Documente Academic
Documente Profesional
Documente Cultură
KOSOVO I METOHIJA K O S O V O A N D M E TO H I J A
human victim, every drop of blood sku suzu, svaku qudsku `rtvu, that has been spilled; every human svaku kap krvi prolivene; svako being who perished, despite being qudsko bi}e postradalo, a koje created to live. je stvoreno za `ivot. "My message to all is this: let us Poru~ujem svima, nemojmo not stop with the evil that tragically ostajati na zlu kojega je, transpired and still remains a part of na`alost, i bilo, a i sada ga je human history. Let us look forward, dosta u qudskoj istoriji. Gledafirst at God who is more powerful than jmo napred, prvo na Boga koji je every evil for 'God is love.' He calls us ja~i od svakoga zla, ''jer Bog je to an eternal assembly of togetherqubav''. On nas poziva na ve~ni ness, not to isolation, separatism or sabor zajedni{tva, a ne na izoautism. Let us all be what this holy lacije, separatizam i zatvarawa shrine has always been - open to all, u sebe. Budimo svi ono {to je bearing no hatred toward others, peroduvek ova svetiwa bila - prema secuting no one," emphasized Bishop svima otvoreni, bez mr`we Teodosije. prema drugome, bez progawawa "Today, more than ever before, drugoga - naglasio vladika TeoDecani Monastery is important for the dosije. survival of the Serbs both in this - De~ani su danas, vi{e nego region and for those who living ikada ranije, zna~ajni za abroad all across God's Earth. St. opstanak srpskoga bi}a, kako na Stefan built part of himself into Decani ovim prostorima, tako i za sve and breathed some of heaven into one koji su u rasejawu i `ive po the monastery," said Bishop Teodosicelom Bo`ijem svetu. Sveti je after the consecration, emphasizKraq je sobom izgradio i u wih ing that "all the sublimity and greatudahnuo deo neba - rekao vladiness of episcopal dignity lies in serka Teodosije posle vice, in sharing in love the suffering of rukopolo`ewa i naglasio da je one's flock and in zeal for the salvaje "sva uzvi{enost i veli~ina tion of the souls of God's people episkopskog dostojanstva u entrusted to him". slu`ewu, sastradavawu u Thanks to strong and well orgaqubavi svojoj pastvi i revno{}u nized KFOR escorts Serbs from all za spasewe du{a poverenog mu parts of Kosovo and Metohija arrived naroda Bo`ijeg". in Visoki Decani, claiming that the Zahvaqu}i pratwama KFOR atmosphere at the monastery yesteru Visoke De~ane na day was especially festive. The buses Sa nare~ewa novoizabranog episkopa lipqanskog Teodosija rukopolo`ewe novog vladike with the guests from Serbia and Monstigli su Srbi iz delova Kosova Gspn!dpotfdsbujpo!pg!ofxmz!fmfdufe!Cjtipq!Ufpeptjkf!pg!Mjqmkbo tenegro were additionally escorted by i Metohije, koji su tvrdili da je helicopters. In addition to a large ju~era{wi dan u ovoj svetiwi bio posebno sve~an. Rukopolo`ewu vladike Tedosija, pored velikog number of the faithful, Serbian minister of education and sports Ljiljana broja vernika, prisustvovali su i Qiqana ^oli} i Vojislav Vuk~evi}, Colic, Serbian minister for the emigrant community Vojislav Vukcevic, ministri prosvete i sporta i dijaspore u Vladi Srbije, Rada Tra- Return Coalition deputies and members of the Serbian National Council jkovi} i Ran|el Nojki}, poslanici Koalicije Povratak i ~lanovi Srp- of Kosovo and Metohija Rada Trajkovic and Randjel Nojkic, representaskog nacionalnog ve}a Kosova i Metohije, predstavnici KFOR i tives of KFOR and the international community in Kosovo and Metohija, me|unarodne zajednice na Kosovu i Metohiji, mona{tvo i the monks and clergy of the Archbishopric of Belgrade and Karlovci, the svesten{tvo Arhiepiskopije beogradsko-karlova~ke, Mitropolije Metropolitanate of Montenegro and the Littoral and the Dioceses of Raska crnogorsko-primorske, eparhija: Ra{ko-prizrenske, Zahumsko-herce- and Prizren, Zahumlje and Herzegovina, and Zica all attended. Representatives of the U.S., British, French and Italian offices in gova~ke i @i~ke. Sve~anoj liturgiji i ru~ku prisustvovali su predstavnici Pristina also attended Holy Liturgy and the luncheon, as did the comameri~ke, britanske, francuske i italijanske kancelarije u mander of Italian and German military forces, general Danilo Errico and Pri{tini kao i komandant italijasnko-nema~kih vojnih snaga general his officers. Representing the UNMIK chief was Johannes Regenbrecht, the deputy chief of the Eriko Danilo (Errico UNMIK police section, Danilo) sa svojim ofiwho with carefully chocirima. [efa UNMIK-a sen words congratulatpredstavqao je ed the Bishop of Lipljan gospodin Johanes Regenon his consecration on breht (Johanes Regenbehalf of the UN Misbrecht), zamenik {efa sion. Regional and local politi~kog odseka UNMIK representatives UNMIK-a, koji je biranalso attended the cereim re~ima u ime Misije mony. UN ~estitao rukopoThe newly conselo`ewe Episkopu crated Bishop of Lipljan Lipqanskom. will perform the duties of Novorukopolo`eni an auxiliary (vicar) bishepiskop Lipqanski op of the Diocese of obavqa}e du`nost Raska-Prizren and vikarnog episkopa Kosovo-Metohija and Eparhije ra{kowill be seated in Visoki prizrenske i kosovskoDecani Monastery metohijske i ima}e where, in addition to his sedi{te u manastiru episcopal duties, he will Visoki De~ani gde }e continue serving as pored svojih episkopAbbot of Decani skih obaveza i daqe Sa nare~ewa novoizabranog episkopa lipqanskog Teodosija Monastery. obavqati du`nost nasGspn!dpotfdsbujpo!pg!ofxmz!fmfdufe!Cjtipq!Ufpeptjkf!pg!Mjqmkbo tojateqa manastira.
KOSOVO I METOHIJA K O S O V O A N D M E TO H I J A
TFSNPO!PG!CJIPQ!UFPEPTJKF
Your Holiness, Your Eminences, brother Hierarchs, ladies and gentlemen, brothers and sisters, May the Lord celebrated in Three Persons be blessed: the pre-eternal Father, His consubstantial Son and the consoling Holy Spirit. May His name be blessed, may His providence be blessed, may His love be blessed. I begin these words of my address by blessing the living and true Lord because the most important thing of all is precisely this: that we always call upon the Lord in our prayers, that we always thank the Lord for all He gives us and that we begin all we do in this life with the Lord. I thank the Lord, first of all, for creating me
CJTIPQ!UFPEPTJKF(T CJPHSBQIZ
The newly consecrated Bishop Teodosije (Theodosios) of Lipljan, was born Zivko Sibalic (1963) in Cacak. Upon completing his elementary and secondary school studies in Gorjani and Uzice, he studied theology at the Theological Faculty in Belgrade, graduating while at Decani Monastery. He began his monastic life in Crna Reka Monastery under the spiritual guidance of then Abbot Artemije (Radosavljevic), now Bishop of RaskaPrizren and Kosovo-Metohija. He took his monastic vows in 1989 and appointed Abbot of Decani three years later upon the restoration of monastic communal life (coenobitism) in the endowment shrine of the Holy King, St. Stefan of Decani. He was elected Bishop of Lipljan and Vicar of the Diocese of Raska and Prizren at this year's May session of the Holy Assembly of Bishops of the Serbian Orthodox Church. Bishop Teodosije's see will be at Visoki Decani, currently the largest male monastery of the Serbian Orthodox Church, number 30 monks and novices today.
u Svom predve~nom promislu, stvorio i uveo u bi}e; {to mi je podario `ivot, a pogotovu - {to me je uveo u novi `ivot - u Crkvi svojoj - Svetoj, Apostolskoj i Pravoslavnoj. Danas, imam jo{ ve}i razlog za blagosiqawe i blagodarewe Bogu, {to me je Va{a Svetosti, preko Vas i otaca Arhijereja, koji ste Hristovi u~enici i Apostolski naslednici, uveo u blagodat i slu`bu episkopstva. To je blagodat i slu`ba samoga Gospoda Hrista, koji je po re~ima svetoga Apostola ''episkop i ~uvar du{a na{ih'' (1 Petr. 2, 25). On je Pastir i Arhipastir Crkve Svoje svete; pa je i mene danas, preko Svetog Arhijerejskog Sabora i va{ih bogoblagodatnih ruku, bra}o Arhijereji, uveo u ~in, uveo u blagodat i slu`bu arhipastira Crkve Wegove. Biti episkop Crkve Hristove, to zna~i na prvom mestu, biti slu`iteq - jer ''Sin ^ove~iji nije do{ao da Mu slu`e, nego da slu`i i dade `ivot Svoj u otkup za mnoge'' (Mt. 20, 28); slu`iti Bogu vi{wemu, i bli`wima u kojima obitava i `ivi sam Hristos, naro~ito u ''najmawoj bra}i Wegovoj'' (Mt. 25, 40), kojima je On i obe}ao Carstvo Svoje nebesko. U ovom privremenom, zemaqskom `ivotu, nemamo ni~ega {to bi bilo iznad pastirskog slu`ewa, jer je ono posve}eno najve}em i najuzvi{enijem delu, a to je, spasewe du{a qudskih. Istinski pastir, istinski episkop Crkve Bo`ije, treba da brine za slovesno stado povereno mu od ''Velikog Pastira'' (Jev. 13, 20) Gospoda Isusa Hrista i to za svaku du{u pojedina~no. Gospod nam govori i poru~uje preko svoga proroka Jezekiqa: ''Ja }u pasti stado svoje, i ja }u ih odmarati. Tra`i}u izgubqenu, i dove{}u natrag odagnanu, i rawenu }u zaviti i bolesnu okrijepiti; a tovnu }u i jaku potrti, pa{}u ih po pravdi'' (Jez. 34, 15-16). Sva uzvi{enost i veli~ina episkopskog dostojanstva sastoji se upravo u slu`ewu. Istinski episkop treba svakodnevno da sastradava u qubavi svojoj prema pastvi i da neprekidno gori svetom revno{}u za spasewe du{a poverenog mu naroda Bo`ijeg; da
and giving me being in His pre-eternal providence; for giving me life and especially, for initiating me in a new life - in His Church - Holy, Apostolic and Orthodox. Today I have even more reason to bless and thank the Lord that Your Holiness and the Fathers of the Church, who are Christ's desciples and the heirs of the Apostles, have initiated me in the blessing and service of the bishop's office. This is the blessing and service of Christ the Lord Himself who is, in the words of the holy Apostle, "the Shepherd and Guardian of your souls" (1 Peter 2:25). He is the Pastor and Archpastor of His Holy Church; consequently, through the Holy Assembly of Bishops and your divinely blessed hands, brother Hierarchs, He has also initiated me into office, initiated me into the blessing and service of the protopastors of His Church. To be a bishop of the Church of Christ means first and foremost to be a servant - "even as the Son of man came not to be served but to serve, and to give his life as a ransom for many" (Matthew 20:28); to serve God Almighty and those close by in whom Christ himself lives and resides, especially in "the least of these my brethren" (Matthew 25:40) to whom He promised His Heavenly Kingdom. In this transient, earthly life, we have nothing higher than pastoral service for it is dedicated to the greatest and highest act, which is the salvation of human souls. A true pastor, a true bishop of God's Church must take care of the flock entrusted him by "the great shepherd" (Hebrews 13:20) Jesus Our Lord Christ and do so for every soul individually. The Lord speaks to us and calls on us through his prophet Ezekiel: I myself will be the shepherd of my sheep, and I will make them lie down... I will seek the lost, and I will bring back the strayed, and I will bind up the crippled, and I will strengthen the weak, and the fat and the strong I will watch over; I will feed them in justice. (Ezekiel 34:15-16). All the sublimity and greatness of episcopal dignity lies precisely in service. A true bishop must share daily in love the suffering of one's flock and to burn continuously with holy zeal for the salvation of the souls of God's people entrusted to him; to strive continuously toward their spiritual renewal so that all may achieve spiritual perfection - "to the measure of 4
KOSOVO I METOHIJA K O S O V O A N D M E TO H I J A
the stature of the fullneprestano stremi ka ness of Christ" (Ephwihovom duhovnom esians 4:13). preporodu, kako bi Thus I am well svi dostigli u aware, Your Holiness duhovno savr{enstvo and brother Hierarchs, - ''u meru rasta puno}e that the Lord has also Hristove'' (Ef. 4, 13). called me, as He once Stoga sam i ja called his His Patridanas svestan, Va{a archs, His Prophets, Svetosti i bra}o His Apostles and His Arhijereji, da je i Bishops to the cross, mene Gospod, kao that he has invited me nekada svoje Proroke, on the path to Golgos v o j e tha. But I also know Prvosve{tenike, that this is the only svoje Apostole i Arhipath that leads to resjereje, upravo pozvao urrection, and that only na krst, pozvao na golby the Cross can we gotski put svoj. Ali, triumph over all that znam, isto tako, da obstructs our eternal samo taj put vodi u life. Hence I now need vaskrsewe, i da se more than ever before samo kroz Krst your prayers and your dolazi do pobede nad paternal advice withsvim onim {to je out which I would not prepreka na{em be able to carry this ve~nom `ivotu. Zato burden and all the su mi sada, vi{e nego Vernici sa Kosova i Metohije na hirotoniji u De~anima responsibilities you ikada ranije, potrebhave entrusted to me. I ne Va{e molitve i Gbjuigvm!qfpqmf!gspn!Lptpwp!boe!Nfupijb!evsjoh!dpotfdsbujpo!jo!Efdboj Va{i o~inski saveti, bez kojih ne bih mogao da nosim ovo breme i ove obaveze koje ste mi poverili. Ne oslawam se na svoje snage, koliko na Bo`iju pomo} i Va{e svete molitve. Neizmerno sam blagodaran Bogu, {to pripadam narodu u kome sam ro|en, u kome sam kr{ten i evo danas hirotonisan. Srpski narod je, kao i svaki drugi - Bo`iji narod; narod koji je i{ao i koji ide Hristovim putem. Sre}an sam da mi je Gospod dao da mogu da mu slu`im u ovom uzvi{enom dostojanstvu, onako kao {to su mu slu`ili i sveti preci na{i, sveti praoci na{i - od Sv. ]irila i Metodija, preko Svetoga Save i ostalih svetiteqa, sve do svetoga Kraqa, ktitora ove svete obiteqi u ~ijem hramu, ja nedostojni i najmawi me|u slu`iteqima Hristovim, primih ovaj zalog Duha Svetoga. To je jo{ jedan veliki razlog za moje blagodarewe Bogu; {to sam upravo u ovom svetom manastiru, zadu`bini Kraqa - mu~enika, Visokim De~anima, do`iveo ovu najve}u blagodat. De~ani su danas, vi{e nego ikada ranije, zna~ajni za opstanak srpskoga bi}a, kako na ovim prostorima, tako i za sve one koji su u rasejawu i `ive po celom Bo`ijem svetu. Sveti Kraq je sobom izgradio i u wih udah-nuo deo neba. Iz tog razloga oni sve do danas nepokolebivo stoje odolevaju}i svakoj stihiji zemaqskoj i nas uzvode}i nebu i prvoliku Hristu, ~ine}i nas blagodatno neosetqivim, za sve opasnosti koje nas do not rely so much on my own strength as on the help of the Lord and okru`uju. Svestan sam u kakvo vreme sam postao episkop; svestan sam i u your holy prayers. I am immeasurably grateful to the Lord that I belong to the people in kakvim okolnostima; svestan sam i svih te{ko}a i opasnosti koje me o~ekuju. Ali, nisam sam i nismo sami. ''Evo ja sam s vama u sve dane do which I was born, in which I was baptized and in which I was consecratsvr{etka veka'' (Mt. 28, 20), to je rekao Gospod Hristos i poslao nam ed today. The Serbian people, like every other people, is a people of God; Duha svoga Ute{iteqa, i to se delo nastavqa sve do danas. Gospod- a people that has followed and is following Christ's path. I am happy that we je prisustvo, Gospodwe je delo, od Gospoda je svaki uspeh. A, mi the Lord has given me the opportunity of serving him in this high office as smo samo u tome saradnici Bo`iji, kako ~esto ponavqa na{ Sveti our holy forefathers served Him; our Holy Fathers, from Sts. Cyril and Methodius to St. Sava and the other saints to the Holy King and patron of Patrijarh, ovde sada prisutan. Hvala Vam, Va{a Svetosti, hvala Vama oci Arhijereji. Hvala, {to this holy family in whose holy shrine I, unworthy and the least among the ste i ovaj put potvrdili da je Va{e srce i da je Va{a du{a upravo servants of Christ, accepted this pledge to the Holy Spirit. This is yet another important reason for my giving thanks to God; that ovde na Kosovu i Metohiji. Va{im dolaskom, Va{om `rtvom, Va{om neizmernom qubavqu potvrdili ste svoje opredeqewe i dali ste it is in this very holy monastery, the endowment of a king and martyr, Visonama primer, da i mi danas, sve do smrti i krvi slu`imo ovom mestu; ki Decani, that I experienced this greatest of blessings. Today, more than da zajedno sa na{im mnogonapa}enim i mnogostradalnim narodom, ever before, Decani is important for the survival of the Serbs both in this region and for those who living abroad all across God's Earth. St. Stefan opstanemo na ovim prostorima. Hvala mojim ~estitim i skromnim roditeqima, ocu Milanu i majci built part of himself into Decani and breathed some of heaven into the Biqani - sada u mona{tvu monahiwi Marti, {to su me rodili i vaspi- monastery. For that reason it still stands today, firmly resolute and resistali u skromnosti i po{tewu. Blagodarim Bogu za majku, koja me je ne tant to every earthly catastrophe and leading us to the heavens and prosamo telesno rodila, nego me je i duhovno uputila da svim svojim totype Christ, making us blessedly unsusceptible to all dangers that surbi}em stremim i slu`im @ivome Bogu; koja se danas i ponajvi{e radu- round us. I am aware of the sort of time in which I have become a bishop; I am je ovom uzvi{enom ~inu. Ona je danas ovde sa nama u mona{kom liku i obrazu, prinev{i Bogu sve {to je imala, pa i samu sebe, gledaju}i also aware under what circumstances; I am aware of all the difficulties and samo na Gospoda, koji je i obe}ao ''da je takvih Carstvo nebesko'' (Mt. dangers that await me. But I am not alone and we are not alone. "Lo, I am with you always, to the close of the age" (Matthew 28:20) said Christ the 19, 14). Hvala i svim mojim u~iteqima koji su me strahu Bo`ijem u~ili i Lord and sent the Holy Spirit to console us and that act continues to the
5
KOSOVO I METOHIJA K O S O V O A N D M E TO H I J A
Novomu~enici iz 1999. godine - otac Hariton i otac Stefan Uif!ofx!nbsuzst!gspn!2:::/!.!Gbuifs!Dibsj. upo!boe!Gbuifs!/!Tufqibo
radi i imena srpskoga radi. Wihovom nevinom krvqu Gospod iskupquje rod srpski od svih wegovih zabluda, lutawa i gre{aka, po~iwenim u istoriji sve do danas. Posebno bih se ose}ao neiskrenim, ako ne bih ovde pred svima Vama, pomenuo i ''milostivog Samarjanina'', ovog puta u liku italijanskih vojnika, koji nas danono}no ~uvaju i o nama brinu i bez ~ije za{tite i pomo}i mi danas ovde u ovim uslovima ne bismo mogli da opstanemo. Mi se wima ne mo`emo ni~im odu`iti, do molitvom Svetom Kraqu da im on uzvrati za sva wihova dobra koja su u~inili wegovoj svetiwi. Hvala i onima susedima na{im sa kojima delimo ovo par~e zemqe pod nebom. Ova svetiwa i weni `iteqi uvek su im }inili dobro. Neki su na to uzvra}ali dobrom, a neki nisu. Daj Bo`e, da ih ima i danas, i verujem da ih ima, koji ne odobravaju ovo zlo koje se ~ini svetiwama na{im, koje se ~ini narodu na{em. Neka bi Bog bio svima milostiv, ali ujedno i pravi~an. I ovog puta `alim qudskim srcem, a posebno sada episkopskim, arhijerejskim srcem, svaku qudsku suzu, svaku qudsku `rtvu, svaku kap krvi prolivene; svako qudsko bi}e postradalo, a koje je stvoreno za `ivot. I zato, poru~ujem svima, nemojmo ostajati na zlu kojega je, na`alost, i bilo, a i sada ga je dosta u qudskoj istoriji. Gledajmo napred, prvo na Boga koji je ja~i od svakoga zla, koji je svetliji od svakoga mraka, i koji je qubavqu obilniji od svake mr`we, ''jer Bog je qubav'' (1 Jov. 8, 4). On nas poziva na ve~ni sabor zajedni{tva, a ne izolacije, separatizma i zatvarawa u sebe. [iroko srce nam je dao, ve}e od vaseqene i {ire od kosmosa. I zato, budimo svi ono {to je oduvek ova svetiwa bila - prema svima otvoreni, bez mr`we prema drugome, bez progawawa drugoga. Va{oj qubavi, svima ovde prisutnim arhijerejima, bra}i i sestrama, naro~ito onima koji su izdaleka do{li; predstavnicima dr`ave i vlasti, kojima su ova vrata uvek bila otvorena sa `eqom da i srca wihova budu otvorena za ovaj mnogostradalni narod; prose}i od svih Vas opro{taj i molitve, `elim svaki Bo`iji blagoslov, blagodat Svetoga Duha, a Gospodu na{em koji je proslavqen zajedno sa Svojim Ocem i Duhom Svetim, neka je slava, ~ast i poklowewe, sada i uvek i u vekove vekova. Amin! ultimate purpose of life revealed, both here on earth and in eternity; that only with faith can one truly leave and reaffirm one's faith by action. I also thank His Holiness, Our Patriarch Pavle, then Bishop of Raska and Prizren, for his fatherly understanding of my decision to dedicate myself to the monastic calling and to be a monk in his diocese; who tonsured me in the small but for me very important Crna Reka Monastery, which later became a monastic center for this entire Diocese; who ordained me to the first level of the priesthood, elevating me the office of deacon in the Cathedral of St. George the Great-martyr in Prizren, which
(Slede}e ispovedawe vere pro~itao je Episkop Teodosije uo~i svog rukopolo`ewa. U ispovedawu vere izla`u se osnovne istine Pravoslavne Crkve koje je svaki pravoslavni episkop du`an da po{tuje i propoveda)
SIMVOL VERE
Verujem u jednoga Boga Oca, Svedr`iteqa, Tvorca neba i e j n g g v ` e v zemqe i svega vidqivog i nevidqivog. e e i g i g I u jednoga Gospoda Isusa Hrista, Sina Bo`ijeg, Jedin g s s s i i ` e i norodnog, od Oca ro|enog pre svih vekova, Svetlost od Svetn g e g e v v l s v losti, Boga istinitog od Boga istinitog, ro|enog, ne s i g i g g i g e g stvorenog, jednosu{tnog Ocu, kroz Koga je sve postalo; v e g n s { n g g s l ; Koji je radi nas qudi i radi na{eg spasewa si{ao s nebej i s i i { s e sa, i ovaplotio se od Duha Svetoga i Marije Djeve, i postao v p i v g i s ~ovek; v ; I Koji je raspet za nas u vreme Pontija Pilata, i stradao j s s e n i i i pogreben; g e e I Koji je vaskrsao u tre}i dan, po Pismu; j s s e i n i ; I Koji se uzneo na nebesa i sedi s desne strane Oca; j n e i e n ; v I Koji }e opet do}i sa slavom, da sudi `ivima i mrtvima, j e p i v m i Wegovom Carstvu ne}e biti kraja. e v m s v e i i j I u Duha Svetoga, Gospoda, @ivotvornoga, Koji od Oca v g s i v n g j ishodi, Koji se zajedno sa Ocem i Sinom po{tuje i slavi, i j j n e i m { j v Koji je govorio kroz proroke. j v i e U jednu, svetu, sabornu i apostolsku Crkvu. n n p s l v p { e e e v Ispovedam jedno kr{tewe za otpu{tewe grehova. s v m n { e e ^ekam vaskrsewe mrtvih. e m s s e v I `ivot budu}eg veka. e Amin. m
7
KOSOVO I METOHIJA K O S O V O A N D M E TO H I J A
That is why this is a holy land; this is the Serbian Jerusalem consecrated by God's name, following the path of God, living for the sake of God and service to God to the point of sacrifice and suffering for Him. At this time and from this place I call on all my cohabitants, the honest and honorable people of Metohija and Kosovo not to yield nor to wander from their path toward the eternal goal, toward eternal life. The Lord who called on us to take this path will protect us and save us when it is necessary but we must always remain near Him, believe in Him and place our hope in Him. Therefore, let us not readily depart from our centuries-old homes and renounce the patrimony of our fathers entrusted to us for safekeeping. At this sublime moment, I think not only of those who live upon the
earth but also those who dwell in the heavens, who have left this earthly life; those who passed quietly from this life and those who were forcibly sent from it - victims of murder, slaughter, torture. I think of Father Gavrilo (Gabriel) - archdeacon, our brother; I think of Monk Hariton (Chariton), also our brother; and also of Hieromonk Stefan; and the slain children from Gorazdevac near Pec; and the recently slain Dimitrije (Popovic) from Gracanica. All of them were tortured and killed for Christ and for their Serbian name. By their innocent blood the Lord redeems the Serbian nation from all its misconceptions, wanderings and mistakes throughout history to the present day. I would feel very insincere if I did not mention here before you "the good Samaritan" embodied in Italian KFOR, who keeps watch over us around the clock and care for us and without whose protection and assistance we could not survive here today. We have nothing with which to repay this great debt except our prayers to the Holy King that all the kindnesses they have brought to his holy shrine be returned in kind. We also wish to thank our neighbors [Kosovo Albanians] with whom we share this piece of land under heaven. This holy shrine and its inhabitants have always served them well. Some returned the favor in kind; others did not. May God grant that some of them exist even today. I believe that there are those who do not condone this evil perpetrated against our 8
KOSOVO I METOHIJA K O S O V O A N D M E TO H I J A S
obe}ana nam besmrtna dobra zadobili, u Hristu Isusu Gospodu na{em! Amin!
Posledwe ubistvo i novi mu~enik ubijen u Gra~anici Dimitrije Popovi} (07.11.1986 - 05.06 2004) Uif!mbuftu!nvsefs!boe!uif!ofx!nbsuzs!ljmmfe!jo!Hsbdbojdb!. Ejnjusjkf!Qpqpwjd!)18/22/2:97!.!16/17!3115* holy shrines and people. May God be merciful toward all but, at the same time, may He be just. Yet again I regret with a human heart and especially now with the heart of a bishop every human tear, every human victim, every drop of blood that has been spilled; every human being who perished, despite being created to live. That is why my message to all is this: let us not stop with the evil that tragically transpired and still remains a part of human history. Let us look forward, first at God who is more powerful than every evil "for God is love" (1 John 4:8). He calls us to an eternal assembly of togetherness, not to isolation, separatism or autism. He has given us an open heart, bigger than the universe, broader than the cosmos. And thus let us all be what this holy shrine has always been - open to all, bearing no hatred toward others, persecuting no one. To your love, to all the present bishops, brothers and sisters, espe-
KOSOVO I METOHIJA K O S O V O A N D M E TO H I J A
^asnome Krstu i po{tujem Bo`anske hramove i Sveta mesta i Sve{tene sasude i Bogopredane re~i, radi Boga koji u wima obitava Svojom blagoda}u. Tako|e po{tujem i s qubavqu celivam Svete Mo{ti Svetih Mu~enika i Bo`ijih Ugodnika kao izvor spasewa i dokaz vaskrsewa. Ispovedam i s qubavqu primam ~isti i ~estiti hri{}anki `ivot u veri i nadi i qubavi i u svima hri{}anskim podvizima, vrlinama i blagodatnim darovima Duha Svetoga, a odbacujem prqavo i ne~isto i bogolikog ~oveka nedostojno `ivqewe i delawe. Primam i bogonadahnute spise i u~ewa starijih i novijih Svetih Otaca Crkve Hristove, koji su saglasni Jevan|equ i u~ewu Svetih Apostola i po{tujem ih i prihvatam kao doprinose}a izgra|ivawu savr{enoga ~oveka po meri rasta puno}e Hrista Bogo~oveka i sabornoga `ivqewa i spasewa sviju u zajednici Tela Hristovog koje je Crkva. One pak koji druga~ije, a ne pravoslavno misle o hri{}anskoj veri, odbacujem kao tu|emisle}e Hristovoj Crkvi, kao kvariteqe Istine Bo`ije i upropastiteqe spasewa qudi. Anatemi{em Arija i wegove jednomi{qenike i zajedni~are wegovog bezumnog zlomislija; Makedonija i one oko wega, s pravom nazvane duhoborcima; tako|e Nestorija, Evtiha i Dioskora, i druge jeresina~alnike, i wihove jednomi{qeiike odbacujem i anatemi{em, i jasno i glasno govorim: Svima jereticima anatema! Gospo|u pak na{u, Bogorodicu Mariju, prevashodno i istinski ispovedam i propovedam, kao Onu Koja je po telu rodila Jednoga od Trojice, Hrista Boga i Spasa na{eg. Ona neka mi bude Pomo}nik Pokrov i Za{tita u sve dane `ivota moga! Ovome svome ispovedawu svete vere jo{ dodajem: Primam i prihvatam svetih Sedam Vaseqenskih Sabora i sve Pomesne Sabore koje Sveti Oci prihvati{e i potvrdi{e, a koji su svi sabirani radi o~uvawa pravoslavnih dogmata Crkve. Ispovedam sve odredbe prave vere, koje su one u razna vremena, vo|eni prosvetquju}om blagoda}u Presvetoga Duha, izlo`ili. Primam i sve sve{tene kanone koje sastavi{e Bla`eni Oci i predado{e ih Crkvi, na ukra{ewe Svete Crkve Hristove i na dobar poredak naravi, to jest na bogougodno hri{}ansko crkveno `ivqewe, delawe i pona{awe, saglasno Apostolskim predawima i smislu Jevan|elskog bo`anskog u~ewa. Stara}u se da po wima upravqam slu`ewe koje mi je Bo`ijom voqom predano u nasle|e i da po wima u~im sav povereni mi u duhovno pastirstvovawe sve{teni Klir i izabrani Narod Bo`iji. Ispovedam kao veoma va`no da ~uvam i dr`im jedinstvo vere pravoslavne svezom mira crkvenoga, i da sve ono {to Jedna, Sveta, Saborna i Apostolska Crkva Pravoslavnih prima i dogmatski ispoveda, to i ja primam i verujem i ispovedam; ni{ta ne dodaju}i, ni{ta ne oduzimaju}i, ni{ta ne mewaju}i ni od Dogmata ni od Predawa, nego ~vrsto stoje}i u wima i sve to sa strahom Bo`ijim i dobrom save{}u u~e}i i propovedaju}i; a sve {to ona osu|uje i odbacuje kao u~ewe tu|e Javan|equ, to i ja odbacujem i sasvim odgonim od Stada Hristovog. Ispovedam i ~vrsto verujem da se na Bo`anstvenoj Liturgiji izvr{uje pretvarawe hleba i vina u istinsko Telo i Krv Hristovu, silom i dejstvom i nailaskom Svetoga Duha, saglasno re~i Gospodwoj i Jevan|elskoj veri i predawu Apostola i Svetih Otaca, a slu`ewem i molitvenim prizivawem (epiklezom) od strane Crkve Bo`ije, predvo|ene Episkopom i ~asnim prezviterima. Na Bo`anstvenoj Liturgiji, kao sabrawu i slu`ewu i svetotajinskom zajedni{tvu sve Crkve Naroda Bo`ijeg, ostvaruje se i ~ini prisutnim sav Hristov Bo`anski Domostroj spasewa sveta i roda qudskog, u woj se otkriva Bogo~ove~anska Svetajna Crkve Bo`ije kao ve~noga Carstva Svete Trojice, tako da samo onaj ko zna {ta je Liturgija, zna i {ta je Crkva Bo`ija, i zna da bez Bo`anske Liturgije, kao sabrawa i zajedni~ewa svih u Hristu vernih, sabirnih oko Episkopa, prezvitera i |akona, ni Crkva se ne naziva. Obe}avam da }u ~uvati i ~vrsto odr`avati crkveni mir, da }u usrdno pou~avati u Jevan|equ povereni mi narod i, koliko god mo}i imam, pravo upravqati Re~ju Istine, i da nijednim obi~ajem, u bilo ~emu ne}u umovati ni ~initi suprotno Pravoslavnoj katoli~anskoj isto~noj hri{}anskoj veri, do kraja moga `ivota, kao da }u u svemu Crkvenom slediti i svagda se poviwavati svetom Saboru Arhijerejskom, koji se, kao i u drevna apostolska vremena, svake godine sastaje. Sa Svjatjej{im Patrijarhom, Preosve{tenim Arhiepiskopima, Mitropolitima i Episkopima Pomesne Crkve Srpske i svekolike Saborno-katoli~anske Pravoslavne Crkve u vaseqeni, bra}om mojom i saslu`iteqima u Hristu, u svemu }u saglasan i saobrazan biti, po bo`anstvenim zapovestima i sve{tenim pravilima Svetih Apostola i Svetih Otaca, i svesrdno }u prema wima gajiti qubav duhovnu i po{tovati ih kao oce i bra}u svoju. Uva`ava}u tako|e i ~uvati prvenstvo ovoga Patrijaraskog trona i po{tovati ~ast Prvostojateqa u
UIF!SJUF!PG!DPOTFDSBUJPO
By the laying on of their hands on those chosen from among the faithful, the Apostles consecrated bishops, priests and deacons. It is evident from this that the Christian faith is not merely dogma but spiritual power. Bishop Nikolai Velimirovich The consecration of a bishop is comprised of three separate rites: the rite of election, of confession and the actual consecration. Election: Before the Vigil on the eve of the consecration, the hierarchs who are to perform the rite take their places at a table in the middle of the church. From the altar two senior priests lead the candidate to the table. All stand as the protodeacon reads the nomination, to which the candidate responds: "I return thanks, and accept, and say nothing contrary thereto." The hierarchs chant some brief prayers, invoking the Holy Spirit Who was sent down upon the Apostles and empowered them to "catch the universe" with the preaching of the Gospel. After a short litany, the nominee delivers his acceptance speech. He then retires to the altar and the Vigil begins.
KOSOVO I METOHIJA K O S O V O A N D M E TO H I J A
Saboru Crkve Bo`je ovoga naroda, shodno Apostolskom pravilu koje ka`e da se takvom slogom i skladnim poretkom qubavi proslavqa sabornost i jedinstvo Crkve Bo`ije po slici Svete Trojice. Obe}avam da }u sa strahom Bo`ijim i bogoqubivim i ~ovekoqubivim raspolo`ewem pastirstvovati povereni mi Narod Bo`iji, ovo stado Pastirena~alnika Hrista u kojem sam postavqen da sve{tenodejstvujem Jevan|eqe spasewa i da Bogu prinosim darove i `rtve Wegove Svete Crkve. Zato zavet dajem da }u poverenu mi pastvu ~esto pose}ivati i sabirati na Slu`bu Bo`iju i jevan|elskim pou~avawem je ~uvati, sa svakim usr|em i starawem, od svih jeresi i raskola, od sujeverja i la`nog `ivqewa i od svakog nepravednog delawa. Obe}avam da, bez krajwe nu`de i te{ke krivice, ne}u nikoga, bilo pojedinca bilo zajednicu, od Crkvenih tajni i zajedni{tva u Hristu odlu~ivati, niti prokliwati, nego ve}ma u Duhu Svetome savetovati i na put pokajawa i spasewa obra}ati. Sa protivnicima Crkve Svete postupa}u sa rasu|ivawem, krotko i pravedno, po Apostolu Pavlu, jer sluzi Gospodwem ne prili~i da se gnevi, nego da bude tih, nezlobiv i ~ovekoqubiv prema svima, mole}i se Bogu da svima qudima podari pokajawe za poznawe Istine. U svetovne poslove ne}u se uplitati, osim ako je u~iwena neka javna nepravda, u kom slu~aju }u najpre savetovati, a onda i u za{titu ugro`enih ustajati, saglasno Jevan|elskoj re~i da se ve}ma treba pokoravati Bogu nego qudima i iskati pre svega Carstvo Nebesko i Pravdu Bo`iju, a za slabe se pravedno zauzimati i malu bra}u Hristovu nikada ne zaboravqati. Stara}u se da sve ~inim sa iskrenom qubavqu prema Bogu i bli`wima, a kao kona~no merilo i ciq svih misli, re~i i dela svojih postavqa}u slavu Bo`iju, spasewe du{a qudskih i sve tvorevine Bo`ije, izgra|ivawe bogolikih qudskih li~nosti i sazidawe Bogo~ove~anskog Tela Crkve, ne tra`e}i ono {to je moje, nego ono {to je Gospoda Hrista, Arhipastira sviju nas i Vrhovne Glave vascele Crkve Bo`ije kao smisla i vozglavqewa celokupne tvorevine. Uz ovo obe}avam da ni{ta ne}u raditi pod prinudom, ma bio i primoravan od vlastodr`aca ili od mno{tva qudi, pa makar mi i smr}u pretili zahtevaju}i od mene da u~inim ne{to {to je suprotno Bo`anskim zapovestima i sve{tenim pravilima Crkve Hristove. U tu|oj Eparhiji ne}u bogoslu`iti ili vr{iti ikakvu sve{tenu radwu bez saglasnosti Episkopa doti~ne Eparhije. Isto tako, ne}u rukopolagati ni jereja, ni |akona, niti bilo kakvoga klirika tu|e Eparhije, niti ih primati bez otpusnih gramata wihovih Episkopa. Predawe je Svetih Otaca Crkve da na jednoj Liturgiji rukopola`emo samo po jednog prezvitera i |akona, a ne vi{e wih, i tu sve{tenu praksu po{tova}u i ~uva}u. Mona{tvo }u rukovoditi po pravilima i ustavima Svetih Otaca, koji su kroz vekove va`ili i danas va`e u Pravoslavqu, kako u blagoqepiju svetog Bogoslu`ewa, tako i u ostalom poretku mona{kog devstvenog i an|elskog `ivqewa i hristolikoga i mu~enikopodobnog podvizavawa. Jo{ obe}avam da }u, kada me Sveti Sinod, sa Patrijarhom (ili drugim Prvojererhom) na ~elu, blagoizvoli pozvati na Sabor, do}i na Sabor zajedno sa svojom bra}om Episkopima, bez neumesnog pravdawa ili izgovora. Ako bi, {tavi{e, neki mo}nici ili mno{tvo qudi hteli da me spre~e, du`an sam da se odazovem pozivu na Sveti Arhijerejski Sabor, jer je Sabor i sabornost Episkopata i cele Crkve Bo`ije Svetoduhovski dar i ustanova i `ivo kroz vekove Apostolsko-svetoota~ko predawe u Crkvi Isto~noj Pravoslavnoj. Na kraju, zavetno iskazujem pred Bogom @ivim i Crkvom Svetih Wegovih, sastavqenom od An|ela i od qudi, i pred Va{om apostolskom Svetiwom: da }u uvek pamtiti stra{ne re~i Svetoga Pisma: Proklet svako ko nemarno vr{i delo Bo`je! - te zato savesno obe}avam da }u se starati, koliko mi je qudskih mo}i, da u svakom delu ovoga apostolskog zvawa i slu`ewa hodim kao u delu Bo`ijem, sa svakom pobo`no{}u i blagorazumnom revno{}u, sa iskrenim hristoqubqem i ~ovekoqubqem, a Srceznalac Bog neka mi svagda i u svemu bude svedok i pravedni Sudija. Tako|e iskazujem pred Svevide}im Bogom i Va{im Bogoqubqem da sve ovo izlo`eno u mojem episkopskom ispovedawu i zavetovawu ne shvatam druga~ije nego kako ovde izgovorih i svojeru~no potpisah. A u svemu mojem od danas pa nadaqe episkopskom `ivqewu, slu`ewu, upravqawu i delawu u Bogopoverenoj mi ovoj Crkvi Naroda Bo`ijeg molim se Bogu, a molim i sve Vas da se molite: da mi svagda i u svemu bude U~iteq i Pomo}nik - Na~elnik i Savr{iteq vere i svakog dobrog dela i re~i jevan|elske, Gospod moj i Bog moj, Jedini ^ovekoqubac, Milostivi Spasiteq sviju nas i svega roda qudskog, Bogo~ovek Isus Hristos, Kome neka je, zajedno sa Vi{wim Ocem i Svesvetim Duhom, svaka slava, ~ast i poklowewe, ve~na qubav na{a i blagodarnost besmrtna, sada i uvek i u vekove vekova. Amin!
21
the ambo to the Royal Doors where he is received by two hierarchs. While the candidate kneels with his head touching the altar table, an open Gospel is placed face down upon his head, as a sign that although he is given authority over all, he himself is under the law and his head is Christ. Holding the Gospel in this way, the bishops pray: " O Lord our God...do Thou make this man...to be an imitator of Thee, the true Shepherd, Who didst lay down Thy life for Thy sheep; to be a leader of the blind, a light to those who are in darkness, a reprover of the unwise, a teacher of the young, a lamp to the world..." The new bishop is then vested as a hierarch, and when the omophorion-an article unique to the episcopal office- is placed upon his shoulders, the clergy followed by the people shout thrice, "Axios!" ("worthy"), indicating their assent to the implied question: "Is he, in truth, worthy of this ministry?" At the end of the Liturgy, the Chief Bishop gives a word of instruction to the new bishop and hands him his pastoral staff. The new bishop blesses the congregation with both hands as the choir sings, "Eis poll ti Despota" (Many years, O Master).
KOSOVO I METOHIJA K O S O V O A N D M E TO H I J A
- give our thanks to the Living and True God celebrated in Three Persons, the Holy Great Martyrs Stefan of Decani and Lazarus of Kosovo and other Holy Saints and Martyrs of the Lord in this suffering but gloried land of Kosovo and Metohija; and offer our gratitude for this spiritual joy of togetherness with the Divine Heavenly Church, present through all the Saints and Martyrs and with the earthly Church of Christ personified in God's people in attendance. We thank God, the Savior of all people, for His gift - for our new BishSabrani danas u Visokim De~anima, na ovaj sveblagodatni op, consecrated and marked today for beautiful and fertile Metohija, which pedesetni~ki doga|aj hirotonije novoizabranog Episkopa Lipqan- has for many centuries been filled with holy monasteries and churches skog gospodina Teodosija, igumana Visokih De~ana, nas dvadeset and the faithful people of God around them and in them but also the Episkopa Pe}ke Patrijar{ije i Ohridske Arhiepiskopije, na ~elu sa graves of martyrs and the ruins of the houses of God and people. Today, Wegovom Sveto{}u Patrijarhom srpskim Gospodinom Pavlom, uz unfortunately, Metohija is largely empty of its Orthodox [Christian] population and in it there are far more than ever before destroyed holy shrines, saslu`ewe i bra}e Arhijereja iz Jeladske Crkve, - uznosimo blagodarnost Bogu @ivome i Istinitome, u Trojici devastated homes and desecrated graves, looted and illegally usurped slavqenome, Svetim Velikomu~enicima Stefanu De~anskom i Lazaru property, injustice and lack of freedom crying out to God and the conKosovskom i ostalim Svetim Bo`jim Ugodnicima i Mu~enicima ove science of humanity, spilled innocent blood that, like that of Abel, weeps stradalne, ali slavne Kosovskometohijske zemqe; zahvaqujemo na to the Heavens. It is our own sorrow and that of every human being of goodwill and an ovakvoj duhovnoj radosti zajedni{tva sa Nebeskom Crkvom Bo`jom, prisutnom kroz Svetiteqe i Mu~enike, i sa zemaqskom Crkvom Hris- honest heart that before the eyes of the Serbian and international communities and in the presence of the military forces and civil authorities of tovom, oli~enom u prisutnom narodu Bo`jem. the international community over Blagodarimo Bogu, Spasiteone hundred thirty churches and qu svih qudi, za Wegov dar - za monasteries have been destroyed novog Episkopa, danas hirotonand hundreds of Serb villages and isanog i nazna~enog za divnu i settlements emptied from neighplodnu Metohiju. Ona je odvajkaboring Pec to Djakovica, Prizren da bila ispuwena svetim manasand Holy Archangels in Metohija tirima i hramovima i vernim and onward to Devic and most narodom Bo`jim oko wih i u cities and villages throughout wima, ali i grobovima mu~enika Kosovo. Though more than five i ru{evinama Bo`jih i qudskih years of the United Nations and domova. Danas je ona, na`alost, NATO protectorate have passed, uveliko ispra`wena od hardly any of the expelled Serbs Pravoslavnog naroda. U woj je, have returned - returned with mnogo vi{e nego ikada ranije, great difficulty and in constant poru{enh svetiwa, razorenih danger for their very lives, and domova i oskrnavqenih grobova, especially for the lives and future opqa~kane i nezakonito uzurpiof their children. It is with pain that rane imovine, nepravde i neslowe recall last year's murder during bode koja Bogu i savesti this same season of two innocent ~ove`~anstva vapije, nevino Serbian children (and two others prolivene krvi koja kao Aveqewho were seriously wounded in va vi~e k Nebu. nearby Gorazdevac, as well as Patrijarh Pavle i Mitropolit Amfilohije Tuga je za nas, i za svako last week's heinous slaying of a qudsko bi}e dobre voqe i Qbusjbsdi!Qbwmf!boe!Nfuspqpmjubo!Bngjmpijkf Serbian youth, Dimitrije Popovic, iskrena srca, {to je od susedne Pe}i do \akovice, Prizrena i Svetih Arhangela u Metohiji, i daqe in downtown Gracanica. Only two months ago, a horrible pogrom was cardo Devi~a i ve}ine gradova i sela {irom Kosova, pred o~ima na{e i ried out against the Serbs and their Holy Shrines from March 17-19 of this svetske javnosti, a u prisustvu vojnih snaga i civilnih vlasti year, 2004. Despite all, these tragic events have not drowned our Christian hope me|unarodne zajednice, poru{eno preko stotrideset crkava i manastira i ispra`weno na stotine srpskih sela i naseqa. U wih, evo, i and just expectations that better days and a brighter future for all residents posle pet godina protektorata Ujediwenih Nacija i NATO- snaga, of this district lie in the near future; that the full freedom to live, move jedva da se ko od prognanih Srba vratio, i to sa te{kom mukom i uz around, work and learn will finally come for the Serbs and their children, stalnu opasnost po `ivot, a naro~ito po `ivot i budu}nost svoje like for all people and all peoples' children who have lived here together dece. Se}amo se sa bolom proslogodi{weg ubistva, upravo u ovo for centuries. With faith but also with every right, we expect freedom and godi{we doba, dvoje nevine srpske dece (i jo{ dvoje te{ko rawene) u safety for all from the Serbian state and especially from the powerful internedalekom Gora`devcu, kao i pro{lonedeqnog mu~kog ubistva srp- national community whose presence here loses every justification if it canskog mladi}a Dimitrija Popovi}a usred Gra~anice, kao i, samo dva not or will not bring freedom, peace and tranquility for all and each. That meseca pre toga, u`asnog pogroma nad Srbima i wihovim Svetiwama, is why we beseech and demand that freedom and peace, justice and compassion, a safe life and prosperity, the guarantee of all human and izvr{enog od 17. do 19. marta ove, 2004. godine. Uprkos svemu, tragi~ni doga|aji ne potapaju na{u hri{}ansku national rights be ensured without delay for all residents of Kosovo and nadu i pravedna o~ekivawa da }e uskoro do}i boqi dani i svetlija Metohija, especially for the still persecuted Serbian people and its Holy budu}nost za sve `iteqe ove oblasti; da }e najzad do}i puna slobo- Shrines. We beg and we ask that real and safe returns for expelled Serbs da `ivota, kretawa, rada i u~ewa i za Srbe i wihovu decu, kao i za from Metohija and Kosovo be made possible right away, that protection be sve qude i svu decu, narod, koji ovde vekovima `ive zajedno. Sa provided for those who stayed and survived despite intolerable conditions verom, ali i sa punim pravom, slobodu i bezbednost za sve o~ekujemo and meager returns, that restoration of torched shrines, first and foremost, i od srpske dr`ave, a naro~ito od mo}ne svetske zajednice, ~ije pris- the monasteries of Devic in Drenica and Holy Archangels near Prizren, ustvo ovde gubi svaki smisao ako ne mo`e ili ne}e da donese slobo- begin immediately, as well as that of Serb homes in Lipljan, Obilic, Svindu, mir i spokojstvo za sve i svakoga. Zato molimo, i zahtevamo, da se jare, Belo Polje and so many other settlements. We appeal also to our Serbian Orthodox people to remain steadfast sloboda i mir, pravda i humanost, bezbedan `ivot i prosperitet, garantovawe svih qudskih i nacionalnih prava, neodlo`no obezbe- in its faith and its human honor, not to stumble before the dangers and di za sve `iteqe Kosova i Metohije, a pogotovu za jo{ uvek pro- attacks of irrationality but to remain persistent and determined in the land gawani Srpski narod i wegove Svetiwe. Molimo i tra`imo da se {to of its forefathers and among its God-given holy shrines. From this medieval Holy Shrine in Kosovo and Metohija, we appeal pre omogu}i stvarni i bezbedan povratak prognanih Srba u Metohiju i na Kosovo, kao i za{tita onih koji su ostali i opstali pod nesnosnim also to our cohabitants, the Albanians, wishing them God's peace and all uslovima i malobrojnih povratnika, kao i da se odmah pristupi progress in the same measure as to ourselves and our people, as well as obnovi spaqenih svetiwa, pre svih manastira Devi~a u Drenici i to all others who live here together with us. We wish to remind both them Svetih Arhangela kod Prizrena, pa zatim i srpskih ku}a u Lipqanu, and ourselves of an obvious truth: historically and fatefully, God and His
22
KOSOVO I METOHIJA K O S O V O A N D M E TO H I J A
Obili}u, Sviwaru, Belom Poqu i tolikom drugim naseqima. Molimo i na{ srpski pravoslavni narod da istraje u svojoj veri i qudskoj ~estitosti, da ne klone pred opasnostima i naletima bezumqa, nego da ostane postojan i istrajan na svojoj pradedovskoj zemqi i u svojim bogodanim svetiwama. Iz ove drevne kosovskometohijske Svetiwe obra}amo se i na{im sugra|anima Albancima, `ele}i im od Boga mir i svaki napredak isto onoliko koliko i sebi i svome narodu, kao i svima ostalima koji zajedno sa nama ovde `ive. Podse}amo wih i sebe na o~iglednu istinu: istorijski i sudbinski uputio nas je Bog i Wegov Promisao jedne na druge. Hleba, sunca, vode i qubavi Bo`je na Kosovu i Metohiji ima za sve nas. Pokazalo se i pokazuje svakome ko ima du{e i razuma da nasiqe i progoni, razdori, mr`wa i zlo~ini, bilo sa koje strane dolazili, nikada i nikome nisu doneli niti }e doneti sre}u. Zlo dobra doneti ne mo`e. Na nesre}i i nevino prolivenoj suzi i krvi drugih, pogotovu nevine dece, ne gradi se sopstvena budu}nost. Dobro je {to su se na svoja ogwi{ta vratili prognani Albanci i obnovili svoje domove. Zar nije podjednako dobro da se isto tako {to pre vrate i prognani Srbi i drugi `iteqi Kosova i Metohije - da bi `iveli u miru i slobodi na svojim vekovnim ogwi{tima? To zahteva pravda Bo`ja i to tra`i elementarna ~ove~nost; to zahtevaju i op{tequdski i evropski standardi demokratije i humanosti. Svako ga`ewe ve~nih moralnih zakona i op{tequdske pravednosti pre ili posle vra}a se qudima i narodima Bo`jom merom i pravdom. Zahvaqujemo Episkopu Ra{ko-Prizrenskom G. Artemiju na bratskoj qubavi. Zahvaqujemo i komandi i vojnicima Italijanskog kontingenta KFOR-a na usrdnom zalagawu oko bezbednosti svih u~esnika u dana{woj sve~anosti, koju smo svi sa svima delili u Svetim De~anima. Zahvaqujemo, na kraju, i novom Vladici Teodosiju i wegovom de~anskom Bratstvu na qubavi i gostoprimstvu, ukazanim nama i svim dana{wim posetiocima i poklonicima ove drevne svetiwe Svetoga Ktitora Kraqa-Mu~enika, Stefana De~anskoga. Episkopu, bratstvu i narodu u ovoj Svetiwi i oko ostalih Bo`jih i narodnih Svetiwa Kosova i Metohije `elimo Bo`ji i qudski mir, blagoslov, pravdu i slobodu u Duhu Svetome. U Visokim De~anima, 20. juna 2004. + Arhiepiskop Pe}ki i Patrijarh Srpski Pavle, Episkop Ra{koprizrenski i Kosovskometohijski Artemije, Episkop Lipqanski Teodosije, Mitropolit umirovqeni Kozanski Amvrosije, Mitropolit Crnogorskoprimorski Amfilohije, Mitropolit Vele{ki i Egzrh Ohridski Jovan, Episkop Ni{ki Irinej, Episkop Zvorni~kotuzlanski Vasilije, Episkop Budimski Lukijan, Episkop Kanadski Georgije, Episkop Ba~ki Irinej, Episkop Sredweevropski Konstantin, Episkop Vrawski Pahomije, Episkop [umadijski Jovan, Episkop Budimqanskopolimski Joanikije,. Episkop Zahumskohercegova~ki Grigorije, Episkop Jegarski Porfirije, Episkop Veli~ki Joakim, Episkop Atanasije, umirovqeni Hercegova~ki, Arhim. Jovan, novoizabrani Episkop Dioklijski Arhim. Maksim, novoizabrani Episkop Humski
23
KOSOVO I METOHIJA K O S O V O A N D M E TO H I J A
TU!WJUVT!EBZ!DFMFCSBUFE!JO HSBDBOJDB!BOE!HB[JNFTUBO!
KOSOVO I METOHIJA K O S O V O A N D M E TO H I J A
- U na{im nevoqama svu pomo} o~ekujem od Boga, na{ih slavnih svetih predaka i ostalih mnogobrojnih mu~enika i novomu~enika srpskih ~iji spomen danas vr{imo zajedno sa uspomenom na svetog kneza Lazara. Neka nam oni molitvama i primerom svojim pomognu da istrajemo na na{em te{kom krstonosnom ali zato hristonosnom i spasonosnom putu da bismo `iveli dostojno jevan|eqa Hristovog ovde na zemqi i postali dosledni naslednici carstva nebeskog - rekao je, izme|u ostalog, vladika Artemije u besedi povodom ju~era{weg velikog pravoslavnog i srpskog nacionalnog praznika. Bogoslu`ewima u Gra~anici i na Gazimestanu pored vernika ju~e su prisustvovali i Milan Radulovi}, ministar vera u Vladi Srbije, politi~ki lideri kosovskih Srba i predstavnici Repbli~kog ministarstva kulture. Pomen na Gazimestanu obezbe|ivale su jake snage KFOR-a. Turkish occupation, Bishop Artemije emphasized. "In our times of trouble, I expect every help from God, from our glorious holy ancestors and other numerous Serbian Christian martyrs and new martyrs whom we remember today together with Holy Prince Lazar. May they help us with their prayers and example to endure on our cross-bearing but also Christbearing and salvation-bearing path that we may live in accordance with the Gospel of Christ here on earth, and become worthy heirs of the Kingdom of Heaven," said Bishop Artemije in commemoration of the great Orthodox Christian and Serbian national holiday. Services in Gracanica and Gazimestan were attended by the faithful as well as by Milan Radulovic, minister for religions in the Serbian Government, Kosovo Serb political leaders and representatives of the Serbian ministry of culture. The memorial service in Gazimestan was secured by strong KFOR forces.
TU!WJUVT!EBZVOJWFSTJUZ!EBZ!DFMFCSBUFE!JO LPTPWTLB!NJUSPWJDB
KOSOVSKA MITROVICA, June 28, 2004 (Beta) - Orthodox priests served Holy Liturgy and a memorial service to all fallen Serbs from the Battle of Kosovo to today on the foundation of the church of St. Dimitrije in northern Kosovska Mitrovica, whose construction is in progress. The University of Pristina temporarily displaced to Kosovska Mitrovica celebrated its patron saint's day (University Day) on Vidovdan (St. Vitus Day) for the first time in five years. A formal academy was held in the presence of a large number of guests representing all Universities in Serbia, representatives of economic and political domains and religious communities where the rector of the University of Pristina, Radivoje Papovic, reminded everyone of the difficult history of the Serbian people during the last six hundred years. Papovic emphasized that Kosovo today is "oppressed by both the boot and by hatred". "Since the last St. Vitus Day in just two days in March, 40 of our holy shrines disappeared. The requiem is the only song we hear in Kosovo and it is unending," he said. He also asked Europe why it remained silent as innocent people disappeared. Papovic said that working at the University is a privilege because it involved love, learning and defense. "There is no other University where knowledge and the state are equally defended, where students manage to excel despite the fact they share the fate of the displaced and expelled, and they study under siege," said Papovic. Final year students with the highest academic achievement received special certificates while deserving professors received special St. Vitus Day recognitions. Students of the Faculty of Music Arts conducted a cultural program suitable to the occasion.
KOSOVO I METOHIJA K O S O V O A N D M E TO H I J A
TU!WJUVT!EBZ!QPFUSZ!FWFOU!IFME!JO HSBDBOJDB
GRACANICA, June 27, 2004 (Beta) - The St Vitus Day poetry event GRA^ANICA, 27. juna 2004. (Beta) - Se~ewem kola~a i ~itawem stihova, u manastiru Gra~anica ve~eras je odr`na manifestacija was celebrated this evening with the cutting of the festal cake and a poetry reading. Vidovdansko pesni~ko pri~e{}e. Serbian Patriarch Pavle also attended the Manifestaciji je prisutvovao srpski event after holding vigil services in the patrijarh Pavle, koji je pre toga u manastiru monastery. odr`ao bdewe. The festal (slava) cake in honor of the host Slavski kola~ u ~ast doma}ina presekao was cut by Bishop Teodosije of Lipljan together je vikarni episkop lipqanski Teodosije sa with the priests of the Diocese of Raska and sve{tenstvom ra{ko-prizrenske eparhije. Prizren. Nakon ~itawa stihova, uglavnom After the poetry reading, primarily dedicated posve}enih stradawu Srba od kosovske to the suffering of the Serbs since the Battle of bitke sa Turcima 1389. godine, pesnicima su Kosovo against the Turks in 1389, this year's uru~ene ovogodi{we nagrade. top prizes were awarded to the poets. @iri je nagradu "Zlatni krst kneza The jury awarded the "Golden Cross of Lazara" dodelio pesniku iz Beograda Prince Lazar" award to Belgrade poet Danilo Danilu Nikoli}u. Nikolic. Nagradu "Pero despota Stefana LazareThe "Pen of Prince Stefan Lazarevic" went vi}a" dobio je Branimir Boji} iz Novog Sada, to Branimir Bojic of Novi Sad, and "The Cup of a "Kondir kosovske devojke" Qubica the Kosovo Maiden" to Ljubica Miletic of BelMileti} iz Beograda. grade. "Gra~ani~ka poveqa" pripala je The "Gracanica Charter" was awarded to kosovskom stvaraocu Dragomiru Kosti}u iz Kosovo artist Dragomir Kostic from Preoce. Preoca. The Gracanica poetry event was attended Manifestaciji u Gra~anici ve~eras je by approximately one thousand Serbs, as well pored oko hiqadu Srba prisustvovao i minas by Milan Radulovic, the minister for religions istar vera u Vladi Srbije Milan Radulovi}. Vladika Teodosije se~e slavski kola~ in the Serbian Government. Strong KFOR Jake snage Kfora ve~eras obezbe|uju Cjtipq!Ufpeptjkf!dvut!tmbwb!dblf forces continue to protect Gracanica and its Gra~anicu i okolinu. surroundings. On Monday morning Patriarch Pavle will serve the St Vitus Day liturgy in the morning in Gracanica Monastery and a memorial service for fallen Serb heroes in Gazimestan. Few hundreds of Serbs gathered at Gazimestan hill under strong KFOR escort to participate in the traditional memorial service to the Kosovo battle knights. Photo Darko Dozet (Tanjug) (click to enlarge)
GRACANICA, June 27, 2004 (Beta) - Commenting on the celebration of the anniversary of the Battle of Kosovo, Bishop Artemije of Raska GRA^ANICA, 27. juna 2004. (Beta) and Prizren said in Gracanica on Sunday that Vladika ra{ko-prizrenski Artemije izjavio "the Serbs are celebrating the 615th anniverje danas u Gra~anici, povodom proslave sary of the historic St Vitus Day and the fifth godi{wice Kosovske bitke, da "Srbi anniversary under the new occupation". proslavqaju 615. Vidovdan istorijski i peti "Difficult conditions, a strong will and hope u novom ropstvu". Kosovska bitka have sustained us during five hundred years "Te{ki uslovi, jaka voqa i nada Uif!Lptpwp!Cbuumf odr`ali su nas petsto godina pod turskim i under Turkish occupation and five years under pet godina u novom ropstvu", rekao je vladiUif!Lptpwp!Cbuumf!xbt!b!uvsojoh!qpjou!jo!uif the new occupation," said the Bishop. He ka na sve~anoj Vidovdanskoj sednici i nfejfwbm!ijtupsz!pg!Fvspqf/!Ju!xbt!opu!pomz!b!cbu. expressed the hope that "Serbs would welcome izrazio nadu da }e "Srbi slede}i Vidovdan do~ekati u boqoj slobodi". umf!gpvhiu!cfuxffo!b!Disjtujbo!bmmjbodf!mfe!cz!uif the next St Vitus Day in greater freedom". Local coordinator in the Pristina municipaliLokalni koordinator u pri{tinskoj op{tini Marko Todorovi} rekao je da Srbi, Tfscjbo!Qsjodf!boe!uif!bsnz!pg!Tvmubo!Nvsbe!cvu ty Marko Todorovic said that the Serbs, despite iako raspeti izme|u `eqe za opstankom i bmtp!bo!fwfou!xijdi!ibt!nbslfe!uif!dfouvsjft!pg being crucified between the desire to survive namere albanskih ekstremista da ih protertvctfrvfou!ijtupsz!pg!uijt!qbsu!pg!uif!Cbmlbot/ and the intent of the Albanian extremists to aju sa ogwi{ta, ne prestaju da proslavqaju chase them from their centuries-old homes, svoje hri{}anske praznike, jer iz wih crpe Lptpwp!ibt!sfnbjofe!bo!bsfb!pg!dpogmjdu!cfuxffo continue to celebrate their Christian holidays for novu snagu. uxp!djwjmj{bujpot-!uxp!sfmjhjpot!boe!nfoubmjujft/! they provide them with new strength. 26
KOSOVO I METOHIJA K O S O V O A N D M E TO H I J A
Eparhija napomiwe da su obe svetiwe, manastir Devi~ i crkva Sv. Save u Mitrovici uni{tene 17 i 18. marta zahvaquju}i potpunoj nespremnosti francuskog komandanta brigade KFOR-a da za{titi ove crkve od albanskog nasiqa. Prema podacima koje Eparhija poseduje i obilnoj foto-dokumentaciji vojnici ove brigade KFOR-a nisu pru`ili ni najmawi otpor u Mitrovici, pred crkvom Sv. Save, dok su iz Devi~a sramno pobegli helikopterima povev{i sa sobom stare monahiwe i ostaviv{i ~ak sopstvenu vojnu opremu, koju su kasnije Albanci pokrali zajedno sa ostalim vrednostima iz manastira. O sramnom i kukavi~kom pona{awu francuskog i nema~kog KFOR-a postoji dosta svedo~ewa i u me|unarodnoj i doma}oj {tampi pa o tome smatramo da nema potrebe vi{e da se govori.
Francuski vojni kapelan Kristijan Venar i ukradene mo{ti Sv. Joanikija Devi~kog
27