenata i strasti, drugi zaustavljeni trenuci su nali svoje mjesto
meu olovkama i etkama. To je kolektivna i lina pria Zeca i njegovog svijeta, njegove zemlje
i njenih vrijednosti; tragedija jednog naroda i njihovog raznovrsnog izmijeanog korijena:
ustvari, jedne ideje suivota, iskustva iz prijateljstva razliitih, ali nedjeljivih etnija, idilini
putovi u pejzaima punih tragova civilizacije i kultura.
I ako je Zec jedan internacionalni umjetnik, esto se vraa u ovaj svijet, s uzbuenjem i
nestrpljenjem zaljubljenog, s prikrivenom uznemirenou, dobro svjestan uasne neizljeive
rane, koja je obiljeila taj univerzum.
Umjetnost Safeta Zeca je do sri etina i poetina; zato to je potpuno laika i u isto
vrijeme snano religiozna. Rijetko motiv hljeb u savremenom slikarstvu ima sakralnost kao
onaj koji on slika. S delikatnim i svjesnim potovanjem poloen na bijelu krpu, na staru stolicu,
na istroenom kredencu: prije nego to e biti prelomljen u Emmausu, i odnesen od gavrana
Eliji u pustinju, bojaljivo poloen od anela na vrui kamen za askete Tebaida; poljubljeni
u tradiciji seljaka ako su sluajno pali na zemlju.
Zatim ta Zecova bolna poetika naputanja. Koliko odjee objeene na vjealicu, ostavljene
na stolici, izguvane na krevetu; koliko strastvenih zagrljaja mantila i kinih kabanica ispunjenih
niim drugim osim vjetrom i nevienim duama; koliko zaboravljenih predmeta; cipele, krpe,
boje, etke, korpe, kante, stolice, oblici hljebova, koulje, jedno ogledalo. iva isprepletenost
jedne mate konkretne i solidne; prie jedne sakrivene patnje; praznine iz kojih izbijaju i u
kojima se tiho kreu ruke, noge, ake, ramena, glave; metafizika bola i scena emocija bez daha,
iznenadna nestajanja i uzbuujua kretanja, pojavljivanja, predstave ivota i, moda, radosti.
I Barke Zeca kao da sadre u jednostavnosti svojih arhainih formi, s krpama i mreama
koje ih pokrivaju i nose, jo jedno sjeanje na stare zanate; nita nostalgino, nita lokalno,
nijedan trag venecijanskog u tim amcima za ribolov, u njihovim elementarnim formama,
izguljene, istroene, izbuene, dostojne dana ribolova na Tiberskom jezeru ili mala scena
iscrpljene, epske i finalne borbe izmeu starca i mora.
Nova Safetova tema su velike bjeline, moemo rei monumentalne, izrezbarene sjenama,
tragovi nestalih silueta, sindromi rasplinutih ivota, tragovi tijela i memorije osoba i pria.
Tako moni da onemoguuju svaki pokuaj bjeanja, i tako njeni u uvanju i najmanjeg
traga svake proaptale rijei; plastini kao mermerne statue i lagani kao leptiri, oni sigurno
Godinjak 2014/485
ROMANELLI
nose u sebi i pokazuju tendenciju Zeca da pretvori svoje slikarstvo u totalni likovni jezik, velika
scena svetih i profanih predstava, jedno neprekidno polaganje u kome hiljadu puta jedan
Hrist, poto je zavrio sopstveni tragini pogrebni tranzit, ostavlja u jedan ugao svoje sudarije
iluminirane jednom neprirodnom svjetlou da bi bile svjedoenje i dokaz, refleks boanskog
u ateljeu jednog tihog umjetnika.
Slikarstvo Zeca je puno i gusto kao kod renesansnih majstora, sono; potez je irok,
siguran u znaku, bogat u plastinosti, kipui u materiji; prepliu se velature, lome se udarcima
svjetlosti, obuhvat forme definira ih do najmanjeg detalja, ali nikada u smislu minijaturista.
Potrebno je udaljiti se od slike, dati joj da die u irokom prostoru i onda se sve uklapa, od
pulsiranja vena na povrini ruke do raspadajue niti slame na jednoj stolici, jedan komad kanapa
na prozoru, komadi stakla, itava fasada jedne kue, jedan amac, jedan zid, jedan eir,
tuba boje. Portretisao je ogromne mase kronji, itave ume; stara probuena kofa; korpa
s lukom; udesna tuna pria Mauricea Duvala, neostvarenog akvareliste; ogromna gomila
stolica; jedan list papira.
Konstruie svoje podloge kao kola u trompe loeil, a onda ih pokriva s jednom vrstom
tenosti, smee kao pais, kao anilin ili neka vrsta starog ljepila, prljave tempere. Na ovu podlogu
on zatim nabacuje prve tragove konstrukcije, koja se odmah pokazuje s kompleksnom
strukturom jedne budue kompozicije, jednog oltara, jedne freske, jednog murala. On polazi
i u stanju je da poe od bilo kakve podloge ili bilo koje sugestije. Najradije od jedne fotografije
(koje on koristi s velikom slobodom i velikim znajem), od reza svjetlosti na tanjiru, od ostataka
jednog doruka, od naputenog komada namjetaja, od jedne razvaljene stolice, od jedne barke
koja jedva opstaje na povrini vode, od detalja jedne slike, od komadia kamena. To je disanje
Zeca, njegova epska dimenzija, sigurnost jedne trajne solidne vrijednosti, njegovo vrsto
moralno vjerovanje, povjerenje u slikarstvo, punopravna jasnoa prema klasinim ambicijama.
Bili bismo isprovocirani da navedemo imena, da traimo prethodnike (one na koje bi svako
mogao da pomisli: od Tintoretta do Palma il Giovane, od Zurbarana do El Greca, od Caravaggia
do Freuda). Moda bi to bile varke ili, moda, punopravne sugestije; prizivani duhovi na koje
se moemo osloniti, polazei od motiva ili sigurnosti poteza ili neosporive virtuoznosti
u perspektivi i kompoziciji. Kao da bismo rekli da on zna vidjeti i prepoznati, da je mono
osvojio tehnike slikarstva, da bira svoje vizuelne porive, da je pohaao akademije sa velikim
profitom. Ali sve to iako je istinito naravno, nije dovoljno da bi se objasnilo Zeca, uvrstilo
ga u tu poziciju i na taj nivo gdje su ga doveli njegova ruka i njegovo oko; njegova misao i
njegov trud; njegova strast, na kraju. Ta misteriozna snaga koja pokree ruku i misao umjetnika,
onih odreenih sudbinom, pretvarajui ih u glasnike i svjedoke.
486/Godinjak 2014
UDK 821.163.43*.09:929 Ibriimovi, N.
Moja greka i moj grijeh prema Nedadu Ibriimoviu

Jasmina Musabegovi
Sarajevo
iui ovaj naslov i gledajui slova, najednom otkrivam da rijei greka i grijeh imaju
isti korijen. Niti sam mislila o tome, niti je to napisano kao pretpostavka za tekst koji
e slijediti. Jednostavno je jezik sam odradio svoj dio posla: jezika istina esto ide
prije misaone istine. Ovog puta se desilo, izalo prije svakog mogueg misaonog domaaja
slova, igre (u ijekavskom je, kako vidimo, umetnuto ij u grijeh, a moe i bez toga, pa je
udaljilo bliskost i istorodnost ovih dviju rijei, i zajedno s onim podmuklim h zavaralo nas
da odmah ne primijetimo njihovu istorodnost) jesu znaenjska os na koju se namotavaju
obje rijei. Dva konsonanta jedan pored drugog, duboko sijeku izgovor i znaenje i reu to
stablo to imenuje. Greka je trenutna i da se ispraviti. Ali grijeh, on naroito, s podzemnim
h, ima sudbinsko znaenje za sva vremena i prostore ove civilizacije. A i ona je nastala u grijehu,
zar ne, i nikada ga se nije oslobodila. On je dio njenog postojanja. ovjek se, ak i ako
je agnostik ili ateist, uvijek tako prihvata. Grijeni ovjee, a ne grekin ovjek. Ne potjeemo
iz greke, ve iz grijeha. Grijeh je sigurno i superlativ od greke, ali onaj svevaei i u vremenu
i u prostoru. Grijeh se ne moe izbrisati i ispraviti. Greka to moe, samo je treba otkriti
i dokuiti. Grijehu to ne treba, on je postojan i kada je spoznat i obrazloen.
Da, i ja sam po redoslijedu stvari prvo uinila nenamjernu greku. Vidi, molim te, pa i
grijeh moe biti nenamjeran, to ga ublaava, ali ne brie. Grijeh je grijeh. Ovaj moj e nastati
iz greke.
Veoma sam drala do Nedadovog i knjievnog i likovnog djela, a sljedstveno tome i
do mog prvog podugakog eseja o njemu. Taj, za mene uzbudljiv pokuaj osvjetljenja i nove
ljepote i znaenja jednog sjajnog umjetnika moje generacije, bio je veoma znaajan i za
mene i za njega. Pojavio se u Pregledu bosanskohercegovake knjievnosti u asopisu
Izraz pod rukovodstvom Kasima Prohia. Umiljala sam sebi, a to mi je i autor podgrijavao,
da sam otkrila pravi put do njegove, do tada nepoznate i sasvim nespoznate i neoekivane
strukture pripovjedakog i romanesnog iskaza. Naime, odmah sam, ve u prvoj objavljenoj
zbirci uivala. Ovaj glagol je moda neprikladan za ozbiljnu kritiku rije, ali ja vrsto
vjerujem da je on uslov prave unutranje spoznaje umjetnosti. To nije ono, naravno, prozaino
zadovoljavanje ula, ve zadovoljavanje duha i due. Bilo je to otkrie, to njegovo djelo, neeg
to se do sada nije izgovaralo, a pripada i meni, lei u ne znam kojem segmentu mene same,
i sad se ukazuje i iskazuje veliajno. Neto od onog to nosimo u sebi, a to smo mislili da
nije vrijedno i znaajno iskazati. A jeste, tako se potvrdilo, i otvorilo vrata tadanjim a i buduim
generacijama da otkrivaju sebe. Tim je to znaajnije, jer pod velikom i bremenitom sjenom
Ive Andria openito se smatralo da je samo historijska proza autentina i relevantna za
nae podneblje. Razbio je on taj nepisani zakon, tvrd i sterilan, kako su to uvijek sva nametnuta
Godinjak 2014/487
MUSABEGOVI
pravila koja se zovu zakoni. Sve je kod njega bilo drugo i drugaije. Ludo od slobode i
od oneobiavanja. Kao i on sam to je bio.
Pretpostavljam da je to bio razlog to je, kada je donio svoj roman Vjenik u Svjetlost,
(ne u izdavaku djelatnost, ve u tiskanice, to je mene malo zbunilo), traio da ja budem urednik.
I bila sam.
Dolazio je kod mene i dugo me gledao. Zbunjena, mogla sam samo da kaem: Umjetniko
djelo, pravo, i da zautim. Znam da je ekao moju kritiku rije, moje raspredanje o ovoj novoj
vrsti oneobiavanja, ali ja nisam nita govorila. Bila je to moja greka, koja se ponavljala
i na promocijama i u novim susretima s njim. Znala sam da eka moju rije. A ja utim.
Kao neka hijena, moda prikrivam svoju sumnju u to djelo. A nije tako bilo. Bilo je daleko
komplikovanije. Nisam mogla, a i nadala sam se da u jednom moi, artikulisati novu, i po
strukturi, i po nutarnjem znaku, i po temi, to je iznio na svojim viestruko umjetnikim rukama.
Njegove ruke nisu samo pisale ve i vajale i crtale i... Nisam mogla da preskoim prag svoga
nekog ponosa da mu priznam da sa znanjem i umijeem koje sam i stekla i usvojila jednostranim
kolovanjem samo na zapadnjakim, odnosno evropskim uzorima, ja nisam u stanju da naem
klju za ovo njegovo djelo kao to sam mogla za ranija, naroito prva pripovjedna djela. Samo
sam svim svojim biem, bez znanja i razlaganja, bila sigurna da se radi o umjetnikom djelu.
esto sam, kada bih javno nastupala, govorila, da sve to izae iz njegovih ruku jeste umjetnost.
Ali kakva, i u emu je to u ovim, opet novim i drugaijim iskazima nisam umjela imenovati.
Zato sam utjela kada bismo se sreli, pa bismo se bez rijei brzo razili bez progovora o onome
to je kao prepreka stajalo izmeu nas. Ja se nadala da e mi se jednom ukazati razrjeenje,
a on je mislio da Vjenika nipodatavam. Eto, to je bila moja greka: moja uznositost. Zato
sam bila obradovana, naroito tekstom Melihe Terzi iz Tuzle, do kojeg je i on najvie drao,
u jednom kulturnom dodatku Osloboenja. Tekst na dvije strane, dugaak a lagan i prirodan:
nije polazila od nauenih mjerila, nego od vlastite osjeajnosti; hrabro, trpei i pretpostavku
da joj se otima. Dobro je i znakovito otvorila tu knjigu. A meni se otimala. Zato me je Nedad
kaznio i nije me pozvao da govorim o njemu za okruglim stolom povodom izlaska njegovih
Sabranih djela, koji je oranizovao Preporod. A ja nisam otila u publiku da sluam. Uvrijeena.
Kao da on nije imao vie razloga da bude uvrijeen. Da sam samu sebe prevazila, mogla sam
otvoreno, teoretski objasniti zato ja mislim da je to izvorno umjetniko djelo koje ja nisam
mogla i umjela, s onim to posjedujem, jo da otkljuam. Na toj apsurdnosti mogla sam da
razvijem interesantniji i istinitiji tekst, a eto nisam. Otetila sam njega i sebe. Pravom umjetnikom
djelu se i ne prilazi utrtim putem, nego novim, takoer nepoznatim, koji e uz sve rizike,
pa ak i promaaje, istinski biti ipak pravi put. Znam ja to, ali ne naoh nikakvog drugog.
A traenje puta je ve put. Nisam htjela da znam,a znala sam.
Greka, koja e narasti u grijeh naravno, njegovim konanim odlaskom. A ve su
se u meni otvarali neki puteljci kojima bih se mogla pribliiti tajni oneobiavanja njegovog
djela... Da sam ih samo rasprela i naznaila u nekom svom naporu unutarnjeg sustvaralakog
poistovjeenja, uspjenog ili ne, grijeha ne bi bilo. Sitini pokuaji pribliavanja bi bili pokuaji,
bili poetni koraci na nekom putu, ali ispravnom putu. Nikada se ne zna kada e se puteljak
otvoriti i dovesti te do otvorene, iroke ceste, odnosno do cilja djela...
Prvo, anrovsko odreenje romana je davno prevazieno. Moglo bi se rei da sada roman
u sebi sakuplja sve vrste izraza. Pa zato traiti vrstu loginu kompoziciju u kojoj je neophodan
razvoj, narastanje, i zavravanje radnje. emu radnja kada je ovjekovo postojanje na ovom
svijetu najvea radnja. Uostalom, tek sada je vrsta ljutura romanesknog izgraivanja napukla
sa svih strana, kao polod nara, i vanost prela na unutarnja zrna, njihovu bezbrojnost, ljepotu
488/Godinjak 2014
Moja greka i moj grijeh prema Nedadu Ibriimoviu
i uzaludnost ovjekovu da ih sve uhvati u svoju aku. Zrna se rasipaju, ipak, kotrljaju van
konteksta, i time iskazuju svoj unutarnji znaaj i ljepotu. Zrna mogu biti i vijekovi, mogu
se sklapati u kaleidoskopske oblike i boje, otimajui se svakom jednoobliju. To su vratnice,
takoer, da se ue u ovaj zamamni tekst gdje je svaka reenica umjetnika, bez ieg profanog.
Tako on pie, tako je pisao, odnosno vajao i o svojim skulpturama, crtao u svojim listovima,
iznutra, posvojeno. Tekst o gradnji njegove skulpture Pegaza, nije samo opis stvaralake
muke, stvaralakih na stotinu iskrslih pitanja i problema, uvoenje u unutarnju radionicu
izgradnje, ve, prije svega, mogunost itaocu da zajedno s njim oblikuje Pegaza kakav
u njemu postoji. I na kraju, postoji kamena skulptura tog krilatog konja, ali postoji pred nama
nakon zavrenog teksta i Pegaz izvajan od rijei.
To djelo razbija sve ablone. Njegov junak preskae sve granice vremena i prostora,
pa ak i samog sebe. Presvlai se u razne linosti, na razliitim dijelovima zemlje, u raznim
vremenima, i sva pravila realnosti kakva sada poimamo, preskae i ponitava. Trai drugu
i drugaiju senzibilnost, kao to je to traio i roman Sto godina samoe. Vjenik je na hiljadu
godina samoe, a ona se ne da svesti i iznijeti u okvirima anrovskog romana. Zato je udoree
trailo nove parametre, ali moglo je biti prihvaeno i shvaeno tek kada se anr sam od
sebe raspukao i u svoj neokvir mogao da primi sve, sve to ovjek rijeima moe da stvori.
Kritiari su se veoma dobro snali i imenovali ovom udoreu novu klasifikaciju: magini
realizam. Da se ove dvije linije nisu susrele i oplemenile, ta vrsta stvaralatva bi moda morala
jo da prieka, pa ak, moda, da i usahne.
Kako imenovati Nedadov novi izraz.? Da li ga uopte treba imenovati da bi ga se prepoznalo
kao vrhunsku umjetnost?
Ni poezija Rastka Petrovia, da uzmemo primjer s naih govornih podruja, nije se mogla
imenovati sigurno se naroito nije mogla imenovati postratnim naraslim kosovskim mitom.
Ali je sigurno izrasla iz ogranaka jednog, moda zaturenog, opteg izraza koji je u postojeem
jeziku omoguavao tu jeziku slobodu i pjesniku zaumnost: nabrajalice, zaaralice, bajalice
i tako redom, sve ono to zavanian knjievni kod nije ni podravao ni prisvajao. Generacije
mladih hrle za njim u ta postojea a nepoznata polja stvaranja. Tako je i Nedad razbio okvire
i svoje djelo postavio u svevremenu i sveprostoru (znai, otarasio se okvira i vremena i
prostora u koje se gnijezdi i die njegovo djelo).
ta pri tome zaboravljamo? Zaboravljamo da kulturoloki krug kojem pripada Nedad
Ibriimovi nije autentini stvaralac tog knjievnog djela koje se zove roman. On e ga
usvojiti, kasnije, obogaujui ga svojim parametrima. Vjenik, dakle, oblikuje jedno drugaije
i drugo stvralatvo. A oslanja se na neromaneskno i nelogino tkivo hikaja, vradbina, pria
o dinovima i fanaticima. To su one knjievne tkanice koje smo uvali u kuama, sluali
u noima bez televizora i radija, suoeni sa mrakom kojeg se niim nije moglo odagnati.
Tako mrana volebnost ispreda prie koje se ne dohvataju razumom ve osjeanjem: razna
prikazanja, sudbinska ukazanja, otvaranje svih vrsta sezama bez racionalnog, naunog,
bilo kojeg drugog objanjenja, osim vjere u to. Eh, to su tekstovi kojima samo treba vjerovati
da bi se potvrdili u nama i otkrili nam se kao umjetnika stvarnost u nama. Samo otkriti neke
zaturene i omalovaavane sehare jezika koji je u zatvorenim okovima ekao da se postvari.
Eto, samo nekoliko puteljaka kojima sam moda mogla da doem do pravog puta kojim
se iznutra otvara to, za sada neobino djelo, koje ubrzo, moda, nee biti neobino ve
predvodniko. A eto nisam, vjerujui vladajuem ablonu da samo utrti putevi vode do cilja.
Zato moj grijeh ostaje.
Godinjak 2014/489
GODINJAK
PRIJEVODI _____
UDK 316.022.4 (436=163.43*)

394 (436=163.43*)
Bosanski tragovi u krntenskoj (korukoj) svakodnevici

Joachim Schwager1
Klagenfurt, Austrija
1. Uvod
iroko rasprostranjeni ustanak jugoistonih, evropskih naroda, poevi od pobune
u Hercegovini te preuzetih i nastavljenih buna kod bosanskih seljaka protiv osmanske
vlasti u godinama izmeu 1875. i 1878. doveo je do Rusko-turskog rata 1877./78.
Poraz Osmanlija doveo je do porasta utjecaja Ruske carevine, to se razumjelo kao zatita
Srba i slavenskih naroda uope, a na bonim dijelovima jugoistone Evrope bilo je i oekivano.
Zapadnoevropski, te prije svega srednjoevropski veliki monici, naroito Austro-Ugarska,
htjeli su, odnosno morali su se suprotstaviti ovim namjerama, kako bi sprijeili izlaz Rusije na
Sredozemno more. Veliki evropski monici su na Berlinskom kongresu u junu i julu 1878. godine,
za Tursku sramotni mirovni dogovor iz San Stefana, zamijenili novim Berlinskim sporazumom.
Osmansko carstvo imalo je pravo da zadri samo jedan mali dio svog junoevropskog
podruja. Dodue, Carstvo je jo bilo evropska mo. Austro-Ugarska je od drava lanica Berlinskog kongresa ovlatena da okupira i zavlada Bosnom i Hercegovinom, Srbija i Rumunija
su priznate kao nezavisne, dok su Bugarskoj suene dravne granice.
Za Austro-Ugarsku je ovaj nalog znaio dvije prednosti: s jedne strane, proirenje ekonomskih
mogunosti i jo znaajnije posmatranje Srba iz neposredne geografske blizine i s opcijom
vojnog spreavanja eventualnog nastanka velikog junoslavenskog dravnog kompleksa.
Prednosti za Bosnu u toj novoj politikoj konstelaciji su u prvom planu u gradskom
prodruju gradnja jednog efektivnog upravljanja, razvoj drvne i metalne industrije i tome
pripadajue infrastrukure kao to su eljeznica i putevi, ali i poboljanje obrazovanja.
Ni nova vlast se nije brinula o feudalno strukturiranom, zastarjelom agrarnom sistemu koji
je proiziao iz nemira 1875. godine. Novi politiki i drutveni poredak u Bosni proizveo je
Dr. Joachim Schwager roen je 24. 05. 1948. godine. Zavrio je Studij u oblasti hemije i mikrobiologie/biohemije na Univerzitetu u Grazu. Odbranio je doktorsku disertaciju Vergleichende
Untersuchungen an onkolytischen und nichtonkolytischen Clostridium-Stmmen; Studij Orijentalistike u Beu (dva semestra); Studij Slavistike na Univerzitetu u Klagenfurtu (est semestara);
Kursevi analitike, mikrobiologije i mikroskopije u Gttingenu, Innsbrucku, Salzburgu i Beu. Bio
je asistent na Univerzitetu u Grazu na Institutu za higijenu, zatim je radio u sopstvenoj laboratoriji
analiza vode i namirnica. Penzioniran je 2013. godine i ivi u Klagenfurtu.
Godinjak 2014/493
SCHWAGER
promjenu teita: Istanbul je bio zamijenjen Beom kao novim politikim, drutvenim i
ekonomskim centrom.
Brojni muslimani, a naroito povlateni u osmanskom sistemu, bili su nezadovoljni nametnutim odnosima velikih monika.
Jedan veliki dio muslimansko-bosanskog naroda emigrirao je znatnim dijelom u pravcu
ostalih evropskih dijelova Osmanskog carstva i u Istanbul.
Ovaj historijski uviaj u kratku zajedniku prolost, kao i sljedee poglavlje ovog rada,
ima cilj da pokae kako su se Austrija i Bosna vie puta u prolosti, ali i u sadanjosti, meusobno pronali te kako ovaj proces, ustvari, jo nije zavren i kako historijska kauzalna
nizanja naposlijetku mogu dovesti do jednog dugog, ponajvie prijateljskog, uzajamnog
kulturnog utjecaja.
U ovom radu polazim od traenja tragova bosanskih elemenata u austrijskoj, a naroito
krntenskoj (korukoj) svakodnevnoj kulturi. Kultura je, kako bi se u narodu reklo, sve to
proizlazi iz elementarnih potreba ovjeka kao to su, naprimjer, hrana i pie. Naravno,
ova definicija se ne treba shvatiti previe ozbiljno ali, kultura nije neto to je ogranieno
samo na operu, teatar, literaturu, crtanje ili arhitekturu. Pod kulturom se, takoer, podrazumijevaju
i hrana, pie, sport i druge forme ophoenja.
U ovom radu bi trebalo biti prikazano koja je hrana, u Bosni uobiajena, a u krntenskom
kulturnom podruju prisvojena kao domaa, te da je jedna nezgodna, u Austriji najee
upotrijebljena uvredljiva rije, najvjerovatnije, bosanskog porijekla i da sportska deavanja,
djelomino ak i ponaanja na vjenanjima u Krntenu, spadaju potpuno u bosanske forme
svakodnevice kao krajnja taka intergracijskog napora iz 90-ih godina 20. stoljea.
Kao sredstva za obradu pitanja koritene su znanstvene publikacije, razliiti lanci u
vezi s hranom, te statistike iz austrijskih institucija, kao to je Statistik Austria, zatim
Udruenje poduzetnike ekonomije i Krntensko fudbalsko udruenje. Svi ovi navedeni
elementi su pojedinano posmatrani i na kraju saeti te kao cjelina gledano oslikavaju jednu
jako interesantnu sliku bosanskog bia u Krntenu (Korokoj).
2. Svakodnevna kultura
2. 1 Opis pojma svakodnevna kultura
Ako pojam svakodnevna kultura ne ukljuuje elitnu samodefinirajuu razinu visoke
kulture, ta ona onda znai, koje su njene vrijednosti i da li je svakodnevna kultura upravo
suprotnost visokoj kulturi? ta je onda komplementarno literaturi ne proitati; suprotnost
operi ne pjevati ili ne muzicirati; nasuprot arhitekturi spavati na podu ili na stablu?
Naravno da ne! Termin svakodnevna kultura je jedan pojam aktivnosti, koji je svjesno
i ponekad sa znaajnim automatizmom izveden od pojedinaca, grupa ili mase. Pod ovim
razmiljanjem podrazumijeva se uopeni tok ivota u pojedinim vremenskim epohama
i s tim pripadajuim obiajima te iz toga proizlazeim tradicijama.
Kulturnim obiajima pripada takoer i banalno dnevno pranje zuba, isto kao i ritualno
pranje prije ulaska u damiju. To znai da je svakodnevna kultura u svojoj predstavi ovisna
o regionalnom i drutvenom svojstvu, od tradicija, od vjerske pripadnosti, od starosne strukture
i naravno od promjena u drutvenim formama kao i kroz politiko mijenjanje sistema te ak
494/Godinjak 2014

od vremensko ovisnih trendova ili od tehnolokog razvoja. Upravo tehnoloka napredovanja

podrazumijevaju naizmjeninost u strukturama svakodnevne kulture. To se moe odnositi
i na kulturu putovanja prije i nakon uvoenja eljeznice i vazdunog saobraaja, zatim se moe
odnositi i na radikalno novo stvaranje prijenosa informacija: od pisanja pisma rukom i perom,
od skoro prije 50 godina, do SMS-ova i E-mailova; takoer, moe se misliti i na kulturu rada
s njenom promjenom s runog naina rada na automatske radne procese. Svakodnevna
kultura gradi i obrazloava i radna polja u brojnim naunim podrujima: etnologije, filozofije,
vjeronauke i lingvistike.
O znaajnosti svakodnevnih radnji pie i Heuss ,, (...) ovjek u svojoj uopenosti (...)
se shvata u posmatranoj ravnomjernosti, u smislu ponavljanja, ali i u odnosu slinosti sa
ostalim subjektima (...) i ispunjava se s izvrenjima nepreglednih radnji, koje mu omoguavaju
da se njegova subjektivnost njima pripie. (Heuss 1973: 182, u Gadameru i Vogleru)
Meutim, promjena sistema pravila, odnosno kulturnog ponaanja je uvijek mogua. Prenijeti
fenomeni vae za itav sistem simbola tad, zapravo, govorimo o promjeni kulture. Unutar
takvih okolnosti je, primjerice, jedan imigranat izmeu meusobno suprotstavljenih pravila
prisiljen na odluku: udaljavanje od prijanjeg, standardnog ponaanja ili zadravanje kulturne
batine. (Jettmaru 1973: 82, u Gadameru i Vogleru).
Muzeji odravaju relikte prijanje svakodnevne kulture, biblioteke sakupljaju historijske
i aktuelne, dnevne naslove i tekstove. Jedna diotomija svakodnevne i visoke kulture moe
na osnovu irine dvoumljenja o ovim elementima predstavljati samo jedan svojevoljni akt.
Dakle, postoji iznenaujue mnogo mogunosti da jedan kulturni krug egzistira u jednom
drugom i da na kraju puta uvijek ostavljaju za sobom jasne tragove. Pojedini jasni otisci
bosanskih elemenata u krntenskom podruju su predmet diskusije u sljedeem poglavlju.
2.2 Hrana i pie kao izraz svakodnevne kulture
Da jedan obrok, s ljubavlju pripremljen za druge ili samo za sebe, predstavlja jedan poseban
aspekt u svakoj svakodnevnoj kulturi i da je on ve jedan kulturni akt, trebalo bi biti razumljivo.
Na uenje svih pozvanih gostiju, sve ive prepelice dolete prilikom rezanja svinjetine
s rotilja, kao to su stari Rimljani izvjetavali ili sa hranom boje zlatne praine, kao to je
to bilo uobiajeno kod bizantinaca, koji su u svojoj neumjerenosti pretjerivali u luksuzu.
Meutim, to ipak nije predmet ovog poglavlja.
Bosanska/junoslavenska kuhinja i njena grana u pravcu Krntena istie se kroz prirodne
joj sastojke. Kroz njene tipine zaine i naine pripreme proizlazi njena srdanost. Prilikom
sljedeeg popisa mora se napraviti razlika izmeu hrane i pia, koji su u cjelokupnom
bosanskom, hrvatskom i srpskom podruju nerazdvojivi i u meuvremenu predstavljaju
jedan vrsti sastavni dio pri planiranju hrane u Krntenu, te hrane koja je prvenstveno od Austrije
dobila pridjevski dodatak bosanski. Junoslavenska kuhinja je preko austrougarskih zemalja
Dalmacije, Hrvatske i Vojvodine postepeno postajala poznata u Austriji. Meutim, u odnosu
na boemsku kuhinju oduvijek se za nju neto manje znalo. Kao prvo, junoslavenska kuhinja
je u Austriji iskljuivo bila poznata kao jednostavna mesna kuhinja bez dodatnih raznovrsnosti
boemske kuhinje kao to je, naprimjer, buhtla (nastala od grke rijei buchte i bavarskog
deminutiva EL). Kao drugo, utjecaj je imala i rasprostranjenost sjeveroslavenskog i istonoslavenskog kuharskog osoblja u bekim domainstvima te njihova prisutnost irom zemlje.
Godinjak 2014/495
SCHWAGER
Tree, sve do sredine 20. stoljea autori kuharskih knjiga gotovo da se nisu ni trudili da junoslavensku kuhinju uvedu u svoje kuharske knjige.
Ovim smetnjama su se, ipak, suprotstavili evapii, uve, pilav, ranjii i sarma. Poslije
prvih valova godinjih odmora ljudi iz Krntena 50-ih i 60-ih godina u Istru i Dalmaciju,
javila se i elja za jelom iz tih podruja, ak i u svakodnevici, izvan vremena godinjih
odmora. Otvaranja restorana jugoslavenskog tipa i brze grickalice imali su cilj da umire
ovu enju te da izazovu novo oduevljenje ove hrane u Krntenu. Politiki dogaaji u bivoj
Jugoslaviji u posljednjih 20 godina te imigracije iz navedenih zemalja, a naroito iz Bosne
u Krnten, trebali bi ove trendove jo pojaati.
2.3 Govorno porijeklo mana hrane u originalnom pisanju
(govorna objanjenja u nabrojanim primjerima prema Pohlu 2007/1: 160 f)
evapii se sastoje od dobro zainjenog, na rotilju ispeenog, urolanog mljevenog
mesa od razliitih vrsta, u Bosni od goveeg i ovijeg; u Austriji esto u odnosu na original
nadopunjeno s mljevenom paprikom (paprikom u prahu). Osnovna rije potjee iz balkanskih

podruja i u upotrebi je u cjelokupnom Orijentu, a takoer je i kod nas poznata: Kebap: preno
meso; s tehnolokim i djelomino ukusnim obradama je Sis kebap: preno meso na ranju
i Dner Kebap meso na okretnom ranju. Kebab po pravilu potjee od Perzijanaca.
uve: je paprika koji se sastoji od mesa, rie i povra kao to su patlidan i paprika te
ostalog povra u zavisnosti od sezone u kojoj nastaje. Izvodi se od srpske rijei uvee: posuda
za peenje, pozajmljen od turske rijei gve: tepsija.
Pilav: turska ria, jedna vrsta rie s mesom, dakle, ria pomijeana s brojnim vrstama
mesa. Original ovog jela je opskrbljen s ovijim mesom, iz turskog pilava (prema Pohlu
turskog, prema Newklowskom 1996.: 163 perzijskog porijekla), prilikom ega se mora
spomenuti da je jedan veliki dio dananjeg Irana i Afganistana stotinama godina bio pod
seldukom vlasti (13./14. stoljee). Ovdje treba razmisliti i uzeti u obzir da uzgoj rie zahtijeva
jednu konstantnu brigu o poljoprivrednim povrinama to se za vrijeme nomadskog naroda
i turaka nije mogao ili se nije elilo ispuniti (prema Gronke, 2006: 40ff).
Ranjii meso na ranju, od srpskohrvatske rijei ranjii, dakle jedan deminutiv
od raanj. Obino se uz to servira jo sjeckani crveni luk i senf.
Sarma rolada od kiselog kupusa. Ovo jelo je u odnosu na ostale prethodno navedene
vrste hrane znatno kasnije u Austriji postalo poznato. Iz tog razloga je i rjee ponuena. Potjee
od turske rijei: sarmak (turski infinitiv), a u prijevodu znai zamotati. Umjesto listova
kupusa, mogu se upotrijebiti i listovi od vinove loze. (govorna objanjenja prema: Pohlu 2007/1: 160f).
Jo neka kod nas poznata i omiljena jela su srpska supa od graha, bosanski gula s janjeim
mesom (Maier Bruck 1975: 253), prilog ajvar (sos od paradajza i paprika) i kajmak (zasoljena
kisela pavlaka), kao i slatka jela poput baklave, za koju Armenljani tvrde da su Turci recept
od njih preuzeli po osnovi linog miljenja jednog armenijskog dostavljaa (govorna objanjenja u usporedbi sa Pohlom 2007/1: 160f).
Naravno, turska kafa ne potjee iz Bosne, ali je Bosna zasigurno najsjevernija zemlja
u Evropi gdje se ta kafa redovito pije, pa ak i Bosanci u Krntenu ne ele od nje da odustanu.
496/Godinjak 2014

Raki: rije Raki (srpskohrvatski: rakija) je u ovdanjim mjestima poznata s nazivom Schnaps,
iako se u Austriji jako rijetko koristi.
Slibowitz: kad se govori o ljivovici, moe se rei da je to onda druga situacija. Konkurent
o pitanju davanja imena je eki naziv slivovice, koji iz fonetskih razloga bolje odgovara,
dok dijalekatski izgovor Schligowiz korelira sa srpskohrvatskim. Ali, zato raspravljati,
jednostavno probati, a onda odluiti. (Pohl, s.o.)
Bosnawrstl (bosanska kobasica): na zauujui nain, postoje dvije vrste jela, sa dodatkom
bosnisch, koji su u Krntenu i u ostatku Austrije stvarno omiljeni, dok su u Bosni nepoznati.
Naime, radi se o Bosnawrstl, koji mi je prije bio poznat kao hot-dog. Spomenut u u toj
vezi amerike u bijeli kruh stavljene kobasice, jer su te dvije forme izvana jako sline,
ali, kad je rije o okusu, neuporedive su usljed razliitih zaina. Ovisno o stanju kobasice,
biva za Bosnu (kratka forma) duga frankfurtska ili duga peena kobasica u jednoj hrskavoj
i frikoj kifli ponuena te servirana s jako ljutim ajvarom i crvenim lukom.
Za vrijeme sluenja vojske autora, Bosna je bila omiljeno jelo svih ovih jelovnih varijanti,
koja se u gradu Salzburgu jo moe priutiti. U Klagenfurtu se svake godine u decembru
nudi Bosna-kobasica na Christkind-pijaci, a od augusta 2014. i na novim tandovima na
Heuplatzu (lina poruka Clausa Spitzbarta, korisnika restorana princSSa) i Heiligengeistplatzu
od poznatog bosanskog fudbalera Almedina Hote.
Bosniak: Bosniak, Bosniakerl je duguljasti kruh od kima sastavljen od tamnih sorti brana,
ima duguljast oblik, dodatno posut kimom i solju te ima zanimljivo historijsko porijeklo.
Uzimajui u obzir izgled i okus, Bosniak podsjea na maarsko pecivo po imenu pandur
(pandur: oznaka za jednog maarskog pjeadijskog vojnika na austrijsko-turskoj vojnoj granici).
U Bosni se ova vrsta peciva zvala Hadschiloja, izvedena od Hadi Loja Hafiz, voe bosanskih
muslimana, koji se odmah na poetku austrougarske okupacije 1878. godine, osmjelio na
jedan bezuspjeni ustanak protiv Austro-Ugarske. Invazija Bosniakerln je u Austriji nasuprot
tome prihvaena s oduevljenjem. (Pohl 2007/2: s. 232 & Neweklowky 1996: s. 189f)
Dakle, slavenski pojmovi kuhinje su i u Austriji ve due vremena prisutni za vrijeme
Monarhije zajedniki izrazi poljskog, eskog, slovakog i ukrajinskog porijekla su kao
posljedica novog dravnog poretka nakon Prvog svjetskog rata postali rijei. Zbog toga
su junoslavenski nazivi jela pristupili kao sasvim novi. Razlozi za to su, s jedne strane,
ve spomenuti godinji odmori u pravcima istonog Jadrana, imigracija radne snage od
60-ih godina te imigracijski valovi od poetka ratova u bivoj Jugoslaviji.
3. Govorna specifinost
Zajedniki susret danas poznatog bosanskog jezika s njemakim jezikom krajem 19.
stoljea i kasnije od druge polovine 20. stoljea pa sve do sada ostavljaju meusobne tragove,
to je kod veine govornih kontakata uobiajeno. Meutim, upotrijebljeni germanizmi u
bosanskom jeziku nisu relevantni u ovom radu. Ipak, dva izraza je bitno spomenuti: prvi
zasigurno potjee s podruja Bosne i drugi koji upotrebu pronalazi na prostorima Bosne,
Hrvatske i Srbije, a pritom je i mnogo puta pronaen u Krntenu. Dakle, rije je o etnofaulizmu
Tschusch i frazi nema problema.
Godinjak 2014/497
SCHWAGER
3.1 Etnofaulizam Tschusch

Radi se o jednoj runoj ljudskoj osobini pri kojoj svoje komije, prijatelje, roake i skoro
uvijek strane stanovnike nazivamo izrazima pejorativa ili povicima.
O etnofaulizmu govorimo onda kad se upotrijebe pakosne ili zadirkivajue rijei namijenjene cjelokupnom narodu, regiji ili dravi. Ethnos (gr.) znai narod i phaulos (gr.) podrazumijeva neto loe/prosto. Razlozi za etnofaulizme su jednim dijelom negativno proivljene
historijske dodirujue take, a drugim dijelom predstavljaju jednostavno predrasude, kolektivne
umiljenosti ili osjeaj uzdignutosti u odnosu na ostale. Pored Piefke (Pohl 2007/2: 227 &
Jontes 1998:53) Tschusch je apsolutno austrijski etnofaulizam. U uem smislu korisnik ove
rijei misli, prije svega, na pripadnike bive Jugoslavije, a kasnije na stanovnike Balkanskog
poluostrva i blieg Orijenta. Izraz se uopeno moe razumjeti kao pejorativ. Rije Tschusch
je, najvjerovatnije, bosanskog porijekla te od okupacije iz 1878. pojavljuje se i u njemakim
vojnim izvjetajima austrougarske vojske (Pohl 2007/2: 230f). Na osnovu Pohlovog linog
miljenja Newklowsky je prvi slavist koji rije Tschusch pripisuje bosanskom porijeklu.
U Krntenu je prvobitno ovaj izraz bio upotrijebljen za SHS-okupatorske vojnike u
godinama izmeu 1918. i 1920. i Kraljevini sklone krntenske Slovence. Ova oznaka se brzo
proirila u Beu i meu stanovnicima cjelokupnog Balkanskog poluostrva te oko 1960. godine
i meu ugostiteljima iz Turske (Pohl 2007/2: 229 f). O porijeklu rijei Tschusch se jo raspravlja.
Prema austrijskoj naunici Hornung (bez citata, kod Pohla spomenuto 2007/2: 231), radi
se o jednoj orijentalnoj rijei, to bi otprilike znailo glupa glava, i nalazi se u razliitim jezicima,
naprimjer, u furlanskom jeziku zus, u slovenskom cu/cu (ali s dodatnim znaenjima).
U turskom jeziku nalazi se rije avus (za uzvik) koji se u srpskom preuzeo kao au, sto
znai ugledna osoba i u Karadievom srpskom / njemakom/ latinskom rijeniku iz 1852.
(Karadi 1852.) prevedena kao tschausch.
Teuschl (Teuschl 1990.: 234) je, takoer, uzeo u razmatranje rusku rije yo tui.
Nasuprot tome, izraz Tschusch je samo u junoslavenskom podruju dokaziv i fonetski se ne
moe izvesti od srpskohrvatske rijei tui (Pohlovo lino miljenje, januar 2013). Prema
rjeniku bavarskih narjeja u Austriji (WB 1963: 808), Tschusch se izvodi od srpskohrvatske
rijei uje, to bi na njemakom znailo hrst du, odnosno verstehst du. Slina miljenja
zastupaju Priestley (Priestley 1996: 109 ff) i Wehle (Wehle 1980: 277). ak i Neweklowsky
pie da je bio obavijeten od jedne telefonistice, koja je u vrijeme Prvog svjetskog rata obavljala
dunost u Bosni, da se rije Tschusch izvodi od rijei uje (Newklowsky 1996: 190).
Nasuprot tome je, da se za hren, zuhren vie koristi sluati, a sa uti hren vie je izraeno
erfahren-otkriti. Povrh svega, u njemakom standardnom koritenju bi prilikom preuzimanja
uje dolo do diftonirunga kao to je sluaj s Tschusch.
U Bekim novinama (Wiener Zeitung) od 15. februara 2006. jedan zainteresovani italac
jezike znanosti, gospodin H. Michner obratio je panju na rije u. Ova rije je kod Karadia
(Karadi 1852.: 763) i kod Skoka (Skok 1971.: 366) s u u potvrena, a s njenim izgovorom
tjeraju se ivotinje kao sto je, naprimjer, magarac. Pohl je obrazloio ovo izvoenje kao to
slijedi: Izvoenje rijei Tschusch iz uje je nemogue, jer se glasovna grupa uje u bavarskom
narjeju nije mogla preoblikovati u dugo u; vie je bilo za oekivati diftonge ua ili ue,
dakle oblike Tschausch ili Tschuesch. Kao to pokazuju prezimena, ne postoji niti jedan uzor
498/Godinjak 2014

za takav jednoglasnik. Naprimjer, prezime slovenskog porijekla Kues nije postalo Kus.
Dakle, izvoenje moe uslijediti samo od u. (prema Pohlovom linom miljenju, 5. 10. 2013.).
Ova rije oznaava i samog tjeraa ivotinja, to jest prvobitno znaenje je, takoer, neutralne
vrijednosti, podrazumijeva jedno zanimanje i ni u kom sluaju nije zamiljeno kad neto
poniavajue. Kao objanjenje rijei tjera, od 1878. godine esto se nalazi rije Tschusch,
i to u njemakim vojnim izvjetajima austrijske vojske u Bosni i u ve do sada spomenutim
odjeljcima (u usporedbi sa Pohlom 2007/2: 231). alosno je to da se jedna tako bezopasna
rije, koja je, vjerovatno, nastala od nekog nadimka, razvila u tako negativnu pogrdnu rije.
3.2 Fraza nema problema
Fraza nema problema bi na njemakom jeziku znaila es gibt kein problem. U svakodnevnom koritenju ona, ipak, znai mnogo vie cjelokupno znaenje fraze proizlazi
iz pojedinane rijei ali, u uem smislu jo se ne moe metaforiki razumjeti. (Primjer
na njemakom jeziku: stupiti na plan). Postoje viestruke izjave kad je rije o frazi nema
problema, kao naprimjer: rijeit emo odreeni problem na zadovoljstvo svih uesnika.
Doputeno je, takoer, i pitanje da li ove interpretacijske mogunosti mogu korisnika dovesti
u vezu s uopenim ivotnim osjeajem. Fraza nema problema vodi moda i tome da se ovaj
jeziki izraz lako razumije i pritom se rado koristi.
Izraz nema problema je u Krntenu poetkom 60-ih godina postao poznat zbog njegovog
koritenja od ugostitelja iz bive Jugoslavije, u smislu objanjenja za situacije na radnom
mjestu nastale iz jezikih razloga (ogranien fond rijei). Drugi kontakt, kad je rije o ovom
izgovoru, bilo je turistiko podruje sjeveroistonog Jadrana, gdje je pri ispunjenju posebnih
elja turista takoer koriten oblik nema problema. Ova fraza je zbog svoje jednostavne
strukture i njenog intenziteta naila na veliki stepen omiljenosti kod korisnika, bilo da je
rije o imigrantima ili autohtonom stanovnitvu Krntena.
Saimanje ovog poglavlja nastalo je pod utjecajem (odvojeno voenih) razgovora s
gospodinom Pohlom i gospodinom Bebiem u augustu 2013. godine.
4. Integracija i bosanski tragovi u svakodnevici Krntena
4.1. Objanjenja
Prvo, elim naglasiti da se svi ovdje sakupljeni statistiki podaci iskljuivo odnose na
Bosance u Krntenu s bosanskim dravljanstvom. To znai da su Bosanci koji su stekli dravljanstvo izuzeti iz spomenutih statistika (napomena od dr. Ibouniga, Nacionalni zavod za
statistiku, skraeno KLfSt).
U prvom i drugom poglavlju Bosanci se spominju u matrici anonimnosti, bilo u formi
historijskog kvantiteta, kao neimenovani proizvoai zainjene hrane, kao neimenovani
vojnici ili pak kao donatori fraza, da bit tek u 4. poglavlju poprimili linost (Physis). Prije
svega je planirano predstavljanje kvantitativnog i kvalitativnog naina ponaanja Bosanaca
u Krntenu uz pomo dokumenata Nacionalnog Zavoda za statistiku te mnogih drugih
javnih organizacija.
Godinjak 2014/499
SCHWAGER
Dobiveni dokumenti od Nacionalnog zavoda za statistiku naroito su se odnosili na statistiku

stanovnitva u smislu nacionalnosti, graanskih prava u pogledu drutveno-demografskih
faktora i zemalja porijekla, imigracija i emigracija, starosne piramide, vjerskih grupacija,
radno-trine situacije, kako za zaposlenika, tako i za preduzee, te na kraju ponaanja u
vezi s vjenavanjem Bosanaca i Bosanki. Neke od spomenutih tema bit e predstavljene u
poreenju s ostalim nacionalnostima, da bi se to bolje prikazali bosanski kvantiteti i kvaliteti.
Sport e, takoer, biti predstavljen kao jedna integracijska mogunost. Odabir ovih tema
predstavlja samo jedan dio statistikih mogunosti. Meutim, ipak se jasno pokazuje dotina
pozicija Bosanaca u odnosu na druge emigracijske grupe i autohtono stanovnitvo. Zato
se Bosanci doseljavaju u Austriju, vidljivo je iz prijanjih spominjanja, ali zato se odluuju
na integraciju, na uenje njemakog jezika, na dugo ekanje (10 godina) austrijskog dravljanstva u zamjenu da se vrate u ponovo od rata slobodnu Bosnu?
Ogovore na ta pitanja, prije svega, moemo traiti u stabilnosti politikih odnosa u Austriji,
u poretku i sigurnosti u svim ivotnim podrujima, u slobodnoj drutvenoj formi, na izraenom
zdravstvenom sistemu, na znatno veim plaama (ukljuujui podrku kod nezaposlenosti
te prava na penzije), a s tim i viim ivotnim standardima nego u staroj domovini Bosni. Jedan
dodatni argument kad je rije o porodici s djecom jeste i koritenje razliitih kolskih ponuda.
Bosanci, koji su kao djeca odselili iz Bosne gube djelimino vezu s kulturom domovine
njihovih roditelja.
U jednom prijatnom poreenju navedene krntenske, odnosno austrijske pozitive kroz
Bosance, jeste i svrstavanje Austrije na osmo mjesto najsretnijih zemalja na svijetu (izvjetaj
od Earth Insttutes kolumbijskog uviverziteta u New Yorku). Kad se u obzir uzmu podaci
o drutvenim sistemima, ivotnim oekivanjima, radnom tritu, sopstvenim opaanjima
i sl., Austrija zauzima, nakon skandinavskih zemalja, vicarske, Holandije i Kanade, jedno
zapaeno dobro mjesto. Odmah iza Austrije su Island i Australija, dok je Njemaka zauzela
26. mjesto. Podaci i rezultati ovog izvjetaja su preuzeti s news.orf.at/#stories/2197822
09. 09. 2013. godine.
Bez sumnje je jako prijatno za Austriju da se zapaanja iz ovog izvjetaja u velikoj
mjeri podudaraju i s utiscima bosanskih imigranata.
4.2. Statistike i traenje tragova
Ve statistika 1 donosi neka iznenaenja lista svih stanovnika Krntena pokazuje
da oko 8% stanovnika ima strano porijeklo (1. 1. 2012.), gdje je grupa bosanskih Bosanaca
(stanovnika Krntena s bosanskim dravljanstvom) sa 7.372 osobe kao druga najvea
skupina imigranata. Ukupan broj imigranata iz ostalih zemalja bive Jugoslavije iznosi
oko 9.400. Politika interpretacija se ostavlja itaocima da sami prosude. Izuzmu li se osobe
njemakog porijekla (oko 10.000), imigranti iz bive Jugoslavije zauzimaju polovinu ostalih
doseljenika. Interesantno je da je broj ena i mukaraca gotovo isti.
500/Godinjak 2014

Statistika 1: Stanovnitvo prema nacionalnosti u Krntenu: Stanje iz 1. 1. 2012. godine

nacionalnost
ukupno
mukih
enskih
Austrija
517.049
250.261
266.788
Stranci
40.724
20.474
20.250
Njemaka
10.081
4.807
5.274
Bosna i Hercegovina
7.223
3.886
3.337
Hrvatska
4.571
2.426
2.145
231
118
113
Srbija i Crna Gora
2.646
1.354
1.292
Slovenija
1.929
1.043
886
Turska
853
442
411
Egipat
304
Afganistan
349
Od toga
Makedonija
(prema Statistici Austrija)

Statistika 2 pokazuje broj onih s dobijenim austrijskim dravljanstvom od 2007. do
2011. godine.
Jasno je vidljivo da Bosanci u mnogo veem broju od ostalih stranaca uzimaju austrijsko
dravljanstvo i pritom, u odnosu na ostale imigrante, dolaze pod utjecaj jako tekih uvjeta za
njegovo dobijanje. Za razliku od Bosanaca, Nijemci, kao najbrojniji imigranti u Austriji, tek
u malom broju uzimaju dravljanstvo. U razdoblju koje navodimo nalaze se sljedei podaci:
916 Bosanaca s austrijskim dravljanstvom nasuprot 46 Nijemaca, dakle 5% u odnosu
na Bosance.
Statistika 2: Broj uzimanja austrijskog dravljanstva od Bosanaca,
u odnosu na ostale nacionalnosti
Bosna i
Hercegovina
Njemaka
Hrvatska
Srbija
Egipat
Turska
2007.
274
107
128
19
2008.
205
41
73
15
2009.
131
11
25
39
12
13
2010.
193
14
37
19
11
21
2011.
112
32
15
28

Godinjak 2014/501
SCHWAGER
Jedan aspekt imigracija u Krnten je, prije svega, namjera koritenja Krntena kao
odskone daske, da bi se doprlo do unutranjih austrijskih dijelova ili stranih ciljeva, gdje
takoer, u pojedinim sluajevima, i povratak u domovinu nije iskljuen. Ciljevi iseljavanja
nisu obuhvaeni statistikom. Ukupno doseljavanje iz drava bive Jugoslavije u 2011. godini
je znatno manje (prema telefonskom razgovoru dr. Ibouniga, KLfSt).
Statistika 3: Doseljavanje i iseljavanje
doseljavanje
iseljavanje
saldo
Njemaka
873
485
388
Bosna i Hecegovina
255
156
99
Hrvatska
119
80
39
Srbija i Crna Gora
130
84
46
Slovenija
286
111
175
(prema Glavnom udruenju)

Statistika o zaposlenosti stranaca (Bosanaca) za 2011. godinu (statistika 4) pokazuje 3.436
za-poslenih, dakle, svaki drugi bosanski dravljanin u Krntenu je registrovan kao zaposlen.
Bosanci su najeee zaposleni u graevinarstvu, drvnoj industriji te firmama za ienje.
Ukupno
19.413
Njemaka
4.095
Bosna i Hercegovina
3.436
Srbija i Crna Gora

Hrvatska
158
1.605
Turska
409
Statistika 4: Zapoljavanje stranaca u

Krntenu u godinjoj prosjenosti 2011.
godine
Slian je sluaj i s poduzetnitvom, odnosno s bosanskim posjednicima firmi (statistika

5), gdje se ponovo naglaavaju ista podruja kao to su trgovina, ienje, transport, zanat
i turizam. Primjetno je da se iskljuivo radi o malim i pojedinanim firmama: 132 preduzea
u Krntenu nude samo 227 radnih mjesta (statistika 5, na osnovu podataka Udruenja za
trgovaku ekonomiju, iz perioda 18. 2. 2013. godine)
502/Godinjak 2014

Zanat
54
Industrija
Trgovina
36
Osiguranje/banke
Transport (mali)
16
Turizam, restorani, kafii

25
Savjetovanje, poduzetno savjetovanje,
1
obrada podataka
(prema Udruenju za
poduzetniku ekonomiju)
U poreenju starosne strukture (statistika 6) izmeu velikog dijela autohtonog, katolikog

stanovnitva i muslimanskih imigranata gdje gotovo 70 % ovih imigranata potjee iz
Bosne oznaava se jedan drugi razvoj unutar starosne piramide. U starosnoj dobi od 50 i
iznad 50 godina muslimani su jako malo zastupljeni. Naprimjer, kod osoba starosti 6064 godina moe se primijetiti da katolici doprinose sa 5, 5 %, dok je muslimana 1, 1 %.
katolici
muslimani
Ukupno
43.2011
10.940
15-19 godina
29.168
887
20-24 godina
26.507
798
25-29 godina
27.326
960
30-34 godina
33.224
1.250
35-39 godina
35.968
1.238
40-44 godina
33.815
913
45-49 godina
28.072
734
50-54 godina
26.250
443
55-59 godina
21.874
219
60-64 godina
23.853
121
65-69 godina
18.528
64
70-74 godina
19.525
34
75-79 godina
16.236
15
80-84 godina
8.338
85-89 godina
5.381
90-94 godina
2.062
95 i stariji
376
Statistika 6: Starosna piramida,

strukturno poreenje autohtonog,
katolikog stanovnitva iz Krntena
i ukupnog broja muslimanskih imigranata (od toga je priblino 6.020
bosanskih muslimana): Prebrojavanje stanovnitva iz 2001. godine.
(Prema glavnom udruenju)

Godinjak 2014/503
SCHWAGER
Jedan od oblika integracija i ostavljanja tragova u Krntenu je sklapanje brakova Bosanaca

i Bosanki. Isjeak iz Zavoda za statistiku Austrije za 2009. godinu (statistika 7) pokazuje
da se 20 Bosanki i 22 Bosanca vjenalo u Krntenu (roeni Bosanci s austrijskim dravljanstvom ne pojavljuju se u ovoj statistici). U ovom razdoblju je bilo samo osam istih bosanskih
brakova, 12 Bosanki je izabralo 12 nebosanaca, a 14 Bosanaca 14 nebosanki, gdje je nepoznato
koliko je naturalizovanih austrijskih dravljana. Potomstvo ovih brakova e napraviti bosanski
trag u Krntenu. Ovi potomci e najvjerovatnije odrasti u Austriji, preko djedova i nana
njegovati odnose s Bosnom, i sa svim prednostima i nedostatcima u asimilaciji obrazovati
drugu generaciju.
Statistika 7: Zakljuivanje brakova Bosanaca i Bosanki iz 2009. godine
bosanske ene
Ukupno
bosanski mukarci
Oenjeni mukarci iz
Austrije
Bosne
Ukupno
Ostalo
20
Udate ene iz
Austrije
Bosne
Ostalo
12
22
8

Uporedba rezultata popisa stanovnitva iz 1991. i 2001. pokazuje enorman porast islamske
zajednice u Krntenu. Na popisu iz 91. godine nije izdiferencirano porijeklo od 2.320 muslimana,
koliko ih je tada popisano. Godine 2001. taj broj je porastao na 10.940. Iz zemalja bive
Jugoslavije je najmanje 8.000. Iznenaujue veliki broj muslimana je primjetan kod slovenskih
imigranata, gotovo sigurno je rije o osobama porijeklom iz ostalih dijelova Jugoslavije
veim dijelom Bonjacima i manjim dijelom Albancima s Kosova. Na popisu 2011. religija
uope nije postojala kao popisno pitanje.
Statistika 8: Dravnost i religija u prebrojavanju stanovnitva: Krnten, 1991. i 2001.
Krnten 1991
Ukupno
547.798
Rimo
evane-
evane-
Staro,
katoliko
lisko AB
lisko HB
katoliko
438.495
57.391
553
1.078
izraelsko islamsko
20
2.320
ostalo
Bez
opredjeljenja
7.610
31.105
nepoznato
9.226
Krnten 2001
Ukupno
Rimo-
Grko-
stanovnitvo katoliko katoliko
55.9404
43.2011
504/Godinjak 2014
74
ortodoksno evanelijsko
4.335
5.7729
ostalo
katoliko
5.499
izraelsko islamsko
56
10.940
Bez
opredjeljenja
4.3916
nepoznato
4.206
Ostalo
nekatoliko
638

Od toga:
Bosna i Hecegovina:
8.849
659
1.640
30
27
11
6.020
323
138
1.272
51
1.583
159
150
13
69
40
158
217
83
948
84
17
11
223
212
52
1.167
9323
11
Srbija i Crna Gora:

3.464
226
Hrvatska:
4.915
4.336
Slovenija:
1.547
Turska:
1.192
(prema Statistici Austrije iz 2003. godine)

Bosansko-sportski elementi u Krntenu pokazuju se u prvoj liniji na podruju fudbala,
zatim rukometa, odbojke i koarke. Krntensko fudbalsko drutvo ima takoer jednu listu igraa
s bosanskim dravljanstvom. Tu su ubrojani svi igrai koji su jo u Bosni roeni. Nabrojani
igrai od Krntenskog fudbalskog udruenja imaju pravo nastupa od 1. januara 2000. godine,
odnosno od tog perioda su zvanino registrirani.
2000.
61
2001.
65
2002.
58
2003.
47
2004.
56
2005.
57
2006.
51
2007.
29
2008.
46
2009.
37
2010.
20
2011.
24
2012.
19
2013.
Statistika 9: Broj registriranih igraa od Krntenskog

fudbalskog udruenja s bosanskim dravljanstvom
(prema Fudbalskom udruenju Krntena)

Godinjak 2014/505
SCHWAGER
Rezultati jednog kvantitativnog obuhvatanja zastupljenog materijala ukazuju na mogui

interesantan historijski razvoj: Zastraujui dogaaji u vremenu izjanjavanja neovisnosti
Bosne i Hercegovine, u martu 1992. su u ratnim godinama od aprila 1992. do decembra 1995.
izazvali velike emigracijske valove. Nekoliko desetaka hiljada pojedinaca i itavih bosanskih
porodica su izbjegli preko mora, kao i u pravcu srednje, zapadne i sjeverne Evrope, pri
emu je jedan dio tih izbjeglikih valova, izmeu ostalih, emigrirao i u sigurni Krnten.
5. Zakljuak
Ve u uvodu je bilo obeano da e se kroz itav slijed prie prikazati jedna jako interesantna
slika bosanskog bia u Krntenu: na mnoga postavljena pitanja su se, u pojedinim takama,
kroz obiman istraivaki materijal, dobili odgovori. Meutim, ideja jednog obuhvatnog
traenja bosanskih tragova u krntenskoj svakodnevnoj kulturi je nemogue opisati u jednom
radu s malim brojem stranica. To znai da je previe materijala jo ostalo neobraeno i
arhivirano. Veliki broj stranica dokumenata se nalazi u Statistici Austrija (Statistik Austria), kod
socijalnih osiguranja, udruenja, policije, univerziteta itd., koji bi se dalje mogli obraivati.
Osim toga, bosanski studenti na Univerzitetu u Klagenfurtu nisu uzeti u obzir, jer uprkos
svog autentinog bosanskog porijekla slijede, logian, put studenta u Austriji.
Ono to je jako bitno napomenuti jeste, da je posebna panja posveena bitnim parametrima
bosanske prolosti i to je jo znaajnije, bosanske sadanjosti u Krntenu te da su uporeene
pozicije i procjene, budui izgledi stvarnosti.
Zahvala: Srdano se zahvaljujem dipl. prof. arku Bebiu sa Alpen-Adria-Universitt
Klagenfurt za savjete i otvorene diskusije o zadanoj temi.
Literatura
Chorherr, Christa: Halbmond ber sterreich?. Graz: Leykam Buchverlagsges. m. b.
H. Nfg. & Co.KG, 2011.
uvalo, Ante: Historical Dictionary of Bosnia and Herzegovina European Historical
Dictionary. No. 25. Lanham, Md., & London: The Scarecrow Press, Inc., 1997.
Gronke, Monika: Geschichte Irans. von der Islamiesirung bis zur Gegenwart. Mnchen:
Verlag C.H. Beck oHG, 2006.
Heuss, A.: Zum Problem einer geschichtlichen Anthropologie, In: Gadamer, Hans
Georg & Paul Vogler, Neue Anthropologie, Band 4. Kulturanthropologie. Stuttgart: Deutscher
Taschenbuch Verlag/ Georg Thieme Verlag, 1973.
Hsch, Edgar: Geschichte der Balkanlnder von der Frhzeit bis zur Gegenwart.
Mnchen: Ch. Beck Verlag (5. Auflage), 2008.
Jettmar, K.: Die anthropologische Aussage der Ethnologie. In: Gadamer, Hans Georg
& Paul Vogler: Neue Anthropologie, Band 4. Kulturanthropologie. Stuttgart: Deutscher
Taschenbuch Verlag/ Georg Thieme Verlag, 1973.
Jontes, Gnter: sterreichisches Schimpfwrterbuch. Salzburg: A&M Andreas & Dr.
Mller Verlag, 1998.
506/Godinjak 2014

Karadi, V. St.: Srpski rjenik istumaen njemakijem i latinskijem rijeima [Serbisches

Wrterbuch erklrt mit deutschen und lateinischen Wrtern]. U Beu [in W ien], 1852.
Lovrenovi, Ivan: Bosnien und Herzegowina. Eine Kulturgeschichte. Wien: Bozen, Folio
Verlag, 1998.
Maier-Bruck, Franz: Das groe Sacher Kochbuch. W ien: Kremayr & Scheriau, 1975.
Meier, Christian: Kultur, um der Freiheit Willen. Mnchen: Pantheon-Verlag, Verlagsgruppe
Random House GmbH, 2012.
Neweklowsky, Gerhard: Unter Mitarbeit Besim Ibievi und arko Bebi, Die bosnischherzegowinischen Muslime. Geschichte. Bruche. Alltagskultur. Klagenfurt-Salzburg: Wieser Verlag, 1996.
Pohl, Heinz Dieter: Das slawische Element in der sterreichischen Kchenterminologie,
AUS, Prace naukowo-dydaktyczne pastwowej wyszej szkoy zawodowej w Kronie,
zeszyt 27, Culture, Language and Literature in European and World Border Regions, Krosno
(Polen), 21.-23. April 2007, Vol. 2 (ed. By W . W italisz & D. Rygiel), 151-170.
Pohl, Heinz Dieter; Schwanwr, Birgit: Das Buch der sterreichischen Namen. Wien:
Graz, Klagenfurt, PichlerVerlag, 2007.
Pohl, Heinz Dieter: Die deutsche Kchenterminologie in den Lndern der Bhmischen
Krone (im Vergleich mit W ien). In: Muzikant, M. (Hg.), Deutsche Dialekte in Tschechien,
ihre Besonderheiten und Gemeinsamkeiten im Vergleich zum Mutterboden. Beitrge zu
einem internationalen Symposium an der Masaryk-Universitt, 25.-27.1.2006, Brnn/Brno,
2007., 97-125.
Priestley, T.: On the etymology of the ethnic slur Tschusch, In: Journal of Slavic
Linguistics, 4 (1996), 109-132.
Skok, P.: Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, knjiga prva [Etymologisches Wrterbuch der kroatischen oder serbischen Sprache, erstes Buch], Zagreb, 1971.
Teuschl, W .: Wiener Dialektlexikon. Wien: Karl Schwarzer Verlag, 1990.
Wrterbuch der barischen Mundarten in sterreich. Wien: hg. Vom Institut fr sterreichische Dialekt- und Namenlexika der sterreichischen Akademie der Wissenschaften,
1963.
Wehle, P.: Sprechen Sie W ienerisch? Von Adaxl bis Zwutschkerl. W ien: Ueberreuter,
1990.
(Prevela sa njemakog jezika Mineta Kanuri)
Godinjak 2014/507
GODINJAK
PRIKAZI I OSVRTI _____
Svjetlost logosa u sjenovitim predjelima prolaznosti

(Amir Brka: Ruevine se podupiru, izabrane pjesme, Teanj:
Centar za kulturu i obrazovanje & Planjax, 2012.)
ubitelji savremene poezije zaista imaju razloga da se obraduju knjizi izabranih

pjesama Amira Brke naslovljenoj Ruevine se podupiru. Samim naslovom knjige,
koji ima simbolino-metaforinu funkciju, autor unekoliko ve sugerira itaocu
o strukturisanju predatog mu djela. U ovom izboru Brka iz prethodnog opusa formira osam
tematskih krugova (Trag ka niemu; Smrt u Tenju; Posmrtne pjesme; Zombi, rekonstrukcija;
Pogled u Dalmaciju; Opsjednuta pjesma; Bijelo u crnom; Kako smo doivjeli imploziju). Bez
obzira na tematsku razuenost, ovaj izbor predstavlja kompaktnu cjelinu u stilskom, jezikom,
semantikom i misaonom nivou, jer je pjesnik motivacione cikluse paljivo komponovao
ulanavanjem i preplitanjem.
Ruevine se podupiru je visoko kreativna rezultanta kojom su jo jednom potvreni
slojevitost umjetnike palete i polifono bogatstvo Brkinog pjesnikog izraza. Sa mudrom
strogou i beskompromisnom estinom u ovoj poeziji govori se o nastojanju lirskog subjekta
da sauva svoj integritet napadnut sa svih strana: i od ljudi, i od drutva, i od gluposti, i od
bujice kia, i od samoe, i od tuge, a ponajvie od prolaznosti i od smrti. Meutim, poezija Amira
Brke nije lament nad izgubljenim svijetom ve tenja da se on uini odrivim. Svijet
je za ovog pjesnika, sa stanovita ukorijenjenog mita svakodnevice, otvorena pozornica na
kojoj se ivot odigrava u svim svojim kontroverznim znaenjima. On u njeg stupa sa eljom
da, uz pomo retorikih gestova, izgradi onu vrstu pjesnike filozofije koju uokviruju reenice
ije se vrijednosti mjere ideologijom argumenata i dokaza od kojih je sapletena duga
i komplikovana egzistencijalna mrea. Mrea, ija sjenka takoe isklizava na onu drugu
stranu, tamo gdje se sama od sebe skriva. Ali, u koju nas uvode stihovi Amira Brke prometnuti
u metaforu govora koji u sve to treba da nas ubijedi, a ne tek da obavijesti, kako bi to slikovito
izrekao Benevista.
U ovom novom vijeku, ovom novom milenijumu, u svijetu koji se u pomahnitalom
tempu mijenja, u svijetu opsjednutom vidljivim, poezija gubi onu svoju nekad dominantnu
poziciju unutar drutvenog ivota. Danas je uobiajeno da se poezija shvata kao prilino
marginalna tema u filozofiji. U posljednjoj pjesmi u knjizi pod naslovom Vrijeme sretnih gradova
pjesnik postavlja pitanje o smislu poezije podrazumijevajui da je to neto strano savremenom
svijetu okrenutom ka materijalnome. Da je pragmatinom pogledu ona nerazumljiva. Uprkos
iroko rasprostranjenom naporu tokom modernog doba da se poezija definie kao luksuz,
kao privilegovana umjetnika forma, ipak pisati, slaviti i itati poeziju znaajno je sada kao
i uvijek. Veliki Miguel de Unamuno jednom prilikom je izjavio da radije eli da u istoriju ue
kao pjesnik negoli kao znameniti mislilac i autor dalekosenih ogleda. Pjesnik se zadovoljava
mogunou da neko jednog dana sada ili jednog dalekog sjutra, svejedno proita njegove
pjesme, podijeli s njim njegove emocije i nae u njima odgovor koji je i sam dugo traio,
ili neki, pak, put egzistencijalne potrage (Antonio Porpeta). Nagovjetaj novog smisla i dogaaja
LJ
Godinjak 2014/511
Prikazi i osvrti
poezije ostaje izazov budueg; u odluci vremena izmeu proste utnje, kao odustajanju od
traganja, ili u prevladavanju jednog tehniki postavljenog svijeta.
U pjesmi Reverberacija, koja sama ini prvu cjelinu knjige (Dogaa se da mi posve
jednostavne, / svakodnevne, obine stvari, kad me zateknu / kao rijei neke pjesme, zazvue
u potpuno / novom, nepoznatom sjaju), pozicija pjesnikog lika postavlja se van pojavnog,
jer: svako bie otkriti moe svoju zatamnjenu svjetlost, to joj obezbjeuje neometano kretanje
kroz, najire shvaene, domete ljudskog saznanja. Povezivanje, spajanje motiva razliitog
sadraja (na osnovu zajednike, pjesniki odreene semantike), prebacivanje znaenja sa
jedne na drugu ravan, dovodi do samjeravanja vrijednosti koje se odreuju samo na osnovu
jednog kriterija: ostvarenja potencijala vjenog trajanja putem otkrivanja stalnosti odreenih
kategorija u vremenu. ivot tee svojim tokovima, pa nam se ini da oni, u stvari, i obrubljuju
ivo dramatsko sredite. Ba onako kako je ehov (Pisma glumici Marini Lilinoj) definisao
svoju teoriju tzv. drame sitnica: ljudi priaju, sjede, jedu, rade uobiajene stvari Ali, ispod
toga vibrira puna dramatika ljudskog ivota! Prodori vjenog u prolazno i putevi njegovog
dosezanja pronaeni su, ve je reeno, u svakodnevnom. Traganje za smislom podrazumijeva
ljudsko suoavanje sa svojom sjenkom, svojim strahovima da bi ovjek otkrio svoje pozvanje
i svoju misiju na ovoj planeti. Zato je zadatak poezije i vien kao otkrivanje neprolaznog
u prolaznim pojavama, kao identifikacija iskoraenja onostranog u ovostrano.
Tematska i znaenjska polifoninost ovih Brkinih stotinu i sedamdeset pjesama sabranih
u zbirci Ruevine se podupiru nikako ne znai negaciju neke vrste metaforinog jedinstva
ovog veoma disharmoninog vremena. Naprotiv, i naalost! Jer ono to odlikuje nae vrijeme
sadri u sebi mnogo vie zla nego dobra. Za injenicu, pak, da njime ipak odjekuje glas
besmrtnosti moemo da zahvalimo piscu. Jer samo knjievnost nosi u sebi snagu da miri sve
intelektualne i svake druge aporije, i da efemeriji i besmislu stvarnosti utisne peat stvaralake,
agonske moi.
Kao stvaralac u neprestanom bdijenju, Amir Brka ispovijeda svoju misao o svijetu. Pjesnik
pie poeziju u jednoj udnoj zemlji koja je na razmei dvaju milenija postajala sve manja.
Kako se drava smanjivala, tako je i sam ovjek u sebi osjeao sve veu tjeskobu. Neki dijelovi
pjesme Jedna zemlja saeti su kao aforizam i jezgrovito govore o svemu to nam je poznato
i to je svako od nas na neki nain u sebi preivio u godinama koje su za nama. No ipak, rat,
razaranja, bespomonost, blizina smrti, ne mogu svojim razornim djelovanjem ponititi sve
ono drugo, ne mogu ponititi one ljudske vrijednosti koje se suprostavljaju svakom zlu, koje
nas uvjeravaju da ovjek moe mnogo da izgubi, a da ostane to to jeste. Brkina poezija nije
suena nacionalno/nacionalistikom perspektivom. Ona je lucidan i autorski osmiljen odbljesak
evropskog mentaliteta. Njegova nulta taka, nezavisnost i istota, posve rijetka u dnevnim
i nonim govornim mrama, osloboena iskljuivog govora naslijea u vremenu, razvija
svoju vlastitu temperaturu, izvjestan hermetizam iako nastoji da rije ponudi u konkretnosti
vidljive predstave. U slikovitosti, koja narasta bez pomonih sredstava i verbalne ekvilibristike,
ova poezija stie do svoje intenzivne i neuobiajene poetske vrijednosti, ija gustina istovremeno
posjeduje drugu stranu: melanholian znak koji spaja svijet vienog i miljenog.
U pjesnitvu Amira Brke, izuzetnom po bogatstvu tema i intelektualizmu kojim je
proeta, poetski lukovi su iroki, izreeni jednom neobinom i bujnom metaforikom koja
nudi mnoga znaenja i navodi na nova tumaenja. Pjesme, iji je slobodni ritam (esto)
na granici proznog izraza, izgledaju kao dijelovi podue elegije o pjesnikovom ivotu i
512/Godinjak 2014
Prikazi i osvrti
ivotu uopte koji se podreuju metafizikom proticanju vremena. To proticanje ivota

poeta gleda oima due, oima misli, oima emocija, oima drugih, sopstvenim fizikim
oima, oima vremena, ali i oima koje vre izbor i kako e se, a ne samo ta, gledati i vidjeti.
Lirski subjekt se, svjestan svoje sudbinske baenosti u nerazmrsivo klupko egzistencijalnih
zagonetki, naao u meuprostoru, u polutami, svjestan svoje nitavnosti, suoen sa silom
nemjerljivom, tanije: s onim iji je centar svuda, a krunica nigdje.
Poetsko pismo Amira Brke koji put nosi autobiografski amblem. esto se zaboravlja
onaj lini, intimni, ispovijedni ton koji se, u veoj ili manjoj mjeri, moe i mora prepoznati
u svakom umjetnikom djelu. Pitanje nadahnua i stvaralake samosvijesti uvijek je i pitanje
iskrenosti tog nadahnua i visine te samosvijesti. Biti iskren je, uopteno govorei, prije
svega moralno pitanje, a kreativni in je ujedno i moralni in. Danas kada komunikacija
postaje sve oskudnija, ona sve vie poprima oblik povrnog kontakta dviju jedinki koje
su, uzajamno nepovjerljive, zatvorene u tvrave svoga ega. Od nas se oekuje da budemo
ljubazni i komunikativni, ali ne i da se odvaimo na neto vie, na istinski susret, na ljubav,
kojih nema bez uzajamnog otvaranja i zalaganja itavog svog bia. Uz temu ljubavi uvijek
je prisutna i tema ljudske usamljenosti. Tiha usamljenost krije u sebi izrazitu elju za
pripadanjem, ne samo erotskim ve i duhovnim, pri ijem ispunjenju muko-enski odnos
moe postati ista poezija.
Ovaj pjesnik po pravilu pie iz pozicije prvog lica. Pisanje u ja formi danas je samo
oblik fiktivne rekreacije vlastitog iskustva, nain prilaenja vlastitom iskustvu; jasno nam
je da sutinsko pitanje koje se postavlja nije nita drugo do iskonski eho ljudske zapitanosti
nad svojim bivstvovanjem, ono: Ko sam? I, neizbjeno, to propitivanje, to naginjanje nad
samim sobom otvara seriju pitanja iste prirode, jednako univerzalnih i sveprisutnih, koja
su u neku ruku potvrda stalne zaokupljenosti ljudskog duha traenjem odgovora na pitanja
koja, ma kakvom brzinom i silinom se mijenjali naini formulisanja te potrage, nikad ne gube
na svojoj aktuelnosti.
Stie se utisak da se rijei Amira Brke ispisuju vrlo lagano i prirodno. Ako se dublje zagledamo
u stihove koji su od tih rijei nastali, uoiemo svu kompleksnost i razumjeemo da su ti stihovi
pravi palimpsesti, nad kojima je pjesnik, osjeajui, dugo promiljao. Upravo ta emotivnost
i promiljenost obezbijedile su lakou i svjeinu pjesnikove rijei. Misao autora ne ostaje
zarobljenik jednog odreenog toka, ona se ne vraa umorno u ve izdubljeno korito. Ona
ini deltu; je li to podijeljenost, viedimenzionalnost, mnogostrukost, bogatstvo, rasipnitvo
na itaocu je da prosudi u skladu sa svojim osjetljivostima i iskustvima. Ona (misao) ponekad
e se podati itaocu cijela i odjednom, ponijee ga, moda i tronuti, opiniti, ali neka se
ne osjeti iznevjerenim ako mu se slijedeeg trenutka iskrade i ostavi ga na istini, slobodnog
da sam dopie komentar i objanjenje, da se suoi sa svojim vjerujem i ne vjerujem.
Na stilizacijskoj razini uoava se razuenost jezika. Amir Brka se poigrava jezikom.
Jezik je za njega iskljuivi funkcionalni predmet umjetnikog oblikovanja. Njegovoj umjetnikoj obradi najvie doprinosi konciznost izraza koji uspjeno uoava i saima raznorodne
kvalitete posmatranih pojava. Stih je paljivo ien od svake suvine rijei, od optih
mjesta i sentimenta, te tako otvara mnoge prozore za razmiljanje i ponovno preispitivanje
o smislu i tajni svijeta, nasunoj ovjekovoj potrebi za nadom u ovom mranom, raaranom
vremenu danas. Taj jezik, do ijih emfatikih sfera moe da se vine samo istinski stvaralac,
sinonim je, kako ree Hugo Fridrih, njegove due i njegove slobode.
Godinjak 2014/513
Prikazi i osvrti
Ako bismo govorili o odreenoj lirskoj dinamici, o onom energetskom polju koje postoji
unutar pjesme a koje se opire svakoj definiciji, onda bismo morali imenovati i njene krajnje
okvire, odnosno njen, uslovno reeno, negativni i pozitivni pol. Izrecivo je ovdje suprotstavljeno
neizrecivom u mjeri u kojoj ivot stoji prema besmrtnom, svjetlost Logosa prema sjenovitim
predjelima prolaznosti, promjene prema vjeitom vraanju istog.
Poezija Amira Brke se u svojoj vrijednosti uveliko poklapa sa prijelomnim trenutkom
smjene istroenih knjievnih obrazaca, pogotovo na sceni anrovske zbrke vladavine tzv.
postmodernizma. Zato? Zato to u njoj Brka stoji na osjetljivom mostu izmeu proze i
poezije, sa informacijama koje je sakupio da obavijesti, i sa govorom strasti koji je uveo
da uzbudi, odnosno ubijedi itaoca. U tom sloenom panoptikumu jezika i njegovih gustih
puteva, poezija Amira Brke zamiljena je, i strukturirana, kao pisanje u kojem on svoje pjesme
ovaplouje kao in maginih operacija koji se raa iz duha, mate i osjeanja.
Knjiga odabranih pjesama Ruevine se podupiru predstavlja, van svake sumnje, knjievnost izvanredne stilske obojenosti, leksemske probirljivosti, semantike preciznosti i poetike
koherentnosti. Amir Brka zbog toga zasluuje epitet poetskog anticipanta novih inventivnih
postupaka i osobene literarno-filozofske usmjerenosti. U njegovoj poeziji prepoznali smo
potrebu za pisanjem, oienu od svih primjesa koje je udaljavaju od osnovnog polazita, a
to je iskrenost, nepatvorena potreba koja potie iz nedovoljno istraenih, nedovoljno poznatih,
moda tamnih dubina bia, da bi pjesme, kao odbljesci unutarnjeg svjetla, proizale i djelimino se otvorile, otkrile onome ko je strpljiv da im se vraa i paljivo skida tanane slojeve
kojima su optoene i zatiene, nedostupne svakome.
Poetski glas Amira Brke zreo je i nosi daleko, a knjiga Ruevine se podupiru nesumnjivo
uvruje njegovo mjesto ostvarenog pjesnika u nizu tvoraca bosanskohercegovake moderne
poezije, kao i junoslovenske knjievnosti, na razmei dva vijeka. Prema miljenju ovog
kritiara, sloenost pjesnikog iskaza Amira Brke nemogue je obuhvatiti jednim pogledom,
te je stoga sasvim mogue da do pojedinih slojeva i znaenja nismo dospjeli, ali e svaki
italac njegove poezije biti u stanju da otkrije one slojeve i znaenja koja su njemu bliska.
itav ivot i cijela vaseljena predstavljaju jednu veliku knjigu, bez poetka i kraja, ije
se stranice neprekidno ispisuju. Sigurni smo da je u njoj mjesto i ovome pjesniku. Jer njegove
pjesme, ispisane lijepim, raskonim stilom, bez licemjerja i fraza, posute su svjetlucavim
lirskim polenom koji stie originalnost i tanani potez rafiniranog stvaralakog rukopisa.
Lijepa i mudra poezija, za tumaenje i susretanje sa samim sobom. Prema naem miljenju,
i, ako hoete, po naem italakom iskustvu, ovu zbirku ne treba itati odjednom. Jer je
u njoj svaka pjesma svijet za sebe. Nije mogue, ali jeste. Broj stranica ove knjige je upravo
beskonaan. Nijedna nije prva, nijedna posljednja (H. L. Borhes).
Faruk Dizdarevi
514/Godinjak 2014
Prikazi i osvrti
Enzesberger ne postoji nemanipulirano novinarstvo

(Fahira Fejzi-engi: Stvarnost i mediji, Sarajevo: Dobra knjiga, 2014.)
onovno nas je obradovala sabiranjem svojih tekstova i sabiranjem nas svih danas
i ovdje na duhovnom sijelu u slavu promiljanja i stvarnosti i medija na naem
podneblju, okruenju. I uvijek kada nam se spoitava da smo zatvoreni,
nedemokratini, zaostali, netolerantni, iskljuivi, nepromiljeni, neevropljani i sl., iznenadi nas
ova krhko-jaka ena svojim promiljanjima, analizama, pogledima, zakljucima, kritikama,
uputstvima, estinom i blagou, u isto vrijeme.
Osobno sam ponosna kada moja biva studentica, a danas moja efica Odsjeka za komunikologiju FPN-a u Sarajevu, uspjeno ili manje uspjeno analizira nau stvarnost i nae
medije, dakako! Jer dr. engi zna dobro ta je medij, jer je i sama godinama bila uspjean
novinar, a zna i ta je stvarnost, drutvo u kojem ivimo i drutva u kojima ne ivimo,
ali koja nas determiniraju, esto i bez nae volje ili elje.
Pritom, sama ima potrebu da to sve analizira i podijeli s nama. To bih nazvala novinarskim
damarom, ali i njenim temperamentom i moralnom obavezom intelektualke da angairano
djeluje analizirajui, kritizirajui, pokuavajui da sama djeluje ili da uputi djelovanje, kako
bi nam svima bilo bolje.
Dr. Fahira Fejzi-engi je prola mnogo svijeta, ivjela sticajem razliitih okolnosti
u razliitim, drugaijim dijelovima svijeta, ali je izabrala ovaj ovdje na svijet u kojem hoe
i da ivi i da djeluje i da ga gradi i mijenja, koliko je to mogue ovdje.
I kada se smatra da je ena kod nas nejaka, slaba i krhka i predodreena da sjedi i slua
i slui obitelj i najblie, ona nam pokae da je mogue biti dobra majka mnogo djece, dobra
supruga, sestra, prijateljica i kolegica i dobar analitiar i kritiar, znanstvenik i novinar.
Neko ko ne eli da ostane u etiri zida, nego neko ko svoje zidove ima, ali ih uva da ih
drugi ne urue, ali rui zidove meu nama, gradi mostove u drutvu, u obitelji, meu svima
nama, spaja esto nespojivo, njeguje i gradi svjetove meu udaljenim svjetovima, pribliavajui im se ili udaljavajui se ba onoliko koliko je potrebno. I tu nalazi mjeru, svoju
mjeru vrijednosti i kvaliteta. Potujemo se i uvaavamo, u naim razliitostima, svjetonazorima, uvjerenjima i vjerovanjima.
Ona je, zapravo, sjajan primjer ivota bosanskog, suivota zasnovanog na davanju slobode drugima i zadravajui pravo na vlastitu slobodu.
I ova knjiga je primjer da se za sve to sama izborila, da je sluamo, da sudimo o njenim
pogledima, da budemo razliiti i da se uvaavamo u svemu. Razmjenjujemo miljenja bez
pretenzija da dominiramo u vremenima istroenih ideologija.
Da traimo nove puteve, osmiljavamo vrijednosti iz tradicija, da ne bjeimo od sebe,
ali ni od drugih, novih ili drugaijih. Da stalno uimo i iz prolosti, i iz trenutaka koje ivimo
da gledamo vedro i nadajmo se da e prave vrijednosti pobijediti ako budemo radili sami
za druge, ne samo za sebe!
Godinjak 2014/515
Prikazi i osvrti
Autorica je primjer da se ne predaje nikad lahko, da se u sebi trai i nalazi sabur, a da

se izdri sve teko i da se toga ne sjea s jedom i mrnjom, nego da to uzima kao datost i
kunju koju svi prolazimo u ovom ili onom obliku, u bilo koje vrijeme nae osobno ili
ono vrijeme koje traje za nas, esto i protiv nas. A na nama je da ga izdrimo i po mogunosti
i pobijedimo.
Sukobi civilizacija traju od kada ima civilizacija, drugih i drugaijih, ali tek elja za
dominacijom izaziva sukob civilizacija i oni koji navijaju za bilo koju opciju koja nije
ista kao njihova.
Zbog toga mi se ini da ahnamu ponovno ivimo ili preivljavamo.Velike kulture tee
ka dominaciji, ali i one druge opstaju, jer veliki i ne bi bili samo veliki da nije i onih drugih,
manjih, drugaijih, onih koji se ne mogu pokoriti. Na ovim prostorima Firdusi bi i danas stvorio
novu poemu, koja bi jedino bila uprljana medijskim prosuivanjima tzv. objektivnih medija
koji su uvijek na strani jaih
Dobro svjedoim medijskoj transformaciji devedesetih godina XX stoljea na Balkanu,
kada je trebalo unititi jedan urueni prostor, medijski i geopolitiki. Svjedoim i novoj
medijskoj transformaciji i prestrojavanjima sa kalkulacijama.
Moda zato i ne vjerujem u objektivno novinarstvo, jer se politika borba vodi kroz
prethodnu medijsku borbu i samo je pitanje, to bi H. M. Enzesberger rekao Ko postaje
manipulator, jer ne postoji nemanipulirano novinarstvo. U svijetu selu Mcluhanovskoj
viziji 50-ih godina XX stoljea, koji danas ivimo, informacije su toliko kontrolirane koliko
i sam svijet u kojem svi danas ponavljaju da je svijet jednakosti i istih mogunosti za sve,
ali i na Istoku i na Zapadu jedni umiru, jer nemaju novaca za vakcinu, a drugi se kupaju
u ampanjcima ili u zlatnim slavinama uivaju dok im ispred vrata odnose mrtve sugraane.
U Bosni izbjeglice se ne vraaju ni na zgarita, ali nedaleko od nas nekadanje ledine
ukraavaju viletine s bazenima, tornjevima, zatitarima, pomalo avionima, a o helikopterima
ve da ne priamo!!!
A objektivni novinari i objektivni suci i tuioci najmanje to mogu uiniti jeste da ispitaju
da li su, npr., uredno plaeni porezi na tu imovinu od koje bi penzionerima poveali penzije,
studentima poboljali i ponudili evropske standarde obrazovanja.
I nije stvar u vjeri, jer Arapsko proljee je primjer nejednakosti i pohlepe unutar iste vjere,
ruski tajkuni ili ameriki jet set, a Boga mi i evropski, pokazuju samo da se lokalno misli
kako da se uzme, a globalno samo da se spoje s onima koji globalno misle na eksploataciju.
Bitak Celebrity kulture koji je postao mjera kvalitete i u nas jeste pravi dokaz istroenih
ideologija u kojima Farme postaju modeli ponaanja, a dungle naa svakodnevica. U medijima
i kod nas je jo vanija vijest da je neka pjevaljka iz susjedstva bila 12 dana u braku, pa se
vratila preanjem, nego li gdje su i ta e biti sa enama i obiteljima rudara koji nisu izali
iz jame Raspotoje.
Taj nedostatak medijske etike, taj celebrity model koji nam jeste importiran, ali koji
jesmo prihvatili kao svoj i originalan, jer sada imamo i svoje emisije o celebrityma koji su
mahom intelektualno i moralno nedozrele linosti i moralne nakaze, koji nam kontaminiraju
dodatno medijski prostor istroenih ideologija. Jer, da imamo kvalitetne novinare, novinarstvo
bi bilo analitiko i kritiko, a ne navijako i plaeniko.
Kako objasniti da nam TV spikerica muca i u jednoj reenici izusti 15 lingvistikih greaka
(o treptanju oima, mahanju glavom i rukama da ne govorim), nego da je stigla tu kao manekenka
516/Godinjak 2014
Prikazi i osvrti
(to je danas rije za nekolovane, a ambiciozne enske!), pored dvije-tri stotine diplomiranih
urnalista, pravnika, ekonomista na biroima rada? Ta kriza modernog svijeta o kojoj govore
mnogi teoretiari i sa Zapada i sa Istoka stigla je i tu meu nas, to je dr. Fahira Fejzi-engi
i prepoznala i o tome pisala u svojim esejima, nastojei da bar iznutra i osvijetli tu pojavu,
da ostane zabiljeeno, ak i onda kada se ne moe nita promijeniti!
Fahira Fejzi-engi e da reagira na proteste oko JMBG-a i da kritikuje reim koji
je doveo do toga, ali e kritiki da reagira i na ruenje temelja drave Bosne i Hercegovine
u narednim protestima.
U odjeljku knjige naziva Vjera i religija autorica je i alima i analitiarka, ali i kritiarka.
Ona nas podsjea da smo putnici na putu, ali nas i obavezuje da na tom putu trebamo ostaviti
svoj trag. Taj trag ne smije biti bezvezologija. Tu je problem s kojim se ovo nae vrijeme
istroenih ideologija treba boriti. Jer, mi jesmo unitili jedan svjetonazor, a nismo se nali
u nekom drugom. Ili se bar nismo dovoljno dobro snali. Odatle nam je prostor postao staromodan
i moderan na neki udan nain u kojem se ne snalazimo dobro i ne znamo gdje nam je mjesto.
Krajnosti su postale dio naih ivota, jer dok nam mediji nude Cece i Karleue, Severine,
poznate preteno iz porno filmova, ak i na naim filmskim crvenim tepisima za koje mi
plaamo od naih poreza podobre sume, medijski to popratimo kao da su nam doveli Mariju
Kiri ili Angelu Merkel.
S takvim medijima nema opasnosti da bi Bosna mogla biti Islamska drava, to mediji
te svjetski i domai politiari strahuju!!!
Jer, na izbornim listama vie je estrade, tzv. zvunih imena nego li znanstvenika, kreativaca,
inovatora, pa i tzv. farmera kao inkarnacije novog medijskog dobra globaliziranog modela
koji smo beskritino prihvatili.
Emina Keo-Isakovi
Godinjak 2014/517
Prikazi i osvrti
Nova mjerila evropskih buduih vremena krik kao nada

(Hidajet Repovac: Eseji o knjievnosti i umjetnosti. Sarajevo: Dobra knjiga, 2013.)
Pisati o novoj knjizi koja se pojavljuje u naoj okolini je uvijek radost, ali je posebna
radost i nadahnue kada se to dogodi da vama drag kolega i prijatelj i gotovo generacijski
saputnik napie dobru knjigu u Dobroj knjizi naeg dananjeg izdavaa. Ovo je knjiga
kakvih je sve manje, a bit e ih sve rjee, jer sve je manje znalaca u naem svijetu koji u
isto vrijeme batine i tradiciju i modernu i prolost i savremenost, koji su i starinski i moderni
u isto vrijeme. Knjiga iz koje dobivamo mnotvo informacija, mnotvo interpretacija i
knjiga koja nudi i mnotvo originalnih misli koje su na razini mislilaca o kojima autor
pie od naeg dragog profesora arevia, recenzenta ove knjige, koji se sam ugradio
u sve budue knjige svojih ex studenata i potovalaca, nainom sticanja znanja, razmiljanjima, saimanjima svjetova obinih, tradicijskih, filozofskih, kulturolokih, prolih
i buduih vremena do E. Morena, Marcusea, Habermasa, Sartrea ili Gadamera, M Berbera
i Krlee, Ujevia i M Selimovia Knjiga je i analiza, ali i kulturni dijalog autora sa samim
sobom, s vremenom u kojem stvara, s brojnim autorima koje nam predstavlja, uz iju pomo
nastoji napraviti dananja Marcuseovski reeno Mjerilo vremena, ali i mjerila vremena
inih koji su i nae vrijeme uinili onakvim kakvo jest, esto nemoguim i bezizlaznim, uprkos
svoj mudrosti koju posjedujemo.
A vrijeme u kojem ivimo je, uistinu, vrijeme o kojem e se dugo historijski suditi, po
kojem e se mjeriti budua vremena u ovom naem balkanskom utoitu, gdje smo smjeteni
nekim usudom da ivimo i da taj svijet, koliko-toliko na svijet, nastojimo profilirati, ako
je to uope mogue na raskru u kojem ivimo, izmeu Istoka i Zapada, u i izmeu etiri
religije, uvijek izmeu, sa eljom da ne budemo vie ili nie od onih koji nas okruuju, samo
jednostavno sa eljom da smo isto potovani od svih, ni vie ni manje od drugih.
I tako, to postaje na grijeh i usud koji nam se ponavlja da u svakom stoljeu platimo
hiljadama glava i milionima naih unitenih dua, da smo u lutanju i odlaenju, ponekad
i vraanju i dolaenju, ali uvijek u nestajanju i uvijek Selimovievski, na gubitku!
Prof. Repovac koji batini saznanja sociologije i kulture, ali i savremene filozofske misli,
nastoji u Esejima o knjievnosti i umjetnosti nainiti peat tog naeg vremena i unaprijed
osigurati da i njegove misli ne ostanu siroad ukoliko ne bi bile zabiljeene, prije svega
od njega samog. Iz tog nastojanja nastala je knjiga koja sigurno i kod buduih generacija
nee biti siroe, knjiga kojoj emo se vraati i mi ovdje prisutni, ali i generacije koje dolaze.
Jer, ova knjiga je i pamenje i peat vremena koje historijskim usudom nee biti zaboravljeno, jer je i samo vrijeme u kojem smo trajali bilo i historijski turbolentno, kulturoloki
bogato, vrijeme tekih tranzicijskih procesa, vrijeme razgradnje jedne drave u kojoj smo
roeni, vrijeme gradnje druge drave u koju smo stigli, opasnost od nestanka i naroda kojem
pripadamo i zemlje koju nastojimo izgraditi, bremeno vrijeme!
Konstantinovi bi rekao dobro vrijeme, jer je kriza velika, kriza koja je i ansa.
518/Godinjak 2014
Prikazi i osvrti
Mi ne moemo vie sebi da priutimo da uzimamo iz prolosti ono to je bilo dobro

i da ga jednostavno nazivamo svojim naslijeem, da odbacimo zlo i da o njemu mislimo
jednostavno kao o mrtvom balastu koji e samo vrijeme sahraniti u zaboravu podzemnih
struja historije zapadne civilizacije. Realnost je najzad izala na povrinu i zaposjela dostojanstvo nae tradicije. To je realnost u kojoj ivimo i zato su uzaludni svi napori da se
spasimo od neumoljive sadanjosti u nostalgiji jo netaknute prolosti ili da predviamo
da e budunost donijeti zaborav.1
Na autor nastoji da bude evropski mislilac i da svijet gleda izvana, ali kako biti izvana
kada si bez svoje volje unutra i kada te slike koje si i vidio i doivio podsjeaju da si intelektualac koji mora biti i korak ispred vremena, ali i ovjek koji u nekom vremenu jest!
Znate li Vi govorio je Napoleon emu se najvie divim na svijetu? Nemoi sile
da neto utemelji. Postoje samo dvije moi na svijetu: sablja i duh. Duh s vremenom uvijek
pobjeuje sablju.2
Zato mi se ini da je dr. Repovac i kada najvie eli da okrivi neto ili nekoga za nae gubitke,
i vremena i prostore i ljude i due, za gubitke koji su nama svima ostavili trag koji ne moemo
skrivati, progovorio camusovski uzaludno je plakati za duhom, dovoljno je za njega raditi!
Civilizacije ne umiru tako lahko, pa ak kada bi se ovaj svijet i morao sruiti, poslije
njega bi dole druge. Istina je da se nalazimo u traginom razdoblju, ali preveliki broj ljudi brka
traginost s oajem. Tragino bi trebalo biti kao snaan udarac nogom koji se zadaje nesrei.3
H. Repovac, kao profesor i angairani intelektualac, ini mi se, pokuava svojim Esejima
iz knjievnosti i umjetnosti zadati udarac nesrei u kojoj smo se nali u ovoj Evropi, koju
jo smatramo svojom, a koja nas isuvie esto posmatra kao neku rak-ranu, bolesno tkivo
na svom tijelu koje ne moe ni odstraniti, ali ni izlijeiti
A mi gdje bismo, kao da ovo pitanje zaokuplja naeg autora, ponekad bismo ravno
u Pariz, ali se prisjeti rana koje su stigle u Sarajevo 1992., kada smo sa udnjom ekali
Mitterranda da nam prinese malo evropske svjetlosti i puno ljudske due, nadajui se da
stie Sartre ili Camus Oboje je izostalo, pa mrak u kojem nas je tada ostavio, bez svjetlosti
i struje, bez grijanja i vode, ovdje u srcu Evrope, na kraju XX stoljea, jo nas razdire i
ne d da Sarajevo bude blizu Parizu ili Berlinu, Londonu, Beu bar. To da moramo potovati
jedno drugo znali smo vijekovima prije Evrope, kad protjerani panski sefardi naoe utoite
ba u Bosni Ali, mi moramo nauiti gubiti u igri to poinje u starosti od 2. godine, rei
e Gadamer. Ko to nije rano nauio, nee sadvladati ni vee zadatke u ivotu. Voljeti drugoga
i drugaijeg, prihvatati ga kao svog dragog drugaijeg nije bio problem Bosne, nego problem
Evrope. I danas EU, koja tumai da je za ljudska prava i jednakost, ima nekoliko kategorija
lanica. Hoe li Rumunija ikad biti kao Francuska, Bugarska Njemaka? O tome je danas
rije i u ovoj knjizi, jer Repovac nosi bol bosanske sudbine koja ga razdire dok pie o Rimbaudu,
Baudelaireau, Lotreku, Van Goghu, Berberu ili Tinu ili Ivanu Kordiu. Svi oni pripadaju
njemu samom. On je batinik evropskih kultura koje nastoji da same u svoju kulturu.
Hannah Arendt: Izvori totalitarizma, 1950.

Camus: Izabrana djela 1, str. 147.
3
Ibid. 148.
2
Godinjak 2014/519
Prikazi i osvrti
To znanje ovjeanstva je i moje znanje, ali da li je moje znanje jednako vrijedno za

ovjeanstvo, pita se na svakoj stranici na autor, bez obzira da li govori o filozofiji, slikarstvu,
poetici ili jeziku komunikaciji. Gdje smo na ljestvici Evrope od antike do danas?
Jesmo uvijek samo igra onih koji se vole s drugima igrati?
Da li ikad sudbinu moemo uzeti u svoje ruke, bez starateljstva koje nam hoe trasirati
put koji moda ne prihvatamo a priori, jer na tom putu, poploanom hiljadama naih glava,
jo ne vidimo mogunost da umiremo bez mrnje. Krivice nama nainjene iji eho odzvanja
u svakom danu vie, ne daju nam da uplovimo u sretno more, luku koja moe da bude zadaa
nove evropske filozofije. Svi mi ivimo u drutvima ustroja, a matamo o sretnom zaviaju.
Na autor i kolega Repovac kao da eli iz drutvenog ustroja da iskoi i esto vie pustite
me da ja naem svoju mjeru i svoj svijet iz kojeg u da djelujem! Repovac je, na neki nain,
ipak, roen za bistar dan (Horderlin), a morao je svoj ivot provesti tu na Balkanu, gdje
su bistri dani postali rijetkost, te sam autor ponekad, umjesto u realitet, odluta u metafiziku
u kojoj trai spas za sebe, svoje vrijeme, svoje eseje, konano!
Ta surova realnost koja ga boli, ta silna elja da bude drugaiji u vremenima kada je
teko biti drugaiji, jeste za prof. Repovca i opasnost i spas. Sauvati ljudskost u neljudskom
svijetu, ostati gospodin u svijetu baraba, pisati o umjetnosti i kulturi, kada se sve svodi na
primitivnu reprodukciju materijalnih dobara, sirovi kapitalizam u kojem je dar postala otimaina,
stvaralac, intelektualac ostaje i zauen i razoaran, jer teko je jo oekivati da duh pobijedi
sablju. Finale te borbe je daleko i zato ljudi poput H. Repovca dijele sudbinu svih.
Znamo da bez slobode nita veliko u historiji nije stvoreno, da veina autora o kojima
pie profesor jesu s prostora gdje je sloboda na tren utihla, ali kako izai iz naih labirinata,
ostati stvaralac, uloiti sopstvo, a ne izgubiti ga, uloiti intelekt, angairati se, a ne izgubiti se
u blatu politikih realiteta?
U prirodi intelektualca bi bilo da je angairani intelektualac i da makar za gram svijet
u kojem ivi pomakne unaprijed, u dobro. No, nae drutvo, usljed mogunosti da poluintelektualci dre intelektualni bank i postaju mjerilo teine intelektualaca, navelo je istinske
intelektualce u sasvim nezavidan poloaj, gdje se intelektualni angaman u isto vrijeme
mjeri s politikim ili partijskim angamanom, gdje elja da se pomogne svijetu, mjestu u kojem
ivimo, biva shvaena i tumaena kao elja da se bude prisutan u politikoj pragmi, ak
kada intelektualac to i ne eli. Jer, ovdje su, camusovski reeno ak i bogovi mobilizirani!
No, umjetnost ne moe biti monolog i angairani mislilac to ne moe biti sam. On neminovno tei ka dijalogu i komunikaciji sa svojom sredinom sada ili s nekim buduim koji
e ga bolje razumjeti. ini mi se da je dr. Repovac upravo u toj situaciji. Njegova rije, ma
kako velika bila, jedva da se nekoga tie, njegov intelektualni angaman u vremenu u kojem
se govori samo o snazi, kao da mora sada i ovdje da utihne, da bi odjeknuo u neko drugo bolje
vrijeme. Evropa kakva jeste i Evropa kakvu misli na dragi autor, razlikuju se. U ovoj knjizi
tekstovi su poetika vremena i ovih prostora, puna morala koji traje, ponekad puna Don
Kihotovskih uzleta, dobra i nerealna, a svijet u kojem nam je dato da ivimo, vie je okrutan
nego human i taj raskorak kojeg je Repovac svjestan u biti, ini ga duboko ranjivim.
Evropa koju misli autor je moralna, tradicionalna, odreena, misaono profilirana, futuroloki jasna, ali Evropa koja se nastanila ovdje u nae blizine je nesrameljiva i amoralna,
pohlepna i nekonsekventna, egoistina i materijalistika u kojoj i Don Kihot vie nije mogu
ili je mogu samo kao karikatura, a ne duh sam.
520/Godinjak 2014
Prikazi i osvrti
Muzika na Vltavi pomuena je dogaanjima na Drini devedesetih, Parizom se ponekad

oglase krici bar Berberove ili Zecove Srebrenice, ako ne ve one Mladieve, realne, koja
je ostala u Potoarima, sve su to realni obrisi koji bole naeg autora, koji ih biljei kao skicu
i itinerer ponovo naeg budueg zajednikog ivota, kao u sjeanju na mirno more u kojem
je autor izabrao pravdu i ostao vjeran domovini, ostao ovjek.
Repovac nije nikada zaboravio sretno more, smijeak najmilijih, i trai jo dosta vremena
da se iskuje oruje za sreu. To ne trai mnogo krvi, ali trai dosta strpljenja i znanja, umjetnosti voljenja i nastojanja da shvatimo da je naa kua tamo gdje nam je svima dobro.
Traei to dobro za sve knjiga H. Repovca Eseji o knjievnosti i umjetnosti bori se
protiv sudbine, ak i protiv vlastite sudbine. Traei naina da dokae da mi nismo zasluili
toliko nepravde koja se slomila o nas, traei naina da se oglasi bez krika, Repovac pie
ovu knjigu kao svjedoanstvo da smo pokuali biti Evropa sama, ali ona Evropa dostojanstva
i ljubavi o kojoj misli Horderlin ili Gadamer, Camus ili Kierkegaard, Evropa u kojoj se raaju
civilizacije, a ne Evropa koja posmatra kako civilizacije razaraju. Pred posmatraima koji
to uredno biljee, besprijekorno evropski tano! I snimaju sve, k tome!
Iz ovakvih knjiga svi izvlaimo snagu za preporod i ponovno ustajanje i uzdizanje, prije
svega, sami pred sobom. Promiljanja prof. Repovca mogu nam pomoi u tom ponovnom
ustajanju da koraamo, a ne da puemo ka Evropi.
Vrijeme je da Sarajevo eka samo turiste i budunost, vrijeme je da se ponovno otvore nai
muzeji i nae zatvorene i napaene due, vrijeme se da knjige budu teme naih razgovora,
a ne privatizacije, kriminal, droga, farme naih medija i naih ivota Vrijeme je da nam
Unamuno postane idol i da se uimo ponovno ludosti ivota, ivota kao sree, a ne ivota
kao preivljavanja! Vrijeme jest, a nae vrijeme ivota prolazilo je u ekanju. Vrijeme je da
pourimo Gdje? Tamo gdje nas vole i ele, tamo gdje se ivi da bi se ivjelo, a ne preivljavalo,
gdje se igra da bi se igralo Hazard nije recept budunosti, krediti za nae pranasljednike nisu
budunost koja obeava
Ovo vrijeme treba da bude vrijeme hrabrih, smjelih, a ne vrijeme romantiara, jer Munkov
krik je slika dananjice u kojoj ivimo i kojoj se moramo prilagoditi. Krik je za sve nas
stvarnost i ekonomska i ekoloka i politika i ljudska. A Hommo ludens je mogunost
koja odvane eka
Ovo je vrijeme koje trai hrabre, odvane i one koji e se znati igrati. I ne s naim ivotima
koji su dugo zalog, nego s prirodom, svijetom, tehnikom kao humaniziranom mogunosti
da nam d ansu da nas oslobodi za igru i radost ivota. Intelektualci poput naeg profesora
Repovca sve ine u ovo oskudno vrijeme da nam daju ansu da postanemo igrai sretnijih
ivota od ovih koje sada ivimo. Ne svojom voljom. Prof. Repovac, uz svu kritiku drutva
koju je ponudio, ne zavrava u pesimizmu, nudi nam nadu, nadu nakon preivljavanja,
ivotarenja i oajanja u kojem se batrgamo, nastojei se uspraviti.
Istina iz Pandorine kutije Grci su istjerali nadu kao najstraniju od svih zala. Samo
nada je mirenje sa sudbinom. Mi ve dugo ivimo samo nadu, vrijeme je da ivimo ivot.
Moda neko bolje estetsko iskustvo koje jo nismo iskoristili, jer nismo tamo ni stigli. Prof.
Repovac vjeruje da je to mogue. Hajde da i mi povjerujemo i da se iz knjige prof. Repovca
uimo ponovno ivjeti hommo ludensa. Svima nam vrijeme jest!
Emina Keo-Isakovi
Godinjak 2014/521
Prikazi i osvrti
Politika i lirika (O poeziji Harisa Silajdia)

(Haris Silajdi: Sarjeja, Sarajevo: Tugra, 2015.)
ulturalni trenutak u kojem ivimo otro je razdvojio politiku praksu i knjievni

diskurs i postavio ih praktino na dvije razliite i pritom suprotstavljene strane
svijeta i ivota, ak i u aksiolokom smislu. Rije je o binarnoj opoziciji, kod nas
jo dodatno simplificiranoj, u kojoj je politiko djelovanje gotovo po automatizmu negativno
odreeno ili barem na ovaj ili onaj nain suspektno, opet naroito u bosanskohercegovakom
aktuelnom kontekstu, dok knjievni rad, ako je istinski knjievni, funkcionira kao njegova
apsolutna suprotnost i ve je apriorno predodreen za pozitivno vrednovanje. Ostave li
se sad po strani manjkavosti ovakvog, radikalnog i iskljuivog razumijevanja, to je posebno
sluaj u poeziji, koja se od davnina s razlogom smatra otvorenom prvenstveno za lini doivljaj
svijeta i ivota, za vlastitu ovjekovu misao i emociju, i naroito za njegov protest protiv
bilo ega to ugroava taj mali, privatni, vlastiti ovjekov svijet. Zato politika i lirika u skladnu
vezu dolaze tek onda kad su stavljene jedna nasuprot drugoj i kad je lirika, zapravo, svojevrsna
negacija politike ili, pak, otpor prema politici., shvaenoj prvenstveno u smislu rigidnosti ideologije. Upravo ovako danas funkcioniraju odreenja i tzv. politike knjievnosti, koja, knjievnoteorijski govorei, ne predstavlja, naime, knjievnost jedne politike, ideoloke misli, ve
naprotiv knjievnost protiv odreene politike i njezine ideologije, ili politike uope, pri
emu ovakvo to vodi i do izjednaavanja politike s onim to je nasilje nad ovjekom, konkretnim
pojedincem od krvi i mesa, kad ovjek postaje tek rtva politike i njezine okrutnosti, a knjievnost
na sebe preuzima i ulogu zagovornika u korist ugroenog ovjeka i njegova, ljudskog ja.
Ovakvo to dominantno je oblikovalo i savremeni knjievni ukus, nau dananju knjievnu
estetiku, koja vezu politike i knjievnosti, a posebno politike i lirike, priznaje i prihvata tek
ako je u pitanju kritiki odnos prema politici apolitinost ili aideologinost ili, jo prije,
antipolitinost i antiideologinost.
Uvijek sloena i nikad jednoobrazna, historija knjievnosti i kulture nudi, naravno, i
drugaije odnose ove vrste, kako u svijetu, tako i u naem kontekstu. Uz druge mogue primjere,
nekad je upravo pisac bio i univerzalni vizionar ija je knjievna misao postajala i politika
misao, a nerijetko i politika praksa taj je pisac bio bard svoje zajednice i njezin emancipator
i u knjievnom djelu i u politikoj akciji, u nerazdvojivosti ovih dvaju polova njegova integralnog
djelovanja. Uostalom, i neposredna prolost zna za pisce disidente nosioce alternativne
ne samo knjievne ve i politike misli koji su i na lokalnoj i na iroj razini mijenjali ustaljene
politike odnose, ak i itave politike sisteme, da bi potom, na razvalinama stare, i sami postali
aktivni sudionici nove politike prakse koju su izborili. Rijetki su, meutim, i u svjetskim
okvirima oni pisci koji su u historijskoj zbilji i ivotnoj realnosti bili prije svega utjecajni
akteri politikog djelovanja, a ispod svega toga, u vlastitoj privatnosti, napokon i pjesnici.
Haris Silajdi pripada ovoj posljednjoj skupini. U politikom ivotu Bosne i Hercegovine,
a preko ovog i u svjetskoj politici, prisutan je etvrt stoljea, a u knjievnosti najmanje dvostruko
due uz dramu Hamdibeg (1998), koju je prema istoimenoj autorovoj pripovijetki dramatizirao
522/Godinjak 2014
Prikazi i osvrti
Nijaz Alispahi, sve ovo vrijeme pie pripovjedaku prozu i poeziju, koju je objavljivao
izrazito rijetko u tekuoj periodici. Pa ipak, iako su se njegova politika aktivnost i knjievni
rad gotovo u potpunosti razilazili, barem u javnosti njegove pojave, naroita ali i dalje skladna
veza politike i lirike prisutna je u Silajdievoj poeziji.
Silajdi je izrazito lirski pjesnik, no koji, meutim, u sebi ne negira i ne zaguuje ni

vlastitu politiku misao, a to, naravno, nije isto to i politikantska ili politiko-ideoloki
angairana gesta. Istina, u zbirci Sarjeja, svojevrsnom izboru autorove poezije iz prethodnih
desetljea, nemali je broj pjesama i isto intimnog, privatnog pjesnikog stanja. Te pjesme
Silajdia i otkrivaju kao pjesnika umjetnika rijei, pri emu su sve ovakve autorove
pjesme vezane za ono o emu i inae govori poezija, dakle upravo za onaj mali, privatni,
vlastiti ovjekov svijet, koji je kod Silajdia uglavnom svijet ivotnih detalja, sitnica moda
neznatnog ireg znaaja, ali izrazite line, intimne emocionalne vrijednosti i sjeanja. Ali,
ove i ovakve pjesme nisu znaajne samo same po sebi ve barem iz knjievnoktirike ili
italake perspektive gledano i po tome to upravo one nude mogunost otvaranja cjelovitijeg
uvida u naroiti odnos u koji u Silajdievoj poeziji ulaze politika i lirika. Jer, nerijetko upravo
i u ovakvim pjesmama, pjesmama malih ljudskih stvari, prisutan je detalj koji pjesnika
vraa i onom to je politika zbilja shvaena u smislu apostrofirane savremene politike
knjievnosti. To je onaj trenutak kad knjievnu apstrakciju tzv. lirskog subjekta zamjenjuje
vrlo konkretno prepoznatljiva slika aktuelnog piueg subjekta pjesnika sa svom njegovom
knjievnom pojavom, ali i izvanknjievnom biografijom, ba kao to je to i trenutak koji
e jasno uputiti na Silajdiev odnos prema politikom u poeziji, odnosno na njegovo
razumijevanje politike i lirike.
Ovakvu situaciju nudi, uz druge mogue primjere, i pjesma Mlijeko i snovi. Zasnovana
upravo kao pjesma ivotnih sitnica, naizgled odve ivotnih, pa i nepoetskih slika, barem
u tradicionalnoj poeziji, pjesma funkcionira tako da je do samoga njezina kraja ispunjava
prozaina i doslovno oskudna zbilja svakodnevnice ispranjene od bilo ega znaajnog,
pa ak i nekog dubljeg egzistencijalnog smisla osim pukog ivotarenja i preivljavanja.
No, na svojem kraju, u doslovno posljednjem svojem stihu, pjesma, koja zapoinje kao pjesma
o eni koja pridrava erpu da joj ne pokipi mlijeko dok joj najmanja curica plae na uho,
doivljava nagli obrat, i to upravo zahvaljujui tek sitnici, detalju, koji, meutim, mijenja
pjesmu u cjelini, pri emu se ono to je naizgled pjesnika skica oskudne i prazne svakodnevice
pribliava i sferi politikog:
Kad ostane sama
Odkrinut e vrata
Da svjetlo padne na zaspalu djecu.
Onu najmanju dugo e gledati
Nju otac nije stigao ni vidjeti.
Rije je, dakle, upravo o onom danas aktuelnom odnosu prema politici u poeziji, a ne o
politizaciji knjievne umjetnosti odnosu gdje lirika postaje u konanici otpor prema politikoideolokom nasilju nad ovjekom, a to je znaenje pjesme koje ona dobiva pogotovo u
cjelini pjesnike zbirke. Jer, ova pjesma u osnovi tretira oskudnu i praznu, munu bosansku
Godinjak 2014/523
Prikazi i osvrti
poslijeratnu zbilju nezasluene patnje nevinih, zbilju upravo nepravde i okrutnosti nad
ovjekom, kojem je kod Silajdia Bosna, odnosno njezina nedavna prolost i aktuelna
savremenost, jedna od sredinjih simbolikih predstava.
Slino funkcionira i pjesma Kada zid opada? Koncipirana opet svakodnevno, kao pojednostavljeni i naivni dijalog djevojice i majke o, barem na prvi pogled, tek uobiajenim, ciklinim
promjenama u prirodi o cvijeu koje je otilo i maslinama koje se vie ne vide, pjesma,
zapravo, predoava takoer okrutnu i nepravednu svakodnevicu, ali ovaj put Palestine,
jo jednog od sredinjih simbolikih toposa Silajdieve pjesnike zbirke. Cvijee koje
je otilo i masline koje se vie ne vide tu su da se naglasi ono to je zid koji raste u bai,
a to je predmet djevojicinog pitanja na koje majka, meutim, nema odgovor i ostaje nijema,
nakon ega djevojici, slino kao i u pjesmi Mlijeko i snovi, ostaje upravo samo san:
Ne brini, mama,
Rekla je Muna.
U snu sam vidjela pticu,
Jedno oko e mi dati,
Skupa emo masline gledati
I ekati jesen
Da opadne zid.
Opet je, dakle, u pitanju kretanje od onog to jeste prepoznatljivi interes pjesnikog ka
politikom kao protestu protiv nasilja nad ovjekom, kao i u prethodnoj pjesmi, pri emu
ovo dovoenje Bosne i Palestine u naporedni odnos nije nimalo sluajno. Naprotiv, to je
upravo ono to radi i Silajdi u svojoj poeziji, a posebno u cjelini pjesnike zbirke, gdje
Bosna i Palestina postaju dva nosea simbola trpnje politikog nasilja nad pojedincem,
a otud i nepravde, nasilja i bezumlja svake vrste kao stanja svijeta uope. No, i Bosna i
Palestina, u pravilu uvijek u svijet pjesme uvedene na slian nain kao u prethodnim dvjema
pjesmama, istovremeno su i mogunost za spasenje svijeta, naravno ne ovakvog kakav
on jeste, ve onakvog kakav bi trebao i moda mogao biti. Tad se, kao u pjesmi Djeak
u Palestini, Bosna i Palestina nalaze i u jednoj pjesmi, jedna uz drugu, a uz njih, vezane
za figuru djeteta i djetetova stradanja, slijede i Nigerija, Sirija, Meksiko, Irak, Filipini, Somalija,
odnosno djeca oteta u Australiji, mrtva djeca na dnu Mediterana, djeca u rudnicima i radionicama,
na granicama i icama, u suhim, bezvodnim pustinjama, ali i nevina djece Izraela. Povod za
pjesmu takoer je specifian, gotovo nadrealan spoj politikog i lirskog: televizijski snimak
palestinskog djeaka koji gleda u zid bezduni instrument izraelskog kolektivnog zatoenja
i torture nad Palestincima, videi pred sobom tek ranjenog magarca s previjenom nogom:
Pitaj
ija ruka
Ne marei za smrt
ija je to mirna ruka
Previla nogu
Tvog ranjenog magarca.
Okreni se
Pokai lice djeaka
524/Godinjak 2014
Prikazi i osvrti
Koji to nije bio

Pomozi ovom svijetu
koji ti nije pomogao
Zbog
Hrabrih ljudi izdaleka
Koji s tobom dijele
Smrt i ast
[...]
Zbog djece u Izraelu
Koja nemaju grijeha.
Okreni se
Djeae u Palestini
Spasi ovaj svijet.
Pomozi mu
Da se stidi.
Upravo u ovakvim trenucima Silajdievi stihovi postaju pjesma sarjeja, kako
bi autor sam rekao i kako je istaknuo u naslovu pjesnike zbirke kao tzv. jakoj poziciji teksta.
I upravo zato, zbog ovakvih trenutaka i njihovih zaudnih spojeva autorova poezija ne zapada
u kontraefektivnu patetiku, ak ni onda kad govori o pjesniki najzahtjevnijim temama
poput teme bosanskih ili srebrenikih majki i njihova neiskazivog stradanja u pjesmi-poemi
Majkama ili, pak, onda kad, uprkos ranijoj iskoritenosti ovog obrasca, uspijeva do kraja
pjesniki uspjelo izdrati dijalog s davnanjim bosanskim pretkom ispod steka u pjesmi
Kome je dugo leati.
Spoj politike i lirike u Silajdievoj poeziji kritiki je, antiideoloki i u ime ovjeka, pojedinca
koji trpi nametnuti mu teror i silu. Zato, u svjetlu stradanja irom svijeta, ukljuujui i stradanja
u Bosni tokom prethodne Agresije i rata, ova poezija preispituje i temeljne vrijednosti
savremene Evrope, raskrivajui manje ugodno i ne nevino evropsko nalije, kao npr. u pjesmi
Oni umiru dolazei tebi, odnosno uope opskurno stanje duha savremenog ovjeka, kojem
Silajdi suprotstavlja univerzalnu duhovnost i drevnu mudrost iz nekih od najpoetinijih
svojih pjesama. Meu ovima su i oni stihovi autorove pjesnike knjige u kojima Silajdi
nastupa vjerovatno s ponajvie politikog u apostrofiranom knjievnoteorijskom smislu
rijei, ali i s ponajvie lirskog.
Naravno, poezija Harisa Silajdia nipoto nije svodljiva samo na vezu s politikim,
odnosno kritiku ideologije savremenog svijeta, mada se ova veza prirodno namee kao
dominantna pred upravo prvenstveno politikom akcijom odreenom izvanknjievnom
linou njezina autora, a to u jednom vidu knjievnokritike ili italake recepcije moe
nepravedno u drugi plan potisnuti onaj isto lirski tok pjesnikova pisanja. Meutim, bez
obzira na to o kojem je toku pjesnikove poezije rije, u pitanju je poezija s jasnim ljudskim
Godinjak 2014/525
Prikazi i osvrti
i emotivnim, kao i etikim stavom, i to je ono to joj, uz prvenstveno umijee koritenja

pjesnikim jezikom i pjesnikim postupkom uope, daje stvarnu pjesniku dra, ono bez
ega nema poezije, a na neki nain ni ovjeka ni njegova svijeta. Jer, ono na emu Silajdi
izmeu svega ostalog posebno insistira jeste i ideja cjelovitog, nedehumaniziranog potpunog
ovjeka, svjesnog nunosti sebe kao takvog, onog o kojem ui i starostavni nauk, a to
je istovremeno i jedno od rjeenja za svijet u kojem ivimo:
Zbog rijei si ovjek
Dok ui
O zvijezdama na nebu
Ne zaboravi ih u pjesmama.
Presahnu li sarjeja,
Zgasnut e sazvijea.
U ovakvom, potpunom ili barem potpunijem svijetu, makar i utopijskom, i politika u
svojoj svakodnevnoj praksi i velikim, svjetskim odnosima meu ljudima imala bi drugaije
znaenje, a raskol izmeu politikog i lirskog bio bi ukinut.
Sanjn Kodri
526/Godinjak 2014
Prikazi i osvrti
Knjiga o simbiozi grada i fabrike

(Husein Galijaevi: Pobjeda Teanj 19542014. godine
vizija, znanje, hrabrost, Teanj: Centar za kulturu i obrazovanje, 2014.)1
ame i gospodo, uvaeni organizatori i promotori, potovani gospodine Galijaeviu,
Zahvaljujem se na pozivu za sudjelovanje u promociji i na prilici da govorim
o knjizi Pobjeda Teanj 1954-2014. godine vizija, znanje, hrabrost i ovoj
temi. Budui da se ovom knjigom i njenom promocijom danas obiljeava i 60 godina od
nastanka Pobjede, na poetku elim da tim povodom uputim estitku svima koji su bili
dio Pobjede tokom ovih godina. Imao sam, evo, priliku da u kratkom periodu vie puta
proitam knjigu Pobjeda Teanj 1954-2014. godine vizija, znanje, hrabrost. Oekivao
sam svakako zanimljiv tekst, proet historijskim razvojem Pobjede i putem kojim je
prolazila. Oekivao sam da taj prikaz bude profesionalno i temeljito uraen, onako kako to
Husein Galijaevi uvijek radi. Moja se oekivanja jesu ispunila, ali dobili smo i neto
novo i neto vie, o emu u neke stvari rei u kraem osvrtu, koji sam stavio na papir.
Spojem objektivnog i subjektivnog (kako to i sam autor navodi), kombinacijom linog
iskustva i predanog istraivakog rada, prikupljanjem dokumenata i sjeanja brojnih savremenika, naroito radnika Pobjede Husein Galijaevi rekonstruirao je ivotnu priu
mnogih ljudi, historiju grada i historiju ove tvornice. Knjiga govori o tome kako je u Tenju,
u specifinim ekonomskim i politikim prilikama (u tzv. Ademburgu), silom (ne)prilika
Opina formirala i gurala fabriku (u prijelaznim fazama i rukovodei njome, finansirajui
edukaciju radnika, nekada ak dajui platu iz opinskog budeta, borei se za proizvodna
proirenja). Kasnije je Pobjeda sve ovo vraala gradu kroz nova investiranja i nova
radna mjesta. Ovoj temi posveene su cjeline i podnaslovi koji govore o izgradnji FAD-a
u Jelahu, licenci i investiciji za dananji Mann Hummel i o drugim slinim projektima.
Kroz ulaganja u infrastrukturu (bunare i vodovod u Jelah-polju, ureenje korita rijeke
Teanke, toplifikaciju grada) i neke druge aktivnosti Pobjeda je doprinosila ukupnom
razvoju opine Teanj. Tokom agresije 1992.-1995. godine Pobjeda je, namjenskom proizvodnjom i na druge naine, izuzetno mnogo doprinijela odbrani grada. ak tri od 12 poginulih
radnika Pobjede dobili su odlikovanje Zlatni ljiljan. Po zavretku rata nastaju i novi izazovi
zbog ratnih teta i ratnih dugova drave. Zbog ukupnih prilika i skupih komercijalnih kredita
(kamata vie od 20%) Opina ponovo intervenie beskamatnim pozajmicama.
Kroz prikaz meuodnosa Opine Teanj i Pobjede cijela knjiga, zapravo, govori o
jednoj simbiozi, neodvojivosti i meusobnoj uslovljenosti nae zajednice i fabrike. U ekonomiji 19. stoljea ranih dvadesetih godina, u razvoju industrijalizacije, zabiljeen je nastanak
tzv. fabrikih gradova (companytown). Takvi gradovi razvijani su naroito u SAD-u, Njemakoj, vedskoj. Meuzavisnost grada i fabrike ila bi do razliitih vlasnikih odnosa,
pa dovodila i do neraskidivih veza. U naem, teanjskom sluaju rije je o nekom specifinom modelu zbog politikih i drutvenih odnosa prethodnog sistema.
Izlaganje naelnika Opine Teanj mr. Suada Huskia na promociji knjige odranoj u Tenju
26. 12. 2014. godine.
Godinjak 2014/527
Prikazi i osvrti
Vrei dunost opinskog naelnika, u prilici sam da svjedoim o Tenju kao lokalnoj
zajednici, o opini u kojoj (bez obzira na drugaije ekonomske odnose trinu ekonomiju)
i danas poslovni subjekti imaju vrlo snanu vezu sa svojom zajednicom, svojom opinom.
Moemo, zapravo, govoriti o Tenju u kojem brojni privredni subjekti pomau razvoj lokalne
zajednice, a ona, opet, istovremeno nastoji pomoi razvoj ekonomije. Saradnja privatnog
i javnog sektora na visokom je nivou. Mislim i vjerujem da je to jedna od prednosti nae
sredine, i da je to pomoglo da danas imamo vie od 10.000 zaposlenih na prostoru nae
opine, dok je 1991. taj broj bio manji od 7.000.
Historija Tenja i Pobjede mogle bi se predstaviti hladno faktografski, ali ova knjiga
ima dimenziju vie, jer sve vrijeme dokumentuje i biljei brojne ljudske sudbine, razliite
ivotne prilike, biografske podatke. Slijedei ovaj pristup, autor dolazi do nivoa u kojem
se od statistike, ekonomije, politikih i menaderskih odluka usmjerava ka ljudima koji
imaju ime i prezime, koji su ivjeli uz Pobjedu, poinjali i zavravali radni ili ivotni vijek
i vezali svoju ivotnu sudbinu uz Pobjedu. Ova specifina forma, u kojoj se spajaju tri
pogleda (ivot zajednice, ivot fabrike i ivot ljudi vezanih za fabriku i opinu) u jedan sadraj,
zanimljiv je, koristan i vrlo itljiv pristup. Slian pristup da se kroz predstavljanje prolosti
fabrike, predstavi prolost i ivot grada i ljudi koji su imali vezu s fabrikom, ve je koriten
u drugim sluajevima. Nedavno je objavljena Moja fabrika Selvedina Avdia, knjiga o
eljezari i gradu Zenici. Zenica i eljezara su, evo, i danas teko odvojivi jedno od drugoga,
ponekad i srea i teka sudbina (posao i zagaenje, egzistencija i umiranje). Naa teanjska
pria mnogo je vedrija i s pozitivnijim ishodom. U ovoj godini slian je pristup koriten
i u knjizi Factorymen (BathMacy 2014.), vrlo popularnoj knjizi u SAD-u.
Knjiga Huseina Galijaevia nije samo knjiga o Pobjedi (mada bi i takva sigurno
bila vrijedna), jer to je, istovremeno, i knjiga o Tenju i knjiga o njegovim ljudima, knjiga
o vanim dogaajima i nezaobilaznim temama za sve nas.
elim da naglasim jo jednu stvar koja je izdvojena i u podnaslov ove knjige: Vizija,
znanje, hrabrost. Smatram, naime, da je u unutranjosti korica ove knjige, kroz prolost
Pobjede, jasno prikazan meuodnos ovih triju rijei: vizija koja poiva na pogledu
u budunost i nemogunosti ekanja da vam neko drugi obezbijedi tu budunost (u ovom
sluaju: nemogunost ekanja na dravu i zbog politikih prilika); hrabrost, koja je trebala
da pokrenete investiciju i kada ne postoje sredstva za opremu, ne postoje osposobljeni
radnici, ne postoje proizvodni prostori; i znanje bez kojeg nema napretka i budunosti.
Dozvolite mi da napravim digresiju i da kaem da je formula na koju Husein Galijaevi
ukazuje u podnaslovu knjige vizija-znanje-hrabrost, formula koju je koristila teanjska
ekonomija i nakon 1995. godine i da je to formula koja je i danas garant ekonomskog uspjeha
mnogih kompanija s naih prostora.
Smatram da je ova knjiga vrlo znaajna u dokumentiranju nae prolosti, da moe
biti korisna svima, naroito mladim generacijama koje trebaju da ue i spoznaju nau
ukupnu prolost i prolost opine Teanj.
Na kraju, preostaje mi da estitam autoru na uraenom poslu i da mu zaelim jo dobroga
zdravlja, te da nas obraduje slinim djelima i u drugim temama i podrujima. estitam
i izdavau, Centru za kulturu i obrazovanje. I, naravno, jo jednom posebne estitke Pobjedi
i svima koji su bili i danas jesu dio Pobjede.
Suad Huski
528/Godinjak 2014
Prikazi i osvrti
Izloba slika Hajrudina Hazima iia: povodom 55 godina

likovnog stvaralatva. (Galerija Preporod, 8. 9. 2014.)
ad me je voditeljica galerije Mirsada pozvala i pitala bih li rekao nekoliko rijei na
otvaranju izlobe slikara i pedagoga Hazima iia, prihvatio sam bez razmiljanja.
Osjetio sam neko uzbuenje zbog tog dogaaja i to uzbuenje me i sada dri.
Meutim, ve poslije prespavane noi, uz vei broj ustajanja zbog loprila, poele su da naviru
sumnje i nelagode u vlastite sposobnosti govora, a pogotovo pisanja. Naime, ve sam prije
Mirsadinog poziva vidio najavu izlobe u Avazu, koji jedino listam zarad vijesti o lovcima
koji se samoranjavaju ili ubijaju jedni druge i to onda uredno slaem u poseban fascikl.
Proitao sam da e biti izloene neke nove slike, ali i jedna zanimljiva reenica koju rijetko
itamo u novinama da je u onom vremenu bilo bolje za umjetnost.
S umjetnosti nemam nikakve profesionalne veze, a i one druge ve vie godina. Nekoliko
godina na Akademiji s profesorima Salimom Obraliem i Avdom igom kad nije vrijeme
za studiranje. Znai, o slikama nemam ta rei. Mogu rei tek nekoliko rijei o onom vremenu
koje spominje Hazim ii, jer sam i ja sudionik.
Iz tog se vremana, a budui sam roen u Bugojnu, gdje mi je nastavnik likovnog odgoja,
kako je to tada nazivano, bio Hazim ii, sjeam se nekoliko slika koje su, zapravo, paradigma
mog djetinjstva, a koje je, i pored okova komunistikog reima, bilo sretno. Jedna je slika
tamnozelenih lubenica koje su dolazile vozom. To je znailo da je ljetu haman kraj. Danas
vozovima ne dolaze ni ljudi, a kamoli lubenice. Druga je slika Poda, jednog breuljka koji
se nastavljao na Objeenicu, brdo koje nam je sluilo za sankanje. Tamo je kopano veliko
prahistorijsko naselje. Mi bismo kao djeca dolazili na rub tog brda i gledali arheologe koji
su tu kopali, a oni bi nas ljutito tjerali. Ta generacija iza sebe, moda i zbog toga to su tjerali
od sebe bugojansku djecu, nije ostavila nasljednike. Da li je i zbog toga danas Zemaljski muzej
zatvoren, ne znam. Niko od tih to su kopali tada nije iza sebe ostavio nasljednike. Trea
je slika arkog ljetnog dana pored Vrbasa tad su se djeca kupala u rijeci, a nisu ih roditelji
vodili na bazen i slikara koji je za tafelajem u prirodi slikao.
Ta slika mi je, a juer mi je i brat rekao da se i on sjea te slike, ostala pojam slikarstva,
zapravo pojam umjetnosti. Pretvaranje jednog svijeta u drugi. Kao to kova od zemlje/rude
napravi eljezo koje je ivo jer se moe oblikovati, tako i slikar ili kipar od praha/pigmenta
ili kamena stvara novi svijet. Mira Elijade za kovae veli da imaju amansku prirodu i da
su i kroz cijelu historiju imali potovanje zajednice. Za mene amansku prirodu imaju i
slikari. Moda je samo lovaka zajednica mlaeg paleolita imala potovanja prema slikarima.
U Bugojnu je bilo ininjera i tehniara, milicionera i politiara, slubenika i uitelja, nastavnika
i profesora, ali bio je samo jedan slikar koji je sa tafelajem stvarao u prirodi i s prirodom.
I ako ima imalo svjetla u mojim tekstovima i dokumentarnim filmovima koje sam radio
s prijateljima, ta svjetlost je dola iz Hazimovih slika, koje su mi se kao djeaku urezale
i koje nosim iz tih sretnih vremena. Rene Geneon kae da smo onoliko ljudi koliko svjetlosti
imamo u sebi.
Niti znam, niti bih mogao ta vie rei. Drago mi je da sam se ponovo sreo sa svojim
nastavnikom.
Jasminko Mulaomerovi
Godinjak 2014/529
Prikazi i osvrti
Tradicija i javno mnijenje: put na kojem se usavravaju vrline

otovo da ne postoji dio svijeta u kojem znaajan broj obrazovanih osoba nije
uo za kapitalno djelo Delaludina Rumija Mesneviju. Mesnevija ima vie od
25000 stihova, podijeljenih u est svezaka.
Djelo Mevlana Delaludina Rumija spada u enciklopedijska djela sufijske literature. Pojam
sufizam/tasawwuf oznaava unutranju mistinu stazu islamskog vjerovanja, islamsku
ezoteriju, ili mistinu tradiciju. Sufizam potjee od rijei essuuf, to znai vuna, jer je oblaenje
odjee od vune bio obiaj sufija tokom historije njihovog razvoja (vunena kappa ulah,
vuneni ogrta hrka)1. El- Biruni smatra da je rije sufizam izvedena od grke rijei sofija,
to znai mudrost. Prema Seyyed Hossein Nasru, Mesnevija je ocean duhovnog svijeta
i ovjekovog putovanja prema i kroz taj svijet.2 Skicama iz svete prolosti, jednostavnim
priama, ranim sufijskim tekstovima i pounim dikursima prethodnika, ivotopisima svetih,
i mnogim drugim izvorima, Rumi diskutira gotovo sve aspekte islamske metafizike,
kozmologije i tradicionalne psihologije.3
Sadraj Mesnevije ine poune prie (hikaje) iz ivota sa slikovitim izlaganjem, uobliene
u stihove (bejtove). To je djelo koje daje odgovore na mnoga teka pitanja iz oblasti vjerovanja
i islamske filozofije. U obilju pria, neizostavno se kao sr pojavljuje jedna od etiri teme:
dua, ljubav, razum i vjerovanje, one se isprepliu, umjetniki su obraene i usklaene, pa
ine djelo jako privlanim i zanimljivim.4 O Mesneviji je mnogo pisano, mnogo je prevoena
na razliite jezike i komentarisana. Treba imati na umu da se bez komentara, neki stihovi
(bejtovi) ne bi mogli razumjeti.5 Vano je imati tumaa, i vodia kroz Mesneviju.
Istok se rano susreo s prevodima i komentarima Mesnevije (Katib elebi, iz 16. vijeka)6,
dok se zapadni svijet prilino kasno susreo, o emu govori Nicholson. Njegovo izdanje prevoda
Mesnevije potjee iz 1926. godine. Kasni susret Mesnevije sa zapadnom kulturom, izmeu
ostalog, moe biti posljedica suprotnosti zapadnoevropskog mentaliteta naspram tradicionalnog
islamskog naslijea.
Predavanja, tumaenje i prevoenje Mesnevije u Bosni i Hercegovini imaju tradiciju
dugu vie od pet stoljea, posebno u Sarajevu, i to kroz instituciju mesnevihanstva. Treba
obratiti panju da se Mesnevija kazuje, dakle iako je sigurno bilo italaca knjige, Mesnevija
je tumaena i tumai se putem mesnevihana-predavaa, bilo da se kruoci (halke) sastaju
u kuama ili vjerskim institucijama (tekije), ili u kulturnim centrima. Prema nekim miljenjima,
El-Hudviri: Raskrivanje velova, Sarajevo, 2000.

Nasr, S.H.: Islamic Art and Spirituality, Ipswich: Golgonooza Press, 1987.
3
Nasr, S.H.: Nav. djelo
4
Hadimuli, H.: O Mesneviji, Behar, 116 (2013)
5
Mevlana Delaludin Rumi: Mesnevija, I svezak, Sarajevo: Tarikatski centar, 1996.
6
Mevlana Delaludin Rumi: Mesnevija, I svezak, Sarajevo: Tarikatski centar, 1996.
2
530/Godinjak 2014
Prikazi i osvrti
u Bosni i Hercegovini, Mesnevija je najvie tumaena untar tradicije mesnevihanstva, kao

i kroz kurseve iz tzv. lijepe perzijske knjievnosti, koji su se odravali u privatnim kuama.7
Sluateljstvo-publika
Ovdje se osjea da je na djelu izreka Gel, gel..( Dodji, dodji..), koju esto povezuju sa
Rumijem. U uvodu Prvog sveska, koji je preveo i priredio jedan od pet najpoznatijih sarajevskih
mesnevihana u posljednjih 100 godina, Fejzullah Hadibajri, stoji zanimljiva konstatacija
o predavanjima/dersovima Mesnevije za koje kae da je: ders poseban vid drugovanja
i razgovora (sohbeta), ... stizanje prinove, novih slualaca, i osipanje postojeih, kao da
se poklapaju.
Predavanja (dersovi) Mesnevije, odnosno krug sluatelja koji ine halku Mesnevije,
mogu se tumaiti kao ogranieni oblik javnog mnijenja. Predavanja su u poslijeratnom
periodu postala vie javna u smislu mjesta odravanja, odnosno mjesta na koja svako moe
doi bez ogranienja. Broj slualaca je znatno uvean, prema nekim autorima8 u posljednje
vrijeme rije je ponekad o stotinama slualaca, za razliku od ranijih vremena kada su skupovi
brojali desetke slualaca.
Kao to je navedeno, krug sluatelja Mesnevije nije zatvoren krug, naprotiv, to je dinamina
kategorija, koja se mijenja, jer, osim redovnih, ima i slualaca koji dolaze i odlaze ili su
samo gosti. Uz to sluaoci su pripadnici svih konfesija, svih uzrasta i oba spola.
Predava-mesnevihan
Predavanje dri predava/mesnevihan koji se nalazi u sreditu lekcije. U posljednjih stotinu
godina u Sarajevu bilo je pet mesnevihana ukljuivo sa sadanjim koji je ovu dunost preuzeo
2011. godine. Starije generacije su Rumijevo uenje usvajale kroz linost samog mesnevihana9
i u njemu su prije svega vidjele primjer ozbiljnih, duhovno zrelih, odgovornih vjernika.
Ispunjavajui zahtjeve i verbalne (jezik, norme, znanje govornika-mesnevihana naspram
znanja recipijenta, koji dolaze iz razliitih sredina i nivoa, tj. razliitosti njihovog duhovnopsihikog profila) i neverbalne komunikacije, te izvanjezikog konteksta, potujui medij,
prostor, vrijeme, predava posebno obraa panju na prohodnost komunikacijskog kanala,
pa se moe primijetiti da se prihvatanje sadraja predavanja, tj. sluanje odvija svim ulima,
dakle ono je emotivno. To je vrlo specifian nain sluanja Rumijevog djela i sasvim je razliit
od individualnog itanja; ovdje su neposredno ukljuuju komentari, objanjenja, citati.
Sluateljstvo/publika, odnosno halka je krug odakle se mesnevijske prie, iskustva i ideje
ire dalje i odlaze u javnost. Svako predavanje/ders ima razliitu temu, koja ostaje pohranjena
kod slualaca. Ona trai dalju obradu u svakom biu pojedinca, to je individualna dimenzija.
S obzirom na evidentne promjene na psiholokom i duhovnom planu savremenog ovjeka,
7
Beglerovi, S.:Tri razliita pristupa intelektualnom naslijeu Mewlane Galal Ad-dina Rumija,
Behar, br. 116 (2013)
8
Gado, .: Tradicija prevoenja, kazivanja i tumaenja Mesnevije u Sarajevu i nekim drugim
mjestima u BiH, Behar, br. 116 (2013)
9
Beglerovi, S.: Nav. djelo
Godinjak 2014/531
Prikazi i osvrti
kao i na promjene drutvenih odnosa i tehnologija (teorija mas-medija) veoma je vano

kako recipijent razumije i prihvata sadraj predavanja, te ta moe biti krajnji rezultat.
Bez da grubo zvui, s obzirom na to da se radi o informatikoj teoriji koja koristi matematike
formule, ovdje bi mogla nai mjesto teorija Claudea Shannona, jedna od komunikacijskih
teorija, u kojoj bi shema od enkodera do dekodera bila personificirana.
Javno mnijenje veoma rano pokazuje da se obrazuje kao posebna sila koja u sebi nosi
i odreenu mo. Javno mnijenje se iskazuje kao volja naroda ija je snaga upravo u jedinstvu,
ali to jedinstvo je izraz slobodnog htijenja individuuma da se na taj nain udrue i izraavaju.10
Brojne su definicije javnog mnijenja. Prema Neumanu, npr., to je socijalna koa, a ujedno
je to jedna pamtiva definicija javnog mnijenja, kako kae profesorica komunikologije Emina
Keo-Isakovi.
Javno mnijenje nastaje u miljeu javnosti u kojoj se graani, publika, okupljaju bez ikakvih
smetnji, slobodno ispoljavajui svoje stavove, elje i miljenja.11
Javnost koja se gradi na kulturnim identitetima zahtijeva jaku ulogu individuuma, u
tvorenju javnog mnijenja, a vane faze za to su: ovjek kakav jeste, ovjek kakav bi trebao
biti i ovjek kakvim se prikazuje.12 Od ovjeka koji slijedi sufijski put, prolazei ga kroz
Rumijev opus Mesnevije, a koji je i vjerski, i kulturni i tradicionalni, oekuje se da bude ovjek
kakav bi trebao biti, onaj koji radi na usavravanju vrlina. Ovdje se radi o dvosmjernoj komunikaciji.
Jedna od definicija kae da je javno mnijenje isto miljenje ljudi koji se ne poznaju,
ali ih ideja vodi zajedno u jednom pravcu. Javno mnijenje se tvori gradi i stvara dugotrajno.13
Ova definicija je potpuno primjenljiva na javno mnijenje i sluanje predavanja Mesnevije,
jer je to dugotrajan proces, duboko duhovan i filozofski nain komuniciranja.
Razmatrajui navedeno i povezujui s javnim mnijenjem, moe se rei da se na predavanja/dersove iz Mesnevije, moe primijeniti znanje o ranoj faze javnog mnijenja i ogranienom javnom mnijenju.
Kada je rije o masi, u knjizi prof. Keo-Isakovi nalazi se definicija mase, gdje se kae
da je ovjek mase ovjek kolektivne svijesti bez obzira na obrazovni nivo, socijalnu pripadnost,
a osnovni pokazatelji za to su anonimnost, nepostojanje line odgovornosti i duhovnog aktiviteta.14
Prema rijeima posljednjeg/sadanjeg mesnevihana, Karahodia, govorei o receptivnosti
sadraja Mesnevije, on zapaa da postoji pristup mase, pristup simpatizera i pristup istinskih
uenika, dakle raslojavaju se tri stepena primanja sadraja.
Ono to je novijeg datuma je da sada predavanjima prisustvuju i ene. U postratnom periodu
tradicija Mesnevije je dobila ak odreenu formu ekskluzivnosti s obzirom na to da ranije
predavanjima nije mogao prisustvovati svako ko bi iskazao interes.15
10
Keo-Isakovi: Izazovi masmedija, Sarajevo: ahinpai, 2006.

Nuhanovi, A.: Demokratija, mediji, javnost, Sarajevo: Promocult, 2005.
12
Keo-Isakovi: Nav. djelo
13
14
15
Beglerovi, S.: Nav. djelo
11
532/Godinjak 2014
Prikazi i osvrti
Ono to je jo posebno vano jeste da danas postoji i veliki broj blogova koje najee
mladim osobama omoguavaju prezentiranje i razmjenu miljenja o Rumijevom opusu.
Meutim, tu je veoma upitan kvalitet, i najee nema naunog pristupa. Prema Rumiju, cilj
je povezivanje srca, pa se ovo nepostojanje duhovnog aktiviteta treba savladati upravo sluanjem
i analizom prezentiranog sadraja predavanja Mesnevije, te usavravanje ljudskih osobina
na skali od najprizemnijih prema viim i najviem dometu ljudske linosti.
Poveanje broja slualaca, otvorenost kruga za prisustvo slualaca, te nota jednostavnosti
i mistinosti u isto vrijeme, duhovno usavravanje pojedinca, sve to mogu biti pretpostavke
da tradicija Mesnevije postane vaan faktor u formiranju javnog mnijenja.
Literatura
Beglerovi, S.:Tri razliita pristupa intelektualnom naslijeu Mewlane Galal Ad-dina
Rumija, Behar, br. 116 (2013)
El-Hudviri: Raskrivanje velova. Sarajevo, 2000.
Gado, .: Tradicija prevoenja, kazivanja i tumaenja Mesnevije u Sarajevu i nekim
drugim mjestima u BiH, Behar, br. 116 (2013)
Hadimuli, H.: O Mesneviji, Behar, 116 (2013)
Keo-Isakovi: Izazovi masmedija. Sarajevo: ahinpai, 2006.
Mevlana Delaludin Rumi: Mesnevija, I svezak. Sarajevo: Tarikatski centar, 1996.
Nasr, S.H.: Islamic Art and Spirituality, Ipswich: Golgonooza Press, 1987.
Nuhanovi, A.: Demokratija, mediji, javnost. Sarajevo: Promocult, 2005.
Senela Krehi-Foak
Godinjak 2014/533
Prikazi i osvrti
Istok i Zapad interferentno, kao idealan put

Jedno zlatno doba koje je ovjeanstvo ivjelo jest vrijeme drevne Grke. Antika Grka
je u svojoj kulturi uspjeno objedinila Istok i Zapad; zato je bila savrena. A onda se naslijee
podijelilo: Zapad je naslijedio grku ljubav prema znanosti, prema ljudskim slobodama i
sposobnost sistematiziranja i organiziranja. ta je ostalo na Istoku? tovanje tajne stvaranja,
svijest o prolaznosti, poimanje svijeta koje pojedincu prua spokoj i zajednici sklad, drugim
rijeima, vjerovanje u sudbinu i odreenje. (Safiye Erol)
roz literaturu i razgovore s prijateljima moemo uoiti da se Istoku danas openito,

pripisuje uloga stjecita drevne mudrosti, te ga se zbog njegove starosti smatra
duhovnim svjetionikom. Istovremeno, uz pojam Zapada istiu se njegovi osvajaki
ratovi i malobrojnost njegovih svetaca, predstavljajui ih vie kao izuzetak koji potvruje
pravilo. Opa slika koju moemo stei je da Istok pokazuje svoju beskrajnu superiornost
u odnosu na spoznaje Zapada. Smatra se kako ak i veliki mudraci stare Grke, primjerice,
svoje formiranje duguju Istoku. Pitamo se koliko je zaista opravdan ovakav stav? Poznajemo,
naravno, ovakav stav poklonika onoga to se naziva okultnim znanostima1. Na odreeni
nain, da bi se naa miljenja transformirala u ispravne sudove, potrebna je dovoljna koliina
informacija. Poznato nam je da je onaj spoj spoznaje i univerzalne kulture kojega su savjetovali
platoniari, danas prilino rijedak, osobito kod mladih, koji zbog vlastite mladosti, nedostatka
metode istraivanja kao i zbog ogranienosti njima dostupnih izvora, obino stvaraju nagle
i nedosljedne stavove o mnogim stvarima.
Demokratija je toliko duboko prodrla u na mentalni sklop da ozbiljno mislimo kako ono
to velik broj osoba tvrdi mora biti istinito. Sokrat nas je ve upozorio na ovu zamku, ali...
Sokrat obino izgleda vrlo neprivlano u usporedbi sa pomodnim guruima ili sa izdavakim
hitovima o kontaktima s vanzemaljcima ili o tajnim bratstvima sa Himalaja.
Da bismo otkrili istinu, prije svega nuno moramo sebi postaviti neka pitanja: ta podrazumijevamo pod pojmovima Istok i Zapad? Jesu li Amerika i Afrika Istok ili Zapad? Jer,
voeni stavom koji postoji ve due od jednog stoljea, obino zaboravljamo da su u Americi
bile razvijene velike civilizacije2 od kojih su neke izrazito mistine i za sobom su ostavile
spomenike ezoterizma3, poevi od krunog patija kulture Chavin u Peruu do majanskih
piramida u Meksiku. U Africi je cvjetao Egipat koji je jo u grko doba bio gotovo sinonim
ezoterinosti tako da je njegovo staro ime Kem bilo zamijenjeno njegovim sadanjim imenom
koje ima grki korijen, a doslovno znai tajno ili skriveno.
S druge strane, danas znamo za postojanje misterioznih dolmena od Engleske do Indije
i od Japana do Afrike; jedno nedavno zapoeto istraivanje pokazuje nam da su njihovi
graditelji, ko god oni bili, vladali izuzetnom vjetinom i posjedovali ezoterijske spoznaje.
1
Okultna znanost- tajanstvena, mistina znanost (Klai, 1998:753)

Visoki stepen drutvenog razvoja i materijalne kulture (Klai, 1998: 33)
3
Tajna nauka do koje mogu dosegnuti samo posveeni ljudi (Klai,: 87)
2
534/Godinjak 2014
Prikazi i osvrti
Kroz sve ovo nastojimo dovesti sebe do stava koji se sastoji u tome da ono to vulgarno
nazivamo Istok i Zapad ne promatramo kao jedine dvije referentne take, poput otoka usred
praznine.
Upravo ezoterijske predaje, koje sve vie potvruje znanost osloboena od materijalizma
XVIII i XIX stoljea, govore o velikim transformacijama svijeta i o velikoj starosti samog ovjeka.
Tema Istok i Zapad kao idealan put moe biti razmatrana pod dvije razliite kategorije.
Prvo, postoji Daleki istok. Daleki istok se natjee sa Zapadom na ekonomskim, znanstvenim
i tehnolokim poljima. Na kulturnom planu, meutim, ne postoji bilo kakva zapaena tenzija
ili konfrontacija. Prema tome, globalizacija u vezi s Dalekim istokom treba biti izuavana
kao potpuno razliit sluaj. Drugo, postoji islamski svijet, generalno, i Bliski istok, posebno.
Svakako, islamski svijet nije ukljuen u bilo kakvo ekonomsko, znanstveno ili tehnoloko
natjecanje sa Zapadom. Naprotiv, transferi znanosti i tehnologije, kao i trgovina i finansijske
veze odvijaju se izmeu islamskog svijeta i Zapada stoljeima. Urbani izgled islamskih
zemalja je spoj zapadne arhitekture s tradicionalnim zdanjima. Prozapadna moda, hrana
i zabava opstoje uporedo s onim tradicionalnim. Istina je da je ova akulturizacija4 stvorila
dvojnost u mnogim drutvima.
Prozapadno ponaanje, obiaji i oblici ivota su uobiajeni meu urbanim stanovnitvom
bliskoistonih zemalja, ali s ekspanzijom ekonomskog razvoja u ruralne oblasti, utjecaj
bi se mogao generalizirati. ak i u tom sluaju, karakteristike lokalne kulture, vjere, etnikog
i jezikog identiteta nee nestati. Vrijednost koju e oni dugorono zadrati u ivotima
ljudi e ovisiti o mnogim faktorima.
Danas je oito da su kontinenti mijenjali svoj oblik i poloaj, da su se uzdizali i tonuli
prema teoriji izostazije5 koja se prouavala ve poetkom XX stoljea.
ovjek je puno stariji nego to to doputa mrtvo slovo semitskih religija, odnosno pozitivistika
znanost moda najmanje pozitivna od svih pristupa znanosti, poevi od onoga to naziva
karika koja nedostaje, koja, zapravo, nikada nije ni bila izgubljena, budui da nikada nije
ni postojala. Da bi se neto izgubilo, potrebno je da to isto jednom i postoji.
Zemlja se periodiki zagrijavala i hladila vie puta i njen je poloaj varirao zbog uzroka
koje nebeska mehanika jo nije dovoljno objasnila u odnosu na ravninu ekliptike. Isto tako
varirala je i brzina njezine vrtnje oko vlastite osi, a moda i brzina njenog gibanja oko Sunca.
Tokom miliona godina, na naoj su se planeti deavale brojne promjene i ono to obino
nazivamo Istokom i Zapadom meusobno se proimalo, a njihovi su narodi uspostavljali
brojne tokove migracija i kontramigracija.
Isto su tako, prema posljednjim otkriima Amerika i Afrika bile povezane brodskim
putem; i premda ovjek, koliko znamo, nikada dosad nije imao dananju mogunost izravne
komunikacije na udaljenostima od vie hiljada kilometara, isto tako nije nikad bio niti
izoliran, a trenuci uzajamnog nepoznavanja bili su samo trenuci koji su bili prevladani kroz
nekoliko stoljea. Kroz ono to se danas naziva renesansa zapadna je civilizacija dovrila
proces poet u ranom srednjem vijeku, putem kojeg je ponovo stupila u vezu s ostatkom svijeta.
Proces kojim jedna kultura preuzima elemente druge kulture, stapanje elemenata i jedne i druge
kulture (Klai, 1998:16)
5
Izostasija-gibanje zemaljske kore na bazi vage
Godinjak 2014/535
Prikazi i osvrti
I druga su podruja pod impulsom energije Evropljana uinila isto. Neke zemlje, poput
Japana, okonale su kroz kratko vrijeme stoljee relativne izoliranosti.
Poznajui sve ovo, moramo shvatiti da je ezoterizam, tj. Mudrost ili Duboko Znanje oduvijek
bio batina cijelog ovjeanstva koja se odraavala u pojedincima i drutvima svih rasa
i jezika, npr. grka filozofila koja je odigrala znaajnu ulogu u progresu islamske filozofije
i znanosti. Znanost i filozofija su bili preneseni iz starogrke civilizacije u islamski svijet
i bile obogaene doprinosima muslimanskih filozofa i znanstvenika u srednjem vijeku.
Novi, obogaeni i razvijeni korpus znanja, koji je kasnije bio prenesen u Evropu i koji
je bio jedan od bogatih izvora evropske renesanse i znanstvene revolucije, nosio je mnoge
elemente grke i islamske kulture koji su, u konanoj analizi, zajedniki za obje. Prema
tome, uprkos oitim razlikama izmeu zapadne i islamske kulture, obje su prole proces
meusobnog utjecaja, imale zajednike korijene i ostavile zajedniko naslijee.
Iz navedenog moemo zakljuiti da Mudrost predstavlja jedno, a ne mnotvo. Jasno je
da je, poput tekuine koja ispunjava bocu, on poprimao razliite forme u pojedinim povijesnim
razdobljima i karakteristike svakog pojedinog naroda, kulture ili civilizacije. Ezoterizam
praitelja bolivijske visoravni nije mogao biti jednak onome kod stanovnika Nila, premda
se ostavi njihovih hramova natjeu u savrenstvu, ako ve ne i u veliini.
Razmislimo o ovome, jer mnogi od onih koji govore ili piu o ezoterizmu, ne ine to pozivajui
se na ezoterizam u cijelosti, nego na formu koju mu daje moda, bila ona hinduska ili francuska.
Povrno usporeivanje stvari ne vodi nas istini, nego kaleoidoskopu u kojem svako vidi
ono to hoe. Ezoterizam je univerzalan. Ovo treba biti jasno. Ako se to shvaa, tada se moe
razumjeti na izravni odgovor na ono to smo se upitali o pojmu Istoka i Zapada. Da, Zapad
posjeduje jednaku mistiku kao i Istok, a Istok kao i Zapad. No, njihove mistike su razliite
usljed povijesnog procesa. Dinamike naroda su razliite i funkcioniraju prema razliitim
prostorno-vremenskim koordinatama.
Tako dolazimo do zanimljivog pitanja: koji ezoterizam je istiji? Je li to onaj koji odraava
tradicije kroz same ljude ili onaj koji ih odraava kroz njihove tragove?
Pojasnit emo: je li, naprimjer, istiji onaj ezoterizam kojeg nam moe prenijeti neko
bratstvo mistika iz Indije, ili onaj kojeg nam moe prenijeti Velika piramida u Egiptu, katedrala
u srednjoj Europi, krnje piramide u Americi ili dolmeni s britanskih otoka?
Sve ima svoje pro i svoje contra.
Ljudi u veoj mjeri deformiraju svoje tradicije nego to se izobliuje kamenje... No, ono
se openito izraava nama nerazumljivim govorom. Ne postoji neka sveta knjiga niti usmena
predaja koja se s vremenom nee deformirati uzastopnim prijepisom i prijevodima. Isto
tako, ne postoji ni kameni spomenik koji e nam otkriti sve ono to su u njega uloili njegovi
graditelji o kojima ne znamo praktiki nita. Spoznaja ovih misterija nalazi se djelomino
u samom istraivau, u njegovoj snazi i nainu djelovanja. Sve su to putevi, ali su putnici
brojni i razliiti. Na eklekticizam mora nas potai na objektivno sagledavanje, realno i bez
predrasuda. Mistika je batina itavog ovjeanstva; odraava se kod svih naroda i na svim
mjestima Planete. Jednostavno, ona se u neemu odraava jasnije za jedne, a u neemu drugom,
jasnije za druge. Takoer, s obzirom na povijesni trenutak, o neemu emo znati vie o neemu
drugom i opet, u odnosu na povijesni trenutak, imat emo bolji pristup jednom nego drugom.
Prije stotinu ili stotinu pedeset godina bilo nam je lake pronai mistiku i ezoterizam
u jednoj Indiji pod tada blagonaklonim kolonijalnim britanskim reimom ili pak na nezaga536/Godinjak 2014
Prikazi i osvrti
enom Tibetu, nego to je to danas. tavie, u tom su vremenu istraivanja u Egiptu, Evropi
i Americi, s obzirom na temu o kojoj govorimo, bila tek na zaetku. Danas je sve drugaije.
Sutra e biti tako u odnosu na danas, te e ono o emu govorimo i to iznosimo u ovom
istraivanju, koje je vama posveeno, biti drugaije sagledano zbog novih prilika do kojih
e doi u narednim desetljeima. Ve sada, u trenutku u kojem piemo, panorama vie nije
potpuno ista kao onda kada smo o tome govorili. No, okosnica ezoterzima i mistike kod probuenih ljudi bila je, jest i bit e ista na Istoku, na Zapadu ili bilo gdje drugdje.
uvajmo se duhovnog rasizma, jer on je opasniji od materijalnog. Ne odbacujui ono
to nam je najblie srcu, zadrimo unutarnju mladost u prihvaanju drugih naina gledanja
na stvari. I opet vam ponavljamo: putevi Boga su mnogostruki. Mnoge svete knjige to govore
i to je urezano u najstarijem kamenu. Ne prijanjajmo uz formu. Onaj ko se bavi samim putem
ne napreduje. Oslonimo se na njega lagahnim korakom due osloboene predrasuda i pronai
emo mistiku i ezoterizam, ne samo u knjigama i piramidama, nego i u zelenom liu mladog
drvea, u nestalim valovima mora i u neprestanom titranju jeziaka vatre.
Ne smije ostati neizreenom injenica da se granice civilizacije stalno mijenjaju te da
u pojedinim povijesnim razdobljima nismo sigurni koji od ova dva dijela ima vei utjecaj
na drugoga, te se stoga moramo kloniti bilo kakvih otrih i konanih ocjena. Uostalom,
svijet je i bez te globalne podjele kulturno vrlo arolik, isprepleten brojnim malim, lokalnim,
regionalnim i nacionalnim svjetovima i kulturama, od kojih neki nemaju nita zajedniko.
Mustafa Sefo
Godinjak 2014/537
Prikazi i osvrti
Zato valja naziv Bonjak odgovor Midhatu Rianoviu

Autor odgovora: Sven Rustempai
Originalni tekst prof. dr. Midhata Rianovia s naslovom Zato ne valja naziv Bonjak
je u cijelosti prenesen i komentiran.
Zato ne valja naziv Bonjak
Autor: Midhat Rianovi
Novembar 2013. Prvo, zato to je arhaian, zato to ga je iz naftalina izvadio polupismeni
akademik, jer mu je bio potreban kao zakletom ateisti da se ugura meu Muslimane vjernike
i tako odri svoju nekadanju slavu u novom vremenu u kojem ateizam vie ne pali. Uskoro
nakon to je prodao svoj izum, pourio je da osnuje tautoloku partiju Muslimansko-bonjaku
organizaciju (papi se, kau, plaho dopalo ime te partije pa je, da ne bi zaosto, pohitio da
osnuje Vatikansko-katoliku organizaciju). Meni je prije lansiranja naziva Bonjak ta rije bila
poznata samo kao prezime koje esto vidim na picama programa HRT-a 1 i 2, a pomiljao
sam i da bi se tako mogli zvati radnici fabrike svjeica Bosch.
Komentar Sven Rustempai: Sarajevo, 27. novembar 2014. Kao profesor lingvistike,
Midhat Rianovi je kompetentan komentirati rijei i njihovo znaenje, ali u svojoj a ne
u pravnoj nauci. Ali, s osnovnim poznavanjem Teorije drave i pravne nauke, komentirati
moe i osoba izvan kruga diplomiranih pravnika. To sam inim evo ve due od 20 godina.
Problem je to prof. Rianovi nema ta osnovna znanja, pa je njegov komentar bremenit
zabludama i podvalama; neakademski, negospodski, mrziteljski ton njegovog teksta, govori
sam za sebe. Je li ime za narod arhaino, nevano je. Imena naroda su dovoljno stara da se
sva mogu nazvati arhainim; niti jedan narod nije postao juer, nego prije vie stoljea,
to je kvalifikacija za arhainost. Koliko je u domenu bosanskog jezika pismen akademik
Filipovi, sigurno je kao lingvist prof. Rianovi kvalificiran ocijeniti. Pritom akademika olako
i s mrnjom, ipak, nije pristojno diskvalificirati. Koliko je Muhamed Filipovi zakleti ateist
ili on to u periodu od 1990. (moda od prije?) do danas vie nije, lina je stvar Muhameda.
U najmanju ruku, primjedba je zlobna i s predmetom nema vezu. Da se akademik elio dodvoriti
muslimanima (vjerskoj skupini), logino bi zagovarao ostanak imena Musliman, a ne
promovirao ime Bonjak za svoj narod. Poto su Vjera i Narod dvije razliite kategorije,
bilo je ispravno vratiti ime Bonjak za narod, pri emu musliman i dalje ostaje ime za vjersku
skupinu, pa je Filipovi u pravu a Rianovi u krivu. Bilo kako bilo, nije potrebno vrijeati
Filipovia; za ad hominem napade u civiliziranom ophoenju nema mjesta ali je prof.
Rianovi, oigledno, suprotnog stanovita.
Rianovi: Polupismeni a i neuki akademik ne zna da Muslimani ive kao manjina
u velikom broju zemalja i da se svugdje zovu sintagmom od dvije rijei ije je gramatiko
jezgro Muslimani, a atribut pridjev izveden od imena zemlje u kojoj ive, pa imamo Filipinske
Muslimane, Tajlandske Muslimane, Burmanske Muslimane itd. Nikom na svijetu ne pada
na pamet da takav opisni naziv mijenja: on govori da su dotini ljudi vjerski i nacionalno
Muslimani (ime se i ponose pa nee da uju da im se ta rije ukloni iz imena), a atribut
ispred imenice oznaava zemlju u kojoj ive. Zar se moe i zamisliti bolji naziv?!
538/Godinjak 2014
Prikazi i osvrti
Rustempai: Ostaviti opet treba ocjenu o polupismenosti Muhameda Filipovia,

ali sigurno akademik nije neuk. Svugdje su muslimani vjerska skupina, a globalno se cijeli skup
naziva Ummet. U Teoriji drave i Pravnoj nauci, a i u teolokim disciplinama, muslimani
su iskljuivo vjerska skupina. To da muslimani ive u raznim oblastima na Planeti, odnosno
u raznim dravama, moe biti koriteno u vidu atributa koji odreuje mjesto prebivalita, te
se pie malim slovom, pa se moe govoriti o filipinskim muslimanima, tajlandskim muslimanima itd., pri emu je rije iskljuivo o vjerskoj skupini a nikako o narodu ili naciji.
Problem profesora je u tome to ne poznaje definicije i ne razlikuje posebne kategorije:
Vjera, Narod, Nacija, Drava, Geografija.
Rianovi: Nai (neuki) intelektualci (ovo je pomalo i tautologija, jer bar 80% naih
intelektualaca ne ita engleski teno i tano, pa ne mogu ni postati uki) poeli su da pametuju
kako naziv Musliman ne valja jer oznaava i vjersku i nacionalnu pripadnost, pa ta emo
sa ateistima? Ali najvei broj rijei kojima se oznaava vjersko pripadanje s vremenom
je poprimilo i smisao pripadnika nacionalne zajednice nastale na osnovama vjerskog pripadnitva. A ateista je uvijek bilo i bit e i nikom nije ni na kraj pameti (osim /glupim/ Bosancima)
da zbog njih izmiljamo poseban termin kojim bismo razlikovali vjernike od nevjernika
(zato onda ne i poseban termin kojim bismo razlikovali stolare od ostalih ljudi?).
Rustempai: Opet uvrede intelektualaca; to je nepotrebno, necivilizirano. Bit e prof.
Rianoviu dokazano da skupini neukih intelektualaca (u domenu kojim se bavi njegov
tekst) takoer sam pripada.
Jedino je ispravno da termin musliman oznaava pripadnost vjerskoj skupini ne narodu,
ne naciji. Prema tome, tvrdnje neukih intelektualaca, kako ih naziva, tane su kada kau
da termin musliman odreuje vjersku pripadnost, a nisu tane niti njihove, a niti uenog
prof. Rianovia tvrdnje da odreuje nacionalnu pripadnost. Netana je tvrdnja: Ali
najvei broj rijei kojima se oznaava vjersko pripadanje s vremenom je poprimilo i smisao
pripadnika nacionalne zajednice nastale na osnovama vjerskog pripadnitva. Pripadnik
nacionalne zajednice je dravljanin i nema veze s vjerskom skupinom a ime zajednice
zvane nacija definitivno nije nigdje i nikada nastalo iz imena vjerske skupine, nego je uglavnom
nastalo iz imena regije (Geografija) ili drave (Pravo) iji su pripadnici te nacije stanovnici,
odnosno dravljani. Postoje izuzeci i varijacije ali opet nacionalna zajednica nije nigdje
i nikada dobila ime vjerske skupine. Jedini izuzetak je bio u SFRJ (Muslimani). Onog
momenta kada bi Rianovi uinio ispravno, a to je da ime vjerske skupine uzme kao posebno
dakle, da ga ne koristi i za vjeru i za narod i za naciju ne bi imao problem niti s ateistima.
Problem je bio kada su se i ateisti nazivali Muslimanima u SFRJ, a to profesor eli vratiti
(sic). Prof. dr. Midhat Rianovi je, ustvari, u ovom domenu srpski autokefalni pravoslavac
(a da toga nije niti svjestan?), jer sve tri kategorije objedinjuje. Po pitanju neophodnosti
poznavanja engleskog jezika, on je u pravu. Jednakog sam miljenja, a poto taj jezik odlino
poznajem, vidim kako on ne shvaa ove termine niti u engleskom jeziku. Naime, na engleskom
jeziku je sve jasno definirano, a to u BiH, naalost, nije. Pa Religious group (vjerska skupina)
ne moe biti Ethnic group (narod), a niti Nation (nacija). Naprimjer, Catholics nisu nita
drugo nego vjerska skupina, a nikako Ethnic group (narod) ili Nation (nacija).
Rianovi: Drugo, zato to je netaan, jer su se prije polovine 19. vijeka Bonjacima zvali
SVI stanovnici Bosne. Onima koji su zapjenili nad ovom notornom istorijskom injenicom,
postavio bih samo jedno pitanje: otkud toliki Hrvati sa prezimenom Bonjak (ima i Srba
Godinjak 2014/539
Prikazi i osvrti
sa tim prezimenom, ali o tom po tom) u samoj Hrvatskoj (naroito u Dalmaciji), kako moe
biti da u TV ekipi skoro svakog programa raenog u HRT u 1 i 2 ima bar jedan Bonjak?
Zato nema Hrvata sa prezimenima Poljak i Maar (iako su Maari dugo okupirali Hrvatsku
i vjerovatno je u jednom broju i nastanjivali)? Kad im kaem da su postali od Bonjaka,
veliki broj (estitih) bosanskih Hrvata (meu kojima ima i mojih prijatelja) ovako reaguje:
Postali pa postali! Vie nismo Bonjaci, sad smo Hrvati, ta s to koga tie?!
Rustempai: Ovdje se die galama oko injenice da su se moda ne svi, ali glavnina
zvali Bonjacima ali da su se postupno neki tog narodnog imena odrekli. Ako su se svi zvali
Bonjacima (feudalno doba), a pravoslavci se do kraja 19. vijeka velikosrpskom politikom
doveli do toga da se kao narod nazovu Srbima, a slino tomu katolici nazovu Hrvatima
to je odavno okonan proces ije rezultate je ustavnopravni domen kodificirao. To to su
tokom 19. vijeka neki pripadnici skupine izali svojom voljom i prili skupini Srba ili Hrvata,
ne znai da tu skupinu treba rasformirati, ukinuti, odbaciti. Naprotiv, muslimansko stanovnitvo
je ostalo u skupini Bonjaka (jer, u krajnjoj liniji, na to polae najjae povijesno pravo). Samo
je alosno to to su oni to svoje narodno ime zaboravili u proteklih stotinjak godina, dok
neki izvori tvrde da im je ime bilo zabranjeno. Ipak, nikad nije kasno da se ispravnom imenu
vrate pa su to 1993. godine uinili, nakon to ih je na to podsjetio akademik Muhamed
Filipovi 1990. godine, te konano svoju inicijativu pogurao do ostvarenja, upisanog
u Ustav RBiH, 1994. godine pa je konano neispravno ime Muslimani (ime vjerske skupine
do tada pogreno koriteno) zamijenjeno ispravnim imenom Bonjaci (narod).
Rianovi: Svako ima pravo da pripada kojoj god hoe naciji i da to pripadnitvo mijenja
po vlastitom eifu! Moji prijatelji koji me bolje poznaju jo dodaju: Pa eto i ti si bio Eskim,
pa postao Laponac, a sad si Japanac! (iva istina). I zaista, zato bi nekom smetalo to neko
drugi mijenja nacionalnu pripadnost, pastu za zube ili pertle na cipelama? Po meni je
NAJprimitivnija ljudska osobina zabadat nos u privatne stvari drugih ljudi.
Rustempai: Opet profesor pokazuje da ne poznaje razliku izmeu tri potpuno odvojena,
razliita pojma termina: Vjera, Narod, Nacija. Po tome je, shvatio on to ili ne, sljedbenik srpske
autokefalne svetosavske crkvene dogme, koja sve te tri kategorije poistovjeuje.
U navedenom primjeru mijea naciju i narod. Naime, Eskim i Laponac su pripadnici naroda,
a Japanac je pripadnik nacije (jest jednako dravljanin Japana). Prof. Rianovi inae pada
na nivo birtijske doskoice; mrnja sipa iz njegovih rijei protiv bonjakog naroda!
Rianovi: Tree i najvanije, zato to ljudi koji bi trebali biti Bonjaci ne vole i ne
ele taj naziv. Meni su se dosad tri ovjeka (sa sela) obratila rijeima: Boga ti, ti se bavi
jezikom, reci mi to nam ne daju da se zovemo Muslimanima? Tako smo se zvali od kako
je svijeta i vijeka, to to sad odjednom nekom smeta? I, naravno, kad god ih pitaju ta su,
veina Muslimana iz naih sela (naroito onih malo udaljenijih) kae i pie da su Muslimani.
Ponosni seljak (za razliku od manje ponosnog gradskog oeka) nee rei da nije Musliman
da ga pukom tjera! (Vjerovali ili ne, ima ljudi, u naim selima jo nezagaenim televizijom,
koji ne znaju ta je Bonjak (ja sve profesorski dobro istraim prije nego to kaem ili napiem).
Rustempai: Tvrdnja da Bonjaci ne vole taj naziv je obmana. Takoer, doktor drutvenih
znanosti bi trebao znati da je minimalni statistiki uzorak mnogo, mnogo brojniji od tri
ovjeka sa sela koji su mu se obratili. Muslimani su ime vjerske skupine. Ako neki hoe
da se zovu Muslimanima (s velikim M) u smislu neeg drugog izvan vjerske skupine (naroda,
nacije?), niko im ne moe zabraniti ali takoer postoje konvencije, bilo neformalne kao
540/Godinjak 2014
Prikazi i osvrti
uzanse, bilo u vidu zakona. Dunost akademske zajednice je kazati to je ispravno a ko nee
prihvatiti, niko mu za to nee ruku polomiti.
Rianovi: Najzad, polupismeni akademik je trebao misliti kako e se njegov netani
naziv za BH Muslimane pisati i izgovarati u svijetu, prije svega na engleskom (po mom
sudu, akademik ne zna engleski, ali je ipak predavao na poznatoj London School of Economics
(to esto kae na TV); naime bio je tolika pljaka za taj svjetski poznat Ekonomski fakultet
da su studenti uili bosanski kako bi ga sluali!). Ja dosta redovno itam Nju Jork Tajms
i bilo je zanimljivo pratiti kako su se jadni novinari tog najtiranijeg lista na svijetu muili
sa spelovanjem nove engleske rijei Bonjak u poetku su najee pisali Bosniac, a
onda su poeli upotrebljavati Bosniack, pa Bosniak, a onda e onda im je izgleda puko
film i vratili su se na Bosnian Muslims!
Rustempai: Profesor je primijetio da je ime naeg naroda, navodno, teko na engleskom
jeziku izgovoriti i napisati (spelovati). Ne trebamo oko toga biti zabrinuti (nit zbog toga,
gorke suze liti... kae pjesma stara); neka novinari na Zapadu neto novo naue. Bosniak
sounds rather nice and it is quite easy to pronounce and spell.
Rianovi: Nikad se mi neemo odrei pogrenog imena Bonjak nas je akademik tako
omaijao svojom priom da emo se sutra poeti zvati Pacovi/takori ako nam on to kae,
neemo ga upitati ni zato se trebamo tako zvati!
Rustempai: Niko nas nije omaijao samo nas je podsjetio i usmjerio na nae pravo
narodno ime.Akademiku Muhamedu Filipoviu za to hvala naravno, pod uvjetom da Bonjake
zove narodom, a ne nacijom, jer i kod njega ima ortodoksnog dima tamjana, srpskog autokefalnog pravoslavlja, iako manje nego u prof. dr. Midhata Rianovia.
Godinjak 2014/541
GODINJAK
IZ PREPORODOVE
DJELATNOSTI _____
Izvjetaj o radu BZK Preporod Sarajevo za 2014. godinu
onjaka zajednica kulture Preporod je u 2014. godini s velikim naporom odravala

izvrenje planskih projekata. Finansijski zahtjevniji projekti, kao i prethodne godine,
nisu realizirani. Siguran izvor finansiranja Bonjaka zajednica kulture Preporod
temeljila je na sredstvima dobivenim od drave i time uspijevala osigurati neovisnost, kako
na nivou Matinog odbora, tako i na nivou opinskih drutava, to je jako vano za principijelno
djelovanje u drutvu. Meutim, u posljednje etiri godine finansijska potpora od drave umanjuje
se iz godine u godinu. Od 2010. do ove, 2014. godine, izdvajanja za nacionalna drutva u
Bosni i Hercegovini manja su za vie od 60 posto. Prijave na konkurse, raspisane od drave,
i dobijena donatorska sredstva omoguili su realizaciju osnovnih projekata predvienih planom
i programom. Planovi o inoviranju programskih naela nisu dolazili u obzir.
Suoeni s raznovrsnou nacionalnog organiziranja i djelovanja u irokom spektru kulture,
te neposjedovanje komunikacije i saradnje izmeu brojnih bonjakih subjekata u nevladinom
sektoru, BZK Preporod je po horizontalnoj osnovi, ipak, uspio odrati jedinstvo na podruju
Bosne i Hercegovine. Rijetka su opinska drutva na nivou drave s kojima nismo uspjeli
uspostaviti zajedniku komunikaciju kroz kulturno djelovanje. Istina, odsustvo ove komunikacije
postoji u nekim opinskim drutvima na razini politike i religije.
Svjesni smo injenice da je na Matinom odboru Bonjake zajednice kulture Preporod,
kao najstarijoj i najuglednijoj bonjakoj kulturnoj instituciji, da usmjerava i inicira okupljanje na kulturnoj i obrazovnoj osnovi, kako bi se uspostavilo jedinstvo za dobrobit drave
U nedostatku finansijskih sredstava komunikacija unutar mree Preporodovih opinskih
drutava je smanjena, budui da ve dvije godine ne odravamo Zbor predsjednika opinskih
drutava. U protekloj godini predsjednik je posjetio vie opinskih drutava u zemlji i inozemstvu. ee posjete su upriliene opinskim drutvima koja su imala probleme u svom radu,
a koji su velikim dijelom personalne prirode. Tu prvenstveno mislimo na Opinsko drutvo
u Tuzli, koje ve nekoliko godina ima problem s neplaanjem zakupa i komunalnih usluga,
te neinjenja iega da se to rijei. Nadalje, ovo drutvo je godinu bilo bez rukovodstva. Iz
tih razloga su predsjednik BZK Preporod, prof. dr Senadin Lavi, i predsjednik Matinog
odbora, Hadem Hajdarevi, vie puta odlazili u Tuzlu da iznau nain u rjeavanju nagomilanih
problema u saradnji s rukovodeim ljudima u Opini Tuzla. Krajem godine izabrana je
Enisa uni za predsjednicu Opinskog drutva Tuzla. Nagovjetaji o prevazilaenju navedenih
i drugih problema u ovom opinskom drutvu su ve vidljivi. Teak poloaj veine opinskih
drutava lei u injenici da su iskljuena iz opinskog i kantonalnog budeta. Ono to je
zabrinjavajue na terenu jeste da postoje opinska drutava koja se ne pridravaju statuta
i ne odravaju izborne skuptine. To je sluaj u Mostaru i Bihau. Inicijative i pokuaji Matinog
odbora da se skuptina odri ostali su bez rezultata. Budui da su to regionalni centri, Matini
Godinjak 2014/545
odbor e morati iznai puteve da se izborne skuptine to prije odre. Ostala opinska drutva
na teritoriji Bosne i Hercegovine rade u skladu sa kadrovskim i finansijskim mogunostima.
Meu izraslija treba istaknuti ona u Brkom, Travniku, Vitezu, Novom Travniku, epu, Bijeljini,
Gradaacu, Livnu, Graanici, Zenici. A dobre rezultate pokazuje nedavno obnovljeno opinsko
drutvo u Visokom. Rad Preporoda u Hrvatskoj takoer je neujednaen, od elitnog Preporoda
u Zagrebu do skromnih pokuaja u ostalim gradovima Hrvatske. Treba, ipak, istaknuti odbore
u Dubrovniku i Splitu, iji su rezultati na razini izraslosti bonjake zajednice tih sredina.
Tako je u Dubrovniku u novembru odran Meunarodni nauni skup u povodu obiljeavanja
80-te godinjice utemeljenja KDB Preporod u Dubrovniku. Na skupu su uestvovali istaknuti
prouavaoci bonjake kulturne i drutvene zbilje: Senadin Lavi, Sanjin Kodri, Omer
Ibrahimagi i Nermin Tursi. Osim aktivnih uesnika, skupu su prisustvovali i predsjednici
opinskih drutava ili njihovi zamjenici iz Bosne i Hercegovine. Pokrovitelj ove vane
godinjice bila je Dubrovako-neretvanska upanija i grad Dubrovnik.
U ovoj godini Matini odbor BZK Preporod dao je prioritet finansijski odrivim projektima.
Odran je etvrti nauni skup Bosanskohercegovaka drava i Bonjaci. Smatramo da ovaj
skup treba da bude jedno od najznaajnijih okupljanja misleih ljudi nae zemlje oko presudno
vanih pitanja o politikoj, kulturnoj i ekonomskoj budunosti i Bonjaka i bosanskohercegovake drave. etvrti po redu nauni skup Bosanskohercegovaka drava i Bonjaci
odran je 31. maja 2014. Uvjereni da nikakva rasprava o pravima i obvezama, prolosti
i budunosti, te politici i kulturi bilo kojeg dijela bosanskohercegovake ukupnosti ne moe
dati rezultate ako nije uz puno uvaavanje svih drugih i punu otvorenost prema njima, prema
svima kojima ova zemlja na jednak nain pripada, odluili smo poslati pozivna pisma
politikim i kulturnim predstavnicima sva tri naroda, kao i svim predstavnicima vjerskih
zajednica u Bosni i Hercegovini, da uestvuju na ovom skupu. Smatrali smo da bi razliita
vienja dala vaan doprinos u razumijevanju politike, kulturne i religijske pluralnosti
u Bosni i Hercegovini. Meutim, odgovori nisu uslijedili ni s jedne adrese.
U radu etvrtog naunog skupa Bosanskohercegovaka drava i Bonjaci uestvovali
su sljedei izlagai: Taner Aliehi, Budunost bosanske politike; Jasna Baki Mufti,
Bonjaci i drava Bosna i Hercegovina Deavanja na periferiji; Nerin Dizdar, Koncept
drave Bosne i Hercegovine i Bonjaka u javnim istupima predstavnika hrvatskih drutvenih
elita; Kadrija Hodi, Ustavne i politike kontroverze kao prepreka ekonomskom razvoju
Bosne i Hercegovine ; Rusmir Mahmutehaji, Bosanska politika filozofija: Izmeu
fantazija i realnosti, drugi dio; Lada Sadikovi, Drava Bosna i Hercegovina ustavna
definicija i stvarno stanje; Rasim Gaanovi, Gradnja i razgradnja simbolike moi Sarajeva;
Amra Hadimuhamedovi, Bosna s one strane mosta: Memorijalizacija i razaranje bosanskog
kulturnog pamenja 19142014; Omer Ibrahimagi, Odnos Bonjaka prema tekovinama
i vrijednostima Narodnooslobodilakog rata 19411945; Senadin Lavi, Nepriznavanje
razlike u kulturnoj formi: Kulturna iskljuivost, etnofaulizam i progon; Desmond Maurer,
Orijentalizam i samoorijentalizacija u Sarajevu; Bedrudin Nuriki, Pravo na pristup
kulturnom naslijeu u Bosni i Hercegovini: Analiza odnosa entitetskih i kantonalnih kulturnih
institucija prema kulturnoj batini povratnika; Goran Bai, Bonjatvo u savremenim
shvatanjima balkanskih naroda; Samir Beglerovi, Kvalitet unutar vjerskog pluralizma
bosanskih muslimana kao posljedica djelovanja globalnog neoislamokapitalizma; Nedma
Dananovi, Odnos Bosne i Hercegovine i Evropske unije Mitovi i legende; Mehmedalija
546/Godinjak 2014
Hadi, Kuranski vidici bosanske drutvene pluralnosti; Muhamed Jusufspahi, Bosanstvo

i bonjatvo izmeu viedecenijskog bezbonitva i vievekovne poBonosti; Jusuf Trbi,
Bonjaci u Republici Srpskoj izmeu ekia i nakovnja; Rifat krijelj, Bosna i bonjatvo
u Divanu Dervia Ahmeda Gurbija. Svi pristigli referati su objavljeni u ovom Godinjaku.
Nastojei da, dvanaestim po redu, Konkursom za najbolje literarne i likovne radove
uenika osnovnih kola u Bosni i Hercegovini, otvori naoj najmlaoj generaciji iroki
prostor za slobodno ispoljavanje svih njihovih snova, sanjarenja, matanja, iskazanih, naravno,
kroz pripovjednu, pjesniku ili likovnu formu, Matini odbor Bonjake zajednice kulture
Preporod, uz konsultaciju sa irijima, opredijelio se da tema ovogodinjeg takmienja
u dobrom pisanju i slikanju bude jednostavna i sasvim jasna Sanjao/la sam jedan san.
iri za ocjenu literarnih radova, u sastavu: Bisera Alikadi, Mujo Musagi i Alija Musi,
i iri za ocjenu likovnih radova, u sastavu: Mirsada Balji, Jasminko Mulaomerovi i Muo
ahman, nakon temeljitog procjenjivanja svih prispjelih radova donijeli su odluke.
U kategoriji literarnih radova: prva nagrada dodijeljena je radu Amne Bandi, uenici
VIII3 razreda O 6. mart iz Hadia; druga nagrada radu Esme Omerspahi, uenici III
razreda PPO Isa-beg Ishakovi iz Sarajeva, a trea nagrada radu Lamije Topoljak, uenici
VIII1 razreda, O Dubravica (Preoica) iz Viteza. U kategoriji likovnih radova: prva
nagrada je dodijeljena Eni Peenkovi, uenici VII razreda O Gornje Prekounje (Ripa)
iz Bihaa; druga nagrada Bakiru Kori, ueniku VII1 razreda. O Kovaii iz Sarajeva,
a treu nagradu ravnopravno dijele Naida Dedi, uenicaVII1 razreda O Duboki Potok
iz Srebrenika i Mirza abi, uenik IV2 razreda O Safvet-beg Baagi iz Sarajeva.
Kao i ranijih godina, organizator konkursa i iri evidentirali su jedan broj nastavnika
koji su se posebno istakli u realizaciji konkursnih ciljeva. Ove godine iri za ocjenu literarnih
radova, jo jedanput, posebno istie vidan angaman Senade Jusi, nastavnice u Drugoj
osnovnoj koli u Bugojnu, Arslana Tanovia, nastavnika u O Musa azim ati u
Zenici i Aide Heimovi, nastavnice PPO Isa-beg Ishakovi u Sarajevu. Posebno vrijedan
angaman u likovnom dijelu konkursa ove godine su pokazali sljedei nastavnici: Amra
Kozi, O Kovaii, Sarajevo; Mirza Ibrahimpai, O Gornje Prekounje, (Ripa)
Biha i Jasminka Hafievi O Hasan Kiki, Graanica. Izloba uenikih radova i uruenje nagrada bili su uprilieni u Galeriji Preporod po zavretku kolske godine. Svi nagraeni
litrearni i likovni radovi, te njihov odreeni broj odabran od irija, objavljeni su u katalogu .
Matini odbor, u okviru obiljeavanja 110-te godinjice djelovanja Preporoda, pokrenuo
je aktivnosti u vezi s afirmacijom mladih generacija bosanskohercegovakih likovnih umjetnika,
dizajnera, arhitekata i historiara umjetnosti naziva Likovno oko Preporoda. Zamiljeno
je da to budu samostalne izlobe ili manje grupne tematske izlobe. Postavke izlobi i
tekst kataloga pripremili su mladi historiari umjetnosti. Autor ovog projekta je dr. Sci.
Aida Abadi Hodi. U tom smislu raspisan je konkurs. U prostorijama Galerije Preporod
planirano je da se etiri puta godinje, u trajanju od petnaest dana, odre odgovarajue izlobe.
U prvom krugu izlaganja, meu brojnim prijavljenim autorima na konkurs Preporoda,
historiarke umjetnosti pod vodstvom dr. Sci. Aide Abadi Hodi odabrale su mlade
bosanskohercegovake kipare koji su svojim radovima ve poeli privlaiti panju javnosti
i graditi vlastiti put ka afirmaciji u kulturno-umjetnikom miljeu. Prve dvije izlobe projekta
Likovno oko Preporoda, vjerujemo i sve naredne, pokazat e da Bosna i Hercegovina ima
mnogo talentovanih umjetnika koji e svojim inovativnim idejama i stvaralakim poletom
Godinjak 2014/547
tek unijeti raznolikost i dodatno uveliati vrijednost i znaaj bosanskohercegovake umjetnosti

i kulture openito. Prva takva izloba odrana je 27. oktobra 2014. Svoje radove predstavio
je akademski kipar Roman Sulejmanpai. Tekst za njegovu izlobu napisala je diplomirana
historiarka umjetnosti Belma Beirevi. Sljedea izloba uslijedila je u novembru s postavkom akademskog kipara Adisa Lukaa. Tekst za ovu izlobu napisala je diplomirana
historiarka umjetnosti Andrea Meki. O uspjenosti ovog projekta govori i injenica da
su i jedna i druga izloba bile jako posjeene i medijski popraene. Ostali predstavljaki
sadraji, pod rukovodstvom Mirsade Balji i Umjetnikog savjeta Galerije Preporod
sastavni dio su ovog izvjetaja.
Ove godine navrilo se 30 godina od prerane smrt prof. dr. Kasima Prohia (19371984).
U organizaciji Bonjakog instituta Fondacija Adil Zulfikarpai, Kruga 99 i BZK
Preporod tim je povodom u novembru odran as sjeanja na ovog velikana evropskog
duha. O njegovom ivotu i djelu nadahnuto su govorile njegove kolege i drugi uesnici:
prof. dr. Vladimir Premec, akademik, prof. dr. Abdulah arevi, akademik, prof. dr. Sulejman
Bosto, prof. dr. Emina Keo, prof. dr. Ivo Komi, prof. dr. Hilmo Neimarlija i prof. dr. Senadin
Lavi. Ovaj filozof i prevodilac bavio se historijom savremene filozofije i estetikom. Iz tih
podruja objavio je vei broj knjiga i radova.
U Sarajevu je odrano javno predstavljanje knjiga Dnevnik posrtanja i Legenda o Bijeloj
damiji autora Jusufa Trbia iz Bijeljine. Promocija je odrana u Turskom kulturnom centru
Yunus Emre. Promotori su bili: Hadem Hajdarevi, Senadin Lavi i Duko Tomi.
Krajem izvjetajne godine odrana je 12. redovna skuptina Bonjake zajednice kulture
Preporod. Skuptina je odrana u Velikoj sali Opine Stari Grad. Bila je to Izborna skuptina
na kojoj su prvi put uestvovala dva kandidata: aktuelni predsjednik BZK Preporod prof.
dr. Senadin Lavi i prof. dr. Selma Rizvi, lanica Matinog odbora. Veinom glasova izabran
je ponovno prof. dr. Senadin Lavi. Tom prilikom izabrani su i elni ljudi BZK Preporoda
te lanovi Matinog odbora, Izvrnog odbora, Savjeta, Nadzornog odbora i Suda asti. Za
predsjednika Skuptine izabran je prof. dr. Hidajet Repovac, za njegovog zamjenika dr.
Rizvan Halilovi, za predsjednika Matinog odbora prof. dr. Sanjin Kodri, za predsjednika
Nadzornog odbora prof. dr. Hasan Bali i za predsjednika Suda asti prof. dr. Vahid Kljai.
Predsjednici Izvrnog odbora i Savjeta bit e izabrani na konstituirajuim sjednicama.
U svom kratkom obraanju prof. dr. Senadin Lavi, ponovno izabrani predsjednik Preporoda, istakao je: U vremenu koje je ispred nas BZK Preporod e nastaviti razvijati
osnovne sadraje svoje misije koja je etablirana programskim dokumentima i aktuelnim
historijskim izazovima. To je do sada znailo da se uvamo populizma i da svoje projekte
provodimo na vrhunskoj razini.
Hatida Duman
548/Godinjak 2014
Izvjetaj o radu Galerije Preporod za 2014. godinu
(Umjetniki savjet Galerije: Akademik Devad Hozo, Edin Numankadi, Devdet

Nikoevi, prof. dr. azim Hadimejli, prof. dr. air Filandra)
Januar
18.12. 2013. 25.1. 2014., Mevlana izloba posveena Mevlani Delaludinu Rumiju
(Uestvovali su: azim Hadimejli, Edin Numankadi. Devdet Nikoevi, Mirsada
Balji i Mensura Jahi)
Februar
U okviru festivala Sarajevska zimaorganizirane su sljedee izlobe:
10. 22. februara izloba Smaila Bate Bostandia Moja Hercegovina i jedno Sarajevo
24. 2. 8. marta izloba Mirsade Balji U pomen jednom vremenu
Mart
te Izloba grafika Kemala irbegovia 11. 3. 19. 3.
April
Internacionalna izloba umjetnikih djela na kojoj su izlagali: Edin Numankadi,
emsa Gavrankapetanovi, Devdet Nikoevi, Nevzat Kica Bejtuli, Tuncay Bayar, azim
Hadimejli, Merima Ivkovi, Belgin Akin, Mirsada Balji i Shefqet Avdush Emini
Maj
Povodom manifestacije Dani Kantona Sarajevo, prireena je izloba slika Tri oblika
Afrodite Hasana Zeybeka, Nilufer Inandim i Elene Constantinou (Cipar), 5. 5. 9. 5. 2014.
Od 14. 5. do 31. 5. 2014., postavljena je Kolektivna izloba Stalna postavka Galerije.
Juni
Izloba djeijih likovnih i literarnih radova uenika osnovnih kola Sanjao/la sam
jedan san sa konkursa za BZK Preporod, od 6. 6. do 14. 6.
Juli
Izloba slika Dodiri duhovnosti Devdeta Nikoevia od 9. 6. do 20. 7.
Kolektivna internacionalna izloba, Stalna postavka Galerije od 20. 7. do 30. 8.
Avgust
U saradnji s drugim galerijama II Internacionalna izloba Umjetnici Sarajevu,
uestvovalo 25 eminentnih umjetnika u Gazi Husrev-begovom Hanikahu od 13. do 27. augusta
Septembar
Izloba slika Hajrudina Hazima iia iz Bugojna u povodu 55 godina stvaralatva
od 9. do 19. septembra
Izloba slika Danijele Markovi iz Crne Gore s naslovom Memorija due 2 od
25. 9. do 4. 10.
Godinjak 2014/549
Izvjetaj o radu Galerije Preporod za 2014. godinu
Oktobar
U saradnji s drugim galerijama II Internacionalna umjetnika kolonija Sarajevo 2014
Odrana je Umjetnika radionica u Gazi Husrev-begovom Hanikahu od 7.10. do 15. 10.
Izloba je bila otvorena od 14. 10. do 24. 10., a uestvovalo je 25 umjetnika iz 10
zemalja sa slikarskom temomAustrougarski period Sarajeva
Novembar
Izloba mladih umjetnika po raspisanom konkursu u organizaciji prof. dr. Aide
Abadi Hodi: Roman Sulejmanpai, izloba skulpture od 27. oktobra do 4. novembra
i Adis Luka, izloba reljefa od 5. do 14. novembra
U saradnji s drugim galerijama, Kecioren Estergon Kalesi Ankara
Izloba akvarela ,,Snovienja Mirsade Balji odrana 27. 11. 1.12. 2014.
Decembar
Izloba u okviru predstavljanja mladih stvaralaca: Esma Kurbegovi, Crtei i umjetnika
fotografija od 2. do 8. decembra
Zajednika izloba slika Suvada airagi Moji prijatelji, Mario Mikuli, Vlado
Vojinovi,
Miroslav Bila i ja od 9. 12. do 18. 12.
Zajednika izloba Sjeanje na hz. Mevlanu Delaludina Rumija od 19.12. do 30.12.
Mirsada Balji
550/Godinjak 2014
Izvjetaj o radu Biblioteke Instituta za bonjake studije BZK

Preporod za 2014. godinu
Nae mjesto pripada dijelu pozitivne i optimistine prie o Preporodu, a to emo

pokazati u izvjetaju koji prezentiramo. Naime, Biblioteka je uspjela napraviti znaajne pomake
u svome radu od nabavke stolica, knjiga, kompjuterske obrade cjelokupnog knjinog fonda,
biografsko-bibliografskog rada do modernog komuniciranja s korisnicima.
Prostorije
U proloj godini uspjeli smo dobiti finansijska sredstva Fondacije za biblioteku djelatnost,
te smo, zahvaljujui tome, osvjeili biblioteke prostorije tako to smo dotrajale stolice
u itaonici zamijenili sa devetnaest bordo stolica, te pet zelenih stolica i radnim stolom
u prijemnoj kancelariji, to sve zajedno bitno utjee na poboljanje uslova i kvalitete rada.
Nabavka knjiga
U proloj godini u inventarsku knjigu upisana su 504 nova naslova, koje smo nabavili
kupovinom, razmjenom i poklonima. U nae pojedinane darovatelje knjiga upisani su: Aida
Hela, Aladin Husi, Amir Brka, Enver Dervibegovi, Husnija Kamberovi, Ibrahim Hadi,
Munib Maglajli, Mujo Okovi, Rasim Muratovi, Rusmir Mahmutehaji, Senadin Lavi
i dr., a u kolektivne ubrajamo sljedee: Fondacija za biblioteku djelatnost, Bonjaki institut,
Institut za istoriju, Biblioteka Filozofskog fakulteta u Tuzli, Institut za jezik, Centar za
kulturu i obrazovanje iz Tenja, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Historijski arhiv, Gazi Husrev-begova biblioteka, Orijentalni institut, Meunarodni forum Bosna, Naunoistraivaki institut Ibn Sina, Filozofski fakultet, Institut
za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba, Rijaset Islamske zajednice, Udruenje Odjek,
Preporodova opinska drutva i dr.
Obrada knjiga
Obraene su sve nabavljene knjige: upisane u inventarsku knjigu, stavljeni peati, ispisane
karte knjige, te isprintane kartice za autorski i struni UDK katalog, koje su sloene na
odgovarajue mjesto u katalokom ormariu. Do sada je u inventarsku knjigu upisano 15.732
naslova, to ini i ukupan broj naslova u biblioteci.
Rad na online katalogu
Uspjeli smo pohraniti cjelokupan fond biblioteke u kompjutersku bazu i jednim klikom
moemo pronai informacije po zadatim parametrima: autoru, naslovu, mjestu izdanja,
izdavau, godini izdanja, kljunoj rijei i dr. Bibliografirani su sljedei asopisi: Blagaj, Bosnian
Studies, Godinjak BZK Preporod, Godinjak Instituta za jezik i knjievnost i Ostrvo
tuzlanskog Preporoda, te se mogu izlistati lanci, autori, naslovi i dr. spomenutih asopisa.
Zbog problema s naom web stranicom, katalog se moe pretraivati samo u biblioteci.
Godinjak 2014/551
Izvjetaj o radu Biblioteke Instituta za bonjake studije BZK Preporod za 2014. godinu
Biblioteko-informacijske usluge
Biblioteka pomae nauno-istraivake projekte Preporoda, te prua bibliotekoinformacijske usluge korisnicima: studentima, magistrantima, doktorantima, istraivaima
i dr. Vrata biblioteke otvorena su za sve zainteresirane, a knjini fond se koristi besplatno
u itaonici.
Koordinacija s Preporodovim opinskim bibliotekama
U proloj godini obogatili smo fondove Preporodovih biblioteka u Brkom, Doboj Istoku,
Gradacu i Tomislavgradu, te sljedeih ustanova: biblioteka etvrte gimnazije na Ilidi,
kole u Polimlju preko Centra za zatitu ljudskih prava i toleranciju u Prijepolju, Ope biblioteke u Sisku (Sredinja knjinica Bonjaka u Hrvatskoj) i biblioteke Osnovne kole Kiseljak
2 u Zabru.
Bibliografija Preporodovih izdanja
Redovno prikupljamo podatke o izdavakoj produkciji Preporodovih opinskih drutava
i uvrtavamo u Bibliografiju Preporodovih izdanja, te smo u proloj godini zabiljeili
18 novih naslova, a prikupljeno je dvadesetak zapisa o Preporodovim aktivnostima.
Rad u Redakciji Godinjaka BZK Preporod
Obavljene su koordinacije sa Central and European Online Library u Frankfurt am Main,
gdje su indeksirani asopisi Bosnian Studies i Godinjak od 2005. do 2013., te se mogu pronai
u digitalnoj formi u ovoj komercijalnoj njemakoj online biblioteci. Obavlja se koordinacija
aktivnosti oko rada Redakcije, prijema lanaka i pripreme za objavljivanje Godinjaka. Klasifikacija lanaka po UDK za Godinjak radi se u naoj biblioteci.
Facebook profil biblioteke
Koristei ovu drutvenu mreu, ostvarujemo i ovakvu savremenu komunikaciju sa
zainteresiranim korisnicima. Postavili smo sljedee sadraje: izvjetaj o radu Biblioteke
za 2013. godinu, fotografije sa osvjeenim prostorijama biblioteke sa policama i stolicama,
predloili za itanje nove knjige, predstavili 11 kola Edicije Bonjaka knjievnost u 100
knjiga, postavili izbor znaajnijih godinjica u 2015. i izvjetaj o radu za protekle etiri godine,
koji je priloen sa ostalim dokumentima na 12. Skuptini BZK Preporod Sarajevo.
Isma Kamberovi
552/Godinjak 2014
Aktivnosti opinskih drutava BZK Preporod u 2014. godini
BZK Preporod Opinsko drutvo Bijeljina Janja

U 2014. godini nastavljena je redovna aktivnost, koja je, za ovih desetak godina, pretvorila Preporod u centar kulturne aktivnosti Bonjaka ovoga kraja. Dvije kancelarije i dvije
biblioteke, u Bijeljini i Janji, inile su okosnicu rada, a posebno je znaajna biblioteka u Janji,
koja ima vie od 10 hiljada knjiga i brojne korisnike. Najei itaoci su uenici, kojima je
to jedini nain da dou do literature za nastavu na bosanskom jeziku i do knjiga o Bosni i
Bonjacima. To je, inae, jedina javna biblioteka u ovom mjestu s vie od 15 hiljada stanovnika,
a smjetena je u naim prostorijama u obnovljenom Domu kulture.
Prethodnu godinu obiljeile su poplave u Semberiji i to u dva maha, u maju i julu, cijela
Janja je bila pod vodom, pa je to sprijeilo odravanje desetih po redu Ljetnih veeri, koje
su ve postale tradicija. Na sveanom otvaranju bilo je nekoliko hiljada ljudi iz Janje i dijaspore,
ali ve sutradan je poplava zaustavila sve aktivnosti. Preporod se ukljuio u organizovanje
pomoi stanovnitvu u skladu sa svojim mogunostima.
Naa web stranica www.preporodbn.com objavljuje svakodnevno po dva, tri ili vie
priloga, od kojih je veina autorskih, a veoma je aktivna i stranica Jusuf Trbi fun club,
koju su pokrenuli nai lanovi u SAD-u.
Odrano je vie javnih tribina o znaajnim godinjicama i ratnim zloinima, a nastavljena
je izdavaka djelatnost, tako da svake godine objavimo bar jednu knjigu. Ove godine objavljene su sljedee knjige: knjiga kolumni Jusufa Trbia Dnevnik posrtanja i drugo izdanje
romana Legenda o Bijeloj damiji istog autora. Promocije su odrane u Bijeljini i Tuzli,
a zatim i u Sarajevu u Turskom kulturnom centru Yunus Emre s promotorima: prof. dr.
Senadinom Laviem, Hademom Hajdareviem i Dukom Tomiem. U posljednjih desetak
godina bijeljinski Preporod je objavio dvadeset knjiga, to je izuzetan rezultat, s obzirom
na uslove u kojima ivimo i radimo. Treba uzeti u obzir i injenicu da je u cjelokupnoj historiji
Bijeljine, od Bonjaka koji su tu ivjeli, samo Mustafa Grabanovi objavio dvije zbirke
pjesama, i da je sadanja aktivnost Preporoda veliki doprinos opstanku Bonjaka i uvanju
njihove historije u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. To je i oigledan primjer vanosti
organizovanja i djelovanja institucija kod Bonjaka pogotovo u kulturi.
Poetkom 2015. godine organizovat emo niz predstavljanja naih izdanja u gradovima
u okolici, a veza s dijasporom bit e jedan od prioritetnih zadataka.
Predsjednik
Jusuf Trbi
Godinjak 2014/553
BZK Preporod Opinsko drutvo Brko

Za branski Preporod protekla godina je bila vrlo uspjena, kako po obimu, tako i
kvalitetu aktivnosti. Formiranje novih sekcija, omasovljenje i unapreenje rada u postojeim,
te uspjeni vlastiti programi predstavljeni u Brkom i gradovima izvan Bosne i Hercegovine.
Uspostavljena i unaprijeena komunikacija s bonjakom dijasporom, planirani posebni
programi za ljetni period, kojima e se predstaviti uspjeni pojedinci i organizacije Braka
iz cijelog svijeta, a za najmlae pokrenuti ljetna kola bosanskog jezika i kulture.
Protekla godina ostat e zapamena i po velikim poplavama koje su zadesile Bosnu
i Hercegovinu i Brko. Zgrada Islahijeta u kojoj je smjeten Preporod bila je poplavljena,
to je uzrokovalo velike tete u prizemlju objekta koje za potrebe dislociranih odjeljenja
koristi Prirodno-matematiki fakultet i Poljoprivredno-prehrambeni fakultet Univerziteta
Sarajevo. I pored svega navedenog, a posebno injenice da se Islahijet nalazi na listi nacionalnih kulturnih spomenika Bosne i Hercegovine, izostala je pomo za saniranje tete nadlenih
lokalnih vlasti, dravnih i entitetskih fondova.
Predstavljaka djelatnost:
Na samom poetku godine, 9. januara u Domu Islahijeta predstavljena je knjiga
Ruenjem ustavnog poretka BiH 1992. godine stvorena je paradrava RS autora mr. Muhameda
S. Mujkia. U predstavljanju je, osim autora, uestvovala i Sonja Biserko, predsjednica Helsinkog
komiteta Srbije.
Knjiga Stogodinji put slobode, autora Azema Vlasija i Ekrema Avdia, predstavljena
je branskoj javnosti 4. aprila u Domu Islahijeta a u programu su, osim autora, uestvovali
Dragoljub Stojanovi, advokat iz Beograda i mr. Muhamed S. Mujki.
26. septembra je uprilien razgovor povodom objavljivanja knjige Muhameda S.
Mujkia Karganovi rui Dodika, u kojem je, osim autora, uestvovao dr. Esad Bajtal.
Knjiga Zbijeg autora Hasana Nuhanovia predstavljena je u Brkom u Domu Islahijeta
i Omladinskom centru u Gornjem Rahiu, 12. decembra. U predstavljanju su, osim autora,
uestvovali azim Suljevi i Dana Krasni-Matanovi.
Izlobe:
U saradnji s Arhivom Federacije Bosne i Hercegovine u galeriji Islahijeta upriliena
je izloba fotografije Mostar 20 godina poslije. Otvaranju izlobe prisustvovao je direktor
Arhiva Ademir Jerkovi.
U saradnji s Pododjelom za sport i kulturu Vlade Brko Distrikta BiH u okviru manifestacije
U susret proljeu u galeriji Islahijeta, 6. maja je upriliena izloba slika Branke Zlate
teti. Izlobu je postavila i otvorila kustosica gradske Galerije Marina Trogrli, akademska
slikarica.
Povodom Ramazanskog bajrama u saradnji s Medlisom Islamske zajednice, 25. jula
upriliena izloba dokumentarne fotografije Ataha Mahia naziva Brko u vremenskoj
riznici.
Ciklus predstavljanja uspjenih Branki i Braka
Umjetniko vee s Vesnom Hadi realizovano je u Domu Islahijeta 8. februara.
Domain i moderator veeri bio je ugledni branski novinar u penziji Sead Buri, uz muziku
pratnju na gitari mr. Elvisa Sivevia.
554/Godinjak 2014
Izlobom fotografija Posueno vrijeme predstavljen je Faruk Ibrahimovi, ugledni

i afirmirani fotograf rodom iz Brkog. Domain i moderator veeri bio je Idriz Muminovi,
profesor.
Obiljeavanje znaajnih datuma i godinjica
Povodom 1. marta, Dana nezavisnosti BiH, branski Preporod je organizovao Sveanu
akademiju u Domu kulture u Brkom. O znaaju Dana nezavisnosti BiH govorio je akademik
Abdulah Sidran, a u umjetnikom dijelu programa uestvovali su pijanistica Denana ehanovi
i Medina Zahirovi.
U subotu, 12. aprila, u Domu kulture Brko, odran je Godinji koncert Preporoda.
Program je bio prilika za predstavljanje aktivnosti Preporodovih sekcija u prethodnom
periodu uz uee lanova i prijatelja Preporoda. U programu su uestvovali Ansambl
pjesama i igara, brojni interpretatori sevdalinki, recitatori, umjetnici.
Povodom 90 godina od zloina u ahoviima, branski Preporod je u saradnji s
Medlisom Islamske zajednice i Vijeem Kongresa bonjakih intelektualaca organizovao
Akademiju u Domu Islahijeta 9. novembra. O ovom dogaaju i njegovim posljedicama
govorili su prof. dr. Izet aboti i Mirza Fazlovi, profesor historije, a poemu o ahoviima,
autora Demaludina Latia, recitirao je glumac Izudin Bajrovi.
Povodom 240 godina od prvog javnog biljeenja balade Hasanaginica organizovano
je umjetniko vee u Domu Islahijeta 17. decembra. Za ovu prigodu pripremljen je i premijerno prikazan kratki dokumentarni film o Hasanaginici, autora Ernada Osmia. O znaaju Hasanaginice govorio je prof. dr. Munib Maglajli, a program je upotpunjen nastupom Mjeovitog
hora branskog Preporoda.
Povodom 22. godinjice formiranja 108/215. Viteke motorizovane brigade Armije
Republike Bosne i Hercegovine, u saradnji s borakim udruenjima, raspisan je literarni
konkurs za uenike osnovnih i srednjih kola o temama: Kad otac pria o tome (za uenike
osnovnih kola) i Put spasa (za uenike srednjih kola). Na raspisani konkurs prispjelo je
50 radova uenika, koje je pregledao i ocijenio trolani iri profesora bosanskog jezika
i knjievnosti: Edin Jaarevi, Ernad Osmi i Denana Kurtali.
Odlukom irija proglaeni su najuspjeliji radovi, i to:
U kategoriji osnovnih kola:
1. Melisa Bahor Druga osnovna kola
2. Said Memievi Sedma osnovna kola
3. Lamija Zahirovi Prva osnovna kola
U kategoriji srednjih kola:
1. Emir Ljuca Poljoprivredna i medicinska kola
2. Zlatka Plakalo Poljoprivredna i medicinska kola
3. Hamza Halilovi Gimnazija Vaso Pelagi
Kao zavrni dio programa 3. juna u branskom Domu kulture, organizovana je Sveana
akademija na kojoj su proitani najuspjeniji radovi i uruene vrijedne nagrade.
5. oktobra je, povodom Kurban-bajrama, organizirano Bajramsko vee. Domain veeri
bila je Vesna Hadi, a pored nje u programu su uestvovali poznati interpretatori sevdalinki:
Ferid Advi, Bahrija Hadiali, Fatmir Sulejmani, te mladi Brak Alen Hadi. Vee su
posebnim nastupom upotpunili folklorni Ansambl pjesama i igara Preporoda, Mjeoviti
hor Preporoda, hor Mous, Elvis Sivevi i Medina Zahirovi.
Godinjak 2014/555
21. novembra je realizovan cjeloveernji program povodom 100 godina od poetka

Prvog svjetskog rata. U okviru programa postavljena je izloba Prvi svjetski rat u dokumentima i fotografijama Arhiva Tuzlanskog kantona i upriliena javna tribina o temi Historija
kao nauka o sadanjosti. O navedenoj temi govorili su Latinka Perovi, historiarka iz
Beograda i prof. dr. Asim Mujki iz Sarajeva.
Ostale aktivnosti:
18. oktobra u Domu Islahijeta uprilieno je vee islamske duhovnosti Hafizi Kurana
u Brkom. U prvom dijelu programa profesorica islamske teologije Almira Ali govorila
je o znaaju hifza u islamskoj tradiciji, te podsjetila na bogatu duhovnu prolost Brkog
historijskim pregledom hafiza u Brkom posljednjih 150 godina. Drugi dio programa je
realizovan kroz razgovor s mladim hafizima u Brkom Ismailom ehiem, Omerom abanoviem i Samirom Hodiem.
29. marta u Domu Islahijeta upriliena je projekcija dokumentarnog filma Od Tokija
do Morave autora Bekima Sejranovia i Mokua Teraoka iz Japana. Ovaj dokumentarni film
rezultat je saradnje afirmisanog knjievnika Bekima Sejranovia, roenog u Brkom, i
japanskog reditelja Mokua Teraoka, inspirisan putovanjem od Tokija, preko Norveke do
Balkana.
Posebno znaajna aktivnost branskog Preporoda u protekloj godini je Bransko
kulturno vee, odrana 16. augusta u posebno ureenom ambijentu ispred Islahijetovog
doma. U okviru programa upriliena je promocija knjige Kad su ugasli svici knjiga o
Brkom autora Uzeira Bukvia, izloba portreta akademskog slikara Enesa Levia, modna
revija kreatorice iz Pariza Fadile Pamuki, uz nastup violinistice Jasmine ehanovi. O
knjizi Uzeira Bukvia govorio je i prof. dr. Enes Kujundi. Ovaj kulturni dogaaj izazvao je
veliko interesovanje branske javnosti i okupio veliki broj Branki i Braka koji ive u Brkom,
Bosni i Hercegovini i irom svijeta.
Rad s mladima
Dramski studio Arlekino
Ovaj prepoznatljivi i u Brkom jedinstveni projekt, u ovoj godini biljei mali jubilej,
a to je desetogodinjica neprekinutog djelovanja i aktivnosti. lanovi dramskog studija su
se predstavili branskoj javnosti predstavom Mali princ (Antoine de Saint Exupery) u Domu
kulture u Brkom 2. juna. Reiju za ovu predstavu potpisuje Dana Krasni-Matanovi,
diplomirana glumica, a glumake uloge ostvarili su: Vedad Podbianin, Medina Zahirovi,
Bojan Josi, Asja andi, Eldin Glinac, Ayla Korajac, Kristian Bili, Amrudina Ljuca,
Eldin Fazlovi, Maida Keinovi, Rusmir Kamenjaevi, Helena Baji; muzika/ton Rasim
Korajac; svjetlo Mevludin Ikanovi i Ajdin Begovi; scenografija Dana Krasni-Matanovi,
kostimografja/make-up Saira andi; koreografija Rusmir Kamenjaevi; aptai Elma
Alispahi i Amila Dervievi. Premijerno izvoenje je bilo humanitarnog karaktera u svrhu
pomoi ugroenim od poplava.
Na 12. festivalu srednjokolskog dramskog stvaralatva Bosne i Hercegovine (Konjic),
odranog u aprilu za izvedbu predstave Mali princ lanovi Arlekina osvojili nagradu za
najbolju scenografiju i za najbolju muku ulogu Vedadu Podbianinu (Mali princ). U septembru
je organizovana nova audicija i primljeno novih 15 lanova. S lanovima Arlekina ove
godine radi Armin Omerovi, diplomirani glumac iz Oraja.
556/Godinjak 2014
Ansambl pjesama i igara

Rad s lanovima Preporodovog folklornog ansambla uspjeno je nastavljen i ove
godine. Ansambl biljei nekoliko uspjenih nastupa u Brkom i to na Godinjem koncertu
Preporoda i programu Bajramsko vee. Izvanrednim nastupima Ansambl je predstavio
branski Preporod u Subotici i Zagrebu, na poziv Udruenja Bonjaka Vojvodine i Bonjake
nacionalne zajednice Hrvatske. U toku je priprema novih koreografija i nastupa. Ansambl
trenutno okuplja 50 lanova, podijeljenih u dvije grupe.
Kursevi stranih jezika
Ovaj projekt je nastavljen, unaprijeen i omasovljen u protekloj godini. Sam projekt
koji provodi BZK Preporod Brko, prostorno obuhvata grad Brko, ali i ruralna podruja
Brko distrikta BiH (Gornji Rahi, Maoa i Brka), gdje se u savremeno opremljenim mektebskim
prostorijama odvija nastava stranih jezika. Nastavu engleskog jezika metodoloki planiraju
i izvode profesor Aladin onli i profesorica Mirela Hanui, a nastavu njemakog jezika
realizira profesorica Jasmina Kurtali. Koordinator projekta je Maida Pobri. Nastava se
odvija prema programima Cambridga i Goethe instituta, realizuju se 72 kolska asa, a svaki
od polaznika pohaa kurs u okviru manje grupe s kojom ima zajedniki nivo poznavanja
jezika. Da se kvalitet u radu isplati, najbolje se vidjelo u septembru 2014. godine, kada se,
nakon provedenog anketiranja, za kurs engleskog i njemakog jezika prijavilo 188 polaznika,
koji su u oktobru iste godine i poeli pohaanje kursa. Od prijavljenog broja polaznika
formirano je 16 grupa, i to: Engleski jezik: 5 grupa za djecu uzrasta 7-11 godina (pre A1 nivo);
3 grupe za djecu uzrasta 12-14 godina (A1 nivo); 1 grupa polaznika starosti 18+ (A1 nivo);
Njemaki jezik: 7 grupa; djeca uzrasta 7-11 rade po programu Planet, a stariji po programu
Schritte 1, 2, 3 i 4.
Mjeoviti hor
Ova sekcija je nova aktivnost branskog Preporoda. Mjeoviti hor je poeo s radom
u junu protekle godine i okuplja 30-ak lanova. Umjetniki voditelj je Fikret Piskavica,
profesor muzike kulture. Za samo nekoliko mjeseci postojanja biljei nekoliko nastupa
u Brkom, te gostovanjima u Zagrebu i Tuzli. Mjeoviti hor njeguje narodnu bosansku
pjesmu sevdalinku, tradicionalnu muziku zemalja u okruenju, evropsku i svjetsku muziku,
pop i jazz muziku u horskim aranmanima, klasinu, kao i duhovnu muziku.
Predstavljanje Preporoda u Srbiji i Hrvatskoj
Na poziv Udruenja Bonjaka Vojvodine branski Preporod je 21. juna u dvorani KUDa Mladost izveo program Veer bonjake kulture u Subotici. Program je sastavljen od
dvije koreografije Ansambla pjesama i igara, te odabranih sevdalinki koje je interpretirala
Mensura Mrehi uz muziku pratnju mr. Elvisa Sivevia i prigodnih tekstova poznatih
bonjakih knjievnika, koje su govorili glumac Armin Omerovi i Medina Zahirovi.
Realizaciju programa upotpunili su svojim prisustvom i predstavnici Bonjakog nacionalnog
vijea u Srbiji, predvoeni Esadom Dudeviem, presjednikom.
U okviru tradicionalane manifestacije Nitko da ne doe do prijatelj drag, koju organizira
Bonako nacionalno vijee Hrvatske povodom 25. novembra, Dana dravnosti Bosne i
Hercegovine, branski Preporod se predstavio jednosatnim programom koji je prireen u
Zagrebakom kazalitu lutaka. U programu su uestvovali lanovi Preporodovog ansambla
pjesama i igara, mjeovitog hora, solist Fatmir Sulejmani, mr. Elvis Sivevi, profesor Fikret
Piskavica, glumica Dana Krasni-Matanovi i Medina Zahirovi.
Godinjak 2014/557
Dom Islahijeta je i prethodne godine bio mjesto okupljanja i aktivnosti brojnih udruenja
i grupa. Tako je 9. februara odrana audicija za show Prvi glas sevdaha potraga za najboljim
intepretatorima sevdalinke.
Centar za terapiju i rehabilitaciju Vive ene iz Tuzle i ove godine je u Domu Islahijeta
nastavio s programom rehabilitacije rtava rata i torture, radom s dvije grupe.
U protekloj godini je nastavljeno s pruanjem podrke projektu Univerziteta Sarajevo
koji u prizemlju Doma Islahijeta realizira program dislociranih odjeljenja na Prirodnomatematikom i Poljoprivredno-prehrambenom Fakultetu.
Predsjednik
azim Suljevi
BZK Preporod Opinsko drutvo Doboj Istok

Uprkos svim nedaama, poput svjetske ekonomske krize, nesluha onih koji su duni
da, izmeu ostalog, finansijski pomau i kulturnu djelatnost te nevienih poplava i odrona,
kojima smo bili svjedoci, a ije su katastrofalne posljedice, naalost, ostavile traga na ionako
teko finansijsko stanje u oblasti kulture, nae drutvo se, uostalom, kao i uvijek do sada,
trudilo da realizuje one najprioritetnije ciljeve i aktivnosti Drutva, kako slijedi:
Amire, nisi sam!, naziv je humanitarnog koncerta koji je uprilien u sali Doma kulture
u Klokotnici, u nedjelju, 5. januara 2014. godine, u organizaciji naeg drutva. Sredstva
od ulaznica posluila su za lijeenje teko oboljelog mladia iz Miriine kod Graanice,
Amira Pilavdia. Da bismo privoljeli to vei broj graana da dou i kupovinom ulaznice
daju mali doprinos u lijeenju oboljelog mladia, priredili smo zaista bogat i raznovrstan
kulturno-zabavni program, koji su inili: folklor, ilahije, kaside, sevdalinke, narodna muzika,
izvorna muzika, komedija i prigodni stihovi. Osim hora ilahija naeg drutva, hora Ak,
folklorne, dramske i muzike sekcije, uestvovali su i uspjeni uesnici folk showa ZMBT,
Tarik Smajovi, Elvin Kadri Kadra, Adnan Koljenovi i Besim Muji.
Da sam ja neko, naziv je popularne TV emisije RTV Slon Tuzla, koji su drugi put
izrazili elju da dou i kamerama zabiljee, odnosno ovjekovjee aktivnosti naeg drutva.
Nisu se libili da u razgovoru uz kahvu, a prije snimanja, kau rijei hvale za rad naeg drutva,
koje je, prema njihovim rijeima, najaktivnije u Tuzlanskom kantonu. Snimanje emisije
uprilieno je u srijedu,15. januara 2014. godine, na cijelom podruju nae opine.
U povodu obiljeavanja Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, u subotu, 01. marta
2014. godine, u sali Doma kulture u Klokotnici, Drutvo je, kao i svih deset godina ranije,
priredilo sveanu akademiju s nazivom Jedna si, jedina. Prigodan referat o znaaju ovog
historijskog dana, stihovi i bogat kulturno-zabavni program, bili su dovoljno vrijedna nagrada
brojnim posjetiocima akademije. Svoj doprinos akademiji dali su i lanovi KUD-a Mirsad
Sinanovi iz Orahovice kod Graanice.
Nakon to je ranije, ekipa TV Istine izrazila elju da za potrebe snimanja emisije Batine
BiH posjeti i snimi dio aktivnosti naeg drutva, u subotu, 29. marta 2014. godine, dolo je
i do realizacije snimanja emisije. Tom prilikom predstavili smo najvanije aktivnosti naeg
558/Godinjak 2014
drutva, kao to su ouvanje i promicanje tradicije i kulturne batine Bonjaka, izdavatvo,

rad dramske, folklorne, literarne i muzike sekcije, te, gostovanje drutva diljem Bosne
i Hercegovine i Evrope.
U utorak, 15. aprila 2014. godine, u Sali doma kulture u Klokotnici, upriliena je sveana
akademija u povodu obiljeavanja godinjice formiranja Armije Republike Bosne i Hercegovine. Kratak prigodan referat, stihovi, folklor, sevdalinka i patriotske numere, obiljeile
su ovaj historijski dan.
Na poziv MZ Lukavica, u petak, 06. juna 2014. godine, Bonjaka zajednica kulture
Preporod Opinsko drutvo Doboj Istok, uestvovalo je na humanitarnom koncertu u
MZ Lukavica, za pomo lijeenju teko oboljele djevojke.
esta meunarodna smotra folklornog stvaralatva, Sprea 2014, u organizaciji
Bonjake zajednice kulture Preporod Opinsko drutvo Doboj Istok, upriliena je u
utorak, 29. jula 2014. godine. Na ovoj estoj po redu tradicionalnoj manifestaciji folklora, osim
organizatora, uestvovali su i folklorni ansambli KUD Mladost iz Kieva, R. Makedonija,
Cazina, Tarevaca, Tuzle, Srebrenika, Male Brijesnice, Dobrnje, Husina i Orahovice. Smotru
je otvorila predsjednica ZOD Preporod TK, gospoa, Azra Gazibegovi.
U petak, 01. augusta 2014. godine, na poziv organizatora, folklorni ansambl BZK Preporod
Doboj Istok, uestvovao je na Meunarodnoj smotri folklora u Tarevcima kod Modrie.
Nakon nastupa u Tarevcima, odmah sutradan, dakle, u subotu, 02. augusta 2014. godine,
uestvovao je na Meunarodnoj smotri folklora i sevdaha u Sjenini Rijeci.
U nedjelju, 03. augusta 2014. godine, na poziv naih prijatelja, rukovodstva KUD-a
Neretva iz Jablanice, na folklorni ansambl je otputovao i uestvovao je na internacionalnoj
smotri folklora u Jablanici.
Folklorni ansambl BZK Preporod Doboj Istok, uestvovao je, 31. augusta 2014. godine,
na smotri folklora u Srebreniku.
U nedjelju, 28. septembra 2014. godine, u sali Doma kulture u Klokotnici, u organizaciji
Bonjake zajednice kulture Preporod Opinsko drutvo Doboj Istok, upriliena je promocija
knjige: Nekrologij ehida i poginulih boraca 109./224. BB Doboj, ehidska mezarja i spomen
obiljeja, autora Ismeta Suljia i Mirsada Sinanovia, komandanta brigade, iji je izdava
Bonjaka zajednica kulture Preporod Doboj Istok. O ovom historijski vanom djelu
govorio je jedan od recenzenata knjige mr. sc. Rusmir Djedovi te Mirsad Sinanovi, Ismet
Sulji i Kemal Brati, opinski naelnik.
U povodu najveeg muslimanskog blagdana, Kurban-bajrama, Drutvo je, kao i uvijek
dosada, treeg dana Bajrama, u ponedjeljak, 06. oktobra 2014. godine, u Domu kulture
u Klokotnici, upriliilo bajramsku akademiju: Bajrama se miris iri. Da bi uveliali ovaj,
muslimanima najmiliji blagdan, osim domaina, uestvovali su lanovi i BZK Preporod
Vitez, BZK Preporod ivinice, te KUD Mirsad Sinanovi iz Orahovice.
U petak, 17. oktobra 2014. godine, u organizaciji Bonjake zajednice kulture Preporod
Opinsko drutvo Doboj Istok, u restoranu Leptir u Klokotnici, uprilieni su osmi tradicionalni Knjievni susreti Kasim Derakovi. Susrete je otvorio predsjednik Drutva pisaca
TK, knjievnik, Mehmed edovi. Nakon evociranja uspomena na rahmetli Kasima Derakovia, uslijedile su promocije dviju knjiga, oma zaviajnom piscu, te predstavljanje autora
uesnika svojim djelima. Zakljueno je da se ve za naredne, devete susrete, blagovremeno
Godinjak 2014/559
raspie nagradni literarni natjeaj, imenuje iri, koji bi ocijenio pristigle radove, te na dan
susreta, proglasio i uruio skromne nagrade za prvo, drugo i tree mjesto.
Na Smotri folklora u kahovici, koja je upriliena u subotu, 18. oktobra 2014. godine,
uestvovao je i folklorni ansambl BZK Preporod Doboj Istok.
Na molbu Udruenja ena Graaniko keranje iz Graanice, te Opine Graanica,
nae drutvo je u velikoj sali JU BKC Graanica, u povodu dana aure, u ponedjeljak, 03.
novembra 2014. godine, priredilo cjeloveernji program, kome je prisustvovalo vie od
est stotina posjetilaca.
Na poziv naih prijatelja i kulturnih saradnika, lanova KUD Jahi Hasani iz Gostivara, da budemo njihovi specijalni gosti povodom obiljeavanja etrdeset godina rada
Drutva, 18. decembra 2014. godine, nae drutvo je otputovalo u Gostivar u Makedoniju.
U petak, 19. decembra 2014. godine, nakon to nas je srdano u svom kabinetu primio ljubazni
gradonaelnik Gostivara, poeljevi nam dobrodolicu, u veernjim satima u Gostivaru,
skupa s domainom, uestvovali smo na koncertu, kojom prilikom smo na najbolji nain
predstavili nae obiaje, adete i tradiciju, igrom i naom bosanskom sevdalinkom.
Niste sami, prijatelji, naziv je zavrne manifestacije u tekuoj godini, koju smo
posvetili naem saradniku i redovnom sponzoru, MFS Emmaus Doboj Istok (Meunarodni
forum solidarnosti). Naime, MFS Emmaus je vlasnik restorana Leptir koji nam ve
godinama stoji na usluzi tokom odravanja knjievnih susreta, ruavanja uesnika smotre
folklora, promocija knjiga i sl. U sklopu njihovih aktivnosti je i Prihvatni centar Duje, u
kome ivi veliki broj beskunika, prognanih i lake retardiranih nezbrinutih osoba iz svih
krajeva bive Jugoslavije. Tako smo u subotu, 27. decembra 2014. godine, za menadment,
uposlenike i tienike Centra, upriliili kulturno-zabavni program, koji su inili sevdah,
komedija, folklor, poezija i narodno kolo.
Predsjednik
Ismet Sulji
BZK Preporod opinsko drutvo Bosanska/Kozarska Dubica

Aktivnosti Drutva za 2014. godinu su sljedee:
Sedamnaestog maja, lanovi naeg drutva su uestvovali u prikupljanju humanitarne
pomoi za stanovnitvo ugroeno od poplava.
Osmog juna, uestvovali smo na IV festivalu Bonjaka tajerske u Grazu u Austriji.
etrnaestog juna, uestvovali smo na Smotri folklora u Kljuu.
Dvadeset petog jula, uestvovali smo na Susretima dijaspore Horozovac Bosanska
Dubica.
Trideset prvog jula, uestvovali smo na Susretima dijaspore u Bosanskoj Gradici.
Drugog augusta, uestvovali smo na Danima Krajine u Bosanskoj Dubici.
Treeg augusta, uestvovali smo na Danima Opine u Hrvatskoj Dubici.
Osmog augusta, uestvovali smo na Smotri folklora u Bosanskoj Otoci.
560/Godinjak 2014
Dvadeset etvrtog augusta, uestvovali smo na Smotri folklora u Vukovcima.

Desetog oktobra, sakupljali smo novana sredstava za naeg oboljelog sugraanina.
Petnaestog novembra, uestvovali smo na Susretima omladine u biblioteci Mehmed
ef. Spahi.
Dvadeset osmog decembra, uestvovali smo na Humanitarnom koncertu za pomo javnoj
kuhinji ivot.
Mi smo drutvo koje se finansira samo uz pomo roditelja lanova Drutva i ponekog
sponzora. Ve tri godine od Opine nismo dobili nikakvu pomo, iako smo svake godine
podnosili zahtjev. Trokove puta za Graz snosio je na sugraanin koji ivi tamo, a ostala
putovanja smo finansirali sakupljanjem priloga na susretima dijaspore, gdje smo uestvovali
sa naim folklorom i tombolom koju su finansirali sponzori.
Predsjednica
Elvira anta auevi
BZK Preporod Opinsko drutvo Foa

Foanski Bonjaci posjeduju vrline i mahane koje su u veoj ili manjoj mjeri sa sigurnou prisutne kod Bonjaka openito. Ipak u ovom momentu oni imaju neto to nemaju
susjedi iz Gacka, Bilee, ajnia, Rudog, Rogatice, Ustikoline, pa djelimino i Gorada.
Foaci imaju svoje opinsko udruenje BZK Preporod koji je dio BZK Preporod BiH.
Njegov predsjednik je moja malenkost u ijoj je kui u Pauncima, koja je udaljena od centra
grada otprilike osam kilometara, unutar RS-a, sjedite Opinskog odbora Preporoda.
Ujedno sam i lan Nadzornog odbora Preporoda u BiH, a moja kerka Narcisa Hotovi
Gluhaevi je lan Suda asti BZK Preporod u BiH. Foanski Preporod od Opine Foa
i Republike Srpske, da bi mogao raditi, do sada nije dobio niti jednu konvertibilnu marku
niti bilo kakvu drugu pomo. On uspjeno funkcionie iskljuivo snalaljivou gospodina
prof. dr. Hasana Balia i moje malenkosti. U takvoj situaciji biljei sljedee vrijedne rezultate:
Foanski iftari
Pjesnik Hadem Hajdarevi, inae Foak, u knjizi Sutjeska napisao je pjesmu Iftari
u Foi. To je ve tradicija, kada Preporod iz Foe u jednom od gradskih objekata organizuje
Ramazansko druenje na kome se okupi vie od stotinu dua iz Foe i njihovih prijatelja.
Meu njima bude ambasadora, predstavnika Meunarodne zajednice s te regije, ali i predstavnika Izvrne i Zakonodavne vlasti iz Foe. Druenju prisustvuju ugledni znanstvenici
i profesori fakulteta, meu kojima su najee prof. dr. Munib Maglajli, prof. dr. Hasan
Bali, prof. dr. air Filandra, prof. dr. Senadin Lavi, visoki dunosnici u oruanim snagama
Armije BiH, umirovljeni Zaim Beevi i Osman Damalija, prisustvuju i mr. eman Deli,
mr. Zahid Beevi i ing. Reid Alihodi i dr.
Povratak u Fou nakon dvadeset i jedne godine
U grad Fou se nakon dvadeset i jedne godine vratila porodica Mezbur s dvoje maloljetne
djece. Stariji sin pohaa prvi razred srednje Tehnike kole, a njegov mlai brat ide u peti razred
Osnovne kole. Njihovi roditelji nisu zaposleni, te je Preporod u Foi preuzeo obavezu
Godinjak 2014/561
stipendiranja uenika koji ide u srednju kolu. Prva sredstva obezbijedile su porodice Bali
i Hotovi, a odmah je pristigla pomo od prof. dr. Muniba Maglajlia, Nerke HatiboviArslanagi
i Faruka Avdagia. Tako su obezbijeena sredstva za jednogodinju stipendiju.
Ostale aktivnosti
U januaru je BZK Preporod iz Foe u saradnji sa TV Hayat i njihovom humanitarnom
emisijom Ispuni mi elju uestvovao u akciji zbrinjavanja povratnice M. Hasanagi s kravom
i talom. Povratnica je, naalost, poslije nekoliko mjeseci preselila na Ahiret.
U julu smo organizirali iftar u Foi, gdje je bilo 112 zvanica, do sada etvrti organizirani
iftar.
U septembru smo imali prijem kod turskog ambasadora i tom prilikom smo ih upoznali
s naim aktivnostima i radom zajednice u Foi. Ambasador je obeao da e nas posjetiti
u 2015. godini.
Odrali smo dva sastanka sa LOT timom koji je stacioniran u Foi i tom prilikom
razmotrili situaciju povratka i ivljenja u Foi. Oni su zadovoljni naim nainom rada koji
obavljamo u Foi te su nam preporuili da tako nastavimo.
Preporod podsjea nadlene u dravnim institucijama i Islamskoj zajednici da imaju
u vidu da su sve ili gotovo sve vjerske objekte i groblja koja su ureena, obnovili, uz skromnu
pomo Islamske zajednice, uglavnom Foaci. Tako da bi svaka finansijska pomo povratnicima
u Foi dobrodola.
BZK Preporod u Foi nema svojih prostorija te je vidljivo nerazumijevanje opinske
vlasti Foe da nas uvrste u opinski budet. Da apsurd bude vei, naelnik Opine je ujedno
predsjednik srpske Prosvjete u Foi, te se za njih uvijek izdvajaju sredstva iz budeta,
pa se pitamo: je li to diskriminacija? Naelnik takvim ponaanjem nee ugasiti BZK
Preporod u Foi, naprotiv, to e nam dati vei motiv da budemo ustrajniji u naem radu
za dobrobit svih Foaka.
Predsjednik
Ismet Hotovi
BZK Preporod Opinsko drutvo Gornji Vakuf

Kao i proteklih godina, i 2014. je za BZK Preporod Gornji Vakuf bila uspjena, ali
i u znaku humanitarnih akcija. U proteklom periodu teili smo ka poboljanju svog rada
pa smo za potrebe rada svojih sekcija nabavili ozvuenje putem projekta PAZ.
Zahvaljujui materijalnoj pomoi Fondacije za biblioteku djelatnost Sarajevo, realiziran
je projekt Dopunjavanje fonda biblioteke, koji je poveao fond u biblioteci za jo 131
novo izdanje.
lanovi Humanitarne organizacije Mladi mjesec Zrich realizovali su jo jednu
humanitarnu akciju.
Zahvaljujui pomoi pojedinaca i organizacija, mladom muziaru Isa Baincu poklonili
su muziki instrument korg pa-600. BZK Preporod Gornji vakuf je jedna od organizacija
koja je uestvovala u realizaciji ovog humanog gesta. Kao znak zahvalnosti za nesebinu
562/Godinjak 2014
pomo tokom svih godina postojanja Humanitarnog udruenja Mladi mjesec, rukovodstvu
BZK Preporod Gornji Vakuf je uruena posebna zahvalnica te muzikoj sekciji BZK
Preporod Gornji Vakuf.
Organizovane su razne manifestacije i posjeeni gradovi u Bosni i Hercegovini i Sloveniji
U ponedjeljak, 06. januara, u Kino sali Ilija odrano je Vee sevdaha i folklora, manifestacija humanitarnog karaktera. Naime, sav prihod od prodaje ulaznice poklonjen je Mirnesu
Danki i Nini Pai. Inae, ovoj manifestaciji su se odazvali: air Ameti, Elvedina ehi, Alem
Dizdar, Elmedin Kadrispahi, Enes Fazli, KUD Vogoa, BZK Preporod Gornji Vakuf,
KUD Igman Hadii, KUD Visoko, te naravno domain BZK Preporod Ilija.
Nakon gostovanja na naem 6. Festivalu Ilahija i Kasida Gornji Vakuf 2013, hor ElEmin koji zajedno sa KUD Emina ini dio Demata Celje iz Slovenije, uputio je poziv
BZK Preporod Gornji Vakuf za druenje i posjetu njihovoj zajednici od 17. do 20. januara
2014. godine. U programu druenja nazvanog Bosansko sijelo, osim domaina: hora
El-Emin i KUD-a Emina iz Celja, lanovi Folklorne sekcije BZK Preporod predstavili
su se spletom igara.
lanovi Drutva su bili u posjeti Dematu Graz u Austriji. Nae odredite je bilo vakufsko
zemljite u Laubsgassenu u Grazu, gdje se planira graditi Islamski centar. Nakon toga smo se
zaputili prema starom Mesdidu, gdje smo se pridruili mektebskoj prezentaciji o Poslanicima
(Sulejman a.s.). Nakon podne namaza predsjednik Alija Filan je prisutnima u kratkim crtama
predstavio rad naeg Drutva i njegovih lanova, a tako je uradio i Enes ef. Omerovi,
glavni imam MIZ Gornji Vakuf-Uskoplje koji je rekao nekoliko rijei o vanosti ovakvih
posjeta. Organizovan je ruak i posjeta znamenitostima ovog lijepog grada.
Povodom 1. marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, odrana je Sveana akademija na kojoj su uestovali HKD Napredak Uskoplje i Narodni ansambl BZK Preporod
Gornji Vakuf.
Folklorna sekcija BZK Preporod Gornji Vakuf je uestvovala na smotri folklora
u okviru 504. Dana Ajvatovice u Bugojnu, 18. juna 2014. godine. Organizator ovog dogaaja
je Gradski folklorni ansambl Bugojno. etrnaesta smotra folklora Ajvatovica 2014.
odrana je 18. juna u Sportskoj dvorani Kulturno-sportskog centra. Osim folklorne sekcije BZK
Preporod Gornji Vakuf po jednu koreografiju su izvela i brojna kulturno-umjetnika drutva
iz mnogih gradova Bosne i Hercegovine. Ljubitelji folklora su mogli uivati u koreografijama
folklorne grupe NVO Sunce, nastupu lanova Djeijeg ansambla GFA Bugojno, koreografiji lanova KUD Hasan Kjafija Pruak iz Prusca, Folklorne sekcije BZK Preporod
Gornji Vakuf, KUD Duvanjski biseri iz Tomislavgrada, KUD Nakib Abdagi Kiban
iz Donjeg Vakufa, KUD Turbe iz Turbeta, KUD Karaula iz Karaule, KUD Neretva
iz Jablanice, KUD Visoko iz Visokog, KUD Blagaj iz Blagaja i KUD Saobraajac
iz Sarajeva.
BZK Preporod Gornji Vakuf, KUD Stari grad Jajce i JU Centar za obrazovanje
i kulturu Gornji Vakuf-Uskoplje organizovali su humanitarni koncert za Jajanina Samira
Santru Lonara, 19. novembra 2014.godine.
U organizaciji Bonjake zajednice kulture Preporod Gornji Vakuf u Centru za
obrazovanje i kulturu, od 13. do 15. juna 2014. godine, i ove godine je uprilien 7. Meunarodni
festival ilahija i kasida Gornji Vakuf 2014. Festival je prvi put odran 2008. godine i postao
je tradicionalna i najjaa manifestacija u naem gradu i Kantonu. Uvrten je u Strategiju
Godinjak 2014/563
razvoja Opine Gornji Vakuf-Uskoplje i turistiku ponudu Turistike zajednice Srednjobosanskog kantona. Nosilac i vlasnik projekta je BZK Preporod Gornji Vakuf. Osim navedenih
organizatora, u realizaciji uestvuje jo 50-ak mladih lanova Drutva (polaznika osnovnih
i srednjih kola, studenata i mladih profesora).
Glavni ciljevi Festivala su: afirmiranje amaterskog stvaralatva u Bosni i Hercegovini;
afirmiranje mladih i stvaranje uslova za njihovo kreativno djelovanje; odravanje tradicije
i obiaja naroda Bosne i Hercegovine; afirmiranje univerzalnih ljudskih vrijednosti; poboljanje turistike ponude nae Opine; Na ovogodinjem 7. Festivalu Ilahija i kasida publici
i iriju se predstavilo devet mladih solista iz razliitih krajeva Bosne i Hercegovine i inozemstva. Trolani iri u sastavu Aida Ceri, Omer aluk i Husein ljivo odluili su da je
pobjednik solist ovogodinjeg Festivala sjajni Benjamin Redi iz Gornjeg Vakufa koji
se predstavio ilahijom Smiraj srca mog. Drugo mjesto je pripalo izuzetnoj Amini Ribo
iz Travnika, dok su tree mjesto podijelile solistice Almedina Zahirovi iz Donjeg Vakufa
i Amina Gui iz Sapne. Tradicionalno u prvoj noi Festivala predsjednik BKZ Preporod
je uruio zahvalnice sponzorima i partnerima Festivala. Zahvalnice su uruene i istaknutim
lanovima BKZ Preporod. Na drugoj veeri Festivala ilahija i kasida neafirmisani horovi
su se takmiili za titulu najboljeg hora i pobjednika Festivala. U takmiarskom dijelu publici
i iriju se predstavilo est horova: Hor Malkan au iz Brodareva (Prijepolje, Srbija), Horm
El-Kamer iz Mostara, VIS Merak iz Sapne, Hor Asocijacije ena Nur iz Gornjeg Vakufa, Hor
Bedr iz Zenice te Hor Dejn iz Banje Luke.
Prema odluci irija, prvo mjesto je pripalo Horu El-Kamer Medlisa IVZ Mostar koji
su s dvije numere osvojili i publiku i iri. Drugo mjesto je pripalo Horu Dejn iz Banja Luke,
dok je tree mjesto pripalo Horu Malkan au iz Brodareva (Prijepolje Srbija). Nakon uspjenog
nastupa lanovi benda Divanhana su potpisivali svoj novi CD, a sav prihod od prodanih
CD-ova ide u humanitarne svrhe za pomo ugroenim poplavljenim podrujima i za pomo
Udruenju roditelja djece i omladine s posebnim potrebama Pelica.
Zbog vanredne situacije na podruju nae Bosne i Hercegovine, a koja je nastala kao
rezultat poplava, Izvrni odbor BZK Preporod Gornji Vakuf je odluio sljedee: prikupljena
sredstva od ulaznica 7. Ferstivala ilahija i kasida Gornji Vakuf 2014 i Veeri sevdaha,
koji odrani od 13. do 15. juna 2014. godine, preusmjereni su u sljedee svrhe: pomo ugroenim
graanima/povratnicima u Janji kod Bijeljine i Udruenju roditelja djece i omladine s posebnim
potrebama Pelica. Akciji su se pridruile i mnoge kole, ustanove, udruenja i osobe
s podruja naeg grada. Predstavnici BZK Preporod Gornji Vakuf su obili poplavljena
podruja Janje i uruili prikupljena sredstva humanitarnoj organizaciji MZ Janja.
U Janji se ove godine, po deseti put, odrale Ljetne veeri, na kojima BZK Preporod
redovno uestvuje na sveanom otvorenju zajedno s KUD Mula Alija Sadikovi iz Janje,
Kalesije, Oraja. Ova je manifestacija pokrenuta prije deset godina, kao doprinos kulturnom
ivotu Bonjaka ovog dijela BiH, a sastojala se, u najveoj mjeri, od javnih tribina, promocija
knjiga i izvornog stvaralatva.
U okviru tradicionalne kulturno-sportske manifestacije: Dani otpora Privor 1992
Dani slobode Privor 2014, organizovane od UG Bolja budunost Privor, 08. augusta
2014. godine uprilieno je VI Vee bonjake kulture na kojoj je uestvovalo i nae drutvo.
564/Godinjak 2014
Organizirali smo promociju zbirke poezije Stranac u okovima ljubavi autora Erefa
Hadia, u sklopu sveanosti proslave Dana Opine Gornji Vakuf-Uskoplje, u JU Centar
za obrazovanje i kulturu.
Sveanom sjednicom Opinskog vijea Gornji Vakuf-Uskoplje, koja je odrana 01.
oktobra, zavren je sedmodnevni program obiljeavanja Dana opine Gornji Vakuf-Uskoplje,
u kojem su tradicionalno nastupili BZK Preporod i HKD Napredak.
Grad se moe pohvaliti da je iz tampe izala prva knjiga Saudina Cokoje, koji je
aktivni lan naeg drutva, naslova Oivimo srca, oplemenimo due.
Predsjednik
Ismet Sulji
BZK Preporod Opinsko drutvo Graanica

Izloba slika za Dan nezavisnosti 1. marta na terasi Osman-kapetanove medrese
u Graanici u trajanju od sedam dana na kojoj su uestvovali lanovi Preporodove
Galerije u Graanici.
Izloba lanova Preporoda na sajmu Grapos expo u Graanici u trajanju od etiri
dana. Uestvovali su sljedei slikari: Refka aji, Enes Imamovi, Emina Ibrahimovi,
Azra ogi, Jasna Agi, Hedija uni i rezbar Alija Dervievi. Izloeni su raznovrsni runi
radovi: vez, keranje, heklanje i druge rukotvorine Galerije.
Pjesniko vee lanova Preporoda sa sljedeim uesnicima: Jakub Dafi, Amir
Mai, Nisveta Kantardi, Muhidin Beirevi, Fikret Ahmedbai, Edin Mujanovi i drugi.
Izloba slika i drugih radova s nazivom U susret ramazanu u trajanju od sedam dana
odrana na terasi Osman-kapetanove medrese skoro svih lanova koji su ukljueni u izradu
runih radova i slikanja.
Edukacija mladih uenika i odraslih osoba iz likovne i drugih umjetnosti: slikanje,
dekuba, vez, keranje, drvo-rezbarski radovi (etiri vikenda u toku ljeta).
Knjievni susreti u Srebreniku u organizaciji Fikrete Jahi sa ueem devet pjesnika
iz Preporoda u Graanici.
U okviru manifestacije U susret Bajramu otvorena je stalna postavka runih radova
i rezbarenih predmeta u Kui sevdaha u Sarajevu.
lanovi Preporoda su uestvovali na likovnim kolonijama koje su organizirale
sljedee ustanove: Preporod ivinice, Bosanski kulturni centar, Preporod Kladanj, Meunarodna enska likovna kolonija u Livnu i Galerija Art-Mit.
Izloba slika lanova Udruenja likovnih umjetnika Tuzlanskog kantona u BKC u Tuzli.
Proljetna izloba od 15. do 30. aprila 2014. godine na kojoj je uestvovalo sedam lanova
Preporoda iz Graanice.
Izloba slika rezbarenih predmeta tradicionalnih bosnjakih nonji i drugih runih
radova u Brko Distriktu.
Predsjednica
Refka aji
Godinjak 2014/565
BZK Preporod Opinsko drutvo Gradaac

U 2014. godini, naalost, bilo je velikih problema u smislu finansiranja Drutva, te nismo
ispunili sve predviene zadatke obuhvaene planom rada za prolu godinu.
Najvee razoarenje uslijedilo je od Zajednice opinskih drutava Tuzlanskog kantona
(ZOD-a TK), jer nismo dobili niti jednu tranu predvienu Budetom TK za 2014. godinu.
Uprkos svim potekoama, a najvie zahvaljujui Opini Gradaac i drugim donatorima,
uspjeli smo ispuniti sljedee aktivnosti:
U januaru i martu 2014. godine BZK Preporod je ustupila prostorije uenicima
MC Hasan Kiki za postavke izlobe fotografske i literarne sekcije, te sekcije modnih
kreacija i ivanja.
Dvadeset prvog februara 2014. godine dr. Esad Zuki je, na temelju svoje knjige,
odrao predavanje Prilozi historiji zdravstva u Gradacu od 18881992. godine.
U junu je BZK Preporod u saradnji s Medlisom Islamske zajednice Gradaac upriliio
tradicionalno Predramazansko sijelo s dva sadraja: o blagodatima mubarek mjeseca ramazana
govorio je mr. Nusret ef. Kujrakovi; u zabavnom dijelu programa uestvovali za zaviajni
interpretatori ilahija i sevdalinki: Mediha Kujrakovi, Refija Husejnagi, Muhamed osti,
Huso Kadi, Benjamin i Jasenko Inki. Program je vodila Kadira Abdulahovi.
U saradnji UGM Sumejja, 30. jula 2014. godine, upriliili smo Bajramsko sijelo s
prigodnim sadrajem i ueem KUD Zmaja od Bosne. Voditelj programa bila je predsjednica
Mejasa Subai.
U okviru manifestacije Gradaaki knjievni susreti, koji su ove godine, zbog vremenskih nepogoda odgoeni za oktobar, BZK Preporod je priredio izlobu Udruenja likovnih
umjetnika Likum Brko Distrikt BiH naziva Savski cvijet. Osim domaina, o umjetnikom
djelu desetorice slikara govorili su Zvonimir Mari i Jusuf Muharemovi, lanovi Udruenja.
Tom prilikom su dodijeljene nagrade uenicima osnovnih kola koji su uestvovali na
Likovnom perfomansu organizovanom u Gradskom kinu. Sadraj GKS nastavljeni su u
prostorijama Preporoda zbog neizvjesnih vremenskih prilika promocijom knjige Inkapsulirana tijela autora Nedada Ibahimovia i druenjem s knjievnicom Jagodom Ilii,
dobitnicom nagrade Mali Princ.
Povodom obiljeavanja Dana opine Gradaac u Preporodu je realizirana promocija
knjige Na kapiji Posavine koju su na temelju podataka uradili Raif Omeragi, prof. i novinar
Demal Deli, a najvie je posveena dobitnicima Zlatnog ljiljana. Knjigu su prisutnima
predstavili Sead Osmanovi, predsjednik Udruenja, ratni naelnik evko Meanovi i
Demal Deli. Bili su ovo konkretni sadraji, meutim, Izvrni odbor je inio napore da se
i pored opih oteavajuih okolnosti Preporod odri i dalje kao nosilac bonjake kulture
i tradicije te smo tampali historijski vrlo znaajnu knjigu Vakuf begovske porodice Gradaevi autora mr. Nusreta Kujrakovia. Sredstva su objezbijeena donacijom ivuih Gradaevia, lanova Preporoda i donacijom Opine. Poevi jo od 2012. godine na osnovu
nekoliko dopisa Preporoda je u izvjetajnom periodu osloboen od plaanja zakupnine
prostora, to je olakavajua okolnost, jer bi inae zbog umanjene trane iz budeta Preporodova aktivnost dola u pitanje.
BZK Preporod je udruenje koje promovira, prikuplja i njeguje vrijednost zaviajnih
pisaca, slikara i pjesnika pa je s tim ciljem Izvrni odbor donio zakljuak, a na osnovu davno
566/Godinjak 2014
zacrtanog cilja, da se obezbijede sredstva za ustanovljenje Galerije Ibrahim Bilajac u

prostoru Preporoda. Poto nismo u mogunosti otkupiti umjetnine (skulpture i slike),
upuen je dopis nadlenoj opinskoj slubi da u Budetu obezbijedi neophodna sredstva,
jer neemo i ne elimo dozvoliti da na jedini akademski vajar, rahmetli Ibrahim Bilajac
ode u zaborav sa svojim umjetnikim djelima. Realizacija ovog Projekta nije jo izvjesna,
ali se nadamo da e naii na razumijevanje, jer je to u interesu svih, kako bi ouvali identitet
grada u kojem su se raali priznati umjetnici.
Drugi projekt koji je takoer u toku jeste uee u nacrtu Stratekog plana Opine
Gradaac za narednih pet godina. Preporod je u njemu zacrtao etiri projekta:
1. Izgradnja Turbeta Husein-kapetanu Gradaeviu;
2. Obezbjeenje adekvatnog prostora u buduem Kulturnom centru, kako bi uz postojei
autentini namjetaj i biblioteku Preporod i dalje bio reprezentativno mjesto kulture, tradicije
i bonjakog identiteta;
3. Stalna postavka izlobe slikarskih i vajarskih radova akdemskog skulptora Ibrahima
Bilajca. Usput emo napomenuti da se BZK Preporod 15. maja 2014. godine s ovim projektom
prijavio na Javni poziv iz Budeta Federalnog ministarstva za kulturu i sport;
4. tampanje knjige Vakuf begovske porodice Gradaevi, to je jedino i realizirano.
Izvrni odbor ima jo u planu predloiti Opinskoj komisiji preimenovanje Trga Alije
Izetbegovia u Trg Husein-kapetana Gradaevia, to je logino, jer njemu i pripada, te da
se neka ulica nazove imenom Demala Bijedia ili jo nekog zaslunog graanina Gradaca
i ire.
Ovo je prilika da se zahvalimo svim graanim koji su na bilo koji nain doprinijeli radu
Preporoda, a meu njima su, svakako, nai zaviajni pisci, drugi umjetnici i entuzijasti,
posebno muziari i interpretatori koji su se uvijek odazivali i uljepavali Preporodove
sadraje.
Meutim, uzimajui u obzir aktuelnu politiku situaciju u BiH, BZK Preporod treba
da postane kulturno-istraivaka institucija koja e putem tribina, debata i predavanja vie
brinuti o bonjakoj budunosti, naravno uz potovanje ostalih institucija, jer samo tako
moemo ojaati identitet bonjakog naroda.
U zakljuku ovog izvjetaja moe se konstatovati da BZK Preporod ima volju, sposobnost i prostorne uvjete da i dalje bude stjecite zbivanja za napredak u kulturi i ouvanju
tradicije BiH, posebno u svom Gradacu. Ali, finansijske mogunosti, naroito u posljednje
dvije godine, sputavaju djelokrug aktivnosti. Ovo je prilika da istaknemo i na taj nain
institucijama, pojedincima i menadmentu pojedinih firmi, jer su svojom finansijskom
potporom omoguili realizaciju odreenih sadraja, a to su:
Opina Gradaac, IMK Kula Gradaac, Eurotrans d.o.o. direktor Hasan Nezi,
Wagner Automotiv direktor Mirsad Peatli, Henezar direktor Hasib Rabi, Medlis
IZ Gradaac, Porodice ivuih Gradaevia, prof. Azra Zuki, Monika Salamoni HO
Bos-it Gradaac, Nusret Klopi, Zumruta Gradaevi, Zoran Dragievi, akademski
slikar iz Brkog, Emin Skomorac, akademski slikar iz Zenice.
Udruenje graana Zdravo starenje odralo je predavanje 8. decembra 2014. godine
o temi Plua i plune bolesti. Predava je bio dr. Mensur Hadibeganovi iz Tuzle.
Dvadeset prvog novembra odrana je 6. Izborna skuptina opinskog drutva BZK
Preporod Gradaac. Za predsjednicu je izabrana Nadira Pamukovi, pravnica, a za dva
Godinjak 2014/567
potpredsjednika dr. Esad Zuki i Raif ef. Huski. Predsjednica Nadzornog odbora Kadira
Abdulahovi, nastavnica; Predsjednica Savjeta Sadeta Subai, prof.
Na ovoj Izbornoj skuptini urueno je priznanje Muhamedu Begi Gradaeviu, osnivau
i prvom predsjedniku Opinskog drutva Preporod i sadanjem poasnom predsjedniku
Preporoda, za aktivan rad u Preporodu.
Takoer, uruena je plaketa veleasnom upniku Miroslavu Agustiniju za uspjenu
saradnju HKD Napredak i Preporoda.
Plaketa je uruena i enskom vokalnom ansamblu KUD Gradaac, predvoenom
prof. Damirom Kukuruzoviem
Predsjednica
Nadira Pamukovi
BZK Preporod Opinsko drutvo Hadii

BZK Preporod Opinsko drutvo Hadii je svoj rad i u 2014., etvrtoj godini zaredom,
obavljao bez finansijske podrke iz opinskog budeta, to je rezultat bezrazlone i samovoljne
odluke naelnika Opine Hadii Hamde Ejubovia. Bez finansijske podrke, radili smo
u vrlo tekim uslovima s minimalnim aktivnostima. Jedino su reijski trokovi bili redovni,
ali i uredno plaani iz linog budeta predsjednice Drutva. Za nas je vrlo znaajno, i to
moram istai, da je protekla godina bila jubilarna: punih 20 godina Preporod ivi i radi
s vie ili manje intenziteta, ponosno ostaje i opstaje, odolijeva nedaama, stamen, prkosan
i s nanovo nadolazeom snagom i jainom volje rijetkih pojedinaca da, poput feniksa, ponovo
mu daju atribut neprikosnovenosti u lokalnoj afirmaciji kulture bonjakog naroda.
Iako vrlo skromno, tokom 2014. godine su organizovane sljedee aktivnosti:
20. aprila naveer je, u organizaciji Bonjake zajednice kulture Preporod, otvorena
izloba slika autora Envera Bue, koji trenutno ivi i radi u Holandiji. Nakon izlobe slika
odrano je i poetsko vee na kojem su, izmeu ostalog, govorili knjievnik i publicist Mustafa
Smajlovi i mr. Sifet Fazli. Predstavljene su knjige Rahime Halimanovi Put u nepoznato,
Salema ehovia Narod mog vremena i Demala Softia I kad odem, ostau. Jedan od portala
je povodom ove izlobe zabiljeio sljedee:
U nedjelju naveer je u Hadiima, u organizaciji Bonjake zajednice kulture Preporod,
otvorena izloba slika autora Envera Bue, koji trenutno ivi i radi u Holandiji. Buo je roeni
Hadianin, a ratni vihor odnio ga je u zemlju rua i lala. Njegove slike govore o obinom
ovjeku, o starim obiajima, ljudima, nekadanjim sokacima, aikovanju ispod pendera,
o prirodi Buo je, kako je rekao jedan likovni kritiar, na platno preslikao duu ovjeka,
on govori o njemu, s njim, o njegovom ivotu. Isto tako, njegove slike priaju s potocima
i livadama. Slike govore o plemenitim ivotinjama, velikoj ljubavi ovjeka i njih. Buo slika
i svoj rodni Osenik, mjesto s puno livada, kua, ume, zelenila Prirodne datosti svog mjesta
nadilaze ustaljenost razumijevanja lijepoga u prirodi i uzdiu se gotovo do mistinog. I
teko je nai ovjeka koji nije poelio da se nae u tom prostoru, da ga doivi u njegovoj
izravnosti i proivi bar jedan magnoveni trenutak....
568/Godinjak 2014
Sedmog oktobra odrana je promocija knjige Doi, vidi, priaj dalje Bosna i
Hercegovina
30 nezaboravnih destinacija u Turskom kulturnom centru u Sarajevu. Uvodnu i pozdravnu
rije uputio je Cihad Erginay, ambasador Turske u BiH. U promociji knjige su uestvovali:
Zehra Mustoo kao moderator, Adnan Kaljanac u ime Turistike agencija M97-tours, Kasim
Daji u ime Neretva rafting, Plaa Dajia buk, Alen Velagi u ime Balkan Crowd Funda
(Invest in Bosnia) i Amel Salihbai, autor i izdava knjige. O ovoj promociji mediji su zabiljeili sljedee:
Knjiga Amela Salihbaia Doi, vidi, priaj dalje Bosna i Hercegovina 30 nezaboravnih
destinacija, predstavljena je veeras u Turskom kulturnom centru u Sarajevu. Radi se
o knjizi koja sadri 30 poglavlja od kojih su dva posveena gradovima Mostar i Sarajevo.
Preostalih 28 poglavlja obuhvataju podruja irom BiH. Knjiga sadri opis atraktivnih
lokacija i znamenitosti po kojima su pojedina podruja poznata, a sadraj upotpunjuju
kvalitetne fotografije. Na poetku poglavlja je mapa podruja. Autor Salihbai je kazao
da je fasciniran ljepotama BiH, a knjiga je nastala iz elje da i drugima, posebno ljudima
iz inozemstva, priblii te ljepote kojima obiluje BiH i motivira ih da posjete ovu dravu.
Turski ambasador u BiH Cihat Erginay kae da se iz te knjige moe mnogo nauiti o BiH
te istie da mu upravo ta knjiga pomae da se detaljno informira o znamenitostima u ovoj
dravi koju, zajedno sa suprugom, obilazi korak po korak. Istaknuo je da je knjiga prevedena
na turski jezik to e, kako je kazao, koristiti turistima iz Turske kojih ima sve vie u BiH.
Iako veoma skromni, ovi programi su organizovani da bi se kontinuitet rada Preporoda
odrao i uprkos svemu dokazalo da samo zajedno bolje razumijemo potrebu za odranjem
kulture u naoj sredini, uz nadu da e biti bolje.
Predsjednica
Zehra Mustoo
BZK Preporod Opinsko drutvo Ilija

Bonjaka zajednica kulture Preporod Opinsko drutvo Ilija u izvjetajnom periodu
realizovalo je veinu aktivnosti predvienih programom rada za 2014. godinu. Takoer,
vano je istai i odreen broj vanprogramskih aktivnosti, koje su uspjeno realizovane.
U daljem tekstu dajemo detaljan pregled aktivnosti po oblastima.
Rad sekcije Drutva
Od sekcija koje djeluju pri naem opinskom drutvu i ove godine najvie aktivnosti
imao je Ansambl Preporod, koji je i glavni nosilac veine kulturnih manifestacija koje organizira drutvo. Ansambl ove godine biljei znaajne nastupe kako u Bosni i Hercegovini, tako
i izvan granica domovine od kojih izdvajamo:
Dvanaestoj januara, nastup u Visokom na koncetu Salavat tebi Poslanie
etrnaestog juna, koncert U susret ramazanu Wien (Austrija)
etrnaestog juna, nastup Folklornog Ansambla na smotri folklora u Kljuu
Dvadeset prvog i 22. juna, koncert Sveano otvorenje damije u Linzu, Austrija
Godinjak 2014/569
Dvadeset etvrtog juna, koncert ilahija i kasida u sklopu manifestacije Vogoanski

dani 2014
Dvadeset petog juna, koncert ilahija i kasida U susret ramazanu u sklopu manifestacije
Ilijaki dani 2014
Prvog septembra, nastup povodom otvorenja Osnovne kole u Starom Ilijau
Drugog oktobra, nastup u ivinicama
etvrtog oktobra, Bajramsko sijelo demat Oberhausen Njemaka
Petog oktobra, Bajramski program u dematu Bonjaku Arnhemu, Holandija
Aktivnost Preporodove biblioteke
Biblioteka BZK Preporod Ilija osnovana je 2009. godine odlukom Izvrnog odbora
Drutva. Od tada bijei stalni porast broja naslova. Knjige i druge publikacije se nabavljaju
uglavnom iz sredstava Opinskog drutva, prilozima Biblioteke instituta za bonjake studije
BZK Preporod te prilozima simpatizera i graana. Aktivisti Drutva u saradnji sa KSC
i Radio Ilijaem su u septembru 2014. godine realizirali promociju knjiga Stranac u okovima
ljubavi novinara i publiciste Erefa Hadia, a u oktobru 2014. godine promociju knjiga
Pacijent i Tihe likvidacije novinara i publiciste Mugdima Galijaevia. Pomogli smo
tampanje knjige naeg Ilijaanina Erefa ehia naslova Zar nije prolo vrijeme rua.
Organizaciona pitanja
estog januara, uspjeno smo realizovali humanitarni koncert Vee sevdaha i folklora
U skladu sa Statutom BZK Preporod i drugim organizacionim aktima, u maju 2014.
godine, odrana je Izvjetajna skuptina drutva.
Dvadeset osmog decembra, uspjeno realizovan osmi po redu tradicionalni koncert
duhovne muzike Vee najljepih iliahija i kasida u Ilijau. Na koncertu su uestvovali Latif
Moevi, Armin Muzaferija, haf. Aziz Alili, Ahmed Alili, Orhan Cakmak, El-Fatih - Ilija
i domain koncerta Ansambl Preporod.
Predsjednik
Adem Ali
BZK Preporod Opinsko drutvo Jablanica

U izvjetajnom periodu, organi Drutva odrali su 13 sjednica Izvrnog odbora, a odrano
je i mnogo konsultativnih i radnih sastanaka. Na sjednicama je raspravljano o aktuelnoj problematici u radu drutva te planovima, aktivnostima i programima rada u aktuelnom periodu.
Izvrnom odboru su redovno dostavljani finansijski i konani izvjetaji o provedenim
aktivnostima i realizovanim projektima. Kao i svake godine, BZK Preporod Jablanica
je i 2014. odrao i realizovao mnoge projekte i aktivnosti te uestvovao u kulturnim deavanjima
u naem gradu. Od ukupno pet projekata apliciranih kod Opine Jablanica (Mali lager,
Vee sevdaha, Obnova biblioteke, Pomo polaznicima kole harmonike i kola slikanja)
jedino je projekt Pomo polaznicima kole harmonike odobren od Opine Jablanica.
Za taj projekt su traena finansijska sredstva u iznosu od 1000 KM, a budetske linije su:
570/Godinjak 2014
Oslobaanje od plaanja mjesene lanarine za kolu hrmonike za estero lanova

ove kole, u periodu od ukupno etiri mjeseca u iznosu od 960 KM (isplaivanje voditelja
kole);
Nabavka notnih zapisa, olovaka te sokova za osvjeenje za projekt Vee sevdaha
(nastup harmonikaa orkestra BZK Preporod Jablanica). Ovaj projekt je uspjeno realizovan,
zakljuno s novembrom 2014.
Osim navedenog, realizovano je i mnogo drugih projekata te kulturnih, drutvenih i
obrazovnih aktivnosti, meu kojima su:
Izloba umjetnikih radova povodom Dana Opine 22. februara
Vee sevdaha u augustu
Mali lager u oktobru
Redovni projekti koji se odravaju tokom cijele godine, pa i 2014., jesu: kola harmonike
i kola skijanja.
U oktobru smo, prema Fondaciji za biblioteku djelatnost Sarajevo, aplicirali projekt
Obnova biblioteke/kancelarije, u kojem su traena finansijska sredstva u iznosu od 2.800,83,
a utroci ovih sredstava su trebali biti sljedei: nabavka raunara i monitora, nabavka telefax
ureaja, nabavka regala s odgovarajuim policama i ladicama, prevoz namjetaja, dovoz
raunara, monitora i telefax-a, angaovanje redara za sastavljanje namjetaja. Dio apliciranog
projekta je odobren, odnosno odobrena je nabavka regala i polica za knjige i arhivu u iznosu
od 1.743,00 KM. Implementacija projekta poet e nakon uplate sredstava iz Fondacije
za bibiloteku djelatnost.
Projekti koje smo planirali, a nismo uspjeli realizovati zbog finansijskih i drugih faktora,
jesu: ljetna likovna kolonija, Pisci u naem gradu, kurs engleskog jezika, kola bubnjasekcija udaraljke, obnova kancelarije (raunar, monitor, telefax ureaji).
Poetkom februara naredne godine poinje realizovanje projekta Kurs turskog jezika,
koji organizujemo u saradnji s Turskim kulturnim centrom Yunus Emre Mostar.
Predsjednik
Resul ili
BZK Preporod Oinsko drutvo Kladanj

Opinsko drutvo BZK Preporod u Kladnju je u 2014. godini nastavilo s realizacijom
programskih zadataka na raznim poljima kulture, umjetnosti, prosvjete, koristei se metodama
koje su do sada davale dobre rezultate i svojim radom jo jednom potvrdilo ideju davanja
za ope dobro.
Kontekst rada kladanjskog Preporoda na ozbiljenju i razvijanju bonjake kulture
u proloj godini umnogome je odreen tekim finansijskim stanjem u zemlji. Preporod
je djelovao u uvjetima globalne finansijske krize, a koja se u Bosni i Hercegovini naroito
osjetila u oblasti kulture, gdje su bile najvee i najdrastinije utede. Nepobitna je injenica
da je i pored finansijskih i drugih nepovoljnih okolnosti Preporod u Kladnju radio i vie
nego to je mogao u ovim tekim prilikama. Preporod je i u protekloj godini intenzivirao
Godinjak 2014/571
aktivnosti na promoviranju kulturnih vrijednosti i interesa Bonjaka, nastojei da sve ono

to je Preporod i njegove neupitne vrijednosti razvija i dalje. Ne svjedoe o tome samo sadraji
i aktivnosti koje e biti spomenute u izvjetaju nego i sve ono to Preporod svih ovih godina
neprekidno radi. Zahvaljujui ozbiljnosti, nesebinom radu i portvovanju ljudi okupljenih
oko promoviranja i unapreenja programskih naela Preporoda, drutvo u Kladnju iz
godine u godinu potvruje opravdanost svog postojanja. Program rada i projekti kojima
smo aplicirali na Javne pozive, odnosno njihova realizacija umnogome su odredili unutarnju
dinamiku naih redovnih aktivnosti.
Pratei nae vane godinjice, obiljeavanje znaajnih datuma, dogaaja i linosti, uestvovali smo u obiljeavanju 21. godinjice osnivanja Prve muslimanske podrinjske brdske
brigade, koja je zajedno s kladanjskom 121. brdskom brigadom u odbrani naih prostora
dala astan i nemjerljiv doprinos. Preporod ve tradicionalno godinama daje svoj doprinos
ueem u Sveanoj akademiji, asu sjeanja na dane raanja uda bosanskog otpora.
Manifestaciji Izbor sportiste 2013. godine poseban peat dao je nastup folklornog
ansambla Preporoda koji je zaigrao autentine narodne igre s ovih prostora.
Tokom marta i aprila u saradnji s kladanjskom bibliotekom Preporod se ukljuio
u kampanju promovisanja knjige, itanja, obiljeavanja svjetskog Dana poezije, Dana djeije
knjige i 23. aprila Meunarodnog Dana knjige, pritom se predstavljajui sa zajednikim
programima: Izlobom knjiga djeije knjievnosti i Radionicom u djeijem obdanitu Edina
amdi itamo nae pisce, A. Hromadi Patuljak vam pria. Zajedniki program
posveen 2. aprilu Danu Djeije knjige u saradnji sa Osnovnom kolom Kladanj, Stupari
i djeijim obdanitem. S ciljem uspostavljanja duha saradnje i zajednitva na zajednikim
projektima u manifestaciji obiljeavanja 23. aprila Svjetskog Dana knjige, zajednikim
programom predstavili su se pored Preporoda, Asocijacija srednjokolaca Lokalni tim
Kladanj, Djeije obdanite i Javna biblioteka.
Kraj aprila obiljeilo je vrlo uspjeno Preporodovo vee organizovano u ast humanitarnih
radnika iz Danske (Vezuv Bai Bao, Mirsada Deliu, Maj-Britt i Rene Higvarsten), zahvaljujui
kojima je uspostavljen humanitarni most s Danskom. Gostima su predstavljeni najljepi
sadraji iz riznice nae duhovnosti narodne igre ovog kraja, najljepa pjesma srca sevdalinka,
balada Hasanaginica, sadraji kojima Preporod uvijek iznova naglaava koliko je vano
njegovati istinske vrijednosti nae tradicije i kulture i uvijek im se iznova vraati.
U ovoj godini odrali smo zapaenu tribinu, koja je vrlo vana kao doprinos za izuavanje
vlastitog povijesnog sadraja. Skup je osmiljen kao prostor u kojem su bonjaki intelektualci
iznijeli svoje poglede na ovu temu. Tribinom je na svean nain otvorena manifestacija
Dani opine Kladanj, a u njenom radu svoja izlaganja imali su: Abdulah Sidran, Ibrahim
Pai, Devad Jahi, Senadin Lavi, Sakib Softi, Rusmir Djedovi, Muhamed Muhi, glavni
imam MIZ Kladanj Enes ef. Hodi, Rifet Rustemovi i predsjednica Preporoda Nevzeta
Rustemovi. Skupu je prisustvovao veliki broj javnih i kulturnih radnika.
Sveana akademija u povodu Dana opine takoer je jedan od sadraja kojima je
Preporod dao svoj doprinos. Kako je ovo obiljeavanje bilo u znaku pjesme, igre i mladih,
na sveanom koncertu uestvovali su lanovi folklorne, muzike i recitatorske sekcije
drutva.
Drutvo je uestvovalo u sveanosti povodom otkrivanja obnovljenog spomen-obiljeja
istaknutog revolucionara i komuniste Akifa eremeta roenog u Kladnju.
572/Godinjak 2014
Preporod se posebno angairao i ove godine uestvovao u sadrajima koji su izvedeni

prilikom organizovanih obilazaka na spomen-obiljeja ehidima u Gradacu i na Stanovima
kod Kladnja. U programu su uestvovale lanice Preporoda: Lamija Spahi, Amina Kolak,
Ajla Avdibai, Nejra Rustemovi, Belma Musi, Nevzeta Rustemovi i Sonja Prvulovi.
Nastavljajui svoju programsku zadau promoviranja bonjake tradicije i kulture,
Preporod je u Srebrenici izveo zapaen program u okviru obiljeavanja Dana osnivanja
sindikalne kole samostalnog sindikata PPDIVUT BiH u Potoarima i Srebrenici.
Na poziv udruenja Prijatelji osmijeha Bergamo Italija, Preporod se odazvao
i gostovao na festivala naziva Praznik osmijeha, gdje se predstavio sa sadrajima koji
promoviu nau tradiciju i kulturu.
Vano je istai da je rukovodstvo Preporoda prepoznalo vanost praenja javnih poziva
na koje se aplicira s vlastitim projektima. Jedan od bitnih projekata Preporoda u proloj godini
je projekt Dani dijaspore Kladanj otvoreni grad, iji je cilj da u partnerstvu s Opinom,
udruenjima i asocijacijama iz dijaspore radi na stvaranju povoljnog ambijenta i otvaranja
grada prema svojim graanima koji ive izvan prostora BiH, te promociji i razmjeni pozitivnih poslovnih i kulturnih ideja i meusobne saradnje. U realizaciji spomenutog projekta
Opina Kladanj kao nosilac projektnih aktivnosti pruila je mogunost da Preporod kao
partner uestvuje u organizaciji i relizaciji projektnih aktivnosti. Projekt Dani dijaspore
Kladanj otvoreni grad finansiran je od Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH.
Manifestacija je trajala tri dana, od 11. do 13. augusta. Na zvaninom otvaranju manifestacije
prezentirani su turistiki potencijali i prirodne ljepote Opine Kladanj u emu je uestvovalo
JP Karaula. S ciljem promocije tradicije i ljepote runog rada i vrijednih ruku ene bosanske,
organizovana je izloba runih radova koja je bila izuzetno posjeena. Posjeenost izlobe
i velika zainteresovanost graana je dokaz da autentina bonjaka tradicija ne iezava
i da nije liena ljubavi i elje za ouvanjem i njegovanjem ovih vrijednosti. Otvaranje
manifestacije je upotpunjeno prigodnim programom u izvedbi lanova Preporoda. Drugog
dana manifestacije odran je Ekonomski forum i Forum mladih uz uee uspjenih privrednika
iz Kladnja i dijaspore. Uspjena realizacija projekta Dani dijaspore Kladanj otvoreni grad
oznaila je poetak naih nastojanja na otklanjanju problema u vezi s naom dijasporom,
te priliku za inicijative s ciljem poboljanja komunikacije sa dijasporom kao i identificiranje
moguih podruja saradnje dijaspore, lokalnih institucija, privatnog sektora te udruenja.
Sva naa nastojanja u narednom periodu e biti usmjerena da ova manifestacija postane
tradicionalna.
Drugi takoer jako bitan projekt u kojemu je Preporod bio partner jeste Likovna
kolonija. Ovaj projekt je podran od Omladinske banke Kladanj uz finansijsku podrku
Fondacije Mozaik, USAID-a i Opine Kladanj. Pokretanje Likovne kolonije doprinijelo je
naim nastojanjima na okupljanju i masovnosti ovog naina umjetnikog izraavanja. Ovaj
projekt je jako vaan za mlade, jer su incijatori projekta bili lanovi Preporoda koji su
svojim primjerom pokazali kako da se sopstvenim angaovanjem i promovisanjem kulture
aktivno ukljue u drutveno-kulturni ivot.
Projekt je trajao od 15. do 18. augusta i okupio je 15 slikara iz Bosne i Hercegovine i slikare
iz Regiona (Crna Gora). Na ovaj nain prikupljene su 22 slike za galeriju, ije otvorenje je
u pripremi. Ovim projektom je 30 mladih osoba kroz radionice edukovano o tehnikama slikanja.
Godinjak 2014/573
Tradicionalna 11. Smotra foklora Kladanj 2014. je projekt kojim Preporod iz godine
u godinu prua priliku folklornim ansamblima da predstave svoju folklornu tradiciju i ima
plemenit zadatak da pronosi i die na visoku razinu vrijednost i ljepotu bonjake narodne
pjesme i igre. Smotra je odrana 30. augusta uz uee: UKUD Zvonko Ceri iz Tuzle, KUD
Adem Ali iz Graanice, KUD Tik-tak iz Olova, KUD Mladost Kladanj, KUD Lipnica
iz Lipnice i domain Preporod Kladanj.
Preporod je ove godine uestvovao u obiljeavanju Meunarodnog dana mira s
projektom naziva Osjeti snagu mira, ivi za mir, plei za mir. Projekt je proveden u okviru
projekta PRO-Budunost, Opina Kladanj je s Opinom Vlasenica jedan od 30 gradova
u BiH u kojima se projekt PRO-Budunost provodi s ciljem izgradnje povjerenja meu
graanima svih nacionalnosti. Projekt implementira Catholic Relief Services u saradnji
s Fondacijom Mozaik, Caritasom Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, Forumom
graana Tuzle i Helsinkim parlamentom graana Banje Luke. U okviru projekta odrana
je manifestacija u povodu obiljeavanja Meunarodnog Dana mira, koja je rezultat saradnje
Opine Kladanj, BZK Preporod, osnovne i srednje kole, Djeijeg obdanita Edina
amdi i gostiju iz partnerske opine Vlasenica uenika srednje kole Milorad Vlai.
Svi oni zajedno u aktivnostima na izgradnji i promociji mira poslali su poruku mira svim
graanima Bosne i Hercegovine: osjeti snagu mira, ivi mir, plei za mir.
U okviru projekta Amerike agencije za meunarodni razvoj (USAID), PRO-Budunost, Preporod je u saradnji s Opinom Kladanj obiljeio 10. decembar Dan ljudskih prava
prigodnim programom kojim je poslao poruke mira i pozvao graane Bosne i Hercegovine
i svijeta na mir, suivot i potivanje ljudskih prava.
Povodom velikog vjerskog blagdana Hadi-bajrama u Domu kulture upriliena je Izloba
slika sa Likovne kolonije Kladanj 2014 Pogled ispunjen ljepotom kao i koncert Latifa
Moevia Pjevaj mi o lijepom.
Tokom oktobra i novembra imali smo zapaene promocije u okviru obiljeavanja
mjeseca knjige, druenje s piscima Rankom Risojeviem i Meom Parganom, zatim vrlo
uspjelo Poetsko vee s Benjaminom Isoviem. O Isovievom stvaralatvu govorila je predsjednica
Preporoda Nevzeta Rustemovi, a njegove stihove vrlo nadahnuto govorile su lanice
Preporoda Dalila Avdibegovi i Nejra Rustemovi.
Drutvo je i u ovoj godini nastavilo s humanitarnim aspektom svoga rada. Zahvaljujui
udruenju Pomo djeci Sarajeva, izvrena je podjela humanitarnih paketa iz Danske
najugroenijim porodicama, uprilien obilazak Udruenja Nae dijete, koje okuplja djecu
s posebnim potrebama te uruena vrijedna donacija (dva raunara, muzika linija, igrake za
djecu, slagalice). Donaciju je uruio veliki humanitarac i prijatelj Kladnja Vezuv Bai Bao.
Drutvo je prema potrebi odravalo sjednice Izvrnog odbora, a u skladu sa Statutom
i programskim ciljevima Bonjake zajednice kulture Preporod uestvovalo u radu
Zajednice opinskih drutava Tuzlanskog kantona, radu Matinog odbora, saraivalo s
udruenjima, organizacijama i ustanovama, okupljalo stvaraoce iz razliitih sfera umjetnosti,
najvee bonjake intelektualce, autore iz razliitih podruja umjetnosti i knjievnosti.
Najvee vrijednosti i poseban ponos kladanjskog Preporoda su mladi lanovi koji su svoj
polet i darovitost stavili u slubu Preporoda, ali su istovremeno i njegova posebna briga.
Tokom cijele godine odvijale su se kontinuirano probe i aktivnosti folklornog ansambla,
muzike, dramske i recitatorske sekcije.
574/Godinjak 2014
Svi izvjetaji su redovno upuivani Matinom odboru u Sarajevu, Zajednici opinskih

drutava TK-a, Opini Kladanj te nadlenim slubama.
Na poziv Kulturnog drutva Bonjaka Preporod Dubrovnik, predsjednica Drutva se
odazvala i prisustvovala Prvom meunarodnom znanstvenom skupu Identitet Bonjaka
izazov 21. stoljea u Dubrovniku, 08. novembra 2014. godine. Takoer smo prisustvovali
redovnoj Izbornoj skuptini BZK Preporod Opinsko drutvo Tuzla kao i 12. skuptini
BZK Preporod Sarajevo, 20. decembra 2014.
Posebno je vano istai da smo u ovoj godini s Opinom Kladanj ostvarili posebno dobru
saradnju i razvili duh zajednitva i meusobne podrke na zajednikim projektima. Zahvalnost
za praenje svih naih aktivnosti, dugujemo Opini Kladanj, ali i svima koji su pratili na
rad, pruali nam podrku i time dali svoj doprinos da Preporod naini kvalitetan iskorak
u svom radu. Napominjemo da smo imali dobru saradnju s elektronskim i printanim
medijima kao i da smo vie puta gostovali u programima bosanskohercegovakih TV kua.
Preporod je u svakoj prilici na naprimjereniji nain predstavljao svoj rad, opinu
Kladanj, Bosnu i Hercegovinu, njenu tradiciju, kulturu i kulturnu batinu.
Predsjednica
Nevzeta Rustemovi
BZK Preporod Opinsko drutvo Livno

Poetkom 2014. godine BZK Preporod Livno odrao je Izvjetajnu skuptinu. U izvjetaju
o radu Opinskog drutva istaknuto je, izmeu ostalog, kako je izvrni odbor BZK Preporod
u proteklom periodu intenzivno radio na formiranju sekcija BZK Preporod Livno. Na
samom poetku 2014. godine osnovali smo muziku i literarnu sekciju, te su tom prilikom
imenovani i voditelji sekcija. Za voditelja muzike sekcije imenovan je Esad Bajraktarevia,
a za voditelja literarne sekcije Ibrahim Veli.
Aktivnosti koje je BZK Preporod Livno realizovao u 2014. godini su:
Odravanje Sveane akademije povodom Dana nezavisnosti BiH. Uesnici Akademije
su bili prof. dr. Senadin Lavi, predsjednik BZK Preporoda Sarajevo, HKUD Dinara iz
Livna, muzika kola Franjo Vilhar iz Livna, literarna i muzika sekcija BZK Preporod Livno.
Organizovali smo Vee sevdaha u kojem su uestvovali literarna sekcija i muzika
sekcija BZK Preporod Livno.
Takoer smo u saradnji s medlisom Islamske zajednice Livno organizovali i Vee
sevdaha i ilahija u kojem su nastupili hor medlisa Islamske zajednice Livno, literarna
i muzika sekcija BZK Preporod Livno.
BZK Preporod je u protekloj godini organizovao i Sveanu akademiju povodom
25. novembra, Dana dravnosti Bosne i Hercegovine. Gost Sveane akademije bio je prof.
dr. Munib Maglajli. Svoj doprinos programu sveane akademije dali su HKUD Dinara,
muzika kola Franjo Vilhar iz Livna, literarna i muzika sekcija BZK Preporod Livno.
Predsjednik
Haris Jele
Godinjak 2014/575
BZK Preporod Opinsko drutvo Novi Travnik

Desetog maja 2014., uee folklorne sekcije na smotri folklora u Turbetu.
Treeg juna 2014., promocija knjige Kemala Balihodia Abeceda uspjeha i dobrog
ivota i vrline uspjenih povodom Dana opine Novi Travnik, promotori su bili prof. dr.
Salih Kulenovi i mr. Enisa uni.
Trinaestog juna 2014., foto-safari za uenike osnovnih kola.
esnaestog juna 2014., dramska predstava: U Sandaku je moje srce; Bosnija folk
iz Zenice u okviru vjersko kulturne-manifestacije 504 Ajvatovica.
Petnaestog juna 2014., nastup folklorne sekcije na kulturnoj manifestaciji: Vee
sevdaha i folklora u Rostovu.
Od 18. do 19. juna 2014., arheoloki radovi na lokalitetu srednjovjekovne nekropole
steaka Maculje u Rostovu. S arheolozima mr. Lidija Fekea Martinovi iz Sarajeva i Ajla
Sejfuli iz Travnika.
Dvadeset estog juna 2014., nastup folklorne sekcije na Danima maline u novom
Travniku.
Dvadeset estog juna 2014., vjersko-kulturna manifestacija: U susret Ramazanu
i nastup Armina Muzaferije.
Od 11. do 12. oktobra 2014., obilazak i popis lokaliteta sa stecima, srednjovjekovnog
grada, i turskih niana; priprema i tampanje materijala o kulturno-historijskom naslijeu
na podruju opine Novi Travnik.
Dvadeset etvrtog decembra 2014., postavljena izloba o kulturno-historijskom naslijeu
opine Novi Travnik u prostorijama Mjeovite srednje kole Novi Travnik, koja e potrajati
do 1. marta 2015. godine.
Predsjednik
Edin Leti
BZK Preporod Opinsko drutvo Odak

U nastojanju da svojim djelovanjem doprinese ouvanju, njegovanju, afirmaciji i
promociji muzike, folklorne, jezike i tadicionalno obiajne ostavtine, batine, kulture
i kulturnih identiteta Bonjaka na prostoru Bosanske Posavine i Bosne i Hercegovine, za
BZK Preporod Odak 2014. godina ostat e zapamena kao period uspjenog rada.
U periodu 12. marta 6. aprila 2014. godine odrana je tradicionalna kulturna manifestacija Dani Muse azima atia pjesnika roenog u Odaku, koja se tradicionalno obiljeava
nizom kulturnih dogaanja jo od 1998. godine.
Dvanaestog marta 2014. godine, poloeno je cvijee na spomenik Muse azima atia,
pjesnika koji je roen 12. marta 1878. godine u Odaku, ime je otvorena kulturna manifestacija
Musini dani 2014. godine. Tog dana u prostorijama centra za kulturu Odak odrana
je promocija knjige o Odaku, s naslovom Stari Odak autora Muje Delia, prof. iz Odaka.
O knjizi su govorili Devida Porobi, prof., Anto Kneevi, prof., Velma Dananovi, prof.
kao i autor knjige. Citate iz knjige itala je uenica srednje kole Mirela Mujki.
576/Godinjak 2014
Istog dana prezentirana je izloba slika o Odaku kroz povijest koju je pripremio i
prezentirao Sakib Omerbai poznati fotograf i zaljubljenik fotografije iz Odaka.
Dvadeset drugog marta 2014. godine u prostorijama Centra za kulturu Odak odrana
je muziko-folklorna veer kojoj je prisustvovao veliki broj graana. Uestvovali su lanovi
folklorne i muzike sekcije BZK Preporod Odak, enski hor ulizara iz Odaka, Muzika
grupa sazlija iz Srebrenika i Kulturno drutvo evko Avdi iz Tarevaca.
Dvadeset devetog marta 2014. godine odrana je zavrna veer Musinih dana 2014.
godine. BZK Preporod Odak dodijelio je zahvalnicu profesorici Devidi Porobi za
nesebinu pomo koju je dugo godina pruala prilikom odravanja kulturne manifestacije
Musini dani. Profesorici Devidi Porobi zahvalnicu je uruio naelnik Opine Odak
dr. sci. Hajrudin Hadidedi.
Predsjednik BZK Preporod Odak, Mujan Duran, zahvalio se prisutnim graanima i
svim uesnicima kulturne manifestacije Musini dani 2014. godine i uruio nagrade uenicima
srednje i osnovnih kola koji su nagrade osvojili javljajui se na raspisani natjeaj za literarne
i likovne radove u sklopu manifestacije Musini dani 2014. godine. Nagraeni uenici su:
za literarne radove, Ivana Baruki i Selma Ahmetovi, a za likovne radove, Matea Ivankovi,
Katarina Jovi i Melisa Kahvedi.
Nakon dodijele nagrada prikazan je scenski kola Lik i djelo Muse azima atia
u izvoenju lanova BZK Preporod Odak, uenika srednje i osnovne kole u Odaku,
Radio Preporod Odak: Fadile Mujki, Nerfida Dananovi, Belme Kari, Medihe Kari,
Denane Fiek, Dine Hamzi,Ade Omievi, Mehmedalije Omievi, Elvira Beganovi, Samire
engi, Amara Salkanovi, Ervina Kamenanin, Ahmeda Salkanovi i Adile Ismailovi.
Prvog augusta 2014. godine, na kulturnoj manifestaciji Ljeto u Tarevcima Folklorna
grupa BZK Preporod Odak u svome nastupu prezentirala je sarajevske i travnike igre.
Sedmog augusta 2014. godine, u sklopu tradicionalne kulturne manifestacije Posavsko
kolo 2014. godine odrana je manifestacija Plamen mira. Maraton koji je proao kroz
12 zemalja i 55 gradova, a simbolino je upaljen na Trgu djece Sarajeva, 28. jula 2014. godine,
na dan kada je poeo Prvi svjetski rat, potaknut eljom da se upravo na 100. godinjicu
od njegovog poetka izgradi most koji povezuje zemlje Balkana, u kojima se dogodio
posljednji rat na evropskom tlu, sa zemljama Zapadne Evrope. Tog dana folklorna grupa
BZK Preporod Odak predstavila se starogradskim i travnikim igrama.
Jedanaestog augusta 2014. godine odrana je tradicionalna manifestacija Vee sa
dijasporom, koja se odrava svake godine u sklopu kulturne manifestacije Posavsko kolo.
Nositelj aktivnosti veeri sa dijasporom BZK Preporod Odak eli odrati kontakt
s graanima koji ive i rade u inozemstvu, a porijeklom su s podruja opine Odak.
Petnaestog augusta 2014. godine na meunarodnoj smotri folklora odranoj u Odaku
u sklopu Posavskog kola, BZK Preporod Odak predstavio se s dvije postave folklora
i spletom bonjakih igara.
etrnaestog septembra 2014. godine, u prepunoj sali Centru za kulturu Odak, odrana
je kulturna manifestacija Vee sjeanja na Mehu Puzia, ovjeka koji je roen u Odaku,
vjerodostojnog interpretatora nae lirske pjesme sevdalinke. U noi njenih treptaja due i
ljepote, sjetili smo se ovjeka koji je svojim umjetnikim djelovanjem na najljepi nain obiljeio
vie od pola stoljea muzikog ivota u bivoj domovini, pa i izvan njenih granica. Pronio
je Meho svojom pjesmom ljepotu rodne Posavine i svog Odaka na sve etiri strane svijeta.
Godinjak 2014/577
Simbol je prepoznatljivosti onog zaviajnog, odakog, mehkog i vrlo osjeajnog donoenja

pjesme. To vee Mehine pjesme su pjevali: Hanka Paldum, Muhamed Mujkanovi, Ibrahim
Jukan, Esad Kovaevi, David Pamukovi, Nejra Brka, Ana Baruki, Zanin Berbi, Mediha
Kari, Duran Mujan, Samir Mui, Zahid Brki, Muradif Omerbai, Kasim Fetahovi,
Bahrija Ramevi, uz pratnju Damira Galijaevia, Beira Fetahovia i Akustiko bend
iz Tuzle. Voditelji manifestacije bili su Erda Redepagi i Nerfid Dananovi.
Osmog novembra 2014. godine odrana je kulturna manifestacija No Bosne i
Hercegovine u Frankfurtu.
Na poziv generalnog konzula Bosne i Hercegovine u Frankfurtu Devada aldia Bonjaka zajednica kulture Preporod iz Odaka i Hrvatsko kulturno drutvo Napredak
bili su gosti kulturne manifestacije No Bosne i Hercegovine u Frankfurtu. Domaini
naem drutvu, kao i HKD Napredak Odak bili su Generalni konzulat BiH u Frankfurtu
i kulturno drutvo Sevdah -Frankfurt am Main, koji su lanovima naeg drutva pokazali
znamenitosti grada Frankfurta i sve vrijeme naeg boravka bili susretljivi i dragi domaini.
Nastup u prepunoj dvorani u Saalbau Nied pokazao je svu rasko i ljepotu folklorne grupe
Preporod, koja je izvela splet travnikih igara.
U 2014. godini aktivno je poela raditi i dramska sekcija, koja priprema dramsku predstavu
Srce moje je u Odaku autorice Emine Hori koju e predstaviti na kulturnoj manifestaciji
Dani Muse azima atia 2015. godine.
Kontinuirani rad s mladima u sklopu folklorne, muzike, recitatorske i dramske sekcije
BZK Preporod Odak svoje djelovanje vidi kao ouvanje i njegovanje zvukova, boja,
tradicije, obiaja i svjetlosti rijei bosanskohercegovakih prostora s ciljem prezentacije
razliitih kulturno- umjetnikih i tadicionalistiko-obiajnih sadraja Bonjaka na prostoru
Bosanske Posavine.
Predsjednik
Duran Mujan
BZK Preporod Opinsko drutvo Osmaci

U toku 2014. godine Drutvo je nastavilo s kontinuitetom odravanja ve ustanovljenih
manifestacija, uz organizovanje novih kulturnih i drugih sadraja.
U naselju Hajvazi, predstavnici Preporoda i Islamske zajednice organizovali su
obiljeavanje 8. maja, kada su svi stanovnici ovog mjesta 1992. godine protjerani. Tada
je naselje opljakano, uniteno i zapaljeno. Uradili su to pripadnici vojnih i paravojnih
formacija iz Srbije, poput Belih orlova, zatim, pripadnika Vojske RS-a i lokalnih Srba.
Stanovnitvo je protjerano u druge krajeve Bosne i Hercegovine, a mnogi su bili prinueni
da idu i u inozemstvo. Poetkom etnikog ienja Hajvaza zloinci su ubili Muju Karia
Crnog, Muju Karia Bijelog, Mehu Karia, Mustafu Karia, Nedada Ahmetovia, Tifu Kari,
Bahiru Ahmetovi, Almedinu Kari, Ferida Karia, Muhameda Avdia, Mejru Omerovi,
Hatiju Kari i Hasibu Kari.
578/Godinjak 2014
U istom mjesecu, kada su nau zemlju pogodile nazapamene poplave, stanovnici

nekoliko bonjakih naselja u Osmacima su, predvoeni lanovima Preporoda, organizovali akcije prikupljanja i podjele pomoi. U prvoj akciji pomo iz Hajvaza i Capardi
je uruena u Konjevi Polju, Cerskoj, Srebrenici, a na kraju i u Sapni. U drugoj akciji pomo
iz povratnikih naselja Hajvazi, Caparde, Kusonje i Matkovac, uruena je stanovnicima
Janje, najveeg povratnikog naselja u naoj zemlji. Pomo je uruena ljudima koji su
proli kroz zloglasni logor Batkovi, a ije su kue poplavljene i koji teko ive. Nesebinu
podrku akcijama dala je firma Obnova ZK i vlasnik Avdo Kari.
U junu je odrana tradicionalna manifestacija posveena stradanju Bonjaka Gornje
Spree, naziva Da se ne zaboravi. Ova godinjica se tradicionalno odrava krajem maja
i poetkom juna, u znak sjeanja na poetak progona Bonjaka ovog podruja u toku agresije
na Republiku Bosnu i Hercegovinu.
Ovogodinja manifestacija Dani povratka, tradicije i kulturnog naslijea Bonjaka
Gornje Spree, protekla je u znaku obnove tradicionalnog dovita Orli Pain put, u
emu su predstavnici naeg drutva dali znaajan doprinos. Rije je o kulturno-vjerskoj
manifestaciji Dovite Orli Pain put 2014, iji je zavrni dio odran u subotu, 30. augusta
2014. godine. Bilo je impresivno vidjeti kolone vjernika koje su se subotnjeg prijepodneva,
30. augusta 2014. godine, iz vie pravaca nekadanjim Painim putem kretale prema dovitu
na Orliu (602 m.n.m), visu odakle se prua impozantan pogled na doline Spree, Drine
i Sapne, i na planinski masiv Majevice s jedne strane i na planine srednjeg Podrinja, od
Udra i Velje glave do Borogova i Konjuha s druge strane.
Poznato je da tradicija odravanja dovita na irem podruju Orlia dopire duboko u
prolost, prema nekim predanjima sve do doba uvenog Ajvaz-dede, da bi njihovo odravanje
bilo zabranjeno prije nekih 65 godina od tadanjih vlasti. Inicijativom grupe entuzijasta
iz ovog kraja i uz podrku elnih ljudi Medlisa Islamske zajednice Kalesija i Zvornik, manifestacija je obnovljena 2012. godine, da bi ove godine 3. po redu manifestacija dobila gotovo
sve sadraje karakteristine za ovakve manifestacije. U ime Organizacionog odbora Kulturnovjerske manifestacije Dovite Orli Pain put 2014 prisutnima je dobrodolicu poelio
Devad Tosunbegovi, nakon ega je Mujo Hadiomerovi, u ulozi predsjednika Kluba Bonjaka u Vijeu naroda manjeg bosanskohercegovakog entiteta, upoznao prisutne s izuzetno
znaajnom problematikom zatite bonjake imovine u tom entitetu, u vezi sa zakonskim
rjeenjima koja su vlasti tog entiteta donijele i koja mogu dovesti do masovnog oduzimanja
zemljita Bonjacima. Zatim je uprilien vjerski program, koji su izveli imami Medlisa
islamske zajednice Kalesija i Zvornik. Prouen je jasin i izveden prigodni program uz ilahije,
koje su odjekivale padinama Orlia, nakon ega je Enver ef Ali, glavni imam kalesijskog
Medlisa, odrao prigodno predavanje o znaaju dove u islamu. Naglasio je znaaj ireg podruja
Orlia u daljoj prolosti, ali i s aspekta stradanja Bonjaka Podrinja u posljednjoj agresiji
(1992-1995), za koje je put pored Orlia bio praktino jedini put prema slobodnim teritorijama.
U tom smislu, posebno nadahnuto je kazivao o Orliu kao naem simbolu kojem se trebamo
uvjek vraati i initi dove ovdje. Zatim je obavljen podne namaz, nakon ega je uslijedila
dova koju je uz uee svih prisutnih prouio Bilal ef. Husi, imam arijske damije u
Kalesiji. Procjenjuje se da je ovogodinjoj dovi bilo prisutno blizu hiljadu vjernika, najvie
iz naselja koja gravitiraju dovitu: Hajvazi, Caparde, Kusonje, Matkovac, Mahala, Bulatovci,
Memii, Zukii, Baljkovica, Dugi Dio, Motovo, ib, Seferovii, Potoani, Krievii, Strijeevo,
Godinjak 2014/579
Guteri, Planinci i Snagovo, ali iz mnogih drugih udaljenijih mjesta. Poslije obavljene dove
poeo je kulturno-sportski dio manifestacije, u okviru kojeg je dr. Asim Mehmedovi izveo
nekoliko sevdalinki na sazu. Da dekor dovita podsjeti na nae tradicionalne manifestacije,
pobrinuli su se mladi lanovi GKUD Halisije iz Kalesije, obueni u bonjaku narodnu nonju.
Program sportskih takmienja poeo je bacanjem kamena s ramena i potezanjem konopca,
da bi se nastavio ve tradicionalnim turnirom u malom fudbalu, uz uee ekipa praktino
iz svih mjesta koja gravitiraju dovitu. Manifestaciju je uspjeno proveo Organizacioni
odbor, sastavljen od predstavnika Medlisa Islamske zajednice Kalesija i Zvornik, opinskih
drutava BZK Preporod Zvornik, Sapna, Osmaci i Kalesija i demata Hajvazi i Krievii.
U julu je promovisan prvi strip o genocidu u Srebrenici, autora Samira Karia i Admira
Delia. Podrku ovom projektu je dao i BZK Preporod Osmaci. Strip je promovisan 9. jula
u mjestu Mravinjci kod Nove Kasabe, drugog dana Mara mira, od Nezuka do Potoara.
O stripu je izvjetavala agencija Anadolija, svi relevantni bh. mediji (FTV, TV1, Osloboenje,
Klix.ba, Radio Sarajevo, RTV TK, RTV 7 i brojni drugi, kao i nekoliko medija u Turskoj).
Osim navedenog, voene su i aktivnosti na popisu, utvrivanju stanja i zatiti kulturnohistorijskih spomenika na irem podruju.
I pored nedostatka finansijskih sredstava i injenice da godinama nismo dobili finansijsku
pomo od Preporodove centrale u Sarajevu, nastavljene su aktivnosti na izdavanju etvrtog
broja asopisa eherdik, koji se bavi istraivanjem kulturne historije Bonjaka Gornje Spree,
iji izlazak iz tampe je planiran za poetak 2015. godine.
Predsjednik
Samir Kari
BZK Preporod Opinsko drutvo Srebrenik

Bonjaka zajednica kulture Preporod predstavlja jednu od kljunih spona svih kulturnih
deavanja u naoj zemlji, a tako i u opini Srebrenik. Tradicionalno BZK Preporod OO
Srebrenik, nastavlja s aktivnostima jaanja kulturnog identiteta Bonjaka i obiljeavanja
svih znaajnih datuma za nau zemlju. Teka ekonomska situacija koja je zahvatila nau
dravu uveliko se odrazila na rad BZK-a, tako da u protekloj godini nismo ostvarili znaajnu
materijalnu podrku od kantonalnih i opinskih vlasti, to je znaajno utjecalo na implementaciju plana i programa BZK-a za 2014. godinu. Naime, iz budeta Opine Srebrenik za
2014. godinu nisu izdvojena sredstva za rad ove institucije, iako je jedna od najznaajnijih
kulturnih organizacija na naoj opini, a to dovoljno svjedoi o tekom ekonomskom stanju.
Uprkos tome, opinski odbor BZK Preporod je uz velike napore, ipak, realizovao niz
aktivnosti u tekuoj godini i time zadrao kontinuitet u radu i postojanju, to je od izuzetnog
znaaja za opinu Srebrenik. Izostala novana sredstava koja su bila planirana iz opinskog
i kantonalnog budeta, nastojali smo nadoknaditi aktivnim apliciranjem na javne pozive sa
svojim projekatima. Na osnovu toga u toku 2014. godine, obezbijedili smo 4.000,00 KM, i to:
3.000,00 KM od Ministarstva za civilne poslove BiH, za projekt naziva Festival saza
i sevdaha Srebrenik-FESS 2014. i 1.000,00 KM od dd BH Telekoma, za projekt radnog
naziva Srebrenika nema do Travnika
580/Godinjak 2014
Osim svih opisanih problema s kojima smo se susretali, u toku 2014. godine uspjeli smo
da realizujemo sljedee aktivnosti:
Petnaestog februara, u sklopu manifestacije Dani povelje 2014. godine, a u organizaciji
BZK Preporod OO Srebrenik, odrani su Dani maternjeg jezika kojem su prisustvovali
znaajni knjievnici s podruja nae opine, a i ire. Cilj odravanja ove manifestacije jeste
ouvanje i njegovanje maternjeg jezika koji ujedno predstavlja stub ouvanja nacionalnog
identiteta. Bez ouvanja maternjeg jezika ubrzano se gubi i nacionalni identitet. Jezik nas
identificira i kao osobe i kao zajednice, stoga je pravo na kolovanje na maternjem jeziku jedno
od esencijalnih ljudskih prava za ukupni obrazovni i intelektualni razvoj svakog ovjeka.
Prvog marta odrana je sveana sjednica povodom Dana nezavisnosti BiH u prostorijama Doma kulture Srebrenik, kojoj su prisustvovali znaajni pojedinci nae opine
koji su svojim radom i zalaganjem doprinijeli kulturnom jaanju nae zajednice.
Dvadeset prvog marta, u sklopu manifestacije Musini dani u Odaku, nastupio je
klub sazlija nae opine. Podsjeanja radi, ova manifestacija predstavlja sjeanje na lik
i djelo Muse azima atia i obiljeava se tradicionalno u organizaciji BZK Preporod
Odak, a ove godine uestvovao je i BZK Preporod Srebrenik.
Tokom aprila, Opinski odbor BZK Preporod radio je na promociji institucije i njenog
rada putem virtuelne internet mree, te je u svrhu toga kreiran web portal BZK Preporod
OO Srebrenik, kako bi to vei broj korisnika mogao da prati redovne aktivnosti Preporoda
i time uinimo na rad prepoznatljivim i dostupnim to veem broju stanovnika nae opine.
U junu je obnovljena ranija praksa u radu BZK Preporod, odravanja kole stranih
jezika, prvenstveno engleskog, kao znaajnog segmenta obrazovanja i nadogradnje vjetina
svakog ovjeka. Ove aktivnosti BZK Preporod je u skladu s planom i programom rada poeo,
te ih je uspjeno i realizirao.
Jedanaestog jula je odrana komemorativna akademija/sjednica povodom obiljeavanja
genocida u Srebrenici, a prigodni referat podnio je Nermin Tursi. Tema referata je posluila
kao poziv na zajedniko uee u kreaciji strategije bonjake kulture pamenja od koje
zavisi naa budunost i budunost naih narednih generacija. Takoer, jedna od poruka je
bila ne zaboravu na agresiju i genocid, kao i zajednika osuda svih negatora genocida u
Srebrenici i Bosni i Hercegovini.
Petnaestog oktobra realizovan je projekt naziva Srebrenika nema do Travnika. Njime
je prikazana smotra sazlija BZK Preporod OO Srebrenik, kao jednog od oblika promocije
kulture, tradicije i obiaja ovih prostora. Takoer, realizacijom ovog projekta snimljen
je i program o radu ove sekcije od Televizije Tuzlanskog kantona u bosanskom prostornom
ambijentu, dok je NTV Jata uradila DVD snimak, uz zatiena autorska prava koja pripadaju
BZK Preporod OO Srebrenik.
estog novembra, u saradnji s Narodnom bibliotekom Srebrenik, odran je Susret
pjesnika Tuzlanskog kantona, dogaaj koji je pozitivno djelovao na sve uesnike i uspostavio
trajnu saradnju, vezu i prijateljstvo meu njima.
Kao to je poznato, BZK Preporod obiljeava sve znaajne datume za nau dravu,
pa tako nije izostalo ni obiljeavanje Dana dravnosti Bosne i Hercegovine, 25. novembra
2014. godine, kada je upriliena sveana sjednica povodom ovog historijskog datuma.
Na redovnoj sjednici BZK Preporod OO Srebrenik u novembru pokrenuta je inicijativa da se dosadanji nazivi osnovnih i srednje kole na podruju opine Srebrenik (koji
Godinjak 2014/581
se baziraju na teritorijalnoj osnovi npr. O Duboki Potok, I i II O Srebrenik, O Podoraje,

pionica itd.) promijene u nazive istaknutih linosti iz oblasti nauke, kulture, politike koji
dolaze iz reda bonjakog ili bosanskohercegovakog nacionalnog prostora.
Mjesec decembar rezervisan je za aktivnosti odravanja manifestacije Dani s Preporodom tokom koje su se srebrenikoj publici predstavili svi klubovi BZK Preporod
OO Srebrenik (Klub sazlija, Klub knjievnika, Klub pjesnika i ostali).
U protekloj 2014. godini, u okviru programa rada BZK Preporod OO Srebrenik, odrano
je devet (9) redovnih sjednica Opinskog odbora Srebrenik, realizovane su sve tradicionalne
aktivnosti, ali i neke nove koje su plod kreativnosti i novih ideja koje se raaju u okviru
ove institucije.
Vrijedno spomena je i primanje dvaju diplomiranih pravnika, Alme Muratovi i Rusmira
Halilovia, za odraivanje volonterskog/pripravnikog radnog staa u ovoj instituciji.
U toku narednog perioda, BZK Preporod OO Srebrenik, svoje e aktivnosti usmjeriti
na iznalaenje odgovarajue podrke od kantonalnih, lokalnih vlasti, kao i donatora. U pravcu
toga, ve je podnio inicijativu Opinskom vijeu Srebrenik za uvrtavanje BZK Preporod
kao samostalne budetske stavke/koda u budetu Opine Srebrenik, to bi u velikoj mjeri
olakalo provoenje planiranih aktivnosti i rijeilo finansijske, kao i druge tehnike probleme
s kojima se susreemo.
Predsjednik
Nermin Tursi
BZK Preporod Opinsko drutvo Tomislavgrad

U 2014. godini navravaju se pune dvadeset i etiri godine od obnavljanja rada Opinskog
drutva Preporod u Tomislavgradu. U tom periodu rad Drutva se odvijao u skladu s
finansijskim mogunostima i oscilirao je iz godine u godinu, jer su uslovi za boljitak bili
ispod svakog nivoa, a bez stalnih prostorija za rad i finansijskih sredstava nisu se mogla
ralizirati bilo kakva deavanja iz segmenata kulture. Ali, s obzirom na sve spomenuto, kulturni
poslenici, zaljubljenici pisane rijei i aktivisti ovog drutva uz pomo dobih pojedinaca
i jednog dijela sponzora, ipak su uspjeli, a posebno u proloj godini, realizirati znaajan
dio programskih sadraja i, prije svega, tu mislim na sljedee: kontinuirano, pa i prole
godine u ime Drutva nakon usvajanja programskih sadraja, izdato je kratko saopenje
i javnost je upoznata putem radija koji egzistiraju na podruju naeg kantona, ostalih medija
(tampa, godinjaci, bilten i dr.) o najznaajnijim aktivnostima drutva:
Predstavnici Drutva redovno se odazivaju pozivima svih predsjednika opinskih
drutava s podruja BiH i ire, redovno je odravana komunikacija sa stunim slubama
Matinog odbora te aktuelnim predsjednikom BZK Preporod BiH i drugim kulturnjacima
koji se okupljaju oko kulturne institucije (prisustovanje okruglom stolu u Dubrovniku;
Izvjetajno izbornoj skuptini BZK Preporod) itd.
U sklopu ramazanskih dana ovo drutvo je dalo svoj doprinos organizacijom niza
raznolikih aktivnosti. Veoma uspjeno su provoene akcije Drutva naziva: Knjiga jedna
582/Godinjak 2014
zlata vrijedna te Knjiga je fora, itati se mora, a sve s ciljem poveanja broja knjiga fonda
nae Biblioteke, kako u gradu, tako i u MZ-a Omerovii, Stipanjii, Mokronoge i Opleani.
U navedenim akcijama prikupljeno je vie od 700 naslova iz bonjake knjievnosti, strune
i vjerske literature. Najvei darovatelji bili su: Biblioteka BZK Preporod, NUB BiH, te
Bonjaki institut Fondacija Adila Zulfikarpaia.
Na poziv predsjednika BZK Preporod Tomislavgrad, uprilien je i radni posjet
direktora NUB BiH dr. Ismeta Ovine sa saradnicima opini Tomislavgrad, gdje su pored
upoznavanja kulturnih znamenitosti, posjete bibliotekama, Duda Daferovoj damiji,
Franjevakom samostanu, prijemu kod naelnika Opine te nastupa na radiju Tomislavgrad,
ovom prilikom predstavnici NUB BiH uruili prigodne poklone darivanjem odreenog
broja knjiga raznovrsnog sadraja.
Kao i svake godine i prole godine su vie puta upuivana cirkularna pisma na vie
adresa, kako na podruju BiH, tako i institucijama na nivou Opine i Kantona (naalost, bez
nekih znaajnih rezultata, osim to ovdje treba istaknuti i to je za svaku pohvalu, Ministarstvo
obrazovanja, kulture i porta i ministra Petra Galia s donacijama.
U saradnji s NUB BiH i ovim drutvom uspjeno je ralizirano predstavljanje knjiga
Sociologija obreda i Moj susjed musliman autora akademika Ivana Cvitkovia. Promotori
knjiga bili su prof. dr. Slavo Kuki i dr. Ismet Ovina. U Tomislavgradu je predstavljena i
knjiga Bajram ide autorice Dragane Tomaevi Karahasan (promotori su bili fra Mile Babi
i dr. Ismet Ovina)
U saradnji s ostalim bonjakim organizacijama orgranizirana su uspjeno i bajramska
sijela i zajedniki iftari, mevludi, te Hidretska nova godina.
U ljetnom periodu za omladinu i studente s podruja gdje ive Bonjaci organizirani
su malonogometni turniri otvorenog i dvoranskog timskog takmienja.
Uz koordinaciju s ostalim bonjakim institucijama aktivno se ukljuujemo u radove
na obnavljanju prostorija za rad koje su u devastiranom stanju.
Prole godine je na zahtjev Drutva, jedan od najstarijih lanova od Opine Tomislavgrad dobio priznanje Medaljon graanina Opine, a koji je ujedno i autor knjige Sto
godina loptanja u Duvnu, koja je napokon izila iz tampe zahvaljujui Opini i urednitvu
glasnika Naa ognjita.
Za mladu populaciju Drutva organizirane su javne tribine o temama Putokaz za
izbor zanimanja, Alkohol, droga i prostitucija, najvee zlo mladima i Ouvanje kulturne
batine Bonjaka sa ovih prostora.
Interno i u skladu s mogunostima izdata su dva broja biltena lokalnog karaktera
Glas Bonjaka.
Ponovno su aktualizirani zahtjevi za sponzorstvo za izdanje knjiga koje su, naalost,
i dalje u rukopisu: romana Kamena ena, zbirke pjesama te pripovijedaka U dahu smrti
i Ubistvo u cirkusu.
Uz pomo Direkcije za robne rezerve kantona 10 i Sarajevskog kantona za porodice
ehida podijeljeni su prigodni paketi u ime organizacije duvanjskog Preporoda.
enski zbor je vie puta aktivno uestvovao u manifestacijama na podruju Opine
i ire.
Tokom cijele godine aktivno smo se ukljuili i odazvali pozivima drugih kulturnih
institucija s ovog podruja i ire.
Godinjak 2014/583
Redovno se za vrijeme praznika (Bajram; Boi, Uskrs i dr.) u ime duvanjskog Preporoda
upuuju prigodne estitke putem radija i drugih glasila s ovih prostora.
Na kraju ovog izvjetaja posebnu zahvalu upuujemo kulturnim poslenicima, ljudima
dobre volje koji su izrazili spremnost i odlunost da se pomogne i manjim sredinama pogotovo na rubnim podrujima Bosne i Hercegovine, i za nas je to velika stvar. U ime svih
aktivista i lanova ovog drutva, svih Duvnjaka, najiskrenije se zahvaljujemo sljedeim
prijateljima: prof. dr. Senadinu Laviu, aktuelnom predsjedniku BZK Preporod, dr. Ismetu
Ovini, direktoru NUB BiH, Amini Rizvanbegovi uvi, direktorici Bonjakog instituta,
Petru Galiu, ministru obrazovanja, kulture i porta kantona10, Ivanu Vukadinu, naelniku
Opine Tomislavgrad, fra Mili Babiu, dekanu Franjevake teologije u Sarajevu, predstavnicima
Radija Tomislavgrad, dopisnicima i posebno akterima spomenutih kulturnih deavanja.
Predsjednik
Senad Dananovi
BZK Preporod Opinsko drutvo Travnik

Jedno od osnovnih djelovanja Bonjake zajednice kulture Preporod, utvreno Statutom,
jeste zatita kulturnoga naslijea Bosne i Hercegovine i Bonjaka. Meutim, knjiga i asopis
nemaju svoju svrhu ako ih ne itaju, sevdalinka nema svrhu ako je ne pjevaju, slika nema svrhu
ako je ne gledaju. Stoga, predstavljanje i prikazivanje tradicionalnog, ali i prepoznavanje
novonastalih savremenih vrijednosti jesu, izmeu ostalog, razlog Preporodova postojanja
te cilj njegova djelovanja. S obzirom na dobro poznatu injenicu da su kultura i sport meu
najboljim poveznicama izmeu ljudi i naroda, vei je znaaj Preporodova nastojanja da
ouvane ili tek nastale vrijednosti predstavi to iroj i raznolikijoj publici. Miljenja smo
da nam je to i ove godine, naim cjelokupnim djelovanjem, u potpunosti uspjelo, jer smo
raznovrsnim programima uspjeli animirati publiku i javnost. Problem u dananjem drutvu
koje je, sredstvima informiranja i komunikacije te medijskom raznolikou, otvoreno za sve
oblike utjecaja, jeste sve vei prodor turbo-folk supkulture i amerikanizirane holivudske
promocije prozapadnih vrijednosti, to sve vie u zaborav potiskuje tradicionalnu umjetnost
s ovih prostora i nae kulturno naslijee. Utjecaje koji nameu navedeni problem pokuali
smo ponititi ponudom kvalitetnih programskih sadraja kojima smo pokazali sve razliitosti
i razliku u kvalitetu. Iskreno se nadamo da smo u tome i uspjeli, o emu svjedoi veliki broj
posjetilaca Preporodovih ovogodinjih zbivanja.
lanovima travnikoga Preporoda je bio cilj svojim aktivnostima djelovati na svijest
lokalne zajednice. Poseban akcent u tome djelovanju je bio na privlaenju to veeg broja
mladih ljudi koji su garancija budunosti i od ijih stavova zavisi i odnos prema tradicionalnim
vrijednostima i kulturi uope. Ove godine smo nae aktivnosti pokuali prilagoditi djeci i
mladim ljudima ispod dobne granice od 30 godina. Osmiljeni programi, kao to je izdavaki
poduhvat Stihobojanka Travnik za najmlae, organiziranje Male kole aha za uenike
osnovnih kola, te raspisivanje Konkursa za najbolji literarni rad meu srednjokolskom
omladinom, kao i koncerti sevdaha sa izvoaima koji su privukli mlau publiku, u potpunosti
su ispunili zacrtani cilj.
584/Godinjak 2014
U okviru obiljeavanja Dana Opine Travnik, Preporod je organizirao uspjene i veoma

zapaene programe:
Dvadeset petog marta u Centru za kulturu publici je predstavljena Stihobojanka
Travnik za najmlae, autora Taika Gania, a u izdanju travnikoga Preporoda. Rije je
o bojanci za djecu uzrasta od pet do devet godina, koja na veseo djeiji nain upoznaje djecu
sa slovima, odnosno akrostihom i crteima poznatih travnikih objekata djeci predstavlja
grad Travnik.
Delegacija Preporoda: Amra ampara-Loli, Senid Gerin i autor Stihobojanke Taik
Gani posjetila je pedijatrijske odjele Bolnice Travnik i Bolnice Dr. fra Mato Nikoli, Nova
Bila, i malim bolesnicima uruila odreeni broj primjeraka Stihobojanke i komplete bojica.
Odreeni broj tiraa slikovnice uruen je i travnikim obdanitima i Gradskoj biblioteci.
Dvadeset osmog marta 2014. u Centru za kulturu publici je predstavljen 52. broj asopisa
Divan. Na promociji novog broja Divana predstavljeni su autori i tekstovi te je nastavljena
tradicija usmjeravanja panje publike na kvalitetne radove razliitih autora na podruju
kulture i ouvanja tradicije Bonjaka. Dio tiraa poklonjen je kulturnim ustanovama i bibliotekama irom Bosne i Hercegovine.
Takoer povodom Dana Opine Travnik, Preporod je 29. marta u Velikoj sali Opine
Travnik organizirao promociju nove knjige autorice Esme Bandi Tajna. Uz moderatoricu
profesoricu Aidu Rami-Salki, lanicu Preporoda, promotori su bili knjievnik Anto Zirdum
i Ermin elenka Skomoranin, prof.
Dvadeset drugog aprila, na poziv HKD Napredak, Amra ampara-Loli i Senid Gerin,
s porodicama, prisustvovali su Uskrnjem domjenku u prostorijama HKD Napredak.
Travniki Preporod je u 2014. godini uestvovao i u kulturnim deavanjima u okviru
504. Ajvatovice, i to:
Sedmog juna u prostorijama Islamskog centra Novi Travnik lanovi BZK Preporod
Opinskog drutva Travnik predstavili su film Travnik i njegove damije, inae Preporodov
izdavaki projekt. Prije poetka projekcije uvodnu rije dala je Fatima Masli, autorica
scenarija, a Senid Gerin je, u ime travnikoga Preporoda, Fahrudinu ef. Haseljiu poklonio
Prepo-rodova izdanja, za biblioteku Islamskog centra Novi Travnik.
Devetog juna u Domu Hasana Kjafije Pruaka u Pruscu predstavljena su izdanja BZK
Preporod Opinskog drutva Travnik. Uz moderatoricu Fatimu Masli, promotori Preporodovih izdanja bili su Senid Gerin, Taik Gani i Abdulah Vrselj. Program je popraen
muzikim izvedbama benda Mustra orchestra (Saa Filipovi i Taik Gani).
Na poziv zenikoga Preporoda, BZK Preporod Travnik se ukljuio u obiljeavanje
godinjice potpisivanja Povelje Kulina bana, ueem profesora Velida Trkia te studenata
Berine Muji, Ajdina Sinkovia i Jasmira Smailbegovia, s Fakulteta za tehnike studije
Univerziteta u Travniku, na Likovnoj koloniji Stara Bosna, koja je odrana od 29. do 31.
augusta, i to na dvjema lokacijama: na Bilinom polju u Zenici i na Kraljevskom gradu Vranduk.
esnaestog jula lanovi Preporoda su se okupili na zajednikom iftaru.
Dvadeset osmog jula, prvog dana Ramazanskoga bajrama, predsjednica Preporoda
Amra ampara-Loli prisustvovala je prijemu koji je muftija travniki dr. Ahmed-ef. Adilovi
upriliio za predstavnike drutvenog, politikog, kulturnog i vjerskog ivota s podruja
Muftijstva travnikog.
Godinjak 2014/585
Jedanaestog septembra u prostorijama Preporoda, na nau inicijativu, odran je

sastanak s predstavnicima HKD Napredak Travnik, na kojem je razgovarano o buduoj
saradnji i zajednikim akcijama.
Devetog i 10. novembra Amra ampara-Loli, predsjednica Preporoda, uestvovala
je na sveanom obiljeavanju 80. godinjice osnivanja Kulturnog drutva Bonjaka Dubrovnik.
Tradicionalna kulturna manifestacija Dani ejha Abdulvehhaba Ilhamije epaka
je i nakon 21 godinu od pokretanja svojim interesantnim programskim sadrajima oduevila
travniku publiku:
Devetog novembra u llhamijinom turbetu uprilieno je sveano otvaranje manifestacije.
Da bismo najmlae Travniane zainteresirali za ah i kako bismo im omoguili kvalitetno
provoenje slobodnoga vremena, i ove godine smo organizirali Malu kolu aha, u saradnji
sa ahovskim klubom Travnik u ijim prostorijama se od 8. novembra do 10. decembra
odravala Mala kola aha. Kroz Malu kolu aha u toku njezina trajanja prolo je 16
djevojica i djeaka.
Ve niz godina u sklopu Ilhamijinih dana raspisujemo konkurs za najbolji literarni
rad uenika srednjih kola. Ovogodinji konkurs na zadanu temu Svijet je brod bez luke,
vrijeme val bez ala prolaznici mi (A. de Lamartine) trajao je od 27. oktobra do 20. novembra.
U realiziranje ovoga dijela programa, kao lanovi Konkursne komisije, bili su ukljueni
profesorice jezika: Aida Lonar, Elmedina Ali i Jasmina Hopi te mr. Nermin ui, takoer
profesor jezika.
U holu, odnosno u sali Centra za kulturu postavljene su dvije izlobe: Travnika akustina
pria izloba fotografija Foto kluba Fot Travnik i 21 godina llhamijinih dana izloba
plakata Bonjake zajednice kulture Preporod Travnik, koje su otvorene 12. novembra. Program
je upotpunjen izvedbama bendova Mustra orchestra i Apparenza te malom zakuskom.
Trinaestog novembra u Eli Ibrahim-painoj medresi promovirana je Monografija
Eli Ibrahim-paine medrese, prvjenac takve vrste u bosanskohercegovakim medresama.
Uvodniar i moderator na promociji je bio mr. Nermin ui, a promotori su bili profesori dr.
Ahmed Adilovi, muftija travniki, dr. Muharem Dautovi, Safet Durguti i mr. Hamid Indi.
U Centru za kulturu 14. novembra promoviran je CD udan zeman, autora Taika
Gania, u Preporodovom izdanju, te je odran koncert za medije na kojem su uestvovali:
Kenan Makovi, Miki Trifunov i Taik Gani.
Takoer, 14. novembra u Centru za kulturu odran je koncert No sevdaha udan
zeman na kojem su uestvovali: Miki Trifunov, Sevdah duo (Kenan Makovi i Mirza
Redepagi), Mustra orchestra (Taik Gani i Saa Filipovi) te lanovi Pozorita Travnik.
Devetnaestog novembra u sali Opine Travnik promovirano je Petoknjije Ilham,
pet djela autorice Esme Bandi. Uvodniarka i moderatorica na promociji je bila Aida
Rami-Salki, promotori Anto Zirdum i Ermin elenka Skomoranin, a narator Enes krgo.
Dvadeset prvog novembra u Centru za kulturu odran je koncert sevdaha Sevdah
takht Damira Imamovia, kojim je promoviran autorov novi album i koji je okupio veliki
broj mladih ljudi.
Dvodnevna Preporodova likovna radionica postala je tradicionalna aktivnost u okviru
Ilhamijinih dana. Tema ovogodinje radionice bila je kaligrafija, a vodio ju je Elvis Hajdarevi. Radionica, koja je i ove godine imala puno zainteresiranih polaznika, organizirana
je 22. i 23. novembra u prostorijama Preporoda.
586/Godinjak 2014
Krajem novembra iz tampe je iziao 53. broj Preporodovog asopisa Divan, koji
je auditoriju predstavljen 5. decembra u Muzikoj koli Travnik. Nakon obraanja predsjednice
Preporoda Amre ampara-Loli i glavne urednice Divana Fatime Masli, uz muziki
program Muzike kole Travnik, Divan su predstavile lanice Divanove redakcije: Elmedina
Ali, Aida Rami-Salki i Amra ampara-Loli, te lan Preporoda Suad Bahtijarevi.
itanje tekstova iz Divana bilo je popraeno videoprezentacijom za koju se pobrinuo Abdulah
Vrselj, sekretar Preporoda.
Program u Muzikoj koli Travnik 5. decembra upotpunjen je proglaenjem najboljih
radova pristiglih na Konkurs za najbolji literarni rad. Na Konkurs su pristigla 53 rada, a
nagraene su Azra Pali (1. mjesto) i Emina Dedovi (2. mjesto), uenice Mjeovite srednje
kole, Travnik, kojima je predsjednica Preporoda Amra ampara-Loli uruila novane
nagrade, te Emina Magli (3. mjesto), uenica Eli Ibrahim-paine medrese u Travniku,
kojoj je novanu nagradu naknadno uruio sekretar Preporoda Abdulah Vrselj.
Kao zavrni program u okviru ovogodinjih Dana ejha Abdulvehhaba Ilhamije
epaka, 12. decembra u Centru za kulturu uprilieno je scensko itanje teksta Rusmira
Agaevia Rusa Legenda o Ajvaz-dedi. Uz glumca Mateja Bakarada, uestvovali su Aida
Varenikovi i Enes krgo, te Mustra orchestra. Zapaenom scenografijom i zvunim efektima,
uz muziku benda Mustra orchestra, ovaj program je pobrao sve simpatije brojne publike.
U 2014. godini BZK Preporod Travnik je odrao 11 sastanaka, a prostorije Preporoda
su ustupane i drugim udruenjima te je u naim prostorijama Fotoklub Fot Travnik odrao
jedan sastanak, Udruenje Za tebe BiH osam sastanaka, i Odbor za izradu monografije
ehida i poginulih boraca est sastanaka.
I u toku 2014. godine travniki Preporod je ostvario dobru saradnju s odreenim ustanovama
i udruenjima, to je imalo utjecaja na kvalitet Preporodovih aktivnosti. Dobra saradnja
naeg drutva s tim ustanovama i udruenjima rezultirala je zajednikim aktivnostima, kao
naprimjer sa Zaviajnim muzejom Travnik, Eli Ibrahim-painom medresom, Muzikom
kolom Travnik, Foto klubom Fot Travnik i ahovskim klubom Travnik. Kvalitetni medijski
partneri, kao to su Radio TNT i Kanal 6 doprinijeli su vidljivosti Preporoda i njegova rada.
Pozorite Travnik je svojim doprinosom vie puta poboljalo kvalitet izvedenih programa
te moemo iznijeti injenicu da e ova saradnja u narednom naem djelovanju biti maksimalno
proirivana da bismo u nae aktivnosti to dublje uvukli lokalnu zajednicu i nevladin sektor.
Sva deavanja u Preporodovoj organizaciji pomno su praena kroz objektive kamera lanova
Foto kluba Fot Travnik, to nam je, osim fotodokumentacije, i izvrstan materijal za neku
buduu retrospektivnu izlobu. Ostali Preporodovi saradnici tokom 2014. godine bili su:
Centar za kulturu Opine Travnik, Edukacijski fakultet Travnik, Kantonalni arhiv Srednjobosanskog kantona, Udruenje graana Novi dan, te mnogi pojedinci nai sugraani raznih
dobnih grupa. Nepotrebno je naglaavati da bi bez stalne finansijske podrke Opine Travnik,
kroz budetsku poziciju, kao i sredstava Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta
Srednjobosanskog kantona i Opine Travnik, ostvarenih apliciranim projektima, bilo nemogue
provesti ovako zamane aktivnosti.
Zakljuak: Miljenja smo da smo u potpunosti ispunili ciljeve zacrtane u naem statutu
te dali svoj puni doprinos ouvanju tradicionalnih vrijednosti kroz njihovo predstavljanje irem
krugu posjetilaca. Osim toga, ispunili smo i ostale nae ciljeve, kao to su: odgajanje mlade
publike, prenoenje ljubavi prema kulturnim i intelektualnim vrijednostima, promocija
Godinjak 2014/587
novonastalih vrijednosti te velianje intelektualnog naspram zaglupljujuih sadraja, to

predstavlja nae stalno nastojanje.
Pojaana saradnja s radijskim i TV medijima, uz stalno obavjetavanje javnosti printanim
materijalima, kao i saradnja s web portalima te promocija putem interneta prenijeli su nau
poruku i onima koji nisu bili direktni posjetioci ili su daleko od Travnika i bez mogunosti
da postanu dio nae publike. Ovaj propagandni dio nije zanemariv kada se uzme u obzir
da su za sve nae aktivnosti tampani plakati koji su ukraavali grad Travnik (budui da uvijek
insistiramo na tome da i sam plakat bude umjetniko djelo, nastalo na tragu tradicijskih
vrijednosti), da smo u toku odvijanja naih aktivnosti redovno prisutni u gotovo svim vijestima
lokalnih medija, da su na valovima Radija TNT odigravane nagradne igre za ulaznice na
nae koncerte, te da smo plakatima za Malu kolu aha i Konkurs za najbolji literarni rad
danima bili prisutni na oglasnim tablama travnikih kola. Svi ciljevi i programske aktivnosti
planirani Programom rada za 2014. godinu u potpunosti su ispunjeni i, bez lane skromnosti,
moemo izjaviti da smo u potpunosti uspjeli u svim namjerama te proglasiti da je 2014. godina
za travniki Preporod vrlo uspjean period.
Predsjednica
Amra ampara-Loli
BZK Preporod- Opinsko drutvo Velika Kladua

Aktivnosti BZK Preporod Velika Kladua u 2014. godini bazirale su se na organizaciji
manifestacija koje su postale prepoznatljive u Velikoj Kladui. Jo nemamo rijeeno finansiranje rada naeg drutva, jer nismo jo uspjeli ui u Budet opine. Poto nemamo rijeeno
sistemsko finansiranje, nismo u mogunosti da rijeimo i adekvatan prostor za rad Drutva.
Nadamo se da emo u narednom periodu uspjeti rijeiti i taj problem i na taj nain unaprijediti
rad drutva. Vee i znaajnije aktivnosti koje smo planirali u 2014. godini uspjeli smo i
realizirati. Jedan od problema s kojim smo se susreli jeste i taj to jo nije u funkciji Centar
za kulturu i obrazovanje Zuhdija ali, poto je isti u rekonstrukciji i nije jo zavren, tako
da smo svoje kulturne manifestacije odravali u neadekvatnim prostorima.
BZK Preporod Velika Kladua u 2014. godini realizirala je sljedee kulturne manifestacije:
Dvadeset treeg februara, Dana Opine Velika Kladua, uestvovali u programu
Sveane akademije.
Prvog marta, Dana nezavisnosti BiH, uestvovali u programu Sveane akademije.
III Nauni simpozij Islam i civilizacija u povodu obiljeavanja 11. marta Svjetskog
dana islamske kulture, mira, dijaloga i filma. Tema simpozija je Znameniti krajinici u kulturi
Bosne i Hercegovine. Predavai na ovom skupu bili su: prof. dr. Senadin Lavi, Hajrudin
Muhamedagi, dipl. pravnik, dr. Fikret Midi, doc. dr. Emin Redi, prof. dr. Nusret Isanovi.
Suorganizatori skupa bili su uposlenici JU O 25. novembar Velika Kladua.
U saradnji s Medlisom Islamske zajednice Velika Kladua organizirano je predavanje
o temi Mi smo umet Poslanika, s.a.v.s. predavaa Nezima Halilovia.
Promocija knjige mr. sci. Izudina Saraevia Anatomija jedne autonomije u povodu
obiljeavanja 15. aprila, Dana Armije Republike Bosne i Hercegovine. Promotori knjige su bili:
588/Godinjak 2014
prof. dr. Meho aevi, dr. Mujo Begi i prof.Nijazija Maslak, a moderator promocije
bio je prof. Adis Daferovi. Suorganizatori su bili i Udruenje demobiliziranih branitelja
odbrambeno-oslobodilakog rataVelika Kladua 1991-1995.
Trideset prvi maj, Meunarodni dan bijelih traka, obiljeen je u petak, 30. maja, s ciljem
podsjeanja na zloine koji su u gradu Prijedoru poinjeni nad nesrpskim stanovnitvom u
proteklom ratu. Okupljenim graanima u gradskom parku Meeting Point su se obratili Zumret
oragi, glavni imam Medlisa Islamske zajednice Velika Kladua, te Sakib Selimovi i Adis
Daferovi, predsjednik i potpredsjednik Opinskog drutva Bonjake zajednice kulture
Preporod Velika Kladua.
U sklopu ovogodinjih Kladukih dana kulture odrana je tradicionalna manifestacija Hrnjiine veeri, veer posveena epskom krajikom junaku Muji Hrnjici. O liku i
djelu Muje Hrnjice govorili su: Nudejma Kudi, Zehida Bihorac, Hasan Brki, Zlatko Dizdarevi,
Zahid Topi i dr. Mirsad Kuni. Moderatorica programa bila je Bisenija Muedinovi.
U saradnji s Centrom za kulturu Zuhdija li u gradskoj sportskoj dvorani odran
je Bajramski koncert naziva Nek se pjeva, Bajram je. U programu su uestovali lanovi
muzike sekcije BZK Preporod Velika Kladua Bakir Kudi, Adis Lizalo, Nudejma Kudi,
Adis Sarajlija. Specijalni gost bio je Hor duhovne muzike Gazije iz Buima.
Uee u programu Sveane akademije u povodu obiljeavanja osloboenja Velike
Kladue.
Promocija zbirke poezije naziva Stranac u okovima ljubavi autora Erefa Hadia.
Promotori su bili: Fikreta Musli, Hasan Brki. Izdava ove zbirke je BZK Preporod Velika
Kladua.
U pripremi je odravanje redovne Skuptine BZK Preporod, gdje e se podnijeti
Izvjetaj o radu za 2014. godini i ocjene realiziranih aktivnosti, te prijedlog programa rada
za narednu godinu.
Predsjednik
Sakib Selimovi
BZK Preporod Opinsko drutvo Visoko

Nakon dugodinje pauze u Visokom je sjednicom Skuptine BZK Preporod 22. februara
obnovljen rad Opinskog odbora Visoko. Za predsjednika je izabran Mersed ahinovi,
potpredsjednika Asim Muslija, a za lanove Izvrnog odbora: Midhat akalovi, Meliha
Aliomerovi, Mirzet Hindija, Tarik Hodi i Midhat Hajdarevi. Jo na prvoj sjednici Izvrnog
odbora usvojen je detaljni program rada. Prioritet je stvaranje pretpostavki za rad (prostor
i ostale materijalne i kadrovske pretpostavke), kao i organizovanje manifestacije posveene
450. godinjici smrti kaligrafa Nasuha Matrakije. U programu su predviene jo neke, ali
ne manje znaajne manifestacije.
Rijeen je problem prostorija za rad, zahvaljujui firmi KTK Visoko. Prostorije su renovirane
i u njima je trenutno sjedite OD Visoko. Prostorije se nalaze u ulici Alije Izetbegovia br. 14
Godinjak 2014/589
Dvadeset osmog maja 2014. godine je odran Koncert bosanskih dervikih ilahija,
a u saradnji s Arminom Muzaferijom i horom tekije Mesudija. Koncert je odran u Gradskom
kinu uz prisustvo 350 gledalaca
Trinaestog juna u velikoj sali Opine visoko odrana je promocija knjige Suze na
mezaru novinara i knjievnika Mugdima Galijaevia.
U okviru realizacije svojih redovnih programskih zadataka BZK Preporod Visoko
u saradnji sa JU Gradska biblioteka Visoko organizovao je Tribinu o ivotu i djelu dr. Hazim
ef. abanovia i prof. Saliha ef. Trake, u etvrtak, 28. augusta 2014. Godine, u velikoj sali
Opine Visoko. Na tribini su bili predavai, prijatelji, radne kolege i saradnici uvaenih profesora:
dr. Lejla Gazi, prof. dr. Lamija Hadiosmanovi, hafiz Haso Popara iz Gazi Husrev-begove
biblioteke i Denan ef. Handi. Uesnici tribine govorili su o izuzetnim ljudskim vrlina dvojice
naih sugraana, ali i o izuzetno velikom doprinosu koji su dali nauci, kulturi i obrazovanju.
Nae opinsko drutvo est mjeseci intenzivno je radilo na organizovanju manifestacije
UNESCO-ova godina Nasuha Matrakije Bonjaka. Manifestacija je sveano otvorena
13. decembra 2014. godine odravanjem naunog skupa Naunik, knjievnik i minijaturist
Nasuh Matraki Visoanin u Zaviajnom muzeju Visoko. Prostori Zaviajnog muzeja Visoko,
naalost, bile su premale da prime sve zainteresovane, koji su eljeli da prisustvuju ovom
izuzetno znaajnom dogaaju. Na skupu je uestvovalo osam doktora nauka i dva magistra.
Otvaranju je prisustvovao predsjednik BZK Preporod prof. dr. Senadin Lavi, naelnica
opine Visoko Amra Babi, mnoge linosti iz politikog, kulturnog i vjerskog ivota Visokog,
Sarajeva i okolnih opina. Skupu je prisustvovala i grupa studenata s Filozofskog fakulteta
i Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu. Ovaj skup organizovali smo u saradnji s Orijentalnim institutom Sarajevo i Zaviajnim muzejem Visoko. Na otvaranju skupa uestvovali
su hor Gimnazije Visoko uz dirigovanje profesora Nedima Talia i Delila Numanagi.
Ponosni smo na ovu manifestaciju, jer je ovo prvi nauni skup i izloba o Nasuhu Matrakiji
u Bosni i Hercegovini.
24. decembra u sklopu iste manifestacije u Zaviajnom muzeju Visoko otvorena je
izloba reprodukcija minijatura Nasuha Matrakije koju smo organizovali u saradnji s prof.
dr. azimom Hadimejliem i Zaviajnim muzejem Visoko. Promotor izlobe je bio dr.
Hadimejli, a izlobu je otvorio atae za kulturu Turske ambasade u BiH Soner ahin.
Otvaranju izlobe prisustvovali su, osim predsjednika Senadina Lavia, direktor Turskog
kulturnog centra Yunus Emre Sarajevo, predstavnici Opine Visoko, Islamske zajednice
i predstavnici javnog i kulturnog ivota iz Visokog i Sarajeva. Na otvaranju je nastupio
i Armin Muzaferija.
Izloba e biti otvorena u Visokom do 5. januara, nakon toga e imati priliku da je pogledaju
i u drugim gradovima Bosne i Hercegovine.
Predsjednik
Mersed ahinovi
590/Godinjak 2014
BZK Preporod Opinsko drutvo Vitez

S obzirom na to da je 2014. godina prema statutu Drutva bila i izborna godina, drugog
februara 2014., u prostorijama OD Behar u Starom Vitezu, odrana je Izvjetajno-izborna
skuptina BZK Preporod Vitez. Skuptini su, osim lanova Drutva (koji prema statutu imaju
pravo biti delegati) prisustvovale i zvanice iz javnog, politikog i vjerskog ivota opine
Vitez. Na Skuptini je podnesen izvjetaj o radu Drutva za protekli mandatni period te izvjetaji
ostalih organa Drutva (Nadzornog odbora i Suda asti). Izvjetaji su jednoglasno usvojeni
te je izabrano novo rukovodstvo BZK Preporod Vitez za period 2014-2018. Novi predsjednik
BZK Preporod Vitez je Damir Bei, dok su za lanove Upravnog odbora izabrani: Fejzulah
Beo (zamjenik predsjednika), Muamer idi (lan), Samra Bei (lan) i Mujo Trako (lan).
Upravni odbor Drutva je na prvoj sjednici usvojio i Plan i program djelovanja Drutva
za 2014. godinu: organizacija kulturno-zabavne manifestacije Veer s prijateljima; organizacija kulturno-zabavne manifestacije 7. Meunarodna smotra folklornog stvaralatva
Vitez 2014; organizacija kulturno-zabavne manifestacije Pjesmom i igrom kroz Vitez
u sklopu obiljeavanja Dana Opine Vitez; organizacija manifestacija povodom dravnih
praznika (Dan nezavisnosti BiH, Dan dravnosti BiH); organizacija kulturno-zabavnih
manifestacija u sklopu obiljeavanja vjerskih praznika (Ramazanski bajram i Kurban-bajram);
organizacija minimalno triju promocija knjiga na podruju opine Vitez; uee na Meunarodnoj smotri folklora u Kljuu; uee na Meunarodnoj smotri folklora Konjika sehara
u Konjicu; uee na Smotri folkora u Karauli, Travnik; organizacija kulturno-zabavne manifestacije 2. festival sevdalinke Sevdah u Vitezu; uee na Djeijoj smotri folklora u
Brkom; realiziranje minimalno dvaju nosaa zvuka u produkciji muzike sekcije i sekcije
vokalnih solista; uee u svim kulturnim, vjerskim i sportskim dogaajima na podruju
opine Vitez za koje Drutvo dobije poziv od organizatora.
Takoer kao zadatak postavljena je i nabavka odreenih materijalno-tehnikih sredstava
od kojih se kao prioriteti izdvajaju: nabavka kompleta tradicionalnih nonji za potrebe folklornog
ansambla, nabavka miksete za potrebe Drutva, nabavka muzikih instrumenata za potrebe
muziko-vokalne sekcije, nabavka fax aparata i dodatne raunarske opreme, nabavka scenskih
rekvizita za potrebe dramsko-recitatorske sekcije.
Osim navedenih aktivnosti za 2014. godinu planirano je i osnivanje novih sekcija koje bi
djelovale u sklopu Drutva i radile na ostvarivanju programskih ciljeva i zadataka koji su
u skladu sa statutom (sekcija ena, sekcija multimedije, hor ilahija i kasida). Ovakav prilino
ambiciozan plan postavljen je u skladu s rezultatima iz prethodnih godina i bio je osnova
za djelovanje Drutva u 2014. godini. Vei dio od planiranih zadataka i aktivnosti je i realizovan
u toku 2014. dok su za neke aktivnosti stvorene predispozicije za realizaciju u narednom periodu.
Pregled realiziranih aktivnosti i uea Drutva na manifestacijama u 2014. godini.
1
Promocija knjige I ja sam iz Srebrenice

autora Fikreta Hodia
13.01.14. Vitez
BiH
Radna posjeta KUD-u Ljiljan Skoplje
24.01.14.
Skoplje
Makedonija
Izvjetajno-izborna skuptina BZK Preporod Vitez
02.02.14.
Vitez
BiH
Manifestacija Moja jedina domovina zove se BiH
01.03.14.
Vitez
BiH
Sveano otvorenje novoizgraenog dijela O Vitez Vitez
04.04.14.
Vitez
BiH
Godinjak 2014/591

6
Seminar za koreografe i umjetnike rukovodioce
05.04.14.
D. Vakuf
Kulturno-zabavna manifestacija Pjesmom i igrom kroz Vitez
19.04.14.
Vitez
BiH
Radna posjeta predstavnika Drutva Tuzli i Kalesiji
27.04.14.
Tuzla, Kalesija
BiH
Sveana sjednica OV opine Vitez povodom Dana Opine
28.04.14.
Vitez
BiH
10
Meunarodna smotra folklora Klju 2014.
17.05.14.
Klju
BiH
11
Obiljeavanje 22. godinjice I vitekog dobrovoljakog odreda
21.05.14.
Vitez
BiH
12
Radionica projekta Tego koncept
21.05.14. Vitez
BiH
13
Obiljeavanje Dana ahdname Milodraje 2014.
28.05.14.
Kiseljak
BiH
14
VII Meunarodna smotra folklora Vitez 2014.
07.06.14.
Vitez
BiH
15
Humanitarni koncert Hanke Paldum
11.06.14.
Vitez
BiH
16
Memorijal Patkovi Amel, Trako enan i Rebihi Sulejman
15.06.14.
Vitez
BiH
17
Vjerska manifestacija Ispraaj konjanika na dovite Ajvatovica
20.06.14. Travnik
BiH
18
Kulturno-vjerska manifestacija U susret Ramazanu
24.06.14. Vitez
BiH
19
Mar mira Vitez Nezuk Srebrenica
11.07.14.
Srebrenica
BiH
20
Memorijalni turnir u fudbalu Galib Muji
19.07.14.
Vitez
BiH
21
Tradicionalni iftar u organizaciji MIZ Vitez
22.07.14.
Vitez
BiH
22
Kulturno-zabavna manifestacija Bajramsko sijelo
28.07.14.
Vitez
BiH
23
II festival folklora Tojiiko ljeto
09.08.14.
Kalesija
BiH
24
Jablaniko ljeto Smotra folklora Jablanica 2014
10.08.14.
Jablanica
BiH
25
Smotra folklora Kozarac 2014
16.08.14.
Prijedor
BiH
26
Kulturno-zabavna manifestacija Dani otpora, dani slobode
20.08.14.
G.Vakuf
BiH
27
Djeija smotra folklora Gornji Rahi 2014
23.08.14.
Brko
BiH
28
Kulturno-zabavna manifestacija Druenje s dijasporom
24.08.14.
Vitez
BiH
29
IX Smotra folklora Karaula 2014
31.08.14.
Travnik
BiH
30
III Smotra folklornog stvaralatva Sanica 2014
13.09.14.
Klju
BiH
31
Smotra folklora Donji Vakuf 2014
13.09.14.
D.Vakuf
BiH
32
Obiljeavanje Dana osloboenja opine Bosanski Petrovac
14.09.14. B. Petrovac
BiH
33
Kulturno-zabavna manifestacija Bajramsko sijelo
05.10.14.
Vitez
BiH
34
Bajramska akademija
06.10.14.
Doboj-Istok
BiH
35
Seminar za koreografe i umjetnike rukovodioce
19.10.14.
D.Vakuf
BiH
36
II Viteki festival sevdalinke Sevdah u Vitezu
25.10.14.
Vitez
BiH
37
Obiljeavanje Meunarodnog dana tolerancije
18.11.14.
Vitez
BiH
38
I Smotra folklornog stvaralatva Bosanski Petrovac 2014
22.11.14.
B. Petrovac
BiH
39
Obiljeavanje 22. godinjice 325. bbr. Vitez
01.12.14.
Vitez
BiH
40
Obiljeavanje Dana dravnosti BiH
06.12.14.
Jesenice
Slovenija
41
Gostovanje u emisiji TV Pink Zabranjeni forum
11.12.14.
Sarajevo
BiH
42
Posjeta predsjednika BZK Preporod BiH, prof. dr. Senadina

Lavia
18.12.14.
Vitez
BiH
Bitno je napomenuti da, osim organizacije i uea na svim navedenim manifestacijama

i dogaajima, BZK Preporod Vitez je kroz sekcijski rad odrao vie od 500 proba i radnih
sati s lanovima naeg Drutva. Voe sekcija koordinirale su rad, pripremale programske
sadraje, educirali se i bili uesnici u svim aktivnostima Drutva.
592/Godinjak 2014
Folklorna sekcija, koja i dalje po lanstvu okuplja najvei broj lanova, kroz svoje redovne
aktivnosti odrala je i najvie proba. Radi se s tri folklorna ansambla s uzrastima djece od
etiri godine pa do omladinaca koji imaju po 20 godina. Apsolutno smo bazirani na tradicionalne
bonjake igre i korake koje preferiramo u javnim nastupima. Nai koreografi su i 2014.
godine bili polaznici dvaju seminara za koreografe i umjetnike rukovodioce koji su odrani
u Donjem Vakufu. Osim koreografa, s lanovima folklorne sekcije povremeno radi i profoseor
tjelesnog i zdravstvenog odgoja iji je zadatak da djeci prenese ispravan nain zagrijavanja
te da im ukae na vanost fizike aktivnosti s aspekta zdravog razvoja.
Muziko-vokalna sekcija je takoer dala veliki doprinos u radu Drutva, posebno kada je
rije o realizaciji II Vitekog festivala sevdalinke Sevdah u Vitezu, koji je u naoj organizaciji
odran 25. oktobra 2014. godine. Festival je bio takmiarskog karaktera i prema propozicijama
uesnici su mogli biti samo lanovi kulturno-umjetnikih drutava ili udruenja koja se bave
promocijom sevdalinke ime smo eljeli populizirati nau najljepu pjesmu, posebno meu
mladima. Muziko-vokalna sekcija je u ovoj godini napravila posebne pomake o pitanju
lanstva i rada s mladima pa tako sada u okviru ove sekcije imamo nekoliko mladih i talentovanih muziara i interpretatora.
Dramsko-recitatorska sekcija je dala svoj poseban doprinos u realizaciji programskih
sadraja BZK Preporod Vitez. Obraivane su razne monodrame i tekstovi naih eminentnih
pisaca i umjetnika, a odrana je i jedna promocija knjige I ja sam iz Srebrenice autora Fikreta
Hodia. U sklopu obiljeavanja Dana nezavisnosti BiH u saradnji s O Vitez Vitez
i O Preoica Dubravica realizovano je literarno takmienje o temi Moja jedina domovina
zove se Bosna i Hercegovina, a dva najbolja rada su i nagraena. lanovi ove sekcije, zajedno
s ostalim lanovima Drutva, dali su svoj nesebian doprinos u prikupljanju humanitarne
pomoi za ugroeno stanovnitvo opine Maglaj prilikom velike prirodne katastrofe koja
je zadesila nau dravu.
BZK Preporod Vitez je u toku 2014. godine bio uesnik i velikog broja humanitarnih
akcija pa smo tako dio prihoda od prodatih ulaznica sa VII Meunarodne smotre folklora
Vitez 2014 usmjerili u fond pomoi nastradalom stanovnitvu od poplava. Pomogli smo
organizaciju iftara u Topi Polju kod Nemile, uestvovali na humanitarnom koncertu Hanke
Paldum odranom u Vitezu, pomogli finasijski organizacije memorijalnih turnira u nogometu
Galib Muji i Amel Patkovi, odranih takoer u Vitezu, finansijski pomogli i bili uesnici
Mara mira Vitez Nezuk Srebrenica, dali svoj doprinos u prikupljanju sredstava za nabavku
vozila za potrebe RVI sa podruja opine Vitez, s razglasom pomogli organizaciji klanjanja
bajram-namaza u gradu Vitezu te ispraaja konjanika na dovite Ajvatovica iz Kruice kod
Viteza itd.
Posebno dobru saradnju imali smo s osnovnim kolama s podruja opine Vitez, Islamskom
zajednicom, sportskim kolektivima, udruenjima proisteklim iz rata, politikim partijama,
Opinom Vitez, opinskim naelnikom, medijima itd.
S obzirom na veliki broj manifestacija koje smo organizovali ili bili uesnici, kao i na
generalno teku finasijsku i ekonomsku situaciju u naoj dravi, Drutvo nije imalo mnogo
prostora za ulaganje u nabavku materijalno-tehnikih sredstava, ali smo, ipak, uspjeli obezbijediti
odreene rekvizite neophodne, prije svega, za rad naih sekcija. Kalendarsku godinu smo
zavrili bez dugovanja i gubitaka, a imajui u vidu da smo broj aktivnosti zadrali i odrali
na nivou od prethodnih nekoliko godina, moe se rei da je iza nas vrlo uspjena godina.
Godinjak 2014/593
BZK Preporod Vitez je u 2014. godini kao poasnim lanovima Drutva proglasio niz
osoba iz drutveno-politikog i javnog ivota, ali i obinih graana koji su svojim otvorenim
simpatijama i kontinuiranim pomaganjem naoj instituciji zasluili da postanu dio naeg
kolektiva. Specijalno priznanje za ivotno djelo dodijeljeno je (posthumno) jednom od osnivaa
i dugogodinjih lanova BZK Preporod Vitez, gospodinu Mustafa Varupi.
Upravni odbor BZK Preporod Vitez odrao je 15 redovnih sjednica na kojima je doneseno
10 odluka i 16 zakljuaka koje su i realizirane.
Prolu 2014. godinu zavrili smo sa 132 registrovana lana to je za 20 lanova vie u
odnosu na 2013. godinu.
Predsjednik
Damir Bei
BZK Preporod Opinsko drutvo Zenica

Sedmog januara prisustvo predsjednice i sekretara sveanom Boinom prijemu,
koji su za zvanice iz javnog, kulturnog i politikog ivota grada organizovali Srpska
pravoslavna crkvena optina i parohija u Zenici i SPKD Prosvjeta u Sokolskom domu.
Devetnaestog januara U Domu Preporoda odran prigodan vjersko-kulturni programa
u sklopu manifestacije elja za Resulom. Na poetku programa aere je prouio Nermin
Paali, a potom prigodnu besjedu o uputama Poslanika kazivao je mr. Jakub ef. Salkica,
glavni imam Medlisa IZ Zenica. Odlomke iz bosanskog mevluda izveli su Nusreta Kobi
i Sabina Kulenovi.
Dvadeset treeg januara Uee predsjednice i sekretara na sastanku lanova
neformalne koalicije Positive Tolerance Zenica. Sastanak je zakazao Ured OSCE-a u Travniku.
Na sastanku je predstavljen koncept prevencije i reakcija na incidente motivirane predrasudama
u naoj zajednici i izrada Akcionog plana kohezije u zajednici. BZK Preporod je donio
odluku o pristupanju ovoj koaliciji, koju ini desetak NVO-a, meu kojima su i nacionalna
drutva HKD Napredak i SPKD Prosvjeta.
Od 25. januara do 22. februara Izvedeno pet akcija na generalnom ienju i ureenju
prostorija i ljetne bae Doma Preporoda, u kojima je bilo ukljueno 30-ak naih lanova.
Petog februara U Opini Zenica odran sastanak naelnika Husejina Smajlovia
s predstavnicima opinskih nacionalnih drutva, BZK Preporod, HKD Napredak i
SPKD Prosvjeta. Tema razgovora odnosila se na obezbjeenje veih sredstava za rad
nacionalnih drutava u budetu Opine za 2014. godinu. Ispred Preporoda sastanku su
prisustvovali predsjednica Amna Sofi i Faruk Kadri, sekretar.
Dvadesetog februara U Domu Preporoda prireena prva samostalna Izloba slika
Puzzle kao terapija autora Fahrudina Arnauta iz Zenice. Autor je izloio 23 slike razliitih
veliina sa veoma lijepim motivima koje su nastale slaganjem puzzli (slagalica) prema
odabranoj slici ili fotografiji. Viegodinji rad na ovim djelima bio je za Fahrudina svojevrsna
terapija, kako bi zaboravio na svoje line tegobe tokom operativnih zahvata i lijeenja.
O autoru, njegovoj upornosti i interesantnim djelima, posjetiocima su govorili Amna Sofi
i Faruk Kadri.
594/Godinjak 2014
dvadeset drugog februara Uprilieno gostovanje u Vareu i uee u programu

kulturne manifestacije Vee sevdaha u organizaciji novoosnovanog opinskog drutva
BZK Preporod Vare. Ovom prigodom zeniki Preporod se predstavio izlobom djeijih
rukotvorina. Izloeno je vie od 60 runih izradaka nastalih u okviru Sekcije za rukotvorine.
Na otvaranju izlobe Nejira Serdarevi predstavila je rad ove sekcije kao i njene lanice
Saru Dervievi i Zerinu Silajdi, dok je predsjednica Amna Sofi domainima uruila poklon
knjige u izdanju BZK Preporod Zenica, potiui Opinsko drutvo Vare na osnivanje
vlastite biblioteke.
Dvadeset estog februara Udruenje graanja za afirmaciju humanitarnih ideja Ahi
Zenica, u partnerstvu s Preporodom, organizovalo je program naziva Humanitarna kafa
u svrhu prikupljanja sredstava za pomo Rifi Muratovi, nezaposlenoj samohranoj majci,
koja sa estero djece ivi u tronoj kui na Hrasnom brdu. U toku druenja, uz kafu i
izvoenjem ilahija i kasida, upriliena je simbolina prodaja kolaia kao i djeijih runih
radova Preporodove sekcije za rukotvorine. Od prikupljenih sredstava kupljena je nova
ve maina.
Petog marta Povodom 08. marta, Dana ena, u Domu Preporoda prireena je Izloba
rukotvorina i likovnih dijela naziva Bez interneta. Izloeno je vie od 70 radova Sekcije
za rukotvorine kao i likovni radovi Abdulaha Hodia, Muhameda Begia i Amne Sofi, lanova
Likovnog kruga Preporoda. O izlobi su govorili Nejira Serdarevi i Amna Sofi, dok
je izlobu otvorila Zahida ii, istaknuta lanica Preporoda. Manifestacija je popraena
prigodnim muzikim programom u izvedbi Narodnog orkestra i vokalnih solista.
estog marta Prireena Izloba crtea zenikog slikara, grafiara i ilustratora Abdulaha
Hodia. Autor je izloio dvadesetak crtea karakteristinih zenikih lokaliteta, koje je stvarao
na osnovu starih dokumenata, rijetkih fotografija i crtea iz prethodnih stoljea. Uz svaki
lokalitet Hodi je osigurao i fotografiju dananje lokacije, kao i izdaan opis vremena stare
i sadanje Zenice. O bogatom autorovom radu tokom etrdeset pet godina stvaranja, na
otvaranju izlobe govorila je predsjednica Preporoda Amna Sofi. Izloba je bila postavljena
u Sinangogi Muzeja grada Zenice.
Trinaestog marta Odrana Humanitarna veer i tribina naziva Kako pronai sebe
u organizaciji Udruenje Pomozi.ba ogranak Zenica, a u partnerstvu s Preporodom.
Manifestaciji je prisustvovalo vie od stotinu posjetitelja, saradnika, sponzora, donatora
i prijatelja udruenja. Prihod od prodaje ulaznica bio je namijenjen za kupovinu sjemena
(krompir, grah, luk i sl.) za etiri porodice. U programu, koji je odran u Domu Preporoda,
uestvovali su Sanela Beganovi, Naa Dizdarevi i pjesnikinja Ammara abi-Langi.
Devetnaestog marta U emisiji TV Zenica Ljudi i vrijeme predstavljen je BZK
Preporod Zenica. U emisiji uestvovali predsjednica Amna Sofi i Midhat Kasap, lan
Upravnog odbora Preporoda.
Dvadeset devetog i 30. 3. Seminar za koreografe folklornih igara pohaali Lejla
ati i Anes Gavranovi, lanovi folklornog ansambla Preporoda. Seminar je odran u
Zenici u organizaciji ansambla Bosnia folk.
Petog aprila U selu Arnauti, udaljenom oko 17 km od Zenice, uprilieno druenje
lanica Udruenja Lastavica i Preporodove sekcije za rukotvorine. Bila je ovo prilika
da se lanice ovih udruenja upoznaju i razmijene iskustva, te da predstave svoj dosadanji
rad u istoj misiji da sve ono to je bonjako i tradicionalno prenesu na budue generacije.
Godinjak 2014/595
Udruenje Lastavica predvodila je predsjednica Sakiba Agii, a Preporod predsjednica

Amna Sofi i Nejira Serdarevi, voditeljica Sekcije za rukotvorine.
Petnaestog aprila Izvoenje kulturno-umjetnikog programa u sklopu manifestacije
obiljeavanja 15. aprila, Dana Armije RBiH, koju je organizovao Opinski odbor za obiljeavanje znaajnih datuma odbrambeno-oslobodilakog rata 1992.-1995. godine. Program
je izveden kod Centralnog spomen-obiljeja Kameni spava a uestvovali su Nusreta Kobi
i Sabina Kulenovi.
esnaestog aprila Uee u realizaciji programa promocija Monografije Treeg
korpusa Armije RBiH u izdanju Saveza ratnih vojnih invalida Zeniko-dobojskog kantona.
Promocija odrana u velikoj sali Opine Zenica.
Dvadeset prvog aprila Prisustvo sveanom prijemu povodom Uskrsa koji je odran
u hotelu Dubrovnik, a u organizaciji koordinacije hrvatskih i katolikih institucija opine
Zenica. Prijemu prisustvovali predsjednica Amna Sofi i Faruk Kadri, sekretar.
Dvadeset drugog aprila Prisustvo sveanom prijemu povodom Vaskrsa koji je odran
u Sokolskom domu u organizaciji Srpske pravoslavne crkvene optine i parohije u Zenici
i SPKD Prosvjeta Zenica. Prijemu prisustvovali predsjednica Amna Sofi i sekretar Faruk
Kadri.
Trinaestog maja Uee u realizaciji manifestacije obiljeavanja godinjice pogibije
Mateje Juri, prve civilne rtve rata u opini Zenica, koju je organizovao Opinski odbor
za obiljeavanje znaajnih datuma odbrambeno-oslobodilakog rata 1992.-1995. godine.
etrnaestog maja Djeca iz zenikog obdanita Sindibad u Domu Preporoda
priredili prigodan kulturno-zabavni program. Program je organizovala uprava obdanita
u saradnji s Preporodom.
esnaestog maja Uee u realizaciji manifestacije obiljeavanja 22. godinjice
formiranja Prve zenike 303 viteke brigade i eljezarskog bataljona, koju je organizovao
Opinski odbor za obiljeavanje znaajnih datuma odbrambeno-oslobodilakog rata 1992.1995. godine.
etrnaestog maja Gostovanje u epu i uee u programu manifestacije Sevdah
se vraa u grad. epakoj publici su se predstavili lanovi Narodnog orkestra pod vodstvom
Halida Kobia i vokalni solisti: Emina Sinanovi, Anida Sarajli, Emma Seferovi i Ajna
Hasanbegovi. Osim lanova zenikog Preporoda publici su se takoer predstavili orkestri
i izvoai iz Tenja i epa. Manifestaciju je uspjeno organizovalo udruenje Spektar
iz epa, a odrana je u Domu kulture epe. Dio prihoda od prodaje ulaznica iao je u
humanitarne svrhe.
Osamnaestog, 19., 20. i 21. maja U saradnji s MZ Mokunice u Domu Preporoda
organizovano prikupljanje humanitarne pomoi za nastradale u poplavama u zenikoj opini.
U ovoj akciji prikupljeno je oko jedne tone prehrambenih artikala, odjee i obue koja
je predata opinskoj organizaciji Crvenog krsta i humanitarnoj organizaciji Pomozi.ba.
Trideset prvog maja Uee u organizaciji Centralne manifestacije obiljeavanja
zenikih brigada i drugih jedinica pod geslom Majski zov slobode, koju je na Smetovima
organizovao Opinski odbor za obiljeavanje znaajnih datuma odbrambeno-oslobodilakog
rata 1992.-1995. godine.
Treeg juna Poklonjeno 35 knjiga za odline uenike zenikih osnovnih kola u
akciji koju je pokrenulo UG Naa djeca Zenica.
596/Godinjak 2014
etvrtog juna U organizaciji Udruenja Pomozi.ba, ogranak Zenica, u partnerstvu

s Preporodom, u Domu Preporoda prireena Humanitarna veer na kojoj pozivnice nisu
bile cijenom odreene, nego su prisutni davali onoliko koliko su mogli. Prikupljena sredstava
namijenjena su za evakuisano stanovnitvo ugroeno poplavom, kao i za ramazanske pakete
za porodice koje su stradale u poplavama. Uz prigodan muziki program posjetioci su mogli
pogledati kratki promotivni film o proteklom humanitarnom radu Udruenja Pomozi.ba.
Dvanaestog i 13. juna U Domu Preporoda obavljeno snimanje TV emisija za Ramazanski program TV Zenica. Ukupno je snimljeno est emisija, a svaka je imala tri segmenta.
Prvi je pravljenje tradicionalnih ramazanskih jela, drugi razgovori o Ramazanu s linostima
iz javnog ivota grada, a trei se odnosio na muzike sadraje. U pravljanju razliitih jela
za iftar svoje umijee pokazale su Nejira Serdarevi, Irma Sofi i Bedra Hamzi. U razgovorima
o Ramazanu uestvovali su: Demaludin esti, Midhat Kasap, Merima Hadimusi, Kasim
Sarajli, Hiam Islambegovi, Abdulah Hodi, Nihada Husejnagi, Amna Sofi, Velida
Imamovi-Sarajli, Devdana Braji, Hamza Ali i Faruk Kadri. Prigodne muzike sadraje
izveli su Narodni orkestar pod vodstvom Halida Kobia i vokalni solisti Anida Sarajli,
Emina Sinanovi i Emma Daferovi kao i djeiji folklorni ansambl pod vodstvom koreografa
Nazifa Didia. Posebnu scenografiju za ovu TV emisiju osmislila je Amna Sofi. Emisije
su emitovane na TV Zenica za vrijeme Ramazana tokom jula.
etrnaestog juna U ljetnjoj bai Doma Preporoda organizovan Humanitarni
bazar za pomo nastradalim u poplavama. Svoje uratke izlagala su udruenja i pojedinci
koji se bave primijenjenom umjetnou i kreativnim radom: BZK Preporod, UG ena
Lastavica Arnauti, UG Abakus, Foto Nino, Muhamed Begi, Jasmin Fejzi, Abdulah
Hodi, Semir Sofi, Paa Begovi, Amela Brljevac, Irma Sofi, Amela Brdarac, Amira Hrusti
i drugi. Posjetioci su mogli da kupe heklane rune radove, zatim predmete napravljene dekupa
tehnikom, kutije, slike, podmetae od kojih je svaki unikat.
Devetnaestog juna Osnovna muzika i baletska kola Amadeus Zenica dodijelila
Preporodu Zahvalnicu za podrku uea uenika ove kole na koncertu u Moskvi koji
je odran maja 2014. godine.
Dvadeset etvrtog juna U okviru Koalicije Positive tolerance Preporod se pridruio
osudi paljevine katolike kapele u Gradiu, o emu je izdato zajedniko saopenje za javnost.
Dvadeset estog juna Prireen tradicionalni kulturno-umjetniki program naziva
U susret Ramazanu. U programu uestvovali hor ilahija i kasida Bedr pod vodstvom
Alije ehia, Narodni orkestar pod vodstvom Halida Kobia, zatim vokalni solisti Nusreta
Kobi, Emina Sinanovi, Emma Daferovi, sazlija Ahmed Turinovi, djeiji folklorni
ansambl pod vodstvom Nazifa Didia i Lejle ati, te Sabina Kulenovi glumica Bosanskog
narodnog pozorita. Scenografiju osmislila Amna Sofi, a scenarij i reiju programa Faruk
Kadri. Program je izveden u Domu Preporoda, a imao je i humanitarni karakter za pomo
nastradalim u poplavama pa su svi zainteresovani kupovinom bonova u vrijednosti od tri
i pet KM dali svoj doprinos ovoj akciji.
Dvadeset sedmog juna Nastup djeijeg folklornog ansambla u kulturno-umjetnikom
programu naziva Drugarstvo je veliko kao sunce, a u organizaciji Privatne ustanove za
boravak djece kolskog uzrasta Abakus Zenica. U sklopu programa prireena je humanitarna
likovna izloba naziva Djeca Abakusa za djecu Nemile. Ovom prigodom PU Abakus
dodijelila je Preporodu Zahvalnicu za saradnju i podrku u radu. Program je odran u
amfiteatru Katolikog kolskog centra Zenica.
Godinjak 2014/597
Prvog jula Prikupljena novana sredstva od humanitarnih aktivnosti za ugroene

u poplavama u iznosu od 331,00 KM uplaena na opinski raun otvoren za ovu namjenu.
Od 01. do 26. jula. Tokom ramazana u ljetnoj bai Doma Preporoda prireivani
su iftari za graane u organizaciji udruenja Mostovi prijateljstva Zenica. Uz ramazansko
druenje i prigodne muzike sadraje, u sklopu ove manifestacije iftarima je obuhvaeno
3000 graana, a projekt je finansijski podrala istanbulska opina skdar iz Republike
Turske. BZK Preporod bio je partner u realizaciji ovog projekta.
Sedmog jula Organizovan 16. tradicionalni iftar za ene. Iftaru je prisustvovalo
vie od 40 ena, lanova i prijatelja Preporoda iz javnog ivota grada, koje su pripremile
raznovrsna slatka i slana jela tradicionalne bosanske kuhinje i donosile na iftarsku sofru.
Prigodnim rijeima dobrodolice uesnicama iftara obratila se predsjednica Amna Sofi,
a ramazansko druenje upotpunili su lanovi Narodnog orkestra i vokalni solisti Nusreta Kobi
i Emma Daferovi. Iftar je prireen u prelijepom abijentu ljetne bae Doma Preporoda.
esnaestog jula Udruenje Pomozi.ba ogranak Zenica u partnerstvu s Preporodom,
u ljetnoj bai Doma Preporoda, priredilo humanitarni iftar. Prikupljana sredstva usmjerena
su za kupovinu ramazanskih paketa koji e se dodjeljivati ugroenim graanima u poplavljenim podrujima.
Devetnaestog jula U ljetnoj bai Doma Preporoda, u organizaciji Udruenja graana
za afirmaciju humanih ideja Ahi Zenica i Preporoda, organizovan humanitarni iftar uz
prigodan program. Iftar je prireen s ciljem prikupljanja sredstava za lijeenje estogodinje
Dejle ii iz eljeznog Polja, koja je ve u treoj godini ivota poela gubiti vid.
Dvadeset estog jula U Domu Preporoda obavljeno snimanje priloga za Bajramski
program TV Zenica. Uestvovali su: Narodni orkestar (Halid Kobi, Fuad Daferovi, Selma
Tabakovi, Senad Ali), evada Salinovi, Mirza Huseti, lanice djeijeg folklornog ansambla,
Amna Sofi i Faruk Kadri. TV prilozi emitovani u Bajramskom programa TV Zenica od
28. do 30. jula 2014. godine.
Dvadeset osmog jula Nakon klanjanja bajram-namaza u Staroj ariji prireeno
tradicionalno bajramsko druenje. Jednosatni muziki program izveli su Narodni orkestar pod
vodstvom Halida Kobia i vokalni solisti Emma Daferovi, Senad Ali i Emina Sinanovi.
Druenju je proteklo u estitanju i veselom bajramskom raspoloenju vie stotina graana,
a lanice folklornog ansambla poastile su prisutne graane bajramskim kolaima i sokovima.
Manifestacija je organizovana u saradanji s Medlisom IZ Zenica.
Dvadeset devetog jula Povodom Ramazanskog bajrama u Domu Preporoda prireen
tradiconalni XXII Bajramski koncert, na kojem su uestvovali: Kamerni simfonijski orkestar;
Narodni orkestar pod vodstvom Halida Kobia, Orkestar KUDeljezare Zenica pod
vodstvom Naila Kaara, hor ilahija i kasida Bedr pod vodstvom Alije ehia, ua Kur ana
Armin Kameri, instrumentalni solisti Amila Muharemovi, Amir Muharemovi i Ahmed
Turinovi, vokalni solisti Emina Sinanovi, Senad Ali, Emma Daferovi, Harun Sivac, Nedim
Hasani i Alija ehi, narator Edbir ari, folkolrni ansambl KUD eljezara Zenica pod
vodstvom Arina Kadria.
Dvadeset devetog jula U organizaciji djeijeg obdanita Sindibad, a u saradnji
s Preporodom, u prijepodnevnim satima u Domu Preporoda odran Djeiji bajramski
program uz podjelu bajramskih paketia.
Dvadeset prvog jula Poeo kurs turskog jezika za djecu porodica ehida i poginulih
boraca koji je trajao do 20. septembra, a uspjeno ga je zavrilo deset polaznika.
598/Godinjak 2014
Trideset prvog jula Ostvareno aktivno uee na Javnoj tribini naziva Poplave i
klizita kako dalje, koju je na inicijativu Antikorupcijske mree Account, kao i nekoliko
nevladinih organizacija iz Zenice, organizirao Forum graana Zenice.
Drugog augusta U Domu Preporoda prireen kolani kulturno-umjetniki program
naziva Pria o Bosni u sklopu kulturno-vjerske manifestacije Lastavica 2014. U programu
su uestvovali Narodni orkestar pod vodstvom Halida Kobia i vokalni solisti Senad Ali,
Emina Sinanovi, Omer Kadri i Emma Daferovi, djeiji folklorni ansambl, zatim hor
ilahija i kasida demata Tetovo En-nahl pod vodstvom Vedata ef. Arnuta, te narator i voditelj
Mirza Huseti. Prisutnima se prigodnim rijeima obratila predsjednica Amna Sofi. Videorealizaciju uradio Semir Sofi, a scenarij i reiju Faruk Kadri.
Dvadeset devetog augusta U suorganizaciji Foruma graana Zenice i Preporoda
odrana manifestacija naziva Od Kulina bana i dobrijeh dana, a povodom obiljeavanja
Povelje Kulina bana (nastala 29. augusta 1189. godine). Manifestacija je odrana kod Spomenobiljeja Kulinu banu u parku ispred istone tribine stadiona Bilino polje. U sklopu ove
manifestacije prezentiran je individualni rad 10 slikara, uesnika likovne kolonije Stara
Bosna iz Zenice kao grada domaina, Kalesije, Travnika i epa. O realizaciji projekta
posveenog obiljeavanju Povelje Kulina bana govorio je Tvrtko Mianovi, predsjednik
Foruma graana Zenice, a povodom poetka rada likovne kolonije Stara Bosna prisutnima
se obratila Amna Sofi, predsjednica BZK Preporod. Prigodan muziko-poetski performans
izveli su Ernad Bihorac i Almir Avdi, mladi zeniki muziari, dok je odlomak iz pozorine
predstave Kulin ban kazivao Saa Handi, glumac Bosanskog narodnog pozorita Zenica.
U sklopu programa manifestacije o znaaju Povelje Kulina Bana, dokumentu koji svjedoi
o vie od osam stoljea dugoj bosanskohercegovakoj dravnosti, govorio je prof. dr. Senadin
Lavi, predsjednik BZK Preporod BiH, koji je i sveano otvorio poetak rada likovne kolonije
Stara Bosna.
Od 29. do 31. augusta Na drevnoj tvravi Vranduk odrana likovna kolonija Stara Bosna
koja je organizovana u povodu potpisivanja Povelje Kulina bana. Uesnici kolonije bili
su likovni umjetnici: Devad Hamzi (Kalesija), Velid Trki, Berina Muji, Ajdin Sinkovi
i Jasmir Smailbegovi (Travnik), Mirsad ii, Jasmin Fejzi, Meliha Drui, akademski kipar
Muhamed Begi i Amna Sofi (Zenica) i Asim Goralija (epe). U ambijentu srednjovjekovne
tvrave Vranduk, koja je uesnicima kolonije bila umjetnika inspiracija, nastalo je
dvadesetak likovnih radova s historijskim motivima stare Bosne. O likovnoj koloniji izraeni
su afia i plakati. Dogovoreno je da se nastali radovi prezentuju izlobenim postavkama
u gradovima odakle su uesnici, a prema interesu i u drugim gradovima BiH. Svi nastali
radovi s likovne kolonije dati su BZKPreporod Zenica u vlasnitvo.
Prvog septembra U Domu Preporoda uprilien susret s predstavnicima Turske
vojne misije EUFOR-a u BiH LOT kua Zenica s ciljem upoznavanja o djelovanju BZK
Preporod, a u povodu dolaska na dunost novog komandanta.
esnaestog septembra Odrana promocija knjige Stranac u okovima ljubavi Erefa
Hadia iz Velike Kladue. Eref Hadi je ovjek zanimljive biografije, kulturni i sportski
djelatnik, novinar, pjesnik i veliki humanist. Osim autora, promotori knjige su bili prof.
Midhat Kasap i prof. Zahida ii, a moderator je bio Faruk Kadri. Stihove iz zbirke poezije
kazivala je studentica Emina Adilovi.
Osamnaestog septembra Na Islamskom pedagokom fakultetu Zenica odrana
knjievna manifestacija Biserje Nedada Ibriimovia u organizaciji Preporoda, Islamskog
Godinjak 2014/599
pedagokog fakulteta i Ope biblioteke Zenica. O knjievnom djelu Nedada Ibriimovia

govorili su prof. dr. Zuhija Adilovi, prof. dr. Nusret Isanovi, knjievnica Sejida ehaji i
prof. Midhat Kasap. Poeziju i odlomke iz knjievnih tekstova Nedada Ibriimovia kazivala
je studentica Emina Adilovi.
Treeg septembra Povodom 28. septembra, Dana Bonjaka u Domu Preporoda
prireena promocija knjiga akademika prof. dr. Ibrahima Paia s naslovom Predslavenski
korijeni Bonjaka. Ovaj naunoistraivaki projekt sadri etiri toma, a za ovu priliku
promovirane su knjige Trako ime Bosne i Traani u Bosni i Gotizmi i ilirizmi u Kulinovoj
povelji. Osim autora, promotori ovog kapitalnog projekta bili su akademik prof. dr. Devad
Jahi, etnolog Sulejman Alikovi i prof. dr. Senadin Lavi, dok je moderator bio Faruk
Kadri. Pratei sadraj u okviru ove manifestacije bila je izloba slika Stara Bosna, koje
su nastale na nedavno odranoj likovnoj koloniji na Vranduku. Na izlobi su predstavljena
24 djela likovnih umjetnika iz Kalesije, Travnika, epa i Zenice, a o radu likovne kolonije
prisutne je upoznala Amna Sofi, autorica ovog projekta.
Treeg oktobra U Domu Preporoda odrano javno rijebanje ekipa za grupnu fazu
takmienja na 18. Bajramskom malonogometnom turniru zenikih mahala. Predstavnicima
ekipa obratili su se Amna Sofi i Faruk Kadri, te Ermin Zuki, predsjednik Takmiarske komisije.
etvrtog oktobra Gostovanje Amne Sofi na TV Zenica u okviru emisije posveene
obiljeavanja Kurban-bajrama.
Od 05. do 11. oktobra odran 18. Bajramski malonogometni turnir zenikih mahala.
Turnir je sveano otvorila predsjednica Amna Sofi. Na turniru je uestvovalo 20 ekipa s vie
od 200 takmiara. U prvom ciklusu takmienja ekipe su rasporeene u osam grupa i igrano
je po sistemu svako sa svakim. U drugom ciklusu igrano je u dvije grupe sa po etiri ekipe.
Prve dvije ekipe plasirale su se u polufinale. Takmienje je odrano u gradskoj Areni na dva
terena, osim polufinalnih i finalne utakmice, koje su igrane na jednom terenu. Pobjednik
turnira je ekipa Janjii, drugo mjesto je osvojila ekipa Begagia put, tree ekipa Doglodi, dok
je ekipa Orah Polje bila etvrta. Ekipa Orah Polje proglaena je i za fair play ekipu turnira.
estog oktobra Povodom Kurban-bajrama u organizaciji Preporoda, a u saradnji
s Medlisom IZ Zenica, u Atriju Medlisa IZ prireen tradicionalni Bajramski prijem za
zvanice iz javnog, privrednog, politikog, kulturnog i vjerskog ivota grada. Pozdravne rijei
prisutnima iskazala je predsjednica Amna Sofi, a povodom Kurban-bajrama prigodnom
besjedom obratio se mr. Jakub ef. Salkica, glavni imam Medlisa IZ Zenica. Voditeljica programa
bila je Sabina Kulenovi, glumica Bosanskog narodnog pozorita.
estog oktobra U Domu Preporoda prireen Bajramski program u organizaciji
zenikog obdanita Sindibad i u partnerstvu s Preporodom. Prigodan program izvela
su djeca iz ovog obdanita.
Dvadeset prvog oktobra Uee u radu Fokus grupe koju su inile NVO u sklopu
projekta Graanski budet. Opina Zenica je, zajedno s Opinom Tuzla i Gradom Bijeljina,
uesnica ovog projekta koji provodi Razvojna agencija Eda Banja Luka. Rije je o projektu
za neposredno ukljuivanje graana u proces donoenja odluka o pitanjima koja su od
kljunog znaaja za razvoj lokalne zajednice. Osim aktivnog ukljuivanja putem svog predstavnika u radu Fokus grupe, Preporod se takoer angairao u akciji anketiranja svojih
lanova i drugih graana o ovoj temi.
Od 24. do 26. oktobra u sklopu projekta Upravljanje projektnim ciklusom za predstavnike
NVO-a, koje se bave mladima i marginaliziranim grupama, u Domu Preporoda odran seminar
600/Godinjak 2014
u organizaciji Foruma graana Zenice, a u partnerstvu s Preporodom. Obuku je uspjeno

zavrilo 11 predstavnika zenikih NVO-a kojima su urueni i certifikati o zavrenoj obuci.
Dvadeset osmog oktobra U Domu Preporoda odrana promocija poeme Hava
majka Prijedoranka Admira Muhia, pisca i imama demata u Maljevcima u R. Hrvatskoj.
Ovo knjiga je prenosilac istine o svim majkama Bosankama, koje su kao Hava Tatarevi
iz Prijedora izgubile nedune sinove u posljednjem ratu u BiH. Promotori su bili Ferid
Krak, zamjenik naelnika Opine Cetingrad (R Hrvatska), prof. Midhat Kasap i Devad
Ponjevi, profesor iz Buima. Prigodne odlomke iz poeme kazivali su autor Admir Muhi
i Sabina Kulenovi, glumica Bosanskog narodnog pozorita Zenica.
Od 8. do 9. novembra Uee na manifestaciji obiljeavanja 80. obljetnice Kulturnog
drutva Bonjaka u Dubrovniku. U sklopu programa ove manifestacije predsjednica Amna
Sofi i sekretar Faruk Kadri uestvovali su u radu Prvog meunarodnog znanstvenog skupa
o temi: Identitet Bonjaka-izazov XXI stoljea, te prisustvovali promociji Zbornika KD
Preporod Dubrovnik (1934-2014) kao i Smotri folklora.
Sedamnaestog novembra Uee u organizaciji manifestacije obiljeavanja 22.
godinjice 7. muslimanske viteke brigade, koju je u kasarni 7. muslimanske brigade OS
BiH u Zenici organizovao Opinski odbor za obiljeavanje znaajnih datuma odbrambenooslobodilakog rata 1992.-1995. godine.
Dvadesetog novembra U Sinagogi Muzeja grada Zenice prireena likovna izloba,
istaknutog zenikog slikara i lana Preporoda Alije Kulenovia. Rije je o retrospektivnoj
postavci naziva Eksplozija boja kojom je autor prezentirao ono najbolje to je uradio u minulih
pedeset godina u svom likovnom i karikaturalnom opusu. O Kulenovievom stvaralatvu
na otvaranju izlobe govorio je zeniki knjievnik Senad Duran.
Dvadeset treeg novembra U Domu Preporoda odrana promocija knjige Biser
u koljci u organizaciji UG Knjiga izvor Zenica, a u saradnji sa Preporodom. Knjiga sadri
prie lanica ovog udruenja. Promotorica knjige bila je spisateljica Ammara abi-Langi.
Promocija je popraena izvoenjem prigodnih ilahija, a program je bio namijenjen enama.
Dvadeset etvrtog novembra U povodu Dana dravnosti Bosne i Hercegovine u
prostoru PSC Libertas u epu prireena likovna izloba naziva Stara Bosna. Izloba u
epu upriliena je u sklopu manifestacije Dani ejha Abdulvehab Ilhamije epaka, koju
organizuje BZK Preporod epe. Ova izloba prezentirala je radove likovnih umjetnika
iz nekoliko gradova, koji su krajem augusta uestvovali na Preporodovoj likovnoj koloniji
na kraljevskog gradu Vranduk. Na ovoj izlobi predstavljena su 23 likovna rada uesnika
spomenute kolonije: Velid Trki, Muhamed Begi, Jasmir Smajlbegovi, Ajdin Sinkovi,
Mirsad ii, Jasmin Fejzi, Berina Muji, Meliha Drui, Asim Goralija, Devad Hamzi
i Amna Sofi. O izloenim likovnim radovima govorili su predsjednica Amna Sofi i sekretar
Faruk Kadri, dok je moderator bio Rusmir Agi, predsjednik BZK Preporod epe. Izlobu
je sveano otvorio naelnik Opine epe Mato Zovko.
Prvog decembra Uee u realizaciji kulturno-umjetnikog programa u sklopu
manifestacije obiljeavanja 22. godinjice 314. Slavne brigade i 3. korpusa Armije RBiH
koju je na Centralnom spomen-obiljeju Kameni spava organizovao Opinski odbor za
obiljeavanje znaajnih datuma odbrambeno-oslobodilakog rata 1992.-1995. godine. U
programu uestvovali Nusreta Kobi i Sabina Kulenovi.
Godinjak 2014/601
Od 13. do 14. decembra Za lanove Narodnog orkestra i druge istaknute lanove kao
nagrada za trud i uspjean kontinuiran rad organizovan je izlet na Ponijere, zimski centar
u opini Kakanj.
Sedamnaestog decembra Poela s radom novoformirana enska vokalna grupa u
sastavu: Nejira Serdarevi, Naira Jusufovi, Amela Huseinovi, evada Salinovi, Romana
Mari, Paa Begovi i Rukija Omerovi. Strunim radom ove vokalne grupe rukovodi prof.
Nedim Tali.
Osamnaestog decembra Odrano 1. ensko druenje naziva Ah, te lijepe enske
prie. Rije je o novom projektu Preporoda, koji e se kontinuirano realizirati tokom naredne
godine, a svako ovo druenje donosi jednu priu jake, samopouzdane i primjerene ene,
iji je rad i portvovanje za ono to rade i vole za svaku pohvalu.
Devetnaestog decembra U Domu Preporoda prireen sveani program povodom
obiljeavanja sedme godinjice plesne kole Svjetlost Nour. U programu su uestvovali
lanovi ove kole, a kao gosti su nastupili lanovi ansambla Bosnia folk Zenica. U organizaciji
ovog programa Preporod je bio partner, dajui na taj nain podrku ovom vrijednom
i uspjenom zenikom udruenju koje okuplja mlade.
Dvadesetog decembra U Domu Preporoda UG Pomirenje Zenica, u saradnji
s Preporodom, priredilo prigodan program povodom Nove godine. Ovo udruenje djeluje
s ciljem pomaganja socijalno ugroenoj djeci uzrasta od 5 do 15 godina, a prioritet su djeca
koja su zanemarena od roditelja. Prigodan kulturno-zabavni program izveli su tienici
ovog udruenja kojima su podijeljeni i novogodinji paketii.
Dvadeset estog decembra Prisustvo na sveanom Boinom prijemu u hotelu
Dubrovnik, koji je organizovala Koordinacija hrvatskih i katolikih institucija grada
Zenice. Prijemu su prisustvovali lanovi Preporoda Amna Sofi, Sabina Kulenovi, Halid
Kobi, Abdulah Hodi i Nazif Didi.
Tridesetog decembra Prireen prigodan kulturno-zabavni program za roditelje lanova
folklornog ansambla i ostale lanove i prijatelje Preporoda. U programu uestvovali lanovi
Narodnog orkestra i vokalni solisti kao i djeiji foklorni ansambl. Prisutnima se obratila
predsjednica Amna Sofi, zahvalivi se svim lanovima sekcija na proteklom radu i djelovanju
u provoenju programskih ciljeva i zadataka Preporoda.
Predsjednica
Amna Sofi
BZK Preporod Opinsko drutvo epe

U skladu s godinjim programskim ciljevima utvrenim na sastanku Upravnog odbora
u februaru Opinsko drutvo Preporod u epu 2014. godine realiziralo je sljedee sadraje:
Povodom Ramazanskog bajrama u epu je odran bajramski koncert naziva Nek
se zna da bajram je, 29. jula 2014. Gosti veeri bili su poznati interpretatori bosanske
sevdalinke Vesna Hadi, Bahrija Hadali i Zanin Berbi. Koncert je odran u pratnji ansambla
ulistan pod rukovodstvom lana Upravnog odbora BZK Preporod epe profesora
harmonike Mirze Babanovia. Odrani koncert imao je i humanitarni karakter. Naime, dio
602/Godinjak 2014
sredstava od prodatih ulaznica bio je usmjeren za potrebe porodica pogoenih majskim

polavama i klizitima s podruja opine epe.
U povodu obiljeavanja godinjice smrti knjievnika Nedada Ibriimovia u epu
je 15. septembra u suorganizaciji s Legolokim udruenjem BiH odrana knjievna vee
Sjeanje na Nedada Ibriimovia. O ovom istaknutom bosanskohrecegovakom i bonjakom knjievniku govorili su Mustafa Spahi, prof. predsjednik BZK Preporod u BiH
prof. dr. Senadin Lavi i Nedadov sin Zlatan Ibriimovi. Ovaj sadraj svojim nastupom
popratio je mladi izvoa sevdalinki Zanin Berbi uz pratnju profesora muzike Mirze Babanovia.
Knjievna vee zavrena je uz zakljuak da bi ve od naredne godine uz podrku institucija
ovakav vid obiljeavanja sjeanja na ovog istaknutog bosanskohercegovakog knjievnika
i umjetnika trebala prerasti u znaajniji projekt koji bi postao dio tradicije epa.
Povodom obiljeavanja Kurban-bajrama 6. oktobra u sali Doma kulture u epu odran
je bajramski koncert naziva Sevdalinko, pjesmo najmilija. Dvosatnim repertoarom brojnu
publiku oduevili su interpretatori sevdaha: Ferid Avdi, Andrija tevani, Zanin Berbi
i Vesna Hadi uz pratnju ansambla ulistan pod rukovodstvom profesora muzike Mirze
Babanovia. Kao gost i vrsni pozvalac sevdalinke kroz izvedbu, ali i njenu historiju, predstavila
se i goa Vedrana Tii, direktorica Muzike produkcije Radio-televizije Bosne i Hrecegovine.
Mjesec novembar u epu bio je u znaku Dana ejha Abdulvehab Ilhamije epaka. Ovom
prilikom uprilien je zanimljiv i bogat kulturni sadraj.
Program obiljeavanja sjeanja na lik i djelo Abdulvehaba Ilhamije epaka s nazivom
Ilhamijini dani, poeo je javnom tribinom na kojoj su gosti-uvodniari bili hafiz Sulejman
ef. Bugari i profesor islamske teologije Denan ef. auevi.
Manifestacija je nastavljena promocijom knjige I ja sam iz Srebrenice autora Fikreta
Hodia, koja je odrana 13. novembra. O knjizi su govorili Indira Mehi, Mensur abanovi
i autor knjige.
Kroz obrade tradicionalne muzike naeg podneblja i balkanskog regiona, zenika grupa
Balkaneros odrala je, u sklopu manifestacije 21. novembra, koncert sa vrlo zanimljivim
i sadrajnim repertoarom.
Trodnevnom likovnom izlobom u periodu 24.-26. novembra s nazivom Stara Bosna
zatvoreni su Ilhamijini Dani u epu. Na izlobi su predstavljena 23 umjetnika djela nastala
kroz likovnu koloniju umjetnika ZDK. Pomo u organizaciji likovne izlobe pruili su suorganizatori BZK Preporod Zenica i Opina epe. Uvodniari i moderatori izlobe u
epu bili su predsjednica BZK Preporod Zenica Amna Sofi i generalni sekretar Fikret Kadri.
Odrani koncert grupe Balkaneros i likovna izloba ujedno su bile manifestacije kojima
je obiljeen Dan dravnosti BiH na podruju opine. Ove dvije manifestacije programski su
sadraji kojim je Opina epe obiljeila Dan dravnosti.
Izraen je profil BZK Preporod epe na drutvenoj mrei Facebook, gdje se mogu
vidjeti sve realizirane aktivnosti drutva u posljednje tri godine. Stranica je izraena radi
informisanja graana o naem radu.
Predsjednik
Rusmir Agi
Godinjak 2014/603
BZK Preporod Opinsko drutvo ivinice

OD Preporod ivinice je u 2014. godini imao sljedee aktivnosti:
OD Preporod ivinice je poetkom juna donijelo odluku da se odri Peta likovna
kolonija u Toplicama kod ivinica. Na Koloniju su pozvani slikari iz Crne Gore, Lukavca,
Tuzle, Kalesije, Zenice, Srebrenika i ivinica. Na poziv se odazvalo 18 slikara. Likovna kolonija
odrana je 21. i 22. juna 2014. godine u Toplicama. Svim uesnicima bili su obezbijeeni
smjetaj u hotelu Toplica, hrana i prevoz. Na otvorenju Kolonije prisutnim su se obratili
naelnik Opine ivinice Hasan Muratovi, predsjedavajua OV Samra Omi i predsjednik
OD Preporod ivinice Sakib Alji. Otvaranju kolonije prethodio je kulturno-zabavni program
na kojem su nastupili: muzika grupa iz O Via te na hor Preporod ivinice. Nakon
dvodnevnog rada, slikari su uradili 42 kvalitetne slike, koje su komisijski pregledane, procijenjene, obiljeene i predate OD Preporod ivinice.
Tridesetog jula, nai lanovi, vokalni solisti Ilma i Emina Mahmutbegovi te Demo
i Elvedina abanovi, pozvani su na Bajramsku akademiju u Kladnju, gdje su nastupali
u ime OD Preporod ivinice.
estog oktobra, lanice hora Preporod ivinice su uestvovale s nekoliko izvedbi
na Bajramskoj akademiji naziva Bajrama se miris iri
OD Preporod ivinice je 13. oktobra 2014. godine na sjednici Izvrnog odbora
donio odluku da se u naim prostorijama odrava kola slikanja za graane ivinica. Tu
kolu bi vodio na slikar iz ivinica Adis abanovi. kola je sa radom poela 15. novembra
2014. godine, koju pohaa 16 uenika, kola e trajati est mjeseci, nakon ega e uenici
upriliiti izlobu svojih radova.
Predsjednik OD,,Preporod ivinice Sakib Alji je na sastanku Izvrnog odbora,
odranom 04. decembra 2014. godine, dao ostavku, koju su svi lanovi prihvatili, te predloio
Adisa abanovia za novog predsjednika. Prijedlog je jednoglasno usvojen.
OD Preporod ivinice je u toku 2014. godine odrao etiri sjednice Izvrnog odbora
kojima su uglavnom prisustvovali svi lanovi. Sve aktivnosti OD Preporod ivinice popraene
su putem TV-ivinica i TV TK.
Predsjednik
Adis abanovi
604/Godinjak 2014
Adresar opinskih drutava BZK Preporod
Opinsko drutvo Banovii

Alije Izetbegovia 65
Predsjednik: Vehid Kudumovi
Tel/Fax: 070/217-885
Mob: 061/737-886
vehid.kudumovic@hotmail.com
75290 BANOVII
Opinsko drutvo Banjaluka
78000 BANJALUKA
Opinsko drutvo Biha
77000 BIHA
Opinsko drutvo Bijeljina/Janja
Kozaraka 5
Predsjednik: Jusuf Trbi
Tel/fax: 055 / 204-258
065 / 787-032
preporodbn@yahoo.de
76300 BIJELJINA
Opinsko drutvo Bosanska/Kozarska
Dubica
aka ulica 17
Predsjednica: Elvira anta-auevi
Mob: 065/186-344
bzkpreporod.bosdubica@hotmail.com
79240 BOSANSKA DUBICA
Opinsko drutvo Bosanska Gradika
78400 BOSANSKA GRADIKA
Opinsko drutvo Bosanska Krupa

77240 BOSANSKA KRUPA
Opinsko drutvo Bosanski Novi
Mee Selimovia 1
Predsjednik: Kasim Falan
Tel: 052/751-593
Tel: 065/592-821
Dom Urije
BOSANSKI NOVI
79220
Opinsko drutvo Bratunac
Predsjednik: Elvir Hodi
hodzicelvir@yahoo.com
Zgrada Medlisa Islamske zajednice
Ulica Drinska bb
75420 BRATUNAC
Opinsko drutvo Brko Distrikt BiH
Ulica Islahijjet 3
Predsjednik: azim Suljevi
Tel: 049/230-120
Fax: 049/230-121
Mob: 061/344-946
preporodbrcko@gmail.com
76120 BRKO Distrikt BiH
www.preporod-brcko.ba
Opinsko drutvo Breza
Alije Izetbegovia bb
Predsjednik: Fikret Herco
Tel/Fax: 032/784-596 (O. .)
Mob: 061/783-260
preporodbreza@gmail.com
71370 BREZA
Godinjak 2014/605
Adresar opinskih drutava
Opinsko drutvo Bugojno

Sultan Ahmedova 71
Predsjednik: Muamer Terzi
Mob: 062 / 581-676
mterzic@bih.net.ba
70230 BUGOJNO
www.bugojno.org /preporod/
Opinsko drutvo Doboj Istok

Klokotnica b. b.
Predsjednik: Ismet Sulji
Tel: 035/720-189
Mob: 061/654-702
suljicismet9@gmail.com
74207 DOBOJ ISTOK
Opinsko drutvo Busovaa

Kauni bb
Predsjednica: Ferida Kari
Tel/Fax: 030/590-143
Mob: 061/361-031
ferida_karic@hotmail.com
BUSOVAA
72264
Opinsko drutvo Donji Vakuf

770. Slavne brigade 18
Predsjednik: Kemal olak
Tel/Fax: 030/205-596
Mob: 061/132-119
kemal.colak@promo.ba
70220 DONJI VAKUF
Opinsko drutvo Buim

Konjodor bb
Predsjednik: Muhamed Krali
Mob 061/767-162
77249 BUIM
Opinsko drutvo Cazin
77220 CAZIN
Opinsko drutvo eli
Alije Izetbegovia bb
Predsjednik: Mersad Tanji
Tel/Fax: 035/668-121
Mob: 061/665-009
mersed.tanjic@humci.net
75246 ELI
Opinsko drutvo Doboj
Oslobodilaka 1
Predsjednik: Zijad Belagi
beslagicz@gmail.com
Tel: 053/204-271
061/142-046
74200 DOBOJ
606/Godinjak 2014
KDB Preporod Dubrovnik

Obala pape Ivana Pavla 35
Predsjednik: Izet Spahovi
izet.spahovic@du.t-com.hr
Mob.00385-95-1606-954
20 000 DUBROVNIK
Hrvatska
Opinsko drutvo Foa
Paunci bb
Predsjednik: Ismet Hotovi
Fax: 058/ 238-003
Mob: 062/978-205; 062/417-244
bzk_preporod@yahoo.com
73300 FOA
Opinsko drutvo Fojnica
71270 FOJNICA
Opinsko drutvo Glamo
Ive Lole Ribara 1
Predsjednik: Amel Saltaga
063/881-029
Tel/Fax: 034/272-465
80230 GLAMO
Opinsko drutvo Gorade

Ferida Dizdarevia 21
Predsjednik: Nedad Kurtovi
Tel/Fax: 038/220-926
Mob: 061/331-302
preporodgz@hotmail.com
73000 GORADE
Opinsko drutvo Gornji Vakuf
Gradska bb
Predsjednik: Alija Filan
Predsjednik: 061/768 818
Tel/fax: 030/265 053
preporod.gv@gmail.com
70240 GORNJI VAKUF
www.preporod-gv.ba
Opinsko drutvo Graanica
111 Graanike brigade bb
Predsjednica: Refija aji
Tel: 035/702-070
Mob: 061/305-621
refka@mail.com
75320 GRAANICA
Opinsko drutvo Gradaac
Husein-kapetana Gradaevia 96
Predsjednica:
Nadira Pamukovi
Tel/Fax: 035/816-138
prep.grd@bih.net.ba
76250 GRADAAC
Opinsko drutvo Hadii
Hadeli 185
Predsjednica: Zehra Musto
Mob: 061/377-100
zmustoo@yahoo.com
71240 HADII
Opinsko drutvo Ilija
F. Jukia 2
Predsjednik: Adem Ali
Mob: 061/828-827
adem555alic@hotmail.com
71380 ILIJA
www.preporod-ilijas.ba
Opinsko drutvo Jablanica
Branilaca grada bb
Predsjednik: Resul ili
Tel: 036/753-333
Mob: 062/345-378
resul_c@hotmail.com
88420 JABLANICA
Opinsko drutvo Jajce
Bravnice bb
Predsjednik: Almir Kuni
Mob: 062 / 347-720
info@mer-kunic.com
70101 JAJCE
Opinsko drutvo Kakanj
RMK Kakanj
Predsjednik: Nazif Hrusti
Tel/Fax: 032/553-971
Mob: 061/477-910
hrustic.n@live.com
nazif.hr@gmail.com
Sekretar: Nevzet Kovaevi
Mob: 061/421-983
72240 KAKANJ
Opinsko drutvo Kalesija
rtava genocida 1
Predsjednik: Nermin Bukvar
Tel/Fax: 035/631-881
Mob: 061/635-561
nerminbukvar@gmail.com
75260 KALESIJA
Opinsko drutvo Kiseljak
O.. Kiseljak 1
Hrastovi b.b.
Predsjednik: Munir Muji
Tel/Fax: 030/594-005 (Medlis IZ)
Mob: 061/349-305
71250 KISELJAK
Godinjak 2014/607
Opinsko drutvo Kladanj

Kladanjskih brigada 2
Predsjednica: Nevzeta Rustemovi
Tel/Fax: 035/621-150
Mob: 061/553-473
75280 KLADANJ
www.preporodkladanj.com.ba
Opinsko drutvo Klju
Trg Alije Izetbegovia 1
Predsjednik: Ibrahim Kapetanovi
Tel/Fax: 037/661-116
78280 KLJU
Opinsko drutvo Konjic
Varda bb, Narodni univerzitet
Predsjednik: Jasmin Mehanoli
Tel: 036/735-031
Fax: 036/735-030
062/172-386
preporodkonjic@yahoo.com
88400 KONJIC
Opinsko drutvo Kotor-Varo
Svetozara Miletia 30
Predsjednik: Nerim Abdi
78220 KOTOR VARO
Opinsko drutvo Kupres
Kralja Tomislava 7
Predsjednik: Safet Pili
Tel/Fax: 034/275-017
Mob: 063/349-328
safetpilic@gmail.com
88320 KUPRES
Opinsko drutvo Livno
Kalajdinica bb
Predsjednik: Haris Jele
harislivno@yahoo.com
Mob: 063/922-740
Tel/Fax: 034/200-634
80101 LIVNO
608/Godinjak 2014
Opinsko drutvo Lukavac

75300 LUKAVAC
Opinsko drutvo Modria
J. Rakovia bb
Predsjednik: Husein Huselji
Tel/Fax: 053/811-472
Mob: 0627584-884
74480 MODRIA
Opinsko drutvo Mostar
Mala tepa 3/1
Predsjednik: Damir Sadovi
Tel: 036/552-537
Mob: 061/175-270
Sekretar: Kasim Muinovi
061/891-139
kasimmusinovic@hotmail.com
88000 MOSTAR
Opinsko drutvo Novi Travnik
Mehmeda Spahe bb
Predsjednik: Edin Leti
Tel: 030/525-064
72290 NOVI TRAVNIK
Opinsko drutvo Odak
Predsjednik: Mujan Duran
Tel/Fax: 031/761-029 (Opina)
063/341-042
063 341 130
mujan.duran@tel.net.ba
76290 ODAK
www.bzkpreporododzak.com
Opinsko drutvo Oraje
Jedanaesta 10
Predsjednik: Ismet Kiin
Mob: 063/342-019
ismetkicin@gov.ba
76270 ORAJE
Opinsko drutvo Osmaci

eher bb
Predsjednik: Samir Kari
Mob: 061/344-318
bzk.preporod.osmaci@gmail.com
karic.samir@gmail.com
75406 OSMACI
Opinsko drutvo Papraa-ekovii
Predsjednik: Sejfudin Ferhatbegovi
Mob: 065/060-839
75453 PAPRAA-EKOVII
Opinsko drutvo Prijedor
79101 PRIJEDOR
Opinsko drutvo Prnjavor
PRNJAVOR
Opinsko drutvo Prozor-Rama
Kralja Tomislava 35
Predsjednik: Almir Muminovi
Mob. 061/894-604
muminovicalmir@yahoo.com
88440 PROZOR
Opinsko drutvo Sanski Most
Banjaluka bb
Predsjednik: Amir Tali
Tel: 037/684-018; 037/689-126
Mob: 061/137-457
amirtalic@yahoo.com
79260 SANSKI MOST
Opinsko drutvo Sapna
Ulica 206. Viteke brigade bb
Predsjednik: Munir Kahrimanovi
Mob: 061/179-816
preporod.sapna@yahoo.com
75411 SAPNA
BZK Preporod Sarajevo
Predsjednik: Senadin Lavi
Tel: (++387 33) 444-078;
033/215-665
Fax: 033/226-511
bzkpreporod@bih.net.ba
www.preporod.ba
71000 SARAJEVO
Opinsko drutvo Split
Trg Republike 4/3
Predsjednica: Sifa Hodi
0038598668043
00385953440951
kdbpreporodsplit@gmail.com
21000 SPLIT
Hrvatska
Opinsko drutvo Srebrenik
Dom kulture
Predsjednik: Nermin Tursi
Tel/fax 035/643-243
Mob: 061/345-471
nermint_007@hotmail.com
75350 SREBRENIK
Opinsko drutvo Srebrenica
Crni Guber bb
Predsjednica: Fija Avdi
fiija_avdic@hotmail.com
preporod.srebrenica@gmail.com
Mob: 061/406-530
75430 SREBRENICA
Opinsko drutvo Stolac
Vlatka Maeka 13a
Predsjednik: Mensud Medar
Tel/kua: 036/854-029
Mob: 061/935-539
88360 STOLAC
Opinsko drutvo Teoak
Centar bb
Predsjednik: Munever Duzdanovi
061/658-883
75414 TEOAK
www.preporod.teocak.ba
Godinjak 2014/609
Opinsko drutvo Tesli

Stenjak bb
Predsjednik: Beir Hasi
061/ 333-033
74270 TESLI
Opinsko drutvo Visoko

Predsjednik: Mersed ahinovi
Tel: 061 /136-417
preporod.visoko@gmail.com
71300 VISOKO
Opinsko drutvo Tomislavgrad

Mijata Tomia bb
Predsjednik: Senad Dankovi
Tel: 063/344-665
80240 TOMISLAVGRAD
Opinsko drutvo Vitez

OD Behar
Predsjednik: Damir Bei
Tel/Fax: 030/520-007
061/172-386
bzkpreporodvitez@yahoo.com
Branilaca Starog Viteza bb
72251 VITEZ
Opinsko drutvo Travnik

Bosanska 119
Predsjednica: Amra Loli
Tel: 030/541-092
Fax: 030 /541-091
Mob: 061/340-458
divan@bih.net.ba
72240 TRAVNIK
www.preporodtravnik.ba
Opinsko drutvo Tuzla
Turalibegova 20/2
Predsjednica: Enisa uni
Tel/Fax: 035/257-479
Mob: 061/189-664
enisazunic58@gmail.com
75000 TUZLA
Opinsko drutvo Vare
Put mira bb
Predsjednica Sahudina Beganovi
Mob.062/552-241
pivares@ bih.net.ba
71330 VARE
Opinsko drutvo Velika Kladua
Mahmuta Zulia 19
Predsjednik: Sakib Selimovi
sakib.selimovic63@hotmail.com
Tel: 070/221-091
061/613-609
77230 VELIKA KLADUA
610/Godinjak 2014
Opinsko drutvo Vlasenica

75440 VLASENICA
Opinsko drutvo Vogoa
Joanika 66
Predsjednik: Selman Selhanovi
Tel: 432-235
71320 VOGOA
KDBH Preporod Zagreb
Ul. grada Vukovara 235
Predsjednik: Senad Nani
Tel/Fax: 00385 (0)1483-3635
kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr
10 000
ZAGREB
Hrvatska
www. kdbhpreporod.hr
Zajednica Opinskih drutava
Bosansko-Podrinjskog kantona
73000 GORADE
Zajednica Opinskih drutava
Tuzlanskog kantona
Turalibegova 20/2
Predsjednica: Azra Gazibegovi
Mob: 061/859-325
Tel: 035/257-479
75000 TUZLA
Opinsko drutvo Zavidovii

umurana bb
Predsjednik: Samir Hasii
Tel/Fax: 032/868-310
Mob: 061/754-572
72220 ZAVIDOVII
Mob: 061/731-373
E-mail:
bzk.preporod.zvornik@gmail.com
amer_redzic@yahoo.com
75410 ZVORNIK
www.preporod-zvornik.org
Opinsko drutvo Zenica

Ulica Armije R BiH 1
Predsjednica: Amna Sofi
Mob: 061/754-450
Tel: 032/463-291
Fax: 032/463-291
amnas@bih.net.ba
preporod.zenica@gmail.com
72000 ZENICA
www.preporodzenica.weebly.com
Opinsko drutvo epe

Sarajevska bb
Predsjednik: Rusmir Agi
Mob: 061 / 691-751
rusmir_agic@yahoo.com
72230 EPE
Opinsko drutvo Zvornik

Svetog Save 119
Predsjednik: Amer Redi
Tel/Fax: 056/215-757
Opinsko drutvo ivinice

Alije Izetbegovia 20
Predsjednik: Adis abanovi
Tel.035/774- 933 adis_sa_banovic@hotmail.com
75270 IVINICE
Godinjak 2014/611
12. Skuptina BZK Preporod Sarajevo: (dokumenti)1
PREDSJEDNIK BZK PREPOROD

SARAJEVO
1. Senadin Lavi
LANOVI IZVRNOG ODBORA
BONJAKE ZAJEDNICE KULTURE
PREPOROD
1. Aida Abadi-Hodi (predsjednica
Izvrnog odbora)
2. Sanela Bai
3. Senada Dizdar
4. Hatida Duman
5. Hadem Hajdarevi
6. Aladin Husi
7. Lejla Kodri Zaimovi
8. Jasminko Mulaomerovi
9. Vahidin Preljevi
10. Lada Sadikovi
11. Meho ljivo
LANOVI MATINOG ODBORA
PREPOROD U BOSNI I HERCEGOVINI
1. Dajana Ajanovi
2. Selma Alispahi
3. Zehra Alispahi
4. Nijaz Bajgori
5. Izet Beridan
6. Adnan Busuladi
7. Amra ampara Loli (Travnik)
8. Amira Dervievi (Biha)
9. Enes Durmievi
1
10. air Filandra

11. Lejla Gazi
12. emsudin Hadrovi
13. Dijana Hadizuki (Mostar)
14. Enisa Hajdarevi ojko
15. Ahmed Imamovi
16. Ervin Jahi (Zagreb)
17. Alen Kalajdija
18. Husnija Kamberovi
19. Sanjin Kodri (predsjednik Matinog
odbora)
20. Mufid Lazovi
21. Munib Maglajli
22. Adnan Muftarevi
23. Admir Mujki
24. Zehra Mustoo
25. Rapko Orman (Livno)
26. Nusret Omerika (Mostar)
27. Edin Radui
28. Selma Rizvi
29. Amira Sadikovi
30. Suad Selimovi
31. Adnan Silajdi
32. Vedad Spahi (Tuzla)
33. Mersida Sueska
34. azim Suljevi (Brko)
35. Sead emsovi
36. Amir Tali (Sanski Most)
37. Jusuf Trbi (Bijeljina)
38. Adnan Tufeki (Tuzla)
39. Nermin Tursi (Srebrenik)
40. Zlatko Topi
41. Semir Vrani
42. Sibela Zvizdi Meco
12. Skuptina BZK Preporod odrana je 20.12. 2014. godine u Velikoj sali Opine Stari Grad
u Sarajevu.
Godinjak 2014/612
12. Skuptina BZK Preporod Sarajevo: (dokumenti)

LANOVI SAVJETA BONJAKE
ZAJEDNICE KULTURE PREPOROD
1. Nijaz Alispahi (Tuzla)
2. Zijad Bajramovi
3. Amila Baki
4. Azra Begi
5. Kemal Balihodi (Bugojno)
6. Uzeir Bavi
7. Ismet Buatli
8. efkija eki
9. Smail eki
10. Kemal olak
11. Almasa Defterdarevi-Muratbegovi
12. Ejup Gani
13. Azra Gazibegovi (Tuzla)
14. Mehmed Gribajevi
15. Lamija Hadiosmanovi
16. Fatma Hasanbegovi
17. Muharem Hasanbegovi
18. Irfan Horozovi
19. Enver Imamovi
20. Mustafa Imamovi
21. Salih Jalimam (Zenica)
22. Devad Karahasan
23. Emina Keo Isakovi
24. Ibrahim Krzovi
25. Enes Kujundi
26. Nedad Mulabegovi
27. Hasnija Muratagi Tuna
28. Fehim Nametak
29. Salim Obrali
30. Amila Omersofti
31. Enes Pelidija
32. Munir Raidovi
33. Enes Sara
34. Mevlida Serdarevi
35. Avdo Sofradija
36. Emin Sofi
37. Ismet Suljevi
38. Izet aboti (Tuzla)
39. Rifat krijelj
40. Esad Zgodi
41. Behija Zlatar
PREDSJEDNIK I ZAMJENIK
PREDSJEDNIKA SKUPTINE,
NADZORNI ODBOR I SUD ASTI
PREPOROD U BOSNI I HERCEGOVINI
I SKUPTINA
Hidajet Repovac, predsjednik
Rizvan Halilovi, zamjenik predsjednika
II NADZORNI ODBOR
l. Hasan Bali, predsjednik
2. Ismet Hotovi, lan
3. Zijad Bajramovi, lan
4. Smajo Fetahovi, lan
5. Smajo Hadi, lan.
III SUD ASTI
l. Kadira Abdulahovi, lan
2. Azra Adajli Dedovi, lan
3. Narcisa Gluhaevi Hotovi, lan
4. Vahid Kljai, predsjednik
5. Avdija Kovaevi, lan
Godinjak 2014/613
GODINJAK
BONJAKI MERHUMI (2014) _____
UDK 929 (497.6=163.43*)
Sudionici nae prolosti umrli u 2014. godini

Isma Kamberovi
BZK Preporod
Sarajevo
Ova rubrika nastavlja s objavljivanjem priloga za biografski leksikon umrlih Bonjaka.
U proloj godini umrlo je dvadeset znaajnih umjetnika, slikara, historiara, doktora medicine,
historiara umjetnosti, ekonomista, knjievnika, reisera, filmskih kritiara, filologa, univerzitetskih
profesora, i dr. elimo podsjetiti na njihov doprinos naoj zajednici te tako nastaviti obiaj lijepog
prianja o istaknutim linostima koje su napustile ovaj svijet a ostavile iza sebe znaajno djelo.
Kljune rijei: Bonjaci, Ismet Ajanovi, Ahmed Alii, Salih Burek, Hatida ar-Drnda,
Safet ibo, Ekrem Duri, Osman Duri, Vefik Hadismajlovi, Vedad Hami, Husno Hrelja,
evko Kadri, Husnija Krupi, Ilijas Kruki, Sulejman Kupusovi, Sadudin Musabegovi,
Husnija Resulovi, Edhem Seferovi, Kemo Sinanovi, Lada esti i Sulejman Tihi.
vjedoci smo nepotivanja i neuvanja bosanskohercegovakog kulturnog blaga

i kulturnih institucija te svakodnevnog potcjenjivanja i vrijeanja drugog i drugaijeg, zato u ovoj rubrici podsjeamo na istaknute pojedince koji su svojim djelima
prerasli svoju sredinu i koji su smisao ivota traili u zanimanju i ljubavi prema nauci, znanju,
duhovnosti, umjetnosti i aktivnostima koje su ispunjavale njihovu unutranjost, a korisne
su i za druge ljude, te su svojim radom i znanjem zaduili iru zajednicu. Iako su bili prolazni
na ovom svijetu, ostavili su neprolazno djelo koje e svjedoiti o njima. elimo pokazati
da su meu nama ivjeli nai savremenici, koji su za vrijeme svog ivota razmiljali o onome
to je ispred, onome to je iza i o onome to e biti kada njih ne bude vie, te su voeni tom
milju postigli vidljive rezultate u svojim profesijama. U ovoj godini napustilo nas je dvadeset
sljedeih merhuma:
AJANOVI, Ismet (1922-2014)

Slikar naivne umjetnosti Ismet Ajanovi roen je 4. 12. 1922. godine u Rogatici. Zavrio
je pekarski zanat, kasnije je radio kao ugostitelj, a sasvim sluajno je otkrio da je roen s
izuzetnim talentom za slikanje. Sa svojim prvim radovima, prijavio se na kurs slikanja koji
je vodio slikar Ibrahim Ljubovi pri Radnikom univerzitetu u Sarajevu, koji je bio oduevljen
njegovim slikama i predloio je prireivanje izlobe njegovih radova. Kasnije je i veliki
poznavalac naivne umjetnosti Franjo Likar, svugdje toplo preporuivao predstavljanje njegovih
radova. Motivi na njegovim slikama su priroda i pejzai Rogatice i Romanije, panjaci, ume,
proplanci, ovce, krave, konji, rijeke, potoci, seoske avlije, stare ardaklije s bijelim vezenim
Godinjak 2014/617
Sudionici nae prolosti
zarovima na prozorima, te pokrivenim enama u avlijama, drvenim kapijama i dr. Njegove

slike, takoer, prikazuju i radost i sreu, cure i momke u razigranim seoskim narodnim
kolima i dr.
Njegova najpoznatija slika ena s krajolikom pojavila se u istoimenom filmu Ivice
Matia, koji govori o odnosu ovjeka i umjetnosti. Uvrten je u svjetsku Enciklopediju naivne
umjetnosti, a u Sarajevu se njegova djela mogu pogledati u galerijskom prostoru restorana
Pod lipom na Baariji.
Njegove samostalne izlobe prireivane su u zemlji i inozemstvu: Sarajevu, Tuzli, Mostaru,
Zagrebu, Podgorici, Baru, Ljubljani i dr. Uesnik je mnogih slikarskih susreta, kolonija i
bijenala, na kojima je nagraen brojnim diplomama, zahvalnicama i nagradama.
Umro je 8. 1. 2014. u 92. godini ivota, a pokopan je na mezarju Grliia brdo.
ALII, Ahmed (1934-2014)

Historiar osmanista Ahmed Alii, roen je 6. 3. 1934. godine u mjestu Kljuna kod
Nevesinja. Nakon zavretka Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, diplomirao je na
Odsjeku za orijentalistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu 1960. godine.
Nakon diplomiranja bio je dvije godine profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi, te
je 1963. godine preao u Orijentalni institut, gdje je proveo itav radni vijek. U Orijentalnom
institutu proao sva struna zvanja od asistenta, vieg strunog saradnika, strunog saradnika,
vieg naunog savjetnika do naunog savjetnika. U svojoj 34. godini magistrirao je s temom
Ureenje bosanskog ejaleta od 1865. do 1878. godine na Filozofskom fakultetu u Beogradu
1968. godine. Odbranio je doktorsku disertaciju Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do
1832. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1996. godine u 62. godini ivota. Obnaao
je funkciju direktora Orijentalnog instituta od 1989. do 1992. godine. Za vrijeme njegovog
mandata, 17. maja, srpski agresori zapalili su Orijentalni institut i unitili svu arhivu i grau
koja se u njemu nalazila. Kasnije su Orijentalnom institutu dodijeljene nove prostorije te
su se vrlo dobro snali kad je rije o organizaciji rada, ali teta koja je napravljena paljevinom
nikada nee biti nadoknaena. Bavio se prouavanjem historije osmanskog perioda Bosne
i Hercegovine, a svoja prouavanja objavio je u knjigama: Ureenje Bosanskog ejaleta
od 1789. do 1878. godine, Sarajevo: Orijentalni institut, 1983.; Pokret za autonomiju Bosne
od 1831. do 1832. godine, Sarajevo: Orijentalni institut, 1996.; Prevodio je arhivsku grau
s osmansko-turskog jezika, te je preveo i priredio sljedee publikacije: Turski katastarski
popisi nekih podruja zapadne Srbije: XV i XVI vek, aak: Meuoptinski istorijski
arhiv...(etc.), 1984.; Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina, Sarajevo: Orijentalni
institut, 1985., (Monumenta turcica. Historiam slavorum meridinalium ilustrantia, Tomus
sextus. Serija 2. Defteri; knj. 3); Turski dokumenti o ustanku u Potkozarju 1875-78., priredili
Hasan kapur, Ahmed S. Alii, Sarajevo: Orijentalni institut, 1988.; Opirni popis Klikog
sandaka iz 1550. godine, obradili Fehim D. Spaho, Ahmed S. Alii, Sarajevo: Orijentalni
institut, 2007., (Monumenta turcica. Historiam slavorum meridionalium illustrantia; Tomus
duodecimus. Ser. II. Defteri; knj. 5); Sumarni popis sandaka Bosna iz 1468/69. godine, Mostar:
Islamski kulturni centar, 2008.; Sidili kadije kaze Novi Pazar: od 1766. do 1768. godine,
Sarajevo: Novi Pazar: Historijski arhiv: Arhiv Ras, 2012 .
618/Godinjak 2014
Bio je vanjski saradnik na Filozofskom fakultetu na Odsjeku za orijentalnu filologiju

i Odsjeku za historiju.
Odlikovan je Ordenom zasluga za narod sa srebrenim vijencem.
Umro je 12. 8. 2014. godine u 80. godini ivota, a pokopan je na Grliia brdu.
BUREK, Salih (1924-2014)

Redovni profesor ekonomskih nauka Salih Burek, roen je 15. 11. 1924. godine u Tuzli.
Nakon zavrene osnovne i srednje kole, diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Beogradu
1952. godine. Kao ekonomist radio je u Rudniku lignita Kreka i Rudniku Lukavac, te kao
direktor Rudnika u Banoviima. est godina obavljao je funkciju direktora Instituta za
rudarska i hemijska tehnoloka istraivanja u Tuzli. Doktorsku disertaciju Produktivnost rada
kao faktor razvoja proizvodnje uglja u Bosni i Hercegovini odbranio je na Ekonomskom
fakultetu u Sarajevu 1965. godine. Proao sva nauna zvanja na Tehnolokom fakultetu u
Tuzli, a bio je predava i na Vioj ekonomsko-komercijalnoj koli u Brkom. Na svojoj koi
osjetio je komunistiku torturu jer je osuen u montiranom procesu 1975. u sedmolanoj
neprijateljskoj grupi na est godina zatvora, koje je stoiki odsluio radei teke poslove
u livnici elika u Zenici. Nakon odsluene kazne i nakon izvjesnog vremena, zaposlio se na
Ekonomskom institutu u Tuzli. Godine 1990. u demokratskim promjenama, ukljuuje se u
politiku i osniva s istomiljenicima Stranku demokratske akcije u Tuzli, koju je kasnije napustio
te se prikljuio Muslimanskoj bonjakoj oraganizaciji Adila Zulfikarpaia. Kasnije je biran
za odbornika Opine Tuzla, poslanika u Skuptini RBiH te kasnije Parlamentu Federacije BiH.
Odlikovan je Medaljom za hrabrost, Medaljom za zasluge za narod, Ordenom sa zlatnim
vijencem i Plaketom sa zlatnim grbom grada Tuzle.
Umro je 18. 10. 2014. godine u 90. godini ivota, a pokopan je haremu Dindijske damije
u Tuzli.
AR-DRNDA, Hatida (1947-2014)

Historiarka Hatida ar-Drnda roena je 12. 12. 1947. godine u ulianu kod Glamoa.
Nakon zavretka osnovne i srednje kole, diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu
na Odsjeku za orijentalistiku 1971. godine. Nekoliko godina je radila poslove komercijalnog
referenta u Energoinvestu, zatim je primljena kao asistentica u Orijentalni institut 1975.
godine. Magistrirala je na Filozofskom fakultetu na Odsjeku za historiju 1985. godine. U
ratnom vihoru 1993. godine uspjela je izai iz Sarajeva i prebaciti se do Mnchena, gdje
je boravila do 1997. godine. Nakon povratka u Sarajevo, ponovo se zaposlila u Orijentalnom
institutu, a zbog spomenutih okolnosti, doktorsku disertaciju Nastanak Mostara, njegov urbani
i demografski razvoj do kraja 16. stoljea odbranila je Filozofskom fakultetu na Odsjeku
za historiju 2008. godine u 61. godini ivota. Bavila se istraivanjem nastanka gradskih naselja
u doba Osmanskog carstva na naim prostorima: Fojnice, Kreeva, Visokog, Tenja, Mostara,
Foe te prijevodima sidila Teanjskog i Foanskog kadiluka.
Godinjak 2014/619
Nauna istraivanja objavila je u sljedeim asopisima: Prilozima za orijentalnu filologiju,

Analima Gazi Husrev-begove biblioteke, Prilozima Instituta za istoriju, Prilozima Instituta
za jezik i knjievnost, Novopazarskom zborniku, Roajskom zborniku, Naim starinama,
Mostovima, Odjeku, Znakovima vremena te u zbornicima radova: ivot, djelo i vrijeme
Dervi-pae Bajezidagia: nauni skup, 10. i 11. oktobar 2003. godine u Mostaru, Mostar:
BZK Preporod: Fakultet humanistikih nauka, 2005; Zbornik radova: nauni skup Herceg
Stjepan Vuki Kosaa i njegovo doba, Mostar, 23.5. 2003. godine, Mostar: BZK Preporod,
2005.; Mjesto i uloga dervikih redova u Bosni i Hercegovini: zbornik radova povodom
obiljeavanja 800 godina od roenja Delaluddina Rumija, Sarajevo: Orijentalni institut:
Naunoistraivaki institut Ibn Sina, 2011; Djelo dr. Adema Handia: zbornik radova
sa znanstvenog simpozija (Teanj, 15. i 16. 12. 2006. godine), Teanj. Centar za kulturu i
obrazovanje, 2008. i dr.
Objavila je sljedee publikacije: Sidil Teanjskog kadiluka: (1740-1752) / prijevod
i obrada Hatida ar-Drnda. Sarajevo: Orijentalni institut, 2005.; Nastanak Mostara: njegov
urbani i demografski razvoj do kraja 16. stoljea. Sarajevo: Orijentalni institut, 2014.
Umrla je 10. 12. 2014. godine u 67. godini iovota, a pokopana je na Vlakovu.
IBO, Safet (1948-2014)

Redovni profesor Medicinskog fakulteta Safet ibo roen je 3. 1. 1948. godine u Spiljanima kod Konjica. Nakon zavrene osnovne i srednje kole, diplomirao je na Medicinskom
fakultetu u Beogradu 1974. godine. Nekoliko godina radio je u Domu zdravlja u Konjicu,
a zatim je bio direktor jedne bolnice u Libiji dvije godine (1983-1985). Boravio je na specijalizaciji i usavravanjima na klinikama u Hanoveru (1980) , Hamburgu (1985), Stuttgartu
(1991), Beogradu (1980), Ljubljani (1979) i Dohi (2004). Na Ortopedskoj klinici u Sarajevu
radio je od 1985. do 1992. godine. Doktorsku disertaciju Znaaj kongenitalnih fraktura pri
nastajanju aseptine nekroze epifize glavice femura (m. Perthes) kod kongenitalne displazije
kuka odbranio je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1986. godine. Bio je predava na Medicinskoj koli, kasnije je proao izbor u sva nastavna zvanja: za docenta je izabran 1992., vanrednog
profesora 1995., a redovni je postao 2002. na Medicinskom fakultetu i Fakultetu za sport.
Bio je lan Stranke demokratske akcije i Patriotske lige. Godine 1992. kao ovjek od
povjerenja predsjednika Alije Izetbegovia, primio je od njega nareenje da krene na put
prema opkoljenom Goradu preko Grepka, i tada su do cilja kroz neprijateljske teritorije
putovali devet dana . Tamo je obavljao dunosti komandanta Ratne bolnice i naelnika saniteta,
gdje je kao hirurg radio u operacionoj sali i time dao svoj veliki doprinos ranjenim Goradanima.
Kasnije je, opet po nareenju predsjednika Izetbegovia, postavljen za predsjednika Ratnog
predsjednitva za opine Konjic, Jablanica i Prozor 1993. godine. Prema njegovim rijeima
u jednom intervju 1994. godine, njegov zadatak je bio da demontira Bobanovu HercegBosnu i HVO na konjikoj teritoriji, te sauva Konjic, Jablanicu i Ivan Sedlo i odri komunikaciju s Konjicom, te tako pomogne opstanku cjelovite Bosne i Hercegovine. Nakon ovog
razbijanja HVO-a, poeli su ga napadati iz Zagreba i Gruda, te je smijenjen s funkcije
predsjednika Ratnog predsjednitva Konjica, Jablanice i Prozora.
620/Godinjak 2014
Njegov najvei doprinos bosanskohercegovakoj medicini je na polju ortopedije, gdje

je objavio tridesetak strunih radova.
Objavio je sljedee publikacije: Ratne povrede lokomotornog aparata i metode hirurkog
lijeenja. Sarajevo: Soro fondacija, 1995; Povrede lokomotornog sistema u odbrambenom
ratu. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti BiH, 1998., te udbenike iz ortopedije u nekoliko
izdanja: Ortopedija I: opta ortopedija. Sarajevo: Ministarstvo zdravlja, nauke, kulture
i sporta, 1996.; (s F. Ovina i A. ibo), Ortopedija II: specijalna ortopedija. Fojnica: tamparija
Fojnica, 2001.;
Navest emo naslove nekoliko objavljenih lanaka: Artroskopija koljena i statistiki
pokazatelji patoanatomskog substrata (s D. Tunovi) (1989); Povrede lakatnog zgloba
komplikacija lijeenih operativno i neoperativno (s E. Jerlagi) (1989);
Surgical treatment of hallux valgus deformities (s E. Jerlagi i D. Tunovi (1990); Pseudoartroze potkoljenice tretirane metodom Ilizarev ( 1992); Prijelomi potkoljenice lijeeni metoodom
Ilizarev (1993) i dr.
Bio je predsjednik Udruenja ortopeda i traumatologa Bosne i Hercgovine i Udruenja
sportske medicine.
Umro je 29. 10. 2014. godine u 66. godini ivota, a pokopan je na mezarju Alifakovac
u Sarajevu.
DURI, Ekrem (1925-2014)

Diplomat, general, Ekrem Duri, roen je 9. 2. 1925. godine u Bosanskom Petrovcu, gdje
je njegov otac obavljao slubu kadije. Djetinjstvo je proveo u Graanici, odakle Durii vode
porijeklo. Nakon osnovne kole, upisao je erijatsku gimnaziju u Sarajevu, ali ju je napustio
i pridruio se partizanima 1941. godine u svojoj 16. godini. Bio je borac uvene Prve proleterske
brigade, zatim komesar bataljona, a kasnije skojevski rukovodilac u brigadi. Nakon rata,
nastavio je sa svojim obrazovanjem te je zavrio Viu partijsku kolu, Viu vojnu akademiju
te Visoku vojnu kolu u Parizu. Ostao je u slubi Jugoslavenske narodne armije gdje je obavljao
sljedee dunosti: komandant brigade, naelnik taba divizije, naelnik glavnog taba
Teritorijalne odbrane BiH te vojni izaslanik bive SFRJ za Francusku i zemlje Beneluksa.
Obavljao je funkciju ambasadora u Vijetnamu od 1976. do 1978. godine. Bio je aktivan
i u politikom ivotu, te je bio poslanik u Narodnoj skuptini BiH za opinu Graanica
i lan Savjeta Republike.
Objavio je knjigu o svom boravku u Vijetnamu na funkciji ambasadora s nazivom Moje
godine u Vijetnamu koju je objavio SABNOR u Sarajevu, 2001. godine
Odlikovan je Ordenom za hrabrost, Odrenom za bratstvo i jedinstvo, Ordenom zasluga
za narod i Ordenom za vojne zasluge.
Bio je lan Glavnog odbora SABNOR-a BiH.
Umro je 5. 3. 2014. godine u 89. godini ivota.
Godinjak 2014/621
DURI, Osman (1938-2014)

Redovni profesor Medicinskog fakulteta u Sarajevu, Osman Duri, roen je 28. 9. 1938.
godine u Sarajevu. Nakon osnovnog i srednjeg obrazovanja, diplomirao je na Medicinskom
fakultetu 1964. godine. Bio je zaposlen u Skopju i Travniku, a zatim na Klinici za hirugiju u
Sarajevu. Boravio je na specijalizaciji u Libiji od 1974. do 1976. godine.
Kasnije je preao na Kliniku za glandularnu i onkoloku hirugiju, gdje je bio na funkciji
efa odjeljenja ove klinike, zatim ef Klinike, a 1993. direktor hirurkih disciplina u Klinikom
centru. U ratu je dao veliki doprinos brojnim operacijama ranjenih Sarajlija, a takva se pomo
zauvijek pamti i cijeni.
Doktorsku disertaciju Ponaanje dijafragme kod inflamatornih zbivanja u abdomenu
odbranio je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1982. godine. Nakon sticanja doktorske
titule, izabran je za docenta na Medicinskom fakultetu 1983., u zvanje vanrednog profesora
izabran je 1989., a redovni je postao 1996. godine. Obavljao je funkciju dekana Medicinskog
fakulteta od 2003. do 2006. godine. Bavio se i naunoistraivakim radom te emo navesti
nekoliko objavljenih radova: Detekcija karcinoma dojke u BiH (1990); Influx diaphragmitis
kod inflamatornih zbivanja u abdomenu (1988); Lijeenje operabilnog raka dojke onkolokog
tima UMC (1990); Onkoloki bolesnik: trea dimenzija rata u okruenju (1993); Ratni
politraumatizam okruenog Sarajeva (1993); Hirurke ratne povrede (1996) i dr.
Objavio je udbenike: Hirurgija: za studente medicine i stomatalogije (et al.), Sarajevo:
Glas medicinara, 1981.; Opta hirurgija (et al.). Sarajevo: Glas medicinara, 1987.
Bio je lan Sabora ljekara BiH i predsjednik Udruenja hirurga.
Umro je 30. 11. 2014. godine u 76. godini ivota, a pokopan je na Barama.
HADISMAJLOVI, Vefik (1929-2014)

Historiar umjetnosti i filmski reiser, Vefik Hadismajlovi, roen je 25. 9. 1929. godine
u Sarajevu. Nakon zavretka osnovne kole i Prve gimnazije, diplomirao je na Odsjeku za
historiju umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Bavio se pisanjem filmske i likovne
kritike, a od 1962. Poeo je reirati filmove raznovrsnog anra. U periodu od 1976. do
1980. bio je pomonik direktora Zavoda za meunarodnu i kulturno-prosvjetnu i naunotehniku saradnju BiH. Funkciju direktora Umjetnike galerije obavljao je punih 14 godina
u periodu od 1980. do 1994. godine. Pokazao je smisao za organizaciju rada te je zahvaljujui
njemu, program rada u Galeriji organizovan u tri odjeljenja: Odjeljenje zbirki, Odjeljenje
dokumentacije i Odjeljenje programskih djelatnosti. Naroito je vano osnivanje specijalizirane biblioteke u kojoj se, izmeu ostalog, mogu pronai podaci o svim bosanskohercegovakim likovnim umjetnicima i njihovim izlobama.
Pisao je likovne eseje i kritike o naim umjetnicima od kojih emo spomenuti neke:
Voji Dimitrijeviu, Rizahu tetiu, Devadu Hozi, Fuadu Arifhodiu, Edinu Numankadiu,
Mehmedu Zaimoviu, Mustafi Skopljaku, Seidu Hasanefendiu, Ismetu Rizviu, Ibrahimu
Ljuboviu, Mirsadu Konstantinoviu, Affanu Ramiu, Safetu Zecu i dr.
Uradio je 40 filmova raznovrsnog anra, od kojih emo navesti sljedee: Izlog (1962),
Gradim, gradi (1963), Nokturno (1964), Maturanti (1964), Radni dan (1964), uprije (1965),
622/Godinjak 2014
aci pjeaci (1966), Smjena (1966), So (1967), Putevi (1967), Neka druga ruka (1967), Reportaa
o jednoj posjeti (1968), Dva zakona (1969), U kafani (1969), Dvije polovine srca (1970), Energoinvest danas (1970), Sanjari (1971), Na objedu (9972), Oi (1972), Dugi dani (1973), Ugljari
(1973), Umjetnost na tlu Jugoslavije od praistorije do danas (1973), Meava (1974), Prijateljstvo (1974), Paviljon nade (1976), Kao da neko kuca (1977), Drue Tito (1979), i dr.
Objavio je sljedee publikacije: Film i kako ga snimiti, Sarajevo: Kino-savez BiH, 1995.;
Labirinti slike: o likovnim umjetnostima, Sarajevo: Kamerni teatar , 2002.; ive slike: o filmskoj
umjetnosti, Sarajevo: Kamerni teatar, 2002.; Slike i kristali: o likovnim umjetnostima i filmu,
Sarajevo: Zalihica, 2008.
Bio je lan Udruenja filmskih radnika i Savjeta BZK Preporod Sarajevo, a pamtit emo
ga i kao jednog od prvih darovatelja knjiga Preporodovoj biblioteci.
Odlikovan je estoaprilskom nagradom grada Sarajeva i Dvadesetsedmojulskom nagradom
Skuptine BiH, a za svoje filmove nagraivan je na festivalima u Moskvi, Karlovim Varima,
Beogradu, Kranju i dr.
Umro je 9. 12. 2014. godine u 85. godini ivota, a zakopan je na Barama.
HAMI, Vedad (1942-2014)

Akvarelist, muziar i arhitekt, Vedad Hami, roen je 6. 6. 1942. godine u Sarajevu. Nakon
osnovne i srednje kole, diplomirao je 1967. godine na Arhitektonsko-urbanistikom fakultetu
u Sarajevu. Roen je s talentom za umjetnost te je dao znaajan doprinos sljedeim umjetnostima:
arhitekturi, muzici i slikarstvu. Kao arhitekt projektovao je mnoge objekte: javne, zdravstvene
i sakralne. Za projekt Medicinskog centra u Banjoj Luci (s kolegom R. Mandiem) nagraen
je 1979. godine Nagradom za arhitekturu lista Borba, a za objekt Klinikog centra Univerziteta
u Sarajevu nagraeni su estoaprilskom nagradom grada Sarajeva 1992. godine.
Kao djeak zavrio je Muziku kolu, te je usavrio sviranje na violini i gitari, a kasnije
je ostvario i karijeru vokalnog soliste, pjevajui u vokalnom sastavu ABC i samostalno.
Svima je poznata njegova svevremenska pjesma etiri mladia idu s Trebevia, koja je
nedavno rearanirana u interpretaciji Zlatana Fazlia Fazle.
U mladosti je poelo njegovo zanimanje za slikarstvo s tehnikama pastel i akvarel. Sarajevske mahale, kue, sokaci i mostovi su najvie zastupljeni na njegovim akvarelima. Dominira sarajevski pejza u njenim sanjivim nijansama poput arobnog mjesta iz bajke.
Zaarano Sarajevo u zlatastim, smeim, plavim, zelenim prelivima, izgleda nestvarno.
Motivi na njegovim slikama su poznati sarajevski objekti: Baarija, Sebilj, Begova damija,
Katedrala, duani na Baariji, eherehajina uprija, Vrelo Bosne, rijeka Moanica,
ulice: Ferhadija, Titova, Gloina, uriluk Veliki i dr.
Umro je 5. 8. 2014. u 72. godini ivota u Sarajevu.
HRELJA, Husno (1950-2014)

Redovni profesor Graevinskog fakulteta u Sarajevu, Husno Hrelja, roen je 25. 10. 1950.
godine u Sopotu kod Konjica. Nakon zavrene osnovne i srednje kole, diplomirao je
Godinjak 2014/623
na Graevinskom fakultetu na Odsjeku za hidrotehniku u Sarajevu 1974. godine. Magistrirao

je 1981. godine na Graevinskom fakultetu u Zagrebu, a doktorsku disertaciju Znaaj ulazne
stohastike komponente na veliinu potrebnog akumulacionog prostora odbranio je 1988.
godine na Graevinskom fakultetu u Sarajevu. Godine 1976. izabran je za asistenta na Graevinskom fakultetu u Sarajevu, gdje je proao izbor u sva nastavna zvanja: za docenta je biran
1989., za vanrednog 1993., a redovni profesor postaje 1998. godine. Predavao je sljedee nastavne
predmete: Hidrologija, Vodoprivredni sistemi, Hidrotehnike melioracije, Inenjerska hidrologija i Stohastika hidrologija. Bavio se primijenjenom hidrologijom, vodoprivrednim
sistemima, statistikom u hidrologiji i dr.
Objavio je sljedee publikacije: Vodoprivredni sistemi, Sarajevo: Svjetlost, 1996.; Optimizacija vodoprivrednih sistema, Sarajevo: Svjetlost, 1997.; Vjerovatnoa i statistika u hidrologiji,
Sarajevo: Graevinski fakultet, 2000.; Inenjerska hidrologija, Sarajevo: Graevinski fakultet,
2007.; Analiza hidrolokih vremenskih serija, Sarajevo: Graevinski fakultet, 2012.;
Bio je urednik asopisa Vodoprivreda (1998-2000), koji je prestao s izlaenjem, kako je
za jedne novine reeno, zbog nedostatka radova za objavljivanje, iako je bilo obezbijeeno
finansiranje asopisa. Od 2000. do 2004. godine obavljao je funkciju dekana Graevinskog
fakulteta.
Bio je lan Upravnog odbora Unije vodoprivrednih drutava BiH, lan Drutva za zatitu
voda i lan Bosanske asocijacije graevinskih inenjera.
Umro je 7. 1. 2014. godine u 64. godini ivota, a pokopan je na mezarju Jaredoli.
KADRI, evko (1955-2014)

Publicist i knjievnik evko Kadri, roen je 8. 5. 1955. godine u Foi. Nakon osnovne
i srednje kole, diplomirao je na Fakultetu politikih nauka 1979. godine. Kao mladi profesor
zaposlio se u Prvoj gimnaziji u Sarajevu. Prve ekoloke tekstove poeo je pisati za list Osloboenje i time se bavio do 1992. godine. Napustio je ratnu Bosnu i stigao do vedske do grada
Helsingborga, gdje je kasnije osnovao vlastitu izdavaku kuu Hamlet frlag, koja je
izdava najveeg broja njegovih knjiga, i Drutvo bh. pisaca i prevodilaca u Skandinaviji.
Pisao je tekstove iz oblasti ekologije, prie, pripovijetke i romane. Prije rata je objavio sljedee
publikacije Planinarenjem do zdravlja, Sarajevo: Centar za drutvene djelatnosti Sarajevskog
univerziteta, 1988 . i Pred ekolokim izazovom, Sarajevo: Savez organizacija za fiziku kulturu
Univerziteta u Sarajevu, 1991., kasnije je objavio jo dvije knjige s istom tematikom: Milje
i mi: pred ekolokim izazovom, Helsingborg: BiH kulturno-informativni i obrazovni centar,
1999.; Ekologija: neodrivi razvoj, Vrnamo: Drutvo bosanskih pisaca i prevodilaca u vedskoj,
2004.; Moglo bi se rei da mu je pisanje postalo glavni zanat te je iz oblasti knjievnosti napisao
dvadeset knjiga u formi prie, pripovijetke i romana. Navest emo ih hronolokim redoslijedom: Alija Bosanac, Helsingborg: BiH kulturno-informativni i obrazovni centar, 2001.;
Posljednji bosanski bogumil i druge prie, Zenica: Naa rije, 2002.; Bonjatvo na vjetrometini, Zenica: Naa rije, 2002.; Bosnien och bosnierna, Helsingborg: Bosnis kultur center,
2002.; Hamleet fran bosnien, Vrnarno: Kultur forening Forum, 2002; Sara, Vrnamo: Drutvo
bosanskih pisaca i prevodilaca u vedskoj, 2003.; Zagubljene slike, Vrnamo: Hamlet frlag
, 2005.; Roen za doktora, Vrnamo: Hamlet frlag, 2007.; Odisej sa planine, Vrnamo: Hamlet
624/Godinjak 2014
frlag, 2006.; Sve moje knjige, Vrnamo: Hamle frlag , 2006.; Borttappade bilder. roman,
Hestra: Isaberg, 2005.; Sista Striden, Vrnamo frlag, 2007.; Proleter u srcu, Vrnamo: Hamlet
frlag, 2007.; Zaljubljen u sunce, Vrnamo: Hamlet frlag, 2008.; Luter i Orlovi: Bog je
u srcu, Vrnamo: Hamlet frlag, 2009.; Luter i Orlovi, Tuzla: Bosanska rije, 2009.; Pelin
i makovi, Vrnamo: Hamlet frlag, 2010.; Bogomils as inspiration, Vrnamo: Hamlet frlag,
2010.; Galeb i druge prie, Vrnamo: Hamlet frlag, 2010.; Knjiga u ruci: ruka na knjizi,
Vrnamo: Hamlet frlag, 2011.; Zaljubljen u sunce, Sarajevo: Buybook, 2012.; Atentat u
Sarajevu 1914.: ne dam ja Gavrila: roman, Vrnamo: Hamlet frlag, 2014. Svoje prevodilake sposobnosti pokazao je prevoenjem knjige sa vedskog jezika Ja sam Zlatan Ibrahimovi
autora Davida Lagercrantza u izdanju Buybooka iz Sarajeva.
Iz prethodnog spiska se vidi da je tekstove objavljivao na vedskom, danskom, engleskom
i bosanskom jeziku.
Umro je 12. 10. 2014. godine u 59. godini ivota u Helsingborgu u vedskoj.
KRUPI, Husnija (1942-2014)
Pjesnik poezije za djecu Husnija Krupi roen je 19. 9. 1942. godine u Bosanskoj Otoci.
Nakon osnovnog i srednjeg obrazovanja, diplomirao je na Pedagokoj akademiji u Petrinji.
Veoma mlad je poeo pisati pjesme u lokalnom listu Krajina i drugim djeijim listovima,
a njegove pjesme su uvrtene u zbirku pjesama Proljee mladih, koja je objavljena 1964.
godine. Onda je, vjerovatno zbog prezauzetosti poslom, prestao objavljivati pjesme, i prolo
je mnogo vremena dok je njegov dar za pisanje pjesama reaktiviran. Nakon 55. godine
ivota objavio je sljedee pjesme za djecu koje su dugo vremena postojale u njegovoj mati
i sada su uhvatile trenutak da se pojave: Tajna djeijeg oka: pjesme za djecu, Teanj: Planjax,
1997., Tajna djeijeg oka: pjesme za djecu, Teanj: Planjax, 1999. (drugo izdanje), Let u
matosvijet: poezija za djecu, Zenica: Udruenje knjievnika ZE-DO kantona, 2003., Stihovi
odrastanja: poezija za djecu, Zenica: Udruenje knjievnika ZE-DO kantona, 2005., Svjetlost
istine, Zenica: BZK Preporod, 2013.
Od 1992. godine ivio je u Zenici, gdje j e bio ukljuen u rad zenikog Preporoda
i Drutva knjievnika ZE-DO kantona.
Umro je 11. 6. 2004. godine u 72. godini ivota, a pokopan je na mezarju Crkvice u Zenici.
KRUKI, Ilijas (1934-2014)
Akademski slikar Ilijas Kruki roen je 11. 1. 1934. u Trebinju. Nakon zavretka kole
za primijenjenu umjetnost u Sarajevu, diplomirao je na Akademiji za primenjenu umetnost
u Beogradu 1965. godine. Osim stalnog slikarskog rada, karijeru je realizirao u Doboju, radei
sljedee poslove: bio je rukovodilac Centra za kulturu pri Radnikom univerzitetu, profesor
araniranja u koli za trgovinske radnike, profesor estetike u kolskom centru 23. avgust,
profesor likovne umjetnosti u gimnaziji u Maglaju, kasnije profesor likovne umjetnosti
u dobojskoj Gimnaziji, zatim je radio poslove strunog saradnika za likovnu umjetnost u
Umjetnikoj galeriji u Doboju, iji je jedan od osnivaa. Uspio se iv izvui iz ratnog Doboja
i prebaciti do Norveke, gdje je ivio od 1993. godine.
Godinjak 2014/625
Poznat je kao autor prve likovne izlobe koja je poslije Drugog svjetskog rata odrana
u Doboju 1957. godine u njegovoj 23. godini ivota. Kasnije je priredio brojne samostalne
izlobe od kojih izdvajamo sljedee: izlobe povodom Dana osloboenja Doboja su prireene
1959., 1960., 1969., 1971., 1974., 1977., te u drugim gradovima: Zadru (1970), Istanbulu
(1970), Zavidoviima (1970), Modrii (1971), Tenju (1974), Zrichu (1975), Bosanskom
amcu (1984), Tenju (2000), Sarajevu (2000) i dr. Njegove slike su s kolektivnim izlobama
obile mnoge gradove, a bio je uesnik slikarske kolonije u Poitelju 1976. i 1978. godine,
u Opuzenu 1970. te Tesliu 1981. godine. Bio je na studijskim putovanjima u Italiji, Francuskoj,
Buagrskoj, Turskoj i vicarskoj.
Prireiva je nekoliko tampanih kataloga kolektivnih izlobi koje su se odrale u
Umjetnikoj galeriji u Doboju: 1976., 1980., 1984., 1986., 1987., 1988. i 1991. godine.
Njegove slike uglavnom sadre motive pejzaa koji su lirsko-apstraktno vienje razliitih,
ponekad sumornih raspoloenja, zatim motiv ovjeka koji je ralanjen, raznesen u prostoru,
simbolino govorei o traumama savremenog ovjeka, sa tehnikama ulja, grafike i akvarela.
Jednom prilikom kada su ga pitali o slikarskoj tehnici koju koristi, je rekao da se do potpunog
zrenja stie cik-cak stazom, sa mnogo izleta i uzleta u nepoznato.
Bio je lan Udruenja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine i Udruenja likovnih umjetnika
Norveke.
Umro je 1. 10. 2014. u 80. godini ivota u Pozgunnu u Norvekoj.
KUPUSOVI, Sulejman (1951-2014)

Pozorini i filmski reiser Sulejman Kupusovi roen je 7. 4. 1951. godine u Kladnju. Nakon
zavretka osnovne i srednje kole u Sarajevu, studirao je i diplomirao 1974. godine na Akademiji kazaline umjetnosti u Zagrebu. Prve predstave reirao je u Narodnom pozoritu
u Sarajevu, gdje je ocijenjen kao darovit, inovativan, poletan i senzibilan, a predstave su unijele
svjeinu, otvarale nova pitanja i nove mogunosti scenskog izraza. U 24. godini ivota
reirao je televizijsku humoristiku seriju Teversenove bajke s mladim glumcima, koja je
predstavljala jugoslavensku varijantu Monty Pythona, prema scenariju Predraga Eria, koja
je prema miljenju mnogih, bila pretea sarajevskog humoristikog serijala Nadrealisti.
Nastavio je sa strunim usavravanjem u Varavi i Krakovu u Poljskoj 1986. godine.
Bio je direktor Drame Narodnog pozorita, prvi put od 1988. do 1989. godine i drugi put od
1992. do 1993. godine, kada naputa ratno Sarajevo. Godine 1995. vratio se u Bosnu gdje su
ga doekali problemi u vezi s vraanjem na posao te je tek 2001. godine vraen na staro radno
mjesto. Borei se za egzistenciju u vremenu kad je bio bez stalnog radnog odnosa, reirao
je i raznovrsne ceremonije, kao to je sveano otvorenje Starog mosta u Mostaru i dr. Reirao
je vie od 200 pozorinih predstava, igranih i dokumentarnih filmova, televizijskih serija
i dr. Izdvajamo sljedee pozorine predstave: Kraj igre Samuela Beketa, Lear Edwarda Bonda,
Artist Alije Hafizovia, Bjesnilo Franza Xavera Kroetza, Braa Karamazovi Fjodora Dostojevskog; Vukodlaci Vaska Hamovia, Jugoslavenska antiteza Jordana Plevnea, Hrvatski
Faust Slobodana najdera, Gamlet Slobodana najdera, Roman o Londonu Miloa Crnjanskog,
Bie, bie Sene Mustajbai, Majka Ahmeda Muradbegovia, Kidaj od svoje ene Raya
Con eya, Dervi i smrt Mee Selimovia, GeneralijumAlije Isakovia, Luda lova Raya Conneya,
626/Godinjak 2014
Legenda o Ali-pai Envera olakovia te opere Nabucco u Sarajevu, Hasanaginica Asima

Horozia, Tvrava Mee Selimovia, U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce i Prvi put s ocem
na izbore Abdulaha Sidrana i dr.
Reirao je sljedee televizijske serije: Teversenove bajke, Tale, Zajedno, Memoari porodice
Mili, Viza za budunost i dr.
S predstavama je gostovao u sljedeim dravama: Meksiku, Gvatemali, Francuskoj,
Njemakoj, paniji, Turskoj, Maarskoj, Rumuniji, Bugarskoj, vedskoj, Italiji i Austriji.
Dobitnik je brojnih nagrada za pozorine predstave na domaim i meunarodnim
festivalima.
Umro je 15. 8. 2014. u 63. godini ivota, a pokopan je na groblju Bare.
MUSABEGOVI, Sadudin (1939-2014)

Redovni profesor Akademije likovnih umjetnosti, Sadudin Musabegovi roen je 19. 10.
1939. godine u Prijepolju. Osnovnu i srednju kolu zavrio je u rodnom mjestu. Diplomirao
je 1962. godine na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a magistrirao je 1965. godine s temom
Vrijeme kao elemenat strukture filmskog djela na istom fakultetu. Primljen je 1967. godine
na radno mjesto analitiara za nauku i kulturu u Analitikoj slubi Centralnog komiteta
Saveza komunista Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Tada pokree omladinski list Lica (bio
je lan Redakcije) i asopis Opredjeljenja: asopis za teoriju i praksu socijalistikog samoupravnog drutva, koji je izdavao Marksistiki studijski centar SKBiH Veljko Vlahovi,
iji je bio glavni i odgovorni urednik. Od 1970. do 1971. boravio je na studijskom usavravanju
u Parizu. Od 1972. do 1987. obavljao je dunost zamjenika direktora Marksistikog studijskog
centra Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine. Izabran je za docenta 1978.
godine na novoosnovanoj Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu za predmete Osnovi
marksizma i Marksistika estetika, kasnije Estetika i Likovna estetika. Doktorsku disertaciju
Mimetiki i konstruktivni momenat u umjetnosti: prilog prouavanju teorije filma odbranio
je 1980. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Godine 1982. izabran je za glavnog
i odgovornog urednika revije za kulturu i umjetnost Odjek, koju je ureivao sve do 1989.
godine. Izabran je u zvanje vanrednog 1984., a redovni profesor je postao 1993. godine.
Godine 1986. Poinje predavati nastavu i na Akademiji scenskih umjetnosti na predmetima
Istorija i teorija filma, Filmologija i Estetika filma. Obavljao je funkciju dekana na Akademiji
likovnih umjetnosti od 1994. do 2000. godine.
Boravio je kao gostujui profesor na Indiana University of Pennsylvania 2000. godine,
a predavao je i na Univerzitetu Demal Bijedi u Mostaru.
Objavio je sljedee knjige: Planovi i sekvence: eseji o filmu, Sarajevo: Svjetlost, 1976; Mimesis
i konstrukcija, Sarajevo: Veselin Maslea, 1982.; Karta i teritorija, Sarajevo: Meunarodni
centar za mir, 1995.; argon otpatka, Sarajevo: Svjetlost, 1998.; Sliv i vir: ogledi o umjetnosti,
Sarajevo: Meunarodni centar za mir, 2000.; Raz/lik/a/art: likovne teme, Sarajevo: Meunarodni
centar za mir, 2005.; Rasuta kazivanja: kontekstualna pri/povijest, Sarajevo: Meunarodni centar
za mir, 2006.; Film kao vremenski oblik: predavanja iz estetike filma, Sarajevo: Armis print,
2007.; Mimesis i konstrukcija, Sarajevo: Akademija likovnih umjetnosti, 2009 (drugo izdanje).
Knjiga o njegovom djelu objavljena je s naslovom U kljuu kritike: knjige Sadudina MusaGodinjak 2014/627
begovia: (recenzije, prikazi, kritike) u izdanju Akademije likovnih umjetnosti, a priredio

ju je Asaf Dani 2011. godine.
Za knjigu Mimesis i konstrukcija nagraen je 1982. godine estoaprilskom nagradom
grada Sarajeva i Godinjom nagradom Veselin Maslea za nauku, takoer je dobitnik Ordena
zasluga za narod sa srebrenom zvijezdom, Plakete grada Sarajeva i Povelje Meunarodnog
centra za mir.
Bio je lan Odbora za filozofiju i drutvenu teoriju Akademije nauka i umjetnosti Bosne
i Hercegovine.
Ostat e u sjeanju kao drag ovjek koji je pored velikog znanja, pokazivao lijepo ponaanje
i ljubaznost prema svima.
Umro je 12. 4. 2014. godine u 75. godini ivota, a pokopan je na groblju Bare.
RESULOVI, Husnija (1924-2014)

Redovni profesor Poljoprivrednog fakulteta Husnija Resulovi, roen je 23. 5. 1924. godine
u Trebinju. Nakon zavretka osnovne i srednje kole, diplomirao je na Poljoprivrednom
fakultetu u Sarajevu. Godine 1949. izabran je za asistenta na Poljoprivrednom fakultetu u
Sarajevu. Doktorsku disertaciju Dinamika vode, vazduha i oksido-redukcionog potencijala
u parapodzolu Sjeverne Bosne (Podruje Srpca) odbranio je 1963. godine na
Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu.
Dao je veliki doprinos razvoju nauke o zemljitu u Bosni i Hercegovini, te je objavio sljedee
publikacije: Pedologija za studente agronomije, Sarajevo.: Univerzitet, 1972.; Metode poveanja
i odravanja produktivnosti skeletnih zemljita, Sarajevo: Poljoprivredni fakultet, 1976.; Mali
pedoloki prirunik (s P. Jovandi, D. Bisi), Sarajevo: Poljoprivredni fakultet, 1977.; Prouavanje
gubitaka najvanijih hranjiva iz lakih i tekih zemljita u uslovima navodnjavanja, Sarajevo:
Poljoprivredni fakultet, 1980.; Istraivanje mjera osposobljavanja jalovita u produktivne
povrine putem posredne i neposredne rekultivacije, Sarajevo: Poljoprivredni fakultet, 1981.;
Zasnivanje intenzivne proizvodnje eerne repe na tekim tlima u uslovima regulisanog
vodno-vazdunog reima, Sarajevo: Poljoprivredni fakultet, 1983.; Lizimetrijska prouavanja
ispiranja sastojaka iz crvenog mulja i iz pepela termoelektrana, te mogunosti njihovog
koritenja kao fertilizacionog sredstva, Sarajevo: Poljoprivredni fakultet, 1985.; Istraivanje
oteenja zemljita u procesu njegovof konzumiranja u nepoljoprivredne svrhe, Sarajevo:
Institut za pedologiju, agrohemiju i melioraciju Poljoprivrednog fakulteta, 1978.; Pedologija
sa geologijom: za I razred umarske kole, Sarajevo: Sarajevo-Publishing, 1997.; Pedologija
(s H. ustovi), Sarajevo: Poljoprivredni fakultet, 2002.; Sistematika tla/zemljita: nastanak,
svojstva i plodnost, Sarajevo: Poljoprivredno-prehrambeni fakultet, 2008.
Osim odravanja redovne nastave na Poljoprivrednom fakultetu, saraivao je sa umarskim
fakultetom i Institutom za pedologiju, agrohemiju i melioraciju. itav ivot posvetio je bavljenju
naukom i edukaciji generacija mladih agronoma.
Bio je lan Pedolokog drutva BiH i Meunarodnog pedolokog drutva.
Dobitnik je Dvadesetsedmojulske nagrade Bosne i Hercegovine.
Umro je 2. 5. 2014. godine u 90. godini ivota, a pokopan je na Grliia brdu.
628/Godinjak 2014
SEFEROVI, Edhem (1934-2014)

Redovni profesor Mainskog fakulteta u Sarajevu Edhem Seferovi , roen je 9. 2. 1934.
godine u Mrkonji-Gradu. Nakon zavretka osnovne i srednje kole, diplomirao je na Mainskom
fakultetu u Sarajevu 1965. godine. Magistarski rad pod naslovom Istraivanje utjecaja greke
stroja na geometrijsku tonost izraenih zupanika postupkom odvaljivanja odbranio je
na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu 1980. godine. Na istom fakultetu odbranio
je doktorsku disertaciju Tanost zupanika i njene granice kao posljedica eksploatacionog
stanja stroja i sistema ozubljivanja 1988. godine. Obavljao je sljedee poslove: bio je tehniki
direktor Tvornice vijaka Metalac u Mrkonji-Gradu, profesor u Srednjoj tehnikoj koli
u Jajcu, struni saradnik Zavoda za alatne maine, alate i mjernu tehniku Mainskog fakulteta
u Sarajevu, direktor Sektora kvaliteta u tvornici Zrak u Sarajevu, te profesor na Mainskom
fakultetu u Sarajevu.
Proao je izbor u sva nauna zvanja na Mainskom fakultetu od izbora za asistenta 1975.
godine preko docenta 1981. i vanrednog 1992., do redovnog profesora 1999. godine.
Kao struni saradnik Zavoda za alatne maine, alate i mjernu tehniku Mainskog fakulteta,
uradio je na sljedee naunoistraivake projekte: Uzroci rasturanja dimenzija u serijskoj
proizvodnji pri obradi rezanjem, Sarajevo: Zavod za alatne maine, alate i mjernu tehniku,
1975.; Istraivanje uticaja maina za ozubljenje na tanost izrade ozubljenja, Sarajevo:
Zavod za alatne maine, alate i mjernu tehniku, 1976.; Istraivanje stanja i perspektive razvoja
tehnike mjerenja dimenzija i oblika u industriji SR BiH, Sarajevo: Zavod za alatne maine
Mainskog fakulteta, 1983.;
Objavio je udbenik: Osnovi metrologije i obrade rezultata mjerenja (s H. Bai), Sarajevo:
Mainski fakultet, 2005.
Obavljao je funkciju dekana na Mainskom fakultetu od 1992. do 2000. godine.
Bio je lan Saveza ininjera i tehniara, Drutva za kvalitet i Asocijacije za kvalitet
Odlikovan je Poveljom Univerziteta u Sarajevu, Plaketom Sarajevskog univerziteta,
Zlatnom plaketom Narodne tehnike Jugoslavije, Priznanjem Saveza sindikata R BiH, Priznanje
UNIS-a i Plaketom firme Carl Zeiss- Jen.
Umro je 7. 10. 2014. godine u 80. godini ivota, a pokopan je na mezarju Faletii.
SINANOVI, Kemo (1951-2014)

Redovni profesor Farmaceutskog i umarskog fakulteta, Kemo Sinanovi, roen je
6. 5. 1951. godine u Podoracu kod Konjica. Nakon zavretka osnovne i srednje kole u Konjicu,
diplomirao je na Prirodno-matematikom fakultetu u Sarajevu na Odsjeku za hemiju 1974.
godine. Magistarski rad Elektronska struktura indena i njegovih analoga s vie heteroatoma
odbranio je na Institutu Ruer Bokovi u Zagrebu 1978. godine. Bio je veoma talentiran
te je u 31. godini ivota odbranio doktorsku disertaciju Kemijski efekti u operaciji poliranja
optikog stakla na Prirodno-matematikom fakultetu u Sarajevu 1982. godine. Karijeru
je zapoeo radei sljedee poslove: dvije godine bio je profesor u prozorskoj Gimnaziji,
zatim je preao u RO Zrak, Centar za istraivanje i razvoj u Sarajevu, gdje je radio od
Godinjak 2014/629
1976. do 1986. godine, a od 1986. Godine r adio u UNIS Institutu na poslovima naunog saradnika
iz fizike hemije. Godine 1991. izabran je za docenta na umarskom fakultetu, a 1997. godine
postaje vanredni profesor. Uporedo je bio saradnik na Farmaceutskom fakultetu na predmetima
Opa hemija i Fizikalna hemija, gdje je 2010. godine izabran u zvanje redovnog profesora.
ivio je u sarajevskom naselju Dobrinja, te je u ratu od 1992-1994. zajedno sa ostalim
stanovnicima bio u ovom malom logoru gdje je radio kao profesor u ratnoj dobrinjskoj
koli i kao voditelj Sektora za kemijsku i farmaceutsku industriju pri Federalnom ministarstvu
industrije, rudarstva i energetike.
Tokom ivota bio je na usavravanjima u sljedeim ustanovama: Cranfield Institute
of Technology u Bradfordu 1981. godine, Tokai University u Tokiu u Japanu 1982. godine,
Galileo Electrooptics u Sturbridgeu u USA 1983. godine, Institutu za optiku u Moskvi 1986.
godine i Boden und Kultur Universitt u Beu 1996. godine.
Ua oblast njegovih naunih istraivanja su fizikalno-kemijski fenomeni u sferi materijala
za optiku i optoelektroniku, a kasnije je svoja nauna istraivanja usmjerio ka modernim
naunim podrujima: sol-gel procesiranje metalnih alkoksida i ka dizajniranju matrica za
dostavu farmaceutskih komponenata, te matrica koje se koriste u degradaciji ekolokih
kontaminata.
Objavio je sljedee publikacije: Prirunik za obuku iz tehnologije ueg zanimanja optiara,
Sarajevo: Zrak, 1982.;
Tehnologija izrade optikih elemenata, Sarajevo: Zrak -Inenjering, 1985.; Kemija: za
studij umarstva i drugih srodnih biotehnikih disciplina, Sarajevo: Svjetlost, 1997.; Fizika
kemija sa zadacima (s F. Kora), Sarajevo: Farmaceutski fakultet, 2000.; Reologija i viskozitet
disperznih sistema, Sarajevo: Farmaceutski fakultet, 2003.; Teorija elektrokemijske korozije
i metode zatite metala od korozije, Sarajevo: Elektrotehniki fakultet, 2003.; Kemijska stabilnost
lijekova: kinetiki aspekt i mehanizam reakcija, Sarajevo: Farmaceutski fakultet, 2003.; Koloidna
kemija, Sarajevo: Farmaceutski fakultet, 2005.; Difrakcija X-zraka, Sarajevo: Farmaceutski
fakultet, 2005.; Metode termalne analize, Sarajevo: Farmaceutski fakultet, 2005.; Kemija
za univerzitetski studij, Sarajevo: tamparija Fojnica, 2005.;
Umro je 31. 1. 2014. godine u 63. godini ivota, a pokopan je na Vlakovu.
ESTI, Lada (1938-2014)

Redovna profesorica engleskog jezika i knjievnosti Filozofskog fakulteta u Sarajevu,
Lada esti, roena je 16. 7. 1938. godine u Sarajevu. Nakon osnovne i srednje kole,
diplomirala je 1961. godine na Odsjeku za engleski jezik i knjievnost na Filozofskom
fakultetu u Sarajevu. Obavila je specijalizaciju iz ope i engleske fonetike i lingvistike na
Londonskom univerzitetu. Nakon diplomiranja, nekoliko godina je radila kao profesorica
u Uiteljskoj koli u Sarajevu. Djevojako prezime uri mijenja udajom u esti te odlazi
s muem u Zenicu, gdje je ostvarila dalju karijeru. Primljena je za asistenticu u Centru
za dokumentaciju u Metalurkom institutu Kemal Kapetanovi, zatim je dugo radila
kao profesorica engleskog jezika na sljedeim zenikim fakultetima: Fakultetu za metalurgiju
i materijale, Mainskom, Ekonomskom te Pedagokom fakultetu. Doktorsku disertaciju
Oblici sa nastavkom- ing u engleskom jeziku i odgovarajue srpskohrvatske-hrvatskosrpske
630/Godinjak 2014
strukture u tehnikom registru odbranila je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1988.

godine u 50. godini ivota. Godine 1996. Poela je predavati na Odsjeku za anglistiku na
Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je redovno putovala iz Zenice. Koristei Fulbrightovu
stipendiju, kolsku 2001/2002. godinu provela je na Odsjeku za lingvistiku Kalifornijskog
univerziteta u Berkeleyju u SAD-u.
Dok je radila u Metalurkom institutu u Zenici za njihove potrebe prevela je sljedee
publikacije: I. E. Madsen: Dostignua u industriji eljeza i elika u toku 1963. godine, Zenica:
Metalurki institut, 1965.; E. E. Madsen: Dostignua u industriji eljeza i elika u toku
1964. godine, Zenica: Metalurki institut, 1966.; Takeshi, Yamaoka: Pregled proizvodnje i
metoda u proizvodnji gvoa i elika u Japanu u 1964. godini, Zenica: Metalurki institut,
1966.; I. M. D.: Halliday: Kontinuirano livenje elika, Zenica: Metalurki institut, 1971.
Svoja struna i nauna istraivanja objavil a je u sljedeim knjigama: Engleski glasovi
[p, t, k] u poreenju s odgovarajuim srpskohrvatskim glasovima: (njihove razliite realizacije
u govornom nizu i nae tekoe u usvajanju njihovog pravilnog izgovora, Sarajevo:
Svjetlost, 1981.; Engleski jezik za metalurge, Zenica: Metalurki fakultet, 1985.; Forme sa
nastavkom -ing u engleskom tehnikom jeziku i njihovi srpskohrvatski-hrvatskosrpski
prevodni ekvivalenti, Sarajevo: Svjetlost, 1991.; English for Mechanical Engineering Students,
Sarajevo: Univerzitet Sarajevo, 1994.; Gramatika tehnikog engleskog sa rjenikom, Zenica:
Minex, 2002.; Forme s nastavkom -ing u engleskom tehnikom registru i njihovi prevodni
ekvivalenti u bosanskom/hrvatskom/srpskom, Zenica: Unverzitet, 2012.
Kerka je poznatog profesora Hajrudina uria, autora knjiga o bosanskohercegovakom
kolstvu, te je kao dobra kerka oevu radnu kartoteku, koja je nastala prilikom pravljenja
bibliografskog dijela knjige o bosanskohercegovakom kolstvu i koja je pisana nalivperom i krasnopisom koji se vie ne moe nigdje vidjeti jer se sada sve radi kompjuterski,
poklonila naoj Preporodovoj biblioteci.
Umrla je 17. 2. 2014. godine u 76. godini ivota u Zenici.
TIHI, Sulejman (1951-2014)

Politiar Sulejman Tihi roen je 26. 11. 1951. godine u Bosanskom amcu. Nakon
zavretka osnovnog i srednjeg obrazovanja, diplomirao 1975. godine na Pravnom fakultetu
u Sarajevu. Kratko vrijeme radio je kao pravnik u Tvornici pletenog namjetaja u rodnom
mjestu. Nakon toga uslijedili su poslovi u sudskim ustanovama: postavljen je za sudiju
Osnovnog suda u Bosanskom amcu i tu dunost je obavljao u vremenu od 1975. do
1979. godine, zatim je radio poslove javnog tuioca za Modriu, Bosanski amac i Odak
u vremenu od 1979. do 1983. godine. Advokatske poslove obavljao je od 1983. do 1992.
godine. Osnivanjem Stranke demokratske akcije 1990. godine, poinje i njegova politika
karijera: bio je predsjednik Opinskog odbora SDA u Bosanskom amcu i lan Glavnog
odbora SDA Bosne i Hercegovine.
Sa poetkom srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu u aprilu 1992.., poeli su i progoni
Bonjaka u Bosanskom amcu, te je sa ostalim sugraanima, proao kroz srpske koncentracione logore koji su bili smjeteni u sljedeim gradovima: Bosanskom amcu, Brkom,
Bijeljini, a kasnije je prebaen u Batajnicu (Beograd ) pa u Sremsku Mitrovicu. Imao je
Godinjak 2014/631
sreu da se izbavio iz logora i naao se kao izbjeglica u Njemakoj, ali se vrlo brzo podigao
na noge i poeo obavljati poslove efa Konzularnog odjela Ambasade Bosne i Hercegovine
od 1994. do 1996. godine. Kao kadar Stranke demokratske akcije, obavljao je sljedee funkcije: ministar savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova BiH od 1996. do 1999. godine,
zatim poslanik u Narodnoj skuptini entiteta Republika Srpska, potpredsjednik Narodne
skuptine entiteta Republika Srpske od 2000. do 2002. godine.
Na treem Kongresu Stranke demokratske akcije, koji je odran 2001. godine, izabran
je za predsjednika stranke, nakon Alije Izetbegovia koji je i predloio Tihia za svoga
nasljednika, za mandatni period 2001. - 2005. godine. lan Predsjednitva Bosne i Hercegovine bio je od 2002. do 2006. godine. Na sljedeem, etvrtom kongresu Stranke demokratske akcije, ponovo je izabran za predsjednika za mandatni period 2005.-2009. godine,
a pripala mu je funkcija predsjednika Stranke i na petom kongresu 2009. za mandatni
period od 2009. do 2014., te je i umro na toj funkciji od teke zloudne bolesti.
Umro je 25. 9. 2014. godine u 63. godini ivota, a pokopan je haremu Bijele damije
u Bosanskom amcu.
PARTICIPANTS OF OUR HISTORY WHO DIED IN 2014

Isma Kamberovi
Summary
This section continues to publish contributions to biographical dictionary of dead Bosniaks. Last year, died twenty prominent artists, painters, historians, medical doctors, art historians, economists, writers, directors, film critics, university professors, linguists and others.
We would like to remember their contribution to our community, and in that way to continue
the custom of narration about prominent personalities who have left this world and left behind
everlasting work.
Key words: Bosniaks, Ismet Ajanovi, Ahmed Alii, Salih Burek, Safet ibo, Ekrem
Duri, Osman Duri, Vefik Hadismajlovi, Vedad Hami, Husno Hrelja, evko Kadri, Husnija Krupi, Ilijas Kruki, Sulejman Kupusovi, Sadudin Musabegovi, Husnija Resulovi,
Edhem Seferovi, Kemo Sinanovi, Lada esti and Sulejman Tihi.
632/Godinjak 2014
Autori :
Abadi-Hodi, dr. Aida, Filozofski fakultet, Sarajevo, BiH
Aliehi, Taner, neovisni savjetnik za strateka pitanja, Zrich, Switzerland
Baki-Mufti, dr. Jasna, Pravni fakultet, Sarajevo, BiH
Balji, Mirsada, slikarka, Galerija Preporod, Sarajevo, BiH
Bai, dr. Goran, Institut drutvenih nauka, Beograd, Srbija
Beirbai, Mirsad, knjievnik, Sarajevo, BiH
Burki, Ajla, MA, Doktorski studij, Filozofski fakultet, Sarajevo, BiH
ui, Tarik, prof. , Rektorat Sarajevskog univerziteta, BiH
Dedi, Enes, MA, Institut za istoriju, Sarajevo, BiH
Dizdar, dr. Gorin, York University,Toronto, Canada
Dizdar, dr. Senada, Filozofski fakultet, Sarajevo, BiH
Dizdar, mr. Nerin, Fakultet humanistikih nauka , Mostar, BiH
Dizdarevi, Faruk, knjievnik, Sarajevo, BiH
Duman, Hatida, BZK Preporod, Sarajevo, BiH
Dananovi-Miraija, dr. Nedma, Fakultet politikih nauka, Sarajevo, BiH
Danko, dr. Muhidin, Filozofski fakultet, Sarajevo, BiH
Fati, dr. Almir, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, BiH
Fejzi-engi, dr. Fahira, Fakultet politikih nauka, Sarajevo, BiH
Gaanovi, dr. Rasim, Elektrotehniki fakultet, Sarajevo, BiH
Hodi, dr. Kadrija, Ekonomski fakultet, Tuzla, BiH
Huski, mr. Suad, naelnik, Opina Teanj, BiH
Ibrahimagi, dr. Omer, Fakultet politikih nauka, Sarajevo, BiH
Isanovi, Mubera, knjievnica, Sarajevo, BiH
Kadri, dr. Adnan, Orijentalni institut, Sarajevo, BiH
Kamberovi, Isma, BZK Preporod, Sarajevo, BiH
Kanuri, mr. Mineta, prevodilac sa njemakog jezika, Klagenfurt, Austrija
Godinjak 2014/633
Keo-Isakovi, dr. Emina, Fakultet politikih nauka, Sarajevo, BiH

Kodri, dr. Sanjin, Filozofski fakultet, Sarajevo, BiH
Krehi-Foak, Sanela, Postdiplomski studij, Fakultet politikih nauka, Sarajevo, BiH
Kurtovi, dr. Esad, Filozofski fakultet, Sarajevo, BiH
Lavi, dr. Senadin, Fakultet politikih nauka, Sarajevo, BiH
Lavi, mr. Osman, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, BiH
Mahmutehaji, dr. Rusmir, Meunarodni forum Bosna, Sarajevo, BiH
Mahmutefendi, dr. Tahir, London, England
Mahmutefendi, Sead, knjievnik, Sarajevo, BiH
Maurer, mr. Desmond, Meunarodni forum Bosna , Sarajevo, BiH
Mulaomerovi, dr. Jasminko, BH Telecom, Sarajevo, BiH
Musabegovi, Jasmina, knjievnica, Sarajevo, BiH
Rebihi, Nehrudin, MA, Filozofski fakultet, Sarajevo, BiH
Romanelli, Giandomenico, Muzej Correr, Venezia, Italy
Rustempai, Sven, dipl. ing. elektrotehnike, Sarajevo, BiH
Sadikovi, dr. Elmir, Fakultet politikih nauka, Sarajevo, BiH
Sadikovi, dr. Lada, Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije,
Sarajevo, BiH
Schwager, dr. Joachim, Klagenfurt, Austrija
Sefo, mr. Mustafa, Doktorski studij, Fakultet politikih nauka, Sarajevo, BiH
Smailbegovi, mr. Aida, Orijentalni institut, Sarajevo, BiH
Sofradija, dr. Halima, Fakultet politikih nauka, Sarajevo, BiH
Sokolovi, dr. Demal, Institute for Strengthening Democracy, Konjic, BiH
adi, dr. Sanela, Fakultet politikih nauka, Sarajevo, BiH
emsovi, dr. Sead, Filozofski fakultet, Sarajevo, BiH
krijelj, dr. Redep, Dravni univerzitet, Novi Pazar, Srbija
Trbi, Jusuf, BZK Preporod, Bijeljina, BiH
Zildi, dr. Ahmed, Orijentalni institut, Sarajevo, BiH
634/Godinjak 2014
UPUTE AUTORIMA
Rukopisi koji se nude za objavljivanje u Godinjaku BZK Preporod trebaju biti novi,
neobjavljeni tekstovi. Potrebno ih je dostaviti u printanoj i elektronskoj verziji. Tekst mora
biti u MS Wordu, font Times New Roman, veliina 12, prored 1, 5. Tekst u fusnotama i
biljekama treba biti veliine 10, sa proredom single (jednostruki). Veliina rukopisa ne treba
prelaziti jedan autorski tabak (15 stranica). Rukopise itaju i recenziraju glavni urednik
i lanovi Redakcije, te oni odluuju hoe li se tekst objaviti ili ne.
Uz rukopis je potrebno poslati sljedee podatke:
1. Naslov rada
2. Prezime i ime autora
3. Naziv institucije u kojoj je autor zaposlen
4. Adresa i e-mail
5. Saetak sa kljunim rijeima na bosanskom jeziku
8. Literatura
Fusnote se stavljaju pri dnu stranice (ne direktno u tekstu) prema dole navedenom redoslijedu bibliografskih elemenata.
Literatura i fusnote koje se navode trebaju biti navedene prema sljedeem modelu:
za knjige koje su djelo jednog autora:
Smailagi, Nerkez: Politika vizija Dantea Aligijerija. Sarajevo: Veselin Maslea, 1964.
za zbornike ili druge publikacije kolektivnog autora:
Rasprave o nacionalnom identitetu Bonjaka: zbornik radova. Sarajevo: Institut za istoriju,
2009.
za lanke u asopisima ili drugim prublikacijama:
Rebronja, Nadija: Prie o Boijim poslanicima u podtekstu romana Dervi i smrt Mee
Selimovia. Godinjak BZK Preporod, God. 8 (2008), str. 211-233.
Radove slati na sljedeu adresu:
BZK Preporod
(za Redakciju Godinjaka)
71000 Sarajevo
Godinjak 2014/635
Bonjaka zajednica kulture Preporod Sarajevo

Adresa
71000 Sarajevo
Tel./Fax.: 226-511; 215-665;
Web: www.preporod.ba
tampa
Dobra knjiga
636/Godinjak 2014

Godišnjak BZK Preporod 2014

Încărcat de

Informații document

Drepturi de autor

Formate disponibile

Partajați acest document

Partajați sau inserați document

Opțiuni de partajare

Vi se pare util acest document?

Este necorespunzător acest conținut?

Drepturi de autor:

Formate disponibile

Godišnjak BZK Preporod 2014

Încărcat de

Drepturi de autor:

Formate disponibile

Izdava~

BZK Preporod Sarajevo

Ovaj broj Godi{njaka uredila je Redakcija.

Klasifikacija ~lanaka po UDK uradena je u Biblioteci

^asopis je referiran u Central and Eastern

ETVRTI NAUNI SKUP BOSANSKOHERCEGOVAKA

Sead Mahmutefendi: Kratak kurs iz hipologije u 4 flash-black slike.......................... 391

Isma Kamberovi: Izvjetaj o radu Biblioteke Instituta za bonjake studije

POLITIKA I DRUTVO _____

UDK 316.42:316.613.4 (497.6)

Jesmo li zaboravili biti plemeniti ljudi

roblemu solidarnosti i povjerenja poklonjena je izrazita panja u drutvenoj

svake zajednice uope. Drutvena solidarnost, ije je klasino odreenje u sociologiji

Jesmo li zaboravili biti plemeniti ljudi jedni prema drugima?

Solidarnost i povjerenje ispitanici prepoznaju kao bitnu vrijednost, povezujui je s

ustovi, Enita; Osmi, Amer: (Ne)povjerenja graana u pravosudne i sigurnosno-zatitne

Jesmo li zaboravili biti plemeniti ljudi jedni prema drugima?

Bolju vlast u dravi i bolje odnose meu ljudima;

hercegovake stanice, ve i srpske i hrvatske Ali, nai ispitanici su prepoznali i medijski

Prije nekoliko godina uraeno je istraivanje sa studentima novinarstva, kako bi se ponaali u

Jesmo li zaboravili biti plemeniti ljudi jedni prema drugima?

Jesmo li zaboravili biti plemeniti ljudi jedni prema drugima?

Jesmo li zaboravili biti plemeniti ljudi jedni prema drugima?

UDK 355.01: 327 (497)

Balkanski ratovi, evropske vrijednosti i teorijske kontroverze

Suprotstavljeni stavovi o prirodi Balkanskih ratova proizlaze koliko iz njihove dvosmislene

Balkanski ratovi, evropske vrijednosti i teorijske kontroverze

Francuska revolucija, sa svim svojim neposrednim posljedicama, donijela je promjene

Erich Fromm: Begstvo od slobode. Beograd: Nolit, 1978.

Balkanski ratovi, evropske vrijednosti i teorijske kontroverze

u teritorijalnu podjelu evropske Turske. Ta neprincipijelnost je poivala na dvostrukom strahu,

Balkanski ratovi, evropske vrijednosti i teorijske kontroverze

sasvim suprotstavljenih i nepomirljivih nacionalizama: srpskog i austrijskog. To je ono

Balkanski ratovi, evropske vrijednosti i teorijske kontroverze

Balkanski ratovi, evropske vrijednosti i teorijske kontroverze

ivota: inkompatibilnosti nacionalne drave i demokratije. Ta protivrjenost otvara, dakle,

Balkanski ratovi, evropske vrijednosti i teorijske kontroverze

Balkanski ratovi, evropske vrijednosti i teorijske kontroverze

L.S. Stavrianos, p. 535.

Balkanski ratovi, evropske vrijednosti i teorijske kontroverze

Balkanski ratovi, evropske vrijednosti i teorijske kontroverze

Nacionalizam balkanskih naroda

Vidjeti Damjan Pavlica: Srpska akademija nauka i umetnosti, http://www.e-novine.com/srbija/

Balkanski ratovi, evropske vrijednosti i teorijske kontroverze

je objavila Carnagie Endowment for International Peace, u Washingtonu, 1914. Izvjetaj je

Balkanski ratovi, evropske vrijednosti i teorijske kontroverze

BALKAN WARS, EUROPEAN VALUES AND THEORETICAL CONTROVERSIES

UDK 316.647.5 (4)

Evropska tradicija rasne, etnike i religiozne tolerancije

1. Rasnoetnika i religiozna tolerancija u paganskoj Evropi

Evropska tradicija rasne, etnike i religiozne tolerancije realnost ili mit?

Normani, skandinavsko pleme, prihvatili su i proirili latinsku civilizaciju. Vojske su bile

Ibid, str. 179.

Evropska tradicija rasne, etnike i religiozne tolerancije realnost ili mit?

H. A. L Fisher, op. cit, str. 683. i 684.

Evropska tradicija rasne, etnike i religiozne tolerancije realnost ili mit?

Ahmad Thompson, op.cit, str. 134. i 135.

Jedan od najgenijalnijih trikova ikad smiljenih je stvoriti dojam da je jevrejstvo religija.

Ibid, str. 138.

Evropska tradicija rasne, etnike i religiozne tolerancije realnost ili mit?

manjina, njihovo uee u rukovodnim strukturama rijetko prelazi 15 procenata. Moda

Evropska tradicija rasne, etnike i religiozne tolerancije realnost ili mit?

Primjeri simultane rasnoetnike i vjerske tolerancije mogu se danas nai na Mauricijusu.

EUROPEAN TRADITION OF RACIAL, ETHNIC AND RELIGIOUS TOLERANCE REALITY OR MYTH?