Špijunov Poljubac Drugi Roman Trilogije Poljubac Jane Feather

GI GA
JaneFeather
PIJUNOVPOLJUBAC

Naslov izvornika TO KI SS A SPY
GI GA

2
http://www.crowarez.org/

Prolog

High Wycombe, Engleska - srpanj, 1550.

Slabani plac dojenceta probio se kroz crnu maglu iscrpljenosti. ena na krevetu
nepomicno je leala na jastucima, zatvorenih ociju, koe boje starog pergamenta. Vjede su joj
zatreptale kad je beba zaplakala, ali se nisu otvorile i ena je opet utonula u milosrdno
nitavilo.
Niti jedna od tri preostale ene u zaguljivoj odaji nije ni pogledala prema krevetu.
Majka novorodenceta nije ih zanimala. Radile su brzo i u tiini, a kad su obavile ono to se
moralo obaviti, beumno su izile iz odaje i zatvorile vrata za sobom.
Prolo je vie od tri sata prije nego se Pen izvukla iz obamrlosti. Bila je natopljena
znojem. Prostorija je djelovala poput peci, prozori cvrsto zatvoreni, vatra je gorjela u
dubokom kaminu. Cula je apat, tiho zastenjala i pokuala se podici na jastucima, ali tijelo ju
je boljelo kao da su je mucili, te je jedva imala dovoljno snage da otvori oci.
- Ah, budna si. - To je bio glas njezine svekrve. Pen je s mukom otvorila oci. Udovica,
grofica od Bryanstona odozgo je promatrala svoju snahu. Njezine su tvrde smede oci bile
bezosjecajne poput kamenja, usta tanka crta iznad isturene brade. Nije ni pokuala prikriti
svoju prezirnu antipatiju prema krhkoj mladoj eni na krevetu. Mlada je ena bila udovica
starijeg sina ledi Bryanston. Udovica koja se upravo dvadeset sati mucila kako bi na svijet
donijela sina svojeg pokojnog mua, koji ce od trenutka rodenja naslijediti oceve titule i
imanja.
- Beba - rekla je Pen, a glas koji je iziao izmedu njezinih ispucanih usana kao da je
dopirao iz velike daljine. - Gdje je moja beba?
Ledi Bryanston trenutak nita nije rekla, a tada se zaculo utanje skuta i druga joj se
ena pridruila kraj kreveta.
Sad vec prestraena, Pen je gledala dva lica sagnuta nad njom. Srce joj se stisnulo. -
Moja beba? Gdje je moja beba? - U glasu joj je rasla panika.
- Bio je mrtvorodence - bezizraajno ce ledi Bryanston. - Rodio se ranije, cetiri tjedna
prerano. Nije preivio.
- Ali... ali cula sam ga kako place - rece Pen. -ula sam ga.
Njezina je svekrva odmahnula glavom. - Bila si bez svijesti kad smo ga klijetima
izvukli iz tebe. Nita nisi cula, osim ako nisi sanjala. - Okrenula se od kreveta uz nemarnu
gestu i izila iz odaje.
Pen je zatvorila oci pred suzama koje su navirale, pred silnom malaksalocu koja ju je
iznova obuzela. Otkako je Philip umro, ivjela je za dijete koje je raslo u njezinoj utrobi.
Philipovo dijete, plod njihove ljubavi.
- Dopustite da vam pomognem, gospo. - ustar je glas pratio cvrste ruke, a Pen je
drala oci zatvorene dok ju je ena prala, mijenjala joj nocnu koulju, izvlacila ispod nje
podlogu koja je titila madrac.
Pen je eljela svoju majku. To je bila djetinjasta elja, ali golema potreba. Njezina je
majka bila na putu, krenula je na dugo putovanje do High Wycombea iz Mallory Halla u
Derbyshireu kako bi bila uza svoju kcer tijekom poroda, ali beba se prerano rodila i grofica od
Kendala jo nije stigla. Umjesto toga, Pen je morala trpjeti hladne usluge svoje svekrve i ena,
svih nepoznatih, koje je ledi Bryanston odredila da joj pomau prilikom porodaja.
I sve je bilo uzalud. Oni grozni sati nisu donijeli eljeni plod.
Ali ula je plac bebe. Dijete je ivo dolo na svijet.
Pen je otvorila oci i enu koja se brinula o njoj fiksirala bistrim i zapovjednim
pogledom. - elim vidjeti tijelo svojeg sina - rekla je odgurnuvi alicu toplog vina to joj ga
GI GA

3

je ena primaknula usnama.
- Gospo, odmah su ga pokopali - rekla je ena. - Po ovoj vrucini nije mudro drati
tijelo nezako-pano. - Pourila je do prozora i odmaknula teke draperije od baruna.
Nemilosrdno podnevno sunce dodamo je zagrijalo ionako sparnu odaju.
Pen je posljednje tjedne trudnoce provela u najtoplijem ljetu kojeg se sjecala. Tijela ne
ostaju nezakopana. Pen je kliznula niz jastuke i opet zatvorila oci. Odmah ih je otvorila na
zvuk otvaranja vrata, a potom i tekih koraka koji su se pribliavali krevetu.
Miles Bryanston, mladi brat njezina mua, zaustavio se kraj kreveta. Njegove oci,
zlobne, smede, hladne, tako slicne ocima njegove majke, promatrale su je pomalo
samodopadno. - Sestro, ao mi je to nisi imala srece - rekao je.
- To je lo vjetar koji nikome ne donosi nita dobro - Pen je odgovorila uz cinican
osmijeh koji joj se pojavio na usnama unatoc malaksalosti. Miles je sada grof od Bryanstona.
Crvena lica, krupne grade, glup, snaan poput vola, posvemanja suprotnost njegovom
starijem bratu. Philip je bio mrav i pametan, ali krhkog zdravlja. Sanjar, pjesnik, glazbenik.
Sve to njegov brat nije.
I Pen ga je voljela.
Okrenula je glavu ustranu, maknula je pogled sa samodopadnog lica svojeg urjaka.
ula je kako njezina beba place. :Cula je.
GI GA

4

Prvo poglavlje

London, prosinac 1552.

- Ono to ja predlaem pomalo je rafinirana stvar, dragi moj gospodine. Donekle
sloen plan. -Antoine de Noailles zastane i podigne srebrni kale do usana. Pio je,
procjenjivacki se mrteci, a potom zadovoljno kimne i gestom pokae drugom covjeku neka i
on popije iz svojega kalea. Pricekao je da vidi svida li se vino njegovom gostu prije nego je
nastavio. - Da - kompleksan plan, dvokraki plan. Veoma zgodno. - Noailles se zadovoljno
smijeio. - Savreno prikladan za vae posebno delikatne metode, Owene.
Owen d'Arcy zadovoljio se uzdizanjem obrve. Antoine de Noailles, francuski
veleposlanik na engleskom dvoru mladoga kralja Edwarda VI, kad je razgovarao sa svojim
glavnim pijunom, uivao je u sporom otkrivanju neke intrige to ju je smatrao posebno
domiljatom.
Owen d'Arcy je visok mukarac, vitak i okretan, a kad je to potrebno, jednako je
smrtonosan kao i rapir u cizeliranom srebrnom toku za njegovim pojasom. Njegove crne oci
nikad ne miruju, nita im ne moe promaknuti, a plodan mozak iza njih neumorno upija,
razvrstava i djeluje na temelju informacija to mu ih prenose oci. Sad je znao, bez da mu to
itko kae, da ce mu veleposlanik uskoro dobaciti poslasticu. Popio je gutljaj vina i cekao.
- Vjerujem da kralj umire - mirno ce Noailles. - Njegovo Krunsko vijece eli da istina
o zdravlju mladog covjeka ostane dravna tajna, ali... -Slegnuo je ramenima i osmjehnuo se
na tako apsurdnu zamisao. - Najvanije je pitanje, naravno, to ce se dogoditi nakon
djecakove smrti.
- Kruna ce pripasti Mary - rece Owen glasom koji je bio iznenadujuce dubok i
ugodan, uz neobicno melodiozan ton.
- Svakako bi trebala - sloio se veleposlanik. -Kralj Henrik je tako odredio. Nakon
Edwarda, ako djecak nema potomaka, Mary je sljedeca na redu, a Elizabeta je druga. - Zastao
je, a Owen je opet cekao bez ikakvog znaka nestrpljivosti.
- Medutim, bojim se da na prijatelj Northumberland, veliki metar kraljevstva, ima
neke druge planove - zamiljenim tonom rece veleposlanik.
Dva su covjeka stajala ispred kamina u malenoj odaji drvom obloenih zidova u
veleposlanikovoj rezidenciji u Whitehallu. Vani je tiho padao snijeg, priguujuci neprestani
zvuk prometa du Whitehalla, topot kopita, tropot eljeznih kotaca po kaldrmi, povike
ulicnih prodavaca.
Odaju je osvjetljavala vatra i viekraki svijecnjak na dugom stolu smjetenom uza zid
nasuprot tavanskom prozoru. U polumracnim je sjenkama veleposlanikova grimizna halja
cinila naglaen kontrast crnom barunu njegovog sugovornika, a kad je micao svoje punane
ruke, svjetlost vatre obasjavala je dragulje njegovog prstenja zelenim, crvenim i tirkiznim
bljeskovima.
Owen se maknuo od vatre i ponovno napunio svoj kale iz boce na stolu. - Znamo li
to Northumberland planira?
Noailles je ispruio svoj kale da i njega napuni.
- To nas, dragi moj Owene, dovodi do sutine problema.
- Ah. - Owen je nagnuo bocu i gledao kako se tamnocrveno vino u luku ulijeva u
srebrni kale. -Tu ja nastupam?
- Tako je. - Noailles se opet okrene prema vatri.
- Postoji jedna ena koja slui princezi Mary i zauzima osobito dobar poloaj
zahvaljujuci kojemu nam moe dati najintimnije informacije o onome to se dogada u
GI GA

5

princezinu kucanstvu. Ona je Maryna pouzdanica pa su joj poznate princezine misli i namjere.
Noailles je preko ramena pogledao Owena, koji je jo uvijek stajao kraj stola u
treperavoj svjetlosti svijeca, a njegove su crne oci bile otre i budne, pobijajuci ravnoduan
izraz njegova lica.
- Moda biste mogli... recimo to tako, sklopiti poznanstvo... s tom damom -
predloio je Noailles.
- Vjerujem da je taj zadatak veoma prikladan za vae sposobnosti. - Tiho se
nasmijao, a njegovo je okruglo lice zasjalo.
Owen nije reagirao na veleposlanikov podsmjeh. - A drugi krak ovog napada? - Popio
je gutljaj vina, zamiljeno promatrajuci veleposlanika preko ruba kalea.
Noailles se ozario. - Ah, da. U tome je ljepota svega. Dama je blisko povezana s
jednim covjekom, koji joj je zapravo polubrat, a on je pouzdani prijatelj vojvode od Suffolka i
njegove obitelji. Ne moram vam reci da je Suffolk prisan s Northumberlandom. Njihovi su
interesi blisko povezani, a bez obzira to Northumberland planira, Suffolk ce u tome
sudjelovati. Sasvim je razumno ocekivati da ce Robin od Beaucairea znati neke njihove tajne.
-A mi pretpostavljamo da dama o kojoj je rijec razmjenjuje povjerljive informacije sa
svojim polubratom - rece Owen i spusti svoj kale. Priao je prozoru, a tunika od crnog
baruna njihala mu se s ramena.
- Veoma su prisni i mnogo vremena provode zajedno kad su oboje u Londonu.
- to je sad slucaj, nagadam. - Owen je pogledao dolje, na ulicu. Snijeg je gusto
padao.
- Da, i princeza Mary i Suffolk trenutno su u svojim londonskim rezidencijama radi
boicnih svecanosti. Koliko sam shvatio, Edward je naredio da njegova sestra dode. Bit ce joj
teko proslaviti Boic pred kraljevim nosom.
Owen je prstom lupkao po staklu. Religijske razlike izmedu fanaticno protestantskoga
kralja Edwarda i njegove jednako fanaticne katolicke polusestre Mary nisu ga osobito
zanimale, osim ako utjecu na njegov posao. Daleko ga je vie zanimala dama koja bi trebala
biti njegov plijen.
- Koliko su tocno prisni dama i njezin polubrat?
Okrenuo se svojem sugovorniku.
Noailles mu je odgovorio veoma galskim slijeganjem ramenima. - Nisam nacuo ni
daak skandala, ali veoma su bliski. A lord Robin u zreloj dobi od dvadeset osam godina
nikad se nije enio.
- A dama? Kakva je njezina situacija?
- Ledi Pen je vec gotovo tri godine udovica. Njezin brak s Philipom, grofom od
Bryanstona, podravali su i kralj i princeza Mary a po svemu se cinilo da su bili sretni. No
Philip je umro, a ona je nekoliko mjeseci kasnije rodila mrtvorodence. Njezin je urjak
naslijedio titulu grofa i posjede, ali se opcenito vjeruje da svime upravlja njegova majka. On
je nekakav glupan. - Veleposlanikove su se usne cinicno izvile. - Poput vecine stanovnika
ovog odvratnog otoka.
Owen se osmjehnuo. Francuz nije zadovoljan na svojem trenutnom diplomatskom
poloaju i to ne taji pred ljudima kojima vjeruje.
Noailles je popio malo vina i nastavio. -Bryanstoni imaju malo ili nimalo veze s
Philipovom udovicom. Ne polae pravo na neki dio imovine pokojnog mua. Cak nije uzela
ni titulu udove grofice, prepustivi je svojoj svekrvi. Ocito je da ondje nema nikakve ljubavi.
Owen kimne. Rukom je preao po svojoj obrijanoj bradi. - Je li dama zrela za branje?
- Zar se uopce ikada dogodilo da niste uspjeli navesti plod da padne sa stabla? -
Noailles se nasmijeio.
Owen nije uzvratio smijekom. - U interesu posla - kratko je ustvrdio.
GI GA

6

- O, svakako, samo u interesu posla - urno se sloio veleposlanik. Privatni ivot
Owena d'Arcyja je zatvorena knjiga, odnosno takav je od one nesretne situacije s njegovom
enom. Koliko je Noailles znao, covjek ivi ivotom redovnika, osim kad zavodenje odgovara
njegovim ciljevima. A tada postaje pravi umjetnik.
- Je li privlacna, ta ledi Pen? - Owenove su se crne
oci namrstile. - Cudno ime. Zar se doista tako zove?
- Penelope... ali nikad nisam cuo da je netko zove drugacije osim Pen, cak i princeza.
To je obiteljsko ime, a ona je veoma bliska sa svojom obitelji. Mislim da ce vam se ciniti
privlacnom. Nije upadljivo lijepa, ali ima nekako draesno lice. Srednje je visine, ni debela ni
mrava.
- Zvuci kao da nije nimalo uzbudljiva - suho primijeti Owen. - Imate li neka miljenja
o njezinom temperamentu?
Noailles je potezao svoju urednu tamnu bradu.
- Pomalo je rezervirana - na koncu je rekao.
Owen se kratko i otro nasmijao. - Nadao sam se da cete mi barem reci da to bezlicno
stvorenje povremeno zna pokazati malo strasti.
Veleposlanik je rairio ruke u rezigniranoj gesti.
- Prica se da je veoma teko podnijela smrt svojeg mua i djeteta.
Owen je odmahnuo glavom i uzeo rukavice sa stola. Navukao ih je i zaputio se prema
vratima gdje je visio njegov debeli plat s kapuljacom. Prebacio ga je oko ramena,
primijetivi: - Cini se da ste mi dodijelili prilicno teak zadatak, Noailles. Nadam se da sam
mu dorastao. - Vrata su se za njim uz tresak zatvorila.
O, dorasli ste vi tome, prijatelju. Veleposlanik je opet podigao svoj kale. Priao je
prozoru i zagledao se kroz gusti snijeg prema ulici.
Trenutak kasnije iz kuce je izila u crno odjevena figura Owena d'Arcyja, a za njim je
hodao pa. Na trenutak je zastao, hitro pogledavi na jednu i drugu stranu ulice na nacin koji
je bio dobro poznat covjeku koji ga je odozgo promatrao. Majstor intriga nikad nije ucinio niti
jedan korak a da prije toga nije procijenio prostor oko sebe. Zatim se brzim koracima udaljio
u smjeru palace Savoy i odmah nestao u vrtlogu bjeline.
Antoine de Noailles se osmjehnuo na apsurdnu pomisao da Owen d'Arcy nece uspjeti
odvesti u krevet Pen Bryanston. Njezina povjeravanja iza draperija oko kreveta obavjetavat
ce francuskog veleposlanika o urotama to ih princeza Mary kuje sa svojim braticem, svetim
rimskim carem Charlesom V., ali takoder i o eventualnim spletkama koje se pletu u dvama
velikim vojvodskim kucama Northumberlanda i Suffolka.

Velika dvorana londonske rezidencije obitelji Bryanston na obali Temze u
Westminsteru bila je krcata. Pen je stajala na galeriji i odozgo promatrala dvoranu gdje su,
pod velikim svijecnjacima to su visjeli sa stropa, dragulji svjetlucali i bljetali na raskonom
barunu, damastu i satenu. Odozgo je masa ljudi podsjecala na gigantski val jarkih boja koji
se leluja na jednu, pa na drugu stranu. Glasovi se nisu razabirali, zvuk je bio bezlicni amor
koji se povremeno pretvarao u grmljavinu pa se s galerije ne bi cula draesna glazba.
Na galeriji je bilo vruce. Vrelina iz masivnih kamina, brojnih svijeca u svijecnjacima
visoko na zidovima i toplina natisnutih tijela u raskonoj odjeci uzdizala se i obavijala Pen, pa
je vezenim rupcicem tapkala po celu.
Bilo je vruce, ali i skrovito, a odande je najbolje vidjela svoju svekrvu. Udova grofica
od Bryanstona nalazila se na drugoj strani dvorane, medu damama koje su okruivale
princezu Mary. Nije osobito vjerojatno da ce uskoro otici iz kruga svoje kraljevske goce, ali
cak i da to ucini, nema razloga da se popne na galeriju. Cak i da ima razloga, trebalo bi joj
najmanje petnaest minuta da se progura kroz mnotvo i stigne do stuba koje vode do mjesta
GI GA

7

gdje je Pen stajala.
Ima barem petnaest minuta, zakljucila je Pen. U guvi je pogledom potraila grofa od
Bryanstona i njegovu enu. Oni ne bi predstavljali prijetnju, no Pen je znala da bi se osjecala
sigurnije kad bi ih locirala. Malo se nagnula naprijed kako bi bolje vidjela, ali ju je odjednom
zaslijepio par ruku koje su joj prele preko ramena i pokrile joj oci.
Premda se trgnula, znala je kome pripadaju, te je ushiceno uzviknula kad je maknula
ruke s ociju i naglo se okrenula. - Robine! Prestraio si me!
- Ne, nisam. Znala si da sam to ja, jasno. -Njezin joj se polubrat smijeio, a njegove su
izrazito plave oci blistale od zadovoljstva to je vidi. Bio je krupan mukarac, cvrsto graden,
bujne kovrcave svijetlosmede kose na kojoj je barunasta kapa pomalo nesigurno stajala.
Odjeca mu je bila raskona, ali ipak nekako nezgrapna. Pen je automatski podigla ruku i
uklonila dlacicu s njegova haljetka, usput namjestivi bro s draguljima to ga je nosio na
cipki ispod vrata.
- Gdje si bio? Vec te tjednima nisam vidjela -pitala je i srdacno ga poljubila.
- O, tu i tamo - odgovorio je. - Izvan grada, u svakom slucaju.
Pen ga je pronicavo promatrala. Robin nikad ne bi otkrio to ga vodi iz grada tijekom
tih dugotrajnih izbivanja, ali ona je otprilike znala o cemu je rijec. Godine to ih je provela u
neiskrenom dvorskom svijetu naucile su je da je rijetko to doista onakvo kakvim se cini. - Po
vojvodinom poslu? -upitala je neutralnim tonom.
Slegnuo je ramenima i promijenio temu. - to radi ovdje gore posve sama? -
Pogledao je preko ograde galerije.
Pen je slijedila njegov pogled. Njezina je svekrva jo uvijek bila kraj princeze, a sad je
vidjela Milesa Bryanstona i njegovu enu za kartakim stolom na jednoj strani dvorane.
Njihova su krupna lica sjala od vrucine. Bit ce zauzeti cijelu vecer.
- Osjetila sam potrebu za malo mira - rekla je. - Dolje je tako bucno i tako vrue.
- I ovdje gore je vruce - naglasi Robin, pozorno je promatrajuci.
Pen slegne ramenima. - Uskoro cu se vratiti dolje. Moram na zahod, a koliko se
sjecam, jedan se nalazi iza tapiserije u prolazu iza galerije. Ti podi dolje, a ja cu te potraiti.
elim cuti sve tvoje novosti.
Nasmijeila se, nadajuci se da ce ga uvjeriti, nastojeci ne misliti na gubljenje
dragocjenog vremena, pokuavajuci potisnuti poriv da opet pogleda dolje i provjeri gdje je
njezina svekrva. Robin je, jednako kao i ostatak njezine obitelji, zabrinut zbog njezine
opsesije, te ako pomisli da opet slijedi svoje impulse, sigurno ce je pokuati sprijeciti.
Robin je oklijevao. Poznaju se vec esnaest godina. Kad su se upoznali, bili su
opcinjeni jedno drugim, uhvaceni u mreu prve ljubavi. Zatim su se njihovi roditelji vjencali i
u meteu obiteljskog ivota ta se prva ljubav pretvorila u duboko, trajno i iskreno
prijateljstvo. Robin je mislio da svoju polusestru poznaje bolje od ikoga, bolje cak i od njezine
majke i mlade sestre Pippe.
I znao je da nije iskrena prema njemu.
- to je bilo? - upita Pen. - Zato me tako gleda, a samo sam rekla da moram na
zahod? -Nasmijala mu se.
Robin odmahne glavom. - Vidjet cemo se za nekoliko minuta. - Okrenuo se da ode, a
Pen je pola u suprotnom smjeru. Cim je nestala na kraju galerije, Robin je poao za njom, i
premda je bio krupan, kretao se veoma tiho. Skrenuo je u uski hodnik iza galerije i vidio je
ispred sebe; urila je kao da je doista tjera potreba. Otprilike na sredini hodnika odmaknula je
tapiseriju i nestala.
Namrtio se, poteuci svoju neurednu bradu. Moda je pogrijeio i ona mu je rekla
istinu. Okrenuo se i vratio u veliku dvoranu.
Pen ga je, skrivena iza tapiserije, gledala kako odlazi. Bila je sigurna da ce je slijediti
GI GA

8

kako bi provjerio njezinu pricu. Poznaje Robina barem onako dobro kako on poznaje nju. Kad
se zrak racistio, izvukla se iza tapiserije i pourila prema odaji koja je obitelji Bryanston
sluila kao ured i knjinica. J edini clan obitelji koji je uivao u opskrbljivanju knjinice bio je
Philip. Penina prezirna grimasa bila je automatska i nesvjesna. Sadanji grof od Bryanstona
jedva je pismen i nikad ga nije vidjela da otvara neku knjigu. Cak ni njegova majka, bez
obzira koliko je lukava, ne moe zbrojiti dva i dva i samo moe nacrckati svoje ime, a otkako
je Philip umro, obiteljske je poslove prepustila komorniku na brigu.
Ula je u odaju, osvrnuvi se preko ramena. Nitko ju nije vidio. Sluincad je bila
zauzeta gostima u dvorani.
Tiho je zatvorila vrata i ledima se naslonila na njih, promatrajuci prostoriju u kojoj su
ona i Philip proveli tako mnogo zajednickih trenutaka. Ona nije bila ucena kao on, ali je
odrasla uz majku koja se po ucenosti mogla nositi s bilo kojim mukarcem, a Pen je dobro
poznavala zadovoljstva mirnog i tihog druenja to ga remeti jedino utanje okretanja
stranica ili struganje pera po pergamentu. Gotovo je sad cula te tihe zvukove, gotovo je
vidjela Philipa za velikim stolom od hrastovine, njegovu lijepu glavu sagnutu nad plocicama
za pisanje to ih je uvijek nosio uza se za slucaj da iznenada dobije inspiraciju.
Odjednom ju je svladao val tuge. To joj je bio poznat osjecaj, ali ju je sad rjede
obuzimao, tri godine nakon Philipove smrti. No bio je jednako otar, jednako dubok kao i
uvijek. Suhih je ociju cekala da prode, da popusti stezanje u njezinim prsima, da se raspri
velika masa neprolivenih suza.
Kad bi baremimala njegovo dijete, dijete koje su stvorili s tako mnogo ljubavi...
Izraz lica joj se smirio, usta stisnula, svijetlo-smede oci usredotocile. U odaji vie nije
bilo sjenki, vie nije bilo uspomena. Samo cilj. Otra, dominantna sila njezina postojanja.
Dijete je rodeno. Negdje u ovoj prostoriji, izmedu poslovnih knjiga i Biblije postoji nekakav
zapis o tom rodenju. Cak i mrtvorodence mora imati svoje mjesto u obiteljskim dokumentima.
Bila je jako bolesna nakon uasnih trudova, tijelom su joj harali groznica i bolovi, a
duhom neutjena tuga. Stigli su njezina majka i ocuh te je odmah odveli iz doma obitelji
Bryanston u High Wycombeu. Trebalo je gotovo dvanaest mjeseci njihove ljubavi i brige da
Pen nadvlada svoju bolest i potisne golemu tugu, mada je znala da ce uvijek postojati u
najdubljim kutovima njezine due. Veceras se prvi put nakon porodaja nala pod krovom
obitelji Bryanston. Time joj se pruila prva prava prilika da potrai neki zapis o rodenju svo-
jeg sina. Bryanstoni se ponaaju kao da se to nikad nije dogodilo, a njezina majka i ocuh
poticali su je da ne misli o tome, da to ostavi za sobom. No Pen nije mogla prihvatiti pomisao
da se dijete koje je raslo u njoj, koje se bacakalo i tucalo i bilo fizicki dio nje, dijete koje je s
toliko muke donijela na svijet, moe tek tako izbrisati.
Niti je vjerovala da je dijete roeno mrtvo. ula ga je kako plae.
To je njezina opsesija. To ju je nosilo kad se vratila u princezino kucanstvo i ivotu
koji je poznavala prije udaje. Prema svemu to se moglo vidjeti, Pen je postala ona stara, ali
ispod povrine postojala je posvemanja uvjerenost da negdje ivi njezino dijete.
Pogled joj je pao na veliku obiteljsku Bibliju na stalku u udubljenju prozora. Rodenja,
smrti, brakovi, sve se ondje biljei. Hitro se zaputila prema stalku. Biblija je bila otvorena na
Knjigu psalma i ona je groznicavo okretala tanke stranice na pocetak knjige. Stranice su joj se
lijepile za prste koji su se ovlaili od urbe i uzbudenja. Obrisala ih je o sivi damast svojih
skuta prije nego je nastavila. U prednjem dijelu Biblije nije zabiljeeno rodenje njezinog
mrtvog sina 7. srpnja 1550. Nije zabiljeen ni taj datum. Pogledala je dugi popis brakova,
rodenja, smrti. Njezin brak s Philipom zabiljeen je ondje. Philipova je smrt zabiljeena.
Milesovo preuzimanje grofovske titule takoder je zabiljeeno. Velikim slovima, cinilo se da
su veca od svih drugih zapisa. Ali naravno, Miles je sin miljenik. Sin za kojeg je njegova
majka uvjerena da je trebao biti prvorodeni i prema njemu se uvijek tako ophodila.
GI GA

9

Pen je pogledom preletjela odaju. Koliko joj je vremena preostalo? Gdje bi drugdje
mogla pogledati? Prila je ormaricu u kojem se dre dokumenti o posjedu. Znala je to jer je
cesto gledala Philipa kako radi na njima. U bravi se nalazio kljuc. Otvorila je ormaric i pocela
pregledavati poslovne knjige.
Vrata su se iza nje otvorila. Vrata to ih je, u svojoj urbi, zaboravila zakljucati.
Srce joj je lupalo, vlasite se stegnulo. Polako se okrenula. U najboljem slucaju, to ce
biti Robin, a u najgorem, njezina svekrva.
Ali nije bilo ni jedno od njih. Na trenutak je ostala bez rijeci dok je zurila u neznanca,
najprije pomislivi da je to neki sluga. No tu je misao odmah odbacila. Niti jedan sluga nije
tako elegantan, niti se dri tako hladno i arogantno. Je li on prijatelj obitelji Bryanston? Ako
jest, ona ga ne poznaje.
Crne oci ispod irokog cela i istaknutih, ali lijepo oblikovanih obrva procjenjivale su
je u napetoj tiini, a Pen je uzvratila na isti nacin, lagano podigavi bradu. Imao je dug, ravan
nos, iljastu bradu i staloena usta. Drao se veoma mirno, a ipak je osjecala da iz njega zraci
energija. Nije mogla procijeniti njegovu dob. Sigurno je stariji od Robina.
Na koncu je pronala svoj glas. - Zabava je u velikoj dvorani, gospodine. Cini se da ste
se izgubili.
Naklonio se. - Owen d'Arcy, vama na usluzi, gospo. - Glas mu je bio melodiozan,
dubok i blag, a Pen je zbunio neobican pjevan ton. To nije bio ba strani naglasak, a ipak nije
bio ni cisto engleski, kao ni njegova tamna put.
- Ne treba mi nikakva usluga, gospodine -kiselo ce Pen. Osjecala se nekako
odvanom. Malo razdraenosti pomijealo se s necim drugim dok ju je nastavio promatrati s
izrazom cinicnog nagadanja. Kao da je znao neto to ona nije.
Sve na tom covjeku uznemirivalo je Pen. Njegova je odjeca neobicno egzoticna,
jednako kao njegov glas i boja puti. Nosio je haljetak i carape od crnog satena proivenog
nitima venecijanskog zlata, koulju od crne svile i ovratnik ucvrcen crnim ocakljenim
kopcama. Kratak plat od crnog baruna obrubljen grimiznom svilom visio mu je s vitkih
ramena. Nosio je rapir i bode u koricama od crnog baruna pricvrcenima za struk. Odmah se
jasno vidjelo da zna koristiti to oruje. Pen je bila posve sigurna da je opasan.
- Cinilo se da ste neto traili - ljubazno je primijetio, kao da ona nita nije rekla. -
Moda vam mogu pomoci.
- Ne mogu zamisliti zato to mislite. - Pen je nevoljko zatvorila ormaric i okrenula
kljuc. Nije mogla nastaviti potragu u njegovu drutvu, kao ni u bilo cijem drutvu, a
ispunjavao ju je gnjev zbog neznanceva uplitanja. Nije mogla znati kad ce opet imati takvu
priliku.
- J este li blisko povezani s obitelji Bryanston, gospodine? Moda su vam poznati
njihovi poslovi? - Okrenula se prema njemu, a izraz lica bio joj je jednako izazovan kao i ton
glasa.
Ona nije samo ono to se vidi na prvi pogled, pomislio je Owen. Na prvi je pogled bila
ba onakva kako ju je Noailles opisao, prilicno bezlicna sa smedom kosom, pravilnim crtama
lica i ni po cemu posebnom figurom. Ali njezine oci. Dakle, to je neto sasvim drugo. Veoma
krupne, veoma bistre, i predivna mjeavina zelene i smede boje proarane zlatom. Podsjetile
su ga na suncevu svjetlost na jezercu u umi. Noailles je pogrijeio i po pitanju temperamenta,
zakljucio je. Tu se jasno vidi bljesak snanog duha. Owen je prvi put osjetio budenje
zanimanja za ovaj zadatak.
- Moram priznati da nita ne znam o poslovima Bryanstona - rekao je i
nasmijeio se. - No veoma sam zainteresiran za vas, gospo. Jednostavno sam vas morao
slijediti kad ste se udaljili iz dvorane. - Naklonio se i uputio joj svoj najarmantniji,
najzamamniji smijeak.
GI GA

10

Pen ga je s nevjericom pogledala, a ta je apsurdna tvrdnja rastjerala njezinu
razdraenost. - Zar pokuavate ocijukati sa mnom, gospodine? -Zvonko se nasmijala. - Bojim
se da ste naili na pogrenu sestru. Moja je sestra Pippa nepopravljiva koketa i spremnije ce
od mene nagraditi vaa nastojanja. Rado cu vas upoznati s njom. - I dalje se smijuci, prola je
kraj njega prema vratima, a njezini su ga skuti dotaknuli.
Owen se rijetko kad smutio, a zlovolja je za njega veoma neobican osjecaj. Medutim,
bio je svjestan jednoga i drugoga dok je slijedio Pen iz odaje. Neto je morao uciniti po tom
pitanju.
- Ledi Pen - zazvao je tiho, ali mu se u glasu osjecao stupanj hitnosti.
Zaustavila se u hodniku i upitno ga pogledala preko ramena, pitajuci se odakle zna
njezino ime. Posve je sigurno da se nisu upoznali. Priao joj je. Dlanom je uhvatio njezinu
podignutu bradu i hitro, prije nego je shvatila njegovu namjeru, lagano svojim usnama
dotaknuo njezine.
- Oprostite mi - rekao je. - Ali cijelu sam vecer to elio uciniti.
- Kako nevjerojatno! - ustvrdila je Pen. - Zato biste to eljeli, zaime svijeta?
Ocekivao je ok, kreposno zgraanje, ozlojedenost, barem smetenost. Medutim, vidio
je samo tu otvorenu zapanjenost, zbog cega je zacijelo izgubio zdrav razum. Iz iskustva je
znao da iznenadenje obicno ima dobar ucinak. Ali ne i u ovom slucaju, cinilo se.
Pozorno ju je promatrao kroz napola zatvorene oci. - Nemam pojma - polako je rekao.
- Oprostite mi.
- Pa, nemam vam to oprostiti - odgovorila je Pen i opet se nasmijala. - Ako biste me
ispricali.
urno se udaljila, a Owen d'Arcy je prvi put u svojoj karijeri ostao smucen. Ocito ce
mu trebati neka rafiniranija metoda za stjecanje povjerenja te dame. I bio je prokleto siguran
da mu se vie nece smijati u lice.
GI GA

11

Drugo poglavlje

- Upravo sam imala veoma neobican susret -rekla je Pen kad je sila s galerije i nala
Robina koji ju je cekao u podnoju stubita. Jo uvijek se smijala, premda pomalo zbunjeno.
U vrijeme poljupca reagirala je s iskrenom zapanjenocu; sada, neto kasnije, postala je
svjesna dubokog pulsiranja uzbudenja koje ju je zbunjivalo.
- Cinilo mi se da si se predugo zadrala - rekao je i promatrao je, lagano se mrteci.
- Odakle tebi pravo da mi mjeri vrijeme provedeno u zahodu? - Pen je rekla glumeci
ozlojedenost.
Robin je slegnuo ramenima, prihvacajuci poraz. Bez obzira to je Pen radila, nece mu
se povjeriti. - Kakav je to susret bio?
Pen je pogledala naokolo, a potom je pokazala duboko udubljenje prozora. - Podimo
onamo. -Pola je ispred njega, a koraci su joj bili bri nego inace.
Robin ju je znatieljno slijedio. Cinilo se da Pen veceras zraci neobicnom energijom.
Cesto je mislio da ju je dvostruka tragedija u njezinu ivotu ostavila nekako oslabljenom,
izvukla je boju iz nje, pa mu se nekad cinila samo kao sjenka vitalne osobe koju je tako dobro
poznavao. Medutim, veceras je drukcija. Na galeriji je osjetio njezinu nestrpljivost, osjecao je
da je prekinuo neto vano, premda joj je bilo drago da ga vidi. A sad se doimala uzbudenom,
oci su joj postale vece i blistavije, ivlje nego bilo kad u protekle dvije godine. Opet je dobila
malo emotivne boje.
U udubljenju prozora bili su donekle zaticeni, odvojeni od bucnih aktivnosti u
glavnom dijelu dvorane. Pen se zagledala u noc gdje su mrak probijale baklje, postavljene u
pravilnim razmacima u vrtu koji je vodio do stuba na rijeci. Bakljonoe su hodali snijegom
pokrivenim puteljcima i cuvali pristanite gdje su cekali camci i teglenice gostiju, a njihova su
svjetla podsjecala na ples krijesnica dok su plovila poskakivala na vodi.
Robin se naslonio na zid, a ruke je zavukao duboko u depove tunike na plave i
srebrne pruge, ne mareci za nacin na koji je gruba kretnja iskrivila fini saten. - Neobican
susret? - potaknuo ju je.
- O, da. - Pen se okrenula k njemu i pomalo skrueno odmahnula glavom, kao da je
posve zaboravila to mu je kanila ispricati. - Zapravo, nije to nita posebno, samo mi se cinilo
malo cudnim. U hodniku na katu naletjela sam na jednog covjeka. Rekao je... rekao je da me
smatra zanimljivom pa me slijedio. A tada...
Zastala je, osjecajuci se pomalo nelagodno, ali su joj oci postale jo blistavije. -
Poljubio me, Robine.
U usta, kao da smo najbolji stari prijatelji. Ili... ili... - Nije se mogla natjerati da kae
kako je u poljupcu bilo neceg ljubavnickog.
- Ne mogu razumjeti zato bi elio ocijukati sa mnom - nastavila je. Opet se
kratko nasmijala, ali nije uspjela prikriti svoju smucenost. - Da mi nije znao ime, pomislila
bih da me pobrkao s Pippom. Na kraju krajeva, ona je obiteljska koketa.
Robin se neodredenim smijekom sloio s tom istinom, no premda je volio svoju
mladu polusestru, Pippa mu nikad nije mogla dugo odvlaciti pozornost s Pen. A sad ga je
veoma zanimala Penina reakcija na neznancev poljubac. Unatoc njezinom odbacivanju
incidenta kao nevanog, neto je izazvalo njezinu sadanju ivahnost i obnovljen sjaj u ocima.
Sigurno mu se nije cinilo da joj je taj susret bio neugodan, i nije od njega traila bratski gnjev
zbog neeljene prisnosti jednog neznanca. Pitao je: - Tko je taj covjek?
- Nikad ga ranije nisam vidjela, ali on je znao tko sam ja. Moda si ga sreo na
stubama? Kad si ti silazio, a on se penjao?
Robin se zamiljeno namrtio. Proao je kraj nekoga, ali se njihovi pogledi nisu sreli.
GI GA

12

Bio je previe zaokupljen vlastitim mislima. - Moda jesam, ali zapravo nisam gledao.
- Pa, rekao je da se zove Owen d'Arcy.
Robin se naglo okrenuo prema mnotvu u dvorani i Pen nije vidjela bljesak u
njegovim ocima, iznenadno stiskanje usta.
to bi Owen d'Arcy mogao eljeti od Pen?
- Poznaje li ga? - pitala je Pen, i sama se zagledavi prema dvorani, pogledom
traeci vitkog tamnoputog mukarca koji ju je zaustavio, koji ju je tako uznemirio.
- Ne - odgovorio je Robin, zakljucivi da to nije potpuna la. Ne poznaje Owena
d'Arcyja, ali zna za njega, zna cime se bavi. Robin se bavi istim poslom, ali bi spremno
priznao da ni slucajno nije ravan d'Arcyju. Taj je covjek pravi majstor svojeg zanata. Robin je
jo uvijek pocetnik, nije vrijedan panje Owena d'Arcyja.
- Mislim da nije Englez - zamiljeno ce Pen. -Premda je teko znati zato. Nema ba
strani naglasak, ali u njemu je neto cudno. Neto nimalo obicno.
- Vidi li ga sad ovdje?
Pen odmahne glavom. - Ne, ali je takva guva da bi mi lako mogao promaknuti. - No
dok je to jo izgovarala, znala je da nije istina. Vidjela bi ga da je u dvorani. Tako je osebujna
figura, tako taman i smiren usred arenog bljetavila ove brbljave gomile.
- Cini se da tvoja svekrva dolazi u ovom smjeru - primijeti Robin, nimalo ne
aleci zbog promjene teme. Nije elio pokazati Pen da i njega zanima d'Arcy; a ona je tako
intuitivna, osobito kad je rijec o njezinu polubratu, pa ne bi trebalo mnogo da pocne
istraivati.
Pen se ukocila kraj njega. - Nemam joj to reci.
- Mora barem razmijeniti ljubaznosti.
- To sam vec ucinila na pocetku veceri. - Prije nego je Robin dospio jo neto reci,
Pen je mugnula u mnotvo i nestala u guvi. Pripremio se za susret s ledi Bryanston. Znao je
kako se loe ponijela prema Pen, te je, kao i ostali clanovi Penine obitelji, smatrao barbarskim
nacin na koji je onako naglo dala odnijeti mrtvorodence prije nego je njegova majka imala
priliku tugovati za njim. Ali on je gost u njezinoj kuci i mora voditi racuna o dolicnom
ponaanju.
Naklonio se kad je dama stigla do njega. Bila je krupna kao i njezin sin Miles, a
jednako kao i on, neobicno je voljela izrazito kicenu odjecu. Ove je veceri odjenula damast
prljavo roza boje obrubljen srebrnom lisicom i optocen dijamantima. Robin je pretpostavio da
ispod draguljima ukraenog pokrivala za glavu nosi periku. Bilo je teko zamisliti da bi ta
nijansa jarko crvene boje mogla biti prirodna, a za boju na njezinim obrazima svakako je
zasluna minka, prezirno je pomislio.
- Lorde Robine. - Na njegov je naklon jedva zamjetljivo kimnula. - Ucinilo mi
se da vidim Pen s vama.
Robin je pogledao naokolo, doimajuci se iznenadenim. - Ne vidim je, gospo.
Tanke usne ledi Bryanston gotovo su nestale. - elim joj neto reci. Kad je vidite,
recite joj to.
- Smijem li joj takoder reci to joj elite poruciti? - pitao je Robin, nastojeci govoriti
bezizraajnim glasom i ukloniti prezir s lica.
- Ima neto Philipovo za to vjerujem da pripada grofu. - Ledi Bryanston nije
pametna ena, ali posjeduje odredenu zlobnu lukavost, kao i drsku lakomost, to se moe
pogreno smatrati inteligencijom. Njezine su smede oci svjetlucale od pakosti dok je
pogledom fiksirala Robina, a zatim je jo jednom kimnula i udaljila se, zaputivi se na drugu
stranu dvorane gdje su njezin sin i njegova ena jo uvijek sjedili za kartakim stolom.
GI GA

13

- Kucka! - progunda Robin. Vjerojatno eli neku uspomenu na Philipa koja je osobito
draga Pen. To bi joj bilo sasvim slicno. Pogledom je potraio Pen, ali nije ju vidio.
to Owen d'Arcy eli od nje? Moguce je da je njegovo zanimanje za Pen posve
neduno, da ga ona jednostavno privlaci. Robin je to lako mogao razumjeti. No takoder je
osjecao da Pen nije dovoljno dramaticna da bi privukla Owena d'Arcyja. Osjetio se pomalo
nelojalnim kad je to pomislio, ali je u hladnoj realnosti sasvim tocno. Dakle, d'Arcy sigurno
ima nekakav cilj.
Robin je tek poceo uciti komplicirano umijece pijunae, no s obzirom na ono to je
znao, nije mu bilo teko pogoditi koji je to cilj. Pen je pouzdanica princeze Mary. D'Arcy radi
za francuskog veleposlanika. Ako ele put do Maryna uma i planova njezina bratica, rimskog
cara, s kojim je princeza u bliskom, mada tajnom, kontaktu, Pen bi mogla biti kljuc. U
sadanjoj eksplozivnoj klimi, uz bolelji-voga kralja koji nema potomaka, takve bi informa-
cije Francuzima bile neprocjenjive.
Pen nije glupa, a jednako kao i Robin, veci je dio ivota provela u sreditu dvorskih
intriga. Nece je biti lako prevariti. Robin je bio prilicno siguran da je pogodila da je i on
ukljucen u svijet pijunae, mada je potovala njegovu tajnovitost, ali d'Arcy je majstor
svojeg zanata i Pen se zasigurno nece moci nositi s njim.
Robin je zakljucio da o zanimanju Owena d'Arcyja za Pen mora raspraviti sa svojim
ljudima. Moda u tome nema niceg prijeteceg, ali tu prosudbu nije mogao donijeti na svoju
ruku. Robin je jo jednom pogledom potraio Pen, ali jo uvijek je nigdje nije vidio.
Vojvoda od Northumberlanda nalazio se u skupini oko princeze, a dok im se Robin
pribliavao, blijeda mrava djevojka iz grupe plaho mu se nasmijeila. Njezina je haljina bila
posve obicna u usporedbi s raskonom odjecom ostalih oko nje, a cinilo se da joj je neugodno
jer je prebacivala teinu s jedne na drugu nogu i ceznutljivo pogledavala prema vratima.
Robin ju je saalijevao. Tijekom godina to ih je proveo u kucanstvu vojvode od
Suffolka imao je obilje prilika vidjeti opce maltretiranje i zastraivanje to ga je vojvodina
kci, ledi J ane Grey, trpjela u majcinim rukama. Zagrlio ju je kad im je priao i stisnuo joj
ramena leernom prisnocu obiteljskog prijatelja. Nasmijeila mu se, zahvalna, kao i uvijek,
na svakoj ljubaznosti.
Northumberland je svoj otar pogled okrenuo prema Robinu. Njegovo se uobicajeno
dranje bahatog prezira neznatno ublailo. - elio si razgovarati sa mnom, Robine?
- Kad Vaa Milost bude mogla odvojiti trenutak za mene - vedro ce Robin. Od svojeg
je oca, Hugha od Beaucairea, sada grofa od Kendala, naucio da se nikad ne smije dati
zastraiti bogatstvom i poloajem onih oko sebe. Nikad nije pokazivao strahopotovanje i
nikad nije laskao. To mu je osiguralo iskrene simpatije i potovanje mladoga kralja Edwarda i
oholih clanova Krunskog vijeca.
Northumberland kimne i udalji se iz kruga, kretnjom pozvavi Robina da pode s njim.

* * *

Pen je urila hodnikom prema knjinici, a stoasta podsuknja s tvrdim obrucima ispod
damastih skuta njihala se s jedne na drugu stranu uslijed brzine njezina hoda. Ovoga puta nije
poduzela nikakve mjere opreza kako bi diskretno nestala iz dvorane jer je njezina svekrva bila
s Robinom. Ispunjavao ju je osjecaj lakomislenosti za koji je znala da ima nekakve veze s
njezinim susretom s Owenom d'Arcyjem. Ako je Bryanstoni uhvate kako pregledava
obiteljske dokumente, neka bude.
Ula je u knjinicu i ovoga puta zakljucala vrata za sobom prije nego je otvorila
ormaric. Unutra su se uglavnom nalazile poslovne knjige, te ih je odlucila zanemariti, ali joj je
ruka pala na onu iz 1550. godine. Okretala je stranice, traeci srpanj, a potom biljeke unesene
GI GA

14

na dan rodenja njezina sina. Primalje su zacijelo dobile naknadu. Sve su joj bile nepoznate, a
dovela ih je ledi Bryanston kad je Pen odjednom dobila trudove cetiri tjedna prije termina.
Moda ce naci neko ime, otkriti nacin na koji bi mogla kontaktirati neku enu koja je
bila nazocna u odaji onog uasnog dana.
Nala je eljenu stranicu i zagledala se u biljeke. Bilo je imena, iznosa koji su im
isplaceni, ali nije pisalo za koju su uslugu ta imena dobila naknadu. Pen je u prstima osjecala
bockanje. Bez razmiljanja je istrgnula stranicu, presavila je i gurnula u malenu torbicu
ukraenu vezom koja je visjela s finog zlatnog lancica to ga je nosila oko struka. Zatim je
vratila knjigu na mjesto, zakljucala ormaric i izila iz knjinice.
Bila je na oprezu, srce joj je divlje lupalo. Sad kad je imala neto za skrivanje, bojala
se da je ne otkriju. Nitko nece otvarati poslovnu knjigu od prije dvije godine, osim ako nema
razlog za to, a ona ne smije pobuditi ba nikakvu sumnju.
Stigla je do galerije iznad dvorane i odmah opazila da se razina buke uvelike smanjila.
Pogledala je dolje i vidjela da se dvorana brzo prazni, a gosti su svojim slugama naredivali
neka pozovu camce, konje ili kocije.
Odlazak princeze Mary bio bi znak za zavretak zabave, a Pen je vidjela da su
princeza i njezine dvorske dame doista otile, to je znacilo da je kraljevska teglenica vec
zacijelo zaplovila rijekom. Mary nije voljela kasne vecernje zabave jer uvijek ustaje prije zore
radi molitve. Ne bi je zabrinjavala cinjenica da je ondje ostavila Pen jer bi jednostavno
zakljucila da ce prespavati pod krovom svoje svekrve.
Pen nije imala namjeru zatraiti gostoprimstvo u kuci obitelji Bryanston, makar to
znacilo da ce se morati gurati za mjesto u jednoj od javnih teglenica. Guva u pristanitu bit
ce ogromna i moe ocekivati da ce cekati najmanje sat vremena prije nego se javna plovila
budu mogla dovoljno pribliiti da ukrcaju putnike.
Osim ako Robin jo uvijek nije ovdje. Otpratio bi je kuci cak i da je stigao ovamo na
konju, pa bi morali zajedno jahati. Proucavala je sve manju guvu, ali ga nije vidjela, a tada je
postala svjesna prema gore okrenutog lica Milesa Bryanstona. Gledao ju je iz dvorane, ali nije
bila sigurna je li ju uopce vidio ili prepoznao. Mnogo je popio i njegovo je krupno lice bilo
tamnocrveno, a sitne smede oci podlivene krvlju i nimalo fokusirane. mugnula je natrag u
sjenke i pourila stubama do dvorane, nadajuci se da je dovoljno smuen i da se nje uopce
nece sjecati.
Owen je vidio princezin odlazak i opazio da Pen nije uz nju. Stajao je u hodnicicu koji
je odvajao veliku dvoranu od ulaznih vrata, prostoru cija je namjena smanjiti dotok ledenog
zraka. Vrata su sad bila otvorena dok su se ljudi natiskivali u tom hodnicicu i gurali se van,
povicima dozivajuci sluge, drhtureci u krznenim ogrtacima. Snijeg vie nije padao, ali je tlo
prekrivao led koji je pod cizmama pucketao poput stakla.
Skupina brbljavih mukaraca i ena izila je iz velike dvorane, vrtloeci se oko njega
dok su gundali zbog hladnoce i oteanog putovanja kuci. Pen je bila medu njima, a upravo je
preko glave navlacila krznom podstavljenu kapuljacu plata. Vidjela je Owena, zapravo, kad
bi bolje razmislila o tome, rekla bi da je osjetila njegovu nazocnost trenutak prije nego ga je
ugledala. Nasmijeio joj se, a ona mu je nesvjesno odgovorila osmijehom. Koraknuo je prema
njoj, ali se neki par progurao izmedu njih, a Pen se nije ni pokuala oduprijeti plimi ljudi koja
ju je nosila iz hodnika u ledenu noc.
Owenov se pa progurao natrag kroz mnotvo, obraza rumenih od hladnoce. - Trebat
ce dva sata cekati na teglenicu, gospodine. I jako je hladno.
Owen je samo kimnuo, a njegovo je lice bilo uobicajeno bezizraajno, ako se izuzme
sjaj u tamnim ocima. - Onda je bolje da to prije podemo, Cedric. - Spustio je ruku na
momkovo rame.
- Uasno je hladno - gundao je Cedric, ceznutljivo gledajuci prema jarko osvijetljenoj
GI GA

15

dvorani iza svojega gospodara. - Mogli bismo ovdje cekati, gospodine, samo dok se malo ne
smanji guva.
- Nemam nikakvu elju zadravati se ovdje, momce. Hodanje ce te zagrijati. Dodi. -
Poveo je paa ispred sebe i van iz kuce.
Kad je Pen usred mnotva stigla do pristanita, cupkala je nogama, obgrlila se rukama
i potiteno gledala naokolo. Red teglenica i camaca koji su cekali da pristanu doimao se
beskonacnim, lampe koje su poskakivale na njihovim krmama vidjele su se u daljini, a ljude
koji su cekali ispred nje nije mogla ni prebrojiti. To ce biti neljudski dugo cekanje na prijevoz.
Zavukla je ruku u rukavici ispod plata i stisnula malenu torbicu. Gotovo je osjecala
utavi pergament u njoj. Kad stigne u dvorac Baynard i privatnost vlastite odaje, moci ce ga
propisno prouciti. Njome je prostrujao val uzbudenja i zagrijao je usprkos ledenom zraku.
Zaboravila je na svoj umor, na frustriranost zbog guve i dugo je cekanje postalo nestrpljiva
potreba da ucini neto odlucno. Ako ostane ovdje, nece vidjeti svoj krevet prije nego se
razdani.
Maknula se iz mnotva. Pristanite Horseferry
1
pristanite za splavi kojima se prevoze
konji udaljeno je samo desetak minuta hoda, a ondje ce guva biti mnogo manja.
Jasno, morat ce proci kroz labirint mracnih prolaza oko rezidencije obitelji Bryanston.
Po
danu se uopce ne bi premiljala, ali za ovako hladne crne noci...
Odjednom odlucivi, Pen je pogledom potraila bakljonou koji bi joj osvijetljavao
put. Mrzovoljni momak, sluga Bryanstonovih, drhtureci se odazvao na njezin poziv. Krenuo
je ispred nje i visoko podigao baklju kako bi osvijetlio mracne ulicice kojima su morali proci
da bi stigli do drugog pristanita.
Stisnuvi se u svojem krznom podstavljenom ogrtacu, Pen je oprezno koracala po
ledenom tlu i nastojala drati korak s bakljonoom, ali on je bio nestrpljiv i njegove su cizme
sigurnije gazile po ledu nego njezine cipele tankih potplata. Proklinjala ga je ispod glasa, a
bila bi proklinjala i sebe jer je propustila princezin odlazak i ugodno putovanje kuci uz toplinu
eravnika i udobna sjedala s jastucima, zaticena od vjetra, ali ju je proimalo isto uzbudenje,
ostatak njezine ranije neustraivosti i eljno icekivanje.
Trgnula se na iznenadni povik iza sebe. Naglo se okrenula i odjednom se nala
okruena ljudima u dronjcima, mukarcima i enama, cak i djecom. Viknula je bakljonoi, a
on je pogledao iza sebe i pobjegao u mrak, visoko podigavi baklju.
- Kukavicko smece! - kroza zube je uzviknula Pen, na trenutak previe bijesna na
njega da bi osjecala strah. Ali to je veoma kratko trajalo, a odmah potom uslijedila je
ocajnicka misao da je trebala ostati u pristanitu rezidencije Bryanston i cekati u mnotvu.
Umjesto toga, prepustila se glupom porivu koji bi mogao imati smrtonosne posljedice.
Pokuala se progurati kroz skupinu ljudi oko sebe, ali su se cvrce natisnuli oko nje,
zureci
u nju gladnim ocima i otvorenih usta u kojima su se vidjele bezube desni. Najprije se
nitko nije micao, a tada je jedan od mukaraca ispruio ruku i dotaknuo je. To je bio znak
ostalima. ene su prile blie, gurajuci, poteuci, grabeci. Sad je Pen ostala bez daha od
uasa. Pokuala je razgovarati s njima, ali se cinilo da je ne cuju. Prljavi su prsti cupkali nje-
zin plat i pojavio se dragulj to ga je nosila na prsima, bljesnuvi u tami. Tada su navalili,
grebuci, sikcuci poput zloduha koji pljackaju grob.
Pen je cula vlastiti vrisak dok se borila mahnitocu za koju nije ni znala da je
posjeduje. Odjednom su poceli padati uz krikove bola, panike. Krikove koji su sad zvucali
ljudski.

1
Horseferry steps - pristanite za splavi i teglenice kojima se prevoze konji

GI GA

16

Medu njima se stvorio mukarac u crnom, vitlajuci rapirom koji je sijao smrt. Nita
nije govorio, a srebrna je otrica sjekla zrak opakom ucinkovitocu. Kraj njega je manja osoba
jednako vjeto rukovala bodeom.
Krug oko Pen se rasprio. Nije imala oruje kojim bi doprinijela nastojanjima svojih
spasitelja, pa se pribrala i u mislima provjerila svoje tijelo, a zatim i svoje stvari. Njezin je
plat bio poderan i kaiprst rukavice istrgnut. Ali jo uvijek je stajala na nogama i cinilo joj se
da nema nikakve ozljede.
Ulicica se ispraznila jednako brzo kako se i napunila. Owen d'Arcy je posegnuo za
njom i instinktivno je privukao k sebi, ili se barem Pen tako cinilo. Trenutak je pocivala u
njegovu zagrljaju, sluajuci kako mu ispod plata srce lupa polako i ravnomjerno kao da
uopce nije ni podigao rapir. Pocivala je uz njega, a kad joj se vratilo malo snage i pribranosti,
shvatila je da nikad nije smatrala mogucim osjecati takav uas.
- Zahvaljujem vam, gospodine - na koncu je promrmljala i izvukla se iz njegova
zagrljaja jer joj se cinilo da ce imati sve manje elje odmaknuti se od njega ako due ostanu
tako blizu jedno drugome. - Imala sam bakljonou, ali je kukavica pobjegao cim su me napali.
- Ovo nije osobito dobar put za enu koja ima samo bakljonou za zatitu - rece Owen
i spremi rapir u korice. - Vidio sam vas kako se udaljavate iz pristanita, ali nisam mogao
vjerovati da cete tako sami krenuti drugim putem. Cedric, upali svijecu.
Cedric je izvadio spremnicu za trud te kresivo i konu kesu to ju je nosio na struku.
Zaculo se struganje, planula je iskra i upalila se svijeca, maleni zlatni krug koji je obasjavao
njih troje. Owen je ispruio ruku i uhvatio Peninu bradu kao i ranije te veceri. Drao joj je lice
i proucavao je na svjetlu.
Pen je odjednom zadrhtala i koljena su joj pocela klecati, pa se naslonila na zid
potleuice iza sebe. To nije imalo nikakve veze s neobicnom moci crnih ociju koje su je
promatrale, ba nikakve veze s cudnom smirenocu koja ga je okruivala. To je jednostavno
bio naknadni ok od neugodnog doivljaja. Sasvim je prirodno pretrpjeti ok nakon to
nestane potreba za snagom.
- Ozlijedeni ste - rekao je onim pijevnim glasom. - Onaj vas je olo necim
porezao. Dotaknuo joj je vrat, odmaknuo ovratnik plata i prstom slijedio liniju od njezina
uha do ramena. Kad je maknuo prst, bio je mokar i ljepljiv od krvi. Pen je tek tada prvi put
osjetila bol posjekotine, kao to je takoder postala svjesna mnogih drugih bolnih mjesta na
tijelu. Silovito se borila tijekom onih nekoliko minuta uasa, a tijelo joj je to sad potvrdivalo.
- Nepravilna je. Zacijelo su koristili nekakav otar kamen ili tako neto. U svakom
slucaju, treba to ocistiti - govorio je Owen. - to prije. Ne moemo znati kakva je prljavtina
bila na tome. -Opet joj je rame pokrio platem. - U blizini je jedno mjesto.
- Kakvo mjesto? - Pen se malo ustrucavala kad ju je uhvatio za lakat i poveo je
ulicicom, a Cedric je drao svijecu kako bi im osvijetlio put. Nije poznavala tog covjeka koji
ju je uznemiravao. Znala je da joj je spasio ivot i bila mu je silno zahvalna, ali neto u njemu
i dalje ju je uznemiravalo. Dovoljno ju je uznemiravalo da bi osjecala kako ne bi trebala poci
s njim na neko nepoznato mjesto, da bi se u njegovu drutvu svata moglo dogoditi. Zato ju
je ranije slijedio iz velike dvorane? Zato ju je poljubio? to to znaci da je zainteresiran za
nju? I to je zapravo na njemu zainteresiralo nju?
Pen je zakljucila da trenutno nije u stanju razmiljati o posljednjem pitanju. - Uzet cu
maleni camac u pristanitu - odlucno je rekla. - Bit cu kod kuce za sat vremena. Moja se
sluincad moe pobrinuti za ranu.
Owen ju nije elio prestraiti, ali takoder nije bio spreman propustiti ovu savrenu
priliku. Rekao je blago umirujucim tonom: - Nema potrebe da se bojite, ledi Pen. Barem ne u
mojem drutvu. Ali to due rana ostane neocicena, to je veca opasnost da se zagnoji. Kraj
pristanita Horseferry nalazi se konacite u kojemu me poznaju. Ondje ce imati vruce vode,
GI GA

17

zavoja, a nadam se i pristojnog zacinjenog napitka od mlijeka i vina. Nakon toga, osobno cu
vas odvesti do princezine rezidencije.
Rana joj je pulsirala na vratu, a kad ju je oprezno dotaknula, koa joj je djelovala
vruce i prst se okrvavio. Pomislila je na vrstu oruja to su ga mogli upotrijebiti, kamen iz
jarka prekriven blatom, otar komad eljeza iz hrpe gnojiva. Znala je da covjek ima pravo.
Rana se mora to prije ocistiti. A u konacitu ce biti sluge, vlasnik i njegova ena. Sve sasvim
obicno i sigurno.
- Neka bude - rece Pen.
Brzim su se koracima zaputili prema pristanitu, a Pen je bila svjesna cinjenice da se
pocela oslanjati na njegovu ruku kojom ju je drao ispod lakta. Vlastito ju je tijelo iznevjerilo.
Silom je nastojala hodati uspravno, kontrolirati svoja klecava koljena, cvrsto koracati. Cinilo
joj se izrazito vanim da ne pokae nikakvu slabost. Nije znala zato se tako osjecala. No bila
je uvjerena da on neto eli od nje, pa mora biti na oprezu kako mu to neto ne bi i nesvjesno
dala.
Nita od onoga to se dogodilo otkako je Pen prvi put vidjela Owena d'Arcyja, nije
promijenilo njezino miljenje da je on opasan covjek.
GI GA

18

Tree poglavlje

- Bila je na galeriji, kae? - Ledi Bryanston pogleda prema galeriji koja se pruala
du jedne strane velike dvorane.
- Da, vidio sam je ondje gore odmah nakon to su princeza i njezina svita otili. -
Milesu Bryanstonu malo se zaplitao jezik, a pogled mu je pocivao na sadraju cae to ju je
drao.
- to li je radila ondje gore? - otro je upitala ledi J oan, njegova grofica. Lice joj je
svjetlucalo od vrucine. Slijedila je pogled svoje svekrve prema galeriji.
- Njukala je i ceprkala, kao i obicno - ustvrdila je ledi Bryanston, a usne su joj
postale tanka crta iznad krupne brade. - Ne eli odustati. Tvrdoglava je kao mazga.
- Premda joj ni vlastita obitelj ne vjeruje - primijetio je Miles. Podrignuo se i iskapio
sadraj cae, a potom je glasno zijevnuo.
Sluincad se kretala oko njih, cisteci ostatke od zabave. Svijece su vec bile pri kraju,
cjepanice u velikim kaminima pretvarale su se u eravicu, a hladnoca je pocela potiskivati
toplinu preostalu od mnotva.
- Treba se nadati da joj nece povjerovati - pro-gundala je njegova majka. Kendali su
impresivan par s mocnim vezama. Ako se odluce pozabaviti opsesijom svoje kceri, ne moe
se znati koliko bi daleko ili.
- Zato bi? - pitala je Joan, priguivi zijevanje. - Prole su dvije godine. to bi mogli
otkriti? Sad vie nita nije ostalo od mrtvog djeteta!
- Ne, ali mogli bi nas gnjaviti - neodredeno ce njezina svekrva.
Ako je Miles dobro obavio svoj posao, doista ne bi imali to nai.
Dobacila je sinu brz pogled koji je sadravao mrvicu sumnje. Premda ga je oboavala,
morala je priznati da nije onako dovitljiv kako bi mogao biti. Za razliku od njegovog starijeg
brata koji je bio izrazito pametan, bistar i hitar u svojem razmiljanju. No dok Philip nije
doputao da majka upravlja njime, Miles je sluao svaku njezinu naredbu vjernom
poslunocu starog psa. Dok bi Philip odbio taknuti bilo to podlo, Miles bi doslovce posluao
njezine upute i uivao u svakom trenutku. Ne, zasigurno je dobro obavio posao. Sigurno nije
ostavio nikakve tragove.
Pogledala je Joan cija je pozornost, kao i obicno, nekamo odlutala. Ledi Bryanston se
tihim glasom obratila sinu: - Vjerojatno je vrijeme da provjerimo dogovor. Ako je neto
ostalo, napravi drugi potez. Ucini to uskoro. Razumije me?
Miles je progundao odgovor i zatraio jo vina.
- Ne treba ti vie vina - nestrpljivo ce njegova majka. - elim znati o cemu si
raspravljao s vojvodom od Northumberlanda. Bio si u njegovom drutvu gotovo dvadeset
minuta.
- O lovu - rece Miles i prui svoju cau slugi koji je dotrcao s bocom. - Razgovarali
smo o lovu.
- Zar je to sve? Niste raspravljali o kraljevom zdravlju kako sam ti rekla?
Miles je tucnuo. Zapravo je posve zaboravio majcine upute; nekako su se izgubile u
vinu koje mu je obavijalo mozak. Ali to nije mogao priznati.
- Nije se spomenula ta tema. - Znacajno je pogledao majku. - Nisam ba ja
mogao naceti tu temu, zar ne?
Ledi Bryanston uzdahne. - Da, Milese, mogao si. Svakoga zanima kraljevo zdravlje,
pa to nitko ne bi smatrao cudnim. Ako ne razgovara s vojvodom i ne nastoji steci njegovo
povjerenje, kako bi mogao predloiti mogucnost novog lijecenja? Katkad mislim...
Prekinula se jer njezin sin nije sluao, ili ako jest, nije bio sposoban apsorbirati bilo to
GI GA

19

od onoga to mu je govorila. - Razgovarat cemo o tome kad ti se glava razbistri - otro je
rekla. - Idem na pocinak. Oboma vam elim laku noc. - Pola je prema stubama.
- Moguce je da sam je naljutio - Miles je progundao u Cau. Podigao je krvlju
podlivene oci i pogledao svoju enu cija se pozornost ocito vratila.
- Misli li da je to moguce, Joan?
- Moda - alosno je rekla. - To nije mudro, Milese. Trebao si se sjetiti razgovarati o
kraljevom zdravlju.
- Znam, ali glava mi je bila puna karata i ni na to drugo nisam mogao misliti. - Izlio
je sadraj iznova napunjene cae u grlo. - Podimo u krevet, duo.
Dobacio joj je neto nalik poudnom pogledu, ali J oan je iz iskustva znala da taj
pogled nita ne obecava. Duh je moda voljan, ali tijelo definitivno nece suradivati. Katkad je
mislila da njezina jalovost moda ima neke veze s cestom nemogucnocu njezina mua da
ispuni svoju bracnu dunost u krevetu, ali je, naravno znala da ne moe biti tako.
Nesposobnost zaceca uvijek je enin problem. Njezina je utroba neplodna, neprijateljski
raspoloena prema sjemenu njezina mua, a znala je da svekrva nju krivi za to. Nestrpljiva
zabrinutost udove grofice po pitanju nasljednika gotovo je ravna Peninoj opsesiji njezinim
mrtvim djetetom.
Tiho uzdahnuvi, J oan je slijedila mua koji je teturao prema njihovoj spavacoj odaji.

* * *

Konacite je smjeteno malo dalje od pristanita Horseferry i okruuje ga vlastiti vrt.
Bijelo okre-ceno, s drvenim kosturom i plitkim slamnatim krovom s kojeg se uzdizao dim u
ledeni zrak. Medutim, iza kura na prozorima vladao je mrak.
- Svi su u krevetu - Pen rece Owenu, koji ju je jo uvijek drao za lakat dok je podizao
zasun na vrtnim vratima. - Uzet cu camac u pristanitu.
- Besmislice - spokojno ce Owen. - Gazdarica Rider ce nam rado pomoci.
- Nece biti ba tako susretljiva ako je probudimo - bunila se Pen, opiruci se.
- Bit ce joj drago ako je probudimo Owen odgovori s vedrom smirenocu. -
Cedric, podi otraga i pogledaj je li netko budan u kuhinji.
Cedric je potrcao, a Owen je namjestio kapuljacu Penina plata tako da ju je bolje
titila. Oblaci su se rasprili i nocni je zrak bio otar i bistar, a sad kad su izili iz labirinta
mracnih ulicica, mjesec je obasjavao sve oko njih blijedom svjetlocu.
Penino je lice bilo bijelo na mjesecini, oci krupne i tamne. Iznenadila ju je prirodna
leernost kojom joj je namjestio kapuljacu. Owen joj se nasmijeio, pa je osjetila odredenu
smirenost. Malo se topline vratilo u njezino smrznuto i bolno tijelo.
Ulazna su se vrata otvorila. Ondje je stajala ena i visoko podigla fenjer. - Samo udite,
gospodine. Cedric kae da je s vama ozlijedena dama.
- Tako je, gazdarice Rider. - Owen je poveo Pen ispred sebe. - Imali smo susret s
plemenom prosjaka. Posjekli su ledi Bryanston i ranu treba odmah ocistiti.
Pen je ula u uski hodnik i uzvratila zainteresirani pogled punane ene umotane u al
to ga je prebacila preko nocne koulje. - Oprostite nam ako smo vas izvukli iz kreveta,
gospodo - rece Pen.
- O, nije to nikakav problem, gospo. Navikla sam da se kavalir pojavljuje u
svako doba. Dodite ovuda. - Pourila je ispred njih, visoko podigavi fenjer tako da je
osvjetljavao hodnik.
Uli su u veliku pravokutnu kuhinju gdje se na tronogu postavljenom na ognjitu
nalazio kotlic. Tri uta mjeanca, koji su leali kraj dvorinih vrata, podigli su svoje krupne
glave, a potom su ustali i mahali repovima pozdravljajuci Owena kao starog prijatelja.
GI GA

20

Pomilovao ih je, dopustio im da mu poliu ruke, pa su se uskoro vratili na svoja mjesta i
spustili glave na prekriene ape, glasno uzdahnuvi.
Cedric se polako vrtio ispred vatre, pazeci da svaki dio njegova tijela bude izloen
toplini. Doimao se zadovoljnim. U takvoj je noci topla kuhinja daleko bolja od zadravanja
kraj pristanita i cekanja prijevoza.
- Ako biste se malo ovdje zagrijali, odmah cu pripremiti kavalirovu sobu - rece
gazdarica Rider. - Zapravo je spremna, ali samo treba zapaliti vatru. Nismo vas veceras
ocekivali nazad, gospodine.
- Ne - urno ce Pen, ispruivi ruku kako bi zaustavila enu koja je krenula prema
stubama. -Nema potrebe da pripremate spavacu odaju. Za ovo ce trebati samo minuta.
- Vjerujem da ce trebati malo due - mirno ce Owen. - Bit ce vam udobnije kraj vatre
na katu, a gazdarica Rider ce napraviti napitak od mlijeka i vina dok vam ja ocistim ranu.
- Da, tako je - veselo ce ena. - Ti, mladi Cedric, donesi kablic uarenog ugljena iz
vatre pa cemo zacas zagrijati kavalirovu sobu.
Cedric je lopatom prebacio uareni ugljen u kablic i slijedio gazdaricu Rider iz
kuhinje.
- Dodite blie vatri - rece Owen i pride ognjitu. - Nema razloga za strah.
- Zar nema? - pomalo suho rece Pen. Ipak ga je slijedila do vatre i sagnula se da bi
zagrijala ruke. Poderane rukavice slabo su je titile od hladnoce dok su hodali do konacita pa
su joj vrhovi prstiju pocrvenjeli i obamrli.
- Ocekivao bih da osoba koja je dovoljno lako mislena da sama pode mracnim
londonskim uliciama nece poznavati strah - primijetio je uzdigavi obrvu. - Uvjeravam vas,
ako se mene bojite, daleko sam manje opasan nego pleme prosjaka.
U to sumnjam. No Pen je za sebe zadrala tu misao. Uopce ga se nije bojala, ali ju je
duboko uznemiravao. Ili ju je uznemiravala jednostavna cinjenica da je on uznemiruje? Sisala
je vrhove prstiju u nastojanju da pokrene krv u njima.
- Ne bojim se vas. I da bakljonoa nije pobjegao, bolje bih se snala - pomalo je
defanzivno odgovorila. - Ali ne smijete misliti da nisam svjesna cinjenice da ste mi spasili
ivot. Ili da vam nisam zahvalna.
- Pa, kao to sam vec jednom rekao, vi me zanimate, ledi Pen. Cini se da vas
nesvjesno slijedim kad god vas vidim. - Nije se smijeio dok je to govorio, a njegov miran i
staloen pogled pocivao je na njezinu licu. Pen nije prepoznala nikakvu alu u toj tvrdnji, bila
je posve ozbiljna. Zasad nije uspijevala pronaci prikladan odgovor.
Cinilo se da je Owen zadovoljan tiinom, a Pen je osjecala da je polako i neumoljivo
obavija mirna staloenost koja je zracila iz njega. Tiinu u kuhinji remetilo je jedino teko
disanje pasa kraj vrata i pucketanje vatre. Ponovno je pocela osjecati bolove po tijelu i
pulsiranje u posjekotini na vratu, a koa oko nje doimala se napetom i ranjavom. Ako se niceg
drugog nije bojala, toga jest. Ako je rana zatrovana, to je daleko veci razlog za strah no to je
smireno i odlucno udvaranje Owena d'Arcyja, premda je posve neshvatljivo.
Cedric se vratio u kuhinju. - Gazdarica Rider kae da gore odnesem vrucu vodu,
gospodine. Otila je u spremnicu po neke pomade i zavoje.
Owen je samo kimnuo i rekao Pen: - Onda podimo gore.
Cini se, pomislila je Pen, da nema ba previe izbora. Rukom je dotaknula torbicu to
je visjela s lancica oko njezina struka. Napipala je presavijeni pergament ispod vezene svile.
Ovaj cudni sastanak u konacitu na obali rijeke doimao se kao dio sile koja ju je cijele veceri
nosila. Moda je Owen d'Arcy dio njezine sudbine.
Zacijelo ima groznicu, s gnuanjem je pomislila Pen, kad joj je palo na pamet neto
tako apsurdno. Sudbina, doista! Njezin ivot pripada samo njoj. Sama donosi odluke. Ista je
kao njezina majka, jaka i ima pod kontrolom sile koje djeluju na njezin ivot. Odluila je biti
GI GA

21

ovdje s Owenom d'Arcyjem, i odluila je dopustiti mu da se pobrine za njezinu ranu. I to je
sve.

Uzdigla je bradu i ispred njega pola iz kuhinje, te stubama iz uskog hodnika.
Owen ju je slijedio, pitajuci se o cemu je razmiljala da je to izazvalo iznenadnu
ukocenost njezinih ramena, izazovno podizanje brade. Je li to imalo neke veze s njim? Cinilo
se vjerojatnim. I to je dobro. Sve to pobudi njezino zanimanje, pozitivno ili ne, slui njegovoj
svrsi.
Gazdarica Rider docekala ih je na vrhu stubita i osvjetljavala im put do malene odaje
u potkrovlju gdje je vatra veselo plamsala u kaminu, a lojanice u svijecnjaku bacale su zlatne
krugove svjetla na uglancani drveni pod.
- Tu je vodica od cudesnog oracica protiv krvarenja, krema od nevena za cicenje i
gavez za zacje-ljivanje - nabrajala je gazdarica Rider pokazujuci koaricu na stolu. - Hocu li
se ja pobrinuti za damu, kavaliru?
- Ne, sam cu to uciniti. Ja osjecam silnu potrebu za picem, a dami bi dobro doao
napitak od mlijeka i vina s mirodijama. Bit cu sasvim zadovoljan ako se pobrinete za to,
gazdarice.
- Kako elite, gospodine. - ena je napravila kniks i izila.
Odaja je bila topla, ugodna i veoma primamljiva. Pen se spustila na stolac kraj vatre i
otkopcala plat, pustivi da joj teka kapuljaca padne s glave. Debeli odjevni predmet
podstavljen krznom kliz-nuo je na pod. Rukom je pokrila pulsirajucu posjekotinu na vratu i
nagnula se blie plamenu.
Owen ju je trenutak promatrao, diveci se graciozno zaobljenim ledima. Dugi je veo
pokrivala za glavu nosila pricvrcen prema gore, kako je diktirala moda, a to je isticalo njezin
dugi bijeli vrat. Palo mu je na pamet da uopce nije bezlicna. Po drugi put te veceri pomislio je
da bi mu zavodenje Pen Bryanston moglo pruiti vie zadovoljstva no to je ocekivao.
Pen je osjetila njegov pogled na sebi i polako okrenula glavu kako bi ga pogledala,
rukom i dalje pokrivajuci vrat. Gledala ga je u oci i dugi se trenutak uopce nisu micali, na
neki cudni nacin povezani vlastitim odrazima to su ih medusobno vidjeli u ocima.
Pen je u uima cula kako joj je srce odjednom pocelo bre kucati. Stegnuli su se miici
u njezinu trbuhu. Usta su joj se osuila kad je u njegovim crnim ocima opazila bljesak udnje,
nimalo u skladu s nepomicnocu njegova lica. Philip ju je mnogo puta gledao sa udnjom i
stracu, ali se pod Philipovim pogledom nikad nije osjecala kao sada. udnja Owena d'Arcyja
bi arila, gutala. Glavom joj je proletjela neobicna pomisao da bi prestala postojati kao osoba
koju poznaje ako bi je ikada dotaknula ta udnja. Duboko u sebi razumjela je da je upravo to
ono to Owena d'Arcyja cini opasnim covjekom.
Cedric je uao i donio vrucu vodu pa je trenutak proao, veza se prekinula. Ali neto
se zadralo u zraku i pa je znatieljno pogledao par kraj vatre. Tada se Owen polako
odmaknuo unatrag, dalje od Pen.
- Stavi vodu na stol, Cedric, a zatim sidi u kuhinju i pomogni gazdarici Rider
pripremiti napitak. - Glas mu je bio miran i neutralan.
Pen je otvorila usta kako bi rekla da Cedric treba ostati. Nije eljela biti sama s
Owenom, sama dok se on bavi njezinom ozljedom, stavlja ruke na njezino tijelo, to ce morati
uciniti. Ali nije znala kako bi to rekla pau a da ne zvuci budalasto ili uvredljivo. Stoga je
samo promatrala Owenove ruke dok je otkopcavao barunaste korice svojeg rapira i bodea,
te odlagao oruje na stol kraj vruce vode.
Te su ruke tako duge i vitke, tako finih kostiju. Ruke glazbenika, pomislila je. Slicne
Philipovima. No Philipove su kretnje sadravale vie oklijevanja, bile su manje sigurne. Ne bi
rukovale orujem onako kako je njime rukovao Owen d'Arcy. Kao da su rapir i bode njegovi
GI GA

22

produeci.
GI GA

23

- Zar vi ovdje ivite? - cula je vlastiti glas kako pita, nastojeci voditi obican razgovor.
- Uglavnom, kad sam u Londonu... premda sam veceras imao druge planove.
- Znaci, ja sam ih omela?
- Bolje da ste ih omeli - odgovorio je, a oci su mu se smijeile. - Biste li skinuli
pokrivalo za glavu? Bit ce mi lake ocistiti ranu. - Govorio je leerno dok je skidao plat od
crnog baruna. Grimizna je podstava svjetlucala u svjetlosti svijeca kad ga je nemarno bacio
na krevet. Okrenuo se prema lavoru vruce vode na stolu. Svjetlost vatre isticala je zlatne niti u
njegovom crnom haljetku, blistala u crnim ocakljenim kopcama crne koulje.
Tako suzdran covjek, pomislila je. Suzdran, a ipak pun vitalnosti i svrhovitosti.
Takav bi covjek mogao biti neodoljiv kad bi to elio.
Gotovo kao u snu, Pen je ustala i skinula maleni dijadem koji je ukraavao njezin veo.
Oprezno ga je spustila na iroku policu iznad kamina, a potom je skinula veo i bijelu kapicu
ispod njega. Duge zlatne ukosnice spustila je kraj dijadema, a veo i kapicu stavila je na
krinju u podnoju kreveta. Osjecala se neobicno nagom. Kosa joj je imala raz-djeljak po
sredini, skupljena iznad uiju, pa je strujanje zraka s prozora dotaknulo njezin goli vrat.
Tiina je i dalje vladala kad se vratila na stolac ispred vatre i spojila ruke u krilu
haljine od sivog damasta.
Owen joj je priao s krpom to ju je umocio u vrelu vodu. - Moete li nagnuti glavu
ustranu?
Pen je to ucinila i zatvorila oci jer joj se cinilo lakim da ga ne gleda dok se saginjao
nad njome, tako blizu da je na obrazu osjecala toplinu njegova daha.
Radio je brzo i sigurno, ne ispricavajuci se zbog bola to joj ga je nanosio dok je cistio
osuenu krv oko otvorene rane. Bolovi se nisu mogli izbjeci, a Pen je bilo drago da to nije
spominjao, vec je samo obavljao zadatak to je bre mogao.
- Koji instrument svirate? - pitala je, prekinuvi tiinu koja je njoj postala
neugodna, mada ne i njemu, cinilo joj se.
Zastao je i pomalo iznenadeno pitao: - Zato mislite da uopce neto sviram?
- Ali svirate, zar ne? - izazovno je pitala, otvorivi oci i okrenuvi glavu kako bi ga
pogledala, pa je morao maknuti ruku s njezina vrata.
- Da - priznao je. - Sviram harfu. Moete li opet sagnuti glavu? Brzo cu biti gotov.
Pen ga je posluala. - Harfa. To je neobican instrument. Mislila sam da moda svirate
lutnju ili liru.
- To je Velanin u meni - rekao je i tiho se nasmijao, a Pen je shvatila to je
neobicno u njegovu glasu: ona pijevna modulacija glasa je velka.
- Isto tako, mogu sasvim pristojno pjevati tenor - rekao je, a sad je zvucalo kao da je
zadirkuje.
- Ali vae je ime francusko i gazdarica Rider vas zove kavalirom. To je titula
francuskih vitezova.
Spustio joj je ruku na glavu, topli dlan koji ju je umirivao, a iznenadna intimnost
dodira izazvala je treperenje u njezinu trbuhu i podigla joj fine vlasi na zatiljku. - Budite
mirni, molim vas. - Sagnuo se blie i pritisnuo ranu toplom krpom.
- Koliko je loe? - pitala je Pen, nastojeci vratiti svoju pribranost.
- Nije onako loe kako sam isprva mislio. Ali rubovi su nepravilni i bojim se da
bi mogao ostati oiljak. - Uspravio se i opet umocio krpu u lavor.
Voda je postala ruicasta.
Nastavio je govoriti na svoj smireni nacin kad se opet pozabavio njezinom ranom. - U
svakom slucaju, da odgovorim na vae pitanje, moj je otac bio Francuz, a majka mi je
Velanka. Tijekom odrastanja uglavnom sam boravio u Francuskoj, najvie na dvoru, ali kad
govorim engleski, prevladava naglasak moje majke.
GI GA

24

- Svida mi se - rekla je Pen, lecnuvi se kad ju je zapekla ljekovita vodica kojom je
zalio ranu.
- Pa, zahvaljujem vam, gospo. - Kratko se nasmijao, a ona je zakljucila da joj se svida
i njegov smijeh. Bio je vedar i blag te kao da je ukazivao na cinjenicu da mu je zabavno neto
vie, a ne samo ono o cemu je trenutno rijec. Zapravo, pocela je misliti da se nikad ranije nije
nalazila u drutvu neke osobe koja djeluje tako relaksirajuce. to je bio neobican paradoks jer
je takoder posve uvjerena da je on najopasnija od svih osoba koje je dosad upoznala.
Posjekotinu je namazao hladnom pomadom, a kontrast nakon vruce vode izazvao je u
njoj drhtaj. - Dakle, to ste traili u knjinici Bryanstona? -nehajno je pitao.
Pen je naglo podigla glavu. - Zato mislite da sam neto traila?
- Imam oci i opcenito znam rijecima izraziti ono to vide... Evo, gotovo je, sad
cu staviti zavoj, a kad stignete kuci, lijecnik moe odluciti treba li ivati ranu. - Ucinio je ono
to je rekao, zavojem pricvrstivi mekani oblog na posjekotinu.
- Bili ste u braku s grofom od Bryanstona, koliko sam shvatio? - nastavio je
istim nehajnim tonom.
To ne bi bilo teko otkriti, pomislila je Pen. Opcepoznata cinjenica. Zato ga ona
zanima?
- Da - potvrdila je.
- Moda ste traili neto to je pripadalo vaemu muu - nagadao je, okrenuvi se
prema vratima kad je Cedric uao i donio pladanj. - Dobro je, momce, stavi ga onamo, a zatim
u kuhinji potrai leaj za sebe. Nikamo necemo ici dok se ne razdani.
- Ali ja moram poci kuci!
- Otpratit cu vas onamo cim se razdani. - Donio joj je kositreni vrc s poklopcem. -
Ovo ce smiriti preostale bolove i probleme to ih imate.
- Hvala vam - slabano je rekla Pen i uzela vrc iz kojeg se uzdizala mirisna para.
- Ne vidim razloga da se vratimo u tu ledenu noc, a moemo ugodno sjediti i piti
ispred tople vatre - naglasio je Owen, nogom privukavi jo jedan stolac do kamina. Sjeo je i
popio gutljaj svojeg estokog pica.
- Va je mu umro prije gotovo tri godine, cini mi se. Je li se razbolio? - Njegov je
melodiozan glas bio tako blago zainteresiran, njegov ton tako intimno povjerljiv, da je Pen
bez oklijevanja odgovorila.
- Da, bilo je veoma naglo. J ednog je dana bio posve zdrav... nikad nije bio osobito
jak, prava suprotnost svojem bratu. - U glasu joj se osjecao prezir. - Miles ima slab mozak i
snano tijelo. Philip je bio suprotno.
Zastala je, a potom je nastavila: - Ali te se jeseni dobro osjecao. Snaniji nego ikad, a
bio je tako ushicen zbog djeteta... - Glas joj se slomio. Popila je malo napitka.
Owen je mirno cekao, a njegov pogled nije otkrivao njegove misli. Vjerovao je da je
naao kljuc za ovo zavodenje. Ovo nije ena koju se moe oboriti s nogu laskanjem i stracu.
Ali ako uspije steci njezino prijateljstvo i povjerenje, postat ce otvorena za iskuenje. To je
ena cije su emocije duboke, zakljucio je, i postoji neto to nosi u sebi, tuga i gnjev koje
mora razumjeti prije nego joj se uspije pribliiti.
- Postojalo je dijete? - blago ju je potaknuo kad se cinilo da nece nastaviti.
Pen je podigla pogled s vatre, a on se umalo lecnuo na plamen bijesa u njezinim
ocima. Bio je tako estok da se gotovo doimao poput ludila.
- Rodila sam sina - rekla je i opet se zagledala u vatru. - est mjeseci nakon
Philipove smrti.
Philip je jednoga dana bio zdrav i sretan, a tada se odjednom razbolio. Umro je za tri dana;
nitko mu nije mogao pomoci. - Glas joj je postao hladan, ali se bijes i dalje osjecao. Bijeli
zavoj oko vrata isticao je njezino bljedilo i bljetavu mjeavinu boja u njezinim ocima.
GI GA

25

Opet ga je pogledala i razgovijetno nastavila, artikulirajuci svaku rijec. - I tada mi je
receno da je moj sin umro, da je bio mrtav prije nego se rodio. Ali ja sam ga cula kako place.
Fiksirala ga je pogledom, a on je shvatio izazov to mu ga je dobacila. - Nitko mi ne
vjeruje. Ali znamda se moj sin rodio iv. Nisu mi htjeli pokazati tijelo. Bilo je kao da su me
eljeli uvjeriti da nikad nije ni postojao, da ga nisam osam mjeseci nosila u sebi.
Ovo nije maleni smei mi! Owen se nagnuo naprijed, oslonio se laktovima na koljena
i lagano drao pehar u rukama. To je ena sposobna za duboku i trajnu strast.
- Onda, to ste traili u knjinici Bryanstonovih? - pitao je, netremice je gledajuci u
oci.
- Ne znam. Neto... bilo to... da mi objasni to se dogodilo one noci kad se moje
dijete rodilo. -Podigla je malenu vezenu torbicu i oslobodila zlatnu kopcu. - Istrgnula sam ovu
stranicu iz poslovne knjige za taj dan. Ima imena i isplata; mislila sam da bih mogla uci u trag
nekome tko je bio ondje. Moda nekoj od babica.
Pogledala je papir to ga je drala u rukama. Sad kad je zapocela tu pricu, cinilo se da
ne moe stati, mada nije mogla shvatiti zato bi to zanimalo spokojnog mukarca koji joj je
sjedio sucelice i pozorno je sluao. - Pri kraju sam jedva bila pri svijesti. Porodaj je bio
dugotrajan i teak, necime izazvan ranije... ne znam. Te se stvari dogadaju...
Slegnula je ramenima kao da pokuava rastjerati napetu koncentraciju u odaji. - Rodio
se prije nego je moja majka uspjela stici iz Derbyshirea. Uz mene je bila samo moja svekrva i
neke ene koje je ona angairala.
Pogledala ga je. - Naravno, svi kau da su se tuga i iscrpljenost poigravali mojim
umom; da nisam mogla cuti plac mojeg sina jer nije bio iv kad se rodio. Ali ula sam ga!
Owen je kimnuo. Govorio je s blagim suosjecanjem. - Cinjenica da vam nisu vjerovali
zasigurno je va gubitak cinila nepodnoljivim.
- Da - sloila se, a njezina je ruka nemirno gladila papir to ga je imala u krilu,
poravnavajuci mjesta gdje je bio presavijen. - Cak i moja majka... moja sestra... cak i Robin,
svi misle da me je golema tuga raspametila. Ali nije bilo tako.
- Robin? - pitao je. Savreno je dobro znao, naravno, ali ne bi bilo mudro
razotkriti kako dobro zna sve o njezinoj obitelji.
- Moj polubrat. Robin od Beaucairea. Kad je njegov otac postao grof od
Kendala, Robin je preuzeo prijanju titulu lorda Hugha. Njegov otac i moja majka u braku su
petnaest godina. Ili esnaest? Ne mogu se tocno sjetiti.
Owen je opet kimnuo. - Shvacam. - Zatim se namrtio. - Vjerujete li da je vae dijete
jo uvijek ivo?
- Ne znam. - Umorno je odmahnula glavom. -Trenutno je moj cilj veoma jednostavan.
eljela bih razgovarati s nekim tko je bio ondje.
- Vaa vam svekrva nije od pomoci?
Pen se kratko i gorko nasmijala. - Moja je svekrva bila vie nego zadovoljna ishodom.
Miles je sada grof i pod njezinom je kontrolom. Philipa nije mogla kontrolirati, a mene mrzi.
- Neugodna slika. - Trenutak tiine uslijedio je nakon suhe primjedbe, a tada je
Owen pruio ruku prema papiru u Peninu krilu. - Smijem li to pogledati?
Iznenadeno mu ga je pruila. Gotovo se cinilo da joj vjeruje. Ta ju je misao smutila, pa
je u iznenadenoj tiini gledala kako on pogledom prelazi niz popis.
- J e li vam poznato neko od tih imena? pitao je.
- J edan ili dva mukarca. Trgovci koji opskrbljuju kucanstvo. Ali ne prepoznajem niti
jedno ensko ime. A ene koje su bile uz mene tijekom porodaja posve su mi nepoznate... uz
izuzetak ledi Bryanston, naravno. Moja je majka trebala biti uz mene, ali su trudovi poceli
prije nego su ona i moj ocuh stigli.
- Shvacam - ponovio je. Jo je jednom pogledao popis. - Ovdje se spominju tri ene.
GI GA

26

Bilo bi zanimljivo vidjeti pojavljuju li se njihova imena pod jo nekim datumom u poslovnoj
knjizi. Ako ih je ledi Bryanston cesto zapoljavala u kucanstvu, mogle bi se ocekivati redovite
isplate tim enama.
Nije s nevjericomodbacio njezine tvrdnje! U glavi su joj se kovitlali zapanjenost,
uzbudenje i zahvalnost. Razumjela je da to ne mora znaciti da joj doista vjeruje, ali je mnogo
vie od svega to su ostali pokazali.
- Moda bih se mogla vratiti u knjinicu i jo jednom pogledati - rekla je, a oci su joj
blistale na blijedom licu. - Mora postojati neki nacin.
- Druga je mogucnost poci u High Wycombe i naci te ene - zamiljeno je rekao. -
Zacijelo su odande. Iz iskustva znam da seoski tracevi mogu biti veoma korisni.
- Kakvog iskustva? - Pen je veoma uspravno sjedila na stolcu i fiksirala ga arkim
pogledom.
- O, Velani nikad ne znaju cuvati tajne - odgovorio je i nasmijeio se. - Selo u kojem
sam tijekom djetinjstva provodio ljeta bilo je leglo traceva i skandala. Ugledi su se unitavali
jednako lako i cesto kao pogacice za dorucak.
- Znam to elite reci - polako se sloila Pen. -
Ali ne vidim kako bih mogla otici u High Wycombe bez da to Bryanstoni saznaju.
Odmah bi znali ako bih pocela postavljati pitanja. -Odjednom ju je preplavio umor. Ramena
su joj se pogrbila i prstima je protrljala oci.
Owen je ustao i priao prozoru. - Jo je samo oko sat vremena do zore. Zato malo ne
pocinete na krevetu dok ne svane?
Pen je pogledala udoban krevet s baldahinom i draperijama od tapiserija. Izgledao je
veoma primamljivo. Oklijevala je i opet se okrenula k njemu.
- Samo naprijed - rekao je. - Uvjeravam vas da vas necu uznemiravati.
- Ali zauzela bih va krevet. Sto cete vi raditi?
- Sjediti kraj vatre i piti - odgovorio je i presavio papir. Pruio joj ga je natrag i
glavom pokazao krevet. - Samo naprijed - ponovio je. - Meni treba malo sna. Ako poelim
malo odspavati, gazdarica Rider ce mi pronaci leaj. Ovo je bila teka noc za vas i jedva
stojite na nogama.
I dalje je oklijevala, a potom upita: - Ne mislite valjda da sam izmislila neku ludu
pricu, zar ne? Odmahnuo je glavom. - Zato biste to ucinili?
- Od tuge i bola, kau mi.
- Mislim da ste previe jaki, previe razboriti, Pen Bryanston, da biste izgubili pamet
u orgiji tuge i bola - odgovorio je. - Takoder mislim da imate dovoljno zdravog razuma da
prihvatite ponudeni krevet, bez bojazni da cete biti silovani ili ubijeni u snu. - Nasmijeio se i
lagano joj dotaknuo obraz. - Vjerujte mi, volim da su moje partnerice i voljne i budne.
Pen je razdraeno osjetila kako su joj se obrazi na to zaarili. - Uopce se nisam bojala
toga -ustvrdila je.
- Dobro. Onda podite malo odspavati. -Okrenuo se i bacio jo cjepanica u vatru.
Pen je sjela na krevet i zagledala se u svoje cipele. Cinilo se da su veoma daleko od
nje, sasvim dolje na podu. Sama pomisao da bi se morala sagnuti kako bi ih izula u njoj je
izazvala neku vrstu ocaja. Uzdahnula je i sruila se na krevet.
Owen se uspravio kraj kamina. Priao je krevetu i izuo joj cipele. Neto je
promrmljala, ali se nije pomaknula. Pokrio ju je krznenim pokrivacem koji je bio presavijen u
dnu kreveta, a zatim se vratio do stolca kraj kamina.
Kakvu je neobicnu pricu ispricala. J e li moguce da u njoj ima istine? Ispruio je noge
prema stalku za cjepanice i isprepleo prste iza glave. Owen d'Arcy dobro je razumio dubine
ljudske izopace-nosti. Nece tek tako odbaciti Peninu pricu. A poceo se nazirati i nacin na koji
bi je mogao dobro iskoristiti.
GI GA

27

etvrto poglavlja

Pen se naglo probudila. Dezorijentirana je zurila u nepoznat uzorak na baldahinu.
Okrenula je glavu na jastuku, na trenutak se pitajuci zato je boli vrat. Podigla je ruku i pod
prstima osjetila zavoj. Tada se sjetila.
Podigla se na jastucima, svjesna cinjenice da je boli cijelo tijelo. estoko se borila
tijekom one divlje bitke s prosjacima.
Odaja je bila prazna, mada je vatra veselo plamsala. kure su bile zatvorene radi
zatite od hladnoce, ali se kroz pukotine vidjela sunceva svjetlost. Zora je odavno prola,
shvatila je Pen. Pocet ce vika i galama ako se uskoro ne pojavi u dvorcu Baynard u Ulici
Temze gdje trenutno princeza Mary boravi, kao goca grofa od Pembrokea.
Odgurnula je krzneni pokrivac i nesigurno ustala. Njezine su cipele uredno stajale
jedna uz drugu kraj kreveta. Sjela je na stolac ispred vatre kako bi ih obula. Cinilo joj se da u
ocima ima pijeska, haljina joj je bila beznadno zguvana, carape su se nakrivile. U odaji nije
bilo zrcala, ali je lako mogla zamisliti kako izgleda.
Pogled joj je pao na odbacenu kapicu i veo. Pogledala je policu iznad kamina gdje su
jo uvijek leale ukosnice i dijadema. Dotaknula je svoju kosu. Pramenovi su se izvukli iz
ukosnica. Nije imala ni cealj ni zrcalo.
Pen je nestrpljivo oslobodila svoju kosu i spustila je niz leda. Bolje to nego onako
neuredna frizura. Prstima je prola kroz gustu masu kako bi je rasplela.
Sve je to radila gotovo automatski. Njezin je um bio zbrka emocija. Osjecala je
zbunjenost, uzbudenje, zabrinutost. Owen d'Arcy joj je vjerovao, ili barem nije odmah
odbacio njezine tvrdnje. Vec je tako navikla da svi njeno, ali odlucno, odbacuju njezinu
opsesiju pa nije znala kako bi trebala reagirati na nekoga tko je prihvaca kao mogucu.
Ali nije ju samo to zbunjivalo. Taj ju je covjek zbunjivao. Katkad se u njegovu drutvu
osjecala oputeno i ugodno kao u Robinovu, a katkad ju je uznemirivao tako jako da ju je to
gotovo plailo. Bila je sigurna da ima nekakav motiv radi kojeg se bavi njome, ali to bi to
moglo biti?
Pen je imala malo iluzija o sebi. Ne posjeduje vragolasto koketno dranje svoje sestre
koje mukarce privlaci kao pcele na med. Sasvim ju je ugodno gledati, ali nije nita posebno.
Philip ju je volio i elio, ali on nije bio od one vrste mukaraca kojeg privlace kokete. Voljeli
su i eljeli jedno drugo. Bilo je strasti i ljubavi, ali nikad ovako zbu-njujuceg vrtloga
proturjecnih emocija.
Zato je covjek poput Owena d'Arcyja zainteresiran za nju? On je egzotican.
Mukarac sofisticirane elegancije, covjek koji se s velikim samopouzdanjem i kompetencijom
krece u svijetu dvorana. Covjek koji svojim prijateljima smatra vlasnike konacita i koji je s
rapirom vjet poput uvjebanog ubojice. Velika zagonetka.
Pomisao da bi je mogla rijeiti izazvala je marce na svakom centimetru njezine koe.
Pen se naglo okrenula kad su se vrata otvorila. Uao je Owen i donio krcati pladanj. -
Dobro jutro - veselo je pozdravio i spustio pladanj na stol.
- Dobro jutro - istim je tonom odgovorila Pen.
Izgledao je besprijekorno, kao da je njegova crna svilena koulja tek oprana, a haljetak netom
izglacan.
- Donio sam dorucak. Vjerojatno ste gladni.
Pen je razmislila o tome. - Valjda jesam. Ali uglavnom me sve boli i osjecam se prljavo.
Sigurno grozno izgledam. - Odjednom smetena, odmaknula je kosu s lica. Njezina se
neurednost doimala jo uocljivijom u usporedbi s njegovom jutarnjom svjeinom. To je
nerazumno i nepaljivo s njegove strane, kivno je zakljucila.
GI GA

28

- Ne izgledate ba najbolje, moram se sloiti - odgovorio je. - Ali tome se ne
treba cuditi. Hocu li vam narezati malo unke?
Mogao je biti toliko pristojan i lagati, pomislila je Pen. Ali nije ba mogla mnogo
uciniti po tom pitanju. - Ako vam nije teko. - Ustala je i prila stolu. Ulila je malo piva iz
vrca na pladnju i edno ga ispila. - J este li vi uopce spavali?
- Malo. - Dobacio joj je smijeak, kao da je eli uvjeriti da joj ne zamjera to mu
je otela krevet.
Pruio joj je drveni pladanj za kruh pun unke.
- Izgledate kao da ste cijelu noc spavali snom pravednika, a kad ste se probudili,
cekala vas je svjee oprana odjeca - primijetila je Pen, ne trudeci se prikriti kiseli ton glasa.
- Izgled moe zavarati - blago je rekao.
- Pretpostavljam da je gazdarica Rider navikla voditi brigu o vaoj garderobi. Buduci
da ovdje odsjedate.
- Jako dobro skrbi o meni - priznao je Owen. -Poslao sam Cedrica da osigura camac u
pristanitu. Ljudi ce zacijelo biti zabrinuti za vas.
Pen je poalila zbog svojeg cinizma. To je bilo neljubazno i ukazivalo je na
nezahvalnost. Nasmijeila se i rekla: - Princeza ce pretpostaviti da sam ostala u rezidenciji
Bryanstonovih.
Uzdigao je obrvu. - Pretpostavka nedovoljno upucene osobe, nema sumnje.
- Potpuno - sloila se Pen. Odnijela je kruh i unku do prozora i irom otvorila
kure. Ledeni je zrak nahrupio u odaju, rasplamsavi vatru u kaminu. Dan je bio vedar i otar
poput ledenih kristala. Gole grane stabala isticale su se na blijedo plavom nebu. Vidjela je
rijeku, srebrnasto sivi vodotok koji je cak i u ovo doba dana bio krcat plovilima.
Owen ju je iskosa pogledao dok je rezao jo unke. Svidao mu se nacin na koji joj je
kosa padala niz leda, svidala mu se njezina gustoca te maleni uvojci i kovrce to bi ih cetka
izravnala. Bila je smeda, na prvi pogled sasvim obicna smeda, ali su je oivljavali zlatni
pramenovi, lagano prelijevanje svjetlije boje na hladnoj suncevoj svjetlosti.
Pen je zadrhtala i ponovno zatvorila kure. - Dan je lijep, ali previe je hladno da bi
prozor ostao otvoren. - Prila je vatri kako bi zagrijala ruke.
Owen je opazio da je zavoj na njezinu vratu okrvavljen. - Moda bi bilo mudro
pogledati ranu i promijeniti zavoj. Krvarila je dok ste spavali.
Pen podigne ruku do vrata. - Zatee me i malo boli, ali vie ne pulsira.
Priao joj je i jednom rukom podigao njezinu kosu s vrata. Omotao ju je oko ruke,
uivajuci u osjecaju svilenkaste mekoce.
Pen je posve nepomicno stajala. U tom je dodiru bilo intimnosti koja se doimala
daleko vecom od njegovih ranijih postupaka, vecom cak i od poljupca to joj ga je dao.
Prstima slobodne ruke odvezao je zavoj i odmotao ga. Njeno je podigao oblog koji je
pokrivao posjekotinu.
- Zato vas ja zanimam? - iznebuha upita Pen.
Owen je samo trenutak razmiljao o odgovoru.
Laskave lai ne bi mu nimalo pomogle kod ove ene. - Ne znam - rekao je i skrueno
se nasmijao. - Ne elim vas uvrijediti, ali doista ne znam. Dakle, pitala se Pen, zato joj se taj
odgovor cini tako umirujucim? Osim, naravno, to je tako vjerojatan. - Niste me uvrijedili -
rekla je.
- Ne, vjerujem da nisam - odgovorio je. - A to je, mislim, jedan od razloga zato
me tako privlacite. Drukciji ste, Pen Bryanston. Usred ovog zmijskog svijeta prevara, lai i
glumatanja, vi ste iskreni, vjerujem, i poteni.
Pen je okrenula glavu uz njegov dlan i pogledala ga. - Kako to moete znati? Zapravo
nita niste mogli znati o meni sve dok me jucer niste slijedili do knjinice.
GI GA

29

- Ah, pa, tada sam slijedio slutnju. - I dalje joj dreci kosu, nagnuo se ustranu do
stola na kojem je od ranije stajala koarica ljekovitih pripravaka i zavoja. - Kad biste mogli
pridrati kosu, ponovno bih vam sredio ranu.
Prsti su im se dotaknuli kad je preuzela kosu od njega i ledima joj je proletjela otra
struja energije. - I kamo vas vodi to zanimanje, kavaliru? -Nagnula je glavu ustranu pod
njenim pritiskom njegove ruke.
- To zapravo ovisi o vama, gospo. - U glasu mu se osjecao smijeh. - Kao to rekoh,
volim da su moje partnerice voljne.
- I budne, koliko se sjecam - Pen je odgovorila istim aljivim tonom. Ludo je voditi
ovakav razgovor, a ipak se to cinilo posve prirodnim dok je njome strujala ona energija.
- Svakako budne - sloio se dok joj je oko vrata stavljao novi zavoj. - Evo, barem se
svojim prijateljima i rodacima necete vratiti izgledajuci poput okrvavljenog veterana iz neke
bitke.
Pen je spustila kosu. Vrhovima je prstiju dotaknula zavoj. - Zacjeljuje li?
- Rana se lijepo zatvara. Ne vjerujem da ce ostati oiljak. Podimo sada. Cedric je
sigurno naao camac. - Podigao je njezin teki, krznom podstavljeni plat i omotao ga oko nje.
Pen je podigla kapuljacu i unutra ugurala kosu. Visoki je ovratnik bio poderan na
mjestu gdje je zadobila posjekotinu. Dijadem i zlatne ukosnice odbacenog pokrivala za glavu
jo uvijek su se nalazile na polici iznad kamina. Uzela je jednu ukosnicu i nakrivila vrat kako
bi pricvrstila poderani materijal.
- J a cu to uciniti. - Uzeo joj je ukosnicu i odmaknuo njezine ruke jednako
prirodno i nehajno kako bi to ucinio Robin.
Pen je shvatila da se pocela navikavati na taj samouvjereni i prijateljski nacin. Cinilo
se apsurdnim sad o njemu razmiljati kao o neznancu, premda joj je zdrav razum govorio da
on to jo uvijek jest. Neto malo zna o njemu, ali vjerojatno manje od onoga to zna o brojnim
poznanicima koje ima medu kraljevim dvoranima. Ali nikad ranije nije provela tako neobicno
prisnu noc s obicnim poznanikom. Pri toj je pomisli ponovno postala svjesna onog cudnog
strujanja energije.
Owen je pokupio i pruio joj ostatak njezinih ukosnica. Pen je otvorila malenu torbicu
i spustila ih unutra. Presavijeni list papira iz poslovne knjige zautao je pod njezinim prstima.
Hoe li joj Owen d'Arcy pomoi? inilo se da joj vjeruje. Ali hoe li joj pomoi?
- Sto je? - pitao je dok je nepomicno stajala i razmiljala, lagano skupivi obrve dok
se mrtila, zubima uhvativi donju usnu.
- Pitala sam se hocete li mi pomoci da pokuam otkriti to se dogodilo s mojim
djetetom - polako je odgovorila.
- Kako bih vam mogao pomoci?
Pogledala ga je u oci. - Govorili ste o odlasku u High Wycombe, raspitivanju...
- Predloio sam to kao moguci put istraivanja - sloio se.
- Pomogli biste mi da podem tim putem? - izravno upita Pen.
Nekoliko je trenutaka utio, a ona je cula vlastito srce kako lupa. - Razmislit cu o
problemu -na koncu je rekao.
Pen bi vie voljela konkretniji odgovor, ali prihvatit ce ono to se nudi. Osjecala je da
je taj covjek njezina jedina nada. Kako i zato je tako, nije znala, ali je bila sigurna u to i
njezino se raspoloenje popravilo.
J ednostavno je rekla: - Zahvaljujem vam, gospodine.
Izvadila je srebrnjak iz torbice, ali je trenutak oklijevala prije nego ga je spustila na
stol. Okolnosti su te noci bile tako cudne da bi se moglo smatrati uvredljivima ako gazdarici
plati za njezine usluge. No gospoda Rider je ipak poslovna ena, a Pen je poznavala svoje
obveze. - eljela bih gazdarici Rider ostaviti mali znak svoje zahvalnosti.
GI GA

30

- Svakako - leerno ce Owen. - Nece odbiti, uvjeravam vas.
Pen je kimnula, ostavila srebrnjak na stolu i gurnula dijadem u duboki dep plata.
Uzela je svoje unitene rukavice i navukla ih, komicno migoljeci prstima kroz poderanu kou.
- Ovo ce mi biti od slabe koristi.
- Stavite moje. - Pruio joj je par crnih rukavica.
J elenja je koa bila izrazito mekana. - Moje ruke rijetko kad osjecaju hladnocu.
Pen se nije kanila prepirati oko toga. Njezine ruke i stopala previe se brzo hlade da bi
se uljudno usprotivila. Njegovi su prsti dui od njezinih, rastreseno je primijetila dok je
navlacila rukavice, dui i veoma vitki; rukavice su joj ugodno obavijale prste.
Cedric je cekao u pristanitu, cupkajuci nogama, hucuci u ake. Ladari su gundali za
veslima dok je njihov camac udarao o stube. J utro je bilo previe ledeno da bi se mirno
sjedilo.
- Kamo, milorde?
- Dvorac Baynard. - Owen je uao u camac i ponudio ruku Pen. S lakocom je skocila
kraj njega. Sunce, koje je svjetlucalo na vodi, bilo je gotovo zasljepljujuce, a u prsima ju je
boljelo kad bi udahnula ledeni zrak u pluca.
Dok je maleni camac jurio rijekom, vijugajuci izmedu ostalih plovila, Pen je shvatila
da ce joj biti prilicno teko objasniti to se nocas dogodilo. Njezina nepromiljena odluka da
sama odjuri u noc kako bi se bre vratila kuci, nece se osobito svidjeti njezinima najbliima i
najdraima. A nije znala kako ce to objasniti. Znala je da ne moe priznati istinu, da joj je
krada stranice iz poslovne knjige u knjinici Bryanstonovih iz glave izbacila svaku pomisao
na opasnost.
Tada ce morati objasniti to se dogadalo tijekom ostatka noci. Istina je bila nezgodna,
ali la nemoguca. Na vratu ima ranu koja bi u besmislicu pretvorila svaku izmiljotinu. Osim
toga, nikad nije znala lagati.
Camac je skrenuo u rijeku Fleet i zaustavio se u pristanitu impozantnog dvorca
Baynard, nekoc kraljevske palace, sada doma grofa od Pembrokea. Princeza Mary je u
djetinjstvu, kad je bila biser kralja Henrika, kako ju je volio zvati dok je njezina majka
Katarina Aragonska jo uvijek bila njegova ljubljena ena, provela u toj palaci mnoge sretne
trenutke s majkom. Uime sjecanja na te dane, zamolila je svojeg polubrata, kralja Edwarda,
doputenje da ondje boravi kad se nalazi u Londonu. Dobila je doputenje, a Pembroke se
diplomatski pravio slijep na tajne katolicke mise koje su se odravale u privatnim odajama
njegove kraljevske goce.
- Nema potrebe da me dalje pratite, kavaliru - rekla je Pen, a u njezinom se glasu
odjednom pojavio formalni ton. - Bili ste veoma ljubazni.
Owen ju je pomalo podsmjeljivo pogledao. - Bojite se da ce mene biti teko objasniti,
gospo?
Pen je lagano porumenjela. - Kad smo vec kod toga, da.
Nasmijao se i skocio na obalu, ponudivi joj ruku. - Ne mogu biti miran dok ne vidim
da ste stigli na sigurno. - Pen Bryanston bit ce njegova putovnica do uskoga kruga oko
princeze. Sasvim je razumno ocekivati da ce princeza sa zahvalnocu primiti spasitelja svoje
prijateljice.
Pen je oklijevala, ne eleci se doimati nezahvalnom, ali je ipak bila sigurna da bi bez
njegove nazocnosti mnogo lake objasnila to se dogodilo. Cinjenice se lako mogu opisati ako
ih ne ometa emotivna zbrka.
- Ako biste se vratili danas poslijepodne, gospodine, rado bih...
- Pen... Pen!
Zastala je se kad je cula visok glas. Okrenula se i pogledala uza stazu od crvene cigle
to je vodila od vode do kapije u zidu oko dvorca. Mlada ena, bljesak grimiznog i
GI GA

31

smaragdnog, trcala je prema njima. Podigla je skute kako bi lake trcala, a rijeci su joj
navirale iz usta.
- Pen... Pen... gdje si bila, zaime svijeta? Poludjeli smo od brige.
Pen uzdahne. Nestala je svaka nada da ce uspjeti sakriti bilo koji dio istine. Pippa ce
iceprkati svaku pojedinost. Unatoc tome, urno je pola pozdraviti svoju mladu sestru kad je
stigla do pristanita. Pen nije vidjela Pippu gotovo mjesec dana, pa joj je kao i uvijek
nedostajala.
- Pippa, nisam te ocekivala jo tri dana. - Cvrsto ju je zagrlila. - Jesu li mama i lord
Hugh takoder ovdje?
- Da, u Holbornu. - Pippin je pogled odmah pronaao Owena d'Arcyja. Oci su joj se
rairile dok je sestri aptala u uho: - Tko je to?
Pen se okrenula, jo uvijek dreci sestru oko struka. Owen d'Arcy je stajao i s
icekivanjem se smijeio. Upravo ih je kanila upoznati kad joj je pozornost odvukao glasan
povik sa staze.
- Oh, to je Robin - rekla je Pippa, zaboravivi na trenutak Penina pratitelja. - Bio je
izvan sebe. Robine... Robine... sve je u redu, Pen je ovdje. Posve je sigurna! - viknula je. -
Netko ju je doveo natrag.
- Kavalir d'Arcy, vama na usluzi, gospo. - Owen je koraknuo naprijed. Naklonio se, a
njegovo je bezizraajno lice skrivalo brzo procjenjivanje Penine sestre.
Robin je stigao do njih, zadihan, s kapom u rukama, od vjetra raskutranih smedih
uvojaka. U njegovim se blistavim plavim ocima vidjela mjeavina tjeskobe i olakanja.
- to se dogodilo? Gdje si bila?
- Princeza Mary je rekla da si prenocila u rezidenciji obitelji Bryanston - dometne
Pippa. - No mi smo savreno dobro znali da to nikad ne bi ucinila. - Govoreci to, cijelo je
vrijeme promatrala kavalira.
- U pristanitu je vladala takva guva i bilo je tako hladno da sam budalasto
odlucila sama krenuti do drugog pristanita - objanjavala je Pen. - Naletjela sam na skupinu
prosjaka. Srecom, ondje se naao kavalir d'Arcy i priskocio mi u pomoc. -
Ruku je nesvjesno podigla do zavoja na vratu.
Robinov se pogled okrenuo covjeku koji je jo uvijek stajao kraj camca. Sumnjicav
mu je izraz pre-letio licem. Znai, ovo je Owen d'Arcy. J e li njegovo spaavanje Pen ista
sluajnost?
Opet je pogledao Pen, opazio njezin poderani plat i zavoj ispod njega. Odmah je
zaboravio na Owena d'Arcyja. - Ozlijedena si! - Brzo je priao Pen.
Pen je skinula kapuljacu kako bi im pokazala zavoj. - Nije onako loe kako je moglo
biti. Kavalir me odveo u konacite to ga poznaje kraj pristanita Horseferry. Gazdarica u
konacitu bila je veoma ljubazna, premda je bilo kasno u noci. Imala je ljekovite pripravke i
zavoje pa sam mogla ocistiti ranu. To je trebalo odmah uciniti - dodala je, eleci da ne zvuci
kao da se ispricava. Tako se cinilo da je bilo neceg loeg u Owenovoj intervenciji. Necega to
je eljela sakriti.
J e li bilo?
- Doivjela si pustolovinu - zacudenim je tonom rekla Pippa. - Kako neobicno, Pen.
Obicno ja doivljavam pustolovine.
- Uvjeravam te, Pippa, rado ti ih preputam -rece Pen. - Ova jedna dovoljna mi je za
cijeli ivot.
- Spustila je ruku na Robinovu podlakticu i rekla:
- Ne vjerujem da poznaje kavalira d'Arcyja, Robine. Kavaliru, ovo je moj
polubrat, Robin od Beaucairea.
Robin se ukoceno naklonio Owenu, a usta su mu bila cvrsto stisnuta. - Pocacen sam,
GI GA

32

gospodine.
Owen je uzvratio naklon uz ironican osmijeh. Penin polubrat uopce nije pocacen tim
susretom. - Ja se smatram pocacenim - promrmljao je.
Pen je namrteno pogledala Robina. Osjecala je da se naroguio poput jea, a njegove
uobicajene uljudnosti i dobrog raspoloenja posve je nestalo. Zato mu je Owen d'Arcy
antipatican? Moda zato jer je ugladeni, besprijekorno odjeveni Owen takav kontrast
njegovom pomalo neurednom izgledu. Kavaliru je svaka vlas bila na svojemu mjestu. S druge
strane, Robin je bio raskutran, njegove carape i haljetak nisu bili uskladeni, nije zakopcao
ovratnik koulje, a tunika mu je klizila s ramena kao da se odijevao na brzinu. Ravnodunost
prema vlastitom izgledu posve je prirodna za Robina i inace to ne bi ni primijetila, ali jutros
se njegova odjeca doimala osobito nemarnom.
Brzo je rekla: - Ne pretjerujem, Robine, kad kaem da mi je kavalir spasio ivot.
Robin je pogledao ravno u Owena d'Arcyja, a u njegovim se ocima jo uvijek jasno
vidjelo nepovjerenje i sumnjicavost. - Obitelj ledi Pen duguje vam zahvalnost, gospodine -
rekao je odsjecnim tonom.
- Ni slucajno - vedro je odgovorio Owen. - Imao sam srece kad sam je vidio kako se
udaljava iz pristanita.
- Kako Pen nije smatrala potrebnim predstaviti me, gospodine, moram to sama uciniti
- rece Pippa. Promatrala je Owena lagano nakrivivi glavu. - Ja sam Penina sestra Philippa,
kavaliru. -Svijetlosmede oci, jednake kao u njezine sestre, vragolasto su svjetlucale dok ga je
otvoreno procjenjivala.
Owen se naklonio nad njezinom rukom, primaknuvi njezine prste svojim usnama. -
Enchante, miledi.
- O, kako zgodno! - uzvikne Pippa. - Mislim da cemo postati veliki prijatelji. Na
kraju krajeva, vi ste spasili Penin ivot, a to znaci da moemo odbaciti svakojake formalnosti.
Robin i Pen razmijenili su rjecite poglede. Pippa je opet u akciji. Ona je nepopravljiva
koketa, ali joj iz nekog razloga nikad nitko nije zamjerao njezinu ivahnost.
- Pa, to je svakako neto cemu se radujem, ledi Philippa - ozbiljno ce Owen.
- Pippa - ispravila ga je. - Nitko me nikad ne zove Philippa. Cak ni kralj, a to nikad
nije cinio ni stari kralj Henrik. - Nasmijeila mu se, a u kutovima usta pojavile su joj se
jamice.
- To mogu razumjeti - jednako je ozbiljno rekao Owen, itekako svjestan da ona
ocijuka s njim. -Pippa vam mnogo bolje odgovara.
Njezin se smijeak proirio, a Owen je lako mogao razumjeti zato privlaci mukarce.
Uopce nije lijepa na konvencionalan nacin, upravo suprotno. Nos joj je dugacak i iljast,
brada isturena, lice posuto pjegicama. Mrava i hitra, u svojoj ga je odjeci od grimizne i
smaragdno zelene svile podsjecala na pticicu arenog perja, ali ne egzoticnu, vie na vrapcica
u posudenom perju. Francuzi imaju naziv za ene kakva je ledi Philippa. J olie-laide. Njezin je
obican izgled nekako privlacan. Ali to se njega tice, njezina mu je sestra daleko privlacnija.
Okrenuo se od vrapcica i pogledao Pen za koju je zakljucio da ga podsjeca na drozda -
smede kose proarane pramenovima, bistrih ociju, i veoma sigurna u to tko je i kamo ide.
Staloena i razborita ptica. Govorio je formalno, ali su njegove oci izraavale drukciji ton.
One su slale poruku intimne sukrivnje. - Vidim da nema potrebe da vas otpratim unutra,
gospo. Ostavljam vas s lordom Robinom i vaom sestrom. Ali nadam se da cete mi dopustiti
da se sutra raspitam o vaem zdravlju.
- Rado cu vas primiti, kavaliru - jednako je formalno odgovorila Pen. - eljela bih vas
predstaviti princezi Mary.
- Bio bih duboko pocacen. - Nagnuo se naprijed i poljubio joj usne, kao to je vec
jednom ranije ucinio, te tiho rekao: - U meduvremenu, razmislit cu o onoj drugoj stvari. -
GI GA

33

Zatim se okrenuo, te mirno i blago rekao: - Lorde Robine... ledi Pippa... pozdravljam vas.
- Nemojte predugo cekati prije nego posjetite Pen - rece Pippa. J edva je opazila
poljubac.
- Vjerujte mi, ledi Pippa, necu. - Uao je u camac gdje je Cedric nestrpljivo cekao,
premda su pau bile veoma zanimljive razmjene rijeci u pristanitu. Veslaci su uhvatili vesla i
camac se udaljio.
Owen je stajao na pramcu s rukama spojenim na ledima i gledao preko rijeke. Drozd,
ili grlica? Ne, definitivno ne grlica. Ona je previe sladunjava. Ne, ona je drozd. Naoko
bezlicna, ali ugodna glasa i otporan stanovnik ivice. Osmjehnuo se. Zatim se sjetio njezina
polubrata i iskrivio lice u grimasu. Lord Robin mogao bi se pokazati kao smetnja.
Owen se pobrinuo da sazna sve to se moe saznati o Peninu polubratu. Znao je da je
on neto vie od perifernog clana Suffolkova kucanstva, da cini neto vie od obicnog kretanja
dvoranama rezidencija Northumberlanda i Suffolka. Robin od Beaucairea aktivno sudjeluje u
njihovim diplomatskim intrigama. Ni izbliza nije tako vjet i iskusan pijun kao kavalir, ali
nije budala.
U posljednjih nekoliko minuta jasno se vidjelo da de Noailles nije pretjerao kad je
rekao da su Pen i njezin polubrat posebno bliski. A lord Robin zasigurno zna s kim je povezan
Owen d'Arcy.
Owen je shvatio da ce morati preduhitriti eventualne neeljene price.

- Kako se usudio poljubiti te! - prasnuo je Robin kad se camac udaljio.
Pippa je potedjela Pen odgovora. - Svatko ljubi svakoga, Robine. Zna to. Osobito
ako su doista bliski prijatelji, a ako ti netko spasi ivot, kako bi mogli biti bilo to drugo?
Razumna je Robinova strana znala da to ne moe osporavati. Takvi su pozdravi doista
sasvim uobicajeni medu prijateljima. Ali Owen d'Arcy nikako ne moe biti Penin prijatelj.
Jedino joj moe nauditi. Ali Robin joj to nije mogao reci.
Vojvoda od Northumberlanda odlucno je zahtijevao da se dopusti razvijanje tog
odnosa. Neto bi korisno moglo proizici iz veze Robinove sestre s francuskim pijunom. To je
iznio na svoj hladno odlucan nacin, a Robin je drao jezik za zubima. Covjek se ne prepire s
J ohnom Dudleyjem, vojvodom od Northumberlanda, osim ako se nije spreman svega odreci.
A Robinu se cinilo da ce biti korisniji Pen ako zadri glavu na ramenima.
Medutim, njegova je frustriranost pola svojim putem. - Kako si mogla uciniti neto
tako glupavo, Pen? Tako sama krenuti u noc? - otro je pitao dok su se penjali stubama do
dvorca. Osvrnuo se preko ramena i vidio da je camac u kojem se vozio d'Arcy stigao do
sredine rijeke.
- Robine, ako me ba eli koriti, morat ce pricekati dok se ne okupam i dok mi
lijecnik ne pregleda posjekotinu na vratu - rekla je Pen, a umor ju je cinio zajedljivom.
Koracala je stazom snagom koje nije imala. - Pippa, nadam se da nita nisi rekla mami i lordu
Hughu.
- Oh, ali... - Pippa je izgledala zateceno. - Oprosti mi, Pen, ali kad sam jutros
stigla ovamo i tebe nije bilo, poslala sam poruku u Holborn kako bih vidjela jesi li otila
onamo. Zato, bojim se... - Skrueno se ugrizla za usnu.
Pen uzdahne. - Dovoljno sam odrasla da sama donosim odluke i cinim vlastite greke.
Ali naravno, nitko to ne eli prihvatiti.
- Nisi dovoljno odrasla da to cini ako te umalo ubiju - prasne Robin.
- O, nemoj biti tako licemjeran, Robine! - Pen je ustrim koracima prola kroz kapiju i
ula u tihi vrt. - Bio bi korisniji kad bi odjahao do Holborna i rekao mami i tvojem ocu da sam
se iva i zdrava vratila kuci. J a cu se okupati i pozvati lijecnika. Pippa, hoce li reci princezi
Mary da sam se vratila i doci cu k njoj cim se dovedem u red?
GI GA

34

- Reci cu joj, ali mislim da se mora naspavati prije nego ode k njoj - iskreno ce
Pippa, zabrinuto proucavajuci svoju sestru. - Stvarno grozno izgleda.
- Pa, hvala ti! - rece Pen. - Samo sam to trebala znati. To doista poboljava situaciju. -
Opet je navukla kapuljacu na glavu i ljutitim se koracima zaputila prema palaci.
- O, Boe - rece Pippa. - Neto se dogodilo. Ne mislim samo na prosjake, vec jo
neto. Pitam se o cemu je rijec.
- Ako to itko moe saznati, onda si to ti - rece Robin, ali nije zvucao kao da joj daje
kompliment.
Medutim, Pippa je to shvatila kao zasluenu pohvalu. - Da - sloila se. - Ali ako bude
neugodan, necu ti reci ono to saznam.
Pola je za sestrom, preputajuci polubrata njegovoj tjeskobi i frustriranosti to ih je
osjecao dok je jahao u Holborn s vijestima o Peninu sigurnom povratku.
GI GA

35

Peto poglavlje

- Puna si ogrebotina i modrica, Pen! uzviknula e Pippa kad je ula u Peninu
odaju nakon to je isporucila poruku princezi Mary.
Dvije su slukinje punile bakrenu kadu ispred kamina. Pen je stajala naga i uz pomoc
malenog talijanskog zrcala proucavala centimetar po centimetar svojega tijela. Pippa nije
pretjerivala. Njezine ruke i prsa bili su ispresijecani ogrebotinama od kojih su neke i malo
krvarile. Na trbuhu je imala veliku modricu i neodredeno se sjecala da su je udarali nogama.
Modrice na bedrima i listovima svakako su potvrdivale to sjecanje.
- Bilo je uasno! - rekla je i zadrhtala dok je iznova proivljavala onih nekoliko
groznih trenutaka. - Nije dugo trajalo prije nego je stigao kavalir, ali... - Prekriila je ruke na
prsima i jo jednom zadrhtala.
- Zacijelo je stigao ba na vrijeme - primijetila je Pippa, smjestivi se na sjedalu u
prozorskom udubljenju, posebno pazeci na pad svoje grimizne svilene haljine koja se otvarala
iznad podsuknje od smaragdno zelenog tafta. Pippa je s princezom Mary dijelila sklonost
raskonim materijalima i jarkim bojama, za razliku od Pen koja je slijedila majcin ukus za
diskretniju eleganciju.
- Dakle, dramaticno spaavanje! - ustvrdila je Pippa i ocito se pripremila za ugodno
cavrljanje. -Sve mi ispricaj. Kakva pustolovina. Doista ti zavidim. Je li ih kavalir posve sam
rastjerao?
- Njegov je pa bio ondje, a on je koristio bode. Ali Owen je koristio rapir i bode.
Poput ubojice, Pippa. Andela osvetnika. Odjednom je bio svugdje i oni su jednostavno nestali
pred njegovim macem.
- Owen? - brzo upita Pippa. - Ranije nisi koristila njegovo ime.
Pippi nikad nita ne promakne, pomislila je Pen, proklinjuci sebe jer je dopustila da joj
takva familijarnost pobjegne iz usta. - Ranije sam ga predstavljala - odbrusila je. - Ali
upoznali smo se u pomalo neobicnim okolnostima. - Odloila je zrcalo i prila kaminu.
- Kada ti netko spasi ivot, a zatim provede noc u istoj odaji konacita, formalnosti se
cine budalastima. - Umocila je noni prst u vodu u kadi. -Dodaj jo malo vruce vode, Ellen,
molim te. I suenu lavandu i latice rua, moe?
- Da, miledi. - Starija od dviju slukinja donijela je jo jedan bakreni vrc vruce vode s
ognjita i ulila njegov sadraj u kadu, a mlada je usula lavandu i ruine latice tako da je miris
ispunio odaju.
- O? - Pippa je suzila oci, ali zasad vie nita nije rekla.
Pen je ula u vodu i rekla slukinjama: - Sad smijete otici. Pozvonit cu kad vas opet
budem trebala.
Tek nakon to su napravile kniks i izile, Pippa je nastavila s pitanjima. - Onda, to ste
cijelu noc radili u odaji?
- Uglavnom razgovarali. - Pen se spustila u toplu vodu i naslonila glavu na rub
kade, zatvorivi oci dok joj je toplina oputala napete miice.
- Razgovarali? O cemu? - Pippa se nagnula naprijed, a ruke su joj pocivale na
koljenima.
- O svemu i svacemu - promrmlja Pen. Onda sam nekoliko sati spavala. Kad
sam se probudila, kavalir me dopratio kuci.
Pippa se namrtila, uvjerena da nije cula cijelu pricu. - Dakle, tko je taj kavalir? Jesi li
ga ranije upoznala?
- Prvi put sam ga srela ranije te veceri, na zabavi. - Pen se pitala treba li Pippi
ispricati o onom neobicnom susretu i veoma neocekivanom poljupcu. Pippa bi uivala u toj
GI GA

36

prici, ali tada bi iz Pen izvukla istinu o tome to je tocno radila u knjinici kad ju je Owen
ondje iznenadio. Bez obzira koliko se trudila to sacuvati u tajnosti, njezina bi sestra, ako joj se
prui i najmanja prilika, izvukla sve pojedinosti, a tada bi to saznala njezina majka i svi bi
opet bili tuni i uzrujani. Nije vrijedno toga. Osobito ne sada kad je sve svoje nade
usredotocila na Owena d'Arcyja.
Nehajno je nastavila: - Koliko sam shvatila, on vecinu vremena provodi na
francuskom dvoru. Zakljucila sam da je nedavno stigao u London.
- Ima li enu?
- Odakle bih ja to znala? - otro je pitala Pen i tako naglo sjela u kadi da se voda
prelila preko ruba na voskom polirane podne daske.
- Pa, mislila sam da si moda pitala - odgovori Pippa. - Ja bih to ucinila.
- Da, sigurna sam da bi ti to ucinila. Nisam to smatrala vanim za razgovor to smo ga
vodili.
- Oh. - Pippa se na trenutak smela. - Zar to ne eli znati?
-Ne.
- On je veoma... hm... veoma upadljiv - rece Pippa. - Ne lijep, to je previe obicna
rijec. Ali on je... - Traila je eljenu rijec.
- Egzotican - pomogla joj je Pen, a Pippa se nasmijala i pljesnula rukama.
- Upravo tako. Egzotican. Dakle, zato te ne bi zanimalo je li oenjen?
- J a nisam koketa.
- A ja jesam.
- Opovrgni to ako moe. - Pen se nasmijala i okrenula se kako bi preko ramena
pogledala sestru. Ti si besramna koketa. Hoce li se ikad udati?
- Ne vidim svrhu tome - rece Pippa. - Previe uivam u ivotu ba ovakvom kakav
jest. Ne elim bili dolicna i sputavana. I posve je sigurno da ne elim svekrvu. Ne nakon
tvojeg iskustva.
- Pa, onda moe razumjeti da ba iz tog istog razloga ni ja ne elim jo jednu, i zato
me nimalo ne zanima bracno stanje Owena d'Arcyja - odlucno ustvrdi Pen.
- Ali ipak ga smatra privlacnim? - uporno ce Pippa.
Pen je opet zatvorila oci. Nema smisla to nijekati. Takoder nema smisla nijekati sebi
da njegova privlacnost ima veoma malo veze s mogucnocu da ce joj pomoci u njezinoj
potrazi. - Valjda ga smatram privlacnim.
- Pitam se kako ce Robin to prihvatiti.
- To se Robina ne tice!
- On ce misliti da ga se tice - sasvim tocno primijeti Pippa.
U tom je trenutku prekinut povjerljivi sestrinski razgovor. Vrata su se naglo otvorila i
ula je ledi Kendal oko koje su utali svila i barun. Slijedila ju je veoma stara ena s
istaknutom grbom na gornjem dijelu leda.
- Pen, najdraa moja! to ti se dogodilo? Bili smo izvan sebe od brige.
- Mama! - Pen je ustala, a oko nje se slijevala voda. - O, vjeruj mi, nije to bilo nita
posebno. Pippa je prebrzo reagirala. Nije postojao razlog za zabrinutost. - Stavila je ruku na
vrat kao da eli sakriti zavoj.
- Aj... aj... aj, golubice! - gundala je stara ena, ureci prema kadi. - Pogledaj se, curo!
Sva si puna ogrebotina i modrica.
- Tilly, nije nita ozbiljno. Posjekotina na vratu, nekoliko modrica i ogrebotina. - Pen
se umirujuce nasmijeila eni koja je bila dadilja njezine majke, a potom i njezina, a sad je
vec tako stara da njihova mlada polusestra Anna misli da ivi oduvijek.
- Ovako tu stoji, mokra po ovoj hladnoci, raz-boljet ce se - grdila ju je Tilly, a
potom je uzela debeli rucnik i njime omotala Pen. - Daj da pogledan ispod tog zavoja.
GI GA

37

Pen je izila iz kade, cvrsto stegnuvi rucnik oko sebe. Sjela je na stolac kraj vatre i
strpljivo se prepustila Tilly koja je, gundajuci sebi u bradu, odmotala zavoj.
- Mislim da mi treba malo podrobnije objanjenje, Pen - rekla je njezina majka,
promatrajuci svoju najstariju kci namrtenim ljubicastim ocima. U dobi od cetrdeset tri
godine, Guinevere je jo uvijek ljupka ena. Njezina kosa, nekoc blijedo zlatna, sad je
srebrna, a jedva zamjetljive bore na njezinu licu samo naglaavaju inteligenciju i ljepotu
njezina karaktera. Bila je elegantna kao i uvijek, a safiri su blistali na crnom barunu njezine
haljine.
- Pen je upala medu lopove - rece Pippa. -Spasio ju je kavalir po imenu d'Arcy koji...
- Pippa, mogu sama ispricati svoju pricu! - prekine je Pen.
- Valjda, jer to je bila tvoja pustolovina - sloila se Pippa. - No voljela bih da je bila
moja.
- Pippa, elim o tome razgovarati nasamo s Pen odlucno ce njihova majka. -
Hoce li, molim te, poci k lordu Hughu? Otiao je izraziti potovanje princezi Mary, a Anna je
s njim. Ona jedva ceka da vidi Pen. Bi li je pola potraiti i dovesti ovamo? Pippa je sasvim
dobro znala da je alje po nepotrebnom zadatku kako bi je maknula s puta. Anna je savreno
sposobna sama naci put do Peninih odaja. No Pippa se rijetko kad vrijedala, pa su cak i
otvoreni ukori teko pogadali metu. Veselo je rucnikom mahnula omotanoj sestri i izila.
Guinevere je sjela na mjesto u prozorskom udubljenju, to ga je Pippa oslobodila, i
skinula rukavice. - A sada, ljubavi, molim te, ispricaj mi to se dogodilo.

* * *

Odaja za audijencije princeze Mary bila je krcata kad je ula Pippa. Vidjela je svojeg
ocuha, grofa od Kendala, i polusestru Annu u krugu oko princeze, koja je sjedila u
izrezbarenom naslonjacu kraj kamina s otvorenom knjigom u krilu. Cak i kad je primala ljude
u audijenciju, Mary je rijetko kad bila bez knjige pri ruci te je cesto zbunjivala posjetitelje kad
bi svoju pozornost odjednom svrnula na knjigu.
Medutim, jutros se cinilo da je sva njezina pozornost posve usredotocena na one oko
nje. Usprkos relativnom siromatvu to su joj ga nametnuli kralj i njegovo vijece, na sebi je
imala veoma raskonu francusku haljinu od zlatnog brokata, bogato izvezenu i posutu
smaragdima. Dar njezina bratica, svetog rimskog cara. Njezine je malene ruke pokrivalo
prstenje, a na prsima joj je blistao veliki dijamant.
Mary je lijepa ena koja s lakocom nosi svojih trideset est godina. Malena je i
mrava, a njezina kestenjasta kosa i svjea put opovrgavaju price o loem zdravlju koje je
muci, to pojacava stalna zabrinutost za njezinu osobnu sigurnost usred klopki i zavjera koje
ju okruuju.
Pippa se progurala kroz mnotvo i napravila kniks kad je stigla do princeze. Ocuh joj
je njeno spustio ruku na rame dok je stajala kraj njega.
- Kako je Pen? - zabrinuto upita Mary. - Ne razumijem zato sinoc nije ostala u kuci
svoje svekrve. Poslala bih nekoga po nju da sam znala da se namjerava vratiti ovamo.
- Uopce nije svojstveno Pen da ucini neto tako budalasto - namrteno je rekao grof. -
Siguran sam da je imala dobar i opravdan razlog za to, gospo.
- Ima posjekotinu na vratu, te mnogo modrica i ogrebotina - Pippa je obavijestila sve
oko sebe. -Za dlaku se izvukla, a imala je veliku srecu da ju je kavalir slijedio kad se udaljila
iz pristanita.
- Tko je taj kavalir? - upita princeza.
- Kavalir d'Arcy - odmah odgovori Pippa.
Mary uzdigne delikatno izvijenu obrvu. Nije mi poznato to ime, ali ima moju zahvalnost. Je
GI GA

38

li lijecnik poslan k Pen?
- Tilly je sad s njom pa ne vjerujem da ce joj trebati lijecnik, gospo - odgovori Pippa.
- I mama je takoder ondje.
- Shvacam. Ali insistiram na tome da je i lijecnik pregleda. Danas mora ostati u
krevetu. - Mary se okrene jednoj od svojih dvorskih dama. -Matilda, hocete li poslati lijecnika
u Peninu odaju?
- Odmah, gospo. - ena je napravila kniks i udaljila se.
- A sada, ako biste me ispricali, lorde Kendale, moram se posvetiti svojim molitvama.
- Princeza ustane. Nasmijeila se cetrnaestogodinjoj Anni koja je stajala uz oca. - Tako
draesno dijete. Dovedite je ponovno k meni, lorde Kendale.
Hugh se naklonio, a njegova je kci savila koljeno, obraza rumenih od mjeavine
nelagode i uzbudenja.
Mary je izila iz odaje, a ruka joj je pocivala na podlaktici panjolskog veleposlanika,
flegmaticnog dentlmena cija je tamna put bila u kontrastu s njegovom urednom sivom
bradom i brkovima.
Anna se okrenula Pippi. - Jesi li je cula? Princeza je rekla da sam draesna!
- Pa, kad jesi - staloeno ce Pippa. - Kad bi ivjela na dvoru, ne bi mogla ni prebrojiti
sve svoje udvarace. Nije li tako, lorde Hugh?
- Sasvim moguce - rece Hugh i suho se osmjehne. - Ali jo nemam namjeru pustiti je
u svijet. to zna o tom dogadaju s Pen, Pippa?
- Samo da je sinoc nakon zabave kod Bryanstona sama krenula prema drugom
pristanitu, a onda su je zaskocili prosjaci i spasio ju je taj kavalir, Owen d'Arcv. Je li vam
Robin rekao da smo ga upoznali kad je doveo Pen kuci? Poznajete li ga, lorde Hugh?
- Samo po cuvenju. No vjerujem da je on blizak s francuskim veleposlanikom,
Antoineom de Noaillesom.
- Nije zvucao kao Francuz.
Hugh slegne ramenima. - To nita ne znaci. -Gladio je bradu pitajuci se ima li
prijateljstvo Owena d'Arcyja s francuskim veleposlanikom neku posebnu vanost. Moguce je
da sudjeluje u tajnoj diplomaciji francuskoga kralja. Svaka strana sila ima tajne agente na
dvoru St. J amesa. Ako je tako, Hugh nije bio siguran eli li da njegova pastorka produbljuje
svoje prijateljstvo s tim kavalirom. Moda joj je ucinio uslugu, ali pijuniranje je neugodan
posao.
Dovoljno je loe to se Robin uvalio u tu kau. Hughu se nije svidalo da njegov sin
sudjeluje u intrigama vojvode od Northumberlanda. Vojvoda je opasan covjek, a mladi je
kralj samo njegova lutka na koncu. Kad se toliko moci nalazi u rukama jednog covjeka,
neminovno je da bude ugroena stabilnost kraljevstva.
Hugh se nije uplitao u izbor svojeg sina, ali je njega i situaciju pratio malo pozornije
no to je Robin znao.
Princeza Mary je nasljednica prijestolja. Zasad nitko nije doveo u pitanje to naslijede,
ali Hugh je imao osjecaj da vojvode od Northumberlanda i Suffolka neto skrivaju u rukavu.
Svakako manipuliraju boleljivim mladim kraljem i usput uspijevaju obogatiti svoja gnijezda.
Ako vojvode planiraju veleizdaju, onda ce Robina poprskati njihovo blato. A njegov otac tada
nece stajati po strani.
Iz istog je razloga morao istraiti karakter i situaciju kavalira d'Arcyja koji je uspio na
tako dramatican nacin privuci Peninu pozornost. Uloga oca obitelji prilicno je teka,
razmiljao je Hugh, ali s nutarnjim smijekom. Ne bi elio da bude drukcije. Oboavao je sve
cetvero svoje djece, i nije stvarao nikakvu razliku izmedu dvoje kojima je bioloki otac i dvije
kojima nije.
- Moram potraiti kavalira i zahvaliti mu nakon to mi se prui prilika razgovarati s
GI GA

39

Pen - rekao je. - Pouri onamo, Anna, i pitaj moe li me primiti.

- Dakle, kako napreduje udvaranje, Owene? -Antoine de Noailles poravnao je svoj
haljetak i virio u maleno zrcalo na stolu kako bi namjestio dragulj na cipki ispod vrata.
Zlacana svjetlost svijeca obasjavala je zrcalo i stol, ali ostatak odaje bio je mracan kao i sivi
dan vani. Owen je stajao u sjenkama ispred tapiserije, jednom se rukom lijeno poigravao
drkom rapira, a u drugoj je labavo drao rukavice.
- Pocetak obecava - rece i slegne ramenima. -
Okolnosti su mi ile na ruku.
Noailles se okrene od zrcala. - Kako?
Owen se tiho nasmijao. - Meni prepustite moj posao, Antoine, a ja cu vama prepustiti
va.
Veleposlanik odmahne glavom. - Barem cete mi reci mislite li da cete uspjeti.
Owen nije odmah odgovorio. Pogledao je prema prozoru gdje je gola grana iritantno
strugala po oknu. Veleposlanik pita vjeruje li kavalir da ce damu uspjeti odvesti u svoj krevet.
Neodredeno iznenaden, Owen je shvatio da nije osobito siguran u to. Shvatio je da ne
eli zavesti Pen Bryanston kako bi ukrao njezine tajne. Shvatio je da eli voditi ljubav s Pen
Bryanston, ali iz posve drugih razloga, koji nemaju nikakve veze s tim koliko bi mogla biti
korisna francuskoj vladi. Medutim, mora izvriti zadatak. Ali postoje drugi putovi do istog
cilja.
- Vjerujem da bez brige moete meni prepustiti situaciju - rekao je kad se cinilo da se
tiina beskrajno oduila i veleposlanik je pomalo zbunjeno zurio u njega.
- Onda, kakvom vam se cini ta dama? - znatieljno je pitao de Noailles dok je Owen
navlacio rukavice. - Onako nezanimljiva kako ste ocekivali?
Owen ga je promatrao s neznatno podrugljivo izvijenim lijepo oblikovanim ustima. -
Vi ste taj koji ju je opisao kao nezanimljivu, prijatelju. Rezervirana i bezlicna, koliko se
sjecam. Kako bih ja mogao stvoriti drukcije miljenje? - Podigao je ruku na pozdrav i iziao iz
odaje beumno kao i njegova sjenka.
Owen je iziao iz veleposlanikove rezidencije, a Cedric je poao za njim. Bilo je
hladno sivo jutro, posve drukcije od juceranjeg hladnog dana obasjanog suncem. Snijeg se
pretvorio u prljavu bljuzgavicu i upravo je pocela ledena kiica.
Owen je podigao ovratnik svojega plata. - Ovo je prokleta klima - progundao je. Bilo
je trenutaka kad se mogao sloiti s Antoineom de Noaillesom koji je Englesku cesto opisivao
kao "taj odvratni otok".
S druge strane, kia u Walesu, koliko se sjecao, obicno je blaga padalina koja krajoliku
daje raskono zelenilo. Blaga za oci, blaga za duu. Prole su tri godine otkako je zadnji put
bio u domovini svoje majke. Tri godine otkako je Andrewa i Lucy odveo svojoj majci.
Ubrzao je korake i Cedric je morao potrcati kako bi ga sustigao. - Kamo idemo,
gospodine?
Owen je preko ramena pogledao paa, a njegove su crne oci bile tako hladne i tmurne
da je Cedric poalio zbog pitanja. Nije cesto vidao taj pogled, ali znao je da mu je u tim
rijetkim prilikama najbolje drati jezik za zubima. Navukao je kapu na oci i malo zaostao.
- U dvorac Baynard, Cedric. Posjetit cemo prinovu Mary
Cedric se iznenadio da je dobio odgovor, a jo se vie cudio naoko mirnom tonu kojim
je izgovoren. Ali nita nije rekao, vec se usredotocio na dranje koraka s duim nogama
svojega gospodara.
Owen je brzo hodao do pristanita, kao da eli preteci ledenu kiicu. - Zazvidi,
Cedric!
Pa ga je posluao i stavio dva prsta u usta. Njegov je zviduk doveo dva camca do
GI GA

40

pristanita; nadmetali su se za muterije, a veslaci su se skutrili u platevima od grube vunene
tkanine. Veslac iz prvog camca proklinjao je suparnika, veslom odgurujuci njegov camac.
Zrakom su odzvanjale bogohulne psovke.
Smrknuta lica i ociju crnih poput ahata, Owen je zakoracio na rub pristanita. U ruci
mu se pojavio rapir, bljesak srebra u mokrom sivilu. - Ti! -uzviknuo je grubim glasom,
uperivi oruje u prvi camac.
Veslaci su utihnuli, otvorenih usta, spremni izgovoriti sljedecu psovku. Tada se drugi
camac povukao, preputajuci teren, a prvi je pristao uza stube, bacivi konop to ga je Cedric
vjeto uhvatio.
Owen je uao u camac. - Dvorac Baynard.
Veslac je samo jednom pogledao lice svoje muterije i neto promrmljao sebi u bradu.
Cim je mladac slijedio svojega gospodara u camac, veslac je snano povukao, kao da nastoji
pobjeci od samog vraga.
Owen se snagom volje opustio, tjerajuci crnilo od sebe. Jedino se tako mogao
usredotociti na zadatak pred sobom. Sitna se kia pretvorila u susnjeicu pa je podigao lice
kako bi na koi osjetio bockanje ledenih kapljica. Ispirale su njegovo lice kao to je on ispirao
vlastiti um, potiskujuci sve to bi ometalo posao koji ga ocekuje.
Pred ocima mu se pojavilo Penino lice. Njegova gorljivost, strast dok je govorila o
svojem izgubljenom djetetu. Upravo ga je estina njezine strasti privukla, kao i njezina snaga
i narav. Bio je uvjeren da nema strpljenja za budale.
Cak i kad bi bio pripravan zavesti je hladnim manipuliranjem, ona ne bi pala na
ugladene rijeci, na uvjebane poteze u koje se uvijek dosad mogao pouzdati. Sjecao se kako
mu se iskreno nasmijala kad joj je prvi put pristupio poljupcem cija je svrha bila da je posve
zbuni. Tada se osjecao budalasto. Sigurno bi u njemu izazvala isti osjecaj kad bi se takve
okolnosti ponovile. Iz nekog razloga, premda je sam bio predmet ale, Owen se protiv volje
osmjehnuo.
Ali postoji drugi nacin. Iskoristit ce njezin otvoren, staloen, racionalan um. Ponudit
ce joj nagodbu koju nece moci odbiti. Moda ce ga mrziti zbog toga, ali barem ce sve karte
biti na stolu.
Ima neceg ugodno urednog u planu kojim ce ubiti jo jednu muhu. Tako ce biti
siguran da Robin od Beaucairea, ukoliko odluci Pen reci ono to zna o kavaliru d'Arcyju,
svojoj polusestri nece moci reci nita to ona vec ne zna. A ono to joj Owen d'Arcy odluci
preutjeti, ni Robin nikad nece uspjeti otkriti.
Njegovo je zadovoljstvo tim planom polako blijedjelo. Pred ocima su mu se jasno
pojavila lica njegove djece kad ih je zadnji put vidio prije tri godine. Andrew je imao tri
godine, Lucy dvije. Imali su majcine oci. Zelene poput mahovine. Cega ce se sjecati o njemu?
Gotovo nicega. Rekao je svojoj majci neka im nikad njegovo ime ne spominje.
Oni su za njega jednako izgubljeni kao to je Penino dijete izgubljeno za nju.
Ali on je samkriv za svoj gubitak. Vjerovao je da nema drugog izbora, a sad je
prekasno za predomiljanje, ili za mudrost nakon to je prolo odreeno vrijeme.
Crni oblak poznate depresije nadvio se nad njim, a on ga je odgurnuo gotovo fizickom
snagom. Ucinio je ono to je morao uciniti i s tim ce ivjeti. Sad pred sobom ima zadatak koji
iziskuje svu njegovu domiljatost.
Camac se zaustavio uza stube pristanita dvorca Baynard. Owen je veslacu dao peni i
iziao, a Cedric mu je bio za petama. Owen je pogledao paa, te se cinilo kao da je nakon sat
vremena prvi put postao svjestan njegove nazocnosti. Ocinski je momku namjestio kapu i
rekao: - Dodi, Cedric, mora se zagrijati. Izgleda napola smrznuto.
- Tako se i osjecam, gospodine - sloio se Cedric, ozareno se nasmijeivi sad
kad se svijet opet vratio u normalu.
GI GA

41

Owen je prebacio ruku oko momkovih ramena i poao stazom s njim. - Unutra ce
gorjeti vatra i bit ce okrjepe - veselo je rekao. - Kakav sam ja grozan gospodar.
- Niste, kavaliru - posve iskreno rece Cedric. -Ne bih elio uciti od nekog drugog.
- Pocacen sam, momce. - Owen se nasmijao, a iz njegovih su ociju nestali posljednji
ostaci malodunosti.
Vratar na kapiji primio je kavalirove vjerodajnice i poslao momka da ih trkom odnese
nadgledniku princezina kucanstva.
- Ako biste eljeli cekati unutra kraj eravnika, milorde. - Vratar ih je gestom
pozvao u malenu vratarovu kucicu.
Owen je zahvalno kimnuo i uao u relativnu toplinu vratarske kucice. Cedric se
zahvalno uvukao iza njega.
Dok je cekao, Owen je izvadio bode iz korica i nemarno odrezao slomljeni nokat
palca. Vratar ga je kriom promatrao. Visok, vitak, taman mukarac, ciji se raskoni plat od
crnog baruna doimao crnjim od noci u svjetlosti petrolejke, izazivao je marce na njegovoj
koi. Covjek se doimao tako smirenim, svaki je njegov pokret bio promiljen, gotovo blag, ali
nita ne bi moglo pobjeci tim ocima, cinilo se da slijede ljude naokolo, a uopce se ne micu.
Nitko od onih koji posjecuju princezu Mary nije bez moci, ali je vratar, koji je imao
matovit um, pomislio da na ramenu ovog posjetitelja sjedi davolja moc. Kriom se prekriio i
poao stajati na vratima gledajuci preko dvorita u icekivanju nadglednikova kurira.
Kurir je stigao trkom. Naklonio se i zadihano isporucio poruku. - Kavaliru d'Arcy,
princeza Mary ce vas veoma rado primiti. Ako vas smijem otpratiti...
- Smije - rekao je Owen i spremio bode u korice. - Dodi, Cedric.
Owen je sve vidio dok su ga vodili preko dvorita i kroz hodnike dvorca Baynard.
Zapaao je nevano jednako kao i vano. Vidio je tko je s kim razgovarao; tko ga je pogledao
sa zanimanjem ili mu kimnuo jer ga je prepoznao; tko ga je treba prepoznati, a nije... ili se
pretvarao da ga ne poznaje. Opazio je i zapamtio gdje se spajaju vrata i hodnici. Nije cuo to
govore ljudi kraj kojih je prolazio, ali je nagadao, a katkad i zakljucivao. Owen d'Arcy
poznaje gospodu koja borave u hodnicima londonskih palaca daleko intimnije no to bi itko
od njih mogao tvrditi da poznaje njega.
Tada je uao u princezin privatni salon i ugledao Pen Bryanston. Podigla je pogled s
torbice to ju je plela, ugledala ga i nasmijeila se.
Polako ga je obuzeo osjecaj gotovo slican strahu. Prvi put u svojem odraslom ivotu
bio je nesiguran. Nikad se nije naao u situaciji u kojoj nije mogao dominirati, nikad nije
upoznao osobu koju nije mogao iskoristiti. No u dui je znao da Pen Bryanston predstavlja
izazov, a on ni slucajno nije bio siguran da ce moci odgovoriti tom izazovu.
GI GA

42

esto poglavlje

Pen je odloila rucni rad i ustala. - Kavaliru, dopustite da vas predstavim Njezinoj
Visosti. -Prila mu je brzim koracima i pruila mu ruku u dobrodolici.
Ima ljupki smijeak, pomislio je Owen kad se naklonio nad njezinom rukom,
osjecajuci topli suhi dlan i lagano podrhtavanje njezinih prstiju. Velikoduan smijeak, bez
ocijukanja ili prenemaganja. Prvi je put opazio da su joj zubi neznatno iskrivijeni, to je njezin
smijeak cinilo pomalo ironicnim. Stisnuo joj je prste dok je njezinu ruku drao neto dulje no
to uljudnost iziskuje.
Opet je imala sputenu kosu, na celu sputanu trakom ukraenom draguljima i
povucenu preko ramena s namjerom da sakrije bijeli zavoj oko vrata. Podigao je ruku do
njezina vrata, ispod kose. - Kako je? - promrmljao je, a Pen je njegov blagi melodiozni glas
cula kao milovanje, jednako senzualno kao i topao dodir njegovih prstiju na svojoj koi.
Ali nije imala vremena odgovoriti.
- Kavaliru d'Arcy, veoma ste dobrodoli.
Zacuvi jasan glas princeze Mary, koji je sadravao jedva zamjetljivo arogantan ton,
Owen je ispustio Peninu ruku. Trenutak ju je gledao u oci, ustiju izvijenih u ocito zavjerenicki
osmijeh, a tada je otmjenim koracima priao princezinoj stolici ostavivi Pen da se pita je li
jo netko u salonu bio svjestan tog trenutka kontakta. Bio je tako intenzivan, mada kratak, da
je bilo nemoguce zamisliti da ga nisu osjetili svi u odaji.
Medutim, kad je pogledom hitro preletjela okupljenim drutvom, vidjela je samo
ocekivani stupanj zanimanja za novo lice. Nitko nije gledao prema njoj. Slijedila je Owena do
princezine stolice.
Owen je s glave skinuo kapu ukraenu draguljima i duboko se naklonio. - Princezo
Mary, cinite mi veliku cast.
- Svi vam dugujemo zahvalnost, gospodine, za vae pravovremeno spaavanje ledi
Bryanston.
- Smatram se sretnim jer mi je moja pomoc osigurala pozornost Vae Visosti.
- Lijepe rijeci, gospodine. - Princeza ga je s odobravanjem pogledala. - Malo vremena
provodim u Londonu, inace bismo se sigurno ranije upoznali.
- Tijekom posljednjih godina malo sam puta bio u Engleskoj - rece Owen. - Vie
volim miran ivot. - Osmjehnuo se kad je sjeo na stolac to mu ga je princeza ponudila. -
Moja imanja i vinogradi u Burgundiji pruaju mi sasvim dovoljno uzbudenja.
- Doista, gospodine? - Mary je s nevjericom uzdigla obrvu. - Ne doimate se,
kavaliru, poput covjeka, koji ivi daleko od dvora.
- Izgled moe varati, gospo - smjerno ce Pen, citirajuci Owenovu primjedbu iz
konacita. Owen, ju je hitro pogledao, a u njegovim se crnim ocima pojavio sjaj divljenja.
Mary je kimnula i brzo pogledala jedno pa drugo. - Pen mi kae da ste sami rastjerali
njezine napadace. Nimalo lo uspjeh za covjeka koji voli miran ivot.
- Covjek moe uivati u povucenom ivotu, a ipak biti sposoban nositi se s... manje
miroljubivom stranom ivota u javnosti - primijeti Owen.
- Kavalir svira harfu, gospo - rece Pen. - Odraz mirne velke strane njegove naravi,
rekla bih. -Odjednom se osjetila veoma veselo. Gotovo zaigrano. Veoma neobican osjecaj.
Nije se tako osjecala otkako je Philip umro.
- Neobican instrument za mukarca, kavaliru -iznenadeno ce Mary. - Biste li nam sad
neto odsvirali? J edna od mojih dvorskih dama svira harfu i ima kvalitetno, dobro ugodeno
glazbalo.
Owen je pogledao Pen, a ona mu je dobacila izrazito vragolast pogled koji ga je
GI GA

43

iznenadio. Znao je da je pronicava i inteligentna. Znao je da je strastvena do same
opsesivnosti. Ali nikad ne bi pogodio da je sposobna za djevojacke vragolije. Njezinu sestru
Pippu, da. Ali Pen ima vie dostojanstva. Previe je patila, mislio je, da bi uivala u moguc-
nosti da mu priredi takvu nestanu psinu.
- Vie bih volio da sam doao spreman za to, gospo - pristojno je odbio, automatski
savijajuci prste. - Vec nekoliko tjedana nisam svirao i mojim prstima nedostaje vjebe.
- S harfom moda, kavaliru, ali ne s rapirom - primijeti Pen. - Na cemu sam ja
posebno zahvalna.
- Moda cete nam svirati jednog poslijepodneva, kavaliru - rece Mary. - Ako to
budete unaprijed planirali, naravno.
Owen se naklonio. - Bit ce mi zadovoljstvo, gospo.
Komeanje na drugom kraju salona privuklo je njihovu pozornost. Grof i grofica od
Kendala uli su u odaju i Pen se nasmijeila kad ih je ugledala. Ljubav se mijeala s ponosom,
kao i uvijek. Oni su tako lijepi par, daleko dojmljiviji od svih ostalih u prostoriji. - Mislim da
ne poznajete moje roditelje, kavaliru.
- Radujem se toj casti - odgovorio je, zapazivi njezino zadovoljstvo kad su joj se
pojavili roditelji. Pitao se koliko blisko sudjeluju u ivotu svoje kceri. Ne podupiru njezinu
strastvenu opsesiju po pitanju izgubljenog djeteta, ali ta je prica tako cudna da bi njihova
nevjerica mogla proizlaziti iz zabrinutosti za Pen.
- Pen, draga moja, je li mudro da si vec danas na nogama? - rekla je ledi Kendal dok
im je prilazila.
- Sasvim sam se oporavila od svoje nepromiljenosti, mama - odgovorila je Pen,
paljivo birajuci rijeci jer je znala da joj njezina lakomislenost jo nije posve oprotena. -
Smijem li ti predstaviti kavalira d'Arcyja? Dugujem mu zahvalnost za moje izbavljenje.
Guinevere je cula ironican ton, ali ga je odlucila ignorirati. Okrenula se svome muu
koji je mirno rekao: - Da, doista svi dugujemo zahvalnost kavaliru.
Hugh se nasmijeio svojoj pastorci. - elim ti ugodan dan, Pen. Jutros doista sjajno
izgleda. Nitko ne bi pogodio to si pretrpjela.
Penini su obrazi porumenjeli dok je hitro napravila kniks pred ocuhom. Dobrocudno je
kimnuo, ali se okrenuo Owenu d'Arcyju.
- Nadao sam se da cu dobiti priliku osobno vam zahvaliti, gospodine. Kao i
Penina majka.
Owen je susreo mirne procjenjivacke poglede grofa i grofice od Kendala. Dobio je
odgovor na svoje pitanje. Bilo je jasno kao dan da su Kendali veoma zabrinuti za svoju kcer i
pomno prate njezine postupke. Tek treba vidjeti koliko je jak njihov upliv.
Naklonio se, njegov je izraz lica bio ugodno spokojan, pogled miran. - Ledi Kendal...
milorde.
- Nemamo rijeci kojima bismo vam zahvalili, kavaliru - rece Guinevere. - Pen nema
trajnih ozljeda, hvala Bogu.
- Kavalir se pojavio u pravom trenutku -pomalo kiselo rece Pen. Vec su je umarale
prikrivene kritike na nju u rijecima zahvalnosti upucenima Owenu. - Zauvijek cu mu ostati
duna.
Hugh je uhvatio Guineverein pogled. Vrijeme je da se odustane od te teme. Pen je cula
dovoljno lekcija. - Mislim da to izraava osjecaje svih nas -rekao je. - Recite mi, kavaliru,
jeste li dugo u Londonu?
- Stigao sam prije nekoliko dana, milorde. Moram se pozabaviti nekim poslovima, a
usput sam odlucio uivati u boicnoj sezoni u Londonu. Prolo je mnogo godina otkako sam
to vrijeme proveo u Engleskoj. Tada sam jo bio djecak. -
Njegov je smijeak bio otvoren i kao da nita nije skrivao.
GI GA

44

- Smijemo li onda biti medu prvima koji ce vam poeljeti dobrodolicu, gospodine -
toplo ce Guinevere. - Nadam se da cete nam ukazati cast i posjetiti nas u naoj kuci u
Holbornu tijekom boicnih svetkovina.
- Bit ce mi iznimna cast, ledi Kendal. - Owen je pogledao Pen, a u ocima mu se vidio
pomalo cinican sjaj. Osjecao je njezinu nestrpljivost zbog tih uljudnosti. - Smijem li dobiti
vae doputenje za kratku etnju s vaom kceri danas ujutro?
- Mislim da je to najbolje pitati Pen - primijeti . Hugh.
- Da, svakako, kavaliru - rece Guinevere. -
Nema potrebe da mene pitate za doputenje. Pen je odavno postala punoljetna.
Owen je pogledao Pen, upitno uzdigavi obrvu.
Pen je zapravo silno eljela nasamo razgovarati s Owenom. Rekao je da ce razmisliti o
njezinom problemu, a dosad je to sigurno ucinio. Moda to objanjava treperavu fasciniranost
icekivanja koju osjeca u njegovom drutvu.
Philipovo joj se lice pojavilo pred ocima, a s tim je stigao i vreli osjecaj krivnje.
Osjetila je kako joj obrazi gore i okrenula se ustranu, traeci rupcic, glumeci kihanje.
- Nadam se da se niste prehladili, povrh posjekotina i modrica - rece Owen. - Noc je
bila ledena.
- Ne, doista nisam - zanijekala je Pen. - Samo me neto kaklja.
Oci su mu jo uvijek sjale. - Dakle, ledi Pen, biste li mi pokazali dugu galeriju? Koliko
sam shvatio, ondje ima zanimljivih Holbeinovih djela.
- Moj prastric, kralj Henrik, bio je Holbeinov zatitnik - ustvrdio je pomalo
djetinjast glas.
Tiho im se pribliila Jane Grey, mrava figura u haljini mutno ljubicaste boje. Odmah
se okrenula k Guinevere, sad gorljiva izraza lica. - Ledi Kendal, nadala sam se da cu s vama
raspraviti o onom Tacitovom tekstu koji je spomenut neki dan. Pitala sam se imate li moda
malo slobodnog vremena sada kad... - Pogledala je prema vratima i kao da se lecnula.
Guinevere je odmah shvatila da se djevojka bojala da ce u prostoriju uci njezina
zastraujuca majka i odmah prekinuti svaku raspravu o znanosti. Rukom je obavila J aneina
mrava ramena i rekla: - Ali naravno, draga moja. Dobro se sjecam te rasprave. - Povela ju je
u miran kutak salona.
Hugh je trenutak stajao i promatrao kavalira, ali je njegov izraz lica bio necitljiv. Tada
se nasmijeio, ponovio poziv svoje ene i poao za njom.
Pen se lagano nasmijala. - Sirota J ane, bilo bi joj daleko bolje da je imala nau majku.
Mama nikad nije rekla da smo je Pippa ili ja razocarale, ali znam da je nae pomanjkanje
zanimanja za ucenost u najmanju ruku zbunjuje. A ni Anna ne obecava po tom pitanju.
Owen ju je njeno uhvatio za nadlakticu i okrenuo prema vratima koja vode na dugu
galeriju. -Vaa je majka veoma ucena?
- O, da! Porazila je samog starog kralja Henrika... makinacije lorda Cromwella,
cuvara dravnog pecata, i cijelo krunsko vijece kad su je doveli pred sud. - Pen zadivljeno
odmahne glavom. - Nitko nije pametan kao mama.
Da su joj baremmajka i lord Hugh vjerovali za dijete...
No cini se da joj vjeruje samo jedna osoba. Polako je okrenula lice prema Owenovu i
nasmijeila mu se dok su izlazili iz salona. Napravila je kopiju stranice iz poslovne knjige i
sad su joj se imena i iznosi usjekli u pamcenje. Prije nego poslijepodne zavri, kavalir ce
obecati da ce poci u High Wycombe i za nju istraiti ta imena.
Ima neceg lukavog u tom smijeku, pomislio je Owen. Nimalo slicno Peninoj
uobicajeno otvorenoj srdacnosti. Zahvaljujuci svojem iskustvu u svijetu intriga, Owen je
shvatio da Pen od njega neto eli. Pa, on ce je pozorno sluati.
Duga je galerija bila puna slugu, straara, glasnika. Loe postavljena stakla zveckala
GI GA

45

su na prozorima i naleti vjetra dopirali su kroz pukotine pa su se teke tapiserije nadimale uz
hladne kamene zidove. Pen je ustro hodala. Ovo nije dobro mjesto za tajne.
- Zar necemo pogledati slike? - pomalo tugaljivim tonom upita Owen. - Veoma me
zanimaju Holbeinova djela.
- Kasnije - rece Pen. - elim razgovarati s vama.
- Zar ne moemo istodobno razgovarati i gledati?
Zadirkivao ju je, no bila je previe nestrpljiva da bi igrala igrice.
- Podimo ovim putem. - Krenula je prema sporednom hodniku.
Owen ju je slijedio, a njegove su duge noge lako pratile njezine brze korake. Ovaj mu
se aspekt Pen Bryanston cinio fascinantnim. Iz nje je zracilo jednako uzbudenje kao i onom
prilikom kad ju je slijedio u knjinicu obitelji Bryanston. Tajnovito i nestrpljivo. Uskoro ce ga
vrbovati veoma strastvena ena jake volje.
Pen ga je vodila kroz niz prolaza dok nije stigla do zatvorenih vrata na kraju hodnika
bez prozora.
- elim nasamo razgovarati s vama - rekla je i otvorila vrata vlastite odaje.
- To sam nekako shvatio - odgovorio je i uao za njom.
- Buduci da smo vec zajedno proveli veci dio noci, ne vidim zato ovdje ne bismo
mogli biti sami
- pomalo defanzivno ustvrdi Pen.
- Ne, doista - promrmlja Owen. - Koji bi razlog protiv toga uopce mogao postojati? -
Tiho je zatvorio vrata za sobom.
- Bolje da vrata ostavite odkrinuta - rece Pen.
- Ah. - Opet je otvorio vrata. - irom otvorena? Ili tek malo?
- Rugate mi se - optuila ga je Pen.
- Moda - sloio se Owen i neznatno odkrinuo vrata. - Ali oprostite mi, Pen, ako
naglasim da smo oboje dovoljno odrasli da takve dolicnosti vie ne budu potrebne. Cak je i
vaa majka to rekla.
- To je valjda tocno. - Pen uzdahne. - Udovica od dvadeset est godina prakticki je
ostarjela. Dobar glas vaan je za mlade, nije li tako, kavaliru?
- Sad se vi meni rugate - ustvrdio je, promatrajuci smijeh u njezinim ocima. Samo se
tiho nasmijala.
Owen se osvrnuo po odaji, traeci znakove koji bi mu bolje otkrili kakva je osoba Pen
Bryanston. Prostorija se doimala toplom, tapiserije raskonih boja ukraavale su kamene
zidove, vezeni sagovi pokrivali su polirane daske na podu. Vatra je plamsala u kaminu;
osjecao se miris ceera; votane svijece irile su zlacanu svjetlost iz zidnih svijecnjaka,
trepereci na debelim crnim gredama na stropu.
Raskono udobna odaja za goste u rezidenciji grofa od Pembrokea, a sadri veoma
malo osobnih stvari osobe koja trenutno ovdje boravi, osim velikog i prilicno starog rideg
macka koji je leao na krevetu. Trepnuo je zelenim ocima i mrvicu se pomaknuo, ocito ga na
taj nacin pozdravljajuci.
- Ovo je Oracic - rece Pen, kao da pravila ponaanja iziskuju upoznavanje. Sagnula
se nad starim mackom, zagnjurivi mu lice u trbuh. Preo je i okrenuo se, protegnuo noge i
ispruio pande, lijeno joj zaeljevi dobrodolicu.
- Oracic ima esnaest godina - rece Pen i podigne macka u narucje. Preko ruku su joj
visjele duge noge i ride krzno. - Pippa ima njegovu sestru, Mjesecinu. Donijele smo ih iz
Derbyshirea kad smo prvi put dole u London.
Trljala je lice o macju glavu, a potom ga je njeno vratila na krevet, tiho se nasmijala i
rekla: -Ne moe podnijeti rastanak od mene, pa ga moram voditi sa sobom kad god princeza
putuje. Ne mogu ni zamisliti koliko je okota ostavio za sobom tijekom svih tih godina.
GI GA

46

- Krasna ivotinja. - Owen je njeno povukao ui starog macka na nacin koji je
pokazivao da mnogo zna o onome to se macjoj vrsti svida ili ne svida.
Pen ga je s odobravanjem promatrala. - Volite macke.
- S njima osjecam odredenu bliskost. Ne pristaju na kompromise i nije ih lako
upoznati.
- To je svakako tocno - rece Pen, odjednom nesigurna.
Uslijedila je kratka tiina. Owen je pogledao Pen i pomislio da se doima nervoznom. S
njezina je lica nestalo smijeha i krila je ruke u naborima haljine od maslinasto zelenog tafta.
Ta je boja odgovarala njezinim ocima s vie nijansi svijetlosmede boje. Te su ga oci fiksirale
napetim pogledom.
- Rekli ste da cete razmisliti o mojem problemu - rekla je. - Treba mi vaa
pomoc.
Polako je kimnuo, i dalje cekajuci macka izmedu uiju. - Kako bih istraio smrt vaeg
sina?
- Kako biste istraili njegov ivot! - vatreno je insistirala. Podigla je ruku i
odmaknula kosu, a zlatne su nijanse poigravale na tamnijoj smedoj boji.
- Sama to ne mogu uciniti, a nitko drugi mi ne elipomoci.
- Pomognem li vam - rece Owen - ne mogu obecati da ce rezultati biti onakvi kakve
elite.
- Znam to! - Okrenula se ustranu i zagledala u vatru. - Moda je mrtav, ali to moram
znati. Treba mi dokaz. - Lagano se nagnula naprijed i prekriila ruke na trbuhu, kao da nastoji
obuzdati neku duboku bol u svojoj nutrini.
Owen je priao vratima i veoma ih tiho posve zatvorio. Zaustavio se iza nje nakon to
je beumnim koracima preao sobu. Rukama joj je obujmio tijelo i usnama dotaknuo vrh
njezine glave.
Pen se na trenutak nije micala, a potom se okrenula u njegovom zagrljaju, prislonivi
obraz na tamnoplavu svilu njegova haljetka. Osjecala je kako mu srce ravnomjerno kuca.
Pomaknuo je ruku uz njezina leda, prstima slijedeci otre rubove lopatica, malenu kvrgu na
vrhu njezine kraljenice. Osjetila je kako su mu se ubrzali srcani otkucaji. Na svojoj je glavi
osjecala njegov vreli dah. Uhvatio joj je bradu i podigao njezino lice. Ubrzali su se i otkucaji
njezina srca.
Njezine su se usne pomaknule. U icekivanju... pozivu? Pen nije znala, niti joj je to
bilo vano. Postojao je samo taj trenutak, miris vina i klincica u njegovom dahu, a zatim cvrst,
a ipak podatan dodir njegovih usta na njezinima. Priljubila se uz njega, podigavi ruke kako bi
ga cvrsto zagrlila. Rairio je ake na njezinim ledima, ali je ostao posve nepomican, samo su
se njegova usta i jezik micali, istraivali. Nepomicnost ju je obavila dok se cinilo da poljubac
dopire do svake njezine pore, dosee cak do nonih prstiju.
Ovo je poljubac majstora, pomislila je Pen kad je uopce mogla misliti. Nema nikakve
estine, nikakvih zahtjeva, samo to slatko posesivno spajanje. To je poput dara, a zasad je
jednostavno zadovoljna primanjem.
Kad je na koncu maknuo usta s njezinih i podigao glavu, zadrao je sebe i nju u
posvemanjoj nepomicnosti pa je pocela osjecati da su se linije njegova i njezina tijela gotovo
stopile. Cinilo se da tako zajedno stoje, tako se dodiruju, cijelu vjecnost, dovoljno dugo da se
stope u jedno. To se doimalo tako prirodnim, tako ispravnim. Zatvorila je oci i pomislila da
se njezino tijelo lagano zanjihalo, nesvjesno, u spokojnom crnilu. No on ju je i dalje drao,
kao leptirovim krilima.
Owen joj je poljubio uho i apnuo: - Onda, Pen Bryanston?
Potrajalo je trenutak dok se nije pribrala. Otvorila je oci, a soba se doimala jarko
osvijetljenom, kao u podne usred ljeta, mada ju je obasjavala samo svjetlost svijeca i vatre.
GI GA

47

Trepnula je, a kad je spustio ruke s nje, koraknula je unatrag, osjecajuci toplinu vatre na
ledima, sluajuci lupkanje cipela po podu, glasno poput groma u tiini.
- Nemam naviku na taj nacin ljubiti neznance -promrmljala je, a glas joj je lagano
podrhtavao.
- Dakle, to bismo trebali uciniti zbog te cudne pojave? - Uzdigao je obrvu.
- Mislim da bismo trebali irom otvoriti vrata -rekla je Pen, pokuavi se nasmijati, ali
je samo uspjela zvucati nesigurno.
- Samo za slucaj da se to ponovi?
Pen odmahne glavom. Bila je zbunjena. Nema razloga zato se ne bi upustila u malo
bezopasnog ocijukanja s kavalirom. To ne bi izazvalo nikakvu sablazan. Usto, tihi joj je glas
govorio da je to svakako jedan nacin na koji bi mogla osigurati njegovu suradnju u potrazi.
Ali njezina reakcija na tog covjeka, i na taj poljubac, malo ju je plaila. Imala je osjecaj da bi
mogla izgubiti kontrolu nad situacijom ako ne zadri bistru glavu.
- J este li oenjeni? - naglo je pitala, sjetivi se
Pippina pitanja.
S njegova je lica nestalo vedrine. To je trajalo samo sekundu, ali Pen je osjetila
hladnocu zbog sjenki koje su se pojavile ispod njegovih ociju, koje su preletjele lijepim
crtama njegova lica. Tada mu je lice opet postalo bezizraajno, smijeak neutralan. - Ne -
odlucno je rekao. - Ne, nisam oenjen. Zar to neto mijenja?
- Da, jasno da mijenja - rece Pen. - elim biti sigurna, budem li se opet tako ljubila s
vama, da ne gazim po tudem terenu.
Owen se tiho nasmijao. - Govorite bez uvijanja, kao i uvijek. Mislite li da cete se sa
mnom opet tako ljubiti?
Pen je nakrivila glavu ustranu, kao da razmilja o pitanju. - Moda da, a moda i ne.
Medutim, kavaliru, vanije je da s vama razgovaram o mojem problemu. Ne znam kako bih
mogla sama poci postavljati pitanja u selo High Wycombe. Netko bi me sigurno prepoznao i
ledi Bryanston bi to brzo saznala. Mislila sam da biste se umjesto mene moda vi mogli
diskretno raspitati. Napravila sam kopiju popisa imena to sam ga istrgnula iz poslovne
knjige.
Izvadila je kljuc iz torbice koja joj je visjela o struku i hitro prila malenoj krinji u
kutu odaje. Graciozno je kleknula, njezini su se skuti rairili oko nje, a svila je svjetlucala u
svjetlosti svijeca. Otkljucala je krinju.
Owen ju je bez rijeci zamiljeno promatrao.
Ustala je s presavijenim listom papira u ruci. -Ovdje su imena. Hocete li poci umjesto
mene? -Tjeskoba je pitanje ucinila otresitim, a njezin mu je pogled fiksirao lice bolnom
gorljivocu.
Uzeo je papir i njime zamiljeno lupkao po dlanu druge ruke. - Krecete se malo
prebrzo za mene, Pen. - Spustio je papir, jo uvijek savijen, na sporedni stolic.
Svjetlost se ugasila u njezinim ocima. - Znaci, necete mi pomoci?
- Hocu, u zamjenu za neto - odgovorio je.
- U zamjenu za to? - Zurila je u njega, a na licu su joj se izmjenjivali izrazi
malodunosti i zbunjenosti.
- elim vam iznijeti jedan prijedlog. -
Pomaknuo se prema njoj, a ona je odskocila unatrag. - Ne - osmjehnuo se. - Nije rijec o toj
vrsti prijedloga. Premda - dodao je i ire se nasmijeio - bih bio vie nego sretan kad biste i to
uzeli u obzir, povrh onoga to ga imam na umu.
Pen je shvatila da ju je skok od iznenadenja doveo do zida. Nepomicno je stajala dok
joj se pribliavao. - Nemojte se igrati... Kako glasi taj prijedlog? - otro je pitala.
- Pa, dakle, moj posao u Londonu tice se princeze - rekao je i objema joj rukama
GI GA

48

obuhvatio lice.
elio bih da mi pomognete u tom poslu u zamjenu za moju pomoc s vaim
problemom.
Pen se izvukla iz njegovih ruku. - Govorite jasnije!
- Neka bude. - Dlanovima se naslonio na zid s obje strane njezine glave. Bio joj je
tako blizu da je osjecala toplinu njegova tijela i nije mogla otrgnuti pogleda s dubokih crnih
ociju koje kao da su citale svaku njezinu misao.
- Treba mi par uiju u princezinu kucanstvu -otvoreno je rekao. - Pristanete li na to da
mi prepricate sve to govore princeza i njezini savjetnici, obavijestite me o svakoj promjeni
planova i...
- Dosta! - uasnuto ce Pen. - eljeli biste da pijuniram princezu?
- pijuniranje je grub izraz - rekao je.
- To je tocan izraz!
- Samo me malo posluajte - rekao je. Lice mu je bilo smireno, na njega nije djelovalo
njezino ogorcenje, ali kad ga je pokuala odgurnuti kako bi se maknula od zida, nije se ni
pomaknuo, zadravi je ondje.
- Ne elim vas drati u klopci - tiho je rekao -ali ako se maknem, vi cete pobjeci, a
elio bih da me sasluate.
Pen je stisnula usne i nita nije rekla, ali je njezin bijesni pogled itekako mnogo
govorio.
- Moja vlada eli ono to je najbolje za princezu.
Ne elimo joj nikakvo zlo, ali buduci da je kralj na samrtnickoj postelji, njezin je poloaj
veoma ranjiv.
Nitko ne zna kakvu zavjeru Northumberland kuje, ali gotovo smo sigurni da nije u Marynu
interesu.
Moramo znati to on radi, i moramo znati kako Mary razmilja i to planira.
Zastao je, a potom nastavio: - Va je polubrat na poloaju koji mu omogucuje da zna
poneto o onome to se zbiva u Northumberlandovoj glavi i moda vam se povjerava? -
Upitno je uzdigao obrvu.
Pen je nastavila zuriti u njega s prezirom i gnuanjem. - eljeli biste da iceprkam
tajne mojega brata?
- elio bih da vjerujete da cete pomoci princezi, ako je volite, time to cete sa
mnom suradivati - otro je odgovorio.
Nakon nekog vremena, kad je postalo jasno da Pen vie nita nece reci, rekao je,
birajuci rijeci: -Ocekivao sam da cete biti potiteniji kad spomenem obavljanje
Northumberlandova prljavog posla. - Pomno ju je promatrao.
Penin nagli udah i boja koja joj je navrla u obraze rekli su mu da ona zna cime se bavi
njezin brat. Brat i sestra ocito nemaju tajni jedno pred drugim.
- Svijet pijunae je malen - naglasio je. Uvijek se pobrinemo da saznamo tko,
zajedno s nama, djeluje u tom svijetu.
Pen je i dalje utjela, ali je shvatila da je sasvim normalno da pijuni znaju jedni za
druge. Robin zasigurno zna za Owenovo sudjelovanje u tim tajnim poslovima, to zacijelo
objanjava njegovu netrpeljivost prema kavaliru.
- Dakle, nije li bolje raditi u Marynom interesu nego u Northumberlandovu? -
uporno ce on.
Pen nije mogla dopustiti takav napad na Robina, bez obzira kakvo je njezino miljenje
o Nort-luimberlandu. - Uvjerena sam da Robina vodi odanost Northumberlandu i Suffolku.
Bili su njegovi prijatelji i zatitnici otkako je bio djecak - odbrusila je, jo uvijek rumena. - S
druge strane, vi cete uciniti onako kako vama najbolje odgovara.
GI GA

49

- J a sam lojalan Francuskoj - blago ju je ispravio. - Ne vidim nikakvu razliku
izmedu nas, osim to va brat slui covjeku kojega motivira samo osobna ambicija, a ja
sluim kralju i domovini.
- Nemojte kritizirati Robina!
- Oprostite mi. Samo se pokuavam braniti.
- Pa, tako necete uspjeti - prasnula je.
- Neka bude. - Owen slegne ramenima.
- Zato bih vam vjerovala? Zato je vjerojatnije da ce Mary pomoci Francuzi, a ne... a ne
panjolci, recimo? Njezin je bratic, car, poslao brodove da je prate u Flandriju ako odluci
otici. to je Francuska ucinila?
- Napusti li Englesku, gubi sve izglede za prijestolje. Vi to znate, a zna i ona. Uvjeren
sam da upravo zato vec nije pobjegla. Mi cemo joj pomoci u njezinoj borbi s
Northumberlandom i njegovim vijecem.
- Radi vlastitih interesa! - uzviknula je, gotovo ispljunuvi te rijeci.
- Naravno - mirno je odgovorio. - Ne pretvaram se da u ovome ima altruizma. Nudim
vam potenu razmjenu. Informacije za moju pomoc u otkrivanju istine o vaem sinu. Veoma
mi dobro ide otkrivanje istina, mogao bih dodati.
- Mogu zamisliti - prezirno je rekla. - To je glavni posao pijuna.
- To je veoma potreban posao, Pen - rekao je. -Ne postoji dvor ili vlada koji se time
ne slue. To sigurno znate.
Pen je okrenula glavu ustranu. Znala je da on govori istinu. Cinjenica da njezin
polubrat aktivno sudjeluje u tom poslu nimalo ne utjece na njezinu ljubav prema njemu. Bez
obzira koliko prljavo Northumberland igra svoje mracne igre, Pen je bila uvjerena da Robin
ne bi ucinio nita necasno. Robin ne bi u vlastite svrhe iskoristio neciju tugu i bol.
Owen je cekao odgovor, a kad ga nije docekao, jednostavno je rekao: - Onda, jesmo li
se nagodili, Pen?
Poeljela je da se moe maknuti od njega. Smucivala ju je njegova blizina. J edina
emocija koja je trebala biti vana je spoznaja o njegovoj izdaji. Cijelo je vrijeme ba ovo
elio. Onaj prvi poljubac, njegovo zanimanje za nju, uporno udvaranje. Sve za svoje ciljeve.
Znala je da bi ga trebala odbiti, reci mu neka uzme svoju prljavu nagodbu i nikad joj
se vie ne priblii. Znala je da bi to trebala uciniti. Ali on bi joj mogao pomoci. Ukoliko itko
moe otkriti istinu, Owen d'Arcy je ta osoba. Moda je tocno da Francuzi ele pomoci Mary.
Pen uopce nije sumnjala da je princeza ugroena. Mary je u opasnosti otkako je odrasla.
Ali on ju je izdao, naveo je da povjeruje u neto to nije istina. Tada je samoj sebi
hladno rekla da to nije vano. Ona je iskoritavala njega, ili ga je barem kanila iskoristiti.
Dakle, po cemu se oni razlikuju?
No jo dok je tako razmiljala, znala je da je postojalo neto vie - neto to sad vie
ne moe istraivati. Ponovno ju je obuzela zbunjenost, pa je snano gurnula njegova prsa,
ocajnicki nastojeci stvoriti malo razmaka izmedu njih.
Owen je spustio ruke sa zida i koraknuo unatrag. Pen ga je zaobila, disala je naglo i
ubrzano, kao da joj je nedostajalo zraka. Stajala je nasred prostorije i promatrala ga.
Prolo je tako mnogo vremena otkako je osjeala nadu.
On je njezina jedina ansa da se privede kraju njezina mucna nesigurnost i smucenost.
Tako je dugo ivjela s tom mukom, svijet je promatrala kroz koprenu te muke, ona je
zamagljivala rubove svakodnevnog ivota, sve je blijedjelo i gubilo vanost uz teku stvarnost
njezine opsesije. To joj je bila prva misao kad se budila i posljednja prije nego bi usnula.
- Neka bude, razmjena - bezizraajno je rekla.
Kimnuo je, a potom tiho rekao: - elio bih da me sad ne gledate s takvim prezirom, Pen.
- to ste ocekivali? - odbrusila je. - Silom ste mi nametnuli tu mrsku nagodbu...
GI GA

50

Kakvo bih miljenje mogla imati o vama, to mislite?
- elio bih da u meni vidite covjeka kakav jesam - odgovorio je. - Covjeka s misijom,
pragmaticara, mukarca koji igra u svjetskoj areni. Ba kao i va brat. Zar je to tako strano?
- Nemojte se nikad stavljati u istu kategoriju s Robinom. Vi ste pijun i varalica -
ustvrdila je i gorko se osmjehnula. - Prevarili ste me. Pretvarali ste se da... da... O, ne mogu
razgovarati s vama! -Gurnula je zrak kao da moe gurnuti njega od sebe.
- Nita se nisam pretvarao, Pen - rekao je i uzeo njezinu ruku. - Ni na koji nacin vas
nisam prevario. Bio sam posve iskren. - Podigao je njezinu ruku do svojih usana. - Vi i ja, mi
cemo biti partneri.
To je bilo aptom izgovoreno obecanje, dvosmisleno, a Pen ga je ipak shvatila onako
kako je znala da on eli. Prsti su joj se savili u njegovom stisku, kao da mu u bijesnom
nijekanju noktima eli ogrepsti dlanove, kao da mu u navali vrele strasti noktima eli ogrepsti
dlanove...
- Pen... Pen... jesi li unutra? - Pred vratima se zacuo Robinov glas.
Pen je istrgnula ruku iz Owenove. Lice joj je odjednom gorjelo kao da je uhvacena u
nekom necasnom cinu. Ba se sad Robin morao pojaviti i onako nestrpljivo kucati po
njezinim vratima. Okrenula se prema vratima i irom ih otvorila.
- to je, Robine? Zar me princeza trai?
Robin je zurio preko njezina ramena prema mjestu gdje je kavalir stajao kraj kamina, s
izrazom blage ravnodunosti na licu, a hladan i miran pogled tamnih ociju susreo je Robinov.
Robin je stisnuo usta, a mrlje gnjeva pojavile su mu se na obrazima. - Oprosti mi, Pen, nisam
znao da si primila gosta u svojoj odaji.
- Ne elim iskoritavati vau ljubaznost, gospo
- blago ce Owen. Preao je odaju, a koraci su mu bili jednako beumni kao i
uvijek. Naklonio se Robinu i uljudno mu se nasmijeio. - Doista je ugodno opet vas sresti,
lorde Robine. Nadam se da to nece biti posljednji put.
Pen je stisnula usne, a Robin je jedino mogao, u ukocenoj tiini, uzvratiti naklon.
Kavalir je otiao, i dalje se smijeeci, a Pen je tiho zatvorila vrata. Sad je postala
svjesna jedino uloge koju mora igrati. Svijet mora vjerovati da su ona i kavalir najveci
prijatelji. Robin nikad ne smije pogoditi to ona zna o Owenu d'Arcyju. - to je, Robine?
Zato izgleda tako nezadovoljno?
- Ne bi se smjela s neznancem zatvarati u svojoj spavacoj odaji - rekao je, tvrdoglavo
stisnuvi usta.
- O, nemoj biti smijean. Za svoje ponaanje ne odgovaram tebi, Robine! J a sam
udovica, a ne neka naivna djevica. I razgovarat cu s kim god elim, gdje god elim.
- Nita ne zna o Owenu d'Arcyju - rece Robin. - Zato misli da mu moe vjerovati?
- Vjerovati u kojem smislu? - Pen je susrela njegov pogled s jednakom tvrdoglavocu.
- Zna to elim reci! - Njegovi su rumeni
obrazi dobili jo tamniju boju.
Pen se vie nije mogla pretvarati da je ljutita. Ona i Robin bili su previe bliski, a znala
je da je on samo zabrinut. Kad bi mu barem mogla reci istinu, objasniti mu svoju nagodbu. No
prvi put otkako se poznaju, neto pred njim mora tajiti.
Pitala je s naoko blagom radoznalocu: - Zato ti je toliko antipatican? - Nece joj reci,
naravno, ali sasvim je prirodno da ga to pita.
Robin je skrenuo pogled s njezinih bistrih ociju. Sagnuo se prema vatri i aracem
gurao cjepanice dok plamen nije sunuo u dimnjak, a oblak dima ispunio je slabo prozracivanu
odaju.
Pen se nakaljala, mauci rukama kako bi rastjerala dim. - Ostavi vatru na miru,
Robine. Bila je sasvim u redu.
GI GA

51

- Ovdje je hladno - rekao je, napola se isprica
vajuci.
Pen je pola do sporednog stolica i u cau ulila vino iz boce koja je ondje stajala. -
Moda ce te ovo zagrijati. - Pruila mu je cau. - Dakle, reci mi zato ti je Owen d'Arcy
antipatican. Neku si vecer rekao da ga nikad ranije nisi upoznao.
Robin je popio nekoliko gutljaja. Rado bi joj rekao sve to zna o d'Arcyju. Ali to jo
ne moe uciniti. Lojalnost mu jo uvijek zabranjuje da se oglui o Northumberlandove
naredbe, barem dok ne dobije potvrdu za svoje sve vece nepovjerenje spram vojvode. Ima
previe urota oko nestabilnog prijestolja mladoga kralja, a mudar ce covjek tuda oprezno
koracati. Robin sebi nije mogao dopustiti ishitrene postupke.
- J ednostavno ima necega u tom covjeku - progundao je, poluistinom prikrivajuci
svoju frustriranost. - On u meni izaziva nelagodu. Zabrinut sam za tebe, Pen.
- O, znam da jesi. - Zagrlila ga je i poljubila mu obraz. - I ja sam zabrinuta za tebe.
Ali nema razloga za zabrinutost, Robine. Sasvim sam sposobna paziti na sebe.
- Misli da jesi - promrmljao je, uzvrativi joj poljubac. - Ali to zna o tom covjeku?
Pen je oklijevala. - Ne mnogo - rekla je, a potom je polako dodala: - Ali volim biti u
njegovom drutvu.
- Nece se zaljubiti u njega? - Robin je uasnuto zurio u nju.
- Ne! Ne, naravno - rekla je i nasmijala se smijehom za koji je znala da zvuci
uvjerljivo. Ranije te veceri moda ne bi tako zvucao. - Ali mogu se malo zabavljati, zar ne?
Pippa se zabavlja, i nitko ne prigovara.
- Pippa je drukcija. Svi znaju da je neozbiljna. Ali ljudi takoder znaju da ti jesi, da ti
ozbiljno shvaca sve oko sebe.
- Moda je tako. - Opet ga je poljubila u obraz, mrzeci sebe, mrzeci Owena d'Arcyja,
mrzeci Philipovu majku vie nego ikad ranije. Njezino se srce pretvorilo u kamen.
- Silno te volim, Robine, ali ti ne moe upravljati mojim ivotom. ao mi je ako ti se
Owen ne svida, ali meni se svida. Osim ako mi ne moe dati dobar razlog zato mu ne bih
trebala vjerovati, ne vidim zato ne bih imala povjerenja u vlastite instinkte i sklonosti. Moe
li?
Robin nije imao odgovora. Dao bi svoj ivot za Pen, ali je takoder znao da ce ona
ciniti ono u to vjeruje. Poznavao je njezine jake strane. Divio im se i elio da ih i on ima. Pen
se ne okrece kako vjetar pue poput mnogih ljudi u njihovom svijetu. Postojano se dri svojih
stavova, osim ili dok ne dobije dobar razlog za promjenu tih stavova.
Ali kako je moe zatititi ako joj se ne povjeri? To ga je pitanje mucilo jer zasad nije
imalo odgovora.

GI GA

52

Sedmo poglavlje

Salon je zaudarao po lojanicama, dimu i previe parfema na vrucim tijelima. Draperije
su bile cvrsto navucene preko prozora u uzaludnom pokuaju da se zaustavi ledeni zrak koji
se probijao kroz svaku pukotinu izmedu kripavih kura.
Miles Bryanston je vukao noge i skupljao nos zbog ustajalog vonja to se uzdizao s
poda pokrivenog slamom. Koliko je vremena prolo otkad su je promijenili, pitao se s
neuobicajenom osjetljivocu. Cinilo se da mu je cizma zapela za neto neugodno na drvenim
daskama ispod slame. Otresao je to i s gnuanjem opsovao, okrenuvi se ua zvuk otvaranja
vrata.
- Dakle, milorde, dobrodoli. Nismo vas ocekivali jo dva tjedna. Ovo nije vae
vrijeme za posjet. - Glas je bio neobicna mjeavina poniznog cviljenja i otre sumnjicavosti.
Jak vonj alkohola pratio je te rijeci.
- Okolnosti su se promijenile, gazdarice Boulder. - Miles je nastojao zvucati otresito i
zapovjedno, mada je vlasnica tog bordela na junoj obali prodornim pogledima svojih ociju
punih katara izazvala u njemu nelagodu. Miles nije mogao shvatiti kako uspijeva potaknuti
mukarce da placaju usluge njezinih kurvi. Muda bi mu se smeurala cim bi zacuo njezine
korake na stubama. No srecom, nije zbog toga doao. Samo je elio da umjesto njega njegova
majka na sebe preuzme gazdaricu Boulder. Ona bi se daleko lake nosila s njom.
- O? - rekla je ena, oci su joj se suzile, a usta skupila u neto to je Milesa podsjetilo
na kokoju stranjicu. - Kako to, milorde?
- Mi... moja majka... - Miles je skupio snagu. -Udova grofica Bryanston i ja odlucili
smo organizirati neto drugo, gazdarice Boulder. Vi cete, naravno, biti placeni do kraja
mjeseca.
- Imali smo ugovor, milorde. est mjeseci. -Nagnula se nad niskim stolicem kako bi
dvije limene alice napunila estokim picem iz koom obloene boce. - Evo. Ovo ce vas
malko okrijepiti, dragi gospdine. - Poudno ga je gledala, ali ga nije uspjela zavarati.
Odmahnuo je glavom i spustio ruku na drak maca. Tako mu se cinilo da ima vie kontrole,
premda to nije uvjerilo zastraujucu gazdaricu Boulder.
ena je iskapila sadraj obiju alica, svaki jednim gutljajem. Nadlanicom je obrisala
usta. -Gledajte, ne moete ocekivati da cu se odreci est mjeseci zarade, ni vi, ni njezino
gospodstvo -nastavila je. - Ja sam poslovna ena, milorde, i imam svojih odgovornosti.
Moram paziti na moje cure. Na ugovor moe zavriti ako mi platite ono to me ide.
Dogovorili smo se za est mjeseci. Sad to platite i slobodno idite s onim po to ste doli, i
nitko nece postavljati pitanja.
Miles je upomoc pokuao dozvati majcinu sliku. No nije bio siguran cak ni da bi
mocna udova grofica uspjela rijeiti problem gazdarice Boulder. -Imam novca za placanje do
kraja mjeseca - rekao je i posegnuo u dep, nadajuci se da ce pogled na novac pokolebati
enu. - Rekao bih da mogu dodati nekoliko gvineja vie, kao znak dobre volje. - Protresao je
konu kesu i kovanice su primamljivo zveckale.
ena ga je promatrala s ocitim razocaranjem. -No, no, milorde, to nece ici. Dogovor je
dogovor, a ja sam svoje ucinila. Nadam se da nemate nikakvih prigovora. - Jasno se osjecala
prijetnja u njezinu glasu, kao i izazov u sitnim ocima.
- Ne... ne - brzo ce Miles. - Nemamo prigovora, ali okolnosti su se promijenile.
Moramo organizirati neto drugo.
- Razumijem. - Prekriila je ruke na mravim prsima. - Onda, ako nema prigovora,
dragi gospon, razumjet cete da imam pravo na sav novac. est mjeseci, kako je dogovoreno. -
Ispruila je gramzivu ruku, lagano savivi prste. Nokti su joj bili ispucani i crni od blata.
GI GA

53

Miles je obuzdao drhtaj.
U ovoj ulici punoj bordela na rijecnoj obali nasuprot katedrali Sv. Pavla ima urednijih
kuca, ali ledi Bryanston je svojem sinu rekla neka nade jednu u koju nece zalaziti mukarci
koji se krecu u njihovim drutvenim krugovima. Kuca gazdarice Boulder svakako odgovara,
ali je to i za Milesa nepoznati teritorij, pa je shvatio da je njegova uobicajeno gruba
razmetljivost beskorisna pred vlasnicom bordela koja je navikla nositi se s najteim
muterijama. Mornari koji govore svim poznatim jezicima razuzdano se slijevaju s trgovackih
brodova to estuarijem Temze stiu do londonskih dokova.
- Jasno - zamiljeno je rekla, i dalje s ispruenom rukom - ima ljudi koji bi
mogli dobro platiti za ono to ja znam. - Opet ga je znacajno pogledala, ali sad se jasno
vidjela prijetnja. - Nije da bih ja proirila price, pazite, ali se price ire same od
sebe, znate.
Miles se osjecao kao da izmedu cekica i nakovnja. Popusti li eninim zahtjevima,
majka ce biti bijesna. Mrzila je potroiti mrvicu vie od onoga to je morala, te je pod cvrstom
kontrolom drala obiteljske financije, bez obzira na povremene Milesove prigovore da bi on,
kao grof, trebao imati vie od tricavog deparca to mu ga daje njegova majka. Medutim, pred
tom ucjenom nije mogao odbiti udovoljavanje gramzivosti gazdarice Boulder.
- Platit cu vam za cetiri mjeseca - pokuao je, ali ne osobito uvjerljivo.
Gazdarica Boulder odmahne glavom. - Ne mogu ovdje stajati cijeli dan, milorde.
Imam posla. Moje cure se bude i muterije ce vec poceti lupati na vrata. Ako elite ono po to
ste doli, poteno platite i moete poci svojim putem.
Miles je popustio uz lagani uzdah, a njegova su se ramena poraeno pogrbila pa je
izgledao poput ispuhane abe. Izvadio je jo jednu konu kesu iz depa i, pod budnim
gazdaricinim okom, izbrojio hrpu zlatnika i srebrnjaka. Brojila je s njim, ispod glasa, a cim je
posljednja kovanica pala na hrpu, pokupila je novac tako brzim i vjetim pokretom kao da je
madionicar zamahnuo svojim carobnim tapicem. Otkljucala je malenu, eljezom okovanu
krinju na stolu i onamo ubacila kovanice.
Okrenula se k njemu, sad posve slubena. -Dobro, sad cete dobiti ono po to ste doli.
Miles je nestrpljivo cekao. Morat ce pouriti ako eli dovriti svoj posao na junoj
obali prije redarstvenog sata kad se London Bridge zatvara za noc. Njegova ce majka eljeti
izvjetaj o onome to je tijekom poslijepodneva obavio prije nego njega i njegovu enu
poalje u palacu Greenwich na zabavu uoci Tri kralja. Ondje bi se trebao obratiti vojvodi od
Northumberlanda...
Uzdahnuo je. Bit ce mu teko uivati u tradicionalnom nedoputenom pijancevanju na
zabavi ako bude morao zadrati bistru glavu kako bi izvrio majcinu zapovijed. Bilo je
trenutaka kad je ceznuo za bezbrinim danima prije Philipove smrti, kad se mogao opijati sa
svojim prijateljima, loviti, posjecivati bordele radi onoga cemu doista slue, bez ikakvih
pitanja ili smetnji. No njegova je majka imala druge planove.
Opet je uzdahnuo kad su se vrata otvorila i gazdarica Boulder se vratila sa zaveljajem
krpa u narucju.
Miles je sa svojim teretom iziao u ledeno kasno poslijepodne. Crni su oblaci jurili
sivim nebom i u zraku se osjecao snijeg. Pourio je do kuce u nekoj stranjoj ulicici podalje
od rijecne obale. Visoka, uska kuca s isturenim zabatima i prljavom bukom. Klimavo drveno
stubite s vanjske strane vodilo je na kat. Kuca se nije previe razlikovala od one iz koje je
malocas iziao.
Nakrivljena su se vrata odkrinula kad je pokucao, te je uao u uski hodnik, ponovno
skupivi nos zbog neugodnog vonja. Biskupovi se inspektori ne bi gnjavili ovom kucom, pa
su ene zasigurno pune raznih boletina. Nitko od onih koje poznaje ne bi se ni pribliio
ovakvome mjestu. Njegova ce majka barem time biti zadovoljna.
GI GA

54

Transakcija s neurednom enom, cije su se oci nemirno micale ispod tekih vjeda,
trajala je jedva petnaest minuta. Miles se rijeio svojeg tereta i vratio se uskom ulicicom do
rijecne obale, duboko udiuci hladan zrak, pokuavajuci se rijeiti smrada bordela. Proao je
kraj otvorenih vrata kroz koja su dopirali raskoni mirisi klincica, oracica i vina. Iznutra se
cuo enski smijeh, vedar i pun obecanja. Cuo se draestan zvuk prebiranja po lutnji. Osjetio je
miris pecenog mesa.
Miles je oklijevao, njueci poput lovackog psa koji je osjetio plijen. Dunost ga je
dozivala preko London Bridgea, ali tada bi se morao suociti sa svojom majkom i priznati svoj
kukavicki pristanak na zahtjeve gazdarice Boulder. J oan bi izgledala alosno i razocarano dok
bi ledi Bryanston izgovarala svoja otra i prezirna miljenja o sinu koji nije sposoban obaviti
jednostavan zadatak. Miles se katkad pitao zato je majka uvijek vie voljela njega nego
Philipa. Philip je bio daleko pametniji.
Ali negdje u Milesovu opcenito smuenome mozgu nalazila se spoznaja da je Philip
mislio vlastitom glavom, dok je on uvijek pokorno izvravao majcine naredbe. Ledi
Bryanston nije sklona onima koji misle vlastitom glavom. Njegova bi majka moda izabrala
drukciji put da Pen nije pokazala vlastitu snagu volje.
Miles je iskrivio lice u grimasu dok je razmiljao o optubama koje ga ocekuju, a
potom ce uslijediti suzdrana i neupitno neugodna vecer tijekom koje ce pokuavati pronaci
priliku za navodno leeran razgovor s Northumberlandom. Vojvoda jedva zna tko je on.
J o je jednom uzdahnuo, a potom je slijedio svoj nos, bez ikakvog suvislog
razmiljanja, i uao u topao, mirisan svijet susretljivih ena i zacinjenog vina. Dobro
organiziran svijet u kojemu biskupovi inspektori svaki mjesec pregledavaju ene, a u udobne
se odaje ulazi iz unutranjeg vrta gdje baklje tjeraju mrak. S icekivanjem je protrljao ruke
kad je elegantno odjevena ena pola prema njemu kako bi ga pozdravila.
Nije opazio mukarca koji je stajao malo izvan kruga svjetlosti to ga je stvarala baklja
na ulazu u bordel.
Owen je prstima u rukavici lupkao po ustima, lagano se mrteci. Iziao je iz palace
biskupa od Winchestera nakon izrazito plodonosnog razgovora s jednim od slugu Njegove
Milosti koji je drao ui otvorene za Francusku. Tada je prepoznao Milesa Bryanstona koji je
urno izlazio iz jedne od prljavih ulicica koje vode od ire prometnice na junoj obali. Cak i
da nije imao dogovor s Pen, instinkti njegove profesije naveli bi ga da slijedi covjeka koji
nikako ne moe imati bilo kakva posla u nezdravom okruenju gdje se enu moe dobiti za
cetiri penija, ali se usput moe postati rtvom pljacke ili bolesti.
No cinilo se da grof, bez obzira to je radio u mracnim, vlanim prolazima podalje od
svjetlosti afirmiranog svijeta seksa na prodaju, svijeta koji je pruao usluge mukarcima
njegova poloaja i imetka, ondje nije traio enu. Covjek koji je zadovoljio svoje potrebe nece
napustiti jedan par bedara i odmah uskociti medu drugi.
Osim, naravno, ukoliko Bryanston nije sklon nekim zanimljivim perverzijama,
razmiljao je Owen. To ga ne bi iznenadilo. Owen je malo istraivao obitelj Bryanston jer je
elio biti siguran da Penina prica nije plod poludjele mate bolom obuzete udovice, to su svi
ostali mislili da jest.
Slika koja se pojavila nije osobito lijepa, a Owena je uvjerila da moda ima necega u
Peninoj prici. Milesa se opcenito smatra glupanom i barbarom, a njime upravljaju njegovi
vlastiti apetiti i majcina ambicioznost. Kad ljudi govore o udovi ledi Bryanston i njezinim
ambicijama, opcenito to cine podrugljivim tonom. Tu enu smatraju gramzivom i ne osobito
pametnom.
Medutim, Owen nije bio pripravan tako je lako zanemariti. Uvijek je moguce da ce se
sama spotaknuti dok pokuava dohvatiti mjesec, no iz iskustva je znao da gramzivost,
lukavost i potpuno pomanjkanje skrupula cine opasnog neprijatelja.
GI GA

55

S druge strane, Milesov brat Philip bio je voljen i potovan, a njegovu su preranu smrt
oplakivali svi koji su ga poznavali.

Moda je Miles u stranjim ulicicama zadovo ljavao svoje okrutnije apetite prije nego
je u zdravijim okolnostima potraio konvencionalnije uitke. Ipak, moda u tome ima jo
necega.
Owen se okrenuo prema svjetlu i uao u bordel. Odmah se pojavila elegantna ena.
Docekala ga je draesnim smijekom, a maleni mu je pa ponudio vino na pladnju.
- Izvolite ovuda, milorde. - Vlasnica bordela klizila je ispred njega do lijepe,
drvom obloene odaje s kaminima na oba kraja, prigueno osvijetljene petrolejkama. ene su
stajale uza zidove i cavrljale u skupinama. Kriom su pogledavale pridolicu,
procjenjujuci ga, pomalo je ironicno pomislio, kao pastuha na sajmitu. Nije vano to one
nisu te koje biraju.
Miles Bryanston je stajao kraj kamina na drugom kraju odaje. Drao je kositreni vrc
medovine, doimajuci se samodopadno i zadovoljno, dok je pogledima odmjeravao ene. Prije
nego mu je Owen uspio prici, jednim je gutljajem iskapio sadraj vrca i bacio ga na pod, a
potom je pozvao jednu od ena, obujmio je oko struka kad mu je prila i poveo je iz
prostorije, nepristojno se proguravi kraj Owena, bez ikakve isprike.
- Ugodan covjek - promrmljao je Owen, a usta su mu se izvila od gnuanja.
- Stalna muterija, milorde - rekla je vlasnica bordela i diskretno se osmjehnula.
- Hocete li vi izabrati?
- Veceras nisam zainteresiran za neku enu, osim da mi cini drutvo dok popijem vino.
Ako je neka od vaih ena duhovita i poznaje umijece razgovora, bit cu veoma zadovoljan -
rece Owen.
Vlasnica bordela je razmislila. Imala je istancan instinkt kad je rijec o muterijama, a
ovaj ce dobro platiti, cak i ako njegove sklonosti nisu uobicajene. Rekla je: - Ako biste eljeli
sluati glazbu, milorde, Sally je vjeta s lutnjom.
- To ce mi sasvim odgovarati - rece Owen. -Donesite mi bocu burgundca, pa cu se
opustiti kraj kamina. Kad se na prijatelj vrati dolje, elio bih da mi se pridrui na picu, ako
biste mu to spomenuli.
- Svakako, milorde. - ena je prila djevojkama okupljenima uza zid i neto im tiho
rekla. J edna se djevojka izdvojila iz skupine i prila dugoj klupi s naslonom gdje je Owen
sjedio.
Napravila je kniks, proucavajuci ga s otvorenom radoznalocu, ocito se pitajuci zato
bi covjek doao u javnu kucu samo radi sluanja glazbe. -elim vam dobru vecer, milorde.
Donijet cu vae vino i svoju lutnju, ako to elite.
Owen ljubazno kimne. - Doista elim. Sally, zar ne?
- Da, gospodine. - Djevojka je porumenjela kao da je nevinace i nije kurva vec
est mjeseci. U sebi je pomislila da nikad nije imala tako privlacnu muteriju.
Owen je narednih pola sata proveo pijuckajuci vino i sluajuci djevojcino sviranje koje
je, iako nije bilo tehnicki savreno, pokazivalo finocu osjecaja Na licu mu se nije vidjela
napetost dok je cekao Bryanstonov povratak.
Grof se pojavio na vratima nakon otprilike pola sata cekanja, a kraj njega se nalazila
vlasnica bordela. Treptao je dok je promatrao prostoriju, veliki mu je trbuh napinjao haljetak,
a na licu su se vidjele rumene mrlje od pica i naprezanja. Owen je ustao i kretnjom pokazao
djevojci da ode. Ispruio je ruku kad je Miles pomalo nesigurnim koracima stigao do njega.
- Ne sjecam se da sam imao zadovoljstvo, gospodine - rece grof zaplicuci jezikom. -
Ne znam to elite od mene.
- Zaboga, upoznali smo se, doista, milorde. Kavalir d'Arcy vama na usluzi. - Owen je
GI GA

56

pokazao klupu sucelice sebi. - Hocete li mi se pridruiti uz pehar veoma finog burgunca nae
domacice? Odista sam se nadao da cemo produbiti nae poznanstvo.
- Oh - glupavo ce Miles, pitajuci se to bi taj otmjeni mukarac mogao eljeti od
njega. - Ne znam to bih mogao uciniti za vas, gospodine. Nikad vas ranije nisam vidio.
Owen mu je uputio bljetavi smijeak i rekao svojim blagim, melodioznim glasom: -
Oprostite mi, trebao sam vam se javiti kad sam bio na vaoj zabavi za princezu Mary.
- O... o, da, naravno. - Miles se pitao je li prekrio neko pravilo ponaanja
uglednoga drutva time to nije prepoznao ovog covjeka koji je bio gost u njegovoj kuci.
Pourio se da to ispravi. -
Nisam vas prepoznao, kavaliru. - Cerio se, lascivno i nakrivljeno. - Imao sam neto
drugo na umu, znate.
- Zapravo me i niste trebali prepoznati - umirujuce je promrmljao Owen. - Nismo
imali cast formalno se upoznati. - Nasmijeio se. - Obicno se ne isticem u mnotvu.
Nakon to je pozornije pogledao svojeg sugovornika, Miles uopce nije bio siguran je li
to istina. Cinilo mu se da ce tog covjeka teko zaboraviti onaj tko ga jednom upozna.
Owen je sjeo. Svoje je duge noge ispruio ustranu i podigao cizme na stalak za
cjepanice. Miles je zauzeo mjesto sucelice njemu.
- Hocete li popiti malo vina, dragi moj gospodine? - Owen je posegnuo za bocom koja
se nalazila na malenom stolu kraj klupe.
- Da... da... hvala vam, gospodine, veoma ljubazno od vas. - Miles se eljno nagnuo
naprijed kako bi uzeo pehar to ga je Owen napunio. Udahnuo je miris vina, entuzijasticno
kimajuci glavom. - O, da, veoma dobro... uistinu, veoma dobro.
Owen je popio gutljaj. - Oprostite mi na otvorenosti, lorde Bryanstone, ali uvijek mi se
cinilo mudrim odmah prijeci na stvar.
Miles je izvukao nos iz pehara i mutnim ocima pogledao sugovornika. - Da?
- Vaa urjakinja, ledi Pen Bryanston. Owen je migoljio prstima u cizmama,
ljubazno se smijeeci.
Milesovo je lice odraavalo neobicnu mjeavinu zbunjenosti i iznenadne pozornosti. -
to s njom? - pitao je.
- Smatram je zanimljivom.
Miles je zurio u njega. - Zato?
- Zar je to tako nevjerojatno? - upita Owen uzdigavi obrvu. - Va brat, naprimjer...
- Philip... ulovila je Philipa. eljela je titulu -ustvrdio je Miles, ali mu je pogled
kliznuo ustranu prije nego je posegnuo za bocom i iznova napunio svoj pehar.
Owen slegne ramenima. - To je prolost koja se mene ne tice, prijatelju. Zanima me
udovica.
Miles je zurio u njega, doimajuci se lakomo i sumnjicavo. - Nema nita od imanja.
Cak ni svoj miraz. To se cuvalo u zakladi za njezina sina. Nitko ne moe taknuti taj novac jer
je dijete umrlo. Cak ni ledi Kendal ne moe taj zakon prilagoditi svojoj volji. Tako je odlucila
njezina kci. Buduci da je dijete mrtvo, novac je za nju izgubljen.
Miles je iskapio sadraj pehara i cmoknuo usnama. Owen ga je opet napunio.
- Ne mogu zamisliti zato je smatrate zanimljivom. Zapravo - Miles je povjerljivo
nastavio izmedu dugih gutljaja - osobno jedva mogu podnijeti boravak u istoj prostoriji s
njom. Misli da je previe dobra za nas ostale. - Ispraznio je pehar i zagledao se u njega u
potrazi za nekom kapljicom koja mu je moda preostala. - Ovo je stvarno dobro i jako. Tjera
osjecaj hladnoce.
- Doista. - Owen mu je ponovno ponudio bocu. - Znaci, vaa obitelj nije odobravala
izbor ene vaega brata?
Milesove su staklaste oci jednom ili dvaput trepnule, a tada se nagnuo blie. - Ona nije
GI GA

57

bila izbor moje majke - znacajno je rekao. - Previe je svojeglava za majcin ukus. No tu se
radilo o ljubavi, pa su kralj i princeza Mary dali svoj blagoslov, a moja je majka bila
nemocna. Morala se smijeiti. Ali mrzila je to iz dna due!
- Zacijelo je bilo teko ivjeti pod istim krovom - neutralno je primijetio Owen.
- O, trebali ste vidjeti kako je letjelo perje! -
Miles je opet podigao bocu i protresao je. Ostatak vina izlio je u svoj pehar, ne opterecujuci se
time da njegov sugovornik niti jednom nije dolio vino u svoj.
Owen je kretnjom pozvao Sally, a ona je uzela bocu sa stola, s rezigniranim izrazom
lica dopustivi Milesu da je zgrabi za stranjicu dok je prolazila.
Owen se nagnuo na naslon klupe, dreci u rukama jo uvijek pun pehar. - Ledi Pen me
se dojmila kao dama blage naravi - primijetio je.
- O, vi je ne poznajete, kavaliru. Lukava kao guja, istina. Silno su uzrujavali
moju majku. Bio je dovoljan samo jedan pogled. Ona i Philip.
Ignorirali su je, znate. Moja majka ne trpi da je netko ignorira. - Miles je ispruio pehar prema
Sally koja je sad stajala kraj njega s punom bocom.
J ezik mu se zaplitao, oci su mu izgubile fokus. Odmahnuo je glavom. - Ignorirajte
moju majku na vlastiti rizik. Oni su to saznali.
- Kako to? - Owen je otpio gutljaj iz pehara; njegove su se tamne oci doimale
mirnima dok su pocivale na rumenom licu drugog covjeka.
Lukav se izraz pojavio u Milesovim sitnim smedim ocima. Kucnuo se po nosu. -
Pametnom je jedna rijec dosta - ustvrdio je. - Pametnom je jedna rijec dosta. - Zloslutno se
osmjehnuo. - Naljutite moju majku na vlastiti rizik. Oni su to sigurno saznali. - Njegov je
izraz lica bio kombinacija samodopadnosti i pakosti.
- Znaci, savjetujete mi da ne udvaram udovici? - upita Owen.
- Ne bih je dotaknuo ni motkom - s neocekivanom je energijom izjavio Miles. - Nije
ba ni sasvim cista u glavi, znate. - Opet je sagnuo glavu i promrmljao: - Majci se ni to ne bi
svidjelo.
Owenovo je lice ostalo bezizraajno. elio je staviti ruke oko debelog vrata Milesa
Bryanstona i stiskati. Gotovo je osjecao otkucaje vratne arterije pod prstima. to tono ovaj
glupavi nitkov govori? U pravim bi okolnostima iz njega za nekoliko minuta izvukao istinu.
Ali to ce zadovoljstvo, a bit ce zadovoljstvo, morati pricekati.
Mirno je rekao: - Zahvalan sam vam na savjetu. Ledi Pen se zacijelo vratila svojoj
obitelji nakon to je va brat umro?
- O, ne. - Miles je estoko odmahnuo glavom. Mi je pretrcao ispred njegovih nogu i
on ga je automatski utnuo. - Majka to nije dopustila. -Spustio je pogled na zapanjenog mia i
podigao teku cizmu kako bi ga zgazio.
Owen je, ne znajuci zato, hitrim pokretom noge gurnuo mia ispod klupe i izvan
opasnosti. Ni on nije osobito volio mieve, ali je shvatio da ne moe ondje sjediti i gledati
kako ga Bryanston gaenjem ubija.
Cinilo se da je Miles bez cudenja prihvatio nestanak svoje potencijalne rtve. Nastavio
je kao da ga nita nije prekinulo. - Pen je bila trudna, znate. To je izazvalo veliku guvu.
Majka je rekla da je dijete Bryanston i mora se roditi pod krovom obitelji Bryanston, ali su
Kendali insistirali na tome da ledi Guinevere bude nazocna tijekom porodaja. Majka ih ondje
nije eljela. Zna kako su oni lukavi.
Miles je znacajno kimnuo. - Znala je da ce vjerojatno pokuati odvesti Pen, a to ju je
paklenski razbjesnilo. Na kraju krajeva, to je dijete trebalo naslijediti grofovsku titulu. - Opet
je pio, kaljao, zagrcnuo se, nadlanicom obrisao usta. - Ali na koncu se sve rijeilo.
Owen je gotovo nezamjetljivo trepnuo. - Kako to?
- Pen je dobila trudove mjesec dana ranije, prije nego su Kendali uspjeli stici.
GI GA

58

Majka je to sredila.
to je sredila? Prijevremene trudove ili samo poroaj?
Owenovo je lice ostalo neutralno. - I dijete je umrlo?
Miles je naglo podigao glavu, oci kao da su mu dobile fokus. - Da. to s tim? - pitao
je, odjednom agresivan.
- Nita. Ne bi se moglo reci da se to rijetko dogada - rece Owen.
- Da, umrlo je - rece Miles. - Mrtvorodence. Poznata cinjenica. Svi to znaju. - Stisnuo
je oci i virio u Owena. - Je li vam Pen to spominjala? -lukavo upita.
Owen odmahne glavom. Prsti su mu se trzali kao da imaju vlastiti ivot. No samo
rece: - Samo usput.
Miles ga je nastavio promatrati istim podmuklim pogledom. Priprijetio je prstom. - Pa,
ako bude, nemojte sluati niti jednu njezinu rijec. Ima fiksnu ideju. Ne elite je ohrabrivati.
Cak ni njezina obitelj ne eli da govori o tome. Rekao sam vam da nije sasvim Cista u glavi.
- Veoma sam vam zahvalan na savjetima, lorde Bryanston. Mogao sam pociniti
ozbiljnu greku.
- To je istina - promrmlja Miles. - Ne bih je taknuo ni motkom. Zapamtite to, kavaliru.
Pametnom je jedna rijec dosta. - Miles se zavalio na klupi i zatvorio oci. Za nekoliko se
sekundi zaculo hrkanje.
Owen je iz njegovog labavog stiska uzeo pehar prije nego je pao na pod. S izrazom
mracnog prezira, kratko je promatrao pijanog covjeka, a potom je ustao i pedantnom kretnjom
poravnao svoju odjecu. Njegove su oci susrele pogled malenog mia koji je, doavi k sebi,
promolio nos ispod klupe. Brci su mu se trzali.
- Bolje ti je da se vrati u svoju rupu dok te sreca ne iznevjeri - rece Owen. - Sredit ce
te macka ili slukinjina metla. - Mi kao da je razmislio o tome, a zatim je jurnuo ispod klupe
i pobjegao prema rupi u drvenoj oplati zida.
Owen se omotao platem dok je ustrim koracima hodao prema palaci Westminster
gdje se u konjunici nalazio njegov konj. Pen ga ocekuje na banketu kojim ce zapoceti
proslava blagdana Tri kralja, a bre ce stici cestom nego vodom.
Nije vidio Pen otkako je kralj pozvao princezu i njezinu pratnju u palacu Greenwich
radi proslave Nove godine i Tri kralja. Govorio je sebi da ona sad vec zasigurno ima neke
informacije za njega. Ali to nije bio glavni razlog za njegovo podbadanje konja.

GI GA

59

GI GA

60

Osmo poglavlje

Princeza Mary je proucavala svoj odraz u velikom zrcalu svoje odaje u palaci
Greenwich. - to mislite, Pen, rubin ili smaragd na prsa?
- Rubin, gospo - bez oklijevanja ce Pen.
Mary je prislonila privjesak s rubinom na svoju haljinu od ledeno plavog satena. Crveni je
dragulj bljetao na blijedom satenu, naglaavajuci zlatne donje rukave i podsuknju haljine.
- Posve ste u pravu - rece Mary - Imate izvrstan ukus, Pen. Ba kao i vaa majka.
Pen se nasmijeila i pomogla princezi da pricvrsti privjesak. - Pippin je ukus sasvim
drukciji - primijetila je.
- Da, ali ona zna to joj pristaje - odgovori Mary. Kriticki se mrteci, namjestila je
draguljima ukraenu traku pokrivala za glavu. Uhvatila je Penin pogled u zrcalu i jo se vie
namrtila.
- Ovih se dana doimate rastresenom, Pen. Zar boicne zabave u Greenwichu nisu po
vaem ukusu? - U njezinu se glasu prilicno jasno osjecala ironija. Samoj je princezi bila
mrska naredba njezinoga brata da se iz dvorca Baynard preseli u palacu Greenwich.
Pen nije mogla priznati koji je pravi razlog njezine rastresenosti: da je u svakom
trenutku bila na iglama dok je cekala da joj princeza kae neto to ce morati prenijeti
francuskom agentu kako bi ispunila svoj dio mucne nagodbe.
Izabrala je djelomicnu istinu. - Vie bih voljela da sam blie svojoj obitelji, gospo -
rece. Za razliku od palace Greenwich, dvorac Baynard nalazi se blizu londonskom domu
obitelji Kendal u Holbornu.
- Moj brat nema obzira za takve stvari - uzdahne Mary. - Premda sam sigurna da
je lord Northumberland imao prste u odluci da se mene pozove ovamo.
- Sigurna sam - sloila se Pen.
Mary se okrenula od zrcala, a na licu joj se vidjela zabrinutost. - Iskreno receno, Pen,
neprestano ivim u strahu dok smo ovdje. Dva tjedna mi nije doputeno da posjetim kralja,
mojega brata. Nikako ne mogu znati je li se njegovo stanje pogoralo. Ne moe se znati kakve
se zavjere kuju.
Cinilo se da je nesvjesno provlacila krunicu kroz prste. - Ali sasvim dobro znam, Pen,
da krunsko vijece ne eli da ja naslijedim brata. Strahujem da ce me Northumberland i vijece
pod nekom izlikom pokuati zatvoriti u Tower. Ako budem mrtva, teko bih mogla biti
kraljica - dodala je i cinicno uzdigla obrvu.
- Govori se da ce se kralj veceras pojaviti na banketu, gospo, mada nece kasnije
ostati na zabavi.
Mary odmahne glavom. - Sumnjam da cemo ga vidjeti. Drat ce ga podalje od mene.
Osjecam se poput mia koji ceka da macka skoci.
Opet je uzdahnula, poigravajuci se prstenjem na svojim prstima, a zatim je podigla
pogled i odlucno rekla: - Odlucila sam malo bolovati. Kako bih dobila na vremenu. Receno
mi je da mi kralj nece dopustiti povratak kuci, u Woodham Walter, i nisu mi dali nikakav
datum kad bih mogla otici odavde.
Glas joj je postao otriji kad je dodala: - Vojvoda se samo smijei, pucketa prstima i
mrmlja banalnosti kad god zatraim informacije.
Pen je utjela. eljela je vrisnuti princezi neka joj se ne povjerava. Ona vie nije
njezina prijateljica, njezina pouzdanica. Ali je utjela.
Mary je nezaustavljivo nastavila sa svojim povjeravanjem. - Samo cete vi i moj
lijecnik znati da sam zapravo posve zdrava. Ne elim da neka druga od mojih dvorskih dama
zna za tu izmiljotinu. Vojvoda me nece smetati dok sam zatvorena pod lijecnikovom
GI GA

61

paskom, a moj bi brat mogao biti dovoljno zabrinut da mi odobri razgovor. Kad bih jednom
uspjela s njim razgovarati bez vojvodina uplitanja, uvjerena sam da bih dobila njegovo
doputenje za odlazak.
Pen kimne. Mary pobolijeva od puberteta, a jedna je bolest moe mjesecima drati u
krevetu, zbog groznice, osobito zimi. Bilo je razdoblja kad su strepili za njezin ivot. Takva bi
joj varka sad svakako osigurala malo vremena, i doista bi mogla
navesti kralja da joj odobri razgovor.
- Ako ljudi u Londonu znaju za vau bolest, gospo, vojvodi bi bilo jo tee uciniti
neto protiv vas dok ovdje boravite.
Mary se s odobravanjem nasmijeila. - Dobro razmiljate, Pen. Narod me doista voli.
Okupit ce se oko mene kad moj brat umre. Moramo se pobrinuti da se razglasi vijest o mojoj
bolesti.
- Kad bi vam naglo pozlilo, u javnosti... - predloila je Pen.
- Veceras... tijekom banketa... pred mnogim ocima - zamiljeno ce princeza. -
Vijest ce se brzo proiriti. Pazit cete na moj znak... Kakav ce biti? O, spustit cu lepezu na stol,
ovako. Demonstrirala je s fino oslikanom talijanskom lepezom to ju je nosila.
- Kad vidite znak, odmah cete doci k meni, izraziti zabrinutost... znat cete to
treba reci, tako ste dovitljivi.
Dovitljiva poput izdajice. Pen je kimnula.
- Tada cu insistirati da se zabava nastavi bez mene i otici s banketa. Otpratit cete me
do moje odaje, a potom izvijestiti vojvodu i vijece da me svladala moja stara bolest te da
moram boraviti u vlastitoj odaji pod paskom lijecnika. Vjerujem da ce to biti dovoljno?
- Vjerujem da hoce, gospo.
Mary ju je pozorno pogledala. - J e li vama dobro, Pen? Veoma ste blijedi.
- O, samo sam malo umorna - rece Pen. - Jednako kao i vi, gospo, nocu ovdje ne
mogu mirno spavati.
Mary kimne, zadovoljna odgovorom. Pola je do klupice za molitvu u podnoju
kreveta. - Bolje se osjecam sad kad imam plan, a znam da mogu imati povjerenja u vas. Sad
smijete otici; moram se prepustiti molitvi. - Kleknula je i uzela molitvenik.
Pen je izila, tiho zatvorivi vrata za sobom. Predsoblje ispred princezine spavace
odaje bila je duga uska prostorija, prohladna usprkos vatri u kaminu i svjetlosti mnogih
svijeca. Druge princezine dvorske dame bile su zauzete vlastitim odijevanjem za tu vecer, pa
se ondje cuo ugodan amor razgovora dok su jedna drugoj pomagale stegnuti uzice, popraviti
ukrase, namjestiti pokrivala za glavu.
- Treba li princezi neto, Pen? - Ledi Matilda Harlow nagnula se prema zrcalu i
alosno pokuavala ukloniti pritic s nosa.
- Sad se moli - odgovori Pen. - Pozvonit ce kad zavri.
- Pen, to bih mogla uciniti s ovim priticem? -placnim ce glasom Matilda. - Velik je
kao kuca!
- Vruca voda i melem od cudesnog oracica -rece joj Pen, nastojeci govoriti vedrim
tonom. Njezin poloaj najbliskije princezine pouzdanice uglavnom nije izazivao kivnost
dvanaest dama koje slue Mary; zapravo su od nje traile savjete, slicno kao i njezina sestra,
premda je mlada od nekolicine tih dvorskih dama.
Sjela je i uzela svoj okvir za vez, nadajuci se da ce joj to smiriti kaos u glavi. Owen ce
veceras biti na banketu, a kasnije ce se, radi zabave uoci Tri kralja, vrata otvoriti cak i za
najnie rangirane priipetlje na kraljevu dvoru. Sam kralj nece se pojaviti na raspojasanoj
zabavi. Noc kad je vlast u rukama dvorske lude smatrao je poganskim obicajem, neprikladnim
za dobre krcane.

GI GA

62

Dok se prema Owenu bude ophodila s koketnom leernocu, to je dio njihove varke,
nekako ce mu morati reci za svoj razgovor s Mary. Zanimat ce ga princezini strahovi i istina o
njezinoj bolesti.
Vlasite joj se stegnulo i prsti zadrhtali. Igla se zabola u vrh njezina prsta i krv je
zamrljala fino platno to ga je vezla.
Sisala je prst i psovala u sebi. Krv je jako teko oprati. Vezla je kapicu za dojence
jedne od Pippinih prijateljica, mladu enu koja uiva u majcinstvu, oboava svoje prvo dijete.
Pen je odloila vez. Vlasite joj se vie nije stezalo, a srce joj je ponovno postalo
hladno i odlucno. Ucinit ce ono to se mora uciniti. Vjerovat ce da Francuzi ne ele zlo Mary.
ele informacije kako bi mogli isplanirati brzu reakciju na situaciju, kakva god ona bila, koja
ce se razviti nakon kraljeve smrti. Sve dok princezu ne izda Northumberlandovim pijunima,
nagodba je bezopasna.
Ali to ako Francuzima bude odgovaralo da Northumberlandu razotkriju Maryne
planove?
Pocela ju je boljeti glava. Svi su neiskreni, nikome se ne moe vjerovati. Osim
vlastitoj obitelji. Silno je eljela s njima raspraviti o toj nagodbi, ali nije smjela. U ovome je
jednako sama kao i tijekom dugih mucnih sati njezina porodaja i njegovog stranog zavretka.
Sklopila je nagodbu s Owenom d'Arcyjem i toga ce se drati.
Nagnuvi se ustranu, Pen je pozvonila za slukinju, a kad se ena pojavila, dala joj je
zaprljanu kapicu. - Pokuaj ukloniti krv s ovoga. Ubola sam se u prst.
- Da, svakako, miledi. - ena je uzela zamrljanu tkaninu, ali se doimala pomalo
iznenadenom. Malena se djeca ubodu u prst kad ivaju, ali ne sofisticirane dvorske dame.
Maryna su se vrata otvorila i princeza je ula u predsoblje. Izgledala je spokojno, kao
uvijek nakon molitve. - Dakle, moje dame, jesmo li sve na broju?
ene su se okupile oko nje u svojim biserjem posutim brokatima, vezenim barunima,
krznom obrubljenim ogrtacima. Za svaku je imala neku rijec, kompliment za odjecu, osobno
pitanje, opcenitu primjedbu. Te su ene njezin bedem pred neprijateljskim makinacijama, a
ona je znala kako osigurati njihovu odanost.
- Pozvat cu pretece, gospo. - Pen je prila vratima koja se otvaraju prema hodniku.
Dvojica preteca, s trubljama u rukama, razvijenih stjegova, cekali su naredbu da najave
dolazak princeze Mary u veliku dvoranu za bankete u prizemlju.
Dok su pretece hodali ispred skupine, cuo se zvuk trublja. Tudorska se rua vijorila na
stjegovima. Mary i njezine dvorske dame krenule su za njima. Stigavi do podnoja stubita,
pretece su cekali svaki s jedne strane dok su princeza i njezina pratnja silazile, prole izmedu
njih uz ponovni zvuk trublja, te stigle do mjesta gdje su ih docekali vojvode od
Northumberlanda i Suffolka.
Pen je vidjela Maryn ukocen odgovor na udvornicke osmijehe clanova Krunskog
vijeca dok su je vodili do njezina mjesta za stolom na podiju, kraj stolice visokog naslona
njezinoga brata, iznad koji se prostirao grimizni baldahin s engleskim lavom izvezenim u
zlatu.
Pen je zauzela svoje mjesto odmah ispod podija.
Nije pripadala kraljevskoj obitelji, niti je udana za politicki utjecajnog covjeka, pa nije
imala pravo na pocasno mjesto na podiju. No sjedila je dovoljno blizu Mary da bi vidjela i
reagirala na dogovoreni znak.
Osvrnula se naokolo i pogledala ostale goste. Laknulo joj je da Robin nije sjedio za
stolom, premda ce doci kasnije, dopratit ce Pippu na zabavu koja ce uslijediti nakon banketa.
Pen je veoma alostila cinjenica da se vie ne raduje to ce ga vidjeti. Zbog svijesti o vlastitoj
varci osjecala se neugodno i distancirano u njegovu drutvu, a znala je da je on i dalje
GI GA

63

nezadovoljan zbog njezinog ocijukanja s Owenom d'Arcyjem, mada s njom vie nije o tome
razgovarao.
- Ledi Bryanston... smijem li zauzeti svoje mjesto?
Zacuvi tih i uljudan glas, Pen se bez imalo iznenadenja okrenula kako bi pozdravila
kavalira. Znala je da ce se pobrinuti da dobije mjesto kraj nje. Uputila mu je smijeak, vedar i
krhak poput ledom pokrivenih lokvica u dvoritu.
- Molim vas, sjednite, kavaliru. Prolo je previe vremena otkako smo se zadnji put
vidjeli.
- Doista previe - odgovorio je, prebacivi nogu preko klupe i vjeto namjestivi mac,
to je Pen podsjetilo na noc kad joj je spasio ivot.
Nije se voljela na to podsjecati. Nadam se da ste bili dobro. - Smjestio se na klupi kraj
nje, jednako vjeto zabacivi plat i rukav od crnog baruna, razotkrivi biserno sivu pod-
stavu. - Dobro izgledate, ako smijem primijetiti.
Gotovo nije mogla podnijeti melodiozan ton njegovoga glasa i toplinu osmijeha u
njegovim ocima. Ali nece mu dopustiti da to vidi. Odgovorila mu je samo mlakim osmijehom
i pogledala stol na podiju, gdje su s obje strane kraljeve stolice stajali ljudi s trubljama,
cekajuci da najave njegov dolazak.
Owen je progutao uzdah obeshrabrenosti i odlucio da nece dopustiti da ga ucini
malodunim. Otkako su sklopili nagodbu, uporno je ignorirao Peninu hladnocu, njezin lani
osmijeh dok je igrala igru. Morao je priznati da je igra besprijekorno. No u svim drugim
aspektima nije poputala ni za centimetar. Znao je da na nju, jednako kao i na njega, djeluje
moc njihove uzajamne privlacnosti, neobicno strujanje senzualne energije koja ih povezuje, i
znao je da mu odolijeva iskljucivo snagom volje.
Ima prokleto jaku volju!
Razgovori su zapinjali dok se cekanje nastavilo. Veliki kotaci votanih svijeca bljetali
su iznad dugih stolova, sluge su stajali spremni s bocama vina i medovine. Batleri su cekali s
noevima kraj stolova za rezanje mesa. U zaguljivom se zraku osjecao miris pecenja. Ali jo
uvijek se nisu oglasile trublje koje bi najavile kraljev dolazak.
Pen je pogledala Mary, koja je sjedila blijeda, ali pribrana, izmedu prazne bratove
stolice i vojvotkinje od Suffolka. Vojvotkinja se nagnula i rekla neto princezi, a na njezinom
uglatom licu nezdrave boje vidio se izraz suosjecajne panje. Mary je kimnula na primjedbu
svoje rodakinje, ali se drala ravnoduno.
Vojvotkinja se osmjehnula svima naokolo i otro utipnula svoju kcer koja je sjedila
kraj nje, zadubljena u misli. J ane se trgnula iz sanjarenja uz tihi uzvik, trljajuci podlakticu, a
blijedo joj je lice porumenjelo od bola i posramljenosti.
- Pitam se to je zadralo Njegovo Velicanstvo - promrmlja Owen.
- Moda je zametnuo svoje hlace - cinicno ce Pen, ali je zadrala osmijeh za javnost.
- O, kakve li otrine - rece Owen, a u glasu mu se osjecalo divljenje. Ispruio je duge
noge ispod damastom pokrivenog stola, doimajuci se posve leernim. - Priznajem da bih volio
punu cau, ali kako toga nema, dopustite da vam ispricam to sam veceras radio.
Pen je okrenula glavu, a u ocima joj se pojavila iskra nade. - Otkrili ste neto?
- Pa, to je vie potvrda nego neto definitivno.
- Gledao je kako iskra nestaje.
- Potvrda cega?
- Rodenje vaeg sina obavijeno je necim sumnjivim.
- To sam vam rekla. Niste mi vjerovali? - optuila ga je.
- Oprezan sam kad je rijec o onome u to vjerujem - odgovorio je. - Nije da vam nisam
vjero-vao, ali prije nego krenem u neku misiju, elim se uvjeriti da neto radim s dobrim
razlogom.
GI GA

64

- Kao i ja, kavaliru - rekla je.
- Ah. - Zamiljeno ju je promatrao. - Znaci, imate neke informacije za mene.

- Moda. - Nije se smijeila kad ga je pogledala u oci - Moda, kavaliru. Ali ja dajem
samo onoliko koliko primam.
GI GA

65

- Nita drugo ne bih ni ocekivao. Hocu li ja poceti?
Prije nego je uspjela odgovoriti, visok ton trublje najavio je glasnika u kraljevskoj
livreji koji je silazio stubitem.
Zaustavio se iza stolice vojvode od Northumberlanda i neto mu apnuo u uho.
Vojvoda je ravnoduno sluao, a potom je mahnuo glasniku da se makne. Covjek se naklonio,
koraknuo unatrag i stao u stavu mirno iza vojvodine stolice.
Northumberland je ustao i svojim tamnim, mrkim pogledom preletio dvoranom. -
Milordi, ao mi je to vas moram obavijestiti da Njegovo Velicanstvo porucuje da nam se
veceras ne moe pridruiti zbog hitnih poslova. Kralj nam porucuje da se pogostimo i
zabavimo. - Sjeo je i nestrpljivom gestom pokazao pau da mu napuni casu.
Znaci, Mary je imala pravo, pomislila je Pen. Vojvoda nije pokazao ni iznenadenje ni
zabrinutost kad je glasnik donio vijest. Veceras uopce nije ocekivao Edwardovu nazocnost. J e
li on kralja drao podalje kako ne bi imao priliku razgovarati sa svojom sestrom? Ili se
kraljevo zdravlje toliko pogoralo da se ne moe pojaviti u javnosti, a vijece je moralo neto
izmisliti kako bi objasnilo njegovo izbivanje?
- Zanimljivo - primijetio je Owen, hitro pogledavi Pen. - Jeste li stekli dojam da
je Northumberland vec znao za kraljeve hitne poslove?
Pen je samo uzdigla obrvu na tako tocno citanje njezinih misli. Pomaknula je ruku
kako bi pa napunio njezinu i kavalirovu cau. Cekala je da pred nju stave porciju pecenog
pauna prije nego je rekla: - Kanili ste poceti, kavaliru.
Owen je popio nekoliko gutljaja. - Veceras sam slucajno naiao na vaeg urjaka.
- I? - potaknula da ga je s divljenja vrijednom smirenocu.
- Koliko sam shvatio, dijete se prerano rodilo.
- Da, mjesec dana ranije. - Pen je shvatila da se ne eli ni pribliiti temi rodenja
djeteta. Cak ni s nekim tko se obvezao da ce joj pomoci. - Zato je to vano?
- Bilo bi vano ako je prijevremeni porodajnamjerno izazvan. - Glas mu je bio
tih, cak distanciran, kao da je razumio da se krece po veoma osjetljivom terenu.
Pen je zurila u njega. - Kako je to moguce?
- Ako se vaa svekrva eljela pobrinuti da rodite prije dolaska vae obitelji, postoje
nacini na koje je to mogla uciniti. - Dao je znak pau koji je stajao pa njegove stolice da mu
napuni tanjur, dajuci Pen vremena da se pribere i time pozabavi.
- Zar je Miles rekao neto to bi podrazumijevalo da je njegova majka tako neto
ucinila? - na koncu je pitala.
Kimnuo je. - Poprilicno je popio, ali meni se cinilo sasvim jasnim da je upravo to
natuknuo. J e li grofica sposobna za takvo to?
Pen je zurila u meso koje se hladilo na njezinom tanjuru. Nije imala apetita, zapravo,
nije mogla zamisliti da ce ikad vie osjetiti glad. - Da - rekla je. - Ona je za sve sposobna.
- Pitao sam se je li eljela da se dijete rodi prije dolaska vaih roditelja kako bi vidjela
kojeg spola ce biti. Djevojcica ne bi bila vana. Djecak bi razbatinio Milesa. - Owen je
gledao svoj tanjur i govorio neutralnim glasom.
- Dragi Boe! Kako je mogla...? - Podigla je glavu i pogledala ga, a oci su joj gorjele.
- Moje dijete... moj sin, rodio se iv. Znamto. - Stisnuta joj je aka, posve bijelih zglavaka,
pocivala na stolu.
- Onda cemo otkriti istinu. - Owen je spustio ruku na njezinu i njegovi su prsti, topli i
cvrsti, polako rairili njezinu aku dok se nije opustila. -Pokuajte prikriti svoje osjecaje, Pen.
- Nisam tako vjeta u pretvaranju kao vi - odbrusila je. - Kasno sam se ukljucila u
pijuniranje. - Ipak nije odmah pokuala izvuci svoju aku ispod njegove. Fizicki je dodir
izazvao leptirice u njezinu trbuhu, a to su due njihove ruke ostale spojene, to se cinilo teim
prekinuti kontakt. Tada je naglo istrgnula ruku i spustila je u krilo. -Imamo poslovni dogovor
GI GA

66

- odrjeito je rekla. -Nema razloga da se drimo za ruke.
Slegnuo je ramenima. - Kako elite. Medutim, barem moramo stvoriti dojam
prijateljstva, ako ne i neceg drugog.
Pen je uzela svoju cau. Zamiljeno je prela prstom du njezina ruba, a potom se
carobno nasmijeila Owenu. - Vae mi drutvo prua tako mnogo zadovoljstva, kavaliru.
- Nisam siguran da bi to netko smatrao uvjerljivim - suho je odgovorio. -
Mrtenje se doima daleko iskrenijim. - Nagnuo se unatrag i pogledom preletio stolove,
govoreci razgovornim tonom: -
Dakle, imate neto zanimljivo za mene?
Hitro je pogledala prema stolu na podiju gdje su sjedili Northumberland i Suffolk. -
Ne mogu vam to ovdje reci.
- Dopustite da vam objasnim maleni trik pijunskog zanimanja - rekao je istim
leernim tonom. - javno je okupljanje najsigurnije mjesto za prenoenje najdubljih tajni. Sve
dok se cini da vodimo sasvim obican razgovor, nitko na nas nece obracati osobitu pozornost.
Koristite svoj normalan glas, ali govorite ravnomjernim tonom, gotovo monotono,
ba kako ja to cinim.
- Mogli biste me uspavati - primijetila je Pen.
Kratko se nasmijao. - Upravo tako. Dakle, pokuajte.
Pen se poigravala svojom caom. Ono to joj je Owen upravo rekao o svojim
sumnjama ispunilo ju je tako hladnim bijesom da je znala da bi ucinila bilo to; ne bi birala
sredstva da dode do istine i osveti se Philipovoj majci.
Nastojeci govoriti pravim tonom, otkrivi da joj to pomae distancirati se od onoga to
govori, ispricala mu je o Marynim strahovima i planiranom povlacenju.
Owen je samo kimnuo, palcem i kaiprstom mrveci komad kruha. - S pravom se boji
Northumberlanda.
- Uvijek ocekuje opasnost s te strane nastavila je Pen. - A dugotrajno
pobolijevanje njezina brata cini je vjerojatnijom. Kako se veceras nije pojavio...
- Slegnula je ramenima.
Owen je ponovno kimnuo, a Pen upita: - to cete uciniti s tom informacijom? -
Prenijet cu je veleposlaniku. - Necete je odati Northumberlandu? - J ednostavno je morala
postaviti to pitanje, i nije uspijevala promijeniti svoj tjeskobno ratoborni ton.
Okrenuo je glavu i nasmijeio se. - Ne, duo. Zar jo uvijek ne razumijete da smo
jednako zainteresirani za osujecivanje Northumberlandovih urota kao i princeza?
okirala ju je tiho izgovorena rijec od milja. To je bilo kao neka potvrda, kao da se
dogodilo neto to mu je davalo pravo da joj se obraca jezikom ljubavnika. Oci su mu blistale
dok su pocivale na njezinom napetom, blijedom licu. - Nema nikakve potrebe da budemo
neprijateljski raspoloeni jedno prema drugome - rekao je.
Pen je odmahnula glavom i otrgnula pogled s njegovih ociju. - Ima, itekako.
Promijenio je temu. - Vaa obitelj nije pozvana na kraljevu gozbu?
- J esu, ali mojoj sestri Anni nije bilo dobro, pa su se ispricali.
- I u ime ledi Pippe?
- Pippa ce kasnije doci na zabavu, s Robinom. Nocas ce spavati u mojoj odaji. - Ovaj
je razgovor bio tako normalan, tako prozaican, da je Pen osjetila kako joj se boja vraca u
obraze i srce usporava do prihvatljivijeg ritma.
- Nadam se da vaa sestra nije ozbiljno bolesna?
- O, ne, samo je prehladena. - Pen se odjednom nasmijala. - Prema onome to je Pippa
napisala u svojem pismu, Annu su lako mogli ostaviti kod kuce pod Tillynom paskom, ali lord
Hugh nije htio ni cuti za to. Ponaa se prema njoj kao da je od stakla.
- Ocito predan otac - rekao je Owen, a u glasu mu se odjednom osjetila hladnoca.
GI GA

67

Pen to nije opazila, iznova obuzeta vlastitim bolom. - Nitko to nije vie od njega -
tmurno je odgovorila. Razgovor je napravio puni krug.
Okrenula se prema stolu na podiju i uhvatila Maryn pogled. Princeza je iznenada
ispustila svoju lepezu i ubrusom dotaknula celo. Uopce ne mora glumiti bolest, pomislila je
Pen. Princeza je bila blijeda kao smrt.
Pen je uzrujano uzviknula i urno ustala. Owen se, unaprijed upozoren, pomaknuo da
bi joj pomogao. Ostali oko nje su takoder ustali, pomalo iznenadeni. Paevi su pomaknuli
klupu kako bi se mogla maknuti od stola.
Pourila je do Mary. - Dajte princezi malo zraka. Gospo, popijte gutljaj vina. -
Sagnula se nad enom, koja se naslonila na visok naslon svoje stolice i napola zatvorila oci.
- to je? - otro je pitao Northumberland, a ledi Suffolk je podigla isputenu lepezu i
njome ustro mahala pred princezinim bijelim licem.
- Princezi nije dobro, milorde vojvodo - rece Pen. - Ranije se alila na glavobolju, ali
nije eljela poci u krevet i razocarati kralja.
Mary je mrmljala: - Oprostite mi gospodo... moje dame. Moram se povuci.
Njezine su se ostale dvorske dame okupile oko podija, ali im je Pen mahnula da odu. -
Sama cu se pobrinuti za princezu.
Medutim, vojvoda je insistirao na tome da Mary ponudi svoju ruku i pomogne joj izici
iz dvorane za bankete, otprativi je cak do vrata njezine odaje. Promatrao ju je dok se njihala
na otvorenim vratima, a u ocima mu se jasno vidjela razdraenost.
- Nadam se da ce vam ujutro biti mnogo bolje, gospo.
- Bojim se da princeza ima jednu od svojih groznica, milorde - glatko ce Pen. -
Kad biste bili tako ljubazni i nekoga poslali po njezinog lijecnika? J a cu joj pomoci da legne.
Northumberlandove su oci prele na Penino otvoreno lice. Naklonio se i otiao.
- Dobro ste to izveli, Pen - apnula je Mary kad je Pen zatvorila vrata. Stajala je s
rukom na srcu, jo uvijek tako blijeda da se Pen istinski zabrinula.
- Gospo, jeste li doista bolesni?
- Ne, ne vjerujem, ali ako je moguce umrijeti od straha, onda se gotovo mogu
zamisliti s jednom nogom u grobu - odgovorila je Mary, a glas joj je postajao jaci i osmijeh se
pojavio u njezinim ocima.
- No vjerujem da smo nadmudrile lorda Northumberlanda, barem zasad. Znao je
da se moj brat veceras nece pojaviti.
- Da - sloila se Pen. - Dopustite da vam pomognem leci prije nego stigne
lijecnik.
Maryn je lijecnik bio lojalan i znao je svoju ulogu. Vec ju je ranije igrao. Nita mu nije
receno po pitanju prave naravi bolesti njegove pacijentice, a on nije postavljao nikakva
nezgodna pitanja, vec se samo sloio da princeza pati od teke groznice i prehlade koja ce
zahvatiti pluca ukoliko se ne lijeci. Predloio je cicenje i putanje krvi pomocu kupica, a
Mary je pristala na oboje, svjesna da ce nakon tretmana biti tako slaba i patiti od jake gla-
vobolje, da ce vojvoda brzo zaboraviti svoje sumnje. Cak ce i njezine dvorske dame biti
uvjerene da je ozbiljno bolesna.
Kad je covjek obavio svoj drakonski posao i otiao, Mary je malaksalim glasom rekla:
- Pen, elim da podete na zabavu i obavijestite vojvodu da barem nekoliko dana necu moci
primati posjetitelje. Pobrinite se da to vie ljudi sazna za ozbiljnost mojeg stanja. Ujutro
dodite k meni.
Pen je napravila kniks i izila iz mracne odaje. Odozdo je cula zvukove vojske slugu
koji iznose stolove i klupe iz velike dvorane kako bi je pripremili za ludu zabavu uoci Tri
kralja. S galerije koja se pruala oko dvorane dopirali su zvukovi ugadanja glazbenih
instrumenata. Gosti na veceri, oni koji ne borave u palaci, zacijelo se osvjeavaju i
GI GA

68

popravljaju svoju odjecu na dvije duge galerije rezervirane u tu svrhu.
Hoce li Owen biti medu njima? Ili je otiao nakon to je obavio svoj pijunski posao?
J e li vec sada na putu k veleposlaniku s njezinim informacijama?
Pen je otila u svoju odaju kako bi ondje cekala Pippu, a kasnije ce odnijeti poruku
Northumberlandu i ostatku dvora.
GI GA

69

Deveto poglavlje

- Pippa, zar si vec ovdje? - iznenadeno je rekla Pen kad je ula u svoju spavacu odaju
i nala sestru kako se dotjeruje pred zrcalom.
- Stigli smo prije pola sata. - Pippa se okrenula u vrtlogu tirkiznog tafta s cvjetnim
uzorkom zelene i ute boje. - Rekli su da si s princezom. Kakve se price ire! Pozlilo joj je
tijekom vecere?
- Da, jedna od njezinih groznica, doista joj je loe - odgovorila je Pen. Morala je pred
sestrom, pred kojom rijetko kad neto taji, preutjeti tajnu to ju je otkrila francuskom agentu.
Od te je pomisli osjetila hladnocu pa je naglo skrenula pozornost na Oracica, koji je
zijevnuo, protegnuo se i okrenuo na leda, ponudivi trbuh za cekanje.
- Ovo je posve obicna maska - rekla je Pippa s negodovanjem u glasu, pokazujuci
predmet na toaletnom stolicu. - Zar nisi mogla naci neto matovitije?
Pricvrstila je vlastiti izbor, finu masku macke od zelenog baruna s brcima vezenim
crnom svilom i tankim prorezima za oci. To je tako savreno odgovaralo hitrom i
nepostojanom temperamentu vlasnice da se Pen morala nasmijati.
- Doista ti pristaje, Pippa. Ali ja vie volim neto manje upadljivo. - Pen je privezala
jednostavnu svilenu masku boje bjelokosti koja joj je slabo skrivala lice. Dvorska je luda
odredila da svi gosti na zabavi moraju biti maskirani. Njegova je rijec jedini zakon koji se
potuje u toj tradicionalno mahnitoj noci zabavljanja i izrugivanja.
- Trebala bi vidjeti Robinovu masku. - Pippa se sagnula do zrcala i utipnula obraze
kako bi se zarumenili. - Lavlja glava s cijelom grivom. J a bih za njega izabrala neto drukcije
da me pitao za savjet.
- Robina nije briga kako izgleda - rece Pen. -Vjerojatno je tu masku pokupio negdje
usput i zakljucio da ce odgovarati.
- Sasvim moguce - sloila se Pippa.
- Kako je Ana?
- Dobro, i jako ljutito jer joj lord Hugh nije dopustio da veceras dode ovamo.
Medutim, ujutro ce svi doci. Mama kae da te vec previe dugo nijevidjela.
Pen uzdahne. - Znam. I ja tako osjecam. -Pogledala je mjedenu uru na polici iznad
kamina. - Vjerojatno bismo trebale sici.
Pippa je otvorila vrata i promolila glavu u hodnik. - Glazbenici sviraju. - Pogledala je
Pen preko ramena. - Hoce li kavalir d'Arcy veceras biti ovdje?
- Moda - odgovorila je Pen i uvjerljivo slegnula ramenima. - Bio je na banketu, ali ne
znam je li kanio ostati na zabavi.
- Zato bi netko doao na gozbu, a kasnije propustio zabavu? - zacudeno upita Pippa.
- Nisam imala priliku pitati ga hoce li ostati jer je princezi pozlilo i morala sam naglo
otici od stola.
- Ah! - Pippa kimne. - Ukoliko je mislio da se nece vratiti, vjerojatno bi odlucio
otici.
- Dakle, to bi to trebalo znaciti?
- Zna ti dobro - vedro ce Pippa. - Dovoljno ocijuka s njim. Podimo dolje da vidimo
je li ondje. - Uhvatila je sestru pod ruku i povela je prema dvorani.
Pen je pustila da na tome ostane. Ona i Owen nastojali su stvoriti dojam da se ugodno
osjecaju jedno s drugim, pa bi se teko mogla buniti ako su u tome uspjeli. Ipak joj je smetalo.
Tako je daleko od istine.
Ugodaj u velikoj dvorani prilicno se promijenio, smijeh je bio glasniji nego inace,
plesanje raspojasanije. Maske su pruale osjecaj anonimnosti, premda se zapravo uvijek znalo
GI GA

70

o kome je rijec, ali s maskama je stigla i neka vrsta oslobadanja, kao da je sve doputeno i ta
jedna noc ne moe imati posljedica.
Vojvoda od Northumberlanda stajao je u podnoju stubita, a kad su sestre sile, stavio
je nogu na posljednju stubu i time im preprijecio put. -Ledi Bryanston. - Kratko je pogledao
Pippu i jedva zamjetno kimnuo, jasno pokazujuci koliko je smatra nevanom.
- Kako je princeza?
- Ima groznicu, milorde vojvodo. Lijecnik joj je putao krv kupicama i moemo se
jedino nadati da ce joj ujutro biti bolje.
Pen je zabrinuto odmahnula glavom. - Ne bih bila iskrena kad bih rekla da to smatram
vjerojatnim. Zrak je ovdje vlaan, milorde, a princeza je veoma osjetljiva na prehladu. Brzo
prelazi na njezina pluca. Slicno kao i kod Njegova Velicanstva, njezina brata - dodala je,
promatrajuci njegovu reakciju kroz napola sputene trepavice.
- Kraljevo se stanje poboljava - ledeno ce vojvoda. - Ocekivao bih da cete vi, ledi
Bryanston, biti korisniji uz princezin krevet umjesto da sudjelujete u ovoj neobuzdanoj
zabavi. - Prezirnom je kretnjom pokazao bucan prizor iza sebe.
- Sluam princezine naredbe, milorde - rece Pen uz draestan osmijeh, cekajuci da on
makne nogu. Iz nekog se razloga nije bojala Northumberlanda, iako je znala da je on covjek
kojeg je opasno naljutiti.
Vojvoda je oklijevao, a zatim je koraknuo ustranu. Pen se opet nasmijeila, napravila
kniks i prola kraj njega, a Pippa je pola s njom.
- Prezirem tog covjeka - rece Pippa. - Ali ne bih ga naljutila, Pen.
- Ako ga se Robin ne boji, ne vidim zato bismo ga se mi trebale bojati - odgovori
Pen.
Pippinu je pozornost prisvojio jedan od niza njezinih oboavatelja pa je zaplesala prije
nego je dospjela odgovoriti, izgubivi se iz vida u guvi.
Pen se kretala uza zidove gdje su stajale skupine ljudi, cavrljajuci, smijuci se,
zadubljeni u traceve. Cesto je zastajkivala dok je hodala ukrug, birajuci skupine radi njihova
irenja traceva ili radi njihove sposobnosti da ire informacije izvan zidina palace. Kod svih je
stvarala dojam da je princeza ozbiljno bolesna. Njezine su oci cijelo vrijeme u mnotvu traile
Owena.
Nije ga eljela traiti. Govorila je sebi da nije vano je li on ovdje. Ucinila je ono to
je morala, a sad je vrijeme da on ispuni svoj dio nagodbe. Vie ne moraju igrati igru
ocijukanja.
Owen je maksimalno iskoritavao tu igru. Dodirnuo bi je ili poljubio u usta s
nehajnom intimnocu koja kao da mu je posve prirodna, a ona ga nije mogla odgurnuti jer bi
time privukla neeljenu pozornost.
A da bi situacija bila jo gora, znala je da dio nje, koji nije uspijevala kontrolirati,
cezne za takvim kontaktom... za mirisom njegove koe, dodirom njegovih ruku, cvrstim
pritiskom njegova tijela uz njezino.
U mislima je zamiljala Philipa u nastojanju da se rijei te cenje. No cinilo se da je
izgubila zvuk njegovoga glasa, a cak su i crte njegova lica postajale mutne, kao da nestaju u
daljini. To je samo pogoravalo njezin osjecaj ljutite zbunjenosti.
Nece imati mira sve dok Owen d'Arcy ne nestane iz njezina ivota, a to se ne moe
dogoditi sve dok joj je ne pomogne. Ne otkrije li istinu oj svojem djetetu, nikad nece naci mir.
J o je jednom rekla sebi da je donijela jedinu mogucu odluku. Fizicki nemir, enja, to ih je
Owen d'Arcy budio u njoj, malena su cijena ako se konacno uspije osloboditi svoje opsesije.
- Ah, tu ste. Cemu to silno mrtenje?
Njegov ju je glas tako iznenadio da je Pen
doslovce poskocila i prevrnula stolac.
GI GA

71

- Bojih mi kostiju! Inace nemam takav ucinak - rece Owen i podigne stolac. - to
vas muci?
- Nita... ba nita. Razgovarala sam s ljudima - rastreseno je rekla.
- To ljudi inace rade u ovakvim prilikama rece Owen. - Razgovaraju i pleu.
Ucinimo ovo drugo.
- Uzeo ju je za ruku i poveo na ples, oboje ih s lakocom ubacivi u
dostojanstvene kretnje pavane.
- Onda, o cemu ste razgovarali s ljudima?
- O princezi... njezinoj bolesti... cinilo mi se razumnim to vie rairiti tu vijest.
- Veoma mudro. Mogu vam pomoci u tome. Poznajem izdavaca jednog od popularnih
listova s puckim baladama. apnem li mu par rijeci, vijest ce se do sutra uvecer izvikivati po
londonskim ulicama.
Takvu ponudu nije trebalo odbiti samo zato jer iza nje ne stoje altruisticki razlozi.
Posluit ce njegovim interesima, mada Pen jo uvijek nije bila sigurna koji su to interesi. Kao
to nije bila sigurna ni u to da se nece iznenada promijeniti, pa pomaganje princezi Mary vie
nece biti njihov cilj. Zadovoljila se jednim od svojih vedrih i krhkih osmijeha, te se graciozno
okretala u plesu.
- Zato izgleda tako nesretno, Robine? Pippa je doskakutala do svojeg
polubrata koji je mrzovoljno stajao u prozorskom udubljenju, zavukavi ruke u depove svoje
tunike od jarko plavog baruna.
- Cak se i kroz tvoju masku vidi koliko si ljutit. - Nisam ni nesretan ni ljutit - lagao je
Robin. - Samo bih elio da Pen nade nekoga drugoga s kim ce ocijukati.
GI GA

72

- On je veoma egzotican - rece Pippa. Zacijelo u njezin ivot unosi malo uzbudenja.
Bilo joj je veoma teko nakon Philipove smrti... a zatim i beba... - Glas joj je zamro kad se
ugrizla za usnu.
Robin se okrenuo i pogledao je, a oci su mu u rupama maske bile izrazito plave.
Lavlja glava s grivom nezgrapno je izgledala na njegovoj krupnoj i pomalo neurednoj figuri. -
Zar samo to trai? Uzbudenje? Pen nije tako plitka, Pippa.
- Znam. - Pippa je pogledala prema parovima koji su plesali. Penina je ruicasta
haljina lebdjela oko nje, cineci lijepi kontrast srebrom obrubljenom crnom barunu Owena
d'Arcyja. Njihove su ruke bile spojene, visoko podignute u plesu.
- Zapravo - polako ce Pippa - ne znam to je Pen naumila. Vidi li kako se cini da se
smije? Ali zapravo joj nije do smijeha.
- Kako to moe znati? - Robin je slijedio njezin pogled. Vidio je njean sjaj ispod
blijede Penine puti, a njezine su svijetlosmede oci, ciju je dubinu boje naglaavala bjelokosna
maska, hvatale i zadravale svjetlost petrolejki. - Izgleda blistavo.
Pippa odmahne glavom. - Sva je napeta. Zato je rumena i oci joj tako blistaju. Zna
kakva je kad se uzruja.
Robin je novim ocima promatrao par. - Misli da nije sretna?
- Ne znam sigurno - polako ce Pippa. - Ali znam da neto silno zaokuplja njezinu
pozornost. Iz nje zraci neka vrsta strasti... a to je prvi put otkako... pa, otad. Zna kako se
cinilo da zapravo vie nije ovdje? Zna na to mislim?
- Da - mrzovoljno se sloio Robin. - Znam.
GI GA

73

- Pa, sad nije tako. Ne znam iz kojeg razloga. Neto je doprlo do nje. Ili je ljutita, ili
je zaljubljena, ili je zbunjena. Ali barem reagira s nekakvim emocijama.
- Znam- rece Robin, a u glasu mu se osjecala estina. - Za Boga miloga, Pippa, nisam
slijep.
Pippa je oklijevala. Nije ju uvrijedila Robinova otresitost. - On ti se ne svida?
-Ne.
Pippa ga je znatieljno pogledala. - Zar neto zna o njemu?
Robin je izbjegao odgovor na to pitanje. - Ne svida mi se ucinak to ga ima na Pen.
Vie ne moemo boraviti u istoj prostoriji a da se no prepiremo. Pronalazi zamjerku svemu
to kaem.
Pippa je na svoj otvoreni nacin rekla: - U tome ste oboje isti, Robine. Cini se da traite
svadu.
Robinu je na vrhu jezika bilo ljutito nijekanje, ali je znao da je Pippa rekla istinu.
Pogledao je prema mjestu uz rub plesnog podija gdje je Northumberland stajao sa Suffolkom.
Northumberlandov je hladan pogled prelazio dvoranom, kratko se zaustavivi na J ane
Grey, koja je bezvoljno plesala s njegovim sinom Guildfordom Dudleyjem. Robin je sumnjao
da se tu stvara veza. Veza koja bi ujedinila vojvodske obitelji Northumberland i Suffolk. To bi
bila besprijekorna veza, ali je J ane vec obvezana prema lordu Hertfordu. Morali bi postojati
jaki razlozi da se raskine takav ugovor.
Dakle, kakvu zavjeru kuje vojvoda? Robin vie nije vjerovao da Northumberland na
umu ima ono to je najbolje za kralja. Robin ima pristup predsobljima i uredima dviju velikih
vojvodskih kuca, njegova je nazocnost ondje vec tako poznata da se jedva zapaa, a vidio je i
cuo mnogo toga to ga je mucilo tijekom posljednjih nekoliko tjedana otkako je kralj nestao iz
javnosti. Ukoliko je vojvoda izdajnik, Robin ce smatrati da je i on osloboden vlastitog zavjeta
lojalnosti.
Vie nije osjecao obvezu posluati vojvodine upute da Pen ne spominje d'Arcyjeve
veze s Francuzima, ali nije mogao odluciti to da joj kae, ili kako, ili kada. Koliko je njemu
poznato, moda je to uopce nece okirati. Vec godinama ivi usred podlih trikova i
prijetvornosti dvora. Vjerojatno je nita ne bi iznenadilo. Ali ako je iskoritavaju bez njezina
znanja...
Ponovno je pozorno pogledao par koji je plesao. J e li sretna? Cak je i na ovoj
udaljenosti osjecao privlacnost koja tiho vrije izmedu Pen i Owena d'Arcyja. Nije ba da tiho
vrije, mrko se ispravio dok ih je gledao kako pleu, nego ce uskoro prokljucati. Pippa je u
pravu kad govori o strasti. Pen je zracila njome. Ali je ujedno u pravu kad kae da se Pen ne
doima sretnom.
Pippa je opet pogledala Robina i vidjela kako zuri u plesace. Prepustila ga je njegovim
razmiljanjima i iz skupine maskiranih mladih ljudi, koji su stajali ispod grana boikovine i
grancica imele, kojima su ukraeni zidovi dvorane, otila sebi izabrati partnera. Svi su se
zamjetno razvedrili kad im je prila, a zrak oko njih odjednom se naelektrizirao od
suparnitva.
Pen je na sebi osjecala Robinov pogled dok je izvodila plesne kretnje, a to je u njoj
izazivalo nelagodu. Kad bi mu barem mogla reci istinu, kad bi mu mogla povjeriti da zna sve
o kavaliru te ga tako umiriti...
Dotaknula je Owena dok su se mimoilazili u plesu i koa joj se stegnula. Nesvjesno je
podigla lice prema njegovomu. Njegove crne oci kao da su je gutale. Izabrao je masku
orlovske glave s otrim kljunom grabeljivca. Oci su mu bile crne tocke svjetlosti. Bio je
jednako opasan, vatren, velicanstven i fascinantan kao i ptica ciju je masku nosio, Bilo je
trenutaka, poput ovoga, kad se Pen osjecala poput rovke u travi koja gleda kako grabeljivac
polako nad njom krui, a njegove su pande, opake i otre, spremne za napad.
GI GA

74

Smijeno, rekla je sebi. Ali nije uspijevala prekinuti lanac koji je njezin pogled drao
prikovan za njegov. I nije uspijevala ignorirati tihi glasic koji je govorio da bi se rovka u
ovom slucaju, samo da su okolnosti drukcije, vjerojatno bacila u te pande.
Podigao je ruku i na trenutak je prislonio na svoje srce. Sagnuo je glavu i usnama
dotaknuo vrat iza njezina uha. Koa joj je ondje gorjela, a bedra su joj podrhtavala kad ju je
plesna figura okrenula od njega.
Owen je uivao u njezinom mirisu, okusu na svojim usnama nakon to su dotaknule
njezinu kou. Blagi okus rose s naznakom soli. Osjecao je kako mu krv kola ilama, vrela i
brza. Pen Bryanston brzo postaje opsesija.
Pogled mu je odjednom postao dalek. Vidio je drugu plesnu dvoranu, prelijepu,
koketnu enu koja nije imala pojma o posljedicama opasne igre u koju se upustila...
- to je?
Trgnuo se i vratio u stvarnost. Pen se u plesu opet okrenula prema njemu. Opazio je
kapljice znoja na njezinu celu. Namrteno ga je gledala.
Pen nije Estelle. Pen razumije posljedice. Nije naivna. Zna to on eli, ba kao to
poznaje i vlastite ciljeve.
Nasmijeio joj se, ali mu je pogled ostao dalek. - Nita, zato? - Uzeo je njezinu ruku i
visoko je podigao dok se u otmjenom ritmu vrtjela oko njega.
- Vae lice - rekla je i hitro napravila kniks.
- Ne moete mi vidjeti lice. - Podigao ju je i zamijenio mjesto s njom.
- Vidim vae oci i usta - odgovorila je. - I to god ste mislili, nije bilo ugodno.
Promijeni li vjetar smjer, izgledat cete nezadovoljno do kraja ivota.
- Ah, i onda ce zacijelo nestati i ono malo strpljenja to ga imate sa mnom - rekao je i
alosno uzdahnuo.
Pen je to ignorirala i usredotocila se na svoje korake. Uznemirio ju je izraz to ga je
opazila na njegovom licu. Izgledao je nekako poraeno, cak povrijedeno.
Ples je zavrio i ona je komadicem cipke, navodno rupcicem, obrisala celo.
Uhvatila je Robinov pogled s druge strane dvorane. Cijelu se vecer nije maknuo iz
prozorskog udubljenja, a koliko je mogla procijeniti, ni s nje nije skidao pogleda.
Okrenula se od Robina i otresito rekla: Vjerujem da je vrijeme da platite svoj
dug, kavaliru. J a sam svoje ispunila.
Owen je kretnjom pozvao lakaja koji je nosio pladanj s caama. - To je trajna obveza,
ali slaem se da bismo uskoro trebali razgovarati o mojem dijelu. - Pruio joj je cau hladnog
rajnskog vina.
Pen ju je uzela. Hladnim je staklom dotaknula vrat i sljepoocnice te osjetila kako joj se
tijelo hladi. Mislim da bismo sada trebali o tome razgovarati. - Govorila je bezizraajnim
tonom.
Owen je popio gutljaj iz svoje cae. - Mora li to biti sada?
- O stvarima koje su vas zanimale raspravljali smo u tako javnom okruenju.
- Istina. - Ispruio je ruku i vrhom prsta dotaknuo kapljicu znoja na njezinu vratu. -
Vjerujte mi, Pen, necu pogaziti rijec. Dat cu vam ono to trebate.
Cula je dvosmislenost u tihom obecanju. Na njezinu je vratu gorjelo mjesto to ga je
dotaknuo. Zurila je u njega iza svoje maske.
Uzvratio joj je pogled, sasvim mirno, ali je propitala poruku, svjesna da ona alje istu.
Prihvaanje.
Velika se buka zacula s podija na drugom kraju dvorane gdje je dvorska luda, pod
maskom vraga, sjedila na prijestolju i mahala trozubom. Odmah je skupina djecaka, svi
odjeveni kao vragovi, jurnula dvoranom, vijugajuci izmedu maskiranih gostiju koji su sad
opcinjeno stajali, cekajuci da cuju to ce odrediti dvorska luda. Maleni su vragovi na dugim
GI GA

75

tapovima nosili gasila za svijece, te su ugasili sve svijece i za nekoliko je minuta velika
dvorana utonula u mrak, ako se izuzme svjetlost to je dopirala iz vatri u dva kamina na oba
kraja.
Najprije je zavladala tiina, a potom se za culo aptanje i smijeh. Dvorska je luda
naredila da se svi tri puta okrenu oko sebe, ucine est koraka unatrag, a tada isprue ruke i
uhvate prvu osobu suprotnog spola koju mogu dohvatiti. Smijeh je odzvanjao dvoranom dok
je cijelo maskirano drutvo pokuavalo posluati, medusobno se sudarajuci, gazeci jedni
drugima po nogama.
Pen je osjetila kako ju je Owen uhvatio za ruku. Nije jasno vidjela u slabom svjetlu
dok su se ljudi spoticali oko nje, ali stisak njegove ruke bio je cvrst i topao, i odjednom
zahtjevan. On je vodio, ona ga je slijedila dok su vijugali kroz raskalaenu gomilu. Svatko je
nekoga drao; ruke su je grabile dok je prolazila, pohotne ake koje su milovale, tapale,
grabile njezinu stranjicu. Smijeh, prodorni uzvici, poneki krik, ispunjavali su dvoranu. Pen je
naslijepo hodala onamo kamo ju je ruka vodila. Uzbudenje se irilo oko nje, kroz nju, postalo
je dio nje. Sve je bilo nestvarno, neplanirano. Iz nekog je razloga drala zatvorene oci,
zatvorivi se u nadnaravni grimizni svijet iza svojih vjeda.
Tada je na licu osjetila hladniji zrak i zavladala je cudna tiina, kao da su zakoracili u
drugi svijet. Otvorila je oci. Owen je pustio tapiseriju to ju je podigao da se vrati na mjesto,
tapiseriju koja je skrivala vrata malene, okrugle odaje bez prozora, osvijetljene samo jednom
svijecom u svijecnjaku visoko na zidu.
Pen se osvrnula naokolo, trepcuci dok joj se oci nisu privikle. - Gdje smo?
- Mislio sam da bismo ovdje mogli razgovarati o mojem dijelu nagodbe, podalje od
znatieljnih uiju - rekao je, zatvorio vrata i okrenuo kljuc u bravi.
Vani se raskalaena buka nastavila. - Nikome necemo nedostajati. - Odvezao je svoju
masku i bacio je na pod.
- Ne - sloila se Pen i pocela odvezivati vlastitu masku. Drhtala je kao da joj je
hladno, ali ruke su joj bile tople, koa vrela. Kad joj je priao, pola je u njegov zagrljaj.
Ovdje, u tiini i polumraku, rasplamsala se strast. Opsesija je postala treptaj... zasad.
- Drhti - promrmljao je, usnama joj dotaknuvi uho, istodobno skidajuci ukosnice
njezinog vela.
- I ti - odgovorila je, zavukavi ruke ispod njegova haljetka, opipavajuci mu rebra,
cvrste miice ispod fine svilene koulje.
- Znam. - Tiho se nasmijao. Veo joj je kliznuo s glave. Osjecala je njegov topao dah
na vratu dok joj je ljubio osjetljivu kou iza uha.
- elim te, Pen. - Rijeci su odjednom postale gorljive i on ju je cvrce stisnuo, a usta
su mu postala zahtjevna kad je spustio usne na njezine.
Pen se cinilo da se utapa, stapa s njegovim tijelom. Njegova su usta bila vrela i cvrsta
na njezinima, a ona je duboko udisala njegov poseban miris, mjeavinu toplog mukog tijela,
lavande i svjee izglacane odjece. Osjecala je njegovo tijelo uza svoje, tvrdu izbocinu penisa
kako pritice njezine skute od damasta. Zavukla je prste ispod sicunih gumba njegove
koulje, ocajnicki mu eleci dotaknuti kou. Sisala mu je donju usnu, zavukla jezik duboko u
njegova usta. Cvrsto je zatvorila oci i nije bila svjesna nicega osim svoje potrebe, sve napetije
spirale strasti. Krikovi, lupanje i glasan smijeh izvan okrugle odaje kao da je bio na nekom
drugom planetu.
Owenovi su prsti vjeto odvezali uzice gornjeg dijela njezine haljine koja se rastvorila
i kliznula s nje a da toga gotovo nije bila svjesna. J ednako je vjeto i brzo odvezao trake
njezine panjolske podsuknje i ta je komplicirana stvar odbacena ustranu tako da je stajala
samo u cipkom obrubljenoj pot-koulji i svilenim carapama, a njezine su se plesne cipele
izgubile u pjenuavoj lokvi ruicastog damasta.
GI GA

76

Prtljala je oko uzica kojima su njegove carape bile pricvrcene za pojas haljetka,
istodobno dlanom druge ruke trljajuci izbocinu njegova penisa, svjesna jedino svoje mahnite
potrebe da ga dri.
Pomogao joj je odvezavi svoje carape, a ona je tiho uzdahnula od zadovoljstva jer je
konacno dobila ono to je eljela. Obavila ga je rukom, uivajuci u dodirivanju vrelog uda cije
su ile pulsirale uz njezin dlan. Naslijepo je potraila vrh, te dvama prstima odmaknula
malenu kapicu koe. Podigla je prst do usta i kuala kapljicu vlage to ju je pokupila tijekom
svojeg istraivanja.
Usnama je prelazio po mekanim oblinama njezinih dojki ispod cipkaste potkoulje.
Odmaknuo ju je i dlanovima joj obuhvatio dojke, sagnuvi se kako bi ih poljubio, siuci
njezine bradavice koje su se ukrutile u njegovim ustima. Drhtala je uz njega, a bedra su joj se
razmaknula dok je potkoulju nastojala podici do struka, razgolitivi donji dio tijela.
Owen ju je podigao i ona mu je obavila noge oko bokova. Ugrizla mu je donju usnu i
osjetila okus krvi.
Odnio ju je do stola u sredini odaje i Pen je pala unatrag, ali su joj noge ostale oko
njegovih bokova. Zavukao joj je ruke ispod stranjice, podigavi je dok je ulazio u nju,
jednim potezom uronivi duboko, do sredita njezina bica. Stenjala je od uitka kad se ste-
gnula oko njega, cvrsto ga dreci u sebi.
Owen je stajao posve nepomicno. - Duo, ne usudujem se pomaknuti - apnuo je. -
Osjecam se poput djevca koji to prvi put radi i ne mogu se obuzdati. - Skrueno joj se
nasmijeio dok mu je po licu padala svjetlost svijece.
Pen je otvorila oci, a cinilo joj se da je to ucinila prvi put nakon nekoliko sati. - S
druge strane, ja nisam djevica i trebam te sada! - Taj ju je zahtjev zapanjio jo dok ga je
izgovarala. Nikad ranije nije tako neto rekla, a dok je gurala bokove prema gore, steuci
unutranje miice oko njega, glasno se nasmijala od radosti i apsolutnog osjecaja da je vlast u
njezinim rukama.
Owen je uzviknuo kad ga je zahvatio orgazam, Imao je tek toliko kontrole nad sobom
da se izvuce iz nje prije nego se sasvim izgubio. Prstima je cvrsto stezao njezinu mekanu
stranjicu, gotovo do bola, zabacene glave, ociju zatvorenih u ekstazi.
Pen se polako vratila u stvarnost, osjetila je tvrdi stol pod svojim ledima, ruke ispod
sebe, gustu tekucinu kako se sui na njezinu trbuhu. Trepnula je u svjetlosti svijece, koja se
doimala veoma jakom, je podigla ruku i dotaknula mu lice.
Owen je otvorio oci i njeno izvukao ruke ispod nje. Leala je na stolu, na trenutak
nesposobna zamisliti da ce uspjeti svoje trome udove natjerati da se pokrenu kako bi ustala.
Owen je vezao svoje carape, a potom ju je uhvatio za ruke i povukao u sjedeci poloaj.
- To je bilo veoma neuljudno, Pen. Sljedeci put ce biti bolje. -Sagnuo se, dlanovima joj
obuhvatio lice i poljubio je.
Sljedei put? Pen je sjedila na stolu. Njezino je tijelo jo uvijek uivalo u
zadovoljenju, njezin je duh pjevao od uitka.
Medutim, polako je nadirala ledena plima stvarnosti.
Dragi Boe, to je uinila?
Predala se, prepustila kontrolu, izgubila sebe, izgubila iz vida svoj cilj. J edina misao
bila joj je da je u poudi i strasti izdala svoje dijete. U svojem ivotinjskom uzbudenju.
Zaboravila je svoje dijete, zaboravila je Philipa, zaboravila svoj zavjet da ce potivati
uspomenu na njega time to ce otkriti istinu.
Zurila je u Owena, ali su njegove crte lica bile mutne; doimao se poput ploda nekog
cudnog i stranog transa. Vie nije osjecala zadovoljstvo, vec samo zbunjeno gnuanje prema
sebi. Nikakve ostatke uitka. Osjecala je hladnocu na tijelu, a u svojoj je razodjevenosti bila
ranjiva.
GI GA

77

Kliznula je sa stola i s gotovo ocajnickom urbom pograbila svoju odbacenu odjecu.
- Cekaj... cekaj malo. - Uzeo joj je odjecu.
Njegove su se crte lica polako izotrile i Pen je vidjela da se jo uvijek smijei, oci mu
i dalje izraavaju ugodu ispunjenja, ali se u mirnom pogledu vidi i oprezna zbunjenost.
GI GA

78

- to se dogodilo, Pen?
- Nita,... ne znam... nita - mrmljala je, drhtavim prstima pokrivajuci svoje dojke.
Kako bi Owenu uope mogla objasniti ono to ni sebi ne moe objasniti?
Namrtio se. - ali li zbog ovoga to se medu nama dogodilo?
- Nije se smjelo dogoditi. - Pen mu je iz ruku istrgnula podsuknju s obrucima i
pokuavala je vezati oko struka. Osjecala je da je, time to se prepustila toj divljoj, mahnitoj
strasti, nekako izgubila moralno pravo insistirati na tome da on ispuni svoj dio njihove
nagodbe. J edan dio njezina uma znao je da je nerazumno tako razmiljati. Krivila je
Owena jednako kao i sebe, a to sigurno nije razborito. Ali nije si mogla pomoci.
- Zar ne bi... ? - poceo je, a potom joj je nestrpljivo maknuo ruke i sam vezao
uzice. Osjecao je njezin ocaj, mada ga jo nije razumio. Vie nita nije rekao dok joj je
pomagao odjenuti haljinu.
Pen je poravnala skute iznad podsuknje i sagnula se da podigne veo. Nigdje nije
vidjela ukosnice; zacijelo su negdje u mracnim sjenkama do kojih ne dopire svjetlost svijece.
Stajala je i drala svileni veo, rastreseno se pitajuci kako ce ga pricvrstiti bez ukosnica. Kao
da je to vano.
- Mora ispuniti ono to si obecao - rekla je, zureci preko njegova ramena u
vrata koja vode u veliku dvoranu. - Zato smo doli ovamo.
No znala je da nije tako, pa se nije iznenadila kad je Owen s nevjericom rekao: -
Kakve su to besmislice, Pen?
- Nisu besmislice. Doli smo ovamo kako bismo razgovarali o tome kad ce ti
ispuniti svoj dio nagodbe. - Jo uvijek se nije mogla natjerati da ga pogleda u oci.
- Doli smo ovamo kako bismo ucinili tocno ono to smo ucinili - ustvrdio je
Owen, pomno naglaavajuci svaku rijec. - Kako bismo strastveno vodili ljubav. - Okrenuo je
dlanove prema gore u gesti zbunjenosti, a sad se u njegovim tamnim ocima ljutnja pomijeala
sa zbunjenocu. - Takav je bio dogovor medu nama prije nego smo zakoracili u ovu odaju.
Imao je pravo. Posve. Onaj trenutak u velikoj dvorani kad su njihove oci zajedno
govorile. Kad su priznali moc poude i prihvatili je kao neizbjean zakljucak. Sjecala se toga
sa svim poraavajucim pojedinostima. Ali sad je tu spoznaju odbacivala od sebe. Samo je
vrtjela no svoga kajanja i samoprezira.
- elim da mi kae kad ce uciniti ono to si obecao - insistirala je, ignorirajuci
njegovu tvrdnju
- Boje mi krvi, Pen! Postoji vrijeme i mjesto za tvoju opsesiju, ali to nije sada. Ne
nakon ovoga to smo upravo zajedno doivjeli. - Poalio je zbog grubosti jo dok je govorio,
no bilo je prekasno.
Problijedjela je. Izdao ju je. Odbacio je njezinu golemu potrebu, ba kao i svi ostali. -
Meni je jedino vano otkriti to se dogodilo mojem djetetu. Sklopili smo nagodbu. elim
znati kad ce obaviti svoj dio.
Stisnuo je korijen nosa tako da mu je koa pobijeljela, kao da je jedino tako mogao
obuzdati svoj gnjev i frustriranost s njom.
- Kad eli da podem?
J ednostavno je pitanje bilo sve to je Pen trebala.
Osjetila je olakanje, ali nimalo ushicenja ili zadovoljstva to je ocekivala.
Namrtila se razmiljajuci o pitanju. Buduci da su sad rani jutarnji sati, trebat ce mu
malo sna. -Kasnije danas. Do High Wycombea je cetrdeset pet kilometara, ali veci se dio puta
moe prijeci u jednom poslijepodnevu, bude li brzo jahao. Narednog jutra moe poci do sela
i ondje se raspi-tati. Poslat cu ti stranicu to sam je prepisala iz poslovne knjige. Hoce li
boraviti kod gazdarice Rider?
- Najvjerojatnije.
GI GA

79

Pen se okrene prema vratima. Tada zastane. -Ne, odmah cu ti je donijeti.
Slegnuo je ramenima. - Svakako. Ovdje cu te cekati.
Pen je cula frustriranost u njegovom glasu, jednako kao i rezigniranost, ali je oboje
ignorirala.
Smugnula je kroz vrata i iza tapiserije. Prolazila je izmedu parova u sjenkama velike
dvorane i pourila stubama do svoje odaje. Mislila je samo na svoj cilj. Nece razmiljati o
onome to se medu njima dogodilo, pa ce se uskoro ciniti kao da toga nije ni bilo.
Otkljucala je krinju i izvadila popis imena i brojeva. Tu se nalazi kljuc, znala je da ce
to rijeiti zagonetku. Owen d'Arcy ce to za nju uciniti.
Tada je zastala. Kako moe biti sigurna da ce dati sve od sebe kako bi joj pomogao?
Zato bi? To nije njegovo dijete. Nije rijec o njegovoj misiji. On je to takoder nazvao
opsesijom.
Kako mu sad moe vjerovati?
Pen je polako sjela na krevet. Pogledala je pergament u svojim rukama. Kako moe
bilo kome vjerovati da ce raditi u njezinu korist? Tako je dugo ivjela sama sa svojim ocajem,
sa svojim tajnim uvjerenjem koje je ispunjavalo svaku minutu njezinih dana, i svaki san
njezinih noci. Ne moe sjediti sa strane dok netko drugi, cak i netko tako vjet u pijuniranju i
izvlacenju informacija poput Owena d'Arcyja, odgonetava njezinu zagonetku.
Morat e poi s njim. To je veoma jednostavno rjeenje problema, a trebala se odavno
toga sjetiti. Medutim, nece to biti tako jednostavno izvesti. Kako ce se uspjeti izvuci odavde?
Kako ce pobjeci iz palace i blisko povezanog svijeta Maryna kucanstva? Kako ce takvo
putovanje zatajiti pred svojom obitelji? Nikad joj ne bi pruili podrku. Nitko ne bi.
Pen je gurnula presavijeni list u njedra i ustala, Sad nije trenutak da o svojoj novoj
namjeri raspravlja s Owenom. Ionako je dovoljno ljutit i frustriran. Najprije mora smisliti
dobar plan. Bit ce ga daleko lake nagovoriti ako ga dovede pred svren cin.
Vratila se u dvoranu i trenutak zastala uza zid, traeci priliku da pride tapiseriji usred
mahnitog vrtloenja sjena u zamracenoj prostoriji.
-Pen?
Osjetila je potitenost i nevoljko se okrenula covjeku kraj sebe.
Robin je bujnu lavlju grivu drao u ruci; njegovoj je kovrcavoj kosi hitno trebao
cealj. Stajao je nekako nelagodno, kao da je biti uz nju posljednje to bi elio.
- Gdje si bila, Pen?
- Sada? Gore. Morala sam neto uzeti iz svoje odaje. - Pokuala se nasmijeiti, sakriti
svoju nestrpljivost. Bude li predugo cekala, Owen bi mogao otici.
- Ne, ranije. Nestala si iz dvorane.
Nasmijala se, ali je to i njoj samoj zvucalo neuvjerljivo. - Ovo je noc uoci Tri kralja,
Robine. Svi igraju igre. Nemoj se petljati u moje. - Poljubila mu je obraz i nestala u mnotvu.
Robin je frustrirano tresnuo maskom po zidu iza sebe, a potom se okrenuo na peti,
preputajuci kraljevstvo dvorske lude raspojasanoj zabavi.
Pen je mugnula iza tapiserije i natrag u malenu odaju. Owen je sjedio na rubu stola,
lijeno njiuci nogu, a lice mu je izraavalo mjeavinu razdraenosti i dosade. J edva je cekao
da ode odavde, da to prije zavri taj posao.
- Evo. - Pen je izvadila pergament iz njedara i pruila mu ga.
Bio je topao i mirisao je po njezinoj koi. Owen je osjetio kako njegova frustriranost
nestaje. -Duo...
- Ne! - prekinula ga je i podigla ruku kao da ga tjera od sebe. - To se vie ne smije
dogoditi, Owene. Mi smo partneri, sklopili smo nagodbu, ali to je sve to imamo. Ucini ono
to si obecao. - Tada je nestala.
Spremio je pergament u dep. Za oko mu je zapelo svjetlucanje zlata u praznom
GI GA

80

kaminu, pa se sagnuo i podigao ukosnice Penina vela. Zurio je u njih dok ih je drao na dlanu.
GI GA

81

Deseto poglavlje

Pen je nemirno spavala. U snu je cula slabaan plac novorodenceta, vidjela okrutne
smede oci svoje svekrve, cula njezin glas u kojemu se osjecala neobicna samodopadnost.
Dijete je mrtvo.
Probudila se kad se Pippa, malo prije zore, uvukla kraj nje u krevet.
- Spava li, Pen?
Pen nije odgovorila. Trenutno nije bila raspoloena za intiman razgovor sa svojom
sestrom, Leala je i disala duboko i ravnomjerno sve dok joj Pippino ritmicno disanje nije
pokazalo da je zaspala.
Pen je tiho ustala, pazeci da previe ne mice pokrivace, te navukla krznom
podstavljeni nocni ogrtac. Soba je bila ledena, vatra se pretvorila u sivkasti sjaj, ali doci ce
slukinja prije nego svane kako bi ocistila pepeo i zapalila novu vatru prije nego bude vrijeme
da dame ustanu i odjenu se.
Pustila je Pippu da spava iza cvrsto navucenih draperija oko kreveta i izila iz odaje.
Princezine su se odaje nalazile na drugom kraju hodnika. Pospani pa, koji je nosio dvije
pokrivene nocne posude, hodao je prema njoj, sputene glave, vukuci noge po voskom
premazanim podnim daskama. Koraknuo je ustranu, priljubivi se uza zid u uskom hodniku
da bi ona mogla proci.
Princeza je bila u krevetu kad je Pen ula. Leala je poduprta gomilom jastuka, s
molitvenikom u rukama. Kad je ugledala Pen, iz odaje je odaslala slukinju, koja je ondje
cistila, te odloila knjigu.
Pen je prila krevetu. - elim vam dobar dan, gospo. - Zabrinuto je promatrala Mary.
Doista je izgledala bolesno. - Kako se osjecate?
- Malaksalo - rece Mary. - Lijecnik je previe dobro obavio svoj posao. Jeste li sinoc
razgovarali s Northumberlandom?
- Da, gospo. Nije bio osobito zadovoljan, ali proirila se vijest da ste teko bolesni.
- Dobro... dobro. - Mary je na trenutak zatvorila oci. - Ostat cu zatvorena ovdje tjedan
dana, a svakoga cu dana svom bratu poslati molbu da mi dopusti posjetiti ga dok jo uvijek
imam neto snage. Uvjerena sam da bi mi dopustio povratak u Essex kad bih mogla osobno s
njim razgovarati.
Pen je veci dio noci razmiljala o najboljem nacinu na koji bi mogla iznijeti svoju
molbu. Znala je kako funkcionira princezin um. Bude li Pen imalo nesigurna ili zvucala kao
da se ispricava, Mary njezinoj molbi nece pridavati osobitu vanost i odbit ce je, pa je zato
govorila tonom smirene sigurnosti.
- Gospo, buduci da cete cijeli tjedan ostati u sobi, nece vam previe trebati moje
usluge. eljela bih zamoliti doputenje da nekoliko noci provedem kod svojih roditelja.
Mary se namrtila. Nije bila nerazumna, ali se oslanjala na Pen, na njezine savjete i
prijateljstvo. Niti jedna od njezinih ostalih dvorskih dama nije ju znala utjeiti na isti nacin.
Isto tako, niti jedna od ostalih dama nije upoznata s njezinom sadanjom varkom.
- Moja mlada sestra Anna bila je bolesna - dodala je Pen. Pippa je rekla da je Anna
sad zdrava kao dren, ali Mary to ne zna. Samo zna da mlada djevojka zbog bolesti nije mogla
doci na zabavu uoci Tri kralja.
Mary je i dalje oklijevala, a Pen je bez rijeci cekala. Princeza ce na koncu pristati, ako
Pen ne kapitulira pred Marynom utnjom ispunjenom neodobravanjem.
Mary uzdahne. - Bit ce mi teko bez vas, Pen, ali znam da ste odvojeni od obitelji
otkako smo stigli u Greenwich.
- Silno bih eljela provesti malo vremena s njima prije nego se vratimo u Essex,
GI GA

82

gospo.
- O, neka bude. - Princeza je, gotovo muicavom kretnjom, okrenula glavu na
jastucima. Zacijelo ce mi moje druge dvorske dame dobro sluiti. Ali ne vie od cetiri dana.
- Zahvaljujem, gospo. - Pen je napravila kniks. - Hocete li sada doruckovati?
- Ne smiju me vidjeti da jedem s tekom dok bolesna leim u krevetu - obrecne se
Mary.
- Moda malo zobene kae? - predloila je Pen Navikla je na princezine mrzovolje.
Mary nije voljela kad joj neto poremeti planove.
- Neka bude.
Pen je pozvonila slukinji koja je cekala vani i rekla joj to da donese, a potom se
vratila do princezina kreveta. Dugim je potezima cetkala Marynu kosu, vedro cavrljajuci dok
se enino raspoloenje nije popravilo.
- Nedostajat cete mi, Pen - rekla je Mary kad je stigao njezin dorucak i Pen je odloila
cetku. - Vi ste jedina osoba s kojom doista mogu razgovarati.
- Nece me biti samo cetiri dana, gospo - odlucno ce Pen, shvativi da princeza nastoji
djelovati na njezinu tatinu ili na suosjecanje. Ustala je i stisnula oko sebe nocni ogrtac. - S
vaim doputenjem, sad bih se pola odjenuti.
- Ne morate se vracati ovamo prije nego odete - rece Mary i licom zagrabi zobenu
kau iz porculanske zdjelice. - Sigurno jedva cekate da podete.
- Namrteno je pogledala licu zobene kae. J este li sigurni da su ovamo stavili meda?
- Uvjerena sam da jesu, gospo. Poznat im je va ukus. - Pen je napravila kniks i
izila, odahnuvi od olakanja kad su se za njom zatvorila vrata.
Pourila je natrag do svoje odaje. Sad se vec posve razdanilo, pa su zrake hladne
sunceve svjetlosti prodirale kroz veliki prozor iza kreveta, okrenut prema istoku. Pippa je
sjedila kraj nedavno zapaljene vatre te je s uitkom jela kruh i slaninu. - Tu si. Bila si kod
princeze?
- Da, nije joj bolje - rece Pen, uzme s pladnja hrskav komadic slanine i ubaci ga
u usta. - Ostatce u krevetu nekoliko dana. Kad bi mama i lord Hugs jutros trebali stici?
- Mislim, oko devet. - Pippa joj prui vrc piva.
Pen je popila nekoliko gutljaja, a zatim je odlomila komad kruha, jo uvijek toplog iz
pecnice, a njegov se zamamni miris mijeao s mirisom gorucih cjepanica i ceera u kaminu.
Kriom je promatrala sestru. Unatoc dojmu neurednosti, Pippa je izgledala svjee i
odmoreno kao da je cijelu noc prospavala, mada se tek u zoru sruila u krevet.
Pippa je izabrala jo jedan komadic slanine, dreci ga palcem i kaiprstom. - to ti se
sinoc dogodilo? - pitala je, a u ocima joj se pojavio vragolast sjaj. - Izgubila sam te iz vida.
- Normalno. Ugasili su svijece - naglasi Pen.
- O, ali vidjela sam da si s kavalirom otila iza tapiserije.
- Kako si mogla vidjeti? - upita Pen. - Bilo je mracno.
- Bila sam macka, sjeca se? Macke vide u mraku. - Pippa se nasmijala i
nastavila jesti slaninu. - Izgubila sam te iz vida nakon to si nestala iza tapiserije.
Pen je samo slegnula ramenima i ovla se zavjerenicki osmjehnula. Njezinom ce
planu koristiti cinjenica da ju je Pen vidjela kako odlazi iz velike dvorane. Tako ce njezin
motiv djelovati uvjerljivije.
- Onda, jesi li doivjela zabavnu pustolovinu? J esi li provela noc neobuzdane strasti,
Pen? -Pippine su oci blistale.
- Gledaj svoja posla - odbrusila je Pen, ali se i dalje smijeila.
- Ti si moj posao - odgovori Pippa. - Kad te vidim s kavalirom, nisam sigurna
uiva li u njegovu drutvu ili ne.
- Jasno da uivam! - uzvikne Pen. - Ne bih toliko vremena provodila s njim da
GI GA

83

ne uivam.

- Drago mi je ako je tako! Vrijeme je da se napokon izvuce iz potitenosti. Svi
smo bili tako zabrinuti za tebe. - Pippa zastane, a potom s oklijevanjem rece: - Bila si tako
nesretna i sve nas je veoma zabrinjavalo to da si razmiljala samo o djetetu... -
Glas joj je zamro kad je vidjela kako se Penino lice zatvara, usta cvrsto sticu.
Odlucno je nastavila malo drukcijim smjerom, a ton joj je ponovno postao vedar kao
ranije. - Dakle, je li oenjen?
- Kae da nije. - Pen je sjela za toaletni stolic i Uzela cetku za kosu.
Pippa se namrtila. - Zar mu ne vjeruje?
- J asno da mu vjerujem. Zato ne bih?
- Ne znam. Samo si zvucala malo nesigurno.
Pen je utjela dok je provlacila cetku kroz kosu razbaruenu od sna. Sjecala se cudnih sjenki
koje su se pojavile u Owenovim ocima kad ga je pitala je li oenjen. Njegovo se lice tada
naglo smrknulo.
Okrenula se na stolcu. - Uopce nisam sigurna, ni u to, Pippa. I treba mi tvoja pomoc.
Pippine su se oci rairile. Gorljivo se nagnula naprijed. - Kako? - Morala bi lagati za mene -
jednostavno ce Pen. - elim otici na nekoliko dana. Imam princezino doputenje da
provedem cetiri dana sa svojom obitelji, ali ne idem onamo. elim da mami kae da sam
zatvorena s princezom tijekom njezine bolesti i nikoga ne mogu vidati. Mary me ne eli
pustiti iz vida dok se ne bude bolje osjecala. To se vec dogadalo. Nece biti ba tako velika
neistina.
- Hoe - vatreno ce Pippa. - To je uasna, velika la.
Pen uzdahne. - Znam. No hoce li to uciniti?
- Da, jasno da hocu. Ali kamo ide? - U prodornim ocima mlade ene vie nije
bilo ni nestaluka ni smijeha.
Pen se opet okrene zrcalu. Kraljeva palaca u Greenwichu puna je tih dragocjenih
predmeta, sve talijanskog dizajna. Pravi luksuz cak i za Pen, koja je odrasla u luksuzu.
Pocela je plesti kosu u pletenicu, usredotocujuci se na pokrete prstiju koji su gustu
smedu masu dovodili u red. - Kaem li ti da ima veze s kavalirom, hoce li prestati
zapitkivati?
Pippa je tiho zazvidala. Prila je sestri i stala iza njezina stolca. - Poci ce na ljubavni
sastanak s Owenom d'Arcyjem? Cetverodnevni?
Pen je u zrcalu srela njezin zapanjeni pogled. -Da.
- Pa, tiha voda brege dere - rece Pippa nakon kratke utnje. - Samo se svim srcem
nadam da nitko nece saznati.
- Nitko ne bi trebao saznati, pod uvjetom da mama i lord Hugh ne dodu u situaciju da
razgovaraju s princezom. Barem dok se ne vratim. Ako tada saznaju, snaci cu se. - Zvucala je
mirno i odlucno.
Pippa je zurila u nju. Ovo uopce nije slicno Pen. Smireno dranje, to da, ali da bi Pen
uopce pomislila na takvu varku, a kamoli da je provede u djelo! To joj nije nimalo svojstveno.
Pippa nije vjerovala ni da bi se ona sama to usudila uciniti, a daleko je sklonija pustolovinama
nego njezina sestra.
- To je samo strast? - pitala je nakon cijele minute tiine ispunjene nevjericom.
- A zato ne? - Pen je pocela uivati u sestrinoj reakciji. Tako se rijetko dogada
da netko uspije Pippu izbaciti iz ravnotee. - Ni tebi strast nije nepoznata, je li?
Pippa se namrtila. - Ja ocijukam, igram igrice, ali strasti Ne. - Odlucno je odmahnula
glavom. -Iskreno mogu reci da je to neto to nikad nisam osjetila.
Pen uzdigne obrvu. - Nije bilo seksa?
GI GA

84

Pippa se odjednom nasmijei. - Ne onog strastvene vrste, Pen. Samo razigrane.
Vjerovala ili ne, veoma sam oprezna.
Pen kimne. To ju nije iznenadilo. Pippa nije glupa, bez obzira na ocitu lakoumnost.
Na vratima se zaculo kucanje, pa su se obje okrenule, nimalo zadovoljne prekidom
razgovora. Njihova je mlada sestra promolila glavu unutra. -O, dobro, obje ste budne. - Ula
je ne cekajuci poziv.
- Nismo te tako rano ocekivale - rece Pen i ustane sa stolca kako bi poljubila
Annu, prikrivajuci svoju malodunost. Nadala se da ce biti daleko prije nego stigne obitelj
Kendal, pa bi svi lake povjerovali u Pippine izmiljotine.
- O, krenuli smo cim je svanulo - rece Anna i zagrli Pen, a potom se okrene kako bi
zagrlila i Pippu. Pippa je preko djevojcine tamnokose glave kimnula Pen. Morat ce prilagoditi
svoj plan.
- Provela sam tako dosadnu vecer uoci Tri kralja! - poalila se Anna, jurcajuci
odajom, zaustavljajuci se kraj razbacanih stvari svojih sestara, kratko ih proucavajuci i
krecuci dalje, poput pcele iznad cvjetne gredice. - Bilo mi je sasvim dobro do poslijepodneva.
Lako smo mogli doci.
Malo se durila. - Moj otac zapravo uopce ne eli da se pojavljujem na dvoru. Iskoristit
ce svaku izliku da me zadri kod kuce.
- Ne eli da prebrzo odraste - rece Pen, razmijenivi pogled s Pippom. Njihov ocuh
oboava svoju kcer te jedva moe podnijeti da ona provede noc pod nekim krovom koji nije
njegov. Njegova ena, sin i pastorke prilicno se zabavljaju na racun njegove gotovo fanaticne
brige i ljubavi. Medutim, predmet njegovog oboavanja, koji je kao dijete u tome uivala, vec
to pocinje doivljavati kao neto iritantno.
- Nije pravedno - prigovarala je Anna. - J ane Grey ima samo petnaest godina, a vec
godinama ide na zabave, plesove i gozbe.
- Jane Grey je kraljeva sestricna - rece Pippa. -Ocekuje se da ona bude izloena. Ti to
ne mora.
- Sasvim tocno, Anna - sloila se Pen. - Moe biti zahvalna to nisi Jane. Njezin je
ivot pravi pakao uz onako groznu majku koja je uvijek tipa i kritizira pred svima. Zna da
ce biti primorana udati se za onoga koji odgovara vojvotkinji i Krunskom vijecu. Tebe barem
nitko nece tjerati na tako neto.
- Ne, ali morat cu se za nekoga udati, a kako cu ikoga upoznati ako me otac nikad ne
puta s oka? - Rece Anna, vrteci se ispred dugog zrcala. Svida li vam se moja haljina? Nije li
draesna?
- Veoma - sloile su se njezine sestre.
Anna jurne do ormara. - Smijem li ti pomoci u odijevanju? to ce nositi, Pen?
Pippa joj se pridruila kod ormara. - Mislim da bi Pen ovo trebala odjenuti. - Izvadila
je haljinu od vatreno narancastog baruna.
Kad je vidjela kako se Pen namrtila, preduhitrila je njezin prigovor. - Znam da u
pravilu ne voli jarke boje, no sigurna sam da bi danas eljela najbolje izgledati. - Znacajno je
uzdigla obrvu.
Pen joj je dobacila pogled upozorenja, shvativi da je njezina sestra raspoloena za
zadirkivanje. -Anna, moe li mi dodati koulju?
Anna joj je dodala koulju od bijelog materijala s finim vezom oko vrata i zapeca.
Pippa rece: - Anna, ljubavi, bi li pola u nae ime pozdraviti mamu i lorda Hugha i reci
im da cemo im se pridruiti za pola sata?
- O, oni to znaju - vedro ce Anna.
- Moguce, ali ne elimo ispasti nepristojne - rece Pen. - Ne moemo jednostavno
ignorirati njihov polazak i pojaviti se kad budemo spremne. Zna da je to neuljudno.
GI GA

85

- O, dobro - rece Anna i izide.
- Sad se brzo odjeni - rece Pippa. - Cim ode, poci cu k njima i reci im da si, nakon to
je Anna otila, hitno pozvana k princezi. Pretvarat cu se da si zatim poslala poruku da mora
ostati uz nju... lijecnik je veoma zabrinut. Nita nece posumnjati.
- Nece - sloila se Pen. - I tada ce se vratiti u Holborn. Nema razloga da ostanu ovdje
ako ne mogu vidjeti ni princezu ni mene.
- Pojavi li se vojvotkinja od Suffolka, jo ce bre pobjeci - rece Pippa, nasmijavi se. -
Mama ne moe boraviti u istoj prostoriji s tom enom. Jahat ce na sastanak?
- Da - rece Pen. Vec je zakljucila da usred bijela dana moe bez opasnosti sama
jahati od palace Greenwich do grada. Trebat ce joj malo vie od sat vremena. Bila je prilicno
sigurna da ce odande naci put do konacita gazdarice Rider.
Owen zacijelo nece uriti s polaskom. Nije bio osobito oduevljen tim zadatkom. Ali
ukoliko je vec krenuo, slijedit ce ga iz grada cestom za High Wycombe. Negdje ce ga sustici.
- Ovo ce ti trebati za jahanje. - Pippa joj je pruila ukrobljenu podsuknju umjesto one
s obrucima, koju je nemoguce nositi na konju.
- to jo mora uzeti?
- Samo novac - rece Pen. - U krinji je kesa. -Navukla je podsuknju i provukla ruke
kroz narancastu haljinu koju joj je sestra pridravala. Nije imala vremena razmisliti to bi jo
trebala ponijeti na takvo putovanje. Morat ce se usput snalaziti.
- Mislim da bi trebala ponijeti bode - ozbiljnu ce Pippa. - Sama ce jahati. Nikad
dovoljno opreza, Osobito nakon onoga to se proli put dogodilo.
- Bode mi ne bi pomogao protiv gomile lopova - primijeti Pen. No Pippa je imala
pravo. Maleni srebrni bode, to ga moe nositi u rukavu, pruit ce joj odredeni osjecaj
sigurnosti.
Srce joj je prebrzo lupalo. Uvukla je trbuh dok joj je sestra vezivala uzice steznika.
- Odjednom osjecam mucninu - rekla je.
- Nisi stvorena za pustolovine - primijeti Pippa, te doda: - Ali i ja osjecam mucninu,
pa vjerojatno ni ja nisam stvorena za to. Barem ne za ovu vrstu. Ne ovu pravu vrstu... Hajde,
mora pouriti, za slucaj da se Anna vrati. Gdje su ti cizme?
Kopala je po ormaru dok je Pen svoje pletenice gurala u mreicu za kosu koja ce ih
ucvrstiti ispod kapuljace ogrtaca dok bude jahala.
Pen je uzela cizme od Pippe i navukla ih, zagladivi skute preko njih. Njezin izgled
nije bio vaan za ono to je naumila, ali se ipak pogledala u zrcalu.
Haljina od narancastog baruna otvarala se iznad podsuknje od crnog damasta s
vezenim sicunim zelenim cvjeticima. Rukavi su iroki do lakata, a uski na podlakticama i
zapecima. Maleni cipkasti ovratnik uzdizao se na njezinu zatiljku. Nabrani izrez oko vrata
zahtijevao je bro na prsima, ali je ponovno rekla sebi da njezin izgled nije vaan, a takav bi
ukras bio apsurdan u danim okolnostima.
No cak je i bez nakita djelovala veoma elegantno. Doista se cinilo da boja daje sjaj
njezinoj koi i istice mjeavinu boja u njezinim ocima. Iako je sasvim moguce da je to samo
posljedica njezina groznicavog raspoloenja.
- Evo ti tvoj bode. - Pippa joj je pruila maleni no. Ucvrcivao ga je tanki koni
remen to ga je Pen vezala oko zapeca. - A ovdje je kesa.
Pen je navukla konu kesu na zlatni lancic oko struka. Djelovala je umirujuce teko.
Novac je takoder jedan oblik zatite.
- Plat i rukavice. - Pippa joj ih je pruila. Ponaala se mirno i staloeno, nije
pokazivala nikakvu zabrinutost.
Pen se omotala platem od debelog crnog baruna podstavljenim krznom i na glavu
podigla iroku kapuljacu. Navukla je rukavice. Progutala je prilicno veliku knedlu u grlu. -
GI GA

86

Sigurna si da ti ne smeta, Pippa?
- O, za Boga miloga, Pen. Idi! - uzvikne Pippa i gurne je prema vratima. - Obje
cemo se prestraiti ako bude oklijevala.
Pen je znala da se ona nece prestraiti ni predomisliti. Bez obzira koliko je nervoze
osjecala, cak i krivnju to je dovela sestru u ovako neugodnu situaciju, bila je odlucna. Ucinit
ce sve to je potrebno. Ono to otkrije tijekom ovog putovanja, donijet ce joj neku vrstu
spokoja.
Zavretak, ako tako mora biti, ali moda i pocetak. Samo moda i pocetak.
Pippa je otvorila vrata i provirila van. - Brzo -rekla je. - Nikoga nema u blizini. Nemoj
poci glavnim stubitem.
- Nisam ni namjeravala - rece Pen. Vratit cu se za cetiri dana. - Stisnula je
Pippinu ruku i urno se udaljila, cvrsto stegnuvi crni plat oko sebe.
Pippa je cekala dok Pen nije nestala niz usko stubite koje vodi u stranje dijelove
palace, a potom se vratila u odaju kako bi se i sama odjenula. Skupila je kosu i jo uvijek
donekle neurednu frizuru sakrila ispod svilenog vela.
Prsti su joj se zaustavili dok je stavljala ukosnice. Namrteno se zagledala u zrcalo, ali
vie nije vidjela vlastiti odraz.
to li je Pen naumila?
Sve te price o strastvenom ljubavnom sastanku.
Pippa ni na trenutak nije povjerovala da je to cijela istina.
Pippi je na um pao samo jedan razlog koji bi njezinu prakticnu, staloenu sestru
mogao navesti da se upusti u bilo kakvu varku, pogotovo neku tako opasno impulzivnu.
Novoroene.
ako je o tome rijec, pomae li joj Pippa ili samo pogorava situaciju? Ukoliko se Pen
vraca u grozno stanje u kojem je bila nakon to je izgubila dijete, njezina joj sestra nimalo ne
koristi time to joj pomae.
Pippino srce zadrhti. Teko je lagati majci u bilo kakvim okolnostima, ali ako ce time
nauditi Pen, bit ce neoprostivo.
Medutim, obecala je. I nece iznevjeriti Pen, bez obzira na posljedice.

GI GA

87

GI GA

88

Sedanaesto poglavlje

Cesta od Greenwicha do Londona tog je vedrog suncanog jutra bila krcata. Kola su
tandrkala izmedu pjeaka; ene su na glavama nosile koare, ili su visjele s tekih tapova na
njihovim ramenima; mukarci su gurali rucna kolica puna ugljena iskrcanog s teglenica u luci.
Tu i tamo bi netko pogledao enu u platu s kapuljacom na njezinu arcu, no Pen je
uglavnom privlacila veoma malo pozornosti. Njezin je konj ocito bio cistokrvan, a plat debeo
i raskoan, ali joj se lice jedva vidjelo ispod kapuljace. Netremice je gledala cestu, ne osvrcuci
se ni lijevo ni desno.
Jahala je onoliko brzo koliko se usudila, a da ne privuce pozornost na sebe. William,
premda ukopljen, ima prilicno hiroviti temperament, ali on je najveci od njezina tri konja, a
ujedno i najizdrljiviji. Cinio se kao logican izbor za putovanje koje ce iziskivati naporno
jahanje, a ona je cvrsto vjerovala da ga moe kontrolirati.
To se uvjerenje malo pokolebalo kad se propeo i hodao postrance jer su naili na
djecaka koji je na lancu vodio medvjeda. Copor pasa jurnuo je na medvjeda, lajuci i cvileci.
William je puhao kroz nozdrve i zabacivao glavu, snano poteuci vale.
Djecak je bacao kamenje na pse i okupila se nasmijana gomila ljudi; dobrocudno su
poticali djecaka u njegovim ocajnickim nastojanjima da rastjera copor. Na koncu se nekoliko
mukaraca smilovalo momku, pa su mu pomogli rastjerati bijesne ivotinje. Mada je hukanje
pasa na medvjeda zanimljiva i unosna zabava, svi znaju da se to treba izvoditi u jami, a ne uz
cestu pred publikom koja ne placa.
Pen je smirila konja i pustila ga da se krece vlastitim tempom dok se nisu udaljili od
guve. Kretanje ga uvijek smiruje. Cesta je slijedila vijugavi tok rijeke koja je tekla s njezine
lijeve strane. Kroz gola je stabla na obali vidjela polja i malena sela na drugoj strani. Uskoro
je cula zvuk zvona brojnih londonskih crkvi koja kao da su bez prestanka zvonila, te je
ugledala krovove u predgradu.
Konacite gazdarice Rider nalazi se blizu Westminstera, gdje obitelj Bryanston ima
svoju londonsku rezidenciju. Splav za konje prelazio je rijeku na relativno uskom dijelu,
odmah iza palace Lambeth na junoj obali, prevozeci putnike do Westminstera na suprotnoj
strani. J edini drugi prijelaz nalazio se mnogo dalje, na London Bridgeu, a premda je most
sigurniji i ugodniji prijelaz, Pen nije eljela gubiti vrijeme i toliko skrenuti s puta.
Kraj palace je okrenula konja prema rijeci i sa skupinom trgovaca i radnika cekala na
obali da se cvrsta splav vrati s druge strane.
Splav je pristala uz obalu. Putnici su se ukrcavali uz psovke i povike splavara. William
se usplahirio i udario u drugoga konja kad je na njemu pokuala prijeci na platformu koja je
plutala i njihala se. Obje su ivotinje zabacile glave, rairenih nozdrva.
- Vodi ga! - viknuo joj je covjek kojemu je platila peni. - Sve ce nas pobacati u
vodu!
Pen je sjahala, rumena od posramljenosti zbog Williamova loeg ponaanja i svoje
nesposobnosti. U jedinoj drugoj prilici kad je ovo ucinila, ondje se nalazio konjuar koji je
preuzeo brigu o njezinom konju. Povela je ivotinju na splav, cvrsto dreci uzde odmah iznad
zvala, tiho mu govoreci dok se nemirno micao i puhao kroz nos, s nepovjerenjem gledajuci
druge konje na splavi koji su izgledali kao da se ondje osjecaju kao kod kuce.
- Ovo mu je prvi put, je li? - ljubazno je pitao krupan covjek u haljetku od
domaceg sukna koji je putovao pjeice. - Meni se cini malo nervozan.
Ali se vidi da je cistokrvan. - Znalacki ga je pogladio izmedu lopatica. - I to je lijepa koa.
Penino je sedlo izradeno od prekrasno obradene koe; njezini srebrni stremeni
svjetlucali su na suncu. Osjetila je nervozu. Njezin konj, kao da je uskladen s njom, toptao je
GI GA

89

kopitima. Splav je kripala i nagnula se, a jedan od splavara viknuo je neku psovku.
Covjek joj vjerojatno ne kani nauditi, ali je na sebi osjecala njegov znatieljan pogled,
mada se okrenula od njega i cvrce stisnula kapuljacu oko glave.
- Onda, kamo idete, gospodo? Pen je ignorirala pitanje.
- Niste navikli sami hodati naokolo, rekao bih primijetio je i spustio ruku na sedlo. -
Konjuar nije s vama?
Pen je i dalje utjela, ukoceno zureci u blatnjavu vodu po kojoj su se kretali. Kona
kesa ispod njezina plata odjednom se doimala veoma tekom i vidljivom, premda je bila
dobro skrivena. J e li ju vidio dok je placala za vonju?
Covjek je prestao pricati, ali je zadrao ruku na sedlu, fuckajuci kroz iroku rupu
izmedu pocrnjelih ostataka prednjih zuba. Splav se pribliila drugoj obali.
Ostali su se konji, koji kao da su poznavali rutinu, poceli kretati naprijed. William je
nesigurno podrhtavao na zvuk pomicanja kopita oko njega. Pen se osjecala veoma ranjivo dok
je stajala usred svih tih velikih i jakih konja, a covjek do nje jo je uvijek fuckao, promatrajuci
je. Obuzeo ju je silan osjecaj prijetnje. Apsolutni predosjecaj opasnosti.
Splav je dotaknula drveni molo i ljudi na su konopce kako bi je privezali. Pen je
cvrce stisnula uzde. Premda je silno eljela izici na obalu, morala je cekati da se iskrcaju
ostali, inace bi je drugi konji mogli zgaziti. Drugi su putnici sili sa splavi na molo, a covjek u
haljetku od domaceg sukna takoder je cekao, s rukom koja je i dalje pocivala na Peninu
skupom sedlu.
- Hajde, Williame. - Povukla je uzde, a grlo joj se stegnulo od straha. Bila je sigurna
da ce je covjek pokuati zaustaviti, a nije mogla uzjahati bez bloka za penjanje. Konj je naglo
krenuo naprijed, tako silno eleci stici do cvrste obale, da je Pen umalo izgubila ravnoteu i
nala se pod njegovim kopitima.
- Samo polako - rekao je covjek, stavivi hrapavu aku preko njezine. Sagnuo je glavu
prema njoj, a ona se pokuala okrenuti od smrada luka i piva u njegovom dahu. - Dajte da
vam pomognem, gospo, jer ste ovako sami.
Zarila mu je lakat u trbuh; zatim je, u trenutku dok se on oporavljao od udarca, izvukla
svoj maleni bode i zabola ga u njegovu aku kad je ponovno posegnuo za uzdama.
Covjek je pao unatrag i estoko opsovao, steuci aku. Krv je tekla iz rane. Vikao je za
njom dok je trcala s Williamom vodeci ga na molo. Skuti su joj se pleli oko glenjeva, plat je
vijorio oko nje ometajuci njezino kretanje. Lica su zurila u nju, ljudi su joj se poceli primicati.
J o uvijek je u jednoj ruci drala no s kojeg je kapala krv dok je vukla Williama do
panja. Stavila je drak bodea u usta i stegnula ga zubima, te hitro uzjahala, prebacivi
koljeno preko uporita na enskom sedlu. Snano je utnula konja.
Iznenaden, William je jurnuo uskom stazom koja je vodila od rijeke. Pen je iza sebe
cula psovkii trcece korake, ali William je brzo odmicao progoniteljima.
Njezino se odredite nalazi blizu pristanita Horseferry, nedaleko mola za splav, ali
sad ne moe odmah poci onamo kako je namjeravala. Morat ce pricekati da se situacija smiri.
Tek kad je stigla do labirinta prolaza i ulicica podalje od rijeke, maknula je no iz usta,
ali ga nije vratila u rukav. Osjecala se sigurnijom dok joj je bio spreman u ruci.
Sad se nalazila na poznatom terenu, u podrucju oko rezidencije obitelji Bryanston.
Cak i usred bijela dana, kad su ulice pune uobicajenog prometa, nije uspijevala potisnuti
drhtaj pri sjecanju na napad one noci prije Boica. Ovo je opasan svijet za enu bez pratnje,
kiselo je pomislila. Premda to ne bi trebalo biti nikakvo iznenadenje za razumnu osobu. No s
druge strane, razumne se osobe ne dovode u situacije u kojima moraju bodeima probadati
ljude.
Prola je kraj kapije rezidencije Bryanston i instinktivno cvrce stisnula kapuljacu oko
glave. Pogledala je prema tornjicima i vidjela da stjegovi obitelji Bryanston lepraju na
GI GA

90

povjetarcu. To je potvrdilo ono to je znala, da se obitelj jo uvijek nalazi u Londonu. No ta ju
je potvrda umirila. Ne bi mogla slobodno postavljati pitanja da su otili na svoje seosko
imanje. Ovako su nekih pedesetak kilometara daleko od High Wycombea, a ona ce se moci
bez straha raspitivati o tracevima medu Bryanstonovim zakupcima.
Nakon to je prola kroz nekoliko ulica, skrenula je natrag prema rijeci, prilazeci
pristanitu Horseferry iz suprotnog smjera. Zaustavila je konja na uglu i provirila ispod strehe
neke kuce kako bi pogledala nizvodno. Promet na rijeci normalno se odvijao, djeca su u
plicaku traila jegulje ili koljke i pueve. Splav se nalazila otprilike na sredini rijeke,
vracajuci se u Lambeth s novim teretom. Na molu je sve djelovalo mirno.
Pen je izila iz ulicice. Konacite je bilo tocno onakvo kakvog se sjecala, malo dalje
od pristanita, okrueno vlastitim vrtom. Dim se uzdizao s krova, a kure na prozorima bile su
zatvorene da se hladnoca jutra zadri vani.
Sjahala je pred vrtnim vratima i povela Williama do ulaznih vrata. Mjedena je alka
svjetlucala na debelim hrastovim vratima. Pen je pokucala i cekala. Shvatila je da je
nevjerojatno mirna sad kad je stigla na cilj. Opet je imala kontrolu nad situacijom, bila je
posve sigurna u ono to mora uciniti i znala je kako ce to uciniti.
Vrata je otvorila malena djevojcica s prstom u ustima, promatrajuci je odozdo.
- J e li gazdarica Rider ovdje?
Umjesto odgovora, dijete je preko ramena doviknulo: - Mama! - Zatim je opet
krupnim ocima pogledala gocu.
Gazdarica Rider dode do vrata. - Vrati se svojim posudama, Ellie - rece i okrene dijete
od vrata. Proucavala je Pen. - Vi ste mlada dama koja je dola s kavalirom - rece. - Bili ste
ozlijedeni.
- Da, tako je - rece Pen. - Je li kavalir ovdje, gazdarice?
- Jo je u krevetu - rece vlasnica konacita. Vratio se kad je vec svanulo i otiao ravno
u krevet. Mladi Cedric, takoder.
Znaci, nije ranom zorom odjurio kako bi odrao obecanje. Pa, to nije ni ocekivala.
Zato bi inace dola ovamo?
Pen je zaobila gazdaricu Rider i ula u hodnik. - Onda idem gore - mirno rece. - Biste
li zamolili Cedrica da se pobrine za mojega konja, molim vas? O, i kavaliru ce trebati dorucak
i topla voda za umivanje. Ide na put koji ce trajati nekoliko dana.
Gazdarica Rider ju je zabezeknuto gledala. Pogled joj je skrenuo na bode to ga je
Pen jo uvijek drala u ruci. - Meni nita nije rekao, gospo,
- Ne, rekla bih da je bio veoma umoran kad je jutros stigao. Ali vidjet cete da ce
upravo to uciniti. Dakle, ako biste gore mogli poslati dorucak...
to god on voli. Sigurna sam da znate. Ljubazno se nasmijeivi, Pen pode uza stube.
Tocno se sjecala gdje se nalazi kavalirova soba. Otro je pokucala prije nego je
pritisnula kvaku. Vrata su se otvorila i ona je ula.
- Cedric... Bojih mi kostiju, momce, nisam te pozvao! - naprasit se glas zacuo
iza draperija oko kreveta.
Pen je razmaknula draperije. - Dobro jutro, Owene.
Owen je sjeo, odmah se razbudivi, trenutno posve pribran. - Pen! Sto je ovo,
dovraga? - Opazio je bode. Oci su mu se suzile, a pogled naglo izotrio. - to radi s tim
noem?
- O, ovo. - Pen je spustila pogled na no. Tako ga je dugo drala da se cinilo kao
da je postao produetak njezine ruke. - Na splavi za prijevoz konja bio je neki covjek. Mislim
da je imao loe namjere, a nisam eljela riskirati. - Spustila je bode na stolic kraj kreveta.
Owen je odgurnuo pokrivac i spustio noge na pod. Bio je nag. Snaan i lijep. Sinoc, u
okrugloj odaji iza tapiserije nije ga vidjela nagog. Pen je skrenula pogled. Kucni je ogrtac
GI GA

91

visio na kukici kraj vrata. Uzela ga je i bez rijeci mu ga pruila.
Owen je pricekao trenutak due no to je bilo potrebno prije nego ga je uzeo. J edino
mu je palo na pamet da je tijekom noci poalila zbog svojeg naglog povlacenja nakon to su
vodili ljubav. Sad je na ovaj neobican nacin dola k njemu kako bi popravila situaciju medu
njima. Krv mu je bre potekla ilama dok ju je gledao, jasno se sjetivi kako je radosno
reagirala na njega, predivnog sjaja u njezinim ocima dok se pomicala ispod njega.
Polako se nasmijeio dok je navlacio ogrtac. -Ovo je neocekivano iznenadenje, duo,
ali predivno.
- Nije ono to misli. - Pen se brzo odmaknula od njega kad je posegnuo za
njom. Prila je kaminu i aracem ustro raspirila ar, a potom dodala novo trijece.
Owen je bio svjestan vala razocaranja, a odmah potom obnovljene ljutnje i
frustriranosti. Cinilo se da je distanca jednako ledena pusto jutros kao i sinoc. Dakle, kojeg
vraga radi ovdje?
Pogled mu je ponovno pao na maleni srebrni bode. S mjeavinom uasa i
zbunjenosti, vidio je da se na otrici nalaze smede mrlje krvi. - Koristila si ovo? - otro je
pitao, podigavi ga sa stola. Krv se zgruala, ali je jo uvijek bila pomalo ljepljiva.
- Nema ba previe smisla nositi no ako nisi spreman upotrijebiti ga - rece Pen.
- Sigurna sam da se slae.
Mrtva hladna! Pa, dvoje moe igrati tu igru.
- Svakako - suho je odgovorio, te tonom ucitelja koji se obraca uceniku koji
grijei dodao: - Ali uvijek bi trebala ocistiti oruje nakon uporabe.
Otrica ce izgubiti sjaj ako to ne ucini. To bi trebala znati ako ti probadanje ljudi prijede u
naviku.
Uzeo je krpu sa stalka za lavor i oprao krv s otrice, a potom je prstom preao du
njezina ruba. Uzdigao je obrvu. - Barem je dovoljno otar. -Vratio joj je bode. - Evo. Gdje ga
nosi?
- U rukavu. - Pen je gurnula oruje u remen. -
I koritenje noa nece mi postati navika. Iskreno receno, obicno ga uopce ne nosim, ali majka
nas je naucila da moramo biti sposobne same se obraniti.
Pippa se pobrinula da ga uzmem, i drago mi je zbog toga.
Na trenutak je zvucala kao ona stara. Cinilo se da na svakom koraku mijenja
raspoloenje i dranje prema njemu, a on jo uvijek nije znao koji ju je vrag ovamo doveo.
Pomalo je ironicnim glasom pitao: - Molim te, prosvijetli me, Pen. Zato si se zapravo
izloila na milost i nemilost svakojakim ljudima na splavi samo da bi me probudila?
Pen nije izravno odgovorila. - Znam da si sigurno kasno legao, ali ocekivala sam da
ce u ovo doba vec biti spreman za polazak - rekla je.
- Ah. - Poceo je shvacati, ali mu se zakljucak nije svidao. - Dola si me ispratiti na
moj put u High Wycombe?
- Ne ba - polako ce Pen. - Ovdje sam kako bih pola s tobom.
Owen je to bez rijeci prihvatio. Pen ga je intrigirala, uzbudivala, zabavljala, smucivala.
Ali prije onoga sinoc, nikad ga nije ljutila. Sad je promatrao njezino mirno, odlucno lice i
shvatio da mu po tom pitanju nece dopustiti pregovaranje. Primorat ce ga da ucini ono to ona
eli i kada to eli.
Sklopio je nagodbu. Ali nije ocekivao da ce ga goniti kao vola upregnutog u plug. -
Samo da vidimo jesam li dobro shvatio - polako je rekao. -Imam li pravo kad mislim da ti ne
vjeruje da cu ispuniti svoju obvezu prema tebi?
Pen nije zavarao miran ton njegovoga glasa. Shvatila je da ga je uvrijedila i urno
pokuala objasniti. - Nije rijec o tome, Owene, doista nije. Ali shvatila sam da moram biti
ondje - razborito je govorila. - Ovo je moja potraga. Ti to doivljava samo kao dio nagodbe.
GI GA

92

Treba mi tvoja pomoc, ali osjecam potrebu sudjelovati u tome.
- Kako ce se na tako dugo maknuti od princeze? - No jo dok je postavljao to pitanje,
shvatio je da je Pen vec uspjela sve organizirati, naravno.
- Pobrinula sam se za to - odgovorila je i slegnula ramenima.
Prekinulo ih je kucanje na vratima. Naglo se okrenuo i otvorio ih bez svoje uobicajene
staloenosti.
Vani je stajao Cedric s lavorom u kojem se nalazio vrc vruce vode. - Odveo sam
gospodina konja u konjunicu - rekao je. - Gazdarica Rider me poslala ovamo s toplom
vodom. Rekla je da idemo na putovanje, gospodine. - Pogledao je iza Owena do mjesta gdje
je Pen stajala kraj kamina.
- Ostavi vodu, Cedric, i dovedi konje - rece mu Owen.
- I gospodina?
- Da, i konja ledi Bryanston - rece Owen. - Ledi Bryanston se vraca u palacu
Greenwich. J ohn Rider ce je otpratiti. Reci mu neka osedla konja za sebe.
- Da, gospodine. - Cedric je ostavio lavor i vrc znatieljno pogledao Pen i otiao.
Kavalirovesu odrjeite naredbe pau otkrile da je njegov gospodar opasno blizu gnjeva, a
Cedric je jedino mogao zakljuciti da je dama uzrok tome.
- Ne - rekla je Pen cim su se vrata zatvorila. -Idem s tobom, Owene.
- Nemoj biti smijena. - Ulio je vrucu vodu u lavor. - Nema potrebe. Mogu sam
obaviti ono to eli. Vratit ce se u Greenwich. Sin gazdarice Rider bit ce ti sasvim dovoljna
zatita u slucaju da naide na jo neku opasnost.
- Ne - ponovila je s istom konacnocu. - Nitko to ne moe obaviti umjesto mene.
Treba mi tvoja pratnja... i tvoja... - Oklijevala je, paljivo birajuci rijeci. - Tvoja profesionalna
strucnost - rekla je. -Ja sam pomogla tebi, a sad ce ti pomoci meni.
Owen je umocio rucnik u vodu i prislonio ga na lice. Previe ga je naljutio njezin
beskompromisni ton da bi joj odmah odgovorio, pa se usredotocio na svoju jutarnju higijenu.
Omotao je rucnik oko vrata i poceo otriti britvu na konom remenu.
Pen je maloduno shvatila da je uznemiruje intimnost njegovih postupaka, intimnost
koja se produbila kad se poceo brijati. Philip je nosio bradu, urednu trokutastu bradu koja je
odgovarala njegovom mravom licu. Nastojala je u mislima zadrati Philipovo lice; dozvala je
u sjecanje trenutke kad ga je gledala kako se brije i polako joj se vratila pribranost. Ovo cini
za njega. Za njihovo dijete.
Skinula je plat i sjela na stolac kraj kamina. Na tom je stolcu sjedila kad joj je Owen
cistio i previjao ranu.

Ta joj je spoznaja samo proletjela glavom. utjela je i cekala. On se ljuti, ali to nije
vano. Zapravo, pomae da se poveca distanca medu njima koja joj tako ocajnicki treba ako
eli ostati usredotocena na svoj cilj. Odgovori su sad tako blizu. Nita drugo nije vano.
Owen je skinuo kucni ogrtac i posegnuo za carapama. Pen je zurila u vatru,
prisiljavajuci se da misli na bilo to, samo ne na Owena d'Arcyja i njegovu nagost.
Owen ju je pogledao i njegov je gnjev nestao. Citao je njezine reakcije tako jasno kao
da ih je napisala. Svaki miic njezinih ukocenih leda govorio mu je koliko se bori kako ne bi
reagirala na njega. Ocito nije dobro promislila o ovoj situaciji. Nije joj palo na pamet da bi je
neto moglo uznemiriti kad bude cuvala strau u mukarcevoj spavacoj odaji dok on obavlja
tako osobne stvari.
Usne su mu se trznule u jedva zamjetljiv osmijeh. Moguce je da se usredotocila samo
na jedan cilj, ali nije predvidjela moguce probleme.
Zamiljeno je zakopcavao koulju. to bi bilo loe u tome da pode s njim, barem u
prvoj etapi putovanja? J asno je da ne moe biti uz njega dok se raspituje oko Bryanstonova
GI GA

93

imanja. Ljudi bi je prepoznali, pa nikad ne bi dobili iskrene odgovore. Ali dotad mogu
zajedno putovati.
Nakon nekoliko dana bliskog, zapravo intimnog druenja, zasigurno ce uspjeti sruiti
njezin otpor Ponovno ce zavesti Pen Bryanston.

A ovoga ce puta Owen d'Arcy raditi neto to nema nikakve veze s francuskom
diplomacijom.
- Pa, valjda mora ako je tako - nehajno je rekao kad je sjeo da bi navukao cizme.
Pen se odmah okrenula, iznenadena tako naglom kapitulacijom. - Zato si se
predomislio? -Sumnjicavo je zurila u njega.
Owen odmahne glavom. - Cini se da se tebi nikako ne moe udovoljiti. Ti insistira. Ja
se sloim. A sada dovodi u sumnju moje motive.
- Znaci, nisi uvrijeden? - upita Pen. - elim reci,
vie nisi.
Slegnuo je ramenima. - Kao to si rekla, to je tvoja potraga. Ima pravo provesti je do
kraja.
- Hvala - rece Pen, pomalo zbunjeno.
Owen je samo kimnuo i zavladala je tiina. Dovrio je odijevanje, a kad mu je
gazdarica Rider donijela dorucak, pojeo ga je u jednakoj tiini. U jodnom ju je trenutku
gestom pozvao za stol, ali je Pen samo odmahnula glavom. J edva je cekala da krenu. Na
raspolaganju ima samo cetiri dana. Dan i pol da onamo stignu, isto toliko za natrag. Nemaju
vremena za meko kuhana jaja i bubrenjak.
Sjedila je na stolcu i zurila u vatru, pitajuci se zato je zapravo kapitulirao bez daljnje
prepirke. Bio je tako odlucan, i tako ocito ljutit. to je to promijenilo? Mucila ju je slabana
sumnja, ali nije kala kako bi nacela tu temu prije nego on to ucini. Nije eljela izazvati
podrugljiv odgovor. Ipak, ako nita ne kae, moda preutno pristaje. to sigurno nije tocno!
Owen je pojeo dorucak i skupio svoje stvari te u konu torbu spakirao nocnu koulju,
donje rublje, britvu i par cizama.
Pen se okrenula od vatre, znatieljno promatrajuci njegove pripreme. Otkrila je da on
slabije djeluje na nju ako se koncentrira na njegove postupke.
S komode je uzeo sklopivu konu tintarnicu i spremio je u torbu. Pen se pitala zato
misli da ce na takvom putovanju pisati pisma, ali nita nije rekla.
Cedric se vratio i rekao da su konji osedlani i spremni. - Dao sam gospodinom konju
malo zobi - rekao je. - Doima se veoma hirovitim.
- Postaje nervozan na nepoznatim mjestima - rece Pen. Nasmijeila se pau. -
Hvala ti to si se pobrinuo za njega.
Cedric je porumenio. - Bilo mi je zadovoljstvo, miledi.
- Morat cu ponijeti jednu pticu, Cedric - rekao je Owen dok je ispod vrata ucvrcivao
svoj kratki plat. - Ti ce nositi krletku. Torbu stavi na mojeg konja. Odmah cemo sici.
- Da, gospodine. - Cedric je uzeo torbu i urno se udaljio.
Pen je popustila svojoj znatielji i prekinula tvrdoglavu utnju. - Pticu?
- Golub pismonoa - objasnio je. - Vjerovala ili ne, imam posla koji nema izravne
veze s tvojim interesima.
- Oh - izustila je. Sad je razumjela zato je ponio tintarnicu i pribor za pisanje. -
Misli, mora pisati izvjetaje, depee, takve stvari?
- Tako je.
Nadao se da ce je barem malo dovesti u nepriliku, pokazati joj kako je nametljiva, ali
nije uspio.
Pen je samo rekla: - Pa, onda je dobro da ima sve to ti treba. Putni pribor za pisanje i
GI GA

94

sve to. Tek cemo sutra stici do High Wycombea, pa ce veceras moci raditi...
Oklijevala je, moleci se da joj obrazi ne porumene. - Bit ce ti drago da vecer moe
provesti radeci na svojim depeama, gdje god stanemo... stanemo da bismo prenocili. Bojim
se da ti ja necu biti osobito dobro drutvo.
Eto, pomislila je, sad je valjda shvatio poruku.
Owen je navukao rukavice. Njegove su crne oci ivahno svjetlucale. - Doista? -
promrmljao je, a zatim se okrenuo na peti i iziao iz odaje.
Pen je razdraeno prebacila plat oko ramena i slijedila ga u prizemlje. To nije prolo
onako kako je eljela. Bit ce primorana otvoreno mu reci da moe odmah zaboraviti na
eventualne ideje, ako ih ima.
Gazdarica Rider pojavila se iz kuhinje kad ih je cula na stubama. - Znaci, odlazite na
neko vrijeme, gospodine?
- Da. Vratit cu se za nekoliko dana.
- Da, Cedric je tako neto rekao. Na je John spreman i ceka da otprati gospodicu.
Pen se nasmijeila gazdarici Rider i rekla. -Zapravo, va mi sin nece trebati, gazdarice.
Idem s kavalirom.
Vlasnica konacita doimala se zbunjenom. - Ali kavalir je rekao...
- Pogrijeio sam, gazdarice Rider - vedro ce
Owen. - Cini se da nisam dobro shvatio situaciju.
Mladi je covjek stajao na cesti odmah ispred vrta i drao Williama. Mirna kobila
irokih leda pasla je suhu zimsku travu uz rub ceste. Cedric je remenjem ucvrcivao Owenovu
torbu iza sedla na lijepom crnom konju. Krletka u kojoj se nalazio golub bila je na tlu kraj
paeva manjeg konja.
Pen je pola stazom. - Zahvaljujem vam, mladi gospodine Rider, ali ipak mi nece
trebati vae usluge. Objasnila sam vaoj majci. Ali moete mi pomoci da uzjaem, ako biste
bili tako dobri.
- Nema potrebe, Johne. Ja cu pomoci dami - rece Owen, jednako vedro kao i
ranije. - Dodite, ledi Bryanston. - Uhvatio ju je rukama oko struka i podigao u sedlo.
Pen je ostala bez daha zbog ovako neuobicajene pomoci, ali je to izveo tako brzo i bez
suvinog kompliciranja da je odlucila ignorirati taj postupak. Prebacila je desnu nogu preko
jabucice sedla i namjestila skute oko sebe. William je zabacio glavu i njitao.
Owen se namrtio. - Ne svida mi se temperament te ivotinje. Zar je to najbolje to si
mogla naci?
- On je najbri - odgovori Pen. - Cinilo mi se da je brzina najkorisnija osobina na
ovom putovanju.
- Bolje je ici polako pa sigurno - primijetio je Owen, jo uvijek se mrteci. - Izreka
koja se cesto pokazala tocnom.
- William ce biti sasvim u redu - rekla je Pen i cvrsto uhvatila uzde. - Necemo te
usporavati, kavaliru. To ti obecavam.
- Pa, imaj na umu da cu te drati za rijec - suho je rekao. - Konj je tvoja odgovornost.
Uzjahao je i okrenuo konja na uskoj cesti. Cedric je jahao uz njega, a Pen je potjerala
Williama ta njima.
GI GA

95

Dvanaesto poglavlje

- Ba je teta to jutros nismo mogli vidjeti Pen - rekla je Guinevere kad je sjahala
ispred kamene kuce, njihove rezidencije u Holbornu. Bila je skromna u usporedbi s velikim
kamenim zdanjima izgradenima na obalama Temze tijekom posljednjih godina. No Guinevere
i Hugh preziru novopecene bogatae koji se tako razmecu svojim imetkom, uglavnom
ukradenim od onih koji su izgubili moc i utjecaj u turbulentnoj politici na dvoru dinastije
Tudor.
Medutim, nitko nije nepretenciozan londonski nacin ivota Kendalovih brkao s
pomanjkanjem sredstava. Guinevere svoje golemo bogatstvo vec dugo dijeli s muem, te i
dalje svoje poznavanje prava, racunovodstvene i upravljacke sposobnosti posvecuje vodenju
njihovih imanja i povecavanju bogatstva.
- Princeza je zacijelo teko bolesna - rekla je Pippa i sjahala kraj majke - kad cijelo
vrijeme dri Pen uza se. - Poravnala je skute, sagnuvi glavu kako bi sakrila oci, poeljevi da
bolje zna lagati.
Nikad nije imala previe potrebe za laganjem, pa joj to nije ilo osobito dobro.
- Rano ste se vratili. - Robin je silazio stubama da bi ih pozdravio. - Mislio sam da
cete provesti malo vremena s Pen.
- O, Pen je morala ostati s princezom - Anna je vano obavijestila brata. - Princeza je
rekla da ne bi mogla izdrati kad Pen ne bi bila uz nju.
- Nije rekla nita tako dramaticno, Anna! - ustvrdila je Pippa. - Pen je samo
porucila da ne moe otici. Ne znam kakvog bi smisla imalo ostati u palaci ako mama nije
mogla vidjeti ni Pen ni princezu.
- I vojvotkinja od Suffolka je bila ondje - dometne Anna. - Zato smo brzo otili, prije
nego je mama morala razgovarati s njom.
- Anna, ne smije govoriti takve stvari - blago ju je ukorila Guinevere dok se penjala
stubama do ulaznih vrata.
- Ali govorim samo Robinu - pobunila se mlada djevojka.
- Moda je tako, ali ipak je nesmotreno - izjavio je njezin otac, propustivi je u kucu
ispred sebe.
Robin je ostao na stubama i namrteno promatrao Pippu. - Princezin je poziv
zasigurno bio veoma iznenadan. Pen je uivala na zabavi, pa covjek nikad ne bi pomislio da
je zabrinuta za Maryno zdravlje.
- Moda tada nije bila - rekla je Pippa, prola kraj njega i ula u kucu. - Mary je
tek u zoru poslala po nju.
Znala je da ce se lake zaplesti u lai ako budi' primorana vie govoriti o toj temi, a
osobito s Robinom. - Moram napisati neka pisma. - Pourila je stubama do svoje odaje.
Bila je sama tek toliko da pozdravi draesnu srebrnu macku sklupcanu na sjedalu
ispod prozora, Pippina je Mjesecina jednako stara kao Oracic, ali je mnogo ivahnija u
starosti, bez obzira na brojne okote. Vitka, lijepa macka samo je zatvorila oci i podigla bradu
za ocekivano milovanje.
Robin je uao nakon to je kratko pokucao.
- Mogla sam ovdje stajati u potkoulji! - pobunila se Pippa i sjela na sjedalo kraj svoje
macke.
- Bio sam ti za petama, pa si jedva stigla skinuti rukavice - nehajno odgovori njezin
polubrat. Nikad nije obracao pozornost na dolicno ponaanje prema svojim polusestrama, kao
ni one prema njemu. Naslonio se na vrata i provukao prste kroz kosu tako da mu se
nakostrijeila oko glave. - Gdje je Pen?
GI GA

96

Pippa se iznenadeno trgnula. Macka je pokazala nezadovoljstvo. Pippa ju je brzo
nastavila milovati.
- Vec sam ti rekla. Pen je s princezom.
- Neto tu nije u redu - ustvrdi Robin. - Ma daj, Pippa. Mene ne moe prevariti. to
se dogada?
Pippa je njeno potezala macku za ui. Bilo bi golemo olakanje podijeliti teret, a
Robin ne bi izdao Pen ba kao ni ona. Ali Robin je tako neprijateljski raspoloen prema
Owenu d'Arcyju, a on i Pen su vec tjednima u sukobu upravo zbog tog kavalira. No ako ovaj
bijeg ima neke veze s Peninim mrtvim djetetom, moda bi Robin mogao znati kako je u to
umijean Owen d'Arcy.
- Nece ti se svidjeti - rekla je nakon kratkog razmiljanja.
GI GA

97

- D'Arcy? - odmah je pitao.
Pippa kimne. - Rekla je da je rijec o ljubavnom sastanku, cetiri dana strasti.
- Strasti! - s gnuanjem uzvikne Robin. Pen nikad ne bi rekla neto tako... tako
nevjerojatno!
Pippa slegne ramenima. - Pa, rekla je. - Potom je gotovo sebi u bradu, gotovo kao da
nije eljela da Robin to cuje, dodala: - Ali ne vjerujem da je doista tako mislila. Mislim da je
to bila izlika.
Robinove su jarko plave oci gorljivo proucavale njezino lice: - Za to?
Pippa je oklijevala. Tako se silno eljela povjeriti Robinu. Trebalo joj je njegovo
miljenje. Istim je tihim glasom rekla: - Bojim se da bi to moglo imati nekakve veze s
novorodencetom.
Robin je problijedio. - Ne opet?
- Ne vjerujem da je to ikad doista ostavila za sobom - rece Pippa. - Vie ne
govori o tome jer se svi uzrujamo, ali to je jo u njoj.
Grickala je donju usnu u tiini koja je uslijedila, a govorila joj je da Robin takoder
vjeruje da se Pen nije oslobodila svoje opsesije. Tada je Pippa oprezno nacela jedan aspekt
teme o kojemu nikad ranije nitko nije raspravljao: - Robine, misli li da je moguce... elim
reci, samo se pitam...
- to se pita? - Robin je potakne zabrinutim glasom. Pippi uopce nije
svojstveno tako okoliati, Pippa duboko udahne. - Samo se pitam je li moguce da u tome ima
necega... u Peninoj opsesiji elim reci.
Robin je zurio u nju. - O cemu to govori, Pippa?
Pippa ga je pogledala u oci. - Mislim da zna, Robine. Zato bi se Pen tako dugo
drala toga ako je posve neutemeljeno? Nije poludjela ili tako neto. Ona je najrazumnija,
najstaloenija osoba koju poznajem. Cak vie nego ti, rekla bih - dodala je.
Robin je uzdahnuo poput covjeka koji na ramenima nosi teret cijelog svijeta. - Ne
mogu reci da to i meni nije palo na pamet - progundao je. - Ali nema smisla, Pippa. Zato bi
joj itko rekao da se dijete rodilo mrtvo ako to nije istina?
- Moda je otila potraiti odgovor na to pitanje - odgovori Pippa. - Ali kako joj Owen
d'Arcy moe u tome pomoci?
- Jo vanije, zato bi joj pomogao? - otro ce Robin.
- Strast? - rece Pippa, odmah poeljevi da moe bolje kontrolirati svoj nestani
smisao za alu. Robin uopce nije izgledao kao da ga to zabavlja. Ali zapravo, razmiljala je, to
nije rekla samo radi ale. Neto se mocno i neobicno zbiva izmedu Pen i kavalira.
Robin je poceo hodati odajom, od prozora do vrata. Odlucio je Pen reci o onome to
zna o d'Arcyju, ali sad je ona otila s tim covjekom prije nego je uspio otvoriti usta. A Pippi
ne moe reci istinu o Francuzu prije nego o tome raspravi s Pen. Sve je tako prokleto
komplicirano.
- Samo moemo cekati da se Pen vrati rece Robin. - to drugo moemo
uciniti? Ne znam gdje bih je poceo traiti.
Pippa je cula ocaj u njegovu glasu. Prila mu je i stavila mu ruku na rame. - Bit ce ona
dobro, Robine. Nitko od nas zapravo ne zna koliko je Pen jaka.
Robin se nije kanio osloniti na to. Zapravo, podrobnije ce istraiti Owena d'Arcyja.
Postoji jedan covjek koji mu moe otkriti svaku necasnu tajnu o francuskom agentu do koje se
moe doci. Odluci li Pen nastaviti sa svojom strau - Bojih mu kostiju, ta mu je rijec kao
kost u grlu - onda to mora biti irom otvorenih ociju.
U glasu mu se osjecao divlji gnjev kad je progovorio. - Kunem ti se, Pippa, da cu
probosti d'Arcyja ako joj na bilo koji nacin naudi. - Spustio je ruku na drak maca, naglasivi
svoje rijeci, a potom se bez rijeci pozdrava okrenuo i iziao.
GI GA

98

Kao da bi to neto rijeilo, pomisli Pippa. Tipicno muka reakcija u situaciji koja
iziskuje profinjenost.
- Isto tako, ne vjerujem da bi daleko stigao s Owenom - rekla je macki. Kavalir je u
njezinoj nazocnosti uvijek bio armantan, ali je Pippa, jednako kao i Pen, osjetila opasnost,
suzdranu snagu, ispod sofisticirane, otmjene fasade.
Owen je odlucio izici iz Londona kroz Aldersgate. U Ulici Fleet vladala je velika
guva i Pen je morala cvrsto drati Williamove uzde jer se konj trzao i poskakivao na svaki
neobican miris ili neocekivani pokret u mnotvu, a toga je bilo mnogo. Trebala je uzeti mirnu
kobilu, Lightfoot, shvatila je Pen dok ih je okruivala gomila ljudi koji su cekali da prijedu
London Bridge sa svojim sablasnim frizom od odsjecenih glava na kolcima koje su zurile
prema rijeci.
Ceste koje vode iz Londona bile su zaguene lokalnim prometom, ali kad su grad
ostavili iza sebe, jahali su izmedu krcatih teretnih kola i skupina dobro odjevenih trgovaca
koji su se kretali prema bljetavim tornjevima Oxforda. Farmerska kola puna repe i kupusa
tandrkala su njima usu-sret na svojem putu za londonske trnice.
Bilo je gotovo podne kad su proli kroz Aldersgate, a Owen je jahao onoliko brzo
koliko mu je to prometna guva doputala. Kanio je prije mraka stati u Gerrards Crossu,
trideset pet kilometara od Londona. To je prihvatljiva udaljenost za konje, a iduceg jutra
morat ce prijeci jo samo petnaestak kilometara. J edan dan u High Wycombeu trebao bi biti
dovoljan za ono to njemu treba, ako uopce postoji neto to bi se moglo otkriti.
Osvrnuo se preko ramena i pogledao Pen koja je jahala uz rub ceste, gdje je manje
stvari uznemirivalo njezinog plahog konja. ivotinja je doista naporna, zakljucio je. Pen je
bila posve zaokupljena dranjem konja pod kontrolom, pa uopce nisu imali prilike za
razgovor. A bez razgovora, teko moe ocekivati da ce obnoviti prisnost medu njima. Morat
ce neto uciniti po tom pitanju kad se zaustave radi rucka.
- Hocemo li uskoro stati i pojesti neto za objed, gospodine? - Cedric je posve tocno
pogodio Owenove misli.
Owen se nasmijao. - Jesi li gladan, momce?
- Pa, gotovo su dva sata, pa sam mislio da bi konje trebalo napojiti i nahraniti.
- Ah, da, konje. Naravno - ozbiljno se sloio Owen. - S pravom si me podsjetio. Stat
cemo u Nurtholtu, to je sljedece selo.
Opet se okrenuo u sedlu i pogledao Pen. Pitao se kad je zadnji put jela; odbila je s njim
podijeliti dorucak.
Kako ne bi prestraio konja, tiho joj je doviknuo:
- Pen, zaustavit cemo se u Northoltu radi objeda.
J esi li gladna?
- Umirem od gladi - kratko je rekla. Cinilo se da je prola cijela vjecnost otkako
je u zoru uzela malo sestrina kruha i slanine. Cvrce je uhvatila Williamove uzde.
Pribliavali su se selu Northolt i preko polja je dopirao zvuk crkvenih zvona. Na
raskriju su stajala vjeala s kojih je u lancima visjelo truplo, zloslutno se njiuci na vjetru.
Vrane na poprecnoj ipki glasno su graktale dok su se putnici pribliavali.
William se prestraio i jurnuo prema sredini ceste. Pen je povukla uzde i konj se
uasnuto propeo kad su vrane poletjele u zrak grakcuci u divljem kaosu i titeci ono to je
preostalo od njihove gozbe.
Pen se cvrsto drala dok William nije sva cetiri kopita spustio na tlo. - To je krajnje
neodgojen konj!
- uzviknuo je Owen, nagnuo se prema njoj i zgrabio uzde. - Posve je neprikladan
za jednu enu.
- Sasvim se dobro ponaa kad je na vlastitom terenu - defanzivno ce Pen. -
GI GA

99

Nema potrebe da ti dri njegove uzde, kavaliru. - Vrhom bica ozlojedeno ga je lupnula po
ruci.
Owen joj je istrgnuo bic iz ruke. - Ima nekih stvari koje nisam voljan trpjeti -
primijetio je izrazito hladnim glasom. - Naci ce drugog konja kad se zaustavimo, ili nece
nastaviti ovo putovanje. -Vratio joj je bic i udaljio se.
Pen je napravila grimasu na tu naredbu, ali nita nije komentirala, duboko poalivi
zbog posprdnog udarca bicem. To je ucinila automatski, ali nimalo mudro.
Konacite Rising Sun nalazilo se na travnjaku u selu Northolt. Udobno konaciste,
dobro smjeteno za ugocavanje putnika koji se krecu cestom od Londona do Oxforda. Owen
je sjahao pred glavnim ulazom i prepustio konja konjuaru koji je dotrcao iz konjunice.
- Pridruit cu vam se u konacitu - rece Pen prilicno potitenim tonom. Ne cekajuci
odgovor, usmjerila je Williama oko konacita prema konjunici otraga.
Pregovori i upute o Williamovu zbrinjavanju iziskivali su malo vremena i jo malo
kovanica, a kad je Pen ula u punu tocionicu konacita, nala je Owena i Cedrica za
zajednickim stolom. J eli su pirjanu ovcetinu u gustom umaku s povrcem na maslacu i
pecenim kestenima.
Stajala je na vratima i zbacila kapuljacu s glave, a potom je otkopcala plat. Hrana na
stolu napunila joj je usta slinom. Owen ju je kretnjom pozvao k sebi i pomaknuo se na klupi
kako bi joj napravio mjesta.
Pen je oklijevala, ali na njegovom smirenom licu nije opazila nikakav ostatak ranije
razdraenosti. Cinilo se da joj je ona nepromiljena gesta oprotena.
Objesila je plat na kukicu kraj vrata i podigla narancaste skute kako bi prekoracila
klupu.
To je veoma elegantna haljina - primijetio je Owen kad su se skuti spustili oko nje. -
Prikladnija za palacu nego za krcmu. - Vrhom bodea uzeo je debeli komad kruha i pruio joj
ga.
- Nemam niti jednu haljinu prikladnu za krcmu
- odgovori Pen. No shvatila je da se trebala usprotiviti Pippinu izboru. U
tocionici s tamnim gredama, izmedu odjece od domaceg sukna i priguenih seoskih nijansi
ostalih ljudi na objedu, njezina se narancasta haljina isticala kao prodiranje sunca kroz olujne
oblake.
- Nema ni razloga za to - rece Owen i neutralno se nasmijei. Nastavio je
jednako neutralnim tonom. - Jesi li nala zamjenskog konja?
Na stolu nije bilo pribora za jelo. Prije nego je odgovorila, Pen je vjeto savila kruh u
oblik lopatice. Umocila ga je posudu pirjanog jela i u usta uzela obilan zalogaj mesa i umaka.
- Da - odgovorila je punim ustima, a potom je uzela povrce na svoj pladanj. -
ivotinja tupa izgleda, navikla na promet. - Odlucno je kimnula.
- Nece mi stvarati probleme. Hoce li mi dodati vrc piva?
Owen joj je udovoljio. - Onda cemo danas poslijepodne moda moci jahati u
drueljubivijem raspoloenju - primijetio je.
Pen nije znala kako bi se to moglo izbjeci. No to ce vrijeme iskoristiti za razgovor o
nacinu postupanja u High Wycombeu. Pitala se ima li on nekakav plan. Ona svakako ima
vlastite zamisli. Razmotrit ce sve prijedloge, a to bi trebalo ciniti korisno i relativno sigurno
putovanje.
Pila je iz vrca, a zatim je iz rukava izvadila vlastiti bode i uzela komad socne
ovcetine iz posude. Vrhom noa odvojila je hrskavicu od mesa i pojela ga. Bode nije koristan
samo za obranu, pomislila je. Nije ni cudo to je njezina majka poticala svoje kceri da ga
uvijek imaju pri ruci. J asno, Pen inace ne jede bez pribora za zajednickim stolom u krcmi uz
cestu.
GI GA

100

Medutim, hrana je bila dobra. Nije ni znala koliko je gladna. Nagnula se ustranu kako
bi krupna slukinja mogla na stol staviti golemi puding od smokava. Djevojka je rukavom
obrisala svoje znojno celo i gurnula licu u sredinu pudinga. Odande se izdignula para.
Puding se dodavao naokolo du dugog stola, a s njim i zajednicka lica. Pen je
promatrala ostale ljude kako jedu, a kad je puding stigao do nje, zakljucila je da vie nije
gladna.
Owen je takoder odbio, ali Cedric je zagrabio licom i s gutom jeo.
- Mladost nije izbirljiva - promrmlja Owen. -Vaan je samo apetit. - Pen se
nasmijeila, na trenutak zaboravivi potrebu da zadri distancu medu njima. Previe je to lako
zanemariti dok ovako sjedi kraj nje, tako drueljubiv i oputen.
Dotaknuo joj je vrat tik iza uha, lagani pritisak vrhom prsta kraj delikatnog ovratnika
to se uzdizao na stranjem dijelu njezine haljine. Pen se posve ukocila. Njegov je prst
pocivao na njezinoj koi. Osjecala je otkucaje njegovoga pulsa. Zadravala je dah. Tada je
okrenula glavu na drugu stranu, a on je spustio ruku.
- Trebali bismo krenuti - rekao je Owen, kao da se taj trenutak nije ni dogodio. -
Hajde, Cedric, pojeo si dovoljno za potapanje teglenice ugljena.
Podi im reci neka dovedu konje. Ledi Bryanston je nala zamjenu za svoju plahu
ivotinju.
Cedric je brzo ustao s klupe i pograbio svoju kapu koja je pala na pod. Odjurio je,
uklanjajuci s kape svakojake mrvice.
- Pridruit cu vam se vani - rece Pen. - Necu se dugo zadrati.
- Zahod je kraj kokoinjca - susretljivo ce Owen.
- Uzet cu tvoj plat.
- Zahvaljujem, kavaliru. - Podrugljivo se naklonila i pola prema mracnoj i
smrdljivoj upi iza konacita.
Brzo je izila jer to nije mjesto gdje je poeljno zadravati se te pourila stazom oko
krcme.
Owen je pregledavao cvrstoga konja irokih leda kojeg je Pen unajmila. Spustio je
kopito to ga je provjeravao vrhom bodea. - Mislim da ce te moci nositi. Cini se da je dobro
potkovan.
- Znam i ja poneto o konjima - pomalo ga je osorno obavijestila Pen.
Samo je kimnuo, suzdravi se od komentiranja cinjenice da je izabrala posve
neprikladnoga konja za krcate ceste.
- Hocu li te podici ili bi radije koristila panj?
Pen je gotovo refleksno dotaknula vrat. Sjetila se kako ju je tog jutra podigao na Williamovo
sedlo.
- Radije cu koristiti panj.
- Kako eli. - Kretnjom je pokazao konjuaru da konja odvede do panja za
penjanje, te uzjahao vlastitoga konja.
Pen je uzjahala. Na ivotinju su stavili njezino sedlo, pa joj nije ba sve bilo
nepoznato, ali joj je ipak trebalo vremena da se navikne na nacin hoda novoga konja. Kretao
se vlastitim tempom, pa je Owen razmijenio nekoliko rijeci s Cedricom i takoder usporio.
- Nema urbe - rekao je. - Cedric je poao naprijed kako bi nam organizirao smjetaj u
Bullu.
Pen je ocekivala samodopadni ili snishodljivi ton, li nije cula ni jedno ni drugo. Bio je
armantan i paljiv kao da je on nju preklinjao da s njim pode na to putovanje.
Sinoc je bio orao, grabeljivi kljun, gramzive pande. Sinoc se prepustila tim
pandama, prepustila se udnji, fascinirana mukarcem koji je nosio tu masku.
Ovog vedrog i hladnog poslijepodneva on je topao, druevan, ugodan kao i Robin.
GI GA

101

Ponovno je dotaknula mjesto iza uha.
Ne, ne kao Robin. Ni sluajno kao Robin.

GI GA

102

Trinaesto poglavlje

Mjesec se pojavio na oblacnom nebu kad su uli u prilicno veliko selo Gerrards Cross.
Pen je iz Owena pokuala izvuci neku ideju o tome kaki namjerava postavljati pitanja u High
Wycombeu, ali joj je davao neodredene odgovore. Kad mu J6 iznijela svoje zamisli, samo je
uzdigao obrvu. Cinilo se da je spreman razgovarati o bilo cemu, osim o pravom razlogu ovog
putovanja.
Pen je na koncu utihnula, a Owen vie nij pokuavao zapodjenuti razgovor. Penje
osjecala dl se on potajno zabavlja na njezin racun, ali cvrsti je odlucila da mu vie nita nece
reci. Posljednji sat vremena sutona jahali su u tiini, a Pen pocela matati o veceri, vatri koja
veselo plams.i, vrucem mlijeku s dodatkom vina, zacinjenom mukatnim oracicem i
cimetom, te o mekanom krevetu.
Ovo posljednje trgnulo ju je iz sanjaren|.i Automatski je pogledala svojeg pratitelja,
zahvala na polumraku, svjesna da su joj se obrazi odjcil nom zagrijali.
GI GA

103

Owen se odmah okrenuo k njoj. - Umorna?
- To je blago receno - Pen je odgovorila to je smirenije mogla. Valjda joj ne moe
itati misli?
- Pa, kraj se nazire. - Bicem je pokazao kucu gradenu od drvenog kostura ispunjenog
opekom. Svjetla su dopirala kroz prednje prozore bez kura. Penin je konj malo ubrzao, kao
da je nanjuio konjunicu, a Owenov je slijedio njegov primjer.
- Sve ce biti spremno ako je Cedric dobro obavio svoj zadatak. - Owen ju je pogledao.
- Usput receno, mislio sam kako bi bilo mudro reci da si ti moja sestra, a ja te pratim k
rodacima u Oxfordu.
Ta je apsurdna ideja navela Pen da zaboravi na svoju nelagodu. - Uopce ne izgledamo
kao brat i sestra - pobunila se. - Ocekivala bih da ce pijun smisliti neto pametnije.
Podrugljivo joj se naklonio s konja. - Morat ce mi oprostiti, ali i ja sam umoran.
J edva sam odspavao dva sata prije nego si me onako nepristojno probudila.
- Mislim da ja nisam ni toliko spavala - odgovorila je i odmah poalila zbog svojih
rijeci.
- Loe si spavala? - Uzdigao je obrvu, ali u mraku nije vidjela izraz njegova lica. -
Pitam se zato.
Pen nije morala odgovoriti jer su stigli do svjetla koje je dopiralo kroz prozore
konacita i dva su konjuara dotrcala po njihove konje.
Pen je nastojala skupiti dovoljno snage da moe sjahati. Njezini su joj udovi odbili
poslunost. Nije se bunila kad ju je Owen bez rijeci spustio s konja.
Postavio ju je na noge, zadravi joj ruke na struku, te se trenutak uopce nisu micali.
Tada je tiho rekao: - Zato si zapravo loe spavala, Pen? Nemiran um, moda?
Pen je oklijevala. Promatrao ju je prodornim pogledom pa joj se cinilo kao da ce
prodrijeti kroz lubanju do njezinih misli. - Moda - polako je rekla. - Mnogo me toga dri
budnom, kavaliru. Blizu sam otkrivanju istine o mojem djetetu. -Odmaknula se od njega. -
Udimo.
Slijedio ju je u svjetlost i toplinu konacita gdje ih je docekao golemi mukarac, lica
rumena od godina kuanja vlastite robe. Glas mu je bio izrazito dubok.
- Dobro doli u Bull, gospodine. Miledi. -
Naklonio se. - Popit cete cau necega da se zagrijete?
- Pola bih ravno u svoju sobu - brzo ce Pen. Biste li mi gore poslali vrucu kupku i
veceru, molim vas?
- Da, gospo. Poslat cu Mary da vam pomogne. Odmah cu narediti da se vaa prtljaga
odnese gore.
Pen je zastala. Nije razmislila kako ce izgledati ako dode u ugledno konacite bez
ikakve rezervne odjece. Nije imala cak ni cetku za kosu.
- Naalost, prtljaga moje sestre je ukradena s njezina konja dok smo bili na
rucku - brzo ce Owen. - Odnesite moju torbu u njezinu sobu. -
Okrenuo se k Pen. - Draga moja, slobodno upotrijebi sve to ti treba.
- Zahvaljujem - rekla je i lagano se naklonila.
Ispruio je ruku i uhvatio joj bradu na nacin koji se nije doimao nimalo bratskim. Podigao joj
je lice kako bi susrela njegov miran i topao pogled. Na usnama mu je lebdio osmijeh. Na licu
mu se vidjelo obecanje. Njegova ruka na njezinoj bradi kao da je cinila akutno osjetljivim
svaki dio njezine koe.
- Zajedno cemo vecerati. Poalji sobaricu k meni kad bude spremna.
- Veoma sam umorna, brate - odgovorila je i izvukla bradu iz njegovih prstiju.
- Unatoc tome, mora vecerati - spokojno je odgovorio. - A trebali bismo
raspraviti o naim planovima za sutra.
GI GA

104

- Mislila sam da to ne eli - odbrusila je.
Cijelo poslijepodne nisi htio razgovarati o tome.
- Moji planovi nisu bili zgotovljeni - blago je rekao. - Sad sam spreman
razgovarati o njima... uz veceru.
Pen se osjecala poput crva na udici. Nije se mogla prepirati pred vlasnikom konacita,
koji ih je vec sa zanimanjem promatrao.
- Kako eli, brate - rekla je, a oci su joj sijevale.
- Ali na razgovor mora biti kratak, inace bih mogla zaspati s glavom u tanjuru. - Okrenula
mu je leda i pola prema stubama.
- Odvedite njezino gospodstvo na kat. U meduvremenu cu ja popiti vrc piva u
tocionici - Owen rece vlasniku konacita.
Kako elite, gospodine. Ovuda, gospo. -Covjek je krenuo uza stube ispred Pen.
Otvorio je vrata prostrane odaje. - Nadam se da ce vam ovo odgovarati, gospo. - Da,
sasvim ce mi odgovarati - rece Pen i ude u odaju.
- Poslat cu Mary s torbom njegovoga gospodstva. - Covjek je iziao klanjajuci se.
Pen je otkopcala plat i objesila ga na kukicu kraj vrata. Nesvjesno je uzdahnula.
Ne eli mu se opirati. To je iscrpljuje. Ali ne smije ponovno popustiti udnji... to je
prevelika izdaja njezine misije i Philipa, a takoder bi znacilo da vlastitim potrebama daje
prednost u odnosu na djetetove potrebe.
Sad je tako blizu istine. Osjecala je koliko je blizu. Osjetila je to jutros cim je krenula
iz Greenwicha... gotovo kao neko nadnaravno uvjerenje.
Na vratima se zaculo kucanje i ula je vesela mlada ena koja je donijela Owenovu
konu torbu. Slijedila su je tri krupna momka koji su nosili drvenu kadu i nekoliko bakrenih
kotlova iz kojih se dizala para.
- Gazda je rekao da elite kupku, gospo - rece djevojka i napravi kniks.
- Da, hvala. - Pen je oslobodila kosu iz mreice dok su momci sputali kadu kraj
kamina i punili je vrucom vodom.
Nasmijeila se mladoj eni. - Zove se Mary, zar ne?
- Da, gospo. Vama na usluzi. - Slukinja je kriticki gledala kako se priprema kupka, a
potom je zapovjednom kretnjom odaslala mukarce iz sobe. J edan joj je namignuo, a ona je
porumenjela.
- Pomoci cu vam da se skinete, gospo.
- Hvala ti. - Pen se prepustila vjetim Marynim rukama i uskoro ostala bez haljine i
donjeg rublja.
- Tako lijepa haljina - rece Mary, poravnavi narancasti barun i istresavi nabore
podsuknje od damasta.
- Treba je ocistiti i izglacati - rece Pen i pricvrsti pletenice na vrh glave kako se ne bi
smocile.
- Odmah cu se pobrinuti za to, gospo.
- Bi li mi donijela pehar vina? eljela bih se malo opustiti u vodi.
Mary se opet naklonila i pourila u kuhinju po vino. Pen se ispruila u kadi i zatvorila
oci, ne eleci ni o cemu razmiljati. Kad se slukinja vratila, pijuckala je vino, i dalje
zatvorenih ociju, skupljajuci snagu za bitku koja je ocekuje. Bitku koju ce voditi jedino protiv
sebe.
Ura je odbila osam i trgnula je iz snatrenja. Mary je oprezno rekla: - Mislila sam da
spavate, gospo. Nisam vas eljela buditi.
- Vjerojatno sam zadrijemala. - Pen je spustila na pod prazan pehar. Ustala je i
uzela rucnik to joj ga je Mary pruila.
Pen je vidjela da je Mary dok je ona drijemala, ispred kamina postavila malen stol i
GI GA

105

dva stolca, po jedan sa svake strane, pripremivi veceru a deux.
Polako se obrisala, a zatim je, umotana u rucnik, pocela pregledavati sadraj Owenove
torbe. Uzeo je cistu svilenu koulju, ali jedva bi joj dopirala do koljena. Teko da bi u danim
okolnostima mogla s njim vecerati polugola, kiselo je pomislila. To bi svakako odaslalo
pogrenu poruku. S druge strane, u njegovom bi se nocnom ogrtacu utopila. Daleko bolji
dojam.
Odjenula ga je i zatim oslobodila svoje pletenice, pustivi ih da joj padnu niz leda.
Odvezala je vrpce i prstima rasplela pletenice. Nije imala cetku za kosu, a cinilo se da je nema
ni kavalir, pa ce njezina kosa morati ostati neuredna. Odjednom se sjetila jutra u konacitu
gazdarice Rider. I tada je morala prstima dovesti u red svoju kosu.
- Sad moe donijeti pladanj s vecerom, Mary.
Mary je otila, a Pen je prila prozoru. Otvorila
je kure i nagnula se van, duboko udiuci hladan zrak. Oblaci su prekrili mjesec, a ni
zvijezde se nisu vidjele. Bilo je veoma mracno i veoma tiho nakon buke i vreve u Londonu.
Okrenula se od prozora kad su se otvorila vrata i Mary je unijela krcat pladanj.
- Evo vecere, gospo. Ostrige u ljuturama, fina prsa od kopuna s umakom od kiselice i
pite s kremom od jaja. - Djevojka je s ocitim zadovoljstvom nabrajala jela dok ih je sputala
na maleni stol. -Kuharica kae da ce to odgovarati i najprofinjenijem ukusu.
- A moj nije osobito profinjen... Kakva gozba -zadivljeno ce Pen, gladnim ocima
promatrajuci stol. - Umirem od gladi.
- Milord d'Arcy je izabrao jela - rece joj Mary, pouri van i gotovo se odmah vrati s
bocom burgunca i dva kositrena pehara. Podigla je bocu. Najbolje iz podruma. Va je brat
osobno izabrao vino.
Kicenim je pokretom namjestila pehare i bocu na stolu.
- Veoma lijepo, Mary - rece Pen i nasmijei se djevojci. - Jesi li dobila ime po
princezi?
- Da, gospo - odgovori Mary i napravi kniks.
- Tvoji su roditelji veoma lojalni - rece Pen.- I to je lijepo ime. - Djevojka porumeni i
opet se nakloni.
- Hoce li obavijestiti mojega brata da moe doci? - rece Pen, potiskujuci misao da
nikad nije bila manje spremna za susret s Owenom d'Arcyjem.
Mary je jo jednom pogledala stol i zadovoljno kimnula prije nego je pola u potragu
za kavalirom.
Pen je ulila vino u dva pehara. Tamnocrveni mlaz svjetlucao je u svjetlosti svijeca
poput rubina na suncu. Usta su joj se ispunila slinom. Kako je Owen znao da su ostrige
njezino omiljeno jelo? Ili je to samo slucajno izabrao?
- Naprijed - doviknula je kad se zaculo kucanje na vratima. Okrenula se, s
peharom u ruci, i uputila Owenu osmijeh za koji se nadala da je hladno uljudan.
Stajao je kraj vrata i promatrao je kao da je s divljenjem procjenjuje, a to je izazvalo
trzaj u njezinu trbuhu. Odlucno se usredotocila na preslagivanje stvari na stolu to ga je Mary
tako paljivo postavila.
- Izgubila si se u tom ogrtacu - sa smijekom primijeti Owen. - Ne bi li koulja bila
bolja?
- Ne elim golih nogu sjediti s tobom za stolom - kiselo ce Pen, a zatim odmah poali
to je spomenula takav prizor. Vidjela je bljesak uzbudenja u njegovim ocima, a njegov je
smijeak postao zavodnicki.
Procistila je grlo i rekla to je mogla neutralnije: - Moram ti cestitati, kavaliru, na tako
dobro izabranoj veceri.
- Nekako sam tocno znao to ce ti se svidati -primijetio je, te tihim, brzim koracima
GI GA

106

preao sobu. Dlanom joj je obuhvatio bradu i poljubio joj usta.
Zavukao joj je ruke u rasputenu kosu i rairio je oko njezina lica.
- Veceras izgleda vie nego uobicajeno lijepo, duo. Cini se da ti umor
odgovara. - Oci su mu blistale od poziva i obecanja.
Dragi Boe, kako e uspjeti u svojoj namjeri?
- Ne mogu shvatiti kako si znao to ce mi se svidati. - Pen se okrenula od njega i
uzela drugi pehar. - Vina, kavaliru?
- Zahvaljujem gospo - odgovorio je jednako formalno i uzeo pehar. Popio je gutljaj,
promatrajuci je preko ruba cae s osmijehom razumijevanja u svojim crnim, crnim ocima.
- Promatrao sam te tijekom mnogih obroka -rece. - Opazio sam to si birala za jelo.
Voli pticja prsa, govedina ti se ne svida, i nikad ne propusti uzeti ostrigu. - Nasmijao se kao
da mu njegova zapaanja pricinjaju zadovoljstvo.
- pijunov trik - optuila ga je Pen.
- Ili ljubavnikov.
- Ne - odlucno je rekla. - Jedan trenutak slabosti, kavaliru, ne cini ljubavnika. - Sjela
je za stol i pokazala stolac sucelice sebi. - Hocemo li jesti? - Uzela je licu za posluivanje i
zagrabila ostrige.
- Svakako.
Owen je sjeo i, dreci pehar u ruci, gledao kako ih oboje posluuje. - Trenutak slabosti
nije bio moj, Pen. Nisam se prepustio necemu to nisam s ushicenjem prihvatio.
- Onda si nema to prigovarati - primijeti Pen.
Odlomila je komad jecmenog kruha i namazala ga debelim slojem maslaca. Osjecala se kao
da se bori za vlastiti ivot, a samo ga je njezina domiljatost mogla drati podalje.
Owen je uzdigao obrvu i odrezao kriku kopuna, spustivi je na njezin tanjur. -
Opcenito pazim da ne cinim neto zbog cega bih se mogao kajati.
Pen je polako vilicom nabola ostrigu. Kuharica u ovom konacitu veoma je dobra -
primijetila je.
- Rijetko sam kad jela ovako dobre ostrige. Pastrve iz ovdanjih rijeka takoder su
izvrsne. Trebao bi ih kuati dok smo u ovom podrucju.
Owen je opet napunio svoj pehar. Neko ju je vrijeme bez rijeci promatrao. Nikamo
nece dospjeti ako se bude igrao rijecima. - Znaci, prepustila si se trenutku slabosti. Zato,
Pen? Ne cini mi se poput osobe koja lako odustaje od samokontrole.
Pen je stavila umak od kiselice na kriku kopuna. - Rekla bih da sam previe popila -
staloeno je odgovorila. - Osim toga, u noci uoci Tri kralja tradicionalno se zaboravlja na sve
skrupule. Ljudi cine najnevjerojatnije stvari. Zacijelo mi je sveopce raspoloenje udarilo u
glavu.
- O, Pen... Pen... - Prijekorno je odmahnuo glavom. - Mnogo toga mogu tolerirati, ali
ne tako ocite neistine.
- To je jedini odgovor to ce ga dobiti, kavaliru. - Pogledala ga je preko stola. - A
sada, ne bismo li trebali razgovarati o tome kako cemo sutra postupati s onim popisom imena?
- Po redu, kako je uvijek moj obicaj - odgovorio je. Nagnuo se naprijed i spustio ruku
na njezinu, pritisnuvi je tek toliko da joj zadri ruku na stolu.
Pen je ponovno postala svjesna onog neobicnog osjecaja da gubi doticaj s onim
dijelom svojega tijela koji dodiruje njegovo. Kao da se stapalo s njime, a njegova je toplina
postala njezina.
- Pen? - rekao je, pretvorivi njezino ime u blago pitanje.
- Ne - rekla je. - Ne, ne elim, Owene.
Maknuo je ruku s njezine. Izraz lica bio mu je napet, oci prodorne, a ona se osjecala
razgolicenom, kao da se nema kamo sakriti, kao da su njezine prave misli i emocije
GI GA

107

rasprostrte pred njim.
- Nemoj mi lagati, Pen. Moe mi reci da si odlucila da nece voditi ljubav, ali
mi ne moe reci da to ne eli.
Izgubila je mua i dijete. Ne bi podnijela jo boli, pretrpjela je dovoljno za cijeli ivot.
Ne moe voljeti pijuna, neuhvatljivu osobu koja bi je povela u mocvaru patnje i izdaje. Ne
moe.
- Neka bude - tiho je rekla. - Odlucila sam da necu.
Bio je posve miran, a ruke su mu lagano pocivale na stolu. - Hoce li mi reci zato?
Tako mnogo razloga, takav zbunjujuci splet razloga. Pen se uhvatila onog to ga je
lako mogla objasniti, onoga u koji bi morao vjerovati.
- Zar ne zna? - pitala je uz navalu dobrodologa gnjeva. - Primorao si me na
odvratnu nagodbu, kavaliru, ali to ce uskoro zavriti. Kad ispuni svoj dio nagodbe, vie te
necu eljeti vidjeti.
- Dakle, cekaj malo - poceo je, ali ga je otrom kretnjom prekinula.
- Nemam povjerenja u tebe, Owene. Ne znam govori li mi istinu kad kae da
Francuzi podravaju Mary. Nisam sigurna da mi ne bi lagao samo da bi osigurao moju
suradnju. A cak i ako nisi lagao, tvoja vlada moe u svakom trenutku promijeniti svoj stav.
Nestrpljivo je odgurnula pramen kose koji joj je pao preko lica dok je govorila. - Bi li
mi to rekao? - izazovno je pitala. - Bi li mi rekao kad bi se odjednom pokazalo da sam izdala
princezu? Ne, jasno da ne bi. - Odgovorila je na vlastito pitanje, a u glasu joj se osjecao
prezir.
- Nikako ne mogu voditi ljubav s covjekom u kojeg nemam nimalo povjerenja... s
covjekom koji je mene i moj ocaj iskoristio za vlastite ciljeve. Ti si podao, kavaliru.
Cula je ogorcenu, uvredljivu bujicu kao da nema veze s njom, kao da dolazi iz daljine.
Uvjerila je sebe da bi se, ako bi se jo jednom spojili u ljubavi, neizbjeno rastali s gorcinom,
gnjevom i razocaranjem. Sad se pobrinula da ipak dode do toga. Ali bolje da to bude sada.
Owen je ustao. Iziao je bez rijeci, veoma tiho zatvorivi vrata za sobom.
Pen je zagnjurila lice u ruke dok su je u ocima pekle vrele suze.

* * *

Owen je iziao iz konacita. Vrata su se uz tresak zatvorila za njim. S gotovo je
ocajnickom urbom hodao glavnom ulicom kako da bi za sobom
mogao ostaviti bijes, povrijedenost i smucenost. Kako se usuuje?
Kako se usuuje govoriti takve stvari? Uvijek je bio iskren prema njoj. Istina, natjerao
ju je da sklopi nagodbu s njim, nimalo ugodnu, svakako, ali nikad ju nije pokuao prevariti. I
ona to zna.
Lagala je. Ona bujica optubi stigla je odnekud, ali ne iz njezina srca. Zar doista misli
da ga je zavarala? Ili misli da ce odustati ako ga dovoljno naljuti?
ega se boji?
Zaustavio se na drugom kraju seoske ulice i pogledao prema oblacnom nebu. Ledeni
je vjetar fijukao oko njegove gole glave, ali on to nije osjecao.
Moda bi trebao prihvatiti takav kraj i biti zahvalan na tome. Moda je s tom enom
zaao previe duboko.
Moda bi se i on trebao bojati.
U njegovom ivotu nema mjesta za trajnu vezu, za ljubav i predanost kakve Pen
zasluuje. Takva bi veza ugrozila i njega i nju. To se jednom dogodilo, dogodilo bi se opet.
To je cijena to je placa za ivot kakav je izabrao.
Cijelo vrijeme riskira, proracunato riskira, ali ne nepromiljeno. Sve to radi ima
GI GA

108

nekakvu svrhu, svrhu koja ce koristiti njegovom poslu. Ono to je odlucio uciniti posve je
nepromiljeno i nimalo nece pomoci njegovom poslu, vec bi ga lako moglo omesti.
Ali to mu je posve svejedno.
Okrenuo se na peti i dugim koracima poao natrag prema konacitu. Vrata su opet
tresnula za njim i vlasnik je promolio glavu iz krcate tocionice - Sve u redu, milorde?
GI GA

109

Owen nije odgovorio. Penjao se stubama, grabeci po dvije odjednom.
Iz Penine je odaje izlazila slukinja Mary, noseci pladanj prljavog posuda i ostatke
njihove vecere. Izgledala je iznenadeno kad je kavalir uhvatio vrata prije nego ih je uspjela
zatvoriti za sobom.
Zurila je u njega. - Gospode - promrmljala je. Daminom je bratu sva krv navrla u
glavu, to se jasno vidjelo.
Proao je kraj nje u Peninu odaju i zatvorio vrata pred Marynim nosom.
- Ne - odlucno ce Owen, ledima se naslonivi na vrata. - Ne, Pen, necu to prihvatiti.
Posluat cu istinu, ako je uopce ti sama zna, ali necu trpjeti vie niti jedne rijeci besmislica
koje nas oboje vrijedaju.
GI GA

110

etrnaesto poglavlje

Pen je sjedila na krevetu i bez rijeci zaprepateno zurila u njega.
- Ne razumijem - na koncu je izustila.
- O, da, razumije.
Zvucao je ljutito, a ipak nije osjecala da iz njega zraci gnjev. Pogled mu je bio
staloen i miran, premda je vidjela napetost oko njegovih usta, kao i u nacinu na koji je
stisnuo celjust.
Opazio je crvenilo njezinih ociju, sjaj suza u njihovim svijetlosmedim dubinama, te ga
je ispunila emocija koju ne bi znao imenovati, ali je znao da nije rijec o obicnoj poudi.
Radilo se o suosjecanju, cak saaljenju; to je ljubav, duboka potreba da je zagrli, poljupcima
obrie tugu i zbunjenost... da joj prui ozdravljenje.
Priao je krevetu, kleknuo ispred nje i uzeo njezine ruke u svoje. Podigao ih je do
usana i poljubio joj dlanove. - Sirota moja Pen. Koliko si toga morala pretrpjeti - apnuo je.
- Ne elim povecavati tvoje nevolje, duo. -
Nasmijeio se i jednom joj rukom pomilovao obraz, a potom odmaknuo pramen kose ljepljiv
od suza. - Nece se dogoditi nita to ne eli.
Sjeo je na krevet kraj nje i privukao je u zagrljaj. Cuo je njezin uzdah, dubok izdisaj
koji kao da je iz nje odnio cijeli svijet bola i smucenosti. Osjetio je kako se opustila uz njega,
a njezina mu je glava pocivala na ramenu.
Pen je bila svjesna ravnomjernih otkucaja njegova srca, mirisa njegove koe, topline
njegova tijela. Ovo nije divlja, impulzivna strast na zabavi uoci Tri kralja, vec samo uivanje
u njegovoj blizini, potreba za njegovom blizinom. Dopustila je da mucna sumnja i nesigurnost
kliznu iz nje. Ovo je nece povrijediti. Ovo to joj je tako silno potrebno, ovo to ce joj donijeti
tako mnogo uitka i radosti.
Prstima je prela po gumbima njegova haljetka, otkopcavi ga kako bi mogla unutra
zavuci ruku i osjetiti snane, ritmicne otkucaje njegova srca koje kao da se sad sjedinilo s
njezinim.
Owen je odbacio odjevni predmet, obujmio joj lice dlanovima i poljubio je. Vjeto je
olabavila uzice njegove koulje i razotkrila mu vrat. Palcem u kojem se osjecao puls pritisnula
je puls u njegovu grlu. Na trenutak nije bilo rijeci, vec samo nijema komunikacija njihovih
srca koja su kucala kao jedno.
Nacas odmaknuvi svoje usne s njezinih, Owen je izuo cipele. Zatim je uspravio svoje
dugo, vitko tijelo.
Pen je prikovala pogled za napete linije njegova tijela u tijesnim carapama, njegov
nabrekli ud, snaan vrat, iroka prsa ispod razdrljene koulje.
Dah joj je zastao u grlu, a sad se strujanje ciste poude irilo duboko u njezinu trbuhu,
rastjeravi lirski dojam posljednjih trenutaka. Stegnula je bedra kad se cinilo da su joj se
prepone otvorile i ispunile.
Otkopcala je ogrtac ispod vrata i pustila ga da se rastvori. Stajala je ondje, s rukama
sputenima niz tijelo, cekajuci njegov dodir na svojoj koi. Owen joj je uhvatio ruke i kratko
ih zadrao u svojima prije nego ih je okrenuo i ponovno joj poljubio dlanove. Preao je
rukama uz njezine podlaktice ispod irokih rukava ogrtaca, zastavi na laktovima prije nego je
nastavio kliziti uz nadlaktice do njezinih ramena.
Ljubio ju je, lagano pomicuci jezik u njezinim ustima; svojim se jezikom pridruila
tom sporom, odmjerenom istraivanju obraza, usana i zuba. Vrhom jezika dotaknuo je njezin,
polizao ga, a ona se tiho nasmijala od uitka to joj ga je pruao taj neobican osjecaj dok se
njezin jezik omatao oko njegovoga. Cinilo se da sad ne postoji nita do njih dvoje u toj
GI GA

111

vatrom osvijetljenoj odaji, izgubljenih u caroliji ljubavi i udnje. Cinilo se da nita ne moe
prekinuti tu caroliju, da se nita ne moe umijeati.
Odvezala je posljednje uzice njegove koulje, odgurnula mu je s ramena i spustila usta
na nje gova prsa, jezikom krueci oko bradavica dok se nisu pretvorile u tvrde, cvrste
pupoljke. Ljubila ih je, jezikom prelazila du njegove prsne kosti, do udubine na vratu.
Rukama mu je stisnula bokove, prstima pritisnuvi tvrde vrhove njegovih kukova. Polako je
kliznula niz njegovo tijelo dok se nije spustila na koljena pred njim. Odvezala je uzice nje-
govih carapa i zavukla jezik u udubljenje njegova pupka. Spustila mu je carape preko bokova,
sve do glenjeva, a potom ih je povukla s njegovih stopala, tako sigurna u ono to radi.
Stajao je posve nepomicno dok mu je jezikom prelazila po trbuhu, slijedeci tamnu
stazu njegovih dlacica. Uzela je u usta njegov penis, jezikom lagano dodirujuci vrh, zubima
prelazeci po cijeloj duini dok je rukama obuhvatila njegove testise, gnjececi ih njeno, ali
cvrsto.
Owen joj je zavukao prste u kosu, spustio ih do njezina sagnutog vrata, zavukao ih
ispod olabavljenog ogrtaca i stisnuo joj ramena. Zagledao se u nju, gledajuci kako se njezina
usta krecu po njegovu spolovilu, a tamni krugovi njezinih trepavica pocivaju na blijedim
obrazima. Pomislio je da nikad nije vidio ni doivio neto eroticnije.
Pen ga je pogledala odozdo, dreci njegovo spolovilo na dlanu. Usne su joj bile
vlane, obrazi blago rumeni, oci duboke i blistave. - To ti je godilo? - Zvuk njezina glasa
djelovao je okantno nakon duge svilenkaste tiine njihovih tijela.
- Neizmjerno. - Povukao ju je na noge. Spustio joj je ogrtac niz ramena i bacio ga
ustranu. Zagledao se u njezino tijelo, a ona ga nije ni pokuala sakriti pred njegovim arkim
ocima.
Osjecala se lijepom u njegovim ocima, a nesavrenosti njezina tijela cinile su se
nevanima. Kad ju je dotaknuo, koa joj je blistala pod dugim glatkim milovanjima njegovih
ruku. Bedra su joj se razmaknula kad ih je pritisnuo, a kad su njegova usta nala pune,
otvorene usne njezina spolovila, te joj je pruio uitak kakav je ona njemu pruala ranije,
prepustila se valu za valom velicanstvenih uitaka.
Zajedno su se sruili na krevet, a Pen se cinilo da se krecu kao u sporim, gracioznim
pokretima pavane uz tihe zvukove lutnje. Leao je promatrajuci je, dodirujuci joj obraze, oci,
nos, usne njenim pokretima vrhova prstiju. Zagrlila ga je, pritisnuvi prepone o njegove, ali
bez urbe, doputajuci onom poznatom osjecaju stapanja njihovih tijela da polako njome tece.
Prebacio je nogu preko njezina boka i laganim pokretom svojih bokova uao u nju. Dlanom
joj je obujmio obraz i prstom slijedio oblik njezinih usta dok se pomicao u njoj.
To je bilo sporo, slatko klizanje u ushit.
Kasnije su nepomicno leali, gledajuci se, oboje nasmijeeni, uivajuci u dubokom
zadovoljstvu svoga spajanja.
Owen joj je vrhom prsta dotaknuo kut usta. -Umorna si, duo. Sad bi trebala spavati.
- Hvala ti - tiho je rekla. - Hvala ti to mi nisi vjerovao.
Nita nije rekao, vec joj je samo poljubio oci, a potom je nevoljko, ali odlucno iziao
iz njezina kreveta. Na trenutak ju je privinuo uza se dok je odmicao pokrivac, a potom ju je
pokrio. - Spavaj, Pen.
- Zar ba mora ici? - Oci su joj se vec zatvarale dok ju je obuzimala predivna
tromost.
- Imam posla - rekao je i skrueno se nasmijeio.
- O, da - sneno je rekla. - Sjecam se. I rekla sam ti da ce imati dovoljno vremena za
to jer ja vece ras necu biti s tobom.
- Tako je - ozbiljno se sloio dok je navlacio odjecu. - Pa, svi grijeimo.
Penin se smijeh jedva cuo.
GI GA

112

Owen je obuo cipele i ugasio svijece prije nego je iziao. Zaputio se u vlastitu odaju,
shvativi da je njegov umor nestao. Osjecao se svjee i odmorno, pun energije.
U svojoj je odaji naao Cedrica sklupcanog kraj kamina, a golub je utio u pokrivenoj
krletki.
Owen ga je veselo pozdravio. - J esi li naao pristojnu veceru, momce?
- Da, gospodine. Vecerao sam u kuhinji sa slugama. Ukiseljeni jezik i jelo od ovcjeg
mozga -rekao mu je Cedric s oduevljenjem to ga je tek malo naruilo zijevanje.
- Zvuci slasno - promrmlja Owen. - Je li ti drutvo bilo ugodno?
Cedric porumeni. - Ona Mary je prava drznica, gospodine. Katkad je stvarno nabusita.
- Zvucao je kao da to ne odobrava, ali nije zavarao Owena. Cedric je u dobi kad zamjecuje
djevojke, ali mu je lake nositi se sa zbunjenocu to je u njemu izazivaju ako ih kritizira.
Neka jo godina dana, pomisli Owen, i momak ce drugim ocima gledati na suprotni spol.
- Vjerojatno te pokuala impresionirati rece Owen.
Cedric je jace porumenio, a zatim se okrenuo kako bi odmaknuo pokrivac na krevetu s
baldahinom.
- Hocu li vam pomoci da se pripremite za spavanje, gospodine?
- Ne, ne, imam posla. Ti podi spavati. - Owen je pokazao pomocni leaj ispod
kreveta.
Pa je izuo cipele, izvukao leaj, sruio se na nj, pokrio se i istog trena zaspao.

Owen se nasmijeio kad se u odaji culo ravnomjerno djecakovo disanje. Prije pet
godina spasio je Cedrica s ulica Le Havrea. Tada je imao est godina.
est. Andrew ce ove godine navriti est godina.
Owen je nepomicno stajao i cekao da bol popusti. Na koncu hoce, kao i uvijek. J ednog
ce dana moci poci k svojoj djeci. Jednog ce dana biti dovoljno sigurno. Ali njima ce on biti
stranac. Propustit ce njihovo odrastanje.
Sjeo je za stol ispod prozora. Iz unutranjeg depa haljetka izvadio je malenu okruglu
srebrnu kutiju te je otvorio i ugledao dvostranu minijaturu. Primaknuo je svijecu i zagledao se
u slatka lica svoje djece, dojencadi kovrcave kose, ozbiljnih tamnih ociju i prcastih nosica.
Medu njima je godinu dana razlike. Estelle se ljutila kad je zanijela Lucy tako brzo nakon
Andrewova rodenja. Zalila se da ce joj to unititi figuru.
Owen je dugo zurio u portrete prije nego je zatvorio malenu srebrnu kutiju. Vratio ju
je u dep i posegnuo za perom. Naotrio ga je bodeom, a zatim je uzeo veoma maleni papir i
zapoceo pisati ifrirani izvjetaj veleposlaniku o onome to mu je Pen ispricala o Marynim
strahovima i njezinoj lanoj bolesti.
Kanio je tog jutra posjetiti de Noaillesa i osobno mu prenijeti informacije, ali Penino
neocekivano pojavljivanje kraj njegova kreveta primoralo ga je da promijeni plan.
Nakratko je odloio pero i pokuao iznova osjetiti ono to je osjecao dok su vodili
ljubav. Ali sad su ga u tome ometale slike u malenoj srebrnoj kutiji. A s njima i spoznaja da je
spustio svoj gard, dopustio da emocije vladaju njegovom glavom, a slijedom toga moda je
ugrozio Pen, jednako kao to je ranije ugrozio Estelle.
Odlucno je podigao pero. Rad je uvijek dobar lijek, a ifra je dovoljno kompleksna da
ga posve zaokupi.
Dok je noc prolazila, jednom ili dvaput je ustao kako bi bacio cjepanicu u vatru ili
skratio stijenj u lampi, ali su mu misli ostale na zadatku. Kad je kroz kure prodrla prva
svjetlost, posuo je pijeskom maleni list papira s nizom slova i brojeva na obje strane, cvrsto ga
smotao i uvukao u broncani cilindar.
Uzeo je goluba iz krletke, pricvrstio cilindar za prsten oko njegove noge i odnio ga do
prozora. Otvorio je kure i unutra je prodro ledeni zrak, ali oblaci su se rasprili i nije slutilo
GI GA

113

na snijeg. Pustio je pticu i gledao kako ravno leti, slijedeci svoj tajanstveni instinkt. Do veceri
ce stici u London.
Legao je na krevet u koulji i carapama, spojio ruke iza glave i prepustio se snu.
Pen se nije sjecala kad je zadnji put tako duboko spavala. U snu se cvrsto sklupcala,
kao to je to ; cinila uvijek kad je Oracic dijelio njezin krevet. Macak se svake noci, otkako
je starost okoncala njegov nocni lov i skitnju, uvlacio ispod pokrivaca i stiskao se uz njezin
trbuh.
U snu ju je smirivalo mackovo pravilno disanje, njegova toplina i potreba za njom,
kao i utjeha koju joj je pruao. Kad se probudila u mracnoj odaji gdje je vatra dogorjela,
shvatila je da se smijei pri pomisli kako je macak mrzio Philipa koji mu nije doputao da se
zavuce pod pokrivace, premda je nakon jednog neuspjelog pokuaja da ga posve otjera s
kreveta, mudro popustio i Oracic je zauzeo svoje mjesto u podnoju kreveta na Peninim
nogama.
Ostaci sna su se rasprili. Pen se sad posve jasno sjecala Philipa. Kao da je ponovno
bio s njom.
Uspravila se, pitajuci se je li ju probudio osjecaj krivnje. Je li time to je vodila ljubav
s Owenom istinski izdala Philipa? Ceprkala je po tom pitanju, prckajuci kao da jezikom
istrauje bolni zub. A ipak nije uspjela naci pravi odgovor.
Philip ne bi elio da ostatak ivota provede u alovanju. Vrijeme je da tugu ostavi za
sobom. Kad jednom otkrije istinu o njihovom djetetu, tada ce sve to postati samo uspomene.
Zagrlila je koljena i spustila bradu na njih. Philipova je smrt bila tako okrutna, tako
iznenadna, razmiljala je. U jednom je trenutku bio na vrhuncu zdravlja, snaniji nego ikad, a
u iducem...
Zaculo se kucanje i vrata su se odmah otvorila. Uao je Owen i donio veliki zaveljaj
necega to je izgledalo kao tkanina.
Pen mu se sanjarski nasmijeila. - Nedostajao si mi. Jesi li zavrio posao?
- Jesam. Cak sam uspio odspavati sat vremena - odgovorio je. - Ali nisam ocekivao da
ce ti bili budna tako rano. - Odloio je zaveljaj na krinju u podnoju kreveta i poao
otvoriti kure na prozorima.
Sunceva je svjetlost nahrupila u odaju. - Nisam znala da je tako kasno - primijeti Pen.
Owen pride krevetu. Nagnuo se nad njome i lagano joj pomilovao obraz, a u ocima mu
se pojavio izraz zabrinutosti. Podigla je ruku i pokrila njegovu.
- Nisi poalila, Pen? - tiho je pitao.
- Ne - odlucno je rekla. - Nisam poalila i ne osjecam krivnju.
Ona je tako iskrena, tako potena. Imala je pravo kad je rekla da je ugrozio to iskreno
potenje time to joj je nametnuo onu nagodbu.
Pen je kliznula s kreveta i zagrlila ga. Osjecala je kako mu srce kuca ispod nagih prsa
dok je udisala izrazito ugodan muki miris njegove koe. To je bio samo zagrljaj, nije traila
nita vie, a Owen je reagirao obavivi je rukama i poljubivi joj tjeme.
Na koncu se odmaknula i pogledala ga. -Izgleda zabrinuto.
- Zabrinut sam - odgovorio je i skrueno se nasmijeio. - Veoma rijetko dovodim u
sumnju svoje odluke, ali ti si, duo, moj ivot okrenula naglavce.
- Je li to kompliment?
Odmahnuo je glavom, zadravi isti osmijeh na licu. - Ne znam, Pen. Doista ne znam.
- No, je li to dobro za tebe? - uporno ce Pen.
Polako se odmaknuo od nje. - Ni to ne znam.
Moda je dobro za duu, ali nije dobro za moj duevni mir.
Poao je zapaliti vatru u kaminu. Pen je posegnula za odbacenim nocnim ogrtacem i
omotala ga oko sebe kako bi se zatitila od hladnog jutarnjeg zraka dok je promatrala njegove
GI GA

114

vjete, znalacke pokrete, snagu u njegovom vitkom, cvrstom tijelu.
GI GA

115

Pitala se to je tocno mislio kad je spomenuo svoj duevni mir, ali neto joj nije
doputalo da ga to pita. Imala je predosjecaj da to moda ne bi eljela znati.
Nastojala je smisliti neku neutralnu primjedbu kako bi prekinula iznenadnu nelagodnu
tiinu, a pogled joj je pao na zaveljaj to ga je donio.
- to si to donio?
Uspravio se kad se vatra rasplamsala. - Ah, pa, razmiljao sam. Palo mi je na pamet, s
obzirom na...
- Zastao je, birajuci rijeci dok mu je osmijeh poigravao na usnama. - Snagu tvoje
odlucnosti, ako tako moemo reci, da danas vjerojatno nece eljeti ostati ovdje dok se ja
raspitujem u High Wycombeu.
- Ne, jasno da necu - pomalo otresito rece Pen.
Priao joj je. - Razmisli malo - rekao je, uhvativi je za ramena. - Ako postoji neka
gadna prica, nitko je nece spomenuti u tvojoj nazocnosti. To ti je sigurno jasno, Pen.
- Ali ne mogu ovdje besposleno sjediti dok se ti preputa uzbudenju.
- Uzbudenju? - Uzdigao je obrvu.
- Pa, istraivanju - objasnila je. - I ja elim neto raditi. Na kraju krajeva, radi se o
mojem problemu.
- Pa, slucajno sam predvidio ba takvu reakciju.
- Nagnuo se prema krinji. - Palo mi je na pamet da je Cedric otprilike tvoje
velicine. Stoga ovdje imam njegovu rezervnu odjecu, nakon to sam ga nagovorio da ti je
posudi. Misli li da bi rnogla igrati ulogu sluge?
Penine su oci blistale dok je od njega uzimala hlace, koulju i haljetak. - Zaboga, da,
naravno.
Kako sjajna zamisao, Owene! Ovako cu te moci pratiti i sama procijeniti ono to
cujem, a mogu ti reci to ce pitati ako imam neke druge ideje.
- Ali to cu sa svojom kosom? - rekla je, mrteci se.
Owen je podigao teak slap njezine guste smede kose i omotao ga oko zapeca,
primaknuvi je sasvim blizu sebi. - Kad je splete u pletenicu i savije, bit ce nevidljiva ispod
Cedricove kape. ; Navuce li kapu nisko na oci, i bude li se drala skromno poput sluge,
nitko te nece dvaput pogledati.
Podigla je prema njemu pogled pun vragolastog uzbudenja. - Upravo onakvo rjeenje
kakvo bih ocekivala od pijuna.
Lice mu se odjednom posve uozbiljilo. - Moda je tako, Pen. Ali mora neto shvatiti.
Ako ugrozi istragu, morat ce prihvatiti cinjenicu da sam ja ispunio svoj dio nagodbe.
Prekosutra se moram vratiti u London, pa je ovo jedina ansa. Je li to jasno?
- Naravno - nestrpljivo je odgovorila. - I jasno je da nita necu ugroziti. to misli, to
sam ja?
- Veoma tvrdoglava ena - odgovorio je, namotavi jo njezine kose oko svojeg
zapeca tako da joj je glava dotaknula njegova prsa.
- Kci moje majke - rekla je Pen i podigla lice za poljubac za koji je znala da ce
uslijediti.
Poljubac je bio dugotrajan, posve ju je smutio, a kad ju je na koncu pustio, odmotavi
njezinu kosu sa svojeg zapeca, prstima je dotaknula usne, osjetivi da su otekle kao da ih je
ubola pcela.
Nemoj dopustiti da te netko vidi da tako ljubi svojeg paa, kavaliru. To bi svakako
izazvalo govorkanja.
Nasmijao se i energicnim koracima poao prema vratima. - Moe nositi vlastite
jahace cizme i carape. Naci cemo se u konjunici nakon to pojede dorucak.
Cim je iziao, Pen je pozvonila za Mary i zamolila je da donese kruha i mesa. - O, i
GI GA

116

maleni vrc piva, molim te - dodala je dok je na krevet slagala posudenu odjecu.
Mary je zurila u odjecu. - Boe mili, gospo, necete valjda nositi tu odjecu.
- Hocu - spokojno odgovori Pen. - Kad se vrati, moe mi reci kako mi pristaje.
- To nije u redu! - zaprepateno ce Mary - Nije u redu za krcansku damu, i to
visokorodenu damu, da hoda naokolo tako odjevena.
Pen se samo nasmijala. - Donesi mi dorucak, Mary budi dobra djevojka.
To je isto jutro u Londonu bilo hladno i vedro, ali Robin nije bio svjestan
velicanstvenog plavog neba, svjeine zraka koji kao da, za promjenu, nije sadravao
neugodan smrad grada. Nije se osjecaj osobito dobro, ali je mracno zakljucio da je sam za to
kriv. Prethodnu je vecer proveo smirujuci svoju savjest vrcevima kuhanog piva, a potoni je
nemirno spavao.
Nije znao hoce li ga Pen mrziti zbog onoga to ce uskoro uciniti, ili ce mu na koncu
biti zahvalna. No prisegnuo je sebi da ce o kavaliru d'Arcyjn saznati sve to se moe otkriti.
Ako je Pen uvukla kavalira u svoju opsesiju djetetom, onda mu je povjerila neto to ba
nikad ne bi rekla nekome s kim nije u dubokoj intimnoj vezi. Bez obzira je li strast poticaj ili
posljedica te veze, ona je u opasnosti. Owenu d'Arcyju ne moe se vjerovati.
Ukoliko d'Arcy ima neke neugodne tajne, onda ce Simon Renard, panjolski
veleposlanik, znati za njih. Znat ce da d'Arcy radi za de Noaillesa, jer su pijunske mree
javna tajna, te se zasigurno pobrinuo da sazna sve to se moe znati o glavnom agentu
suparnickog veleposlanika. Jasno, to ne znaci da ce biti voljan podijeliti ono to zna s nekim
tako nevanim kao to je Robin od Beaucairea.
Robin je ostavio konja konjuaru u konjunici iza visoke, uske kuce panjolskog
veleposlanika u Cheapsideu, a u kucu ga je pustio covjek cije je mrko dranje uvelike
podsjecalo na ono njegova poslodavca.
Uveo je posjetitelja u salon gdje su raskone tapiserije i oplata od tamnog drva samo
pojacavali tmuran ugodaj, a sunceva svjetlost koja je dopirala kroz okna na prozorima nimalo
nije uljepavala dojam. Medutim, vatra je unosila vedrinu u odaju, a Robin se zahvalno
pribliio kaminu i okrenuo mu leda kako bi ih zagrijao.
Bio je nervozan, mada je Renard poslao sasvim uljudan odgovor na njegovu pismenu
zamolbu da ga primi na razgovor. Medutim, ta pomisao nije osobito pomogla Robinovu
samopouzdanju. Ruke su mu bile vlane i ljepljive, pa ih je brisao rupcicem kad su se vrata
otvorila.
Gurnuo je rupcic u dep haljetka takvom brzinom da je polovica visjela van, mlitavi i
zguvani komadic ne osobito ciste tkanine. Veleposlanik je pogledom odmjerio gosta i
zapazio sve, od mamurnih ociju do neurednog rupcica. Ali ono to je znao o Robinu od
Beaucairea, mnogo vie no to je Robin slutio, bilo je zanimljivo. Mladi je covjek veoma
cijenjen zbog njegove pameti i njegove cestitosti, a uvijek je moguce da ce se to pokazati
korisnim.
Simon Renard kimne Robinu. - Dobro doli, prijatelju. Molim vas, sjednite. Popit cete
malo vina?
Robin se mrmljanjem zahvalio i sjeo na ponudenu stolicu. Renard je ulio vino u cae
od venecijanskog kristala, jednu pruio svojem gostu, a potom i sam sjeo, prekriivi
glenjeve u elegantnim cipelama.
- Onda, to Simon Renard moe uciniti za Robina od Beaucairea? - Glas mu je
bio blag i s jedva zamjetljivim naglaskom. Premda mu se osmijeh pojavio na usnama, oci su
mu bile otro proracunate dok je promatrao covjeka koji mu je sjedio sucelice.
Robin je popio gutljaj vina i zakljucio da ga okrepljuje. Procistio je grlo. - Zanima me
Owen d'Arcy, gospodine.
- Ah. - Renard polako kimne. - Odmah prelazite na stvar. Cijenim to. No pitam
GI GA

117

se zato ste doli k meni.
Robin je malo razmislio. Ne moe zavarati Renarda i izgledao bi glupavo kad bi to
pokuao, i to bi zasigurno iritiralo veleposlanika, to mu nimalo ne bi koristilo.
- panjolski bi veleposlanik trebao znati o francuskim pijunima - odgovorio je.
Renard se tiho nasmijao, mada se taj zvuk Robinu ucinio pomalo prijetecim. - No,
dakle, dobro ste odlucili da ne valja igrati igrice, prijatelju. Zato vas taj covjek zanima?
Cinilo se najpametnijim nastaviti jednako otvoreno kako je poceo. - Posvecuje znatnu
pozornost mojoj polusestri, Penelope, ledi Bryanston. Njezina me dobrobit itekako zanima pa
bih elio biti siguran da joj nece nanijeti nikakvo zlo.
Renard ponovno kimne, a potom zamiljeno popije iz svoje cae. - Znaci, ovo je cisto
osobna stvar.
- Da, gospodine.
- Mislim da slobodno moete pretpostaviti da dravni poslovi lee iza svega to
d'Arcy radi -rece veleposlanik. - Nita ne radi ako nema odredenu svrhu, a svi su njegovi
ciljevi neminovno povezani s francuskom diplomacijom. Dami zacijelo udvara na de
Noaillesov zahtjev.
Robin je vrtio vino u svojoj cai. - To sam i ocekivao. No pitao sam se postoji li jo
neto, bilo to osobno to moda znate o d'Arcyju, gospodine.
- Neto to bi damu moglo navesti da negdje drugdje potrai ljubavne interese? - pitao
je veleposlanik, uzdigavi tanku obrvu.
- Da, gospodine.
Uslijedio je trenutak tiine. Renard je vrtio cau u rukama tako da je zraka sunca
bljesnula na kristalu, razotkrivajuci dugine boje u staklu. Mogao je vidjeti nacin na koji bi
Robinu od Beaucairea dao ono to eli, a time bi si osigurao neku buducu uslugu. to je
uvijek korisno. Takoder nije vidio zato bi oivljavanje starog skandala uznemirilo
delikatnu ravnoteu izmedu francuskog i panjolskog veleposlanstva i dvora St. J amesa. Na
kraju krajeva, to nije nikakav dravni problem, vec samo osobna stvar. I to je stara prica, puna
glasina i pakosnih traceva. Ali nitko ne bi mogao reci da je neto izmislio ako je preprica.
Poceo je polako govoriti, i dalje vrteci cau u rukama.
- Ispricat cu vam jednu pricu. Vi je moete shvatiti kako elite. J ednom davno
postojao je jedan covjek na francuskom dvoru, veoma pametan i cijenjen mlad covjek
izvrsnog podrijetla. Majka mu je bila Velanka, visokog roda, ako je tako neto moguce u
onoj barbarskoj zbrci klanova i plemena. - Renardov se nos nabrao od gnuanja.
- Medutim, njegov je otac bio u rodu s vojvodom od Guisea, a stoga je imao
kraljevske veze. Taj je covjek veci dio ivota proveo u Francuskoj, uz povremene posjete
majcinoj domovini. Bio je odgojen za ivot dvoranina, ali je bilo ocito da ima drukcije
sposobnosti. Dvorski mu je ivot bio dosadan i to nije tajio. To je bio covjek kojemu je trebao
rad, hrana za njegov mozak.
Ustao je i donio bocu. Iznova je napunio njihove cae dok je Robin sjedio i jedva
prikrivao svoju nestrpljivost.
- Uskoro se taj mladi covjek oenio. Od samog je pocetka bilo jasno da nisu
dobar par, ali brak je dogovorio njegov otac, uz kraljevu podrku.
Renard slegne ramenima. - to je covjek mogao uciniti pod takvim pritiskom? Dama
je dola s lijepim mirazom. - Opet je sjeo, poravnavi nabor svojih svilenih carapa prije nego
je nastavio.
- Nije tajio svoju netrpeljivost prema ivotu na dvoru, kao ni cinjenicu da nema
strpljenja za frivolnosti svoje ene. - Poceo je provoditi vrijeme u Burgundiji, navodno
upravljajuci svojim imanjima.
Ali oni kojima je to bilo vano znali su da je to samo paravan za njegovo sudjelovanje u tajnoj
GI GA

118

diplomaciji za kralja. Bio je... jo uvijek je... veoma dobar u svojem poslu. Vjerojatno
najbolji. Nema nikakvih skrupula kad je rijec o metodama pomocu kojih dolazi do
informacija.
Renard je kucnuo po rubu svoje cae i zacuo se zvonak i cist zvuk.
Robin ga je promatrao, fasciniran dugim prstima koji poigravaju po cai, podmuklom
aluzijom u prici to ju je Renard raspredao.
- Njegova je ena ostala na dvoru dok je covjek cesto odlazio u takozvane
obilaske svojih imanja.
Na dvoru se uvelike pricalo o njihovom otudenju.
Covjekova je ena bila veoma lijepa i mogla je birati ljubavnike. Bila je veoma traena.
Oboavanje je tako zavodljivo, osobito na dvoru gdje se s blagonaklonocu gledalo na
diskretne veze. -
Renard je rukom napravio gestu kao da eli reci:
to se uope moe oekivati od dvora koji je razuzdan poput francuskog?
Cinilo se da panjolski veleposlanik nema previe trpeljivosti za obicaje drugih,
pomislio je Robin. Medutim, uljudno je kimnuo, itekako svjestan cinjenice da je panjolski
dvor prekomjerno strog- Ovo nije prvi put da cuje kako netko s tog dvora prezirno govori o
slobodnijim, vie prijateljskim pravilima i ponaanju na francuskom dvoru. - ena je s
vremenom rodila dvoje djece.
Djecaka, a zatim djevojcicu. Covjek je u pocetku bio iznenadujuce predan otac, a
netko bi mogao reci da je time nadoknadivao ocitu ravnodunost majke. Cinilo se da ona
djecu smatra smetnjom. Smatralo se da ona vjeruje kako majcinstvo enu cini matronom, a
dama nije eljela da je smatraju takvom.
Renard je opet zastao, udahnuo miris vina, a potom nastavio. - aptalo se o eninoj
vjernosti, to se moglo i ocekivati. Duga je razdoblja provodila bez mua i svakako je voljela
koketirati. Cinilo se da je covjek ravnoduan prema tracevima o svojoj eni kao i prema njoj
samoj. Bio je brian otac kad god je boravio kod kuce. Tada se iznenada sve promijenilo.
Covjek je objavio da je svoju enu naao in flagrante delicto.
Veleposlanik se osmjehnuo. - Dakle, morati razumjeti da su aputanja o eninim
ocijukanjima bila samo za zabavu. Nitko na dvoru nije doista vjerovao da je uzela ljubavnika.
Nisu postojali nikakvi dokazi o preljubu, a opcenito se smatralo da je previe glupa da bi
imala diskretnu ljubavnu vezu. Na kraju krajeva, cinjenica da nije bila osobito pametna
smatrala se jednim od razloga za muevljevu ravnodunost prema njoj. Stoga je njegova javna
objava za sve bila veliko iznenadenje,
Robin je napeto sjeo naprijed, a zglavci su mu pobijeljeli jer je previe cvrsto stezao
cau.
Veleposlanik je popio malo vina. - Objava je sve iznenadila, ali ni izbliza onako kao
estina njegovi osvete.
Nagnuo se ustranu i stavio cau na maleni stol - Ljubavnik nije imenovan, navodno je
pobjegao s mjesta dogadaja prilicno... prilicno uznemiren, i vie ga nitko nikad nije vidio.
Covjek ga je proglasio kukavicom jer je pobjegao kako bi izbjegao dvoboj. To je svakako
imalo smisla. Na je covjek bio... jest... vrhunski macevalac, nije mukarac s kojim se treba
sukobiti, upozoravam vas. - Znacajno je kimnuo Robinu, koji je porumenio, ali nita nije
rekao.
- Tada se covjek veoma javno razveo od svoje ene, odrekao se nje i svoje djece
pred cijelim dvorom, a zatim ju je odveo. Otad je nitko nije vidio ni cuo.
- Ubio ju je? - Pitanje je bilo okirani apat.
Renard je prikrio osmijeh i slegnuo ramenima.
Moda. Prica se da ju je dao zatvoriti u neki samostan u Pirenejima, osobito strog red, tihi red
GI GA

119

predan ivotu u krajnjem siromatvu, koliko sam shvatio. To bi bila grozna egzistencija za
enu koja je navikla na bogat i uzbudljiv dvorski ivot, enu koja je trebala ulagivanje u
svakom trenutku. Vjerojatno bi radije pola u smrt. Zapravo, takoder se prica da je umrla od
vlastite ruke.
Robin nita nije rekao. Nije mu padao na pamet nikakav adekvatan odgovor na takav
uas.
- Teka kazna, zacijelo cete se sloiti - Renard je nastavio na svoj smireni nacin. - Cak
i za nevjernu enu. Ako je doista bila nevjerna.
Veleposlanik uzdigne obrvu. - Veoma je malo ljudi vjerovalo u njezinu krivnju, koju
je nijekala do posljednjeg trenutka. Opcenito se vjerovalo da je covjek izmislio te optube
kako bi je se rijeio. Smatralo se da je rijec o drugoj eni.
Renard ponovno slegne ramenima. - Ako je takva postojala, nije se pojavila. U
svakom slucaju, uzeo je djecu, koju je javno proglasio nezakonitima. Nitko ne zna kamo ih je
odveo, ali se opcenito vjeruje da ih otad nije vidio. Potom je izbjegavao drutvo, koje ga je
ionako gotovo bojkotiralo, a viden je u Parizu jedino kad je ondje imao nekog posla.
- to se tice francuskog dvora, izgubio se iz vida... a stoga su ga, buduci da
Francuzima pozornost traje kao i muicama, svi zaboravili. Pojavljuje se u Londonu i drugdje,
naravno, kad obavlja svoj posao. Ali malo je onih kojima je poznata njegova mucna prica.
Renard ponovno uzme cau. - Eto, culi ste moju malu pricu, prijatelju, i kao to sam
rekao, moete je shvatiti kako god elite.
Robin je utio due no to je to uljudnost doputala prije nego se pribrao. -
Zahvaljujem vam, gospodine. - Njegov se zamiljeni pogled vratio na praznu cau to ju je
drao u ruci.
Renard ga je pomalo cinicno promatrao, kao i ranije. - Je li to ono to ste eljeli cuti,
lorde Robine?
Robin je podigao pogled, a oci su mu bile mrke. - Moda, gospodine. Ali nije mi
drago prouzrociti bol onima koje volim.
- Ah. U naem svijetu, prijatelju, to mukarca cini ranjivim. A to je veoma opasno. -
Renard je ustao, a Robin je shvatio mig.
- Hvala vam to ste odvojili malo vremena za mene, gospodine. Veoma sam vam
zahvalan. -Prilicno je nespretno spustio cau, pa se zanjihala na rubu stola. Na vrijeme ju je
uhvatio i veoma oprezno stavio na sredinu stola.
- Nema na cemu. Drago mi je da sam vam mogao pomoci. Moj ce vas covjek
ispratiti. -Renard se kratko naklonio i iziao iz odaje dok je Robin jo uvijek izvodio dublji
naklon za svojeg domacina.
Odmah se pojavio mrki sluga i u tiini otpratio gosta do ulice. Robin je stajao i
promatrao kucu koja mu se cinila jednako mracnom i tajnovitom kao i njezin stanar. Renard
je bio susretljiv koliko je Robin mogao poeljeti, ali Robin je dovoljno dobro poznavao svoj
posao da bi bio siguran kako ce veleposlanik jednom naplatiti tu uslugu.
Upozorio je Robina protiv otvorenog izazivanja vrhunskog macevaoca. Upozorenje je
malo povrijedilo Robinov ponos, ali ga je ipak ozbiljno shvatio. Ni on nije bio lo s macem,
ali se ne bi mogao nositi s prvoklasnim macevaocima.
No taj ce most prijeci kad i ako stigne do njega. Pen je njegova prva briga. A od toga
mu se ohladila krv u ilama. Kako ce svojoj najdraoj prijateljici reci da je njezin ljubavnik
cudovite?
GI GA

120

Petnaesto poglavlje

Owen je prasnuo u smijeh kad se Pen pojavila u dvoritu konjunice.
- to je tako smijeno? - upita Pen i navuce Cedricovu kapu nisko na celo. - Mary je
rekla da je skandalozno, ali nita u mojem izgledu nije joj bilo smijeno.
- Samo je tako nevjerojatno - kroza smijeh rece Owen. - Previe si lijepa za paa.
Pen je razmislila treba li to prihvatiti kao kompliment ili kao nepovoljnu primjedbu na
njezino preruavanje. Zakljucila je da je i jedno i drugo. -Pa, tu nema pomoci - ustvrdila je,
nateuci rub Cedricova kratkog haljetka, kao da bi ga time mogla produiti i pokriti vie
svojih bedara.
- Ima svoje privlacne aspekte - primijetio je Owen. - Nisam znao da ima tako
zamamno zaobljenu stranjicu.
U nekom bi drugom trenutku moda bila polaskana, ali ne nasred dvorita konjunice
jednog konacita. Pen je porumenjela do korijena kose. -Netko ce te cuti!
- Nikoga nema u blizini - odgovorio je, sasvim tocno. - Konjuar je otiao po
Cedricova konja za tebe. Vjerujem da cemo bolje napredovati bude li jahala Nuggeta.
- Smeta li to Cedricu? - sumnjicavo upita Pen.
- Ne vie no to mu smeta posudivanje rezervne odjece i ostajanje po strani cijeli dan.
Ako eli nekamo poci, moe uzeti tvojeg unajmljenog konja, mada ne vjerujem da ce se
upustiti u takvu sramotu. - U Owenovu se smijeku jasno vidjela naklonost prema djecaku.
Pen je opazila koliko Cedric oboava svojega gospodara, ali i Owenovu srdacnost
prema djecaku. Zakljucila je da izmedu gospodara i paa postoji cvrsta veza. To je jo jedna
od zagonetki koje obavijaju Owena d'Arcyja.
Iz konjunice se pojavio konjuar koji je vodio Cedricovu sivkastu kobilu. J edva je
pogledao paa. Sad cu dovesti vranca, milorde.
Owen kimne i okrene se k Pen. - Dopusti da ti pomognem uzjahati.
Pen nije vjerovala njegovom pomalo zlocestom smijeku, ali kobila je bila previsoka
da bi sama uzjahala. Medutim, ovako odjevena moci ce jahati kao mukarac. Nisu joj se
svidala nova enska sedla koja su se sad smatrala obveznima za dame s dvora. Previe
ogranicavaju kretnje.
Savila je koljeno kako bi je Owen mogao podici u sedlo. Kao to je ocekivala,
iskoristio je priliku da joj rukama prijede po stranjici, a u jednom je trenutku, koji ju je
ostavio bez daha, zavukao ruku izmedu njezinih bedara u brzom intimnom milovanju prije
nego ju je podigao u sedlo.
- Lijepo - primijetio je s istim zlocestim smijekom. - Doista veoma lijepo.
Pen nije osjecala ni najmanju elju za seksualnim igricama. Pred njima je bio itekako
ozbiljan zadatak, a Owen se ponaao kao da su na izletu. Nije se nasmijeila, vec je zurila
ravno naprijed.
Owen je uzjahao svojega konja, a smijeak mu je jo uvijek lebdio na usnama, ali nije
ni pokuao izmamiti odgovor. Okrenuo je konja prema izlazu iz dvorita konjunice i poveo
ga na cestu za High Wycombe.
Bilo je tek sedam sati, ali svijet se vec budio. Proli su kraj mljekarice s punim
kablicima i mladog pastira koji je gonio stado koza kroza selo prema livadama. Skupina djece
u dronjcima natiskivala se oko seoskog bunara; bacali su kamencice jedni na druge, smijali su
se i igrali lovice, sve dok ljutita ena nije izila iz jedne od koliba du ulice i pola prema
njima mauci metlom. Prvo dvoje djece do kojih je stigla dobilo je otru zaunicu, a ostali su
urno napravili uredan red sa svojim vjedrima.
Vrata koliba bila su otvorena dok su ene mele otpatke na ulicu; dim s ognjita
GI GA

121

uzdizao se u hladan zrak. Sicuna je djevojcica, vacuci koricu crnoga kruha, bosonoga
istrcala na ulicu loveci pile. Nije se obazirala na konje koji su joj se pribliavali te je iznenada
skrenula ustranu kako bi piletu presjekla put.
Owen je povukao konja ustranu, za dlaku izbjegavi dijete. Psovao je, bujica
francuskih rijeci to ih je Pen, koja je vie nego dobro vladala tim jezikom, jedva razumjela.
Djevojcica se podigla, a cinilo se da je tek tada shvatila u kakvoj se opasnosti nala.
Owen je preao na engleski dok ju je grdio jer ne gleda kuda ide.
Veoma prestraena, djevojcica je zurila u gnjevnog mukarca na velikom bojnom
konju, a potom se okrenula i potrcala natrag u kolibu iz koje je izila, odustavi od lova na
pile.
Owen je posve nepomicno sjedio dok se njegov konj nije smirio. Doimao se
potresenim, a Pen se cinilo da je posve izgubio boju, usne su mu gotovo pobijeljele, oci
otupjele od oka. Nije znala je li to od gnjeva ili straha jer je dijete umalo stradalo, ili oboje,
ali je znala da ga nikad nije ovakvog vidjela.
Ni ona sama jo nije mogla vjerovati da se djevojcica izvukla bez ozljede. Zapanjujuca
brzina Owenove reakcije, snaga njegovih ruku kad je zaustavio konja, ostavili su je bez daha.
Kao da je konj bio njegov produetak, gotovo oruje koje moe kontrolirati jednako kao i svoj
rapir. Vjet, siguran, opasan. Ali kad je vitlao svojim rapirom uz smrtonosne posljedice,
kasnije se ponaao mirno kao da se nita nije dogodilo. Ali sad je njegova reakcija bila posve
drukcija, a ona nije znala to bi rekla.
Owen je zurio u prolost. Vidio je malenog Andrewa, starog samo dvije godine, kako
izlazi u suncem obasjano dvorite zamka u Burgundiji i vitla malenim drvenim macem.
Djecak je vidio oca kako se vraca iz lova, pa je uzbudeno vicuci poao prema njemu,
spotaknuo se i pao ravno na put Owenova velikog konja, ivotinje gradene tako da moe
nositi covjeka pod punim oklopom na turnirima ili bojnim poljima. Konj se propeo kad ga je
Owen uasnuto povukao natrag, a eljezom potkovano kopito zahvatilo je djecaka po ramenu.
Samo ga je okrznuo, ali dovoljno da mu icai maleni zglob. Owen je jo uvijek mogao cuti
krikove bola svojega sina, gotovo kao da ih sad slua.
Pen vie nije mogla podnijeti tiinu. Prestraena njegovim izrazom lica, nagnula se k
njemu i dotaknula mu ruku. - Owene?
Trgnuo se kao da ga je neto ubolo i pogledao je kao da ne zna tko je ona.
Stisnula mu je ruku i rekla: - U redu je, Owene. Dijete nije ozlijedeno. Tako si brzo
reagirao... poput munje. Nije ozlijeena.
Njezine su rijeci i dodir doprli do njega kroz ok sjecanja. Pogled mu se ponovno
izotrio i boja mu se vratila u obraze, a usta su mu se opustila. - Ne, ima pravo. Hajde, idemo
dalje.
Pen nije odmah potjerala konja za njim. Trenutak je bio opasan, ali nikad nije vidjela
da Owen izgleda tako izgubljeno. Zapravo, nikad ne bi pomislila da bi mogao tako izgledati.
Situaciju je rijeio uobicajenom ucinkovitocu, ali je izgledao izgubljeno. Cinilo se da, to
vie vremena provodi u njegovu drutvu, sve manje zna o njemu.
- Pen!
Na zapovjedni je poziv potjerala konja u kas kako bi ga sustigla. Owen ju je
pogledao. - Nemamo vremena za sanjarenje.
Pen nije nita rekla u svoju obranu.
Jahao je brzo, ali je Pen, udobno jauci na muki nacin mladog i cvrstog konja, s
lakocom pratila njegov tempo. Do High Wycombea imali su petnaestak kilometara, a do
odredita su stigli za malo manje od dva sata.
- Kamo cemo najprije poci? - pitala je Pen, promatrajuci poznato selo ispod oboda
kape to ga je navukla na oci.
GI GA

122

- U krcmu - rece Owen. - Izvorite svih traceva. - Jedva je neto progovorio otkako su
otili iz Gerrards Crossa, a Pen nije ometala njegovo razmiljanje. Zasad je odlucila zaboraviti
na tu zagonetku te se prepustila vlastitim mislima dok su se pribliavali mjestu koje je za nju
cuvalo tako mnogo uspomena, ali su one sretne gotovo nestale pred stranima.
- J e li ono kuca obitelji Bryanston? - Owen je bicem pokazao zatvorenu eljeznu
kapiju u visokom kamenom zidu na rubu sela.
- Da, vlastelinski posjed - rece Pen, osjetivi hladnocu u sebi. Nije bila ovdje
otkako su je majka i Hugh odveli nakon porodaja. Ona i Philip voljeli su ivot na selu te su
mnogo ucinili kako bi povecali ljepotu i udobnost posjeda Bryanston. Pitala se je li Miles
nastavio s poboljanjima... Miles i njegova majka.
- Bryanston Arms je na seoskom trgu - rekla je.
Owen je jahao prema velikom travnjaku usred sela. Bio je ukraen stupom srama i kladama u
kojima se nalazio skitnica jadnog izgleda, obilato zasut otpadom.
- Nita se ne mijenja - promrmljala je Pen kad je u skitnici prepoznala Starog
Toma kojega je njegova traljavost i sklonost uzimanju svega to mu sesvida cesto dovodila u
klade.
Krcma je bila malena, a slamnati je krov trebalo popraviti. Zapravo, opazila je Pen,
selo opcenito djeluje zaputeno, to nije bio slucaj dok je Philip upravljao posjedom
Bryanston. Grofova je odgovornost, odnosno njegovog upravitelja imanja, da kuce zakupaca
budu u dobrom stanju, ali vidjela je uruene krovove, razbijena vrtna vrata, poruene zidove i
korov u ivicama. Sve to je vidjela ukazivalo je na odsutnost gospodara imanja.
Spomenula je to Owenu, a on je rekao: - Dobro. To bi trebalo ici nama na ruku. Ako je
obitelj rijetko kad ovdje, a njihovi zakupci imaju zamjerki na njih, vjerojatnije je da ce
govoriti.
Povukao je uzde kraj klupe ispred krcme i siao s konja. - Odvedi konje u konjunicu i
pobrini se da ih nahrane i napoje. J a idem unutra podmazati neke jezike.
- Cekaj! - uzvikne Pen i side s kobile. - I ja idem unutra. To je cijela svrha mojeg
preruavanja.
Okrenuo se prema njoj, oci su mu ponovno blistale, a Pen je s olakanjem shvatila da
je nestalo ono njegovo cudno raspoloenje.
Rekao je: - Naalost, nije onako uvjerljivo kako sam se nadao. Ali bude li igrala
ulogu sluge, inace neuvjerljiva prica mogla bi postati prihvatljivija.
- Ja sam pa, a ne konjuar - pobunila se.
Owen se nasmijao. - Nemoj se uvrijediti, duo, ali osim to si previe lijepa, malo si prestara
da bi bila uvjerljiv pa. Podi i razgovaraj s konjuarima i timariteljima, pogledaj to od njih
moe saznati, ali trebala bi izbjegavati razgovor sa svakim tko to poznavao.
Rekavi to, uao je u krcmu i ostavio Pen rastrganu izmedu ozlojedenosti i spoznaje da
je on vjerojatno u pravu.
Uhvatila je uzde obiju ivotinja i povela ih oko krcme do konjunice. Najprije joj se
cinilo da je prazna, a sigurno u njoj nije vladao onakav red kakvog se sjecala. Kamene su
ploce bile skliske od izmeta, slama prljava i smrdljiva. Povela je konje do korita za vodu i
jahacim bicem razbila tanku koricu leda. Voda ispod leda bila je zelena i smrdljiva.
- eli neto?
Okrenula se na grubi glas i nala licem u lice s covjekom koji joj je bio neodredeno
poznat. Mlad, mrzovoljan, zacijelo je bio tek djecak prije cetiri godine.
- Svjeu vodu za konje - rekla je, nastojeci govoriti dubljim glasom, ali je ipak zvucao
previe enski.
- Bunar je na travnjaku - nehajno je rekao. -Kabao je ondje. - Pokazao je kabao u kutu
dvorita.
GI GA

123

Pen je oklijevala. Palo joj je na pamet da moda ne poznaje momka, ali je zacijelo
poznavala njegovog oca ili strica. On je takoder imao mrzovoljna usta i mastan pramen kose
padao mu je na oci. No bio je susretljiviji; u ono se vrijeme to od njega ocekivalo.
- Stvari su se promijenile otkako sam zadnji put bio ovdje - primijetila je i pola
po kabao.
Momak je pljunuo na tlo. - Da. Oni u velikoj kuci. Vie nita ne cine za nas.
- Ne trebaju ti da bi ocistili konjunicu umjesto tebe - kiselo je rekla.
- Eh, pazi to govori! - Koraknuo je prema njoj, u Pen je mudro zgrabila kabao i
pourila iz dvorita. Sukob joj ne bi nimalo koristio.
Izvukla je vodu iz bunara i s tekim kablom teturala natrag do konjunice, pitajuci se
to bi Maryne dvorske dame rekle kad bi je sad vidjele. Princezina pouzdanica do koljena u
blatu i gnojivu.
Napojila je konje, povela ih u konjunicu, vilama prebacila nimalo primamljivo vlano
sijeno u korita te se zaputila prema krcmi. Osim to je jedva cekala da vidi kako Owen
napreduje, bila je edna.
Owen je vodio glavnu rijec za ankom. Bio je okruen ljudima iz sela, svi su drali
vrceve piva, a cak je i krcmar imao jedan dok se naginjao preko prljavog anka.
- Onda, zato traite Baku Wardel, gospodine?
- pitao je krcmar kad je Pen ula u polumrak prostorije. - Otmjeni gradski
gospodin kao vi?
- Ja sam odvjetnik - rece mu Owen. Glas mu se promijenio, pa se jace osjecao
blag melodiozan ton.
- Imam vijesti za nju... neto u njenu korist dodao je i zavjerenicki namignuo.
- Bojih mi kostiju! - uzvikne neki farmer. Nellie Wardel dobit ce imetak!
- Ne ba - oprezno ce Owen. - Ali ako biste mi rekli kako cu je naci... ?
Opazio je Pen u sjenkama kraj vrata. Koraknula je prema njemu, ali ju je zaustavio
jedva zamjetljivim pokretom ruke.
- Domacine, napunite vrc piva za mojeg slugu, molim vas. - Bacio je novcic na
ank. Krcmar je napunio vrc iz bacvice i gurnuo ga ankom prema
mjestu gdje je Pen stajala.
Bez rijeci ga je uzela i edno pila. Ime Nellie Wardel bilo je prvo na stranici to ju je
istrgnula iz poslovne knjige. Pen nikad nije cula za nju, no cinilo se da je ovdje dobro
poznata. Baka Wardel. Pokuala se sjetiti, zamisliti lica koja su se natiskivala oko nje dok je
bila u agoniji. J e li ondje bila neka ena kojoj bi mogao odgovarati nadimak Baka?
Nije se mogla sjetiti. Sve iz tih stranih trenutaka prekrivala je sjenka bola i uasa.
Owen se okrenuo od anka i priao joj. Kretnjom glave jasno joj je pokazao da treba
ispiti svoje pivo i poci s njim. Pen je iskapila vrc i slijedila ga van.
- Mrsko mi je ostaviti konje u onoj konjunici. Ono je prava sramota - rekla je tihim
glasom.
- Ionako ce nam trebati da bismo posjetili Baku Wardel. ivi oko tri kilometra preko
polja. - Opet je govorio svojim normalnim glasom.
Pen nije trebalo dvaput reci. - Onda idem po njih. - Podrugljivo je povukla uvojak na
celu i pola obaviti zadatak.
Cekala je dok nisu uzjahali i ponovno se nali u relativnoj samoci na stazi prije nego je
pitala: - to je s drugim imenima? Je li netko neto znao?
Owen odmahne glavom. - Cinilo se da misle da je rijec o osobama koje nisu odavde.
Zakljucio sam da pridolice nisu osobito simpaticne ljudima u High Wycombeu.
- Isto je u svim selima ovog podrucja. Svi se dre za sebe, osim kad je sajmeni dan, a
cak i tada pregovaraju s velikim nepovjerenjem.
GI GA

124

- Hmm. - Cinilo se da Owen razmilja o toj cinjenici. - Korisno - promrmljao je.
- Kako to?
- Podijeli pa vladaj - rekao je. Doimao se zamiljenim, a Pen je mudro pustila
majstora da kuje planove i nije ga ometala bujicom pitanja, ideja i mogucnosti koje su joj
navirale na usta. utke je jahala kraj njega dok su prelazili tri polja i pribliavali se malenoj
kolibi smjetenoj u sicunom vrtu kraj jezerca na kojem su se patke gegale po ledu.
- Moe uci sa mnom, ali ako prepozna tu enu, mora smjesta izici. To ce
meni biti potvrda da je bila nazocna tijekom porodaja, a takoder nece postojati opasnost da te
prepozna. - Govorio je odrjeitim tonom. Pen je samo promrmljala pristanak.
Vezali su konje kraj ivice gdje su mogli pojesti neto primamljivije od smrdljivog
sijena u konjunici Bryanston Armsa. Owen je ustrim koracima poao stazom i pokucao na
vrata. Pen je stajala iza njega, nastojeci djelovati sitno i neupadljivo.
Vrata su se kripavo otvorila. Staracko je lice provirilo van. - Onda?
- Gospoda Wardel? - uljudno upita Owen.
- Tko je trai?
- Gospodin Rhoscolyn - Owen je rekao istim melodioznim tonom to ga je koristio u
krcmi.
Velki, shvatila je Pen. Savreni velki naglasak. Nije mogla jasno vidjeti enu jer je
jo uvijek stajala unutar kolibe iza tek malo odkrinutih vrata
- Ako bih mogao kratko razgovarati s vama, gospodo? - Njegov je smijeak bio topao
i otvoren, - Koliko sam shvatio, imali ste brata u Highgateu.
- Da? - Jo uvijek je izgledala sumnjicavo, ali je malo ire otvorila vrata. - Na Ned.
to s njim?
- Zamolio me da vam neto donesem. Ja sam odvjetnik - rece Owen. - Kad bismo
mogli uci,,, maknuti se s vjetra... ?
Baka Wardel je zbunjena izraza lica ire otvorila vrata. Owen je uao u cistu
unutranjost jednosobne kolibe. Pogledao je preko ramena i vidio da Pen, koja je sad jasno
vidjela enu, jo uvijek stoji na stazi.
Baka Wardel je onog poslijepodneva bila nazocna. Mocila je Penino celo lavandinom
vodicom tijekom jednog od njezinih lucidnijih trenutaka.
Pen je osjetila navalu uzbudenja, mada su je sjecanja na uas i ocaj umalo svladala.
Ova je ena bila ondje. Znat ce neto. Mora znati.
Owen je nakon pola sata iziao iz kolibe. Izraz lica bio mu je odsutan, a kesa laka
nego prije pocetka razgovora s Bakom Wardel.
- to je rekla? - pitala je Pen, nesposobna i dalje utjeti. - Zna li to se dogodilo s
djetetom?
Owen odmahne glavom. - Nije bila ondje u trenutku poroda, ali vjeruje da je dijete
rodeno mrtvo.
Pen je osjetila razocaranje koje ju je guilo poput guste crne deke. - Znaci, nita ti nije
rekla.
- Nisam to rekao. - Pogledao ju je. Izgledala je tako ocajno, kao da su iz nje
istisnuti sav ivot i energija.
Blago je rekao: - Moramo svratiti na jo jedno mjesto, a vjerujem da cemo ondje neto
saznati.
Pen se bez rijeci popela na konja. - Kamo sad idemo? - na koncu je pitala kad
su ostavili kolibu iza sebe. - U Wycombe Marsh. Ondje ivi ena po imenu Betsy Cosham.
Trece ime na istrgnutoj stranici. - Betsy Cosham je za svoje usluge placena vie od svih
drugih ena - rece Pen jer je u mislima jasno vidjela stranicu.
- I ja tako mislim. To nije poboljalo miljenje Bake Wardel o Betsy Cosham,

GI GA

125

koje mi je mnogo toga razotkrilo. - Poveo je konja kroz otvor u ivici kraj puta. - Vjerujem da
je ovo precica. Reci mi.... znaci li ti neto ime gospoda Goodlow?
Pen se namrtila. - Pa, da, ona je travarka ledi Bryanston. Ima kolibu na podrucju
imanja i vlastiti vrt ljekovitog bilja. Lijeci cijelo kucanstvo.
- J e li bila nazocna tijekom tvojeg porodaja?
- Ne sjecam se da je ba tada bila ondje. Uvijek je dolazila k bolesnicima, pa je
zacijelo ne bih ni opazila. Davala mi je ljekovite napitke tijekom trudnoce, kad mi je cijelo
vrijeme bilo loe. Zar ju je Baka Wardel spomenula?
- Samo usput. Zakljucio sam da u ovim krajevima nije nimalo popularnija nego Betsy
Cosham. Istog su soja... ili potjecu iz istog kotla, receno ivopisnijim rijecima Bake Wardel -
dodao je.
Odmahnuo je glavom. - Lako je nekoga optuiti za carobnjatvo, ali ne moe se
zanijekati da se sposobnost cinjenja dobrih djela lako moe preokrenuti u negativnom smjeru.
Ovako ili onako, nema nikakvih simpatija izmedu babica High Wycombea i onoga tko bi
mogao zaci na njihov teritorij.
- Zato ti je Baka Wardel tako mnogo ispricala?
- Zato i zbog novca, draga moja. Zlatnici ce razvezati mnoge jezike - cinicno je
odgovorio. - Vjerovala je da joj donosim nekoliko zlatnika od brata Neda koji se prilicno
kasno sjetio svoje dunosti prema siromanoj sestri.
- O, ali moram ti to vratiti - urno ce Pen. - Imam novca... ali sam ga ostavila u
konacitu u Gerrards Crossu zajedno s mojom odjecom.
- Uskoro cemo napraviti obracun - rekao je.
Pen je cula podrugljivost u njegovu glasu. -
Hoemo - odlucno je ustvrdila.
- Svakako - sloio se. - Zapravo, vjerojatno cu ti naplatiti svoje usluge.
- Vec sam ih platila - rece Pen i ukoceno se nasmijei.
Owen je to izrekao kao lagano senzualno zadirkivanje, nadajuci se da ce joj time
popraviti raspoloenje. - Mislio sam da smo to sinoc rijeili - rece.
- Da - tihim se glasom sloila Pen. - J esmo.
Teko se rijeiti starih navika.
- Valjda - hladno se sloio.
U tiini su jahali do malenog sela Wycombe Marsha, a Owen se bez oklijevanja zaustavio
ispred povece kolibe smjetene malo izvan sela.
- ena je snalaljiva i ne svidaju joj se susjedi - primijetio je, gotovo sebi u
bradu. Sjahali su i privezali konje za stup vrtnih vrata. - Udi sa mnom, ali odmah izidi ako je
prepozna.
Betsy Coham otvorila je vrata cim je pokucao.
Bila je neuredna ena srednjih godina. Malenim blijedim ocima pomno je proucavala
Owena. to elite, gospodine? Imam vecinu stvari. I mogu nabaviti ostale.
- Smijem li uci? - upita Owen, ponovno svojim velkim naglaskom.
Kimnula je i irom otvorila vrata. Lukav je pogled dobacila Pen i opet kimnula. - Bolje
da udete - rekla je i ostavila vrata otvorena da Pen ude.
U polumracnoj unutranjosti kolibe Betsy Cosham je sjela za stol i proucavala svoje
posjetitelje. - Znaci, cura je u nevolji, je li? - Pokazala je Pen. - Iz dobre je obitelji, je li? Zato
je morala doci k Betsy odjevena kao djecak? - Betsy je zabacila glavu i glasno se nasmijala. -
Boje mi krvi, curo, mene ne moe zavarati! Nitko ne moe preveslati Betsy Cosham.
Ali si ovoga puta pogreno shvatila, pomislila je Pen dok se plaho povukla u sjenke,
pogrbivi ramena kako bi se doimala krivom. Nije prepoznala enu, ali to ne znaci da ona nije
bila u sobi za porodaj. Cinilo se razumnim pretpostaviti da ena u toj pogrbljenoj figuri nece
GI GA

126

prepoznati jedva svjesnu ledi Bryanston, cije je lice bilo iskrivljeno od bolova tijekom
porodaja.
Owen je ignorirao tu meduigru. - to moete uciniti?
- Ovisi o tome koliko je trudna. - Betsy je ustala od stola, a njezin je stolac
strugao po kamenom podu. Prila je polici s pranjavim bocicama i kutijicama. - Koliko,
curo? Manje od tri mjeseca? Onda je mnogo lake.
Pen je u nijemoj muci odmahnula glavom, .1 Owen otresito rece: - est.
- Nije moguce! - uzvikne Betsy. - Nikad nisam vidjela tako mravu enu koja je
u estom mjesecu.
- Nije za nju, nego za njezinu sestru rece Owen.
Betsyne su se oci suzile. - Pa, imam neto to ce izazvati raniji porodaj. Dijete nece
preivjeti sa est mjeseci.
Pen je osjecala takvu hladnocu da je pomislila da ce umrijeti. Ba ovdje, u ovoj
odvratnoj kolibi s policama punim opakih napitaka. J e li Philipova majka dola k Betsy kako
bi izazvala prijevremeni porodaj? Ili je poslala gospodu Goodlow?
- A to ako preivi? - upita Owen. - to ako je prolo vie od est mjeseci i dijete
preivi?
- To se mene ne tice - progundala je Betsy, ali iznenadan bljesak sumnjicavosti u
njezinim ocima bio je poput munje u polumraku kolibe.
- Vratite se na stolac, Betsy - rece Owen i kretnjom je pozove natrag. Neto u njegovu
glasu stvorilo je naelektrizirani ugodaj u kolibi. Pen se jo vie povukla u sjenke. Betsy je
gotovo nesvjesno opet sjela.
- Ovo je neto to vas se tie - nastavio je Owen, a glas mu je bio svilenkasto miran. -
Pretpostavimo da je prije otprilike dvije i pol godine beba od osam mjeseci silom natjerana da
se prerano rodi, ali je porodaj bio uspjean i beba je, unatoc svim ocekivanjima, uspjela
preivjeti. to mislite, to se moglo dogoditi s tim djetetom?
Betsy je posve problijedjela. Zurila je u Owena, jezikom prelazeci po usnama. Malo
joj se sline zadralo u kutu usta. - Ne znam o cemu govorite.
- Ne? - Izvadio je kesu iz haljetka i spustio je na stol. Kovanice su zveckale.
Zatim je izvukao bode iz korica na boku i stavio ga kraj kese. -
Pomoci cu vam da shvatite, Betsy.
Betsyn je pogled bio prikovan za kesu i bode, za otmjene bijele ruke koje su pocivale
kraj njih. Otmjene, ali pune snage.
- Nudim vam mogucnost izbora, Betsy Odgovorite li tocno na moja pitanja, kesa
je vaa. Ili moete izabrati ovo drugo. - Lagano je spojio ruke na stolu i promatrao je.
Bode je bio obican, oruje za koritenje. Nije imao draguljima ukraen drak, nita
osim izrazito opake otrice. Pen je govorila sebi da on ne bi upotrijebio no. Jasno da ne bi
ispunio takvu prijetnju. Neizgovorenu prijetnju.
Ali tada je shvatila da ne zna... ne zna bi li ga upotrijebio, ba kao to zapravo nita
istinski ne zna o Owenu d'Arcyju. On je pijun, rapir koristi kao ubojica. Kako bi uopce
mogla ocekivati da zna to bi on ucinio?
Osjecala je Betsyn strah, osjecala je enino uvjerenje da bi stranac u tamnoj odjeci,
arkih crnih ociju i blagoga glasa doista upotrijebio taj bode.
- Ponovno pitam, Betsy. to mislite, to se moglo dogoditi s tim djetetom?
Polizala je usne, uhvativi kapljicu sline. Oci su joj djelovale prestraeno, koa joj je
pobijeljela. -Postoje mjesta - na koncu je progundala. - Mjesta gdje se ostavljaju takve bebe.
Kad nisu eljene.
Nisu eljene! Rijeci su odzvanjale u Peninoj glavi, ali je nepomicno stajala i jedva
disala.
GI GA

127

- Tko je uzeo dijete? - Owenovi su se prsti iznenada pomaknuli, lagano su taknuli
otricu noa, kao da su milovali drak. Betsy je zadrhtala.
- Milord - rekla je. -Milord ga je uzeo. Zamotao ga je u flanel i odnio. To je sve to
znam, stvarno.
I ubit ce me ako ikad saznaju da sam rekla.
- Nece saznati - mirno ce Owen. - Kamo su ga odnijeli?
- Ne znam. Stvarno ne znam - rekla je ena, a oci su joj izgledale mahnite od straha.
- Pogadajte! - Vrh noa zario se u stol. Njegov je pokret bio tako hitar da ga ni Pen
nije ocekivala.
Betsy zadrhti. - Cula sam ih kako govore o Londonu.
Owen je veoma polako spremio no u korice. J ednako je polako gurnuo kesu preko
stola. Tada je ustao i bez rijeci pozdrava poao prema vratima. Rukom je obavio Penina
ramena i poveo je van iz kolibe.
- Ne bi to ucinio, zar ne? - pitala je Pen, previe zaprepatena da bi shvatila Betsyne
informacije, glave pune onoga to je Owen ucinio.
- to ne bih ucinio?
- No... ne bi je ozlijedio?
- Znao sam da to nece biti potrebno - tiho je rekao.
Pen je shvatila da nije odgovorio na njezino pitanje, a isto je tako znala da ga nece
ponovno postaviti. Neke je stvari bolje ne znati.
Polako je ono to je cula postalo stvarno. - Moje dijete - promrmljala je. - Rekla je da
je dijete preivjelo.
- Da - sloio se. Oklijevao je, a potom rece: -To ne znaci, Pen, da dijete jo uvijek
ivi.
- Moje dijete je ivo - ustvrdila je. - Samo ga moram naci. - Njezin je glas bio miran i
pun sigurnosti, a Owen je znao da je nikakve njegove sumnje nece pokolebati.
- Kako si bio tako siguran da je lagala kad je rekla da nita ne zna? - pitala je kad su
stigli do kraja puteljka.
To je trik mojeg zanata - odgovori Owen. Pogledao ju je mirnim ocima. - pijunskog
zanata, Pen. Imam nepogreiv osjecaj za to kad neki ljudi prikrivaju informacije. Nisi li
upravo zato eljela oju pomoc... moju profesionalnu strucnost, mislim da si tako rekla? Ne bi
se smjela zgraati nad metodama to ih koristim kako bih postigao rezultate koje ti eli.
- Ispricavam se - bez oklijevanja rece Pen. Nije postojao razlog da ba tada
spominjem nau nagodbu... ili onim tonom. Jasno mi je da te to uvrijedilo.
Owen ju je pozorno promatrao. Iznenadilo ga je kako se povrijedeno i razocarano
osjecao kad je pocela ceprkati po tome. No u njezinu je iskrenom pogledu vidio samo istinsko
aljenje.
Na koncu se nasmijeio i toplina se vratila u njegove oci. - Onda cemo na to
zaboraviti.
Laknulo joj je, pa mu je uzvratila smijekom. Odvezali su konje i zaputili se natrag do
ceste za Gerrards Cross.
- Dakle, dijete moramo traiti u Londonu - zakljuci Owen.
- Ali gdje? Grad je ogroman.
- Pusti me da razmislim o tome. - Izbjegavao je odgovor; bio je uvjeren da zna gdje se
nalazi Penino dijete, ako je jo uvijek ivo. Owen se sjetio susreta s Milesom u zloglasnom
podrucju na junoj obali kad je izlazio iz jedne od gadnijih ulicica. Ima veoma malo razloga
koji bi covjeka podrijetla i bogatstva Milesa Bryanstona odveli u opasne potleuice
Southwarka, pune boletina.
Owenu je pao na pamet jedan takav razlog, a to ga je ispunilo hladnim i divljim
GI GA

128

bijesom.
GI GA

129

esnaesto poglavlje

Vojvoda od Northumberlanda hodao je amo-tamo predsobljem kraljeve bolesnicke
odaje. Bilo je gotovo podne. Iz kraljevih se odaja pruao pogled na dvorite odakle su dopirali
neobuzdani povici mnotva okupljenog radi odavanja pocasti vladaru. Svakog se dana
mnotvo okupljalo u nadi da ce vidjeti Edwarda. I vec su tjednima svakoga dana razocarani.
- Danas ga moramo pokazati - rece Northumberland. Kraljevi su lijecnici
pozvani k Edwardovu krevetu, a Krunsko vijece je sad nestrpljivo cekalo njihovu procjenu
kraljeva stanja. Hoce li biti sposoban pojaviti se pred ljudima?
Vojvoda od Suffolka potezao je svoju kratku bradu kad se pridruio Northumberlandu.
- Ljudi rogobore jer ga ele vidjeti - progundao je.
- Imam ui. I ja ih cujem - razdraeno ce Northumberland. Cesto je imao
potekoca s kontroliranjem svoje nestrpljivosti sa svojim kompanjonom koji malo sporije
misli. Nije rijec o tome da Suffolk nije inteligentan, ali Northumberland je daleko
inteligentniji.
Suffolk se nije uvrijedio. Trpio je previe enina sarkazma da bi se uvrijedio na
povremenu vojvodinu otresitost.
- Moda bismo ga mogli skrivati jo nekoliko mjeseci - predloi Suffolk. - Opasnost
od hladnoce, zimskih prehlada... Ljudi ce to razumjeti.
- Da - sloio se Northumberland. - Ali za nekoliko bi mjeseci mogao umrijeti. A tada
cemo imati Mary koja ce se udati za Filipa panjolskog i uzeti natrag zemlju za proklete
katolike.
Obojica su uutjela, razmiljajuci o tome koliko bi vlastitog osobnog imetka izgubili
kad bi Mary ponovno uspostavila Katolicku crkvu, a znali su da bi upravo to ucinila. Oba su
covjeka, kao i ostali u kraljevu predsoblju, izvukli veliku korist iz rasputanja Katolicke crkve
jer su prigrabili zemljita, posjede i druga blaga. Uslijedili su moc i titule. Previe bi izgubili
kad bi Mary naslijedila Edwarda.
- Moda bismo mogli nagovoriti kralja da imenuje Elizabetu umjesto Mary - s
oklijevanjem predloi Suffolk. - Zbog religije. Njemu su religiozni argumenti uvijek
uvjerljivi. On je tako fanatican protestant da sigurno ne eli na prijestolju vidjeli svoju sestru
katolkinju. Elizabeta tvrdi da je pridana protestantkinja...
- Elizabeta je prevarantsko maleno kopile - divlje ga prekine Northumberland. - Reci
ce ono to smatra politicki ispravnim. Nitko je dobro ne poznaje, a ona prokleto dobro pazi da
tako i ostane. Sva je slatka i posluna prema svojem bratu, a za sestru ima samo osmijehe
pune razumijevanja. Ali nitko ne zna to se zbiva u onoj crvenokosoj glavi. Daleko je
pametnija no to se cini, vjeruj mi, Suffolk.
- Znaci, misli da se njome ne bi dalo upravljati? Na kraju krajeva, ima tek dvadeset
godina.
- Moda bi se njome lake upravljalo nego njezinom sestrom - prizna
Northumberland. - No ako to uspijem izvesti, necemo imati ni jednu ni drugu.
Suffolk je izgledao iznenadeno, a tako se i osjecao. - Ne moe zanemariti nasljedni
red.
- J a ne mogu, sigurno. Ali onog sirotog invalida ondje unutra moda bi se dalo
nagovoriti rece Northumberland veoma blagim glasom, ali oci su mu gorjele od iznenadne
strasti.
Jednako je iznenadno Suffolkov izraz lica postao lukav. Ponovno je gladio bradu,
prstima navlaceci i savijajuci kratke sijede dlake. - Ako odbaci svoje sestre, moja je ena, kao
Henrikova necakinja, sljedeca na redu. - Prepredeno je pogledao Northumberlanda.
GI GA

130

- Da - Northumberland se sloio sa spokojnim smijekom. - Ali takvo rjeenje
meni ne bi donijelo osobito zadovoljstvo, Suffolk. Brak o kojem smo razgovarali zadovoljit
ce sve nae potrebe.
- Jane i tvoj sin? - Suffolk je izgledao zbunjeno.
- Upravo tako. - Northumberland ga je kretnjom uutkao kad su se otvorila vrata kraljeve sobe
i pojavila se procesija lijecnika u crnoj odjeci, a jedan je odmahivao glavom nad pokrivenom
nocnom posudom to ju je drao pred sobom.
- Loe je, milorde vojvodo. Njegovom je Velicanstvu veoma loe - objavio je
glavni lijecnik.
- Bojim se da je stimulans koji smo mu ranije dali u nadi da ce moci ustati iz kreveta
imao nepovoljan ucinak.
- Kako to? - prasne vojvoda. - Osim cinjenice da nije djelovao.
- Neobjanjivo je, ali cini se da je izazvao upalu crijeva. - Lijecnik je pokazao nocnu
posudu. -Njegovo je Velicanstvo izbacilo mnogo krvi.
Northumberland je napravio grimasu. - Moe li ga se odvesti do prozora?
- Ne bih to savjetovao, Vaa Milosti.
- Dovraga s vaim savjetima! - U predsoblju je zavladala tiina kad je
Northumberland tako povisio ton.
- Pembroke, recite kraljevim dvoranima da ga umotaju i odnesu van.
- Svim srcem protestiram, Vaa Milosti!
Njegovom Velicanstvu stanje ce se pogorati - protestirao je lijecnik kad je grof od
Pembrokea pourio izvriti vojvodin nalog.
- Stanje mu se vec pogoralo Northumberland je ustvrdio ledenim glasom. -
Neka nas Bog cuva lijecnika.
Lijecnik se uspravio do svoje pune visine. Mene smatraju najsposobnijim u mojoj
profesiji, milorde.
- Da, upravo zato imam veoma loe miljenje o vaoj profesiji - grubo ce
vojvoda. - Okrenuo je leda covjeku koji je iziao iz predsoblja dreci se ozlojedeno.
Netko se diskretno nakaljao kraj Northumberlandova ramena. - Milorde.
Vojvoda je pogledao covjeka koji se pojavio kraj njega. Namrtio se kao da se ne
moe sjetiti njegova imena.
- Bryanston, milorde vojvodo - Miles mu je pomogao uz ulizicki smijeak.
- O - kiselo ce Northumberland. - to vas dovodi u kraljevo predsoblje?
Miles je znao da samo clanovi Krunskog vijeca imaju neograniceno pravo ulaziti u
ovu svetu prostoriju. Ali imao je majcine naredbe koje su mu odzvanjale u glavi.
- Razmiljao sam, milorde vojvodo, da moda lijecnici Njegova Velicanstva vie nisu
ucinkoviti - rekao je. - Ucinilo mi se da moda dijelite to miljenje. - Nervozno je protrljao
ruke, svjestan cinjenice da mu kapljice znoja pocinju teci niz lice.
- to ako dijelim?
- Postoje drugi nacini, milorde. - Obrisao je lice rukavom od tirkiznog brokata i
okrenuo se kako bi naprijed povukao postariju enu, dotad skrivenu iza njegovog krupnog
tijela. - Moja obitelj ima staru slukinju koja je veoma vjeta iscjeliteljica.
Poznaje mnoge tajne i eli svoje usluge ponuditi kralju.
Northumberland je zurio u stariju enu koja mu je, iznenadujuce, uzvratila mirnim
pogledom svojih sivih ociju. U njoj je bilo neceg sigurnog, neceg to je izazivalo povjerenje. -
Vae ime, gospodo? -upita vojvoda.
- Gospoda Goodlow, Vaa Milosti - Miles odgovori umjesto nje. - Veoma
iskusna iscjeliteljica i travarka. Moja je majka mislila...
- Ne zanima me to vaa majka misli, pustite enu da sama govori - prekine ga

GI GA

131

vojvoda.
GI GA

132

- Posjedujem dar, Vaa Milosti - ena rece tihim glasom. - Izlijecila sam mnoge
kojima je ivot visio o koncu.
- Vaa Milosti, nece koditi ako joj se dopusti da pregleda kralja, buduci da se cini da
lijecnici nisu od neke koristi - usrdno dometne Miles.
- To je svakako tocno - rece Suffolk. Zamiljeno je promatrao Northumberlanda. -
Nemamo to izgubiti.
Northumberland je pogledao grofa od Bryanstona koji je izgledao, pomislio je
vojvoda, poput velikog i previe revnog teneta koje eli van. - Vi i gospoda Goodlow moete
cekati u stranjem dijelu predsoblja. Nakon to kralja pokau ljudima, opet cemo razgovarati.
Miles se ozario. Njegova ce majka napokon biti zadovoljna. Sad ima pristup pravoj
moci. Ucinit ce se nezamjenjivim Northumberlandu i Krunskom vijecu. Gospoda Goodlow ce
lijeciti kralja, iscjeliteljica koju je on doveo do kraljeva kreveta. Odsad nadalje njegov ce
poloaj biti osiguran.
Vrata kraljeve odaje su se otvorila i iziao je krupan covjek koji je u narucju nosio
neto sitno umotano u deku.
Northumberland se zaputio predsobljem. Tiho se obratio kralju. - Velicanstvo, narod
vas eli vidjeti.
- Oni su moji podanici - Edward rece jedva cujnim glasom. - Pozdravit cu ih.
Odnesi me do prozora, Samuele.
Northumberland kretnjom pokae neka se irom otvore dugi prozori, a kad je poao do
njih, odozdo se zacuo gromoglasan povik. - Kralj! Kralj!
Northumberland je koraknuo ustranu kako bi se na prozoru mogao pojaviti covjek koji
je nosio mladoga kralja. eiri su poletjeli u zrak, a klicanje je potjeralo golubove u zrak.
Edward nije mogao stajati, ali je zahtijevao da se deka odmakne kako bi mnotvo moglo
vidjeti njegovo lice. Pogreno je procijenio. Kad su vidjeli njegovo iscrpljeno lice, ljudi su
uutjeli. Edward je pokuao mahnuti, ali je to bilo previe za njega, pa je nastupio teak
napadaj kalja.
Northumberland je covjeku dao znak neka vrati djecaka u predsoblje, a potom je sam
zatvorio prozore pred mnotvom koje se vec razocarano razilazilo.
- Odnesi ga u krevet - rekao je i slijedio covjeka u kraljevu odaju, a Suffolk mu
je bio za petama.
Cekali su kraj vrata dok su Edwarda ponovno smjetali u veliki krevet s baldahinom.
Njegovo je tijelo cinilo jedva zamjetljivu kvrgu ispod pokrivaca. Zrak u odaji bio je
zaguljiv, zaudarao je po bolesti. Prozori su bili cvrsto zatvoreni, a u kaminu je gorjela vatra.
Vojvode su prili krevetu. Edward je malaksalo kaljao, a smrad trulei u njegovu
dahu natjerao ih je da koraknu unatrag.
- Oprostite mi, Northumberland, ali nisam mogao dulje ostati - apnuo je.
Vojvoda je gestom pokazao ostalima da se maknu od kreveta, a on je priao blie,
ignorirajuci smrad.
- Northumberland, umirem - apne kralj. - Ali najprije treba toliko toga obaviti.
- Da, Velicanstvo - mirno se sloio Northumberland. Bilo je besmisleno nijekati istinu
kad ju je kralj i sam prihvatio, a nije imao ni vremena za to. - Morate dobro razmisliti elite li
princezu Mary imenovati za svoju nasljednicu.
- Vec je imenovana - odgovori Edward. - Moj ju je otac imenovao.
- Ali sad ste Vi kralj, Velicanstvo - blago ce Northumberland, podigavi kuglicu
mirisa do nosa. - Vladali ste protestantskom dravom. elite li je vratiti Katolickoj crkvi?
Vaa ce se sestra udati za Filipa panjolskog, a protestantska ce Engleska pasti u vatru
Inkvizicije.
Edward je zastenjao. - Radije bih sam gorio u paklenim vatrama. Ali kako se to moe
GI GA

133

izvesti?
- Objasnit cu vam, Velicanstvo. Kad se budete malo bolje osjecali. - Vojvoda se
odmaknuo od kreveta. Kimnuo je Suffolku i njih su dvojica tiho izili iz kraljeve odaje.
Northumberland se progurao kroz ljude u predsoblju, ignorirajuci njihova pitanja.
Proao je kraj Milesa Bryanstona i stare ene, ali ih nije ni pogledao. Zaputio se u odaju na
kraju hodnika, zatvorio vrata nakon to je Suffolk uao, a zatim se brzo i u tiini dao na posao.
Pogledao je iza svake tapiserije, micao slike kako bi provjerio zid iza njih, zavirio u kamin,
kuckao po drvenoj oplati.
- Nikad ne moe biti siguran - rece. - Kad god izidem iz ove odaje, bojim se da
ce je netko uciniti nesigurnom. - Rukom je preao preko cvora u drvenoj oplati, mrteci se,
nastojeci se sjetili je li ranije bio ondje. Lako bi mogao skrivati pijunku.
Kad je napokon bio zadovoljan, sjeo je u izrezbarenu stolicu iza masivnog stola i
prstima lupkao po hrastovini. - Kralj ne smije umrijeti prije nego se pobrinemo za nasljednika
koji ce nam odgovarati.
Posegnuo je u svoj haljetak od purpurne svile, izvadio kljuc i otkljucao ladicu stola.
Zavukao je ruku unutra, potraio oprugu koja ce osloboditi lano dno, a zatim izvadio
zapecaceni omot. Spustio ga je na stol ispred Suffolka.
- Kao to smo se dogovorili, sastavio sam bracne ugovore kojima se tvoja kci,
ledi Jane, zarucuje s mojim sinom, Guildfordom Dudleyjem. Ti i tvoja ena pomno ih
proucite, ali mislim da cete otkriti da su tocno onakvi kakve smo dogovorili.
Suffolk je uzeo zapecaceni omot i njime lupnuo po dlanu. - Koliko sam shvatio, brak
bi se trebao sklopiti odmah.
- Za nekoliko tjedana.
Suffolk kimne. - Ledi Frances ce obavijestiti Jane. Djevojka bi mogla imati neke
budalaste prigovore jer postoji predugovor s lordom Hertfordom, ali moja ce draga ena bez
ikakvih potekoca pobiti svaki prigovor.
- Siguran sam da hoce - sloio se Northumberland. Uopce nije sumnjao da ce
impresivna vojvotkinja pokoriti svoju plahu kci. - U meduvremenu bismo moda trebali
iskuati vjetine Bryanstonove travarke. Kralj mora ivjeti dovoljno dugo da za nasljednicu
proglasi svoju sestricnu Jane. Mora iskljuciti obje sestre i prijestolje ostaviti Jane.
- A time i njezinu muu, tvojem sinu - zakljuci Suffolk.
- I mojem sinu - sloio se Northumberland. -U meduvremenu moramo smiriti napete
ivce Francuza koji se uasno boje da ce se Mary, dok je Edward na samrtnickoj postelji,
udati za Filipa panjolskog. Nitko ne smije slutiti to kanimo. Predlaem da Francuzima
kaemo kako planiramo Marynu udaju za vojvodu d'Orleansa. Savez to ga odavno ele. To
bi trebalo na neko vrijeme zaokupiti de Noaillesa.
Suffolk ga je pozorno gledao. J asno je vidio da Northumberland zna kamo sve to vodi.
- I? -potaknuo ga je.
- Beaucaireova sestra - rece Northumberland i spoji prste pred sobom. - Cini se da se
spetljala s jednim francuskim agentom. Palo mi je na pamet da bi to mogla biti korisna veza,
pa sam Robinu rekao neka se ne uplice, neka pusti da se veza razvije.
- Iskoristit ce je za prenoenje informacija Francuzima?
- Upravo tako. Robin je veoma blizak s njom, pa nikad ne bi posumnjala u neto to
joj on kae, Govorit ce joj ono to mi elimo da Francuzi znaju. - Northumberland se
hladno osmjehnuo. Zgodno, ne misli li, Suffolk?
- Veoma.
- U meduvremenu se moramo pobrinuti da Mary ostane u palaci pod naim
nadzorom. I dalje tvrdi da je previe bolesna da bi izlazila iz svoje odaje te nastavlja
dodijavati kralju molbama za posjet, ali naravno, kralj ne dobiva njezine poruke.
GI GA

134

Northumberland je naglo ustao kao da je rekao sve o toj temi. - Pogledajmo opet onu
enu Goodlow. Uspije li neto uciniti za kralja, ona budala Bryanston ce zacijelo eljeti neku
uslugu u zamjenu. Naci cemu jo jedan grofovski posjeti ili tako neto. - Iziao je iz odaje na
svoj uobicajeno energican nacin, a Suffolk mu je bio za petama.

Pen se protegnula i lijeno zijevnula. J o je bio mrak. eravica u kaminu jo je uvijek
tinjala, a njezina soba u konacitu Buli bila je topla, tiha i udobna. Okrenula se na bok i
usnama dotaknula udubljenje Owenova ramena, polizavi njegovu slanu kou dok je spavao.
Neto je promrmljao i ispruio ruku, zavukavi je ispod nje kako bi je privukao blie.
- Jo spava? - pitala je. - Zar te ne mogu probuditi?
- Spavam snom pravednika - odgovorio je, a ona je cula smijeak u njegovu glasu. - A
po pravdi, trebalo bi mi dopustiti povratak u snove.
Pen je pomaknula ruku ispod pokrivaca. I ona se nasmijeila kad je osjetila kako
postaje tvrd u njezinom stisku. - Pravda iziskuje da ja dobijem svoj zaslueni desert. - Popela
se na njega i smjestila se iznad njegovih bedara. Rukama je prela preko njegova trbuha i
rebara, pritisnuvi svoje vrele, vlane nabore uz njegovo tvrdo, istureno spolovilo. - Ne
vjerujem da jo uvijek spava.
- Ne, cini se da ne spavam - sloio se Owen.
Dotaknuo joj je koljena, kliznuo rukama du njezinih glatkih bedara, stisnuo joj bokove.
Pen je lagano podigla bokove i uvela ga u sebe. Njezino se tijelo stegnulo oko njega te
je posve nepomicno stajala, uivajuci u tome kako ju je ispunjavao, kako je njegov penis
pulsirao unutar tijesnog otvora koji ga je obavijao.
Owen je zabacio ruke iznad glave i podigao bokove. Leernim se ritmom pomicao u
njoj. Pen se tiho nasmijala, slijedeci njegov ritam dok je uitak polako, nezaustavljivo rastao.
Tek su cetvrti put vodili ljubav, a ipak se cinilo da njegovo tijelo poznaje jednako intimno kao
i svoje. Nastojala je odgoditi radost orgazma, zadrati se na rubu jo jednu velicanstvenu
sekundu. Ali na koncu se prepustila, predala se valu zadovoljstva, pustila da je nosi kamo eli.
Zagnjurila je lice u njegovo rame, kuajuci znoj njegova ispunjenja. Zrak je
ispunjavao miris seksa, njihovih spojenih tijela. Njegov je penis sad u njoj bio malen i mekan.
Polako, nevoljko, otkotrljala se s njega i legla na bok.
Owen joj je milovao obraz, zavukao ruke u njezinu razbaruenu kosu na svojem
ramenu.
- Ovoga puta nismo pazili - apne Pen. - Tako mi se vie svidalo.
- I meni - odgovorio je. - Ali ne bih elio da dode do neugodnih posljedica. - Podigao
se na lakat i nadvio nad njome. - Ni ti to ne bi eljela, Pen.
- Ne sada - sloila se. Pogledala ga je u oci, a sad se u njezinima naziralo pitanje. - Ali
to je s tobom, Owene? Bi li jednoga dana elio imati dijete?
Owenovo se lice zatvorilo, a premda se njegov poloaj nije promijenio, osjetila je
kako se naglo povukao. - U mojem ivotu nema mjesta za djecu - rekao je, sjeo i odbacio
pokrivace.
Lucy i Andrew. Oboje imaju majine oi. Zelene poput mahovine.
Pen je nepomicno leala dok je on sjedio bez rijeci, zureci u prazno. Koa joj je bila
hladna i odjednom je osjecala teinu obeshrabrenosti. Nije smjela postaviti tako intimno
pitanje. Oni su ljubavnici, ali jo uvijek mnogo toga ne zna o njemu. Toliko je toga to on ne
eli razotkriti o sebi. Je li to samo pretjeran oprez koji je nuan u ivotu jednog pijuna? Ili je
rijec o necem drugom, necem to je bitno za njega osobno?
Ispruila je ruku i dotaknula mu leda. Koa mu je bila vruca dok je njezina bila
GI GA

135

hladna. Neto doista nije u redu. Kroz kou je osjecala koliko pati. Cinilo se da se opet
izgubio, kao prethodnoga dana kad je njegov konj umalo zgazio dijete. Nije mogla utjeti, pa
je tiho pitala: - Owene, to te muci?
Zavladala je tiina, a ona je poalila to ga je to pitala. Tada se cinilo kao da se svjesno
oslobodio tog trenutka depresije. - Nita... stara prica. -Nagnuo se prema njoj i lagano je
pljesnuo po boku. - Hajde, ustani. Moramo biti na cesti za London cim svane.
Kakva stara pria? eljela je znati, ali cak i da nije zakljucio tu temu, nije imala
vremena za daljnja pitanja. to se prije vrate u London, prije ce naci svoje dijete. Owen krije
previe tajni da bi se odjednom razotkrile. Ova ce takoder pricekati.
Skocila je s kreveta, pourila do krinje po svoju koulju i carape to ih je Mary
prethodnoga dana oprala i stavila u lavandu dok je ona lutala naokolo u Cedricovoj odjeci.
Sagnula se kako bi otvorila krinju. Owen ju je promatrao, a biserni sjaj njezine gole
koe, zamamne obline izbocene stranjice, linija kraljenice, slatka udubljenja iza koljena,
ponovno su ga uzbudili.
Uspravila se s odjevnim predmetima u rukama, dreci ih uza se kad se okrenula prema
njemu.
- Ne bi to opet mogao uciniti, je li? - pomalo je zapanjeno pitala kad je opazila njegov
ud.
- Bez problema - odgovorio je.
- Pa, nemamo vremena - ustvrdila je Pen i urno spustila koulju preko glave kako bi
pokrila svoju zamamnu nagost. Sjela je na krinju u podnoju kreveta da navuce carape. -
Hocu li pozvati Mary, ili ce mi ti vezati uzice?
- Pozovi Mary. Premda bih uivao u tome, ali se i sam moram odjenuti. - Zavukao je
ruke u vlastiti nocni ogrtac i zaputio se prema vratima.
- Znam da ne ide daleko, ali zar me nece poljubiti na rastanku nakon ovakve noci? -
Pen mu se smijeila, pruajuci ruke prema njemu. Cinilo se previe hladnim tako se naglo
rastati nakon dugih velicanstvenih sati vodenja ljubavi.
Vratio se. - Pokuavao sam odoljeti iskuenju -rekao je. Obujmio ju je oko struka i
poljubio joj usta. Automatski je zatvorila oci, a potom ih je naglo otvorila. Neto nije bilo u
redu. Osjecala je da on zapravo nije ovdje. Owenove su oci bile irom otvorene i kao da je
gledao preko njezine glave premda su mu usta bila topla i cvrsta na njezinima.
Osjetivi hladnocu, Pen se odmaknula. Pomalo se nelagodno nasmijala. - Misli na
druge stvari.
- Oprosti mi, malo sam rastresen - priznao je Owen. Uputio joj je osmijeh
isprike. - J edino me moe opravdati cinjenica da mislim na tvoj problem, Pen. J edva cekam
da krenemo.
- Kao i ja - rece Pen i korakne dalje od njega. Vjerovala mu je, ali je ipak osjecala
nelagodu pri pomisli da on moe djelovati tako fizicki blizu, a ipak biti na drugom kraju
svijeta. - Pridruit cu ti se u prizemlju cim se odjenem.
Owen je oklijevao, kao da ce jo neto reci, a zatim ju je opet brzo poljubio i otiao.
U svojoj je odaji probudio Cedrica i brzo se odjenuo. Postoje trenuci kad njegova
sposobnost da odvoji um od svojih postupaka moe biti mana. Poljubio je Pen jer je to traila
od njega, ali mislio je na druge stvari. Vecina ena to ne bi opazila, ali Pen je drukcija, a do
toga ga je trenutka njihovo vodenje ljubavi sasvim zaokupljalo. Nikakvo cudo da je opazila
njegovu rastresenost.
Ali razmiljao je o tome koji bi trebao biti sljedeci korak u Peninoj potrazi. Nije elio
previe ocito njukati po ozloglaenim kucama na junoj obali i traiti izgubljenu djecu, jer bi
to moglo upozoriti Bryanstone, pa je nastojao neto smisliti. Trebao mu je razlog da ide od
jednog do drugog bordela, a jedini dobar plan morat ce ukljucivati Pen. J o joj nije povjerio
GI GA

136

svoje sumnje o tome gdje se dijete nalazi. Zapravo, nije znao kako ce to uciniti, ali ona mora
znati.
Tada ce se suociti s novim problemom. Hoce li Pen moci prepoznati dvogodinje
dijete koje nikad ranije nije vidjela?
GI GA

137

Sedamnaesto poglavlje

Rano uvecer vratili su se do palace Greenwich. Owen je ostavio Pen pred ulazom s
ceste. To je bio stranji ulaz i cesta je jo uvijek bila puna ljudi koji su se gurali unutra ili van,
trgovci i ulicni prodavaci, pralje i kuhari, glasnici i konjuari, svi koji slue potrebama palace.
- Cekat cu te na pristanitu u osam - tiho ce Owen. - Tada ce biti slobodna?
- Mislim da hocu. Mary se, cak i kad se ponaa uobicajeno i ne glumi da je bolesna,
obicno rano povlaci radi molitve i nekoliko sati citanja... O, budi miran, Williame! - uzvikne
jer je konj natezao uzde, jedva cekajuci da se vrati u poznatu konjunicu.
- Bio bih veoma sretan kad vie nikad ne bih vidio tu ivotinju - primijetio je Owen,
ljutito promatrajuci nemirnoga konja. William se, nakon to su ga uzeli iz konacita u
Northoltu, pobrinuo da posljednji dio njihovog putovanja bude prilicno uzbudljiv.
- Krasno se ponaa na selu - zatitnicki ce Pen.
- To ne vjerujem - rece Owen. - to prije side s njega, to cu biti sretniji. On je doista
opasan za jahanje.
- Priznajem da sam ocekivala da ce se bolje ponaati - rece Pen i uzdahne.
- Pa, veceras cemo poci vodenim putem. Odjeni debeli plat, bit ce hladno.
- Ako se ne uspijem izvuci do osam... ? -Zabrinuto ga je promatrala.
- Cekat cu do devet. Nakon toga bit ce prekasno i morat cemo pokuati neke druge
veceri.
- Ne mogu cekati drugu vecer! - Pen rece tihim glasom koji je treperio od
nestrpljivosti. - Ali gdje cemo poceti traiti? Znam da ima nekakav plan... neku zamisao.
Owen je oklijevao. Uspio je cijeli dan izbjegavati njezina pitanja jer ne bi mogao
podnijeti bol koju bi joj istina nanijela. Imala bi previe vremena za razmiljanje o tome,
zamiljanje strahota. Previe vremena za patnju u agoniji neaktivnosti.
Pogled Penininih bistrih ociju pocivao je na njegovu licu. Vidjela je iznenadan bljesak
gnjeva u njegovim crnim ocima. Ustuknula je pred njim, a William je puhnuo kroz nos i
toptao nogama.
- Doista imam plan - rekao je, ali bezizraajnost njegova glasa ni na koji nacin
nije umanjila onaj bljesak bijesa. - Ali treba ga dotjerati i zasad bih ga elio zadrati za sebe.
Nasmijeio joj se, a njegovo je lice opet postalo smireno i naoko bezbrino. - Nikad ne
volim iznositi svoje planove prije nego sve dode na svoje mjesto, Pen. To je trik mojeg
zanata, bojim se.
- Neka bude - rekla je. - Sastat cemo se u osam na pristanitu.
- Vidimo se. - Nagnuo se prema njoj i lagano joj poljubio usne prije nego je okrenuo
konja natrag na cestu za London.
Pen se pridruila mnotvu koje je ulazilo u stranje dvorite palace. Nitko joj se nije
obratio. Konjuar je preuzeo Williama u dvoritu konjunice i odveo ga, a konj je zabacivao
glavu i eljno hodao prema poznatom okruenju.
Pen je ula u palacu i pourila u svoju odaju, podignute kapuljace i pognute glave.
Nije eljela da je zaustavi netko tko je poznaje prije nego popravi svoj izgled jer je bila
sigurna da ne izgleda kao dvoranka.
Oracic je, kao i obicno, bio sklupcan u podnoju njezina kreveta. Otvorio je jedno
oko i okrenuo joj leda, pokazujuci svoje negodovanje zbog njezina izbivanja.
Potezala mu je ui i kakljala mu bradu dok se nije udobrovoljio i pozdravio je,
hrapavim jezikom polizavi njezinu ruku i grleno preduci. - Glupi macak - rekla je. - Znao si
da cu se vratiti. Uvijek se vratim.
Pozvonila je svojoj slukinji i odbacila ogrtac proucavajuci svoj odraz u zrcalu. Tocno
GI GA

138

je pretpostavila. Volani njezine haljine bili su zguvani, rub svilene podsuknje poprskan
blatom. Inace nosi zatitu za haljinu tijekom jahanja, ali tako joj se urilo da je na to
zaboravila.
Ellen je gundala kad je vidjela u kakvom je stanju haljina njezine gospodarice. Rekla
je da se veoma iznenadila kad je ledi Pen otila u posjet grofu i grofici u Holborn, a nju nije
povela. I jo k tome, otila je bez rijeci i nije uzela cak ni torbu s rezervnom odjecom.
- Otila sam veoma naglo, Ellen, a ondje imam dovoljno odjece - Pen je rekla
umirujucim tonom.
- A zna da Tilly ne bi nikome dopustila da se brine o meni dok je ona ondje.
To je bilo posve tocno, pa se Ellen malo primirila, mada je mrko utjela dok je
donosila toplu vodu i rucnike, a zatim pomogla Pen da odjene cistu haljinu i popravila joj
frizuru.
- Samo jednostavan platneni veo i kapicu, Ellen
- rece Pen. - Danas necu vecerati u drutvu.
Kad je odjenula obicnu haljinu od sivog damasta s bijelim plisiranim umetkom ispod
vrata, tamnosivi veo i bijelu kapicu, Pen se osjecala cednom poput redovnice. Mary ce to
smatrati prikladnim za bolesnicku sobu, pomislila je dok je poravnavala nabore svojih skuta.
- Ellen, sama cu vecerati u svojoj odaji nakon to posjetim princezu. Rano cu
poci na pocinak.
Necu te trebati nakon sedam sati.
- Dobro, miledi. O, lord Robin je bio ovdje i traio vas. elio je znati jeste li se
vratili. Jako sam se iznenadila. Ocekivala bih da ce on znati kad cete se vratiti, buduci da ste
otili k obitelji u Holborn. Pen je brzo razmiljala. Pippa je Robinu zasigurno rekla istinu,
inace bi, kao i ostatak njezine obitelji, vjerovao da je zatvorena s princezom. Medutim, on je
ne bi izdao.
- O, lord Robin je bio zauzet s vojvodom - neodredeno je rekla. - Sigurna sam da
cu ga kasnije vidjeti.
Sve se cinilo tako jednostavnim dok je stvarala svoj plan, usmjerena samo na jedan
cilj. Sada, usred svih sitnica svakodnevnog ivota, potekoce koje je tako bezbrino
zanemarila dobile su novu dimenziju. Nije imala pojma kako bi mogla i dalje zavaravati i
svoju obitelj i princezu o tome gdje je provela protekla cetiri dana. Za pocetak, Ellen bi lako
mogla spomenuti neto o neobicnom odlasku svoje gospodarice, a to bi doprlo do
Guinevereinih uiju.
Ali nita od toga nece biti vano ako nade svoje dijete. Sve ce se razjasniti. Cak ce i
Mary morati razumjeti.
No ako ne uspije pronaci svojeg sina...
Ne, nece ni razmiljati o toj mogucnosti.
- Sad idem k princezi. - Pourila je do princezinih odaja prije nego je Ellen
uspjela iznijeti jo neku nezgodnu primjedbu.
Zbor glasova pozdravio ju je kad je ula u predsoblje.
- O, Pen, princeza je tako bolesna - rece ledi Matilda i skoci na noge, a oko nje
se rastresu svilene niti za vez. - Otkako si ti otila, niti jednu od nas ne puta u svoju odaju.
Prima jedino lijecnika i Lucy.
Lucy je Maryna osobna slukinja, ena jednako strastveno odana svojoj gospodarici
kao i Katolickoj crkvi, ena cije su ruke izrazito vjete, a jezik utljiv.
- I kralj - pocne druga dvorska dama. - Dok te nije bilo, odnijeli su kralja do
prozora kako bi ga pokazali ljudima koji su ga dozivali iz dvorita. Bio je previe slab da bi
hodao, ali vojvoda je insistirao da ga se odnese k njima. No kad su ljudi vidjeli njegovo lice,
nitko nije klicao ni bacao kape u zrak. - Pretjerano je zadrhtala. - Tako je bolesno izgledao!
GI GA

139

Pen je s nekom vrstom ocaja sluala bujicu informacija. Nije ju zanimalo nita od
toga. Zapravo, cinilo joj se da osoba, koju bi to prije cetiri dana zanimalo, vie ne postoji. Ovo
je brbljanje samo ometalo ono to je jedino eljela. Svu je svoju energiju usmjerila na to da do
osam sati neometano stigne u pristanite. A ipak je morala obratiti ocekivanu pozornost na
brbljarije oko sebe. Kraljevo je zdravlje veoma vano za Mary, ali Pen bi u tom trenutku bilo
svejedno da je Edward umro tijekom njezina izbivanja.
- Oprostite mi, ali smjesta moram poci k princezi. - ustrom je gestom prekinula
brbljanje i okrenula se prema vratima Maryne odaje.
- Gospo, jeste li doista bolesni? - uzviknula je i pourila do kreveta, na trenutak
zaboravivi vlastite brige kad je vidjela kako princeza izgleda. Mary je leala poduprta
jastucima, a lice joj se doimalo bjeljim od fine posteljine na kojoj je leala. Imala je upale oci
i tamne podocnjake.
- O, Pen, bili ste mi tako potrebni - slabano je rekla. Pen ju je uhvatila za ruku koja
se doimala poput kostura.
Mary je izgledala kao da umire, a Pen je najprije pomislila na otrov. - Jeste li pojeli
neto neobicno, gospo?
- Nita to Lucy nije kuala - rece Mary. - Ne, mislim da je dobri lijecnik bio
previe revan s cicenjem i kupicama. J edva se mogu micati.
- Zato ga niste zaustavili? - upita Pen. - Zasigurno ste sami mogli odluciti,
gospo?
U mutnim princezinim ocima pojavio se razdraeni bljesak. - Northumberland me
posjetio danas poslijepodne. Morala sam ga uvjeriti u teinu svojega stanja. Da ste vi bili
ovdje, Pen, mogli biste se pobrinuti za njega.
Pen nije odgovorila. Premda ju je okirao princezin izgled, nije kanila
blagoglagoljivim isprikama ohrabrivati Marynu muicavost.
- Je li udovoljeno vaoj molbi da vidite kralja? - neutralno je pitala.
- Ne vjerujem da Northumberland prenosi moje molbe - ustvrdila je Mary, a svakog je
trenutka zvucala snanije. - Ali mislim da je doao ovamo kako bi sam procijenio moje stanje.
- Onda ce moda, buduci da se osobno uvjerio u teinu vae bolesti, sad prenijeti vau
poruku kralju.
- Ne - sa sigurnocu ce Mary. - Nece. Pojest cu malo zobene kae, Pen. Vrijeme je da
povratim svoju snagu.
Pen joj je pruila srebrnu posudu i sjela kraj kreveta, a Mary je pojela nekoliko lica
kae.
- Koliko sam shvatila, vojvoda je insistirao na tome da se vaega brata pokae ljudima
- rekla je kad je pruila Mary cau vina. Laknulo joj je kad je vidjela da se malo boje vratilo u
princezine obraze.
- Takoder sam shvatila da to pojavljivanje nije bilo osobito uspjeno - dodala je.
- Ne, Lucy mi je rekla - Mary je odgovorila mnogo snanijim glasom.
Popila je gutljaj vina. - Moj je brat na samrti i ja moram naci neki nacin da bez
odlaganja odem odavde, Pen. Ujutro mi morate pomoci. Moramo smisliti nacin na koji cu
potajno otici odavde i pobjeci natrag u Essex. Brodovi mojeg bratica cekaju nedaleko obale.
Ako opasnost za mene postane prevelika, odvest ce me u Flandriju. Kad Edward umre, vratit
cu se kao prava kraljica, a careva ce vojska doci za mnom.
Slabost je nestala iz njezinih ociju te je arkim pogledom fiksirala Penino lice dok je s
mirnom odlucnocu izgovarala tu tvrdnju. - Northumberland me nee poraziti.
Pen nije eljela umanjiti tu odlucnost sumnjama o spremnosti svetog rimskog cara da
zapocne krvavi rat kako bi osigurao prijestolje svojoj sestricni. Car je hladan i proracunat
vladar. Lako bi mogao zakljuciti da se ne isplati ugroavati vlastite ljude radi Maryna
GI GA

140

prijestolja. Kad se jednom nade u njegovim rukama, moci ce je udati za nekoga kako bi
ucvrstio vlastite saveze.
Maryno prijestolje ovisi o tome hoce li ona ostati na engleskom tlu. Ali Pen nije
glasno izrazila svoja miljenja.
- Ne, gospo - sloila se. - Nece. Pustite me da nocas razmislim kako je najbolje
postupiti. - Ustala je. - Sigurna sam da cemo naci neki nacin. Ali ako me sad vie ne trebate,
pola bih u svoju odaju. Veoma sam umorna.
Sad je Mary izgledala zabrinuto. - Nadam se da se niste prehladili, Pen. Ocekivala bih
da ce ledi Kendal voditi racuna o vaem zdravlju.
Pen se kratko nasmijala. - Ne, gospo, nisam se prehladila, ali moja sestra treba malo
sna te smo nas dvije sjedile do kasno u noc i rano ustajale. Pippa me oduvijek umarala, mada
je silno volim. - S iznenadujucom je lakocom izgovorila tu la. Sebe nije smatrala tako
vjetom u laganju.
- Pa, ako je to sve... - Mary je izgledala kao da joj je laknulo. - Podite se
odmoriti, Pen, a ujutro cemo razgovarati o tome to bih dalje trebala napraviti.
I ujutro u u naruju moda drati svoje dijete.
Pen se zavrtjelo u glavi od te pomisli. Ispruila je ruku i uhvatila se za izrezbaren i
pozlacen stup kreveta. Ako veceras pronade svoje dijete, vie nece morati lagati. Mary ce, cak
u trenutnoj opasnosti, morati razumjeti zato je Pen lagala. Sebicna, arogantna, muicava,
Mary je sve to. Na kraju krajeva, ona je kci svojeg oca. Ali duboko u sebi ona je pravedna i
potena ena. I lojalna je onima koji stoje uz nju.
Mary ce kao kraljica imati potpunu moc nad svojim podanicima... moc da potpie
smrtnu presudu ili pomilovanje.
Moc da pomogne prijateljici utvrditi legitimitet ukradenog djeteta, kao i moc da kazni
kradljivce.
Trenutak vrtoglavice je proao, a Pen je bila zahvalna na cinjenici da to Mary nije
opazila. Poeljela je princezi laku noc i izila, tek se nekoliko minuta zadrala u predsoblju
gdje su ostale dame traile da im se pridrui na veceri.
- Ne... ne, jako sam umorna - odbila je. Vecerat cu u svojoj odaji. - Izila je uz
povike za laku noc, silom se oduprijevi porivu da potrci do svoje odaje, prisiljavajuci se na to
da kimne poznanicima koje je sretala u hodnicima, razmijeni uljudne pozdrave s drugima.
Svima je rekla da ju je princeza poslala neto obaviti i nitko ju nije pokuao zadrati.
Ellen joj je donijela veceru i tanjuric mljevene zecetine za Oracica, koji se visoko
podigao na svojim nogama, izvijajuci leda u lijenom protezanju prije nego je skocio s kreveta
i priao tanjuricu, dreci se nadmeno.
- Veceras te vie necu trebati, Ellen - rekla je Pen dok je maslacem mazala komad
penicnoga kruha. - Moe otici i vratiti se ujutro.
- Ne trebate me da vam pomognem spremiti se za spavanje, gospo?
- Ne... ne, sama cu se snaci, hvala ti. - Pen je uzela pileci batak i nasmijeila se
slukinji, otputajuci je.
Cim je Ellen otila, Pen je spustila pileci batak i iskrivila lice od gnuanja. Uopce nije
imala apetita, a eludac joj se grcio od uzbudenja i straha.
Sjedila je i gledala uru.
Kucanje na vratima bilo je tako neocekivano, tako iznenadujuce i neeljeno, da Pen
nije odmah reagirala. Zaculo se ponovno, a ovog je puta Robinov glas popratio kucanje.
- Pen? Pen, znam da si unutra. Moram razgovarati s tobom. - Otvorio je vrata
dok je govorio i zastao na pragu s rukom na kvaki, kao da ceka doputenje da ude. Inace nije
tako cekao jer mu Pen nikad ne bi zabranila ulaz, ali veceras je oklijevao. ena koju je
poznavao se promijenila, pa nije bio siguran da stara pravila, ili nepostojanje istih,
GI GA

141

jo uvijek vrijede. A ono to je doao reci, to se spremao reci, bilo mu je tako odvratno da se
na neki cudan nacin osjecao kao da je zlostavlja.
Pen je pogledala na uru. Bilo je gotovo sedam. Krenut ce za pola sata. Treba joj
petnaest minuta do pristanita, a eljela je imati dovoljno vremena.
- Jako sam umorna, Robine - rekla je i spustilo glavu na naslon stolice, slabano
se osmjehnuvi.
- Moemo li ujutro razgovarati?
- Ovo nece dugo trajati. - Odlucno je uao u odaju i zatvorio za sobom vrata.
Pen je osjetila kako je obuzima ocaj. Mora ga se rijeiti. - Robine, molim te, zar to ne
moe pricekati?
- Ne - rekao je. - Mora mi vjerovati, Pen, ne elim ti to govoriti. - Skinuo je rukavice
i puhao u ake, stavivsi ih na usta dok je namrteno zurio u vatru. - Ali ne mogu stajati po
strani. Previe te volim da bih utio.
- Pretpostavljam da je rijec o Owenu d'Arcyju.
- Njezin je glas bio hladan. Nije joj padao na pamet nijedan drugi nacin na koji
bi ga mogla udaljiti. -
Vec sam ti rekla, Robine, da je to moja stvar.
- Kamo si ila s njim?
- I to je moja stvar. Ako si o tome doao razgovarati, odmah ti kaem da te necu
sluati. - Opet je pogledala uru. - Ne elim se svadati s tobom, ali neu razgovarati o Owenu.
- Ti ne mora nita govoriti. Ja cu govoriti, a ti me mora sluati. - Robin joj nije dao
vremena za odgovor. - Kavalir je francuski agent, Pen. Radi za francuskog veleposlanika.
- Znam to - prezirno ce Pen. - Sam mi je to rekao... zacijelo kako bi preduhitrio
naklapanja - cinicno je dodala. Morala je ostati u prednosti.
Robin je porumenio, a njegova se nelagoda pretvorila u agresivnost. - J e li ti pricao i o
svojoj eni? I svojoj djeci?
Pen je na trenutak bilo teko disati. - Rekao mi je da nije oenjen - tiho je priznala.
- Nije... ne sada. - Robin je vidio da je konacno privukao njezinu pozornost.
Poceo je hodati odajom amo-tamo, akom udarajuci u dlan druge ruke.
- ao mi je, ali mora me sasluati, Pen.
- Sluam te - rekla je bezizraajnim tonom. Naglo je ustala, kao da ce tako lake
podnijeti udarac, i nesvjesno prekriila ruke na prsima. Robin je nervozno hodao dok joj je
pricao pricu koju je cuo od Simona Renarda. Nita nije uljepavao i nita nije izostavio.
- Objavio je da su njegova djeca nezakonita? -Pen je izustila kad je uutio. To je vie
rekla sebi u bradu nego u ocekivanju odgovora.
- Tako sam shvatio.
- I otad ih nije vidio? - Zadrhtala je i stisnula ruke oko sebe.
- Tako sam shvatio. Informacije sam dobio iz... iz pouzdanog izvora - rekao je.
- Od jo jednog pijuna?
- Na neki nacin.
- A to je i tvoj svijet - ustvrdi Pen. Nije joj trebala potvrda, ali sad je to prvi put
otvoreno izgovoreno medu njima.
- Molim te da tu spoznaju zadri za sebe -rekao je.
Pen je samo nestrpljivo odmahnula glavom. Robin je znao da ga nikad ne bi izdala.
Isto je tako ona znala da joj on nikad ne bi lagao.
Morala je vjerovati u ono to joj je ispricao. Ne samo da Robin nikad ne bi izmislio
takvo to, vec je ta prica odgovorila na mnoga pitanja, razrijeila mnoge zagonetke oko
Owena. No, je li on sposoban za takvu okrutnost? Optuila ga je da je njezinu nesrecu
iskoristio za vlastite ciljeve. To je bila istina. Ali nije se pretvarao da je drukcije.
GI GA

142

Nije elio razgovarati o djeci, rekao je da u njegovu ivotu za njih nema mjesta. Tako
se uzrujao zbog one djevojcice na cesti...
Krivnja... kajanje... aljenje. Je li ga to mucilo u onim trenucima kad je izgledao tako
povrijedeno i izgubljeno? Pomae li njoj pronaci njezino dijete jer ga muci krivnja zbog
vlastite djece?
Nesvjesno je opet pogledala na uru. Odbila je sedam i pol kad je pogledala. Njegovi
razlozi nisu vani.
- Pen? - Robin je poao prema njoj, a ona je odmahnula glavom.
- Ne... Idi. Idi sada. Molimte.
- Pen... Pen... tako mi je ao. Mrzim kad te moram povrijediti.
- Znam. Ali sad me ostavi! - Podigla je ruku kao da ce ga odgurnuti. - Moram biti
sama.
Robin je oklijevao, nesiguran, ne eleci je ostaviti samu dok izgleda tako blijedo i
ocajno. elio ju je utjeiti, ostati s njom dok se ne pribere.
Pen je zurila u dugu kazaljku ure koja se primice broju sedam. - Izlazi!
Robin je znao da ne moe ostati, bez obzira na vlastite potrebe. Okrenuo se i iziao
bez ijedne rijeci.
Pen se groznicavo obavila platem i navukla rukavice. Bez obzira to je Owen d'Arcy
ucinio, ona ga treba. Sve dok u narucju ne bude drala svoje dijete, u njemu nece vidjeti
covjeka sposobnog odreci se vlastite malene djece. Nece ga smatrati sposobnim za takvo
divljatvo prema eni koju ostali smatraju besprijekornom. Nece uopce razmiljati o njemu,
osim kao o sredstvu do cilja.
Zato je, za Boga miloga, Robin izabrao ba ovu veer da joj iznese tu priu ?
Ne! U njezinoj glavi nema mjesta ni za to, osim za ono to ce se ove veceri razotkriti.
Navukla je kapuljacu preko glave i otvorila vrata odaje, oprezno pogledavi u hodnik, pomalo
se pribojavajuci da Robin ondje cuva strau. Ali nigdje ga nije vidjela.
Izila je iz palace, kao i ranije, stranjim hodnicima to ih uglavnom koristi sluincad.
Kad je izila, vidjela je da je pocela padati lagana hladna kia. Pogledala je prema nebu bez
mjeseca i neodredeno se pitala hoce li takvo vrijeme odgovarati Owenovu planu. Bez obzira
kakav je plan pijun smislio.
Zurila je stazom od crvene cigle ispod grana tisa s kojih je kapala voda, a put su joj
osvjetljavale baklje postavljene uz stazu koja vodi do rijeke. Svjetla su treperila s teglenica u
pristanitu te splavi i camaca koji su cekali posred rijeke u nadi da ce imati putnika. Na rijeci
se jednako marljivo radilo uvecer kao i danju.
Izila je iz sjenki i odmah ugledala Owena. Stajao je na rubu mola i gledao prema stazi
koja vodi iz palace. Podigao je ruku kad ju je opazio, jedva zamjetan pokret koji je istodobno
bio pozdrav i upozorenje - kao da joj ovo drugo uopce treba, pomislila je Pen.
Pogledom je preletjela razne skupine ljudi koji su u pristanitu cekali prijevoz do
Londona, ali joj je laknulo kad nije vidjela nikoga poznatog. Jo je vie navukla kapuljacu na
lice i leerno pola do ruba mola gdje je stajao Owen.
Nije cekao da stigne do njega, vec je zakoracio u povecu teglenicu koja je cak imala i
kabinu. Sigurno je rijec o privatnoj teglenici. Ali cijoj?
Zakoracila je unutra jednako nonalantno kao i on. Veslaci su je pogledali, a kormilar
je uzviknuo naredbu cim se ukrcala. Ljudi su urno odvezali teglenicu. Pen je ula u kabinu,
osjetivi kako se plovilo pomaknulo udaljivi se od mola.
- Dobro je, uranila si - rekao je Owen kad je Pen ula u kabinu osvijetljenu samo
petrolejkom koja je visjela s niskog stropa. Glas mu je bio odsjecan, lice rezervirano, a Pen je
to odgovaralo. Ne bi mogla podnijeti poljupce i njene rijeci.
Odmah je na njemu opazila neku promjenu. Paljivije ga je pogledala u treperavim
GI GA

143

sjenkama petrolejke. Bio je obavijen dugim, debelim, crnim plastom obrubljenim
neprepoznatljivim tamnim krznom. Shvatila je da je dragulj, na preokrenutom obodu
njegovog crnog eira, laan. Tada je ugledala blijedi oiljak na njegovu licu i neobicno
iskrivljena usta; promijenio se cak i oblik njegove brade.
Zapanjeno je shvatila da izgleda kao zlikovac. Elegantnog je Francuza zamijenio
neugledan, pomalo ofucan covjek u jeftinoj i ni po cemu upadljivoj odjeci. I nije se radilo
samo o odjeci, vec i o njegovom dranju, sveukupnom dojmu. Njegov je nemiran pogled
pojacavao dojam da je rijec o covjeku koji se bavi pomalo nezakonitim poslovima.
Lako je mogla povjerovati da bi taj ovjek izdao enu i djecu.
Zatvorila je tu misao kao da zacepljuje odvod, te se osvrnula po malenoj kabini koja je
imala raskone tapiserije na malenim prozorima i klupe pune jastuka. Luksuzna kao jedno od
kraljevskih plovila.
- Cija je ovo teglenica?
- Veleposlanikova - odgovorio je. - Moje veze imaju nekih prednosti.
Pen je samo kimnula. Bila je napeta poput opruge, a njezine su misli i emocije bile u
kaosu smucenosti, razdraenosti, odlucnosti, uvjerenja. Bilo bi joj svejedno da je ovdje i sam
veleposlanik s cijelom vojskom francuskih pijuna, samo da je ne ometaju u njezinoj namjeri.

U kabini se grijanom eravnikom bilo je zaguljivo toplo, pa je olabavila svoj plat.
Owen se odjednom nasmijeio i prvi put izgledao kao stari Owen. - Odjevena si za samostan,
duo. Nimalo prikladno za ulogu koju sam ti veceras namijenio.
- Koja je to uloga? - Stisnula je ake tako da su joj se nokti arili u dlanove. Ne
smije je dotaknuti.
To ne bi mogla podnijeti.
Medutim, nije to ni pokuao, vec je samo jednostavno odgovorio: - Kurve. Srecom,
donio sam kostim za tebe.
- A koju ulogu ti ima? - pitala je, tijela napeta poput tetive luka.
- Svodnika - odgovorio je, kao da je to najprirodnija stvar na svijetu.
Pen je polako udahnula. To je svakako objasnilo njegov promijenjen izgled. Nikad
nije upoznala nekog svodnika, ali ova ofucana, pomalo prijeteca figura, u koju se elegantni
Owen pretvorio, zasigurno bi odgovarala. Medutim, i dalje joj se to cinilo nevjerojatnim.
- Ozbiljno govori?
- Posve. Ako netko eli posjetiti javne kuce, mudro je prilagoditi svoj izgled.
Pen je zurila u njega kad je shvatila implikacije. - Moj sin je u javnoj kui?
- Ako sam u pravu - odgovorio je. Tiho joj je ispricao kako je vidio Milesa
Bryanstona da izlazi iz stranjih ulicica zloglasne cetvrti na junoj obali.
Owen je strepio od trenutka kad ce joj to morati razotkriti, ali se iznenadio kad je vidio da se
Pen ne doima osobito okiranom.
Bez rijeci je sluala. Owenove je sumnje nisu mogle uasnuti. Dvije godine je ivjela s
tako mucnom neizvjesnocu da je neto konkretno, bez obzira koliko loe bilo, zapravo
doivjela kao olakanje.
- Ta mjesta primaju neeljenu djecu - rekla je, gotovo sebi u bradu, kad je zavrio.
Hitro ga je pogledala, ocekujuci nekakvu reakciju na taj opis. Nije vidjela nikakvu promjenu
na njegovu licu ili u ocima.
- Mislim da su to, opcenito govoreci, nesretne posljedice profesije njihovih majki -
suho je odgovorio. - Jedno dijete vie ili manje nece stvarati previe nevolja, a siguran sam da
Bryanstoni dobro placaju za smjetaj i utnju.
Pen je stajala i stiskala svoje laktove. - Onda, kakav je tvoj plan?
- Prodat cu te onome tko najvie ponudi.
GI GA

144

S nerazumijevanjem je zurila u njega. - Kako to misli?
- Posjetit cemo sve javne kuce i u svakoj cu te ponuditi na prodaju. Nece mi se svidati
cijena, pa cemo poci dalje dok ne nademo ono to traimo.
- Djecu?
- Ili dokaze da su ondje. Nakon to suzimo podrucje, odlucit cemo kako je najbolje
nastaviti.
- Ako veceras nadem svoje dijete, uzet cu ga -ustvrdila je s vatrenim bljeskom u
svijetlosmedim ocima.
- Hoce li ga prepoznati? - pitao je Owen,
pozorno je promatrajuci.
Pen odmahne glavom. - Ne znam - rekla je i vatreni je bljesak nestao kad joj se u
ocima pojavio ocaj. - Kako bih uopce mogla znati? Nikad ga nisam vidjela.
- Pa, to cemo premostiti kad stignemo do njega
- ustro ce Owen. - A sad se moramo pripremiti.
- Podigao je konu torbu na stol vijcima pricvrcen za pod na sredini kabine.
Pen je gledala kako vadi otrcanu haljinu od plavog platna i prljavu podsuknju. - To je
za mene?
- Skupila je nos zbog ustajalog vonja koji se irio iz odjevnih predmeta.
- Mora izgledati onako kako tvoja uloga iziskuje. Dopusti da ti odveem uzice.
Pen ga je posluala, mada su joj se miici napeli dok je cekala njegov dodir na svojoj
koi. Prsti su mu bili spretni i obavili su zadatak brzo i bez nepotrebnih dodira. Pen je shvatila
da pijun u akciji nema vremena za ljubavna milovanja.
Malo se opustila, ali je ipak zadrhtala od gnuanja dok je navlacila podsuknju i
haljinu. - Gdje je to bilo? Moda je zaraeno nekom bolecu.
- Ne, uvjeravam te da izgledaju gore nego to jesu - odgovorio je Owen. Vezao
je uzice plave haljine koja je imala tako dubok izrez da joj je jedva pokrivala bradavice.
Pen je zurila u bijele obline koje su se uzdizale iz dekoltea. - Nisam znala da sam tako
obdarena - progundala je.
- To je zbog haljine - odgovorio je.
U drukcijim bi okolnostima Pen pridodala neki aljivo ironican odgovor na tu nimalo
laskavu primjedbu, premda istinitu. No veceras nije bila raspoloena za smijeh.
Opet se okrenuo prema torbi i izvadio malenu limenku. - Dodi ispod svjetla.
Pen ga je posluala. Otvorio je limenku i izvadio cetkicu, neki crni prah i sivu pastu.
Okrenuo joj je lice prema gore i dao se na posao.
- to tocno radi? - pitala je Pen dok je prstima nanosio praak ispod jednog njezinog
oka.
- elim da izgleda kao zlostavljana kurva -rekao joj je.
Pen je napravila grimasu, ali vie nita nije pitala. Na koncu je koraknuo unatrag i
proucio svoje djelo. - Mislim da je tako u redu.
- Voljela bih imati zrcalo.
- Nece ti se svidjeti ono to vidi, ali ako ba mora, ovo ce ti otprilike pokazati. - Iz
svoje torbe pune trikova izvadio je maleni krug zagladenog bakra i drao petrolejku kako se
ne bi njihala dok se ona proucava.
Pen je vidjela lice sivo od blata i loeg zdravlja. Ispod jednog oka nalazila se grozna
purpurna modrica koja se protezala do jagodicne kosti. Cinilo se da su joj usne malo otecene.
- Ovo je uasno - apnula je.
- Tako i treba biti. - Odjednom je zvucao suzdrano. - ene u tim kucama nisu ondje
po vlastitom izboru. Nalaze se u blatu jer nemaju kamo drugamo ici. Ude li onamo
izgledajuci svjee i netaknuto, to bi odmah pobudilo sumnju. Nece morati nita govoriti;
GI GA

145

samo se dri iza mene, izgledaj prestraeno, skutri se... to god ti se cini prikladnim. I samo
slijedi moj primjer.
Pen je kimnula i okrenula se od grozne slike u bakru. Stvarnost onoga kamo idu sad je
postala izraenija, a nju je ispunjavala strepnja. Ukoliko njezino dijete jest ivo, kakvo ce
naci? Zaputeno, ozlijedeno...
Dragi Boe, nije mogla podnijeti takva razmiljanja.

Osamnaesto poglavlje
GI GA

146

- Robine? Drago mi je da smo se sreli. elim razgovarati s tobom. - Vojvoda od
Northumberlanda pojavio se iz sjenki velike dvorane, iziavi iza stupa gotovo kao da je
cekao u zasjedi, pomislio je Robin.
Robin se zaustavio, nimalo ne aleci to ce ga to odvuci iz kaosa vlastitih misli.
- Milorde?
Northumberland se osvrnuo naokolo. Dvorana je cak i u ovo doba bila krcata. - Za
pola sata dodi u moju privatnu odaju. - Rekavi to, udaljio se.
Robin je slegnuo ramenima. Cinilo mu se da je prilicno kasno za takav poziv, cak i od
Northumberlanda koji nema nikakav raspored za kovanje svojih urota, ali nije ga mogao
ignorirati.
Tocno pola sata kasnije javio se straaru koji je stajao pred vratima vojvodine privatne
odaje, Straar je ocito upozoren da ga treba ocekivati jer mu je odmah otvorio vrata.
Tri mukarca u odaji nisu odmah obratili pozornost na njega, vec su nastavili svoj
razgovor.
- Brak ce biti sklopljen na Duhovsku nedjelju - govorio je Northumberland. - U
meduvremenu bi se mladi ljudi morali bolje upoznati. Guildford ce biti usluan prema Jane u
narednim danima... Ah, Robine, tu si, dobro. - Northumberland mu je, sa svoje izrezbarene
stolice iza masivnog pisaceg stola od hrastovine, pokazao da sjedne na obican stolac bez
naslona za ruke.
Robin se naklonio vojvodi od Suffolka i grofu od Pembrokea koji su zajedno stajali
kraj prozora, s kojeg se pruao pogled na bakljama osvijetljeno dvorite.
Kimnuli su Robinu i poli sjesti na stolice s obje strane stola. Ucinilo mu se da obojica
izgledaju napeto, a u odaji je vladao neki osjecaj icekivanja.
Robin je sjeo, ali se na njegovom licu nisu odraavale nikakve misli i nagadanja. Vec
je sumnjao da Northumberland kani oeniti svojeg najmladeg sina s ledi J ane Grey,
Suffolkovom kceri, a sad je dobio potvrdu. Ali to bi se trebalo postici tim brakom, osim
jednostavnog povezivanja dviju vojvodskih kuca? Robin je bio uvjeren da Northumberland
ima neto vanije na umu.
- Proslavit cemo vjencanje, milorde vojvodo? -spokojno je pitao.
- Da, moj sin i Jane Grey - rece Northumberland, trljajuci bradu. - Kralj je dao svoj
blagoslov.
- Moje cestitke objema stranama - rekao je Robin, pitajuci se kako je sirota malena
J ane primila vijest o skorom stupanju u brak. Ne dobro, bio je siguran. Niti jedan od
Dudleyjevih sinova nije joj osobito simpatican. Grubi su i cesto su je maltretirali kad je bila
dijete.
Ima li ovaj poziv ikakve veze s vjencanjem? Na trenutak je zaboravio svoju
zaokupljenost s Pen i Owenom d'Arcyjem. Ova su tri covjeka najistaknutiji clanovi Krunskog
vijeca. Dobro ih je poznavao, ali ga nikad ranije nisu pozvali da sudjeluje u njihovim
raspravama.
- Pa, dosta o tome - rece Northumberland i spoji prste pred sobom. - Robine,
elimo razgovarati o tvojoj sestri.
Zabrinutost se vratila. Robin nita nije rekao, ali sad je sjedio posve nepomicno, a svi
su mu se ivci napeli.
- Ledi Pen je jo uvijek bliska s kavalirom d'Arcyjem - nastavi Northumberland.
Upitno je uzdigao obrvu. - Vjerujem da je jo uvijek tako.
Mnogo su vremena provodili zajedno tijekom boicnih blagdana.
- Da, veoma su bliski - dometne Suffolk. - Led i Pen pokazuje izrazitu sklonost
kavalirovu drutvu.
GI GA

147

- Pa to s tim, milorde? - pitao je Robin, a njegov je ton bio odrjeit do tocke
neuljudnosti.
Northumberland je mahnuo Suffolku da uti te rece kao da odgovara na Robinovo
pitanje: -Kavalir je francuski agent.
Znai, o tome je rije? Northumberland je napokon naao neki nain na koji e
iskoristiti Peninu vezu sa pijunom. Robin je u mrkoj tiini cekao objanjenje.
Northumberland se nagnuo preko stola. - Je li tvoja sestra svjesna te cinjenice?
- Nije, naravno, milorde vojvodo - odgovorio je Robin, bistra pogleda, smirena
izraza lica, bez ikakva traga unutranjoj oluji dok je traio najbolji nacin na koji ce zatititi
Pen.
- Moja sestra nita ne zna o pijunima. U posljednjih je nekoliko godina
proivljavala veliku tragediju, a cini se da joj je kavalir malo odvukao misli od svega toga.
Njezina obitelj u tome nije vidjela nita loe. - Govorio je bezizraajnim glasom i
samo bi onaj tko bi veoma pozorno sluao cuo izazov duboko u njemu.
Northumberland nije pozorno sluao. Kuckao je prstima po stolu, a veliki je rubin na
njegovom prstu svjetlucao na svjetlosti lampe. - Vidim nacin na koji bismo situaciju mogli
okrenuti u nau korist. Moramo dostaviti neke informacije Francuzima... informacije koje nisu
sasvim tocne. -Hladan se osmijeh pojavio na njegovim usnama.
Robinove su se nosnice rairile jer je naslutio to slijedi, ali je cekao, cinilo se, s
uljudnom pozornocu.
Vojvoda je nastavio, gestom pokazavi Suffolka i Pembrokea: - Milordi i ja odlucili
smo iskoristiti ledi Pen za to. Sto god kae kavaliru, a vano je za francuske interese, on ce
zasigurno prenijeti svojim poslodavcima. Sad im moramo dati neto to ce ih toliko zaokupiti
da se nece petljati u nae prave poslove. - Tiho se nasmijao. Zvuk je bio neugodan, posve
lien humora.
- Robine, iskoristit ce svoju sestru za prenoenje odredenih informacija njezinu
ljubavniku.
Protrljao je ruke i rubin je bljesnuo crvenom vatrom. - Preko tvoje sestre reci cemo
Francuzima da se zalaemo za brak izmedu Mary i vojvode d'Orleansa. To je projekt kojemu
su itekako skloni, a drat ce ih podalje od pravog traga. Preko ledi Pen primat ce redovita
izvjeca o kraljevu zdravlju... da iz trenutka u trenutak postaje sve jaci... te da njegova sestra
sklapanjem braka sad definitivno kani sklopiti savez s Francuskom, a ne panjolskom.
- Krasna prijevara - rece Suffolk i ustro kimne.
- Francuzi bi najvie voljeli plesati na grobu englesko-panjolskog saveza.
Robin je poravnao svoj ovratnik, koji kao da se nakrivio ustranu. Ima li to kakve veze
s Janeinom udajom za Dudleyja? Mora imati. Northumberland nikad ne gubi vrijeme na
povrne zavjere.
- A koji je pravi trag, milorde? - upita.
Cinilo se da je vojvoda razmiljao prije nego je
naoko srdacno rekao: - Sve u svoje vrijeme, Robine. Sve ce znati kad bude vrijeme.
Zasad cemo se usredotociti na ulogu tvoje sestre.
Robin se ovla pitao hoce li Pen pristati na takvo to sad kad zna istinu o svojem
ljubavniku. Premda to nije kanio otkriti. Prolo je vec mnogo mjeseci otkako je poceo gubiti
povjerenje u Northumberlandovu predanost dobrobiti zemlje, kao i nekoliko godina da je
spoznao dubinu vojvodine osobne ambicije. Ponudio je svoje usluge vojvodi slijedom bliske
povezanosti sa Suffolkom u cijoj je kuci Robin proveo veci dio svoje mladosti. Ali sad je
vrijeme da te stare lojalnosti proglasi mrtvima.
Bez obzira to misli o Peninu odnosu s d'Arcyjem, Robin je nece uplitati u
GI GA

148

Northumber-landove prljave poslove. to god vojvoda planira, cilj mu je veca slava kuce
Northumberland. Neka nade neki drugi nacin na koji ce manipulirati francuskim pijunom.
GI GA

149

Ustao je i mirno rekao: - Moja sestra nije pijun, milorde. Necu je u to pretvoriti.
Northumberland je zurio u njega s posvemanjom nevjericom. Nije se mogao sjetiti
kad je itko imao smjelosti njemu prkositi. - to si rekao? -rekao je, stavivi ruku iza uha kao
da sumnja u svoj sluh.
- Rekao sam, milorde vojvodo, da necu uplitati svoju sestru u neku takvu
zavjeru, bila ona toga svjesna ili ne.
Zaculo se uvlacenje daha, a potom je u odaji zavladala napeta tiina. Vatra je
pucketala, vosak svijeca kapao je na stol. Robin nije ustuknuo pred bijesnim vojvodinim
pogledom.
Tada je Northumberland progovorio, a glas mu je bio tih i opasan. - Nemoj se
zavaravati, Beaucaire. Ne prenese li tvoja sestra ove informacije, naci ce se u Toweru. Ima
mnogo izlika pod kojima bi se nju, princezinu najbliskiju pouzdanicu, moglo uhititi. Ne
uspije li je nagovoriti na suradnju, platit ce punu kaznu za izdaju. Nece je moci zatititi cak
ni njezina obitelj.
Robin uopce nije sumnjao da bi vojvoda ispunio svoju prijetnju. To je, naravno,
daleko ucinkovitije nego da je zaprijetio Robinu osobno. Vie nita nije mogao reci, pa se
naklonio i iziao iz odaje.
Northumberland je cijelu minutu namrteno promatrao zatvorena vrata. Tada je
odmahnuo glavom, odbacivi cudnu misao da njegova prijetnja nije osigurala Robinovu
suradnju.
- Kralj radi na onome to naziva Plan nasljedstva - rekao je neto kasnije. -
Priprema se ostaviti prijestolje Suffolkovoj kceri. Ali novu povelju o nasljedivanju mora
potpisati i ratificirati cijelo vijece prije kraljeve smrti.
Grof od Pembrokea uzdahne. - Ne vjerujem da ce biti lako dobiti suglasnost vijeca.
- O, sloit ce se oni - nestrpljivo ce vojvoda. -
Na kraju krajeva, moci ce slijediti dobar primjer krajnje lojalnog grofa od Pembrokea.
Pembroke je lagano porumenio, ali nita nije rekao. Ustao je. - elim vam laku noc,
milordi.
- Ona ena, Goodlow, misli li da pomae kralju? - Suffolk je upitao kad su se za
grofom zatvorila vrata.
- Zapravo, izgleda loije nego prije. Ali neto ga dri na ivotu - odgovorio je
Northumberland. -Mahnito radi na tom Planu i moda je malo ivnuo. Mislim da ga
vjerojatno dri odlucnost da svoju zemlju nece vratiti katolicima.
Suffolk odmahne glavom. - Njegove su patnje tako velike, Northumberland. J edva ih
mogu gledati.
- Pa, glavno da ucini ono to je potrebno prije nego mu se Bog smiluje - hladno ce
Northumberland.
- Barem cemo nakon njegove smrti zavriti s onom pijanom budalom Bryanstonom.
J er sve dok njegovo stvorenje njeguje kralja, on moe traiti pristup najviim krugovima
dvora. Cini se da je zakljucio kako je on moj najdrai prijatelj i pouzdanik. Kamo god podem,
on mi je za petama, apce mi u uho, gleda naokolo da bi vidio tko ga je primijetio u tako
prisnom druenju s Northumberlandom. - Usna mu se cinicno izvila.
- Siguran sam da ce naci neki nacin da ga zatvori u Tower - pomalo suho primijeti
Suffolk.
- O, bez brige. - Northumberland ustane. -Znaci, nisi imao nikakvih problema s Jane
po pitanju zaruka.
- Malo otpora, ali nita to njezina majka i ja ne bismo mogli rijeiti. - Suffolk
ga je slijedio iz odaje.
- Planovi za vjencanje vec se naveliko razraduju.
GI GA

150

Robin je pokucao na vrata Penine odaje. Nije bilo odgovora. Tiho je otvorio vrata i
mugnuo u mracnu prostoriju. Odmah je znao da Pen nije ondje; nije osjetio njezinu
nazocnost. Macak na krevetu otvorio je jedno oko, a potom ga je opet zatvorio.
J e li moda kod princeze?
Robin se osvrnuo naokolo i frustrirano opazio da plat ne visi na kukici kraj vrata.
Imao je samo jednu misao: mora izvuci Pen iz palace i do jutra je smjestiti na sigurno pod
ocev krov. Grof od Kendala zatitit ce je cak i od Northumberlanda, bez obzira to vojvoda
kae. Morat ce je odvesti daleko od Londona kako bi izbjegli posljedice vojvodina gnjeva, ali
lord Hugh ce znati to treba uciniti.
- Gdje si, dovraga? - pitao je praznu sobu i nezainteresiranog macka. Ali znao je
odgovor. Sigurno je s onim prokletim pijunom. Zar je tako opcinjena njime da niti jednu noc
ne moe biti odvojena od njega? Ili ga je otila suociti s informacijama koje joj je Robin dao?
Ovako ili onako, nije ovdje. Ali do jutra ce se morati vratiti.
Sjeo je kraj kamina u kojem se vatra vec gasila i cekao.
to lei iza braka Suffolkove keri i Northumberlandova sina?
Ta je zagonetka bila dovoljno zanimljiva da zaokupi njegov nemiran um dok je noc
polako prolazila.

- Koja? - Pen je zurila niz mracnu, smrdljivu ulicicu malo dalje od june obale
Temze. Tlo pod njezinim nogama prekrivao je debeli sloj blata i sadraja koji se izlijevao iz
jarka. Ulicica je bila tako uska da su se krovovi susjednih kuca gotovo spajali nad njihovim
glavama, donekle ih titeci od uporne kiice.
- Pocet cemo od prve. - Owen pokae blii od dva osvijetljena ulaza.
Pen zadrhti. Nije vjerovala da je ikad bila na nekom mjestu tako bijednom, tako
ocajno jadnom i punom prijetnje. Pogledala je Owena i vidjela da ima no u ruci. Osjecala je
njegovo tijelo dok je stajao kraj nje. Napeta budnost svakog miica i tetive bila je u
posvemanjoj suprotnosti s pogrbljenim i pomalo podmuklim dranjem to ga je poprimio
svojim preruavanjem.
Prili su prvim vratima i kraj njih se progurao neki covjek koji je izlazio u kinu noc.
J o u hodu je popravljao svoj haljetak i vezivao carape. Dobacio je Pen hitar procjenjivacki
pogled.
- Mici pogled s nje, ona je moja - Owen rece tako grubim i hrapavim glasom da je Pen
jedva mogla vjerovati da je njegov. Posegnuo je za njezinim zapecem i cvrsto ga stisnuo. -
Dodi ovamo.
Posluala je otar trzaj i prestraeno zacviljela. Neznanac se podmuklo osmjehnuo. -
Moda cu je jednog od ovih dana naci ovdje.
- Da, moda - rece Owen i ude u prigueno osvijetljen hodnik, povukavi Pen za
sobom.
- No, no, to mogu uciniti za vas, dragi gospon?
- Neka je ena govorila s vrata salona. - Udite i pogledajte to imam. - Pokazala
je iza sebe dok je otrim, proracunatim, krvlju podlivenim ocima procjenjivala posjetitelje.
- Doao sam prodati, a ne kupiti - rece Owen
- ali pogledat cu to imate. - Uao je u salon, jo uvijek vukuci Pen za sobom,
kao da je pas na povodcu.
Drala je glavu sputenu i nagnutu ustranu, shvativi da je nevjerojatno lako u ovom
okruenju ponaati se kao zlostavljana ena. Oslukivala je hoce li cuti neki zvuk koji ce joj
otkriti da tu ima djece.
S kata se zacuo krik i ona je zastala, povlaceci ruku iz Owenove. Opet ju je trgnuo
GI GA

151

naprijed i podigao ruku. Ustuknula je. Krik se opet cuo, ali nije bio djecji. Pen je osjetila
hladnocu i mucninu dok je zamiljala to se zbiva na katu.
Salon je, ako se to tako moe nazvati, bila oskudno namjetena prostorija. Slaba je
vatra tinjala u kaminu, lojanice su treperile u svijecnjacima. Osjecao se vonj jeftinih
parfema i neopranih tijela. Tri su ene sjedile na stolcima kraj kamina.
Svaka je nosila samo koulju, raskopcanu tako da joj se vide grudi. Promatrale su
pridoslice tupim pogledima mutnih ociju ispod racupane, masne kose.
- Ovamo. - Owen je povukao Pen do svjetlosti jedne od svijeca. Uhvatio ju je za
bradu i podigao joj lice. - to mislite?
ena je prila blie. - Zovem se gazdarica Boulder - rekla je, promatrajuci Pen. -
Izgleda kao da je bila u ratu. Voli stvarati probleme, je li?
- Mora znati gdje joj je mjesto - otresito ce Owen. - Ali sad je to naucila.
- No, no, duice. - Gazdarica Boulder je hodala oko Pen. Zaustavila se i utipnula je
za nadlaktice. Pen se morala lecnuti.
ena se promuklo nasmijala. - Ne izgleda dovoljno snano za muterije kakve ovdje
imamo. - Koliko traite za nju?
Cinilo se da Owen razmilja, a tada rece: -Najprije cu pogledati naokolo, gazdarice.
Vidjeti hoce li joj odgovarati. - Namignuo je, a ena se nasmijala. - O, znam ja to vi elite,
gospon. elite zaviriti na kat? Pa, ondje imam jednu ili dvije poslastice, ali sad su s
muterijama.
- Pogledat cu - rekao je. - Onda moemo razgovarati o uvjetima. - Naglo je
pustio Penino zapece i gurnuo je u kut salona. - Ne mici se! Slijedio je gazdaricu javne
kuce van, do klimavih stuba koje su vodile na kat.
Pen se polako okrenula prema salonu. Tri su je ene kraj kamina promatrale
neprijateljskim ocima, pa je zakljucila da ne ele suparnicu. Nadlanicom je prela preko ociju
kao da brie suze. Tako je pokuala izazvati suosjecanje, ali nije naila na plodno tlo.
- Imam bebu - apnula je. - Hoce li mi dopustiti da je zadrim?
Jedna od ena pljune u vatru. - Ne eli ovamo dovesti dijete, curo.
- Ali, bi li mi dopustila?
- Ne! Nema strpljenja za njih, osim ako netko ne placa njihovo uzdravanje.
Srce joj je poskocilo u prsima. Istim je aptom rekla: - Ima li sad neko takvo dijete?
Moje bi bilo dobro kao zlato. Platila bih za njegovo uzdravanje od zarade i moda pomogla
cuvati ostale.
ene su odmahnule glavama. - Nova si u ovome, zar ne? - primijetila je jedna. -
Govori nekako sladunjavo.
- Da, jedna od onih slukinja, rekla bih dodala je druga. - Trbuh ti se
napuhnuo, pa su te bacili na ulicu, kladim se.
Govore o njoj kao da nije ondje, pomisli Pen. No cinilo se da su smislile uvjerljivu
pricu koju bi mogla koristiti u sljedecoj javnoj kuci, ako ovdje ne bude rezultata. - Ima li ih
ovdje? - pitala je. - Ako ih ima, reci cu mojem covjeku da bih ostala.
Na to su se ushiceno nasmijale. - Ne, trenutno ih nema. Bio je jedan prije nekoliko
tjedana. Ali, za Boga miloga, duice, misli da ce svojem covjeku reci gdje eli ostati? - Sve
su se ponovno nasmijale.
Owen se ponovno pojavio. Trgnuo je glavom prema Pen i ona je brzo izila iz salona,
sagnuvi se dok je prolazila kraj njega kao da ocekuje udarac. Kad su izili, cak se i smrad
ulicice doimao svjeim i cistim.
- Nema djece - kratko je rekao.
- Ne, rekle su mi. Ali bilo je jedno dijete.
- Pokuajmo u sljedecoj. - Kratko je zastao i pozorno je pogledao. - Kako se dri?

GI GA

152

- Dosta dobro - rekla je, a njome je doista kolala energija sad kad je pocela spoznavati
stvarnost. Veceras ce naci svoje dijete. Ako je iv iza nekih odvratnih vrata u ovim odvratnim
ulicicama, ona ce ga naci i odvesti.
- Idemo onda.
Sljedeca je javna kuca bila veoma slicna prvoj. Pen je svoju pricu ispricala enama
dok je Owen istraivao mjesto s gazdaricom. Ni ondje nije bilo djece.
Owen je siao vanjskim stubama i ljutitim glasom optuivao gazdaricu da ga pokuava
prevariti. Povikom je dozvao Pen, a ona mu se urno pridruila na ulici. ena je stajala na
stubama i oba-sula ih bujicom prostota.
- Zvuci kao da si previe traio za mene - primijetila je Pen s neobicnim crnim
humorom.
Owen nije odgovorio. Lice mu je bilo mrko dok je stajao na ulici, a kia je kapala s
oboda njegova eira. U prolosti je imao posla s kurvama i znao je kako je mucna stvarnost
njihova ivota, ali ove su ga dvije kuce ispunile gnuanjem.
- Kamo sada?
- Razmiljam - kratko je rekao. - Vratimo se do rijeke. - ustrim se koracima zaputio
prema junoj obali. Svjetla iz uglednijih kuca blistala su kroz kiu. Osvrnuo se naokolo,
pokuavajuci zamisliti trenutak kad je ugledao Milesa Bryanstona kako izlazi iz jedne od
ulicica koje se pruaju od rijeke.
Mislio je da je prvi put pogodio, ali ocito nije. Zurio je u izlaze iz preostalih ulicica,
nadajuci se da ce mu neto potaknuti sjecanje.
Pen se skupila u svojem mokrom platu i cekala. Sad je vie nego ikad ranije shvatila
koliko ovisi o Owenu. Ovamo nikako ne bi mogla doci bez njega. Bez obzira tko ili to je on,
bez obzira iz kojih joj razloga pomae, on je sve to ima.
Sve te proklete ulicice jednako izgledaju, mislio je Owen. Osobito na kii. No panju
mu je privukla jedna kuca na kraju reda na uglu ulicice, tocno ispred njih. Bila je nakrivljena,
a jedna se strana tako nagnula da se cinilo da bi se svakog trenutka mogla sruiti.
to je vie gledao, to je bio sigurniji. Bryanston je iziao iz te ulicice.
- Ovuda. - Uhvatio je Penin lakat i poveo je ispred sebe. Tu je bio samo jedan
fenjer, a ukoliko je to moguce, ova je ulicica jo prljavija od one iz koje su malocas izili.
Vrata ispod fenjera bila su cvrsto zatvorena. Owen je pritisnuo kvaku, ali su vrata
imala zasun s unutranje strane. - Nisu osobito eljni muterija - progundao je. Zapovjednicki
je drkom maca lupio po vratima.
Neto kasnije culi su korake i gundanje te su se vrata odkrinula. Krezuba ih je starica
gledala iznutra.
- Jeste otvoreni za posao, eno? - Owen je pitao hrapavim glasom kakvim je cijelu
vecer govorio. -Svjetlo je upaljeno.
- Ovisi - rece ena. - to imate?
- Curu. Ako je elite i cijena je prava, moete je imati. - Povukao je Pen na svjetlo. -
Svjee meso, da. Moe se lijepo ocistiti... usluivati vae izbirljivije muterije. - Kratko se
nasmijao i uao u kucu, odgurnuvi enu ustranu.
Osvrnuo se po onome to se cinilo kao jedina prostorija u prizemlju. Bila je prazna. -
Mirna vecer.
- Imam stalne muterije - rece baba. - Straga. - Proucavala je Pen. - Ne elim
one koje stvaraju probleme - rekla je i pokazala na Penino lice.
Pen se skutrila iza Owena. Pogledom je preletjela odaju i srce joj je skocilo u grlo. Na
stolu se nalazila alica mlijeka u koje je bila umocena krpa. Sjetila se jedne uspomene iz
djetinjstva u Derbyshireu, posve ivo i jasno. Neka je ena sjedila na suncu i drala bebu u
krilu, kapajuci joj mlijeko u usta s natopljene krpe. Tilly joj je rekla da ena ne moe dojiti
GI GA

153

svoje dijete jer joj je mlijeko presuilo.
- Imate bebu u kuci, gazdarice? - pitala je tugaljivim, laskavim tonom. Cupkala
je Owenov rukav.
- Molim vas, gospon, pitajte je hoce li uzeti i moje dojence? Molim vas.
Owen se izderao na nju i ona je ustuknula, rukama pokrivi lice.
- Na ulici sam cuo price, gazdarice, da sa strane vodite jo jedan mali posao -
rekao je, gladeci bradu. - Primate dojencad uz placanje.
- Pa to s tim? - enine su se oci nemirno trznule. - Imate neto takvo to treba
zbrinuti?
Owen je rukom pokazao Pen, koja je jo uvijek stajala s rukama na licu. - Moemo li
negdje nasamo razgovarati, gazdarice?
ena je pogledala Pen, a zatim je, vukuci noge, pola prema stranjem dijelu prostorije
gdje je Owen sad ugledao uska vrata. Slijedio ju je u prljavu spremnicu.
Spustio je ton glasa. - Sklopio bih nagodbu s vama, gazdarice. Unosnu nagodbu. elim
se rijeiti njezina djeteta. Ometa njezin rad, a ona samo na njega misli. Uzmite nju i derite, pa
se pobrinite da balavac nestane. Dok derite ne nestane, moete je dobiti besplatno, a ja cu
vam dobro platiti kad obavite posao.
- Cini se da je to velika gnjavaa radi jedne kurve - progunda ena. - Ona je po
necemu posebna?
Owen se nasmijeio, ali je to bio veoma neugodan smijeak. - Ima neke posebne
talente za one kojima se svida ono to moe ponuditi. Skupo placaju za to, uvjeravam vas. Ali
nije mi bila ni od kakve koristi s tim djetetom,
- Zato ga se sami ne rijeite?
Owen odmahne glavom. - Ne bavim se time, gazdarice. Radije cu platiti da se to
obavi. - Zavukao je ruku u dep i bacio aku zlatnika na stol.
ena je zurila u njih. - I curu dobivam besplatno?
- Da - kratko je rekao. - Kada derite nestane, razgovarat cemo o potenoj cijeni,
ako je jo budete eljeli.
- Pa, da vidimo. - ena je rukom pokuala pokupiti zlatnike sa stola.
Owen ih je pokrio svojom akom. - Najprije cemo razgovarati, gazdarice. elim znati
to placam.
GI GA

154

Devetnaesto poglavlje

Pen je cekala da se vrata zatvore za njima, a tada je izjurila van. Zastala je i pogledala
na kat gdje je vidjela dva veoma malena prozora zatvorenih kura. Popela se drvenim stubama
sa strane kuce, uhvativi se za slomljenu ogradu kad se trula stuba uruila pod njom. Na vrhu
su se nalazila vrata.
- Molim te, neka budu otkljucana - apnula je.
Pritisnula je kvaku. Vrata su se uz kripu otvorila prema mracnom, smrdljivom prostoru,
hladnom kao u grobu.
Trenutak je ondje stajala s rukom na kvaki. Paralizirao ju je ledeni strah od onoga to
ce naci... od onoga to nece naci... da moda nita nece naci nakon to je dospjela ovako
daleko. Zatim joj se naglo vratila snaga, a s njom i cvrsto uvjerenje da je nala ono to je
traila.
Nije imala svjetiljku, ali je zakoracila unutra, ostavivi vrata odkrinuta. Oci su joj se
vec privikle na mrak ulice, a sad je uspjela razabrati tri oblicja na podu.
- Tko je? - Iznenadeno je pitanje stiglo od jednog oblicja, a Pen je oprezno
koracala po neravnim daskama na podu, bojeci se da ce stvoriti neki zvuk koji ce se cuti u
prizemlju.
Kleknula je kraj prvog oblicja. Mrava je djevojcica treptala prema njoj, a oci su joj se
doimale golemima na prljavom licu. Kraj nje je spavalo sicuno dojence beba. - U redu je -
apnula je Pen i besmisleno dodala: - To sam samo ja. - Tada je na koljenima pola do
sljedeceg oblicja.
Maleni je djecak sklupcan spavao na hrpi slame koja je cinila njegov krevet. Bio je
veoma mrav ispod poderanog komada deke, a ona je pokuala odrediti njegovu dob, ali je u
mraku bilo teko procijeniti.
Pola je do treceg i posljednjeg leaja. Jo jedan maleni djecak. Ali ovaj je bio budan.
Zurio je u nju i sisao prljavi palac.
Ocaj ju je obuzeo snagom plimnog vala, prijeteci unitenjem svih njezinih uvjerenja,
snova, odlucnosti. Valjda bi trebala znati koji je od njih njezin sin? Dijete koje je nosila osam
mjeseci, dijete koje je nakon dugih sati agonije ivo donijela na ovaj svijet.
Zasigurno postoji neki majinski instinkt koji e joj omoguiti da prepozna vlastitog
sina.
Pen je sjela na pete i borila se protiv suza. Nece joj nimalo koristiti. Koliko vremena
ima? Koliko dugo Owen moe razgovorom zadravati enu? Uopce joj nije pala na pamet
mogucnost da niti jedno od ove djece nije njezino.
Sagnula se i podigla djecaka. Slama ispod njega bila je mokra, a na sebi je imao samo
poderanu koulju. Prestraenim je ocima zurio u nju. - Tiho... tiho, maleni - apnula je, njiuci
ga u narucju. Palac mu je ispao iz usta, ali nije zaplakao, cega se bojala.
Odnijela ga je do vrata gdje je bilo malo vie svjetla. Proucavala je njegovo prljavo
lice; traila je Philipove oci, nos, usta. Nije ih vidjela. Na licu tog djeteta nije bilo ba niceg
poznatog. Zadravala je dah dok ga je stezala na prsima, pitajuci se hoce li osjetiti neto, neku
vezu, ali je osjecala jedino golemo saaljenje za to zanemareno djetece.
Spustila ga je odmah kraj vrata, a on je stajao i lagano se njihao, sisao je palac,
promatrao je nijemom znatieljom. Pen je podigla drugog djecaka i odnijela ga do vrata.
Probudio se i treptao, iznenaden, a zatim prestraen, te je otvorio usta da bi zaplakao.
- . - Pen mu je njeno stavila ruku na usta.
- U redu je. - Proucavala je njegovo lice, traeci neki znak, ali opet nita nije nala.
Kakva je to majka koja ne moe prepoznati vlastito dijete, nesretno je pomislila.
GI GA

155

Spustila je djecaka kraj prvoga. Bili su podjednake visine, obojica izrazito mravi,
obojica prljavi. Zakljucila je da imaju oko dvije godine. Cucnula je ispred njih. - Kako se
zove? - apnula je djecaku koji je sisao palac.
Odmahnuo je glavom.
- On nema ime. - Djevojcica se iznenada javila iz mraka, a kad je prila vratima, Pen
je vidjela da je starija no to je mislila. Vjerojatno ima est ili sedam godina. Drala je dojence
na svojim kocatim prsima.
- Sigurno nece ostati toliko dugo da ga dobije - obavijestila je Pen. - J a sam zaduena
za njih. to elite s njima?
- Odakle svi vi dolazite?
- Moja mama radi otraga - rekla joj je djevojcica, pokazavi prema tmini iza kuce. -
Ovo je moja sestra. - Ispruila je dojence koje je tiho zaplakalo.
- Ne znam za ovu dvojicu. Nisu dugo ovdje. - Gladno je pogledala Pen. - Imate
li hrane?
Pen je poalila to se nije sjetila neto ponijeti, ali kako je mogla zamisliti neto
ovako? Owen ju je upozorio tek kad su bili na teglenici, a cak ni tada, cak ni u najgoroj
nocnoj mori, nije mogla zamisliti ovaj grozni svijet.
Njezin se ocaj povukao dok je razgovarala s djevojcicom i sad je znala to treba
uciniti. Podigla je oba djecaka, svakog naslonivi na jedan bok, te se okrenula prema
klimavim stubama.
- Hej, ne moete ih odnijeti, ja pazim na njih! - uzviknula je djevojcica. -
Gazdarica ce me iibati!
- Zasad ih necu odnijeti - Pen rece preko ramena. - Podi sa mnom ako eli.
- Nemam izbora - rece djevojcica i pode za njom. - Ne smijem ih pustiti iz vida.
Bez problema su stigli do ulice. Penina su dva tereta bila tako lagana da ih je jedva
osjecala. Doimali su se poput papira u njezinim rukama, krhki i lomljivi. Ranije je ostavila
vrata odkrinuta, a sad ih je gurnula nogom i odlucno ula.
- Owene? - Glas joj je bio otar dok je hodala prema vratima u stranjem dijelu i
takoder ih gurnula nogom.
Owen i ena okrenuli su se prema vratima. Ah - izustio je.
- Hej, to vam pada na pamet? - ena je pitala ljutitim glasom. - To su moja
djeca. Nellie! - Zgrabila je drvenu kutlacu i pola prema djevojcici koja se skrivala iza Pen. -
Koliko sam ti puta rekla da nikoga ne puta k njima? Koliko? - Mahala je kutlacom.
Djevojcica se uhvatila za Penin plat. - O, nisam ja kriva. Stvarno nisam.
- U redu, sad je dosta! - Owenov je glas presjekao galamu hladno poput celicne
otrice. Uhvatio je eninu podignutu ruku i vjeto joj uzeo kutlacu, niti jednom ne maknuvi
pogleda s Pen. Nikad ju nije vidio da tako izgleda, razjarena od ocaja dok je stezala dvoje
djece.
Odmah je shvatio koji je razlog tog ocaja, i nije se iznenadio. Bilo bi previe ocekivati
da ce na prvi pogled prepoznati svojeg sina, osim ako dijete nema neki poseban biljeg. No
Pen je od sebe ocekivala nemoguce, odmah je to vidio i srce mu se ispunilo suosjecanjem. Ali
samo suosjecanje nece ih bez opasnosti i uspjeno izvuci iz ove situacije.
Pen je naumila silom izvuci istinu iz te cuvarice djece, a Owen nije znao bolji nacin na
koji bi mogli brzo ostvariti cilj. Mogao se jedino nadati da je jedan od tih pateticno sitnih
djecacica doista pravi grof od Bryanstona. Ako nije, bit ce paklenski teko nastaviti potragu.
Bit ce upozorena cijela mrea bordela u Southwarku.
- J edan od ovih djecaka je moje dijete ustvrdi Pen i pride blie eni. - J ednog
od njih doveo vam je covjek koji se zove lord Bryanston. Kojeg? -
Fiksirala je enu tako prodorno arkim pogledom da je vlasnica bordela ustuknula.
GI GA

156

- Ne znam o cemu govorite - rekla je. - To su moja djeca. Ne ticu se vas.
Ljutito je gledala Pen, ali se u njezinim ocima vidio tracak nesigurnosti. Mlada je ena
jo uvijek izgledala kao premlacena kurva. Ali sve se drugo na njoj radikalno promijenilo.
Stajala je uspravno, tijela napeta kao u strijelca koji ce upravo odapeti strelicu. Vatra je
bjesnila u njezinim svijetlosmedim ocima. Prezirno je izvila usta i odlucno stegnula celjust.
Izgledala je kao da bi mogla ubiti.
Pen je spustila djecu na prljavi stol od dasaka i opet se okrenula eni tako da su joj
djecaci ostali iza leda. - Kojeg? - opet je pitala ledenim, a ipak nekako distanciranim glasom. -
Moj je prijatelj veoma vjet s noem. Sigurno ne elite da ga zamolim za pomoc.
Cini se da joj sasvim dobro ide i bez toga, pomalo je zadivljeno pomislio Owen, ali je
koraknuo naprijed s noem u ruci. Radije bi koristio mito nego prijetnje, ali Pen je odredila
put i zasad ce ga slijediti.
ena je preko ramena pogledala Owena i no u njegovoj ruci. - Ne znam o cemu
govorite - progundala je.
Owen je bolje uhvatio drak noa. - O, mislim da znate, gazdarice. Recite nam koje
vam je dijete donio grof od Bryanstona.
- Nita ne znam o nekakvom grofu - rekla je i koraknula unatrag, netremice gledajuci
no. Cinilo se da je odustala od tvrdnje da su to njezina djeca. - Nije rekao kako se zove.
Nitko od njih ne kae.
- Debeo, crvena lica, opake sitne smede oci -odmah ce Pen.
Iza nje su djeca pocela tiho plakati. Djevojcica Nellie, jo uvijek dreci dojence,
stajala je na vratima spremna za bijeg, premda je zapanjeno gledala to se zbiva.
ena je ucinila jo jedan korak unatrag prema razbijenoj komodi, zavukavi ruku iza
sebe. Owen se pokrenuo munjevitom brzinom na koju se Pen vec navikla. ena je kriknula i
teki no to ga je dohvatila pao je na zemljani pod. Owen joj je iskrivio ruku na ledima, a
svoj je no naoko nemarno prislonio uz njezin vrat.
Djecji se plac pojacao i taj je alosni zvuk ispunio prostor.
Pen je prila zarobljenoj eni. Primaknula je lice veoma blizu njezinomu, ignorirajuci
enin neugodni vonj. - Debeo. Crveno lice. Sitne smede oci. Kratko oiana kosa mije boje.
Zacijelo je bio bogato odjeven i nosio je mac. Vjerojatno je zaudarao po picu. Dakle, kojeg od
ovih djecaka vam je donio?
enin je pogled preao na uplakanu djecu, a Owen joj je oslobodio ruku i spremio no
u korice, pravilno izabravi povoljan trenutak. Vrijeme je za mrkvu.
Pen ga je pogledala iznenadeno i ozlojedeno, ali joj je kratko, umirujuce kimnuo i opet
se okrenuo eni.
- Gazdarice, najbolje da vie ne spominjemo noeve - prijazno je rekao. - Umjesto
toga, razgovarajmo o novcu. Rijeit cu vas skrbi za dijete i platiti vam tri puta vie od onoga
to vam placa Bryanston. Moete mu reci da je dijete umrlo od groznice ako elite. To mu se
sigurno nece ciniti cudnim. - Prezirno je pogledao naokolo.
Zavladala je iznenadna tiina, a cak se i djecji plac pretvorio u tucanje i poneki jecaj.
Pen se okrenula k njima i zagrlila ih, ne mareci za mrkave nosove i mokra prljava lica
pritisnuta uz njezinu otrcanu haljinu.
Owen ju je kratko pogledao, a potom je istim prijaznim tonom rekao: - Dakle,
gazdarice, dopustite da se dogovorimo.
Pen je opet podigla djecu i okrenula se, nagnuvi se na stol od dasaka. Netremice je
promatrala lice stare ene, a ena kao da se povukla pred njezinim arkim pogledom,
gledajuci ustranu, zvjerajuci naokolo, nigdje se na zaustavljajuci.
- Koji? - opet upita Pen.
Owen je iz depa izvadio konu kesu. Bila je veoma slicna onoj koju je dao Betsy
GI GA

157

Cosham. Pen se ovla sjetila da mu nije vratila novac to ga je potroio za nju.
ena je pogledom fiksirala kesu to ju je Owen drao na dlanu. - Koliko? - pitala je
muklim glasom.
- Pet gvineja.
Stisnula je oci, a u njima se pojavio pohlepan, spekulativan sjaj. - Lord placa dvije
gvineje mjesecno za njegov smjetaj.
- Besmislice! - automatski uzvikne Pen. - Njegova ga majka nikad ne bi pustila
van s toliko novca. - Ledi Bryanston je krta da krtija ne moe biti, to je Pen znala iz
vlastitog iskustva.
Owenovo se dranje naglo promijenilo. Svi znakovi prijaznosti posve su nestali, a oci
su mu postale crni kamencici na odjednom bezizraajnom licu. Hladno je rekao: - Dvije
gvineje mjesecno prehranile bi cijelu cetu dvogodinjaka. Cini se da vi nijedno dijete ne
hranite kako treba. Platit cu vam pet gvineja. Ili cemo iskuati drugu metodu uvjeravanja?
Stara je ena pogledala dvoje djece u Peninu narucju. Pen je zadravala dah.
- Lord je donio onoga. - Pokazala je dijete koje je opet sisalo palac. - Rekao je da ce
mi davati dvije gvineje mjesecno. - Okrenula se i pljunula u piljevinu na podu. - Nisam
vidjela ni pola toga.
- Pa, sad cete vidjeti pet gvineja - rece Owen i otvori svoju kesu. Istresao je pet
kovanica i stavio ih na stol.
Pen je zurila u prljavo lice svojeg djeteta. Uporno je sisao palac i pospano je
promatrao. Oci su mu smede kao Philipove, pomislila je. Cekala je navalu majcinskog
oboavanja, ali nita nije osjetila. Samo cudno hladnu rezerviranost. Njezina je potraga
zavrena. Ima svoje dijete. iv je, oporavit ce se. Ali umjesto olakanja, imala je samo taj
osjecaj kao da neto nedostaje.
Pogledala je Owena. On je tako miran... tako ravnoduan, pomislila je. Ravnoduan
prema ovom cudesnom trenutku kad ona prvi put dri svoje dijete. Ispunio je obecanje. J e li to
sve to osjeca? Ali naravno, u njegovom ivotu nema mjesta za djecu, cak ni za vlastitu.
Sad kad se pribliava kraj, ono to joj je Robin rekao, informacije to ih je tijekom
veceranje potrage gurnula u zapecak svojeg uma, odjednom su se progurale naprijed.
Promatrala je Owena, svojeg ljubavnika, kao da ga prvi put vidi. Ona ne poznaje tog covjeka,
zapravo ga nikad nije poznavala. On je neznanac s kojim je sklopila nagodbu koja je sad
ispunjena, pa je postao samo stranac kojemu duguje novac.
Pen je pogledala drugo dijete koje je drala. mrcao je na njezinim prsima.
Bezizraajno je rekla: -Plati joj i za drugo dijete.
Owen je naglo udahnuo: - to da ucinim, Pen?
Mirno je susrela njegov pogled dok je drala oba djecaka. - Ja ne mogu napustiti
dijete, premda ti moe, Owene.
Nije to kanila reci, ali rijeci su joj same izletjele iz usta. Odmah je poalila zbog toga.
Na samom pocetku ove veceri rekla je sebi da se Owenova prolost, pijunova prolost, nje
nimalo ne tice niti je zanima. Kad bude pronala svoje dijete, njihova ce nagodba biti
ispunjena. Nikad ga nece morati suociti s onim to zna, nikad nece morati izraziti gnuanje
koje ju je sad zahvatilo punom silinom. Rastat ce se onako kako se moraju rastati, prirodan
zavretak onoga to je moglo biti jedino kratka idila prije nego pijun pode za svojim poslom.
Bilo je ljubavi pomijeane s neospornom poudom, ali oduvijek je znala da ta ljubav
nema buducnosti, da ce sa sobom ponijeti samo sjecanja na poudu i njeno zadovoljavanje.
Samo to. Nita vie. Sad je shvatila koliko se zavaravala. Ipak je vano. Njezine ce uspomene
biti nepopravljivo umrljane poznavanjem tog dijela njegove prolosti. I eljela je razumjeti
zato je to ucinio.
Owen je dugi trenutak zurio u nju, a u ocima mu se pojavilo zbunjeno pitanje. Tada se
GI GA

158

njegov pogled naglo stvrdnuo, a usta stisnula.
Tko joj je rekao?
- Plati tom odvratnom stvorenju koliko eli za ovo dijete - zahtijevala je Pen,
ocajnicki eleci zavriti s time. Bez obzira to je sad iskrsnulo izmedu nje i Owena d'Arcyja,
to se ne moe ovdje rjeavati.
- A to je s druga dva djeteta? - pitao je otrim tonom, promatrajuci je neugodnim
pogledom.
- Imaju majku, kakva god bila - bezizraajnim glasom rece Pen. - Ali necu ostaviti
ovog drugog.
Stara je ena pogledavala jedno pa drugo, a oci su joj postale otre i pohlepne. -
Dvanaest gvineja za obojicu. - Glas joj je postao laskav. - Imat cu problema kada dodu po
njih, milorde.
- Plati joj! Necu pregovarati o cijeni djetetova ivota - prasne Pen. Okrenula se i
izila na ulicu, steuci uza se djecu.
Vani je skinula plat i obojicu umotala u debele nabore. Bilo je teko nositi ih tako
zajedno umotane, ali ih je podigla na rame i, ne cekajuci Owena, krenula ulicicom prema
rijecnoj obali.
Owen je bacio novac na stol, a dok je prolazio kraj djevojcice s dojencetom, spustio je
novcic od est penija u njezinu aku nalik pandi. Vie od toga nije mogao uciniti. Covjek ne
moe spasiti svako napola izgladnjelo dijete od mucne egzistencije u londonskim ulicicama.
Cinilo se da je cak i Pen to shvatila.
Kad je iziao, vidio je da je ulicica prazna. Progundao je psovku i krenuo prema
slabanim svjetlima na rijecnoj obali.
Tko joj je rekao? Tko joj je dao tu iskrivljenu verziju istine?
Owen je znao da nije mogla cuti istinu. Nitko ne zna istinu, osim njega i njegove
majke. Ako se itko sad sjeti skandala, samo slegne ramenima. Estelle je odavno umrla, a
njezinog se mua vie ne moe vidjeti na francuskom dvoru. To je stara i nevana prica.
Dakle, tko ju je odlucio oivjeti? I zato?
Brzo ju je sustigao jer je njezino kretanje ometao neobican teret. Bila je posve mokra i
plava se haljina priljubila uz njezino tijelo. Kapuljaca plata vie joj nije titila kosu, pa se
izvukla iz ukosnica i mokra joj padala niz leda.
Otkopcao je svoj plat i prebacio ga oko njezinih ramena. - Sad je prekasno -
progundao je. -Daj meni djecake. - Uzeo ih je od nje prije nego se dospjela pobuniti, te poceo
brzo hodati kroz kiu prema gatu gdje ih je cekala veleposlanikova teglenica.
Pen je trcala kako bi odrala korak s njim. Skocila je za njim na plovilo, a fenjer iz
kabine obasjavao je dio palube.
Owen je uao u kabinu s djecacima, a Pen je, spoticuci se u urbi, umalo pala unutra
za njim. eravnik je jarko gorio; njegova toplina i svjetlost fenjera pretvarali su maleni
prostor u carobnu pilju.
Owen je spustio djecu na pod. Okrenuo se k Pen koja je, drhtureci, kleknula ispred
djecaka i odmotala svoj plat s njih.
Owen je prekopavao po ormaricu ugradenom u palubnu ogradu, te izvadio hrpu
rucnika i dvije deke. - Evo. - Dobacio ih je njoj. Glas mu je bio odrjeit, pokreti ustri i
jednostavni. - Najprije obrii njih, a onda se preodjeni u vlastitu suhu odjecu.
Rucnikom je obrisao svoju kosu, a potom je skinuo mokri haljetak od domaceg sukna
to ga je nosio ispod plata. Tada je i koulju bacio na pod, te istrljao tijelo, nagnuvi se nad
toplinu eravnika.
Pen je jedva bila svjesna njegove nazocnosti dok je djecacima skidala koulje,
uzrujano mrmljajuci kad je vidjela kako su mravi i krhki. Ali nisu imali modrica ni nekih
GI GA

159

drugih ozljeda, pa ju je to malo utjeilo. Obojicu je zamotala u deku, a zatim ih posjela na
barunom pokrivenu klupu uz palubnu ogradu.
- Voljela bih da imamo neto hrane, malo mlijeka, bilo to za njih.
- Ima kruha i sira, mlijeka i piva u ormaricu na drugoj strani - rekao je pokazujuci
glavom. - Ali najprije osui sebe. Nece im biti ni od kakve koristi ako se razboli.
To je imalo smisla, pa je Pen hitro skinula mokre odjevne predmete i omotala se
rucnikom, razmiljajuci o tome kako Owen nije zaboravio na potrebe djeteta, a ona jest.
Njezina je zbunjenost sve vie rasla.
Djecaci su mirno sjedili jedan kraj drugoga, ne isputajuci ba nikakve zvukove.
Izgledali su okirano, prestraeno, a ipak nekako rezignirano, kao da je sasvim uobicajeno da
ih posve nepoznati ljudi usred mracne noci odjednom sele s jednog mjesta na drugo.
- Evo. - Owen je pruio Pen plosku estokog pica i ona je popila veliki gutljaj,
zagrcnuvi se kad ju je vatrena tekucina zapekla u grlu, ali toplina se polako irila njezinim
trbuhom, pa je prestala drhtati.
Pocela je navlaciti odjecu u kojoj je stigla na teglenicu. Bila je predivno suha i topla.
Sad je opazila da je Owen odjeven u suho, tamne vunene hlace, lanenu koulju, obican vuneni
haljetak.
Pomogao joj je s uzicama steznika, ne pitajuci treba li joj pomoc, ponovno ustar i
staloen, a dok je ona zakopcavala svoje rukave, izvadio je kruh i sir. Svojim je noem
odrezao po komad jednog i drugog, te ih dao djeci na klupi.
Krupnim su ocima zadivljeno zurili u ponudeno, zatim su pogledali Owena, pa Pen,
kao da ocekuju da ce im tu gozbu netko oteti jednako naglo kako se i pojavila.
- Jedite - tiho ce Pen. Prila im je, nasmijeila
se i kleknula ispred njih. - J edite. Zar niste gladni?
Istodobno su kimnuli i takoder istodobno napunili usta kruhom i sirom.
- Nisu rekli ni rijeci - rece Pen. - Misli li da znaju govoriti?
- Nemam pojma. Ne vjerujem da su ljudi mnogo razgovarali s njima - odgovori
Owen.
Pen se lecnula na hladnu ravnodunost njegova tona. Morat ce razgovarati i razjasniti
neke stvari. Ali ne sada. Ne dok su pred njom dva zbunjena dvogodinjaka koji se smrzavaju i
gladuju.
Owen je istim tonom nastavio. - to sad eli uciniti s njima? Ne moemo vie dugo
drati veleposlanikovu teglenicu vezanu u pristanitu Southwark.
Nije dobro razmislila to ce biti nakon to pronade svoje dijete. Cinilo se ocitim da
sina mora odvesti svojoj majci... njegovoj baki i djedu. Guinevere i Hugh ce paziti na njega.
Ali kako ce ga odvesti... njih... sama i usred noci? A do jutra se mora vratiti u Greenwich jer
je obecala Mary da ce joj pomoci da pobjegne iz palace koja je sad njezin zatvor.
Taj je bijeg sada dobio osobnu vanost za Pen. Maryna bi podrka mogla itekako
mnogo znaciti kad bude trebalo potvrditi identitet njezina sina. Kao nasljednica prijestolja to
ga sad zauzima kralj na samrti, Mary bi trebala imati moc proglasiti Philipova sina legitimnim
grofom. Ali dok je Northumberland dri u zatocenitvu, ona nema ni moci ni utjecaja. Kad se
nade na slobodi, osigurat ce si podrku naroda. Ljudi su apsolutno lojalni Mary te ce se
okupiti oko nje tako da moe izdrati svaku Northumberlandovu urotu.
Ali najprije mora rijeiti vlastiti problem, a za to joj treba Oivenova pomo.
Pen se okrenula od Owena prema djeci, nudeci im mlijeka. Skrivajuci lice pred
Owenovim prodornim ocima.
Bez obzira na ono to zna o njemu, bez obzira na taj ponor koji zjapi medu njima, bi li
mogla samo jo jednom zatraiti pijunovu pomoc? Kani li njegova vlada doista podrati
Mary u usponu na prijestolje, onda ce joj zasigurno pomoci, zanemarit ce osobne nesuglasice
GI GA

160

medu njima.
Owen se naslonio na stol u sredini kabine i prekriio glenjeve. - Moram dati upute
ladaru. Vracamo li se u Greenwich? - pomalo je nestrpljivo pitao.
- Da... da, moramo - rece Pen. - Ne znam to bih drugo mogla uciniti. Djecu moram
odvesti majci u Holborn, ali ne mogu to uciniti dok princezi ne pomognem da pobjegne iz
Greenwicha.
Odloila je mlijeko i okrenula se k njemu, polako se podigavi na noge. - J ednako
dobro kao i ja zna da je Northumberland dri kao neslubenu zatocenicu. Njezinog brata
huka protiv nje, a ona svake minute svakoga dana strepi od Towera. Northumberland bi
svakog trenutka mogao nagovoriti kralja da je za neto optui. Bude li izvan njegova dohvata,
bit ce mu mnogo tee to uciniti. Trebam te da mi pomogne osigurati njezinu slobodu. Kad
jednom bude slobodna, kao nasljednica prijestolja, kao kraljica nakon Edwardove smrti, a on
vie ne moe dugo ivjeti, moci ce se pobrinuti da Philipov sin bude legalno priznat.
Cekala je, s rukama sputenima niz tijelo, ne skidajuci pogleda s njegova lica. Kad on
nita nije rekao, nastavila je mirnim i odlucnim glasom: -Ako tvoja vlada doista podrava
Mary, onda ce mi pomoci.
Dobacila mu je izazov. Hoce li sad reci da Francuzima vie nije u interesu podupirati
princezu? Hoce li joj sad reci da ju je cijelo vrijeme zavaravao?
Cinilo joj se da joj je tijelo teko kao olovo, a duh obeshrabren kao nikad ranije. Cak
ni kad je pogledala prema klupi i vidjela svoje dijete, njezin teret nije postao nimalo laki.
Nita ne zna o tom covjeku. Poznaje samo njegovo tijelo. Ali samog covjeka, to ga pokrece,
uopce ne poznaje Owena d'Arcyja.
Owen nije reagirao na izazov. - Nita ne moe uciniti dok si opterecena djecom -
ustvrdio je. -Ostavit cu te u Greenwichu i sam odvesti djecu tvojoj majci. Tada cemo
razgovarati o Marynu poloaju.
- Ne! - nesvjesno uzvikne Pen. - Ne, ne smije uzeti djecu. - Kako moe nekome tko
je napustio vlastitu djecu dopustiti da preuzme odgovornost za njezinu?
- Zato ne? - Glas mu je sad bio cisti led; njegov je izraz lica izazvao paniku u dubini
njezina trbuha.
urno je rekla: - Sad kad sam nala svojeg sina, kako ga mogu pustiti iz vida? - Ali u
ocima mu je vidjela da joj ne vjeruje. Znao je to se nalazi iza njezinog impulzivnog
odbijanja.
Owenova su se usta iskrivila, a oci su mu postale tamne i nedokucive. Okrenuo se od
nje i doviknuo ladaru: - Greenwich!
- Da, milorde. - Zaculi su se uurbani koraci i teglenica je krenula rijekom.
Owen se opet naslonio na stol. - Dakle? - Jedina je rijec pala kao kamen u mucnoj
tiini.
Zahtijevao je objanjenje, a Pen nije mogla naci rijeci kojima bi iznijela tako teku
optubu.
Opet se okrenula djeci. - Mislim da zna. - Glas joj je bio tih dok je sputala djecu na
barun i pokrivala ih dekama. - Tvoja ena... tvoja djeca?
- Oni se tebe ne ticu - rekao je, a u glasu mu se osjecao prezir koji ju je zapanjio. Kao
da je ona za neto kriva. Nije zanijekao, niti se branio. Nije traila tu pricu iz njegove
prolosti, ali zasigurno je opcepoznata u nekim krugovima, jer kako bi je Robin inace otkrio?
- Ne - sloila se uz dobrodoli plamsaj gnjeva, a u glasu joj je odzvanjao sarkazam. -
Jasno da nemaju nikakve veze s tobom i sa mnom. Kako bi tvoja prolost mogla imati veze s
tvojom sadanjocu? Ali sad mnogo toga razumijem.
- Ti? - pitao je s uvredljivom nevjericom. - Ti?
Ti nita ne razumije... Nita! - Zgrabio je svoj mokar plat i iziao iz kabine.
GI GA

161

Pen je sjela na klupu nasuprot djeci. Cinilo se da spavaju. to to ona ne razumije?
Znala je da Robin ne bi mogao izmisliti takvu pricu. Znala je da su njegovi izvori
pouzdani. I sve se tako lijepo uklapa. Sve malene zagonetke i vece tajne, sve je to nekako
objanjeno takvom tragedijom. I sva krivnja i aljenje na svijetu ne mogu ponititi takvu
tragediju.
Ustala je i pola pogledati svojeg sina. Bilo ga je lako razlikovati od drugog djecaka
cija je kosa, koliko je mogla procijeniti kroz prljavtinu, vjerojatno boje mrkve. Sagnula se
nad svojim djetetom i promatrala ga, cekajuci trenutak otkrivenja, tren apsolutne sigurnosti,
poplavu ljubavi koja ne poznaje granice.
Na koncu se okrenula, jo uvijek nezadovoljna svojom reakcijom. Uzela je svoj plat i
izila na palubu. Owen je stajao na krmi i gledao natrag prema treperavim svjetlima grada.
to to ona ne razumije?
Mora znati. Voli ga... voljela ga je. Cak i ako za njih nema buducnosti, mora shvatiti.
Trebalo je imati hrabrosti da mu pride jer je dranjem svojeg tijela odbijao sve od
sebe.
- Zato, onda? - pitala je, zaustavivi se odmah iza njega. - Zato si to ucinio?
Nije se okrenuo, ali mu je glas bio tvrd kao eljezo, otar poput rapira. - Nita ne zna
o mojem svijetu. Kako se usuduje osudivati! Idi u kabinu!
Cula je izmucenost u njegovu glasu i shvatila da je pocinila stranu greku. A sad nije
znala kako bi to ispravila. Ako ne eli razgovarati s njom, kako bi mogla neto ispraviti?
Ukoliko ne eli objasniti, kako bi mogla razumjeti?
Vratila se u kabinu usnuloj djeci i nepomicno sjedila na klupi, sklopivi ruke u krilu,
cekajuci da teglenica dotakne pristanite u Greenwichu, a na nebu se vec pojavljivalo sivilo
zore.

Robin se naglo probudio. Shvatio je da ga je iz laganog i nemirnog drijemanja trgnulo
tiho zvonce mjedene ure na polici iznad kamina. Pogledao je koliko je sati. Upravo je odbilo
pet.
Pen se jo uvijek nije pojavila. No negdje tijekom noci njegov je um pronaao motiv
za Northumberlandovu elju da svojeg sina oeni kraljevom sestricnom. To je divlja,
izdajnicka zamisao. Ali sasvim odgovara Northumberlandovoj prekomjernoj ambicioznosti,
prepredenosti njegova uma.
Bit ce potrebna kraljeva suradnja, ali Northumberland ima apsolutnu moc nad slabim
kraljem. To takoder znaci da su princeza Mary i njezina polusestra Elizabeta u velikoj
opasnosti. Kao i svi koji su njima bliski.
Robin je ukoceno ustao i protegnuo se, osjecajuci bolove po cijelom tijelu i hladnocu.
Priao je prozoru i pogledao sivu zoru. Northumberland je zacijelo zakljucio da ce odvuci
pozornost Francuza obecanjem braka izmedu Mary i njihovog kandidata, vojvode d'Orleansa,
pa oni nece previe pomno paziti na drugo to Krunsko vijece radi.
Kad vojvoda jednom dobije ono to eli, Francuzi se mogu aliti i prijetiti odmazdom
koliko god ele. Kad J ane bude okrunjena za kraljicu, dvije princeze negdje na sigurnom pod
kljucem, ni sve udruene vojske Francuske i panjolske ne bi je mogle svrgnuti. Ali dotad
mora raditi u tajnosti.
Pen je u opasnosti samim tim to je bliska s Mary, bez obzira hoce li uciniti ono to
vojvoda eli ili ne.
Jutros ce se morati vratiti u Greenwich. Kad bi je uspio uhvatiti na vrijeme, mogao bi
je ukrcati u teglenicu i odvesti u Holborn prije nego nogom kroci u palacu. Ali najprije mora
otkriti kamo je nestala.
Neto kasnije, Robin je istrcao iz odaje, usput se omotavi platem. Nekoliko ga je
GI GA

162

slugu ravnoduno pogledalo dok je trcao kraj njih. Preskocio je metlu krupnog covjeka koji je
prao mramorni pod velike dvorane, te kroz sporedna vrata iziao na stazu od crvene cigle koja
vodi do rijeke; istu stazu na kojoj je sinoc jedan od slugu vidio Pen. Ljudi su gasili baklje koje
osvjetljavaju stazu, ali ih nije zanimao dvoranin koji tako rano nekamo uri.
Kia je prestala padati, ali je s tisa i dalje kapalo na neki melankolican nacin i staza je
bila skliska pod Robinovim nogama. Rijeka je podsjecala na masnu traku.
U ovo gluho doba jutra, kad je nocni promet zavrio, a dnevni poslovi jo nisu poceli,
pristanite je bilo pusto. Nekoliko se plovila njihalo malo dalje na vodi, nejasni oblici u
polumraku koji cekaju svoje prve jutarnje muterije.
U pristanitu se nalazila teglenica francuskog veleposlanika. Robin se zaustavio na
kraju staze, zasad skriven od pogleda s teglenice, ali je on sve jasno vidio.
Pen je izila na molo. Neto je drala u narucju. Owen d'Arcy pojavio se iza nje. On je
takoder neto drao u rukama.
Robin je iziao iz skrovita. - Pen?
GI GA

163

Dvadeseto poglavlje

Pen je obeshrabreno i zapanjeno gledala kako njezin polubrat uri molom prema njoj.
to on ovako rano radi ovdje, zaime svijeta? Nesigurno je preko ramena pogledala Owena
koji je nosio malenog crvenokosog djecaka. Owenove su se oci suzile; usta su mu bila napeta.
Dijete se u njezinim rukama, kao da je osjetilo njezinu uznemirenost, probudilo i
pocelo plakati, tiho jecajuci kao da hvata dah.
Owen je zurio u Robina od Beaucairea, a u njemu je rastao hladan gnjev sa spoznajom
da je to izvor otrova. Ocekivao je neku vrstu problema od Penina brata, ali mislio je da ce do
toga doci ranije. I nije ocekivao da ce biti u tako otrovnom obliku.
A Pen je bez ikakvih pitanja progutala cijelu groznu priu. Nije imala ni mrvicu
povjerenja u njega.
Pen je osjetila kako je probada Owenov hladan pogled. Oklijevala je, smirujuci dijete
u narucju, ne znajuci to bi trebala reci ili uciniti dok joj je Robin prilazio.
Tada ju je, posve iznenada, preplavio prvi osjecaj radosti.
U naruju dri svoje dijete.
Sasvim je prikladno da Robin bude prvi clan njezine obitelji koji ce upoznati njezina
sina. Ona i Robin su oduvijek izrazito bliski, a Pen je sad eljela da dotakne dijete, nasmijei
mu se, prui mu potpuni blagoslov i priznanje cijele njihove obitelji. Tada ce sve postati
stvarno. Tada ce znati da je dugotrajna nocna mora zavrila.
Pocela je trcati prema njemu. - Robine... Robine... imam svojeg sina. Nala sam svoje
dijete. - Zadihano je stigla do njega, grleci malenog djecaka na prsima.
- Gledaj... gledaj... Philipov sin. Pogledaj mu oci.
To su Philipove oci. - Nije znala kad je s posvema njom sigurnocu zakljucila da je dijete
svoje smede oci naslijedilo od oca, ali sad se to cinilo ocitim.
Robin je zbunjeno zurio u nju, a zatim je tupo pogledao maleno prljavo stvorenje u
njezinu narucju.
- Pen... Pen... najdraa Pen. - Ispruio je ruke prema njoj, eleci je zagrliti. - to
je ovo, Pen? O cemu govori? Kakvo je to dijete?
Pen se odmaknula od njega, a sjaj se ugasio u njezinim ocima. - Rekla sam ti. Ovo je
moj sin. Nala sam svojeg sina. Zar mi ne vjeruje, Robine?
Robin na trenutak nije mogao naci prave rijeci. Mogao je jedino misliti da je Pen
izgubila razum, a postoji samo jedna osoba koja ju je mogla navesti na tako ocajnicku greku.
Okrenuo se prema Owenu d'Arcyju. Mac mu se gotovo nesvjesno stvorio u ruci.
- Zar ne shvacate to ste ucinili mojoj sestri? -gnjevno je pitao Robin, ali nije
pomaknuo ruku u kojoj je drao mac dok su mu oci divlje gorjele. -Kako ste to mogli
dopustiti? Zato ste je ohrabrivali u njezinom ludilu?
- Robine! - kriknula je Pen kad je vidjela srebrni bljesak.
- Nemojte biti glupi - hladno ce Owen. Spustio je dijete koje je nosio. Djecak se
odmah stisnuo uz Penine skute, zagrlivi joj koljena.
- Robine, znam da ti je teko vjerovati - usrdno ce Pen. - Ali ovo je moje dijete. Owen
mi je pomogao da ga nadem.
Robin se okrenuo prema njoj, mada je njegov mac ostao uperen u Owena. - Pen, kako
si mogla vjerovati ovom covjeku nakon onoga to sam ti ispricao... nakon to si saznala ono o
njemu? Zato bi ti on pomogao? Covjek koji se odrekao, koji je napustio svoju vlastitu djecu,
covjek...
Naglo se prekinuo kad je osjetio strelovitu bol u ruci. Divlji udarac po otrici njegova
maca savio mu je zapece i zbacio oruje na tlo. Owen d'Arcy je nepomicno stajao, njegove
GI GA

164

crne oci stisnute, rapir miran u njegovoj ruci, s vrhom koji je lagano dodirivao tlo.
Robin se uhvatio za zapece, obamrlo od siline udarca koji ga je razoruao.
- Dragi Boe na nebesima! - apne Pen. Osjecala je kako oba djeteta drhte uz nju
dok je runo nasilje ispunilo zrak oko njih. - Prekinite ovo! Prestanite!
Owen je spremio rapir u korice i polako se odmaknuo od njih. Zatim se podrugljivo
naklonio Pen, pa Robinu, te se okrenuo prema teglenici.
- Ne... ne, Owene! - krikne Pen, spoticuci se za njim, a njezine je korake
ometalo dijete koje joj se dralo za skute. Zar je zaboravio da jo uvijek treba njegovu
pomoc? Njezina je misija tek napola dovrena.
Owen je stao s jednom nogom na palubi teglenice. Polako se okrenuo prema njoj, a u
ocima mu je bljesnuo tracak nade.
Pen to nije opazila. - Owene... Owene, moramo pomoci Mary da pobjegne. Mora mi
pomoci... radi dobrobiti mojeg sina. - Zaustavila se tocno ispred njega, jednom rukom
obgrlivi dijete uza svoje skute, a drugom dreci sina na boku.
Nada je nestala. Nita nije rekao.
Robin je jo uvijek trljao svoje obamrlo zapece, ali se trgnuo iz omamljenosti. Opet je
pogledao dijete u Peninu narucju.
J e li mogue da su svi pogrijeili?
Ispunio ga je uas.
Stranac je vjerovao Pen kad ju je njezina obitelj iznevjerila. Ali zato je ovdje dvoje
djece? Tako su jadna, zanemarena djeca. Kako bi Penino i Philipovo dijete moglo biti u
takvom stanju?
Dragi Boe, to su svi oni uinili?
Koraknuo je prema Pen, ocajnicki nastojeci pronaci prave rijeci usred mucnih pitanja
koja su mu letjela umom, ali ona ga je ignorirala. Vidjela je jedino Owena.
- Owene... molim te? - rece Pen. Nita drugo nije vano. U ovom ju je trenutku
jedino zanimala Owenova suradnja. Nitko drugi ne moe uciniti ono to je potrebno. Nala je
svoje dijete. Sad se mora pobrinuti da to dijete bude sigurno.
Nastavila je odlucnocu usmjerenom samo na jedan cilj. - Ovo nema nikakve veze s
onim to stoji izmedu nas. To ne mogu razumjeti, ako ne eli objasniti... a sad nema
vremena.
Trenutak je zastala, cekajuci neto, ublaavanje izraza njegova lica, ali nije ga bilo.
Nikakve ponude da ce kasnije objasniti, nikakve naznake emocija u njegovom tvrdom
pogledu. Ba nicega.
Ponovno je potisnula sve osim trenutnog cilja. -Ne traim da to ucini samo za mene,
Owene. Vjerujem da bi Maryna sloboda odgovarala objema stranama nae nagodbe.
Robin je napokon progovorio. - Kakve nagodbe? - otro je pitao, i dalje promatrajuci
dijete u Peninu narucju.
Pen se okrenula k njemu. - Kavalir i ja sklopili smo nagodbu. Ja cu pijunirati Mary za
njega, a on ce mi pomoci pronaci sina.
Stisnula je celjust kad je vidjela zaprepaten izraz Robinova lica. - Sumnjam da ima
pravo baciti prvi kamen - rekla je.
- Tratite moje vrijeme - rece Owen i nestrpljivo se okrene prema teglenici. - Ne
zanimaju me vae obiteljske razmirice.
- Ne, cekaj! - rece Pen s ocajem u glasu jer je shvatila kako je sad krhka veza izmedu
nje i Owena. - Ovo nije razmirica. Svima nam je u interesu poraziti Northumberlanda.
Robinu se vrtjelo u glavi. Cinilo se da je uhvacen u vrtlogu koji ga baca iz jedne
drame u drugu. Napeto je rekao: - Prokletstvo, Pen! Zato sam te cekao. Moram s tobom
nasamo razgovarati. O Northumberlandu. - Uhvatio ju je za podlakticu i lagano je protresao.
GI GA

165

Dijete to ga je drala pocelo je plakati i on je odmah povukao ruku.
- Pen... molim te. Moramo razgovarati.
- Ako se to tice Northumberlanda, vjerojatno bismo utedjeli na vremenu kad bih i ja
cuo o cemu je rijec - primijeti Owen. Pogledao je nebo. Kia je prestala padati i oblaci su se
razilazili.
Robin je naglo udahnuo. Odmahnuo je glavom kao da to ne eli, a potom rece: - Pen?
Okrenula se Owenu. - Owene, hoce li mi pomoci, bez obzira na situaciju medu nama?
Hoce li jo samo to uciniti za mene?
- Kakva je tocno situacija medu nama, Pen? - pitao je s ironicnim, podrugljivim
bljeskom u ocima.
Srce joj se kidalo. Tiho je rekla: - Loa, vjerujem.
Owen samo kimne. Opet je pogledao tmurno nebo, crte njegova lica otre i jasno
istaknute u sivoj svjetlosti, ali kad ih je ponovno pogledao, Pen je prepoznala pijunovu
objektivnu koncentriranost dok je razmiljao o problemu.
- Podimo na teglenicu. U pristanitu pocinje radni dan i netko bi nas mogao
uociti.
Robin se sagnuo da podigne mac, a potom ga je ljutitom kretnjom vratio u korice. On i
Pen slijedili su kavalira na teglenicu, a njezine su kretnje i dalje ometala djeca, jedno uz
njezine skute, drugo u narucju. No shvatila je da ne moe pustiti ni jedno ni drugo. A cinilo
se, po nacinu na koji su se prilijepili uz nju, da ni oni nisu spremni pustiti nju.
- Dakle, to je tako hitno da ste morali u zoru pronaci Pen? - bez uvoda upita
Owen, naslonivsi se na stol kao i ranije, ispruivsi noge ispred sebe i leerno prekriivi
glenjeve. Njegovo je dranje ukazivalo na odredenu bezbrinost, ali nije bilo niceg nehajnog
u prodornim crnim ocima.
- Northumberland zahtijeva da ona prenosi lane informacije svojem... - Robin
je oklijevao i progutao slinu prije nego je uspio nastaviti. - Vama... svojem ljubavniku. Odbije
li to uciniti, zaprijetio je da ce je optuiti za izdaju. Mora otici odavde, smjesta poci na
sigurno.
Robin je pogledao Pen i djecu. to ce s njima? Kako bi trenutno uope mogao jasno
razmiljati?
- Ljigavi, odvratni gad! - uzvikne Pen. - Ne bojim se Northumberlanda.
- Trebala bi se bojati - mrko ce Owen. - Kakve su to informacije? - Kratko se
nasmijao. - Ba mi moete i reci kad bih to ionako trebao cuti.
Robin je shvatio da se nekako naao duboko u francuskoj diplomaciji. Ne moe
osjecati nikakvu lojalnost prema covjeku koji je prijetio Pen, covjeku cija ambicioznost
ugroava sigurnost kraljevstva. Sad vie nije imao drugog izbora, osim ponuditi svoje usluge
covjeku koji je uvukao Pen u zakucasta strujanja konfliktnih diplomacija.
Grozna zbrka, a Robin je ipak vidio samo jednu mogucnost. Iskreno receno, bio je
tako zbunjen, tako smucen i uzrujan, da je mogao gotovo sa zahvalnocu prihvatiti objektivni
profesionalizam iskusnog francuskog agenta.
Rekao je Owenu d'Arcyju to Northumberland eli da Francuzi vjeruju.
Ponovno se zacuo Owenov neveseli smijeh. Taj covjek zacijelo misli da smo mi
budale. To je taktika odugovlacenja, ali zato?
- Mislim da znam - rece Robin i tiho objasni svoje sumnje.
- Bude li J ane okrunjena za kraljicu, Northumberlandov ce sin postati kralj, a
njegov ce otac biti pravi vladar Engleske - zakljuci Robin. - Ali trebat ce mu suglasnost
Krunskog vijeca, cak i ako je kralj promijenio dokument o nasljedivanju, i mora svoje
planove drati u potpunoj tajnosti do trenutka kad ih razotkrije kao fait accompli. Dakle, ako
su Francuzi zauzeti planiranjem Maryna vjencanja s jednim od svojih ljudi, a panjolci strepe
GI GA

166

zbog mogucnosti saveza s Francuskom, Northumberland moe na miru kovati svoju zavjeru.
Owen kimne i suho primijeti: - Pronicavo zakljucivanje. Cestitam, Beaucaire.
Robin je izgledao kao da bi takav kompliment radije cuo od bilo koga drugoga, samo
ne od Owena d'Arcyja.
- Znaci da je Mary u jo vecoj opasnosti - rece Pen. Sjedila je na klupi, a djeca su
leala kraj nje s glavicama u njezinu krilu. ivcirali su je svi ti razgovori, svi ti planovi, jer je
nestrpljivo icekivala trenutak kad ce moci biti sama s djecacima, trenutak kad ce moci poceti
upoznavati svojeg sina i on nju.
- Vojvoda ce je eljeti maknuti s puta - rekla je, promatrajuci dvije glavice u svojem
krilu.
- Takoder ce i Elizabetu eljeti maknuti s puta - rece Robin. - Ali, Pen, i tebi prijeti
opasnost, kao i svakome tko je blizak s Mary, osobito ako odbije pijunirati za
Northumberlanda. Sad se ne smije vratiti u palacu.
Owen je potisnuo sve svoje emocije na nacin to ga je usavrio tijekom godina.
Njegov je um bio objektivan, usredotocen samo na zadatak pred njim. Otresito je rekao: -
Nema izbora. elimo li osigurati princezinu slobodu, Pen se mora ponaati kao i inace.
Zapravo, Beaucaire, zasad morate reci vojvodi da je vaa sestra pristala na njegove zahtjeve.
Time bi se trebalo kupiti dovoljno vremena.
Okrenuo se k Pen. - Ako te pita, reci ce Northumberlandu da ce uciniti sve za
dobrobit svoje zemlje i, naravno, sve kako bi sluila vojvodi. Je li to jasno?
Pen kimne. - A to ce biti s Mary?
- Ovo moramo izvesti u dvije etape. - Lupkao je nadlanicom o dlan druge ake dok je
objanjavao. - Postoje samo dva nacina odlaska iz Greenwicha, cestom ili rijekom. Zaustavit
ce je na bilo kojem putu prije nego prijede kilometar ili dva. Moramo je izvuci iz Greenwicha
i vratiti u dvorac Baynard. Odande se na niz razlicitih nacina moe izici iz grada. Bit ce
jednostavno zbuniti progonitelje i odvesti je na sigurno.
- Jednostavno? - upita Pen. - Grof od Pembrokea vlasnik je dvorca Baynard. On
sudjeluje u zavjeri to je Northumberland kuje.
- Postoji nacin - rekao je, a njegov je ton jasno odbacio taj nevani prigovor. - I
vjerujem da Pembroke, zatrai li njegovu zatitu, nece odmah znati kako bi to odbio.
- Mislim da je to tocno - rece Robin. - Primijetio sam da se cesto protivi
Northumberlandu... to ne traje dugo, priznajem, ali katkad ipak gunda.
- Da, tako mi je receno - nemarno ce Owen.
Pen je zakljucila da on ima vlastite pijune koji dre otvorene oci i ui. Druge poput
nje... koji cine ono to je ona ucinila.
- Northumberland nita nece posumnjati ako princeza poeli udahnuti malo
zraka na rijeci - nastavi Owen. - To ne bi bilo nimalo cudno nakon njezine bolesti, a znat ce
da na rijeci nikako ne bi mogla pobjeci njegovom nadzoru. Danas poslijepodne pratit ce je ti
i jo nekoliko njezinih dvorskih dama. Jasno je da nita ne moe ponijeti sa sobom, nita to
bi ukazivalo da ocekuje da ce izbivati vie od sat ili dva. Iskrcat ce se ispred dvorca Baynard
i opet ostati ondje.
- Ali to tada? - upita Robin.
- Organizirat cu njezin odlazak za sutra ujutro cim svane. Pen, veceras bi me trebala
potraiti u dvorcu Baynard, a tada cu ti reci to ti je ciniti. U meduvremenu cete, Beaucaire,
Northumberlandu odvuci pozornost tako da ne razmilja previe o princezinoj odluci da pode
na zrak. Recite mu za spremnost vae sestre da ucini ono to on od nje trai. Predloite i druge
nacine na koje bi mogla biti korisna... siguran sam da cete neto smisliti. -Owen je nemarno
mahnuo rukom, to je naljutilo Robina, ali nita nije rekao.
Pen je ustala i privinula djecu uza se. Oklijevala je, gledajuci Owena, eleci neto reci,
GI GA

167

nadajuci se da ce on neto reci, ali samo joj je hladnom rezerviranocu uzvratio pogled.
- Dakle, mi idemo - rece Pen.
- Da. - Nije se maknuo sa svojeg mjesta dok su ga Pen, djeca i Robin bez rijeci
zaobilazili i izlazili na dnevnu svjetlost.
Zakoracili su na molo gdje je sad vec vladala guva. Teglenica francuskog
veleposlanika gotovo se odmah udaljila, a Pen je stajala i gledala kako plovi prema sredini
rijeke.
Bez obzira na Owenovu navodnu ravnodunost, opazila je povrijedenost, gnjev i
razocaranje u njegovim ocima, a to ju je zaboljelo u dui. Ali zato se nije htio braniti?
Vjerovala bi mu da joj je rekao da to nije istina. Ne bi li?
Pen je spustila pogled na dijete u svojem narucju. J er sad je samo to vano.
- Ovo je moj sin - rekla je, a oci su joj blistale.
Robin ju je bespomocno pogledao. - Kako to moe znati?
Penino je objanjenje bilo saeto. - Otili smo u High Wycombe. ena koja je bila
nazocna tijekom porodaja rekla nam je da ga je Miles odnio cim se rodio. Rekla nam je gdje
da ga traimo. I veceras smo ga nali.
Robin se zagledao u dijete. Nije mogao podnijeti pomisao na ono to je pretrpjela
tijekom posljednje dvije godine... ona i to sicuno dijete u njezinu narucju. - A to je s ovim
drugim? - upita.
Pen je polako udahnula. - Jo ne znam to cu isplanirati za njega, ali nisam ga mogla
ostaviti na takvomu mjestu. Tako grozno mjesto, Robine. Mislim da cu ubiti i Milesa i
njegovu majku.
Rijeci je izgovorila tako tihim i gnjevnim glasom da je Robin na trenutak pomislio da
je sposobna za to.
- Postoje drugi nacini odmazde - rekao je. To prepusti svojoj majci i mojem
ocu.
- Da, ali potvrdivanje njegova identiteta, preuzimanje titule koja mu pripada, to
ce biti tee. -
Rijeci su se sad spoticale jedna o drugu od silne urbe. - Ali Mary bi to mogla uciniti. Mary je
nasljednica prijestolja; kad jednom bude slobodna, imat ce moc potvrditi legitimno pravo
mojeg sina na posjede i titulu njegova oca.
Pen je prestala govoriti. Sad je u pristanitu bilo mnogo ljudi, splavara sa splavima
krcatim namirnicama za kuhinju palace, slugu koji su ih urno iskrcavali. Uskoro ce se
pojaviti dvorani, ljudi koji bi je mogli prepoznati. Moda cak i Miles. Buducnost je mracna
zbrka, ali sad prednost imaju neposredne potrebe dva malena ivota za koje je preuzela
odgovornost.
- Moram se pobrinuti za njih - rekla je. Naci im odjecu... hranu... mlijeko...
toplinu... kupke.
Robine, ne znam gdje bih pocela. Pogledaj ih, sirota stvorenja. Ne govore. Jedva placu.
Sjetila se kako je Owen mislio na potrebe malene djece. Donio je hranu, a njoj to
uopce nije palo na pamet. Hranu, mlijeko i deke. Vie od nje zna o takvim stvarima. On je
otac.
To nema nikakvog smisla.
Ali ona je majka. Majka dvojice djecaka. Sad je ona odgovorna za njihove ivote. To
ima smisla.
- Hocu li ih sad odvesti u Holborn? - predloi Robin. Nije imao pojma kako bi to
ucinio, ali je pretpostavio da bi naao neki nacin.
- Ne - rece Pen. - To su moja djeca. Necu ih vie pustiti od sebe.
Sagnula se i s malo potekoca podigla drugo dijete. Trenutak je razmiljala, a tada
GI GA

168

rece: -Vjerujem da se zove Charles.
Robin se pomirio s neminovnim. Njegova ce pomajka uskoro razmrsiti tu zavrzlamu. -
to ako ga netko dode potraiti?
- Odbacili su ga... ostavili su ga u paklenoj rupi.
Nitko ga nece traiti.
Robin se poceao po glavi. Pen govori kao da je sve tako jednostavno, tako ocito. -
Pen, mora pomoci princezi da ode iz Greenwicha. Kako ce to izvesti s dvoje djece u
narucju? Kako uopce misli da ce ih drati u svojoj odaji, a da to ne sazna cijela palaca? Da
to Bryanston ne sazna?
- O, brzo ce on to saznati - mrko ce Pen. Ali zasad, dovedi Pippu. Ellen ce mi
sad pomoci oko njih; ima mnogo mlade brace i sestara, pa ce sigurno znati to treba uciniti.
Kad se vrati, moe organizirati prijevoz tako da ih ona i Pippa mogu odvesti u Holborn. Ja
cu ostati s Mary dok Owen ne uspije organizirati njezin bijeg. Kad Mary bude
slobodna, i ja cu biti slobodna.
Robin je malo oklijevao, a potom upita: - Ima li povjerenja u d'Arcyja u ovome?
- Apsolutno. - Pen je podigla djecu prema gore, pa joj Robin vie nije vidio lice.
- To je i u njego vom interesu.
Opet je oklijevao. - Voli li ga?
Pen nije odgovorila na pitanje. Umjesto toga, dreci lice okrenuto od njega, ponovila
je: - Dovedi Pippu, Robine. Odnijet cu djecu u svoju odaju. Ellen ce paziti na njih dok ja
budem kod Mary i ispricam joj Owenov plan.
Ogorceni Robin poelio je da se mogu snaci i bez pomoci Owena d'Arcyja. No znao je
da resursi francuskog veleposlanika i domiljat um njegovog najboljeg agenta mogu obaviti
ono to on sam ne moe.
- Daj mi da nosim Charlesa. - Uzeo je crvenokosog djecacica iz Penina
narucja. Djecak je dopustio da ga prebace iz jednog narucja u drugo nijemom pasivnocu koja
je u Robinu izazvala elju da zaplace.

Penina je odaja jo uvijek bila prazna kao kad je Robin iziao odande. Ellen je ujutro
uvijek cekala da je njezina gospodarica pozove, premda je to ocekivala odmah nakon svanuca
jer je princeza Mary tada spremna primiti svoje dvorske dame.
- Pippi reci istinu - rekla je Pen dok je uzimala Charlesa iz Robinovih ruku. - Ona ce
razumjeti.
- Nece se iznenaditi. - Robin je izvadio svoj ne osobito cist rupcic i kleknuo, te
obojici djecaka obrisao nos. - Ona i ja smo razgovarali o tome kako moda ima necega u toj
tvojoj opsesiji... Ne mogu ovo obrisati. Kao da se skorilo.
Pen se nasmijala i na trenutak osjetila vedrinu. - Nece ih prepoznati kad Ellen i ja
zavrimo. -Tada se nasmijeila i rekla: - Pa, uvijek sam mislila da ce Pippa na koncu shvatiti.
Robin, jo uvijek klececi na jednom koljenu, pogleda gore u nju. - Tako smo silno
pogrijeili. Moe li nam to oprostiti, Pen?
- Da - jednostavno je rekla. Zastala je s rukom na zvonu kojim ce pozvati Ellen.
- To je bila cudna prica, Robine. Sigurno sam se doimala ludom od tuge i bola. Mogu
razumjeti koliko je bilo teko.
Svi su cinili ono to su smatrali najboljim za Pen. Robin je sad pomislio na to kako se,
u istom pogrenom uvjerenju, upleo izmedu svoje sestre i Owena d'Arcyja. Ucinio je ono to
je smatrao ispravnim, ali sad je shvatio da se umijeao nekamo kamo nije trebalo. Pen je
njezina obitelj izazvala dovoljno muke i bez toga. Poao je prema vratima.
- Vratit cu se s Pippom za tri sata.
Pogledao je Pen koja je klecala ispred djece, odmatajuci deke. - Da... da, pouri natrag -
GI GA

169

rastreseno je rekla.
Robin je otiao, usput proavi kraj Ellen. Iznenadeno je napravila kniks kad ga je
vidjela da tako rano ujutro izlazi iz Penine odaje. Odsutno joj je kimnuo i pourio svojim
putem.
Ellen je ula u sobu svoje gospodarice, a zatim je zabezeknuto zastala. - Boe mili,
gospo. to je ovo?
- Moj sin, Ellen - rece joj Pen. - I njegov brat. Moramo ih okupati, nahraniti i naci
neto odjece za njih.
- Boe mili! - opet je progundala Ellen i spustila se na stolac, hladeci se rukom. Znala
je, kao i svi clanovi kucanstva obitelji Kendal, za tragediju ledi Pen; sad je mogla jedino zuriti
otvorenih usta.
Pen je ocekivala takvu reakciju. Otro je rekla: -Trenutno ne treba razumjeti, Ellen,
samo mi mora pomoci. Sve mora sama donijeti jer nitko, i doista tako mislim, nitko ne smije
znati da su ovdje. Cim lord Robin i ledi Pippa stignu ovamo, ti i moja sestra cete ih odvesti u
Holborn k mojoj majci i lordu Hughu. Sad mi donesi toplu vodu.
Ellen je polako ustala. Doista nije bila glupa ena, a ledi Pen joj se nije cinila poput
osobe koja je izgubila pamet. - Mislila sam da je samo jedan, miledi.
- Pa, to je druga prica - rece Pen. Laknulo joj je kad je vidjela da je Ellen barem
voljna suradivati.
Ellen je prila djeci. Zurili su u nju, goli i drhtureci na hladnoci ranog jutra. - O, kakva
sramota -rekla je. - Pogledajte kako su mravi.
- Pouri! - otro ce Pen. - Ja cu potpaliti vatru dok tebe ne bude. - Opet ih je
zamotala u deke, a zatim bacila trijece na ostatke eravice, raspirivi vatru prije nego je
dodala cjepanice.
Sjela je na pod ispred kamina i uzela djecake u krilo. - Znate li uopce govoriti? -
apnula je. -Moete li mi neto reci?
Ali oni su utjeli, obojica zureci u vatru kao da su opcinjeni plamenom i toplinom,
njezin sin opet s palcem u ustima.
Ellen se vratila s dvije srebrne zdjele zobene kae. - Mislila sam da je najbolje najprije
ih nahraniti, ledi Pen. Sumnjam da su ikad ranije vidjeli toplu vodu, sirotani maleni, a ne
elimo ih naglo okirati.
- O, da, Ellen. Dobro si se sjetila - s odobravanjem ce Pen. - Hrana ce ih smiriti.
Hoce li ti nahraniti Charlesa? - Podigla ga je s krila.
Ellen ga je posjela na stolac i podigla poklopac zdjele. Dijete je pruilo rucice prema
njoj dok se mirisna para dizala u zrak. - Polako - rece Ellen, rukom uhvativi njegove rucice i
primaknuvi licu zobene kae s medom njegovim ustima.
Pen je svojeg sina drala u krilu i hranila ga na isti nacin. Nije skidao pogled sa lice,
slijedeci je od zdjele do svojih usta i natrag.
- Misli li da slici svojem ocu, Ellen?
Ellen ga pogleda. - Teko je reci, gospo, pod svim tim blatom - diplomatski je
odgovorila.
- Da - sloila se Pen, skupljajuci posljednje ostatke zobene kae po zdjeli. Djecacic je
polizao usne, a njoj se cinilo da mu pogled vie nije onako prazan, ni tijelo ukoceno.
Posegnuo je za praznom zdjelom. Pustila je da je uzme, a on je prstom proao naokolo,
polizavi ga prije nego je preokrenuo zdjelu.
- Treba im jo, Ellen.
- Da, ali ne previe odjednom - autoritativno ce Ellen. - Nakon kupke, dat cemo im
kuhano jaje i jo malo mlijeka.
Pen je posegnula ispod kreveta i izvukla bakrenu kadu, te je namjestila ispred kamina.
GI GA

170

-Trebat ce nam odjeca za njih.
- Da, gospo, tu nece biti problema - rece Ellen.
- Donijet cu vodu.
Pen je opet uzela u krilo oba djeteta i njeno ih njihala, pjevajuci im tihu djecju
pjesmicu koje se sjecala iz vlastitog djetinjstva. To joj se cinilo prirodnim. Moraju nauciti
vjerovati; moraju nauciti ocekivati dobre stvari.
Suze su je pekle u ocima dok je razmiljala o potracenom vremenu, o svim mucnim
mjesecima to su ih ova dva djeteta provela na svijetu bez nade ili ocekivanja.
Ali odsad nadalje poznavat ce samo ljubav, toplinu i pune trbucice.
Kupka je bila mnogo manje uspjena od zobene kae s medom. Mlatarali su rukama i
nogama, otimali se, ali su i dalje stvarali zapanjujuce malo zvukova, samo bi zacviljeli, to je
ponekad prerastalo u tihi plac.
Obojicu su zajedno stavile u kadu. Charles se trenutno uspentrao van i mokar
pobjegao u kut.
- Ostavi ga zasad - rece Pen. - Obje cemo se morati pozabaviti samo jednim.
Cvrsto je drala svojeg sina dok ga je Ellen sapunala i trljala. Ovo je poput cicenja
potamnjelog srebra, pomislila je Pen dok je gledala kako se blijeda cista koa pojavljuje
nakon koritenja krpe za pranje. Imao je sitno kocato lice, blijedo zbog nedostatka svjeeg
zraka i odgovarajuce hrane, ali cinilo joj se da sad moe vidjeti Philipa u liniji njegova nosa,
obliku usta. I svakako u njegovim ocima. Imao je iste duge trepavice kao i Philip. Trepavice
koje lome srca, obicavala je reci, zadirkujuci ga.
- Slican je svojem ocu - promrmljala je, vie sebi nego Ellen.
- Da, ima neke slicnosti - sloila se Ellen dok je ispirala djetetovu glavu. Jo uvijek
mekana djecja kosa bila je svijetlosmeda i kovrcala se na vratu.
Prestao se koprcati i pasivno se prepustio Peninim rukama dok ga je umatala u rucnik.
Opet je gurnuo palac u usta i naglo zatvorio oci.
- Iscrpljen je, siroto djetece. Neka spava dok okupamo drugoga.
Pen ga je cvrsto zamotala u suhi rucnik i poloila na krevet. Oracic ga je oprezno
promatrao i pomaknuo se na udaljeni rub kreveta. Maleni se Philip nije pomaknuo, ali mu je
palac polako kliznuo iz usta.
Kad se Charlesa oslobodilo blata, pojavio se djecak pjegava lica, zelenih ociju i veoma
svijetle puti.

Njegova je oprana kosa doista bila boje mrkve; bila je mnogo bujnija od kose
malenoga grofa, pa je poput bodljikave aureole stajala oko njegove glave.
- Sad moram poci k princezi - rece Pen nakon to se Charles takoder naao na
krevetu i zaspao.
- Ostani ovdje s njima, Ellen. Nemoj izlaziti iz odaje. - Posegnula je iza sebe
kako bi odvezala uzice. Njezina haljina nije bila u stanju prikladnom za posjet kraljevskim
odajama.
Ellen je pourila da joj pomogne.
- Samo ih odvei, a zatim podi po jo hrane i odjecu, ili to god ce im zatrebati
dok mene nema - rece joj Pen. - Mora ostati s njima iza zakljucanih vrata dok ja nisam
ovdje.
Ellen je pola po sve to ce biti potrebno. Pen se preodjenula, dreci usnulu djecu na
oku dok je to cinila. Dovela je u red svoju kosu i gurnula je ispod obicne platnene kapice.
Jutros nije imala vremena za kompliciranu frizuru.
Cim se Ellen vratila, Pen je pourila prema vratima. - Ako se ne vratim prije nego
stignu lord Robin i ledi Pippa, pusti ih unutra. Ali nikoga drugoga!
GI GA

171

- Oprostite mi, gospo, ali ja nisam glupa - odgovori Ellen.
Pen se nasmijei. - Nisi, znam. - Zatvorila je vrata te kratko zastala pripremajuci se za
posjet Mary. Bilo je tako teko prebaciti misli s obiteljskih briga oko djece na grubu stvarnost
koja je ocekuje. Na plan to ga treba pokrenuti.
Nije imala vremena, ba nimalo vremena za razmiljanje o onome to je izgubila.
GI GA

172

Dvadeset prvo poglavlje

- Zato bi mi Francuzi pomogli u tome? - zamiljeno ce Mary, stavljajuci svilenu
vrpcu u knjigu kako bi obiljeila stranicu.
- Da bi stekli vau naklonost, gospo - rece Pen, premda je pretpostavila da je
princezino pitanje bilo retoricko. - Koliko sam shvatila, nadaju se da ce doci do vae udaje za
vojvodu d'Orleansa.
Mary se ironicno nasmijala. - Sigurna sam da se nadaju. I nimalo ne kodi ako ih
ostavimo u uvjerenju da bih mogla pristati... jednoga dana. - Ustala je i pola do stalka za
Bibliju postavljenog tako da hvata dnevnu svjetlost kroz prozor u udubljenju. -Vjerujete li
svojem kavaliru, Pen?
Pen je smatrala da nema nikakvog smisla opovrgavati svoju osobnu vezu s kavalirom.
-Svakako, gospo. - Stajala je kraj kamina, rukama priticuci skute svoje haljine.
- On je jedan od de Noaillesovih pijuna, rekla bih? - Maryn je ton izraavao
malo zanimanja za pitanje ili odgovor.
- Vjerujem da je on veleposlanikov glavni pijun.
Mary je okretala stranice velike knjige koja je stajala na stalku, kao da trai neki
odredeni odlomak. - Koliko dugo to vjerujete, Pen? Ili ne bih trebala to pitati?
- Moda ne biste, gospo. - Pen je postala svjesna cinjenice da su joj se nokti
arili u dlanove, da osjeca bol od napetosti izmedu lopatica. Pokuala se opustiti i polako je
otvorila ake.
Mary je kratko podigla pogled. - Vjerujem vam, Pen. Stoga cu vjerovati i vaem
agentu. Predat cemo se Francuzima u ruke. - Ovla se osmjehnula. - Nije ba da imamo
previe izbora, a to ce silno naljutiti Northumberlanda.
- Da, gospo. - Pen je okretala glavu s jedne na drugu stranu, nastojeci se rijeiti
bolova u vratu. Shvatila je da je iscrpljena. Cini se da ovih dana provodi mnogo besanih noci.
- Ja cu vas pratiti, naravno. Ali koga cete jo povesti? Ne vie od jedne ili dvije
dvorske dame. Ne smije izgledati da se necete vratiti.
- to mislite, tko je najbolji za takav podvig?
Pen je razmislila o clanicama Maryne pratnje. - Matilda i Susan.
- Neka bude. Organizaciju preputam vama. Ali necu ici bez svojih knjiga.
Nekako ih treba spakirati i odnijeti na ladu.
Pen se nije ni pokuala prepirati. To je samo jo jedan logisticki problem s kojim ce se
morati nositi.
- to kae kavalir, kako bih trebala otici iz dvorca Baynard?
- Nije rekao, gospo.
- Shvacam. Kako umirujuce. - Mary je odjednom postala zajedljiva. - Odlazim u
lavlji brlog, ali nemam siguran nacin odlaska odande. - Pola je prema klecalu i rekla,
otputajuci je: - Trebat ce mi molitva, buduci da se jedino u Boga mogu pouzdati.
Pen se naklonila i izila iz odaje. Mary nosi teak kri, ali ima trenutaka kad uvelike
oteava ivot onima oko sebe.
Povela je ustranu Susan i Matildu, te im objasnila situaciju. Sluile su Mary gotovo
jednako dugo kao i Pen. Matilda ce se uskoro po drugi put udati, za jednog od kraljevih
konjunika, a Susan je udovica, kao i Pen.
- Nece biti lako ponijeti sanduk knjiga, a da to nitko ne primijeti - rece Matilda.
- Ne - sloila se Pen. - Morat cemo se pretvarati da je rijec o koari za piknik.
- Veoma tekoj koari - rece Susan. Iz nekog im je razloga to svima izmamilo
smijeak, pa su na trenutak zaboravile opasnost u kojoj se nalaze.
GI GA

173

- Pa, pocnimo - rece Pen. - Imamo mnogo posla. Matilda, moe li naruciti teglenicu
za podne? Ako uspije, pokuaj se pobrinuti da za kormilom bude kapetan Braddock. Njegova
je lojalnost princezi neupitna. - Matilda kimne, a onda su se rastale kako bi sve pripremile.
Ura u tornju u sredinjem dvoritu odbila je devet sati. Pen je pogledala dolje kroz
jedan od visokih prozora Maryna predsoblja. Robin je otiao u sedam. Ne moe ga ocekivati
natrag prije deset.
Cinilo se da joj srce prebrzo kuca, a koa joj se doimala suhom i tijesnom. Znala je da
je umorna, ali nije bilo samo to. Bila je napeta, ispunjena strepnjom koja se nekako
pomijeala s uzbudenjem to ga donosi dananji dan. S opasnocu to je donosi dananji dan.
J edan pogrean potez i Northumberland ce imati svaku potrebnu izliku da optui
Mary, da i ne spominje one koji su joj pomogli u bijegu. Plan u potpunosti pociva na njezinim
ramenima, barem dok ne stignu u dvorac Baynard. Tada ce se Owen ukljuciti, ali ona ce i
dalje imati odredenu ulogu.
Owen. Uzbudenje, strepnja, sve se smanjilo. Nije mogla zamisliti da ce ga ikad
ponovno vidjeti kad ovo zavri.
Kad ovo zavri, imat ce svoje dijete i pruiti mu mir, ljubav i sigurnost. Svu svoju
emocionalnu energiju mora usmjeriti na to. Njezin odnos s Owenom d'Arcyjem poceo je s
time, a s time ce i zavriti.
Pen je odmah izila iz Marynih odaja, hitrim koracima, a njezine draguljima ukraene
cipelice nisu se cule na poliranom drvenom podu. Njezina je djeca cekaju.
- Ledi Pen?
Zaustavio ju je neugodan glas vojvode od Northumberlanda. Polako se okrenula. -
elim vam dobro jutro, milorde vojvodo.
- Kako je princeza? - Hladnim je pogledom preletio njezinim licem, a njoj je bilo
drago da je svjetlost u hodniku slaba.
- Malo bolje, vjerujem, milorde vojvodo. Govori o tome da ce kasnije danas malo
izici na zrak. Cini se da se sunce napokon pojavilo.
- Na zrak? - Gladio je svoju urednu bradu. -Ocito se mnogo bolje osjeca.
- Njezin lijecnik vjeruje da bi joj moglo koristiti malo rijecnog zraka. eli da je
kasnije na nosiljci odnesu do teglenice kako bi provela na vodi oko sat vremena.
- Shvacam. U koje vrijeme?
- Nakon njezinih molitvi, milorde vojvodo. Kad se digne jutarnja magla, a sunce jo
nije previe jako. - To je, pomisli Pen, izbjegavanje konkretnog odgovora, ali ne previe ocito.
Zapravo ne postoji tocno odredeno vrijeme za Maryne molitve, a cesto znaju trajati satima.
Northumberland ju je promatrao ispod gustih obrva, lagano se mrteci. Palo mu je na
pamet da je Pen Bryanston previe slicna svojoj majci. Neto u nacinu na koji je drala glavu,
sjaj u njezinim ocima. A ipak se cinilo da se ponaa savreno korektno.
- Jeste li od sinoc vidjeli svojeg brata, gospo?
- Kratko sam s njim razgovarala prije sat vremena, gospodine. - Pen se nasmijeila.
Vojvoda je ponovno dotaknuo svoju bradu. Moda mu to pomae u razmiljanju,
pomislila je Pen.
- J este li razgovarali o necem vanom, ledi Pen?
- Vjerujem da jesmo, milorde. - Napravila je kniks, ali je promatrala njegovo lice. -
Otkrit cete, gospodine, da ja znam to mi je dunost, jednako kao i moj brat.
Northumberland je kratko razmislio o tome, s rukom jo uvijek na bradi. Zatim se
naklonio, kao da je zadovoljan. - Molim vas, gospo, prenesite princezi moje zadovoljstvo
cinjenicom da joj se zdravlje poboljalo.
- A kralj... kakvo je kraljevo zdravlje jutros? - Pen je pitala ljubaznim i
zabrinutim tonom.
GI GA

174

Northumberland se namrtio. - Zdravlje Njegovog Velicanstva poboljava se iz dana u
dan - ukoceno je rekao i poao svojim putem.
Kako da ne, pomislila je Pen, cekajuci da on nestane iza ugla hodnika. Impulzivno je
skrenula u prolaz kojim ce proci kraj kraljeva predsoblja dok se vraca u svoju odaju. Bit ce
korisno znati koji su clanovi Krunskog vijeca u Greenwichu dok Mary bjei odande.
Mnogo prije nego je stigla do ulaza u predsoblje, cula je kako glas Milesa Bryanstona
reve iznutra.
- Gospoda Goodlow je, milorde vojvodo, uvijek imala najbolje rezultate.
Goodlow.
Pen je stala. Nepomicno je stajala u sjenkama zidova, sretna to se njezina tamna
haljina stapa sa sivom svjetlocu.
Goodlow! Omiljena travarka ledi Bryanston. ena za koju je baka Wardel rekla da je
kolegica Betsy Cosham. ena koja je bila uz Philipov krevet tijekom njegove bolesti... gledala
ga je kako umire.
ena koja je Pen davala tonike za jacanje tijekom trudnoce. Bilje, napitke to ih je
moda nabavila kod Betsy Cosham, koja poznaje niz nacina na koje se moe prekinuti
neeljena trudnoca.
to je Owen rekao? Neto o tome kako se sposobnost cinjenja dobra lako moe
preokrenuti u zlo.
Philip je bio zdrav, tijekom te zime bio je mnogo snaniji nego inace. Kaalj ga gotovo
uopce nije mucio. Tada je tako naglo poceo pobolijevati... i tako je brzo poceo slabiti.
Gospoda Goodlow ga je njegovala.
Prije nego se razbolio ili nakon toga?
Pen je stajala u sjenkama s jednom rukom na vratu, a njezina su sjecanja na to
razdoblje postala jasnija. Njegova se majka zabrinuto motala onuda, puna suosjecanja.
Pozvala je travarku kad je Philip poceo pobolijevati. Samo je travarki bilo doputeno pribliiti
se Philipovu krevetu, niti jednom drugom lijecniku. Pen se nije mogla sjetiti je li gospoda
Goodlow davala Philipu neke lijekove ili ne. Ako jest, nita nije djelovalo. Njegov je kaalj
postajao sve gori i gori. Pen ga je iz vlastitog bolesnickog kreveta sluala iz dana u dan, iz
noci u noc.
Pen je u mislima opet vidjela Philipovo sivo lice, zelenkasto bljedilo kad je poceo
povracati, znojiti se, straan ocaj u njegovim ocima kad je prihvatio neminovnost svoje smrti.
Svi su ga gledali kako umire. Njegova je majka tiho stajala u sjenkama, suhih ociju. Gospoda
Goodlow, tako mirna da se doimala gotovo ravnodunom, sklopila je Philipove oci i povukla
plahtu preko njega.
Pen je zurila u hodnik, a dah joj je zastao u grlu kad je strahovita misao dobila oblik.
Philipova majka. ena sposobna izazvati prijevremeni porodaj, osuditi dojence na
pakleni ivot to ga je trpio maleni Philip... ena koja se s Betsy Cosham savjetovala o nacinu
na koji se moe rijeiti neeljene djece...
Takva bi ena bila sposobna gledati kako njezin sin umire. Njezin sin koji ne
zadovoljava i nije spreman na suradnju.
Philipova majka nikad ga nije osobito voljela... ne, mnogo gore od toga. On je
predstavljao prijetnju za nju, prijetnju za njezinu kontrolu. S druge strane, Miles je slinio nad
njezinom rukom poput dresiranog lovackog psa koji ceka znak da ubije. J e li ledi Bryanston
iskoristila Philipovu krhkost? J e li dopustila da umre?
Pen je napeto sluala razgovor u predsoblju.
- Cini se da rezultati gospode Goodlow zasad nisu osobito dobri, Bryanstone -
sarkasticno je ustvrdio vojvoda. - Izgleda da nije nimalo uspjenija od lijecnika. Zapravo,
rekao bih da je stanje gore.
GI GA

175

- J o nekoliko dana, milorde vojvodo. Jo samo nekoliko dana i sigurno cete vidjeti
poboljanje -ulagivao se Miles.
- Doista, milorde, sposobnosti gospode Goodlow su opcepriznate.
Pen se ukocila kad je zacula mrski poznati glas svoje svekrve. Obuzela ju je panika, ali
se cinilo da se uopce ne moe pomaknuti. Njezin sin... djeca... udaljeni su samo nekoliko
metara. Odjednom ju je obuzela ocajna misao da ce njezina svekrva nanjuiti svojeg unuka,
poput neke grabeljive zvijeri koja njui vjetar.
- Otkrit cete, milorde vojvodo, da lijekovi gospode Goodlow djeluju nakon
nekog vremena - govorila je ledi Bryanston, a uobicajenu otrinu svojega glasa nastojala je
ublaiti.
O, da, pomislila je Pen. Um joj je postao hladan i bistar poput kristala. Na jeziku je
osjecala gorak okus tekucine koju joj je Goodlow davala u danima prije pocetka trudova.
Trbuni su joj se miici stegnuli u nesvjesnoj reakciji na to jasno sjecanje.
Je li to nacin na koji su Miles i njegova majka odlucili steci vojvodinu naklonost?
Uvodenjem vlastite travarke u kraljevu spavacu odaju? ena se pokazala posve odanom ledi
Bryanston, a zacijelo moe ciniti i dobro i zlo.
Ali to ako ne uspije? to ako se kraljevo stanje pogora? Koga ce Northumberland
smatrati odgovornim?
Ledi Bryanston, bez obzira na svu njezinu pakost i ambicioznost, ima sirov um.
Njezine strategije nisu nimalo rafinirane, te je uletjela ravno u ake svoje snahe.
Pen se maknula iz sjenki. Ula je u kraljevo predsoblje, a njezini su se mekani skuti
lagano njihali oko nje. Smijeila se.
- elim vam dobro jutro, ledi Bryanston... lorde Bryanston. - Njezin je naklon bio
besprijekoran. Njezin se ogor dovoljno brzo pribrao od oka, te se uspio nakloniti.
- J esam li dobro shvatila da gospoda Goodlow njeguje kralja? - pitala je
Northumberlanda. Prostorija je bila krcata, kao i uvijek, neki su imali razloga biti ondje,
vecina nije, ali je vidjela da grof od Pembrokea stoji u skupini dvorana. Ovdje je, a ne u
dvorcu Baynard. Tim bolje.
- Da, gospo. Poznata vam je ta ena? - Vojvoda ju je pronicavo promatrao.
- Svakako, gospodine. Bila je nazocna kad je umro moj mu, kao i tijekom mojeg
prijevremenog porodaja. - Pen se nastavila smijeiti. - Ja sam praznovjerne naravi, milorde
vojvodo. Vie volim andela milosrda nego andela smrti.
Ledi Bryanston je glasno udahnula. Lice njezina sina postalo je tamnocrveno.
- To mogu razumjeti, gospo - rece vojvoda. -Velika je nesreca da ste doivjeli dvije
takve tragedije jednu za drugom.
- I ja tako mislim - sloila se Pen. - Ali nesreca dolazi do mnogih bolesnickih kreveta.
Nije li tako, gospo? - Svoj je blistavi smijeak uputila svekrvi.
- Ugled gospode Goodlow poznat je nadaleko i nairoko, milorde - kroz ukocene je
usne izustila udova grofica.
- Da - sloila se Pen. - Ona je ena koja pobuduje povjerenje. Iz nekog razloga -
dodala je i lagano slegnula ramenima, i dalje se smijeeci. -Morat cete mi oprostiti ako mi je
vlastito iskustvo poljuljalo povjerenje u njezine iscjeliteljske moci. -Naglasak je bio jedva
zamjetljiv, ali dovoljan za Northumberlanda, ciji napeti pogled nije silazio s Penina lica.
Posijala je sjeme. Pen spokojno rece: - Ako biste me ispricali, moram se posvetiti
svojim dunostima. - Opet je napravila kniks i kroz guvu u predsoblju izila u hodnik.
Miles je, ignorirajuci majcin pogled upozorenja, poao za njom.
- Cekaj! - Uhvatio je Pen za podlakticu, bolno je stisnuvi prstima.
- Tako si grub, Milese - blago ga je ukorila. -Ako eli razgovarati sa mnom, samo
izvoli. Stojim ti na usluzi.
GI GA

176

- Nita ne moe dokazati! - Sitne kapljice sline letjele su dok je govorio, premda mu
je glas bio malo jaci od apta. - Nita!
Pen je iskrivila lice u grimasu i obrisala ga. - to bih to eljela dokazati, Milese?
- Sad je dosta, glupane! - Stigla je njezina svekrva, a usta su joj se stisnula od
pakosti i bijesa. - Vrati se vojvodi.
Miles je bijesno gledao Pen. - Nita! - ustvrdio je, ignorirajuci majcin lakat kojim ga je
udarila. Tada se progurao kraj majke i posluao njezinu naredbu.
Ledi Bryanston je promatrala Pen dok je stajala ledima uza zid i trljala podlakticu
nakon stiska Milesovih prstiju. U otrim smedim ocima nazirao se tracak panike iza ciste
mrnje od koje se Pen najeila.
- Ne znam kakvu igru igra, Pen, ali upozoravam te. Nemoj se postavljati protiv
mene. Miles ima pravo. Nita ne moe dokazati.
- Doista, gospo? - Pen je uzdigla obrvu, postrance kliznula od grofice i hitrim se
koracima udaljila hodnikom.
Doista, pomislila je. Moje je dijete ivi dokaz. I tako mi Boga, gospo, to e vamse
obiti o glavu.
Lagano je pokucala na zakljucana vrata svoje odaje. - Ellen?
Vrata su se odmah otvorila i Pen je brzo ula, okrenuvi se kako bi zakljucala vrata za
sobom.
Djeca su je ozbiljno promatrala. Sad su na sebi imali djecje haljinice i podsuknje, to
je prikladno za djecake koji jo ne nose hlace. Svaki je u ruci drao komadic marcipana, a na
licima su im se vidjeli izrazi nalik blaenstvu.
- J esu li ita rekli? - promrmljala je i kleknula na pod kako bi joj lice bilo na njihovoj
razini.
- Ne ba, miledi - odgovori Ellen. - Ali su se kretali po cijeloj odaji, istraujuci.
Najvie im treba hrana.
- Da. - Pen se sagnula da bi poljubila sina, a on je ustuknuo i sakrio aku iza
leda. - Ne... ne... necu ti to uzeti - uznemireno je rekla.
Uspravila se i pomaknula ruku kako bi mu pomilovala glavu. Odmaknuo se, a kad je
isto pokuala s Charlesom, on se takoder povukao, pomaknuvi se unatrag na krevetu.
- Ubit cu je! - Pen rece tihim, ali divljim tonom.
- Tako mi Bog pomogao, vidjet cu je kako trune!
Stajala je i gledala djecu, dreci se za laktove. -Igracke... treba im neto cime ce se
igrati.
Osjetila je kako je obuzima bespomocnost. Ne zna kako biti majka. Nema nikakvog
iskustva, nije imala priliku nauciti. A sad ima dvoje zlostavljane djece kojima treba majka,
koja ne razlikuju njeno milovanje od prijeteceg udarca.
Ali nije sama, podsjetila se. Ima svoju majku koja zna sve o brinom roditeljstvu, i
ona ce je voditi. Bit ce u redu.
A Owen? Kakav je otac bio prije nego se odrekao svoje djece? Sad kad je bolje
razmislila, znala je da neto u Robinovoj prici nije u redu. Silom je gurala djelic slagalice koji
se cinio ispravnim na pogreno mjesto na slici. Samo zato to je komadic plavi, to ne znaci da
se mora uklopiti u nebo. Mogao bi biti more, dio nekog odjevnog predmeta.
Kucanje na vratima trgnulo ju je iz razmiljanja.
- Tko je?
- J a! - zacuo se Pippin nestrpljiv uzvik.
Ellen je otvorila vrata. Pippa je uletjela u odaju, a Robin joj je bio za petama. Zagrlila
je Pen.
- O, Pen, najdraa, tako mi je ao... tako silno ao. Mama i lord Hugh su izjahali,
GI GA

177

pa im nisam imala prilike reci, inace bi dola sa mnom.
Obrazi su joj bili mokri od suza kad se okrenula prema krevetu i tiho rekla: - O... tu
je... ali... ali koji, Pen?
- Zar ne vidi nikakvu slicnost? - Pen je pitala s bolnom tjeskobom.
Pippa je obrisala suze iz ociju i cucnula ispred djecaka, uspjevi se vedro nasmijeiti. -
Dakle, koga to imamo ovdje? Je li to marcipan? Moj omiljeni slatki.
Ozbiljno su je promatrali i nastavili sisati slatki.
- Ne vjerujem da bi Philipovo dijete moglo imati crvenu kosu - rece Pippa i tiho
se nasmije. - A ovaj ima oceve trepavice. Svugdje bih ih prepoznala.
- O, Pippa! - Smijeh i suze mijeali su se u Peninu glasu kad je zagrlila svoju
sestru. - To su doista Philipove trepavice, nisu li?
Robin je priao djecacima na krevetu. -Nevjerojatno je - promrmljao je. - Ali doista
postoji slicnost.
- to ce uciniti? - upita Pippa, uspravivi se. - Kako ce postici da ga priznaju
kao Philipova sina?
Pen pogleda Robina. Lagano je odmahnuo glavom, a ona je shvatila da cak ni Pippa ne
smije saznati tajnu Maryna planiranog bijega.
- Imam ideju - rece Pen. Okrenula se slukinji.
- Ellen, hoce li donijeti malo mesa i piva? Jo nisam doruckovala.
Ellen nije izgledala osobito zadovoljna tim otpustom, ali je napravila kniks i izila.
- Dakle - rece Pen. - Uspijemo li nekako diskreditirati Milesa i njegovu majku,
moda se cak pobrinuti da budu uhiceni, onda ce biti daleko lake osigurati priznavanje
Philipa.
- Kako ce to izvesti? - upita Pippa, a oci su joj bljesnule od zanimanja.
- Vec sam pocela. - Pen sjedne na krevet i mirnim pokretom zagrli sina. Ovog se puta
nije odmaknuo, vec je svoje ljepljivo lice naslonio na njezina prsa.
- Ako se Northumberlanda uspije uvjeriti da je Goodlow moda jednom u prolosti
koristila otrov kako bi pomogla interesima Bryanstonovih, u tome ce vidjeti izdaju, nece li?
Pippa i Robin su neko vrijeme bez rijeci zurili u nju. Tada Pippa rece: - Zar vjeruje da
ju je ledi Bryanston koristila kako bi izazvala tvoj prijevremeni porodaj, Pen?
- O, da - odgovori Pen, iskrivivi usta. -
Pokuala je silom izazvati spontani pobacaj. I vjerujem da je dopustila da Philip umre. Ali to
ne mogu dokazati, to su rekli i ona i Miles.
- Teko da bi rekli da nita ne moe dokazati ako se doista nema to dokazivati. -
Pippa je provukla ruku kroz suho cvijece na stolu, rastresena izraza lica.
- Posluit ce - rece Robin i mrko se osmjehne. - Northumberland vidi izdaju u
svakom kutu, a vec je izgubio strpljenje s Bryanstonom, koji ga slijedi naokolo poput odanog
psica, uvijek se hvaleci svojim bliskim vezama s velikimmetromkraljevstva.
Pen kimne. - Sada ti moe uzgajati sjeme to sam ga ja posijala, Robine. Vojvoda ti
vjeruje, a zahvaljujuci obiteljskim vezama, ti moe izgovoriti sumnje po pitanju Philipove
smrti... malo glasno nagadati. Prema onome to sam cula, ta ena Goodlow nimalo ne koristi
kralju svojim pokuajima, upravo suprotno, pa vojvoda nece imati razloga proturjeciti tvojim
slutnjama.
Robin ustane. - Onda cu poci po tom poslu. -Priao je vratima ba kad je Ellen ula i
donijela pladanj.
Zaustavio ju je i uzeo vrc piva s pladnja. Popio je nekoliko dugih gutljaja i vratio vrc
na pladanj.
- Zahvaljujem, bio sam edan poput deve nakon mjesec dana u pustinji.
Nadlanicom je obrisao usta i pogledao Pen. -Znaci, vidimo se kasnije.
GI GA

178

- Da, vidimo se kasnije.
- Dolje ceka kocija da Pippu i Ellen s djecom odvede u Holborn.
- Odmah ce krenuti - rece Pen.
Robin je kimnuo i, kao da ga to umiruje, ponovio: - Vidimo se kasnije. - Potom je
iziao.
- Trebala bi jesti - rece Pippa, pokazujuci pladanj to ga je Ellen spustila na niski
stolic.
Pen kimne i odlomi komad kruha, stavivi na njega kriku bubrenjaka obilno
namazanu goruicom.
- Znaci, Ellen i ja cemo djecu odvesti u Holborn - rece Pippa i instinktivno
zauzme Penino mjesto na krevetu izmedu djecaka. Lijeno je ispruila ruku i pomilovala
Oracica, koji je jo uvijek oprezno promatrao to se zbiva. - Ne moe napustiti Mary? Cak
ni zbog neceg ovako vanog?
Pen odmahne glavom i proguta zalogaj. - Nisam joj rekla. Ne smijem riskirati da
Bryanstoni nacuju za ovo dok su djeca jo uvijek u palaci.
- Ne, zacijelo ne smije. - Pippa uzdigne obrvu.
- Medutim, postoji neto to ni meni ne govori.
Kad Pen nije odgovorila, Pippa nije vrila pritisak. Njezin je zadatak o ovome
obavijestiti majku i lorda Hugha. Nita joj ne smije odvlaciti pozornost.
Ellen se uurbano kretala sobom i skupljala stvari potrebne za njihovo putovanje. -
Znaci, uzet cemo Oracica - primijetila je i ubacila macka u njegovu koaru, ne cekajuci
odgovor.
Pen podigne svojeg sina i prisloni ga na rame. Glava mu se pospano njihala. Poljubila
mu je tjeme, udahnuvi njegov djecji miris, blag i cist. Toliko drukciji nego kad ga je prvi put
vidjela.
- Najbolje da krenemo - rece Pippa. Pola je prema Pen kako bi uzela Philipa, a Ellen
je podigla Charlesa.
- Da - rece Pen, ali je nastavila drati sina. Njezine ruke nisu htjele napraviti potrebne
kretnje da bi ga predala.
Tada je rekla: - Ne... ne, ne mogu ga pustiti. Odvedi Charlesa mami. Ja cu donijeti
Philipa cim budem mogla. - Poljubila mu je obraz.
- Ali, Pen... Pen... kako moe skrbiti za... Tada je Pippa uutjela. - Vidjet cemo
vas oboje cim obavi ono to si odlucila uciniti - promrmljala je u sestrino uho kad ju je
poljubila. - Ne vjerujem da ce se ikad vie neki clan obitelji prepirati s tobom, Pen.
Pen se na to nasmijeila; tipicno je za Pippu da se tako naali.
Dvije su ene otile s dobro umotanim djetetom i mackom u koari. Pen je odnijela
Philipa do prozora. Nije znala kako ce ga objasniti Mary. No to joj je bilo svejedno. On je
njezin sin. I vie ga nikad nece pustiti od sebe.
GI GA

179

Dvadeset drugo poglavlje

- Rijei ga se! - naredila je ledi Bryanston uzrujanim glasom, a skuti su vijorili oko nje
dok je hodala knjinicom.
- Ali kako, gospo? - upita Miles. Znao je na to misli njegova majka, ali ga je
iznenadila ta nagla naredba.
- Nemam pojma! - prasnula je. - Samo to ini!
- Ali nitko ne moe imati pojma gdje je on -bunio se Miles. - Zakopan je u zloglasnoj
cetvrti jednako sigurno kao da je dva metra pod zemljom.
- Trebala sam to rijeiti cim se rodio - rekla je njegova majka, zastavi kraj stola gdje
je prstima nesvjesno milovala masivan komad granita oblikovan u lavlju glavu koji je sluio
kao uteg za papir.
- Da si jutros drao jezik za zubima, sve bi bilo u redu. Umjesto toga, ti si je morao
zaustaviti i trabunjati o tome kako se nita ne moe dokazati! Ti si idiot, Milese!
Miles je uzdahnuo i sagnuo glavu. Ovaj se refren ponavlja otkako su otili iz palace
Greenwich nakon njegove konfrontacije s Pen. Rijetko je kad vidio svoju majku tako
uzrujanu, ali takoder nikad nije vidio Pen tako trijumfalnu. A bila je trijumfalna,
samodopadna, tako nevjerojatno sigurna u sebe. Upravo je to, znao je Miles, uzrujalo njegovu
majku.
- to ona zna? to bi mogla znati? - gundala je ledi Bryanston. Podigla je no za
papir, a Miles je nesvjesno koraknuo unatrag. Njegova majka, premda se ne libi angairati
druge za takve stvari, nije sklona fizickom nasilju - njezin jezik nanosi svu potrebnu tetu - no
njezino je sadanje raspoloenje posve nepredvidljivo.
- Moramo ga se rijeiti! - ponovila je i zarila vrh noa u stol. Samo je uspjela saviti
vrh otrice, ali simbolika geste bila je jasna cak i njezinom tupavom sinu.
- Dijete je jedina moguca veza. Dok je ono ivo, uvijek postoji opasnost da ce ga
pronaci, a tada bi cijela prica izila na vidjelo.
- Ranije nisi tako mislila, majko - oprezno ce Miles. - Prole su dvije godine, ili vie.
- Ocekivala sam da ce u takvim uvjetima odavno umrijeti - ustvrdila je glasom koji je
Milesa uvelike podsjecao na siktanje. - Ali cuo si to je Pen rekla o gospodi Goodlow. Pocne
li stvarati takve veze, nikad se ne zna kamo bi je to moglo odvesti.
- Ne, gospo - sloio se, spustivi glavu. - Ali kako bi se to trebalo izvesti?
- Nadi neki nacin! - Prezirno ga je gledala okrutnim smedim ocima, a u glasu joj
se osjecala ledena mrnja.
- Da, gospo.
Miles se naklonio i urno iziao iz knjinice, vrativi eir na glavu.
Ledi Bryanston je pogledala portret svojeg sina Philipa koji je visio iznad police
kamina. On je barem imao pameti, pomislila je. Ali nije se elio pokoriti njezinoj volji... cak
ni kao dijete. Uvijek je slijedio vlastiti put, vlastitu savjest, a oenio je enu koja je bila posve
ista. Oboje tvrdoglavi, nije ih se dalo pomaknuti, nisu imali ni mrvice ambicioznosti, osim to
su eljeli da se Philipova poezija objavi.
Da je barem uspjela Philipov mozak upregnuti u svoju ambicioznost...
Uzdahnula je i odmahnula glavom zbog gubitka takvih sposobnosti i prilike.

- Milorde vojvodo. - Robin je priao Northumberlandu u odaji Krunskog vijeca.
Vojvoda je sam stajao kraj prozorskog udubljenja, mracnijeg lica nego inace, naoko tanjih
usta, prodornijih ociju.
- Robine? - Glas mu je bio odrjeit.
GI GA

180

- Razgovarao sam sa svojom sestrom, milorde... Robin rece povjerljivim tonom. -
Ona ce, naravno, rado postupiti po vaim naredbama.
- Da, i ja sam s njom razgovarao - rece vojvoda i jo se vie namrti. - Upoznala me
sa svojom poslunocu. Zakljucit cu da je va trenutak drskosti bio zastranjivanje.
Robin sagne glavu. - Molim vas za oprotenje, milorde. Bio sam zatecen i na trenutak
sam zaboravio na svoju dunost.
Vojvoda kimne, ali mu je izraz lica ostao tmuran.
- Kako je kralju? - upita Robin i pogleda preko ramena prema vratima kraljeva
predsoblja.
- Loe... veoma loe - rece Northumberland.
- Pripravci travarke ne koriste?
- Ne. Zapravo, kralju je gore.
- Mi smo praznovjerna obitelj i osobno nemamo previe povjerenja u sposobnosti
gospode Goodlow - leerno ce Robin. - Uopce nije imala srece kad je lijecila mua moje
sestre, a zatim i moju sestru koja je pobacila u kasnom stadiju trudnoce, unatoc nastojanjima
gospode Goodlow.
- Da, cuo sam o tome. - Vojvoda je pronicavo promatrao mladeg covjeka. - Medutim,
ledi Bryanston je svim srcem preporucuje.
- Da - sloio se Robin. - Pobjeda nade nad iskustvom, moglo bi se reci.
- Moglo bi. - Northumberland je prstima trljao usta. - Ledi Pen je tako neto
natuknula.
- Razumljivo je da moja sestra ima predrasude - mirno ce Robin. - Ali ledi Bryanston
ima mnogo toga na kocki. - Nasmijeio se.
- O? - Vojvoda uzdigne obrvu.

- Imati nekoga od vlastitih ljudi tako blizu Njegovom Velicanstvu... - Robin zastane.
- To svakako mora povecati njezin znacaj i, naravno, znacaj njezina sina.
- Opazio sam - suho ce Northumberland. Skrenuo je pogled s Robina i zagledao se
kroz prozor u rijeku, svjetlucavu pod slabanim zrakama zimskog sunca.
Robin je pogledao uru na polici iznad kamina. Gotovo jedan. Maryna je teglenica
zacijelo odavno otila iz pristanita palace, ali proci ce nekoliko sati prije nego stigne do
dvorca Baynard. Njegov je glavni zadatak pobrinuti se da vojvoda ne opazi njezino
dugotrajno izbivanje, a Robin je uvelike uivao u onome to je upravo radio.
Promrmljao je: - Mu moje sestre veoma je naglo umro. Svima nam je to bila velika
zagonetka; jednog je dana bio sasvim zdrav, a iduceg je bio vezan za krevet i vie nije ustao,
unatoc njezi gospode Goodlow i njegove majke.
Northumberland se opet okrenuo Robinu. - I njegove ene, valjda?
- Ledi Pen ni sama tada nije bila zdrava.
Smatralo se da je rijec o uobicajenim problemima trudnoce, premda joj je dotad bilo dobro
rece Robin i ovla slegne ramenima. - Uglavnom nije bila dovoljno jaka da njeguje mua.
- Shvacam. - Northumberland ponovno dotakne svoja usta. - Pokuavate li neto
reci,
Robine?
- Ako elite, milorde. - Robinove izrazito plave oci nisu se pokolebale dok je zurio u
vojvodine, usta su mu bila neuobicajeno mrka, a tijelo veoma nepomicno i uspravno. -
Kraljevo se stanje ne popravlja.
- Ne - rece Northumberland, bez rijeci isprike prode kraj Robina i izide iz odaje
Krunskog vijeca.
Uao je u kraljevu odaju, ali je ostao kraj vrata, mauci svojom kuglicom mirisa
GI GA

181

uzaludno pokuavajuci osvjeiti zrak. Samo je ena Goodlow njegovala kralja, a trenutno je
drala bakrenu posudicu iznad plamena svijece. Pogledala je vojvodu, ali nije pokazala
nikakav znak potovanja, a usne su joj se cijelo vrijeme micale kao da izgovara nekakve
carolije.
- Kako je kralju? - otro upita Northumberland.
- Bit ce mu dobro za manje od tjedan dana, milorde - rece ena, mirna izraza
lica, samouvjerena pogleda. - Treba vremena da lijekovi pocnu djelovati.
Northumberland se namrtio, oklijevajuci. to je Beaucaire natuknuo? Da su
Bryanstoni doveli tro-vacicu u kraljevu odaju? To je bilo nemoguce vjerovati, i ne samo zato
jer Northumberland nije mogao ni zamisliti to su se nadali dobiti kraljevom smrcu. A ipak je
kralju gore, a ne bolje. Moda je ta ena samo obicna arlatanka.
Stisnuo je usta. arlatanka ili neto gore, ona je instrument Bryanstonovih.
Priao je vratima odaje i zaurlao: - Straari!
Dotrcala su estorica s izvucenim orujem.
Northumberland pokae enu Goodlow. -Ispitajte je o smrti Philipa Bryanstona -
hladno im rece.
Gospoda Goodlow je problijedjela, prvi put otkako ju je Northumberland upoznao;
uas se jasno vidio na njezinu licu.
- Povedite je na ispitivanje - rekao je ledenom ravnodunocu. - I poaljite po
kraljeve lijecnike.
Moraju popraviti tetu koju je ta ena pocinila.
Ako imBog da snage za tako nemogu zadatak.
- Ne razumijem nita od toga - Mary je rekla po deseti put kad je pogledala na
drugu stranu kabine gdje je Pen sjedila i drala svoje dijete. -
Kako uopce moemo bjeati zemljom s malenim djetetom na brizi?
- Ne vjerujem da ce stvarati bilo kakve potekoce, gospo - mirno ce Pen. - Zasad
nije. -
Poljubila je djecakovo tjeme.
Philip je jedva ispustio neki zvuk otkako su otili iz Greenwicha, ali joj je laknulo kad
je vidjela da sad obraca pozornost na svoje okruenje. Njegove su tamne oci bile irom
otvorene i neprestano je pogledom kruio po kabini, povremeno se zaustavljajuci na licima
ena, a sve tri su njegov ozbiljan pogled uzvracale nekom vrstom uasnute smucenosti nad
pricom to su je upravo cule.
Da situacija nije bila tako ozbiljna, Pen bi pomalo zabavljala zapanjenost kojom su
docekale njezin dolazak na teglenicu s djetetom u narucju. Cekala je da se Mary, Susan i
Matilda s tekom koarom za piknik ukrcaju prije nego im se pridruila, a ladaru je dala
naredbu da krene cim je nogom krocila na palubu.
To je bilo prije vie od sat vremena, a tijekom tog je sata objasnila to se dogodilo. Na
Maryne je prigovore s mirnom odlucnocu ustvrdila da se u doglednoj buducnosti vie nema
namjeru odvajati od svojeg sina.
- Kavalir ti je pomogao da ga nade - rekla je Susan, jo uvijek smucena.
- Kako itko moe biti tako zao kao tvoja svekrva? - Matilda je s nevjericom izustila. -
Uciniti takvo to? To je gotovo nemoguce vjerovati.
Mary je utjela. Razmiljala je o tome kako je njezin vlastiti otac nju proglasio
nezakonitom, a svoj brak s njezinom majkom incestom; kako joj je oduzeo titulu i primorao je
da bude dvorska dama svojoj polusestri. Prema njegovim je naredbama bila liena dobre
hrane i pristojne odjece, zatvorena u hladnim kucama punima propuha, liena majcina
drutva. Cak i kad je Mary bila jednom nogom u grobu, kad su ona i njezina sluincad bili
uvjereni da je otrovana i ima jo samo nekoliko dana ivota, Henrik nije dopustio da je majka
GI GA

182

njeguje.
Roditelji mogu ciniti strane stvari uime dinastije i ambicija.
- Va je kavalir ocito domiljat - rekla je neto kasnije. - Sto je dobro jer smo sve nade
poloile u njegovu domiljatost. Je li osigurao ono to je potrebno za dijete?
- Nije - prizna Pen. - Ali nimalo ne sumnjam da se nece snaci.
- Nadajmo se. - Mary rezignirano odmahne glavom.
- Kako ce potvrditi njegov identitet, Pen? -
Susan se nagnula prema njoj i s oklijevanjem dotaknula djetetovu ruku. Trgnuo se kao da se
prestraio, ali nije ispustio nikakav zvuk.
Pen ga je cvrce stisnula i pogledala Mary. -Nadam se da ce moja majka i lord Hugh
znati neto o pravnim pitanjima, ali mojem bi slucaju uvelike pomogla vaa podrka, gospo.
Ukoliko biste izjavili da ste uvjereni da je on doista pravi grof od Bryanstona, to bi imalo
veliku teinu.
Mary je gorko odmahnula glavom. - Ne u mojem sadanjem poloaju, Pen. Imam
moci otprilike kao i ulicni prodavac.
- To nece potrajati, gospo - rece Pen. - Postat cete kraljica kad va brat umre.
- Moemo se nadati tome - rece princeza i kiselo se osmjehne. - Jesmo li blizu?
Pen ustane s Philipom i pode na palubu. Bili su blizu palace Whitehall na sjevernoj
obali. Podigla je dijete na ogradu i tiho mu tepala, usnama mu milujuci obraz. Cinilo se da sad
prihvaca njezina milovanja, ali jo uvijek nije izustio ni rijeci.
Uzela je njegovu ruku i osjetila kako je suze peku u ocima jer je bila tako mrava i
krhka, gotovo kao panda. Sjecala se kako su Anneine rucice u toj dobi bile bucmaste, i
njezinih punanih prstica. Kako su joj ruke i noge bile zaobljene.
Ali uskoro, obecala je sebi. Uskoro ce maleni Philip izgledati kako treba. I uskoro ce
svanuti dan njezine osvete.
Okrenula se i vratila u kabinu. - Vjetar i plima nam odgovaraju. Trebali bismo stici do
Blackfriarsa za sat ili malo vie, a ne vidim nikakav znak progonitelja, gospo.

* * *

Antoine de Noailles je cvrce stegnuo plat oko sebe kako bi se zatitio od hladnog
vjetra s rijeke. - Zato moramo hodati vani? - gundao je svojem sugovorniku. - Moj je salon
posve siguran i daleko topliji.
- Radije cu vani obaviti ovaj razgovor - rece Owen. - Ima trenutaka kad i zidovi imaju
ui. Osim toga, poslijepodne je prekrasno; malo prohladno, priznajem, ali inace velicanstveno.
-Pokazao je gola stabla du rijecne obale. Njihove su grane bile izrazito bijele na pozadini od
jarko plavog neba, ledena je cipka svjetlucala na grancicama.
De Noailles uzdahne, nimalo impresioniran zimskom ljepotom. Pogledao je ustranu i
prema gore u vieg mukarca. Osjecao je otru napetost kavalirova raspoloenja, vidio ju je u
njegovoj stegnutoj celjusti, nemirnom sjaju u ocima. Neto doista nije u redu s Owenom
d'Arcyjem.
Pljesnuo je rukama u rukavicama i vratio se na glavnu temu razgovora. Ako mu Owen
eli povjeriti svoje nevolje, ucinit ce to kad bude spreman. -Dakle, mi bismo trebali pomoci
Mary da sigurno pobjegne u Essex - rekao je. - Zar doista mislite da Northumberland
namjerava promijeniti nasljedni red?
- Mislim da je to veoma vjerojatno - rece Owen i otkine grancicu ivice kraj
staze. - To se cini najvjerojatnijim objanjenjem za te iznenadne planove o sklapanju braka
izmedu njegovog sina i kraljeve sestricne.
Protrljao je zelenilo izmedu aka i udahnuo miris. - Njezina je kuca u Woodham
GI GA

183

Walteru samo tri kilometra od obale, pa bude li trebala pobjeci iz zemlje, ondje ce do nje lako
stici carsko brodovlje.
- Da - progunda francuski veleposlanik i naglaenim pokretom navuce kapu na ui. -
Northumberland bi je u svakom trenutku mogao dati uhititi pod optubom za izdaju jer ona
uporno prakticira vlastitu religiju, unatoc kraljevim izricitim naredbama.
- Bit ce mu tee to uciniti ako vie ne bude pod kraljevim krovom. - Owen se okrene
od rijeke i zaputi se stazom prema kuci, a drugi je covjek morao uriti kako bi pratio njegove
duge korake.
- Pitam se je li Simon Renard doao do istog zakljucka o Northumberlandovim
namjerama - rece de Noailles. - Moram pitati nae ui u panjolskom veleposlanstvu.
Renard! Naravno. Owen se naglo zaustavio na stazi, a veleposlanik se umalo zaletio u
njegova leda. Renardu je zasigurno poznat stari skandal, a ukoliko je mislio da ce mu to imalo
koristiti, spremno bi ga razotkrio nekome kao to je Robin od Beaucairea. I to je prirodnije
od toga da je Beaucaire znao gdje treba potraiti neugodne informacije? Francuzi mu nita ne
bi rekli, ali njihovi suparnici, panjolski veleposlanik...? Naravno.
- to je? - otro je pitao de Noailles, malo se odmaknuvi od Owenovih leda.
- Samo sam neto shvatio - rece Owen i stisne usta. - Rjeenje jedne zagonetke.
- Kakve zagonetke?
- Osobne.
De Noailles je napravio grimasu na otresiti ton, ali je znao da ne treba insistirati na toj
temi. -Znaci, ujutro cete odvesti princezu iz dvorca Baynard. Pobrinut cu se da malo prije zore
nastane guva pred kapijom. Nai ce ljudi veceras proiriti glasine po krcmama.
- Da, i sve zaciniti nagadanjima da Northumber
land namjerava nauditi princezi. To bi ih trebalo pokrenuti.
De Noailles kimne. - Hocete li je vi osobno pratiti u Essex?
- Ovisi - rece Owen, jo uvijek napetih usta.
- O cemu?
Owen se kratko nasmijao, ali njegov je smijeh bio posve lien humora. - O tome hocu
li zakljuciti da imam pametnijeg posla, prijatelju.
Veleposlanika nije zadovoljio taj odgovor, ali je samo slegnuo ramenima i rekao: -
Onda neka vas prati Bog i sreca.
- I vas, veleposlanice. - Owen je iziao iz vrta i zaputio se ledom pokrivenom stazom
prema krcmi koju je poznavao. Ondje je narucio vrc kuhanog vina i cekao vecer, a tada ce pod
zatitom mraka prici dvorcu Baynard.
Pen.
Zurio je u svoj vrc, udiuci miris klincica i muskatnog oracica. Iznevjerila ga je,
gnjevno je mislio. Povjerovala je u pricu svojega brata, pricu Simona Renarda. Bez
oklijevanja je povjerovala u najgore.
Iskapio je sadraj vrca i njime tresnuo po stolu. Zagledao se u vatru, promatrajuci
obrasce u plamenu. Poceo je misliti da njihova ljubav moda ima buducnost, premda jo nije
otkrio kako bi se to moglo postici.
Tada bi joj morao ispricati cijelu nesretnu pricu, radi njezine vlastite sigurnosti. Ali
ona bi razumjela. Ne bi dovela u opasnost niti jedno od njih, kao to je to ucinila budalasta
Estelle. Sirota, budalasta, tata Estelle.
Owen je zurio u plamen i dopustio da se njegova povrijedenost i gnjev rasplamsaju
zajedno s vatrom, a potom zgasnu kad se i vatra smanjila. Nije spreman pustiti Pen. Stvar je
tako jednostavna. J o uvijek je ogorcen, jo ga boli. elio ju je cuti kako ga preklinje da joj
oprosti, elio joj je to uskratiti, gledati njezinu malodunost. elio je da pati jednako kao i on.
A ipak, nije ju spreman pustiti od sebe.
GI GA

184

Na to je mislio, naravno, kad je veleposlaniku rekao da ne zna kakvi ce biti njegovi
planovi za sutradan. Ovisit ce o Pen. O tome kamo ce ona poci, to je odlucila uciniti. Ili bolje
receno, to ce odluciti kad se suoci s mogucnocu izbora.
Naglo je ustao, maknuo mac na bok i zgrabio plat s klupe kraj sebe. Trenutno mora
obaviti pijunski posao.
Vjetar se okrenuo i struja je bila jaka kad se vratio do rijeke. Pozvao je camac da ga
odveze do dvorca Baynard.
Vecer je bila izrazito hladna, a nebo puno zvijezda koje su bacale srebrnu svjetlost na
tamne, brze vode Temze. Maleni brodic pun lovaca na jegulje poskakivao je kraj koliba od
blata du rijecne obale, a glasovi su se jasno culi kroz otar zrak.
Owen je uvukao bradu u ovratnik plata, poput pua koji se uvlaci u svoju kucicu, te
razmislio o svojim planovima.
- Dvorac Baynard, efe. Cini se da imate drutvo.
Veslacev ga je glas vratio u stvarnost. Uspravno je sjeo i zagledao se prema ucu
rijeke Fleet gdje se ulijevala u Temzu. Ondje se uzdizao golemi dvorac, dominirajuci nad
rijekom. Tri su se teglenice gurale kako bi zauzele poloaj nasuprot struji dok su pokuavale
pristati uz molo. Prva teglenica, takoder i najmanja, imala je stijeg vojvode od
Northumberlanda.
- Zaustavite vesla - aptom rece Owen, sjetivi se kako su se glasovi ribara culi
preko rijeke. - Zadrite se na sredini rijeke.
Ladar je spremio vesla i skutrio se na klupi, povukavi kapu dolje, a ovratnik gore,
pokrivi ui.
Owen se okrenuo na klupi i hitro ugasio lampu na stupu. Zvijezde su obasjavale
rijeku, ali camac je bio malen i mirno je stajao na vodi.
Nepomicno je sjedio i usredotocio se na prizor. Ladari prve teglenice imali su
problema s pristajanjem uz molo jer ih je nosila struja, a druge su se dvije njihale na vodi i
katkad dolazile opasno blizu jedna drugoj. Cule su se priguene psovke, noene vjetrom. Tri
su mukarca izila iz kabine.
Northumberland, Pembroke i Suffolk.
Owen kimne. Ocekivao je da ce vijest o prince-zinu dolasku u Pembrokeovu
rezidenciju do sredine poslijepodneva stici u Greenwich. Cinilo se da tri clana Krunskog
vijeca nisu gubili vrijeme. Sto znaci da Owen nema previe vremena.
Tri su se mukarca stisnula uz palubnu ogradu, zadubljeni u razgovor dok su gledali
pristajanje. Owen nita nije cuo. Ali nije ni trebao. Pogledom je preletio obalu.
- Pridite obali odmah iza uca rijeke Fleet - apnuo je. Govorio je veoma tihim aptom,
ali ga je veslac dobro cuo.
Opet je uhvatio vesla i snano povukao prema obali. Owen mu je platio i zakoracio u
plicak. Blato je prekrivao debeli sloj leda koji je titio njegove cizme i carape od vlage.
Oprezno je koracao, a veslacu se cinilo da klizi po glatkoj povrini jer nije stvarao gotovo
nikakav zvuk. Cinilo se da pronalazi uporita za noge kao da zna da su ondje, te je za manje
od minute stajao na rijecnoj obali, a neobicno iskrcavanje uopce nije ostavilo traga na njego-
vim nogama i odjeci.
Owen je oslukivao. Nije vidio pristanite ispred dvorca jer ga je skrivalo uce rijeke
Fleet, ali sad je jasno cuo glasove.
Primaknuo se blie, skrivajuci se iza rogoza. Tri su mukarca sad stajala na molu, a iza
njih se iskrcavala malena ceta vojnika.
- To mi se ne svida - govorio je Pembroke. - Ne ako nema izravne kraljeve naredbe.
- Kralj jo uvijek ne eli izdati naredbu o uhicenju svoje sestre, jo ga treba uvjeravati
- nestrpljivo ce Northumberland.
GI GA

185

- Nadao sam se da cu ga nagovoriti tijekom narednih dan ili dva dok je ona jo
uvijek u
Greenwichu, pod naom paskom, ali princeza je uzela stvari u svoje ruke. Silno bih elio znati
tko je savjetuje, tko joj pomae. Ovo nije mogla sama isplanirati. Je li uopce bila bolesna?
Pljunuo je preko ograde i opsovao. - Ali uskoro cu saznati. Dakle, moramo je
zaustaviti prije nego napusti London.
Owen se udaljio i krenuo prema zidinama dvorca, koraci su mu bili brzi i sigurni dok
se penjao kroz raslinje, a led je pucketao pod njegovim cizmama. Tri su covjeka nastavila
raspravljati na molu ispod njega.
Na vrhu brda skrenuo je ustranu, du zida, prema malenim, rijetko koritenim
stranjim vratima to ih je otkrio tijekom ranijih posjeta, prije nego je princeza sa svojom
pratnjom otila u Greenwich.
U jednom je trenutku straar mrzovoljno zurio u ledeni mrak i pokuavao pronaci ono
to ga je uznemirilo, a u iducem je u blaenoj nesvjesti pocivao ispod grmlja.
Cim je uao, Owen je poceo brzo hodati, dreci se poput covjeka koji zna kamo i zato
ide, zahvalan na slami kojom su prekrili kamene ploce kako bi sprijecili klizanje po ledu.
Baklje su plamsale u dracima visoko na zidovima zatvorenih dvorita koja vode do zapadnog
krila dvorca gdje Mary ima svoje odaje.
Vojnik je stajao u podnoju irokog, zavojitog kamenog stubita koje vodi do velikih
hrastovih vrata princezinih prostorija. Zijevnuo je i naslonio se na zid. Ovo je bila rutinska
dunost, a on je ceznutljivo razmiljao o vatrom zagrijanoj prostoriji za straare, vrcu piva i
posudi za kockice to ce ga cekati kad mu za pola sata stigne zamjena.
Owen je zastao u sjenkama trijema prije stubita. Iz depa haljetka izvadio je aku
kamencica to ih je pokupio na rijecnoj obali. Straar je opet zijevnuo i pomaknuo svoje
koplje.
Owen je bacio kamencice ispred sebe. Zaculo se glasno lupanje kad su pali. To je bio
stari trik, a kao i vecina starih trikova, uvijek upali.
Straar se naglo okrenuo prema buci i koraknuo na trijem. Owen je mugnuo iza
njega, posve necujno. Bio je vec napola puta uza stube, njegova se tamna odjeca stapala sa
sjenkama, prije nego je straar zakljucio da je zvuk bio nevaan i zijevajuci se vratio na svoje
mjesto.
Owen je pritisnuo kvaku vrata na vrhu stubita.
GI GA

186

Dvadeset tree poglavlje

U dvorcu je gotovo zavladao kaos kad se princeza neocekivano vratila. Njezine odaje
nisu bile pripremljene, pa je sluincad trcala na sve strane, noseci cistu posteljinu i draperije
za oko kreveta, kablice uarenog ugljevlja za kamine, vrceve vrele vode, sve to u niz odaja
kako bi se gostima osigurala potrebna udobnost.
Princeza je stajala ispred tek zapaljene vatre u svojem salonu, zureci u psaltir to ga je
drala u rukama. Usne su joj se micale u bezglasnoj molitvi.
Pen je ula u salon, noseci Philipa na boku, a slijedile su je dvije slukinje s krcatim
pladnjevima za veceru.
- Buduci da je naa koara za piknik sadravala samo knjige, mislila sam da bismo
trebale dobiti veceru - vedro ce Pen.
- Nisam osobito zainteresirana za veceru. Ovdje je uasno hladno. - Maryno je krhko
tijelo zadrhtalo te se sagnula prema jo uvijek slabanoj vatri. - Ne znam zato ugljen ne gori
jednako dobro kao i drvo. Vatra je zapaljena prije sat vremena, a jo uvijek ne daje nimalo
topline.
- Imaju veoma malo drva u gradu, gospo. Ali u Woodham Walteru imat cete
obilje cjepanica. Pen je nastojala prikriti razdraeni ton. Svima je hladno, svi su gladni i
zabrinuti, a Maryne pritube nimalo ne poboljavaju situaciju. Zapravo, Pen je zanimala samo
Philipova dobrobit. Dijete je pocelo cendrati; to je dobar znak, zakljucila je. Barem se na
neki nacin izraava, moda sad s odredenim ocekivanjem da ce se njegove potrebe ispuniti.
Slukinje su spustile pladnjeve na stol i izile. Mary je odloila svoj psaltir. - Pa, onda
jedimo. Pitam se kad ce doci va kavalir.
- Kad bude smatrao da je pravi trenutak za to, gospo - rece Pen. I dalje dreci
dijete, sa stola je uzela srebrnu zdjelicu zobene kae i licu. Philip je, sa svojeg mjesta na
njezinu boku, posegnuo za zdjelicom, a ona se nasmijala. - Da... da... stie.
Odnijela ga je do sjedala u prozorskom udublje-nju, a on se frustrirano migoljio i
cvilio. Spustila ga je na podstavljeno sjedalo i sjela kraj njega te ga pocela hraniti mlijecnom
zobenom kaom zasladenom medom. Suze su mu se osuile na obrazima dok je nestrpljivo
mahao mravim rucicama.
Mary ih je namrteno promatrala. Djeca joj nisu smetala, a Penina ju je prica uasnula
i rastuila, ali dijete odvlaci Peninu pozornost koja bi se trebala usredotociti na princezine
nevolje.
Vrata su se otvorila i Pen je podigla glavu, sa licom u zraku. Philip je zaplakao jer je
hranjenje prestalo, a Owen d'Arcy je uao u odaju. Zatvorio je vrata, okrenuo kljuc u bravi i
spustio teki zasun.
Trenutak je stajao ledima okrenut prema vratima. Energija je strujala iz njega dok je
promatrao prostoriju. Na sebi je imao tamnosivi haljetak ukraen crnom svilom, a visoki se
ovratnik otvarao i razotkrivao moderno uzak, gusto nabran, tanjura-sti ovratnik. Koulja mu je
bila tamnosiva, obrubljena srebrnom cipkom; carape od crne svile. Podsjetio je Pen na
smrtonosni srebrno-sivi rapir u crnim koricama to ga je nosio na boku.
- Povela si dijete - rekao je, a njegov pogled nita nije otkrivao dok je pocivao na
njezinu licu. - J e li to bilo mudro?
- Nisam imala izbora - jednostavno odgovori Pen, svjesna da su joj obrazi odjednom
porumenjeli, svjesna osjecaja cenje... eljela je vidjeti njegov zavjerenicki osmijeh, njegove
razigrane oci osvijetljene toplinom za koju je katkad mislila da jedino moe biti ljubav.
Medutim, bio je distanciran, a njegovo lice bezizraajno.
- Nisam mogla podnijeti pomisao na rastanak s njim. Ne vjerujem da ce nas ometati -
GI GA

187

rekla je tihim, mirnim glasom.
- Drago mi je da vas vidim, kavaliru. - Mary je ustala, ali se u njezinim ocima vidio
strah, premda je govorila mirnim tonom. Donio je opasnost sa sobom, pucketala je oko njega
poput aure. - Cekale smo vas. Ima li kakvih vijesti iz Greenwicha?
- Samo trenutak, gospo. - Owen je govorio odrjeito. Poao je u susjednu odaju,
brzim i
beumnim koracima. Princezine su se odaje sastojale od niza prostorija od kojih su neke bile
tek malo vece od ormara, a druge velike i udobne, a sve su bile medusobno spojene.
Pen je podigla Philipa i pola za Owenom. urio je kroz niz pustih prostorija. U
sedmoj i posljednjoj odaji, predsoblju za princezine paeve, trenutno praznom, Owen je
zakljucao vrata i spustio zasun.
Okrenuo se k Pen koja je zadihana stajala kraj njega. - Postoje li jo neka vrata koja
vode u druge odaje dvorca?
Odmahnula je glavom. - Ne, koliko mi je poznato.
- Onda dodi, imamo malo vremena. Svakog ce trenutka stici ovamo. - Proao je
kraj nje i pourio natrag u princezin salon.
Pen ga je slijedila, a sad je vec morala trcati kako bi ga sustigla. Uao je u salon i tri su
ene ustale. Osjecaj hitnosti i straha proirio se medu njima poput zaraze.
- to se zbiva, kavaliru? - Mary je govorila staloeno, ali ruke su joj drhtale dok
ih je pritiskala uza skute.
- Prijeti vam opasnost od uhicenja, gospo - rekao je i priao uskim ostakljenim
prozorima na vanjskom zidu. Pogledao je dolje u dvorite.
Skupina strijelaca izila je iz vratarove kucice. - Nadao sam se da ce Northumberland biti
oprezniji, ali cini se da ga tjera ocajna potreba.
Mary je dotaknula vrat. Puls joj je brzo kucao ispod ukrasa od bijele cipke to ga je
nosila oko vrata. Nita nije rekla.
Owen se okrenuo od prozora. - Medutim, moemo ih nadmudriti, pa situacija nije tako
loa. - Odjednom se nasmijeio, a Pen je opazila kako su se svi, osim nje, neobjanjivo
opustili.
Smijekom je samo elio ohrabriti tri ene, uliti im samopouzdanje. Zato to nisu
shvatile, pitala se Pen. Njoj je bilo posve jasno da Owen uopce nije raspoloen za smijeak,
bez obzira koliko je siguran u svoju sposobnost vadenja kestenja iz ove vatre.
Philip je zaplakao i ona ga je njihala u rukama. Moda su samo impresionirane
pokazivanjem sirove muke snage. Ta bi je pomisao u drukcijim okolnostima nasmijala i u
njoj izazvala elju da je podijeli s Pippom. Kceri ledi Guinevere nisu odgojene tako da ih
impresioniraju takve predstave.
- Nitko ne zna da sam ovdje, pa nece znati ni da ste svjesni neposredne opasnosti
- Owen je nastavio na svoj miran nacin. - Doci ce k vama ocekujuci da cete ih mirno primiti.
Nece pokuati silom uci ovamo. Takva bi se prica brzo proirila i razbjesnila puk. Uvjeren
sam da je njihova namjera izmamiti vas van i brzo vas odvesti dok grad jo spava.
Mary je kimnula kavaliru, a boja joj se vratila u obraze. - Narod me doista voli - rekla
je, posve ispravno.
Owen nije odgovorio, vec se opet okrenuo prema prozoru. Vojvode i grof od
Pembrokea ulazili su u dvorite kroz glavnu kapiju, odmah iza strijelaca i okrueni cetom
vojnika. Prilicno velika sila za uhicenje jedne sitne ene, suho je pomislio. Ali naravno,
zabrinjavaju ih gradani Londona. Londoncani su sami sebi zakon, nita ih ne moe zastraiti, i
vatreno su odani princezi Mary U tome je leao kljuc Owenova plana.
- Pen, ugasi sve svijece u ovoj odaji, osim jedne.
Pen ga je bez rijeci posluala.
GI GA

188

Owen je sad govorio aptom, ali su ga sve jasno cule. - Kada dodu, gospo, vidjet ce da
ispod vrata nema svjetla. Vrata se ni u kojem slucaju ne smiju otvoriti. Pen, ti ce iznutra
obavijestiti grofa da je princeza pola na pocinak. Putovanje ju je umorilo i postoji bojazan da
opet ima groznicu.
Pen kratko kimne. Nekako joj se cinilo da stoji izvan svega toga, gledajuci dramu kao
da se odvija na pozornici. Podigla je Philipa na ramenu i protrljala mu leda. Zaspao je, ali je
bio tako mrav da je jedva osjecala njegovu teinu.
- Cim svane, gospo, bit cete na putu za Woodham Walter - ustvrdio je Owen s
istim mirnim samopouzdanjem.
Nitko nita nije rekao jer su se na kamenom stubitu zaculi teki koraci. Zvucalo je
kao da se pred Marynim vratima zaustavila poveca skupina.
Mary je stajala posve mirno; prstima je potraila svoju krunicu, skrivenu ispod gornje
haljine. Usne su joj se bezglasno micale. Sad je samo jedna svijeca obasjavala odaju, kao i
slabana vatra, pa se cinilo da je pet osoba u prostoriji zamrznuto u sjenkama.
Zaculo se kucanje na vratima i grof od Pembrokea progovorio je toplim i prijateljskim
tonom. - Gospo, pocacen sam vaim povratkom u moju kucu. Smijem li razgovarati s vama?
-Kvaka se zatresla.
Owen je kimnuo Pen, ali ona je vec prila vratima. - Milorde, princeza je umorna i
povukla se u krevet. Ne bih je uznemirivala.
- Ali tek je osam sati - vedro je protestirao grof. - elio bih vecerati s princezom
Mary.
- Njezina se groznica vratila, milorde. Veceras je vie necemo uznemiravati. - Pen je
mirno stajala kraj vrata i govorila staloenim glasom.
- Onda bismo trebali poslati po lijecnika. - Grof je sad vec gotovo preklinjao.
- Princeza je uzela napitak za spavanje i veceras se nece uznemiravati - odlucno je
ponovila Pen.
S druge strane vrata zaculo se kretanje, a zatim zapovjedni udarac drkom maca po
hrastovim. -Ledi Bryanston?
- Da, milorde Northumberland - slatko odgovori Pen.
- Dopustit cete nam da udemo. Moramo razgovarati s princezom. - Uslijedila je jedva
zamjetljiva stanka prije nego je rekao: - Nosim poruku od Njegovog Velicanstva.
To je bila brzo smiljena la, pomislila je Pen, ali je po Marynu naglom pokretu iza
sebe zakljucila da bi mogla upaliti. Pogledala je preko ramena i vidjela da je Owen laganim
pokretom zaustavio princezinu ruku.
- Milorde vojvodo, princeza spava. No uvjerena sam da ce vas ujutro rado
primiti.
- elim to cuti od princeze osobno! - Northumberland je zvucao uzrujano.
Philip se promekoljio na njezinu ramenu, pa mu je opet protrljala leda, nadajuci se da
nece ispustiti nikakav zvuk. Opet je smireno ponovila: -Miledi je popila sredstvo za spavanje,
milorde. Ni s kim ne moe razgovarati.
Owen je stajao izvan slabe svjetlosti svijece i vatre. Ruka mu je pocivala na drku
rapira. Gledao je kako Pen smiruje dijete, te pomislio kako se u tih nekoliko sati, otkako su
nali njezina sina, vec naucila njime baviti. Cinilo se da su srasli zajedno. To je samo plod
mate, naravno, a ipak je gotovo mogao vidjeti kako veza medu njima jaca.
Uslijedila je stanka, mnogo aptanja, struganja cizama po hladnom kamenu ispred
vrata. Tada Northumberland rece: - Ledi Bryanston, molim vas, isporucite princezi nae
iskrene elje za brz oporavak. Cekat cemo je ujutro.
- Uvjerena sam da ce vas rado primiti, milorde vojvodo - ponovila je Pen.

GI GA

189

Northumberland je bijesno zurio u masivna hrastova vrata koja su za njega ostala
zatvorena. Suffolk i Pembroke su stajali u tiini, a malena skupina vojnika iza njih zurila je u
prazno.
Northumberland je gundao sebi u bradu: -Trenutno se nita ne moe uciniti. Nocas ce
biti sigurna ondje unutra. Vratit cu se u Durham House do jutra, a doci cu ovamo cim svane.
Uza se ima samo tri ene, a jednom ce morati otvoriti vrata. J ednostavno cemo cekati.
- Da, cini se da je tako najbolje. - Pembroke je zvucao kao da mu je laknulo.
Silno ga je zabrinula zamisao da se princeza silom odvede iz njegove rezidencije. Ako
Northumberlandovi planovi propadnu, te zbog neke pogrene procjene Mary doista postane
kraljica, svi koji su veceras ovdje suocit ce se s krvnikovom sjekirom.

* * *

Svi su u prigueno osvijetljenoj odaji ostali nepomicni, oslukujuci zvuk brojnih
cizama kako se gubi na stubama prema dvoritu. Tada su svi odahnuli.
- Dakle, cini se da ste nam osigurali malo vremena, kavaliru - Mary rece tihim
glasom.
- Vrijeme je da malo pocinete, gospo - rece Owen. - Ne moemo otici prije nego
svane.
- Ne bih mogla spavati. - Glas je bio nabusit; krunica je zveckala.
- Onda se, gospo, moete moliti - otresito je odgovorio. Opet se okrenuo prema
prozorima iza sebe, promatrajuci aktivnosti u dvoritu kad su Northumberland i Suffolk izili
iz dvorca. Doveli su im konje te su izjahali kroz otvorenu kapiju. Zacijelo ce noc provesti u
svojim londonskim rezidencijama kako bi se ujutro mogli brzo vratiti. To ce princezi ostaviti
veoma malo vremena za bijeg.
Mary je osjecala kao da ju je kavalir nekako zanemario. U njegovoj je nestrpljivosti
bilo drskosti, kao da mu se ivo fucka za kraljevsku krv. No shvatila je da ne moe osporavati
njegovo preuzimanje kontrole. - Kako cemo neopazice otici odavde?
- Ne moemo neopazice otici - ustvrdio je. Ali na naoj ce strani biti
iznenadenje i svjetlost zore.
Meni moete prepustiti pojedinosti. Podite na pocinak, gospo.
Mary je prevelik dio svojeg ivota provela u smrtnoj opasnosti da bi se prepirala, bez
obzira koliko joj je smetao njegov odsjecan ton. Izila je iz salona, kretnjom pozvavi Susan i
Matildu da podu s njom.
Pen je zatvorila vrata izmedu odaja. Stajala je ledima okrenuta vratima, jedna joj je
ruka jo uvijek pocivala na kvaki, a drugom je drala usnulo dijete.
Owen se okrenuo prema unutranjosti odaje. Dirnuo ga je prizor to ga je cinila s
djetetom u narucju, istodobno ga ispunjavajuci gorkom zavicu.
- Moda bi ga trebala spustiti ako spava rekao je i sagnuo se kako bi raspirio
vatru.
Pen je spustila Philipa na sjedalo u prozorskom udubljenju i pokrila ga dekom. Palac
mu je bio u ustima, a njoj se cinilo da su mu se obrazi malo popunili; svakako su imali vie
boje.
- Mokar je - rekla je. - Ali probudit cu ga ako ga sad presvucem.
Owen se uspravio ispred kamina. - Gdje je drugi?
- Charles... zovem ga Charles - rece Pen. Sad je vec sigurno u djecjim odajama
GI GA

190

u Holbornu.
Nisam vjerovala da bih se trenutno mogla nositi s obojicom.
Razgovor je neobicno ukocen, pomislila je, kao da ga vodi dvoje sasvim drugih ljudi,
dvoje neznanaca. Osjecala je prazninu dok ga je gledala. Prazninu i beznade. Njegove su oci
tako tvrde, tako nemilosrdne, i u njima nita nije uspijevala procitati. Nikakvu blagost,
nikakvo razumijevanje.
Ali ona ga je iznevjerila, prisjetila se, a cini se da Owen to ne oprata.
Samo je slegnuo ramenima. - Nece ga moci sama iznijeti odavde. Bojim se da ce ga
morati nekome prepustiti na nekoliko minuta.
- Zato? - Osjetila je tracak panike u vlastitom glasu, kao da je Philip u
opasnosti. Pogled joj je hitro skrenuo na usnulog djecaka te se morala primorati da ga ostavi
na miru.
Owen nije odmah odgovorio, a Pen je cula apsolutnu tiinu koja je vladala u odajama
oko salona. Zastraujuca tiina icekivanja. Izvana je dopirao slabaan zvuk marirajucih
koraka. Neciji je glas uzviknuo naredbu. Konj je toptao po kamenim plocama.
Owen je promatrao nju i ona je promatrala njega, a njezine su svijetlosmede oci bile
duboka jezera zbunjenosti i izmucenosti na blijedom, umornom licu.
- Owene? - tiho je izustila. - Owene, ne mogu podnijeti ovakvu situaciju medu
nama. Zar je ne moemo pokuati popraviti?
Tada se pomaknuo, priao joj sigurnim i odlucnim koracima. Zaustavio se tocno
ispred nje, ali ju nije dotaknuo, tako blizu da je osjecala toplinu njegova tijela. Govorio je
polako i jasno, u ocima mu jo uvijek nije bilo topline, a obracao joj se kao da je neznanka.
- Ja sam mukarac od trideset pet godina. Imao sam enu i dvoje djece. Mnogo
sam toga radio u ivotu. Borio sam se na bojnim poljima i na palubama brodova skliskim od
krvi; mucili su me u maurskom zatvoru i pobjegao sam iz panjolskoga.
Po naravi sam borac, a ne dvoranin. I moj je posao pijunaa. Nikad se pred tobom nisam
pretvarao da je drukcije.
- Nisi - sloila se, traeci adekvatne rijeci. - I sad mi govori da moda ne znam
mnoge stvari o tebi... o tvojoj prolosti... o onome to si cinio... morao ciniti. Kae da ja to ne
moram znati. Moram te prihvatiti, vjerovati ti, a da mi za to zapravo ne treba razlog.
- Ali ti to ne moe - ustvrdio je hrapavim glasom.
Podigla je ruku prema njemu, ali ga nije dotaknula. - Moda - rekla je. - Moguce je...
ne znam.
Dim se irio iz kamina kad se vjetar srucio niz dimnjak. Na prozorima su se stakla
zatresla. Vedro i lijepo vrijeme naglo se promijenilo.
Owen je koraknuo unatrag. Njegove su oci, crne poput bruenog opsidijana, zurile u
njezine kao da joj ele prodrijeti u duu.
Cekala je da on neto kae, ponudi joj neto, neku naznaku svojih misli, ali nita nije
rekao, a tiina kao da ih je guila.
Tupo je rekla: - Onda, kako cemo izici odavde a da nas nitko ne zaustavi? to ce biti s
Philipom? Zato ga ne smijem nositi?
- Objasnit cu - odgovorio je, a glas mu je ponovno postao miran i rezerviran. -
Morat ce odigrati vanu ulogu, a vidim i nacin na koji bismo mogli dobro iskoristiti
djetetovu nazocnost.
Pola sata kasnije polako su proli kroz niz mracnih, pustih odaja. Susan i Matilda su
spavale, posve odjevene, na jednom krevetu. Draperije su bile navucene oko princezina
kreveta, a iznutra se nije cuo nikakav zvuk.
Pen je prila nocnom ormaricu i uzela okruglu kutijicu. Pruila ju je Owenu, a on ju je
spustio u dep svojeg haljetka. U praznom predsoblju za paeve, Owen je oprezno otvorio
GI GA

191

vrata i provirio u uski hodnik. Bio je prazan, kako se i nadao. Pembroke nije imao razloga
posumnjati da bi njegova goca mogla pokuati nocni bijeg iz dobro cuvanog dvorca.
Iziao je iz sobe i nestao u sjenkama.

Pen je zakljucala vrata za njim i spustila zasun. Potrcala je natrag do salona gdje je
Philip i dalje cvrsto spavao. Bojala se da ce je svladati strah, koji je bio veoma blizu uasu,
iscrpljenost i strahovito prazna ljutura njezine ljubavi prema Owenu. Primorala se da pojede
malo kruha i mesa, a zatim se spustila na nisku stolicu kraj kamina.
GI GA

192

Dvadeset etvrto poglavlje

-Pen?
Pen se trgnula, shvativi da je zadrijemala. Skocila je na noge. - Gospo? Budni ste.
Mary je stajala na vratima, posve odjevena, ali bez vela. Kosa joj je u mekanim
pletenicama pocivala na ramenima. Izgledala je mlade od svojih trideset est godina.
- Nisam spavala - odgovorila je. - Gdje je kavalir?
- Otiao je organizirati na odlazak.
Mary je prila kaminu. - Kako to namjerava izvesti?
- Uz velike fanfare, gospo. - Pen se sagnula i nstavila jo ugljena u gotovo
ugaenu vatru. Ali morali smo posuditi va pecat. - Pogledala je princezu ciji izraz lica nije
odavao nikakve emocije.
Pen je mirno nastavila: - Naredio je da nam prijevoz bude spreman cim se razdani.
Nitko nece tako rano imati ovlasti da sprijeci va neocekivani odlazak. Northumberland i
Suffolk su otili iz dvorca kad ste ih odbili primiti, ali kavalir ocekuje da ce se vratiti uskoro
nakon svanuca, pa moramo biti brze.
- Shvacam. - Mary se spustila na stolicu to ju je Pen oslobodila.
- Kavalir vjeruje da vaa sigurnost u Londonu danju ne moe biti ugroena. Krenut
cemo kao da kanimo otici na ranu misu u katedralu Sv. Pavla. Francuski se veleposlanik
pobrinuo da se ispred kapije okupi veliko mnotvo koje ce cekati na va izlazak i klicati vam,
a potom vas pratiti na putu do crkve. Nece vas uhititi pred ocima javnosti.
Mary je naslonila bradu na ruku dok je gledala u vatru koja jo uvijek nije davala
nimalo topline.
- Jednostavno i vjerojatno tocno - primijetila je. - No, trebam li zatraiti utocite u Sv.
Pavlu? Kad budemo na seoskim cestama izvan Londona, vojvoda ce zasigurno moci poslati
nalog za uhicenje za mnom.
- Ne, gospo. Kad udemo u crkvu, izici cete na sporedna vrata i tajnim putem napustiti
grad, a ja cu ostati u crkvi umjesto vas. Kavalir ce vam osigurati pratnju. Ostat cu u molitvi
jo neko vrijeme nakon vaeg odlaska, a to bi vam trebalo osigurati dovoljno prednosti. Do
rane veceri trebali biste stici u Woodham Walter. Tada cete biti pod zatitom carskih brodova.
- to ce biti s vama, Pen?
Pen je okrenula lice prema vatri. - Odvest cu svoje dijete u Holborn i zatraiti zatitu
svoje obitelji.
Zastala je, birajuci rijeci; Mary mnogo dri do dostojanstva na koje princeza ima
pravo. - Kao dodatna mjera predostronosti, ja cu biti vaa zamjena kad izidemo iz dvorca.
Vi biste se trebali preruiti u slukinju, i nosit cete Philipa kako bi varka bila potpuna. Susan i
Matilda ce nas pratiti, pa ce izgledati kao da sam ja ostala u dvorcu.
Pogledala je Mary i vidjela izraz kakav je ocekivala. Brzo je nastavila: - Svi znaju da
cesto pozivate clanove kucanstva da se mole s vama. Nazocnost slukinje s djetetom u vaoj
malenoj skupini nece izazvati neeljena pitanja.
Mary je zurila u Pen. - J a... ja da se odjenem kao slukinja?
Pen mirno rece: - Sluinska odora za prijestolje, gospo. Nitko nece loviti slukinju po
seoskim cestama.
Mary je utjela, ponovno se zagledavi u vatru. Ako ce joj ta varka omoguciti da
ostane iva i nadmudriti Northumberlanda, prijestolje ce biti njezino. S mukom je rekla, opet
se sjetivi svoje mladosti: - To nece biti najgore ponienje.
- Zacijelo bih se trebala smatrati sretnom jer su francuski interesi trenutno i moji. -
Slegnula je ramenima, nagnula se prema vatri i ispruila ruke prema plamenu. Na njezinim je
GI GA

193

rukama svjetlucalo prstenje. - Naucila sam uvijek koristiti ono to mi je pri ruci.
Pen je kimnula, a zatim je prila prozoru. Zagledala se u dvorite gdje su bakljonoe
hodali svojim ustaljenim pravcima. Vjetar je prestao puhati i bilo je mirno i tiho, a poneka je
pahulja snijega polako pala na kamene ploce.

* * *

Kad je otiao iz princezinih odaja, Owen je nekoliko puta skrenuo kroz uske hodnike
za sluincad. Pitao se jesu li pojacali strau na glavnom ulazu u princezine odaje, ali to nije
smatrao previe vjerojatnim. Nece vidjeti nikakvu opasnost. Kako bi ona i njezine tri dvorske
dame, bez ikakve pomoci, mogle izici iz osiguranog okruenja dvorca Baynard?
U dvorcu nije proveo dovoljno vremena da bi upoznao njegove tajne prolaze, ali je
svakako znao za sve stranje izlaze, pa se za nekoliko minuta naao u kuhinjskom dvoritu.
Iza toga bile su konjunice.
Naao je pospanog konjuara koji je ondje deurao kako bi oglasio alarm ako bi grof
kasno nocu odlucio napustiti dvorac. To se nije rijetko dogadalo.
Owen mu je dao svoje upute. Pokazao je princezin pecat, te autoritativno i saeto iznio
naredbe. Zbunjeni je konjuar potezao pramen kose na celu i prikrivao zijevanje.
Princeza je odlucila sa svojim dvorskim damama poci na ranu jutarnju misu u
katedralu Sv. Pavla. Kocija mora spremna cekati u sredinjem dvoritu cim svane. Konjuar
nije u tome vidio nita cudno. Takav bi izlazak sasvim odgovarao duboko religioznoj princezi.
Owen je iziao iz dvorca Baynard kroz ista, rijetko koritena stranja vrata kroz koja je
i uao. Straar se jo uvijek nalazio ispod grma, a na sljepoocnici mu se vidjela velika
modrica. Zastenjao je kad se Owen sagnuo nad njim kako bi potraio puls. Owen je oklijevao
i pogledao prema nebu gdje je zvijezda Vecernjica brzo blijedjela. Imao je malo vremena za
sve ono to je morao obaviti, ali ovaj covjek previe dugo lei u ledenoj noci. Uhvatio ga je
ispod pazuha i odvukao u zaklon straarske kucice. Nije bilo mnogo toplije, ali je barem bio
zaticen od snijega. Spustio ga je na pod i ledima naslonio na zid. Zatim je otiao obaviti
svoje zadatke, prije nego provjeri jesu li veleposla-nikovi ljudi poli pokrenuti bucnu i lojalnu
skupinu pristaa princeze Mary.
- Trebale bismo krenuti, gospo. - Pen se okrenula od prozora gdje je gledala
kako blijedi zvijezda Vecernjaca.
Mary je stajala odjevena u obicnu slukinjinu haljinu od sera i plat. To su stari
odjevni predmeti koji su pripadali njezinoj slukinji Lucy a ostavljeni su u dvorcu Baynard
kad su otile u Greenwich. Mary je bila sitnija od Lucy te se doimala jo otrcanijom u odjeci
koja joj nije pristajala. Nitko nece vidjeti dostojanstvenu princezu Mary u toj haljini ciji se rub
vuce po podu i ima preduge rukave. Matilda i Susan su stajale kraj nje, blijede i prestraene.
- J este li sigurni da nas nece zaustaviti?
- Nisam - iskreno ce Pen, podigavi pospanog Philipa sa sjedala u prozorskom
udubljenju. - Ali mislim da je ovo najbolja prilika koju imamo.
- Neka bude. Morat cete poci ispred mene. -Mary je, s veoma malo ironije, pokazala
prema vratima.
Pen joj je pruila dijete i osjecala se kao da sa sebe dere vlastitu kou. Zabrinuto je
gledala kako princeza nespretno dri uza se dijete.
- Dopustite da ga bolje pokrijem, gospo. - Cvrsto je omotala deku oko djeteta pokrivi
mu glavu. - Samo ga mirno drite da se ne prestrai.
- Mislim da mogu nositi dijete - cinicno ce Mary. - Barem do kocije. Onda ga moete
dobiti natrag.
Pen je napravila kniks. Susan je podigla teki zasun s vrata i okrenula kljuc. Pen je,
GI GA

194

zastrta gustim velom, izila na hodnik. Iza nje su redom izile ostale.
Penino je srce divlje lupalo, ali je shvatila da je puna samopouzdanja. Kocija ce biti
ondje, kapija ce se otvoriti, jer se mora otvoriti za kcer Henrika VIII, i one ce slobodno izici
na ulicu. Owen ce se pobrinuti da bude tako.
Straar u podnoju stuba poceao se po glavi dok je skupina ena silazila. Nije dobio
naredbu da bilo kome sprijeci izlazak iz princezinih odaja; njegov je posao bio samo provjeriti
dokumente svakoga tko onamo ulazi. Koliko je on znao, princeza je samo casna goca grofa
od Pembrokea.
- Princeza ide na jutarnju misu u katedralu Sv. Pavla - obavijestila ga je jedna od
dviju bahatih dama koje su pratile vitku figuru princeze Mary, pokrivenu velom i platem.
- Da, gospo - odgovorio je straar i duboko se naklonio. Nezainteresirano je pogledao
skromno odjevenu slukinju koja je nosila dijete te zakljucio da je princeza odlucila da eni
treba malo duhovnih savjeta.
Stajao je i jo uvijek ceao glavu sve dok skupina nije prela na trijem, a tada je
napustio svoje mjesto i zaputio se u straarnicu gdje je naao narednika kako drijema kraj
vatre.
- to radi ovdje? - otro upita narednik. - Tvoja smjena traje do osam.
- Pa, buduci da su princeza i njezine dame otile u crkvu, mislio sam da bih se mogao
malo zagrijati. - Zahvalno je pruio ruke prema era-vniku.
- Otile su u crkvu? - Narednik se naglo uspravio. Njegova se tunika rairila iznad
velikog trbuha. - Nitko nam to nije rekao.
Straar slegne ramenima. - Valjda su zaboravili. Ili je moda to iznenada odlucila.
Narednik je ustao i zakopcao svoju tuniku. -Najbolje da to kaem milordu. - Pourio je
prema grofovim odajama.

Pen je nastojala hodati polako, leerno, odredujuci tempo ostalima. Bilo je teko ne
uriti, ali nisu smjele ostaviti dojam neuobicajene hitnoce. Sva su njezina osjetila bila
usredotocena na Mary i Philipa iza sebe, oslukivala je hoce li dijete zaplakati. Uskoro ce ga
trebati nahraniti. Kako ce ga moci nahraniti ako kleci u crkvi Sv. Pavla? Cinilo se da je to
pitanje vanije od svega ostaloga.
Dvorac se budio za novi dan. Bakljonoe su naputali svoja mjesta u sredinjem
dvoritu, a sluge su brzale naokolo gaseci baklje u nosacima na zidovima. Svi su prekidali ono
to su radili kako bi se naklonili dok su ene prolazile. Princeza, pokrivena velom, lagano im
je kimala glavom.
Pen je odahnula od olakanja. U hladnoj sivoj svjetlosti ledenog jutra u sredinjem je
dvoritu cekala kocija, uz nju dva prateca jahaca, a konjski se dah pretvarao u paru.
Pen je zauzela svoje mjesto u kolima. Ostale su se popele za njom, a slukinja je ula
posljednja.
Pen je odmaknula konu zavjesu i pogledala van. Mary se skutrila u najmracnijem
kutu kocije, zureci u grb izrezbaren u drvu iza Penine glave, i razmiljala o kruni.
Kocija je pucnuo bicem iznad konjskih uiju u trenutku kad je grof od Pembrokea
iziao iz dvorca, neuredne odjece, na brzinu prebacivi plat preko krznom obrubljene nocne
koulje. Potrcao je preko dvorita do kocije, umalo se spotaknuvi preko ruba koulje.
Pen je srce skocilo u grlo. aptom je pratecem jahacu sa svoje strane kocije rekla neka
dade znak da se smjesta otvori kapija koja vodi prema Ludgateu. Spustila je zavjesu,
skrivajuci se u mracnoj unutranjosti kocije.
- Gospo... gospo, preklinjem vas... molim vas, cekajte trenutak. Ja cu vas pratiti.
Pen se nakaljala u rupcic i, bez pomicanja zavjese, priguenim glasom rekla: - Ne
mogu cekati, milorde. elim se jutros moliti na misi u crkvi Sv. Pavla. - Opet se nakaljala.
GI GA

195

- Gospo, zvucite veoma promuklo. Ne biste smjeli izlaziti po ovoj jutarnjoj
hladnoci, doista ne biste - ocajnicki ce grof.
Kocija je krenula. - Milorde, idem u crkvu - ustvrdila je, prilicno dobro oponaajuci
Marynu bahatost. - Krenite naprijed.
Grof je podigao ruku kako bi naredio zatvaranje kapije, ali je tada ugledao to ih ceka
iza nje. Veliko se mnotvo okupilo du puta za Ludgate. Glasno su izvikivali princezino ime.
Pembroke je spustio ruku. Bespomocno je gledao kako kocija prolazi kroz kapiju, a
potom kako je okruuje ushicena gomila.
Kape su se bacale u zrak, ljudi su trcali uz kociju i klicali.
Pen se nagnula naprijed, odmaknula zavjesu i podigla ruku. Njezin je veo bio crn i
gust. Vidjela je lica uzdignuta u oboavanju i njome je prostru-jao drhtaj. Ovoga se Mary nece
odreci.
A zato i bi?
Spustila je zavjesu i nagnula se naprijed kako bi preuzela svojeg sina od princeze, koja
joj ga je veoma rado prepustila. Pogledao ju je svojim krupnim ozbiljnim ocima i tada se
odjednom nasmijeio. Njezino se srce ispunilo neopisivom radocu, te je tiho i ushiceno
uzviknula, pokrivi mu lice poljupcima.
Kocija se penjala brdom Ludgate, a strma je uzbrdica usporavala njihovo kretanje, pa
je mnotvo moglo pratiti konje.
- Pembroke je sigurno odmah poslao po Northumberlanda - rece Mary. - Znat ce za
manje od sat vremena.
Pen, jo uvijek opcinjena sinovljevim smijekom, rastreseno rece: - Tada cete vec biti
daleko, gospo.
Mary je grickala usnu; kraj nje su Susan i Matilda ukoceno sjedile u tjeskobnoj tiini.
Cak je i buntovnicka podrka mnotva djelovala zastraujuce, kao da bi odjednom iz divljeg
dobrog raspoloenja mogla prijeci u nasilje.
Zaustavili su se ispred glavnog ulaza u crkvu. J edan od pratecih jahaca otvorio je vrata
kocije i Pen je, nakon to je dijete vratila princezi, izila te podigla ruku prema mnotvu koje
je i dalje klicalo. Ostale su je slijedile te su za nekoliko minuta bile na sigurnom u mracnoj
unutranjosti crkve. Svecenik u obicnoj halji stajao je ispred oltara pripremajuci se za
odravanje protestantske mise.
Mary se ukocila, a nos joj se trznuo. Samo bi pod prinudom dola na protestantsku
slubu. Vrijedala ju je odsutnost tamjana. Kad bude kraljica, vratit ce se svi stari obredi.
Obecala je to Bogu dok je slijedila Pen u Gospinu kapelu. Bit ce grimiznih halja i tamjana,
svecanog sjaja mise, euharistije, svega to je njezin brat zabranio.
Maknule su se iz glavnog dijela crkve, pa je vratila dijete Pen. Kleknula je ispred
oltara i rukom dotaknula krunicu skrivenu ispod haljine.
- Gospo, ovo nije trenutak za molitvu - apne Pen.
- Uvijek ima vremena za molitvu - odgovori Mary.
- Onda se nadam da se moete moliti na konju, gospo. - Owen d'Arcy iziao je iz
sjenki iza oltara. - Dodite ovuda. Nemamo vremena za gubljenje.
Mary je nevoljko ustala, bez obzira na sve to je bilo na kocki. - Idu li moje dvorske
dame sa mnom?
- Sve osim Pen - rekao je. Odmaknuo je tapiseriju kraj oltara, koja je prikazivala
raspece, i otvorio malena vrata iza nje. Mary je urno prola kraj njega u mrak uskog prolaza,
a Susan i Matilda pole su za njom.
Owen je preko ramena pogledao Pen. - Ostani ovdje dok se ne vratim po tebe.
- Kako dugo? - apnula je, a usta su joj se osuila od pomisli da ce ondje klecati sama
sa svojim bespomocnim djetetom, nezaticena u polumraku ove vlane kapelice, cekajuci ni
GI GA

196

sama nije znala to. Cvrsto je drala dijete na prsima, pritisnuvi mu usta uza se kako ne bi
pocelo plakati.
- Ne dugo. - Tada je nestao, zatvorivi uska vrata za sobom.
Tri su ene zastale u mracnom prolazu. Pro-mrmljavi ispriku, progurao se kraj njih i
poveo ih stubitem po neravnim kamenim plocama, u kriptu koja je zaudarala po vlazi i
starim kostima. Samo je jedna svijeca osvjetljavala prostor.
Owen nije gubio vrijeme na rijeci. Preao je kriptu i poveo ih drugim uskim stubitem.
Vrata na vrhu otvorila su se prema ulicici izmedu zidova katedrale i velikog susjednog zdanja.
Tri su mukarca sjedila na konjima koji su imali pomocna sedla. Owen je pomogao
princezi da se popne na pomocno sedlo iza krupnog mukarca umotanog u plat od domaceg
sukna, sa eirom irokog oboda to ga je navukao na celo. Nije ju pozdravio, kao ni ona
njega.
- Putem cete se dvaput zaustaviti kako biste promijenili konje, gospo - tiho ce
Owen. Budite spremni na brzo jahanje. Ovi ljudi znaju kojim putem treba poci i kako
izbjeci progonitelje pa im morate posve vjerovati. Ne vjerujem da cete naici na potekoce jer
imate dovoljno prednosti. Neka vas Bog prati.
- I vas, kavaliru - promrmlja Mary. Moete svojim gospodarima zahvaliti na
pomoci. Necu to zaboraviti.
Owen se naklonio, a zatim se okrenuo kako bi pomogao Susan i Matildi da se popnu
na konje.
Kad su odjahali, Cedric je iziao iz sjenke kucnog zida. - Hocu li sada dovesti nae
konje, gospodine?
- Kad ura odbije pola sata. J esi li spakirao bisage kako sam ti rekao?
Cedric je izgledao uvrijedeno. - Da, gospodine. Naravno, gospodine. Nita nisam
zaboravio. Cak i pelene? - U glasu mu se osjecalo pitanje, mada nije izravno pitao zato su
sve te stvari potrebne za predstojece putovanje. Medutim, nije dobio odgovor na
neizgovoreno pitanje.
- Dobro. Onda budi ovdje kad ura odbije pola sata. - Owen se okrenuo prema
skrovitim vratima crkve Sv. Pavla, a Cedric se urno udaljio, pomislivi da od povratka iz
High Wycombea niti jednom nije vidio da se njegov gospodar smijei.
Pen se trgnula kad je zacula utanje tapiserije ispred vrata. Philip je podigao glavu s
njezinih prsa. Owen je uao u Gospinu kapelu i odmah priao prolazu koji vodi u ladu. U
glavnom dijelu crkve bilo je nekoliko vjernika, ali nitko iz mnotva koje je pratilo princezu
nije uao u svetite. Svecenikov se glas cuo s oltara.
Kleknuo je kraj Pen uz ogradu malenog oltara. - Otici cemo za pet minuta.
- Moram poci ravno u Holborn - apnula je. - Northumberland ce znati za moju
upletenost u Maryn bijeg. Sigurno ce...
- Ne, poci ce sa mnom - prekinuo ju je Owen, takoder aptom. Usprkos dojmu
mirnoce, krv mu je jurila ilama, a svaki mu je ivac bio napet zbog rizika u koji se kani
upustiti. Posve se predao jednom cilju. Ako ne uspije, sve ce izgubiti.
- Ali kamo? - Okrenula se i pogledala ga, slobodnom rukom podigavi teki veo.
Proucavala je njegove oci u priguenoj svjetlosti jedine svijece koja je gorjela na oltaru.
- elio bih da pode sa mnom bez traenja ikakvih odgovora - rekao je.
Pen je zavukla ruku ispod vela i protrljala zatiljak.
- elio bih da pode sa mnom bez traenja ikakvih odgovora, i bez oklijevanja -
ponovio je.
Ovo je provjera. Odmah je to shvatila. Provjera, a moda i druga prilika za kojom je
ceznula.
No njezin se duh pobunio, premda je znala da sad od nje trai potpuno povjerenje. Ali
GI GA

197

ona je neovisna, slobodoumna ena. Nije spremna odreci se vlastite volje.
Zurila je u njega, a zatim je u tamnim ocima vidjela molbu, ocajnu tjeskobu, nadu koju
nije mogao izraziti. Sve je stavio na kocku tim jednim zahtjevom. Mora poci s njim pod tim
uvjetima, ili nikako. Ali poci kamo? emu?
- Moje dijete... to ce biti s Philipom? - samo je rekla.
- Poci ce s nama.
- Moji roditelji?
- Po Cedricu ce im poslati objanjenje.
- Nemam objanjenja - naglasila je.
- Sa mnom si. To ce biti dovoljno.
Tiina je zavladala u Gospinoj kapeli. Kao iz velike daljine cula je kako kongregacija
izgovara ritualne odgovore. Traio je da ne oklijeva, a ipak ne vri pritisak. Shvatila je kako
se boji da ce ga odbiti.
Ona se takoer bojala da e ga odbiti.
S lakocom je ustala i udobnije namjestila Philipa na boku. - Idemo li ovim putem? -
Pokazala je tapiseriju.
Owen je kimnuo i podigao tapiseriju za nju. Nije znao je li pristala ili ne. Srce mu je i
dalje divlje lupalo; bio je svjestan cinjenice da su mu dlanovi u rukavicama vlani.
Pen je ula u uski prolaz. Hitro i u tiini proli su kriptu i izili u hladno jutro. Ura je
odbila pola sata kad je Owen za sobom zatvorio vrata. Cedric je jahao ulicicom i vodio dva
konja.
Brzo je sjahao, skinuo kapu i naklonio se Pen, a pogled mu je skrenuo na dijete u
njezinim rukama. Cinilo se da je dobio objanjenje za cudan sadraj bisaga.
Owen nije znao je li pristala ili ne, ali je preuzeo inicijativu, nadajuci se da ce njegova
odlucnost nadjacati njezinu neodlucnost.
Odrjeito je rekao: - Cedric, odmah ce poci u rezidenciju grofa od Kendala u
Holborn. Trait ce da te primi jedino grof ili ledi Kendal. Objasnit ce da su ledi Pen i njezin
sin pod mojom zatitom. Ne moraju se bojati za njezinu sigurnost, a ja cu uskoro dovesti
natrag nju i njezina sina.
- Ne - rece Pen. Takva bi poruka razbjesnila njezine roditelje, a bi ih ujedno
zbunila i zabrinula.
Pomisao na bol i zbunjenost to ih sad zasigurno osjecaju, nakon to je Pippa stigla s
Charlesom i ispricala im o spaavanju njihova unuka, ispunila ju je tugom. Trebala bi sad poci
k njima, odmah.
A ipak to nije mogla. Ne, eli li slijediti svoje srce.
Oni ce razumjeti. Na koncu ce razumjeti.
Pogledala je Owena i vidjela da su mu se usta iskrivila od bola i razocaranja. Njezino
je otro nijekanje shvatio kao konacno odbacivanje.
Brzo je rekla: - Cedric, mora reci da kavalir i ja moramo obaviti jo neto u vezi s
mojim sinom. Reci im da bih sad silno eljela biti s njima, ali da cu doci cim budem mogla.
Reci im da sam zadovoljna onim to sad cinim.
Dotaknula je Cedricovu podlakticu. - To je najvanije, Cedric, razumije. Reci im da
sam zadovoljna, da ne moraju brinuti.
Cedric se doimao iznenaden tonom njezina glasa i dodirom njezine ruke, ali je samo
rekao: -Da, gospo. Razumijem.
Pen se pitala to ce im Robin ispricati o kavaliru. Hoce li im ispricati ono to on
smatra istinom? Ili ce imati dovoljno razuma da dri jezik za zubima i pusti da Pen na svoj
nacin isprica vlastitu pricu?
- Gdje cu se sastati s vama, gospodine? - upita Cedric.
GI GA

198

Owen ga nije odmah cuo. Njezine su mu rijeci donijele radost, ali je takoder bolje
razumio teinu njezine odluke. Uopce se ne radi samo o njemu. Misao koja izaziva poniznost,
ali otkako su zajedno, Pen je izazvala mnogo takvih.
Pomislio je kako se jedva sjeca vlastitog obiteljskog ivota, snanih veza izmedu
roditelja i djeteta. Njegov je otac bio distanciran, majka puna ljubavi, ali su ga veoma rano
poslali da ivi u drugoj aristokratskoj obitelji, to je iziskivala dvorska tradicija. to se tice
njegove vlastite ene i djece...
Postao je svjestan da Cedric ponavlja svoje pitanje, te se s naporom pribrao. - Sam
idem na ovo putovanje, Cedric. Ti ce se javiti veleposlaniku. Reci ce mu da slijedim
zvijezdu vodilju. On ce razumjeti. Onda ce mu ponuditi svoje usluge da ih koristi kako eli...
Pen, daj mi Philipa dok ti Cedric pomogne uzjahati.
Pen mu je pruila Philipa, kriom promatrajuci kako je Owen, s naoko prirodnom
lakocom, namjestio dijete na boku, cekajuci da joj nezadovoljni Cedric pomogne uzjahati
smedu kobilu irokih prsa.
Bez rijeci joj je pruio dijete, a potom je uzjahao velikog vranca kojeg se Pen sjecala s
njihovog prethodnog putovanja.
Cedric je odjahao niz ulicicu, zaputivi se prema Ludgateu i Holbornu. Owen je
krenuo u suprotnom smjeru, prema Ulici Watling.
Pen je morala jahati iza njega sve dok nisu stigli do ire prometnice, a kad mu se
primaknula, neutralnim je tonom rekao: - Moramo jahati gotovo dvjesto cetrdeset kilometara.
elio bih da to prijedemo za pet dana, ako je ikako moguce. J ahat cemo do kasno uvecer i
svakoga dana kretati u zoru. Hoce li se snaci s djetetom bez pomoci dadilje?
- Da, svakako. Ali nemam nita za njega.
- U bisagama.
Pogledala je bisage koje su visjele s obje strane sedla. Ranije ih nije opazila. Pojacao
se njezin osjecaj nestvarnosti. Bilo je neceg snovitog u cinjenici da nema pojma kamo ide, a
ne zna ni to je razlog tome. to je mislio kad je rekao da slijedi zvijezdu vodilju? Zacijelo je
to nekakva ifra koju ce veleposlanik razumjeti.
Prepustila se Owenu d'Arcyju, bez obzira kakav je njegov cilj. A ipak, unatoc tome,
nije osjecala nikakvu bliskost medu njima. Bilo je kao da se uopce ne poznaju te da moraju
krenuti iznova. Moda i moraju.
Zastraujuca pomisao, a ipak je sadravala obe-cavajuce zadovoljstvo i srecu kakvu
vec dugo nije imala. Cak i ako se pitala kako ce u praksi biti moguce voljeti pijuna, ivjeti u
obiteljskom skladu s covjekom kakav je Owen d'Arcy, potisnula je to u najudaljeniji kutak
svojeg uma.
Izili su iz Londona kroz Bishopsgate, a pocela se osjecati sigurnom tek kad su zidine
grada ostavili iza sebe. Neposredna je opasnost prola. Northumberland nece znati kamo ni
kako da ih slijedi.

* * *

- Otila je? - Northumberland je s nevjericom zurio u grofa od Pembrokea koji
je, premda odjeven, izgledao gotovo jednako neuredno u vojvodinoj spavacoj odaji u Durham
Houseu kao i ranije u dvoritu dvorca Baynard, kao da se odijevao po mraku.
- Da - odgovorio je Pembroke. - Pola je na ranu misu u crkvu Sv. Pavla. Vidjeli su je
kako onamo ulazi s ledi Susan i ledi Matildom. Kocija je ostala vani, ali kad sam onamo
stigao, misa je zavrila i nigdje nije bilo traga ni princezi ni njezinim dvorskim damama.
- A to je s ledi Pen? - otro upita Northumberland. - Ona je jucer pratila princezu u
London. Sinoc smo razgovarali s njom. to ona zna o tome?
GI GA

199

- Nije videna s princezom, ali je i ona nestala -rekao je Pembroke, nesretno grickajuci
usnu.
Northumberland je nizom psovki obasuo svojeg sobara koji mu je pomagao da se
odjene. Covjek je to trpio u stoickoj tiini, sretan da psovke ne prate udarci.
- Tko stoji iza toga? Tko ih je izvukao? -Northumberland je pitao zrak oko sebe. -
Ledi Pen sigurno ima svoje prste u tome.
- I moda kavalir d'Arcy? - nagadao je Pembroke. - Znamo da tu postoji veza.
Northumberland uzme pehar vina i iskapi ga. -Da, Francuzi - gorko je rekao. - No je li
i Beaucaire upleten u to? Cijeli klan Kendal?
Praznim je peharom tresnuo po stolu. - Kendal nije na iskreni prijatelj. Nikad nije
tajio svoju lojalnost Mary. U ovome vidim i njegove prste.
Istrgnuo je plat iz sobarovih ruku uz neto nalik rezanju. - Vracamo se u Greenwich,
Pembroke.
Dugim je koracima iziao iz odaje, rekavi preko ramena: - Kralj mora danas potpisati
svoj Plan, a Krunsko vijece odmah ga mora ratificirati. Mary nam je zasad izmakla iz ruku,
ali nije sve izgubljeno.
- to cemo s ledi Pen?
- Kad u rukama budem imao potpisan kraljev Plan, moci cu uhititi Mary. Onda
cu se pozabaviti ostalima - vojvoda rece uz mrki osmijeh. Zasad ne smijemo pokazati da
nam je princezin odlazak u Essex unio pomutnju u planove. Moramo ublaiti sumnje, a ne im
dati vjerodostojnost.
Poli su na konjima i preli rijeku na splavi za prijevoz konja; vojvoda je bijesno utio
i zurio preko vode dok je njegov um birao i odbacivao mogucnosti koje su mu preostale.
Stigli su u Greenwich prije podneva, a Northumberland je, otresitim pokretom
odaslavi od sebe zabrinutog grofa, uao u kraljevu odaju. Smrad ga je pogodio poput
fizickog udarca. Otkako je zadnji put bio ovdje, nije se micao dalje od dovratka.
Priao je krevetu. Kralj je leao na hrpi jastuka, tijelom prepunim gnojnih rana, dahom
jedva remeteci zrak.
- Gotovo je, Northumberland. Moj Plan nasljeivanja je dovren. - Nekako je
slabanom rukom uspio pokazati nocni ormaric na kojem se nalazio list pergamenta ispisan
kraljevim lijepim, sitnim rukopisom.
Northumberland je uzeo papir, cudeci se kako je taj djecak na samrti uspio stvoriti
tako savreno djelo. Sve je bilo tu, zakonski se nita nije moglo osporiti, a tu su bili i kraljev
potpis i pecat.
- Ovo je dobro, Velicanstvo - promrmljao je Northumberland. - Ali sad se
morate odmarati. - Pogledao je to jadno tijelo izmuceno bolecu i osjetio silan strah. Djecak
ne bi smio umrijeti prije nego Krunsko vijece odobri novi plan nasljedivanja.
Ali, dragi Boe, koliko to jo moe potrajati?
GI GA

200

Dvadeset peto poglavlje

Guinevere je pogledala paa kad je zavrio svoj uvjebani govor i rekla: - Ne
razumijem. Kamo ide?
Cedric je stezao kapu na prsima. - Ne znam, gospo. Milord mi nije rekao. Samo sam
trebao reci da ledi Pen porucuje da je zadovoljna.
Hugh je spustio ruku na enino rame. - Djecak ne zna nita vie od onoga to mu je
Pen rekla da kae, Guinevere.
Svojom je rukom pokrila njegovu. - Znam. Ali to je tako teko razumjeti, Hugh! elim
da budu ovdje, Pen i njezino dijete... na unuk. Trebamje... razgovarati s njom, zagrliti je...
reci joj koliko mi je ao. - Rijeci su joj zapele u grlu pa je slobodnom rukom dotaknula vrat
kao da moe odmaknuti smetnju.
- Svi to elimo - tiho ce Hugh. Kimnuo je Cedricu. - Zahvaljujem ti, momce.
Cedric se naklonio i s olakanjem pourio van. Ugodaj u kuci neugodno je podsjecao
na alovanje.
Guinevere je i dalje nepomicno stajala kraj mua. - Moda ce Robin neto znati - rekla
je.
- Robin ne zna nita vie od mene - ustvrdi Pippa. - Moda i manje. On nije ena.
- Kako to misli? - Majka je pogledala prema njoj, a ona je stajala kraj stola, kreci
ruke i njezino dranje bilo je neuobicajeno napeto i nervozno za ivahnu, uvijek veselu Pippu.
- Pen je zaljubljena u Owena d'Arcyja - rece Pippa. - Strastveno zaljubljena. - Njezine
su svijet-losmede oci zasjale kad je naglasila tu rijec. - Bila je zaljubljena u njega prije nego
joj je pomogao pronaci Philipa, ali sad mu sve duguje. Zapravo je sasvim jednostavno. -
Slegnula je svojim kocatim ramenima.
- Zaljubljena je u francuskog pijuna - rece Hugh. - Zna li ona to?
- O, da - rece Pippa. - Vjerujem da je to oduvijek znala. Ne znam to ce uciniti po tom
pitanju, ali zacijelo to sad pokuava dokuciti.
Njezini su roditelji prihvatili te rijeci. Objanjenje je odgovaralo Peninu trezvenom i
odlucnom karakteru. Nije od onih koji odustaju, to je dokazala svojom nevjerojatnom bitkom
za povratak sina. Ucinit ce sve to je potrebno kako bi donijela odluku, ucinila ono to smatra
ispravnim.
- Mislim da je moda u najsigurnijim rukama - primijetio je Hugh, stisnuvi
Guinevereino rame. - Prema svemu to sam cuo, kavalir ima izniman ugled. - Glas mu je
postao pomalo suh. - Cini se da je viestruko nadaren, macevalac, strateg, pijun, diplomat.
Posve kompetentan u gotovo svemu to bi ti moglo pasti na pamet.
- Ukljucujuci zavodenje - kiselo primijeti Guinevere.
- Pen se ni u to nije uvalila zatvorenih ociju.
Guinevere polako kimne. - Zasad ionako nita ne moemo uciniti, osim pomoci onom
malenom sirocicu kojega je nazvala Charles. - Lagano je zadrhtala. - Kako uasna, uasna
prica, Hugh. Kako smo mogli...?
- Imali smo na umu samo ono to je najbolje za Pen - rece Hugh. - Pogrijeili smo.
Ucinit cemo sve to je naoj moci kako bismo se iskupili.
- Da. - Cinilo se da se Guinevere uspravila, da je crpila snagu iz muevljeve odlucne
tvrdnje. Hugh se nikad nije opterecivao prolocu; zahvaljujuci vojnickoj svrsishodnosti i
jasnim stavovima, uvijek ce se kretati naprijed, popravljajuci ono to je mogao, prihvacajuci
ono to nije.
Odlucno je nastavila: - A dok je Pen odsutna, prvi su na redu Bryanstoni. Sredit cu tu
enu, kao i njezina sina.
GI GA

201

- Pa, Pen i Robin su vec poceli raditi na tome - rece Pippa i isprica im Penin
plan. - Mislimo da ce vojvoda zagristi mamac.
Hugh se mrko osmjehnuo. - Kako sjajno lukav plan. Ne bih ocekivao da Pen ima takav
um.
- Druila se sa pijunom - podsjetila ga je Guinevere.
Hugh se kratko nasmijao. - Mislim da bi se trebala naviknuti na to, ljubavi. Na je
zadatak sada osloboditi svijet Milesa Bryanstona i time racistiti put za uspostavljanje Philipa
na njegovo mjesto. Svejedno mi je kojim cemo se orudem sluiti.
- Istina - sloila se Guinevere. - Sad idem u djecju sobu pogledati kako se Ellen
snalazi s malenim. elim da bude bucmast i brbljav kad se Pen vrati. - Odmaknula se od
svojeg mua i izila iz salona, krecuci se graciozno kao i uvijek.
Hugh kimne. Sve ce to pomoci Guinevere da ublai svoj osjecaj krivnje. Takoder je
mislio da je bolje da Pen neko vrijeme ima Philipa samo za sebe. Moraju stvoriti vezu koja je
trebala biti stvorena prije dvije godine.

* * *

Sunce na zalasku te je veceri otkrilo Pen da putuju prema zapadu. Ulazili su sve dublje
u seoska podrucja, jahali su uskim stazama, puteljcima, umama.
Vrijeme je postalo prekrasno; jarko plavo zimsko nebo, prohladna sunceva svjetlost.
Nije bilo dovoljno toplo da se smeka zaledeno blato na puteljcima i stazama, pa su se konji
lako kretali. Premda su jahali cijeli dan, Owen nije nametao bri ritam, te se nekoliko puta
zaustavio kako bi se nahranilo i napojilo konje.
Seoskih je konacita bilo malo, a udaljenost medu njima velika. Prve su se veceri
zaustavili u krcmi uz cestu, no ponudili su im prenocite jedino u potkrovlju konjunice. Pen
je promatrala slamarice pune buha i bez uvijanja rekla da bi radije spavala na zemljanom
podu.
Owen se nije prepirao. Ostavio ju je u jadnoj prostoriji, a nekoliko minuta kasnije
vratio se s naramkom suhe paprati.
- Bodljikavo je, ali nema buha - kratko je rekao.
Pen se divila njegovoj vjetini dok je ispred vatre, to ju je sam zapalio u kamenom
ognjitu, gradio gnijezdo od paprati. Donio je bisage s konja i preko paprati stavio deke, te
spustio bocu vina na pod.
- Pogledat cu moemo li dobiti veceru i vode.
Pen je poloila Philipa na improvizirani leaj i promijenila mu pelene. Sisao je palac, zureci u
strop, pogledom slijedeci treperave sjenke to ih je vatra stvarala na gredama. Pokakljala ga
je po trbuhu, a on je tiho gugutao i podigao koljena.
Sagnula se da ga poljubi, a on je ponovno gugutao i gurnuo joj rucice u lice. - Zna li
da sam ja tvoja mama? - apnula je. - Mislim da zna.
Okrenula se kad je zacula Owenove korake na ljestvama koje su sluile kao stube.
Pomalo mu se smeteno nasmijeila, kao da ju je ulovio kako cini neto budalasto.
- Govorila sam mu - rekla je. - Tako bih eljela da kae barem jednu rijec, ali se ipak
poceo smijati.
- Mora mnogo toga nadoknaditi - rece Owen, spustivi drveni kabao i kotlic na pod. -
U kotlicu ima tople vode. Nije mnogo, ali moda ce uspjeti osvjeiti sebe i dijete.
- Spremit cu malo za tebe.
Odmahnuo je glavom. - Nema potrebe. Posve sam zadovoljan i hladnom vodom. Sad
cu donijeti veceru.
GI GA

202

- I mlijeko - Pen dovikne za njim.
Otvorila je jo jedne bisage to ih je Owen napunio za Philipa. Osim pelena, nala je
krpe od flanela, dvije malene deke, dvije nove podsuknje i djecje haljinice. Pitala se kako je
uspio nabaviti sve te stvari. Kad je odlucio da ce poci na ovo putovanje?
Smocila je jednu krpu od flanela i brzo oprala Philipa da mu ne bude previe hladno.
Kao i uvijek, rastuila ju je njegova mravost. Plakao je dok ga je prala, ali kad ga ja oprala i
obrisala, opet joj se nasmijeio, s icekivanjem pogledavajuci prema bisagama iz kojih su
tijekom cijeloga dana izlazili kruh, sir, jabuke.
- Dobit ce malo mlijeka - rekla je Pen i postavila ga na noge, gledajuci kako se krece
naokolo i proucava svoje okruenje. Moda jo ne zna govoriti, ali svakako je ivahan i
zainteresiran, pomislila je, a potom je smocila krpu i oprala lice, zatiljak i ruke.
Owen se vratio s vrcem mlijeka, trucom kruha i kotlicem necega to je izgledalo kao
varivo. -Prostor za spavanje nije neto, ali hrana se cini prihvatljivom - primijetio je kad je
odloio stvari. Prekopao je po bisagama i izvadio dvije lice i dva noa.
Pen se iznova divila. Cinilo se da nita nije zaboravio.
Kad su pojeli, ostavila ga je s Philipom i pola u potragu za zahodom. Noc je bila
ispunjena zvijezdama, tlo okupano srebrnom svjetlocu. Bilo je veoma tiho nakon buke i
vreve Greenwicha i grada. Bila je tako umorna da joj se cinilo da bi mogla zaspati na nogama,
a pomisao na leaj od grancica ispunila ju je cenjom.
Imala je osjecaj da joj Owen veceras nece prici. Zapravo, mislila je da nece ni pokuati
voditi ljubav sve dok se situacija medu njima ne razrijei onako kako on eli, ili je odlucio.
Bilo je cudno, kao da ive u limbu, dok su u tako bliskom, prisnom kontaktu, a ipak svjesni
goleme udaljenosti medu sobom, koja je takoder nekako nametnuta.
Te su noci leali ispod svojih plateva, u deku umotano dijete ugnijezdilo se u Peninu
zagrljaju, a grancice su ispod njih ugodno mirisale. Owen nita nije govorio, vec je
nepomicno leao i disao duboko i ravnomjerno, ali je Pen bila svjesna svakog miica i linije
njegova tijela. Sve ju je boljelo od umora, ali i od cisto fizicke cenje za njegovim dodirom.
No san ju je svladao, a kad se probudila u sivilu zore, bila je sama na grancicama.
Srce joj je lupalo u prsima. Philip je nestao. Bila je sama. Naglo je ustala, rasputena
kosa padala joj je oko lica, oci divlje od straha. Potrcala je prema ljestvama, a tada je odozdo
iz konjunice cula Owenov glas.
Govorio je tihi monolog, a kad se ona nespretno sjurila dolje i u urbi umalo pala na
koljena, vidjela je da dri Philipa i ohrabruje ga kako bi potapao vrat konja u pregratku.
Philip je oprezno ispruio ruku, dotaknuo konja, a zatim je povukao, radosno se
nasmijavi.
Owen je postao svjestan Penine nazocnosti i okrenuo se. Divlji se izraz jo nije ugasio
u njezinim ocima, pa je shvatio cega se prestraila. Proci ce mnogo vremena prije nego
postane istinski mirna, posve sigurna da vie nece izgubiti svoje dijete.
- Samo smo gledali konje - mirno je rekao i pruio joj Philipa. - Ako ce ti spakirati
bisage, pobrinut cu se za dorucak i zalihe za dananji dan. Onda moramo krenuti.
Pen je priljubila Philipovu glavu na svoja prsa, duboko diuci kako bi se smirila.
Owen je proao kraj nje i vratio se u kolibu. Bilo mu je tako teko drati se podalje od
nje. Kad je vidio njezino uasnuto lice, jedva je obuzdao poriv da joj pride, zagrli je, umiri,
poljubi ta mekana usta, poljupcima ukloni strah iz njezinih dubokih ociju.
Ako mu okrene leda kad sazna istinu, vie nita nece moci uciniti, ali samom je sebi
prisegnuo da ce iduci put kad budu vodili ljubav, to biti pocetak, a ne kraj.
Neobican osjecaj da ive u limbu potrajao je i dalje. Svake su noci svi troje leali u
jednom krevetu, cedno spavajuci, a micali su se to manje na razlicitim utavim leajevima
koji su im ponudeni.
GI GA

203

Dok su jahali, Pen je Philipu pokazivala razne stvari dok je sjedio na sedlu ispred nje,
obavijen njezinom rukom. Stabla, ptice, rijeke, strailo. Ponavljala je nazive svega toga.
Ozbiljnim je pogledom slijedio njezin prst dok je vakao kriku jabuke ili koricu kruha. Pitala
se je li ikad vidio stablo ili pticu, onako zatvoren u smrdljivoj tmini bordela u Southwarku.
Kad bi se njezina ruka umorila, Owen bi se nagnuo k njoj i uzeo dijete. Nikad nije
pitao je li umorna, ali se cinilo da uvijek zna u kojem je tocno trenutku spremna prepustiti mu
svojeg sina.
Pen se opustila u neobicnom, tihom ritmu icekivanja dok su tih dana putovali prema
zapadu.
Petog su se dana ukrcali na splav za prijevoz konja i preli rijeku Severn, te se nali u
Walesu. Sad je posve sigurno znala ono u to je protekla dva dana sumnjala. Ali nita nije
rekla, a nije ni Owen.
Philipa su fascinirali splav i rijeka, a prvi je put glasno pokazao svoju volju kad mu
Pen nije dopustila da trci po ravnoj palubi izmedu konja, ili da gura glavu izmedu grubih
dasaka ograde.
- Ljuti se - zapanjeno ce Pen. - Nije li to divno?
Owen se nasmijao, pa je na trenutak opet ugledala toplog i vedrog covjeka koji joj je oteo
srce.
No smijeh je nestao jednako brzo kako se i pojavio, a njegovo se lice opet zatvorilo,
oci postale necitljive. Kad su sili sa splavi, Pen je osjecala njegovu napetost, osjecala je kako
raste dok su jahali kroz mnogo ugodniji zrak, preko zelenog podrucja koje se prua du obala
iroke rijeke Severn. Ispred njih su se kroz cisti zrak jedva nazirale tamne stijene Brecon
Beaconsa
2
. Sad je Pen shvatila znacenje njegove neobicne poruke veleposlaniku.
- To je zvijezda vodilja? - pitala je, pokazujuci planine.
- To je ifra koju smo dogovorili prije mnogo godina. Nikad je ranije nisam imao
razloga koristiti - odgovorio je. - Zatreba li me, postoji li opasnost, veleposlanik ce - i samo
veleposlanik - znati gdje me moe naci.
Pen je to bez rijeci prihvatila. Iznova ju je podsjetilo na nepredvidljiv, opasan ivot to
ga vodi radi dobrobiti svoje zemlje. Pomislila je na Robina i pitala se, osjetivi strah, to mu
se dogodilo nakon Maryna bijega. J esu li ga za neto optuili? J esu li zakljucili da je izdao
Northumberlanda?
Skrenuli su kroz kamenu kapiju u sivom kamenom zidu i jahali travnatom stazom kraj
koje su se s obje strane nalazila polja. Staza je vijugala, a pred njima se nalazila malena
vlastelinska kuca od istog sivog kamena s krovom od kriljevca i malenim prozorima. Dim se
uzdizao iz cetiri dimnjaka, kokoi su ceprkale u malenom dvoritu ispred kuce, na jednoj
strani je bilo pataka u jezercu, a iz golubinjaka su gukali golubovi.
Pen je pogledala Owena. Zaustavio je konja i samo sjedio promatrajuci taj idilicni
prizor. Duboko je udahnuo.
Kad je progovorio, njegov je glas djelovao okantno u napetoj tiini. - Mislio sam da
ovo vie nikad necu vidjeti.
Pen nije pitala zato. Znala je da ce ovdje naci odgovor.
Ulazna su se vrata otvorila i jedna je ena izila. Visoka, mrava, sijede kose ispod
jednostavne bijele kapice, elegantna unatoc upalom licu i pregaci to ju je nosila preko
jednostavne haljine. Iza njezinih skuta virilo je dvoje djece zelenih ociju.
ena je podigla ruku iznad ociju, kao da ih eli zatititi od svjetla. Ucinila je jo jedan
korak naprijed.
- Owene? - Glas joj je bio tih, melodiozan, pun nevjerice.

2
Beacon - svjetionik; zvijezda vodilja

GI GA

204

Owen je sjahao. Poao je prema njoj. - Majko. -Sagnuo se i zagrlio je. Dugo su ostali
zagrljeni, a promatralo ih je dvoje djece s vrata i Pen, koja je ostala na konju.
Polako su se razdvojili. Owen se vratio do Pen, a njegova je majka hodala uz njega.
Podigao je ruke te spustio Pen i njezino dijete na tlo.
- Majko, ovo su Pen Bryanston i njezin sin, Philip. Pen, ovo je moja majka,
Esther, ledi d'Arcy.
- Okrenuo se prema kuci. Glas mu je zapinjao u grlu. - A ono su moja djeca, Lucy i Andrew.
Oni ne poznaju svojeg oca.
Pen je pogledala enu, a zatim djecu koja su znatieljno promatrala neznance. Tada je
bespomocno pogledala Owena.
Owen tiho rece: - Majko, elio bih da sve isprica Pen.
Owenova je majka pogledavala jedno pa drugo. Njezino je lice bilo ozbiljno, ali se u
bistrim sivim ocima nazirao sjaj. - Siguran si, Owene?
- Da. Sam to ne mogu uciniti.
- Neka bude. - Njezin je ton bio odlucan, unatoc melodioznim tonovima. - Vi i vae
dijete doista ste dobrodoli uz moje ognjite, Pen Bryanston, jer ste zasigurno dobrodoli u
srcu mojeg sina. Jedino bi vas u tom slucaju doveo k meni. Udimo.
Okrenula se natrag prema kuci.
Pen je pogledala Owena. Njegovo se lice otvorilo, u ocima je imao izraz olakanja,
kao da se konacno rijeio golemog tereta.
- Hoce li uci? - tiho je pitao.
- Da... da, naravno.
- Cekat cu te.
Pen je kimnula i pourila za ledi d'Arcy u toplinu kuce, gdje je zrak mirisao po svjee
pecenom kruhu, dimu, suhoj lavandi i ruinim laticama.
Ledi d'Arcy je povela Pen u maleni salon u stranjem dijelu kuce. Djecje je vreteno
stajalo u jednom kutu, napola ispredeno klupko vune na preslici; krpena je lutka nakrivo
leala na sjedalu ispod prozora. Pen je prekoracila zvrk, opazila list pergamenta na stolu na
kojem je djecja ruka mukotrpno ispisala slova abecede.
Ledi d'Arcy je opazila kako je Pen hitro gledala naokolo. Osmjehnula se. - Owenova
su djeca pametna. Brzo uce, jednako kao i njihov otac.
Pomno je i otvoreno proucavala svoju gocu. -Moj sin vas zasigurno silno voli kad vas
je doveo ovamo - primijetila je. - Zahvaljujem Bogu na tome. Posljednje su godine bile veoma
teke za sve nas.
Pen jednostavno rece: - Volim Owena, gospo. Ali ima pitanja... problema... - Slegnula
je ramenima i malo se okrenula da bi Philip mogao gledati kroz prozor.
- Da, vjerujem da ima. Sjednite, molim vas. -Ledi d'Arcy pokazala je klupicu kraj
kamina. -Uzmite pehar bazgova vina. - Natocila ga je iz vrca na stolu, a potom je izabrala
jabuku iz koare na niskom stolicu i dala je Philipu.
- On nije Owenov sin? - blago je pitala.
- Ne - rece Pen. - Moj i mojeg pokojnog mua. Ali Owen je u njegovom ivotu
odigrao ulogu za koju nema cijene.
Esther d'Arcy se na to nasmijeila, a smijeak se proirio i u njezinim ocima,
otkrivajuci Pen kako je nekoc morala biti lijepa ena, prije nego su je svladali brige i tuga.
- Mislim da ste je vi vec platili - rekla je kad je sa svojim peharom sjela na
klupicu sucelice Pen. -
Time to ste ga doveli kuci. - Zamiljeno se zagledala u iroke hrastove daske na podu
prije nego je konacno podigla glavu.
- Owen se oenio prije nekih deset godina, po nalogu svojeg oca. Njegov je otac
GI GA

205

bio clan kraljevske obitelji de Guise. To je bio dobar brak, dobar savez za clana te obitelji i
Estelleine. Spustite dijete, u ovoj sobi ne moe napraviti nikakvu tetu rekla je kad je vidjela
kako se Philip vrpolji u majcinu krilu.
Pen ga je spustila, a on je odmah krenuo u istraivanje prostorije.
- Estelle je bila veoma lijepa, prilicno tata, ne osobito pametna - nastavila je Esther. -
Nita nije znala o Owenovu radu za Francusku. - Otro je pogledala Pen, a ona je kimnula.
- Owen je veoma predan svojem poslu, cesto je na putu. Medutim, bio je kod kuce
dovoljno dugo da dobije dvoje djece - suho je dodala.
- Ukratko receno, Estelle je voljela ocijukati, moda cak i vie od toga, ne znam
i necu nagadati. Nita nije znala o Owenovu ivotu; Owen ju nije upozorio, niti je dovoljno
pazio na nju. Nije predvidio u kakvu ce je opasnost odvesti njezina tatina, pa ju nije uspio
zatititi.
Pen nita nije rekla. Owenova je majka tu kritiku na racun svojeg sina iznijela bez
emocija, ali je pozorno promatrala Pen kako bi vidjela njezinu reakciju. Pen joj nita nije
pokazala, vec je samo uspravno sjedila na klupi, rukama obavila pehar to ga je drala u krilu,
te svakih nekoliko minuta provjeravala to radi Philip.
- Owen je imao... jo uvijek ima, pretpostavljam... neprijatelje. Neprijateljstvo
nije osobno, vec profesionalno, razumijete? Pen kimne.
- Imao je neke informacije o pripadniku panjolskog dvora koje bi dovele do
covjekova uhicenja i pogubljenja. Kako bi ga sprijecio da razotkrije te informacije, taj covjek
i njegova struja postavili su klopku za Estelle. Predstavili su joj dvoranina koji je bio tako
paljiv i vjet da mu je poklonila svoje puno povjerenje. Bila je povjerljive naravi - dodala je
Esther i popila gutljaj vina.
- Namamljena je na tajni sastanak i oteta, zajedno s njezinom djecom. Nekoliko
tjedana ranije zaposlila je novu dadilju, koju je zduno preporucio njezin udvarac... Jo vina?
- Ne, hvala vam.
- Dobro. Owenova ena i djeca drani su kao taoci. Ne pristane li Owen ne samo
zakopati te informacije, vec i postati izdajnik, stupiti u slubu panjolaca kao dvostruki agent,
oni ce umrijeti.
- To nije bila neozbiljna prijetnja - dodala je, blago naglasivi svoje rijeci.
- Ne - sloila se Pen, ispruivi ruku kako bi uhvatila Philipa koji se spotaknuo o
stolic kad je posegnuo za jo jednom jabukom.
- Owen je izbavio svoju enu i djecu. I on ima mnogo prijatelja, cak i takvih koji bi
dali ivot za njega.
Pen je to bez problema mogla vjerovati. Bila je opcinjena tom pricom, u mislima
odbacujuci pogreno shvacene djelice Robinove verzije.
Esther je odjednom uzdahnula. - Kad je svoju obitelj smjestio na sigurno, zakljucio je
da, ukoliko se i dalje bude bavio svojim poslom, njihovu sigurnost moe jamciti jedino ako ih
iskljuci iz svojeg ivota. Kad bi svi povjerovali da mu oni nita ne znace, ne bi imali nikakvu
vrijednost za ucjenjivace. Odbacio je svoju enu, odrekao se svoje djece, posve se predao radu
za Francusku.
Pen je nesvjesno masirala svoje sljepoocnice. To je ipak bila zastraujuca prica o
sposobnosti jednog covjeka da se odrekne svih emocionalnih veza, da se odrekne svoje djece.
- Njegov je izbor bio veoma jednostavan - rekla je Esther, pozorno promatrajuci Pen. -
Ili ce se odreci svojeg ivotnog djela, ili svoje obitelji. Platio je svoju glupost jer nije upozorio
Estelle, jer ju nije bolje cuvao. Duboko je volio - voli - svoju djecu. Vjerujem da si nikad nije
oprostio. Ali isto tako ne vjerujem da pogrenom smatra svoju odluku da izabere zemlju
umjesto obitelji.
- Za Owena - rece Pen. - Nije pogrena za Owena.
GI GA

206

- Ali za druge moda jest - rece Esther. - Da, to mogu shvatiti.
- J este li je vi smatrali pogrenom?
Esther je oklijevala. - Radi Lucy i Andrewa, da. Nikad nisu culi da se izgovara ime
njihova oca otkako su prije tri godine doli k meni. Andrew je tada imao tri godine, Lucy
dvije... otprilike iste dobi kao va sin. - Osmjehnula se i blagim pogledom pratila Philipovo
istraivanje salona.
Tada je ponovno uzdahnula. - Owen je vjerovao da je to jedini nacin na koji se moe
pobrinuti da budu sigurni.
Pen je i dalje masirala svoje sljepoocnice, kao da ce to njezinom umu pomoci da
shvati tu zavrzlamu. Owenova joj je majka ispricala golu, neuljepanu istinu. Nije se
ustrucavala kritizirati svojeg sina, nije se ustrucavala izraziti vlastite sumnje u ispravnost puta
to ga je izabrao.
No Pen je duboko u sebi znala koliko mu je teko pala odvojenost od djece. Sjetila se
malene djevojcice koja je istrcala pred njegovoga konja, dubokih sjenki u njegovim ocima
kad bi govorio o djeci, kompetentnosti kad je predvidio potrebe dvogodinjaka na putovanju,
lakoce s kojom je pristupao Philipu, te ugode s kojom se njezin vlastiti sin preputao Owenu.
- to je bilo s Estelle?
- Umrla je prije dvije godine. Kuga je posjetila gradic u kojem je ivjela.
- Nije bila u samostanu... gdje postoji zavjet utnje?
Esther odmahne glavom. - Ne. To je bila izmiljotina. Zapravo, ivjela je na jednom
od imanja svoje obitelji u Provansi. Nedostajalo joj je uzbudenje dvora, ali malo to drugo.
Uivala je u drutvenom ivotu provincije, a vjerujem da je imala i ljubavnika. Nije bila
nesretna... a bila je izvan opasnosti.
- Shvacam. - Pen se namrtila. - Zato mi Owen sam to nije elio ispricati?
- Zacijelo zato jer se bojao da ce pokuati opravdati svoje postupke, a znao je da ja to
necu uciniti - tiho ce njegova majka. - Nikad nije bio kukavica.
Pen je podigla Philipa koji se naslonio na njezina koljena i sisao ostatak jabuke, a oci
su mu se sklapale.
Owen je elio da ona razumije, prihvati, oprosti. Pen je drala djetetovu glavu dok mu
se oci nisu zatvorile i tijelo se opustilo uz nju. - Smijeni li ga ostaviti ovdje?
- Svakako.
Ustala je i oprezno smjestila sina na klupi, a potom je izila iz salona.
Tihi zvukovi harfe vodili su je hodnikom i preko predvorja do napola otvorenih vrata
odaje s drvenom oplatom u prednjem dijelu kuce.
Owen je sjedio za instrumentom, zatvorenih ociju, prstima prebiruci po icama. Svirao
je njenu melodiju. Pen je stajala na vratima i sluala. Cula je cenju, tugu i nadu u
zvukovima to ih je izvlacio iz instrumenta. Njegovo je dvoje djece sjedilo na podu i pozorno
slualo.
Owen je otvorio oci i pogledao Pen. Sva cenja, tuga i nada to ih je unio u glazbu
vidjela se u njegovim ocima.
Nasmijeila mu se, gledajuci ga u oci, a potom je tiho pola sjesti na stolicu iza
njegove djece. Owenovi su prsti prebirali po icama, ali je sad stvarao glazbu ispunjenu
nadom i obecanjem.

* * *

- ena je priznala da je koristila carolije i magiju u svojem radu u kuci
Bryanstonovih, milorde vojvodo. - U crno odjeveni straar drao je kapu na prsima i naklonio
se kad je to izgovorio.
GI GA

207

Northumberland je podigao pogled s papira na svojem pisacem stolu. - A to je s
kraljem? Je li priznala izdaju?
- Nije, milorde vojvodo. Cak se i na mucilima drala price da ju je poslala ledi
Bryanston kako bi ucinila sve to moe za kraljev oporavak.
- J e li Philipu Bryanstonu dala otrov na zahtjev njegove majke?
- To je zanijekala, milorde vojvodo. Ali je priznala da nita nije ucinila kako bi
pomogla grofu tijekom njegove bolesti, prema naredbi ledi Bryanston. Takoder je priznala da
je ledi Pen Bryanston dala napitak za izazivanje prijevremenog porodaja, i to prema naredbi
ledi Bryanston.
- No, dakle - rece Northumberland, ispruivi duge noge ispod stola. - Znaci, ledi
Bryanston i njezin ljigavi sin uveli su u kraljevu odaju poznatu trovacicu, vjeticu, enu koju
su koristili za vlastite ciljeve. - Dlanom je preao po papirima na stolu, poravnavi ih.
- Uhitite ledi, njezina sina i njegovu enu te ih optuite za izdaju. Neka ih odvedu u
Tower, a potom mi javite to su rekli.
- Da, milorde vojvodo. - Covjek se opet naklonio, salutirao i iziao iz vojvodine
odaje.
Northumberland je ustao od stola. Grofovski posjed Bryanstonovih nema nasljednika.
Sad ce ga moci nekome darovati za pruene usluge. Koliko se sjecao, rijec je o prilicno
velikom posjedu, sa zemljitem u Oxfordshireu i negdje na sjeveru Engleske. Bogata imanja
koja su nekoc pripadala nekim samostanima, rasputenima u vrijeme vladavine staroga kralja.
Bit ce korisno mito nekom clanu Krunskog vijeca u zamjenu za potpis na Planu mladoga
kralja o promjeni reda nasljedivanja.

* * *

Miles Bryanston je iziao iz bordela, navlaceci draguljima ukraene rukavice. Dijete je
nestalo. ena je rekla da je umrlo od groznice, ali neto u njezinim nemirnim ocima i
laskavom tonu izazvalo je nelagodu kod Milesa. Medutim, najbolje da majci kae da je umrlo.
Ne treba joj stavljati nikakve ideje u glavu.
Oci su mu zasjale. Moda ce joj jednostavno reci da je ucinio ono to je naredila.
Moda ce reci da ga je bacio u rijeku. Tako ce se njemu pripisati zasluge, a nitko nece znati
istinu.
U pristanitu je zaustavio camac. - Westminster! - Sjeo je na klupu i cvrce se omotao
platem. To je dobar plan. Preuzet ce zasluge, smiriti majku i sve ce biti u redu.
Zvidukao je sebi u bradu kad je uao u kucu obitelji Bryanston. Joan je hodala
predvorjem, doimajuci se uzrujanom, to nije bilo neobicno.
Pozdravila ga je podigavi ruke u zrak i glasno uzdahnuvi. - O, Miles - rekla je.
Njegovo je dobro raspoloenje isparilo. - Sto je, eno? Zato uvijek izgleda tako
nesretno? Od toga bi se mlijeko moglo ukiseliti.
Joan opet uzdahne. - Ledi Bryanston... tvoja majka... - Suze su joj navrle na oci. -
Cijelo je jutro bila tako neljubazna prema meni. Dolly je imala jo jednu malu nezgodu,
veoma malenu, a ledi Bryanston ju je izbacila u kuhinjsko dvorite i zabranila joj da ikad vie
ude u kucu. A sad je tako bolesna... - J o je jednom drhtavo uzdahnula, a suze su joj potekle
niz obraze.

- O, Miles, gotovo bih mogla povjerovati da je otrovana.
Miles je napravio grimasu. Dolly je Joanin panijel, posve beskorisna ivotinja po
njegovom miljenju, uz nesretnu naviku da ima ono to J oan eufemisticki zove "nezgodama".
- Vjerojatno je u dvoritu pojela otrov za takore - rekao je, uz vrlo malo
GI GA

208

suosjecanja. - Gdje je moja majka?
- U knjinici, na katu. - Joan se polako udaljila, gorko placuci.
Miles se popeo stubama i uao u knjinicu. Ledi Bryanston podigne pogled s poslovne
knjige na pisacem stolu. Izgledala je frustrirano. Racuni su je uvijek zbunjivali. Iznosi se
nikad nisu slagali, a sad je bilo isto.
- Dakle? - otro je pitala.
- Rijeio sam problem - rece Miles i nasloni se na vrata, pun samozadovoljstva. -
Nema ga vie.
- Ah. - Ledi Bryanston se zavalila u svojoj stolici i promatrala sina s necim slicnim
odobravanju.
- Dobro. Onda nas vie nita ne mora zabrinjavati.
Opet se okrenula poslovnoj knjizi i razdraeno rekla: - eljela bih da neto poduzmes
po pitanju svoje ene. Njezino me cmizdrenje izluduje.
Miles je otvorio usta da odgovori ba kad je kucom odjeknulo glasno lupanje.
- to je to, dovraga? - Otvorio je vrata i pogledao u hodnik. Lupanje se ponovno
zaculo.
- Netko je pred vratima - rece njegova majka i ustane. - Ne treba biti genij da se to
shvati. - Prola je kraj njega do hodnika.
- Iz predvorja su do njih dopirali povieni glasovi. Glasni, grubi tonovi. Odgovarao im
je Joanin glas, kretav i prestraen.
- Boje mi krvi, to je to? - pitao je Miles kad je vidio veliko predvorje
ispunjeno ljudima... mukarcima naoruanima kopljima i macevima.
Siao je s posljednje stube i odmah su ga okruili.
- Lorde Bryanston, imam nalog za vae uhicenje, kao i za uhicenje vae majke,
pod optubom za bavljenje carolijama i izdaju - izgovorio je covjek koji je nosio srebrni lanac
i slubeni tap, znakove dunosnika.
Miles je posivio. - to... kako to mislite... kakve carolije... kakva izdaja?
Ledi Bryanston, koja je sad vec takoder bila opkoljena, povienim tonom rece: -
Kakve su to besmislice? Sigurno je dolo do neke greke.
- Uhiceni ste, gospo, jer ste u kraljevu odaju doveli vjeticu, te za kovanje urote
kako bi se kralja ubilo otrovom.
Ledi Bryanston se odjednom zanjihala i podigla ruku do vrata. - Na temelju cega?
Kakve dokaze imate za te optube?
- Priznanje ene Goodlow koju ste vi doveli u kraljevu odaju. Priznala je da je na
vau zapovijed izazvala prijevremeni porodaj vae snahe, kao i cesto pripremanje otrovnih
napitaka i bacanje cini, takoder na vau zapovijed.
- Priznanje! - Cinilo se da je prilicno potrajalo dok nije shvatila ozbiljnost situacije.
Zurila je u dunosnika, a zatim pogledala kamena lica straara koji su je okruivali.
- Moramo vas odvesti u Tower na ispitivanje -rece dunosnik. - Vas, vaeg sina i vau
snahu.
J oan je kriknula i bez svijesti pala na pod. Milesovo je lice postalo zelenkasto. Ledi
Bryanston je nastavila zuriti, polako shvacajuci strahotu situacije.
Tower... ispitivanje.
Vie nita nisu smjeli reci, a zapravo nisu bili ni sposobni govoriti, te su ih ladom
odveli u Tower, kamo su uli ispod podizne reetke kapije izdajnika i uskoro se nali u
tamnicama ispod Towera.
GI GA

209

Dvadeset esto poglavlje

Pen je izila na blagi zrak lipanjske veceri. Drala je Philipa za ruku i sluala kako
nabraja sve to vidi, te neprestano ponavlja: - Vidi, mama, vidi.
Lucy i Andrew bili su jednako zasluni za njegovo brzo svladavanje govora kao i Pen.
Cinilo se da Philip bre i lake reagira na njih nego na odrasle.
Owen i njegova majka su, rukom pod ruku, zaobili ugao kuce i stigli iz povrtnjaka.
Nosio je koaricu mlade mrkve. Bio je odjeven u seosku odjecu, zamijenivi raskono vezene
svile i barune iz Londona vunenim carapama, platnenim kouljama i haljecima od domaceg
sukna.
Ali uvijek je uza se imao rapir i bode, cak i kad je obavljao tako jednostavan zadatak
kao to je vadenje mrkve iz zemlje za veceru. Nije proao niti jedan dan da nije vjebao
macevanje, rukovao kopljem u dvoritu iza kuce, gadao strelicama u metu. Te su aktivnosti
fascinirale njegovu djecu, a Andrew je trcao naokolo i mahao vlastitim drvenim macem. No
Pen i Esther su znale da to usredotoceno vjebanje nije igra.
Pen je pricekala da stignu do nje. U posljednjim je tjednima osjecala kako u njemu
raste nestrpljivost. Zakljucila je da se ovo mirno razdoblje iscjeljivanja, obnove, medusobnog
upoznavanja blii kraju. Zapravo je i sama jedva cekala da se vrati svojoj obitelji.
Posegnula je u dep i izvadila pismo to ga je upravo primila od svoje majke. Pisala je
svojoj obitelji preko francuskog veleposlanika, a Guinevere je odgovarala na isti nacin.
Tijekom pet mjeseci, otkako je Pen napustila London, razmijenile su malo pisama. Owen je
jo uvijek smatrao opasnim majcin dom razotkriti nekome izvana. No pisma koja su
razmjenjivale u veoma su malo rijeci sadravala sve emocije to su ih osjecale, sve neizgovo-
rene spoznaje do kojih su dole.
Owen i Esther stigli su do nje. Owen joj je poljubio usta kad je podigla lice prema
vecernjem suncu. Esther se nasmijeila i sagnula se do Philipa, a on je spremno stavio svoju
ruku u njezinu kad je predloila da podu u kuhinjski vrt ubrati jagode za veceru.
- Cini se da tvoja majka uvijek zna kad elimo nasamo razgovarati - rece Pen i zatiti
oci od sunca dok je gledala kako se udaljavaju. Tanki zlatni prsten bljesnuo je pod suncevim
zrakama.
- Vidio sam kurirova konja - rece Owen. - Ima li vijesti? - Pokazao je pismo to ga je
drala.
- Miles i njegova majka prognani su prije dva tjedna - rekla je.
- Dobra vijest - rekao je.
- Da. Cini se da nije bilo dokaza protiv J oan, ali je protjerana na imanje svoje obitelji
u Lincolnshireu. Grofovski je naslov slobodan.
- Onda je moda vrijeme da se vratimo i zatraimo ga za tvojeg sina.
- I ja sam to pomislila, ali ne znam. Northumberland to zasad dri u svojim
rukama.
Pomalo se zbunjeno nasmijeila i rekla: - Cini se da mi to vie nije osobito vano.
Philip je bucmast, brbljav i sretan. Ne znam koliko se sjeca onog tekog razdoblja, ali to mu
ne ometa san. Moda njegovo nasljedstvo nema nikakvu vanost.
- Mislim da ima - rece Owen. - Ako je moguce boriti se za to, onda se moramo boriti.
- Moda - rece Pen. - Tako sam zadovoljna, tako pospano troma, kao Oracic. Cini se
da nemam elje za lovom na mieve.
Tiho se nasmijala, ali su se njezine oci tada uozbiljile. Oprezno je nacela temu koja se
vie nije mogla izbjegavati. - No takoder sam mislila da je moda i tebi vrijeme da nastavi sa
svojim ivotom.
GI GA

210

Uzeo joj je ruku i vrtio prsten na njezinu prstu. - To je na ivot, Pen.
- Nismo razgovarali o nacinu na koji cemo ivjeti - rekla je.
- Nismo - sloio se, milujuci joj kosu. - Imali smo previe drugih tema za razgovor.
Nasmijala se i priljubila uz njega, udiuci miris koulje suene na suncu, vonj svjeeg
znoja od rada u vrtu, osjecajuci pomicanje njegovih prsnih miica pod svojim obrazom. -
Mislim da smo vie vodili ljubav nego razgovarali.
- I to je oblik razgovora. - Nastavio joj je milovati kosu koju je, ovdje na selu,
veci dio dana nosila sputenu. Vecernji je povjetarac zahvatio fini zlatno-smedi pramen i
prebacio ga preko njezina cela.
- Hocemo li povesti Lucy i Andrewa? -
Pogledala ga je i vidjela kako se u njegovim ocima pojavljuje stara sjenka.
- Ne - rekao je. - Zasad im je najbolje s mojom majkom. London je za njih
previe opasan i ne bi bili sretni. Kasnije, kad sve bude jasnije, tada cu ih dovesti.
Pen se nije prepirala. Oni su Owenova djeca, mada izmedu nje i njih vec jaca
povezanost. Ali Owen mora sam odluciti kad ce ih bez opasnosti moci ponovno javno
priznati.
Sto se nje tice, ona nosi njegov vjencani prsten i ponosno ce stajati kao njegova ena,
ali svjesna je opasnosti, a i njezina ce je obitelj biti svjesna. Bude li trebalo izvuci maceve radi
njezine zatite, ako Owen ne bude ondje, imat ce Hugha i Robina, kao i sve koji ce uz njih
stati. To je rizik o kojem su raspravili i stigli do dogovora. Ali Owen jo nije spreman izloiti
svoju djecu... niti zamoliti nekoga drugoga da ih titi.
Pen je znala da se u sebi bori s odlukom o tome hoce li nastaviti sluiti Francuskoj ili
ce se zadovoljiti nimalo pustolovnim, kucanskim ivotom. Nece vriti pritisak na njega.
Mislila je da je stekla vlastiti mir, te ce svoj ivot prilagoditi njegovoj odluci. On ce je uvijek
voljeti.
Esther je, jednako kao i Pen, osjecala Owenovu nestrpljivost. Bez iznenadenja je
prihvatila njihove planove o odlasku, premda joj je bilo teko skrivati tugu.
Lucy i Andrew su se grcevito drali Owena dok im je objanjavao da ovaj put nece
tako dugo izbivati. On i Pen ce se vratiti po njih.
- Ali povest cete Philipa - naglasio je Andrew.
- Da - sloila se Lucy, a brada joj je podrhtavala i oci blistale od suza. - I mi elimo
poci, a elimo povesti i baku.
- Ne ovaj put - blago ce Owen. Privukao ih je k sebi, ljubeci ih, cvrsto ih grleci.
Morao je uloiti fizicki napor kako bi ih prepustio rukama svoje majke. - Uskoro, obecavam.
Pen je osjecala suze i u svojim ocima. Razumjela je koliko mu je teko ponovno ih
ostaviti, kako ga to zasigurno podsjeca na uasne trenutke kad ih je prvi put poslao od sebe.
Ali je takoder znala da ce Esther silno patiti kada dode vrijeme da ih uzme k sebi.
Zato ljubav, najvelikodunija od svih emocija, izaziva takvu patnju?

* * *

Otili su iz Walesa krajem lipnja, ali ovaj put njihovo putovanje nije iziskivalo urbu.
Sunce je sjalo, ivice i vocnjaci raskono su cvali, a u zraku se osjecao njihov miris.
Druge veceri, kad se sunce spustilo prema zapadu, naili su na potok. Owen je sjahao i
ispruio se na obali. Zasukao je rukave i uronio ruke u vodu koja je sporo tekla. Izvukao je
smedu pastrvu koja se bacakala u njegovom stisku. Bacio ju je na obalu i dokrajcio kamenom,
sve jednim pokretom, ili se barem tako cinilo Pen koja je sjahala s Philipom u narucju.
- Une nuit sous la lune - rece Owen i pogleda prema sjenci mjeseca na jo uvijek
svijetlom nebu. - Hrana, vatra, deke.
GI GA

211

- O, da - rece Pen. - I moemo se okupati u potoku. - Okrenula se Philipu. - Bi li elio
plivati, ljubavi? Pracakati se u potoku?
Philip je pomalo ozbiljno promatrao potok. Ispruio se na obali, kako je vidio da
Owen cini, i ispruio ruku, pokuavajuci dotaknuti vodu. Nije ju uspio dosegnuti, pa se
namrtio i potrbuke pomaknuo naprijed.
Pen se pomaknula kako bi ga uhvatila prije nego naglavce padne u vodu, ali je Owen
bio bri. Podigao je djecaka visoko u zrak i dijete se glasno i ushiceno smijalo.
Pen ga je razodjenula, a potom je skinula i svoju odjecu. Skupila je kosu na tjemenu,
podigla Philipa i odnijela ga u potok.
Owen ih je promatrao s obale, a u njegovim se ocima vidjelo divljenje. Oboavao je
njezin zatiljak, oblik uskih leda. Volio je suenje njezina struka, lagano zaobljeni trbuh,
ugodno iroke bokove. Cinilo mu se da je u posljednje vrijeme malo dobila na teini, da ju je
sreca proteklih mjeseci nekako zaoblila. Nikad nije bila mrava, ne poput njezine sestre, ali se
doimala upalo i napeto kad je bila nesretna. Sad je zamamna poput zdjele gustog, masnog
vrhnja, ili zrele breskve, a on je volio svaki centimetar njezina tijela.
Svjesna njegova pogleda, Pen se okrenula, bradavica ukrucenih od hladne vode. Philip
je mlatarao nogama i vritao od zadovoljstva, prskajuci oko sebe, a kapljice vode namigivale
su na suncu koje je zalazilo.
- Zar nece uci? Ili radije glumi voajera? -doviknula mu je.
- Zasad ovo drugo - odgovorio je. - Moda bi bilo drukcije da ne dri dijete.
Pen se nasmijala. Philipova ih je nazocnost pomalo sputavala. Neko se vrijeme s njim
igrala u vodi, ispiruci mu prainu putovanja s koe, uivajuci u svjeini. Kad je izila, najprije
podigavi Philipa na obalu, a potom se i sama nimalo dostojanstveno uspentrala van, Owen je
vec zapalio vatru i jo su dvije pastrve leale kraj one prve.
Zamotao je djecaka u rucnik i brisao ga, a on se radosno smijao. Pen se obrisala i
odjenula, a zatim je sjela kraj vatre dok je Owen pripremao pastrve.
Kasnije, pod zvijezdama, dok je Philip spavao sklupcan u svojoj deki, Pen se posvetila
Owenovu tijelu, uivajuci u svakom poznatom centimetru njegove koe, jezikom povlaceci
iroke poteze, zubima mu grickajuci bradavice, cijelu duinu penisa kad ga je uvukla duboko
u usta, udiuci raskoan miris njegova uzbudenja, na obrazima osjecajuci otre kovrcave
dlacice na unutranjoj strani njegovih bedara.
Ispruio se na ledima, podigavi ruke iznad glave, rairenih nogu, preputajuci se.
Nocni je zrak bio ugodan, srebrnasta svjetlost mjeseca i zvijezda mrekala se na mirnoj vodi
potoka.
Podigla je glavu s njegovih prepona i zagledala se du miicavog tijela. Lijeno je
prela rukom po udubljenju njegova trbuha, prstom pronaavi pupak. Podigla se na laktove
i poljubila mu puls u dnu vrata.
Spustio je ruke i uhvatio joj glavu, zavukavi prste u gustu smedu kosu. Posluala je
njegovu elju i primaknula lice njegovomu. Nasmijeila mu se odozgo, leeci cijelom
duinom tijela na njemu, trbuha priljubljenog uz njegov, mekih bedara naslonjenih uz njegova
miicava bedra.
- Poljubi me - zatraio je, a ona je polako sputala glavu, zadirkujuci ga, promatrajuci
sjaj u njegovim ocima, sve dok se njezine usne nisu spojile s njegovima. U pocetku tek lagan
dodir, vrhom jezika dotaknula mu je kutove usta, gurnula ga izmedu njegovih usana do zuba,
u unutranjost usta, kuajuci vino to su ga pili uz veceru. Tada je poceo uzvracati poljubac,
njegov se jezik macevao s njezinim, milovao joj unutranju stranu obraza, zubima joj je
grickao vrh jezika, prije nego joj je objema rukama uhvatio glavu i jezikom uronio duboko u
njezina usta.
Podigla je donji dio tijela i on je uao u nju sporim, dugim pokretom. Njihova su se
GI GA

212

usta spojila, njihova su se tijela spojila, obuzeo ih je predivno poznati ritam, poznat, a ipak
svaki put drukciji. Dotaknuli bi neki drugi ivac, jedno iz drugoga crpili neku drukciju
emociju.
Pen se polako odvojila od njegovih usta i sjela, naslonivi se na njegova podignuta
koljena. Zavukao joj je ruku izmedu rairenih bedara i dotaknuo nabrekle usne njezina
spolovila, milujuci vrele, vlane nabore. Kad je doao pravi trenutak, dotaknuo je ukruceni i
oteceni pupoljak uitka. Ugrizla se za usnu kako ne bi kriknula na toj tihoj obali potoka kad
su joj se prepone pocele grci ti od ekstaticne navale, a bedra kao da su se pretvorila u tekucu
radost. Opet se sruila naprijed na njegovo tijelo, a dok je i njegov orgazam pulsirao duboko u
njoj, nju je zahvatio drugi val uitka. Pomaknula je prepone uz njegove i zadravala dah,
cekajuci treci, malo slabiji val zadovoljstva.
- ene doista imaju srece - promrmljao je Owen, milujuci joj kosu dok je troma i
znojna leala na njemu. - To se cini nepravednim.
- To je nagrada za porodajne bolove - promrmljala je kad je dola do daha.
Tiho se nasmijao, milujuci joj leda, a ruka mu se zaustavila na njezinoj stranjici,
lijeno gnjececi mekane obline.
Pen se neto kasnije podigla tako da je opet sjedila na njemu. Cula je svoj glas, koji
kao da je dopirao iz velike daljine, kako govori ono za to je sebi obecala da nece reci.
- Ne znam kako cu izdrati ivot bez tebe. -
Maknula je kosu s ociju. - Znam da ce cesto izbivati, i znam da ja necu znati gdje si, i ne
znam hocu li to moci izdrati, nesigurnost, opasnost. Mislila sam da hocu. Obecala sam sebi
da ti ovo nikad necu reci, ali Owene, ne znam kako cu izdrati.
Zatim je vatreno dodala: - Hocu, jasno da hocu. Samo ne znam kako.
Pogledala ga je, a oci su joj postale tmurne, ispunjene ocekivanjem tuge, straha za koji
je znala da ce doci, aljenja to je uopce neto rekla.
Uhvatio ju je rukama oko struka i podigao sa sebe. Sjeo je kraj nje. Uzeo je njezinu
ruku na kojoj je nosila vjencani prsten.
Govorio je tiho, gledajuci njezinu ruku. - Obitelj, prijatelji, moj je posao uvijek imao
prednost nad njima. Sve do sada, ivio sam za svoj posao. To me odredilo, i meni i ostalima.
- Znam - brzo je rekla i stavila mu prst na usta.
- Vie nita ne treba reci. To je bio samo trenutak slabosti. - Pokuala se nasmijeiti. - Otkrila
sam da u ekstazi postajem slabija.
Uhvatio joj je zapece i spustio drugu ruku, cvrsto joj jednom rukom dreci oba
zapeca uza svoje koljeno. - Rekao sam, do sada, Pen.
Cula je njegove rijeci, osjecajuci svjei zrak na svojoj oznojenoj koi, lagani
povjetarac u kosi. - Ali ne bi se mogao toga odreci - rekla je. - A ja ne bih mogla podnijeti
pomisao da sam te ja na to natjerala.
Prijekorno je odmahnula glavom. - Kad je rijec o ovome, duo, ne bi me mogla
natjerati. Uvijek sam cinio ono to sam smatrao ispravnim, cak i ako... - Sjenka mu je
preletjela licem. - Cak i ako su drugi patili zbog toga.
Odjednom se skrueno nasmijeio. - Ali imam trideset pet godina, moda je vrijeme da
priznam svoju poodmaklu dob i nadem neku manje nepredvidljivu profesiju.
- Poodmaklu dob! - posprdno ce Pen. - Kakve besmislice.
- Imam enu i troje djece - rekao je. - A koliko ja znam, moglo bi ih biti jo. -
Slobodnu je ruku stavio na njezin trbuh. - Nije ba da ne dajemo prirodi priliku.
- Ne - sloila se, ali se nije smijeila, svjesna da je ovo moda najvaniji razgovor to
ce ga ikad voditi. Bude li osjecao da je vrila pritisak na njega, moda ce kasnije osjecati
mrnju; bude li ona osjecala da je omalovaavao njezine strahove, moda ce mrnje biti na
njezinoj strani.
GI GA

213

- Ali to bi radio, ljubavi? Ne mogu te zamisliti kao farmera, ili dvoranina, ili
besposlicara, cak ni uz uitke kao to je glazba.
- Antoine prezire Englesku - rekao je. - Kad bi se mogla naci odgovarajuca zamjena,
mislim da bi se rado vratio u Pariz.
Pen je zurila u njega. - Bio bi veleposlanik na Marynu dvoru?
- Imam razloga vjerovati da bi kralj Henri to odobrio, uz Antoineovu podrku.
Pen je to shvacala. Diplomacija, otvorena diplomacija. Mnogo sigurnije od tajnog
svijeta jednog agenta. A ipak, moda jednako uzbudljivo, s jedne tocke gledita.
- I dalje bi pijunirao?
- Ne. Vodio bih pijune - rekao je. - to vec ionako radim. A to je jo jedno podrucje
strucnosti koje ide u prilog veleposlaniku. - Njegov je smijeak na mjesecini bio pomalo
cinican.
- Znaci da bismo ivjeli u Londonu. Svi mi? -Cinilo se da nastoji shvatiti to on tocno
govori, ocajnicki se bojeci da neto pogreno ne protumaci i prerano se pocne radovati.
- Ako to uspije, da. - Pustio joj je ruke i ustao, a njegovo je dugo mravo tijelo
svjetlucalo na mjesecini. Stajao je s rukama na bokovima i gledao sre-brnasti potok i polja iza
njega.
- Ne bih mogao obecati da ce to biti zauvijek. Moda cemo neko vrijeme morati
ivjeti u Francuskoj. Bi li imala neto protiv?
Ustala je prila mu iza leda, obavila mu ruke oko struka i spustila bradu na njegovo
rame, promatrajuci isti krajolik. - Sve dok sam s tobom, ivjela bih u Surinamu, ili medu
Kozacima u divljini.
Okrenuo se i privinuo je na svoja prsa.

Bila je rana vecer estog srpnja kad su ujahali kroz kapiju kuce lorda Kendala u
Holbornu.
Pen je jedva obuzdavala svoje uzbudenje, uzbudenje pomijeano s cudnom strepnjom.
Znala je da ce biti dobrodola, da nece biti nikakvih prigovora, cak ni zbog njezinoga braka
koji je sklopljen u malenoj crkvi u selu Owenove majke. Pisala im je i obavijestila ih o tome,
a oni su pisali kako bi Owenu zaeljeli dobrodolicu u obitelj, s toplinom i zahvalnocu zbog
svega to je ucinio. Unatoc tome, nije uspijevala suzbiti tjeskobu.
Hoce li se svidjeti jedni drugima? Kako ce se Owen, jedinac, covjek koji je uvijek
ivio sam, barem emotivno, osjecati kao clan bucne, brine, veoma blisko povezane obitelji?
Vratar je poslao svojeg sina da odjuri do kuce kako bi upozorio obitelj o njihovom
dolasku, a kad su na konjima stigli do ljuncanog okretita ispred kuce, vrata su se otvorila i
iziao je val ljudi, ispunjavajuci zrak svojim radosnim povicima.
Okruili su Pen. Philip je prelazio iz jednog narucja u drugo, zautjevi od
iznenadenja. Owen je sjahao i cekao, promatrajuci prizor, pitajuci se kako ce tu ikad pronaci
mjesto za sebe.
- Nemojte dopustiti da vas to prestrai rekao je Hugh, stigavi do njega. - Guinevere
i njezine kceri svakoga mogu ostaviti bez rijeci. to se tice ostalih, to su obiteljske sluge koji
poznaju Pen otkako se rodila. Uskoro ce se svi smiriti.
Nasmijeio se Owenu i pruio mu ruku. - Veoma ste dobrodoli, Owene d'Arcy. Tako
ste zduno pazili na moju kcer. Nisam je vidio tako vedru, tako sretnu, nije tako zraila
otkako je Philip umro.
- Drago mi je - rece Owen, prihvativi pruenu ruku i cvrsto je stisnuvi. - I
zahvaljujem vam na dobrodolici. - Opet je pogledao bucnu skupinu, primijetivi: - Robin nije
ovdje?
- Ne. Northumberland ga dri uza se tijekom posljednjih mjeseci. Nije bio osobito
GI GA

214

zadovoljan kad je princeza Mary otila, a Pen nestala. Pomno pazi na Robina.
Zabrinut se izraz pojavio u Hughovim jarko plavim ocima. - Ako Northumberland
zakljuci da ga je Robin izdao, onda... Naglo se prekinuo. - Ali to je briga za neki drugi dan.
Dodite, enska vam strana mora zaeljeti dobrodolicu.
Pen se divila malenom Charlesu cija se kosa doimala jo vie nakostrijeenom i
crvenijom oko okruglog, pjegavog lica i iznad dobro uhranjenog tijela. - Govori li? - pitala je
Pippu.
- Bez prestanka - nasmijala se Pippa. Osobito ako u blizini ima hrane.

Zvuk konjskih kopita na ljunku prekinuo je sveopcu guvu. Robin je na znojnom
konju galopom stigao do proirenja, a ljunak je letio na sve strane ispod konjskih kopita.
Skocio je s konja, u pocetku jedva opazivi Owena i Pen. Hugh je pourio k njemu. -
to je?
- Edward je mrtav. - Robin je teko disao i znoj mu se cijedio niz lice. - Jutros u
neko doba, ali vojvoda to ne eli objaviti. Poslao je po Mary u Hundson i po Elizabetu,
pozivajuci ih k bratu.
Dodu li u London, odmah ce ih uhititi i odvesti u Tower.
Podlakticom je obrisao lice, zaprljavi svilu svojeg haljetka.
- Namjerava J ane proglasiti kraljicom cim zakljuca gradska vrata, a u druge je
gradove poslao vojnike da budu spremni uguiti svaku pobunu.
Pogled mu je pao na Pen, na dijete u njezinim rukama. Brzo mu je prila i poljubila ga.
Cvrsto ju je zagrlio. - Tako mi je drago to si se vratila, ali bolje bi bilo da si ostala skrivena. -
Okrenuo se Owenu i njih su dvojica razmijenili poglede koji nisu bili neprijateljski, ali ni
osobito topli, premda se u njima vidjelo prihvacanje.
Tada je Robin nastavio: - Northumberland ce nam se svima osvetiti kad u svojim
akama bude imao Mary i Elizabetu, a Jane bude nosila krunu.
- To se ne smije dogoditi - rece Owen. - Mary treba upozoriti neka ne dolazi u
London.
- Da - sloio se Hugh, zaputivi se prema kuci. - Mora pobjeci na sjever, gdje ima
najvie pristaa Katolicke crkve. Odmah cu poci u Hunsdon. Robine, ti ce poci sa mnom.
Poalji u konjunicu po mojega konja i svjeega za sebe.
Guinevere nita nije rekla. Njezin je mu izabrao stranu. Izgubi li Mary u ovoj bitki za
krunu, onda ce Hugh i njegov sin izgubiti glave.
Pen pogleda svojeg mua. - Owene? - Njegovo je ime izgovorila kao blago pitanje.
- Ja ne sudjelujem u ovoj borbi - rekao je. - Francuska podrava Mary, kao i ja,
ali nije na meni uzeti oruje u gradanskim sukobima Engleske.
Razumije li to, Pen?
Namrteno ju je promatrao, pitajuci se hoce li razumjeti zato on mora zadrati
politicku, diplomatsku rezerviranost u necemu za to se zalae njezina obitelj, a njihova im
lojalnost ugroava ivote.
- Da - rekla je. - Razumijem. Ti si lojalan Francuskoj.
Owen je kimnuo, osjetivi vie olakanja nego zadovoljstva. - Moje mjesto je uz
veleposlanika. -Okrenuo se prema Guinevere. - Gospo, moja ena i posvojeni sin nalaze se
pod francuskom zatitom.
Guinevere kimne. - To je dobro. Odvedite ih pod veleposlanikov krov, na sigurno.
- I Pippu, Annu i Charlesa - rece Pen. Znam da ti nece poci, mama, ali oni bi
trebali.
Guinevere upitno pogleda Owena, a on rece: -Naravno. Oni su brakom dobili rodake u
Francuskoj. J este li sigurni da vi necete zatraiti istu zatitu, ledi Guinevere?
GI GA

215

- Ne, hvala. Moje je mjesto pod muevim krovom - mirno je rekla.
Hugh je iziao iz kuce kad se Robin pojavio na svjeem konju i doveo Hughova.
Njihov je oprotaj bio kratak, ali zato ne manje intenzivan. Tada su odjahali prema kapiji.
- Spakiraj nekoliko stvari - Guinevere rece Pippi. - I povedi Tilly i Ellen. One ce
vam pomoci s djecom.
Cetiri dana kasnije, J ane Dudley proglaena je kraljicom i uvedena u kraljevske odaje
White Towera u londonskom Toweru gdje ce cekati krunidbu.
Dok su se du rijeke oglaavali veliki topovi kako bi najavili kraljicino kretanje, Pen,
Pippa i Anna izile su iz veleposlanikove rezidencije u Whitehallu i pole do rijeke da bi
gledale kako procesija izlazi iz Durham Housea. Mnotvo na obalama bilo je tiho,
mrzovoljno, nitko nije klicao, nitko nije bacao kape u zrak dok se velicanstvena procesija
teglenica dostojanstveno kretala rijekom,
- Zemlja to nece trpjeti - apnula je Pen, a usne su joj se jedva micale jer se nije
moglo znati koga su podmetnuli u mnotvo.
Pippa je samo kimnula i cvrce stisnula Anneinu ruku.
Vratile su se u rezidenciju, ispunjene depresijom koja je bila na rubu straha. Cijeli je
grad, sparan i zaguljiv od ljetne ege, djelovao kao da ce svakog trenutka eruptirati u divljem
nasilju za koje su Londoncani tako sposobni.
Owen ih je docekao s olakanjem. - Opasno je biti ondje vani - ukorio ih je, niti ne
pokuavajuci prikriti svoju ljutnju.
- Bilo je prilicno bezopasno - rece Pen i skine kapuljacu. - Ali nismo se zadravale.
Ima li kakvih vijesti o Mary?
- Upravo je stigao glasnik. - Odgovorio joj je veleposlanik koji je upravo iziao iz
salona u hladnije predvorje. - Mary je na sigurnom u Framlinghamu. Va otac i brat su s
njom. Vojvoda je naredio citanje proklamacija na svakom trgu, ali ljudi hrpimice podravaju
princezu.
- Sad moemo jedino cekati - rece Owen. Spustio je ruku na Penino rame. - I, ako
nema nita protiv, moja gospo, cekat ce unutar kuce. Ti i tvoje sestre. - Pokuao je zvucati
kao da je zadirkuje, ali nije uspio zavarati ni Pen ni Pippu.
Anna ga je pomalo panicno promatrala. Novi joj ogor nije bio antipatican, ali joj je i
u najboljim trenucima djelovao zastraujuce, premda je prema njoj uvijek bio uljudan i
obziran. Medutim, nasmijavao je Pen, a Pippa ga je zadirkivala s lakocom i samopouzdanjem
kojem se njezina mlada sestra divila.
Pen se nasmijeila. Pomislila je da bi tu zabrinutost i strogost trebala smatrati
iritantnom, ali nije. Owen nije zatitio svoju prvu enu, a druga ce se morati nositi s
posljedicama tog neuspjeha.
Cekali su devet dana, a za to vrijeme uopce nisu izlazile iz kuce. Owen je dolazio i
odlazio, katkad ranom zorom ustajuci iz Penina kreveta da bi se ponovno pojavio tek kasno
poslijepodne. Glasnici su gotovo svakog sata stizali sa sjevera, gdje je Mary stjecala golemi
broj pristaa. Northumberland je diljem zemlje pokuavao skupiti vojsku protiv nje, ali je
nailazio samo na otpor.
Bila je sredina poslijepodneva 19. srpnja kad je Pen, dok je sa svojim sestrama sjedila
u veleposla-nikovom salonu i igrala se s Philipom i Charlesom, zacula prve povike s ulica.
Skocila je na noge, a vuna je pala i zaplela se kraj njezinih nogu. - to je?
Potrcale su do prozora s kojih se pruao pogled na ulicu. Onuda je hodalo mnogo ljudi
koji su pjevali, plesali, plakali.

GI GA

216

- to se dogodilo? Gdje je Owen, dovraga? -pitala je Pippa. - Dri nas ovdje
zatvorene, a onda ga nema kad nam treba reci to se zbiva.
- Ovdje sam. - Owenov vedar, melodiozan glas zacuo se s vrata. - Gotovo je. Mary je
proglaena kraljicom. Ocekuje se da ce se Northumberland do noci predati.
GI GA

217

Epilog

Kraljica Mary ustala je iz naslonjaca ispod baldahina u kraljevskim odajama u White
Toweru i koraknula naprijed kako bi primila posjetitelje.
- Pen, draga moja.
Pen se naklonila, a njezini su se skuti od damasta rairili po raskonom turskom sagu. -
Velicanstvo - promrmljala je i duboko se naklonila.
Mary ju je uhvatila za ruku i podigla iz naklona. Toplo ju je poljubila. - Nedostajali ste
mi, Pen, ali treba vam cestitati, koliko sam shvatila.
Blago se nasmijala. - Va mi je kavalir ucinio golemu uslugu, a vjerujem da cemo ga
mnogo cece vidati na dvoru, u vie... - Opet se nasmijala. - U vie konvencionalnoj ulozi.
- Tome se nadam, gospo - rece Pen.
Mary je bila velicanstveno odjevena, njezina tunika prosivena zlatom i draguljima, a
gornja haljina bljetala je od dragocjenih ukrasa. Kraljevske odaje u Toweru ukraavale su
viebojne raskone tapiserije, mekani sagovi i birani namjetaj, a Mary je, premda se tek prije
tjedan dana trijumfalno vratila u London, boravila ondje s gracioznom leernocu osobe koja
nikad nije sumnjala da na to ima pravo.
Mary je skrenula svoju pozornost na Owena koji je stajao kraj Pen. - Kavaliru, kad se
obave sve formalnosti, zaeljet cu vam toplu dobrodolicu u palaci St. J ames, kao prijatelju
engleske kraljice.
Owen se naklonio, dreci na prsima svoju kapu od crnog baruna.
- A koga to imamo ovdje? - Mary je spustila pogled na malenu figuru izmedu Pen i
Owena. Philip, koji je cvrsto drao njihove ruke, bio je odjeven u haljinicu i podsuknje od
vezene bijele svile. irom otvorenih ociju znatieljno je promatrao svoju kraljicu.
- Vjerujem da smo se ti i ja vec sreli - rekla je kraljica, dobroduno se smijeeci. -
Otad se djetetov izgled znatno popravio - primijetila je i svoj pogled vratila na Pen.
- Ljubav i dobra hrana, gospo - nasmijeeno ce Pen.
Mary kimne. Poigravala se tekim, draguljima optocenim kriem na svojim prsima.
Safiri i rubini tako su blistali da ih je bilo teko gledati.
- Pen, vjerujem da imate jednu molbu. Toplina u njezinu glasu i smijeak u
ocima jasno su pokazivali da ce molbi biti udovoljeno.
- Da, Velicanstvo. Grofovski posjed i titula Bryanstonovih nemaju vlasnika
nakon izgnanstva lorda Bryanstona. Zatraila bih to za svojeg sina, za sina Philipa
Bryanstona.
- Runa prica - rece Mary. Sagnula se k djetetu ciji je pogled bio prikovan za
draguljima ukraen kri. Trepnuo je i izvukao ruku iz majcine, ispruivi je da dotakne
bljetavu igracku.
- Znaci, dodiruje kri - blago ce Mary. Odrast ce u pravoj vjeri, dijete moje,
jer ce se Engleska vratiti svetim nacinima tovanja.
Drhtaj je prostrujao Peninim ledima; poznavala je dubinu kraljicine religiozne
gorljivosti, ali je stajala posve nepomicno.
- Philipe, grofe od Bryanstona, vracam ti ocevu titulu i posjede - rece Mary -
Budi snaan u vjeri i u lojalnosti svojoj kraljici.
Philipa je prestraila ozbiljnost svega toga, pa je briznuo u plac.
Pen se sagnula da bi ga smirila i nespretno ga podigla, jer joj je ceremonijalna haljina
ostavljala malo mjesta za kretnje. Owen je uzeo dijete od nje i obrisao mu suze vlastitim
haljetkom od sive svile.
- Nedostajat cete mi u mojoj slubi, Pen, ali sad vas putam da sluite muu -
GI GA

218

formalno ce Mary
Pen je napravila kniks, skrivajuci bljesak u svojim ocima. Ona ne slui Owenu, ba
kao ni on njoj. Koraknula je unatrag i vidjela kako to Owena zabavlja.
- Slukinjo moja - apnuo joj je u uho. Dobro dola u moju slubu.
Pen mu je dobacila pogled podrugljive ozlojedenosti te ga ostavila kako bi pozdravila
svoje roditelje, koji su stajali na drugoj strani odaje s Pippom i enom koja je imala crvenu
kosu svoje majke i crte lica svojeg oca. Elizabeta, kci Henrika VIII i Anne Boleyn.
Pen se naklonila princezi, Hughu i Guinevere, te zagrlila svoju sestru koja je bila
ushicena i radosna vie nego inace.
Pippa je nestrpljivo cekala da se obave pozdravi i formalnosti, a zatim je povukla
sestru ustranu. -J a bih trebala pratiti princezu Elizabetu nakon krunidbe - Pippa je tihim
glasom obavijestila Pen. -Nece ostati na dvoru, ali je zatraila moje drutvo. Misli li da je
pametno to uciniti?
- Ne znam - nesigurno ce Pen. - Ako nece boraviti na dvoru, tebi bi moglo biti
prilicno dosadno.
- O, negdje uvijek ima uzbudenja - rece Pippa. - Ti si uspjela naci egzoticnog i
opasnog mua dok si bila u princezinoj slubi, a ja sam cvrsto odlucila iskuati svoju srecu.
Pen se nasmijala. - To je budalasto.
- O, vidjet ce - rece Pippa. - Vidjet ce. Vratila se Elizabeti, a njezini su
koraci vie slicili plesu nego klizanju.
Pen i Owen su s Philipom uskoro potom otili iz kraljevskih odaja. Gavrani su se
okupljali na travnjaku Towera, a njihovo se graktanje uzdizalo u vecernjem zraku. Hodali su,
njiuci Philipa izmedu sebe, prema izlazu iz Towera.
Pen je pogledala prema kuci dentlmena tamnicara, lijepoj dvokatnici okrenutoj prema
travnjaku. Ucinilo joj se da na jednom od prozora vidi obrise neke figure. Sitna figura u
tmurnoj sivoj haljini, kose povucene ispod uredne bijele kapice.
Jane Dudley.
- Jadna djevojka - tiho ce Pen. - Jo nema ni esnaest godina. Kraljica devet
dana, a sad je zatocenica. Sve zbog ambicije koja uopce nije bila njezina.
Sagnula se i poljubila Philipov obraz. - Kakvog sve zla ima na svijetu, Owene. Otac
ovog djeteta umro je radi ambicija svoje majke. Sirota malena Jane suocit ce se tko zna s cim
radi ambicija Suffolka i Northumberlanda.
Izila je na pristanite kraj Lavljih vrata.
- Naa djeca nece patiti ako mi to budemo mogli sprijeciti - rece Owen i podigne
Philipa u teglenicu.
- Ne - sloila se Pen i sjela na pramac kad se plovilo odmaknulo od mola. - Vrijeme je
da podemo po Andrewa i Lucy.
Owen se smijeio dok je stajao na palubi, s rukama na bokovima, gledajuci kako kraj
njih klizi grad.
- Volim te - apne Pen.
- I ja tebe, duo - odgovorio je, i dalje se smijeeci.
- Volim te - objavio je Philip, poskakujuci na sjedalu kraj majke. - Volim te... volim
te... - Vritao je od smijeha kao da je rekao neto izrazito smijeno.
Pen je ustala i prila Owenu kraj ograde. Zagrlio ju je, a ona mu je spustila glavu na
rame. Iza njih je njezin sin nastavio radosno pjevuiti iste rijeci, a to je bio najljepi zvuk na
svijetu.
- Poljubi me - tiho je zatraila, okrenuvi lice prema Owenu.
- Uvijek - rekao je i dlanom joj obujmio obraz. Spustio je usta na njezina. - Provest cu
ostatak ivota ljubeci te, duo. Ovako... i ovako... sada i zauvijek.

Špijunov Poljubac Drugi Roman Trilogije Poljubac Jane Feather

Încărcat de

Informații document

Titlu original

Drepturi de autor

Formate disponibile

Partajați acest document

Partajați sau inserați document

Opțiuni de partajare

Vi se pare util acest document?

Este necorespunzător acest conținut?

Drepturi de autor:

Formate disponibile

Špijunov Poljubac Drugi Roman Trilogije Poljubac Jane Feather

Încărcat de

Drepturi de autor:

Formate disponibile

GI GA

S-ar putea să vă placă și