ALIJA IZETBEGOVI ISLAM IZME U ISTOKA I ZAPADA ALIJA IZETBEGOVI 1984

IZDAVAZ`I:

SVJETLOST SARAJEVO - IZVRNI IZDAVA RUASET ISLAMSKE ZAJEDNICE U R BiH

IZDAVA KA DJELATNOST

EL-KALEM
ZA IZDAVA E: EFIK ZUB EVI SELIM JARKO UREDNIK: SEAD TRHULJ RECENZENTI: dr. PREDRAG MATVEJEVI dr. MUHAMED FILIPOVI

ALIJA IZETBEGOVI

medv TC:1)1CA I

SVJETLOST - EL KALEM

ISLAM IZME U ISTOKA I ZAPADA

Though it is out the East that the sun rises showing izself bold and bright, without a veil, only then it burns and blazes with inward fire when it escapes from the shackles of East and West; drunk with splendour it spring up out of its East that it may subject all horizons to its mastery; its nature is innocent of both East and West, though relationship-wise, true, it is an Easterner. Mohammed Iqbal, Javid-nama

Mada se sunce na istoku raa, pokazuju i se smiono u sjaju, bez vela, ono gori i plamti unutranjim arom samo onda kada umakne okovima Istoka i Zapada; pijano od sjaja ono izranja na svom Istoku da bi svojoj vlasti podredilo sve horizonte; njegovo bi e ne pripada ni Istoku ni Zapadu mada je porijeklom Isto njak. Muhammed Iqbal, David-nama

KNJIGA O SLOBODI
Kao pred svakim originalnim misaonim svijetom ili originalnim stilom umjetni kog djela, pred knjigom Alije Izetbegovi a Islam izmedu Istoka i Zapada dugo stojimo za udeni, nemo ni da o njoj govorimo, da je definiramo ili uspore ujemo. Ona je neobi na knjiga-zdanje sazdana na smionim temeljima jedne gotovo geometrijski jasno postavljene vizije, vodena i dovrena rukom islamskog arhitekte. Ponekad u knjievnom umjetni kom djelu zna da pjeva znanje; u ovoj knjizi pjevaju misli, koje se veu jedna za drugu, nadopunjuju se, izviru jedna iz druge - poput vitica iroko kompenirane arabeske; i ako bismo iz ovog zdanja izuzeli jednu misao, jedan elemenat, ini nam se da bi se sruilo to zdanje, a ako bismo neto dodali, to bi se osje alo kao strano tijelo" i suvini elemenat gradevine. Ni teoloka ni strogo znanstvena, knjiga Islam izme u Istoka i Zapada je svjedo enje jednog misaonog muslimana o vlastitom vremenu i prostoru - u punom smislu ovih rije i. Taj musliman ponikao je u Bosni i Hercegovini, na vjetrovitom i gromovitom prostoru Balkana, i on je iznutra i s vana sagledao vjerske i ideoloko-politi ke pravce i sisteme koji su se ovdje sudbinski susreli. Ovdje u skladu ive ili krvavo ratuju katoli anstvo, pravoslavlje, islam, jevrejstvo, komunizam-socijalizam, kapitalizam, ateizam, agnosticizam...; ovuda su za Izetbegovi eva ivota (ro en 1925.g. u Bosanskom amcu, malom gradu na sjeveru Bosne, a odrastao u Sarajevu, bosanskoj prijestolnici) protutnjali jugoslavenski federalisti, velikosrpski kolja i, velikohrvatski inkvizitori, partizanski antifaisti ki pokret Josipa Broza Tita, antifaisti ki antikomunisti ki pokret Mladih Muslimana" (Izetbegovi je od rane mladosti lan ove organizacije koja se ilegalno borila za islam i Muslimane ravno pedeset godina!), boljevi ki komunisti ki fanatici, studentski pokret zvani ezdesetosmai", jedna pobuna koja je ruila birokratske forme i konformizam drutvenih struktura, ali, liena elja", nije znala ta ho e, zatim zagovornici socijalizma s ljudskim likom, liberali, klerika1ci, sekularisti, nacionalisti, vjerski fanatici... Upravo u Jugoslaviji, federalnoj dravnoj tvorevini u kojoj je Izetbegovi proivio svojih 50-60 godina, dva velika globalna drutvenopoliti ka sistema, socijalizam i kapitalizam, ukrtali su svoje interese. Titova Jugoslavija zvani no je bila socijalisti ka drava, ali njezin osniva ni po koju cijenu nije dozvoljavao da ju se svrstava u isto ni lager" socijalisti kih zemalja. Prema kriti arima njegova reima, u

lSLAM 1 ZMED U lSTORA ! 7APADA

koje spada i Izetbegovi , Titova komunisti ka vlast je, bore i se protiv staljinizma i sovjetske dominacije, i sama primjenjivala staljinisti ke metode. Na drugoj strani, utjecaj kapitalizma na gradane ove nesretne tvorevine zbog otvorenosti njezinih granica i polovi ne smjetenosti na zapadnoj strani iza eljezne zavjese" koja je dijelila socijalisti ki od kapitalisti kog hladnoratovskog bloka - nemogu e je bilo sprije iti. Iza socijalizma i kapitalizma, u njihovim temeljima, stajala su dva globalna pogleda na svijet: materijalisti ki, dosljedno ateisti ki, vezan primamo za kolektiv, drutvo", civilizaciju", vanjski progres" (Izetbegovi evi termini), i taj svjetonazor fundirao je socijalizam, i kr anski, dosljedno religijski svjetonazor primamo vezan za pojedinca, kulturu" i moral", koji je fundirao kapitalizam. Analiziraju i temelje i rezultate ova dva svjetonazora u svjetskim okvirima, Izetbegovi izmedu njih smjeta islam - kao tre i i globalni svjetonazor, kao srednji put" kome uspijeva pomiriti jednostranosti i suprotnosti Istoka i Zapada, socijalizma i kapitalizma, jevrejstva i kr anstva. Koncepcijske temelje svojoj knjizi Izetbegovi je postavio odmah na prvoj stranici, gdje kae: Postoje samo tri integralna pogleda na svijet i vie ih ne moe biti: religiozni, materijalisti ki i islamski. Oni odgovaraju, su projekcije one tri elementame mogu nosti, koje smo nau ili da imen- il ujemo kao svijest, bi e i ovjek". I pri tome autor polazi od stava koji, zapravo, nije nov, ali ije pojanjenje, a pogotovo drutvene i politi ke posljedice izvedene iz njega uzbuduju savremenu svjetsku politi ku scenu: za Izetbegovi a, misaonog nasljednika velikih reformatora islamskog svijeta u XX st. Muhammeda Igbala, Sejjida Kutba, Imama Homeinija, Alija eriatija, Hasana Turabija, Ahmeda Nedvija i dr. ne moe se staviti znak jednakosti izme u religije i islama. Islam je vie nego religija", kae Izetbegovi . ista religija, pod kojom Iz;,tbegovi podrazumijeva kr anstvo, nema pretenziju da ure uje vanjski, sekulami svijet. Religija je, kae nadalje autor, evoluirala u islam, koji je - i ovo je klju ni termin ove knjige -bipolamo jedinstvo", posvjetovljeno, prema svijetu skrenuto kr anstvo" (str. 188). Po evi kao mistika, a zavrivi kao politi ka i dravna misao (str. 189), islamska vjera u Allaha, za razliku od kr anske vjere u Boga kao uvjeta unutranje slobode, uklju uje i zahtjev za vanjskom slobodom (str. 190). Poslanik islama, Muhammed, sallallahu alejhi ve selleme, siavi iz pe ine Hira u anarhiju mekanskog drutva, simbolizira islamski put koji iz meditacije, iz vlastitog unutranjeg usavravanja, vodi u mo ni proces po-

KNJIGA O SF.OBOD!

pravljanja (el-islah) ljudskog dnitva kroz organizaciju na temeljima islamskog monoteizma, tevhida. Tako Muhammed, a.s., u svojoj integralnoj poslani koj misiji, ujedinjuje Isaov (Isusov) put, koji se zavrio u unutranjoj slobodi pojedinca, u mistici, ednosti i rezignaciji (ivite kao krinovi u polju, esto Izetbegovi navodi njegove rije i iz Novog zavjeta), i Musaov (Mojsijev) put organizacije drutva i borbe za pravdu. Kur'an odbacuje jednostrane i suprotstavljene starozavjetnu, jevrejsku, i novozavjetnu, kr ansku viziju zemaljske i nebeske Utopije i trai da se Ahiret sti e, nakon vlastitog moralnog usavravanja, radom i borbom za pravedeno drutvo na ovom svijetu, a da se spoznaja o Bogu u vr uje prije i vie dobro instvom i borbom nego meditacijom. Islamski u enjaci, nakon to i itaju Islam izmedu Istoka i Zapada isti u da Allah - subhanehu ve te`ala - nije objavio takve dvije religije, kr anstvo i jevrejstvo, kako ih Izetbegovi opisuje. Izetbegovi ev odgovor sadran je u njegovoj knjizi: on i ne polazi od takvih pitanja - koja bi, recimo, s pravom postavio teolog, moda komparativist religija - ve od injenica: kr anstvo sa svojim zahtjevom o uredenju vlastitog, pojedina nog, unutranjeg svijeta, i traenja nebeskog kraljevstva, i jevrejstvo sa svojim zahtjevom da se na zemlai napravi raj, a da se zanemari isto religijska profinjena enja za viim svijetom, bitno su utjecali na povijest ovje anstva. Muslimani, kao ovje anstvo sinteze, srednjeg puta", kad nude tre u altemativu, moraju po i od injeni nog stanja, od historijskog uspjeha i neuspjeha jevrejstva i kr anstva, materijalizma i idealizma, socijalizma i kapitalizma u modemom svijetu. Samo tako muslimani mogu izgraditi tre i svijet u kojem se ujedinjuju zahtjevi za unutranjom i vanjskom slobodom. U kona nici, sloboda je jedina tema, ali i neto vie: snaan zahtjev ove knjige. Izetbegovi , koji je blizu jedne decenije proveo po komunisti kim zatvorima, a njegovi drugovi iz Mladih Muslimana" na istom putu ostali bez ivota kao neprealjeni ehidi, ili svi skupa proveli nekoliko hiljada godina iza reetaka, kao najizrazitiji pisac tog jedinstvenog slobodarskog pokreta u Evropi nije mogao ne napisati svoje poglede i enje za slobodom. Za njega, nema slobode bez ideje o Bogu, bez monoteizma. Ali kao krhko bi e, raspolu eno izme u vlastitih kunji, materijalnih potreba i udnje za viim svijetom, ba en u svijet borbe, tiranije i zla, s nei iljelom vjerom u smisao dobro instva i kompenzaciju za patnju i borbu u besmrtnom ivotu, svoju slobodu ovjek, prema Izetbegovi u, ne e ste i ni

10

!SlAM IZMEDU /STORAlTAPADA

istom religijom ni istom politi kom akcijom. ovjek treba religiju koja je politika i politiku koja je etika" (str. 198). Ukoliko se osloni isklju ivo na materijalisti ke tenje, ovjek e biti lien morala. Iskustveno: ve ina materijalista gradi ili podrava totalitaristi ke dravne sisteme, u kojima ovjek gubi dostojanstvo i slobodu. Ako nema Boga, kako e re i svaki dosljedni materijalist, sve je dovoljeno - to je neumoljiva istina religije koju na svoj na in izgovaraju najpoznatiji likovi svjetske knjievnosti. A ukoliko se preda samo enji za viim svijetom, idealizmu i vlastitom moralnom istunstvu, ovjek je, htio-ne htio, licemjer budu i da se ne uklju uje u borbu protiv ropstva i tiranije. Istinski monoteisti - zbog snanog moralnog poziva - ne mogu se zaustaviti na vlastitom usavravanju. Odbacuju i poslunost bilo kome ili bilo emu osim Uzvienom Bogu, oni u svijet ulaze ne kao revolucionami anarhisti - takva je praksa i naslje e svih ateisti kih revolucija na Zapadu! - ve kao graditelji stvarne slobode zasnovane na svjetonazoru koji u ovjeku vidi hram Boiji". Samo takav pogled na ovjeka ostvaruje jednakost ljudi, poteklih od istog Stvoritelja i odgovomih pred Njegovim sveobuhvatnim pogledom. Ako su religiozni, podanici oboavaju ljude, autoritete, idole, kumire; slobodari i buntovnici slave jednog jedinog Boga. Jer, dok idolopoklonstvo ne smeta ropstvu i pot injavanju, prava vjera ne smeta slobodi" (str. 168). Za istinske monoteiste, materijalni svijet nije carstvo satane, a tijelo nije posuda grijeha", Svijet koji je Bog stvorio najljepi je ve po svom porijeklu, te je prezir prema tom svijetu nedopustiv. Slobodu ne grade ni askete, ni prometeji, koji prkose Bogu, ve slavljenici jednog Boga, koji ine dobro i kaju se, koji potresno odgovaraju na ovjekovo neizbjeno stradanje. Takav odnos prema sudbini Izetbegovi je nazvao predano u, a predanost - islamom. Predanost volji Boijoj zna i nezavisnost prema volji ljudskoj. Pokoravanje Bogu isklju uje pokoravanje ovjeku. To je novi odnos izme u ovjeka i Boga, pa stoga i novi odnos izme u ovjeka i ovjeka"(str. 267). Predavi se na ovakav na in sudbini muslimana u svojoj Bosni i Hercegovini kao i na itavoj zapadnoj strani Balkana, Izetbegovi je, odmah nakon to je drugi put izaao iz zatvora, svoj moral i znanje morao provjeravati u borbi za slobodu - kao istinski musliman, monoteist. On se danas, kao predsjednik Republike Bosne i Hercegovine i vo a svog muslimanskog naroda, daleko od tiine biblioteka i mira za pisa im stolom, Bogu odaziva i spoznaje Ga prije djelom nego razmiljanjem, da upotrijebimo njegove rije i. U njegovoj BiH ponovo se, krvavije nego ikada ranije u

KNJIGA O SLOBOD!

11

njezinoj historiji, iznutra, na vidjelo pokazuju obje verzije kr anstva, boljevi ki ateizam i faisti ki totalitarizam, hipokrizija zapadnja kog Novog svjetskog poretka utemeljenog na strogoj sekularizaciji ivota i politike, ali i moralni sjaj bosanskih muslimana, emocionalno jedinstvo Umme, svih muslimanskih naroda, te nemo i ponienost njihovih vlada. Bosna je ovjeanstvo u malom; test za Zapad /kr anstvo, za pravoslavni" istok/ateizam i idolopoklonstvo, i islamski svijet/tevhid. Kao vrhovni komandant jedne goloruke vojske . naoruane vjerom, moralom i hrabro u, uz svoje ehide, Izetbegovi je svojom ukupnom misijom doao u poziciju politi kog Newtona; on dri polugu kojom bi mogao prevmuti planetu. Ma kako krupan i okantan, ovaj stav nije nikakva retori ka pretjeranost. Jedan egipatski islamski mislilac, na pitanje uplakane muslimanke iz Bosne, koja je u njegovoj zemlji potraila uto ite bjee i od srpskih zlo inaca i ravnodune evropske diplomatske kaste, kad e Allah; delleanuhu, pomo i Bonjacima, bosanskim muslimanima, odgovorio je:,,Allah e sigumo pomo i muslimane i Njegova pomo je blizu. Budite strpljivi! Allah eli da na slu aju Bosne sljedbenici svih vjera, politi kih i filozofskih pravaca iznutra pokau ko su i ta su. Tako er Allah eli da itavom svijetu, koji danas poniava muslimane i vodi medijsku kampanju protiv njihove vjere, pokae ta je islam i ko su muslimani. On je u svojoj Knjizi rekao: On je poslao Poslanika svoga s uputom i vjerom istinitom da bi je uzdigao iznad svih vjera. A Allah je dovoljan svjedok! /El-Feth, 28). Islam je svoju supremaciju dosad pokazao jedino nad irkom (politeizmom) iz VII stolje a, ali ne i nad ostalim svjetskim religijama i svjetonazorTma. Allah je tako obe anje dao i vi, mala skupina muslimana u Evropi, gdje se susre u sve velike religije svijeta i svi svjetski interesi i planovi, ste Njegov znak! Vi vodite novu Bitku.na Bedru, poslije koje e se, kao i u Poslanikovo vrijeme, ruiti svjetski sistemi i carstva. Vidjet ete, islam e u Bosni, ako Bog da, bez obzira na sve sile irka i taguta (represije i totalitarizma), koje su se okomile na njega na javni i tajni na in, i opstati, i pobijediti, i dokazati svoju supremaciju, humanizam i nepoznatu snagu." Ova Izetbegovi eva knjiga, zajedno sa Islamskom deklaracijom te Problemima islamskog preporo a, koje nadopunjuju njegov misaoni sistem, i njegova biografija svjetiljka su i znak jedne islamske sudbine bosanskih muslimana, na zemljinoj planeti!
Demaludin Lati

UVOD
1.
Savremeni svijet u znaku je otrog ideolokog sukoba koji traje godinama i iji kraj nije mogu e sagledati. Svi smo na ovaj ili onaj na in uvu eni u taj sukob, bilo kao njegovi u esnici ili kao njegove rtve. Kakvo je mjesto islama u ovoj gigantskoj konfrontaciji? Ima li on kakvu ulogu u oblikovanju dananjeg svijeta? Ova knjiga pokuava bar djelimi no odgovoriti na to pitanje. Postoje samo tri integralna pogleda na svijet i vie ih ne moe biti: religiozni, materijalisti ki i islamski. 1 Oni odgovaraju trima elementarnim mogu nostima, koje smo nau ili imenovati kao svijest, bi e i ovjek - ili su projekcija njihova. Svekoliko arenilo najrazli itijih ideologija, filozofija i sistema miljenja od iskona do danas moe se u posljednoj analizi svesti na jedan od ova tri temeljna pogleda na svijet. Prvi polazi od isklju ive ili primame egzistencije duha, drugi od isklju ive ili primame egzistencije materije, tre i od simultane egzistencije duha i materije. Ako bi postojala samo materija, materijalizam bi bio jedina konsekventna filozofija, a religija bi bila potpuno bespredmetna. Obmuto, ako postoji duh, onda postoji i ovjek, a ivot bio bi besmislen bez jednog oblika religije ili morala. Islam je ime za jedan princip jedinstva duha i materije iji je najvii oblik ljudski ivot. ovjekov ivot je dosljedan samom sebi, ako istovremeno ostvaruje humani koncept, ne odbacuju i, nego ak potvrduju i sve zooloke pretpostavke egzistencije. Svi ovjekovi promaaji u sutini se svode ili na religiozno odbijanje ovjekovog bilokog ivota, ili na materijalisti ku negaciju ovjeka. Jedni se pozivaju na prirodu i, o arani njenim redom i sigumo u, proglaavaju je jedinom stvamo u. Drugi polaze od ovjeka i, zagledani u zvjezdano nebo u njegovoj dui, nalaze jedan novi smisao vrijedan ivljenja. Mi, tre i, pozivamo se na jedinstven prizor ovjeka u svijetu. Dua je vje na, ali je ovjek vremenit i u tom vremenu postoji misija koja se ne moe zanemariti (Kur'an, 28/77). Stari su govorili da postoje dvije supstance, duh i materija, podrazumijevaju i pod tim nazivom dva prapo ela, dva svijeta, dva reda stvari, koja su razli itog porijekla, razli ite prirode, koji ne proizilaze jedan iz
1) Termin religija" u ovoj knjizi upotrehljava se u zna enju koje ima u Evropi. Prema tome, izme u religije i islama ne moe se, sa stanovita ove knjige, staviti znak jednakosti. Islam je vie nego religija.

14

!SlAMlZMEDUlSTOKAlTAPADA

drugog niti se mogu svesti jedan na drugi. Ni najlucidniji duhovni i umni vo i svijeta nisu mogli izbje i ovo razlikovanje, iako je pristup mogao biti razli it. Mogli smo ta dva svijeta zamiljati kao razli ita u vremenu, dva sukcesivna" svijeta (sadanji" i budu i"), ili ih posmatrati kao razli ite po prirodi, po smislu, ali dva istovremena, simultana" svijeta, to je blie sutini stvari. Dualizam je najintimnije ljudsko osje anje, ali nije i najvia ljudska filozofija. Naprotiv, svi veliki filozofski pravci bili su monisti ki. Ljudi ive, osje aju i primaju svijet dualisti ki, ali monizam se nalazi u prirodi svake filozofije i umovanja. Filozofija ne trpi dualizam. Ipak, ta injenica ne zna i mnogo. Jer, misao ne moe suditi ivotu koji je vii od nje. Ustvari, ve samim tim to smo ljudi, mi se nalazimo u dvije stvamosti. Ta dva svijeta mi moemo negirati, ne priznavati ih, ali ne moemo iza i iz njih. ivot ne zavisi od toga koliko ga razumijemo. Ne postavlja se, dakle, pitanje da li emo istovremeno ivjeti dva ivota (jer druga ije se i ne moe ivjeti), nego da li emo voljno i sa shvatanjem krajnjeg smisla tako ivjeti. U ovome je najdublje zna enje islama. Svaki ivot je dvojan. ivjeti samo jedan ivot za ovjeka je jedna vrsta tehni ke" nemogu nosti od trenutka kada je prestao biti drvo ili ivotinja, od kalu bela" (Kur'an), od kada je postavljena moralna zagonetka na nebu, od kada je ovjek ba en u svijet" ili ba en u drutvenu stvarnost". ovjek moe misliti ili vjerovati u jedan ivot, ali kada ivi, on ivi dva ivota. Mi nemamo racionalnih dokaza da postoji jo jedan svijet osim vanjskog, ulnog, ali imamo jasno osje anje da proizvoditi i konzumirati nije jedini ljudski ivot. Nau nik ili mislilac koji ulae napor da otkrije istinu ne e milju otkriti taj drugi, vii ivot, ali upravo sam njegov ivot proveden u traenju istine i u zanemarivanju animalnog ivota i jest taj drugi, vii oblik egzistencije ovjeka. Borba za druge ljude ili istinu, pravdu i dobro, uvijek je negacija sku enosti i kona nosti ivota. rtve onih koji gube ivot, slobodu i mir, jer ostaju vjemi bilo kakvim i bilo kojim moralnim zakonima, predstavljaju najbolje objavljivanje beskona nosti ivota i njegovog drugog, vieg smisla. To su iskre svjetlosti koje nam, poput blijeska munje u tamnoj no i, za as osvijetle daleke horizonte. I makar nam i dalje ostaje tumaranje u tami, vidici koji su nam se za trenutak ukazali nisu lani niti privi enje; oni jesu i ostaju najdublja i najve a istina. Pa i na vlastiti odgovor na pitanje gdje sami pripadamo, i kada je najiskreniji, esto nije izraz naeg stvamog stava. Svako od nas skrpio je svoju sliku svijeta koja je obi no sasvim nedosljedna i odrava se samo zah-

UVOD

15

valjuju i naoj prirodnoj nekriti nosti. Mi smo je nazvali religijom ili ateizmom, ali ona naj e e nema mnogo veze sa tim nazivima. Ovdje spadaju vjemici koji pokuavaju naukom dokazivati svoju vjeru i ateisti koji propovijedaju rtvovanje uime viih ciljeva" ili se dive slikama Michelangela ili skulpturama Rodina. Koliko bi njih pred prizorom svoga konsekventnog svijeta ostalo u potpunoj nedounici! I materijalizam i ista religija svoju prividnu masovnost mogu zahyaliti prije svega injenici da ve ina ljudi ne razumije njihovo pravo zna enje.

2.
Ove dvije stalne linije miljenja u ovjekovoj historiji mogu se lahko skicirati. One su paralelne, simultane, i u sutini ne pokazuju nikakav razvoj. Ve u staroj Gr koj sa Epikurom (ili Aristotelom) i Platonom one pokazuju sve konture jasnog i uobli enog sistema. Poznata Aristotelova maksima da su uivanje i bol veliki pokreta i ljudskog ivota" (na i emo je u skoro neizmijenjenom obliku kod Holbacha dvadeset vijekova kasnije) dobiva skoro istovremeno svoj odgovor u potpuno suprotnoj Platonovoj misli da je nepravi an ovjek u svakom slu aju nesretan, i to utoliko nesretniji ako ostaje nekanjen - misao koja se nalazi u osnovi svake istinske etike. Bez obzira na ogor eno uzajamno protivljenje i pobijanje, ove dvije linije miljenja nastavljaju se sve do dananjih dana. Vidjet emo jasne epikureisti ke ideje kod Lukrecija, Bacona, Hobbesa, Gassendia, Helvetiusa i Holbacha, a zatim preko Spencera i Marxa do Russela u naem vijeku: Na isti na in Platon e biti dostojno nastavljen od svih kr anskih mislilaca, a zatim od Gazzalia, Malebranchea, Leibniza, Fichtea, Cudwortha, Schellinga, Hegela, Kanta i, u najnovije vrijeme, Bergsona i Whiteheada. Kada ove sisteme dosljedno rekonstruiramo, moda emo se zaprepastiti nad rezultatom i za mnoge e slika biti neo ekivana. U domenu prakti nih ljudskih ciljeva, ova dva pola ljudskog miljenja mogu reprezentirati progres i humanizam. Religija ne vodi progresu, nauka ne vodi humanizmu. U najboljem slu aju, to bi mogli biti njihovi nusprodukti, jer u stvamom ivotu nema iste religije, niti iste nauke, to e re i nema religije koja nije u izvjesnoj mjeri i nauka, niti nauke koja ne zadrava izvjesne nade religije. Ali, upravo ovo omogu uje da se pojavljuje jedna smjesa u kojoj se ne zna pravo porijeklo pojave ili tendencije. Najve i je broj onih koji sve trpaju u isti dak i, ne znaju i prava mjerila razlikovanja, primjenjuju svoje ukuse i opredjeljenja.

16

ISUM /ZMHDUlSTORA / ZqPADA

Razmatraju i ova dva suprotna stanovita, na je cilj da ih izloimo u njihovim istim oblicima", idu i od njihovih krajnjih, logi ki dosljednih, ali prakti ki esto apsurdnih zaklju aka. Vidjet e se tada kako su ova dva poretka unutranje logi ne cjeline koje u jednom trenutku po inju izgraivati jedna drugu. Nekada to dobiva doslovan vid, pa se prazno mjesto u mozaiku moe popuniti na osnovu suprotnog argumenta. Kada, naprimjer, materijalizam tvrdi da su stvarni pokreta i historijskih zbivanja objektivne, od ovjeka nezavisne sile, morat e se u antitezi na i tvrenje potpuno suprotno. Uistinu, nije trebalo mnogo tragati da se nade u enje koje se naziva herojskim tuma enjem historije (npr. Carlyeovo), koje histojske tokove objanjava utjecajem i energijom vanrednih li nosti-heroja. Po jednima historija ne hoda glavom" (Marx), po drugima upravo obmuto: historiju prave geniji. Onako kako je - u prednjem primjeru - nasuprot historijskom materijalizmu morao stajati kr anski personalizam, tako, po istoj nunoj logici, mora nasuprot evolucije stajati stvaralatvo, prema interesu ideal, prema uniformnosti sloboda, prema drutvu li nosti, itd. Religijski zahtjev:,,Unitite elje" morao je imati svoj obrnuti ekvivalent u civilizacijskom imperativu Stvarajte sve nove i nove elje", itd. U tabeli koja je izloena na kraju ovog uvoda italac e na i jedan obuhvatan pokuaj klasifikacije ideja po ovom obrascu. Ovaj rezultat, iako nepotpun i sasvim sumaran, moe pokazati da su upravo religija i materijalizam ona dva elementama pogleda na svijet, koja se dalje ne mogu ra lanjivati, ali ni svesti jedan na drugi - dva mora..., koja ne mogu preovladati jedno nad drugim (Kur'an, 55/19,20). Moe se pretpostaviti da ova mala anatomija ideja ne e biti po volji onih kojima sadanja zbrka odgovara, ali ta no razlikovanje mora biti polazna ta ka svakog razmatranja ove vrste. Nema nita jalovije nego traiti racionalne argumente istinitosti jednog ili drugog pogleda na svijet. Oni su oba unutar sebe logi ni sistemi i nema nikakve logike koja bi mogla stajati iznad njih i suditi im. I na elno i prakti ki, jedino je ivot iznad njih. Jer, ivjeti i jo vie od toga: ispravno i potpuno ivjeti - to prevazilazi svaku religiju i svaki socijalizam. Kranstvo trai i nudi spasenje, ali samo unutranje spasenje. Socijalizam trai i nudi samo spoljno spasenje. Suo en sa ova dva paralelna svijeta u logi ki nerazrjeivom sukobu, ovjek osje a da ih mora oba prihvatiti, pronalaze i njihovo novo prirodno teite. Cijelu istinu o ivotu i ljudskoj sudbini oni polove izme u sebe.

UVOD

17

3.
Postoji jedan broj in'enica sa kojima u ivotu ipak svi ra unaju, bez obzira na svoju zvani nu filozofiju. Ili ih tim injenicama u i zdrav razum, ih, pak, ovjek prihvati pou en svojim vlastitim porazima. Takve su il injenice npr. porodica, materijalna sigurnost, tenja sre i, simpatija za pravdu i istinu, zdravlje, odgoj, rad, tenja slobodi, interes, sila, odgovornost i sl. Ako uporedimo ove injenice, zapazit emo kako se one u ve em manjem rastojanju grupiu oko jedne zajedni ke osi i tvore, moda ne- il dosljedan i heterogen, ali vrlo realisti an sistem, koji podsje a na osnovne zasade islama. Razlike izmedu upore enih u enja sutinske su i nesavladive. Ali to je samo u teoriji. U ivotu, uprkos ogor enom neprijateljstvu, odvija se proces uzajamnog posu ivanja ideja. Za mnoge stvari koje su do ju er anatemisane nalazi se mjesta i opravdanja, a mnoge drage tvrdnje ostaju samo ukras teorije. Marksizam je npr. napadao porodicu i dravu, ali u praksi je ostao kod ovih institucija. Svaka dosljedna religija napadala je brigu za ovaj svijet, ali kao prakti na ideologija realnih ljudi ona je sama prihvatala parole socijalne pravde i postajala faktor borbe za bolji ivot. Marksizam je morao prihvatiti izvjestan stepen slobode, a religija, suprotno svojoj filozofiji, morala je priznati korisnost sile. Itd., itd. Pokazalo se, naime, da naj e e nije mogu e ostati u granicama zdravog razuma i ostati vjeran jednoj dosljednoj filozofiji. Ustvari, ne radi se o tome da li kr anstvo, s jedne strane, i materijalizam, s druge strane, mogu na i izlaz iz teko a u koje zapadaju zbog toga to nisu -po mjeri" ivota, ili to ne odgovaraju ljudskoj prirodi. Radi se o pitanju da li oni mogu na i taj izlaz ostaju i ono to jesu, ne izlaze i iz svojih vlastitih okvira. Jer, naj e i je slu aj da se taj izlaz trai nedozvoljenim pozajmljivanjem od one druge strane. Tako e nam kr anstvo, koje je sada postalo institucija, katoli anstvo, crkva, govoriti o radu, imovini, hijerarhiji, obrazovanju, nauci, braku, zakonima, socijalnoj pravdi, itd. A materijalizam, koji je sada postao praksa, socijalizam, politi ki poredak, po inje govoriti o odgoju, humanizmu, moralu, umjetnosti, stvaralatvu, pravdi, odgovornosti, slobodi i drugim kategorijama duhovnog reda koje nemaju nikakve veze sa materijalizmom. Umjesto istih doktrina, koje nisu prihvatljive, nude nam se njihove interpretacije za op u upotrebu", ustvari, jedna vrsta religije i materijalizma za mase, koje su sve, samo nisu dos-

18

fS/AM IZNEDU /STOKA f ZAPADA

ljedni obrasci ovih u enja. Deformiranje i religije i materijalizma, njihovo odstupanje od izvomih u enja odvija se po nekoj vrsti zakonitosti, jer se u oba slu aja radi o jednom istom: o potrebi da se neto to je izraz samo jednog aspekta ivota primijeni na ivot u cjelini. Moe se, dakle, u teoriji biti bilo to, materijalist ili kr anin, u radikalnijem ili umjerenijem obliku, ali mnogo toga se ostavlja pred vratima prakse. U stvamom ivotu niko nije ni dosljedni materijalist ni dosljedni kr anin. Savremene utopije u Kini, Koreji ili Vijetnamu, koje sebe smatraju najdosljednijim obrascima marksisti kog u enja, ustvari su divan primjer kompromisa i nedosljednosti. Umjesto da prepuste da se postepeno obrazuje novi model kao refleks novih odnosa u bazi", one su jednostavno preuzele, i u svoju slubu stavile, tradicionalne moralne vrijednosti tih drutava, a posebno dvije: skromnost i potovanje starijih. 2 Tako su se u samim temeljima sistema, uz principe radikalnog marksizma, nale i dvije najpoznatije norme zate enih religija. Autori sistema nerado priznaju ovu injenicu, ali zaklju ak je nedvojben, a injenice ne ovise mnogo od toga da li ih priznajemo. U praksi nekih socijalisti kih drava, koje se zaklinju materijalizmom, nai i ete na tzv. moralne stimulanse (umjesto materijalnih) u nagradivanju rada. Ovu injenicu treba utvrditi i objasniti, ali polazna je taka da se utvrdi da li pojava o kojoj je rije spada uop e u arsenal materijalizma, ili je neto tude, pozajmljeno. Jedno je odmah sigumo: nikakvi moralni stimulansi ne mogu se objasniti dosljednom materijalisti kom filozofijom. Sli na je stvar sa pozivanjem na humanizam i humanisti ke parole, pravi nost, jednakost ljudi, slobodu, neotudiva prava ovjeka i gradanina i sli ne deklaracije, iji je autenti ni izvor mogao biti samo u religiji. Razumije se da svako ima pravo ivjeti kako smatra za najbolje, uklju uju i i pravo da se ne dri dosljedno svoga obrasca, ali za pravilno razumijevanje svijeta i za svakog posmatra a i analiti ara (i ne samo za njih) vano je znati pravo porijeklo i zna enje ideja koje pokre u i vode savremeni svijet. U ovom istraivanju najve a su opasnost razne o iglednosti" i tzv. op eprihva ena shvatanja. Sunce se ne okre e oko Zemlje, nego obmuto, iako je ono prvo o igledno". Kit nije riba, mada to ve ina ljudi misli. Ma3) Definiranje islama kao principa od sutinske je vanosti za njegov budu i razvoj. Nebrojeno puta je konstatirano - uostalom sasvim ta no - da se islam i islamski svijet ukrutio, zatvorio. Ova situacija je

UVOD

19

terijalizam i sloboda ne idu zajedno, bez obzira na sli ne parole i upoma ponavljanja. Uprkos op oj zbrci, poja anoj injenicom da se jedno misli a drugo govori i radi, stvari ostaju ono to jesu, a ideje na svijet djeluju ne prema svom privremenom i prividnom, nego prema svom izvomom zna enju i smislu.

4.
Tako smo se pribliili definiciji islama kako ga shvata i zastupa ova knjiga. Imaju i pred o ima elementami odnos, moe se re i da je islam pokuaj da se prvo shvati i prihvati, a zatim prevlada ovaj primami dualizam svijeta. Atribut islamski" ovdje se upotrebljava da se ozna e obiljeja skupa propisa i institucija koje se obi no nazivaju islamom, ali jo vie da se imenuje princip ili ideja koja se nalazi u njihovoj osnovi. U pitanju je jedna dublja analogija (kijas) po unutranjoj podudamosti u samoj jezgri, u ideji, u principu. Islamski" je ovdje vie ime za metodu, nego za gotovo rjeenje, i ozna ava princip sinteze suprotnih i protivrje nih na ela. Osnovni princip islama podsje a nas na obrazac kojim se rukovodila Priroda stvaraju i ivot i njegove oblike. ini se da je u osnovi onoga to je i enje i molitvu dovelo u vezu, u jedinstvo u obliku islamskog namaza, stajalo isto ono nadahnu e koje je u ivotu spojilo slobodu duha i determinizam prirode. Jedna snana intuicija mogla bi iz samog namaza rekonstruirati itav islam, a iz islama op i dualizam svijeta. 3 Evropa nije nikada bila u stanju prona i srednji put i na njemu se odrati. Vidjet emo kasnije da je Engleska u tome izvjestan izuzetak. Zato je islam skoro nemogu e izraziti u evropskoj terminologiji. Islamski izraz: namaz, zekat, halifa, demaat, abdest nisu:molitva, porez, vladar, zajednica, pranje i sl. Definicija prema kojoj je islam sinteza religije i materijalizma, da se nalazi na sredini izmedu kr anstva i socijalizma, vrlo je gruba i moe se samo uvjetno prihvatiti. Ona samo priblino poga a jedan aspekt stvari. Islam nije prosta aritmeti ka sredina izme u ova dva u enja, niti neki njihov prosjek. Namaz, zekat, abdest - to su pojmovi koji se ne daju dalje rastavljati, jer oni izraavaju jedno najintimnije, pa time prosto i nedbila bez sumnje u vezi sa gledanjem na islam kao dovreno i jednom zauvijek definirano u enje. 4) Jedan stavak Kur'ana ini se da direktno govori o tome:,,Ti predano upravi lice svoje vjeri, djelu Boijem, prema kojoj je on stvorio Ijude..." (Kur'an 30/30).

20

lSLI.M IZMEDU 1S7OKA ! 7APADA

jeljivo osje anje, jednu izvjesnost koja za svoj izraz trai samo jednu rije , jednu sliku, ali koja ipak izraava jedno logi ki dvojno stanje. Paralela sa ovjekorn o igledna je. ovjek je njihova mjera i njihovo objanjenje. 4 Poznato je kako na pukog itaoca ili analiti ara Kur'an ostavlja utisak nesistemati nosti i spoja protivurje nih elemenata. Ali Kur'an je ivot, a ne literatura, pa teko a i ezava im na njega po nemo gledati ne kao na na in miljenja, nego kao na na in ivljenja. Jedini autenti ni komentar Kur'ana moe biti ivot i, kao to znamo, to je bio Muhammedov ivot. Nauka islama, koja je u pisanom obliku Kur'ana mogla izgledati neuhvatljiva i protivurje na, U Muhammedovom ivotu iskazala se kao potpuni, prirodni sklad i kao vrlo efikasno jedinstvo ljubavi i sile, uzvienog i realnog, Boanskog i ljudskog. Preto ena u ivot naroda, ova eksplozivna smjea" religije i politike oslobodila je ogromne energije najvie vrste. Formula islama u jednom trenutku se podudarila sa samom formulom ivota. Srednja pozicija islama o ituje se i u injenici da se on mora uvijek braniti od napada iz dva suprotna smjera: od iste religije da je suvie prirodan, materijalan, ovosvjetski; i od nauke da sadri religiozne, nenau ne, misti ne elemente. Islam je ipak samo jedan, ali, kao i ovjek, on ima duu i tijelo, a njegovi za posmatra a potpuno razli iti izgledi zavise samo od razli itog izbora stanovita: materijalist e islam uvijek vidjeti samo kao religiju i mistiku (kao desnu" tendenciju), kao to e kr ani uvijek u njemu morati vidjeti drutveni i politi ki pokret (kao l.ijevu" tendenciju). Iz ovih videnja" moe se odrediti specifi ni put islama, ustvari, njegova srednja pozicija.

5.
Isti dualisti ki utisak ponavlja se i kod gledanja iznutra. Opet imamo dva videnja". Nijedna izvomo islamska ustanova ne pripada ni istoj religiji ni nauci (politici, ekonomici, vanjskom svijetu). Mistici su uvijek naglaavali religioznu stranu u islamu, racionalisti onu drugu. Ali i jedni i drugi su imali uvijek teko a sa islamom, jednostavno stoga to se islam ne moe uspjeno svrstati ni u jednu od njihovih klasifrkacija. Strogo gledaju i, ni mistik ni racionalist nisu muslimani. Uzmimo abdest. Mistik e ga definirati kao vjersko i enje sa simboli nim zna enjem, racionalist e ga svesti isklju ivo na higijenu. Obojica imaju pravo, ali svaki djelimi no.

uvoD

21

Manjkavost je misti kog objanjavanja to e dozvoliti da se pranje u abdestu svede na puku formu, na simboli ke pokrete, to e, drugim rije ima, slijede i ovu istu logiku i u drugim pitanjima, postepeno islam svesti na istu religiju, eliminiraju i iz njega malo-pomalo sve fizi ke, intelektualne i socijalne komponente. Racionalisti e slijediti potpuno suprotan put i, potiskuju i religiju, degradirat e islam na politi ku parolu okupljanja ljudi, na stvaranje jednog novog na.cionalizma, islamskog nacionalizma, bez religiozno-eti ke sadrine, ispraznog i jednakog u tom pogledu svim drugim nacionalizmima. Musliman tada ne zna i nikakav poziv ili obavezu, nikakvu moralnu ili religioznu tenju, nikakav odnos prema univerzalnoj istini; taj naziv zna i samo pripadnost jednoj skupini, razli itoj od drugih skupina. A islam nikada nije htio biti samo nacija. On je htio biti narod koji poziva na dobro i spre ava zlo" (Kur'an, 3/190, 22/41 itd.), koji, dakle, vri jednu moralnu misiju. Zapostavljaju i politi ku komponentu - preputaju i se religioznom misticizmu - mi gubimo historijsko tlo pod nogama i preutno pristajemo na potla enost i ropstvo. Obmuto, zanemaruju i religioznu komponentu u islamu, mi prestajemo biti bilo kakva snaga u moralnoj i op eljudskoj kultumoj sferi. Zar je vano da li e se neki imperijalizam zvati britanski, njema ki ili islamski, ako se on u svakom slu aju svodi samo na golu vlast nad ljudima i stvarima? Za budu nost i za prakti no ljudsko nastojanje, islam zna i poziv za stvaranje ovjeka kao nosioca sklada tijela i due i drutva iji e zakoni i drutveno-politi ke institucije biti postavljene tako da tu harmoniju odraavaju a ne naruavaju. Islam jeste, ili treba da bude, stalno traganje u toku historije za stanjem unutranje i vanjske ravnotee. U svakom slu aju, nema zahtjeva koji je prirodniji, a ije su mogu nosti tako malo ispitane i prokuane. Ovaj cilj stoji pred islamom danas i u tome je njegov specifi nl historijski zadatak u godinama koje dolaze. 6 Prema problemima koje postavlja, koje raspravlja i na koje eli odgovoriti, ova knjiga se vezuje za najmarkantniju crtu aktuelne historijske situacije: podijeljenost svijeta na dva suprotstavljena tabora sa ideolokim sukobom u svojoj osnovi. Sukob ideja projektirao se u stvamosti jasnije nego ikada ranije i dobio sasvim prakti ke i odre ene forme. Prizor se iz dana u dan dopunjuje novim pojedinostima i pojavama, polarizacija se poja ava do bolne, skoro opipljive jasno e. Danas pred sobom imamo dva

22

ISLAM IZMEDU lSTOKA l Z4PADA

svijeta podijeljena do sri, idejno, emocionalno i politi ki. Pred naim o ima odvija se dinovski historijski eksperiment o dvojnosti ovjekovog svijeta. Ipak, jedan dio svijeta nije obuhva en ovom polarizacijom, a njegovu ve inu ine upravo muslimanske zemlje. Radi se o pojavi koja nikako nije slu ajna. Muslimanski narodi osje aju da u postoje em ideolokom sukobu nemaju ta traiti, pa i kada ne mogu formulirati jedan aktivan stav, oni zauzimaju stav nepripadanja. Ovaj proces idejnog i politi kog osamostaljivanja muslimanskih zemalja nastavit e se. 5 Ali ova neangairanost nije samo politi ka. Ona je svugdje pra ena jednako odlu nim zahtjevom za odbacivanjem tu ih modela i utjecaja - onih sa Istoka kao i onih sa Zapada. Ustvari, islam je ideoloki nezavisan, ideoloki neangairan. On je to po samoj definiciji. U pitanju je jedno prirodno i zakonito stanje. Islam ne samo da priznaje istinitost socijalizma i kr anstva, nego i insistira na tome. Jer, ako je socijalizam 1a, tada ni islam nije potpuna istina. Dokazati istinitost islama zna i istovremeno dokazivati istinitost socijalizma i kr anstva i nesavrenstvo njihove istine. U ovome lei posebna pozicija islama u sadanjem historijskom trenutku. Islam ne mora gledati svoju ansu u negaciji ili unitenju jednog od ovih svjetova. Njegova nadmo nost nalazi se u sposobnosti da im prizna njihov dio istine i pravde. Svjetske suprotnosti, iji su historijski izraz postoje i blokovi, mogu se savladati samo izgradnjom jednog tre eg svijeta, koji e uklju iti i dijelove pravde koje ovi svjetovi sada sadravaju. U trenutku kada postaje jasno da se sukobljene ideologije u svom ekstremnom obliku ne mogu nametnuti ovje anstvu i da moraju i i ka jednoj sintezi, ka jednoj srednjoj poziciji, mi ho emo da pokaemo kako se islam skladno vezuje za ovaj prirodni tok ljudskih misli, prihvataju i ih, ohrabruju i ih i postaju i postepeno njihov najdosljedniji i najpuniji izraz. Upravo u dananjem polariziranom svijetu islam, koji je ve vie nego jedanput posluio kao most izme u Istoka i Zapada, mora postati svjestan svoje vlastite misije. Ako je u prolosti posredovao izme u starih civilizacija i Evrope, danas, u asu dramati nih dilema i altemativa, islam treba ponovo preuzeti svoju ulogu "Posredni ke nacije" u podijeljenom svijetu. U tome je smisao tre eg, islamskog puta.
kazale su svoje lanstvo u prozapadnom Cento-paktu. Ranije su Indonezija, Sudan i Somalija osujetile pokuaje da budu uvu ene u ideoloku dominaciju isto nog bloka.

UVOD

23

7.
Na kraju rije -dvije o samom radu. Knjiga je podijeljena u dva dijela. Njen prvi dio raspravlja problem religije u najirem smislu rije i. Drugi dio posve en je islamu, tanije jednom njegovom aspektu - bipolamosti. Ina e, ova knjiga nije teologija, niti je njen pisac teolog. U ovom pogledu knjiga je prije pokuaj da se islam prevede" na jezik kojim govori i koji razumije dananja generacija. Ova okolnost moe objasniti neke njene greke i neta nosti. Savreni prijevodi, naime, ne postoje.

DIO I
RASPRAVLJANJE PREMISA

GLAVA I

EVOLUCIJA I STVARANJE
Odjeljak 1 DARWIN I MICHELANGELO
1. ovjekovo je porijeklo ugaoni kamen svakog pogleda na svijet. Svako razmatranje o tome kako ovjek treba da ivi uvijek nas vra a na pitanje otkuda on dolazi. Odgovori nauke i religije ovdje su, kao i u drugim pitanjima, protivurje ni. Nauka na postanak ovjeka gleda kao na rezultat dugog procesa evolucije iz niih formi ivota, gdje granica izme u zoolokog i ljudskog nije otra i gdje postoji jedan dug prijelazni period ovjekolikog majmuna ili majmunolikog ovjeka ( ovjeka-majmuna). Ma ta uzimala kao odlu an momenat razgrani enja - uspravan hod, izradu alata ili sluenje njim , po etak artikuliranog govora - za nauku je to uvijek jedan vanjski, materijalni fakat, bilo da se radi o razvoju ovjekove fizi ke konstitucije ili o sluenju prirodom oko sebe. ovjek je ovdje dijete prirode, koje izrasta u njenom krilu i ne odvaja se od nje. Naprotiv, religija i umjetnost govore o stvaranju ovjeka, o ne emu to nije proces nego je in Boanstva, o ne emu to ne traje, ne te e, nego je trenuta an, bolan, katastrofalan akt. Vizija stvaranja ovjeka, prisutna u razli itim slikama u gotovo svim religijama, govori o ba enosti ovjeka u materiju, o njegovom padu" na zemlju, o protivurje nosti ovjeka i prirode, o susretu ovjeka i jednog tu eg, neprijateljskog svijeta. Pitanje da li je ovjek rezultat razvoja ili je on stvoren" pretvara se, dakle, u pitanje ko je on, da li je on dio svijeta, ili je razli it od njega. Za materijaliste ovjek je ,,savrena ivotinja", homme machine", biloki strof `. Izme u ovjeka i ivotinje postoji samo razlika u stepenu, ne u kvalitetu. Nema posebne ljudske sutine. l Postoji samo konkretni, historijski i drutveni pojam ovjeka", aekonomska i drutvena historija
1) No dividing line between man and brute" (John Watson u (str.158).
Psyhological Review,

br.20, 1913.,

28

/SLAM /ZMFDU /STOKA / ZAPADA

je jedina koja je konkretna i koja stvarno postoji" (Gy o rgy Lukacs, ma arski marksist u djelu Egzistencijalizam ili marksizam). ovjek je jedan sistem, kao i svi drugi u prirodi, pot injen neizbjenim i optim zakonima cijele prirode" (Ivan Pavlov u Psihologie experimentale). U evoluciji ovjeka posreduje jedan vanjski, objektivni inilac - rad. ovjek je proizvod vanjske sredine i svoga sopstvenog rada" (F.Engels). Postanak ovjeka pokazuje se kao jedan vanjski, biloki proces, odreden vanjskim, materijalnim faktorima. Ruka izaziva i ujedno ubrzava razvoj psihi kog ivota... Njen 'pronalazak' kao i'pronalazak' jezika, obiljeava kraj zooloke i po etak ljudske istorije" (H.Berr u predgovoru Morganovoj knjizi L,'Numanite preistorique). Ovi jasni i ubjedljivi stavovi djeluju sasvim o igledno. Medutim, manje je o igledno da oni na izvjestan na in predstavljaju i jasnu negaciju ovjeka. U materijalisti koj nauci i filozofiji ovjek se rastvara na svoje sastavne dijelove" i ini se da na kraju procesa potpuno nestaje. Prvo Engels analizira drutvenog ovjeka i pokazuje kako je on proizvod drutvenih odnosa ili, jo odre enije, postoje ih odnosa proizvodnje. Sam ovjek ovdje nije nita i ne stvara nita; naprotiv, on je rezultat ovih injenica, koje su date. Ovako obezli enog ovjeka svedenog na biloku injenicu uzima sada u ruke Darwin, koji e vam vrlo konsekventno pokazati kako se kao proiz= vod prirodnog odabiranja i borbe za opstanak ovaj stvor koji govori, hoda uspravno i pravi oru a postepeno razvio iz njemu bliskih ivotinjskih predaka. Sliku ovog procesa dovrit e bilogija, pokazuju i kako se svi oblici ivog svijeta svode na prvobitne oblike ivota, a ovi u krajnjoj liniji na fiziko-hemiju, odnosno na igru molekulamih sila. ivot, svijest i ljudski duh ustvari ne postoje. Oni su samo osobito sloeni vidovi uzajamne akcije ovih bezli nih sila. Nema nikakve originalne inerastvorive" ljudske sutine. Ako se sada sa ove pomalo sumome, ali jasne i razumljive eme najedanput u mislima prenesemo u unutranjost Sikstinske kapele pred slavne Michelangelove freske na njenoj tavanici i proetamo pogledom od Izgnanstva iz Raja preko Stvaranja Adama do Stranog suda iznad oltara, morat emo se upitati: ta zna e ove slike, koje se smatraju za moda najuzbudljivije umjetni ko djelo svih vremena? Sadre li one ikakvu istinu o velikim temama o kojima govore? Ako sadre, u emu je ta istina. Ili jo odre enije: na koji na in su ove slike uop e istinite? Grke tragedije, Danteove vizije neba i pakla, crna ke duhovne pjes-

EVOLUClIA 1 STVARANJE

29

me, Shakespearove drame, Faustov prolog na nebu", malezijske maske, stare japanske freske ili slike nekih savremenih slikara - uzimam ove primjere bez osobitog reda, jer je sva umjetnost u ovom pogledu jedinstveno i istovjetno svjedo anstvo - o igledno nemaju nikakve veze sa darvinovskim ovjekom, niti se mogu zamisliti kao njegov utisak o sebi ili svijetu koji ga okruuje. Kakvo osje anje svijeta stoji iza pojma religije spasa"? ta zna i ovaj dramatski naziv? Kakvo zna enje moe imati drama u jednoj egzistenciji koja se svodi na razmjenu materije izme u bi a i prirode?Kakve pretpostavke i slutnje lee u osnovi crtea Emsta Neizvestnog o temama Danteovog Pakla? Otkud strah kao univerzalni osje aj svega to ivi, ako su ivot i ovjek nastali u krilu majke prirode"? Ova pitanja ine da slika svijeta koju nam je skicirala nauka najedanput izgleda nedore ena i nedovoljna. Ustvari, nauka i ne daje pravu sliku svijeta; ona daje veoma vjemu fotografiju, kojoj, me utim, nedostaje itava jedna dimenzija stvamosti. U nedostatku ove tre e, unutranje dimenzije, to je karakteristi no za svaku tvorevinu nauke, izraava se nemo ili nesposobnost nauke da kae bilo kakvu kona nu i punu istinu o ivotu i posebno o ovjeku. U njenim eljezno-logi nim analizama ivot ostaje bez ivota, a ovjek bez ljudskog. Nauka o ovjeku mogu a je ukoliko je on dio vanjskog svijeta ili njegov proizvod (u mjeri u kojoj je on stvar). Obmuto, umjetnost je mogu a samo utoliko, ukoliko je ovjek razli it od prirode, ukoliko je stranac u njoj (ukoliko je li nost). U svom najautenti nijem dijelu umjetnost je povijest toga tudinstva. Tako se u pitanju porijekla i prirode ovjeka nauka i umjetnost nalaze u sukobu, potpunom i neopozivom. Nauka ukazuje na bezbroj injenica i podataka, a posebno na paljivo prikupljene i prou ene fosilne ostatke, koji neumoljivo navode na zaklju ak o postepenom razvoju ovjeka iz ivotinjskog svijeta. Umjetnost posee za svojim uzbudljivim svjedo anstvima o dolasku ovjeka iz Nepoznatog, kojih se nijedno ljudsko srce ne moe potpuno odre i. Nauka se poziva na Darwina i njegovu dinovsku sintezu; umjetnost na Michelangela i njegovu grandioznu povelju na stropu Sikstinske kapele. 2 Darwin i Michelangelo oli avaju tako dva potpuno razli ita shvatanja ovjeka i dvije protivurje ne istine o njegovom porijeklu, koje nikada ne e
2) Ideja evolucije uvijek je bila povezana sa ateizmom. Prve ideje o postanku i izumiranju vrsta nalazimo kod rimskog pisca i pjesnika Lukrecija (De rerum naturae), jednako poznatog po svom ateiunu i zastupanju hedonisti kih nazora.

30

lSLAM TLMED U l STOKA ! ZAPADA

mo i oboriti jedna drugu. Prva oslonjena na ogroman broj, nepobitnih injenica, druga zapisana u srcima svih ljudi. 2. ovjek je jedina tema o kojoj mogu istovremeno postojati dvije protivurje ne istine. I ne samo to. Protivurje na tvrdnja o ovjeku obi no je najblia istini. Tvr enje da ljudsko tijelo ( ovjek kao bioloka injenica) ima ivotinjsku prirodu pa i porijeklo, prije nego od Darwina ili Lamarcka, poti e od religije. Davno prije ma koje nauke religija je nedvojbeno u ila da u ovjeku obitava ivotinja. Razlika je samo u domaaju ovog tvr enja. Po nauci ovjek je samo inteligentna ivotinja. Po religiji ovjek je ivotinja koja ima li nost. ovjek kako ga poznaju specijalisti, daleko je od toga da bude konkretan, istinski ovjek. Oni prikazuju shemu, sastavljenu od drugih shemati nih slika, kakve proizvodi tehnika svake pojedine nauke. ovjek je u isto vrijeme leina koju secira anatom, svijest koju prou ava psiholog; te ona li nost koju svaki ovjek u dubinama svojim osje a i zna svaki put kada zagleda u svoju unutranjost. On je hemijska tvar iz koje se stvaraju tkiva i sokovi tijela; ona za udna zajednica elija i hranjivih sokova, ije organske zakone prou ava fiziolog; ono neto sastavljeno iz tkiva i svijesti koje higijeni ar i odgajatelj nastoje da privedu do najvieg stupnja razvoja u okviru odmjerenog mu vremena. On je homo economicus koji neprekidno mora da konzumira dobra za potronju, kako bi stvari kojima je on postao robom, mogle dalje raditi. No, istovremeno, on je pjesnik, junak, svetac. On ne samo da je za udno mnogostruko sloeno bi e, podvrgnuto analizama nau nih tehnika, ve je i utjelovljenje volje, umovanje i stremljenja svega ovje anstva" (Alexis Carrel, Man the-Unknown). Primijetimo kako pojam ljudsko ima u ovjekovom umu dvostruko, skoro opre no zna enje. Ljudi smo" - zna i: grjeni smo, slabi, tjelesni. Budimo ljudi" - apel koji treba da nas podsjeti da smo neto vie, da imamo izvjesne vie obaveze, da se ponesemo nesebi no, humano. Ti misli na ovje ije"- grdi Isus Petra, suprostavljaju i Boansko ovje ijem. ovje nost, ljudskost, humanitet - poti e od rije i ovjek i zna i vie, moralne smjerove. Ovo dvostruko zna enje pojmova podjednako vezanih za ovjekovo ime posljedica je dvostrukosti ovjekove prirode, od kojih jedna vu e svoje porijeklo sa zemlje, a druga sa neba".

EVOl.UCJAlSIVARANJE

31

Materijalisti e uvijek skretati panju na vanjski aspekt stvari i stavove nauke pretvarati u negaciju ljudskog duha. Prema tome, ruka nije samo organ rada - pie Engels - nego i njegov proizvod. Jedino radom, prilagodavanjem sve novijim radnjama, nasljedivanjem na taj na in ste enog naro itog izobraavanja mii a, tetiva, a u duem razdoblju i kostiju, i stalno obnavljanom primjenom te naslijedene istan anosti na nove, sve sloenije radnje, ljudska ruka je stekla onaj visoki stupanj savrenstva na kome je mogla da do arava Rafaelove slike, torvaldsenovske kipove i paganinijevsku muziku..." (Engels, Uloga rada u razvoju ovjeka). Ovo o emu govori Engels nastavak je biolokog a ne humanog (duhovnog) razvoja, a slikanje nije tehni ki proces nego duhovni akt. Rafaelove slike nije stvorila Rafaelova ruka nego Rafaelov duh. (Beethoven je svoja najbolja djela stvorio kada je ve bio potpuno gluh.) Biloki razvoj, ni beskona no produen, ne bi sam po sebi, bez posredovanja ne eg tre eg, mogao dovesti ne do Rafaelovih slika, nego ni do onih najprostijih crtea koje nam je ostavio pretistorijski slikar u pe inama Sahare. U pitanju su dva odvojena i razli ita pravca ili dva odvojena aspekta ovjekove egzistencije. ovjek se ne moe svesti na biologiju, kao to se umjetni ka slika ne moe svesti na odre enu koli inu boje od koje je izgradena, ili pjesma na sintaksu njenog teksta. Ta no je da je jedna damija izgra ena od toliko i toliko komada kamenih blokova odredenog oblika i u odredenom poretku, odre ene koli ine maltera, drvenih greda itd., ali to nije istina o damiji. U podacima o gradi damije ne iscrpljuje se poj *am damije. Jer, kakva bi onda bila razlika izme u nje i vojne kasame? Mi moemo napisati izvanrednu, u enu i ta nu gramati ku, jezi ku ili pravopisnu analizu jedne Goetheove poeme, a da sutinu same poeme i ne dotaknemo. To je kao razlika izme u rje nika jednog jezika i pjesme na tom jeziku. Rje nik je ta an, ali besmislen. Pjesma ima smisao i svoju nedoku ivu sutinu. Na isti na in fosili, antropologija, morfologija, fiziologija, ne govore o ovjeku, osim ako uzmemo u obzir njegovu vanjsku, slu ajnu, mehani ku, besmislenu stranu. U ovom primjeru ovjek je slika, hram, poema, a ne gra a od koje su oni svi sa injeni. ovjek je vie od onoga to sve nauke zajedno mogu o njemu re i.

32

isLnM2NEOU1SroRAIZ PADa

Odjefjak 2 PRVOBITNI IDEALIZAM

1. Primitivnom, najnerazvijenijem tipu ovjeka morao je, po logici evolucije, prethoditi najrazvijeniji tip ivotinje. Uporedimo li, me utim, ova dva susjedna lana razvoja, ne moemo seAteti utisku da ovdje stoji jedna sutinska, neprelazna razlika. Na jednoj strani vidimo opore ivotinja koji se kre u u potrazi za hranom, bore se za opstanak ili se satiru medusobno. Na drugoj strani, moda u istoj umi, vidimo primitivnog ovjeka, zbunjenog i spletenog njegovim udnim zabranama i vjerovanjima, ili zabavljenog njegovim neobi nim i nerazumljivim igrama, misterijama i simbolima. U ovom prizoru to su dva potpuno razli ita stvorenja i nezamislivo je da ih razlikuje samo jedan manji ili ve i razmak u evoluciji ivog svijeta. Princip ivotinjske egzistencije jeste efikasnost, korisnost, utilitamost. Princip ovjekove egzistencije - ukoliko je ovjek - to nije. ivotinja je prirodna. ovjek je natprirodan, iracionalan, nerazumljiv, nevjerovatan, ak racionalno nemogu . Ako nije to, on ne postoji, barem ne kao ovjek. Lovjek postoji samo u mjeri u kojoj se suprotstavlja op em toku svijeta, sveop em mehanizmu koji je nitavilo i nepostojanje. Mi kaemo: ovjek je evoluirao, ali to je samo njegova vanjska, smrtna istorija. Ali ovjek je i stvoren. U jednom trenutku on je na neobja njiv na in postao svjestan ne samo da nije ivotinja, nego je naao smisao ivota u negaciji ivotinjskog u sebi. Ako je ovjek dijete prirode, kako se moglo dogoditi da u jednom momentu stane prema njoj i protiv nje? Razvijmo njegovu inteligenciju koju on batini jo od svojih ivotinjskih predaka do najvieg stupnja, i njegove potrebe e se samo pove ati i po broju i po obimu. Nijedna od njih ne e se smanjiti niti otpasti. Zadovoljavanje tih potreba samo e postati inteligentnije, sigurnije, organiziranije. Njihovo zadovoljavanje, koje je u primitivnom stadiju zavisilo od slu aja, razvit e se u visokorazvijenu ekonomiju planske privrede u civiliziranom drutvu. Ali od uma ne e nikada pote i misao o odricanju od ivljenja, o odbacivanju elja, o vrtvovanju za dobro drugih" ili smanjivanju intenziteta fizi kog ivljenja uop e. ivotinja ima instinkte koji su izvanredan primjer principa efikasnosti i svrsishodnosti. ovjek ima moralne crte i neutilitamu etiku.

EVOLUCLIA I S7VARANlE

33

ivotinje imaju veoma razvijeno osje anje vremena i u mnogo emu su ta nije nego ljudi. Tako se vorci prestaju hraniti jedan sat prije zalaska sunca, krabe se zavla e u svoje rupe i za epljuju ulaz muljem uvijek nekoliko minuta prije dolaska plime. Vodeni talasi nikada ih ne e zate i van njihovih rupa. P ele sa za uduju om ta no u organiziraju svoj dan. Ve ina cvije a ne nudi neprestano potrebne koli ine nektara, ve samo u odredenim asovima dana. P ele skupljaju med u najpogodnije vrijeme i upu uju se na najbolja mjesta. Pritom, p ele se koriste raznim znacima na zemlji i orijentiraju prema nebeskoj polariziranoj svjetlosti. Itd. Sve su ove sposobnosti od ovoga svijeta". One omogu uju, pomau ili podravaju sposobnost vrste da opstane. Moralne zasade, naprotiv - one u primitivnom kao i one u civiliziranom drutvu - umanjuju ovjekovu efikasnost u op em nadmetanju koje su stvorenja jedna drugim nametnula. Optere en moralnim obzirima, ovjek je mogao opstati samo zahvaljuju i neuporedivo viem stupnju inteligencije od vrsta koje su mu bile neposredno konkurentske. Pod pretpostavkom istog stupnja inteligencije, ivotinjska vrsta sa moralnim predrasudama" bila bi veoma brzo unitena. Ovaj defekt mo i", koji duguje svojoj etici, ovjek je kompenzirao neuporedivo viim stupnjem inteligencije i drugih njoj paralelnih sposobnosti. Me utim, inteligencija nije humanog, nego zoolokog porijekla. Otvorimo zbirku anegdota o ivotinjskoj inteligenciji. Vidjet emo tu pored mnogih aktova koji se mogu objasniti imitacijom ili automatskim vezivanjem slika i takvih gdje ne emo oklijevati ni trenutka da ih ozna imo kao inteligentne. U prvom redu tu dolaze oni u kojima se ogleda izvjesna izradiva ka misao, bilo da ivotinje izgra uju sebi neku grubu spravu, bilo da koriste predmet koji je ovjekovo djelo. ivotinje koje u pogledu inteligencije dolaze odmah poslije ovjeka, majmuni, slonovi, i sl., jesu ba one koje se, u prilici, znaju sluiti nekom vjeta kom spravom. Ispod ovih, lisica npr. zna vrlo dobro za zamku da je zamka..." (H.Bergson, Stvarala ka

evolucija).

impanzo se slui tapom da bi dohvatio bananu, medvjed upotrebljava kamen. O primanju i predavanju osmiljenih informacija kod p ela, gusaka i majmuna u vidu razgovora" ili pantomime prikupljen je velik materijal (radovi njema kog zoologa Frischa, prof.Lorenca i moskovskog profesora I.N.Zinkina). O inteligenciji i snalaljivosti ivotinja i njihovu sluenju predmetima oko sebe interesantna zapaanja prikupio je Bler, dugogodinji direktor nju-

34

ISLAM IZMEDU ISTOKA I 7APADA

jorkog zoolokog vrta. Njegov je op i zaklju ak: sve ivotinje misle. Pa i jezik pripada prirodnoj, zolokoj a ne duhovnoj strani ovjekovoj. U tudimentu, njega nalazimo u ivotinjskom svijetu. Pokazalo se da je lingvistika suprotno muzici ili urnjetnosti uop e dostupna strogo nau nom ispitivanju, sistematizaciji pa ak i primjeni matemati kih metoda. Ovo posljednje joj daje jasnu karakteristiku nauke, a predmet nauke moe biti samo neto spoljnje. 3 Postoji jasna analogija izmedu prirode i inteligencije s jedne strane, i inteligencije i jezika s druge strane. Kako god su se materija i inteligencija uzajamno stvarale", tako su se stvarali i nastavljaju sc stvarati inteligencija i jezik u jednoj uzajamnoj korelaciji, interakciji. Jezik je ruka mozga", a funkcija mozga sastoji se u tome da na duhovni ivot ograni ava na ono to je korisno u praksi" (Bergson). Uop e uzevi, ne postoji nita kod ovjeka to se u ovom ili onom vidu i stepenu ne bi nalazilo kod viih ivotinjskih vrsta: ki menjaka i insekata. Tu je pokretljivost, svijest, udruivanje, inteligencija, komuniciranje, zadovoljavanje potreba, neka vrste ekonomike i sl. Ovom svojom stranom ovjek je o evidno vezan za ivotinjski svijet i vu e porijeklo iz toga svijeta.4 Medutim, u itavom ivotinjskom svijetu nerna ni ega to bi i u tragu podsje alo iii upu ivalo na ovjekovu religiju ili moralne zabrane, kojih je pun ivot prethistorijskog kao i civiliziranog ovjeka. ivot ivotinja, sve do asa kada se pojavio ovjek, izgleda nam sasvim postupan, razumljiv i zakonit u poredenju sa ivotom divljaka, spletenog udnim obzirima i opsjednutog nerazumljivim vjerovanjima i postupcima. Kada ivotinja ide u lov, ona je potpuno logi na i racionaina. Obimna literatura nastala posmatranjern ivota majmuna, dabra ili ma ke, prua nam obilje primjera o tome kako e ivotinja primijeniti sasvim podoban postupak da dode do cilja. Nijedan jedini slu aj ne govori da se ona odrekla mogu nosti koje joj stoje na raspolaganju, ili o postojanju nekih predrasuda " svojstvenih samo ovjeku. Kod najrazvijenijih opnokrilaca - p ela, u zadivlju e organiziranom kolektivu, mi nalazimo najnehumaniji postupak prema iznemogloj radilici iii ostarjeloj matici: one se jednostavno izbacuju iz konice. Nigdje
3) Negativan dokaz za ovo bi mogla biti injenica da se uzdravanje od govora u nekim religijama susre e kao oblik posta. 11i zavjet utnje kod nekih kr anskih redova. U pitanju je uzdravanje od jedne fizi ke manifestacije uporedivo sa jelom i pi em. 4) Ni Kur'an ne rnisli nita druga ije:Sve ivotinje koje hode po Zemlji, i ptice koje lete na svojim krilima, skupine su sli ne vama"(Kur'an 6/38).

EVOLUCIlA 1 S7VARANJE

35

kao u primjeni p ele zadivljuju i red i smisao za udruen ivot ne stoji tako uporedo sa zapanjuju im odsustvom svega onoga to ina e nazivamo humano u: zatita iznemoglog i slabog, pravo na ivot, priznanje, zahvalnost, obziri. Razmiljaju i o ivotu ovih stvorenja, jedni e sa oduevljenjem, drugi sa uasom (ovisi od izbora stanovita), konstatirati njihovu neumoljivu disciplinu, uskla enost jedinki drutvenim funkcijama, njihov neizmjenjivi raspored i slijepu i svirepu ta nost koja ih karakterizira..." Vodena instinktom i upravljena na jedan jasan cilj - odranje, ivotinja je, dakle, logi na i razumljiva. A ta ini primitivni ovjek? Prije nego bi se polo na neku ekspediciju, potrebno je da se lovci, a esto i njihove porodice, podvrgnu mnogobrojnim tabuima, postovima, molitvama, da vre izvjesne plesove, da su imali izvjesne sne, da su obratili panju na izvjesne predznake. Kada je divlja na dometu, treba odmah izvriti neke druge ritualne radnje. I ene koje su ostale kod ku e podvrgnute su mnogim zabranama. Ako bi ih prekrile, one bi dovele u pitanje uspjeh lova, pa ak i ivote svojih mueva"(Lucien Henri, Porijeklo religije). Za ivotinju su stvari ono to jesu. A ovjek je odmah stvorio (ili zadobio) svoj imaginami svijet i povjerovao u njega vie nego u ovaj tzv. realni svijet. ivotinja je obi no odli an lovac. Divljak je to isto bio i u tom pogledu nema bitne razlike. Ali primitivni ovjek je bio i neumomi stvaralac i proizvoda " kultova, mitova, praznovjerica, igara i idola. ovjek je uvijek htio jo jedan svijet, autenti ni ili imaginami. Smatra se dokazanim da su primitivni ljudi prije polaska u lov slikali ivotinje koje su eljeli uloviti, u uvjerenju da e to odlu no doprinijeti uspjehu lova (tzv. lova ka magija). Dok je ovjek molio ili slikao (!) za uspjeh lova, ivotinja je postupala logi no", obilazila teren, oslukivala ili ne ujno ila tragom rtve. Primanje mladi a, budu eg lovca - kako navode Hubert i Mauss - vrilo se kroz niz kompliciranih ceremonija. Oni opisuju obrede koji se sastoje iz tri faze: obredi o i enja, obredi posve ivanja i obredi uvr enja. I na prvi pogled je jasno da bi i bez ovih obreda ovjek - kao i ivotinja, uostalom mogao postati savren lovac i da ovi obredi nemaju mnogo veze sa lovom. U pitanju je neto dublje i zna ajnije.0 svakom slu aju valja uo iti nefunkcionalnu stranu ovih obreda, koji otklanjaju svako ekonomsko objanjenje ovih i sli nih fenomena. U svom monumentalnom djelu Zlatna Grana J. Frazer je ukazao na injenicu kako se u primitivnoj ljudskoj svijesti sa idejom o sijanju (sjetvi) nerazdvojno uplela neobjanjiva misao o prinoenju ljudskih rtava. H.G. Wels pie o ovome: To je bio splet dje ijeg, sanjarskog, bajkama naklo-

36

rSLAM iZME U /SfOKA 1 ZAPAIA

njenog primitivnog mozga, koje nikakvo logi no razmiljanje ne bi moglo da objasni. U svijetu od prije 10.000 godina, kad god bi dolo do sijanja, prinosile su se ljudske rtve. To nije bilo ftvovanje kakve loe ili odba ene li nosti. rtvovao bi se obi no kakav odabran mladi ili djevojka, sa kojima se postupalo sa dubokim uvaavanjem i potovanjem... To ljudsko rtvovanje ili tek neki njegov trag pojavljuju se svugdje gdje je dopro ovjek i gdje je proao kroz pc etne stupnjeve zemljoradnje"... A zatim neto dalje: Lovac na sobove (pisac misli na paleolitskog ovjeka - op. A.I.) bio je bez sumnje nemilosrdan lovac, jedno borbeno i strasno stvorenje; ali on je ubijao iz razloga koje jo moemo da shvatimo. Neoli anin, pak, pod utjecajem govora i zbunjenog toka misli, ubijao je po teoriji, ubijao radi udovinih i sada nevjerovatnih ideja, ubijao je one koje je volio, i to iz straha i po uputstvu". 5 U Salambi G. Flaubert opisuje scene rtvovanja u kojima Kartaani, mole i se za kiu, bacaju u usijano drijelo boga Moloha ak i vlastitu djecu. Pod dojmom ovih prizora ovjek zaklju uje da su ljudi bili ivotinje, to je sasvim pogreno. ivotinje neto sli no nikada ne rade niti u ivotinjskom svijetu ima bilo kakav fenomen koji bi se mogao uporediti sa primjerom ovakve bezumne rtve. Moe zvu ati paradoksalno, ali slu aj o kojem je rije tipi no je ljudski. Radi se o lutanjima i stradanjima ljudi, koja se na ovaj ili onaj na in ponavljaju sve do dana dananjeg, o jednoj drami ovje anstva u kojoj narodi i pojedinci ine bezumlja vodeni ne ivotinjskim istinktima, nego beskrajnim ljudskim zabludama. rtva je postojala u svim religijama bez razlike. A priroda rtve ostala je neobjanjiva, ak apsurdna. Rva je injenica drugog" reda, onosvjetskog. Kod primitivnih religija ona je ponekad uzimala strane oblike. Takva rtva ozna ava mo nu, opipljivu, do bolne jasno e poja anu granicu izme u zooloke i ljudske ere, nastupanje jednog principa potpuno suprotnog principu interesa, potrebe i elje. Ona je miljokaz na putu razvoja, gdje po inje ovjekov svijet. Jer interes je zooloki, rtva je ljudska. Interes e postati jedan od osnovnih pojmova politike ili politi ke ekonomije, a rtva jedan od osnovnih pojmova religije i etike. Bezumlje primitivca urimalo je ponekad nevjerovatne oblike:,, Jedna od udnih pojava koja se razvila u poznijem paleolitskom i neolitskom dobu bila je saka enje tjela. Ljudi su po eli da sijeku svoje tijelo, odrezuju i noseve, ui, prste, zube i sl. i da tim inima pridaju svakojake praznovjeme misli..." Nijedna ivotinja ne ini tako neto" - zaklju uje H.G.
5) fI.G. Wels, /storija svijeta, str. 59.

EVOLUCIJA I STVARANJE

37

Wels. 6 Potrebno je ovdje, radi uporedenja, podsjetiti na postupak lisice koja odgriza svoju nogu da bi se izbavila iz gvo a, to je potpuno racionalan in. Besmisleno saka enje tijela prvobitnog ovjeka ivotinji je potpuno strano i nepoznato. 7 Mogli bismo zaklju iti da smo suo eni sa jednom pojavom koja predstavlja anomaliju evolucije ili neo ekivan diskontinuitet razvoja. Najedanput se ini da je evolucija krenula natrag i da pojava ivotinje sa idealisti kim predrasudama" izravno ugroava dalji progres. Ovaj fenomen, koji je izraz izvjesnog kolebanja na samom vrhu evolucije i koji in da zooloko u jednom trenutku izgleda nadmo no nad ljudskim, nazivam divljakov kompleks". Zvu alo to ma kako neobi no, ovaj je kompleks" izraz one nove sutine koja je specifi no ljudska i koja je izvor sve kasnije religije, poezije, filozofije i umjetnosti. Ovaj fenomen je zna ajan jer na svoj na in naglaava originalnost ovjekove pojave i udne paradokse koji su s njom povezani. Iznesene injenice lahko bi nas navele -na zaklju ak da je ivotinja imala vie uvjeta da bude nosilac daljeg razvoja, a da je primitivni ovjek, zagledan u nebo i spleten moralnim obavezama, imao sve uvjete da bude pregaen. Ovaj skoro neizbjean utisak o nadmo nosti zoolokog nad ljudskim u zori ljudske ere pojavljivat e se u kasnijoj istoriji u vidu poziva za unitenje idealizma uime progresa. 2. U ovom dalekom dobu emancipacije ovjeka iz ivotinjskog carstva, vanjske razlike (uspravan hod, razvijenost ruke, govor i inteligencija) mc ' rale su u toku dugog perioda biti beskona no male i neprimjetne. Kada je jedan stvor, koji je istovremeno li io i na majmuna i na ovjeka, pomo u tapa produavao svoju niku da bi dohvatio kakav plod sa drveta, ili isputanjem nekih glasova saop avao sebi sli nim kakvu novost, nije sasvim izvjesno ko je on bio: ovjek ili ivotinja. Me utim, prisustvo kakvog kulta zabrane uvijek e u ovom slu aju otkloniti svaku sumnju. ivotinja je il ekala" da postane ovjek da bi po ela moliti. Odlu na razlika izmedu ovjeka i ivotinje nije, dakle, fizi ka i intelektualna. Ona je prvenstveno
6) Isto. str. 60. 7) I sljede a je razlika iste i sli ne vrste: ivotinja je opasna kad je gladna i ugroena. ovjek je opasan kad je sit i mo an. Neuporedivo je vie zlo ina izvreno iz sitosti i obijesti nego iz oskudice.

38

ISUM IZMFDU ISTOKA I ZAPADA

duhovna i o ituje se u postojanju manje ili vie jasne religijske, eti ke i estetske svijesti. Sa ovoga stanovita odlu ni datumi u postanku (pojavi) ovjeka nisu uspravan hod, razvoj ruke, po etak artikuliranog govora, kako to vidi nauka, nego pojava prvog kulta, slike, zabrane. Divljak koji je prije 15.000 godina uivao posmatraju i cvije e ili profile ivotinja, a zatim ih slikao na zidovima svoje pe ine, bio je u ovom smislu blii istinskom ovjeku (dalji od ivotinje) nego savremeni epikurejac koji ivi da zadovoljava svoje fizi ke potrebe i koji svakodnevno izmilja nove, ili prosje ni gra anin savremenog velegrada, koji ivi usamljen u svojim udovitima od betona, lien elementamih estetskih doivljaja i osje anja. U djelu Prvobitni zakon Atkinson je pokazao kako se razli ite prvobitne zabrane nalaze medu divljacima svugdje po svijetu. Stalna potreba za i enjem od zla" i misao o ne em zabranjenom, o stvarima koje se ne smiju dodimuti ili ak pogledati, susre e se svugdje gdje smo imali prilike dobiti bilo kakvu vijest o ivotu primitivnog ovjeka. Druga univerzalna ideja koja je vladala umom prvobitnih ljudi bila je ideja n e i s t o g, p r o k 1 e t o g. Tako su se stvorili itavi redovi zabrana koje su odgovarale pojedinim oblastima primitivnog ivota. Poto se pojavio govor, ove zabrane dobile su zajedni ki naziv tabu", to bi doslovno zna ilo ne valja", nije pohvaljeno" - zabranjeno je. Tabu" je pojam zabrane eti kog karaktera u ranom ovje anstvu. ovjek se, dakle, ne ponaa kao dijete prirode nego kao stranac u njoj. Njegovo je osnovno osje anje strah. Ali to nije biloki strah koji osje aju sve ivotinje. To je duhovni, kosmi ki, iskonski strah, koji stoji u vezi sa tajnama i zagonetkama postojanja. Njema ki egzistencijalist M. Heidegger smatra ga vje itom i vanvremenskom odre eno u ljudske egzistencije". To je strah u kojem se mijeaju radoznalost, u enje, divljenje, nezadovoljstvo - osje anja koja se moda nalaze u osnovi sve nae umjetnosti i kulture. Samo ovim i ovakvim odnosom prvobitnog ovjeka prema svijetu mogu e je objasniti pojavu zabrana i prvobitne pojmove ne istog" i uzvienog, prokletog" i svetog. Jer, ako smo mi djeca ovog svijeta, za nas u njemu ne bi moglo postojati nita ni sveto ni ne isto". Ovakvi pojmovi protivurje e prirodi ovog svijeta kako ga mi znamo. Oni, naprotiv, svjedo e o nekom naem drugom porijeklu o kojem ne moe postojati nikakvo sje anje", ali naa neadekvatna" reakcija na vanjski svijet, koju mi izraavamo kroz umjetnost i religiju, negacija je darvinovske, i uop e nau ne vizije o ovjeku. Zato je primitivni ovjek svugdje i uvijek na svoj susret

EVOLUCIJA 1 S7VARANJE

39

sa svijetom reagirao religijom? Zato je kroz nju svugdje izrazio svoj strah, tjeskobu, razo arenje? Zato je traio spasenje" i od ega je traio spasenje? Ova ovjekova strana o kojoj je rije , ovo razapinjanje izmedu dobra i zla, osje anje izgubljenosti, vje ne dileme o interesu i svijesti, dobru i zlu, smislu i besmislu postojanja, moralni imperativ kojim je ovjek neizlje ivo inticiran", ostaju bez racionalnog objanjenja. O evidno Darwinov ovjek nije darvinovski reagirao na svijet iji je dio. Ni kod najrazvijenijeg tipa ivotinje ne nalazi se nita to bi barem u tragu podsje alo na sli an pojam ili na bilo kakvu drugu sli nu dilemu ili ograni avanje. Ovaj prvobitni idealizam sa svojim pojmovima zabranjenog, prokletog, tabua, sa pojlnom tajne", pojavljuje se svugdje bez izuzetka kao sastavni dio praljudske svijesti. Gdje god se pojavio ovjek, sa njim zajedno pojavile su se religija i umjetnost. Nauka je, naprotiv, relativno nov i mlad fenomen. ovjek, religija, umjetnost - ovo troje ilo je uvijek zajedno. Ovom fenomenu, koji moda sadri odgovor na neka odlu uju a pitanja ljudske egzistencije, nije se posvetilo dovoljno panje. g Sa gledita materijalizma, ,istorija ovje anstva mora izgledati kao proces progresivne laicizacije (tako npr. Reinach pie u djelu: Kultavi, mitovi i religija). Ali nikada niko nije na zadovoljavaju i na in objasnio zato je ivot primitivnog ovjeka uvijek i svugdje bio ispunjen kultovima, misterijama, zabranama i vjerovanjima. Zato je svemu, zvijezdi, kamenu, rijeci, htio udahnuti ivot i li nost.9 Zato je ba tako, a ne druga ije, vidio svijet? I zato, obrnuto, civilizirani ovjek sve objektivizira, obezli uje i svodi na anorgansko i mehani ko? Ve hiljadama godina mi teimo da se oslobodi mo ovih mora primitivaca, a da ne znalno njihovu prirodu i njihovo porijek10. Ovaj fenomen unutranjeg ivljenja ili zagledanja u nebo, sa divli njem ili strahom - svejedno, koji je svojstven samo ovjeku isto koliko je stran svakoj ivotinji, ostaje bez logi kog objanjenja i ini se da je bukvalno doao s neba". Poto nije proizvod razvoja, on sutinski stoji van upliva evolucije. Prou avaju i crtee u pe inama neandertalaca u Francuskoj, francuski nau nik Henri Simple zaklju uje da se psihi ki ivot pe inskih
8) -Moemo na i grad bez bedema, vladara, civilizacije, knjievnosti i pozorita, ali nikada ovjek nije vidio grad bez bogomolje i sa stanovnicima koji se ne bave bogosluenjem" - (gr ki histori ar Plutarh);Nalazile su se i sada se nalaze ljudske skupine bez manosti, umjetnosti i filozofije, ali se jo nikada nije nala ljudska skupina bez vjere" - konstatira skoro istu stvar H.Iiergscn dvadeset vijekova kasnije. 9) Primitivni ovjek ne zna :a svijet bez ivota" (Ii.A. Frankfurt, Od mita do filozofije).

40

ISLAM IZMEIJU ISTOKA I ZAPADA

ljudi veoma malo razlikovao od psihi kog ivota savremenog ovjeka. I pe inski su ljudi 70.000 godina prije nae ere patili od 'metafizi ke vrtoglavice', bolesti savremenog ovjeka" - izjavio je Simple na Kongresu arheologa u Nici 1976. godine. To o igledno nije nastavak biloke evolucije, nego daljni in drame koja je po ela prologom na nebu". U toku zooloke istorije, koja prethodi pojavi ovjeka, nema nita to bi na ma koji na in nagovjetavalo ili bar naslu ivalo pojavu kulta i ove primitivne etike. ak produavaju i u mislima taj razvoj za mnoge vijekove naprijed do bilo kog eljenog trenutka, pojam tabua ili kulta najmanje je to bi se moglo o ekivati. ivotinja i njen razvoj koji se ve odigrao ili se moe zamisliti, ne ide u pravcu iracionalnog i nadnaravnog. On ide u pravcu fizi kog usavravanja i inteligencije i dalje u pravcu nadinteligencije i nadivotinje, Nietzscheovog nat ovjeka", koji je, ustvari, samo savrena ivotinja. 10 Nietzscheova vizija inspirirana je Darwinom. Evolucija, u osnovi vanjska i zooloka, produena je dalje, s one strane ovjeka. Ali ovaj razvoj je jednostavan, logi an, svodljiv, jer ostaje u granicama prirode. Nadivotinja je rezultat procesa" i zbog toga ona je stvorenje bez unutranjeg ivljenja, bez drame, bez lika, bez ovjetva; ona nije h o m o nego Homunkulus, stvorenje iz epruvete, koje je doktor Faust proizveo u svojoj, a priroda na osnovu sli nog, ali neto razvu enog procesa, u svojoj laboratoriji. Il Mislim da je sovjetski pjesnik A. Voznesenski morao imati pred o ima iste injenice, ili isti tok misli, kada je zaklju io: Kompjuteri budu nosti mo i e teorijski raditi sve to ovjek radi. Sve osim dvije stvari: ne e mo i biti religiozni i pisati poeziju".

3. Kao to nemaju pojam svetog ili nedoputenog, ivotinje nemaju ni pojam lijepog, niti estetskog uzbu enja u ljudskom smislu rije i. Miljenje nekih da majmuni mogu slikati, zasnovano na nekim crteima" ovih ivotinja, pokazalo se potpuno neosnovanim. Utvr eno je da majmuni prili no uspjeno imitiraju ovjeka koji crta. Tzv.,,majmunska umjetnost", sa
10) Nietzscheov Nat ovjek oslobo en je eti kih predrasuda":Boriti se protiv milosr a, savjesti i pratanja, tih unutranjih ljudskih tirana; pritiskujte slabe, penjite se preko njihovih trupova navie. Jer vi ste djeca vie vrste, jer va ideal je nat ovjek" (Nietzsche, Tako je govorio Zaratustra). 1 1) Literatura je stvorila vie sli nih monstruma. Zajedni ka je crta svih ovih udovita izvanredna inteligencija uz potpuno odsustvo moralnog ula".

EVOLlIC/JA I S7VARANJE

41

kojom su svojevremeno neki napravili senzaciju, pouzdano ne postoji. 12 Protivno tome, danas je gotovo sigumo da su kromanjonski ljudi, prvi pravi ljudi, crtali i rezbarili. Takvi crtei prona eni su na zidovima pe ina, na kostima i rogovima. Kao rezultat estetskog uzbudenja primitivnog ovjeka nastale su one slike po pe inama Sahare, panije (Altamira), u Francuskoj (pe ina Lescaut) i skoro otkrivenim u Poljskoj (Maicka pe ina). Smatra se da su neke od ovih slika stare i do 30.000 godina. Grupa sovjetskih arheologa nedavno je blizu grada ernigeva u Ukrajini otkrila komplet muzi kih instrumenata od mamutovskih kostiju, starih oko 20.000 godina. Ukraavanje je starije od odijevanja, tenja za lijepim ja a je od potrebe, od gole funkcije, i ova injenica se osje a u odijevanju od praistorije do naih dana. Kostim nije istovjetan sa odje om. On je istovremeno jedno vrijeme i jedan stav. Nonje pojedinih naroda, koje pokazuju izvanrednu raznolikost, nisu jednostavan odgovor na golu potrebu dana, ili uvjete sredine. Nonja u jednom momentu postaje slika, gotovo poezija. Krzno ili perje ivotinje moe biti veoma lijepo, ali ono je takvo bez ikakvog njenog u e a, ono dakle nije nikakvo saop enje. U osnovi te ljepote, sjaja i boje, uvijek e se na i neka funkcija. Nadalje, u duhovnim pjesmama i igrama koje su predstavljale prave spektakle, gotovo je nemogu e rastaviti kult od umjetnosti. Prvi izvajani lik u kamenu jeste idol. Religiozno nadahnu e, pogreno orijentirano, stvorilo je one lijepe figure bogova od kamena i maske prona ene na otocima Okeanije, na Obali Slonova e i u Meksiku, to se danas navode kao primjeri umjetnosti iste, neposredne impresije. Sva likovna umjetnost po svom je porijeklu idolatrijska i time treba tuma iti netrpeljivost islama i nekih manje personalisti kih religija prema likovnim umjetnostima. ini se da se treba vratiti u pretistoriju, da bi se jasno vidjelo kako umjetnost nastaje iz religije, ili kako moda one obje, zajedno sa primitivnom etikom, potje u iz jednog izvora koji im je zajedni ki: iz ovjekove tenje za jednim izgubljenim svijetom. Ova razlika od ivotinje moe se o itovati i u pobuni, u revoltu, kao kod A. Camusa. ivotinja se ne buni na svoju ivotinjsku sudbinu, ona je ili zadovoljna ili ravnoduna, a ovjek je buntovna ivotinja - jedina ivotinja koja odbija da to bude" (A.Camus, L'-Homme revolte). Ovaj revolt je isto ljudski i nalazimo ga u visokorazvijenim drutvima obilja, gdje civilizacija, zooloka po porijeklu, pokuava nametnuti neke nehumane standarde egzistencije (red, obezli enje, op u nivelaciju, masovnu dresuru, vlast drutva nad pojedincem i dr.).
12) U ovom pogledu imamo zna ajna ispitivanja sovjetskog nau nika V.Bukina.

42

lSLAM IZMEDU ISTORA ! ZAPADA

4. Johan Huisinga otkriva jo jedan fenomen: igru (Huisinga, Homo Ludens). I ivotinja se igra, zabavlja se, ali samo ovjek igra, podrazumijevaju i pod tim jednu duhovnu funkciju, izvravanje jedne unutranje potrebe. Igra ivotinja ima uvijek u svojoj osnovi neku bioloku funkciju, bilo da se radi o ljubavnoj igri, potrebama razvoja mladun adi ili sl. ivotinjska igra nagonska je i funkcionalna; ovjekova igra slobodna je i nezainteresirana. Ona podrazumijeva svijest o igri i uklju uje neke zna ajke koje joj daju isto duhovni smisao: ozbiljnost, sve anost, besciljnu svrsishodnost". Jedna posebna vrsta igre, koja se odlikuje izrazito neutilitamim, antizoolokim karakterom jeste potlah, ustvari jedan univerzalan fenomen primitivne kulture. U svojoj ve spomenutoj knjizi, Huisinga je posvetio mnogo prostora ovoj pojavi. Po svojoj prirodi izrazito neracionalan i neekonomski, potlah pripada istom redu stvari kojem pripadaju i primitivna umjetnost ili primitivna etika sa svojim zabranama, tabuima i pojmovima dobra i zla. Smatram neophodnim da navedem nekoliko najzanimljivijih mjesta iz Huisingove knjige: Agonalni osnov kultumog ivota u prastarim zajednicama ni im se ne objanjava tako dobro kao opisom onog obi aja indijanskih plemena u Britanskoj Kolumbiji koji se u etnologiji naziva potlah. U svom najtipi nijem obliku, onako kako se on opisuje u plemenu Kwaikulla, potlah je veliko slavlje kojim jedna od dviju skupina sa mnogo raskoi i uz svakojake ceremonije obilno dariva drugu, sa isklju ivom nakanom da dokae svoju nadmo nad njom. Jedina, a po tome i nuna protuusluga, sastoji se u tome da e druga strana u nekom roku ponoviti sve anost i pritom se u najve oj mjeri oduiti darivanju. Ta vrsta sve anosti darivanja proima sav drutveni ivot plemena koja je njeguju: njihov kult, njihovo obi ajno pravo, njihovu umjetnost. Ra anje, enidba, obrezivanje, smrt, tetoviranje, podizanje nadgrobnog spomenika, sve je to povod za potlah... Ali budu i da i drugi rod sudjeluje u sve anosti, duan je i on prirediti potlah jo ve ih razmjera... Odga a li duik, izgubit e ime, grb, totem, ast, te gra anska i religiozna prava... Nadmo nost se u potlahu ne iskazuje jednostavnim darivanjem dobara, to je jo upe atljivije, to se ini unitavanjem vlastitih dobara, kako bi se u samohvali dokazalo da je mogu e biti i bez njih... Radnja uvijek poprima oblik natjecanja: razbije li poglavica bakreni kotli , zapali li hrpu pokriva a, razbije li svoj kanu, protivnik je duan unititi bar istu toli-

EVOL/IC/JA / SIVARANJE

43

ku vrijednost, a poeljno je i ve u... Takva nadmetanja u neobuzdanoj dareljivosti, kojih je vrhunac unitavanje vlastitih dobara mima srca, nalazimo u vie ili manje jasnim tragovima posvuda na svijetu. Te iste obi aje Marcel Mauss uspio je opisati u Malezijanaca, i oni su se sa potlahom potpuno poklapali. I u svom Essai sur le Don on je dokazao da su tragovi sli nih obi aja postojali u gr koj, rimskoj i starogermanskoj kulturi. Natjecanje u darivanju i razbijanju nalazi Granet takoder i u kineskoj predaji." U predislamskom paganstvu u Arabiji susre emo ih pod jednim posebnim imenom, koje pokazuje da su ona postala gotovo obrascem: ozna uju ih kao Muaqara... Temu koju obraduje Held sa vie ili manje ta nosti nabacio je jo Mauss kada je napisao: Mahabharataje povijest jednog gigantskog potlaha... Duhovno podru je u kojem se odvija ova sve anost je podru je asti, produciranja, razmetanja i izazivanja. Rije je o svijetu vitekog ponosa i opsjednutosti vitetvom, o svijetu u kojem se visoko cijeni ime i grb, u kojem se spominju preci. To nije svijet u kojem se vodi briga za svakodnevni ivot, ra una na dobitak i na stjecanja koristonosnih dobara. Koliko mi je poznato, etnologija trai objanjenje za pojavu potlaha uglavnom u magijskim i mitskim predodbama. Izvrstan primjer za to dao je G.W.Locher u svojoj knjizi The serpent in Kwaikutl Religion (izdata u Lajdenu, 1932.)... Obi aji potlaha bez sumnje najtjenje su vezani uz religiozni svijet predodbi u plemenu koje ih odrava. Takvo drutvo e uveliko biti oduhovljeno pojmovima poput: ast zajednice, divljenje bogatstvu i irokogrudosti, napadno naglaavanje prijateljstva i povjerenja, nadmetanje, izazivanje, pustolovnost i vje no samouljepavanje, pri kojem se isti e ravnodunost prema svim materijalnim dobrima. Stvari koje se razmjenjuju ili darivaju obi no nemaju nikakvu upotrebnu vrijednost. Dariva se (rtvuje se) neki nakit ili predmeti koji uivaju svetost ili se smatra da posjeduju arobne mo i itd. Materijalna korist nije, dakle, uop e u pitanju." 13 Unitavati dobra, izraavati ravnodunost prema koristi i materijalnom, davati prednost principu pred stvarima - sve to makar i licemjemo isklju ivo je ljudska osobina. Nita sli no ni u tragu ne nalazimo u ivotinjskom svijetu. Izvjesno vrijeme vjerovalo se da je sa Darwinom dato kona no u enje o ovjeku onako kako se vjerovalo da je sa Newtonom dato kona no u enje o svemiru. Ali kako god Newtonova mehanisti ka predstava svemira nije
13) J. Huisinga, Homo Ludens, str. 83 - 87.

44

ISlAM IZMEDU ISTORA I ZAPADA

mogla opstati, jer nije mogla objasniti neke pojave, ini se da e Darwinova teorija morati biti relativizirana" iz istog razloga. Evolucionisti ka teorija ne moe na zadovoljavaju i na in objasniti prvu religioznu fazu ovjeka. Ona nema objanjenja ni za neke fenomene iz faze civilizacije. Zato je ovjek psiholoki sve nezadovoljniji to mu je bolje? Zato sa porastom materijalnog standarda opada psiholoki"? Zato je broj samoubistava i psihi kih oboljenja u upravnoj srazmjeri sa visinom nacionalnog dohotka i obrazovanja? Ili zato ima ovjetva vie u po etku evolucije nego na kraju? Zato progres ne zna i i humanizaciju? Kako se dogada da je umjetnost neciviliziranih podru ja svijeta (npr. Okeanije i Afrike) snanija od umjetnosti tzv. kulturnih podru ja i da ima snaan, skoro revolucionaran utjecaj na ovu posljednju? Itd.,itd. To su ta pitanja! Ljudskom umu koji je jednom spoznao Darwina i Newtona teko je odre i se njihovih jasnih i prihvatljivih vizija. Newtonov svijet je kontinuiran, logi an, jednostavan i predvidljiv: on se bori za opstanak; on zadovoljava potrebe i tei jednom ujedna enom i funkcionalnom svijetu. Ali Einstein je sruio Newtonovu iluziju, a ovdje to sada ini pesimisti ka filozofija i neuspjeh civilizacije. ovjek je nepredvidljiv, neobjanjiv, nezadovoljan, proet sumnjama i strahom, zakrivljen", kako bi rekao Einstein. Filozofija o ovjeku, poto je dugo bila pod utjecajem pravolinijske, darvinovske vizije, o ekuje svoj prevrat, svoj einsteinovski obrt". Jedno novo shvatanje o ovjeku odnosit e se prema darvinovskom kao to se Einsteinov svemir odnosi prema Newtonovom. Ako je istina da se uzdiemo kroz patnju a zatupljujemo kroz uivanje, onda je to zato to imamo duu i to se za toliko razlikujemo od naih ivotinjskih predaka. Niti je ovjek skrojen po Darwinu", niti je svemir uspostavljen po Newtonu.

EVOWCIJA I S7YARANJE

45

Odjeljak 3

DUALIZAM IVOG SVIJETA 1.

Da li moemo proizvesti ivot i da li emo to ikada mo i? Da li je ova pretenzija uop e u granicama ljudskih mo i? Odgovor je: moemo, ako ga moemo shvatiti. A da li moemo shvatiti ivot? Biologija nije nauka o sutini ivota, nego o fenomenu ivota, u mjeri u kojoj nam je on dat kao objekt, u mjeri u kojoj je on proizvod. Isti onaj dualizam koji smo malo ranije konstatirali izmedu ivotinje i ovjeka susre e se i sada - samo jedan krug ili stupanj nie - na relaciji materija-ivot. Opet na jednoj strani vidimo istovjetnost, kvalitet, ponavljanje, kauzalitet, mehanizam, a na drugoj originalnost, kvalitet, rastenje, spontanitet, organizam. ivot se ne pokazuje kao nastavak materije - ni mehani ki ni dijalekti ki - niti kao njen osobito sloen i visokoorganiziran oblik. Po nekim svojim atributima ivot protivurje i naem shvatanju i razumijevanju materije u samim premisama. On ispoljava prirodu obmutu materiji. Prema najnovijim shvatanjima biologa, entropija je bitan pojam u definiciji ivota. Sve zakonitosti koje vladaju materijom svode se u krajnoj analizi na entropiju, to zna i na univerzalnu dezorganizaciju, na sputanje sistema na najnii stepen reda i energije. Obmuto, osnovna osobina ivih sistema, na koju se mogu svesti sve ostale, jeste suprotstavljanje entropiji, stanje antientropije", njihova sposobnost da iz prostog stvaraju sloeno, iz haosa red, da zadravaju sistem (makar i privremeno) na viem stupnju energije. Svaki materijalni sistem kre e se u smjeru ve eg stepena entropije, a svaki ivi sistem slijedi obmut smjer. Oni su ledima okrenuti" jedan drugome, jer ivot je kretanje protiv vjetra mehani ke zakonitosti" (kako kae Kuznjecov, sovjetski nau nik na polju kibemetike). Pisac ovih redova nije biolog i u pitanjima o kojima je rije morat e se ograni iti na citiranje autoriteta iz ove oblasti. Neuspjeh bilogije i psihologije da neto vie kau o samoj biti predmeta" o kojem raspravljaju - ivotu i psihi - o igledna je injenica koja se ne moe zaobilaziti. Konstatiraju i ovu injenicu, pisac eli samo istaknuti da ona nije bila neo ekivana. Kada je Andr George 1950. u asopisu Nouvelles LiWraries poveo anketu, postavljaju i biolozima, ljekarima, hirurzima i fizi arima samo jedno pitanje: ta je ivot, dobivao je odgovore za koje je rekao da ih skoro

46

tSLAM tzMHDUlSTOKA t ZIPADA

bez izuzetka karakterizira neizvjesnost i opreznost. Evo odgovora Pierre Lepina: Misterija ostaje potpuna. Nae neznanje ini da bi svako objanjenje koje bismo mogli dati o ivotu bilo manje jasno nego to je instinktivno saznanje koje imamo o njemu." Na isto pitanje Jean Rostand, danas moda najve i ivi bilog, 14 odgovorio je: U sadanjem trenutku mi ne znamo ta je ivot, ukoliko moemo re i da stvamo poznajemo samo ono to moemo proizvesti. Mi nismo ak u stanju dati potpuno ta nu definiciju ivotne pojave." Upravo izbjegavanjem brze dekompozicije u inertno stanje ravnotee, organizam se pokazuje zagonetnim, toliko zagonetnim da se od najstarijih vremena ljudske misli vjerovalo da neka naro ita, nefizi ka, natprirodna sila (vis viva, entelehia) djela u organizmu. Na koji to na in ivi organizam usporava svoje opadanje?... Svaki proces, ili doga aj, ili razvoj, ili jednom rije ju sve to se doga a u prirodi, zna i jedan prirataj entropije u ovom dijelu svijeta u kojem se taj doga aj zbiva... Organizam moe zadrati taj proces, to jest ostati u ivotu, samo neprestanim uzimanjem iz spoljnje sredine negativne entropije... Dakle, organizam se hrani negativnom entropijom" (Erwin Schrodinger u knjizi ta je ivot). U istom smislu pie Teillarde de Chardin, francuski paleontolog: Zaista, uprkos mnogim preprekama, bez prekida se nastavlja kriva koja vodi od velikih molekula ka vie elijskim bi ima: ova kriva je ba ona po kojoj i izbijaju (izvan igre slu aja i velikih brojeva) ivotna djelovanja i indeterminacije, samoure enja i svijesti... Iz ove postavke slijedi pitanje: postoji li neka veza izme u ovog tajanstvenog kretanja svijeta prema stanjima sve sloenijim i sve unutranjijim, i onog drugog kretanja '(mnogo bolje prou enog i bolje poznatog) koje vu e ovaj isti svijet prema stanjima sve prostijim i sve vie spoljnjim... U ovo pitanje tei moda da se zbije i formulie, za sutranju nauku, sutinska zagonetka Vasione." Spontana sklonost elija da izgraduju organe, kao i drutveni stav nekih kukaca, jedna je od temeljnih injenica, koje smo upoznali posmatranjem; za njih ne emo na i objanjenje u svijetu naeg dosadanjeg poimanja (Alexis Arrel, C ovjek-Nepoznanica). Ugledni biolog Kurt Goldstein: 15 Medutim, da bi se nalo to rjeenje, moemo li postupiti ovdje kao to smo navikli da to inimo kada su u pitanju neivi predmeti prirode? Da li nam je doputeno da podijelimo poseb14) Umro 1977. 15) Citati preuzeti iz Goldsteinova djela Struktura organizma.

EVOLUCIJA I STVARANJE

47

ni predmet, da posmatramo najmanje estice tako dobijene i da, polaze i od njih, pokuamo da rekonstruiemo predmet, u naem slu aju organizam, kao to radimo u drugim prirodnim naukama? Taj metod bio se dugo vremena nametnuo biolokom istraivanju, ili, ta nije, on je dugo vremena izgledao kao ideal biolokog istraivanja. Istina je da je on dao samo malo zadovoljavaju e rezultate. Ali kako tada da postupimo? Ovdje, na po etku naeg izlaganja, mi moemo da u inimo samo jednu negativnu konstataciju: taj metod je nezadovoljavaju i na jedan ili na drugi na in". Navode i da izmedu predmeta i metoda postoji korelacija, uzajamni odnos, pisac zaklju uje:,,Umjesto tradicionalnog pravila prou avanja od nieg ka viem, od prostijeg ka sloenijem, treba u odnosu na fenomen organizma slijediti suprotan put. Uzimaju i stoga ovjeka za polaznu ta ku, pokua emo da razumijemo ivot i ponaanje drugih ivih bi a..." O ovoj obmutoj"prirodi ivota pie Karl Jaspers u svojoj Optoj psihopatologiji(1934.): Ali to geneti ko poimanje, koje zovu jo i psiholoko objanjenje nasuprot objektivnom, kauzalnom objanjenju ija je priroda druga ija, udara vrlo brzo u svoje granice, naro ito u psihopatologiji. Psihi ke injenice pojavljuju se potpuno nove, na nerazumljiv na in. One dolaze jedna za drugom, a ne proizlaze jedne iz drugih. Etape psihi ke evolucije jednog normalnog ivota, periodi i faze jednog anormalnog ivota, pruaju takve nerazumljive nizove u vremenu. U tom slu aju uzduni presjek psihi kog ne moe biti shva en, ak ni priblino, u svojoj genezi. Treba mu na i objanjavaju i uzrok, kao to se to radi za predmete prirodnih nauka, poto ovi ne mogu da budu prou avani iznutra kao to psiholoke injence ne mogu da budu prou avane spolja." 16 U nastavku Jaspers ukazuje na razliku izmedu p o i m a t i (verstehen), koje se postie psiholokim meduprodiranjem", i o b j a s n i t i (erklaren), koje predstavlja otkrivanje objektivnih veza uzroka i posljedica metodom prirodnih nauka, pa zaklju uje:,,Ovdje je rije o krajnjim izvorima saznanja, koja se duboko razlikuju jedno od drugoga." Luis de Broglie, dobimik Nobelove nagrade za fiziku 1929. godine: Vjerovamo je dakle da je potpuno objanjenje ivota pomo u naih sadanjih fiziko-hemijskih znanja nemogu e." vajcarski biolog E. Guyenot zastupa bitnu razliku izme u ivota i fiziko-hemijskih pojava, pa obrazlae:,,Fizi ari treba da budu svjesni toga da smo mi, bilozi, koji smo uloili toliko truda da izrazimo ivot u fiziko16) Podsjetimo se Hegelovih sentenci: Materija je izvan same sebe. Duh ima sredite u samom sebi. Duh je egzistencija koja se u samoj sebi sadri".

48

tSUMtZMEDU/STOKal7APADA

hemijskim formulama, naili na neto to se ne da rijeiti, a to je ivot. ivot je pronaao organizirani oblik. On ga nije pronaao jedanput, ve milion puta, kroz milijarde godina. Ima tu jedna konstruktivna sposobnost koja izmi e svakom fiziko-hemijskom objanjenju." Andr Lwoff, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1965. (francuski biolog, istakao se istraivanjima nasljednih mehanizama virusa i bakterija): ivot moe biti definiran kao svojstvo, manifestacija ili stanje organizma. Organizam je nezavisan sistem medusobno zavisnih struktura i funkcija, koji je sposoban reproducirati se ... esto se govorilo da su virusi veza izmedu organskih supstanci i ive materije. Ustvari, iva materija ne postoji. Jedan elijski elemenat, kao to je bjelan evina, ili encim, ili nukleinska kiselina, nije iv. Jedino je organizam iv, a jedan organizam predstavlja mnogo vie nego masa ovih dijelova. Uspjelo je da se dobije sinteza virusnih proteina IN VITRO i isto tako sinteza nukleinskih kiselina virusa. Na osnovi ovoga, nije mogu e govoriti o sintezi ivota, jer u svim ovim ispitivanjima neophodno u estvuje jedna supstanca pozajmljena virusu, koja je, ustvari, geneti ka materija specifi na za nukleotide... ivot se nekada spontano rodio. Lahko je sintetizirati izvjesne sastojke bjelan evina ili nukleinskih kiselina, ali je do sada bilo nemogu no stvoriti sam organizam... Rekonstruirati jednu bakteriju zasada je izvan naeg domaaja... ` (Intervju asopisu Le Monde). Sli nu skepsu izraava i slavni psiholog - eksperimentalist Ivan Pavlov: Ve hiljadama godina ovje anstvo ispituje psiholoke pojave, pojave duhovnog ivota, ljudske due. I nisu to samo psiholozi specijalisti koji se bave ovim pitanjem, ve tako er sva umjetnost, sva knjievnost, svi izrazi mehanizama psihi kog ivota ovje anstva. Hiljade strana ispunjeno je prikazivanjem unutranjeg svijeta ovjeka, a mi dosad nismo postigli nikakav uspjeh u ovom naporu, nismo ustanovili nijedan zakon koji upravlja psihi kim ivotom ovjeka."" Metodi kojima se kod svoje izgradnje slue organi, strani su ovje ijem duhu... Sav taj materijal proistekao je iz jedne jedine elije, kao kada bi itava ku a proizala iz jedne arobne opeke, koja bi sama iz sebe izbacivala niz ostalih opeka. Ove bi se, ne sa ekavi ni nacrta arhitekte, ni dolazak zidara, same od sebe udruile u zidove, pretvarale po potrebi u okna, krovne crjepove, u ugljen potreban za ogrjev i u vodu za kuhinju i kupaonicu... Organi se razvijaju na na in i pomo u sredstava, kojima su se - u dje ijim bajkama iz prolih vremena - sluile vile... Na razum ne moe
17) Ivan Pavlov. Psychologie experimentale.

EVOLUC!JA / SIYARANJE

49

nikako prona i sebe u svijetu unutranjih organa... On sam iskonstruirao je svoju gradu po uzoru kosmi kog univerzuma, a ne po uzoru kompliciranog unutamjeg mehanizma ivih bi a." Ig I dalje: Zasada jo nismo mogli doku iti na emu se zasniva organizacija naeg tijela, njegove ishrambene, iv ane i duhovne energije. Zakoni fizike i hemije mogu se u potpunosti primijeniti na mrtvu materiju, samo djelimi no na ovjeka. Treba da se do kraja otresemo iluzija XIX vijeka, dogmi Jacquesa Loeba, onih djetinjastih fizikalno-hemijskih pojmova o ljudskom bi u, u koje, naalost, jo i danas vjeruju mnogi fiziolozi i lije nici." ivot je udo, a ne fenomen. ovje ije oko sastoji se od o ne jabu ice uloene u salom ispunjenu o nu upljinu. Njegov zatitni aparat sastoji se iz gomje i donje vje e, trepavica, obrva, sluznica i spojnica. Pokretanje o iju u svim pravcima omogu eno je motomim aparatom koji ine etiri prava i dva kosa o na mii a, a olakava ga suzni aparat (suzna lijezda, suzna vre ica i suzni kanal), koji odrava vlagu u o noj duplji i titi oko od infekcije. O nu jabu icu izgraduju tri ovojnice. Izvana vrsta i neprozima bjeloo nica, koja sprijeda prelazi u prozimu ronja u. Ispod bjeloo nice nalazi se ilnica koju prolaze krvni sudovi za ishranu oka. Za funkciju oka najvanija je tre a, unutranja ovojnica, mrenica (retina), u kojoj se nalazi receptivni aparat ula vida: osjetne elije u obliku tapi a i uni a od kojih polaze osjetna vlakanca vidnog ivca. Unutranjost o ne jabu ice ispunjena je elasti nim i prozimim staklastim tijelom, na ijoj se prednjoj strani nalazi bikonveksna le a, prislonjena na zjenicu i povezana nitima svoje vezivne ovojnice uz cilijamo tijelo. Zrake svjetla dolaze kroz ronja u u oko, lome se kroz le u i projiciraju na o nu pozadinu, gdje nastaju obrnute slike videnog predmeta, koje vidni ivac prenosi u opti ke centre mozga. Svako od dva oka prima sliku predmeta iz drugog poloaja. iv ani vodovi odlaze u subkortikalne centre vida, a odavde dalje u koru zatiljnog renja velikog mozga, gdje se nalazi centar za vidnu percepciju. Spajanjem obiju slika, prenesenih u centar iz oba oka, stvara se jedinstvena plasti na slika predmeta. Za funkciju oka od nezamjenjive vanosti je suza, koju lu e suzne lijezde. Odravaju i vlanost ronice oka, ona medu ostalim sadri lizozim, materiju koja rastvara mikroorganizme i tako titi oko od infekcije. Rad suznih lijezda regulira sedmi modani ivac (nervus facialis). Kao baktericid, ljudska suza stoji ispred farmaceutskih preparata i smatra se da unitava preko 100 izaziva a bolesti. Ovu osobinu ona zadrava ak razblaena i do 6.000 puta. Jetra vri vie razli itih funkcija. Kao lijezda sa vanjskim lu enjem
I S) Alexis Carrel, nav.djelo.

50

ISlAM IZAiEDU ISTOKA I7APADA

izlu uje u , a slui i kao skladite eljeza i vitamina B 12. Materije koje se izlu uju preko jetre bivaju u njoj najprije detoksicirane sloenim procesima oksidacije, redukcije, hidrolize i konjugacije. U jetri se odvijaju mnogobrojni procesi intermedijamog metabolizma. Slui kao skladite glikogena i regulira njegovu koncentraciju u krvi. - Krv donosi pojedinim dijelovima tijela hranu, prenosi kisik - iz plu a u tkiva i odstranjuje iz tijela otpadne materije; prenosi hormone i antitijela, nosioce odbrambene snage organizma, te sudjeluje u reguliranju tjelesne temperature. Bijela krvna zrnca unitavaju strane tetne tvari i bakterije, koje prodru u organizam. Mozak se sastoji iz prednjeg mozga sa dvije velike modane hemisfere, medumozga, srednjeg mozga i primozga kome pripadaju most i produena modina. Mozak je obavijen trima opnama, tvrdom, mehkom i vezivnom. Tkivo mozga sastoji se od sive i bijele supstance. U sivoj supstanci nalaze se iv ane (ganglijske) stanice, a u bijeloj zavreci motornih i senzibilnih iv anih vlakana. U produenoj modini i Varolijevom mostu smjetene su jezgre ve ine receptornih i efektornih modanih ivaca. Primozak ima glavni udio u ostvarivanju refleksnih radnji, a provodi iv ane impulse iz ledne modine u vie kortikalne centre velikog mozga i obratno. Mali mozak je vaan centar za regulaciju ravnotee i mii nog tonusa. Srednji mozak obuhvata modane krakove i jednu plo u sa etiri kvrice. U prednjim dvjema kvricama prekop avaju se niti vidnog puta, koje slue za refleks zjenice oka, dok su stranje kvrice dio subkortikalnog slunog centra. U podru ju srednjeg mozga smjetene su jezgre modanih ivaca, od kojih su najvanije crna supstanca, crvena jezgra, jezgre ivaca pokreta a oka. Srednji mozak neposredno prelazi u neveliki me urnozak. Glavni dio me umozga ine vidne kvrice kao sakuplja i vlakana upravljenih centru, koja predaju impulse od ve ine receptora u organizmu. Siva supstanca kod velikog mozga tvori povrinu ili koru velikih hemisfera u kojoj se nalaze subkortika1ni iv ani vorovi: prugasto tijelo i bijelo tijelo. U viih sisavaca i ovjeka naro ito je razvijeno tzv. uljevito tijelo, ija vlakna povezuju obje hemisfere. Kora velikih hemisfera mozga koordinira cjelokupnu vrlo kompleksnu djelatnost iv anih elemenata i tako omogu uje ostvarenje ve ih psihi kih funkcija, posebno mehanizma uvjetnih refleksa. Prosje na teina ovje ijeg mozga kre e se od 1.300 do 1.450 grama i sadri 14-15 milijardi iv anih stanica. ivotinje raspolau alatom esto ja im i savrenijim od ljudskih fabriciranih alata. Primjera ima mnogo: far u vidu svjetlucanja kod ptica, violina kod skakavaca, cimbalo cvr ka, a zatim itava jedna garnitura klopki, zamki, mrea, om i, ljepaka, sisaljki itd. Andre Tetry je napisao itavu knjigu o

EVOLUCIJA I S1VA2ANJE

51

tome.' 9 Evolucija o ito nije ila slijepo, mehani ki, kako je to zamiljao Darwin (jer zakon selekcije djeluje upravo tako - slijepo i mehani ki). Ona kao da je slijedila jedan princip korisnosti, smjer povoljan za jedinku, a ovo ukazuje na neki smisao, koji se ni na koji na in ne moe na i u materiji. Smisao uvijek pretpostavlja svijest o cilju. 20 Zmija zve arka posjeduje neobi nu sposobnost opaanja i reagiranja na infracrvene zrake. Nau nici Univerziteta drave Kolorado u USA utvrdili su da se taj veoma osjetljivi infracrveni detektor" nalazi na glavi zmije i da se sastoji od tanahnih ogranaka nerava sa specifi nim elijama koje se mijenjaju zavisno od svjetlosti to pada na njih. Eksperimentima je utvr eno da ve 35 milisekundi poslije slanja svjetlosnog impulsa uslje uje refleks zmije, to predstavlja rekordnu brzinu reagiranja za jedan biloki sistem. Na sli an na in ajkule imaju veoma osjetljivu elektri nu antenu" u nosu, koja im omogu uje da ponadu hranu skrivenu u pijesku morskog dna. Svi morski organizmi, naime, proizvode slabe elektri ne talase, koje ajkule primaju pomo u svojih antena. Dr.Aleksandar Gorbovski, lan Sovjetske akademije nauka, vra a se na jednu ina e staru ideju, koju je, izme u ostalih, zastupao i Einstein, da u samoj strukturi materije i svemira postoje neke zagonetne crte koje pripisujemo razumu. Evo nekoliko zanimljivih mjesta iz njegovih razmatranja: U gradnji termitnjaka sudjeluje mnotvo, tj. tisu e i tisu e termita. I, nakon zavrenih graditeljskih radova, ni e vrlo sloeno postrojenje s povrinom ve om od sto kubnih metara i visinom od 3 do 4 m, s ispravno izvedenim sistemom prolaza, ventilacionih kanala, skladitima za hranu, posebnim prostorijama za li inke itd. Izveden je ovaj pokus: termitnjak ija je gradnja tek po ela pregra en je na dva dijela, tako da su termiti bili posve odvojeni. No, bez obzira na to, gradnja termitnjaka uspjeno je nastavljena, tako da su svi vodovi, kanali, prostorije i skladita u oba dijela identi no izvedeni - sa zajedni kim spojitima. Moe se pomisliti da je svaki termit bio ta no obavijeten o radu svoga kolege iz susjednog tabora, te posve jednako, istovjetno, izvodio svoj graditeljski posao! Ipak, on nita nije znao o sudbini svojega subrata u susjedstvu, s kojim ak nije mogao biti u vezi. Pokuajmo objasniti taj fenomen.
19) Les Outils chez les Etres vivants.

20) O ovome vie: Lucien Cuenot, Inventionet Finatite en Biolegie.

52

!SlAM [ZMEf)U ISTOKA ! ZAPADA

Jasno je da svaki termit pojedina no nije kadar primiti sve, tj. kompletne obavijesti o gradnji termitnjaka u cjelini. Jedinka moe poznavati samo dio cjelokupnog procesa u koji je uklju ena. Prema tome, moe se zaklju iti da spremite svih informacija postaje populacija termita u cjelini. Na taj na in mi govorimo o znanju, Velikom Znanju, koje nastaje samo onda kad je rije o zajednici pripadnika iste vrste. Ali, to nije osamljena pojava. Kad leti roj skakavaca, obi no se kre e strogo odre enom marrutom. Ako, pak, iz te zajednice izdvojimo jednog skakavca i stavimo ga u zatvorenu kutiju, taj isti trenutak skakavac gubi smjer kretanja i po inje pani no juriti na sve strane. Ako tu kutiju stavimo u sredite naega roja u letu, skakavac-zatvorenik otkriva odjednom ispravan pravac i po inje upomo, bez predaha, juriti, sada samo u jednom smjeru - tj. u smjeru svojega roja! Drugim rije ima, kod samostalnih se organizama samo na nivou zajednice pojavljuje Veliko Znanje (kolektivno znanje) koje ina e ne postoji u jedinki pojedina no." Dugo se vjerovalo da jato ptica-selica, koje se jednom godinje sele u toplije krajeve, predvodi starija i iskusnija ptica. Ali, injenice pobijaju tu pretpostavku. Japanski omitolog, prof. Jamamoto Hirosuke, otkrio je da jato ptica leti bez vodi a! Ako se, nekim slu ajem, ispred jata nade jedna ptica, to nipoto ne zna i da ona ukazuje put drugim pticarna! Ponekad se na elu jata na e nejak, goludravi pti ! Prema navodima Jamamota Hirosuke, u est od deset slu ajeva jato predvodi mlada ptica koja se tek tog ljeta izlegla! Posve je jasno da takva ptica'ne poznaje' tradicionalnu rutu letenja pa ne moe predvoditi starije i iskusnije ptice koje vrlo dobro poznaju svoj put." Gorbovski nastavlja:,,Poznato je da je u bilokom smislu odnos radanja mukih i enskih jedinki gotovo ravnomjeran. Ali, ako se taj normalan odnos poremeti i prevagne jedan spol, dolazi do spontanog procesa izjedna avanja spolne strukture. Ako su iz bilo kojih razloga enke u manjini, medu novoro enim jedinkama dominirat e enke; ako je premalo mujaka, njihov e se broj razmjerno pove ati. Taj proces traje sve dok se odnos izme u spolova potpuno ne izjedna i." Jasno je, pak, da jedinka, tj. samostalan organizam, ne moe prema vlastitom naho enju utjecati na spol svojih potomaka. Drugim rije ima, opet je pred nama pojava koja sadri odre enu zakonitost. Susre emo se ponovo sa stanovitim usmjerenim djelovanjem, vanjskim utjecajem, iji se izvor nalazi izvan svakog samostalnog organizma."

EVOLUCIJA I STVARANJE

53

Ta je pojava dobro poznata ovje anstvu. Demografi je zovu 'fenomenom ratnih godina'. U doba ratova i poslije njih deava se veliki gubitak mukaraca, da bi se, ubrzo njihov broj srazmjemo pove ao i poreme ena ravnotea uspostavila." Nekoliko primjera, navedenih neto ranije, uzeti su iz prvog udbenika bilogije koji se naao pri ruci. Ova istinska uda prirode religija objanjava Najviim umom - Bogom. Sva objanjenja nauke u krajnjoj liniji svode se na jedno: da je to nastalo samo od sebe. Ve a se praznovjerica nije mogla nametnuti ovjekovom duhu. Traiti od mene da prihvatim da je neto tako savreno i komplicirano kao ljudsko oko ili mozak nastalo igrom slu aja ili samo od sebe, jednako je zahtjevu da za istinu priznam itavu gr ku mitologiju. Mogli bismo prije zaklju iti milju velikog islamskog mislioca Muhammeda Gazzalija a su istovremeno sva uda prirodna, i sva priroda udesna. 2. Kako, dakle, stoji sa ovim famoznim samoorganiziranjem materije", sa ovim nastajanjem samim od sebe" neobi no sloenih aparatura, kojih je pun ivi svijet? Pokuajmo ovo prikazati na primjeru samonastajanja (nastajanja slu ajem) jednog molekula bjelan evine, koji je materijalna osnova svakog nama poznatog oblika ivota na Zemlji. vajcarski fizi ar Charles Eugene Guye pokuao je izvesti ra un vjerovatno e za oblikovanje jednog molekula proteina pukim slu ajem. Poznato je da se molekul proteina sastoji od najmanje etiri razli ita elementa Radi pojednostavljenja, Guye je za svoj ra un uzeo da se molekul sastoji od dva elementa, uz pretpostavku da je molekul sastavljen od 2.000 atorna sa atomskom teinom 10 i sa disimetrijom od 0,9. Pod ovim pojednostavljenim pretpostavkama, vjerovatnost da protein nastane slu ajem po ra unicama Charlesa Eugena Guyaa iznosi 2,02 x 10 -321 Ako taj rezultat posmatramo u granicama vremena i veli ine nae planete, slijedi da vjerovatnost da nastane samo jedan Guyeov molekul zahtijeva vrijeme od 10 243 14) titraja u sekundi. bilonagd,uzpretsvko50ilna(.1 Isklju ena je, dakle, mogu nost da je ivot mogao nastati igrom prirodnog slu aja za svega dvije milijarde godina, koliko se ra una da je stara naa Zemlja.
.

54

lSlAMlZMEDU /STOKA r7APADA

Ra un je ponovio Manfred Eigen sa Max Plankovog Instituta za biofizi ku hemiju u Gotingenu, Njema ka, dobitnik Nobelove nagrade za hemiju 1968. On je dokazao da su za generiranje jednog molekula proteina pukim slu ajem naa planeta i sve njene vode potpuno nedovoljne. ak i kada bi itav univerzum bio pun hemijskih supstanci, koje bi se neprekidno kombinirale, deset milijardi godina proteklih od ro enja Vasione bilo bi jo uvijek nedovoljno da se formira neki odre eni tip proteina. Suo en sa ovom injenicom, Eigen je formulirao hipotezu evolucije prije ivota, odnosno ivot prije ivota", kako su ovu teoriju nazvali, jer je nukleinskoj kiselini prakti no priznao neke ivotne sposobnosti. U svakom slu aju, u materiji se najednom nalazi jedan princip reda, odabiranja, prilago avanja, nasuprot haosu i entropiji, princip koji nikako ne ulazi u definiciju materije. Britanski nau nici Frederic Hoyle, bivi predsjednik Kraljevskog astronomskog drutva i prof. andra Vikrama sa Univerziteta u Kardifu, imaju i u vidu isti problem, postavili su hipotezu da ivot nije nastao na Zemlji nego da je uvezen" pomo u oblaka svemirske praine iz dubina kosmosa. Po njima, bioloka aktivnost u kosmosu po ela je znatno ranije nego to je postala Zemlja. Ruski autor R.Balandin pie:,,Kada bi na Zemlji nekoliko miliona godina radilo milion laboratorija, koje bi, ra unaju i na sretnu okolnost, sintetizirali hemijske spojeve, vjerovatnost ili anse za stvaranje ivota iz epruvete bile bi jo i tada minimalne. Prema prora unima J. Holdena, takva ansa dolazi na 1,310**30 od svih mogu nosti." Tako stoji sa samoorganiziranjem jednog molekula bjelan evina, koji se prema ivom organizmu odnosi kao opeka prema zavrenoj zgradi. Kako bismo sada objasnili savrenstvo ljudskog oka principima samoorganiziranja materije makar ina najviem nivou"? 3. Nauka, a posebno molekulama biologija, uspjelae ogromni jaz izme u mrtve i ive materije svesti na gotovo beskrajno mali razmak. Ah je taj mali razmak u o ima ljudi upu enih u ovo pitanje isto tako velik i isto toliko beznadeno nesavladiv. Potcjenjivanje ovog nesavladanog (i moda nesavladivog) razmaka ili njegovo zanemarivanje, nau no je neozbiljno i pripada tendencijama zvani nog materijalizma. Kako objasniti ovaj paradoks: ako iskopavanjem naidemo na dva kamena u izvjesnom poretku, ili izgla ana da mogu sluiti nekoj svrsi, mi zaklju ujemo da je to djelo ovjeka u dalekoj prolosti. Ako pored toga is-

EVOU/CIJA I S7vARANJE

55

tog kamena nademo ovjekovu lobanju, beskrajno savreniju od kamene alatke, mi ne pribjegavamo pretpostavci da je u pitanju konstrukcija nekog svjesnog bi a. Ta tako savrena lobanja ili kostur nastali su sami od sebe ili igrom slu aja, u svakom slu aju bez posredovanja uma ili svijesti. Zar ovjekovo poricanje Boga nije ponekad kapriciozno? Ograni enost savremenog ovjeka najvie se ogleda u njegovom uvjerenju da mu je sve jasno. Njegova mudrost je zbir njegovog znanja i ogromne koli ine neznanja koje on ne primje uje, koje on, bolje re eno, prihvata kao znanje. I pred licem najve e tajne on se ponaa samouvjereno i uobraeno. On ne vidi zagonetku i upravo u tome se o ituje kolosalna mjera njegovog neznanja i predrasuda. Laste iz srednje Evrope polije u ujesen do udaljenih krajeva u Africi. Na prolje e se vra aju i slije u na isti krov pod kojim su ostavile svoje gnijezdo. Kako znaju da treba uop e da krenu i vrijeme kada treba da krenu na daleki put? Kako znaju, vra aju i se, na i svoje gnijezdo pod krovom jedne od hiljada ku a u milionskom gradu? Na ovo pitanje na uobraeni neznalica glatko odgovara: jednostavno, instinkt ih vodi. Ili: u pitanju je prirodno odabiranje: vrsta lasta koja je shvatila" da uzimu treba odseliti u toplije krajeve, opstala je. Vrste koje to nisu shvatile - bile su unitene. U stalnoj borbi sa prirodnim uvjetima, u kojem se ovaj pti iji rod razvijao, laste su postepeno shvatile, da se moraju seliti ako ho e opstati. Njihov instinkt seljenja rezultat je ove nakupljene mudrosti hiljada generacija, itd. itd. Nije zlo u ovom ispraznom odgovoru. Zlo je to na sagovomik smatra da je uop e dao nekakav odgovor, jednom rije ju, to eliminira zagonetku koja i jeste prvi uvjet istraivanja i nalaenja istine. Laan odgovor opasan je kao laan lijek. On ne lije i, ali blokira nae nastojanje, stvara lano uvjerenje. Za postavljanje op e teorije relativiteta moemo zahvalit' injenici to je Einstein vidio zagonetku tamo gdje je drugima bilo sve jasno. Uostalom, smisao sve umjetnosti, filozofije, religije upravo je to skretanje ovjekove panje na zagonetke, na tajne, na pitanja;to je bu enje nae svijesti, esto moda ne ka nekom znanju i poznavanju, nego pretvaranju naeg neznanja kojeg nismo svjesni u neznanje kojeg smo svjesni. A u ovoj injenici lei ona beskona na razlika koja dijeli glupaka od mudraca. Obojica katkada podjednako malo znaju o nekom skrivenom pitanju, ali, za razliku od mudraca, neznalica svoje neznanje smatra znanjem i ponaa se kao da mu je sve jasno. Jednostavno, on je slijep za problem, u naem slu aju slijep za udo. (Ova situacija u prakti nom ivotu esto ima tragi ne poslje-

56

/SUMlLNFi)UlSTO/rA / ZAPADA

dice: neznalice su vrlo sigume, a mudraci se ponaaju hamletovski,to u nekim slu ajevima neznalicama daje izrazitu prednost.) Ovo stanje je potpuno suprotno duhovnom stanju meditacije. Jer, razmilja se tamo gdje je prizor svijeta pun pitanja, zagonetki, tajni. Nema meditacije tamo gdje je sve jasno".Platon je govorio da je udenje izvor sve filozofije, a Jaspers da uditi se zna i teiti ka saznanju". Osje aj tajne i meditacije idu zajedno. U ovoj ta ci vezuju se religija i meditacija. To je podudarno stanje duha. Ignoriranje tajne jedan je od zna ajnih aspekata prakti nog ateizma. ivot ovjeka- mase oblikuje se odsustvom meditacije. Ovaj tip ovjeka nigdje ne primje uje zagonetku, tajnu. On se ne udi, ne divi, ne osje a strah pred nepoznatim. Jednom rije ju, on ne ivi duhom. Ako se problem ipak pojavi, on ga imenuje, daje mu naziv i nastavlja ivjeti u samoobmani da je problem time dobio svoje rjeenje. Takvi nazivi su npr. instinkt, samoorganiziranje materije na viem nivou, sloeni vidovi visokoorganizirane materije i sl: Sa samim nau nicima ne moemo razumjeti ivot, jer ivot je isto toliko udo koliko i fenomen. Drvo me iznenaduje do divljenja", kae slikar Jean Dubuffet. udenje i divljenje jesu najvii i moda jedini oblici naeg shvatanja i razumijevanja ivota. Odjeljak 4 SMISAO HUMANIZMA

1.
Teiti uivanju, a bjeati od bola - ovom lapidarnom re enicom dva velika predstavnika materijalisti ke misli - Epikur u antici, a Holbach na Zapadu - definiraju temelje cjelokupnog ivota pa time i posljednje osnove ne samo ljudskog, nego i ivotinjskog ponaanja. Materijalizam e uvijek nalaziti ono to je sli no kod ovjeka i ivotinje, religija e uvijek isticati ono to ih razlikuje. Smisao mnogih kultova i religioznih zabrana samo je u tome da podvuku ili naglase ovu razliku. U nekim slu ajevima i kod materijalizma nalazimo istu zainteresiranost u dokazivanju animalne prirode ovjeka, zainteresiranost koja vie nije obi an interes za istinu. 21
21) Dobar primjer za ovo je upomo insistiranje materijalista na stanju neograni enih spolnih odnosa u prahistoriji ljudskog drutva, kada je svaka ena pripadala svakom mukarcu, a svaki mukarac svakoj eni. Engels izri ito priznaje da nema direktnih dokaza da je ovakvo stanje postojalo, ali nastavlja insistirati na ovoj tezi. (F. Engels, Porijeklo porodice, privatne svojine i drave.)

EVOLUCUA / S7YARANlE

57

Darwin nije ovjeka u inio ivotinjom, ali mu je vratio svijest o njegovom ivotinjskom porijeklu. Iz ove svijesti slijedili su zatim odgovaraju i zaklju ci", moralni i politi ki: ljudski kolektiv je opor (jato, konica) u civiliziranom obliku, a civilizacija je ljudsko otrenjenje, osvajanje prirode, preovladavanje osje aja za biloko ivljenje, za ivljenje ulima umjesto duhom. Time to je utvrdila jedinstvo (ili kontinuitet) izmedu ivotinje i ovjeka, evolucija je ukinula suprotnost izmedu prirode i kulture. Polaze i od potpuno suprotne premise, religija je uspostavila ovu suprotnost. Zato je od akta Stvaranja, ovjek - pa i sva kultura s njim - u neumitnom sukobu sa itavim tokom ljudske istorije. Ovdje je po eo rascjep izme u kulture i civilizacije. ovjek je ivotinja koja odbija da to bude" (A. Camus). Sutina religioznog stava upravo je u ovoj negativnoj injenici, u ovom velikom odbijanju" (A.N.Whitehead). Jer, religija kao da kae: gledajte ta ivotinje rade i inite suprotno: one deru - vi postite; one se pare - vi se uzdravajte; one se sakupljaju u opore - vi se osamljujte; one tee uivanju i bjee od bola vi se izlaite nevoljama. Jednom rije ju, one ive tijelom - vi ivite duhom. Ovo neprihvatanje zooloke pozicije, ova negativna tenja", racionalno i darvinovski potpuno neobjanjiva, magistralna je injenica ovjekovog ivota na ovoj planeti. Ona moe biti ovjekovo prokletstvo ili privilegija, ali ona je jedina stvama istina o ljudskoj egzistenciji. Uklonite ovu ovjekovu pobunu" i ljudski ivot istog asa i ezava. Nema vie religije, umjetnosti, poezije, rtvovanja i drame; ostalo je samo bitisanje, samo funkcioniranje, besmisleno i nepostoje e. Ustvari, izmedu ovjeka i ivotinje postoji i potpuni paralelizam i apsolutna nepodudamost. Sli nost postoji u biolokom, konstitucionalnom, dakle jednom mehani kom aspektu. Apsolutna nepodudarnost postoji, me utim, u sutinskom, duhovnom pogledu. ivotinja je neduna, bezgrena, moralno neutralna kao stvar. ovjek to nikada nije, i od trenutka o ovje enja ivotinje", od onog dramatskog prologa na nebu" ili pada na zemlju", ovjek nema izbora ka ivotinjskoj nedunosti. ovjek je'puten na slobodu" bez mogu nosti povratka, pa je svako frojdovsko rjeenje isklju eno. Od tog trenutka on vie ne moe biti ovjek ili ivotinja. Otad on moe biti samo ovjek ili ne- ovjek. Ako bi ovjek bio samo savrenija ivotinja, njegov ivot bio bi jednostavan i bez zagonetki. Upravo zato to nije tako i jer je ovjek crv zemlje i dijete neba", jer je stvoren, on je bi e nesklada, aeuklidovska harmonija" nemogu a. Na injenici Stvaranja zasnivaju se ne samo sve du-

58

ISIAM [ZMIDUlSTORA!'LAPADA

boke istine i sve strane zablude ovjekovog ivota. Na toj injenici ne temelji se samo ovjekova veli ina, moralnost, tenje i tragika, nego i sve dileme, nezadovoljstvo, prokletstvo, svirepost i zlo a. 22 ivotinja ne pozna ni jedno ni drugo, i u tome je zna aj ovog epohalnog trenutka. Problem Stvaranja ustvari je pitanje slobode. Jer, ako prihvatite da ovjek nema slobode, da su sve njegove radnje determinirane, svejedno ime - onim to je u njemu ili onim to je izvan njega - vi moete Boga smatrati suvinim za objanjenje i razumijevanje svijeta, bar kako ga vi vidite. Ali ako tom vaem stvorenju priznate slobodu, ako ga inite odgovornim, vi priznajete Boga preutno ili izri ito. Jer samo je Bog mogao stvoriti slobodno stvorenje i samo aktom stvaranja je ta sloboda mogla biti uspostavljena. 23 Ona nije mogla nastati kao rezultat razvoja. Sloboda i proizvod jesu disparatni, protivstavljeni pojmovi.Nikakav proizvod, nastao on odjednom kao rezultat evolucije, ne moe imati slobodu.Ni Bog kada je pravio il li nost, ni umjetnici kada to rade, ne konstruiraju ih. Oni ih stvaraju". Onaj ko konstruira ne dobiva li nost, nego emu ovjeka-plakata. Li nost se ne moe konstruirati. Ja znam ta bi bez Boga zna io portret. Neto takvo bez Boga ne postoji. ovjek e moda mo i, prije ili kasnije, do kraja ovoga vijeka ili kroz milion godina napretka civilizacije, proizvesti svoju imitaciju, nekog robota ili monstruma vrlo sli nog njegovom konstruktoru. Taj ovjekoliki stroj mo i e biti veoma, veoma sli an ovjeku, ali jedno je ve sada sigumo: on ne e biti slobodan, on e mo i vriti samo ono to je ovjek unaprijed uloio u njega. U tome je veli ina Boijeg stvaranja i neponovljivost ovoga akta, neuporedivost sa ma ime to se zbilo prije ili poslije toga u svemiru. U jednom neonu vje nosti po elo je egzistirati slobodno stvorenje. Da nije bilo ovog Boanskog dodira, mi bismo kao rezultat evolucije imali ne ovjeka, nego vii stupanj ivotinje, nadivotinju, udovite sa ljudskim tijelom i inteligencijom, ali bez srca, bez lika. Njegova inteligencija bi ak, liena moralnih skrupula, bila efikasnija i u istoj mjeri svirepija. Neki su zamiljali takva stvorenja kao bi a sa neke udaljene planete u svemiru; drugi su ih vidjeli kao produkt nae civilizacije na nekom zamiljenom stupnju. U Goetheovom Faustu figurira jedno takvo stvorenje, ali ono nije ovjek, ono je kvazi ovjek H o m u n k u 1 u s. Treba zap22) Uporedi: Kur'an, 91/1-8: (Tako Mi)... dua i onoga koji ih stvori pa im put dobra i put zla shvatljivim u ini..."

23) ovjek koji je stvamo svjestan svoje slobode u isti mah postaje siguran u postojanje Boga. Sloboda i Bog nerazdvojivi su. I dalje:,,Ako izvjesnost slobode sadri u sebi izvjesnost Boijeg bi a, onda postoji veza izme u poricanja slobode i poricanja Boga" (Karl Jaspers, Uvod u filozofiju).

EVOLUCIJA I S7YARANJE

59

aziti kako izmedu amoralnosti, obezduenosti jednog takvog homunkulusa i nemoralnosti najizopa enijeg ovjeka nema nikakve analogije. ovjek moe raditi suprotno moralnim zakonima, ali on ne moe - kao monstrum - biti izvan moralne sfere, s one strane'dobra i zla; on se ne moe iskop ati". U prakti nom moralnom iskustvu, ovjekova sklonost da grijei uo ljivija je od tenje da bude ispravan. Njegova sposobnost da se spusti u dubine grijeha kao da je ve a od njegove sposobnosti da se vine u visine vrline.24 Negativni likovi uvijek istinitije djeluju od pozitivnih, a pjesnik koji nam opisuje negativan karakter uvijek je u prednosti pred onim koji ho e da opie heroja. U svakom slu aju, ovjek je ili dobar ili zao, ali on nikada nije neduan, i u ovome je moda posljednji smisao biblijske pri e o isto nom grijehu, o pragrijehu. ovje anstvo nije grjeno, ali ono nije neduno. Od trenutka Istjerivanja iz raja, Adam ( ovjek) ne moe biti neduan, na na in kako je to recimo ivotinja ili andeo. On mora birati, upotrebljavati svoju slobodu, biti dobar ili zao, jednom rje ju - biti ovjek. Ova sposobnost biranja, ak bez obzira na rezultat, najvii je oblik postojanja koji je uop e mogu u svemiru. ovjek ima duu, ali psihologija nije nauka o njoj. Nauka o dui ne moe postojati. Psihologija tretira odreden domen prividne unutranjosti, ono to u ljudskoj unutranjosti ima od vanjskog svijeta, prolaznog i unitivog, ili ono to u njoj ima od bezli nog i jednakog. Zato se moe govoriti o psihofiziologiji, psihometriji, psihohigijeni, fizici psihe. Mogu nost kvantitativne psihologije potvr uje tezu o vanjskoj, mehani koj, kvantitativnoj, dakle neduhovnoj prirodi misli i osje anja. Animalna i ljudska mogu initi cjelinu upravo zato jer psihologija nema veze s duom, nego samo s manifestacijom psihi kog. Poznati John Watson pie:,,Ljudska psihologija, kako je shvata behaviorist, mora se izgraditi po primjeru objektivne i eksperimentalne psihologije ivotinja, pozajmivii od nje predmet ispitivanja, njen metod, njen cilj, tako da ne postoje dvije psihologije, ljudska i ivotinjska, odvojene gvozdenom zavjesom, ne poznaju i jedna drugu, imaju i korjenito razli ite predmete, metode i ciljeve, ve jedna jedina psihologija koja zauzima mjesto u redu prirodnih nauka".Ovaj citat govori sam za sebe. Na Istoku bi rekli da je psihologija nauka o nefsu", ali ne i nauka oruhu". Psihologija je nauka na nivou biolokog, ali ne na nivou li nog (personalnog). Jer postoje tri kruga: mehani ki-biloki-personalisti ki, to odgovara trima stupnjevima stvamosti: materija-ivot-li nost. Ustvari, misao e i u oblasti duhovnog uvijek nametati nau ni metod, nau ni metod e uvijek, na
24) Kur'an, 12/53:,,...
ta dua je sklona z[u".

60

lSIAM IZMEDUlSTOKA I7APADA

kraju krajeva, uvoditi i potvrdivati apsolutni kauzalitet, a ovaj sam po sebi zna iti negaciju slobode koja je sutina due. Na pokuaj da prou avamo" duu mora uvijek dovesti do negacije svog predmeta prou avanja". Iz ovog za aranog kruga nije mogu e iza i. Ovo objanjava zato je psihoanaliza ve po svom metodu morala biti povezana sa ateisti kim zaklju cima. 2. Jednakost i bratstvo ljudi mogu i su samo ako je Bog stvorio ovjeka. Jednakost ljudi je duhovna, a ne prirodna (fizi ka ili intelektualna) injenica. Ona postoji kao jednaka moralna vrijednost ovjeka, kao ljudsko dostojanstvo, kao jednaka neotu iva vrijednost ljudske li nosti. Obmuto, kao fizi ka, umna i drutvena bi a, kao lanovi skupine, naroda, klase, politi kog sistema, ljudi su uvijek vrlo nejednaki i to je injenica pred kojom je uzalud zatvarati o i. Ako ne priznajete duhovnost ovjeka - tu injenicu religioznog reda - vi gubite jednu realnu osnovu ljudske jednakosti; jednakost tada postaje fraza bez podloge i uporita i, kao takva, ona e brzo ustuknuti pred o evidnim injenicama ljudske nejednakosti, ili, jo vie pred prirodnom ovjekovom tenjom da vlada i da se pot injava, dakle da bude nejednak. im se napusti religiozni pristup, prazni prostor odmah popunjavaju razli ite nejednakosti, rasne, nacionalne, klasne, politi ke. 25 Dostojanstvo ovjekovo nije moglo biti pronadeno ni putem biologije, ni putem psihologije, niti kroz nauku uop e. Ono je pitanje duhovnog reda. Prije nego jednakost, nauka bi objektivnim posmatranjem" utvrdila nejednakost ljudi, pa je nau ni rasizam" sasvim mogu i logi an.' Etika jednog Sokrata, Pitagore ili drugih, u svom najboljem dijelu ne
25) U ovom pogledu karakteristi na je polemika koja je 1974. god. vo ena u Kini o romanu Vodena granica iz XIV vijeka, u svijetu vie poznatom po engleskom prijevodu Pearl Buck pod naslovom Svi ljudi su bra a. Roman, koji ina e spada u najvrijednija djela kineske klasike, pri a je o selja koj pobuni po etkom dvadesetog vijeka protiv carske administracije. Zbog svoje poruke o sveop em bratstvu ljudi, navoden je kao pou an negativni primjer" neklasnog pristupa, jer svi ljudi nisu bra a" - kako je naglaavano u ovoj polemici. U Ma arskoj su, opet, prema jednom normativnom aktu Ministarstva za obrazovanje (1976.), sva kolska djeca obiljeena tako da se pros[im uvidom u kolska dokumenta moe odrediti klasno porijeklo djece (est kategorija, od a" do f`). Reagiranje javnosti na ovu podjelu, ma koliko obazrivo, pokazalo je da je ona bila primljena kao mjera podvajanja i diskriminacije. Nekim ljudima u glavi se uvijek vrzmaju ideje razlikovanja i nejednakosti. 26) Evolucionizam se npr. ni na koji na in ne da sloiti sa idejom jednakosti, kao ni sa pojmom prirodnih (neotu ivih) ljudskih prava. IF.galite" Francuske revolucije religioznog je porijekla (o ovome vie u Glavi IX ove knjige).

EVOLUClJA f S7VARANJE

61

zaostaje za etikom objavljenih religija (jevrejstva, kr anstva ili islama), ali razlika je vrlo jasna: samo je etika objavljenih religija jasno i nedvosmisleno postulirala jednakost svih ljudi kao Boijih stvorenja. Anti ki ovjek je vrsto vezan za zajednicu, za dravu, za naciju ili klasu kojoj je pripadao. ak ni takav duh kao to je bio Platon nije se mogao osloboditi predstave o nunoj nejednakosti ljudi. Obmuto, objavljene religije su kao ugaoni kamen svog videnja svijeta postavile zajedni ko porijeklo, pa prema tome i apsolutnu jednakost i ravnopravnost svih ljudi, ovu misao koja ima magistralni zna aj za itav kasniji duhovni i eti ki, pa i drutveni razvoj ovje anstva. Iako ova veza nije dovoljno ispitana, istorija etike navodi na zaklju ak da je misao o jednakosti ljudi uvijek bila povezana sa idejom besmrtnosti. Ideju jednakosti ne poznaju religije ni moralni sistemi koji ne poznaju ideju besmrtnosti ili imaju zbrkane ili nejasne pojmove o ovoj ideji. Ako nema Boga, ljudi su o evidno i beznadeno nejednaki. Nietzsche je tvrdio da su religiju izmislili slabi da bi obmanuli jake. Marx je tvrdio obmuto. Ako bismo prihvatili verziju da je religija izmiljena", tuma enje Nietzscheovo nam izgleda ubjedljivije, jer samo na postavkama religije mogli su slabi, potla eni, manje sposobni, zasnivati svoj zahtjev za jednako u, slobodom i istom vrijedno u. Sve drugo osim religije, ak i nauka, neumoljivo je potvr ivalo njihovu nejednakost. I prakti no uzeto, religija je jedina koja gleda jednog istog ovjeka, jedan isti jednako vrijedan ljudski kvalitet u svim ljudskim stvorenjima. Jer otkuda najvie ubogih, sakatih, bolesnih i nesposobnih oko svih hramova u koje ulazimo? - Onima to su prognani sa svih gozbi ovog svijeta, sa svih mjesta gdje pitaju za ime, rod, bogatstvo, porijeklo, zdravlje, sposobnost, znanje, onima to nemaju nita pokazati i dokazati, tim ni ima duhom", jedino hram je otvorio svoja vrata, objavljuju i i priznaju i im da su jednaki, jednako vrijedni sa svim drugima. Jer i pred vratima tvornice zdravi i u eni ulaze, a bolesni i neuki ostaju napolju. U hramu i ubogi slijepac moe stati naporedo sa kraljem ili kakvim mo nikom, i moe ak biti bolji od njih (Kur'an, sura `Abasa, pri a o slijepcu). U ovom stalnom svjedo anstvu jednakosti nalazi se najve i kultumi i humani zna aj hramova uop e. A najvii je i najpotresniji smisao urnjetnosti da prepoznaje i nalazi ovjeka u onima koje je ivot unitio, ili da trai i nalazi ljudsku veli inu u malim zaboravljenim ljudima, jednom rije ju, da otkriva ljudsku duu, jednako vrijednu i uzvienu u svakom ljudskom stvoru. A ovo otkri e je uvijek utoliko ve e i upe atljivije to je fizi ki i socijalni rang junaka nii (sjetimo se Kvazimoda, Fantine, Jean Valjeana). Veli ina i vrijednost djela

62

lSLAM (ZNEDU /STORA / ZAPADA

klasi nih ruskih pisaca upravo je u ovome. 27 Zato humanizam nije prije svega nikakvo milosr e, pratanje, tolerancija, mada u pravilu rezultira svim tim. Humanizam je afirmacija ovjeka i njegove slobode, potvr ivanje njegove vrijednosti kao ovjeka. Ni vie ni manje od toga. Sve je nehumano to uniava ljudsku li nost, to je izjedna ava sa stvarju. Tako npr. humano je utvrditi da je ovjek odgovoran za svoje ine i kazniti ga. Nehumano - zatraiti od njega da se pokaje, revidira svoj stav, popravi se" i zatim mu oprostiti kaznu. Humanije je ljude proganjati zbog njihovih ubje enja nego prisiljavati ih da ih se odri u, stavljaju i im u izgled uzimanje u obzir iskrenog dranja". Postoje, dakle, kazne koje su humane i pratanja koja su krajnje nehumana. Inkvizitori su tvrdili da spaljuju ovjekovo tijelo da bi mu spasili duu kao cijenu za tijelo. Svesti ovjeka na funkciju proizvo a a i potroa a, pa makar svakom ovjeku osigurali mjesto u proizvodnji i potronji, ne predstavlja humanizam, ve dehumanizaciju. Dresirati ljude, pa makar od njih u inili ispravne" i disciplinirane gra ane, neljudski je. I obrazovanje moe biti nehumano: ako je jednostrano, dirigirano, indoktrinirano; ako ne u i misliti nego servira gotova rjeenja; ako samo priprema ljude za funkciju, a ne proiruje horizonte i time ljudsku slobodu. Svako manipuliranje ljudima, ak i ako se provodi u njihovom interesu - nehumano je. Misliti za ovjeka i osloba ati ga obaveza, tako er je nehumano. ovjetvo obavezuje, ne osloba a. Bog je, stoga, najve u potvrdu ovjeka u inio stavljaju i ga pred izbor izme u dva puta i zaprijetivi mu surovim kaznama. 2% Mi moemo potvrditi ovjeka samo slijede i ovaj Boiji primjer, imitiraju i Tvorca: ostavimo mu slobodu da se bori i da bira, umjesto da se borimo za njega i da biramo za njega. Bez religije i njenog prologa na nebu" nema autenti ne vjere da je ovjek najve e dobro. Bez njega nema ni vjere da je ovjek mogu i da
27) Jedan tekst Virginije Woolf posve en je tome:,,Dua je glavna li nost u ruskoj umjetni koj prozi. Delikatna i suptilna kod ehova, ona je dublja i ve a u Dostojevskog, sklona estokim i pomamnim groznicama, ali uvijek dominantna... Romani Dostojevskog siju vihore, kovitlave bure pijeska, vodene mlazove, koji ite i kloko u, i uvla e nas u sebe. Oni se skroz-naskroz sastoje od due" (V.W.0 eseju Rusi i njihovi pogledi"). 28) Mi smo zaista ovjeka stvorili da ivi u borbi... Zar mu nismo dali dva oka i jezik i dvije usne, i uputili ga na dva puta, pa se on nije uputio uzbrdicom. A zna li to je uzbrdica? - To je oprostiti roba, ili nahraniti gladnoga za vrijeme nestaice ili siro e bliskoga roda ili bijednika u velikoj nevolji, pa zatim biti od onih koji vjeruju i jedni drugima preporu uju strpljenje i samilost" (Kur'an, sura 90).

EVOLUCIJA I S7YARANJE

63

stvamo postoji. Ateisti ki je humanizam protivurje nost, jer ako nema Boga, nema ni ovjeka" (Berdjajev). A ako nema ovjeka, hurnanizam je fraza bez sadraja. Onaj ko ne priznaje Stvaranje ovjeka, postavljanje prvobitne zagonetke, taj ne rnoe doku iti pravi smisao humanizma. Taj e, jer je izgubio ovaj temeljni kompas, humanizam uvijek svoditi na proizvodnju dobara i njihovu raspodjelu prema potrebama". Osigurati da svi ljudi budu siti - velika je stvar, ali prema onom to danas znamo o drutvima obilja, nije nimalo sigumo da emo samim tim imati i bolji, humaniji svijet. Jo manje bi on to bio ako bi se dosljedno provele ideje pojedinaca o op oj nivelaciji, uniformiranju i obezli enju na svim poljima. U takvom jednom svijetu (opisuje ga Aldous Huxley uVrlom novom svijetu") ne e biti gladi, a u svemu e vladati Jednakost, Istovjetnost i Stabilnost. Pa ipak, svi mi, svjesno ili instinktivno, odbijamo ovu viziju kao primjer op e dehumanizacije. ovjek je proizvod vanjske sredine" - na ovaj temeljni stav materijalizma oslanjaju se sve kasnije nehumane teorije u pravu i u sociologiji, kao i sva praksa manipuliranja ljudima, koja je u naem vijeku svoj udovini oblik dobila u praksi nacizma i staljinizma. Ovdje spadaju i sve druge naizgled lijepe i prihvatljive teorije o prioritetu drutva nad ovjekom, o sluenju ovjeka Drutvu. ovjek ne moe sluiti ni emu (ne moe biti sredstvo). Sve treba da slui ovjeku a ovjek moe sluiti Bogu. U tome je prvi i posljednji smisao humanizma.

Glava II

KULTURA I CIVILIZACIJA
Odjeljak 1 ALAT I KULT. DVIJE HISTORIJE
Za pojavu ovjeka vezane su dvije opre ne injenice: prvi alat i prvi kult. Prvi alat je drvo ili grubo obraden kamen, dakle komad (dio, djeli ) prirode. Izrada alata i sluenje njime predstavlja nastavak biloke evolucije, spoljanje i kvantitativne, koju moemo pratiti od najjednostavnijih oblika ivota do ovjeka kao savrene ivotinje. Uspravan hod, savrenstvo ruke, misao, govor, inteligencija, razli iti su stupnjevi i momenti ove evolucije, koja po svom karakteru ostaje zooloka. Kada je ovjek prvi put upotrijebio kamen da bi razbio neki tvrd plod ili ga bacio na neku ivotinju, on je u inio neto veoma zna ajno, ali ne i neto potpuno novo, jer su to ve pokuavali i uspijevali njegovi ivotinjski preci. Ali kada je on taj kamen stavio preda se, gledaju i u njemu simbol nekog duha, on je u inio ne samo neto to e otada postati univerzalan, neizostavan pratilac ovjekove pojave svugdje na Zemlji, nego istovremeno i neto to nema presedana u itavom dotadanjem razvoju. Isto tako, kada je ovjek na pijesku prvi put povukao liniju oko svoje sjenke i tako izradio prvu sliku" (Leonardo da Vinci), on je otpo eo jednu nemogu u aktivnost" koja pripada samo njemu, i za koju je svaka ivotinja, bez obzira na stepen razvoja, a priori nesposobna. U biolokom pogledu pojava ovjeka da se objasniti zoolokom historijom koja mu je prethodila. U duhovnom pogledu pojava ovjeka ne da se izvesti niti objasniti ni im to je postojalo prije njega. Taj ovjek doao je iz drugog svijeta, s neba", kako slikovito kae religija. Kult i alat reprezentiraju dvije prirode i dvije historije ovjekove. Jedna historija je ovje anska drama, koja po inje prologom na nebu" (Even elje, Faust) i razvija se kroz trijumf ideje slobode (Hegel) da bi zavrila Stranim sudom, kao moralnom sankcijom historije. Druga predstavlja historiju oruda za rad, dakle historiju stvari, a zavrit e se ulaskom u besklasno drutvo, u entropiju, kao i sav drugi materijalni svijet.l Te se dvije historije odnose kao kult i alat, ili, to je isto, kao kultura i civilizacija.2
1) Uporedi:,J7anjene ovje anstva idu za izmjenama alata" (Pierre Lecombe: Istorija posmatrana kao znanje). IIi obmuto:,,Sva istorija te e prema Hristu i ide od njega"(Hegel:Filozofija istorije). O evidno je da Lecombe i Hegel nemaju ovdje u vidu jednu istu historiju. 2) I etimoloki kultura je vezana za kult (latinski: cultus i culture). Obje rije i poti u od zajedni ke indoevropske rije i kwel = kretati, okretati. Civilizacija se vee na civis - gra anin.

!S/AM I ZMEDU lSTOKA ! 7APADA

Odjeljak 2 REFLEKS DVOJNOSTI

Malo gdje su ljudi stvorili ve u zbrku i vie ir.mijeali pojmove kao u pitanju kulture i civilizacije. Kultura je po ek prologom na nebu". Sa svojom religijom, umjetno u, etikom, filozofijom, ona e se stoga uvijek baviti ovjekovim odnosom prema tom nebu, odakle je on doao. Sve u kulturi zna i potvr ivanje ili poricanje, sumnju ili sje anje na to nebesko porijeklo ovjekovo. Sva kultura u znaku je ove zagonetke i te e u neprekidnoj tenji da se ova zagonetka rijei ili doku i. Obrnuto, civilizacija je nastavak zoolokog, jednodimenzionalnog ivljenja, razmjena materije izme u ovjeka i prirode. Ako je taj ivot druga iji od ivota svake druge ivotinje, to je razlika u stepenu, u nivou, u organizaciji. Ovdje nema ovjeka sa njegovim evan eoskim, hamletovskim ili karamazovskim problemima. Ovdje jo samo funkcionira anonimni lan drutva (nastavak opora), koji prisvaja dobra prirode i radom mijenja svijet oko sebe, prilago avaju i ga svojim potrebama. Sva kultura jeste djelovanje religije na ovjeka ili djelovanje ovjeka na samog sebe, kao to je sva civilizacija djelovanje inteligencije na prirodu, na vanjski svijet. Kultura je umjetnost biti ovjek", a civilizacija vjetina funkcioniranja , proizvodnje, upravljanja, usavravanja stvari. Kultura je neprekidno stvaranje sebe", kao to je civilizacija neprekidno mijenjanje svijeta. To je suprotnost ovjek-stvar, humanizam prema chosismu. 3 Religiozna vjerovanja, drama, poezija, igre, folklor, narodna mudrost, mitologija, moralni i estetski kodeksi drutva, elementi politi kog i pravnog ivota koji afirmiraju vrijednost i slobodu li nosti, toierancija, filozofija, pozorite, galerije, muzeji, biblioteke - to je neprekinuti niz ljudske kulture iji se prvi in odigrao na nebu" izme u Boga i ovjeka. To je penjanje uz svetu planinu iji vrh neprestano izmi e, kora anje kroz pomr inu uz svjetlost plamene buktinje koju ovjek nosi" (A.Malraux, Antimemoari). Civilizacija je nastavak tehni kog a ne duhovnog razvoja, kao to je darvinovska evolucija nastavak bilokog a ne humanog razvoja. Civilizacija predstavlja razvoj sila potencijalno datih jo u naim ivotinjskim precima, ona je, ustvari, nastavak prirodnih, mehani kih, dakle nesvjesnih, be3) Od rije i chose - stvar. Izraz je D u rkheimov. Radi se o metodu koji trai da se odredeni fenomen ispita objektivno, spoljanje, kao stvaf`.

KULTURA r crvrrnwcua

67

smislenih elemenata nae egzistencije. Utoliko ona sama po sebi nije ni dobra ni zla. ovjek mora stvarati civilizaciju kao to mora dihati ili uzimati hranu. Ona je izraz nae nunosti, nae neslobode, kao to je, obmuto, kultura stalno osje anje izbora, ispoljavanje ljudske slobode. ovjekova zavisnost od materije neprekidno se pove ava u civilizaciji. Neko je izra unao da svaki Amerikanac - ovjek, ena i dijete - troi godinje 18 tona razli itog materijala. Stvaraju i sve nove i nove potrebe, i razvijaju i tavie potrebu za nepotrebnim, suvinim, civilizacija tei intenzivirati razmjenu materije izmedu ovjeka i prirode, svugdje podsticati vanjsko na ra un unutranjeg ivljenja. Proizvoditi da bi se stica1o, sticati da bi se rasipalo" - to je u prirodi civilizacije. Obmuto, svaka kultura - u tome je njen religiozni karakter - tei smanjenju broja ljudskih potreba ili bar stepenu njegovog zadovoljavanja i na toj osnovi pove anju ovjekove unutranje slobode. U ovome je posljednji smisao askeze i razli itih odricanja koje poznaju sve kulture i koji su svoj apsurdan oblik dobili u zavjetu ne isto e" - monakom ili hipijevskom, svejedno. Nasuprot maksimi budizma unitite elje", civilizacija je morala, kao po zakonima neke obmute logike, ista i suprotnu devizu: stvarajte sve nove i nove elje." 4 da oni ni u jednom ni u drugom primjeru nisu slu ajni. U njima se afirmira ovjek kao bi e nesklada, ustvari, reflektira se dvojnost ljudske prirode ili suprotnost kulture i civilizacije. Nosilac kulture je ovjek, nosilac civilizacije je drutvo. Cilj kulture je mo nad sobom kroz odgoj; cilj civilizacije je mo nad prirodom kroz nauku. Kulturi pripadaju ovjek, filozofija, umjetnost, poezija, moral, vjerovanja. Civilizaciji pripadaju drava, nauka, gradovi, tehnika. Njeni su instrumenti misao, govor, pismo. 5 Kultura i civilizacija odnose se kao nebesko i zemaljsko carstvo, kao Civitas Dei i Civitas solis. Jedno je drama, drugo utopija. Tacit pripovijeda da su Barbari mnogo blae postupali prema robovima nego Rimljani. Uop e, tari Rim je vrlo podoban da se povu e razlika izme u kulture i civilizacije. Plja kaki ratovi, Panem et circenes", obezduenost vladaju ih slojeva i bezli nost narodne gomile, lumpenproletari4) U jednom nedavnom lanku New York Times ovu devizu naziva prvom zapovije u nove ere". 5) Marchal Mac Luan je pokazao kako pismo utje e na razlike u na inu miljenja i predstavi ivota:Primjena alfabeta stvara i podsti e naviku da se sve to okruuje ovjeka obuhvati vizuelnim i prostomim terminima - i to posebno terminima uniformnog prostora, uniformnog vremena, neprekidno i kontinuirano".

Pravismohkntdizajevrumsonakhvt

68

t5UM 1ZMEDU tSTOKA t Z4PADA

jat, lana demokratija, politi ke mahinacije, progon hri ana, Neron i Kaligula, carizam i diktatura, gladijatorske igre - sve to jo nije dovoljno da moemo osporiti rimsku civilizaciju, ali moramo se upitati ta je tu jo ostalo od kulture. Helenska dua i rimski intelekt - to je razlika izme u kulture i civilizacije" (Oswald Spengler, Propast Zapada). Rimljani nam daju utisak civiliziranih Barbara. Rim je primjer jedne visoke civilizacije bez kulture. Kultura Maja moda mogla predstavljati suprotan primjer. Prema onome to znamo o ivotu starih Germana i Slavena, ini se da su oni u pogledu kulture bili na viem stupnju od Rimljana, onako isto kako su indijanski urodenici bili kultumiji" od bijelih doseljenika zavojeva a. Za ovo razlikovanje evropska Renesansa predstavlja upe atljiv primjer. Pokazalo se da je ovo moda najivlje kultumo razdoblje u historiji ovje anstva bilo nazadak sa stanovita civilizacije. U vijeku koji je prethodio Renesansi, u Evropi se odigrala prava ekonomska revolucija koja je pove ala proizvodnju i potronju, dovela ,do osvajanja novih trita i pove anja broja stanovnitva. U toku sljede a dva vijeka, poznata u historiji kao doba Renesanse (1350.-1550.), dostignu a ove revolucije bila su uglavnom ponitena. Sva okrenuta ovjeku umjesto svijetu, sva zaokupljena ljudskim likom, Renesansa kao da je malo marila za ono to se doga alo ustvarnosti". Dok su stvarana najve a umjetni ka djela zapadne kulture, u toku je bila op a stagnacija pa i otvoreno nazadovanje, pra eno opadanjem stanovnitva u ve ini evropskih zemalja. Polovinom XIV vijeka Engleska je ima1a oko 4 miliona stanovnika, a sto godina kasnije 2 miliona i sto hiljada. Firenca je u toku etmaestog vijeka pala sa sto na manje od sedamdeset hiljada stanovnika. Itd. Postoje o igle no dva progresa" koja na elno nemaju me usobne veze. 6

Odjeljak 3 OBRAZOVANJE I MEDITACIJA

Civilizacija obrazuje, kultura odgaja. Prva trai u enje, druga medita-

ciju.

Razmiljanje, meditacija, kao unutranji napor za saznavanje sebe i svog mjesta u svijetu, potpuno je razli ita aktivnost od u enja, obrazovanja,
6) Ovo nenau no" stanje duha za vrijeme Renesanse moe ilustrirati interesantna injenica o rairenosti prazaiovjerica ne samo me u obi nim ljudima, nego i me u umjetnicima i humanistama. Astrologiju su cijenili najvie slobodni mislioci i ona je bila u takvoj modi u kakvoj nije bila jo od anti kih vremena" (B. Russel, lstorija zapadne filozofije, str. 485).

KULTURA / C/V(lJZ4CIJA

69

sakupljanja znanja o injenicama i njihovim odnosima. Meditacija vodi mudrosti, blagosti, unutranjem miru, jednoj vrsti gr ke katarze. To je okrenutost tajnama, poniranje u sebe da bi se doku ila neka religiozna, moralna ili umjetni ka istina. Naprotiv, u enje je okrenutost prirodi da bi se upoznali i izmijenili uvjeti egzistencije. Nauka primjenjuje posmatranje, analizu, ra lanjenje, pokus, provjeru, dok kontemplacija zna i istu spoznaju (u neoplatonizmu ak nadracionalni na in spoznaje). Kontemplativno je posmatranje oslobodeno htijenja i elje" (Schopenhauer), dakle posmatranje bez funkcije, lieno interesa, to nauka nije nikada. Kontemplacija nije stav nau nika, to je stav mislioca, pjesnika, umjetnika, isposnika. I nau nik poznaje trenutke kontemplacije, ali ne u funkciji nau nika, ne kao nau nik, nego kao ovjek, kao umjetnik (jer svi ljudi su umjetnici u izvjesnoj mjeri). Meditacija daje mo nad sobom, nauka nad prirodom. Nae kolovanje izgraduje samo nau civilizaciju i samo po sebi ne doprinosi nita naoj kulturi. Kao to se danas mnogo u i, repetira, slijede nau ne discipline, tako se nekad mnogo razmiljalo. Mudraci iz Lapute, udubljeni u svoja razmiljanja, nisu ni primje ivali ni uli one koji su ih uznemiravali svojim pitanjima" (J.Payot: Vjetina biti ovjek). Legenda kae da je Buda pred otkrovenje ostao na obali rijeke tri dana i tri no i utonuo u razmiljanja a da nije bio ni svjestan proteklog vremena. A Ksenofont nam je ostavio sli nu pri u o Sokratu:,,Jednog jutra razmiljao je o ne emu to nije mogao da rijei; nije htio od toga da odustane, nego je nastavio da razmilja od rane zore sve do pono i i stajao je kao prikovan, zadubljen u razmiljanje; a oko pono i primijete ga i apat prode kroz za udenu gomilu da Sokrat stoji i o ne emu razmilja jo od svanu a. Najzad, uve e poslije ve ere, neki Jonjani iz radoznalosti iznesoe svoje hasure, i spavali su pod vedrim nebom :; z bi mogli da ga posmatraju, da vide ho e li stajati cijelu no . On je stajao sve do idu eg jutra, a sa povratkom dana pomoli se i ode svojim putem" (Ksenofont, Gozba, 220). Galileja, proroka evropske civilizacije, cijeli a i vot je opsjedalo pitanje padanja tijela, a Tolstoj je itav ivot razmiljao o ovjeku i njegovoj sudbini. Ako je konstruktor aviona ili padobrana mora.o prethodno mnogo u iti i eksperimentirati, Buda, Sokrat, Seneka, Gazzali, Rumi, Firdusi, Shakespeare, Dostojevski, Hugo, morali su duboko razmiljati i doivljavati svoje svjetove. U iti i razmiljati dvije su razli ite aktivnosti. Prva je dovela Newtona do otkri a zakona gravitacije, druga Beethovena do stvaranja Devete simfonije. U suprotnosti izme u meditacije i u enja ponavlja se jo jednom suprotnost izmedu ovjeka i svijeta, due i intelekta ili - kulture i civilizacije.

70

ISfAM PLMEDU ISTORA I ZAPADA

U prirodi mi, na kraju krajeva, nalazimo i svijet i ljude, ustvari, sve drugo osim li no sebe, svoje vlastito Ja, svoju li nost. A upravo kroz to vlastito Ja mi smo vezani za beskona nost. Kroz nae Ja, i samo kroz to, mi osje amo slobodu i imamo uvid u drugi veliki svijet, iji smo mi istovremeni stanovnici. Samo ja sam sebi mogu posvjedo iti da svijet duha i slobode postoji. Bez toga Ja, bez sebe li no, ostajem bez jedinog i posljednjeg svjedoka o jednom svijetu van svijeta prirode. Jer, bez mene, sve drugo je spoljanje i pojavno. Meditacija je to poniranje u sebe, pokuaj da se kroz svoje bi e doku i i na e put do istine o svom ivotu i postojanju uop e. Ona ne pokuava odgovoriti na probleme drutva ili ovje anstva. Radi se o pitanjima koja ovjek postavlja samom sebi. Strogo uzevi, meditacija i nije funkcija inteligencije. Nau nik koji konstruira novi tip aviona ili u svojoj glavi razra uje detalje projekta kakvog mosta ili konstrukcije ne meditira. On misli, ispituje, provjerava, upore uje, a ovo ni pojedina no, ni sveukupno, nije meditacija. Meditira monah, pjesnik, mislilac, umjetnik. Ovi posljednji pokuavaju doku iti jednu jedinu veliku istinu, jednu jedinu veliku tajnu. Ova istina zna i i sve i nita: sve za jednu duu, nita za itav drugi svijet. Meditacija je stoga u sutini religiozna aktivnost. Za Aristotela razlika izme u razuma i kontemplacije jeste razlika izmedu ljudskog i Boanskog. U budizmu molitva se doslovno sastoji iz razmiljanja i u tome se iscrpljuje. U kr anstvu nalazimo monake kontemplativne redove", to je potpuno zakonita pojava. A Spinoza govori o kontemplaciji kao najviem obliku i istovremeno najviem cilju moralnosti. Obrazovanje samo po sebi ne odgaja ljude. Ono ih ne ini slobodnijim, boljim, humanijim; ono ih ini sposobnijim, efikasnijim, drutveno korisnim. Kao to to historijska praksa pokazuje, obrazovani ljudi, obrazovani narodi, mogu biti predmet manipulacije i mogu posluiti zlu, ali tada znatno efikasnije od zaostalih. Historija imperijalizma niz je istinitih pri a o tome kako su civilizirani narodi vodili nepravedan, istrebljiva ki i podjarmljiva ki rat protiv manje obrazovanih, zaostalih naroda, koji su branili svoju slobodu. Civiliziranost napada a nije imala nikakvog utjecaja na njegove ciljeve ni metode. Ona je imala utjecaja na njegovu efikasnost i samo je ubrzala poraz rtava.

KULTURA / GY/LZAC.!!A

71

Odjeljak 4

. EGZAKTNO I KLASI NO OBRAZOVANJE

Ali, obrazovanje nije jednozna an fenomen. Ako ga paljivije promotrimo, zapazit emo u njemu dvije razli ite tendencije, ravnopravne, ali nezavisne. kolsko obrazovanje u civiliziranom svijetu isuvie je intelektualno, nau no, a premalo humano, humanisti ko. Ako upotrijebimo uobi ajene termine, mogli bismo re i da je previe egzaktn o, a premalo klasi n o. Danas je potpuno mogu e zamisliti mladog ovjeka koji je proao sve stupnjeve obrazovanja, po ev od obdanita pa do koleda, a da ni u jednom jedinom slu aju nije uo da treba biti dobar i ispravan ovjek. On je prvo u io pisati i ra unati, a zatim je u io fiziku, hemiju, etnologiju, geografiju, politi ke teorije, sociologiju i itav niz drugih nauka. On je nau io masu injenica i u najboljem slu aju nau io je misliti, ali on nije oplemenjen. Sve manje sluamo historiju, umjetnost, knjievnost, etiku, pravo. U odnosu na civilizaciju, egzaktno obrazovanje pojavljuje se i kao njen uzrok i kao njena posljedica. Ovaj oblik odgoja priprema lana drutva (drutvenu jedinku) i u svim svojim vidovima dat je po ovoj mjeri. Taj odgoj upravljen je na jasan cilj, zainteresiran, angairan u smislu ovladavanja prirodom, spoljnim svijetom. Klasi ni odgoj, obmuto, zapo inje i zavrava se na ovjeku, on je besciljno svrsishodan". Dilema: egzaktno obrazovanje - klasi no obrazovanje nije tehni ko, nego idejno pitanje. Iza nje stoji jedan stav, jedna filozofija. U ova dva sistema odgoja projektira se suprotnost izme u kulture i civilizacije sa svim svojim posljedicama. Kr ansko drutvo uvijek e naginjati klasi nom, socijalisti ko egzaktnom obliku odgoja. To je, razumije se, na elo, koje u ivotnoj praksi trpi brojna odstupanja. Ali osnovna tendencija ostaje i ostvaruje se kroz sve neizbjene .korekcije. Uporedenje kolskih programa u SSSR-u, Francuskoj, Kini ili Japanu (naro ito u pogledu zastupljenosti umjetni kog odgoja, historije, prava, etike, knjievnosti, latinskog i gr kog jezika, itd.) potvrdilo bi ovu pretpostavku. Specifi an oblik egzaktnog obrazovanja jeste specijalizacija. Ustanovimo, prije svega, da inteligencija, nauka i industrija ine jednu liniju i da stoje u uzajamnom odnosu uzroka i posljedice. Nauka je rezultat inteligencije kao to je industrija samo primijenjeni oblik nauke. Sve tri su uvjeti i oblici ovjekovog snalaenja u prirodi, u vanjskom svijetu. Specijalizacija

72

!SU M lZMEDU lSTORA ! 7APADA

je jedna tendencija iji je cilj sv,e ve e i temeljitije uklapanje pojedinca u emu drutva, u drutveni mehanizam. Ona degradira li nost, ali osnauje drutvo, ini ga efikasnijim. Drutvo uzima na sebe ulogu cjeline, a ovjek postaje dio drutvenog mehanizma, i to sve manji i manji dio. Automatizacija rada i obezli enje ovjeka kao subjekta rada u svom progresivnom kretanju tee ka idealnom stanju utopije. Ekspanzija obrazovanja vrtoglava je. Tako, npr., u USA na svim koledima i sveu ilitima bilo je 1900. ukupno 24.000 nastavnika, 1920. njih 49.000, a koncem ovog stolje a ra una se da e ih biti 480.000. U svim koledima i univerzitetima bilo je 1900. upisano 238.000 studenata, 1959. bilo ih je 3,377.000, a 10 godina kasn'rje broj se popeo na 14,600.000. Ukupni izdaci za obrazovanje popeli su se sa simboli nih 270 mil. dolara u 1900. na 42,5 milijarde dolara u 1970. godini. 7 Porast nije nita manji u socijalisti kim zemljama, mada svakako sa niih polaznih pozicija. Dvije najja e nau ne sile na svijetu - USA i SSSR - jesu dvije najja e vojne sile, ali nisu i dvije najkulturnije zemlje na svijetu. Najve a sredstva za istraiva ki rad i obrazovanje izdvajaju upravo ove dvije zemlje (SSSR 4,2%, USA 2,8% od nacionalnog dohotka). Prosje ni Amerikanac iznad 25 godina starosti ima iza sebe 10,5 godina kolovanja; za njim dolazi Britanac sa 9,5 godina, pa gra anin SSSR-a sa pet godina (podaci se odnose na 1960. godinu). Ali kakvo je to obrazovanje? - Po pravilu, ono je tipi no po receptu civilizacije. U komunisti kim zemljama obrazovanje je strogo indoktrinirano, dirigirano i podre eno interesima vladaju e ideologije i politi kog sistema. U kapitalisti kim zemljama ono je u najve oj mjeri prilago eno zahtjevima ekonomije i u slubi je industrijskog sistema. U oba slu aja obrazovanje je u funkciji, u slubi, i ova tendencija preovladava uprkos lijepim proklamacijama osvestranom razvoju ovjekove li nosti", humanisti koj usmjerenosti obrazovanja" i sl. Potkrijepit emo ovo tvr enje pomo u dva dovoljno autoritativna izvora. Lenjin je izri ito isticao da obrazovanje ne smije biti neutralno", objektivno, apoliti no. Na I kongresu sovjetskog obrazovanja 25.VIII 1918. on je proklamirao sljede i princip:,,Na rad u kolskom domenu ima za cilj unitenje buroazije, i mi otvoreno objavljujemo da kola van politike ne postoji, to je la i hipokrizija." Indoktrinirano kolstvo ostaje princip obrazovnog sistema u SSSR-u sve do dananjeg dana.
7) Podaci Ureda za odgoj Ministarstva zdravlja, odgoja i socijalnog staranja USA.

KULTURA 1 CN/(IIAGIA

73

Poznati ameri ki ekonomski teoreti ar i vjerovatno najbolji poznavalac industrijskog sistema u svijetu danas, John K. Galbraith, pie:,,... Naravno, modemo visoko obrazovanje temeljito je prilagodeno potrebama industrijskog sistema. Veliki ugled to ga u novije vrijeme imaju ista i primijenjena nauka i matematika, samo su odraz potrebe tehnostrukture..., dok je manji ugled umjetnosti i humanisti kih nauka i manja podrka to je uivaju odraz njihove podre ene uloge... Poslovne i tehni ke kole su na cijeni zbog svog utilitamog karaktera... Industrijski sistem potakao je golemo irenje obrazovanja. To moemo samo pozdraviti. Me utim, ako se tendencije jasno ne uo e i ako im ne bude otpora, sistem e podupirati samo one vidove obrazovanja koji najvie slue njegovim potrebama, a najmanje stavljaju pod znak pitanja njegove ciljeve" (J.K.G., The New Industrial State, Boston 1967. str. 339-341). A ta su zajedni ke karakteristike kolskog sistema na svim stranama? To su prije svega stroga selektivnost koja dovodi do destruktivnog nadmetanja, vjeta ki specijalisti ki" jezik koji razvija ve ina disciplina; i strogo funkcionalisti ka arhitektura kolskih zgrada podre ena isklju ivo mjerilima utilitamosti i higijene. Sve ovo zato jer je kola u slubi birokratije i visokokonkurentnog industrijskog sistema, za koji treba da pripremi stru njake koji e najbolje sluiti i dalje razvijati ove mehanizme. Apeli za humanom kolom" koji se tu i tamo uju ostaju zasada samo lijepe elje. Ako bismo trebali vrednovati kultumi sadraj kolskog obrazovanja, mogli bismo re i: kola je sastavni dio civilizacije; ona doprinosi kulturi samo utoliko ukoliko nije dresura, ukoliko razvija kriti ki na in miljenja, ukoliko ostavlja prostora ovjekovoj duhovnoj slobodi. kola koja servira i name e gotova eti ka i politi ka rjeenja, sa stanovita kulture barbarska je. Ona ne stvara slobodne li nosti nego podanike i kao takva moda doprinosi civilizaciji, ali unaza uje kulturu.

Odjeljak 5 TZV. MASOVNA KULTURA

U svjetlu ovih razmatranja italac e lahko sam na i pravo mjesto za fenomen tzv. masovne kulture. Radi li se uop e o kulturi ili je u pitanju samo jedan aspekt civilizacije?Subjekt svake kulture jeste ovjek kao pojedinac, kao li nost, kao neponovljiva individualnost". Subjekt (ili objekt)

74

fSUMlZMEDUlSTORA /7rIPADq

masovne kulture jeste skupina, masa, ili ovjek-masa". g ovjek ima duu, masa ima samo potrebe. Zato je svaka kultura uzdizanje, usavravanje ovjeka, a mas-kultura zadovoljavanje potreba. Kultura tei individualizaciji; masovna kultura vu e u suprotnom pravcu - ka duhovnom uniformiranju. U ovoj ta ci masovna kultura se razilazi sa etikom, pa i s kulturom. Masovna kultura obrazuje, ali ne odgaja. Serijskom proizvodnjom duhovnih dobara", kopijama, ki em, undom i nesmislom za individualno, ona gura ka obezli enju. Za razliku od autenti ne, masovna kultura suava ljudsku slobodu upravo ovom tendencijom uniformiranja, jer sloboda - to je suprotstavljanje uniformnosti" (Horkheimer). Me u rairene zablude spada poistovje ivanje masovne i narodne kulture, to je velika nepravda za ovu posljednju. Za razliku od masovne, narodna kultura je izvoma, aktivna i neposredna. Ona ne pozna ki i und, koji su isto gradski proizvodi. Narodna kultura po iva na konsenzusu, unutamoj saglasnosti, u e u, a dominiraju i princip masovne kulture jeste manipulacija. Obredi, igre, pjesme, zajedni ka su stvar sela ili plemena. Nema izvo a a na jednoj strani, a slualaca ili posmatra a na drugoj strani. Kad sve anost po ne, svi se uklju uju, svi postaju u esnici. Masovna kultura prua nam sasvim obmut primjer. Ljudi su strogo podijeljeni na proizvo a e" ipotroa e" kulturnih dobara. Ima li nekog ko misli da stvamo moe utjecati na sadraj televizijskog programa, ako ve ne spada u onu malu grupu koja taj program stvara? Tzv. masovna sredstva komunikacije - tampa, radio i televizija, ustvari su sredstva masovne manipulacije. Na jednoj strani stoje redakcije koje stvaraju programe, sastavljene od malog broja ljudi, a na drugoj pasivni milionski auditorij. Jedna anketa iz 1971. godine pokazala je da prosje an Englez provodi pred televizijskim prijemnikom izmedu 16 i 18 sati nedjeljno (podatak iz publikacije Stremljenja drutva, statisti kog godinjaka engleske vlade). Naro ito je primije eno da televizija svugdje postojano potiskuje literaturu - svoj ekvivalent u oblasti kulture. Svaki tre i Francuz ne pro ita nikada ni jednu knjigu, a francuska nacija u cjelini slobodno vrijeme provodi pored televizora - ovo su zaklju ci ankete izvrene za ra un asopisa Le point (1975.), iz kojih se vidi da je za preko 87% stanovnitva glavna kulturna"
8) Pojam ovjeka-mase" u literaturu je uveo Ortega Y. Gasset. Masa je skup anonimnih, obezli enih jedinki. Jedna skupina ljudi, kada izgubi li nost, degradira se u masu. ovjek-masa je krajnji produkt gole civilizacije, jednog stanja u kojem vie nema sumnji ipredrasuda" kulture.

RUGTURA! CNIIIZ4C/!A

75

zabava posmatranje televizijskog programa, a na dnu liste stoje opera i balet. Anketa provedena povodom Nedjelje knjige" 1976. godine pokazala je istu situaciju u Japanu. Oko 30% Japanaca uop e ne ita knjge ili ak novine, a Japanac pred tv-ekranima provede prosje no 2,5 sati dnevno. Prof. Horikava sa Univerziteta u San Francisku tvrdi da je nivo generacije koja upravo stasa ispod univerzitetskog kriterija. Horikava to objanjava jednostavno: televizija je zamijenila literaturu i razmiljanje, smanjila unutranju aktivnost i uop e sputala intelekt. Ona servira gotova rjeenja za sve probleme u ivotu. Nae vrijeme prua primjere kako sredstva masovne kulture - radio, film, televizija - gdje su ona u monopolu vlasti, mogu posluiti za stvaranje lanih idola i za masovno zablu ivanje najgore vrste. Vie se ne mora upotrebljavati gruba sila da se vlada narodom protiv njegove volje. Sada se to moe posti i na legalan na in", paraliziranjem narodne volje, serviranjem gotovih istina" zamorenim narodnim masama, kojima se radom, mitinzima i jeftinim i vulgamim zabavama oduzima vrijeme da razmisle i pokuaju do i do vlastitog suda o ljudima i doga ajima. Psihologija masa je u ila, a praksa potvrdila, da je upornim ponavljanjem mogu e uvjeriti ljude u mitove koji nemaju nikakve veze sa stvarno u.9 Psihologija masovnih sredstava komuniciranja, posebno, televizija, sra unata je na to da se pot ini (upokori) ne samo svjesni, nego i instinktivni i emotivni dio u ovjeku i da se stvori osje anje ili navika da se nametnuti izbor smatra vlastitim. 1 Totalitarna su drutva svugdje vidjela svoju ansu u televiziji i pourila da je iskoriste. Televizija je tako postala prijetnja slobodi, opasnija od policije, andara, zatvora i koncentracionih logora. Mislim da e se budu e generacije, ako njihova sposobnost da slobodno misle ne bude potpuno unitena, zgraati nad mu enitvom dananje generacije koja je bez ograni enja bila izloena utjecaju ove nekontrolirane mo i. Ako je u prolosti
9) Do 1945. Japance su u ili da je Mikado potomak boginje Sunca i da je Japan stvoren prije ostalog svijeta. Ovaj su mit u toku vie generacija ak i profesori univerziteta ponavljali svojim studentima. Ovaj japanski slu aj sada pripada prolosti. Nove mitove u vidu kultova vo a imamo u Rusiji, Kini, Svjevemoj Koreji (kultovi Staljina, Mao Ce Tunga, Kim Il Sunga i dr.) Ovi mitovi imaju uglavnom isti model. Npr.:,,Svaka rije potovanog i voljenog vo e druga Kim Il Sunga zala je duboko u naa srca ba kao to voda prodire u ednu zemlju... Odlu no emo nastaviti izvravanje velikog plana izgradnje komunizma koji je zacrtao potovani i voljeni drug Kim D Sung", itd. (iz lanka Sve to narod voli dobro je" izvjesnog Kim Jong Huia). U dvoritu jedne tvomice u staklenom sarkofagu izloen je kamen na kojem je za vrijeme razgovora sjedio potovani i voljeni vo a drug Kim D Sung".

10) O ovom pitanju preporu ujemo izvanrednu knjigu ure unji a 12ibari [judskih dua, Beograd, 1977.

76

!SlAM IZMEDU ISTORA f ZIPADA

ustav nastao iz potrebe da se obuzda neograni ena mo vladara ili vlasti uop e, jedan novi ustav bit e potreban posvuda na svijetu da bi se obuzdala mo ove nove opasnosti koja prijeti da zavede duhovno ropstvo najgore vrste. Masovna kultura odlikuje se jednim stanjem duha koji je Johan Huisinga nazvao puerilizmom". Huisinga primje uje da se savremeni ovjek ponaa nezrelo i djetinjasto u loem smislu rije i, tj. na na in koji odgovara mentalnom stupnju puberteta: banalne razonode, potreba za jakim senzacijama, sklonost prema masovnim paradama i parolatvu, odsustvo istinskog humora, poplava unda, parole prekomjerne mrnje i ljubavi, ili prekomjernog ku enja i hvaljenja, to dobiva masovan i brutalan vid, itd. itd. I kona no, tu je i razli it odnos prema maini i tehnici. U kulturi susre emo strah od maine", instinktivno odbijanje tehnike (Tehnika je prvi grijeh kulture" - Berdjajev). Ovaj stav poti e iz osje anja da se maina iz manipulacije stvarima neizbjeno pretvara u manipulaciju ljudima - sjetimo se upozorenja Tagore, Tolstoja, Heidegera, Neizvestnog, Faulknera i dr., dok marksista Henri Lefebvre sudi sasvim druga ije:,,Najvii stupanj slobode ovjek e dosti i u drutvu u kojem e tehnika razviti sve svoje mogu nosti - u komunisti kom drutvu." Ustvari, drutvo koje za svoj blii dalji uzor ima utopiju nalazi svog saveznika u maini i tehnici. Tehnika il pomae (a ne odmae) manipuliranje ljudima i stvarima. Ona doprinosi komformizmu i uniformiranju kroz obrazovanje i masovne medije (tampu, radio, televiziju); ona zahtijeva saradnju ili zajedni ki rad) velikog broja ljudi, organiziranih u jedan isti takav ili sli an mehanizam (kolektiv") u pravilu centralisti ki rukovoden; i kona no, ona moe u perspektivi obe ati potpunu kontrolu drutva (ustvari, vlasti) nad pojedincem kroz direktan indirektan uvid u ono to on radi, govori i misli. Ako, dakle, tehnika ne- il koga ugroava, onda je to slobodna li nost; ona svakako ne ugroava anonimnog lana kolektiva, ija se funkcija sastoji u tome da proizvodi i konzumira, odnosno da usavrava na in i tehniku kojom proizvodi i konzumira.

Odjeljak 6 SELO I GRAD

Pjesnici govore opaklu" velegrada, a marksisti oidiotizmu ivota na selu" (Manifest). Odbijanje grada, ma koliko nefunkcionalno, isto je ljudska reakcija, ukoliko je svaki ovjek u izvjesnoj mjeri pjesnik. Danas,

KULTZIRA 1 CIVILIZACIJA

77

kao i ranije, protest protiv grada urbane civilizacije dolazi od religije, kulture, umjetnosti. Prvim krkanima Rim je izgledao kao carstvo satane iza kojeg dolazi kraj svijeta, Strani sud. Religioznost opada sa veli inom grada.11, zapravo sa koncentracijom urbanih elemenata koji djeluju otu ujude na ,ovjeka. Jer to je grad ve i, sve je manje neba nad njim, sve manje prirode, cvijeCa; sve je vie dima, betona, tehnike; sve je manje li nosti, sve se vie degradiramo u masu. to je grad ve i, sve je vie kriminala. Religioznost se nalazi u obmutoj, a kriminal u upravnoj srazmjeri sa veli nim grada. Ova dva fenomena imaju zajedni ki uzrok. Oni stoje u izravnoj vezi sa onim to bismo mogli nazivati prakti nom, doivljenom estetikom". ovjek na selu u prilici je posmatrati zvjezdano nebo, cvjetna polja, rijeku, bilje i ivotinje. On je u svakodnevnom i neposrednom dodiru sa prirodom i elementima. Bogati folklor, svadbeni obi aji, narodne pjesme i igre u kojima ovjek sa sela nije samo posmatra nego naj e e i u esnik, pribavljaju jednu mjeru kultumog i estetskog doivljavanja, kojeg je gradski ovjek skoro potpuno lien. Prosje ni gradanin velegrada izloen je guenju svega lijepog i samoniklog. U najve em broju slu ajeva on je odrastao u jednoobraznim kasamama velikog grada, kljukan pasivnim znanjem masovnih sredstava komuniciranja i okruen runim predmetima serijske izrade. Pa i osje anje za ritam, koje posjeduju svi primitivni narodi, skoro je izumrlo kod savremenog ovjeka. Uvjerenje da gradanin ima vie prilike za umjetni ko i uopee estetsko doivljavanje spada me u naj udnije zablude naeg doba. Kao da koncerti, muzeji izlobe koje posje uje bezna ajan procenat gradskog stanovnitva mogu makar blizu nadoknaditi svakodnevna, moda nesvjesna, ali vrlo snana estetska uzbu enja seljaka pred neuporedivom slikom izlaska sunca bu enja ivota u proljece. Ogromna ve ina gradskog stanovnitva svoja najsnanija uzbu enja doivljava u naturalisti koj atmosferi fudbalske utakmice bokserskog me a. Sve oko seljaka ivo je i elementamo; sve oko radnika mrtvo je i mehani ko. Ovdje, u razli itoj duhovnoj klimi i raz.li itom doivljavanju vi enog i prisutnog, a ne u razli itim materijalnim uvjetima ivota razli itom stepenu obrazovanosti, treba traiti objanjenje religioznosti seljaka i ateizma radnika. 12
11) Prema jednoj anketi, u Parizu misu posje uje 12-13% stanovnika, u Lionu 20,9%, u Sent Etienu 28,5%, itd. 12) Nije to ni ekonomska nesigumost Radnik nije nita sigumiji u pogledu svoje egzistencije od seljaka. Triite je udljivo i neizvjesno kao i nebo. Marz je pokazao kako radnik trite osje a kao fetiku silu nad kojom nema nikakve vlasti.

78

1SLAM IZMEDU 1STOKA 1 ZAPADA

Religija pripada ivotu, umjetnosti, kulturi. Ateizam pripada tehnici, nauci, civilizaciji.

Odjeljak 7 RADNI KA KLASA

Kao produkt grada, radni ka klasa u najve oj je mjeri pogodena negativnim utjecajem tzv. iste civilizacije, tj. civilizacije sa najmanjim sadrajem kulture. Tvornica otupljuje i ugnjetava li nost. Jedan sociolog pie:Podywuti strogoj disciplini i proizvodnom procesu, radnici navike koje su stekli u tvomici prenose i u vlastite organizacije. Oni su skloni svoju vlast prenositi na birokratiju koju spontano stvaraju i slabo kontroliraju, a koja igra konzervativnu ulogu i u kapitalisti kom i u socijalisti kom svijetu."13 Herbert Marcuse konstatira da su radnici u razvijenom kapitalisti kom sistemu (dalde tamo gdje je utjecaj tehnologije i tvomice naija i) prestali biti revolucionama sila. Radni ka klasa primjer je manipulirane grupe, kojoj laskaju, na koju se pozivaju, u ime koje govore, ali koju malo pitaju. Dvije najbrojnije radni ke klase na svijetu, u USA i SSSR-u, nemaju skoro nikakav stvami utjecaj na politi ke strukture svojih zemalja i na odluke koje se u njima donose. Jedan od izraza ovog stanja, pored otu enosti od religije i umjetnosti, jeste siromatvo misli, ustvari, potpuna teorijska sterilnost unutar radni kog pokreta, koju priznaju i komunisti ki pisci (kao npr. A. Groz, R. Garod, L. Basso, S. Malle i drugi). U jednom razgovoru sa dopisnikom italijanskog lista Contemporaneo 1965. godine poznati marksisti ki pisac Gyrgy Lukacs izjavio je: Niko poslije Marxove smrti, sa izuzetkom Lenjina, nije dao teorijski doprinos problemima kapitalisti kog razvitka" - a zatim, osvr u i se na staljinisti ki period u SSSR-u, Lukacs je saop io:Guena je svaka slobodna misao, a li ni stavovi proglaavani su teorijskim zakonom. Na ovom izopa enju teoretskog smisla izrasla je itava jedna generacija." I uistinu, poslije Marxa, koji i sam nije poticao iz radni ke nego iz gra anske klase, jedva da nalazimo iole vrijednu i originalnu ideju koja bi potekla iz radni ke klase, sa izuzetkom ideje radni kog samoupravljanja u Jugoslaviji, koja uprkos svim teko ama predstavlja osoben i originalan pravac. U svakom slu aju, ova ideja zna i odstupanje od Idiea i dogmi u koje je zva13) Postoje ak ozbiljne indicije o snaknom utjecaju podzemlja i mafije u rukovodstvima nekih ameri kih sindikalnih organizacija.

RULTURA I CIVIUZACIJA

79

ni ni marksizam svugdje okovao razvoj radni ke misli. trajkovi koji tu i tamo potresaju kapitalisti ke privrede imaju skoro isklju ivo ekonomski karakter i zavravaju se kompromisnim pogodbama o pove anju najamnine. Poto proces privrednog razvoja nije iao u pravcu materijalnog osiromaenja radni ke Idase ( pauperizacije), ona je svugdje nala na ina da umjesto klasnog rata ugovori uvjete klasnog mira sa antagonisti kim grupacijama u drutvu.14 Klasi ni oblik radni ke Idase, klasa ugnjetanih fabri kih proletera, kako ju je Marx vidio i za koju je smatrao da e postojati sve dok ta Idasa sama sebe ne ukine", bio je samo privremen oblik. Fizi ki rad postepeno preuzimaju maine, a djelatnost ovjeka pomjera se sve vie na kontrolu i upravljanje velikim automatiziranim sistemima.15 Razvoj nauke i tehnike, razvoj sredstava za proizvodnju", nije dakle doveo do vlasti radni ke Idase nego do postepenog ukidanja radni ke klase kao takve. Taj razvoj nije predao vlast manuelnom radniku, nego teite proizvodnje - pa i drutveni utjecaj - postepeno prenosi na tehni ku inteligenciju. I ezavaju posljednji tragovi idealizma i revolucioname romantike. Na sceni se pojavljuje tehnokratija, racionalna i bezduna vlast, posljednji izraz jedne konsekventne civilizacije.

Odjeljak 8 RELIGIJA I REVOLUCIJA

Revolucija nije nikada samo doga aj u domenu civilizacije, drutva, ekonomije, politike. Svaka istinska revolucija jedan je trenutak vjere, to zna i jedno stanje oduevlienja, pravde, tenje, rtvovanja, umiranja, dalde osje anje iznad interesa i egzistencije. Pa i kada je revolucija po svojim ciljevima antireligijska, ona je po u e u ljudi, kao ljudska drama, jedan oblik ispoljavanja religije. Svi koji su u estvovali u revoluciji mogli iz14) Prema podacima jedne vedske institucije (1978.) u nizu najve ih kapitalisti 'kih zema-lja (USA, V. Kanada) trajkovi su u posljednjih 5 godina (1973.-1977.) uzitnali manje od 1% ukupBritanija, nih radinh sati godinje; u vedskoj 6 minyta prosje no godinje po radniku, a u vajcarskoj veli ina je zanemarljiva. 15) Prema jednoj analizi, radnik koji radi na potpuno automatiziranoj maini, samo 1 sat od ukupno 40 sati sedmi no aktivno i odredeno intervenira, a ostalih 39 sati on manje vie bdije nad mainom. Razvoj u ovom pravcu veoma je brz, a automanka postaje preovladuju i na in rada u sve ve em broju privrednih grana. Marx, ina e veliki dijalekti ar, nije vidio ovaj razvoj, nije iz njega izveo odgovarajudi zaldju ak. U svakom slu aju fenomen radni' ke klase on je gledao stati ki, a ne dijalekti ki.

80

ISLAM 17.MEDU ISTOKA I Z,APADA

bliza pratiti njeno odigravanje posvjedo ili su prisustvo ovih eti kih elemenata. Oni su je vidjeli kao epopeju, a ne samo kao mehani ki prevrat, puku izmjenu mainerije vlasti. Ovo moe objasniti onu nesposobnost radnika dananje kapitalisti ke drave za revoluciju, o emu govori Marcuse, kao i obratno, oduevljenje pjesnika, umjetnika i uop e religioznih ljudi za je nu revoluciju koja ina e po svojim deklaracijama moe biti ateisti ka. Gledana sa unutranje strane, ne kao proces nego kao dio ivota,16 revolucija se vidi kao drama koja zahvata ljude ne im to poznaju samo religije. Sa politi kog, onog realnog" stanovita, ona, naravno, moe imati sasvim dmgi zna aj i ciljeve. Svaka zajednica nalazi se u stanju religije" im u njoj vlada poviena temperatura, oduevljenje, osje anje solidamosti, zajednitva, iste sudbine; gdje se ljudi osje aju kao bra a dmgovi. Artur Rubinstein pri a: U viktorijansko doba, puno izobilja i snobizma, niko nije iao na koncerte. Francuzi su svojevremeno na koncerte odlazili samo nedjeljom, u ostale dane sale su ostajale prazne. Me utim, u predve erje Drugog svjetskog rata jedna poznata engleska pijanistkinja svirala je besplatno u holovima muzeja pred stalno prepunim auditorijem. Ja sam za vrijeme meksi ke revolucije, dok su vozovi letjeli u vazduh i nemilosrdno ubijani ljudi i djeca, u raznim mjestima priredio preko pedeset koncerata. Sale su bile unaprijed rasprodate, ljudi su ulaznice pla ali u zlatu. U tom istom Meksiku, dok je vladao mir, sakupiti neto od publike u dvoranu predstavljalo je problem." Drutvo koje je nesposobno za religiju, nesposobno je i za revoluciju. Podru ja snanih revolucionamih vrenja jesu podru ja jo uvijek ivih religioznih osje anja. Osje anje bratstva, solidamosti, pravde - u sutini religiozno, okrenuto je u revoluciji ka stvaranju zemaljske pravde, zemaljskog raja. I religija i revolucija ra aju se u bolu i patnji, a zamiru u blagostanju i komforu. Njihovo je istinsko trajanje samo njihova tenja da se ostvare. Njihovo je ostvarenje" njihova smrt..I religija i revolucija, ostvaruju i se, pora aju, izlu uju svoje institucije, svoje strukture, koje ih gue. Zvani ne strukture nikada nisu ni revolucioname ni religiozne. Ako je revolucija imala protivnike u vjeri, ona je to imala samo u zva16) U poznatoj poemi Dvanaestorica" Aleksandra Bloka crvenogardejce predvodi Hrist. Tako to vidi pjesnik. Poema je spjevana nedugo poslije revolucije i bila je od tadanje zvani ne kritike napadana kao religiozna. Ne znamo koliko je Bloka tadanji ministar kulture Lun arski uspio odbraniti tvrde i da je to samo vizija utemeljena na tragizmu i biblijskom patosu".

RULTURA I CIVILIZACLIA

81

ni noj vjeri, u crkvi, sve enstvu, hijerarhiji - dalde institucionaliziranoj, 1anoj vjeri. I, obmuto, svugdje je pseudorevolucija, revolucija kao struktura, kao birokratija, nala saveznika u religiji kao strukturi, kao birokratiji. Poto je po ela lagati i izdavati samu sebe, revolucija je mogla na i zajedni ki jezik sa lanom religijom.

Odjeljak 9

PROGRES PROTIV OVJEKA

Prema rije ima ameri kog nau nika R. Oppenheimera (tvorca ameri ke hidrogenske bombe), ljudski rod je ostvario ve i tehni ki i materijalni napredak za posljednjih 40 godina nego za prethodnih 40 vijekova. Od 1900. do 1960. dui-ne pristupa ne ovjeku pove ale su se sa 1026 na 104, temperature sa 105 na 1011, pritisak sa 101 na 1016... Kroz tridesetak godina elektri ni motori sa baterijama zamijenit e stare klipne motore, a parobrode ee potpuno potisnuti brodovi na automatski pogon. Pribliava se dan kada e elektri ni kablovi ispod drumova pokretati elektri ne automobile na drumu. Jean Rostand najavljuje arobne moguenosti biologije. Utjecajem izdvojenih nasljednih supstanci izrazito inteligentnih ljudi ovje anstvo e moei pristupiti svom preobraenju. Ako nau nicima uspije da vjeta ki proizvedu dezoksiribonukleinsku kiselinu (hemijska osnova nasljednosti identificirana u hromozomima), otvorit e se neograni ene mogu nosti. Svako e moei imati dijete priblino svojoj elji. Ljudskom mozgu, pored njegovih 10 milijardi elija, mo i e se podariti jo koja milijarda uzeta sa strane proizvedena naro itim postupkom. Presa ivanje organa i udova uzetih sa leeva bit e obi na stvar, a otkrivanjem hemizma pojava koje se nalaze u osnovi modanog umora omogu it e se ostvarenje vjekovne ovjekove tenje za produenjem ivota skraeenjem sna. Ekonomske mogu nosti razvijenog svijeta ve sada doputaju znatno skra enje radne sedmice. Ona e se uskoro mo i svesti na 30 sati, a radna godina na 9 mjeseci. U Sjedinjenim Dravama 1965. godine bilo je 69 miliona automobila, 60 miliona TV aparata, 7,7 miliona motomih amaca i jahti. Samo na ljetovanje i odmore Amerikanci su te godine utroili 30 milijardi dolara, dakle skoro jedan kompletan nacionalni dohodak 300-milionske Indije. Dvije petine svih li nih dobara u USA namijenjen je luksuzu. Neko je izra unao da bogate zemlje, koje ine 1/3 svijeta, troe godinje 15 milijardi dolara na

82

ISCAM IZMEDU ISTOKA I ZAPADA

kozmetiku. U ovim zemljama nivo ivota danas pet puta je vii nego 1800. godine, a kroz 60 godina bit e pet puta vii nego danas.Itd. Nakon ovakve optimisti ke vizije moemo se upitati: zna i sve ovo da e taj ivot biti i pet puta puniji, sretniji i humaniji? - Odgovor je odlu no negativan. U najbogatijoj zemlji svijeta, u Sjedinjenim Ameri kim Dravama, godinje se po ini oko 5 miliona teih prijestupa, a porast krivi nih djela u periodu izmedu 1960. i 1970. godine gotovo etmaest puta nadmauje porast stanovnitva (178 posto prema 13 posto). U ovoj zemlji, u 1964. godini svakih 12 sekundi deava se po jedan zlo in, gotova svakog sata po jedno ubistvo, svakih 25 minuta jedno silovanje, svakih 5 minuta razbojni ki napad, a svake minute krada automobila (podaci iz godinjeg izvjetaja FBI). Tendencija je ono to posebno zabrinjava: na 100.000 stanovnika u USA je 1951. dolazilo 3,1 ubistvo, 1960. 5 ubistava, a 1967. ve 9 ubistava. Za 16 godina, dakle, broj ubistava se utrostru io. U Zapadnoj Njema koj 1966. registrirano je oko dva miliona krivi nih djela, a 1970. taj broj se popeo na 2,413.000. U Engleskoj broj namjemih ubistava pove ao se u toku posljednje decenije za 35%, a u kotskoj delikti nasilja zabiljeili su porast za itavih 100%. Od 1962. do 1970. broj ubistava u Kanadi udvostru en je (ta no: 98,2% vii, na to izvjesnog, ali ne i odlu uju eg, utjecaja vjerojatno ima i ukidanje smrtne kazne 1962. godine). U nekoliko posljednih snimanja javnog miljenja Francuzi su na elu liste svojih svakodnevnih briga stavili strah od nasilja. Samo broj kra a u toku 10 godina (1966.-1976.) u Fancuskoj zabiljeio je porast od 177% (slubeni po aci francuske vlade). U dekadi 1969.-1978. broj kriminalnih djela svih vrsta u Belgiji je udvostru en, itd. Na VII me unarodnom kongresu kriminologa u Beogradu (septembar 1973.) jednoduno je konstatirano da sadanji trenutak u svijetu karakterizira vrtoglavi rast kriminala na svim meridijanima". Objanjavajud uzroke ovog stanja, ameri ki kriminolozi rezignirano konstatiraju da je naa planeta okean delinkvencije", da su svi ljudi manje vie prijestupnici, i da se izlaz ne vidi. U izvjetaju O situaciji u svijetu 1970.", koji je publicirala OUN, kae se da u jednoj visokoindustrijaliziranoj zemlji (ime zemlje se ne navodi) broj lica ispod 20 godina sa kojima je policija imala posla pokazuje porast od jednog miliona u 1955. na 2,4 miliona u 1965. godini. Generalni sekretar OUN u jednom izvjetaju navodi:Neke od najrazvijenih zemalja najozbiljnije su pogodene kriminalitetom... Uprkos materi-

KULTURA 1 CNlLlZAC!!A

83

jalnom progresu ljudski ivot nikada nije bio nesigumiji nego to je danas. Kriminalitet u svojim raznim oblicima li nog ili javnog nasilja, kra a, obmana, prijevara, korupcija i organizovanog razbojnitva, predstavlja ozbiljnu cijenu savremenog na ina ivota i skupu protivnagradu za progres." (Iz izvjetaja Generalnog sekretara OUN Spre avanje i suzbijanje kriminaliteta", kraj 1972.) Ispitivanja koja je proveo sovjetski psihijatar N.Hodakov pokazala su stravi nu ekspanziju alkohola poslije Drugog svjetskog rata, posebno u civiliziranim zemljama. Prodaja alkohola u svijetu od 1940. do 1960. godine udvostru ila se, do 1965. pove ala za 2,8 puta, 1970. za 4,3 a 1973. 5,5 puta. Poseban je fenomen prodor alkoholizma medu ene i omladinu. Prema podacima britanske dobrotvome organizacije Ponu ena pomo ", u Engleskoj ima preko 400.000 notomih alkoholi ara, od ega je vie od 80.000 ena (1973.). Svaka druga od njih postaje kasnije pacijent neke psihijatrijske bolnice, a svaka tre a kandidat je za samoubistvo. Po potronji alkohola po glavi stanovnika u Evropi je na prvom mjestu Francuska, a slijede Italija i SSSR. Po smrtnosti iji je uzrok alkohol na vrhu svjetske liste nalazi se Zapadni Berlin, sa 44,3 lica umrla od posljedica alkohola (na sto hiljada stanovnika), slijedi Francuska sa 35 smrtnih slu ajeva, zatim Austrija sa 30 (podaci za 1971.). U naem vijeku alkoholizam je postao prije svega problem bogatih i obrazovanih sredina. Ako je alkohol (ili narkotik) uto ite i jedan od mehanizama odbrane, kakvo uto ite trae i od ega bjee bogati i obrazovani? Ranije smo alkoholizam povezivali sa siromatvom i zaostalo u i imali smo nade. Sada je nedoumica potpuna:,,Iz razloga koji se teko mogu ustanoviti i imenovati, simptomi ovih drutvenih zala otvorenije se ispoljavaju u vedskoj nego u ma kojoj drugoj zemlji", pie jedan vedski stru njak za ova pitanja. Suo ena sa injenicom da svaki deseti me u iteljima vedske, mukarac ili ena, boluje od hroni nog alkoholizma, vedska vlada je pristupila uzastopnim drasti nim pove anjem poreza na alkoholna pi a, ali efekat je minimalan. I brutalna najezda pomografije u najnovije vrijeme ima najvjerovatnije iste korijene. Najciviliziranije zemlje - Francuska, Danska, SR Njema ka - i ovdje su predvodnici. U 1975. godini pomo-filmovi inili su vie od polovine repertoara svih francuskih bioskopa. Samo u Parizu 250 sala specijaliziralo se za ovaj anr. Javni radnici su zbunjeni. Poznati psihijatar profesor Blanchar pokuava objasniti pojavu:,,Vladaju a ideologija sve vie potiskuje li nost, usmjerava ovjeka ka automatskom radu po formuli: spa-

84

ISLAM IZMEDU ISTOKA I ZAPADA

vanje-metro-posao, koja, istina garantira izvjestan standard, liava ovjeka svih pravih doivljaj'a i uzbu enja. Sve je unaprijed pripremljeno, ak su i godinji odmori organizirani i odvijaju se prema planu, u kojem u esnici ne mogu nita mijenjati... Usljed toga ve ina osje a nagonsku potrebu da pobjegne od sebe i da jeftino doivi neto drugo. Ta potreba zloupotrijebljena je kroz pomo-filmove." Pa i igre na sre u doivljavaju svoj progres" u civilizaciji. I one slijede op i trend poroka, zajedno sa alkoholizmom, pornografijom, ki om, undom i drugim nevoljama. Najve e kockarske metropole svijeta nalaze se u rejonima vrhunske civilizacije: Dovil, Monte Karlo, Makao, Las Vegas. U Atlantic Cityu u izgradnji je dinovska kockamica ija samo jedna sala mo'e primiti 6.000 igra a. Podaci govore da su Francuzi 1965. godine potroili 115 miljardi franaka na igre na sre u, a Amerikanci u 1977. godini 15 milijardi dolara (podaci ameri ke vlade). Svaki tre i Madar u estvuje u igri lota. Srazmjemo najve e interesiranje za igre na sre u, sude i po uloenim sredstvima po glavi stanovnika, nalazimo u vedskoj, a zatim slijedi Izrael i Danska - krivulja koja se sa malim odstupanjem poklapa sa krivuljom stepena civiliziranosti. Prema slubenim podacima njujorke policije, 1963. godine u New Yorku registrirano je preko 23 hiljade mladih ljudi koji uivaju heroin i druge jake narkotike, ali se ra una da taj broj premauje 100 hiljada. Na njujorkom koledu Hanter otkriveno je da vie od polovine studenata uiva marihuanu, koja obi no predstavlja prvi korak ka ja im narkoticima. Ba u zemljama prosperiteta i obilja poslije Drugog svjetskog rata pojavila se tuna mlada generacija koja obi no ima sve, a ne eli nita. Tu su bitnici tzv. potu ena generacija", koji propovijedaju filozofiju besmisla; halbtrakeri - maloljetnici, skloni kriminalu, kona no, hipiji, koji preziru stvarnost, izruguju se svakom redu i pravilima i iji se maniri i shvatanja ire kao zaraza u skoro svim velikim gradovima svijeta. Sasvim je pogreno, povode i se za parolama i vanjskim manifestaciju Francuskoj (1968.) okarakterizirati ama, pobunu omladine u Americi ideolokom. Pobuna je bila moralna, u Americi protiv tzv. politi kom organizirane Amerike", protiv establimenta", u Francuskoj protiv njenih struktura", u oba slu aja protiv odre enih aspekata civilizacije. (Ugo La MaIfa: To je bio otpor konzumisti koj etici industrijskog drutva). Ne mogavi objasniti ovu pobunu usred obilja, nazvali su je buntovnitvo bez razloga" (iracionalna pobuna mladei - A.Malraux), to ona i jeste ako se apstrahira moralni aspekt pitanja.

KULTURA 1 CIVILIZACUA

85

Arthur Miller, kompetenMi poznavalac savremene Amerike, govore i o pitanju delinkvencije mladih, objanjava:Svi delinkventi imaju jedno zajedni ko raspoloenje: gue se u dosadi... Vu i se naokolo i nita ne o elcivati - najblie je umiranju... Problem omladinske delinkvencije nije samo problem velikih gradova nego i seoskih oblasti; ne samo problem kapitalizma, nego i socijalizma; ne ograni ava se na nematinu, ve ga dijeli i isto izobilje; to nije samo rasni problem problem skore imigracije ameri ki problem. Ja vjerujem da je on u sadanjoj svojoj formi proizvod tehnologije koja razara samu koncepciju ovjeka kao vrijednosti po sebi... Ukratko, duh je nestao. Moda ga je brutalnost dva rata odagnala sa zemlje... ga je sam telmoloki proces isisao iz ljudske due... Mnogo ljudi rijetko op e sa drugima, izuzev kao kupac sa prodavcem, radnik sa efom, bogati sa siromanima i obratno - ukratko, kao inioci sa kojima se na neki na in manipulira, ali ne kao sutinski vrijedne li nostil7 Kako objasniti injenicu da je broj samoubistava i psihi kih oboljenja u upravnoj srazmjeri sa nivoom civilizacije? Psiholoki je posebno interesantna injenica da ljudi postaju sve nezadovoljniji to im je bolje" - ali se jedan ameri ki psiholog. Ovaj fenomen, koji se ispoljava naro ito u razvijenim zemljama bez klasi nih socijalnih problema, potresa i same temelje na kojima po iva vjera u progres. U USA na svakih hiljadu ljudi etverica se nalaze u psihijatrijskim Idinikama (u dravi New York taj broj iznosi 5 ,5). Vie od polovine leaja u svim bolnicama USA zauzimaju mentalno oboljeli, Hollywood je grad sa srazmjemo najve im brojem psihijatara na svijetu. Prema zvani nom saop enju Ameri ke slube za javno zdravlje (1968.), svaki peti Amerikanac preivio je nervni slom, se naao na samoj njegovoj ivici. Ovaj zaklju ak temelji se na nepobitno dokazanoj gradi u kojoj su ispitanici bili take odabrani da predstavljaju 111 miliona odraslih ameri kih gra ana izme u 19 i 79 godina.18
17) Nema sumnje da je televizija i ovdje dala svoj alosni doprinos. Obavjetavajudi britansku javnost o rezultatima estogodinje studije o temi da nasilje na televiziji podsti e nasilje u ivotu (istraivanje je zavreno 1977.), William Belson je izjavio da je odgovor bezrezervno potvrdan. Neko je izra tmao da prosje'no ameri ko dijete vidi na televiziji 18000 ubistava prije nego zavri srednju kolu. 18)Deset godina kasnije specijalna Komisija za mentalno zdravlje obrazovana po odluci predsjednika USA, u svom izvjetaju (septembar 1977.) zaklju it e da su problemi ove vrste me u Amerilcancima gori" nego to se ranije vjerovalo i da najmanje jedna etvrtina stanovnitva trpi posljedice ozbiljnih emocionalnih stresova. A iz studije koju je pripremio Nacionalni institut za mentalno zdravlje (1977.) vidi se da je samo u toku 1976. godine preko 31,9 miliona Amerikanaca bilo podvrgnuto lije enju zbog mentalnih tegoba ove one vrste; da 8 od 54 miliona ameri ke djece trebaju pomo zbog psiholokih poreme aja; da najmanje 10 miliona ljudi imaju probleme vezane za alkoholizam i da broj narkomana koji uivaju heroin premauje brojku od 500.000.

86

ISlAM IZMFDU ISTORA I7APADA

Tuni rekord po broju samoubistava, pijanica i mentalno oboljelih dri vedska koja istovremeno dri prvo mjesto na svjetskoj ljestvici nacionalnog dohotka, pismenosti, zaposlenosti i socijalnog osiguranja. Godine 1967. zabiljeeno je 1.702 slu aja samoubistva, to je za 9% vie nego 1966., a za 30% vie nego 1960. godine. Svjetska zdravstvena organizacija u enevi objavila je 1968. godine rang-listu zemalja po broju samoubistava. Te godine prvih osam mjesta na ovoj rang-listi drali su: Savezna Republika Njema ka, Austrija, Kanada, Danska, Finska, Ma arska, vedska i vajcarska. U ovih osam zemalja samoubistvo je tre i uzrok smrti za ljude od 15 do 45 godina ivota (poslije sr anih oboljenja i raka). U izvjetaju Svjetske zdravstvene organizacije za 1970. godinu nedvosmisleno se tvrdi da je ovaj fenomen paralelan industrijalizaciji, procesu urbanizacije i smanjenju lanova porodice". U istom izvjetaju nalazimo i sljede u konstataciju:,,U Finskoj visokom stepenu samoubistava adekvatni su visoki procenti depresivnih oboljenja, alkoholizma i nasilja". Ako ovu pojavu posmatramo u granicama jedne zemlje ili sredine, na i emo da raste sa razvijeno u odnosno obrazovano u. U bivoj Jugoslaviji, npr. broj alkoholi ara i samoubistava doslovno je uporedan sa stepenom razvijenosti. U Sloveniji (pismenost 98%) na sto hiljada stanovnika dolazi 25,8 samoubistava, na Kosovu (pismenost 56%) samo 3,4, odnos je dakle 7:1 (stanje 1967.). Broj samoubistava na britanskim univerzitetima tri do est puta je ve i nego nacionalni prosjek, a broj samoubistava na univerzitetu Cambridge ak deset puta je ve i nego me u mladi ima odgovaraju in godita u cjelokupnom britanskom stanovnitvu (podaci iz lista Die Zeit). Istraivanja koja je u ovom pravcu vrio dr. Antony Rail, ef zdravstvene slube univerziteta Sax, pokazala su da u pitanju nisu materijalni problemi, jer su svi engleski studenti djeca bogatih roditelja ili dobivaju dravne stipendije. Bilo bi sasvim pogreno i nepravedno zaklju iti da su ove pojave svojstvene samo zapadnoj civilizaciji. Radi se o fenomenima i zakonitostima koje su izraz same prirode civilizacije. Ono to je ovdje re eno za Sjedinjene Drave, Njema ku, Englesku ili vedsku, na odgovaraju i na in vrijedi i za Japan na drugoj strani svijeta i u sasvim drugom kultumom krugu. (O tome vidi: Anasaki, Kriza japanske kulture.) U pitanju je fenomen koji, zavisno od uvjeta moe trpjeti izvjesne modifikacije, ali ne moe dovesti u pitanje osnovnu tendenciju. Izvjesne razlike u slu aju Japana poti u od otpomosti i ilavosti japanskih kultumih tradicija i od vrste japanske porodice. Sve uzroke pojava o kojima je rije teko je pouzdano utvrditi. Ipak, problem irenja droga i narkotika kod mladei istraiva e je sve vie

KULTURA I C.IVILIZACIJA

87

upu ivalo prema roditeljskoj ku i. Psihijatar dr. Vladeta Jeroti pie: Poreme ena porodi na sredina potpuno razorena porodica koja usmjerava mladu jedinku na neuroti an razvoj upu uje je samim tim i na traenje pogrenih mehanizama odbrane od ove neuroze... Raspad patrijarhalne zajednice i porodi nog ognjita, koji je danas opti u svijetu, doprinosi unutranjoj Idimi nezadovoljstva koje onda ima dva izlaza u vanjski svijet: kao gnjev i revolt, kao pasivno, rezignirano i vremenom apati no stanje nastalo uzimanjem droge." (NIN, 9.11 1969.) Roger Rawel, direktor Centra za socioloka istraivanja u Harvardu, nedavno je predloio osnivanje pri ameri kom senatu posebnog komiteta za prou avanje utjecaja tehnologije na ovjeka i drutvo. Zahvaljuju i savremenim uvjetima ovjekov ivot e se produiti za skoro tri decenije, ali to e biti dosadan i prazan ivot" - izjavio je on. Suprotno materijalisti kom gledanju, civilizacija i komfor ne odgovaraju ljudskoj prirodi. Socijalni jaz, op enito uzevi, ve i je u katoli kim nego u protestantskim zemljama. Razlike u prihodima npr. u Francuskoj dva puta su ve e nego u Engleskoj i Zapadnoj Njema koj, a tri puta ve e nego u Holandiji. Broj mentalnih oboljenja i samoubistava pokazuje, medutim, obmutu situaciju. Materijal" od kojeg je ovjek napravljen nije onaj, samo onaj, za koji su ga drale nauka i evolucionisti ka biologija XIX vijeka. ovjeku jednostavno nije dato da ivi samo ulima. Neispunjena .elja stvara bol a ispunjena zasi enost" (Schopenhauer). Komfor i s njim povezani potroa ki mentalitet svugdje slabe (ili ak dokidaju) privrenost ne samo religiji, nego bilo kojem drugom sistemu vrijednosti.19 Daleko od toga da bi bila smisao naeg ivota, civilizacija bi prije mogla biti dio besmisla naeg postojanja. Nemogu nost izbora, ova fatalna crta civilizacije, ne o ituje se nigdje tako jasno kao u nemo i da se zaustavi proizvodnja sredstava za masovno unitavanje uasavaju i ritam kojim upravo civilizirani dio ovje anstva razara prirodne uvjete ivota u vlastitoj sredini. To je sukob mehani kog i organskog, vjeta kog i prirodnog principa u ljudskom ivotu. Pred invazijom civilizacije fond uma u Brazilu uzmi e svake godine 10 do 15 km. Prostranstva zelenog bogatstva osvaja pustinja. Vie od 80% slatkih voda u USA zagadeno je industrijskim otpacima. Dim velike topionice bakra u Ductownu, drava Tennessee, preobrazio je nekada plodno tlo u pustinju od 20 hiljada hektara. Koncentracija bakamih kiselina i adi u
19) ...Ti si ovima i precima njihovim dao da uivaju, pa su zaboravili da Te se sje aju..." (Kur'an, 25/18).

88

ISLAM IZMEDU ISTOKA I ZAPADA

magli Londona ubila je 1952. godine samo za jedan dan preko 4 hiljade osoba... Fabri ki dimnjaci i automobili u USA svake godine u atmosferu izbacuju 230 miliona tona raznih tetnih materija. U Francuskoj su samo termoelektrane 1960. godine izbacile u zrak 114 hiljada tona sumpomog gasa i preko 82 miliona tona pepela. Godine 1968. ove brojke su bile udvostru ene i pored niza zatitnih mjera. Na svaki grad u Ruhru padne godinje oko 27 hiljada tona industrijske praine. U USA u gradovima iznad kojih se obrazuju oblaci od magle i dima-smoga, smrmost od raka na plu ima porasla je za posljednih 20 godina za pedeset puta. U Engleskoj i vajcarskoj za posljednih 50 godina - etrdeset puta. Prilikom jednog ispitivanja u Tokiju, na velikoj saobra ajnoj raskrsnici Janaga, u krvi 40 od 49 pregledanih prolaznika pronadeno je dva do sedam puta vie olova nego to je normalno. Glavni izvor: ispusni gasovi automobila. Otkako je pronaden, automobil je usmrtio vie ljudi nego to je poginulo u svim ratovima u ovom vijeku (podatak je iznio ameri ki stru njak za autostrade Norbert Timan na Me unarodnoj konferenciji o sigumosti na putevima, koja je odrana u Parizu 1976.), itd.itd. Kako se spasiti od ovog progresa"? Unutar civilizacije, ne izlaze i iz nje, ne vide se nikakve sile koje bi se mogle suprotstaviti svim ovim pojavama. tavie, u skali vrijednosti koje poznaje civilizacija, nema nijednog argumenta koji bi se mogao ista i protiv navale unda, pomografije, alkohola. To je isti onaj osje aj nemo i i rezignacije koji se osje a u stavu ameri kih kriminologa pred nadolaze om plimom kriminala. Ustvari, to je nemo nauke protiv zala, koja pored drutvene imaju jasnu moralnu dimenziju. Osporavanje civilizacije nije mogu e iz same nje, nego izvan nje, dakle iz kulture. Religiozno-eti ki odgoj i porodica o evidno predstavljaju izlaz. Ali, niti je nauka mogla pribje i religiji, niti civilizacija natrag klasi noj porodici. Sa stanovita civilizacije krug je zatvoren.

Odjeljak 10 PESIMIZAM POZORITA

Posebno je simptomati no da nam iz bogatih i razvijenih regiona svijeta dolazi zloslulna filozofija. (Ibzen, Heidegger, Majler, Pinter, Becket, Marcuse, O'Neil, Bergman, A. Camus, Antonioni, itd.) Neto optimizma ima jo kod nau nika, koji se uglavnom povode za vanjskim izgledom stvari. Mislioci i umjetnici uznemireni su. Naro ito ovi posljednji.

KULTURA I CIVILIZ,ACLIA

89

Povrno gledaju i, ini se da pesimizam po inje sa dolaskom potpune pismenosti, socijalnim osiguranjem i dostizanjem 1.000 dolara nacionalnog dohotka po glavi stanovnika. Skandinavska filozofija skraja XIX i po etka XX vijeka izrazito je pesimisti na. Po njoj, ljudska sudbina beznadeno je tragi na, a mrak i pusto krajnji je rezultat ljudskih napora da se na e izlaz. Ova filozofija nikla je u zemljama gdje ve po etkom ovog vijeka nije bilo nepismenih i dok je juni dio Evrope jo uvijek uivao u blaenom neznanju" (1906. godine Bugarska i Srbija imale su 70% nepismenih, Italija 48%, panija 63%, Madarska 43%, Austrija 39% itd.). Dolazimo u iskuenje da se upitamo da izmedu vedskog socijalnog osiguranja, sada najsavrenijeg na svijetu, i osje anja beznada i izgubljenosti ima neke veze. Da osje aj materijalne sigumosti ra a osje anje drutvene izgubljenosti? Nasuprot prividnoj vanjskoj dinamici, ustvari dinamici drutvenog i politi kog ivota, civilizacija se odlikuje usporenim unutranjim ritmovima ivljenja. Drame apsurda vjerne su slike ivota ljudi u najrazvijenijim drutvima dananjice. Komfor je vanjski, a besmisao unutranji izgled ivota u civilizaciji, sa dijalektikom - to vie komfora i obilja, to vie osje anja apsurda i besciljnosti. Obmuto, primitivna drutva mogu biti siromana i rastrzana jakim socijalnim razlikama, ali sva svjedo anstva koja imamo o njima govore o snanim i jarkim osje anjima kojima je obojen njihov ivot. Posebno folklor,literatura primitivnog drutva", do arava nam izvanrednu ivotnu snagu i puno u osje anja primitivnog ovjeka. Osje aj izgubljenosti i besmisla ne poznaje ovo siromano dmtvo.2 Civilizirani svijet tek na pozorinoj sceni otkriva svoju ljudsku tragediju". Optimizma ima jo u jeftinim komedijama i staromodnim mjuziklima. Ozbiljni komadi odiu pesimizmom. Pozorite neprekidno sa cvilizacije skida oreol savrenstva, koji joj nauka uvijek ponovo stavlja. Nauka stalno brutalno name e svoje podatke o izobilju proizvoda, indeksima masovne proizvodnje, energije i ljudske mo i, a umjetnost istovremeno ukazuje na prizor ljudske pustoi, intelektua1nog i mora1nog siromatva, nasilja, bestijalnosti i besmisla. U jednom bogatom svijetu, usred sveg bogatstva i mo i, pozorite skoro bez izuzetka otkriva agresivnog, poro nog i nemo nog ovjeka. Pjesnici su osjetljive antene ovje anstva. Sude i prema njihovim strahovanjima i sumnjama, svijet ne ide ususret humanizmu, nego otvorenoj dehumanizaciji i otudenju.
20) Galupova anketa Miljenje itavog ovje anstva", provedena 1976. pokazala je kalco, za razlilcu od skepse stanovnika razvijenih zemalja, siromani narodi June Amerilce i Afrilce optimisti ki gledaju na budu nost.

90

ISIAAI IZAIEDU ISTOKA I ZAPADA

Godine 1971. izvrio je samoubistvo Josunarij Kavabata, japanski knjievnik, dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost za 1968. godinu i jedna od najmarkantnijih li nosti savremene svjetske knjievnosti. Prije njega, 1969. godine na isti na in zavrio je ivot drugi veliki japanski romanopisac Jukij Miima. Od 1895. godine trinaest japanskih romansijera i drugih pisaca okon alo je ivot samoubistvom. Medu njima je i slavni pisac Raomona Rjunosuko Agutagava (ubio se 1927.). Ova tragedija u nastavcima" japanske kulture, koja traje 70 godina, podudara se sa prodorom zapadne civilizacije i materijalisti kih shvatanja u tradicionalnu kulturu Japana. Ma ta ina e civilizacija e za pjesnike i tragi are uvijek imati neljudski lik i biti prijetnja humanitetu. Godinu dana pred svoju smrt Kavabata je pisao:Ljudi su jedan od drugog odvojeni betonskim zidom koji spre ava svako strujanje ljubavi. Priroda se gui u ime razvoja." U romanu Snjena zemlja (objavljenom 1937.) u centar svojih razmiljanja Kavabata stavlja temu usamljenosti i otu enosti ovjeka u savremenom svijetu. Svi veliki predstavnici kulture vide jednako ovaj neuspjeh i poraz ovjeka u civilizaciji. Andre Malraux postavlja pitanje kakav je bio kona ni rezultat nada i optimizma XIX vijeka, pa odgovara:To je Evropa opustoena i okrvavljena, koja nije opustoenija i okrvavljenija od lika ovje ijeg kojeg se nadala stvoriti" (na konferenciji UNESCO-a 1946.). Sli nu sliku vidio je Paul Valery odmah nakon Prvog svjetskog rata. 1919. on pie:Postoji izgubljena iluzija jedne evropske kulture i dokaz nemo i saznanja da spase bilo to; postoji nauka koja je smrtno pogo ena u svojim moralnim ambicijama i kao obe a ena svirepo u svojih primjena; postoji idealizam koji je teko pobijedio; duboko izmrcvaren, odgovoran za svoje snove; realizam razo aran, tu en, skrhan, pod teretom zlo ina i greaka; pohlepa i odricanje podjednalco ismijani, vjerovanja pomijeana u vremenima, krst protiv krsta, polumjesec protiv polumjeseca; postoje i skeptici i sami u zabuni usljed doga aja tako munjevitih, tako estokih, tako potresnih i koji se igraju naim mislima kao ma ka miem; skeptici gube svoje sumnje, nanovo ih nalaze, opet ih gube, i ne znaju da se vie slue obrtima svog duha." Nihilizam i filozofija apsurda plodovi su najbogatijeg i najciviliziranijeg dijela svijeta. Ova Illozofija govori o besperspektivnom svijetu", o psihi ki raslojenoj i dezintegriranoj jediniki", o svijetu gluhonijeme utnje", itd. To nikako nije otrovna filozofija, kako je neki nazivaju. Ustvari, ona je vrlo duboka i pou na. Ona je izraz ovjekovog otpora, ovjekovog nepristajanja na jedan svijet koji se razvija i izrasta supromo njegovoj slici i prilici. To je pobuna ovjeka protiv jednodimenzionalnog svijeta civilizacije (A. Camus: Pobunjeni ovjek i Herbert Marcuse: ovjek jedne dimenzije). U ovom smislu neki su modemi nihilizam nazvali jednim oblikom re-

KULTURA I CNlGZACIJA

91

ligije i kao to emo vidjeti, ne bez razloga. Oboje predstavljaju negaciju materijalizma i istim pojmom grle ovaj svijet. Oboma je zajedni ka ona iskonska tjeskoba, ono gledanje s one strane groba, o ajni ko traenje izlaza iz jednog svijeta u kojem je ovjek stranac (A. Camus:Stranac). Razlika je u tome to nihilizam ne nalazi tog izlaza, a religija smatra da ga je nala. Neuspjeh civilizacije da svojom naukom, mo i i bogatstvom rijei pitanje ljudske sre e, kada jednom bude shva en i prihva en, izvrit e ogroman psiholoki utisak na ovje anstvo. To e biti po etak otrenjenja i preispitivanja nekih naih elementamih i op eusvojenih shvatanja. Me u prvim zabludama koje e se na i na udaru bit e nau na zabluda o ovjeku. Jer, ako civilizacija ne rjeava problem ljudske sre e, onda je religiozna vizija o porijeklu ovjeka istinita, a nau na lana. Tre a mogu nost ne postoji.

Odjeljak 11 NIHILIZAM
Vratimo se jo jednom temi o dodimim ta kama izme u nihilizma i religije. U pitanju je injenica koja prikazuje savremeni nihilizam kao oblik religije u civilizaciji. Nihilizam nije negacija Boga, nego protest to nema Boga ili - kao kod Becketta - protest to nema ovjeka, to ovjek nije mogu , to u uvjetima egzistencije nije ostvariv. A ovaj stav implicira ne nau nu nego religioznu predstavu ovjeka i svijeta. ovjek kakvog ga shvata nauka mogu je i ostvaren. Ali, sve kona no je neljudsko". Poznata Sartreova re enica da je ovjek uzaludna tenja" i po zvuku i po smislu religiozna je. Jer u materijalizmu nema ni tenji ni uzaludnosti, nema uzaludnosti jer nema tenji. Odbacuju i svrhu u viem smislu rije i, materijalizam se oslobodio rizika besmisla i uzaludnosti. Svijet i ovjek u njemu imaju prakti ni cilj, imaju funkciju, pa bila ova i zooloka. Tvrdenje da je ovjek uzaludna strast uklju uje svijest da su ovjek i svijet nepodudami. Ovim istim radikalnim stavom prema svijetu po ela je svaka religija. Sartreovska uzaludnost ili kamijevski apsurd pretpostavljaju traenje svrhe i smisla, traenje koje - za razliku od religioznog - zavrava neuspjehom. Ovo je traenje religiozno, jer zna i odbacivanje ovozemaljske vrste ljudskog ivota, odbacivanje funkcije. Svako traenje Boga jeste religija. Ali svako traenje nije i nalaenje. Nihilizam je razo arenje, ali ne svijetom i poretkom, nego razo arenje to u svemiru nema Boga. Sve je uzaludno i besmisleno ako ovjek zauvijek umire (uporedi: Kur'an, 23/115).Filozofija apsurda ne govori doslovno

92

ISLAA11ZWEDU 1STOKA 1 ZAPADA

o religiji, ali jasno izraava uvjerenje da ovjek i svijet nisu skrojeni po istoj mjeri. Ona izraava onu tjeskobu, koja je u svim etapama, osim po kona nom zakIju ku religioma. I za nihilizam i za religiju ovjek je stranac u ovom svijetu, za nihiliste stranac beznadeno izgubljen, za religiju sa'nadom u spas (za spasenje" u religijskom rje niku). Misli Alberta Camusa mogu se shvatiti samo kao misli razo aranog vjemika:U jednom svijetu u kojem odjednom nestaje iluzija i svjetlosti, ovjek se osje a kao stranac. To je izgnanstvo bez izlaza, s obzirom da u njemu nema uspomena na izgubljeni zavi aj, niti nade da e se najzad sti i u neku obe anu zemlju." Kad bih bio drvo medu drve em... ovaj ivot bi imao smisla, jo bolje, ovaj problem se ne bi postavljao jer ja bih sa injavao dio ovoga svijeta. Bio bih ovaj svijet kojem se sada suprotstavljam itavom svojom svije u"... Sve je doputeno s obzirom da Bog ne postoji i da ovjek umire." Itd. Ova posljednja konstatacija nema nikakve veze sa plitkim i ubije enim ateizmom racionalisti kih mislilaca. Naprotiv, ona je vie priguena kletva jedne due koja se zamorila trae i Boga, a nije uspjela na i Ga. To je ateizam iz o aja". U pitanju moralne slobode egzistencijalizam ima isti stav kao i religija. Francuska spisateljka Simon de Bouvoire pie:U po etku ovjek nije nita, na njemu je da se u ini dobrim r avim, ve prema tome da prihvata slobodu je odbacuje... Svoje ciljeve sloboda postavlja apsolutno i nikakva strana sila, pa bila to i smrt, nije u stanju unititi ono to je zasnovala... Ako igra nije unaprijed ni izgubljena ni dobijena, potrebno je iz minuta u minut boriti se i rizikovati" (U djelu L'existentialisme et la Sagesse des Natios). Pa i Sartreovo dvojstvo bi a (etre en soi i etre pour soi - bi e po sebi" i bice za sebe") jasna je negacija materijalizma.21 Bitnici (ili hipici) u izvjesnom su smislu nastavak egzistencijalizma, njegov prakti ki izraz, njegova primjena. Bitni ki protest protiv progresa bez obzira na ekstreman i apsurdan oblik kakav je ve bio - najve a je zasluga ovog poretka, koja ga ini autenti nim kultumim fenomenom naeg doba. A osporavanje progresa moglo je imati svoje porijeklo samo u jednoj filozofiji koja je, bar u svojim temeljnim premisama, religiozna. Ova kritika civilizacije nije zahtjev za njenim odbacivanjem. Civilizacija se - i kad bismo to htjeli - ne moe odbaciti. Ono to je neophodno i mogu e, to je sruiti mit o njoj. Ruenje ovog mita uvjet je dalje humanizacije svijeta i najve i zadatak kulture.
21) njegovo priznanje svijesti:Sve to se doga a u svijesti ne moe se objasniti ni im izvan nje, nego samo u svijesti samoj" (J.P. Sartre:Esquisse d'une Theorie des Emotions"). A ta re i o Huis Clos", ovoj drami koja nam poru uje da sve to stvamo postoji, postoji samo kao odnos inne u ovjeka i ovjeka. Samo nazivi su novi, sutina je stara i crit' se lahko identificirati.

Glava III FENOMEN UMJETNOSTI

Odjeljak 1 UMJETNOST I NAUKA
Postoji red u maini i red u jednoj melodiji. Ta dva reda ne mogu se ni u najdaljoj analizi svesti jedan na drugi. Prvi predstavlja odre enu prostornu, koli insku kombinaciju odnosa i dijelova u skladu sa prirodom, logikom, matematikom. Drugi red ddi u odre enom poretku jednu kombinaciju tonova se nalazi u osnovi jedne melodije poeme. Ta dva reda pripadaju dvama razli itim redovima stvari: nauci i religiji to je sa ovog stanovita isto, nauci i umjemosti. Postojanje jo jednog svijeta (jo jednog reda stvari), razli itog od prirodnog, osnovna je premisa svake religije i svake umjetnosti. Kada bi postojao samo jedan svijet, umjetnost bi bila nemogu a. Ustvari, svako je umjetni ko djelo jedno saop enje, jedan utisak o svijetu kome ne pripadamo, iz koga nismo nikli, u koji smo ba eni". Umjetnost je nostalgija sje anje". Neko je umjetnost nazvao pozivom za stvaranje ovjeka", a posljednji zaklju ak svake nauke mora glasiti: ovjek ne postoji. Umjemost se stoga nalazi u prirodnoj opoziciji prema svijetu, pa i prema itavoj nauci, njenoj psihologiji, njenoj biologiji i njenom Darwinu. U sutini, to je religiozna opozicija. Religija, moral i umjetnost nalaze se na istom rodoslovnom stablu koje po inje aktom Stvaranja. Zato je darvinisti ka negacija Stvaranja - jer zaobilazi ovaj in - najradikalnija negacija religije, etike i umjetnosti, pa i prava. Ako je ovjek zaista skrojen prema Darwinu" (ako to nije samo njegov nosa , skela za njegov duh, za njegovo Ja), umjetnost nema ta traiti, a pjesnici i tragi ari nas obmanjuju i piu besmislice. Evo u ovoj ta ci nalazi se prva - i vjerovatno najodsudnija - saglasnost izme u umjetnosti i religije i apsolutan, neopoziv raskol izme u nauke i umjetnosti. Od tri stupnja stvamosti poznata i mogu a u naem svemiru: materija - ivot - li nost, nauka se bavi samo prvim, a umjemost samo posljednjim. Sve je drugo samo privid nesporazum, jer kada se okre e ivotu i ovjeku, nauka nalazi samo ono to ima mrtvog i bezli nog u njima.

94

lSLAM 2MFDU lSTORq ! ZI FADq

Nauka i umjetnost odnose se kao kvantitet i kvalitet. Kraljicu nauka, matematiku, Ogist Kont je definirao kao posredno mjerenje koli ina", a Giacometti umjetnost kao istraivanje nemogu eg i bezizgledni pokuaj da se uhvati sutina ivota". Jedno su odnosi veli ina, a drugo odnosi vrijednosti. U materijalnom svijetu postoji samo koli ina, a sve su koli ine uporedive. Kvalitet je ovdje samo oblik kvantiteta. U Dijalektici prirode Engels primje uje da je nemogu e izmijeniti kvalitet tijela bez dodavanja ili oduzimanja materije ili kretanja, tj. bez kvantitativne promjene toga tijela..." Ovaj kvantitativni princip u prirodi izraava Pitagora rije ima:,,Broj je sutina svih stvari, a organizacija svemira harmoni an je sistem brojeva i njihovih odnosa." Ili Mendeljejev:,,Hemijska svojstva elemenata su periodi ne funkcije njihovih atomskih teina." U svijetu prirode postoji samo ovaj kvantitativni, dakle prividni kvalitet. Ne postoje dva jednaka ovjeka kao to ne postoje dva razli ita kamena. Po emu se razlikuju dvije molekule vode? - Po svom poloaju u prostoru. Ali ako uzmemo da je prostor beskona an, ovo razlikovanje gubi svaku odre enost. Kauzalitet, dijalektika i materija identi ni su. Dokazivati dijalektiku u materijalnom svijetu jeste tautologija. Upravo stoga to u prirodi ne postoji kvalitet, mogu a je nauka o prirodi. O kvalitetu nije mogu a nikakva nauka i nikakvo miljenje. Priroda moe biti lijepa ili strana, svrsishodna ili haoti na, smislena ili besmislena, dakle moe imati kvalitet, samo u odnosu na neki subjekt, u odnosu na ovjeka. Ina e, objektivno uzevi, takvi kvaliteti ne postoje, a priroda je potpuno homogena i ravnoduna". U pjesmi, melodiji, slici, mi se nalazimo licem u lice sa tajnom koja se zove kvalitet u metafizi kom smislu rije i. Kako bi se, npr., kvantitetom mogla objasniti razlika izmedu originala jedne slike i njene kopije. Original posjeduje kvalitet ljepote, asvaka kopija je runa". Razlika o ito nije u tome to je kopija neto dodato ili neto oduzeto u koli inskom smislu rije i. Razlika je negdje u li nom dodiru izme u djela i umjetnika. Kvalitet se moe na i samo u dodiru sa li no u. Nauka i umjetnost - to je kao odnos izme u Newtona, proroka mehani kog svemira, i Shakespearea, pjesnika koji je o ovjeku znao sve". Newton i Shakespeare ili Einstein i Dostojevski - to su dva pogleda okrenuta u suprotnim pravcima, ili dva potpuno odvojena i nezavisna znanja" koja se ne nastavljaju jedno na drugo, niti ovise jedno od drugog. Pitanja ljudske sudbine, osamljenosti, prolaznosti i smrti, pitanja smisla ili besmisla postojanja i izlaz iz ovih dilema - sve ovo nikada ne e mo i postati predmetom nauke, a umjetnost, ak i kada bi to htjela, ne moe pobje i od ovih

FEVOMEN UMJETNOSTI

95

tema. Jer, poezija je znanje" o ovjeku, kao to je nauka znanje o prirodi. Ta dva znanja paralelna su, istovremena i nezavisna kao to su paralelna, istovremena i nezavisna dva svijeta na koja se ona odnose. Jedno je pristup uz pomo inteligencije, analize, posmatranja, eksperimenata i iskustva u materijalni svijet koji je suma stvari i procesa povezanih odnosima uzro nosti". Drugo je poniranje u ljudsku unutranjost, njene skrovite kutove, njene tajne. Ovdje shvatamo moda samo naslu ujemo, ali kroz uzbudenje, ljubav i patnju. Nema tu ni eg od racionalnog, nau nog saznavanj a. Ovaj unutranji, organski" karakter umjetnosti, ogleda se jo u jednoj karakteristi noj injenici: u nemogu nosti da se organizira timski rad u umjetni kom stvaranju. Umjetni ko djelo uvijek je vezano uz li nost umjetnika. Kao stvaranje, kao pravljenje ovjeka" (Michelangelo), ono je plod jedne due i kao takvo, jedan nedjeljiv akt. U nauci je mogu zajedni ki kooperativni, ekipni rad nau nika, jer je predmet nauke podloan analiziranju, razdvajanju, dijeljenju, jer je sastavljen od detalja. itava nauka, od prvih po etaka do danas, samo je nastavljanje, nadovezivanje skoro u me-' hani kom smislu. U umjetnosti je to nemogu e. Tavanicu u Sikstinskoj kapeli ne mogu izraditi dva slikara, bez obzira to je ona posao za itav ivot. Sli na je stvar u pjesmi muzici. Jer tu se radi o ne em jedinstvenom, prostom i nedjeljivom, o ne emu to se ne moe poloviti a da ne prestane ivjeti. Tvrdnja da timovi u arhitekturi postiu danas zapaene rezultate (Bauhaus, Firma S.O.M. u Americi i druge) uglavnom je nesporazum. Zgrada kao produkt gra e, tehnike i korisnosti predmet je rada ekipe, dok je stil, ideja, umjetni ka strana arhitekture, uvijek bila djelo jednog ovjeka umjetnika. Gdje god dolazi, nauka otkriva jednako, podudarno, nepomi no i isto, a umjetnost je stalno novo nastajanje" (Jean Cassou). Industriji (a ona je samo primijenjena nauka) pripada serija, a umjetnosti original. Seoski
1) U posmatranju iz ovog ugla filoz,ofiju pribrajamo nauci, a ne umjetnosti. Jer, ialco su po predmetu filozofsko, razli ite, naulca i filozofija imaju isti metod - racionalisti ki. Svako umovanje, nau no vodi istim sli nim zaklju cima. Filozofi-racionalisti vijeka razradili su i tzv. geometrijsku" (nazvanu i aksiomatskom) metodu izlaganja filozofskih teorija. Njenim tvorcem smatra se Baruh Spinoza, koji je svoje glavno djelo Etiku" izloio geometrijskom" metodom, poput Euklidove geometrije, tj. formuliranjem definicija, alcsioma i teorema koje iz njih proizlaze. Isfi sistem prirnjenjivao je Malbranche, koji je sve svoje u enje o svijetu izve,o iz malog broja o iglednih i op eprihva enih stavova, a Christian Wolf je cio svoj sistem koji obuhvata kosmologiju, ontologiju, teologiju, psihologiju, pravo, logiku izveo metodom racionalisti ke dedukCije. Filozofija, i kada uzirna za temu ovjeka i moral, ostaje neizbjeno na terenu priincle, pa stoga i moe primjenjivati metode matematike, geometrije i racionalisti ke dedukcije. Ali upravo zato, filozofija naj e e ostaje bez znanja o stvamoj istini ivota.

96

ISLAM IZMEDII ISTOKA I ZAPADA

gm ar ho e postojanje tuceta prostih lonaca, gr ki kerami ar ho e postojanje amfora iz Canose" (Etijenne Socrian). Nauka otkriva. Umjetnost stvara. Svjetlost jedne udaljene zvijezde koju je nauka otkrila postojala je i ranije. Svjetlost kojom nas iznenada obasjava umjetnost, stvorila je sama umjetnost u tom trenutku. Bez nje ta svjetlost ne bi nikada bila rodena. Nauka ima posla sa postalim; umjetnost je samo postojanje, radanje novog. Nauka kazuje ta no, umjetnost istinito. Pogledajte jedan portret umjetni ku sliku kakvog pejsaa. Koliko su oni ta ni? - Ipak, uvijek su istinitiji od fotografije toga lica pejsaa. Nauka od due stvara psihu", a od Boga prauzrok", kao to u ena, neiskrena akademska umjetnost od ive, slobodne li nosti stvara lice-plakat, anonimnog pojedinca. U osnovi je to ista degradacija, nastala eliminiranjem unutranje dimenzije slobode. Sve bioloke psiholoke analize marije-vie su ta ne uz pretpostavku da postoji dovoljno vremena i sredstava, one e biti potpuno ta ne. Me utim, one nisu istinite jer su u oba slu aja iz opee slike izmakli kapitalni fenomeni: u prvom slu aju 'ivot, u drugom dua. Sa ovog stanovita, sve ta ne nauke lane su nauke. Umjetnost zanemaruje ( ak namjemo zanemaruje) injenice, htiju i istinu o jednoj stvari. Ovu injenicu na svoj na in potvrduje tzv. apstraktna umjetnost koja upravo odstranjivanjem svake sli nosti sa vanjskim svijetom tei obliku i boji dati isto duhovni smisao. To je ono to je Whistler nazvao liavanjem slike svakog spoljanjeg interesiranja". Nauka tei spoznati zalcone i koristiti ih. Umjetni ko djelo, nasuprot tome, odraava kosmi ki poredak ne ispituju i ga". Otac evropske nauke, Francis Bacon, jasno isti e funkcionalnost (ili utilitamost) nauke:Istinsko znanje je samo ono koje uve ava ovjekovu mo u svijetu", a Kant govori o besciljnoj svrsishodnosti" lijepog.2 Pjesma nije funkcionalna ni zainteresirana, niti je ona drutvena porudbina", kao to to tvrdi Majakovski. Francuski slikar Dubuffet rui tu omiljenu zabludu, ne biraju i mnogo rije i:Umjetnost je u biti neugodna, beskorisna, antisocijalna, opasna. A kada nije to sve, ona je la, maneken." Nauka, ma kako bila duboka i sloena, nije nikada osjetila nedovoljnost jezika, a umjetnost je upravo zbog ove unutranje, duhovne tendencije uvijek traila druga,nadjezi ka", sredstva. Sam je jezik ruka mozga", a mozak je dio nae tjelesnosti, nae smrtnosti. Rije ujedinjena sa pismom
2) Pokazalo se da je rat glavna motoma snaga nau nog progresa. Periodi intenzivnih nau nih pronalazaka i tehni kih unapre enja jesu periodi ratova otrih konfrontacija. Posljednji veliki rat i njegov nastavak u gorkom miru koji je slijedio (hladni rat") uvjerljiv je dokaz ovog tvrdenja.

FE1VOMEN UMJETNOSTI

97

kao sredstvom nastavljanja ljudskog iskustva, postala je najmo niji instrument nauke. Jer pismo odgovara jeziku, jezik misli, a sve troje stvoreno je po kalupu inteligencije i istovremeno sasvim neadekvatno, skoro nesposobno, da izrazi jedan pokret due.3 Nema na ina da se prepri a Beethovenova Deveta simfonija niti se Hamlet moe prevesti na nau ni jezik preto iti na jedan broj pitanja iz psihologije etike. Neuspjeh analiti kog pristupa trebalo bi da nam kona no neto kae. Rade i na tragediji Kralj Lear, Peter Bruck je o ovom komadu govorio kao o planini iji vrhunac nikada ne e biti dostignut i osvojen". Treba prevazi i pojam i jezik da bi se dostigla sutina duhovnog. U djelima Joycea pojavljuje se udna viejezi ka igra rije i (roman Ulysses). Sli ne neprevodive izraze nalazimo u Kur'anu na po etku nekih sura. Moral, metafizika, vjerovanje prenose se u predanjima, iskazuju u drami nemutim jezikom plesa i igre. Stari japanski Kibuki" balet, po legendi nastao jo u vrijeme stvaranja svijeta", mure", fascinantna igra prstiju u tradicionalnoj indijskoj igri, svojom ekspresivno u nadmauju svaki govor. Ono to oni saop ayaju gledaocu jezik je nesposoban i nepodoban da kae. Postoje znakovi da je ples stariji od jezika. Ustvari, savrenstvo veoma starih plesova ilo je uporedo sa krajnjim nesayrenstvom i nerazvijeno u jezika. Ova nemogu nost da se umjetnost dostigne racionalnim i logi kim sredstvima ne ograni ava se samo na neke grane pravce umjetnosti. Uobi ajeno uvjerenje da je realizam blii i razumljiviji od impresionizma nadrealizma uglavnom je zabluda, ukoliko je rije o pravoj sutini, a ne povrnim utiscima o umjetni kom djelu. Prava tajna Mona Lize nije nita manja od tajne Picassovih Djevojaka iz Avignona, sa kojima po inje kubisti ka revolucija u evropskom slikarstvu. Sutina umjetni kog djela jednako je nedoku iva kao i pojam pobonosti smisao unutranje slobode, a svi pokuaji da se ona racionalno odredi ostali su bez rezultata kao i pokuaji da se definira ivot.4

3) Bryen:Slikarstvo je potpuno odsustvo govora, jedan posebni v-izuelni svijet u kome slilcar slui sebi. To je svijet za sebe, jedna metafizi ka faza koju kritika ne umije objasniti, jer je prinu ena hvatati se ukotac sa jezikorn." 4) Posluajmo npr. ovu Hauserovu definiciju, koja je, ini se tu samo zato da pokae neuspjeh svake definicije umjetni kog djela: Umjetni ko djelc;je oblilc i sadr.aj, ispovijed i obmana, igra i poruka, ono je blisko prirodi i od prirode daleko, svrhovito i nesvrhovito, historijsko i nehistorijsko, li no i nadli no u isti mah." (Amold Hauser, Filozofija povijesti umjetnosti, Zagreb, 1977.)

98

ISLAM IZMEDU ISTOKA I ZAPADA

Odjeljak 2 UMJETNOST I RELIG1JA

Ali svi ovi pokuaji - bez obzira to neizbjeno ostaju nedore eni i alc neuspjeli - vode naslu ivanju sutinske veze umjetnosti religije. Poezija je plod dodira duha sa stvamo u koja je po sebi neizreciva i sa njenim izvorom: Bogom" (Maritain). Svaka poema svoj isti poetski karakter duguje prisustvu, zna enju i sjedinjavaju em djelovanju jecine tatanstvene stvarnosti koju nazivarno istom poezijom" (Opat Bremond u Cistoj poeztji). Poezija se pokazuje kao direktno saznanje o stranoj tajni koju na ivot, ponesen kozmi kom zagonetkom, postavlja sam sebi" (Roland de Poetsko iskustvo). Pjesnik je vidovnjak koji otkriva klju nekadanjih svetkovina" (Rembaud). Umjetnost kao stvaranje, a naro ito poezija kao na in postojanja, tee da postanu jedan oblik zamjene za sveto... Bilo da se pojavljuje kao saznanje kao upranjavanje ivota (ili oboje istovremeno), poezija na svalci na in uzdie ovjeka iznad njegove ljudske uslovljenosti, ona postaje sveta djelatnost"(Gaetan Picon). Ve ina ljudi ne bi imali miijenje o slikarstvu, vajarstvu, literaturi, vie nego to ga imaju o arhitekturi,... da pred trninom beskona nosti, nekim ro enjem, nekom smr u, ak nekim likom, nisu u magnovenju imali osje anje transcendencije na kojem se zasniva svaka religija" (Andre Malraux, Glasovi tiine). Mnogi smatraju da se KafIcini romani mogu shvatati samo kao religiozne parabole, dok je sam Kafka govorio da na svoja pitanja gleda kao na neku vrstu molitve. (Svemir je prepun znalcova koje mi ne razumijemo", Franc Kafka.) Jedan od poznatih nadrealista, Michel Leiris, kae: Ja vie nisam ni u ta vjerovao - u svakom slu aju ne u Boga, ak ni u jedan drugi svijet - ali sam rado govorio o Apsolutnom, o Vje nom...; nejasno sam se nadao da Ce poetsko udo posredovati da se sve promijeni da u ja iv u i u Vje nost, pobijedivi svoju sudbinu ovjeka uz pomo rije i" (u djelu ovjekovo doba). Na ovaj onaj na in, u pitanju je ista ljudska tenja. Razlika je samo koja je od njih u pojedinom slu aju stavljena u sredite. Religija je stavila Vje nost Apsolutno, moral Dobm i Slobodu, a umjetnost ovjeka i Stvaranje. U posljednjoj instanci, sve su to razli iti vidovi

FIIJOMIIJ UMJETNOST!

99

jedne iste unutarnje stvarnosti, izraene i naslu ene jezikom koji je moda nedovoljan, ali koji nam jedini stoji na raspolaganju. 5 U osnovi religije i umjetnosti postoji prvobitno jedinstvo. Drama je i tematski i historijski religioznog porijekla, a hramovi su prva prava pozorita sa glumcima, kostimima i publikom. Prve drame uop e nastale su kao obredne drame u starom Egiptu na granici tre eg i drugog milenijuma prije nae ere. Slavna anti ka drama razvila se iz horske pjesme u ast boga Dionisa. Kazalita su gra ena u blizini Dionisijeva hrama, predstave su se odravale na Dionisijevim sve anostima, a vrijedile su kao dio slube Boije" (Bloch). Ritualno porijeklo pozorita, pa i sve kulture, potpuno je van sumnje, o emu postoje veoma jasni i na elni i historijski dokazi. 6 Drama - a ne teologija - na in je da se izraze istinski religiozni i eti ki problemi ovjeka i ovje anstva. U maski se jasno osje a njena dvojna priroda, koja sugerira i religiju i dramu istovremeno. Isto tako, prva slika, kip, pjesma i igra bili su sastavni dio obreda i tek mnogo kasnije ovi oblici su se odvojili od kulta i po eli samostalno egzistirati. Kada je divljak slikao ivotinju koju je elio uloviti (tzv. lova ka magija"), za njega je slikanje bilo jedan oblik kulta, molitve. Korijeni slavnog japanskog baleta Gigaku seu u daleku prolost, po vjerovanju Japanaca u vrijeme stvaranja svijeta". Ove drevne igre bile su, ustvari, mjeavina pjesme, plesa i mimike i simboli ki su prikazivale metafizi ka zbivanja kroz koja prolaze due umrlih. I po svojoj starosti i po temi, ove igre ine neto zajedni ko sa religijom. U staroarapskoj (predislamskoj) tradiciji nalazimo da je pjesnik povla ena li nost - a'ir, koji svoju mo dobiva od veze sa magijskim silama. Strane i uzviene rije i pjesnika imale su nadnaravnu mo koja je u stanju o uvati ili unititi ivot. 7 Gabriel Zaida, koji je nedavno napravio izvrstan izbor iz poezije meksi kih Indijanaca, u predgovoru svoje knjige kae da je op a i zajedni ka karakteristika poezije meksi kih Indijanaca simboliranje vje nog ivota, a odnos prema totemu - biljci, ivotinji, prirodnoj pojavi - gotovo uvijek se pretvara u magijski, religiozni obred". g Jedinstvo umjetnosti i religije moe objasniti poznatu zagonetku Pjesme nad pjesmama" kao isto svjetovnog teksta visoke umjetni ke vrijednosti, koji se naao u sastavu Biblije. Ako strogo dijelite religiju i umjetnost - objanjenja nema. Ako ih ne dijelite,
5) Vie o ovome u: Jules Mounerot, La poesie moderne et le Sacre. 6) Vidi: Zdenko Lei , Teorija drame kroz stolje a, Sarajevo, 1977.god. 7) Nerkez Smailagi , Uvod u Kur'an, Zagreb, 1975., str.XXVI. 8) Gabriel Zaida, Omnibus de poesia Mexicana.

100

ISL4M IZMEDU ISTOKA I Z4PADA

problem otpada i nema ni ega udnog to se Pjesma nad pjesmama" udomila unutar jednog religioznog spisa. Uostalom, ovo je zagonetka" samo za analiti are Biblije. Vjernici Biblije nisu ovdje nikada vidjeli nikakav problem. Umjetnost je kCi religije kao to je nauka k i astronomije" (Bergson). Ako ho e ivjeti, umjetnost se mora uvijek ponovo vra ati ovom svom izvoni kao to vidimo, ona to i ini. Arhitektura je, u svim kulturama bez razlike, najvii stepen nadahnu a postigla u hramovima. To podjednako vrijedi za hramove u Indiji i Kambodi, stare preko 2.000 godina, damije irom islamskog svijeta, hramove u praumama pretkolombovske Amerike; kao i za crkve i kapele XX vijeka irom Evrope i Amerike. Nijedan od velikih graditelja i arhitekata dananjice nije mogao odoljeti ovom izazovu. Frank Loyd Wright gradi Beth Sholom Sinagogu u Elkins Parku u Pensilvaniji, Le Corbusier - Notre Dame du Haut u Ronchampu (zavrena 1955.) i Dominikanski manastir u Evreu u Francuskoj; Mies van der Rohe - Kapelu Illionoiskog Instituta za tehnologiju (1952.), Alvar Aalto - Luteransku crkvu u Vuokesniski u Finskoj (1959.), Wallace Harrison prvu Presbiterijansku crkvu u Stamfordu (1959.), Philip Johnson - Temple Kneseth Tifereth Israel u New Yorku (1954.), Rudolph Landy - Luteransku crkvu Sv. Pavla u Sarasoti u Floridi (1959.), Oscar Niemeyer - Crkvu Sv. Franje Asikog u Pampulhi u Brazilu, Eduardo Torroja - Herald Chapel na Pirinejima (1942.), Felix Candela Crkvu La Virgen Milagrosa u Meksiku (1953.) itd. Potpuni spisak bio bi vrlo duga ak. Neumornim dizanjem hramova, arhitektura, iako najfunkcionalnija i najmanje duhovna od svih grana umjetnosti, potvrduje svoj sakralni karakter. Svoj dug religiji umjetnost je jo jasnije vracala kroz slikarstvo, plastiku i muziku. Najve a umjetni ka djela Renesanse gotovo bez iznimke tretiraju religiozne teme i nala su roditeljsko gostoprimstvo po svim crkvama irom Evrope. Koja crkva u Italiji Holandiji nije istovremeno i galerija? Slike i skulpture Michelangela predstavljaju svojevrstan nastavak kr anstva (evandelje u boji i kamenu"). Dva najve a muzi ka stvaraoca XX vijeka, Debussy i Stravinski, stvaraju djela sa jasnom religioznom sadrinom (Debussy: Muke sv. Sebastijana; Stravinski: Simfontja psalama, Misa i Canticum Sacrum), dok Chagall radi svojih petnaest velikih platna na biblijske teme. I predstavnik muzi ke avangarde pedesetih godina naeg vijeka, veliki klavirski kompozitor Olivijer Messien, stvara niz djela inspiriranih religioznim meditacijama (npr.:

FEIVOMEN UMJETNOSTI

101

Dvadeset pogleda na Isusovo djetinjstvo). Baleti Mauricea Bejarta, najve eg savremenog stvaraoca na tom polju (balet XX vijeka), oni najimpresivniji, inspirirani su vagnerovskom mitologijom i mistikom Dalekog Istoka (npr. baleti Bodlaire, Bakti, Pobjednici i dr.). Mondrian, jedan od za ettlika apstraktnog slikarstva (bio je lan drutva teozofa Holandije!), u umjeMosti vidi askezu i posve ivanje, sredstvo da se dospije do vrhovne istine", a njegov ne manje slavni zemljak Jan Torop kroz svoj simbolizam i misticizam razvija religioznu i morahtu koncepciju slikarstva. Yves Klein inspirira se u enjima zen-budizma i meditira o nematerijalnoj kosmi koj energiji, to predstavlja izvjestan slikarski nastavak Bergsonove filozofije o intuiciji. Za njega je umjemost isti izliv vokacije, jedna vrsta Boanske objave (svoju najsmjeliju kompoziciju Kosmogomje ostvario je slikaju i posredstvom kie i vjetra). I ideja tzv. svjetskog teatra" jasno isti e sakralnost svoje simbolike. Na vijek - kae jedan pisac - na svim poljima stvaranja obiljeen je izrastanjem jedne obuhvatne simbolike sakralnog miljenja i osje anja. Medutim, kako smo vidjeli, ne radi se o nekoj ni novoj ni privremenoj tendenciji. U pitanju je jedno trajno stanje, koje izvire iz same prirode umjetnosti. U pravoj umjemosti - ako dakle izuzmemo ono to je osrednje - sve je upravo tako: nadracionalno i sakralno.9 Ono to nam poru uje i kako nam poru uje umjetnost jednako je nevjerovatno kao i poruka religije. Pogledajte jednu staru japansku fresku, arabesku na portalu Lavljeg dvorita u Alhambri, masku sa melanezijskog otoka, vjerski ples plemena iz Ugande, Michelangelov Strani sud, Picassovu Gerniku, posluajte Debussyev misterij Mu enik sv. Sebastijan jednu crna ku duhovnu pjesmu, pa ete doivjeti neto isto tako nedoku ivo i s one strane logike i ulnog kao i u molitvi. Zar bilo koje djelo apstraktne umjetnosti ne djeluje jednako iracionalno i nenau no" kao i religiozt obred? Na izvjestan na in, slika je taj obred na platnu, a simfonija je tai obred u tonovima. Umjetnost nije prvenstveno stvaranje lijepog, jer suprotno od lijepog nije runo nego la". Za aste ke maske maske sa Obale Slonova e male flgure bez o iju Alberta Giacomettia, ne bi se moglo re i da su lijepe. Me utim, one su izraz jedne autenti ne tenje za istinom, jer na ovaj asocijaciju na neki kosmi ki onaj na in predstavljaju slutnju, osje anje dogadaj povezan ljudskom sudbinom, jednostavno osje anje transcendencije.
ali je svakako najo evidniji zbog izra&ni.h kontras9) Primjer XVBI vijeka nije u ovom pogledu ta: misao antireligiozna, kivot svjetovan, a umjetnost izri ito religiozna (to je doba Bacha).

102

ISlAM 2MFD U I STOKA 1 ZAPADA

Ova unutranja veza izme u religije i umjetnosti nala je izraza u jo jednoj injenici: postoji namjema, profesionalna" zaputenost umjetnika i tzv. sveta ne isto a", jedna vrsta fizi kog zanemarivanja kod nekih religioznih redova (naro ito u hinduizmu i kr anstvu). U o ima obi nih ljudi umjetnici i monasi pripadaju sli noj vrsti ljudi. Makar to u prvi mah izgledalo udno, u osnovi monatva i boemtine nalazi se ista filozofija. Kod monaha ona ima vid zavjeta, kod umjetnika se manifestira kao stil ivota, ali u oba slu aja njen smisao je isti; naglaavanje duhovnog smisla ivljenja i prezir za materijalno, vanjsko, konvencionalno - jedna, dakle, autenti na religija. Dervi - muslimanska verzija monaha - doslovno zna i prosjak. ivite kao krinovi u polju" ili ,,... kao ptice u gori" (Evan elje) - ovaj nevjerovatni zahtjev religije naiao je na najve i prakti ni odziv medu umjetnicima. Sada nam mora izgledati sasvim prirodno to su kroz historiju religija i umjetnost dijelile istu ili sli nu sudbinu. U razli itim situacijama one su skoro uvijek imale istu mjeru slobode i neslobode. Ima neto od zakonitosti u tome to je u Sovjetskom Savezu izvanredan razvoj nauke i obrazovanja bio pra en izrazitim opadanjem umjetni kog stvaranja na skoro svim poljima, a to je u srednjem vijeku pod vla u Crkve stanje bilo potpuno obrnuto. Kad god smo suo eni sa ovakvom situacijom, mi u osnovi vladaju eg sistema nalazimo jednu filozofiju koja je radikalno angairana u pitanju religije (kao fanati na podrka ili kao fanati no odbacivanje). Bez obzira na sva ograni enja u srednjem vijeku, atmosfera je nabijena religijom i umjetnost se osje a u svom elementu". Obmuto, uprkos formalnim deklaracijama o slobodi vjere i stvaranja, ateisti ka i materijalisti ka filozofija liavaju umjetnost njenog zamaha i slobode. U prirodi je ateizma da gui umjetnost, kao to je u prirodi religije da je inspirira. Ateizam gui umjetnost i kada je slobodouman; religija je oslobada i kada je autoritativna. Kada je papa Julije II progonio" Michelangela dok je radio na freskama u Sixtini, on ga je samo prisiljavao" da izvri svoju sudbinu. Dravni progon umjetnika ima uvijek suprotan cilj: prisiliti umjetnika da odustane od svoje misije. Umjetnici nisu osje ali totalitarizam Crkve u srednjem vijeku (osje ali su ga nau nici), a ini se da nau nici u Sovjetkom Savezu najmanje osje aju totalitarizam postoje e vlasti. U jeku inkvizicije i progona nau nika i mislilaca potkraj srednjeg vijeka slavna italijanska kola dala je svoja najbolja djela. Pod Staljinom i danovom 10 sovjetska nauka je ostvarila svoje sutinske
10) A.A.danov, Staljinov bliski saradnik, sekretar CK KPSS, poaiat kao protagonista progona slikara, filozofa, knjievnika, muzi ara i drugih javnih radnika u SSSR-u nakon II svjetskog rata.

FENOMEN UMJETNOSTI

103

rezultate na podru ju atomske energije i kosmosa. Sav pritisak podnijela je sovjetska umjetnost, jer je - zato to je umjetnost - pripadala jednom drugom svijetu, jednom drugom redu stvari. Crkva je nekada pokuavala nauku u initi slukinjom teologije; u Sovjetskom Savezu pokuavaju umjetnost u initi slubenicom politike. Kada jedan forum sa autoritetom vlasti proglaava istinu" da je socijalisti ki realizarn (termin je Staljinov) jedini pravilan smjer u sovjetskoj umjetnosti, onda je to diktat (i zabluda) iste vrste kao kada Crkva sa visine Koncila utvr uje" da je Zemlja centar svemira. Samo, prvi diktat je upu en umjetnosti, drugi nauci. Ali prije nego diktat, u pitanju je nerazumijevanje, tavie prirodno nerazumijevanje. Ateizam nikada nece sutinski shvatiti umjetnost; religija nikada ne e shvatiti nauku. Picasso moe u Sovjetski Savez, ali njegova djela ne mogu. Sovjetski Savez prihvata njegove politi ke stavove, ali ne prihvata, ne moe prihvatiti njegovu umjetnost, jer umjetnost, bez obzira na svjesna htijenja i ubjedenja umjetnika, ostaje ono to jeste: jedna sakralna poruka, svjedo enje proliv kona nosti i relativnosti ovjeka, vijest o jednom kosmi kom poretku stvari, jednom rije ju, jedna kosmi ka perspektiva, koja u cjelini i u svakoj svojoj ta ci protivurje i viziji jednog materijalisti kog svemira bez Boga. U osnovi isti su razlozi koji su u SSSR-u na indeks stavhri anske romane Fjodora Dostojevskog i slike njegovog sunarodnika Marca Chagalla. 1J stradanju Pastemaka i Solenjicina ima neto od tragike ali po obmutoj logici" Bruna i Galileja. .danovizam i inkvizicija su paralelne, istovrsne" pojave. danovizam je inkvizicija protiv umjetnika i mislilaca u ime dravnog ateizma, a inkvizicija je danovizam protiv nau nika u ime Crkve kao organizirane religije. anovizam je obmuta inkvizicija.

Odjeljak 3 UMJETNOST I ATEIZAM

(Umjetnost u SSSR-u) Jedna od zakonitosti dravnog ateizma" jeste pojava da je na tlu Rusije pokraj izvanredne ekspanzije obrazovanja u smislu civilizacije dolo do op e recesije umjetnosti. Tempo obrazovanja koji je zabiljeen u komunisti kim zemljama premauje sve to je u ovoj oblasti registrirano ikada ranije. Prema nekim podacima, u SSSR-u je 1965. bilo preko 60 miliona ljudi koji su bili polaznici neke kole.11 Ali kao to smo vidjeli, to je golo obraz11) Navodi Roger Bal
svo oj Istortji obrazovanja.

104

1SLAAf 1ZMEDU 1STOKA 1 ZAPADA

ovanje iji se civilizacijski" karakter samo poja ava nekriti kom politi kom i ideolokom indoktrinacijom. U ovoj tipi noj zemlji civilizacije, kultura i umjetnost nalaze se u o itom zaostajanju. Ovo se naro ito ti e odnosa javne vlasti i ovjeka gra anina, jo konkretnije, pitanja ovjekove slobode, kao osnovnog pitanja kulture. Prema zvani nom shvatanju (tamo su sva shvatanja zvani na), literatura u SSSR-u treba da bude sredstvo svakodnevnog agitaciono-politi kog pritiska na mase. Odlukom CK KPSS 1932. godine likvidirane su razli ite knjievne grupe i osnovan jedinstveni Savez sovjetskih pisaca. Ova likvidacija dobila je doslovan vid. Od 700 knjievnika koji su u estvovali na Prvom kongresu sovjetskih pisaca 1934. godine, samo njih pedeset bilo je u ivotu na sljede em kongresu, koji je odran 1954. godine. Ve ina njih nala je smrt u Staljinovim istkama (podatak iz Enciklopedije Leksikogrofskog zavoda, Zagreb, svezak 5, str. 641). Socijalisti ki realizam proglaen je jedinim ispravnim pravcem (metodom) u sovjetskoj umjetnosti. Kao izraz ove angairane" umjetnosti pojavio se u SSSR-u tzv. proizvodni roman", koji govori o industrijalizaciji i kolhozima. Na Kongresu sovjetskih pisaca 1965. osu ena je teorija antiheroizma u sovjetskoj literaturi i zaklju eno da je karakteristika sovjetske knjievnosti duboki patriotizarn i herojska djela" Od svih umjetnosti za nas je najvaniji film" - govorio je Lenjin, ali injenica je da je film manje umjetnost od svih fenomena koji se nazivaju tim imenom. Ako ve umjetnost treba sluiti nekome ne emu, ideologiji vlasti - svejedno, tada je film najpogodniji da se stavi u poloaj najamnika. R.N. Jurjenjev, sovjetski filmski kriti ar, u jednoj od svojih monografifa o sovjetskoj filmskoj komediji saop ava kako u filmovima na savremene teme Staljin nije trpio prikazivanje sukoba, teko a i nedostataka. Traio je da se umjesto toga daju scene gozbi, svadbi, mitinga, narodnih igara i horskih pjcsama. Poto je Staljin gledao sve filmove prije njihovog javnog prikazivanja, davao je direktive koje su postajale zakon. Posljedica je bila opadanje proizvodnje filmova i pojava boljke poznate pod imenom strah od satire". Zemlja koja je u XIX vijeku, jo siromana, polupismena i neorganizirana, dala svijetu Pukina, Gogolja, ehova, Tolstoja, Dostojevskog, ajkovskog i Rimskog-Korsakova, skoro da ne moe danas, polovinom XX vijeka, istaknuti u umjetnosti i knjievnosti nijednog stvaraoca koji bi bio ravan velikim protagonistima ruske kulture u samim po ecima njenog stupanja na historijsku scenu. Ako se u oblasti poezije i knjievnosti i poja-

FFNOMEN UMJETNOSTI

105

vi neko zna ajnije ime, izraslo na osnovi mo nog duhovnog genija ruskog naroda, ono je u pravilu u opoziciji prema sistemu - Pastemak, Solenjicin, Voznesenski. Ustvari, ruska zemlja je plodna, ali je za pjesnike i umjetnike atmosfera zaguljiva. Poslije revolucije po inje uspon ruske nauke i recesija umjetnosti. Sovjetska Rusija dala je fizi are, atomiste, dravnike, organizatore, ali ne i pjesnike, slikare i muzi are. Zaostajanje je naro ito upadljivo u oblasti filozofije. Tu je ak potpuna praznina, naravno ukoliko ovdje ne ubrojimo profesore filozofije i inovnike filozofskih instituta. Dananji Sovjetski Savez nema nijednog filozofskog imena koje bi se moglo staviti u isti red sa Heideggerom, Marcuseom Sartreom. U svakom slu aju, sovjetski filozofi" nisu nimalo dostojni zemljaka koji su svoje umne sile posvetili nauci, tehnici politici. Svugdje se osje a zasi enost formulom tzv. socijalisti kog realizma. Interesiranje publike, koje je o evidno sve manje, pokuava se podi i zyu nim parolama kao npr. onima:Visok je i divan plato na koji je uzdignuta zastava socijalisti kog realizma".12 Pisci Grigurko, Bojko, Maljcev, Tarasov, Suinski - manje-vie nepoznati u Evropi pa i u SSSR-u, pohvaljeni su od zvani ne kritike jer se prihvataju savremenih proizvodnih"tema. U svojim djelima oni opisuju izgradnju velikih industrijskih objekata i odraavaju ivot radni ke klase i trudbenika sela". To su ona djela izradena po sistemu soczakaza" - drutvene porudbine.13 Akademik Korev priznaje da se naalost, na naim izlobama pojavljuju nerijetko radovi koji samo variraju ve stvorene likove", a pjesnik Boris Olejnik ali se na cmo-bijelo slikanje ivota, sivilo, povrnost i osrednjost:Na nebu sovjetske poezije javljaju se zvijezde bijednog, jednakog sjaja, nema prave poezije - ima stihova i imitacije poezije." U jednoj skoranjoj publikaciji (Almanah", 1979.), grupa uglednih sovjetskih pisaca (A. Voznesenski, Bela Ahmadulina, Vasilij Aksionov, Fazil Iskender i dr.) opisuje stanje u knjievnom ivotu u SSSR-u kao hroni nu boleljivost koju je mogude identificirati kao strah od knjievnosti i kao tmumu inerciju koja izaziva stanje tihe i ustajale preplaenosti..14
12) Parola je bila istaknuta na retrospektivnoj izlobi sovjetskih akademika u Manjeu po eticom 1974. 13) Soczakaz" - termin u SSSR-u za umjetni ka djela po narudbi, koja se odlikuju stereotipno u i nedostatkom istinskog nadahnu a. 14) Ovaj Almanah vie je pomat po otroj polemici izmedu grupe ameri kih pisaca (Albee, Miller, Updilce i dr.) sa Upravom moskovske organizacije pisaca zbog zabrane tampanja Almanaha i administrativnih mjera protiv njegovih autora.

106

ISLAM IZMEDU ISTOKA I ZAPADA

Ovaj negativni odnos prema umjetnosti odrazio se podjednako i na stanje u arhitekturi. Svugdje u svijetu civilizacija je u arhitekturi vukla u pravcu funkcionalizma, u pravcu gole tekture", ali umjetni gradovi" (ili novi dijelovi gradova) u socijalisti kim zemljama predstavljaju najpustije i najbezli nije urbane cjeline koje su ikada podignute. One odiu bezbojno u i sivilom. Za ovo se nalaze razli ita opravdanja, kao npr. velike potrebe, nedovoljna sredstva, industrijska gradnja i sl. Pokazalo se, me utim, da ovi razlozi uglavnom ne stoje. Svi lijepi objekti poti u iz perioda kada smo bili siromaniji, a lijepe zgrade mogu se podi i i od fabriciranih elemenata. Radi se o svjesnom nesvjesnom unutranjem stavu skrivenom pitanju: ljudi nemaju due, zato bi je imali gradovi? U svakom slu aju, kada je rije o umjetnosti, treba razlikovati ruski narod i sovjetski reim. Prvi pun'religioznog i umjetni kog naboja, dnigi antireligiozno, pa prema tome i antiumjetni ki nastrojen. Interesiranje naroda za literaturu ogromno je, skoro histeri no", kako se izrazio pisac Vasilij Aksionov. Ovaj fenomen vrijedilo bi ispitati. Nalo bi se moda da je u pitanju jedan oblik ispoljavanja neiivljene" religioznosti ruskog ovjeka, ivljenja kroz literaturu i poeziju onoga to je na neki na in onemogu eno kroz religiju. U prisilnom ateizmu umjetnost postaje zamjena za potisnutu religiju. Odjeljak 4 KONKRETNI SVIJET UMJETNOSTI (Umjetni ki i socioloki pristup) Kultura ima umjetnost, civilizacija ima nauku, jo odredenije: sociologiju. Sociologija je vjeran odraz due - obezduenosti - civilizacije. U razlici umjetni kog i sociolokog pristupa jo jednom se ogleda iskonska podijeljenost svijeta i ono traganje upu eno suprotnim smjerovima koje e u prvom slu aju u ovjeku otkriti li nost, a u drugom, na kraju svih analiza, vidjeti ga jo samo kao lana drutva kao dio mase. Za pjesnika ne postoji prosje an ovjek". To je la, konstrukcija. Za njega postoji samo konkretan ovjek, odredena li nost, a sociologija u ovjeku i stvarnom ivotu nalazi samo ono to je op e i kvantitativno, a ostaje slijepa za ono to je stvarno jedino postoji: iva li nost, neponovljiva i neuporediva sa bilo kojom drugom. Jer za umjetnost ne postoje ljudi niti ovje anstvo. Postoji samo ovjek do ovjeka u beskrajnom nizu, sasvim

FENOMEN UMlE7NO1T/

107

odredene konkretne li nosti, portreti, kako bi rekao slikar, koji se ne mogu zbrajati, niti se iz njih moe praviti nekakav srednji slu aj, nekakav prosjek. Umro je jedan ovjek, i jo jedan ovjek, i jo jedan ovjek..." - saop ava pjesnik. 15 ta zna i izraditi portret, ako ne uhvatiti onih nekoliko crta po kojima je portretirano lice najvie svoje", jedno i jedinstveno, razli ito od svih drugih lica. Sociologija tei da nade op e, zajedni ko, umjetnost pojedina no, individualno. ovjek se opire sistematiziranju". Elisabeth Noelle pie o spontanoj odbojnosti publike protiv ispitivanja zasnovanih na kvantitativnim metodama, protiv cifara, op ih karakteristika, ablona, standarda. 16 Niko ne eli biti prosje ni Francuz", prosje ni gra anin. Otpor sociologiji najizraeniji je svakako kod pjesnika i umjetnika. l' Reiner Maria Rilke pie:,,Za nae djedove, ku a, javna esma, dobro poznata kula, pa ak i njihovo vlastito odijelo, njihov kaput, jo uvijek su imali neizmjemo ve i zna aj, bili su daleko vjerodostojniji; u gotovo svakom predmetu nalazio se djeli odre ene li nosti, u svakom je bilo sa uvano neto ljudsko. Danas nam iz Amerike dolaze i gomilaju se stvari isprazne i nevane, predmeti koji stvaraju iluziju ivota... Ku a u ameri kom smislu, ameri ka jabuka ili tamonje gro e nemaju ni eg zajedni kog sa ku om, vo em, grozdom koji nose u sebi nadu i razmiljanja naih predaka..." (Pisma Mizoa). A jedan drugi pjesnik poru uje: 18 Ne e odgovarati na upitnike na zagonetke o svjetskim poslovima ne e biti predusretljiv i ni u kakvom testu ne e u estvovati. Ne e zasjedati sa statisti arima i ne e se uputati u neku drutvenu nauku. Nauka i filozofija govore o vanjskom svijetu ili ovjeku, ali uvijek o svim stvarima uop e, u ideji, u principu. Za umjetnost stvari ne postoje uop e. One konkretno postoje. Umjetnost ne govori uop eno o ovjeku, nego uvijek o odre enom ovjeku, Oliveru Tvistu, Jevgeniju Onjeginu, Fjo15) Baeskija u svom Ljetopisu. 16) Elisabeth Noelle, Neocjenjivi ovjek, N u mberg, 1961. 17) Ova odbojnost pjesnika prema statistici i sociolokim ispitivanjima dobila je kod marksista odgovaraju e dijalekti ko" objanjenje. Prema ovom objanjenju, radi se o strahu umjetnika da se pred o ima svijeta ne objelodani pre utni sporazum o njihovoj slubi u korist burrzoazijr?! Vidi: Rene Barbier, Antisocioloki stav knjievnika i um etnika, Kultura", Beograd, broj 19/72.
^

18) W.H. Auden u pjesmi Nones".

108

ISLAM IZAIEDU ISTOKA I ZAPADA

dom Karamazovu. Lipa koju spominje pjesnik nije nikako lipa uop e o kojoj govori botanika, to je mirisava kronja u vrtu pjesnikove ku e, ista ona pod ijim je hladom on snivao svoje dje a ke sne. Umjetnost nas se doima istinitije, jer, odista, sve stvari koje postoje pojedina ne su. Evo nekoliko primjera koji mogu ilustrirati ovo tvrdenje. U Ratu i miru" pojavljuje se mnoina lica. Svi su oni sasvim odredene li nosti, likovi. Evo kako Tolstoj opisuje jednu od njih Oik diplomate Biljibina):...On je bio jedan od onih diplomata koji vole i umiju da rade pored svoje lijenosti, provodio je, ponekad, itave no i za pisa im stolom... Biljibin je volio razgovor kao to je volio i rad, ali samo onda kad je razgovor mogao da bude elegantno otrouman. U drutvu je uvijek ekao priliku da kae neto zna ajno, i samo tako se uputao u razgovor. Razgovor Biljibinov bio je uvijek prepun originalno otroumnih, savrenih fraza, koje su imali op i interes.:. Mravo, iznureno, u kasto lice njegovo bilo je sve pokriveno krupnim borama, koje su uvijek izgledale tako isto i marljivo umivene, kao jagodice na prstima poslije kupanja. Pokreti tih bora bili su glavna igra njegove fizionomije..." lik Olivije Pentlend u Ranoj jeseni: U cijelom tom mnogobrojnom skupu koji je agorio u staroj ku i, samo je jedna osoba mogla da bude njena supamica - Olivija Pentlend, Sabinina majka. Ona se kretala po odajama, uglavnom sama, brinu 1 se o svojim gostima i osje aju 1 da ova zabava ni izdaleka nije ono to je trebala da bude. Ona nije imala ni ega od onog bljetavog i upadljivog, ni ega to se presijavalo zasjenjujueim zelenilom balske haljine, briljanata i sjajne crvene kose Sabine Kalender; ona je bila savim dmgi tip ene, blage, pitome i dostojanstvene ljepote, koja je osvajala na jedan mnogo laganiji i prefinjeniji na in. Ona se nije odmah zapaala medu gostima; ovjek je postajao svjestan njenog prisustva malo-pomalo, kao da dopire neki nejasan, prijatan miris..." Ako je u pitanju stvar, to nije stvar uop e. To je uvijek sasvim odre ena stvar. Moe to biti i kutija za olovke, kao u Llewellynovom romanu Kako je zelena bila moja dolina. Evo tog opisa:Kakva je to divna kutija bila! Duga oko osamnaest pal eva, a tri iroka, sa poklopcem koji se izvla io i udubljenjem za prst da bi poklopac bolje klizio po lijebu. U gornjoj pregradi bile su tri divne crvene olovke, nove, sa iljatim vrhovima, dvije dralje, zelene, jedna mesingana kutijica za pera, i na kraju malo udubljenje za gumu. Gomji sprat se lako okretao na zglob kad biste ga gumuli, pojavila bi se druga pregrada sa pet jo ljepih olovaka, tri ute, jednom crvenom i jednom plavom..."

FENOMDV UMIE7WOSTI

109

Ako je rije o situaciji, opet je u pitanju samo jedna odredena, neponovljiva situacija:Na primjer, subotom, oko etiri popodne, na par etu trotoara stani nog gradilita, jedna enica odjevena u nebesko plavo, tr ala je natrake smiju i se i mau i maramicom. Istovremeno, neki cmac u kinom mantilu krem boje, sa utim cipelama i zelenim eirom, skretao je za ugao ulice i zvi.dao. ena je o njega udarila, idu i jo uvijek natrake, ispod jednog fenjera objeenog o ogradu, koji uve e pale. Zna i bila je tu, istovremeno, ta ograda koja tako jako mirie na mokro drvo, taj fenjer, ta plava enica u naru ju jednog crnca, pod plamenim nebom..."(J.P.Sartre, Muka) opet jedan izvanredno isto i jasno izvajan lik iz istog romana: Sada je jedan i po as. Ja sam u kafani Mabli, jedem sendvi , sve je gotovo normalno. Uostalom, u kafanama je uvijek sve normalno, a posebno u kafani Mabli zbog poslovode g. Faskela, koji na svome licu nosi pe at nitkovluka, pozitivan i uspokojavajUi. Skoro e vrijeme popodnevnog odmora i o i su mu ve rui aste, ali mu opti izgled ostaje ivahan i odlu an. eta se me u stolovima i u povjerenju, gostima..." itd. Sartre, Muka) pejsai:Bilo je jedanaest sati prije podne. Sunce je stajalo malo ulijevo i pozadi Pjera i kroz ist, rijedak vazduh jasno obasjavalo ogromnu panoramu to bijae pukla pred njim kao amfiteatar na terenu koji se peo navie. U vrhu i lijevo vijugao se veliki smolenski drum, koji sije e taj amfiteatar i ide preko jednog sela s bijelom crkvom, na petsto koraka ispred glavice i nie od nje (to bijae Borodino). Drum je prelazio pod selom preko mosta, pa se, sputaju i se i penju i se, vijugao sve vie do sela Valujeva, koje se vidjelo, otprilike, na est vrsta. Iza Valujeva drum se gubio u umi koja se 'utjela na horizontu. U toj umi, brezovoj i jelovoj, desno od puta, blistao je prema suncu u daljini krst i zvonara kalo kog manastira. Po svoj toj plavoj dolini, desno i lijevo od druma, vidjele su se na raznim mjestima vatre kako se pue i neodre ene mase nae i neprijateljske vojske. Desno, prema toku rijeke Kalo e i Moskve, teren bijae klisurast i brdovit. Izmedu klisura vidjela su se u daljini sela Bezbovo i Zaharino. Lijevo je teren bio ravniji. Tu bijahu njive sa itom i vidjelo se kako se pui jedno spaljeno selo - Semjonovsko" (L.Tolstoj, Rat i mir). I na kraju jedan enterijer:Pjer je dobro poznavao tu veliku sobu, razdvojenu stubovima i svodom, svu obloenu persijskim ilimima. Dio sobe iza stubova, gdje je. s jedne strane bio visok krevet od mahagonija pod svilenim zavjesama, a s druge - veliki kiot sa ikonama, bijae osvijetljen crveno i jasno kao to bivaju osvijetljene crkve za vrijeme ve emje. Ispod

110

/SfAM 2NEDU /STOBA f Z4PADA

osvijetljenih ukrasa na kiotu bijae duga volterovska naslonja a i u naslonja i, obiljeenoj pri vrhu bijelim kao snijeg, neugnje enim, o evidno tek sad promijenjenim jastucima, leala je, pokrivena do pojasa jasno zelenim pokriva em, Pjeru poznata, veli anstvena figura njegovog oca, grofa Bezuhova, s onom istom sijedom kosom koja je podsje ala na grivu lava, iza irokog ela i s onim karakteristi no plemenitim krupnim borama na lijepom crveno-utom licu..." (Tolstoj, Rat i mir) Ovih nekoliko primjera uzetih nasumice i iz knjiga koje su bile pri ruci nije nikako neto to bi odlikovalo samo djela Tolstoja, Sartrea, Bromfielda ili Llewellyna. U pitanju je fenomen koji se ne ti e umjetnika nego same sutine umjetnosti, a umjetnik je utoliko ve i to vie slijedi ovaj unutranji zakon svake umjetnosti: konkretno, individualno, li no, neponovljivo, originalno, samo jedno. Jer, inteligencija i nauka tee ka polu koji ozna ava sve jednako da bi na kraju utvrdili j e d n o i i s t o u svemu to postoji. Umjetnost, obmuto, vjeruje da od svega postoji samo jedan primjerak, samo original, da se nita ne ponavlja, ni lik, ni situacija, ni pejsa, i da nita ne postoji kroz svu vje nost to bi bilo istovjetno i podudamo. Ova je vjera u samoj prirodi umjetnosti, kao to je jednako, ponovljivo i identi no osnovna pretpostavka - ili ak uvjet - svake nauke. U ovom spektru mehani ko - li no, na ijem je jednom polu mrtva materija sa svojim zakonima, a na drugom ivot sa svojim najviim izrazom, li no u, to se vie udaljavamo od mehani kog, sve je vie slobode, neponovljivog i stvarala kog, da bi na drugom polu, koji ozna ava li nost, postojao samo original. I obmuto: idu i od li nosti, sve je vie uvjetovanosti, zakonitosti i homogenosti, da bi na drugom polu ostalo samo apstraktno, jednako i mehani ko. Odjeljak 5 LIK I LI NOST (Drama ljudskog lika) Umjetnost je opsjednuta problemom li nosti. U Ratu i miru pojavljuje se 529 lica, a Boanstvena komedija je itav svijet li nosti od kojih nijedna nije zaboravljena niti izgubljena ;,u masi` ; svaka od njih je dua za sebe i postoji tako realno sa svojom odgovomo u i grijehom da nam prizor S t r a n o g s u d a sa milijardama ljudi koji su bili i proli izgleda sasvim mogu i realan. Freske na tavanici Sikstinske kapele sa prizorima iz Knjige postanja predstavljaju galeriju sa mnoinom lica, potpuno individu-

FENOMR,1 UMJEINOSTI

111

aliziranih, dakle likov a. Ono to lice ini likom jeste individualnost, unutranji ivot, sloboda. Jer, lik nije istovjetan sa ljudskim licem, on je tenja koja se ogleda u njemu. Lik i priroda odnose se kao dult i materija, kvalitet i kvantitet, svijest i inercija, drama i utopija. Lik se suprotstavlja prirodi time to je slobodan, neponovljiv i besmrtan na neki na in. Priroda je jednakost, homogenost, podudamost, kauzalitet. Lik je individualnost, spontanost, sloboda, udo. Religija govori o dui, a umjetnost o liku, ali to su samo dva na ina da se izrazi ista ideja. Religija se obra a dui, a umjetnost je pokuava doku iti, donijeti" je pred nae o i. Ve u primitivnoj umjetnosti zapaa se da je najvaniji dio kompozicije glava, dok je tijelo, svedeno na ulogu nosa a, dato ematski potpuno zanemareno. Skulpture glava pronadenih u Jerihonu, iz doba 6.000 godina prije nae ere, ukazuju na to da je neolitski ovjek vjerovao da je sjedite duha-due u glavi. U ogromnim figurama kamenih likova sa Uskrnjih otoka sve je usredsre eno na lice, dok su tijelo i potiljak potpuno izostavljeni. Jer, Bog je kako kae Biblija - dahom u lice prema 'ovjeku podario iskru Svoga duha. Svi veliki umjetnici, od Fidije i Praksitela, preko Rafaela, Michelangela i Da Vincia, pa do Rodina, Metrovi a i Picassa, bili su zokupljeni samo jednom velikom temom: bio je to ovjekov lik i njegov unutranji svijet. Slava Mona Lize u tome je to ona predstavlja moda jedan od najuspjelijih pokuaja da se naslika" tajna unutranjeg ivota. Ono to se u posljednoj deceniji dogada u ameri koj umjemosti (napose u slikarstvu) neki su ozna ili kao povratak drami ljudskog lika". Ali za umjetnost to je uvijek ponovno vra anje. Stoga je tema svakog umjetni kog djela - bez obzira ta mu neki ho e da pripiu i za ta ho e da ga iskoriste - uvijek samo duevna i li na, nikada drutvena i politi ka. Sama radnja i vanjski dekor mogu biti socijalni, ali umjetatost se uvijek odnosi na moralnu stranu pojave. Umjetnost je duhovna i kada se bavi" tijelom. Neki su, naprimjer, povode i se za vanjskim izgledom stvari, Rubensa nazivali slikarom tijela", a Rembrandta slikarom due". Ustvari, svaki slikar slika" li nost, dakle duu. Osnovni sadraj svake drame - to treba pripisati njenom religioznom porijeklu - u krajnjoj instanci je odnos unutranje ljudske slobode prema determinizmu vanjskog svijeta u koji je ovjek ba en. U odgovaraju im Shakespearovim likovima radnje nas se relativno malo ti u, dok pobude, skrovitija dua u svojoj izopa enoj veli ini, izgleda tako stvama da se samo na nju obra a panja, dok je zlo in relativno bezna ajan" (Charles Lamb). ta e mi akcija, dovoljni su likovi" - rekao je Eugene O'Neil, imaju i u vidu o evidno istu stvar.
-

112

ISLAM IZMEDU ISTOKA I ZAPADA

Ovaj lik nije nikada objekat; u umjetnosti on postoji samo kao Ja i Ti" (Martin Ruber, Ja i Ti). Otuda stalna tendencija da se izbrie razlika izmedu stvaraoca i posmatra a, da se posmatra integrira kao neposredan u esnik u stvaranju ( a1c i u slikarstvu - ameri ki slikar Rauschenberg). Kada grupa cma kih plesa a dode u koje afri ko selo, gledaoci koji ih okruuju postepeno se uldju uju u igru, tako da na kraju nema izvo a a i gledalaca. Niko nije izvan igre, svi su u esnici - subjekti. To je princip jedinstva djela, umjetnika i publike, princip koji potje e od metafizi kog karaktera umjetnosti. U emu se sastoji ovaj princip? - On je prije svega u jednom posebnom stavu umjetnosti prema onome to obi no nazivamo objektivnom stvamo u. Ova tzv. objektivna stvamost, od koje je materijalisti ka nauka i filozofija stvorila neku vrstu apsolutnog, za umjetnost je - kao i za religiju - kulisa, privid, la'no boanstv . Jedina realnost koju umjelnost priznaje jeste ovjek i njegova vje na tenja da se potvrdi, da se spasi, da se ne izgubi u objektivnoj stvarnosti". Mi smo neto ranije vidjeli kako svaka slika predstavlja nemogu pokuaj da se prikae udo, koje nazivamo likom. Li nost u mrtvoj prirodi tudem, bezli nom svijetu i sukob koji poti e iz ove osnovne relacije - to se nalazi u osnovi svake slike. Bez ovog sadraja nema umjetnosti - ostala je samo vjetina. To je ono to razlikuje slavne Rembrandtove portrete od isto tako zanatski uspjelih, ali petpara kih slika sa vaara. ak i kad taj sukob nije posebno naglaen, on je unutranje prisutan, jer svaki portret tei da prikae autenti nog ovjeka, koji je svijest, individualnost i sloboda, dalde u sutoj suprotnosti sa prirodom i svijetom. Ova dua nije dakle psiha" o kojoj govore nau nici. Ona je istinska dua, ruh", nosilac ljudskog dostojanstva i odgovomosti (Kur'an), jednom rije ju, dua o kojoj govore sve religije, svi vjerovjesnici i svi pjesnici. To je kao razlika izmedu Junga i Dostojevskog: imamo Jungove Psiholoke tipove i lica u Zlo inu i kazni. Prvo su monstrumi, vjeta ka, dvodimenzionalna bi a; drugo su ivi ljudi, razapeti izmedu grijeha i slobode, Boija stvorenja, likovi.

Odjeljak 6 UMJETNIK. I NJEGOVO DJELO

Razmiljaju i o ovoj udnoj, iracionalnoj, ne-prirodnoj (ili natprirodnoj) strani umjetnosti, koja poti e od njenog metafizi kog porijekla, mi

FENOMD1 UMJETNOSTI

113

emo u jednom asu shvatiti da umjetni ko djelo, kao neto opredme eno, kao injenica u vanjskom svijetu, i nije izvomi cilj umjetnosti. Naprotiv, cilj je samo stvaranje, a djelo je njegov neizbjeni nusprodukt. Sutina je umjetnosti tenja, a ona je unutra, u dui, a ne u svijetu. Bez svega to je prati - ak i bez konkremog djela - umjetnost ostaje to to jeste. Bez ove stvarala ke tenje, umjetnost to vie nije. Pollock je slikao hodaju i po platnu mau i tubama boje iznad patna. Rauschenberg je jednu svoju fazu po eo od niza potpuno bijelih praznih platna razli ite veli ine, a Yves Klein u Madridu je 1954. publicirao mapu od 10 jednobojnih listova. Ameri ki klavirista John Cage u kompoziciji pod nazivom 4 minuta i 33 sekunde" toliko dugo sjedi za klavirom, ali - ne svira. Iste je vrste i Hamletova neaktivnost puna akcije" poznato siromatvo radnje u dramama Aleksandra ehova. U nekim njegovim komadima scene se sastoje od utnje. Na sceni se vie nita ne zbiva, ali drama te e i dalje, radnja se odvija unutra". Jer nada, kajanje, gnjev, ponienje, stid, o ajanje, nisu doga aji to su doivljaji. U japanskoj no-drami ima scena u kojima glumac dvadesetak minuta ne ini ni najmanji pokret. Za to vrijeme, on iskazuje svoje unutranje bure. Itd. Ovim je samo do posljednjih, apsurdnih konsekvenci dovedeno jedno gledite koje je umjetnosti unutranje prisutno - naglaavanje unutranjeg i subjektivnog, a negacija vanjskog i objektivnog. Jednobojno platno u informelu moe se shvatiti samo kao apsolutna negacija vanjskog svijeta. Ova negacija se ne da jasnije i radikalnije izraziti. Slikanje, sama aktivnost, Action painting - a ne slika - to je smisao i cilj umjetnosti. Umjetni ko djelo moe da se ne ostvari, da se ne materijalizira, da ostane u stanju tenje, a1i ne moe da se pretvori u proizvodnju, u seriju. Ono mora zadrati svojstvo unikata, kao bitan uvjet. Nepostojanje ni ovog unikata ne dovodi u pitanje postojanje djela", duplikat multiplikat predstavljaju uvijek njegovu negaciju. Tako dolazimo do paradoksa: umjetni ko djelo unitava se umnoavanjem. Na kraju ostaje, dalde, umjetnikova tenja namjera kao posljednji verifikator umjetni kog djela, namjera koja se vanjski potvrduje potpisom;Sve to umjetnik izbaci - umjetnost je", objavljuje Schwitters. Zato dijelovi bicikla, stavljeni jedan uz drugi rukom Picassa i ovjerodostojeni njegovim potpisom postaju umjetni ko djelo (Glava bika - na1azi se u galeriji Luise Leiris u Parizu). U ovoj ta ci - ienji, htijenju, svjesnom stavu subjekta dodiruju se jo jednom moral, umjetnost i religija. Nije pobonost u okretanju vaih lica istoku zapadu..." (Kur'an), a namjera (ili tenja) ostaje nesvodiva vrijednost ljudskih postupaka, bez obzira to ne mijenja njihov zna aj i posljedice u vanjskom svijetu. Umjetnost je stvaranje, sama aktiv-

114

ISLAM IZMEDU ISTOKA I ZAPADA

nost, kao to je moral ono to jednom neuspjelom pokuaju uzaludnoj rtvi daje vrijednost u o ima svakog ovjeka. Kada iz umjetnosti, morala i religije odstranimo sve nebitno i slu ajno, kada ih ogolimo do njihove sutine, na i emo htijenje, udnju namjeru, jednom rije ju slobodu kao njihov posljednji i autenti ni sadraj. Religija, moral i umjetriost imaju tako kao svoju posljednju kvintesencu jedno: isti humanitet. Pa i djela koja se po prirodi ponavljaju, obnavljaju se kroz li nost umjetnika. Artur Rubinstein je u jednoj prilici izjavio da Beethovenov etvrti koncert, kojeg je on izveo bezbroj puta, nije u .njegovom izvodenju nikada bilo isto djelo. Mejerhold je zagovarao pozorite u kojem bi se igrao samo jedan komad - Hamlet. Postavljali bi ga razni reditelji i to bi - tvrdi Mejerhold - uvijek bila nova drama. To je mogu e samo zato jer umjetnost nije u djelu, ona je u unutranjem ivotu i li nosti umjetnika, a ova li nost je suta sloboda. Rezultat: doivljaj umjetni kog djela i za umjetnika i za publiku uvijek je druga iji i na neki na in nov. Govorecl o djelu, mi dakle govorimo o umjetniku, o ovjeku koji ga je stvorio. Picasso je govorio da ga posmatranje Cezannovih slika uvijek nagoni da se zainteresira za samo Cezannovo oduevljenje zanos u kome je bio kada ih je radio. On kae:Nije vano ta slikar radi, vano je ta je sam slikar". Po njemu umjetni ko djelo je vano samo kao postepeno otkrivanje li nosti umjetnika. U djelu se ak reflektira i njegova moralna li nost. Lo ovjek ne moe biti veliki pjesnik" (Boris Pastemak). Jer njegovo djelo, to je on sam. Ovo poistovje ivanje susre emo i u obi nom govoru. Kaemo to je Cezanne, Rubens, umjesto da navodimo naziv djela. Kada umjesto Noette strae kaemo Rembrandt, o toj slici sve je re eno. To je sutina, ostalo je slu aj. Umjetnost pripada naem unutranjem svijetu istina, a ne vanjskom svijetu injenica. Zato moemo praviti razliku izmedu iskrene i neiskrene umjetnosti, izmedu pjesme po nadahnu u i pjesme po narudbi. Zato je svaka kopija runa" (Alain). Razlika izmedu originala i kopije - ako je priznajete - postoji samo sa stanovita stvaranja. Sa objektivnog stanovita ona ne postoji, postoji sve manje. Sli na je stvar sa ki em. Svi pokuaji da se on objektivno odredi ostali su nedore eni. Zato je Abraham Mol vjerovatno u inio najve i prodor kada je otkrio da je ki odnos izmedu ovjeka i stvari, a ne stvar. Pridjev, a ne imenica". Nijedna umjetni ka slika, niti pravac, nisu sami po sebi ni lani ni istiniti. Lanim ih moe u initi samo umjetnikov stav prema svijetu i prema

FENOMFN UMEfNOS77

115

svom vlastitom djelu. Ponavljanje, usavravanje ili akademizam lani su bez obzira na pravac ili anr kojem djelo nominalno pripada, jer je lieno iskrenog nadahnu a i slobode, koja je nezamjenjiv uvjet unutranjeg ivota u umjetnosti. Svaki akademizam zna i umiranje" (Jean Cassou). Neiskren umjetnik donosi na svijet mrtvoro eno umjetni ko djelo. To je kao kada se molim Bogu. Molitva bez oduevljenja ili unutranje prisutnosti besmislica je u svakom svijetu i u svakoj svijesti. Akademizam u umjetnosti je ono to je farisejstvo ili formalizam u religiji. 19 Primarni zna aj samog stvaranja, kao jednog pokreta due, i sekundarni zna aj djela kao injenice u vanjskom svijetu, manifestira se i u stvaranju nerazumljivih umjetni kih djela. Ovdje moramo prije svega ista i da potpuno razumljiva djela ne postoje. Jer, umjetni ko djelo je prvenstveno unutranji problem, jedna tajna, problem vjere" (francuski skulptor Adam) i kao takvo ono je ispovijed, samb djelomi no i uvjetno razumljiva i namijenjena drugima. Moje slike razumije samo jedan ovjek na svijetu, a to sam ja" - kae De Kiriko, jedan od vode ih italijanskih slikara, osniva tzv. metafizi kog slikarstva". Svako djelo u izvjesnom smislu je autobiografsko. Drame to ih piu tragi ari - ako su istinske - samo su fragmenti drame njihovog vlastitog ivota. Iako nigdje ne opisujem svoj li ni ivot, sve li nosti u mojim romanima govore o mojem ivotu" - kae Ignacio Silone. Poezija je monolog - esto utljiv monolog. Ona je potpuna istina samo za pjesnika i njegov svijet. la ho e da nam saop i Alberto Giacometti sa svojim malim figuricama bez o iju? Time to umjetnost definira kao apsurdnu aktivnost", kao istraivanje nemogu eg i bezizgledni pokuaj da se uhvati plami ak, psiha, sutina ivota", Giacometti nam djelomi no odgovara na to pitanje. U ovom traganju, u ovoj nemogu oj aktivnosti", svaki ovjek je sam sa sobom i svako ide svojim putem. Stoga je protest publike protiv nerazumljive" pjesme, slike ili figure, uglavnom rezultat neshvatanja same sutine umjetnosti. Tako se samo stvaranje pokazuje kao izvomi cilj umjetnosti, dok je djelo njegov nedovreni simbol". U stvaranju umjetnost je cijela, radost je neokmjena; u djelu postoji samo njen dio, to je esto izvor umjetnikove patnje. Ponekad emo teko doku iti pravi smisao jednog portreta ili skulpture, jer je djelo odvojeno od umjetnika i stvarala kog akta koji je njegova sutina. Posjete galerijama mogu nas ostaviti ravnodunim, jer u njima ne
19) Primijetimo kako je sve obmuto u civilizaciji. Stvari ovdje imaju objektivnu vrijednost. eljeznice i puteve do ameri ke 7.apadne obale izgradili su pustolovi, grabezljivi bankari i preduzetnici, ali njihovi motivi i sredstva nisu imali nikakva utjecaja na zna enje ovih objekata koji su izmijenili ivot Amerike i posluufi dobrobiti miliona ljudi.

116

ISLAM rZMEDU ISTOKA I ZAPADA

gori vje ni plamen". To su nekada bile slike, vie nisu" - kae Jean Dubuffet. Umjetni ko djelo je rezultat vatre koja je gorjela u jednoj dui, ali ono samo nije ta vatra. Ono je prije njeno svjedo anstvo, trag koji je iza nje ostao.

Odje ljak 7 STIL I FUNKCLIA

Supromost izmedu umjetnika i djela, izmedu subjektivnog i objektivnog principa moe se jo jednom posmatrati, ovaj put na samom djelu u svjetlu vjekovnog spora o primatu stila funkcije. Stil i funkcija odnose se kao ovjek i stvar. Stil je li an, individua1an. Funkcija je bezli na, objektivna. Stil se stvara, funkcija se analizira, prou ava, konstruira. Stil moe biti dostojanstven, monumentalan, leprav, iskren, doivljen. Stil je nedoku iv i neobjanjiv. Funkcija je razlona. Stil je ovjek (Buffon), funkcija je injenica, objektivna stvarnost".2 Razlikujemo dvije nezavisne i odvojene aktivnosti: estetsko oblikovanje i tehni ko usavravanje. Prvo ima u vidu zadovoljenje ovjekove neobjanjive tenje za ljepotom i oblikom; drugo ima u vidu funkciju kao izraz ovjekove potrebe. Prvo tei raznolikosti, individualizaciji. Drugo vu e uniformnosti i nivelaciji. Zanimljivo je ovdje, vie sa stanovita i eja koje zastupa drugi dio ove knjige, primijetiti kako obje ove tendencije, produene i odvojene jedna bd druge, vode neivotnom rezultatu. Naravno, mogu e ih je najjasnije posmatrati na primjeru arhitekture, zbog njene mjeovite prirode. Samo estetsko oblikovanje, razvijanje oblika bez veze sa funkcijom brzo se izrada u degenerirani dekor i stvara gra evinu koja djeluje izvjeta eno i prazno poput kulise. Obmuto, samo tehni ko usavravanje, imaju i u vidu golu funkciju, ima kao rezultat hladne i bezli ne objekte, sa tendencijom ujedna avanja i monotonije. Ako poteno gradimo - veli Mies van der Rohe, jedan od zagovomika funkcionalizma - crkva se ne smije razlikovati od fabrike". Sva iskonska podvojenost svijeta ponavlja se jo jednom u suprotnosti stila i funkcije.
20) Teko je dati zadovoljavaju u definiciju stila. Evo jedne zanimljive, koja poti e od Wemera Nihlsa:Izme,du sistema oblika i duhovnih strujanja jedne epohe postoji uzro na veza... Svaki oblik je nadgradnja vladaju ih, duhovnih i osje ajnih strujanja, materijalizacija drutvenih potreba i ideala... Stilovi su rukopisi ovje anstva. Upu enom posmatra u oni kazuju vie nego ikakva najta nija istorijska analiza" (Wemer Nihls, Kraj fienkcionolisti ke epohe).

FENOMEN UKIETNOSTI

17

Odjeljak 8 UMJETNOST I KRMKA (Neuspjeh kritike)

Iznesene injenice mogu objasniti neuspjeh i granice kritike. Kritika pokuava objasniti umjetni ko djelo, a, ustvari, upravo je ona, s obzirom na svoj racionalisti ki metod, a priori nesposobna za to. Zato se kae da kritika ubija djelo". Ona ho e da osmisli" neto to u svojoj osnovi i nije plod misli.21 Za umjetnika to je sasvim unutamja vizija pokrenuta trpljenjem i doivljavanjem. Ne rezultat analize i logi kog rasu ivanja, nego k i tuge bola" (F'icasso). Zato kriti ari e e zamagljuju pristup djelu nego to ga rasvjetljavaju. Poto je pro itao neko djelo Franca Kafke, Einsten se alio:Nisarn ga mogao itati. Ljudski duh nije dovoljno kompliciran da ga shvati" (pismo Thomasu Mannu). Ali kriti ari su uspjeli nadmaiti" i samog Kafku. Alfred Casin je pisao da je lake itati Kafku nego ve inu njegovih interpretatora. Kafka bi njihove knjige naveo kao jo jedan primjer svoje udaljenosti od ovje anstva". A Dostojevski je lancima svojih kriti ara u enih interpretatora suprotstavljao miljenja obienih italaca. U jednoj biljeci u njegovu dnevniku iz 1876. itamo:Uvijek sam imao podrku italaca, a ne kriti ara". Umjetnost trai nekriti ku publiku. Za suvie kriti nog gledaoca, umjetni ko djelo e se razloiti na niz podataka pouka ali prava namjera ce ostati strana. Stoga je sasvim mogu e pretpostaviti da e izvjestan broj prosje nih gledalaca biti blii stvamoj poruci djela nego u eni kriti ati, jednostavno stoga to e, ne nastojeci da ga razumiju", uspjeti da ga doive. Vrlo esto potpuno neslaganje publii kritike u ocjeni jednog komada pjesme moe poticati iz ova dva potplk razli ita pristupa. Nemogu nost kritike u umjetnosti zna i iz istih razloga nemoguenost teologije u religiji. (Faulkner je kriti are upore ivao sa sve enicima). Ne moe postojati nauka o vjeri. Istinska religiozna i eti ka pitanja moe adekvatno izraziti drama, pozorite, roman. Evandelje i Kur'an nisu teoloki spi ak zavisnosti religije i umjetsi. Ovo je jo jedna ta ka podudamosti nosti. Krcanstvo moe istinski postojati samo kao povijest o Kristu, a ne kao teologija. Jedno su Isus i Evandelje, a drugo Pavle i Crkva.
21) Andre Marchand: Slikar nije intelektualac. U slikarstvu inteligencija ne vodi ni emu. Potrebna je svjetlost u dui". Bissiere:Slikarstvo je stvar koja se obra a ljudskim osje ajima. Treba se uvijek vra ati izvorima. Oni su naj istiji i najistinitiji. Ali naa civilizacija je intelektualisti ka, a intelektualac ni izdaleka ne razumije likovnu umjetriost".

118

!S/AMIZMFDU/STOICA I ZIPADA

Zaklju uju i ovo razmatranje o dodimim ta kama izmedu religije i umjetnosti, moramo na kraju re i da umjetnost kroz traenje ovjeka postaje traenje Boga i da ovdje nita ne mijenja na stvari injenica to ima umjetnika koji su nominalno ateisti, jer umjetnost je na in djelanja, a ne na in miljenja" (Alain). Ima nereligioznih slika, skulptura, pjesama, ali nema nereligiozne umjetnosti. Fenomen umjetnika-ateiste, uostalom dosta rijedak, moe se pripisati neizbjenim protivurje nostima ovjeka i relativnoj samostalnosti ljudske svjesne logike od spontanog, ali utoliko autenti nog op eg nastojanja, koje predstavlja ovjekov odgovor na cjelokupni pritisak neba i zemlje". Ako nema religiozne, nema ni umjetni ke istine!

Glava IV

MORAL
Odjeljak 1

DUNOST I INTERES
Konture dva razli ita reda stvari iz kojih se sastoji sva stvamost nisu jo sasvim razgovijetne. Na jednoj strani je stvaranje, sa svojom slobodom, spontanitetom, svije u, personalno u; na drugoj strani je evolucija, sa kauzalitetom, entropijom, inercijom i anonimno u (homogeno u). Daljnje dvije karike u ovim lancima jesu dunost i interes. Prvo je centralni pojam morala, drugo politike. Dunost i interes predstavljaju dva razli ita pokreta a svakog ljudskog djelanja, izmedu kojih u pravilu nema upore ivanja: dunost je uvijek nezainteresirana, a interes nema veze sa moralom. Moral nije funkcionalan niti racionalan. Ako rizikuju i ivot u em u zapaljenu ku u da spasim ivot susjedovog djeteta i vratim se nose i u naru ju mrtvo dijete, moe se re i da je moj postupak bez vrijednosti jer je izostao svaki rezultat? - Moral je ono to daje vrijednost ovoj beskorisnoj rtvi, ovom pokuaju bez rezultata, kao to je arhitektura ono to ruevine ini lijepim" (A. Perret). Prizor poraene pravde, koja i takva, pobije ena, osvaja naa srca, pojavljuje se kao injenica koja nije od ovog svijeta". Jer kakvim se Ovosvjetskim, prirodnim, logi nim, nau nim, i uop e umnim razlozima mo. pravdati postupak heroja koji pada jer ostaje na strani pravde i vrline. Ako ima samo ovaj svijet zatvoren u prostor i vrijeme, i samo priroda ravnoduna pred pravdom i nepravdom, irtva junaka koji u ovom svijetu gubi zato to ostaje na strani pravde besmislena je. Obmuto, upravo ovaj njegov postupak, jer odbijamo da ga smatramo besmislenim, stoji tada kao objava Boga, vijest o jo jednom svijetu sasvim drugog smisla i zakona, nasuprot ovog svijeta prirode i svih njenih zakona i interesa. Mi taj bezumni" postupak odobravamo, stojimo na njegovoj strani svim svojim bi em, ne znajuel objanjenje za to niti trae i bilo kakvog objanjenja: to je neto to se ne razumije uop e, razumije samo po sebi. Veli ina herojskog podviga nije u korisnosti, jer je on esto nekoristan, niti u umnosti, jer je on esto bezuman. Drama doivijena i preivljena ostaje najsvjetliji trag Boanskog

120

1SLAM 1ZMEDU 1STOKA ZAPADA

u ovom svijetu. U tome je njena neprolazna i univerzalna vrijednost i zna aj za sve ljude na Zemlji. Istinitost jednog drugog svijeta morala bi nam izgledati utoliko ve a to tragi ne velikane, koji su se u ovom svijetu borili i stradali, ne moemo smatrati pobije enima, nego pobjednicima. Pobjednicima? - Ali gdje, u kojem su svijetu oni bili pobjednici? Na koji na in su pobjedinici oni koji su izgubili mir, slobodu ak ivot? - U ovom svijetu to o igledno nisu bili. Onda su to samo u jednom drugom svijetu, koji se u svemu razlikuje od ovoga. Vie od svih proroka i propovjednika, ovi mu enici su stvami vjesnici toga drugog svijeta. Njihovi ivoti uvijek nas ponovo stavljaju pred dilemu: postoji jo neki smisao ljudskog postojanja, neki smisao potpuno razli it od ovog vremenitog, relativnog i ograni enog, su ovi velikani kojima se ne prestajemo diviti bili, ustvari, promaeni slu ajevi". Ali sa ovom drugom pretpostavkom po inje se ruiti itav jedan svijet. Upravo u tome to je moralni fenomen, iako injenica stvamog ljudskog ivota, ne moe dobiti racionalno objanjenje, nalazi se prvi i moda jedini prakti ni dokaz religije. Jer, moralno ponaanje je bezumlje, ima smisla jer Bog postoji. Tre e mogu nosti nema. Mi moramo odbaciti moral kao hrpu predrasuda u jedna inu uvrstiti jednu veli inu koju bismo mogli nazvati znamenkom vje nosti". Samo pod uvjetom da je ivot vje an i da ovjek ne umire, dakle pod uvjetom da Bog postoji a s Njim i jedan svijet razli it od prirodnog, ima smisla moralno ponaanje ovjeka, bez obzira da se ovo sastoji u rtvovanju nekog malog interesa ivota. Nema mnogo ljudi koji postupaju po zakonu vrline, ali ova beskrajna manjina predstavlja ponos ovje anstva i svakog ljudskog stvorenja. Nema mnogo trenutaka u naem vlastitom ivotu kada postupamo isklju ivo po zakonu dunosti. Ali bez obzira na to, ovi trenuci kada se uzdiemo iznad samih sebe, zanemaruju i interes i korisnost, ma kako rijetki bili, predstavljaju jednu neunitivu vrijednost naeg ivota. ovjek nikada nije moralno neutralan". Zato je on uvijek istinski lano moralan, oboje, to je naj e i slu aj. U razli itim vremenima se razli ito radilo i postupalo, ali se oduvijek upadljivo jednako govorilo o pravdi, i istini, jednakosti, slobodi. Mudraci i heroji iskreno i uime istine, a politi ari i demagozi licemjemo i uime interesa. Ali i ovaj lani moral demagoga i dvoli njaka nije nita manje pou an za pitanje koje raspravljamo. Taj hinjeni moral, ta moralna obrazina, to vjekovno nadmetanje rije ima pravda, jednakost, humanost, isto tako o igledno potvr uje istinitost morala kao i uzvieno mu enitvo heroja i svetaca. Politi ka historija - posebno najnovija - puna je primjera kako i neprijatelji slobode uz aparat za vrenje

MORAL

121

represije i uhodenja izdravaju i aparat onih koji neprekidno i grlato govore o slobodi i pravdi, a planove za ostvarenje vlasti u korist jedne ograni ene grupe prikazuju kao borbu za slobodu, demokratiju i pravdu. ak i Ivan Grozni, koga su zbog njegovih monstruoznih zlo ina nazvali delatom na carskom tronu, pred pogubljenje 400 bojara i kneeva koje je neosnovano osumnji io za izdaju i osudio na smrt, osjetio je potrebu da dobije potvrdu da je njegov in pravedan. Bez obzira da je njemu samome bila potrebna ova iluzija o pravednosti njegovog stranog postupka mu je to bilo potrebno radi naroda (iz demagokih razloga), nemogu nost da se moralni sud zaobide, potreba da se dobije moralno opravdanje postoji u oba slu aja. Licemjerje kao lani moral govori o vrijednosti istinskog morala, kao to lani novac svoju makar privremenu vrijednost moe zahvaliti injenici da postoji pravi. Licemjerje je dokaz da svako od svakog drugog o ekuje zahtijeva moralno ponaanje.

Odjeljak 2 NAMJERA I DJELO

U svijetu prirode stvari postoje objektivno. Zemlja se kre e oko Sunca (a ne obmuto), znali mi to ne, svidalo se to nama ne. Mi ak moemo mrziti tu injenicu, ali mi je zato ne moemo ni izmijeniti. Sa moralnog stanovita injenice su besmislene. One nemaju moralnog predznaka i kao takve one su moralno nepostoje e. Obmuto, u naem unutranjem, ljudskom svijetu stvari ne postoje objektivno. One uop e ne postoje u prirodnom smislu rije i. Mi smo tu neposredni u esnici i izgled toga svijeta direktno zavisi od nas. Taj svijet ne postoji u onom dijelu u kom ga mi naim tenjama nismo stvorili. To je domen ljudske slobode. I za razliku od vanjskog svijeta, gdje inimo ono to moramo initi, gdje postoji bogat i siromah, pametan i glup, obrazovan i primitivan, slab i jak - svi ovi faktori ne zavise od nae volje i ne izraavaju nae autenti no Ja - u unutranjem svijetu postoji puna sloboda i jednakost ansi. Ta je sloboda potpuna jer nema materijalnih (prirodnih) ograni enja i jer se sve iscrpljuje u namjeri i tenji. Svaki ovjek bez razlike moe podjednako htjeti i teiti da ivi u skladu sa glasom svoje savjesti, to zna i pokoravaju i se nekim moralnim zakonima, bez obzira kojim i kakvim. Svaki ovjek ne moe u initi dobro, ali svaki ovjek moe teiti dobru i voljeti dobro. Mnogi ljudi nisu u mogu nosti doprinijeti ispravljanju nepravde, ali svaki

122

/SlAM IZMEDU fSTOKA / 7APADA

ovjek moe u svojoj dui osuditi ili mrziti nepravdu kod sebe i drugih. (U ovome je smisao pokajanja). Nije moral u samom inu, nego prije svega u tenji da se ispravno ivi, u naporu volje, u borbi za spasenje. Biti savren, bezgrean - nije ljudski. Grijeiti i kajati se blie je ovjeku, ljudskije je. Sjetite se Aljoe i Mi e Karamazova. Aljoa je divan, skoro savren. Mi o je potpuni ovjek, i uprkos svim strastima i grijesima, da li biste sa sigumo u mogli re i koji je od njih dvojice blii Boijoj milosti. Koliko postupaka u inimo koje nismo eljeli! Koliko postupaka isto tako smjeramo ili teimo da u inimo, a nikada ih ne emo ostvariti. To su, dakle, ta dva svijeta: srce i priroda. Jedna naa namjera, makar se nikada ne ostvarila, dogodila se u potpunosti u svijetu srca. Ona je jedna potpuna realnost. Isto tako jedna naa nehoti na radnja, jedan postupak, iza koga ne stoji naa namjera, dogodio se u cjelosti u svijetu prirode, a moe se re i da se uop e nije dogodio u ovom drugom, unutranjem svijetu. Ova suprotnost izme u tenje i djela refleks je iskonske suprotnosti izmedu ovjeka i svijeta i na skoro isti na in pojavljuje se u etici, umjetnosti i religiji. Namjera, umjetni ka tenja i pobonost pripadaju iznutra jedni drugima i stoje u istom odnosu sa svojim materijalnim, ovosvjetskim" projekcijama: ponaanjem, umjetni kim djelom i obredom. Prvi su doivljaji u dui, drugi su doivljaji u svijetu. Djela se prosuduju prema namjerama - djela se prosu uju prema posljedicama. Prvo je poruka svake religije, drugo deviza svake politike ili revolucija. To su dvije suprotne logike. U jednoj se o ituje negacija svijeta, u drugoj negacija ovjeka. Nauka i materijalizam neizbjenim su na inom morali dovesti u pitanje autenti nost namjere u ljudskom ponaanju. Ustvrdilo se da namjera nije ni neto prvobitno ni izvomo, nego neto to tek treba da se protuma i, to je posljedica a ne uzrok. Prema njima, razlog ljudskog ina nije u namjeri, nego u ne emu to je izvan svijesti, u jednoj zoni op eg determinizma. Prema religiji, obmuto, u svakom ovjeku postoji neko unutranje sredite, bitno razli ito od svega ostalog svijeta. To je dno svakog bi a, njegova dua. Namjera zna i unutranji korak u dubinu samoga sebe, do toga dna, ime se radnja posvaja, verificira ili iznutra potvrduje. Ona se zatim moe u initi ili ne u initi. U unutranjem svijetu, ona je u injena jednom zauvijek. Bez te konsultacije sa samim sobom", ovjekova radnja je mehani ki akt ili igra slu aja u jednom spoljnjem i prolaznom svijetu. ovjek je ne ono to ini, nego prije svega ono to ho e, emu tei.

MORAL

123

Knjievnik se ne ograni ava na radnje, nego ide u duu svoga junaka, u skrivene motive. Ako to ne ini, on pie Ironiku, a ne knjievno djelo. Amold Geulincx, holandski eti ar, izvanredno je jasno istakao zna aj namjere u etici. Prema njemu, nae istinsko bi e sastoji se samo u saznanju i volji. Izvan nae svijesti mi nemamo sposobnosti za djelovanje. Postupanje skoro nije u naoj mo i, ono je potpuno u Boijim rukama. Moralnost stoga nije nikako u ispravnom inu, nego isklju ivo u ispravnoj namjeri. Sli nu misao razvija i Hume:Neki postupak sam po sebi nema moralnu zaslugu; da bismo spoznali moralno stanje i vrijednost nekog ovjeka, moramo gledati u unutranjost. A poto ovo nismo u stanju initi neposredno, obra amo panju na radnje; ali one jesu i ostaju samo znakovi za unutranje htijenje, pa prema tome i za moralnu ocjenu" (David Hume, Treatise on Human Nature). Kada smo naumili neko djelo, ve smo ga izvrili u vje itom ivotu. Njegovo vanjsko izvrenje dio je zemaljskog, dakle uvjetovanog, neadekvatnog, neautenti nog, slu ajnog ako ho ete, besmislenog u njima. Tenja i namjera slobodni su; izvrenje je podvrgnuto ograni enjima, zakonima i uvjetima. Namjera je potpuno naa, izvrenje ima ne eg tu eg i slu ajnog. Moral je tenja, a ne postupanje. Jer ako ne bi bilo tako, onda bi ukopljenik bio krepostan ovjek, a elu ani bolesnik primjer umjerenosti. A to o evidno nije tako. ovjek je dobar ako ho e dobro onako kako ga on shvata; to moe biti i zlo prema shvatanju drugog. ovjek je zao ako hode zlo onako kako ga on shvata, pa makar to bilo dobro za druge obmuto prema shvatanju drugih. Radi se uvijek o ovjeku samom za sebe, o njegovom shvatanju, o svijetu koji je samo njegov i ni iji drugi. U tom isto unutranjem, isto drutvenom odnosu, svaki ovjek je potpuno sam i apsolutno i podjednako slobodan. To je smisao Sartreove izjave da je svaki ovjek apsolumo odgovoran i da nema nevinih rtava niti nevinih osu enika u paklu" (J.P.Sartre, Huis Clos).

Odjeljak 3 DRESURA I ODGOJ

Neto najpotresnije i naj udesnije to nam mogu ponuditi stare knjige jesu pri e o obra enju, o moralnom preporodu ljudi. Nekim unutranjim

124

ISL4M IZMEDU ISTOKA I ZAPADA

pokretom, neobjanjivim i slobodnim, od najve ih grjenika i silnika preko no i postajali su krotki isposnici i borci za pravdu. Uvijek je to trenutan dogadaj. Tu nema nekog preodgajanja, nekog procesa, nekog utjecaja. U pitanju je jedan dogadaj u dubinama due, jedno doivljavanje, koje je ve postojalo skupa sa jednom energijom, potpuno unutranje naravi, koja svojom silinom mijenja ovjeka u njegovom osnovu. Ovaj preobraaj je neto to pripada ovjeku i zato nema procesa, kauzaliteta, uvjetovanosti, uzroka i posljedica, pa ni racionalnog objanjenja. To je drama ija je sutina sloboda i stvaralatvo. Zlo i dobro u ovjeku su. Nikakvim vanjskini utjecajem, izmjenom okolnosti, dresurom, zakonima, silom, ne moe se ovjek popraviti". Moe se samo izmijeniti njegovo ponaanje. Porok i vrlina nisu proizvodi kao vitriol i e er", kao to to misli Hypolite Taine Zola. U Vaskrsenju Tolstoj pokazuje kako manipuliranje ljudima, u to se pretvara preodgajanje kanjenika, samo kvari ljude. Preporod, obra enje, dolazi spontano, iznutra, kao rezultat jednog pokreta due i u dui. Sa gledita religije jalov je svaki vanjski utjecaj da se zlo ukloni. To je pravi smisao hri anskog budisti kog neprotivljenja zlu". Zato je dresura uglavnom nemo na ukoliko je u pitanju ovjekov stvami moralni stav. Kod vojnika moete dresurom razviti osobine izdrljivosti, vjetine, snage, ali dresurom ne moete kod njega razviti osje aj asti, dostojanstva, oduevljenja i hrabrosti, Ovo posljednje duevne su osobine. Toliko puta se pokazalo kako zakonima, terorom, pritiskom, svim vrstama nasilja i prisiljavanja nije mogu e nametnuti neko vjerovanje ponaanje. A svaki pedagog zna kako ponekad upomo usmjeravanje u jednom pravcu dovodi kod djece do otpora, a zatim do ra anja sklonosti i elje za sasvim suprotnim. Ovo poti e od ljudskog" karaktera ovjeka. Dresura je nemo na prema ovjeku, jer ovaj ima duu. U nemo i dresure i neizvjesnosti odgoja nalazi se opipljiv" dokaz da je ovjek ivotinja obdarena duom, to zna i slobodom.1 Zato je svaki istinski odgoj u sutini samo odgoj i kao takav negacija dresure. Cilj pravog odgoja nije da neposredno mijenja ovjeka (jer to, strogo uzevi, nije ni mogu e), nego da primjerom, savjetom, prizorom, bilo im drugim, pokrene jedan unutranji tok doivljaja, iznudi jednu sasvim unutranju odluku u korist dobra. Bez ovog nema istinske promjene ovjeka, postignuta je samo izmjena u ponaanju, koja moe biti hinjena
1) Zato dete nadi da materijalisti vjeruju u svemo odgoja u smislu dresure (npr. Helvetius u djelu De Illomme), dok kr ani tvrde da je on potpuno bez utjecaja.

MORAL

125

sasvim privremena. Ponaanje koje nije angairaIo nae najdublje htijenje, koje je ostalo na povrini, nije odgoj, nego dresura. Odgoj uklju uje nae vlastito u e e, na vlastiti napor. Zato je rezultat odgoja uvijek razli it i nepredvidljiv. Individualisti vjeruju u ovjekovo obra enje, unutranji preporod; pozitivisti vjeruju u njegovo preodgajanje, promjenu ponaanja. Filozofija koja stoji iza ovih uvjerenja jasna je; ako je delikt rezultat izbora, zle volje, preodgajanje vanjskim mjerarna ima malo izgleda na uspjeh. Obmuto, ako je prijestup posljedica prilika i loih navika, onda je popravljanje u inioca mogude posti i izmjenom tih prilika stvarenjem novih navika. To je razlika izme u unutranjeg obra enja i dresure. Svako odgajanje koje sprovode inovnici i vlast, a pogotovu vojska i policija, uvijek je dresura, nikada odgoj. Odgoj je neuhvatljiv i suptilan, sasvim posredan utjecaj na ovjekovu duu ljubavlju, primjerom, pratanjem, pa i kaznama, koji pokrede jednu unutranju aktivnost i mijenja ovjeka. Dresura je, budu i animalna u osnovi, sistem mjera i radnji da se ljudska ivotinja navede natjera na odredeno ponaanje, tzv. ispravno ponaanje. Odgoj pripada ovjeku, dresura ivotinji. Dresurom se mogu obrazovati gradani koji se dre zakona, ne zato to ih potuju, nego iz straha iz navike. Njihova unutranjost moe biti mrtva, njihova osje anja mogu biti potpuno usahla, pa da ipak ne kre zakone, jer su dresirani. Pripovijest o tzv. ispravnim gradanima, koji su moralno prazni, i izgrednicima, koji su u svojoj sutini dobri i plemeniti, neiscrpna je tema literature. Otuda dvije pravde: ljudska i Boija. Ogroman je, skoro beskona an, unutranji raspon u ovjeku. On je sposoban za najodvratnije zlo ine i najuzvienije rtve. Veli ina ovjekova nije prvenstveno u tenji dobru, nego u mogu nosti izbora. Svakb uniava ovjeka ko na bilo koji na in umanjuje ograni ava ovaj izbor. Ne postoji dobro izvan moga htijenja, niti se dobro moe silom uspostaviti. Uvjet dobra je sloboda, a sila i sloboda se uzajamno isklju uju. U vjeri nema prisile (Kur'an). Isti zakon vai i u etici. Dresura, ak i kada name e ispranvo ponaanje, u svojoj sutini je nemoralna i neljudska.

126

/SLAM /ZMEDU (STOKA 1 ZAPADA

Odjeljak 4 MORAL I LJUDSKI UM

Pojam ljudske slobode neodvojiv je od eti ke misli. U historiji etike, bez obzira na sve mijene kroz koje je ova misao prola, sloboda je ostala konstanta svih obrta i razvoja. Odbacivanjem slobode odbacuje se etika kao ideja. Ono to je za fiziku prostor ili koli ina, to je za etiku sloboda. 2 A um razumije prostor i koli inu, a ne razumije slobodu. Ovdje po inje sutinski razlaz izmedu uma i svake istinske etike. Sloboda je vanumna kategorija, a funkcija uma i sastoji se u tome da u svemu otkrije prirodu, mehanizam, ra un, to, u krajnjoj liniji, zna i da u svemu otkrije samoga sebe, dakle opet um. Zato se um stalno vrti u krugu, jer u prirodi ne moe na i neto vie od samoga sebe, to e re i mehanizma. Ovim se moe objasniti paradoks velikog broja eti kih teorija koje svoja umovanja zavravaju time to, podvla e i crtu pod itav komplicirani ra un, zaklju uju: nesebi nost = sebi nost, negacija uivanja = uivanje, to je navelo Voltairea da postavi svoj uveni reductio ad absurdum: rtvovanje ivota u vlastitom interesu!? Umna (logi ka) analiza moralnog fenomena svodi, dakle, moral, moda ak i na zaprepa enje samog analiti ara, na prirodu, na sebi nost, na samoljublje. U prirodi um otkriva istu prirodu, tj. op i i sveprisutni kauzalitet, a u ovjeku opet prirodu, nagone, vlast dva gospodara: boli i uivanja, koja su odraz ovjekovog ropstva, njegove neslobode. To je isti onaj mehanizam miljenja koji Boga svodi na prauzrok (Nepokretni pokreta ), duu na psihu, umjetnost na djelo i tehniku. Pokuaj umnog zasnivanja etike ne e nas nikada odvesti dalje od tzv. drutvenog morala, ustvari; do pravila ponaanja koja su neophodna za odravanje jedne skupine, tj. do jedne vrste drutvene discipline. Moralnost nije proizvod uma ni kao princip ni kao praksa. Um moe samo ispitati i utvrditi odnose medu stvarima. Vrijednosni sud u sutinskom smislu, u dijelu koji se odnosi na moralno odobravanje ili moralno odbijanje, um nije u stanju stvoriti. Tako, npr., na elo da je nedopustivo duhovno uniformirati ljude - eti ki je potpuno razumljivo svakom ovjeku, ali je racionalno nedokazivo. Ne moe se nau no dokazivati da neto ne valja" (u moralnom smislu), jednako kao to nije mogu e povu i nau nu (egzaktnu) razliku izme u ki a i umjetnosti (nau no opredijeliti odnos lijepo nije lijepo). Priroda (ili um, to je isto) ne razlikuje pravo od neprava, dobro
2) Sutina duha je sloboda, kao to je sutina materije teina (prema Hegelu).

MORAL

127

od zla. Ovi kvaliteti u prirodi ne postoje. Ili: ta za nauku zna i ovjek kao neponovljiva individualnost. Nau nik mora biti vie od toga - mora biti ovjek - da bi shvatio ovu premisu. Poznata eti ka maksima da je dobar ovjek uvijek sretan, a hr av nesretan - ne moe se racionalno razumjeti. Pa ni hri anska etika nije u enje u smislu nauke. Ona je ukupnost svojih moralnih zahtjeva prikazala na jednoj li nosti, uzor-li nosti Isusa Krista, dakle ne na jednoj u enoj, nego na jednoj doivljenoj etici. Tri slavna na ela Francuske revolucije: jednakost-sloboda-bratstvo, ne mogu se izvesti iz nauke niti se mogu nau no dokazati. Bez sudjelovanja ne eg to uop e nije nauka, nauka bi prije uspostavila tri suprotna principa: nejednakost, apsolutnu drutvenu disciplinu i anonimnost (otu enost) ljudskih jedinki u savreno organiziranom kolektivu. Da li je Jean Valjean (V. Hugo: Jadnici) mogao pozvati u pomo nauku da razrijei moralnu zagonetku pred kojom se naao? Da li je trebalo da rtvuje interes tolikog broja ljudi samo zato da bi se spasio jedan priprosti, ali nevini ovjek? I kakvo bi to rjeenje bilo? Ne bi li nauka stala na stranu tzv. op eg interesa? - Niti pitanje o kojem je rije moe biti predmet nauke, niti bi njen odgovor - kada bi bio mogu - bio u skladu sa onim to ho e dua svakog ovjeka. Ono to nam je tako ivo i uzbudljivo ispripovijedao Hugo u Oluji pod jednom lubanjom nije sukob u umu jednog ovjeka, nego sukob izme u uma i due ovjekove, unitavaju i sudar argumenata koji pripadaju razli itim stranama ljudske li nosti. To je u sutini dijalog izmedu uma i svijesti, dijalog u kojem se smjenjuju nenadmani razlozi dvije po prirodi suprotstavljene logike. Ali ova rasprava u sutini nije logi ka, nije matemati ka, ona je to samo prividno, i nikakav kona an zaklju ak ne slijedi iz ove unutranje polemike. Jer to su argumenti dva razli ita kvaliteta, dvije razli ite vrste, koji se ne mogu usporedivati, sabirati i oduzimati. Oni su od neba i od zemlje, od dva razli ita svijeta. Samo ovjek sam moe za sebe i u sebi izvriti izbor u ovoj dramatskoj dilemi. Odluka koju donosi Jean Valjean predstavlja poraz uma, ali pobjedu ovjeka, pobjedu koja se ne moe racionalno objasniti ni opravdati, ali uz koju stoje svi ljudi u nijemom i jednodunom odobravanju. Svi mi imamo unutranju izvjesnost o svojoj slobodi. Me utim, pokuajmo nau no dokazati i objasniti to izvjesno, ali istovremeno tako neuhvatljivo osje anje. Ili: svi prihvatamo kao potpuno razumljivo i pravi no da nenamjemog po inioca djela treba osloboditi odgovomosti. Ipak, ovako jasan i logi an stav nije mogu e nau no opravdati. Ono to jednostavno prihvata srce svakog ovjeka nailazi na nepremostive prepreke kada ga treba nau no dokazati i obrazloiti.

128

ISLAM IZMEDU ISTOKA I ZAPADA

Ho emo li sada odbaciti vrenje svoje du'nosti zato to um ne moe opravdati podrati taj na unutranji glas? - Ako ne emo, onda mi ostajemo na jednom stanovitu ne znaju i razloga, protiv naeg uma, na osnovu jedne izvjesnosti sui generis, dakle vjeruju Kakve veze ima um sa moralnim odlukama? - Na ovo pitanje Hume odgovara vrlo jasno i konzekventno:Jedan zlo in za um nije nita nego niz motiva, misli, radnji, povezanih sa jednom datom li no u i odre enom situacijom. Mi moemo ovu vezu ispitati, razjasniti nastanak, izvo enje djela, ali tek kada mi dopustimo da govori nae osje anje, nastaje ono neodobravanje, koje ga karakterizira kao moralno zlo." I dalje: Sav um nije u stanju nita vie nego da otkrlie odnose izmedu stvari; u vrijednosnom sudu, naprotiv, pridolazi potpuno novi momenat koji nije dat u injeni nom i moe se objasniti samo proizvodnom snagom osje anja." Po Hutchesonu kao to nam je via vrijednost nekog uivanja u umjetnosti nauci neposredno jasna naspram uivanja u jelu, tako mi neposredno razlikujemo moralno dobro od svih drugih opaanja".3Po njemu sposobnost moralnog razlikovanja nije uvjetovana inteligencijom i obrazovanjem. U svakom slu aju, moralni sudovi nisu oposredovani umom,onisu neposredni. Suprotnost izme u nauke i etike projektira se u praksi u svim konkretnim pitanjima. Nauka, naprimjer, prihvata umjetno oplodavanje, djecu iz epruvete", i eutanaziju, ubijanje iz milosr a". Ovi postupci nezamislivi su bez nauke. Ona ih je proizvela. Sve etike, ak i bez obzira na svoj formalni, nominalni odnos prema religiji, odbacuju ove procedure, kao neto to protivurje i samom principu na kome je ljudski ivot zasnovan. U ovom stavu etika stoji zajedno sa religijom i umjetno u, iako su obrazloenja razli ita. Za religiju su umjetni ivot i vjeta ka (nasilna) smrt neprihvatliivi jer se ivot i smrt ne nalaze u nadlenosti ovjeka, nego u nadlenosti Boga. Za etiku umjetno oplodavanje i eutanazija predstavljaju povredu humanizma, jer degradiraju ovjeka na objekat, to direktno vodi manipulaciji i zloupotrebama. Za umjetnika, ovjekovo ra anje i ovjekova smrt su tajne, koje treba to i da ostanu.4 Tri najpoznatija Hamletova monologa posve ena su smrti. Za nauku smrt je jedna banalna fizi ka injenica (sjetimo se samo nau nih definicija smrti!), dogadaj u biologiji, dalde u fizi kom svijetu. Raskol je potpun, tu nema mjesta ni za kakvo upore enje.
3) Hutcheson, System of moral philosophy,vol.1, l. VI. 4) Sve kulture stvorile su svoje oblike nljenja. Tu spadaju cma ke pogrebne sve anosti, gr ka klama (ritualni pla ), pa razli iti jevrejski posmrtni obi aji. Jevreji ostaju sedam dana u ku i nakon smrti bliskog srodnilca, a itavih I I mjeseci sinovi za umrlog roditelja izgovaraju molitve, itd.

MORAL

129

Eugeni ka sterilizacija, eksperimenti nad ovjekom i ve spomenuto umjetno oplo avanje i eutanazija sasvim su racionalni i logi ni. Nikakvi racionalni nau ni argumenti protiv njih nisu mogu i. Kako onda nauka moe sprije iti svoju vlastitu zloupotrebu? Francuska Akademija moralnih i politi kih nauka izjasnila se protiv vjeta kog oplodavanja, iznose i protiv ovoga jedan sasvim nenau an i neodre en argument, da ... vjeta ko oplo avanje predstavlja povredu osnova na kojima po iva brak, porodica i drutvo". Sli no kae Cuenot o vjeta koj smrti:Osje anje potovanja ?rema ivotu i materinstvu nema nita zajedni ko sa logikom; i ja ne vjerujem da eutanazija koja se gotovo name e u nekim slu ajevima, moe biti ikada ozakonjena." (Lucien Cuenot u L'Eugenique, Revue d'Antropologie, 1935.1936.) Eutanazija, vjeta ko oplodavanje, sterilizacija, presa ivanje organa, poba aj i sli na pitanja, samo su u tehni kom pogledu nau na pitanja. Njihova je primjena pitanje moralnog reda i nauka ga ne moe rjeavati. Plan da se sa ljudima postupa kao sa stokom, izgleda nam u isti mah i odvratan i smijean; on nas teko vrijeda u naem osje anju li nog dostojanstva."5 Vjeta ko oplo avanje iz veterine je preneseno u humanu medicinu. Ovdje se radi o jednoj vrsti sukoba izme u humanizma i biologizma, izmedu individualizma i materijalizma. ovjek je opet u onoj iskonskoj dilemi: interes duhovni imperativ. Biologija mu nudi sredstva za progres", ali uz uvjet da joj on proda svoju duu, u zamjenu za ljudsko dostojanstvo. Ovaj napredak, koji je na domaaju ljudske ruke, ovjek danas radije naputa nego da ga postie sredstvima koja su mu odvratna. Ali da e ga odbaciti sutra, da e ga uvijek odbacivati?"6 Prirodno je da kr ani, zajedno sa pjesnicima i umjetnicima, zaziru od ove vizije koju nauka otkriva. Za kr ane ona je luciferski naturalizam" (tako npr. iznosi Remy Collin u Plaidoyers pour la Vie Humaine), a za pjesnike gromada programiranog zvjerstva" (A. Voznesenski u pjesmi Oaza). Materijalisti, to je isto tako logi no, oduevljavaju se perspektivama koje biologija otvara. Progres nauke, bez obzira kalco velik i spektakularan, ne moe u initi suvinim i nepotrebnim moral i religiju. Jer nauka ne u i ljude kako treba ivjeti i ne uspostavlja nikakve vrijednosne stavove. Ove vrijednosti koje bioloki ivot uzdiu na nivo ljudskog ivota, bez religije bi ostale nepoznate i nerazumljive. Jer, religija je znanje" o prirodi drugog, vieg svijeta, a moral znanje" o njegovom smislu.
5)Jean Rostand, La Biologie et l'Avenir hutnain. 6) Jean Rostand, Isto.

130

ISLAM IZNEDU 1STOKA 1 Z4PADA

Odjeljak 5 NAUKA I NAU NIK

ILI DVIJE KANTOVE KRITIKE Ali postoji isti" i prakti ni" um. Misao pori e Boga, a ovjek i ivot ga potvr uju. Ovdje lei objanjenje estog raskoralca izme u li nog uvjerenja nau nika i nauke kao metoda sume rezultata. Sve to nau nik kae, misli, vjeruje, nije nauka. Nauka je samo dio njegovog ukupnog utiska o svijetu, dio koji je rezultat isklju ivo kriti ke, upore uju e i sre uju e funkcije naeg uma. Pri tome um odbacuje sve to iziskuje nadnaravna objanjenja, a zadrz.ava samo ono to se temelji na lancu prirodnih uzroka i posljedica i po mogu nosti na pokusu i provjeri. Samo to to ostaje nakon ove rigorozne selekcije - to je nauka. Ali zahvaljuju i upravo ovom metodu, nauka u svojoj ruci uvijek ponovo nalazi samo prirodu, a sve drugo joj izmi e iscuri". To su prirodne granice nauke. nau nik - jer je Nauka se obi no zaustavlja na ovim granicarna, ovjek - nastavlja dalje. Oppenheimeru nije bila potrebna indijska filozofija u njegovom radu na konstrukciji atomske bombe (ona mu je moda trebala u vezi sa moralnim problemima njene upotrebe). Ali on je pred kraj svoga ivota potpuno napustio atomsku nauku, a sav se posvetio prou avanju indijske fllozofije. Einstein se ivo i trajno interesirao za stvaralatvo Dostojevskog, a posebno za Bra u Karamazove. O evidno, djelo velikog ruskog stvaraoca imalo je rnalo veze sa odnosima mase i energije, brzine svjetlosti i dr. Nije se Einstein u funkciji nau nika interesirao za moralne dileme Ivana Karamazova. On je to inio kao mislilac, kao ovjek kao umjetnik (a svaki je ovjek u izvjesnoj mjeri umjetnik). Postoji razlika izme u traenja nauke i posjedovanja nauke. Motiv prvoga jeste da se shvati svijet, drugoga da se on koristi. Zato nauka nije isto za nau nika i za sve druge ljude. Za publiku ona je samo suma rezultata, uglavnom kvantitativnih i mehani kih. Za nau nika, kao subjekta nauke, ona je traganje, doivljavanje, napor, tenja, rtvovanje, dakle jedan kompletan ivot. Vie od toga, za njega je ona radost saznavanja, jedno uzvieno osjecanje najvie eti ke vrijednosti. U ovoj radosti ovjek nadmauje nau nika i postaje mislilac i pjesnik. Tako nehoti no nastaje razlika izme u onoga ta nau nik otkriva samome sebi i onoga ta otkriva za itav drugi svijet. Tek kada se nauka odvoji od nau nika i njegovog ivota, kada se

MORAL

131

ohladi" i postane suma znanja i rezultata, bezli nih i objektivnih, ona postaje ravnoduna i, po kona nom rezultatu, nereligiozna funkcija. Svojim prirodnim odbacivanjem metafizike i svojom neizbjenom utnjom o posljednjim pitanjima", nauka - ne kod nau nika, nego kod publike - doprinosi stvaranju ateisti kih uvjerenja. Klasi an primjer ovog dvojstva - sukoba misli i ivota ili prirode i slobode - jesu dvije Kantove Kritike. Kao to je poznato, u drugoj Kritici, Kant vaskrsava religiozne ideje o Bogu, besmrtnosti i slobodi, koje je prva Kritika razorila. Ali u Kritici istog uma govori logi ar-nau nik Kant; u Kritici prakti nog uma govori ovjek i mislilac Kant. Prva pokazuje neizbjene zaklju ke svakog uma i logike; druga osje anja, iskustva i nade svakog ivota. Prva je rezultat analize, objektivizacije i atomiziranja stvamosti; druga je plod unutranjeg saznanja i izvjesnosti koja se formira u dui kao odgovor na sve dileme svijeta posmatranog i doivljenog u cjelini. Ove dvije Kritike nisu ukinule jedna drugu. One stoje uporedo u svojoj grandioznosti, potvr uju i na svoj na in op i dualizam ovjekovog svijeta.

Odjeljak 6 MORAL I RELIGIJA

Moral se moe, dakle, trajno zasnivati samo na religiji, ali moral i religija nisu jedno. Moral kao princip ne postoji bez religije. Moral kao praksa, kao pojedina ni slu aj ponaanja, ne zavisi neposredno od religioznosti. Ono to ih vee, to je zajedni ki argument: drugi, vii svijet. Po tome to je drugi", taj svijet je religiozni svijet; po tome to je vii", taj svijet je moralni svijet. Ovaj odnos pokazuje i uzajamnu zavisnost i medusobnu nezavisnost religije i morala. U pitanju je izvjesna unutranja dosljednost koja nije automatska, matemati ka, logi ka, nego prakti na, sa mogu im odstupanjima, ali koja se prije ili kasnije ponovo uspostavlja: ateizam na kraju krajeva zavrava negacijom morala, a svaki istinski moralni preobraaj po inje vjerskom obnovom. Moral je religija preto ena, prevedena u tenje i pravila ponaanja, odnosno ovjekovo voljno ponaanje ili odnoenje prema drugim ljudima uskladeno sa injenicom postojanja Boga. Jer, to da treba da vrim svoju dunost bez obzira na sve teko e i rizike kojima se izlaem (a to je ono to nazivamo moralno u za razliku od ponaanja motiviranog in-

132

1SLAM IZMEDUI LSTOKA LZAPADA

teresom), takav zahtjev moe se opravdati samo ako ovaj svijet ovaj ivot nisu i jedini svijet i jedini ivot. To je ta ka koja predstavlja zajedni ko ishodite morala i religije. Moral se rodio iz zabrane, i ostao je zabrana sve do danas. A zabrana je religiozna, i po priro i i po porijeldu. Od deset Boijih zapovijedi" osam su zabrane. Moralno je uvijek restriktivni, prohibitivni princip u odnosu na animalne nagone ovjekove prirode, za to hri anska etika moe posluiti ne kao jedini, ali svakako kao najslavniji najo igledniji primjer. Historija starih religija puna je primjera razli itih zabrana, koje nam mogu izgledati besmislene. Ali, eti ki gledano, ne postoji zabrana koja bi bila besmislena. Naravno da zabrana moe imati i racionalni smisao, ali korisnost nije nikada njen primami smisao. Moral nije dalde ivot u saglasnosti sa prirodom", kako su ga ra o definirali histori ari. Ako rije priroda" uzimamo u pravom smislu, prije bi se reklo da je moral ivot protiv prirode. Kao i ovjek, i moral je iracionalan, ne-prirodan, nat-prirodan. Prirodan ovjek i prirodan moral ne postoje. ovjek u granicama prirode nije ovjek, nego je - u najboljem slu aju - ivotinja obdarena umom. Moral u granicama prirode nije moral, nego jedan oblik sebi nosti, umne, prosvije ene sebi nosti.7 U darvinisti koj borbi za opstanak" ne pobjecluju najbolji (u moralnom smislu), nego najja i, najprilago eniji. Bioloki napredalc ne vodi do ljudskog dostojanstva, pa ni do morala (ukoliko je ljudsko dostojanstvo jedan od izvora moralnog). Darvinisti ki ovjek moe posti i najvii stepen bilokog savrenstva (moe postati nat ovjek"), ali e ostati bez ljudskog kvaliteta, pa i bez ljudskog dostojanstva. Ovo posljednje mogao mu je podariti samo Bog. Na i e se da i drutveni napredak (kao produetak" biolokog napretka) stoji u istom odnosu prema moralu. Engleski eti ar Mandeville postavlja pitanje: kakvo zna enje ima moral za napredak drutva i razvitak civilizacije, i odgovara jednostavno: nikakav ak tetan ukoliko se moralno ostvaruje. Po njemu, sredstva koja se obi no igou kao poro na najmo nije unapre uju progres drutva, jer najvie unapre uje razvitak ovjeka ono to pove ava njegove potrebe". jo odredenije:Takozvano
7) Neko je primijetio da se rije priroda" upotrebljava u 52 razli ita zna enja. U ovom iziaganju priroda" ozna ava svu stvamost izvan ljudske sutine, dakle i ovjeka u dijelu u kojem on pripada svijetu: njegovo tijelo, elje, nagone, inteligenciju...

MORAL

133

moralno i fizi ko zlo ovog svijeta glavna je pokreta ka snaga koja nas ini drutvenim bi ima." g Ako je sav napredak - prvo bioloki a zatim tehni ki - u selekciji, u potiskivanju ili ak unitavanju slabijih od ja ih, onda se moral morao nalaziti u opoziciji prema ovoj bitnoj ta ci napretka. Moral je uvijek traio zatitu slabijih, samilost, obzire, u krajnoj liniji - o uvanje slabijih i manje sposobnih. Tu su se moral i priroda nali na dvjema suprotnim stranama, to su, ustvari, i bili od svoga po etka. Oslobodite se savjesti, samilosti, pratanja, tih unutranjih ljudskih tirana. Pritiskujte slabe, penjite se preko njihovih trupova navie... itd." (Nietzsche) - razlaz sa moralom vrlo je jasan. Istrebljujte slabe, zatitite slabe - to su dva suprotno okrenuta zahtjeva, na kojima se dijeli bioloko i duhovno, zooloko i ljudsko, priroda i kultura, nauka i religija. Primjenu biolokih zakona na ljudsko drutvo jedini je Nietzsche sproveo dosljedno i dokraja. 9 Rezultat: odbacivanje ljubavi i opravdanje nasilja. Za Nietzschea je kr anstvo, naro ito i kr anska etika, bilo najotrovniji otrov koji je ikad bio ukapan snanom tijelu poletnog ovje anstva". U Fedonu Platon je izloio dosljedan koncept jedne autenti ne etike: obi na hrabrost samo je jedna vrsta kukavi luka. Obi na umjetnost samo je skrivena udnja za uivanjem. Ova vrsta vrline samo je trgova ki posao, sjena vrline, vrlina robova. Za istinski moralnog ovjeka postoji samo jedna tenja: dalje od tijela, blie isto duhovnom. Tijelo je grob due. U zemaljskom postojanju dua nikada ne postie svoj cilj, a pravo je saznanje tek poslije smrti. Zato se eti ki ovjek ne boji smrti. Filozofirati i istinski ivjeti zna i sta1no se pripremati za smrt. Zlo je snaga koja vlada svijetom, a moral nije prirodna mogu nost ovjeka, niti se moe zasnovati na umu. Ovako zasnovana etika nije dobila racionalnog dokaza za svoju ispravnost i, naravno, nije ga ni mogla dobiti. Platon je, umjesto antropolokim, morao pribje i metafizi kim dokazima i na taj na in postao je prete a teoloki zasnovane etike. Ovaj razvoj je neizbjean. Kao to je poznato, Platon je iznio u enje o preegzistenciji, prema kojem je svako saznanje samo prisje anje. Sastavni dio ili nuna pretpostavka ovih i sli nih u enja jeste vjera u besmrtnost. 1
8) Mandeville, Istraivanje o sutini drutva. Engleski mislilac Henry Buckle, polaze i od stati nosti moralnih normi, tvrdio je da moral usporava napredak ovje anstva. Napredak je kretanje, mijenjanje; a moral je stati an (Henry Thomas Buckle, History of Civilization in England). Uporedi s ovim Hegelovu misao da je zlo oblik u kojem se pojavljuje pokreta ka snaga svjetskog razvoja". 9) Ako je Nietzsche bio filozofski nastavak darvinizma, Hitler i njegov nacionalsocijalizzm bili su politi ki derivat iz obje doktrine. 10) Medu velikim islamskim misliocima Ibn Rud (Averroes) direktno se bavio ovim pitanjem. Po njemu moralnost je bitan sadraj univerzalne religije.

134

ISLAM IZMEDU ISTORA 1 Z4PADA

Platonovo meditiranje o etici vodilo ga je izravno na religioznu poziciju Druga dva velika eti ara Antike - Epikteta i Seneku - ovo meditiranje uputilo je jednoj sasvim konkretnoj religiji - kr anstvu. Za Epikteta postoje vrlo uvjerljive indicije da je bio potajni kr anin, a za Seneku se zna da je vodio prepisku sa Sv.Pavlom. (U spisu De viris illustribus" Sv. Jeronim ubraja Seneku u spisak crkvenih pisaca.) Kr anstvo je velilci primjer o savrenom podudaranju, snanom uzajamnom afinitetu, skoro jedinstvu vrhunske religije i vrhunske etike. Umjetnost Renesanse, sva inspirirana kr anskim religioznim temama, mogla bi biti primjer kako se ovima pridruuje i vrhunska umjetnost. Historijski gledano, moralna misao jedna je od najstarijih isto ljudskih" misli. Prethodi joj samo ideja Boanskog koja je stara ta no koliko i ovjek. Te dvije misli ostale su najue povezane kroz svu historiju sve do naih dana. U historiji etike doslovno ne postoji nijedan ozbiljniji eti ar koji je mogao izbje i opredjeljenje prema religiji, bilo da je uvjereno dokazivao neophodnost religije za zasnivanje moralnog na ela, bilo da je sa istim arom dokazivao suprotno. itava je historija etike pri a u nastavcima o uzajamnom preplitanju religiozne i eti ke misli. Mada statistiku ne smatrarno nikakvim dokazom u pitanju o kojem je rije , treba ista i da su religiozni eti ari u izrazitoj prevazi, a ateisti skoro potpuni izuzetak. Iskustvo tzv. lai kih eti kih pokreta (pokreta koji su isticali nezavisnost etike od religije) u Francuskoj, Engleskoj, Americi, Njema koj i Italiji u XIX i XX vijeku (u anglosaksonskom svijetu poznati pod imenom Societies for Ethical Culture, Settlements, Ethical Societies, itd.), pokazali su kako svako razmiljanje aktivnost u oblasti moraIa prirodno tei da se pretvori u religiju priblii njoj. Za temu koju razmatramo, ovaj period u historiji Prakti ne etike od ogromnog je zna aja. ak i udbenici u francuskim dravnim kolama, u kojima je umjesto vjerske bila uvedena tzv. moralna nastava, imali su spoljnju shemu katchizisa, prakticiranog u nastavi kr anskih vjeroispovijesti. Naalost, razvoj ovih misli, njihov protivurje ni tok, njihovo stalno kolebanje izme u religije i nauke, nemogu e je ovdje izloiti. Ipak, moe se konstatirati njihovo stalno nastojanje da odre nezavisnu poziciju prema religiji i njihovo nesvjesno pribliavanje religiji. To su te dvije pojave krajnje indikativne za predmet koji razmatramo. Mogu e je, dakle, zamisliti iskreno religioznog i nemoralnog ovjeka, kao i obmuto. Religija je poznavanje, priznavanje, a moral je ivot, praksa u sIdadu sa tim znanjem. Kao i svuda, izme u znanja i prakse postoji pod11) Pierre Abelard (XI-X11 vijek) Platona je smatrao kr aninom.

MORAL

135

vojenost i nedosljednost. Religija je odgovor na pitanje kako treba misliti i vjerovati, moral odgovor na pitanje emu treba teiti ili kako treba ivjeti, initi, postupati. Vijest o drugom svijetu uvijek sadri i zahtjev za ivotom u skladu sa tom irokom, beskona nom vizijom, ali sam taj zahtjev nije istovjetan sa tom vizijom. Jedna tako uzviena etika kakva je Kristova, direktna je posljedica jedne isto tako snane i jasne religiozne svijesti, ali i religija inkvizitora bila je potpuno iskrena, iako ova tvrdnja zvu i paradoksalno. Vjerujte i inite dobra djela" - ova kur'anska re enica, svojom u estalo u (u ovoj ili onoj formi nalazi se u Kur'anu na barem pedeset mjesta) ho e da naglasi potrebu da se ujedini neto to ljudi u praksi tee da razdvoje. Ona izraava razli itost religije (vjerovati") i morala ( initi dobro") i istovremeni imperativ da oni idu zajedno. Kur'an otkriva i obznutu vezu, pa ukazuje kako religija moe na i snaan poticaj u moralu: Ne ete vjerovati dok ne budete obilno davali od onoga to vam je srcu priraslo." To nije vie ono: vjeruj, pa e. biti dobar ovjek. Sada je red obmut: budi dobar ovjek, pa e vjerovati. Na pitanje: Kako da po nem vjerovati, kako da u vrstim vjeru? - odgovara se: ini dobro; Boga e na i djeluju i prije nego razmiljaju i.

Odjeljak 7 MORALNO I KORISNO, TZV. MORALOP EG INTERESA"

Postoji jo jedan oblik negacije morala. To je tzv. racionalisti ka negacija. Ona nastaje ukidanjem dualizma dunost-interes, svodenjem moralnog na korisno (ili ugodno), jednom rije ju, eliminiranjem nezavisne po cije morala. Ovu tendenciju, koju moemo neprekidno pratiti 20 vijekova kroz svu historiju etike od Aristotela do Russela, najjasnije je izloio jedan od prvih velikih materijalisti kih pisaca Zapada, Paul Holbach. Poto je istakao poznatu devizu da je interes jedini motiv ljudskih postupaka", Holbach izlae sljede u shemu: Od osjeta i utisaka koje ovjek dobiva o predmetima jedni su mu prijatni, a drugi mu pri injavaju bol. Jedne on odobrava, eli da potraju due ili da se u njemu obnavljaju, druge ne odobrava i izbjegava ih, koliko god moe. Drugim rije ima, on voli jedne osjete i utiske i sve ono to njih proizvodi. A poto ovjek ivi u drutvu, to jc on okruen bi ima koja su sli na i kao i on osjetljiva. Sva ta bi a trae zadovoljstvo, a boje se

136

ISLAM IZMEDU ISTOKA I ZAPADA

bola. Sve ono to im pribavlja zadovoljstvo nazivaju ona dobrim, a ono to im pri injava bol - hr avim. Vrlinom nazivaju ono to im je stalno korisno, a porokom - sve ono u karakteru svojih blinjih to im je tetno..." Za Holbacha savjest je svijest o djelovanju koje nai postupci mogu imati za nae blinje, pa, obmutim djelovanjem, i na nas same.", a gria savjesti je strah koji osje amo pri pomisli da nai postupci mogu da na nas navuku mrnju i gnjev okoline" (Holbach, Systeme de la Nature). Jeremy Bentham, ideolog utilitaristi kog morala, jednako je jasan i logi an: Priroda je stavila ovje anstvo pod vlast dva suvremena gospodara: bol i uivanje. Samo nam oni ozna uju ta demo initi" (Jeremy Bentham, Na ela o moralu i zakonodavstvu). Po Helvetiusu, svako ljudsko ponaanje uvijek se krede u pravcu najmanjeg otpora, a nijedan ovjek ne ini nita ako takvim injenjem ne vjeruje da posti i vede zadovoljstvo umanjiti bol. Kao to voda ne moe te i navie, tako ni ovjek ne moe da se ponaa suprotno ovom zakonu njegove prirode. Sa ovog stanovita sva moralnost je samo profinjeni egoizam, dobro shvadeni interes pojedinca. Da bi se prirodna tenja za uivanjem pretvorila u moralni zahtjev, posreduje um, refleksija. ovjekov intelekt i pamdenje omogu uju mu da se u svom ponaanju ne rukovodi samo sadanjim interesom, nego tzv. ukupnim eudemonisti kim rezultatom. Kroz ovaj ra un on osje anja boli i uivanja - ove biloke, zooloke, darvinisti ke" injenice razvija u pojmove dobra i zla. Dobro i zlo nisu nita drugo do uivanje i bol uve ani za jedan intelekt, za jednu refleksiju, za jedan ra un. Moral korisnosti ostaje, dakle, sav u okviru prirode i ovog svijeta. On nikada ne probija granicu interesa, da bi postao moral u autenti nom smislu rije i. Navedenim stavovima materijalizma protivurje i skoro sve ljudsko iskustvo o moralu. Ljudi su moralom definirali naj e e ba ono to im nije ugodno - askezu, celibat, materijalno rtvovanje, postove, najrazli itije oblike odricanja i suzdravanja, rtvovanje za principe dobro drugih itd. Moral korisnosti protivurje i kako shvatanju morala civiliziranog ovjeka, tako, moda jo o iglednije, shvatanju morala primitivca. Upravo je primitivac izmislio" itav niz zabrana, tabua, liavanja, obaveza, iji je neutilitami karakter utoliko o itiji, to je svaki korisni, racionalni, svrhoviti zna aj tih postupaka izostao. Moral nije koristan" u obi nom smislu rije i. Moe se redi da je maksima prvo ene i djeca" (ili ranjenici i starci) korisna sa drutvenog stanovita? Je korisno" da se izvri pravda objelodani istina? - Mi

MORAL

137

moemo zamisliti brojne situacije gdje je korisna nepravda ili la. Tolerancija, vjerska, politi ka, rasna i nacionalna, naprimjer, nisu korisne u obi nom smislu rije i. Trpljenje potencijalnih protivnika kao trajan odnos ne vri se nikada iz interesa" nego samo iz na ela, iz humanosti, iz ovog razloga koji je besciljno svrsishodan". Zatita starih i iznemoglih, ili njega defektnih ili neizlje ivih bolesnika, nije korisna. Moral se ne moe podvrgnuti mjerilu korisnosti. injenica da je moralno ponaanje ponekad i korisno nikako ne zna i da je neto postalo moralno zato to se pokazalo korisnim u nekom periodu ljudske prakse. Naprotiv, podudamost je rijetka i slu ajna. 12 Optimisti ka vjera o slaganju potenja i koristi, o tome da je potenje najbolja politika", pokazala se naivnom, pa i tetnom. Poto se ljudi stalno osvjedo uju u suprotno, ona djeluje razomo. Ljude treba oslobadati ove opsesije korisnosti. Istinski ispravan ovjek samo je onaj koji realno ra una sa rtvom i koji e u neizbjenom iskuenju ostati vjeran principu pred interesom. Kada bi se vrlina isplatila, inteligentne hulje bi pourile da budu uzori vrline. Ali, kao to znamo, to se ne dogada. Iskustva kriminologa vrlo su pou na i - gorka. Iz jednog studijskog izvjetaja ikake policije vidi se da je preko 90% izvrilaca provala i krada u ikagu u toku 1951. godine ostalo neotkriveno. A tzv. Kifoverova anketa u USA pokazala je da ameri ki zlo inci, zajedno uzeto, otimaju na stotine miliona dolara i da naj e e uivaju u svom plijenu bez ikakvih uznemiravanja. Zlo in se isplati - zaklju uju kriminolozi i dodaju: naro ito onima koji ga li no ne vre (misli se na one koji ga organiziraju u vidu mafije, gangsterskih bandi i sl.). Izgleda - to je ubistvo donijelo ve e koristi, utoliko ima manje izgleda da se njegov po inilac uhapsi i kazni" - tvrdi jedan ameri ki kriminolog. A ta da kaemo o isplativosti legalnog zlo ina: proizvodnji pomo-literature, stripova, kriminalisti kih romana? Proizvodnja jednog pomo-filma deset puta je jeftinija od proizvodnje normalnog, a zarada deset puta ve a (prema podacima jedne ankete u Parizu 1976.). Uop e, kori enje zlo ina radi zabave ljudi velik je, vrlo unosan posao (kockamice, javne ku e i sl.), a u pravilu nije povezan ni sa kakvim zakonskim rizikom. Posebno poglavlje mogli bi initi zlo ini velikog stila: agresivni ratovi, okupacija tudih zemalja, progon manjina. Moe li se re i da se pancima nije isplatilo istrebljenje meksi kih Indijanaca ili bijelim doseljenicima sistematsko unitavanje domoroda kog stanovnitava u Sjevemoj Americi ili svim kolonijalnim silama izrabljivanja i plja ka porobljenih naroda; moe se, dakle, zaklju iti da se zlo in isplati - naravno, ako nema Boga.
12) Shvatanje ove situacije narod je izrazio poznatim rije ima: poten i lud su bra a. Simptomati no je da, iako sasvim shvata neutilitamost morala, narodna mudrost nigdje na svijetu ne propovijeda nepotenje i pokvarenost.

138

ISLAM IZMEDU 1STORA I ZAPADA

Na samom umu mogu e je zasnovati moral korisnosti - bar kao teorijski model. Na samom umu - bez Boga - nije, me utim, mogu e zasnovati moral nesebi nosti, moral rtve, tj. pravi moral. Poznata je Aristotelova nedosljednost u Nikomahovoj etici, gdje on ovjekoljublje izvodi iz samoljublja (jer ovjekoljublje po inje od vlastite li nosti" - Aristotel), a zatim tvrdi da e ... eti ki ovjek u initi mnogo toga za svoje prijatelje i svoju domovinu: on e rtvovati novac i dobra, a nigdje se ne e gurati; on e poloaje i asti rado drugima prepustiti; tavie, on e ak, ako bude potrebno, umrijeti za druge i za domovinu". O evidno je da ovi stavovi nisu u sebi koherenmi i da svi ne pripadaju jednom izvoru. Protivurje nost su mnogi primijetili. Schleihermacher prigovara Aristotelu ,hrpu vrlina", a F. Jodl primje uje da je Aristotel o evidno nedosljedan kada iz principa razumnog eti kog samoljublja izvodi ak herojske zaklju ke, koji se iz tog principa sigurno ne mogu izvesti". Kada Aristotel kae da...mi i kod herojskog dranja ne izlazimo iz oblasti samoljublja, jer i oni koji za druge u smrt idu izabiraju veliko i lijepo samo za sebe" o evidno se radi o nedopustivom proirenju pojma sebi nosti i samoljublja izvan svega to ono u svijetu obi nog ovjeka zna i, ustvari, na neto to predstavlja negaciju tih pojmova, na nesebi nost i rtvovanje. Ako neko uska e u zapaljenu ku u da bi spasio dijete, moe se re i da on djeluje iz sebi nosti, uop e radi sebe. U jednom naro itom smislu moe, i to ukoliko moemo re i da je postupanje iz dunosti, uime dobra, najvii interes svih, pa i onoga ko se rtvovao (heroja). U tom posebnom slu aju rtvovanje i interes nisu u koliziji, ali tada i nije rije o interesu u obi nom smislu rije i, nego o interesu u apsolutnom smislu rije i, o moralnom interesu. Razlikovanje obi nog i moralnog interesa (ako dopustimo ovaj izraz) pretpostavlja razlikovanje dva svijeta, ovog vremenitog i drugog vje nog. Samo uz uvjet postojanja drugog, vieg svijeta, moe se govoriti o rtvovanju kao postupanju u vlastitom interesu. Bez ove pretpostavke, granica je poznata: ivot. Autenti ni moral definiramo kao postupanje suprotno li nom interesu, u svakom slu aju nezavisno od li nog interesa. Ali ovdje postoji jo jedan naizgled vrlo sli an, ali u sutini sasvim razli it fenomen: socijalno, drutveno ponaanje. U drutvenom ponaanju ovjek se ne rukovodi neposrednim li nim interesom, nego drutvenim interesom, a ovaj je, kao to emo odmah vidjeti, opet li ni interes, ali posredni li ni interes. Drutveno ponaanje je ista ona aktivnost za zadovoljavanje potreba, ali sada na jednoj iroj, drutvenoj osnovi. Drutvo postaje izraz suma svih li nih interesa,

MORAL

139

koji se sada mogu zadovoljiti na jedan efikasniji na in. Iz ove nove situacije nastaju dunosti za lanove drutva, to asocira (po nazivu) na moralne zahtjeve. Radnje usmjerene na ostvarivanje li nog interesa sada se preko drutva izraavaju kao dunosti, kao drutvene obaveze. Poto one katkada mogu biti u nesrazmjeri sa li nim interesom (da zahtijevaju neadekvatne rtve i davanja) i ak da budu u suprotnosti sa trenutnim li nim eljama i htijenjima pojedinih lanova kolektiva, stvara se iluzija da jedinka tada djela ne iz interesa, nego u ime ne ega vieg", u ime vieg principa. Ustvari, drutvo (kolektiv) jedna je specifi na forma zadovoljavanja li nih interesa u kojoj se ne mijenja sadrina, nego samo oblik djelovanja na vanjske okolnosti da bi se efikasnije postigao isti osnovni cilj: li ni interes. Tzv. op i interes u krajnjoj instanci je li ni interes, sebi an i nemoralan kao i ovaj. To je li ni interes prora unat na duu stazu, osiguran ra unom velikog broja, siguran od rizika slu ajnosti i pogrenog prora una, pomognut nastojanjem istog takvog li nog interesa mnoine drugih ljudi koji pripadaju istoj grupi, lien neposrednih gubitaka, potiranja sila itd. Ovdje se posredovanjem inteligencije (a ne srca ili due) konstruira jedan novi oblik djelovanja - kolektivnog djelovanja, koje bi, ako je ra unica pravilno izvedena (ako apstrahiramo od eventualne greke u ra unu ili zloupotrebe onih koji definiraju drutveno djelovanje), predstavljalo ostvarenje najve eg li nog interesa najve eg broja lanova kolektiva" (Greatest Happiness Principle). 13 Ono to se u ivotu ovjeka nesavreno osigurava posredstvom inteligencije, u ivotinjskom carstvu savreno se postie posredstvom instinkta; takvo je drutveno ponaanje kod nekih razvijenih vrsta opnokrilaca (mrava, p ela) ili ponaanje opora. Primjeri drutvenog ponaanja kod ivotinja, uostalom vrlo upe atljivi, na svoj na in dokazuju da tu nije rije o moralnom ponaanju u autenti nom smislu. Razlika se ti e same sutine. Drutveno ponaanje jeste ponaanje u interesu, moralno ponaanje jeste ponaanje protiv interesa, u svakom slu aju bez veze sa interesom. Jedno je ponaanje uime sebi nosti, drugo je uime dunosti. Prvo se uspostavlja na osnovu koristi, ra una, mudrosti, discipline, uma. Drugo je mogu e samo uime Boga. Postoji jo jedna injenica koja olakava ovo razlikovanje. Moralno ponaanje uvijek je zasnovano na li nom usavravanju i u skladu sa idealom dobra, istine i pravde. Kolektivno ponaanje zasnovano je na disciplini i moe biti i zlo ina ko i naj e e je nemoralno ili amoralno. 14 Op i interes
13) Autor ove uvene formule je engleski materijalisti ki pisac J. Bantham. 14) U svakom eti kom razmatranju nezaobilazna je poznata Leibnizova formula: Moralno dobra je ona radnja koja je upravljena na ovjekovo usavravanje..." Tenja ka savrenstvu, pak, nema veze sa korisno u, ona je zasnovana na sutini ljudskog duha.

140

ISL4M IZMEDU IS7'0KA I Z4PADA

nije nikada op e ovje anslci interes, on je uvijek interes jedne ograni ene, zatvorene skupine: politi ke, nacionalne, klasne, grupne. Tolstoj je govorio o dravnoj sablazni", sablazni op eg dobra".15 Op i interes jedne grupe nacije moe zahtijevati da se eksploatiraju, porobe ak istrijebe lanovi jedne druge grupe nacije. Historija nacionalnih drava novog vijeka, a naro ito historija imperijalizma, puna je primjera kako tzv. op i interes moe dobiti otvoreno zlo ina ki karakter. Nedavna historija prua vrlo upe atljiv primjer kako logika op eg interesa" cilja" moe voditi do op e Zabune i obmane sa tragi nim posljedicama. Prvo je Komunisti ki manifest objavio da proleteri odbacuju moral kao buroasku prijevaru. II internacionala je revidirala ovaj stav utoliko to je istakla da prihvata na elo pravi nosti i odbacuje devizu da cilj opravdava sredstvo. Ali Lenjin se prakti no vra a na poziciju Manifesta tako to tvrdi da je normalno samo ono to doprinosi pobjedi proletarijata", ime ini bitnu negaciju morala i ponovo uspostavlja kriterij cilja. Primjenjuju i ovo Lenjinovo pravilo, Staljin je doao do zaldju ka da je u interesu pobjede proletarijata, kako je on ovu pobjedu" i ovaj proletarijat" shvatao, htio da shvati, potrebno, pa dalde i moralno:,uspostaviti koncentracione logore, oja ati dr'avni i policijski aparat do nevidenih razmjera, onemogu iti svalcu kritiku vlasti, po ev od lokalnih funkcionera pa do onih najviih, podravaju i iluziju o njihovoj nepogreivosti, uspostaviti kult vode, pripisuju i mu osobine nepogreivosti i premudrosti, odravati stanje i atmosferu permanentnog straha kako bi se u samom za etku obeshrabrili i onemogu ili svi pokuaji otpora, organizirati svakih nekoliko godina masovne istIce itavih naroda, korumpirati visokim nepo udnih elemenata, grupa pla ama i drugim privilegijama vojsku, policiju, politi ki aparat i posluni dio inteligencije, uspostaviti ministarske" i sli ne privilegirane magacine za snabdijevanje vladaju e kaste, sprovesti potpunu manipulaciju narodnih masa, monopolirati sva sredstva informacija, tampu, radio, televiziju, da bez prestanka govore o demokratizaciji, slobodama, humanizmu, blagostanju, svijetloj budu nosti, vrlinama vo a i rukovodilaca, drati pod okupacijom druge narode na osnovu njihove slobodno izraene volje" itd.itd.Treba samo re i, a zatim neprekidno ponavljati, da je ovo u interesu pobjede proletarijata", pa sve ovo samim tim postaje ne samo dozvoljeno, nego i moralno.16
15) Tolstoj, Hrikanska naulca, str. 61. 16) U jednom priru niku za sovjetske gra anine itamo da je najvia dunost vjemost radni koj Idasi. Ova najvia dunost" nije dakle eti 'ki nego politi ki odre ena. Ali, kada se jedna vlast proglasi zastupnikom izrazom interesa radni ke klase, lahko se dolazi do toga da je upravo vjemost toj vlasti najvia dunost svakog gra anina. Staljinove zloupotrebe su po ele i vrene upravo ovako.

MORAL

141

Dok religiozni moral postavlja princip neprotivljenja zlu (jedno na elo koje u izri itom implicitnom vidu nalazimo kod svih morala zasnovanih na religiji), moral korisnosti deklarira suprotan princip: uzajamnost. Utilitaristi jasno kau da bi radio protiv uma onaj ko bi se priddavao imperativa morala u vremenu kada ih se niko dmgi ne priddava, to je sasvim konsekventan zaklju ak iz utilitaristi kog pristupa. Ali ova injenica samo jo vie pokazuje da utilitaristi ki moral i nije stvarni moral, i da on prije spada u rekvizite politike nego etike. Jer postaviti uzajamnost kao vae i princip u moralnom ponaanju zna i relativizirati moral i odvojiti ga od principa na kojim se temelji njegova bezuvjetna obavezuju a snaga. Moral korisnosti zvali su jo (u engleskoj literaturi) i moral of consequences. Neto je moralno nemoralno po tome to po pravilu (po redovitom toku stvari) proizvodi dobre loe posljedice. Ali, kao to smo vidj9li, autenti ni moral ne brine uop e za posljedice, i ovaj stav esto ide do negacije samog djela kao vanjskog izraza ponaanja. Istinski moral u krajnjoj liniji pita samo za namjere, za motive. ovjekovo je da tei i radi, i time je eti ko iscrpljeno. Rezultat i posljedice u Boijim su rukama.
Odjeljak 8 MORAL BEZ BOGA

Ipak, prakti no moralno iskustvo prua este primjere moralnosti kod ljudi koji su ravnoduni prema vjerskim u enjima su ak izri iti ateisti. Izmedu formalnog, deklarativnog opredjeljenja i stvamog ponaanja, vrlo esto postoji istinska nepodudamost, nesklad. Ima toliko ljudi koji sebe smatraju strogo religioznim, ak i propovijedaju religiju, a po svom ponaanju, po svom mOralu oni su okorjeli materijalisti. I obmuto, toliko je doktriniranih materijalista koji su u prakti nom ivotu najplemenitiji isposnici i borci za ljude. U ovoj zbrci i nedosljednosti po inje i razvija se udesna ljudska komedija, koja i najjasnije i najpotenije mislioce dovodi u zabludu. Nema automatizma izmedu naih uvjerenja i naeg ponaanja. Nae ponaanje, na moral, nije ni samo, ni prvenstveno funkcija svjesno izabranog opredjeljenja i ivotne filozofije. Ono je esto vie rezultat odgoja i prihva enih shvatanja u djetinjstvu, nego kasnije svjesnog filozofskog
jedan sli an primjer novijeg datuma: u jednom udbeniku marksisti ke etike u srednjim kolama u Ma arskoj (vate i udbenik u 1978. godini) Moe se na i stav da dijete (sin k erka) ne smiju ni pod kojim izgovorom ubiti svoju majku izuzev alco ona postane Idasni izdajnik". Pojava udbenilca izazvala je bume polemike, pa je uslijedila izjava nadlenih da isti biti povu en.

142

/SUM IZMEDU /STORA ! 7APADA

politi kog opredjeljenja. Ako je neko jo u djetinjstvu, u porodici, odgojen da potiva starije, da dri do date rije i, da ne ini razliku medu ljudima, da voli i pomae blinje, da govori istinu, da mrzi licemjerje, da bude jednostavan i ponosan ovjek, sigumo je da e ovo uglavnom ostati obiljeje njegove li nosti bez obzira na kasnije politi ko opredjeljenje i formalno usvojenu filozofiju. Ovaj njegov moral, ako nije njegova vlastita, onda je prenesena religija. Odgoj je uspio prenijeti odre ena izvorno religiozna shvatanja o odnosima medu ljudima, ali nije uspio prenijeti ili dovoljno u vrstiti religiju, koja ini osnov ovoga morala. Ali od naputanja religije do naputanja njenog morala stoji samo jedan korak dosljednosti. Neki ljudi nikada ne u ine ovaj korak, te se u njima odrava ova protivurje na situacija. Upravo ova injenica omogu uje pojavu koja komplicira istraivanje: moralnih ateista i nemoralnih vjemika. Problem mogu nosti morala bez Boga najvjerovatnije e zauvijek ostati samo teorijska rasprava bez mogu nosti prakti ne provjere ili pozivanja na bilo kakav historijski eksperiment. Ovo iz jednostavnog razloga to u itavoj dosadanjoj historiji nije poznat nijedan slu aj potpuno ireligiozne zajednice, niti imamo iskustva sa sli nom situacijom. ak i zajednice ije se generacije, na osnovu zvani no prihva ene ateisti ke ideologije, odgajaju i podiu u potpunoj ravnodunosti pa ak i mrnji prema religiji, ne mogu posluiti kao pouzdan odgovor na pitanje da li ima morala bez religije, odnosno da li su ista ateisti ka kultura i ateisti ko drutvo mogu i. I takva drutva, bez obzira na sva nastojanja i zidove koje grade oko sebe, ne mogu ostati izvan prostora i vremena. Ovdje je prisutna sva prolost, koja zra i na bezbroj na ina, a prisutan je i ostali dio svijeta, koji utje e namjerno ili spontano. Smjelo tvrdim da bi pravila ponaanja, pravo, me uljudski odnosi i drutveno ure enje jedne zajednice, iji su lanovi odrasli u potpunom neznanju o religiji, bili drasti no razli iti od svega onoga to nam je danas poznato i to susre emo bilo kod dijela svijeta koji se smatra religioznim ili kod onoga dijela koji se obi no smatra da stoji pod odlu nim utjecajem ateisti kih shvatanja. 17 Moda bi mnogi nereligiozni ljudi izgubili ravnoteu kada bi saznali ideale ili zakonodavstvo jednog stvamog ateisti kog drutva, ili kada bi najednom bili suo eni sa slikom jednog konsekventno ateisti kog svijeta.
17) Pa i jezik. Bilo bi mogu e dokazati da bi se uslijed redukcije ljudskih odnosa na funkciju jezik mogao svesti na jedan stoti dio sadanjeg rje nika. Ovo osiromaenje jezika moe se ve danas pratiti na tzv. specijalisti kom (ili funkcionalnom) jeziku u tehni kim i dnutvenim naukama. Osiromaenje jezika u vezi je i sa urbanizacijom, odnosno ukidanjem sela, koje je stalno vrelo obnavljanja i boga enja jezika, ali to su sve uzajamno povezane pojave.

MORAL

143

Irna moralnih ateista, ali nema moralnog ateizma. Ali i ova moralnost nereligioznog ovjeka ima izvor u religiji, ali u jednoj ranijoj, minuloj religiji, koje ovjek nije svjestan, ali koja nastavlja utjecati i zra iti na stotine na ina iz itavog okruenja, porodice, knjievnosti, filma, arhitekture... I tamo gdje je sunce potpuno zalo, sva toplina kojom jo uvijek zra i no poti e od sunca. Toplina je jo uvijek u prostoriji iako se vatra na ognjitu ugasila. Kao to je ugalj sunce u podrumu", tako je i moral minula religija, na in ponaanja koji proizilazi iz vizije svijeta koju dugujemo religiji. Samo potpunim unitenjem ili eliminiranjem duhovnog nasljeda minulih vijekova bilo bi mogu e ostvariti psiholoke uvjete za ateisti i odgoj generacije. ovje anstvo je 20 hiljada godina ivjelo pod neprekidnim uplivom religije. Ona je ula u sve manifestacije ivota, uklju uju i moral, zakone, shvatanja, jezik. Zato je umjesno postaviti pitanje: da li je, s obzirom na svu prolost, mogu e na ovoj planeti zasada uop e proizvesti" istu ateisti ku generaciju. Pokuaj bi se morao vriti u potpunoj psiholokoj izolaciji. Da ostavimo po strani Bibliju i Kur'an, ali ova generacija ne bi smjela vidjeti nijedno umjetni ko djelo, uti nijednu simofoniju, vidjeti nijednu dramu od Sofokla pa do Becketta. Od nje bi trebalo sakrivati sva zna ajnija arhitektonska djela koja je ovje anstvo do sada stvorilo, kao i skoro sva velika djela svjetske knjievnosti. Ona bi morala rasti u potpunom neznanju o skoro svemu to mi zovemo plodovima ili izrazima ]judske kulture. ak i sluanje jednog monologa o smrti iz Shakespearovog Hamleta, ili pogled na jednu Michelangelovu fresku, ili saznanje pravnog na ela hullum crimen...", moglo bi, s obzirom na ljudsku predispoziciju prema religijskom skretanju", u initi da se kod naih vaspitanika najednom rekonstruira itav jedan svemir, potpuno razli it od ateisti kog. (Nije, medutim, isti slu aj sa znanjima iz nauke. Nema nikakve opasnosti da budu e ateiste upoznaju sva matemati ka i tehni ka znanja, pa moda i neku reduciranu sociologiju i politi ku ekonomiju.) Kineska kulturna revolucija" (1968.-1970.) suvie je skoranji doga aj da bismo mogli suditi o njenim ciljevima i posljedicama. Ipak, nedvojbeno je da je jedan od njenih ciljeva bio da se do najvieg mogu eg stepena eliminira duhovno naslije e prolosti, koje je toliko opre no zvani noj filozofiji i ideologiji.' g Sama ideja kulturne revolucije" za razliku od politi ke ili socijalne, ukazuje da je problem uo en, naime da ateizam ostaje verbalan, povran, fraza i da nije mogu e realizirati jedan dosljedan ateisti ki sistem dok sva kultuma tradicija, sadrana u narodnoj mudrosti, zakonima, umjetnosti, knjievnosti, trajno zra i jednom tihom i nenametljivom religijom. Nije sasvim sigumo ni koji su sve duhovni i intel18) Kao to je poznato, ova revolucija je, me u ostalim, zabranila djela Tolstoja, Shakespearea i Beethovena, to je sasvim logi no.

144

ISIAM IZMEDU IS7'0KA I Z4PADA

ektualni izvori na kojima se Marx napajao, tek utjecaj humanisti kog odgoja i literature snano se osje a u ranim radovima Karla Marxa.19 Njegova teorija otu enja (alijenacija) skoro je u potpunosti moralna, humanisti ka teorija, neo ekivana kod jednog materijalisti kog mislioca. Izgleda da je i sam Manc, kako su godine prolazile, sve vie postajao svjestan svojih zabluda" mladosti. Vrlo se jasno osje a razlika izmedu onoga to je kritika nazvala mladi" i zreli" Maa, a ovo unutranje sazrijevanje ustvari je proces osloba anja od idealisti kog optere enja (ustvari, u osnovi religiozno-moralnog) i sve konsekventnije provodenje materijalisti kog pogleda na svijet. Dananja generacija, ma koliko deldarativno nereligiozna i ak ateisti ka, nije, dalde, odrasla u ignoraciji, nego u polemici sa religijom. Ne htiju i prihvatiti Kristova na ela o ljubavi, bratstvu i jedinstvu uime Boga, ova generacija ih nije mogla potpuno odbaciti. Ona ih je u jednoj vrsti udne zablude zadrala uime nauke i dmtva. Stoga nemamo pravo dananju generaciju i njen svijet uzimati kao dokaz da je ateisti ka kultura mogu a. Ustvari, i ta kultura i generacija koja je njen nosilac, izrastaju uz stalni i neosjetljivi, ali zato ne manje stvami, utjecaj religije i *nih velikih eti kih na ela. Stoga uzevi, nova generacija ima samo novu ideologiju, ali raniji odgoj, ranija mora1na shvatanja. Graditelji su stari, samo je na in nov. A svald sistem u praksi uvijek vie li i na ljude koji ga sprovode, nego na ideje i deklaracije na koje se on poziva. Ako uzmemo da je sutina ovjeka njegov moral (a ne njegova ideologija politi ko opredjeljenje), onda moemo re i da dananji svijet stvaraju raniji ljudi sa novim idejama. U realizaciji ideja koje izri ito negiraju idealizam i rtvovanje oni unose idealizam i rtvovanje. Pravilno sude oni koji tzv. moralnim stimulansima" (umjesto materijalnih) u nagradivanju rada u dananjoj Kini i Rusiji vide svjesnu nesvjesnu eksploataciju duboko zapretenih religioznih osje anja u narodnim masama. Jer ta uopee sa stanovita ateizma moe zna iti odbacivanje materijalnih i prihvatanje moralnih stimulativa? Prirodno je da religiozne ciljeve ostvarujemo iz idealizma, a materijalisti ke iz ra una, iz interesa. Svaki drugi stav je nedosljedan. Pitanje morala bez religije jeste pitanje da se od ovjeka uime ovjeka moe traiti ono to religija od njega zahtijeva uime Boga. Kada pokuavaju zasnovati etiku, materija1isti se rado pozivaju na ovu formulu,
19) Sam Mant je govorio da su mu Eshil, Shakespeare i Goethe najmiliji pjesnici. Svake godine ponovo je itao Eshila na gr kom jeziku. esto je recitirao Hcxnera i Ovidija. Rusoovski izvori marksizma (npr. misli o porijeklu drutvene nejednakosti i svojine) prepoznatljivi su u ovom u enju.

MORAL

145

iako se tu u sutini radi o divnom primjeru nedosljednosti zaboravnosti. Govore i o motivu ispravnog ponaanja, oni umjesto straha od odgovomosti pred Bogom predlau savjest, ljubav ovjeka prema dobm iz svijesti i bez straha". Tako npr. jedan eti ar-ateista izjavljuje Ja bih ak utvrdio da je upravo ateizam uzdizanje ovjeka i ljudske moralnosti. Ako kaem da ja u sebi kao slobodno ljudsko bide nalazim, bez i ije zapovijesti, jedan svoj unutranji imperativni glas koji mi kae: ne ukradi, ili ne ubij, ako ja to u sebi nalazim, ako to ne izvodim ni iz kakvog apsoluta - drutvenog Boanskog, onda ja ne vidim da je to degradiranje ovjeka...Zna i, na osnovu uvida u vlastitu svijest i savjest" (Beogradski dijalog ateista i teologa u maju 1971. godine - izlaganje prof. Vuka Pavi evi a). Poznavaju ) stanje stvari, moramo se upitati: ko ovdje zamjenjuje pojmove? Zar su svijest i savjest dio realnog svijeta? Zar isticanje ovjeka umjesto Boga nije jedna vrsta tautologije, i zar vjera u ovjetvo nije samo nii oblik religije? - Pozivanje materijalista na moralno ponaanje uime ovjeka - umjesto uime Boga - utoliko je udnije to je upravo Marx tvrdio da nada u apstraktno ovjetvo ovjeka nije nita manja iluzija od iste religiozne uzije ukoliko se radi o priznavanju zavisnosti i povezanosti ovih dvaju fenomena, Marx je bio potpuno u pravu (po poznatoj formuli: ako nema Boga, nema ni ovjeka). Poznati su npr. Lenjinova tvrdnja da nau ni socijalizam nema nikakve veze sa moralom i stav u Manifestu da radnici odbacuju moral. Komunizam nastaje iz nunosti historijskog razvoja, a ne iz moralnih humanih razloga. U klasi nim djelima marksizma - za razliku od onoga to piu danas prakti ari marksizma za svakodnevnu upotrebu eksplicitno se tvrdi da zakon eksploatacije djeluje snagom prirodnog zakona u odnosima ljudi, u drutvu i da e svaki ovjek eksploatirati drugog ovjeka dok god to moe, tj. dok silom ne bude sprije en. Tu nema nikakvog prostora za savjest, obzire, uvi avnost, prirodni humanizam i sl., a kada bi tog prostora bilo, bili bi dovedeni u pitanje neki kapitakli stavovi marksizma. Eksploatacija postoji sve dok izmjenom objektivnih odnosa ne bude uklonjena. Ona ne zavisi od volje ljudi, niti od njihovih moralnih sli nih subjektivnih kvaliteta (odgoja, naravi, filozofije ili dr.), niti od njihovih uzajamnih odnosa, rodbinskih, nacionalnih drugih. Kada Marx u Kapitalu (odjeljak Radni dan), me u ostalim, navodi primjere eksploatacije djece od strane njihovih gladnih matera" i zalae se za drutvenu intervenciju da se ovo zlo sprije i, onda navodenje ba ovog primjera koji - priznajemo - nije tipi an, mora biti namjemo. Ovim apsurdom Marx skre e panju na apsolutno djelovanje zakona eksploatacije u ljudskom drutvu. Otu-

146

ISIAM IZMFDU ISTOKA I TAPADA

da je udno da neki marksisti pokuavaju pred naim o ima zasnovati tzv. lai ku etiku pozivaju i se na ovjeka i na apstraktno ovjetvo. 20 Marx je uvijek isticao da pozivanje na ovjeka, humanizam, savjest i sl. predstavlja idealizam i da ide ruku pod ruku sa religijom. Ovdje se sa Marxom moemo sloiti, ali izgleda da se u ovoj ta ci - iz sasvim prakti nih razloga - sa Marxom ne srau dananji marksisti, koji, za razliku od svog u itelja, moraju odgovoriti na neka sasvim prakti na pitanja koja pred njih postavljaju ivot i ivotna stvamost. Marxu je iz kabineta ili iz Britanske biblioteke bilo lahko re i: moral ne postoji. Ali ljudi koji su pokuali ostvariti Marxove ideje i osnovati drutvo ne mogu sa istorn lahko om deklarirati tu ina e materijalisti ki dosljednu misao. Da bi uspostavili to drutvo, i jo vie da bi ga odrali, oni moraju od ljudi esto traiti vie idealizma i li nog odricanja, nego to je to bilo koji poslanik traio uime neke religije. Stoga su oni dovedeni u situaciju da ponekad zaboravljaju" neke vrlo jasne marksisti ke postulate. Nije dakle rije o tome da li ateist (materijalist) moe htjeti, braniti, graditi moral i humanitet, nego o tome da li on to sve moe initi a da ostane to jest, tj. da ostane u granicama materijalizma. Poznata kontroverza u vezi sa Epikurovom filozofijom pokazuje kako se sloga izme u materijalizma i etike ne moe dugo odravati. Poznati helenski filozof (341.-270. pr.Kr.), iako materijalist u tuma enju svijeta, u etici je ostao neodlu an. Propovijedao je da je sre a u uivanju, ali je savjetovao uivanje u ataraksiji, nekoj vrsti duevnog mira i blaenstva, i sam je vie cijenio duhovne radosti od ulnih. Ali ve njegovi u enici otklonili su ovu nedosljednost i njegovu etiku preveli na isto eudomonisti ki kolosijek, a epikureizam je danas - sasvim logi no - sinonim za ulno uivanje kao ivotni ideal. Izme u Epikurovog materijalisti kog u enja da je svemir i sva raznolikost pojava u svijetu samo proizvod mehani kog kretanja materijalnih estica u praznom prostoru, i eudomonizma, postoji logi ka veza ili unutamja saglasnost. Takva saglasnost ne postoji izme u njegovog materijalisti kog u enja i ataraksije ili primata duhovnih vrijednosti. Zato je neosnovana optuba da su Epikurovi u enici izopa ili u iteljeva shvatanja". Ustvari, oni su ih samo doveli u sklad. Materijalizam je morao zavriti negacijom etike.
20) Ni Engels ne gaji neko bolje miljenje o etici na osnow uvida u vlastitu svijest i savjest":,,Ustvari, svaka klasa, ak i svaka profesija ima svoj vlastiti moral pa i njega kri gdje god to moe nekaujeno. A ljubav, koja bi morala da sve ujedinjuje, ispoljava se u ratovima, sporovima, doma im razmiricama, razvodima braka i to je mogu e ve em iskoritavanju jednih od strane drugih" (Engels, Ludvig Feuerbach i lvaj njema ke klasir.'ne filozofije).

MORAL,

147

Nae razmatranje moe se kona no svesti na dva zaldju ka. Prvi: morala kao principa, kao ideje, nema bez religije; prakti ne moralnosti ima. Ali ova prakti na moralnost odrava se kao inercija i sve je slabija to se vie udaljava od izvora, koji joj daje polaznu snagu. I drugi, na ateizmu se ne moe zasnovati nikakav moralni poredak, ali ateizam neposredno ne ukida moralnost, u svakom slu aju ne njen nii oblik: drutvenu disciplinu. Naprotiv, ako ateizam postane praksa i pokua obrazovati drutvo, on e biti ak zainteresiran da, koliko je to mogu e, odrava zate ene oblike drutvene moralnosti. Ove injenice potvrduje praksa socijalisti kih drava naeg vijeka. Medutim, ostaje injenica da ateizam nema nikakvih sredstava da o uva zatiti sam princip moralnosti im ovaj princip jednom bude osporen. Ateizam je potpuno nemo an pred navalom isto utilitaristi kih, sebi nih, nemoralnih amoralnih zahtjeva. Ovim zahtjevima on se moe suprotstaviti samo silom, ali ne i argumentima. ta se moe protiv logike ija je mo ubita na: ako ivim samo danas i ako u sutra umrijeti i biti zaboravljen, zato da ne ivim kako mi je ugodno i bez obaveza, ukoliko to mogu? - Talas pomografije i novog morala" seksualne slobode, odnosno seksualne neodgovomosti, na granicama socijalisti kih zemalja zaustavljaju silom, cenzurom, dalde isto vjeta ki. Nikakav jasan moralni poredak ne suprotstavlja se ovom talasu moralne vrste, a ukoliko se kakvi argumenti poteu, oni su primjer nedosljednosti i mogu se odravati samo zahvaljuju i nepostojanju otvorene i slobodne kritike. Ustvari, to su samo stare, naslijedene moralne norme koje se jo uvijek odravaju u svijesti ljudi, ih vlast odrava kao neophodne. Ali, strogo uzevi, taj naslijedeni moralni pored& moralni argumenti nanovo proizvedeni po starom (ranijem) modelu protivurje e zvani noj filozofiji i logi ki im nema mjesta u sistemu. Doputaju i sebi jednu mjeru pojednostavljenja, mogli bismo zaklju iti da je moral samo drugo agregatno stanje" religije.

GLAVA V KULTURA I HISTORIJA

Odjeljak 1 PRVOBITNI HUMANIZAM

Racionaliste i materijaliste karakterizira izvjesno pravolinijsko shvatanje historije. Razvoj svijeta po njima po inje od nule, a historija je, bez obzira na izvjesno cik-cak kretanje i privremeno vra anje, u cjelini uzeto, stalno kretanje naprijed. Sadanjost je uvijek neto vie nego prolost i neto manje nego budu nost. Ovakav stav emo razumjeti kada se podsjetimo da materijalisti pod historijom podrazumijevaju razvitak materijalne reprodukcije ovjekovog ivota, dakle historiju stvari, a ne historiju samog ovjeka kao njihovog subjekta. To nije historija ljudske kulture, nego historija civilizacije. Historija ovjeka i kulture ne po inje od nule niti te e pravolinijski. Za ovaj po etni in ona ima prolog na nebu". Prvobitno ljudsko drutvo bilo je u fazi po etne emancipacije od prirode u neto malo povoljnijem poloaju od opora njegovog ivotinjskog pretka, ali je istovremeno ispoljavalo izvjesne specifi ne ljudske oblike i eti ke vrijednosti koje zbunjuju. ovjek je stupio u historijsku eru sa ogromnim po etnim moralnim kapitalom, kojeg nije razvio niti ga je naslijedio od ivotinjskih predaka. Nauka jc ulvrdila i priznala, ali nije nikada objasnila, prirodu i porijeklo izvomog i jednostavnog humaniteta ljudskih zajednica u onim davnim vremenix kada se ljudsko i zooloko jo uvijek grani ilo jedno s drugim. Odbacuji.. a priori religiozne pretpostavke, nauka je zatvorila put razumijevanju ovog fenomena. l Opisuju i stare gensove, koji su - ini se - bili osnovne elije prethistorijskog drutva svugdje na Zemlji, Lewis Morgan (Ancient Society) navodi sljede e karakteristike drutvenog i moralnog ivota ovih zajednica: 2
1. Mutno sje anje na ovo doba prvobitne ljudskosti zadrxlo se u legendama i bajkama skoro svih naroda kao klasi ni mit o tzv. Zlatnom vijeku ili (u Bibliji) kao u Doba patrijarha. Opte ubje ivanje da je prolost bila r ava dolo je tek sa teorijom evolucije" - tvrdi Russel (B. Russel, Istorija zapadne f:lozo f:je, str. 601). 2. Morganov opis odnosi se na gens Irokeza u Sjevemoj Americi, koji se smatra klasi nim oblikom prvobitnog gensa.
-

150

ISLAM 11MEDU ISTOKA 1 ZAPADA

- gens bira poglavicu i mok ga smijeniti; smijenjeni je ponovo obi an ratnik kao i svi drugi; - bra ne veze i spolni odnosi zabranjeni su u okviru gensa; ova zabrana odrlava se svjesno i skoro bez prekraja; - zatita i uzajamno pomaganje lanova gensa koje ide do rtvovanja; - junatvo ratnika i viteki odnos prema zarobljenicima (ratni zarobljenici se ne ubijaju); - svi lanovi gensa slobodni su ljudi, jednaki i povezani vezama bratstva; - adopcija novih lanova u gens je religiozna ceremenija; vjerski obredi uglavnom u obliku plesova i igara; idoli nepoznati; - plemensko vije e sastavljeno je od predstavnika gensova (sahema); o zajedni kim poslovima vije a odlu uje javno, okrueno lanovima plemena; odluka se donosi jednoglasno. Oduevljen ovim opisom, Fridrich Engels uzvikuje: Divno je to gentilno uredenje u svoj svojoj bezazlenosti i jednostavnosti! Bez vojnika, andarma i policajaca, bez plemstva, kraljeva, prefekata sudaca, bez tamnica, bez pamica, sve ide svojim urodenim tokom. Svaku sva u spor rjeava zajednica onih kojih se ti e, gens pleme, pojedini gensovi medu sobom... Siromanih i oskudnih ne moe biti. Komunisti ko drutvo i gens znaju svoje obaveze prema starima, bolesnim i u ratu osaka enim. Svi su jednaki i slobodni - uklju uju i i ene. RObova jo nema, podjarmljivanja tu ih plemena takoder jo nema... A kakve mukarce i ene stvara takvo drutvo, potvr uje divljenje svih bijelih ljudi koji su doli u dodir sa neiskvarenim Indijancima - zbog li nog dostojanstva, iskrenosti, ja ine karaktera i hrabrosti ovih barbara" (F. Engels, Porijeklo porodice, privatne svojine i drave). Stanje koje nam je opisao Morgan u svojoj knjizi jedan njegov sunaro njak, J. Fenimor Cooper, prikazao nam je u svojim romanima u ivim i upe atIjivim slikama, a nema sumnje da je i tre i Amerikanac. R.W. Emerson, imao pred o ima ameri ke Indijance kada je rekao: Vidio sam ljudsku prirodu u svim njenim oblicima. Ona je svugdje ista, samo - to je vie divlja, to je vie vrline u njoj." Tolstoj je u svojim djelima drutvenim idealom smatrao stanje koje se moe vidjeti u jo nepokvarenom ivotu primitivnih ruskih muika. I ovdje, kao i drugdje, te su moralne i ljudske vrijednosti ile uporedo sa vrlo niskim stupnjem materijalnog i uop e drutvenog razvoja. U OpCoj historiji Afrike koju priprema UNESCO (za sada izale prve

KULTURA t HISTORLIA

151

dvije knjige od ukupno osam) nalazimo upe atljive injenice o kulturi primitivnih afri kih naroda. Dokazano je, naprimjer, da su stranci, bijelci cmci, uivali gostoprimstvo u cma kim kraljevstvima i imali jednaka prava kao i doma e stanovnitvo. U isto vrijeme, stranac u starom Rimu Gr koj postajao je rob. Ove i sli ne injenice najvjerovatnije su navele Lea Frobeniusa, poznatog njema kog etnologa i velikog poznavaoca Afrike, da napie: Cmci su civilizirani do kotane sri, a ideja da su oni barbari evropski je izum."3 Moramo se upitati kakve su prirode ove vrijednosti koje nalazimo naporedo kod ameri kih Indijanaca, kod uro eni kih plemena u Africi na Tahitiju kod primitivnih ruskih muika, pa i kod najniih drutvenih slojeva u Indiji. Kakvo im je porijeldo? Otkuda one na samom po etku historije i zato kvantitativno" opadaju, to historijski razvitak odmi e. Otkuda ideja zatite starih i invalida koju susre emo kod indijanskog plemena Irokeza? Da je ona ivotinjskog porijekla? Razli ite oblike brige" i staranja koje nalazimo kod nekih ivotinja uvijek se zasnivaju na korisnosti - nema dalde humanosti, u ljudskom smislu rije i, uime ideje principa? Svoju poznatu knjigu Morgan zavrava rije ima: Demokracija u upravi, bratstvo u drutvu, ravnopravnost i op e obrazovanje uvest e slieded. vii stupanj drutva, kome neprekidno streme iskustvo, um i nauka. One e biti ponovno oivljavanje - ali u viem obliku - slobode, jednakosti i bratstva starih gensova." Slobodu, jednakost i bratstvo budu ih civiliziranih drutava Morgan o ekuje od tri sile: iskustva, uma i nauke. U ovom trenutku bar dvije stvari su izvjesne: (1) da sloboda, jednakost i bratstvo starih zajednica nisu poticali od iskustva, uma i nauke, i (2) da vijek iskustva, uma i nauke koje je protekao poslije Morganove knjige (Ancient Society, objavljena je 1877.) ni, niukoliko potvrdio njegovo predvi anje. Moda injenici to civilizirani, a ne barbari, piu historiju, trebarno zahvaliti za rairenu predrasudu da u barbarstvu i civilizaciji gledamo ne samo suprotne polove drutvenog i tehni kog razvoja, nego i suprotnost izme u zla i dobra. Ako je neko unitio kultuma dobra izvrio genocid, mi smatramo da smo nali pravi izraz kada smo to nazvali barbarskim postupkom. Obmuto, ako zahtijevamo toleranciju i humanost, apelirat emo na odre enu stranu da se ponese kao civilizirana nacija". udno je da se ove predstave upomo odravaju uprkos tolikim injenicatna koje govore sasvim
3, Naravno, lahko je prepoznati da Frobenius ovdje pod odrednicom civiliziran" podrazumijeva kulturan".

152

fSfAM flMEDU fSTOKA I ZIPADA

suprotno. Upravo historija ameri kog kontinenta mogla nas je uputiti na obmut zaklju ak. Zar civilizirani panci (konkvistadori) nisu na najpodliji i najne uveniji na in unitili ne samo kulturu Maya i Azteka, nego i narode ovog kruga? Zar bijeli doseljenici (treba li pomenuti iz civiliziranih zemalja) nisu sistematski unitili doma a indijanska plemena i upravo one divne gensove o kojima pie Morgan i to na na in kojem skoro da nema primjera u novijoj historiji? Jo polovinom devetnaestog vijeka (!) ameri ka vlada je pla ala odredenu cijenu za svaki indijanski skalp. Preko tri stotine godina, zajedno sa izrastanjem evropskoameri ke civilizacije i kao njen sastavni dio, trajala je sramna atlantska trgovina crnim robljem, okon ana tek 1865. godine, u toku koje je 13 do 15 miliona slobodnih ljudi (ta an broj nikada se ne e znati) uzap eno na osnovu doslovnog lova na ljude. I ovdje se civilizirano zvjerstvo suo ilo sa slobodnim, pitomim primitivnim ovjekom. Treba li da u ovom kontekstu spominjemo savremeni imperijalizam koji je svugdje zna io susret evropske civilizacije i tzv. zaostalih, dakle neciviliziranih ili manje civiliziranih naroda, a, ustvari, svugdje se manifestirao kao nasilje, prijevara, licemjerstvo, podjarmljivanje i unitavanje materijalnih, kulturnih i moralnih vrijednosti slabijih, primitivnih naroda. Naa predrasuda o srednjem vijeku uglavnom je iste vrste. Da li je srednji vijek uistinu bio vijek mraka i op e nesre e? To je pitanje stanovita. Po mjerilima civilizacije svakako jeste. Za Helvetiusa, jednog od prvih materijalisti kih filozofa Evrope, srednji vijek je doba u kojem su ljudi bili pretvoreni u ivotinje", a njegovi zakoni remek djelo apsurdnosti". Neizbjeno, kr anin Berdjajev ili slikar J. Harp o tom istom dobu sude sasvim druga ije.4 Mi o srednjem vijeku imamo obi no prili no pojednostavljenu i jednostranu sliku. Iako je vladalo siromatvo i nedostatak komfora i higijene, srednjovjekovna drutva imala su neto vie od osje aja unutranje povezanosti. To je bilo doba intenzivnog idejnog ivota, bez kojeg se ne bi mogle razumjeti energije i tenje zapadnog ovjeka. Srednji vijek je stvorio grandiozna djela u umjetnosti i ostvario sintezu jedne velike filozofije gr ke i jedne velike religije - kr anstva. Gotika, jedno od najzna ajnijih ljudskih ostvarenja" (Clark) - djelo je srednjeg vijeka. U tom vijeku bez nau nog i tehni kog progresa ostvareno je neto od onog to A.N. Whitehead naziva kvalitativnim progresom" (A.N.W., Budu nost religije). Ako u zapadnom ovjeku ima uistinu neto faustovskog, to je iskovano i pripremljeno u velikim duhovnim i politi kim sudarima srednjeg vijeka. Bez srednjeg vijeka ne bi bilo ni novog, barem ne onakvog kakvog ga mi poznajemo.
4. J.Harp: Ja sam protiv mehaniziranih stvari i hemijskih formula. Volim srednji vijek, njegove tapiserije i njegova vajarska djela."

RULT!!RA I H/STOR/JA

153

Odjeljak 2 UMJETNOST I HISTORIJA

Kultura stoji na izvjestan na in van vremena, van historije. Ona ima svoje uspone i padove, ali nema razvoja niti historije u obi nom smislu rije i. U umjetnosti ne postoji - kao u nauci - gomilanje znanja" ili iskustva.5 U rasponu od paleolita do danas mi ne zapaamo pove anje izraajne snage umjetnosti, koje bi bilo funkcija razvoja. Civilizacija pozna svoje kameno i svoje atomsko doba. U kulturi takvog razvoja nema. Sa stanovita civilizacije, neolit je progres. Sa stanovita umjetnosti - opadanje. Paleolitska umjetnost, iako starija vie hiljada godina, snanija je i autenti nija od neolitske. Poezija je svugdje prethodila prozi. Ljudi su pjevali prije nego to e po eti pripovijedati. Poezija nije trebala ni iskustvo ni uzor. Neto dalje vidjet emo da sli nu nezavisnost od vremena nalazimo u glavnim moralnim zasadama, pa i u religioznim u enjima. Postoje dokazi da je svaka religija u svom po etku bila ista i jednostavna, a da je tek kasnije u toku prakse deformirana (teorija pramonoteizma). Ovi zaklju ci izvedeni su iz istraivanja Andrewa Langa, W. Shimidta, Conrada Presussa, Coppersa i dr. Dolazimo do zaklju ka da bi historija kulture bila pojmovna protivurje nost. Moe se govoriti samo o hronologiji kulturnih pojava. Jacques Risler pie: `im su nedavno otkriveni, odmah je priznata prava vrijednost staroegipatskim drevnim reljefima i skulpturama, prona enim u dolini Nila i starim etiri do pet hiljada godina. Mnogi savremeni umjemici nalaze inspiraciju za svoje stvaranje u prastarim reljefima ugraviranim u zidove grobnica i njenim figurama, koje su napravljene od gline, mermera, zlata i alabastera. Ova umjetnost je as njena i profinjena (vrijeme Tutmozisa II i Tutmozisa III), as monumentalna i snana (vrijeme Keopsa), as realisti na i manje simboli na"(Aknaton). 6 U vrijeme svoga otkri a, Amerika je na asovniku civilizacije bila petest hiljada godina iza Starog svijeta. Nije bila stigla ni do svog gvozdenog doba (H.G.Wels). To mjerenje vremena o evidno ne vrijedi i za ameri ku umjetnost. U Bonampaku, hramu koji uva najstarija slikarska djela ameri kog kontinenta, otkrivene su freske izvanredne ljepote. Velika izloba skulptura Maya, otvorena u Parizu 1966.godine, sjajno je ilustrirala feno5. Sve to se ti e nauke - obmuto je. Nauka je zasnovana na kontinuitetu. Gdje ovog kontinuiteta nema i gdje on nije osiguran putem predaje ili pisma - tu nema nauke. pa ni civilizacije. Progres se upravo i sastoji u mogu nosti da se zapamti i nastavi. 6. Jacques Risler, La Civilisation Arabe.

154

ISIAM IZSIEDU ISTOKA I ZAPADA

men jedne visoke kulture, koja nije stigla" da postane civilizacija. Ova ozbiljna rafinirana umjetnost, ija se izraajna skala protee od zadivljujude jednostavnosti do najbaroknije omamentike, i do danas je ostala tajanstvena. Niko nije uspio objasniti kako je iznikla, negdje oko IV vijeka, u umama Petena i Chiapasa, ve sasvim usavrena sa svojim centrima za religiozne obrede impozantne arhitekture, svojim hramovima na piramidama, svojom ornamentalnom skulpturom, svojim hijeroglifskim pismom i zbunjuju om naukom o brojevima, koje to pismo otkriva. Parika izloba skulpture Maya prua nekoliko lijepih primjeraka: to su bareljefi, statue, od tvrdog kamena i maske od vjeta kog mermera, koje se odlikuju bjelinom prividenja i koje kao da ele prenijeti neku poruku davno prohujalih vijekova... Mogla bi se registrirati dva skoro suprotna smjera skulpture Maya: onaj u kome su ra eni bareljefi i stele i drugi u kome su ra ene glave. U prvom slu aju radi se o ceremonijalnoj umjetnosti koja se zasniva na itavom nizu konvencija... Ova ceremonijalna umjetnost otro odudara od krajnje jednostavnosti glava, posebno onih koje su radene u vjeta kom mermeru. Jedna takva maska istovremeno prevazilazi realizam: izgleda, me utim, da se radi o portretu. Druge dvije glave sa vie ekspresionisti kih elemenata, izra ene u baroknom stilu groteski", unose ivopisnu notu u ovu jedinstvenu kolekciju ljepote" (Iz jednog izvjetaja sa spomenute izlobe u Parizu, objavljenog u Nouvele observateur). Za Nietzschea (Roclenje tragedije) helenska drama - tragedija predstavlja pravi vrhunac umjetnosti, a ljudska kultura moe se u svom najviem obliku sagledati samo u onome to se naziva helenskom kulturom.7 Nijedan od savremenih pjesnika ne dostie veli inu jednog Homera gr kih tragi ara" (Andre Maurois). Zagonetka je potpuna: u zori ljudske civilizacije umjetnost ostvaruje jedan od svojih najve ih dometa. Hegel anti ku Gr ku smatra zlatnim dobom filozofije", a Roger Cailloit pie: to se ti e filozofije esto dolazim do zaklju ka, kao i mnogi drugi, da ona poslije Platona uop e nije napredovala. Moda stoga to je u prirodi umjetnosti da ne napreduje: uvijek se ini kao da po inje iznova." Ciceronovi eti ki spisi (npr. De finibus bonorum et malorum De Amifitia) jednako su aktuelni i danas, dok su njegovi radovi o organizaciji rada uredenju drave (tipi ne teme civilizacije) potpuni anahronizam. Knjiga anonimnog rimskog pisca De rebus bellicis ( 0 vojnim stvarima), koja je sadravala, izme u ostalog, zanimIjive crtee vojnih sprava, ima samo historijsku vri.

7. Sli nu izjavu daje i Marx, kada kae da djela anti ke umjetnosti predstavljaju nedostine norme i uzore". Ponesen oduevljenjem, Marx kao da ne shvata pravi domet svoje izjave. Zar kultura nije refleks civilizacije nadgradnja nad njom? - Ako jeste, otkud nedostini uz,ori" ve u robovlasni kom poretku?

KULTURA I H1STORLIA

155

za stijednost. Ali to se ne moe re i za Senekinu knjigu 0 blaenstvu hove Vergilija iz istog vremena. Harfa, odnosno neposredni prete a ovog instrumenta, potje e iz tre eg milenijuma prije nae ere. Maniou, antologija japanskih pjesama iz VII i VIII vijeka, koja sadri preko 4.000 preteno lirskih pjesama, ubraja se i danas me u remek-djela svjetske poezije. Ve u X vijeku (po etna najnia ta ka evropske civilizacije" - Russel) evropska arhitektura je preko no i" postigla savrenstvo i stvorila djela neprevazidene ljepote i sklada.8 I ta silna, prava brda od kamena, izrasla su usred malene hrpe drvenih ku a" (K. Clark). Sofoklove i Eshilove tragedije mogu se smjestiti u svako doba, potrebno je samo promijeniti kostime. Euripid je napisao Trojanke. J.P. Sartre je napisao komad pod istim imenom. Tako u umjeMosti dva stvaraoca udaljena medusobno vie od 20 vijekova mogu biti koautori istog djela. (Pie se: Euripid-Sartrove Trojanke.) U nauci to nije mogu e. ta je ostalo od Aristotelove fizike, Ptolomejeve astronomije Galenove medicine? Govore i o dvije Aristotelove knjige iz oblasti nauke (Fizika i 0 nebu), Russel kae da bi u svjetlu savremene nauke teko mogla biti prihva ena ma i jedna re enica izloena u ove dvije knjige." (U knjizi 0 nebu, npr. Aristotel iznosi teoriju da stvari koje se nalaze ispod Mjeseca podlijeu ra anju i propadanju, dok je sve iznad Mjeseca nerodeno i neunitivo. sljede e Aristotelovo objanjenje gravitacije: svako tijelo ima prirodno mjesto" i pozajmljeno mjesto". Kada kamen pada, on ustvari tei da zauzme prirodno mjesto svakog kamena, tj. povrinu zemlje, itd. Kako se ova teorija" gravitacije odnosi prema Newtonovoj?) Umjetnost iz nerazvijenog te e u pravcu razvijenog svijeta. Ona se e kre od istoka prema zapadu, od juga prema sjeveru. Nauka obmuto. Stvari se kre u iz pravca ve eg u pravcu manjeg naboja. Isto nja ki melos, indijska narodna muzika, cma ke pjesme i igre, umjetnost Okeanije, prodiru na Zapad. Egzoti ne skulpture u drvetu, iji su autori nepismeni talentirani seljaci iz tanzanijskog plemena Makonde, osvajaju svijet.9
8. Histori ari obi no drie X stolje e gotovo jednako mra nim i barbarskim kao i sedmo. Razlog je u tome to ga oni posmatraju sa gledita politi ke povijesti i pisane rije i. Ako pro itamo ono to je Ruskim nazvao knjigom umjetnosti" ste i demo sasvim drugi utisak jer - nasuprot svirn o ekivanjima - deseto stolje e je stvorilo jednako sjajna i tehni ki vjeta, alc jednako lijepa djela kao i svako drugo stolje e... Koli ina umjetni kih djela je za u uju a" (Kenneth Clarlc, Civilizacija, str.34).

9. Najpoznatije umjetni ke galerije svijeta ubrajaju u novije vrijeme me u svoje zapaene eksponate matovite kompozicije izdubljene u drvetu ebonovine, koje spontano stvaraju mladi i i starci iz plemena Makonde pod tr anirn krovovitna svojih skromnih ku ica du drumova oko Dar es Salama... Sa nevi enom ingeniozno u ovi umjetnici u svojim figurarna od ebanovine do aravaju borbu dobra i zla, intimni odnos izmedu ro enja i smrti, veselja i tuge, sukoba i sloge... Ostali Tanzanijanci ih veoma potuju i zbog njittove udesne umjetnosti, a i zbog uvrijeenog vjerovanja da ljudi iz plemena Malconde posjeduju stravi nu vjetinu i mo drevnih vra eva" (iz jednog putopisa po cmoj Africi).

156

ISLAM ILMEDU /STOKA / ZAPADA

Umjetnost Okeanije, podru ja koje spada u najzaostalije u svijetu, nala je mjesto u galerijama Evrope i Amerike ravnopravno sa sli nim djelima tzv. kultumih regiona svijeta. Zapadna civilizacija pokazuje se neotporna" prema naletu one izvome umjetnosti. Otkri e cma ke umjetnosti snano utje e na pravac razvoja modeme evropsko ameri ke umjetnosti i unekoliko je izvor revolucionarnog pokreta u umjetnosti Zapada. (Istovremeno, jedna ozbiljnija komparacija izme u evropske i npr. afri ke nauke, ekonomije, tehnike i drutvene organizacije skoro da se ne bi mogla napraviti.) Elia Faure kae da cma ka maska sa Obale Slonova e i freska sa tavanice u Sikstinskoj kapeli pruaju senzibilno" isto uzbu enje (E.F. u djelu Duh oblika). Medunarodni festival cma ke umjetnosti u Dakaru 1966. (u estvovali ansambli i grupe iz 39 zemalja) prvorazredni je doga aj iz oblasti kulture. Istovremeno, jedan industrijski ili trgova ki sajam zemalja Cmog Kontinenta mogao bi pro i sasvim neopaeno. Ako je crna ki svijet nerazvijen sa stanovita nauke i tehnike, sa stanovita umjetnosti to nije, jer umjetnost ne pozna pojmove razvijenog" i nerazvijenog". Cma Afrika prava je velesila u oblasti folklora, muzike, pjesme i igre, a naro ito ovog posljednjeg. Unutranji, praumski . dijelovi Irijana predstavljaju moda najo uvaniji prirodni muzej prahistorije ljudske kulture. Civilizacija ovdje nije dospjela dalje od kamenog doba. A ta je sa kulturom?. Na ovo pitanje odgovor nam daje misionar Dipera, koji je ovdje proveo vie od 20 godina: Osje aj za lijepo veoma je razvijen kod ovih primitivnih stanovnika, a njihovi umjetni ki predmeti imaju zapanjuju e kvalitete. O tome postoji izvjesna literatura koja ni iz daleka ne obuhvata sve varijante i bogatstvo ideja i formi. Ima izvanrednih skulptura u kamenu i drvetu, slika, gravira i statueta velike ljepote. Njihovi komplicirani koreografirani plesovi, gotovo baleti, u fantasti nim kostimima, predstavljaju nevjerovatne spektakle."' Nau nici pripadaju samo svom, a pjesnici svim vremenima.

Odjeljak 3 ETIKA I HISTORIJA

Kultura je stati ka tema o tome zato ivim; civilizacija je stalni progres na ina kako ivim, kako zadovoljavam svoje potrebe. Jedno je pitanje smisla ivota, drugo na ina ivota. Civilizacija ide uzlaznom linijom od pronalaska vatre, vodenice i eljeza, pa preko pisma i maine do atomske energije i kosmi kih letova. Kultura je sva u traganju, vra anju natrag, po injanju iznova. ovjek kao subjekt kulture, njegove tipi ne mahane i

KULTURA I HlSPORIlA

157

vrline, sumnje i zablude, sve ono to ini njegovo unutranje bi e, pokazuje izvanrednu trajnost i skoro nepromjenljivost. Sve svoje dananje dileme i pitanja etika je poznavala prije vie od 2.000 godina. Konfucije, Sokrat, Isus Krist, Muhammed, Kant, Tolstoj, Gandhi i Martin Buber, u vremenskom rasponu od VI vijeka prije Krista pa do dananjih dana (Martin Buber je umro 1965.), svi ovi veliki odgajatelji ovje anstva propovijedali su u sutini isti moral. Za razliku od pravila uredenja drutva ili na ina proizvodnje, moralne istine su vje ne. 10 To je stoga to je zagonetka ovdje postavljena jo u samom Stvaranju, uprologu na nebu", u ovom inu koji prethodi itavoj ljudskoj povijesti. Inteligencija, obrazovanost, iskustvo sami po sebi ne pomau da im se pribliimo ili da ih bolje razumijemo. Isus je svoje istine govorio kao novoro en e, a kada je osuden, imao je jedva neto vie od 30 godina. Za velike, kapitalne istine o Bogu i ovjeku nije mu trebalo ni znanje ni iskustvo, jer se te istine znanjem i iskustvom ne bi ni mogle dosti i. Zar one nisu skrivene od mudrih i u enih, a otkrivene malenima" (Evan elje po Luki, 10/21)? Sutinski moralni zahtjevi ne stoje pod uplivom vremena, mjesta i drutvenih prilika. Nasuprot golemim razlikama drutvenih i politi kih ure enja, stepena razvoja, pa i arenilu vjerovanja i vjerskih simbola, stoji irom svijeta za udna saglasnost i jedinstvenost moralnih zasada. 11 Epiktet i Marko Aurelije, od kojih je prvi bio rob, a drugi kralj, propovijedali su istu mora1nu nauku i ak skoro istim rije ima. Ako se malo pomnije razmotri pitanje, utvrdit e se da razlike u shvatanju dobra i zla, doputenog i zabranjenog, nalazimo samo u manje vanim pitanjima. Primjeri koji se navode da bi se pokaza10 variranje moralnih normi u zavisnosti od historijskih i drugih prilika, ustvari nikada se ne odnose na kapitalne moralne principe, nego na stvari koje se ti u forma1nog morala ili ponaanja. U najvanijim pitanjima, naprotiv, uo ljiva je izvanredna podudamost i nepromjenljivost. 1 z Da provjerimo ovo razmatranje na uvenom Kantovom
10. Urealnom" svijetu sve je obmuto: Promjena je zakon privrednog iivota" (J.K.Galbraith). 11. Mada ljudi ponekad razli ito govore o tome ta je Bog, ipak oni uvijek jednako razumiju ta Bog zahtijeva od njih" (Tolstoj). 12. Evo nekoliko takvih stavova: govori istinu; savladuj mrnju; budi jednostavan i skroman ovjek; gledaj na druge ljude kao jednake sebi; budi solidaran; tei slobodi; brani svoje pravo i pravo drugih; zasluuj sam svoj kruh; potuj tudi tmd; potuj roditelje i starije; izvravaj obe anja i obaveze; titi slabe; drui se sa ljudima; ne raduj se nesre i i neuspjehu drugih; ne zavidi im na sre i i uspjehu; ne budi uobraen i ne hodaj oholo; budi strpljiv u podnoenju bolova; ne ulizuj se ja ima, ne tla i slabije; ne razlikuj ljude po boji koe, bogatstvu i porijeklu; imaj samostalno miljenje; budi umjeren u uivanjima; ne budi sebi an, itd. Moe li se re i da su ovi stavovi relativni i da se mijenjaju zavisno od prilika ili ekonomske strukture"?

158

1SLAM IZMEDU ISTOKA I Z4PADA

kategori kom imperativu". Ovo na elo, iju je prvu formulaciju Kant dao u spisu Osnivanje metafizike morala u sljede em obliku: Radi samo po onoj maksimi za koju u isto doba moe htjeti da postane op im zakonom", odnosno u Kritici prakti nog uma, rije ima: Radi tako da maksima tvoje volje u svako doba moe vaiti kao na elo op eg zakonodavstva", moe se na i kod najstarijih mislilaca. Tales, jedan od sedmerice mudraca (roden 624.g.prije Krista), na pitanje kalco se najpravednije moe ivjeti, odgovorio je: Kad sami ne inimo ono to kod drugih kudimo" (Diogen Leartije, I, 36). Pitak Miletinjanin, takoder jedan od sedmerice mudraca, iznio je isto na elo: Ne ini sam ono zbog ega kori blinjega", a Marko Tulije Ciceron: Sve to kudi na drugome, ti sam treba veoma da izbjegava." Jevrejski mudrac Hilel, koji je ivio, priblino, u Kristovo vrijeme u Palestini, na traenje jednog mnogoboca da mu u najkra em iznese sutinu vjere, odgovorio je:to ne eli sebi, ne ini ni blinjemu. U ovome je cijela Tora, sve drugo je samo objanjenje" (Vavilonski Talmud, traktat Sabat). Istu mudrost u i i Konfucije u Kini, savremenik Bude i Pitagore: Ono to ne elim sebi da u inim, to ne inim ni drugome" (Lun-ju, Mis/i i razgovori Konfucija). Naravno, ovo na elo najjasnije je izrazio Isus Krist svojim poznatim rije ima: Sve to ho ete da ljudi ine vama, inite i vi njima" (Matej, 7/2, Luka, 6/31). Ova mala historija kategori kog imperativa pokazuje da ovo temeljno eti ko na elo ustvari nema historije. Postoje varijacije u obliku, ali sutina je neizmijenjena. Indija, zemlja visoke kultdre i niske civilizacije", izgleda kao da je ivjela van vremena, van historije. Spomenici koje vidimo na svakom koraku svjedo e o intenzivnom ivotu, ali unutranjem, dakle stati kom i bezhistorijskom. Meditacijom se saznaju" tajne, ali se ne stje e mo nad prirodom niti se mijenja svijet. Hinduizam i nije drutveni, nego eti ki sistem, a on pozna samo li no, unutranje, moralno uzdizanje. Od vremena Upaniada Indija je bila zaokupljena samo jednim jedinim problemom: ovjekovim poloajem u kosmosu" (Mirce Eliade). Indijski sistem kasta, okamenjen poput nekog od njenih piramidalnih hramova u svojoj udovinoj veli ini i trajnosti, sadri negaciju vremena, drutva, homogenosti, historije. Svaki historijski i drutveni napor ubrzo bi sruio ovu udovinu struktuni, koja se mogla odravati samo u jednom svijetu okrenutom unutra ka nebu, ne mare 1 za ono to se samo po sebi stvara napolju u realnom" (ovdje to zna i: himeri nom) svijetu.

KULTURA I HISTORIJA

159

Odjeljak 4 UMJETNIK I ISKUSTVO

Kako nema evolucije u ivotu umjetnosti, tako je nema ni u ivotu umjetnika. Svaki umjetnik po inje iznova i radi kao da nijedan ovjek prije njega nije stvarao. On se jednostavno ne koristi tu im, nego samo svojim iskustvom. Kori enje tu im iskustvom, kontinuitet iskustva, kumuliranje iskustva uvjet je i pretpostavka nauke. Kori enje tu im iskustvom u umjetnosti je imitacija, ponavljanje, akademizam, dakle smrt umjetnosti. Picasso je slikao 70 godina i u ovom vremenu preao svoju kubisti ku, neokubisti ku, impresionisti ku, nadrealisti ku i neorealisti ku epohu, ali to nije nikakva evolucija, nikakav raZvoj od loijeg ka boljem, od manje savrenog ka savrenijem. Kao i sva kultura, bila je to samo drama neprekidnog traganja i traenja. U odnosu na ovaj stvarala ki, vaniskustveni (ili vanhistorijski), isto ljudski karakter umjetnosti, stoje i neke druge vrlo zanimljive injenice. Postoji npr. nauka za odrasle i nauka za djecu. Razumijevanje nauke, a zatim njeno reproduciranje, kori enje i izvo enje zaklju ka za praksu, zavisi, pored ostalog, od izobrazbe, uzrasta, iskustva. Medutim, ne postoji muzika za odrasle i muzika za djecu. Testovi vreni izvo enjem djela Bacha, Mozarta, Beethovena, Debussya i Chopina, pokazali su da djeca jednako kao i odrasli razumiju ne razumiju ozbiljnu muziku. Slavni Beethovenov ciklus od 32 sonate, najbolji ove vrste u historiji muzike, istovremeno je koncertna pedagoka literatura za mlade u enike i djelo za najzrelije pijaniste. Picasso je slikao u drugoj godini, dok jo nije znao da govori. Ovidije je po eo govoriti u heksametrima u doba kada druga djeca tek progovaraju. Mozart je priredivao koncerte sa est godina. Umjetnost nije znanje iako jeste saznavanje, ali ne umom i naobrazbom, nego srcem, ljubavlju i jednostavno u due. Mnogi seljak, kada zavri posao, uzme komad drveta i radi skulpturu. Za to mu nije potrebno 10 godina akademije! elim samo re i da je umjetnost dostupna svima, da nije potreban neki poseban talenat ni kolovanje. Svako je umjetnik" (Jean Dubuffet, francuski slikar). Ovo nas sje a na Tolstoja i njegovu jasnopoljansku kolu, gdje je on isklju ivo sa djecom razmatrao najdublje vjerske i eti ke istine.13 Razumijevanje um13. Sa gomilom jasnopoljanske djece, Lav Nikolajevi je raspravljao najvanija pitanja ovje ijeg vota, koja su poslije prerade sa ovim mladim saradnicima postajala neobi no jasna za sve... Svaka misao se zajedni ki ispitivala, razvijala, objanjavala, upro avala u izrazu, i u takvom obliku Lav Nikolajevi bi je zapisivao. Takva, ona je bila pristupa na umu svakog ovjeka" (Petrov, Tobtoi).

160

ISlAM lZMEpU ISTORA I ZqpApA

jetnosti, religije i etike nije intelektualno i logi ko, nego unutarnje. Tu ne stoji um prema umu, nego srce i dua prema jednom istom takvom srcu i dui. Iznesene injenice rue naa ustaljena shvatanja orazvoju" ljudske kulture. Kultura nema historije, a ovjek je konstanta svjetskog razvoja.

GLAVA VI

DRAMA I UTOPIJA
Odjeljak 1 IDEALNO DRUTVO
Da li zlo potje e iznutra, iz tamnih dubina ljudske due, ili spolja, iz objektivnih uvjeta ljudskog ivota - to je pitanje na kojem se svi ljudi mogu podijeliti u dva velika tabora: vjemike i materijaliste. Za vjernike sve zlo i dobro jeste u ovjeku. Otuda odricanje nasilja, jer je nasilje prema vani borba sa izmiljenim, nepostoje im zlom. Nasilje ima mjesta samo prema sebi, prema unutra, u vidu pokore i askeze. Tvrditi da je zlo vani, da je ovjek zao samo zato jer su nakazne prilike u kojima ivi, da e izmjenom tih prilika nastati i izmjena ovjeka, jednom rije ju da je ovjek rezultat vanjske sredine, sa stanovita religije najbezbonija je i istovremeno najne ovje nija misao koja se ikada pojavila u ljudskom umu. Ova misao degradira ovjeka na stvar, na nemo nog provodnika vanjskih, mehani kih, nesvjesnih sila. Zlo je u ovjeku - zlo je u drutvenoj sredini; ovo su dvije opre ne istine koje se logi ki isklju uju. Njima odgovaraju dva isto tako opre na i nepomirljiva fenomena: drama i utopija. 1 Drama je doivljaj u ljudskoj dui kao to je utopija doga aj u ljudskom drutvu. Drama je najvii oblik egzistencija koji je mogu u naem svemiru. Utopija je san ili vizija raja na zemlji. U drami nema utopije kao to u utopiji nema drame. To je suprotnost izme u ovjeka i svijeta, ili li nosti i drutva. U Platonovoj Dravi prvom spisu ove vrste - itamo: Postavimo u mislima temelje drave. Ti temelji e biti nae potrebe... Ali kako e drava zadovoljiti sve te potrebe? Zar ne treba da neko bude zemljoradnik, drugi gradevinar, tre i - tka ?... Svaki od njih treba da vri za drugog posao koji samo on zna da vri?... Ratnici moraju biti strogi prema neprijateljima, a blagi prema prijateljima. Da bi mogli imati ove dvije osobine, i estinu i blagost, oni moraju biti i filozofi, jer moraju znati razlikovati prijatelja od neprijatelja. Da bi takvi ratnici bili i dobri uvari drave, oni se moraju odgajati... U odgoju najvaniji je po etak. On po inje pri anjem bajki i zato drava treba da cenzurie pisce koji ih piu... Upravlja i smiju lagati u in-

1. Pojam utopije upotrijebljen je ovdje u njegovom izvomom zna enju: kao vizija idealnog uredenja ljudskog dtutva po uzoru na savrene ivotinjske kolektive: konicu, roj, mravinjak.

162

lSdAM dZMEDU 1STOKA! ZqPADA

teresu drave, ali drugi to ne smiju... Poto pot injeni moraju sluati svoje pretpostavljene, to se moraju izbrisati sva suprotna mjesta u knjigama, a bogovi i heroji se moraju predstavljati plemenitim... Treba zabraniti tune mehke i lijene melodije, a dopustiti muke i borbene.., Pijanstvo je zabranjeno... Gradanin ne smije provoditi ivot u bolesti i lije enju, jer time kodi dravi. On mora da radi svoj posao ili da umre... Zato je bolje da se usmrti onaj koji treba dugo da boluje i1i rodi bolesno potomstvo... Odgajanjem treba da se odaberu upravlja i i ratnici, a njihovi sinovi, ukoliko ne pokau sposobnost za taj posao, da se vrate u klasu proizvo a a. Odravanjem takvog sistema odgajanja, svaka budu a generacija bit e bolja od prethodne, kao to se to postie odgajanjem biljnih i ivotinjskih rasa..."itd. Mehanizam utopije nehuman je ali savren. Ako sutinu drame ini sloboda, sutinu utopije ine dvije suprotne injenice: red i uniformnost. Po etkom XVI vijeka Thomas More objavljuje svoju malu ali epohalnu knjigu o idealnoj dravi na otoku Utopiji. Za nas je ovdje zanimljiviji drugi dio ove knjige, pa emo ga prepri ati u najkra im crtama. Otok Utopija polumjese nog je oblika sa 54 velika grada koji su do najve e mjere jednaki i po izgledu i po na inu ivota. Oko gradova je poljoprivredno zemljite sa ku ama i poljoprivrednim alatom. Stanovnici polja su organizirani u zadruge od po 40 lanova, sa doma icom i doma inom na elu. Svakih 30 zadruga imaju svoga starjeinu - filarha. Svakoj zadruzi dodjeljuju se dva roba. Dvadeset lanova zadruge, poto su proveli dvije godine na selu, vra aju se natrag u grad, a iz grada dolazi 20 novih lanova, koji e takoder provesti dvije godine. Stalnih zemljoradnika, dakle, nema. Pili e proizvode bez kokoaka jednom vrstom inkubatora. Trude se da proizvedu vie nego to je potrebno njihovom gradu, kako bi viak podijelili drugim gradovima. U etvi u estvuje i ve i broj gra ana, kako bi se ova to prije obavila... Glavni grad Amaurot lei na rijeci blizu moYa, ima vodovod i utvr en je. Ku e su savreno iste i poredane su s dvije strane ulica, koje su sve podjednako iroke - trideset stopa. Vrata se ne zaklju avaju, jer nema privatne svojine, a ku e se mijenjaju svakih deset godina, izvla enjem kocke. Gra ani briljivo obra uju ba e, i u tome se takmi e pojedini uli ni blokovi. Svi, i mukarci i ene, u e po jedan zanat. Glavni su: zidarski, kova ki, drvodjeljski i prerada vune i lana. Svaka porodica izra uje za sebe odje u koja je ista na cijelom otoku, a razlikuje se samo po uzrastu i dobu godine, odnosno spolu i bra nom stanju. Svaki stanovnik Utopije naslje uje zanat svoga oca. Radi se est sati: tri sata prije podne, pa ru ak i odmor od dva sata, a zatim tri sata popodne. U osam sati uve er lijee se i spava osam sati. Na radu se nosi kono odijelo koje traje sedam godina...

DRAMA 11TOPIJA

163

Svaki grad ima 600 porodica, a svaka porodica 10-16 lanova, na elu sa starjeinom, obi no najstarijim lanom. Porodice vode brigu da se ne pove aju smanje ispod svoje mjere. Vikovi brojnijih porodica dodjeljuju se porodicama sa manjim brojem lanova. Svaldh trideset porodica imaju po jedan prostran dom, gdje stanuje filarh i gdje svi na znak trube dolaze na zajedni ki objed. Doputeno je objedovati i kod ku e, ali to se smatra ne asnim, a predstavlja i gubitak vremena oko spremanja hrane. Gradani Utopije mogu putovati po Utopiji samo uz dozvolu vlasti. Itd.,itd. Asocijacije na tendencije i pojave u nekim drutvima dananjice name u se same od sebe: ograni enje slobode u interesu drutva", kult voda, drutvena disciplina, ukidanje porodice i roditeljskog odnosa, umjetnost u slubi drave, darvinovska selekcija, eutanazija, drutveni (a ne porodi ni) odgoj, primat drave nad pojedincem, otvorenost tehni kom progresu, jednakost spolova u drutvenoj podjeli rada, imovinska nivelacija, radne akcije, takmi enja, kolektivizam, uniformnost, cenzura i sl. Drama se bavi ovjekom, a utopija svijetom. Ogromni unutranji svijet ovjeka sveden je u utopiji na zamiljenu pomo nu ta ku. Poto ljudi nemaju due - to je pretpostavka svake utopije - u utopiji nema ljudskih, to zna i ni moralnih problema. U utopiji ljudi funkcioniraju, ne ive. Ne ive, jer nemaju slobode. ovjek tu nema lika. Umjesto toga on ima psihologiju" koja zavisi od njegove funkcije u drutvenoj podjeli rada, u reprodukciji vlastitog ivota. Dobar" lo" ovdje jednostavno nemaju nikakvog smisla. Ni u jednoj utopiji, uklju uju i tzv. nau ni socijalizam, nema vrijednosnih sudova. Sve je shema. Svaka je utopija na elno s one strane dobra i zla. Po Marxu, kona an je rezultat historije stanje komunizma, obilje proizvoda za sve - potpuno materijalno zadovoljenje. Po Hegelu, smisao je historije trijumf ideje slobode - dalde drama. Socijalizam je projekcija zakona materijalnog svijeta na ljudski i drutveni ivot. U komunisti kim vizijama vje nog mira (ili besklasnog drutva) na kraju razvoja ponavlja se slika materijaInog svijeta, njegove daleke budu nosti u stanju entropije. Besklasno drutvo - to je Clausiusov zakon entropije projektiran na drutveni ivot. Umjesto entropije (ili vje nog mira), morala je religija na kraju svega vidjeti samo Strani sud, umjesto svekolikog ujedna avanja i sveop e ravnotee - dramu. Zato je drama i na elno i historijski nastavak religije, kao to je svaka utopija jedna vrsta nauke. Quetelet je napisao djelo iz sociologije i dao mu sasvim logi an naziv: Drutvena fizika. Svako u enje o drutvu produenje je fizike zoologije.

164

ISLAM l7MEDU ISTORA I ZAPADA

Postoje politi ke utopije, po ev od Platonove, preko Thomasa Mora, Campanelle, Fouriera, Saint-Simona, Roberta Owena, pa do Marxa. Ali ovdje treba ubrojiti i tehni ke, science fiction, koje po inju sa Baconovom Nova Atlantis. Tehnika i tzv. progres iz dana u dan sve vie izgra uju gorostasni nau no-tehni ki mehanizam, u kojem ovjek neizbjeno gubi svoju individualnost. On postaje dio ovog mehanizma. A. Huxley vidi ovjeka budu nosti kao vjeta kog ovjeka, proizvod tehnike koju je sam stvorio. U ogromnim laboratorijama ovje iji zametak e se, zahvaljuju i dostignu ima genetike (geneti kog ininjeringa"), obra ivati u skladu sa odredenim planom - receptom. Tu e se uz pomo nauke proizvoditi potpuno jednaka ljudska bi a, iva bi a u kopiji". Ona ne e imati li nosti, umjesto toga imat e optimalne osobine". Dr. David Klein, direktor Instituta za medicinsku genetiku enevskog univerziteta, vri eksperimente u kojima se iz elije abljeg jajeta odstranjuje jezgro, a ovo zamjenjuje drugim jezgrom iz elije neke druge abe, ime se dobivaju jedinke sa eljenim genetskim osobinama. Kada ovaj proces bude usavren, za to e trebati 4050 godina, bit e mogu e, po miljenju dr. Kleina, proizvoditi ivotinje, pa prema tome i ljude, sa planiranim svojstvima. Ovi idealni primjerci mogu ak biti svi nalik jedan na drugog, kao jaje jajetu. Aldous Huxley dovodi do apsurda ovu perspektivu tehni ke utopije: Dvije hiljade petstote godine ironi no primje uje on - na zemlji e zavladati novi divan svijet, iji e princip biti: Jednakost, Istovjetnost i Stabilnost. Glavna nauka u tom svijetu postat e biologija, ijim sredstvima e se iz inkubatora dobivati podjednaki standarrdni ljudi, hiljade blizanaca, koji e raditi na podjednakim mainama, obavljaju i podjednake funkcije..."itd.,itd. U tom divnom svijetu" ne e biti grenih ljudi, bit e defektnih pojedinaca, koji ne e biti odgovomi i kanjeni, nego jednostavno demontirani iz mehanizma. U njemu ne e biti dobra i zla, pa ni tenji, dilema, sumnji i pobune. Drama je eliminirana. Uspostavljena je utopija.

Odjeljak 2 UTOPIJA I MORAL

Suprotno skoro op em miljenju, ovjek ne tei funkcionalnom, nego obmuto, nefunkcionalnom svijetu. Vrlo sumnjivu vrijednost ima ona definicija po kojoj je ovjek drutvena ivotinja. Socijalnost - ako pod njom razu-

DRAMA I UTOPIJA

165

mijevamo smisao za ivot u oporu, roju, jatu, konici - vie je ivotinjska, zooloka, bioloka, nego ljudska osobina. ta se moe uporediti sa drutvenim ivotom p ele ili mrava, ili socijalno u" elije u organizmu koja u savrenoj harmoniji istovremeno ivi za sebe i za druge? ovjek je po prirodi antisocijalan" - sa gor inom konstatira materijalist Hobbes. Ustvari, ovjek je u izvjesnom smislu nepopravljivi individualist i pokazuje odvratnost, pa i nesposobnost za ivot u oporu. Samo oni koji su manje ljudi medu ljudima, samo manje uspjeli ljudski uzorci zagovaraju funkciju, red, pravilnost, uniformnost, prioritet drutva nad pojedincem. Poto je ova vrsta ljudi upravo zbog toga i najefikasnija, ona uspijeva svoja shvatanja nametati kao vladaju a. Kaplari su uvijek efikasniji od pjesnika - i ovo je jedna tragi na injenica, koja govori o mo i i nemo i svega ljudskog i humanog. U kasami vojnik ima osigurane sve osnovne potrebe: stan, hranu, odje u, posao. Tu su i red, sigumost, disciplina, higijena, pa i neka vrsta jednakosti (ili ujedna avanja). Ali najve i broj Ijudi e se prili no lahko sloiti da kasama, i pored tih svojih blagodati", predstavlja najgori prototip drutva koji je mogu e zamisliti. Neka drutva koja se danas stvaraju samo su velike kasarne (ili su na putu da to postanu). Lijepe parole kojima ih dekoriraju nita ne mijenjanju na njihovoj sutini, ili sasvim malo. Humanizam i moral vezani su za ime ovjeka, za ljudski poziv. lan drutva ili stanovnik utopije nije ovjek u autenti nom smislu rije i, to je drutvena ivotinja" ili ivotinja obdarena umom". ovjek ima moral (ili nemoral), lan drutva ima samo funkciju. Moral je uvijek norma. Ako nae djelanje nije svjesno, voljno djelanje, ako mi radimo kako moramo raditi, kao to je to u utopiji, onda je svaka norma, pa prema tome i moral, bespredmetan. ak inajhumanijc " ponaanje ovjeka u komunizmu nije moralno. Ovo je smisao tvr enj k marksista da morala u komunizmu nema, odnosno da moral u komunizmu nije mogu . U komunizmu se moral ukida, jer se Ijudi jedan prema drugom odnose neposredno, bez posredstva norme. To to u mravinjaku svaki mrav savreno izvrava svoj zadatak, nije stvar nikakvog morala. Mrav jednostavno ne moe druga ije postupati. Ili kada p ele iz konice izbacuju oboljelu ili iznemoglu radilicu, one ne ine neto nemoralno, kao to ni rtvovanje" p ele za roj, njen savjestan rad" nije nikakav moral. To je jednostavno funkcioniranje drutvenog mehanizma. Ovo je pravi smisao Lenjinove izjave da u itavom nau nom socijalizmu nema ni zrno morala", izjava koja je izazvala toliko nerazumijevanja i zbunjenoSti, ali koja

166

ISLAM IZMEDU ISTOKA I ZAPADA

predstavlja i najdalekosenije priznanje o vezi izmedu komunizma i utopije.2 Marksizam je utopija ba zato to je nau an i u dijelu u kome je nau an. Svaka je utopija to upravo zato to smatra da je ljudski ivot isklju ivo vanjska pojava (ili da je pitanje proizvodnje, potronje i raspodjele) i da se moe urediti pomodu nauke i primjenom njenih metoda: shema, odnosa, ravnotee, pritisaka, otpora, faktora, prosjeka, ustanova, zakona, zatvora i mjera, i to vjeruje da se u ovome problem iscrpljuje.3 Materijalisti ki zaklju ci primijenjeni na drutvo vode jednoj vrsti socijalizma komunizma. Isti ovi zaklju ci dosljedno provedeni u ivotu pojedinca vode onome to obi no nazivamo epikurejstvom. Epikurejac je prakti ni materijalist. Jer, ovjek je samo uvjetno i teoretski lan drutva, a u stvarnom ivotu on je nezavisan pojedinac, individualno stvorenje, vie sklono li nom nego drutvenom ivotu, pa je epikureizam prakti ni, a socijalizam teorijski rezultat materijalisti ke filozofije. Ako imam samo jedan ivot, onda on pripada samo meni" - ovo je logi nije od bilo kakvog r-tvovanja za sadanje budu e generacije. ovjek u drutvu stalno tei da ivi, misli i postupa kao izdvojen pojedinac. tavie, on ispoljava sklonost da stalno kri drutvene norme i zakone. Svaki sistem koji ne uzima u obzir individualnost ovjeka, koji nasilu i uprkos ovim suprotnim injenicama ho e da u njemu vidi isklju ivo lana drutva, polazi od pogrene pretpostavke. Uzalud je ovjeku navoditi primjer p ela i mrava. Kada bi p ela mogla misliti, kada ne bi bila pod vla u instinkta, ona bi izbjegavala raditi i nastojala bi pojesti med koji su sakupile njene drugarice. Ne baca se termit dobrovoljno u smrt da bi osigurao ivot kolektiva. Kada bi mogao birati, gotovo je sigumo da bi izabrao ivot, a izbjegao smrt. to se ti e ovjeka, naj e e se doga a da on govori, agituje za drutveni interes; mnoge prakti ke teko e socijalisti kih sistema svode se na ovaj problem (poznato pitanje odgovornosti odnosno neodgovomosti u svim sistemima ove vrste). Ova deformacija nije mogu a u ivotinjskim kolektivima koje mi poznajemo, jer ivotinja nema izbora da u kriti nom trenutku postupi u li nom interesu, a zanemari kolektivni. ovjek ima takav izbor i ova se injenica ni
2. Uporedi sljede i tekst poznatog sovjetskog pravnog teoreti ara J. Paulcanisa: Ako je veza jedinke sa klasom odista tako iva jaka da se granice 'Ja' takore i briu, a prednost klase postaje uistinu identiclna sa li nom predno u, onda nerna vie nikakvog smisla govoriti o ispunjenju moralne dunosti, onda ne postoji uop e fenomen morala" (Jevgenij Paukanis, Algemeine Rechtslehre uncl Marxismus, 1929, str. 141). 3. Vrhunska deviza i socijalizma i komunizma data je u funkciji proizvodnje i potronje: Proizvodi prema sposobnostima, troi prema radu (prema potrebama)". poznata Lenjinova formula: Komunizam = Marx + elektrifikacija.

DRAMA 1 LITOPIJA

167

na koji na in ne moe zanemariti. Ljudi se stoga nalaze u situaciji da pronadu drutveni sistem za bi a koja imaju mogu nost izbora da nasiljem (ili dresurom) tu mogu nost izbora unite i upravo se upu uju jednim od ova dva smjera. Socijalisti ki mislioci su uvijek osje ali da je psihologija pojedinca, famozna individualisti ka psihologija - ustvari urodena ovjekova tenja individualnosti i slobodi - najve a smetnja ostvarenju njihovog koncepta drutvenog, kolektivnog raja. Zato oni uvijek govore o drutvu, proizvodnji i raspodjeli, narodnim masama, klasi, itd., a izbjegavaju probleme ovjeka kao li nosti. Pravima ovjeka oni suprotstavljaju prava naroda", ljudskim pravima - socijalna prava. U ovjekovim uvjetima i za ovjeka, svako opredjeljivanje za nepovoljniju altemativu, svako podvrgavanje li nog interesa drutvenim interesima, vri se kroz unutranju borbu motiva, dobiva, dakle, oblik morala. Suo eni sa ovom injenicom, materijalisti po inju sve vie spominjati svijest, objanjavajudi da pod tim izrazom razumiju drutvenu svijest, tj. osje anje pojedinca da pripada nekom kolektivu i da sav svoj ivot ostvaruje kao lan tog kolektiva. Ali, svijest je samo drugo ime za moral i tako materijalisti zavravaju uvodenjem u igru jednog potpuno stranog elementa, koji se ni na koji na in ne nalazi u inventaru materijalizma. Kada bi ovjek uistinu bio mogao biti samo lan drutva, socijalizam bi bio mogu , ali to je jednostrana prema tome, neistinita slika o ovjeku. Obrnuto, poto je ovjek nezavisan pojedinac, poto je bi e izbora, poto je moralno bice koje moe raditi dobro i zlo, jednom rije ju poto je ovjek, socijalizam u jednom dosljednom obliku nije mogu .

Odjeljak 3 PODANICI I HERETICI

Postoji jedna vrsta ljudi koji se dive jakoj vlasti, vole biti pod stegorn, oboavaju red, onaj vanjski, kakav vlada u vojsci, gdje se zna ko nareduje, a ko slua". Njihov je ukus na strani novoizgradenih dijelova grada, gdje su sve ku e jednake, u pravim redovima i sa jednakim fasadama. Oni vole bleh-muziku, uniformu, spektakle, parade i druge lai koje uljepavaju" ivot i ine ga lakim. Naro ito vole da je sve po zakonu". To su ljudi sa podani kim mentalitetom. Oni jednostavno vole biti podanici, oni vole si-

168

lSIAM 171NFDU1STORA / ZAPADA

gumost, red, establiment, vole biti pohvaljivani od svojih starjeina, vole biti u milosti". Oni su asni, mirni, lojalni, tavie ispravni gradani. Podanici vole imati vlast, a vlast voli iXnati podanike. Oni idu zajedno kao dijelovi jedne cjeline. Ako autoriteta nema, podanici ga izmisle. Na drugoj strani stoji jedna nesretna, prokleta ili ukleta vrsta ljudi koja se uvijek neto buni, koja uvijek ho e neto novo. Ona manje govori o hljebu, a vie o slobodi, manje o redu i miru, a vie o ljudskoj li nosti. Ona ne priznaje da joj car daje pla u, ona naprotiv tvrdi da ona i cara hrani (vlast ne izdrava nas, nego mi izdravamo vlast"). Ovi vje ni heretici obi no ne vole vlast, niti vlast voli njih. Ako su religiozni, podanici oboavaju ljude, autoritete, idole, kumire; slobodari i buntovnici slave jednog jedinog Boga. Jer, dok idolopoklonstvo ne smeta ropstvu i pot injavaju, prava vjera ne smeta slobodi.

Odjeljak 4 DRUTVO I ZAJEDNICA

Treba povu i razliku izme u d r u t v a kao vanjske sume jedinki na osnovu interesa, i z a j e d n i c e kao skupine ljudi iznutra povezane osje anjem pripadnosti. Drutvo je zasnovano na materijalnoj potrebi, na interesu. Zajednica je zasnovana na duhovnoj potrebi, na tenji. U drutvu ljudi su anonimni lanovi, vezani interesom ili razdvajani interesom. U zajednici ljudi su bra a, vezani zajedni kom milju, povjerenjem ili jednostavnim osje anjem da su jedno. Drutvo postoji zato to ive i u njemu lake stje emo dobra osiguravamo opstanak. Dijete ne moe preivjeti bez pomo i drugih, a il odrasli ne mogu dobro ivjeti bez udruivanja sa drugim ljudima - ovdje je izvor drutva u vanjskom smislu (izvor drutvenosti, izvor drutvene ideje). ovjekova tenja za ivotom u drutvu ne proizlazi dakle iz njegovog pravog bi a, nego iz nude. Ne trai se drutvenost kao takva, nego koristi koje iz nje proizlaze - konstatuje Hobbes. U drutvu vladaju zakoni ja ega, pokoravanja, esploatacije ili, u najboljem slu aju, ravnotee interesa. Samo zajednica zna za pravdu, uzajamno pomaganje, solidamost i bratstvo. Mnogi nesporazumi potje u iz mijeanja ova dva pojma. 4
4. Kao ustracija suprotnosti o kojoj ovdje govorim (drutvo - zajednica), skrenuo bih panju itaoca na jedan interesantan fenomen u Sjedinjenim Ameri kim Dravama, koji je novijeg datuma i stoga nedo-

DRAMA I UTOPLIA

169

Isus govori o ljubavi medu ljudima i ima pravo. Hobbes govori o ratu svih protiv svih (ili Maric o vje noj esploataciji) - i ima pravo. Ali Isus misli na zajednicu ljudi, a Hobbes i Marx na drutvo. Adam Smith otkrio je simpatiju i nagon za odmazdom kao sile koje reguliraju odnose medu ljudima. Ali su simpatija i nagon za odmazdom sile koje vladaju u zajednici, a ne u drutvu. Stvaraju i drutvo, civilizacija unitava i kida unutranje, li ne, neposredne veze medu ljudima, i uspostavlja izvanjske, anonimne, posredne odnose izmedu njih. Prve su bile oli ene u porodi nim i rodbinskim vezama, zajedni kim svetkovinama o rodenju, enidbi i smrti, u neposrednom uzajamnom pomaganju i brizi ovjeka za ovjeka. Umjesto ovih veza koje clovjeka najo iglednije ine ovjekom, civilizacija stvara ustanove za staranje i brigu povjerava inovnicima. Nasuprot porodici i duhovnoj zajednici (islamskom demaatu), stoje proizvodni kolektivi i drava, odnosno njene institucije, kao izraz objektivnih interesa njenih lanova. Govori se o tzv. kolektivnom duhu. Ali kolektivni duh ne postoji. Civilizacija ne moe dati kolektivu ono to sama nema. Kolektiv je, ustvari, prosta suma njegovih lanova, koji se u pravilu medusobno ne poznaju i uvijek su tudi jedni drugima. Njih u jednu cjelinu vee proizvodni proces, tvomi ka zgrada parcela poljoprivrednog zemljita na kojoj rade, dalde jedan vanjski faktor. Tu ne postojimo Ja i Ti, tu smo svi Oni. Ova injenica moe objasniti paradoks da se u velikim, mnogoljudnim gradovima ljudi osje aju usamljeni. Blizina ovjeka ovjeku duhovna je, a ne prostoma kategorija - to svojom surovom jasno om govori savremeni soliter. U solitem se ljudi osje aju sami kao u pustinji, iako ive ak pod istim krovom. Postoji kolektiv, ali nema zajednice, nema komunitasa. Ako su vjerske svetkovine, na kojima se molilo igralo, pribliavale ljude, politi ki i proizvodni sastanci, sastanci
voljno poznat i prou en. Radi se o snainom talasu etni nosti i kultumog pluralinna koji je zahvatio savremenu Amerilcu. Najdublja je pobuda ovog talasa, kako objanjava Victor Tumer, potraga za z,ajednicom i potreba za spontanim zajednitvom - communitasom. Communitas je - kae Tumer - spontana i samonastaju a zajednica. Ona je antistruktura" i sutinski se suprotstavlja drutvenom sklopu icao to se hipoteti na antimaterija suprotstavlja materiji". Zajednitvo je u sreditu religije, literature, drame, likovnih umjetnosti, a njegovi tragovi, duboko utisnuti, mogu se na i u zakonima, etici, pa ak i u ekonomiji" (Tumer). A Dillon Riply, sekretar Smitsonijanskog instituta, objanjava: Nema uspjenog protivsredstva standardizaciji masovne kulture, ali festivali narodnog ivota pomau da se odrava sklop kultumog pluralizma i blistave razli itosti. Oni otkrivaju i oivljuju zajednice koje su mo an braniic to titi pojedince od svijeta mega-dtiave i mega-korporacija." ini se da je bilo potrebno da se drutvo razvije do ameri kog stepena, da bi ljudi shvatili neke bitne razlike izmedu drutva i zajednice, a posebno da razvoj drutva ne vodi zajednici, nego udaljava od nje. Ovaj masovni pokret ka istraivanju korijena (Halley, Korijeni") i oivljavanju tradicije, koji je nastao sasvim spontano u ezdesetim godinama u Americi, dobio je snakan podsticaj kada su njegovi protagonisti uspjeli da isposluju donoenje posebnog zakona o podsticanju etni nosti (Ethnic Encouragement Act").

170

tSlAM /ZMEDU /STOKA f 7APADA

kolekdva", kako ih zovu, ini se da jo vie razdvajaju ljude. Prema podacima iz sudske hronike u jednom velikom gradu (Beograd - 1972.), jedna tre ina svih krivi nih procesa zbog uvrede i klevete za inje se na takvim sastancima. Prava zajednica moe se medu ljudima zasnivati samo na osnovu simpatije, ljubavi, sau e a, nesebi nosti, dakle na osnovu nekih osje anja koja poznaje samo religija. Strogo gledaju i, pravda nije neophodna za opstanak drutva, ali je neophodan uvjet odranja zajednice, ona je, ustvari, pretpostavka jedne zajednice. Mogu e je zamisliti snano i uredeno drutvo zasnovano na potpunoj nejednakosti, dakle na potpunoj nepravdi (sjetimo se Platonove Drave). Nezavisnost drutva od moralne ideje o ituje se i u injenici da su sva drutva nemoralna u svom vlastitom ponaanju. Jer drutvo je struktura i ne podlijee moralnim, nego prije svega fizi kim uvjetima stabilnosti. Ovaj zakon apsolutno vrijedi ukoliko je ovjek ivotinja, ak i najsavrenija. Ovaj zakon vrijedi sve manje to je ovjek manje ivotinja, to je vie ovjek. Kona no, drutvo nestaje sa svim njegovim zakonima na ta ci na kojoj ovjek postaje li nost, prakti no u trenutku o ovje enja jedne skupine, grupe ili drutva. Na ovoj ta ci po inje i nastavlja da postoji zajednica. Zakon o kome govorimo, me utim, izraava samo teorijski izgled stvari. isto drutvo i ista zajednica postoje samo u principu. U stvamom ivotu svako drutvo - jer je sastavljeno od ljudi i tim prije to je vie sastavljeno od pravih ljudi - dobiva karakteristike zajednice. Ono ne postaje golo drutvo, utopija, ono po inje ispoljavati jednu ljudsku dimenziju, postaje u izvjesnoj mjeri zajednica. Vrijedi i obmuto. Prve kr anske zajednice moda su najbolji primjer duhovnih zajednica, ali i u njima su se po eli pripremati zajedni ki objedi agape", to im je davalo izvjesnu socijalnu notu. Ove i sli ne injenice dale su povoda nekima da u prvobitnom kr anstvu vide socijalni pokret, a u kr anskoj jednakosti jednu vrstu komunizma, to je naravno pogreno i znak nerazumijevanja sutine pojava.

Odjeljak 5 LI NOST I DRUTVENA JEDINKA"

Tragedija kr anstva kao historijske pojave o ituje se u dvjema injenicama: inkviziciji i tome da je prva utopija u Evropi kr anskog porijekla. 5
5. Monah Tommaso Campanella,
Civitas solis (.Sun ano carstvo).

DRAMA 1 UTOP1JA

171

jer se umjesto za nebesko zalae za zemaljsko carstvo i jer, dosljedno tome, govori o drutvu, a ne o ovjeku. Sun ano carstvo jeste odricanje od sutinskih ciljeva krdanstva i obiljeava po etak epohe ekonomskosocijalnih teorija u Evropi i svijetu. Cilj religije nije da wuctuje vanjski svijet. Ona je tenja i obaveza, a ne komfor i na in da se bolje i ugodnije ivi. Krist nije socijalni reformator, a Francuska revolucija i nau ni progres nisu putevi za ostvarenje kr anskih ideala ljubavi i mira, kao to je to naivno vjerovao i pisao Emest Renan. Isus je bio zabavljen sudbinom ljudske due i spasenja, a utopija je naivan ljudski san o idealnom drutvu vje ne harmonije i mira. Nema nita zajedni kog izme u religije kao historije ljudskog mu enitva i naivne i iluzome uspjenosti" utopija. Jedno je Nebesko, a drugo Suri ano carstvo - Civitas Dei" i Civitas solis". Ta dva carstva ne pripadaju istom redu stvari. Drama ne poznaje pojam socijalne sigumosti", kao to utopija ne poznaje pojam ljudskog dostojanstva. Zato Manc govori o eksploatiranima, a Dostojevski o ponienima i uvrijedenima. Socijalna utopija je traila ljudsku sre u, a prirodno pravo ljudsko dostojanstvo. Socijalna utopija je slikala odnose u kojima ljudi prestaju biti mu eni i tla eni, prirodno pravo je konstruiralo odnose u kojima nema vie ponienih i uvrije enih."6 Kada je Campanella pisao svoju viziju idealnog drutva, on je nesumnjivo bio inspiriran kr anskom ljubavi prema blinjem. Ali u svom sau eku siroti monah nije primijetio da u njegovoj viziji i nema vie nikakvog blinjeg ni daljnjeg. On je nestao, izgubio se u odnosima proizvodnje, potronje, podjele rada. Njegov blinji ne voli i ne mrzi; nije ni dobar ni zao; on nema due; on je anonimna, ali savrena jedinka, koja ima svoje odredeno mjesto u shemi Sun anog carstva, i koja od rodenja do smrti nepogreivo vri svoju funkciju. Ovako posmatrana, utopija se pokazuje kao slika jedne strane stvarnosti, isto onako kao to je drama pri a o drugoj strani. Shakespeare Dostojevski mogu posluiti za ilustraciju ovog drugog gledanja, vi enja svijeta kao drame. U romanima Dostojevskog pred naim o ima iskrsava ljudska dua u svojoj stravi noj veli ini, a unutranji problem, unutranja zbivanja tako su velika da nam sav vanjski svijet sa svojim bogatstvom i siromatvom, svojim dravama i sudovima, uspjesima i porazima, izgleda
6. Emst Bloch, Prirodno pravo i ljudsko dostojanstvo, Beograd, 1977, str.7.

Sun ano carstvo monaha Campanelle tipi na je antikristovska vizija,

172

!S/AM lZMEDU /STORA I 7APADA

nestvaran i irelevantan. Slike svijeta gledane iz perspektive jedne drame i jedne utopije sutinski nemaju ni eg zajedni kog. One se nalaze na dva potpuno suprotna pola i odnose se kao kvalitet i kvantitet, ovjek i drutvo, sloboda i nunost. U utopiji vidite svijet, a ovjek je samo pomo na ta ka koja vam pomae da opaate nacrt, shemu. U drami ovjek je svojom veli inom zakrilio itav svijet, koji je sada privid, kulisa, gotovo iluzija. 7 Utopija je istina onoliko koliko je istina da je ovjek ivotinja obdarena umom. Utopija je upravo proizvod ovih dviju injenica, obiju od ovog svijeta": ljudskih potreba i njegove inteligencije, odnosno tenji da ovjek svoje potrebe (to su uvijek prirodne potrebe) zadovoljava kao inteligentno bi e. Poto ima potrebe, ovjek mora teiti da ivi u drutvu, ali poto je inteligentno bi e, on e teiti najbolje uredenom drutvu, tj. drutvu u kojem je rat svih protiv svih" okon an. A idealno drutvo kao svoj princip nema slobodu i individualnost, nego red i uniformnost. 8 Ovo izgleda pokazuje direktnu vezu izmedu utopije i evolucionisti kih teorija o porijeklu ovjeka. (Na ovu injenicu izri ito je ukazivao poznati prirodnjak Rudolf Wirchof.) Darwin je u izvjesnom smislu uvjet kasnijih socijalisti kih pokreta. Da bi ovjek bio podoban za razli ite socijalisti ke eksperimente ili da bi bio dobar stanovnik bilo koje utopije, on bi morao biti skrojen" po Darwinu. Istinski stvami ovjek isuvie je individualist i nepopravljivi romantik da bi se mogao uklopiti u funkciju jedne utopije ili postati dobar lan drutva. Eliminiranje svega specifi no ljudskog, posebno individualnosti i slobode, pokazuje se tako kao bitan uvjet utopije. Utopija je stoga vjera ateista, a ne vjemika. Ali ta je vjera iluzija ukoliko je ovjek li nost, a ne savrena ivotinja". Moe se re i da je alternativa tzv. idealnom drutvu postala nemogu a od pra injenice Stvaranja, od trenutka o ovje enja ovjeka". Od ovog trenutka pred ovjekom stoji vje no nezadovoljstvo, nemir, vje ni sukob, drama. (Odlazite neprijatelji jedni drugima dovijeka" - Kur'an, 2/36.) Idealno je drutvo jednolik i beskrajni slijed obezli enin generacija koje radaju, proizvode, troe i umiru, i tako do uhrdavu" beskona nost. injenica Stvaranja, uplitanje Boga u ovjekovo bitisanje, u inila je ovu mehaniku" nemogu om, iluzijom, i otuda ono fanati no protivljenje svih utopija Bogu i religiji. Ali dok su proroci idealnog ure enja drutva proklamirali drutvo i njegove interese za vrhovni zakon, Bog je htio da to bude ovjek. On je dopustio slobodu da bi
7. Sve su religije zadrale onu astronomiju koja je Zemlju (i ovjeka) priznavala centrom svijeta. Otuda onako ogor en otpor Crkve prema Kopemiku. 8. Podsjetimo se kako Epikurov drutveni ideal nije bila sloboda nego sigumost.

DRAMA I UMPIJA

173

svijet bio iskuenje, da bi se afirmirali ovjek i njegova dua kao najvie vrijednosti. Vjerovati u mogu nost utopije stoga zna i gajiti jednu vrstu naivnog optimizma, zasnovanog na negaciji ljudske due. Samo onaj ko ne vjeruje u ljudsku duu, u ljudsku li nost, moe povjerovati da je mogu e ovjeka umiriti", ukrotiti" i napraviti od njega lana drutva, koji de pristati da postane dio mehanizma.9 Obmuto, vjerovati u ljudsku duu zna i prakti no vjerovati u nesavladivo more nepokomosti, sumnje, straha, bunta; zna i vjerovati da je ovjek nepopravljivi individualist, da se ne da uniforimirati, upokoriti, umiriti", da e, kada mu osigurate komfor i obilje, jednog dana odgumuti sve to sa prezirom i zatraiti natrag svoju slobodu, svoje ljudsko pravo. Jer, ovjek je ivotinja koja odbija to biti". U ovome je izravna veza izmedu ateizma i svih ideja o idealnom uredenju ljudskog drutva. Ateizam je uvjet vjere da je takvo drutvo u svom dosljednom obliku uop e mogu e.

Odjeljak 6 UTOPLIA I PORODICA

Porodica nije osnovna elija drutva kao to u nekim starijim ustavima Porodica i drutvo su disparatni, uzajamno suprotstavljeni pojmovi. Povezuju 1 princip u porodici jeste simpatija osje anje, a u drutvu je to interes intelekt, to dvoje zajedno. Svaki razvoj dmtva zna i u istoj mjeri ukidanje porodice. Drutveni princip proveden do posljednjih konsekvenci, do stanja utopije, ne pozna vie porodicu. Porodica kao ognjite unutranjih, romanti nih li nih veza i odnosa nalazi se u koliziji sa svim pretpostavkama utopije. Engels na svoj na in i imaju i u vidu druge ciljeve priznaje ovu injenicu: Razvoj porodice u historiji sastoji se, dakle, u stalnom suavanju kruga to prvobitno obuhvata itavo pleme; kruga unutar kojeg vlada bra na zajednica izme u oba spola. Stalnim isldju ivanjem isprva bliih, a zatim sve da1jih rodaka, najposlije i samo prienjenih, postaje kona no svaka vrsta grupnog braka prak9. Ina e e se u pralcsi pokazati da su drutva koja nisu prola kolu monoteizma podobnija za utopiju. U njima je lake name,tnuti standarde pokoravanja, unifonniranja, manipulacije, kulta vode i dresure, bez kojih je ljudska utopija nemogu a. 10. U novom Ustavu SSSR (1977.) sada je to radni kolektiv".

174

ISUM lLMEDU ISTOKA I ZAPADA

ti no nemogu a; na koncu preostaje u prvi mah jo labavo povezan par molekula, ijim razrjeavanjem brak uop e prestaje. 11 Kao i sve u utopiji, i ra anje djece lieno je svega sentimentalnog. Ono je jedna vrsta funkcije ili jedan oblik proizvodnje. U Platonovoj Dravi nalazimo ove redove: ene izmedu 20 i 40 godina treba zatvarati u posebne prostorije sa ljudima izmedu 25 i 55 godina. Tako ro enu djecu treba odgajati u dravnim institutima, a da ne znaju za oca i majku. enama ispod dvadesete i ljudima iznad pedesetpete godine dozvoljeni su odnosi, ali plod takve ljubavi treba odstraniti, ili rodeno dijete staviti na posebno mjesto gdje e umrijeti od gladi. Porodi ni ivot i ljubav ne dolaze u obzir. 12 Engels je jo jasniji: Prema materijalisti kom shvatanju, u historiji je u posljednjoj instanciji odlu uju i momenat produkcija i reprodukcija neposrednog ivota. No proizvodnja je sama opet dvostrana. S jedne strane proizvodnja sredstava za ivot, predmeta prehrane, odje e, stana i za to potrebnog oruda; s druge strane proizvodnja samih ljudi, nastavljanje vrste: ` 13 I dalje: Pokazat e se da je za oslobodenje ene prvi uvjet uvo enje cijelog enskog roda u javnu radinost, a da ovo opet iziskuje ukidanje inokosne porodice kao drutvene privredne jedinice... Prelaskom sredstava za proizvodnju u zajedni ko vlasnitvo, inokosna porodica prestaje biti privredna jedinica drutva. Privatno doma nistvo prestaje biti privredna jedinica drutva. Privatno doma nistvo pretvara se u drutvenu industriju. Njega i odgoj djece postaju javni posao; drutvo se brine za svu djecu podjednako, bila ona bra na ili vanbra na" la Po Marxu nestajanje (odumiranje") porodice predstavlja podrutvljenje ovjeka, njegovo prerastanje utotalno drutveno bi e". Sve osnove njegove egzistencije - socijalne, materijalne i moralne - prelaze sa porodice na drutvo.
11. F. Engels, Porijeklo porodice, privatne svojine i drave, New York, 1942., str.41. 12. Utopije odbacuju ljubav, jer je to li ni, a ne dmtveni ` odnos me u ljudima. Me u ciljevima kineske kultume revolucije, dosada najdalekosenijem prakti nom pokuaju da se ostvari utopija, nalazilo se odgajanje mladih u smislu odbacivanja Ijubavi kao buroaske sktonosti". Ljubav moe postojati samo kao ljubav prema domovini, socijalizmu i predsjedniku Maou, a u svom prirodnom zna enju ona je otrovni korov" starog drutva koji treba istiti. I u literaturi ljubav mukarca i ene dugo je bila tabu tema, pa su knjige koje su o njoj govorile bile i ezle ne samo iz prodaje nego i iz biblioteka. Medutim, kada se poslije smrti Mao Ce Tunga u prodaji pojavila Tolstojeva Ana Karenjina, kupci su obrazovali redove duge na momente i preko 100 metara. 13.F. Engels, Isto, Predgovor izdanju 1884. 14. F. Engels, Isto, str. 67.

DRAINA I UTOPIJA

175

Francuska spisateljka Simone de Bovoire, istalmuti aktivista feminiskog pokreta u Francuskoj i svijetu, kategorib.a je: Sve dok mit o porodti ici, mit o materinstvu i maj inskom instiktu ne bude uniten, ene e i dalje biti potla ene."I5 Civilizacija ne ukida samo na elno porodicu. Ona to ini i prakti ki. Prvo je iz porodice izaao mukarac, a zatirn ena i kona no djeca." Razaranje porodice pojavljuje se u vie vidova: sve manji broj zaklju enih brakova, sve ve i procenat razvedenih brakova, stalno pove avanje broja zaposlenih ena, porast broja djece rodene van braka, sve vie sarna kih doma instava.I6 Ovome treba dodati i veliki broj udovi kih doma instava relativno mladih ljudi zbog u estalosti saobra ajnih udesa i velikog porasta sr anih i rnalignih oboljenja koji su takoder u uskoj vezi sa nekim injenicama civilizacije. U 1960. godini u Kalifomiji na svaki sklopljeni brak dolazi po jedan razvedeni. Ovoj kalifomijskoj proporciji" ubrzano se pribliavaju drugi centri visoko civiliziranog svijeta. Broj razvedenih prema broju zaklju enih brakova svugdje je u sta1nom naglom porastu. U USA na 100 zaklju enih bralcova, 1960. bilo je 26 razvedenih, a 1975. taj broj ve iznosi 48. U SSSR-u 1960. broj razvedenih prema broju zaldju enih brakova iznosio je neto preko 10%, a 1973. popeo se na 27%. Broj razvoda u vajcarskoj u posljednjih 10 godina udvostru io se, 17 a u Poljskoj je u posljednjih 20 godina etiri puta ve i. Za tri decenije (1945.-1975.) broj razvedenih brakova u ehoslova koj utrostru io se. U Pragu se danas razvodi svaki tre i brak. U jednoj anketi provedenoj kod francuskih srednjokolki u prvi plan je dola elja za nezavisno u i ugodnim ivotom, a na posljednje mjesto porodica (iz referata B.Jazzoa na Medunarodnom kongresu u Bonu 1960.). Institut za socioloka istraivanja u Stockholmu objavio je rezultate jedne ankete (1972.) prema kojoj su ene koje se bave prostitucijom naj eke dobro situirane, a odaju se prostiticiji iz elje za slatkim ivotom". Prema podacima Ekonomsko-socija1nog vije a OUN (ECOSOC), stupanje ena u aktivan ekonomski ivot odvijao se u posljednjih 25 godina dvostruko bre nego to se predvida1o. Danas (1975.) ene ine 35 % ukupne radne snage u svijetu. Relativno najve i broj zaposlenih ena ima SSSR (82 od 100 radno sposobnih ena), zatim Isto na Njema ka (80%), Bugars15. U jednorn intenjuu njujorkom asopisu Saturday Rewiev, septembra 1975. godine., 16. Po broju zaklju enth brakova (oko 5 zaldju enih brakova na 1.000 stanovnilca), vajcarska i vedska nalaze se na dnu svjetske ljestvice. 17. Sa 14,1 razvoda na deset hiljada stanovnika vajcarska se nalazi pri vrhu evropske liste razvoda (podaci Vladinog statisti kog ureda za 1976.).

176

ISU M (LMFDU ISTOKA I7APADA

ka (74%). Ma arska (73%), Rumunija (73%) i Poljska (63%). Iza ovih zemalja slijede Francuska, vedska, ehoslova ka, Danska i Japan. U skupini zemalja u kojoj se nalazi Engleska, vajcarska, Austrija, Sjedinjene Drave i SR Njema ka zaposleno je priblino polovina od ukupnog broja ena (izmedu 49 i 52%). Primat socijalisti kih zemalja, koje nisu i najrazvijenije me u nabrojanim zemljama, jasno ukazuje na utjecaj ideolokog faktora. U pitanju je idejni stav prema porodici i zapoljavanju ene. Jo jedna sli na injenica ne moe se objasniti samo tehni kim razvojem: SSSR i Sjedinjene Drave imaju isti (i najvii) procenat djece rodene van braka (10%). SSSR je u ovom pogledu stigao" najrazvijeniju zemlju u svijetu jer je op i civilizacijski trend ovdje bio poja an i negativnim idejnim stavom prema braku i porodici. I fenomen razdvojenih porodica u Kini, Koreji i sada u Kambodi ima u osnovi iste uzroke. Milioni porodica u Kini ive razdvojeno: otac na jednoj strani zemlje, a majka i djeca na drugoj, vi aju i se samo jednom godinje. Kao razlog navode se potrebe dravne ekonomije, dakle tzv. op i interes. Porodica ne predstavlja ovaj interes. Naprotiv! Prema podacima jedne ankete, broj odbjegle djece u Americi udvostru io se u posljednjih pet godina, i u 1976. dostigao je dva miliona. U ovakvoj situaciji najtee prolaze stari. Ustvari, svijet pripada i mladima i starima, ali ga civilizacija, liena moralno-religioznih obzira i poznaju i samo racionalne motive, prakti no sve vie kroji po mjeri i ukusu mladih. Na hedonisti koj bini ima najvie mjesta za one koji su najaktivniji - a to su mladi i jedri" - kae jedan jugoslavenski psihijatar. Ustvari, jedno gledanje koje je seks stavilo u sami vrh vrijednosti moralo je sve komplimente rezervirati za mladost, a narugati se starosti. Ono je potivanje prema sijedim vlasima moralo proglasiti najve om od naih predrasuda. Svugdje na svijetu religija (i kultura) u ila je sasvim suprotno. Ako ljudski duh ne postoji, starac je najizliniji stvor na svijetu. Niti religija niti civilizacija ne mogu imati druga iji stav. Radi se o skali vrijednosti. Sve religije zagovarat e i uzdizati porodicu kao gnijezdo ovjekovo i majku kao prvog i nezamjenjivog odgaja a. Sve utopije, naprotiv, sa oduevljenjem e govoriti o drutvenom odgoju, o obdanitima, jaslicama, domovima. Bez obzira kako se sve ove ustanove zovu, zajedni ko im je odsustvo majke i predavanje djece u ruke najamnika. Platon koji je prvi izloio utopiju (Dravu), prvi je sistematski izloio i ideju drutvenog odgoja. Ova ideja kulminirat e, naravno, u socijalisti kim spisima XIX i XX vijeka. Ovaj fenomen je potpuno zakonit. Ako je ovjek drutvena ivotinja"

DRAMA I UTOPLIA

177

(to on jednom stranom svoga bi a jeste), onda je dresura, drutveni odgoj, obdanite i tzv. idealno drutvo, pravo rjeenje, a roditeljska ljubav, porodica, umjetni ki i religiozni odgoj, individualnost i sloboda, suvini romantizam, koji nema nikakvog osnova u bilo kojoj istini o ovjeku. U idealnom drutvu svi nepogreivo i savreno vre svoju funkciju, dakle savreno i nepogreivo funkcioniraju. Majka i porodica samo bi mogli pokvariti ovaj savreni red i ovu idilu" zasnovanu na potpunoj nivelaciji i homogenosti. Majka ra a i podie ovjeka, obdanite podie lana drutva, budu eg stanovnika utopije. Obdanite je tvomica, odgojna maina. Sovjetski akademik i dugogodinji funkcioner sovjetske vlasti, Stanislav Gustavovi Strumilin (1887.-1974.) pisao je ezdesetih godina: Daju i drutvenim oblicima odgajanja apsolutnu prednost pred svim ostalim, mi emo morati u najbliem vremenu upomo iriti oblike i to takvim tempom da ih za 15 do 20 godina u inimo dostupnim svim gra anima od kolijevke do ispita zrelosti". A zatim u eni akademik, ne bez ponosa, razvija stravi nu viziju: Svaki sovjetski gradanin, izlaze i iz porodilita, bit e upu ivan u dje ije jaslice, iz njih u dje iji vrti sa cjelodnevnim boravkom u dje iji dom, zatim u kolu sa intematom, a odatle sa propusnicom u samostalan ivot proizvodnju dalje kolovanje ." Ovdje nigdje ne vidimo majku i porodicu, niti ih moemo vidjeti, jer ih nema. Umjestio odgajanja, podizanja ovjeka, pred nama je jedan tehnoloki proces, kao da se radi o proizvodnji pili a. Vrhunac ovog civilizacijskog" odnosa prema porodici moda se nalazi u onoj poznatoj Marxovoj re enici u Kapitalu:"...Djecu oba spola ni od koga ne treba toliko zatititi koliko od njihovih roditelja." Ima mnogo znakova da u SSSR-u revidiraju ovaj stav prema porodici kao neivotan, ali to je devijacija. Sa na elnog stanovita, sutina pitanja nije u tome da je Engelsova (ili Strumilinova) anatema porodice ispravna pogrena, nego prije svega da 1i je Engels uop e mogao imati drugi stav prema porodici. Engels je otkrivao posljednje zaldju ke jedne dosljedne civilizacije (ili utopije, to je isto), a civilizacija se nikada ne e modi u potpunosti ostvariti dok ne uniti ovjeka kao li nost. Jer taj ovjek ne moe se uklopiti u njene mehanizme, strukture, ustanove, kolektive, tzv. op e interese, dravnu pravdu, disciplinu itd. Izme u ovjeka i ovog programiranog zvjerstva" (A. Voznesenski) uvijek e se voditi tajni javni rat. Mi zauzimamo stav o braku, porodici, odgoju, roditeljima i starijima zavisno od toga ta vidimo u ovjeku, zavisno od nae filozofije ovjeka. Na jednom polu stoji brak kao ugovor (novi vedski brak), na drugom brak

178

ISLAM IZMEDU ISTOKA I ZAPADA

kao sakrament, sveta tajna (katoli ki brak). Ostavljaju i zasada po strani pitanje koji je od ova dva koncepta ispravan, mi insistiramo na tome da je racionalisti ka filozofija morala u braku gledati ugovor, a kr anska morala vidjeti sakrament. Nije, dalde, Engels pogrijeio kada je najavio ,odumiranje" porodice, grijee sa stanovita zvani ne filozofije - oni sovjetski sociolozi koji ho e ponovo uspostaviti staru dobru porodicu" (npr. dr. Urlanis dr.) Jer ako je ovjek samo savrena ivotinja, tada je recept akademika Strumilina jedino pravo rjeenje. Ne znamo kakva je unutranja vrijednost ljudskih jedinki proizvedenih u ovoj svojevrsnoj industriji, ali se danas pouzdano zna da je kvantitet u stalnom opadanju i da je poprimio zabrinjavaju e razmjere. ena ne e da ra a dijete da bi ga odmah izgubila. U svim zemljama neto zbog poloaja majke, neto kao rezultat elje za lagodnim ivotom bez obaveza (to je opet izravni rezultat ruenja religioznih kultumih vrijednosti), dolo je do stagnacije opadanja nataliteta. Pierre Soni, profesor na Sorboni, tvrdi da bijeloj rasi prijeti opasnost od izumiranja. Po njemu, kao posljedica opadanja nataliteta, njema ki narod bi mogao u toku sljede eg stolje a prakti no nestati. Demografski prora uni pokazuju da Ce Francuska polovinom XXI vijeka spasti sa sadanjih 52 na 17 miliona stanovnika. Ove prognoze mogu izgledati pretjerane, a1i podaci upu uju na takve i sli ne zaklju ke. U nizu evropskih zemalja ve niz godina zabiljeena je negativna stopa demografskog rasta. Broj stanovnika u SR Njema koj opao je u 1976. prema 1975. za 0,33% (za preko 200.000 ljudi), a u 1975. prema 1974. 0,56%. U Zapadnom Berlinu ovaj pad iznosio je itavih 1,7% (podaci Saveznog zavoda za statistiku u Wiesbaden4 U vedskoj je parlament bio prinuden na dnevni red staviti problem naglog porasta mentalno oboljelih lica. To je slu aj u zernlji u kojoj je stopa smrtnosti djece najmanja, prosje ni ljudski vijek najdui, gdje je kolovanje u svim stupnjevima besplatno, gdje ve preko 150 godina traje mir, gdje nema problema prenaseljenosti, gdje je zabiljeena najve a produktivnost rada u svijetu i jedan od najviih nacionalnih dohodaka po glavi. Dr. Hans Loman, poznati psihijatar, kome je vedski parlament povjerio ispitivanje uzroka ove pojave, zasad se ograni io na konstataciju da je u vedskoj ve ina udatih ena zaposlena i da ova injenica ozbiljno poreme uje jednu tako vitalnu oblast ivota kao to je porodica, (U vedskoj je zaposleno preko 50% majki sa djecom do 3 godine i oko 70% majki sa djecom do 17 godina.) Mi smo uspjeli za svoju djecu konstruirati jedno izuzetno hladno,

DRAMA / UfOPlJA

179

protiv-djetinje drutvo", kae se u jednom Lomanovom izvjetaju. U statisti kom godinjaku za 1976. godinu zabiljeeno je da je skoro svako drugo dijete u vedskoj jedinac (sli na je situacija u ehoslova koj). Bra ni parovi u ovoj zemlji smatraju luksuznim" ineracionalnim" porodice sa troje i vie djece. Kod ovakvog stanja stvari, demografi ocjenjuju da vedska ve od 1990.godine ne e biti u stanju osiguravati ni prostu reprodukciju" stanovnitva. Civilizacija je od ene napravila objekat divljenja ili upotrebe, ali je eni oduzela li nost koja jedina moe biti nosilac vrijednosti i potovanja. Ovu situaciju susre emo sve e e, ali ona je najo iglednija u izborima raznih mis" i u specifi nim enskim pozivima manekenki i fotomodela. Ovdje ena nije vie li nost, da ne kaemo ovjek. U najboljem slu aju ona je neto malo vie od lijepe ivotinje". Civilizacija je posebno unizila maj instvo. Ona je bez dvoumljenja maj inskom pozivu pretpostavila poziv prodava ice, manekenke, odgajateljke (tude djece), sekretarice, ista ice ili garderoberke. Civilizacija je maj instvo proglasila ropstvom i obe ala eni oslobo enje od njega. Ona hvalisavo iznosi podatke o tome koliko je ena odvojila (ona kae - oslobodila) od porodice i djece i u inila ih namjetenicima. Nasuprot tome, sva je kultura od pamtivijeka do danas u znaku slavljenja majke. Ona je od majke u inila simbol, tajnu, svetinju. Ona joj je posvetila svoje najljepe stihove, najpotresnije tonove i najljupkije slike i skulpture. Dok u svijetu civilizacije traje agonija majke, Piccaso slika svoju veli anstvenu sliku Materinstvo - i ovom divnom himnom majci objavljuje da za kulturu Majka jo ivi. Uz obdanita idu stara ki domovi. Oni pripadaju istom redu stvari i u osnovi su dvije etape jednog istog rjeenja. Obdanita i stara ki domovi asociraju na vjeta ko radanje i vjeta ko umiranje. Za oba je karakteristi no prisustvo komfora, a odsustvo ljubavi i topline. Oba se nalaze u opoziciji prema porodici i rezultat su izmijenjene uloge ene u ljudskom ivotu. Njihova zajedni ka pretpostavka je postepeno eliminiraje roditeljskog odnosa: u obdanitu su djeca bez roditelja; u stara kim domovima roditelji bez djece. Oboje su divne" tvorevine civilizacije i ideal svake utopije. Porodica sa majkom pripada religioznom videnju stvari, kao to obdanite sa svojim inovnicima pripada onom drugom.

DIO 11 ISLAM - BIPOLARNO JEDINSTVO

GLAVA VII

MOJSUE - ISUS - MUHAMMED

Odjeljak 1 OVDJE I SADA
Postoje dvije Historije islama: ona prije ona poslije Muhammeda, a.s. Historija islama poslije Muhammeda (historija islama u uem smislu), ne moe se potpuno razumjeti bez prethistorije islama, a naro ito bez njenog posljednjeg dijela koji obuhvata period jevrejstva i krkanstva. Uloga ove tri velike objavljene religije ogromna je. Kroz njih ovjek je postao sredite historije i nau io je posmatrati svijet, odnosno ovje anstvo, kao cjelinu. Kroz njih on je spoznao veli inu vanjskog i unutranjeg ivljenja, vanjskog unutranjeg progresa, njihov uzajamni odnos i njihove granice. Historijski uspjeh i neuspjeh jevrejstva i kr anstva predstavlja odlu uju e istamsko iskustvo ovje ansiva. Mojsije, Isus Muhammed oli avaju tri iskonske tenje od kojih je u posljednjoj instanci sastavljeno sve ljudsko. Jevrejstvo medu religijama predstavlja ovosvjetsku, lijevu tendenciju". Iz ove tendencije poti u sve one kasnije teorije jevrejskog duha koje propovijedaju perspektivu zemaljskog raja. Knjiga o Jovu jeste san o pravdi koja bi se morala ostvartti ve ovdje na zemlji. Ne u vje nosti nego ovdje i sada. U enje o besmrinosti nije nikada bilo potpuno prihva eno kod Jevreja. Sadukejil su ga u doba Krista jo uvijek odbacivali. Majmonides, najvec' jevrejski mislilac srednjeg vijeka, tvrdi da je besmrtnost bezli na (to je malo manje od negacije samo ideje o besmrinosti). Drugi veliki Jevrej, Baruh Spinoza, ide dalje i tvrdi da Stari zavjet nita ne kae o besmrinosti. Renan, a za njim i Berdjajev, ispravno su primijetili da Jevreji nisu mogli prihvatiti ideju besmrinosti, jer je bila iznutra nespojiva sa njihovom slikom svijeta, koja je uvijek obostrana slika. Hasdaj Kreskas u i da je materija tijelo Boije. Jevrejskotn narodu bila je nepoznata ideja individualne slobode i individualne krivice" - pie Berdjajev. Na Spinozinom primjeru moe se lijepo pratiti radanje nove materijalisti ke filozofije u krilu jevrejstva
1. jevrejska politi ko-religiozna stranka iz posljednjeg razdoblja jevrejske dravne samostalnosti (11i I vijek prije Ktista), koja se isklju ivo oslanjala na Mojsijev zakon. inili su jezgru sve eni ke aristokratije.

184

1SLAM 1ZMEDU ISTORA 1 Z4PADA

na izvorima jevrejske tradicije, u kojoj religiozna sutina ostaje vrlo tanahna i plitka u odnosu na nacionalni, politi ki i svjetski sadraj - situacija potpuno obmuta kr anstvu. Spinoza utvrduje neprikosnovenu nunost u svijetu. I u njegovim teolokim spisima svugdje se umjesto pojma Bog" moe staviti pojam Priroda", o emu on sam daje izri ite upute. Izbacuju i sve li no, individualno, voljno, ak svjesno iz pojma Boga, on ova dva pojma pribliava jedno drugome. I pored ekskomunikacije, Spinoza je autenti ni Jevrej.2 Carstvo Boije, koje su Jevreji najavljivali pred pojavu Krista, oni su o ekivali na zemlji, a ne na nebu kao kr ani. U apokalipti koj jevrejskoj literaturi slavi se Mesija - osvetnik, izvrilac pravde. U Mesiji Jevreji su o ekivali ne proroka koji pati i strada, nego nacionalnog junaka, zemaljskog kralja, koji e uspostaviti vlast odabranog naroda. Svijet u kojem su pravedni nesretni - besmislen je. To je osnovni stav jevrejske pravde i svake socijalne" pravde. Ideja raja ovdje, na zemlji, u biti je jevrejska misao i ona je to ne sarno po prirodi, nego i po porijeklu. Jevrejski kalup za istoriju, prolu i budu u, sastoji se u snanom pozivu ugnjetenima i nesre nima svih vremena Sv. Augustin je ovaj kalup saobrazio hri anstvu, Marx socijalizmu" (B. Russel, Istonja zapadne filozofije). Sve revolcije, utopije, socijalizmi i druge ideje koje zagovaraju raj na zemlji" - u svojoj su sutini starozavjetne, jevrejske. Slobodnozidarska ideja eti kog preporoda ovje anstva na nau noj osnovi je pozitivisti ka i - jevrejska. Zanimljivo bi bilo istraiti unutranje i vanjske veze izmedu pozitivizma, slobodnog zidarstva i jevrejstva. Nale bi se ne samo duhovne, nego i sasvim konkretne veze i utjecaji. Historija jevrejstva jeste historija svjetskog privrednog (trgova kog) razvitka. Sombart je ovom posvetio zna ajnu knjigu.3 Atomsku nauku u njenim po ecima nazivali su jevrejskom naukom". Sa isto toliko prava mogli bismo ovim imenom nazvati politi ku ekonomiju. U svakom slu aju, injenica da su najve a imena atomske fizike, politi ke ekonomije i socijalisti kih ideja bili skoro listom Jevreji nije nikako slu ajna. Jevreji ne u estvuju uvijek u kulturi, ali uvijek u estvuju u civilizaciji. Njihova se pojava moe pratiti kao seljenje iz civilizacije koja zalazi u civilizaciju koja se rada. To se ponavlja u historiji Zapada. Kroz cijeli srednji vijek Jevreji nisu prakti no imali nikakvog utjecaja na kultum hri anskih zemalja" - konstatuje Russe1.4 Onoga asa kada u jednoj kulturi grad
2. Amsterdamski magistrat protjeruje Spinozu pod optubom da je njegova nauka suprotna kr anstvu. Ova anatema je razumljiva. 3. V. Sombatt, Les Juifs dans la vie economique. 4. B. Russel, Istorija zapadne filozofije, Beograd, str. 320.

MDISIJE - ISUS - MUHAMMED

185

kona no savlada selo, pojavljuju se Jevreji. Oni mogu ivjeti i misliti samo u pojmovima grada. Svaki vaniji grad poznavao je jevrejske kolonije. Tir, Sidon, Antiohija, Jerusalim, Aleksandrija, Kartagina i Rim u starom vijeku; Kordova, Granada, Toledo i Sevilja u muslimanskoj paniji; Amsterdam, Venecija i Marsej na po etku novog vijeka, a danas svi veliki svjetski centri naro ito ameri lci - to je historija jevrejstva. Ima neto od simbolike u tome to su ba Jevreji finansirali Kolumbov poduhvat i ak uzeli neposrednog u e a u otkri u jednog svijeta, koji je po eo ivjeti civilizaciju od svog po etka (postoji ak jako podupirana tvrdnja da je sam Kolumbo bio Jevrej), a rodona elnik najnovijeg atomskog doba" takoder je jedan Jevrej Einstein. Jevreji su u svim slu ajevima bili nosioci vanjskog progresa, kao to su kr ani nosioci unutranjeg progresa.

Odjeljak 2 ISTA RELIGIJA

Jevrejski materijalizam (ili pozitivizam) okrenuo je ovjekovu svijest u pravcu svijeta i u toku itave historije poticao je njegov interes za vanjsku realnost. Kr anstvo je ljudski duh okrenulo samome sebi. Naglaeni realizam Starog zavjeta mogao je biti prevladan jednim isto tako naglaenim idealizmom Novog zavjeta. Spajanje ova dva zahtjeva u jedan izvrit e islam sa Muhammedom. Ali to e se dogoditi neto kasnije. Po kr anstvu, ljudske tenje i energija ne treba da se razbijaju na dva suproma smjera: prema nebu i prema zemlji. Niko ne moe sluiti dva gospodara: e jednog mrziti a drugog voljeti, e jednom uga ati a drugog zanemarivati. Ne moe da se slui i Bogu i Mamonu" (Evandelje po Mateju, VI, 24). Tolstoj nastavlja obrazIagati ovu misao: Ne moe se u isti mah starati i o dui svojoj i o svjetskim dobrima. Ako eli svjetska dobra, odreci se due; ako eli sa uvati svoju duu, odreci se svjetskih dobara. Ina e, samo e se rastrzati i ne e imati ni jedno ni drugo". I dalje: Ljudi ho e da do u do slobode na taj na in to obezbjeduju sebe i svoje tijelo od svega to moe da sputa tijelo i smeta mu da radi to mu se prohtije. To ime ljudi obezbjeduju svoje tijelo - bogatstvo, visok poloaj, dobar glas ne daje eljene slobode, nego, naprotiv, jo vie sputava. Da bi dobili ve u slobodu, ljudi grade od svojilr grijeha, sablazni i praznovjerica tamnicu i zatvaraju se u nju..." Svi veliki autoriteti Crkve uo avali su i isticali bitnu razliku izmedu duha Starog i Novog zavjeta.

186

/SlAM /ZMEDU (STOKA / Z4PADA

Po nekim autorima, Marcionitsko evan elje (evan elje po Marcionu), koje je Marku sluilo kao uzor, smatralo je da je Isus dokinuo Mojsijev zakon i da je on Jehovi, Bogu pravde i spasitelju vidljivog svijeta, suprotstavljao Boga ljubavi, koji je stvorio nevidljivi svijet. Prema miljenju Couchouda, ovo evandelje je jo jasnije od drugih sadravalo na ela asketizma, nenasilja i neprotivljenja zlu. Religija se, dakle, unaprijed odri e da ure uje ili usavrava vanjski svijet. U svakom ljudskom uvjerenju da se spoljnim ure enjem i mijenjanjem svijeta moe pomo i uve avanju istinskog dobra, religija prirodno gleda jedan oblik sablazni (samozavaravanja). Jer, religija je odgovor na pitanje kako da ivim u samom sebi i pred sobom a ne kako da ivim u svijetu i pred ljudima. Ona je hram na vrhu planine, uto ite kojem se treba peti, da bi se iza sebe ostavila sva ispraznost jednog nepopravljivog svijeta u kojem vlast dri Lucifer. To je ista religija. Ne .brinite se za svoje tijelo, ta ete jesti i ta ete piti." Ako te tvoje oko sablanjuje, i upaj ga, ako te desna ruka na grijeh navodi, odsijeci je"... Ko ho e da dobije ivot, neka ga izgubi"... A ja vam kaem: svaki koji sa eljom pogleda enu, ve je u inio preljubu u srcu svome" (svi citati iz Evan elja). Jer je pisano: pogubit u mudrost mudrih i razum razumnih odbacit u. Gdje je premudri? Gdje je knjievnik? Gdje je prepira ovoga vijeka?" (Sv. Pavle, I, Cor.,I 19.) I pitalo ga je mnotvo svijeta: ta da inimo? - On im odgovori: tko ima dvije haljine, neka da onome tko nema; a tko ima hrane neka ini isto tako" (Lukino evan elje, 3/10-11). Sli nost sa nekim socijalisti kim zasadama sasvim je prividna, jer se ne radi o drutvu i njegovim odnosima, nego o ovjeku i njegovoj du.i. Religija poziva na davanje, a revolucija na uzimanje. Vanjski rezultat moe u pojedinom slu aju biti isti, ali unutranji je potpuno razli it. Ali taj put je isuvie teak i samo je za posve ene. Kada je Allah u Kur'anu rekao: Bog ne zaduuje nikoga teretom koga ne moe nositi (Kur'an, 2/286), o igledno je ciljao na kr anstvo. Sve iste religije poznavale su stoga dva pravca, dva programa. U budizmu postoji Mahajana" veliki put", strog i teak, za elitu, iHinajana" -mali put", laki i manje strog, za narod. Ali ovo su pojmovi moralnog, a ne drutvenog reda, jer se ne radi o privilegijama nego o obavezama. Sli na moralna podjela nalazi se u kr anstvu: sve enstvo, redovi. Npr. celibat za sve enstvo, a brak za obi ne ljude. Celibat je pravo rjeenje. Brak je o evidno kompromis. Ovaj snani unutranji dinamizam pra en ne uvenim odricanjem, potpuno je li ni i uvijek povezan sa ignoriranjem svake drutvene akcije. Poto

ISUS MUHAMMED

187

se a priori protive upotrebi sile, kr anstvo i religija uop e pokazuju se nemo ni da direktno u ine bilo to u izmjeni drutvenog poloaja ljudi. Drutvene promjene ne pokre u se molitvama i etikom nego silom u slubi ideje interesa. Odavde poti e optuba - objektivno opravdana, moralno neopravdana - da religija doprinosi konzerviranju postoje eg drutvenog stanja - situacija koja bez obzira na svu psiholoku opoziciju" ide naruku vlastodrcima. Kr anstvo i nije praksa u pravom smislu rije i i ne treba ga sa tog stanovita procjenjivati. Ono je vijest" (Kur'an ga tako naziva, a Evandelje Blaga vijest), vijest o najdubljim istinama ljudskog ivota. Ljubi blinjeg kao samog sebe", Ljubi neprijatelja i ini dobro onome ko te mrzi",Ne protivi se zlu" - ove devize se toliko protive prakti noj logici ljudskog ivota da upu uju na traenje drugog zna enja, koje je njihov pravi smisao. One doista donose vijest o jednom drugom svijetu. (Moje carstvo nije od ovoga svijeta" - Isus.) Objavljivanje kristalno jasnih i radikalnih stavova Evan elja ozna ilo je prijelomni trenutak u historiji. Sa njima je ovje anstvo prvi put dolo do pune svijesti o vrijednosti ovjeka i time ostvarilo ne prvenstveno historijski, nego kvalitativni" progres. Pojava Isusa Krista ozna ava stoga kamen meda svjetske historije (znak svijetovima" - Kur' an, 21/91), a vizije i nade koje je on objavio ugradile su se u sva kasnija ljudska nastojanja. itava zapadna civilizacija, bez obzira na sva skretanja, zablude i dvojbe, nosi pe at Kristove nauke. U op em i iskonskom sukobu:drutvo ovjek, hljeb sloboda, civilizacija kultura - Zapad je,sutinski vezan za kr ansku tradiciju, ostao na strani druge teze.

Odjeljak 3 PRIHVATANJE I ODBACIVANJE KRISTA

Ali religija moe posti i utjecaj na svijet samo ako i sama postane svjetska", svjetovna, od ovoga svijeta, ako postane politika u najirem smislu te rije i. Islam je posvjetovljeno, prema svijetu skrenuto kr anstvo. Tu se nalazi definicija sli nosfi i razli itosti islama i kr anstva. Islam sadri jednu isto jevrejsku komponentu, ali isto toliko tipi no nejevrejskih re enica. U svojoj klasifikaciji religija, Hegel je Muhammedov islam vidio kao direktan nastavak jevrejstva, to treba pripisati njegovoj kr anskoj poziciji. Sli no tome, Spengler je Knjigu o Jovu nazvao islamskom knjigom.

188

ISLAM IZMEDU ISTOKA I ZAPADA

U svojoj Istoriji vjerovanja i religioznih ideja Mirce Eliada stavlja Muhammeda na granicu izme u II i III (posljednjeg) perioda u duhovnom razvoju ovje anstva. Tre i period, koji traje do danas, po inje sa Muhammedom. Historija ljudskog duha po Eliadi je proces op e laicizacije i sekularizacije. U ovoj viziji Muhammed stoji na granici izmedu trijumfa religije (krkanstva) i novog sekulamog doba. On se, dakle, nalazi u ta ci historijske ravnotee. Ostavljaju i po strani izvjesnu jednodimenzionalnost Eliadine historijske vizije koja je sa stanovita ove knjige neprihvatIjiva, karakteristi na je u ovom vi enju: neizbjena srednja" pozicija islama i Muhammeda. Ovaj utisak se ponavlja bez obzira na razli itost pristupa i obrazloenje. Isus je izbjegavao Jerusalim jer, kao i svaki drugi, i on je grad fariseja, u enjaka, knjievnika, nevjemika prividnih vjemika. Socijalizam se ne obra a seljacima, nego stanovnicima velikog grada. Muhammed odlazi u pe inu Hira, ali se svaki put vra a u bezboni grad Meku da bi nastavio misiju. Ali ni ovo u Meki jo nije bio islam. Islam je po eo u Medini. U pe ini Hira Muhammed je isposnik, asketa, mistik, hanif. U Meki on je vjesnik religiozne misli. U Medini on postaje vjesnik islamske misli. Poruka koju je Muhammed, a.s., nosio dovrena je i dola je do svoje pune svijesti u Medini.5 Ovdje je - a ne u Meki zametak i izvorite itavog islamskog drutvenog i pravnog poretka".6 Muhammed, a.s., se morao vratiti iz pe ine. Da ovog povratka nije bilo, on bi ostao hanif. Budu i se vratio, on je postao propovjednik islama. To je bio susret unutranjeg i realnog" svijeta, mistike i razuma, meditacije i djelatnosti. Islam je po eo kao mistika, a zavrio kao politi ka i dravna misao. Religija je prihvatila svijet injenica i postala islam. ovjek i njegova dua - to je odnos izmedu Muhammeda i Isusa. Izme u Svetog pisma i due postoji jedna istovjetnost prirode... Oni u svojoj sutini kriju istu misteriju... Dua i Sv. pismo, koji se uzajamno simboli ki predstavljaju, uzajamno se dakle osvjetljuju..."7 A islam je ponavljanje ovjeka. On - kao i ovjek - ima svoju Boansku iskru", ali on je i u enje o sjenlcama i prozi ivota. On ima izvjesne aspekte koji se mogu ne svidati pjesnicima i romanti arima. Kur'an je realisti na, skoro antiherojska knji5. Danas sam vam usavrio vau vjeru i upotpunio svoju blagodat i zadovoljan sam da vaa vjera bude islam" - kae u posljeclnjem objavljenom ajetu iz medinskog perioda (Kur'an, 5/4). 6. Stefano Bianco, Polivalencija i fleksibilnost u strukturi islarnskog grada, Werk, vajcarska, broj 9/1976. 7, Hemy de Lubac, Introduction a Origene.

MOJSIJE ISUS - MUHAMMED

189

ga. Bez ovjeka koji ga primjenjuje islam je nerazumljiv, ak u pravom smislu rije i i nepostoje i. Platonove ideje, Leibnizove monade i krCanski andeli u sutini ozna avaju isto: carstvo vanvremenog, savrenog, apsolutnog nepomi nog svijeta. Islam ne idealizira mnogo ovaj svijet. U andeoskom poklonu ovjeku, kog je Bog nautio da zna imena svih stvari" (Kur' an, 2/3034), nalazi se potvrda prevalencije ivota, ovjeka i drarne nad ovim nepomi nim i zauvijek ure enim savrenstvom. Kr anstvo hije nikada dostiglo punu svijest o jednom jedinom Bogu. Ustvari, u kr anstvu, strogo uzevi, postoji samo veoma iva ideja o boanstvu, a ne i jasna misao o Bogu. Misija Muhammedova bila je da evandeosku svijest o Bogu kao li nosti u ini jasnijom i bliom ljudskom umu i umovanju. U Evandelju Bog je otac, u Kur'anu Bog je gospodar. U Evan elju Bog se ljubi. U Kur'anu Bog se prije svega tuje, boji Ga se. Ova osobenost u kr anskom poimanju Boga izokrenula se kasnije u niz konfuznih predstava koje su kompromitirale prvobitni monoteizam krcanstva (trojstvo, tovanje Bogorodice, svetaca i sl.). Ovakav razvoj u islamu nije mogu . Bez obzira na sve historijske krize kroz koje je proao, islam je do danas ostao najjasnija monoteisti ka religija" (Le Bon). Jer, ovjekova dua spoznaje samo boanstvo. Uz pomo uma ovo boanstvo u ovjekovoj svijesti postaje jedan jedini Bog - Allah. Kr anstvo je propovijeda10 Boga koji je samo gospodar individualnog svijeta (ljudi i dua), dok nad materijalnim svijetom vlast dri Lucifer (nekoliko krcanskih legendi obavjetavaju nas o svemo i Lucifera). Zato je kr anska vjera u Boga uvjet unutranje slobode, a islamska vjera u Allaha uldju uje i zahtjev za vanjskom slobodom. Dvije osnovne dogme islama Allahu ekber"(Bog je najve i) i uvena Al-akida - La ilahe illalah" (Nema boanstva osim Boga) istovremeno su i dvije najrevolucionarnije devize islama. Seyyid Qutb s pravom primje uje da one predstavljaju Revoluciju protiv svjetovne vlasti koja prisvaja osnovne prerogative boanstva", i da zna e... liavanje sve enstva, poglavica plemena, prin eva i ljudi na poloajima sve vlasti koju bi mogli imati i njeno pripisivanje samo Bogu". Zato je - zaklju uje Qutb - Al-akida Nema drugog boanstva osim Boga", poziv koji svi vlastodrci svih vremena najvie mrze.8 Na isti na in kr anstvo nije moglo prihvatiti pretpostavku savrenog
8. ---7=a t mo ovog poziva doivjela je nedavno svoju provjeru u islamskoj revoluciji u Iranu, kada je nenaoru.ani narod sruio sa vlasti do zuba naoruani relirn aha Reze Pahlevija. Najmo nije oruZje u ovoj borbi bila je deviza Allahu ekber (Samo je Bog velik").
-

190

ISLAM IZMEDU ISTORA I ZAPADA

ovjeka, koji je ostao ovjek. Kr ani su iz duha Isusove nauke morali izvesti zaklju ak o bogo ovjeku, o Isusu kao sinu Boijem. Obmuto, Muhammed je morao ostati samo ovjek, jer bi ina e bio izlian. Dok Muhammed djeluje mulci i ratni ki, Isus ostavlja utisak andela. Ista stvar je sa enama koje se u Kur'anu - za razliku od evandeoske Marte i Marije - pojavljuju isklju ivo kao supmge i majke, dakle u svojoj prirodnoj funkciji. Stoga je kr anski napad na Muhammedovu odve ljudsku prirodu" ustvari nesporazum. Sam Kur'an je izri ito naglasio da je Muhammed samo ovjek (Kur' an, 17/93, 18/111, 40/6 itd.) i parafrazirao budu e napade na njega: ta je ovom poslaniku? Jede hranu i hoda po trgovima..." (Kur'an, 25/7). Pa i puko uporedenje rje nika Evandelja i Kur'ana omogu uje veoma pou ne zaklju ke. U Evan elju su vrlo este rije i: blaen, svet, andeo, vje ni ivot, nebo, farizej, grijeh, ljubav, blinji, pokajanje, oprost, tajna, tijelo (kao nosilac grijeha), dua o i enje, spasenje itd. I u Kur'anu se susre u isti izrazi, kao osnova jedne slike svijeta, na kojoj se sada u prednjem planu, u punom svjedu ocrtavaju sasvim odre eni realni pojmovi kao: razum, zdravlje, isto a, snaga, kupovina, ugovor, za1og, pismo, omje, bojni poloaj, sila, borba, trgovina, plod, odlu nost, oprez, kazna, pravda, korist, odmazda, lov, lijek, kamata itd. Islamu je nepoznata nekakva posebna crkvena knjievnost" u evropskom smislu rije i, kao to, uostalom, ne postoji ni isto svjetovna. Svaki je islamski mislilac teolog9 kao to je i svaki istinski islamski pokret politi ki pokret. Na sli ne zaklju ke navodi komparacija izmedu damije i crkve. Damija je mjesto za ljude, a crkva je hram Boiji". U damiji dominira atmosfera racionalnosti, u crkvi atmosfera mistike. Damija je uvijek u centru zbivanja, pored trgovita i usred naselja.1 Crkva trai uzvienija" mjesta. Arhitektura crkve tei da naglasi sve anu tiinu, tamu, visinu, onostranost. Istina je da ljudi, ulaze i u gotsku katedralu, ostavljaju vani sve zemaljske brige, kao da ulaze u drugi razli iti svijet" - kae Keneth Cladc. A u damiji ljudi treba poslije molitve da rasprave neke ba zema1jske" brige. To je ta razlika. Uporedite kr anski princip nepogreivosti pape i nepogreivost islamske idme (Moj narod se ne moe sloiti u zabludi" - Muhammed).
9. A Emst Bloch dodaje karakteristi nu opasku kalco su gotovo svi arapski teolozi bili i lije nici" (E. B., Prirodno pravo i ljudsko dostojanstvo, Beograd, 19'77, str. 58). Naslu uje se linija filozofijateologija-pravo-medicina. 10. Sv. Bemard zahtijevao je da se cricve i samostani grade to dalje od naselja.

MOJSlJE - lSUS - MUHAMMED

191

Evandelje se obra a ovjeku, Kur'an ljudima (u mnoini). Pojavljuje se princip naroda, cjeline, zajednice. Ovdje nema ni eg slu ajnog. Prvo je potpuno u duhu kr anskog elitizma, hijerarhijskog, sveta kog, kalu erskog na ela (sli no je u budizmu). Drugo ima izvjestan sekulami prizvuk i zna i kvalificiranje naroda kao izraza jednog vieg, zajedni kog razuma, to je osnova svake demokratije. Islam ne poznaje elitu u vidu kalu era, monaha, svetaca, niti dva programa: za odabrane i za obi an narod. To je nagovjetaj demokratskog principa. 11 Evan elje i Kur'an - za razliku od Starog zavjeta (jevrejstvo je nacija) - deklariraju princip duhovne zajednice. 12 Ali dok Evandelje ostaje kategori no, islam priznaje narodnosti, a sam se konstituira kao nova dimenzija iznad njih - kao nadnacionalnost muslimana (ummet) 13 tavie, Kur'an obazrivo reafirmira princip rodbinstva i krvi, koji je Isus bio potpuno odbacio. 14 Prilike u kojima se pojavio islam mogu takoder pomo i da ga lake razumijemo kao nauku jedinstva vjere i politike. Arapi su u to doba bili jedan neistroen i snaan narod, ispunjen podjednako trgova ko-borbenim i religijsko-metafizi kim tradicijama. Njihova Ka`ba bila je vijekovima ne samo religijski, nego i trgova ki centar. Priroda u kojoj su ivjeli nije im doputala da potcijene vanost ekonomskog faktora u borbi za opstanak. Nije to bila bogata Galileja, kolijevka kr anstva, gdje je ovjek mogao izdravati se sa malim trudom. ivot se tu mogao odravati samo krajnjim naporom (duga trgova ka putovanja, borba za svaki pedalj plodne zemlje ili litar vode). Istovremeno, pustinja je podsticala i podravala snanu i duboku religioznost. Ove dvije suprotne injenice, pod ijim trajnim uplivom se obrazovao duh i instinkt arapskog naroda, inile su ovaj narod predodredenim za islam kao nauku neba i zemlje. Evan elje je moglo re i: ivite kao krinovi u polju", ali Kur'an je morao re i: Bog vam je dao dan da se razi ete trae i sebi hranu i Boije darove." Po Kur'anu - ne i po Evandelju - Bog je stvorio ovjeka da bude namjesnik na Zemlji (Kur'an, 2/30). A vlast nad prirodom i svijetom ovjek je mogao posti i samo znanjem i radom, dakle naukom i akcijom. Ovom injenicom, kao i obra anjem panje na pravo i zakone, islam je pokazao
11. Poznato je kako je propao prijedlog podnesen na TI vatikanskom koncilu da se u katoli anstvo umjesto inokosne ustanove papstva uvede kolektivno nukovo enje - jedna ideja koja je suprotna samoj prirodi kr anstva. 12. Uporedi Kw'an 49/10 i Evandelje (Matej) 12/47, 48,49. 13. Kw'an, 49/13. 14. Kw'an, 4/1 i 33/6.

192

ISL4M IZWEDU ISTOKA I Z4PADA

da ho e ne samo kulturu nego i civilizaciju.15 Odnos islama prema civilizaciji o ituje se u njegovom odnosu prema pismu, kao jednoj od najmo nijih poluga civilizacije. U historijski prvom kur'anskom suretu spominje se vjetina pisanja (Kur'an, 96/1). Na elno uzevi, pismo je religiji iznutra strano. Evandelje je dugo ostalo u stanju usmenog predanja i - koliko znamo - napisano je itav vijek poslije Isusa. Muhammed je obi avao dijelove Kur'ana odmah diktirati svome pisaru, jedna praksa koja bi Isusu bila potpuno strana i koja bi vie pripadala obi aju omraenih knjievnika".16 Pa i kur'ansko priznavanje prava na borbu protiv zla i na otpor nasilju (Kur' an, 42/39) nije religiozno u strogom smislu rije i. Sa religioznog stanovita logi niji je princip nenasilja, neprotivljenja. Ovaj princip pojavljuje se skoro u istovjetnom obliku u Kristovoj nauci i u indijskoj religioznoj misli. (Direktan nastavak indijske varijante jeste Gandhieva satijagraha, metod borbe putem nenasilja i gra anske neposlunosti.) Kada Kur'an umjesto trpljenja i pokoravanja i ponovnog trpljenja i pokoravanja odobrava ak propisuje borbu (Kur' an, 2/216, 22/39, 60/2, 60/8-9, 61/10-11, itd.), on nije vjersko-moralni, nego drutveno-politi ki kodeks. Muhammed, a.s., je bio borac. Pedantni hroni ar je zabiljeio da je imao 9 ma eva, 3 koplja, 3 luka, 7 oklopa, 3 tita itd. Po ovome Muhammed, a.s., nas snano podsje a na Mojsija, borbenog proroka".' Zabrana alkohola u islamu u sutini je drutvena zabrana jer alkohol je prvenstveno drutveno zlo". Nijedna religija ne moe na elno imati nita protiv alkohola (neke religije su ak u manjoj ve oj mjeri koristile vjeta ke stimulanse, koji doprinose ekstazi: mrak katedrala i miris tamjana spadaju ovdje). Poznato je da neki drutveni redovi (islamska verzija monatva), nisu odbacivali alkoholna pi a. Ali dervi je degradacija muslimana. Islam zna i napredak od Isusa ka Muhammedu, a.s. Dervi je vra anje od Muhammeda ka Isusu. U derviko-kr anskom osje anju i videnju svijeta zabrana alkohola i droga nema osobitog smisla. Kr ani nisu osje ali nita neprihvatljivo u tome da je vino kry Isusova" (euharisti15. Islam je jedini od religija stvorio svoje vlastito integralno pravo. 16. I Mojsije je pisao, to potpuno odgovara njegovom mjestu i zadatku u historiji (Brojevi,33/2, Pos-

lanica Rindjanima, 10/5).

17. Na i demo mnogo paralela innedu Mojsija i Muhammeda i jevrejstva i islama. Takvih paralela iz,medu jevrejstva i kr anstva nema. U izvjesnom smislu ova dva u enja se nalaze u odnosu teze i antiteze. Ova okolnost bi mogla objasniti fenomen antisemitizma, koji je 'isto kr anska pojava, potpuno nepoznata kod muslimanskih naroda.

MOJSIJE - ISUS - MUHAMMED

193

ja). Ovdje se ne nalazi ni u tragu nita od budu eg islamskog odbacivanja vina kao harama, kao tekog grijeha. Kada zabranjuje alkohol, islam ne funkcionira kao religija, nego kao nauka. Ali ovaj spoj koji nazivamo islamom nije stabilno jedinjenje". Naglaenost religiozne komponente u njemu stvara latentnu mogu nost unutranjeg razdvajanja: islam prirodno tei da se degradira u religiju i mistiku. im oslabi svijest i aktivnost, im protivno kur'anskoj naredbi zaboravimo svoj udio na ovom svijetu" i prestanemo raditi u skladu s tim, islamska drava postaje drava kao i svaka druga, a religija u islamu po inje djelovati kao i svaka druga religija: drava postaje gola vlast koja slui samoj sebi, a religija po inje vu i drutvo pasivizaciji i zaostalosti. Nasljedni hilafet, carevi, emiri, bezboni nau nici, sve enstvo, derviki redovi, misti ni pravci, pijani pjesnici - sve je to samo vanjski izraz unutranjeg rascjepa po onoj kr anskoj: Bogu Boije, caru carevo - ove devize koja jeste kr anska, ali nije islamska. Derviki redovi i misti na filozofija koja se nalazi u njihovoj osnovi svakako je najkarakteristi nija forma ovog skretanja, koje bi se moglo nazvati kristijanizacijom islama, vra anjem islama od Muhammeda, a.s., natrag ka Isusu. Postoji i ona druga, suprotna opasnost, ali op i je utisak da materijalizam" islama, ustvari sadraj prirodnih i drutvenih elemenata u njemu, ini islamski svijet otpomim prema ekstremno materijalisti kim u enjima, koja neprekidno dopiru iz Evrope. U predrevolucionamoj Rusiji donkihotsko kr anstvo nije moglo predstavljati nikakvu branu realizmu lijevih u enja. Odsustvo neuspjeh marksisti kih revolucija u muslimanskim zemljama nije slu ajnost. Islam ima svoj vlastiti marksizam. Kur'an je zadrao neto od oporog realizma Starog zavjeta, a marksizam u Evropi jeste naknada zamjena za jevrejsku, starozavjetnu komponentu, koju je katoli ko i ortodoksno kr anstvo bilo potpuno istislo.18 Racionalisti ki protestantizam pokazuje se znatno otpomiji prema revolucionamom izazovu. Sa ovog stanovita islamu je blii protestantski nego katoli ki oblik kr anstva. esto se kao posljedica historijskih razloga i politi ke konfrontacije medu kr anstvom i islamom potpuno previ a njihovo srodstvo. Zanemaruje se kapitalna injenica da islam priznaje Bibliju za svetu knjigu, a Isusa za Boijeg poslanika, fakt koji bi, ako bi se iz njega izveli svi potrebni zak18. Najvie dodimih ta aka inne u Starog zavjeta i Kur'ana na i emo u onim britkirn re enicama protiv nedostojnih dralaca vlasti i bogatstva, tako estim u objema knjigama. Kur'an grmi protiv oholih glaveina" (7/74), grijenih velikaa" (6/123), uglednika" (7159), bezbonih velikana" (11/27), rasipnih bogataa" (34/34) itd. Ovo je svakako izraz drutvene angaziranosti jevrejstva i islama.

194

ISLAM IZMEDIJ ISTOKA I ZAPADA

lju ci, mogao odnose izme u dvije velike svjetske religije u budu nosti uputiti sasvim drugim pravcem.19

19. recite: Mi vjerujemo ono to je objavljeno nama i to je objavljeno varna. Na Bog i va Bog je jedan isti Bog i mi mu se pokoravamo" (K ttr' an, 29/46). Ili: Reci: 0 sljedbenici Knjige, do ite da se okupimo oko jedne rije i koja nam je zajedni ka..." itd. (Kur' an, 3/64).

GLAVA VIII

ISLAM I RELIGIJA
Odjeljak 1 DUALIZAM PET TEMELJNIH PROPISA
1. Namaz - islamska molitva - jeste ne samo izraz islamskog shvatanja svijeta, nego i na ina na koji ga islam eli urediti. Namaz objavljuje dvije stvari: (1) ne postoji jedna nego dvije iskonske ljudske tenje i (2) te tenje, iako logi ki odvojene, mogu se ujediniti u ljudskom ivotu: niti molitva bez isto e, niti duhovna nastojanja bez istovremenih fizi kih i drutvenih nastojanja. Namaz je najsavreniji izraz onoga to nazivamo bipolarnim jedinstvom" islama. Svojom jednostavno u, namaz ovaj odnos svodi na apstrakciju, te postaje formula, skoro simbol. Namaz ne moe bez abdesta, bez i enja, a ista molitva moe i i naporedo sa zavjetom ne isto e", zavjetom koji susre emo kod nekih monakih redova u kr anstvu i hinduizmu. Po osje anju ovih redova osje anju koje je autenti no religiozno - zaputanje, aktivno zanemarivanje tijela, ak naglaava duhovnu komponentu u molitvi. Smatralo se da e prava molitva, s obzirom na princip na kojem je zasnovana, biti utoliko istinitija to vie bude o i ena" od fizi kih natruha". to god u njoj bude vie naglaen antitjelesni stav, samim tim e vie biti naglaen duhovni stav.' U pranju (abdestu) i pokretima nalaze se racionalni elementi namaza. Po njima namaz nije samo molitva, nego i disciplina (ili higijena), nije samo mistika nego i trezvenost. Ne eg uistinu vojni kog ima u onom jutamjem osvjeavanju hladnom vodom, a zatim u klanjanju u zajedni kim zbijenim redovima. Kada je perzijski izvidnik uo i bitke na Kadesiji u daljini vidio muslimanske ratnike na zajedni kom jutarnjem namazu, javio je svojem zapovjedniku: Eno muslimanske vojske na asu vojne vjebe." Z e na gimnastiku. Pet na- Pokretiunamzsjdvikrutpola
1. Medu crkvenim autoritetima, koji su posebno isticali ovaj aspekt molitve, svakako je najodlu niji bio Apostol Jakov. Dokle je ovo namjemo tjelesno zaputanje ilo, moe se razabrati iz sljede ih redova: Na isto u se gledalo sa uasom... Sveci i muki i enski hvalili su se da njihova stopala voda nije nikada dodimula, osim kada su morali da prelaze rijeke" (B. Russel, Istorija zapadne felozofije, str. 370). 2. Navodi J. Risler u La Civilisation Arabe, str. 35.

196

ISLAM IZMEDU ISTOKA I ZAPADA

maza u toku dana sa pranjem najizloenijih dijelova tijela (ili kupanjem), od kojih se prvi obavlja prije izlaska sunca, a posljednji duboko u no , predstavljaju snaan, skoro surov zahvat protiv ugodnosti oputenosti. Ako sada pod lupu stavimo ovu racionalnu" stranu namaza, na i emo da ni ona nije jednozna na. Dvojstvo se ponavija: abdest jeste higijena, ali higijena nije samo znanje, nego i vrlina" (Rousseau, Emile). Islam je u higijeni morao prepoznati neto to njemu iznutra pripada, to je metodoloki" islamsko. Rezultat: islam higijenu podie na rang ideje, i organski je vee sa molitvom, a Kur'an neo ekivano - neo ekivano sa stanovita iste religije - izjavljuje: Bogu su najdrai oni koji se duhovno i tjelesno (!) iste (Kur'an, 2/222). Da je isto a jedan vid vjere - ta izreka se mogla pojaviti samo u islamu. Ina e, u svakoj poznatoj religiji tijelo je u nemilosti".3 Jedna molitva, vezana za ramazanski post (teravih"), ima jasnu zdravstvenu, medicinsku svrhu. Ovo je mogu e samo u islamu. Time to je narnaz vezan za odre eno doba dana i za odreden geografski pravac (prema Ka`bi), molitva je - suprotno religioznoj logici - dovedena u vezu sa prirodom i njenim kretanjem. Vrijeme namaza, uostalom kao i posta i hada, dato je u funkciji nekih astronomskih injenica. Moda je mnogo religioznije bilo ono: Nije pobonost u tome da vi okre ete vaa lica istoku zapadu..." (Kur'an, 2/177), ali u islamu je ipak na kraju pobijedio islamski koncept molitve, tj. koncept koji ravnopravno uldju uje i fizi ke (prirodne) elemente. Namaz je tako fenomen ovog naeg prostorvrijeme svijeta. Potreba da se ova orijentacija u vremenu i prostoru odredi dovoljno ta no snano je utjecala, na brzi razvoj astronomije u prvim vijekovima islama, ako ga nije i uvjetovala. Imamo mnogo razloga da vjerujemo da je to bio njen cilj. Ovaj smisao namaza, nazovimo ga ovozemaljski, prakti ni, prirodni, dobiva kroz zajedni ki namaz - ina e najtoplije preporu en - jo jednu dimenziju: drutvenu. Damijom, demaatom, mi smo uvu eni u javnost. Zajedni ki namaz je okupljanje 1judi radi zajedni ke molitve, ali i radi li nog, neposrednog kontakta, kao takav on je u izri itoj opoziciji sa negativnom individivalno u i izdvajanjem. ivot segregira ljude. Damija ih uvijek ponovo okuplja i mijea. Ona je svakodnevna kola sloge, jednakosti, zajednitva i dobre volje.
3., Primijetimo kako javna kupatila i terme koje je podigla rimska eivilizacija sa usponom krdanstva nestaju. I ne samo to. Crkva e zatvarati kupatila, a podizati samostane. Nita od ovoga nije slu ajno.

ISIAM I RELIGIIA

197

Ovu drutvenu" tendenciju namaza (ovaj proces podrutvljavanja molitve) zavrava duma. Ona je ve izri ito gradski, politi ki" namaz. Obavlja se praznikom u centralnoj damiji, a vodi je dr.avni funkcioner. Njen bitni dio je hutba", uglavnom politi ka poruka. Kr ani bi rekli da je ovim molitva dovedena do svoje negacije, jedan zaklju ak razumljiv sa stanovita kr anstva, ali neopravdan sa stanovita islama. 2. Ova metamorfoza religije u islam moe se jednako jasno praviti na primjeru zekata. Zekat je u po etku (u mekanskom periodu) Muhammedovog propovijedanja bio dobrovoljni oblik davanja za siromane, bio je, dakle, milostinja. Kako se obrazovala medinska zajednica - a ovo je historijski trenutak prerastanja jedne dotle isto duhovne zajednice u dravu - tako je Muhammed, a.s., po eo zekat tretirati kao zakonsku obavezu, kao porez koji se napla uje od bogatih u korist siromanih (koliko je poznato prvi u historiji poznati porez u korist siromanih). Stavljaju i pred kr anski institut milostinje predznak prisile, islam je stvorio zekat, obaveznu milostinju", kako ga je duhovito nazvao J. Risler u La civilisation Arabe. Ista ona protivurje na logika koja je od molitve napravila namaz sada je od milostinje stvorila zekat, odnosno u kona nom rezultatu od religije - islam. Proglaenjem zekata islarn je istupio kao socijalni pokret, ne prije svega kao religija. Zekat je svoj pravi zna aj dobio tek stvaranjem medinske zajednice. Izvjesna indikacija o ovakvom karakteru ove ustanove jeste injenica da je naredba zekata u Kur' anu spomenuta osam puta u poglavIjima koja su objavljena u Meki i 22 puta u poglavljima koja su objavljena Medini. Zekat je odgovor na jednu pojavu koja i sama nije jednozna na. Jer bijecla nije samo socijalno pitanje. Njen uzrok nije samo oskudica, nego i zlo. Oskudica je njena vanjska, a grijeh njena unutranja strana. Kako bismo ina e mogli objasniti injenicu bijede u zemljama obilja? U drugoj polovini XX vijeka jedna tre ina ovje anstva hroni no je neishranjena. Da je to nedostatak dobara osje anja? Svako rjeenje problema siromatva mora uklju ivati i priznanje krivice, mora u sutini biti i pokajanje. Svako socijalno rjeenje mora uklju ivati i ljudsko rjeenje. Ono mora, dakle, mijenjati ne samo odnose u drutvu, nego mijenjati i odnose izme u ovjeka i ovjeka. Ono mora isto

198

ISLAM 1231EDU ISTORA 1 Z4PADA

toliko biti pitanje pravi ne raspodjele dobara koliko i odgoja ljudi, isto toliko drutveno-politi ka mjera koliko i odgoj, ljubav, saosje anje. Bijeda je problem, ali ona je i grijeh. Ona se rjeava promjenom vlasnitva nad dobrima, ali i li nim nastojanjem, tenjom, dobrom voljom. Jer, nita nije postignuto niti u pravom smislu u injeno ako se izmijene vlasnici nad dobrima ovoga svijeta, a mrnja i tenja za iskori avanjem i podjannljivanjem ostanu u duama ljudi. U ovome je sutina neuspjeha i kr anskih vjerskih prevrata i socijalisti kih revolucija. Ve dvije hiljade godina koli ina zla u svijetu nije se smanjila. Nijedno carstvo, ni boansko ni revolucionamo, nije se ispunilo" (A. Camus). Vjerski prevrati su bili odve vjerski, a socijalni odve socijalni. Religija je smatrala da e utoliko vie biti religija to vie odri e politiku i silu, a socijalizarn smatrao svojim najve im zadatkom da nas uvjeri kako je nasilje jedini put, a milosrde obmana. A na socijalizam mora biti i religija. ovjek treba religiju koja je politika i politiku koja je etika, milostinju koja moe postati drutvena obaveza, porez. Time smo doli do definicije zekata. U zekatu se ogledaju ljudi. Od njih zavisi ho e on vie biti porez dobrovoljna inidba od ovjeka ovjeku. Jer, zekat trai da se otvaraju kov ezi, ali i srca sa njima. Zekat je ogromna rijeka dobara koja se kre u odozgo nanie, ali istovremeno i duh sau e a i solidamosti koji se sputa od srca srcima, od ovjeka ovjeku. Zekat uklanja bijedu siromanih, ali i ravnodunost bogatih. On ublaava materijalne razlike me u ljudima, ali on ih i duevno zbliava.4 Cilj islama nije da ukine bogatstvo, nego da ukine siromatvo. A ta je siromatvo? - To je oskudica stvari neophodnih za normalan ivot. to je imati manje od neophodnog ivotnog minimuma. ivotni minimum je prirodna (i historijska) kategonja i predstavlja sumu dobara dovoljnu da ovjeku i njegovoj porodici osigura zadovoljavanje fizi kih i kultumih potreba u skladu sa stepenom razvoja drutva i drutvenog bogatstva. Slijedi da zadatak drutva nije da izvri niveliranje, nego prije svega da svakome osigura taj neophodni minimum. Socijalne mjere islama ograni avaju se stoga na uklanjanje siromatva, ija su moralna i ekonomska opravdanja sumnjive vrijednosti. Svalco uredeno drutvo osim moralnih i humanih imperativa stoji i pod uplivom imperativa odranja. Islamsko drutvo, da bi bilo to, mora biti
4. Naravno, direktna drutvena intervencija (dakle, ne od ovjeka ovjeku", nego posredstvom drutva dr,ave) moe izgledati kao efikasniji put do socijalne pravde. Ali drutvene institucije svojirn bezli nim odnosom i irenjem op e ravnodunosti potkopavaju i same temelje na kojima po iva jedna zdrava zajednica.

(SUM / RFIJGIlA

199

istovremeno maksimalno humano i maksimalno efikasno. Ono nije islamsko ako obziri humanosti ugroavaju njegovu stabilnost i, obmuto, ako pretjerano uvaavanje razloga efikasnosti i mo i dovodi do naruavanja bitnih principa slobode, prava i humanizma. Ideologija islamskog drutva odredena je sjecitem ovih dviju po prirodi suprotnih tendencija i zahtjeva. Teoloke rasprave o zekatu obi no se ograni avaju na pitanje koliko no treba davati i od ega. Ali je za ustanovu zekata vanije od procenata ta i brojeva samo na elo solidamosti, koje je ona uspostavila. Bitan je princip po kojoj bogatiji dio drutva stoji u obavezi prema siromanijem dijelu. Ne treba sumnjati da e istinski islamski poredak, kada se ostvari jednoga dana, nastojati ispuniti samu svrhu ovog principa, ne mare i mnogo za procente, koje tako pedantno raspravljaju nai u eni teolozi. A svrha ovog principa bi e postignuta samo ako t3ogatiji dio drutva bude davao za siromane u skladu sa potrebama ovih posljednjih. Ukoliko je zekat pravo siromanih (Kur'an, 70/24,25), ono e se, kao i svako drugo pravo, po potrebi osiguravati silom. 5 , Zahvaljuju i odgojnoj navici davanja koju islam propovijeda i prakticira (prema nekim autorima u Kur'anu je na 82 mjesta spomenuta obaveza ili preporuka davanja), u muslimanskom drutvu se izvrila tiha revolucija u vidu ustanove vakufa. Ova ustanova po svojoj rairenosti i zna aju nema uporedenja u drutvima drugih civilizacija. Skoro da nema muslimanske zemlje u kojoj ogromna dobra nisu predata vakufima, da bi sluila ne vie li noj, nego op oj dobrobiti. Vakuf nije izri ito spomenut u Kur'anu, ali nikako nije slu ajan. On je nastao spontano kao plod jednog duha uzajamnog pomaganja, i kao rezultat odgojne uloge zekata. Ova humana ustanova daje nade da se neki vani drutveni ciljevi postignu bez nasilja. Kao materijalno dobro u slubi eti kog cilja, vakuf pokazuje da se zna ajne promjene oblasti ekonomike doga aju bez posredovanja materijalnog interesa. Utoliko je ustanova vakufa suprotna tzv. prirodnim zakonima ekonomike". Ona je anomalija sa stanovita politi ke ekonomije, ali je upravo svojom dvojno u (ekonomska kategorija sa duom") tipi na islamska ustanova. Ho e li zekat negativno utjecati na interes ljudi da svoj poloaj poprave li nim nastojanjem, kao to neki prigovaraju? - prije svega, ima toli5. Spomenimo ovdje - radi uporedenja - zanimljivu ideju onegativnom porezu ` ameri kog ekonomiste Mittona Friedmana, dobitnika Nobelove nagrade za ekonomske nauke za 1976. Po ovoj ideji, finansijska odjeljenja bi ispla ivala negativni porez" svima koji nedovoljno zara uju. Siromatvo u Americi bi odavno i ezlo ako bi drutveni novac dobijali samo oni kojima je on stvamo potreban, umjesto da se troi na neefikasne i strahovito skupe socijalne slube", izjavio je Friedman. Zekat ostaje ono to je, ali nas Friedmanov negativni porez neodoljivo podsje a na zekat.

200

ISLAM IZMEDU LSTOKA 1 ZAPADA

ko nevolja koje se ne mogu otkloniti nikakvim li nim trudom (prirodni nedostaci, invalidnost, elementame nepogode i sl.). Uostalom, zekat se u ovom pogledu nita ne razlikuje od svih dnigih vrsta subvencija i pomo i koje poznaju sva civilizirana, a u nekoj formi i necivilizirana drutva. U USA, npr., u budetu za 1965. godinu bila je predvidena stavka od jedne milijarde dolara za pomo siromanim Amerikancima"6 Niko se ne boji da e ova zna ajna suma negativno utjecati na preduzimljivost ljudi u najpreduzetnijoj naciji na svijetu.7 3. Ova pojedina na analiza namaza i zekata, najpoznatijih islamskih propisa, pokazala je njihovu unutranju dvojnost, ali ako se oni sada posmatraju spolja, vidi se njihovo razli ito mjesto u gradi islama. Tada se namaz pojavljuje kao duhovna, a zekat kao drutvena komponenta. Namaz je upravljen prema ovjeku, zekat prema svijetu; namaz ima li ni, zekat drutveni karakter; namaz ima subjektivni, zekat objektivni cilj; namaz je instrument odgoja, zekat je sastavni dio poretka itd. Skoro svi islamski autoriteti saglasni su o izvjesnom jedinstvu namaza kao li ne molitve i zekata kao drutvenog ponaanja u skladu sa namazom - jednog stava koji je po saglasnom miljenju ve ine nau nika iao do tvrdnje da je namaz, koji nije pra en striktnim izvrenjem zekata, bezvrijedan. Jedinstvo namaza i zekata utvr ivao je Kur'an, stalno ponavljaju i njihovu povezanost. Abdullah ibn Mes`ud tvrdi da je Muhammed rekao: Nare eno vam je da klanjate namaz i dijelite zekat; ko od vas zataji sa zekatom, taj nema nita ni od namaza". Ovaj stav moe se tuma iti samo kao zabrana razdvajanja vjere od djela, ovjeka od svijeta, zabrana po svojoj sutini izri ito islamska. Istim razlozima rukovodio se i Ebu Bekr, prvi halifa, kada je odlu io upotrijebiti silu protiv plemena koje je otkazalo davanje zekata. Tvrdi se da je tada rekao: Tako mi Boga, borit u se protiv svakoga onoga koji pravi razliku izme u namaza i zekata."
6. Kategorija ameri kih gra ana sa prihodom ispod 2.000 dolara godinje. Ra una se da je tih godina ova kategorija brojala oko 35 miliona Amerikanaca. 7. Profesor Lester Turow sa Instituta za tehnologiju u Massachusettsu dokazuje alc suprotno. Ovaj ugledni ekonomista tvrdi da nema konflikata izme u socijalnih davanja i ekonomske efikasnosti i da soeijalni programi mogu biti ekonomski produktivni koliko i drutveno pravedni. Odbacuju i tezu da bi izdana socijalna davanja ugrozila ekonomske tokove zemlje, jer bi ulijenila i razmazila narod", profesor Turow ak tvrdi da zemlje koje smanjuju jaz izzne u najbogatijih i najsiromanijih i donose programe sa snanom socijalnom notom, jedna po jedna preti u Sjedinjene Drave: vedska, vajcarska, Danska, Norveka i uskoro Zapadna Njema ka. I ovdje se tre i", kombinirani put pokazuje kao najblii ovjeku i stoga najuspjeniji.

ISIAM I RFIIGLIA

201

Ova fonnula Klanjajte namaz i dijelite zekat" samo je specifi an oblik jedne druge, fundamentalnije i opdije bipolarne" fonnule - vjerujte i inite dobro, koja se moe smatrati temeljnim oblikom kur' anske religiozne moralne i drutvene zapovijedi.8 Ona imenuje ona dva nezamjenljiva stuba na kojima se temelji itav bi pravo da je smatramo prvim i najviim zakonom islama. Sav je islam pod znakom ovog bipolamog" jedinstva. ehadet - izjava pristupanja islamu - ini se pred svjedocima, to je posljedica dvojnog zna enja ovog akta. Tom izjavom stupa se u duhovnu zajednicu, za to nisu potrebni svjedoci, ali i u jednu drutveno-polifi ku zajednicu, to ima pravni, a ne samo morald zna aj. Za prihvatanje jedne religije - jer to je odnos izmedu ovjeka i Boga - ne trebaju nikakvi svjedoci. I ne samo to: u ovom slu aju bila bi dovoljna samo namjera, unutranja odluka. O itovanje pred drugim licima element je javnosti, suvian sa stanovita svake iste religije. Sli nu komponentu nalazimo bez sumnje u islamskom postu. Muslimanske mase uvijek su ga smatrale kao manifestaciju zajednitva, ime treba tuma iti otre reakeije naroda u slu ajevima javnog krenja ove obaveze. Smatralo se (ustvari, osje alo se) da se ovim naruava unutranja drutvena kohezija. Postiti nije, dakle, u islamu isklju ivo vjersko pitanje i kao takvo li na stvar pojedinca, nego drutvena obaveza. Ovakav tretman jedne vjerske norme nezamisliv je u bilo kojoj drugoj religiji. Islamski post, koji je jedinstvo askeze i radosti, a u nekim slu ajevima i uivanja, najprirodnija je i najradikalnija odgojna mjera koja je ikada u svijetu prakti no provedena. Na i ete ga na kraljevskom dvoru i u selja koj kolibi, i u ku i filozofa i u domu radnika. Njegova je najve a prednost to se prakticira. Hadd - hodo ake Ka`be u Meki - poznat i kao peta islamska temeljna dunost, ta je to: vjerski obred, trgova ki sajam, politi ki skup, sve zajedno? O igledno je to vjerski obred, ali na islamski na in", dalde - sve zajedno. Dualizam islama o ituje se na bezbroj drugih na ina. Posluajmo ovaj ajet Kur'ana: Vae ispatanje za krivu zakletvu bi e: da nahranite desetoricu siromaha obi nom hranom kakvom se hranite vi i vai uku ani, da ih odjenete jednostavnim odijelom, da oslobodite jednog roba. Ko nije u stanju nijedno od toga (jer nema sredstava), neka otposti tri dana" (Kur'an,
8. Jedna poznata re enica Kur'ana upu uje na ovu povezanost: Zaista, oni koji vjeruju i ine dobra djela, klanjaju namaz i dijele z,ekat dobide nagradu od svoga Gospodara. Za njih nema straha i tuge" (Kur'an, 2/277).

202

ISLAM IZMEDU ISTOKA I Z4PADA

5/92).9 Daje se prednost korisnim, socijalnim djelima u vanjskom svijetu, a tek u nemogu nosti toga, kao zamjena, isto duhovni akt. (Ovdje je post takav duhovni akt pokajanja, ispatanja, molitve.) Stari zavjet propisuje odmazdu, Novi zavjet pratanje. Pogledajte kako iz ovih atoma" Kur'an stvara spoj,molekulu": Nepravda se moe uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah e nagraditi" (42/40). Na drugom mjestu sinteza je skoro bukvalno mehani ka: Mi smo u Tevratu propisali: glava za glavu, oko za oko, nos za nos, uho za uho i zub za zub, a da rane treba uzvratiti. A onom ko od odmazde odustane (oprosti), to mu je otkup za njegov drugi grijeh" (Kur'an, 5/45). O vjernici, ne zabranjujte sebi lijepe i iste stvari koje vam je Bog dopustio, ali ne pretjerujte u tome; Bog ne voli one koji pretjeruju" (Kur'an, 5/90). Islam nije, dalde, ona religija koja ovjeku zabranjuje zemaljske plodove", koja uvijek u i da ima sve vie zabranjenih stvari". Islam ne anatemizira zemlju. Naprotiv, ako nema vode, zemlja te moe o istiti. Simbolika tejemmuma", simboli nog i enja tako to se rukama dodirne ista zemlja, a potom potaru lice i ruke do iza lakta, moe imati samo ovo zna enje. Neke islamske ustanove vjerske su samo po nazivu, formi porijeklu. Ustvari, na i e se da su one islamske u najboljem smislu te rije i. Takvi su npr. imperativ isto e zabrana alkohola. Ovakve i sli ne naredbe nemaju svoj izvor osnov u religiji iz jednostavnog razloga jer poti u iz brige za vanjski, fizi ki drutveni ivot. One nisu ak ni sastavni dio kulture. Svoj potpuni zna aj one dobivaju tek u civilizaciji. Veliki mnogoljudni gradovi dananjeg doba nezamislivi su bez odre enog stupnja li ne i javne higijene, a alkoholizam e se pokazati kao najve i problem ba u vijeku tehnike i urbanizacije. Logika ovih razmatranja uputit e nas na sasvim osnovan zaklju ak da islam prirodno tei integraciji umjetnosti i tehnike. A ova sinteza najdosljednije se ostvaruje u arhitekturi. I ustinu, od velikih umjetnosti islam sa najvie blagonaldonosti gleda na arhitekturu, jer ona je najmanje ista umjetnost", jer je ona op enita umjetnost" (Kenneth Clark).1 Umjetnost suvie naglaava individualno, duhovno, onostrano u ovjeku, to je u suprotnosti sa konceptom ravnotee na kojem islam insistira. Arhitektura je
9. Muhammedu, a.s., se pripisuje ova izreka: Ako vidi neko zlo, uldoni ga rukom; ako ne moe, osudi ga rije ju barem milju, ali ovo posljednje je najmanji islam." - Ne znam kolika je autenti nost ove izreke, ali njena podudamost sa citiranom re enicom Kur'ana o evidna je. 10. Kenneth Clark na jednom mjestu ak je naziva socijalnorn umjetno u... koja omogu uje ljudima da ive punijim ivotom" (K. Clark, Civilizactja, str. 242).

ISLAM I RFLIGLIA

203

zainteresirana", funkcionalna i odgovor je na ljudske potrebe. (Na drugom polu je svakako muzika, najbestjelesnija od svih umjetnosti" - Schopenhauer.) Upravo ovaj dvostmki" karakter arhitekture predodredio ju je kao tipi no islamsku umjetnost. Kao i islam, i ona ima duu i tijelo." Izvanredna ostvarenja islama u arhitekturi nisu stoga slu ajnost. Ona su jedna vrsta zakonitosti. I izvori islama obiljeeni su ovom neizbjenom dvojno u. To su prije svega dva temeljna izvora: Kur'an i Hadis, od kojih svaki za sebe reprezentira nadahnu e i iskustvo, vje nost i vrijeme, misao i praksu ideju i ivot. Islam je manje na in miljenja, vie na in ivljenja. Sva tuma enja Kur'ana pokazuju da je on bez Hadisa, dalde bez jednog 'ivota, nerazumljiv. Samo u interpretaciji jednog ivota, Muhammedovog, a.s., ivota, islam se iskazao kao jedna prakti na filozofija, jedan obuhvatan ivotni pravac. Uklju imo u posmatranje tre ) izvor islama - idmu, ostajemo na istoj poziciji. Idma je saglasno miljenje u enjaka (po Imamu afiji svih, po Tabariju i Al-Raziju ve ine njih) o nekom erijatsko-pravnom pitanju. Islam ne bi bio to kada u jedan elitisti ki princip ne bi unio broj, kvantifikaciju. U idmau se nalazi istovremeno jedno kvalitativno (aristokratsko, elitisti ko) i jedno kvantitativno (demokratsko) na elo. U ovom redu dvojstva" na i e se i grad Meka i pe ina Hira, reprezentiraju ) u nastanku islama suprotnost izme u stvamog i unutranjeg svijeta, izme u djelatnosti i meditacije. U drugoj fazi razvoja islama, to e biti Meka i Medina, ustvari dva perioda iji razli iti duh i zna enje registrira svaka historija islama. U pitanju je ista suprotnost (i jedinstvo), ali sada u vidu vjere i politike, vjerske op ine i politi ke zajednice. Kona no, najvii tragi ki lik islama je ehid, a ehid je borac na Boijem putu", svetac i borac u jednoj li nosti. Ono to je za evropsko kr anstvo bilo razbijeno na monako i viteko na elo, ovdje je ujedinjeno u liku ehida. Radi se o jedinstvu duha i krvi, o dva na ela koja ina e pripadaju dvama razli itim redovima stvari.
11. Dvojnost se ogleda i u nazivu: arhi-tektura zna i neto vie od tekture, obi ne gra evine za isto pralcti ne potrebe, bilo po dimenzijama, stilu uzvienosti namjene. Zato nije mogu a apsolutno funkcionalna arhitektura - to bi bila protivurje nost u jer arhitektura ne moe biti svedena na golu funkciju, a da ne prestane to biti. Sa druge strane, tzv. ista arhitektura", arhitektura bez funkcije, ne postoji. U ovom pogledu indikativna je injenica da su skoro svi veliki arhitekti Renesanse bili umjetnici (slilcari vajari), a da je na drugoj strani, naprimjer, veliki engleski arhitekta Ch. Wren prvobitno bio matemati ar i astronom. Wrenove gra evine nam pokazuju da matematika, mjerenje, posmatranje - sve ono to naulcu - nije se neprijateljski suprotstavljalo arhitekturi" (Kenneth Clark, /sto, str. 212).

204

fSUM lZNEDUlSTORA i 7APADA

Odjeljak 2 RELIGIJA OKRENUTA PRIRODI

Svoj dvojni zahtjev Kur'an nastavlja ponavljati, daju i mu sve nove i nove oblike: sada je to zahtjev da se meditaciji pridrui posmatranje. Prvo je religija, drugo nauka, ili bolje: po etak ili obe anje jedne nauke. Kur'an ne sadri - niti treba da sadri - gotove nau ne istine. Umjesto toga on sadri jednu bitno nau nu poziciju, jedan za religiju neuobi ajen odnos prema vanjskom svijetu. Kur'an ukazuje na toliko injenica iz prirode i poziva ovjeka da na njih odgovori. Zahtjev za naukom (za itanjem" - Kur'an) sada se pojavljuje ne protiv Boga, nego uime Boga ( itaj, u ime tvoga Gospodara...", Kur'an, 96/1); ovjek ovdje posmatra i prou ava ne samostvaruju u prirodu, nego svijet koji je Boije remekdjelo. Stoga ovo posmatranje nije objektivno, indiferentno, lieno elje". Ono je mjeavina nau ne radoznalosti i religioznog divljenja. Raspjevani opisi prirode, kojima se Kur'an stalno vra a, najbolje ilustriraju ovu tendenciju. Posluajmo neke od njih: A zato oni ne pogledaju nebo iznad sebe kako smo ga sazdali i kako u njemu nema nereda. A zemlju smo razastrli i po njoj nepomi na brda pobacali i dali da iz nje ni e raznovrsno bilje, da bi razmislio i opomenuo se svaki onaj koji se Gospodaru svome obra a. Mi s neba sputamo vodu kao blagoslov i dajemo da pomo u nje ni u vrtovi i ito koje se anje i visoke palme u kojima su zameci nagomilani jedni iznad drugih, kao hrana Ijudima" (Kur'an, 50/6-11). On je onaj koji je spustio s neba vodu. Od te vode vi pijete, a od nje je i bilje od kojeg vi napasate svoju stoku. Tom vodom On zalijeva usjeve, masline, palme, grode i svakovrsne plodove. Zaista u tome ima znakova za ljude koji razmiljaju... I On je onaj koji je pot inio more da iz njega jedete svjee meso i vadite ukrase... Bog je spustio s neba kiu, pa je njom oivio zemlju nakon njene obamrlosti... Vi imate pouke u ivotinjama; mi vas napajamo hranom iz utroba i krvi njihove, mlijekom istim i pitkim za one koji ga piju. Od plodova palmi i groda vi uzimate prijatno pi e i lijepu hranu... I nadahnuo je tvoj Gospodar p elu: 'Pravi konice u brdima i na drve u, i u onome to ljudi grade, zatim jedi iz svih plodova i slijedi poslune puteve Tvoga Gospodara! 'Iz njihovih utroba izlazi napitak raznih boja u kojima je lijek ljudima. Zaista u tome ima znak ljudima koji razmiljaju" (Kur'an, sure En-Nahl).

ISLAM I RELIGIJA

205

Zaista je Bog onaj koji daje da zmo i kopica raspuknu radi klijanja. On izvodi ivo iz mrtvog i mrtvo iz ivog. To vam je ALLAH, pa kuda se vi okre ete - On je tvorac dnevnog svjetla. I u inio je no radi odmora, a stvorio je sunce i mjesec radi ra unanja vremena. To je odredba Mo nog Sveznajudeg Boga. On je onaj koji vam je dao zvijezde da se po njima upu ujete u tminama kopna i mora. Mi smo veCobjasnili znakove ljudima koji znaju. On je onaj koji vas je stvorio od jednog ovjeka, pa vam je dao smjetaj u maj inoj utrobi i na Zemlji i mjesto gdje ete se nastaniti. Mi smo objasnili znakove narodu koji razumije. On je onaj koji je spustio vodu sa nebe. Pa smo iz nje izveli rastinje svega, a iz toga zelenilo i zmje u klasovima. A od palme njene ahure, grozdove na dohvat ruke i vrtove sa gro em, datule i ipke, koji su sli ni stablom i bojom, a razli iti ukusom. Posmatrajte plodove svakog od njih kada cvatu i kada sazrijevaju. Zaista, u tome se nalaze znakovi za ljude koji vjeruju" (Kur'an, 6/95-99). Zar oni ne vide koliko smo vrsta rastinja proizveli na Zemlji?" (Kur'an, 26/7). I no i dan njegovo su djelo; i Sunce i Mjesec i svi oni nebeskim svodom plove" (Kur'an, 21/33). U stvaranju nebesa i Zemlje; u smjeni no i i dana; u ladi koja plovi morem sa korisnim tovarom za ljude; u kii koju Bog sputa sa neba pa tako u ivot vra a zemlju nakon njene obamrlosti i po kojoj je rasijao svakojaka iva bi a; u promjeni vjetrova; u oblacima koji lebde izme u neba i Zemlje - doista ima dokaza za one koji imaju pamed" (Kur'an, 2/164) I koliko je naputenih bunareva i opustjelih zidanih dvorova! Zato oni ne putuju po svijetu pa da srca njihova shvate ono to treba da shvate i da ui njihove uju ono to treba da uju? Ali, o i nisu slijepe, ve srca u grudima" (Kur'an, 22/45,46). Zato oni ne putuju po svijetu i vide kakav je bio kraj onih prije njih? Oni su bili od njih ja i i zemlju su orali i obradivali je vie nego to je obraduju ovi i poslanici su im donosili jasne dokaze. Bog im nije u inio nepravdu, sarni su sebi nepravdu nanijeli" (Kur'an, 30/9). Zar oni ne e pogledati kamilu kako je stvorena, i nebo kako je uzdignuto, i planine kako su postavljene, i zemlju kako je prostrta?" (Kur'an, 88/17-20). Jeste gledali sjeme koje sijete? (Kur'an, 56/63),... vodu koju pijete... (56/68),...vatru koju palite...?" (56/71). Itd.itd.

206

I SU M lZMFD U I STO RA ! Z4PADA

U ovim re enicama, potpuno okrenutim prirodi, jasno se osje a prihvatanje svijeta, odsustvo bilo kakvog sukoba sa prirodom. U islamu materija pozajmljuje sebe za mnoge lijepe i plemenite stvari (kao to je slu aj sa tijelom u namazu, imetkom u zekatu). Materijalni svijet nije carstvo satane, tijelo nije sjedite grijeha. ak i budu i svijet, predmet najve eg nadanja ovjekovog, Kur'an ne zazire slikati u zemaljskim bojama. Kr ani e ga zbog ovoga optuiti za ulnost nedostojnu jedne religije. Ustvari, ovo samo otkriva da islamu materijalni svijet nije sam po sebi stran i da u njemu ne ivi kr anski instinkt odbacivanja ovoga svijeta. Neke re enice Kur'ana bude intelektualnu radoznalost, podsti u ispitiva ki duh. Sve ivo izveli smo iz vode" (Kur'an, 21/30), ili: Ista ih voda zalijeva (vo ke), a razlikuju se po okusu. U ovome ima znakova za ljude koji imaju razum" (Kur'an, 5/4). Ova posljednja re enica posebno je intelektualno razdraljiva". Ona postavlja problem koji se nalazi u osnovi itave hemije. Rezultat: upravo muslimani okon avaju beskrajne rasprave o supstancijalnim pitanjima kojima je bilo opsjednuto kr anstvo i okre u se hemiji (alhemija"). Bio je to prijelaz od misti ne filozofije ka racionalnoj nauci. Zajedni ki element svih citiranih re enica Kur'ana jeste zahtijev za ovom ovjekovom aktivno u kojom po inje svaka njegova mo nad svijetom (prirodom). Istrauju i uzroke mo i Zapada, na i e se da ona nije u snazi njegovih armija ili ekonomike. To je vanjski izgled stvari. U osnovi ove mo i nalazi se eksperimentalna metoda miljenja koju zapadna civilizacija batini jo od Bacona. 12 Jean Fourastie pie: Posmatranje prirode, drutva, ljudi je prva etapa osnovnog obrazovanja to ga dobivaju sva djeca zapadnog svijeta... Zainteresovanost za vanjski svijet suprotna je interesu bramanskog i budisti kog filozofa koji se od vanjskog svijeta okre e prema unutranjem... Uzalud je zanositi se milju da bi nekom narodu uspjelo uklopiti se u put napretka ako nije usvojio principe eksperimentalnog miljenja Galileja, Pascala, Newtona i Claudea Bernarda. Uvjet je svakog ekonomskog i socijalnog napretka promjena intelektualnog stava, prijelaz od apstraktnog na konkretno, od racionalnog na eksperimentalno, od stagnacije na inovaciju. 13 Provoditi islam na primitivnom stupnju svijesti nije mogu e. Da bi se ispravno izvrio namaz, mora se imati ispravna orijentacija u vremenu i
12. A Bacon od Arapa - vidi glavu XI ove knjige. 13. Jean Fourastie, Civilizacija sutranjice, Zagreb, str. 47-48.

/SL1M / RFJ1ClJA

207

prostoru. U namazu ljudi se okre u prema Meki, dakle, prostomo se orijentiraju. Molitva se obavlja u odredeno vrijeme, koje je definirano astronomskim injenicama. Post se obavlja u ta no odredenom dobu godine, to zna i u nekom odredenom poloaju Zemlje na njenoj putanji oko Sunca. Zekat zahtijeva statistiku, evidenciju i prora un. Hodo a e (hadd) povezano je sa putovanjem i upoznavanjem tolikih injenica koje samo jedno dugo putovanje moe nametnuti i pruiti. Jednom rije ju, ostavljaju i po strani sve druge stvari, muslimanska zajednica, ve na osnovu potivanja etiri osnovna islamska propisa mora ostvariti jedan minimalan stepen civilizacije. Ona ne moe istovremeno biti islamska i ostati u stanju barbarstva. Ova tendencija nije slu ajna ni nenamjerna. Jedna argumentirana historija islamske nauke pokazala bi kako je razvoj gotovo svih nau nih oblasti u prvom stolje u islama svoju polaznu ta ku imao u nastojanju da se to striktnije i dosljednije primijene propisi islama. Tek kasnije bavljenje naukom odvojilo se od vjere, ali nikada u potpunosti. Ovo se svakako prvo i najsnanije o itovalo u astronomiji. U Guntherovoj Istoriji prirodnih znanosti na i emo injenice koje potvrduju vrlo ivu astronomsku svijest islamskog kultumog kruga, svijest koja kod Grka nije postojala, jer se gasila uslijed neizmjenjivosti jedne jedine slike. U dolini Eufrata islam je zatekao razvijenu astrologiju, staru skoro 3.000 godina, koja je bila sakupila zna ajna znanja o nebeskim pojavama. Ali islamu je bilo strano vjerovanje u vezu zvijezda i ljudske sudbine. Njegov monoteizam i racionalizam morao je ovu astrologiju pretvoriti u astronomiju. Govore i o tzv. Bagdadskoj astronomskoj koli, koja se formirala oko uvene istoimene opservatorije, Sedillot ovo potvrduje: Ono to je Bagdadsku astronomsku kolu karakteriziralo od samog po etka, to je njen nau ni duh: i i od poznatog ka nepoznatom i nikada ne prihvatati kao dokazano ono to ne bi bilo potvrdeno i neposrednim posmatranjem (provjerom)." Abdul Vaf otkrio je tre u mjese evu mijenu 600 godina prije Tycho Brachea. Hajjamov kalendar ta niji je od gregorijanskog kojim se mi danas sluimo. Teoloke tablice, iji je autor vjerovatno Ibrahim Ez-Zarkali, koje se odnose na kretanje planeta, ostale su dugo osnova evropske astronomije. AI-Binuni je iznio hipotezu da se Zemlja, a ne nebo, okre e oko svoje osi. Ibn Badde je ak ukazivao na mogu nost da su putanje planeta elipti ne, a ne krune itd. Astronomija je zatim snano povukla naprijed ostale oblasti nauke (Sva nauka je k i astronomije" - Bergson). Ovo je bio direktan rezultat Kur'ana. Religija okrenuta prirodi otvorila je novo veliko poglavlje u razvoju nauke, jedno od najblistavijih u historiji.

208

ISLAM lZKEDU /STORA 1 Z4PADA

2.
Ova tendencija integracije religije i nauke, tendencija islamska u najboljem smislu te rije i, nala je u prakti nom ivotu svoj izraz u istovremenom gra enju damija i kola. 14 Ova tendencija dobila je doslovan izraz u jednom fenomenu koji poznaje samo islamski kultumi krug: u tzv. damiji -koli, jedinstvenoj gra evinskoj tvorevini sa dvojnom funkcijom, koja u evropskim jezicima ne moe biti jednostavno imenovana (u francuskom jeziku nalazimo je u vidu mehani ke kovanice" mosqueeecole"). Ova karakteristi na gra evina materijalizacija je ili tehni ki ekvivalent onog izvomog islamskog zahtjeva za ujedinjenjem vjere i nauke, postuliranog u prvim rije ima Kur'ana: itaj, u ime Boga..."(Kur'an,96/1) 15 Isti koncept ogledao se i u programima kola, po ev od onih za sticanje osnovnih znanja, pa do najviih. Poznata bagdadska Nizamija" bila je u ovom pogledu dugo prototip islamske kole. Za Evropljane ona je visoka vjerska kola". Ustvari, na njoj se ravnopravno i paralelno izu avalo ono to bismo mi danas nazvali teologijom: tefsir, hadis, ahlak i akaid, a zatim kao sastavni dio integralnog i nedjeljivog programa: pravo, filozofija, knjievnost, matematika, astronomija, muzika i osnovna znanja iz medicine (vidi: J.Risler, isto). Slue i kao uzor za mnoge sli ne visoke kole, Nizamija" je postala preovla uju i tip kole u svim ve im gradovima islamskog svijeta. Skoro je op a pojava da se kole u muslimanskom svijetu ne mogu klasificirati po evropskom mjerilu svjetovno - duhovno. Od posebnog zna aja je svakako to to je ovo za svakoga bilo prirodno stanje spontano shvataryje, proisteklo iz duha islama kao vode eg osje anja svijeta. Ovo shvatanje odralo se i danas, i gdje god je druga ije, na i e se da je u pitanju strani utjecaj. Izvomo stanje uvijek odgovara temeljnom islamskom konceptu jedinstva vjere i nauke. Najve e i jedno od najstarijih islamskih u ilita, El-Azhar u Kairu, jedni nazivaju damijom, drugi univerzitetom; od po etka je bilo u ilite op eg tipa i samo je u danima najdublje dekaden14. O istom pitanju pie Stefano Bianco u asopisu Werk, vajcarska, br. 9/1976. Fenomen o kojem je rije autor naziva polivalencijom islamskih prostora.(naslov lanka: Polivalencija i fleksiblnost u strukturi islamskog grada). 15. Postoje historijski dokazi da je prva damija - Mesdid-al-Nebi, koju je podigao sam Muhammed, a.s., bila istovremeno i kola (zvala se Suffah).

/SUM 1 RFLC/JA

209

cije postalo isto teoloko. 16 Reformom od 1961.godine E1-Azharu je vra en prvobitni integralni karakter, osnivanjem u njegovom sastavu medicinskog i tehni kog fakulteta. U Pakistanu drava je imamima u damijama povjerila masovno opismenjavanje stanovnitva - jedan put u sutini sasvim ispravan, ali nedosljedno i nedovoljno energi no voden. Sli nu pojavu nalazimo u Iranu, gdje kolovani vojni obveznici svoju vojnu obavezu izvravaju opismenjavanjem ljudi na selu. Kao kole slue damije. Damija-kola jedan je od onih simbola kome se nema ta dodati niti ta oduzeti. 3. Ova okrenutost vanjskom svijetu imala je za rezultat jedan poseban realizam islama u shvatanju ovjeka. Prihvatanje prirode uop e zna ilo je i prihvatanje ljudske prirode. Odbacivanje ovoga svijeta (a to zna i i tijela) samo se sebi name e za svaku religiju. Prihvatiti ovaj svijet za religiju zna i savladati, nadmaiti samu sebe. Islam predstavlja ostvaren nemogu podvig da se jedno kr anstvo privoli na prihvatanje realnosti svijeta. Neke re enice Kur'ana zvu e skoro nevjerovatno (npr. one o prihvatanju uivanja, spolne ljubavi, borbe, higijene). Ova injenica predstavlja najodsudniji fakat u historiji religije, pa i historiji ljudske svijesti uop e. Ona je ozna ila pojavu religije dva svijeta", sveobuhvatnog sistema ljudskog ivota, saznanja da ovjek uime nauke ne mora odbaciti religiju i uime religije borbu za bolji ivot. Pra injenicu bola i borbe protiv bola, koja na svaki na in predstavlja sadraj ljudske historije, islam nije previdio i u tome je njegov epohalan zna aj. Dok utvrduje veli inu i dostojanstvo ovjeka uop e, o pitanju konkretnog ovjeka islam je veoma realisti an, skoro antiherojski". Islam ne tei odnjegovati u ovjeku svojstva koja nisu zasnovana u njegovoj prirodi. On ne tei da nas u ini svecima ili andelima jer je takav zahtjev iluzoran. On ho e da nas u ini onim to smo - ljudima. Iako poznaje jednu vrstu askeze, islam nikako ne ide za tim da uniti ivot, zdravlje, intelekt, drutvenost, tenju za sre om i uivanjem. Ova je askeza prije tu da bi u inila protuteu nagonima, da bi omogu ila odravanje ravnotee izmedu krvi i duha, izmedu animalnih i eti kih tenji. Kroz abdest, molitvu, post, demaat, aktivnost, posmatranje i meditaciju, islam produuje rad pri16. U ilite je staro preko 1.000 godina (osnovano 972.god.).

210

ISLAM IZMFDU ISTOICA! ZAPADA

rode na oblikovanju ovjeka. Nigdje nema suprotstavljanja prirodi. ak i kada ciljevi nisu isti, kontinuitet je svugdje zadran. Upravo ovakav stav jedne religije bio je uzrokom nesporazuma koji i danas traju. Islam su napadali zbog navodne ulnosti, citiraju i neka mjesta iz Kur'ana i navode i primjere iz Muhammedova ivota. Ne trebamo se mnogo braniti od ovih optubi. Trebamo jasno i otvoreno re i: da, islam je za prirodan ivot, a protiv asketizma," za bogatstvo, a protiv siromatva, za ovjekovu mo nad prirodom ne samo na avoj planeti, nego, ako je mogu e, i posred zvijezda. Ali istinski razumjeti islam - zna i te pojmove prirode, bogatstva, politike, nauke, mo i, znanja, radosti, shvatiti na neto druga iji na in od onoga to u tim izrazima uju ljudi zapadne civilizacije. Islam je uistinu traio od ovjeka da preuzme svu odgovomost i nije postavio ideal siromatva i mu eni kog asketizma. On mu nije zabranio da okua so zemlje i so velikog slanog mora" (Andre Gide). Za ovjeka on je traio itav, pun ivot. 18 A ovaj ivot lei na koordinatama, od kojih je jedna prirodna tenja za sre om i mo i, a druga unutranje moralno usavravanje, neprekidno stvaranje sebe". Ove tenje samo u logici protivurje e i uzajamno se isklju uju; u stvamom ivotu one se spajaju i njihovo uzajamno proimanje svakodnevno se na bezbroj na ina ostvaruje u naem vlastitom ivotu ili pred naim o ima. Takva je mogu nost data samo ovjeku i njome bi se ovo kontroverzno stvorenje moglo definirati. Evan elje je anatemiziralo nagone i govorilo samo o dui. Kur'an ih ponovo uvodi na scenu, jer, iako nisu tako blagorodni, oni su istiniti i stvarni. O njima Kur'an govori sa razumijevanjem i bez znakova osude. U andeoskom poklonu pred ovjekom (Kur'an, 2/34), nalazi se stav da je ljudsko superiornije od an eoskog, kao to je drama dublja i istinitija od sumnjive uzvienosti jedne idile. Ljudi nisu blaga, draesna, samo na dobro programirana stvorenja. Oni su tjelesni, grubi, protivurje ni, razapeti izmedu tenji i iskuenja. U neprirodnoj elji da od tih ljudi napravimo bezgrena i nepogreiva bi a, mi najednom vidimo da smo dobili beskrvne, sentimentalne i patvorene tipove, nesposobne za zlo koliko i za dobro. Odvajaju i ih od majke zemlje, mi ih odvajamo od ivota, a gdje nema ivota i snage - nema ni vrline. Freud je dokazivao da se seksualnost ne moe unititi, nego samo po17.Nema monatva u islamu." (Muhammed, a.s.) 18. O vjemici, ne zabranjujte sebi lijepe i iste stvari koje vam je Bog dozvolio, ali ne prekora ujte granice. Bog ne voli one koji pretjeruju" (Kur'an, 5/90).

lSL4M / RFIJG/JA

211

tisnuti, a da potisnuti seksualni nagon dovodi do jo teih nevolja. Ma koliko se kr anski zahtjev ednosti i suzdravanja pokazivao uzvienim, islamski koncept kontroliranog i umjerenog seksualnog ivota vie odgovara ovjeku i uzima u obzir realnu, ovosvjetsku stranu pitanja. U ovoj stvari islam ne istupa kao religija, nego kao istina potpunog ivota. Svi razlozi koji govore u korist seksualnog ivota racionalne su, ovosvjetske, prakti ne naravi, ne religiozne i ne eti ke, jer religioznije je i moralnije potpuno uzdravanje. Pitanje koje razmatramo ti e se problema saglasnosti ovjeka sa samim sobom, ustvari saglasnosti njegovih ideala sa prirodnim ljudskim tenjama, fizi kim, drutvenim i intelektualnim. Sukob u ovom temeljnom odnosu prvi je zna ajan izvor neuroza. Drugi takav izvor jeste sukob izme u ovjeka i njegove sredine. Kur'an se rjede obra a ovjeku, e e ljudima, a nerijetko njima samo kao gradanima. ovjek kao lan drutva dijete je ovoga svijeta, samo kao li nost on je i stanovnik nekog neba. On je drutveno bi e samo po ne emu to ima zajedni kog sa drugim ljudima, ne dakle po onome to ima individualnog i li nog. Ako se pojedinac s jedne, i drutvo s druge strane, formiraju po razli itim, nezavisnim uzorima i idealima, nesklad je neizbjean i mi imamo sukob pojedinca sa sredinom sa svim njegovim posljedicama. Isti u i pravednost - umjesto evandeoske ljubavi - kao vrhovnu zapovijest (Kur'an: 4/135, 5/9, 5/45, 6/152, 7/28, 7/84, itd.), islam je o evidno htio i postigao da odgoj muslimana kao ovjeka i kao gradanina bude identi an. Jer pravednost je istovremeno li na i drutvena vrlina (Aristotel je ak naziva politl kom vrlinom"). 19 Realno je stoga o ekivati da e se musliman, budu i izraz ravnotee fizi kih i moralnih zahtjeva, nalaziti u skladu sa sredinom i imperativima odranja, vie nego ma koji drugi ideal ovjeka. Kr anska i uop e idealisti ka u enja zbog o evidne protivurje nosti izme u onoga to nas u e da su ljudi i onog to u stvamom ivotu susre emo, utje u na pojavu razo arenja i nesigumosti. 20 Neuroze i deforma.cije kakve poznaje zapadni svijet nastaju dijelom i kao posljedica unutranjeg razdiranja izme u kr anskog ideala ovjeka i politi kih obrazaca drutva koji se samostalno i od kr anskih ideala nezavisno formiraju. To je situacija u kojoj crkva odgaja due, a drava vlada tijelima, prema obrascu: Bogu Boije, caru carevo. Zapadnog ovjeka su u ili da privatno moe biti
19. A Toma Akvinski smatra pravednost vrlinom zemaljskom", a ljubav vrfiovnom nebeskom vrlinom" (Summa Theologie II, 191). Ljubav o igledno nije sasvim po mjeri" ovoga svijeta. 20. Vidi, npr.:Karen Homey, Les Voies nouvells de la Psychoanalyse, Paris, 1951.

212

fSLAM 2MEDU PSTOXA P 7APAPA

kr anin, a da kao javni ili poslovni ovjek moe biti i makijavelista. Oni koji ovaj sukob nisu u stanju rijeiti 111 lzdrati, postaju rtve neuroza. Svi koji su upoznali muslimanski svijet jednoduni su u utisku o vanrednoj harmoniji izmedu ovjeka i sredine, o uklopljenosti pojedinca u drutveno tkivo, o jednoj koheziji koja uop e nije vjeta ka, spoljna, politi ka, pravna, nego unutranja, organska. Ova injenica je prisutna ak i uprkos siromatvu i zaostalosti koje vladaju. Smisao mnogih Muhammedovih, a.s., izreka bio je osuda ekstremnih rjeenja. Na dvije stvari se grozim: na neznalicu koji je poboan i na u enjaka koji ne vjeruje" (navodi R.W. Emerson u knjizi Upravljanje ivotom). Muhammed, a.s., se bez sumnje grozio i na mnoge druge dvije stvari": na vjemike koji su nemo ni i na mo ne koji su bezboni; na iste duom, a prvljave tijelom; na pravdu bez sile, i na vlast bez pravde. On nije bio protiv bogatstva i obilja, ali je odlu no bio za bogatstvo u vrlini i skoro sigumo protiv gole vrline bez mo i i zatite. U isti red sa moralnim vrijednostima stavlja on borbu za bolji ivot, a protiv neznanja, bolesti, bijede i prljavtine. Jer muslimani kada klanjaju i poste nisu sveci. Oni su obi ni ljudi, muevi i ene koji sanjaju o ljubavi i arima ivota. Ako ih namaz i post vuku u pravcu nebeskog, oni su ipak do sri ljudi, u esnici stvamog ivota i vra aju mu se uvijek ponovo. Oni se ne povla e u pe ine izvan drutva, niti se zaputaju, oni se ne predaju na milost i nemilost neprijateljima, niti se odri u lijepih i istih stvari koje je Bog dozvolio" (Kur'an, 5/90). Njima nije dovoljno da su samo iznutra slobodni (jer svako je iznutra slobodan ko vjeruje u Boga); oni ho e da budu i fizi ki slobodni i ne pristaju biti robovi. Oni vjeruju da ovo na zemlji nije jedini ivot, ali ne e da ga se odreknu i da ga izgube. Kur'an se obra a istinskoj djeci zemlje koja vedro i radosno hodaju po njoj, ne ine nasilje, ali trae Boje blagodati i uitke". Definiraju i tako islam kao zahtjev da se istovremeno ivi tjelesni i duhovni ivot, vanjski i unutranji svijet, ili, kako kae Kur'an, da se ivi za vje ni ivot "ne zaboravivi svoj udio u ovom vremenitom svijetu" (Kur'an, 28/77), moe se re i da su svi ljudi, ili najve i dio njih, svjesno ili nesvjesno muslimani. 21 To je vjerovatni smisao one tvrdnje (pripisuje se Muhammedu, a.s.) da se svako dijete rodi kao musliman, a zatim ga njegovi roditelji ili prilike u ine ne im drugim. ovjek ne moe biti kr anin, jer Bog ne zaduuje nikoga teretom koji ne moe nositi" (Kur'an, 2/286). Ali, ovjek ne moe egzistirati ni samo kao bioloka injenica, kao proizvo a i potroa , kao gradanin drave, kao subjekt pravnog posla, kao lan drutva
21. Ako je to islam, onda mi iivimo u islamd` (J.W. Goethe).

ISIAM / RFlIG/!A

213

- ne moe dakle ivjeti ni antikristovski. ovjek ne moe ivjeti ni po Kristu, ni protiv njega. On ga mora prihvatiti i odbaciti. Izmedu ove dvije opre ne injenice razvija se sve ono to nazivamo ovjekovom sudbinom na Zemlji. Islam odgovara ovjeku jer je sagraden po liku njegovom (Kur'an, 30/30); ustvari, jer zadovoljava dvojnost njegove prirode. Svaki drugi odgovor zanemaruje ili daje prevagu samo jednoj strani ovjekove egzistencije i na taj na in onemogu uje puni razmah ljudskih sila ili dovodi do njihovog unutranjeg sukoba. ovjek ostaje najo igledniji argument islama.

Odjeljak 3 ISLAM I IVOT

Dualizam nije najvia ljudska filozofija, ali dualizam je najvii oblik ivota. Pjesma je u na elu stvar srca, ali najve i pjesnici - Homer, Firdusi, Dante, Shakespeare, Goethe u pjesmi su ujedinili razum i osje anje, nauku i ljepotu. Pjesme se ti u ovjeka, a ne drutva; ali poeme Homera doprinijele su formiranju gr ke nacije, a gnjevne pjesme J.G. Whittiera ukinu u ropstva u Americi. Matematika je stvar uma, ali dobar matemati ar mora unekoliko biti i pjesnik" (Weierstrass). Svi vrhunski fizi ari i astronomi bili su i mistici (Kopemik, Newton, Kepler, Einstein, Oppenheimer). Kazna - iako represija - moe biti snaan moralni inilac. ako je pravi na, ona ima odgojni utjecaj, kako na krivca tako i na druge ljude. Za ovjeka strah je po etak morala, kao to je bogobojaznost po etak ljubavi prema Bogu. Sport, iako isto fizi ka aktivnost, ima o evidno snanu odgojnu funkciju. Jedan o duhova svih vremena, Platon, dobio je svoje ime po irini svojill ple a. U snanom tijelu njegovao se najplemenitiji duh, itd., itd. U ta ci koja ozna uje vrhunske domete ivota spajaju se tijelo i duh, um i srce, nauka i religija, fizika i indijska filozofija. Goli ratio ili isto nadahnu e uvijek su siguran znak degeneracije i opadanja. Sekularni princip moe, dakle, pomagati sakralni, isto a tijela moe sluiti istoti due, a namaz biti najvii oblik ljudske molitve. Razmotrimo jo neke fenomene iz ove perspektive. ta je cilj tzv. prirodnog odgoja? - Na ovo pitanje Rousseau daje karakteristi an odgovor: Cilj je da se jednog dana stekne ono to se dri za nespojivo, ali to su svi veliki ljudi udruili, naime, tjelesnu i duevnu

214

!SU M lLMFD U lSTOKA / ZAPADA

ja inu, razum jednog mudraca i snagu jednog atlete" (J.J. Rousseau, Emile). Govore i o odgoju djeteta Montaigne pie: Da bismo oja ali njegov duh, moramo oja ati njegove miice", a Rousseau konstatira da se, pored tolikih razlika, u ovoj ta ci slau Lock, Fleury, De Kruza, dok se sam uvijek ponovo vra a na ovu tvrdnju u svom Emilu. Tijelo mora da ima snage ako ho e da se pokorava dui: dobar sluga mora da bude snaan. Znam da neumjerenost budi strasti; ona vremenom slabi i tijelo. Ali obratno, mu enje tijela i post esto izazivaju istu posljedicu suprotnim uzrokom. to je tijelo slabije, tim vie zapovijeda. to je ja e, tim je poslunije. Sve ulne strasti stanuju u raznjeenim tijelima: to manje mogu da ih zadovolje, tim vie pate pod njihovim uplivom." U principu, sila nema nikakve veze sa moralom. Ali u stvarnom ivotu nema pravde bez sile. Ona je jedinstvo ideje pravi nosti i sile. Zar politi ki pokreti nisu otklonili toliko nepravde, koju su crkva i religija trpjeli vijekovima? - Egalite, Liberte, Fratemite - po ideji su vjerski, a kao stvarnost (ukoliko su stvamost) one su rezultat revolucije, dakle, politike i nasilja. Nemo religije da u prakti nom ivotu ostvari neto od velikih ideja koje je propovijedala, kompromitirala je njene zahtjeve u o ima ugnjetenih i ponienih. Obmuto, nasilje i politika dobivale su izvjesno opravdanje, jer su donosile sredstva za ostvarenje ideja koje su religije otkrile i nadahnule, ali o kojima su samo govorile i sanjale. Ili uzmimo ljudski rad. U radu se, ve na prvi pogled, zapaaju njegove dvije strane: sama aktivnost, ljudska i neutilitama; i rezultat rada, proizvod koji je motiviran korisno u i potrebom. Prvu stranu ima u vidu religija, drugu civilizacija. Religija je ovjekovu sudbinu na zemlji odredila devizom. U znoju lica svoga jest e kruh svof `, a nauka i materijalizam obe avaju carstvo bez rada, u kojem e mehani ki rad sve vie zamjenjivati ovjeka, i gdje e se radni dan neprekidno smanjivati. To je stoga to religija zahtijeva rad radi samog rada, rad kao moralno sredstvo protiv grijeha, jer mozak besposlenog ovjeka omiljeno je prebivalite satane" i jer joj nije cilj produkcija i reprodukcija materijalnog ivota". Civilizacija, obmuto, ima u vidu upravo rezultat rada ili ak samo proizvodnju. Govore i o ovoj temi, poznati marksisti ki pisac Henri Lefebvre nalazi za potrebno da izri ito naglasi da u marksisti kom smislu nije rije o radu kao moralnom, nego o radu kao proizvodnom faktoru (u predavanju na enevskim medunarodnim susretima). Kult rada u Evropi izvomo je protestantski, a ne socijalisti ki,

lSUMlRF110UA

215

kako se to obi no misli. Religija trai da sam ovjek - ja, ti, on - radi, ne interesiraju i se nimalo za rezultat. Obmuto, civilizacija, imaju i u vidu samo efekt, tei da sam rad presko i koliko god je to mogu e radom drugih, robova u starom vijeku, maina u novom. U ovom razmatranju rad je razloen, razvijen. Uzet kao cjelina, kao korisna aktivnost, kao jedinstvo, rad ima isto toliko moralnu kao i ekonomsku funkciju. On je isto toliko faktor borbe protiv loih misli i strasti, koliko i protiv siromatva. Utoliko je rad tipi an islamski fenomen. Ovaj paralelizam korisnog i moralnog moe se veoma jasno pratiti na jednoj pojavi, koja podjednako pripada ovjekovom prirodnom koliko i drutvenom ivotu. To je spre avanje incesta (rodoskrvnu a), ili stalno suavanje incesta u toku evolucije ovjekove porodice. Radi se o zahtjevu koji je istovremeno i medicinski i moralno indiciran. Zahtjevi nauke i zahtjevi etike ovdje su se na udesan na in podudarili. Zabrana koja se odnosi na nedoputenost bra nih veza izme u ro aka - fenomen koji ima skoro univerzalan zna aj jer ga susre emo u svim krajevima svijeta i u svim vremenima - primjer je onoga to bismo mogli nazvati prirodnim" islamom. Sam ivot kao da je nalazio svoj islamski put. 22 Da li je zabrana incesta isklju ivo moralne prirode ili je motivisana biolokim razlozima? Jednostavan odgovor, ukoliko se radi o isklju enju jednog od ovih razloga (bilo kojeg), skoro se ne moe dati. Bioloki su razlozi van sumnje. Poznati ruski biolog Timirjazev pie: Postoji zaista mnogo injenica koje dokazuju da se blisko srodstvo izmedu roditelja tetno odraava na zdravlje djece. Danas mi skoro nemamo potrebe za sli nim dokazivanjem jer cijeli niz istraivanja dokazuje da taj zakon ima primjenu, da se on ti e ne samo ovjeka, ne samo ivotinjskog carstva, nego isto tako i biljnog, da je to op i zakon za cijeli organski svijet, i nigdje se u to ne uvjera vamo tako o igledno kao kod biljaka" (Timirjazev, Zivot biljke, str. 134). Sa druge strane, starost ove zabrane upu ivala bi nas prije na zaklju ak da je u pitanju zabrana motivirana moralnim obzirima. Opravdano se pitamo da li su ljudi u tim davnim vremenima mogli imati jasna shvatanja o zna aju biolokog naslije a, pa smo skloniji da se opredijelimo za moralni karakter zabrane, kao to je i danas ve ina ljudi smatra prije svega ili isklju ivo moralnom zabranom. Prijestup protiv nje izaziva kod javnog mi
22. Zanimljivo je kako su primitivni narodi nali jednostavne, a vrlo efikasne postupke protiv nehoti nog krenja ove zabrane. Tako npr. kod Pigmeja u Africi i kod starosjedilaca Australije, svaka porodica pripada odredenoj totem grupi, koja se sastoji iz vie povezanih porodica. Vie blisko povezanih totem grupa pripada odre enoj bra noj klasi, iji je simbol neka biljka ili ivotinja. Kad se mladi eli oeniti, moe u i u brak samo sa djevojkom iz druge bra ne klase. Krenje zabrane skoro je nepoznato.

216

ISlAM IZMFDp1ST4KA 1 Z4PADA

ijenja osudu moralne prirode. U svakom slu aju radi se o savrenom primjeru saglasnosti morala i nauke, principu koji ini sutinu onoga to nazivamo islamskim pristupom. Pa i neke interesantne pojave koje su u toku historijskog razvoja pra. tile medicinu, ukazuju na njenu dvojnu" prirodu. Ni u prolosti, a ni danas, ona nikada nije bila ista nauka. Ona je bila i mudrost i etika i duevna disciplina. A kada to nije bila, ona je lije ila samo tijelo, ali ne i duh i snagu. U novije vrijeme zapaena su oboljenja kod kojih se ni najtemeljitijim ispitivanjima nisu mogle ustanoviti nikakve organske promjene u gradi oboljelih organa. Smetnje koje bolesnik osje a ini se da su direktno vezane za njegov psihi ki ivot. Psihosomatska medicina, mlada grana medicine koja prou ava uzajamno djelovanje tijela i psihe, smatra da su npr. ir na elucu, reumati ne pojave, neki oblici alergije, bronhijalna astma, gojaznost, dijabetes, migrena, primamo psihi ka oboljenja. Ispitivanja su pokazala da se u osnovi ovih i nekih drugih oboljenja nalaze psihi ki konflikti ili potresi, a da su organske promjene sekundame prirode. Ove promjene mogu ak i potpuno izostati. Istinsko lije enje ljudi ne moe se svesti na fizi ko-hemijsku terapiju hirurgiju, dakle na isto mehani ke zahvate i operacije. U savremenu il medicinu postepeno prodire shvatanje o apsolutnoj nedovoljnosti industrijalizirane medicine" i anonimne terapije, jer ne postoje bolesti, postoje samo bolesnici". Ono ime se medicina bavi nisu pojave, nego ljudi, ak li nosti u izvjesnom smislu. Isti uzrok ovdje ne povla i uvijek istu posljedicu, niti su ista" bolest, pa i lije enje, kod dva razli ita ovjeka, jednaki. Stoga, moramo vjerovati da u pri ama iz prolosti o lije enju ljudi pomo u relikvija, molitava, rtava, postova i uvjerenja, postoje zmca istine. Svi proroci starih vremena bili su i udotvorci-lije nici. Ova tendencija traje sve do danas. U nekim bolnicama u Parizu primjenjuje se tzv. muzikoterapija - lije enje muzikom. 23 Jer bolest nije samo jedno fizi ko stanje, jedan fizi ko-hemijski ili fizioloki poreme aj. Za razliku od alhemije i astrologije, koje e se u svom progresivnom razvoju pretvoriti u hemiju i astronomiju, dakle postati nauke, medicina e se, ukoliko su u pitanju njene najbolje tendencije,uvijek kolebati izme u dva pola. Jer dok hemija i astronomija operiraju na materiji, medicina za svoj predmet" ima ivot, ili jo vie, ljudski ivot. Kao i sve ljudsko, i medicina mora otuda ostati u znaku integracije hauke i religije.
23. Po asni predsjednik Komiteta za lije enje muzikom koji ima sjedite u Parizu jeste violinista svjetskog glasa Jehudi Menjuhin.

/SlAMlRFl1C1lA

217

Ako nastavimo razmatranje iz ovog ugla, zapazit emo kako je svaka umjetnost istovremeno i zanat. Niko ne moe sporiti razliku izme u zanata i umjetnosti, ali ni jasne zajedni ke ta ke medu njima. Mnogi veliki umjetnici smatrali su sebe samo velikim majstorima zanata. Iz pravila jednog esnafa slikara i vajara u Parizu iz 1391. godine, koja su dospjela do nas, moe se vidjeti kako se ona ni u emu ne razlikuju od sli nih pravila drugih tadanjih zanata. Tu nalazimo odredbe o u enju zanata, o stau pomo nika, o pravu na otvaranje radnje, i dr. Uvijek uo avamo dvije opre ne pojave: prvo, dolo je i moralo je do i do odvajanja umjetnosti od zanata, i drugo, ovo odvajanje nikada nije potpuno: umjetnost i zanat zadravaju neke zajedni ke crte. Ono to ovjek radi nikada nije potpuno mehani ki akt, i obrnuto, ono to ovjek radi nikada nije isto stvarala ki akt. Nema zanata koji nije istovremeno i stvaranje, niti umjetnosti koja nije istovremeno i tehnika. Dva suprotna pola mogu se vidjeti i u drugoj ravni: na jednoj strani postoje slikari, a na drugoj trgovci slikama - stalan dokaz da je slika istovremeno i proizvod, ekonomsko dobro koje ima svoju cijenu. Na isti na in prema piscu stoji izdava , prema arhitekti investitor (naru ilac), prema filmskom reditelju - producent, itd. Historija muzike prua nam opet upe atljive primjere ovisnosti izme u tehnike i ideje. Problemima muzi ke tehnike i organizacije orkestra bavili su se takvi velikani muzike kao Beethoven, Bach, Mozart. Simfonije Beethovena, koje ozna avaju same vrhove zapadne muzike, ne daju se zamisliti bez unapredenja muzi ke tehnike, koje im je prethodilo: bitno je pove an broj instrumenata, izvrena je njihova individualizacija i grupiranje u skupine unutar orkestra, koji sada broji i po 150 muzi ara. Simfonija je bila nezamisliva bez orkestra kao vanjske, tehni ke osnove. 2. Stvami ivot je dakle svugdje rezultat medusobnog preplitanja dva nezavisna inioca. U biologiji e to biti jedinstvo fizi ko-hemijske podloge i nekog, nazovimo ga entelehijskog", principa: u historiji e to biti zajedni ko djelovanje materijalne osnove i stvarala kog utjecaja ljudskog, svjesnog faktora (snane li nosti, vladaju e ideje i ideali). Historijska situacija u svakom trenutku je rezultanta ovih dviju u osnovi nezavisnih sila. Utjecaj ovjeka na tok historije razli it je i zavisan o stepenu volje i svijesti. to je duhovna snaga ljudi u esnika u historijskom zbivanju ve a, ve a je i njihova nezavisnost od zakona vanjskog svijeta. Uvjetovanost je

218

ISIAM lZMFDU ISTORA I ZAPADA

ovdje u obmutoj srazmjeri sa svije u i aktivno u subjekta. Principijelno, ovjek je potpuno slobodan i vanjski zakoni nemaju mo i nad njim. Snagom volje ljudi su uspijevali oduprijeti se bolestima i opasnostima. ovjek koji bi se sam naao medu nekoliko lavova bio bi izgubljen. Ali taj sasvim razumljiv zakon ne vrijedi za ukorititelja. Historija je neprekidna pripovijest o tome kako su male skupine odlu nih, hrabrih i pametnih ljudi ostavljale neizbrisive tragove i mijenjale tok dogadaja.' Tzv. objektivne okolnosti imaju toliko ve u mo to je subjektivni faktor manje subjektivan, to je vie inertan, jednom rije ju, to je sam subjekt manje ovjek, a vie stvar medu stvarima. Mi imamo mo nad prirodom - pa i nad historijom - ako imamo mo nad samima sobom. To je priblino stav islama o pitanju historije. Ovakvo, u sutini islamsko; gledanje na historijska kretanja moe ne samo uspjeno objasniti tok doga aja, nego i odrediti realan utjecaj ljudi na historijska zbivanja, podrazumijevaju i pod tim njihovu mo i njihovu nemo , njihovu vlast nad tim doga ajima i granice te vlasti, razlikovanje izme u onoga to ovjek ho e i moe i onoga to ovjek mora raditi kao akter historijskih doga aja. Ovakvo shvatanje objanjava mogu nost stvarala kog djelovanja ideja u historijskoj stvamosti i mogu nosti mijenjanja te stvamosti voljom i energijom ljudi. Sa druge strane, ono nam objanjava ulogu objektivnih faktora, neophodnost oslanjanja na injenice. Ono odbacuje historijski determinizam podjednako kao i isprazan idealizam lien veze sa stvamo u. injenice i ideje, stvamost i ovjek, imaju u ovakvom posmatranju svoje realno mjesto.

24. Kut'an, 2l249 i 65.

Glava IX

ISLAMSKA PRIRODA SVAKOG PRAVA

Odjeljak 1 DUALIZAM PRAVA
1. Ako je pravni sistem, ovjekov interes zati en kao pravo, kao to ga obi no definiramo, tada su i religija i socijalizam nepodobni za pravo kao pravni sistem. Religija ne razumije interes. socijalizam ne razumije pravo. Na samom razlogu interesa ne moe se zasnovati nikakvo pravo. Ono se ne moe uspostaviti ni na tzv. op em interesu" (ili famoznom dravnom razlogu"), jer se razlozi op eg interesa i neotu iva prava pojedinca prirodno isklju uju. Ako ovjek nije li nost (ako je samo lan drutva kao u socijalizmu), on nema nikakvo apsolutno, apriomo, prirodno pravo. On moe imati samo pravo" koje mu priznaje drava. Izvan toga lan drutva nema nikakvog drugog prava. Prava su neotudiva samo ako su samonikla, ako nisu volja monarha, parlamenta ili klase, ako su dar prirode ili dar Boiji, jednom rije ju, ako su rodena i nastala sa ovjekom. Ona su jedan aspekt ljudskog dostojanstva i, kao takva, ona prevazilaze vrijeme, uvjete i historiju, i seu do akta Stvaranja. U tome je veza izmedu prirodnih prava i religije i razlaz izmedu prirodnih prava i materijalizma. U Jevrejskom pitanju (1884.) Marx pie: Takozvana ljudska prava, droits de 1'homme, za razliku od droits du citoyen, nisu nita drugo nego prava lana gra anskog drutva, tj. egoisti kog ovjeka, ovjeka odvojenog od ovjeka i zajednice. "A jedan drugi materijalisti ki pisac, Jeremy Bentham, sa prezirom govori o ljudskim pravima: Prava ovjeka ista su besmislica, a neotu iva prava besmislica na kvadrat." U jednom spisu, Bentham francusku deklaraciju o pravima ovjeka naziva metafizi kom tvorevinom", to ona u izvjesnom smislu i jeste. Jellinek tvrdi da je Deklaracija o pravima ovjeka djelo Reformacije, a ne revolucije."' a traganje za porijeklom trobojnice: Sloboda - Jednakost - Bratstvo u Evropi upu uje nas na J.J. Rousseaua i na ameri ku Deklaraciju o nezavisnosti iz 1776. koja je za svog prethodnika imala religioznu slobodu savjesti. Emst
1. Jellinek, Die Erkl6rung der Menschenrechte, 1904.

220

lSUM IZMEDU ISTOKAl7APADA

Bloch, koji pokuava izmiriti marksizam i prirodno pravo, prinuden je zaklju iti: Nije odrivo da je ovjek od ro enja slobodan i jednak. Nema nikakvih uro enih prava, ona su sva ste ena ili se jo moraju u borbi ste i." 2 Zato, sa ovog stanovita, smisao historije nije sukob prava nego sukob interesa. To je sadraj klasne borbe". Onaj ko u ovoj borbi pobijedi, oglaava svoj interes pravom, iskazuje svoju volju kao pravo. Zato marksisti kau: pravo je volja vladaju e klase pretvorena u zakon. Nema tu, dakle, prava i neprava, pravde i nepravde, moralnog i nemoralnog. U pitanju je samo interes koji se u ovom odmjeravanju snaga pokazao ja im. 3 Ali, to je sada ono p r a v o j a e g a. A svako pravo je neto suprotno tome: pravo slabijega, jer ja em i ne treba nikakvo pravo. Pravo je oduvijek bio na in da se slabiji odupre ja em, kao to je sloboda miljenja i uvjerenja prvenstveno, pravo da se suprotno misli i vjeruje. Zakon koji bi gra anima garantirao pravo" da u svako doba aplaudiraju vladaju oj kliki i da je slave predstavljao bi cini no ruganje, a ne pravo. Probni kamen pravnosti svakog drutvenog poretka upravo je njegov odnos prema protivnicima i manjinama. Vlast ja eg je injenica, a ne pravo. Pravo po inje tada i tamo kada i gdje po inje bilo kakvo ograni avanje te vlasti, naravno ne u korist ja ega, nego u korist slabijega. Svaka diktatura je suspenzija prava" (Bloch). To vrijedi i za diktaturu proletarijata. Zar diktatura proletarijata nije zakonom neograni ena i na nasilje oslonjena vladavina" (Lenjin). Praksa pokazuje da se diktatura proletarijata svugdje pretvorila u diktaturu sekretarijata. 4 Tvr enje da je pravo volja vladaju e klase stoga je negacija prava kao takvog. Isti zna aj ima i definicija da je pravo mjera politike" (Lenjin), ili da je svaka pravna svijest dio politi ke svijesti" (Viinski). Nema sumnje da je ova negacija prava u vezi sa negacijom religije, dakle, neposredan zaldju ak materijalisti ke filozofije. Jer na emu bi se moglo
2. E. Bloch, Prirodno pravo i ljudsko dostojanstvo, Beograd 1977, str. 178. 3., Evo jedne takve definicije prava`: Pravo je ukupnost pravila ponaanja koja izraavaju volju vladaju e klase... Primjenu tih pravila vri dravna prinudna vlast u svrhu sigumosti, u vr enja i razvitka drutvenih odnosa i stanja koja su po volji i od koristi vladaju oj klasi" (A Viinski u knjizi Glavni zadaci nauke o sovjetskom socijalisti kom praw", 1938.). Autoru ove definicije, kao vrhovnom dravnom tuiocu SSSR-a u razdohlju istki" 1936.-1939. pruila se prilika da u praksi pokae emu ona vodi. 4. U jednoj od est teza o narednim zadacima sovjetske vlasti" iz 1920. Lenjin pie: Pot injavanje, i to bez pogovora, za vrijeme rada li nim naredbama sovjetskih rukovodilaca, diktatora izabranih ili imenovanih od sovjetskih ustanova, snabdjevenih diktatorskim ovla enjima, osigurano je jo uvijek veoma nedovoljno" (Lenjin, So inenija, IV izdanje, Moskva 1955., tom 29, str. 162). A u junu 1979. najve i kineski dnevnik Zenmin ibao ini koliko neo ekivano toliko hrabro priznanje: Ono to se pod diktaturom proleterijata podrazumijevalo posljednjih deset i vie godina, bda je ustvari feudalna, faisti ka diktatura". Da Mao Ce Tung nije umro, to bi jo uvijek bila autenti na vlast radnog naroda`.

(SlAMSRA PRlRODA SVAKOG PRAVA

221

zasnivati bilo kakvo ograni avanje ja eg osim na predstavama koje je uspostavila religija? Zbog ega i uime ega bi jedan narod trebao trpjeti manjinu koju bi mogao sa l.ahko om unititi i prisvojiti njenu imovinu? Kakve i koje principe su pogazili bijeli doseljenici potiskuju i i unitavaju i domoroda ko stanovnitvo u Americi? Ako je pravo volja vladaju e klase, oni su to inili sa pravom, jer su bili i ja i i historijski progresivniji, jer su dakle predstavljali vladaju u klasu". Koje i kakve principe su gazili kapitalisti u dobu koje Marx opisuje kao period prvobitne akumulacije kapitala? - Ako je pravo volja vladaju e klase, kapitalisti - jer su bili vladaju a klasa i jer je iskori avanje radne snage bila njihova volja - nisu vrili nasilje nego su vrili pravo. Proizilazilo bi da su radnici koji su se opirali eksploataciji vrili nepravo, jer su postupali suprotno toj famoznoj volji vladaju e klase". Ovaj reductio ad absurdum" objelodanjuje da pravo - tamo gdje ono postoji - nije volja vladaju e klase, nego jedan ograni avaju i princip ove volje, dakle, jedan nezavisan princip. 5 Ispitivanje prirode ovog na ela stavlja nas pred iste teko e pred koje nas stavlja ispitivanje prirode ivota, umjetnosti ili slobode. Pravi zakoni u ljudskom drutvu su samo oni koji pored straha od sankcija obavezuju i svijest gradana. Svaki pravni poredak je ili takav ili se takvim prikazuje. ak i tamo gdje je u teoriji vlast ili pravo oslobodeno svih rnoralnih komponenti, u praksi se nastoji zaogmuti moralnim humanim atributima. Diktatura proletarijata u praksi tei da se prikae demokratijom. Pravo, koje je volja vladaju e klase pretvorena u zakon", prestaje biti samo volja", nego se prikazuje kao pravda, pravi nost, dakle pravo. Ovo podvostru enje" ne da se izbje i, i ustvari je samo izraz ili imitacija prirodnog, izvomog dualizma svakoga prava. 6 Unitenjem ovog dualizma pravo bi prestalo postojati. U jednom slu aju ono se degradira na svoj predmet, dakle na interes, silu, politiku, na rimski utilitas` ; u drugom slu aju ono se sublimira u ideju apstraktne pravi nosti ili u moralni apel. U oba slu aja, ono prestaje biti pravo.
5. Jedan upe atljiv dokaz za ovo je injenica da je ak i robovlasni ko rimsko pravo moralo deklarirati na elo ovjekove slobode: Ab initio omnes homines liberi nascebantur" (Od po etka svi su se ljudi radali slobodni). Bez toga ono ne bi bilo pravo nego mjera politike". 6. Svako pravo po elo je kao obi ajno pravo. Izmedu obi aja i morala nije bilo razlike, to je ostavilo traga i u jeziku (npr. u francuskom: les moeurs - obi aj). Kada je sudac sudio po obi ajnom pravu, on je prakti no primjenjivao vae a moralna shvatanja. Ova situacija bila je uzrokom kasnijih beskrajnih polemika da bi se dokazalo odvajanje prava od morala. Sada je - kako vidimo - potrebno dokazivati potpuno suprotnu tezu: razliku izme u prava i interesa. Ova kontroverzija u vezi sa pravom mogu a je samo zato to je pravo istovremeno i moral i interes, to je isto toliko matematika etike" (Hermann Cohen), koliko i mjera politike" (Lenjin).

222

!SlAM ILMFpU1STORA17APADA

2.
Upravo stoga ni kr anstvo ni materijalizam ne mogu stvoriti pravo. Jer pravo ne po iva na j e d n o m principu. Kr anstvo mora u pravu vidjeti sami iluzorni pokuaj ure enja ovoga svijeta, pokuaj koji se neizbjeno zavrava neuspjehom. Jer Krist dolazi da umjesto starozavjetne pravednosti uspostavi ljubav, a ljubav nije zemaljska nego vrhovna nebeska vrlina (Toma Akvinski, Summa theologie II, 1, 91). Krist odbacuje suda ku slubu (Luka, 12, 13-15), a Hugo Grotius kida raniju vezu prirodnog prava sa Pripovijedi na Gori zbog - kako objanjava njene vie svetosti". Materijalizam, obmuto, u pravu vidi neto idealisti ko, stati no, ak reakcionamo". Sa jedne strane, pravo je zainteresirano, drutveno, politi ko, objektivno, svo okrenuto ovom svijetu; sa druge strane, ono je normativno, eti ko. Ono pokuava u odnose ovoga svijeta unijeti princip pravi nosti, princip moralnog reda, dakle neto to nije od ovoga svijeta". Posmatrano tako, pravo je bipolarno jedinstvo", poput ovjeka, poput islama. Pravo ne moe, dakle, biti uspostavljeno pomo u religije ili materijalizma. Ali ne moe ni protiv njih. Bez kr anskog utvr enja vrijednosti ljudske li nosti, namjere pravi nosti, neotudivih prava ovjeka, bez svega to je kr anstvo utvrdilo i postavilo, nema prava. Sa druge strane, bez priznanja vrijednosti i vanosti ovoga vanjskog svijeta, bez interesa i sile, bez svega to je utvrdilo i potvrdilo jevrejstvo, pravo ne bi imalo smisla. Bez kr anskog pristupa pravo ne bi bilo mogu e, bez jevrejskog ne bi bilo potrebno. Iz ove dvije premise proizlazi da je svako pravo po svojoj prirodi islamsko. Zato ni kr anstvo ni jevrejstvo nisu stvorili svoje vlastito, autenti no pravo. Takvo pravo stvorio je islam. Historijski posmatrano, pravo je fenomen zrelog doba u ivotu kulture. Ono nastaje u vrijeme ravnotee religioznih i drutveno-politi kih tenji u svijesti ljudi. To je trenutak kada su religiozne predstave jo uvijek snane i utje u na gledanje i ponaanje ljudi, ali su ve u velikoj mjeri ograni ene racionalisti kim i utilitaristi kim obzirima civiliziranog doba koje dolazi. Uz ovjeka iju je vrijednost afinnirala religija pojavljuje se drutvo kao samostalna vrijednost. U ovom trenutku to su dvije ravnopravne vrijednosti, ija ravnotea (islamska" ravnotea) omogu uje nastanak i puni razvoj prava. Ova mijena moe se posmatrati u nastanku tri najpoznatija pravna sistema u historiji: rimskog, islamskog i evropskog.

tSlAMS1G PRIRODA SVAKOG PRAVA

223

Prva, izvorna, faza rimskog prava, u historiji poznata kao razdoblje civilnog prava (doba kraljevstva i tri prva vijeka republike) karakterizirana je potpunim jedinstvom prava i religije, i u s a i f a s a. Pravno pravilo, i u s, ima prirodu religiozne norme, f a s, i obmuto. Kasnije dolazi do prirodnog razdvajanja ova dva na ela, ali rimska civilizacija i rimska politi ka (dravna) misao morala je biti oplodena stoi kom moralno - religioznom filozofijom, da bi se nastavio razvoj rimskog prava. Rimskom empirijskom principu utilitas" pridnlio se stoi ki idealisti ki pojam lex universalis" 7 Niti sama rimska civilizacija, niti sama stoi ka filozofija nisu mogle, jedna bez druge, proizvesti rimsko pravo. 8 U slu aju islama imamo jednu vrstu personalne unije", kada se radi o pravu i teologiji. Skoro svi veliki vjerski" autoriteti islama pisali su pravna djela. 9 U ve ini slu ajeva Evropljaninu je nemogu e u tim djelima razdvojiti pravo od teologije. (Islam ovo razdvajanje i ne priznaje.) U izvjesnom smislu, pravo je prirodna tvorevina islama. Alfred V. Kremer pie: Arapi su jedini narod ranijeg srednjeg vijeka koji je u razvijanju i nau noj obradi pravne misli postigao zna ajne uspjehe. Njihovi rezultati po svojoj veli anstvenosti stoje odmah uz djelo Rimljana, tih zakonodavaca svijeta." U evropskoj historiji razvoj prava po inje savladavanjem supremacije crkve i traje do pojave socijalisti kih u enja i socijalizma na evropskoj sceni. Ovaj period od nekoliko vijekova, dok naporedo koegzistiraju elementi i evropske kulture i evropske civilizacije, doba je velikih evropskih povelja i zakonika. Ovo dvojstvo - u sutini islamsko dvojstvo - vrlo plasti no izraava veliki pravni opus Huga Grotiusa, centralne figure evropske pravne misli. Potkraj perioda Reformacije on sumira u enja katoli kih i protestantskih pravnih pisaca i pokazuje koliko je pravo istovremeno i zavisno i nezavisno od etike i religije. Zahvaljuju i ovom dualizmu jedan broj pisaca e kasnije (npr. K. Wemer i Ahrens) dokazivati odvajanje prava i morala kao veliku Grotiusovu zaslugu, dok e drugi (npr. Kirchmann) tvrditi suprotno. Ali tvrdnjom da je Bog posljednji izvor prava (De lure Belli, knj.I, par1.10.2), Grotius e jo jednom nedvosmisleno potvrditi zavisnost svakog prava od religije.
7. Svakako utjecaju stoe moemo zahvaliti za ona uzviena mjesta gdje se rimsko pravo uzdie na istinske visine prava. Npr.: iuris praecepta sunt haec: honeste vivere, altemm non laedre, suum cuique tribuere" (ovo su propisi prava: poteno ivjeti, dtugoga ne vrije ati, svakome njegovo dati"). 8. Rimski pravnici doli su u doticaj sa stoi kim prirodnim pravom oko 150 g.pr. Kr., kada je Panetije, jedan od najaia ajnijih stoi ara toga vremena, boravio u Rimu. Najplodotvomiji rezultat ove sinteze svakako su djela Cicerona. O utjecaju stoicizma na rimsko pravo vidi: P. Barth, Die Stoa, str.120 i dalje. 9. Tako je npr. poznati imam Ebu Jusuf napisao djelo o finansijama (Kitabu-l-harad), a drugi veliki vjerski" pisac, Es-Sejbani, knjigu o ratnom pravu (Kitabu-s-sijeri).

224

ISLAM IZMFDUlSTOKA I Z1PADA

3. Nezavisnost prava ne da se potpuno unititi ak ni u najekstremnijem obliku marksisti ke drave. I kod vrlo jasnih teoretskih stavova, u praksi se pokazuje nemogu im pravo poistovjetiti sa voljom vlasti, i tu ostaje uvijek nesavladan razmak, ve i ili manji. Pokazalo se da se socijalizam i jedan razvijen, nezavisan i slobodan pravni sistem ne trpe. 10 Svako pravo zahtijeva razmak, distancu, normu. Socijalizmu odgovara neposrednost, objektivnost, action direct". U socijalizmu, koji prenosi shvatanje fizike (ili biologije) na drutveni ivot, nema mjesta pravu, jer pravo je upravo suprotno fizici koja ne poznaje treba", u kojoj sve jeste" 11 Nizak ugled sudova u zemljama tzv. narodne demokratije" posljedica je ideolokog odnosa prema pravu, koje i pored svih pritisaka ostaje u izvjesnoj mjeri prirodno pravo, a ne volja vladaju e klase. Sud kao neposredni izvrilac i realizator prava mora dijeliti sudbinu prava uop e i, kao takav, biti u nemilosti". (Kao to se moe lahko zapaziti, isti je slu aj sa drutvenim ugledom advokature.) Svaka vlast ove vrste tei reducirati pravo na rang politike, a sud na rang sekretarijata, ali poto u tome nikada ne uspijeva u potpunosti, ona zaobilazi sud i u slu aju potrebe pribjegava izravnom gonjenju putem policije, administrativnih ustanova i koncentracionih logora, dakle vansudskim, vanpravnim sredstvima. Drava i vlast izraz su fizi ke, a sud i pravo moralne sile. Priznati da moralna sila suda (prava) moe drati ravnoteu fizi koj sili drave, to u najve oj mjeri zna i priznati nadmo ideje nad materijom, duha nad stvarima. Nezavisnost suda, ako ona treba da zna i ravnopravnost ili ak nadmo nad fizi kom silom vlasti, nelogi an je princip, koji se priznaje u svakoj kulturi i, naravno, u svakoj religiji, ali ne i u sistemu ateisti ke drave, jer je suprotan samom principu na kojem ovaj sistem po iva. 12
10. Jo 1978., 30 godina nakon to je uspostavljena, NR Kina nema ni gradanski ni krivi ni zakonik. Rad na izradi zakona dugo je smatran zabranjenom zonom" (prema izjavi poznatog kineskog pravnika Han Ji Tunga na jednom savjetovanju 1978. godine) 11. ,Jevgenij Paukanis, najpoznatiji sovjetski pravni teoreti ar iane u dva rata (nestao u Staljinovim istkama) sasvim konsekventno tvrdi da ne postoji nikakvo proletersko pravo, ne treba postojati vie nikakvo socijalisti ko pravo" (J.P., Allgemeine Rechtslehre und Marxismus, 1929., str.33). Ovaj stav treba uporediti sa obmutom ali istovtsnom" kr anskom negacijom prava Rudolfa Sohma: Crkveno pravo stoji u protivurje nosti sa samom sutinom Crkve" (Rudolf Sohm, Crkveno pravo). 12. Treba zapaziti kako je u ovim zemljama svugdje princip stalnosti sudija - garancija nezavisnosti sudija i prava gra ana - zamijenjen suprotnim principom - reizbomo u. Sistem reizbomosti stavlja sudije u odnos potpune zavisnosti od vlasti. Sudije se moraju stalno starati da budu u milosti" onih koji odlu uju o njihovom ponovnom izboru. Suvino je isticati koliko je ova situacija degradirala sudijski poziv.

ISLAMSKA PRIRODA SVAKOG PRAVA

225

Na istoj je liniji i puki formalizam i nepotivanje vlastitih zakona kao i prekomjema proizvodnja, inflacija podzakonskih akata. 13 To je posljedica action direct", odnosno tenje da se zakoni zamijene politi kom akcijom ili isto politi kim aktima, pismima, porukama ili ak govorima rukovodilaca, koji zatim postaju vanijim od ustava i zakona (sjetimo se citata Mao Ce Tunga). U svim dravama ovog tipa primje uje se nedovoljan, vie formalan autoritet predstavni kih organa, a velika mo izvrne vlasti i organa gonjenja na ra un sudova i advokature. Pokuaj svake ovakve drave da sud svede na rang poslune adminstracije i njena nemo da taj pokuaj dovri sa potpunim uspjehom - ove dvije stvari, svaka za sebe, govore upravo o prirodi prava i relaciji religija - pravo - ateizam. 4. Svi ljudi, skoro bez razlike, u inu pravde preutno vjeruju u duu i postupaju tako. Ako neki ovjek priznaje da je izvrio ubojstvo, ali tvrdi da je djelo u inio nehoti no, oko ega su tada angairane sve strane u sporu, tuilac i branilac, svjedoci, vjetaci i sud? Oko ega se oni, ustvari, svi bave, trude, dre u ene govore, vre najpedantnije analize, kada je izvrenje djela utvr eno priznanjem, a njegove posljedice u vanjskom svijetu poznate i nespome? - Sve njihovo nastojanje ne ti e se niukoliko objektivnih, vanjskih injenica, nego jednog unutranjeg problema: pitanja namjere, ne, dakle, ne ega to se ti e vanjskog svijeta, to se dogodilo vani, nego ne ega to se dogodilo unutra. Pa i kada su predmet dokazivanja fakti, oni su to samo ukoliko pomau da doznamo namjeru. Ustvari, ispitujemo fakte samo kao na in da saznamo ono to je sutinsko, a to je stanje due. I ne samo to: svaki od aktera u ovom inu pravde spontano smatra da je ono to se ti e namjere, htijenja, volje, u ovom asu neuporedivo vanije od djela i njegovih posljedica u vanjskom svijetu. Prema tome, svi oni, a da toga nisu ni svjesni, daju prednost dui pred stvamo u. Radnik koji nepanjom izazove nesre u u rudniku i prouzrokuje smrt stotinu rudara bit e manje odgovoran, pa i manje kanjen, nego ovjek koji iz koristoljublja ubije staricu, koja je ina e ve jednom nogom u grobu. Zar ovakva nelogi na" presuda, koja e nam uvijek biti sasvim razumljiva dok smo ljudi, ne zna i priznanje da dua postoji i da mi, ustvari, sudimo ne onome to se dogodilo u stvar13. Tako je npr. u SS$R-u, u periodu 1937.-1974., doneseno oko 370 zakona. U istom vremenu egzekutiva (ministarski savjet, pojedina ministarstva i sli ne izvrne institucije) donijele su preko 700.000 (!) podzakonskih akata.

226

ISUM 1ZMEDUlSTORA ( ZAPADA

nom svijetu, nego onome to se dogodilo u dui po inioca? Ljudski sud, ljudska pravda tee, pokuavaju imitirati Boiji sud, Boiju pravdu. A ljudska pravda je utoliko blia Boanskoj pravdi to vie uvaava namjeru, tenju, motiv. I nema vam grijeha u onome to pogrijeite i nehotice u inite. Ali je grijeh u onome to ste hotimi no u inili i to su odlu ila vaa srca" (Kur'an, 33/5). Uvaavanje namjere ma i u najmanjoj mjeri uklju uje priznanje Boga i, prema tome, odricanje od materijalizma. Odmah emo vidjeti kako je ova logika obrnutim zaklju ivanjem morala dovesti materijalisti ku fllozofiju do negacije pojma odgovornosti, dakle pravde i krivice, i do afirmacije jednog suprotnog, objektivnog principa: drutvene zatite. Ovaj razvoj bio je potpuno zakonit. Odjeljak 2 KAZNA I DRUTVENA ZATITA 1. Problem o kojem je rije odnosi se na pitanje opravdanosti sankcije prema prijestupniku, i svakako stoji u vezi sa klasi nim pitanjem da li je djelo slobodno ili je uvjetovano (bilo konstiticijom po inioca ili prilikama u kojima ivi, ili i jednim i drugim). Na jednoj strani stoje oni koji primjenu sankcije opravdavaju slobodom izbora koju svaki ovjek ima; na drugoj strani su oni koji tvrde da kazna nema svrhe, jer je po inilac determiniran (uvjetovan) u svom ponaanju. On postupa kako mora postupati, pa je kazna jednako neefikasna (neopravdana) kao i prema bolesniku. Po njima, nema mjesta kazni, ali ima mjesta drutvenoj zatid", defense sociale, mjerama da se drutvo zatiti od nekrivog po inioca djela. Prvi, dakle, polaze od slobode, drugi od determinizma, ili od li nosti i od drutva. Dilema kazna - drutvena 'zatita stara je koliko i krivi no zakonodavstvo, a njeno razmatranje omogu uje da se iz novog ugla sagledaju neka pitanja kojima se bavi ova knjiga. Pojam krivice (dolusa) i kazne nalazimo jo u Hamurabijevom kodek su, najstarijoj poznatoj pravnoj knjizi, a R. van der Made je pokazao da se ideje drutvene zatite mogu na i jo kod starih Grka. la Individualisti vjeruju da je za delikt kriv ovjek. Pozitivisti vjeruju da
-

14. R. van der Made: Constribution a 1'Etude de 1'historie de la defensessociale", Revue de Criminologie et de Droit perwl, 1949.- 1950., str. 944.

ISlAMSRA PRIRODA SVAKOG PRAVA

227

je krivica na strani drutva, prilika, jednom rije ju, u ne emu to je izvan ovjeka. Niti prvo uvjerenje zna i da je ovjek, a priori zao, niti drugo da je dobar. Naprotiv, moe se samo re i da prvo zna i da je ovjek subjekt, slobodna i odgovoma li nost, a drugo da je stvar me u stvarima, bioloka injenica podvrgnuta neizbjenim zakonima prirode i nemo na da izbori slobodu. Ustvari, prvo stanovite po iva na vjeri da je ovjeku dato da bude dobar i zao, da je neizbjeno uvjek jedno ili drugo, dok drugo u sebi sadri stav da on sam nije dobar ni zao, da su to prilike koje odreduju njegovo ponaanje, koje mi onda po nekom moralnom kodeksu kvalificiramo kao dobro ili zlo. Pozitivist ne vjeruje da postoji slobodna li nost koja je samostalni nosilac izbora pa, prema tome, ni samostalni nosilac odgovomosti. Pogreno je pretpostaviti da se kasnije u samom kaznenom pravu jedan od dva pravca pokazao surovijim ili blaim od drugoga. Kao to emo vidjeti, to zavisi od mnogih drugih okolnosti. Polaze i od principa drutvene zatite, mogu e je u pogledu mjere prema u iniocu do i do razli itih, a1c opre nih zaklju aka. Mogu je zaklju ak da surovost nema opravdanja jer je djelo rezultat datih okolnosti pa je svaka kazna besmislena. Ali je isto tako mogu zaklju ak da je za visinu kazne mjerodavna objektivna opasnost ili obziri prevencije, to moe dovesti do vrlo surovih i potpuno nepravi nih mjera i kazni. Na isti na in historija kaznenog prava pokazuje da je ideja individualne krivice rezultirala u vrlo surovim kaznama (npr.inkvizicija), kao i u vrlo humanim shvatanjima kanjavanja. Pa i u raspravama o opravdanosti smrtne kazne primje ujemo da pristalica najtee kazne ima medu protagonistima obje strane. 15 Smrtna kazna moe se i braniti i napadati sa pozicije i jednih i drugih. Samo to e ona kod individualista biti sankcija prema slobodnoj li nosti zbog krajnje tekog ispoljavanja zle volje, a kod pristalica drutvene zatite predstavljati demontiranje" jednog iskvarenog, defektnog dijela drutvenog mehanizma. U prvom slu aju e dalde dobiti jedno humanije obrazloenje, a u drugom nehumano, mehanicisti ko. U ovim obrazloenjima ve se jasno naziru daleki filozofski ili metafizi ki osnovi, koji u prvom slu aju asociraju na prolog na nebu", a u drugom slu aju na Darwina i evolucionizam. Jedno je, pak, sasvim sigumo: svako individualisti ko stanovite uvijek e uklju ivati institut kazne kao odmazde, dok e materijalisti ko gledite uvijek pretpostavljati neke mjere, moda i vrlo surove i
15. Npr. vajcarski pravnik M. Graven, aktivni predstavnik pokreta dnitvene zatite, zalae se za ponovno uvodenje smrtne kazne u vajcarskoj.

228

lSLAM lZMPDU /STOKA ! Z4PADA

teke, ali uvijek u principu izvan-kaznene prirode, iji je cilj, kako kae M. Ancel, da neutraliziraju delinkventa" (obratiti panju na izraz posu en iz fizike) bilo njegovom eliminacijom ili odvajanjem, bilo primjenom metoda iji je cilj njegovo lije enje ili preodgajanje. 16 Uop e uzeto, razlika izme u kazne i mjere zatite u tome je to prva ima u vidu pravdu, druga interes; prva li nost, druga drutvo. Teina kazne u omjeru je sa krivicom; vrsta mjera zatite u zavisnosti je od objektivne (drutvene) opasnosti po inioca. Poto se i kazna i mjera zatite obi no sastoje u oduzimanju ili ograni avanju prava po inioca djela, mogu e je kod mjera zatite pretpostaviti velika ograni enja prava bez ikakve krivice lica prema kome se mjere preduzimaju. Ovo naro ito moe uzeti surove i nepravi ne forme kod mjera koje se preduzimaju iz razloga sigurnosti ili op e prevencije, kada se primjernim kaznama ele zastraiti potencijalni izvr;ioci djela - mjera esto upotrebljavana, ustvari, zloupotrebljavana, da se suzbiju politi ki delikti. Drasti an su primjer Staljinove istke", u kojima je prema nekim podacima o i eno" iz drutva oko 10 miliona ljudi. Zapazimo kako istka" nije kanjavanje, nego i enje drutva od elemenata koji nekome ili ne emu smetaju. Ineutralizacija" i istka" mehani ki su postupci, mehani ki termini. Obmuto, kazna je moralni pojam i prvi put se pojavljuje u vjerskim knjigama kada govore o Boijim kaznama, to ukazuje kako na terminoloku tako i na historijsku vezu izme u religije i teorije kazne. Iza zakonodavstva koje vie isti e princip kazne stoji idealisti ka filozofija, a iza onih koji zastupaju princip zatite nalazi se pozitivizam. Uz kaznu ide su enje, kao to uz mjere drutvene zatite ide tretman. A su enje je drama koja se odvija pod zakonom uzbudljivih i uzvienih pitanja slobode, odgovomosti, pravde i nepravde. Sudenje je uvijek bilo vezano za odre eni ceremonijal koji nas podsje a na dramu ili obred.t' Obmuto, mjera zatite je pitanje cjelishodnosti, i nju odre uje ljekar, psiholog, sociolog ili vlast, u svakom slu aju ne sudija. Na elno uzeto, bez nedosljednosti koje uvijek prate praksu, mjere zatite sastavni su dio sveop e manipulacije ljudskim jedinkama u utopiji. A u utopiji nema suda ni su enja, jer nema slobode ni odgovornosti, kao to nema ni etike i prava.
16. U ovom pogledu u teoriji skoro nema izuzetka. Idealista Kant (i Hegel) zastupa skoro doslovno Zub za zub..."a materijalista Holbach potpuno odbacuje princip odmazde u kaznenom pravu (Holbach,
Systeme de la Natwe).

17. E. Bloch je pokazao kako drama ima dvostruko porijeklo: sudsko i misterijsko (E. Bloch, ibid, str. 238), a Benjamin kako i njena uvena tri jedinstva: mjesta, vremena i radnje, poti u od sudskog porijekla tragedije (Benjamin, Ursprung des deutsche Tranerspiels, 1928., str.111).

1SUMSRA PRlRODA SVAKOG PRAVA

229

Zato kaemo: slobodnog ovjeka proglaavamo odgovomim i osudujemo, a od lana drutva se branimo, titimo. lan drutva nem . a krivice ni odgovornosti. On moe biti samo tetan ili koristan, a to nije stvar izbora, nego fakta, injenice, a injenice su besmislene. Humanizam nije obavezno isto to i milosr e. Ti ima saaljenje prema hromima i slijepima; zato da nema saaijenja i prema hrdavima? Oni su hr avi protiv svoje volje" - u ovoj Epiktetovoj re enici ima milosrda, ali nema humanizma, kao to nema ni religije. Humanizam je afirmacija ovjeka kao slobodnog bi a, a ovo zna i ovjeka kao odgovomog bi a. Nita vie ne degradira ovjeka od proklamacije neodgovomosti. ovjek je odgovoran; samo ivotinja i stvar to nisu. Ovdje je i razlika izmedu stoicizma (stoe) i religije. Stoicizam u prvi plan stavlja samilost i pratanje; religija - odgovornost.' g ovjekove odgovomosti, prema Religjandos prklmacij tome i njegove vrijednosti kao ovjeka. Defense sociale u osnovi je nehumana teorija, ak i kada oslobada ovjeka ili primjenjuje blage mjere, jer je oglasila ovjeka neodgovornim za njegove ine. Obmuto, teorija krivice humana je, ljudska, i kada izri e surove kazne. Kazna je Ijudsko pravo krivca i njena negacija stoji u vezi sa negacijom drugih ljudskih prava. Hegel sasvim konsekventno tvrdi da je samo kazna kao odmazda u skladu sa ljudskim dostojanstvom zlo inca, i da ona ne smije imati nikakav drugi prakti an cilj (zastraivanje ili preodgajanje). Odgovomost je najvii oblik ispoljavanja ljudske vrijednosti i dostojanstva i ima svoj moralni, dakle onostrani zna aj. Odgovomost ovjeka na zemlji, pred ljudima, postoji samo zato jer postoji njegova odgovomost u apsolutnom smislu, njegova odgovornost u vje nosti, pred Bogom. Ustvari, ova vje na odgovomost slobodne li nosti za njegova djela ili, bolje, za njegov izbor, uvjet je ovjekove odgovomosti u svijetu, pred ljudima. Sva zakonodavstva blijedi su pokuaj Boijeg suda na zemlji. U ovoj argumentaciji lei objanjenje zato e materijalizam uvijek teiti drugim argumentima, kao to su drutvena korisnost ili drutvena tetnost, a ne i odgovomost subjekta. Kategorija odgovomosti, pa ni kazne i sudenja, ne spadaju u inventar materijalizma.

18. Kw'an, 75/38, 23/16 i dr.

230

rSUM 2NFDU1STORA 1 ZIPADA

2. Cilj kazne nije ni spre avanje, ni zatita, ni naknada, ni prevencija, pa ak ni popravljanje po ionica, dakle nijedan prakti ni ovozemaljski cilj. Njen je cilj uspostavljanje ravnotee u moralnom poretku koja je izvrenjem zabranjene radnje poreme ena. Kazna je negacija pristupa koji je negacija prava. Ona je, dakle, negacija negacije" (Hegel), remedium peccati. Iako ova definicija zvu i suvie na elno i neivotno, ona je nezaobilazna, jer, bez obzira na sav kasniji razvoj koji je kanjavanje povezao sa nizom drugih injenica, naro ito onih koji se ti u prevencije i zatite, kazna e, gdje god takva postoji, uvijek zadrati ovaj svoj izvorni smisao: ostat e odmazda, moralni odgovor na nemoralan akt, esto nekorisna pa i prakti ki tetna. Obrnuto, mjera zatite uvijek je motivirana korisno u, zatitom ve eg interesa rtvovanjem manjeg, podredivanjem interesa pojedinca interesima drutva. Kazna cilja na moralni efekt, a mjera zatite uvijek na drutvenu korist. Ideja odmazde, kazne, poti e iz vjerskih predodaba da zlo in izaziva srdbu Boanstva. Bez obzira na sva kasnija ograni enja i korekcije, ova ideja ne e nikada biti potupno istisnuta iz shvatanja krivi ne pravde. Negdje e se umjesto Boanstva, Boije srdbe, pozivati na povrijedeni moralni poredak, to i ne predstavlja nikakvu sutinsku, nego terminoloku izmjenu, jer Bog je tvorac i zatitnik moralnog poretka. Sve izloeno je, naravno, samo teorijski izgled stvari. Za predmet koji razmatra ova knjiga karakteristi ne su dvije injenice: prva, da se nasuprot na ela krivice morala pojavila teorija drutvene odbrane kao njen obmuti ekvivalent, i druga, da u stvarnoj ivotnoj praksi, u donoenju zakona, pozitivna zakonodavstva, bez obzira na filozofiju na koju se pozivaju, nikada ne donose iste" zakone. U svakom od pozitivnih zakona osje a se prisustvo i onog drugog principa koji se ina e u teoriji odbacuje. Tako, koliko znamo, u praksi nema krivi nog zakonodavstva koje se u potpunosti zasniva na principu krivice, niti drugoga u kojem bi bile dosljedno sprovedene ideje drutvene zatite. Moe se govoriti samo o ve oj ili manjoj prevalenciji jednog od dva na ela. 19 I sam pokret defense sociale, nastao u XIX vijeku, koji je isprva zastupao ekstremne stavove, doivio je neizbjenu evoluciju. Jedan od istaknutih protagonista ovog pokreta, Marc Ancel, pie: Izme u dva velika rata, u
19. Kao primjer prevalencije principa krivice moe posluiti italijanski krivi ni zakonik. Suprotan primjermogli bi biti krivi ni zakonici skandinavskih zemalja i posebno, novi krivi ni zakonik Islanda.
,

lSUMSICA PRIRODA SVAKOG PRAVA

231

pozitivnom zakonodavstvu je kona no trijumfovalo stanovite o srednjem putu (media via) izmedu klasi nih doktrina krivice - odmazde i doktrine drutvene zatite.i 20 I dalje: Slijedi li, me utim, da koncepcija drutvene zatite nuno uklju uje u sebi odbacivanje svakog prisilnog postupka i na kraju odbacivanje kazne uop e? Da li se ovdje treba kona no opredijeliti za krivi no pravo ili za drutvenu zatitu? Mnogo odlu nih pristalica drutvene zatite, naprotiv, shvataju da treba izvriti ujedinjavanje krivi nog prava i drutvene zatite u jednoj novoj perspektivi." 21 nunosti sinteze jasno govori i evolucija Intemacionalne unije krivi nog prava (L'Union internationale de droit penal), koja je po svom osnutku 1889. godine bila izraziti protagonist ideja drutvene zatite. Prihvataju i u kasnijem razvoju postepeno ideje moalne odgovomosti, ova institucija je 1914., prilikom proslave 25-godinjice postojanja, mogla u zvani nom dokumentu konstatirati da sada reprezentira obje doktrine". Rezultat je u pravnoj teoriji bila tzv. relativna teorija kazne, a u prakti nom zakonodavstvu pojavila se formula zatitne kazne" (zatita + kazna), jedan oblik bipolamog jedinstva" u domenu pravde. U ivotu je pobijedio tre i put". to se ti e islama, on, kao religija, polazi od principa odmazde, ali kao islamizirana religija on prihvata elemente drutvene zatite. To je u biti isti onaj razvoj - u skladu sa dugom prema ovom svijetu" - koji je od molitve stvorio namaz, od milostinje zekat, od isto duhovne zajednice ummet, duhovno-politi ku zajednicu. Islamsko krivi no pravo poznavalo je poseban sistem preodgajanja za maloljetnike, sasvim blizak dananjem shvatanju, zatim princip slobodne sudske ocjene dokaza i u izvjesnoj mjeri socioloko shvatanje delikta i delinkventa. Ve spomenuti Marc Ancel pie: Islamsko pravo iz XIV vijeka, koje je prihvatilo neodgovornost djece ispod 7 godina, a koje je za maloljetr:'-e iznad 7 godina do puberteta predvi alo samo mjere odgajanja, koje nt: imale karakter kazni, organiziralo je za punoljetne prijestupnike jedan sistem koji se ve u izvjesnoj mjeri moe smatrati sistemom drutvene zatite: sa izuzetkom pet klju nih zlo ina utvr enih i predvi enih u Kur'anu, jedan broj delikata preputen je slobodnoj ocjeni suda, koji je bio obavezan voditi ra una istovremeno o u injenom prijestupu, uvjetima pod kojima je prijestup u injen i o li nosti delinkventa." 22
20.M. Ancel, La defense sociale nouvelle. Paris, 1954. 21.M. Ancel, Isto. 22.O ovome vidi vie u: Said Mustapha EI Said Bey, La notion de responsabilite penaP`, Travaux de la Semaine intemationale de droit musulman, Paris, 1951. i L. Miliot, /ntroduction a 1'Etude du droit musulman, Paris,1953.

GLAVA X

O NEMOGU NOSTI ISTE RELIGIJE I ISTOG MATERIJALIZMA

Odjeljak 1 IDEJE I STVARNOST
I religija i utopija deformiraju se kada ulaze u ivot, kada i ako postaju ivotna praksa. Njihovi isti i dosljedni oblici nalaze se samo u knjigama. U ovjekovoj primjeni u stvamoj ljudskoj praksi religija se naturalizira", prihvata neto od nie, animalne prirode ljudske, a utopija se humanizira", dobiva neke moralne crte. Deformacija i kr anstva i materijalizma uvijek je pribliavanje ovjeku, njegovom pravom, animalno-humanom liku. U prvom slu aju to je sputanje od Boanskog; u drugom slu aju to je uzdizanje od animalnog; u oba slu aja to je kretanje ka ljudskom. Neke poznate pojave iz historije kr anstva samo su razli iti vidovi neizbjene deformacije ove religije u sudaru sa ivotom. To su prije svega: institucionalizacija religije (stvaranje crkve), priznanje braka (umjesto spolne istote), priznanje rada (Sv. Augustin), izmijenjen odnos prema vlasnitvu, vlasti, obrazovanju, nauci (suprotno evandeoskoj re enici: Blago siromanima znanjem..."), prihvatanje sile i nasilja (inkvizicija) itd. Ovdje spada i pomirljivi odnos prema marksizmu u najnovije vrijeme, o emu e kasnije biti vie rije i. Sli na odstupanja, ali suprotnog smjera, zapaamo i u praksi marksizma, dakle materijalizma: preuzimanje (makar deklarativno) izvjesnih humanisti kih na ela koje je objavila Francuska revolucija (prava ovjeka i gradanina) i nekih predrasuda" iz kultumog naslijeda ranijih epoha (sloboda li nosti, sloboda miljenja, nepovredivost pisama, stana i sl.); tzv. moralni" stimulansi kao nagrada za rad (suprotno principu da se ovjek motivira isklju ivo interesom); odlu uju a uloga politi ke partije kao subjektivnog i svjesnog faktora; kult li nosti, prikazivanje vlastitog suda i zakonodavstva kao objektivnih", pravednih, op edrutvenih (nasuprot definicajama o pravu kao volji vladaju e klase"); prihvatanje braka i porodice, svojine i drave (suprotno stavovima klasika marksizma), zadravanje u pravu na ela krivice, proglaavanje heroja, zadravanje pojmova bratstva i otadbinstva (bratska" pomo , bratske" partije), otadbinski rat (zar bratstvo i otadbina nisu buroaske obmane?); insistiranje u praksi na nekim normama javnog morala (kritika pomografije, razgoli avanja i seksu-

234

ISLAM I7.NEDU/STOKA I ZIPADA

alne rasputenosti); apeli da se ivi i radi za slavu socijalisti ke otadbine", usvajanje tzv. herojske knjievnosti, ideoloki i teorijski dogmatizam (zar postoje vje ne istine"?) itd. Bez obzira to je vjera u svojoj sutini uvijek i samo poziv da se ivi za budu i svijet, ljudi su uvijek sa vjerom povezivali i svoje svakodnevne nade i tenje - htjeli su, dakle, islam. Historijski je dokazano da su na obra enja u kr anstvo u prvim danima ove religije zna ajnu ulogu odigrali i zajedni ki objedi, zvani agape". Ima takoder dokaza da se molitva za oprost grijeha" vrlo lahko pretvarala u zahtjev za oprost dugova", pa je i jedan od otaca Crkve, Tertulijan, morao svojim autoritetom intervenirati u korist autenti nog zna enja - oprosta grijehova. Mnogi pokreti u srednjem vijeku imali su istovremeno i vjerski i socijalni karakter, pa je njihovu prirodu teko jednozna no tuma iti, a neki dananji socijalisti ki pokreti pozivaju se na tekstove iz Sv. pisma. Ove injenice potvr uju op i stav islama da ista religija i ista politika postoje samo u ideji, dok u ivotu postoji smo njihova mjeavina, ije je razli ite komponente u nekim slu ajevima skoro nemogu e izolirati!

Odjeljak 2 ISUS I KR ANSTVO

Kada govorimo o nemogu nosti ostvarenja iste religije u svijetu, jedan kapitalni primjer ne moe se mimoi i: to je historijski neuspjeh kr anstva. U fenomenu kr anstva za pravilno razumijevanje daljnjih zbivanja treba razlikovati historiju Krista i historiju kr anstva. Na jednoj strani stoji Isus, a na drugoj sve kr anstvo. U toku vremena ta se razlika u ljudskoj svijesti pretvorila u razliku izmedu Boanskog i ovje ijeg, to ona u izvjesnom smislu i jeste. Ona je dala povoda i kasnije utjecala na odravanje dogme o Isusu kao sinu Boijem. U kr anskom mitu o bogo ovjeku lei prikriveno priznanje o nemogu nosti kr anstva u realnom ivotu. Posljednji kr anin umro je na krstu" (Nietzsche). Ima autora koji smatraju da je neostvarivost kr anstva skrivena ideja slavne Servantesove knjige. Don Kihot je karikirani Krist. Neki su tu knjigu nazvali Crno evandelje". Ve svom prvom nasljedniku Petru Isus je prigovorio da ne misli na Boije nego na ovje ije". A Petar je ugaoni kamen na kojem je podignuta Crkva". Ovom izjavom Isus je prije svih ostalih ozna io smisao historije sveg kasnijeg kr anstva, kr anstva kao crkve: otudenost od Krista.

O NEMOGU NOSTI ISTE REIfCIlEI ISTOG MATERIlAIIZMA

235

Historijski proces kojim se kr anstvo od Isusove nauke, iste religije, pretvaralo u ideologiju, crkvu, organizaciju, jedan je od najdramati nijih i najzna ajnijih dogadaja u ljudskoj povijesti. Poslije progona koji su trajali skoro tri vijeka i koji predstavljaju u historiji najupomije hrvanje izmedu religije i bezbotva, gr ko-rimska drava se po ela miriti sa ovim stanjem stvari. Ovo je moralo zna iti njenu propast, to je izgleda jedini Dioklecijan sasvim jasno vidio i predvi ao. Rimska drava i politi ka vlast silazila je niz onu istu strmu ravan uz koju se pobjedni ka vjera pela navie. Godine 311. donesen je Edikt o toleranciji kr anstva (car Galerije), a odmah zatim, 313., Konstantin donosi i Edikt o priznanju kr anstva. Stvaraju i od duhovne zajednice vrstu organizaciju, od crkve politi ku silu, car Konstantin ini odlu uju i korak u historijskoj deformaciji kr anstva. U IV vijeku sinodi utvrduju u enje, a liturgija se oboga uje ceremonijama i kultovima, koji su u nekim slu ajevima paganskog porijekla. Pojavljuje se kult svetaca i kult Djevice. Po etkom V vijeka car Teodosije II proglaava kr anstvo dravnom religijom, a 435. slijedi Edikt protiv pagana. Po inje stvaranje klera, pojavljuje se zvanje mitropolita. Kr anstvo je izvrilo sintezu dva velika tipa sve enika koji su bili poznati u anti kom drutvu: helenski i orijentalni tip sve enika - prvi je izabrani magistrat i posluitelj bogova, drugi - posve en u misterije, pravi posrednik" (Lucien Henri, Porijeklo religije). Novi zavjet uglavnom je kodificiran krajem II stolje a, a kri kao simbol vjere kona no je utvr en u Nikeji 325. godine. Uvodi se stroga disciplina shvatanja i tuma enja vjere i vjerskih tekstova, umjesto slobodnog, li nog interpretiranja. Biskup preuzima duhovne funkcije i postaje apsolutni autoritet u pitanjima vjere. On je ve pla en iz crkvene blagajne. lanom crkve postaje se ceremonijom krtenja i euharistije. Dogme i pravila u enja utvr uju regionalne sinode biskupa, koje su se sastajale po uzoru na skuptinu, itd. Proces obrazovanja Crkve ovim je bio uglavnom zavren. Svi veliki i istinski kr ani - bez obzira na vrijeme u kojem su se pojavljivali - osje ali su da Kristovo u enje ne moe postati nauka u pravom smislu rije i, koliko to ne moe ni jedna drama ili umjetni ka slika.' Jer li na vjera proisti e iz ekstaze, teologija iz matemarike..." (Russel), a
1) U ovom pogledu nalazimo vrlo jasne i izri ite redove u jednom savremenom djelu Romana Gardinija: Ne postoji sistem moralnih vrijednosti, niti postoji religiozni stav ili program ivota, koji bi se mogao odvojiti od li nosti Kristove i za koji bi se moglo re i: evo, to je kr anstvo. Kr anstvo je On sam... Jedna doktrinama sadrtina jeste kr anska u mjeri u kojoj ona izlazi iz Njegovih usta... Li nost Isusa Krista u svom istorijskom jedinstvu i vje itom sjaju jeste sama kategorija koja odre uje bi e, djelatnost i u enje kr anstva" (R.G., Su.tina kr anstva).

236

rstwM rzMEOU rsroxn t Ztraon

crkva je od kr anstva napravila jedno sistematizirano u enje, poput matematike ili biologije. 2 Savremeni katoli ki teolog Barth (u djelu Dogmatika) pie: Dogmatika je nauka kojom Crkva, na nivou znanja koje posjeduje, objanjava samoj sebi sadrinu svoga propovijedanja. To je jedna kriti ka disciplina...itd." Kao da ideja ljubavi ili sveop eg bratstva moe postati predmet nau ne analize a da ne prestane biti ono to je bila.Tako je po elo duhovno lutanje kr anstva: beskona ne raspre o dogmama i svetim tajnama koje su zatim slijedile, pomjerile su teite sa moralne jezgre na sholasti ku stranu Isusovog u enja. Na podlozi teologije, kao nauke, dakle jednog procesa objektivizacije i obezli enja, nastale su od Kristova u enja crkvene organizacije sa svojom u eno u, formama, hijerarhijom, bogatstvom i svim onim tragi nim zabludama i grekama. Ali zato e se na i da je, naprimjer, monaki pokret koji je izraz autenti nog religioznog nadahnu a, nastajao svugdje izvan crkvene organizacije. 3 Kristova nauka je ivi izvor, Crkva je miruju e jezero; prva se doimlje kao umjetni ka slika divlje ljepote, druga kao fotografija u zlamom luksuznom okviru. Suprotnost o kojoj je rije vie je nego razlika izmedu vizije i realnosti. Njeni razli iti aspekti ti u se samo sutine. Rodona elnik kr anstva je Isus; rodona elnik Crkve je Pavle (ili Augustin). Od prvog poti e kr anska etika, od drugog kr anska teologija. Pa i ono kolebanje Crkve izmedu Platona i Aristotela, kojim je obiljeena crkvena misao srednjeg vijeka, posljedica je iste protivurje nosti. Opet je Kristova nauka kao religija blia Platonu, a kr anska teologija Aristotelu. Russel iznosi miljenje da je ova zamjena Platona Aristotelom bila greka, 4 sa ime se svakako moemo sloiti. Jodl u Istoriji etike pie: U odnosu na prakti no ivotno raspoloenje razlikuje se u enje prvobitnog kr anstva, ukoliko dolazi do izraaja u evandeljima, kako od kasnijeg crkvenog u enja (ve od Pavlove teologije), tako i od okolnog svijeta, pa bio on jevrejski ili paganski" (str.80). I dalje: Kr anstvo kao eti ka religija u svim vremenima je traena i nalaena u evandeljima; kr anstvo kao misterija, kao religija i spasenje - u apostolskim spisima." Crkva se uvijek pozivala na Pavla i njegova pisma; vjera i moral uvijek na Isusa i Evandelje. Sa Pavlom se zavrava uzviena i jednostavna historija o Kristu, a po inje historija sve eni ke religije, crkve. Za
2. B. Russel tvrdi da je teologija imala svoj uzor u matematici podjednako u staroj Gr koj, srednjem vijeku i Evropi sve do Kanta (B.R., Istorija zapadne filozofije, str.56). 3. Sv. Franjo Asiki, osniva franjeva kog reda, bio je laik bez teolokog obrazovanja. A njegov glavni zavjet - zavjet siromatva - Crkva je kasnije i zvani no odbacila. 4. B. Russel, Isto, str.464.

O NEMOCU NOSTI ISTE REIlCIJEI ISTOG MATERIJAIIZMA

237

razliku od Evan elja, Pavle potvr uje svojinu, rad, privredivanje, stalee, brak, pokoravanje vlasti, nejednakost, pa i ropstvo. Na jednoj strani stoji Evandelje i Krist, a na drugoj teologija i Crkva. Prvo je ideja, drugo realnost.

Odjeljak 3 MARX I MARKSIZAM

1. Marksizam je uglavnom dosljedan u teoriji i nuno nedosljedan u praksi. Marksizam konsekventno tvrdi: ovjek je proizvod vanjske sredine i kao bioloko i kao drutveno bi e; bi e odre uje svijest a ne obmuto; naa miljenja, naa vjerovanja i naa psihologija odraz su naeg socijalnog poloaja; historijska zbivanja nisu rezultat ideja i svjesnog djelovanja ljudi, nego objektivnih, od ovjekove volje nezavisnih faktora; ona su podvrgnuta neumoljivom determinizmu. Feudalizam nije sruen zato to je to neko htio i teio, ma koliko da je htio i teio. On je nestao kao posljedica promjene (razvoja) proizvodnih snaga, dakle materijalnih, nesvjesnih, objektivnih faktora, koji su izvan ljudske mo i i htijenja. Razvoj kapitalizma kao drutvenog sistema stoji potpuno izvan utjecaja teorija koje o njemu piu samouvjereni mislioci, ekonomisti, pravnici i eti ari. Taj razvoj isklju iva je funkcija ekonomske osnove, proizvodnih snaga itd. Bilo bi sada logi no pretpostaviti da i uspostavljanje socijalisti kog poretka, socijalisti ki prevrat, niukoliko ne zavisi od utjecaja politi kih partija, literature, policije, dravnih i politi kih mjera, nego prije svega, ili jo ta nije, isklju ivo od razvoja proizvodnih snaga. Jer socijalisti ki prevrat nastaje kada razvoj tehnike i armija industrijskih radnika toliko prerasta postoje i produkcioni odnos da dolazi do poreme aja ravnotee i time do neminovnog ruenja. Upravo tako se i tvrdi u svim marksisti kim udbenicima, dakle samo u - teoriji. U realnom ivotu - kao to se ni vjemici ne pouzdaju mnogo u Boiju intervenciju, tako ni ateisti ne vjeruju suvie u svoj prirodni tok stvari". Oni malo ta preputaju ovim objektivnim faktorima", ve nastoje svjesnom akcijom upravljati ljudima i tokom dogadaja. Oni ne ekaju da ideologija ponikne spontano i kao odraz materijalnih uvjeta proizvodnje". Tamo

238

/S(AM fZNF}W lSfOl CA! ZAPADA

gdje nema dovoljno ovakve samonikle ideologije, oni je uvoze, tako da komunisti ke ideologije, pa i vlasti, ima i tamo gdje nema njoj odgovaraju e bazi ne klase - radni ke klase. Oni koji tvrde da li nosti ne stvaraju historiju, od obi nih, esto poro nih smrtnika stvaraju nepogreive, premudre, za glavu vie od drugih ljudi" vode-bogove, ijoj mudrosti zahvaljujemo za sve, po ev od pobjeda na bojnom polju, pa do revolucionarnog razvoja lingvisti ke nauke. Po marksisti koj shemi trebalo bi o ekivati redoslijed: razvijena industrija - radni ka klasa - politi ka partija. Ustvari, ovaj redoslijed je obi no obrnut, pa medu odlukama komunisti kih vlada u nerazvijenim i polurazvijenim zemljama nalazimo i takve gdje partija odlu uje da podigne industriju i s njom radni ku klasu. Stvari se dakle obr u: svijest stvara bi e, politika historiju, a nadgradnja bazu. Od Marxove sheme nije ostalo nita osim politi ke vlasti komunisti ke partije, a ova u takvoj situaciji naj e e i nije sastavljena od radnika, nego od socijalno heterogenih, ali vlasti odanih elemenata. Po Marxu razvoj ide postupno i nuno, i ne moe se ni sprije iti ni prisiljavati. Pa ipak marksisti svugdje u svijetu name u jedan te isti recept drutvenog i ekonomskog poretka, ne obaziru i se mnogo na injenicu da je postoje i ekonomski i drutveni razvoj na sasvim razli itim stupnjevima. Program komunisti ke partije u SAD ne razlikuje se bitno od programa komunisti ke partije u Kostariki ili Indoneziji. Danas u svijetu postoji preko 80 komunisti kih partija koje djeluju u veoma razli itim uvjetima drutvenog i ekonomskog razvoja, od plemenskog uredenja u nekoj zemlji Afrike do najrazvijenijih oblika kapitalizma u Evropi, ali sve one propovijedaju skoro isti ekonomski i drutveno-politi ki model. Ako je u enje o bazi i nadgradnji ta no, kako onda razli itim bazama moe odgovarati uvijek i svugdje jedna ista komunisti ka nadgradnja: drutveno vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju, kolektivizacija u poljoprivredi, jednopartijski sistem politi ke vlasti, idejni i politi ki monopolizam, itd? Kako se na bilo koju drutveno-ekonomsku strukturu moe nakalemiti socijalizam, naravno, ako su premise historijskog materijalizma ta ne? Nedovoljnost materijalisti kog objanjenja historijskih doga aja moe se ispitati uzimaju i kao predmet ispitivanja bilo koji period historije. Ipak ima neto od historijske ironije u injenici da najo igledniji demanti postavki historijskog materijalizma predstavljaju pojave vezane za stupanje na historijsku scenu komunisti kih pokreta i drava u prvoj polovini ovoga vijeka. Komunisti ki prevrati i, u vezi s njima, komunisti ke vlasti, ne pojavljuju se tamo gdje bi ih po teorijama historijskog materijalizma (konkretno: teoriji kapitalizma i socijalisti ke revolucije) trebalo o ekivati. Naprotiv,

O NEMDOU NOST/ /S7ERFIlO!!E/ ISTOG AfATER/!Al1ZNA

239

dogada se sve suprotno. Historija komunisti kih prevrata jeste niz neobjanjivih anomalija sa stanovita historijskog materijalizma. Komunisti ki pokreti uspijevali su ne tamo gdje su se ostvarili tzv. objektivni, materijalni uvjeti socijalisti ke revolucije, nego prije svega tamo gdje su se stekli potrebni subjektivni uvjeti: snana politi ka partija ili vanjska, dakle svjesna intervencija. Radi se o tome da je marksizam kao teorija morao prihvatiti ideju historijskog determinizma a da se kao praksa mora odricati te ideje. I ovo prihvatanje i ovo odricanje podjednako su simptomati ni za predmet koji razmatramo. Ovu pojavu pravilno razumije samo onaj ko shvata da je ona bila neizbjena. Engels je priznavao da su zbog odvie dosljedne primjene marksisti ke teorije o uvjetovanosti ideja ekonomskom stranom ivota ponekad nastajale za u uju e besrnislice" (pismo Konradu Smitu od 5.VIII 1890.). On polemizira protiv knjige Paula Bartha Filozofija historije Hegela i hegelijanaca do Marxa i Hartmanna,u kojoj autor tvrdi da marksizam odbacuje svaki utjecaj svijesti na ekonomiku. Engels se zalae za ne odve dosljednu primjenu teorije uvjetovanosti" i govori o tzv. povratnom utjecaju ideja na bazu", da bi ovo odmah ponitio dodatkom ali samo u granicama njihove op e zavisnosti od ekonomskih uvjeta". Od nekog nezavisnog djelovanja svijesti na bi e nije ostalo nita, ali je ostalo karakteristi no kolebanje, odstupanje materijalizma pred jasnim injenicama ivota. Mnoge od ovih injenica marksizam je morao prihvatiti na ra un svoje unutranje dosljednosti. Pozitivisti ki mislioci odricali su marskizmu karakter nauke jer je sadravao mnogo idejnih, politi kih, eti kih, pa ak i mitskih elemenata. Ali, pozitivizam je ostalo literatura, a marksizam je krenuo u osvajanje svijeta. On je to mogao jer nikad nije bio - ili nije ostao - ista nauka. 2. U enje o alijenaciji, koje pripada ranim radovima Karla Marxa, u sutini je idealisti ko. Njegovo porijeklo treba traiti u snanom utjecaju hegelovske filozofije iji je utisak u Marxovoj dui bio jo uvijek veoma snaan. Najvjerovatnije su i sam Marx i njegovi sljedbenici uo avali ovaj neodredeni karakter teorije otu enja, pa je nisu mnogo spominjali. To je najvjerovatniji razlog to su Marxovi Ekonomsko filozofski manuskripti u kojima je Marx razmatrao ovo pitanje, ina e pisani jo 1844. objavljeni tek tridesetih godina ovoga vijeka (80 godina nakon Manifesta i preko 60 godi-

240

I SlAM (lMFD U I ST OKA ! Z1 PADA

na nakon prve sveske Kapitala). Drugo djelo u kome se osje a sli an duh, Teze o Feuerbachu, iz istog su doba kao i Manuskripti. Oba ova djela, kod kojih se osje a snana humanisti ka nota, faza Marxovog nedosljednog materijalizma, pripadaju mladom Marxu. Pod marksizmom, medutim, treba podrazumijevati djela iz Marxove zrele faze. To su prije svega Kapital i Prilog kritici politi ke ekonomije, posebno predgovor ovoj Kritici, u kome je Marx dao rezime materijalisti kog shvatanja historije. Proces unoenja tu ih, nematerijalisti kih elemenata u marksizam nastavljen je naro ito, i neizbjeno, poto je marksizam pokuao da se iz nacrta pretvori u ivotnu praksu. U nekim aspektima sam Marx bi danas teko prepoznao svoje u enje u nizu drutvenih sistema koji se pozivaju na njegovo ime. U ovom pogledu postoji jedna simptomati na injenica: protestantske zemlje, zemlje koje su se kroz proces reformacije oslobodile katoli kog romantizma i mistike, ostale su imune na marksizam. Obmuto, me u romanskim narodima, koji su uvijek bili vie narodi srca nego razuma, kao i u nerazvijenim zemljama, komunisti ke ideje imale su ogromnog uspjeha. Protestantski narodi odbacili su komunizam iz istih razloga iz kojih su odbacili i katoli anstvo. Dolazimo do paradoksalnog zaklju ka, da je komunizam svoju snagu crpio iz istih onih sila iz kojih je crpe religija i mistika. Gdje nema uvjeta religija. nema ih ni komunizam. 3. Sa stanovita historijskog materijalizma ne moe se, strogo uzevi, govoriti o pravednim i nepravednim drutvenim odnosima (to se moe samo prakti ki). Ne postoje pravedni i nepravedni odnosi, postoje samo odrivi, historijski opravdani, i neodrivi, historijski neopravdani odnosi (neka se obrati panja kako je pravednost moralni, a odrivost fizi ki, mehani ki pojam). Kapitalisti ki odnosi, dok su u skladu sa tehni kom bazom - proizvodnim snagama, u marksisti kom rje niku - odrivi su, pa bismo mogli zaklju iti da su i pravedni odnosi. Oni e postati nepravedni kada vie ne budu po mjeri" proizvodnih snaga, dakle, ne kada postanu suprotni nekim moralnim obzirima, nego odredenim objektivnim, od morala potpuno neovisnim mjerilima. Proisti e da je sve njihovo nasilje prije tog trenutka nuno, dakle nije nepravedno, pa prema tome ni nemoralno. Jer, kako to izri ito kae Marx, ukoliko je dati sistem proizvodnje nuan, nuna je i eksploatacija ovjeka po ovjeku". Ali sami marksisti ne dre mnogo do ove definicije koja jeste briljant-

O NEMOCU NOS7Y 1S7E RF1J01lE! /STOG MATFJHIA(JZMA

241

na, ali i beivotna, jer svaku ljudsku akciju ini bespredmetnom. Sjajnim i logi nim definicijama mjesto je u udbeniku, a u praksi se svi slue shvatanjima koja su manje konsekventna, ali su blie ovjeku i ivotu. U svojim prakti nim istupanjima klasici marksizma, a jo vie politi ari i dravnici, termin eksploatacije upotrebljavaju isklju ivo u njegovom moralnom, ljudskom zna enju. Eskploatacija prestaje biti samo prisvajanje tudeg rada, jedna ekonomsko-tehni ka operacija u procesu proizvodnje. U djelima samog Marxa (pogledajte npr. odjeljak Radni dan" u Kapitalu) eksploatacija dobiva jasnu ljudsku, moralnu dimenziju. To nije vie tehni ki (goli ekonomski odnos), to je odnos izme u dobra i zla. Esploatatori postaju oli enje zla, a njihove rtve oli enje dobra i pravde (sjetimo se Saveza pravednika", koji je prethodio Marxovom Savezu komunista" - trag je ostao u nazivu). Iznose i primjere eksploatacije radnika, Marks je pun neprikrivene osude, iste one kojom starozavjetni proroci grme protiv zla i nepravde. Ali stav vjerskih reformatora i moralnih propovjednika razumljiv je i konsekventan, jer sa stanovita religije zlo nije neizbjeno. Osuda zla pretpostavlja da je zlo pitanje ovjekovog izbora, njegove zle i dobre volje, ina e bi ova osuda bila bespredmetna, kao to bi bila bespredmetna osuda zemljotresa ili epidemije. Osudivati nunu eksploataciju protivurje nost je u sebi. Ali upravo injenica da mi osu ujemo ekploataciju, da moralno reagiramo na nju, jo vie da to ak i Marx ini, pokazuje da se jedan odnos medu ljudima ne moe svesti na goli ekonomski odnos kako to marksizam tvrdi, i da je moralni aspekt ovog odnosa realnost na svoj na in. 5 U osudi eksploatacije nalazi se jedna od protivurje nih ta aka Marxova u enja. U ovoj osudi Marx jeste istinit, ali nije konsekventan. Najslavniji materijalisti ki mislilac nije, dakle, bio dosljedan materijalista, a teite problema u tome je to on to nije mogao ni biti. 6 Moemo se upitati i koliko je bio ist materijalizam ili ateizam samog Lenjina, ako je njegov najomiljeniji pisac - po vlastitom priznanju - bio jedan Tolstoj. ini se da ivotna snaga marksizma poti e dijelom od tih nedosljednosti, ustvari, od prisustva moralnih i idealisti kih elemenata, kojih se Marx nije mogao osloboditi. Jer, marksizam je htio biti
5. eni svoga prijatelja Kugelmana, koja se alila na teko razumijevanje Kapitala, Marz je prepom io da itanje knjige po ne od Osme glave -Radni dan". Ovaj dio Marxovog glavnog djela u mnogim zemljama je tampan kao separat, jer je bio blii ljudima, poto je sadravao moralni, a ne historijski ili uop e objektivni pristup. Svakom ovjeku e uvijek biti blia moralna osuda eksploatacije od filozofije koja tu eksploataciju objanjava historijskom nudom ili je svodi na jedan ekonomsko-tehni ki aspekt proizvodnje. Iskop avanje" iz moralnog gledanja na stvari ovjeku nije mogu e. Na elno, svaka drama je neuporedivo sloenija od bilo koje matemati ke apstrakcije. Ali svaki ovjek e dramu lake razumjeti" nego neki zakon fizike ili hemije. To je slu aj i sa Radnim danom". 6. Sli no zapaa i Russel: Marks je sebe proglasio za ateistu, ali je zadrao jedan kosmi ki optimizam, koji se moe opravdati samo teizmom" (B. Russel, /storija zapadne fdozofeje, str. 754).

242

ISlAM 2MEDU ISTOKA I7i1PADA

nauka, a vie je zna io mesijanstvo (starozavjetno po svom porijeklu), apel, nadu, historijsku pravdu i humanost u izvjesnom smislu. Suprotno htijenju i namjerama, kod Marxa kapitalista i radnik nisu samo funkcije, nazivi za slu ajni poloaj subjekata u procesu rada, nego moralni likovi, supromost izmedu zla i dobra. Jedan je ugnjeta , drugi je ugnjeteni, a ova klasifikacija moralno angaira ljude. U suprotnosti izme u radnika i kapitaliste Evropejac ponovo doivljava izvorni jevrejski antagonizam izme u pravednog i nepravednog. Zanimljivo je da se u socijalizmu pojavila osuda tzv. ekonomizma, koji ho e da ekonomiju zasnuje na zakonima ekonomije, tj. interesa. Suprotno ekonomizmu, trai se odricanje sadanje generacije za dobro budu ih. Priznavanje odre enih moralnih principa u praksi marksizma (nasuprot vrlo jasnim stavovima klasika marksizma o ovom pitanju), ustvari je priznanje nemogu nosti ostvarenja dosljednog materijalizma u ivotnoj praksi. Poznato je da je ve II intemacionala odstupila od marksisti ke negacije morala i reafirmirala princip pravi nosti nasuprot devizi da cilj opravdava sredstvo, Kasnije nalazimo pozive za rtvovanje i odricanje svega li nog u korist partije kao kolektiva. U Kini za vrijeme tzv. kultume revolucije napada se stav (koji se pripisuje Liu Sao iju) da je svako prije svega najvaniji samome sebi". U politi koj i drutvenoj praksi SSSR-a i Kine nalazimo pojavu tzv. moralnih" umjesto materijalnih stimulansa u nagradivanju rada, to je za jednu komunisti ku zemlju, zasnovanu na materijalisti koj filozofiji, moralo predstavljati neobjanjiv paradoks. Ne moemo biti dosljedni ateisti i materijalisti i kada to svim srcem ho emo.

Odjeljak 4 BRAK
Odabrali smo ovu staru ustanovu (staru koliko i ovje anstvo) jer se u njoj sa vanrednom jasno u moe pratiti sukob istih ideja i ivotne realnosti, ili, to je isto, istih ideja i islama. ista religija zahtijeva ednost, materijalizam na elno doputa potpunu seksualnu slobodu, ali sputaju i se sa visina teorije u ivot i suo ivi se sa mnogim teko ama u praksi, oba u enja evoluiraju ka ustanovi braka kao srednjem rjeenju. U izvomom kr anskom u enju nema nikakvog osnova za ustanovu

O NEMOCU NOST/ lSTE REIC/!EI lSfOO MATFR/JAl1ZMA

243

braka. Krist je traio potpunu ednost. Re eno vam je: ne ini preljube. A ja vama kaem: svako ko pogleda enu sa eljom, ve je po inio preljubu u srcu svome" (Mat.,V, 27-28). Te rije i ne mogu zna iti nita drugo nego da ovjek po Kristovoj nauci uop e treba teiti potpunoj ednosti - veli Tolstoj, pa zaklju uje: Veoma se varaju oni koji misle da ih ceremonija braka osloba a obaveze spolnog uzdravanja da bi postigli to ve u istotu." A Sv. Pavle u jednoj od svojih poslanica poru uje: Neoenjeni se brine o Boijem, o tome kako da ugodi Bogu, oenjeni brine o svjetovnom, o tome kako da ugodi eni" (I Kor.,VIl,38). Uop e, na brak se gleda kao na nuno zlo, na neizbjenu degradaciju savrenog: Dobro je da se ovjek ne doti e ene ali da bi se izbjegao blud, neka svaki ovjek ima enu, a svaka ena mua" (I,Kor.,1-2). U posljednjoj Pavlovoj poruci po inje se osje ati slabljenje jasnog kr anskog na ela, kompromis, skretanje prvobitnog kr anstva ka realnosti ivota i prakse. Sa kr anskog stanovita, brak nije na elno, nego prakti no rjeenje (da bi se izbjegao blud" - Sv. Pavle). Na drugom polu nalazimo jednako, odbacivanje braka, ali iz sasvim suprotnih razloga. Individualni .brak javlja se kao podjarmljivanje jednog spola po drugom...` ;Prva klasna suprotnost podudara se sa razvojem antagonizma izmedu mua i ene u pojedina nom braku... Prelazom sredstava proizvodnje u kolektivno vlasnitvo prestaje pojedina na porodica da bude ekonomska jedinica drutva. Privatno ku anstvo se pretvara u drutvenu industriju... Drutvo se podjednako brine za svu djecu, bila ona bra na ili vanbra na. Time otpada briga radi posljedica", koje danas predstavljaju najbitniji drutveni, moralni i ekonomski momenat, to spre ava da se neka djevojka poda bez ikakvih obzira ljubljenom mukarcu. Ne e li to biti dovoljan uzrok da se postepeno ostvari slobodan spolni ivot, a time i irokogrudnije javno miljenje u pogledu djevi anske asti i enske sramote?" (F. Engels, Porijeklo porodice, privatnog vlasnitva i drave). Na i e se jasna veza izme u kr anskog pogleda na svijet i zahtjeva za spolnim uzdravanjem. 7 Na Zapadu neki pisci materijaliti ke orijentacije ovu vezu vide kao zavisnost izmedu potiskivanja seksualnosti i nazadnih drutvenih sistema. Ovdje spadaju teorije Wilhelma Reicha, Trockog i tzv. frankfurtske kole". Herbert Marcuse iznosi ideju da kapitalizam gui seksualnu slobodu da bi esploatirao energiju seksa na drugom planu, itd.
7. Ovaj zahtjev dobivao je u nekim slu ajevima ekstremnije fonne. U kr anstvu je uvijek bila iva i jaka tendencija ka kastriranju. Origen je izvrio samokastriranje radi o i enja tijela. Pripadnici kr anske sekte Valerijana u Arabiji primjenjivali su ukopljavanje i ak ga nametali putnicima koji su prolazili kroz njihove zcmlje. Kastriranje je bilo poznato i nekim drugim religijama. Tek krajem XIX vijeka Crkva je zabranila ukopljavanje.

244

1SL1M /ZAIFIlU /STOKA / ZAPADA

Celibat, zavjet nevinosti", ne zasniva se izravno ni na Boijoj zapovijesti, ni na prvobitnoj crkvenoj tradiciji (uveden je tek koncilskim dekretom 1139.). Ali, bez obzira na to, celibat je logi an zahtjev kr anstva, kao to je sloboda spolnih odnosa prirodan zahtjev materijalizma. Na posljednjem Vatikanskom koncilu bilo je pokuaja da se pokrene rasprava o ukidanju celibata, ali je ova polemika glatko otklonjena. Svakako, posebno je pitanje to u ivotnoj praksi nijedno od ovih na ela ne e mo i biti dosljedno provedeno i potpuno potisnuto ono drugo. Tako je celibat ostao praksa samo malog broja odabranih, a u SSSR-u je nedugo iza revolucije i poslije vrlo negativnih iskustava sa potpunom slobodom" dolo do vra anja ustanovi braka. Ustanova braka nema, dakle, osnova ni u strogo religioznom, ni u strogo materijalisti kom vi enju stvari. Ona nije po mjeri" ni kr anstvu, ni komunizmu. Ali suo eni sa stvamim ovjekom i tjerani eljom da od literature postanu praksa, oba se u enja po inju kretati ka ustanovi braka, ali sa potpuno razli itih polaznih pozicija: kr anstvo od zahtjeva potpune spolne ednosti, a komunizam sa suprotnog pola: od neograni ene spolne slobode. Pri tome kr anstvo dolazi do ta ke koja ozna ava brak kao sakrament, a materijalizam do braka kao ugovora, pa ak i do sve anog, strogo formalnog ugovora (za ovo posljednje vrlo je indikativan razvoj sovjetskog bra nog prava). Razmak izmedu katoli kog i gra anskog braka ostaje nesavladan, zbog nerjeivog pitanja razvoda braka. Sveta bra na veza neraskidiva je, jer bi ina e bila obi an ugovor, i obmuto: apsolutno neraskidiv brak izgubio bi karakter ugovora i pretvorio bi se u feti, to svaki pozitivizam . mora odbaciti. Ova dva tipa braka spojio je u jedan tip islamski brak. Za evropski na in gledanja, islamski brak je vjerski igradanski". Sa jednako osnova tvrde jedni da je on ugovor, kao to drugi dokazuju da je sve ani vjerski in Zaklju uje se pred sve enikom" i pred dravnim funkcionerom, ali to je - jedno isto lice. To je registracija" i vjerska ceremonija, ali istovremeno i u istom inu. Islamski brak je raskidiv - jer je ugovor, ali je razvod braka na granici dozvoljenog (najpokudenija od svih dozvoljenih stvari" - Muhammed, a.s.) - to je izraz vjersko-moralnog pristupa. Ustvari, brak je tipi na islamska ustanova. Kao i itav islam, brak je rjeenje koje cilja na to da se pomire duhovne tenje i tjelesne potrebe, da se spasi ednost bez odbacivanja ljubavi, da se uspostavi seksualni ivot ivotinje, koja moe postati ovjek, ali ne moe postati andeo. Ovaj cilj u svojoj biti je islamski. Brak spada u isti red sa pravdom; to su one ideje grubljeg sastava koje e spasiti vie ednosti i dobra na ovom svijetu nego njihovi kr anski ek-

O NEMOGU NOSTT lSTE RFIIGlJE / ISTOG MATFRIJAlIZMA

245

vivalenti: ednost i sveop a ljubav. to je to tako, spada u posebne zagonetke ljudskog postojanja. Tolstoj uo ava ovu injenicu, iako iz nje ne izvodi pravi zaklju ak: Poto u pravom kr anskom u enju nema nikakva osnova za ustanovu braka, to ljudi naeg kr anskog svijeta, koji osje aju da ta ustanova nema osnova u kr anskom u enju, a ne vide pred sobom Kristov ideal - spolnu istotu, jer ga skriva u enje koje sada vla a, ne znaju kako da se upravljaju u pogledu braka. Otuda i dolazi pojava koja u prvi mah izgleda udnovata, da su kod naroda koji priznaju religiozna u enja mnogo nia od kr anskog, ali koji imaju jasna spoljna opredjeljenja, porodi na na ela i supruanska vjemost neuporedivo tvr a nego u takozvanih kr ana. Kod naroda koji priznaju u enja nia od kr anskog postoje odre ena sulonitva, poligamija, poliandrija, utvrdeni izvjesnim granicama, ali nema one spone rasputenosti to se javlja u sulonitvu, poligamiji i poliandriji, koji caruju me u ljudima kr anskog svijeta pod vidom tobonje monogamije" (Lav Tolstoj, Put u ivot).

Odjeljak 5 DVIJE VRSTE PRAZNOVJERJA

Ako su naa razmatranja ta na, tada postoje dvije vrste praznovjerja": prva, kada nauka pokuava objanjavati ovjekov unutranji svijet; druga, kada religija pokuava objanjavati prirodne pojave. Tuma e i duhovni svijet, nauka ga je objektivizirala (tako je od due stvorila psihu", a od Boga - prauzrok), a religija je prirodu neumomo personalizirala, dakle, pretvarala u ne-prirodu. Radi se o zabludama iste vrste, ali recipro nim", u obrnutom odnosu. Primitivne religije sa svojim arobnjacima, tabuima, vjerovanjima t: udesne mo i nekih ina i stvari, bliske su praznovjerju, jedva se mogu razlikovati od njega. Ustvari, ove religije jo jednom, na svoj na in, izraavaju ovjekov unutranji nesklad, njegovo dvojstvo. One izrastaju iz dviju osnovnih preokupacija ranog ovjeka i ranog ovje anstva. Prve, duhovne, u kojoj ovjek biva svjestan sebe kao bi a razli itog od prirode u koju je dospio, u koju je ba en"; i druge, fizi ke, nagona za odranjem u tom neprijateljskom svijetu punom opasnosti. Primitivne religije rezultat su ovih dviju opre nih tenji, obiju snanih i ivih, ali suprotnog smjera. Religiozna svijest pod pritiskom potreba (nagona za odranjem) biva skrenuta na ovaj svijet, pa je cilj prirodan, ovosvjetski (uspjeh u lovu, porod, dobra etva, za-

246

tSlAM 2MEDU1STOKA t ZIPADA

tita od prirodnih sila, bolesti i sl.), a na in ostaje neadekvatan, religijski: ini, vradbine, obredi, igre, duhovne pjesme, simboli, slike. Primitivna religija jeste religiozna svijest pogreno orijentirana: umjesto prema unutra, prema ovjeku, ona je upravljena prema vani, prema svijetu i prirodi. Poto ne moe nita posti i na ovom realnom (prirodnom) planu, primitivna religija ostavlja na kriti ki um utisak ovjekove nemo i ili ovjekove zablude, to ona i jeste. Ustvari, religija koja ho e da bude zamjena za um, nauku i aktivnost, nalazi se u prirodnom sukobu sa razumom. Ovaj sukob se ne da izbje i ako religija pretendira svojim dogmama zamijeniti nau ne istine, svojim misticizmom slobodno rezoniranje i svojim obredima li nu i drutvenu akciju. Obmuto, istinska religija moe i i zajedno sa naukom - jedan oblik religioznosti ili teizma poznat kod niza slavnih astronoma, matemati ara i fizi ara. tavie, nauka moe podravati religiju proiruju i stalno horizonte svijeta ili uklanjaju i korov praznovjerja, koji se oko religije prirodno stvara. Ako su razdvojene, religija vu e u zaostalost, a nauka u ateizam. Na sli an na in, i nauka ima svoje oblike praznovjerja. Nau ne praznovjerice nastaju, nauka ih stvara, kada napusti oblast prirode koja joj zakonito pripada. Nepogreiva u anorganskom svijetu (fizici, mehanici, astronomiji), nauka se ponaa nesigumo i nespremo na terenu ivota (u biologiji i psihologiji, npr.), a pokazuje se potpuno nesposobna kada treba da definira tzv. ivotnu filozofiju. Slijede i svoje metode analize i kvantifikacije u oblasti ljudskog, nauka je stigla do negacije nekih vanih ivotnih i duhovnih fenomena i do njihovog reduciranja na forme vanjske manifestacije. Sociologiji religije izmakla je sama sutina religije, biologiji ivot, psihologiji dua, a historiji njen unutranji ljudski smisao. 8 Pozvana da objasni svijet i zbivanja u njemu, nauka e uvijek rekonstruirati jedno gledite potpuno mehanicisti ko. Tzv. dijalekti ki i historijski materijalizam pruaju izrazite primjere promaaja nau nog metoda u oblasti ivota i historije. Tako npr. religija je opijum naroda", pravo je volja vladaju e klase", ukinu e ropstva je ekonomski interes kapitalizma u razvoju", Kant i Goethe su flistri koji su branili kapitalisti ki sistem", filozofija apsurda je izraz unutranje krize i bezizlaznosti kapitalisti kog poretka. Jedan marksisti ki pisac objanjava
8. Razvoj psihologije kao nauke vrlo je indikativan u ovom pogledu. Biheviorizam, koji predstavlja posljednji zaklju ak ovog razvoja, objavljuje istjerivanje due iz biologije", odnosno uspostavljanje psihologije bez due". Logi an je rezultat ovoga vi enje ovjeka s one strane slobode i dostojanstva". Upravo pod ovim naslovom izala je nedavno knjiga jednog psihologa ovoga pravca (P.F. Skinner, Be yond Freedom and Dignity, New York, 1971.).

O NEMOCU NOST/ ISTE RElJCUE / /STOC MATFRtlA[1ZMA

247

da Sartreova filozofija sa njenim temama granice, strepnje i smrti, odraava ustvari samo krizu kapitalizma, krizu jednog na ina proizvodnje. 9 Slubeno je utvr eno" da je socijalisti ki realizam jedini pravilni metod u umjetnosti, isto onako kako je nekada jedan crkveni koncil utvrdio da je Zemlja centar svemira,itd. I veliki poznavalac Ijudskog materijala`, Balzac, dao je svoj doprinos zabludama ove vrste, kada je svojim slavnim romanima napisao manje slavan predgovor i pokuao na pitanja koja se ti u ovjekove li nosti primijeniti scijentisti ke i pozitivisti ke metode. U ovom pogledu Balzacov je Predgovor upe atljiv primjer neuspjeha nau nog metoda u humanoj oblasti. Istina o ljudskim stvorenjima, koju je autor ljudske komedije" tako ivo i istinito opisao u svojim romanima, ima malo veze sa intelektualnim objanjenjima njihovih sudbina iz Predgovora`. Kada nauka objanjava umjetni ko djelo, ona ga reducira na psiholoki fenome `. Za nauku umjetnik je rtva psihoze. Psihoanaliti ar Stekal je tvrdio da su ga njegova istraivanja dovela do neoborivog uvjerenja da nc postoji razlika izmedu pjesnika i neuroti ara. Sa stanovita nauke fenomen umjemi kog stvaranja najbolje bi mogla istraiti opet jedna nauka - psihoanaliza. Rezultat ovog istraivanja zavrit e se paradoksalnim zaklju kom o podudamosti stvaralatva i neuroze. lo Ako se prilazi samo racionalisti ki, ne moe se imati nita protiv umjetnih gradova, niti je mogu ikakav argument protiv kasami a za autenti nu arhitekturu. Ako poteno gradimo, katedrala se ne moe razlikovati od tvomice", izvodi koliko konsekventan toliko apsurdan zaklju ak Mies van der Rohe, ideolog funkcionalizma. U biologiji nauka je zavrila konstatacijom da ovjek nije ovjek nego ivotinja, da ivotinja nije ivotinja nego stvar, da je ivot u krajnjoj liniji mehanika, tj. neivot. U etici se dogodio sli an obrt: um je zaklju io da jc moral samo suptilan, prosvije eni" oblik sebi nosti, tj. da je moral negacija morala. Psihoanaliza je stavila znak jednakosti izmedu stvaralatva i bolesti. Itd. Tako se aktivnost nauke u ovoj humanoj (vanprirodnoj) oblasti zaklju ila jednim nizom negacija. Inteligencija je prvo zanijekala Boga, a onda, po jednom sistemu silazne gradacije, osporila ovjeka, pa zatim ivot i kona no utvrdila da je sve mehanizam, igra i uzajamna interakcija molekulamih sila. Inteligencija nije mogla u svijetu otkriti nita vie od same sebe: mehanizam i kauzalitet.
9. Lucien Goldman u jednoj anketi asopisa Art o pitanjima egzistencijalizma. 10. 0 ovome vidjeti veoma interesantnu knjigu dr. Vladete Jeroti a Bolest i stvaranje, Beograd, 1976.

GLAVA XI TRE I PUT" IZVAN ISLAMA

Odjeljak 1 DUALIZAM ANGLOSAKSONSKOG SVIJETA
Svoje temeljne predstave Evropa je formirala kroz surovu kolu srednjeg vijeka. Kao doivljaj djetinjstva, one nikada nisu mogle izbrisati se iz evropskog duha i postale su na in na koji Evropa misli. Bez obzira da li je Evropa religiozna ili ne, ona e uvijek misliti u kategorijama kr anstva: dua ili ovaj svijet, Carstvo Boije ili carstvo zemaljsko. Evropa e ili ogor eno, nepomirljivo odbacivati nauku ili isto tako ogor eno i nepomirljivo odbacivati religiju. Nijedan vjerski pravac u Evropi ne e mo i imati i socijalni program. I religija Evropljana i njihov ateizam imali su radikalni, isklju ivi karakter. Ipak, jedan dio zapadnog svijeta, zahvaljuju i geografiji i historiji, ostao je izvan direktnog upliva srednjovjekovnog kr anstva, pa i izvan kompleksa ovog snanog vijeka. Taj dio svijeta pronalazio je i pronaao jedan srednji put, koji spolja mnogo podsje a na islamski srednji put. Rije je, naravno, o Engleskoj, a zatim, u izvjesnoj mjeri, o anglosaksonskom svijetu uop e.' Engleska je jedan poseban odsjek evropske historije koji se mora posmatrati odvojeno. Bez Engleske Evropa ima samo dva doba: doba crkve i doba drave. Srednje, islamsko doba u historiji Evrope postoji samo kao doba Engleske. 2 Demokratija, ova mjeavina sekulamih i metafizi kih principa, u Evropi je engleski izum. Historija Engleske jeste historija evropske demokratije. Nietzsche, ovjek koji je Evropi pripadao kao rijetko ko drugi, odli no je osje ao ovu razliku izme u engleskog i evropskog duha, o emu svjedo i njegova poznata re enica: Ko e spasiti Evropu od Engleske, i Englesku od demokratije!..." Sa gledita jedne filozofije historije, pojava Engleske i uop e angloameri kog duha u historiji Zapada odgovara pojavi islama u historiji Istoka. ovo je smisao Spenglerove paralele Muhammed 1. Neto dalje emo vidjeti kako se razblaeni oblici ovog fenomena susre u u ve ini zemalja reformiranog kr anstva. 2. Kr anstvo je historiju zapadnog svijeta moralo rascijepiti na dva potpuno odvojena i suprotna perioda: srednji i novi vijek, koji se odnose kao religija i nauka, crkva i drava. Ova historijska shema ne vrijedi za Englesku, ili barem ne u onom smislu kao na Kontinentu.

250

1SL1M 2NEDU /STOKA / 7APADA

Cromwell (Propast Zapada), kao li nosti koje su istovremene" u njegovoj svjetsko-historijskoj viziji. Sa Cromvellom po inje historija jedinstvene engleske crkve i drave i engleska svjetska drava. Sa Muhammedom, a.s., po inje historija jedinstvene islamske vjere i drave i islamska svjetska drava. Obojica su bili vrsti, puritanski vjemici i osniva i svjetskih imperija. Za islamski i za anglosaksonski duh to je prirodno, isto onako kako je za evropski duh strano. Ljudevit Poboni" upropastio je frana ku dravu, a u islamu je svaki politi ki i drutveni napredak po injao vjerskom obnovom. im se evropska drava osnaila, ona je postavila zahtjev za primat - jednako kao i Crkva nekoliko vijekova ranije. To je druga ,Canossa u Evropi (prva je ona iz 1077.godine, kada se Henrik IV pokorio pred papom Grgurom VII). Inkvizicija, koja je harala po Evropi, nikada nije prodrla u Englesku. Engleska ne poznaje ni Canossu ni inkviziciju kao to ih ne poznaje ni islam. Engleskom reformacijom - po nekoj unutranjoj logici - unitene su istovremeno dvije krajnosti: papinska i carska dominacija. Za Evropu XV i XVI vijeka Engleska je bila revolucionama. Za dananju Evropu Engleska je konzervativna. Za razliku od Evrope, u Engleskoj rije konzervatizam ima pozitivan prizvuk. Ovdje ona zna i zahtjev da se sa uva (conserve") autenti ni engleski duh, a ovaj zna i srednju poziciju u najirem smislu rije i. Ve predgovor zvani nom engleskom prijevodu Biblije po inje rije ima: Mudrost Anglikanske crkve, jo od prvog stvaranja njene javne liturgije, bila je da se dri srednjeg puta izmedu dvije krajnosti." ini se da je ovaj zavjet postao druga priroda" Engleza. Ovaj dualizam engleskog na ina miljenja bit e nam razumljiviji ako se podsjetimo da je upravo Roger Bacon bio osniva i prete a itavog kasnije umnog razvoja u Engleskoj. Zgradu engleske misli, koja je kasnije samo dogradivana, on je od po etka zasnovao na dva odvojena temelja: unutranjem iskustvu, kojim se dolazi do misti ne iluminacije ili religije, i posmatranju, kojim se dolazi do prave nauke (scientia experimentalis). Iako je, kao i u islamu, religiozna komponenta ak naglaena, Bacon ostaje dosljedan dualista, i nikada ne pokuava nau ni i religiozni na in posmatranja svesti jedan na drugi. On ih ostavlja u ravnotei. Ovog i ovakvog Bacona ve ina Engleza smatra najboljim i najautenti nijim izrazom engleskog duha i osje anja, a mnogi svu kasniju englesku filozofiju smatraju samo razvijanjem bekonskih principa miljenja. Njegov ogromni utjecaj na razvoj i puteve engleske filozofije i nauke moe se protuma iti samo ovim, na prvi pogled kontroverznim pristupom. Ipak, jedna zna ajna injenica vezana za Bacona nije dovoljno pozna-

TRF. I PUT" IZVAN ISLIMA

251

ta ni priznata, a to je da je otac engleske filozofije i nauke bio, ustvari, arapski dak. Na Bacona su ogroman utjecaj izvrili upravo islamski mislioci, a naro ito Ibn Sina, koga Bacon smatra najve im filozofom poslije Aristotela. 3 Ova injenica bi moda mogla obja,sniti ne samo karakter Baconove misli, nego preko ovoga i porijeklo dualizma kojim je obiljeena engleska misao uop e. 4 Da se u ovom pogledu malo ta izrnijenilo i da Engleska ostaje vjema svom duhu, moe, kao dokaz, posluiti li nost jednog drugog, takoder velikog Engleza, koji je bio na savremenik - Bemarda Shawa. Shaw je bio pjesnik i politi ar koji istovremeno propovijeda socijalisti ke ideje i anarhoindividualizam. Neko ga je nazvao neponovljivo jedinstvo protuslovlja" ciljaju i, svakako, na to da je bio istovremeno satirik i mistik, otar kriti ar drutva i nepopravljivi idealist. Ili: Na Kontinentu empiri ar e redovno biti ateista. U Engleskoj ideolog empirizma John Lock pojam Boga stavlja u sredite svoje eti ke teorije, a vanost onosvjetske sankcije (nagrade i kazne) za zasnivanje moralnog na ela zastupa sa arom jednog sve enika.,, Ako se ovjekova nada stavi samo u ovaj ivot, ako se samo ovdje moe ivot uivati, tada nije ni udno ni nerazumno ako se sre a trai u izbjegavanju svega to je ovdje neugodno, i u slije enju svega to ovdje uveseljava... Ako nema izgleda iza groba, tad je zaklju ak opravdan: pijmo i jedimo; uivajmo u onome to uveseljava, jer sutra smo mrtvi." 5 Ovaj poznati empirista ak je iscrpno izloio svoje dokaze za postojanje Boga, 6 a Hobbes, ina e pozitivista i materijalista, preduzeo je pokuaj da dokae saglasnost svoga pojma prirodnog prava sa Biblijom (Quod lex naturalis est lex divina").' Ovo je tipi no engleski na in miljenja. Kasnije e evropski mislioci slono i sasvim logi no konstatirati da je ,Jokovska pozicija neodriva". Medutim, injenica je da je njegova, kao i Baconova i Hobbesova, protivurje na filozofija bila polazna ta ka ne samo misaonog nego i sveg drutvenog razvoja u Engleskoj.
3. O ovome vidi: B. Russell, /storija zapadne filozofije, str. 452-453. Sli no tvr enje iznosi i autor najopsenije historije logike, Karl Frantl: Roger Bacon je sve rezultate koji mu se pripisuju na polju prirodnih znanosti preuzeo od Arapa" (K.P.,Geschichte der Logik, III, Leipzig, 1972., str.121). 4. Kada pokuavamo objasniti ovaj fenomen, zanimljivo je uti i Russellovo objanjenje. Po njemu, odbojnost Engleza prema uop avaju im teorijama posljedica je njihovog negativnog iskustva iz gra anskog rata: Sukob iane u kralja i parlamenta u gra anskom ratu usadio je Englezima, jednom sazvagda, ljubav prema kompromisu i umjerenosti, i strah da se bilo koja teorija tjera do njenih logi nih konsekvenci, strah koji ih dri jo i danas" (B. Russel, nav. djelo, str. 578). 5. J. Lock, Essay on Hwnan Understanding, sv.II, poglavlje 28, par. 10 i dalje. 6. Isto, poglavlje XNae znanje o Boijem postojanju". 7. Hobbes, De Cive, poglavlje IV.

252

lSIAAf IZMEDU /STORA t 7APADA

Otro suprotstavljanje prirodnog i moralnog, karakteristi no za shvatanje kr anstva, kod niza engleskih mislilaca ustupilo je mjesto pribliavanju, a kod Shaftsburya ak potpunom izjedna avanju, Shaftsburyeva je moralnost ravnotea sebi nih i nesebi nih osje anja i ona moe biti naruena ne samo prodiranjem sebi nih sklonosti, nego i suvie isklju ivim isticanjem altruisti kih osje anja (ovo podsje a na Aristotelovo razumno eti ko samoljublje" i na neke poruke Kur'ana). Ovdje spada i engleska tzv. Common-sense" filozofija - filozofija zdravog razuma, kao J.S. Millova formula izmirenja jedinke i drutva. Cilj poznate kembridske kole moe se u najkra em definirati kao racionaliziranje teologije". Govore i o zna ajnom predstavniku ove kole, R. Cudworthu, F. Jodl pie: Intimna povezanost izme u filozofije i religije, izmedu spekulacije i vjere, karakteristi na je za cijelu kembridsku kolu, i tako postaje shvatljivo da isti ovjek, koji je kao filozof tako otro naglaavao isto racionalnu sutinu moralnog, koje na sebi samom po iva, kao propovjednik isto tako snano ukazuje na neophodnost religioznog uzvienja. Dakle, filozofija koja religioznoj potrebi pribavlja dovoljno sredstava za zadovoljenje i religija koja se uskladuje sa umom i ije saznanje proima toplinom oivljuju eg osje anja. U tome su se slagali ljudi iz Cambridga." 8 Stvaraju i teoriju tzv. morala korisnosti, veoma zna ajne eti ke kole u 18. vijeku, engleski duh je nadmaio samoga sebe. Ova kvadratura kruga tipi na je tvorevina engleskog eklekti kog duha. U literaturi je nazivaju i engleski moral korisnosti". Posebno je karakteristi no da se ova teorija u kasnijem razvoju u Engleskoj pojavljuje teoloki obojena, pravac poznat pod nazivom teoloki utilitarizam". Ovdje spadaju Butler, sa svojim tvr enjem da savjest i samoljublje, ako nau sre u pravilno shvatimo, vode istim putem"; Hartly sa miroljubivim uporednim postojanjem njegove materijalisti ke psihologije sa pojmom Boga i vjerom u besmrtnost" (Jod1); Worbarton, Pali i kona no, u izvjesnom smislu i Richard Price. Palijevo izlaganje o usmjerenosti Boije volje na dobro stvorenja na osnovu posmatranja prirode, isto je islamski metod i podsje a na neka mjesta iz Kur'ana (vidi: Pali, Natura Theology). U ovoj plejadi mislilaca ( srednje linije") isti e se posebno ime Adama Smitha. Ova tendencija se skoro doslovno izraava u injenici da je on napisao dvije knjige prividno suprotnog sadraja a, ustvari, veoma bliske: Teoriju moralnih osje anja i Istraivanja o sutini i uzrocima narodnog
,

8. F. Jodl, Istorija etike, str. 145.

TRE ! PUT' PLVAN /SL1MA

253

blagostanja, spadaju medu najutjecajnija djela XVIII vijeka. Prva knjiga, koja je zasnivala etiku, polazila je od principa simpatije; druga, odnose i se na drutvenu ekonomiju, imala je rukovodnu ideju u principu sebi nosti, i inilo se da ove dvije knjige protivurje e jedna dugoj. Ali, Smith je kao nastavnik Glazgovskog univerziteta predavao etiku, ekonomiju i politiku, kao dijelove povezanog jedinstvenog kursa prakti ne filozofije. I ne samo to: Smith je, kako u spomenutim knjigama, tako i u svojim daljnjim spisima, izri ito ukazivao na vezu izmedu etike i nauke o narodnom blagostanju. U Theory of moral sentiments itamo sljede e redove: Kao to je egoizam jedna injenica, tako isto su i eti ka osje anja. U op oj ekonomiji Boijeg plana i s njima se ra unalo. ovjek je jedinstvo; on ne moe u privrednom ivotu biti neto drugo nego to jeste ina e." Totomianc nam ak iznosi neke svoje, uostalom sasvim logi ne, dojmove o protivurje nosti pojedinih dijelova Smithovog opusa, utisak koji Evropljani uvijek imaju o Kur'anu i islamu. Pa i njegova - kao i Humeova - antipatija prema klerikalizmu, sve eni koj religiji i crkvenoj organizaciji, name e neizbjene asocijacije na sli ne pojave u islamu. Spencerov Odgoj mogao je mime due napisati jedan musliman, a njegovo u enje da je moralno u sutini uskladenje izmedu pojedinca i drutva (Principles of Ethics) i da razvoj te e tako da je istovremeno individualizacija sve savrenija, a uzajamna zavisnost sve ve a - bilo ta no ili ne tipi no je englesko. Dok u katoli koj Francuskoj nastavlja vladati nepomirljiva suprotnost spiritualisti ke i pozitivisti ke kole, u engleskoj etici e preovladati shvatanje o izravnanju principa dobrobiti i principa savjesti. Misli J.S. Milla o ekonomiji, njegovo insistiranje na pomirenju individualnog i drutvenog principa, kao i njegovo pridavanje izvjesnog moralnog zna aja bogatstvu, imaju u sebi ne eg istinski zekatskog, kur'anskog. Ovdje treba spomenuti i pojavu pravca poznatog pod imenom engleskog neoidealizma u drugoj polovini XIX vijeka (J.Martin, F.H. Bradley, P.H. Green i dr.), nakon perioda snanog empirizma, svakako po ve spomenutom engleskom obrascu. 9 Ne mogu izbje i a da ovdje ne citiram jedan dui pasus o engleskom politi kom ivotu, iz pera R.H.S. Crossmana, savremenog engleskog pisca socijalisti ke orijentacije. Poto je naglasio da je svaka jednostavna izreka o engleskom politi kom ivotu skoro sigumo neta na i varava, Crossman nastavlja: Viktorijanski poslodavac temeljio je, protivno od utilitaristi kog
9. Da srednja" rjeenja ne daju srednje" rezultate upravo Engleska moe posluiti kao dokaz. Ova zemlja dala je svijetu Shakespearea, pjesnika koji je o ovjeku znao sve;' i Newtona, koji je definirao temeljni zakon koji vlada naim svemirom.

254

ISlAM 2MEpUISTORA I ZAPApA

teoreti ara, svoju politiku na vjerskim temeljima. Mrzio je oligarhiju ne samo zato to je branila veleposjednike, nego i stoga to je o evidno krila moralna na ela... Gledaju i u novom industrijalizmu golemo potencijalno oru e za drutveno dobro, osje ao je razvitak svoga posla kao Boanski poziv... To teoloko insceniranje kapitalisti ke privrede dalo joj je neodoljivu snagu u engleskom ivotu... Intelektualna energija viktorijanskog doba nije bila upu ena na kritiku utilitaristi ke ekonomije nego na teoloku spekulaciju. Gladstone je iskreno osje ao da je bilo isto tako dobro postati politi ar kao i sve enik... Veli ajna moralna postojanost i samopouzdanje u XIX vijeku moe se razumjeti samo ako se uzme dovoljno u obzir to religiozno uvjerenje... Tako je sva snaga evandeoske gorljivosti bila usmjerena na unapre ivanje dobrih djela, a okrutna kapitalisti ka privreda ublaena je novom ovjekoljubivom filozofijom, koja je vjerovala da bi kr anska ljubav i velikodunost mogle same preokrenuti kapitalizam u kraljevstvo Boije. Ukinu e ropstva, oivljenje misionarskih pohoda, igosanje dje ijeg rada, proirenje javne nastave i mnotvo ostalih pokreta, nisu potekli iz politi kog uvjerenja,nego iz kr anske svijesti o zajednici... Velika ve ina reformatorskih pokreta XIX vijeka potekla je iz tog vrela, i tek poto su raspalili matu naroda, postali su dio programa politi ara. Ve inom je tada bilo pitanje slu aja i oportuniteta, koja e ih od dvije stranke sprovesti... Samo se u perspektivi tog vjerskog uvjerenja moe dobiti prava slika engleskih politi kih ideja." I dalje: Britanska demokratija stajala je u uskoj vezi sa borbom za vjersku slobodu... Tako se mogao i vjerski motiv, u svom primitivnom kr anskom obliku, upregnuti u slubu demokratije, a trijumf liberalizma doveo je do vjerske obnove u viktorijanskoj Engleskoj. Nigdje to jo nije bilo mogu e osim u Americi... Ali za njema ke i italijanske liberale napredak, narod i demokratija bili su predmet svjetovnog kulta... Odani katolik je osje ao da nerazdjeljivi jaz dijeli vjeru u Krista od vjere u progres, a odani liberalac, da je klerikalna dominacija nad duhom nespojiva sa demokratijom i slobodom."' o I engleski socijalizam je specifi an. Na Kontinentu socijalizam je usko vezan za materijalisti ku ili ateisti ku filozofiju, ana laburisti kim govomicama u Engleskoj uje se isto toliko citata iz Biblije koliko i sa crkvenih propovjedaonica u toj . zemlji", pie iznenadeni reporter jednog francuskog lista. Isto tako, Bertrand Russell npr. izraava, bez sumnje, jedno autenti no
10. R.H.S. Crossman, The Government and the Governed, kod nas u prijevodu: lzmedu anarhije i dikta-

ture, Zagreb,1940.

TRE / PU/w /ZVAN /SlMfA

255

englesko shvatanje kada kae da se problem jednog drutvenog poretka koji bi trajno zadovoljio, moe rijeiti jedino spajanjem vrstine Rimskog carstva sa idealizmom Augustinove Boije drave", ili kada o pitanju da li ideje stvaraju svijet ili obmuto pie: to se mene ti e, ja vjerujem da istina lei izmedu ove dvije krajnosti Izmedu ideja i prakti nog ivota, kao i svugdje, postoji uzajamno djejstvo: " 11 U ovim i ovakvim gledanjima nije teko prepoznati duhovne izvore ameri kog pragmatizma. Sa svojim dualizmom, prihvatanjem i religije i nauke, ukoliko dokau svoju prakti nu vrijednost", sa svojim postuliranjem ivotne prakse kao mjerila istine, pragmatizam je tipi na anglosaksonska filozofija, istovremeno potpuno neevropska. Sutinu ovog pravca izloio je William James u svom glavnom djelu Pragmatizam. Neophodno je da iz ovog izvanrednog djela navedemo bar tri karakteristi na mjesta: Ve ina nas prieljkuje dobre stvari sa obje strane linije. injenice su dobre, naravno, dajte nam dosta injenica; principi su dobri, dajte nam obilje principa. Svijet je nesumnjivo jedan, ako se posmatra na jedan na in, ali isto tako je mnotven, ako ga gledate na drugi na in. On je u isti mah jedan i mnotvo, usvojimo dakle jednu vrstu pluralisti kog monizma. Sve je naravno nuno odre eno, pa ipak, naravno naa je volja slobodna: neka vrsta determinizma slobodne volje bila bi najta nija filozofija. Zlo dijelova je neporecivo, ali cjelina ne moe biti zla: i tako prakti an pesimizam moe da se spoji sa metafizi kim optimizmom. 12 James ovdje vrlo dobro pokazuje prirodnu sklonost ljudi ka dualizmu, ka jednom obliku prirodnog islama. Svoj filozofski pravac on je nazvao novim imenom za neke stare na ine miljenja" (The new name for some old ways of thinking") - u podnaslovu knjige Pragmatizam. James nastavlja: A zatim, koje vrste filozofija vam se nude u vaoj nevolji? Nalazite empiristi ku filozofiju koja nije dovoljno religiozna, i religioznu filozofiju koja nije dovoljno empiristi ka za ono to s njom ho ete." 13 I dalje: Vaa nedoumica je dakle u ovome: nalazite da su dva sistema za kojima teite beznadno razdvojena. Nalazite empirizam ali i nehumanizam i nereligioznost; ili pak nalazite racionalisti ku filozofiju koja doista moe sebe nazvati religioznom, ali koja se uzdrava od svakog odredenog dodira sa stvamim injenicama i radostima i jadima."'a
11. B. Russell, /storija zapadne filozofeje, str.473. 12. Willliam James, Pragmatizam, str.16. 13. Wiliam James, Pragmatizam str.17. 14. /sto,str.19.

256

/SIAM (LNED U I SfORA / Z APADA

Vrlo prihvatljivu formulu za razumijevanje pragmatizma dao je Bertrand Russell, markiraju i dvije osnove filozofske dileme osniva a ovog pravca: Filozofski interes Williama Jamesa bio je dvostruk: nau ni i religijski. Izu avanje medicine - sa nau ne strane - davalo je njegovim mislima izvjestan materijalisti ki smjer, koji je, medutim, bio obuzdavan njegovim religijskim osje anjima. 15 Podsjetimo se ovdje na to kako je engleska (ovdje to zna i i ameri ka) misao po ela od dvije iste premise sa Rogerom Baconom sedam stolje a ranije. Za to vrijeme Evropa je prela sve segmente kruga od Tome Akvinskog na jednom kraju,do Lenjina na drugom. Ne znamo kakav je utisak ostavljao pragmatizam na duu Evropejaca, ali sigumi smo da je izazvao jednu vrstu odbojnosti. Za Evropejca pragmatizam je nelogi an, heterogen, nedosljedan - epiteti koje je on obi no pripisivao islamu. Ali pragmatizam je prvi veliki filozofski sistem koji je dala Amerika, i za koji je Evropa a priori nesposobna. Sigumo je pragmati ka filozofija bila ili poticaj ili izraz, ili oboje, to je najvjerovatnije - izvanredne ivotne sposobnosti i aktivnosti ameri kog ovjeka. Ovaj paralelizam" izmedu engleskog i islamskog duha moe se pratiti jo u nizu simptomati nih injenica koje bi zavre ivale posebnu analizu. Engleska revolucija (1688.) nije bila o ve radikalna (najumjerenija i najuspjelija od svih revolucija" - Russell), a mnoge stvari u engleskoj politi koj historiji nisu ile do kraja, do svog istog oblika, nego su se zaustavile na sredini puta. Pobuna protiv monarhije nije u Engleskoj dovela do njenog ukidanja, a elementi aristokratije ostali su da koegzistiraju sa demokratskim institucijama. U engleskom jeziku rije ministef` zna i i sve enik. Sli an dualizam pojmova sre emo i u islamskoj terminologiji. Za razliku od ve ine evropskih drava, Engleska je poznavala jednu zna ajnu vrstu poreza u korist siromanih, neto sli no zekatu. Sli an duh morao je stvarati sli na rjeenja u ivotnoj praksi. Pa i u budu nosti se moe o ekivati da Evropa prihvati sve konsekvence nauke, uklju uju i njene krajnje nehumane aspekte, dok e se Engleska i Amerika i ovdje najvjerovatnije zaustaviti na srednjim pragmati kim stanovitima. Jer, u Evropi je vjera - vjera, a nauka - nauka (saglasno kr anskom pristupu u ovoj stvari), dok e u Engleskoj i o ovom pitanju vrhovni arbitar biti praksa, odnosno ivot.

15. B. Russell, nav.dj.str.774.

TRE / PUT" lZVANlSlAMA

257

Odjefjak 2 HISTORIJSKI KOMPROMIS" I SOCIJALDEMOKRATIJA

Tendencije ka srednjem putu" susre emo i u drugim dijelovima svijeta. Ali, za razliku od Engleske, gdje ih nalazimo i u teoriji, dakle i u domenu osje anja i miljenja, u Evropi se one susre u samo na prakti nom planu i pojavljuju se ne kao stvar uvjerenja nego prakti ne nude. Sama pojava razli ito se ispoljava u katoli kim i protestantskim zemljama. U zemljama koje su stajale pod ja im katoli kim utjecajem ideoloka polarizacija je ja e izraena, a tenje ka srednjem rjeenju tegobne, dramati ne i u pogledu ishoda neizvjesne. U izvjesnom smislu, ove zemlje su nesposobne ili onesposobljene za tre i put. Italija, Francuska, panija, Portugal bile su ili su i sad primjer izrazito polariziranih drutava. Javno mijenje nepomirljivo je podijeljeno izmedu kr anskih (desnih) i marksisti kih (lijevih) partija i pokreta. Centar je ili izrazito ograni en, ili ak popuno uniten. Ovdje su se jedan prema drugom nala dva najslavnija dogmatizma u historiji - katoli ki i komunisti ki, zamoreni iscrpljuju om konfrontacijom, u kojoj po prirodi stvari nema pobjednika. Tipi an primjer ove situacije bila je panija neposredno pred gradanski rat. Na izborima 1936. lijeve partije u paniji dobile su ukupno 51,9% glasova, desne 43,24%, dok je centar prikupio samo 4,86% glasova. 16 Dananja Italija skoro se pribliila panjolskoj proporciji" totalne polarizacije od 50:50%. Sli na je situacija u Francuskoj. Unutranje razgradivanje ova dva dogmatizma moe se pratiti na nizu simptoma. Jedan je od njih i praksa dijaloga izmedu marksista i katolika, koja je obazrivo po ela polovinom ezdesetin godina ovoga vijeka. l' Ovi dijalozi su karakteristi ni za stanje duhova u Evropi i za odnose na frontu ideoloke borbe izme u marksizma i religije, borbe koja bez prestanka i uzajamnih ustupaka traje vie od jednog vijeka. Oni su znak zamora i neuspjeha da se ljudski ivot organizira samo na jednom principu. Jer, marksisti su morali odstupiti od svoje klasi ne formule da je religija opijum za narod", a katolici su marksistima priznali da u izgradnji dnltvenih odnosa imaju za cilj pravi niji drutveni poredak.
16. Dok ovo piemo (1977.), panija se sprema za prve slobodne izbore. Neki predvi aju da e se panski narod ovaj put opredijeliti za centar, prvi put u svojoj historiji. Ako se to dogodi, iz panskog primjera trebali bi izw i pouku podjednako i desni i lijevi dogmatici. 17. Koliko je meni poznato, prvi ovakav dijalog odran je u Salzburgu 1965. na inicijativu liberalnih katoli kih teologa iz Zapadne Njema ke. Ova praksa je kasnije nastavljena.

258

ISL1M IZMDUISTOKA I ZIPADA

Na jednom od dijaloga marksista i katolika koje je organiziralo udruenje Paulus Gesellschaft" podnesen je referat iji naslov govori sam za sebe: Kr ansko ovjekoljublje i marksisti ki humanizam", a na sastanku u Salzburgu poznati marksisti ki pisac Roger Garodi izjavljuje: Sa nastankom kr anstva pojavljuje se prvi put u naoj historiji apel za zajednicom bez granica, za totalitet koji obuhvata sve totalitete... U njemu postoji glorifikacija ideje ljubavi prema kojoj ovjek ostvaruje sebe i prepoznaje sebe samo pomo u drugoga i u drugome, a ova ideja predstavlja najviu sliku koju je ovjek mogao stvoriti o sebi i smislu ivota." I vo a italijanskih komunista, Palmiro Togliatti u svom poznatom predsmrtnom dokumentu (Promemoriji) istakao je potrebu izmjene stava marksizma prema religiji i pozvao marksiste da to prije shvate ovu neophodnost. U papinskim enciklikama Pacem in Terris" iPopulorum progressio" nalazimo neka za Katoli ku crkvu sasvim nova shvatanja: priznanje primata drutvenih dobara nad privatnim vlastnitvom, pravo intervencije javne vlasti na ekonomskom polju, pravo agrame reforme i nacionalizacije u op em interesu, podrku u e u radnika u upravljanju preduze ima itd. 18 XXI koncil Katoli ke crkve (II vatikanski koncil) odbio je prijedlog tradicionalista da izrekne osudu marksizma. Sude i po istupima svih mjerodavnih, ovaj koncil je protekao u znaku priznanja neodrivosti ekstremne spiritualisti ke pozicije kr anstva. Kardinal de Chardin izjavio je: Ja mislim da e se svijet prilagoditi nadama kr anstva jedino ako se kr anstvo prilagodi nadama zemlje. Samo tako e ih divinizirati." Nije li to islamizacija" kr anstva? Tendencije su naj e e pomijeane, isprepletene, kao to pokazuju neki simptomi najnovijeg razvoja u Francuskoj. Nedavno (1977.) Stalni savjet francuskog episkopata objavio je posebno saop enje pod naslovom Marksizam, ovjek i kr anska vjera". U ovom saop rnju francuski biskupi konstatiraju neuspjeh socijalne politike liberalizma", da bi na kraju zaklju ili da marksizam nosi u sebi dio istine koji mi ne ignoriramo". Godinu dana ranije, u svom poznatom lionskom apelu" vo a francuskih komunista George Marchais izjavljuje: Na je cilj da komunisti i kr ani priznaju jedni druge i da se na u na istoj liniji u potovanju svoje originalnosti, rame uz rame u akciji za izgradnju humanijeg drutva". Pojava o kojoj je rije moe se pratiti na primjeru Italije sa dramati nom jasno om. Nakon nepomirljive konfrontacije koja traje godinama,
18. Papa Pavle II nedavno je (prilikom posjete USA 1979.) izjavio da sistematska prijetnja ovjekovim pravima stoji u vezi sa distribucijom materijalnih dobara". Samo onaj ko poznaje pravu prirodu kr anstva moe ocijeniti kakav obrt ova izjava,zna i.

TRE I PUlW IZVAN ISIAMA

259

Komunisti ka partija Italije odlu uje se na moda neo ekivan, ali jedini logi an izlaz: ona poziva na tzv. historijski kompromis". Ako su naa razmatranja ta na, ovaj poziv nije nikakav takti ki potez sa privremenim ciljevima. To je iskren prijedlog, potekao iz saznanja da drugog izlaza nema. Ovaj poziv upu en je kr anima i nije mogao biti upu en nikom drugom. Nakon svodenja svih ra una i prebijanja argumenata, svi postepeno nestaju ili se povla e, a na uzburkanoj sceni ostaju samo dvije sile jedna prema drugoj, moe se slobodno re i dvije neunitive sile. Na povrini to su kr anska demokratija i komunizam, a dubinski gledano, to su religija i materijalizam. Italija je eksperiment za budu nost jednog dijela svijeta. 19 I tzv. evrokomunizam" izraz je iste tendencije, karakteristi ne za polarizirana drutva, odnosno za zemlje evropskog katoli anstva, Italiju, Francusku i paniju. Pojava je suvie nova, ali ve sada je prili no jasno da bi to trebao biti komunizam umanjen za diktaturu proleterijata i uve an za demokratiju. To je proboj iz lijevog ekstrema, ogra enog i branjenog barijerom dogmi, u pravcu centra. 20 Komunizam, pod pritiskom realnosti, naputa svoju dogmatsku poziciju i prihvata ideje slobode i pluralizma, u sutini idealisti ke. Ova injenica daje evrokomunizmu jasan pe at. Razlika izme u koncepcije evrokomunizma i historijskog kompromisa u tome je to se u prvom slu aju radi o ispravljenom, modificiranom komunizmu, a u drugom o komunizmu i kr anstvu kao dvjema ravnopravnim silama. 21 Traenje srednjeg puta" u drugim, ve inom protestantskim (nekatoli kim) zemljama o ituje se u sve ve em utjecaju stranaka centra ili bliskih centru u politi kom ivotu ovih zemalja. Ovaj dio Evrope odbacuje isto kr anske i isto komunisti ke vlade i, na ovaj ili onaj na in, pokazuje stalnu tendenciju ka srednjim rjeenjima. Ovo raspoloenje prakti no se o ituje u sve ve em opredjeljenju za socijaldemokratiju. Izlaz koji tradicionalno katoli ka drutva pokuavaju prona i uhistorijskom kompromisu" protes19. U statutu KP Italije nalazimo ranije nezamislivu definiciju da lanovi partije mogu biti svi oni koji prihvataju program Partije, neovisno od njihovih religioznih i filozofskih uvjerenja" ( lan 2. Statuta KPI.) Iako u izmijenjenom stavu prema religiji KP Italije nije usamljena, u ve ini su jo uvijek pattije koje zastupaju jednu vrstu naglaenog, ak borbenog ateizma. Ovo je naro ito slu aj u zaostalim, neprosvije enim sredinama. Ipak, odstupanje je o evidno i morat e se nastaviti. 20. Isti zna aj ima i odstupanje od tzv. kultume revolucije" u Kini, nedugo iza smrti Mao Ce Tunga. Ovaj do sada najupomiji i najdalekoseiniji pokuaj da se uspostavi utopija, o evidno je zavrio neuspjehom. Stajanje na jednoj nozi", ustvari ultralijevu poziciju, Kina je jedva izdrala 10 godina. Uslijedilo je neizbjeno vra anje na jedno prirodnije stanje. Ako usvojimo uobi ajenu terminologiju desno-lijevo, onda je u Kini u toku kretanje od lijeva ka centm. 21. Jedan broj komunisti kih partija Evrope brisao je termin diktatura proletarijata" iz partijskih dokumenata.

260

tSlAM (ZMEDU !JT UKA I 7APADA

tantske zemlje su pronale u socijaldemokratiji. Ovaj pokret, koji u Evropi zna i kompromis izme u slobode i drutvene intervencije, izme u evropskih kr anskih tradicija i marksizma, biljei napredak u itavom poslijeratnom periodu - jedna pojava koja pouzdano ima dublje zna enje i koja je simptomati na za op e kretanje u itavom svijetu. 22 Porede i izbome rezultate odmah poslije rata sa izborima odranim 25 ili 30 godine kasnije, primje uje se porast soc:jaldemokratskin glasova u skoro svim zemljama slobodnih izbora. Ovaj porast iznosi 22% u vedskoj, 36% u Danskoj, 54% u Holandiji, 27% u Norvekoj, preko 100% u SR Njema koj i ak 38% na Malti itd. U Engleskoj on iznosi samo 5%, ali valja imati u vidu da je ovaj proces u Engleskoj po eo daleko, ranije i da je ova zemlja do ta ke ravnotee stigla prije svih ostalih evropskih zemalja. Socijaldemokratija je stabilno jedinjenje", ona je oblik drutvene i politi ke ravnotee u Evropi. A dvije najstabilnije zemlje u ina e nestabilnoj sferi Latinske i June Amerike jesu Meksiko i Venecuela - zemlje vrlo bliske socijaldemokratiji. I u Japanu razvoj te e ne u pravcu polarizacije, nego u pravcu oja anja centra. 2-3 I u Meksiku i u Japanu sve e e se u politi kim polemikama uje termin tre i put". Skup socijaldemokrata u Karakasu 1976. nazvan je historijskim, kako zbog zna aja odluka, tako vie zbog osje anja da bi on mogao biti prvi korak ka formuliranju nove doktrine. O kakvoj se novoj doktrini radi, moe se jasno zaklju iti iz izjave meksi kog funkcionera Gonsalesa Sosa: Kapitalizam, komunizam i socijaldemokratija sada su tri velike politi ke opcije u svijetu, i izmedu te tri mogu nosti treba da bira Meksiko." Unutranje napetosti koje se ispoljavaju u dravama socijalisti kog tipa ne ti u se uglavnom socijalizma kao ekonomskog sistema, ne predstavljaju, dakle, zahtjev za restauracijom privatnog kapitalisti kog preduze a. Svi ozbiljniji otpori odnose se na problem ljudskih prava. Ljudi svugdje kao da vape za nekim kr anstvom sa socijalnim programom, ili nekim socijalizmom bez ateizma i diktature (socijalizam ljudskog lika"). 24 UKinse,aprmjoltiMaCeTungposirzk22. Ideoloki zagrieniji dio svijeta naravno ne vidi stvari na ovaj na in. Moskovski asopis Komunist, npr. (julski broj 1978.), tvrdi da je objektivno nemogu razvoj utre em pravcu". Po ovom asopisu ne postoji nikakva altemativa u vidu nekog tre eg svijeta". Realno postoje samo dva antagonisti ka drutveno-politi ka sistema. Proces polarizacije ne slabi nego se poja ava, pa e se sve zemlje prije ili kasnije prikloniti kapitalisti kom ili socijalisti kom sistemu. 23. Rezultati izbora u decembru 1976. kao i rascjep u socijalisti koj partiji Japana (istupanje Sabure Ede i ve eg broja njegovih pristalica iz socijalisti ke partije) idu jasno u korist centra. 24. To je ono to je Maurice Diverger nazvao neumitnim procesom ,jiberalizacije na Istoku i socijalizacije na Zapadu" (M.D., Introduction a la politique, Gallimard, Paris, 1970., str.367). Ustvari zapadni na in ivota nije dovoljno socijalan, isto ni nije dovoljno slobodan.

TRE I PU7'" IZVAN ISfAMA

261

da zabrana sa Beethovena i Shakespearea, kao to je u SSSR-u prije toga, makar i nevoljno i neuvjerljivo, skinuta zabrana sa Dostojevskog, Chagalla i Kafke. Zahtjev za slobodom ut e se sve glasnije u zemljama evropskog Istoka. Stvari, bez obzira kako se sporo kre u, idu u tom pravcu. Tendencija je jasna. Obmuto, kriza u kapitalisti kim zemljama pra ena je zahtjevima za ve im stepenom drutvene intervencije, to ponekad zna i izvjesno ograni avanje sloboda. Prakti ni ivot vu e ameri ke firme u pravcu socijalizacije, kao to sovjetska privredna preduze a, obrnuto, gura od krutog centralizma u pravcu autonomije. Prof. M.L.Weidenbaum naziva dananje ameri ke korporacije polunacionaliziranim", imaju i u vidu njihovu obuhvatnu zavisnost od drave. Na sastanku istaknutih politi ara i javnih radnika iz USA, Evrope, i Japana, koji je odran u Kjotu 1975. (tzv.Trilateralna komisija"), razmotren je problem pretjerane demokratije" u razvijenim kapitalisti kim zemljama. U izvjetaju sa ovog sastanka, pod naslovom Kriza demokratije", zagovara se umjerenost u demokratiji" i ak se isti e potreba izvjesnih korekcija u odnosu na pretjeranu i ni im kontroliranu slobodu tampe. U dokumentu se daje podrka ekonomskom planiranju i postavlja zahtjev za efikasnijim upravljanjem". Jedan ugledni ameri ki list prokomentirao je ovaj izvjetaj konstatacijom da se ne radi o gotovom okvimom planu javne politike ve prije o nagovjetaju nove ideoloke klime. Tendencije razvoja savremenih drutava nisu, dakle, istosmjeme, ali su konvergentne. Produene, one ciljaju ka jednoj srednjoj poziciji, vrlo sli noj poziciji islama. Ali, koliko god da su ove tendencije simptomati ne, one nisu islam niti vode njemu, jer se same osje aju iznudenim, nedosljednim, defektnim. Is1am je svjesno odbacivanje jednostranog religijskog ili socijalnog zahtjeva, svjesno prihvatanje dvozna nog na ela, bipolamog na ela". Ipak, nazna ena kolebanja, odstupanja i neizbjeni kompromisi predstavljaju pobjedu ivotne i ljudske realnosti nad jednostranim i isklju ivim ideologijama i time posrednu pobjedu islamske koncepcije.

xViVQOG

PREDANOST
Priroda ima determinizam, ovjek ima sudbinu. Prihvatanje ove sudbine najvia je i posljednja poruka islama. Da li i kako postoji ono to nazivamo sudbinom? - Osvmimo se na na vlastiti ivot i pogledajmo ta je .ostalo od naih najdraih planova ili naih snova mladosti. Zar nismo doli na svijet bez nae volje i zatekli sebe sa itavom naom naravi, ve im ili manjim stepenom inteligencije, sa naom pojavom koja moe biti simpati na ili odbojna, sa naim stasom koji moe biti patuljast ili atletski; u domu kralja ili prosjaka, u bumom ili mimom vremenu, za vlade tirana ili jednog blagorodnog kneza, i uop e u politi kim, geografskim i drutvenim prilikama o kojima nas niko nije pitao? Kako je ograni eno ono to je naa volja, a kako je ogromno i neobuhvatno ono to ja naa sudbina! ovjek je ba en u svijet" i zavisan od mnotva injenica nad kojima nema nikakve mo i. I one najudaljenije djeluju na njegov ivot kao i ove najblie. U toku savezni ke invazije na Evropu, 1944. godine, dolo je do op eg poreme aja radio-veza, to je moglo biti sudbonosno po operacije u toku. Kasnije se ustanovilo da je poreme aj bio posljedica ogromne eksplozije u sazvjedu Andromede, koja je od nas daleko nekoliko miliona svjetlosnih godina. Jedna vrsta katastrofalnih zemljotresa na naoj planeti posljedica je promjena na Sun evoj povrini. Sa porastom naeg znanja o svijetu, raste i naa svijest da nikada ne emo biti potpuni gospodari svoje sudbine. Pa i uz pretpostavku najve eg mogu eg napretka nauke, mjera savladanih okolnosti u poredenju sa mjerom nesavladanih i nesavladivih, bit e neznatna. ovjek i svijet nisu u srazmjeri. Jedinica hoda stvari nisu ovjek i njegov ljudski vijek. Otuda vje na nesigumost ovjeka, koja se psiholoki moe odraavati u pesimizmu, pobuni, o ajanju ili - predanosti sudbini i volji Boijoj. Islam kao napor za uredenje svijeta pomo u odgoja i zakona ui je, predanost je iri plan rjeenja. Individualna pravda ne moe se nikada potpuno zadovoljiti u uvjetima egzistencije. Mi moemo slijediti sve islamske propise, koji u krajnjem rezultatu treba da nam osiguraju sre u na oba svijeta` ; mi, tavie, moemo slijediti i sve druge norme, medicinske, drutvene i moralne, pa da ipak, zbog stravi ne isprepletanosti sudbina, svjesnog htijenja i nekontroliranog slu aja, duevno i tjelesno stradamo. ta moe utjeiti majku koja je izgubila jedinca sina? Kakvu utjehu moe na i ovjek koji je u nekom nepredvidl-

266

ISLAM ILMFDU /STORA! ZAPADA

jivom incidentu ostao bogalj? Osvjedo imo se u na ljudski poloaj. Mi smo uvijek u situacijama... Ja mogu da djelujem da se situacija izmijeni. Ali ima situacija koje su u svojoj sutini nepromjenljive, ak i kada njihova pojava dobiva drugi vid i kad se njihova pobjedonosna mo skrije velovima: moram da umrem, moram da patim, moram da se borim, podre en sam slu aju, neizbjeno se sapli em u krivicu. Te osnovne situacije naeg postojanja nazivamo grani nim situacijama" (Karl Jaspers, Uvod u filozofiju). ovjek treba u stvamom svijetu da popravi sve to se moe popraviti: poslije toga djeca e i dalje umirati nepravedno, ak i u savrenom drutvu. U svom najve em naporu, ovjek moe samo sebi staviti u zadatak da aritmeti ki smanjuje bol svijeta. Ali nepravda i patnje e ostati i, ma koliko bile ograni ene, one ne e prestati biti sablazan" (Albert Camus, L'Homme revolte). Predanost ili pobuna - to su dva opre na odgovora na istu dilemu. U predanosti se nalazi poneto od svake ljudske mudrosti, osim jedne: plitkog optimizma. Ona je pri a o ljudskoj sudbini i stoga neizbjeno odie pesimizmom, jer svaka sudbina je tragi na i dramati na, ako se ide do njenog dna" (Gasset). Predanost sudbini potresan je odgovor na veliku ovje ansku temu o stradanju koje se ne moe izbje i. Ona je spoznaja ivota kakav jest i svjesna odluka da sve treba izdrati i pretrpjeti. U ovoj ta ci islam se bitno razlikuje od plitkog optimizma evropske filozofije i njene naivne pri e o najboljem od svih mogu ih svjetova". Predanost je blaga svjetlost s one strane pesimizma. Ali, dola kao rezultat osje anja nemo i i nesigurnosti, predanost sama postaje jedna nova mo i jedna nova sigumost. Vjera u Boga i njegovu promisao daje nam takav osje aj sigumosti koji se ni im drugim ne bi dao zamijeniti niti nadoknaditi. Sve juna ke rase vjerovale su u sudbinu tvrdi Emerson. Jer predanost ne zna i pasivnost, kao to to mnogi u potpunoj zabludi misle. Ne radi se o tome da se prepustimo sudbini", jer na odnos prema sudbini ima samo moralni zna aj. Predanost je ovjekov unutranji stav prema cjelini svijeta i prema rezultatima svoga vlastitog djelovanja. Predanost prema volji Boijoj zna i nezavisnost prema volji ljudskoj. Pokoravanje Bogu isklju uje pokoravanje ovjeku. To je novi odnos izmedu ovjeka i Boga, pa stoga i novi odnos izmedu ovjeka i ovjeka. Stoga, prihvatiti sudbinu zna i osje ati se u najve oj mjeri slobodnim. Ali to je sloboda koje se sti e izvravanjem svoje sudbine, slaganjem sa tom sudbinom. Ono to nae angairanje i nau borbu ini ljudskom i razumnom, ono to joj daje pe at odmjerenosti i smirenosti, to je uvjerenje da

DODATAK

267

kona ni ishod svega nije u naim rukama. Nae je da nastojimo i djelujemo, rezultat je u Boijim rukama. Zato: istinski razumjeti svoj ivot na ovoj zemlji zna i po eti ulagati jedan napor lien ambicije da se sve obuhvati i savlada, ali zdruen sa spremno u da se prihvati mjesto i vrijeme u kojem smo rodeni, mjesto i vrijeme koje se zove naa sudbina i koje je volja Boija. Predanost - to je jedini ljudski, dostojanstveni izlaz iz nerjeivosti i besmisla ivota, izlaz bez pobune, o aja, nihilizma, samoubistva. To je herojsko osje anje ne heroja nego obi nog ovjeka u neizbjenim ivotnim nevoljama, tragi ko osje anje ehida koji je izvrio svoju dunost i koji prihvata svoju sudbinu. Islam nije dobio ime prema svojim zakonima, prema svojim naredbama i zabranama, prema naporu tijela i due kojeg zahtijeva, nego prema ne emu to obuhvata i nadmauje sve to, prema jednom momentu spoznaje, prema snazi due da se mjeri sa vremenom, prema spremnosti da se podnese sve to uop e moe ponuditi jedno postojanje: prema istini predanosti. Predanosti, tvoje je ime islam!

SADRAJ
Knjiga o slobodi (umjesto predgovora) Uvod Tabela suprotnosti DIO I RASPRAVLJANJE PREMISA Glava I EVOLUCUA I STVARANJE Darwin i Michelangelo Prvobitni idealizam Dualizam ivog svijeta Smisao humanizma Glava II KULTURA I CIVILIZACUA Alat i kult - dvije historije Refleks dvojnosti Obrazovanje i meditacija Egzaktno i klasi no obrazovanje Tzv. masovna kultura Selo i grad Radni ka klasa Religija i revolucija Progres protiv ovjeka Pesimizam pozorita Nihilizam Glava III FENOMEN UMJETNOSTI Umjetnost i nauka Umjetnost i religija Umjetnost i ateizam Konkretni svijet umjetnosti Lik i li nost ' Umjetnik i njegovo djelo Stil i funkcija Umjetnost i kritika Glava IV MORAL Dunost i interes Namjera i djelo Dresura i odgoj Moral i ljudski um Nauka i nau nik ili dvije Kantove kritike Moral i religija Moralno i korisno, tzv. moral op eg interesa" Moral bez Boga 7 13 24

27 32 45 56 65 66 68 71 73 76 78 79 81 88 91 93 98 103 106 110 112 116 117 119 121 123 _ 126 130 . . 131 _ 135 __ 141

Glava V KULTURA I HISTORIJA Prvobitni humanizam Umjetnost i historija Etika i historija Umjetnik i iskustvo Glava VI DRAMAIUTOPUA Idealno drutvo Utopija i moral Podanici i heretici Drutvo i zajednica Li nost i drutvena jedinka" Utopija i porodica DIO II ISLAM BIPOLARNO JEDINSTVO Glava VII MOJS IJE-ISUS-MUHAMMED
-

149 153 156 159 161 164 167 168 170 173

Ovdje i sada ista religija Prihvatanje i odbacivanje Krista Glava VIII ISLAM I RELIGIJA Dualizam pet temeljnih propisa Religija okrenuta prirodi Islam i ivot Glava IX ISLAMSKA PRIRODA SVAKOG PRAVA Dualizam prava r Kazna i drutvena zatita Glava X O NEMOGU NOSTI ISTE RELIGIJE I ISTOG MATERIJALIZMA Ideje i stvarnost Isus i kr anstvo Marx i marksizam Brak Dvije vrste praznovjerja Glava XI TRE I PUT" IZVAN ISLAMA Dualizam anglosaksonskog svijeta Historijski kompromis" i socijaldemokratija DODATAK Predanost

183 185 187 195 204 213 219 226 233 234 237 242 245 249 257 265

ALUA IZETBEGOVI ISLAM IZME U ISTOKA I ZAPADA

LEKTOR:

SENAHID HALILOVI AIDA KRZI MAHIl2A DELI MEHMED ZAIMOVI LJUBOMIR PILJA TARIK JESENKOVI
DTP: TEHNI KI UREDNICI: LIICOVNA OPREMA: KOREKTORI:

EL KALEM SARAJEVO
-

ELEKTRONSKA OBRADA SLOGA:

NURKO KARAMAN
TAMPA:

OKO d.d. SARAJEVO

ZA TAMPARIJU:

RASIM RAPA TAMPANO 1995. U 3000 PRIMJERAKA

CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo UDK 297.1 IZETBEGOVI , Alija Islam izme u istoka i zapada / Alija Izetbegovi . Sarajevo : Svjetlost [etc] , 1995. - 272 str. ; 24 cm Bibliografske i druge biljeke uz tekst.