Gazi Husrev-begove biblioteke

Knjiga XVII-XVIII .

ANALI Gazi Husrev-begove biblioteke KNJIGA XVII-XVIII

*
Izdava:

Rijaset Islamske zajednice Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu

*
Lektor: Aida Krzi

*
Tehniki

urednik:

Aida Mujezin

*
Djzajn korice: Tarik Jesenkovi

*
Priprema: El-Kalem

*
tampa: ,,Mizan" - Tuzla

*
Za tampanju: Adil Pezerovi

*
Tira: 1000

Gazi Husrev-begove biblioteke

Knjiga xvn-xvm

. .. .

Sarajevo, 1996.

REDAKCIONI ODBOR:
Ismet Buatli, Mehmedalija Hadi, Mustafa Jahi, Fikret Kari, Fehim Nametak i hfz Mahmud
Tralji

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK:

Mustafa Jabi

Kaligrafska dekoracija na naslovnoj strani kopija je natpisa Osman ehdine biblioteke u Sarajevu (sada na zidu Gazi Husrev-begove biblioteke)

IZDAVA:

Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, Hamdije Kreevljakovia 58

U organizaciji Gazi Husrev-begove biblioteke a pod pokroviteljstvom Meihata Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, u Sarajevu je od 15. do 17.1 1990.godine odran nauni skup sa temom Islamske znanosti i ulema u Bosni i Hercegovini. Na Naunom skupu su podnesena 43 referata. Od toga u ovome broju Anala objavljujemo 40 referata. Ostale referate u ovome broju nismo u mogunosti objaviti iz razloga to su, inae, svi referati prije rata bili pripremljeni za tampu u kompjuteru koji je uniten geZerom granate a rukopisi radova zagubljeni tokom izmjetanja Biblioteke u toku rata. Tako smo bili prisiljeni da sve radove ponovo ukucavamo iz pronaenih starih korektura i pripremimo ponovo za tampu. Nadamo se da emo i ostale referate, ukoliko budemo u mogunosti, objaviti u jednom od narednih brojeva Anala, zbog ega njihove autore molimo za ispriku kao i sve druge koji su ovako dugo ekali novi broj Anala.

Omer Nakievi
HAFIZ SEJJID ZENUNOVI > I NJEGOV PRIJEVOD KUR'ANA
Hafiz Sejjidi Zenunovi2 >, rodio se, rastao i obrazovao u pitomom mjestu Koraju, smjetenom na padinama planine Majevice, sa tri damije3>, tri mahale4>, sa medresom zvanom Igrie5), rudijom6) i kiraethanom (itaonicom) 7 > u vrijeme koje opservira ovaj rad. Ne zanemarivi podatke do kojih su doli raniji istraivaiS>, mi emo se u naim istraivanjima o linosti hafiza Sejjida osloniti, pored ostalog, i na kazivanja Abdurahmana Zenunovia, sina Sejjida Zenunovia9> . On se sjea mnogih detalja. Napominje da je hafiz Sejjid stalno neto pisao na petahti,
1

1) Poto se hafiz Sejjid u svojim rukopisima potpisivao sa Sejjid (Sayyid), a ne sa Se'id (Sa'id), mi smo se opredijelili da ga tako i piemo, iako u peatu stoji Sa'id. Pratei znaenje prvog imena i rijei iz koje je izvedeno ime Sejjid, a to je visada Uastuk) koji se poturivao uenjacima prilikom kakvih posjeta da sjednu i ugodno se osjeaju, zakjl ui li smo da je to njemu i odgovaralo, a nikako Se'id, to znai sretan, jer na Zen un ovi zaista nije bio sretan. 2) U arapskom pismu kod prezimena Zenunovi, Sejjid stavlja i odreeni lan el (al). Odreeni lan kod njegova prezimene ugraviran je i na peatu. 3) Atile-damija osnovana po dolasku Turaka, zatim arijska i Kovaevia. 4) Donja mahala, Gornja ili arinska i Kovaevia. 5) Ime je dobila po lokaciji na kojoj je sagraena. 6) kola od tri razreda u kojoj se ui l o i arapsko pismo a uz diamije bili su sibjan-mektebi. Zgradu za ovu rudiju je poklonio izvjesni Fehim-beg iz Bijeljine, a prvi njen predava je bio Mehmed-ef. Abdurahmanovi, carigradski uenik (po kazivanju A. Zenunovia). 7) itaonica sa dva odjeljenja, jedno za mlae posjetioce i drugo za odrasle. U kiraethani se mogao popiti samo aj ili kahva Imala je i svoj odbor. Spaljena je 1941. (po kazivanju A. Zenunovia). 8) Dr Muhamed Had ijahi, Bibliografske biljeke o prijevodima Kur'ana kod nas", u asopisu Bilr limekarstvo, god. Xlll, Sarajevo, 1967, br. 3, str. 39-543; - Mustafa Sulejmanovi, ,,Islamski spomenici u Koraju", Islamska misao, godina VU, broj 84, decembar, 1985, str. 29-32. - Dr Jusuf Rami, .,Rukopisi, tampanje arapskog teksta i prijevodi Kur'ana kod nas i u svijetu", Takvim, Sarajevo 1 976, str. 5-26; Isti takst je objavljen i u Islamskoj misli pod naslovom ,,Rukopisi, tampanje arapskog teksta i prijevodi Kur'ana u Jugoslaviji, referat podnosen na XV simpozij umu islamske misli u Aliru, Islamska misao, br. 34/1981, str. 16. - Dr Muhamed Hukovi , Alhamijado knjievnost i njeni stvaraoci, Sarajevo, 1986, str. 161 i 191, dr Muhamed Hukovi i Alija (Alije) Sadikovi, ivot i djelo muderrisa Alije Sadikovia. Sarajevo 1982. 9) Abdulgafar Zenunovi, bi Vi vjerski slubenik. imam AtJk-arnije, istie da mu je otac umro kad je on imao 12 godina, da je radio uz petahtu dok bi mu djeca okolo njega skakutala a to mu nije smetalo. Razgovor smo vodili u dva navrata, 1959, i 1988. godine.

da su mnoge napisane stvari bile pohranjene kod majke u sehari i da je neko dolazio, misli iz Sarajeva, i mnogo toga odnio. Kasnije je opet neko dolazio, ali su u sehari tada bila samo tri lista, a ostalo je kau, preuzeo neko iz Sarajeva10) Da bismo doli do to tanijih podataka dva puta smo posjetili Koraj i upoznavali se sa njegovim znamenjem. Tom prilikom posjetili smo i Atikdamiju i ispeli se u potkrovlje. U potkrovlju damije bilo je, moda i do 30 cm debljine, listova pocijepanih musbafa, mektebskih udbenika i drugih knjiga, koje su mjetani donijeli pred damiju (izbacujui to iz svojih kua, ru.kovoeni poslijeratnim brojnim razlozima). O rogovima damije visili su slijepi mievi poput roja pela i irili vrlo neugodan smrad. Mirovali su. Uzeli smo samo nekoliko pribiljeaka (privatnih pisama, nekoliko koncepata pjesama hafiza Sejjida Zenunuvia i jednu dovu. Dova je bila sainjena, vjerovatno po narudbi simpatizera austrougarske dinastije jer se u njoj moli za zdravlje Franje Josipa, odnosno Habsburke dinastije). Traganje i kazivanje o hafizu Sejjidu Zenunoviu nastavilo se tek 1988. godine, takoer u Koraj u. Na sagovornik Abdulgafar Zenunovi, oslanjajui se na sjeanja svoje majke i nekih prijatelja, kae da je njegov otac, hafiz Sejjid, roen 1875. godine a da je umro u svojoj 63. godini ivota. Njegovi preci doli su iz Spree prije 250-300 godina. Abdulgafar za sebe istie da je on peto koljeno. Tu lozu ili korijen od tada pa do naih dana sainjavaj u: Abdullah Dervi, Osman, haflz Sejjid i Abdulgafar. Vjerovatno je spomenuti Abdullah doselio iz Spree i naselio se u Koraj. Svi su oni bili imami ove Atik (Stare) damije u Koraju. Hafiz Sejjid je bio od 1912. do 1919. godine imam i muallim u Trnovi kod Bijeljine. Pouzdano se zna da mu je otac Osman, imam ove damije i profesor medrese Igrie, umro 1919. godine. U jednom od svojih spjevova hafiz Sejjid Zenunovi o sebi kae: Da vam kaem meni ime kako je. Hafiz Sejjid Zenunovi, (o)vako je, J u srezu gradu Brkom tamo je, Koraj selo rodno mjesto moje je, Zanimanje moje glavno ovo je Kao imam sluim Stare damije, Moju starost da vam kaem nek se zna, Sad je meni pedeseta godina. ll )
l O) Dr Muhamed Hadiijahi i stie, oslanjajui se na Abdulgafara Zenunovia, da bi to mogao biti Mehmed Mujezinovi. Meutim, cjelokupne pribi ljeke i prijevode odnio je Kasim lbri im o vi , kao to emo kasnije vidjeti. ll J Rukopb PR 2576, L 20a, GHB, Sarajevo.

Obrazovao se u korajskoj medresi lgrie i uio pred svojim ocem, muderrisom te medrese, Osmanom. Pred njim je zavrio i hlfz u svojoj dvadesetoj godini. Imao je sedmero djece, tri sina i etiri keri: Sulejmanat2), Zejnebu, Demilu, Rabiju, Abdurahima13), Refiju i Abdulgafara14). Pored slube u Atik-damiji, jedno vrijeme je predavao i vjeronaukuu osnovnoj koli. Sam je uvezivao knjige u povez od mueme. Bio je, prema kazivanju, veoma vrijedan. U slobodno vrijeme obraivao je batu. Sam je pravio i petahte za knjige. Obiavao je uiti kaside naglas. Jedna od tih kasida poinje ovako: . I Pejgamber a i vladar Sulejman Po jednu bi korpu pleo svaki dan.1 5) U vrijeme ramazana, poslije teravih-namaza, itao je i prevodio istoriju Taberije1 6), najee u kafani Ragiba Koria u Koraju. To je obiavao raditi po kafanama i hanovima i van Koraja. Uvjebavao je i pripremao teravijske imame, i kome bi dao dozvolu da klanja, klanjo je. esti posjetioci bili su mu: - Muderris Abdulgani iz Brkog, - HafiZ Mehmed Hadimehmedovi iz Brkog i - izvjesni Redep-efendija, takoer iz Brkog . Vrlo esto bi recitovao i kaside na arapskom pri emu bi mu se pridruivali : - Ragib-ef. Zenunovi , kolega iz medrese lgrite, j Ibrahim-efendija Begi iz Koraj a. Evo jedne od tih kasida: U slobodnom prijevodu znai: Poinjemo Boi}im imenom - Neka je na dobro! naslovom v Zahvaljujemo Bogu to pomae - Covjeku zahva/niku Resul, ime muje Ahmed- Nebijj, vrijednosti je neprocjenjive. Najsretniji, lijepoga odgoja- Jasni dokaz Boga Stvoritelja 17>

12) Umro kao muallirn u B rkom 1932. godine kad mu je umro i olae, Scjjid. J 3) Zavr$io erijalSku gimnaziju u Sarajevu i bio upisao Viu SerijaiSku suda~ku kolu. takoer u Sarajevu. Ubili su ga etnici u Glogovcu kod Bijeljine. 14) Roen 1920. godine. 15) Prema kazivanju Abdulgafara ZenWlovia 16) TWib at-Taban, nazvan TWib al-urnam wa al-mulUk od Abil Cafar M~anunad b. Caor, umro 310/922. 17) Zabiljeen arapsld teks Lpo kazivanju Abdillgafara ZcnWlovia

Imao je bogatu biblioteku. Ne zna se ta je bilo s njom. Da se. naslutiti da je bila prodata. Pretpostavlja se da je to uradio njegov sin Abdurrahim u predratni m godinama. Na taj nain doao. je u posjed Mehmed u Osmi u .iz Broca kod Brkog Zenunoviev prijevod pravnog djela Multeke (Multaqa alab~ur).18> ' Za svoje usluge imama i hatiba Arik-damije primao je platu u naturi, kako je to i bio obiaj. Bio je imam i muallim 20 godina, a umro je kada se pripremao sa grupom graana da prisustvuje proslavi Gazi Husrev-begov.e etiri stogodinjice u Sarajevu 1932. godine. Imao je okrugli peat na kome je pisalo: Hafiz Sejjid ez-Zenunovi. Pisao je perom, crnim i ljubiastim mastilom, veinom nou pri petrolejci. Na kraju svojih sastava upisivao bi arapskim pismom, pored svoga imena i adresu: Koraj: kotar Bijeljina, a ponekad i B rko. Prilikom ustupanja svoga spjeva Mevluda da se tampa, Ulema-imedi.lis u Sarajevu dodijelio mu je nagradu u visini od 5.000 dinara. Mevlud je objavljen prvi put 1929. godine. Hafiz Sejjid Zenunovi napisao je: a) Objavljeni radovi: - Smrt Muhammeda. a.s.19) -Roenje Muhammeda, as.20)

- Mirad,21)

- Ashabi fll,22> b) Neobjavljeni: - Mevludska h.ikaja, - udan zeman nastade (?) -Prijevod fikhskog djela Multeke (Multaqa), -Prijevod Kur'ana i neke manje pjesme, pokuaji Ove pjesme su smjesa bola, tuge, radosti, elja i veselja, komar onoga to ini ivot ovjeka. Moda mu je najbolja pjesma ove vrste pjesma koja govori o tekom poloaju imama, hatiba i hoda openito, na ovom svijetu , ali velianstvenog i ugodnog na buduem, jer ga eka velika nagrada. Da bismo sauvali od zaborava nekoliko njegovih stihova iz jedne druge pjesme,
18) Hanefijsko pravno djelo od lbraruma b. Mul).ammada Al-J:lalabija, umro 956/1549. Prema kazivanju Abdulgafara Zenunovia, ovaj novi vlac;nHt prijevoda Multeke (Multaqli.) nudio je porodjci Zenunovi rukopis na otkup. 19) Rad je objavio M. Kujundi pod naslovom "Wafat" 20) Takoer objavio Kujtmdii 21 } Objavio H. Suljki. U ovoj istoj brouri objavio je i Smrt Muhammeda, as. 22) Objavio Kujundi

lO

vjerovatno poetnike, mi emo ih citirati. Stihovi nam govore o patnjama i preokupacijama obinog ovjeka njegova vremena i mjesta. On kae:

Nekog fata silna tuga Jer imade drva mloga I to pada kia mloga

Pa ne mere izvu toga Menije kia mila draga Ja u uivat sada stoga kao ljuba moja draga Dok ja sluim Rabba svoga Mene fata silna tuga
v

Sto me oda, moja draga, I to imam silu duga Al, da imam dobra druga Minula bi me moja tuga Nestalo ti tvoga traga! 22a) Bio je vrstan hattat (kaligraf). Njegove levhe krasile su zidove kiraethane u Koraju koja je otvorena 1919. godine kada se Zenunovi vratio u Koraj. On je bio, kau, dua ove kiraethane.
SUDBINA RUKOPISA HAFIZA SEJJIDA ZENUNOVIA Nita vrednije a mukotrpnije nije, kau, od pretakanja misli u pisanu rije, a nita bezvrednije nije, injenice govore, od materijalnog vrednovanja intelektualne misli pretoene u pisano i ljudskom rodu dostupno djelo.

Hafiz Sejjid Zenunovi, kao neumorni radnik i posljednji iz porodice Zenunovia, koji su ostavili iza sebe pisanu rije, batinio nam je nekoliko zapaenih radova. Pisao je poeziju vjersko-didaktikog sadraja23>, prevodio materiju iz oblasti hadisa24>, i islamskog prava (fikha). 25> Najzapaeniji mu je rad, svakako, na prijevodu Kur'ana. O ovom prijevodu govore i istraivai
22a) U vlasniStvu O. Nakievia

23) Mevlud i drugi njegovi objavljeni i neobjavljeni pronaeni mdovi 24) Prevodio je ~emajil (~amayil An-Nabiyy) od Tinuiz.ije umro 279/892. Vid PR 2541 , str. l 27 pa dalje, kao i str. 2-8 istog rukopisa, GHB 25) Ranije navedeno pravno djelo, Multaqii al-Abhur.

ll

ove materije, a prepriavaju uenici branske medrese "aak" .. Meutim, oni ne potkrepljuju materijalnim dokazima to to govore. Svi se slau samo u jednom, a to je daje fragmentarno prevodio Kur'an. Najprecizniji govori dr M. Hadijahi (tzv. alhamijado tekstovi) prijevodima Kur'ana pisanim naim jezikom, a arapskim pismom. Za Zenunoviev rukopis - prijevod, iztie da je skoro u cijelosti nestao, a da je prevodio kur'anski tekst tako to je citirao pojedina ajeta (stihove) u originalu, a onda za svako aje dodavao doslovan prijevod. 26) Zivi u tekim i bremeniti m vremenima sa sedmero djece i enom uz platu nedefinisanu. Po povratku hafiza Sejjida Zenunovia iz Trnove u Koraj. njegov sin Sulejman dolazi na njegovo mjesto i ostaje tu u slubi (19191925-6). Sulejmana e zamijeniti na ovom radnom mjestu Kasim Ibriimovi. a on je postavljen za muallima u Brkom, gdje e i umrijeti 1932. godine kad mu umire i otac, hafiz Sejjid. Poslije smrti Sulejmana i hafiza Sejjida, Kasim Ibriimovi obraa se supruzi Sejjida Zenunovia s molbom da mu privremeno ustupi rukopise i pribiljeke supruga hafiza Sejjida. Ona mu ih je ustupila, ali ih on nije nikada vratio.27 ) Pored ovog otuivanja Zenunovieva prijevoda Kur'ana saznajemo da su pojedini dijeloYi Kur'ana preprodavani u aak-medresi prije II svjetskog rata28) pa i prepisivaru,29) uz navoenj e imena hafiza Sejjida Zenunovia.
v

PRONAENI I

IDENTIFIKOVANI RUKOPISI SA PRIJEVODIMA KUR'ANA OD ZENUNOVIA

Za ovu svrhu koriteni su rukopisi koji se vode pod privremenom registracijom u GHB: (PR) 2576, 2541 , 2549, 2571 , 2572, 2551 , i jedan list na kome je samo prijevod 89 poglavlja El-Fefr (Al-Fafr). Kod nekih od ovih rukopisa ponavljaju se neki tekstovi. Ovdje treba dodati i 15. poglavlje ElHidr (Al-l:Iigr), fotokopiju koju je objavio dr M. Hadijahi u svom osvrtu na Zenunovia. Prema tome raspolaemo sa 33 poglavlja. Ako bi se tom broju prikljuio broj ponovljenih poglavlja, zbirna cifra bi bila daleko vea. Prevodilac u nama dostupnim prijevodima poglavlja nije prevodio u nizu kako su poglavlja rasporeena u Kur' anu, nego, kao da je radio na nekom izboru,

26) Dr M. Hadiijah.i, Bibliografske bilje~ke o prijevodu Kur' ana kod nas, Bibliotekarstvo, str. 49, navedenog broja. 27 JPrema kazivanju Abdul gafara Zenunovia, to potvruje kasniju pronaeni rukopisi kod jednog od njegovih prijatelja. .. 2.8) ~~ed A.bdagi, svren.ik aak-medrese, sada umirovljenik. Pretpostavlja da se pojedjni pn JeVod! n.alaJ~ 1danas kod svrenika ove medrese i navodi kao primjer izvjesnog acHa iz Brkog. 29 ) Vidi rukopis br. PR 2576 GH.B Sarajevo.

12

'
od prvog do posljednjeg. Ovakav r.ed poglavlja ne iskljuuje mogunost krivog uveza,_ ili je, pak, posljedica htijenja prepisivaa. Mislimo da je jedan od ovih rukopisa autograf. On se vodi p.od brojem 2541 u GHB Sarajevo. Na ovo ukazuju slijedee injenice: - cjelokupni kodeks p.oglavlja napisan je. jednim te istim rukopisom, pismom sulus (at-tulu!), - tekst Kur'ana podvuen, negdje sa dvije linije, negdje sa jednom. - prijevod pisan arapskim pismom, na jezik (alhamijado tekst), -.mastilo crno i ljubiasto, - na mnogim mjestima se potpisao sa Sejjid, a ne Se'id, zatim sa ezZenunovi., a ne Zenunovi,. -kod nekih poglavlja stavio.je i datum prevoenja, - ponegdje je stavio i svoj peat na kome je ugravirano kao to je reeno, hafiz Se'id ez-Zenunovi, a ne Seyyi.d. Kod ostalih rukopjsa, koje smo ukljuili u ovaj rad, javlja se i slijedee: -prijevode veine poglavlja zavravao bi sa "~adaqa-1-1ahu-1- 'Azirn ili "~adaqa-1-lahu Rab buna-l- 'Azim)30), -kod prijevoda za koga smatramo da je autograf susreemo i paginaciju, koja nas podsjea da je bio cio prijevod ili je kanio da ga kompletira. Ne iskljuuje se ni mogunost da su pojedina poglavlja bila nekom pozajmljena ili zbog nevolje otuena, ili je to, moda, paginacija mushafa kojim se sluio kod prijevoda. - kod veine navedenih prijevoda potpisao se ili je to prepisiva uinio, sa hafiz Sejjid ez-Zenunovi, arapskim pismom sa adresom, Koraj, kotar Bijeljina, a veoma esto stavljao bi i peat, a kod nekih i datum prijevoda, kao to je reeno, r - neki od spomenutih rukopisa, ranije su bili u posjedu Kasima Ibriimovia, a kasnije dospjeli u posjed Jusufa Kadribaia, nekadanjeg uenika aak-medrese i prisnog prijatelja Kasima Ibriimovia. Najkasnije, dobrotom porodice Kadri baia i Rifata Dake, odloeni su u GHB, Rukopis PR 254112 sadri poglavlja: -2. El-Bekare (Al-Baqara), str. 1-28. - 34. Es-Sebe (As-Saba'), str. 29-39, stara paginacija 429. - 35. Fa~r (Fa~), str. 41-48, stara paginacija 432. - 37. Es-Saffat (A~-Saffat), str. 57-69, stara paginacija 447.
30) Istinu je rekao Uzv.iSeni Allah ill Istinu je rekao Allah, nM UzviSe.ni Gospodar

13

- 38. Sad ($ad), str. 73.- 81, stara paginadja 454, - 39. Ez-Zumer (Az-Zumar) str. 85-95, stara paginacija 478. - 41. Fussilet (Fu~~ilat), str. 95-10.1, stara paginacija 478. Ovo poglavlje zove se i Es-Sedde (As-Sagda). - 46. El-Ahkaf (Al-Al;lqat), str. 103-109, stara paginacija 503 .. - 47. Muhammed (Mul;lammad), 508. - 52. Et-Tur (A~- Tiir), str. 119-124, stara paginacija 534. - 55. Er-Rahman (Ar-Ral)man), str. 127-138, stara paginacija 532, - Ovdje i kod nekoliko slijedeih prijevoda potpisao se s a karakteristinim (ez) Zenunovi i stavio peat - 67. El-Mul.k (Al-Mulk), str, 139-144, s tara paginacija 563. - 71. N uh (N uh)~ stara paginacija 571, str. 147-153. - 76. Ed-Dehr (Ad-Dahr), El-lnsan (Al-Insan), str. 153-156 stara paginacija I 53-156. -78. En-Nebe' (An-Naba' ), str. 157- 160, stara paginacija 58 1. - 12. Jusuf (Yusuf), str. 161, samo kraj poglavlja. Poinje aj etom 108 a zanava posljednjim, 111. ajetom. Rukopis PR 2549 sadri samo jedno poglavlje

- 2. El-Bekare (Al-Baqara), L. la-47b.31 ) Rukopis PR 2576 sadri slijedea poglavlja - 36. Ja-sin (Yasin), L. 2a-10a.
- 87. El-A'la (Al-A'la), L. lOa-llb, 32)

- 94. El-lnirah (Al-lnirah), L. I la-l lb. - 99. Ez-Zelzele (Az-Zalzala), L. llb-12a.

- 93. E-uha (Aq-Ouha), L. 12a-1 3b.

- 98. El-Bejjine (El-Bayyina), L. 13b-14b.

-2. El-Bekare (Al-Baqara), L. 14b, samo poetak, zatim ajeta 178-191.

- 109. El-Asr (al-'Asr), L. 32b-35a.

Rukopis PR 2554 sadri poglavlja:

- 19. El-Merjem (Al-Maryam).

ali drugi rukopis sa grekama u pismu fisput.anje .,zatitnog el.ifa" kod mnoine mukog roda u perfeklu) a potpis je Zenunovi , bez karakteris-

31) Prijevod poglavlja u cjelini sa islim karakteristikama

lit:nog odreenog t lana (el-odnosno ez.-Zenunovi). 32) U napomeni stojj da ga je preveo 2. rebiu-1-evvela 1347/1928.

14

- 14. Ibrahim (Ibrahim). Rukopis PR 2575 sadri poglavlja 2. El-Bekare (Al-Baqara). 102. Et-Tekasur (At-Takatur). Rukopis PR 2571. sadri poglavlj e 36. Jasin (Yasin). Rukopis PR 2572 sadri poglavlje 36. Jasin (Yasin). Rukopis PR 2551 sadri poglavlja: 1. El-Fatiha (Al-Fatiha). 2. El-Bekare (Al-Baqara). 89. El-Fedr (Al-Fagr). Pitanje prijevoda Kur'ana u cjelini, pa i pojedinih poglavlja ili makar ajeta u okviru alhamijado pismenosti kod nas nije dovoljno istraeno, niti je znanstveno utvrena struna strana takvih prijevoda. Ovo pitanje u okviru alhamijado pismenosti, ne samo da bi imalo znaaj, za uu muslimansku javnost zbog svog sadraja i u znanstvenim krugovima tumaa Kur'ana, mufessira, nego i za iru, jeziku javnost, za slaviste i filologe iz vie razloga, npr. -radi utvrivanja originalnosti tekstova prijevoda, -radi utvrivanja meusobnog utjecaja prevodilaca, - radi utvrivanja razlike u bogatstvu izraza meu pojedinim podrujima iste govorne grupacije. - radi utvrivanja prisutnosti orijentalnih izraza u narodu u momentu
prevoenja.

- radi uvida u razvojni put govora ovog podruja. -radi uvida u misaonu spoznaju prevodilaca poruke Kur'ana i njenog predoavanja itaocu savremeniku. -radi uvida u stepen ortodoksnosti i stremljenja prevodilaca. - radi praenja razvoja misaone spoznaje ovjeka jednog odreenog vremena i nosioca ove naune discipline. Otuda se nuno namee pristupanje kritikom izdanju alhamijado tekstova prijevoda Kur'ana radi njihovog knjievnog i znanstveno-estetskog vrednovanja. Mi do sada takvih radova nemamo. Ako bismo pokuali da ukaemo na neke karakteristike jezika Zenunovieva prijevoda Kur'ana, morali bismo prije svega istai da je on u svom prijevodu traio najprikladnije izraze argona njegova mjesta i vremena. Ril5

jetko bi upotrijebio dva termina za jedan te isti pojam u arapskom jeziku. Ako bi tome i pribjegao, to bi, izgleda, inio samo onda kada bi upotrijebio savremeniji termin koji bi po njegovu miljenju irokim masama, moda, ostao nedovoljno jasan. Meutim, ni ti termini nisu bili potpuno strani njegovu savremenil'll. niti su bili tuica, nego rjee u upotrebi u njegovoj sredini, npr. - da potkrijepim (potvrdim),

- Bog se ne stidi (ne ustee), -imenuj te mi ih (pokaite mi ih), - Ti si znan. Ti si pametan (mudar). - I bi u broju nevjernih (neblagodamih) - dumani (neprijatelji) jedni drugima, - denneta (raja). - ajeta (znamenja), - ajeta (stihova). - budui ivot (ahiret): - selamet (blaenstvo), - ej tani (kuai), -koji e poderati ljude i kamenje (kipove), - Oni se ne stide (ne usteu) itd. Druga osobina ovog prevodioca Kur' ana ogleda se u ljepoti konstrukcije reenice i jasnoi misli. To dvoje, ljepotu konstrukcije reenice i jasnou misli. ini nam se moe ostvariti, u ovom sluaju , samo vrstan poznavalac arapskog i bosanskog jezika, posebno stilistike i poetike. Teko je povjerovati da ovjek iz narodne sredine toplije prevodi neki momenat nego neko, npr. ko je obrazovaniji i upueniji u sami sadraj predmeta i ij e je prevoenje pretrpjelo vie intervencija, gramatikih i stilskih ispravljanja. Pjesnik i hafiz Sejjid Zenunovi. siromani imam. ali duhom bogat, koji radi iz ljubavi da drugome saopti poruke Kur'ana arinom pojmanja toga drugoga, a sebi za duu lijepu uspomenu da sazda, u potpunosti je uspio. Zenunovi dopadljivo i slikovito predoava situaciju ovjeka kao sredite te situacije. Tako npr. kada Kur'an poredi ovjeka koji se bahato i odbojno ponaa prema vjeri sa ovjekom koji tumara bespuem u tamnoj i kiovitoj n oi. Zenunovi prenosi to sasvim vjerno kao na pozornici, na pozornici ne unosei nita novo u izrazu nhi odstupa od teksta Kur'ana. Tekstom doarava pozornicu zbivanja ije kulise i sama zbivanja ini , uglavnom, narodru izraz i sklop reenice. Prijevod njje pretrpio nikakvu intervenciju ni u jeziku ni ti u sadraju, a pro& lo je oko sedamdeset godina od njegova pisanja. Evo primjera:

16

Vjerni ljudi
Vla.JU.

daje istina to im dolazi od njihova Gospodara Samo nevjernici, govore, "Pa to nam je Bog h(o)ti() )o dokazati, pominjui nam ovakve stvari?! " Tek ovi(je)m On zavodi jedne, a rukovodi, upuuje druge". 33) Oni nalikuju na one koji kad oblak pun mraka, gromova i sijevanja, zatutnji nebeskim visinama, zatiskuju ui prstima. 34) Ovdje se prevodilac, Zenunovi nije zadovoljio svrenom glagolskom radnjom "zatisnu, zaepe, stave" j sl. nego koristi glagolska vrijeme koje znai trajnost radnje, poto i grom moe da zatutnji i jae da tutnji, a munja da sine j jae da sijeva, to i prsti se mogu zatisnuti, ali j zatiskivati, jae i dublje, ovisno o snazi groma i svjetlu munje, ovisno od straha koji proima
ovjeka.

karakteristika njegova prijevoda ogleda se u tome to prevodilac ima za cilj da prenese sliku poruke Kur'ana izrazom narodnog jezika, vodei rauna o dostojanstvu ovjeka, npr. "Ako sumnjate o Knjizi koju smo poslali naem slugi. sloite vi makar jednu suru (poglavlje, pr. O.N.)35) Termin 'abd, Zenunovi prevodi sa sluga, a glagol 'abede (' abada) sa sluiti a ne, rob j robovati. Gornji citat nai savremeni prevodioci, auevi i Korkut, prevode, prvi sa "Ako vi sumnjate u ono (Kur'an) to smo objavili naem robu (tada) vi nainite jedno poglavlje slino njegovu..." a drugi sa "A ako sumnjate u ono to objavljujemo robu svome, nai nite vi jednu suru slinu objavljenim . ... " nJemu

Trea

33) El-Bckara (AJ-Baqara), 26. 34) El-Bckarc (Al-Baqara), 19. 35) EI-Bekare (AJ-Baqara), 23.

l7

Da bi ostvario bolji efekat kod itaoca, Zenunovi je ponekad veoma slobodan a uz to i dosjetljiv. Njegovo poznavanje jezika i narodnog govora pomoglo mu je da i u ozbiljnom tekstu koristi poetski izraz, emu e se kasnije vie posvetiti, jer je njegov prvi spjev, Mevlud objavljen 1929. godine, a neki prijevodi Kur'ana datiran i su sa 1922. i 1923. godine, mada ovo ne iskljuuje da se i tada bavio poezijom. Na taj njegov slobodni izraz podsj ea nas pasus: Bog je uinio vama zemlju, kao postelju, I nebesa ivzad vaih glava, Uzdigao, Kao zgradu On je onaj koji s neba, Kiu sputa, Koji njome ini da kliju, voke-plodovi namijenjeni da vas hrane. 36) Glagol dat u arapskom jeziku u perlektu prevocli se na bosanski prema potrebi i daje mu ono vrijeme za koje je uvjeren da e najbolje djelovati na itaoca. On kao da se sam stavlja u poloaj itaoca i kroz to iznalazi posebnost znaenja, naroito kod glagola kale (qa' la) pa ako treba on e taj glagol u perfektu mnoine mukog roda prevesti i sa uzviknue, to najbolje odgovara datoj situaciji. Da bismo ovo potvrdili, paralelno...,emo iznijeti prijevode teksta Kur' ana iste cjeline od Zenunovia, Korkuta i Cauevia.
Zenunovi:

"Obavezali one koji vjeruju i koji ine dobra djela da e za stanita imati bae okruene tekuim vodama. Kad god okuse hrane od tih bai i njihovih plodova uzviknue: Evo voa kojim smo se nekada hranili! Ali e mu ono biti samo prilika." Arhaian izraz prilika ali u narodu dobro poznat u sklopu "slika i prilika". 37) Korkut:
"A one to vjeruju i dobra djela ine obraduj dennetskim baama kroz koje e rijeke tei. Svaki put kad im se iz njih da kakav plod oni e rei:

"Ovo smo i prije jeli", - a bie im davani samo njima slini ."

36) El-Bebre (Al-Baqara), 22.

37) El-Bekare (Al-Baqara), 25.

18

auevi:

"Obraduj one koji vjeruju i rade dobra (djela) da za njih imaj~ vrtovi ispod kojih teku rijeke. Koji god plod pojedu iz njih (vrtova) rei e "Ovo smo i prije jeli", a bie im dana slina jela." U tekstu Kur'ana osjeamo ushienje i oduevljenje, a to isto susreemo i u prijevodu Zenunovia, dok Korkut i aueviev prijevod govori o razoarenju. Uivaoci tih plodova kao da su oekivali neto bolje, a ne to, jer kau da su to i prije jeli. Drugi dio reenice koji bi trebao da doara oduevljenje, nije to uspio. Ovaj presjek o hafizu Sejjidu Zenunoviu i njegovoj pisanoj rijei otvara vrata za dalja istraivanja i sakupljanja preostalih dijelova njegovog prijevoda Kur'ana i pisane rijei uopte, zatim: - govori da budui prevodioci i bibli ografi prijevoda Kur'ana pa i istoriari alhamijado knjievnosti i filolozi nee moi zaobii ovu linost, - namee potrebu da se njegovi do sada pronaeni dijelovi prijevoda Kur' ana objave, -da bi bilo potrebno preispitati ranije prijevode Kur'ana poredei ih sa ovim prijevodom, - da je sasvim shvatljivo da se posveti jedan nauni skup ovoj linosti i na temelju analize ponuenih radova izda ozbiljna monografija o hafizu Sejjidu Zenunoviu, -da je preveo najvjerovatnije cijeli Kur'an jer u potpisanom i peatom ovjerenom pogovoru rukopisa kojeg drimo da je autograf, Hafiz Sejjid Zenunov i obraa se molbom skrueno i itaocima i Uzvienom, (subhanehu). Da bismo itaocu predoili nain pisanja prijevoda i sam rukopis autora ovog prijevoda Kur'ana, donosimo kao ogledni prilog nekoliko fotosa prijevoda poglavlja En-Neba' (An-Naba') i nau transliteraciju prijevoda tog teksta u latininom pismu.

19

Fotosi i prijevod poglavlja En-Neba'

....~

'l' ~

"'" e.

20

21

22

..

23

Ovo je sure silo u Mekki mukerrerni -Ajeta 40.

Oni se, nevjernici, zapitkuju, O velikim vijestima onoga svijeta, mahera, Kakav je predmet njihovih p repiraka? Oni e je ubudue nepobitno mati, Ja, oni e je znati, Nijesmo li mi zemlju postavili kao postelju? l brda, Kao stubove? Mi smo vas stvorili, Mi smo vam dali u vaemu snu, Odmaranje, Mi smo vam dali no, Kao odijelo, Mi smo vam ustanovili dan, Kao nain, uputu za ivot, . Mi smo ustanovili nad vaim glavama, Sedam kata nebesa, Postojan ih, l Mi odreujemo da pada, Iz oblaka, Voda, Velika, Da pomou iste nie, Zito,
v

l ostalo pronicanje, l bahe,

Sa posaenim drveem

Dan u kojem emo biti pitani, Unaprijed je odreen, Jednoga dana, Sur e puhnuti, I vi ete doi ' U skupu,

'

24

Nebo e se otvoriti, I mnoga vrata pokazati, Brda e se pokrenuti, I pokazae se kao pred oima, Cijeli dehennem, Bie sastavljen od busija, Nevaljalcima, Zaklonite, Oni e tu stanovati, Vjekovima, Oni tu nee okusiti, Nijela, Ni pia, Osim jedino vrele vode, I gnoja, Njima je takva plaa, Koja odgovara njihovim djelima, Jer oni nikad nijesu mislili da e trebati poloiti raun, Oni po rekoe nae znakove, ajeta, Nazivajui ih lanim, neistinitim, Ali Mi smo sve prebrojili, I zapisali, Eto provodite se, uivajte sada u plai! Mi emo sada poveati vae patnje, Za ljude koji se Boga boje, Dobrote su pripravljene i stanita ureena, Vrtovi, I vinograda, Djevojke okruglih njedara i jednakih godina kao i oni, Oni tamo nee sluati, Praznih razgovora, Niti lai, To je plaa od tvoga Rabba, Ona je zadovoljna,
25

Rabb, vladar nebesa i zemlje, I svega to je meu njima, Jest milosrdan, Ali on njima nee obratiti rije, Onaj dan Kada e Ruh i mele~ Biti postavljeni, Ured, Nitko nee govoriti, Osim onaj kojemu dozvoli Bog milosrdni, I koji e govoriti samo ono to je pravo, Taj dan jest hak neizb}eiv, Koji god hoe neka poe putem, Koji vodi Bogu svemoguemu, Mi smo vas opomenuli, Da je blizu dolazak kavze, azaba, Dan u kome e ovjek vidjeti, Poslove svojih ruku, I u kome e nevjernici vikati, Kamo da smo zemlja, praina! (Bog na uzvieni Gospodar istinu je rekao).

Preveo 7 m uharrema 1342. godine, Hafiz Sejjid (ez) Zenunovi u Koraju, kotar Bijeljina.
(Okrugli peat).

HAflZ
SE'ID

ez-Zenunovi.

26

. l Obraanje Sejjida Zenunovia itaocmta

dovom Allahu (subhanehu):

U slobodnom prijevodu ovo znai: "Kada budete itali, brao, ovaj prijev~d Kur'ana, tako vam Boga, nemojte me zaboraviti u dovi. Upamtite, brao, da su neznalice bolesnici a znanstvenici njihovi lijenici . Zbog toga se i druite s uenjacima a klonite se neznalica! Od neznalica nema koristi, a narod kae: "Neznalica je isto to i lijep ovjek." Eto radi ovoga svijeta sjetite se i mene d ovom!

U ime Boga Milostivog Samilostivog Boe, molim Ti se, Tvoju blagodat prema meni upotpuni! Molim Ti se za trajnost Tvoje zatite, Za kompletnost prema meni Tvoga rahmeta, ::.a podarenost dobra zdravlja, Za udobnost u materijalnom ivotu, Za sreu u ivotu, ::.a najpotpunije dobroinstvo i S\eopu blagodat! Ako ovaj prijevod doprinosi ovome, Daj neka me slui srea, danonono, Neka on bude ono s im u, Ostvariti Tvoj rahmet, O Ti koji si Najmilostivij.138)
( peat

i potpis

Zenun ovia),

hafu..a SejjJda Zenunov1a - Ogledni prilog, uz napomenu da je kod upisa teksta Kur'ana ispustio 34. ajet ovc.,g JY)glavlja (We ka' san dihaqan -i pehari puni...)

38) ~~.kopi!) PR 2~41 /1-2 GHB u Sarajevu. (Fotokopija teksta 78. poglavlja Kur'ana s pogovorom

28

HAFIZ SEJJID ZENUNOVI AND IDS TRANSLATION

OF'I'BEQUR'AN

Hafiz Sejjid Zenunovi (Sayyid Az-Zenunovi) was born in 1875 in Koraj near Brko. His ancestors moved from Sprea (a region between Zvornik and Tuzla) 250-300 years ago. Sejjid is the fourth imam and hatib of the old A tik (' Atiq) mosque in Koraj from his family. Before him: Abdullah, Dervi and Osman ('Abdullah- Dervi - Utman) were also imams and hatibs. Seijid Zenunovi died in 1932. Hafiz Sejjid was educated in Koraj. He attended the medresa called Igrie. He perlormed the duties of the imam, hatib and muallim, and beside that he wrote poetry and translated from Orientallanguages into Bosnian. He also gave public lectures, and during the long winter evenings gave lectures on the history of Taberija in coffee-houses and khans. He was an excellent calligrapher and he wrote levhas. His popularity began with the publishing of the MEVLUD (a poem about the prophet Muhammed) in 1929. Only parts of his written works were published. There is the manuscript of MULTEKA (MULTAQA AL-ABJ.:.{UR), a legal work of the hanefite legal school and the translation of the Qur'an which are still not published. Up tiH now, thirty three chapters of the Qur' an have been found in various manuscripts, and they are kept in the Gazi Husrev-bey's Library in Sarajevo. One of them is an autograph with the seal and signature of the author. It is beli eved that he translated the whole Qur' an and that certain chapters are in the possession of the former students of the aak medresa in
Brko.

Characteristics of the found manuscripts of the Qur'an translation indicate that maybe the translator did not work on the chapters in the order they appear in the Qur' an. It looks as if he worked on the translation according to a certain choice or that the translation was the result of copying from various notebooks. In this translation, the author locked for the most typical expressions of the language used in those parts in his time. However, being a good poet and expert in Bosnian language there are only a few archaic expressions, although the translation was made seventy years ago. He rarely used two expressions for the same term in Arabic. Even if he had to do that sometimes, that was only when he thought that such an expres ion was not known or used amongst the people for whom the translation was primarily intended. A short sentence and the clarity of thought are the basic characteristics of this translation. Besides, the translator often very successfully picturesqely de cribe a situation, as if it was on a stage. In order to be as comprehensible as po ible.

29

he uses the poetic expression and the Arabic script, but the Bosnian language (the so called alhamiado texts), quates an aje (symbol, as he calles it or a verse) or part aj an original ajet with a following translation for lach verse or part aj the verse.

30

HasanDilo

RUKOPIS mN SINA OVA KOMENT ARA 113 SURE KUR'ANA U GAZI HUSREVBEGOV.OJ. BmLIOTECI
Rukopis Ibn Sinaova komentara .113. sure Kur'ana u Gazi Husrevbegovoj biblioteci .u Sarajevu samo je jedan iz zbirke rukopisa koju je prepisao izvjesni Muhammed b . Ibrahim al-Bosnawi as-Sarayi godine 1220/1805. Rukopis se nalazi pod signaturom 672, prepisan je veoma itljivim pismom L 134; 23,5 x 17 Ta'liq; papir bijel, povez polukoni.I) dio rukopisa o interpretaciji zadnjih poglavlja Kur'ana, sa prevodom,. komentarom i rj.enikom najznaajnijih filozofskih termina u tom istom rukopisu, ve je unekoliko. predstavljen itateljstvu.2) Kao i obino u djelima koja su prepisivana nalaze se mnoge greke,. a o rukopisu o kome je rije ima i neke neloginosti na pojedinim mjestima koje se mogu ispraviti na osnovu usporedbi sa Ibn Sinaovim pogledima u nekim drugim djelima. Neke takve omake vjerojatno su nastale pri prepisiva" nju. Nastojao sam da ih korigujem uz pomo dj.ela Gami'ul-bedt, tampanog u Kairu 1917. g. to me je, opet, s druge. strane, ponukalo da prekucam tekst ovih dvaju primjeraka sa odgovarajuim sravnavanjima i doslovnim prevodom ime e se stei dovoljan uvid u sadraj i metodu Ibn Sinaova pristupa nekim poglavljima Kur'ana. Ovo je uslov ljeno isto tako i injenicom nedovoljne pozornosti zapadne islamologije o Ibn Sinaovim komentarima Kur'ana. Ibn Sina je i na Istoku i na Zapadu poznat ponajprije kao lijenik, filozof i znanstvenik, skoro je i nepoznato da je bio i komentator Kur'ana. 3) U literaturi o Ibn Sinau na Zapadu (moda najobirnnijoj literaturi o ostalim muslimanskim filozofima) po miljenju Sejjida H. Nasra4) nije data jo nikakva elaboracija o njegovim komentarima Kur'ana. Arebery Tapidarno navodi ove komentare kao sjajan dokaz i prilog jednom posebnom nainu
J) Kasim Dobraa, Katalog arapskih, turskih i persijskih rukopisa, svezak prvi, Sarajevo 1903, str.

Vei

501. 2) Vidi: Hasan DiJo, Ibn Sinaova interpretacija ThJasa u kontekstu njegova uenja o bitk-u. Glasnik VIS-a, br. 5, Sarajevo 1987, str. 612-629. 3) Poznat je njegov komentar Tafsiru as-Samediyya, muavvizetejn, twuaenje ajeta Innehu ni'ma nlmu1n, o unutarnjem i vanjskom aspektu namaza i dr. 4) Seljid Husein Nasr, Ibn Sina (Avicena), ivot br. 11-12, Sarajevo, 1981. str. 584.

31

pomirenja razuma i objave5) na nain na koji su to inili skoro svi helenistickom filozofijom inspirirani filozofi i prije i poslije njega. Ovakav e pristup u okvirima islamske literature izazvati jednu posebnu vrstu literature koja e se po svojim pecifinostima i metodom razumijevanja kur'anskog teksta razlikovati od " vladajue" literature o Kur'anu. Stoga e A. Korben ustvrditi da se duhovna egzegeza Kur'ana mora pojaviti meu izvorima filozofske mectitacije u islamu.6) Ova e se metoda uveliko pozivati na filozofiju (ili razums.h-u . istinu) da bi se na jedan specifian nain razumio kur'anski tekst. No. staje specifino za ovu vrstu interpretacije Kur'ana? Filozofsku interpretaciju Kur'ana karakterie usredsreenost na .. povlaena" ajeta, a ne na cjelokupnost Kur'ana. U potonjemu radilo bi se o zamanijoj literaturi o Kur'anu. Primjeri tumaenja "poviaenih" ajeta nalaze se ponaj,i ~e u sufijskoj i filozofskoj literaturi, koja se poziva na filozofska uenja da bi se dublje razumio kur'ansk:i tekst. Filozofska interpretacija nekih poglavlja ili ajeta Kur'ana je sasvim rijetko zastupljena u naim krajevima, posebno u vrijeme Osmanskog Carstva kad je nedovoljno izuavana filozofija u naim medresama, u odnosu na erijarske znanosti. 7) Ibn Sinaov komentar 113 sure Kur'ana pisan sa izraenom simpliflkacijorn jezika ukoliko se ovaj usporedi sa njegovim, filozofskim stilom pisanja. unekoliko saima najbitnija pitanja Ibn Sinaovog filozofskog korpusa utemeljenog na grkoj filozofskoj tradiciji i islamskim dotadanjim filozofskim miljenjem o transcendentnoj potpori svijeta, o dui i njenoj strukturi, o zlu i njegovom ucjepljenju u materiji , o supstancijalnosti due u odnosu na tijelo j dr.
l. Reci:
Utiem

se Gospodaru svitanja

Nuno Bie, Prvotni princip, Rascjepitelj je mraka nebia svjetlou Bia. Jedna od Njegovih pripadnih odlika je Njegova obilujua dobrostivost apsolutne prirode - eljena po prvotnoj nakani - koja biva u samom Njegovom Onstvu. Od svih postoj eih stvari koje su proistekli iz 1\jeg~ najprije je proistekla Njegovo praiskonsko odreenje. Potonje u osnovi ne sadri zlo osim onoga to je prikrivene pod irenjem svjetlosti Prvog [Bia]: odlika neprozirnosti, imanentna Njegovoj teti , proistekla je iz Onstva Njegova. L
5) A J. Arbery, Revelacion and Reason in Jslam, London 1971 , str. 16. Njegove komentare spominje
l

Samobivajue

Brokelman u: Gcsichte der arabischen literat.ur, S. J. str. 814. 6) Henry CrJrbin. HislOrija islamske filozofije, Sarajevo 1987, str. 19. 7 J l.Auis Gardet. Connaitre de I'Isl.am, Paris 1955, str. 69.

32

ll. Zatim e na red nastupiti uzroci sa svojim sudirima koji e za poslj.edicu imati - nakon Njegova praiskonska odreenja - zle stvari koji su njima pripadni.

ill. Pr.vi uzrok u nizu posljedica .- to e predstavljati realizaciju trenutanog odreenja - bie Njegova mo stvaranja o emu je upravo dao i sljedei iskaz: " ... od zla onoga to On stvara"; stoga je zlo postavio uz odlike stvaranja i trenutanog odreenja. To zlo zbilja nastaje iz onih oblika u ijih je biti in [upojedinjenog] trenutanog odreenja. IV. Poto su tijela - dodali bi to - rezultat trenutanog odreenja a ne praiskonskog, stoga su oni izvor zla, imajui u vidu, dakle, to da se materija ostvaruje samo tako jer, sa sigurnou se moe re.i da je Bog pridruio zlo uz onoga to je stvorio. Zatim je [Bog] , slava Njemu pripada, pretpostavio svitanje;. a uzme H se to da je potonje prelijevanje svjetla bivanja na tote koje su mogueg bivanja - u odnosu na zlo koje je stvorenome pripadnoonda je to svitanje neto to prethodi stvarima od kojih je nekima zlo pri padno. V. Zbog toga dobro je eljeno po prvotnoj nakani, a zlo je nuzgrednina koja je eljena po drugotnoj nakani ... pa je stoga naredba traenja pribjeita kod Gospodara svitanja, zapravo, traenje pribjeita od uticaja zlih stvari koji su stvorenome pripadne. Vl. Ukoliko se postavi pitanje zato je rekao "Gospodar svitanja" a ne "Bog svitanja" ili neto to bi tome bilo slino, uspostavi e se, naime, ono to je reeno , da je u tome sadrana tanana tajna s aspekta injenica znanja. Jer, Gospodar (Rabb) jeste Gospodar onome komu se gospoduje (marbGb); odgajana (ili potinjene) je ono koje u odnosu na svoja stanja ne moe bez odgajatelja (ili Gospodara). VII. Pogledaj , recimo, dij ete kojega odgaja njegov roditelj pa e uoi ti to da ono, dok se nalazi u stanju da bude odgajana, ne moe bez odgajatelja. VIil. Imajui u vidu to da mogue tote, u momentima svoga bivanja i u stanjima svoje postojanosti, ne mogu bez izobilnosti Prvog principa, bie razlog, svakako, da se izrazi rijeju "Gospodar". J, isto tako, ,,Bog": uinci potrebuju Boga ne u vezi s tim to je On Bog -jer je Bog kao takav po onomu to jeste Bog- ve po tome to On ima pravo da bude oboavan, doim, s druge strane, odgajana (potinjene) ne moe biti miljeno putem silogizma koji bi vodio do toga da potonje bude zasluno prava na oboavanje. Svitanje - nuno je da ima onoga koji daje svitanje, Gospodara iji su tragovi vidljivi, i to svitanje nema potrebe, imajui to u vidu, da bude oboavano.

33

IX. Znaj da u ovome ima i druga aluzija na skrivene stvari i saznanja; ~ traenje utoita, pribjeita ili pokroviteljstva u jeziku oznaava priklanjanje drugom. Samim tim to je nareeno priklanjanje drugom, upuuje na to da nepostojanje dolaenja do savrenstva nije zbog stvari koja bi se svodila na prelijevanje dobrota ve zbog stvari koja se svodi na primatelja tog savrenstva ime se dokazuje ve utvreni iskaz; nita se od savrenstva ne uskrauje od strane Prvog prindpa, ve je cjelost rezultat koji se zaustavlja na tome da postane spremnim primiti to savrenstvo. To je znaenje poslanike aluzije koja se pripisuje onome koju je i izgovorio, neka bude slavljen i pozdravljen: ,.Zaista je Gospod va u vaem ivotu razastrao duhove Svoje milosti. pa podlegnite im". Objasnio je da su duhovi njenosti vjeni a nedostaci pripravni. U tome se kriju velika i uzviena upozorenja i pravila znaajna koja omoguuju spekulatoru da ih upozna bez objanjenja.
2. l od zla mrke noi kada razastre tmine X. Ono to se utie Gospodaru od stvari kojima je zlo pripadne, u stvarima koje posjeduju ve ozbiljno odreenje [upojedinjeno], u d01nenu trenutanog odreenja. je parcijalna dua ovjeka pojedinca. Najvee stvari koje pogibeljno utiu na bit ovjekove due nalaze se uz nj , u iznutrini, u koi tijela. Te stvari mogu biti dvostrane: njeno sredstvo i njen nauditelj. To su animalne i vegetativne moi. Jedna je sva protiv nje, druga je sva za nju. Xl. AnimaJne su moi ogoreni sutonski mrak. A materija izvor tmine, zla i nebia.
ve

si saznao da je

Xll. Racionalna dua koja trai utoite u svojoj je biti stvorena ista, bistra i daleko je od zamuenosti materije, a veze su joj primateljka mnogih predodbi i injenica. Ova tananost i svjetlo su postojano uz nj , izuzev onda kada oblici animalnih moi , opsjenjujue i zabluujue, urezuju u njoj srdbu i ozlojeenost i mnoge izvana potaknute stvari koje iznova pojaavaju tminu i ovu obnavljaju. Xill. Poto je sutina govorne racionalne due zamuena tim mranim formama pri razastiranju mraka, odnosno pri iznenadnom javljanju i primanju~ samo spominjanje mrke noi je uslijedilo nakon onoga to je openitije od nje. XIV. Zle stvari koje su rezultat mrke noi reci prone su sa zlim to je stvorio na opti, i poseban nain. Meutim, imajui u vidu to da ova pojedinana sveza ima prednost pri nastajanju zle due, bie razlog, bez sumnje, kasnije da se spomene. To zato da bi se utvrdio oblik b1ti due kao jedne od najloijih oblika, a s ciljem usiljenja motiva koji e za ishod imati izbjegavanje zle due, i pojaavanj e naina na koji e se nje kloniti.
34

3. "l od zla sumljivaca kada sumnju sije

XV. Ovim se aludira na vegetativnu mo. Vegetativna mo je zaduena da upravlja tijelom, njegovim razv.ojem i reprodukcijom. Tijelo je jedan vor koji je sainj en od etiri razliita elementa. Potonji su meusobno suprotstavljeni i dovode do raskola. Meutim, iz njihove meusobne inidbe nastalo je ivotinjsko tijelo. Vraari (smutljivci) koji puu u vorove su vegetativne moi. Vraar je uzrok da postane bit ne.ega veom u svom stupnju sa svih strana: u .duini, irini i dubini. Ova mo je upravo ta koja ima uticaj na rast tijela koje se hrani i razvija sa svih spomenutih strana. XVI. Nijedna vjetina ne moe biti od koristi tom poveanju, s jedne strane, niti pak, s druge, ini nunim smanjenje. Na primjer, kada kova uzima eljezo i eli da ga produi, nuno je da smanji njegovu debljinu i stijesni njegovu irinu ili da doda drugi komad izvana. XVll. Vegetativne moi rasporeuju dijelove hrane unutar tijela i izjednauju ih s njim, te u biti poveavaju dijelove sa sve tri strane. XVIII. Naj slinija stvar. koja je pod uticajem vegetativne moi je duvanje. Ovo je uzrok da se naduva stvar i postane, shodno stepenu poveanj a, vea nego to je bila, sa svih strana. Duvanje u vorove su vegetativne moi. XIX. Sami odnos izmeu ovjekove due i vegetativnih moi, posredstvom animalnih moi ispred spominjanja vegetativnih moi. XX. Uzeto u cjelini, stvari kojima je zlo pripadno - ovih dviju moi- u b1ti due utvruju veze due i spreavaju ovu da se hrani sa njom odgovarajuom hranom koja je u skladu sa njenom sutinom. Zlo obuhvata carstva nebesa i Zemlje, i uklesano je rezbarijama vjenosti.
'

4. I od zla zavidljivaca kada zavist ne krije XXI. Ovim. se podrazumijeva rezultirajui sukob izmeu tijela, sve njegove moi i due. XXII. Najprije je ukazao na stvari kojjma je zlo pri pa dno, a potom je preao na detalje; zapoeo je stvarima kojima je zlo pripadno, koje proizilaze iz ivotinjskih moi tijela imajui u vidu, prema tome, da obje moi pripadaju tijelu. XXIII. Izmeu tijela i due postoji i drugo protuslovlje. To je zavidnost koja je nastala izmeu Adema i Iblisa, a to je dugotrajna bolest koja se treba kloniti- na osnovu naredbe - kod Prvog principa. XXIV. Ova sura dokazuje kakvost ulaenja zla u Boanskom odreenju. Zlo je eljeno na osnovu nuzgrednine a ne bfti. Izvorite zle stvari - pridodato ovjekovoj dui- jesu odnosi due sa tijelom, ivotinjske i vege-

1"

tativne moi. Kada sve ovo umorno optereti duu, za njeno stanje nije nita bolje nego da to izbjegava! I ima li vee slasti za nj nego da bude odvojena od tijela~ pa makar ta odvojenost bila i supstancijalna i liena .veze sa mno gun stanJlflla. Allah nas je priskrbio potpunim usamljivanjem i cjelosnim oboavanJem. Ibn Sinaova interpretacija promatrana iz ugla njegova intelektualizma moe se svesti na sljedee dijelove koji su neumitno sadrani u njegovom filozofskom diskursu. 1. (l-IX). Transcendentna potpora svijeta. Konani utok ili to bi se danas reklo Konana zbiljnost (o emu se govori u prvom ajetu ove sure) to transcendira svijet- U Ibn Sinaovoj filozofiji najprije treba sagledati sfuni nain na koji Ibn Sina dokazuje odnos Bog - svijet. Ovaj odnos Ibn Sina sagleda\a misljenjem dva temeljna pojma koji ine kamen-temeljac, njegovog filozofskog disk-ursa: samobivajue Nuno Bie (wagibul-wugud). Polarizacijom bia Ibn Sina je nastojao pokazati nemogunost postojanja "supstancijalne" i "horizontalne" veze izmeu Boga (Nunog Bia) i svijeta

(mogueg bia). B>

Dualizam bia, po Ibn Sinau, osnovna je namjera miljenja i interpretacije posljednjih poglavlja Kur'ana. Taj jaz drugosti pretstavljen je svojstYom neprozirnosti koja je imanentna to ti (mahiyya) Nunog Bia, njego\'Om jedinstvu esencije i egzistencije,9) to je iskljuivo svojstveno samo Nunom Biu od svih postojeih bia. Nuno Bie je izvor moguih bia na nain na koji ono daruje svojstvo bivanja drugim biima jedinstvenim inom miljenja (kontemplacije: te'aqqul) sebe samih jednim postupnim redom. Stupnjevitou miljenja Ibn Sina razjanjava proizilaenje mnotva iz Jednog upravo ontolokim statusom miljenja (inteligencije):10) iz Jednog proizilazi samo jedno- prva inteligencija: i tako redom sve do desete inteligencije iza koje slijedi svijet nestajanja i nastajanja. Postavljajui jednu geografij u neba po prirodnom sistem u slijeda kojega u krajnjoj konsekvenci proima enja 11 ) razliitih
8J Sejjid Husein Nasr, op. ciL, str. 567. 9) Nuno Bie ne potrcbuje za svoje bivanje nikoga; ono je jednostavno bie i unificira relaciju subjekt-objekt. Kod njega, za razliku od ostalih bia, i sezava polarizacija bia na esenciju i egzistenciju, budui je jednostavno, nesainjeno od dijelova. Njegova spoznaja sebe, u smislu Aristotelovog scbekontemplirajueg Nepokretnog pokretaa, omoguuje prvu inteligenciju - po emu e se razlikovati od Aristotela - stvaraJ akim inom mi ~ljenja Aristotelovo uenje Ibn Sinaa pomiruje sa islamskom re)jgijom pomocu uenja o emanaciji kod Plot..ina.
10) AJ-'aql u muslimanskoj filozofiji ima dva statusa: kosmoloki, kada se odnosi na nebeske sfere i psiholo~ki kada se odnosi na ovjekov razum. ' ll) U Ibn Sinaovoj fllozofi.ji enja oznauje ono ~to oznauj e ljubav (amour) kod Platona; amour je prevodio sa einja Cisq) smatrajui da je ova jaa i dublja od ljubavi. Sve to je utonulo u bie e--me za

36

savrenstava, Ibn Sina promie islamsko uenje o melekima kak0 bi udovoljio religijskom zahtjevu i filozofskom miljenju, o melekima ili duhovnim sferama koji su u neposrednoj bliziNi sa svojim izvorom ili Konanom istinom svega onoga to je utonulo u bie. l2) Sve to je blie tom savrenstvu ono. posjeduje i veGe savrenstvo. Nuno Bie, osim mnogih svojstava koje p.osjeduje, je isto dobro i stoga ono nije izvor zla. Pitanje o zlu u svijetu koje i sam Ibn Sina dotie zbilja j.e uznemirujue pitanje,13) i Ibn Sina je nastojao da ga razrijei polazei od samog problema Nunog Bia - Boga, preko Njegovih uinaka pa sve do matrerijalnih stvari, a ne nekim obrnutim slijedom. Zlo je u tom slijedu pridruno stvaranju i odreenju; ono je ucijepljeno tek kao rezultat Njegovog odreenja, a materijalnim stvarima, u onom spletu (i sudira) uzroka stvari, i na taj nain, u stupnjevitosti bia, posjeduje ontoloki status vjenosti. U odnosu na dobro zlo posjeduje nuzgredni karakter..Stoga, po Ibn Sinaovom miljenju zlo je posljedica mogueg bia i nije neposredno vezano za Prvi princip svih stvari; njegovo posredovanje moguim biem je rezultat trenutanog odreenja a ne praiskonskog.I 4> Mogue bie (svijet) ne posjeduje ono savrenstvo koje posjeduje Nuno Bie; svoje postojanje duguje Nunom Biu i postaje moguim po . postojanju Nunog. Sve drugo to je izvan Nunog Bia je nuzgredno po sebi i pripada radi svoje egzistencije Bogu. l materija i forma koje su imanentni moguem biu nalaze se u vjenom prirodnom slijedu, i konstituiu jedan vjeni egzistenat koji biva sluajan u sebi ali po Bogu vjean i postosvojim savrenstvom, dobrotom. enja povezuje sve stvari u biu. Ona je sredstvo interrelativnosti tih stvari. O tome Ibn Sina kae: "Pos tojei koji je svet (Bog) u tolikoj mjeri da ne moe bili potinjen upravljanju je cilj dobrostivosti (al-bayriyya), ~- Onje konaan cilj enjivosti (ma'Suqiyya); a najvei subjekat ljubavi identian je sa najuzvienijim objektom ljubavi. Ovim se misli na njegovu uzvienu i svetu Esenciju. Jer dobro ljubi dobro i to pomou meusobnim kontaktom i razumijevanjem. Prvotno dobro shvata svoju bi'l u svojoj postojanoj djelatnosti. Ljubav koju iziskuje prema sebi je najpotpunija ljubav (... ) Prema tome, kod postojeih stvari ljubav je ili njihov uzrok ili je njihovo postojanje". (Risiiletu ftl'iq, u: Gilm.i'ul badl', Kairo 1917, str. 71-72). 12) Pitanje o odnosu Boga i zla u svijetu potresalo je svekoliku srednjovjekovnu skolasti.ku, a u povijesti filozofije dosee do epikurejaca. O tome je velil..'ll raspravu vodila i islamska teocticeja; skoro su sve teoloke kole u islanlU raspravljale o tom pitanju. Stoga Ibn Sina nije mogao da ga zaobie. Razrje~enju ovog pitanja polazei od Boga u evropskoj su filozofiji pristupili Toma .Al"Vinski i Lajbnic. 13) Kada (praiskonsko odreenje) i kader (trenutano o dreenje) uzeti zajedno oznatuju odluku Boi ju in globo. Prema definicijama 'Hm al-kaHuna i falscfe, kada je suvie esto podraz1llllljevao svekol.iki sud i odluku Boju u uni verzalnom smislu (Vidi: al-Durdani, Ta'ruat, ed. Fliigel. Leipzig. 1845, str. 185.) Kader "trenutano odreenje" u tehni kom smislu odgovara trenut.anom odreenju stvari. Kader je "upojedinjenje" kadaa. U Wirat-u Ibn Sina podvlai sljedeu distinkciju izmeu kadaa i kader-a: ..Sve stvari bivaju sa Njegovim (Prvi princip) egzistencijalnim predodreenjem (qadar) koje predstavlja partikularizaciju (tafsiJ) Njegove prvollle odluke (qaqa) "U tom smislu Ibn Sina upotrebljava jo jedan termin'inaya koja se prevodi kao "provldencija". Kod Ibn Sinaa ovaj pojam implicira Boje znanje o pojedinostima na jedan univerzalan nain. 14) Aluned Fu 'ad el-AJJwiini, Ibn S.irtii, Takvim za 1984, str. 159.

37

jan; njegova cjelovitost dolazi od Nunog. I tako u tom generalnom determinizmu mogue bie je postojano u enjivosri za onim od koga prima svoje postojanje - usmjereno je transcendentnoj potpori svijeta. 2. (X-XX ) Dua i njena struktura. Prisutnost zla u svijetu, shodno stupnjevitosti bia, duguje svoje postojanje materiji i mraku (nebiu). Zlo u Ibn Sinaovoj filozofiji oznauje nedostatno, kmjavo, ono to ne dosee stepen savrenstva i odnosi se na nebie. Ovdje je rije o prirodnom zlu koje se u jednom irem kontekstu izjednauje sa zlom u ovjeku. Konsekventno ovome svako bie a time i ovjek koji je u domenu nastajanja i nestajanja (kawn ve fasad), s obzirom da je sainjen od etiri elementa. posjeduje zlo jer nije savren. No, savrenstvo se kod ovjeka ostvaruje jednim viim stupnjem intelekta. O ovome kasnije. Prirodni stupnjevi bia posjeduju razliite moi sloj eva ili aspekata bilo u vegeta6vnom, bilo u animalnom carstvu. Na isti nainje struktuirana i o\jekova dua. Rije je, prema tome, o racionalnim, vegetativnim i animalnim moima due. U deskripciji sposobnosti ili moi due Ibn Sina slijedi Aristotelovu terminologiju ali sa izvjesnim stilizacijama u pojmovima. Ne slae se sa peripatetiarima po tome to on zagovara da je dua neseljiva i besmrtna. Najprije o animalnoj dui. Ova se u osnovi sastoji od sposobnosti kretanja koje u sebi sadri (l) snagu instinktivne udnje i (2) sposobnost poimanja. Prva posjeduje unutarnju i vanjsku percepciju 15) ili dosezanje. Iznutarnje ulo je i sensus communis koji generalizuje sve slike koje su otisnute u osjetilima. Druga mo meu onim unutarnjim je formativna a njen je zadatak da pamti perceptualne slike koje ve sadrava sensus communis, nakon odsutnosti percepata. Trea mo je mata koja obavlja klasifikaciju perceptualnih slika. etvrta i peta mo je wahm na Zapadu poznata kao vis estimati- va: uloga wahm-aje da pamti ono to je percipirala mo mate. Sve ove moi percipiraju se pomou mozga, osim racionalne due (annafs an-na~qa) po kojoj se ovjek razlikuje od ivotinje. Kako se vidi iz ovog Ibn Sina ne cijepa duu i dalje je sagledava u njenoj unifkirajuoj ulozi. Evo kako sagledava to jedinstvo. Racionalna dua ima dvije funkcije: teorij sku i praktinu. Praktina strana je izvor djelanja ili morala. 16) Teorijska strana du ~ posjeduj e etiri sposobnosti: l) materijalni intelekt (intelectus materialis - al-'aql-al-hayul)

15) Nerkez Smailagi, Klasina kullura islama ll, Zagreb 1973, str. 376. 16) Ahmad Fu'ad al-.AJ]waru, op. ci L, str. 162.

38

koji je ista potencijalnost i spremnost, u poziciji da prima ili dosee inteligibilije; 2) intelekt po stjecanju navika (intellectus in habitu - al-'aql bilquvve) je onaj koji je ve dosegao primarne inteligibilije uvjerenJem a ne sticanj. e m (da su, na primjer, predmeti koji su jednaki s jednom te.istom stvari i meusobno. j.ednaki). ;. 3) intelekt u akciji (intellectus in effec.tu . - al-'aql bilfi'li) ili intelekt po primjenjivosti koje je dosegao primarne inteligibilije a na osnovu. ovih i sekundarne. inteligibilije; 4) steeni intelekt (al-'aql almustefad - intellectus acquisitus) je savreni intelekt kada su forme prisutne u razumu i kad ih on promatra i misli o njima, znajui da to ini.l7) Rije je, prema tome, o jedinstvu intelekta, i to se jedinstvo izraava u stupnjevitosti intelekta. Sve stupnjeve intelekta proima potencijalnost koja je u svom krajnjem dosegu u mogunosti da opi sa Aktivnim intelektom (ili desetim intelektom u Ibn Sinaovoj kosmologiji pomou koga postaje identina sa prvotnim naelima bia Na ovaj nain dua je primateljka formi iz transcendentnog svijeta; u sebi posjeduje enju za svojim utokom u stanju postojane enjivosti za viim stupnjevima bia. 3. (XXI-XXV) Supstancijalnost due. U interpretaciji posljednjeg ajeta sure implicitno se govori o odnosu dua-tijelo da bi se na kraju ipak ukazalo na supstancijalnost due u odnosu na tijelo. Razmotriemo obje pretpostavke. Ibn Sina ovu problematiku postavlja na dvije razine: na transcendentnu i fenomenalnu. Na transcendentnoj razini dua je entitet neovisan od tijela, neovisna supstanca i u biti je nae transcendentna ja. 18) Na ovoj razini Ibn Sina slijedi vie Plotina negoli Aristotela da bi, na osnovu toga i svojih duhovnih naklonosti, dao jedan svoj originalan pogled. Ovaj aspekt due u domenu je metafizike znanosti. No ipak na svojoj fenomenalnoj razini due, to je predmet prirodne znanosti, dua je povezana sa tijelom nekom vrstom tajne veze. Upravljena je na njega na nain na koji ona ravna tijelom i njegovim funkcijama. Postoji u dui, kada je ova izdvojena od Aktivne inteligencije, odreena, temperamentna, definitivna sklonost da se priboji tijelu. l tu je ona uroena enja ali u smislu dobrobiti i due i tijela. Kada je dua pod uticajem tijela onda iz toga proizilazi esto sudir koji ima za posljedicu udaljavanje due od njene prave biti. Mo tijela dakle ne smije da prevagne. U svojim mi stikim kazivanjima (J:{ayy Ibn Yaqzan, Risaletu a~-Tayr i Salman Absal) kako i u svojoj "Odi dui", Ibn Sina upravo pokazuje oslo-

17) ire o L ome vidi odlomak iz Ibn Sinaovog djela u: edomilj Veljai, Filozofija istocnih naroda Xli, Zagreb 1979, str. 241-2. 18) Nerkez Smailagi, op. cil, str. 371.

39

due od okova tijela i materije i njeno potpuno druenje sa Ak."tivnom inteligencijom, a preko ove i sa boanskim svijetom pod ijim je ,.teretom' itav svijet.

baanje

l\1ANUSCRIPT ON ffiN-SINA'S COMMENTARY OF THE 113 TH SURA OF THE QUR'AN FROM GAZI HUSREV-BEY'S LffiRARY The work i based on Ibn Sina' s commentary of certain chapters of the
Qur an. with a pecial emphasis on the 113th sura. The manuscript deals with the last three chapters of the Qur' an: ih las and muavvizetejn. Since I ha\'e already written about the commentary on ihlas and published the paper in the Herald of the Islamic Supreme Community in SFR of Yugoslavia, now the muavvizetejn should qe discussed. The manu cript on Ibn Sina's commentaries of certain suras and ajets was written in our country, but the time of its origin is not known. That remains to be solved on the basis of analysis of the paper on wruch it is written. Thn Sina is known both in the West and in the East as a philosopher and scientist. but it is ljttle known that he also wrote commentaries of the Quran. He did not write a commentary of the whole Qur'an, but commentaries of certain ..privileged" ajets. Ibn Sina 's tefsir of several ajets has not been studied at all in the West (Sayyid Busayin Na~r). Certain significant elaboration have not been made even in the East.

40

Muharem Omerdi AHMED BEJAZI I NJEGOVO DJELO "'IARAT ALMIN 'IDARAT AL-IMAM"
Ako bi se usudili ustvrditi koji je pd naih uenjaka dao najvei doprinos u akaidskoj nauci piui na orijentalnim jezicima, onda bi se, sa najveim stepenom sigurnosti, mogli opredijeliti za Ahmeda Bejazia (Ahmad Bayadi-zade), sina naeg roda, koji je ivio u vrijeme opadanja naunog ara u turskoj carevini. Tri su naa uenjaka ostavila znaajna djela na polju akaidske nauke piui na arapskom jeziku, koja, svakako, zasluuje daleko vie panje od one koju smo im do sada poklanjali. Najznaajniji doprinos u ovoj nauci je svakako dao Ahmed Bejazi sa svojim djelom 'lriit al-mariim min 'ibrit al-Imam, koje predstavlja opsean komentar na pet Ebu Hanifin.ih djela/traktata iz podruja ove islamske discipline. Drugi je po doprinosu Hasan Kafi al-Aqhisari (951-102511544-1616) sa tri djela iz akaida: Nur al-yaqzn, Rawdat al-gannat i komentar na to djelo Azhar ar-rawdat. Trei predstavnik po doprinosu naoj akaidskoj koli bio je Mustafa Ejubi - ejh Jujo (10611119/1651-1707) napisavi komentar na poznatu al-Farganijevu qasidu Bad'u al-amalJ pod naslovom Badral-ma 'afi:. 1) Da bi akaidsku misao navedene trojice naih naunika mogli bolje istraiti, neophodno bi bilo to prije pristupiti prevoenju njihovih spomenutih djela i uiniti ih dostupnim, kako istraivaima, tako isto, i najiroj javnosti. Hadi Mehmed-efendija Handi za Ahmeda Bejazia veli da je bio sposobniji i jai u akaidskoj nauci od svih naih uenjaka, pa i spomenute dvojice. On kae: ,,Istraujui imena i biografije naih ljudi, koji su se istakli u islamskoj knjievnosti , vidio sam dobar dio knjievnih djela koja su dali nai ljudi; dosta sam tih djela proi tao, pa slobodno mogu rei i ustvrditi, da nisam meu naim knjievnicima vidio jaeg, uenijeg i sposobnijeg ovjeka, naroito u 'ilmu-L-kelamu, od Ahmeda-ef. Bejazia." I ako je ivio u poznija vremena ipak se istakao u ovoj islamskoj nauci da mu ak uveni je-

l) Mehmed Handi, Knjievni rad bosansko-hercegovakih Muslimana, Sarnjevo, 1934, str. 8-9.

41

menski uenjak a1-MuqbilJ2) priznaje veliku uenost, ija izjava i priznanje ima znaaj, budui da je ovaj uenjak poznat kao veliki kriti ar vrsta kova, principijelna i nepokolebljiva stava. On u svom djelu al-'Alem a-amih3 ) tvrdi da je Bejazi u svom liinitu al-martim min 'ibiiriit al-Imam-u dao uena tumaenja Abu Hanifinih teolokih miljenja, da je veliki teolog te da se. zbog toga, bez ustruavanja eli vi njegovoj otroumnosti i vjetini.4) Citirajui iz njegovog djela neke stavke u zakljuku veli: "Ovaj B ejazi je veliki .kritiar i uenjak!" Ahmed Bejazi je roen u Isatanbulu 1042/1632-33. godine. Otac mu, Hasan ef. (um. 106311652), bio je pravnik, rodom iz naih krajeva. Katib elebi za njega misli da je iz Nevesinja, da je bio u krugu ljudi ili u nekom srodstvu (inrisab) sa Nevesinjcem Roznamedi Ibrahim-efendijom. Handi nije uvjeren u ovaj stav.5) Ahmed-efendija se obrazovao u Istanbulu pred najpoznatijim tadanjim u enim ljudima, tako da je ve u dvadesetoj godini bio na glasu po svojoj uenos ti i ambicioznosti koju su mu priznavali i oni koji su ga uili (qabil-i lvugud) . Meu uiteljima su mu bili na glasu ueni ljudi tog doba, kao: Mula elebi ~ Uzun Hasan-efendija, Ebu Se'id, ejhu-1-islam , kod koga je nakon diplomiranja bio mulazim/docent. Jedno vrijeme je radio kao profesor u nekoliko poznatih medresa u Carigradu i Jedrenama. Kada mu je otac Hasan-efendija slubovao u Mekki kao kadija, Ahmed-efendija mu se pridruuje pohaajui predavanja znamenitog muhaddi sa amsuddina a1Babulija, od koga je dobio diplomulidazet iz hadi sa. Naputajui profesorske zvanje Ahmed-efendija Bejazi zapoinje blistavu sudijsku karijeru prihvatajui imenovanje za kadiju u Halebu (107711 666) gdje je postigao veliki uspjeh. Slovivi kao neosporan uenjak uestvovao je u mnogim diskusijama i raspravama sa tamonjom ulemom a posebno sa muftijom Muhammedom ibn Hasanom al-Kevakibijem. Veina njihovih uenih rasprava je zabiljeena i prepisi su se brzo irili diljem islamskog svijeta. Potom je uslijedio njegov premjetaj za kadiju Bruse, a zatim za kadiju Mekke (108311672) gdje se za njega ve odavno ulo . U mekanskoj mahkernilsudnici odravao je predavanja iz 'ilmu-L-kelama. Tokom ovih predavanja konanu fizionomiju je dobilo njegovo djelo Iarat al

2) Salih ibn Mahdi ibn 'All ibn 'Abdullah ibn Sulejman ibn Muhammad al-Muqbill, 10471110/1637-1710. god.
3) Al- 'A la m a.f-ii.mi~ fi i sari al-l.uuzqi 'a lli al-tibii' i wa al-maiiyilj, Ismail-paa, Esmau al-muallifm, sv. l, Slr. 424. 4) M. Handi.i, ibid, Slr. 8-9. 5) Oslovljavanje kao Bonjak (Bosnawi). Vidi, Mehmed Handi, ,.Bejazii", Kalendar Gajret, l 938, str. 90; Fezlek.e, IL str. 391.

42

martim, ... koje je jo ranije napisao. 6> Nakon briljantnog sudakog uspjeha u Mekki dobija premjetaj u Damask gdje je imao susrete sa uvenim uenjakom Muhibbijem koji je u svome djelu lfuli~it al-itir za Ahmedefendiju napisao: "Vidio sam brdo znanja i ovjeka sa postojanim vrlinama!''7)

Godine 1086/1675. imenovan je za kadiju u Carigradu, a pet godina kasnije dobija unapreenje na poloaj vrhovnog kadije (kadi-asker ili sadriRum) za evropske provincije Turskog Carstva na kome ostaje do 1094/1683. kada je opozvan sa te funkcije. On se tada povlai u Kanlinde, selo kod Istanbula gdje je imao imanje. Umro je 1098/1687. godine i sahranjen je u Uskudaru (Istanbul) u turbetu kod svog oca. Njegovom naglom povlaenju iz javnih slubi i ivota, navodi Reid u Tarihu i Muhibbi u lfula~at al-ataru doprinjela je njegova poslovina principijelnost u potivanju erijatskih propisa i u vrenju kadijske dunosti gdje je kao kadi-asker u dva sluaja ponitio presudu po rangu niih kadija i donio presudu onako kako je smatrao da je pravo. Njegovi protivnici su raznim spletkama uticali na javnost i na krugove bliske sultanu da se ove Ahmedefendijine presude proglase neutemeljenim, prestrogim i pristrasnim.S> Raid u Tarihu iznosi slj edei stav: ,Jz spomenutih kadi-askerovih presuda nama izgleda da je svrha bila provesti vjerske odredbe i za6titi erijat, stoga mislim da ne dolii zlo misliti ili govoriti: htio je ovo ili ono, nego treba postupiti shodno pravilu: 'Mi sudimo po vanjtini, a Bogu preputamo ono to se u srcima krije'. "9) Prema Mehmedovom Tarihu, Ahmed-efendija je bio pripadnik nakibendijskog tarikata, to se u drugim izvorima ne is tie. (Osmanlimuelliflerit I, 258). Ahmed ef. Bejazi je napisao sljedea djela: l ) lirit al-martim min 'ibirit al-lmam, 10> za koje Zahid Kevseri u uvodu Ibn Asalcirovog (499-571/llo5-1175) djela Tabyfnu kezibi al-mufterf veli: "Ovaj Bajazi, iako je ivio u poznija vremena, ipak je vrlo slobodan i jak u islamskoj apologetici "11)
6) Muhammed ibn Muhammed ai-Handi ai-Busnawi, AI-Gaahar al-asnd fi tertid:.imi 'u/enw wa u'ariii Busna, Kairo, 1349/1930, str. 33-34; dr Hazim abanovi, Knjiiewtost Muslimana BiH na orijen ta/nim jezicima, Sarnjevo, 1973, str. 320-322. 7) Muhibbi , lfulii~iit aliitiir, l. str. J 81. 8) Prema M. Handiu , ,,Bejazii'', ibid, str. 92-93. 9) Ibid, str. 93. 1O) Brockclmann, ll, str. 436/ 1; al-Muqbill, aJ. 'Alam a-Omib, str.: 6,255 i 283; u Gazi Husrevbcgovoj biblioteci u Sarajevu uvaju se dva rukopisna primjerka ovog djela: R-1894, prcpis iz 110111689. i R-3999, prepis iz 11 07/1695. prepisan iz autografa. (Vidi, Kasim Dobrna, Katalog arapskih. rurs.kih i pcrsijskih rukopisa, Sarajevo, 197 , sv. l , str. 402403.) ll) Ibn 'Asrudr ad-Dimiqi, Tabyir1u Juujibi al-muftari, Bejrut, 1979, str. 19.
v

43

2) Sawtini~zu al-'ulwn, pieve misli i skice o est naunih disciplina, a

pripisuju mu ga: ejhi, Mehmed Tahir i Mehmed Surejja.12) 3) Sa kk zbirka sudskih fonnulara, presuda i erijatskih tjeenja koje je Ahmed-efendija izdavao kao rumelijslci kadi-askera koje je u jednu zbirku sak.'llpio njegov pisar Hidr ibn Osman. U djelu ima puno pohvala za uenost Ahmed-efendije. 13> ..f) Resail, zbirka traktata.I4)

Ta 'lfkat~ zbirka njegovih rasprava, miljenja i zabiljeki. 15) Ima inrucija da je ovaj na veliki uenjak napisao jo neka djela, ali se do danas ona nisu ustanovila. Safvet-beg Baagi ipak dodaje jo tri djela Ahmed-efendiji crpei podatke iz Sidilli Osmaniyye (I, 225) i to: 6) Kitab al- 'alem, Knjiga o svijetu. 7) Kitabal-wa~i))'G, Knjiga o oporuci. 8) Fiqh al-absat, Opirno pravo. 16) Mehmed Handi ne prihvata B aagievo miljenje o posljednja tri djela. mada izvor dri autoritativnim i pouzdanim.I7) Ve kao renomiran uenjak u erijatskom pravu i nekoliko drugih teolokih disciplina. Aluned Bejazi se sa ltirat al-meramom okuava u akaidskoj nauci, pokazujui daje izvrstan kritiar i komentator Abu Hanifinih djela. koga. to se argumentovano moe tvrditi , do danas niko nije nadiao. Djelo je obi mn o. U njega je autor nastojao uklju iti veliki broj akaidskih pitanja. I pored obimnosti grae, djelo je sistematino i pregledano, po uzoru na Abu Hanifina djela. Prouavaju6 ovo djelo, moe se i letiminim pogledom vidjeti da je on izvrsno vladao, u to vrijeme, vaeom metodologijom naunog istraivanja. prouavanja , kritike analize i saimanja. Upoznat je bio sa onovremenim dostignuima najboljih autora i teologa Istanbula, Damaska, Mekke, Medine, Kaira, a kao to e se kasnije vidjeti, i oni sa njegovim radom, s obzirom da je ve bio iziao na glas kao autoritativan i pouzdan uenjak.
5)

12) YL Handi, .,Bejazici', ibid. str. 95.

13) Ibid. str. 96; K. Dobraa, ihid, 11, str. 947. 14) Kako smatra i Handi i B aagi. U izvorima se ne navodi o kojim se traktatima radi i iz kojih disciplina J5) Handi smatra da se ovdje, izmedu ostalog, radi i o raspravama koje je Bejazi imao sa alKevakibijem. l 6) Safvet-beg Baagi, Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Sarajevo, 1986, str. 142-l 43; ~ti. Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u turskoj carevini, Sarajevo, 1986, str. 333-334. 17) M. Handi, ..Bejazi ", ibid, str. 96.

44

On u svom radu nije slijepo slijedio postojeu koncepciju promatranja drugih miljenja i stavova, ve. je, prevashodn.o, imao na umu stvarne potrebe Vjere i nauke u iznoenju onih saznanja i stavova do kojih je sam linom analizom i prouavanjem doao i anili koje je mogla ponuditi tadanja literatura i izvori. Svakako,. da je. pored toga, posebno vodio rauna o potrebama svoje generacije. za komentarom djela Abu Hanife iz ove islamske nauke, poto je erijatsko-pravna ravan u svim segmentima vjerskog ivota u Turskom Carstvu ve bila pokrivena uenjem hanefijske kole. Ovim se otkriva namjera autora da iskoristi autoritet Abu Hanife, njegove kole i misli koji je imala na jednoj ravni i da je proiri i uini primarnom i u akaidskoj nauci, mada je ona ve imala izraeno mjesto kroz misao al-Maturdija, Tahavija, an-Nasafija, al-Farganija i dr. Predanim i samoprijegomim radom, .upornou i strogom samodisciplinom Bejazi na nepotresivim temeljima zasnovanom metodologijom razlae probleme iz pet Abu Hanifinih akaidskih djela, problemsk:i ih situira na odgovarajue mjesto, u takav metodoloki jasan i pregledan niz kakav se rijetko sree kad se radi o naunom valorizovanju i komentarisanju ntiljenja ovog autoriteta. U svom optem Uvodu djela Bejazi govori o svojim namjerama, o podjeli problema i znaaju dobre kompozicije, a santim djelom pokazuje kako se uspjeno moe sastaviti obimna graa u harmoninu cjelinu i primijeniti logika metoda klasifikacije. I B) Potom kae: "Najvei teoretiar generacije tabiina u propitivanju i izlaganju temeljnih stavova Vjere i naunom oblikovanju i registriranju njezinih osnova u cilju poboljanja vjerske svijesti meu muslimanima i njihovog izbavljanja (od zastranjivanja) je imam imama Abu Hanife, an-Nu'man al-Kufi, Allah ga darovao i blagoslovom svojim pratio i svodove najviih asti mu na Danu sudnjem poklonio. On je prvi meu uenjacima svoje generacije koji je osnovao katedru i zapoeo sa sistematinom raspravom i diktiranjem u krugu svojih uenika/slualaca o temeljima islamskog vjerovanja. Te rasprave j diktati su sakupljeni u njegovim djelima o temeljnim odrednicama Vjere i islamskog vjerovanja: al-Fiqh alakbar al-ahur, al-Fikh al-akbar al-absat, ar-Risala, Kitab al-'Alim i alWa~ iyya." 19) Pratei dalju sudbinu ovih Abu Hanifinih traktata Bejazi veli: "Preuzimali su ih najbolji uenici u sastav ljanju svojih djela o osnovama islamskog vjerovanja, nadajui s.e Boijoj nagradi za to, kako klasiari tako i
18) Gazi Husrev-begova biblioteka, R-3999, L. la 19)Ibid,L. l.

45

oni u kasnijim generacijama. Abu Hanife je u svako od tih pitanja unosio duh slobodnog miljenja (re'y) i kritikog promatranja, autoritativno i argumentovano rasvjetljavajui najelementarnija pitanja islamskog uenja i vjerovanja! ukazujui na njihove najbitnije zahtjeve, u emu je postigao visoki stepen izvjesnosti i uvjerenja "20) Nakon toga Bejazi otkriva glavne pravce vlastitog prouavanja spomenutih Abu Hanifmih djela na emu su radili i oni uenjaci koji su se prije njega odluili na detaljnije prouavanje pojedinih njegovih traktata. Pratei deset osnovnih postavki u koje je saeo temeljne stavove osobnog zanimanja za Abu Hanifina djela vidi se da je odabrao najbhnije znaajke na kojima se mogu istraiti osnovna pitanja islamskog vjerovanja i pristup koji je njima ovaj muslimanski autoritet i imam imao. U tome mu se ne moe porei znalaki prilaz i analitiko prouavanje navedenih traktata, to e on potvrditi interpretacijom u svom komentaru:

"Ovo je ono to je od mene traeno da sakupim i izvrim klasifikaciju materije po problemima, tako da su se u toku rasprave o tome pojavila stano\ita pitanja i argumentacija, kao i da odbacim nedoumice protivnika i svoj komentar oslobodim beskorisnog ponavljanja, elei ga pribliiti itaocima dokidanjem nejasnih pitanja stoga to struktura odgovora obrazuje (predstaYlja) potpune/smislene reenice iz podruja rasprave o temeljnim vjerskim pitanjima u traktatima Abu Hanife, koji je prvi nauno sistematizirao osnovna akaidska pitanja i potkrijepio ih kategorikim i pouzdanim do,,~ -:~ ~ ' !U::1L.l.lll.

U nastavku

B ejazi

veli:

"'Abdulqah.ir al-Bagdadi istie da je Abu Hanife prvi teolog sunnijskog kelama meu islamskim uenjacima i prvacima. "21) Potom istie: "Ja sam klasificirao ovo svoje djelo (Komentar) na uvodni dio, tri poglavlja i zavrsna razmatranja. Usvojio sam klasifikaciju poglavlja po uzoru na Abu Hanifino djelo al-Fiqh al-akbar al-ebsat a klasifikaciju odlomaka u tim poglavljima po uzoru na njegovo djelo al- Wa~iyya."22) U emu Ahmed Bejazi vidi znaaj Abu Hanifinih djela i ta on smatra vanim u njihovom prouavanju: najvanijih prav ila iz miljenja Abu Hanife na takav nain da to bude potpuno jasno i jezgrovito definisano, da ih prihvati i u svoji i onaj ko je kapriciozno sklon negiranju .
20)lbid. L. 1. 21 ) Ibid, L. l b 22) Ibid, L. lb

1) Izvoenje

46

2) Izvoenje najvanijih pitanja koja su opeg karaktera iz njegovih preciznih i decidnih iskaza, ali da to izvoenje bude na takav nain da se njime otklanja i najmanja sumnja. 3) Generalno izvoenje neoborivih elemenata iz Abu Hanifinih aluzija i naznaka na precizan nain tako da se oni prihvate radi ostvarivanja pravog puta i da se od toga vie nita ne moe odbiti. 4) Izvoenj.e argumenata i simbola iz njegovih skrivenih naznaka na tako jasan nain da ih prihvate i najvei protivnici ehli-sunneta 5) Da se potvrde pitanja u njegovoj raspravi o odreenim problemima sa izvoenj em citata iz djela najautoritativnijih klasiara. 6) Objanjenje brojnih putova kojima su njegova djela prenoena i biljeena (prepisivana) sve do naih uglednih savremenika, ali ne s ciljem da to omalovaimo, nego da se postigne odreeni doprinos u nauci o vjerovanju
(akaidu).

7) Da se objasne nedoreena mjesta u njegovim spomenutim djelima, odnosno, u tekstovima koje su zabiljeili u svojim djelima veliki uenjaci i nj emu pripisali, j er funkcija prenosnog lanca (isnad) je baza koja uva jedan iskaz od nestajanja. 8) Saimanje odgovarajuih pitanja, prema is traivanjima i proua vanjima velikih uitelja i njihovo integriranje u odgovarajuoj problematici kako ne bi dolo do osporavanja Abu Hanifinih traktata zbog razbijanja njihove cjelovitosti. 9) Vezanje za izvorna djela i konstantno ukazivanje na njihove tekstove. l O) Ukazi vanje na greke i promaaj e onih koji su izuavali Ebu Hanifina djela u cilju uvanja smisla njegovih iskaza od obezvreivanja i nastojanja da se njihova bitna vrijednost i izvornost ne bi okmjila, to povlai odgovornost pred Bogom, te da bi se olakala upotreba tih tekstova i postigla odgovaraju a nauna korist, istina, uputa i pravo rjeenje. 23) Abu Hanife predstavlja j ednog meu najveim autoritetima svih generacija. On kao naunik, fakih i mutekellim precizira sva bitna pitanja vjere i locira im mjesto u uenju islama. Njegov put slijedi A. Bejazi, pa zafiqh kao nauku veli:
,,Fiqh je nauka koja vodi ka spoznaji nevidljivog, a koja koristi jezike dokaze, kao npr. u tumaenju terminologije/pojmovnih kategorija i podruju religioznog sadraja, a to je Boiji dar dat umnim ljudima, onima koji se

23) [bid, L. la-2b

47

zahvalno opredjeljuju za ono to je dobro za ovjeka o em u emo govoriti i dati objanjenje u (u djelu). Najznaajniji dio fiqha je onaj koji govori o pojedinanim principima Vjere koji su trag vjenog govora a koji se odnosi na djela zaduenilllmukellefin da ih izvravaju obavezno ili po svom izboru ili na nain kako su propisana, a koja mogu biti uslovljena, propisana ili zabranjena. kao sto je istaknuto u djelu at-Talwfh. Prioritet za utvrivanje utemeljenosti tih djela zaduenililmukellefin baziraju se na razumijevanju vjere, na njenom poznavanju: na izvjesnosti u vjerilta~dlq i utemeljenju djela na tom razuntijevanju/znanju. "24)
elei da vri ocjenu svoga rada kao nearap predaje svoj ltirtit al-

moram Arapima u Mekki, u enoj eliti, koja je znala Abu Hanifu kao poklonika slobodnog miljenja (re 'y). racionalnog pristupa tumaenj a vjere ija 'kola je imala u drugim dijelovima islamskog svijeta dominantan uticaj. Ahmed ef. u samom ovakvom odnosu prema djelu eli postii odgovaraj uu kntih.-u u cilju otklanjanja vlastitih previa i dorade. Naalost, u tom pravcu nemamo podatke koliko je autor bio otvoren za kritiku javnosti ali , na osno\u zabiljeenih miljenja u Hulasatu al-eseru , Tarlti-Raidu, Hadikatu ald:_e1ami'u . Kanzusu a/-e'alamu i dr.. njegovo djelo je nailo na dobar prijem i pozltJvne OCJene.

Gledajuci na teinu akaidskih problema koje je prouavao , na trunOS[ njegovog izlaganja i argumentiranja, kitnjasti jezik i iskaz, strukturu reenice. ruti logikog dokazivanja itd. moe se stei uvid u ozbiljnost i naunu zrelost ovog naeg uenjaka sa kojim se moemo ponositi. On je, lobodno moemo reci . uspio da pohvata sve niti kojim je Abu Hanife izatkao uenje o teHhidu, Boijirn atributima (sifatu Allah) i ostalo to je rele\ antno za argumentovano izlaganje o islamskom vjerovanj u uopte, osvrui ~e sa SYih a<;pekata na tretirana pitanja iz osnovnog teksta. Zato ovo djelo pokazuje da je autor izuzetno dobro ovladao materijom akaidske znanosti i da je uspio za sve akaidske probleme uoiti one karakteristike po kojima su se mogli klac;ificirati. Time on ini izvanredan putokaz ka samoj njihovoj narav1.

Do danas nije pronaen autograf ovog djela, ali je sauvan manuskript iz 1695. godine koji je iz autografa prepisao ejh Mustafa, muderris Ibrahimpaine medrese u Poitelj u . Sa potpunom sigurnou ne moemo tvrditi kojim se sve djelima autor koristio prilikom pisanja ovog svog Komentara. Dodue, u zakljuku on na\ Odi da Je koristio djela autora maturidijskog smj era u cilju promovisanja

~l

lb1d, L. Sb

48

stavova i uenja koja zastupa ova akaidsko-ilmu-1-kelamska kola. Na pojedinim mjestima gradi svoje stavove oslonivi se na djela koja navodi u punom naslovu.25) Da je Ahmed Bejazi uistinu veliki naunik potvruju razna svjedoenja od al-Mukbilija, Muhibbija i svih onih koji su izuavali njegova djela. to se tie naeg doprinosa izuavanju njegovog ukupnog djela, on je nedovoljan to svj edoi i to, da ga je prouavalo samo nekoliko naih autora (Baagi, Handi i abanovi) gdje je on samo neznatno predstavljen. Izuzetak ini M. Handi koji se ire zanimao kako ovim autorom , tako i ostalim uenjacima iz ugledne porodice Bejazia, ukupno ih je bilo devet. Sam Iarat al-meram otkriva takve mogunosti da se tim djelom vie istraivaa moe baviti i prouavati ga kroz razliite aspekte. Na alost u ovom momentu nemamo cjelovit uvid u kojim sve bibliotekama u svijetu postoje rukopisi ovog djela, mada bi to u narednom periodu svakako trebalo utvrditi. Ovaj autor i njegovo djelo larat al-meram su vrlo zahvalna tema koja nas obavezuje da joj posvetimo posebnu panju i znaaj i da sa njega i drugih naih naunika skinemo tamu vijekova i osvijetlimo kutak povijesti u kome su oni djelovali i zauzeli nesumnjivo znaajno mjesto. to je tako do sada bilo, kriv je svakako na nemar, sporost, objektivni i subjektivni faktori . Prije svega mi, iz njihove domovine, u tome imamo svoju prijeku obavezu sa naunog, vjerskog, kulturnog i dr. aspekata. Hvala Bogu, u posljednje vrijeme kod nas je povean interes za muslimansku bonjaku duhovnu i kulturnu batinu. Pokrenut je itav niz vrijednih projekata, u kojima je predmet izuavanje zaostavtine naih uenjaka. Naalost, jo se nisu prevela i izuila kapitalna djela bonjakih vrhunskih naunika, npr. Abdullaha Bonjaka (Komentar Fususa), Hasana Kafije (Nur al-yaqfn) , ejh Juje ili Ahmeda Bejazia (lartital-mariim). Ako elimo da upotpunosti prodremo u misao navedenih i drugih naih mislilaca, onda moramo, prije svega prevesti njihova djela i uiniti ih dostupnim irem krugu istraivaa koji bi ta djela mogli izloiti objektivnoj naunoj analizi i kritici i izvriti njihovu valjanu valorizaciju. To rade i drugi, koji prevede djela svojih ljudi koja su pisali na drugim jezicima, jer njihovu zaostavtinu dre sastavnim dijelom svoje kulturne i naune batine. Ukoliko bi se bavili djelom Ahmeda B ejazia i valjano ga predstavili i izuili, to bi bio neprocjenjiv doprinos islamu i muslimanskoj kuJ turi i openito kulturnoj batini svijeta. Ovo ukazuje da je krajnje vrijeme da se uspostavi realna svijest o vlastitoj batini i da joj se da pravo graanstva u bonjakoj osobenosti duha i kulture.
25) Ibid, L. 176b.

49

AHMED BEJAZI AND HIS WORK ,,IAR.AT AL-MARAM MIN - 'IBARAT AL-IMAM'' Ahmed Bejazi is one of the first Muslim scholars. and authors from Bosnia and Herzegovina who wr.ote in Orientallanguages. According to authoritative and undisputed opinions., he is our best known scholar in the science of akaid (dogmatics), with a more expressed and more impressive contribution, than the one of Hasan Kafi and ejh Jujo, two. other outstanding native writers. He especislly distinguished himself with his capital work in dogmatics called "Iarat al-maram min 'ibara:t al-Imam". Two well preserved manuscripts of this work are today in the Gazi Husrev-bey's Library in Sarajevo. This work is in fact an extensive commentary on fiv.e tractates of akaid science, written by one of the biggest Muslim scholars and lawyers Imam al-A'zam Abu Hanifa from Quf, Iraq. The work is the work of an expert. written in ornate Arabic, divided according to topics and based on Islamic norms and science. Due to its volume and difficult style, sufficient attention and significance was not given to this work, although both the work and the author really deserve it.

50

Reid Hafizovi MUSTAFA EJUBOVI- EJH JUJO I NJEGOVA SUMMA THEOLOGICA

Uvod
Mustafa Ejubovi - ejh Jujo roen je u Mostaru 1650., a umro 1707. godine. Bio je jedan od najveih naih intelektualaca sa prijelomnice sedamnaestog i osamnaestog vijeka. Njegov knjievniki opus je veoma plodan, a knjievne forme raznorodne. Pisao je na arapsko~ turskom i perzijskom jeziku. Jo za ivota je postao nekom vrstom legende koja i dan-danas ivi. kolovao se u Carigradu kod onda najslavnijih uitelja. Najcjelovitija biografska djela o njemu napisali su njegova dva uenika: profesor Ibrahim Opija i pjesnik Mustafa Huremi, koja se smatraju prvim knjievnim djelima takve vrste u nas. Biografija koju je sastavio profesor Ibrahim Opija, prema miljenju mnogih, predstavlja izuzetno izvorno djelo koje je posluilo kao temeljni izvor za prikazivanje ivota i rada ejh-Juje. Na njega su se naslanjali Muvekkit, Ibrahim-beg Baagi, M. Tahir, S. Baagi, M. Handi i H.
abanovi.

podaci o ovom muslimanskom znanstveniku nalaze se i u Brokelmanovoj Historiji arapske knjievnosti, kao i u Samijevom i Surejjevom leksikonu. ejh Jujo je pisao djela iz Usuli flkha, stilistike, sintakse, logike, dogmatike, nasljednog prava, leksikografije, propovjednitva, te djela koja raspravljaju o pojmovima kao i razne disputacije. Iz svih ovih oblasti su ostala dragocjena djela, uglavnom u rukopisnoj formi , koja se nalaze u rukopisnim fondovima Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, Orijentalnog instituta u Sarajevu i u zbirci Jugoslavenske akademije nauka. No podrobniji podaci o tomu mogu se nai kod H. abanovia. Knjievnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973, str. 398-410. Ovom prigodom nli donosimo pregled njegova rukopisnog komentara Badr al-ma'all na dogmatsku versiflkaciju Bad'a1-amal1 od Ali Ibn O!ffian al-Ui al-Fargani-ja (1173). U ovom rukopisnom komentaru, zabi1jeenom u rukopisnoj zbirci Orijentalnog instituta u Sarajevu pod rednim brojem 3534, ejh Jujo je izloio

Skraeni

SL

gotovo sva bitna pitanja iz muslimanske Dogmatike, koja ujedno ine duu sve muslimanske teologije. S tog razloga smo ovaj njegov rukopisni komentar oznaili svojevrsnom summom theologicom. U sadraju ovoga rukopisa pisac najprije ispisuje sadrinu muslimanske dogmatske ontologije, s poglavitim naglascima na spoznaji biti Boje, na odnosu biti i bitka Bojega, odnosu svojstava opisivosti (katafatika) i svojstava neopisivosti (apofatika) biti i bitka Bojega, te na odnosu imena prema biti Bojoj koju neka od njih razotkrivaju kroz vlastita svojstva, a neka ju posve zakrivaju dovijeka. U zavrnici izlaganja ontoteologije pisac se posebno raspravlja sa nekim interpretativnim teolokim tradicijama iz formativnog perioda islama, osobito sa mu'tezilitima. kao i sa nekim tradicijama iz vremena skolastikoga islama, poglaY ito sa e'aritskim atomistikim usmjerenjjma. Potom slijedi rasprava o jednom krupnom pitanju muslimanskoga miljenja koje je, blagodarei krajnje zaostrenom sukobu miljenja, obiljeilo cijelu jednu epohu muslimanske povijesti. a to je pitanje o stvorenosti ili nestvorenosti Kur'ana. Na njega se. potom, logiki i naravno vezuje rasprava o antropomorfizmima u Obja\i na temelju kojih se formira obrazac za teologiju metafizike spoznaje o biti Bojoj . Krajnja konzekvencija rasprave o antropomorfizmima oituje se u pitanju vienj a Allaha d.. na buduem svijetu, to ini najviu blagodat vjenoga ivota. Druga cjelina ovoga rukopisnog komentara otpoinje sa izlaganjem i tumaenjem leur' anske hijeropovijesti pod vidom fenomena poslanstva uope to se, potom. sve oitije usmjerava na poslaniku misiju Muhammeda a.s., naglaavajui neporecivu univerzalnost i neospornu konanost njegova poslanstva, kongenijalnost njegove poruke, te njenu duhovnu genealogiju jasno pokazanu i prokazanu u inu Muhammedova a.s. uzdi gnua Allahu, (rni'rad). Ovu cjelinu autor zavrava raspravljanjem o nekim pojedinanim pitanjima u vezi s poslanstvom, kao to su: bezgrenost poslanika, uskraenost poslanstva enama, lienima slobode i nedostojnima, te pitanje poslanstva Zul-Kamejna i Lukm ana. Tre~a cjelina rukopisa je posveena tumaenju muslimanske eshatologije. kako u njenoj rujeropovijesnoj , tako i u eshatolokoj dimenziji, pod vidom realizirane i nadolazee eshatoloke nade, koja u jednakoj mjeri zasijeca u prolost. sadanjost i budunost vjernikoga ivota ..Jednom rijeju, eshatoloka nada je obuhvaen a u svome predvorju (prvi Isaov, a. s. dolazak sa svim prethodeirn najavama Muhammeda, a. s., koji je zavrruca Objave) i u svojoj konanici (drugi Isaov , a. s. dolazak) sa svim predznacima i poslj ednjim stvarim a svijeta. U etvrtoj cjelini se raspravlja o nenadmanoj uzoritosti mlade muslimanske zajednice iji ivot je dovijeka zajamen izvornim vjerskim autori52

tetima i uzornim ivljenjem Muhammeda, a.s., prve etvorice halifa i lanova poslanikoga doma(' ahl al-bayt) - ehlul-bejt. Peti odsjeak rukopisa je najopseniji i donosi tumaenje nekih pojedinanih pitanja vjere to se razlijeu po cijeloj irini. i dubini muslimanske vjere, iju sveobuhvatnost Muhammed, a.s., objavljuje na nain poznate metafore o "sedamdeset i dvije ili tri mladice." Pisac u prvome redu, kod ove cjeline, raspravlja o bogohulnom i lanom govoru kao najveem djelu osude na prokletstvo; o vrijednosti vjere slijepog oponaatelja u vjeri; o uporabi razuma u spoznaji Boga bez prethodne obavijetenosti iz Objave; o nadi kao prethodnici vjere; o dobroinstvu koje uvijek mora polaziti od vjere; o strogoj zabrani oslovljavanja nekoga nevjernikom, otpadnikom, bludnikom ili ubicom; o djelima koja ex opere operato izvode iz vjere; o nebitk:u i o stvorenosti svijeta iz nita; o dozvoljenome (}:talal) i nedozvoljenome (}:taram); o ivotu u kaburu; o sudu; o zagovoru (afa'at); o privremenom boravku grenika u Dehennemu; o milosti koja oivljava srce i radost ulijeva u duu itd. Premda moe izgledati da je ovaj rukopisni komentar ejh Juje preopsean s obzirom na injenicu da tumai tek 65 stihova versificirane dogmatike spomenutoga pisca, valja istai da je on, zapravo, dobrano kondenziran s obzirom na gustou informacija koje nudi u svome tekstu, o kojima su ispisi vani cijeli ekspozei teoloke nauke islama. To podjednako vai i za dogmatski spjev Siraduddina el-Uija, jer je u svakom njegovom stihu prisutna po i tava jedna cjelina, da ne reknemo cijeli dogmatski traktat iz muslimanske teologije. Sitniavost, preopirnost i razmetljivost ovoga rukopisa jedino se moe pripisati nekim mjestima, gdje ejh Jujo vri etimoloku i semantiku analizu pojedinih stihova. No u cjelini uzev, njegov rukopis ni komentar predstavlja takvu hermeneutiku cjelinu, koja je vrsto fundirana na vjerskoj nauci sunnizma, izvana otvorena za najira duhovna obzorja muslimanskoga miljenja, a iznutra zakovana temeljnim sadrinskim vrijednostima izvorno boanskog i poslanikog autoriteta.
I

l. Onto-teologija

Bog je u sebi neizrecivo savrenstvo. Savren je jer je Bog i jer je neizreciv, a Bog je i neizreciv jer je neusporedjvo najsavreniji od svega. Boansko savrenstvo je dvovrsno: savrenstvo biti i bitka i savrenstvo boanskoga imena. Savr~enstvo biti proizlazi iz 6 njenice neprirecivosti koja dotjee jz naravi vjenosti (' azeliyya), a savr~enstvo bitka jz naravi be53

spoetnosti Boje (qadim). O Savrenstvo imena Bojega istjee iz nJegove

iznutamje vlastitosti koja se dodiruje s boanskom biti, koja je nedjeljiva i nedosezljiva snagom iznutarnjega uvida ljudskoga razuma. Na isti nain je svako boansko ime nedosezljivo u sebi samome, jer nije isti pojam, mislena imenica, ve je sami bitak Boji koji dohvaa i preplie se s boanskom biti. Ime je jednako egzistencija u shvaanju semitskoga mentaliteta openito, kojega je uvijek usmjeravao duh nebeskoga objavljivanja. Gornja tvrdnja, koju neizravno izvlaimo iz komentara ejh Juje, osobito vai za poimanje vlastitog boanskog imena Allah, jer to ime ne opsee samo boanski bitak, ve prije toga dohvaa boansku bit, dodiruje ju i zaklanja od vid1jivoga.1) Za razliku od svakog drugog boanskog imena, jedino imenu Allah ne moemo pratiti etimologiju, niti mu nalazimo ikakvog parnjaka u arapskom jeziku. Otkrivanje njegova znaenja oznailo bi otkrivanje i pokazivanje lica Bojega, to nikome nije polazilo za rukom kroza svu povijest Objave i povijest svijeta u cijelosti. Ne samo stoga to je to nemogue, ve i zaro sto je to neizdrivo. Otuda postoji svojevrsna analogija izmeu vlastitoga imena Allah i imeruce Ilah (Bog ili boanstvo), jer se ni imenica liah ne moe sasvim precizno iznutra odrediti budui da j e bez ikakvog svojstva koje bi joj se moglo pridijevati. Razlika izmeu ova dva imena lei jedino u tome to se Tiah moe pridijevati i nekom predmetu, virtualno a ne stvamo,3) doim se ime Allah ne moe pridijevati niemu drugom doli Bogu, iz ega se takoe zakljuuje daje Bog u sebi Jedan i nedjeljiv. Boanska bit je nesaopiva, jer je vjena ('azaliyya), a boanski bitak je bespoetan, jer je nuan, nestvoren i izvorite je svega ivota, koje u svemu pretj ee nebitak.4 ) Boansku bit i bitak spoznajemo posredno, preko sYojstava biti i svojstava bitka. Svojstva to spadaju na boansku bit ejh Jujo oslovljava negativnim (salbiyya) ili apofatikim svojstvima, koja neprobojno skrivaju tajnu boanske biti, ne dopu tajui bilo kakvu mogunost njene pozitivne usporedbe sa bilo kojom supstancijom u svij etu. Stoga se ta svojsrva nazivaju svojstvima uzvienosti (~ifat al-g alili), jer nam ni u jednom detalju ne otkrivaju narav boanske biti , koja je nuno osebivanje.5) Svojstva koja se odnose na boanski bitak ejh J ujo oslovljava svojstvima savrenosti (~ifat al-kamali), jer su ona pozitivna (tubutiyya) ili katafatika, budui da nekako na pozhivan nain objavljuju nuno osebivajui bitak Boji u svijetu i narav njegove prisutnosti i sudjelovanja u pojavnome. Na temelju jednih i

l ) Sejb J ujo. M. S. br. 3534. FoL 2. 2) MS. Fol. 2. 3) MS. Fol. 2. 4) MS . FoL 2. 5) MS, FoL 3.

54

drugih svojstava znamo da je B.og istodobno neizrecivi i milostivi, nedohvatljivi i prisutni, tajanstveni i objavljujui, nadrazumni i doivljajni itd.6) Na taj nain ejh Jujo jasno slijedi liniju tzv. apofatike teologije, kakva ona odista i jest u islamu, kao i u idovstvu, i kakvu su u etvrtom stoljeu promicati kapadoani u osporavanju kranskog bogoslova Eunomija koji je mislio da ljudski um moe doprijeti do same boanske biti.7) S druge strane, takvim svojim nauavanjem, pisac odbija mu'tezilitsko uenje o istoj boanskoj biti, koja je posvema liena svakog svojstva, kao i bitak Boji, naglaavajui tako. prejaku transcendentnost Boga (ta ' W).8) Mada su apofatika svojstva biti i katafatika svojstva bitka Bojega apsolutno savrena i meuodnosna na putem aluzija neusporediv nain, pod vidom sjedinjenosti biti i bitka u Bogu, to nije sluaj ni s jednom egzistencijom u stvorenome svijetu, ona u procesu stvaranja podjednako proizvode dobro i zlo, savreno i nesavreno, posluno i neposluna, i to po snazi samoopstojee i nune mudrosti boanske i volje, od kojih jedno spada na bit a drugo na bitak Boji, ali u nerazrjeivoj i vjenoj sponi jedno s drugim, po analogiji odnosa potencijaliteta i aktualiteta. 9> No, snaga vjene boanske volje djeluje shodno vjenoj odluci boanske mudrosti, tako da svaki bitak koji nastaje stvoriteljnom snagom boanske volje, ukoliko je fiziki bitak, jeste dobar. to znai da Bog ne stvara zlo, nego ga samo priputa zbog nekojega dobra koje e prije ili kasnije nastupiti. Mada Bog priputa zlo, veli ejh Jujo, ono ipak dolazi od stvorenja, osobito onoga s razumnom naravi, jer to je savrenstva to dolazi od Boga, a sva neurednost i nesavrenstvo od stvorenja, a moralno zlo od neurednosti slobodne volje ovjeka, 10) za razliku od mu'tezilita koji svako djelo pripisuju stvorenju, bilo ono loe ili dobro.11 ) Apofatika svojstva Boja, ili svojstva samoopstojee biti Boje koju skrivaju i katafatika svojstva, ili svojstva savrenosti bitka Bojega, kojega najavljuju i u svijetu otkrivaju, po sebi su jedno kao to su jedno bit i bitak Boji, ali nisu jedno niti su ta drugo u odnosu na bit i bitak Boji. 12) Odnos svoj stava Bojih spram biti i bitka Bojega analogan je odnosu imena Bojega i bitka Bojega, u smislu da ime dohvaa bie, ali nije posve isto s njim niti sasvim razliito od njega. Taj odnos se ne moe razumski razrijeiti i jedino je mudrosti boanskoj shvatljiv. Mu'teziliti zagovaraju isti bitak Boiji bez svojstava, slijedei prejaku transcendentnost bia Bojega, dok
6) MS. Fol. 3-4. 7) Vidi Djon Majendorf, Vizantijsko bogoslovlje, Kragujevac, 1985, str. 14. 8) Usp. J. Wensinck, The Muslim creed, Cambridge, 1932, p. 62. 9) ejh Jujo, MS. Fol. 3-4. l 0) MS. Fol. 4-5. ll ) Wensinck, op. cit pp. 62-63. 12) ejh Jujo, MS. Fol. 5.

55

keramiti, jedan ogranak antropomorfista u islamu (el-muabbiha), smatraju da su svojstva i bie jedno, zagovarajui na taj nain doslovni metafiziki panteizam Boga.13> Apofatika svojstva su svojstva samoopstojanja nune boanske biti, a katafatika svojstva su svojstva boanske volje koja je izvorite boanske aktivnosti, koja mudrost boanske biti prenosi iz stvarnosti potendjaliteta u zbilju aktualiteta, omogu ujui na taj nain boansku prisutnost i sudjelovanje u svijetu. Katafatika svojstva su takoe vjena i nepromjenjiva kao i svojstva biti Boje (apofatika), jer iz njih proizlazi svo savrenstvo stvorenoga bitka ukoliko je fiziki bitak, is t i osloboen od fizike i moralne zloe. Stoga je sporna i neprihvatljiva tvrdnja Ebu Hasana el-E'arija koji veli da su djelatna svojstva boanske volje promjenjiva i akcidentalna. 14) U tomu mu se suprotstavio el-Maturfcll koji je smatrao da su sva svojstva Boija. ma koje vrste bila, suvj ena s boanskim bitkom i nipoto ne podlij eu vremensko-prostornim promjenama i preobrazbama. 15 ) Tim prije to izmeu boanskih svojstava i svojstava stvorenja ne postoji vrsna i stvarna, nego samo daleka i analogna. slinost. 1 6) Ovo je stav sunnizma, a njemu su se jo suprotstavljali korporealisti duhernije, koji su ili za tim da ustvrde kako je Bog neka vrsta tijela smjetenoga u svoj tzv. boanski prostor, pozivajui se na onaj kur'anski stavak o Prijestolju s kojega gospodari Bog. 17) Mu'teziliti, s druge strane, ovaj stavak uzimaju za svoje polazite u t\Tdnji da ime Boje nije jedno s boanskim bitkom, po istoj analogiji kao to ni svojstva nisu prisutna u Bogu. U protivnom, vele oni, vjernici oboavaju ime umjesto Boga. Ali ime Boje, ipak, ini jedno s Bogom, veli ejh Jujo. budui da svaki vjerniki postupak koji se izvodi, izvodi se uvijek pod vidom zaziva blagoslovljenoga Imena Bojega koje svakako dohvaa bitak Boji. 18) Stoga ejh J ujo posebno naglaava opreznost pridijevanja imena i oznaka Bogu , mimo onih to su normativnim vrelima vjere posvjedoeni. Tako istie da se Bogu ne moe pridijevati pojam tijela, jer je On duh, ili kategorija supstance. jer je On Ime, niti oznaka cjelina - dio, budui da je On sveobuhvatni Bitak.19)

13 J MS. Fol. 5. 14) MS. FoL 6 1S) MS. Fol. 6 tglosa). l6J MS. Fol.6-7. 17) MS. FoL6-7. 18) MS. Fol. 8. 19) MS. FoL 9.

56

2. Nestvoreni Kur'an Brojne rasprave to su se vodile izmeu sunnita i rnu'tezilita o pitanju odnosa boanskoga bitka i boanskih svojstava, krajnje su se zaotrile u raspravi o Kur'anu: da li je u pitanju nestvoreni ili stvoreni boanski govor? Mu'teziliti su bili izriiti. Poto ne postoje boanska svojstva, Kur'an je, prema njihovu miljenju, djelo boanskoga stvaranja. To je govor koji je na sebe poprimio vidljive jezike simbole i znakove, i koji je posve odreen pravilima i znaenjima svakidanjeg ljudskoga govora. Oni su oito teko mogli izrei kakav drugaiji sud, jer nisu priznavali boanska svojstva, niti je bilo ikakva naina da Kur'an dovedu u tjenju vezu s boanskim bitkom. Za promicatelje uenja o boanskim svojstvima bilo je naina da drukije promisle o Kur'anu i da mu, kao boanskome govoru, dadnu jedno sasvim drukije znaenje i dostojanstvo. Tako ni za ejh Juju nije moglo biti da je Kur'an stvoreni realitet u naravnome poretku stvorenih stvari. Za njega je on govor due, osoban govor, 20) ne tek neki verbalni iskaz. On je oitovanje jedne samosvjesne volje koja raspolae sa samoopstojeom snagom koja djeluje u skladu s odlukom vjene boanske mudrosti, koja ima svoj nain kazivanja, priopivanja i oglaavanja. To je onaj govor koga su bezbroj puta sluali poslanici razliitih vremena i njegovu svetost prepoznavati i poznavali ljudi razliitih epoha. Za njih je on bio neto vie od svakidanjih rijei sloenih od slova i raznih glasovnih inaica. Jednom rijeju, bio je to govor Boji, vjean, nepromjenljiv, neiscrpan, vjeno mlad i suvremen, shvatljiv a neprevodiv. On je boanski govor jer od Boga dolazi , vjeno mlad jer izvire iz apofatikih i katafatikih svojstava sveboanske savrenosti; nepromjenljiv, neiscrpan, suvremen i u vremenu takoe vjean jer svojim dijakritikim znacima i slikopisnim tekstom omoguava bezgranian broj leksikih inaica, bez povrede osnovnoga znaenja, to je najoitije iz kur'anske metafore o "sedam oblika itanja." To je, dakle, govor nestvoreni.21}

3. Antropomorfizmi u Kur'anu Iz globalne rasprave o Kur'anu kao stvorenom ili nestvorenom govoru iskrsla su potom neka pojedinana pitanja od kojih na prvom mjestu spominjemo pitanje o antropomorfizmima u tekstu Objave. Poto su mu'teziliti zagovarali stvorenu narav Kur'ana iz takvog su stava logino proizali i zakljuci o tomu da svaki opis boanskoga bitka, koji je dat u sadraju Objave,

20) MS. Fol. 10. 21) MS. Fol. 10.

57

mora biti shvaen u doslovnom smislu rijei. Tako su keramiti i korporealisti (al-muabbiha) shvatili da Milostivi doslovce stoluje. na Prijestolju,22) .te daje On osjetilno oblije smjeteno u nekom odreenom prostoru. ejh Jujo, meutim, upozorava da je po srijedi antropomorfizam, jedan od brojnih u Kur'anu, kojega svakako valja razumijevati na nain alegorijske metode tumaenja teksta. Tako on veli da glagol istiwa (ravnati) nema znaenje biti uprostoren ili introniran na odreeno mjesto, nego iskazivati sveope gospodstvo. vlast, mo i savrenstvo. 23 ) Ba zato to dotini kur'anski stavak ukazuje na apofatika svojstva boanske biti i velianstva i sjaja njene nara, i. nuno je odbaciti svaku mogunost doslovnog razumijevanja njegova teksta. 2~) Bogu nije nita slino, ni po biti niti po svojstvu, na koji nain ej h Jujo eliminira svaki mogui govor o uzoritoj uzronosti, da slino proizvodi slino. budui da u islamu jedino postoji svojevrsna negativna uzorita uzronost koja logiki slijedi iz naravi apofati.kih svojstava boanske biti, koja nikome ne moe biti saopena, stvarno niti analogno. 2 5) Stoga svako\Tsna uzronost Boija u stvaranju: tvorna, uzorita, savrna itd., u vremenu i prostoru, ostavlja negativne tragove svoga djelovanja u razumnim i nerazumnim naravima svih stvorenja, preko kojih doznajemo da ih stvara bitak Boiji to nam se u rijeima i djelima (znakovima) objavljuje, kako bi sva stvorenja iz ogranienosti vremena i prostora znala da je On vanvremeni i vanprostorni Stvaralac ija mo dotjee iz nesaznatljive boanske biti to sve ini iz
vjenosti. 26)

Upravo tu lei naravni i logiki razlog zbog kojega svaka teologija autentine Objave mora biti izriito apofatika i, s druge strane, bitno anti trinitama teologija. Jednostavnost boanske biti naravnom i nadnaravnom nudom granii sa pojmom subsistencije i neprobojne apofazije koja ide dotle ela ne samo da ne doputa ikakvu mogunost nunosti iznutarnjih izlaenja u Bogu i hipostatskog suivljenja, nego takoe ne doputa nijedan vid pozitivne teologije u sferi uzrono-posljedinih odnosa u smislu da prouzroeno nosi neku vrstu analogne slinosti sa svojim uzrokom. S tog razloga valja trijezno shvatiti i prihvatiti neprevladivost one kritike distance to ju islam gradi spram kranske trinitarne teologije i teologije idovske sljedbe sabelijana.27> Jer Bog je jedincatu svojoj biti CaJ:tad) i jedan u svome bitku (wa!).id).28> Gospodstvo i vrhovnitvo mu priznaje svako stvorenje, ljudi, dini
22) MS. FoL 10-11. 13 ) MS. Fol. 11. 24) MS. FoL ll. 25) MS. Fol. 12. 26) MS. FoL 13. 27) MS. FoL 13-14.; Usp. Mc Eleny Neil, Onhodoxy in Judaism of the First Christian Century Jour.. for the study of Judmm. 4, (1973), pp. 19-42. 28) MS. Fol. 14.

58

i meleki, a vlast mu s. e. podjednako protee nad ivotom i nad smru, nad dunjalukom, zagrobnim ivotom i vjenou,. a pravda stie svako djelo, bilo dobro ili loe .. Nj, e.gova pravda .e stii pravednika i podijeliti mu rajske peri.voje, a nepravednima e. dom ognjeni namak.nuti.29) I jedni i drugi e u svome boravitu biti preputeni ivotu vjenom_30) Jednima je ivot vjeni u muci, a drugima u radosti i blaenstvu. Suprotno nauavaju Duhemije, smatrajui da e ivot vjeni za sve. biti jednak, da je samo vjean ivot u rajskim perivojima, a da e dom ognjeni prestati i nee vjeno trajati} l)
Osueni, meutim, ne samo da su lieni ugodnih blagodati vjenoga ivota, nego su ponajvema za svagda lieni najvie blagodati od svih, a to je blaeno gledanje Boga licem u lice i zajedniki ivot s njim.32)

Kakvo e biti po naravi to gledanje, pitanje je s kojim su dosegle svoj potpuni vrhunac rasprave o antropomorfizrnima u Objavi, koje su ustro i priljeno vodili mu'teziliti (odij.eljeni}, zahiriti (ortodoksi) i sunniti (sljedbenici srednjega puta). Mu'teziliti su drali da se Boga ne moe gledati i,. shodno tomu, blaeno gledanje Boga u Dennetu nije najvee od svih blaenstava vjenoga ivota. Jer, vele oni, ako bi Boga bilo mogue gledati, blagodarei njegovoj biti ili kakvom svojstvu koje stoji zasebno u boanskome bitku, onda bi bilo nuno da je Bog vidljiv u svakom vremenu i svakom prostoru. Ortodoksi bez dvojbe dre da se Boga mora gledati u vjenome ivotu protenim, tjelesnim vienjem. Stoga oni zagovaraju da se svaki antropomorlizam u Objavi iskljuivo treba razumijevati u doslovnom smislu rijei. 33) Za razliku od jednih i drugih, e'ariti vele da e prav ovjerni Boga zasigurno gledati u vjenome ivotu, i to e predstavljati najveu blagodat za pravednike, s napomenom da se ovaj lanak vjere mora prihvatiti vjerom, jer se razumski ne moe nikako dokazati. Stvarnost blaenoga gledanja Boga u vjenom ivotu oni tumae po naelu one metafore to ju je Muhammed, a. s., spomenuo u sintagmi "punoga mjeseca u vedroj noi. " Sluaj Musaa, a. s., kada je traio da mu se Bog pokae, oni tumae u smislu da se Bog nije pokazao Musau, a. s., ne stoga to je skrivao svoju bit od svijeta, ve stoga to Musaovo, a. s., bie tako neto ne bi moglo izdrati a da ne izgubi ivot, budui da gledanje Boga licem u lice planina nije mogla izdrati a da se u prah ne pretvori.34 ) Tako su mu'teziliti sami sebe liili blaenoga gledanja Boga u vjenosti. To gledanje je in vjere, a ne umovanja, budui da se tie Boga u
29) MS. Fol. 15. 30) MS. Fol. 15. 31) MS. Fol. 16. 32) MS. Fol. 16. 33) MS. Fol. 17. 34) MS. Fol. 17-18.

59

samoj Iljegovoj slavi, koju on ne namee, kao izraz najvie pobonosti, nego ju dobrovoljno objavljuje ivome srcu koje tu slavu dobrovoljno prihvata, priznaje i proslavlja. Djela pobonosti , ili ini vjere, djela su dobrohotnosti srca koje se samo nudi Bogu, isto onako kao to je Oboavani taJkoji iz ljubavi k dobrohomosti objavljuje svoje velianstvo i savrenstvo pravedniku ije srce stalno ea za Pravednim. 35)

n
l. Hijerohistorija

Bog se najprije otkrio svojim djelima, djelima stvaranja u prvome redu ~ a potom se objavio svojim rijeima u kojima su znakovi, mudrost i uputstvo za sve. Te rijei je Bog stavljao na srce i u usta ranije izabranima, koje je potom kroz razna povijesna razdoblja pozivao na izvrenje posJanikoga djela.36) Izabranike je bio najprije podredio pravilima boanskoga odgajanja i osobitog duhovnog njegovanja, kako bi ljudima mogli kazivati samu istinu od Boga objavljenu i mudrost od Boga u srce poJoenu, i pouavati ih vjeri i istini to ih boanske rijei svjedoe. Izabranici su stoga bili savrene vjere i morala. jednostavni i smjerni u ophoenju, mudri i ponizni, pravini i istinoljubivi, plemeniti i blagi, vrsti i strahopotovanja puni- vjerodostojni.37) Govorili su iste rijei od i u ime istoga Boga, jedni druge najavljivali i jedni za druge ivotom i istinom jamili. Za primjer vjere i duhovnog vitetva svoje prethodnike uzimali~ svojima ih drali makar su ih stotine godina razdvajale, i svako njihovo i svoje navijetenje, to su ga u ime Boga objavljivab, istinjtim drali i na njihovo skoro ispunjenje najodlunije upozoravali To ujedno predstavlja i tri temeljna mjerila po kojima znamo da su poslanici istinu govorili i rijei Boje objavljivali: pozivali su se na objave svojih prethodnika, blagoslivljali i proklinjali, i svjedoili da e skora budunost potvrditi istinu rijei koje su govoriti.38) Izabranici su bili i ostali osobit znak milosti i blagoslova za narode u kojima su se javljali, i za sva budua pokoljenja do zalaska svijeta, makar su ih neki uzimali za primjer prokletstva i za predznak propasti i nesree, poglavito knezovi ovosvjetski to su preljubu inili u srcu svome, predajui se djelima ruku svojih kao boanstvima. A milost ih poslanika nikako nije dot-

35) MS. Fol. 19-20.

36J MS. Fol. 20. 37) MS. FoL 2021. 38 J MS. Fol. 21.

60

icala i ostajali su odijeljeni od trajnog zajednitva s estitima to gaje ivu nadu u milost Boiju i stam.enom vjerom hode u vjeito sretanje s Bogom.J9) Hijerohistorija, kao nevidljivo dogaanje i dogaaj nevidljivoga, smisao svoga mesijanskoga znakovlja dostie u zavrnici poslanstva i vidljivome biljegu {peatu). najodabranijega koji je u potpunosti objavio Boga svijetu rijeju mudrosti i djelom neizmjemoga milosra .. Punina Objave se dogodila u Kur'anu, a punina milosti u osobi Muhammeda, a. s., koji je peat svega poslanstva.40) Punina hijerohistorije ruje bila u tomu to je posljednji izabranik rekao neto sasvim novo, nego u tomu to je rekao sve to je Bog htio kazati ovjeanstvu preko objavljene Knjige, i to u razdoblju od 23 godine, u koje su smjetene sve one rijei to ih je Bog kroz milenijume u dijelovima objavljivao skupini od 124000 poslanika. Zato je Muhammed, a.s., peat svega poslanstva? Zato jer je kazao rijei iza kojih niko drugi nije mogao stajati, i jer je izvrio djelo koje drugi ne bi bio sposoban izvriti. S obzirom na svoju fiziku i duhovnu genealogiju,..on je stajao na mjestu na kome niko prije nije niti poslije njega nije mogao stajati. Ostao je, naime, biti posljednji izdanak, sama vrika mesijanskoga stabla vjere, potomak Haimovia, posljednjih u rodoslovnom lancu objaviteljske nade ovjeanstvu . S njim je dozrio plod Objave, ije sjemenje i danas prti diljem svijeta i oplemenjuje svu razumnu i nerazumnu narav stvorenja, tjerajui ju ka najvioj taki savrenstva i plemenitosti.41) Snaga onih rijei to ih je objavio odista e to uiniti. Na to mu valja svakako vjerovati. Jer te rijei su rijei mudrosti Boje, a onaj to ih je prenio Pouzdani je (El-Emin), budui daje najljepeg vladanja (Al-Qalam, 4 i punina je milosti Boije (Al-' Anbiya, 107).42)
I ne samo to. Kroz cijelu povijest objavljivanja boanska volja je na njega pokazivala, njega je htjela da bude primjer savrenog podreivanja toj volji , da pod njegovim srcem raste sve boansko stvorenje u Zakonu vjenoga svjetla to mu ga je Bog u srce upisao. Ko bi mu se onda mogao usprotiviti, a da se pritom ne usprotivi boanskoj volji? On je klju Objave, riznica njenih mudrih znaenja, put do istine, staza ivota, duhovni predvoditelj ljudskoga roda. Za takvoga gaje boanska volja predodredila i imamom ga nad svim drugim poslanicima i vjerovjesnicima postavila.43) Na njegovoj duhovnoj vlasti imameta uspostavljena je poslanika misija svih njegovih

39) MS. Fol. 21. 40) MS. Fol. 22. 41) MS. Fol. 22. 42) MS. Fol . 22. 43) MS. Fol. 22.

61

prethodnilca. Od !Uegova vjerozakona svi s.u oni uzeli po neki dio mudrosti, i od njegovog savrenog vladanja tek po nekoju vrlinu naslijedili. 44) Njegovo savrenstvo nije bilo samo u djelima koja je inio, ve i u njegovoj naravi, u njegovoj osobi, jer kako bi djela mogla biti savrena, ako nije savren onaj koji ih ini? Nadnarav ga je, dakle, odabrala kao osobnu savrenost i primjer uzoritosti za sve. A narod u kojemu se taj pojavio, samim tim to im ga je Bog takvoga podario, bio je najbolji narod koji se ikada u povijesti pojavio ('Ali- 'Imran, 110).45) Muhammed, a. s., takoe je bio duhovni redoslovnik blagoslova vilajeta~ znak najviega prijateljstva kojega je nadnarav uspostavila sa naravnim poretkom stvari. U znak prijateljstva, kojega je Bog s njim uspostavio, stvaralaka bozanska snaga je izvela svijet i sve milosti u njemu. Samo preko njegovog primjera prijatelj evanja s Bogom svakom drugom je mogue shvatiti prijateljstvo s Vjenim. Jedino pod znakom tog prijateljstva mogli su se javiti svi prethodni poslanici i pod svjetlom njegova vjerozakona bio je mogu hod od tmina do svjetlosti. Takvo dostojanstvo moe zadobiti samo onaj iji je cijeli ivot zaloen osobitom panjom Bojom i ljubavlju. 46) Na temelju ba takve zaloenosti saznajemo da je Muhammedov, a.s., Vjeroza.., kon (Sen at) univerzalan i svevaei , punina i zavrnica svih prethodeih objava. Mudrost njegova Vjerozakona nadvisuje mudrost cijeloga svijeta, jer je izravno zahvaena na vrelu boanske mudrosti i nadahnua, nadilazi prostor i vrijeme. prevazilazi sve moi ljudskog govora, dohvaa krajnju taku svijeta, traje vjeno. 47 ) Mi'rada i sveti prostor Mesdid el-'Aksa'a su svjedoci njegove sveane promodje i potvrde da je on poslanik nad poslanicima, vjerovjesnik nad vjerovjesnicima, imam nad imamima i prijatelj nad prijateljima. Bog mu je tom prigodom za svjedoke pozvao i cijeli evandjeoski dvor i sve poslanike to su bili prije njega, koga su oni najavljivali pokoljenjima i vremenima, sagarajui u aku da najsvjetlijega u ljudskome rodu im prije upoznaju i vide tu puninu boanske milosti i blagoslova.4 8) Ba tada su ga vidjeli i zajednikom seddom potvrdili u molitvi to ju je Muharruned, a.s., predvodio, i priznali ga najveim od svih, a Vjerozakon to mu ga je Bog u punini dao razumjeli su vrelom ivota to se daruje za ivot svijeta. Ta no i dogaaji to su se u njoj zbili istina su i stvarno vrijeme koje ulazi u razdoblje Muhammedove, a.s., poslanike misije svijetu. To nije bio san niti tlapnja opsje44) MS.

No

Fol. 23. 45) MS. Fol. 23. 46) MS. Fol. 23. 47) MS. FoL 2A. 48) MS. Fol. 2A.

62

nara, nego ivo iskustvo onoga to je uz svu trijeznost duha i tijela bio pozvan od Boga da doe ondje gdje niko prije niti poslije njega nije dospio; da mu se. pokae prijestolje gospodstva (al-k:ursiyyun) i .vrhovnitva (al- 'ar) i sve, izuzev lica Bojega.49). Jer lice Boje nikada niko nij.e vidio, pa ni poslanici makar su najestitiji meu ljudima u vjeri i u vladanju. Vjerolomnost im nikada nije bila svojstvana i grijeh im ni od kuda nije pristupao niti ih odijelio. od milosti Boje. Misli se na grijeh u moralnom smislu rijei , u znaenju one razvratne sile i snage koja ovjeka vue k vjerolomlju koje poraa duhovnu smrt kao stanje lienosti milosti Boje i blagoslova. 50> Poslanici su uvijek bili estiti mukarci, stameni u vjeri, slobodni, vjerodostojni. Meu enama Obj ava tekoe spominje brojne estite uzore, mada se uenjaci dvoume je li nekoja meu njima bila obdarena dostojanstvom poslanstva ili vjerovjesnitva u strogom smislu rijei.SI) to se tie Zul-Kamejna i Lukmana, o njima se takoe dvoji da li su bili obdareni dostojanstvom poslanstva. Za Zul-Kamejna vele da je poznat pod imenom 'Abdullah, to bi mogao biti eufemizam, jer mu je pravo ime bilo !skender Ibn Filon er-Rumi, sin Lonan Ibn Jafesa Ibn Nuha. Porijeklo njegova pridjevk.a Zul-Karnejn (dvorogi) nije sasvim izvjesno. Neki vele da je dobio taj nadimak s obzirom na grko-perzijsko porijeklo, ili stoga to je proputovao svijetom tmine i svjetla, ili je bio vladar dvaju carstava sa dvorogom krunom. Pa kada je ljudima bio zapovijedio da se Bogu istinitom klanjaju, narod ga je udario po desnom rogu i odbio mu ga, a potom i po lijevom i njega mu odbio. Vele da je dva puta umirao i da ga je Bog dva puta oivljavao, pa je poslije toga hiljadu i stotinu godina ivio. Neki su tvrdili da je bio poslanik, mada veina vjerouitelja to osporava. Ime mu se inae vezuje uz narode Goga i Magoga.52) Za Lukmana se takoe ne zna pouzdano da li je bio poslanik. Predaja veli da je porijeklom iz Nubije, a ivio je u Egiptu. Najvei broj povijesniara veli da je bio mudrac koji je bio od Boga nadahnut, a mogao bi biti i jedan od sudaca u Izraelu, iz vremena njihova ulaska u Palestinu.53>

49) MS. Fol. 25-26. 50) MS. FoL 26. 5 1) MS. Fol. 26-27. 52) MS. Fol. 28. 53) MS. FoJ. 29.

63

m
1. Esha tologija Svoju eshatologiju ejh Jujo zapoinje sa Isaovim, a.s., drugim dolaskom na Zemlju i svrhom poradi koje dolazi. Ovaj eshatoloki aspekt ima karakter openite eshatologije. No on nije propustio da progovori koju rij.e. i .o drugim vidovima eshatologije u prethodnim odjeljcima rukopisa. Oslovio je naime i takozvanu rujeropovijesnu eshatologiju koja je u znaku realizirane esbatologije, to jest ukoliko se tie mesijanske nade koja je prola, ili pak ta nada oznaava nadolazeu eshatologiju ukoliko najavljuje dogaaje koji e se zbiti u narednim razdobljima Objave, ili se oni, pak, tiu samoga kraja " pmijesti s\rjjeta. Tako Sejh Jujo, dakle, upozorava da postoje tri tipa eshatologije: realizirana eshatologija. individualna eshatologija o kojoj je govorio u kontekstu odjeljka o antropomorfizrnima, raspravljajui uzgred o ivotu pojedinca u kaburu. te, napokon, openita eshatologija koja se tie posljednjih dogaanja svijeta. Iz njegova naina raspravljanja o eshatologiji uope zapaamo da on ne raspravlja to pitanje tako ukoliko ono iskljuivo spada na dogmatski traktat o posljednjim stvarima svijeta (fi agari-z-zaman). Naprotiv, on o eshatologiji raspravlja na nain njenoga stalnoga aktueliziranja u ivotu vjernika i na nain njene nerazdvojne prisutnosti u svim dimenzijama Obj ave. Eshatologija. prema njegovu miljenj u, rnje stvar prolosti ili neke daleke budunosti, ve neto to istodobno zahvaa u prolo, sadanje i budue ivote i Objave. Ona je naime realizirana u nekim svojim segmentima kroz minula hijerohistorijska razdoblja, ali je trajno aktuelna stoga to svoje budue nadolaenje i minulo dostignue nepretrgnuto dovodi i prevodi u ono ovdje - vjera i sada - vj emike prakse. Takva znaenja i odnosi eshatologije ne proistiu samo iz konstrukcije glagolskih oblika arapskog grafij skih slikopisa, unutar kojega je prisutan temeljno nediferenciran znaaj semjtskoga vremena to kur'anskim rijeima daje nenadmanu evokativnu mo u smislu da je preterit uvijek predznak aorista, a futur u funkciji neprestanog oblikovanja prezenta. Takva znaenja u prvome redu proizlaze iz temeljnih dogaaja s kojima na nas neprestance navire tekst Objave. otimajui uvijek konkretnu misao od puke apstrakcije, koje prepoznajemo u smislu cjelopovijesne promocije nebrojenih izaslanika ~eba ije poslanike misije su imale razliite statuse i vrijednosti. No u pozadiru svake od tih misija leala je temeljna snaga koja im je davala poticaja i legi6mnosti, a ona se ogleda u tri osnovne duhovne Poslanikove, a.s., vlasti na koje je naslonjena povijest Objave uope: vlast vilajeta, vlast nubuvveta i

64

vlast risaleta. 54) Stoga nijedno prijateljstvo ili savez prijateljstva, poslanstva ili vjerovjesnitva u povijesti Objave svojim znaenjem i dosegom nije moglo nadjlaziti gornje tri poslanike. duhovne. vlasti, jer je moralo nuno iz njih proisticati i s njihova vrela zahvatiti samo.jedan dio mudrosti i upute. SS)
IV

l. Poslanikova (a.s.) Umrna

Muhammedova, a.s., prva uspostavljena Zajednica ili Umma predstavlja u povijesti, od tada pa do kraja svijeta, najuzoritije zajednitvo vjerom zbratimljenih ljudi. To zajednitvo je izraz idealno ureenog oblika .vlasti unutar kojega se pojedinci ne osjeaju na nain lanova bilo kakvog graanskog drutva, koliko se osjeaju kao lanovi Urnme koja ima svoja osebujna i neponovljiva obiljeja. To zajednitvo naime ne predstavlja neki tradicionalni oblik teokracije u kojemu je okupljen jedan narod ili sljedbenici jednog objavljenog ili neobjavljenog vjerozakona. Ono je, zapravo, jedan osebujan oblik, uvjetno reeno, teokracije koji je utemeljen na Vjerozakonu koji posve koincidira cijeloj razumnoj i nerazumnoj naravi stvorenja, jer izraava samo egzistencijalnu zbiljnost spomenutih naravi. S druge stran_ e, taj Vjerozakon (eri'at) polazi sa stajalita transcendentnoga jedinstva religija, opsee u sebi sve supstance prethodno promaknutih objava i oblika monoteizma, te na osobit nain afirmira pluralnost vjerozakona drugih ba~ objavljene Knjige (' Ahl al-Kitab), koji predstavljaju uvodnicu u kur'anski " Vjerozakon, koji je djelomino bio objavljivan pod jednim vidom Zidovima, pod drugim kranima a pod treim muslimanima. S napomenom da se ta afirmacija tie samo autentinih vjerskih tradicija to su ih prethodni vjerozakoni legitimirali, gradei istodobno neprevladivu kritiku distancu spram teolokih tradicija to su se javile unutar ranijih oblika vjerozakona, a pojavile su se kao nuna posljedica tradicionalizma u smislu bitnog zaborava prvih izvora vjerske svijesti koju su ispovijedali i ispoljavali sljedbenici dotinih vjerozakona. Idealnost tog zajednitva, s obzirom na konstitutivnu sferu kur'anskoga Vjerozakona, po svojoj naravi je univerzalna jer se objavljuje svima, zatim nadnacionalna, jer smjera ka nadnacionalnoj integraciji ljudi i, napokon, nadkonfesionalna, jer prevladava meusobno nepomirljive tokove teolokih tradicija to su se javile u judeo-kranstvu nautrb autentino objavljene vjere, integrirajui na taj nain sva dotad ostvarena izvorna vjerska
54) MS. Fol. 30-31.

55) MS. FoL 32-33.

65

iskustva i sve izvorne oblike n1onoteizma to ih je, odista, boanska mudrost objavila. S druge strane, idealnost takvog zajednitva u svojoj interpretativnoj sferi pojavljuje se i oituje u oblicima multikulturalnosti koju poraa nadareni religiozni genij pripadnika svake duhovnosti, to su se zatekli unutar takvoga zajednitva, kao to su idovi, krani, sabejci i drugi. Njih kur'anski Vjerozakon tolerira i titi na liniji autentine vjerske tradicionalnosti, jer obogauju ul'Upno l.'lllturno bie toga zajednitva, na ijem tlu izrastaju najplemenitiji cvjetovi religijske svijesti uope. Ta idealnost tako dobro provejava, kako opaa ejh Jujo, kroz svekolil'11 prirodu svijetlih likova kakvi su bili Ebu Bekr, iji je ivot i cjelokupno vjerniko iskustvo bilo zaloeno besprimjernom iskrenou, potom Omer elFarUk kao osobit znak boanske pravde na Zernlji, 56>zatim Osman Ibn 'Alan zvani Dvosvjetli (l)u-n-nurayn), primjer blagosti i milosra, te 'Ali Ibn Ebf Talib. srani nerv i ponos poslanikoga doma. Napokon, hadreti 'Ala, primjer sve estitosti i dobrote.57)

v
pitanja vjere l. Prokletstvo je posljedica grenoga djela koje ima kvalifikativ _mnnoga grijeha ili duhovne smrti onoga u kome je prestala obitaviti milost Boja in proklinjanja neposlunih prijestupnika muslimanskim vjernicima nije doputen. Jer djela grenika sama po sebi su prokletstvo za njihove poinioce. budui da ih sama po sebi odvode u duhovnu smrt i liavaju ih milosti Boje. to je znak najvee osude prokletnika. SB ) Vrijednost prokletnildh djela vjernik prepoznaje po govoru njihova poinioca, koji je uvijek govor bogohulni i besposlaniarski.59)
2. O vrijednosti vjere slijepog oponaatelja u vjeri ili mukallida, veli eJh Jujo. teko je govoriti, budui da u tom pitanju vjerski uitelji nisu jednoduni. Potekoa najprije proistie iz toga to postoje razliite definicij e vjere, poev od one da je vjera svjedoenje srcem i jezikom shodno propisima eri'ata, kako ue pravovjemi sunniti.60) Tako ju je, primjerice, definirao Ebu Hanifa u svome djelu Kitabu el-'ali.mj ve el-mute'allimi. Za afiju je vje56) MS. FoL 34. 57) MS. FoL 34. 58) MS. FoL 34. 59 J MS. Fol. 35. fi)) MS. FoL 35.

Pojedinana

66

ra samo. verbalno. svjedoenje, do.im el-E-'fui veli da je ona svjedoenje srcem koje bi moralo biti popraeno nekim racionalnim dok.azima.61) Razila. enja me.u uiteljima proizlaze iz injenice to je teko podjednako svjedoiti, na .ovaj ili onaj nain,. o svemu onomu to stoji u normativnim vrelima islama, Jer ondje postoje jasne i manje jasne stvari~ te one o kojima ljudski razum ne mo.e ni na koji nain svjedoiti, jer su mu nedostupne. Stoga je neslaganje oko definiranja vjere, kao svoju loginu posljedicu, porodila i neslaganje oko vrednovanja vjere slijepog oponaatelja u vjeri. Tako mu'teziliti misle da .vjera mukallida nije sasvim ispravna budui da se oslanja na tue znanje i prosudivanje, a vlastito. znanje je bitna komponenta vlastite vjere. Stoga oni mukallida ne smatraju ni vjernikom ni nevjernikom, ve. prijestupnik.om, oznaavajui to nekom sredinjom pozicijom izmeu vjere i nevjere.62) No pretean dio vjerskih uitelja misli daje vjera mukallida sasvim ispravna, obrazlaui to. injenicom da vjera nije u prvome redu stvar razuma, v.e sranoga zrijenja i nutarnjega uvjerenja i predanosti. Oni svoje tvrdnje temelje na normativnim vrelima islama. 63) Kada bi naime razum bio jedino mjerilo ispravnosti i valjanosti vjere, kako bi se onda tretirala vjera maloumnih i djece koja jo nisu stigla do zrele i trijezne uporadbe svoga razuma? Nemogue bi, dakle,. bilo govoriti o stanjima vjere, o njenome prirodnome rastu, o vjerskoj nadarenosti i njenim razdobljima. Jer nisu svi ljudi podjednako vjerski nadareni, ne prolaze svi kroz ista razdoblja vjere makar bili iste vremenske dobi, jer jedan oblik vjernike prakse na jednom meridijanu, moe biti dobrano prevazien od oblika prakse na nekom drugom mjestu, makar vinovnici takve prakse ivjeli isto kalendarsko vrijeme. 64) 3. O podjeli, definiciji i znaenju grijeha uenjaci su se takoe podijelili i nisu postigli donijeti jednoduan stav. Tako prema miljenju pravovjernih sunnita nikoga se ne moe smatrati nevjernikom, ukoliko nije javno otpao od vjere ili ukoliko nije svjesno i namjerno poinio teke grijehe kao to su: blud, ubojstvo onoga koga se ni po kojem osnovu nije smjelo ubiti itd. Hariditi, meutim, misle da se nevjernikom treba smatrati svaki poinilac grijeha, bili ti grijesi veliki ili mali. Mu'teziliti misle da se svakog grenika valja smatrati prijestupnikom (fasiq), koji e biti osuen na dom ognjeni ukoliko se ne pokaje prije smrti. Sunniti vele da poinilac velikih grijeha nee u oganj ukoliko se iskreno pokaje prije smrti.65)
61 ) MS. Fol. 36. ire rasprave vidi na Fol 37-39. 62) MS. Fol. 39-40. 63) MS. Fol. 4.0-41. O raznim oblicima grijeha i njihovu vrednovanju ejh Jujo osobito potanko raspravlja na folijama 41 do 43. 64) MS. Fol. 43-45. 65) MS. Fol. 45.

67

4. O odnosu Boga i svijeta ejh Jujo nadalje raspravlja na nain mogue i nemogue egzistencije, a osobito svoju raspravu ustnjerava na razmatranje Nune Egzistencije kojoj pripisuje svu stvaralaku mo. Bog je poelo stvaranja, i On izvodi svako stvorenje iz nita. Potom pisac .osobito raspravlja sa poznatim teorijama o postanku svijeta, te o tomu da je Bog svijet stvorio slobodno, da ga je stvorio u vremenu i da je djelo stvaranja izveo sam, bez ikak-vog posrednika.66) 5. O halalu i haramu ejh Jujo raspravlja tako to najprije definira sadraj jednoga i drugoga u smislu opskrbe, to jest sve to ovjek konzumira, bilo to doputeno ili zabranjeno, opskrba je. 6?) S tim to ima opskrbe koja je vjerniku doputena, a ima i one koja mu je na kunju data i koja, ukoliko ju vjernik uzima u svom svakidanjem ivotu, nanosi mu neprocjenjivu tetu, kako u sferi njegova fizikog, isto tako i u domeni njegova duhovnoga Zivota. Mu'teziliti se protive tomu da se vjerom nedoputene ivotne namirnice oslovljavaju opskrbom (rizq), jer, vele oni, nije ista opskrba za vjernike i stoku. 68)

6. O dovi. Na pitanje da li na konanu ovjekovu sudbinu u vj enomu zivotu utjee iskljuivo njegova ivotna praksa, vjerski uitelji ne odgovaraju posve jednoduno. Najvei dio sunnitske uleme misli da dobra djela ne moraju prestati sa zalaskom pojedinanoga lj udskog ivota, ve da dobroinstva mogu i nakon ovjekove smrti trajati u smislu trajne sadake koja moze biti viestruko oitovana. Jedan od oblika takve sadake, koja predstavlja osebujan vid dobroinstva i duhovnoga zaloga, jeste i dova u svojoj sadrinskoj rnnogovrsnosti, koju ini potomak umrloga, ili neko iz ire rodbine. ili iz kruga njegovih prijatelja i poznanika. A osobito je vrijedna dova direktnoga potomka umrle osobe, koja je uspjela odnjegovati takvoga potomka da joj moe dovu initi i na taj nain predstavljati trajno vrelo dobroinstva, koje se nastavlja i nakon smr ti dotine umrle osobe. No mu'teziliti ne shvaaju miljenje da dova ima ikakvu vrijednost za umrlu osobu, te neporecivo dre da ivotni ini , to ih je ovjek poinio za svoga zivota na Zemlji, imaju iskljui voga utjecaja na sudbinu umrle osobe u zagrobnom ivotu, izuzev ako Boja volja ne bude drukij e odluila i milost Boja dotinome neku drugu sudbinu namijenila. Dova sama po sebi, prema njihovu miljenju, nema nikakve djelotvornosti niti doprinosa u tomu.69)
7. O individualnoj eshatologiji. Boravak umrle osobe u kaburu, bila ona odrasla ili maloljetna, muko ili ensko, nije tek neko pasivno
66) MS. Fol. 45. 67) MS. FoL 46.

68) MS. FoL 47. 69) MS. Fol. 47 .

68

..

dana proivljenja i suda. Ondje se ivot nastavlja pod jednim osebujnim vidom i .po j.ednoj. novoj. dinamici. Na temelju normativnih vrela . vjere sasvim je izvjesno da e svaka o.soba biti najprije podvrgnuta provjeri svoga ivotnoga uvjerenja. Stoga Muh.ammed., a.s., poruuje svojim sljedbenicima da svome. umrl0m im prij.e oproste i halale ukoliko mu imaju to halaliti, jer e svakom umrlom biti dosta to. to e morati podastrijeti raun o ispravnosti svojih rijei i djela. Raun e. morati polagati svi: ljudi, dini, ejtani i poslanici. Poslanici, dodue, vie kao svjedoci protiv onih koji su zabacili to to je od Boga objavljivana, ili kao zagovornici za sudbinu posvnih .70) l us Ne zna se pouzdano pod kojim vidom bivstvovanja e umrli moi odgovarati na postavljena pitanja o svome ivotu i svome ivotnome uvjerenju, da li snagom due koja e mu biti vraena u kaburu, ili na koji drugi nain. O tomu ne raspolaemo ni sa jednim tradicionalnim dokazom. Ebii Hanifa i neki drugi su osobito apostrofirali pitanje polaganja rauna djece, osobito. one koja predstavljaju potomke nevj~rnika. Hoe li naime i ta djeca biti ispitivana i hoe li moi biti u DeiUlet uvedena? Odgovarajui na postavljeno pitanje, on osobno misli da djeca roditelja vjernika, ukoliko malodobna umru, nee biti ispitivana, nego e odmah biti u Dennet uvedena. Sudbina nevjernike djece, ukoliko su malodobna umrla, ovisie o testu iskuenja kojemu e biti u kaburu podvrgnuta, i o odgovoru njihovu na pitanje koja e se najizravnije ticati monoteistikog uvjerenja71> 8. O Danu ustanka na vjeni ivot. Dan ustanka na vjeni ivot krajnja je taka s kojom se zavrava kur'anska ideja povijesti. To je konano dolazite i punina eshatoloke nade uope. Tu povijest prerasta u metapovijest, eri 'at u Hakikat inom presvaanja realnog i nadrealnog snagom punine Muhammedove, a.s., duhovne vlasti imameta, to e ju u potpunosti promovirati na kraju Dana (fi aari-z-zaman) obnoviteljska misija Isa'a, a.s. Taj Dan je istina za koju je Bog zaloio svoju rije i dobrodolicu koju e iskazati pravovjernima, jer e im se licem u lice u Dennetu pokazati i zadovoljno objaviti na dolazak i konani povratak duhovnome zaviaju, domu vjenosti, o kojemu je do tada nae srce samo snivalo, a tada e Ga i nai pogledi dosezati i na duh dohvaati. Nije to, dakle, neki nesvjesni hod u nerealno, plutanje due u neosjetnome, seoba dua koju vjeito usmjerava beskonani dijalektiki niz ili mo karme koja .vodi ka ieznuu, kako misle

i.eki.vanje

70) MS. Fol. 47. 71) MS. Fol. 47.

69

neki materijalisti (dahriyyfuri) i neki filozofi koji zagovaraj.u me.tempsihozu, veli ejh Jujo.72)

9. O sudu. Svrhovitost Dana

vjenoga

uskrsnua

ili proivljenja lei u

inj.enici

ivota koji e pripasti svima, ali ne na isti, nego na razliit nain. Stoga je prethodnica uvoenja u vjeiti ivot in suenja svijetu, po djelima njegovim. Neija e biti djela dobroiniteljska, a neija djela osude i propasti. Djela svih stvorenja su u knjigama zapisana, a svaija knjiga je uz njegov vrat privezana. Oni koji svoju knjigu budu primali s desna, njima e blaenstvo i ivot u Dennetu dosuen biti. Sinovima osude i propasti knjiga e biti iza lea data, i to e im biti znak da e ivot vjeni u domu ognj. e nome provoditi, gdje je teko kazati to je tee: moi ivjeti ili nemoi umrijeti. Sud e pravedan biti , jer e svakomu biti dosta to e sam sa sobom raune svoje svesti. 73) Svako dobro djelo bie kva1ificirano kao takvo jedino ukoliko bude uinjeno pod znakom imena Bojega, i ukoliko je polazilo od vjere, jer \jera je predznak svakog dobrog djela i jedino mjerilo po kojemu e se djela, njihova narav i sadraj na Danu suda procjenjivati. No, nisu djela jedini zalog pravovjemima za namicanje vjenoga ivota. Oni svakako moraju raunati, prije svega drugoga, na milost Boju koja nadilazi djela, kao i na zagovor (afa'at) poslanika i prijatelja Boijih, koji e se u zagovaranju srome osobito pozitivni na zagovor Muhammeda, a.s., koji je neosporno vrelo sveg zagovora.74) dobra djela namaknuti izobilnu milost Boju, a onima kojima dobra djela ne dotjeu, ali su iskreno kajanje ispoljili, milost Boja e namiriti to im nedostaje samim tim to e im grijehe potrti na molbu dobroinitelja, poslanika i prijatelja Boijih, tako da e njihove grijehe, makar bili veliki kao planine, milost Boija u niticu pretvoriti. Tako ui pravovjemi sunnizam, doim mu'teziliti ne doputaju mogunost opratanja grijeha, osobito ne poiniocima velikih grijeha.75) U posljednja dva stupca, to jest na 53. i 54. foliji rukopisnoga komentara ejh Jujo daje nekoliko praktinih savjeta o finim postupcima koji ulijevaju radost u srce i oivljavaju duu kao to voda oivljava obamrlu zemlju. Osobito potcrtava znaaj mudrosti to ju ovjek dosee pod blagoslovom imena Bojega, koja po tire neznanje, jer ono jedino donosi duhovnu smrt i sljepou srca.
Dobroiniteljima e

72) MS. FoL 48. 73) MS. FoL 49. 74) MS. Fol. 50. 75) MS. Fol. 51.

70

Na kraju jo stoji oporuka Siradudina el-'Uija da ga se svaki italac njegove versificirane dogmatike, kada ju bude itao, sjeti kojom dovom i zamoli milost Boiju za njegovu duu.76)

ZAKLJUAK
U ovom rukopisnom komentaru ejh Jujo je oslovio skoro sva bitna

pitanja iz muslimanske Dogmatike, iz kojih se uglavnom izvila sva muslimanska teologija. U sadraju ovoga rukopisa autor najprije ispisuje sadrinu muslimanske ontoteologije, s poglavitim naglascima na spoznaji biti Boije, na odnosu biti i bitka Boijega, odnosu svojstava opisivosti (katafatika) i svojstava neopisivosti (apofatika) biti i bitka Bojega, te na odnosu imena prema biti Boijoj koju neka od njih razotkrivaju kroz vlastita svojstva, a neka ju posve zakrivaju dovijeka. U zavrnici izlaganja ontoteologije posebno raspravlja sa nekim interpretativnim teolokim tradicijama iz formativnog razdoblja islama, osobito sa mu'tezilitima, kao i sa nekim tradicijama iz vremena islamske skolastike, poglavito s e'aritskim atomistikim usmjere nJuna. Potom slijedi rasprava o jednom krupnom pitanju muslimanskoga miljenja, koje je obiljeilo cijelu jednu epohu muslimanske povijesti, a to je pitanje o stvorenosti ili nestvorenosti Kur'ana. Na ovo pitanje se zatim logiki navezuje pitanje o antropomorflzmima u Objavi, na temelju kojih se formira obrazac za teologiju metafiZike spoznaje o biti Bojoj. Drugu cjelinu ovoga rukopisa autor posveuje tumaenju kur'anske hijeropovijesti pod vidom fenomena poslanstva uope to se, potom, sve oitije usmjerava na poslaniku misiju Muhammeda (a.s.) koja je konana i univerzalna. Trea cjelina rukopisa je posveena tumaenju muslimanske eshatologije pod vidom realizirane i nadolazee eshatoloke nade, koja u jednakoj mjeri zasijeca u prolost, sadanjost i budunost vjernikoga ivota. Jednom rijeju, eshatoloka nada je obuhvaena u svome predvorju i u svojoj
konanici.

U etvrtoj cjelini rukopisa se raspravlja o nenadmanoj uzoritosti mlade muslimanske zajednice u Medini (Umrna), iji ivot je dovijeka zajamen izvornim vjerskim autoritetima i uzornim ivljenjem Muhammeda (a.s.), prve etvorice halifa i lanova poslanikoga doma (ehlul-bejt).

76) MS. Fol. 52-54.

71

Peta, i ujedno posljednja~ cjelina rukopisa je naj opsenija. Ona donosi tumaenje nekih pojedinanih pitanja vjere, iju sveobuhvatnost Muhamm. ed (a.s.) objavljuje na nain poznate metafore o "sedamdeset i nekoliko mladica vjere". U ovoj cjelini se raspravlja o bogohulnom i lanom govoru kao najveem djelu osude na prokletstvo; o vrijednosti vjere slijepog oponaatelja u vjeri; o uporabi razuma u spoznaji Boga bez prethodne obavijetenosti iz Objave; o nadi kao prethodruci vjere; o dobroinstvu koje uvijek mora polaziti od vjere; o strogoj zabrani oslovljavanja nekoga nevjernikom, otpadnikom, bludnikom ili ubicom; o djelima koja po sebi izvode iz vjere; o nebitku i o stvorenosti svijeta iz nita; o halalu i haramu ; o ivotu i kaburu; o sudu ; o zAgovoru ; o privremenom boravku grenika u Dehennemu; o milosti koja oivljaYa srce i radost ulijeva u duu, itd.
MUSTAFA EJUBOVI - Effl JUJO AND HIS SUMMA THEOLOGICA

This manuscript commentary of ejh Jujo discusses almost all relevant questions of Muslim Dogmatics from which the entire Muslim theology originates. In this manuscript the author first of all discusses the contents of Muslim ontotheology , with a special emphasis on the cogni6on of the essence of God, and an emphasis on the relation between the essence and being of God. the relation of cataphactic charasteristics and apophactic characteristics of the essence and being of God. It also emphasizes the relation of God, s names and the essence of God. since some of the names reveal the essence through their own characteristics, while the others keep the essence unre\ealed forever. In the closing part of his presentation of ontotheology, he devotes special attention to certain interpretative theological traclitions from the formative phase of Islam, especially to the mu' tezilits, as well as to certain traditions from the time of Islamic scholastics, especially those with sharia atomi stic direciton of study. .

Then follows the discussion regarding one important questio of Muslim thinking and it denotes a whole epoch of Muslim history. That is the question of the origin of the Qur' an - human or divine. The question of antropomorphism in the Revelation logically follows, o"n the basis of wlrich the model for the theology of metaphysical cognition mthe essence of God is based. The second part of the manuscript the author dedicates to the interpretation of Qur' an hierohistory under the phenomenon of prophethood in generaL and' then later on to the prophetic mission of Muhammed (s.a.) which is f.ttlal and universal.

72

The third part of the manuscript is dedicated to the interpretation of Muslim eschatology in the light of the realized and forthcoming eschatological hope, which equally deals with the past, the present and the future of religious life. ln a word, eschatological hope is encompassed both in its introduction and in its climax. The fourth part of the manuscript discusses the unsurpassable virtuosity of the young Muslim community in Medina (Umrna), whose life is for ever ensured by the authentic religicus authorities and the virtous life of Muhammed (a.s.), the first four khalifas and members of the Prophet's household (ehlul-bejt). The fifth and at the same time the last part of the manuscript is the most extensive. It explains certain individual religious questions whose universality Muhammed (a.s.) gives in the form of the well-known metaphore "seventy odd sprouts of religion". In this part, the author discusses: the blasphemous and false speech as the worst deeds condemned to damnation; the value of faith of someone who only blindly imitates religious practices; the use of reason in perceiving God without the previous knowledge from the Revelation; the hope as the hope as the precedent of faith; good deeds which must originate from religion; strict prohibition on calling someone infidel, heretic, libertine or murderer; deeds which in themselves exclude one from religion; non-being and the creation of the universe out of nothing; the halal and the haram; life in the kabur; the judgement; temporary stay of sinners in Dehenem; the grace that enlivens the heart and fills the soul with happiness; etc.

..

73

Adnan Silajdi

BITNA ZNAKOVITOST DRU.G OG ISAOVOG DOLASKA U RUKOPISU MEHMED.EF. HANDIA

Dojakonja izlaganja, podnesena na ovome skupu, odnosila su se na meta odnosno hijeropovijest islama. Moje saopenje ima za predmet one injenice koje spadaju na njegovu eshatologiju. Radi se zapravo o silasku Isa, a. s., na zemlju i njegovoj prirodnoj smrti. Naznaena pitanja imaju svoju dugu povijest. Podjednako su prisutna u kranskoj i muslimanskoj teologiji; i kao takva veoma su znaajna za definiranje naravi kranske odnosno muslimanske eshatologije. U sklopu muslimanskoga teolokog miljenja, gledom na ta pitanja, pojavit e se raznoliki interpretativni smjerovi. Poev od onih koji su lsaov, a. s., silazak na zemlju i njegovu prirodnu smrt prihvaali sastavnim dijelom islamskoga vjerovanja, preko onih koji su takvu mogunost apriori odbacivali, smatrajui takvo to niim drugim doli stanovitim mitologemama i teologem ama, koje su preuzete iz bli skoistonoga paganskog odnosno kranskoga duhovnog miljea, do onih koji sve to skupa pod utjecajem ilu.minizma, ekspresionizma i kubizma (umjetnikih pravaca, koji e s kraja 19. odnosno poetkom 20. st. odrediti jedan cijeli tok evropskoga mjljenja), simboliki prikazuju. Tako e, primjerice, na glasoviti teolog rah. Husein ef. ozo ta pitanja reflektirati u smislu definitivne pobjede Isaovog, a.s. naukal)

S tim u vezi bie, vjerojatno, zanimljivo uti to o tome misli na veliki alim i teolog rahm. Mehmed ef. Handi. U svom kratkom spisateljskom ivotu Handi se, izm eu ostaloga, bavio pitanjem povijesnoga razvoja muslimanskoga kelama (uvjetno kazano islamske dogmatike). U tom kontekstu onje sasvim posebno obraivao njegove pojedine traktate. Rijeju , problemski je izuavao odreene temate iz podruja islamskoga vjerovanja, koji su svojom sadrinom omoguavali sveope izraavanje muslimanskoga duha.

l) Vidi, Prcvod Kur'ana s komentarom, ill diuz. Sarajevo 1967., srr. 244.

75

Za vrijeme svoga boravka u Kairu on pie dvije krae risale, u kojima se osvre na pitanje Isaovog, a.s., silaska na zemlju i nj.egove smrti, dajui time stanoviti doprinos traktatu o eshatologiji u naim prostorima. rusale su pohranjene u ru.kopisnom fondu Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu pod reg. br. 3557. Razmiljao sam o tome koji metodiki postupak primijeniti da bi se u najkraemu izloila bit problematike, kojom se autor u svom rukopisu bavi. Na kraju sam se ipak odluio , dobrano se koristei sholastikom teolokom metodom, sadraj pomenutoga rukopisa izloiti kroz sljedeu istraivaku shemu: na prvome mjestu naznait emo autorov Status quaestionis (temeljna pitanja), potom emo izloiti njegove teze~ osobito nove teze ukoliko se u sadraju uspostavljaju. Nakon toga emo iznij eti njegov argumentatio, odnosno argumente kojima on svoje teze potkrepljuje, i na koncu dati vrlo kratak zakljuak.
l. HANDZICEV TEMELJNI STATUS QUAESTIONIS
v "

od samoga rasporeaj a pomenutoga rukopi sa. Apostrofirajui injenicu, da sva pitanja koja se odnose na posljednje dogaaje iz ivota Isa, a.s., spadaju na sadraj islamskoga vjerovanja, koji se ne moe epistemoloki posredovati, autor e, protiv svake logike stvorenoga razuma. u prvome dijelu svoga rukopisa govoriti o Isaovom, a.s., povratku na zemlju. da bi tek u drugome dijelu govorio o njegovoj prirodnoj smrti. Ovakav raspored se zacijelo protivi logici filozofsko-teolokoga razumijevanja kranskog Vazma Uedna od temeljnih istina kranskoga vjerovanja, koja obuhvaa Isusovu muku , smrt na kriu i uskrsnue), koji podrazumijeva posvema drugaiji tok dogaaj a iz ivota Isusa Krista. 2) Otuda i ne udi da recimo jedan Anawati, poznati kranski ekspert za islam, pi ui natuknicu o Isau. as .. za Enciklopediju islama,3) donosi takav raspored koji je korespondentan kranskome razumijevanju tih dogaaja, iako u samome sadraju vrlo lijepo naglaava islamski nai n njegova tumaenj a. Stoga se takvim i slinim tekstovima mora pristupati posve kritiki i sa velikim oprezom. rukopisa e determinirati i njegov Status quaestionis. Stoga on na samome poetku svojega rukopisa postavlja pitanje da li je mogu Isaov, a.s., povratak, i ako jeste, koja je njegova bitna znakovitost?
Rasporeaj Handieva

Poet

emo

2) Vidi, Xavier Leon-Dufour, Rjenik biblijske teologije, KS, Zagreb 1980., str. 1402. 3) Encyclopaedia of Islam. IV, Leiden 1978., str. 81-86.

76

U drugome dijelu, koji se tie lsaove, a.s., smrti postavlja sljedea pitanja: da li je Isa, a.s., raspet i da lije kao takav umro na kriu, i ako nije, da li je umro prirodnom smru?

2..AUTOROVI ODGOVORI NA POSTAVLJENA PITANJA Handiev o polazite j.e leur.' anski princip. "da je islam jedinstvena vjera svih B.ojih poslanika" ,4) ija se metapovijesna, mjero-povijesna i eshatoloka dimenzija dovrava u Muhammedovom, a.s., eri'atu. S tim u vezi Kur'an i Poslanikov Hadis istiu osobito mjesto i vanost Isa, a.s., u kontekstu ukupnoga nebeskoga objavljenja. s> Prema normativnim vrelima islama, vanost l saove, a.s., osobe ne lei u principu primogeniture, kako to nauava kranska teologija, ve u njegovome izuzetnome poslanikome liku, koji svojim silaskom na zemlju povijesnu dimenziju Poslanikova eri'ata uvodi u puninu eshatoloke nade, kao najviu taku duhovne dozrelosti svega to je stvoreno. Kratko, kroz Isa,. a.s., ostvaruje se povijesna punina sve tri po.menute dimenzije eri'ata, usmjeravajui na taj nain povijest ka inu "dana ustajanja" (yawm-ul-qijama) na neprolazno.6) Isa, a.s., je uzdignut i duom i tijelom, njegova zemaljska misija pripada nadolazeim eshatolokim vremenima, koja e biti sva u znaku Isaove obnoviteljske misije Muhammedova, a.s., eri'ata. Stoga njegov povratak na zemlju spada u bitno eshatoloko predznakovlje.7) Radi se zapravo o tome da Isa, a.s., obnavlja i u punini izvrava, dakako u eshatolokoj viziji, kraljevstvo mira (memleket-ul-islami), koje je jo od samih poetaka ljudskoga ivljenja bilo najavljivano. Zapravo, ono se postupno dogaalo i ostvarivala kroz rijei i djela svih Bojih poslanika, kao i Bojim zahvatima koja se neprestance dogaaju u povijesti. No, sa drugim Isaovim dolaskom kraljevstvo mira dobiva svoju puninu kako u njegovoj prirodnoj jednako tako i u njegovoj povijesnoj odnosno drutvenoj razini, tj. da i pojedinac i drutvo svravaju u punini svojega duhovnoga razvoja. Drugim rijeima, njegov povratak na zemlju znak je skore eshatoloke punine i realizacije Poslanikove vizije vremena, koje e biti u znaku "savrene udorednosti svega stvorenoga", koje je neposredni uvod savrenoga kraljevstva mira na zemlji. Isa, a. s., e tada zastupati Muhammeda, a.s., kod njegova naroda, kada bude ponovno doao "razotkrit e mit o kriu, razluit e is to od neistoga, umnoiti blagostanje i uvoditi ljude u
4) Usp. XLill, 45; X, 94; XXI, 7. 5) Vidi, Kur'an: lli, 46; Sahihu Muslim, Fediii/, 145.

Znai

6) Vidi, Da'fer es-Sidani., Metilimu-n -nubuvefi-l-Kur'ani, Teheran 1393. h., Sir. 117-120. 7) ire o tome, el-Kurdi, 'AkTdet-ul-isltimi, Kairo 1982., Sir. 140-178.

77

vjeru mira (islam) sve do onoga asa kada Allah, d. ., odlui da iezne svaka jeres".8) Kako god dakle svijet poinje u prirodnoj vjeri, on jednako tako u njoj na kraju vremena i svrava. Odgovor na pitanja vezana za lsaovu, a. s., smrt Handi logiki izvodi iz islamskoga stava s obzirom na ~egovo uzdignue i njegov povratak na zemlju. Stoga on ustvruje, protiv Jevreja i krana, da Isa, a.s., nije raspet na kriu. jer se Jevrejima i rimskim vojnicima samo priinilo (ve fakin ubbihe lehum). Allah, d. ., ga je uzdigao Sebi duom i tijelom. Prirodnom smru e umrijeti tek na kraju vremena, nakon to se ponovno pojavi na zemlji i nakon to e izvriti ideju islamskoga eri'ata.9) Handi dakako uoava vanost Isaovog povratka, za definiranje same naravi islamske eshatologije. Ukratko, sva mudrost dogaaja vezanih za poslaniki lik Isa. a. s., sadrana je u sljedeem: u hijeropovijesti on se, prema islamu. pojavljuje kao Muhammedov, a.s., navjestitelj, a u nadolazeim eshatolokim vremenima kao njegov potvrditelj.I O) Uporedimo li to sa kranskom parusijom (drugi Kristov dolazak, kada e suditi ivima i mrtvima) sa kojom e se u punini realizirati ideja Nebeskog kraljevstva .(ana kefalaiosasthai ta panta en to Hrista -kada e sve biti podvedeno pod Kristovu gla,u ), razlika je vie nego oita. Handi u prvome Isaovom javljanju ne prepoznaje So tera spasitelja kao Sina Bojega, niti u njegovom drugom javljanju Suca: koji e da sudi ive i mrtve. l l)
3.ARGUMENTATIO

muslimanske teoloke epistemologije, Handi e nastojati dokazati vjersku utemeljenost svojih teza, ponajprije kroz fundamentalne izvore islama (Kur'an i Hadis), a potom kroz kompetentnu klasinu muslimansku teoloku literaturu. S obzirom na pitanja koja se pojavljuju u prvome dijelu risale, autor za fundamentalno polazite uzima kur'anski ajet iz sure ez-Zuhruf, u kojemu se kae: ..i on je (Isa) predznak za smak svijeta, zato nikako ne sumnjajte u nj i slijedite uputstvo Moje, to je pravi put".12)

Slij edei naela klasine

8) Muslim, Fiten, 54; usp. Abdel Kadir es-Sufi, The way of Muhammad, London 1975.; usp. Al.aurahi.m., Jesus a Prophel of Islam (osobito poglavlje lsa u Kur'anu i Isa u Hadisu i muslimanskoj tradiciji), London 1979. str. 221 -231. .. 9) Ibni Kesir, Tejsir-uJ. Kur'tmi, sv. l, str. 547-577.; O pravnicima modernoga tumaenja ovih ajet.a vidi, M. fuyek., Le Christ de /'islam, Paris 1959. 10) Usp. Iv. 14, 16.; M. Watt, .His name his Muhammad", u Muslim World. XID, 1953. 11 J Xavier, op. ciL, str. 1230 (natuknicu o kranskome spasenju). 12J XLill, 61.: usp. Ismail Haki, Ruh-ul-bejiin, sv. Vill, lsLanbull331. h., str. 384-5.

78

On e u tom sklopu navesti nekoliko .predaja prema kojima postoji nekoliko :varijanti itanja odnosno tumaenja poetnog dijela pomenutoga ajeta (ve.inehu le'ilmun.lis.-saah).. Prema nekim predajama umjesto 'ilmun pojavljuje se recimo.le.'alemun,. zatim le. zikrun itd. S druge strane~ kod pitanja tumaenja spojene line. zam.j.enic. e hu, p.ostoj.e tumaenja prema kojima se ona odnosi na Kur'an odnosno na Muhammeda, a.s. Ovakva tumaenja su opredijelila prevodioca Kur.'ana u mnoge. svjetske.jezike~ da razliito pre.vedu o:vaj .dio. k:ur.'anskoga teksta.J3.) Uza sve to Handi e ipak naglasiti, daje stanovite .ogromne. veine muslimanskih uenjaka, da se to ima razumij~vati u smislu Isaov.oga, a. s., povratka na zemlju. U prilog svojoj tezi da Isa, a.s., nije umro prirodnom smru, odnosno da nije. raspet na kriu, jer ga j.e Allah, d. .,. Sebi uzdigao, navodi 156, 7 i 8 ajet .sure. en-Nisa'.,. u kojima se. kae:. "i zbog rijei njihovih:,~ smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika" ... A nisu ga ni ubili ni raspeli,. ve.. im se. .priinilo... Oni koji s.u se o. njemu u miljenju razilazili, oni su sami o tome. u sumnji bili; o. .tome nisu nita pouzdano znali, samo su nagaali; a sigurno je da ga nisu ubili, ve. ga je Allah uzdigao Sebi - A AI1ah je silan i mudar. l nema ni j.ednoga sljedbenika knjige koji, kada bude umirao, nee u njega onako kako .treba povjerovati, a na Sudnjem danu on e protiv njih
svjedoiti"..l 4 )

Svoje teze Handi potom naslanja na mnogobrojne hadise AHabova Poslanika. Premda su oni razliiti p.o znakovima koji prate Isaov, a. s., povratak na zemlju (neki od njih se moraju neizostavno simboliki razumijevati), mogu se ipak sublimirati u onome to smo ve istakli, a to je: Isa, a.s. , e ponovno doi, kao potvrditelj Muhammeda, a.s., i kao lan njegove zajednice. Ovdje emo navesti jedan hadis, koji s obzirom na postavljeno pitanje, predstavlja locus clasicus u kanonskoj hadi.skoj literaturi:15> Ovaj i slini hadisi nalaze se kod Muslimana u knjizi o vjerovanju (Kitiib-ul-imani 242-247; zatim u Kitiib-ul-fi~an 34, 110; kod Buharije u Kitiib-ul-buyu' 102, Kitiib-ul-enbiya 49; kod Tirmizija u Kitab-ul-fi~an54; kod Ibni Mada u Kitab-ul-fi~an 33 itd. Prema ocjenama hadiskih kritiara i ko-

13) Tako e primjerice Panda i auevi u svojemu prijevodu Kur'ana (Kur'an aSni, Stvarnost, Zagreb J 969.) zamjenicu "on". na poelku pomenutoga ajeta iz sure ez-Zuhruf, protumaiti u smislu da se radi o Kur'anu koji, vie.nego li ikoja druga knjiga objavljuje i govori o predznacima Smaka svijeta. Suprotno glediSte.e recimo iznijeti Abdullah Jusuf Ali u s.vojemu prijevodu Kur'ana na engleski jezik (The Glorious Kur'an (translation and commentary), Bejrut1934. 14) Kur'an. : II, 1 05-9~ usp. Muhammad Din, The Crucifixion ill rlle Koran, u Muslim World, XIV11924., str. 23-9 .15) Muslim, Kitab-ul-imani, 242.

79

mentatora odreene predaje, koje Handi u rukopisu navodi (kao to je primjerice ona koja govori o ubijanju Dedala), imaju stupanj vjerodostojnosti i kao takve u domeni islamskoga .vjerovanja imaju ne samo smjerodav.ni nego i mjerodavni karakter. 16) Tokom vremena oko ovih hadisa razvie se osebujna teoloka graa. Stoga se on naposlijetku naslanja na validne i kompetentne k:ur'anske i hadiske komentare, koje on istina izrijekom ne navodi, to je i razwnljivo s obzirom na narav samoga nadraja, ali se. ipak, implicite, njihov sadraj u njemu da vrlo lahko prepoznati. To su, primjerice, sljedei komentari: Tefslr-ulKur'aJZi bil Kur'ani od lbni 'Abpasa Tef slr-ul-Kur'ni od lbni Kesira, Tefslir..., ui-Kur'ani od Ibni Hazina, Ruhul bejni od Ismaila Hakija i dr. Sto se tie haruskih komentara koristio je Saluhu Muslim bi erh en-Nevevi, Feth-ul-barz bi erh Sahlh-ul-Buluin, i dr. to na kraju rei o ovome Handievom rukopisu? U prvome redu to da autor u njemu ne poduzima nikakvu iru elaboraciju postavljenih pitanja, a jo manje kritiku valorizaciju koja bi pretpostavljala paralelno prouavanje mesijansko-profetoloke i spasenjsko-eshatoloke dimenzij e judeo-kranske ekonomije spasenja. Za to, predmnijevamo, postoje mnogobrojni razlozi povijesne, kulturoloke pa i teoloke naravi, o kojima ovaj put neemo govoriti. S druge pak strane, ostaje kao neosporna injenica da je Handi jedan od rijetkih naih uenjaka, koji se sasvim izdvojeno bavio ovom zanimljiYOm temom iz oblasti islamske dogmatike, u odnosu na koju nije imao nikakvih predrasuda. Valj alo bi, naime, ispitati razloge zbog kojih se ovaj temat posve neopravdano zapostavljao u naim dojakonjim istraivanjima. S tim u vezi usuujem se kazati daje tome u dobroj mjeri doprinijela injenica to Isaov povratak asocira na kransku dogmu o parusiji (drugome Kristovome dolasku). Tako e Abdurrahman ef. oki u svojoj knjizi Islam, 17) samo zbog toga to se radi o, kako to on navodi , ,,kranskoj dogmi", k azati da takvo to islam ne poznaje i ne nauava. T o to se ovo pitanje pojavlj uje u kontekstu kranstva i islama, drimo, moe biti samo veliki poticaj da se ova tema jo dublje istrauje u svim njenim aspektima, imajui u vidu bogatstvo raznolikih predaja i interpretati vnih smjerova. Naprosto zbog toga to nam Kur'an i Hadis, kada govore o odreenim pitanjima koja se paralelno susreu u Svetome pismu Staroga i Novoga zavjeta, s jedne strane otkrivaju jedinstveni nebeski arhetip svih objavljenih religija (na ovoj razini Kur'an Jevreje i krane asti pravovjernima, to ini i osnovicu muslimansko~ 6) Vidi, As kal ani., Ftu/.1-ul-barL., V. Kairo 19 50., Slr. 19 1; o modernim tumatenjima pogledati, E . J.

Jenk.inson, ,,Jesus in Moslcm tradition", u Muslim World, X:Vlll/1 928., slr. 263-9. 17) A oki. islam, Sarajevo 1924.

80

kranskoga

dij.aloga), dok nam se, s druge strane, predstavljaju validnirn povijesnim kritikim izvorima povijesno-teoloko-filozofski moduliranih dogmata judeo.-kranstva, to je jedan od temeljnih razloga Mubammedova, a.s. poslanstva, odnosno lsaov.og dolaska, a.s. u eshatolokim vremenima Pored ovog komparativnoga prouavanja, u odnosu na judeokrans.tvo,_ drimo da bi bilo jako korisno, s obzirom na ovu temu, uspostaviti i antropoloki istraivaki diskurs, jer bi s. e. na taj nain bilo u trendu modernih istraivanja svijeta i ovjeka.
IMPORTANT CHARACTERISTICS OF THE SECOND ISA'S COMING TO EARTH IN THE MANUSCRIPT OF MEHMED
EF.HANDI

This paper discusses Handi' s understanding of Isa' s a. s. second coming to Earth and his natural death..These two questions have a long history of their own. They are present both in Christian and Muslim theology, and as such are important for defining the nature of both the Chrisitian and the Muslim eschatology. Answering these two questions the author states that Isa' s a.s. both body and soul ascended. His earthly mission belongs to the coming eschatological times, where everything will be in the sign of Isa' s restoration mission - Muhammed' s a.s. Sharia. The answer to the question regarding Isa' s a.s. death, Handi logically deduces from the Islamic attitude regarding his asendance and return to Earth. Therefore he claims, contrary to the Jews and Christiaris, that Isa a.s. was not crucified, it only seemed that way to the Jews and Roman soldiers. Allah d.. ascended both his body and soul. He will die a natural death only at the end of time, after he reappears on the Earth and after the realization of the ides of Islamic Sharia. Following the principles of classical Muslim theological epistemology, the author will try to pro ve the religious basis of his thesis, first of all refering to the fundamental sources of Islam (Qur'an and Hadis), sa well as to the whole competent classical Muslim theologicalliterature.

81

Ibrahim Dananovi

OSVRT NA TRAKTATHASANADUVNJAK.A
RASPRAVA O PET PRAVNIB PITANJA O KOJIMA POSTOR PET RAZLIiflli MILJENJA.

Uvod Traktat pod naslovom: Risala fi-1-masail al-mugamma~$a (Rasprava o pet pravnih pitanja pet razliitih miljenja, ili: Rasprava o pet pravnih pitanja koja se mogu rijeiti na pet razliitih naina) , napisao je Hasan bin Nesuh adDumnawi.1>Ime autora koje se nalazi na poetku ovoga traktata upuuje na zakljuak da je on iz Duvna, pa se moe rei da je ova mala bosanska kasaba u 17. vijeku dala izuzetno znaajnog pisca iz oblasti erijatskog prava (alfiqh) i islamske dogmatike (al-'aqaid). Pisao je na arapskom, turskom i persijskom jeziku. Na arapskom jeziku je napisao djelo Magma' (min) targz~ albayyiniit (Stjecite preferiranih dokaza) u kome je izloio erijatsko-pravni postupak u situaciji kada pred sudiju dou dvije parnine stranke sa jednako jakim dokazima. 2> Djelo Magma' al-gawihir napisano je na turskom jeziku i u formi pitanja i odgovora tretirane su teme iz islamske dogmatike i erijatskog prava.3) Iz svega to je Hasan Duvnjak napisao namee se nedvojben zakljuak: bio je veliki alim i gorljivi tuma hanefijskog mezheba. Ovo posebno dolazi do izraaja u njegovom traktatu Risala fi-1-masail al mu.hamm~~a u kojoj govori o nekoliko razliitih pitanja i u svakom od njih istie prednost Ebu Hanife4 > i pristalica njegovog mezheba. Ova risala je napisana na arapskom jeziku, a ima po jedan stih na turskom i persijskom jeziku. Naslovio ju
1) Svome imenu je u drugim djelima dodavao i al-Bosnawi, ~ to u ovom traktaru nije slutnj. Vid Gazi Husrev-bcgova biblioteka (GHB ) 3489, 2; 1648. 1207 (kaL br. 1238). 2) Ovo djelo je autor dovrSio u prvoj dekadi mjeseca 1092. (mart 1681 ). Pre pisao Ibn Ibrahim aiKasta'mii.ni iz ~uWrafa 26. muharrema 1094/25.1.1 683. god. (Vid. GHB br. 3489/2). 3) Vid. Rukopis GHB, br. 1648. 4) Nu'man ibn Sabit (80/699-150n67), poznatiji kao Ebu Hanife ilJ Irnamu-1-'Azam (Veliki inuun). Roen je u Kufi, a umro u Bagdadu. Osniva je pravne Skole, poznate kao hanefijsld mezheb. U suutnoj literaturi pom at kao madrasat ar-ra'y- Skola racionalizma i madrasat al-qijyiis - S k 'Ola analogije. Muslimani Balkana pripadaju ovome mezhcbu.

je ovako zbog toga to je na poetku izloio pet pitanja o kojima postoji pet razliitih miljenja i , prema tome, n1ogu se rijeiti na pet razliitih naina. Ovo je mala rasprava (neto vea od tri stranice)5) u kojoj je izloen sudski postupak (ad-da'wa) iz odreene oblasti erijatskog prava. Hasan Duvnjak, dakle, na poetku svoga traktata u prvom pitanju razmatra pet sluajeva i kako ih rijeiti kada doe do spora. To su: pohranjivanje i davanje na uvanje (wadi'a)~ davanje u zakup ('igara), davanje u zalog (rahn), davanje na koritenje bez naknade ('ariya) i uzurpacija (g~b) .

POKRETANJE SUDSKOG POSTUPKA

Svih ovih pet sluajeva u erijatskom pravu imaju isti tretman i ono sto vrijedi za jedan od njih ima da vrijedi i za ostala etiri. Pitanje je, dakle, kako postupiti kada neko eli da pokrene spor zbog toga to, po miljenju tuzi telja. odreene stvari i materijalna dobra treba da koristi on, a ne tueni kod kojih su ona trenutno u posjedu. Ako tueni, pak, s druge strane, izjavi da je njemu odreena osoba dala na koritenje dotino dobro, ili je iznajmila od njega. ili da je dobio u zalog ... , da li e se pokretati sudski spor, ili e se m ba odbaciti? Odgovarajui na postavljeno pitanje, Hasan Duvnjak kae da po ovom pitanju ima "pet miljenja nae trojice alima i Ibni Ebi Lejle i Ibni ebreme, obadvojica fekihi iz generacije tabiina6) u Kufi. Abdullah bin Sebreme roen je 72. godine po hidri. a umro 144. godine poslije hidre. 7) Muhammed bin Abdurahman bin Ebi Lejla, sudija u Kufi, roen je 74., a umro 174. godine... "
v

Hasan Duvnjak, oito je, ne smatra "naom ulemom" Ibn Ebi Lejlu i Ibni ebremu i kao manje poznate navodi njihova puna imena, mjesto, godine roenja i smrti. Ovo je vjerovatno zbog toga to je Ibni Ebi Lejla bio zvaruni dravni sudija i bio u milosti vlasti za razliku od Ebu Hanife. Na jednu presudu Ibni Ebi Lejle, koj u u ovoj Risali spominje Hasan Duvnjak i o kojoj e biti rijei neto kasnije, reagovao je Ebu Hanife i izvrgao je otroj kritici to e bjti uzrokom da mu zvanjne vlasti privremeno zabrane izdavanje fetvi (pravnih rjeenja) i komentara bilo kakvih sudskih presuda. Pod trojicom ,,naih alima", Hasan Duvnjak misli na E bu Hanifu i njegove

5) Rukopis: Sarajevo. GH.B, br. 1207, fol. 73-74; Kal br. 1238. 6J Tabiin1 su prva generacija iza ashaba, drugova i suboraca vjerovjesni ka Muhamrneda, sallalahu 'alejhi ve sellem (!..a v.s.) - (Neka je Allahov mir i blagosJov na njega). 7? Hidra je pres~ljenje ~u~a (s.a.v.s.) iz Mekke u Meinu koje se zbiJa 622. godine. Zbog 7.llataja ovog.a dOg.a.aJa mushmaru od te godine poinju raunati svoju eru.

'

84

uenike Muhammeda8) i Jusufa9) i kao vjerni tuma njihovih stavova koje

bezrezervno podrava i objanjava, smatra da je itaocu poznata njihova biografija, pa otuda o njihovom ivotu i zanimanju nita i ne go,vori. U daljem tekstu Hasan Duvnjak kae da kada tuitelj izjavi da neto pripada njemu, a koristi ga tueni, dok tueni (korisnik) izjavi da je on to uzeo. na koritenje_od .osobe koja je odsutna, ili je to zalog ... , prema Ebu Hanifi moraju postojati dokazi, ,jer ono to se utvrdi pravednim dokazima je na istoj ravni sa onim to je utvreno faktikim stanjem." Muham.med smatra da je nuno utvrditi identitet odsutne osobe, njegovo porijeklo i ime, dok Ebu Jusuf dri da tueni (korisnik) ako je poznat kao prevarant sam je po sebi nepouzdan, pa se njegovi dokazi nee uzimati u obzir. Ibni ebreme smatra da se spor mora pokrenuti, makar korisnik imao i dokaze, posebno ako je pravi vlasnik odsutan (grub). Ako je od ranije poznat kao prevarant on mora izgubiti spor. Ibni Ebi Lejla, pak, smatra da se ima uzeti ono to optueni kae i prizna, pa ako kae da je vlasnik odsutan i ponudi dokaze da je njemu iznajmljeno, dato na uvanje, dobio kao zalog (ili bilo to od ovo petoro) njegovi dokazi, ako su pravno valjani, moraju se respektovati i prihvatiti.

Ovo samo kratko navoenje stavova pet islamskih uenjaka, Hasan Duvnjak zavrava pojanjenjem stavova Ebu Hanife i Muhammeda. Naime, ako (optueni) izjavi da mu je dato neto na koritenje u prisustvu svjedoka, a ovi to potvrde uz objanjenje da odsutnog ne znaju po imenu i porijeklu, "ali kada bi ga vidjeli, mogli bi ga prepoznati", prema Ebu Hanifi, sudija je obavezan da pokrene spor, jer presuda mora sadravati puni identitet svih uesnika u sporu pa samim tim i odsutne osobe; dok Muhammed smatra da se sudski spor nikako ne moe pokrenuti. Po njegovom miljenju, presuda se ne moe donijeti ako sve strane koje na bilo koji nain tangira spor nisu prisutne, bez obzira to im se zna identitet. Prema tome, svjedoci mogu i potpuno identificirati odsutnog, ali to za sud nije bitno, ako se on lino ne moe pojaviti da svjedoi. Razmatranje .ovoga pitanja, Hasan Duvnjak zavrava rijeima: "Ovako stoji u (djelu) arb.u al-Wiqaya". 10)

8) Muhammed i bn Hasen (131n 48-1 89/804) je jedan od najistaknutijih uenika E bu Hani.fe. Napisao je est knjiga koje su prihvaene kao osnovni izvor za prouavanje hancl1jskog mezheba. 9) Ya'.kiib bin Ib.rahim bin J:labib - Ebii Yiisuf (113n3 t-193/808) je prvi koji je dobio titulu vrhovnog sudije i prvi koji je za islamsku ul emu uveo posebnu odjeu. Jedan je od najzaslunijih za irenje hancfijskog mezheba j autor poznatog djela AJ-Haraj. Poto je u djetinjstvu bio siromaan. sebi gaje uzeo

Ebu Hanife i brinuo se o njegovom kolovanju. 1O) Autor ovoga djela je Mul).ammad b. a-ayl). Muslil).uddin Mustafa al-Qugawi, aj!Jzada, umro 951/1544. (Vid. GHB , R. 3795).

85

SLUAJ ENE UMM 'UMRAN I ZABRANA EBU HANIF!

DA DAJE FETVE Prelazei na slijedee pitanje, Hasan Duvnjak je iznio jedan sluaj koji se desio u Kufi, a koji e prouzrokovati odreene nevolje Ebu Hanifi, pa ak dovesti i do zabrane bavljenja izdavanjem fetvi. Naime, u Kufi je ivio Ibni Ebi Lejla i vrio funkciju dravnog sudije. Tako je jednog dana boravei u damiji, koja je ujedno bila i sudnica, uo veliku galamu na ulici. Zauo je glas jedne ene koja je nekom ovjeku rekla daje "dijete bludnika". (Kasnije se ispostavilo daju je htio pokrasti.) Ibn Ebi Lejla je naredio da mu je odmah uvedu u damiju i istog asa kaznio je dvostrukom kaznom kazna (kazna za potvoru) I l). jednu za oca, a drugu za majku uvrijeenog ovjeka (kradljivca). Iste noi za ovaj sluaj je saznao Ebu Hanife i sa svojim uenicima komentarisao i kritikovao ovu presudu, smatrajui je sa erijatskog aspekta neispravnom. Utvrdio je, naime, da je nad ovom enom, pod imenom Umm 'UI11IM izvrena sankcija nakon to su prekrene mnoge erijatske odredbe iz sudskog postupka. pa pogreno voen sudski postupak nuno vodi i pogrenom izricanju presude, kao to se Ibn Ebi Lejla ogrijeio o erijatske odredbe prilikom vrenja same sankcije. Ukratko, zamjerke Ebu Hanife su
slijedee:

- Sudija je morao utvrditi mentalno zdravlje okrivljene. Umm 'Umran je bila duevno bolesna osoba, a nad bolesnim osobama se prema erijatskom uenj u ne srruju vriti nikakve sankcije. - Kaznu je izvrio u damiji, a u damijama se ne smiju vriti tjelesne
kazne.

- Prilikom vrenja ovakve vrste sankcija ene sjede, a nad Umm 'Umran sankcija je vrena a da joj nije data ovakva olakica. - Nad Um.m 'Umran su izvrene dvije kazne: jedna za potvoru oca i, druga za potvoru majke ovjeka s kim se svaala. erijatsko pravo, meu tim, dozvoljava primjenu samo jedne kazne, bez obzira na broj oklevetanih osoba pa je prekreno erijatsko pravilo o zabrani kumulacije kazni. - Izravno oklevetani su samo ovjek i ena koji nisu ni uli ta je reeno pa je njihovo pn su stvo i izjanjavanje o neprimjerenom govoru ene bilo obavezno. Oni su se morali izjasniti o optubama upuenim njima. Samjm tim to su bili odsutni i nita od toga nisu uli , donesena je presuda u

l i ) l elvrt.om ajetu sure An-NU.r, kae se slijedee : ,.One koji okrive po~lene ene, a ne dokau to sa etiri svjedo}-..a, izbiujte ih sa osamdeset udaraca biem..." Ibn Abi Layla je primjenio ovu kur'ansku (/.iredbu ne ulazei u unutarnji smisao znaenja ove odredbe.

86

njihovom odsustvu, a to je suprotno islamskom uenju o voenju krivinog postupka. . Ovako .o~e. .i argumentovane kritike upuene sudiji Ibni Ehi Lejli imale su za poslJed1cu da se ovaj, umjesto da ih prihvati, obratio dravnim vlastima koje ga uzimaju u zatitu, a Ehu Hanifi zabranjuju za izvjesno vrijeme izdavanje fetvi i komentarisanje sudskih odluka. Ovaj sluaj je, meutim, ubrzao strunu raspravu i donoenje propisa o sudskom postupku (ad-da'wa), a Ehu Hanifi priskrbio neporecivi autoritet meu ulemom i muslimanskim svijetom. Uvrtavanjem ovoga sluaja (inae, nairoko komentarisanog i elaboriranog u strunoj erijatskopravnoj literaturi), Hasan Duvnjak je htio istaknuti uenost Ebu Hanife, ali i pokazati zbog ega, na poetku ovoga traktata, lb ni Ebi Lejlu ne smatra ,,naom ulemom".
Nastavljajui isticati uenost i vrline Ehu Hanife, autor ove Risale na-

vodi miljenja o Ehu Hanifi od strane priznatih islamskih autoriteta i jednu fetvu o zakletvi.

POSLIJE ZAKLETVE DA SE NEE JESTI :MESO - NIJE PREKRAJ AKO SE JEDE RIBA
H asan Duvnjak pie. Abdullah ibn al-Mubarekl 2) je izjavio kako je kada je stigao u Kufu pitao ko je najpoboniji ovjek, a ko najbolji pravnik (fekih) i da mu je odgovoreno daje to Ebu Hanife. Od Ja.tp.je bin Se'ida 13) se prenosi kako je rekao da je Ebu Hanife najueniji ovjek na svijetu. A kada je Jezid bin Harun1 4) pitan ko je bolji pravnik: Ebu Hanifa ili Sufjan15> odgovorio je: "Sufjanje bolji poznavalac hadisa, I6) a Ebu Hanife bolji fekih" . da istakne apsolutnu intelektualnu dominaciju Ebu Hanife nad svim svojim savremenicima, pa i nad Sufjanom, Hasan Duvnjak u daljem tekstu svoje Risale pie o polemici izmeu Ebu Hanife i Sufjana koju su vodili posredstvom jednog ovjeka. Naime, Sufjan je saznao za fetvu Ebu
Zelei
...,

12) Autor je djela Tefsiru al-Kur'an. Pripadnik je hancfijskog mezheba i bio poznat kao dobar poz-

navalac hadiske nauke. 13) Yahja bin Sa'id bin Qays al-~an (u. 143fl60). Istakao se kao pravnik. ali je poznatiji kao muhaddis. V~io je i funkciju sudije u al-l:firi 14) Yazid bin Harun bin Zaziin bin Tabit (118n36-206/821). Zivio je u Vasitu, a poStovunje islamskog svijela je s1ekao bavljenjem hadiskom naukom i smatra se jednim od pouzdanijih muhaddisa. 15) Sufyiin bin Sa'id bin Masruq as-SaWii (97n 15-161n77). Napisao je vie djela iz. raz.nih islamskih oblasti, ali je ipak najpoznatiji kao pouzdan poznavalac hadiske nauke. Umro je u Basri. 16) Pod rij ej u hndis misU se na verbalni iskaz Mubnnuneda (s. a. v.s). To je ui.l poj run od rijei soonet koja u sebi, uz verbalni iskaz uldjuuje i sve ono Sto je Vjerovjesnik radio ili davao prcutnu saglasnost na pojedine postupke svojih ashaba.
v

87

Hanife po kojoj ovjek koji se zakune da nee jesti meso, pa ipak jede ribu, ne kri datu zakletvu. Pitao je Ebu Hanifu, putem posrednika, ta misli o l.-ur'anskom ajetu: "On ini da se morem koristite, da iz njega svjee meso jedete ... " 17) Ebu Hanife je odgovorio protupitanjem: "Pitaj Sevrija hoe li ovjek prekriti zakletvu ako se zakune da nee sjesti na zemlju, pa ipak to uini ?" Sufjan je odgovorio da nee. Ebu Hanif e je nakon ovog odgovora rekao: "A ta misli o kur'anskom ajetu: "Allah vam je Zemlju uinio ravnom, da biste po njoj hodali putevima prostranim". I8) Nakon ove polemike, Sufjan je prihvatio miljenje Ebu Hanife i pokajao se zbog otpoinjanja polemike. Ukazujui na miljenje i zabiljeene iskaze islamske uleme i ope prihvaenih islamskih autoriteta o Ebu Hanifi, posebno je interesantan izbor miljenja o afiji, koja odreuju stav Hasana Duvnjaka prema ovom velikanu islamske misli i osnivau zasebne pravne kole koja nosi njegovo ime.
DVUE ,,BEZVRUEDNE" FETVE AFUE Abu Abdullah Muhammed bin Idris e-afi'i (150/767-204/819) je osni\a zasebnog mezheba. autor djela er-IQsaletu koje se uzima kao prvo napisano djelo iz metodologije islamskog prava. autor djela el-Umm u kome je sadran njegov pogled na izvore erijatskog prava i, ukratko, nezaobilazno dJelo za svakoga ko se na bilo koji nain eli bavjti erijatsk.im pravom.

Hasan bin Nesuh istie miljenje afije o Ebu Hanifi i citira: "to se tie poznaYanja fikha. svi su ljudi. u odnosu na Ebu Hanifu kao mala djeca" i ,.ko eli da pronikne u erijatsko pravo, neka to ini putem djela Ebu Ha-:~ " 1.we.

odmah zatim citira miljenja po kome sve "to postoji iz erijatsko g prava je djelo Ebu Hanife kome je osnova sluio Kur'an", a sam ... Safija nije nita dao "osim dvije fetve za koje niko na cijelom svijetu nema nikakve potrebe." Prva fetva je: "da li je dozvoljen mesh po staklenim mestvama i, druga, kako postupiti "ako ovjek oporui da e za ratne potrebe uvakufiti jedan od svoja dva bubnja, ali umre prije nego to svoju namjeru obznani (j sprovede. op. L D.)" Iz prednje citiranog namee se zakljuak da je Hasan Duvnjak ovu Risalu napisao kako bi pokazao sve prednosti hanefijskog nad drugim mezhebima. Ovo bi. mogue je, mogla biti i polemika sa onima koji su eljeli iriti SafijslG mezheb. Na ovo upuuje citiranje samog afije koji odaje priznanje Ebu Hanifj , pa i njegovim uenicima, posebno Muhamrned bin al-H asanu
17) An-Nahl, 14.

Meutim,

18) NUh. 19.

88

koji mu je "pomogao u prouavanju. fikha." Kada i sam afij. a izjavljuje da su "s:vi ljudi u odnosu na Ehu Hanifu kao djeca", - to znai da je to i on sam, "pa, kako onda" - pita Hasan Duvnjak, "moe neko prihvatiti afijski mezheb?". Uticaj afijskog mezheba u to doba nije bio beznaajan, posebno u Egiptu, pa imajui u vidu da su se nai ljudi oduvijek kolovali u Kairu, kao i znatan dio turske uleme. koja je. s:voja znanja sticala upravo u tom gradu, ne treba iskljuiti mogunost da je bilo ljudi i sa naeg podruja koji su prihvatili ovaj mezheb i irili njegove ideje. Hasan Duvnjak kao beskompromisan borac za hanefijski mezheb, u ovoj Risali pedantno odabire ona miljenja i stavove koji omalovaavaju i degradiraju afiju i njegov mezheb, a favoriiuju i veliaju hanefijski. ISKORISTAVANJE NEOBRAENE ZEMLJE Na kraju traktata, Hasan Duvnjak donosi jednu fetvu, pisanu na turskom jeziku. Pitanje i odgovor, glase ovako: -Ako u nekom selu, vie od trideset godina, ima neobraena zemlja i vlasnik je svojevoljno ponudi svim mjetanima sela na obraivanje a oni to odbi-ju, te ako nakon toga Zejd, Amr i jo neki, takoe mjetani sela, uz tapiju, preuzmu zemlju,- mogu li i ostali mjetani zatraiti daje siju i obrauju? Neka se, dakle, razjasni mogu li naknadno prihvatiti ono to su prethodno odbili? Odgovor: Ne mogu! Ovaj odgovor Hasana Duvnjaka otkriva nam u svemu dosljednog alima hanefijske provenijencije koja zagovara pravilo da postavljeno pitanje treba tako formulisati da bude to konkretnije i jasnije, a odgovor to krai , nedvosmislen i bez suvinih objanjenja kako pitalac ne bi imao ni najmanje dilema ta mu je (ne.)initi. Neto poblie o ivotu Hasana, sina Nesuhova iz Duvna, naalost, za sada se zna samo ono to pruaju njegova napisana djela: ivio je u 17. vijeku , pisao je na tri strana jezika, a sadraj njegovih pisanih strunih rasprava i djela sigurno je u to vrijeme imao uticaj ne samo na intelektualna kretanja u Bosni, ve vjerovatno i ire. Na ovo upuuju i indicije da njegovih pisanih djela ima i u istanbulskim bibliotekama, to obavezuje da se to i provjeri. . Ovaj neveliki traktat pod naslovom Risala fi-1-masail al-mu.gamma~~a . ima jedan dopisan stih na persijskom jeziku ijim prevodom i zavravamo ovaj skromni prikaz.
v

89

Ej brate, pusti elje ljudskog roda

Kod ovjeka je bolje da nadmenosti nema Bez swnrzje, nad!nenost je lb lis iz oholosti donio Zhog toga j e proklet, kao i onaj ko je kao. on.

REVIEW OF TH E TREATlSE BY HASAN DUVNJAK - TREATISE ON FIVE LEGAL ISSUES OF WIDCH THERE ARE FIVE DIFFERENT OPINIONS Hasan bin Nesuh ad-Dumnawi lived in the litle Bosman town Duvno in the 17th century. He wrote works from the field of sharia law (al-fiqh) and Islamic dogmatics (al-'aqaid) in Arabic, Turkish and Persian. He belonged to the hanefi mezheb legal school and with his writing he tried to affirm this legal school. That is evident in his "Treatise on five legal issues of which there are five different opinions", which was written in Arabic. In this treatise, Hasan Duvnjak gave the opinions of the Islamic ulema regarding the question of conduct in the case of court proceedings deal i ng v.ith the right to use property in the following cases: when it is given into one' s charge (wadi'a), when it is given under lease (idare), when it is given as security (rehn), when it is given to be used without compensation ('arije) and in the case of property usurpation (gasb). The author of this treatise was of the opinion inauqurated by Abu Hanifa - "that which is estabilished according to just proof is equal to that which is established according to the factual condition". This treatise also discusses Abu Hanifa' s criticism of the official state judge Ibn Ebi Lejla regarding his conduct of the procedure and the way the sentence was pronounced in the case of a woman who falsely accused others of adultery (k.azf) and he criticised the sanctions executed in the mosque. Abu Hanifa using arguments disputed this sentence, and that was the reason for the state authorities to forbid him further issuing of fetwas. Further in the text, Hasan Duvnjak gave the opinion of Abu Hanifa according to which a man does not commit a violation when he swears not to eat meat, and still he eats fish; then he gave the opinion of Abu Hanifa regarding two worthless fetwas Shafija and usage of untilled land. This last fetwa was written in Turkish, and the whole treatise ended in a verse written in Persian.
'

90

Jasnaami

QU'EST CE QUE "NOTRE HERITAGE" PLUS PARTICULIEREMENT SUR UN MANUSCRIT CONSERVE AU SIEGE DE LA COMMUNAUTE JUIVE (,,JEVREJSKA OPTINA") DE SARAJEVO .
"Otre heritage" (,,naa batina") est un syntagme employe depuis un certain temps en Yougoslavije, qui indique les ouvrages crees dans le passe, non publies ou non-etudies de nos jours. Cette expression devrainet concerner des travaux sur tous les "peuples et nations" (narode i narodnosti) de Yugoslavie, mais il est, semble-t-ille plus utilisee a propos des textes sur la Bosni e, et en Bosnie-meme ou vivent, d' ailleura, des peuples appartenant aux plusieurs confessions ou nationalites, telles que les musulmans, les Juifa, les catholiques et les orthodoxes. Le terme ,,naa batina" (notre heritage), qui signifie en langue serbocroate la meme chose que le tenne ,.nae nasljee" est employe anjour d'hui presque aussi sourent qua la fromule ,,fraternite-unite" ("bratstvo ijedinsto"). Comme la recherche sur les musulmans de Bosnie est devenue tres developpee depuis quelques decennies en Bosnie, (quoique ces etules ne sont toujours pas suffisantes ni satisfaisantes), l' expression "notre heritage" .ou "naa batina", en serbocroate, connote le plus souvent la recherche sur les musulmans (voire les Musulmans) de Bosnie ayant ecrit en langue, arabe ou persane. Nous n' allons pas discuter i ci la qualite de ces etudes et des nombreuses publications concemant cet heritage, publiees le plus souvent en volume dans les editions de "l' heritage culturel" de Svjetlost, a Sarajevo. Nous ne voulons pas non plus disc uter si les ouvrages concemant l' heritage culturel sont publies proportionnelement a la fameuse "elee" politique. En effet, nous voudrions surtout evoquer le deplorable fait qu'il n'y a pas d'echanges entre les chercheurs yougoslaves . Notamment, les orientalistes qui s'interressent a la periode ottomane, connaissant le ture, l' arabe et le persan, ne se sont jamais interesses a l'hebreu ni a !'histoire juive, de meme quje les chercheurs juifs ne se sont pas interesses a l' heritage musulman ni a l' apprentissage des trois langues orientales, indispensables pour l' etude de la Bosnie ottomane et des differentes cultures qui y cohabitent depuis longtemps. 91

Le probleme des documents et de leur exploration est etroitement lie aux problemes precedents. Or, les documents historiques de l ' epoque ottomane, concerves dans de nombreuses bibliotheques de Bosnie, ne sont toujours pas etudies a fond, de meme que les manuscrits d'ouvrages litteraires., ecrits soit dans les trois langues citees ci-dessus (ture, arabe ou persan), soit en hebreu ou en ladino II y a plusieurs raisons a cela: l'une d'entre elles est le fait qu'il n 'existe pas de catalogues complets des manuscrits (comme par exemple dans la bibliotheque de Gazi Husrev bey de Sarajevo), et que souvent de nombreux et precieux documents ne sont meme pas enregistres (par exerople ceur du Siege du la Communaute juive (Jevrejska optina) de SaraJeVOo
o

Une a utre question se po se egalement a celui qui s' interesse a rhistoire integrale de la Bosnie et non seulement a la culture d 'une confession particuliere: les manuscripts conserves au Siege de la Communaute juive. voire les documents ecrits en hebreu ou en ladi no, concernent-ils ,,notre heritge", c.a.d. l'rustoire musulmane; autrement dit: la presentati.o n d' un manuscrit ecrit dans une autre langue que le ture, le persan, l' arabe ou le "bosniaque", peut-elle etre le sujet de ce colloque? Par ailleurs, il va sans dire que les documents ecrits en ture , par exemple, devraient interesser les Juifs car ils component des donnees historiques importantes led concernants. L a reponse a la question posee ci-dessus nous parait tout a fait positive. Or, ce que nous desirons souligner, e' est qu ' en tra vaillant sur les Juifs de Bosnie (Sepharades) a epoque ottom ane, nous a vons eu l' occasion de decouvrir un certain nombre de m anuscrits qui concement aussi bien !'histoire juive que musulmane, et qui demontrent le faif qu'une etude parallele et comparative se revele necessaire. Le probleme presente ci-dessu s a aussi un rapport avec l'etude d'un autre ph'enomene, tel que la litterature dite alharniado et de nombreux textes dits alhamiado qui ne sont pas encore publies de nos jours.
o

Que' est qu'en fait la litterature dite alhamiado? ,,La litterature alhamiado (aljamiado) est une litterature non-arabe, ecrite en caracteres arab es. Le nom est tire du mont "alhamia", la prononciation aspagnole de l' arabe "al-agamiya(4 (traduction: "non arabe, etranger"). Ce furent avant tout les musulmans d' Andalousie que designerent, tout au debut, par cette expression, les differents parlers des habitants du nord de la peninsule des Pyrenees. A la fin du Moyen-Age, ce terme comm ence a designer toutes les langues romaines de cette peninsule (le portugal, l' aragon et le catalan) qui n' etaient pas ecrites en caracteres latins, mais en caracteres

92

arabes. Le sens de cette expression est devenu plus large aujourd'hui et concerne toutes les langues non-arabes qui emploient des caracteres arabes comme ecriture"l) C'est ainsi que sont expliques les origines et le sens du tenne de litterature alhamiado. Quant aux textes en langue slave locale, ecrits en caracteres arabes, par des musulmans de Bosnie, ils sont consideres egalement comme faisant partie de la meme litterature denommee "alhamiado".2>La plupart de ces textes sont, comme l' on sait, kecrits en vers, dans un ton didactique. Par ailleurs, peut-on nommer "litterature alhamiado" les poemes ecrits en serbocroate et en caracteres hebraux, par exemple? Dans le eas contraire, comment les nommerait-on?
.

Or, nous avons trouve l'un des poemes de ce genre, qui figure dans le manuscrit "Ljekarua" (recueil de prescriptions medicales), conserve au Siege de la Communaute juive de Sarajevo (Jevrejska optina). Ce poeme est redige en langue locale avec des castteres hebreux, en ,,rashi" cursive. ll daterali de la fin du 19eme siecle, d' apres l' une des deux dates qui se trouvent dans le manuscrit (la premiere est celle de 1820 et l' autre de 5599/1890, selon le jeune rabbin Ranko Jajanin a qui nous voudrions ex primer, par cette accasion, notre gratitude). L e poeme est ecrit dans le meme style que d 'autres poemes dits alhamiado, c'est dire les poemes ecrits en langue slave locale, avec des caracteres arabes. Le theme, lui aussi est semblable a celui que l' on lit dans d'autres poemes dits alharniado. ll s agit, plus particuliekrernent, d'un poeme concemant Mahmud Pacha da Tuzla et Mahmud Pacha Fidahi de Zvornik (lu par Ranko Jajanin). Le poeme pullule de fautes de langue slave de ce poeme, de meme que nous ne savons pas a qui il s' adresse, ni les raisons po ur lesquelles il a ete note en caracteres he breux; enfin pourquoi il s' est trouve dans ce manuscrit des prescriptions medicales. En revanche, nous n'avons pas pu trouve un poeme semblable a celuici dans des anthologies de la poesie dite alharniado, celle de Abdurahman Nametak, ni dans l' ouvrage de M ehmed Kapetanovi-Ljubuak)3>. Par ailleurs, a la fin de ce rnanuscrit, qui fait hommage au Sultan Mehmed (li?) (dans le texte: "a notre maitre le Sultan Mehmed"), se trouve une note qui nous informe que le manuscrit aurait ete "revise par Dorninanti Franciscus". Aussi y figure-t-il egalement un texte assez illisible, ecrit en plusieurs langues avec des caracteres hebreux: en francais, italien et turc.4 >
l) M. Hukovi: .,Najstariji alhamijado tekstovi", Bosna i Hercegovina, Enciklopedija Jugoslavije, Leksikografski zavod, Zagreb, 1982. p. 342-343. 2) Ibid, p. 342. 3) Cf Abdurahman Nametak: Hrestomatija bosanske albarnijndo poezije, Svjetlost, Sarajevo, 1981. Mehmed Kapetanovi-Lju buSak: Istono blago, L ll Sarajevo. 1879. 4) Cornunication de Ranko Jajanin .

93

Les personnages historiques evogues dans le poeme et les. evenements auque1s le poeme fait allusion indiquent que le poeme a ete sans doute. reclige au milieu du 19eme siecle. Le texte de ce poeme transcrit en caracteres latins serait le sui vant. l. U Zvonriku u Donje Gradivu U njoj sjedi Paa Mahmud Paa 2. A u gonzje, Tu rak Bego Bego Na}aliju Paa Fidahiju Ziju 3. (...) Abdu Bulju Baa Ali bila zvonzika pokara
4. Mahmud Paa, Paa (...) Mila majko

Ne daj grada brez golema

5. Jada, ni topova bres, ernijen rana Ni sibjana bres mertvijeh glava

6. Govorio Paa Mahmud Paa Doji meni Tuzla kapetane

7. Dokji meni Tuzla kapetane

I njegovo osjen (osam?Jpaia

8. I Sarajli stari gazija Ne boj mi se Posavsko vezira i njegova paa . .. . . . . .,. . . zpasa L njegova pasa t pasa, m njegova
9. Abdu Bulju Baa

Traduction: "Dans la hasse ville de Zvornik, c'est la que Mahmud Pacha se trouve, l Alora que le Ture Bego est as sis en haute ville, pies (?) de Ziya Fidahl Pacha./ (mot illisible) Abdu B ulju Basa; mais le desestre (?) est

94

dmbe sur. Zvornik (provenant de Zvornik)/ Et Mahmud Pacha (crie).; (mot illisible) Oh ma chere mere n' abandonne pas la ville sans grandes /Peines~ (ne donne pas) des canaux av.ant que les plaies noires ne s' ouvrent et les tetes ne .tomhent.. /Ainsi parlait Mahmud Pacha. Viens (aide-moi)., Le capitaine de Tuzla et hui.t petits..pachas .(?) /Meme le vieux gazi de Sarajevo! N'aie pas peur du .vizir.de Posavina et de ses pachas, ni de son Bulju Baa" ... Ce.tte. .traduc.tion n' est. qu' appr.oximative car, d'une part nous ne sommes pas. capables de lire le poeme par nous-nemes, et d'utre part~ de nombreux mots y sont illisibles. Par ailleurs, il est clair que le poeme n' est pas termine. De. plus, il ressemble a de nombreux poemes populaires qui chantent le. capitaine da Tuzla. Les evenements auquels le poeme fait allusion et les personnages qu 'il evoque pouraient, sana doute, etre les memes que decrit Hamdija Kreevljakovi dans son ouvrage "Kapetanije u Bosni i Hercegovini"5). ll s'agit probablement des personnages historiques, tela Mahmud Bey, devenu plus tard le pacha, connu surtout comme le capitaine de Tuzla (Tuzla Kapetan ou Mahmud Tuzlagi) et Mahmud Pacha Fidahija (Fidahi) de Zvornik6). Ce sont eux qui auraient provoque une insurrection a Posavina pendant le regne du vizir. Omer Pacha Latas, qui prit fm en 1850. Les rebelles, le fils de Mehmed Pacha de Tuzla et son cousin, Mahmud Beg Gradaevi , ont ete enyoyes a Sarajevo avec les autres insurges. Gradaevi mourut dans la prison de Saraj.evo en 1851, alora gue Mahmud Pacha de Tuzla finit sa vie sur l' ile de Rhodes ou il tut expulse avec toute sa fantille7> . Ausi, ne sommes-nous pas en mesure de confrrmer avec certitude si les pachas cites ici sint veritablement les memes que cite H. Kreevljakovi. Nous ne connaissons pas, non plus, les autres personnages eyoques dans le poeme. Une fois de plus, nous tenons a souliger que notre intention est surtout de souligener !'importance de nombreux documents historiques et de nombreux manuscrits d'ouvrages litteraires qui restent inerplores de nos jours. Nous voulona demontrer egalement que les etudes paralleles sur la Bosnie ottom ane se revelene absolument necessaires. Enfin, notons en conclusion la chose suivante, meme si l on suppose que tous ces peuples sont etrangers (ce qu on repete parfois en Yugoslavie), et qu' ils se sont instales en Bosni e il y a plusieurs siecles, ces plusieurs sieeles de coexistence ne son-ila, tout de meme, pas sutisanta pour qu ils commencent tout simplement a faire partie de l'historie bosniaque. Ainsi les etudes des differentes cultures comprendront, peut-etre, beaucoup moins de lacunes que les precedentes.
5) Hamdija .Kre.evljakovi, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, neme ed., Sarajevo, 1980. p. 209-210.

6) Ibid. 7) Ibid.

95

...,

...,

...,

"STAJE TO NASA BASTINA

...,

-POSEBNO O JEDNOM RUKOPISU KOJI SE C.UVA U JEVREJSKOJ OPTINI U SARAJEVU" Djela svih naroda koji su ivjeli i stvarali u Bosni pripadaju kulturnom nasljeu Bosne. U naunikoj praksi, meutim, ne postoji razmjena iskustava meu onima koji izuavaju kulture razliitih naroda, odnosno ne postoje paralelne i komparativne studije. Pri ovome posebno mislimo na odsustvo paralelnih studija iz oblasti turkologije i hebrastike. Postoji vie razloga za to. Jedan od njih je pomanjkanje kompletnih kataloga odreenih biblioteka, i nepristupanost rukopisima. Drugo je inj enica da se muslimanski orijentalisti koji poznaju arapski, turski ili persijski jezik i koji se zanimaju za muslimans1.."U prolost nisu zanimali za hebraistiku i za prolost bosanskih Jevreja, ali i obratno, Jevreji nisu izuavali arapski, turski ili persijski koji su neophodni za poimanje bosanske prolosti rada i posebno. Rukopis koji smo pronali meu djelima pohranjenim u Arhivi Jevrejske optine u Sarajevu svjedoi upravo o neophodnosti paralelnih i komarativnih studija, i potvruj e injenicu da je kulturna batina Bosne jedinstvena i nedjeljiva po nacionalnostima. Ovom prilikom istakli smo posebno jedan rukopis, pisan na lokalnom slavenskom jeziku (,,bosanskom"), hebrejskim pismom, iji su tema i stil vrlo sliili brojnim alhamijado tekstovima, pisanim na lokalnom slavenskom vernakularu arapskim pismom. U ovom radu donosimo tekst u transkripciji Ranka Jajanina. zahvaljujui kojem smo i uspjeli da ga deifrujemo. Rije je o rukopisu pjesme u kojoj se pominje Mahmud-paa iz Tuzle i Mahmud-paa Fidahi iz Zvornika, pjesme iji nam autor ostaje ovom prilikom nepoznat kao i razlog zbog kojeg je zapisana na hebrejskom pismu i zbog kojeg se nala meu lijenikim receptima rukopisa Ljekarue.

96

Muham. ed Mrahor.o.vi MUSTAFA EJUBOVI-EJH JUJO RISALA.Fl.ADAB. AL-BAHT .(TRAKTAT O DISPUTACUI ILI O METODI POSTUPKA URASPRAVI) Uvodne naznake Habent sua fata Libelli Knjiga ima svoju sudbinu Hioratius
Ako bismo ovu latinsku maksimu primijenili na opus Mustafe Ejubovia Mos tarea, i ne samo njegov, tada bi nam se u cjelosti otkrio njen pravi smisao , tj. ukazala bi nam se nepravina sudbina ovog i svakog drugog mislioca, koji pripada krugu muslimanske duhovne ba tin~. Zlosretni civilizacijski udes, koji je desetljeima trajao i uticao na izvorno knjievno stvaralatvo Muslimana, ne omoguivi mu da se definitivno uoblii i razvije na sopstvenoj osnovi, destruktivno se reflektirao i na istraivaki rad u oblasti te duhovnosti, potiskujui je na margine kulturnih i knjievnih zbivanja na ovim naim prostorima. Time je, dakako, onemoguena i odloena njena kritika valorizacija i rasvjetljavanje, pa je pojava ozbiljnijih istraivakih djela, kako onih izrazitih predstavnika te knjievnosti, tako i radova interpretativnih i inicijalnih pretenzija, dugo bila, naprosto, iluzorna pretpostavka. Takva kulturno-politika klima ali i stanje kulturno-povijesne svijesti naeg naroda dovela je do paradok salne situacije, pa je, naprimjer, ejh Jujo, gotovo nepoznat stvaralac, a cjelokupna duhovna batina bosanskohercegovakih Muslimana nema, jo uvijek, odgovarajuu elaboraciju i tretman.
Meutim, zadnja dva desetljea karakterizira znaajan pomak i izrazito intenziviranje znanstveno-istrai vakog rada na polju kritike valorizacije ukupnog knjievnog korpusa tog naslj ea. K ataloke obrade, bio-

bibliografski i interpretativni radovi i, za sada, rijetki monografs.ki radovi, otkriH su nam imena njegovih znaajnih neimara, a kulturni segment islam-

97

sko-orijentalne provenijencije konstituisan u polmilenijskom razdoblju, zadobija sasvim izvjesne obrise i odrednice. Knjievni rad Muslimana razvio je svojevrsne strukture, iji se povijesni smisao i geneza ne mogu posmatrati izvan ireg kompleksa onih pitanja koja se vezuju za islam i njegovu civilizaciju. U cilju objektivnog elaboriranja tog dijela batine jugoslovenskih naroda islam nam postaje nezaobilazna tema i sugovornik. Za cjelokupnu islamsku duhovnu tradiciju znaajne su tri kapitalne
injenice:

l. Razvijena izvorna stvaralaka duhovna djelatnost u oblasti teologije. filozofije, jezika i drugih disciplina;
2. Osebujna
prevodilaka

djelatnost u svim granama islamskih zna-

nosti i knjievnosti;
3. Prepisivaka djelatnost razvijana putem brojnih kola diljem islamskog svijeta: u Basri i Kufi, Bagdadu i Damasku, Kairu i Toledu, kasnije, i

drugdje. 1) Ove tri bitne forme duhovnog djelovanja nale su svoj produetak i u duhO\nom radu i stvaralatvu bosanskohercegovakih Muslimana. Pni ozbiljniji radovi o duhovnoj batini Muslimana pojavili su se poetkom ovog stoljea (B aagi) , ali se odreeni sistematski rad zasnovao i odvija se u okviru znanstvenih projekata kulturnih institucija BiH: Orjentalnog instituta. Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu i Arhiva Hercego\ine u Mostaru. Po knjievnoj formi bio-bibliografski, a nekoliko posljednjih i interpretativni, od kojih nelci jo nisu publikovani , ti radovi e predstavljati okosnu grau i literaturu, koja e kasnijim istraivaima pruati elementarne informacije i podastirati kritiki provjerene podatke za razvijanje novih pravaca i specijalnih studija, pa i sinteza o kulturnoj povijesti Bosne za vrijeme osmanske uprave i u moderno doba. Vrlo je znaajno da su na taj nain stvorene bitne pretpostavke za dvojako djelovanje: - za izradu studija o pojedinim misliocima, njihovom opusu i problemima kojim su se bavili ; - za rad na kulturno-povijesnoj i znanstveno-kritikoj valorizaciji duhovne tradicije u cjelosti na ovim prostorima. Najstarije poetke istraivanja knjievnog rada Muslimana susreemo u biografsldm skicama o nekolicini najznaajnijih stvaralaca na orijentalnim jezicima koje su objavljene devedesetih godina prolog stoljea u listovima Salname (Ibrahim-beg Baagj) i Vatan (Haf1z Mehmed Taufik Oki) .2)
l >Henri Corbi.n, ffistori ja islamske moz.ofije, Sarajevo, 1977, s. 26. Dr Muhamed dral ovi, Prepisivai djela u arabikim rukopisima, Sarajevo, 1988. 2) Dr Hazim abanovi, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973., s. l fr 20.

98

najpregledniji rad o knjievnom stvaralatvu Muslimana do danas, dao je rahmetli Hazim abanovi u bio-bibliografskom djelu Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, objavljenom posthumno, u Sarajevu 1973. Autor je . opirno obradio stotinu ezdeset etiri pisca, a o sedamdeset sedam drugih dao je kratke informacije, dragocjene za dalje istraivake. napore. Ovo. osnovno djelo o muslimanskoj knjievnosti otvorilo je mogunost da se sagleda njen obim i nedovoljna prouenost. U intervalu od nepunih dvadeset godina od publikovanja .ovog djela, pojavilo se nekoliko inicijalnih,. eksplorativnih i interpretativnih radova i zbirki u toj oblasti: l .. Dr Omer Nakievi., Hasan Kafi Pruak, pionir arapsko-islamskih nauka u BiH (magistarska dis. ertacija), El-Kalem, 1976.; 2. Dr Fehim Nametak, Fadil-paa .erifovi, Svjetlost, Sarajevo, 1981.; 3. Dr Fehim Nametak i dr Amir Ljubovi, Izabrani spisi, Veselin Maslea, Sarajevo, 1983.; 4. Dr Lamija Hadiosmanovi i Salih Trako, Tragom poezije bosansko-hercegovakih muslimana na turskom jeziku, Sarajevo, 1985.; 5. Dr Demal ehaji, Derviki redovi u jugoslovenskim zemljama, Orijentalni institut, Sarajevo, 1986.; " 6. Dr Muhamed Zdralovi, Prepisivai djela u arabikim rukopisima, I-ll, Svjetlost, Sarajevo, 1988.; 7. Dr Amir Ljubovi, Radovi naih ljudi iz oblasti logike na arapskom jeziku (doktorska disertacija jo uvijek neobjavljena), Orijentalni institut, Sarajevo, 1988.; 8. Dr Ismet Kasumovi, Ali-dede Bonjak i njegovi filozofski i sufijski radovi (neobjavljena doktorska disertacija), Orijentalni institut, Sarajevo, 1986.; 9. Arapsko-islamske znanosti i glavne kole od XV-XVII vijeka (doktorska disertacija) El-Kalem, Sarajevo, 1988.; 10. Dr Fehim Nametak, Pregled knjievnog stvaranja Muslimana na turskom jeziku, El-Kalem, Sarajevo, 1989.; ll. Hifzija Hasandedi; (ovaj autor je objavio niz istraivakih radova iz kulturne batine, i djelo: Muslimanska kulturna batina u istonoj Hercegovini, "El-Kalem", Sarajevo, 1990. Ovom popisu bi se moglo pridodati jo nekoliko veih i manjih radova

Najznaajniji i

99

BIO-BffiLIOGRAFSKA SKICA DJELA I LICNOSTI MUSTAFE

EJUBOVIA-EJH JUJE Mustafa Ejubovi je, izvjesno, najsnaniji i najplodotvorniji stvaralac muslimanskog kruga u kulturnom ivotu Bosne i Hercegovine od druge polovine xvn do poetka xvrn stoljea. Izrazit je predstavnik one grupe naih mislilaca koji su sva svoja djela, uglavnom, pisali na orijentalnim jezicima.3) Zahvaljujui briljivo pisanim biografijama njegovih uenika muderrisa Ibrahima Opijaa i pjesnika Mustafe Huremija, kao i autobiografskim i bibliografslcim podacima, koji su jedna vrsta kritikog instrumentarija uz gotovo svako njegovo djelo, bilo je mogue u glavnim crtama rekonstruirati ivomi put i rad Mustafe Ejubovia. Ta djela predstavljala su primarne izYore. kako za istraivanja koja su poduzimali nai prvi istraivai: Muvekk.it, Ibrahim-beg i Safvet-beg Baagi, Mehmed Handi i drugi, tako i za ona koja su provedena u najstarijim radovima evropske orijentalistike. .... Puno ime Sejh Juje, kako su ga zabiljeili izvori u arapskoj grafiji je Mustafa b. Jusuf b. Murad Ayyubi-zade al-Mostari al-Bosnawi.4) Roen je u Mostaru 1061/1651. od Jusufa~ sina Muratova, veoma obrazovanog profesora jedne od mostarskih medresa. Osnovno i srednje obrazovanje je zavrio u rodnom gradu pred uvenim profesorima ejh Ahmedom Opijaem, hadi Ismailom Opijaem, muftijom Hasanom Mostarcem i kaclijom Ismailom ef. Mostarcem. 5) Zapazivi kod mladog Mustafe veliku intelektualnu darovitost i izraeno zanimanje za obrazovanje, sasvim su mu se posvetili podstiui kod njega te vrline. Ohrabren takvom brinou i miljenjem svojih u6 telja, zatim motiviran vlastitom nutarnjom eljom za viom izobrazbom krenuo je u Carigrad, duhovni centar osmanske Turske, 1677. godine. Prema raspoloivim podacima, diplomirao je, najvjerovatnije, 1681. godine, etiri godine poslije odlaska iz domovine. Prema tadanjem sustavu kolstva bio je obavezan odraditi pripravniki sta, mulazarna, nakon ega je dobio profes uru na nekoj od niih carigradskih medresa, to je za njega bilo veliko priznanje od te sredine. U Carigradu je proivio naj plodnije godine svoje ivotne dobi i ispoljio velike intelektualne i spisateljske mogunosti. Upravo tih dana, kada je oekivao jo jednu verifikaciju za svoje visprene profesorske i spisateljsko angaovanje- naimenovanje za redovnog profesora na jednoj od najpoznatijih kola, stigao mu je poziv iz rodnog Mostara da se vrati i preuzme poloaj
Hatim Sabanovi, KnjiZ.evnost Muslimana BiH na orijentaJrum jez.ici.ma, s. 390. 4) Ibrahim Opija, Manaqib aJ-!aQil aJ-muhaqqiq Mu~ La..(a b. Yiisuf al-Mastan, Glasnik VIS, Saraje'JO, br. l3, 1956, ~- 1-22; prevod: Muhamed Muj i. 5 ) Safvet-beg Ba.Sagj, B o~njaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Sarajevo, 1986., s. 160.
3)

100

muftije za to podruje, nakon to je umro njegov muderris i bivi muftija Hasan ef. Mostarac. "Uzavrela je u meni ljubav prema rodnoj grudi... , jer da nije ljubavi prema domo.vini, ona bi propala", pisao je tada ejh Jujo.6) Vratio' se. u Mostar nakon petnaestogodinjeg boravka u Carigradu, u 43. godini ivota. Vrlo je vjerovatno da je s preuzimanjem poloaja muftije prihvatio i poziv da u Karaoz-begovoj medresi predaje kljune predmete: tefsir (egzegezu Kur'ana, hadis) Poslanikovu tradiciju, u~iil al-l).adit (filozofiju islamske tradicije, u~iil al-fiqh (filozofiju prava i al-ba.laga) stilistiku. Petnaest posljednjih godina proivljenih u Mostaru protekle su u znaku pune i zrele angairanosti u oblasti prosvjetnog rada: predavanjima, pisanju udbenika i propovijedi, i na spisateljskom radu u oblastima onih znanstvenih disciplina, koje su ga posebno privlaile. Umro je u rodnom gradu, 16. jula 1119/1707. godine.?) da su nam dvojica njegovih uenika i prvih biografa zabiljeili naslove i broj ejh Jujinih djela, ne moemo sasvim pouzdano tvrditi da su sva objelodanjena i da, poneki autograf ili prepis rukopisa, ne lei privremeno neotkrivenB) ili, ak, zauvijek zagubljen za nau duhovnu batinu. Nekoliko radova za koje se zna da njemu pripadaju, jo uvijek nisu pronaeni i katakolokl obraeni pa je i njihova sudbina neizvjesna. U brojnim privatnim kolekcijama i zbirkama, lokalnim arhivama ili bibliotekama diljem svijeta razasuta su njegova djela koja oekuju istraivae i njihovu znanstvenu elaboraciju. ejh Jujin biograf Ibrahim Opija u svom djelu Manaqib izvjetava nas da je njegov uitelj napisao 27 djela iz razlii tih znanstvenih disdplina i prepisao oko 60 djela za vlastite potrebe tijekom svog petnaestogodinjeg boravka u Carigradu.9) Ovdje nemamo namjeru da pruamo pregled svih njegovih radova, ali emo ukazati na injenicu da je ejh Jujo okuavao elokventnost svog spisateljskog umijea u irokom duhovnom obzorju, aktualnom i primjerljivom kulturnim situacijama njegova vremena. su knjievne forme u njegovu bogatom opusu disputacija, glosa i superglosa date u oblastima teologij e, prava i filozofije prava,
Najee
Unato injenici

6) Haz.im abanovi,lbid., s. 396. 7) Ibrahim Opija, Manaqib, prema TariJu Enveri, V. s. 147. 8) SafveL-beg Baagi , Ibid., s. 161. 9) Ibrahim Opija, Manaqib, loc. ciL i Hazim abanovi, Knjievnost ..

lO l

jezikih disciplina, filozofije i logike. lO) Zbog toga se ne bismo mogli sugla-

siti sa onim autorima koji ovog mislioca prvenstveno predstavljaju kao logiara i filozofa. ll) Smatramo da se takvim situiranjem ejh Juje u korpusu muslimanske duhovne tr~d.icije utire jedna predrasuda u kojoj on nije usamljen sluaj. Takvu sudbinu prije njega dijelili su Hasan Kafi Pruak, Ali-dede Bonjak i jo neki drugi muslimanski pisci. Zbog ega smo nae interesovanj.e usredotoili ba na ovog mislioca? Prvo: zbog injenice da je o njemu do danas relativno malo pisano, tako da su mnoga pitanja vezana za njega i njegov rad ostala jo nerasvijetljena Drugo: on je ostavio duboka traga u oblastima kojima se vrlo uspjeno bavio. na njegovu djelu jasno se otitavaju ne samo duhovna druge situacije i gibanja njegova vremena.
Tree: ve

etvrto: njegovi pravni, jeziki , teoloki, logiki pa i filozofski spisi

su svjedoanstvo visokog nivoa elaboracije i do danas su nepravedno zaposta\~ ljani. Jedan od presudnih razloga je sadran u inj enici da su se nai istraivai kulturne batine najee bavili historijom i knjievnou , a vrio malo njenim filozofsbm i teolokim aspektima, iz ega proi stie pogrean utisak da naa duhovna tradicija orijentalne provenijencije gotovo i nema filozofije i teologije. Tu predrasudu demantuju djela Ali-dede Bonjaka, Hasana Kafije, Abdullaha Bonjaka, a napose Mustafe Ejubovia - ejha Juje.
TRAKTATODISPUTACUI Prijevod

Hvala Bogu, koji je Gospodar svega. Neka je blagoslovljen Njegov vjerovjesnik i neka je blagoslov vjerovjesnikovoj porodici i njegovim asnim prijateljima A zatim: ovo je traktat o disputaciji, koja sadri uvod i dva poglavlja. n> Uvod predstavlja spekulativno raspravljanje,13) dvojice sudionika o od10) Smail Bati, Kultura BoSnjaka, Wien 1973., s. 78. J l) Primjerice: A Ljubovi u radu: "Na marginama rukopisnih djela Mustafe Ejubovia", vina, br. 4, Mostar, 1985. 12) dvije cjeline; 13) spekulativni postupak u raspravi;

Hercego~

102

nosu dviju stvari14) u. cilju izricanja istine. Ili, prema drugom miljenju, to je odbrana govora metodom spekulativnog sueljavanja u cilju p.ostizanja istinitog suda
Logina inkompatibilnost sudova u replici podrazumijeva opovrgavanje odreene premiselS), .odnosno, opovrgavanje (izloenih) dokaza. Kontraritet je, dapae, opovrgavanje dokaznog iskaza _s pomou argumenata, a po drugima, opovrgavanje neodreene16) premise istinitim iskazom. To predstavlja kontraran sud ili nunost nemogu.eg}7)

Kontradikcijalal-mu'areda jeste uspostavljanje dokaznog iskaza nasuprot onom koga drugi sudionik izrie18) ili je, pak, to uspostavljanje dokaznog iskaza oprenog onome na emu se temelji stav. sudiskutanta. Niz meusobno uvjetovanih i povezanih stavova/sened 19) je ono na emu se zasniva negacija istinitih i neistinitih premisa20), odnosno ono to se izrie za podupiranje negacij.e, prema miljenju onoga koji opovrgava2 1>, makar, u osnovi, to i ne bi bilo smisleno. Prva iskazna cjelina22) lal-maqalaal-Ulal u logikom kontekstu disputacije, budui je u funkciji afirmacije govora i miljenja, uslovljena je .(korekcijom) afirmacijom tradicionalnog dokaznog iskaza. Ako bi se poelo, kod uspostavljanja dokaznog iskaza, na nain kako je to ustvreno, tada e onaj ko pita23) drugom sudioniku osporavati (negirati) ili dio premise ili cijelu premisu jasnim partikularnim ili optim iskazima, bilo da se pri tom postupku primijeni ili ne primijeni saimanje. Ako prvi replicijent ne primijeni saimanje,24) uradie to ili diskvalifikacijom seneda25) ili neeg drugog (ili kontriranjem s pomou osnovnog iskaza ili s neim drugim). Ova dva postupka nazivaju se logika inkompatibilnost argumenata i opta (univerzalna) kontradikcija, kako je to poznato, dok se trei iskaz zove iznueni dokaz, koji je nepoznat kod logiara.26) Ako se pak, negacija temeljnog iskaza izvri argumentom, tada se taj postupak zove. univerzalna kontradikcija. Ali, ako bi se negacija izvodila
14) dva suda ili dvije pretpostavke; 15) pretpOstavke; 16) neistinite; 17) izostajanje suda ili nunouzronu povezanost nemogueg; 18) nasuprot drugom stavu koji ga porie; 19) relacija, odnos, pretpostavljena osnova; 20) stavova, argumenata; 21) ili: pomou premise kojom se negira; 22) prvi stav, tvrdnja; 23) prvi sudionik u raspravi; 24) dokazni iskaz; 25) osnovni temeljni iskaz; 26) interpretatora, komentatora.

103

protustavljanjem kontramog argumenta, tada bi se to zvalo kontradiktoran sud~ Ovakav je postupak prvog sudionika u raspravi. Meutim , ako prvi replicijent negira dio premise ili cijelu premisu drugog sudionika~ tada je ovaj obavezan da mu suprotstavi argumentovan isk az ili aluziju (ukazivanje), ili, pak, da mu negira temeljnu pre tpostavku (premisu), ako je njegov dokazni iskaz sadri. Ako, meutim, prvi replicijent bude argumentom poricao dokaz drugog sudionika, tada je ovaj obavezan negirati taj argumenat protivargumentom. Doim, kada prvi replicijent podastre dokazni iskaz nasuprot sureplicijentu, ovaj mu~ nuno, ima suprotstaYiti svoj protivdokaz, ime je dospio u poziciju prvog replicijenta i obrnuto. U protivnom, bie mu potrebno ono to je bilo potrebno prvom replicij entu u postupk-u ras prave; i tako slijedom. Ovakav j e postupak u odnosu na dokazne iskaze: drugi , dalji iskaz.
trei

i svaki

Ako premise prvog replicij enta dovedu do suda nuno prihvatljivog ,

tada slijedi nuan zakljuak. U suprotnom, dospijeva se do beznadenosti i besmisla rasprave.

Drugi dio metodikog postupka /al-maqala a~-~aniye/ tretira tematizirana pitanj a meu sudionicima u raspravama. Jedno i zmeu tih je da sueljavanje negacije negaciji bude indirektno; drugo, da se diskvalifikacija jasne prerruse, svakom posvema jasne, ne izrazi artikulacijom; tree: da negacija spekulati vne premise, za koju se podastiru argumenti, bude in direktna; etvrto: da negacija nunog suda pretpostavlja diskvalifikaciju suda koji slijedi: peto: da negacija manje premise prethodi negaciji vee premise ; esto: da negati van (diskvalifikativan) odgovor prethodi afirmativnom odgovoru; sedmo: da replicijent u raspravi, koji podastire protivargumente, mora imati pretpostavke o premisama suda drugog sudionika; osmo: da se kontramost ispolji prije kompletiranja argumenata, ali i poslije toga; deveto: da se kontraritet ispoljava samo u logikim postupcima, kao naprimjer, kontraritet argumenata. za razliku od tradicionalnih, apodiktikih sudova. Zavren je traktat o metodi postupka u raspravi potovanog Mostarca. Kek.a je s njim milost Gospodara Stvaratelja. Preveo Muhamed
Mrahorovi

104

Analiza traktata

Znaajan dio svog rada ejh Jujo je posvetio znanosti o disputaciji.

Radovi o ovoj znanstvenoj disciplini p.ojavljuju se u velikom nizu djela na Istoku i u Evropi, a tretirala su osnovna pravila koja je potrebno slijediti prilikom voenja rasprave, posebice. u oblasti teoloko-filozofskih disciplina. U .toj, .oblasti ejh Jujo je napisao devet traktata, uglavnom, glosa i superglosa. Jedno od tih je i ova Risala pod naslovom Ijula~at al-'adab ili Risala fi 'adab al-bal:lt, u kome su, izuzetno saeto,.samo naznaeni problemi iz te oblasti. O Risali kao knjievnoj formi veoma popularnoj u arapsko-islamskoj duhovnoj tradiciji, nemamo namjeru ovdje govoriti. U ovom traktatu ona zahvata problem dijalektike logike, koji je osnovna logika teolokih dokaza, a to je aristotelijanska logika opteg, to potpuno odgovara strukturi teolokog miljenja koje je usmjereno na dokazivanje Prvog - Primordijalnog bia, izvora postojanja svega, tj. Boga. Kako dijalektika metoda upotrebljava kontrarne stavove na osnovu kojih se izvode dokazani stavovi, to ejh J ujo u ovoj disputaciji problematizira poloaj prve afinnativne, zatim negativne te svih slij edeih teza, kao poloaj prvog subjekta, drugog, treeg itd . U tom kontekstu on osobito posveuje panju implicitnom ruzu stavova, koji je sadran u svakoj optoj tezi. Tako na primjer, bilo koji opti stav, kao: -Svi su ljudi smrtni - sam po sebi podrazumijeva niz drugih stavova bez kojih ovaj, sam po sebi, n.ije razumljiv. ejh Jujo upozorava disputante da neki posebni ili nuni stav koji ne negira onaj prvi ili opti stav, nuno mora sadravati elemente negacije i pretpostavljenog seneda, tj. niza meusobno uslovljenih i povezanih stavova, iz kojih je izveden taj opti stav . .Taj postupak ponavlja se u svakom drugom stavu. Dakako, ejh Jujo nije propustio upozoriti da je taj metodiki postupak primjenljiv na razini racionalnih kategorija suda/aqliyyat, a neprimjeren i neizvodljiv na razini naqliyyat, tj . apodiktikih kategorija u kojima se utvruje istinitost i izvjesnost pojedinanog pa se od toga kree ka optem.

lOS

MUSTAFA EJUBOVI- EJH JUJO "RISALA FI ADAB AL-BAHT" (Trestise on Disputation or On the methods of Procedure in Discussion) The subject of scientific elaboration of the spirjtual inheritance (theo1ogica1. philosphical, literal, linguistic, etc.) of Muslims from Bosnia and Herzegovina was a taboo in the recent history of Yugoslav peoples. That was true both for the official politics which had no understanding for that inheritance and for scientists who avoided it or approached it timidly. Thus, that spiritual corpus was not the object of interest and critical research. That resulted in a paradoxical situation that the almost complete opus of the outstanding representatives of Muslim medjeval spiritual tradition was unjustly neglected. It was never catalogized or elaborated bibliographically or monographically. As an example, this paper mentions Abdullah Bonjak, Hasan Kafi Pruak., Mustafa Ejubovi - ejh Jujo, Ibrahim Opija and the others. The characteristic of the last few decades is a rather intensive scientific and research work, and as a result there appeared several very important works. They discovered, and for the first time presented, great Muslim scholars. In that way the level of culture and education of Muslims became completely authentic. Cultural heritage of Oriental provenance in these parts developed specific structures, whose historical genius and genesis can not be discussed out of the context of Islam and its civilization.

This paper tried to clear up certain questions related to Mustafa Ejubovi Mostarac- ejh Jujo. ln order to confmn the thesis that ejh J ujo was a very wise and prolific think.er in the field of theology and other scientific disciplines, this paper offers the translation of his short treatise Risala fi adab al-baht-Treatise on Disputation or On the Method of Procedure in Discus.
SIOIL

106

Salih Trako
PENDNAMA . -. KNnGA SAVJETA ffiRAHIMA UIANINA
LJLL ........

o..L

O naem kulturnom nasljeu osmanskog perioda, koje se ogleda, izmeu ostalog, i u bogatoj knjievnoj zaostavtini na orijentalnim jezicima (arapskm, turskom i perzijskom), pisao je odreen broj autora. I) U tom kontekstu dopunjavana je. i biografija Ibrahima Zikrije Uianina, ali bez nekih bitno. novih podataka. 2) Njegov. spjev, Pendnamu, pronali smo nedavno. u jednom rukopisnom primjerku, pa e. to upotpuniti dosadanja saznanja o ovom naem uenom ovjeku i pjesniku. Ali, prije toga, radi podsjeanja, evo nekoliko biografskih podataka .o autoru. Ibrahim Zikrija Uianin je roen u Uicu 1210. (1795) godine. Kao dj.eak doveden je radi kolovanja u Sarajevo. Po zavretku nauka nastanio se u Beogradu, gdje je bio poznat pod nadimkom Kullk Aga (Mali Aga). Bio je .dervi halvetijskog reda i stekao lijep ugled kao pjesnik i knjievnik. Od njegove ue porodice zna se samo za sina erifa Ahmeda koji se rodio 1239 (1824) godine. Ne zna se taan datum smrti Ibrahima Zikrije. Navode se dvije godine, 1270 (1854) i 1283 (1876). Osim ovih nekoliko turih, drugih podataka o njemu nema. O njegovim proznim i poetskim djelima do sada se znalo za ova: l. Mawrid al-.w~ul fi mawlid ar-Rasu!- prozni komentar poznatog Sulejman elebijina (Wasilat an-nagiit) spjeva o roenju posljednjeg vjerovjesnika Muhammeda, kod nas poznatog kao Mevlud. Ovo je, koliko znamo,
1) Osim S. B aagia (Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Svjetlost. Sarajevo, str. 201) i M. Hand ia (Ibrahim Zikri, Glasnik IVZ m, 1935. bL 2, str. 92-98), u ispitivanju ove materije najdalje je otiao Hazim abanovi, iji su rezultati posmrtno objavljeni u djelu: .Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973. Na njegove rezultate nadovezuju se i ispitivanja Fehima Namet.ka, koji je pronaao niz novih imena pisaca i pjesnika jz nae .knjievne i kulturne pro~losti, a ta se ispitivanja nastavljaju i sigwno e obogatiti izuavanja na o.vom planu. 2) Najnoviji lanak o pjesniku Ibrahlmu Zikriji U.ianinu i njego.vom komentaru Sulejman elebijinog Me vluda, vidjeti rad. Salih Trako, Ibrahim Zikrija iz Uica, komentator Sulejman elebijillog djela Vesile en-necat, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, Sarajevo 1985., str. 165-173.

107

jedini komentar Mevluda, a njime se Ibrahim Zikrija predstavio kao vrstan

alim. 3)

2. Divan- zbirka pjesama, koji je prema saopenju M. Handia autograf, broji 24lista. uva se u Gazi Husrev-begovoj. biblioteci u Sarajevu. 3. Mehmed Tahir u svome djelu Osma/i muellifleri navodi i nekoliko Ibrahim Zi.krijinih rasprava, ali o njima nita odreeno ne govori. To je preuzeo i Hazim abanoyj, ali takoer bez komentara.4> Sada smo u prilici da govorimo i o njegovoj Pendnami, Knjizi savjeta, za koju se do sada n.ije znalo. Pendnama kao anr u islamskim knjievnostima razlikuje se od ostalih pjesnikih vrsta u tome to je pisana lahkim jezikom pristupanim irokom krugu italaca kojima je i namijenjena kao didaktiko-moralistika lektira. Njegovana je i na naim prostorima najee u alhamijado literaturi, to je razumlj ivo, jer Bonjaci ovih krajeva, osim kolovanih. n.isu znali turski. Koliko se zna, Ibrahim Zikrija je jedini kod nas svoju Pendnamu spjevao na turskom jeziku. Ovaj anr zacijelo ima svoj uzor u Pendnami perzijskog klasinog pjesnika Feriduddina Atara iz 12. stoljea, koji e kasnije svoje epigone imati kod Perzijanaca, Turaka pa i kod nas. Ibrahim Zikrija je ovu svoju Pendnamu spjevao u ,,mesnevi" stihovima a namijenio ju je sedamnaestogodinjem sinu Ahmedu, a preko njega, kako je bio obiaj , i svim njegovim vrnjacima to je pjesnik u uvodnoj pjesmi iz-

nio ovako:

Onda pero poe ukrug da se kree Pa mome sinu Pendnamu izrie Oinji vidu, radosti srca, Ahmede, Nek' je pomo Boja uvijek uz tebe Ovo su tebi savjeti od mene Potrudi se, sine, svojski ih prihvati Napisah jasno na turskome tako Da bi se mogao koristiti svako Jezgrovite, kratke, ali obuhvatne Mnoge, raznovrsne, savjete prijatne Da ostane nekog iza mene traga Da me itaoci spomenu srca draga
Tri rukopisna primjerka ovog djela, od kojih je jedan prepisan iz autografa, nalaze se u zbirci rukopisa Orijentalnog instill.lta u Sarajevu. Vie o tom vidjeti lanak naveden u biljeci 2. 4) Vidjeti rad naveden u bilje~ci 2, str. 172.
3)

108

Pjesnik je poemu dovrio 1256 (1840) godine to je izrazio i u kronostihu nakraju ovako: u bitti, Zikriya, bu nazm i rahir Dedim tarihini ,,manzfime-yi cevahir"
O Zikrija, kad bi ova dina pjesma ispjevana Izrekoh joj " tarih u
-

" dragulji erdana u

Ovaj tarih (manzume-yi cevah.ir), koji bi dobro pristajao i za naslov ove poeme, preraunat po "ebced" sistemu daje 1256. hidretsku, to jest 1840. g. n. e. Iz ovog se vidi da ju je ispjevao dvije godine nakon to je napisao komentar na poznati Sulejman elebijin (Mawrid al-wu~Ul fi mawlid arRasiil spjev, o posljednjem vjerovjesniku Muhammedu, u narodu poznat kao
Mevlud.

Opis i sadraj djela

Rukopis ove poeme, koji je bio jedini za koji se zna (unikat), uvao se u Zbird rukopisa Orijentalnog instituta u Sarajevu (br. 4187). Na alost, nestao je u plamenu, od agresorske ruke. Rukopis je bez poveza, broji 14listova, razmjera 22x l4 cm. Na stranici je ispisano po 14 redaka, tanije bejtova, teksta, razmjera 14x8 cm. Papir bijel, srednje debljine i kvaliteta. Pismo "nesh" pisano crnim mastilom. Ovaj rukopis ima zapravo dva dijela: glavni tj. tekst Pendname (list llO) i dodatak od deset zasebnih pjesama (list 10-14). Spjev Pendnama je po formi ,,mesnevija". Ispjevan je lahkim i lijepim turskim jezikom. Broji 28 kraih pjesama, naslovljenih prema temi o kojoj govore. U njoj se izlau savjeti kako se vladati da bi se olakalo i osmislilo ivljenje, a to e initi ovjeka zadovoljnim i sretnim. Ovim savjetima su obuhvaene razliite prilike s kojima se ovj ek susree. Tako se daju savjeti: o potrebi pokornosti Bogu, ustrajnosti u molitvi, o grijeenju i pokajanju, dunostima prema roditeljima, sticanju znanja, moralnom ivljenju, pouzdanju u Bogu, o zahvalnosti i strpljivosti, o posljedicama lai, o lanim zakletvama, o zabrani iznalaenja i iznoenja tuih mahana, o posljedicama ogovaranja, smutnje, odavanja tajni, o izrugivanju, psovki i grdnji, o prijateljstvu, o slaganju naravi (kao posljedici druenja), o brizi o podreenima. o pravilima druenja, odijevanju, enidbi i branom ivotu, obavezama i brizi o kui, o umjerenosti i posljedicama krtosti, o posljedicama prazna govora. Svaka tema ima naslov, a izloena je u razliitom broju bejtova, od pet do 23. Temi o sticanju znanja (Der wasf-i ilm-i erif) autor je posvetio 23 bejta; enidbi i branom ivotu (Der ahwal-i teehhul) 22; moralnom ponaanju (Der beyan-i ahlaq) 13 bejtova itd. 109

U s.vim pjesmama Ibrahim Zikrija se .obraa sinu izravno, kao da kod njega sjedi, a on mu savjete dijeli. Iz tog izravnog obraanja isijava iskrena roditeljska ljubav i elja da sina poui svemu u to je i sam uvjeren da donosi ivotnu sreu . U zavrnoj pjesmi (Harima) Ibrahim Zikrija ovako sinu kae: Drago dijete moje, ovo je iskreni savjet tebi. Trudi se uvijek da ga srcem primi sebi Od Boga molim, oinji vidu moj, Da na oba svijeta bude ukras moj Neka te Rabb u svakoj prilici upuuje Da postane uen i odgojen, da doe do spoznaje Nek te uvijek prati pomo Rabba uzvienoga Nek je uvijek uza te " evlija u duhovna snaga Tekst Pendname se zavrava, kako je ve reeno, na listu loa, a kao dodatak slijedi nekoliko stihovanih cjelina za koje se osnovano moe pretpostaviti da im je autor pjesnik Ibrahim Zikrija. Prvo, tu su dva bejta sentenciozne sadrine, a onda Ibrahim Zik:rijina pjesma (sedam bejtova) o ovoj poenti, koja je autorova recenzija Pendname (Takriz). Ta kratka pjesma koju prilaemo i u originalu, u prijevodu glasi: Ako trai zumbula i rua, doi ovamo Puno e nai u ovom ruinjaku, ui samo! Svaka stranica je jedan kraj ruinjaka Ispod, s kraja na kraj tee savjeta rijeka Svaki polustih njegov buket je jedan Iz njega izbija ambre miris opojan Voda rijeke hru sa srca odstranjuje Miris ambre dobrotu srcu daruje Ko duom udie mirie njegove ugodne Ko u zanosu pije vodu rijeke kristalne Ko iskreno uiva ruinjaka ljepote Srce mu postaje isto, prepuna dobrote Zalazi esto da se nauiva etnje ugodne Zikrija, doi, u ruinjak beri pupoljke rumene. Iz ove kratke pjesme - recenzije, vidi se da je autor poeme Ibrahim Zikrija bio sasvim svjestan vrijednosti svoga djela. Poslije ovih stihova, kao
110

dodatak, nadovezuje se deset nenaslovljenih pjesama, od kojih bi prve etiri (broje po deset bejtova) prema sadraju mogle nositi zajedniki naslov ,,hash-i hal" (ispovijest o doivljenom i proivljenom), a drugih est (broje po osam bejtova) p.o sadraju su "munadati" (obraanje Bogu u osami). Svaka ova pjesma ima zasebnu rimu i zaseban refren, a ispjevane su takoer lijepim i pristupanim jezikom, kao i Pendnama, to upuuje na autorstvo pjesnika Ibrahima Zikrije Uianina Na kraju nema podataka o prepisu ovog rukopisa, pa se ne moe znati ko je prepisiva. Na je utisak da bi ovo mogao biti autograf. Ako bi se to u daljem ispitivanju djela ovoga alima i pjesnika, potvrdilo, vrijednost ovog manuskripta bi se jako uveala. U svakom sluaju, saznali smo za jo jedno vrijedno djelo Ibrahima Zikrije Uianina. Kada znamo za njegov Divan pjesama, te njegov spomenuti komentar Sulejman elebijina spjeva, njegova Pendnama ga jo vie potvruje kao vrsna pjesnika i uena ovjeka sa ovog naeg tla.

PEND-NAMA- BOOK OF ADVICE BY ffiRAIITM ZIKRUA UIANIN Pend-nama - Book of Advice, not known earlier, is a poem of moraldidactic content written by the poet Ibrahim Zikrija Uianin in 1840. The poem was written in a beautiful and well-understandable Turkish and was dedicated to his seventeen years-old son Ahmed. In the former studies of the literature of Bosnian Muslims, the following information regarding Ibrahim Zikrija was discovered: -He wrote a "Divan" (collection of poems) in 1232/1817, whose autographic copy is kept in Gazi Husrev-bey's Library in Sarajevo. - He wrote a comm entary on Sulejman elebi 's poem Wasilat annagat (known as the Mevlud). Three copies of that commentary, known under the title Mawrid al-wusill fi Mawlid ar-Resili are kept in the Institute for Oriental Studies in Sarajevo. One of the copies is copied out from the autographic version and therefore is especially valuable. - He wrote several risalas (treatises), of which the authors of our cultural history (Mehmed Tahir B aagi and abanovi) do not know anything with certainty. With the discovery of the hand-written copy of the Pend-nama, which we believe is an autographic copy, we have fo und another poetic work of Ibrahim Zikrija Uianin. This establishes him once more as an excellent poet who worked both as a poet and a sceintist in his homeland.

111

-~--

Husejin Smaji

RASPRAVA O MUAVIJI ffiN EBI SUFJANU

(lli Odbrana M uavije b. Ebu Sufjana- od Hasan-efendije Podgoranina)

Hasan-efendija, kadija nastanjen u Podgorici, autor Risale koja sadri odgovor onima koji napadaju Muaviju, osnivaa dinastije Umejada i politikog protivnika Alije, etvrtog halife. Pisac je na ovjek, a njegov rad se odnosi na pojavu u naim krajevima. Rad je nastao u XVII stoljeu i rasporeen je u dva poglavlja (bab). Naalost, nita vie ne znamo o Hasan-efendiji Podgoraninu. Cijelu zbirku prepisao je Abdullah efencli Kantamiri.

Uvod Rasprava sadri odgovor onima koji napadaju halifu Muaviju. To je zapravo pobijanje stava nekih dervikih redova koji u svojoj pretjeranoj ljubavi prema halifi Aliji i njegovom potomstvu, previe napadaju halifu Mua

VIJU.

Naslov u rukopisu je: l ) Ovaj referat je pripremljen prema rukopisu ovoga djela koje se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci R-1160, L-139-147. Pogl. Kasim Dobraa, Katalog arapskih, turskih i perzijs.IGh rukopisa II, 1892-5, Sarajevo, v 1979. Ovo djelo spominje i Muhamed Zdralovi, Bosansko-hercegovaki prepi sivai djela u arabikim rukopisima, sveska I, Svjetlost, Sarajevo, 1988.

Prijevod RisaJe Neka je hvala Darodavaocu dobra, koji nas je darovao postojeim blagodatima vremena prolosti i ispravnom pameu. lijepim podsticajem date mudrosti koja je utkana u lijep ishod. to se tie naeg isk.Listva u svemu izboru i koristi u ovom pogledu, oni su negativni. Neka je hvala i slava Onome koji nema suvladara. On je mudar i sveznajui . Neka je salavat na Mustafu. Nj egov a namjesnika na zemlji i poslanika svih naroda,

113

Haimovia, posljednjeg Boijeg Poslanika. Neka je milost na njegovu po-

rodicu i ashabe koji mu pruie pomo i slijedie ga dosljedno. Poto su se dogodili zloslutni dogaaji u srcima pojedinaca, ije su tvrdnje vrste kao eljezo, a odnose se na uvrede nekih ashaba Resulullaha, alejhi-s-selam, koje su zaivjele u nekim zemljama, kao i u naim krajevima, iji se nosioci ne pribojavaju nikakvih posljedica, smatram neophodnim dati uputu loe utljivim, a zlonamjernim jezicima ukazati na neke. stvari potkrijepljene Kur'anom. Zaista opomena koristi iskrenim vjernicima. Stoga u ovu svoju raspravu, upuenu mojim prijateljima, potkrijepiti ajeti kerimima, hadisima i miljenjima uvaenih islamskih teoretiara. Ovim svjedoenjem ukazano nam je na nau odgovornost na Kijametskom danu, kojeg e Allah, d.., uiniti popravnim za tvrdoglave, koji na ovom svijetu nisu htje}j prihvatiti istinu, to u meni srce slama. Ovaj moj rad podije}jo sam na dva dijela. Prvi dio odreuje stanje opomena protkanih ajeti kerimima, hadisima i miljenjima uvaene uleme, a drugi dio je podsjeanje na izvore koji su dopunjeni prihvatljivim miljenjima iznesenim o ovoj temi.
l dio

Prvi dio obrauje druenje ljudi, popraeno ajeti kerimima, hadisima i miljenjima uenjaka. Kur' an kae: Muhammed je Allahov Poslanik, Allahovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni meu sobom. Kae imam el-Kurtubi: "Muhammed, a.s. , je naelan u svom poslanstvu i svom kazivanju. On je Allahova blagodat na zemlji. Oni koji se za njega veu i prihvate vijesti koje sa njim dolaze i prihvataju obiljeja njegovih ashaba, slie onima koji besprijekorno ine ruku ' i padaju na seddu , izvravaju6 svoje obaveze u udnji za Allahovom nagradom, koja je obeana u vidu denneta kao i zadovoljstvo Allaha, d.., znakovima na njihovim elima kao posljedicama njihovih seddi." Znak ('alama) ili ast (laht) pripada onima koji su u ibadetu nou. Prenosi Ibn Vehb od Malika: ,,Njihovi znakovi na njihovim elima su posljedica njihovih seddi". Sa'd ibn Dubejr i Hasan kau: "To su znakovi na onim licima koja e biti svijetla na Sudnjem danu." Ebu Mensur, prouavajui ovu temu, kae: "Znak je na njihovim ejjma izmeu dva oka odraz neokamenjenih srca, u stvari, to svjetlo na njihovim licima je odraz pobonosti".
114

U tefsiru Kurtubije se kae ovo: "Znakovi na njihovim elima, koji nastaju prilikom sputanja lica na zemlju pri injenju se.dde kod redovnih namaskih obreda, i kod svakodnevnog namaskog ivlj,enja, obiljeja su njihovih sevapa i primjer svakodnevnog islamskog ivlj.enja. To su znai islamske bogobojaznosti, uvanja istine, fardsk.ih obaveza - sve do kraja ivota. Oni ova svoja obiljeja uvaju sve do smrti, ta su obiljeja izraena na licima, nogama i rukama, kao posljedica redovnog uzimanja abdesta, i svijetla lica kao posljedica stalnog obavljanja sedde." Nastavljajui, imam el-Kurtubi kae.: "Ta lica se takoer mogu vidjeti kako u Tevratu, tako i u Indilu i Kur'anu. Tako se moe konstatovati da kur'anski stav u pogledu pobonih i njihova obiljeja na elu dopunjuje biblijsko, odnosno tevratsko objanjenje, i obrnuto, zapravo, njegovo zaee je u Tevratu, odnosno u lndilu, odnosno u Kur'anu. Ibn Abbas, kao i drugi, kae: "Simahum fi vugiihihim". Ova dva obiljeja su naena prvenstveno u Tevratu, a zatim i u Indilu."
Imam et-Taberi u svom tefsiru kae: "Prenosi nam Ibn al-Ale daje rekao Muammer prenosei od Katadea o Allahovom govoru "Sima-hum fi vugii.hi-him". Oba primjera su u Tevratu i lndilu- kao da su izrasli jedan iz drugog, poput izdanka- djeca i roditelji."

Kae Ibn Zejd, kao i el-Devheri i drugi: "Razvoj ove ideje je primjer novog izdanka drveta koji daje plodove narednim izdancima". Ovim primjerima j. e bio popraen razvoj islama, gdje Allah, d.., navodi primjer ashaba Muhammeda, a. s., koji su u poetku bili u manjini, a zatim sve brojniji. Kae imam et-Taberi: nNjihov ulazak u islam u poetku je priinjavao neprijateljstvo veini, a kako su se brojano poveavati, pojedinano i grupno, veini se desila uzgojena radost, kao i radost poslije radosti." Oni koji su uspjeli pobijediti brojnou u ostvarenju sree njeni su uzgajivai kao i upravljai njome. Tako tvrdi el-Kurtubi: "Allah, d.., je obeao prvim vjernicima, koji su vrsto slijedili Muharnmeda, a.s., inei dobra djela, oprost grijeha i visoke nagrade na buduem svijetu, tj. neprekidnu nagradu, i nisu od onih za koje Allah, d.,, kae: Oni nisu od onih koji e biti okovani i odvojeni od drugih naroda u dehennemu. To su oni koji su se distancirali , drei se Allahove upute: Klonite se zlodjela koja teku meu vama. Rije dins ovdje oznaava sve ashabe, a posebno se ovo odnosi na prvobitne ashabe Resulullahove, a.s., u vidu obeanja njihova oprosta kao posebno stepenovanih nagrada. Obeanje oprosta grijeha svim vjernicima- o tome prenosi Ebu Verdah ez-Zubejri, kada je jednom prilikom bio na skupu kod Malika ibn Enesa

115

gdje je bilo govora i o Poslani kovim, as., ashabima. Malik ibn Enes prouio je ajeti kerim: Muhammed je Allahov poslanik, Allahovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a meusobno samilosni .. Ako bi se pojavila bilo ija srdba i izlila na nekog od Poslanikovih, a.s., ashaba, kae Ibn Malik, Allahov Poslanik bi bio pogoen time, govornik bi bio iskritikovan. Ibn Malik je svoje objanjenje o ashabima dopunio rijeima: "Ako bi neko od njih bio pogoen netanom i nepotpunom priom. Poslanik, a.s., bi s. e obratio Allahu. d. .~ Stvoritelju svjetova, i ohrabrio bi muslimane rijeima Allaha, d..: Oni koji su sa Poslanikom strogi su prema nevjernicima, jer su muslimane napadali. i, nastavljao je Poslanik, a.s., rijeima Allaha d..: Allah d.. je zadovoljan muslimanima koji bi te posjeivali pod drvetom radi savjeta. kako bi uspjeli u ivotu i bili iskreni. Nastavljaj ui, iznosi: "Kae Allah, d..: Ljucli vjeruju u ono to oboavaju, a tebi je objavljeno Muhadirima, siromasima, koji su napustili svoje kue i imetke, pripada Allahova nagrada i zadovoljstvo ... Oni su uspjeli." Dabir konstatuje da je Poslanik, a.s., rekao: "Allah je odabrao rnoje ashabe meu ostalim narodom, a mene je odabrao izmeu njih etvorice, tj . Ebu Bekra, Omera, Osmana i Alije a njih uinio mojim najbliim saradnicima. svi su oni dobri." Prenosi se od Uvejma ibn Sa 'da da je Poslanik, a.s., rekao: "Allah je odabrao mene i moje ashabe, a mene je uinio izmeu njih prvakom, puncem i zetom. pa onaj ko njih vrijea- neka je prokletstvo Allahovo, meleka i cijelog naroda na njega na Buduem svijetu Allah nee primiti rauna, pravde niti govora " Prema ovom hadisu, ashabi su Allahove evlije, odabranici, najbolja stvorenja poslije poslan.ika i enbijaa. Ovo je uenje po koli ehli sunneta. postoji miljenje koje navodi na to da je vrijeme ashaba kao i vrijeme drugih neashabsldh generacija bilo protkana neprijateljstvima koja su nala utoite u samom poetku ashabskog ivljenja. Oni su bili u izraenom stanju neprijateljstva, iji su ishod ratovi i prolivanje krvi. Vratimo se unazad i uoimo vrline svih deset ashaba, meu kojima su Ali, Talha, Zubejr i drugi. Njima je Allah, d.. obeao velianstvenu nagradu , iako su ratovali~ ali sa ciljem idtihada, gdje je svaki mudtehid izloen riziku i . opasnosu. Kurtubi u svom tefsiru tumai ovaj dogaaj ajetom: Zaista, dvije stranke vjernika u ratu jasan su znak vama koji elite da uzimate pouku .
Meutim,

Imam Ibn Mensur el-Maturidi u svom tefsiru el-Musemma tumai da

se gore navedeni ajeti kerim odnosi na sukob h. Alije i Muavije, koji se desio na Dan D.emala i Dan dvaju redova. Kae Zamaheri u svom Keafu:

116

,2;elja za rukobom, vezano za prethodni ajet, je odluka sukobljenih strana da uu u rat, a na muslimanima je da se opredijele u objanjavanju ispravnosti stavova jedne ili druge zaraene strane u potrazi za istinom." Seduddin et-Taftazani objanjava ciljeve gore spomenutog sluaja temeljei to na miljenjima uenjaka, da je istraivanje o prvim ashabima i onome to se meu njima odigralo stvar razilaenja i saglasnosti, a nije stvar vjerske dogme, niti pravila retorike, i to razilaenje i saglasnost ne mogu da koriste vjeri, jer se njima moe otii u neistinu. Vrlo esto u ovakve se sukcesivno unose neistinita dogmatska shvatanja, koja se nameu putem hikaja, i nerijetko dobivaju i pravna uporita kod nekih teoretiara. Tim povodom Ebu Hanife kae: "Da Ali nije krenuo na put protiv pobunjenika i da je bio obavijeten o stvarnom dogaaju i namjerama tog pokreta, ne bi bio ubijen, kako se inae zavrio sukob." Kae imam el-Kurtubi u svom tefsiru da je spomenuti ajeti kerim kod muslimanske uleme pretea dogaaja. Zaista je Ali bio imam, i svako ko se digao protiv njega bio je odmetnik. Njegovo ubistvo je bilo nezaobilazno stvoreno politikom klimom, mada se do mira moglo doi pregovorom. Halifa Usman je pao kao nevina rtva jer je zabranio da ga slijedi onaj koji proliva krv, rekavi da taj nee biti pravi sljedbenik Resulullaha. Usman se uzdrao od nesree, predao se samilosti, kako je i zavrio. Saduddin u svom el-Mekasidu iznosi: ,,Nije bilo razilaenja meu ashabima jer se meu njima vidio velik stepen odgovornosti, i nije postojalo trvenja u pogledu halifata." I dalje kae: "Ubistvo h. Alija kao i pobu:fia protiv njega dola je sa tri strane, o emu je Poslanik, a.s., dao upozorenje: "Ti e, Ali, ratovati sa tebi nevjernim, hereticima i nepravinim . "Nevjerni su oni koji e napraviti smutnju jednog vremena, krenuti u osvajanje Basre, u ijim redovima e se nai Tallia i Zubejr, koji e biti u redovima vojske protiv halife Alije, gdje e se nai i Aia. Tu bitku je Ka'b ibn Esved nazvao "bitka na devama". Heretici su oni koji e h. Aliju otkazati poslunost, a potom e prihvatiti rat sa prvacima ama. Muavijina pozicija i oni koji su se okupili oko Alija pokuali su nai put istine nastojei da budu Alijevi podanici. Meutim , ubistvo halife Usrnana je potisnulo to razmiljanje, ime su se direktno stvorila dva politika i ratna tabora, ija je kulminadja bila bitka na devama ili bitka dvaju tabora. Privrenici istine se slau u tome da je nesrea halife Alije bila oslanjanje na linosti iz vlasti. Jasno se pokazalo da je ono to je izmeu zaraenih strana stvar raznovrsne propagande u fonniranju istine navelo Aliju da to prihvati kao sporazum premda je to poteklo od odmetnika, iji je cilj bio odvajanje halife od istinskog imama. Kurtubi istie u svom obrazloenju: ,.Ne mogu se
11 7

sve greke pripisati jednom od njih dvojice (Alija-Muavija), jer su se obojica borili za istinu kakvom su je oni shvatali priznavajui zadovoljstvo Allaha, di. .. a obojica su bili nai imami. Vjerovali smo u njihovu suzdrljivost i zato ill ne spominjemo drugaije nego po dobrom sjeanju. Resulullah, a.s., je zabranio njill ovo vrijeanje jer im je Allah oprostio i zadovoljan je njima. Spominje se i stav, izmeu ostalih mnogobrojnih stavova, koji se temelji na Resulullahovoj, a.s., izjavi: "Talha e biti ehid hodajui po licu zemlje". Da Talha nije ustao kao buntovnik, ne bi bio ubijen kao ehid. Takoer. njemu se to ne bi desilo da nije bio preduhitren mnogim prvobitnim grekama. kojima je uskraen obavezom ehida, jer je za ehitluk uslov borba na Allahovom putu i izloenost neprilikama. Ako je tako bilo, sigurno je da Talha i Zubjer nisu bili odmetrrici i ubice. Onaj ko nije htio da izae sa halifom Alijom, nego je pokuao radi Allahova zadovoljstva i idtihada, postati borcem na pravom putu , ne moe se smatrati odmetnikom. Ako je to bio cilj, ne smiju se oni proklinjati, za zlo davati i u smutnju stavljati. te njihova dobra djela initi bezvrijednim, njihova postignuca i borbu za vjeru omalovaavati. Pripovijeda jedan od ashaba: ,Yrolazni put koji se desio sa ashabima, a u vezi sa njihovim sukobima, je kao sluaj puta sa braom Jusufa, a.a., oni time nisu izveli Jusufa, a.s., sa puta poslanstva i pravednog rukovodioca; isti je sluaj i sa Poslanikovim ashabima."

Hasan el-Basri je zapitan o sukobu iji su uesnici Poslanikovi ashabi ,

nato je on rekao: "Uesnici tog sukoba su Poslanikovi , a.s., ashabi, koji su za nas prolost. koji su nauavali o islamu, a mi smo to zapostavili. Kada su oni meu sobno saglasni, mi ih slijedimo, a kada se raziu u miljenju , ne prihvatamo. ,,Potom je el-Muhasib bio upitan o sukobima ashaba, nato je odgovorio: "Mi emo rei ono to je rekao Hasan el-Basri. Saznajemo da narod koji dolazi poslije nas nauava i prihvata ono to nasljeuje od nas, slijedi ono u emu se slaemo, zaustavlja se na onome to ih razdvaja ne prihvataj ui nae novotarije. Saznajemo da su istinu istraivali u Allahovom zadovoljstvu i ne uvaavaju ono to nije u skladu s propisima vjere." Kae Saduddin u reviziji govora o Allahovom nepriznavanju izbora Ebu Bekra za halifu, o njegovom nezadovoljstvu na Usmanove pobjedilake pohode kao i prihvatanje njegova ubistva. On takoe nije prihvatio elju kojom se proli vala krv , imetak, to je razlog da skupine nisu htjele na njegovoj strani izai u boj , a to se pripisuje tim skupinama kao idtihad. Tako je i nepriznavanje njegova imameta povod bitke na devama, sa haridzijama, ne sa ciljem smutnje, iako je njoj ponajvie liila, zbog ega je halifa Ali zabranio proklinjanje stanovnika ama.

118

Dalje se..u obrazloenju k~e da je uskraivanje grupa da pobijede Aliju i izlazak sa njim na bojite, kao to su uinili Sa'd ibn Ebi Vekas Sa'd ibn Zejd, U same ibn Zejd, Abdullah ibn 'Umer.i drugi, nisu osporavali Alijin imamet i dravno vostvo, jer je to priznavanje bilo. svojstveno svakom vjerniku. Ali njihov izbor i postavljanje stvari izvan protokolarnih okvira te v.oenje ratova objanjeni su gore navedenim razlozima.
ll dio

na svoj nain, da dam obrazloenje kako Allah, d.., opisuje Muhammeda,.a. s., i njegove ashabe u ajeti kerimu: "Zaista je Muhammed Allahov. Poslanik, Allahovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima a samilosni meusobno", to znai, meusobno su povezani inj enjem ruku 'a i seddi, to su znaci na njihovim elima, kao ostatak estih sputanja lica na zemlju, a to je znak njihova raspoznavanja, kako na ovom, tako i na buduem svijetu. Ovi znaci vjernika su objanjeni u Tevratu kao i u Indilu. Oni su bili slabiji i u manjini, pa se njihov broj poveavao i bivali su jai, poput sjemena koje svojim bujanjem upada u oi kupaca na ariji, to .opet izaziva srdbu murika i nevjernika, jer im je Allah obeao nagradu bez prekida. Ashabi su takvo stanje, koje vodi u dennet, prieljkivali, kao i Allahovo zadovoljstvo, ne zapostavljajui ovozemaljski ivot i dajui prednost buduem svijetu nad dunjalukom, to sve ukupno navodi vjernika na ustrajnu zahvalu i odanost Gospodaru oba svijeta Resulullah, a. s., je obavijestio da je Allah ashabe uinio odabranim na oba svijeta, te je zbog toga zabranjeno ukazivati im suzdranost i oprost u njihovim odlukama, to je Poslanik dopunio: "Ne uzimaj sebi svojstvo hukaa i ne namei svau, posebno. ne namei svau onima koji se bore na pravom putu, ivotom i ime.cima i naputajui svoje kue , kako bi postigli zadovoljstvo Gospodara svjetova". Obnarodovani mezheb je priznao ovaj hadis sa obrazloenjem da su svi ashabi pravedni, a nisu prihvaeni oni koji se od njih razlikuju. Neki muhadclisi su miljenja da se ovo odnosi na ashabe koji od srca veliaju Allaha, d.. Neophodno je uvati autoritet tog drugovanja i ne poniavati njihove istinske osjeaje nego ih suosjeati. Tim povodom Tuvejf ibn Hader iznosi: ,,Ashapstvo pripada onome ko. se druio sa Resulullahom, a. s., a potom umro kao muslim~m, makar zauzeo neispravan stav u pogledu opredjeljenja na boju i s lijedei put izgubio ivot, u namjeri slijeenja puta istine, ili mu se uini da je na putu pravednosti."
U ovom clijelu, potovani

itaoe, pokuau,

119

Zbog toga, dragi itaoe, treba da razvije pozitivno miljenje o svim ashabima Resulullaha, a.s., i da usvoji ispravan odgovor kako ga daje ulema sljedeim objanjenjem "Ashabi su dio ummeta kome pripada njihov doprinos islamu, a naim pokoljenjima pripada na doprinos i nije nae da se pitamo ta oni rade. Sluaj PosJanikovih a.s., ashabaje slian sluaj u brae Jusufa. a.s. Pouili smo se tim ishodom, odbacili ono to je za odbaciti, prihvatili ono to je za pouku, a prosuditi ono u emu su se razili. Mi neemo da postavljamo nova miljenja jer znamo da su oni prieljkivali Allahovu milost u onome to inili i onda kad nisu u ibadetu." Treba da znamo da je Muavi ibn Ebi Sufjan uao u skupinu velikih ashaba, koji spadaju u krug Allahova obeanja, ime je i sam zatien od vrijeanja. Bio je u najneposrednijoj blizini Muhamrneda, a.s., i prvi od muslimana, kao pisac Objave, zakleo se Poslaniku, a.s. , da e doslovno i besprijekorno zapisivati Allahovu Objavu bez ikakvih drugih primjesa. Kada mu je Boji Poslanik, a.s .. dozvolio da moe zapisivati Allahovu Objavu, pitao ga je o tome. na to je on odgovorio: "Ovo poasno pero je samo sluga Allahu , di. ., i na usluzi Resulullahu, a.s.", a Muhammed, a.s., mu je uzvratio: ,,Neka te Allah nagradi za tvoju namjeru", to je Poslanik, a.s., popratio dovom. Takoer postoji dova Poslanikova, a.s., koju prenosi Ebu Abbas koji kae: ,,Boe, poui Muaviju pismu i raunanju, i neka proe tekoa koja e nastati izmeu njega i Alije radijallahu anhu". Muavija je, izmeu ostalog, osvojio i Kipar, o emu je Poslanik, a. s., obavijestio da mu je Allah d.., jasno primjerom koulje Jusufa, a. s., poklonio velianstven halifat. Ibn Arebi prenosi, da je za Muaviju , dok je bio malen, ashab Farisija rekao da e ovaj djeak biti veliki voa Hazreti Omer i Osman su Muaviju slali u Sam i njegovim uspjesima bili veoma zadovoljni.
v

Ono to se desilo izmeu ashaba u udnji za Allahovim zadovoljstvom, a na putu idtihada, posebno vezano za halifu Aliju - obeana im je velianstvena nagrada, to svako sebi treba da uzme kao korist i na ta ukazuju mnogobrojna, esto razliita miljenja uleme. Ova rasprava je nazvana: "Odbrana- odgovor onima koji napadaju halifu Muaviju". Ova rasprava je nazvana: "Ibn Ebi Sufjan". Ja se slaem sa Allahovim odobrenjem da su obojica Allahovi miljenici, kojima je Allah obeao oprost grijeha i izdanu nagradu. Muhammed, a.s., je zabranio vrijeati j jednog i drugog, kao i ostale ashabe, bez izuzetka. Svi su oni pravedni: i smatram da su Ebu Bela, Omer, Osman i Ali, radijallahu enhu, odgojeni u pravdi, da su donosili odluke s ciljem ostvarenja sevaba i pravde tokom haljfatskih uprava. Ljubav prema ashabima je, u stvari, stav onoga

120

koji voli Allaha, d.. Od Allaha traim dovom da mi ne uskrati ljubav prema njima i da ne zamrai moje srce nakon to me uputio pravim putem. Pokloni mi Tvoj oprost. Ti si onaj koji upuuje. Kamo sre.e kada bi narod koji j.e pogoen pogrenim razmiljanjima krenuo putem faraona koji je umro kao vjernik, ije je oajanje primljeno kod Allaha, d.., aj etom.. Danas. emo spasiti tv.oje tijelo da bi bio pouan primjer poslije tebe., nakon to je poricao Musaov, a.s., poziv da vjeruje u Isitnu, sebe je proglaavao gospodarom, lagao. Sebe uzdizao, i nakon to je vidio najvee Allahove znakove, Allah ga je zatim ponizio, a potom primjerno kaznio kao primjer onima koji su davno ivjeli i onima koji dolaze kasruJe.

postoji jedan broj onih koji se suprotstavljaju Allahu d.., Boijem Poslaniku i pobonim naunicima, te izuzimaju neke ashabe koje mogu kritikovati i vrijeati ih temeljei svoje miljenje na nekim narodnim hikajama i smutnjama. Zar nisu dovoljne knjige, pored Kur'ana, Sahihajna, Sahia Buharijevog i drugih, kao argumenti za gaenje neistine, loe kazanih rijei, neznanja, raznih smutnji, neznalakih zamisli i novotarija. Prema tome, ta te. navodi na razmiljanje da se moe vrijeati bilo ko od ashaba Poslanikovih, a. s.? Boe, oslobodi mene i moju porodicu od runih misli, a budi naim mislima, govorom i radom zadovoljan. Oprosti grijehe meni i mojim roditeljima, budi milostiv kao to su oni meni bili milostivi dok sam bio malean, oprosti grijehe mojim uiteljima, svim vjernicima na pravom putu, enama PosJanikovim , a.s., naim majkama, etvorici halifa, ehidima Bedra, muhadirima, ensarijama, svim dobroiniteljima vjere ... Dodijeli nam efaat Muhammedov, a.s., na Kijametskom danu! Neka je zahvala Allahu koji nas uputi ovim putem, a ne stranputicom. Neka je salavat na Muhammeda, a. s., i ranije poslanike i mir na sve ashabe.
TREATISE ON MUAVUA mN EBI SUFJAN (OR THE DEFENCE OF MUAVUA mN EBI SUFJAN)
" BY HASAN-EFENDUA PODGORICANIN

Meutim,

This treatise was entitled "The Defence- Response to Those Attacking the Caliph Muavija ibn Ebi Sufjan". One must agree, with Allah' s permission, that those to whom Allah promised the forgiveness of sins and abundant reward, are both Allah's favorites. Muhammed a.s. forbade insulting of Muavija ibn Ebi Sufjan and Ali ibn Ebi Tali b as well as the insulting of all other ashabs, without exemption. They are all just, and were raised in justice, they made decisions in order to achjeve sevab and justice during the caliphates.
121

That what happened between the ashabs, in their striving for Allahs content, and in their way of jdtihad, and that is especially important for caliph Ali, is that a magnificent reward was promised to them. They were to take that ryward as their advantage and this fact is confirmed by often very different opinions of the ulema. The love towards the ashabs is in fact the attitude of one who truly loves Allah d.. He asks from Allah with his dova not to deny him the love of ashabs and not to bring his heart to darkness after he showed him the right

way.

122

Osman Lavi

ISELJAVANJE BONJAKA MUSLIMANA IZ BiH ZA VRIJEME AUSTRO-UGARSKE VLADAVINE I RISALA MEHMEDA TEUFIKA AZAPAGIA
Dolaskom Austro-Ugarske monarhije u Bosnu i Hercegovinu, mnogi Muslimani su smatrali da im je vjerska dunost napustiti kransku zemlju i iseliti se (hidretiti) u Tursku,. odnosno krajeve Balkana koji su bili pod Turskom vlau. Taj proces iseljavanja je trajao sve do aneksije, a u nekim krajevima i kasnije. Ovaj problem u literaturi oznaen kao. ,,iseljeniki pokret" izazivao je veliku panju i razliit tretman od istraivaa, poev od direktnog optuivanja Zemaljske vlade, Turske, ili pak ljudi koji su se odluili napustiti svoju domovinu. Austro-Ug arskoj je u poetku odgovaralo iseljavanje Bonjaka Muslimana, jer je tako veoma jeftino dolazila do, uglavnom, plodne zemlje za svoje koloniste, a s druge strane rijeila se jednog dijela stanovnitva koji je pruio veoma ilav otpor njenoj upravi. 1) Pred svjetskom javnou nastojala je umanjiti razmjere i znaaj iseljavanj a, plaei se da to ne bude protumaeno kao odraz nezadovoljstva novom upravom , to bi je moglo veoma ozbiljno komprontitovati. Domaa tampa, takoe, nije mogla uiniti nita da se sprijei iseljavanje zbog veoma stroge cenzure. Pa ipak i u to vrijeme se nalo pojedinih listova koji su digli svoj glas i makar indirektno optuili vlasti da ne ine nita kako bi se sprijeilo dalje iseljavanje. Tako je u Bosanskohercegovakom glasniku koji je izlazio u Sarajevu, tampan lanak pod naslovom "Ostajte ovdje" aludirajui na istoimenu pjesmu od Alekse antia, gdje se navodi da je Bosna prepljavljena stranim firmama koje uzimaju u posao samo strance, i pozivaju se domai posjednici i trgovci da u svoje radnje primaju domae radnike. lanak zavrava: "A vi jadni, gladni, napaeni, od svega svijeta zaboravljeni, ne srljajte ludo u tui
'

l ) Hadjjahi, Muhamed, Uz prilog prof. Vojis lava Bogievia, His torijski zbornik, Zagn:b, god. ID/1 950. br. .1-4, str. 189.

123

svijet.. pokuajte hraniti se na rodnoj grudi, rtvuje pie i duhan, neka imate samo suha hljeba. Bog je milostiv pa e biti bolje. " 2> Pored Austro-Ugarske znaajnu ulogu u iseljavanju Bonjaka Muslimana odigrala je i sama Turska. Na to ukazuje i Francuz G. Gravier koji kae da je pobuda za emigraciju Bonjaka dola istodobno od Austrije i Turske. i da se prema izjavi jednog od voa Mladoturaka, dra Nizam-beja, radilo o unutranjoj kolonizaciji Turske. Onje izjavio da turska vlada namjeraYa da na granicama Srbije, Bugarske i Grke naseli ,,zbog odravanja ravnotee hrianskog elementa", Muslimane iz Bosne i Hercegovine i Istone Rumelije i da je ve preko 200.000 lica predalo Porti molbe za zemlju i dravljanstvo. 3) Istina, Turska je kasnije promijenila stav po pitanju doseljavanja Bonjaka Muslimana u Tursku. Tako je predstavnik Turske na jednoj konferenciji o iseljavanju rekao: "Samo je zakljueno da se iz Srbije ni na kakav nain ne primaj u ni Turci ni drugi Muslimani. To opetovano naglasite, neka Muslimani odonuda nikuda ne sele. Tamo Muslimani moraju u svom interesu. da se svakom pritisku odupru i da se prou seobe." 4 > Ne malu ulogu su odigrali i domai muslimani, kao agitatori za iseljaYanje. \i dei u tome priliku za vlastiti profit prilikom preprodaje imanja. Godine 1910. se spominju takva dva agitatora: Sarajli Mujaga iz Male Kladue i Mulali Hasan-aga iz Cazina.5) Postavlja se pitanje koji su razlozi natjerali bosanskohercegovake Muslimane da ostave svoju zemlju, porodice itd. a isele se u tuu zemlju gdje ih je ekala samo neizvjesnost. Bavei se ovim pitanjem neki istraivai navode slij edee: spomenuti G. Gravier smatra da je nerijeeno agrarne pitanje osnovni razlog iseljavanju. ,,Spahijama, agama i begovima prua se u promijenjenim uslovima ivota, mogunost da provode veoma raskoan ivot. Austrija im omoguava da veoma lahko dou do kredita, pa se zaduuju, a nemogui otplatiti duga, oni ili vre strahovit pritisak na kmetove ili prodaju imetak. To dovodi do iseljavanja i samih feudalaca". Znai , kako tvrdi G. Gravier, osiromaenje naroda je glavni uzrok emigracije. 6)
Ve

2) Bosansko-hercegovaki

479.

glasnik, Sarajevo, god. I//1906. br. 13 , od 25.03. 1906. 3) Gravier, G. Emigracija Muslimana iz Bosne i Hercegovine, Pregled, Sarajevo, god. I/1 911. str.
4) Glasnik Jugoslovenske muslimanske organizacije, Sarajevo 1925. br. l od l . jula. 5) Hadiijahi, op. ciL str. 190. 6) Gravier. op. ciL str. 480.

124

Jovan Cviji, govorei o uzrocima iseljavanja Bonjaka, kae. slijedee: "Iseljavanje bosanskih Muhamedanaca u manjoj mjeri je izazvano ekonomskim, mnogo vie. psihikim uzrocima."?) Tome treba dodati svakako i problem konverzije koji je bitno uticao na pojaan val iseljavanja. Sam Kallay (1882-1902) u svom poznatom programu koji je. predao austrijskom caru 1887~. godine predvidio je pokatoliavanje muslimana. Najvatreniji zagovornik konverzije bio je nadbiskup Josip Stadler. Mada ova ideja nije bila nesimpatina ni samoj vladi,8) do konverzije irih razmjera nikada nije dolo, ali strah od toga je bitno utjecao na odluku bosanskohercegovakog ivlj a da se odlui na iseljenje. Voji slav Bogievi smatra kao glavni uzrok socijalno-ekonomski motiv, prelazak sa naturalne na novanu razmjenu, zakon o vojnoj obavezi donesen 1882.. godine, te analizirajui molbe koje su upuivane za izdavanje pasoa, razloge fonnulie ovako: al djelovanje izvana i tajne agitacije, b/ mnogi sluajevi izazvani strau za dobitkom, cl religijski fanatizam,. dl sujevjerna odvratnost prema nemuslimanskoj vladavini i otpor protiv Zakona o vojnoj obavezi, e/ averzija prema pravnoj dravi uope, koja za mnoge znai okove a ne korist i f/ ekonomski poloaj iseljenika.9) Govorei o uzrocima iseljavanja Muslimana u Tursku, domaa tampa je u to vrijeme isticala: "Nije bijes, nego nuda, i to materijalna nuda natje~ rala na napaeni narod da ostavlja svoju rodnu grudu. Dravna vlast to zna i vidi, jer izdaje pasoe iseljenicima, ali ih izdaje ne pitajui zato se ko seli". 10) Iseljavanje je kako smo naprij.ed naveli , poelo odmah po okupaciji Bosne i Hercegovine, a bilo je masovno u tri perioda: 1878. nakon okupacije, 1882. nakon uvoenja Zakona o vojnoj obavezi i 1909. nakon aneksije. Razlike u broju iseljenih su velike, zavisno od toga ko je predoavao te podatke i s kakvim ciljevima. Tome je doprinijela i injenica da ni sama Zemaljska vlada nije vodila statistiku sve do 1906. godine kada je tampan
7) Cviji, Jovan, O iseljavanju bosanskih Muhan1edanaca, 1910. /cit. prema: B ogievi. op. cit. srr.

180.

8) Bogievi, op. cit. str. 180 9) B osansko-hercegovaki glasnik, op. cit. l O) Izvjeu~ o upravi Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1906

125

,,Izvjetaj o upravi Bosne i Hercegovine". Danas se uzima kao najrealniji broj od 150000 iseljenika. Muslimani su se selili iskljuivo u Tursku. Tu su ivjeli bez posebne organizacije. Najvie ih je bilo u Carigradu, Karamurselu, Bursi, Hamidiji, Izmiru itd. Ostatak je stanovao u manjim ili veim grupacijama u Mitrovici, Novom Pazaru, Prijepolju, Pritini, Solunu, Sjenici i Skoplju. Govoriti o iseljavanju Bonjaka Muslimana iz Bosne i Hercegovine ne uvaavajui sve navedene uzroke bilo bi jednostrano presuivanje o ovome pitanju. Tek kada se svi uzroci uzmu u obzir mogue je stei predstavu o poloaju u kome su se nali Bonjaci Muslimani krajem XIX i poetkom XX vijeka U dosadanjoj literaturi koja je tretirala ovo pitanje primij etno je zanemarivanje ili kao sporedill razlog navoenje vjerskih pobuda za iseljavanje. Uviajui vanost i znaaj vjerskog faktora u iseljavanju, istaknuti vjerski predstavnici su digli svoj glas i sa vjerskog stanovita pokuali objasn.iti tetnost i neopravdanost iseljavanja. Meu prvima javio se Muhamed Emin Hadijahi. ugledill alim iz Sarajeva (1837-1892). Onje u sarajevskom listu Vatan 1 I) na turskom jeziku objavio lanak pod nazivom "Patriotizam " gdje je iznio tetnost iseljavanja i apelovao na muslimane da ostanu u svojoj domovini. Iste godine Mehmed Teufik Azapagi je napisao risalu o iseljavanju koja je u neto skraenoj formi tampana dvije godine kasnije na turskom jeziku. 12) Mehmed Teufik Azapagi je roen 1838. godine u Tuzli . Osnovno i srednje obrazovanje je stekao u rodnom gradu, a visoko u Carigradu. Po zavretku kolovanja vratio se u domovinu i 1862. god. je postavljen za upravnika rudije u Sarajevu. Poslije 1868. godine prelazi u Tuzlu kao kadija i upravnik tamonje rudije, na kom ga je poloaju zatekla i okupacija Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske monarhije. Ubrzo poslije toga kao veliki pobornik tadanje vlasti i odan postoj eem reimu, postaje tuzlanski muftija Na toj dunosti ostaje sve do 1887. godine kada biva premjeten u Sarajevo za direktora novoosnovane eriatske sudake kole. 1893. godine, poslije povlaenja Hilmi ef. Hadiom erovia, biva imenovan za reisu-1-ulemu. Na toj dunosti ostaje do 1909. godine kada se povlai u mirovinu. Umro je u Tuzli 1918. godine, a pokopan je u haremu Jalske damije.13)
ll) Vatan, Sarajevo, god. U1884. br. 4 i dalje. I 2 ) Vidi: Azapagi, Meluned Teufik, Risala o hidri, Anali Gazi Husrevbegove biblioteke Sarajevo, ' 1990.knj.XV-XVlstr.l 97-222. 13} O Azap~giu ~u por~d ostalih pisali : Kemura, Ibrahim, Dva patriotska apela bosanskih muslimans~ib prvaka 1z prvih godina austro-ugarske okupacije. Glasnik VIS-a, Sarajevo, god. XXXJW1970. br. 9-10. str. 436443; HadiJomerovi, Refik. Tuzlanske muftije. Takvim, Sarajevo, 1983, str. 161-171.;

126

Podaci iz biografije Mehmeda Teuflka Azapagia su veoma oskudni i nerijetko pr.otivrjeni. injenica da je esto kritikovan zbog svog indolentnog odnosa prema pokretu Muslimana za vjersko-prosvjetnu autonomiju, optuivan da je izdao interese Muslimana itd. vjerovatno je razlog to o njemu imamo malo napisanog. I pored svih kritika Azapagiu se ne moe porei nastojanje da sprijei val iseljavanja Bonjaka, digne glas u vrijeme kada je i zvaninoj vladi stalo da se iseli to vie . iz razloga koji su ve navedeni. Pored Risale o hidri kao. njegovog apela protiv iseljavanja bosanskohercegovakih Muslimana,. napomenimo da je Azapagi kao reis-ul-ulema suraivao sa tadanjim listovima, posebno Beharom. Njegov komentar nauke u prvom godi tu, gdje je sabrao nekoliko izreka o nauci i njenoj vrijednosti, izraava misao o univerzalnoj vrijednosti nauke, bez obzira na vjerske i etike karakteristike njenih tvoraca.

abanovi, Hazim, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973. str. 676-677 .; Bosansko-hercegovaki glasnik i Rijaseti ulema, Bosansko-hercegovaki glasnik, Sarajevo, god. 1906. br. 42 od 14.10.; Sarajevski list, Sarajevo, God. 1893. br. 138, od 22 novembra; Handi, Mehmed, Knjievni rad bosansko-hercegovakih Muslimana. Sarajevo, 1934. str. 34-35.; Rizvi, Muhsin, Beharknjievno-istorijska monografija, Sarajevo, 1971. str. 115-116, 51 0.; Njegov izbor za reisu-1-ulemu obiljeen je i stihovima:

Ovog asa odlukom Opeg sudije, razvi se baa spoz11aje vode naroda svi vjernici postae veseli i sretni stoer eriara kao i ranije vrst. Postavi se na njegovo mjesto Teufik ef. neka Bog uva njegov ugled neka Reisu Kur 'an bude bliski drug neka ga Rahman uvede u svoje zadovoljstVo vladar koji je na vlasti nae daje 011 zaslut.an. linost koja posjeduje an4eosku narav. u voenje politike, vrlo blag u BiH mu TJemo ravna. ako bi se neko i naao u nekom mjestu vremenom on bi ga nadmaio. Onje znalac mudrosti i to mu je glaww obi/jefje 011 je sljedbenik Alijin tj. njegova kero mera. Slavuj koji pjeva naao je odgovarajui kafez neka dugo ivi 11eka ga o11aj koji sve twiritwa utopi u moru radosti.
Povodom zauzimanja visokog reisovskog poloaja Hafiz lltopi njegov tarlh u moSusni 1311/1893,
peat. Upuen

127

,,Po svemu se dakle vidi-pie Azapagi- kad se tie nauke da ne treba gledati od koga je. primi je pa makar ti je davao i inovjerac ili ovjek koji se ni sam ne dri onoga to tebe hoe da naui. "14) Pored toga vrijedi spomenuti i Azapagiev doprinos osnivanju prosvjetno-humanitarnog drutva "Gajret". Naime grupa muslimanskih intelektualaca sa B aagiem na elu pokrenula je inicijativu za osnivanje jednog prosvjetno-humanitarnog drutva za "pomaganje aka Muslimana iz Bosne i Hercegovine koji ue na srednjim i viim kolama u Bosni i Hercegovini i Austro-Ugarskoj Monarhiji." Kada je na glavnoj osnivakoj skuptini od 20. februara 1903. godine, dola u pitanje sama ideja o osnivanju, Azapagi je odigrao presudnu ulogu i zahvaljujui njemu kao reisu-1-ulerni drutvo je osnovano. IS) Mada ni Zemaljskoj vladi ,,oigledno nije odgovaralo da se u jeku tekoa s muslimanskom autonomnom borbom organizuje jedno, makar i prosvjetno-humanitarno drutvo, koje bi okupljalo Muslimane i povezivalo njihove akcije". 16) Pored saradnje sa Beharom, gdje ga sam B aagi navodi meu prvim u krugu koji se formirao oko Behara, gdje je pristizao u pomo razliitim knjiievnim i publicistikim gradivom 17> Azapagi se povremeno javljao i u Salnamama. 18) Kao vrstan poznavalac hadiske nauke, Azapagi je drao javna predavanja iz Buharije u Hanikahu Gazi Husrevbega u Sarajevu, te prevodio i tuma io Mesneviju l9), dok ga Mehmed-beg Ljubuak spominje u uvodu svoje knjige "Istono blago" meu onima koji su mu pomogli pri njenom sastavljanju.:?O) Svakako. njegov najznaajniji rad je ve spomenuta Risala o hidri. Azapagi je, napomenimo. bio svjedok iseljavanja Muslimana iz Bosne i Hercegovine o emu je bilo ranije rijei.
14) Behar, god. 1/1900-1901. br. l , str. 4. br. 2, str. 21. 15) Vidi vie: Behar, god. III/1903. br. 21. 16) RJ.zvi , Muhsin, Knjievno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni j Hercegovini u doba austrougarske vladavine, Sarajevo, 1971. knj. I, str. 260. 17 > Ba agi, dr Safet-beg, Edhem MuJ abdi i kulturni pokret bosans ko-hercegovakih Musi imana, Novi behar, god. IV/1930/ 31 , br. 14 j 15, str. 212. 18) Poslovice i mudre i7.reke, Bosna ve He~ek vilayet saJmanesi, Ylll/1889. str. 75-79. /prema: ruzvi, op. ciL str. 71.1 19 J Hadziomero\'i . Refik. op. cit. str. 161 20) l'\tono blago, sabrao i preveo: Mehmed-beg KapeLaDovi -Ljubuak, Sarajevo, 1988. knj. I, str.
1

o.

Muhllin Riz vi u svojoj swdiji o Beharu Azapagiu pripisuje prijevod romana Kandaharski ljubavni-

ci od grofa Gobineua objavljen u Beharu, ~to trebamo prihvatili sa krajnjom rezervom. Naime u biografsrJm podacima o Azapagiu nigdje se ne navodi da je poznavao francuski jezik, sa kojeg je spomenuti roman preveden. Poznato je da je dobro vladao arapskim, turskim i perzijskim, te da je jo djelimino znao i njemaki. Mahmud Tralji smatra da bi Lo mogao prije biti Mehmed Spaho koji se potpisivao sa Meh

128

Mnogi imami i hatibi su u to vrijeme zastupali miljenje da je Bonjacima muslimanima vjerska obaveza napustiti nemuslimansku zemlju u kojoj im je ugroena vjera, ivot, dostojanstvo, ast, imetak itd. U tu svrhu navedeni su mnogi hadisi, a takva stanovita su se pokuavala potkrijepiti i primjerima iz istorije islama. Uvidjevi svu opasnost koju sa sobom nosi takvo razumijevanje pojedinih ajeta i hadisa, Azapagi je, kao veoma uen i obrazovan ovje~ digao svoje glas protiv takvog tumaenj a vjerskih propisa. Svoje zakljuke je uvijek nastojao utemeljiti na miljenju nekog, u to vrijeme, autoritativnog eriatskog pravnika. Osnovna pitanja na koja Azapagi ukazuje u ovoj Risali

su:
al razlika izmeu hidre Muhammeda, a.s. i hidre Bonjaka Musli-

mana u Tursku, to vidimo iz slijedeeg citata: "Hidra Boijeg Poslanika je bila u djetinjstvu islama i ona je kretanje koje rezultira snagom i mladou, ona je naputanje domovine radi osvajanja domovina, selenje iz zemlje radi osvajanja zemalja, odlazak iz straha od ponienja s namjerom za povratak sa slavom i ponosom, to je selenje iz straha slabosti i propasti radi pripreme za ispunjenje snagom i au, (... ) izbor djeliminog zla da bi se ostvarila potpuno dobro. (...) Meutim, dananja hidra, -nastavlja Azapagi- u vrijeme zenita islama, to je pokret okrenut ka slabosti, koji proizvodi slabost na slabost, to je kao potroiti novac da bi se zaradio novi, prodavanje dragulja domovine, bez sumnje skupocjenog, da bi se kupio obian kamen i blato i to opet nesigurno. (... ) Hidra u nae vrijeme je kao proizvod koji ne rezultira niim osim tekoama za pojedinca i zajednicu, kao i unitenje imetka i onoga to je steeno i adora za utoite, pa kuda poi u tamu noi sa ovim tekoama i gdje smiraja nai na valovima te poremeenosti".21) b/ Objanjenje kategorija dar al-islam i dar al-harb i iznoenje dokaza da stanje u kome su se nali Bonjaci muslimani pod Austro-Ugarskom vladavinom ne moe biti okarakterisano kao zemlja rata /dar al-l:larb/, zemlja iz koje je iseljavanje Muslimana obavezno /farQ/ 22) Ostaje otvoreno pitanje, da li je ovaj apel i koliko imao rezultata, s obzirom da je tampan na turskom jeziku, kao i injenica da se val iseljavanja Muslimana nastavio sve do 1918. godine pa i kasnije.

med Teufik, kako je potpisan i spomenuti prijevod, to je, vjerovalno zavaralo Rizvi<.'a lin ovaj prijevod pripiSe Az.apagiu. 21) Azapagi, Mehmet Teuft.k. Risala o hidri, op.cit. str. 217. 22) Ovom pitanju je posvetio drugo poglavlje Risale, Ibid. str. 202-208.

129

THE EMIGRATION OF MUSLIMS FROM BOSNIA AND HERZEGOVINA DURING THE RULE OF AUSTRO-HUNGARY , AND THE RISALA OF MEHMED TEUFIK AZAPAGIC After the beginning of the Austro-Hungarian rule in Bosnia and Herzegovina in 1878, many Muslims thought that it was their religious duty to leave a Christian country and em.igrate to Turkey or to parts of the Balkans which were still under the Ottoman rule. In the period from 1878 to 1918 around 150.000 Muslims emigrated from Bosnia and Herzegovina. The reasons for their emigration were numerous: socio-economic motives, the change from barter to monetary ecconomy, the Law on Military Obligation of 1882. fear from conversion to Christianity, etc. One of the first Muslims to raise his voice against the emigration of the population of Bosnia and Herzegovina was Mehmed Teufik Azapagi. In 1884 he wrote his Risala on Emigration l Risala fi al-higra in the form of an appeal, in which he tried to contest the necessity of emigration of the Muslim population from Bosnia and Herzegovina due to religious reasons. On the cantrary, he appealed to the Muslims, supporting his opinion by authoritative opinions of sharia lawyers, stating that it was the religious duty of the Muslims to stay in their homeland. Although this appeal was important, it did not have a significant response among the Muslim masses. That is evident in the fact thar the erni gration continued tili 1918.

130

Mehmedalija Hadi RUKOPISI ENCIKLOPEDIJA U GAZI HUSREVBEGOVOJ BffiLIOTECI

U bogatom rukopisnom fondu GHB u Sarajevu znaajno mjesto zauzimaju rukopisi enciklopedija /enciklopedije znanosti, rj enici i leksikoni/. Neki od njih predstavljaju cjelovita enciklopedijska djela, neki su saeci ili pak njihovi dijelovi . U katalogu arapskih, turskih i perzijskih rukopisa,.l) odmah na poetku, u zasebnoj cjelini pod nazivom Enciklopedije, katalogizirana je osam rukopisa enciklopedija znanosti koj e potjeu iz razliitih vremenskih razdoblja: sedam na arapskom i jedan na turskom jeziku. To su rukopisi koji predstavljaju samostalna djela ili kodeksi u kojima su na prvom mjestu djela - enciklopedije. Ovaj broj e, dakako, biti povean kada budu katalogizirani rukopisi leksikona i rjenika koji se takoer nalaze u postojeem rukopsnom fondu GHB. Osim toga, postoji velika vjerovatnoa da su neka enciklopedijska djela, njihovi saeci ili dijelovi doli na nekom drugom mjestu osim prvog u kodeksima tako da nisu jo obuhvaeni katalogiziraojem. Treba pripomenuti da j e od vremena izlaska Prvog sveska Kataloga pristigao u GHB n e mali broj novih rukopisa meu kojima e vjerovatno biti i onih s enciklopedijskim sadrajem. Tek tada moi se se zaokrueno govoriti o rukopisima enciklopedija u GHB, pristupiti njihovoj svestranoj obradi i prouavanju te, na kraju, izvui potrebni zakljuci i dati ocjena tih rukopisa to e, bez sumnje, imati ogroman znaaj za nauku u cjelini. S obzirom na iznesene inj enice ovaj rad e se ograniiti na postojee rukopise enciklopedija u GHB. Za valjan pristup djelima ove vrste i cjelovito sagledavanje njihova utjecaja na tokove znanstvenog, obrazovnog i kulturnog ivota u naim krajevima potrebno je pokuati dati odgovor na dva osnovna pitanja koja pomau da se, prije svega, pravilno razumije duh vremena u kome su nastala i nastaju slina djela. Prvo, u kojem razdoblju kulturnog ivota muslimana nastaju enciklopedijska djela i zato?

l ) Kasim Dobraa, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Sarajevo 1963, l , str. 3- 11.

131

Drugo. jesu li i kakav utjecaj ta djela imala na tokove kulturnog i znanstvenog ivota u naim krajevima. Odgovor na prvo pitanje, tanije na njegov prvi dio bie ponuen kroz predstavljanje opih znaajki vremena u kojem su nastala enciklopedijska djela kod muslimana i znaajki samih tih djela, dok e odgovor na drugi dio prvog pitanja i na drugo pitanje uslijediti na samom kraju ovog rada.
OPE ZNAAJKE VREMENA KADA NASTAJU

ENCIKLOPEDUSKA DJELA KOD MUSLIMANA Trei period abasijske drave2>, koji traje od 334/945, kada na vlast dolazi dinastija Buvejhija3), pa sve do 447/1055, kada Selduci4> ulaze u Bagdad, smatra se "zlatnim dobom" islamske kulture uope. To je vrijeme punog uspona i procvata svih znanja i islamskih disciplina, vrijeme svestranog stvaralatva i izdavatva u itavom islamskom svijetu. Znanstvena i kulturna prijestolnica tog vremena, grad Bagdad, omoguavao je i pospjeivao taj razdragani intelektualni uzlet. Istovremeno i ostale male muslimanske kne evine, koje su bile obiljeje ovog perioda~ daju svoj golemi udio u ovoj renesansi islamske znanosti i kulture. U Endelusu /panija/, gdje su tada na vlasti Mervani 5 >, tamonji vladari 'Abdurralfmnan an-Na.1?if6), a zatim njegov sin J:Iakam 7> , gajill su golemu ljubav prema znanju i znanstvenicima. U Kordovi je J:lakam osnovao biblioteku u koju je dobavljao knjige iz cijelog svijeta. Tako je sakupljeno oko etiri stotine hiljada svezaka. Biblioteka je imala predmetne kataloge za sva<,;;

2) Ova dinastija vue porijeklo od al-'Abbasa b. 'Abdulmultaliba b. Hiama Na vlast dolazi 1323n49 - 50 i dri ru vlast sve do 656/1258. god. 3) Vladarska dinastija iji je vladar Al)mad b. Abu uga' zauzeo Bagdad 334/945; ova dinastija gubi vl2st447/1055, kada je ughril-bag as-Sult.an as-Salguqi uao u Bagdad i time oznaio kraj uprave dinastije Buwayhiya 4J Dinastija se jo u 1O. stoljeu pojavila na istoku, u Iranu, a od Al p Ars lana 1063 - l 072) zapoinj e njezin uspon u vlasti.
Osniva dinastije na islamskom istoku je Marwan b.al-f:lakam (683- 685. Za vrijeme 'Abdulmalika b. Marwana (685 - 705) koji se smatra .,drugim osnivaem" ove dinastije islamska drava doivljava vi5)

dan uspon a sama dinastija svoj puni uspon. U paniji e ova dinastija drati vlast jo dugo nakon njezine propasti na istoku.
6) 'Abdurrahman ill

(an-N~ir) upravlja islamskom dravom u paniji u periodu 300/912- 350/961; spada meu najvee muslimanske vladare uope. Njegova vladavina koja je trajala ukupno pola stoljea s~~ se .zl~tnim periodom muslimana u panijL Pored vojnikih uspjeha, Abdurral).rnan an-N asir je uimo dosta 1 na znanstvenom, kulrumom i privrednom polju. Takav uspon nastavljen je i nakon njegove smni, naroito u doba aJ-}:lakamaiL

Sin Abdurrahrn.ana ao-N~ira. al-l:lakam Ilje vladao od 350/961 - 366/976; u njegovo vrijeme islamska vlast u paniji dostie svoj vrhunac. Historiari ga ubrajaju meu najrazboritije vladare. Al f:Iakam U je bio vcloo ljubitelj knjige, pa za njega kau da je, moda, bio najbolji uenjak meu muslimanskim vladarima 7)

132

ku oblast ponaosob. Bila su 44 kataloga raznih divana- pjesnikih zbirki, od kojih je svaki imao po. dvadeset listova8) Fatimije9) u Egiptu takoer su dali veliki doprinos ovom znanstvenokulturnom .procvatu koji su pokrenuli muslimani. Posebna zasluga za to pripada dvojici njihovih vladara: al-' Azizu bi-llahlO) i al-l:lakimu bi-am-rillahll>. Prvi je posjedovao biblioteku iji je knjini fond imao nekoliko stotina hiljada primjeraka raznih djela, dok je drugi .osnovao uvenu Dar al-1Pkroal2) s prostorijom slinom dananjim kongresnim salama, koja je sluila kao itaonica i prepisivaonica knjiga koje .su na taj nain umnoavane i rasturane irom zemlje pa i dalje. 13) Vlast Buvejhija prostirala se na lr.ak, Perziju i Horasan.. Njihovi vladari su imali vrste prijateljske veze s uenjacima i visokoobrazovanim ljudima toga vremena. Veziri kao to su bili Ibn al-Amid,14) as~aJ:rib b.. 'Abbad,.l5) al-Mul}.allabi16) i Sabiir b. Ardair17) cijenili su i voljeli nauku. Ovaj posljednji je u bagdadskoj etvrti Karl). podigao biblioteku za koju se tvrdilo da je b~a najbolja u svijetu jer je sadravala sva najznaajnija djela tog vremena i to po vie njihovih reproduciranih primjeraka. 18)

8) Filip Hiti, Istorija Arapa, Sarajevo 1967, str. 480. 9) iitska dinastija koja je prvobitno uspostavila vlast u Tunisu 297/909. Gawhar as-Siqilli, ,.drugi osniva" fatimij ske drave, podigao je u Egiptu novi grad navi mu naziv al-Qahi.rah (Kairo) koji je postao prijestolnicom njihove drave 363/973.g. 10) Puno muje ime Abu ~iir Ni.z.ar al- 'Aziz; vladao od 365/975- 386 - 996; u njegovo vrijeme islamska drava u Egiptu dostie puni procvat. On je udario temelje Kraljevskoj biblioteci u kojoj je, kau historiari, bilo dvije stotine hiljada djela medu kojima i dvije hiljade i etiri stotine bogato ukraenih Kur'ana U) Puno mu je ime Abii 'Ali ~iir al-I:Wdm; vladao od 386/966 - 41111020. Na vlast dolazi kao jedanaestogodinjak; u njegovo vrijeme islamska kultura je u punom procvatu. Historiari istiu njegovu strogost prema nemusli.manima. Smatra se da je on osniva uvene akademije Dar al-tp..lanah koja se ubraja u najvee hramove islamske znanosti i kulture. 12) Historiari tvrde da je ovu svojevrsnu akademiju znanosti i kulture osnovao al-}:Wcim godine 396/1005, u svrhu izuavanja i irenja zvaninog uenja kome je pripadala ova dinastija (iizma). 13) Al-I:Iakimje osnovao fond iji je prihod iao za prepisivanje rukopisa i njihovu za5titu. Prepisane knjige su slate u sve dijelove islamske drave radi irenja znanja 14) Puno mu je ime Mul).ammad b. al-l:fusayn (u. 969); vezir vladara Rukna ad-Dawlata alBuwayhiya poznat po posebnom stilu u pisanju pisama. 15) Isrna'il as-SaJ:tib b. 'Abbad (u. 995), vezir, pisar, pjesnik; bio je uenik Ibn al-'Amida. Sastavio je vie djela iz oblasti knjievnosti, kritike i historije. .On je jedan od najtipinijih predstavnika Ibn alAmidove.kole u pisanju. .16) Vezir koga je Mu'izz ad-Dawlah (u. 966) poslao protiv odmelnika u jugoistonom dijelu Irak-a po imenu 'Imran b. ahin. Meutim, njegova vojska je pretrpjela teak poraz a al-Muhallabi se uspio spasiti preplivavi rijeku. 17) Vezir Baha'aad-Dawlata (vladao od989- 1012). 18) $abiir b. Ardwr je 383/993. godine podigao u Bagdadu akademiju a bibliotekom iji je knjini fond brojao deset hiljada knjiga Navodi se da je, meu poznatim uenjacima toga doba koji su se koristili o.v.om .bibliotekom bio i uveni pjesnik al-Ma 'arri.

133
l

U Turkestanu su na vlasti bili Samaru 19) za koje se vee procvat Buhare koja je ubrzo postala stjecitem uenjaka i knjievnika. Njihov. vladar Man$UI b. Nul)20) uzeo je sebi za vezira al-Mal'amiya, poznatog perzijskog uenjaka, koji je na njegovo traenje preveo na perzijski jezik u venu Tabarijinu historiju. 2 1) Njegov sin Nul). b. Man~ur, 22) stupivi na vlast, elio je uzeti sebi za vezira as-~al).iba b. 'Abbada, tada jo vezira Buvejhija, pa ga je tajno pozvao. ali mu je vezir utivo odgovorio i zahvalio na tome ispriavajui se, izmeu oscalog, da bi mu trebalo etiri stotine deva samo za prenos njegovih djela. Ibn Sina navodi da je ovaj vladar imao takoer veliku biblioteku koja je sadravala i rijetka djela koja je on obilato koristio u svojim istraivanjima. Zijarije23) su upravljali u Taberistanu, a meu njihovim vladarima historiari posebno istiu Qabiisa b. W amakira24) koji je autor traktata o astrolabu. U Afganistanu i Indiji na vlasti su bili Gaznevije25> iji je najpoznatiji vladar bio Mal)miid al-Gaznawi 26> . Kad god bi uo za kojeg uenjaka ili pjesnika odmah bi ga pozvao na svoj dvor. Saznavi tako da je emir Hwarizmiya Mamun b. Mamiin 2 7 ) okupio oko sebe sve same uenjake, fi lozofe i zna-

19) Ova dinastija vue porijeklo od Samana ZaraLuslrovca iz Balf:la Ipak njezin pravi osniva je Samanov praunuk Nasr b. Af:1mar koji je bio na vlasti od 874 - 892. g. 20) Samanski vladar koji je vladao u periodu 350/961 - 366/976; volio je i cijenio manje i one koji su se prouli u znanju. 21 ) Ovaj vezir koji je obavljao Lu funkciju u vrijeme ~fua b. NUJ:!a preveo je, na zahtjev svog gospodara moda samo dio Tabarijine hisLorije na perzijski jezik i na taj nai n s ainio jedno od najstarijih ..proznih cjela na perzijskom jeziku", jer je s njim i njegovim suvremenicima poela da se razvija sjajna muslimanska knjievnost na ovom jezi.ku. Opca historija islama od stvaranja prvog ovjeka pa do auLorovog vremena; a~- Taban je umro 310/9~2. g.. 22) Vladao je 366/976- 3871997; kada je doao na vlast pozvao je sve velike uenjake na svoj dvor, meu kojima je bio i Ibn Sina koji je tada imao manje od dvadeset godina. Ibn Sina je posjetio Bubaru gdje mu je bilo omoguen slobodan pristup u bogatu dvorsku biblioteku u kojoj je on stekao veliko znanje. 23) Osniva dinastije je Murdawayg b. Zi yar (u. 323/934). Uvrstivi svoju vlast, pozvao je svoga brata Wam.a.kira b. Ziyara u Rayy i s njim krenuo u osvajanje novih krajeva 24) Vladao od 366/976- 403/1012; ubraja se meu najpoznatije pisare na arapskom jeziku. Al-BiriinJ je svoje C::uveno djelo al-Asar al-baqiyah an al-qurful ai-Qaliyah posvetio Kabusu b. WaSmakiru. U tom djelu on navodi da ova porodica ima asnu lozu koja dosee daleko u prolosL 25) Osniva ove dinastije je Subuktigin; vladao od 366/976- 387/997; njezina vlasLlraje od 351/962. do 582/1186. . ~6)_ Vla~ao .od ~90/999 - 42111 030; najpoznatiji vladar ove dinastije koji je znatno proirio svoju tent.OnJu 1 ~ VOJ ULJCCaJ. Okruivali su ga najvei znansLvenici i uenjaci njegova vremena, meu kojima su bili i znansLvenik ai-BirUnl i pjesnik FirdiisL 27) Nema podrobnijib podataka o njemu u nama dostupnim izvorima

134

nstvenike kao to, su bilo. Ibn Sina28.), al-Biriiru.-29) Abu Sahl al-M.asibi30), Abu al-ljammar31> i Abu N~r al- 'Irak32) pisao mu_ je: ~,uo sam da se kod tebe okuplja druina uvenih uenjaka... pa poalji nam ih da se i mi okoristimo njihovim znanjem." Mamun je upoznao svoje drutvo sa sadrajem pisma pa s.u neki. pristali da udovolj.e elji gaznevijskog vladara kao al-Blliini, al-' Irak i al-Hammar. U Halepu i Mosulu upravljali su Hamadi33) meu kojima se prouo Abii al-I:Iasan 'Ali (333/9.44 . - 356/966).- upravitelj Halepa - mecena pjesnika, koga je opjevao uveni pjesnik al-Mutanabbi.34) U. ovom vremenu zapaamo vrlo interesantnu pojavu: umjesto ranijih pozivanja na porijeklo sada ueni ljudi ponosno. ukazuju na mjesto iz kojeg potjeu tako da uz imena uenjaka, na mjesto npr. al-Himyari, al-Mazini~ alQurai, nalazimo. al-Bubati, an-Nisabutt, al-Mi~ri, al-Andalusi i sl. U ovom periodu razvoja znanosti kod muslimana zapaa se da se aktivnosti poinju usmjeravati u dva osnovna pravca: - registriranju postojeih znanosti, definiranju. svake znanosti ponaosob, odreivanju njezina mj.esta i ustanovljenju terminolokog sustava, i - navoenju svih potrebnih informacija o djelima koja se registruju kao i biografija njihovih autora. Ovaj drugi pravac samo je logian nastavak prvog. Ovi pravci nazivaju se jo i kolama.

28) Puno muje ime Abu 'Ali aH :Iusayn b. 'Abdn!Hih b~ Sina (u. 429/1037; na Zapadu poznat kao Avicenna, a u islamskom svijetu mu pridodaju naziv a-ayh, ar-Ra'Is (prvak, knez). Istakao se u teolokim, filozofskim i medicinskim znanostima tako da i danas njegova djela iz tih oblasti bude ivi interes. 29) Abii ar-Ray~ M~d b. A~mad al-J:Iwarizmi (raden u predgrau Kasa, glavnog grada pokrajine Al-.tiwarizma, najvjerovatnije 363/973, a umro poslije 442/1050, najvjerovatnije u Gazni), bez suumje, je jedan od najveih uenjaka srednjovjekovnog islama Njegov nauni opus je bio svestran jer bijae podjednako upuen u ,,matematike i zvjezdoznanske, fizikalne i prirodne znanosti'', a uz to se isticae i kao geograf, historiar, kronologiar i jezikoslovac. 30) Nemamo podrobnijih podataka o njemu. 31) Abiial-J:Iasanal-J:Ia.mmar je bio lijenik. 32) AbuN~r al-'Iraqje bio matematiar. 33) Osniva "sjeverne sirijske" dinastije I:Jamada je Abii al-I:Iasan 'Ali (vladao od 333/944 356/966); nosio je naziv Sayf ad-Dawlah. uveni al-Mutanabbi je ispjevao viSe pjesama u njegovu asL Vlast ove.dinastije traje do. 394/1003, kada Fatimije dolaze na vlast 34) Abii a~-Tayyib N).Dl.ad b. al-J:Iusayn (u. 354/965), dvorski pjesnik Sayfa ad-Dawlata, jedan od najveih arapskih pjesnika uope. Uspomena na ovog pjesnika uva se l danas obiljeavanjem godiSnjice njegova rodenja ili smrti. Tako je 1935. godine u nekoliko arapskih zemalja obiljeena hiljadugodi~njica njegove smrti. Al-Mutanabbi je poznat po svom kienom i bombastinom stilu, punom nevjerovamlh metafora, i usljed toga je najpopularniji i najvie citirani pjesnik musli ma nskog svijeta Za njegovu poetiju se kae da predstavlja .,vrhunac savrenstva".

135

Predstavnik prvog pravca bio je Mul).ammad b. Turhan al-Farabi35 ) (339/950) ije se djelo Popis znanost36) ( ~.,LJ l ~l ,4.",1 ) ubraja u pionirska i programska djela ove kole. Drugi pravac ima svog osnivaa u osobi MuJ:tammada b. IsJ:taka,37) (poznatog kao Ibn an-Nadirn (oko 400/100:), iji je metod u cjelosti zastup! l) jen u njegovom uvenom djelu Katalog3B ) ( " . ...,.>+-iJ , Oba ova pravca nastavljena su i u etvrtom periodu abasijske drave koji traje od 447/ 1055 - 656/1258), zatim u mongolskom (656/1258 923/1517) i osmanskom (923/1517- 1213/1798). U tolni naznaenog perioda, od 334- 1213. h. nastalo je u raznim krajevima islamske drave pedesetak djela iji sadraji pokrivaju programske orijentacije al-Farabijine ili Ibn an-Nedimove kole.
RUKOPISI ENCIKJ,QPEDUA U GAZI HUSREV-BEGOVOJ BffiLIOTECI

Rukopisi enciklopedija u GHB odnose se na djela nastala u spomenutom razdoblju ili neto kasruje~ poslije osmanskog perioda, i uglavnom pripadaju prvom pravcu. Hronoloki je prvo nastalo djelo Kljuevi znanosti l r .,.W I e:-il.i..o l Abii 'Abdullaha MuJ:tammada b. AJ:unada b. Yusufa alHwarizmiya /387/997/. Ovo djelo, nastalo u treem periodu abasijske uprave. smatra se jednim od najstarijih enciklopedijskih djela ove vrste kod Arapa uope.39)
Iz etvrtog abasijskog perioda u GHB nalazi se rukopis djela o 24 znanosti pod nazivom ~..>~.j l 4" .'J 'i l \.,LJ l ~ j_,.o ,j

35 l i 36 ) O izdanjima ovog djela i biografskim podacima o njegovom autoru vidi : Dr Enes Kujundi, Klasifikacija znanosti u naunoj tradkiji na arapskom, Dijalog br. 3 - 4 , Sarajevo 1987, Napomena br. 6. Klasifikaciona ema znanosti koju je sainio al-Farabi predstavlja jednu od najranijih i najutjecajnijih u muslimanskoj znanstvenoj literaturi i ulazi u temelj srednjovjekovne zapadne k.lasifikacione
eme.

37) Muhammad b. lshaq b. an-Nadim (u. oko 439/J 047); bavljenje knjigom - pisanjem i proizvodnjom papira- omoguilo mu je da upozna brojna djela i njihove autore te znanja koja su u njegovo vrijeme bila poznata 38) O ovom djelu su napisane brojne studije i prikazi, naroito u evropskim izvorima, od strane orijentalista To je i razumljivo jer Katalog predstavlja prvo djelo ove vrste u islamskoj Hteraturi. Pisac je ovo djelo podijelio u deset rasprava; svaka rasprava je imala zadatak predstaviti nekoliko znanosti vezanih z.a njezino podruje. Ukupno je predstavljeno trideset dvije znanosti s podacima o djelima i autorima za svaku od njib sve do 377. hid.retske godine, tj. do autorova vremena 39) Rukopis se nala1i u GH biblioteci pod registarskim brojem 1919; o djelu i autoru vidi: l:Ql II, str. 1758; lsma 'il-paa., AM ll, str. 51; Ahlwardt, str. 22 - 23; Brockelmann L 244, str. 283; Sarkis, str. 839; KD l, 3-4.

136

Ovo enciklopedijsk0 djelo napisao je Abu 'Imir Mul)ammad b. AQ.mad b. Amlr at-Tarasusi l Tar~si/ al-Balawi as-Salimi/ u. 559/1164. u SeviljiJ.40) Djelo ~l i, ll F (,_i.~ l ~l .;.U l rt..u! GaHiluddina 'Abdurr~mana b. Abdurra}J.rnana b. Abu Bakra as-Suyutiya/ u. 91111505/ pripada mongolskom periodu.41) To je, u stvari, komentar na djelo an-Nuqaya od istog autora, a odnosi se na etrnaest znanosti. Enciklopedijsko djelo 'b~l: ... 11 e.'.' O.J -;,~\,."'ll ~l i a MauUi A}J.mada b. Mu~~ Takopriizade/u. 968/1560/pripada osmanskom periodu.42) U ovom djelu ukratko je objanjeno 150 znanosti. U stvari, to je izvod iz opimog djela spomenutog autora koje je tampano. Pretpostavlja se da je ovaj izvod sainio sam autor. Jo je jedna znaajka ovog djela u njemu nema one stroge podvojenosti izmeu tema dvaju pravaca koja se zapaa u ranijim djelima.
0

enciklopedijskim rukopisima u GRB za sada je srupo jedan na turskom jeziku: u i "' FL t -. .., o.>A-A Ovo enciklopedijsko djelo govori o tesavufu, ahlaku i nekim drugim islamskim znanostima.43) Djelo je napisao ayh Ibrahim J::Iaqqi b. Dervi 'Otman a1-Arzariim1 as-Siifi u. 1195/1780/. . al-Hanar.t/ . Na, nesumnjivo najbolji poznavalac historije islamske znanosti, vjerske literature i kulture uope hadi Mehmed ef. Handi/ u. 1944/ ostavio je u rukopisu dva djela:

Meu

l. ) i ."'i t." \ ,_,..L,J l ~J l,:j znanosti i knjiga, i

2.

u-A ) ,. .' ll t a :-- a

koje govori o historiji

u.J ,l; ll ,

i .t;.< ~:W 0--o

J."'i l .JI=:-Ll koje je, u stvari, dopuna djelu

I:Iagi J:Ialife/ u. 1067/1657/. S obzirom da jedan drugi referat na ovom skupu44) tretira opirno ova Handieva djela neemo se na njima zadravati.

uJ .L; ll . o.:.<

40) Rukopis u GH biblioteci pod registarskim brojem 840; vidi: Flugel l, 3, lO; Brockelmann I, str. 499;KDI,4 -5. 41) Vidi: I:II.:.I II, 1970; Ismii'il-paa AM L 534 - 535; Brockelmann U, 156; KD I, 7 - 8. 42) Rukopis u GH biblioteci pod registarskim brojem 3607; vidi: .I;I.ti II, 1162; Jsma'll-paa AM I, 144; Brockelmann II, 426; KD I, 8; Enes 43) Kujundi, Klasifikacija ibid. Napomena br. 20. Rukopis u GH bi bHoteci pod registarskim brojem l 03; vidi: Isma'il-paa, .Qayl II, str. 5 1 2; KD I, str.
ll.

44) Mustafa Jah i, Rukopis Mehmeda Handia str.l47 ovog zbornika

137

PREDSTAVLJANJE RUKOPISA ENCIKLOPEDUA U GAZI HUSREVBEGOVOJ BffiLIOTECI

Sve navedene rukopise enciklopedija u GRB katalo.ki je obradio Kasim Dobraa u spomenutom Katalogu arapskih, turskih i perzijskih rukopisa (str. 3 - ll ) stoga e ovdje biti predstavljen kratak sadraj svakog od tih rukopisa na ponaosob osim onih pod rednim brojevima 6, 7 i 8 u Katalogu .
l. Kljuevi vtanosti (

i ..,.W l e: i~ )

U treem periodu abasijske uprave neki islamski uenjaci poinju sabirati znanja i sistematizirati postojee znanosti odreujui podruje svake. od njih pojedinano. Po ugledu na al-Farabija al-Hwarizrnije u djelu Kljuevi znanosti ( i _,hJ l e~ i LL ) pokuao naznaiti metod svake znanosti, njezinu narav i definiciju. Zato on nije uope govorio o samim znanstvenicima i djelima
I al-I:Iwarizmi dijeli znanosti na dvije osnovne grupe: vjerske ( i _,k

strane ili "uvezene" znanosti ( ~l i _,..k ). Prvu vrstu on obrauje u Prvoj raspravi ( ~J'il Ulili ) spomenutog djela, dok je Druga rasprava ( 4: .~l U Lill ) u cijelosti posveena drugoj vrsti znanosti.
< :e ~ /)i

Na listu 2b rukopisa dat je sadraj djela. Prva rasprava ima est poglavlja ( '-:-' l.J-:' i) i pedeset dvije glave ( JJ 4) ( '-:-'l .J-:'i 4-. "' :~.JY l U LiJ. l ... . l '" l) y o Ac..J .JfUO>JU '-I...l
4

Druga rasprava zapoinje na listu 35b rukopisa i ima devet poglavlja ( '-:-' I.J-:'i) i etrdeset dvije glave ( JJ o 4):
4 _..WI UWI ). Tako je u obje rasprave sistematizirano ukupno petnaest znanosti i to:
( )1.
4

a ~J !)J

~~lJ ~I.J-:'i 4 "'i

l. islamsko pravo ( t i all )

2. islamska apologetika ( i~ l )
3. gramatika ( J
..", ll

4. pisanje ( ~ l-.<J l )

5. pjesnitvo i metrika (

~J~ lJ j-11~;-,

ll )

6. historija ( .; ~'i l )
7. filozofija ( 4 a... l i ll )

8. logika ( J k. . ll )
9. medicina (L . k. Jl )

138

10. aritimetika ( JJ.a-11 ~ ) ll. geometrija ( .. ~l )

12. astronomija (

~..J '?' , ll

13. muzika ( u i.! ..,_,J. l ) 14. mehanika ( J ..,.ll ), i

~

15. alkemija ( ~ 1.: .. .:<ll ) Ove znanosti su obraene u devedeset redoslijed u spomenutom rukopisu:.
etiri

glave. Donosimo njihov

Odmah posHje sadraja na listu 2b pisac u prvom poglavlju ( '":-'!.tJ l J."-11) islamskom pravu ( "i ill u-i) definira ovu islamsku disciplinu i govori o njoj opirno u jedanaest glava (l 2b- 6b).
Drugo poglavlje (~ ~l '-:-'4-J l): o islamskoj apologetici ( ~~l ~) ima sedam glava koje su obraene na listovima 6b - ll b.

'-:-'4J 1): o gramatici (..J .." J l u-i) ima dvanaest glava koje su date na listovima ll b - 15b.
Tree poglavlje ( ~~l
v

Cetvrto poglavlje glava (l 15a- 2lb).

(~l ,.,.J l ~4J 1):

o pisanju (

~l i< ll

u-i) sadri osam

Peto poglavlje (~L:JI '"'="'L:J l ): o pjesnitvu i metrici ( y .~.ll ~ ~J~ t.") ima pet glava (l 2lb- 27a).
v

Sesto poglavlje (c_,"JWI '-:-'4J I ): o historiji C. .;~YI ~) ima devet glava koje su predstavljene na listovima 27a- 35a. Time se zavrava Prva rasprava ( c_rl." Yl tJ lill ). D ruga rasprava ( 4 ~.~l tl lill ) zapoinje na listu 35b i sadri devet poglavlja sa etrdeset dvije glave. Prvo poglavlje ( (l 35b- 38a).

J...,'il '-:-'4JI): o filozofiji (

4.i ... li ll~) ima tri glave

Drugo poglavlje ( ~lill ~ L:J l ): o logici ( J b .11 ~) obuhvata devet glava iji je sadraj obraen na listovima 38a- 42a.
Tree poglavlje ( ~.!.J~ J

'-:-'l:J l ): o medicini (

... b J l
'u

u-') ima osam

glava koje su date na listovima 42b- 50a.

etvrto poglavlje ( ~l ,.,.J l ~41 l ): o aritimetici (

sadri pet glava koje su date na listovima 50a- 55a.

i: bW~Vl ~)

139

Peto poglavlje ( o--o (.;JI '":-''-:J l ): o geometriji ( ~ ... ~l ~ ) ima etiri glave iji sadraj je prikazan na listovima 55a- 57b. esto poglavlje ( vuJW l '":-''-:J l ): o astrono.rrllji ( i .J ? .t l ~ ) ima etiri glave opisane na listovima 57b - 65a. Sedmo poglavlje ( t-!WI '":-'L:JI ): o muzici ( uij ...~1 ~ ) ima tri glave koje su obraene na listovima 65a- 67a. Osmo poglavlje ( ~~l '":-' L:J l ): o mehanici ( J.: .,..ll dvije glave date na listovima 68a- 70a.
o

) ima samo

Deveto poglavlje ( ~l:J l '":-'l:J l ): o alkemiji ( ~ 1.: .:<J l ~)ima tri glave koje su predstavljene na listovima 70a - 72b. Ovo al-tfwarizmijevo djelo izvrilo je znatan utjecaj na sva kasnija djela koja su se bavila ovom problematikom, sve do Ibn J:Ialdiinove klasifikacije znanosti 45) predstavljene u njegovoj Muqaddimi46 ). I jo jedna velika znaajka ovog djela: al-J:Iwarizmi je meu prvima razmeio znanosti na one koje su nastale i razvijale se u okrilju islama i na one koje su, putem prijevoda. dakle iz stranih izvora, ule u islamsku znanstvenu tradiciju. Navodei ove znanosti, al-Hwarizrni je dao najosnovniju terminologiju za svaku od njih. Iako nije stekao popularnost svoga prethodnika al-Farabija, alIjwarizrni je vrlo cijenjen kao klasifikator znanosti, posebno meu orijentalisti ma, koji su pokazali vrlo veliko zanimanje za njegov znanstveni rad.
2. Obrazac dvadeset etiri vzanosti ( 4
t

! .; "i l

i .J l

ll

~ j_,,o .j

0-:..> '~l .J l J ) I u etvrtom abasijskom periodu nastavljena je iva aktivnost prikupljanja. klasificiranja i registriranja znanosti koja je zapoeta jo u treem periodu njihove uprave. Iz ovog perioda potjee at-Tarsusijevo djelo Obrazac dvadeset etiri vzanosti ( 0-:.; ~. .J 1." 4 ! .; "i l i _,hJ l ~ j_,.a.j ) koje, u stvari, predstavlja komentar na njegovo djelo an-Nuqaya (t..al i. ll )
ovom djelu obradio sljedee znanosti koje su u rukopisu ovako predstavljene: l. 2a- jezikoslovlje ( (.i Ul
l. Sb- etimologija (
A~- Tarsiisi je u

r-k )

l. 4a - nauka o pojmovima ( ~_,J l

rk )

JI i-, .~."i l rk )

45) Enes Kujundi, Klasifikacija..., ibid, str. 249. 46) Na brojnu lit.eraturu o ovom djelu ukazao je dr Enes Kujundi u navedenom tekstu, u Napomene br. 19.

140

l . 8b - gramatika ( ~~l r-.1.c. )

rk) l. 17b - retorika ( ~ t....l.l r1c ) l. 21a- tropilca ( o'.!.' l l rk ) l. 24a- stilistika ( ~~l F ) l. 25a - metrika ( uA.J~ l F ) l. 33b - rima ( 4.! al:i.JI F ) l . 35a - logika ( J L.. ll rk )
l . ll b .- sintaksa (.J,. ,JJ
l. 39a - disputacija ( ....... .'ll ~l JI

r-k ) l . 40a- islamska apologetika ( r~ l r-ie )

)

l . 56b. - nauka o predikativnom odnosu ( JI., .,'JI F

l . 59b - metodologija prava ( 4 i i ll J .J ,.,j
l . 64b - tefsir ( .>.! " i -.J l

rJ.c )

F ) l. 73b - tedvid ( ~.J?' i J l F ) l. 75b- hadis (".:~1 F ) l . 80b - islamsko pravo ( i i ll F ) l . 83b - nasljedno pravo ( ~ l..,.i.J l r-k ) L 85a- tesavvuf (misticizam) ( '-'.J i ll F ) l. 86a - anatomija ( ~.J/;. i J l F ) l . 88b - medicina ( ... L. ll r-k )i l . 9la- aritimetilca ( ~l ..,.",JI F )
A
l ....

Svaka od ovih znanosti obraena je kroz uvod ( t..o .,i. ), pitanja ( J=al." o ), odgovor ( ~~~ ), napomenu ( i..Wu) i zakljuak ( 4 oil;.) ili pravilo ( i .u. W l J ia )
3. Upotpunjenje znanja za itaoce an-Nuwaya ( ~l ..riJ l ~lJ ..U l Lli .j l)

rLo:;!

Ovo as-Suyutino djelo nastalo je u mongloskom periodu i, u stvari, je njegov komentar na djelo an-Nuqiya koje govori o etrnaest znanosti. U GHB nalaze se dva rukopisa ovog djela: rukopis pod registarskim brojem 1494 je nepotpun jer je obuhvatio samo est znanosti i to: l. l b - o metodologiji vjere ( ~JJ J J.J j
l ...

rk )
141

l. ll b - o metodologiji islamskog prava ( .e i i l l JJ .

l. 18b - o tropici (

1r-1-c )

w 1.: .' ll r-k )

l. 23a - o nasljednom pravu ( ~l .".tJ l r-k

l. 29b - o tesavvufu (
l . 44b- o anatomiji (

r-k )i ~J .t,-, l l r-k )

~J , "; l l

As-Suyiiti smatra metodologiju vjere ( ~..U l J .J"''i najasnijom znanou uope i zato njom zapoinj e svoje djelo. Na l. l b, nakon uvoda, stoji: "Ovo je an-Nuqaya (na slovu an-nun "darruna") odnosno saetak sainjen za etrnaest znanosti koje su potrebne tragaocu i na kojima se utemeljuje svaka vjerska znanost. Neke od ovih znanosti su obavezne ( ~ ~.,_i ), npr. metodologija vjere ( ~..J l JJ ..... j) ii tesavuf ( ~Jo"' -, l l ), a neke su zajednika dunost ( ~~~~ ) ili same po sebi kao tefsir ( J _., .. 4 -..J l ), hadis ( .... .:~l ) i nasljedno pravo ( ~ l.,.,.i.J l ) ili. pak. po neemu drugom kao to su naela ( JJ."; ), gramatika ( J .,. . l l ) i dr.. te medicina ( . . kJ l ) ... (1. 2a) .

rk )

Za tesavvuf as-Sayiiti kae da, prema al-Gazaliyu, predstavlja oslobaanje ( ~J ....,; ) ljudskog srca od svega drugog osim Allaha Uzvienog i potcjenjivanje svega ostalog ( olJ ",Lo ) a;.,.IJ ). Otuda naziv ove znanosti dolazi od rijei as-safa ( l A ,,., ll ) jer ona, u stvari, znai proiavanje srca, a ne dolazi od rijei as-suf( ~~ 1 ). l. 29b.
U drugom rukopisu pod registarskim brojem 36 12 registrirano je svih
etrnaest

znanosti i to ovim redoslijedom:

l. l b -metodologija vjere ( ~..U l JJ. <>i )

l. 9b - tefsir ( J.!.,, i i ll )

l. 22a- metodologija hadisa ( , a. , 2 J.:JI JJ,oj )

l. 34b - metodologija islamskog prava ( ct i i ll

JJ 4i )

l. 40b - nasljedno pravo ( ~l~ l )

l. 46a - gramatika ( J
.,. ll

)
L

l. 55a - konjugacija glagola (

l. 58b- pismo ( L, ; ll)
1. 61a- retorika ( ~Lal l)

A.!J 4 -. ll

1. 70a - tropika ( w 1.: : ll )

142

l. 74a- stilistika ( t':?~ l ) l. 80a- anatomija ( ~J~ -J l)

l . 84b - medicina ( L. ll ) i l . 89b- tesavvuf .( i...~..,

i.ll ,... ll )
4

ll )

4. Klju sree i svjetiljka gospodstva (

e.'.' u' J

i.ll ... ll

e.'-. i

- Ovo enciklopedijsko djelo nastalo je u osmanskom periodu. Osmanski

poli graf Takopriizade je u ovom djelu obradio stotinu i pedeset raznih znanosti po uzoru na svog prethodnika, egipatskog autora al-'.A.I.aaruya ija je klasifikaciona ema, koja se genetski oslanja na ranije klasifikatore znanosti, naroito na Aristotelovu i Ibn Smaovu klasifikacionu emu, doivjela svoju kulminaciju u ovom Takopriizadeovom djelu, a potom i u djelu Kaf ~ ~niin...Hagi Halifa.4 7) Ovo djelo., u stvari, predstavlja izovod iz opirnog djela ovog autora koje je tampano. Na l. 6a autor kae: " ...Znanosti koje su doprle do nas, usprkos razgranatosti svojih disciplina ( 4-=a" ,i .. ~.i ) i mnotvu ogranaka ( ~J .... .';, ~ ) svode se na tri skupine ( ii ~~ ) jer one su ili mehanike znanosti ( ~j _,k ) koje nisu cilj same po sebi nego se pomou njih stjeu druge znanosti, ili znanosti koje se odnose na nain djelovanja ( J .j l 4 .! i .!< .' J l. -,i ) ... ili su, pak, dogmatske ( ~.ll i i e l ) koje su cilj same po sebi, ili praktine znanosti ( 4.! l o e _,.k ) koje niti su same sebi cilj niti se pomou njih stjeu druge znanosti nego su zarad djelovanja kojeg same nalau ( lAl ..;i i o: J o ..J l~ "i~ ).

r' . .

Stoga sam ovaj traktat podijelio na tri rodoslovna stabla ( C.JJ ~~ ) zarad objanjenja triju skupina... " Usljed brojnosti znanosti koje je al- 'Akiani naveo i pokuao definirati u ovom djelu nije ih mogue pojedinano prikazati u ovom radu kao to je to uinjeno s ranijim djelima. Jedna vrlo zanimljiva znaajka ovog djela je i ova: u njemu nema one stroge podvojenosti izmeu tema dvaju naznaenih pravaca: al-Farabijina i Ibn an-Nedim ova, koja je snano naglaena u slinim djelima iz ranijih perioda

47) Enes Kujund i, K.lasifiJcacija. .. , ibid, str. 248 - 249. Ovo djelo je TnSktlpniziide sa.in.io po ugledu na Katalog Ibn an-Nadima. ViSe o ovome te od djelu Kaf ~-~uniin.. .i njegovu autoru vidi: Abii Usamah, .~;~ligi .ijalifa wa Kasf ~-~uniin, D'awatu '1-haqq, broj 3, god. t 6. decembar, Rabat, 1973, sir. 82 -87. '

143

Zakljuak

Iz izloenog se vidi da su i muslimani jo vrlo rano poeli sistematizirati znanja. Neki podsjeaju da je 'Amr b. Bal)r al-GalJiz (u. 255/868) jo prije al-Farabija biljeio znanja svoga vremena i kasificirao ih po uzoru na velikog klasifikatora znanja Aristotela. Tako su nastala njegova uvena pisma. Meu ldasifikatore znanja ubrajaju i sabirae hadisa Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme~ koji su morali uloiti izuzetne intelektualne i duhovne napore i posjedovati veliku strunost da bi utvrdili autentinost svakog hadisa i naveli ime svakog prenosioca dajui obilje infonnacija o njemu i njegovu ivotu. Stoga bi se moglo prihvatiti njihovo miljenje da se djela Kategorije muhaddisa ( ~ ~ l ~ li.' b ) mogu bez ikakve ograde ubrojati u posebnu vrstu enciklopedijskih djela, a to znai da e se vrijeme koje se oznaava kao poetak nastanka enciklopedij skih djela u islamskom svijetu morati pomai jo u prolost. 4 8> A sada emo pokuati odgovoriti na drugi dio prvog pitanja na samom poetku ovog rada: zato djela ove vrste nastaj u ba u naznaenom periodu razvoja islamske kulture i u tolikom broju i je li to zaista bio pomak naprijed u kvalitetu islamske kulture ili je to, pak, bio jedan od znakova daje i islamska kultura krenula svojom silaznom putanjom?
Vidjeli smo da su etvrti period abasijske uprave, te mongolski i osmanski, dali najvie djela iz podruja klasifikacije znanosti kod muslimana. Dakle. u vrijeme kada je politika zajednica muslimana gubila bitku za bitkom trebalo je uiniti sve to se moe da bi se spasilo i zatitilo od propadanja muslimansko kulturno nasljee. I zaista brojna enciklopedij ska djela sauvala su mnoga ta znanja od propadanja i unitenja. M eutim neoboriva je injenica da su se te i druge sline k.lasifikacione eme pojavile u vrijeme koje je, u stvari, bilo poetak ,Jculturne dekadencije" u islamskom svijetu. A poznata je pojava da je svako vrijeme ,Jrulturne dekadencije" redovno bilo u znaku brojnih klasifikatora, analitiara i tragalaca za znaenjima prolosti jer kada ljudi postanu nesposobni planirati za budun ost oni uranjaju u prolost i troe svoju energiju u pokuaju njezine analize. Stoga i mj prihvatamo miljenje onih istraivaa kultura49>, koji smatraju da nastanak brojnih djela iz podruja klasifikacije znanosti kod nekog naroda ne znai i kvalitativni doprinos kulturi tog naroda nego je, na alost, jedan od znakova da se ta kultura blii svom kraju. To je bio sluaj i sa islamskom kulturom u jednom njezinom odreenom periodu. A pitanje jesu li i kakav utjecaj ta djela imala na tokove kulturnog i znanstvenog ivota u naim krajevima za sada, na alost, ostaje bez naeg
48) AJ-mawsil'aru '1-arabiyyatu '1 -muyassarah, al-tahlrah 1965. 49) DragoS Kal aji. Smak sveLa, NZMH, Zagreb 1979, str. 51 - 52.

144

odgovora budui da jo nemamo nikakvih pokazatelja o tome naravno osim injenice da su se neka od tih djela nala i na naim prostorima, u naim kulturnim ustanovama to moe biti jedan od orijentira u daljnjim istraivanjima u o:vom pravcu.

Izvori i literatura Mu~~a b. 'Abdullah ijagi ljalifa Katib elebi, Kaf a~-4Unim an asiimi 'l-kutub wa 'l-funun, I -ll, Istanbul, drugo izdanje 1362/1943. Kratica: HH . -. lsma'il-paa al-Bagdadi, Hadiyat al-'iirifin Asmii' al-mu'allifin wa iitiir al-mu~annifin, I- n, lstanbul1951 - 1955. Kratica: Isma'il-paa, AM. Isma'il-paa al-Bagdadi, l4iilf al-maknunfi 'r.j-Qail'ala Kaf az,-z,unur I -n, Istanbul, prvo izdanje 1364- 66/1945 -47. Kratica: lsma'il-paa, Qail. Dr Gustav Flugel, Die arabischen, persischen und tUrkischen Handschriften der kaiserlich-koniglichen Hojbibliothek zu Vien, Band I - ill, Wien 1865- 1867. W. Ahlwardt, Verzeichnis der arabischen Handschriften der konigli chen Bibliothek zu Berlin, I- X, 1887 - 1899. Kratica: Ahlwardt. Yusuf llyas Sarkis, Mu ,gam al-matbu 'at al- 'arabiyyah wa 'l-mu 'arrabah, I- ill, Kairo 134611928. Kratica: Sarkis. Carl Brockelmann, Geschichte der arabischen Litteratur, G I - ll, S l Ill, Leiden 1937- 1949. Kratica: Brockelmann. Kasim Dobraa, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa I, Sarajevo 1963. Kratica: KD I. ayh Mu~ammad al-.Ijadri-bak, Mu}Jiidarat tiirih al-umam alisliimiyyah, ad-dawlah al- 'abbiisiyyah, a~-~ab 'at at-tasi 'ah, al-Qah.irah 1959. Al-mawsu 'ah al- 'arabiyyah al-muyassarah, at-tab . . 'at al-Ula, alQahirah 1965. Filip Hiti, Istorija Arapa, Sarajevo 1967. Nerkez Smailagi, Leksikon islama, Sarajevo, 1990.

145

ENCYCLOPEDIA MANUSCRIPTS IN THE GAZI HUSREV-BEY'S LIDRARY In the extensive manuscript holdings of the Gazi Husrev-bey's Library in Sarajevo, the encyclopedia manuscripts/science encyclopedia, dictionaries
and lexicons are of special importance. In the Catalog of the Arabic, Turkish and Persian Manuscripts - Volume I prepared by Kasim Dobraa, at the begining of the volume, as a separate section under the title Encyclopedia eight science encyclopedia manuscripts are studied - seven in Arabic and one in Turkish, all of them from different periods. Some of the manuscripts are independent works, while the others are codexes in which the encyclopedia are in the first place. This is not their fmal number, since a large number. of manuscripts have not been yet catalogized, among them lexicons and dictionarI

es.

Detailed study of these works will, among other things, enable a better insight of the spirit of the time in which these works have been written, as well as the influence they had on the cultural and scientific life in these

parts.
In the period from 334 to 1213 h. in various parts of the Islamic state
fifty works covering various program orientations of al-Farabi's and Ibn enNedim' s school of the development of science of the Muslims were written. The encyclopedia manuscripts in the Gazi Husrev-bey 's Library mostly belong to the former school and were written in the mentioned period or later, after the Ottoman rule ended.

146

Mustafa Jahi RUKOPIS MEHMEDA HANDZICA v MAGMA 'A.AL~Bllf.AR.Fl.TARIIJAL-.'.UL.UM . WAAL. -ASFAR .

(Enciklopedija historije islamskih znanosti i knjiga)
Mehmed Handi ( 1906-1944), poznati teoretiar islamske teoloke misli i jedan od prvih istraivaa bonjake kulturne batine u Bosni i Hercegovini, posljednji je meu Bonjacima koji su pisali na orijentalnim jezicima iji se rukopisi djela nalaze u Gazi Husrevbegovoj biblioteci. Njegovo nedovreno djelo Magma' al-bihiir fi tari!J. al- 'ulum wa alasfar1) na arapskom jeziku, trebalo je prema zamisli autora biti cjelovito djelo o historiji znanosti kojima su se bavili muslimani od pojave islama pa do vremena u kome je ivio autor. Djelo se prema uvodnom dijelu trebalo sastojati od dva toma. Tema prvoga toma je historija nauka i bibliografije poznatih naunika, a drugog bibliografska obrada djela u koji bi, kako autor istie, uz neophodne ispravke i dopune, uglavnom ula djela koja je obradio l:fagi tlalifa (1607- 1656) u djelu Kafaz,-z,unun. Naalost, iznenadna smrt sprijeila je autora da dovri zapo.eto djelo. Tako danas imamo samo prvi nedovreni tom i prvi svezak drugog toma. U prvom tomu, koji je tema ovoga referata, napisani su uvodni dio i dva od predvienih osam poglavlja. Uvodni dio je opeg karaktera i govori o pojmu i definiciji nauke meu muslimanskim autorima, zatim o velikim historijskim narodima (Hindusima, Perzijancima, Kaldejcima, Grcima, Starim Egipanima i Arapima) j njihovu doprinosu razvoju nauke sa posebnim osvrtom na muslimanske narode (Arape, Perzijance i Turke), te o udjelu poznatih kola i sekti u razvoju islamske nauke, i, na kraju, vrstama knjiga i raznim klasifikacijam a nauka.

..,

,.

l ) Gati Husrev-begova biblioteka, T-95. Rukopis se sastoji od 58lista formata 34,5 x 22 cm. Pisanje nasb pismom i autograf je. Papir je deblji, svijetlije smee boje u konom povezu. Godina nastanka djela ruje poznata ali je, kako i stie K. Dobroa (Katalog arapski/t, tuskih i perzijskih rukopisa l, str. 9), najvjerovatnije napisan oko 1930. godine, po~lO je autor slijedee godine zavclio prvi svezak drugog toma.

147

Meu muslimanskim teoretiarima, kako navodi Handi, postoje tri

shvatanja pojma nauke. Prema prvome koje zastupa Fal)ruddm ar-Racf(J.) nauka je nuna pa se prema tome i ne odreuje, dok al-Gazili3 ) i alGuwayru4) kao zastupnici drugog miljenja, smatraju da je nauka teorijski pojam ije je definiranje teko. Prema treem miljenju sa kojim se slae veina teoretiara, nauka je, takoe, teorijski pojam ije je definiranje, meutim , mogue. Meu ovima treim pos toje mnogobrojne definicije nauke (J:fagi Ijalifa spominje petnaest definicija) od kojih je za Handia najprihvatlji vija ona koja kae da je nauka "nain kojim se otkriva zadati problem do krajnjih granica". Kada govori o nosiocima znanosti meu muslimanskim narodima, istiui da su svi islamski narodi dali odreenog doprinosa razvoju islamske nauke, autor prvo navodi Arape, tvrdei istovremeno da su mnogi islamski uenjaci bili nearapi, a da su razvoju islamske nauke veliki doprinos dali Turci i Perzijanci, posebno ovi posljednji koji su u mnogim naukama imali vei znaaj od samih Arapa U razvoju islamske nauke uestvovale su i poznate kole i sekte u islamu. Tako su hanefijska, afijska, malikijska, hanbelijska i zahirijska kola ostavile velikog traga u razvoju praktinih islamskih nauka, dok su havaridije, mutezilije, iije, merdije i druge sekte dosta uticale na razvoj islamske nauke u teorijskom pogledu. Odreen doprinos razvoju nauke meu muslimanima dali su i pripadnici drugih vjera (kranstva, jevrejstva i drugih). potom daje pregled najpoznatijih pokrajina i centara za razvoj nauke u islamskom svijetu, is ti ui nauke koje su se posebno razvijale u odreenim centrima, uenj ake koji su ivjeli i radili u tim centrima, kao i vladare koji su pomagali razvoju nauke u njima. Razvoj islamske nauke poeo je, iz poznatih razloga, na razini usmene komunikacije. Kao konkretan poetak nastanka i razvoja islamske nauke putem pisane rijei, kako istie Handi, smatra se poetak registriranja hadisa nakon to je to dozvolio Boiji Poslanik. Po nekima se , meutim, i samo pisanje Objave smatra takvim poetkom . Postoje opet predaje da je i za ivota Muhammeda, as., bilo napisanih knjiga. Prema djelu Ibn Nedima5) prvi prevod na arapski jezik iz medicine, astronomije i hernije sainio je J::.Iilid b.
2) ial).ruddin Abu "Abdullah Mul)ammad b. 'Omar ar-Raqi, um. 60611 209, autor mnogobrojruh djeta iz raznih islamskili nauka. Isma 'il-paa al-Bagdadi, Il, Istanbul 1955. str. 108-8. 3 ) Mul).am.m.ad b. Mul).ammad Abii J:Wnjd al-Gazili, um. 505- 111 1, poznati islamsJci nauiti k i mistik, awor velikog broja izuzetno znaajnih djela iz raznih oblasti islamskih nauka. Ibid. str. 79-81. 4) ' Abdulmalik b. Mul).am.m.ad a!-Guwayni .I.mam al-l:laramayn, um. 478/1085-6, autor nekoliko znaa.jnih djela iz islamskih nauka 5) Abu al-Farg Mill).am.mad b. ls}J.aq Ibn an-N adim, (um. 385/995) Ibid. U, str. 55; H.H. ll, str. 1303-4.
Handi

148

Yazid b. Mu'awiya b. Abu Sufyan 75/694-5 g. Meutim, do pravoga procvata nauke meu muslimanima dolazi tek u vrijeme vladavine Abasida pa bi se ovaj period m<>gao smatrati i pravim poetkom razvoja mnogih nauka u islamskom svijetu. Neposredno. potom poinje pisallJje i na drugim j~zicima, prije svega perzijskom a kasnije turskom, hindu i drugim.. Kao rezultat takvih aktivnosti nastaju razne vrste knjiga koje se bave naunim. temama kao i knjige u kojima se biljee. historijski dogaaji (razne historije i hronike) i piu zbirke poezije (divani). U. poglavlju o klasifikaciji knjiga sa naunim temama na osnovu fizikog obima, Handi navodi tri vrste ovakvih knjiga. Kompendiji, kao prva vrsta, su najmanja djela a sadre najvanija pitanja iz odreene oblasti nauke. Ovakvim knjigama mogle su se sluiti osobe razliitog nivoa obrazovanja s obzirom da su sadravale uglavnom kratke, saete i precizne naune formulacije. Meutim, tokom vremena poinju se pisati ovakva djela i kao rezimei veih i obimnij ih djela radi lakeg uenja ili ak njihova memorisanja, to dovodi .do tekoa u razumijevanju naune materije a time i problema u obrazovanju. Obimnija djela kao druga vrsta sluila su za ozbiljnije uenje i studiranje, dok su djela srednjeg obima, kao trea vrsta, bila od koristi za sve nivoe obrazovanja, od poetnog do najvieg. Za razliku od posljednje dvije vrste, na kompendij e su pisani komentari raznih vrsta i to iz vie razloga od kojih Handi navodi etiri: - Saeti iskazi su u sebi esto sadravali i skrivena znaenja koja je trebalo eksplicite iznijeti i objasniti. - esto su izostavljane stvari koje je bilo neophodno spomenuti. - Nuno je bilo objasniti i sva druga znaenja ukoliko ih u sebi sadri tekst - Trebalo je ukazati i na eventualne propuste i greke autora kompendija. S obzirom na formu pisanja postojale su tri vrste komentara: l) kada se navodi cjelovit tekst osnovnog djela sa qafa a komentar sa 'aqiUu 2) kada se sa qawluhu navocli samo dio osnovnog teksta koji se eli komentirati, 3) kada se komentar interpolira u osnovni tekst tako da zajedno ine jedinstvenu misaonu cjelinu, s tim to se osnovni tekst stavlja u zagradu, podvlai linijom, pie tintom druge boje, ili na bilo koji drugi nain istie. Kasnije dolazi do pisanja i komentara na komentare, tzv. glose (htlfiya) a ponekad i komentara na glose, tzv .. supergl ose od kojih je, kako Handi
149

rijetko bilo neke koristi. Kao posebna vrsta djela postoje i krae rasprave (risala), manja djela u kojima autor obino obrauje odreeno nauno pitanje. Kao posebna vrsta djela su i zbirke predavanja profesora koja su sluaoci revnosno biljeili i od njih pravili cjelovita djela iz odreene naune oblasti. Smatra se da su as-Suyiltijeva predavanja iz hadisa i jezika Al-'Amiifi fi al-~wdfr wa al-luga posljednja djela ove vrste. Na kraju, postoje i djela pisana u stihu i to obino redez metru to je omoguavalo lake memorisanje takvih djela. Pisana su iz svih vrsta nauka a nedostatak im je to su im radi potpunijeg razwnijevanja u veini sluajeva neophodna dodatna objanjenja i komentari. Primjetno je da su starija djela ove vrste dosta tenija. Pisana su obino u hiljadu stihova pa se zato i nazivaju alfiyya. U daljem tekstu ovoga djela Handi govori o podjelama islamskih znanosti sa vie aspekata. Tako podjela ovih nauka po mjestu nastanka podrazurrlijeva znanosti nastale meu muslimanima i znanosti preuzete pre\oenjem od nemuslimanskih autora. Za Handia su, prema tome, sve nauke koje se izuavaju meu muslimanima islamskog karaktera, bez obzira da li su nastale meu njima ili su preuzete od drugih naroda. U prvu grupu padaju teoloko-pravne nauke, zatim nauke o arapskom jezikoslovlju i historijske nauke. Osim to su nastale meu muslimanima one se razlikuju od preuzetih i po tome to im je predmet prouavanja vjera ili su neposrednije u slubi vjere, odnosno vjerskih nauka. U drugu grupu spadaju filozofija, logika. astronomija i druge sline nauke. Preuzete su veinom od Grka, Sirijaca, Kopta. Hindusa. Nabatejaca i Perzijanaca. Od Grka je preuzeta filozofija, bilo direktnim prevoenjem sa grkog ili posredno preko sirijskog jezika. Od Kopta je preuzeta hemija, Hindusa astronorrlija, medicina i filozofija, od Nabatejaca zemljoradnja, a Perzijanaca astronomske tablice (kalendari), politike nauke i historija kraljeva. U daljem tekstu autor navodi neka znaajnija prevedena djela iz spomenutih oblasti i njihove autore i prevodioce. Sa vjerskog aspekta nauke mogu biti korisne i beskorisne. Korisne nauke u smislu obaveze mogu biti lina obaveza svakog pojedinca ifarcf.u 'ayn ), obaveza da se neko iz odreene sredine~ drutva ili zajednice mora njima baviti (farc!u kifii)a) i nauke kojima se preporuljivo baviti (mandu b). U prvu grupu spadaju vjerske nauke, u drugu svjetovne a u treu nauke od kojih postoji neka korist. Beskorisne nauke mogu biti zabranjene (mul~arram), pokuene (makru~) i doputene (mubii}J) (nauke od kojih nema niti koristi niti tete). U (islamsko) vjerskom smislu nauke mogu biti (islamsko) vjerske i one oprene (islamsko) vjerskom uenju , odnosno hvale vrijedne nauke i pokuene nauke.

istie.

150

'

..

(Islamsko) vjerske nauke se dijele na temeljne ~ul.) u koje. spadaju Kur' ari., ltadis, idma i tradicija ashaba (ti!iiru ~-~a~aba); zatim nauke nastale ili razvijene iz prethodnih (juru'); potom nauke koje su predpostavka za razumijevanje i studiranje drugih nauka (muqaddimiit) kao to su npr. gramatika i druge nauke o jeziku; i, na kraju, nauke kojima se upotpunjuju druge nauk.e..(mutammimat) kao. to su kiraet, fonetika, biografije muhadisa i sline. U drugu grupu spadaju pokuene nauke kao to je bogoslovlje (al-'iltihiyytit) u filozofiji koje zagovara isto nevjerstvo ili u prirodnim naukama sve to je opreno vjeri i vjerskim propisima. Sa aspekta tematike meu muslimanskim teoretiarima postoji vie vrsta podjela nauke. Meutim, preovladavajua je podjela na racionalne znanosti i tradicionalne znanosti kao dvije osnovne grupe nauka. Nauke iz obje ove grupe se dijele na visoke nauke (al-tiliyya) i instrumentalne nauke .(an-naqliyya). Od racionalnih znanosti u visoke nauke spadaju teorijska filozofija (al-}Jikma an-na~ariyya) i praktina filozofija (al}JiJana. al- 'amaliyya), a u instrumentalne, logika (al-man~iq) sa pripadajuim disciplinama. Od tradicionalnih znanosti u visoke nauke spadaju teolokopravne nauke, a u instrumentalne: nauke o pismu i prav opisu ( 'ulum alkittiba),. nauke oprostim jezikim jedinicama ('u/Um al-mufradat), nauke o sloenim jezikim jedinicama _( 'ulUm at-tarkzb) i nauke o historijskim dogaajima ( 'ulUmal-ahbiir). Na kraju ovoga poglavlja autor istie da su sve nauke u izvjesnom smislu instrumentalnog karaktera s obzirom da su rezultati njihova uenja u slubi ovjeka. Meutim , neke. nauke slue kao pomone drugim naukama, kao to su, naprimjer, sintaksa i morfologija koje slue teoloko-pravnim naukama pri tumaenju vjerskih i drugih tekstova. Bavljenje instrumentalnim naukama je, kako istie Handi, pozivajui se na Ibn Halduna, potrebno samo toliko da bi se ostvario odreeni cilj, nasuprot visokim naukama koje nemaju takva ogranienja. Handi u tom smislu posebno kritikuje gramatiare, logiare i pravnike to su se vremenom poeli baviti instrumentalnim naukama i vie nego je bilo potrebno, to je, kako istie autor zavravajui ovo poglavlje, u stvari gubljenje dragocjenog vremena i onako kratkog ivota.

NAUKE O PISMU Pismo, kako navodi Handi na poetku ovoga poglavlja, predstavljaju grafiki znaci koji kao dijelovi jednoga iskaza (rij ei) izraavaju odreeno znaenje. ovjek kao drutveno bie, kako istie dalje Handi, u cilju ostvarivanja svoje drutvenosti u raznim .oblicima ljudske djelatnosti nuno je upu.en, izmeu ostalog, i na prakticiranje komunikacijske prakse' sa vrstom kojoj pripada. Komunikacijska praksa se tako moe realizirati na
151

..

eri naina: sistemom znakova, govorom kao oblikom usmene komunikacije i

pismom kao oblikom pisane komunikacije. Prvi oblik, s obzirom na svoju prirodu, je ogranienog dometa, dok se kod druga dva radi praktino o istoj vrsti komunikacijske djelatnosti koja se samo ostvaruje na dva razliita naina Pisanje se zbog toga, kako is tie autor, esto naziva "govorom ruke" ili "sestrom govora". Handi , kao to vidimo, pismo tretira kao sistem grafikih znakova a komunikacijsku praksu kao poseban oblik drutvene prakse koja obuhvata i jeziku djelatnost to je u potpunosti u skladu sa modernom lingvistikom naukom. U daljnjem nastavku ovoga poglavlja Handi navodi razne teorije, u stvari vie legende, o nastanku pisma koje po nekima datira ak od prvog ovjeka na Zemlji Ovdje se namee i dilema da li je pismo nastalo Boijim nadahnuem ili ga je ovjek kao drutveno bie, upuen na jezik-u djelatnost radi ostvarenja svoj e drutvenosti , bio prisiljen stvoriti. Potom se navode razne teorije o nastanku arapskog pisma a jedna od njih kae da je arapsko pismo egipatskog porijekla a da su ga Arapi preuzeli od Feniana i prilagodili svome jeziku.

S obzirom da je pismo, kako istie Handi , na izvjestan nain vrsta zanata, razvijenija drutva su imala svoje pismo mnogo prije Arapa kod kojih je bila izuzetno razvijena usmena poezija kojom su uvali svoj jezik. Meutim , nesporno je da su u Hidazu mnogi ljudi i prije pojave islama bili pismeni kao to su 'Omar ibn Ijattab, 'Otman ibn 'Affan, 'Ali ibn Abi Talib , Tall)a, Abu 'Ubayda, Mu 'awiya Ibn Abi Sufyan i jo neki. U Medini je, meutim, bilo veoma malo pismenih, osim nekoliko koji su nauili pisati od Jevreja. Poznat je sluaj opismenjavanja muslimana poslije bitke na Bedru. Jedan od onih koji se na taj nain opismenio bio je i Zayd ibn Tabit, kasniji Poslanikov pisar Objave. Meu poznatim pismenim enama Handi navodi i neke ene Muhameda a.s., (Hafsa, Rulcija i Aia).

U vrijeme prije poetka Objave postojale su dvije vrste arapskog pisma; udubljena oblo, nashl, sa dugim vokalima, zavijeno nanie koje je bilo vie u upotrebi; i drugo, ukoeno uglasto, isprueno sa irokim zavojima. Upotrebljavalo se samo kod uklesavanja i kasnije pisanja velikih mushafa a ostalo je poznato pod imenom kufi. Da je arapsko pismo i u vrijeme ashaba bilo neu savreno, svjedoe razEke koje su postojale izmeu Osmanovog Mushafa i drugih mushafa. Uvoenjem taaka a kasnije kruia za oznaavanje voka1a, dosta se usavrilo , a velikog doprinosa poetnom razvoju arapskog pisma dali su Abu al-Aswad al-Du'ali, um 67/686. i kasnije Halil b. Al).mad al-Farilllldi, um. 1751791. S obzirom da u poetku nisu postojale distinkcije izmeu slinih slova koje se danas oznaavaj u takama, prema Ibn Nedimu je, kako navodi Handii, 'Amir b. Gadra prvi uveo u upotrebu dijakritike take, dok je pre-

152

ma drug~ predajama to neto kasnije prvi uradio Abii al-Aswadov uenik N~r b. 'A~im al-Layp. Prema Handiu su, meutim, dijakritike take postojale od samog nastanka arapskog pisma1 samo to su ih ljudi vremenom izostavljali razumijevajui tekst i bez njih. Na~r b. 'A~im ili, po drugima, Y~ya b. Ya' m ur su ih samo vratili u upotrebu.6) irenjem islama u Aziji, Africi i Evropi (panija i Balkansko poluostrvo) i arapsko pismo se razvija i oblikuje u svoje posebne vrste. Handi potom u daljem tekstu ovoga poglavlja navodi nekoliko imena znaajnih za razvoj arapskog pisma kao i neke poznate kaligrafe. U historiji arapskog pisma postoje tri redoslijeda arapskog alfabeta od kojih najstariji odgovara rasporedu veine pisama a naroito sirijskom i hebrejskom alfabetu. Razlika je samo u slovima za specifine arapske glasove. Ovaj se alfabet obino navodi u obliku: abgad hawwaz ~utfi kalaman sa 'fa~ qaraat (quriat) tabacj. 4a7,a[i]g s tim to postoji i druga varijanta u kojoj se razlikuju peti, esti i osmi vox: ~a 'fa4 qarasat (qurisat) zagu. Prema ovome redoslijedu sva slova su dobila i numeriko vrijednost tako da ih pjesnici i astronomi esto upotrebljavaju u svojim tekstovima, naj ee u obliku stiha za izraavanje odreenih datuma. Prvih devet slova po redu oznaavaju jedinice, drugih devet desetice, s~jedeih devet stotice i posljednje slovo hiljadu. Meutim , u pogledu numerike vrijednosti nekih slova postojale su i odreene razlike meu uenjacima koje i H andi navodi. Drugi redoslijed arapskog alfabeta utvren je prema mjestu artikulacije glasova i to poevi od plua prema usnama. alif w y hamza h ' l_l gh q k
gy qlrntdt ~SZ:? Qtfbmw

Ovakav redoslijed usvojili su ljalil, Sibawayhi i jo neki gramatiari. Trei redoslijed su utvrdili N~r b. 'A~im al-Lay!l i YaQya b. Ya'mur da bi ga kasnije prihvatila veina gramatiara i tako ostao do danas u upotrebi. Utvren je prema meusobnoj slinosti slova. Handi navodi i pokuaje u voenj a posebnih grafikih znakova (slova) za arapske samoglasnike (vokale) po uzoru na nearapska pisma. navodei i primjere takvih znakova kao i tekst sa takvim znakovima. Meutim, i sam istie da bi se primjenom ovih ili slinih znakova u arapskom alfabetu izgubila brzina pisanja a samo pismo iskompliciralo. U arapskom svijetu je, kako istie Handi, bilo pokuaja da se po uzoru na latiniko pismo za obiljeavanje vokala, i u arapsko pismo uvedu
6) O .o.voj temi kao i drugim vezanim za razvoj arapskog pisma pogledali: Dr Teu1lk Mufil, Arapsko pismo. (razvoj, karakteristike, problematika), Sarajevo 1982.

153

posebni znaci. Tako je prema ovakvome modelu tampano i nekoliko kraih rasprava. Handi potom govori o irenju arapskog pisma i njegovoj upotrebi u nearapsk:im jezikim podrujima kao to su Iran, Indijska ostrva i Turska. Na kraju ovoga poglavlja autor govori i o dvije nune discipline vezane za arapsko pismo. To su nauka o principima pisanja ( 'ilm qwiin"in alJ...-itiiba) koja se odnosi na oblik slova u raznim poloajima u rijei i pribor za pisanje. i prav opis ('i lm al- 'imlii '). Neovisno o ovim disciplinama postoje jo i kur' ansko pismo i metriko pismo. Osim navedenog Handi u ovome poglavlju govori jo o prednostima pisma, odnosno pisane rijei, zatim razvoju arapskog pisma kroz odreene periode sa posebnim osvrtom na irenje arapskog alfabeta u Hidazu prije i u poetl.'U pojave islama, zatim pisanju Boije objave i uenju arapskog pisma. Handic izmeu ostalog posebno govori i o tome da li je Boiji Poslanik poznavao pisanje, kao i o predmetima na kojima se pisalo sve do pronalaska papira. Autor govori i o vrstama pisma u poetku objave islama i periodu ivota drugova Muhammeda (a.s.) sve do uvoenje taaka kao i promjenama u vezi sa pismom nastalim uvoenjem industrijskog papira i tamparije.

PROSTE JEZIKE JEDINICE U ovome poglavlju se govori o prostim jezikim jedinicama kao autonomnim iskazima koji mogu biti istovremeno i dijelovi jezikih jedinica vie razine. Sve ove jedinice se mogu izuavati sa vie aspekata tako da svaki od tih pristupa oznaava istovremeno i posebnu naunu disciplinu iz ove grupe nauka. Fonetika kao jezika disciplina, koja se bavi prouavanjem mjesta i naina artikulacije glasova i opisivanjem njihovih osobina, ima za cilj obezbjeivanje pravilne artikulacije glasova radi omoguavanja interpersonalne komunikacije i to je posebno vano, ispravnog razumijevanja leur' anskog teksta 7 > U tom kontekstu autor dalje govori o specifinostima u glasovnim sistemima pojedinih jezika a potom o broju mjesta artikulacije arapskih glasova, u emu se kl asi ni arapski gramatiari u potpunosti ne slau. Najee se spominje esnaest, etrnaest i sedamnaest takvih mjesta. Posljednji broj sa kojim se i Handi slae utvrdio je Abu 'Ali b. Sina to su prije njega isticali jo neki gramatiari. 8) S obzirom da je ova disciplina dosta znaajna za kira et
o ovim Lemama Handi, koristei termin~ (slovo) ne pravi razliku, kao uostalom ru klastni arapski gramatiari, izmeu slova kao alfabetskog znaka odredene foneme i glasa, artikuliranog znaka u govoru kao materijalne realizacije le foneme. 8) U dananjoj fonelici arapskog jezika govori se uglavnom o deset mjesta artikulacije arapskih glaS<?va. Pogl. ~ Teufik Mufti, Infiniiivi trilitere u arapskom jeziku, Sarajevo 1966, str. 13; Dr Sran Janko vi, Arapski 12govor s osnovama arapskog pisma. Sarajevo 1987, str. 69 i dalje.
. 1) ~a govo.ri

154

Kur'ana) o nj,oj su pisali uglavnom ljudi koji su se bavili ovom disciplinom kao to su Abu Mu4ammad al-Qasim b. Finu A-a~ibi i Muhammad b. Muhammad al-Gazari. Morfologija je veoma stara nauna disciplina u arabistici, a bavi se izuavanjem grae i gramatike strukture rijei i njenim promjenama prilikom spajanja sa drugim rijeima. Prvi je o njoj zasebno pisao Abu 'Otman al-Mazini 9.) a kao posebnu naunu disciplinu postavio Mu'az b. Muslim alHarra' , um. 187 ili 19.0/803. ili 805-6.10) Handi u ovome poglavlju posebno .osporava tezu da je Abu ijanifa autor djela Al-Maq~ud iz arapske morfologije. Na al-Mazmijevo. djelo Kitiib at-t~ rif izmeu ostalih komentar je napisao i Ibn. Ginni. 11 ) zatim navodi najznaajnija klasina djela iz oblasti morfologije kao to je At-T~rif al-muluki koje je napisao Abu al-Fati}. 'Otrnful b. Ginni, um. 39211001-02, koje se smatra najboljim klasinim djelom iz ove oblasti. Poznata su jo At-Ta~rif iji je autor Gamaluddin Abu 'Abdullah Mu}fammad 'Abdullah, Ibn Malik, um. 672/1273-4, Al-Mumti' koje je napisao Abu al-Hasan 'Ali b .. Mu'min b. Muhammad b. 'Ali b. 'Asfiir, um. 66911270-1 , od Ibn Hagiba, um. 646/1248-9 A-Siifiya, zatim spomenuto djelo Al-Maq~ud od nepoznatog autora, Al- '/zzf koje je napisao 'lzuddin azZingaru, um. oko 660/1262, zatim Bina' al- 'af'til i Al- 'amtilaal-muhtalifa od nepoznatih autora, kao i nekoliko poznatih komentara na neka od nabrojenih djela.
v

(itanje

Handi

Etimologija. O etimologiji se u poetku uglavnom pisalo u okviru morfolokih studija, mada je. izvjestan broj gramatiara o ovoj oblasti pisao i zasebno. U svojim etimolokim istraivanjima gramatiari su razlikovali tri vrste etimologije: mala, velika i najvea. Kod prve vrste etimologije podrazumijeva se dovoenje u etimoloki odnos rijei istog korijena i osnovnog znaenja, kao npr. rijei na~iq i nu~q od kojih je prva izvedena iz druge. Velika etimologija se odnosi na traenje etimolokih odnosa kod rijei istog sastava radikala korijena ali razliitog rasporeda, kao npr. gabcj i gadb. Kod tree vrste etimologje istrauju se etimoloki odnosi u korijenima u kojima svi radikali nisu isti, kao npr. t l m i f l b. Neki gramatiari prihvataju istu podjelu etimologije samo sa drugaijin1 nazivima (najmanja, mala i velika ili najmanja, srednja i najvea), dok drugi priznaju samo dvije vrste nazivajui ih mala i velika.

9) Abu 'O.!,man Bakr b. MuJ:larrunad al-Mazini, (um.248/862), Pogl. I:LIJ. I, str. 412. 10) Pogl. Dr C. Brockelmrum, Geschichte der Arabisc/Jen Lillera/llr, Erster supplementb!Uld. Leiden E.J. Brill1937, str. 155 i 177. l l) AbU al-Fa~ 'Oynan b. Ginni, (um. 393/1002-3), Pogl. J:I..IJ. l, str. 41 2.

l55

Etimolokim istraivanjima se posebno bavio Ibn hnni nastojei prodrijeti u etimologiju arapskog korijena, naroito sistemom metateza radikala korijena kao npr. radikali q w l u raznim varijantama ili metateze radikala k l
nt
.

O etimologiji se, osim u posebnim djelima, dosta govori i u literaturi iz morfologije. Na literaturu iz ove oblasti autor upuuje na drugi tom ovoga djela koji je, kao to je ve reeno, ostao.nedovren. Semasiologija (' ilm al-wa(j.') se bavi prouavanjem znaenj ske strane leksikih jedinica. U poetku je o ovoj disciplini pisano uglavnom u literaturi iz drugih oblasti jezikih nauka kao to su stilistika i sintaksa pa i logika, da bi relativno kasno postala predmetom posebnih naunih studija. Smatra se da je 'Ac;luddin b. Ahmad al-fgi, um. 756/1355 prvi ovoj nauci posvetio cjelovito djelo. U znaajne teme ove nauke spada istraivanje m eusobnog odnosa rijei kao iskaza i njome oznaenog izvanjezikog fenomena to je bilo preokupacija najznaajnijih imena meu arapskim gramatiarima. 12 ) O ovome je u posebnom poglavlju djela Al-/j~ii 'i~ pisao i 'Ibn Ginni, a i Sibawayhi je dokazivao razliite vrste ovoga odnosa. Tako se, izm eu ostalog, tvrdi da sami glasovi, ukljuujui i vokale, s obzirom na svoje akustike vrijednosti otkrivaju znaenje odreene rijei. nauci Handi prvo razmatra opa pitanja vezana za jezik kao to su, definicija jezika , vrijeme i nain nastanka jezika, zatim pitanje jezika kojim je govorio prvi ovjek na Zemlji i to je posebno interesantno pitanje vrijednosti ili su~ periornosti arapskog jezika u odnosu na druge jezike. Definirajui jezik kao "glasove pomou kojih svaki narod izraava ono to eli", Handi u stvari odreuje pojam govora koji je, kako to moderna lingvistika definira, konkretna materijalna realizacija jezika kao apstraktnog sistema. Autor, dakle, ne pravi distinkciju izmeu ova dva pojma, zbog ega prema njemu u jezik spada i "govor" ivotinja, zato se poziva i na Kur' an. Mogue je da je, izmeu ostaloga, na ovakav stav uticalo i samo osnovno znaenje korijena rijei luga (laga ili lagiya - nerazborito govoriti, brbljati) koji Handi, takoer navodi. A to se tie vrijednosti jezika, o ovome pitanju, kako navodi Handi, u arapskoj nauci o jeziku postoje razliita miljenja, od toga da je arapski jezik vredniji od svih drugi~ pa do stava da u ovome pogledu nema razlike meu
12) Ovo je, inae, stoljeima bilo centralno semantiko i uope lingvistiko pitanje meu filozof.una logiari.ma i jeziarima jo~ u staroj grkoj filozofiji od Aristotela preko srednjeg vijeka do naih dana.

Leksikografija. U uvodnom dij elu poglavlja o ovoj

jezikoj

156

jezicima.. Jezici se, kako tvrde ovi posljednji, mogu usporeivati samo da bi se istraile specifinosti odreenog jezika to, meutim, ne odreuje superi. omost jednog jezika nad drugim. Pristalice prvoga miljenja se pozivaju na jedan u hadiskoj nauci nepotvren kao vjerodostojan hadis po kome je arapski jezik bolji od drugih jer je ,jezik Kur'ana, jezik Boijeg Poslanika i jezik denneta (raja)". Protivnici ovoga miljenja,. meutim~ tvrde da za to nema potvrde ak ni u Kur'anu, nego se., naprotiv, spominje da je svaki poslanik dobijao. objavu na jeziku svoga naroda, iz kojih razloga je i Kur'an objavljen na arapskom jeziku. Meutim, i drugi narodi su, takoe., smatrali svoj jezik vrednijim od drugih kao Grci ili Rimljani, na primjer. Zavravajui ovo poglavlje, autor,. meutim, istie. da u materijalnoj r~alizaciji jezika u pogledu njegove vrijednosti nema razlike meu jezicima, pa se u tome smislu ne moe govoriti o prednosti jednog jezika u odnosu na drugi, ali se moe govoriti o vrijednosti nekog jezika na osnovu kriterija njegove geografske rairenosti, brojnosti leksike i njenom semantikom b.ogatstvu, zatim mogunou metaforikog i alegorijskog izraavanja, stilistikoj dotjeranosti poezije dotinog jezika kao i napisanoj literaturi na tome jeziku, na osnovu ega se moe go-voriti o vrij~dnosti i prednosti arapskog jezika u odnosu na druge jezike. U vezi sa ovim pitanjem, kao to vidimo, Handi je blizak modernoj lingvistikoj nauci. Kada govori o arapskom jeziku, Handi navodi da je to jezik Arapa, stanovnika odreenih dijelova Arapskog poluotoka koji su potomci Semita, naroda koji su nastali od Sama, sina Nuha, (a.s.) i govorili vie razliitih jezika. A to se tie samoga arapskog jezika on se dijeli na bimjerski Gemenski ili juni arapski) i pravi arapski (sjeverni arapski). Autor dalje govori o nastanku arapskog jezika, navodei vie teko prihvatljivih i dokazivih predaja i legendi. Kada govori o sakupljanju jezikog blaga, zatim standardizaciji i normiranju arapskog jezika, uz napomenu da je jezik Kur'ana najistiji arapski jezik kojim je govorilo pleme Kurej, Handi istie da se tom prilikom, osim Meke, Medine i Taifa, sluilo i jezikom plemena iz unutranjosti Arapskog poluostrva, s obzirom da su ova plemena zahvaljujui svojoj izoliranosti sauvala is ti arapski jezik od stranih nearapsk.ili uticaja. U daljem tekstu Handi se bavi odreenjem leksikografije sluei se djelom Iriid al-qii~id 'ila 'asna al-maqii~id 1 3) u kome stoji da su osnovni zadaci ove nauke uvanje, prenoenje i registriranje jezjkog materijala sa semantikom, zatim identificiranje tuka, registriranje i prouavanje rijei koje oznaavaju osobe, dogaaje, stvari, zatim prouavanje roda, broja i

13) Autor djela je .ernsuddin Mul_lammad b. Ibrahim Sa'id al-~iiri as-Singiiri, um. 794/1391-2. Pogl. J:l.lj. I, str. 66.

157

vrste rijei i na kraju registriranje antonima, sinonima i horn onima. .Od velike pomoi ovoj jezikoj disciplini su morfologija i sintaksa. Handi potom navodi bitnije razloge sabiranja jezikog blaga i standardizacije arapskog jezika meu kojima su osnovni, irenje islama meu nearapsbm narodima i briga za ouvanjem izvornog teksta Kur'ana. Prema veini miljenja ovome poslu je pnlj pristupio ljalil b. Al;lmad, um. 1701786. sakupivi ogromno jezika blago u djelu Kita b al- 'ayn. Sabiranje i registriranje jezikog materijala i normiranje arapskog jezika su pitanja koja u ovome poglavlju najvie zaokupljaju Handia, posebno metode i naini registriranja. U historiji arapske leksikografije poznata su uglavnom dva metoda ovoga rada. Prema prvome metodu ilo se od rij ei kao jezikog znaka prema izvanjezikom fenomenu koji odreuje njegov sadraj. Prvo se registrirala, dakle, rije a potom se utvrivalo njeno znaenje i morfoloki oblik. Prema drugome metodu ilo se, obrnutim pravcem, od izvanjezikog fenomena ka njegovom jezikom znak-u. Pno bi se, dakle, registrirao predmet ili pojava u izvanjezikom univerzumu. a onda traila rije koja oznaava dotini podatak, odnosno predmet ili pojavu. U historiji arapske leksikografije mnogo vie je knjiga iz ove oblasti napisanih prema prvoj metodi , s tim to se primj enjivala na tri
naina.

Halil b. Al)mada, kao prvi, sastojao se u tome to se prilikom registriranja rijei autor drao vlastitog redoslijeda alfabeta koji poinje slovom 'ayn prema kome je i spomenuto djelo dobilo naziv. Osim toga autor na jednom mjestu donosi sve rijei koje u svome korijenu imaju iste radikale i to u svim inverzivrtim poloajima, to prilikom upotrebe djela predstavlja odreene potekoe, ali mu je prednost kod istraivanja etimologije druge vrste.
Nain Gawharija, 14) kao drugi, koji se u svome djelu A~-Sif!a}J drao

Nain

dananjeg rasporeda alfabeta, predpostavlja redoslijed rijei prema posljednjem konsonantu, a odlomke unutar poglavlja odreenog slova prema prvome konsonantu rijei. Tako prema ovome autoru svako poglavlje odreenog slova ima dvadeset osam odlomaka, mada, kako i stie i sam Handi , neka slova imaju manje od dvadeset osam odlomaka s obzirom da se svi konsonanti ne nalaze na svakom mjestu u korijenu rijei , kao to je na primjer sluaj sa poglavljem konsonanta ~a koje ima samo esnaest takvih odlomaka.
Trei nain je danas opeprihvaeni nain redoslijeda rijei u svim modernim rjenicima arapskog jezika po kome su korijeni rijei poredani prema prvome konsonantu, a odlomci unutar odreenog poglavlja prema drugom konsonantu dobijene rijei. Prednost ovoga naina je to imamo sve

14) Puno ime autora je Abu N~ 'lsma'il b. HJ j . H, ~tr. 1071-73.

I:J.amm.ad al-Gawhari al-Farabi, um. 393/1 002-3. Pogl.

158

 rijei izvedene iz jednog korijena sa svojim izvedenim znaenjima na jednome mjestu i to je samo koritenje rjenika mnogo lake. U nastavku djela, sve do njegova kraja, Handi u bibliografskom smislu navodi najznaajnija djela u kojima je sakupljeno jeziko blago arapskog jezika na opisana tri naina Na prvi nain osim ve spomenutog napisana su i slijedea djela: Mubta~ar al-'ayft Abu Bakr Mu~ammad b. al-l:Jasan az-Zubaydi, um. 379/989-90.
J:l..Ej. n. .144.1-4; Ahlwardt Vl, 6950.

Fat/J al-'ayn Abu Galib Tamam b. 'Omar b. at-Tayaru, um?

H.H. . - ll. 1441-44.
v

Al-Gamhara.fi al-luga Abu Bakr b. al-ijasan b Durayd, um. 321/933.

H. . H. - L 605-6.

At-Tahd"ib Abii Mansur Muhammad b. Ahmad b. Talha al-Azhari, um. 370/980

l.

J:l.lj... L 515; Ahlwardt VI, 6942.

Al-Mu!Jkam wa al-Mu!Jtt al-'a '~am Abu al-Hasan b. Isma'il Ibn Sida, um. 458/1065-6 .
H.H. . - n, 1616-7.

Na nain Gawharija napisana su slijedea najpoznatija djela;

Muhtasar - . as-Sihah .. . . Muhammad b. Abu Bakr b. 'Abd al-Qadir ar-Ra~i, um?

HH. . - n. 1072-3.

Al- 'ubaba~-Ztii'Jir J:lasan b. Mul)ammad a~-Sigaru, um. 650/1252-3.

H.H. . - n. 1122.

Lisan al- 'arab b. Mukarram Gamaluddin Abii Fadl Muhammad 711/1311-2.

al-~an,

um.

H.H. . - ll, 1549-50.

159

Al-Liimi' al-mu 'a llim al- 'ugiib

Magduddin Abu 817/1414-5.
H. . H. - n. 1536.

Tahir

Mul:tammad b. Ya'qub al-Fayriizabacli, um.

Al-Qiimiis al-mu~ti~
Magduddin Abu 817/1414-5.

Tahir

Mul;lammad b. Ya'qiib al-Fayruzabacli, um.

Tag al- 'arils min gawiiltir al-Qiimus

Abu al-Fac;U as-Sayid Mu~ad b. Mul;lammad Murtaqa al-l:lusayni az-Zabaydi. um. 1205/1790-1. Na trei, danas opeprihvaeni nain registriranja jezikog materijala, Handi navodi slijedea dva rijenika ime se i zavrava ovo njegovo, kako smo istakli. nedovreno djelo.
Al-Mugmal

Abu al-}:Iusayn AI:unad b. Faris al-Qazwini um. 395/1004-5

H.H. n. srr. 1604-5.

Al-Muhft . .

Isma'il b. 'Ibad b. Idris at-Taliqani ~ um. 385/995.

H.H. . - ll. 1621.

Prema odjeljku o klasifikaciji nauka sa aspekta predmeta, od predvienih osam poglavlja koja obuhvataju osam grupa nauka, ostale su tako neobraene; nauke koje se bave sloenim jezikim j edinicama, historij ske nauke. teoloko-erijatske nauke, racionalne instrumentalne nauke, teorij ska filozofija i praktina filozofija. Nema sumnje, da iznenadna smrt nije sprijeila autora da dovri zapoeti posao, kulturna baina Bonjaka na orijentalnim jezicima bila bi bogatija za jedno izuzetno vrijedno djelo o historiji islamskih znanosti i knjiga.

MANUSCRIPT OF l\1EHMED HANDI MAGMA' .AL-BIHAR.FlTARlH . - AL.-.'UL[JM...WA..AL.- ASFAR (On the History of Islamic Sciences and Books)
Mehmed Handi (1906-1 944), the author of several books in the field of Islamic studies and cultural heritage of Bosnian Muslims, has written the work Magma ' al-bilJ-ar fi tirfb al- 'ulum wa al-asfir in Arabic. This work is kept in Gazi Husrev-bey' s Library (T-95). According to the author's plan, this work was to be a complete work on the history of sciences from the be.

160

..

gining of Islam to his. time. Unfortunately.,. sudden death prevented the completion of the work, and there is . only the.first unfinished volume and the first part of the s. econd v.olume..In the.first .v.olume, and it is the subject of this pa.p.er,. .the intor.duction and two of the eight planned chapters were written. The introduction is of general character. and it discusses the concept and definition of science. in the .works of Muslim authors. lt also discusses important historical nations and their..contribution to the development of science and in the end speaks about typ.es. of books. and different classifications of science. The subject of the first chapter are the studies of writing, in which the author discusses. the. necessity. .of introducing writing. He discusses the system of graphic signs which enable written communication,. as one of the forms of interpersonal communication. This chapter also deals with .the origin of writing - whether it is the result of God ts inspiration or the creation of man as a social being wanting to express his sociality. The author also discusses the introduction of writing among Arabs, as well as the development and expansion of Arabic. script outside .the Arabic language area. The author in this chapter discusses the characteristics of Arabic script, such as the numerical value of letters, then several types of sequence of the Arabic alphabet, as well as the attempt of introducing notation of vowels with specific signs following the model of Latin writing. The second chapter discusses a group of scientific disciplines whose object of interest are simple linguistic units as autonomous statements, wruch can at the same time be parts of linguistic units of a higher level. All these units could be studied from various aspects, so that each of these approaches at the same time designates a separate scientific discipline within this group of sciences. According to the author' s classification there are the following disciflpnes: fonetics, morphology, etimology, semasiology and lexicology. The author discusses each of these scientific disciplinest emphasizing their origin, definition, development and the most important authors and their works. Thus he concludes this otherwise unfinished work.. According to the chapter on classification of sciences in respect to their subject, the author planned to write eight chapters discussing eight groups of sciences. The following were not finished: science dealing with complex linguistic details, historical sciences, science of theology and sharia, rational instrumental sciences t theoretical philosophy and practical philoso"" phy.
161
....

FetiMehdiu

NEKOLIKO ARAPSKlll RUKOPISA BOSANSKOG POREKLA SAUVANlll U PRITINI

Koliko mi je poznato ova tema obrauje se prvi put kod nas. I) Zbog toga smatram da je neophodno, radi obavjetenja, da se ukratko osvrnemo na punktove gdje se uvaju orijentalni rukopisi na podruju Kosova Orijentalni rukopisi na Kosovu, pored privatnih posrednika, nalaze se u pokrajinskoj narodnoj biblioteci Kosova, Arhivu Kosova, V akufskoj biblioteci u Prizrenu i Biblioteci Bektaijske tekije u akovici. Rukopise koje emo ovde predstaviti su iz zbirke orijentalnih rukopisa u biblioteci Starjeinstva Islamske zajednice u Pritini, 2) uslovno reeno, iz biblioteke ,AJ.auddin" medrese. Ovde kaem uslovno, jer jo uvek nema odreen zvanini stav od strane pomenutih institucija kako e se regulisati status posednitva orijentalnih rukopisa iz ove zbirke. Rukopisi su doskora bili smeteni u prostorijama Odbora Islamske zajednice u Pritini, ali voclili su se kao rukopisi biblioteke Strujeinstva Islamske zajednice u Pritini. Otvaranjem nove zgrade Medrese rukopisi su preneseni i smeteni u biblioteku Medrese. Meutim, i tu, do sada, nisu sreeni za koritenje od strane zainteresirane naune javnosti. Valja ovde napomenuti da izuzev Pokrajinske biblioteke Kosova i Arhiva Kosova, druge institucije iz raznih razloga nisu podobne za uvanje ovakvog kulturnog blaga. Prirnera radi, u prostorijama ,,Alauddin" medrese nedostaje odgovarajui struni srnetaj i tretman prema ovom kulturnom blagu, zaista retkom. Tu nema niti odgovarajueg strunog lica, niti su rukopisi smjeteni kako valja, iako za to postoje relativno dobri uslovi. Valja istai da javnost, ak i iz islamskog svijeta, pokazuje veliko interesovanje za ovaj fond orijentalnih rukopisa. 3) sam delimino istraivao rukopise u biblioteci Starjeinstva u Pritini dok su rukopisi bili smjeteni u Odboru IZ-e. Tu sam evidentirao 126
l ) Ova konstatacija se odnosi na orijentalne rukopise sa podruj a Kosova i Makedonije. Za rukopise u PriSlini ini izuzetak lanak F. Mehdiua pod naslovom ,,Dori:\shkrimel oriemalc pas uri e rralle", objavljen u Bota e Re, 25. V 1988, Pritina. 2) Rani naziv za Meihallslamske zajednice. 3) Godine 1983. ove institucije posjetila je delegacija iz nmpskih zema!ju i poknzala spremnosl za finansiranjc radi prikupljanja i uvanja orijentalnih rukopisa.

Lino

163

rukopisnih djela na orijentalnim jezicima: arapskom, turskom i perzijskom, ali ovaj fond je daleko bogatiji od mojih dosadanjih saznanja. Prema dosadanjim istraivanjima, najstariji rukopis potie iz 758. hid. godine, to odgovara godini 1356. Rukopisi su nastali u razliitim vremenskim periodima i raznim mjestima, to predstavlja poseban znaaj za istraivanje komunikativne mree. Naime, treba prouavati kako su ti rukopisi prispjeli do pomenutib mjesta, jer jedan odreen broj rukopisa nosi oznake da su isti bili u posedu ljudi ili biblioteka irom Kosova. Izmeu ostalog tu sam naiao na rukopise koji su na odreen nain vezani za podruje Bosne i Hercegovine. Pretpostavlja se da su nastali na tom podruju, imaju oznake da su bili u vlasnitvu ljudi iz tog kraja, ili se, pak, neki od tih rukopisa nalaze i u katalogu rahmetli Kasim-ef.. Dobrae. 4> Ovaj rukopis je evidentiran pod brojem 1864, 1865, 1866, 1932, 1850, 1851, 1845, 1846, 1847, 1848, 1849, 1487, 1800, 1821, 1822,1823, 1824, 1825, 1826, 1827, 1828, 1829, 1830, 1831 , 1832, 1833, 1834, 1835, 1836, 1837, 1838, 1839, 1840, 1843, 1855, dok se pod naslovom javlja pod brojem: 1869, 1870, 1871 , 1872, 1879, 1282, 1803, 1859, 1876, 1874. Rukopis ovog djela koji se uva u Pritini predstavlja novost u vrijeme nastanka prepisivau i autoru komentara.
y y

ARAPSKI RUKOPISI SACUVANI U PRISTINI

l -Rukopis je registrovan pod brojem 1792.5) Ima 200 listova veliine 21x13 cm. , napisan je crnim tuem. Na margini ima, takoe, crnim tuem napisano, mnogo objanjenja, pisanih vrlo sitnim slovima. Poglavlja su pisana crvenim tuem, kao: Na kraju rukopisa stoji da je autor ovog rukopisa Muhamed Sohta iz okoline Banja Luke, iz kasabe Teanj. 6) Takoe stoji i beleka da je ovaj rukopis nastao u medresi Mesaf Efendi, l 031. hidretske godine, to odgovara godini 1621. 2 - Sljedei rukopis koji nosi naslov nosi broj 1265, i nastao u osamnaestom stoljeu. Na poetku, se nalazi natpis. to je dovoljno za konstataciju da je ovaj rukopis nastao pre 1760. godine. Ima 243 lista veliine 22xl4 cm., pisanih crnim i crvenim tuem, prilino si titim slovima.
4)

Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, svezak drugi. Obradio Kasim Dobraa, Sarajevo,

1979. 5) Ovim brojem naznaen je pomenuli rukopis, ali ne treba shvatiti da tu ima toliko rukopisa, jer u ovom fondu ima i Slampanih djela na orijentalnim jezicima 6) Iskreno se zahvaljujem profesoru Salili-ef. Traku, koji mi je pomogao na ubiciranju ovog toponima.

164

Tekst je zaokruen crvenim tuem. Na poetku ima jedan mali okrugli peat izvesnog Ismaila Rakije, dok na kraju grafikom olovkom napisan stoji napis da je ovaj rukopis vlasnitvo Saraj Bosnali Luizade Mustafa ibn Haima, kao i godina hidretska 1290, to odgovara 1873. godini. Takoe na kraju, ali bez naznaene godine, kao vlasnik se javlja i Mula Salih ibn Sulejman Spahi. Prema jednoj dodatnoj biljeci na kraju, zelenom bojom, kako se da vidjeti ovaj rukopis datira iz 1721. godine. Ovaj podatak je ovde dao izvjesni hafiZ Bajram. 3- Rukopis Registrovan je pod brojem 1371. Ima 380 listova veliine 24x16 cm. Pisan je crnim tuem. Prema posljednjim redovima vidi se da je autor rukopisa Ismail Sabri efendi ibn Ali iz Novog Pazara. Ovo djelo dovreno je 25. zu-1-hideta 1228. hidretske godine, to odgovara 1812. godini. 4 - etvrti arapski rukopis iz ovog fonda kojeg emo ovdje opirnije predstaviti jeste. - Komentar Siradije o nasljednom pravu od ejh Hajdara. Ovaj je rukopis, u Pritini, evidentiran pod brojem 1341, ali ima i nalepnicu iz akovice pod brojem 8. Ovo potvruje da je rukopis bio vlasnitvo biblioteke u akovici. Iz jednog napisa, potvren i linim peatom, sa naslovne strane, vidi se da je posrednik ovog vakufa bio hadi Hasan Diha iz akovice. Na naslovnoj strani ima jo etiri, ali oteena natpisa i jo jedan peat, takoe oteen. Rukopis ima 160 listova bez paginacije. Format papira je 26xl7,5 cm. , a pisani tekst je sadran u okviru veliine 19x13 cm. Rukopis je pisan sulus-pismom, crnim tuem na debelom tamno bijelom papiru. Koriten je i crveni tu, i to, na prvim stranicama veznik je pisan crvenim, kasnije je upotrebljen za podvlaenje pojedinih rei. Ponekad je i cijeli red osnovnog teksta pisan crvenim tuem. Pod naslovi su uvek pisani crvenim tuem, kao: Takoe i ema raspodjele imanja na ostale lanove porodice je pisana crvenim tuem. U sredini rukopisa nalazi se jedna okrugla ema, raena najvjerovatnije estarom, u kojoj se vidi sedam krugova.7> Iz rukopisa br. 1341, u ,A.Iauddin" medresi u Pritini. Kraj rukopisa, br. 1341, ,,iz Alauddin" medrese u Pritini. Ovo najvjerovatnije predstavlja uesnike u nasljeivanju do sedmog koljena. Ovaj rukopis predstavlja djelo ejh Hajdara, a to je komentar to ga je ovaj napisao na djelo Muhammeda ibn Muhammeda bin Abdureida es7) Iz ovog rukopisa donosimo upravo tu emu i jo zavrni clio tog rukopisa kao ilustraciju. Sema u originalu je crno-crvenim twem.

165

..

Sidavendija. Sidavendijevo djelo u Gazi Husrevbegovoj biblioteci ima nekoliko prepisa i na arapskom i na turskom jeziku. Prepisivanje ovog djela je zavreno 26. dumade-1-ula, 805. hidretske godine, to odgovara godini 1402. Prepisiva je es-sajjid Muhammed Salih, poznat, kako stoji iza njegovog imena, kao el-Uskudari. Svi rukopisi koje sam ovdje naveo nose broj registr.ovanja, to znai da su evidentirani i prije mene, ali je, naalost, nisam uspio doi .do tog regiStra

Razlozi zbog ega sam ovaj rukopis izdvojio za opirno predstavljanje su slijedei: Sidavendijevo djelo je bilo vrlo vano za nasljedno pravo. U prilog ovome govore i mnogobrojni komentari i prepisi pomenutog djela. Samo u Gazi Husrevbegovoj biblioteci, prema katalozima Kasim-ef. Dobrae, nalazi se preko pedeset rukopisa. Ovaj na rukopis predstavlja novi prilog popularnosti Sirradijje, jer se ovdje radi o komentaru i prepi sivau do sada nepoznatim. Dakle, u postojeim katalozima orijentalnih rukopisa kod nas nismo naili na ime ejh Hajdara kao komentatora, niti ime Muhammeda Saliha kao prepisivaa. 8) Ovaj rukopis je nastao vrlo rano, to jest samo dvije godine poslij e komentara to je napisao Ali Muharnmed Durdani u Samarkandu. 9 ) Rukopis je karakteristian i po tome to su pojedini listovi tako presjeeni i savijeni na margini da, kada se knjiga zatvara, ne moe se primijetiti gdje je to savijeno.

UMJESTO ZAKLJUKA Arapski rukopisi koji su predstavljeni u ovom skromnom prilogu iz objektivnih razloga su predstavljeni vrlo kratko, jer poslije premjetaja rukopisa u Medresu u Pritini, teko je doi do njih, a treba da ukau na potrebu veeg interesovanja za ovo bogatstvo nae kulturne batine. Nema dvojbe da se radi, prema pomenutim belekama na ovim rukopisima, o neprekidnom kontinuitetu kulture koju su nai preci briljivo prenosili tokom vjekova do naih dana. Ova injenica goviri vrlo jasno da su oni nabavljali, prouavali , prepisivali djela iz razliitih oblasti: eriata, Kur'ana, arapskog jezika, astronontije i drugih disciplina. To je dokaz da se radi o ljudima koji su potovali
8) Kon.sultirani su: Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa svezak prvi i drugi, od K.asima Dobrate, te Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, svezak drugi, od Hivzije Has andedia, Katalog arabikih rukopisa od Muhameda dralovi a i drugi prilozi objavljeni u naunim asopisima u nas. 9) Uporedi: Kasim Dobraa, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, svezak drugi, Sarajevo, 1979, St.J. 840.

166

i cijenili prosvjetu i kulturu, jer tu gdje se nade sauvana knjiga postojalo je interesovanje ljudi za nauku i kulturu. Nije sluajno da su se pojedini rukopisi nali u akovici ili Prizrenu, kao. to nije sluajno ni to da se ti rukopisi danas vie ~aze u Pritini kao univerzitetskom gradu i kulturno-naunom centru Albanaca u Jugoslaviji Ovom prilikom iskrenu zahvalnost izraavam osoblju Odbora IZ-e i Medresi u Pritini na ljubaznosti prilikom mojih istraivanja za ovaj rad. Ali, bio bi zahvalniji i sreniji kad bi oni pokrenuli inicijativu da ove rukopise obrauju struno i smjeste kako predviaju odgovarajue norme. Samo tako bi ovi rukopisi bili od koristi za iru naunu i kulturnu javnost.
SEVERAL ARABIC MUNUSCRIYfS OF BOSNIAN ORIGIN PRESERVED IN PRITINA The area of Kosovo is extremely rich with manuscripts in Arabic, Turkish and Persian. They are kept in various places. Only in the Alaudin medresa in Pristina there are 126 manauscripts, and this paper discusses four of them. They were written in Arabic. Each of them has some connection with Bosnia, either the transcriber was from Bosnia or the manuscripts belonged to someone from Bosnia. The manuscripts were written in 805, 1031, 1174 and 1228, and their subject is the science of sharia.

167

'

Adem Hadi

RUKOPISNE ZBIRKE I BffiLIOTEKE NA PODRUJU

GRADACA
je od samog osnivanja bio centar kulturnih i vjerskih zbivanja. Za vjersko uzdizanje je bila potrebna iva rije, a ona se morala prenositi na druge. Ta pisana rije, u izvornom smislu, bila je ovdje dugo vremena temelj svake pismenosti, a naroito. u medresama kojih je u Gradacu bilo vie. Osim toga i sami Gradaevii , a i drugi, posveivali su pisanoj rijei veliku panju. Za Murat-kapetana se zna da je imao dosta veliku biblioteku. Sauvane su knjige do dana dananjega, a nalaze se u nauno-obrazovnim institucijama veina na Orijentalnom institutu, Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu, dok se neke nalaze u vlasnitvu samih porodica. Najvea takva porodina biblioteka smjetena je u kui Gradaevia, koju je sakupio i organizirao neumorni Muhamed-beg - Bego Gradaevi. Inae je potreba objedinjavanja ovih djela ili barem njihovo registriranje, ve odavno uoena i sada je sarno treba praktino sprovesti. O tome je dosad pisano u vidu posebne broure pod naslovom: Iz vjerskog i vjersko-prosvjetnog ivota muslimana u Gradacu , a u povodu 40-godinjice hafiz Aluned Hilrni-ef. Muftia, koja je izala 1974. godine i u organizaciji Odbora IZ Gradaac , a pripremio ju je Mahmud Tralji. Pored ostalih zbirki spomenute su one Muratkapetana, Hadi Beir-bega Gradaevia, zbirka u damiji "Svirac", kao dio biblioteke bive medrese "Svirac". Ove rukopise je svojevremeno Nijaz-ef. ukri u velikoj akciji sauvanja kulturnog blaga preuzeo za Gazi Husrevbegovu biblioteku, gdje se i danas nalaze, a u isto vrijeme su iz Huseinijje damije dospj ela u ovu islamsku kulturno-obrazovnu instituciju. O tome postoje i pismene zahvale nae biblioteke ovim damijama. O zbirci rukopisa Zaviajnog muzeja u Gradacu izvijeteno je u Glasniku VIS-a br. 1/82, str. 63-68, a bio je i poseban osvrt samo na jedan rukopis u istom glasniku br. 5/82 str. 558-565. Ove informacije su nastojale osvijetliti dio nae islamske prolosti koja sama po sebi govori o Gradacu kao centru ili jednom od centara tih kretanja. To se naroito moe promatrati u vrijeme kada je Husein-kapetan zapoeo svoju misiju osloboenja, pa sve do njegovog pada, mada bi za potrebe ovog rada mogao bolje posluiti nje169
Gradaac

gov brat Osman-paa i to naroito u svijetlu najnovijih kretanja. Meutim, to bi bio predmet jednog istorijskog skupa na kome bi se sve ovo vie osvijetlilo, poev od toga da li nas je prvi gurnuo u naruje Austro-Ugarske, pa do toga da li je drugi moda mogao vie pruiti na polju islamskog obrazovanja. I o biblioteci "Svirac" bi se mogla napisati jedna podstudija. Jedna knjiga iz te biblioteke, koja bi mogla biti i jedna vrsta rukopisa, je takoer bila predmet analize, zapravo, samo njen zavretak. Rije je o knjizi Zibanama. iji zavretak nosi naslov "Hazreti Osmanov Kur'an". O tome e ovdje biti vie rijei. Ostale zbirke notiraemo na posebnom mjestu u okviru ovog izlaganja
v ,

MURAT-KAPETANOVA I HADZI BECIR-BEGOVA BffiLIOTEKA

To da su bili islamskog obrazovanja je nedvojbeno. injenica da su ostavili i svoje biblioteke to najbolje potvruje. Murat-kapetan je sagradio, dakle~ i uval.-ufio svoju medresu Muradijju u kojoj su uile mnoge generacjje. Taj objekat je trenutno nacionaliziran, ali pitanje njegove denacionalizacije je sasvim pravno realno (kompletna nacionalizirana imovina u Gradacu ni do dana dananjega nije pravno okonana) . Da li bi u toj medresi bilo mjesta za knjige~ a pored ostalih i za rukopise koje je i sam Murat-kapetan uvakufio. ostaje otvoreno i u amanetu nadlenih struktur a u Gradacu. Mnoge od knjiga koje je ovaj hajrat-sah.ibija zavjetao danas su u privatnim zbirkama. Muhamed-beg Gradaevi posjeduje Kur' an koji je vakuf Muratkapetana, a nalazi se u njegovoj privatnoj zbirci u staroj kui Gradaevia. Kur' an je, istina, nekompletan, ali je dovoljan da potvrdi ovu konstataciju. Kakva je vrijednost samih harfova i kolika je priblina starost rukopisa, trebalo bi da utvrdi strunj ak koji se u to stvarno razumije. Ostale pojedinosti o ovim rukopisima ve su istaknute i nije ih ovdje potrebno ponavljati. Ovdje treba dodati jo jednu napomenu: Kao ueni ljudi, i Muratkapetan i Hadi Beir-beg znali su da knjiga mora biti u funkciji , pa su vjerovatno i sami poklanjali svoje knjige onima za koje su pretpostavljali da e se njima koristiti. Time se daje jedna povoljnija nota kako je moglo doi do toga da pojedinci imaju njihove knjige. Meu tim pojedincima svakako su bili i imami. Zato se moe kazati i da su rukopisi, a i ostale knjige biblioteke Hadi haflz Abdulah-ef. Hodia iz ovog izvora, jer j e Hodi itav svoj radni vijek proveo u "Svircu", a osim toga on je bio prijatelj dananjih Gradaevia i od njih kupio zemljite i kuu, te je to prijateljstvo rezultiralo i davanjem ovog naslijeenog blaga u ruke tako uenog ovjeka, koji e ga znati cijeniti i iriti. Kako je on umro prilino nenadano, to je sva briga za biblioteku presla na njegove nasljednike koji su postupili kako je najbolje moglo da se uradi - poklonili su je Gazi Husrev-begovoj biblioteci. 170

KUTUBHANA FADIL-PAE ERIFOVIA Iako mu je pravo ime Muhammed, a pjesniko Fadil, ovaj dravnik, pjesnik i dervi-sufija, je vie poznat pod ovim nego pod pravim imenom. ivio je odmah po slomu Husein-kapetanove bune i neko vrijeme je bio upravitelj gradaakog podruja. U to vrijeme je sagradio i svoju k.utubhanu u dvoritu damije Husejnijje i time se ovaj kraj izjednaio sa Sarajevom, jer je samo jo u Sarajevu biblioteka bila u okviru damije. Prema Traljiu biblioteka je radila do 1893. godine, ,jer se o njoj nije imao ko vie brinuti. Koliko je u njoj bilo knjiga i ta je poslije zatvaranja bilo s njima, teko je danas rei, jer pismenih tragova o tome nema, ili nije poznato gdje se oni nalaze. Biblioteka je imala i svog slubenika, bibliotekara, a za nju je bio vezan i neki vakuf. Po svoj prilici on je bio u samom Gradacu, a Fadil-paa je imao i u Modrii uvakufljene neke objekte. Po predanju koje se uva u porodici Imamovia hafiz Mustafa-ef. je bio jedno vrijeme i bibliotekar Fadil-paine biblioteke". Ova zgrada ve odavno slui kao vjeronauna prostorija, a u njoj su i dijelom smjetene knjige "Svirac" medrese. Da li se neka od tih knjiga nalazila i u ovoj biblioteci ostaje da se utvrdi. Isto tako ostaje da se vidi zato je kupola ove zgrade pretvorena u obini krov. Sama zgrada izgraena je, kako se iz natpisa na ulazu vidi, 1255. hidretsk.e godine (1839/40) sa namjerom da se postigne zadovoljstvo i na ovom i na buduem svijetu. Inae je vrijedno napomenuti da je od devet bajrata koje je Fadil-paa uradio i u pjesmi opjevao, ak dva uinio u Gradacu . Ovaj spomenuti uz Husejnijju i emu , takoer 1255. godine sa natpisom koji poinje kur'anskom premisom daje "od vode sve ivo (stvoreno)", O a zavrava sa molbom da se ne zaboravi fatiha za hajrat-sahibiju. Njen dobrotvor e ipak zavriti svoj ivot na udan nain u Istanbulu, ali nee zaboraviti da svu svoju imovinu, ili vei dio nje, rasporedi u dobrotvorne svrhe. Novim naporima davnanja elja bie ostvarena i ova biblioteka e sluiti svojoj svrsi. AHMED-EF. SVIRAC- PROSVJETITELJ SVOGA VREMENA Prvo mu je prezime Mulaibrahimovi, ali je u narodu ovako vie poznat. Bio je vrlo obrazovan i obavljao 50 godina muderrisku dunost, a bio je i muftija u Gradacu . Rodom je iz Biberovog Polja. Interesantno je da je zapoeo i zavrio nauke u Gradacu , to znai da je bio vrlo talentovan, jer se u to doba po nauke ilo u Istanbul, a samo imami lokalnog znaaja mogli su zavriti obrazovanje u svom mjestu. On je uio pred Hadi-efendijom koji je u narodu bio vrlo popu1aran, jer je bio prilino otar kritiar svoga vremena. Mladi Ahmed-ef. je preuzeo jednu njegovu kritiku na sebe i tako odleao
l) Fehim Nametak: Fadil-paSa ~crifovi: Divan, Svjetlost, Sarajevo, str. 47-50.

171

u travnikom zindanu etiri mjeseca. Hadi hafiz Ahmed-ef. Mulaibrahimovi bio je muderris Osman-kapetanove medrese u Gradacu i muftija istog mjesta. Da je bio obrazovan pokazuje i injenica da ima nagovjetaja da je i sam pisao tefsir Kur'ana, a to prihvata i njegov dosad najjai biograf Tralji u spomenutom djelu. Pisac ovih redova posjeduje rukopis pod nazivom Kitabu-1-iarat fi ilmil ibarat to bi se slobodnije moglo prevesti sa: Knjiga o tumaenju snova. Iz teksta na posljednjoj strani da se zakljuiti ko je prepisivao ovu zaista vrijednu knjigu, koja se oslanja na u glavnom, priznate autoritete: Knjigu mudrog Denijala, Daferi Sadika, Ibni Sirrina i ostale iz tog podruja (pobrojani su na treoj stranici knjige). Knjiga inae ima 330 strana, pisana je arapskim jezikom dosta sitnim slovima, ali je relativno lahka za itanje. Knjiga je rasporeena na 80 poglavlja, a na zavretku stoji: to znai: .,Ova knjiga je zavrena koncem dumadelule 1265. godine rukom siromanog i grijenog roba Sejjid Muhammed Hairna ibn Davud Arifa ibn Ahmeda ibn ejh Mustafe ibn hadi-Jusufa, neka Allah svima oprosti, a i svim vjernicima i vjernicama, muslimanima i muslimankama, bili oni ivi ili mrtvi. Sve to uini Svojom milou , jer samo si Ti najmilostiviji. Neka je hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova". Na prvoj stranici stoji ovaj tekst: Jo jedan interesantan sluaj vezan je za ovog uenjaka: On je prilikom puta na had vodio svoju evidenciju. Zato ga je dr Fehim Nametak uvrstio u svoju studiju: Pregled knjievnog stvaranja bosansko-hercegovakili Muslimana na turskom jeziku. On n avodi da je Ahmed Svirac opisao svoj put u sveta mjesta Mekku i Meinu, a samog autora toga djela svrstava u red putopisaca. Meutim , konstatacija da se rad nalazi u Zaviajnom muzeju vjerovatno preuzeta iz izvora kojima se sluio nije tana, jer se djelo ve odavno ne nalazi tamo. Zato prije nije prevedeno, niko sigurno ne moe opravdati. O Tome Tralji preciznije govori kada kae da je taj rad vidio Kreevlj akovi 1931. godine kod Ahmed-ef., sina hafiz Ahmed Hilmi-ef. teta bi bilo da se ovakvo jedno djelo ne prezentira nauci. Inae ovog Ahmed Hilmi-ef. dak1e, sina Ahmed ef. ~ spominje i Ljubinka Baovi u svom djelu Biblioteke i bibliotekarstvo u BiH 1918-1945. godine. Na s tr. 379. spominje ga kao vlasnika biblioteke. Knjiga je tampana u biblioteci "Kulturno nasljee", Sarajevo, 1986. g. 6Jo uvijek tragam za podacima o prepisivau Kur'ana iz Sladne kod Srebrenika, za koga se tvrdi da je napisao najmanje tri Kur'ana.

172

BmLIOTEKA MEDRESE.,,SVIRAC" Popis knjiga ove biblioteke moemo dati, jer je sauvana prema popisu koji je sainio jedan od posljednjih muderrisa ove medrese i dugogodinji imam damije u Svircu h. haftz Abdulah-ef. Hodi. Prema tome popisu koji ovdje prilaemo. u biblioteci je bilo 110 knjiga. Da li je to sve ili samo ono to se. sauvalo, ostaje da se utvrdi Abdulah-ef. je ak vodio i biljeke koja se knjiga nalazi na itanju ili je eventualno zagubljena. I on sam je imao svoju biblioteku, koju je njegov sin Muhamed poklonio Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Sviraka biblioteka sadri uglavnom sve ono to bi studentima trebalo: tefsir, hadis, akaid, fikh i ahlak. Zastupljena je i beletristika. Meu ostalim knjigama nalazi se i nekoliki primjerci uli stana. Tefsir svakako zauzima prvo mjesto, a injenica da se u zbirci nalazi i tefsir od er-Razija, govori o tome da se ovdje imalo na umu kompletno tumaenje islama i njegovih propisa. Istina, po popisu nedostaje prvi tom, ali e se nastojati da do toga primjerka doemo. Od hadiskih zbirki zastupljen je i Kitabu--email, vladanje i ponaanje Boijeg poslanika Muhammeda, a.s., i to nas upuuje na elju da se studentima nakalemi ivi islam, a ne samo onaj iz teorije. Koliko se u tome uspjelo, svjedoi i injenica da su najjai dio demata i danas studenti ili poetnici ove medrese. Sigurno je da za svoj bolji vjerski praktino duhovni ivot Gradaac duguje ovoj medresi. Zato emo iz nje uzeti jednu knjigu koja je, kao to smo rekli, djelimino bila predmet istraivanja - provoenja, zapravo samo njen dodatak: "Hazreti Osmanov Kur'an" u kojem se govori o broju sura, ajeta, rijei i harfova u Kur'anu hazreti Osmana. Druga znaajka ovog djela pod nazivom Zibanama je to ono sadri abecednim redom poetak svih ajeta u Kur'anu, pa je time od neobine koristi i studentima i imamima, a i znanstvenicima, jer im olakava posao kako kod usporedbe, tako i kod citiranja, te pronalaenja odreenih ajeta iz Kur'ana. Knjiga je, dakle, od pomoi svima onima koji nisu hafizi, a na bilo koji nain su upueni u Kur'anu. U tom pogledu bi se moglo generalno rei da je od nje u ovom pravcu bolja samo knjiga Elfazu-1 Kur'an, koja citira svaku rije iz Kur'ana, koliko je puta spomenuta i gdje se nalazi. Zbog svoje praktine vrijednosti i upotrebljivosti, ova knjiga e i dalje predstavljati vrijednost u ovoj biblioteci, a njezini rukopisi, kako oni koji se uvaju u Sarajevu, tako i oni koji e tek doi u nju, bie jedna zaokruena cjelina koju emo znati cijeniti. Jo jedna knjiga zavijeuje da se spomene, a to je Tasllllu-1menafi, koja obrauje nain lijeenja Boijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ista se sastoji od marginalnog komentara i originalnog djela etTibbu-n-Nebevijju. Ovo istiemo s razlogom, jer je alternativna medicina unijela mnogo novine u suvremeni nain ivljenja i dobrano promijenila od173

nos klasine medicine, a u islamskom svijetu se sve vie govori o traenju medicinske pomoi u Kur' anu. O tome j e i naa islamska tampa izvjetavala, a na islamskom planu se pojavila knjiga Lijeenje Kur'anom. Izvjesno je da je to novi-stari nain odnosa prema Kur'anu u kome emo i mi morati mijenjati nae "islamsko", ustvari polumaterijalistiko shvatanje savremenog praktinog ivota. Time bi se uzdrmalo jedno dugogodinje shvatanje racionalnog odnosa prema Kur'anu (usudio bih se rei ozinovskog shvatanja Kur'ana). Ako ovom dodamo podatak da sa ovim kretanjem imamo kontinuitet u Gradacu, onda e neke,. moda preslobodne konstatacije, biti objektivizirane. Zalimo to zbog prostorne oskudice nismo. u mogunosti iznijeti koji primjer~ ali to ne umanjuje vrijednost ovog djela.
v

OSTALE PRIVATNE BIDLIOTEKE

ulemom je uvijek bilo i entuzijasta. I u Gradacu ih je bilo. Svi mudenisi medrese su bili na neki nain i vlasnici poneke vrijedne knjige ili vie njih. Tralji spominje Muftie, Kazaferovie, Moranjka i Imamovia. Sigurno ih je bilo vie nego to emo spomenuti. Ve spomenuti h . hafiz Abdulah-ef. Hodi je poklonio svoju biblioteku Sarajevu. U red onih koji su tokom dueg perioda nastojali da sauvaju to ogromno blago, skromno ubrajam i sebe.2) Za to dosadanje vrijeme sakupio sam sedamdeset rukopisa od kojih pretpostavljam da priloeni imaju dosta dobru vrijednost. Ovaj od muftije Svirca ve je iznesen. Od pet Kur' ana koje sam sakupio samo je jedan kompletan i ima podatak ko ga je uvak:ufio. Nastojanje da se sazna koji novi podatak nije urodio kakvom novom koristi, mada j e Tutnj evac bio dugo vremena u sastavu gradaakog kadiluka, a poslije rata i u sastavu gradaakog sreza, i to e ostati, inallah, naredna obaveza.3) Tarikati Muhammedijja je praktina knjiga i nalazi se u dva primjerka od dva autora u dva razliita rukopisa. Moda bih trebao spomenuti i Ahtari sagir, koji je prepisao Osman ibn Husejn u Beogradu u subotu , u ramazanu 1161. godine, jer nam govori o beogradskoj vezi koja danas postaje sve zanemarljivija, a nekad je Beograd bio stjecite uleme.4 > Mevludi i hamajlije su takoer zastupljeni, ali imaju svaki za se svoju vrijednost. Meu hamajlijama se nalaze i neke sa zapisima, pa tako imaju i svoju muzejsku vrijednost. Ostale zbirke su takoer notirane, a meu njima i zbirke Gradaevia, Peka2}Neke od rukopisa sam otkupio, a neke sam aa poklon dobio kao imam pa u ih sauvati od propadanja. Zal.o svima njima dovu inim. 3) Jo uvijek tragam za podacima o prepisivau Kur'ana iz Sladne kod Srebrenika, za koga se tvrdi da je napisao najmanje tri Kur'ana 4) Svojevremeno mi je M Mujezinovi lra.io kopiju ovog djela, prve i posljednje strane, za svoj rad, ali je na tome i ostalo.
Meu

174

a u najnovije vrijeme i zbirka dr Seada Jamak.osmanovia, nastala u Sarajevu, ali je s njim dola i u nae mjesto.

ria,

ZAVRNARUE Gradaac je bio i trebao bi da ostane centar islamskog dogaanja u najirem smislu te rijei Sve to se u njemu odigravalo nije mimoilo vjerska zbivanja i islamsko vjersko obiljeje sa svim manifestacijama humanizma i tolerancije. U tome je saglasan i jedan od istaknutih reformista ovoga kraja Vaso Pelagi koji to jasno naglaava u svom djelu: Istorija bosanskohercegovake bune: ,,Bilo je prilika da su se spahije bosanske i s carevinom borile za svoje kmete kada je ona pokuavala da njihove kmete novim kakvim dacijama optereti" i "Narod nije bio podijeljen na klase. On niti je bio proganjan iz mjesta u mjesto, niti je bio u zalogu davan", i "Uopte turske spahije bijahu svome narodu daleko bolji no ostale tadanje hrianske evropske spahije".5) To ljudsko razumijevanje davae kasnije novo i novo zbliavanje, kaimo to, jer je intonirano jednim dubokim razumijevanjem Allahovog stvaranja ovjeka na zemlji. Sve ove ostvarene vrijednosti obavezuju nas i daju osnova za zakljuak da e reaktiviranje vjerskog objekta kakav je kutubhana Fadil-paina i objedinjavanje svih ovih biblioteka i knjiga biti novi kvalitet u naem gradaakom ivotu. To u isto vrijeme znai da Gradaac nikada nije bio "provincija u pozadini", kakvim su ga neki htjeli vidjeti i prikazati, nego je skoro redovno bio u samoj ii dogaanja i interesovanja, to ujedno znai da ni ubudue nee drugaiji biti. Kad imamo iste namjere i Allahova pomo je blizu. Amin! COLLECTION OF MANUSCRIPTS AND THE LffiRARIES IN THE AREA OF GRADAAC This paper discusses the most important collections of manuscripts and libraries in the area of Gradaac. The paper is divided into the following chaptera: I Gradaac as the cultural-religious-historical center -Geographical facts about Gradaac - Rise and fall throughout the history of wars with Austria
5) Vaso Pelagi: Istorija bosansko-hercegovake bwte, Svjetlost, Sarajevo, 1853. str. 81, 86. Istina autor navodi da je tako bilo do 1850. i da se onda to promijenilo.

175

- Religious position in the period .o f Turkish history a) Religious buildings: mosques, me.dresas and mektebs b) Islamic determinants in the aspirations of Captain Murat and his brother Captain Husein, as well as the Gradaevi family in general - Vak:uf property in the service of Islamic education n Manuscripts and collection of manuscripts in the ares of Gradaac. -The most important manuscripts, their scribes and vakifs- published manuscripts - unpublished manuscripts - Collection of manuscripts in the local Museum in Gradaac (collections of the Pekaris, Gradaevis, of the "Svirac". medr.esa, ,,Husejnijje" mosque, collection of works of the author of this paper)A -basic subjects of the manuscripts ID Captain Murat' s and hadi Beir-bey ' s library - Education of Captain Murat and his correspondence with the qadi from Graanica regarding religious education - Significance of Captain Murat' s medresa and his library for the religious education of Muslims of his time -Dedication on a vakuf - manuscript from Beir-bey 's library - The fate of these books and their real value today - Possibilities for the adaptation of Captain Murat' s library in his vakuf-medresa in Gradaac N Kutubhana of erifovi Fadil-paa -Inscription on the kutubhana near the Husejnijja in Gradaac - Who was Fadil-paa erifovi? -Fadil-paa' s Divan as his literary and religious manifestation - Kutubhana today as the hall used for religious education of the young, and recently the religious education of the adults V Ahmed Hilmi ef. Svirac - educator of his time -Family tree and education - Ahmed ef. as the owner of the collection of manuscripts -Library of Ahmed efendija - Travelbook on the Hadj VI Library of the medresa ,,Svirac" - Book register of the Svirac library - Qur' anic values
176

- Interpreter of the Qur' an for the needs of pupils and muderises and the most important tefsir collections - The science of hadis and its importance in the explanation of the Qur'an - The ak.aid characteristics of the library - Filch - the realization of religious regulations - Ahlak and vaz as the moral factor - Summary of the most important work: Razi' s Tefsir - Possibilities for the restoration of this library in new conditions, according to new ideas.and new needs VIT Other pri vate libraries - Imams enthusiasts and their contribution to the preservation of the library holdings of: a) the legacy of Hadi Hafiz ef. Hodi in Gazi Husrev-bey 's library b) the library of Muhamed-bey Gradaevi e) the library of H. Sulejman ef. Pekari VID Closing word - Importance of this material for the needs of the Islami_ c Community in Gradaac - Efforts of the Committee of the Islamic Community on the preservation of the books and the efforts in enlarging the library holdings by buying the library of the late oki - Obligations towards Islam and History

177

Enes Kujundi

ZNAENJE ,,ILUMA" S POSEBNIM OSVRTOM NA

v ,

"ISTOCNO BLAGO" MEHMED-BEGA KAPETANOVICA LJUBUSAKA

v

Pojavu, razvoj i uslovno reeno, opadanje islamskih znanosti u Bosni do kraja devetnaestog stoljea teko je razmatrati bez uzimanja u obzir koncepta znanosti kako je on bio utemeljen u intelektualnoj historiji Bosanskih Muslimana. Dosadanja istraivanja na tom polju karakteristina su po odsustvu empirijskih pokazatelja jer glavnina izvornog materijala jo nije ni inventarisana a kamoli sadrajno prezentirana. Ova konstatacija bazira se na malom broju objavljenih kataloga rukopisnih zbirki na istonim jezicima koji, uz alhamijado grau, ine dokumentarnu osnovu za tu vrstu istraivanja, dok status ilurna u okviru usmeno-knjievnog naslj ea nije ni bio razmatran. Statis-tika istraivanja koja bi mogla dati odgovor na pitanje o ekstenzivnosti naune produkcije distribuirane po jezicima, naunim granama i periodima zamisliva su tek sa publikovanjem preostalih kataloga, regesta i vodia u rukopisnu i arhivsku grau u domaim zbirkama i prikupljanjem injenica o sadrajima od interesa za bosansku problematiku u stranim kolekcijama. Da bismo izbjegli zamku donoenja preuranjenih zakljuaka, za poetak, predlaemo jasnije odreenje termina "ilum", kao prilazne take irem okruenju znanosti, odnosno naina kako je on bio shvaen u prolosti bazirano na literarnim izvorima prepoznatljivog individualnog autorstva. Izvorna usmeno-knjievna graa koja se tie ovog pitanja bie razmatrana u drugom dijelu ovoga priloga, a oslonit e se na parernioloke oblike tretiranja iluma u Istonom blagu Mehmed-bega Kapetanovia Ljubuaka.n Il um je bosanska varijanta termina "'il m" na arapskom originalu, a prihvaeno je da predstavlja znaenje za vie izraza naeg jezika od kojih su

l) Za grau koja je razmatrana kori~ten je zbornik Istono blago koji su u dvije knjige priredili F. Nametak i L. Hadiosmanovi, ..Svjetlost" Sarajevo, 1988. godine.

179

mu najblii: "nauka'\ "znanost'\ ,,znanje". Od toga su i izvedenice "ilumli" u znaenju uen, uena, obrazovan, obrazovana, to je ulo i u nau narodnu pjesmu ,,llumli se Zlata dogodila pa kad vidje ta u knjizi pie ... "2). Tu spada i izraz "ilum- sahibija" u znaenju uen ovjek. Mi ne moemo ovdje ulaziti u finija razgranienja terminolokih nijansi kal.-va su mogua ako se uzmu u obzir tumaenja data u Filozofijskom Ijenil...'U gdje se kae: .~auka nije isto to i znanost, jer naukom nazivamo za razliku od pojedinanih znanosti - zajednikim ciljem ili svrhom povezane rezultate pojedinih znanosti, koji slue istoj praktinoj primjeni. Isti Rjenik znanost definira kao ,,metodiki steena i sistematski sreena znanja o odreenom podruju ili aspektu zbilje ... , a samo znanje je objektivno zasnovana uvjerenost u istinitost nekog suda, ili sudova. 3) Glavni orijentir za razumijevanje iluma u kontekstu islamskog intelektualnog okruenja ini nam se manje je situiran u njegovom filozofijskom definiranju. a vie u mogunosti detenniniranja njegovih istoznano vanih komponenti~ jedne koju moemo oznaiti kao selcularnu i druge kao religijsku. Ovo prilino pojednostavljeno gledanje, meutim , ne uzima u obzir injenicu da sam koncept iluma nije u prolosti bio vrsto omeen i da se mijenjao kroz vrijeme. a ovdje je, ipak, takvo gledite ponueno da bismo ga sveli na koliko-toliko za razumijevanje dostupnu dimenziju. Znanju, odnosno onima koji znaju, u Kur'anu je dato prominentne mjesto. Tako u suri XXXIX. ajet deveti postavlja se emfatino pitanje: ,,Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?" Potom slijedi dramatino upozorenje: "Samo oni koji pameti imaju poruku primaju. "4 ) U suri LVITI, ajet ll , kae se: ,.i Allah e na visoke stepene uzdignuti one meu vama koji vjeruju i kojima je dato znanje."5) llum u znaenju ,,znanja" nasuprot "dehlu" ili neznanju povezan je sa brojnim tenninima od kojih emo spomenuti samo neke: ma'rifa, J:likma, u' ur, ra' y, dihn: 'aql, ~ann, fahm, n~ar, fikr, idrak, wahm, ma'qul, ~iqq, ~ana, ~ar. fi.kb itd. Najei korelativ iluma ipak je "ma' rifa". Glagol"' alime u znaenju znati upotrijebljen je u Kur' anu i u perfektu j u imperfektu, ali u imperativu on najee znai "ui ti" dok "ta' allama"
2) Navedeno prema A kaJji: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Svjetlost., Sarajevo, 1965. str. 344345. . 3) Vidj pod odrednicama ,.Nauka'', .,Znanost", ,,Znanje" u Filozofijskom rj eniku, Matica hrvatska, Zagreb, 1965. 4) Kur'an. Preveo Besim Korkut. Orijentalni institut Sarajevo, 1977, str. 477. 5) !.sto, str. 576.

180

podrazumijeva dugotrajno i naporno izuavanje nekog predmeta, a rezultat te aktivnosti je ,,ilum". " ' Arafa" pak znai poznavati neto, a odreena razlika izmeu rjei "ma' rifa" i "'ilum" pojavila se veomas rano u krugovima islamskih mislilaca pri emu je prvi termin podrazumijevao znanje steeno kroz kontemplaciju i iskustvo, dok je druga rije podrazumijevala znanje steeno spontanou. Odatle se, uz izvjesni redukcionizam, moglo doi do shvatanja da "ma'rifa" oznaava profano - sekulamo znanje dok "'ilum" . znai poznavanje putova do Boga tj . znanje bilo ega to je u vezi sa teologi-

JOm.
Meutim,. particip aktivni "'alim" vremenom je stekao znaenje uenjaka verziranog u ne samo vjerskim pitanjima, dok je izraz "'ilum" iao u pravcu oznake za uenost openito. U ranijem periodu u iskazu "~eb ul'ilumi" skriva se znaenje traganja za "tradiciojm" to je podrazumijevalo dugo i naporno putovanje u traganju za prenosiocima autentinih hadisa.

Neka od pitanja pokrenutih u prethodnom razmatranju dotaknuta su u djelu "Kitab al-i' Him bi manaqib al-islam" Abii '1-I:Iasana al-Amirija (u. 381/992) iz Egipta koji je izmeu ostalog istakao: "Znanosti se dijele na vjerske i filozofske. Vjerske znanosti sastoje se iz tri grupe: Jedna je intuitivna- kao to je (na primjer) znanost uenjaka hadisa. Druga se oslanja na intelekt i to je disciplina kojom se bave mutekelimuni (odnosno filozofi). Trea je zajednika osjeanju i intelektu: to je znanost strunjaka prava. Potom slijedi nauka o jeziku, ona je instrument koji slui svim trima prethodnim disciplinama. Filozofske znanosti dijele se pak u tri grupe: Jedna se oslanja na osjetilnu percepciju to je znanost prirodoslovaca. Druga je intelektualna a poznata je kao metafizika znanost. Trea je zajednika za ove prethodne dvije i zove se znanost matematiara. Logika se kao instrumentom slui svim trima prethodno spomenutim. Obini ljudi ponekad izraz " 'ilum" ili znanost koriste da oznae bilo koje zanimanje odnosno profesiju. " 6) U paniji u jedanaestom stoljeu sreemo u vezi sa ilumom miljenje Ibn Abd al-Narra koji kae: Ekvivalentan izraz za "al-'ilum", meu lJ" udima koji se ne slue " jezikom, prevodi se kao "al-ma' rifa", ali moe se prevesti i kao arapskim

,,fahm".7)
Kod spomenutog al-Am.irija vidimo mogunost identifikacije znanosti sa odreenim zanimanjem ili profesijom, iako je to shvatanje pripisano obinim Jjudima. Da u pitanju upotrebne - praktine vrijednosti znanosti al6) Izdanje u Kairu: DtJr al-kitiib al-'arabi, 1967. str. 84. 7) 'Ibn Abd aJ-Barr: Giimi'bayiin al- 'i/m ... Bayrilt, Diir-Jrutub al-'ilmiyn. 1398/1 976. Sv. n. Sir. 37.

181

Amiri nije usamljen, pokazuje primjer al-Harezmijeve Algebre nastale u prvoj polovici devetog stoljea. Ovo djelo naslovljeno kao Al-.fabr wa-1muqabala bavi se elementarnom praktinom matematikom, a njenu namjenu objasnio je autor na slijedei nain: "Ona omoguava ono to je najlake i najkorisnije u raunanju kakvo je ljudima stalno potrebno u sluajevima podjele nasljea, sudskim sporovi. ma, trgovini i u svim njihvom meusobnim poslovima kakav je premjer zemlje. kopanj a kanala, geometrijski prorauni i druge stvari razliite vrste. <S> Status iluma u okrilju islamskog naunog nasljea moemo slijediti i u. povremeno veoma razuenim ,klasifikacijskim shemama znanosti ija se pojava moe pratiti od rodonaelnika arapske alkemije Dabir ibn Hayyana koji u knjizi "Transformacije potencijalnog u aktualno" znanosti dijeli u dvije distinktne cjeline - jednu predstavljenu vjerskim, a drugu svjetovnim.9> Jednu od ranih dosljedno izvedenih klasifikacionih shema sreemo u djelu D:tsa' al-'ulum Abu Nasra al-Farabija ije derivate sreemo kod znaajnog broja kasnijih pisaca. Ona nije mogla biti mimoiena ni od strane zapadnih autora kao to je Domingo Gundisalvo, filozof i prevodilac iz Toleda koji je, vjerovatno u saradnji sa Ivanom iz Sevilje 1156. godine skoro polovinu pomenutog al-Farabijevog djela preuzeo u svoj kompozitni spis naslovljen De divisione philosophie. lO) Pored al-Farabija klasifikacijom znanosti na arapskom bavili su se, izmeu ostalih. Abu Hajjan at-Tavhidi, Ih van as-safa, Ibn Sina, Ibn Nazm alAndalusi. Ibn Haldun dok je za nas posebno zanimljiv egipatski autor Muhammed ibn Ibrahim al-Akfani (u. 74911348) 11 ) kao prethodnik Mustafe Takoprizadea i Hadi Halife odnosno Katiba elebija. U uvodnom dijelu svog enciklopedijskog leksikona naslovljenog Irad al-q~id, ila' asna almaqasid al-Akfani se bavi pedagokim aspektima znanosti da bi u kasnijem tekstu priao definiranj u naunih disciplina poinjui sa filozofskoteoretskim koje dijeli na najviu - rnetafiziku, najniu: prirodoslovlje i srednju, matematiku. Karakteristino je da ova posljednja sadri geometriju, astronomiju, nauku o broj evima i muziku, dok filozofske znanosti obuhvataj u
8) AHlarazmi: Kirab al-gabr wa-1-muqdbala ai-Qdhira, al-Giimi 'a al-mi ~riya, 1939. str. 16. v 9) Klasifikaciju znanosti kod Dabir ibn Hajj ana rekonstruirao je Zald Nadib Mahmud u svom radu Gab ir ibn ff.ayyfin, al-Qahira. Wizarat a!o-!aqafa wa-1-irSad al-qawmi, 1962. str. 87 -l 07. l OJ Ovo djelo, koje ulazi u temelje svake islamske, a islo Lako moemo rei, srednjovjekovne zapadne klasifikacije znanosti, prvi put je u Kairu izdao Isan Amin, 1931. godine, zatim 1949. i 1968. Djelo je zajedno sa prijevodom na kasliljansk:i i latinski u Madridu objavio Angel Gonzales Palencia 19321 . godine.
ll ) ~ul].ammad b. 'Ibrahim al-.Ak:Iani: (u. 74911 348): ' lrSad al-q~id ila 'ac;na al-maqii$id. Priredio Abdullatif Muhammad al-'Abd. al-Qabira. M.akt.aba Anglu-misriya, 1398/1978.

182

tri velike grupe: politiku, etiku i ekonomiku. Pojedinano su navedene oblasti knjievnosti, jezika, paleografije, logike, osnovnih postavki teologije, prava, retorike i jurisprodencije.

U lancu klasifikacije znanja i predmetne analize knjiga kao nasljednik al-Akfanijajavlja se osmanski poligrafMustafa Takoprizade (r. 901/1495. u 968/1560) koji u svom djelu~ as-sa'ada ... oko 90 stranica teksta posveuje klasifikaciji i odreenju predmeta nauka. Naglaeno pedagoka crta njegovog djela vidljiva je posebno u uvodu gdje se razmatra vrijednost znanja, pouke i uenja sa jednog etikog stanovita, nakon ega je panja poklonjena odnosu uitelja i uenika kao i metodologiji prenoenja znanja od onih koji znaju onima koji ele da naue.l2) Njegovu grau je skoro u cjelini inkorporirao osmanski enciklopedista iz sedamnaestog stoljea Hadi Halifa odnosno Katib elebi u djelu Kaf azzunun an asami al-kutub wa-l-funun,l3) kojeg kao jedan od svojih izvora navodi Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak.

n
Pitanjem iluma u kulturi bosanskih Muslimana, koliko je nama poznato, do sada se niko posebno nije bavio. Razlozi za to su brojni i u znaajnoj mjeri uzrokovani su malim obimom dostupne objavljene grae na osnovu koje je bilo mogue donijeti neke makar i okvirne zakljuke. to se usamenoknjievne grae o toj temi tie, ona je jo oskudnija i otuda nam se materijal koji je sabrao i prezentirao Ljubuak ini jo dragoc-

JeruJun.
Da bi se uklonile mogue nedoumice koje mogu nastati u vezi sa pitanjem karaktera te grae,~ da li je u njoj mogue prepoznati individualno autorstvo pojedinanih izreka~ ili je, pak, rije o opepriznatom fondu usmenog knjievnog nasljea, treba se u vezi sa poslovicama o ilumu, odnosno znanju, koje je Lju buak donio u svom Istonom blagu, vratiti prirodi njegovih izvora. Naime, na samom poetku svoje Antologije Ljubuak kae: Ovo sam blago sve prenio iz naih raznovrsnih turskih itaba, to jest knjiga, koje se poimenice zovu, i to od arapskih: Esasul iktibas, Nevadirul ekabir, Amsali Mejdani i Kamus. , od osmanlijskih: Humajunname, Marifetname, Emsali Osmani, Dumeli hiemije, Nasihatul huema, Haziner letaif, Med.-

12) Puni naslov djela je M/ft/ih as-sa 'lida wa nu~bti~l as-siyyiidaji mawdil 'iiJ aJ- 'ulilnL 1-N alQiihirn.

DAr alkutub al-had.ita. 1968. 13) Kaf/~-~mlin 'o" osiJmi al-kJJtub wo-lfuniln. 1-ll,lstanbul, Ma 'ii.f matba'asi, 1941-43.

183

muaifunun, Zubdetul emsar i Terbietul atfal, od perzijsJdh: Mesn evii erif, ulistan, Bositan, Perdiattar, Sanihatu1adem.l4)

U vezi sa autorima ov1h knjiga, Ljubuak kae:

- Ove i ovakve knjige su napisali nai muslimanski filozofi, kao to je bio arapski spisatelj: Gazali, Firusi Abadi, Farabi Fahri Razi, Zimaheri, Ahmedi Mejdani~ Ibn emal, Ibni Devzi, urani, Ibn Rud, od Osmanlija: 1vferhum Delanbevi, Ahmedi Midhat, inasi, Katib elebi, a u posljednje vrijeme Zija-paa, emal-beg, Mualimi Nadi i Ebi Zija, od perzijskih spisatelja: Hazreti Mevlana, ejhi Sadi, Vasif, ejhi Attar i Abdurahman Dami. 15) Ovlaan pogled na naslove navedenih knjiga i imena autora dovoljan je da se zakljui da je meu Ljubuakovim izvorima zastupljen prilino heterogen korpus sve tri istonjake knjievnosti u kojem preovlauju djela antologijskog karaktera. Po sadraju knjige pomenute u ovom spisku kreu se od antologije mudrih izreka, do pjesnikih zbirki i pedagoko-didaktikih traktata. Neke od istonjakih poslovica, meu k ojima su neke dom aeg porijekla, Ljubuakje donio dvojezino: u originalu i u prijevodu na na jezik. blagu u odrednici "0 nauci" sa slijedeim poslovicama:

Istonom

sreemo

se,

izmeu

ostalih, i

"Bolje je znanje nego imanje", koju poznajemo i iz nekih domaih zbirki narodne mudrosti.l6) Njen ekvivalenat na arapskom u vezi je sa izjavom hazreti Alije koji je na pitanje: ,J)a li je bolje znanje ili bogatstvo?", odgovorio: ,.Bolje je znanje, jer znanje ovjeka uva, a bogatstvo moe izgubiti"l7)

Od dvojezino donesenih poslovica o ilumu, posebno privlae panju dvije: U jednoj se kae: "al- 'ilm bila 'amalin ka a-agari bila tamarin."to znai: "Nauka, bez djela je kao drvo bez ploda"I8) i druga: "al-'ilmu bila 'amalin ka as-sa.J).abi bila ma~.'' Znanj e bez djela je kao oblak bez kie.'l9) To to na vie mjesta Ljubuak u svojoj Antologiji govori o nauci, mudrosti i pameti, nije nimalo sluajno . Vjerovatno je to nametnula graa kojom se koristio, ali moda i italaka publika kojoj je svoj izbor bio namije14)
IsroTUJbiago, .Svjetlost" Sarajevo, 15) lst.o, Sl.r. 8.

1988. Sv. l, str. 7.

16) Isto, Str. l 56.

17) Isto, sv.

n. str. 55.

l 8) Isto, sv. I. str.

19) Isto, sv. l, str. 370.

184

nio. Moda se. upravo u razrjeenju te dileme nalazi klju i za razumijevanje statusa koji je ilum imao u kulturnom okruenju kojem je Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak. pripadao. - Ko poznaje put taj ne pristaje za karavanom.

"ILUM" IN EASTERN TREASURE OF 1\mHMED-BEG KAPETANOVILJUBUAK

The relevance of the concept of "ilum" for the Bosnian Muslim intelectual history has. been recognized for some time, especially in connection with the role it has played in the written literary works of well known authorship of philosophical and theological nature.

In L ju buak' s ,,Eastern treasure" for the first time, we have the appearance of ilum within the context of Folk literature in a way it was recognized
and collected by one of the leading members of Bosnian Muslim inteligentsia at the end of nineteenth century. This paper represents an attempt for better understanding of ilum which even if it generally belongs to the written literature field bas in Ljubuak' s Anthology found its way into qui te unfamiliar environment of Folk tradition.

185

Boris Nilevi

O UTICAJU ISLAMSKE UMJETNOSTI NA PRAVOSLAVNU U BOSNI I HERCEGOVINI

I
ivot Srba pod stranom vlau odvijao se u znaku oponaanja preuzete tradicije. Srpska obnova koja je poela poslije uspostavljanja Pec1ce patrijarije 1557. godine, protekla je u oivljavanju srednjovjekovnih oblika i duha. U graditeljstvu, slikarstvu i raznim izrazima pismenosti, autori novih djela, nastojei da duh srpskog naroda sauvaj u od svakog otuenja, ponavljali su vieno u preuzetoj batini. I) Vaspostavljana patrijarija brzo je postala osnova sreivanja prilika u srpskom narodu. Srbi su u ovom vremenu imali svoju renesansu koja nije traila i otkrivala novo, nego je znaila vraanje nekadanjim srpskovizantijskim vrijednostima. Obnovljena patrijarija imala je preko etrdeset eparhija i, zauzimajui svojom jurisdikcijom ogromno podruje, duhovno je upravljala cijelim srpskim narodom, bez obzira na granice tuih drava koje su ih dijelile. Opravka starih i gradnja novih bogomolja, dobila je zamah irokog pokreta, koji je pored ostalog, znaio pojavu novog razdoblja u povijesti srpske umjetnosti. Meutim, umjetnike forme i duh te umjetnosti, bili su, u sutini, imitacija srednjovjekovnih spomenika.2) Poimo od arhitekture. Znaajno svojstvo srpske arhitekture pod Osmanlijama jeste da ona traje samostalno, da iskljuivo prati svoje unutranje opredjeljenje oslonjeno na tradiciju i daje ostala do kraja po strani od onoga to se zbivalo u zvaninoj arhitekturi vladajueg sloja, iako je to graditeljstvo bilo monije u svakom pogledu.J)

J) Samardi R, Ideje za srpsku istoriju, Beograd, 1989.72-73

(Samardi

R., Ideje).

2) Isto, 12. 3) .uput M., Srpska arhiteklura u doba turske vlasti 1459-1690, Srpska akademija nauka i umelnosti, Posebna izdanja, knj. DUX, Ode)enje istorijskih nauka, knjiga l O. Filozofski fakultet u Beogradu. Institut za istoriju umetnosti, Studije 5, Beograd 1984., 101 (uput m., Srpska Mhitektura).

187

Ovakvom odnosu prema islamskoj umjetnosti u vremenu o kojem je rije (XVI-XVll stoljee), svakako je mnogo doprinijela okolnost to je srpska arhitektura tog razdoblja bila monaka i manastirska. Ona je trajala i obnavljala se u posebnim okvirima, odvojena od ivota u osmanskim gradovima te time lake nastavljala tradiciju i u tome istrajavala. Tako srpska sakralna arhitektura nije imala ni prilike ni potrebe da se prilagoava onome to se dogaalo u gradu, niti da od grada primi znatnije uplive. 4 )
Meutim, ni srpsko kulturno bie nije za svagda moglo ostati netaknu-

to u svojoj civilizacijskoj osami. Islamski kulturni uticaji kao prethodnica osmanske uprave, ve su prije poeli zapljuskivati nae graditeljstvo. Na primjer. jaki islamski uplivi konstatovani su na arhitekturi i zidnoj ornamentici moravske kole XIV-XV stoljea u Srbiji, a na epan-Polju, na sastavu Tare i Pive, jo uvijek postoji mauzolejna kupolna crkva vlasteoske familije Kosaa. iz X V stoljea, na kojoj su orijentalni uticaji nali odraz, kako na brojnim lukovima, tako i na konstrukciji veoma niske, a iroke kupole. Ova bogomolja je. bez svake sumnje, morala nastati prije osvajanja ovog podrucja. ali su j e ipak gradili m aj stori koji su, itekako dobro poznavali graditeljstvo damija, a moe biti da su neke od njih i podigli. s) srpske hermetinosti na prostoru srpsko-pravoslavne crkvene jurisdikcije ispoljit e se najvie u B osni XVI stoljea, pod uticajem velike Gazi Husrevbegove graevinske epohe. Elementi islamske umjetnosti se oituju na crkvenim graevinama toga vremena: Ozrenu, Tamni, Paprai, Lomnici, Motanici i drugim, a unosili su ih oni isti maj stori koji su bili naviknuti na te specifi ne forme zahvaljujui istovremenom angaovanju i pri podizanju islamskih bogomolja na naim prostorima.6) Islamski uticaji kod pravoslavnih spomenika u Bosni koji su izvedeni u postojanijem materijalu- kamenu i opeci- mogu se pratiti ne samo u danima neposredno po njenom padu pod Osmanlije, ve tokom cijelog XVI, pa i u nekim decenijama XVII stoljea. Na svima njima se ogledaj u uticaji islamske arhitekture i njenih plastinih elemenata, poev od starih kamenih svjenjaka Stare srpske crkve u Sarajevu, iji se ostaci danas uvaj u u zbirci Muzeja ove bogomolje.
4 ) IstO,

Nainjanje

101.

5) .Kajmakovi Z., Oko problema datacije pravoslavnih manastira u sjeverois tonoj Bosni sa posebnim osvrtom na Papratu, Nae starine, God.iSnjak. Zavoda za zatitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine XIII, Sarajevo 1972, 162-163. (.Kajmakovi Z., Oko problema). 6) Mazali ., Novosti iz Lomnice, Nae st.arine, Godi~nja.k Zemaljskog zavoda za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti N.R. Bosne i Hercegovine ll, Sarajevo 1954., 227 Mazali ., Novosti; Andrejevi A, Prilog prouavanju islamskih uticaja na umemost X VJ i xvn veka kod Srba u Sarajevu i Bosni. Muzej grada Sarajeva, Prilozi za prouavanje istorije Sarajeva, Godina I, knjiga I, Sarajevo 1963.,

70.

(Andrejevi.

A., Prilog).

188

mogli poticati iz druge polovine XV stoljea, jer "poto se na tom istom kamenu jo otimaju o prvenstvo ili bolje reku za opstanak, stara srednjovjekovna b0sanska i nova islamska ornamentika, jasno je da je to. bilo u prvo vrij.eme ili da se bolje. izrazmo u prvoj turskoj graevinskoj epohi u Sarajevu .(Gazi Isa-begovoj),. koja pada u drugu polovinu XV sto1

Svjenjaci bi

ljea."?)

Stara kamena krstionica Stare srpsko-pravoslavne crkve u Sarajevu iz istog Muzeja, moe se datirati u sredinu XVI stoljea. Najblie slinosti njenom glavnom dekorativnom motivu - trouglastim povrinama - nalaze se povrine. istaknute na kapitelima stubova Ferhadije damije u Sarajevu, nekim nianima po sarajevskim muslimanskim grobljima i dovratnicima portala ozrenske crkve. Pored njih ovaj motiv imaju i portali manastirskih crkava Motanice i Sv .. Trojice na Ovaru. S) Kameno korito stare esme Stare srpske crkve u Sarajevu na sebi nosi elemente saracenske dekoracije. Njegova prednja produena strana je osim pravilnih vertikalrrih zaseka ukraena i sa tri plitko usjeena islamska luka. Isti takvi lukovi nalaze se i na sarajevskoj Ali-painoj damiji podignutoj sredinom XVI stolj ea, a i na carskim dverima same Stare crkve sarajevske iz druge polovine XVI stoljea.9) Mnogi konstruktivni i dekorativni elementi u arhitekturi manastira Motanice pod Kozarom nose obiljeje islamskog graditeljstva, ime se ova bogomolja posebno odvaja od svih ostalih crkava u Bosni u kojima je uticaj islamske arhitekture mnogo manje izraen. Njena prostrana priprata, nastala istovremeno sa naosom, podijeljena je sa sedam prelomljenih lukova na est traveja i po svojoj plastinoj dekoraciji skoro odgovara izgledu kakvog zatvorenog trema ono.vremenih damija. lO) Mada j. e osnovna arhitektonska koncepcija crkve manastira Ozrena kod Maglaja izvedena u duhu tradicije nae srednjovjekovne crkvene arhitekture, ovdje se ipak osjea stogodinje prisustvo Osmanlija u Bosni .i uticaj islamskog neimarstva na domae majstore koji su uestvovali i u izgradnji islamskih graevina namijenjeruh kultu ili optim kulturnim potrebama u duhu ishodita te kulture na islamskom Istoku. To se u ozrenskoj bogomolji naroito ogleda u prelomljenim lukovima arhivolti koje podravaju svodove i u vitiasto iljatim vrhovima nekih prozora i nia u unutranjosti crkve) I)
7) Andrejevi A Prilog, 58. nap. 28. 8) Isto, 58. 9) Isto, 59. lO ) Isto, 61; upul M., Srpskaarhitek/Ura, 83, 98. 11) KuSi D., Manastir Svetog Nikole, Ozren,lzdanje pravoslavne eparhije u Tuzli, Izdaje Epadtijski upravni odbor u Tuzli, Beograd 1982, 57 (Kai D., Manastir Ozren).

189

Crkva manastira Lomnice, sjeverno od sela ekovia kod Vlasenice, u osnovi je bazilika, presvoena poluobliastim svodom, sa narteksom, niskom apsidom i .kupolom islamskog tipa koju dre etiri zidana pilastra. Kupola se oduvijek nalazila pod krovom.12) Dio arhitektonske plastike manastira Paprae takoe nosi odlike islamskog uticaja. Radi se o nekoliko prozora iji se okviri zavravaju povrnutim lukovima, i o kamenom potkrovnom vijencu bonih konhi, sainjenom od istog tipa saracenskih lukova.I3)
II Ma koliko da je crkva bila protivnik Osmanlija i islamizacije, istonjaki elementi i dekorativni motivi u obliku arabeske, nautova lista, akantove granice, rumi - ornamentike i sl., najprije se pojavljuju na predmetima izraenim za crkvu kako na putirima krstovima, panagijarima, relikvijarima. tako i na tekstilu - crkvenoj odori. Srpski majstori su, suprotno intencijama Pravoslavne crkve, meu prvima, vjerovatno prezasi eni vizantijskim dekorativnim manirom, uz motive romanike, gotike i renesanse spontano usvajali i omamentiku Istoka, odnosno motive islamske dekorativne umjetnosti, i to ba pri izradi sakralnih predmeta.I4)

i najkvalitetniji broj zlatara u XVI i XVII stoljeu dala je Hercegovina. Razvoj hercegovakih zlatarskih radionaica poklapa se-sa obnovom Peke patrijarije 1557. godine ijim vaskrsavanjem dolazi do obnove i podizanja pravoslavnih bogomolja u ovoj oblasti. Podie se Du boica (1 565). Pivski manastir (1 572-86): Mostai (slikani 1630), doziuj e se prip.., rata u Sv. Trojici kod Plj evalja (1 592), obnavlja se Trijebanj , Zitomi sli, Tvrdo, Zavala, Moraa i mnogi drugi hramovi. Podizanjem crkava dopunjuje se i njihov inventar: kandila, kadionice, krstovi , panagijari, putiri, a na taj nain se ubrzava razvoj zlatarstva. 15 > Hercegovaki majstori putuju od mjesta do mjesta, od bogomolje do bogomolje i izrauj u naruene predmete. Zlatara ima dosta, a pojedinci se istiu svojim kvalitetnim radom, invencijom i smislom za lijepo. Ono to je posebno karakteristi n o u radu hercegovakih zlatara jeste preplitanje retardiranih motiva kasne gotike s islamskim motivima primljenim na samom tlu Hercegovine od turskih - orijentalnih majstora.
.
12) Maz.ali ., Novosti, 227; Enciklopedija likovnih umjetnosti 3, Izdanje i naklada jugoslavenskog leksikografskog zavoda, Zagreb MCMLXIV, 330 (Enciklopedija 3) 13) upUl M., Srpskilar lzitelaura, 80, 99. 14) Karamehmedovi A. M., Umjetnika obrada metala, Sarajevo 1980., 79-80, 90 (Karamehmedovi B., Srpsko zlaarstvo). 15) Radojkovi B., Srpsko z}aJarstvo XV/i XV/l vekil , Novi Sad 1965., 55 l'R;:tdojkovi B., Srpsko zlaarstvo).

Najvei

190

Dekorativni motivi islamske umjetnosti od nautove vree i pasuljeva lista, pa do stilizovanih ruica i lala, uzetih iz turske luksuzne keramike, turskih vezo.va i tkanina, upliu se u retardirane motive gotike: pilastre, kontrfore, kvadrifore i rozete. Iz tih motiva pomaljaju se renesansni aneli, koji se bujno prepliu sa islamsko-orijentalnim motivima dajui jedan nov stil u onovremenom hercegovakom zlatarstvu~ Na tim stilskim suprotnostima hercegovaki majstori su uspjeli da daju jednu odreenu cjelinu, karakteristinu za zlatarstvo hercegovakih radionica. Oslanjajui se jednim dijelom na turskoperzijske uzore i savremena turska dostignua u zlatarstvu, ova radionica je dobila svoj poseban izraz i uticala preko svojih majstora na druge oblasti i susjedne radionice. Njeni majstori - zlatari, rade u toku XVI i XVll stoljea ne samo po pravoslavnim bogomoljama Hercegovine nego i po srpskim crkvama Bosne, Srbije i Slovenije.16) Svi radovi majstora hercegovake zlatarske radionice nose isto obiljeje: elemente gotike koji dolaze sa Primotja, a u XVII stoljeu elemente renesanse, preciznost izrade i izvanredan nain oblikovanja i prilagoavanja starijih formi novim dekorativnim motivima, kao i ukomponovanje novih orijentalnih motiva u zapadnu dekoraciju.17)

m
Prvi prodori islamsko-orijentalnih elemenata u umjetnikim zanatima koji su se bavili obradom drveta mogu se nai na opremi ikonostasa. Nadvratnici njihovih carskih sjevernih i junih dveri dobijali su oblike saracenskih dekorativnih arkada. Na stotine pravoslavnih ikona nastalih poslije obnove Peke patrijarije 1557. godine nose na sebi u formi krila i centralnog udubljenog polja posuvraeni islamski luk. Ve u drugoj polovini XVI stoljea na jednom krilu carskih dveri Stare srpsko-pravoslavne crkve u Sarajevu nalazi se dekorativno usjeen ovaj saracenski elemenat. IS) U ovom vreme.., nu nastaju i prijestone ikone crkve manastira Zitornislia koje su rad odlinog majstora, koji je, po svoj prilici, prema ondanjem obiaj u, sam izveo i drvorezbarne okvire u istom drvetu. Oblici tih okvira izraeni su pod uticajem onovremene islamske dekorativne umjetnosti velike Gazi Husrevbegove graevinske epohe i pojavljuju se ee u hrianskoj umjetnosti u Bosni i Hercegovini u XVI stoljeu. 1 9)
16) Isto, 56. 1 7) Isto, 125. 18) Skari V., Sarajevo i njegova oko/illa od najstarijih vrem.ella.diJ austrougarske olalpacije, Sarajevo 1937, 73 (Skari V., Sarajevo); Mazali<! D., Novosti, 228; Andrejevi A., Prilog, 54. 19) Mazal i D., S/ikmska um}elllosr u Bosni i Hercegovini u tursko dnba (1500-1878), Sarajevo 1965., 40 (Mazali D., Slikarska umjetnost).

191

Orijentalni uticaji uspjeno kombinovani sa vizantijskim, ogledaju se tokom XVI i XVIT stoljea i u izradi crkvenog drvenog namjetaja, naroito pjevnica, stolova. stolica i vrata.20)
IV Ispitivanja zidnog slikarstva iz perioda turske vlasti pokazala su da je uticaj islamske umjetnosti na tu oblast umjetnikog stvaranja bio mali. 21 > Ipak. neki uticaji se i ovdje mogu nai. Poimo od ktitorskog portreta spahije Milisava u manastiru itomisli. Ktitor manastira itomislia, spahija Milisav Hrabren, koji se pominj e krajem XVI stoljea, poticao je iz tada ve gotovo dva vijeka stare zadubinarske familije Miloradovia - Hrabrena, ije je bratstvo ivjelo u predjelu stolakih Dubrava i Hrasna. 22> Ktitorska djelatnost ove familije nastavlja se i u drugoj polovini XVI .., stoljeca podizanjem manastira Zitornislia. Na fresko-portretu zadubinara ~1illsava prvi put se. umjesto starog naziva ,,vojvoda" sree turski naziv ..spahija". to ukazuje na izmjenjene prilike.23)

Spahija Milisav ima na glavi kapu, a u slobodnoj ruci, umjesto svitka, dri tap. Slikanje kape se smatra savremenim islamskim uticajem i rijetka je pojava na ktitorsk:im portretima. Inae, sline kape obrubljene krznom imaju muitelji na ikoni Sv. ora sa itijem iz ajnia, iz 1574. godine.24) Mitropolit hercegovaki Savatije Sokolovi , potonji patrijarh peki, zida Pivski manastir (1572-1586), gdje se slika i nepoznati spahija, potpuno obuen po turskoj modi. 25) Da bi koliko-toliko dokuiti ovu fresk:u, moramo poi od akta obnove patrijarije iz 1557. godine, koji je ipak vie koristio pravoslavnoj crkvi Srba, nego islamskoj dravi Osmanovia. Osmansko Carstvo u svojim okvirima n.ije samo dobilo jednu vazalnu crkvenu instituciju, koja e, na izvjestan nain , sainjavati dio njegove administracije, nego i duhovnu tvravu neobine snage, otpornu da uva dravne tradicije i produava zavjetajnu historiju_26) 20) RadoJi Sv., Srpska umemon, Istorija naroda Jugoslavije, Knjiga druga od poelka XVI do kraja
XYlll 'ek.a, Beograd 1960., 543 (Radojic Sv., Srpska umetnosL); Hadiijahi M. , Islam i Muslimani u Bosru 1 Hercegovini. Sarajevo 1977., 55 CHadiijahi M., lslam) 21 J Suput M., Srpska arhuelaura, 98, nap. 279. 22) Koji Lj., Manas1ir Zilomisli, Sarajevo 1983., 21 (J(oji Lj., Manastir i!Dmisli). 23) lsiD, 23. 24) lsiD, 94-95. nap. 19. 25) Radojkovi B., Srpsko zlt21arstvo, 118. 26) Samardi R., Mehmed Sokolovi, Beograd 1971 ., 116 (Samardii R., Mehmed Sokolovi).
~

192

. ~am.o je i _s~s.ki na:od _ bio. zahv.alan ovo~ turskom inu, slikajui u Savat.IJeVOJ zaduzbllll, mozda cak 1 prot.Ivkanonski, pomenutu fresku visokog osmanskog dostojanstvenika meu hrianskim bogougodnicima To vjerovatno iru izuzetak u naoj kulturnoj historiji.27) Koga predstavlja ova freska, ne zna se. Kako nad njom nema natpisa da bi se znalo ija je, jedini je podatak o tome narodna predaja koja veli da je to slika velikog vezira Mehmedpae Sokolovia, strica Savatijeva, koji mu je i novano pomogao da manastir podigne.28> Koliko god ta freska predstavlja kod nas kuriozitet po nevienosti i neobinosti, ipak ne treba da zbunjuje. Sokolovii, koji su tada vodili brod srpske crkve, najbolje su mogli da znaju i ocijene ogromne zasluge svog islamiziranog bratstvenika, koji je srpskoj crkvi omoguio da normalizuje svoje stanje i dobije svoje mjesto u osmanskoj dravi.29) Govori se da je Smail-aga engi i naroito njegov sin Dedaga (Dervi-paa), esto dolazio u Pivski manastir, ulazio u crkvu i pred ovom freskom prostirao serdadu i klanjao. Nakon molitve uvijek bi ostavili ili po utu medediju ili dukat, bilo po neto ita, voska j masla kao prilog bogomolji. 30) Kako doi do istine u mnogim pitanjima nae prolosti, ovdje konkretno kako pomiriti Mauraniev ep i Smail-aginu milodarsku djelatnost prema srpskoj bogomolji, ostaje zagonetka.

v
Islamski uticaj vidljiv je i kod ukraavanja i uveza nekih srpskih knjiga. Na primjer, na Praznikom mineju, koji je tampao Boidar Vukovi u Ve-neciji 1538. godine, cijela kompozicija, osim svetakih likova, kao da je prenijeta sa jednog tursko-perzijskog rukopisa. 3 0 Na srpsku umjetnost se ne samo uticalo nego se ona znala i uvati i pored svih historijskih nesporazuma. O tome svjedoi u svojim putnim biljekama iz 1870. godine i uitelj sarajevski, te potonji mitropolit dabrobosanski Sava Kosanovi, kazuj ui: "Ostavih ajnie, i preko planine kroz
27) Mihailovi .B. , Manasrir Piva (Izdanje manastira Piva), Celinje 1966, 12. (Mihailovi . B.. Manastir Piva). 28) Tomi Sv., Piva i Pivljani, Srpska akademija nauka, Srpski etnografski zbo~ knj~ga ~ ~? odelenje, Naselja i poreklo stanovniStva, knjiga 31, Beograd 1949., 4~1-424 Tonu~ Sv., Ptva.~ PnlJaru. Mihailovi . B., Manastir Piva, 12; Blagojevi O, Piva Priroda. IstonJa, EtnografiJ~, RevoJuctJa ..Srps.ka akademija nauka i umetnosti , Posebna izdanja, knjiga CDXI...ill, OdeJcnje druStvenih nauka, krlJlga 69, Beograd 1971., 503. (Blag ojevi 0., Piva). . 29) Kai D., Srpska crkva pod Turcima, Srpska pravoslavna crkva 1219-1969., Spomcruca o 750god.iSnjici autokefalnosti, Beograd 1969, 149. (~i ., Srpska crkva). 30) Tomi Sv., Piva i Pivljani, 423 ; Blagojevi 0., Piva. 504. 31) Hadijahi M., Islam, 55; uput M, Srpska arhitekturn, 98, nap. 279.

193

osam sahata doem u manastir Trojicu u Pljevljima. Bavei se tu nekoliko dana i priekan divno od oca Hristifora, igumana, i Nikole .Gospia, prote, pregledao sam crkvu i sve srbulje tu nalazei se pisane... Ovaj manastir ima sedam ivija na svojoj zemlji , a dosta je bogat u crkvenim utvarima, osobito u srebru. Godine 1857. sluajno se zapali neto u crkvenoj avliji. Vatra zapali sve elije pa i u samu crkvu prodre. Tad se turska redovna vojska ovjeno pokazala, jer je iz varoi najbre dotrala i crkvu odbranila, mada su mnoge ikone kao i templo nagorjele, a moleraj dosta pocrnio... G. prota Nikola Gospi ima u tome zaslugu, jer je s vojnicima kroz plamen iznosio knjige i druge stvari crkvene. Sada su knjige smjetene u jednu sigurnu od vatre magacinu na svod izvan crkve. Ja pregledajui, smjestio sam ih u red i preporuio brai, da paze na to narodno blago, koje nam ostavie trudoljubivi jeromonasi, piui i prepisivajui godinama te knjige za narod. Da to nam za onda bijae jedina knjievnost, i stari pustinjaci obratie neumorni trud na to ... Sad su opet nainjene elije okolo manastira na tri sprata. Turski sultan poklonio je 50.000 groa, za opravku manas tira. "32)

Iz dosada kazanog jasno proizilazi da pravoslavna umjetnost sa primjesama islamske nita nije gubila u svojoj ljepoti pri slubi zajednikom Ocu Nebesnom.

ON TH E INFLUENCE OF ISLAMIC ART ON THE ORTHODOX CHURCH IN BOSNIA AND HERZEGOVINA

The life of the Serbs under foreign goverment was characteristic for its imitation of the inherited tradition. The Serbian revival whlch started after the establishment of the Pe patriarchate in 1557 was evident in the restoring of the medieval forms and spirit. ln architecture, painting and various forms of written art, the authors repeated the already seen moti ves of the inherited tradition, trying to preserve the spirit of the Serbian people from alienation. However, the Serbian cultural being could not remain forever untouched in its civilizational isolation. The penetration of that hermetic isolation in the sphere of jurisdiction of the Serbian Orthodox Church will b e most evident in Bosnia and Herzegovina in the XV th century, under the inuence of the great building epoch of Gazi Husrev-bey. Elements of Islamic art can be seen in the architecture of Orthodox churches, in sacral objects made of metal and wood, in ornaments and bindings of certain Serbian books, and even in painting. Art of the Orthodox church with ingredients of Islamic influence did not loose anything of its beauty in serving the common Holy Father.
32) K.osanovi S., Srpske starine u Bosni, Nekolike biljeke, Od Save Kosanovia uitelj a sarajevskog. Glasnik srpskog uenog drutva, knjiga XII, Sveska XXIX Staroga reda, Beograd 1871, 163.

194

Nijaz ukri

OPI KRITERIJ ZA IZBOR U ZVANJE . VJERSKOPROSVJETNE ULEME U BOSNI I HERCEGOVINI

Uvod Prije nego ita kaemo o ulemi Ued. 'ilim) kod nas, skrenuli bismo panju na sloenost znaenja pojma kriterija po kome je neko mogao dobiti naziv alima ili uenog. U radu je, uglavnom, primjenjen orijentalno-islamski, odnosno tradicionalni, kriterij koji se moe podijeliti na a) nauno (elitno) vrednovanje i b) puko (narodno) shvatanje iluma i uleme. Ono to, u ovom sluaju, moemo smatrati nedostatkom jeste odsutnost, ili mala prisutnost, multikulturalnog kriterija vrednovanja uenosti iluma i inteligencije uope, pa i nae vjersko-prosvjetne uleme, to bi trebalo biti predmetom jednog posebnog izuavanja i analize, jer mislimo da se iz dana u dan stiu uvjeti za tako neto zbog prisutnosti vee otvorenosti ljudi jednih prema drugim, pa i uenih, bez obzira na vrstu obrazovanosti, religijske, ideoloke, nacionalne i druge pripadnosti. Mislimo na slijedee: - ekvivalent i kompatibilnost pojma uenog, znanstvenika, uitelj a, sveenika, svetenika, alima, hode u svim naim sredinama, - da li se nosiocu odreenog kvantuma znanja i obrazovanosti moe priznati uenost u nekoj sasvim drugoj (muslimanskoj ili nemuslimanskoj) sredini, a u domenu odreene s trunosti, bez da je to striktno regulisana dravnim ili institucionalnim propisom ili protokolom, - ta bi se priznalo u koliinu obrazovanja kod prilaza uenika/stu denata iz jedne u drugu strunu kolu na primjer iz medrese ili islamskog teolokog fakulteta u katoliku ili pravoslavnu bogosloviju, i obrnuto, zanemarujui doktriname razlike, uz mogunost polaganja ispita iz nekih dopunskih predmeta i sl; ili upis istih u laike kole i priznavanja znanja s kojim kandidat za upis dolazi; Bez ujednaenih kriterija neto od navedenog se, u proteklih stotinjak godina, na naim prostorima i ostvarivalo. Prva se s ovim problemom suoila austrougarska uprava u BiH (1878-1918), kojoj je, iz praktinih razloga, tre195

balo vrednovati o brazovanos t i s trunost muslimansk e inteligencije kolovane u prethodnom osmanskom razdoblju, kao i dalje kolovanje Muslimana i donoenje kolskih programa u njihovim konfesionalnim, a donekle i dravnjm kolama (medresama, Daru-1-mualiminu, erijatsko-sudakoj koli 1887-1937). Samo donekle, u ovom joj je pomagao sekularni kolski sistem s kojim je dola u ove kraj eve, ali ni on nije imao jasno izraene kriterije! na primjer. kako nostrificirati idazetname i ahadetname; diplome muslimanske uleme, in telektualaca, steene na domaem tlu ili inostranstvu, prvenstveno u Turskoj . To je potrajalo sve dok austrougarska uprava nije vlastitim instrumentima putem otvaranja novih reformisanih kola, stvorila i neke posebne kriterij e u pristupu, ali i kod zavretka kolovanja i dobijanja prava na neko zvanje, pored ostalog, i u vjerskoj prosvjeti. Da su institucionalni kriteriji i u kasnijim periodima (stara i nova Jugoslavija) bili nejednaki, parcij alni i privrem em , ak i paradoksalni, govore sluajevi mogunosti upisa nekih svrenika medrese, VIT -a u nekim dije10\ima nae zemlje, na dravne ili crkvene visokokolske ustanove (fakultete u Beogradu, Zagrebu, Pritini ) pa i u inostranstvu (Austrija , Nj emaka, SAD, Francuska), a strogo je bio ogranien ili potpuno onemoguen upis pamenutih na sline ustanove u Saraj evu. Sa pukim ili narodnim kriterijem vr ednovanja ul em e stvari su bile jednostavnije. s obzirom na vezu iluma- uenosti za vjeru i odreeni respekt (alima-hode. kao i sveen i ka , popa, rabina i d r) bio je zagarantovan njihovim vjerskim pozivom, naroito ako se znanje oitovalo kroz vlastito korektno dranje i ophoenje. Termin ulema, vjerovatno zbog kur' ansko-sunnetske upotrebe, preovladao je u leksici ne samo Arapa nego i svih ostalih islamskih naroda, ili u uem smislu lj udi koji se bave islamskim vjerskim znanostima, ili pak hijerarhijski predstavljaju vjersku, duhovnu vlast i institucije. U novije vrijeme svjedoci smo poj ave i tree dimenzije znaenja termina ulema. kao ljudi od teokratske i politike moi, kog forsira politika orijentalistika ili njoj sline studije politikih nauka u s vij etu , i kod nas, oznaavajui ga izvorom o pasnih poli tikih i m ilitantnih stremljenja ka diihadu (svetom ratu) i fundamentalizm u. Makar da se leur' anski termin : 'ilrn-znanje, nauka: -oni kojim je dato znanje (allaQina iitii-1- 'ilm, al-Mugadala), - koji su vlasnici znanja (ulii-1-' ilm- Ali ' Imran , 18) i - al- ' ulama' (fatir, 28), veu za znanje i spoznaju Boije egzistencije i jedinosti, to su temelji islamskog vjerovanja (el-imran). S matramo da ovi pojmovi imaju mnogo ire znaenje i da obuhvataju opeljudski umni napor u usavravanju

196

svoje linosti, kao i pomo drugom da probije barijeru svog neznanja (dehl). Pored naznaenih termina za oznaku isto vjersko-duhovnog usavravanja karakteristian je leur' anski izraz: tafakkuhiin fi-d-din (At-Tawba, 122: li yatafakkahu fi-d-din- ueka se... potrude da se upute u vjerske znanosti...) Isto tako se za duhovna lica i sveenstvo drugih vjera u Kur'anu upotrebljavaju termini: - qissisin (Al-Mai'da, 82) sveenici, - ruhban (Al-Ma' ida, 85, Et-Teube, 31) monasi, redovnici, - el-ahbar i er-rabbanijjun (El-Maide, 44, Et-Tawba, 31) sveenici, rabini. Upotreba termina ulema i za uene ljude nemuslimane kao npr. Jevreje: ulema'u Beni Israil (A-u 'ara', 197) upuuje na izvjesnu univerzalnost znaenja ovog kur'anskog pojma. Ostavljajui da ovu kur'ansk:u terminoloku stranu pojma ulema obrade za to kompetentniji od nas, skrenuli bismo samo panju na jedan vaan momenat, a to je: - dajui naziv ulema i jevrejskim uenim ljudima, koji su u vrijeme objave Kur'ana bili njegovi estoki, ako ne i najei protivnici i kritiari, Kur'an pouava svoje sljedbenike da se pravo na uenost i znanje - kao opeljudska vrijednost- mora priznati i respektovati i kod drugog, ak ako se radi i o protivniku. Zahtijeva se upoznavanje argumenata suprotne strane i iskljuuje monopol u nauci i znanju kao i lana samodovoljnost u tome. Nadahnuti i proeti kur'anskim uenjem i poneseni sunnetskom praksom intelektualni slojevi el-umme Muhamedove, a.s., sljedbe - prvog stoljea hidre, kao osnovni kriterij neije uenosti vidjeli su u: -jaini imana - vjere i bogobojaznosti, - poznavanju i adekvatnoj primjeni onog to se zna i - samokritinosti u vlastitom znanju i postupku. Ovo posljednje svojstvo uenog (alima) dolazilo je do izraaja iz bojazni od Boga da se iz vlastitog neznanja ili povrnosti u praksi neko ne odvede u zabludu (aq-qalal). esto se, s tim u vezi, kod uleme klasinog razdoblja islama, ak i onih vrhunske obrazovanosti i znanja, na kraju nekog razmatranja zna nai zavrnica valHihu 'alemu - samo Bog zna krajnju istinu ili rezultat, ili la edri - ne znam zasigurno! Ipak, vrijeme i razvoj dogaaja u islamskom drutvu rasutom na irokom geografskom prostoru i vremenskom rasponu od etrnaest stoljea, donijelo je mnoge promjene, tako je i pojam alima- ulema

197

irio i suavao bogatio ili siromaio svoje unutarnje j vanjsko tenninoloko j praktino znaenje i vrijednost. Ve prema vrsti naunog interesovanja i drutvenog angaovanja, u islamskom svijetu se javila jedna nezvanina klasifikacija i podjela uleme ili uope inteligencije, na: a) vjersko-prosvjetnu (imami, hatibi, mujezini , vaizi, ejhovi, muallimi. muderrisi, ejhu-1-islami), b) sudsku (kadije, njih-naibi, muftije - fekihi) i e) knjievno-naunu ulemu. Tokom vremena, svaka od ovih kategorija uleme izgraivala je vlastite kriterije i uzuse na osnovu kojih se neko identifikovao s njom. Pored specijalista bilo je i uleme enciklopedijskog obrazovanja i znanja. Moda je zajedniki kriterij za sve njih bio vlastiti drutveni dokaz. Razni od ovih intelektualnih slojeva su tokom vremena ispitivali na drutvenu povrinu ili se gubili onda kad su prestajali biti svjesni svoje povijesne zbilje j znaaja uloge koju imaju: To se deavalo u momentima samodovoljnosti , gubitka kreativnosti, naune znatielje, tolerancije i padanje u malodunost pred izazovima svakidanjice. Bez obzira na kvalitet, moe se rei da je najbrojnija i najprepoznatljivija ostala, ipak, vjersko-prosvjetna ulema, makar da magrebski kadija Ibn Haldun (um. 1406) u svojoj uvenoj Mukaddimi smatra da pripadnici vjerskih zanimanja rusu nuni svim ljudima ... , ali im vlast (vladar) ... ipak pridaje znaaj, kao neemu to ima opi interes..i ne izjednaava ih s inov rucima i onima koji se bave nunim zanatima, jer je njihovo zanimanje uzvieno bav-ljenje vjerom (religijom) i pravnim institucijama..." 1) Jasno je da Ibn Haldun u vrednovanju dijela inteligencije - uleme stavlja do znanja dva plana njene drutvene angaovanosti: a) bavljenje vjerom, odnosno njenom prosvjetom i praktino-pravnom . . pnmJenom, b) praktinu korist, koju drutvo moe imati od njenog rada i djelo. vanJa Negdje sve do IV st. hidre/Xl st. n.e. postojala su dva osnovna kriterija za ulazak u krug uleme, predavaa i prosvjetaraca, - osjeaj samog studenta (talibu-1-ilm) da je sazreo, u svom znanju i obrazovanju. Tad se odvaja od svog uitelja (muderris) i osniva vlastitu haiku odnosno krug slualaca, i
1) Ibn Haldun, Muqaddima , lzbor iz djela; H. Sui, V. Maslea, Sarajevo, 1982, str. 102.

198

odbrane renomea vlastitog znanja putem tanih i zadovoljavajuih odgovora na pitanja koja mu se, kao predavau, postavljaju od slualaca ili uenika/studenata. Dok je prvi kriterij podlijegao sladunjavosti vlastite tatine, dotle je drugi znao biti dosta bolan i teak, naroito za poetnika koji je posebno bio izloen unakrsnim pitanjima slualaca. Tako se na primjer neslavno zavrio prvi pokuaj uvenog islamskog pravnika Ebu Hanife. Numan b. Sabita (um. 1501767) kad se pokuao odvojiti od svog profesora Hamid b. Ebi Sulejmana. Svojim odgovorima nije zadovoljavao sluaoce na njihova pitanja i halka (kruok) mu se raspada, a on se bez ikakva kompleksa vratio ponovo, kao student, u haiku svog uitelja Hammada. Slino se desilo i sa njegovim uenikom Ebu Jusufom (um. 1821798), kad je pogreno shvativi upueni mu kompliment i pohvalu uitelja Ebu Hanife, pokuao se osamostaliti i osnovati vlastitu haiku slualaca, prije nego je stvarno nauno sazreo za to. 2) Smatra se da su muhaddisi bili prvi koji su svojim sluaocima/uenicima poeli davati jednu vrstu diploma, kao priznanje da su sluali odreeni hadis ili zbirku hadisa, radi uvaavanja kriterija seneda/lanca prenosilaca hadisa.3) Docnije e predavai raznih drugih znanosti preuzeti slinu praksu: kad bi se mu derris uvjerio da je tali b/student odsluao odreenu literaturu i savladao gradivo, izdavao mu je idazu/diplomu.4)

mogunost

n
Makar i tur, ovaj uvod je bio potreban za temu ovog izlaganja, jer su osmanski Turci donosei islam u nae krajeve s njim donijeli i njegove znanosti i kriterije po kojim se ulazilo u krugove uenih- uleme, ili se na polju naune, vaspitne i obrazovne aktivnosti, angaovalo. Sve ovo Osmani su preuzeli od svojih srodnika Selduka, zatim Arapa i Perzijanaca, iz ve skoro presahlih poznatih starih izvora islamskih znanosti i obrazovanosti, jer im se rana ulema koluje u dosta opustjelim centrima islamske kulture u Siriji, Iraku, Perziji, Centralnoj Aziji i Egiptu , nakon unutarnjih i vanjskih, drutvenih, poli tikih i ekonomskih nedaa koje su ovi bliskoistini krajevi doivjeli vijek ili dva ranije.
2) ~-~uyfi(.i, Tabyillu-~-~a~lifo fi molltiqibi 'Abu lfonifa, sir. 15, preko elebi, A, Tiiri!Jut-rarbi."'Ya al-is/amiyya, A11-Nah4a ai-Mi~riyyo, Kairo, 1966. str. 260. 3) elebi, Tarf!Ju-1-larbiyya ... str. 268. 4) ldazu/diplomu i dozvolu za dalje prenoSenje steenog znanja, izdavao je glavni muderris/profcsor. ak i u periodu kada dolazi do izvjesne sistematizacije u sistemu obmzovanja, u islamskom svijetu, osnivanjem mree tzv. nizamija medresa (IV/XV sL), nastavlja se sa istom pruk.som. s obzirom da je sve do modernog institucionalnog Skolstva (XX Sl.) muderris bio, i ostao, glavni stub ~kole, i od njegove obrazovanosti ovisio je i kvalitet nastave i kadrova koji su se tu obrazovali, dok je rang ftole mogao podHjegati i neJdm drugim kriterijima, kao npr. ~tveni status osnivna (sultan, emir, vezir i sl.) Skole. elebi, TtirJ!Ju-1-IOrbiyya ...str. 263-268.

199

Ne potcjenjujui doprinos osmanskog drutva, koje nije bilo etniki samo tursko, na znanstveno-edukativnom planu ono objektivno i nije mnogo moglo dati niti mu udariti neke solidnije i bogatije temelje na Balkanu, kao to su to, koji vijek ranije. uinili na primjer Arapi na Iberijskom poluotoku, odnosno nekadanjem El-Andalusu. Razlozi za to su subjektivnog i objektivnog karaktera, od kojih istiemo neke: - nagli izlazak Osmana na svjetsku pozornicu politikih i drugih zbi vanJa. - brzi osvajaki pohodi i ambicije osmanskih sultana na tom planu usljed ega su usljeivale i protuakcije naroda unutar i van osvojenih podruja, - skromnost vlastite nauno-obrazovne i teorijsko-empirijske osnove samih Osmana, kao i naroda koje su stavili pod svoju vlast i kulturnocivilizacijsko okrilje, - ulazak u zonu susreta vrijednosti njihovih razliitos ti i protivurijenosti dvaju svjetskih civilizacija zapadno-kranske i orijentlnoi lamske. - ideologizirana i pretjerano optereena dnevnopolitikim zbivanjima i tiranijom vlasti: znanost i obrazovanost i njeni nosioci ulema, naroito u pograninim predjelim osmanske drave, i nisu imali mnogo anse i mogunosti veeg angaovanja i usavravanja (esti ratovi, vojni upadi , poari unitavali su materijalna dobra, literaturu pa i kadrove), - zadU.Zbinska ili vakufska materijalna podloga odravanja znanstveno-obrazovnih institucaija i angaovanih ljudi, u njima i oko njih, bivalo je u periodu slabljenja pa i potpunog finansijskog propadanja pojedinih vak:ufa, slaba podloga za ire i kvalitetnije angaovanje uleme/inteligencije na nauci i obrazovanju. Tek kad je bilo dosta kasno, turska drava je, u periodu tzv. tenzimata. polovinom XIX stoljea poela skromno priskakati u pomo na ovom podruju. - multikonfesionalna, a pri kraju turske uprave sve izraenija i meunacionalna, podjeljenost i antagonizmi su se takoer loe odravali na planu znanja i obrazovanja, jer mjesto saradnje i tolerancije pa i konkurencije na planu opeg intelektualnog stvaralatva nosilaca, na primjer bosansko-hercegovake kulturne sredine u tursko doba, nalazimo opu konfuziju, gdje se pripadnici tada poznatih vjera i konfesija, uglavnom brinu svako o sebi i svojoj obrazovanosti. Ovo nije bio sluaj u klasinom periodu islamske edukacije i obrazovanosti, u koji se aktivno ukljuuju i nemuslimani, dajui svoj doprinos, a i sami pri tome imaju korist u tome. Makar da se ovim ne iscrpljuju svi razlozi ne ba velikog doprinosa Osmana islamskoj znanosti i obrazovanosti, pored svega, moe se komotno 200

ustvrditi da su oni, bar u poetku pa i na kraju svoje vladavine, bili neto vie zainteresirani za pojaan rad na vjersko-prosvjetnom planu iz dva razloga a) da osnae nauk islama u vlastitoj sredini, ime su stvarali solidniju idejnu osnovu koja im je obezbjedivala vlast i poslunost muslimanskih podanika sultanu kao halifi (Hasan Kafija, na poznati alim iz xvn st. veli: da je dunost uenih ljudi" ... poduavati vjeri i vjerovanju, poticati ljude na pobonost i lijepo ophoenje i moliti Boga za dobro svih, uopte, i za dobro sultana posebno" ,5) b) kvalitetnije prezentiranje i primjena islama, kroz nauku, institucije, literaturu i ulemu (kadrove) odbijalo je prigovore. ideolokih protivnika osmanskih sultana, koji se od XVIII stoljea sve vie javljaju sa titulom halife tj. duhovnog i politikog zatitnika muslimana u svijetu, to im ba perzijski muslimani (veinom iije), pa i Arapi (Marokanci npr.) nisu priznavali. Osim toga, pojaana krianska misiQnarska aktivnost i meu muslimanima, te prodor sekularizma XIX st. imat e, takoer, svog udjela ka podsticanju unapreenj a vjerske i druge prosvjete muslimana u Turskoj, pa i u naim krajevima. Istraivai sistema kolstva i obrazovanja u turskom drutvu, osmanskog perioda, pa i kasnije, kao to su: Uzunarili I H., Inaldik H., Ergin 0., Baltadji D., eker M. i P. Xavier Jacobo6) ukazuju daje, u mnogo emu, na raun kvantiteta opadao kvalitet. Naime, otvorene su mnoge i raznovrsne vjerske i obrazovne institucije (damije, osnovne, srednje i vie kole, mektebi, medrese, tekijelhanikahi, biblioteke i skriptoriji) ak i u najzabitnijim dijelovima Carstva, gradovima i selima. Makar da je i uspostavljen izvjestan sistem u obrazovanju s ciljem da se zatite od anarhije i eventualnog prodora heretikih uenja i muslimana, sve to nije pratio adekvatan razvoj znanosti, metodologije nastave i obrazovanje kadrova i pisanje literature na savremenijim osnovama. Pokuavalo se i administrativnim putem djelovati na red i sistematizaciju ; i sultan Mehmed Fatih, kao i sultan Sulejman Velianstveni , pitanje kolstva i obrazovanja zahvataju svojim kan unima.?> Da ni ulema/inteligencija nije bila imuna od niza drutvenih slabosti, koje su protresle, s vremena na vrijeme, osmansko drutvo i negativno se odraavale na znanstveni i obrazovani plan s vjedoe nam podaci iz djela "Mawa'id an-natais fi qawa'id il-magalis" od osmanskog klasinog pisca i
5) Hasan Kali, P., Iwbrani spisi, V. MasleSa, Sarajevo, 1983, str. 93-94. 6) Uzun~ili , l.H., Osman/i devlerinin ilmiye teki/aJi, TIK, Ankara, 1984. 67-74; Inaldi.i.k, H., Osmansko Carstvo - klasin o doba (1300-1600), SKZ, Beograd, 1974. 237-245 ; Ergin, 0., Tt1rkiye mnarif Larihi Istanbul mekLeleri Istanbul, 1977. e. 1-2; Ballaci, C., XV-XVI asirlarda Osmanli medreseleriTeSk:ilat, Tarih, lst.anbul, 1976; P. Xavier Jacob, L'enscignement religieus dans la Tu.cquie modeme, K. Schwarz, Berlin, 1982; Kazici, Z. ve eker, M. Islam tiirk mcdeniyyeti tar.ib.i, Cagri yjnJeri, Istanbul, 1982. drugo izdanje. 7) Uzun~ili ; Osman/i devletlilill ilmiye..., str. 55-60.

201

historiara Galibolu Mustafe Alija ( 948.-1006/1541-1600).8> U djelu se skree panja da pojedini autoritativni sultani (Mehmed Fatih i Sulejman Kammi) osnivanjem svojih visokih kola, donoenjem posebnih zakonalkanuna nastoje sprijeiti anarhiju i korupciju kao na primjer privilegije sinova visoke uleme (kadija, muftija, muderrisa i dr.) da dolaze na neke poloaje a da za to nisu kadri. To se znalo prenositi i na nie slojeve uleme, emu su nekad doprinosile i statike klauzule vakufnama o nasljeivanju pojedinih slubi u damijama, mektebima, medresama, tekijama itd. , sa oca na sina, ne vodei uvijek dovolj no panje o stvarnim kvalitetima kandidata i potrebama zajednice, pa ak i elj ama samih legatora/vakifa.

Na ove probleme ukazuj u i nai klasini pisci i drutveni hroniari Hasan Kafija Pruak,9) Ibrahim Opija 1 0) i drugi , kad govore o drut~enim slojevima osmanskog drutva i poremeajima u njemu, naroito im se ini opasnim postavljanje na razne dunosti ljucli koji nisu struni za svoj posao. Da naa podruja, u sklopu osmanskog sistema obrazovanosti, nisu bila imuna od svega toga, govori i sluaj koji iz nosi ljetopisac starog Sarajeva, Mula Mustafa Baeskija, godin e 118911775, i veli: " .. .zanesenjak, munkir Emir (Abdullah ef. sarajevski muderris, umro 120 111789)11 ) na podsticaj zlobnika sakupio je veu koliinu novca koji potajno preda muli (kadiji sarajevskog okruga) da bi mu ovaj stavio peat na mazhat (podnesak) kojim je traio muftijski poloaj. I u Istanbulu je bilo pohlepnih ljudi za novcem, pa mu ohadar isposluje muftijsko mjesto u Sarajevu. Meutim , kad je ovaj herif, neznalica, na sve strane vidio oko sebe mnotvo spisa koje nije znao rijeiti, izbezumi se. Ali je i pored toga izdao nekoliko fetvi koje bijahu bez ikakve osnove. Osim toga nije znao ni propisa pa je sve radio naopako. Zato n eki pojedinci poee potajno stavljati pisma po uglovima ulice i damija. Sadraj tih pisama bijae uglavnom ovaj: " 0 ti muftijo neznalice, d osta je vie vrati se u iman." 12)

8) Kazici-eker, Islam tiirkmedeniyyeri rarihi. str. l 59-160. 9) Hasan Kafi Pruak isti e zahtjev da ..... svald drutveru stale potiva svoj rad i posao, a ne da se poslovi jednih povjeravaju drugim koji nisu struru za LO." Godine 1001/1601 H.K Prmak konst.atuje nestaice, skupoe, i mete.e na granici (Bosne, Hrvatske) i da se ,,regrutuj e u vojsku obi an svijet... ak i di.amije ostaju bez di.ernata i zajednikog namaza" Hasan Kafi, Iwbrani spisi, str. 94. 10) U jednom zapisu Ibrahim Opija veli: .....malo je asruh Iju<li , daje vrlina gotovo iezla i daje nestalo poStovanja prema nauci, uenom ovjeku i knjizi (podvukao N)." Mu i , O., Ibrahim Opija Mostarac 0678-1726), POP. Sarajevo, 1960-61 knj. X-Xl, str. 50-52 . . _ll ) Ljetopi_Sac se podrugljivo odnosi prema ovom alimu, jer je on, u svojim vazovima, napadao. i ~ao. dervie i Lesavvuf, kojim je Baesl<ija pripadao. Ipak, ovo ga ruje ometa da istakne da je mude~ ~rrur ~Abdullah): ..... da bi postao poznat i kod svijeta se istakao, izlazio je na urseve damija sa kojib b1 sas vliD glasno na rurskom jeziku lijepo drao vazove." Baesk.ija, M.M., Ljetopis (1746-1804 ). V. Maslea, Sarajevo, 1987. str. 139-186. 12) Baesk:ija. Ljetopis, str. 139.

202

N a drugom mjestu (pod godinom 119411780) kad govori o sarajevskoj ulemi, Baeskija za h. Mehmed ef. ajnianina (um. 1206/1791-2) muderrisa umiia ... Kao ovjek iz unutranjosti nije imao gradskog ophoenja Ponosio bi se poznavanjem mantikallogike i lijepe knjievnosti. Nije se pokazao neznalicom ni u drugim znanostima Vazov e bi drao masi, a ueni ljudi, kad bi sluali njegova predavanja, zgraali su se, dok se on masama sviao pa ga zbog toga jer nemaju razbora, po.ee hvaliti kao savrenog uenjaka i pretpostavljati drugim uenim ljudima."13) Baeskijine rijei oito ukazuju na postojanje dvojnog kriterija u vrednovanju onovremene uleme: a) elitni/ulemanski, ak i gradski koji je komplikovan, i b) narodni/puki, jednostavan, praktian, razumljiv i emotivno vezan za vjeru/iman. Idazetname, hilafetname i vakufname su nam prvorazredni izvori za otkrivanje naunih, pedagokih i svih ostalih uzusa za promoviranje u vjersko-prosvjetna zvanja i zanimanja, kao to su: imam, hatib, vaiz, mujezin. ejh, muallim, hali fa i muderris. Prema ovim izvorima osnovni kriteriji su: - lina sposobnost i znanje koje je priznao i provjerio muderris, ili ejh, ili neka via instanca kadiasker, ejhu-1-islam ili posebna komisija, i o tome izdali dokumenat: idazu, hilafetnamu ili berat, - propisana struna i znanstvena svojstva i ponaanja, koja su traena slovom vak.ufname (uenost, bogobojaznost, potenje, iskrenost, korektnost u radu, aktivnost, retorinosti pismenost, itd.), - zahtjevi zajednice/demata kao kolektivnog kreatora svijesti o uenosti, znanju i postupku prema njima. Moe se rei da je ovo posljednje bio uvijek klizak teren za inteligenciju uope, pa i vjersko-prosvjetnu ulemu. Neto od toga nai emo i u usmenoj narodnoj predaji/priama i pjesmama ija su ulema. 14> Idazetname kao i hilafetname (za sufijske ejhove), na prvom mjestu skreu panju kandidatu o svetosti nauke i znanja ('ilm), jer su Boiji dar ovjeku, i on je u obavezi da kao takve duboko cijeni. Nakon autorizacije
13) Ibid, str. 185. 14) U poduoj narodnoj pjesmi enidba Smailagi~ Mehe nalazimo stihove koji govore o spomenu LOm problemu: Kakb mu je onom ltodii ime, to sam sebe i pred Bogom grdi, Bradu gladi, okb sebe truni, Vaz kazuje, p/josku iskapi}uje? v Clrap s pljoskbm nema drugova11ja! erudbn Smailagi~ Mehe, Svjellosl, Sarajevo, 1987. str. 256.

203

naukovanja kandidata i preene literature, ali i lijepog ponaanja i njegovih moralnih osobina. muderris/profesor pristupa izdavanju dokumenta idaze, kojim se dotini student (talih) stavlja u senedllanac prenosilaca onih nauka, koje su najee poznate kao: al-ulum an-naklijja i al-ulum al-aklijja (tradicionalne i racionalne znanosti), koje je dotini muderris lino sluao kod svog uitelja i profesora. U idazi, potom, slijede posebne upute i savjeti. kao to na primjer nalazimo u idaz.i Mustafe, sina Muhammedova, iz Mo tara. gdje mu muderris Mustafa, sin Husejina, (XVlll st.) takoer iz Mostara, savjetuje: - da uva razboritost (al-akl as-salim), - da se ne plai tekoa u susretu s njima, - da znanjem nastoji stei prije svega Boije zadovoljstvo, jer nauka je
i badet,

Yac.

- da

steenim

znanjem koristi usmenom i pisanom rijej u, kao preda-

- da postupa prema steenom znanju, jer znanje nije samo sebi cilj, - da ima ljubavi i panje prema dobrim i plemenitim ljudima, naroito siromanim i ugroenim, - uvanje kontinuiteta u prenoenju znanja od niskih ovosvjetskih ljudskih nagraivanja. - alima ne smije nita preokupirati toliko da zanemari nauku i pouavanje njoj. lS) ejh Muhamed, sin Jusufa. iz Skoplja, izdajui hilafetnamu jednom svom muridu (sljedbenilcu, ime ga promovie u ejha rufaijskog reda) tarikata (u Skoplju 126211842. god.), ! 6) izriito od njega zahtijeva
- da bude iskren i od rijei, - da se javno i tajno boji Uzvienog Boga, - da ouva potovanje prema ejhovima, - da se okani trvenja i da napusti novotarije,

- da siromahe slui s ljubavlju i iskrenou i - da se pridrava pravila tarikata/reda. Vakufname i njihovi kriteriji su posebno zanimljive i makar da decidno obavezuju na potivanje zapisanog proklinjui onog ko tu neto izmijeni, Ipak se vremenom odustajalo do nekih njenih zahtjeva, vjerovatno iz prak15) ldaz.etnama MusL.afe, sina Muhameda, Rukopis, G. Husrevbegova biblioteka u Sarajevu, R4650. foL fa-lOb. J6) Kaleti, H. Najstariji vakufski dokumenti na arapskom jetiku u Jugoslaviji, Pritina, str. 46-48.

204

--------

tinin razloga, jer je bilo teko uvijek nai kvalitete i kvalifikacije po va-

kufnami traene osobe da se angauje u nekoj vakufskoj ustanovi. Naveemo najbitnije zahtjeve za profil vjersko-prosvjetne uleme i njihova zvanja, prema vakufnamama. IMAM je osoba koja treba da bude obrazovana i upuena u nodredbe namaza, i erijata, da zna, po mogunosti, Kur'an napamet tj. da je hafiz, da nije angaovan u neku drugu administrativnu i sudsku slubu, lijepog ponaanja, poboan, skroman, i podoban da ga ljudi slijede u zajednikom namazu; da je dosljedan u sunnijskom uenju, i da je u svojoj slubi revnosan. HATIB- treba biti uen i obazovan, dobar poznavalac erijata, poboan i iskren, poznavalac pravilnog uenja Kur'ana, zdravog rezonovanja, lijepog glasa i rjeit, otrouman, moralno ist, poznavalac tefsira i badisa. MUJEZIN -je pomonik imama i od njeg se trai izvjesno vjersko obrazovanje, lijep i melodian glas i poznavanje vremena nastupa pojedinih dnevnih i nonih namaza. V AIZ - propovjednik i predava u damiji, treba da ima dobro vjersko obrazovanje, da je dosljedan i odan vjeri, bogobojazan, dobar govornik, ugodnog glasa, poznavalac uobiajenog tradicionalnog naina dranja vaza. SEJH- u tekiji/hanikahu treba biti uen, bogobojazan, poboan, poznavalac erijata i njegov prevodilac, onaj koji obavlja namaz u dematu posti i ini zikr i slijedi djela ejhova, i koji se ugleda na pobone ljude i dje la evlija; i suzbija zle porive svoje due. MUDERRIS -nastavnik/profesor je jedna od kljunih linosti islamske vjerske i ope prosvjete, stoga se od njega zahtijevalo da bude: svestrano obrazovan i uen , krepostan, razborit i sposoban u usmenoj i pisanoj rijei; kreativan, istraiva i specijalista u nekoj naunoj disciplini, korektan u nastavi i njenom pravilnom odravanju; sposoban da izdaje i erijatska pravna miljenja (fetve) kad mu se ljudi za to obrate. MUALLIM - uitelj, alim koji se bavi pouavanjem djece, razliitog uzrasta, islamskim propisima, Kur'anu, pa i nekim oblicima opeg obrazovanja na dj eij em nivou, kao npr. neto iz (arapske) gramatike, rauna i sl. Njegovi kvaliteti trebaju biti slijedei - pouzdanost, vedrina lica, istinoljubivost, obrazovanost u vjerskim i erijatskim propisima, da poznaje pravilno uenje Kur'ana, metodiku nastave, da je predusretljiv, fiziki i psihiki zdrav; ak i da je porodian ovjek. HALIFA - ili KALIFA je obino zamjenik muaJlima i od njega se takade trai sposobnost i obrazovanje i odgoj slian uiteljevom. O tome kako se u praksi djelovali nosioci vjersko-prosvjetnih zvanja pri pojedinim islamskim institucijama, pa i van njih, postoje turi podaci u
v

205

bibliografijama pojedine uleme, hronikama, zapisima domaih i stranih putnika kao Evlije elebije, ili hroniara M .. M. Baes.kije, pa i u narodnoj usmenoj tradiciji muslimana. Baeskija sa uenjem istie sluaj prodaje muallimskog mjesta u Gazi Husrevbegovom mektebu u Sarajevu (ramazan, 1191/1777 g.) za 750 groa od strane h. Mehmed Razi Velik.odia, nekom Sadik-hodi Arnautu, a onje otiao za predavaa u Hanikah istog vakufa. 17) Meu ulemom Sarajeva, krajem XVill stolj ea, Baeskija spominje izvjestan broj veoma uene inteligencije, meu kojima ima i onih koji su se vlastitim naporom i pennanentnim obrazovanjem uspjeli samoobrazovati toliko da su bili ravni onima sa idazom kao to j e bio sluaj sa hafiz Mula Mahmudom, bibliotekarom, muallimom i imamom jedne sarajevske damije. IS) period turskog uticaja i .kreiranja opih i posebnih kriterija uenosti vjersko-prosvjetne uleme u BiH, i ulazei u moderno doba, sa smjenom osmanske i austrougarske vlasti u BiH, i svih drugih uprava do naeg vremena. duni smo i stai slij edee: - prva ulema u ovim .krajevima su bili stranog etnikog porijekla (Arapi. Turci i dr.), - ubrzo, za pola s toljea, ovu ulemu dobrim dijelom zamjenjuju domai ljudi, koji bivaju kolovani na domaem tlu i u starijim centrima islamske kulture: Brusa, Carigrad, Jedrene, Halep, Damask, Kairo, Mekka i
Medina,
Ispraajui

- ova ulema je dala svoj doprinos u vjerskoj i knjievnoj batini, ali po naem miljenju, njen stvarni doprinos je u slijedeem: a) uspjela je, u dosta tekim vremenima, pripremati ljude da se veu za Boga i knjigu, najee Kur'an, i sunnetsku praksu Boijeg Poslanika, a.s., ime je ostao otvoren put duhovnosti. Upravo putem univerzalnih duhovnih vrijednosti stvaran je solidan most koegzistencije sa drugim religijskim uvjerenjima na ovim prostorima, b) vjersko-prosvjetna ulema je onaj dio pragmatike inteligencije koji je individualno ili institucionalno vezan za sve slojeve drutva. Stoga je njeno djelovanje, sa svim prednostima ili slabostima, primijetno u ivotu i
17) Baeskija., Ljetopis, str. 155, 185; Povodom smrti H. Mehmed Razi Velihodia u Mekki 1785. g. ljetopisac za njega veli da je .....bio muderris u Husrevbegovom hanikahu. Bio je vjet i sposoban u ~rijatSk.om pravu, dobar vaiz i astronom (muvek.kit). 18) Za ovog alima BaSeskija kate: "Otac mu je bio seljak. ..Jedno vrijeme je boravio u Istanbulu, a bio je i haf11....a kako bijae darovit i dobrog pamenja, lO se i bez uitelja usavri u naucL..bio je jai u svim granama nauke od svih gore spomenutih ljudL.Po dolasku u Sarajevo pos uivao bi i mnogo itao knjige. Meutim on bijae stidljiv i bavio se svojim poslom, a uz to je bio siromaan; liio je na seljake. Owbi1o je bio sposoban u astronomiji... Volio je dervie . .,Baeskija. Ljetopis, str. 187.

206

ponaanju ljudi, i to naroito u dva smjera,. moralno-odgojnom i obrazovnom, to. se djelotvorno moglo odraavati na humaniziranje pojedinca ili .drutvaldemata, pos. ebno .u kriznim momentima u BiH kao i pograninom vilajetu osmanske drave..

m
Dolazak austrougarske vlasti u BiH (.1878), tipinog predstavnika jednog sasvim drugaijeg obrazovnog sistema i religijskog sustava, morao se odraziti i na kriterije obrazovnosti i nae vjersko-prosvjetne uleme; u smislu njenog kolovanja, metodologije pa .ak i nekih ciljeva rada, naravno ne u svemu jednako. Sve ove suprotnosti, starog i novog stranog i domaeg, ostale su prirnij.etnim izazovima ulemi i muslimanima openito do naih dana. U novim vremenima i prilikama, iako se nije potpuno prekinuo lanac/sened prenosilaca isto vjerskog iluma (al- 'uhim an-nakliyya) spominjanog u idazetnamama (diploma) nae starije uleme, desilo se jedno mijeanje znanstvenih disciplina, ideja, postavki, metoda i ciljeva obrazovanja muslimana openito, pa i uleme,19) koja im treba stajati na raspolaganju i biti kreator vjersko-prosvjetnog ivota. Bilo u poetnom, srednjem ili visokom obrazovanju u kolovanju nae uleme, sa svojim kriterijima uestvuju direktno ili indirektno (putem literature, mas-medija) i drugi tj. nemuslimani sa svojim institucijama (kole, fakulteti i instituti) i kadrovima. Promoviranje u nauna i pedagoka, pa skoro i neka isto vjerskoduhovna zvanja u IZ vre pored islamskih institucija (medrese, VIT, ITF) i neke nemuslimanske ustanove, putem nostrificiranja .diploma muderrisa, teologa razliitog ranga.20) Prilian broj naih imama, hatiba, mual lima i muderrisa, profesora, nose danas. diplome razliitih drutvenih i humanistikih stuelij a laikih (.ak i ateistiki orijentiranih) fakulteta i njihovih programa. Postavlja se pitanje kako sve te razliitosti pomiriti i premostiti, i sa kakvim kriterijima iz nametnutih procesa izai?! Problemom, ako ne i fenomenom,
19) Daje postojala elja za Wl apreenj em rada u mcdresama i uope srednjim Skolama iz kojih se regrutovaJa vjersko-prosvjema ulema u BiH, austrougarskog perioda, svjedoe i pregovori koji su vodeni izmeu austrougarske uprave i muslimanskih pretlstavnika za vjersko-mearifsl'"U i vakufsku autonomiju. Na sastanku tzv. Muslimllilskih konferencija, 1901. godine, Ahmed ef. Karabeg, mostarski alim, na jednoj od njihovili sjednica je jasno uslovi o ouvanje autoritativnosti islamskih vjerskih znanosti u medresama rekavi: ,.U tome smo ve sporazumni da, ako se preustroji medresa tako da izae iz oblika medrese, te bi postojala kao svjetska kola, onda bi to bila zbilja svjetska Skola, a ako su svjetske nauke uzgredne, onda ostaje medresa i ne izlazi iz medresanskog oblika (podcrtao N)." Arhiv SR BiH (Sarajevo), Muslimanske konferencije 1901. god., 'Zapisnik XV, Sjednica od 5. .kmarta 1901. g., str. 34. 20) Primjere ovog, nalazimo u nostrificiranju diploma neke az.herske predratne uleme na Bogoslovskom fakulte tu u Beogradu, kao i savremene uleme svreni.ka El-Azhara, Univerziteta u Batgdadu, Libiji i dr. fakulteti u Beogradu, Zagrebu, Sarajevu i Pritini, koji se s.vrenicima, lTF-a u Sarajevu priznaje diploma na Bogoslovskom fakultetu u Zagrebu, radi upisa na postidiploms.ld studij.

207

bi se trebalo ozbiljno, znalaki i tolerantno pozabaviti kao zateenom stvari, i stvoriti vlastiti sud o njemu na individualnom i institucionalnom nivou, mislimo na ustanove IZ.

Ovim pitanjem ne mislimo, nikako, aktivirati neka zvona na uzbunu za opasnost po nau ulemu ili islamski nauk i obrazovanost, mada ona djelimi no i p ostoji . jer postojanje drugih ideja, ubjeenja, znanosti i metoda u pristupu, m ogu podsticajno djelovati, pod uvjetom da postoji ravnotea i samopotivanje tj. da muslimanska inteligencija/ulema bude svjesna trenutka, poloaja i zadatka koji ima pred sobom. Osjea se ozbiljna potreba za izuavanjem, analizom te islamski nauno i objektivno provjeravanje vlastitih kriterija uenosti (iluma) i obrazovanosti, a onda i tueg koje se nudi.
Stupiti nespreman, bez poznavanja vlastitog uenja i nasljea; i putanje svega stihijnosti i anarhiji, vodi nas u opasnost da se hibridnim ukrtavanjem svog i tueg , svega i svata, dobije isto takva hibridna i svatarska nauka, vjera pa i ulema! Kvalitetnije upoznavanje osnovnih i slamskih vrijednosti; pa i onih nastalih. kod nas, na ovom dijelu E vrope, pomoi e nam da se blagovremeno oslobodimo nekih tradicionalnih okotalih kriterija, i kvaliteta duhovnosti i obrazovanosti nae muslimanske inteligencije openito , pa i vjerskoprosvjetne uleme. Mislimo da emo, na ovaj nain, pomoi i drugima da nas drugaije gledaju i prihvataju s vie respekta. Donedavno, ak i meu muslimanskom svjetovnom inteligencijom, ulema (hode, imami, hatibi, muderrisi i softe) skoro da i nisu smatrani intelektualnim svijetom. Dakle, mnogo toga zavisi upravo od nas samih!

THE GENERAL CRITERIA FOR THE APPOINTMENT OF THE

BOSNIAN AND HERZEGOVINIAN ULEMA FOR RELIGIOUS AND EDUCATIONAL POSITIONS
During the centuries-long Ottoman rule in these parts , the system of education of the Muslims of Bosnia and Herzegovina, and the criteria for the entering the circle of the educated/the ulema, were within the current eductional system and its values. The Ottoman Turks transfered these values into this part of Europe, together with its administration, and the local Muslims accepted them, jealously guarded them and developed. Like all the other Muslims in the world, ins pir ed by the Qur' anic teaching and the practice of Tradition, they defmed the basis of a persons learning in the following: a) the strength of faith (al-' lman) and fear of God (at-taqwa),

208

b) kno.wledge (of a certain science) and adequate application of ones knowledge, and e) self-criticism of one' s knowledge and actions. Beside the official Muslim institutions in the system of upbringing and education, the Muslim masses were also those.who took care about the preservation of these criteria. The alim, who applied his knowledge in practice and. usefully transfered it to others, especially to the young, was always favoured. After the withdrawal of the Ottoman authorities from Bosnia and Herzegovina in 18.78 and the arrival of the Austro-Hungarian non-Islamic rule., as .well the other authorities after that (1918) to the present day, the system of .education .of Muslims significantly changed, thereby changing certAin criteria for the choice. of the educated/ the ulema.. Socio-historical . conditions in which the MusHms from Bosnia and Herzegovina liv ed in the past decades, have been and still are a difficult burden of trials for the intelligentsia (ulema). It was and still is necessary to reconcile: - the Oriental /Islamic and the Western/Christian - the old and the new - the religious (spiritual) and secular (wordly and material), and at the same time preserve the Islamic personality of the alim. This is a lively process and great efforts are made that this process remains in the right Islamic and scientific path, appropriate to the time and place, circumstances and opportunities in which the Muslims from Bosnia and Herzegovina live. The future history and the generations to come will evalute the success of these endeavours, and as for us, we surrender to the leadership of. Allah.

209

lsDnetiCasu~ovi

MULAZEMET DEFTERI KAO IZVOR ZA PROU AVANJE NASE ULEME

v

od 1331. godine kada je u Izniku (Nikeji) osnovana prva medresa u Osmanskom Carstvu u kojoj je za muderrisa postavljen uveni Davud el-Kajsari 1), pa dalje, tokom vremena, u ovom Carstvu je, u skladu sa novim drutveno-historijskim uvjetima i potrebama drutva, organizirano kolstvo i prosvjeta utemeljeno najveim dijelom na naslijeenim islamskim tradicijama i u tom smislu utvrenoj klasifikaciji znanosti.2) Muderisi su u toj organizaciji inili glavni stub obrazovanja kao znalci tradicionalnih i racionalnih znanosti, pa su, poput al-Kajsarija, dovoeni iz starih anadolskih kulturnih sredita Konje, Kajsarija i Aksaraja, ili pak iz drugih dijelova tadanjeg islamskog svijeta, budui da se Carstvo javlja kao nastavak prethodne islamske drave, Hilafeta Abasida. U skladu sa tim, i uenici, odnosno studenti novih obrazovnih ustanova sticati su svestrano obrazovanje iz teolokih znanosti, arabike, jezika i srodnih disciplina, a vii stupanj i posebno, specijalistiko obrazovanje u za to posebnim centrima, pred istaknutim profesorima (muderrisima) toga doba.3) Svrenici tih kola, kao to je u literaturi poznato, dobijati su status uleme, posebnog drutvenog sloja u Osmanskom Carstvu, a imali su jo od prvog perioda Carstva specifinu ulogu u razliitim oblastima drutvenog i politikog ivota, posebno kao tumai erijata - islamskog zakona (muderrisi, imami, hatibi itd.) ili njegovi izvrioci (muftije, kadije itd.). U tom smislu, oni su kao i drugi slojevi drutva imali svoju hijerarhiju koju su, prema podacima kojim raspolaemo iz dosadanjih istraivanja ove problematike, inili muderrisi, muftije, kadije i drugi znalci vjere na elu sa kaziaskerom u jednom periodu, odnosno ejhul-islamom neto kasnije4) Sistem unapreenja bio je strogo odreen, posebno u kasnijem
J) Usp. 'Isamu-d-din TakoprfiiU-zade, A-aq'iqu-n-nu 'miiniyye bi 'u/ama-i d-dawlati 1,u!Jniiniyya.. Ince!eme ve noti arla nereden Ahmed Sub hi Furat, Istanbul, l085. str. 7. 2) Usp. Halillnald:iik, Osmansko Carstvo, prevela s engleskog Milica Mihajlovi, SKZ, Beograd, 1974. str. 235-236. 3) Usp. Ibid. str. 237-245; Ismail Haldd Uzunarinli , Osman/i devletin ilnu'ye te! kiliiti, TIKB, Ankara. 1984. str. 55-8 J. 4) Usp. H. Inaldik, op. cit. str. 242. Uz unl"SinJi, op. cit. str. 45-53.

Poevi

211

periodu. Naime, dok je u prvom periodu Carstva potreba za strunim kadrovima bila velika, a broj svrenika mali, svalci svrenik bi odmah poto bi diplomirao bio rasporeen na neku od raspoloivih funkcija u Carstvu. To je posebno bilo nuno u periodu ekspanzije kao potreba i posljedica osvajanja novih teritorija ime su otvarane i nove mogunosti prosperiteta drave. Meutim. u kasrujem periodu, postepenim usporavanjem osvajanja, s jedne strane. te poveanjem broja obrazovnih ustanova (medresa), pa time i broja svrenika s druge strane, dolo je do odreene zasienosti, pa su oni bili prisiljeni da po svretku studija ekaju odreeno vrijeme na postavljenje ili stairaju. Da bi se obezbijedilo da svrenici medresa, posebno Sahn-i SemanaS) i Sulejmanija6) ponu da obavljaju svoju slubu po pravednom redu, bilo je neophodno da se uspostavi odgovarajui sistem ukljuivanja u slubu i utvrde kriteriji u skladu sa veeom dravnom strukturom. To pitanje regulirano je posebno razraenim pravilima poznatim pod nazivom nevbet i mulazemet - sistem koji je prelaskom vremena i u skladu sa praktinim potrebama postepeno dopunjavan i usavravan.7) Podaci o mulazemetu upisivani su u tzv. Matleb deftere koji su u vrijeme vladavine sultana Sulejmana Zakonodavca, tanije, u vrijeme njegovog kaziaskera i sejhul-islama Ebu Suud-efendije (poev od 1545. godine) dobili pravi oblik i ulogu nakon to j e dolo do odreenih nepravilnosti i pritubi sultanu u vezi sa dobijanjem mulazemeta. Prema podacima koje navodi Nev'i-zade, neposredan povod za to bili su postupci ivi-zade Muhyidinefendije koji je spreavao mulazemet stranaca iz razliitih krajeva, pa su oni uputili arzuhal (predstavniku) sultana koji je potom naredio Ebu Suudefendiji da to ispita i uredi. Poto je ejhul-islam utvrdio ispravnost postupka stranaca on je. kl!0 jednu od mjera u okviru rjeavanja ovog pitanja uspostavio i posebne kriterije dobijanja mulazemata, odnosno posebno M ulaz emet deftere u koji se upisuju osnovni podaci o kandidatima iz razliitih krajeva Carstva koji su bili u okviru Rumelijskog i Anadolskog kaziaskerluka. Time je uspostavljen princip nevbeta i mulazemeta po kojem su to mogli dobiti samo najbolji danimendi - svrenici (apsolventi) i muidi-asistenti, posebno iz Sahn-i Semana i Sulejmanije. Prema raspoloivim izvorima i literaturi to se dobij alo na nekoliko naina, odnosno u posebnim prilikama: pa je dobijan
5) Pod naz.i vom Sahn-i seman ili Semanije bilo je poznato osam uvenih medresa koje je oko svoje di.am.ije ~ 1463. do 1470. godine podigao osmanski sultan Mehmed Fat.ih kao kole najvieg ranga. Usp. H. lnald1.Jk., op. ciL str. 238. UZUlirinli, op. ciL str. 5-8.

. 6) P~ ~J v~~ Sul~ymaniye medreseleri poznate su etiri ope i dvije specijalizovane medrese koje Je uz. SVOJU di.am.iju podigao sull4n Sulejman Zakonodavac od 1550. do 1556. Jedna od tih medresa bila je ~pecijaJizovana za Tradiciju (Had!s), a druga za medicinu. Usp. H. InaJdiik, op. ciL str. 241. Czunl:arSinli, op. ciL ~tr. 33-38. 7) Usp. L H. Uzunrinli, op. ciL str. 48-53.

212

mul~emet

putem n~vbeta8), putem terifata9) nakon smrti muderrisa 10), putem tade 11 > , mustekil-mulazemet1 2>, mulazemet po isteku teskerdijske slu . Prema tom sistemu do be 13 > muazemet na osnovu fetve ejhul-islama14> 1007/1598. godine redosljed dobijanja mulazemet takoe je potovan i bili su relativno rijetki izuzeci od uspostavljenih pravila. Prema tome, ni jedan sohta niti talih nije mogao dobiti poloaj mulazima dokle god nije na nekoj katedri na medresi Harid ili Dahll1 5), odnosno Sahn-i Semanu boravio kao danimend (demonstrator) ili muid (esistent) i pokazao svoju sposobnost za poloaj mulazirna bilo da se radi o mjestu muderisa ili kadije.l6) Meutim, uporedo sa drutvenom krizom u Carstvu, koja je postepeno zahvatila sve oblike ivota i rada, sve ee se susreu devijacije u primjeni dravnih zakona, pa se to osjea i u oblasti , znanstvenog napredovanja, odnosno, dobijanja mulazemeta. Tako se u izvorima navodi da su esto mjesta mulazima i prodavana, a kako navodi Hamme, kupovali su ih vojnici i subae za deset hiljada aki postojali bi i muderrisi i kadije, a da nisu proli za to odgovarajui studij .17) O tome mi, meutim, ovdje neemo govoriti. Institucija mulazemeta, odnosno ,,Mulazemet defteri" nas ovdje zanimaju prije svega kao historijski izvori i ogledalo u kome se zrcali i neto iz nae kulturne historije. Naime, poznato je da je ulaskom naih krajeva u sastav Osmanskog Carstva, uporedio sa uvoenjem nove dravne organizacije, postepeno uveden i novi osmansld sistem kolstva i obrazovanja. U pojedinim gradovima Makedonije, posebno u Skoplju, Bitoli, Ohridu itd. vrlo rano
8) Na ovaj nain mulazemetje dobijan od strane velikog kadije ili muderrisajednom u sedam godina to je ureeno za vrijeme Ebu Suud-efendije. Usp. M. IpSirli, OsmanU ilmiye tekllatinda muHizamet sistemin.in Onemi ve Rumeli kadjaskeri Mehmed-efendi zarnan.ina ait millazamel kayitlari, Gliney-dogu Avrupa aratirmalari dergisi (Istanbul) br. 10-11 / 1983. str. 22-223. 9) Prilikom postavljanja na dunost velikog kadije, muderrisa i muftija velikih gradova. prilikom njihovih premjetenja ili polaskom u vojne pohode bilo je pravilo da se dodjeljuje mulazemet kao vrsta asti ili odlikovanja. Usp. ibid. str. 223. 10) Danimendj koji bi ostajali iza umrlog muderrisa dobijati bi mulazemet u skladu sa za to odreenim pravilima. Ukoliko bi ih bilo vie polagali su ispit kod nekog poznatog muderrisa iti direktno kod .kaziaskera to je evidentirano u deftere. Usp. ibid. str. 223. 11) Muderrisi koji su imali pravo da dodjeljuju mulazemct davali su to istaknutim asistentima (muidima) i apsolventima (danimendirna), a to su inili i oni koji bi prelazili iz medrese u kadijsku slu bu Usp. ibid. str. 223. 12) Istaknuti danimendi dobijali su tzv. nczavisn.i/mustckil mulazemet putem nekog nad.lelnog lica i Jinog zahtjeva Usp. ibid. str. 223. 13) Bilo je pravilo da se dodjeljuje poloaj mulazima nakon provedenih Sest mjeseci teskered.ijske slube kod kaziaskera koji je u to vrijeme bio na funkciji. Usp. ibid. str. 223. 14) Jednom u ~est mjeseci ejhu-1 -islam je imao pravo da na osnovu fetve dodjeljuje muJazemeL Usp. ibid. str. 223. 15) Harid su nazivane tzv. spoljne medrese u kojim su dri.ani pripremni teajevi iz ..o novnog znanja" tj. arapskog jezika i racionalnih znanosti sa niii.m, srednjim i vi~im stupnjem, a dah.il unutra.Snje medrese u kojim se sticalo "vie manje", odnosno, teoloke znanosti. Opirnije vidjeti: H. lnaJdik, op. ciL str. 239-241. Uzunri.nli, op. ciL str. 11-17. 17) Usp. Ibid str. 158.

213

su osnovne prve medrese, a u Srbiji i Bosni i Hercegovini neto kasnije, poetkom esnaestog stoljea. 18) Meutim. to su bile najveim dijelom medrese nieg i srednjeg ranga, a koliko nam je poznato jedino je u Skoplju Isa-begova medresa i u Sarajevu Gazi Husrev-begove medresa bila "altmili", sa ezdeset aki dnevno pr.ofesorske plate, dakle, vieg ranga. Stoga su mnogi svrenici ovili medresa, to je bilo normalno, bili upueni na vee kulturne centre, posebno Istanbul. Jedrene i Brusu u kojim su djelovale visokokolske institucije. Podatke. o tome nalazimo u mnogim izvorima, a i stiu se i u biografijama veine intelektualaca - muslimana iz ovog perioda porijeklom iz naih krajeva. I9) O abanu devirim.i da ne govorimo! Budui da je od vremena Ebu Suud-efendije poelo uredno evidentiranje dodjeljivanja rnulazameta ne samo svrenika iz Istanbula nego i stranaca. u Mulazemet defterima20) nalazimo podatke o kandidatima iz razliitih krajeva Osmanskog Carstva, pa prema tome i stanoviti broj ljudi iz naih krajeva sa pseudonimom al-Bosnevi, as-Sarayi, al-Mostari, al-Belgradi, alManastiri ilinaznakom Saraybosnadan (Iz Saray-Bosne), Ak.hisari Bosnadan (Pruak iz Bosne), Alaca Hisardan (iz Kruevca) itd. Veina njih, kao istaknuti studenti u svojim generacijama su birani za sistente i postavljam na mjesta mulazima u poznatim medresama u Istanbulu, posebno u Sulejmaniji i Salm-i Semanu. Podaci u defterima, iako turi i u funkciji najkrae evidencije mulazemeta, pokazuju da su dobijati taj poloaj, uglavnom, nakon uspjeno poloenih ispita ili je to obavljeno nakon smrti muderisa, kao to je bio sluaj Jusufa Abdulahova Bonjaka (D ll) i Ibrahima b. Muhameda iz Bi tola (D 12). ili nakon penzionisanja muderrisa, kao to je sluaj Ahmeda sina Sinanova iz Ohrida (D 12), ili nakon obavljene teskeredijske slube, kao to je sluaj Muhameda sina Mustafina Bonjaka ili iade-i mulazemetom kao to je sluaj Mustafe sina Husejnova Bonjaka. Podaci koji su uvedeni u deftere pored oznake porijekla kandidata sadre i podatke o beratu medrese koju je zavrio dotini, zatim ime muderisa iji je bio muid, povod kojim mu je dodijeljen mulazemet, postupak koji je proveden kod dodjele ukljuujui i sultanski ferman, te kod nekih i datum od kada je izabran za m ulazima ili neki drugi manje znaaj an podatak. Pored toga, neki od njih su upisani posebno, a neki u grupi od pet, sedam ili deset kandidata, a naveden je i podatak roka, odnosno grupe u kojoj je postavljen za mulazima.
18) Usp. Mustafa Bilge, lik Osmanli medreseleri, Edebiyal Fak. Bas., Istanbul, 1984. str. 174-175. 19) Usp. H.azirn abanovi, Knjiievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost. Sarajevo, 1973. 20) Ovi Mulaz.emet defteri nalaze se u fondu: Rumeli Kadiaskerligi Riiznameleri u arhivu Istanbul Ser'i Siciller ArivL Budui da defteri najveim dijelom nisu paginirani rrti smo naveli paginaciju sa vlastiLe fowkopije.

214

trenutno ne raspolaemo kompletnim podacima iz ovih deftera, koje namjeravamo posebno temeljito istraiti, za ilustraciju navedenih stavova ovom prilikom naveemo vie. primjera sa podacima kojim raspolaemo. U defteru br. 1.1 koji obuhvata period od 1018/1609. do 1030/1620. godine nalazimo ime Ibrahima sina abanova Bonjaka koji je bio student kod kaziaskera Rizvan-efendije, a mulazemet je dobio putem novbeta 22. safera l 023/1614.. U istom defteru evidentiran je i Hadi Ahmed, sin Ibrahima Halife iz Sarajeva koji je bio muid sa beratom medrese sultanije Ismihan uz uglednog muderrisa Dervi-efendiju u Meki, a kada je mu deris preao iz Mekke u medresu u Brusi on je dobio mulazemet. U defteru br. 12a u kome su navedeni svrenici tri generacije poznatog muderrisa Kemal-efendije nalazimo takoer vie studenata meu kojim je evidentirano i nekoliko imena porijeklom iz naih krajeva kao na primjer: l. Alija, sin hadi-Mehmeda Bonjak (str. 47) koji je bio muid muderrisa Ahmed-efendije sa beratom Sinan paine medrese u Istanbulu, a nakon njegove smrti polagao je ispit i postavljenje za mulazima u ovoj medresi. 2. Jusuf sin Abdulahov Bonjak (str. 47), jedan iz grupe od deset svrenika kod Zeynul Abidin-efendije, koji je umro kao anadolski kaziasker nakon ega su oni polagali ispit pred muderisom Fadil Alibeg-zadeom i postavljeni za mulazime. 3. Ibrahim, sin abanov Bonjak i Meluned sin Alije Akhisarija (str. 52) u grupi od deset svrenika polagali ispit i dobili mulazemet Rizvanefenclije, takoer nakon smrti kaziaskera. 4. Mulla Ibrahim, sin Mehmeda iz Bitola, jedan od istaknutih studenata muderisa Mehmed-efendije, nakon smrti kadije iz Yeni ehira Latif-zadea nobetom dobio mulazemet (str. 52.). 5. Mulla Mehmed, sin Ahmeda iz Beograda, drugi muid Rijaziefendije u Valide Sultan medrese na Uskudaru (str. 70) dobio mulazemet kada je mu derris dobjo mjesto kadije u Yeni ehiru. 6. Mulla Ahmed, sin Sinana iz Ohrida, muid muderrisa Husejnefendije u Sultan-Selimovoj medresi u Jedreni. Povodom penzionisanja muderisa polagao ispit kod Husein-efenclije i dobio mjesto mulazima (str.
71.).

Budui da

7. M~hmed sin Mustafe Bonjak, bio je muid Ebu Suud-zade Mehmed-efendije u Istanbulu sa beratom Sultan-Selimove medrese, a prelaskom ovog u jednu od sultan-Sulejmanovih medresa dobio je mulazemet (str. 71 .).

215

8. Mehmed sin Omera aua Bonjaka (str. 74) bio muid sa beratom

Arpadi-zade Mehmed-efendija u jednoj od Sabn-medresa, a kada je ovaj postao .kadija karta-Ahmeda, dobio mulazemet. 9. Mulla Alija, sin Seferov iz Beograda, bio student anadolskog kaziaskera Ahi-zae Husejn-efendije, a nakon to je proveo est mjeseci u slubi teskeredije prema zakonu dobio mulazemet (74). 10. MulJa Alija, sin Mustafin, Bonjak (str. 80) bio muid beratom muderisa Abdurezak efendije u ah Hu ban medresi u Istanbulu, a prelaskom u jednu od Sahn-medresa u skladu sa zakonom dobio mulazemet. U defteru br. 24 koji obuhvata mulazemet od 104211632. do 104411634. godine upisano je takoe nekoliko kandidata porijeklom iz naih krajeva. L Mustafa, sin Mahmuda Manastiri (iz Bitola), jedan od petorice istaknutih studenata koji su dobili mustekill mulazemet (str. 3). 2. Abmed, sin Behrama Bonjak, po isteku slube drugog teskeredije kod Anadolskog kaziaskera predao zahtjev i upisan u Mulazemet defter 1042/1634. gocline (str. 4). 3. Malunud, sin ejha Husejna iz Beograda, jedan od istaknutih studenata dobio je mulazemet prema zakonu koji vai za dervie (str. 4.). 4. Mustafa, sin Husejna Bonjak, jedan od sedmorice istaknutih studenata koji su zavrili tradicionalne i racionalne znanosti kod uvenog istanbulskog rnuderrisa Jahja-efendije, dobio mulazemet terifom (str. 4.). 5. Omer, sin Dafera iz ajnia i Ebu Bekr sin Mustafe iz Alada llisara (Kruevca) zajedno sa Alijom sinom Abduselama iz Kajsarije i Sulejmanom sinom Alije iz Bola bili su studenti tadanjeg kadije Kudsa (Jerusalima) Sejjid Sejfullah-efendije Sadizadea i dobili su mulazemet terifom (str. 7.). 6. Mahmud, sin Zulfikara iz Beograda, bio je muid tadanjeg ejhuljslama od mjeseca redepa 104311633 do muharema 1044/1634. godine, nakon ega je uputio zahtjev (molbu sultanu i dobio mulazemet (str. 7 .). 7. Ali, sin B eira Bonjak i Mehmed sin B eira Bonjak, dvojica brae, sinovi kadije (Kadii), nakon samostalnog zahtjeva dobilj mustekili rnulazemet (str. 8.). U defteru br. 25 koji obuhvata mulazemet od 104511635. godine upisano je vie terif mulazemeta meu kojim je i nekoliko dodijeljeno naim ljudima kao na primjer:

216

l. Jusuf, sin Abdulkerimov. Bonjak, jedan od devetorice studenata muderrisa N:uh-efendije koji su dobili m1:1stekill mulazemet neposredno po upuenom zahtjevu .(str. 3.). 2. Ibrahim sin Mustafe Bonjak. Po isteku teskeredijske slube uputio zahtjev (molbu) i dobio. roulazemet (str. 4.). U defteru br. 93 od 1145/1732 koji je vodio Sejjid Mustafa sin ejhu-1islama Fejzullah-efendije upisano je takoe vie naih ljudi. L Sulejman, sin Agazade Mehmeda, kadije iz Bosna Saraja, koji je bio muid Mustafa-efendije, muderrisa medrese Musile. -i Sahn sultanije Fatime, a po prelasku muderrisa iz ove medrese dobio je iade-i mulazemet (str.
L).

2. Ahmed, sin Muhameda iz Nevesinja, bio muid elebizade Ismail. efendije u medresi ehzade sultan Meluned-han. Nakon to je muderris preao u Sulejmaniju nj.emu je dodijelio iade-i mulazemet (str. 2.). 3. Ibrahim Hanif, sin Mustafe iz Skoplja, u grupi od dvadeset dva svrenika studija u Bagdadu dobio terif-i mulazemet (str. l l.). 4. Sidki Salih sin Sejfi Mehmeda, kadije iz Pljevalja (Talide)~ muid uvenog Sadru.ddin-zade Mehmed-efendije dobio mulazemet (str. 12.). 5. Sulejman, sin Hadi Husejna iz Saraj-Bosne, student muderrisa Ahmed llmi-efendije, poetkom muharrema 114611732. godine dobio iade-i mulazemet prelaskom muderrisa na funkciju kaclije u Meinu (str. 3.). 6. Mehmed, sin Ibrahima Bonjak, bio muid Kevakibizade ejh Mehmed-efendije u Niandi-painoj Atik medresi koja je spadala u Musile-i sahn medrese, a prelaskom muderrisa u Sahn dobio iade-i mulazemet (str. 5.). 7. Dervi Alija, sin Daferzadea Mehmed-efenclije Bonjaka, nakon obavljene slube teskeredije od l O. abana 114511732. do desetog safera 114611733. dobio mulazemet (str. 7.). 8. Mehmed, sin Hus.ejna, kadije iz Bora, u grupi od petnaest svrenika Nasirije u Bagdadu dobio terife-i mulazemet (str. 10.). U defteru br. 153 za 120111786. i 120211787. godinu sa peatom Sejjida Jahjaa upisana je dodjela mulazemeta i trojice diplomaca iz Bosne, te vie njih iz drugih jugoslavenskih zemalja, posebno iz Srbije, Makedonije i sa Kosova:. I. Muham.ed,. sin Saliha iz Bosne (str. l ) dobio je mulazemet 12o1/1786.., godine kao drugi od etiri terifat-i mulazemata. 2 .. Ibrahim Vehabi sin Jusufa iz Bosne (str. 2), bio muid (asistent) uglednog uenjaka i muderrisa Sulejman Tahir-efenclije u Sahn.-i medresi, a

217

po prelasku .u medre. s u Altrnili Ahi elebije, po zavretku asistentskog staa

carskim fermanom dodijeljen mu je mulazemet. 3. Mustafa Nuri, sin Hasana iz Hlivna (str. 3) muid Sejjid Mehmedefendije iz Dimetoke muderrisa Musile-i sahn U Ba medrese. Prelaskom muderrisa u jednu od sahn-i seman medresa podnio je zahtjev .(arz) i dobio mulazemet 4. Mula Mustafa Tahir sin Ibrahima Nuri iz A.khisara, iz Bosne. Nakon studija edeba (knjievnosti) i zavretka pod nadzorom Dervi zae Halil Devdet - efendije, erifa Mekk:e od poetka muharrema 120211787. godine u skladu sa vaeim osmanskim zakonima dodijeljen mu je iade-i mulaze.met

5. Sejjid Ibrahim Nuri, sin Omera iz Trepe, student kod uvenog muderrisa Sejjid Ahmed-efendije i njegov muid u Daru-1-hadisu Sulejmanije dobio iade-i mulazemet (str. 3.). U defteru br. 164 za 12091179411794- 121011 795 godine sa peatom Hajrullah-efendije nalazimo sljedea imena iz naih krajeva: l. Ismail Hakki, sin Abdulaha iz Saraj-Bosne postao muid muderrisa Ismail efenclije u medresi Melikah u Jedrenima, a mulazemet dobio nakon njegova prelaska u Sahn-i Seman i upuenog zahtjeva (str. l .). 2. Muhamed Emin, sin Ismaila iz Saraj-Bosne, postao muid u Sulejmaniji medresi u Medini uz muderrisa Abdurahman-efendiju, a po isteku njegove slube dodijeljen mu je iade-i mulazemet (str. 2.).. 3. Muhamed Salim, sin Hasana iz Saraj-Bosne, nakon to je zavrio studij 121111796. godine na zahtjev Nekibzade Sejjid Ahmed-efendije, kadije Mekke dobio je mulazemet etvrtog stupnja (str. 3.). 4. Mula Sulejman, Nuri sin Ahmeda Nediba iz Pljevlja (Talide) bio muid muderrisa Muhassili zae Omer-Raid-efendije u jednoj od Sahn-i Seman medresa, a prelaskom na Altrnili Mula Gurani medresu dobio mulazemet (str. 3.). 5. Mulla Abdurrezzak sin Ahmeda Nediba iz Pljevlja bio muid kadije Abdurrahman-efendije na Kajtbej medresi u Medini, a nakon ispunjenih uvjeta i molbe dobio mulazemet (str. 4.). 6. Mulla Husejn, sin Murata Kefi iz Saraj-Bosne, bio muid Nafid Hudajri Ali-efendije na jednoj od Sahn-i Seman medresa, a njegovim prelaskom na medresu Altmili Konyali (?) Hamid efendi i upuenog zahtjeva dobio iade-i mulazemet (str. 5.).

218

7 .. Mulla Lutfillah HulYsi sin Ahmeda iz ajnia, bio muid Kevakibizade Abdulbaki-efendije u jednoj od Sahn-i Seman medresa, a njegovim prelaskom na Altmili Nuh-efendinu medresu dobio mulazemet (str. 6.). U defteru br. 169 od 1213/1798-12'14/1799. godine sa peatom Ahmed ~sad-.efendije upisan je mulazemet sljedeih naih ljudi: l. Ali sin, Hasana iz Mostara, poloio ispit u drugoj. grupi od etrnaest kandidata i nakon toga dobio mulazemet (str. 2.) .. 2 .. Mulla Jusuf Nazif sin Ali-Fehmij.e iz Bosne, dobio mustekil mulazemet nakon to.je. poloio ispit u grupi od osam kandidata (str. 3.). 3. Muhamed Emin, sin hadi Sabita iz Bosne, dobio mustekil mulazemet nakon poloenog ispita u drugoj grupi (str. 4.). 4. Hafiz Muhamed, sin Saliha iz Saraj-Bosne, nakon to je stekao potrebnu spremu i poloio ispit u drugoj grupi dobio je mustekil mulazemet (str. 5.). 5. Sulejman efik, sin Abdulaha iz Bosne, nakon to je stekao potrebnu spremu i uputio zahtjev dobio je mustekil mulazemet (str. 6.). 6. Muhamed Hasib, sin Ibrahima iz Saraj-Bosne, nakon to je stekao d-1potrebnu spremu kod uvaenog uenjaka Uaki-zade Sejida Mehmed Se efendije u Mekki, poetkom muharema 121511800. godine dobio je mulazemet u drugoj grupi (str. 7 .). 7. Mustafa Abid, sin Ahmeda okadi-zade iz Bosne, nakon to je stekao potrebnu spremu i proveo odgovaraj ui sta unaprijeen je u mulazima kako je u defteru zapisano (str. 7.). Kao to se vidi, veliki broj ljudi porijeklom iz naih krajeva, Sarajeva ili drugih gradova Bosne kao i drugih dijelova Jugoslavije, posebno Srbije i Makedonije, to je u ovom radu samo djelonilno evidentirano, studiralo je u Istanbulu, a kao istaknuti studenti, mnogi od njih dobijati su mjesta asistenata ili mulazima da bi se potom ukljuili aktivno u drutveno-politiki i kulturni ivot bilo u svom kraju, Bosni ili drugdje u Carstvu. Mnogi od njih afirmirali su se kasnije kao nosioci znaajnih funkcija, kao poznati i priznati uenj aci i pisci o emu svjedoe do danas sauvani brojni rukopisi njihovih djela u razliitim fondovima orijentalnih rukopisa kod nas i u svijetu. Podaci u Rozname defterima stoga su znaajni, koliko kao izvor za prouavanje kolstva i pismenosti u naim krajevima toga perioda, toliko i kao izvor za prouavanje ivota i djela naih predaka, pisaca i pjesnika toga vremena.

219

l
MULAZEMET DEFTERS AS THE SOURCE FOR STUDYING THE
ULEMA In this work, the author discusses the problem of mulazemetltraining period in the Ottoman school system on the basis of the so called mulazemet defters which are kept in the Archive of the Istanbul muftiluk in Turkey. In that context, special attention is given to the data regarding graduates of our origin. those from Bosnia and Herzegovina, Sanjak, Kosovo and Macedonia. They are mentioned in the defters under their pseudonyms al-Bosnevi, asSarayi. al-Mostari, al-Manastiri. Their names are also given with a following indication of their origin Saraybosnadan (from Sarajevo), Akhisardan (from Prusac). etc. Most of them were appointed mulazims in eminent medresas in Istanbul or other centers, in oreder to become well-known muderrises, qadis or other officials. This work states basic facts regarding the medresa and the muderrises to whom they vere appointed as assistants and it also gives all other facts that could show the meaning and significance of their entering the class of the ulema. In the period from l O18/ 1619 to 1214/ 1799 thare were about 40 ._ !rraduates mentioned in the records .

220

Fikret Kari ODNOS BOSANSKE ULEME PREMA REFO OSMANSKOJ CAREVINI U XIX VUEKU U

Od kraja XVIT vijeka dravno-pravne, religijske i vojne institucije Osmanske Carevine zapale su u duboku krizu i postale vaan faktor stagnacije i opteg propadanja klasinog osmanskog poretka. Zbog toga pojedini sultani i njihovi savjetnici poinju preduzimati mjere reorganizacije i reforme. S obzirom na opti koncept ovih mjera mogue je govoriti, kako to ini i istoriar Stanford J. Shaw, o tradicionalnim i modernim osmanskim reformama. I) Tradicionalne reforme su predstavljale mjere za ouvanje i obnavljanje starih osmanskih ustanova i okonane su sa Selimom ill (1808) Modeme reforme su obuhvatale uvoenje novih ustanova, ukljuujui i one evropskog porijekla.
Zapoele su sa sultanom Mahmudom ll (1808- 1839) a doivjele vrhu-

nac u doba tanzimata (1839-1876). U Osmanskoj Carevini, koja je predstavljala jedan istorijski oblik realizacije islamskog klasinog dravno-pravnog modela (din ve devlet), nikakva izmjena u postojeim normama ili institucijama nije mogla biti izvrena bez erijatske legitimacije. Zbog toga, i zbog okolnosti da je u to doba najvei dio osmanskog obrazovanog sloja pripadao redu uleme (ilmiye), uspjeh ili neuspjeh reformi uveliko je zavisio od stava islamskih uenjaka koji su bili organizovani u vrst, hijerarhizovao sistem. 2) Ulema je, na taj nain, postala znaajan inilac uspjeha modernizacije Osmanske Carevine, procesa koji je poznati osmanista Uriel Heyd nazvao istinskim "istonim pitanjem". 3)

l) Stanford J. Shaw, History ofthe Ottoman Empire arul Modem Turkey, prema Jospeh von Hammer, Historija (Turskog) Osmanskog Carstva. prev. i prir. Nerkez Smailagi, ill, Zagreb, 1979. str. 257 i daJ Je. 2) Na pitanje odnosa uleme prema reformama u Osmanskoj Carevini u XIX vijeka skrenuli su panju Uriel Heyd, The Ottoman Ulema and Westemizntion in the of Selim ill and Mahmud ll, ,.Studies in Islamic History and Civilizalion" (Scripta Hierosolymitana), IX, Jerusalem, 1968, str. 63-96. i Levy A vigdor The Ottoman Ulema and Military Reforms of Sultan Mahmud ll, Asian and African Studies, 7 (1979), str. 13-39. Prilikom razmatranja odnosa bosanske uleme prema refomuunu drali smo se opStih zakljuaka ovih autora. 3) Uriel Heyd, op. cit. str. 63.

221

U savremenoj literaturi o reformama Osmanskoj Carevini u XIX vijel'U skrenuta je panja na ulogu uleme u tim zbivanjima. Opti zakljuci do kojih su doli Uriel Heyd, Avigdor Levy, Niyazi Berkes i drugi, tiu se uglavnom odnosa visoke istanbulsk~ uleme prema reformama. Pri tome se spominju i izvjesna pitanja vezana za dranje uleme u pokrajinama ali ovaj problem tek treba da bude predmet posebnih istraivanja. U ovom radu emo iznijeti neke podatke koji govore o odnosu uleme Bosanskog ejaleta prema reformama vojske, dravne uprave, prava i sudstva u Osmanskoj Carevini tokom XIX vijeka. Na poetku treba podsjeti ti da ulema u Osmanskoj Carevini u XIX vijek-u ne predstavlja monolitnu cjelinu.4) Unutranja socijalna i "ideoloka" diferencijacija izraava se u vidu cijepanja uleme na dvije velike skupine: veinu koja pripada srednjim ili siromanim slojevima i manjinu koja pripada viim slojevima i postepeno se stapa sa visokom vojnikom i slubenikom klasom. Pored ove okolnosti, koja znaajno utie na tip reagovanja uleme na proces modernizacije, treba imati na umu i razliku izmeu uleme u Istanbulu (gdje izvan pokrajinskih centara i tzv. ulemanskih porodica najvei dio uleme ine srednji i siromani slojevi). Odnos uleme Osmanske Carevine prema reformama u XIX vijeku, pa samim time i uleme Bosanskog ejaleta, zavisio je od tipa reforme koja je proglaena, trenutnog odnosa unutranjih snaga u Carstvu i vanj skopolitikih prilika

I TRADICIONALNE REFORME (DO 1808)

Otpor uleme uvoenju nizam-i dedida (nizam-i cedid)

Tradicionalne reforme u Osmanskoj Carevini zapoele su uvoenjem inovacija i vojno ureenje (uvoenje stranih vojnih savjetnika u doba Abdulhamida I) 1774-1789 (od kojih se nije zahtijevalo da prime islam, kao do tada) i pokuajem obrazovanja nove formacje regularne vojske nizam-i d edida (nizam-i ced1d). Poto je ova posljednja reforma ugroavala pozicije janjiara, koji su od nekadanje udarne borbene formacije postali specifina vojno- politika organizacija za zatitu interesa svoga lanstva , ona je od poetka imala jakog protivnika. Kada se tome doda otpor visoke uleme, gropisane oko ejhul-islama Ataullah-efendije, uvoenju evropskog sistema obuavanja i uniformisanja, te nedovoljna ,,ideoloka" i organizaciona priprema refonnj, postaje razumljiv neuspjeh sultana Selima m. Ovaj sultan bio je prisiljen da 1807. odstupi s prijestolja nakon to je najvia ulema putem

4 J Avigdor Levy, op. ci L str. 14.

222

erijatske .odluke hucet-i er'iyye) uvoenje nizam-i dedida odnosno ,,novog p.oretka" proglasila za "nedoputenu novotariju," (bid' at) i "oponaanje nevjernika" .5) dedida nije vailo za Bosanski ejalet. Prema volji samog sultana pitanje..vojne .organizacije u Bosni je trebalo rijeiti na nain koji najbolje odgovara pograninoj pokrajini. Prema istraivanju Ahmeda S.. Aliia u Bosni je samo kupljen porez na stoku namijenjen flnansirnju nizam-i dedida.
Uvoenjem nizam-i

I pored toga, uvoenje ,,novog poretka" izazvalo je. otpor janjiara i njihovih simpatizera iz reda srednje i nie uleme. Kao primjer reagovanja tog sloja bosanske uleme moe se uzeti sarajevski hr.oniar mula Mustafa Firakija (roen koncem XVlll vijeka i,. prema Mehmedu Mujezinoviu, roeni sin mula Mustafe Baeskije). Mustafa Firakija, kao i drugi koje je narod oslovljavao sa "mula", posjedovao je ,,osrednje" medresansko .obrazovanje, bez idazetname, te je mogao biti imam u mahali, muallim u mektebu ili javni pisar.-6>
U Firakijinpm Zborniku (medmua), u kome su biljeeni dogaaji od 1806. do 1813., nalazi se "Prepis pisma to ga je prijatelj prijatelju poslao da ga obavijesti o stupanju na prijestolje novog sultana u Carigradu". Pismo je potpisao Hadidaferovi Salih Bonjak, a u njemu, se nizam-i dedid (novi poredak) naziva nizam-i jezid (nizam-i yezfd) odnosno ,,Jezidov/izdajniki poredak", ime se reforme sultana Selima ill poistovjeuju s poretkom omraenog umevijskog (omajadskog) vladara Jezida (680-683) odgovornog za smrt hazreti Husejna. U tom pismu pobuna janjiara opisuje se kao erijatski. zasnovan akt protiv novotarija. Pisac pisma, jednako kao i prepisiva, simpatizeri su janjiara i protivnici reformi. Takve stavove Firakija je ponovio i u konceptu svoga pisma upuenog nepoznatom adresatu.7>
ll MODERNE REFORME (1808-1839. i 1839-1876)

Ove vrste refonni zapoele su sa sultanom Mahmudom II a doivjele vrhunac u doba tanzimata. Podruje proglaavanja refonni je ireno tako da je, polazei od vojske, postepeno zahvatilo i druge segmente dravnog, pravnog i obrazovnog sistema i drutvene etike..

5) Uriel Heyd, op. cit. str. 69.

6) Zbornik (medmua) Sarajlije mula Mustafe Firakije iz poetka 19. vijeka, s turskog orglnala preveo i tumaenja dao Dervi$ M. Korkut, Sarajevo, 1957, umnoena pisaom IJUISinom. str. 24. 7) Ibid, str. 78-83. i 87-88.

223

l. Reforme sultana Mahmuda ll Najvaniji aspekt reformi ovog sultana bile su reforme vojske i promjene u nonji javnih slubenika. Modernizaciju vojske sultan Mahmud II je zapoeo s uvjerenjem da je kompromitovane ustanove potrebno unititi a umjesto njih uspostaviti nove fonnacije. Da bi u tome uspio, preduzeo je temeljite pripreme: putem Povelje sloge (Sened-i ittifak) od 7.X 1808. osigurao je podrku lokalnih monika (ajana) a putem fetvi ejhul-islama osigurao je vjerski legitimitet reformama. Sultanu odani ejhul-islam Kadi-zae Mehmed Tevfik efendija izdao je dvije fetve: o tome da je vojna obuka vjerska zapovijed i da svaki onaj koji ne izvri tu obavezu podlijee strogim kaznama. Visoka ulema Osmanske Care\ine je na taj nain izvrila ,,ideoloko opravdanje" reforme. S erij atska odluka (hiicet-i er'iyye) koja obrazlae zakonitost reformi sadri i sljedei stav: "U cilju uzdizanja, irenja i rasprostiranja istinite Boje rijei, elei jedino i svesrdno samo to, a kao uslov za pobjede i suprotstavljanje svim neprijateljskim varkama i podvalama, islamska vojska treba da se: prvo, pridrava svili vjerskih propisa i pokorava nareenjima i drugo, da se obui i uvjeba za dihad i naui ratne vjetine. To se mora savladati, drugog izlaza nema, to je oito.
v

S obzirom na to, a poto postoji i jednoduno miljenje cjelokupne

savremene uleme (idma-i ummet), odlueno je da se janjiarski odaci, onakvi kakvi su do sada bili! ukinu a da se iz svake jedinice odaberu oni koji e uz platu biti obueni kao ekindije (aktivne fonnacije)."8) erijatsku legitimnost uvoenju regularne vojske ulema Carigrada je vjerski diskreditovala najlju e protivnike reformi-janjiare i njihove duhovne inspiratore bektaijski derviki red. Janjiari koji su se pobunili protiv reformistikog sultana 15. VI 1826. proglaeni su za buntovnike protiv vjere i drave a muslimansko stanovnitvo je pozvano da nad njima izvri Boju kaznu.9> Sultan je) s druge strane, svoje vojne reforme ogrnuo u islamsko simboliko ruho. Regularne vojne formacije su nazvane "Uvjebana pobjedonosna Muharnedova (a.s.) vojska" (Muallem-i Asakir-i Mansure-i Muhammediyye), u svakoj eti je postavljen po jedan imam. Vjerski udbenik Dur yetka postao je obavezni dio obrazovanja vojnika. Nova vojna obuka je nazvana "erijatsko obuavanje" (ta' llm i er'1) a novi borbeni poredak oprav8) Citirano prema fermanu upuenom bosanskom valij i hadi M uslafa-pa.~i sredinom zulkadeta 1241 . (jWJ.a 1826)- MuvekiL, Tarih-i Bosna (neobjavljeni prevod Abdulah -efendije Polimca u Gazi Husrevbegovoj biblioteci), ill, str. 175.
9) Ihid, III. 169.

Dajui

224

dan j.e 4. aj etom LXI sure (~aff-Bojni red). Ovaj ajet u prevodu glasi: "Allah :voli one koji se na Njegovom putu bore u redovima koji su kao bedem vrsti" .. RiJei "kao. bedem vrsti" (ka annahum bunyanun mar~u~un) protumaene su tako da .opravdavaju savremeno uvjebanu nizamsku. formaciju_lO)

Na pitanje. koji su stvarni razlozi potakli visoku ulemu da podri reforme sultana Mahmuda ll u literaturi se odgo.vara navoenjem sljedeih razloga: strah od monog. sultana, povezanost sa dvorom, netrpeljivost prema janjiarima i bektaijama, elja za ouvanjem Osmanske Carevine kao islamske .drave. pa i po cijenu uvoenja novih ustanova, lino ukljuivanje u projekte refonni putem preuzimanja visokih dravnih slubi itd)l) Carski ferman o ukidanju janjiara doao je u Bosnu juna 1826.12) Javno je proitan na Musali nakon Kurban-bajrama. Uticajni janjiari, kojih je najvie bilo u Sarajevu, okupili su svoje pristalice.u haremu Careve damije i izjavili da odbijaju ferman. Iz reda uleme njima su se pridruili Mostarac Ali-efendija, Abadija Abdulah-efendija i Korkut hadi Ibrahim-efendija. Da bi svojoj akciji osigurali iru podrku sazvali su 3. X 1826. skup predstavnika svih kadiluka tadanjeg Bosanskog ejaleta (32 kadiluka). Sa ovog skupa upuen je arz i ilam sultanu s molbom da se janjiarski odak zadri u Bosni, jer je ta formacija osnovana prije tri vijeka" uz saglasnost i na osnovu jakih argumenata ejhul-islama i uleme". Centralna vlast, .odluna da reforme u potpunosti i dosljedno sprovede, poslala je u Bosnu dva izaslanika da pomognu dovoenju stvari u red. To su .bili alim Prilipeli Ahmed-.e fendija .(koji e kasnije biti .postavljen za sarajevskog kadiju i ostati na toj funkciji do 13. Vlli 1828) i dravni slubenik Arifbeg. Zbog nesigurne situacije u centru ejaleta izaslanici su ostali u Novom Pazaru nastojei da pismima privole uglednike i stanovnitvo Sarajeva da prihvati reforme. Za razumijevanje dravne politike krenja otpora reformama znaajno je navesti jedan dio carskog fermana u kome su Prilipeli Ahmed-efendiji date instrukcije za djelovanje. U tom dijelu se kae: " ... Budui da nisu valjani duma i bajram-namazi, te provoenj e erijats.kib. propisa u ejaletu koji se protivi erijatu i mojoj carskoj zapovijedi, treba smijeniti sa poloaja sve. kadije, naibe i hatibe Bosanskog ejaleta i iza toga nad njima kao nad izdajnicima i buntovnicima primijeniti mjere koje erijat trai i o provedenom odmah obavijesti~ moj carski prijesto".13)
10) .Uriel Heyd, op. cit, str. 74. ll) Ibid, str..77-95. 12) Tok ovih dogaaj a dat je prema Muve. kitu, op. cit ID, 156. i dalje. 13) Ahmet Cevat Eren, Mahmud Il zamaninda Bosna-Hersek, lstanbul , 1965, str. 80.

225

su., sa svoje strane, nastojali vjerski diskreditovati reforme. Nazvali su ih besmislicama koje ukazuju na pribliavanje Sudnjeg dana i nedozvoljenim novotarijama istiui svoju rijeenost da se pridravaju odredaba asnog erijata i kanuna.14) Ovakvim pozivanjem na erijat radi podrke suprotstavljenim projektima drutvenog razvoja ulema Bosanskog ejaleta je bila dovedena u situaciju da se mora opredijeliti: za reforme (ili u ideologizovanom obliku za pokoravanje erijatu i hali fi) uz cijenu ostavljanja na milost i nemilost lokalnim janjiarima ili protiv refonni (odnosno u ideologizovanom obliku na sve posljedice nepokoravanja legitimnoj islamskoj vlasti) uz trenutanu i opozivu podrku mjesnih pobunjenika. Da bi ubrzala provoenje carskog fermana o ukidanju janjiara, Porta je 22. XII 1826. postavila za bosanskog namjesnika Abdurahim-pau, dotadanjeg beogradskog muhafiza. Po preuzimanju dunosti, ovaj energini vojnik je bujruldijom zatraio od stanovnika Sarajeva da se pokore sultanu. Sarajlije su se poele dijeliti na lojaliste i simpatizere janjiara. Sarajevski nekibul-eraf erif-zae Mustafa Nurudin-efendija odbio je da njegov autoritet bude iskoriten za podrku janjiarske pobune pa je kamenovan od strane pobunjenika 6. I 1827. Taj dogaaj izazvao je zgraanje i kod onih koji nisu odobravali sultanove reforme, te vjerovatno uticao i na distanciranje uleme i uglednika od pobunjenika. Dana 9.ll 1827 ., kako biljei Muvekit, sastali su se stanovnici Sarajeva nakon duma-namaza na...,Vratniku. Sarajevskom muli, kadijama i ostaloj ulerni upueno je pitanje: "Sta treba initi u ovom sluaju prema propisima erijata". Ulema je odgovorila: "Treba se pokoravati naredbi koja je dola od strane vlasti i koja je u skladu sa erijatom". Okupljena masa je odgovorila rijeima "uti smo i pokoravamo se". Na taj nain, sarajevska ulema je presudno uticala da se konano prihvati carski ferman, onemogui razbuktavanje janjiarskog otpora i da se ta formacija, bez veih borbi, dokine u BosnilS)

Janjari

Izvjesno razumijevanje za janjiare, koje je sigurno postojalo kod srednje i nie uleme, sadrano je i u pjesmi mula Mustafe Firak.ije koja poinje rijeima "Pie mahzar bosanska fukara".l6) U pjesmi se istiu zasluge janjiara u Bosni i moli sultan da se njihov odak ouva.

14) Muveki..t, op. ciL m. str. 163 i dalje. 15} Ulogu uleme u prihvatanju reformi u Bosru, "koja je bil a uporite konzervatizma" ,_ is tie i A Levy (op. ciL str. 29). 16) Zbornik (medimua) Sarajlije musla Mustafe Firakije, str. 105~ IlO.

226

. "Sultan care, sunce ogrijano, Sto imade janiara amo Svi su oni junaci na namu Pokloni nam djecu janjiare.
v

Poklon' nama djecu janjiare Kad nam doe paa Delalija S njim dodje.Novaljanin Alija Ah, i oni.Ingliz efendija Pogazi nas,.svijetlo koljeno. U okviru reformi vojske sultan Mahmud ll je uveo i novine u odijevanju dravniht vojniht civilnih i vjerskih slubenika, odnosno pripadrrika tri grane dravne administracije (od 1835) oznaenih kao seyfiye, kalerrriye i ilmi ye. Budui da su, prema normama tradicionalnog razumijevanja islama, vanjska obiljeja imala.vjerski karakter stav uleme prema izmjenama u formama odijevanja imao je veliki znaaj bilo u pravcu prihvatanja i vjerskopravnog odobravanja novinat bilo njihovog odbacivanja. Maja 1828. u osmansku armiju je uveden sjevemoafriki fes umjesto tradicionalne ubare.17) Javni predavai u Istanbulu su u svojim vazovima poeli dokazivati njegovu .vjersku opravdanost a neki su ga odmah poeli i nositi. Sultan Mahmud II je zatim uputio zahtjev da i ulema, pored vojnih i administrativnih slubenika, pone nositi fes ali se tome suprotstavio ejhulislam Mehmed Tahir-efendija. Zbog nastupajueg rata sa Rusijom, sultanu nije bilo u interesu da ulazi u sukob sa ulemomt te je ulema zadrala saruket odnosno bijele turbane ('irname). Treba spomenuti da su saruci proglaeni za obavezni dio nonje uleme nakon ukidanja janjiarskog odaka. Do tada je ulema nosila kauke. Uvoenje novih vanjskih obiljeja izazvalo je protivljenjet posebno uleme u pokrajinama. Ahmed Lutfi u svojoj Istoriji, meu dogaajima iz 1244. (1.828/29) spominje muderisa Bonjak Mustafa-efendiju koji je bio protjeran iz Istanbula zato to je u mjesecu ramazanu pribkom vaza u asnoj damiji na Ejubu izrazio podozrenje prema novoj odjei i proglasio nevjernikom onoga ko je nosi (te.kfir). Ovaj alim se prikljuio pobuni Kele Mehmeda protiv sultana u pokrajini Ajdin. 18) U Bosni je sarajevski muftija Muhamed .(Mehmed) akir-efendija Muidovi odbio naredb u o uvoenju Safl.:Jka i za sobom poveo jo nekoliko alima. ejhul-islam Jesendi-zade Abdulvehab-efendija ga je zbog toga svojom ka imom 24. V 1830.
v

17) Uriel Heyd, op. cit str. 70; Avigdor Levy, op. cit. str. 29. 18) Aluned Lutfi, Tari/1, ll, lstanbul1 292. (1875-76), str. 169.

227

smijenio sa dunosti i naredio da se brie sa spiska kadija. 19) U pismu bosanskom namjesniku N~k Ali-pai, ejhul-islam je muftiji zaprijetio progonstvom ukoliko bi se nakon smje~ivanja mijeao u bilo kakve afere. Sarajevska ulema nije predloila drugog alima za muftiju umjesto cijenjenog Muidovia, pa je ejhul-islarn na to mjesto nominalno postavio izvjesnog Mustafa-efendiju iz Istanbula, koji zbog starosti i neredovnih prilika u ejaletu nije u Bosnu uopte doao. Budui da je Mehmed akir-efendija pristao da zamota saruk i budui da nije uestvovao. u pokretu Husein-kapetana Gradaevia, ponovo je postavljen za sarajevskog muftiju 1832.20) O tome da je uvoenje nove nonje nailazilo na otpor muslimanskog stanovnitva u Bosni govori i Muvekitov podatak da je namjesnik Namik Ali-paa (1828-1831) veoma hladno doekan kada je doao sa fesom na glavi. I u toku antireformistikog pokreta Husein-kapetana Gradaevia, zapovjednik osmanske vojske je traio od ustanika da obuku uniformu regularne vojske (albise-i nizam).21)

2. Tanzimat Refonne, poznate pod imenom tanzimat-i hayriyye (spasonosne uredbe)~ proglaene su hatierifom od Giilhane 5.X 1839, a potvrene hatihumajunom (Islahat fennani) od 18. ll 1856. Tanzimatske reforme su se odnosile na upravu, pravo, sudstvo i obrazovanje i njima je poj aano razlikovanje svjetovnog i religijskog u osmansko-islamskom kontekstu. Pored postojeih, preteno religijskih, formiraju se nove, preteno svjetovne institucije.22) Bitna karakteristika tanzimata je fiksiranje dualiteta normi i institucija. U dravnoj upravi obrazuju se nova tijela odvojena od tradicionalnih ustanova. U oblasti prava: proglaena je nova cjelina propisa sekularnog karaktera koji u sutini predstavljaju recipirano evropsko pravo, a samo erijatsko pravo postalo je predmet reforme i kodifikacije. U oblasti sudstva, pored postojeih erijatsk.ih sudova formira se svjetovna (nizamiye) jurisdikcija nadlena za sve podanjke Carevine. U oblasti obrazovanja, pored pos tojeih konfesion:ilnih kola kreirane su nove obrazovne institucije, koje su trebalo da unaprijede obrazovanje i kulturu svih osmanskih podanika bez obzira na vjeru. Hatierif od Gulhane stigao je u Bosnu poetkom mjeseca ramazana 1839. Odredbe tog akta o promjenama u pokrajinskoj i lokalnoj upravi
19) Mehmed Remz.i Deli , Zato je ejhul-islam smijenio sarajevskog muftiju Muidovi a, "Gajret", 1936, 12, str. 189-191. 20) Kemura ~ejh Sejfudin Fehmi bin Ali, Sarajevske muftije, Sarajevo, 1916, str. 22-k25. 21 J Muvekil, op. ciL ill, str. 267-276. 22) Niyazi Berkes, The Development ofSecularism in Turkey, Montrea11964. str. 155.

228

poele

su u Bosni da se provode tokom 1840/41. godine.23) U pokrajinska i okruna savjetodavna tijela ukljueni su predstavnici uleme, ime su faktiki p.o.drali reforme. i za njihovo provoenje. zaloili svoj autoritet. U Savjet prvaka zemlje. (Meclis-i vucuh-i vilayet) 1840/41. uli su sarajevski muftija Mehmed akir-efendija Muidovi, Gakali Mustafa-efendija, Foi Abdulah-efendija i Popr.ovi Sulejman-beg efendija.24) U upravne savjete ejaleta, sandaka i kaza formirane.nakon 1845. ule su odgovarajue muftije,. i kadije i drugi alimi. U Sarajevu su u Upravni savjet (Meclis-i ura) iz reda uleme. uli:. kadija Abdurahman Esad-.efendija, muftija Mehmed akir-efendija,. Uzuni Salih Redai-efendija, Gloo Ahmed Munib-efendija, Mehmed Hasib-efendija i Telalagi Muham.ed llilmi-efendija.25) Najvie potekoa u Bosni i u ovo doba bilo je vezano za uvoenje redovne vojske. Kako je poznato, uvoenje redovne vojne obaveze znailo je likvidiranje spahijske vojske a samim tim i klasinog osmanskog timarskospahijskog sistema. Prihvatanje redovne vojne obaveze za spaltije u Bosni znailo je gubitak vojnikog statusa i za njega vezanih privilegija i to je bilo razlogom oruanog otpora reformama pod vodstvom Husein-kapetana Gradaevia. Nakon kraha tog otpora u Bosni se od aktivnih spahija formira rezervna konjica (redifa) ili "Osmanska nacionalna garda". Energina vojna akcija seraskera Omer-pae Latasa u Bosni 18501852, bila je u funkciji provoenja reformi ali je, i pored iskazane odlunosti, poluila ograniene rezultate. Klasini timarsko-spahijski sistem je ukinut (drava je preuzela sve timare, izmijenjen je nain ubiranja haraa) i skren j e otpor bosanskih Muslimana prema reformama, ali redovna vojna obaveza nije uvedena. 26) Tim se pokazalo da vojna akcija moe skriti revolt, ali da ne moe biti garant politiki poeljnog ponaanja stanovnitva. Do uvoenja redovne vojne obaveze meu bosanskim Muslimanima doi e tek nakon misije poznatog osmanskog pravnika, istoriara i dravnika Ahmed Devdet-pae (1822-1895). Onje pripadao redu uleme i u svojoj. cj.elokupnoj. dravnikoj aktivnosti oslanjao .se na davanje vjersko-pravne legitimnosti refonnama u Osmanskoj Carevini, bilo da se radilo o uvoenju redovne vojne obaveze u Bosni, koclifikovanju erijatskog prava u vidu Medele ili uvoenju trgovakih (ticfuiye) ili svjetovnih (nizfuniye) sudo-

23) Aluned S. Alii, 1A) Ibid.. 25) Ibid, str. 58. 26).lbid, str. 60-76.

Ureenje Bosanskog.ejalera. od 1789. do 1878,

Sarajevo, 1983, str. 57 i dalje.

229

va. 17> Ahmed Devdet-paa j e boravio u ejaletu Bosna od 16. VIT 1863. do 24. XI I 864. O toj misiji ostale su zabiljeke u njegovim pismima iz Bosne, memoarima .(Tezakir) i u knjizi sekretara misije Albanca Paska Vasaefendije ,.Bosna i Hercegovina za vrijeme misije Devdet-efendije". 2 8) Devdet-paa j e doao u Bosnu u ulemanskom odijelu (saruk i zeleno dube)i sa titulom rumelijskog kadi askera. Imajui u vidu uticaj uleme na ponaanje bosanskih Muslimana, zakljuio je da s.e reforme najbolje mogu provesti ukoliko se dokae njihova vjerska utemeljenost i osigura podrka u1eme. 29) Zbog toga je aktivnost za uvoenje redovne vojne obaveze zapoeo uz ramazan. Vaizi u Begovoj. damiji su tumaili spomenuti 4. ajet LXI sure (.$aff-Bojni red) u smislu potrebe uvoenja regularne, moderno opremljene i uvjebane voj ske. Nakon Ramazanskog bajrama u Sarajevu je sazvan skup bosanskih uglednika (erkan-i ayalet), meu kojima su bili i etvorica muftija (sarajevski, mostarski, travniki i gradaaki). N akon viednevnog vijeanja uglednici su, pod rukovoenjem Devdet-pae, donijeli zakljuak da se regrutuju regularne trupe, da redovna vojna obaveza traje tri godine a rezerva devet godina i da Bosanci slue voj sku unutar granica Bosanskog ejaleta. Devdet-paine napore su posebno podrali hatib B egove damije Kaukija Abdulah-efendija, koga Devdet-paa spominj e po krasnoj bajramskoj hutbi, travniki muftija Kork:ut Muhamed Dervi-efendija ( 1792-1877) i sarajevski muftija Mustafa Hilmi-efendija Omerovi (18 16-1 895). Ovaj posljednji je nakon vijeanja uglednika ejaleta izjavio: ,,Ko bi se kasnije protivio ovim zakljucima s kojim smo sada svi saglasni, neka je svima poznato, izdau fetvu da ga smaknu". 30) Praksa vjerskog legitimisanja reformi vojske, te argumenti koriteni u vrijeme Mahmuda II (dihad kao farz-i kifaje) skupna obaveza muslimana, ajet 4. sure LXI itd) koriteni su i u Bosni u vrijeme Devdet-paine misije. Devdet-paa je postigao uspjehe i prilikom sprovoenja reformi u drugim granama dravne uprave , prava, sudstva i obrazovanja. U literaturi je zabiljeen jedan sluaj otpora njegovoj misiji . Pasko Vasa-efendija navodi da se izvjesni Arif-efendija iz Mostara usprotivio Devdet-pai kada je ovaj dozvolio da se u kajmekarnluku (okrugu) Hercegovina neiskoriteno dravno zemljite ustupi uz protivnaknadu hri anskim zemljoradnicima.31) U to vri-

27 JO i.i volU i djelu ovog reformalora vid. Ejul Ula Mardin, Medeni hukuk cephesinden Aluned Cevdel paa, Istanbul, 1946. 28) Prevod na srpskohrvatski jezik u izdanju ,.Veselin MasleSa", Sarajevo, 1958. 29) Hamclija Kreevljakovi., Di.evdet-paina pismtl o Bosni iz 1864. godine, Sarajevo, 1932, str. 1421.
30) Ibid, Str. 20.

31) Pasko Vasa-efendija, op. ciL str. 80.

230

jeme u Mostaru j.e. bio. poznati muderis Kajtaz Arif-efendija (u 23. :xn 1897), kolski drug Omerovi Mustafa Hilmi-efendija sa carigradskih studija, ali nemamo bliih podataka koji govore da je. rije o istoj osobi. U svakom sluaju,. odluka Devdet-. pae o koritenju spomenutog dravnog zemljita u Hercego.vini je provedena u djelo i suzbijen je svaki otpor meu muslimanskim zemljoposjednicima i, eventualno, ulemom koji su smatrali da je proteiranje. muslimana u. pogledu koritenja dravnog zemljita prirodno stanje stvari. O. velikom uticaju uleme i drugih muslimanskih uglednika na prihvatanje. novih kolskih ustanova u Bosni u drugoj polovini XIX vijeka govori i Brakovi Husein-efendija u spisu "Mala istorija dogaaja u Hercegovini". 32) On kae: "Pria se da su se muslimani, kada je u .Mostaru (1858/59op.F.K) otvorena mekteb-i rudija, sustezati i kolebali da alju djecu u ovu kolu, a ako bi bili podsticani od strane vlasti, jo vie bi se opirali tome. Meutim, kada bi neki koji su bili svjesniji i na poloajima svoju djecu slali u spomenutu kolu, to bi u izvjesnoj mjeri podstaklo i druge".
THE ATTITUDE OF THE BOSNIAN ULEMA TOWARDS THE. REFORMS IN THE OTTOMAN EMPIRE IN THE XIXTH CENTURY

Modem reforms of the government, legal, religious and military institutions of the Ottoman Empire began with the rule of sultan Mahmud II (.1808-1839), and reached their peak in the period of Tanzimat (1839-1876). In the Ottoman Empire, which was founded on the basis of the concept of organic unity of p.olitical and religious authorities (din wa dawla), no changes in the existing norms or institutions were possible without the sharia approval. Both the success and the failure. of the reforms greatly depended on the opinion of .the ulema. Most members of the Bosnian ulema gradully changed their attitude toward the reforms. In the first half of the XIXth century their attitude towards the reforms was negative, but they were accepted by the ulema after the mission of Ahmed Devdet-pasha in Bosnia (1863-1864).

32) Zejnil Faji, Mala historija dogaaja u Hercegovini (.Iz Bmkovievog autogmfa u Gazi Hus.revbegovoj biblioteci), "Anali Gazi. Husrevbegov.e biblioteke", ll-ID, Sarajevo, 1974, srr. 105.

231

'

'

Enes Pelidija PRILO.G.KULTURNOJ IS.TORI.ll.PLJEV ALJSKOG KRAJA

O NAUNOJ, KULTURNOJ I PREPISIVAKOJ DJELATNOSTI PLJEVLJAKA NA .ORUENTALNil\1 JEZICIMA U VRIJEME OSMANSKE UPRAVE Dolaskom osmanske vojske i uspostavljanjem sultanove vlasti u pljevaljskom kraju 1465. godine,. dolazi do znatne promjene u drutvellin4 privrednim i kulturnim djelatnostima. Mnogi starosjedioci koji su preli na islam, nastavili su da se i dalje bave poslovima koj.e su i do tada obavljali: zanatstvom, trgovinom, zemljoradnjom i stoarstvom. Meu njima je bilo pojedinaca koji su .prihvatanjem nove vjere pokazivali vee interes.ovanje za njeno prouavanj e. Da bi bolje shvatili teoloke rasprave koje su pisane na arapskom, turskom i perzijskom~ bilo je. neophodno poznavanje tih jezika.. Potrebno znanje.su jedino imali obrazovani ljudi - ulema. To su prije svega bile kadije, naibi, profesori medresa, .vjerski slubenici damija, vak.ufa i drugih ustanova.l>Obrazovnih ljudi je bilo i meu zanatlijama, trgovcima i spahijama. Bilo j.e pojedinaca koji su se.is.ticali ne samo steenim znanjem nego su i sami doprinosili daljem naunom i kulturnom uzdizanju disciplina kojima su se bavili. Brojni su bili ueni ljudi koji su se bavili izuavanjem Kur'ana i hadisa, knjievnom djelatnou, izuavanjem naunih disciplina iz drutvenih i prirodnih nauka, te. pisanjem ljetopisa. Naroito. su bili brojni prepisivai. Strpljivim radom. uspjeli su ne samo sauvati od zaborava mnoga znaajna djela iz svih naunih disciplina nego su ih linim komentarima jo vie osmislili. O svemu tome je naa nauna i kulturna javnost djelimino obavijetena. Knjige dr Safvet-bega Ba agia, 2> Mehmeda Hand.i a, 3 > dr Hazima abanovia,4) dr Muhameda dralovia, 5 ) dr Lamjje Hadiosmanovi
l ) Milan .Vasi~ Gradovi pod turskom .vlau,. Istorija Crne.Gore, od poetka XVI do kraja XVID vijeka, knjiga trea, tom prvi, Titograd 1975.598. (dalje: M Vasi, .Gradovi) 2) Dr Safvet beg BaSagi, BoSnjaci i Hercegovci u islamskoj .knjievnosti i Znameniti Hrvati. BoSnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, Sarajevo 1986. 3) Mehmed Handi, Knjievni rad bosansko - hercegovakih Musl.imana. Sarajevo 1934. 4) Dr Hazim .abanovi, Knjievnost Muslimana Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima. Saraje.vo 19.73. (dalje.:.H. .abanovi, Knjievnos.t Muslimana) 5) Muhamed dralovi, B.osansko - hercegovaki prepisivai djela u arabikim rukopislma, .knj. I.ll, Sarajevo 19.88. (dalje. M. dralovi, Bosansko- hercegovaki prepisivai)

233

i Saliha Trake,6) dr Fehima Nametka7) i mnogih drugih, pomogle su nam da se upoznamo sa velikim brojem ljudi iz naih zemalja, koje su bile pod osmanskom vlau, a stvarali su na orijentalnim jezicima. Dosadanji rezultati rada upuuju istraivae na jo intenzivnije izuavanje onovremene intelektualnosti. Taj posao e se uspjenije obraditi, ako se pokloni duna panja prouavanjima kulturne istorije ljudi iz krajeva gdje su ti stvaraoci roeni i gdje su im nastala najznaajnija djela po kojima su postali poznati. dio obrazovanih ljudi- uleme je po svome pozivu i djelatnosti ivjelo u veim urbanim sredinama - gradovima. Tu su i nastala njihova najpoznatija djela: komentari i prepisi. Tako je bilo i u Bosanskom ejaletu. Meu vei m i poznatijim mjestima ove osmanske provincije su, od druge polovine XVI stoljea i Pljevlja. Znaaj ovog mjesta, koje se od u~postav ljanja osmanske uprave slubeno zvalo Talida, je jo vee od 1576. godine. Tada postaje sjedite hercegovakih sandakbegova 8> To je uticalo na dolazak veeg broja administrativnog osoblja. te ekonomsko jaanje pljevaljskog kraja Sve je to podstaklo bri urbani razvitak grada sa kojim se uveava i broj stanovnika. Zbog posla i drugih obaveza iz mnogih mjesta dolaze pojedinci i cijele porodice. Sa sobom donose nove obiaje i navike, ali prihvataju i novi nain ivota sredine u koju su se doselili. Njihovi potomci, koji su se rodili u Pljevljima, u narednim decenijama postaju poznate linosti u javnom i kulturnom ivotu. Prva poznata osoba porijeklom iz Pljevalja koja se bavila kulturnom djelatnosti bio je Talidali Dukagin - zae Jahja. O porijeklu ovog uvenog pjesnika Osmanskog Carstva iz druge polovine XVI stoljea postoje dvije verzije. Po jednoj, navodi se da je albanskog porijekla, ali da se rodio u Pljevljima. Zbog toga su ga i prozvali Pljevljakom (Talicali)_9) Druga je verzija da pjesnik Jahja nema nikakve veze sa Pljevljima, kao rodnim mjestom.10> Dalji ivotni put, o kome piu njegovi biografi, je bez ikakvih osporavanja Zna se da je zapoeo slubu kao janjiar, a kasnije je postao konjanik. Zatim je bio upravitelj pet vakufa, to mu je omoguilo vea materijalna primanja Njegovo ime postaje poznato iroj kulturnoj javnosti tek sa tu6) ~ L_ amija H~djosmanovi - Salih Trako, Tragom poezije bosanskohercegovaCkih Muslimana na turskom Jeziku. SaraJevo 1985. 7) Dr Fehim Nametak, Pregled knjievnog stvaranja bosanskohercegovakih Muslimana na turskom jeziku, Sarajevo 1989.

Najvei

8) Toma Popovi, Kad je sedite hercegovackog sandaka premeSt.eno iz Fore u Pljevlja, Prilozi za orijenralnu filologiju, X- Xl//1960 - 61., Sarajevo 1961, 270 9) M. Vasi, Gradovi. 598/9; Smail Bali, Kultura BoSnjaka, Muslimanska komponenta, Wien 1973,
65

10) Duanka Bojani, Jadac u XVI i XVll veku, iz knjige ,Jadac u pro~losti" Limica 1985 129 (dalje: D. Bojani, Jadar) ' '

234

balicom koju je spjevao povodom ubistva princa Mustafe, 6. oktobra 1553. godine.ll) S pravom ukazujui na Rustem-pau, velikog vezira Carstva, kao na jednog od glavnih vinovnika ubistva princa Mustafe, uticao je na iru javnost da ovaj velikodostojnik postane nepopularna linost. Kada se septembra 1555. godine uz pomo svojih pristalica Rustem-paa ponovo vratio na poloaj velikog vezira, preduzeo je mjere osvete prema svima ~oji su ga prije nepune dvije godine. udaljile sa Porte. M.eu njima je bio i pjesnik Jahja-beg. Sa prijedlogom da se ubij.e ovaj poznati pjesnik, nije se sloio sultan Sulejman Zakonodavac i alje ga u zvorniki sandak gdje je udaljivi ga iz prijestonice dobio ziamet sa godinjim prihodom od 30.00.0 aki_l2) Povinujui se donesenoj odluci, Jahja-beg dolazi na dodijeljeni mu posjed. Tu provodi posljednje godine ivota i u dubokoj starosti umire 1582. godine. Predpostavlja se da je sahranjen u Loznici.l2) Pored tubalice posveene princu Mustafi, napisao je i G. endine -.i raz. (Gencine-i raz), mesnevi djelo ,,religioznog i zabavno-didaktikog karaktera koja sa jo etiri djela ini pjesnikovu hamsu."14) Takoe mu je ostao sauvan i kompletan divan. 15) u prvim decenijama XVll stoljea se susreemo sa jo jednim zaljubljenikom u nauku. To je Husein, sin Osmana Talidaka. Onje 1617. godine prepisao Komentar gramatike arapskog jezika (arl;l mara~! al-arwalf) od Ahmeda Dunquza.l6) Sredinom XVII stoljea, prepisiva Redep je prepisao Djelo iz morfologije arapskog jezika (Al-muqaddima fi-t-tarlf) od 'Izzudd!na Abdulwahhaba b. Ibrahima b. Abdulwahhaba az-Zunfam. U naunim krugovima je ovo djelo poznatije pod polu parnim imenom autora kao Kitab 'izzi, a prepisano je 1658. godine.l7) U vrijeme ovog prepisa Pljevlja su imala tri mekteba (osnovne kole), dvije medrese (srednje kole), te dvije tekije u kojima su pored dervia okupljali se i obrazovaniji mjetani.. O tome pie i Evlija elebi u svom poznatom djelu Putopis jer je 1660. godine prolazio kroz ovaj kraj ,lB) Iako ne navodi imena medresa, na osnovu izvora iz drugih sredina poznati su njihovi
Ve

ll ) Radovan Samardi, Sulejman i Rokselana, Beograd 1976,663 12) D. Bojani, Jadar, 129 13) isto, 130

14) isto, 129 15) isto, 129

16) M. dralovi, Bosansko - hercegovaki prepisivai , knj. li, br. 172, 40/1. Navedeni prepis do

paljenja Orijentalnog instituta .u Sarajevu maja 1992. godine nalazio se u ovoj znanstvenoj ustano~~ zaveden pod brojem 372. To isto se odnose i na sve druge rukopise koji se navode u ovom radu, a bili su u Orijentalnom institutu. 17).isto, br. 417,77. I ovaj rukopis.je bio zaveden pod brojem 1164/1 18) E vlija elebi, Putopis, odlomci o jugoslavenskim zemljama, Prevod, uvod i komentar napisao Hazim .abanovi, Sarajevo 1967, 394

235

nazivi. To su: medresa Osman-pae i medresa uz damiju Husein-pae.19) Navedeni broj osnovnih i srednjih kola sam po sebi govori da je ovo mjesto sredinom XVll stoljea imalo dosta obrazovanih ljudi . Zbog toga i ne izne.nauje podatak da u narednim decenijama susreemo jo. vie ljudi koji se bave ne samo prepisivakom djelatnosti nego i izvornim naunim radom. Meu zalj ubljeni~ima nauke iz ovog grada, krajem XVII stolj ea bio. je i Abdulah, sin Hadi Mustafe. Onje 1692. godine prepisao Kratko djelo oteoriji hadisa s komentarom (Nuzha an-n~ar-arh nuhba al fikr.) od ihabuddina ~ada b. Ali b. Haqala al Asqalan1 ja. 2 0) Isti je prepisiva u periodu od 1692. do 170L godine prepisao djelo J:Iusayna 'I~bai as-Sarayi Fara'id li tal,lqiq ma 'ani al-isti' ara (Rasprava o metafori). 21 ) Rad se odnosi na arapsku
stilistiku.

I drugi obrazovani ljudi iz Pljevalja su se tih godina bavili prouavanjem djela koja se odnose na stilistiku. U elji da to bolje proue ovu naunu disciplinu, itali su djela poznatih autora, a neke rasprave su i prepisivali. Vjerovatno da je tada i nastao prepis est djela iz stilistike, a to

su:
l. Kraa rasprava o etimologiji rijei u arapskom jeziku ( ariJ. ar-risala al-'adudiyya fi'l-wad') od 'Alija Quq1ja 2. Rasprava o etimologiji rijei (Ar-risala al-wad'iyya al-adudiyya) od 'Aduddina 'Abdurral;unana b. AQ.mada al-I gi: 3. Komentar rasprave o upotrebi rijei u prenesenom znaenju koju je napisao Abu Lays Samarkandi (Fara'id al-fawa'id li-t:alfqiq ma'aru alisti'ara) od }:iusayna al- 'Isba'I as-Sarayija: 4. Komentar ras prave o upotrebi rijei u prenesenom znaenju (ar.Q. 'ala risala al-isti' ara) od 'Isamudclina Ibrahima b. Muhammada b .. ' Arab aha al-Isfara'inija:

5. Rasprava o tumaenju rijei ,Jstiaze" i "besmele". (Riyad a~-tilibin fi arl:t al-isti'ada wa' 1-basmala) od GaHUuddina as-Suyliyja: (dogmatika). 6. Glosa na Isamudinov komentar Samarkandijeve rasprave o metonimiji (.f:!aiya 'ala ari). ' l~amuddin li risala as-Samarqandi fi' l-isti' ara) od

19) Hajrudin uri, Muslimansko kolstvo u Bosni i Hercegovini do 19 18. godine, Sarajevo 1983, 108; Madida Beirbegovi, Prosvjet:W objekti islamske arhitekture u Bosni i Hercegovini, Prilozi za orijentalnu fJJologiju. XX- XXI, 1970 -71, Sarajevo 1974,283 20) M Zdralovi, Bosansko- hercegovaki prepisivai, knj. ll br. 570, 100. Navedeni rukopis nalazi se u Gaz.i Husrevbegovoj biblioteci pod rednim brojem 338/1 21) isto, knj. L 1991200. Rukopis se nalazi u Gazi Husrevbegovoj biblioteci pod rednim brojem 590.

236

Isma' il b .. Sinan as,-Siwasi..U . odn.osu na druge rukopise, za ove se ne zna godina prepisa.22) Krajem XVII i poetkom XVIII stoljea panju pljevaljskih prepisivaa su privlaila i djela iz erijatskog prava. Ve 1697. godine se susreemo sa prepisom erijatske decizije (Al-fatawa al-' adliyya) od Rasula b. Saliha Aydinija. Ovu pravu raspravu je prepisao Abdurahman, sin Ahmedova.23) Tri godine kasnije susreemo se. sa jo. dva prepisana dj.ela iz erijatskog prava. Abdulfetah, sin ejh Muhameda je prepisao: l. Knjiga kazni i odluka .(KiUib al-l:mdiid wa' 1-al].kam) od Alija b. Magduddi a-ahwardija al Bistrarnija i 2 .. Djelo. o postupku erijatskog suda u sluajevima kontradiktornih dokaza (Malga' al-quddat 'inda ta'aruq al-Bayyinat) od Ganama b. Mul;tammadaal-Bagdadija.24>

U Pljevljima je 170.1.. godine. Abdulah, sin Hadi Mustafe, prepisao: Tablavijev spjev o metonimiji s. komentarom. (M~ma a~-Tablawi fi'l isti'ara wa arl:mha) od Maru?fira Sibta Nasiruddina at-Tablawi. Navedeni rad se odnosi na stilistiku.25) U naredne tri decenije XVill stoljea ne nailazimo ni na kakvo djelo niti prepis poznatih rasprava koji su nastali u Pljevljima. Tek 1733. godine Husein Emin, sin mula Zekerijaha je prepisao Udbenik, komentar djela iz erijatskog prava (Wiqaya ar-riwaya fi maW,'il al-hidaya) od Bur. l).anuddina Sadra a-ari'ja.26) Ve sljedee 1734~ godine Jahja, sin Ibrahimov iz Talide, prepisao je takoe jo jedno djelo iz erijatskog prava: Zbornik fetvi i zbirka zakona sultana Sulejmana zajedno s fetvama (Fetavalma'ruqat/ i kanfinnfune/ od AI:unad b. Mul)ammad al-Imadi, Abu Su'uda. Za razliku od svih do sada navedenili prepisa koji su pisani na arapskom, ovaj je napisan na turskom jeziku.27) Sljedei prepis na koji nailazimo da je prepisan u Pijevljima je 1765. godine. Od nepoznatog autora Ahmed, sin Mustafe, je prepisao Djelo o nasljednom pravu (Al-fara'id).28) Petnaest godina kasnije nailazimo na prepis Komentar djela iz stilistike i retorike (ar}?. tall:lls al-miftal?. fi' l-ma' full wa' 1-bayan) od Sa'duddin at-Taftazarnja.
22) isto, .knj. II, br. 572 do 577, 100/1. Navedeni prepisi se takoe nalaze u Gazi Husrevbegovoj bibliOLeci pod signaturom 38812-8. 23) isto, .knj. ll, br. 583, l 02. Ovaj prepi s nalazi se u Orijentalnoj zbirci Hrvatske znanosti i umjetnosti u Zagrebu pod signaturom 1O 13. 24) isto, knj. ll, br. 587 i 5BB, 102/3. Prvi navedeni prepis nalazio se u Orijentalnom institutu i registriran je pod brojem 74112, a drugi se nalazi u Nacionalnoj biblioteci u Kairu pod brojem 46. 25) isto, .knj .. ll, br. 571, 100. Navedeni prepis nalazi se u Gazi Rusrevbegovoj blblioteci pod rednim brojem 3BB/6. 26) isto, knj. ll, br. BoS, 133/4. Ovaj prepis nalazio se u Orijentalnom institutu u Sarajevu i bio zaveden pod signaturom 1933. 27) isto, knj. ll, br. .BU, 134/5.1sto. kao i u prethodnoj napomeni, pod signarurom l 039. 2.8) isto, knj. n, br. 1238, 193. 1sto kao l u prethodnim napomenama pod signaturom 4354.

237

Spomenuti komentar je prepisao Mustafa, sin Osmanov.29) U Orijentalnom institutu u Sarajevu se nalazio prepis Prirunik iz erijatskog prava (Multaqa al-ab~mr) od Ibrahlma al-l:faJab!ja. Spomenuto djelo je 1794. godine prepisao Ali, sin Salih Ternim a iz Talide.30) I u narednom XIX stoljeu meu obrazovanijim ljudima je bilo pojedinaca koji su se. bavili naunim i kulturnim radom i prepisivakom djelatnosti. Pored mjetana, bilo je i ljudi koji su obavljajui slubu u Pijevljima napisali i neka svoja djela. Meu takvima je i Salih Sidki ehaji - Mahmudkadi. Ovaj roeni Sarajlija je poetkom XIX stolj ea bio kadija u pljevaljskom kadiluku. Tu je 1805. godine napisao Zbirk-u zvaninih pisama i dokumenata (Magmii' a- i Salih $idki Muna'at).31) U navedenoj Zbirci se nalazu vie podataka koji se odnose na pljevaljski kadiluk.

ni sa jednim imenom koje se bavilo naunim radom ili prepisivakom djelatnosti. Tek u drugoj polovini XIX stoljea, tanije u zadnjim decenijama toga vijeka se spominje hadi Hilmi Talidak, poznatiji pod nadimkom Hilmi-baba. Zna se da je roen u Pljevljima~ ali kao i mnoge druge, ivotni put ga je odveo daleko od rodnog mjesta. u Meinu . Meu savremenicima je uivao ugled obrazovane osobe rezervisane na reformne mjere koje su preduzimali vladari Osmanskog Carstva. To je i bio povod pisanju njegovih rasprava u vezi sa stavom Porte prema hrianskom stanovnitvu, njihovom pravu i obavezama. Do sada se zna za dva sauvana rukopisa: a) Medlisi Bosnevie (Mafa.Iis-i Bosnawiyya), djelo koje je napisano u Medini na arapskom jeziku 12. ill 1898. godine (19. evvala 1315.)32> i b) Risala fi siyasea33) Do sada nisam uspio prikupiti neto vie podataka o ovoj obrazovanoj i kontroverznoj osobi porijeklom iz Pljeva!ja Pored poznatih linosti i njihovih djela, od kojih se najvei broj prijepisa nalaze u Orijentalnom institutu i Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, dalja istraivanja starih orijentalnih rukopisa pohranjenih u bogatim arhivama i bibliotekama Istanbula, Kaira, Bagdada, zatim B ea , Venecije i drugih veih naunih centra, doprinijee jo veoj spoznaji n aune, kulturne i prepisivake djelatnosti svih onih koji su stvarali na orijentalnim jezicima u vremenu osmanske uprave u ovim krajevima.
29) isto, knj. ll. br. 1395, 215. Sve kao i u prethodnim napomenama pod signaturom 1500. 30) isto, knj. ll, br. 1505, 233. Signatura 3281. 31 ) H. abanovi, Knjievnost Muslimana, 553/4. Navederu rukopis nalazi se u Gazi Husrevbegovoj bjbliot.eci pod signaturom 193. 32) isto, 694. Navedeni rukopis se uva u Sulejmanija biblioleci u lsLanbuJu, fond Ibrahim ef. Zaveden pod brojem 517. 33) Isto kao i u prethodnoj napomeni j istom fondu. Na ovog inle1 ektualca porijeklom iz Pljevlja ukazao mi je j sire podatke dao sada ve rahmelli prof. dr Ismet Kasumovi.

U narednim decenijama se ne

su sreemo

238

ON SCIENTIFIC, . C ULTURAL AND TRANSCRIBAL ACTIVffiES .O F THE PLJEVLJAKS IN ORlENTAL LANGUAGES IN.mE TIMES OF THE OTTOMAN RULE

The scientific,. cultural and tr.anscribal activities of people who wrote in Orientallanguages (Arabic, Persian and Turkish) have been partially studied. Thus .the results of studies regarding those authors and their work indicate. that r.esear. chers.should intensify studies of the intellectuals of that period .. These. studies would be completed even more successfully if the authors . c ould be. studied according to. the places of their birth, and if the places, where famous works. were written, were also studied. That is the reason why this paper discusses. Plj.evlja as one of the more significant .cities of the Bosnian eyalet, in which scientists and writers lived. In this .city., which became the seat of Herzegovina sanjak-beys in .1576, .the. tradition of studies of several scientific disciplines was present. Therefore, sevaral scientific .works from various disciplines were written or translated in Pljevlja. Thirteen persons who liv ed in Pljevlja are mentioned in the period from the middle of the XVIth century to the end of the XIXth century as those active in the fields of science, culture and as transcribers. This paper mentions twenty four works from that period and nineteen of these works were transcripts. The majority of these works and transcripts are kept now in the Gazi Husrev.-bey's.Library and the Institute of Oriental Studies in Sarajevo. That is only a part of the manuscripts known to the wider scientific and .cultural public. Probably a larg.er number of these works are still kept in larger libraries and archives, both in the country and abroad, and will probably. one day becom.e known and accessible to a wider circle of interested people.

239

Muhamed Bukovi

NAPORI ZA UVOENJE...,NARODNOG JEZIKA U POETNE VJERSKE SKOLE MUSLIMANA

Dva okupatora naih prostora nisu se posebno trudili da nametnu svoj jezik pokorenim narodima: Francuzi u doba Napoleonove Ilirije i Osmanlije u zaposjednutim dijelovima Balkanskog poluotoka. Ova konstatacija posebno je vidljiva onda ako se odnos prema jeziku ovih dviju sila uporedi sa odnosom kakav su imali drugi okupatori (Austrija, Mleci, Maarska), koji su u pojedinim razdobljima (Babov apsolutizam), svim oblicima, posebno represivnim, nastojali uvesti svoje jezike u sve oblasti javnog ivota. Ta okolnost znatno je doprinijela da se na jezik cijelo vrijeme osmanske vladavine uvao i njegovao, osim to je u leksikom fondu obogaen brojnim turcizmima od kojih su neki naim pojmovima dali i nove semantike i stilistike vrijednosti. Na jezik bio je dugo vremena na Porti diplomatski jezik i sa takvim statusom ravnopravno se natjecao za primat sa tada svjetskim jezicima (arapskim, turskim i perzijskim), jezicima nauke i diplomatije. U neizbrisivom mi je sjeanju ostao jedan detalj koji je nama, uenicima gimnazije, saopio jo prije rata profesor historije predaje "poturica" Mehmed-paa Sokolovi ultimatum proslavljenom hrvatskom junaku Nikoli Zrinskom na hrvatskosrpskom jeziku, a Zrinski nareuje da mu se tekst najprije prevede na maarski kako bi ga uzeo u redovan postupak. Bezbroj primjera moe se navesti koji svjedoe o velikoj ljubavi naih ljudi prema maternjem jeziku. Pa i oni koji su, bavei se knjievnim i naunim radom, pisali na stranim jezicima, u syakoj prilici su isticali prednosti naeg u odnosu na orijentalne jezike. I u tome dobrano protjerivati. Tako Mula Mustafa Baeskija, istiui bogatstvo leksike naeg a siromatvo turskog jezika, uzima primjer varijacija znaenja naeg glagola otii za koji je naao ravno 45 izriaja, dok za taj isti glagol, kako tvrdi Baeskija, arapski ima tri, a turski jezik samo jedan izriaj. Hazim abanovi mu zamjera na takvoj tvrdnji i to objanjava Baeskijinim nedovoljnim poznavanjem arapskog i turskog jezika i takve tvrdnje naziva "naivnim i apsurdnim".O Nije bez znaaja da li su

J) abanovi Hazim: Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973. str. 544.

241

tvrdnje tane ili ne, ali je sigurno istina da iz njih isijava velika ljubav prema maternjem jeziku, ljubav koja itaoca nadahnjuje ponosom, pa mu takva pretjerivanja i ne uzimamo za veliki grijeh. Prisnost prema svome jeziku nije moglo nita umanjiti, pa ni okolnost da je arapski jezik jezik vjere i najsvetijih knjiga. lli jedan drugi primjer: S. Baagi navodi sluaj kada je HikmetArif-beg Rizvanbegovi, da bi pokazao izraajne mogunosti naeg jezika, izrecitirao jednu strofu u kojoj je istaknuta distinktivna vrijednost akcenta, to je na prisutne ostavilo jak dojam~ 2) Sad se moe postaviti pitanje zato onda iz tog perioda nemamo bogatiju pisanu rij e na naem jeziku? Zato je alhamijado knjievnost i po obimu i po literarnom dosegu daleko ispod knjievnih ostvarenja na orijentalnim jezicima? Odluuj ui faktor je bila okolnost da su se svi redom kolovali na obrazovnim ustanovama na Orijentu, jer u svojoj zemlji za to nisu imali mogunosti. Uostalom ti jezici bili su na razini svjetskih jezika i djela pisana na tim jezicima mogla su s tei naunu verifikaciju. Pi ui na stranim jezicima. nisu to inili zbog uvjerenja da je njihov jezik nieg ranga, nema u tom ponaanju dodvoravanja veim i razvijenim narodima. Da se taj brojan spisateljski potencijal potrudio da se turski jezik kao jezik dominacije ili arapski jezik kao jezik religije uvede u sve javne, a potom i privatne sfere ivota, ne znamo kakav bi to imalo odraz na dalji tok razvoja naeg jezika poslije pet stoljea osmanlijske vlasti. Vrijedjelo bi podrobnije izvriti uporednu analizu prema maternjem jeziku pisaca i drutveno-politikih slubi u raznim krajevima nae zemlje - odnos hrvatskih latini sta, odnos javnih radnika i srpskih pisaca u Vojvodini poetkom 19. stoljea u procesu stvaranja razliitih kombinacija jezikih organizama.
JEZIK U POETNIM VJERSKII\1 KOLAMA MUSLIMANA
poetnim vjerskim kolama vjerska nastava se izvodila na nekoj udnoj jezikoj simbiozi. Ali prilino rano meu tadanjim intelektualcima i

vjerskim funkcionerima javljala se misao o upotrebi narodnog jezika u ukupnoj kolskoj nastavnoj praksi, jer je turski jezik bio djeci nerazumljiv, a i metodika nastave bila je fonnalistika i nije budila zanimanje kod djece. Koliko je do sada poznato Muhamed Velihodi Razi (1722-1786) prvi od muslimanskih intelektualaca postavio je zahtjev da se nastava vjeronauke u mektebima izvodi isklj uivo na narodnom jeziku , umjesto djelimino i na ~rsko~ ~ ara~skom jeziku. Razi je bio mnogostrana obrazovan - poznavao Je ad~str~tlVn o-pravne propise, pisao albe i predstavke graanima, poznavao Je solidno algebru, astronomiju. Autor je i djeci upuene pjesme uj te,
2) Safvet-beg B~agi: Izabrana djela, Sarajevo, 197 1, str. 192.

242

djeco, svikoli napisane s pedagokim taktom. i leksikom primjerenoj mladim biima. Vojislav Bogievi u svoj.oj Istoriji razvitka osnovnih kola u BiH, pozivajui se na Vl. Skaria, navodi kako. je Razi zavjetao svoju kuu za enski mekteb u Sarajevu s naroitom eljom da tu "jedna sposobna uiteljica pouava ensku. djecu djecu Kur'anu i ostalim naukama".3) Meutim, prvi strastveni zagovornik uvoenja narodnog jezika u kolsku nastavu bio je. Omer.Humo. Poznat kao narodni prosvjetitelj uoio je nunost reforme u cilju podizanja vjersko-prosvjetnog ivota Muslimana. Htio. je to uiniti na najnep.osredniji nain - putovao je po naseljima, drao predavanja i poduavao seljake. Nepravedna je ocjena koju je o njegovom radu iskazao H. Kiki, koji Huma svrstava u opsk.urna imena u bosanskohercegovakoj literaturi naglaavajui da su sve njegove poruke tetne za
itaoce.4) Meutim , Hamza Humo .smatra da je on jedan od "poznatih uzgaj ateomladine, a istie i njegov spisateljski rad (Savjete)".5)

lja

Hum o potie iz poznate.mostarske obitelji Huma. Oskudni su podaci o njegovu ivotu. Slubovao je kao nastavnik u Konjicu na medresi, a umro je dvije godine nakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine. Napisao je. ilmihal Sehlet-ul-wusul, pjesme: Savjeti,. Molitva bosanska, Pohvala knjiga i u njoj strofa. Humin ilmihal prva je knjiga tampana arebicom u Bosni (Sarajevo) 1875. g. Istina, prije Huminog i1mihala Mehmed Zaim Agi iz Bosanskog Broda napisao je udbenik islamske vjeronauke pod naslovom Od virovanja kitab i litografirao ga u Carigradu 1868. g. Prema tome, ipak je Humin ilmihal prvi udbenik tampan naim jezikom u Bosni.. Uz ilmihal tampao je i etiri pohvale. Literarna vrijednost ovih tvorevina je skromna, znaaj .ovih djela je. u tome to je u njima istakao odluan zahtjev za uvoenje narodnog jezika u nastavu koju je, po njegovom miljenju, trebalo. reorganizirati. Osim zamjene turskog naim jezikom. Humo se zalagao da se napusti okamenjena tradicija, da se iskljui mehaniko pamenje pravila, da se odstrani ablon i kruta forma. Kako bi naputanje arapskog pisma znailo potpun neuspjeh reforme, sn1atrao je da treba zadrati arebicu koju su sva djeca poznavala. U predgovoru llmihala Hum o pie: "Dobro znadi, svakom insanu svoj jezik od sviju jezika odve la-

3)
117.

Bogievi

Vojislav: lstorija razvitka osnovnih kola u BiH od 1463-1918, Sarajevo, 1965. str.

4) Kiki Hasan: Nekoliko svijeilih i nekoliko opskurnih imena u Be-Ha literaturi. -Almanah savremenih problema, Zagreb, 1936, str. 156. 5) Humo Hamza: lz zaboravljene knjievne Bosne. -Politika, boini br. 33/1936, str. 15, od 6, 7. 8, 9.1.

243

gan je. Nama Bonjacima na jezik veoma je lagahan da se opie arapskim resrni-hatom i j azijom kao to je u Musafu". Da je situacija za reformom poetnih vjerskih kola bila zrela, da je djeci mehaniko zapamivanje pravila na jeziku koji nisu nita razumjeli tvaralo tekoe, najbolje je okarakterizirao Hamdija Muli rijeima: "Dijete prolazi kroz knjigu kao ovjek zavezanih oiju kroz nepoznat k.raj".6) Humo je bio zagovornik osavremenjivanja cjelokupnog odgojnoobrazovnog rada - bio je pristalica stvarne i racionalne nastave, upuivao je seljake kako e bolje obraivati zemlju, a u tumaenju vjerskih propisa bio je veoma fleksibilan. Ali najvie upornosti pokazao je u nastojanju da se u vjerske kole uvede narodni jezik. Poznata je njegova maksima izreena u pJeSmi Pohvala knjiga u slavu maternjeg jezika:
ubhe je babin jezik najlanji. Srako njime vama vikom besidi.
Bre~

Ekspresivnost ove konstatacije pojaava ilcavski izgovor i glagol besidi koji asocira na vrijeme u kojem je izraajnost i ljepota jezika dolazila do izraaja kad se njim besidilo, a ne govorilo, jer besidu kao usmeni vid kazivanja i saopavanja krasile su top1ina. neposrednost i melodinost. Kao prilog llmihalu Humo je tampao i etiri pohvale od etiri razliita autora: travnikog muftije sarajevskog muderisa Abdulaha Sarajli, treu mostarskog muftije Mustafe Sidika Karabega i etvrtu od Ahmeda Nijazije Bosanca, uitelja iz Travnika. U sve etiri pohvale kao naj vea vrijednost llmihala istaknuto je da je pisan narodnim jezikom. Poslije okupacije Bosne i Hercegovine zapoela je prava aktivnost za reformu cjelokupne nastave, a u tim reformiskim zahvatima uvoenje narodnog jezika u nastavru proces imao je pri ori tetan zadatak. Na prvom mjestu trebalo je napisati udbenike na naem jeziku, naravno arebicom kao pisma poznatog svim graanima, pa i djeci. U narednih nekoliko decenija pojavio se veliki broj udbenika i priru nika koji su znatno doprinijeli osavremenjivanju nastave, a posebno su omoguili djeci da razumiju ono to im se predaje. Zauuje i danas. poslije vie od osam decenija, da su prosvjetni radnici zastupali i za ovo vrijeme jo nedostignute zahtjeve pedagoke teorije i prakse. Tako Muli Hamdija u svojoj knjizi Za reformu nae nastave uoava znaaj nekih pretpostavki od kojih zavisi uspjenost organizacije rada obrazovnih ustanova, a posebno uspjenost tehnologije nastavnog procesa, od-

-------

6) MuJi Hamdija: Vjesnici napredn.ijeg tumaenja islamske nauke u nas. Kalendar Narodna uzdanicv.a 1943. g. Sarajevo,1942. str. 104.

244

nosno primjene suvremenih didaktikih postupaka. Osim rasprave kakav treba da bude koncipiran nastavni plan i program, kakve treba upotrijebiti nastavne oblike i nastavne metode, u knjizi se govori i o tome kakav treba da bude raspored sati i koja nastavna sredstva treba upotrijebiti. Autor ovog prirunika tretira i onu suptilnu stranu nastavne problematike - teoriju i psihologiju u.enja. S.truno. usavravanje, ukljuujui tu i opekulturno obrazovanje, imperativ je. za uspjeno. izvoenje nastave. Koliko je pisac temeljito zahvatio cjelokupnu problematiku iz ove oblasti najbolje se .vidi iz poglavlja Raspored sati. Naoko sitno pitanje, a u stvari veoma znaajno, to se potvruje injenicom da s. e. ni danas u kolama nije uspjelo rijeiti pitanje dobro usaglaenog rasporeda sati, pa se u satnicama :veoma esto na prvim satima nalaze laki, a na posljednjim mjestima tei predmeti. Ov.o je bilo potrebno istai kako bismo predoili okvire. refonne poetnih vjerskih kola u ijim zahvatima uvoenje narodnog jezika zauzima znaajno mjesto. Imponuje da s. e ovakvi zahtjevi pojavljuju jo prije osamdeset godina. Prvi udbenik pisan h.rvatskosrpskim jezikom je po.etnica Ibrahima Berbia pod naslovom Elif bai bosnevi sa starom i novom j azijom - bosanska elifnica. Tiskana je u Carigradu 1886.. g. Zanimljivo je da su ispravci na posljednjoj stranici pisani latinicom i irilicom. Intenzivna aktivnost na reformi cjelokupnog obrazovnog sistema poinje u periodu iza okupacije 1878. g. Osim drugih povoljnih okolnosti za plodan rad, posebno u cilju uvoenj a narodnog jezika u kole je i injenica da su se u to vrijeme iz Carigrada u domovinu vraali diplomirani studenti nosei sa sobom i zahtjeve za refonnama kao i zahtjeve za izdavanje udbenika na naem jeziku. Po svojim koncepcijama reforme nastave veoma je zanimljiv Sejfulah Proho, cazinski muderis. Osim to je bio odluan borac za uvoenje narodnog. jezika, mnogim svojim zahvatima u pravom smislu rijei nastojao je osavremeniti tehnologiju nastavno-obrazovnog procesa. U letarginu , monotonu atmosferu koja je vladala u mektebima nastojao je unijeti malo veselih tonova, uiniti nastavu djeci dragoj, pa je u svoj mekteb uveo predmet pjevanje i nije za stanovnike Cazina bilo iznenaenje kada bi, prolazei pored mekteba, uli pjevuanje djece. Napisao je dva udbenika Bidajet-ul-inas - vjeronauna knjiga za djecu i odrasle i Ahvali-nisa, namijenjena enama, stilski i sadrajno teka za itanje. Ibrahim Berbi je autor i udbenika Bosansko-turski uitelj - Carigrad 1893. Za oznaavanje naih glasova morao je izliti oblike arapskih slova koje arapski alfabet ne pozna. Ta njegova upornost zasluuje svako priznanje, jer se njoj ima zahvaliti to je svjetlo dana ugledalo jedan udbenik jo prije gotovo .100 godina. Neto kasnije izii e iz tampe sufara Saliha Emina Aliehia pod naslovom Elif bai arebi - doivjela je nekoliko izdanja:

245

pnro 1899., kako stoji na korici prvog izdanja, koje se uva u privatnoj biblioteci Alije Sadikovia iz Tuzle. drugo 1907, tree 191 O. te 1942. godine. Zahtjevi za reformom obrazovnog sistema dobili su na intenzitetu pojavom listova: Tarika. Muallima, Misbaha, Jeni Misbaha i kalendara Mekteba. Meu prioritetima istiu se zahtjevi za uvoenje narodnog jezika Tako ve u prvom broju Tarika7> naglaava se zahtjev da se li st tampa na istom jezil.'U bosan kili Muslimana. 8) Urednitvo istie potrebu unapreenja ope pi menosti i izraava nezadovoljstvo zbog prakse da se nastava izvodi na stranom jeziku, djeci nerazumljivom , pa se rezultati obrazovnog procesa svode na mehaniko pamenje okotalih pravila na turskom i arapskom jeziku. U daljem tekstu izriito se trai da se nastava izvodi na Bonjakom jezik-u. jer kod nas dijete od 5-6 godina, koje ne zna estito ni dvadesetak rijei, mora da ui prve vjerske propise nepoznatim mu jezikom i zato imamo od tog nemarnog rada ove posljedice; dijete ui u mektebu 3-4 godine, a za to vrijeme ne moe savladati turskog jezika ni toliko da bi mogao sam bez tue pomoi iz najglavnijeg kitaba razumjeti.9) Urednitvo je i u narednim brojeYima vie puta naglaavalo znaaj upotrebe narodnog jezika, a i itatelji su podravali takve zahtjeve Urednitva to se vidi iz pisama upuenih tom listu. I drugo godite Tarika stalno podrava aktualnost uvoenja narodnog je: zika u javni ivot i kategoriki se trai prekid s naslijeenom tradicijom, a posebno prekid s praksom po kojoj ,,nejaka djeca po mektebima dangube i svoje skupocjeno vrijeme uzalud troe oko ono par turskih rijei "Jedina namjera. istie se. jeste da uenici mogu itati lijepe i poune lanke na naem jeziku, pa druge namjere nisam imao, navodi se u jednom lank.u .lO) List Muallim ,11 ) koji se pojavio poto je prestao izlaziti Tarik, takoer je u prilozima isticao ovu ideju, a i sam je najavio da e ne samo tampati lanke na naem jeziku nego da e i. ako to autor eli, upotrebljavati uz arehicu i pismo latinicu. Jedan suradnik zamjera urednitvu to ovaj jezik naziva ,Jlairn i maternjirn" a ne bosanskim, kako ga narod naziva.t2) Grednitvo je donosilo i priloge kojima je davalo praktina uputstva za obradu nastavnih jedinica, pa tako u lanku Pismeni znaci istie znaaj poznavanja pravila interpunkcije koja moe imati od lu an utjecaj na znaenje misli:
7JTarik. tist za pouku i zabavu. Vlasnik hadi Fehim Kuukali, urednik Demaludin a~evi. Prvi broJ iiJSao je l. JUDa 1908. lziSla su dva g~ ta 8) Tarik, ibidem, 3. 9 ) Taruk, ibidem. 3
10) Muhamed Dt.emaludi.n. Potovanim it.at.eljima i prijateljima.- Tarik, 211910,204. ~ ll J ~uallim. glas.ilo m~slimans~g mual~mskog i imamskog drutva za BiH. List za pouku i za sl.al~ke lill.e~e mualhma 1 Jmama u BiH. Uredio Muhamed Seid Serdarevi. Prvi broj iz:iSao 191 O. g. 12) L Hald: O arapskom pismu kod nas i u Muallimu.- Muallim, I, 1911 , 1O, 163.

246

neprijatelja, malaksala vojska stie i Gonei neprijatelja malaksala, vojska stie. u Navodi se .ovaj primjer gdje mjesto zareza daje razliito znaenje istoj . . receruc1. l u drugom goditu Muallima istie se potreba da se istraje na uvoenju narodnog jezika s pismom arebicom u javni ivot, a u treem go.ditu posebno je zanimljiv dio izvJetaja Komisije. za inspiriranje mekteba u kojem se kae: "Definicije koje su prijevodi s turskog jezika stilski i jezino su nezgrapne, pa su djeci nerazumljive''. Inspektori predlau izradu dobrih i valjanih udbenika i to na naem jeziku jer "s turskog jezika uiti vjeronauku, sve kad bi mualimi poznavali perfektno taj jezik,. ne ide pa ne ide, a to sam prije bio osvjedoen,. a i sad sam se jo vie osvjedoio udbenici na turskom jeziku su za djeji uzrast teki i neprikladni. 13) U listu Misbah14) zahtjev za uvoenje narodnog jezika je manje naglaen ve i zbog t.oga to je njegova prak.tina primjena prihvaena od veine javnih i prosvjetnih radnika. Prilozi u Misbahu su na vioj jezinoj razini od lanaka u prva dva lista to. je najbolji dokaz koliko je urednitvo, posebno Sakib Korkut, posveivala panju jezinom izrazu. Sa zadovoljstvom se istie okolnost da je u planu za reformu Dar-ul-mua11imina predvieno izuavanje bosanskog jezika s knjievnou.I5) Za praktinu realizaciju ovih napora najvie je uinio kalendar Mekteb. U njemu je tampana sufara- poetnica za uenje arapskih slova u mektebu, za I razred Mekteb-ibtidaija u Bosni i Hercegovini, koju je nsloio i napisao" Hajrovi Murad Hulusi, muallim iz Bihaa. Autor iznosi i metodska uputstva za izvoenje nastave pod naslovom Dvije-tri o sufari od kojih se neka odnose i na jezik, pa se kae "da se autor trudio da gradivo bude izloeno istim narodnim jezikom, kako bi dijete moglo nauiti i osnovne pojmove maternjeg jezika". Odmah potom poelo je tampanje udbenika na naem jeziku za sve uzraste korisnika obrazovanja, ali preteno za polaznike mektepske nastave. Ovi konkretni poduhvati nailazili su na odobravanje javnosti, izuzev konzervativnih i nedouenih sveenika, koji su javno govorili "da ako izgovori molitvu na naem jeziku, onda ne ui nego samo govori". Takvi se nisu slagali ni sa pismom arebk.om smatrajui da se arapskom alfabetu ne smije
~

"Gonei

13) Izvje~e o inspiriranju mekteba: Muallim, 3/1913, 11-12, 177. 14) Misbah, organ Udruenja bosanskohercegovake ilmije. Ureuje redakcijski odbor. 163 . 15) Ostvarena refonna medrese i dar-ul-muallim.ina, Misbah, 1/1913.20-21, .

247

ni jedna taka u ortografiji dodati ni oduzeti. Jedan neuki vjernik kae: "To
pismo je nekako ko prevrnu to, hoda veli da u njemu ima puno vie nokti (taaka) i da se more sevep (zbog) jedne nokte izii iz dina, a kamoli sevep vie nokti".16)

Ali puno glasniji su bili pristalice reforme. U kalendaru M ekteb jedan italac u lanku Mektebi-ibtidaije u Bosni i Hercegovini zduno se zalae za uvoenje narodnog jezika u obrazovne ustanove i zagovara naputanje arebice. a prihvatanje latinice. Treba napomenuti da j e arebica kao pismo i shvaena od njenih zagovornika samo kao prelazni oblik ili bolje rei kao most na prijelazu sa turskog i arapskog jezika na narodni jezik. Meutim i kao privremeno rjeenje postala je ubrzo prepreka na putu unapreenj a obrazovnog sistema i prosvjeivanja masa i ukljuivanje u evropske tokove. Ogromna je uloga Demaludina auevia u reformskim zahvatima obrazovnog sistema a posebno u -naporima za uvoenje narodnog jezika u nastavni proces. Da bi se to moglo ostvariti , bilo j e potrebno izraditi udbenike i prirunike, pa j e njegovom zaslugom zapoela jedna za ono vrijeme impozantna i zda vaka aktivnost. Sam je pisao udbenike, pokretao i ureivao listove, sazivao i organizirao skupove i vodio ankete i svim drugim oblicima djelovanja nastojao da pokrene cjelokupni vjerskoprosvjetni i kulturni ivot Muslimana. Naglasak je stavljao na ulogu narodnog jezika kao preduvjeta svakoj reformskoj nakani. Na sjednici prve Prosvjetne ankete 1921. godine je rekao: "Gospodo, poetna vj erska i srednja nastava nije sreena ( ... ) Prije 15-16 godina predavala se vjerska nastava na turskom i arapskom jeziku, a ja gdj e god sam dolazio vidio sam da predavanje na nepoznatom jeziku ide vrlo teko, pa sam poeo zagovarati da se izdaju poetne vjerske knjige na naem jeziku a arapskim slovima. Dobio sam u tome i sumiljenika i saradnika. Prigovaralo se ispoetka ovim mojim nadzorima, ali je meni ipak uspjelo da izdam i pro turim u narod podosta ovakvih knjiga Poslije, kada sam stupio kao reis-ul-ulema, to sam onda ozbiljno pristupio tampanju ovih knjiga. pisanih arapskim slovima, a na naem jeziku, te sam izradio I i II ilmihal, tedvid i tanhi islam. U ovom su mi pomogli kao strunjaci E. Mulabdi, Hamdi ef. Muli".1 7) Edhem Mulabdi istie da je auevi imao od prirode osjeaj za svoj materinski jezik, volio ga je , nij e ga proglaavao manje vrijednim u odnosu na ostale svjetske jezike. Njegova usmena izlaganja bila su jezino dotjerana, pa Mulabdi pie: ,,I sam nain izlaganja osvaja slu aoce - mjesto dota-

16) O naim prilikama. Kalendar Melaeb, fl/1908, str. 79. 17 J Hadimuli Mustafa: ta je merhum H. M D.. auevi uinio za na!u vjersku nastavu. Novi behar, Xl , god. 1937-38, broj 20, str. 317.

248

danjeg nerazumljivog, njegovo je tumaenje posve jasno. Mnogobrojne tue rijei i rijei srasle sa svojim pojmovima zamjenjuje sa novim razumljivim, mnoge nerazumljive sadrine, kao naroito udeavane zamrenij~ u njeg postaju jasne".l8) Njegovom ovako odlunom stavu u pogledu uvoenja narodnog jezika u kole i javne vjerske ustanove isto tako odluno su se suprotstavljali konzervativni krugovi i to ne mali broj i ne beznaajni pojedinci. ,,Pisati udbenike na narodnom jeziku", govorili su pristalice tradicije, a mase su u poetku to prihvatale," bilo je nedoputeno, jer su, po njihovom miljenju latinica i irilica "vlako pismo". Egzek.utivni odbor, kao politiki predstavnik Muslimana, uputio je izaslanstvo sa zahtjevom aueviu da prestane s prevoenjem vjerskih udbenika na na jezik kao i sa reformom kola. auevi je ostao uporan i odgovorio im je: "Ovo je ovako za narod i za vjeru najbolje, pa u na tom raditi svim silama, pa makar me narod u svome neznanju, konzervativnosti, fanatizmu i kamenovao". Nekoliko naprednih javnih radnika i intelektualaca podralo je au evia, meu kojima je podrka Hamdije Karamehmedovia, lana Islamske prosvjetne ankete, bila od presudnog znaaja. U listu B ehar propagirao je ideju o uvoenju narodnog jezika u poetne vjerske kole te zahtijevao da se vjerski udbenici piu na narodnom jeziku. Pokree list Tarik objanjava, kako smo ve istakli, razloge za upotrebu narodnog jezika,. a 1907. g. izdaje kalendar Mekteb i u njemu poetnicu za uenje novog pisma (arebice). Treba vie puta naglasiti njegovo stanovite da je pismo arebica samo prijelazni oblik za prihvatanje latinice i irilice od kojih je u toj fazi reformskih zahvata narod zazirao. Podstie izdavaku djelatnos t i sam uestvuje u izdavanju vjerskih knjiga na naem jeziku. Zahvaljujui njegovom angairanju, a i obilnoj pomoi bliskih suradnika: Sejfulaha Prohe, Abdulaha Sofia, M. Seida Serdarevia, Ahmeda Mahinia (tajnika) tiskao je oko 50.000 primjeraka, da bi taj broj kroz 20 godina dostigao cifru veu od pola milijuna naslova. im se odnos italaca prema pismim a latinici i irilici promijenio, list Misbah utire putove za uvoenje ovih pisama umjesto arebice. Rezultati su ubrzo uslijedili - djeca su s lakoom savladav ala gradivo, interes za nastavu se vidno popravio, a to je najvanije, kako is tie M. Panda, djeca su sada nesmetano mogla nastavljati obrazovanje u osnovnim, srednjim i viim kolama.

18) Mulabdl Edhem: Merhwn reis-ul-ulema H. M auSevi kao vaiz. Novi behar, god. XI 1937-38,

broj 20. str. 306.

249

Tako zahvaljujui mnogostranoj akciji u refozmskim zahvatima obrazovanja i odgoja, afirmacija narodnog jezika i u poetnoj fazi pisama arebice, a kasnije i latinice i irilice je ostvarena zahvaljujui najvie izdavakoj djelatnosti, posebno udbenikoj. Arebica kao pismo dominirala je sve do Druge islamske prosvjetne ankete 1929. g. koja je inicirala izdavanje udbenika pisanih iskljuivo latinicom i irilicom. Tako je tampan Mali ilmihal Sulejmana Mursela i Uputa za poetnu islamsku vjersku nastavu u mektebima i osnovnim kolama Hamdije Mulia. Arebica je kao spona izmeu vremena koje je nepovratno odlazilo i vremena koje je naglo i brzo zapljuskivalo nae krajeve odigrala izvanredno znaajnu ulogu, pa je turski i arapski jezik mogao odmah ustupiti mjesto naem jeziku.
EF'F'ORTS TO INTRODUCE THE VERNACULAR INTO MUSLIM ELEMENTARY RELIGIOUS SCHOOLS

In the introduction of this article, the author states that the vemacular was preserved in Bosnia and Herzegovina during the Ottoman rule primarily due to the tolerant attitude of the Ottoman authorities, but also due to the great love of Bosnian Muslims towards their homeland. The author confirms his statement with individual examples.

The first efforts of introducing the vemacular into the elementary religious schools were recorded very early /Muhamed Velihodi Razi, 17221786/. The frrst fiery advocate of the introduction of the vemacular into the teaching process was Omer Humo, the author of the ilmihal Sehlet-ul-wusul and the author of several poems. In one of these poems he emphasizes the importance of the vemacular, and he says: "Without doubt the language of one' s father is the sweetest, That is the way in which all talk to you" After the occupation of Bosnia and Herzegovina in 1878, the efforts for a complete reform of the schooling system began, with a special emphasis on the requests for the introduction of the vernacular. A large number of textbook.s were written in the vemacular, but using Arabic script. The first textbook of that kind was the primer Elif bai bosnevi by Ibrahim Berbi, printed in Istanbul in 1886. Berbi is also the author of the textbook under the title Bosnian - Turkish Instructor, printed in Istanbul in 1893. Some time later the sufare Elif bai arebi by Emin Salih Aliehi was printed. The requests for introducing the vemacular into schools were especially prominent in the magazines Tarik, Muallim, Misbah, Jeni Misbah and in

250

the calendar. Mekteb. The. greatest credit for the introduction of the vernacular into schools should be. given to Demaludin auevi., who began with the publishing of journals, writing of textbooks and evea he himself participated. in their creation.. A total of 500.000 editions were printed in the vernacular,.but in Arabic script. This. type of writing dominated tilll929, when the Second Islamic Questionnaire of Education initiated the. publishing of textbooks exclusively in the Latinic and Cirilic script.

..

l l

r
251

Fehim Nametak

INSTITUCIJA NEKIBULERAFA U BOSNI I HERCEGOVINI

U ulemanskom staleu, institucija nekibu-1-erafa nije toliko rairena. U tome uzroku je sadrano i objanjenje zato se o nekibu-1-erafuna ne zna onoliko koliko se zna o kadijama, muderisima, muftijama, kazaskerima i drugima, koji su zbog svoje vane uloge prisutni u brojnim dokumentima, bilo lokalnog, bilo ireg znaaja. Bosna i Hercegovina je dala veoma veliki broj alima u svim ovim zvanjima, pa je ak u XIX stoljeu i jedan ejhu-1islam bio na ovjek, Mehmed Rafin-efendija Hadiabdi iz Rogatice. Nekibu-1-erafi su se pojavljivali samo ondje gdje je bilo potrebno da zatite interese erafa, dakle u onim krajevima gdje je erafa, tj. erifa i sejida bilo. Prije nego to iznesemo naa saznanja o prisutnosti institucije nekibu-1-erafa u Bosni i Hercegovini, saopiemo ukratko ta znai sam termin nekibu-1eraf. Iako islam u principu ne priznaje krvno plemstvo, u izvjesnom pogledu su Muhammedovi, a.s., potomci bili privilegirani u nekim islamskim zemljama od treeg stoljea po hidri. U islamu, pod utjecajem iitskog gledanja na svijet i zbog sve vee privrenosti Poslanikovoj osobi, poela se odavati posebna poast potomcima Muhammedovih unuka Hasana i Huseina. Hasanovi potomci su nazivani erif (mnoina: urafa i eraf), a Huseinovi sejji d (mnoina: sadat). Tennin sejjid, u ranijoj historiji islama, oznaavao je i plemskog vou, a erif je u prvo vrijeme islama, oznaavao funkciju uvara abe (Ka 'ba), to je dugi niz godina bila privilegija porodice Kurej. Kasnije je i titula sejj ida i erifa toliko izgubila na znaaju da je na primjer, u XIX stoljeu gotovo svaki kadija pred svoje ime stavljao se.ijid, dok su se erafom nazivali iole ugledniji ili bogatiji graani. Podjela na sejjide i erife potjee od vremena vladavine dinastije Fatirnida u Egiptu (H. 297-565, odnosno 910-1171. godine). l) Djeca iz braka u kojem jedan od roditelja pripada erifima, a drugi sejjidima prozivana su

l) I. H.

Uzunarili,

Osman li Devleti nin ilmiyye Teki lati, Ankara, TT, yayinlarindan, 1965. str. 349.

253

erif-sejjid. Za vrijeme A basida (750-1 258), po prvi put su uvedeni znaci raspoznavanja sejji da i erifa. Ti znaci su bili zeleni saruk i zeleni ogrta , a ene koje su pripadale rodu sejjida ili erifa nosile su zeleni pokriva na glavi. Ako bi neko od erifa ili sejida postao ejhu-1-islam, umjesto zelenog stavljao bi bijeli saruk, znak ejhu-1-islama, jer je ejhu-1-islam najvia kategorija u rangu uleme pa je morao imati i posebno obiljeje.. Vremenom je erifa i sejida bilo sve vie, pa se ukazala potreba da se neko brine o njima, da zastupa njihove interese kod vladajuih dinastija. U Osmanskom Carstvu su ve od vremena Orbana (1385) sejjidi i erifi bili osloboeni izvjesnih davanja. 2) Poto je institucija sejjida i erifa u Osmanskom Carstvu preuzeta od Ilhanida i Selduka to su i berati o oslobaanju od poreza i drugim privilegijama izdavani na perzijskom jeziku. Mjesto nekibu-1erafa (zastupnika erifa i sejjida) u Osmanskom Carstvu je ustanovljeno za vrijeme Yildirim Bayezida 802. (1400. g), a prvi je ovu funkciju obnaao Seyyid Ali Natta Muhammed iz Bagdada, uenik Emira Bubarija, koji je uz ovu funkcij u obavljao i funkciju ejha novoosnovane tekije, poznate pod imenom Ishalcija u Brusi. Jedno vrijeme, za vlade Mehmeda II (1432-1481) ova institucija je bila ukinuta, ali je ubrzo obnovljena. Uitelj Bajezida ll (1447-1512) bio je nekibu-1-eraf Seyyid Mahmud b. Seyyid Abdullah. Od tada je funkcija nekibu-1-erafa egzistirala, imajui vei ili manji znaaj , sve do gaenja Osmanskog Carstva. O njihovu znaaju u odreenim vremenima govore i njihova primanja iz dravne blagajne. Do kraja XVI stolj ea nekibu-1-era.fi su linali dnevnu plau 25 aki, a tada se poveava na 75 aki. Od konca XVI stoljea na poloaj nek.ibu-1-erafa su obino postavljani razrijeene kadije Istanbula i kazaskeri iz redova sejjida i erifa. Ako su nekibu1-erafi postajati kadije, obino su ostajali due od uobiaj enog kadijskog mandata i samo su u nunim sluajevima bivali razrjeavani dunosti. Pri imenovanju velikog carigradskog nekibu-1-erafa ceremoniji je prisustvovao veliki vezir koji je doekivao nek.lbu-1-erafa na nogama. Ponekad su nekibu-1-erafi postojali ejhu-1-islami, pa su nakon razrjeenja s te dunosti zadravali titulu nekibu-1-erafa kao poasnu . Jedan od njih MalUl-zade Seyyid Mehmed-efendi, zauzimao je sve visoke funkcije u ulemanskoj organizaciji (kadija, kazasker i ejhul-islam), a onda bi po razrjeenju sa svake od ovih funkcija ponovo bivao nekibu-l-eraf.3) Posredstvom svojih kajmekama (vrilaca dunosti nekibu-1-erafa) u kadilucima, ejaletima i sandacima, koji su bili iz redova sejida i erifa, drali su deftere sa popisima svih imena sejida i erifa u itavom Carstvu. U ove deftere su unoene. sve. promjene.: raanje djece sejjida, njihovo mjesto boravka kao i vladanj e i moral.
2 ) Dokument i1..dat

sinovjma Seyyid Buzurg Alija, vid. Uzunar~Inli. n.d. 3) Ibrahim Peevi, Tarih fi, str. 32.

254

Naruavanje zakona povlaila je kaznu koju j izricao glavni nekibu-1-eraf, a za njeno izvrenje se brinuo baau nekibu-1-erafa. Kada je sultan iao u rat, uz njega bi pod zastavom iao nekibu-1-eraf sa vie sejjida i erifa, koji su bili zadueni za uenje ilahija i dova. Za vrijeme bajramskih estitanja, sultanu je prvi estitao nekibu-1-eraf, a tek poslije njega ostali dostojanstvenici. Sultan je ustajao na noge nekibu-1-erafu. Ponekad su ovi bili poaeni da sultanu, prilikom ustolienja, opau ma . Osmanski nekibu-1erafi su bili sejjidi, tj. pozivali su se na svoje potomstvo od Huseina. U dokumentima su se potpisivali i Huseini. Ako je neko htio da dokae da je seji d ili erif da bi bio upisan u defter nekibu-1-erafa te dobio berat sijadeta, inio je to uz svjedoenje etiri sejjida ili erifa Razumije se da su se dogaale i zloupotrebe, da se pomou veza ili no.vca dolazilo do ovakvog berata,. a to je, pored osobnih interesa osobe koja se eljela domoi tog laskavog zvanja, prouzrokovano i time to je nekibu-1-erafu bilo u interesu da se broj erifa i sejjida poveava, jer se time i njegov utjecaj uveavao. Prve spomene nekibu-1-erafa kod nas nalazimo gotovo istovremeno u dva putopisa poznatih putopisaca. Evlija elebi ovu ustanovu spominje u Sarajevu u 1660. godini.4) Na alost, Evlija elebi ne spominje ko je tu funkciju obnaao u to vrijeme. Francuski putopisac Poullet, u svom putopisu objavljenom u Parizu 1667. godine, a koji na svom putu kroz Dubrovnik i Bosnu opisuje Sarajevo 1658. godine, spominje erife i nain na koji ih sahranjuju, ali, izuzev turog opisa njihove nonje (zapravo samo saruka), iz ovog opisa ne saznajemo nikakve pojedinosti. "Prepoznava se zvanje pokojnikovo po obliku turbana, to ga meu povrh mjesta, na kome bijae njegova glava. Ako je po krvi ili po posinovljenju bio roak Muhammedov, njegov turban i saruk su zeleni, jer se turban sastoji od ovih dvaju predmeta ujedno. Ovaj saruk je komad platna, za koji sam rekao, da obavija po vie puta i na elu pritiska okrajak kape. erifi, koji su tobonji Muhammedovi roaci, imaju pravo na zeleni turban s iskljuenjem svih osta1ih; drugi Turci nose crven, te se samo po saruku razlikuje zvanje i red".5) Kreevljakovi misli daje nekibu-1-erafov kajmekam. u naim krajevima bila samo poasna titula, koja se davala uenim ljudima, dok u Hi-dazu ima sasvim drugo znaenje.6) Po Truhelki su sejjidi i erifi bili osloboeni od poreza zvanog resm-i bennak,7) a iz drugih izvora saznajemo da su lanovi
4) Evlija elebi, Putopis. Preveo. uvod i komentar napisao Haz.im abanovi, Sarajevo. 1967. str. 105. 5) Doivljaji Francuza Poullet-a na putu .kroz Dubrovnik i Bosnu (godina 1658). Glasnik zemaljskog muzeja, XX, Sarajevo, 1908, str. 21-75. 6) H. Kreevljakovi, Muteselimi i njihov djelokrug, Radovi Naunog dru.Stva Bosne i Hercegovine, Vll, Sarajevo, 1957, str. 129. 7) . Trubelka, Historika podloga agrarnog pitanja u Bosni. str. 30.

255

ovih porodica bili osloboeni odgovornosti redovnom sudu, kao i da se njirna nije mogla davati milostinja. Jedan dokument iz Arhiva Predsjednitva vlade u Istanbulu pomae nam da uoimo o kakvim se beneficijama nekibu1-erafa pred sudom radi, kad je u pitanju povreda zakonitosti za koju obian podanik biva rigorozno kanjen, ak smrtnom kaznom. Ovdje je smrtna kazna zbog saradnje s buntovnicima, koji su pogubljeni, za nekibu-1-erafa bila zamijenjena progonom. B> Prema nekim evidencijama, u Bosnu je dolo 18 rodova koji su svoje porijeklo vukli od unuka Muhammedovih.9> Meu tim porodicama su bili Resulovii i Resulbegovii iz Trebinja, Hadizukii iz Konjica. esrije, Zildii i erifovii iz Sarajeva i drugi. Kako prve spomene o nekibu-1-erafima nalazimo ve kod Evlije elebija i Poulleta, to se Baagiev navod: oslonjen na podatak iz Muvekitove Historije, da je tek 1815. u Bosni postavljen prvi nekibu-1-eraf, sejjid Mustafa Nurudin) ls traivajui rodoslov Fadil-pae efendija erifovi, ne moe odrati.I O " Serifovi a, utvrdili smo da su ve preci Mustafe Nurudin-efendije bili poaeni ovom istom titulom. U sarajevskom sidilu XXXV, str. 210 zabiljeeno je da carigradski nekibu-1-eraf sejjid Mehmed Ataullah el-Haseni l. zu-1-hideta 1208. (30. juna 1794) postavlja na tu dunost sejid Mustafa Nu"' ruin-efendiju Serifovia, sina Muhammeda Haima, nakon smrti njegova brata sejjid Fejzulah-efendije. Dakle, ve ovaj podatak ukazuje da Baagi grijei u datiranju postavljanja Mustafe Nurudin-efendije na taj poloaj, kao i u nepoznavanju da je prije njega iz porodice erifovia jo neko bio nekibu1-eraf. Seji d Mustafa Nurudin-efendija je na toj dunosti bio do smrti, to dokazuje vie dokumenata (npr. Hudet sarajevskog kadije od 25. zil-k'adeta 1215. (9.4.1801) o primopredaji dunosti dizdara sarajevske tvrave Hodidid. u kojoj se kao prvi svjedok pojavljuje Mustafa Nuri-efendi.11 ) Kao nekibu-1-eraf, Mustafa Nurudin-efendija, dobio je pismo velikog vezira Mehmeda Reufa u kome se trai da se pobrine o erifima i njihovim pravirna. 12) Vano je napomenuti da su dokumenti izdavani sarajevskim kajmekamima nekibu-1-erafa, od kojih posjedujemo tri, napisani na turskom jeziku, za razliku od berata kojima su postavijani na dunost carigradski veliki nekibu-1erafi, koji su izda vani na perzijskom jeziku. Pored ostalih visokih funkcija, Mustafa Nurudin-efendija je ovu dunost obavljao do smrti (6. januara 1827). Od aprila 1827. ovu dunost je pre uzimao njegov sin Esseji d Muhammed Fadil. Tevdihnama, akt o imenovanj u, carigradskog nek.ibu-18) Dr Ahmet Mumcu, OsmanU Devletinde Siyaseten KaLJ, Ankara, 1968. str. 130. 9) H. ogo, Prilozi za povijest Konjica i gornje Hercegovine, Novi behar, Vill, Sarajevo, 1934, str.
176.

10) S. Baagi, Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1900, str. 129. 11 ) GRB , Sidiil XL, str. l 07. 12) M.E..Kadi, Zbornik (Tarih-i Enveri), XIX, str. 41.

256

erafa (En-nekib'ale' 1-eraf) Ahmeda Reida el-Husejnija upuen je sejjid Muhammedu Fadilu l. evala 1242. (28.4.1827).13) Tu su spomenuta sva prava i obaveze kojih se moraju pridravati sejidi i erifi. Na ovoj dunosti se zadrao do prelaska u vojnu organizaciju (1837). Posljednji nekibu-1-eraf u Bosni je Fadil-pain sin Mustafa Hajrudin Fadilpai. On je dobio menuru carigradskog nekibul-1-erafa Hasana el-Husejnija 18. oktobra 1849. Da je ova funkcija izgubila na znaaju pokazuje injenica da je Mustafa Hajrudin Fadilpai tada imao 14 godina 14)

'.

THE INSTITUTION OF NEKIBU-L-ERAF IN BOSNIA AND HERZEGOVINA This report discusses the role and importance of the institution of nekibul-eraf in Bosnis and Hezegovina. Nek.ibul-erafs were special institutions of the ulema, and they appeared in those regions were the descendants of the prophet Muhamed lived. erif and sejid (pl. eraf and sadat) took care of their interests and their conduct. This privileged category of the ulema was exempt from paying certain taxes, and in case they commited an offence they were not in the jurisdiction of the regular court. 18 (eighteen) families in Bosnia and Herzegovina had a certificate proving their belonging to the family of Muhammed. The nek.ibul-eraf are first mentioned by the French traveller-writer Poullet and the Turkish traveller-writer Evlija elebi. The last man to have this title was Mustafa Hajrudin-bey Fadilpai (1835-1892).

13) GHB, Sidil LXVI, str. 8. 14) GHB, Sidil LXXXIV, str. 7.

257

Lamija Hadiosmanovi

BmLIOTEKA I ULEMA
Ovaj naslov sugerira vrstu vezu izmeu biblioteke i uleme, a to i jeste sutina nae teme: njome se hoe utvrditi ne samo postojanje te veze nego i da je ta veza povratna. Konkretnije, biblioteka jeste mjesto koje je pomagalo formiranju uleme, s jedne strane, i, s druge strane, ulema je gradila i dograivala biblioteku. Ta veza, vrsta, trajala je stoljeima, traje i danas. Drugaijeg kvaliteta, razumljivo. je mjesto da je u temeljima biblioteke kao institucije njena edukativna funkcija, bez obzira bila ona nauna, narodna ili biblioteka nekog drugog tipa. Dakle, njena uloga ima znaenje univerzalnog obrasca, a nijansirana je, razumljivo, specifinim kulturno-historijskim uvjetima. u ovom tekstu posmatrati funkciju biblioteka u Bosni i Hercegovini za osmanske uprave, osnivanih sistemom vakufa. To su muslimanske biblioteke nastale uz kole, damije, tekije, kao i u privatnom vlasni. tvu. Neposredno po uspostavljanju svoje vlasti Osmanska Carevina osniva dosta iroku mreu osnovnih kola - mekteba i u veim mjestima medresa. Uz njih se ustanovljuju i prirune biblioteke, iji je fond odreen nastavnim programima. Tokom stoljea, tanije sve do druge polovice devetnaestog stoljea, mektebi i medrese za muslimane su jedina mjesta za sticanje znanja - osnovnog i vieg. Upravo u takvim uvjetima biblioteka ima funkciju znaajne ustanove za dopunsko, individualno obrazovanje. Biblioteke toga vremena, openito, osniv ane su inicijativom i sredstvima pojedinca: uz kole, damije i tekije. Formirali su ih njihovi vakifi, a bogatiji trgovci, ueni ljudi, a nerijetko i zanatlije sakupljali su knjige i tako su nastale privatne kolekcije. Na primjeru nekoliko znaajnijih knjinica, pokazaemo njihovu ulogu u formiranju uleme i obratno. Od samog osnivanja, 1537. godine pa tokom nekoliko stoljea, biblioteka koju je utemeljio najvei ovdanji vakif Gazi Husrev-beg, I) predstavljala
I) Gazi Husrev-beg, uveni vojskovoa u osmanskoj vojsci. Po ocu potjee iz Trebinja, a po majci izdanak je loze sultana Bajezita Prvog. Od 1521. g. pa do svoje smrti, dvije decenije kasnije, bio je triput bosanski i jedanput smederevski sandak.-beg. Ostavio je u Sarajevu mnoge zadubine.

Ope

Mi

emo

259

je centralnu ustanovu te vrste. Prvotni fond potje.e od samog vakifa, a vremenom se popunjavala na razliite naine: kupovinom za potrebe uenika Gazi Husrev-begove medrese, poklonima njenih aka koji su se specijalizirali u nekom od islamskih centara, te uvakufljenjem uglednika i uenih ljudi. Njen sadanji fond obogauju i knjige privatnih biblioteka, ali i kolekcija institucija~ iz mnogih mjesta u Bosni i Hercegovini. Iako je njena primarna funkcija bila da zadovolji potrebe polaznika medrese, ona je gotovo od samog svog poetka bila otvorena za sve koji su imali potrebu da prouavaju pisanu rije. Gazi Husrev-begova biblioteka, bila je, dakle, javna neto manje od jednog stoljea kasnije nego to je u Evropi otvorena prva takva ustanova, i to u Firenci. Takvom ju je zamislio njen osniva. to se vidi iz ovog dijela njegove vakufname:
" - Sto pretee od trokova za gradnju medrese (prim. L. H) neka se za to h.l!pi dobrih knjiga koje e se upotrebljavati u spomenutoj medresi da se njima koristi ko bude itao i da iz njih prepisuju oni koji se bave naukom.2)

Ne znamo koliko je "preteklo" za knjige, odnosno ta je sve inilo njen poetni fond. Na samo nekoliko knjiga, meu njima, na primjer, na djelu Gunyet ul-Fetawa stoji oznaka: "Ovu knjigu uvak:ufi Husrev-beg, sin Ferhat-begov. neka mu traje srea, za asnu medresu, neka Bog primi njegovo djelo. "3) je pretpostaviti da je ova biblioteka, pogotovo zbog toga to je bila uz medresu, obogaivana iz legata. A kako je radila bez prekida i kako se razvijala, razumljivo j e da se i biblioteki fond punio adekvatno rastuim potrebama. Vano je istai da medresa openito, dakle i Gazi Husrevbegova. jeste bila kola vjerskog tipa, ali je njen program bio i znatno iri. , Jzuavanje verskih dogmi s filozofskim tumaenjem inilo je osnovicu ovoga nastavnog programa. Meutim, izuav anje jezika, knjievnosti , gramatike, sintakse, retorike, pravnih nauka, istorije i obuavanje u vjetinama kaligrafskog pisanja, ukazuje na veliku irinu te nastave i u krajnjoj liniji na njen svjetovni karakter. ''4) Raznovrsnost i bogatstvo fonda biblioteke mogli su, prirodno, za due vezati panju i zadovoljiti potrebu zavrenih studenata, ali i obrazovanih ljudi openito. S obzirom na puteve kojima je knjiga stizala u nae krajeve, dakle i biblioteke, moemo pretpostaviti da su ueni ljudi darivali ove ustanove. l tako se stalno ponavljao krug u kome su se pomagali biblioteka i njen korisnik
2) Fehim Spabo: Gazi Husrev-begova knjinica, Spomenica GHB - 400 godinjica, Sarajevo, 1932,
str. 74.
3) Inventar

Logino

rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke, br. 268. (stari broj 129). 4) Zagorka Jane: lstamsld rukopisi iz jugoslavenskih kolekcija, Beograd, 1956. str. 5.

260

ta je znaila knjiga uenim ljudima i kakav je uope uzajamni odnos korisnika i knjige moemo rekonstruirati iz vie izvora: vakufnama., sidila, marginalija i vlasnikih peata. Vakufname su osnovni izvori, koji nas upoznaju sa obimom i sadrajem fonda knjinice, a nerijetko ovi dokumenti sadre i odredbe o odnosu prema knjizi . Za razliku od drugih, Gazi Husrev-begova vak:ufnama odreuje samo sredstva za kupovinu knjige, ali ne nalae koje i koliko knjiga e se uzeti. Legator najpoznatije mostarske biblioteke Muhamed-beg Karaozbeg (16. stoljee) u svojoj vakufnami pobraja: "Sedam primjeraka mushafa, trideset duz'ova Kur'ana za uenje u damiji, tefsiri Zamaherija i Bejdavija, djelo 'er'a al-Islam', od Sejjid Alija i arapsko-turski rjenik Ahtarija... "S) Ovaj vakif, kao i veina darodavaca, strogo odreuje ponaanje prema knjizi, pa je mutevelija njegovog vakufa bio obavezan da knjige uva i ako ih pozajmljuje da to bude uz kauciju i jamstvo jedne osobe. 6) Drugu po znaaju mostarsku biblioteku ustanovio je pjesnik na turskom i perzijskom jeziku i dravnik Dervi-paa Bajezidagi (umro 1603). Njegova zbirka sastavljena je uglavnom od djela perzijskih klasika, i to je vjerovatno njegova priruna kolekcija, koju je on koristio kao prevodilac i komentator. Meu ovim djelima ima i Dervi-painih prepisa, a vrlo je vjerovatno da je bio i kaligraf. I on je strog prema korisniku knjige, pa vakufnamom nareuje da se knjige iz ove zbirke ,,ne smiju nikome poklanjati~ prodavati, u posjed uzimati niti gdje iz Mostara iznositi. "7) U svojoj zbirci, legator je posebno cijenio komentar koji je Sururija napisao na Mesneviju Mevlana Delaluddin Rumija, pa je naredio da iz ovog primjerka moe prepisivati samo profesor medrese. Bajezidagieva kolekcija, koja je i nakon njegove smrti obogaivana, sada je u fondu Gazi Husrev-begove biblioteke. U sedamnaestom stoljeu u Banja Luci je djelovala biblioteka ejha Husameddina. Iz vakufname legatora oito je da je bila javnog karaktera. Tako ejh Husameddin u svojoj zavjetajnici odreuje mjesto plaenog bibliotekara, u iju je dunost spadalo "da uva asne knjige i da ih titi od pogleda onih to su ograniena uma, te da ih ne izdaje izvan grada."8> Dalje zahtijeva da se od mutevelijine plae naplati svaka teta uinjena knjizi, ili njen gubitak.

5) Muhamed dralovi: Prepisivai djela u arabikim rukopisima, .Knj. l, Sarajevo, 1988, str. 56. 6) Hivzija Hasandedi: Spomenici kulture turskog doba u Mostaru, Sarajevo. 1980. str. 91. 7) Hivzija Hasandedi: Isto. 8) Muhamed dralovi; Nav. djelo, str. 32.

261

"Muderris, vaiz i ba-katib u mehkemi" Sarajlija Abdulah Kantamirija je sagradio specijalnu zgradu U koju je bio uvakufio sve svoje itabe, a kasnije i svoju kuu u Magudi. "9) U novosagraenoj knjinici ustanovio je bibliotekara plaenog po etrnaest aki dnevno. Ovo svj~doi da je i ova biblioteka bila namijenjena iroj upotrebi, bila je dakle javna.. Iz izvora zaostalih iza vakifa doznajemo kako je on sam prepisao neka djela kaligrafskim rukopisom. Iz sastava biblioteke moe se rekonstruirati Kantamirijin afinitet prema odreenim granama i autorima.
1

Biblioteka Osmana ehdije Bjelopoljca, osnovana u Sarajevu 1757. godine, jeste memorijalni spomenik koji je podignut u spomen prerano umrlom jedincu sinu. Kako je ehdijin sin Ahmed Hatem bio pisac i obrazovan ovjek, oaloeni otac naao je da bi najpodesniji spomen-poklon svom jedincu bila biblioteka, na korist ljudima eljnim znanja. Da je vakifu biblioteka bila veoma znaajna, svjedoi , izmeu ostalog, i stalna briga za popunu njenog fonda. Spomenimo samo da je u jednom navratu iz Istanbula poslao 180 odabranih svezaka. lO) zanimljivijim sarajevskim zbirkama je i kolekcija Mustafa-bega Denetia (18. st) . Vakufnamom Deneti je zavijetao zbirku svom mukom potomstvu, i tu svoju volju ispisao na poetnom listu svakog rukopisa, i potvrdio to jo i peatom. na katalogu orijentalnih rukopisa u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, dr Fehim Nametak je doao do podatka da je u zbirci obitelji Hromi , iz Stoca. bilo blizu petsto rukopisa. Legator Salih Izzet-efendija Hromi sakupljao je rukopise prepisivane u osamnaestom i devetnaestom stoljeu u Hercegovini, a ima nekoliko primjeraka nastalih i izvan nae zemlje. ll ) pisanim tragovima koji nam takoer daju podatke o biblioteci jesu i sidj]j, U njih su nakon smrti vlasnika unoeni podaci o imovini, u kojoj je esto na poasnom mjestu evidentirana kolekcija knjiga. Na primjeru ostavtine pjesnika, suca i utjecajne politike linosti iz prve polovice devetnaestog stoljea Ahmeda Muniba Gloe, pokazaemo kako je izgledala zbirka knjiga bogatog intelektualca. Ovaj pjesnik imao je ukupno 151 svezak. Kako je iz politikih razloga kratko prije smrti bio protjeran na otok Kretu, ponio je sa sobom, uz nune i drage predmete, i est knjiga meu kojima je naravno bio obavezan jedan
Meu

Meu

Radei

9) Mula Mustafa Baeskija: Ljetopis, (1746-1804). Sarajevo, 1968, str. 180. lO) Hazim abanovi: Knjievnost Muslimana BiH na orij entalnim jezicima, Sarajevo, 1973, str.

488.
11) Fehim Nametak; Vaniji legati u ruk.opisnom fondu GHB u Sarajevu, Anali GHB .

262

Kur'an, dvije zbirke dova, jedan sanovnik, jedna knjiga ubiljeena "bez naslova", te komentar na pjesniko djelo Divan-i Ali.l2) U zbirci koja je popisana nakon njegove smrti, kao posebno. vrijedni primjerci izdvojeni su komentari na poznate perzijske klasike, na djela iz oblasti tesavvufa, te jedan broj knjiga, koje se odnose na erijatsko pravo. Sidili nam potvruju da su biblioteke ili barem manje zbirke imali i bogatiji trgovci i zanatlije. Vrlo iscrpnu dokumentaciju o tome nam prua Mula Mustafa Baeskija u svom Ljetopisu~ odnosno prevodilac i prireiva ovog dj.ela Mehmed Mujezinovi. Tako u opisu inventara duana nekog hadi Saliha iz devetnaestog stoljea nalazimo i trinaest knjiga. Dalje, HadiHusein,. sarajevski trgovac iz osamnaestog stoljea ostavio je iza sebe bogatu imovinu i 25 svezaka. 13) Trgovac Aluned-efendija Logavija bio je oito znana osoba, pa je u njegovoj zbirci zabiljeeno 135 rukopisa 14) Baeskija naglaava kako je neki hoda Ibrahim bio siromah, ali je u njegovoj imovini, kako se vidi iz sidila sastavljenog 1772. g.~ bio i deset knjiga 15) U sidilu iza smrti spomenutog Mustafa-bega Denetia, sastavljenog 1776-7 godine, na prvom mjestu u popisu imovine navedeno je 97 knjiga u vrijednosti od 41.156 aki. Iz ovog dokumenta doznajemo i da je uz dosta klasika osmanske i perzijske knjievnosti, uvao i djela domaih autora. 16) Meu dokumentima koji govore o vlasnicima biblioteka i knjiga su i vlasniki peati. Izraivani su najee u metalu, ahatu ili nekom poludragom kamenu sa vrlo zanimljivim likovnim rjeenjima. Fiksirani su obino na metalnoj drci razliitih oblika, a nerijetko ugravirani u prstenu. Prsten s peatom u pravilu su imali velikodostojnici i posebno ugledni ljudi. to se tie sadraja, on je bio razliit i po obimu i po poruci. Neki su sadravali samo ime vlasnika, a ima ih i sa opirnijim tekstom. Osman ehdi Bjelopoljac, na primjer, u svom peatu imao je urezan na arapskom jeziku ovaj tekst: "Ovaj primjerak uvak:ufi Osman ehdi Bjelopoljac, od hadegana carskog divana u Sarajevu, pod uvjetom da se iz knjinice ne iznose ni pedlja ni koraka, god. 1173." 17) Peat Halil-efendije iz Graanice, sadri samo ime i prezime vlasnika i godinu.
12) ReSid Hajdarovi: ZaostavStina iza Ahmed Munib-efendije Gloe, mulevelije i dabije Gazi Husrev-begova vakufa, Anali GHB, Knj. ll-ill, Sarajevo, 1974. str. 201.

13) Mula Muslafa e.v.ki BaSeskija: Ljetopis. Sarajevo, 1987, str. 103. 14) Isto, slr. 119. 15) Isto, str. 120. 16) Kasim Dobraa: Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa GHB u Sarajevu, Sv. U. Sarajevo. 1979, str. 184. 17) Fehim Spano: Nav. l. str. 76.

263

Pored svog imena Eli Ibrahim-paa je dao da se u njegov peat uree ova misao: "Dobra djela odstranjuju zla. ".18) U Gazi Husrev-begovoj biblioteci, s obzirom na materijal i nain izrade, uva se est vrijednih peata. Izraeni su u utom metalu. i predstavljaju svojevrstan raritet. Biljeke u knjigama - na marginama i bjelinama - esto su vrlo pouzdani izvori iz kojih se da proitati mnotvo razliitih podataka. Ispisivali su ih najee prepisivai, a podsjetimo, njih je za vrijeme osmanske uprave bilo mnogo i profesionalaca. Biljeke su pravili i vlasnici knjiga, a sigurno i itaoci. Prilikom prepisa obrazovaniji prepisivai znali su se uputati i u disk-usiju s autorom djela, iznositi svoje miljenje i svoj sud. Ovakva vrsta biljeaka nije esta, njih su mogli pisati samo kompetentni. Meutim, ima i primjera da su ti komentari bivali obimniji od samog djela na koji se odnose. Kako su se prepisivanjem, naravno za svoje potrebe, bavili i eminentni stvaraoci. njihove su biljeke od posebnog znaaja. Poznati rnisWac ejh Jujo (1 7. st) prepisao je, izmeu ostalog, uveni perzijsko-turski rjenik Tuhfe-i " Sahidi. napisao komentar i dao konanu redakciju teksta. Vrlo su dragocjen izbor biljeke koje je na prepisu Muvekkitove Historije Bosne biljeio Muhammed Enverija Kadi. To i nisu biljeke u klasinom smislu, jer nalazimo poeziju, legende, dopunske tekstove o dogaa jima ili linostima kojima se Muvekkit bavi, podatke o vakufima, izvode iz sidila, vakufname, carske fermane i vezirske bujruldije, te znaajna zapaanja o savremenim kulturnim i prosvjetnim zbivanjima u Bosni. Samo od tariha i neto lirsko-mistike poezije koju je Kadi biljeio, prepi sujui Muvekkitovo djelo, objavljena je jedna knjiga.19) Inae Kadieva biljeenja ostaju veoma dragocjen i bogat izvor za dalja istraivanja. Na marginama moemo nai i sadraje koji su inae obavezni u vakufnamama i sidilima: ime vlasnika, kako je knjiga nabavljena, je li kupljena ili prepisana sobom, ili je poruen prepis, pa ako jeste ak i po kojoj cijeni. Vrlo je zanimljivo da su neki prepisivai, koji su sigurno razumjeli ono to su prepisivali, komentarisali prepisano, ali obino na bosanskom jeziku. Oito im je bilo lake korespondirati na svom maternjem jeziku. Ove, a posebno Kadieve biljeke upuuju nas na to da je izmeu prepisivaa i djela obino bio vrlo aktivan odnos. Prepisivanje; dakle, nije bio mehaniki posao, tekst se ne preslikava, s njim je njegov prepisiva u stal-

18) Alija Bejli: EHi h.ad:ti-Ibrahim-pain vak:if u Travniku, Sarajevo, 1942, str. 28. 19) Lamjja Hadiosmanovi i Salih Trako: Tragom poezije bosanskohercegovakih Muslirruma na t.ursk.om jeziku., Sarajevo, 1985.

264

nom dijalogu i vrstoj vezi. Upravo zato ispisi prepisivaa predstavljaju veliku vrijednost i zbog toga to su svjedoci vremena u kome su nastajali. Izvori koje smo naveli umnogome nam pomau da formirarno sliku o biblioteci, njenom vlasillku i korisniku. Iz njih doznajemo da su zbirke uglavnom imali predstavnici uleme - ejhovi, kadije, muderrisi, ali isto tako bogatiji trgovci, zanatlije pa i siromaniji ljudi. I iz svih ovih tragova vidimo da je knjiga u vremenu o kome piemo imala vrlo visoku cijenu. I na kraju, vratimo se poetnoj ideji teksta o uzajamnom sudejstvu biblioteke i uleme. Biblioteke su, s obzirom na to da su bile rijetke kulturne institucije, uveliko omoguavale i pomagale obrazovanje i usavravanje, a njihov fond, razumljivo, mogao je da bude i uzor i podsticaj za stvaranje. S druge strane, obrazovani i bogatiji ustanovljavali su biblioteke, esto javnoga tipa, kupovali i prepisivali djela, i tako pomagali biblioteku. Taj proces trajao je stalno, poprimajui nove oblike i kvalitete.

THE LffiRARY AND THE ULEMA

This title suggests a close relation between the library and the ulema and that is the essence of the present paper. It assumes not only the existence of that relation, but also suggests that the relation is retroactive. To be more specific, the library, especially in the begining of the Ottoman rule, was the place which helped the forming of the ulema. But, on the other hand, the ulema built and enlarged the library. This fi rm relation las ted for centuries and it stilllasts, but understandably, of a different quality. The role and influence of the library especially in the time when cultural and educational institutions were few, was analysed in this paper. There were religious schools with adjoining libraries - those libraries were the first pu blic libraries on this soil. A lot of private libraries were also open to pu blic some of them even had librarians. The development of an intellectual began in the mekteb - medresa, and from there developed in two directions some continued their education at universities in the East, while the others educated themselwes with the help of books. In order to prove the thesis about the retroactive relation between the library and the ulema, aside from the cultural-historic context, the proof was found in vakufnamas, sidjils seals and margin notes of the transcribers, writers or readers. All these sources enabled the establishement of a close relation of the elements appearing in the above title, that is, this paper tries to reconstruct the way of acquiring knowledge.

265

Minka Memija POJAM MUDROSTI I SLIKA MUDRACA U ALHAMIJADO KNJIEVNOSTI

Knjievni ivot bosanskohercegovakih Muslimana osmanskog perioda odvijao. se u tri paralelna (ali ne i sasvim izdvojena) toka: na orijentalnim jezicima (turskom, arapskom i perzijskom), na narodnom jeziku a arapskom grafijom - alhamijado literatura, te narodna usmena poezija~ epska i lirska. Alhamijado praksa, koja ovdje traje neto vie od tri i po vijeka dala je, koliko se dosad zna, preko dvjesto pjesnikih i proznih ostvarenja. Kada se govori o kvantitetu tih tekstova, veoma je teko utvrditi pravu mjeru iz dva razloga. Prvi je to su ti tekstovi , posebno poezija, bili veoma bliski najirem krugu iteljstva, pa su u svom hodu od autora do recipijenta doivljavali mijene - dopune. ili kraenja. Drugi je u injenici da se sve do druge polovine XIX stoljea to rukopisno tivo, mnogo prepisivalo, a kazivai i prepisivai su takoer unosili neto svoje. Tako je gotovo nemogue danas nai dvije istovjetne verzije jednog teksta, jer su rijetki pouzdani autografi. To je, meutim, tema za sebe kojom se ovdje neemo baviti. Dva granina termina trajanja alhamijado prakse u Bosni i Hercegovini su 1588/89. godina, vrijeme nastanka pjesme Hirvat turk.isi Mehmeda Erdeljca i 1941. godina tampanja posljednjeg izvornog teksta - zbirke erijatsk.ih propisa Fikhul 'ibadat Muhameda Seida Serdarevia. Izmeu ova dva datuma stvarana je alhamijado literatura anrovski vrlo razuena. Javlja se u poeziji - lirskoj, lirsko-epskoj, didaktinoj, pobonoj (ilahije i kaside), a u prozi su to kratka pria, vjerska pouka, udbenik, ljekarua, te na kraju perioda asopisi i kalendar. Ne upu tajui se, ovom prilikom, u analizu fenomena alhamijado, koji dakako nije specifikum Bosne i Hercegovine, u naim uslovima, nezavisno od .knjievnoestetskih dometa, ova pojava izuzetno je znaajna u knjievnobis-torijskom i kultumohistorijskom smislu kao svjedoanstvo is trajnog napora da se artikuliranjem autentinih duhovnih stanja i knjievnih ideja, neodvoji vih od supstance i ritma vlastitog jezika, prevlada inojezino posrednitvo i da se sauva svoj jezini izraz.

267

Iz naznaene globalne anrovske podjele (mnoge alhamijado vrste nemogue je strogo klasificirati) ovdje emo posmatrati didaktiku, ili kako je naslovom reeno - pojam mudraca, njihovu misao pretoenu u pouku.

Didaktika se u alhamijado tekstovima najee direktno

oznaava

kao

nasihati (savjeti), obuhvata cjelinu ovjekova bia, dakle sve ono to ga ini misleim i odgovornim u sferi ideje-vjere, ali i u najkonkretnijoj svakodnevnici. U nasihatima su ugraene univerzalne ideje dobra i zla, a mi emo ih ovdje konkretizirati na principe islamskog miljenja i prakse - od kur' anskih naloga do preporuka iz hadisa, a to su: vjerovanje, bogobojaznost, ispunjavanje vjerskih obaveza, tenja za moralnom isto tom, skromnost, trpeljiv ost, tolerancija, radinost, i tako dalje i tako dalje. Vrlo uoljiva tema ovog segmenta alhamijado literature jeste zahtjev za sticanje znanja, kome se pridaje veoma visoka cijena. Gotovo da nema teksta koji znanje i saznavanje ne stavlja meu Bogu najdraa djela. Iz primjera koji slijede vidj eemo kako alhamijado pjesnik savjetuje:

Hajde, sinak, te ui! Ko je diahil i neman Onje po se nesretan A kod Boga grehotan A kod ljudi sramotan Ui, sinak, i pii.
U ovoj pjesmi Abdulvehaba llhamije iz XVIIIIXIX stoljea, naslovljenoj kao Nasihati, polazi se od onog izvornog islamskog zahtjeva, od onoga ime je poela Objava Boijem Poslaniku: Ui (i pouavaj drugoga). Neznanje i odbijanje znanja doslovno znai sopstvenu nesreu , grijeh kod Boga i sramotu pred ljudima. Zar se moe zamisliti gora pokuda i tea osuda za neznana i neuena?! U na.sihatu koji slijedi osnovna karakteristika znanja jeste njegovo odvajanje od pukog vladanja informacijama - ono je istovremeno jedna vrsta metafizike veze s Bogom i svakodnevni postupak u svoj njegovoj konkret-

nostl:
Putem idju ne jedi Nita, sinak, ne kradi O zijanu ne radi Ocu srca ne hladi

268

Put moe biti i obrnut: od uputa za ponaanje u svakodnevnom ivotu do krajnjeg smisla znanja - do pribliavanja Bogu:

Nemoj sovat nikoga Makar bio za toga More biti bez toga Svak e doi pred Boga.
Najpoznatija i najpopularnija pjesma alhamijado knjievnosti didaktikog sadraja je Abdija Jusuf-bega engia iz Foe, napisana 1866. godine. U 172 stiha ova pjesma uglavnom je okrenuta vjerskoj pouci, ali ne zapostavlja ni ovoivotne obaveze:

Budi dobro dok si mlad Jer je starost vel'kijad Nee imat' polje kad Kajat e se, Abdija. O popularnosti ove pjesme, a samim tim i nasihata, svjedoi i intervencija Mehmed-bega Kapetanovia Ljubuaka koji joj je dopisao 183 strofe. On je tu dodao upute za vladanje u svim ivotnim situacijama, pa je tako pomirio onaj primarni zahtjev pouke: konkretno i Boije. Naravno, i Lj ubuak znanje rangira visoko, pa veli: Neprijatelj pametan Bolji nego brat glupan. Najplodniji pjesnik didaktike u alhamijadu je Alija Sadilcovi iz Janje kod Bijeljine. Njegove pjesme karakteristinih naslova: Oino pismo, Oin savjet i Djeinje dunosti, zaokruuju sve sadraje koji treba da ine ivot da bi bio smislen, astan i lijep, te da bi se neko ko ga takvog prakticira preporuio Bogu. I ovdje je znanje bitan inilac ivota a ne puko vladanje odreenim fondom informacija: Ilum je imetak nepotroivi A i pravo plemstvo, nek ti na um pane. Sadikovi je u svojim savjetima vrs to na zemlji, on svom sinu predoava i mogue susrete s opakim ljudima: Dananje je bratstvo, ljubav, laivo Za interes to je, nek ti na wn pane. Kada nejma interesa od tebe Merhaba ti nee slatko da rekne.

269

Radinost spada meu bitne zahtjeve u islamskom uenju, pa se i ova tema nalazi kod vie alhamijado pjesnika. Muhamed Velihodi Razi, Tre.binjac iz XVill vijeka, u. pjesmi Cujte djeco svikoli, pomimj.e vj.erske. i svako.dnevne obaveze kroz trud i marljivost: Dobro klanjaj i ui l na poso sve tri. Slinu tematiku iznosi i Mostarac Omer Humo iz XIX stoljea .u svojim pjesmama Savjeti i Pohvala knjiga i u njoj strofa. U prvoj pjesmi Humo preporuuje astan i radin ali i ugodan ivot koji, ako je takav, vodi do. raja. A da bi bio uvjerljiviji u svojoj pouci, u poduem dijelu pjesme opisuje ljepote tog konanog stanita ako se ono, naravno, zaslui. O vezi hadisa i alhamijado nasihata svjedoi i tema o dunostima udate ene. O tome se esto govori u hadisima, pa i u jednoj alhamijado pjesmi - Nasihati nisai. Ovdje viena obaveza ene je potpuna pokornost muu, njeno ponaanje usmjereno je ka susretljivosti muevljevim zahtjevima i eljama, a nagrada za to e doi i od Boga~ i obrnuto. Zanimljivo je da se ovdje zagovara i potpuna autonomija braka (naravno, u odnosu na enu), pa ako se u odnose meu suprunicima mijea, remetei ih, makar bila i enina majka, "Ne valja je sluati". Didaktika kao bitan sadraj alhamijada ima mnoge predstavnike u poeziji. Osnovna karakteristika tih tvorevina je da su obimne (na primjer, Nasihati Arifa Sarajlije imaju blizu hiljadu stihova, Savjeti Omera Hume 322... ) i da se izravno obraaju mladom ovj eku svojim iskustvom i naukom. U proznim sastavima, koji se u alhamijado literaturi javljaju kasnije nego poezija, tek sredinom XVIII stoljea, didaktika je vrlo prisutna. Generalno, ona ide od vjerske pouke kao primarnog zahtjeva, ali se dotie i najkonkretnijih svakodnevnih situacija. Ni ovdje se, dakle, ne moe luiti apstraktno i konkretno, ideja i ivot. Abdulvehab Ilhamija, Zepak u priruniku Citab od Zepevije tematizira uzuse islamskog vjerovanja ali se ne ograniava samo na taj aspekat ivota. U predstavi raja, na primjer, veli da su njegova tri znaka: vjerovanje, posao znanog i lijepa ud . Dakle, put u dennet utire i znanje kao vrlo bitna preporuka. Pored navedenog, isto didaktikog tiva, elemente pouke nalazimo i u drugim vrstama ove knjievnosti - u ilahijama i kasidama. Iako je u njima interes pjesnika pomaknut ka viim ciljevima, nije uvijek iskljuen ni svakodnevni ivot. Dapae. Tako, na primjer, Ilhamija u jednoj svojoj kasidi istie jedinstvo ovozemaljskog i zagrobnog ivota.
v
~

Gledaj duu i Boga

Ovaj svijet neka ga.

270

Iz ovih, ne po naroitom sistemu biranih ilustracija, a moglo bi ih se

navesti jo mnogo, da se zakljuiti: bitna karakteristika didaktike u alhamijadu jeste daje. njome obuhvaen ovjek u svojoj cjelovitosti. To je inae nezaobilazna odlika islamskog kulturnog sistema u kome duhovno i tjelesno nisu u opoziciji~ nisu suprotstavljeni jedno drugome, tavie, oni su komplementarni. Ovdje se, dakle, znanje.ne razumijeva kao apstraktni zbir pojmova, ono nije i ne moe biti shvaeno, razumijevano izvan i iznad najkonkretnijih ivotnih injenica. A to upuuje na zakljuak da se u islamskoj kulturi znanje stie na konkretnim ivotnim manifestacijama i da istovremeno slui oplemenjivanju svakodnevnice, postizanju vieg kvaliteta ivota. Nema, dakle, dualiteta duh - tijelo, ono to je netjelesna, apstraktno, n.ije znanje, ono se stie tek komunikacijom ukupnog bia ovjekovog sa konkretnim svijetom. U islamskom kulturnom sistemu nema osnove za meusobno suprotstavljanje apstraktnog pojma i elemenata materijalne stvarnosti kao ravnopravnih oblika postojanja, dakle kao odvojenih a jednako vrijednih stvarnosti. Otuda nema mogunosti za uvoenje dualiteta duh - tijelo kao saznajnog instrumenta .. Najapstraktniji pojam i najkonkretnija materijalna pojedinost samo su dijelovi jedne jedinstvene stvarnosti. U nasihatima, tako, jedno uz drugo stoje upute o najviim stupnjevima apstrakcija i najkonkretnijim detaljima ivota. llhamija bi to, prizovimo ga ponovo, rekao ovako:

Gledaj duu i Boga Ovaj svijet neka ga.

ULEMA IN THE ALHAMIJADO LITERATURE Literary work of Muslims from Bosnia and Herzegovina written in the vemacular, but in Arabic script, is known as alhamijado literature. This literature is most often compared to the literature of Bosnian Muslims in Oriental languages, both in science and in everyday life, by opposing their values. It is often thought that the. works of alhamijado literature were written by less educated or even uneducated men, and the literature in Orientallanguages by the highly-educated. This trite statement is partly true, but such a view is simplified and inadequate for both these literatures of Muslims from Bosnia and Herzegovina in the Ottoman period. Alhamjjado literature was present even after the Ottoman rule ended in Bosnia. There are two important reasons for this. The first reason, purely pragmatic, is that alhamijado texts were written in an alphabet known by the majority of the population which accepted Islam. The other reason was that alhamijado texts represented a possibility for preserving one own's spi.rituality, and the possibility of expression in one's native language.
271

This general definition of alhamijado literature indicates a need for a

different approach to alhamijado literature, as well as the change of attitude that regards it as interior. The aim of this paper was to show that even those highly educated, those who wrote in Orientallanguages, also gave their contribution to alhamijado literature~ and not only those uneducated.
l

272

Darko Tanasko:vi PROJEKAT BIOGRAFSKOG LEKSIKONA ULEME "PERIFERNOG ISLAMA"

U organizacionom okviru francuskog Nacionalnog centra za nauna istraivanja .(Centre National de la Recherche Scientifique- CNRS) od 1983. godine deluj.e orijentalistiki istraivaki tim (G0-122 = administrativna ifra) okupljen oko makro-projekta ,,Prenoenje znanja u perifernom islamskom. svetu"- ("La transmission du savoir dans le monde musulman peripheriqu"). U sklopu ovog makro-projekta izuavaju se za sada etiri teme: l. ,,Mistiki (derviki) redovi" 2. "Ulema" 3, ,,Politiko-religijski pokreti" 4. "Verski strunjaci potekli iz lokalnog substrata (Les specialistes religj.eux issus du substrat local"). Osnovno obeleje pristupa navedenim temama jeste izrazita interdiscipliniranost, koja lei u samim temeljima koncepcije na kojoj poiva srazmemo mlada, atipina i dinamina univerzitetska institucija Visoka kola za drutvene nauke (Ecole des Hautes Etudes en Sciences Sociales - EHESS), koja je akademsko i upravno sedite naunoistrai vake jedinice GO - 122 .. "Nas ne interesuju naune discipline, ve nauni problemi", odgovorio je svojevremeno jedan od osnivaa ove kole, :veliki istoriar ZakLe Gof (Jacques Le Goff) na kritiku primjedbu, poteklu iz konz.ervati.vnih krugova "Stare Sorbone", o udnom disciplinarnom ,,koktelu" njene naune strukture. Na projektu izuavanja "perifernog islama" sarauju, dakle, s trunjaci razliitih profila - istoriari, orijentalisti, etnolozi , politikolozi, muzikolozi, lingvisti itd. Svi oni, po pravilu, poseduju dvostruku islamistiku kompetenciju koja podrazumeva poznavanje islamske civilizacije u jednom od njenih, uslovno reeno, sredinjih i stoernih vidova, arapskom, persijskom ili turskom, s jedne, i uu specijalizovanost za jednu od regionalnih ili lokalnih "perifernih" kulturnih sfera, pri emu je odrazumljivo velikog znaaj neophodna (vie) jezika osobenost. Podruje istraivanja dvostruko je omeeno-. geografskim i istorijskim granicama, koje su naelno jasno postavljene,. ili u potrebnoj meri i fleksibilne. Sredinja.
v

273

matina zona islamskog sveta, koja, prema manj.e-vie prihvaenom, preutnom orijentalistikom konsenzusu, obuhvata arapske zemlje, Iran i Tursku, i na kojoj je tradicionalno usmeravano teite naunog zanimanja, svesno je ostavljena po strani, a sistematska is traivaka panja posveena je, za sada prevashodno u koordinatama etiriju naznaenih tematskih krugova, tzv. ,.perifernim" delovima islamskog sveta, ukljuujui i krajeve u kojima ive znaajne muslimanske manjine (= podruja islamske dijaspore).

Trebali uopte podseati na to da, globalno uzevi, velika veina muslimana nastanjuje danas upravo tu zonu "perifernog" islama, odreenje "periferni" ne nosi, naravno, nikakvu peorativnu konotaciju. l ) Istraiyanja se odvijaju kroz raznovrsne oblike kolektivnog rada i razmene naunih infonnacija, ukljuujui i j avne strune i naune skupove u sedam regionalno razvrstanih skupina saradnika, odnsno sekcija:

l. Daleki istok
2. Jugoistona Azija 3. Indijski potkontinent 4. Centra1na Azija. Kavkaz i tatarski krajevi na srednjoj Volgi. 5. Jugoistona Evropa (sa Balkanom)

6. Zapadna Afrika
7. Istona Afrika U istorij skom pogledu, panja je usredsreena n a novije doba (peruides modeme et contemporaine), koje, zavisno od datog podruj a, poinje u drugoj polovini XVIII ili u XIX veku. Tokom modernog doba dolo je. najme, do pravog razmaha vaspitno-obrazovnih, nacionalnih i autonomistikih pokreta, o emu za sada postoje srazmemo lako dostupni izvori. Mnogi od njih su, meutim, skloni propadanju i nestajanju, pa ih treba na vreme obraditi. Sve etiri teme oko kojih se trenutno okupljaju saradnici na makroprojektu ,,Prenoenje znanja u perifernom islamskom svetu" neosporno su aktualne, zanimljive i podsticajne i iz nae, jugoslovenske perspektive. Ovom prilikom bie, razumljivo, neto vie rei o radu na i zuavanju drutvene uloge i raznostrane delatnosti uleme (' ulama) tzv. "perifernog isla-

ma".

l J ..It may be heurislicall y useful to look under the surface of the large configurations of Muslim society and away from their main cerures of power when examining social sLructure and process" (Akbar Ahmed, Emergenttrends in Muslim tribal society: the wazir movement of the mullah of Wana in North West frontier provi.nce of Pakistan, in Said Amir Arjomand (ed.). From Nationalism to Revolutionary lslam. London. 1984. 75 ).

274

Prema uverenju koje se nepodeljeno iskazuje unutar celine istraivakog tima, ovo je ujedno i najznaajnije podruje dugoronog angaovanja, a kao rezultat "viefaznog" kolektivnog rada veeg broja francuskih i stranih naunika trebalo bi da nastane jedno.tomni Biografski leksikon uleme perifernog islamskog sveta od polovine XIX veka do naih dana (radni naslov u poetnoj fazi: Dictionnaire biographique des 'ulama du monde musulman peripherique du milieu du XIX eme siedle a nos jours). Leksikon je zamiljen kao zamano enciklopedijsko delo, sa vie od hiljadu biografskih odrednica, a trebalo bi da poslui kao svojevrsna dopuna Enciklopediji islama, neosporno najznaajnijem postojeem orijentalistikom priruniku na evropskim jezicima. Knjiga bi trebalo da bude istog formata (18x26,5 cm) kao. i Enciklopedija islama, a tekst enciklopedijskih lanaka bie, kao i u njoj, sloen dvostubano. Preliminarno je predvieno da svaka od sedam obuhvaenih geografskih zona "perifernog islama" bude zastupljena sa 100 do 150 odrednica, odnosno alima, a u sluaju izuzetno bogate grae, maksimalno do 200. Prosena duina enciklopedijskog lanka iznosila bi oko dve stranice mainopisa normalnog proreda, s tim to bi najznaajnijim linostim a pripadale etiri stranice, a samo u iznimnim sluajevima i vie od toga. Kao i za svaku drugu publikaciju enciklopedijskog tipa, kljuno pitanje, koje je usredsreena razmatrano tokom pripreme i poetne faze rada, i koje trajno ostaje na dnevnom redu, jeste utvrivanje kriterij uma za izbor linosti koje e biti uvrene u Leksikon, izrada prve, otvorene. verzije alfabetara i kategorizacija alima prema relativnom znaaju, od ega zavisi i priblini broj redova teksta koji e svakom pojedinom od njih biti posveen. Kao osnovna merila znaaja doprinosa odreenog alima usvojeni su: inferentni domaaj njegovog uenja, a zatim brojnost uenika i sledbenika, uee u stvaranju kola i nefonnalnih arita islamskog obrazovanja, broj i vrednost objavljenih radova, irina sfere uticaja, kao i posthumno uvaavanje i ugled. U obzir se ravnopravno uzimaju pouavanje usmenom i pisanom rej u, jer, kao to je poznato, a neretko se predvia, za itave prostrane zone "perifernog", pa i sredinjeg islama, dominantne su odlike usmene kulture, a o jo uvek rasprostranjenoj nepismenosti da i ne govorimo. Posle niza internih konsultacija i intenzivne razmene miljenja meu fran- cuskim i stranim saradnicima, okupljenim oko projekta, kao i izrade veeg broja probnih idejnih reenja strukture, kompozicije j grafikog lika enciklopedij ske odrednice, utvr ena su i u informativnom biltenu Lettre d'infmmation (9, 1989, 43-46) objavljena uputstva za autore tekstova uLeksikonu, iji je naslov unekoliko izmenjen (Instruction pour le Dictionnaire biographique des savants et grandes figures du monde musulman peripherique) i sada glasi Biografski renik uenjaka i veJilih linosti perifernog is-

275

lamskog sveta. Kao to se vidi, "izbegnuto" je kljuno odreenje uleme 'ulama' , bez objanjenja zbog ega je tako postupljeno, pa su mogua razliita nagaanja koja e dalji tok rada na projektu svakako otkloniti. Najverovatnije je odreenu ulogu pri opredeljivanju da se Leksikonu donekle modifikuje i proiri naziv odigrala i bojazan da bi isticanje kolektiva (zbirne imenice) ulema. koji tradicionalno ima stabilizovanu, ali donekle i prekomerno svedenu, terminoloku vrednost u is1amistici, moglo navesti na pomisao da su ovim biografslcim enciklopedijskim prirunikom obuhvaeni iskljuivo teolozi i islamski pravnici u najuem, specijalistikom smislu rei, to nikako ne bi odgovaralo sutini itave zamisli, kao i obuhvatnosti i viestranosti ..... uloge uleme u ivotu islamskih drutava. U prilogu ovog informativnog napisa reprodukovan je integralni tekst uputstva, zajedno sa dve stranice ilustrativnih specimena enciklopedij skih lanaka. Uveren sam da je vie nego jasno da projekat izrade jednog biografskog leksikona uleme "perifernog islama" iz mnogo razloga mora bi ti zanimljiv za jugoslavensku muslimansku zajednicu i da zasluuje njenu punu panju. Stavie, to je poduhvat koji se najneposrednije i najvitalnije tie i jugoslovenske kulture u celini.
v

U islamskim zajednicama koje uvaju i neguju svoje izvorne vrednosti i ne zanemaruju pozitivne aspekte vievekovne socijalne kultivisanos ti , ueni ljudi i danas uivaju nepodeljeno visok i sasvim izuzetan ugled i potovanje meu svetom, iako njihov povremeno emeran i preskroman imovinsb i egzistencijalni poloaj, za koji svakako nisu odgovorna pokoljenja iskrenih vernika bez uticaja na poluge stvarne drutvene moi , moe prividno upuivati na suprotno. Ulema je, kao to smo imali priliku i na ovom naunom skupu uti, sainjavala daleko naj vei deo obrazovanog sloja muslimanskog drutva, pa je prirodno bila i glavni generator idejnih, kulturnih i naunih vrednosti, od kojih je uvek presudno zavisila ne samo ukupna intelektualna klima odreenog prostora i vremena, ve i svekoliki razoj drutva.2) To je ve poodavno shvaeno i u okviru savremene sociologije islama, pa se prouavanju mesta, strukture i delovanja uleme kroz istoriju islamskih zajednica poklanja naglaena panja. Tako je poznati holandski islamist J.H. Hramers, jedan od utem elji vaa savremene sociologije islama, na XXII Meunarodnom kon gresu orijentaJ ista u Istanbulu 1951. godine, zalaui se za ire zasnivanje ove discipline, rekao i sledee: "Lako uoljiv uticaj religije ispoljava se kroz postojanje klase znalaca religije; odnosno uleme, koja je nastala u vreme Umajada. To su duhovni vodii islamskog drutva; znatan
2) .Jn the L~lamic and Qur'anic g.lossary, ,.scholar" (alem; plural; ulema) has exactly the same meaning l.hal.todey's cultures, literature, as vell as revolutionary, popular and responsible ideologies give for the word 'intellectual'" (Dr Ali Shari 'ati. The RcsponasabiJjty of Being sa Shi a, "Kayhan International", 26 may 1990. 8).

276

deo njih preuzima na sebe celokupno obrazovanje na svim nivoima, dok, s druge strane, slUe i institucijama vlasti kao sudije ili, pak, sekretari (pisari). U irem smislu ovoj klasi mogu se prikljuiti i uenjaci koji se bave razliitim znanostima, kao to su filologija i leksikografija, pa ak i tzv. ,,neislamskim znanostima" poput matematike i filozofije. Ovu klasu obrazuju. predstavnici duhovne (= intelektualne) civilizacije o.verene religijom" (La soci ologie de l' Islam. Proceedings of the Twentysecond Congress of Orientalists /held in Istanbul, september 15th to 22nd, 19511, l, Istanbul, 1953, 91). Slino tvrdi i Franc Rozental (Franz Rosenthal), koji je posebnu studiju posvetio konceptu znanja u islamskoj civilizaciji, pod reitim naslovom Znanje u trijumfu (ili Trijumfujue znanje engl. Knowledge Triumphant), gde itamo: ,,znalci /"ulama"/, bili su u oima bogoslova i pravnika, a docnije i u oima muslimanskih masa, pre svega predstavnici uenih slojeva, koji su kontrolisati celokupan verski ivot drutva i graanske (civilne) aspekte nj.egovog politikog ivota. Pod time se, meutim, nije podrazumevalo puko poznavanje inj.enica, ve znanje koje je poivalo na nauno verifikovanim (dokazanim) epistemolokim osnovama" (Torestvo znanija, Moskva, 1978, 234). U okviru naune orijentalistike postoji, dakle, puna svest o stvarnom mestu sloja uleme u strukturi i funkcionisanju islamskih drutava. O tome najubedljivije svedoi i projekat Biografskog renika, o kome govorimo. to se tie uleme sa jugoslovenskog podruja na osnovu dosadanjih razmatranja i procena, pretpostavlja se da bi izmeu pedeset i ezdeset njenih predstavnika moglo dobiti, na osnovu. utvrenih kriterijuma, mesto u Bio grafskom reniku. Konaan alfabetar jo uvek nije uraen, paje svaka sugestija dobrodola. Za sada je, u radnom smislu, ustanovljeno pet kategorija alima, prema relativnom znaaju koji, naravno, sem kod onih najvienijih i najglasovitijih, nije nimalo lako objektivno odrediti. Primera radi, recimo da e najvie mesta u Leksikonu (za sada se veruje dva stupca enciklopedijskog teksta) verovatno pripasti linostima kao to su Safvet-beg B aagi (18701934), Mehmed Handi (1906-1944). Ali Fehmi Dabi (1853-1918)- o kome, inae, ve postoji tekst u Enciklopediji islama, Demal.udin auevi (1870-1938), a zatim ukrija Alagi (1881-1936), Tajib Oki (1902-1977) air Sikiri (1893-1966), Kasim Do braa (191 0-1979), Fehim Spaho (1877 1942), Muhamed Seid Serdarevi (1882-1918) itd. Tu su, potomt i ugledni ej hovi, poput Maliija, Numanagia, azim-babe Bakalija, Hadiabdia itd. Od domaih poznavalaca kulturno-istorijske problematike jugoslovenskog islama, odnosno zajednice muslimana Jugoslavije i od njihove spremnosti da se na odgovarajui nain pridrue naporima saradnika okupljenih oko projekta Biografskog renika, umnogome e zavisiti konani rezultat i reprezentativnost jugoslovenske komponente tog vrednog i korisnog prirunika.

277

Dozvolite mi da na kraju, ohrabren konstruktivnom atmosferom i visokim sounim i naunim nivoom veine sadrajnih i zanimljivih saoptenja, to su, bar po mom utisku, osnovne karakteristike ovoga skupa, iznesem jednu molbu i jedan prediog, ili, tanije ideju za razmiljanje. Molba: Molim da mi se lino, u pisanoj formi, upute predlozi i sugestije u vezi sa Biografskim renikom. Po mogunosti , dobro bi bilo da onaj ko to eli ukae ne samo na imena uleme koja bi trebalo uvrstiti u Leksikon, ve i na redosled po znaaju. Ideja: U poslednje vreme ponovo se poinje govoriti o potrebi postojanja posebnih nacionalnih kulturnih institucija Muslimana u Jugoslaviji, osobito u Bosni i Hercegovini, kako bi se, navodno, stvorili uslovi za razgraniavanje verske i nacionalne sfere, za koje se s razlogom tvrdi da se u velikoj meri preklapaju i proimaju. O tome se ovde ne bih izjanjavao, jer se. s jedne strane, ne smatram za to pozvanim, a, osim toga, re je o znaajnom pitanju koje je van tematskog kruga obuhvaenog ovom naom halkom. o institucijama re, podsetio bih da one ne moraju imati iskljuivo oblik zvanino osnovane ustanove sme tene u neku zgradu , sa obaveznom administracijom i, poto je o kulturi zbor, verovatnim finansijskim i drugim nedaama. Smatram da bi bilo celishodno, upravo sa nacionalnog muslimanskog stanovita, koje nuno do odreene mere konstitutivno podrazumeva i versko, razmisliti o projektu izrade jednog Muslimanskog biografskog leksikona ili Biografskog leksikona (jugoslovenskih) Muslimana (postoji, kao to znamo, Hrvatski biografski leksikon). Nosioci takvog sloenog i odgovornog posla mogle bi biti institucije kao to su ANU BiH, IstorijslO institut, Orijentalni institut, Islamski teoloki fakultet i sline, uz podrazumevanu jugoslovensku saradnju. Naunih i strunih snaga ima, to pokazuje, bar kad je jedna oblast u pitanju, i ovaj skup, a drutvena i kulturna opravdanost takvog, u najboljem smislu te rei konstrukti vnog nacionalnog poduhvata mislim da je van svake sumnje. Duboko sam uveren da ulazimo u vreme kada e se, na osnovu objektivne, strune i svestrane procene svojih zasluga za muslimansku naciju, ali i za demokratsku jugoslovensku zajednicu, u istoj knjizi nai, na primer, Safvet-beg Baagi, Mersad Berber, Demal Bijedi , Musa azim ati, Asim Ferhatovi, Demaludin auevi , Asim Kurjak, Ademaga Mei i, recimo, Emir Kusturica. Takva knjiga bila bi prava nacionalna institucija, a ja svesrdno glasam upravo za takve instituAko je!
CIJe.

meutim,

278

PROJET DU DICTIONNAIRE BIOGRAPIHQUE DES "ULEMA" DU MONDE MUSLIMAN.PERIPBERIQUE DU MILIEU DU.XIX EME. SIECLE A NOS. JOURS L.' auteur pres~nte l' . operation majeure .de l' equipe de chercheurs qui au sein du CRNS (Paris) .etudie "la transmission du savoir dans le monde musulman peripherique". Les trav aux collectifs sont organi ses autour de quatre themes: les ordres. mystiques, les o.ulemas ('ulama), les mouvements politi. co-r.eligieux, et les specialistes religieux issus du substrat local. Les recherches par la pluridis. ciplinarite. tandis. que le domaine couvert se definit par .une double. limitation geographique et historique. Laissant de cote le centre du monde islamique, on etudie tous les autres pays musulmans en se lim.itant .aux periodes modeme et contemporaine. Le Dictionnaire biographique, qui sera redige en c.ollaboration avec de nombreux specialistes francais et etrangers, groupera plus de mille notices .biographiques. ll est concu comme un complement a l'Encyclopedie de l'Islam et se presentera sous la forme d'un volume de meme format, en deux colonnes d' environ 400 pages. L.' auteur presente le projet en detail et signale son importance pour les musulmans yougoslaves dont les specialistes sont invites. a collaborer activement a sa realisation..

279

hfz Mahmud Tralji

VAZ, VAZOV! I VAIZI U BOSNI I HERCEG. OVINI

"I neka meu vama bude onih koji e na dobro pozivati i traiti da se ini dobro,. a od zla odvraati,. .oni e. ta ele pos.tii"l) -. rijei su Svemogueg Stvoritelja Allaha, d.., upuene vJernicima .. Drei se ovog i drugih kur'anskih ajeta i hadisa Muhameda a.s., muslimani su. od doba Muhameda a.s., .pa do danas nastojali udovoljiti zapovijedi Boijoj. Jedan od vidova udovoljavanja navedenoj zapovijedi jest i odravanje vazova, to jest savjetovanja, objanjavanja vjerskih istina, upozoravanja na posljedice nepridravanja i krenja vjerskih propisa i dunosti. Uz izraz vaz esto se spominje i izraz irad, koji ima slino. znaenje kao i rije. vaz. (V az znai savjet, spominjanje, a irad znai upuivanje na pravi put i ustrajnost na pravom. putu). Prvi vaiz u islamu bio je s fun Vjerovijesnik Muhamed a.s. On je objanjavao pojedine vjerske naredbe i zabrane. Nastojao je naroito odgojiti sljedbenike islama u moralnom pogledu. Dobro je poznata njegova izreka (hadis): "Poslat sam da usavrim udoree, moral". Otud su mnogi vaizi posveivali najvie panje ahlaku muslimana i u tom su smislu usmjeravali i svoje vazove, zapostavljajui druge. momente. Vaz prema svojoj namjeni moe biti: poduavanje .(ta'lim),. odgajanje. (te' dib) i popravljanje (tehzib). 2) Prilikom odravanja vaz.ova, osobito ako je to ciklus, trebalo bi se pridravati redoslijeda. Mnogi vaizi su se toga i pridravali, naroito uz ramazan, ako su vazi li svaki dan. Spominjem primjer Hadi Mehmed-ef. Handia, koji je jednog ramazana, vazei svaki dan u Gazi Husrevbegovoj damiji, govorio deset dana iz podruja .ta'lima, drugih deset dana iz podruja te'diba i zadnjih deset dana iz podruja ta' lima, drugih deset dana iz podruja te'diba i zadnjih deset dana iz podruja tehziba. Svaki vaz u pravom smislu te rijei temelji se na Kur'anu i Hadis u, pa tek onda na drugom izvoru. Da bi olakali rad vaizima, mnogi islamski uenjaci sastavjli su prirunike (mev'ize) kao prirunike vaizima. Iz tog podruja postoji cijela literatura.

1.) K ur' an, Al-lmran, l 04. 2) aban Ho.dl. Nekoliko. napomena a .vazu i vai.zima - Glasnik IVZ. Godina VI/1938, br. 4, SJI .163-178.

281

..

I meu vaizima je bilo razlike. Neki su bili odreeni da u pojedinim damijama u odreeno vrijeme dre vazove za odrasle (dersi-am), .d rugi su bili stalni vaizi pojedinih damija. Postoje i tzv. "putujui vaizi" (sejjar vaizi). Neki su vazi li samo u odreenim, naroitim, prilikama, bajramima, mu barek noima, mevludima itd. Primanje islama i njegovo irenje u Bosni i Hercegovini pratilo je podizanje odreenih vjerskih i vjersko-prosvjetnih objekata: damija, mesdida, mekteba, medresa, tekija. To j.e opet zahtijevalo i odreene slubenike: imame, hatibe, muallime, muderise, ejhove. Oni su u prvo vrijeme bili i vaizi. Pouavali su muslimane osnovama vjere i dunostima, koje musliman mora u ivotu prakticirati. Njihov ivot i rad, osobito njihov privatni ivot, mnogo su doprinijeli pravilnom shvaanju islarn.skih propisa i islamskog udorea. Dervii i proelnici pojedinih tekija (ejhovi) odigrali su naroitu ulogu u prvim danima islama u Bosni i Hercegovini. Kad se islam ustalio u naim krajevima i kad je vjerski ivot, da tako kaemo, uao u normalne tokove, kad su i domai sinovi poeli preuzimati pojedine funkcije u vjerskoj hijerarhiji, a vakufi osiguravali materijalna dobra za svrhe za koje su i uspostavljeni, dunost vaiza se poela odvajati od ostalih vjerskih slubi i esto postajala samostalna. Ve u sedamnaestom stoljeu imamo vaize pojedinih damija i vaize dersi-ame. Katastrofa, koja je zadesila Sarajevo provalom Eugena Savojskog 1697. godine, zavila je Sarajevo u crno. Najvei dio grada je popaljen. V eina vjerskih objekata je izgorjela, a slubenici, imami, hatibi, mualimi, muderisi, vaizi, ostali su. bez sredstava za ivot. U molbama upuenim u Istanbul za pomo nastradalom gradu, spominju se, izmeu ostalog, i deset vaiza u raznim sarajevskim damijama, kao i dvanaest vaiza, dersi-ama, koji su takoer imali svoje odreene damije, u kojima su odravali predavanja- vazove.3)
...,

Sezdeset-sedamdeset godina kasnije postoje opet zabiljeke o pojedinim vaizima u Sarajevu. Sarajevski kroniar Mula Mustafa Baeskija u godini 1194. po hidri (1780) spominje nekoliko alima, koji su izmeu ostalog dri.ali i vazove. Baesk.ija je bio esto vrlo krt u pohvalama, ali Ahmed-ef. esriju, Ahmed-ef. Dupanina, Mehmed Razi-ef. Velihodia, Muhamed-ef. ajnianina, Sejjid Muhamed-ef. Svraku istie kao veoma sposobne i uene ljude.4) Tokom ovog vremena bilo je u Bosni i Hercegovini i sejjar-vaiza, koji su ili od mjesta do mjesta i drali vazove. Posljednji od njih nama poznati
3) Alija Bejti, Pjesnik Sabit AJau.din Ui anin kao sarajevski kadija i bosanski mulla- Anali GaziHusrevbegove biblioteke. Knjiga ll-ill, 1974., str. 17. 4 ) Mula Mustafa evk.i Baesk.ija, Ljetopis (1746-1804). Prevod Mehmed Mujezinovi, Sarajevo 1968, str. 245-247.

282

bio je Hadi hafiz Fehim-ef. Gui iz Banje Luke, koji je umro 14. novembra 1967. godine u 89 .. godini ivota. 5) Posljednji u Sarajevu dersi-am je bio Hadi Mehmed-ef. Poto.gija, veliki tak.va-sahibija i jedan od prvih, koji je u Sarajevu poeo prevoditi hutbe na srpskohrvatski jezik (1934. god.)6) Ulemamedlis u Sarajevu je i u novije vrijeme u nekoliko navrata odreivao pojedine alime. da obiu odreeni kraj u Bosni i Hercegovini i odre vazove. Tako je 1933. godine odredio Hadi Mehmed-ef. Handia da obie foanski kraj i dri .vazove. Handi je odrao osamnaest vazova na osamnaest mjesta. Do godine, 1934. godine Ulema-me.dlis je. opet .odredio Handia da obie Bosansku krajinu i tamo dri vazove. Handi je i u Krajini odrao dvadeset i tri vaza.7) Godine 1935. Kasim-ef. Dobrau je Ulema-medlis poslao u Nevesinje i njegovu okolinu, gdje je i on drao vazove. Godine 1943 je Ulema-medlis postavio Hasan-ef. Redepagia, svrenika Vie islamske erijatsko-teoloke kole za stalnog vaiza za Cazin i njegovu okolinu. On je za godinu i po obiao cijeli cazinski kraj i u svakom mjestu odrao po jedan ili dva vaza. Poginuo je prilikom zranog napada na Cazin 5. juna 1944. godine. B) Bilo je vaiza, koji su samoinicijativno u odreenom vremenskom periodu drali vazove. Navodimo nekoliko primjera. Hadi hafiz akir-ef. Panda, muderis i lan Ulema-medlisa, odravao je u Sarajevu enama vazove, kad bi nastali "Uajluci" (redeb, aban i ramazan). To je radio nekoliko godina_9) Hasan Fehmi-ef. Nametak, tajnik muftije u Mostaru, je preko zime u damiji Jahja Esfel (poznata kao Nametkov mesdid) svaku veer drao vaz. I O) I Hadi Kasim ef. Dobraa je nekoliko godina uoi petka, iza jacije drao vaz u Hubjaraginoj damiji (Medreseta) u Sarajevu. Bilo je vie vak.ifa u Sarajevu, koji su odredili da se iz prihoda njihova vakufa (obino evladijjet vakufa) u odreenoj damiji dri vaz u odreeni dan tokom djele godine ("izgod u god", kako se to z.valo). Posljednji takav vaiz u Sarajevu je bio Abdulah-ef Foak, imam i muallim. On je odravao vaz u Abdul-Halife damiji na Budakoviima. To je bio vaz iz evladijet vakufa Hadi Aide ha-

5) Mehmed Zahirovi, Smrt posljednjeg k.11rraa u Bosanskoj krajini (Hadi-hafiz Fehim-ef. Gt!Sic). Glasnik VIS-a. XXXIl/1969, br. 5-6, s lr. 281-282. 6) Fejzulah Hadibajri , Merhum hadi Meluned-ef. Potogija.- Glasnik VIS-a IV (XVI)/1953, br. l 4, Slr. 104-1 05. 7) Meluned Handi , Dvadeset i tri vaza po ~oj Kroj ini. - Glasnik IVZ. ll/1934. br. 1O, str. 523528. 8) Mahmud Tralji, Merhum Hasan-ef. Redepagi. - El-Hidaje. V.ID/1944-45, br. 4-5, stt. 164-165. 9) Merhum Hadi hafiz akir-ef. Panda. -Sarajevski list. XLI/1918, br. 19. (26.1), str. 3. 10) Small Serdarevi,. Merhum Hasan-ef. Nametak. - Glasnik VIS-a N (XVI). 1953. br. 11, Slf. 401.

283

nume Imaretli. Vaz se prestao odravati kad su vakufi nacionalizirani i ugasili se i prihodi toga vak:ufa II) Reeno je da je za odravanje vazova napisano u islamskom svijetu mnotvo prirunika, koji su vaizi koristili pri sastavljanju iii odravanju vazova. I u Bosni i Hercegovini je nastalo nekoliko takvih prirunika. Zij auddin Ahmed iz Mostara napisao je zbirku pod naslovom Enisul-vaizin (Drug propovjednika). ejh J ujina zbirka nosi naziv Nefaisul-medalis, a zbirka vazova Mustafe, sina Ahmedova, takoer iz Mostara, zove se Enisul-arifin.I2) Broj zbirki vazova u rukopisu sauvanih i pronaenih do danas, prepisanih esto od domaih ljudi, ukazuje da su zbirke vazova bile u Bosni i Hercegovini u velikoj upotrebi. Okupacijom Bosne i Hercegovine od strane AustroUgarske Monarhije 1878. godine i promjenom vlasti u njoj, nastale su druge prilike i potrebe stanovnitva. I u vjerskom pogledu nastale su nove prilike i potrebe. pa i u pogledu odravanja vazova. Jo je 1904. godine Edhem MuIabdi u lanku Neto o naem vazu 13) zagovarao savremeniji nain odraYanja vazova prilagoenih novonastalim prilikama. On je bio inspiriran vazovima, koje je tih godina odravao uz ramazan u Begovoj damiji Hadi Mehmed Demaludin Cau evi. I kasnije su se pojavljivali napisi u kojima prilagoavanju prilikama i potrebama musse govorilo o vazovima i njihovu .... limana Bosne i Hercegovine. Serijatski sudac Hazim-ef. Mufti napisao je u Novom beharu lanak Vaz o vazu 14) u kojem je iznio svoje vienje kakvi treba da budu vruzi i vazovi. Zagovarao je, izmeu ostalog, i otvaranje posebne kole za obrazovanje buduih vaiza (Medresetul-vaizin). Nekoliko godina kasnije i Salih-ef. Sivevi, muderis iz Tuzle, objavio je lanak Rije dvije o potrebi vazova 15) u kojem se zalagao vie za vazov e "ivom rijei", nego pisanom, jer je rezultat vazova "ivom rijei" mnogo bolji i uspjeniji od pisanitL Nekako u isto vrij eme objavio je i efket-ef. abi lanak Vazovi "' (njihova vanost i potreba)_l6) Za razliku od Sivevia Sabi je vie za pisane vazove, jer njih vei broj muslimana ima prilike da proi ta. Kad je Ha-di Mehmed Dernaludin-ef. auevi pokrenuo list Tarik 1908. godine, poeo je u njemu objavljivati prevode vazova Ismail Hakije Manastirlije, koji su izlazili u istanbulskom listu Sirati mustekim . U prvom i drugom goditu Tarika, koliko je godina list i izlazio, au evi je preveo i objavio nekoliko vav

ll) Mehmed Mujezinovi, Merhum Abdulah-ef. Foak (1882-1 964)- Glasnik VIS-a. XXVII/1964, br. 3-4, Str. 192-194. 12) Mehmed H.andi.i., Knjiievni md bosanskohercegovakih muslimana Sarajevo, 1934 , str. 105. 13) Behar. IV/1903-1904, br. 13 i 14. 14) Novi Behar. II.l11929-1930, br. l , str. 2-4. 15) EI-Hidaje, ll11937-1938, br. 6, str. 82. 16) El-Hidaje, ll/1937-1938, br. 6, str. 82-84.

284

zova ovog istaknutog istanbulskog muderisa i alima. Kasnije je auevi ove vazove i posebno objavio u knjizi pod naslovom Vazovi i nasihati - Prvi svezak. Knjiga ima 63 stranice, a tampana je arebic.om. Uz vazove u knjizi su i lanci o hidretu, Mevludu, mubare noima, bajramima i kurbanu. Svi ovi lanci su prije toga objavljeni u Turskoj. Prije ovih vazov a jedino je jo u kalendaru Mekteb za hidretsku godinu 1326. (1907-1908) objavljen prijevod vaza Mehmed Razije Velihodia o islamskom udoreu (ahlaku). Taj prijevod Velihodieva vaza moe se smatrati prvim vazom tampanim kod nas. I kalendar Mekteb je tampan arebicom. Musa azim ati je preveo jedan vaz turskog teologa i pjesnika Mehmeda Akifa i objavio ga u Biseru, godine ll/1913-14., br. 1-3 pod naslovom Jedan vaz. Ovaj vaz je kasnije tampan i kao posebna knjiga u Muslimanskoj biblioteci, to ju je izdavao Muhamed Bekir Kalajdi u Mostaru (Izvanredno izdanje, broj 9). U vazu je obraen kur' anski ajet Ve en lejse lil insani illa ma sea. U treoj godiilllista Biser (1918. god.) bila je otvorena rubrika Mevajzi dinijj e, u kojoj su Sakib-ef. Korkut i Muhamed Seid-ef. Serdarevi objavili nekoliko vazova (brojevi 3-24). U Glasniku Vrhovnog starjeinstva Islamske vjerske zajednice, koji je pokrenut 1933. godine, od broja est poeo je Hadi Mehmed-ef. Handi objavljivati svoje vazove. U Glasniku ih je objavio dvanaest. Kad je poeo izlaziti list El-Hidaje 1936. godine, Handi je i u njemu objavljivao svoje vazove. Neke je objavio i u listu Gajret, kao i u jo nekim listovima i edicijama. Izbor iz svojih objavljenih vazova Handi je priredio, a El-Hidaje izdala zbirku pod naslovom Vazovi. Knjiga sadri Predgovor, Uvod o vazu uope i trideset i etiri vaza. U Glasniku, El-Hidaji i nekim drugim listovima objavili su po koji svoj vaz i Kasim-ef. Dobraa, aban Hodi , amil Avdi , Mustafa Busuladi, Ibrahim Hodi i dr. Ibrahim Hodi je kasnije sastavio zbirku vazova, a Odbor Islamske zajednice u Visokom izdao 1971. godine pod naslovom O intelektualnom i primitivnom shvatanju vjere i vjerskih propisa (Zbirka odabranih vazova). Knjiga se sastoji od Predgovora, koji je napisao tadanji vjersko-prosvjetni referent Odbora IZ u Visokom Ismet Spahi i dvadeset i jednog vaza. Hifzi-ef. Suljki je preveo i izdao Vaz, koji je, povo" dom otvaranja nove damije u Graanici kod Zivinica odrao Tahir ez-2av1, muftija Arapske Republike Libije (Zvonllk, 1973). Spomenimo na kraju da je i Sulejman Maovi 1942. godine izradio zbirku vazova i apirografom umnoio, a za potrebe imama i hatiba kod nas.

285

~.

Spomenin1o jo nekoliko naih istaknutih vaiza s kraja XIX i prve polovine XX stoljea: l. Hadi Hasan-ef. Spaho. 17) 2. Hafiz Sulejman-ef. arac. 18) 3. Hadi hafiz akir-ef. Panda 19)

4. Hadi Mehmed Demaludin-ef. auevi. 20>

5. Hafiz Ahmed-ef. Mufti.2J ) 6. Salih-ef. Sivevi.22) 7. Hadi Abdul-Ganj-ef. Ibrahimbegovi . 8. Hadi hafiz Mustafa-ef. Nurld.23) 9. Hafiz Idris-ef. Skopljak.24) 10. Hafiz Omer-ef. Dabi.25) ll. Hadi Mehmed-ef. Handi .26) 12. Hadi Kasim-ef. Dobraa.2 7 ) Svaki od ovih spomenutih kao i mnogi drugi, koji nisu spomenuti, zasluiuju da se o njima pie, i ukae na njihov doprinos unapreenju vjerskog i kulturnog ivota Muslimana Bosne i Hercegovine.

17} Muhamed Emin Dizdar, Hadi Hasan-ef. Spaho.- Narodna uzdanica, kalendar za 1940., s tr. 243-

246.
18 l Hamdija Kreevljakovi, Hafiz Sulejman ef. arac. - Narodna uzdanica , kalendar za 1937, s tr. 173-174. 19) Kao biljeka 9. 20) Kao bilj. 13. P ovodom s mrti H. M D. au$evia Redakcija Novog behara je posvetila njemu cijeli broj 21 iz godine 1938. 21 ) Vidjeti: lz vjerskog i vjersko-prosvjetnog ivota muslimana u Gradacu. Povodom 30 godina srnni hafiz Ahmed-ef. Muftia. Gradaac, 1974. 22) Mahmud Tralji , Merhum Salih-ef. S i vevi. - El-H.idajc. VU1942-1 943, br. 10-11 , str. 304 -306. 23) Mehmed Zahirovi, Smrt posljednjeg muftije u Bosni hadi.i-hafu. Mustafa-ef. Nurkia. -Glasnik VlS-a.. XXIX11966. br. 7-8, su . 364-367. 24) Dervi Bibi-oi , Sjeanje na rabmeili hafiz Idris-ef. Skopljaka. -Glasnik VIS-a. VUI (XX) 1957. br. 7-9, Str. 378-379. 25) Hsfzija H.a.sandedi, Merbum hafiz Omer-ef. D.abi (muftija u penziji). - GJasnjk VIS-a. XJCV11U1965 , br.br.5-6,su.213-214. 26) Ibrahim Trebinjac, Na najbolji vaiz.- EI-Hidaje. VJU/1944-1945, br. 2-3, s tr. 58-61. Povodom smrti H. M. Handi.ia, njemu je bio posveen cijeli dvobroj El-H.idaje (broj 2-3) iz osme godine njena izlazeoja. 27) Mahmud Tralji, Prof. Kasim-ef. Dobraa. - Anali Gazi Husrevbegove biblioteke. Knjiga VIJVID. 1982, Sl!. 281-285.

SERMONS (YAZ) AND PREACHERS (VAIZ) IN BOSNIA AND HERZEGOVINA Sermon (vaz)., as a fonu of Islamic religious education and moral improvement, has been .present since the time of Muhammed a.s. tili the present day, in all Islamic communities in the countries in which Muslims live. Many benefactors and vakifs detennined in their endowments that the sermons were to be held on a certain day or either during the whole year. The most competent alims wer.e, as a rule, appointed for preachers. The sennons. (vaz). were first held in Bosnia and Herzegovina, immediately after the acceptance of Islam by the population. That form of religious education permanetly lasts to the present day. In certain mosques permanent preachers are appointed, and they give .their sennon (vaz) at least once a week. There were also the so called "sejjar-vaiz" who went from town to town and gave sennons (vaz). There were also the so called ,Jay preachers" (dersi-am). Some of the preachers prepared collections of sermons (vaz) which served to other preachers as textbooks. Some of these collections were even published.

287

-------

--,

\.

t'
G.s

<. l

r
ol
A$

)!.

e
<;.

-~:

k ~f
~
s

e ~
l~

t .
1:- e

C::
C:

ll\

t
.

l Do

-:- t
t'
t..
r

~,

t [
._

,. .tf." (.. {,

L.

t..
-

..

L.

r-

ts
h.

1.

t.

f"' .,

r-

l.

.b

sL

, ...

<..

,.

l l l

't..
[

e
~

<. E - C = . .. t_

B r; <.
~

,.
a(.

~ .p~.

...

l;

r [;\ J
E
~

f. V
<r
_
l

e:

.... -

<-'

r
<: ..!.
L
t t r ( 1
l

<t ~

<..

f
~.

e_ "

t {,: 7
E - ...

L

r r:- t,__

;::
. ,.

~
[

r_ t:

=
.

....

\e. "- .L
;

~.

. t. . . r- r:L.

L.

<.

t'
l

<..

~
~
J-

\..- <..

~
.

.t

t,

1..

(..

e.

e -: '[: - t-

'll

tr~ ~s

(..

t \..

L-

co

tv

\0

<t 1

t:: C

- 'G

EIf . .[ Q:. t ~. ~ e -~... t ~ (.. t t: -<- v. - ! ~,... J;<e e E (. & 'f .t <: !:; l ~.

J... -

<: ~.

<..

u.

;['e_:_ C

1'
~, ~
(_.

\
.
l

_..
<.
l.
L

,_
.

.. e ; .. {
-~

-1

\,
-
,.
D'

' ~~ :r '1:... ..
1 <r .
,- \..'
Ll -

<to'- ... .-~ .. e t:~<.<. - ~. ;,

~ L.~ <r - t.
f:~
l:
1'

-o(.

'-

'"

e. .
ct
_
~ ~s
AS

na (,

<.

'-

.:

e; e; -

r r-..

. n . $l - .
~

r '" ev. t: r

r \.
\. fs
~ <e_
l

-~

. ' .~
t
.. , ~ r

1
,....
(,..

..... - ~ ~ ~ -

~ ~

~e
fr
AS

r-ve;;- &' ~
~-

-- ..:.... _ ~- _':'" - 't. (_

1
',...
-1 ~

.. - ..

'~

--

P"

r .:,

i(. --

.r .. > l. _.,.

..

sr 1:.

r-

..s--<:ct<

b . <,.

"' -

-1 >-<

'"' - <. r;~a.1r.-

.r' . 't ~

<

C
'

t.:

[s t~!

<.

.e.
-~.
'

.--.

i_~

..

l-

(l
<.
r ..-

-1
e_

'""~

.
+

-1~s ~ ~

t (,
\. ;..
1:. f:: t. t t.
.,P

<.

. . ---<

'
-

- t. :f
~ e_ ~
-r:? > !t
(,

<,.

<-

~
l
'

s \

El .. -

.u

...

l.

~
l ....

....

~
~

<.
-

:r: l. 1; .~ .
~

t! .r-

t! .L fi

.~.

IC

'

t ~ a::
. t.

..P

~
J.

ll\ b

G C

.,[;Ls

(,

1- .r
't
E

[ ' ( Ef' {' . . "' [.~-~-t.f - : . . - ~ f ~ tt ~~:E' t r . ' f;- , f. t.' e ~

. ~ , . . F. f E

-L..

..

.t
-~ ':-.... ~~ <-

1..

<t- ;- ~ .f.. ~ t ~ f.. [

.!,

r r;t:-1- ..

~.

~: ~ e;-

-<.

---.'L

- e l:

f' -;:{ 11-\. . !r ~ t, c;E E ~ <- f .,. - t' .r ~. <- f

. . :.
_,

\C)
-

tv

..s-r. ("e
G"
~

G~. ~

L. ~ 1..

-(_, ' 1::...~

-~..

--t

,_-.
-o(

Ci\
t

...

~ t_

't,. .

~-

r"1; E:: ~.

t.

E -

 11

,.

~
OI , _ - - .

\0

1
t_

1' 1'
.t i.1 t.
cf:"" ~
V
Ll

e; C:- e; C ,t \' ~ ~ tl ~ :[ ~ ("1 rt e (. . <e_ ~ <r ~ . t. ~ ~ p. t: 6 <t_ \ 1. e ~

;"_
(..

E L

7. 1 . r: 1
l:.
r. - IL .,. (..
(' V\

r-

l ~

r-

('l
(:

\.

.t
L
L .

.~

t1- f:! 1 ~. 'f .t <:_ 1- ~

f
~~
e_
~

~ ~

~- t. .;- E f "- ~~ -~1:~-l t c. .e _ 1 .r

e
~ ~

-.
l

~ ~.-. t;;

= 'L :--: ; .,-'rl. (., v

.-

t, e:' .f
<(.,
r

0''
r
rt

~
l
-

l-~

e <.

L.L. i_ 1 e- E: -t.. l. := <:t. -. t: L.. L

<.
~
~

. ~ f ,t' ~ ~ f ~ L. e; l t:
.
!
<:_:_

("1

~ t~

tt

.-

~ ~

. \..

,:;

.,P

<.

t~

~..

....:.

~ ~

. ,r.
f ~ _ ~

"

.r ~ t ~ e~ ~
~
,.

.r

f ~ i: -~ J !. t t r- ~. :

,.
e_

/""'

'

'-... C

-<.

~.

1'
r. J\
--.
l

("1

C_: :::; -

(.,.

l ~~ - ~~ ~t
<..
'<-

'::< .[
~

~ ~..

r
'
L

~"'
~ ~

't !--:. 'L r.

b

~ n _ ~ <' ~ ~~~ \e- { \. \. ~

1

rt . "' E ;; e
L
l

(o

L ~ <.. .r ~ a. ll\ -L. ~ '-' ~ ~ <rr.

~ CL. - _ <t~ \ .,. r - ~ ~ ~ ~ ~- l. 'r .. \ 11 <t' ..r --.[ e.. ,

...

~
~

= ~: ..... - : :{ r: .[ l' 'e\ ~

t. [.. __: e. -

l , ~ C.

~: <\ -<-

Ts

\-

~,...

'e

,[' <- . -

E r:..
,. {

b.

t.. .(

~ ~

!__

l [

-L..

f. 1- e..
l

1-1. ~--<~ e 1:. - r _~

Ci.

r:~

r.-t

<.

~ ~

-<:e~

1: r: e . .

_<.

(.,

<.

h.

,.

<.

<.

~t~~= T.

<.

1:,. .

<.

<

<.

t.

t.. ; ~

:~I,J-ll

l. Mehmed Handi, Knjievni rad Bosanskohercegovakih muslimana, Sarajevo, 76-78. 2. Muhanuned Emin Dizdar, Sarajevski List, 201, XLI/1918, 4. 3. Ibrahim Mehinagi, Glasnik, IV, Vll, 1936; Anali Gazi Husrevbegove biblioteke, ll, ill, Sarajevo, 1974, 81-95. 4. Hazim abanovi, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, 1973, 609-616. 5. G1asnikiVZ, 1-3, 1956,24.

6. wJ.,ra-11 f.SJ .",~l . ",

l

.."

ea

\rt \

fA

o '4.

~~ 1..) ~J ,. l
,.

~-l " e- L...:.:._. ~

o( e .

.."

~ lJ ", .-J l ...".~ - - 'l u--

.:. .L.J ,. -;

.l o .." o

' u .... . i l;J L .

.' .\-' .

7. Mehmet Akif (Ersoy), Srrat-1 miistakim, 13, Istanbul, 1324 H., 198, 199.
.,;

ALIFEHMIDZABIC Ali Fehmi Dabi , roen u Mostaru 1853. godine, spada u grupu zaslunih Bonjaka poznatih po svom naunom i pobtikom radu. Temeljno obrazovanje iz arapskog jezika i knjievnosti, turskog jezika i knjievnosti i islamskih nauka stekao je u rodnome gradu. Jo kao veoma mlad, nakon oeve smrti 1886. godine, postavljen je za mostarskog muftiju, zamijenivi tako oca na tome poloaju. Istovremeno se bavio i nastavnikim poslom. Meutim, od 1899. godine ukljuuje se i u politiki rad kroz pokret za vjersku autonomiju muslimana, zbog ega 1900. godine gubi poloaj mostarskog muftije. Zbog toga u delegaciji od est lanova 1902. godine odlazi u Istanbul da bi tamo natavio zapoetu borbu. Meutim, u Istanbulu se upoz-

293

naje i sa bogatim istanbulskim bibliotekama i poznatim naunicima. Tako ubrzo kua u kojoj je stanovao postaje stjecitem istaknute istanbulske uleme meu kojima je bio i uveni turski pjesnik Mehmed Akif Ersoy. Ubrzo potom i sam Dabi poinje sa predavanjem poznatog al-Mubarradovog djela iz arapske gramatike al-Kami!. Kako navodi Mehmed Handi na ovo djelo Dabi je napisao i glosu (al-Gawharal-Asnii, 107). Prouvi se po svojoj uenosti, Dabi ubrzo biva postavljen za profesora arapskog jezika i knjievnosti na Istanbulskom univerzitetu. Meutim, zbog proglasa koji je napisao na arapskom jeziku o stanju muslimana u Bosni i Hercegovini pod austro-ugarskom vlau , D abi 1908. godine biva udaljen iz slube sa Univerziteta. Od tada ivi skromnim i povuenim ivotom u Istanbulu sve do smrti 12. avgusta 1918. godine. .... Iza sebe je ostavio dva djela: lfusn a~-Saf1.iiba fi SariJ. (A (tir a~$afziiba iji je prvi dio sa uvodom tampan u Istanbulu 1906. godine. O sudbini drugog i treeg dijela ovoga djela....koji se spominju u uvodu, nita se ne zna. Drugo djelo je '[a laba a(-'[alib fi Sa rf?. Lamiya Abf '[alib koje je, takoer tampano 1909. godine. Prema biljeci u kolofonu djela autor ga je napisao iste godine kada je i tampano.

294

Muhamed Hadijamakovi PORODICA HADUAMAKOVIA

Porodica Hadijamak.ovia je stara sarajevska porodica. Sudei po prezimenu, neko od njenih prea ili je bio u janiarskoj vojsci zamjenik bajraktara, ili je bio obrtnik i kao takav zamjenik bajraktara nekog esnafa Uz to se ovaj jamak morao negdje odlikovati, dok se njegova porodica po njemu prozvala. S obzirom da je obavio had, bez sumnje je bio imuan ovjek. Ova je porodica dala pet vjerski obrazovanih lanova. Najstariji bio je Muhamed-ef. Hadijamakovi, ejh i muderris Gazi Husrevbegova hanikaha u Sarajevu. Roen je u Sarajevu. Po jednoj verziji roen je 1812. godine, jer mu je bilo 66 godina kada je bio pogubljen, a po drugoj verziji roen je 1814. ili 1815. god. Ocu mu je bilo ime Mehmed Alemdar (umro 1262/184546. god), a dj edu Bekta. Imao je brata Sejfagu i dvije sestre Hasibu i Nesibu, prva je bila udata za uglednog graanina h. Derviagu Halaevia, a druga za Naidbega Paloa, potomka sarajevskih m useli ima. Zivio je u doba kada je Bosnom harala kuga, u narodu poznata pod imenom "mubareija". Odrastao je i mladost proveo u tekim i burnim danima ovog grada. Bio je oevidac bune Sarajlija protiv ukinuajaniara i reformi Muhameda II, stranog pokolja Abdurrahim-pae 1827. godine, pokreta Zmaja od Bosne i njegova sloma 1831-32. god., progona pae Vedihije i redovne vojske iz Sarajeva 1836. god., bune Ahmed Munib-ef. Gloe 1840. godine, pobune protiv odredbe Tahir-paine za dizanje vojske 1848. god. , paovanja Omer-pae Latasa 1851-52. i mnogih progona odlinih prvaka ovog grada. Sve je to imalo jak uticaj na njega. Kad se to uzme u obzir, onda postaje jasnije njegovo dranje 1878. godine. Muhamed-ef. je zavrio mekteb i medresu u Sarajevu. a onda je otiao u Istanbul gdje je ostao svega devet mjeseci. Po jednoj verziji otuda se vratio na oev poziv. Po drugoj verziji, koja je pouzdanija, jedan njegov drug iz medrese, priao je jednom zgodom da je sultan priredio veliku gozbu na koju je pozvao i ake medresa. Tu su se zametle razne igre. Doli su i hrvai, a meu njima i jedan Arap, na glasu po svojoj snazi i vjetini . Sa njim e okuao i Muhamed-ef., pa ga je savladao i usmrtio. Zna se pouzdano da je bio vrlo snaan, mogao je po dvije konjske ploe prelomiti na pola kao dv\je
v

295

'

gurabije. Uvi sultan za to, pozove ga da ga nagradi. Meutim, on, mislei da ga zove na odgovornost. pokupi se i vrati u Sarajevo. Po zavretku nauka slubovao je due vremena u Vareu kao imam i muallim. a 1864. god. premjeten je u Sarajevo. Bio je pripadnik dervikog reda na.kibendija. kao murid uvenog oglavakog ejha Sini-babe, koji mu je dao .inabu". U Vareu se i prvi put oenio sa kerkom ejha Sinije Latiforu. sa kojom je imao dvije keri: Ummihanu, koja je bila udata za Ibrahimagu Zlatara i Fatimu udatu za h. Muhamedagu Cicu. Latifa je umrla u Vareu. a Muhamed-ef. se oenio sa Hasnom Hasanagi iz Sarajeva, ija je porodica tada ivjela u Vareu. Sa ovom enom je imao jednu ker Derviu, udatu za Salihagu Hamamdia i tri sina: Abdullaha, Ahmeda i Muhameda. Hasna je umrla 1887. godine u Sarajevu. Po smrti ejha Mustafe, oktobra 186-+. god .. ostalo je upranjeno mjesto ejha Hanikaha, pa je na predlog saraje\skog kadije na ovo mjesto postavljen Muhamed-ef. Hadijamakovi 28. redieba 1281. {27. xn 1864) godine i na tu slubu izdat mu je carski berat 28. abana 1281. (26. I 1985) godine. Sve do pred okupaciju bavio se iskljuivo povjerenom mu dunou . llz to bio je odlian vaiz. Vazove je preteno drao enama. Bio je vrlo uen 1 poboan. a po temperamentu pravi kolerik.. Nosio se izvanredno lijepo i pano je na svoju vanjtinu. Uvijek je bio namirisan miskom. Imao je vrlo lijep rukopis. On je u Hanikahu poeo predavati isto medresanske predmete i od njegoYa \Temena ovaj zavod postao je medresa u pravom smislu rijei . Volio je narodnu pjesmu. a ni saz mu nije bio mrzak. Sudjelovao je kao vojni imam u vojni na Zvornik i u borbama s ustaama u Nevesinju. Na elu jedne deputacije sarajevskih graana iao je do Prae da doeka i pozdravi HafiZ-pau (ll.Vll 1878). Jo prije okupacije uivao je veliki ugled u Sarajevu. Potovali su ga svi graani. bez razlike na vjeru. Kud god je arijom prolazio, sve je pred njim ustajalo na noge. U gradu je bio poznat samo kao Muhamed-ef. , drugaije ga niko nije zvao. Samo zbog svojih vrlina, uivao je ovakav ugled. U javnom ivotu Sarajeva prvi put ga susreemo na sastancima koji su se odravali u vezi sa podnoenjem "Ittifakname" guverneru Mazhar-pai.l) Narodm odbor ga je postavio za vojskov ou u otporu vabi.2)
l J li proljee 1878. godine procurila je vijest u Sarajevu da je u Sanstefanu dogovoreno da se Bosni da alllonomna vlada. Neki su Muslimani poeli sanjariti kako je doSlo vrijeme da sc njihove elje ispune, da budu neovisni od osmanske vlade i da Bosna dobije svoju autonomiju. Poeli su se odravati sastanci po kuama. nou iz.a jacije. na kojima su vanu ulogu imali Kaukija i Hadijamakovi, obojica dobro poznati i vrlo potovani. Oni su sa sobom nosiH jedan podnesak i sakupljali potpise. Usmeno su ObJal.njavali u njemu iznesene zahtjeve. Ovaj podnesak nosio je naslov "lttifaknama" - Ugovor o slozi ili ~avezu. Posebna delegacija predala gaje Mazhar-paSi 2.6.1987. god. U tom podnesku traena je, pored 'Jslalog. i auwnomija Bosne. 2) Pewg juna 1878. god. odrl.ana je skuptina u Konaku, na kojoj je prisustvovalo trideset uglednih M~lirnarut i tride5el imama i trgovaca. Tom prilikom je zaldjueno da se osnuje Narodni odbor u koji e

296

lik i lik narodnog voe, koji je u njemu sazrijevao u toku ivota, doao je do svog punog izraaja u ok:upacionoj krizi. Uvidjevi da je Turska predala Bosnu Austriji, probudi se u njemu ponosni patriotizam Bonjaka. Svojim ugledom rjeitou prenio je lina patriotska osjeanja u srca svih Bosanaca i Hercegovaca, koji ne eznu za dunjalukom i koji ne strepe kako e ovaj prolazni ivot odrati poto-poto, i pod cijenu ponienja i osramoenja. 28. jula oko podne, dole su voe pokreta u dvorite Begove damije. Aklamacijom je izabrana Narodna vlada. Civilni poslovi povjereni su Hafiz-pai. Za zapovjednike bosanske vojske izabrani su Smailbeg Selmanovi, Pij evljak i Muhamed-ef. Hadijamakovi.

Politiki

5. avgusta odrano je u Konaku posljednje vano zasijedanje voa, a " onda krenue svojim vojskama. Prema Zepu otiao je Hadijamakovi s Mustajbegom Fadilpaiem i muftijom Omeroviem; za Tuzlu preko Kladnja muftija emsekadi; za Travnik Selmanovi; za Konjic Ismet-paa Uzuni i h. Ahmed Asimbeg Muteveli. Muhamed-ef. se u susretu sa neprijateljskom voj skom, u svim " okrajima od Zepa do Sarajeva borio kao lav. Predvodio je Sarajlije u estokom otporu okupatoru i da se ovaj grad nije predao bez krvi, kako je bilo zakljueno, njegovo je djelo. Dvadeset drugog avgusta, jedan odred carskih vojnika, predvoen jednim majorom, upao je u kuu Muhamed-ef. Do kue ih je doveo Aleksa Popovi. Kad su bili blizu kue, opazila ih je ki Fatima i obavijestila oca koji je bio u bati sa sinovima. Kada su vojnici ulazili u avliju on se prebacio preko taraba i preko bai otiao Kaukiji i tu se sklonio. U prvi mrak se vratio kui .

pored 20 uglednih Muslimana ui i upnik fra Grga Marti, trgovac Jeftanovi Dimitrije, Petrarki-ef. Salamon, saraf. Za predsjednika Odbora izabran je Mustajbeg Fadilpai. Odboru je stavljeno u dunost da ispita sve tegobe koje tite zemlju i da o tome podnese izvjetaj vladi. Mazbar-paa je uputio Porti povodom osnutka ovog Odbora izvjetaj u kome je pored ostalog stajalo i ovo: ,.Bosna je zlim gospodarstvom uprave izloena najvioj nevolji Svaki dan podnosi se po viSe stotina tubi, a da nema pomocL S toga, ima se postaviti Narodni odbor koji e tube primati i ispitivali i od vlasti lra.ili sredstva da im se doskoL .. "Osim toga imao je zadatak da organizuje otpor ulas~-u trupa austrijske vojske u Bosnu i da vodi brigu o svim zbivanjima u vel.i s tim. Ovaj je Odbor odmah postavio za vojskovoe narodne vojske Muhamed-ef. Hadijamakov ia i Smail-bega Selmanovia, Pijev ljaka. O ovim dogaajima i ulasku austrougarske vojske u Bosnu pisali su pored ostalih: Aleksa J. Popovi-Sarajlija: Sarajevska revolucija 1878. god. (1906), H. KreSevljakovi: ejh Muhamed-ef. Had ijamakovi, Muslimanska svijest, br. 5 (1936), R Krecvljakovi: Sarajevo u doba okupacije 1878. god. ( 1937), Dimitrije (Mita) .Klicin: Otpor muslimana protiv okupacije BiH 1878. god. - Gajretov kalendar za 1939. godinu, KreSevljakovi: Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave 1878-1918., Izdanje Arhiva grada Sarajeva, 1969. godine, Mustafa Mulali: Muhamed-ef. Hadimakovi-Almanah za godinu 1972. Pokopnog drutva .Bakije" u Sarajevu, Akademija nauka i umjetnosti BiH organizovaJa je: Nauni skup povodom stogodiSnjice ulaska auslrOugarskih trupa u Bosnu i izdala knjigu pod naslovom .Nauni sl-up otpor austrougarskoj okupaciji 1878. godine u Bosni i Hercegovini". Sk-up je odrlan 23. i 24. oktobra 1978. god., Ajvazovi Jovica: Profesor sa sabljom- Osloboenje od lO.ll 1986., strana ll. i drugi.

297

Poslije veere ree ukuanima da e se sutra uputiti generalu Filipoviu, da ga vie ne trae. Te veeri otiao je sestrama i prijateljima da se oprosti sa njima. Prijatelji su mu savj e tovali da bjei i nudili mu svoju pomo. Jedan prijatelj gaje uvjeravao, da e ga zavijena u feredu, bez ikakve opasnosti izvesti iz Sarajeva, ali o tome on nije htio ni uti . Ukori prijatelja i ree: ,,Ne elim da budem ena, tako bjee i skrivaju se zloinci , i to njima dolikuje! Kao pravi musliman ne bojim se smrti. Branjo sam svoju domoYinu. a to mi je bila sveta du nost kao svakom drugom pravom Bosancu. To smatram naj boljim djelom u svom ivotu, i za to ni najmanje ne alim umrijeti". Sutradan rano obukao se u sveano odij elo , oprostio sa ukuanima i u najboljem raspoloenju izaao iz kue i uputio se generalu Fili poviu. Blizu eherije uprije neko ga prepozna i obavijesti j ednu vojniku patrolu, koj a ga opkoli i odvede u Zapovjednitvo. Istog dana 23. avgusta, sazvan je prijek:i sud. sastavlj ena opturuca, i poelo ispitivanje, koje j e trajalo tri dana. Pred sudom je rekao sve to je uinio u otporu protiv okupatora , nita nije zatajio. Tri dana je ispitivan i svaki puta j e isto govorio. Za svoja djela ruje se kajao. niti je oprosta traio. Osuda j e glasila : "Smrt vjeanj em ". G eneral Filipovi je osudu potvrdio i naredio da se odmah izvri. Osudu je sasluao mimo i ravnoduno. Niko od prisu tni h nije mogao primijetiti da se i najmanje koleba. Jedino je zatraio da izvrenju o sude prisustvuje neko od uleme. Poslije podne , oko etiri sata, poveden je na stratite. Prije toga posjetila su ga trojica hoda i m uftija H adi om erovi , koji je bio prisutan i kod izvrenja osude. Sa njima j e podugo razgovarao. Velike mase svijeta bile su po ulicama kada j e proveden do stratita pod Goricom. Svi ljudi, koji su izali da ga jo posljednji put vide, priali su , d a je iao odmjerenim korakom u okovima, pod jakom vojnikom pratnjom. Bio je posve veseo, kao da ide u svatove. Na stratitu su mu skinuli oko ve. Zatraio j e vode za abdest. Kad j e klanjao dva rekata i uinio do vu, po j ednoj verziji zgrabio j e puke dvojice \ojnika to su pokraj njega stajali i opalio jedan pa drugi hitac, a po drugoj verziji istrgao je iz ruke jednog oficira revolver i opalio dva hica iz njega. Ovako neto moglo se i oekivati jer je bio poznat kao izvanredno snaan ovjek. On je u tom momentu zgrabio dva vojnika, udario jednog o drugo g, i digao u vis. O va je inj enica zavedena i u sudskim aktima. Ovo j e namjerno uinio da bi stvorio guvu i izazvao vojnike da ga ubij u orujem! bilo hladnim ili vatrenim. U borbi sa vojnicima, to je tad a nastala, oteo je od jednog bajonetu i izlomio je u komadie. Jedan pionir s

298

ga je ranio u stegno, i on pade na tle. Otac mi je priao kada su mu donijeli odij.elo kui, svo je dube bilo izreetano bajonetama. Strah i pometnja to su nastali usljed ispaljenih metaka i stvorene guve, stiao se za kratko, pa se pristupilo izvrenju osude.. Vjeala su bila privezana za granu hrasta. Muhamed eL je leao ranjen u krvi, bez svijesti. Ulogu krvnika izvrio je Maar, husar Miholy Boly iz sedme husarske pukovnije, da osveti drugove .., to. izgiboe na putu od Maglaja prema Zepu. Napola mrtvog ga digoe na vjeala i tako se ugasi ivot bosanskog vojskovoe, najpotovanijeg Sarajlije, ejha Gazi Husrevbegova hanikaha, pravog. gazije i ebita. Neto dalje od stratita pokopano je mrtvo tijelo Muhamed-ef. Hadijamakovia,. a danas mu se ne zna ni za mezar, j.er na rnezaru nije bilo ni najobinijih niana, kamo li dostojna spomenika. Rahmetullahi alejhi rahrneten vasiah! Sinovi su mu ostali malodobni, ali sva trojica su poli oevim stopama i opredijelili se za vjersko obrazovanje. Najstraiji sin Abdullah-ef. je svoje. obrazovanje stekao u Sarajevu. Po zavretku nauka bio je imam u bolnici, i tu je dunost vrio do smrti. Pored ove dunosti obavljao je i dunost imama u mahalskoj damiji "Kose Sinan", u narodu poznatoj pod imenom "Luevica". Uz to, bavio se ogledanjem i zapisivanjem koje je obavljao na osnovu odabranih lcitaba. Ovaj posao je obavljao sa velikim uspjehom. Bio je oenjen sa Oglavka sa Mulijom Merdan. Iza sebe je ostavio jednu ker Fatimu. Dugo je patio od teke astme.Zadnjih est mjeseci ivota proveo je u postelji. Umro je 10. maja 1931. godine. Srednji sin h. Ahmed-ef. roen je 1870. god. U ranoj mladosti posvetio se nauci. Rudiju i medresu zavrio je u Sarajevu, a onda je nauke nastavio u Carigradu, gdje je ostao etrnaest godina i uzeo idazet. Sluao je najglasovitije alime u Sultan-Fatihovoj medresi. Po zavretku nauka vratio se u Sarajevo 1900. godine, zauzeo oevo mjesto u Hanikahu i obavljao dunost ejha i muderrisa. Veliki je broj njegovih aka slubovao irom nae domovine. Neki od njih zauzimali su visoke poloaje. Izmeu osta1ih, nj.egov je uenik i ralunetli Muhamed Seid Serdarevi, prvi pisac brojnih djela na naem jeziku, ija se idazetnama nalazi u Gazi Husrevbegovoj biblioteci. H. Ahmed-ef. je bio dostojanstven i odmjeren u svim poslovima. Mnogo je. polagao na svoju vanjtinu. Bio je srednjeg rasta, razvijen i jak. U tom se znatno razlikovao od svoje brae. Do pred kraj devetnaestog vijeka, tanije reeno do 1892. godine Gazi Husrevbegova medresa bila je gotovo jedina medresa u kojoj se nastava odvijala po starom redu i planu. Hanikah je ovaj plan zadrao sve do I 913. godine. Vrijeme i prilike koje su. tada vladale u Bosni zahtijevale su da se pristupi refonni, osavremenjavanju u vjerskoj nastavi i osposobljavanju kadrova koji e tu nastavu obavljati. U martu 1891 . godine zatrailo je Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo od Zemaljske vlade saglasnost za osnivanje Darul299

lea

muallimina. Zemaljska vlada je 26. maja iste godine dala saglasnost za osnivanje trogodinjeg Darul-mua11imina. Polaznici ove kole morali su imati odgovarajuu prednaobrazbu pa je odlueno da .uenici Hanikaha i Kurumlije pohaaju Daru1-mua11imin. Trogodinji Darul-mualimin trajao je do 1909. godine, od kada se svake godine ukida po jedno godite,_ a osniva se etverogodinji . Darul-mualimin se 1913. godine spaja sa Kururnlijom. Hanikah i dalje radi samostalno, a njegovi uenici polaze Darul-muallirnin kao redovni uenici. Ulema-medlis i Vak:ufsko mearifski saborski odbor doruj eli su 1921. godine odluku da se obje medrese: Kurumlija i Hanikah ujedine i reorganizuje u jednu Gazi Husrevbegovu medresu. 3) kolske 1921/22. godine otvoren je prvi razred i primljeni prvi uenici sa zavrenom osnovnom kolom. Radi svoje dosljednosti i potivanja date rijei h. Ahmed ef. doao je u sukob sa pretpostavljenim. Naime, jedne godine primio je nekoliko aka vie nego je bilo odobreno. Kada mu je nareeno da te uenike ispie, odbio je nareenje rekavi da on ne moe pogaziti datu rije. Slijedila je kazna oduzimajnjem tajina za tri mjeseca i dijela plate. Slijedile su i druge mjere i postepeno potiskivanje iz nastave, tako da je zadnjih est-sedam godina predavao samo arapsku kaligrafiju (husni-hat) i vrio dunost ejha. Ta nemilost protegla se i na njegovu djecu, uskraeno im je pravo koje im daje Yakufnama. Sin mu se u vie navrata obraao tadanjem Ulema-medlisu i molio da mu odobre dvije treine oeve plate dok ne zavri medresu kako to predYia vak:ufnama, ali uvijek je bio odbijen. Da bude ironija vea, nueno mu je besplatno mjesto u internatu medrese, a sestri mu "fukarski" tajin. Kada je reagovao na to, predsjednik Ulema-medlisa otvoreno mu je rekao: ,,U mojim je rukama, neu ti pomoi". Pred svim tim neugodnostima i maltretiranju h. Ahmed ef. n.ije pokleknuo i ostao je dosljedan i nepokolebljiv sve do smrti. Pored redovnih dunosti ejha i muderrisa bio je dobar vaiz. V azov e je odravao i mukarcima i enama. Za vrijeme ramazana odravao je vazove mukarcima u desnoj tetimi Begove damije iza ikindije. Vazovi su mu bili dobro posjeeni. Tetima je bila skoro uvijek popunjena do posljednjeg mjesta. Zen ama je odravao vazov e po mahalskim damijama. Umro je 20. aprila 1931. godine.
~

i najmlaj sin Muhamed-ef nosio je oevo ime. Roen je 1872. godine. Poetne nauke zavrio je u Sarajevu, a onda je krenuo za bratom Ahmedom u Carigrad gdje je nastavio nauke i uzeo idazet. Doavi u Sarajevo radio je u Misrinoj medresi na Atmejdanu. Kasnije je bio vjerouitelj u
~) ~irni j~ je pisano o ovi_m refo~ u lanku: .Povodom ezeesetogodi.njice male mature u refonrusanoJ Gazi HusrevbegovOJ medres1 u Sarajevu'' Glasnik JZ, br. 1/1986. god.

Trei

300

osnovnoj koli na Bentbai i na Obali. On je posljednji vjerouitelj koji je u osnovnoj koli predavao kao to se predavalo u rudijama, arapski i turski jezik. H. Mehmed-ef. Handi kae: "Ja sam bio njegov ak i pred njim sam prvi put poeo uiti arapski jezik. Svrili smo ,~msilu", ,,Binu", i neto "Maksuda". Iz turskog jezika predavao nam je "Sarfi osmani" i lekcije iz turskog jezika to su tampane u kalendaru "Mekteb". Iz vjeronauke nam je predavao, osim djela na naem jeziku i "Teshili ilmi hal" na turskom jeziku. Njegova smo predavanja razumjevati i svi smo ga cijenili i potovali. Za mene je njegova smrt bila alost, jer sam svjestan koliko sam se od njega okoristio.4> Muhamed ef. je bio vrstan vaiz. Vazove je drao enama. Cijelog ivota bio je njenog zdravlja i esto je pobolijevao, nasuprot svome bratu h. Ahmed-ef. koji cijelog ivota nije imao nekih oboljenja,_ osim prehlade i u zadnjim godinama ivota blage astme. Muhamed-ef. dugo je patio i pobolijevao. Umro je lO. Xll 1937. godine. Peti lan .ove porodice je Muhamed sin h. Ahmed-ef., a unuk Muhamed-ef. znamenitog junaka} borca protiv austrougarske okupacije Bosne. Roen je 1915. godine u Sarajevu. Svoje naukovanje zavrio je u Sarajevu . Gazi Husrevbegovu medresu zavrio je 1935. godine, a Filozofski fakultet u Sarajevu 1956. god. Bio je vjerouitelj na osnovnoj koli od 1936. do novembra 1945. god. kada mu je prestala ta sluba po sili zakona. Od tada je obavljao razne poslove po ustanovama i preduzeima. U penziju je otiao l. VII 1971. god. Od tada se posvetio is trajvakom radu. Za Akademiju nauka BiH obraivao je Muhimme deftere, pisao je u Glasniku IZ, Islamskoj misli, Analima Gazi Husrevbegove biblioteke. Obradio je Ilhamiju, preveo njegov Divan i prozno djelo Tuhfetul musallin - vrsta ilmihala.

THE HADZUAMAKOVIC FAMILY

This paper discusses five members of the Hadijamakovi family. The surname Hadijamakovi indicates that one of the family' s ancestors was either the second bearer of the banner (yamak) or he was a craftsman. and as such the second bearer of the guild' s banner. He must have been decorated. since the family got his name for a surname, and he must have been rich since he performed the hadj, and that is also evident from the surname. All five members of this family that are discussed in this paper had religious education. The oldest. Muhamed ef. Hadijamakovi, born in the period from 1812 and 1815, was the ejh and muderis of the Gazi Husrev-bey's
4) El-Hidaje, god. II-br. 2-3 - 1938. godine.

301

Hanikah. He distinguished himself during the resistance to Austro-Hangarian occupation of Bosnia and Herzegovina. He took part in the battles from epe to Sarajevo. After the resistance was broken down he was sentenced to death by hanging in Sarajevo,. and during the execution he behaved c.ourageously and with dignity. H e had three sons who followed in their father' s steps by choosing religious education. The eldest Abdulah ef. was educated in Sarajevo, and tili his death in 193 1 he was the imam of the hospital. The second son, Ahmed ef. was educated in Sarajevo and Istanbul, and after completing his education he was a ejh and m uderis in Gazi HusreY-bey's Hanikah. Beside that, he also gave sermons both to men and women. He died in 193 1. The youngest son, Muhamed ef. after completing his elem entary education followed his brother Ahmed to lsanbul, where he got his degree. After completing his education he was a muderis and a religious teacher, and he was an excellent preacher (vai z). The fifth member of this family, Mu.amed ef. (the author of this paper) is the son of Ahmed ef. He was educated in Sarajevo, in Gazi Husrevbey' s Medresa, from which he graduated in 1935, and he graduated from the Faculty of Philosophy in Sarajevo in 1956. He was a religious teacher tili 1945, and after that he worked in various institutions and firm s. After retirement in 1971 , he devoted himself to research work in the field of Muslim cultural heritage. He published in various magazines in this field.

302

hfz HalU Mehti

PORODICA SERDAREVI SA POSEBNIM OSVRTOM NA M DA SEIDA I ABDULAHA SERDAREVIA

Konac prolog i poetak XX vij.ek.a zatekao je Muslimane BiH u jeku borbe za vjersko-prosvjetnu autonomiju, osavremenjavanju vjeronauke i pokretanju nekoliko asopisa. Odlaskom Turske. iz ovih krajeva i austrougarskom okupacijom bosanskohercegovaki Muslimani su bili zbunjeni. Progresivne snage imale su zadatak da refonniu zastarjeli sistem vjeronauke u mektebima, medresama i drugim odgojno-obrazovnim ustanovma gdje se predavala islamska vjeronauka, da zakrljalu i uspavanu svijest naroda probude i da savremenijim pristupom i tumaenjem islamske misli vjeronauke pokrenu na nauku i samostalan rad. ,,Dio muslimanskih prvaka, koji su se nadali restauraciji Turske, bio je protiv svakog svjetovnog obrazovanja ubijeen da bi oru umjeli ve da vladaju na stari nain. Drugi su propovijedali prosvjeivanje, vjerujui da e biti neophodno i u sluaju povratka Turske. Samo su oni, kojima je bilo jasno da se ivot mora graditi na novim temeljima, energino traili da se otvori put novim kulturnim shvatanjima. " l ) U to vrijeme kada su Safvet-beg Baagi, Edhem Mulabdi i Osman Nuri Hadi svojim velikim duhom i umjetnikom rijeju budili uspavanu bosanskohercegovaku sredinu nastojei ukazati na nove puteve novog vijeka, puteve kolstva i evropske prosvjete, djeluje i Muhamed Seid Serdarevi, jedan od naj sposobnijih i naj pismenijih teologa svoje generacije, a neto kasnije i njegov brat Abdulah ef. Serdarevi. Kako je svojevremeno pisao rahmetli Alija Ahmi, "porodica Serdarevia vodi porijeklo od Serdara, a svi su lanovi porodice bili intelektualci i pae. U Budimpeti je ivio. neki serdar koji je bio paa. U to vrijeme izbile su pobune janjiara za koje je, kao inicijator, bio okrivljen on. Zbog toga je prognan u Kakanj ili Gornju Zenicu, gdje je bio pod neposrednom jurisdikcijom travnikog vezira. Nakon smrti ovog serdara njegov sin bi postavljen za
l) SaJjm eri, Muslimani srpskohrvatskogjezikil, Snrajevo, 1968., str. 169.

303

prvog muderrisa, novonapravljene medrese, koju je podigao sultan Ahmed ID". 2) Tako je od samog osnivanja Sultan-Ahmedove medrese (1720. g.) pa sve do njenog zatvaranja (1946. g) porodica Serdarevia kontuinirano davala znaajan doprinos, regrutujui po jednog mu dem sa u svakom vremenu. Imena svili muderrisa iz porodice Serdarevi koji su predavali u Medresi od njenog osnutka nisu poznata, ali se zna, kako navodi A. Ahmi, "da su u posljednjih 7 decenija predavali ovim redom: Mehmed ef. zatim njegov sin Abdulhamid-ef, zvani Mula-ef. poslije njega njegov sin od 1913., Muhamed ef. do 1918., a od 1918, pa do 1946. g. muderris je bio njegov brat Abdulah ef."3) U ovom, dosta skraenom, referatu, pokuaemo prikazati ivot i djelo brae Muhameda i Abdulaha Serdarevia, koji su nesumnjivo ostavili vidan trag na vjerskom i kulturnom polju Muslimana naih krajeva, pa i ire.
I

Muhamed Seid Serdarevi je roen 8. decembra 1882. u Zenici. Osnovno obrazovanje, kao i poetno srednje vjersko, stekao je u rodnom mjestu pred ocem Abdulhamid-ef. muderrisom Sultan-Ahmedove medrese. Iza toga se 1889. g. upisuje u Gazijin Hanikah, gdje se odmah ukljuio u "najvii ders" kako je sam priao. Predavanja je sluao pred uvaenim alimo m Mehmed-ef. Muftiem, muderrisom Kurumlije medrese, a kasnije i kod Ahmedef. Hadijamakovia: muderrisa Hanikaha, koji se upravo vratio sa studija iz Istanbula. Serdarevi je istovremeno pohaao i Daru-1-mualli.m.in i zavrio ga 1904. g. sa odlinim uspjehom.4) U vrijeme svoga naukovanja isticao se kao vrlo marljiv i darovit uenik. Mnogo je itao i biljeio. Naroito se zanimao za pedagogiju. Na" dahnjivao se idejama Sejha Muhammeda Abduhua, Demaluddina Afganija, a bio je vrlo privren i djelima velikog pisca, borca i mudtehida Tekijjuddina ibn Tejmije. Uticaj ove trojice islamskih velikana odrazie se kasnije i na rad i djelo Muhameda Seida Serdarevia. Jo kao ak, 1904. g., pri v put se u islamskom tjsku M.S. Serdarevi javlja u petom goditu Behara lankom "Kibur i tevazu" - (Oholost i poniznost). Po zavretku Medrese posveuje se mualimskom pozivu, nakon to je imenovan prvim muallimom u svom rodnom mjestu. Na toj dunosti ostaje sve do 19 l O. g. Muallimski sta e mu uveliko pomoi da temeljito upozna
2) Alija Ahmi, Takvim za 1976. god., str. 195. 3) Alija Ahml, EI-Hidaje,ll., br. 2-3, str. 35. 4) Vidi, Mahmud Tralji , Glasnik VIS-a za 1977. god., str. 45.

304

sve nedostatke mektebske nastave~ Jedan od najveih nedostataka bio je nepostojanje prikladnih udbenika na domaem jeziku, zbog ega e se Serdarevi usuditi da pi. e. na narodnom jeziku. Rukovoen tim motivima on je napisao Ta' limi tedvid kako bi djeci olakao pravilno itanje Kur'ana U. tom smislll on pie i druge. vjeronaune udberuke na sasvim nov i moderan nain. Djelo Usuli dinijje sadri osnovna naela islamskog vjerovanja.. Napisano za mektebsku updtrebu, ali je s obzirom, na pomanjkanje udbenika koriteno i u medresanskoj nastavi. Uputa u povijest islama je djelo .odgojne. i didaktike naravi. Istie poune primjere i upozorava na nauku koju treba neprestano crpiti. "Svakako. najvrednije i najpoznatije djelo iz njegovog spisateljskog opusa je Fikhu-1-ibadat, reprodukcija arapskih i turskih djela. Djelo se nalazi meu prvim a moda i jedinim primjerkorn kodifikacije. osnovnih fikhskih propisa u naoj literaturi" .5) Uz. fikh od Abdulaha Zeevia o.vo djelo do danas predstavlja jedinstven pokuaj kodifikacije islamskih propisa u nas. Napisano je 1917. g. i od tada, pa sve do danas koristi se kao udbenik u naim me.dresama. Svjestan da se mekte.bska nastava ne moe dalje obavljati po sistemu Bergivije i na stranim jezicima, zalagao se za nastavu na narodnom jeziku sa kvalifikovanim kadrom vjerouitelja. Program zasnovan na ovim temeljima izloio je na prvoj skuptini imamskomuallimskog drutva u referatu "Preustroj stvo mekte.bi ibtidaija". Kao veliki pobornik izvoenja nastave na narodnom jeziku, po uzoru na druge islamske zemlje, zalagao se za arapsko pismo, pored ostalog, ,,to bi ono moglo biti jedan vidljivi zajedniki znak muslimana." O nainu funkcionisanja mekteba u listu Tarik je u cijelosti tampan "Mektebski red" koji je sastavio M.S. Serdarevi, a koji su odobrile vjerske vlasti. Taj kuni red do detalja je propisao pravila o vladanju uenika u koli i van nje, koja se odnose kako na radne navike, tako i na higijenske mjere i nain odijevanja. Period najintenzivnijeg Serdarevievog rada poinje od oktobra 191 O. i traje do 1913. kada biva postavljen za urednika lista MuaJJim, glasila muslimanskog muallimskog i imamskog drutva za BiH. Ono to je karakteriziralo Muallim kao i sve listove onog doba, jeste namjera da se utie na usmjeravanje muslimanskog stanovnitva u pravcu prosvjetnog i kulturnog usavravanja i napretka. List je koncipiran tako da se ugledao na glasovite islamske revije, a ponajvie na egipatski El-Menar. U uvodniku prvog broja, prvog godita se kae "da e list donositi lanke iz svih znanosti a poglavito iz vjerskih znanosti i uzgojoslovlja ... Osim toga nastojaemo da upoznajemo

5). Demaludin Lati, Predavanja povodom .tOO-godinjice ??? str. 69.

305

svoje itaoce sa prosvjetnim prilikama i radom na tome polju nae brae mu limana iz drugih krajeva prostranog svijeta. Prikazivaemo u listu na novopisane ili tampane knjige i kitabe bilo na naem jeziku, bilo na turskom ili arapskom, te prepriavati to god vidimo da je za nas korisno." 6) Urednitvo se doista dralo zacrtanog programa i za vrijeme trogodinjeg izlaenja list je pokazao vidne rezultate. U listu Misbah iz 1912. u broju 3-.f, izaao je prikaz glavnog ur~dnika Sakiba Korkuta u kojem se os vre na nekoliko tadanjih domaih i stranih listova i asopisa. U istom broju Korkut daje i prikaz Muallima, ij eg urednika hvali kao istaknutog vjersko-prosvjetnog radnika. Muallim je bio izvanredna prilika za S erdareviev reformski rad. Teme o reformisanju vjerske nastave, njenom unapreenju , kao i o cjelokupnom vjerskom ivotu preovladavale su u listu. U prvom listu su objavljeni, pored osta1 ih. i ovi lanci: "Kako predavati Ilmihal", ,,Kako se predaje ted\id u naim medresama", ,.Navala na mektebi ibtidaije", .~aa vrhovna autonomna vlast za vjersk-u prosvjetu naeg milieta", "Nai muallimi", "Zorna nastava', ,,Rad prosvjetne ankete" i dr. List je pisan arebicom na narodnom jeziku. Nakon smrti njegovog oca Abdulhamid-ef. , Zemaljska vlada je 191 3. g. imenovala Muhameda Sei da Serdarevia za imama Centralne kaznionice u ..... Zenici. Iste godine on naslj euj e oca i kao muderris u Sultan-Ahmedovoj medresi. U vrijeme svoga imamskog slubovanja Serdarevi je napisao knjigu Nauka islama namijenjenu zatvorenicima koji izdravaju kaznu u zenikom zatvoru. Ovu knjigu koristio je i ostali muslimanski ivalj. Knjiga se sastoji od est poglavlja koja tretiraju naela islamskog vjerovanja. Knjiga je didaktikog sadraja pisana razumljivim stilom i, kako su hroniari zabiljeili, .,prva ove vrste u povijesti bosanskohercegovakih Muslimana". Serdarevi je u izdanju islamske dionike tamparije u Sarajevu 1905. g. izdao knjigu Kratka povijest islama. U djelu se obrauju Allahovi poslanici. ivotni put i poslanika misija. Poslanici se obrauju redosljedom njihovog istorijskog javljanja. Obavezno se navodi rodoslovi trajanje ivotnog vijeka. za veinu godina roenja, a za sve godine smrti. Posebno je interesantno spomenuti da Serdarevi pie o nekim poslanicima o kojima se malo zna i koje Kur' an nije spomenuo u kontekstu kazivanja o Boijim poslanidma Na primjer, on spominje: Jua' a, imevila, Eiju, Eremiju, Uzejra i Danijela, navodei i neke karakteri stike kitaba koji su im objavljeni. Prilikom pisanja ovog djela autor se sluio turskim i arapskim izvorima. Djelo je

6) Dr. Muhamed Hukovi, Alhamijado knjiievrwsc i nje1 1i stvaraoci, Sarajevo 1986. str. 241.

306

pisano laganim pripevjedakim stilom. Godine 1915. izlaze u izvanrednom izdanju "Muslimanske biblioteke", to ju je u Mostaru izdavao zasluni knjiar Muhamed Bakir Kalajdi, tri Ser.darevi.eve rasprave: Jedan hadisi erif, Dvije opasne socijalne b.olesti i Istinitost Boijeg bivstva i Muhamedova, a.s., poslanstva.. Ovo su u stvari tri predavanja odrana u raznim prilikama i objavlj.ena u. Tarihu i Muallimu. Sve. tri knjiice su vrlo saete i poune, a posebno treba istai. Istinitost Boijeg bivstva i Muhamedovog, a.s., poslanstva.. "To. je prvo i skoro jedino .djelo koje govori o Boijoj egzistenciji u cjelokupnoj knjievnosti Bosanskih Muslimana. "7) Djelo je toliko ostavilo jak dojam na Milivoja Malia, apsolventa parike Sorbone, da se .on nakon .itanja ove rasprave uvjerio u ispravno~t islamskog uenja o Bogu i pred zagrebakim imamom Ismet-ef. Muftiem, primio islam.&) Muhamed S. eid Serdarevi je napisao i etiri biografsko-knjievna spisa: monografije dvojice istonih mudraca - pjesnika Ebu-1-Eala elMearrije i Iranca ejha Muslihuddin Sadije, te dvojice velikih teologa i reformatora ejha Muhammeda Abduhua i Tekijjuddina ibn Tejmije. Posebno vrijedi istaknuti obiman esej Muslihudina ejha Sadija zbog izuzetno uspjelog spoja pjesnikove. biografije, atmosfere njegovog vremena te sadrine i oblika njegove poezije, datog u istom, lahkom i skladnom obliku. 9) Uz sve spomenuto Serdareviev rad karakterizira i saradnja sa svim muslimanskim listovima i asopisima njegovog vremena. Saraivao je u: Beharu, Gajretu, Tariku, Misbahu, Jeni Misbahu, Biseru i Muallimu. Njegovi bio grafi spominju da je ,,napisao preko stotinu lanaka u svim islamskim listovima". Taj broj je teko utvrditi jer se u listu Muallim, kojeg je lino ureivao i uglavnom popunjavao njegove stranice, vrlo rijetko potpisivao. Muhamed Seid Serdarevi je bio zapaen i kao drutveni i javni radnik. Bio je predsjednik Antialkoholiarskog drutva ,Jtihad" u Zenici. Vidan doprinos dao je drei predavanja o alkoholizmu i prostituciji. Bio je jedan od osnivaa Muslimanskog muallimskog i imamskog drutva za BiH, a na drugoj skuptini ovog drutva izabran je za predsjednika. Aktivno je ues tvovao u pisanj u brojnih predstavki Ulema-medlisu, Vakufskomearifskom saboru pa i Zemaljskoj vladi. Zalagao se za rjeavanje problema mektebske nastave, poloaja muallima, Dam-1-munllimina i dr. U vrijem.e masovnog emigriranja muslimanskog stanovnitva u Tursku 1910. g., Serdarevi se aktivira na pisanju proglasa u kojima pokuava

7) .Anonimus, Muhamed Seid Serdarevi" (uz 25. obljemicu smrti), Osvit iz 1943. g. broj 65, sir. 3 .8) Isto. 9) MultSin Rizvi, Behar (.knjievno-istorijska monografija), Sarajevo, 1971. god., sir. 198.

307

..
uzbiti narastajue iseljavanje. U tom smislu on istie tetne posljedice sa socijalnog, vjerskog pa i materijalnog aspekta. Bio je lan vjersko-prosvjetne ankete (1911) koju su sainjavali elitni vjerski uenjaci onog vremena. Na toj anketi se Serdarevi pojavio kao aktivni uesnik i zapisniar. Bio je lan Hodinske kurije, tijela koje je vrilo izbor, odnosno smjenu. reisu-I-uleme i lanova Ulema-medlisa. Godine 1914. biva imenovan travnikim muftijom ali se zahvalio na toj visokoj asti ostavi i dalje u svoj stru imama uvjeren da e na taj nain bolje lu:iti Muslimanima. Umro je u nedjelju 26. maja 1918. u Zenici. Za nepunih 36 godina svoga ivota ostavio je dubokog traga u ivotu Muslimana Zenice u BiH. Inae, Serdareviev rad .ka.ral1eristian je po njegovom originalnom pisanju, prevodilakoj djelatnosti. reformi vjerske nastave. organizovanju mualimsko-imamskog stalekog udruenja i pisanju udbenika na narodnom jeziku. Kao takav bio je cijenjeni islamski pregalac koji je sav svoj ivot utkao u borbu za ouvanje, irenje i u\T6Yanje islamske ideje u naim krajevima i blistav primjer generacijama koje dolaze.

n
Odlaskom sa javne scene, Muhamed Seid Serdarevi je dobio dostojnog zamjenika i gorljivog protagonistu svojih ideja u linosti svoga brata Abdulah-efendije. lako njegovo obrazovanje i djelatnost nisu bili na nivou Muhameda Seidovog, ipak je predanim radom i maksimalnom voljom i naporom uspijevao da uveliko popunjava prazninu u ivotu muslimana zerukog kraja, koja se i te kako osjetila. I danas su iva sjeanja na njegov plemeniti lik u srcima njegovih prijatelja i sugraana, a posebno njegovih aka. Na-alost, o njemu je napi san samo jedan lanak povodom njegove smni. objavljen u Glasniku VIS-a od 1951. godine na strani 56. Ovo su samo neki detalji kojih se sjeaju njegovi potovaoci. Abdulah Serdarevi je roen u Zenici 16. decembra 1898. godine. Osnovno vjersko obrazovanje je zavrio pred ocem Abdul-Hamid-ef. Upisao se 1908. godine u Daru-1-mualimin a potom na eriatsko-sudaku kolu (.Mektebi nuvab) koji je zavrio 1916. godine. Poslije se upisao na Pravni fakultet u Zagrebu, ali ga nije zavrio zbog izbijanja prvog svjetskog rata. Umro je 9. decembra 1950. god. Poslije smrti Muhamed-ef. biva postavljen za glavnog muderrisa i upravitelja u Sultan-Ahmedovoj medresi~ a neto kasnije i za imama Centralne kaznionice u Zenici. Predavao je arapski i turski jezik i braeL Kako u nnjegovo vrijeme nije bilo prikladnih udbenika, pogotovo za turski jezik., sluio se nj emako-turskom gramatikom, to dokazuje

308

da je bio i odlian poznavalac njemakog jezika. Posebno se bavio logikom i istovremeno bio veliki logiar i rijetko susretljiva linos4 posebno u ulemanskim krugovima, linost koja je blagovremeno i efikasno reagovala na odreene pojave u ivotu. Pored upraviteljskih i vaspitno-obrazovnih poslova, Abdulah-ef. je vodio i medresansku biblioteku koja je imala, preko 670 knjiga. Svi aci Medrese su bili lanovi biblioteke, uzimali su knjige na itanje, pisali referate, a kasnije razgovarali o proitanim djelima i njihovim autorima Lino je vodio evidenciju o pozajmljenim i vraenim knjigama. Vrijedan panje je i njegov trud na planu obogaivanja knjinog fonda biblioteke. U elji da Medresa dalekosenije utie na prosvjetnom planu, Abdulah-ef. je povremeno organizovao predavanja u sklopu vankolskih aktivnosti kojima su prisustvovali aci i izvjestan broj "obinog" svijeta. Predavanja su drana iz oblasti vjerskih i svjetovnih znanosti, kao to su: higijena, medicina, kultura, prosvjeta itd. Predavai su uglavnom bili ljudi koji nisu radili u Medresi, a nerijetko i nemuslimani. Svojim radom Abdulah-ef. Serdarevi je u velikoj mjeri nastavio realizovati reformatorske ideje svoga prethodnika, brata, Muhameda Seida Serdarevia. Donoenjem kombinovanog nastavnog programa od strane Ulernamedlisa za nie medrese, 1934., zenika muslimanska populacija je bila suoena sa inovacij om u Medresi koja je bez presedana na Balkanu a moda i u svijetu. Naime, te godine, otvaranjem prvog razreda za mukarce, primane su i djevojice, koje su s uspjehom zavrile osnovnu kolu. Od tada ova Medresa nosila je naziv: "Mjeovita nia medresa Sultan-Ahmed u Zeruci".10) Imajui na umu obiaje i shvatanja muslimanske sredine, maksimalno se trudio da u Medresi vlada red i disciplina. Znajui da bi i najbezazleniji eksces djeaka ili djevojice kompromitovao kompletnu nastavu, strogo je vodio rauna i lino nadzirao provoenje kunog reda. U Mjeovitoj ruoj Sultan-Ahmedovoj medresi djevojice su sjedile u odvojenom redu klupa, izlazile u drugim terminima na ake odmore i nisu imale internatski smje_ taj. Djevojice su na predavanjima bile pokrivene amijama a u javnom ivotu su nosile marame, dimjje i bluze dugih rukava. Na osnovu usmene predaje nekih njegovih uenica, Abdulah-ef. je na ulici pazio da li su njegove ueruce propisno odjevene i ukazivao na eventualne propuste. Skoro da je bila postala uzreica prilikom meusobnog susretanja uenica: "Je li te vidio Abdulah-ef. ?" Poznati su i sluajevi sniavanja ocjena iz vladanja zbog toga to su neke uenice primij eene na veernjem korzu ili zenikom vaaru koji je odravan 15. maja svake godine. 10) Zgrada medrese je u odJinom stanju. a Lrenutno slui kao ,.Muzej grada Zenice".
309

U vrijeme Abdulah-efend.ijinog slubovanja, u svojstvu muderrisa i upravitelja, Medresa je doivjela vidno napredovanje. Prvo, zgrada j.e bila dotrajala i nefunkcionalna, tako da se u njoj skoro nije vie moglo uiti i predavati. Na njegovo insistiranje nekoliko uglednih zenikih prvaka podignuta je na istom mjestu nova zgr.da koja, kako je svojevremeno pisao A. Ahmi ,,na prvi pogled gledaocu daje veoma lijepu arhitektonski zaokruenu cjelinu sa svim potrebnim prostorijama." Na dan otvaranja nove zgrade, 23. septembra 1927. g. prema procjenama tadanjih novinskih izvjetaa, okupio se veliki broj stanovnitva iz Zenice i okoline. Glasilo Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO) Pravda u broju od 27. septembra 1927. g. istie daje to bio prvorazredan dogaaj u kulturnom ivotu Muslimana Zenice i njene okoline. Pod naslovom "Nova medresa u Zenici" u spomenutom listu se kae i ovo: "Naroito pozvan na ovu sveanost doao je iz Sarajeva presvijetli gospodin reisu-l-ulema auevi u pratnji gospodina Mujagia i Mutapia, vrhovnih eriatskih sudaca, da ovoj, u dananja vremena rijetkoj sveanosti , prisustvuje. " "Dvorite Medrese je natkriveno, a predsoblje je izraeno od drveta sa drvenim stubovirna Na sredini dvorita bio je adrvan sve do 1934. g. kada su napravljene banje sa tuevima, koje su sluile u enicim a za kupanje i uzimanje abdesta. Okolo je osam uenikih soba sa krevetima i i stom urednom posteljinom. Naprijed je zbornica, bolnica (aka ambulanta prim. H.M .) i d\ije uioruce. Tri ostale uionice su van medresanske zgrade. (Nalazile su se na spratu zgrade sadanjeg Odbora IZ-e Zenica, prim. M.) Do uenikih soba su trpezarija i kuhinja. ll ) Medresa je sluila preko dvjesta godina vjersko-moralnom podizanju i prosvjeivanju Muslimana zemkog sreza i okoline. Kroz to vrijeme izaao je veliki broj muallima, imama, vaiza i sibjan-muallima, koji su mnogo uinili za svoj narod. Bilo je uenika ove medrese, koji su odavde otili u drugu kolu ili medresu i tamo nastavili nauku , a meu takvim ima: kadija, mudenisa meu kojima je bilo i vrlo uenih i zaslunih ljudi. " 12) Nakon tre.e reforme u Sultan-Ahmedovoj medresi, koja je zavrena 1934. g. u vrijeme svesrdnog Abdulah-efendijinog zalaganja, nastavu je pohaalo 37 uenica i 50 uenika, a za pet kolskih godina izuavalo se 25 predmeta. Primjetni su i predmeti kojima su aci upotpunjavali opte obrazovanje, a koje su nerijetko predavali pripadnici drugih vjeroispovijesti. Uvidom u medresansku evidenciju u periodu od 1927. do 1946. g. u Medresi je bilo. upisano 444 uenika i uenica
ll> Alija Ahmi, EI -H.idaje, ll, br. 2-3, s tr. 35. 12) lstD, str. 36.

310

Skoro se pouzdano moe ustvrditi da nijedan muderris SultanAhmedove medrese, pa ni iz porodice Serdarevia, nije bio t<:>liko vezan i privren Medresi kao. Abdulah-ef. Svoj radni vijek posvetio je Medresi, njenom radu, usavravanju i opstanku. Ovakav odnos je bio uslovljen parodinom tradicijom i osjeajem potrebe da se Muslimanima zenike regije omogui pismenost i neophodna obrazovanost u duhu vremena i prilika koje su to iziskivale.. Noen idejama svoga brata Muhamed-efendije,.Abdulah-ef. je svim silama radio na osavremenjivanju nastave to je. rezultiralo uvoe njem svjetovnih predmeta, osnivanjem mjeovite medrese i angaovanjem nastavnika nemuslimana u cilju. kvalitetnije realizacije nastavnog plana i programa. Abdullah-ef. Serdarevi predstavlja rijedak primjer identifikacije poziva i institucije.. Medresa mu je bila "druga priroda", kako jednom ree njegov brati Mensur, i van nje "nije bilo nita". Iako je, u kriznom vremenu, morao brinuti i o supruzi preminulog brata i njegove troje djece, te o ostarjeloj majci i sestri, ipak je u Medresi provodio najvie vremena i najvie bio okupiran njome. Skoro itav dan bi boravio meu uenicima. Tek nakon to bi se pogasila posljednja svjetla i sve utonulo u duboki mir, naputao je zgradu i odlazio na kratki poinak. Iz navedenog se vidi da je rije o vjerouitelju i reformatoru visokog ranga, ijem bi ivotu i djelu trebalo posvetiti dunu panju u narednim istraivanjima
" FAMILY AND THE WORK OF MUHAMED THE SERDAREVIC SEID AND ABDULAH SERDAREVIC Muhamed Seid Serdarevi (1882-1918) came from a respectable ulema family from Zenica. His father was his first religious teacher. After that he entered the Gazija's Hanikah, and after that Darul-Muallirnin. After the completion of his education, tili 191 O he worked as a muallim, and after that tili 1913 he was the editor of the newspaper "Muallim". Just like the Islamic reformers, Muhamed Abduhu and Dernaludin Afgani , Serdarevi together with some other Muslim intellectuals, gave a significant contribution to the reaffirmation of Islamic thought and the reforms of religious life in these parts. The work in the "Muallim" was an opportunity to. express his visionary and creative spirit. In 1913, after his father' s death, he was appointed imam of the central penitent.iary in Zenica and the muderris of Sultan Ahmed' s medresa. As a pr.ominent social and public figure,. he was the president of the Antial.1'

311

chocolic Society ,,Itihad" Zenica and the president of the Muslim Society of the Muallims and Imams of Bosnia and Herzegovina. He was also active as a writer. His publication , ~ikhul-ibadet" from 1917 is still used as a textbook in the medresas. The main characteristics .of Serdarevi' s work are his creative writing, his translations, his work on refon ns, his activity in the professional association, the educational work in the Sultan Ahmed medresa in Zenica and the writing of textbooks in the vemacular. Abdullah Serdarevi (1898-1950), like his broteher Muhammed, is one of the rare progressive Muslim intellectuals of his time. His main activity was the improvement of the work in Sultan Ahmed's medresa in Zenica. lt can be stated. almost with certain ty, that none of the muderrises of this educational institution were so devoted to it as Abdullah Serdarevi. This was due to the fact of family tradition on one hand, and his feeling that the Muslims of the Zenica region should be given the opportunity to become literate and to acquire necessary education in the spirit of their time and conditions, on the other. Inspired by the ideas of his brother, he worked on the modernization of the teaching process, and that resulted in the inclusion of secular subjects, enrollement of both male and female students in the Medresa and the engagement of non-Muslim teachers for secular subjects. A s a result of his honest approach to work and his achievements, his personali ty is still vividly present in the memory of the Muslims of Zenica.

312

Hivzij.a Hasandedi KARABEZI

U.CENI LJUDI (ULEMA) NJffiOV RAD I DJELA
Karabezi su spahijska porodica o ijem se porijeklu, kao i veine osta"' lih muslimanskih porodica u Mostaru, nita pozitivno ne zna. Zivili su uBlagaju i Mostaru i imali velike posjede i timare na podruju ovih dvaju kadiluka. Pored veeg broja spahija, posjednika i raznih vrsta zanatlija, ova je porodica, to se zna, dala i nekoliko uenih ljudi (alima) koji su vrili razne funkcije u islamskoj hijerarhiji i bili: imami, hatibi, muallirni, muderrisi, vaizi i jedan muftija. Poznato je jo i to da su oni bili bogati i materijalno dobro situirani pa su zato svi sve spomenute dunosti godinama bez ikakve plae .vrili. Najstariji nama poznati Karabeg je lshak koji je ivio u Blagaju polovinom 17. stoljea. Sin mu Mehmed elebija ivio je ovdje 1698. godine. 1) Salih Karabeg bio je 1686. godine upravnik (handija) Hasei Ali-aginog hana u Blagaju koji se je nalazio spram Sultan-Sulejmanove (Careve) damije uz stari put za Stolac.2) U periodu od poetka do kraja 18. stolj ea u Blagaju su ivjeli slijedei Karabezi: Mustafa, dizdar blagajske tvrave i brat mu Karabeg, od 1701. do 1723, Jusuf 1730, Mustafa-beg sparuja 1766, MunJa Ahmed i Husein-aga 1775, Munla Arslan, sin Husein-agin 1781 , Ali baa 1785, MunJa Hasan 1786, Ali-spahija 1792. i drugi.3)
l

Hasan-aga Karabeg, sin Jusuf elebij.e , zavjetao je 1774. gocline 84.000 aki i odredio da se ovaj novac daje na kredit uz ll% kamata godinje i prihod troi u slijedee: muteveliji 4,5 groa godinje, a ostatak od 3 1,5 groa mutevelija e isplaivati mualimu mekteba kod Sultan-Sulejmanove damije i njegovom pomoniku (mulazim). Oni su duni u mektebu
,
l) Sidil blagajskog kadije (SBK) broj 297, Jist 6 a 2) SBK, broj 297, list 18 a 3) SBK, broj 288, list 3 a, 27 a, 29 a i 45 b; broj 297, Jist I 7 b. 20 a i 32 n; broj 1025, list 67 n; Sidi.il mostarskog kadije (SMK), broj 5, Jist ll a. 1

313

djecu "siromaha i bogataa". Vakif odreuje da dunost muallima u ovom mektebu doivotno vri Mehmed ef, sin Husein-hodin. 4) U Mostaru su u drugoj polovini prolog stoljea ivjeli slijedei Karabezi: badj Ahmed: sin Ibrabimoy, umro 1854. godine i sahranjen kod Hadi-Baline damije u Brankovcu, Abdulah i Osman ef, sinovi hadi Ahmedovi, Mustafa Sidki ef. do 1878, Muhamed ef. i Omer ef, sinovi Osman ef. do 1922, hadi Aluned ef. do 1942. i hadi Ali Riza ef. do 1944. godine. s ) U narednim recima emo opirnije govoriti o ivotu i radu samo trojice Karabega: Mustafa Sidki ef, i sinovi mu hadi Ahmed ef. i hadi AliRiza ef. koji su u svoje doba slovili kao najvei alimi Hercegovine pa i dijela Bosne.
1. Hadi Mustafa Sidki ef.

poduavati

Najmarkantnija linost ove porodice je hadi Mustafa Sidki ef, sin. hadi Ahmedov, a unuk Ibrahlmov, koji je roen u Mostaru 1249 (2l.V 1833. do 9.V .1834) godine. U rodnom mjestu je zavrio mekteb i medresu. Sluao je predavanja tada uvenih mostarskih alima: Mustafe, sina hadiHalilova. Saliha, sina Hasanova i hadi-Mustafe ef. Mukia, mostarskog muftije. Pred Mukiem je uio arapski jezik sluei se pri tome djelom erhul Kafije od Abdurrahmana Damije. Njegov biograf i uenik mu hadi Abdulah ef. Rianovi, mostarski muftija od 1899. do 1917. godine, govorei o njegovom talentu, otroumnosti i marljivosti, kae izmeu ostalog, i slijedee: "Bio je veoma marljiv i stalno se u samou povlaio i uio. Od poetka pa do kraja ivota nije mu pamenje oslabilo a njegova velika volja za ispitivanjem sutina pojedinih nauka bHa je bezprimjerna. Za vrijeme praznika je pred Mukiem uio Mir' at al u~ul od Mevla Husreva." Koncem 1267. (novembar 1851) godine otiao je na studije u Istanbul. Tamo je sluao predavanja Mevla Halila iz grada Amasije koji je u doba sultana Abdulaziza postavljen za ejhu-1-islama. Pored Halila sluao je jo i predavanja tada uvenog carigradskog alima Seid Hafiza. Ova dvojica alima su ga lijepo primili jer su od prvog kontakta s njim prezreli njegov talenat i sposobnost u brzom shvatanju i rjeavanju tekih i zamrenih pitanja. U Carigradu je studirao etiri godine gdje je postigao veliko i solidno znanje. Pred spomenutom dvojicom alima studirao je sve vjerske discipline sluei se pri tome djelima najpriznatijih islamskih uenjaka. On se nije samo ograniio na vjerske predmete nego je, pored njih, temeljito studirao i razne svjetovne dis4 J SBK, broj 57, list 11 b; S MK, broj 2, list 98 b i 103 a 5) C haremu kod damije na Bab\Ulu u Mostaru sahranjeni su slijedei Karabezi: Hatida, ki MustafJ.D.a, umrla 1778, Abdulah, sin Mustafin, umro 1782. i Omer, sin Mustafin, umro 1810. godine.

314

ci pline. Njegov biograf navodi vie dJela koje je on za vrijeme studija uio i prouavao. Taj stalni i veoma napomi intelektualni rad ga je toliko oslabio da Je po savjetu ljek~a morao napustiti Carigrad i koncem 1855. godine se sa studija povratio u svoje rodno mjesto Mostar.

Mus.tafa ef. Muki, mostarski muftija, umro je 1852. godine u Janbou kada se s hada vraao, pa je poloaj mostarskog muftije bio ve tri godine upranjen. U Mostaru je tada bilo vie kandidata za ovo zvanje, ali je komisija za izbor muftije ponudila ovaj poloaj Mostarcu Jusuf ef. Alajbegoviu koji je tada ivio u Istanbulu i tamo bio na glasu kao izvrstan predava. Alajbegovi je ponudu odbio i njima preporuio Mustafu Sidki ef. Karabega poruivi im jo da je on za to zvanje najsposobniji. Komisija je tada zamolila Mustafu Sidki ef. da se primi muftijske dunosti to je. on odbio s motivacijom da se misli opet u Carigrad vratiti i studije nastaviti .. Tada su lanovi komisije zamolili njegovog. oca da on nastoji udobrovoljiti ga da se. primi ove dunosti .. On je i o.ev predlog odbio ispriavi se da je mlad i da je za ovu teku i veoma odgovornu dunost nesposoban. Na veliko insistiranje svoga oca on se je 1857. godine primio muftijske dunosti. Na poloaju muftije nalazio se sve do 1878. godine kada je na podmukao nain umoren. Kad je postao muftija, imao je tek 25 godina, to najbolje govori koliki je on uivao autoritet kod svojih sugraana. Mostar je u to doba imao velik broj uleme alije muftijski poloaj bio ipak povjeren nJemu. Dolaskom Mustafe Sidki ef. na poloaj muftije nastaje nova etapa ne samo u njegovom ivotu i dj elovanju nego i u ivotu tadanjih mostarskih muslimana. On je bio muftija u Mostaru 20 godina i za to vrijeme uinio je mnogo usluga islamskoj. zajednici i dao vie.korisnih inicijativa. Nije bio karijerista, nego ovjek koji se ivo interesirao za sve islamske probleme. Zato je on do konca svoga relativno kratkog ivota odravao tijesne kontakte ne samo sa svom bosansko-hercegovakom ulemom nego i sa svom carigradskom, pa ak i sa nekim vodeim politikim linostima ondanje turske carevrne. Mustafa Sidki ef. je posjedovao veliku opu naobrazbu a do u detalje je poznavao sve erijatske i zakonske propise kojih se u privatnom ivotu najdosljednije pridravao. Zato je on, im je postao muftija, poeo odmah energino traiti da se svako striktno pridrava svih vjerskih i zakonskih propisa, pa je to ak traio i od najviih dravnih organa. Ovdje treba jo rei da je on bio lan prvog turskog sabora u Carigradu. O njegovom radu na optem planu i uvanju ugleda i interesa islamske zajednice kao i njegovoj upornoj borbi protiv svih zloupotreba vlasti ispeku

315

lacija od strane najviih dravnih organa, njiliovoj korupciji i podmitljivosti, ranije smo pisali. Pisali smo i o njegovom ueu u borbama protiv raznih odmetnika kao i neredima u Mostaru koji su se zbili neposredno pred austrougarsku ok'Upaciju 1878. godine. Objavili smo i vie fragmenata iz nj.egovog ivota i rada koji ga karakteriu kao odvana, uena i pobona ovjeka. Ovaj put emo detaljnije govoriti samo o njegovom radu na prosvjetnom i naunom polju. Pored muftijske dunosti hadi Mustafa Sidki ef. je bio i glavni m uderis Karaoz-begove medrese gdje je predavao sve vjerske predmete: tefsir (tumaenje Kur'ana), hadis (islamsku tradiciju), filch (islamsko pravo), 'ilmi kelam (islamsku apologetiku), 'akaid (dogmatiku), mantile (logiku) i knjievnost arapskog jezika. Od 1866. godine predavao je i na novootvorenoj rudiji u 11ostaru. O njegovim kvalitetama biograf opirno govori i iznosi vie detalja iz njegovog nastavnikog rada koji ga karakteriu kao visoko obrazovanog teologa i pedagoga. Dalje istie da je muftija bio veliki promicatelj nauke i da su se njegovim posredovanjem mnogi Mostarci kolovali a neld otili i na specijalizaciju u Carigrad. Pred njim su uili i idazet dobili slijedei mostarski alimi: Abdulah ef. Rianovi, Ahmed ef. Dizdar, Muhamed ef. i Sulejman ef. Dabi, Mustafa ef. Hadimahmutovi , Ahmed ef. Hadiali, hadi Mustafa ef. Behlil, Salih ef. i Omer ef. Muslibegovi, Fadil ef. i hafiz Muhamed ef. Kurt i drugi. Pored navedenih dunosti koje je muftija savjesno i struno izvravao, on je napisao i sljedea djela i rasprave: l . Odgovor Mustafe, sina Ahmedova, mostarskog muftije, Fejzullahu sinu Mustafmu (Milavi), mostarskom muderisu. U ovoj kratkoj raspravi pisac je nepobitnim argumentima dokazao apokrifnost jednog hadisa koji su mostarski hatibi poeli uiti u hutbama petkom u podne i u kome se govori da su meleki: Debrail, Azrail, Israfil i Mikail. i sva stvorenja u kosmosu kao i 'ar (Boiji d.. prijesto) kjurs (Boije postolje)) levh (tabla) i kalem (pero), stvoreni od svjetla (nur) Muhamedova i Ahmedova as. Iz uvoda saznajemo da je muftija bio zabranio hatibima da ue ovaj hadis emu se suprostavio mostarski muderris Abdurahman Fevzi ef. Milavi. Ova rasprava ima posebnu vrijednost za islamistiku jer je ona jedini poznati primjerak ovog muftijinog djela koji se u prepisu sauvao i koji je, moda, piev autograf. Manjka neto iza prvog lista. Na listu 4 a: Pisanje ove rasprave dovreno je 5. ramazana 1281. ( l. februara 1865) godine.6)
6) .HJvzija Hasandedi , Katalog arapskih, Jurskih i perzijskih rukopisa Arhiuva Hercegovine, Mostar, 1977. str. l 50, rukopis R-340, inv. broj 726, listlb-4a

316

Glosa na gornju raspravu koju je napisao kao odgovor mostarskoj ulemi, koja mu se bila suprostavila i poela ga kritikovati zbog njegovog slob.odnijeg i pravilnog. tumaenja islamskih propisa Muftija je u ovoj kratkoj raspravi detaljno obradio svrhu i znaaj hutbe i ponovo dokazao apokrifnost spomenutog hadisa. Rukopis ove rasprave nije sauvan.

2~

3 .. Kraa rasprava u kojoj je sa erijatskog stanovita detaljno obraena uloga obiaja u rjeavanju erijatsko-pravnih pitanja. I ovu je raspravu napisao kao o.dgo.vor. mostarskoj ulemi koji su .od njega traili fetvu da li je valjan ugovor sklopljen s kiridijom da dotjera prinu za gradnju kue i on ju dotjera iz oblinjeg potoka. Muftija je na temelju obiaja koji od davnina u gradu postoji, dokazao da je taj ugovor valjan..Rukopis ove rasprave nije. sauvan. 4. Tarihi Neretva .(Povijest Neretve). U ovoj kratkoj raspravi muftija je obradio nekoliko zanimljivih dogaaja koji su se u Mostaru zbili 1287. (3.IV 1870. do 22.lll 1871) godine. U vremenu od pet dana dogodilo se pomraenje Sunca, padanje velikih koliina snijega u toplim krajevima, naglo mperature u zimsko topljenje snijega, padanje velikih koliina kie i porast te. doba. Svi ovi dogaaji dosegli su kulminaciju u svojim zbivanjima pa je zbog toga Neretva u Mostaru nabujala kako se ne pamti posljednjih sto i vie godina. U nekim zbirkama (magmii'a) spominje se da je Neretva bila tako nabujala jo l. evala 1125. (21. oktobra 1713) godine i da je te godine poeo Bajram 3. evala. Piui o ovim dogaajima muftija je naveo i protumaio vie ajeta iz Kur'ana i Muhammed a.s. hadisa. Rukopis ove rasprave nije sauvan. 5. Muftija je dalje napisao neke biljeke (ta'likat) na poglavlje o pramateriji (hejula) u djelu ari) Hidayat al-l,likmat od Kadi Mira, umro 910. (150) godine. Ovo djelo .onje predavao uenicima Karaoz-begove medrese. Rukopis ove rasprave nije sauvan. 6. ijddad an-nu~ill (otrica maa) glosa (haija) na Mulla Husrevov Mir'at al-u~ill arQ 'irqat al-vu~iil, djelo iz filozofije islamskog prava.
Poetak:

Njegova prerana i tragina smrt sprij eili su ga da djelo dovri. Jedan primjerak ovog djela, moda piev autograf, nalazi se u Arhivu Hercegovine i upisan je u Katalogu broj 340, inv. broj 726, listovi 4-224. Rukopis je manjkav i pisan slabim nashi pismon1. Kratak i uen predgovor ovom djelu napisao je uenik mu Ahmed ef. Dizdar. Na listu 224 a: Napisao hadi Mustafa Karabeg, sin Ah.medov, mostarski muftija.

317

Djelo je tampano u Dravnoj tampariji u Sarajevu 1316. (1898) godine, trokom bosanske vlade. 7) 7. Mustafa Sidk:i ef. je jo napisao i izdao mnogo fetvi razliite sadrine od kojih se do danas sauvalo 14. Fetve su napisane, to je bila praksa i kod drugih muftija, na posebnim malo debljim papiriima veliine oko 20x10 cm. Sve fetve sadre pitanje, odgovor i potpis muftije koji ih je izdao, a neke i naslov djela na temelju kojeg je fetva izdana. 8) Pored navedenog, muftija je odrao itav niz predavanja i govora po damijama i drugdje koji se nisu sauvali. Nekoliko njegovih govora koje je odrao buntovnicima kada su od njeg traili da im izda fetvu za borbu proti v austrougarskih trupa Rianovi je donio u svojoj monografiji. Ti govori potvruju da je muftija bio velik govornik i da je sve to je govorio temeljio na ajetima iz Kur'ana i Muhammedovim a.s . hadisima. Jedan njegov govor donio je i Husein ef. Brakovi u svojoj Maloj istoriji dogaaj a u Hercegovini. U borbama s odmetnicima (elcija) iz Crne Gore u kojima je vie puta lino uestvovao! muftija je borcima odrao vie govora u kojima ih je bodrio da budu kurani i jedinstveni u borbi protiv svih "din-dumanina" .9) On je 1877. godine odrao znaajan govor u turskom parlamentu u Carigradu u kome je estoko kritikovao vladu za sve nerede koji su tada vladali u Turskom Carstvu. Ako se ovome jo doda da je muftija napisao pohvalu (takriz) uz Ilrnihal-Sahletul vu~iil Omera Hazima Hume koji je tampan u Sarajevu 1875. godine. rekli smo sve to se moe rei o njegovom vrijednom i velikom knjieYnom opusu. 10) Neposredno pred ulazak austrougarskih trupa u Mostar 1878. godine buntovnici su zatraili od muftije da im izda fetvu za borbu protiv spomenutih trupa. Poto on tu fetvu nikako nije htio izdati, rulja je navalila u salu u konaku u kojoj je vijee zasjedalo. Ubili su njega, kadiju, mutesarifa i kajmekarna. Ovo uasno krvoprolie zbilo se u petak, 3. abana 1295. (2. au7 J Opirnije o sadraju djela vidi: Mehmed Handi, Knjievni rad bosansko-hercegovakih muslimana, Sarajevo, 1934, str. 24-26; dr Hazim abanovi, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jeLicima Sarajevo, 1973, str. 586-588. 8) Ove fetve se nalaze kod muftinog unuka Safeta Karabega, advokata iz Mostara. Mehmed Handi je u svom radu .... ~ekoliko fetvi naS ih muftija iz turskog doba" (Kalendar Gajret, J 939, str. 211) donio iz.-omo i u prevodu jednu fervu i muftije Karabega 9) Crnogorci su u jednoj borbi zadobili, pored drugog ratnog plijena, i jedan bajrak pod kojim se muftija Karabeg borio. Taj bajrak se danas nalazi u Dravnom muzeju na Cetinju. Za zasluge u borbi proliv odmemika Muftija je dobio i dva odlikovanja (niana): od s ultana Abdulaziza orden obinog mule i r)(] sultana Abdu.l.harnida orden kadijskog mule. Jedno odlikovanje se nalazi u posjedu spomenutog Safeta a drugo kod Muftine unuke Zakire Karabeg. 10> lbrahim Kemura, Prva tampana knjiga arebicom na naem jeziku, Glasnik VIS-a, Sarajevo, 1969, br. 5..ry, str. 208.

318

gusta 1878) godiue. Sutradan, u subotu, preneseno je muftijino izmrcvareno tijelo pred Hadi-Balinu damiju u Brank.ovcu i sahranjeno. Ova je damija sruena 1950 .. godine. pa je tada uniten i nian koji je njegov grob oznaavao..l1>

2. Hadi Ahmed ef. Hadi Ahmed ef, sin muftije hadi Mustafa Sidk.i ef., roen je u Mostaru 1868. godine. Ovdje. je zavrio mekteb. pred Salih ef. erniem a zatim j.e sedam godina uio u Koski M.ehmed-painoj i Karaoz-begovoj medresi gdje j. e uzeo. idazet od tada uvenog mostarskog alima hadi-Salih ef. Alaj begovia. Poto je bio dobrog materijalnog stanja, on po zavretku medrese nije stupio ni u kakvu slubu i itav ivot je bez odreene slube proveo. Ali on ipak nije napustio knjigu nego joj je ostao vjeran sve do svoje smrti. On je mnogo uio i itao jer ga je sve zanimalo. Koliko god su ga zanimale vjerske toliko isto su ga zanimale i razne svjetovne znanosti. Onje posjedovao solidnu opu naobrazbu a u vjerskim naukama je vaio kao jak kapacitet. Naroito je dobro poznavao tefsir, hadis i akaid. Njegova viegodinja predavanja, koje je preko zime drao u dershani Karaoz-begove medrese, bila su dobro posjeena kako od mostarske talebe i uleme, tako isto i dijela svjetovne inteligencije. U Karaoz-begovoj damiji je odrao mnogo vazova prigodom Bajrama, Mevluda i drugih vjerskih blagdana. Njegovi vazovi su bili aktuelni i uvijek dobro posjeeni. Hadi Ahmed ef. se je poeo mlad isticati u javnom ivotu. Poslije sluaja sa Fatom Omanovi iz Kuti-Liva u Bijelom Polju 1899. godine, u Mostaru je osnovan pokret za vjersko-prosvjetnu autonomiju odnosno borbu protiv austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine. Na elo ovog pokreta stao je onovremeni mostarski mujftija Ali Fehmi ef. Dabi, a hadi Ahmed ef. je, pored drugih, bio izabran za lana egzekutivnog odbora. Zapaeni su i vrijedni bili njegovi govori koje je odrao na sjednicama ovog odbora. On je sa Salih ef. Alaj begoviem putovao po Bosni i Hercegovini i agitovao meu muslimanima za vjersko-prosvjetnu autonomiju. Za itavog svog ivota on je marljivo radio i stalno se interesirao za sva muslimanska pitanja i probleme. U radu za ope islamsko dobro bio je neustraiv i dosljedan. Suraivao je u svim muslimanskim drutvima) posebno u Mostaru, i uvijek im pruao svoju moralnu i materijalnu pomo.
11 ) O svim ovim dogaajima opirnije vidi: Hivzija Hasanded.i: Mustafa Sidki ef. Karabeg, mostarski muftija od 1857. do 1878. godine i okupacija Mostara, El-Hidaje, Sarajevo, 1944, broj 3-lO.

319

Umro je 4. novembra 1942. godine u Mostaru i sahranjen u haremu na Carini gdje je sada eljeznika i autobuska stanica. 12)

3. Hadi Ali-Riza ef. Hadi Ali-Riza ef. je mlai brat hadi-Ahmed ef. Roen je u Mostaru 1872. godine gdje je zavrio mekteb pred Salih ef. emiem i iza toga nekoliko godina uio u Koslci Mehmed-painoj i Karaoz-begovoj medresi. Kad je od Salih ef. Alajbegovia dobio idazet o zavretku medrese, otiao je u Carigrad i t2mo upotpunio i proirio svoje znanje. Po povratku iz Carigrada nije bio ni u kakvoj slubi nego je sve do smrti radio na prosvjeivanju muslimana i godinama drao vazove po mostarskim damijama. Kratko vrijeme predavao je i vjeronauku na mostarskoj gimnaziji. Hadi Ali Riza ef. se istakao kao kulturni i nauni radnil. Suraivao je u Beharu i El-Hidaji a posebno je objavio ove radove: l. Rasprava o hidabu (pokrivanju) muslimanki. Rad je tampan u .\1o~:taru 1928. godine na 30 stranica. Ovo je odgovor Ajni ef. Buatliu i rei~u-1-ulemi aueviu koji su u to doba o istoj temi pisali. U ovom radu je pi'nc t:a\eo i protumaio vie ajeta iz Kur'ana i Muhammedovih a.s. hadisa koji 'e odnose na gornju temu . Djelo je pisano slabim stilom i bez dobra logikog slijeda. 2. Kratak ivotopis Muhammeda, as., sa socijalnog stanovita, Mostar 1929. godine. U prvom dijelu pisac govori o Isa, a.s. kao Boijem d.. poslaniku odbijajui od njega svako boanstvo. U drugom dijelu prikazao je poja\ll islama i ukratko obradio ivotopis Muhammedov, a. s. Ovaj je rad uspjeliji i sulsld dotjeraniji od prvog. 3. Prevod Kur'ana, Mostar 1937. godine, je njegovo najvee i najkapitalnije djelo. U ovom djelu pisac je doslovno preveo Kur'an ne davi pojedinim ajetima nikakav komentar. Kritika je nepovoljno ocijenila ovaj njegov pre\ od. a slinu sudbinu doiviti su, manje-vie, svi prevodi Kur'ana koji su nastal1 na naem jeziku pa i ire, na drugim jezicima. Pisac je ovdje imao samo dobru i plemenitu namjeru. Hadi.i Ali Riza ef. je umro u Mostaru 21 . januara 1944. godine i sahranjen je u haremu na Carini gdje je sada eljeznika i autobuska stanica. 13 >
12J Alija Nametak, Merhum hadi Ahmed ef. Karabeg, Glasnik IVZ, Sarajevo, 1942, broj 11-12, str. 309-311; Hivz.ija Hasandedi, Merhum hadi Ahmed ef. Karabeg, Osvit, Sarajevo, 1942, broj 38; Ferdo Hauptman, Borba Muslimana Bosne i Hercegovine za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju, Saraje rJ 1967. godine. Pored hadi Ahmed ef. u pokretu za autonomiju BiH mnogo je radio i njegov amidi MlhC:Imed Nuri ef. Karabeg. 13J Hrmja Hasandedi, Merhum hadi Ali Riza ef Karabeg, Glasnik IVZ, Sarajevo, 1944, broj 2~3,
l

!T 57~58.

320

Ovdje treba jo rei da su hadi Mustafa Sidk.i ef. i sinovi mu hadi Ahmed ef. i hadi Ali Riza ef. bili dugi niz godina imami i hatibi HadiBatine damije u Brankobvcu gdje su oni stanovali. Hadi Ali Riza ef. je bio vie godina i imam Baba-Beirove damije na Balinovcu. Pored spomenute trojice porodica Karabega je dala jo trojicu alima: Osman ef. i sinove mu Muhamed ef . i Omer ef. koji su vie od sto godina bili imami damije na Babunu u Iliima, Muhamed ef. neprekidno, pune 24 godine. 14) Svi su oni ivili od prihoda sa svojih imanja i imamsku i hatibsku dunost su bez ikakve plate vrili. Na kraju tr.eba jo rei da su svi alimi ove porodice imali prirune biblioteke u kojima se nalazilo mnogo dj.ela iz islamistike, posebno iz tefsira, hadisa , akaida i fikha. Reeno nam je da su veliki dio ovih knjiga odnijeli neki ljudi iz Skoplj a za potrebe tamonje medrese. Dio, iskljuivo tampanih djela, nalazi se i danas kod pojedinih lanova ove porodice u Mostaru.

THE KARABEGS - THE ULEMA AND THEIR WORK T he Karabegs are an old Muslim family. In the written documents they are first mention ed in the first half of the XVII th century. They also had property in Blagaj , so they are mentioned there at the same time as in Mostar. One of the Karabegs, Hasan aga bequeathed in 1774 a sum of 84.000 akas , but under the condition that it be usefully invested. From this sum, the muallim and his assistant in the mekteb of Sultan Sulejman's mosque were to be payed. The Karabeg famil y gave several scholars (ulema). This paper discusses the work of M ustafa Sidki ef. and his sons Hadi Ahmed ef. and Hadi Ali Riza ef. M ustafa Sidki ef. was a muderis and muftija in Mostar from 1857 tili 187 8, when he was killed by those rebelling against the AustroHungarian occupation of Bosnia and Herzegovina. He was an acknowledged scholar and writer. He is the author of several works in various Islamic disciplines. His only published work is Hidadun-nusul dealing with the basics of the Sharia law. He was s distinguished orator and preacher (vaiz). His older son Hadi Ahmed ef. was also a m uderis, but as a wealthy man he did not have a need for a job. He was a distinguished pu blic personality. He was one of the leaders in the struggle for the religious and educational autonomy of Muslims in Bosnia and Herzegovina. He distinguished himself as a vaiz. He
14) SMK, V-58, list 29 a; Arhiva Vak:ufskog povjerenstva u Mostaru, akti broj: l 311899., 661l916, 48/1920, 483/1942. i 54/1943.

321

-died in Mostar in 1942. The younger son, Hadi Ali Riza ef. was also. a muderis and a writer. He wrote and published several shorter works. His most important work is the translation of the Qur'an, which he published in .1937 in his own edition. He died in Mostar in 1944.

322

Azra Kasumovi HAFIZ.ABDULLAHAJNI-EF. BUSATLIC

I
v ,

Hafiz Abdullah Ajni-ef. Buatli javlja se u. kulturnom ivotu Muslimana Bosne i Hercegovine krajem devetnaestog i poetkom dvadesetog stoljea. Roen je u Vlasenici 187 L gdje kao djeak doivljava austrougarsku okupaciju. U tom prijelomnom periodu biva eljom svog dajide Salih-ef. urt Mula-Mustafe, muallima Gazi-Husrevbegovog mekteba u Sarajevu, usmjeren na sticanje vjerskog obrazovanja. To je vrijeme kad skoro da nema intelektualaca novog kova iz muslimanskih masa, jer djecu na viim kolama uglavnom koluju pripadnici imunih porodica, sinovi begova, trgovaca i uleme. Prema podacima koje nalazimo u njegovoj vakufnami i Gajretovoj rubrici "Nai saradnici", vidi se da i Abdulah Buatli potjee iz jedne poznate porodice, koja vodi porijeklo iz Zetske oblasti, a otac mu je kao trgovac doselio u Bosnu. 1) U kole su iz tih slojeva slali djecu iz elje za poveanjem drutvenog ugleda ili u vjerske kole iz vjerskih osjeanja. Pretpostavljamo da je upravo iz tih razloga Buatli usmjeren na stjecanje vjerskog obrazovanja kojim su Muslimani u izmijenjenim historijskim uvjetima, pogoeni prodorom novih vrijednosti, eljeli i dalje ouvati svoj identitet i ivjeti u duhu tradicije na kojoj. su se stoljeima formirali, a koja im je srcu prirasla. Kao vrlo inteligentan i nadaren uenik obrazovanje poinje stjecati u desetoj godini u Saraj Bosni gdje, izmeu ostalih, ui i pred muderrisom, muftijom i reisu-1-ulemom hadi Omi Mustafe Hilmi-efendijom gramatiku, a pred njegovim sinom logiku i knjievnost. Prema podacima iz njegove vakufname u to vrijeme poinje uiti i hifz. Medresu zavrava 1891. kao odlian uenik i upisuje se na erijatsku sudaku kolu koju uspjeno okonava 1896. Budu i da je novo vrijeme zahtijevalo i u vjerskim kolama osavremenjenu nastavu i makar djelomino uklapanje u sistem novog, evropskog naina kolovanja, to pored vjerskih predmeta fikha, usuli-fikha, erijatskog prava, te pored gramatike, stilistike, osnova osmanske gramatike i drugih, ui i predmete koje su mu predavali tadanji gimnazijski profesori kao to su
l ) Gajret, rubrika ..N~i saradnici", GajretiX/1925, br. l, str. ll.

323

opsta istorija, geografijat m atematika, geometrija i srpskohrvatski jezik. Nakon zavretka erij atsko-sudake kole 1896. radi kao pripravnik u erijatskom sudu u Brkom a kasnije kao erijatski sudija u Mostaru i Sanskom Mostu. 1904. prelazi kao sudija u erijatski sud u Sarajevu, 1909. u Fou, a 1911, kao erijatski sudija predaje u erijatskoj sudakoj koli predmete ustrojstvo i djelokrug erijatslcih sudova i istoriju arapske knjievnosti. 1912. godine radi kao uitelj - ekonom u ekonomskoj slu bi erijatske sudake kole, 1913. je na sopstvenu elju premjeten na slubu u erijatski sud u Sarajevu, a u isto vrij eme predaj e erijatsk:i postupak u petom razredu erijatske sudake kole istovremeno ob avljajui i poslove erijatskog sudije. 1930, je penzionisan nakon 39 godina slube. 2> Oblast kojom se Buatli vrlo uspjeno i struno bavio je podruje erijatskog prava. Dok je njegov suvremenik B a agi na osnovu dobrog poznavanja orijentalnih jezika pisao o knjievnom stvaralatvu Muslimana kao i o njihovoj povijesti Buatli, sluei se najboljim izvorima islamske pravne znanosti kako na naem i turskom tako i na arapskom jeziku koji je dobro poznavao, i sluei se posebno djelima sainj enim za hanefijske muslimane u Egiptu. te koristei uz to zakone i uredbe kako Vrhovnog erijatskog suda za BiH tako i zakone graanskog prava, pie knjige, lanke, rasprave, kojim pok.11ava odrati kontinuitet stoljeima praktikovanog naina ivota muslimana i njihovog miljenja. Na tragu u to vrij em e u islamskom svijetu vrlo aktivnih reformatora okupljenih oko el-Menara ij i je urednik bio R eid Rida. uenik Muhammeda Abduhua, i on o erij atskom pravu govori kao o vjenom. nepromjenljivom pravu koje u pojedinostima samo podlijee evoluciji vremena i stoga posjeduje u sebi instituciju "istinbata" i "idtihada" . Budui da erijatsko pravo u reuj e cjelokupni drutveni ivot muslimana a njegova su pravila Kur' anom odree na, to ga se, k ako kae, muslimani vjeno moraju pridravati. B uatli se ak i 1944. godine, uvjeren u neophodnost pridravanj a muslimana propisa utvrenih erijatskim pravom, gorljivo zalagao za opstanak erijatskih sudova ,,kao spoljnjeg znaka tolerancije islamske vjere", iako su isti u Turskoj v e odavno bili prestali sa radom. To to su se erijatski sudovi zadrali kod nas sve do kraja drugog svjetskog rata, dok su u mnogim zemljama nastanj enim muslimanima, pa i u Turskoj, bili ve poslije prvog svjetskog rata ukinuti, upuuj e na inj enicu da su se muslimani, naavi se u s pecifinim prilik ama, ve uveliko o sjeali i ponaali kao poseban entitet nastoj ei da pronau sopstveni model ivljenja, neovisno o zbivanjima u Turskoj , i bez obzira na uticaje i pritiske kojim su biti izloeni. U toku svog rada hafiz Ajni-ef. Buatli je bio dugo vremena

2J Muhtac;ar-i terceme-i hal-i vakif , R 6803, 2.

324

prije rata prisutan i u razliitim polemikama o pojedinim pitanjima organizacije vjerskog ivota muslimana i to pitanjima statusa erijatskih sudova. Tako npr. 1932. u Novom beharu on odgovara na sve ee napade erijatskih sudova gdje se njihovo ovjeravanje sadraja isprava i mjenica predstavljalo kao nezakonito i tetno, pa tvrdi da nije pravo "potcjenjivati jednu dravnu instituciju kojoj su po dravi povjereni i daleko uspjeniji pravni poslovi nego li su to legalizacije isprava".3) Prema tome, u njegovo vrijeme se jo uvijek primjenjivalo erijatsko pravo u vezi sa linim porodinim statusom muslimana, a u vezi sa pitanjima njihovog nasljeivanja, te u vezi sa islamskim zadubinama - vakufom.4> U tom kontekstu Buatli daje veliki doprinos praktinoj primjeni erijatskog prava ostavivi iza sebe djela koja su u njegovo vrijeme rjeavala praktine probleme u primjeni erijatskog sudstva, a koja su nezaobilazna s aspekta izuavanja primjene erijata u naim krajevima kako u vrijeme austrougarske okupacije tako i u vremenu izmeu dva rata. 5) godinama kao erijatski sudija bio je prisiljen traiti i prouavati mnoga erijatska pitanja po fikhskim djelima te je tako godinama biljeio zanimljive mesele. Zaokupljen pitanjima zato se pisanje na naem jeziku nakon austrougarske okupacije dosta kasno pojavilo, on nastoji muslimanske mase preko maternjeg im jezika upoznati sa erijatskim propisima, iz porodinog ivota, npr. injenica je da se erijatsko pravo primjenjivalo u naim krajevima na slubenom osmanskom jeziku te su kadije stoga morali dobro poznavati turski i arapski jezik, kao uostalom i svi ueni ljudi tog vrmena. Kad osmanski prestaje biti u upotrebi kao slubeni jezik, javlja se iznenada velika praznina u erijatskoj pravnoj literaturi. Buatli je, ivei u tom vremenu, svjestan neodlone potrebe pisanja erijatskih djela na maternjem jeziku da bi se iroke mase upoznale sa erijatskim propisima, a i da bi se u novim uslovima promijenjenog slubenog jezika erijatski propisi i dalje uspjeno praktikovali u svakodnevnom ivotu. Uz to se zalae i za pouavanje muslimanske djece vjeri na maternjem, umjesto na arapskom i turskom jeziku, tekim jezicima koji su obuku oteavali, to je bilo takoe u duhu vremena. On uspostavlja odgovarajuu erijatsko-pravnu terminologiju s uraujui sa profesorima sa drugih fakulteta, uglavnom profesorima Sveuilita u Zagrebu. Na tom polju je dao takav doprinos da se s pravom moe smatrati utemeljiteljem erijatsko-pravne terminologije kod nas, na naem jeziku. Pomagao je mnogim erijatskim sudijama koji su se bavili tim
Slubujui

3) Novi behar, VI/1932-1933, br. 10-11, str. 135-1 36.

4) V. A. Purivatra, JMO, str. 98. 5) V. F. Kari, erijatski sudovi u Jugoslaviji 1918-1941. Sarajevo, v. str. 21. i 23.

325

poslom u pogledu praktinih rjeenja kad su bili u pitanju fonnulari iz erijatske sudske prakse, to je lijepo obradio u knjizi erijatski sudski postupak s fonnularima.6) Pratei ideje obnove islamske pravne.misli u islamskom svijetu i trudei se dokazati da su propisi erijata primjenjivi u svakom vremenu. Buaili se, nimalo sluajno, posebno bavi ustanovama porodinog i nasljednog prava, to je temeljito obradio u djelu nPorodino i nasljedno pravo muslimana "7)

n
u vrijeme raznih prevrata, kriza i previranja, vjerovatno~ osjeao da su vrlo teki i krizni dani za Muslimane, te pokuava duhovno pa i materijalno dati doprinos ouvanju njihovog muslimanskog bia, njihovog vjerskog identiteta, koji ih je stolj eima bitno odlikovao, a koji je izloen eroziji modernis tikih strujanja koja su nametala sasvim nove vrijednosti. Kao najbolji erijatski sudac svog vremena znao je dobro kakav znaaj imaju institucije islamske zadubine - vakufi , te uvakufljuje ono to je kao dragocjeno posjedovao, razliite islamske knjige iz svoje biblioteke, dajui i time svoj doprinos ouvanju nae islamske vjerske tradicije. 8) Unato tome to se zalagao za upotrebu maternjeg jezika u primjeni erijatskog prava, tekst njegove vakufname je sainjen na osmanskom, gdje je, ipak, prevladalo obiajno pravo biljeenja vakufnama na turskom. Dio te oporuke nakon uobiajenog, stereotipnog uvoda glasi: ,,Dalje navedene razliite islamske knjige koje sam sakupio tokom studiranja i obavljanja erijatskih poslova izdvajam iz svoje imovine i radi postizanja Boijeg zadovoljstva, trajno uvakufljujem te nakon stavljanja peata predajem na uvanje Gazi Husrev-begovoj medresi u gradu Saraj-Bosni. Grijeh bi pao na onog ko bi, nakon to je uo, to izmijenio. Allah je onaj koji sve uje i zna. Allahu pripada ast, Njegovom Poslaniku i Njegovim vjernicima." Zabiljeeno u mjesecu redebu, 1355./1926. godine. Kao to rekosmo, Buatli ivi u vrijeme opte dekadencije islamskog svijeta, vrijeme kad je obrazovanje u Osmanskom Carstvu, koje propada, jednostrano, unato reformi provedenih nakon Tanzimata, kad se uenje esto svodi na formalno uenje vjerskih propisa, i uopte na uenj e napamet, bez istraivanja, eksperimenata ili kritikog promiljanja. Zapostavljen je svestrani, stvaral aki interes za novim saznanjima koja bi vodila razvoju i
6) V, A. Bualli, Serijatsko-sudski. posrupnik sformularima, 1927, Sarajevo. 7) V.A. Buaili, Porodino i nasljedM pravo muslimana, 1926, Sarajevo.
v

Buatli je ivei

8) V. Vakufnama, R 6803, 2.

326

napretku_9) To je vrijeme kad nova muslimanska inteligencija, izrasla u sudaru ve inertnog okolia vladajueg konzervatizma s jedne. i zahtjeva novog vremena s druge strane, poinje osjeati jak otpor u vidu kompleksa, zazirae inilo preivjelim, elei se to prije uknja od svega to je vjersko, a to s. ljuiti u vidljivi progres kakav je donosio novi duh vremena. Buatli se u takvoj klimi, meutim, obrazuje u skladu sa zahtjevima novog vremena nastojei .ouvati stare vrijednosti i drevno opredjeljenje svojih predaka. ini se da on nije osjeao onu tegobu, ili ju je bar prevladao, koja je zahvatila mnoge nae intelektualce, .pisce, umjetnike to ne pripadaju drugaijoj tradiciji od one iz koje su iznikli, arko elei da se to prije uklope u evropski civilizacijski stiL Da bi bili suvremeni, prezreli su potisnuli u sebi sjeanj e na jedan viestoljetni hod. Buatli je bio onakav kakav jeste, bez munine i psiholoke slabosti to je on, a ne neko drugi, bez elje da se prikazuje drugaijim no. to. je u kontinuite. tu jednog civilizacijskog kretanja izrastao. On je islamsku tradiciju ivio i spontano i svjesno, ne razmatrajui je izvana, s visine, onako kako.je. to nakon povlaenja Osmanlija naim intelektualcima postalo svojstveno, a odralo se sve do danas. Znali su da moraju imati neku svoju tradiciju., a istovremeno su se trudili dokazati kako nisu u njoj, pokuavajui da se postave izvan nje, da je posmatraju spolja, kao neto prevladano, drugaije od njih... Buatli je od onih koji se u svom vremenu dobro. snalaze i prisutan je u svim vanijim kulturnim dogaanjima koja su se odnosila na Muslimane. Jedan je od inicijatora osnivanje muslimanskih kulturno-prosvjetnih institucija. Aktivan je u osnivanju drutva "Gajret". (U rubrici "Nai saradnici" stoji da se smatra jednim od njegovih prvih osnivaa) lO) Od 1903-1907. je bio i blagajnik u gajretskom odboru. Od 1907. kada drutvo "Gajret" pored kulturno-prosvjetnog poprima i nacionalnopolitiki karakter, ne pojavljuje se vie na toj dunosti, to se moe objasniti i njegovim neslaganjem sa posebnom orijentacijom 11>nakon dolaska Osmana ikia u "Gajret". No u periodu od 1920-1928, je ponovo vrlo aktivan, uvidjevi vjerovatno, da je besmisleno povui se i ne uticati na sudbinu svog naroda i njegovo usmjeravanje, a moglo bi se to objasniti i time to je sa tadanjim reisu-1-ulemom aueviem dobro saraivao, uivajui njegovu podrku i povjerenje. Tako se npr. pojavljuje u Odboru Kongresa muslimanskih intelektualaca prilikom proslave 25-godinjice "Gajreta". 12> Sa reis9) To je vrijeme kad se znanje nije raspoznavalo od neznanja, kad su se mnogi sakupljali po medresama i tekijama da bi nali utoi te i napunili stomake, a ne da bi se istinski bavili saznanjem, kad se mahom uilo napamet~ kad su te i takve ograniene medrese dale kadrove iji se uticaj dugo osjeao, kadrove koji su bili najei protivnici kolstva Austro-Ugarske koje je organi.z.irala n~.im krajevima... 10) V. Gajret, rubrika ,,Nai saradnici", 1925, br. l. str. l L ll ) V. l Kemura, ..Uioga Gajrera u drur. venom ivoru muslinuma, ste. 56-58. 12) V. isto, str. 168 i 176.

327

om aueviem uestvuje u donoenju stava o islamskom vakufu, njegovoj pravilnoj upotrebi i iskoritenosti, te u pokuaju osavremenjivanja vakufskih institucija u skladu s optim interesima. B udui da je upotreba vakufa po optem erijatskom pravilu po kojem "Volja vakifa ima snagu naloga Zakonodavaca" (urut al-waqif ka n~~ a-ari'i), mogla biti .ograniavana shodno interesima vakifa i njegove porodice, pri emu se gubila njegova socijalna dimenzija u skladu sa zahtjevima vremena. Zalae se, takoe, za usmjeravanje ,.Gajretovog" djelovanja u stvaranju obrazovnog vjerskog kadra i davanju stipendija za Kairo.

m
se kao redovni suradnik lista Gaj ret uz teme iz svoje strune oblasti obrauje i druge teme religioznog karaktera kao to su npr. lanci "K rjeenju naeg kalendarskog pitanja". "Pitanje iskoriavanja starih grobalja ... ..Kome treba sadaku davati", "Odgoj hodinskog podmlatka" 13) itd., gdje iznosi takva shvatanja u kojima prepoznajemo duh reformatorskih ideja koje su mu oito bile dostupne na osnovu uvida u neka relevantna djela tog vremena. Potom razmatra pokuaje suvremenog tumaenja Kur'ana u skladu sa najnovijim kulturnim razvojem ovjeanstva. 14) U okviru Gajretove biblioteke izlazi i svezak hafiza Ajni Bu atlia Pet islamskih obavezanih dunosti! 15) kao izdanje praktine namjene za iroke muslimanske slojeve. Prema tome, u jednom asopisu knjievno-politikog karaktera, uz tekstove Muradb egovia, Kikia, Baagia npr. , bilo je mjesta i za njegove lanke i rasprave, to znai da su svojevremeno u takvoj vrsti asopisa bila uvaavana i pitanja vezana za ureenje ivota muslimana na vjerskim osnovama. Tu se pojavljuju tekstovi koji razmatraju pitanja islamskog braka nikal}, uslova za sklapanje braka - urut an-nika.Q., in sklapanja islamskog braka, te opremu pri udaji- gihaz; pitanje vlasti mua nad enom, kao i prava i dunosti branih drugova, te brane rasprave i parnice, putanje ene i razvj enanje, razvrgnue brane veze, pit~nje enine naknade - mahr, oekivanje - 'iddat, uzdravanje ene- nafaqa, provjeravanje branih drugova- irtidad i slina pitanja.16) je daje Buatli posebno aktivan u periodu od 1918., kada se angaiovao ne samo u asopisu Gajret nego i u Beharu, a javlja se i u Elllidaji. Naroito je prisutan u Novom beharu gdje vodi polemiku u vezi sa
13) Gajret IX., 1925, str. 68, Vlll/1934-1935, str. 92-93; IX/1935-36, str. 21; 297-299; V/1931-32, br. 19,str. 251-53, lll/1929-30, br. 2, sir. 22-23. 14) Gajret IX. 1925, str. 1-4. 15) A. B 11balli, Pel islamskih vjerskili obvezatnih duinosti., 1928. l fl) Gajret.. 1925, str. 182-83, 268-272. 308-312,330-333, 358-360,377-379. Uoljivo Jadjajui

328

pitanjima prosvjetne, ekonomske i svake druge zaostalosti muslimanskih masa. Svjestan nazadovanja meu muslimanima nastoji otkriti razloge njihovog zaostajanja i tako pie. brouru ,,Pitanje muslimcmskog napretka u BiH", gelje . optuuje. ulemu, neobrazovanu i nespremnu da se snae u novim uvjetima i odgaja vjernike u pravom islamskom duhu., te optuuje muslimansku inteligenciju obrazovanu na Zapadu, odroenu od svog naroda, okrenutu sopstvenim interesima i probitk.u, koja svojim ponaanjem nije. zasluivala da bude uzor narodu preputenom sebi i svom neznanju}?) Buatli se, ponesen eljom da neto uini, usuuj.e iznijeti "Program budueg rada" gdje jedna od taaka glasi: ,,Rad na nacionaliziranju naeg svijeta kao autohtonog elementa u ovim zemljama, u pravcu njegova privoenja u kolo civiliziranog svijeta portvovanog za svoje dobro i napredak u svojoj nacionalnoj otadbini, takoer ne zaboravimo." No, niti jedan Buatli, niti jedan alim tog vremena u. islamskom svijetu doista nije mogao nita drugo osim da opie konzervatizmom i nazadovanjem zahvaen islamski svijet pa i nae muslimane. Mnogi su bili svjesni postojee situacije, ali su bili bez sposobnosti i mogunosti da utiu bitnije na tok dogaaja. Traiti uzroke za postojee stanje i davati rjeenja jo se nije moglo u situaciji kad se voljom Svemogueg nisu stekli istorijski uslovi izmjene postojeeg stanja. Otpori muslimanskih masa prodiranju novih vrijednosti jedan su od razloga tadanje muslimanske introvertiranosti, povlaenja pred tuom kulturom, nesnalaenja u novim uvjetima. Pitamo se da li je Buatli , na dolje citiran nain optuujui hode za nesposobnost u novim prilikama, iole bio svjestan i svoje sopstvene nemoi? "Ko je uljuljkivao narod u njegovoj letargiji i priao mu tokakve mitoloke prie, te ga lijeio i lijei sa zapisima i arolijama. Ko su bili ti vaspitatelji naroda, osim hoda koji se nijesu nikad umjeli snai u promjenama vremena, niti se njima prilag?"18) odi tJ.... Buatli se gorljivo zalagao za prosvj ei vanje muslimanskih masa za njihovo aktivno ukljuivanje u suvremene tokove ivota usljed ega su ga neki njegovi suvremenici, vjerski alimj (Karabeg, oki npr.) osui vali za modernizam, za atak na vjerske principe, za ruenje ukorijenjenog tradicionalnog mi1jenja. Meutim, veliki broj njegovih lanaka namijenjen vjerskom obrazovanju irokih narodnih masa dokaz je njegovog pokuaja da ukae na potrebu neophodne ravnotee u sticanju kako vjerskog tako j opteg obrazovanja u skladu sa zahtjevima vremena. ini se da je on osjeao znaaj te poremeene ravnotee za Muslimane. Oslanjanje samo na hodin1.7) A. BuSalli,. Pitanje muslimanskog napretka u BiH, Sarajevo, 1928. 18) A BuSalli, isto, str. 13.

329

sko l'Ozivanje stvaralo je ljude moralne i spremne da obavljaju vjerske propise, ali nesposobne da se ukljue u aktivna zbivanja i na njih utiu . Dokj.e., s druge strane, prihvatanje samo svjetovnog obrazovanja stvaralo knjievnike, umjet.Ilike, naunike otuene od svojih korijena, od sopstvene tradicije. Rijetki su bili u to vrijeme svjesni te izgubljene ravnotee, kao to je bio Buatli. Njegova broura u kojoj se podravajui reisa auevia zalae za otkrivanje lica ene (ali samo lica!) i njenu aktivnu ulogu u ostvarivanju progresa Muslimana bila je povod izuzetno ivim polemikama u kojim je Buatli vrlo aktivno uestvovao napisavi niz lanaka na tu temu u Novom beharu. 19) U skladu sa onom tradicijom o kojoj danas saznajemo preko Albaillja (Hicab) npr. govori o potrebi da se vjernicima kratko i jasno obrazloe oni propisi koji su obavezni, te da se vjernici dodatno ne optereuju onim "propisima" izniklim iz neke obiajnosti. Insistiranje na nekoj obiajnosti a ne na obaveznom erijatskom propisu, to predstavlja dodatno optereenje vjernika, moe uroditi suprotnim efektom - to se doista vrlo brzo i dogodilo. U tom smislu u jednom od lanaka u Novom beharu kae: ,.Boje i nepatvorene Pejgamberove rijei vie govore o dunjaluku i drutvenom nainu ivota, dapae o afaku i eflaku, te o tefekkuru i basiretu nego li o vjerskim obredima, pa da li su nae hode prema tomu i svoja predavanja udeavali, ili su obratno i pomalo naopako u tom radili.?" I da zavrimo jednom napomenom: Ljudi poput Buatlia se samo usput spominju tu i tamo. U djelu M. Rizvia Knjievni ivot BiH Muslimana izmeu dva rata" se vrlo opirno govori o B uatlievim suvremenicima Muradbegoviu, Baagiu , Kikiu i drugim to je svakako, posljedica knjievno-estetskih kriterija izniklih u razmjerama nove, svjetske, zapadne civilizacije iz svijesti da je knjievnopoetsko-likovno izraavanje istinski stvaralako a time i privilegovano, a Buatlievo marginalno.
Knjige i broure:

l. Porodino i nasljedno pravo muslimana, Sarajevo, 1926. 2. erijatsko-sudski postupak s formularima, Sarajevo 1927 . 3. Serijatsko-sudski postupak u porodinim nasljednim i vakufskim stvarima muslimana (rukopis u biblioteci VIS u Sarajevu. 4. Pitanje muslimanskog napretka u BiH, Sarajevo, 1928.20)
19) Novi behar, str. 15-16, br. 3; str. 37-38, br. 4; str. 57-58, br. 5, str. 69-70. 20) 1944. Bu~atli kae da je na putu da izda Vakufsko pravo. Knjiga je vjerovatno ostala u rukopi9l. ....

330

Rasprav.e.i lanci: l. "Neto o nadlenosti za sklapanje mjeovitih brakova po muslimanskihlica",.Arhiv, br. 6/1923 (knj . V/XXII). 2 .. ,,Da li je dosta 20 godina ilije potrebno 21 godina ivota za proglas punoljetnosti", Arhiv, br.. l/1925 (knj. XI/XXVIII) 60-64. 3. "Muslimanski mjeoviti brak", Gajret X, br. l, Glasnik kulturno prosvjetnog drutva Gajret, 1926, 9-1.1. "U pravno nevaljanom braku roena djeca nasljeuju. svog oca, a njegova ena (njihova majka) ne nasljeuje ga". Arhiv, br. 1-2/1926, (Knj.. XIII/XXX), 129-131. 4 .. Sporovi o srodstvu u nasljedstvu po erijatsko sudskom postupku", Arhiv, br. 5/1927. (knj. XV/XXXII), 416.-419. 5. "Pravni poloaj supruge u branom, imovinskom i nasljednom pravu", Spomenica zalil Glavnu skuptinu. Zagreb 1927,194-198. 6. c~,erijatski sudovi", Gajret, IX 1928, 154-157. 7. ,,Nadlenost erijatskih sudova u BiH u vakufskim pravnim poslovima", Mjesenik, br. 4, 1929, 169-173. 8. "Novi krivini zakonik i vieenstvo", Gajret XI, 1930, 3-4. 9. ,,Pitanje kanjivosti ili nekanjivosti u sklapanju braka", Gajret XI, 1930, 268. l O. "Razvod braka u sluaju mueve neimatine, siromatva i nesposobnosti za uzdravanje svoje ene", Gajret XI, 1930, 38-39. ll. "Nadlenost sreskih erijatskih sudova na podruju Vrhovnog suda u Sarajevu za ovjeravanje potpisa Muslimana na ispravama", Pravosue, br. 9/1932, 527-528. 12. ,Jz erijatsko-sudske prakse - Sudska nadlenost u izvjesnim vak:ufskim sporovima", Glasnik VIS, br. 1/1934, 20-27. 13. "0 erijatu", Novi behar, 1/1927., 1928., br. 2, str. 1-2. 14. ,,Nova ustanova matiara kod muslimana", Novi behar III, 19291930, br. 7, str. l 06-108. 15. ,)edno pogreno shvaanje i nepravilno knjienje Evladijet vakufa" u BiH, Novi behar V/1931-1932, br. 13-14, str. 201-202, br. 15, str. 215217. 16. "Ovjerovljavanje potpisa i isprava", Novi behar VI/1932-1933, str. 135-136, br. l 0-11. 17. "0 islamskom braku", Novi behar VI/1932-1933, br. 19, 20, str. 265.

331

18. "0 mebru u islamskom braku", Novi behar VIJ/1933-1934, br. 89-10, str. 125-126. I 9. "Neki erijatsko-pravni propisi iz branog i porodi nog ivota muslimana'\ Novi behar VI/1944, br. 4, str. 27-28; br. 3, str. 42-43; br. 5, str. 76-77. 20. "Neki erijatsko-pravni propisi iz branog i porodinog ivota muslimana", Novi behar XVI/1944, br. 2, str. 27-28;. br. 3, str. 42-43;. br.. 5, str. 76-77. 21. ,,Muslimansko brano pravo", Gajret IX, 1925, str. 182, 268, 308, 330, 358, 377. 22. ,~Tumai Kur'ana", Gajret IX, 1925, str. l.
23. ,,Ne klonimo duhom", Gajret IX, 1925, str. 24. 24..,Hadisi i muhadisi", Gajret IX, 1925, str. 68. 25. ,.0 tesetturu i hid.abu kod muslimanki osvrt na brouru okia i Karabega kao potkrepa tvrdnji iznesenih u mojoj brouri", Novi behar, II/1928-1929, br. 3~ str. 15-16; br. 4, str. 37-38; br. 5, str. 57-58; br. 6, str. 69-70; br. 7, str. 88, str. 104.

26. "Kome treba sadaku davati?" (Jedno aktuelno pitanje), Novi behar, Ill/1929-1930, br. 2, str. 22-23.
27. "Post s vjerskog i zdravstvenog gledita" (Prijevod s turskog), Novi behar IV/1930-1931, br. 18, 19, str. 365-367. 28. ,,Odgoj hodinskog podmlatka" , Novi behar V/1931-1932, br. 19, str. 251-253. 29. Jedno Safvet-begovo pismo, Novi behar VII, 1933-1934, br. 1921, str. 311. 30. K rjeenju naeg kalendarskog pitanja, Novi behar, VIII/19341935, br. 5-7, str. 92-93. 31. Pitanje iskori avanj a starih grob alja i stvaranja j aih sredstava za vjerski odgoj, Novi behar IX/1 935- 1936, br. 21, str. 297-299. 32. Nekoliko primjedbi na lanak "Nekoje nae knjievne pojave", Novi behar, XVI/1944, br. 12-13, str. 202-203. 33. "0 pekom Hasanagi" (historijska crta), Novi behar, IV/19031904, br7, str. 103-104. 34. ,,Zabava prijedorske kiraethane", Novi behar IV/1903-1904, br. 18, str. 286. 35. ,,Huve-1-hajju-1-ebed" (povodom smrti M. Handia), E1-Hidaje,
V1IU19~45,br.2-3,str.99-100.

332

36. ,,Dva najnovija knjievna izdanja El-Hidaje", VID/1944-45 , br. 45, str. 171-174. 37. "Povodom nastupajueg Ramazan-i erifa", Gajret, 1931, br. 2, str. 34. 38. "0 mnogoenstvu i razvodu braka kod muslimana", Gajret, Vlli/1924, br. 1-2. 39. "0 Kur.'anu", Gajret, Vlll/1924, br. 1-2, 259. 40. ,,Pitanje halife", Gajret, VIII/1924, br. 1-2, str. 291. 41. "Mirza Safvet i pojavaBehara", Gajret, X/1926, br. l , str. 141.
HAFIZ ABDULLAH AJNI EF. BUSATLIC
"
,

Hafiz Abdullah Ajni ef. Buatli appears in the cultural life of the Muslims from Bosnia and Herzegovina at the end of the XIXth century and the begining of the :XXth. He appears not only as a sharia judge and professor in the Sharia Law School, but also as a representative of the Muslims, engaged in all important cultural and political events. He was one of the initiators of the founding of the Muslim educational institutions. He participated in the founding of the journal ,,Gajret". He belonged to the Muslim intelligentsia active in showing the Muslims tlie specific characteristics of their national being stemming from the centuries of living according to Islamic traditions. His contribution to the establishment of the sharia legal terminology is significant, since in the changed historical conditions after the AustroHungarian occupation, the official Ottoman language was not used any more. His works "Sharia Court Procedures and Gorresponding Forms" and "Muslim Family Law and Law of Inheritance" should be mentioned in that context. They were indispensable for the sharia judges of that time, since they gave practical solutions for actual problem s.

333

Ferhat eta
v ,

HADZI MUJAGA MERHEMIC

1877-1959.

ZIVOT I DJELO
,

PORIJEKLO PORODICE MERHEMIC Uvodni dio

su doselili u Sarajevo poetkom XIX vijeka, oko 1821. godine, iz Merhemija kod Nevesinja. U Sarajevo je stigao djed hadi Mujaga, Mula Mustafa, kao trgovac da okua sreu u eheru u kome e ostati i zakopati i porod i bogatstvo, koji e prenijeti slavu loze Merhemia po itavom Balkanu pa i ire. Mula Mustafa je iza sebe ostavio tri sina: Mehmeda, Osmana i Saliha, koji e do te mjere razviti i razgranati trgovinu da e postati poznati i priznati na cijelom Balkanu. Prvi objavljeni zapis o istoriji ove sarajevske porodice uredio je stariji srpski pisac i hroniar Aleksa S. Popovi , zvani Sarajlija, u knj.iki koja je " tampana 1910. godine pod naslovom Zivotopisi znamenitih Sarajlija. Iako ugledni i poznati trgovci, bili su veoma skromni, jednostavni i dostojanstveni ljudi. Radili su mnogo i ostvarivali veliku dobit, ali su vodili rauna i o svojim obavezama i troenju imetka u dobrotvorne svrhe. Godine 1870. osnovali su medresu, u narodu poznatu kao ,,Merhemia medresa". o Merhemiima kao hajir-sah.ibijama, ugledni alim i ejh .iz Sarajeva Fejzulah Hadibajri, pripovijeda: "Sa onu stranu Miljacke u starom Sarajevu , na Bistriku, nije bilo vjerskog objekta (damije. tekije, vjerske koJe) ali ni uprije ni esme, koju Merhemii nisu ili iz temelja podigli ili popravili i obnovili. Njihovim imenom su nazivani mnogi vjersld objekti: Merhemi a sibjan-mekteb, Merhemia medresa, Merhemia mesdid, ali su tako nazvane i neke esme i premotenja preko Bistrikog potoka". 1)
Govorei Merhemii

l) Radi voje Papi , list Una, god. V, Samjevo, 2. maja 1988. broj 2/6, Sir. l 4.

335

Dobroins tvo i humanost brae Merhemia nisu se iscrpljivali samo u

osnivanju i podizanju bajrata, nego su pazili i pomagali i sirotinju. Aleksa Popovi, Sarajlija, se u svom ivotopisu znamenitih Sarajlija, bavio i linostima brae Merhernia Mujage i Sali bage pa veli: "da su se radovali i veselili kad su mogli da pomognu, da otmu od bijede i nevolje onog kome je to odista bilo potrebno." Od trojice brae Merhemia, najranije je umro Mehmed. On je ivio u Plovdivu, dananja Bugarska, gdje je bio dobra trgovaka veza izmeu Istanbula i brae u Sarajevu. Umro je 1867. godine u Plovdivu. Nije se enio niti ostavio poroda iza sebe. Drugi brat, Salihaga Merherni, uestvovao je u odbrani Sarajeva, prilikom austrougarske okupacij e Bosne 1878. godine i tom prilikom je ranjen. Podlegao je ranama, mjesec dana kasnije. Ukopan je na Hridu kod Sarajeva uz brau Mulie, koji su poginuli branei Sarajevo. brat, Osmanaga-Mulaga Merhemi , (otac Mujage) ivio je najdue. Umro je u Sarajevu 198 1. godine. Ukopan je na Hambinoj carini. U Sarajevu je to primljeno kao gubitak i stinski uglednog i dobrog ovjeka u svim krugovima i svim slojevima i to kod svih nacionalnosti i vjeroispovijesti. Tim povodom j e ejh Bistrike tekij e i muderris Misrine medrese na Atmejdanu, zapisao na tarihu-posmrtnom hronogramu: "Dobro ime ne umire" to je u svoja kazivanja unio i Aleksa Popovi Sarajlija i to dajui hronogram u cjelini preveden na bosanski jezik. Uostalom on sam ivotopis Mulage i Salihage zavrava rijeima: "Slava Hadi Mula Osmanagi i Salihagi Merhell'llu! Slava! Rahmetullahi alejhi !" U gled i bogatstvo brae M er hemi a bilo j e veliko, ali unato tome ivjelo se skromno i tedljivo, to je manje-vie, bilo uobiajeno u svim bogatim sarajevskim porodicama, bez obzira na vjeroispovijest. To se posebno odnosi na ishranu koja je bila jednaka i za gazde i sluge. Znali su se dani kada se obilnije jelo meso i slatko. Bogatstvo u tom vremenu prepoznavalo se u dvije osnovne stvari: po prostirkama, ilimima, serdadama i po nakitu na enama, suprugama i kerkama. o Merhemiima je uvijek navoen o da su bili po izgledu ljudi visoka rasta, stasiti i naoiti , crnomanjasta lica i crnih brkova. Uvijek su ih krasila vedra lica bez i najmanje oholosti i gordosti , koje se opaalo kod po. jedinih uobraenih i nadmenih bogataa. Podjednako dostojanstveno i blago razgovarali su sa naj veim siromakom kao i najuglednijim bogataem i alimom. Bili su to ljudi ozbiljna i vrsta trgovakog karaktera, izbjegavali su besposlene. recimo politike i druge sline razgovore, nego su se najradije bavili i razgovarali o trgo v akim i lokalnim obiajima , saraje vskim
"Inae
Trei

336

ovako to navodi Aleksa Popovi Sarajlija u svom ivotopisu znamenitih Sarajlija.2)

ZIVOT I DJELO HADZI MUJAGE MERHEMICA Na vrstim temeljima ugleda i bogatstva porodice Merherni rodie se 4. januara 1877. godine u Mulage-Osmanage Merhemia sin kome dadoe ime Mustafa. Dolazilo je vrijeme u kome e istorija porodice Merhemi biti oznaena linou Mujage Merhemia, uena ovjeka, svojevrsnog mislioca, mumina i pravednika,. prevodioca sa arapskog i perzijskog jezika i nadasve dobrog ovjeka i trgovca pravednog i iskrenog. Za roenje Mujage Merhemia vezana je zanimljiva anegdota. Mujaga Merhemi, otac Mujagin, imao je prije njegova roenja est keri i silno je elio da mu se rodi sin. Po prianj u prof. dr Ahmeda Tuzle Mulaga Merhemi je dao hadi hafiz akir-ef. Tuzli etiri dukata i zamolio ga da od toga podijeli, kao sadaku, dva dukata kod Hazreti Ejjub-Ensarijinog turbeta u Carigradu, a dva dukata uzme za sebe to je ovaj i uinio. Na taj murad poboni hoda Mrkva uio je jetmibin-tevhid. Vijest o roenju sina MuJaga Merhemi primio je negdje na Bistriku. To ga je toliko obradovalo, da nije imao vremena da trai upriju da pree Bistriki potok nego je dao hediju ovjeku koji ga je prenio preko potoka.
v " ,

dogaajima",

Majka Mujagina bila je od Zildia, estita i otresita ena, sestra uvenog Nezirage Zildia, jednog od prvih Mujaginih muallima. Od malih nogu Mujaga je iskazao veliku sklonost prema knjizi, uenju i meditaciji. Bio je bistar, inteligenetan, radoznao i edan znanja sa izvanrednim darom pamenja. Odskakao je u svemu iznad svoje generacije. Mnogo je postizao u svakom uenju i saznanju. Sve to je radio radio je sa velikom voljom i ljubavlju. Mujaga Merhemi kolovao se i obrazovao po klasinom sistemu prenesenom u nae krajeve iz muslimanskih zemalja Bliskog istoka. Taj sistem imao je svoje specifinosti, ali i prednosti. To je bio uveni sistem halki, gdje je uenik ili student prema svom uzrastu i spremnosti bio slobodan da bira nauku koju eli studirati i profesore pred kojim e uiti. Ovaj nain obrazovanja pruao je mogunost izuzetno nadarenim uenicima i studentima da bre napreduju i zahvate mnogo iz mora nauke, jer nisu sputa vani odreenim programima niti utapani u prosjenost ostalih iz klase. kolovanje Mujage Merhemia otpoelo je u Carevom mektebu pred Mehmed-ef. Berberoviem, a muderris u medresi bio mu je Abdulah-ef.
2) Radovan Papi u listu Una, god. V, Sarajevo, 2. maja 1988., broj 216, str. 14.

337

kolski drug i prijatelj pljevljanskog muftije istaknutog borca protiv austrougarske okupacije Vehbi-ef. emsekadia. U Rud.iji, nioj gimnaziji. gdje je Mujaga nastavio kolovanje, nastavnici su mu bili hadi hafiz "' Muhamed-ef. Zuna (umro 1893), hadi hafiz Omer-ef. Krlakovi (Jajanin) (umro 1912), hafiz Mehmed-ef. Kreevljakovi (Troto) ,. Ahmed-ef. erifovi, Mehmed-ef. Karamehmedovi i Jablanovi (ije ime nije pozna-

Saraevi,

toj). Direktor Rudije u to vrijeme bio je hadi hafiz Ahmed-ef. Ribi "' Sirazija. Mujaga Merhemi zavrio je teaj pravilnog uenja Kur'ana, koji je odravan u Begovoj dantiji i to pred hadi hafiz Muhamed-ef. Hadijahiem.

Posbje osnovnog i nieg kolovanja Mujaga je naukovanje nastavio u Merhemia medresi, a zatim studij erijatskog prava i studij orijentalnih jezika. Ovdje ne raunamo izuavanja koja je vrio samostalno radei marljivo kod l."Ue i na studijskim putovanjima po Orijentu. Po ve spomenutom sistemu kolovanja, obrazovao se Mujaga Merheroi, uei Multeku (udbenik za filch) pred svojim daidom Neziragom Zildiem~ uenikom uvaenih alima i muftija Muidovia i Hadiomerovia. Neziraga Zildi je bio vrlo ugledan i obrazovan ovjek, nosilac visokog zvanja vrhovnog erijatskog sudije i lan Ulema-medlisa. On je umro 1904. godine i pokopan je na Grlia brdu kod Sarajeva blizu svoga hode Mustafa Hilmi-ef. Hadiomerovia, prvog reisu-l-uleme. O sposobnostima Zildia dovoljno je navesti ovaj podatak. Kad bi Reisu.-1-ulema Hadiomerovi tu mai o Buhariju, arapski tekst itao bi Neziraga Zildi. Ipak najistaknutiji muderris Mujage Merhernia i njegov glavni hoda u pravom smislu te rijei, bio je Mujaga Hadihalilovi, muderris. Bio je to veliki alim i najbolji poznavalac erijatskog nasljednog prava (feraiza) i perzijskog jezjka u to vrijeme u Sarajevu. Kod njega je Mujaga uio i nauio sva tri orijentalna jezika i upoznao se sa knjievnosti na tim jezicima. Mujaga je esto pripovjedao da mu je on ulio ljubav za jezike i otkrio mu ari lijepe orijentalne knjievnosti. Iako je Mujaga Merhe.mi zaokruio svoje obrazovanje pred muderrisom Hadihaliloviem, nije pred njim uzeo idazet (muderrisku diplomu), jer je njegov mnogo voljeni muderris preselio na ahiret 8. novembra 1916. godine. Mujaga je idazet uzeo od Mehmed-ef. ahmanije, muderrisa-terzije. Da se primijetiti da glavni Mujagini muderrisi, Zildi i Hadihalilovi, nisu efendije nego age. Po miljenju profesora Hamdije Kreevljakovia to je bilo prije svega iz skromnosti . Naukom su se bavili iz ljubavi, a nikako radi zvanja i poloaja. U vezi s tim Kreevljakovi smatra da je dr Safvet-beg Baagi bio posljednji beg, a hadi Mujaga Merhemi posljednji aga u Sarajevu.
338

Svoje prvo due putovanje i susret sa svijetom, imao je Mujaga Merhemi u sedamnaestoj godini ivota prilikom odlaska na had sa majkom Mulahanumom. Put ih je vodio u odlasku preko Trsta, a vratili su se preko Istanbula. Usput su posjetili Jerusalim. Bilo je to 1893. godine. Broj hadija ukupno iz Bosne i Hercegovine iznosio je 50 mukaraca i ena. Put je trajao est mjeseci jer se preko Hidaza putovalo na devama. Na putu sa hadiMujagom bio je i bedel njegovog oca M ulage, hadi Mehmed Prelo. Ovo putovanje za radoznalog i inteligentnog mladia iz Bosne hadiMujagu, bilo je od velike koristi. Sve je pomno pratio i upijao, zapaao i procjenjivao. Posebno je bio dirljiv njegov susret sa Kabom, o emu je esto priao. Dimenzije Kabe i Harema je koracima premjerio. Promatrao je i prouavao i ljude, njihove postupke i obiaje i tada je definitivno donio odluku da nikada ne napusti svoju rodnu grudu i povede se za onima koji su selili u Tursku. Neto kasnije, po povratku sa hada, obui e bosansku nonju, kao simbol svoje opredijeljenosti da u svojoj zemlji ivi, i doprinese to je mogue vie prosperitetu i napretku svoga naroda. Tu odjeu nee zamijeniti drugom sve do svoje smrti. Godine 1900., nakon majine smrti, Hadi Mujaga je definitivno napustio trgovake i ostale poslove i nadzor nad imanjem i trgovinom predao sestri Habibi i zetu Ahmedu Soi. Posvetio se samo uenju i meditaciji i drugovanju sa uenim i dobronamjernim ljudima. Njegovo studijsko putovanje, ostvareno poslije majine smrti po Turskoj, bilo je veoma plodno. Obilazio je Jedrene, Istanbul, Izmir, Bursu i Anadoliju u cjelini, a naroito se zadrao u Konji, gdje se mnogo druio sa muhaderima iz Bosne. Usput je prouavao ljude i obiaje, obilazio znamenita istorijska mjesta i elivio se velelepnim damijama, a istovremeno usavravao i turski jezik koji je u Bosni ve bio dobro nauio. Zanimljiv je bio njegov odnos, od rane mladosti, prema humoru , narodnoj ali i doskoici: ,~Duhoviti ljudi, ljudi od ale su filozofi", imao je obiaj da kae hadi Mujaga. Zbog te sklonosti je boravio posebno u Eskieheru, rodnom mjestu Nasrudin Hode, i tamo se due zadrao upoznavajui se sa njegovim ivotom i dogodovtinama. Na putu se susreo sa mnogim uenim i mudrim ljudima. Uio je od njih i upijao njihova saznanja i iskustva. Uz dobro poznavanje arapskog i turskog jezika, hadi Mujaga Merhemi je posebne domete dostigao u perzijskom jeziku, a naroito u poznavanju i izuavanju klasine perzijske knjievnosti. Posebno je cijenio i prouavao Delaludina Rumija, velikana koji je uvrten u fond svjetske kulture i umje tnike batine. Dugo se bavio njegovim djelom Mesnevijom koja ima 26.660 bejtova, pravom enciklopedijom sufizma, sa raznim zanimljivim i pounim priama, legendama i tumae njima njihovih sadraja.

339

Hadi Mujagina e za naukom podstakla ga je da otpone sa uenjem i njemakog jezika, koji je dolaskom Austro- Ugarske postao veoma vaan. Instruktor za njemaki jezik mu je bio gimnazijalac Hamdija Karamehmedovi! kasnije doktor Hamdija Od tog vremena hadi Mujaga i dr Hamdija ostali su veliki prijatelji, mnogo su se voljeli i meusobno uvaavali. Godine 1905. hadi Mujaga Merhemi, ve kao ozbiljan i ugledan mladi, odluio je da se oeni. Vjenao se sa emsom Hadi abanovi iz Sarajeva. Koliko je hadi Mujaga bio na glasu, potvruje i Divan pjesma prizrenskog melarnijskog ejha Omer-Lutfi-ef., u kome, izmeu ostalog ima i osam stihova koji govore o enidbi hadi Mujage Merhemia. Inae Divan se uva u Srpskoj akademiji nauka u Beogradu. Hadi Mujaga je sa es titom emsa-hanumom za etrdeset godina braka izrodio estoro djece od kojih su troje bili hafizi Kur'ana. Ljubav prema Kur'anu na ovaj nain je hadi Mujaga Merherni najbolje potvrdio. Kao ugledan ovj ek od velikog autoriteta posluio je kao lijep primjer drugim Sarajlijama. Tako se 1925. god. u prvi razred Gazi Husre\-begove medrese upisalo est hafiza i to pet iz Sarajeva i jedan iz Banjaluke. Mladi hafizi su bili pravi ljubimci hadi Mujage, neizmjerno ih je volio i obilno potpomagao. Na njegov prijedlog uili su djeiju mukabelu prije podne u Begovoj damiji, pod vodstvom i nadzorom hafiz Mustafa-ef. Mujez.inoYia - Kovaa.

DERSOVI I OBILJEAVANJE ZNAAJNlli DATUMA IZ ISTORIJE ISLAMA Odravanje dersova po kuam a na sijelima, ili na drugim odreenim mjestima, bili su jedna lijepa i korisna tradicija u Sarajevu. Bio je to izuzetan nain da se ulemi da pravo mjesto, a istovremeno i ansa da ulema na jedan lijep nain da svoj ,~ekjat" na znanje koje posjeduje. Korist za sluaoce bila je ogromna, treba napomenuti da su dersove posjei vali i davali svemu tome jednu ozbiljnost prije svega najodgovorniji ljudi iz IZ-e, ulema i drugi uglednici. Bili su to dersovi iz tefsira, hadisa, Mesnevije, koji su hranili duu i odvraali ljude od besposlice, praznog govora i ogovaranja. Upravo ti dersovi i ta druenja, koja je Hadi Mujaga Merhemi od rane mladosti redovno posjeivao a kasnije i sam dersove drao, dali su njegovom ideoloskom bku snagu, humanost i dostojanstvo.
Predavanja u Sarajevu odravali su najsposobniji alimi. Obino najistaknutiji muderrisi Gazi Husrev-begove medrese, erijatske sudake kole, muftije i reisu-l-uleme. Prvi reisu-l-ulema Hilmi-ef. Hadiomerovi-Omi, drao je predavanje iz Buharije, poslije njega resiu-1-ulema Teufik Azapagi, koga je naslijedio uvaeni alim Ahmed-ef. Burek. Hadi Mujaga je sluao
340

i B.ureka i smatrao ih najveim alimima koje je u ivotu susreo. Dersove iz Tefsiru-1-Kur'ana odravali su hadi hafiz Mehmed-ef. Hadimuli, hafiz Mehmed-ef. Oki i Ahmed-ef.. Burek. I predavanja iz tefsira Hadi Mujaga je redovno pohaao. Po.to j,e H. Mehrne.d Delaludin auevi prekinuo, nakon 17 godina, predavanja iz Mesne:vije, neko vrijeme nastalo je zatije .. Predavanja nije niko .odravao. Prijatelji i potovaoci H. Mujage traili su od njega da on to nastavi jer su znali da je izuzetno struan i vjet u perzijskom jeziku i da posjeduje ogromno akumulirano znanje. Meutim, on je taj poetak, iz skromnosti, stalno odlagao. Posebno je bio uporan Numan-ef. Bajraktarevi, zvani N anija,.koji je u jesen 1933. godine poeo prevoditi Pendi Atar (Atarovi savjeti) i nakon dva-.tri dersa jednostavno je to proslijedio hadi-Mujagi da on nastavi. P.endi Atar je didaktino-moralni spjev perzijskog klasika Sejh Feriduddina Atara koji je sluio kao poetni udbenik perzijskog edebijjattesavvufa. Dersovi hadi Mujage bili su vrlo sadrajni i interesantni pa su za relativno kratko vrijeme okupili veliki broj slualaca meu kojima i ulemu. Redovni posjetioci su bili hadi Mehmed-ef. Potoglija, Abdulah-ef. Foak, Adem-ef. Karaozovi, Rasimaga Zeevi i hadi Ali-ef. Mai. Bio je to sastav uglednika koji su pohaali dersove u H. Mujaginoj kui u vrijeme kada je Mesneviju tumaio Mehmed Demaludin auevi. Predavanja iz Pendi Atara potrajala su do 1935. god. a zatim je hadi Mujaga otpoeo sa dersovima iz ulistana ejh-Saclija. To je vrlo popularno literarno-etiko djelo, mjeavina stiha i proze, dosta laganog stila poznatog perzijskog klasika ejh Sadije. Predavanja iz ulistana zavrena su iz 1938. god. U istoj godini hadi Mujaga je poeo predavanja iz Divana Hafiza "' Sirazija. To je lirsko djelo kojim je pjesnik izrazio svoje filozofskotesavvufske misli. Na ova predavanja poeli su dolaziti i hadi Mehmed-ef. Handi i Mehmed-ef. Mujezinovi. Predavanja iz Hafizova Divana zavrena su u martu 1941. godine, a zatim je hadi Mujaga otpoeo sa predavanjima iz Bosistana, drugog dijela ejh Sadija, nakon napada Njemake na Jugoslaviju 6. aprila 1941. god. i bombardovanja Sarajeva, pogoena je i kua hadi Mujage Merhemia, meutim predavanja nisu prebnuta, nego su nastavljena u kui Fejzullah ef. Hadibajria. U junu 1942. god. zavrena su predavanja iz Bosistana. Poslije Bosistana hadi Mujaga je elio da otpone sa predavanjima Beharistana Abdurahmana Damija, ali na traenje Adem-ef. Karaozovia i Mehmed-ef. Handia ponovo su otpoela predavanja iz Mesnevije. Hadi Mehmed-ef. Handi j.e predavao arapslU uvod prvog sveska, a hadi Mujaga je u julu 1942. god. odrao svoje prvo predavanje iz Mesnevije. Predavanju iz Mesnevije zavrie se u februaru 1958. gocline.
v

Azapagia

341

Hadi Mujaga je elio da se predavanja iz Mesnevije ne prekidaju pa je iste godine po drugi put krenuo sa predavanjima. Predavanja su prekinuta u martu 1959. god. radi ramazana i to je ujedno i posljednje predavanje hadi Mujage. jer e ubrzo preseliti na ahiret. Dersove iz Mesnevije drali su u haclli-Mujag.inoj kui reisu-l-ulema Mehmed Demaludin-ef. auevi a iz tefsira hafiz Mehmed-ef. Oki i Ahmed-ef. Burek. U tu svrhu hadi Mujaga je sagradio 1935. god. posebnu prostoriju i nazvao je dergah. Veoma interesantan odnos je hadi Mujage i prema obiljeavanju mu" barek-noi i drugih istorijskih datuma iz istorije islama. Zelio je da se pripadnost vjeri to vidljivije istakne i manjfestuje. Stoga je u svojoj kui redovno na sYean na.in obiljeavao Lejle-i mirad i Vakatu-1-Bedr, a pred kraj ivota. ebi arus. Dostojanstveno je obiljeavao ramazan, bajrame i mevlude. Proslave Lejletu-1-mirada u hadi-Mujaginoj kui obogatile su nau knjievnost sa dva lijepa priloga. Hadi Mehmed-ef. Handi preveo je i protumaio Miradiju Sabita Uianina, koja se uila u hadi-Mujaginoj " kui. a profesor dr Sair Sikiri preveo je i protumaio Miradiju Mehmed Reida Sarajlije. Obje ove Miradije su objavljene. Miradija, je spjev na turskom jeziku, a govori o Muhammedovom, a.s. miradu. Ui se poput mevluda. Miradiju u Hadi Mujaginoj kui uio je hafiz Mustafa Fehim-ef. Kulenovi do 1945. god. do njegove smrti , a poslije njega su nastavili hafiz Esad-ef. Sabrihafizovi, Mustafa-ef. Vareanovi, hafiz Ibrahim-ef. Pr oho i Fejzulah-ef. Hadibajri. Hadi Mujaga je dugi niz godina na miradiju pozivao maturante Gazi Husrev-begove medrese, elei da i oni taj lijepi obiaj prenesu u mjesta gdje budu radili.
1

Bedrija je arapski sastav u prozi, u obliku dove u kojoj se po arapskoj abecedi spominju imena svib 313 uesnika u bici na Bedru, koja se odigrala 17. dana ramazana druge godine po hidri . Bedriju je redovno uio Mustafaef. Vareanovi. Hadi Mujaga Merhemi je mnogo cijenio Delaludina Rumija, pa kako su Turci i Perzijanci uzeli 17 . decembra, dan smrti D elaludina. da obiljeavaju nazvavi je ebi arusom, to je prihvatio i hadi Mujaga. Sva ta druenja i okupljanja imala su jednu plemenitu namjeru zbliavanje meu ljudima, i uenje od onih od kojih se imalo ta uti jer su se sluili neiscrpnim izvorima islama, Kur'anom i Sunetom. Znaajno je napomenuti da su predavanja iz Mesnevije najdue potrajala i to prije svega zahvaljujui uglednom alimu i ejhu iz Sarajeva Fejzulah-ef. Hadibajri u . Rezultati toga rada i izuzetnog zalaganja rezultirali su i prijevodom Mesnevije. Akademije ebi arusa preivjele su zahvaljujui sarajevskim derviima, koji su i u najteim uslovima smogli snage da tu lijepu tradiciju ouvaju , a najvei doprinos i tu dao je ve spomenuti Fejzulah-ef. Hadibajri. Veoma su zapaeni njihovi referati podneseni na tim akademijama.

342

RANI RAD HAD ZI MUJAGE MERHEMICA

Cijelog ivota hadi-Mujage Merhemia kretao se oko vjere i prosvjete. Skroman i povuen, elio je da djeluje iz drugog plana, vie je govorio .djelom nego rijeima. U ivotu je obavljao razliite funkcije i to bez ikakvih materijalnih nadoknada, nije se za to. borio nego ga je svijet birao. Sve te radne zadatke je krajnje savjesno i dostojanstveno izvravao. Bio je potpredsjednik sarajevskog Dematskog medlisa, ali i dugi niz godina lan sarajevskog V akufskog povjerenstva, koji je u hadi Mujagi naao najboljeg saradnika i pomagaa. U Vakufsko-mearifsko vijee hadiMujagu je uveo Salim-ef. Mufti, jer mu je bio od koristi jedan takav autoritet i vrst karakter kakav je bio hadi Mujaga. U to vrijeme lanovi Vakufskog :vijea bili su i neki istaknuti elnici drutva "Gajret" sa kojima se Salem-ef. u nekim pitanjima nije najbolje slagao. Prisustvo i rije hadiMujage bili su od velikog znaaja i pomoi S alem-ef. Muftiu. Hadi Mujaga Merhemi bio je i predsjednik udruenja bivih zemljoposjednika, koji su ga kandidovali i za narodnog poslanika 1938. god. U svim tijelima u kojima je djelovao i radio hadi Mujaga je ostavio duboka traga, snagom svoje linosti , doslijednosti i dostojanstvenim odnosom prema saradnicima i ljudima uope.

LINOST I KARAKTER HADI MUJAGE MERHEMIA

'

Hadi Mujaga je bio vrlo interesantna linost. Bez ikakve sumnje bio je to ovjek u koga nije bilo raskola izmeu teorije i prakse. Bio je to ovjek iroka obrazovanja, a u tom njegovom obrazovanju ispreplitali su se ehli sun etska dosljednost i slobodoumnost tesavvufa. On nije bio hoda sa idazetnarnom niti ejh sa hilafetnamom, kako to napisa Fejzulah-ef. Hadihajri, nego je stasao pod snanim uticajem lijepe knjievnosti i njenih uvaenih autora u jednu novu specifinu figuru koju su voljeli, cijenili i priznavali. Toliko je bio cijenjen i potovan da su ga u poznijim godinama smatrali olienjem mumina. On to nije postigao samo znanjem, nego prije svega svojim islamskim ahlakom i besprijekornim vladanjem. Evo kako Fejzulah-ef. Hadi bajri, bez sumnje jedna od najboljih poznavalaca hadi Mujage Merhemia, opisuje njegovo ponaanje. "Redovno je iao u dem at, svakog je lijepo susretao i sa svakim se pitao, svakome je dobro elio, nikoga nije ogovarao, svaijem se dobru veselio i sve ostale vrline posjedovao. Decenijama je uene i pobone ljude primao i doekivao. Skoro punih 50 godina tj. sve do drugog svjetskog rata davao je zijafete novim hafizima i dostojno ih darivao. Arape, bedele, musafire i hafize darivao je

343

pozivao ih na iftare i veere. Arapi koji ne bi nali bedeluka, danima i danima su boravili na njegovu imanju u Haliloviima". Hadi Mujaga Merhemi je bio izuzetno poboan ovjek. Strogo je vodio rauna o namazu, obavljao ga je skrueno i to to je mogao vie u dematu. Njegovo mjesto u damiji bilo je negdje u prikrajku ili u zadnjim satovima. Posljednjih desetak godina svoga ivota neprekidno je postio savmi Davud i redovno klanjao nafile. Posebno je vodio rauna o jeziku, govorio je samo o lijepim i pohvalnim stvarima. Bilo da se radi o ljudima ili stvarima, bilo je nemogue uti rune rijei iz njegovih usta. U potpunosti se u svom ivotu drao hadisi erifa koji glasi: "Ko vjeruje Boga, d.. , i u Sudnji dan. neka govori ono to je dobro ili neka uti. " Ipak, po prirodi blage naravi. hadii Mujaga je u vanim pitanjima, pitanjima vjere, bio krajnje principijelan. odluan i dosljedan. Hadi Mujaga je izuzetno cijenio i volio velikane iz islamske prolosti, gazije, valcife, alime. Oni su mu bili inspiracija i uzori u ivotu. O njima bi priao sa posebnim oduevljenjem elei na taj nain da sluaoce uputi na razmiljanje o tim ljudima i njihovim djelima. Graani Sarajeva, bez obzira na vjeru i naciju voljeli su i cijenili hadi Mujagu, u njega su imali veliko povjerenje, esto su se njemu obraali za savjet ili ga odreivali svojim vasimuhtarom i njemu preputali da sam odluuje u koje e korisne svrhe utroiti njihov imetak. Nakon krae bolesti, hadi Mujaga Merhemi, preselio je na ahlret u ponedjeljak 23. marta 1959. godine. Tako je svijet napustio jedan od najcjenjenijih Muslimana Sarajeva, ovjek cijenjen i voljen. Bio je dostojno oaljen Muslimani su mu fatihe uili i rahmet predavali, a krani svijee palili pred njegovu plemenitu duu. Vijest o njegovoj smrti brzo se pronijela na sve strane. Denaza mu je obavljena sutradan uz prisustvo velikog broja njegovih ahbaba i potovalaca iz Sarajeva i drugih mjesta. Bio je to nezapamen ispraaj kakav je zasluio hadi Mujaga Merhemi. Denazu mu je klanjao njegov mahalski imam, hafiz Ibrahim-ef. Proho, a pokopan je na groblju Ham bina carina. Eto. tako je ivot na ovom prolaznom svijetu zavrio veliki alim i dobrotvor, plemeniti ovj ek i humanista koji e ostati u sjeanju svih onih koji su ga poznavali, kao najljepa uspomena i uzor svim generacijama.

boalucima i

344

., Literatura: " l. Aleksa Popovi Sarajlija,.Zivotopis znamenitih Sarajlija. Knjiica je tampana 191 O. god. u izdanju Islamske dioniarske tamparije u Sarajevu. 2. ejh Omer Lutfi-ef., Divan pjesama u kome. se, izmeu ostalog, nalazi i osam stihova o enidbi hadi Mujage Merhemia. Divan se uva u Srpskoj akademiji nauka u Beogradu. 3. Fejzulah-ef. Hadibajri, "Hadi Mujaga Merhemi, ivot i rad", predavanje odrano u povodu etrdeset dana od smrti u kui badi-Mujage u maju 1959. god .. 4. Fejzulah Hadibajri,. "Dvadesetogodinjica smrti hadi Mujage Merhemia (1959-.1979)". , Glasnik IZ-e 197.9. br. 2 str. 203-210 i br. 4 str. (415-420). 5. Alija Nametak, ,,Merhum hadi Mujaga Merhemi", Glasnik IZ-e 1959. br. .10-12. 6. Radivoje Papi, "Istine o tragediji. porodice MerhemiL'. objavljeno u listu Una, god. V od 2. maja do 6. juna 1988.
ON THE LIFE AND WORK

OF HADI MUJAGA MERHEMI The Merhemi family moved to Sarajevo from Merhemija near Nevesinje at the begining of the XVlllth century around 1812. The most prorninent figure of this respectable family was, without any doubt Hadi Mujaga Merherni. He was born in Sarajevo on January 4th, 1877 where he spent his entire life as an outstanding merchant, thinker and translator from Arabic and Persian, but above all a great humanist and philantrophist. His house was the center of science, and there the Qur' an and the Hadis were discussed, as well as the works from literature in Persian. Throughout his whole life Hadi Mujaga Merhemi was closely connected to religion, education and trade: He was a modest and reserved person, his actions spoke more than his words. This is how the late Fejzulah Hadibajri described Hadi Mujaga Merhemi: "He regularly went to demat, was very pleasant when meeting someone, inquiring about ones health and family. He wished everyone well, never slander.ed anyone, was happy for all who fared well, and he had all the other virtues of a good man. For decades he received !earned and pious men in his house. For almost fifty. years. he .organized feasts for the new hafizes and gave them presents."

3~5

'!rb

HadiMujagaMerherni

died on March 23rd, 1959. Hafiz Ibrahim ef.

Proho was the one to lead the bunial prayer and he was burried in the Hambina Carina graveyard in Sarajevo.

346

Mirsad Mahmuto.vi
ZIV.OTNI PUT .OSMAN EF. REDZOVICA
Osman ef. Redovi je veoma kratko vrijeme ivio u Smrnici kod .Visokog, svega osam godina. Za to vrijeme on je zasijao zdrava zrna islama koja i danas daju plodove. Stoga je Odbor IZ-e Graanica organizovao u vie navrata skupove uenika, prijatelja i potovalaca rahmetlije Redovia kako bi se oivjela sjeanja na njega, njegov rad i doprinos koji je dao za islamski ivot svoga kraja. Bez pretjerivanja se moe rei da je muderris Redovi bio neumoran prosvjetitelj i preporoditelj ovoga kraja zbog ega treba zamoliti Allaha Uzvienog da ga za njegov trud nagradi, jer sve to je radio, radio je fi sebilil-lahi. Vrijedno je opetovati da su skoro svi njegovi uenici na neki nain ukljueni u rad na polju islam a i Islamske zajednice . .Osman ef. Redovi , sin Jusufov, roen je 1884. godine u mjestu Strgaina (podruje izmeu ajnia i Rudog), smjetenog na lijevoj strani rijeke Lima. Demaat Strgaina sainjava nekoliko sela u kojima ive familije Redovii, Zgodii, Zuke, Sarvani i druge. O ranom djetinjstvu Osman ef. se gotovo nita ne zna, dok o njegovom kolovanju imamo neto malo podataka. Znamo da je pohaao medresu u ajniu, a zatim Atmejdan medresu i Daru-1-muallimin u Sarajevu. Poslije tog je poloio prijemni ispit i upisao se u Mektebi nuvvab (eriatsko-sudaku kolu). Osnovnu 1887. godine gdje su se spremale kadije za rad u eriatskim sudovima. U spomenici te kole objavljenoj 1937. povodom pedesete godinjice njenog rada meu imenima uenika koji su zavrili kolovanje 1913. nalazi se i ime Osman ef. Redovia. Izgleda da je poslije toga kratko vrijeme obavljao kadijsku dunost u Tuzli gdje gaje zatekao prvi svjetski rat, jer 14. jula 1914. biva regrutovan te imenovan za vojnog imama u Tuzli. Kuda je kao vojnik proao u tim ratnim godinama ne zna se, ali se zna da su ga neke staJjeine zbog nekih principijelnih neslaganja degradirale i proglasile neuraunljivim , te je brzo bio i pen ZJomsan. Nakon prvog svjetskog rata Redovi je boravio oko tri godine u zbornici mukog mekteba ,,Ahme.dage Hende" na Vratniku u Sarajevu. Taj boravak mu je omoguio rahmetli Abdullah ef. Foak, poznati sarajevski muallim s kojim je on sklopjo prijateljstvo za vrijeme kolovanja. Za to vrijeme

"

347

mu je Abdullah ef. davao i hranu iz svoje kue. Poslije se Redovi preselio u jednu sobu Atmejdan medrese u Sarajevu, gdje je provodio dane u itanju knjiga i spremanju aka za polaganje ispita na raznim kolama. Povremeno je odlazio u Strgainu u posjetu ocu (majku je ranije izgubio ) i rodbini. U tekim i gladnim godinama izmeu prvog i drugog svjetskog rata od svoje penzije je kupovao hranu i odjeu i slao ocu u Strgainu . Osman ef. je srce oboljelo vjerovatno jo u doba rata. Da bi se sklonio od gradske buke, potraio je kutak mira i tiine i naao ga u Smrnici (Korii) kod Visokog. Koliko se dade zakljuiti, prvo ljeto u Koriima je proveo godine 1928. U jesen te iste godine vratio se u Sarajevo gdje je prezimio. U ljeto idue 1929. godine stalno se- tu naselio, jer je naao lijepo gostoprimstvo i ljudsku toplinu. Nakon osan1 godi na plodnog rada u Sarajevu, Osman ef. Redovi u pedeset prvoj godini ivota: tanije 1935. seli svome Gospodaru na Ahiret. U znak priznanja za njegov rad pokopan je u haremu graanike damije, gdje mu se i danas nalazi kabur sa prepoznatljivim i uo ljivim nianom. Njegov kabur posj euj u njegovi uenici i sjeaju ga se dovom . Osman ef. iza sebe nije ostavio materijalno blago, ali je zato ostavio veliki broj uenika, prijatelja i potovalaca koji su svojim sjeanjem na njega i prenoenjem njegovog iluma na druge osigurali da mu nakon smrti i knjiga u koju se upisuju sevabi za dobro bude otvorena ba onako kao to je PoslaTrik rekao: .,Kad se neko preseli na Ahiret, prekidaju se svi njegovi poslovi i veze sa ovim svijetom, osim u tri sluaj a: ako ostavi trajno dobro djelo, ili znanje kojim se drugj koriste, ili dobro odgojeno dijete koje ga se do vom sjea. " To bi bilo sve ono to znamo o Osman ef. prije njegova dolaska u Smrnicu.
OSMAN EF. REDOVI U SMRNICI KOD VISOKOG

Mnogo se o njemu vie zna i njegovom radu nakon to je doao u ovaj kraj. Jer1 su mnogi ljudi jo ivi koji ga se dobro sjeaju . Iznijet emo ovdje samo neka zapaanja i sj eanj a koja njegovi uenici nose u svojim srcima i uvaju kao dragocjeno blago. Osman ef. je u Koriima tj. Smrnici kod Visokog svoje vrijeme kao i u Sarajevu provodio u uenju, poduavanju i upuivanju u islam. Odmah po dolasku u Korie okupio je nekolicinu uenika, uglavnom iz mj~snog demaata. Broj uenika se vremenom poveavao, jer se o njemu i njegovom radu brzo prouo dobar glas, pa su poeli pristizati uenici iz cijele

348

Graanice i izvan nje. Da se broj uenika poveao i postao veliki vidi se iz inj enice to. je brzo imenovao sebi pomonika Salih ef. Semia koji je do tada radio kao. muallim u dotinom demaatu.

O Osman ef.. radu u Koriima moglo bi se govoriti mnogo ire jer su sjeanja na njega vrlo svj.ea i draga. Osim toga njegov djelokrug rada nije se svodio. samo na uenike ve i na ire muslimanske mase u Graanici pa i cjeloj visokoj regiji. Ovdje. treba sp.omenuj.ti dvije posebne karakteristike koje su krasile njegovu. linost.. Prvo: Njegovo vrsto vjerovanje u Allaha Uzvienog i vjerovanje u istinsko islamsko osvjedoenje koje. je sigurno. ponio iz svog kunog odgoja te dalje jaao tokom kolovanja. Sve je to u njemu izgradilo pravi lini islamski moralni duh i istinski ljudski karakter koji nije nita moglo pokolebati na putu istine i .pravde. Svaki njegov posao bio. je odmjeren vagom eriata i proet vrstinom njegovog islamskog .vjerovanja. U vezi s tim elim posebno istaknuti sljedee: onaj koji je imao tu sreu da mu Osman ef. u srce prenese i nakalemi kelime-i ehadet uvjereni smo da nee doivjeti da se kalem osui, jer od njega taj nije samo uio ve je istinski morao. duboko doivjeti vrstinu vjerovanja koje je on ulijevao u njegovo srce, a to i jest ono to je u imamsko-muallimskom radu najbitnije. Drugo: Mora se ovdje istaknuti. i to da on za svoj osmogodinji rad nije nikada htio primiti nikakvu naknadu. On je ivio samo od svoje penzije radei svim srcem za dobro islama i Islamske zajednice u ovom kraju. To u prvi mah izgleda nevjerovatno, naroito ljudima koji ga nisu poznavali, ali je istinito i neto je to ga i razlikuje od drugih i to nas obavezuje da ga cijenimo i volimo. Njegova najjaa elja je bila da ini hizmet svome milletu, a najdraa nagrada duevno uivanje u radu sa svojim uenicima. To najbolje govori o snazi i vrstini njegova bilHihi. Dobri poznavaoci Osman ef. po uenosti stavljali su ga uz rame poznatog bh. alima Ahmed ef. Bureka za kojeg je veina govorila da mu nema ravna do Istanbula. I Osman ef. je bio alim u punom. smislu te rijei. Rijetki su oni koji su imali tako iroko i temeljito obrazovanje. Njegovo poznavanje vjerskih znanosti naroi to eriatskog prava (fikh) i eriatsko-nasljednog prava (feraid) bilo je temeljito, pa su se mnogi npr. visoki kadija Salih ef. i M.ehmed ef. esovi za mnoga sporna pitanja obraali njemu za miljenje. Od svjetovnih znanosti naroito je poznavao matematiku i sfemu trigonometriju. On je utvrivao tano vrijeme za alaturka praenje vremena bio je muvekkit za ovaj. kraj.

349
\

OSMAN EF. KAO VAIZ

Bio je dobar vaiz. Njegove vazove ljudi su sa panjom sluali. Odravao je redovne i vanredne vazove. Redovni su bili u mektebu u Srnrnici i to poslije podne i ikindije-namaza. Na tim vazovima tumaio je Kur' an, hadis i fikske propise. Koliko su njegovi vazovi bili dirljivi, govori nam sljedei podatak. Dok je Osman ef. tumaio suru At-taka!.Uf, jedan od prisutnih, Ibro Kaplan, izgubio je svijest, pao na pod a prisutni su donijeli vode, osvjeili ga i odnijeli kui. Poslije mu je Osman ef. rekao da ne dolazi na predavanja. Odravao je i vazove povremeno, uglavnom u privatnim kuama povodom useljenja u kuu, eriatskog vjenanja i sL Po sjeanju hafiz Mahmut ef. Traljia Osman ef. je drao predavanja u Tabakom mesdidu u Sarajevu. Ta predavanja su bila dobro posj eena a Tabaki mesdid je bio pretijesan da primi sve posjetioce. Njegova predavanja pratili su i poznati sarajevski alimi kao rah. Burek i Proho. Ovaj posljedni je nakon jednog predavanja rekao: .Ja znam o emu on govori, ali ne bih mogao onako sve povezati i svijetu . . prenJetL Spomenimo jo neke kvalitete Osmanove naravi. Jako je volio diskusiju. U raspravi je bio govorljiv i buan, mogao je sagovornika formalno i napasti. ah je bio uvijek razloan i ubjedljiv i to je posebno vano do kraja dobronamjeran i iskren. Njegov sagovornik je morao osjetiti te osobine, pa se nije deavalo da se neko naljuti, uvrijedi ili mu zamjeri. U poslovima sa ljudima vodio je rauna da koga ne oteti. Pamti se sluaj kada mu je Hamid Salki iz Porjeana za kronju pela traio devedeset, a Osman ef. mu je dao stotinu dinara. Zelio je da ovjek ode od njega zadovoljan i u tome je vidio sreu i bareket. Pored knjiga Osman ef. je posjedovao i nekoliko kronja pela U as ovima odmora posmatrao bi njihov rad i to ne samo oima ve umom i srcem, jer je u radu pela traio pouku Boiji dar i mudrost, te vii ivotni smisao. Uostalom znamo da u Kur'anu postoji sura Nahla Pele , to nas podstie na razmiljanje i bavljenje pelama. Sa velikim zadovoljstvom sav je prinos od pela davao svojim uenicima.
v

DZENAZA OSMAN EF. REDZOVICA

Osman ef. je umro u Smrnici a tijelo je pokopano u haremu graanike damije 15. 8. 1935. Denazi je prisustvovao to je veliki broj ljudi to je neuobiaj eno za seoske prilike. Najtuniji momenat prisutni su doivjeli kada je na njegovom mezaru govorio Hamid ef. Herenda, imam iz Visokog. K.abur Osman ef. je s desne strane damije u neposrednoj njenoj blizini. Ima dva ruana od kojih je jedan ulemanski. Na uzglavnom nianu uklasan je s jedne strane natpis u stihovima na turskom jeziku koji glasi:
350

Za njegovu duu proui.fatihu:

Prvak meu onima koji su stekli pravu spoznaju, .Uitelj velikog dara i sposobnosti, .Osman koji, zaslui.oprost Boiji, Pobonjak od Boga nadareni, Na njegovo obilno manje Svako se s pravom. oslanjao,. Njegovoj istoj dui,.Boe neka je trajan. rahmet tvoj.
Na drugoj strani uzglavnog niana uklasanje tarih o. smrti Osman ef. u kojem se kae.:

On, Allah!. Neka mu Allah grijehe oprosti, ..., Ugledni kadija iz Cajnia,. Redovi Osman efendija sin Jusufov 15.8.1935. Natpis na njegovom nianu sastavio je njegov prisni prijatelj ueni hadi Mujaga Merhemi iz Sarajeva. Ovaj podatak jasno govori koliko je hadi Mujaga cijenio moralnu istotu i uenost Osman ef. Redovia. Niane je isklesao rahm.etli hfz. Husni ef. Sedlarevi iz Visokog. Mezar i niani ovog alima jasno se raspoznavaju i uredno odravaju. Moglo bi se iznijeti jo momenata iz ivota Redovia, jer svako sjeanj e pobuuje drugo. Onaj koji je imao sree da ga upozna ili da ui od njega doivljavao je ugodne trenutke. U prilici smo da nakon ve pola vijeka .piemo o rahmetliji i da se bar na ovaj nain zahvalimo njemu i zamolimo Uzvienog Allaha da nam podari. jo ovakvih ljudi koji e svijet vraati izvornom islamu oivljavanje to su esto paganski ili neiji drugi obiaji potisnuli iz ivota naih muslimana.
UENICI O SVOM MUDERRISU

Vjeno. iv je samo

Koliko je islamski lik muderrisa Redovia iv meu njegovim uenicima, vidi se po tome to. su oni u saradnji sa Odborom Islamske zajednice organizovali vie spomen-skupova s namjerom da oive svoja sjeanja na velikog svog uitelja, muderrisa koji im je toliko znaio u njihovom islamskom odgoju i obrazovanju. Ali ne samo njegovi uenici ve i ostale dematlije graanikog podruja osjeaju veliki dug prema rahmetliji. Onje za o.vaj kraj bio pravi svjetionik koji je. osvjetljavao put do prave spoznaje is-

351

lama i istine. Do sada su odrana etiri takva skupa: 1971., 1979., 1988., 1989. Svi ovi skupovi posveeni su manje.-vie djelu rahmetli Redovia tom prilikom se uila i hatma merhumu, mevlud a odravao se vazi nasihat. O ovim skupovima pisala je i naa tampa: Glasnik br. 7-8, 1.971.., Preporod od 15. 02. 1988. i Takvim 1989. /140.9- 1410/ sva tri skupa odrana su podvedrim nebom u Koriima tano na mjestu gdje je bila kua i medresa u kojoj je Redovi radio. Jedan skup je odran u graanikoj damiji. Demaat Smrnica preuzeo je inicijativu Odbora IVZ Graanica u organizovanju hatma-dove za Redovia svake godine. ovjeka najbolje poznaju oni koji su mu najblii: rodbina, saradnici i sl. Tako je sluaj i sa Osrnan-efendijom. No, ovom prilikom o njemu ne moemo saznati nita od njegove ue rodbine, ali zato moemo od njegovih uenika i savremenika. Prof. Demal Salihspahi, inae historiar sa V. Cajna. je na osnovu kazivanja o Osman ef. zapisao: .. Uvjek je bio vedar, zanimljiv, siguran, uravnoteen. Taj "obini" seoski hoda je. izgleda pronaao tajnu spokojstva, ne traei je. Osman ef. je volio red, tabijat, bez toga ivot mu je anarhija. Sve ga je radovalo, nita ga nije iznenaivalo~ nije elio nemogue, pokazivao je uvijek i svuda ljubav, a nikada mrtnju, hrabrost a nikada kukaviluk, znao je da je ivot teak ali nije plakao zbog toga i uvijek je znao pronai neto to je u njemu lijepo, a lijepo mu je recimo i disciplina, pobonost i marljivost uenika, sloga u di:emaatu i porodici, uenje ezana pet puta dnevno, svadbeno veselje u mahali u eriatskim granicama, prouavanje ivota i rada pela (pele su simbol rada i vrednoe), dugi razgovori sa uenicima i prijateljima (a svakog je drao za prijatelja). Bio je svijestan da je formiranje linosti dug i sloen proces. a duh se oblikuje saznanjem mnogih naizgled nevanih injenica. Brzo kursistiko uenje stvara nedovrenog ovjeka, a nita nije opasnije od neznanja koje postaje aktivno, kako kae Gete.
v

Po naem miljenju, pravi imam je onaj koji produava, otvora perspektive vjernike senzibilnosti, koja sagovorniku pokazuje izlaz, put koji treba da slijedi. A Osman ef. Redovi je upravo bio takav Osman ef. je spadao u nama one dobro poznate ljude, kome ni bol ni misao ne moe unititi njegovu vedrinu i optimizam. ak su ga inile boljim i izdrljivijim. To je postizao vjerovatno istim i vrstim ]manom. On je elio mo koja se sastoji u pomaganju ljudima, koja pobjeuje ljubavlju, koja podstie na dobro djelo, na sporazumjevanje. To je velika stvar kojoj bi se trebali nauiti svi ljudi i koja bi negativne postupke uinila rjeim. Osman ef. je nerado priao o sebi i svojima, vjerovatno je zato imao razloga. Priao mi jerah. Osman Bejtarevi iz Smrnice (a to su potvrivali i drugi) da je Redovi bio poten i dobar do te mjere da se ponaao kao da
352

nije od ovoga svijeta. Nikom nije elio zla, nastojao je da ljude vie voli nego to ih ali, molio je Allaha da mimo njega proe ono to ga se ne tie. Bio j.e irokogrudan: traio je malo a pruao j.e mnogo. Ali, pored svega neki nisu imali razumijevanja za njegovu irinu. Svojom istrajnom dobrotom pob:jeivao je hrave namjere. Trako Mehmed, uenik Osman-efendije kae.: "Bio sam dijete kada je djelovao i radio Osman ef. Redovi. Uio sam pred njim ali ni izdaleka nisam mogao shvatiti sve to nam je on kazivao. Mogu da kaem da je bio vrlo dareljiv ovjek, posebno kada se radilo o djeci. Za svaku uslugu koju bi mu neko uradio davao je hediju, nije dozvolio da ostane bilo kome ta duan. Bio je krajnje oprezan i uvao se tueg hakka, pa makar se radilo i o maloj koliini. Sjeam se da je mekteb u kojem je radio bio okruen raznim .v.oem. Nije dozvolio ni jednom ueniku da se poslui nekom vokom. Upozoravao je zabranjivao da se uzima tua voka bez dozvole vlasnika. Znao je nekada biti strog po ovome pitanju prema uenicima. Mnogo je radio, uio, ali ipak nalazio je vremena i za odmor. Ponekad je znao organizovati meu nama takmienje u tranju. Nagraivao je onoga koji prvi stigne do cilja. Volio je posrnatrati ljude kada rade na svojim njivama, kada kose i sl. Kada bi se oni odmarali on bi priao i zapoinjao razgovore. Bio je krajnje. tolerantan ali i ubjedljiv u diskusijama. Nije dozvoljavao da se stoka optereuje ili grcli, uvjek je upozoravao na to. U vrijeme poljskih radova organizovao bi zajedniko obavljanje namaza, to je kasnije postala tradicija. Kada bi se zauo ezan ostavljao bi sve poslove, a to je traio i od drugih. Sve je to pozitivno djelovalo na odgoj njegovih uenika". Sulejman ef. Fiek takoe uenik rahmetlije, inae predsjednik Odbora IZ-e Graanica o svome muderrisu sve najbolje pria: "Po dolasku u Smrnicu (Korii ) osnovao je seosku medresu. U poetku je bilo malo uenika, ali se broj poveavao. Svoj rad je usmjerio na prevaspitavanja uenika, a i drugih ljudi. Radio je sa puno elana, i na ljude uticao u pozitivnom smislu . Uili smo pred njim tedvid od Sejfullah ef. Prohia, koji je bio u rukopisu. Bio je strog i nije dozvoljavao ni najmanju greku. Njegovi uenici su to se ispravnosti tie mogli uiti i u Istambulu. I pored strogosti ueni ci su ga voljeli i cjenili. Znao je kupiti paket papira i olovaka te ih dijeliti siromanim uenicima. On je mjeseno odlazio u Sarajevo po penziju i taj svoj odlazak bi koristio da kupi papira i poklone enama koje su mu istile sobu i prale ve. Imao je devetsto dinara jugoslavenskih penzija (za taj novac mogao je kupiti osamnaest ovaca). Hranu mu je donosio Salihaga Hu si i Hasan Belagi, a on je njima mjeseno davao po sto pedeset dinara. Moja majka je ponekad znala poslati neto Osman ef. i kada bih mu davao, njegov odgovor je bio sljedei; 'To ona meni, alje da te ja jo vie potjeram 353

a ne da ti kroz prste pogledam. ' Meutim , za takav jedan poklon, a obino je to bila kukuruza, Osman ef. j e meni uvijek davao vie ve to bi primio. Ponekada sam znao donijeti i pokoju gurabiju, ali on je to obino dijelio siromanim uenicima, a naje.e Dedi Mustafi. Vrlo je malo spavao, a ja sam imao priliku da se uvjerim, jer sam i ja stanovao u medresi. Oko pola noi uo se njegov glas kako slae bejtove, tj. pie i recituje pjesme. Izbjegavao je susret sa enama, naroito je pazio da se ne odvoji sa nekom enom. Kada bi prolazile pored mekteba, on je navlaio zastore na prozore. uvao je svoj pogled od njih i izbjegavao ih j e vie ve one njega. Nije on mrzio ene. naprotiv, znao je biti vrlo paljiv prema njima ali se bojao enskog serra tj. grijeha da ne poini ono to nije dozvoljeno. Ako bi ga neko pozvao u goste prvi uslov je da ga mukarac posluuje u donoenju hrane i sl. a ako bi htio izii obraao bi se domainu i pitao je li slobodan prolaz." Osman ef. Kaplan iz Smrnice imao je dobru priliku da upozna Redovia. jer je djelovao u njegovom rodnom mjestu. Inae, Kaplan O sman ef. je imam u penziji: radio je na podruju Graanice. U graanikoj damiji imamio oko 35 godina. O svom m uderrisu Kaplan Osman ef. pria: "Prije njegovog dolaska ja sam uio pred Salih ef. Semi em, kada je doao Redovi ja sam poeo uiti pred njim. Poto se broj uenika poveavao Osman ef. je odobrio Salih ef. Semiu da mu bude pomonik, pa su manji uenici uili pred Salih ef., a vei pred njim. Bio je veoma strog kao uitelj, traio je od nas da uimo Kur'an po, tertilu i esto je navodio ajet: "V e retilil Qur' ane tertil~" Poto sam bio jedan od najbliih sa stanom, zaduio me je da mu donosim vodu iz bunara. Ja sam to inio svako jutro i vee. Nije dozvoljavao svakom da crpa vodu iz bunara, posebno nije davao maloj djeci. Kada ga je neko upitao za razlog, rekao je da oni ne paze na i s tou, posebno n a pranje ruku. Donosio sam mu i hranu od rah. Rasim ef. Husia, neobino me je volio i pomagao mi je s obzirom da sam bio j edan od sirom anih uenika. Ako bi mu neko donio kakav prilog, kao to je tada bilo aktuelno, "devr iskat" pozivao je mene i Rasima Husia pa bi nam davao zadatak ta treba uraditi i prouiti iz K ur' ana i prilog je davao nama. Klao je svake godine kurban i poto ga zakolje traio je da doem sa Rasimom Hu siem pa bi jednu treinu ostavljao sebi, a sve ostalo je davao nama. Bio je vrlo pametan i uen ovjek uvjek je drugovao sa knjigama. Imao je ogromnu biblioteku. Pred smrt njegovu, sjeam se, da su knjige njegove odvuene u Sarajevo na konjskim kolima. Puno je govorio o jedinstvu i meusobnoj slozi. Sjeam se kada je bilo aktuelno pitanje o najavi Kijametskog dana ljudi su dolazili O sman ef. i pitali ga o tome. On je vrlo mudro objanjavao to pitanje i dobro pazio da ne bi napravio kakvu zbrku meu ljudima

uiti,

354

Ne znam ta bih jo rekao o ovome ovjeku: bio je dobar, pravedan, volio je sve ljude. Njemu sam zahvalan mnogo, on me je osposobio za vrenje imamske dunosti. Sjeam se, kada su doli ljudi sa V. ajna da trae teravijskog imama. Ja sam bio prisutan i onje njima rekao: ,,Evo Osmana, on e vam klanjati teraviju !" To je bio poetak i ja sam se od tada poeo baviti ovim pozivom. Pred sami moj polazak na vrenje dunosti rekao mi je da moram paziti na svoje ponaanje i odijevanje, posebno je skrenuo panju na noenje alunedije i dugog mantila za vrijeme namaza. Za pantolone je govorio da ne smiju biti tjesne .. " O Osman ef. bi se sigurno jo podataka moglo skuphi, ali je i ovo to je uinjeno smatramo dovoljnim da se rasvijetli i oivi sjeanje na ovjeka koji je po mnogo emu zaduio ovaj kraj. Njega se sjeaju ljudi svih doba i generacija. O njemu sve najljepe priaju i oni koji su ga s vremena na vrijeme viali kao i oni koji su bili uvjek ili esto sa njim. Iz ovoga to je napisano moemo. zakljuiti da se radi o zaista o jednom vrijednom islamskom radniku iji lik ne bi smio biti zaboravljen, jer i mi, koji trenutno radimo ili bi trebali raditi na prosperitetu islama i njegove misli uveliko uivamo u plodovima koje je zasijao rahmetlija. Njegovo ponaanje i nain ivota nikako nije moglo ostati neprimjeeno kod ljudi, to je itekako uticalo i na njihovo . ponasanJe..
~

JN THE MEMORY OF OSMAN-EFENDUA REDOVI Osman-efendija Redovi was one of those members of the Bosnian ulema, of whom we know little since he spent most of his life outside the big urban centers. His life, work and his scientific results deserve to be always remembered. He was one of the prominent members of the Bosnian ulema from .the first half of the 19th century.

He was born in Strgaina, a little town situated in the region on the left side of the river Lim, between the towns of Rudo and ajnie. He attended the medresa in ajnie and then the Atmejdan medresa and the DaruJmu 'allimin in Sarajevo. In 1913. he graduated from the Mektebi nuvab (Sharia-judicial school). Atfer the completion of his formal education he worked in Tuzla, then in Sarajevo for a certain period, and in the period from 1928 to 1935 he lived in Smrnica ( Korii) near Visoko, where he died in in 1935. Thi s righteous and noble alim had, besi de his exceptional knowledge also all the attributes of a virtuous man. This paper mentions ali these charcteristics, and especially interesting are the narrations of his former students, in which they remember their teacher.

355

Alija A. Sadikovi

HADZI-BADZE KADUN MEDRESA U TUZLI

U. Tuzli su postojale dvij.e. medrese: Behrambegova i Hadi-bade kadun. Prva je daleko poznatija i o njoj. se mnogo vie znade, pa o njoj drugom prilikom, dok je druga manje poznata i skoro ve zaboravljena, pa em.o o njoj.iznijeti neke, iako skromne, podatke. s kojima raspolaemo. Hadi-bade kadun medr.esu prvi je, koliko namje poznato., spomenuo prof. Abdurahman-Adil oki u svom radu ,,Muslimanka u domu i javnom ivotu kroz istoriju" i to sa svega dvije usputne reenice. Naime, prof. oki iznosi da su se za vrijeme turske. vladavine kod nas u Bosni i Hercegovini slabo isticale muslimanke u javnom ivotu i da se u to doba jedino istakao vei broj muslimanki dobrotvora, koje su ostavile .velike zadubine (vakufe), pa pored ostalih iznosi primjer iz Tuzle i kae: "Iz toga doba u Tuzli je poznata Hadi-bade kadun, koja je podigla me.dresu i ostavila vee. vakufe za njezino izdravanje., te Anber Hatun, koja je podigla mekteb. i damiju i .ostavila vakuf za iste. O ivotu ovih ena nije nita poblie poznato."l) Dr Muham.ed Hadijahi u svom radu ,,Badijanije u Sarajevu i Bosni - Prilog historiji duhovnosti u nas"2), pozivajui se na gornju zabiljeku prof. okia (koju doslovno. citira) za ovu medresu je rekao: "Medresa Hadi-bade kadun postojala je uporedo .(tj. istovremeno, dodao A.A.S.). sa Behrambegovom medres.om, koja je. ponovo na~injena i oivljena na samom poetku XIX stoljea. Nije .poznato koja je od ove dvije medrese starija. Jedna od ovih medresa spominje se u oktobru 16.74. u izvjetaju biskupa Olovia kao Collegium. impiorum Softan1m. Medresa Hadi-bade kadune bila je locirana pokraj Poljske kapije, dakle u samom " centru Tuzle.3) Jo. do. 1.898. u nj.oj je uio Ahmed L.utfi Cok:i".
1) Glasnik VIS-a u FNRJ, god. ID, 1952., br. 8.-12, str. 220. 2) Anali Gazi Husrey-begove biblioteke, knj. VII-VIII, Sar. 1982. str. 127. 3) Muhamed Hadijahi je sasvim dobro kubicirao zgradu medrese. Taj objekat (ali u drugom izdanju) i danas postoji na istom mjestu, mada je prei.vjeo. nekoliko adaptacija, a nedavno i potpunu restaw-aciju. Naime, poslije poara 1871. godine prvobitna zgrada je. iz temelja restawirana zadrav~i prvobitni izgled ili je. podignuta sasvim nova drugaijeg izgleda l ta je zgrada iz 1871. ostala sve do kraja drugog

357

U fusnoti dr Hadijahi upuuje na tuzlanski asopis Hikmet V, br. 55. 1411934. str. 206. i to je sve. Zaistat u asopisu Hikmet pod oznaenim goditem i brojem postoji lanak-nekrolog pod naslovom "Merhwn Ahmed Lutfi oki" iz pera urednika Hikmeta koji se potpisao svojim poznatim pseudonimom "Chameran", a to je h. Ibrahim Hakki oki, roeni brat A. Lutfi okia. Nekrolog je prilino opiran i obiluje interesantnim podacima orahmetliji! a izmeu ostalog reeno je daje: "Ahmed Lutfije roen 1878. u Brkom, a umro 24.XII 1933. godine u Tuzli u 55. godini ivota. Poetne vjerske nauke uio je u Brkom, a nastavio ih je u Tuzli, kad nam je u januaru 1888. godine otac imenovan tuzlanskim muftijom. Rudiju kao i osnovnu kolu svrio je u Tuzli, a onda nasta\io kolovanje u Hadi-bade kadun medresi u Tuzli. Godine 1898. stupio je u Nuvvab (Seriatsku sudaku kolu). Kad je istu svrio (1903. god. unio A.A.S)4 ) imenovan je po tadanjoj rijaseti-ilmiji pomonim muderri som Hadi-bade kadun medrese, a ujedno se upisao na pravni fakultet u Zagrebu ... Nekoliko dana prije oine smrti imenovan je, 1907. godine aksultantom Okrunog suda u Tuzli... "5)
v

Znai,

ova je medresa postojala i kao medresa djelovala 1903. godine.

svjetskog m neizmijenjena Medresa, a kadnije ibtidaija (do 1952/53. godine) zajedno sa kancelarijom imama-matiara (od 1928. godine) uvijek je bila na spratu, a u prizemlju je bilo 4-5 lokala (magaza) od kojih je najglavniji na uglu zgrade (otvarao dvije glavne ulice) i dugo vremena sluio za knjiaru Jakia Poslije ll svjelSkog rata ovaj je objekat nacional iz iran sa ostalom vakufskom imovinom u Tuzli, ali je od IZ-e preuz.et tek 9.VTI 1959. Poslije toga prizemlje je temeljito preraeno i od 4-5lokala nainjen je jedan i u njega smjetena prodavnica namjetaja preduyea "ipad" iz Sarajeva Godine 1988. iselio se ,,ipad" i zgrada je u cijelosti poruena, a zatim na istom mjestu u potpllllo istOj veliini u istOm obliku i izgledu podignuta 1989. Nova zgrada je zadrala prvobitni oblik jer je defakLO vjerna kopija prelhodne, ali je sada jo ljepa U prizemlju su dvije velike prostorije od kojih je jedna (jugoistono) namijenjena za lokal i ve ima firmu "Kafe-poslastiarnica', a druga Uugozapad.no) je narnijenjena za neku reprezentativnu drutvenu prostoriju. Izmeu ovih dviju prostorija je mali prolaz za stepenite za sprat sa jo nekim manjim prateim ureajima. Tu su jo dvoja raskono lijepa vrata za ulaz u desnu i lijevu prostOriju. a trea su na uglu zgrade za kafe~poslastiarnicu". Sve tri ulaza su jednaka sa veoma lijepim tendama, a u cijeloj du.iini zgrade sa obje strane istaknut je jedinstven natpis ,,Kapija" to asocira na lokalitet stoljeima zvani ,.Poljska kapija". Ranije se u medresu i mekteb ulazilo na dvorinu kapiju, a iz dvorita stepeni.Stem penjalo na sprat, dok je to sada preinaeno. Na priloenoj fotografiji (dananjeg objekta iz 1989. god) vidljivo je svib deset prozora na spratu sa jugozapadne strane i 3 prozora sa jugoistoka, kako je i ranije bilo, tako da se potpuno zadrao prvobitru izgled. Dok u prizemlju svaka dva prozora (u obliku slijepih vrata) priblini prozoru za svaki bivi lokal, jer ih }e bilo 4-5. 4 ) Trideset.g.odimji izvjetaj eriai.Ske sudake kole u Sarajevu iz 1917. god. str. 104. Sar. Zemaljska At.amparija 1917. 5J Hikmet, musl. asopis Tuzla, god. V, 1934. br. 55. str. 205;207.

358

Iz nekrologa se, takoer. vidi da je A. Lutfi mijenjao zvanja i ustanove.. .

Bio je u nekoliko gradova kotarski predstojnik, pa slubenik Zemaljske vlade u Sarajevu, zatim referent Ministarstva vjera u Beogradu itd. Bavio se i pisanjem u listo.vima ..Napisao.je.aekoliko broura u Hikmetu ... S obzirom da je 1907. imenovan u Okruni sud u Tuzli, sasvim je normalno da je tim postavljenjem, ako ne i ranije,. napustio dunost pomonog muderisa u spomenutoj medresi u kojoj je radio od jedne do maksimum etiri godine. U istom asopisu Hikmet6) napisan je jo jedan vaan nekrolog iz pera urednika pod pseudonimom Ch (Chameran) posveen hfz. Halil ef. Seleskoviu. Za njega je reeno da je umro u Tuzli u utorak 15. oktobra 1935. godine u sedamdesetim godinama svoga ivota, da je bio "mualJim Hadibade kadun medrese u Tuzli preko 40 godina... ", daje bio izvrstan nastavnik, i da ga kao takvog ali cijela Tuzla... Bio je dugo godina imam, hatib i vaiz Atik-damije, ali i imam- matiar od asa kad su oni ispostavljeni (a to je 1928. godine, unio A.A.S)., stoga ga i ali sva Tuzla... Pored ovih podataka iz Hikmeta, ustanovili smo da je Seleskovi pohaao eriatsku sudaku kolu u Sarajevu, ali je nije zavrio nego prekinuo 1894. godine7) i da je bio upravitelj Mektebi-ibtidaije u zgradi bive medrese Hadi-bade kadun.
TEZA O GODINI PRESTANKA RADA MEDRESE

Ako je Seleskovi bio nastavnik 40 godina, znai da se on odmah 1894. godine, im je prekinuo kolovanje na eriatskoj sudakoj koli, zaposlio u Hadi-bade kadun medresi (i vjerojatno bio nastavnik A. Lutfi okiu od 1894. do 1898. koje je godine oki preao u Nuvvab) u svojstvu nastavnika, jer je ona tada imala rang medrese. A kada je taj rang izgubila i bila pretvorena u mektebi-ibtidaiju, Seleskovi je ostao u njoj u svojstvu muallima sve do smrti. Meutim , pisac nekrologa za Seleskovia kae da je bio muallim Hadi-bade kadun medrese u Tuzli preko 40 godina, a ovaj sta ne dijeli na zvanje nastavnika medrese i zvanje muallima u mektebu, pa ovakva konstrukcija reenice djeluje naizgled kontradiktorno. Nastavnik u me.ktebu zove se muallim, a nastavnik u medresi mu derris, odnosno pomonik mu derrisa, vekil-muderris i slino, pa ovo treba razjasniti.
6) Ibidem, god. Vll, period VI. br. 5. str. 153-154. 7) Tridesetgodi.njiizvjeStaj er. sud. Skole, opu. cit. Sir~ 108, r. br. 23 i Spomenica .er. sud Skole iz 1937. str. 92. red. br. 19.

359

Hafiz Hali! Seleskovi i Ahmed Lutfi oki su zasigurno bili zadnji nastavnici ove medrese. Godine 1907, a moda i ranije, dunost mud.errisa (pomonika) medrese napustio je oki, ali je pitanje dokle je kao nastavnik medrese ostao Se1eskovi i kada je .o va medresa prestala funkcionisati kao medresa i dobila status mekteba? Mislim da e nam slijedei podaci to razjasniti i dati odgovor: a) U "Prvom izvjetaju o radu Ulema-medlisa u Sarajevu" za period 1930-1932. godine8) obuhvaeno je na podruju Bosne i Hercegovine 18 medresa koje su radile i 22 koje su prestale da rade. U prvoj grupi je navedena Behrambegova medresa u Tuzli~ a Hadi-bade kadun nema ni u prvoj ni u drugoj grupi, to potvruje da ona zaista nije postojala kao medresa u periodu 1930- 1932. godine. b) U salnami Mekteb za 1908. godinu9) nalazi se "Popis medresa u Bosni i Hercegovini" gdje je navedeno ukupno 46 medresa, a od toga u tuzlanskom okrugu 14. Ni meu njima nema Hadi-bade kadun medresa, to znai da kao medresa nije postojala ni 1908. godine. A Behrambegova je na\'edena u okrugu Tuzla odmah pod brojem l. uz oznaku "nova medresa" misli se na novu zgradu medrese). e) U spomenutoj salnamilO) imamo i popis mektebi-ibtidaija u Bosni i Hercegovini poimenino po mjestima u kojima je navedeno 220 ibtidaija lociranih u 90 mjesta. Pod rednim brojem 74 je Donja Tuzla, grad gdje su naYedena tri mualhma ove ibtidaije. Prvi muallim Ismailefendi hfz. Vehid ef. 11 l. drugi S eleskovi hfz. Halil ef. i trei Atikovi Abdulah ef. Dakle, Seleskovi je ve 1908. godine muallim, to znai da u toj godini podsigumo nije postojala ova medresa. Ona je svoj medresanski vijek zavrila do 1907/08. godine kada je otiao A. L. oki na novu dunost u Okruni sud. Naime, oki je postavljen 1903. za pomo muderrisa, a izgleda da je ve naredne 1904. medresa uklnuta i pretvorena u mekteb, jer imamo i ovaj podatak: d) dr Hajrudin uri obraujui medrese12) iznio je da je "kolske godine 1904/05. bila aktivna 41 medresa, dok je neaktivnih bilo 7" koje je naveo poimenino, i aktivne i neaktivne. U Donjoj Tuzli je naveo samo jednu i
8) Driavna r.amparija Sarajevo, taka IV, 1932., str. 19-39. 9) Uredio i izdao Mehmed Demaluclin (auSevi), Islamska dionika Stamparija Sarajevo, god. ll. 1326/1908, SII. 133-135. 10) Ibidem. SII. 128. 11; Ismail Efendi kao najstariji po godinama bio je i upravit.elj ibtidaije, a poslije njegove smrti upravu je preuzeo haflz Halil Seleskovi do smrti, kae njihov uenik FadH ef. oki, roen 1912. iz Tuzle. 12) Hajrudin wi, Muslimansko kolstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. godine, Biblioteka kulwrno nasljee, Veselin Masle~a, Sarajevo, 1983. str. 229.

360

to aktivnu, a to je. bila, sigurno, Behrambegova. Drugu ne spominje. Istina~ ovom se. podatku moda ne. moe pokloniti puna vjerodostojnost, jer aut0r uz ovaj podatak odmah iznosi fusnotu ll u kojoj. je dodao. jo sedam medresa .(pozivajui se na Izvjetaj o upravi Bosne i Hercegovine 190.6., Zagreb 1906, str. 203) pa se. broj sa 41. po:veao na 48 zbog ega je.mogue da ima jo nedostataka..Ipak ga ne. treba zanemariti. . .Usv.oji li se. ova koncepcija, smatramo da bi poslije svih ovih podataka bilo suvino.ma ta jo. navoditi o. godini prestanka rada medrese.
ZBOG EGA JE MEDRESAIZGUB~A STATUS MEDRESE Velika je. teta to nemamo podataka o. nastavnicima ove medrese prije dvojice posljednjih Seleskovia i okia.. ak ne znamo nita ni o polaznicima medrese, o udbenicima, ivotu i radu medrese, pa ni ta je razlog zbog kojeg je. medresa ukinuta iako je imala svoju dobru materijalno telullku bazu: vlastitu zgradu u centru grada i solidan vakuf za izdravanje? Pa ipak, ini nam se da moemo lako. doi do odgovora bar na zadnje pitanje ako razmotrimo opu situaciju toga vremena u Tuzli, pa i u Bosni:

a) U osmoj i devetoj deceniji XIX vijeka, ako ne i neto ranije, bio je mu denis.u Behram.beg.o.voj medresi hadi hafiz Tosun ef. Kifi, 1 3) idazetlija i veoma sposoban, energian i vrijedan muderris. Bio je ujedno i upravitelj medrese. Pored drugih predmeta posebno je cijenio hifz, pa su mnogi polaznici pred njim postali hafizi.14.) On je podigao veliki ugled Behrambegovoj medresi i znatno je poveao broj njenih polaznika,. to posebno istiemo. On je 1878. aktivno uestvovao u borbi protiv okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske Monarhije na potezu Tuzla-Doboj 15) zajedno sa
13) Tvrdi Refik Mehanovi iz Tuzle u svom neobjavljenom radu.

14) Ibidem .15) Salihspahl Mehmed, "Tuzla u prolosti i sadanjosti", Kalendar Gajret, za 1940. god. str. 248, piSui o nad iranju austrijske okupacione vojske prema Tuzli 1878. na jednom mjestu kae: ,,Kod sela Plani pred Tuzlom Kladnjaci se sudarie sa vabom. Tu je u predstra:i sa jednom grupom Tuzlaka bio Latif Pekari i Salih Tui-Sahaija, koji su vabi nanijeli znatne gubitke. Tuje borba trajala cijeli dan sa zadatkom da zadravaju vabu dok glavni otpor spremi muftija sa rahm. Tos un ef. Kifiem". A na drugom mjestu Salihspahi pie: "U borbi pored muftije, pria Hamidaga ehi, svojim junatvom najvie su se isticali: Tosun ef. K.ifi, Hadi Haimaga Muteveli, Hadi Alija Muteveli, Hadi Haimaga Hadiefcndi, Hadi Mujaga ilimkovi, Latif Pekari i Salih Tui-Sahaija'' . .,im je vabo. u ponovnom napadu osvojio Tuzlu, neki Jevrej Toska,. saraf, prokazao je austrougarskim vlastima Saliha Tuia-Sahaiju da ih je uhodio kod Graanice. Na to su Austrijanci odmah strijeljali Saliha Tuia-Sahaiju." Mnogi su jo stradali, hapeni, maltertirani i proganjani, a neki su glave otkupljivati zlatom i srebrom... Saliha Tuia grob je kasnije obiljeen i Salihspahi dalje kae: ... .V oima naroda i danas je Salih Tui-Sahaija junak i heroj. Na njegovu grobu na padini brijega Trnovac, narod l danas. svaki dan.. iz pijeteta mu pali svijeu,. prolaznici-muslimani proue mu falihu."

361

pljevaljskim muftijom Mehmed-Vehbi ef. emsekadiem ( 1827. u Taslidi tj. Pljevlju- 29.1 1887. u Istanbulu. I6) Ne znamo da li je Kifi zbog toga imao kakvih neugodnosti , svi su ih ugled.illji graani - ratnici imali, i da li je .o stao na dunosti muderrisa i pod okupacijom (a sumnjamo) i dokle, a umro je prema R. Mehanoviu tek oko 1908.godine? . . b) Ve 1882. ili jo sigurnije u vremenu od 1878. do 1882. za muderrisa Behrambegove medrese doao je iz Oraja n/S hafiz ahbaz ef. Husi (po sjeanju njegovog unuka r. Rizaha i unuke Nusrete Husi ud. Skoki), koji je carigradski idazetlija i bio vrlo dobar muderris. I onje kao i T. Kifi bio veoma odan hifzu i vie sklon turskom nego arapskom jeziku. Dolazak Hu sia iz Oraja neposredno iza okupacije skoro da potvruje smjenjivanje Kifia koji se vie ne pojavljuje kao muderris. e) l. januara 1888. imenovanje za tuzlanskog muftiju i ujedno muderrisa i upra,itelja Behrambegove medrese branski mudenis hadi-hafiz Muhamed-Haki ef. oki, 17) takoer idazetlija, veoma struan , svestrano obrazovan, energian i dobar organizator. Zaj edno sa S. Husiem oni su podigli jo vei ugled Behrambegovoj medresi i znatno pove ali broj polaznika Zaveli su posebni red i izvrili solidnu organizaciju, pa i refonnu. Husi je predavao predmete na turskom jeziku i pripremao hafize, a u posebnom odjeljenju medrese predavao je oki arapski jezik i predmete na tom jeziku.
v

Pored predanog rada u medresi ova dva vrijedna pionira poveli su inicijativu za gradnju nove i suvremenije zgrade za potrebe medrese, a muftija je svojim autoritetom isposlovao, pa je do nekoliko godina oborena prvobitna zgrada stare Atik medrese koja je bila i dotrajala, a na istom mjestu otpoela da se podie u "etapama" (kae A Benkovi),l8) nova prekrasna zgrada u arapskom-maurskom stilu, ije je sveano otvorenje obavljeno 29. decembra 1893. Ova medresa sagraena je trokom od 16.000 forinti_l9) Nova: veoma lijepa i reprezentativna medresanska zgrada, u kojoj su dva velika alima od kojih je jedan i tuzlanski muftija, i uenje hifza u njoj , podigli su jo vie ugled ovoj medresi. Sve to je doprinijelo da se rapidno
l 6) Almanah Bakije, Pokopno drutvo Sarajevo za 1972. god. str. l 04. 17) Hikmet, op. cit god. Ill, 193 L, br. 27, str. 75. fusnota uz pjesmu ..Mersija" (tualjka) na oevom
grobu.

18) Ambrozije Benkovi, Tuzlansko podruje negda i sada - s posebrum obzirom na vjerske prilike, Upanja-akovo, 1971, str. 227. kae: ..... drugu (damiju) je podigao Bebram-beg i uz nju medresu, kolu za vjerske slubenike; no kako je i jedna druga zgrada bila dotrajala, 10 ih je Austrija sruSila i na mjestu stare damije izgradila 1888. sada~uju, to je zovu Atik-<i.amija, Stara ili arena damija, a na temelju stare medrese sagraena je, u etapama, druga u arapskom stihl; u njoj je sada dio Muzeja islOne Bosne i Arhiv grada Tuzle.'' 19) Hajrudin uri, o.c. str. 92. (Musi. Akolstvo u BiH do 1918. g.)

362

povea

broj polaznika, ali se istovremeno (to je sasvim nonnalno) smanjio broj u drugoj medresi, ija se opravdanost daljeg postojanja sve vie smanjivala A kada s.e 1906..poelo raditi i na podizanju sprata i daljem proirenju Behrambego:ve medrese, kako bi mogla primiti j.o. vei broj polaznika i u njoj otvoriti vei internat za polaznike sa strane, to je. bio novi udarac za Hadi-Bade kadun medresu. I zaista, 29. aprila 1907. izvreno je sveano useljenje u proirenoj Behrambegovoj. medresi kojoj je podignut sprat.20) Ovu sveanost iljen upravitelj i glavni inicijator proirenja M. Hakki oki doekao je na bolesnikoj postelji. Nakon bolovanja od preko dvije godine. umro je 24.XI 1907 .2.1) Ako. ovome dodamo i novonastalu vjersko-prosvjetnu situaciju zbog reforme koju su provodile vjerske vlasti u post-okupacionom periodu, dobit emo jo potpuniju sliku o razlozima ukidanja druge medrese: -Naime, u to. vrij.eme. otvarale. su se i nicale kao gljive novoformirane mektebi-ibtidaije sa strunim nastavnicima i suvremenijim programom nastave, pa je tuzlanska muka ibtidaija jo 1903. imala preko stotinu djece,22) a godine 1907. ve su se sakupljala sredstva za otvaranje i enske mektebiibtidaije u Tuz1i.23)

.- U Tuzli je, ta vie, istovremeno uveliko radila i rudija, koja je otvorena veoma rano.- prije austrougarske okupacije BiH, i jo daleke "1869. godine imala 30 uenika".24)
Ova bujica otvaranja novih refonnisanih rnekt~ba - ibtidaija i prvih dravnih svj~tovnih kola - rudija25) bio je udarac za sve medrese koje nisu imale potrebne uslove za suvremeniji rad, jer su tadanje vjerske vlasti u okviru reforme (poela 1895) nemilosrdno zatvarale medrese koje su ivotarile i nisu imale uslove za bolji rad. Tako je od 48 medresa,.koje spominje dr uri (to je ve navedeno), poetkom 1918. godine, takoer po H. Uriu, bilo svega 38 medresa (strana 230)26), a u mjesecu julu 1930. svega J 8, koje su radile j 22, koje su prestale s radom.27) A kada su prilike bile ovakve, sasvim je nonnalno to je sa ukinu20) Ibidem, o.c~ str. 92. 21)Hikmet, o.c. god. m 1931., broj 27. str. 75. 22) Hajrudin uri, Musi. kol u BiH do 1918. g, o.c. str. 225. 23) Ibidem. str. 225. .24) Ibidem. str. 147. 25) Ibidem, str. 136. Rudije su ,,Po svom rangu odgovarale nioj srednjoj S.koll i bile su neka vrsta graanske Skole ili nie. realke". 26) lbidem. str. 230. 27) Prvi izvjeStaj o radu Ulema-medlisa u Sarajevu. .. o. e. str. 19-39.

363

tim medresama i Hadi-bade kadun medresa takoer izgubila svoj status. Pored svib ve iznesenih nedaea ona, ta vie, nije imala svoga internata, a formalno je bila ostala i bez potrebnog broja polaznika, tako da vie nije bilo ni potrebe za radom ove medrese u Tuzli. Na drugoj strani Behrambegova medresa imala je srenije okolnosti i ona je nastavila da ivi u jo boljim uslovima, a da se proiruje i stalno reformie prema vremenu i prilikama. Hadi-bade kadun medresa se ugasila i degradirala na rang mektebi-ibtidaije, koja je ivjela i radila u istoj zgradi bive medrese. Taj njen drugi ivot ugasio se u aprilu 1952., odnosno 1953 . .kada su prestali s radom svi mektebi u BiH.

to se. pak~ tie zgrade ona je i nadalje decenijama u narodu nosila naLiv medrese iako se u njoj obavljala mektebska nastava. Narod joj nije htio promijeniti naziv iako je ona promijenila funkciju. A to nam upravo daje odgo\or zato je urednik Hikmeta u nekrologu posveenom hafizu Seleskoviu rekao daje bio ,,muallim Hadi-bade kadun medrese u Tuzli preko 40 godina". Tako je mogao rei zbog toga to se za muallime u ovoj zgradi govorilo u narodu da su muallimi u Hadi-bade kadun medresi, a ne u mektebu. A to na pni pogled zaista djeluje kontradiktorno. Ali, koliko kontradiktorno, toliko i korisnol jer se time u izvjesnom smislu ouvalo sjeanje na bivu medresu i tuzlanskog vakifa uvaenu Hadi-bade kadunu kojoj , naalost jo ne znamo roeno ime i prezime.

VAKUF HADZI-BADZE KADUN l) U Odboru IZ-e u Tuzli nalazi se deblja katastarska knjiga pod naslovom: Izvaci za gradske vakufe - Tuzla, u kojoj su 24 samostalna vakufa grada Tuzle (1 -24 izvatka). Pod rednim brojem ll (ranije trei po redu) uvrten je vakuf Hadi-bade kadune. Ako se saberu zemljine povrine od sve etiri katastarske optine, proizilazi daje ovaj vakuf imao 104.660 m2, a to je 104 dunuma i 660 m 2 odnosno preko l Ohektara, a to je velika povrina. 2) U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu nalaze se Prorauni vakufa u Bosni j Hercegovini za godine 1889, 1890, 1912. i 1913. i to individualno po mjestima. Tako u 1912. i 1913. godini imamo podatke o vakufu Hadii-badie kadun (dok u 1889. j 1890. godine, neshvatljivo, uope ih nema, a postoje za Behrambeg i druge vakufe u Tuzli).28)

28)

,,Prora(:uni vakufa u BilL." str. 336-337.

364

a) Proraun Hadi-bade kadun vakrifa za 1913. godinu: Magaze pod stavkama 1-4 ovog prorauna, predpostavljamo, da su to lokali koji se vide na slici u prizemlju medrese- kasnije mektebi-ibtidaije. b). Proraun Hadi-bade kadun vakufa za 1912. godinu: U. ovoj godini ni prihodi, a ni rashodi nisu prikazani individualno po stavkama, nego u ukupnim pokazateljima, koji izgledaju ovako: Viak od blizu jedne treine ukupnog prihoda u ovoj godini govori o snazi vakufa, a cijeli obraun dokaz vie da ni u 1912. pa ni u 1913. godini nij.e postojala medresa, odnosno da je u tim godinama bila mektebi-ibtidaija. U iznesenim podacima o vakufskoj imovini pod takom l ) imamo pojedinane zemljine povrine za svaki pojedini gruntovni uloak i to s oznakama parcele po vrsti, nazivu i klasi zemljita, pa ak i ukupne povrine po katastarskim opinama (Tuzla, Priluk, Slavinovii i Vrani), na osnovu ega nam je detaljno vidljiva cjelokupna imovina ovog vakufa, a dok pod takom 2.) u "Budetskom proraunu za godine 1913., i 1912." imamo ukupne, a i pojedinane novane prihode po pojedinim zemljinim parcelama, a rashode po pojedinim budetskim stavkama, pa bi ovo bio kompletan prikaz ovog vakufa u navedenim periodima.

O STAROSTI MEDRESE Kod nas, naalost, malo koja medresa, damija, mekteb, tekija i ostali vakufski objekti imaju sauvane vakufname, pa ak ni godinje obraune. Nemaju ih ni tuzlanske medrese, a od desetak damija, ima samo jedna. M. Hadijahi u svom radu Badijanije u Sarajevu i Bosni, koji smo ve citirali, osvrui se na starost ove medrese je rekao: "Nije poznato koja je od ove dvije medrese starija. Jedna od ovih medresa spominje se u oktobru 1674 ... ", a Adem Handi u svom djelu,29) koje smo takoer spomenuli, govorei o Behrambegovoj damiji i medresi kae: "Samo prva damija (stara) ostala je kroz cijeli XVI vijek bezimena, oito carska. U XVII vijeku, meutim , i ona dobiva svoje ime. Naime, oko sredine tog vijeka Behrambeg nju je generalno restaurirao, pa se od tada naziva Behram-begova damija. Taj Behram-beg, o kome naalost nemamo nikakvih drugih podataka istodobno je utemeljio pored te damije i medresu koja se prvi put spominje 1674. godine". U fusnoti za ovu vijest kae: "Medresu, naime, spominje biskup Olovi (1674), koju na latinskom nazivu Collegium impiorum Softarum (=kolegij nevjernih softi) ... ".
29) Adem Handi, Tuzla i njena okolina u Vl vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975. o.c. str. 157.

365

Za razliku od M. Hadijahia i A. Handia Hamdija Kreevljakovi, govorei o tuzlanskim vaku.fima, kae: "Jo jedan jak vakuf osnovao j. e neki Behram-beg i podigao jednu me.dresu prije 1626. godine, koja je donedavno radila. "30) Dakle, starost medrese poveava za oko 50 godina. Ovaj podatak Kreevljakovi je objavio i u Frontu slobode u Tuzli, godina X,broj 329, od 3l .XII 1952. str. 4. I na koncu, svin1 ovim podacima treba dodati i ovo: Behrambegova damija je locirana u jezgru Tuzle u prvoj i najstarijoj Arik-mahali: bila opasana s prvim pojasom tuzlanske tvrave i dobila naziv Atik.-dlarnija. Njena medresa~ pak, sagraena je u njenoj neposrednoj blizini i u prolosti se dugo vremena takoer zvala Atik-medresa3 1) (Stara medresa). Na drugoj strani, lokacija Hadi-bade kadun medrese j e u zanatsketrgovakom centru Tuzle na Poljskoj kapiji, tada periferiji naselja uz drugi pojas tuzlanskog zida. Sve ovo govori da je sigurno Behrambegova medresa starija od Hadi-bade kadun medrese i da se podatak biskupa Olov ia u kojem je 1674. spomenuta medresa u Tuzli, a to iznose i Hadijahi, i Handi, i Kreevljakovi, sigurno odnosi na Behrambegovu medresu, jer je ona starija od Hadi-bade kadun medrese.

MEDRESA GORJELA U VELIKOM POARU TUZLE Dana 9. ili 10. septembra 1871. godine dogodio se veliki poar u Tuzli u kojem je stradala uglavnom tuzlanska arija. H. uri o tom poaru kae: "U velikom poaru u Tuzli koji je izbio l O. septembra 1871. izgorjelo je mnogo kua, jedan mekteb, medresa itd. Medresa je neto kasnij e obnovlj ena .. poar koji se pojavio na krovu jedne odaje medrese odmah je ugaen ... medresa se nalazila u mahali Poljska kapija, u blizini 'telegrafhane'.32) A Hamdija Kreevljakovi o ovom poaru iznosi opirillje podatke pa
kae:

"Tu je ariju zadesio jedan straan poar 9. rujna 1871. Tada je izgorjelo 296 duana, 13 magaza, arijska damija, medresa, pet hanova, 12 ka-

30) Hamdija Kreev!jakovi, ,,Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini", Nauno drutvo NR Bosne i Hercegovine, Djela, Odjeljenje istorijsko-filolokih nauka, knjiga 12, Sarajevo 1961. str. 97. Ovaj podatak Kr~evljakovi je iznio i u Frontu slobode Tuzla pod naslovom "Tuzla kroz istoriju" broj 330, od 9 .1 1953. str. 3. 31) .. (=ev.k.et abi, muderris), Nia okru.na medresa u Tuzli, .,Izvjetaj za 1939/40. koL godinu'", St.amparija Riste Sekulia, Tuzla, str. 3. 32) Hajrudin uri, .,kolstvo u Sjeveroistonoj Bosni posljednjih decenija turske vladavine", Zaviajni muzej u Tuzli, lanci i graa za kul.tumu istoriju istone Bosne, knj. n, T uzJa 195.8. s. J 76.

366

fana, 3 mejhane, dvije solare i vie kua pod gradom. Iz._ ovih se brojeva priblino vidi kolika je bila tnzlanska arija_33)
Kreevljako.vieve podatke prerrio je doslovno i A. Handi u svoje djelo., koj.e smo ve citirali, i objasnio da je izgorjela Hadi Hasanova

damija34) Da li j.e poar bio. 9.. ili l O. septembra, ova dva historiara se razilaze, a to je sporedno. Najprije je bio. nou 9. na 10. septembar 1871.

RUE-DVIJE O NAZIVU MEDRESE Kako je ve izneseno medresa je nosila naziv po svom legatoru (vakifu), izvjesnoj Hadi-bade kaduni iz Tuzle. A tko je dotina osoba, kada je ivjela, kako joj je pravo - r.o.eno ime i prezime., je li se udavala, je li osobno ila na had itd.., to nita ne znamo. (Demal ilimkovi, penzioner iz Tuzle smatra da je iz porodice Tuzlia). Naziv njene medrese, u izvjesnom smislu, su tri njene "titule" pijeteta, pa i to treba objasniti:
- Pojam hadi (kod nas i sa nastavkom (j) radi deklinacije) dodaje se uz ime osobe koja je obavila had. Istina, za enu koja obavi had esto se doda i dodatak: hada, hade, pa onda u nekim podacima kod ovog naziva susreemo se sa sve tri varijante . .Takav je upravo sluaj i kod nae velike dobrotvorke. - Pojam bade, opirno je objanjavao M. Hadijahi u svom ve citiranom, iscrpnom radu ,,Badijanije ... " str. 111 i 112, pa emo preuzeti njegovo tumaenje .. On kae da se rijei hadi i badijanj oznauju kao tesavvufski termini i dodaje:. Sufije su smatrale badijanijama ene koje su u tarikatu, " analogno pojmu brat za muke pripadnike tarikata. Sejhovu enu takoer su nazivali hadi (sestra-majka). Bade su prisustvovale dervikjm sastancima. Neke su stigle ak do stupnja ejha i donosile ejhovsku odjeu . Tako se po naem miljenju, u slobodnijem znaenju rije, bada moe prevesti i kao ena-dervi . .Kakav je sluaj i koji stepen kod nae uvaene dobrotvorke, to ne znamo. - Pojam kaduna je turcizam u znaenju gospoa, ugledna ena, dobra domaica... Ovim smo iscrpili nae podatke. Ali je sve ovo premalo o jednom znaajnom vjersko-prosvjetnom zavodu i njegovom kulturno-vaspitnom djelovanju. Drei se pravila u eriatskim propisima: ,,Ma Hi judreku k.ullu-

33) Hamdija Kreevljakovi, Esnafi i .obrti ... o.c. str. 98.

34) Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, o. e. str. 180.*

367

hu, la jutreku kulluhu !" (Ono to se ne moe postii u cijelosti, ne treba ni ostaviti u cijelosti). Dakle, gdje se ne moe sve stei ne mora se ni sve ostaviti. lli jo bolje~ ako se ne moe uraditi cjelovito nastojimo da uimo djelomino. A na narod lijepo kae: Bolje ita, nego nita. Drei se toga pravila nastao je ovaj skromni rad, nadati se da e nova istraivanja o ovoj medresi upotpuniti date podatke i jo ih temeljitije obraditi.

HADI BAD E KADUN MEDRESA IN TUZLA

Besides the Behrambey 's medresa, there was until the beginning of the XXth century another rather well known medresa in Tuzla, the Hadi Bade kadun medresa. Which of these two was the first to be founded is rather difficult to tell, since the founding papers of the Hadi Bade kadun medresa were not preserved. j ust like the one of Behrambey 's medresa, but the former is mentioned in 1626 as already existing. Medresa had its own building and a sizeable vakuf for its maintenance. It was opened tili 1907, when its second muderris Ahmed Lutfi oki was transferred to the district court in Tuzla. The building of the medresa was used later for the mektebiibtidaijje till 1953, when all mektebs were closed by the order of the goverment. This medresa, as well as the others, playd an important role in the religious-educational life of Muslims in Tuzla and its vicinity.

368

Ahmed Mai HADIM ALI-PAINA MEDRESA U KLADNJU

Kao najstarija uilita, damije su odigrale znaajnu ulogu kao vjerski i kulturno-prosvjetni centri. Pored osnovne funkcije vrenja pet dnevnih vak.tova, damije su sluile za odravanje predavanja vjerskog i pounog sadraja, zatim kao javni prosvjetni zavodi u kojima se obavljala nia, srednja i via nastava, kao i javna zborna mjesta za raspravljanje svih vanih pitanja drutvenog ivota. Iako su postepeno damije gubile tu svoju ulogu, da bi konano postale samo ustanove za vrenje vjerskih obreda. Damije su, ipak, dugo vremena, i poslije podizanja posebnih zgrada za kole, sluile i kao kole. Poetne kole bili su mektebi. Oni su bili u poetku u damijama, a kasnije su podizani uz damije. Poslije zavretka mekteba uenici su se upuivali u srednju i viu kolu. U damiji su se sluala predavanja muderrisa, koji je sjedio u jednom njenom uglu dok su uenici bili grupisani u skupinu i paljivo pratili tumaenja, biljeili i pamtili. U XI vijeku u islamskom svijetu osnivaju se medrese kao srednje i vie kole u kojima su se prvenstveno izuavale vjerske i erijatsko-pravne nauke. Svjetovne nauke nisu se posebno uile, nego su se uzimale kao pomone u onom opsegu koliko je potrebno da se razjasne i dokau vjerske istine. Meredse su kao i mektebi ostale u uskoj vezi sa damijama. esto su podizane uz same damije. ak ako je u damiji bila ureena neka prostorija za uenje, ova se ustanova esto nazivala medresom. Prve medrese na Balkanu poele su se otvarati jo u prvoj polovini XV vijeka. Njihov taan broj nije lahko utvrditi. Prema nekim istraivanjima, njihov broj od dolaska Turaka u Bosnu do 1936. godine iznosio je stotinu. 1) Zgrade medresa koje su podizane u Bosni i Hercegovini, odnosno na podruju biveg bosanskog paaluka, graene su po uzoru na klasine osmanske medrese. Graene su na principu kole intematskog tipa, koje su obavezno imale dvorite, sobe za uenike i predavaonicu.
l ) uri Hajrudin, Muslimansko $kolstvo u BiH do 1918., Sar. 1983. sir. 26.

369

Kada i u kojem mjestu je sagraena prva medresa u Bosni i Hercegovini, teko je utvrditi. Poznato je da je prije Gazi Husrev.-begove u Sarajevu podignuta medresa, najstarija u ovom gradu, koju je sagradio sandak-beg Firuz-beg (1505-1512) koje vie nema od 1697. godine. Nju moemo svrstati u red najstarijih medresa u Bosni i Hercegovini.2) O medresi u Kladnju vrlo malo se zna. Prema izvjetaju o upravi Bosne i Hercegovine iz 1906. godine, u periodu 1887-1896. izgraeno je est medresa i to: u Kladnju, Cazinu, Bihau, Fojnici, Donjoj Tuzli i Travniku. Medresa u Kladnju zvala se Hadim Ali-paina medresa i bila je u Ali-painoj ulici prema istoimenoj damiji. Sastojala se iz dvije velike i etiri male sobe i jednog mutvaka (kuhinje). U jednoj od malih soba bila je smjetena pisarna kotarske vak:ufske komisije, a u drugoj je stanovao muderris. Jedna velika soba sluila je za predavaonicu. Mil za izgradnju zgrade poklonio je hadi Mujaga Mai, koji je o svom troku podigao i zgradu, uvakufivi je Hadim Ali-painu vakufu. Za postojeu zgradu medrese narod je dao obilne priloge. Rahmetli h. Hamzaga Rusuklija, tadanji naelnik, rahmetli Salihaga Halilovi te Abdaga Jerkovi su godine 1903. po selima Sreza kladanjskoga sakupili narodnu pomo, pa je podignuta medresa masivno graena, sa etiri manje i dvije vee sobe.3) Kao prvi muderris u novoj zgradi spominje se hafiz Ibrahim-ef. Fazli sa 20-30 taliba (uenika) . Drugi muderris bio je Redep-ef. uak, rodom iz Nevesinja. sa neto manjim brojem uenika. Ostao je na toj dunosti sve do ..., svoje smrti 1919. g. Poslije smrti muderrisa Cuka, 1919-1922. g. ova medresa je bila bez muderrisa i nije radila. Tek 1922. kao poslj ednji muderris dolazi hafiz Smail-ef. Mai, rodom iz Graanice, i ostaje na toj dunosti do 1927. g. Iste godine zavrava posljednja generacija, a Medresa prestaje saradom. Pravi razlog prestanka njenog rada ne zna se. U zgradu Medrese uselila je mektebi-ibtidcrija i vakufska kancelarija. Poto se prestalo predavati medresansko gradivo, muderris nastavlja sa radom na ibtidaiji vri dunost imama i batiba u istoimenoj damiji i ostaje u Kladnju sve do 1943. g., kada se ponovo vraa u svoje rodno mjesto. Prije upisa u Hadim Ali-painu medresu morala se zavriti mektebiibtidaijja u trajanju od dvije godine, a u nju su dolazili uenici od sedam godina. Po zavrenom mektebu odlazilo se u osnovnu kolu u trajanju od etiri godine, pa tek onda se moglo upisati u Medresu. U mektebi-ibtidaiji je bilo mnogo vie uenika nego u Medresi tako da v e 1913. g. ima oko 60
2J Uri dr Hajrudin, Ibid, str. 82. 3 ) R~ja azim. ,J.slamski svijet", 111932, br. 13.

370

uenika. Za sve polaznike mekteba nije bilo smjetaja u Medresi. U mektebu se uila sufara, Kur'an sa tedvidom, ilmihal i flkhul-ibadat Kao mua11imi u

mektebi-ibtidaiji bili su otac i sin Osman-ef. i Dervi-ef. Gojai. Dervi-ef. je predavao u prvom, a Osman-ef. u drugom razredu. Poslije oeve smrti 1924. g. Dervi-ef. odlazi na dunost muallima u Janju, a na njegovo mjesto dolazi haflz Ahmed-ef. Gogi. Uporedo sa radom mukog mekteba radio je i enski mekteb, ali ne u istoj zgradi. Kao muallimi u enskom mektebu spominju se Rasim-ef. Hasi i Nedib-ef. Daferagi. Medresa u K.ladnju, slino drugim medresama u bosanskom paaluku, trajala je pet godina i imala pet stepena, to jest razreda. U Medresu je 1922. g. bilo upisano 30 uenika. Uenici iz udaljenijih mjesta stanovali su u Medresi, ali su se za hranu i odijevanje morali sami brinuti. Slino je bilo i u drugim medresama. Izuzetak su inile neke bogatije medrese, kao Gazi Husrev-begova medresa i Hanikah u Sarajevu u kojima su uenici osim stana imali i opskrbu. Vrijeme provedeno u Medresi ovisilo je od sposobnosti muderrisa i uenika. Za neke uenike kolovanje je trajalo due jer je trebalo svladati udbenike pisane na arapskom, turskom i persijskom jeziku. Uenici su se ujutru skupljali u predavaonici i, sjedei na koljenima s knjigama na krilu, iekivali muderrisa. N astava je bila i prije i poslije podne. Njihove ivotne prilike bile su vrlo teke. Oni koji su stanovali u Medresi morali su sami kuhati i brinuti se za ostalo. Spavali su na palaama i bilo ih je po nekoliko u sobi a najstariji uenik se brinuo za red. Strogo se vodilo rauna o nam aski m vaktovirna. kolska godina je obino poinjala poetkom jeseni i trajala do poetka ljeta. Predmeti su bili stalni i nosili su ime udbenika po kome se taj predmet i zuavao. Vrijeme koje bi se utroilo u jedan predmet nije bilo uvijek jednako, to je zavisilo od muderrisa, broja i sposobnosti njegovih uenika. Nekad je za jedan predmet trebala jedna godina, a nekad i vie, pa ak i cijele dvije godine. Muderris je poinjao sa novopridolima, koji su ubrajani u jednu skupinu. U prvom razredu uili su se sljedei predmeti: Kur'an sa tedvidom, sarf (poetni osnovi arapske gramatike), durrijetka (elementi akaida i obredoslovlja), bergivija, turski jezik i arapski krasnopis. U drugom razredu: Kur'an sa tedvidom , sarf (4 knjige: emsila, merrah izijja i maksu d), dumjetka i halebija. U treem razredu: Kur'an sa tedvidom, sarf, halebija, durrijetka i mev'iza (kazi vana u damiji poslije ikindije). U etvrtom i petom razredu uglavnom se ponavljalo staro i proiri valo novo gradivo u okviru postojeih predmeta.

371

Iz medrese u Kladnju izaao je veliki broj intelektualaca, kulturnih i javnih radnika. Meu njima posebno mjesto zauzimaju emsudin Sarajli, knjievnik, Mehmed-ef. Sarajli iz Kneine, hafiz Salih-ef. ozi i Ibrahimef. Gojai, erijatski suci, te hafiz Fehim-ef. Salihbegovi,. uitelj u 'Fuzli, i ~~i~~. . Od posljednje generacije kladanjske medrese (1922- 1927) kao vrijedne imame. hatibe i muallime moemo navesti: Beir-ef. aria, Hamid-ef. Hadrovia. Refik-ef. Hodia, Rasim-ef. Imirovia, Mehmed-ef. Bria, Fadil-ef. aria. Jusuf-ef. Muftia, Ahmed-ef. Muminovia, Aliju Smajia i
druge.
'-'

K.ladanjska medresa bombardovana je 1943. g. Izgorjela je zgrada i arhiv. tako da danas nemamo iscrpnijih podataka o njoj. B eir-ef. ari, koji danas ivi u Tuholju kod Kladnja, jedini je mogao dati podatke koje smo iznijeli. Na temeljima nekadanje medrese podignuta je stambena zgrada.

HADIM ALI-PASHAS MEDRESA IN KLADANJ

There are no detailed scientific data regarding the Hadim Ali-pasha' s medresa in Kladanj. Therefore, the data used in this paper are those given by Beir ef. air from Tuholje near Kladanj, who belonged to the last generation of students attending this medresa (1922- 1927). According to a report on the administration in Bosnia and Herzegovina written in 1906, this medresa was built in the period 1887- 1896, together with the medresas in Cazin, Biha, Fojnica, Donja Tuzla and Travnik. Hadi Mujaga Mai donated the construction site and built the medresa building, and then formed the vakuf of Hadim Ali-pasha. As a result od donations collected during 1903 in the villages of the district of Kladanj, a new and bigger medresa was built. Hadi Ibrahim ef. Fazli is mentioned as the first muderis who taught a group of 20 - 30 students. The second muderis was Redep ef. "' Cua.k from Nevesinje, who remained there as a rnuderis till his death in 1919. ln the period 1919 - 1922 the medresa was closed. In the period from 1922 to 1927 the muderis in this medresa was hafiz Smail ef. Mai, who taught the last generation of students in this medresa, because in 1927 the medresa in Kladanj was closed. The medresa jn Kladanj had five levels (grades) and the students attended this medresa, like all the other medresas of that time, for five years. The system of teaching was similar to that in other medresas and of the same quality. Unfortunately, there are no official data about this medresa, its muderises and students, since the archives of the medresa were burnt down together with the building after a bombardment in 1943.

372

BeirDaka

INTERES ZA SUFUSKU POEZUU KOD BOSANSKE ULEME

Mada se o literarnom nasljeu bosansko-hercegovakih muslimana pisalo ee i vie, kako je uostalom istaknuto u uvodnom izlaganju Fikreta Karia, predsjednika Organizacionog odbora ovog naunog skupa, smatram za potrebno da se ovom prilikom spomene jo jedan vid kulturne i naune djelatnosti koja ima dugu tradiciju meu bosansko-hercegovakom ulemom, a to je tradicija itanja, prevoenja i tumaenja poezije perzijskih klasika sufijske orijentacije na posebnim skupovima koji su nazivani i katedre sufijske poeZIJe.

Posebna izlaganja zahtijevaju fenomen pojave sufijskog uenja i sufijske poezije i fenomen interesovanja i naklonosti prema sufizmu i sufijskoj poeziji u naim krajevima. Ovdje se moe rei tek toliko da se ve krajem l O. vijeka u islamskom svijetu, posebno u Iranu, javlja sve snanija tendencija tesavufskog pristupa i metoda u pjesnikom stvaralatvu. Tesavufski pristup se manifestuje u sufijskoj ljubavi prema predmetu pjevanja: Boanstvu, prirodi, ovjeku, a metod u koritenju sufij skih pojmova odnosno izraza i slika sa sufijskim smislom. U daljem istorijskom slijedu, poetkom 12. i u 13. i 14. vijeku skoro sva perzijska poezija nosi peat sufijskog uenja. Bez ikakve sumnje na to su u velikoj mjeri uticali sve vei sjaj i rasko ivota na dvorovima kao i ruilaki i krvavi pohodi Mongola u Iran. I sufijska poezija sa svojom vieslojnou znaenja i uvijenom alegorinou, gdje nije uvijek jednostavno razabrati da li se radi o alegorijskoj ili realistinoj slici, bila je vrlo pogodan medij da se proturi i poneka slobodoumna, kritika i buntovna misao ili poruka. Tako na primjer Mevlana Delaluddin Rumi, nastavljajui i razraujui u svojoj poeziji, posebno u Mesneviji, uenja Hallada, istie da je sve pojavno i postojee na ovom svijetu ogledalo u kome se ogleda Boije Bie, dakle sva fenomenalnost ovog svijeta je dio Boanstva, predmeta ljubavi sufija. Znai, usmjeravajui ljubav prema Bogu on je usmjerava prema ovom svijetu i prema svemu to je na njemu. U daljoj analizi to znai da Delaluddin Rumi u svojoj poeziji zagovara i propovijeda ljubav prema ovjeku, pjeva o njegovoj veliini i ljepoti, protestvuje protiv tiranije i ugnjetavanja ovjeka, zagovara jedinstvo meu ljudima i uzdie se iznad ras

373

nib. konfesionalnih i nacionalnih odreenj a. Istog takvog su opredjeljenja i njegovi nasljednici veliki perzijski pjesnici Sa'di i Hafiz. U Sa'dijevo vrijeme, slino kao i u nae, ljudi su bili razjedinjeni i svako je u trci za ivotnim potrebama, bio zabavljen sobom i svojim probleD?-ima. tako da nije mislio na druge. Imajui u vidu sufijska uenje o jedinstvenom porijeklu svih ljudi iz jednog Praizvora - Boga i vrs to vjerujui da

osnova za odnose meu ljudima treba da bude njihovo jedinstvo i solidarnost. Sa'di u prvom poglavlj u Guli stana, u kome govori o ponaanju vla dara, p1se: Sinovi Adema su dijelovi jedan drugog, Jer su stvoreni iz jedne supstancije.

Drugi lanovi mira nemaju. Ti koga ne rastuuje stradanje drugih, Ne dolikuje ovjekom da se zove.
Kau da su ovi stihovi napisani na zidu zgrade Lige naroda u Zenevi. I Hafizo v sufizam je duboko human. To je sufizam slobodne poetske misli i poetske rijei, ovosvjetski, stvaralaki koji je u neku ruku sinteza raznih uenja i ljudskih poruka. U Hafuovom poetskom sufizmu, da parafraziramo jednog sovjetskog kritiara, osjea se neustraivost Hallada, psihologizam Nizamija, racionalizam i skepsa Hajjama, ekstaza Rumija i majstorstvo rijei Sa'dija. I Hafiz poduava da sav svijet proizilazi iz Volj enog, iz Apsolutne ljepote, odnosno da je dio Apsolutne ljepote. Zato zaljubljeni u Apsolutnu ljepotu treba da voli sav svijet. Haflzov zaljubljeni sufija ne smije imati drugog opredjeljenja osim ljubavi za sve i svakoga. Mrnja, netrpeljivost neprijateljstvo i ratovi ne smiju nai mjesta kod zaljubljenog sufije, koji mora zastupati potovanje ljudskog dostojanstva i razvijati optimistike ivotne nazore kod ljudi. To su duboko humani pogledi Hafiza koji izviru iz zajednike ljubavi svih prema Voljenom, prema jednoj Istini, prema jednoj Ljepoti koja se ispoljava bilo gdje. Hafiz to u jednom gazelu istie. na
sljedei nain:
v

Svako udi za Voljenim, bio trijezan ili pijan, Svugdje je dom ljubavi, bilo damija ili crkva. (80. gazel Divana, izdanje Muhammeda Qazvinija Teheran, s.a.)

374

,
Slina je poruka i

u sljedeem stihu:

'

U ljubavi nema razlike izmeu. tekije i krme, Gdje god je ljubav, tamo je sjaj lica Voljenog. (63, gazel Divana).
ovakvim opredjeljenjima i porukama perzijskih sufijsk.ih pjesnika,. njihova .djela predstavljaju znaajan doprinos svjetskoj humanis.tikoj. tradiciji. Istoriari orijentalnih knjievnosti na Balkanu iznenaeni su izuzetnim interesovanjem za perzijsku knjievnost, posebno sufijsku, i pojavom knjievnosti pisane na perzijskom jeziku u Bosni i Hercegovini. Meutim, ne treba zaboraviti da su. teren i putevi za uticaj iranske_ kulturne batine u ovim krajevima bili dosta pripremljeni i utrti i prije dolaska Turaka i islama u Bosnu i Hercegovinu. Naime, uticaji i odjeci iranske civilizacije na Balkanu mogu se pratiti jo od vremena prvih naseljavanja Slavena u ove krajeve. Vrlo je teko. pratiti i odrediti tane puteve i posrednike kojima su ti uticaji dolazili i zraiti na Balkan. Ono to se zna jeste da su dio zajednikog arijskog nasljea donijeli na Balkan stari Slaveni iz zajednike arijske pradomovine. Ne treba zaboraviti ni posrednik:u ulogu Vizantije. Ali, ipak, najvei dio iranskih kulturnih uticaja i tradicije stigao je na Balkan posredstvom uenja neomanihejaca, a posebno neomaruhejske sekte bogumila ili bosanskih krstjana. Ti e. uticaji zraiti i kasnije, poslije ulaska Bosne i Hercegovine u sastav .Osmanskog carstva, posredstvom islamiziranih osmanskih Turaka. Kao to je poznato iz istorije, Turci su islamsku vjeru prihvatili od Iranaca, Iranci su unijeli u nju dosta elemenata svoje predislamske civilizacije, jer je islam bio tolerantan prema lokalnim civilizacijama. "Islam se koristio iranskom tradicijom i preuzimao iz nje, moda vie indirektno, posredstvom " jevrejske vjere, manihejstva i misticizma", pie Holananin Zak Diesn Giljman (Jak Duchesne Guilleman) u knjizi La Religio de l'Iran Antique, a engleski orijentalista Edvard Braun (Edvar Browne) u predgovoru svojoj knjizi Istorija iranske revolucije pie: ,,Na planu vjere Iran je ovjeanstvu dao Zoroastra, iz ije su vjere s razliitim intenzitetom vrene komplikacije od strane judaizma, kranstva i islama. Zatim je dao Manija, ijom je zaslugom Iran postao centar ne.obine vjere koja je stoljeima prodirala i vrila uticaj u svijetu kranstva i islama". Znai, iranska tradicija je nastavila svoj ivot u naim krajevima i poslije dolaska Turaka i prihvatanja islama. Nas posebno interesuje kako se ta tradicija reflektovala i sau vala na podruju knjievnosti u Bosni i Hercegovini. Premda su Turci u praktinom ivotu slijedili vlastite uzore, u nauci, filozofiji, a posebno u knjievnosti, bili su pod jakim u~ecajem Iranaca i per375
Zahvaljujui

zijsk:e knjie.vnosti. Moe se slobodno rei da je klasina turska knjievnost, zbog svoje imitativne i kompilatorske dimenzije u odnosu prema perzijskoj knjievnosti, tako rei njeno edo. Uticaji perzijske knjievnosti na tursku zraili su i van metropola turske imperije, pa i u naim krajevima, posebno u Bosni i Hercegovini. Tako se moe objasniti fenomen da nai ljudi piu poeziju. na turskom, arapskom i na perzijskom jeziku. A odakle meu bosanskom ulemom i ljudima poseban interes i ljubav prema perzijskoj sufijskoj poeziji. U odgovoru na ovo pitanje moramo se prisjetiti nekih poznatih injenica. Izmeu ostalih i na injenicu da se sufizaru sastoji iz asketizma, misticizma i panteizma. Asketska dimenzija sufizma je najraniji vid sufizma i asketizma praktikovali su vjerovjesnik Muhamed a.s. i prvi muslimani, a kasnije su posebni drutveno-politiki uslovi pogodoYali poplavi asketskih uenj a, a vidjeli smo daje to u Iranu bilo doba sjaja i raskoi na dvorovima i doba razarajuih i krvavih pohoda Mongola. Asketizam je u stvari bio vrsta pasivnog protesta protiv tekog i nesnosnog sranja u drutvu. Panteist:iko uenje je u sufij skoj knjievnosti uoljivije kasnije, moda kao zahtjev u novonastalim prilikama da svi ljudi bez obzira na porijeklo, vjeru i naciju, budu ravnopravni. Bez sumnje, to se moglo deavati u vrijeme kada se islamska zajednica proirila izvan Arapskog poluostrva i kada su u njen sastav ule regije naseljene razliitim narodima i religijama. Ako prihvatimo pretpostavku da odreeni drutveni uslovi iziskuju sline reakcije u raznim dijelovima svijeta, onda bi injenica o posebnoj naklonosti i interesovanju bosanske uleme i slualaca za perzijsku sufijsku poeziju i za njene poruke, mogla da govori o razlazu vlasti i njenih i njenih pokloruka s jedne, i uleme i naroda, s druge strane, o kritikom odnosu uleme i poklonika sufijske poezije prema nosiocima vlasti i stanju u drutvu, to znai da je u prvi plan izbijala asketska dimenzija sufizma. Pored toga, u Bosni i Hercegovini je u novonastalim prilikama sastav stanovnitva, posebno sa aspekta konfesije, bio vrlo heterogen. I elja da svi meusobno budu ravnopravru ila je na ruku prihvatanju panteistike dimenzije sufizma, odnosno posebnog interesovanja i ljubavi prema sufijskoj poeziji sa naglaenim pem.eistikim notama (Rumi, Sa' di, Hafiz). Moglo bi se rei da se u tome naziru ideje ravnopravnosti, zajednitva i tolerandje i da te ideje u Bosni, dakle. imaju vrlo dugu tradiciju. Odmah po dolasku Turaka u Bosnu i Hercegovinu, pa ak i prije toga, po nekim gradovima se otvaraju tekije, a u tekijama i na dervikim skupovima izvan tekija, po damijama, medresama i u privatnim kuama vienijih prvaka, itaju se i tumae djela perzijskih klasika sufijske orijentacije, a posebno Mesnevija Delaluddina Rumija, ulistan i Bustan od ejh Muslihud376

i'

dina Sa' dija, Divan Hafiza irazija, Baharistan od Abdurrahmana Damija, Pendnama Feriduddina Atara i .druga. U M.ostam, p.oznati pjesnik i dravnik Dervi-paa Bajezidagi (16. vijek), nakon povratka iz Istanbula, uz ostale zadubine .osnovao je. posebnu katedru za izuavanje Rumijeve Mesnevije. Kao rezultat posebnog interesovanja za perzijsku knjievnost, a posebno za po.eziju perzijskih klasika sufijske orijentacije, kako u metropolama . turske. imperije kao to su Istanbul,.Bagdad, Damask, tako i u udaljenim pro-.. vincijama kao to je Bosna i Hercegovina, pisana su djela po uzoru na perzijske klasike i raeni vrijedni komentari njihovih djela. Meu komentatorima najpoznatiji j. e. na zemljak Ahmed-efendija Sudi, iz sela Sudia kod .ajnia, koji je. ivio. i stvarao u 16.. vijeku .. Iznijeemo samo neke podatke i injenice . o ov.om glasovitom komentatoru. Poslije kolovanja u Sarajevu, Sudi odlazi u Istanbul i Dijarbekir. Radi naukovanja naao se u Damasku i Bagdadu, a radi hada posjetio je Meku. Perzijski jezik usavrio je kod poznatog uenjaka i muftije Muslihuddina Larija u Dijarbekiru. Dobro je poznavao sva tri orijentalna jezika. Obavljao je jedno vrijeme dunost uitelja u dvorcu Atmejdan u Istanbulu, gdje je predavao odabranim mladiima koji su se spremali i obrazovali za visoka dravna zvanja. Meu tim mladiima bilo ih je i iz naih krajeva, kao npr. spomenuti . dravnik i pjesnik Dervi-paa B ajezidagi iz Mostara. Sudi je napisao na turskom jeziku, koliko se do sada zna, devet prevoda i komentara djela sa perzijskog i arapskog jezika.. Ono po emu je postao poznat i kod nas i u svijetu jesu izvanredni komentatori djela klasinih perzijskih pjesnika sufijske orijentacije prema kojima je ponio naklonost i ljubav iz svoje rodne Bosne. Na osnovu podataka kojima se raspolae, napisao je komentare na Hafizov Divan lirskih gazela, na Sa'dijeva djela Bustan i ulistan i na Rurnijevu Mesneviju. Njegovi nezavisni , samouvjereni i originalni komentatori perzijskih klasika, posebno Hafizova Divana, skrenuli su panju turskih, evropskih i naih orijentalista, a u novije vrijeme i iranski knjievni krugovi saznali su za Sudija i njegove prevode i komentare. Bie interesantno istai kako su Sudijevi komentari, nastali u 16. vijeku, prihvaeni i ocijenjeni u nae vrijeme meu naunicima i u knjievnim krugovima matine. zemlje velikih pjesnika, ija je djela Sudi komentarisao.. Sama injenica da su Sudijevi komentari Hafizova Divana i Sa'dijeva ulistana prevedeni u Teheranu sa turskog jezika na perzijski jezik svjedoi o poklanjanju izuzetne panje i dobrom prijemu ovih komentara meu iranskim naunicima i knjievnicima. Istaknuti iranski knjievni istoriar i pisac rahm. prof. dr Seid Nefisi, da bi ukazao na vrijednost Sudijeva komentara Hafizova Divana, prvo se osvre na tekoe u poimanju Hafiza i njegove. poezije i za same lranc.e, a zatim veli: "Hafiz je
377

jedini pjesnik kod koga veina stihova sadri na hiljade alegorija i sarkastinih primjedbi o vjerovanjima i razmiljanjima specifinim i karakteris. tinim za Irance i upravo zbog toga njegov specifini nain interpretacije nije mogue prevesti ni na jedan jezik. .. U mnogim pjesmama postoje metafore, aluzije i drugi pjesniki tropi za ije poimanje je potrebno poznavanje tradicije i naina miljenja Iranaca i onima koji su lieni takvog poznavanja potrebni su komentari i objanjenja. Upravo u tu svrhu je napisano nekoliko komentara Hafizove poezije na perzijskom, na urdu i na turskom jeziku... On tSudi) je napisao krai komentar Haf'IZova Divana, a zatim ovaj opirni komentar iji prevod prezentiramo itaocima. Nema sumnje da je Sudijev komentar najznaajnija knjiga koja je do danas napisana o poeziji Haf'12ovoj. Za ovo \Tijeme od blizu 350 godina otkako je napisana, ova knjiga se smatra najznaajnijim djelom za predstavljanje jednog istaknutog perioda u iranskoj knjieynosti i sasvim zasluuje da ga posjeduju i Iranci." 1) Uz sva pretjerivanja koja su mogua i razumljiva kod izricanja pohvala o nekom djelu~ ipak mnogo znai da jedan Iranac daje ovako laskavu ocjenu komentara naeg Sudija na jedno znaajno iransko djelo na perzijskom jeziku kao to je Hafizov Divan. A Sudi je napisao komentar djela sa perzijskog jezika i to na turskom jeziku. Znai, dao je izvrstan komentar djela napisanog na jeziku kojeg je i sam morao nauiti, a komentar je napisao na drugom jeziku~ turskom. koji mu takoer nije bio maternji. I taj i takav komentar poslije tri i po vijeka, nakon brojnih prevoda i komentara Hafizova Divana i njegove poezije, biva proglaen, i to od strane iranskog pisca i knjievnog kritiara, kao unaj znaajnija knjiga koja je do danas napisana o Hafizovoj poeziji." A prevodilac Sudijeva komentara na Hafizov Divan dr !smeta Setarzade. koja ga je prevela sa turskog na perzijski jezik, osvrui se na Sudija i njegov komentar: pie: "Komentator se zvao Muhamed-efendija Sudi, istaknuti graanin Bosne, jedne od provincija starog Osmanskog Carstva, a dio dananje Jugoslavije. On je dobro poznavao perzijsku i arapsku knjievnost. lako je do danas napisano vie prevoda HafiZove poezije na engleskom, francuskom i turskom jeziku, najpoznatiji i najkori sniji je meu njima Sudijev komentar. Poznata su jo dva komentara: Sururijev i em'ijev komentar, ali Sudijev komentar je najpoznatiji. Prednost ovog komentara nad drugim komentarima potvrdie svaki italac.,,2)

l J Prevod komentara Haflzova Divana tampan je u 4 toma, 11 962, II 1963, ill 1972. i IV 1968, a Sa'dijeva ulistana u jednom Lomu 1970. 2) em-i Sudi bar HafJZ, ll dio, predgovor, str. elif-be, Teheran 1962.

378

Po vrijednosti, poslije komentara Hafizova Divana dolazi Sudijev komentar Sa' dijeva ulistana. Prevodioci ovog komentara na perzijski jezik u predgovoru svoga prevoda piu: "Do sada je napisano dosta komentara Sa'dijevog ulistana na raznim jezicima, ali istraivai su jednoglasni u ocjeni daje meu njima Sodijev komentar najpoznatiji i najkorisniji."3) Iz navedenih citata o Sudijevim komentarima proizilazi da je Sudi napisao dobre i korisne komentare. A kada se zna da Iranci vole poeziju, da vole svoje pjesnike, meu kojima Hafiz i Sa'di zauzimaju elna mjesta, onda je sigurno da ne bi priznavali vrijednost loim komentarima, ne bi hvalili komentatora koji ne shvata i koji. ne komentarie ispravno p.oeziju njihovih klasika i najzad ne bi na svoj jezik prevodili loe komentare. A Iranci su upravo nali za potrebno da na svoj jezik prevedu Sudijeve komentare koji su dobro prihvaeni i visoko ocijenjeni u iranskim naunim krugovima. Interes i ljubav prema klasicima sufij ske poezije ne ograniava se samo na itanje i komentarisanje sufijske poezije, nego se u Bosni poinju javljati autori koji i sami nastoje da oponaaju perzijske klasike i da piu na perzijskom jeziku djela slina njihovim. Od dosada poznatih pisaca ilustrativan je primjer pjesnika Fevzi Mostarca (1670-1747) koji je, oponaajui ulistan Sa'dija, Baharistan Damija i Nigaristan turskog pjesnika Ibn Ke. mala (umro 1534), napisao na perzijskom jeziku spjev Bulbulistan, u kome se osjea snaan utjecaj uenja iranskih sufijskih klasika, posebno Hafiza, Delaluddina Rumija i dervikog reda mevlevija. I Fevzi Mostarac zna, makar i posredstvom turskog pjesnika Haj alija, koji je ivio u 16. vijeku, i njegovih stihova, da se uzdigne iznad svakodnevnog razlikovanja ljudi po bilo kakvoj osnovi i predmet svoje, sufijske ljubavi, tj. Boga, zna da potra1 i u manastiru kao i u damiji, odnosno u pagodi kao i u Ka'bi:

Cas se povlaim u manastir, as boravim u damiji, Sto mai da Te traim od kue do kue. To to traim u Ka'bi i pagodi, to si Ti, Pravi cilj to si Ti, Ka'ba i pag oda su samo izlike. Hodoasnik ide u Meku, aja traim Tebe da vidim, On trai kuu, a ja Vlasn ika kue. 4>
v

Da, Fevzi Mostarac kao pristalica sufizma, ne eli u Meku zbog Meke, on trai Istinu, Praizvor, predmet svoje ljubavi, Boga, a to moe naj svug3) Ibid. Str~ Khi. 4) erh-i Sudi bik uHstan-i Sa'di, str. 15, Teheran, 1970.

379

dje. i u crk-vi. i u pagodi. i u damiji Na taj se nain on po idejnoj orijentaciji pribliava Hafizu, Sa'diju, Rumiju i drugim iranskim pjesnicima sufijskog usmJerenJa Ljubav prema sufijskoj poeziji i obiaj tumaenja ove poezije u Bosni i Hercegovini. posebno Mesnevije Delaluddina Rumija, odrala se sve do naih dana U novije vrijeme, tj. krajem 19. i u 20. vijeku, najistaknutiji mesne\i-hani (itai Mesnevije) i komentatori sufijske poezije su hadi Mehmed Demaludin ef. auevi. hadi Mujaga Merherni i u nae vrijeme Katedra za Mesne,iju vodio je i tumaio Mesneviju prof. hadi Fejzullah-efendija Hadi.ibajri u dvije aktivne sarajevske tekije, u kadirijskoj Hadi-Sinanovoj tekiji u Sagrdijama i u tekiji nakibendijskog reda na Mlinima. U poetku su se priredbe itanja i komentarisanja Mesnevije zvale eb-i arus, to je kasnije 1970. godine. preraslo u Katedru za Mesneviju. Treba napomenuti da su predavanja o Mesneviji odravana i u mevlevijskoj tekiji na Bendbai sve do iatnih godina I S\jetskog rata, tanije do 1915. godine. Ova najstarija tekija _1e. nakon 500 godina. zatvorena 1952. godine. a ubrzo i sruena zbog sanaCije Bend bae koja ni do danas nije zavrena

Demaludin auevi, koji je roen 1870. godine kod Bosanske Krupe. poslije srednjekolskog obrazovanja u Bihau, otiao je 1887. godine u Istanbul radi visokog obrazovanja. U Istanbulu je ostao preko 15 godina. U domovinu se vratio 1903. godine. Ve tokom prvih godina boravka u Istanbulu auevi se poeo interesovati za tesavvuf i doao je u dodir sa pristalicama mevlevijskog reda pa je i sam stupio u red mevlevija. ej h mu je bio tadanji istaknuti poznavalac tesavvufa i perzijskog jezika hadi Mehmed Esad-Dede. auevi je pred njim nauio perzijski jezik i upoznao se sa tesavyufom i sa klasinim perzijskim pjesnicima tesavvufske orijentacije. Po p0\Tatku u Bosnu, ve 1905. godine, poeo je itati, prevoditi i komentarisati Rum.ijevu Mesneviju u mevlevijskoj tekiji na Bendbai. U godinama prvog SVJetskog rata. silom prilika, prestaje tumaenje M esnevije u tekiji, ali se nastavlja u kui hadi Mujage Merhemia. na lijevoj strani Miljacke, kod Principovog mosta. Kasnije je ta kua Merhemia poruena i na njenim temelJima postavljena je trafo-stanica koja se i danas tu nalazi. U kui je bila adaptirana posebna velika prostorija koja je sluila kao dershana - predavaonica. Prema pisanju prof. Fejzullaha Hadibajr:ia, iznad vrata ove dershane bio je napisan stih na perzijskom jeziku, to je inae obiaj po tekijama. koji u prevodu glasi: ,,Ko god ovdje doe manjkav (u odgoju), ovdje e otkloniti taj nedostatak. 5)

5J Fern Mostarac, Bulbulistan. Sarajevo 1973. str. 120-121.

380

Predavanja iz Mesnevij. e.u Merhemia domu auevi. je drao do sredine 1928. godine da bi poslije njega taj p.osao nastavio hadi Mujaga Merhemi.

Ta predavanja su bila tradicija Sarajeva. Njihov raspored je bio sljedei: itanje. originalnog teksta - stihova po pravilima metrike, usmeno prevoenje i tumaenje teih tekstova i tesavvufskih pojmova. Priati su mi da auevi neke stihove. nije ni prevodio naglasivi da je to njima teko shvatiti i razurniti. 6) Dakle, sredinom 1928. godine auevi je prestao sa predavanjima iz Mesnevij.e i u Merhemia .domu,. a razlog j.e.,. izgleda, razlaz izmeu njega i domaina Merhemia po .pitanju otkrivanja ena muslimanki. Pauza je trajala oko 14 godina, to znai do sredine 1942. godine, kada na zauzimanje i nagovor prijatelja i ljubitelja sufijske poezije, predavanja iz Mesnevije u svom domu obnavlja Mujaga Merhemi. Pored prevoenja i komentarisanja Mesnevije za iri krug slualaca, auevi je sa ulemom u uem krugu slualaca i pripadnika suf~ skog tarikata, raspravljao o problemima tesavvufa. "Prilikom ustolienja auevia za Reis-ul-ulemu, 1914. godine, mevlevijski ejh Ruhi-efendija ehovi , zajedno sa svojim derviima, sudjelovao je u programu ustolienja. To je bilo priznanje Tekije svome mesnevihanu i podsjeanje na in uvoenja novog turskog cara za halifu od strane glavnog mev1evijskog ejha, elebi-efendije iz Konje." auevi je umro 1938. godine. Hadi Mujaga Merhemi je. savremenik auevia. Roen je 1877. godine u Sarajevu, u porodici istaknutog sarajevskog trgovca i dobrotvora Osmanage Merhemia. Mekteb i medresu je zavrio u Sarajevu, a onda je po starom nainu obrazovanja nastavio naukovanje pred Mustafa-agom Hadihaliloviem . Pred njim se upoznao sa eriatskim pravom i nauio arapski, turski i perzijski jezik. Godinu dana je proveo u Turskoj. Kada je nauio perzijski jezik i poto je mogao da ita u originalu perzijsku poeziju, rodila mu se izuzetna ljubav i naklonost prema djelima perzijskih klasika, a naroito onih sa tesavvufskom orijentacijom. Nakon to je u njegovom domu, sredinom 1928. godine, auevi prestao sa predavanjinla iz Mesnevije, taj posao je, nakon 14 godina pauze, nastavio 1942. godine Mujaga Merhemi, a na zauzimanje Numan-efendije Bajraktarevia - Nun.ije. Prevodio je i tumaio Mesneviju i tako zavrio svih est svezaka Mesnevije. A pored Mesne.vije.,. Merhemi je u svojoj kui zainteresovanim sluaocima prevodio i tumaio poeziju iz Divana Hafizova, Pendnamu Feri

6) Vidi eb-i arus, Sarajevo, 19.74. str. 34.

381

duddina Atara, ulistan Sa'dija i Baharistan Abdurrahmana Damija. Predavanja u Merhernia domu odria~a su jednom sedmino, obino srijedom uveer. U jesen 1958. godine Merherni je bio poeo drugi iri ciklus predavanja iz Mesnevije sa eljom da se vie osvrne na komentarisanj.e teksta ili ubrzo j el u martu 1959.. godine umro, a predavanja iz Mesnevije ostavio je u amanet svom prijatelju i mlaem savremeniku prof. Fejzullah ef. Hadibajriu.

Fejzullah Hadibajri roen je u Sarajevu 1913. godine. Sav ciklus fonnalnog kolovanja i obrazovanja zavrio je u Sarajevu, a to je osnovna kolal Gazi Husrev-begova medresa, vii stupanj eriatsko-teoloke kole u Sarajevu. koji je zavrio 1944. godine i Filozofski fakultet u Sarajevu, grupu orijentalistike! gdje je ctiplomirao 1955. godine. Radni vijek je zavrio kao slubenik biblioteke na Katedri za istoriju, na Filozofskom fakultetu u SarajeYu. Umirovljen je 1973. godine, ali time nije prestala njegova aktivnost naunog radnika, rukovoctioca i nazora Katedre za Mesneviju u Sarajevu. Naprotiv. moglo bi se rei daje tek tada poela "punom parom". Perzijski jezik~ ija e mu poezija i knjievnost, pos. ebno sufijska, biti glavna preokupacija u zrelim godinama, poeo je uiti jo u Medresi pred Numan-efendijom Bajraktareviem , koji je neko vrijeme, poslije 1933 .. godine obavljao dunost zastupnika ejha mevlevij skog tarikata u HadiAlijinorn mektebu na Hridu, a perzijski jezik, zajedno sa Mujagom Merhemiem, nauio pred ve spominjanim hodom Hadihaliloviem. Hadihajri je zajedno sa svojim starijim prijateljem Mujagom. Merhemiem poeo pred muderrisom B ajraktareviem itati i tumaiti Mesneviju. Kao mladi slualac bio je zaduen da obradi pitanje stida i obraza u Mesneviji (ruj-i baja). Nakon smrti Mujage Merhemia, predavanja iz Mesnevije nastavio je Fejzullah Hadibajri. No, prije poetka predavanja boravio je u Turskoj, u centru mevlevijskog tarikata u Konji, u dva navrata, 1965. i 1966. godine. Prilikom tih boravaka upoznao se i sastajao sa profesorom Abdulbakijem Golpinartijem, poznatim turskim uenjakom i poznavaocem mevlevizma i Mesnevije. I on ga je molio i hrabrio da pri stupi predavanju iz Mesnevije odusevljen injenicom da tako neto postoji u Sarajevu. U skladu sa rnevlevijskim uenjem i tradicijom prof. Golpinarli , kao ovlateno lice mevlevizma u Turskoj, dao je ovlatenje i blagoslov prof. Fejzullahu Hadibajriu da prevodi i tumai Mesneviju u Sarajevu, to je za Hadibajria bila posebna ast, ali i ozbiljna obaveza. Jer, po povratku u Sarajevo poznanici i poklonici sufiZma i Mesnevije molili su ga da to prije pone sa predavanjima. I ubrzo, 15. septembra 1966., odrao je prvo predavanje u svojoj kui. Neto kasnije, ljubitelj sufijske poezije Ahmedaga Foak molio je Hadibajria da preda382

vanja odrava u njegovom domu to je Hadibajri i prihvatio. Krajem 1969. godine za predavanja M. esnevije dobij.eaa je. jedna prostorija u HadiSinanovoj tekiji, da bi 1970.. predavanja iz Mesnevije ili "eb-i arus" prerasla u Katedru. za Mesneviju... Odmah od poetka, sva predavanja, tj .. itanje i prev.o.enje Mesnevije snimao je na magnetofon Ahmedagin sin Abdulah Foak. Poslije toga, prek:ucavao ih je. na papir.. Kasnije je prekucane tekstove Hadihajri autorizovao., uvaavajui odreene. sugestij.e univerzitetskih profesora, poznavalaca perzijskei sufijske knjievnosti (B. Daka~ N. Smailagi). Tako je 197 L g. nastao. prvi sv.ezak Mesnevije koji je ponuen za tampanje 1973. godine; a iz tampe j.e izaao tek 1985.. godine. Prvi svezak .od 4000 distihona-bejto.va opremljen je biljekama i komentarima, indeksom imena i pojmova registrom stihova iz Mesne.vije i kur'anskih ajeta Zavretkom I sveska nije se stalo sa predavanjima iz Mesnevije. Katedra je. nastavila rad u jesen 1973. godine u damiji okadi hadi Sulejman (Jediler-damija, tj.. damija uz koju se nalazi turbe Sedam brae) i prvo predavanje za drugi svezak odrano je 2. novembra 1973. u pomenutoj damiji, da bi ubrzo, ve. 7. novembra iste godine, predavanja bila nastavljena u damiji, Kuuk-atiba (Nadmlini). Nakon tri godine rada, 12. marta 1976. predavanja su nastavljena u Ferhadiji, tj . u damiji Gazi Ferhat-bega. I ovde se predavanja nisu dugo odravala. 20. oktqbra 1978. godine predavanja su nastavljena u Nakibendijskoj tekiji u Halilbaia ulici, da bi poetkom maja 1980. bilo odrano i posljednje predavanje drugog sveska Mesnevije. I ovoga puta, zahvaljujui hadi Abdulahu Foaku, sva predavanja su snimljena, prekucana i nakon autorizacije izaao je iz tampe i II svezak 1987. godine sa 3810 distihona. Dakako, i ovaj je svezak opremljen vrlo interesantnim biljekama i komentatorima, indeksom imena i pojmova i registrom stihova iz Mesnevije i k:ur'anskih ajeta. Iako u poodmaklim godinama, profesor Hadibajri je vodio i nadzirao. rad Katedre za Mesne viju, bio. je ejh u voenju zikir-medlisa i ejh irada - voenja bosanskih dervia po propisima s.ejri suluka. Isto tako bio je koordinator svih aktivnosti tarikatskog centra u Sarajevu. Za svog zamjenika u voenju predavanja iz Mesnevije godinu-dvije prije smrti ovlastio je hafiza Halida ef..Hadimulia. Kada su mu zdravstvene prilike dozvoljavale Fejzullah ef. Hadibajri je odlazio u Gazi Husrev-begovu biblioteku i nastavio nauno-istraivaki rad. Rezultat toga su referati podnijeti na naunim skupovima u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu i radovi objavljeni u naunim asopisima NZ-a. Za pravilno razumijevanje tesavvufsk.ih tekstova za koje se u posljednJe vrijeme pokazuje sve vei interes, pripremio je i objavio u godinjaku Tarikatskog centra u Sarajevu tesavvufsko-tarikatski rjenik za 19.88. godinu.
383

Na kraju treba jo jednom istai da tradicija prevoenja i tumaenja sufijske, posebno Rwnijeve Mesnevije meu bosanskom ulemom poinje sa dolaskom Turaka u nae krajeve, da je trajala kroz vijekove i da se nastavlja i u nae vrijeme.
1'BE INTEREST OF BOSNIAN ULEMA IN SUFI

LITERATURE It is a very interesting fact that the Bosnian ulema showed special interest and inclination towards sufi literature and especially towards poetry. Immediately after the Turks came to Bosnia, and even before that, in certain towns in Bosnia and Herzegovina the tekijas were formed. In the tek.ijas and during the dervish meetings the works of Persi an classics were read and interpreted. Those were the works:Mesnevi by Delaludin Rumi, Gulistan and y v Bus tan by Sej h Muslihudin Sa' di, Divan of Gazels by Hafiz Sira zi, Beharistan by Abdurahman Dami, Pendnama by Feridudin Attara and some others. Not only were the works of Persian authors read and interpreted, but also Bosnian authors wrote works in Persian following the example of the Persian classics. As far as it is known today, the most prominent of these authors were Fevzi Mostarac 11970-1747/, whose work Bulbulistan was discovered and translated, and Dervi-paa Bajezidagi, whose Divan of Persian Poetry has not been yet discovered, but Fevzi Mostarac in Bulbulistan claims that he held it in his own hands and read it. Among the commentators of the Persian poetry the most famous one was Ahmed efendija Sudi, from the vicinity of ajnie, who lived and worked in the XVIth century. He has written some very valuable commentaries of the Haf'IZ's Divan, Sa'di's Gulistan and Bustan and Rurni's Mesne.
Vl.

This tradition and inclination of the Bosnian ulema towards the reading and interpreting of sufi poetry, especially of Rumi' s Mesnevi has been preserved in Bosnia and Herzegovina tili the present day. The most prominent mesnevi hani and commentators of the sufi poetry at the end of the XIXth and the beginning of the XXth century were Hadi Mehmed Diemaludin auevi /1870- 1938/, Hadi Mujaga Merhemi /1877-1959/ and Hadi Fejzullah efendija Hadibajri /1913-1990/. Hadibajri has translated and published two volumes of the Mesnevi. The first volume. of 4000 verses was published in 1980, and the second volume of 3810 verses in 1987.

384

Muhsin Rizvi
CEHAJICEVA STUDUA O BASAGICEVOJ DISERTACID
Siguran sam da ovaj moj kratki osvrt nee zamijeniti izlaganje potovanog kolege dra Aleksandra Popovia, koji na ovaj znanstveni skup nije prispio. Cijenim njegove bibliografske priloge o naoj orijentalnoj knjievnosti, mada imam svoje shvatanje o kontekstu u koji je on knjievnohistorijski situira. Ipak alim to nismo u mogunosti da sasluamo njegova komparativna opaanja izmeu rukopisnog i tampanog teksta Baagieve disertacije, to svakako predstavlja doprinos sagledavanju geneze ovog djela. A poto je on, bez sumnje, imao u vidu studiju dra Demala ehajia o Baagievoj doktorskoj radnji Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, koja je odbranjena na Bekom univerzitetu 1910. godine pod naslovom Bosniaken und Hercegovcen auf dem Gebiete der Orientalischen Literatur, a tiskana u Glasniku Zemaljskog muzeja 1912. godine, - ja sam bio slobodan da, u ovoj prilici, ponudim svoj osvrt na spomenutu ehajievu studiju, koja je objavljena kao pogovor njegovu izdanju ove Baagieve knjige (Sarajevo, 1986). ehajieva studija ima karakter kritiko-analitike radnje o Baagievoj disertaciji, a istraivaki je orijentirana da utvrdi njegove izvore i literaturu kojom se sluio, da objasni karakter njegove historijskoknjievne metodologije pri obradi grae o pojedinim epohama i piscima koje ovo djelo obuhvata, da samo djelo situira u iri kontekst njemu suvremene orijentalistike, a uz to da iznese elemente i njegova dananjeg trajanja. Odmah na poetku mogu rei da je ehaji tim zahtjevima udovoljio u onoj mjeri koliko su mu to istraivake mogunosti doputale i koliko je sama Baagieva monografija traila.
,;

"

je dokumentovano iznio historijat interesovanja za istone knjievnosti u Austro-Ugarskoj i posebno u Bosni i Hercegovini, zakljuno sa Baagiem. A zatim je utvrdio izvore, historije knjievnosti i rukopisna djela kojima se Baagi sluio, i uz to naveo bibliografsko-sadrinske podatke o njima i o njihovim autorima. Produbljavajui ovaj pravac istraivanja, ehaji je utvrdio i Baagievu metodologiju i pristup pojedinim bosanskomuslimans.kim piscima i njihovim djelima koje je on ukljuio u svoju knjigu, komentirajui, uz to, uz pozivanje na druge knjievne historiare-orijentaliste, Baagievu periodizaciju i njegove ocjene 385

U uvodnom dijelu svoje studije

Cehaji

pojedinih knjievnih razdoblja. Pri tome je ispoljio punu mjeru naune objektivnosti i kritinosti, bez gubljenja afiniteta kako prema ovoj oblasti nae knjievne batine tako prema njenu prvom istraivau. ehaji je u posebnom poglavlju iznio i ,,Baagievo shvatanje knjievnih vrijednosti", koje je dolo do izraaja u ovom njegovu djelu, objanjavajui ga u kontekstu knjievno-k..wturnih i drutvenih shvatanja autora i njegova doba. A nakon toga je oduevljenje ovog knjievnog historiara za ove bosanskom uslimanske pisce objasnio i u njegovu dodiru sa njemakim romantizmom i njemakim romantiarima-orijentalistima, ime je jo jedanput proirio istrai\'aku bazu svoje studije. da bi u tome kontekstu donio i okolnosti pisanja Baagieve clisertacije i prvi put objavio ocjenu , odnosno nauni referat koji su napisali lanovi ispitne komisije na Bekom univerzitetu, gdje je ona branjena. Produbljavajui ispitivanje geneze Baagieve knjige Bonjaci i Hercegorci u islamskoj knjievnosti, ehaji je uporedio rukopis disertacije sa tek tom objavljenim na naem jeziku i utvrdio razlike, tj . isputanja, od- tu panja. dodatke i naknadne historij skoknjievne spoznaje B aagieve, 1me je obogatio naunu aparaturu ovog djela. U po ebnom poglavlju ehaji je istakao znaaj istraivanja "utjecaja nae narodne poezije na literarno stvaranje naih pisaca na orijentalnim jezicima'. koji je jo Baagi utvrdio, kao znalac ovih obiju knjievnih oblasti, a neki kasniji i s traivai bez dokaza osporavali, n as toj ei da ovoj knjievnosti. pored nesumnjivo ireg knjievnog konteksta u kojem se stvarala. ospore njen bosansko-muslimanski identitet, uz ignoriranje porijekla njenih stvaralaca. Kritike ocjene ovog B aagieva djela iznose se u narednom poglavlju studije (izostale su samo dvije: Klaieva u "Hrvatu" 1921. i Mulabdieva u ,.Zemanu" 1912), uz vlastite ehajieve komentare. Pored toga. ehaji utvruje u emu je ono ostalo do danas neprevazieno, da bi se na kraju osvrnuo i na osporavanje nekih B aagievih stavova. Proi rujui svoju studiju. o ovom Baagievu djelu, Cchaji zatim konkretno utv ruje .,mjesto i znaaj pisaca slavenskog porijekla u savremenim povijestima literature" turskih i zapadnih historiara, i to prema razdobljima u kojima su-se ovi pisci javljali, dajui pri tom karakteristike njima suvremene turske knji.eYnosti da bi utvrdio njihov vlastiti osoben poloaj i svojevrsnu knjievnu prirodu njihovih djela. Rezimirajui, na kraj u, rezultate svojih spoznaja o ovom Baagievu djelu, ehaji je s pravom istakao da ono, pored svoga pionirskog znaaja na ovom polju istraivanja, ostaje "za nas i za budue generacije istrai.ivaa klasino djelo nae knjievne istoriografije na koje se moemo pozvati i koje moramo konsultirati kao izvor, isto onako kao to su djela Hammer-Purgstalla Geschichte der osmanischen Dichtkunst ili E. J. W. Gibbovo History of Ottoman Poetry, klasina djela zapadne znanosti, sve
;

386

dotle dok se ne napie jedna savremena istorija orijentalno-islamske knjievnosti". ehajieva studija se dalje kritikidokumentarno razuuje u iscrpnim referencama i napomenama ispod teksta te u selektivnoj bibliografiji o ovoj oblasti literature Bosanskih Muslimana, tako da cjelinom svojom funkcionalno slui kao pogovor kritikom izdanju Baagieve knjige Bonjaci i Hercegovci. u. islamskoj knjievnosti, koja je ve .odavno predstavljala bibliografski raritet, kao djelo koje sadri i mnoge nepravaziene knjievnohistorij ske vrijednosti. Naravno, poslije Baagieve disertacije, koja je eminentno knjievnog karaktera, unutar svoga historijskog sagledavanja ove orijentalske literature, izile su i druge knjige iz ove oblasti kao to su Handieva i abanovieva, ali koje su vie biografsko-bibliografskog karaktera. Knjiga koja se nastavlja na knjievnu strukturu ovog stvaranja je danas ona koju je napisao na savremenik dr. Fehim. Nametak, a koja predstavlja bitan korak naprijed u ovim istraivanjima. Mnoga estetska zapaanja koja je Baagi natuknuo, Nametak je razvio unutar sistema perzijsko-turske poetike, tragajui gdje god je to bilo mogue za naim bosanskim estetsko-motivskim doprinosom i preobraajem. A uz to je, u uvodu, objasnio knjievne anrove i osobene fonne ove literature, njenu sloenu dubinsku metaforiku, koja se u velikoj mjeri razlikuje od evropskih aristotelskih shvatanja knjievne umjetnosti, to je dragocjen Nametkov doprins naoj nauci, zapravo teoriji knjievnosti.
'V ;

CEHAJIC'S ESSAY ON BASAGIC'S DISSERTATION " This text gives the basic results of the essay by Dr. Demal Cehaji on the doctoral dissertation of Dr. Safvet-bey Baagi Bosniaken und Herzegovcen auf dem Gebiete der Orientalische Literatur, which he defended at the Vienna University in 1910. According to the author of this paper, ehaji first of all presented the background of the interest for Orientalliterature in Austro-Hungary, especially in Bosnia and Herzegovina, until the apperance of Dr. B aagi as a literary historian. Then ehaji gave a detailed analysis of Baagi' s dissertation: his concept of literary values, his periodization of the Oriental Bosnian-Muslim literature, presented the background in which it was written and stated the scientific papers of the members. of the doctoral defence panel, stated the difference between the manuscript of the ctissertation and the version published in 1912. He also commented on the evaluation of Baagi's work given in scientific. criticism. And, finally, he designated Baagi' s place in the science treating this part of literary work of Bosnian Muslims.

387

Munib Maglajli ISLAMSKA POUNO-PROSVJETITELJSKA LINUA U DJELU MEHMED-BEGA KAPETANOVICA LJUBUSAKA

, v

I
Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak izrastao je i sazrijevao u sloenim historijskim prilikama kada se naziralo da e se granice Osmanskog Carstva na ovim prostorima odsudno izmijeniti. Ne moe se tano ustanoviti kada, ali je izvjesno da je Lj u buak postao svjestan neminovnosti promjena meu prvima u svojoj sredini, prije najveeg broja svojih zemljaka. U injenici da se Lj ubuak kretao mnogo vie od drugih u svojoj okolini, da je mijenjao ivotne sredine i poloaje u slubovanju te da je putovao mnogo i za ono vrijeme neuobiajeno i na Istok i na Zapad, da "vidi svijeta" - treba traiti objanjenje za njegovu pripremlj enost za promjene. Prisno drugujui sa ondanjim austrijskim vicekonzulom u Trebinju, Vukom Vreviem, u godinama koje neposredno prethode austrougarskoj okupaciji Bosne, naavi se u meuvremenu u mirovnoj misiji meu pobunjenom rajom, Lj u buak je bio u prilici da se poblie upozna sa injenicama koje su govorile o gorljivoj zainteresiranosti Austro-Ugarske Carevine za Bosnu. O razliitim mogunostima koje su se Austro-Ugarskoj pruale u njenoj nakani da uvjeri evropsku javnost u opravdanost intervencije u Bosni, Ljubuak se mogao osvj edoiti i radei kao lan velike komisije koja se u proljee 1876. godine ' bezuspj eno bila okupila sa zadatkom da izvri reforme na temelju note ministra inozemnih poslova Austro-Ugarske, grofa Andrassya, a u vezi sastanjern u ovoj pokrajini Osmanskog Carstva. S druge strane, boravei kao poslanik u Carevinskom vijeu, poznatom kao Midhat-pain parlamenat u Istanbulu, s jeseni 1877. godine, Ljubuak je mogao stei dojam o moguem dranju Porte u dogaajima koji su bili na pomolu. Sve je to Ljubuaku omoguilo da vidi dalje od drugih i da se pripremi za zbivanja koja su nadolazila. Njegovo poznavanje prilika pred austrougarsku okupaciju Bosne rukovodilo ga je u odluci da se najprije povue s poloaja gradonaelnika Sarajeva, a zatim da se potpuno ukloni iz Bosne. Prvih dana nakon svladavanja otpora ulasku austrougarskih trupa i uspostavljanja nove vlasti, Lj ubuak je iz Dalmacije stigao u Sarajevo i preporuio se generalu Filipoviu. U slubu nove

389

vlasti stupio je tako sa punom lojalnou. Lju buak je, dakle, bio ovjek naglaene graanske odanosti, kako osmanskom, tako i austrougarskom reiimu. U dvadesetak godina koje e uslijediti Ljubuak e svoju lojalnost potvrivati na razliite naine: odlascima Caru u poklonstvenim delegacijama~ ueem u javnon1 ivotu, sudjelovanjen1 u pokretanju provladinog lista B onjak~ podupiranjem vladi bliske ideje bonjatva, lancima i politikim brourama, savjesnim obavljanjem povjerenih slubi , u kojima zvanje poasnog vladina savjetnika i dunost sarajevskog gradonaelnika predstavrhunce. Oznaen kao austrijski ovjek i obiljeen "bonjaklukorn", ljaju Y Ljubuak u literaturi dugo nije vrednovan onako kako zasluuje njegovo djelo. Vladimir orovi, koj i je svojom "knjievnom slikom" Mehmed-beg KapetanoYi intonirao takav tretman Ljubuakova djela, na samom poetku svoje studije je ustvrdio kako je ,,zaborav taj potpuno razumljiv", jer se Kapetanovievo knjievno bavlj enje sastojalo u radu "drugoga reda" "u prik.'llpljanju narodnih umotvorina, u prevoenju s i s to nih jezika i u izdavanju tugjili stvari".O oroviev strogi sud da Ljubuakov "knjievni znaaj i nije u knjievnosti", znai odricanje neega to nije tvrdio ni Ljubuak niti bilo ko u literaturi o ovom knjievnom i kulturnom poslaniku do tada. Drugim rijeima. Cerovi se na samom poetku svoje ,,knjievne slike" obraunao s tezom o knjievnom znaaj u Ljubuakovu koju je zapravo sam postavio. Paljivije i tanje predgovora Narodnom blagu uinilo bi, meutim , ovu Corovievu invektivu posve izlinom. Naime, ve prve reenice proslava Narodnom blagu ine bespredmetnom nametnutu raspravu o zn aaju Ljubuaka kao spisatelja jer je on sam u potpunosti bio svjestan da je njegov "' knjievni znaaj bio - kako bi to Cerovi kazao - u ,,radu drugoga reda":
/
/

se kako je nekad mrav poao na put- pitali ga: 'Kuda ide?' Odgovori: 'Idem na Meku da posjetim svetu abu! ' Reknu mu: 'Odaklen ti toliki malehan i neznatan, pa da ti doe na abu?' Na to mrav odgovori: 'Ja lijepo i dobro znadem da tamo doi i doprijeti ne mogu, ali je moja elja da se samo na tome svetome putu naem , pa zato idem !' Otprilike tako sam ti i ja s ovom mojom zbirkom : i ja ba lijepo i dobro znadem da ja nijesam doao do toga da bih mogao Bog zna to znamenitoga napisati i izdati, ali je i moja elja: da se samo na knjievnom polju naem! pa zato sam se uputio ovo narodno blago sabrati!" 2) Meutim, na slian nain kao i u primjeru djela Vuka Karadia, poslovi "drugoga reda" koje je obavio u Ljubuakovu slu aj u su bili od prvorazrednog znaaja za knjievnost i kulturu naroda kojemu je pripadao.
l J Vladimir orovi. Mehmed-beg Kapet.anovi, Knjievna slika, Sarajevo 1911 , str. l . 2 ) t-iehmed-beg Kapetanovi Ljubuak. Boe pomozi! , predgovor zborniku Narodno blago. Citirano prema izdanju: Sabrana djela, knj. L Sarajevo 1987, str. 37.

"Pria

390

Dolazak novoga doba koje je oznaeno uspostavljanjem austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini doekao j.e Ljubuak kao etrdesetgodinjak. Uesnik u dvije. vojne na Crnu Goru, bivi kajmekam stolaki, ljubuki, foanski i trebinjski, te gradonaelnik sarajevski imao je ve tada rukopisnu zbirku na kojoj je godinama radio i koju e u toku prvog desetljea austrougarske uprave proiriti suradnjom sa odreenim brojem "estitih rodoljuba diljem Bosne i Hercegovine". Prilagoavanje zahtjevima novoga doba iskazat e se pri objavljivanju. Narodnog blaga izborom latinikog pisma, to se ukupno pokazalo dalekovidnijim potezom od onog na koji su Ljubuaku ukazivali njego.vi kritiari, utemeljujui svoje prigovore na injenici o stvarnoj viestoljetnoj ukorijenjenosti kurzivne bosanice kao ogranka irilikog pisma, koje meu Muslimanima, preteno u begovskom sloju, traje u vertikali od srednj.eg vijeka, preko krajinikih pisama do Ljubuaka, a nastavit e se i kasnije, u sve tanjem toku, do naih dana. Lju buak, koji se sluio bosanicom kao svojim radnim pismom u svakidanjoj upotrebi, vlastitim je primjerom pruio dokaz za opravdanost i utemeljenost termina begovsko pismo ("begovica") za jedan tip kurzivne bosanice. Mada se u izdavanju knjiga s pravom odluio za latinicu, koja je njegovim zemljacima omoguila i lake uenje jezika nove vlasti, osobno se ruje opredijelio da je, kao svoje tree pismo, u svakidanjoj upotrebi koristi umjesto bosanice, na kojoj je ustrajao ak i u potpisu. Naime, znalac orijentalnih jezika, posebno turskog i arapskog, Ljubuak se, kao svojim drugim pismom, sluio arabicom, a bio je i vrstan kali graf, o emu svjedoe dvije sauvane lev he izuzetnog rafinmana, od kojih je ona koja se uva u Begovoj damiji i svojom izvedbom, i svojim dimenzijama, znaajna za mnogo iri prostor od bosanskohercegovakog . 3 > Ovdje treba dodati da se Lju buak povremeno, po potrebi, sluio i latinikim pismom, na primjer piui posvete na svojim knjigama. Jedna od tih posveta nalazi se na primjerku Narodnog blaga, koje je 26. lipnja 1887. godine poklonio biskupu Strossmayeru: ,,Potenom gospodinu Biskupu Strossmayeru posveuje ovo blago za spomen rodoljub pisac Beg Kapetanovi.''4) Ljubuak je~ dakle, vanredno lucidno uoio vanost rjeavanja problema nove pismenosti pred kojim se Muslimani, okrenuti do tada u javnom ivotu arapskom pismu, iznenada nali inom okupacije Bosn~. Pruivi ilav i estok otpor ulasku austrougarskih trupa, muslimanski svijet u Bosni gajio je izrazitu odbojnost prema svemu to je tuin donio. Otpor pismu. koli, nainu ivota koji je "vabo" provodio izrastao je do oholog prezira

3) Vidi: oko Mazall, Leksikon umjetnika - slikara, vajarn, graditelja, zlatara, kaUgrafa i drugih koji su radili u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1967, str. 69. 4) Knjiga se uva u Biblioteci akovake biskupije, u Strossmayerovu fondu.

391

svega tuinskog. Sve je to vodilo stanju koje je jedan prouavalac ov.og razdoblja pronicljivo oznaio kao "gluho doba" u knjievnom stvaranju bosanskih Muslimana u austrougarskom razdoblju. Djelovanje Mehmed-bega Kapetanovia Ljubuaka ilo je u pravcu razvijanja svijesti o nunosti pribvatanja zbilje novoga ivota i potrebi prilagoavanja nastalim promjenarna. Nostalgino prizivanje Turske te oekivanje i vjerovanje da e. sultan vratiti Bosnu pod svoje okrilje, ivo prisutno kod muslimanskog svijeta u svim drutvenim slojevima, smatrao je neutemeljenim, navodei kao argumenat u prilog svome miljenju injenicu da Osmanska Carevina od neuspjeha pod B eom nije nikad uspjela vratiti teritorije koje. je gubila.. S druge strane! strah prisutan meu muslimanskim narodom da se nee moi islamski Zivjeti pod krunom jednog kranskog vladara, Ljubuakje nastojao raspriti tezom da je u jednoj na evropski nain ureenoj carevini , kakva je bila Austro-Ugarska, slobodno ispoljavanje vjerskih uvjerenja neto to ne moe biti dovedeno u pitanje. U tom smislu, Lju buak je smatrao pogrenim izborom praksu iseljavanja Muslimana u Tursku i gorljivo se suprotstavljao naputanju bosanskih djedovskih ognjita. U sloenim prilikama jaanja nacionalnih pokreta u maticama izvan Bosne, to se onda m eu bosanskim Srbima i Hrvatima zrcalilo na poseban nain, u kompliciranom bosanskom mozaik-u koji je jedan el.G politiar onoga doba duhovito oznaio kao ,$alajdoskop'\ Ljubuak je svojim bonjatvom, pristajui nominalno i lojalno uz politiku liniju vlasti, branio zapravo muslimansku narodnosnu samosvojnost. U neisjenenom i neiznijansiranom tretiranju Ljubu akova bonjatva - koje su zaeli orovi i Koi i ta linija traje do danas - gubilo se iz vj da nekoliko injenica. Prvo, kritiari Ljubuakova bonjatva imali su u vidu viegodinju praksu provladina lista ,,Bonjak", u kojem je Ljubuak bio samo nominalno u zaglavlju kao vlasnik i osniva , i to u prvo vrijeme. Ljubuakovo bonjatva treba, dakle, razmatrati uvidom u njegove tekstove objavljene u bekom listu ,,Die Presse", u njegove politike broure, te u one dijelove teksta u njegovim knjigama koji imaju autorski karakter (predgovori, komentari "narodnom" i "istonom" blagu i slino). Drugo, uz potrebu voenja rau na o inj enici da bonjatvo kao politika ideja nije Knllayeva izmiljotina, uz uvaavanje ocjene da se ono razlikuje od ideje bonjatva koja svoj korijen vue s kraja osmanske vladavine, valja imati na umu da se razrada ove ideje u istom razdoblju na ovom prostoru od linosti do linosti razlikuje. Primjerice, Ljubuakovo bonjatva svakako se umnogim pojedinostima razlikuje od bonjatva jednog Antuna Kneevia, koji ga je u osnovi naslijedio od svoga uitelja Ivana Franje Jukia alias Slavoljuba Bonjaka. Drugim rijeima, osnovni prigovor Ljubuakovim kritiarima sadrian je u opaanju da su oni njegovo bonjatvo tretirali kao neoprostiv

392

grijeh, a da ga prethodno nisu kritiki ralanili niti preciznije odredili. Tretirajui Ljubuaka kao tipinog i reprezentativnog, odanog predstavnika i zastupnika reimske ideologije, oni su. se preko njega zapravo obraunavali sa politikim idejama austrougarskih vlasti, ne definirajl!li o kojim i kakvim razradama ovih ideja je rije. Zato presuditeljski prigovor koji na samom poetku svoje studije izrie orovi zvui danas, kada se sve izneseno ima u vidu, paradoksalno, kao pohvala Ljubuaku: "... On je, najzad, jedan od onih estih tipova bosanskih M:uslimanat' koji su samo Bonjaci i Muslimani, koji osjeahu samo bosanski i koji su smatrali za teak grijeh biti onim to su: ili Srbi ili Hrvati. "5)

n
Godine 1883. izala je u Sarajevu iz tampe knjiica Risalei ahlak. ili Pouka .o lijepom i runom ponaanju, koja se openito pripisuje Ljubuaku, s tim to u literaturi postoji miljenje da je ovo pouno djelce nastalo u saradnji Ljubuaka sa Ibrahim-begom Repovcem, tadanjim profesorom orijentalnih jezika na sarajevskoj Realki.6). Ljubuakova kasnija djelatnost, u kojoj je ispoljio izrazitu sklonost za pouavanje mladei, dala je osnove da se u ovom sluaju s razlogom pretpostavi njegovo autorstvo. Uz to, strani uzor ove broure - "po turskom" - kao i injenica da se u tekstu uz pojedine odjeljke kojima se svjetuju mladi nalaze brojne poslovice na naem jeziku, jo su vie uvrstili uvjerenje da je Ljubuak pisac ove broure. Poreenje poslovica kojima su poentiram odjeljci Pouke o lijepom i runom ponaanju sa poslovicama iz Narodnog blaga takoer upuuje na zakljuak daje Lju buak u najmanju ruku koautor ovoga djela. Od sedamdesetak poslovica kojima je zainjen Risalei ahlak vie od polovice (41) nalazi se u Narodnom blagu, od toga znatniji dio (27) u posve neizmijenjenom. obliku, dok se preostale naj ee neznatno razlikuju. Nema nikakve dvojbe o tome da je Lju buakkoji je u to vrijeme ivlje radio na pripremanju opsene zbirke Narodno blago- sam unio spomenuti broj poslovica, bilo iz rukopisa, bilo po sjeanju, u toku rada na prireivanju djela Risalei ahlak. Manje je vjerovatna druga varijanta, tj. da je Ljubuak preuzeo poslovice iz Risalei ahlaka i unio u zbirku Narodno blago, jer bi on tada- u skladu sa vie puta ponovljenom devizom da "od vika glava ne boli" prenio sve raspoloive poslovice, a ne samo njihov znatniji dio. Mogue j.e da je dio poslovica koje se ne nalaze u Narod

5) V. orovi, nav. djelo, str. l . 6) Risalei ahlak. Pouka o lijepom i runom ponaanju. Po turskom za muhamedansk11 mlade u Bosni i Hercegovini priredio i poslovicama narodnim i arapskim okitio muhamedanski ~kolski odbor o..kruija sarajevskoga a odobrio Reis-ul-ulema za Bosnu i Hercegovinu. U Sarajevu 1300 (1883).

393

nom blagu, a sadrane su u Pouci o lijepom i runom ponaanju, kazivao neko ko je eventualno uestvovao sa Ljubu akom u pisanju ovog djela, ili ih je Ljubuak upisivao po vlastitom pamenju , u trenutku pisanja, a nisu se konano nale u grai za zbirku koja e se pojaviti etiri godine kasnije. U svakom sluaju, Ljubuakovo autorstvo u knjizi Risalei ahlak- kada se sve skupa uzme u obzir - dosta je izvjesno. injenica da se Lju buak nigdje kasnije ne poziva na Pouku o lijepom i runom ponaanju kao na svoje dj elo moe se objasniti okolnou da na naslovnom listu stoji podatak kako je dj elo priredio "muhamedanski kolski odbor okruja sarajevskoga", to je moglo biti uinjeno u sporazumu sa autorom koji je ostao u anonimnosti i koji ni kasnije, dosljedno sporazumu, nije otkrivao svoje autorstvo ili udio u njemu. S druge strane, upravo iza formulacije ,,priredio i poslovicama narodnim i arapskim okitio" ukazuje se saeto ukupno Ljubuakovo kasnije djelovanje. to - uz ostalo- navodi na zakljuak o izvjesnosti njegova autorstva u oYome djelu. (Rij e autorstvo u ovom sluaju , kao i inae u staroj knjievnosti, treba shvatiti u blaem znaenju nego to ga ona danas ima, jer je oito da se radi o preradi na temelju stranog uzora, "po turskom", to je opet tipin o za stariju knjievnost.) Risalei ahlak ili Pouka o lijepom i runom ponaanju podijeljen je u nideset i etiri odjeljka u kojima se, u duhu islamskog odgoja, govorom jezgrovitim i razumljivim, kazuje mladima o pobonosti, znanju, tovanju, spletkarenju ("habernoenje", "stokuenje"), dvolinosti , kleveti, nanoenju tete. oholosti, zavidnosti , skitnji, lukavosti, raskalaenosti, psovci i runom govoru, krai, "slabosti na rijei" , poniavanju drugoga, pizmi i tajnoj mrnji , vjernosti, odravanju rijei, odavanju poas ti , tednji, drugovanju, hitnji i inadu, istoi, dareljivosti, tvrdiluku , prijateljskoj panji, pristojnosti i utivosti, ,,ljubavi blinjega" , potenju i estitosti, te o "njegovanju prijateljstva''. Pouavanje mladih u navedenim odjeljcima, koje je imalo za cilj da ih uputi u udoredan ivot u islamskom duhu, zainjen o je poslovicama u kojima se isti sadraji saeto podvlae i naglaavaju. A upravo je ovo nastojanje oko moralno-pounog djelovanja na mlade karakteri s tino za Ljubuakovo kasnije djelovanje - prerada i objavljivanje pounog spjeva Avdija ... Jusuf-bega Cengia~ na primjer - to jo vie uvruje uvjerenje o Ljubusakovu autorstvu kada je rije o djelu Risalei ahlak. U Ljubuakovu ukupnom djelovanju tokom austrougarskog razdoblja uoljiva je neprekinuta pouno-prosvj etitelj ska linija bavljenja, koja proistjee iz njegova zanimanja za odgoj mladei, kao bitnog inioca od kojeg ovisi svekoliki napredak jednoga naroda. Da je Ljubuaku do ovog pitanja bilo osobito stalo pokazuje, osim uea u prireivanju Pouke o lijepom i runom pona5anju (Risalei-ahlak), njegovo objavljivanje moralno-pounog spjeva

394

Jusuf-bega engia Abdija, najprije u Narodnom blagu, a zatim znatno dopunjena izdvojeno, u. pono.vlj.enim izdanjima.?> Briga o udoreu omladine zapravo je dio Ljubuakove posvemanje zainteresiranosti za izgraivanje linosti i njeno usklaivanje. prema raznolikim zah~evima koje ivot stavlja pred o.vjeka. Otuda njego" a rana i trajna sklonost za usmenoknjievnu vrstu koja je najsaetije. uobli.ila ivotnu mudrost, za poslovicu. Po tenjama da ostane na zasadama islamske civilizacije kada su u pitanju naela moralnog sustava, da se u praktinom ivotu ravna jo i poslovikim tekovinama gnomike narodne. mudrosti, a da se - kada je sticanje znanja u pitanju- kree dalje i zahvata i koristi se iskustvima iz drugog, kranskog civilizacijskog kruga, po .ovim tenjama Ljubuak predstavlja prosvjetitelja novog kova u svojoj. narodnosnoj. sredini. Ovu moralno-pouno prosvjetiteljsku liniju nosi u svojoj. ukupnosti takozvana alhamijado literatura, na ije se pjesnike Ljubuak poziva, donosei ujedno neke od nj enih znaajnijih tekstova po prvi put. U primjeru Mehmed-b.ega Kapetanovia Ljubuaka moe se ustanoviti skladan suodnos ivota i djela. Naelo islama po kojem nikakav cilj ne moe opravdati nevaljana sredstva koja se na putu njegova ostvarenja mogu koristiti, nalo je u Ljubuaku djelatna izvritelja. Kur'ansko naelo kojim se zabranjuje ugnjetavanje drugog, a nalae borba protiv ugnjetavanja, nailo je na odziv u Ljubuakovim politikim brourama, u njegovom viekratno ponovljenom zalaganju za ravnopravnost, o kojoj on pojednostavljeno kae da je "prva stvar" u Kur'anu. Zalaui se za ivot na zajednikom prostoru u slozi i sporazumijevanju, u skladu sa narodnom svetinjom komiluka: Ljubuak e se opet - kao i na brojnim drugim mjestima u svojim politikim brourama- pozvati na Kur'an. Veli Ljubuak: "Kae na itab: i na onom svijetu da emo za komiju pitani biti."8) Napadan od protivnika koji su osporavali tekovine civilizacijskog okrilja kojem je pripadao, Lju buak. je, razumljivo, odbijao taku po taku prigovora napadaa, ukazujui na korisnost islamskih naela za skladan ivot u viekonfesionalnoj sredjni, kakva je Bosna. Ali to je posebno vano, vlastitom ivotnom praksom Ljubuakje davao primjer jrine i tolerancije, o emu svjedoe brojne pojedinosti iz njegova ivota, zapamene u zapisin1a njegovih suvremenika. Upeatljivu predstavu o Mehmed-begovoj linosti daje glasovito Vrevievo pismo, koje je ujedno literarno veoma zgusnuto sjeanje na mladost.9)
7) Avdija. Pouna knjiica za Skolsk:u mlade od Jusuf-bega engia iz Foe. Poveao i izdao Beg Kapetanovi Ljubuak. Sarajevo. Tisak i naklada Spindlera i Uisclmera. 1894. Naklada knjiare B. Buchwalda i druga objavila je u Sarajevu Avdiju nakon LjubuSakove smrti, 1903. godine. 8) Mehmed-beg Kapetanovi LjubuSak, to. misie muhamedanci u Bosni, Sarajevo 1886. 9) V. orovi, nav. djelo, str. 8-9.

395

Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak ivio je punim, bogatim ivotom, bio je "itav ovjek" po svojoj tenji za obuhvatnou, koja je vidljiva i u zamisli na kojoj je utemeljeno njegovo djelo. Tenja ka skladnoj i obuhvatnoj cjelini vidljiva je ve u nazivima: narodno blago, istono blago, prirodno blago. Simbolino su tu ve sadrane konstante i karakteristike narodnosnog bia Muslimana, ijeg se konstitutivnog, istonog, elementa, koji je oplemenio narodnu osnovu, ne treba odricati, kao to ne treba svoje prirodno blago naputati i mijenjati za drugo, makar ono bilo i blisko, istono. (Sjetimo se Ljubuakova protivljenja pokretu iseljavanja Muslimana u Tursku i zalaganja za ostajanje na ognjitima predaka.) Naporedo sa pouno-prosvjetiteljskom , u oljiva je u Ljubuakovu djelu tenja za enciklopedijskom obuhvatnou , koju je nastojao postii u okvirima spomenutih cjelina. Najme, nita od onog to je bitno za knjievnost i narodni ivot bosanskih MusJjmana nije ostalo izvan Ljubuakova domaaja. Svjestan vanosti oblikovanja svijesti o sebi, o svom etnikom biu iznutra, od umnih i nezavisruh pojedinaca, koji nee ovisiti ni o kakvim monim utjecajima izvana, koji ele djelovati na tu svijest i oblikovati je po svojim eljama. Ljubuak je uspjelo zahvatio sve bitne iruoce ia i bia muslimanskog i jasno ukazao na put samosvojnosti kojim treba ii. Po toj poruci, koja je varirana na vie mjesta, Ljubuakovo je djelo danas posebno ivo i . . potlCaJnO.
THE ISLAMIC EDUCATIONAL-INSTRUCTIVE LINE OF THOUGHT IN THE WORK OF MEHMED-BEY KAPETANOVI LJUBUSAK
v

Mehmed-bey Kapetanovi (183 9- 1902), primarily known as the collector of works of oral tradition and translator of Orientalliterature, was also active in educating the young in the Islamic spirit. This is evident, first of all in the pamphlet Risalei ahlak and Avdija, the moral-instructive poem by Ju... suf-bey Cengi. Although trus work is not signed with his real name, it is rightly attributed to Ljubuak. The instruction of young people in the spirit of lslamjc upbringing whose goal was to show them the value of moral life, was indicated in proverbs which served to emphasize the author' s point. The later period of Ljubuak' s work is characterized with trus striving in the moral-instructive influence on young people. That is, for example, evident in the work... on the supplements and in the printing of the poem Avdija by Jusuf-bey Cengi. All this even more supports the conviction that Ljubuak is the author of Risalei ahlak. Finally, the Islamic educational-instructive line of thought is evident in the whole opus of Ljubuak- in collections Folk

396

Treasure and Eastern Treasure (l and ll) and in the pamphlets What Do M.ohammedans in Bosnia Think (1886) and Future. or. Progress of Mohammedans in Bosnia and Herzegovina (1893).

397

Uzeir Bavi
v

DETERMINANTE ETNICKE POSEBNOSTI BOSANSKIH MUSLIMANA U ESEJIMA AHMEDA MURADBEGOVIA

Knjievni opus Ahmeda Muradbegovia znatnim dijelom stoji u tijesnoj vezi sa njegovim esejima drutvenog, kulturnog i politikog karaktera. Uvidom u ovaj vid stvaralatva razotkriva se emocionalno-duhovna i estetska koherentnost Muradbegovieva djela i svijet njegove umjetnosti, preteno zaokupljen izraavanjem muslimanske stvarnosti u dramatskom suprotstavljanju izazovima zapadnjake civilizacije. Ovaj oblik stvarnosti u Muradbegovievu djelu, neprekidno u doticaju sa njenim transcendentnim izvoritima, historij ski lociranoj, u konkretnom sluaju, kao stvarnost jugoslavenskih, odnosno Bosanskih Muslimana, iskazuje se kao univerzalni model u raslojavanju, prinuen na uzmicanje pred ekspanzijom zapadnjakog modernizma, na samopotiranje vlastitog egzistiranja u formi zajednice vjernika koja povijest poima kao ispunjenje Boije promisli. Otuda u ovom djelu, kad je god u pitanju muslimanski svijet, i u poeziji, i u prozi i u drami dominira dramsko sueljavanje svjetovnog i religijskog, svjetovnog -kao izvanjskog, stranog, i religijskog - kao samosvojnog, koje je, za razliku od hrianstva, odreeno njihovim jedinstvom, i koje se, i kao takvo, u izmijenjenim drutveno-povijesnim okolnostima, prema Muradbegovievu miljenju, uzaludno i nepotrebno suprotstavlja procesu modernizacije. Posebno su, u tom smislu, indikativni Muradbegovievi eseji posveeni razmatranju muslimanskog pitanja, kao na primjer: Problem jugoslavenske muslimanske izolacije, l ) Karakter i ivot jugoslavenskih Muslimana, 2> Izolacija naih Muslimana,3) O karakteru i psihi naih Muslimana 4> Etape

l) Ahmed Muradbegovi: Problem jugoslavenske muslimanske izolacije, Nova Evropa, lll/1921, 4, 107-116. 2) Ahmed Muradbegovi: Karakter i i ivot j ugoslavenskih Muslimana, Mluda Jugoslavija, T/1922, 2, 39-41. 3) Ahmed Muradbegovi: Izolacija naih Muslimana, Slobodna tribina, ll/1922, 122, 2. 4) Ahmed Muradbegovi: O karakteru i psihi naih Muslimana, Gajret, X/1926, 6, 81-85:7,97-99: 8, 113-115; 10, 148-150; ll, 169-170; 12, 177-179.

399

razvoja naih Muslimana 5), Jugoslavenstvo i nai Muslimani 6) i O jugoslavenskoj muslimanskoj eni.7)
Njihov je karakter, u odnosu prema cjelokupnom djelu, najpotpunije obrazloen u autorovoj izjavi da su u njegovim djelima s tematikom iz muslimanskog ivota izraene suprotnosti - smjetene unutar ovog specifinog muslimanskog svijeta - rezultat potiskivanja vjerskih razlika i uvjerenja da ,)aljievnost pripada narodu bez ograda", jer su "sloboda, pravda, ljubav i dobrota zajedniki ideal naega kao i svih drugih naroda". 8) Osvrui se na drutvenu svrhu svojih djela s ovom tematikom, Muradbegovi je posebno opravdavao vlastito gledite o potrebi muslimanskog ukljuivanja u tokove savremenog drutvenog razvoja, i po cijenu odricanja od vlastitih civilizacijskih tekovina~ vjerujui da modernizacija, graena na zapadnjakim principima razvoja. nee dovesti u pitanje njihov identitet. odnos prema problemu nacionalne identifikacije Bosanskih Muslimana naj obuhvatnije je izraen u eseju Problem jugoslavenske muslimanske izolacije (1921). U jugoslavenskoj muslimanskoj "izolaciji" on je sagledavao inioce bosanskomuslimanskog individualiteta, koji se ispoljava kao "corpus separatum" ne samo prema naim narodima, ,,nego i prema samoj Turskoj Carevini", historij ski utemeljen bogumilskim naslijeem i vlastitom bosanskom dravnou , s posebnim ustrojstvom politike vlasti_9) U ovakvoj izolaciji, kojoj su pripisivane separatistike tendencije, Muradbegovi je uoavao glavnu smetnju nacionalnoj unifikaciji u procesu prinudno g stvaranja ,jugoslavenske nacije". Osnovni su uzronici jugoslavenske muslimanske izolacije (pod kojom je podrazumijevao nacionalnu posebnost Bosanskih Muslimana), prema njegovu opaanju, sadrani u s lijedeim iniocima: historiji, parodinom i socijalnom ivotu , te vjeri i kulturi u irem smislu. Nastanak ovako shvaene izolacije, Muradbegovi je opravdavao potrebom nune odbrane njihova rasnog i nacionalnog bia. Usprkos ovakvom poimanju nacionalne identifikacije Bosanskih Muslimana, tvrdio je da je njena daljnja egzistencija "i suvina i pogrena" i, pri tom, sumnjao u mogunost muslimanske izdvojenosti u novim drutveno-politikim i kulturnim uvjetima. Znaajno je istai da je i u ovim nepovoljnim uvjetima Bosanske Muslimane nazivao Bonjacima i ire se zadrao na ispitivanju vjerMuradbegoviev

5) Ahmed Mu.radbegovi: Etape razvoja naih Muslimana, ruje, 26/1930, 3, 2-6. 6) Ahmed Mu.radbegovi: Jugoslavenstvo i nai Muslimani, ruje, X.XV/1929, 38,7-8.- Novo doba, 1111929,95,1. 7) Ahmed Muradbegovi: O jugoslavenskoj muslimnnskoj eni, Vijenac, ll/1924, Ill, 9, 286-288. 8) Ivan Bokovi: Izmedu pozornice i zaviaja. Razgovor s dubrovakim knjievnikom Ahmedom Muradbe8oviem povodom JO-godinjice ivota, Slobodna Dalmacija, X.XVJJ1968, 7408, 7 (25. Xli) 9J Vidi biljeku 4, br. lO. str. 149.

400

skog i rasnog. faktora u njihovoj nacionalnoj identifikaciji. I pored naglaenog isticanja rasne uloge u ,,nacionaliziranju" islama, Muradbegovi je, ovom prilikom, svoj. sud o udjelu islamskog faktora sveo na ocjenu u kojoj je istakao da se "muslimanski dio naega naroda" u doba Osmanskog imperija u islamskoj vjeri "potpuno snaao" i u njoj ,Jzgradio samostalno i svojevoljno.", jer j.e ona "produkt njegova duha i slika nj.egova karaktera", "djelo njegove izolacije, usud njegova mentaliteta, kalup njegova bia i sadraj njegova ivota; tvrava za kojom stoji njegov individualitet, snaga njegove otpornosti, garancija njegove egzistencije", ,,nj.egova djedovina, i njegova dj.etetovina"., "tvorac. njegove. kulture., njegove pjesme i njegove umjetnosti", "njegova nacija i njegova otadbina", jedina kadra "probuditi njegovu veliinu, stvoriti njegovu slavu" i "sruiti i proiriti granice njegove izolacije".10) U es.eju Etape razvoja naih Muslimana (1930) Muradbegovi se bavio pitanjem nacionalnog razvoja Bosanskih Muslimana u razdoblju koje obuhvata vrijeme austrougarske okupacije i prvu deceniju junoslavenske dravne zajednice, nakon ujedinjenja 1918. godine. Postosmansko razdoblje njihova narodnog i nacionalnog razvoja Muradbegovi je podijelio u tri osnovne periode: izaokupacionu vjersku periodu, periodu regionalnog hrvatskog i srpskog nacionalizma i periodu jugoslavenskog nacionalizma. Cijelo ovo razdoblje oznaio je kao "zaokretanje od Istoka prema Zapadu, od stare orijentalne civilizacije i kulture prema novoj aktivnoj i stvaralakoj kulturi Zapada" .ll) U odsustvu jasnijeg i dubljeg uvida u stanje islamske dekadans.e, koja je uzrokovana potiskivanjem drutvene dimenzije islama, preporuivao je potpunu asimilaciju muslimanskog svijeta sa zapadnom civilizacijom i kulturom. Rukovoen takvim shvatanjem, u klimi dezorijentiranosti muslimanskih naroda, pristupio je razmatranju prve periode, kao faze, koju, prema njegovu opaanju, karakterizira odbijanje zapadnjake civilizacije i kulture, snaan emocionalno-psiholoki otpor procesu evropeizacije bosanskomuslimanskog drutva, s posebnim naglaskom na status muslimanske ene u novim drutvenim uvjetima, proces muslimanskog izoliranja i odbrambeno zatvaranje u okvire bonjakog nacionalizma, koji se suprotstavljao srpskim i hrvatskim tendencijama u nacionalnom razvoju Bosanskili Muslimana. Drugu periodu, koja je prethodila "epohi jugoslavenskog nacionalizma", prema Muradbegovievoj ocjeni, odlikuje vei stupanj umjetnike aktivnosti nego u prvoj, iako su njeni glavni nosioci (S. Baagi, O. ilci, Karabegovii , E. Mulabdi, O. N. Hadi i H. Kreevljakovi.) svoje stvaranje zasnivali na duhovnoj osnovi vjerske izaokupacione. periode. 12 ) Treu periodu jugoslaven10) Vidi bilje~ku l, Sir. 112. ll) Vidi biljeku 5, br~ 3, sir. 2. 12) lbidem, 5.

401

skog nacionalizma oznaio je kao najznaajniju za njihov kulturni i socijalni rnzvoj.linijom ondanjeg ideolokog opredjeljivanja, koje je bilo u funkciji odnaroivanja i asimilacije Bosanskih Muslimana. U ovoj periodi izdvojio je samo imena H. Huma, knjievnika, i O. Mujadia, slikara. 13) U eseju Karakter i ivot jugoslavenskih muslimana (1922) MuradbegoYi e. usprkos svom zauzimanju za integralno jugoslavenstvo meu muslimanskom inteligencijom, ipak konstatirati da su Bosanski Muslimani !,nacionalnom fizionomijom najizrazitiji tip naega naroda'\ koji je "u svojoj zaahurenoj konzervativnosti sauvao najie narodne tradicije, obiaje i karalier".1 4) I u svom osvrtu na lanak H. Ajanovia Izolacija naih Muslirnana (1922). objavljen u Pravdi 1922, Muradbegovi e tvrditi daje muslimanska izolacija. u svom negativnom odreenju, za razliku od izolacije ostalih naroda, obuhvatnija, jer se svojim socijalnim , kulturnim, vjerskim i politikim karal.'"terom suprotstavlja stvaranju ,Jugoslavenske nacije". 15) Na putu ostYa..riYanja jedne ovakve unitaristike koncepcije nacionalnog asimiliranja Bosanskih Muslimana i njihova prinudnog integriranja u krug zapadnjake civilizacije, Muradbegovi je u prvi plan isticao muslimansko ensko pitanje. 16)

Za razliku od navoenih eseja, pisanih u ovom smislu, kao i u nekim kasnijim (O eni i muslimanskom drutvu (1926) 17) i Problem akcije i reakcije u sarremenom muslimanskom drutvu (1930) 18) u kojima je islamska dimenzija bosanskomuslimanske zasebnosti stavljaiia u negativan kontekst, u literarno nadahnutijim esejima (O karak1eru i ps ih i naih Muslimana i O jugoslarenskoj muslimanskoj eni) priznavao je da "emancipacija ili jo bolje abdikacija od sviju starih vrijednosti nije ni potrebna ni korisna". 19) Pri tom je posebno isticao bogumilsko-isla.msku prirodu njihova karaktera, "prejaki osjeaj ponosa i osjeaj gospodstva, to u njihovoj tunoj sadanjici zvue kao ironija"~ .,prejaki individualizam, koji je zapravo koncentracija sviju njihovih nacionalnih~ socijaJnih i religioznih osobina i svojstava". 20)
Ovakvim pristupom nacionalnom razvoju Bosanskih Muslimana Muradbego\'i nije mogao dublje rasvijetliti povijesni karakter njihova nacionalnog bia. Izvan evropskog Zapada i njegova oponaanja, kojem j e suprot13Jlbidem. 14J Vidi biljesku 2, br. 2, str.40.
i 5J Vidi bilje6ku 3, br. 122, str. 2.

16) Ahmed Muradbegovi: Problem jugoslovenske muslimanske ene, Nova Evropa, IV /1922, l , 3-9. 17) Ahmed Muradbegovi: O eni i muslimanskom drustvu, Gajret, X/1926, l, 1-3. l 8J Ahmed Muradbegovi : Problem akcije i reakcije u savremenom muslimanskom drustvu, Gajrel,
YJ193(J, 2, 18-20; 3, 36-37; 4, 50-52. i~ J Vi.di biljc:Sku 4. br. 12, str. 178. 2JJ) Joidem. ll) 169.

402

stavljao imitiranje islamske prolosti, nije nazirao nikakve mogunosti prevladavanja dekadanse islamskog svijeta, izloena represiji materijalne i kulturne kolonizacije od strane zapadnih zemalja, krajem XIX i poetkom XX stoljea. Otuda i u ovoj. grupi eseja dominira analitiki pristup problemu dekadanse Bosanskih Muslimana.. Bez ulaenja u njene dublje uzroke, Muradbegovi se,. prije. svega, oslanjao na opisivanje njihove ,,izolacije" i "zatvaranja". On je ovu zatvorenost razotkrivao u parodinom krugu, u zasebnim sferama tzv. muke i enske kulture, u prirodnim razlikama izmeu mukarca i ene, koje potjeu iz potrebe za komplementarnou, u specifinim odlikama slavenske muslimanske ene i autohtonom karakteru ovog naroda J az izmeu Istoka i Zapada objanjavao je na primjeru razlikovanja zapadne i muslimanske ene slavenskog porijekla:.
"Ipak me.u ovim dvjema enama postoji u mnogo emu i vanjska i unutarnja razlika. Vanjska razlika je u tome, to je slavenska Muslimanka isto kao i Orijentalka iskljuena iz ljudskog drutva, dok zapadna ena to nije. Unutarnja razlika je u tome, to se pod ovakvim razliitim okolnostima u slavenskoj Muslimanki razvio jedan isto oprean mentalitet. jedna introspektivna natura, dok je zapadna ena i svojim unutarnjim ivotom orijentisana prema vani, prema drutvu i openito prema cijelom socijalnom i kulturnom ivotu."2l)

usporedbama izmeu muslimanske i zapadne ene Muradbegovi izdvaja kod slavenske muslimanke vrline enstva, materinstva i psihe "kojoj je, kao eni, priroena ednost, senzibilitet i ljubav" .22) ,,I ona je - istie Muradbegovi - svu svoju duevnu snagu troila samo u tu svrhu , jer joj je svaki drugi cilj bio nepristupaan i nemogu. l u tome krugu je ona sebe izgradila do takvoga savrenstva, koje joj daje apsolutnu premo nad zapadnom enom. Njezino enstvo je toliko opjevana i jo nikad neizreena pjesma sevdaha, ljubavnoga zanosa i bola, koga za sobom nose svi veliki i istinski zanosi. l ja mislim , da u nijednoga naroda nema tako jakog, velikog i portvovanog ljubavnog zanosa, kao u nae slavenske muslimanke. Treba poznavati tu enu u asu, kad istinski ljubi, pa da se ovjek uvjeri, kako je neobina i snana i kako je velika ta ena, koja je inae toliko edna, srameljiva i tiha da se sama svoga glasa i svoga hoda plai. Nema zapreke na svijetu, koja bi je smela u njezinim osjeanjima, pa ak ni sama smrt. Tu razum prestaje i javlj a se ono praiskonsko boansko u ovjeku, to ga je i uzdiglo do savremene veliine zemaljskoga ara, javlja se ist, kristalizovani osjeaj. "23) Na drugoj strani, kod otuene zapadne ene zapaao je rafiniranu. proraunatu njenost i ljubav, izvodnjenu, zbog nesmetanog voenja, nasU briljivo

graenim

21) Ibidem, 6. 84. 22) Ibidem. 23) Ibidem, 84-85.

403

pm m ajkovanju koje je kod Muslimanki "isti ekstrakt ovih osjeaja i njihove 1jubavi".24) U eseju O karakteru i psihi naih Muslimana (1926) Muradbegovi je zastupao tezu o dvoslonosti bosanskomuslimanske narodne kulture, u .Jntemom" i ."ekstemom" smislu, i naglasio znaaj njihova slavenskog duha, prenaglaen individualizam i zasebnost rasne i nacionalne kulture, koja se ispo ljila u specifinom karakteru bogumilske crkve. Odlike bogumilskaislamskog proimanja, bitno su doprinijele~ prema njegovu shvatanju, produbljivanju razlika izmeu bosanskomuslimanske i zapadnjake kranske ene. I u esej u O j ugoslavenskoj muslimanskoj eni (1924) ponovo je isticao zasebnost Bosanskih Muslimana u kulturnom, politikom i socijalnom smislu. ostYarenu u toku sedmostoljetne izolacije. Njihovo duhovno orijentiranje prema Istok. l l i ..islamsko-arapsko-turskoj kulturi", nakon islamizacije, usporeivao je sa hrvatskom i srpskom orij entacijom prema "latinskogermanskoj" i ,,rusko-bizantijskoj kulturi". Ovim je povodom, u izlaganju sa egzotinim, neprimjerenim poimanjem harema, opravdavao vidove njihova porodinog, socijalnog i kulturnog ivota:
.Jugoslavenski su muslimani uinili jezgrom svoj e vjere ono, to je najvie pogodovalo njihovoj slaventini. ovjenosti i ovjekoljubivosti. Oni s u. istina, zatvorili svoje ene, SYOje sestre i ke ri u harem, obukli su im nonju, koja e im i vani u ivotu sa uvati tu haremsku formu. ali oni to nisu uinili iz sebinosti, kao to to ni sam islamski obiaj nije htio da ini nego zato. da uzdignu kult familij arnog ivota do najvie etike i moralne take i da u jednom barbarskom vTemenu, koje je na Balkanu vladalo sve do nedavnih dana, zatite svoj ideal od S\iju nepodoptina, koje sa sobom nose turbulenl!Ie prilike i ratnike najezde sa svij u
strana.'.!.:) )

.,-

Dalje je tvrdio da je slavenska muslimanka "uivala potpunu zatitu sa strane mukarca", da se iznad svega uzdizala njezina ast i da se u slavenskom muslimanskom haremu nikad nije mogla razviti poligamija, zanemarujui. pri tom~ inj enicu da je islam uistinu nije ni uveo i da je u posebnim historijskim uvjetima efikasno ograniio njeno djelovanje, na nain koji je ini teko odrivom. Vjerovao je da rjeavanje enskog aspekta muslimanskog pitanja ne smije biti u opreci sa odbranom enina dostojanstva od regresivnih procesa koji su je ve tada svodili na predmet najbezobzimijeg manipuliraoja lako se zauzimao za promjenu enina poloaja u savremenom drutvu, nije prihvatao izjednaavanje mukarca i ene u smislu kojim se potiru prirodne psiho-fizike razlike meu njima. Borio se za ouvanje prava na razliku. Polazei od stanovita da razliite funkcije mukarca i ene ne treba prihvatiti kao antagoniste, protivno volji Boijoj, ve kao komplementarnosti,
24)

Ibidem. 85. 25) Vidi biljeSku 7, str. 286.

404

Muradbegovi

je na ovom islamskom principu zastupao tezu da je muslimanska porodica,, zahvaljujui eninoj.ulozi u p.orodinom ivotu i formiranju "ope. narodne kulture.", osnovni konstitutivni elemenat jugoslavenske muslimanske.zajednice.. dijela prethodnih eseja, u prikazu studije edomira Mitrinovia Nai Muslimani (1926)26) i eseju Prabie Bosne .(1943),27 ) Muradbegovi naglaenije istie udio bogumilske komponente u proc.e su .etnikog formiranja Bosanskih Muslimana. U eseju Prabie Bosne Bosanske Muslimane je nazivao. Bonjacima i pri tome opirno razlagao nji. Islamsku dimenziju b.o.njatva sveo je u nacionalni okvir, hovo bonjatv.oA vjerujui da narodnosni princip njihove. identifikacije nije u suprotnosti sa islamskom pripadnou, jer je u bonjakom prabiu ovog naroda, s dimenzijom "osmanlijsko-islamskog. identifikovanja vjere i nacije", nazirao inioce njihova razaznavanja u odnosu na druge narode u viekonfesionalnoj Bosni. Aktualiziranje muslimanskog pitanja u meuratnom periodu potjecalo je, uglavnom, iz novonastalih drutveno-politikih promjena unutar Kraljevine Jugoslavije. Zanemarivanjem konkretnih drutveno-idejnih i politikih mijena u savremenim jugoslavenskim drutveno-ekonomskim okolnostima i isticanjem evropskog kulturnog konteksta kao kljunog i gotovo jedinog inioca koji ima presudnu ulogu u rjeavanju ovog pitanja,. Muradbegovi se i svjesno udaljavao od mogunosti iznoenja vlastitog stava prema politikoj, drutvenoj i ekonomskoj praksi jugoslavenske stvarnosti. U sloenim meunacionalnim odnosima i zaotrenim drutveno-ekonomskim protivurjenostima nije zapaao znaaj muslimanske opozicione djelatnosti u vidu kulturno-politi kog objedinjavanja socijalno heterogenih slojeva muslimanskog drutva, kao to je to inila Jugoslavenska muslimanska organizacija, niti s.e u bilo kom vidu politiki i knjievno deklarirao na liniji Kikieva Putokaza krajem tridesetih godina. Za razliku od
veeg

opaanja o Bosanskim Muslimanima, izraena rje nikom kulturne publicistike, i zasnovana u velikoj mjeri na nedoumicama meuratne drutveno- politike stvarnosti, promatrane u evropskim kulturnim i civilizacijskim okvirima i globalnom kontekstu islamske kulture, ulazila su bitno i u njegovo ukupno knjievno stvaranje, progovarajui u njemu jezikom umjetnike istine saobrazne doivljaju samog bia ovog naroda.

Muradbegovieva

26) Ahmed Muradbegovi: C. Mitrinovi: Nai Muslimani, Vijenac, N 11926, VI, 1-2, 44-46. 27) Ahmed Muradbegovi: Prabie Bosne, Hrvatska mlsao,1/1943, l-2, 4-7.

405

DETERMITNANTSOFTHESPECWICET~C

CHARACTERISTICS OF BOSNIAN MUSLIMS IN THE

,

ESSAYS OF AHMED MURADBEGOVIC

Beside his work in poetry, fiction and drama, the essays of Ahmed Muradbegovi, discussing the social and cultural developoment of Bosnian Muslims in the contemporary social circumstances dorninated by the Westem civilization, are especially significant within his journalistic and critical works. He pointed out the necessity of the participation of Muslims in the contemporary social trends, believing that the modernization on Western basis does not question their identity. In the Yugoslav ,j.solation" in the period between the two wars, he percieved the factors of the individuality of Bosnian Muslims, which according to Muradbegovi, is manifested as "corpus separatum". He studied in detail the religious and racial factors of the national identification of Bosnian Muslims. The factor of belonging to Islam in the non-Western sense, Muradbegovi defined as one of the components of the national being, believing at the same time, that this factor does not dispute the national identity of the people and the multi-confessional character of Bosnia. The essays that discuss the female aspect of the Muslim qquestion are "the most convincing" part of Muradbegovi' s work. Among all his essays, these are in the closest connection with his poetic, fictional and dramatic opus ~ and in them the emotional, spiritual and aesthetic coherence of his work is most evident.

406

SADR,AJ
UVODNA N APOMENA ........ ............ . .. ....... ... ................ ...... .................. ........ .. Omer Nakievi Hafiz Sejjid Zenunovi i njegov. prijevod. Kur.' ana - Hafiz Sejjid Zenu.novi and his. translation of the Qur' an ........................ u.......................... HasanDilo Rukopis Ibn Sinaova komentara .113. sur.e. Kur.' ana u Gazi Husrevbegovoj biblioteci- Manuscript on Ibn Sina' s commentary of tre 113th sura of the Qur' an froiJ?. Gazi Husrev-bey' s library ................................. Muharem Omerdi Ahmed Bejazi i njegovo djelo "'IaraJ al-Maram min 'ibarat al-imam" -Ahmed B.ejazi and his work "'Iarat al-Maram min 'ibarat al-imam".. Reid Hatizovi Mustafa Ejubovi - ejh Jujo i njegova summa theologica - Mustafa Ejubovi - ejh Jujo and his summa theologica .......................................... Adnan Silajdi Bitna znakovitost drugog Isaovog dolaska u rukopisu Mehmed ef. Handia - Important characteristics of the second Isa' s coming to earth in the manuscript of Mehmed ef. Handi ...............................................

31

41

51

75

Ibrahim Dananovi Osvrt na traktat Hasana Duvnjaka - Review of the treatise by Hasan Duvnjak ...........................,...... ...................................... ............. .....................
JasnaSami
v

83

Qu 'est ce que "Notre Heritage" plus particulierement sur un manuscrit conserve au siege de la communaute juive ("Jevrejska optina") de Sarajevo--ta j e naa batina posebno o jednom rukopisu koji se uva u Sk OJ ops ~u ru .u saraJ evu. .................................................................... . 91 JevreJ Muhamed Mrahorovi Mustafa Ejubovi -. ejh Jujo Risala fi adab al-baht- Mustafa Ejubovi - ej h Jujo ,,Risala fi adab al-baht." .......................................................... . 97 Salih Trako Pendnama - Knjiga savjeta Ibrahima Zikrije Uianina - Pend.nama book of advice by Ibrahim Zikrija Uianin. . . . . .. ..... .. . . . . ..... .. .... .. . .... ... .. . . . 107 Husejin Smaji Rasprava o. Muaviji i bn Ebi Sufjanu - Treatice on Mnavija ibn Ebi Suf.an.................................. ............................................................... 113 J
t ._ t . t . t

Enes Pelidija Prilog kulturnoj istoriji Pljevaljskog kraja lo naunoj, kulturnoj i prepsivakoj djelatnosti Pljevljaka na orijentalnim jezicima u vrijeme Osmanske uprave- On scientific, cultural and transcribal activities of the Pijevljaks in oriental languages in the times of the Ottoman Illl~.............................................~ ~:3:3
MuhamedHukovi

Napori za uvoenje narodnog jezika u poetne vjerske kole Muslimana -Efforts to introduce the vem acular into muslim elementary religious

schools....................................................................................................... 241
Fehim Nametak

Institucija nekibu-1-erafa u Bosru i Hercegovini -The Institution of nekibu-1-eraf in Bosnia and Herzegovina................................................... 253
Lamija Hadiosmanovi

Biblioteka i ulema - The library and the ulema......................................... 259

~1inkaMernija

Pojam mudrosti i slika mudraca u alhamijado knjievnosti - Ulema in the alharn.ijado literature............................................................................ 267
Darko Tanaskovi

Projekat biografskog leksikona uleme "perifernog islama" - Project du dictionnaire biograpltique des "ulema" du monde musliman peripherique du milieu du XIX eme siecle a nos jours.......................................... 273
hfz Mahmud Tralji

Vaz! vazovi i vaizi u Bosni i Hercegovini- Sermons (vaz) and preachers (vaiz) in Bosnia and Hercegovina............................................................. 28 1 BekirSadak
[!

!4- u

of A~- Ali Fehmi Dabi ............................. ......................... 289

Muhamed Hadijamakovi

Porodica Hadijamakovia- The Hadijamakovi family ......... ..... ......... 295

hfz Halil Mehti

Porodica Serdarevi sa posebnim osvrtom na Muhameda Seida i Abdulaha Serdarevia - The Serdarevi family and the work of Muhamed Seid and Abdulah Serdarevi........ . ... .. . .. . . .......................... . ... ... ... .. 303 Hifzija Hasan dedi Karabezi - The "Kal"abegs .......................................................................... 313

OsmanLavi

Iseljavanje Bonjaka muslimana iz Bosne i Hercegovine za vrijeme Austro-Ugarske vladavine i risala Mehmeda Tevfika Azapagia- The emigration of Bosnian muslims from Bosnia and Herzegovina during the rule of Austro-Hungary and the Risala of Mehmed Tevfik Azapagi
eeee e eeeffff f ff f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f f ffA ff f f f f f f e f e f f f e f f f f f f f f f t f e f f f f f fff f f f f f f f e f t f f f f f f f e e e e e e e e f t f f f f f f f f f f

123

Mehmedalija Hadi

Rukopisi enciklopedija u Gazi Husrev-begovoj biblioteci- Encyclopedia manuscripts in the Gazi Husrev-bey's library..................................... 131
Mustafa J abi

Rukopis Mehmeda Handia Magma ~ al-bihir fi tirT}J. al- 'ulilm wa alasfiir- Manuscript of Mehmed Handi Magma ~ al-bihar fi tiirfb al'uliim wa al-asfiir ....................................................................................

147

FetiMehdiu

Nekoliko arapskih rukopisa bosanskog porekla sauvanih u Pritini Several Arabic manuscripts of Bosnian origin preserved in Pritina ....... 163
Adem Handi

Rukopisne zbirke i biblioteke na podruju Gradaca - Collection of manuscripts and the libraries in the area of Gradaac.......... .. .. ...... . ......... . 169
Enes Kujuni

na "Istono blago" Mehmedin "Eastern treasure" of Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak................................................................ 179

Boris Nil evi

Znaenje "lluma" s posebnim osvrtom bega Kapetanovia Ljubuaka - ,,Ilum"

O uticaju islamske umjetnosti na pravoslavnu u Bosni i Hercegovini On the influence of islamic art on the ortodox church in Bosnia and
Herzegovina ................ ....... ... ...... .... .......... ..................... ......... ... ...... ... ..... . 187

Nijaz Sukri

kriterij za izbor i zvanje vjersko-prosvjetne uleme u Bosni i Hercegovini - The general criteria for the appointment of the Bosnian and 195 Herzegovovinian ulema for religious and educational positions .......... ..

Opi

Ismet Kasumovi

Mulazemet defteri kao izvor za prouavanje nae uleme - Mulazemet 211 defters as the source for studying the ulema........................................... ..
Fikret Kari

Odnos bosanske uleme prema reformama u Osmanskoj carevini u XIX vijeku - The Attitude of the Bosnian ulema towards the reforms in the 221 Ottoman empire in the XIX.th century ..................................................... .

Azra Kasumovi Hafiz Abdullah Ajni ef. Buatli- Hafiz Abdullah Ajni ef. Buatli ....... 323

Ferhat Seta Hadi Mujaga Merherni - Zivot i djelo - On the life and work of hadi Mujaga Merhemi .................................................................................... 335 Mirsad Mah mutovi
v

Zivotni put Osman ef. Redovia- In the memory of Osman-efendija Re.dovi.................................................................................................... 347
Alija A. Sadikovi

Hadi-Bade Kadun medresa u Tuzli- Hadi Bade Kadun medresa in Tuzla ..... ...... .......... .. ........ ........... ....... ........ .. ...... ......... ... . .... ..... .... ............ .. 357 Ahmed Mai Hadim Ali-Paina medresa u Kladnju - Hadim Ali-Pasha' s medresa in Kl.ad.an.j ..................................................................................................... 369
BeirDaka

Interes za sufijsk:u poeziju kod bosanske uleme - The interest of Bosnian ul_ema in sufi literature ...................................... _ . ................................... 373 Muhsin Rizvi ehaji eva studij a o Baagievoj disertaciji - ehaj i' s essay on ~ . ,, d. . 385 asa g-Ic s 1 s se rta tJ. on ............................. B Munib Maglajli Islamska pouno-prosvjetitelj ska linija u djelu Meluned-bega Kapetanovia Ljubuaka - The islamic educational-instructive line of thought in the work of Mehmed-bey Kapetanovi Ljubuak. .................................... 389
t t t

t t

Uzeir Bavi Determinante etnike posebnosti Bosanskih muslimana u esejima Ahmeda Muradbegovia - Determinants of the specific ethnic characteristics of Bosnian muslims in the essays of Ahmed Muradbegovi.......... .. .. 399