Posljednja kuca (Opasnost kod End Hausa)

Peril at End House

Agatha Christie, 1932

1. Hotel "Majestic"
Vjerujem kako na jugu Engleske nema primorskoga grada koji bi bio tako privlaan kao St. Loo. Zasluio je naziv kraljice kupalinih mjesta i snano podsjea na Rivijeru. Obala Cornvalla po mojemu je uvjerenju u svakom pogledu isto toliko arobna kao i ona na jugu Francuske. Rekao sam to svom prijatelju Herculeu Poirotu. Tako je juer pisalo i na jelovniku u eljeznikim kolima za blagovanje, mon omi. Vae zapaanje nije izvorno. No zar se ne slaete? Blago se smijuljio i nije odmah odgovorio na pitanje. Ponovio sam ga. Ispriavam se tisuu puta, Hastings. Misli su mi odlutale. Doista, odlutale su u onaj dio svijeta sto ste ga upravo spomenuli. Na jug Francuske? Da. Razmiljao sam o posljednjoj zimi to sam je proveo ondje i o dogaajima to su se ondje zbili. Sjeao sam se. U Modrom vlaku dogodilo se umorstvo, a zagonetku - sloenu i neobinu - Poirot je rijeio svojom nepogreivom pronicavou. Kako bih volio da sam bio s vama rekao sam s dubokim aljenjem. I ja odgovorio je Poirot. Vae bi mi iskustvo bilo dragocjeno. Pogledao sam ga iskosa. Pouen dugim iskustvom, ne vjerujem njegovim laskanjima, no on je djelovao savreno ozbiljno. Napokon, zato i ne bi? Imam veliko iskustvo s metodama to ih on primjenjuje. Osobito mi je nedostajala vaa bujna mata, Hastings nastavio je sanjarski. ovjeku je potrebna odreena koliina lakog oputanja. Moj sobar Georges, divan ovjek s kojim sam si ponekad dopustio raspraviti poneku pojedinost, nema ni zericu mate. Ta mi se napomena inila potpuno neumjesnom. Recite mi, Poirot rekoh. Ne padate li nikad u napast da obnovite svoje prijanje djelatnosti? Ovaj pasivni ivot... Savreno mi odgovara, prijatelju. Sjediti na suncu to moe biti ljupkije od toga? Spustiti se s postolja na vrhuncu slave - to moe biti velianstveniji potez od toga? Govore o meni: "To je Hercuie Poirot! - Veliki - jedinstveni! - Nikad nije bilo nikoga poput njega, nikad nee biti!" Eh bien

- zadovoljan sam. Ne traim nita vie. Skroman sam. Ja osobno ne bih se posluio rijeju "skroman". Uinilo mi se kako samoljublje moga malenog prijatelja nimalo nije splasnula tijekom godina. Zavalio se u stolac gladei brkove i gotovo je od samozadovoljstva preo poput make. Sjedili smo na jednoj od terasa hotela Majestic. To je najvei hotel u St. Loou i nalazi se na vlastitom zemljitu, na rtu iznad mora. Pod nama su se pruali hotelski vrtovi, obilato proarani stablima palmi. More je bilo tamno-modro i privlano, nebo vedro, a sunce je sjalo neobuzdanim (no u Engleskoj esto uskraenim) arom svojstvenim kolovoskom suncu. Pele su ivahno brujale, to je stvaralo ugodan zvuk - i sve u svemu nita nije moglo biti idealnije. Tek srno sino stigli i ovo je bilo prvo jutro boravka koji bi trebao trajati tjedan dana. Kod bi samo ostalo ovakvo vrijeme, doista bismo mogli imati savren odmor. Podigao sam jutarnje novine koje su mi ispale iz ruku i nastavio temeljito iitavati jutarnje novosti. Po itiko se stanje priinjalo nepovoljnim, no nezanimljivim, u Kini je bilo nemira, nairoko se izvjetavalo o navodnoj prijevari u londonskim financijskim krugovima, no uglavnom nije bilo osobito uzbudljivih vijesti. Neobina je ta papagajska bolest primijetio sam dok sam okretao list novina. Vrlo neobina. Vidim da je u Leedsu umrlo jo dvoje. Vrlo alosno. Okrenuo sam jo jednu stranicu. Jo nema vijesti o onom momku to leti, Setonu, na putovanju oko svijeta. Prilino su srani, ti momci. Taj njegov amfibijski stroj, taj Albatross, vjerojatno je velik izum. Bit e gadno ako je krenuo prema zapadu, lako jo nisu napustili svaku nadu. Moda se spustio na neki od otoka Tihog oceana. Oni na Solomonskim otocima jo su ljudoderi, zar ne? raspitivao se Poirot umiljato. Sjajan je to momak. Takve stvari ine ovjeka zadovoljnim to je ipak Englez. Utjeha je to za poraze u Wimbledonu ree Poirot. Ja... ja nisam htio rei zaustio sam. Moj je prijatelj velikoduno otklonio moj pokuaj isprike. Ja izjavio je ja nisam amfibija, poput zrakoplova sirotog satnika Setona, ja sam kozmopolit.

A u pogledu Engleza, kao to znate, uvijek sam gajio veliko divljenje. Prema temeljitom nainu, na primjer, kako itaju dnevne novine. Moja se pozornost usredotoila na politike novosti. Rekao bih da zadaju prilinu glavobolju ministru unutarnjih poslova primijetio sam zlobno. Siromah, Taj ima svojih briga. Eh, da! Toliko da trai pomo na najneoekivanijim mjestima. Zurio sam u njega. S blagim smijekom Poirot je iz depa izvukao svoju jutarnju potu, uredno sloenu i obuhvaenu gumenom vrpcom. Iz hrpe je izvukao jedan list i gurnuo ga prema meni. Nije nas zatekao juer ree. itao sam pismo s osjeajem ugodna uzbuenja. Ali, Poirot! bio sam glasan. Ovo je izvanredno laskavo! Drite da je tako, moj prijatelju? On najtoplijim rijeima govori o vaim sposobnostima. U pravu je ree Poirot, smjerno otklanjajui pogled. Moli vas da ovo istraite za njega, Smatra to osobnom uslugom. Upravo tako. Suvino je da mi to ponavljate. Shvaate, dragi Hastings, da sam i sam proitao list. Velika teta zavapio sam, To e prekinuti na odmor. Ne, ne, camez vous, nema ni govora o tomu. No ministar kae kako je sluaj hitan. Moda ima pravo, a moda t nema. Ti politiari, oni se lako uzbuuju. Vidio sam to i sam, u Chambre ces Deputes u Parizu... Da, da. No, Poirot, morali bismo spremiti stvari? Ekspresni vlak u London je otiao, kree u podne. Sljedei... Smirite se, Hastings, smirite se, preklinjem vas! Uvijek to uzbudivanje, ta uznemirenost. Ne idemo u London danas, pa ak ni sutra. No taj nalog... Ne tie me se. Ne spadam u vae policijske snage, Hastrngs. Zamoljen sam da prihvatim sluaj

kao privatni istraitelj. Odbijam. Odbijate? Upravo tako. Odgovorit u savreno pristojno, izrazit u svoje aljenje, svoje isprike, objasniti da sam duboko ucviljen, no to mogu? Potpuno sam se povukao, gotov sam. Niste gotovi srdano sam se oglasio. Poirot me je potapao po koljenu. Eto kako govori dobar prijatelj, vjeran pas pratitelj. Imate i razloga za to. Male sive stanice, te jo funkcioniraju. Red, sustav, sve to jo je tu. No kad sam se povukao, prijatelju moj, povukao sam se! Gotovo je! Nisam estradni ljubimac koji se desetak puta oprata od svijeta. Velikoduno velim: neka mladi dobiju svoju priliku. Mogli bi uiniti neto to je vrijedno povjerenja. Sumnjam u to, no mogli bi. U svakom sluaju, bit e dovoljno dobri za taj nesumnjivo dosadan sluaj ministra unutarnjih poslova. Ali, Poirot, komplimenti! Ja, ja sam iznad komplimenata. Ministar unutarnjih poslova, kao razumna osoba, shvaa da e sve biti uspjeno bude li mogao osigurati moje usluge. No to emo? Nema sree. Hercule Poirot rijeio je svoj posljednji sluaj. Gledao sam ga, U dubini srca nisam odobravao tu tvrdoglavost. Rjeavanje takvog sluaja kakav je navijeten mogao je dodatno poveati ve postojei Poirotov svjetski ugled. No ipak nisam mogao ne diviti se njegovu nepokolebljivu stavu. Iznenada mi je sinula jedna misao i nasmijao sam se. Iznenaen sam da se ne bojite rekoh. Tako odluna izjava mora izazvati bogove. Nije mogue da itko pokoleba odluku Herculea Poirota glasio je njegov odgovor. Nije mogue, Poirot? Imate pravo, mon ami, ne bi se smjele izricati takve rijei. Eh, ma foi, ne kaem da ne bih ispitao sluaj kad bi neki metak pogodio zid uz moju glavu! Napokon, nita ljudskog nije mi strano! Nasmijao sam se. Zrno je ljunka upravo palo na terasu iza nas i Poirotova matovita usporedba zagolicalo je mi je matu. Da, ovjek je ljudsko bie. Ne diraj lava dok spava, to je mudro, no i usnulog se lava moe probuditi. Tako kae vaa poslovica. Zapravo rekoh naete li sutra u jutro bode poloen pokraj vaeg jastuka... neka se uva

zloinac koji ga je onamo stavio! Kimnuo je, no prilino rastreseno. Neoekivano, na moje veliko iznenaenje, ustao je i siao niz nekoliko stuba koje su s terase vodile u vrt. Dok je to inio, u vidokrugu se pojavila neka djevojka koja je trala prema nama. Tek to sam zabiljeio dojam kako je to bila nedvojbeno lijepa djevojka, moju je pozornost privukao Poirot koji se, ne gledajui kamo stavlja nogu, spotaknuo preko nekog korijena i gadno pao. U tom je trenutku bio usporedo s djevojkom, l ona i ja pomogli smo mu stati na noge. Moja je pozornost, dakako, bila usredotoena na mog prijatelja, no bio sam svjestan uoavanja tamne kose, vragolasta lica i velikih tarnnoplavih oiju. Oprostite, tisuu puta stenjao je Poirot. Mademoiselle, vrlo ste ljubazni. Beskonano mi je ao. Jao! Ta me noga tako boli. Ne, ne, doista nije to nita, samo uganuti gleanj, to je sve. Za koji trenutak sve e biti u redu. No molim vas pomozite mi, Hastings, zajedno s mademoiselle, ako bi bila tako ljubezna. Neugodno mi je to traiti od nje. Ja s jedne strane i djevojka s druge, zajedniki smo ubrzo uspjeli smjestiti Poirota na stolac na terasi. Predloio sam da pozovemo lijenika, no moj se prijatelj odluno usprotivio. Nije to nita, kaem vam. Gleanj se samo iskrenuo, to je sve. Na trenutak je bolno, no ubrzo prestaje. Iskrivio je lice. Vidite, za koji trenutak sve e biti zaboravljeno. Mademoiselle, zahvaljujem vam tisuu puta. Bili ste vrlo ljubazni. Toplo vas molim, sjednite. Djevojka se smjestila na stolac. To je sitnica rekla je. No voljela bih kad bi se netko pobrinuo za to. Mademoiselle, uvjeravam vas, to je bagotelle! U vaem ugodnom drutvu bol je ve nestala. Djevojka se smijala. To je dobro. Jeste li za koktel? predloio sam. Upravo je vrijeme. Pa oklijevala je. Hvala vam lijepa. Martini? Da, molim. Suhi martini. Otiao sam.

Po povratku, poto sam naruio pia, zatekao sam Poirota i djevojku u ivahnu razgovoru. Zamislite, Hastings rekao je ona kua ondje, ona na vrhu rta, kojoj smo se toliko divili, ona pripada ovoj Mademoiselle. Doista? rekoh, iako se nisam morao prisjetiti da sam bio izrazio bilo kakvo divljenje. Zapravo, gotovo da i nisam primijetio tu kuu. Djeluje prilino tajanstveno i upadljivo, na tako osamljenom poloaju i daleko od bilo ega drugog. Naziv joj je "Posljednja kua" ree djevojka. Volim je, no to je podrtina od stare zgrade. Na najboljem je putu da se raspadne i razrui. Vi ste posljednji izdanak jedne stare obitelji, Mademoiselle? Ah! Nismo nimalo ugledni. No Buckleyjevi postoje dvije ili tri stotine godina. Moj je brat umro prije tri godine, pa sam tako ostala posljednja od cijele obitelji. To je tuno. Sami ivite ondje, Mademoiselle? Ah! Dobar dio vremena nisam ovdje, a kad sam kod kue, tada stalno dolaze i odlaze gomile veseljaka. To je tako suvremeno. A ja sam vas zamiljao u mranoj, tajanstvenoj zgradurini, ureknutoj obiteljskim prokletstvom. Kako divno! Imate tako slikovitu matu. Ne, nije zaarana. A ako jest, duh mora da je vrlo dobroudan. Tri puta sam izbjegla iznenadnoj smrti u isto toliko dana, pa mi je ivot zacijelo pod utjecajem arolije. Poirot se ustro uspravio. Izbjegli smrti? To zvui zanimljivo, Mademoiselle. Ah! Nita naroito uzbudljivo. Znate, samo nezgode. Naglo je trgnula glavom na stranu kako je proletjela neka osa. Te proklete ose. Vjerojatno tu negdje imaju gnijezdo. Pele i ose... ne volite ih, Mademoiselle? Bili ste ubodeni, da? Ne, samo mrzim to kako vam prolete pokraj lica. Buba u glavi ree Poirot. Vaa engleska uzreica. U tom su trenutku stigli kokteli. Svi smo podigli ae i upustili se u uobiajeno askanje.

 Moram stii u hotel na vrijeme za koktel, zaista ree gospoica Buckiev. Vjerujem kako se pitaju to se dogodilo sa mnom. Poirot je proistio grlo i odloio au. Ah! Sto bih dao za alicu dobre guste okolade promrmljao je. No u Engleskoj to ne prave. Ipak, u Engleskoj postoje neki vrlo privlani obiaji. Te mlade djevojke, te svoje eirie stavljaju i skidaju, tako draesno, tako lako... Djevojka se zabuljila u njega. Kako to mislite? Zato ne bi? To pitate zato to ste mladi, tako mladi, Mademoiselle. No po mojem shvaanju prirodno je da se kosa nosi visoko i ukrueno... tako... i da eir bude privren mnogim iglama za eir la la la et la. etiri je puta estoko probio zrak. Kako li je to uasno neudobno! Ah! Vjerujem da je tako odgovori Poirot. Nijedna muenica ne bi to mogla izgovoriti s vise osjeajnosti. Bilo je ubitano kad je puhao vjetar, dobili biste migraine od toga. Gospoica Buckley potegnulo je s glave jednostavni pusteni eir iroka oboda to ga je nosila i spustila ga pokraj sebe. A sada inimo samo tako smijala se. to je razumno i ljupko ree Poirot i lagano se nakloni. Promatrao sam je sa zanimanjem. Tamna joj je kosa bila raskutrana i davala joj je vragolast izgled. Uope, bilo je neega vilinskog u njoj. Malo, ivahno lice, oblika mauhice, goleme tamnoplave oi i jo neto, neto tajanstveno i sputavajue. Je li to dalo slutiti na lakomislenost? Pod oima je imala tamne sjene. Terasa na kojoj smo sjedili bila je rijetko koritena. Glavna terasa gdje je sjedila veina posjetitelja bila je odmah iza ugla, na mjestu gdje se stijena obruavala neposredno dolje u more. Iza tog ugla sad se pojavio mukarac, crvena lica, gegava hoda, polustisnutih aka priljubljenih uz tijelo. Bilo je neega bezbrinog i oputenog u njegovu dranju - tipian mornar. Ne mogu se domisliti kamo je nestala djevojka govorio je glasom koji je jasno dopirao do mjesta gdje smo sjedili. Nick... Nick. Gospoica je Bucklev ustala.

 Znala sam da e se uzbuditi. Hej, George, tu som. Freddie umire za piem. Idemo, djevojko. Bacio je iskreno znatieljan pogled prema Poirotu koji se vjerojatno znatno razlikovao od veine Nickinih prijatelja. Djevojka je izvela obred upoznavanja. Ovo je kapetan fregate Challenger, a ovo, eh... Na moje iznenaenje, Poirot nije izgovorio ime koje je djevojka oekivala. Umjesto toga ustao je, naklonio se vrlo sveano i promrmljao: Engleske mornarice. Osobito cijenim englesku mornaricu. Primjedbu takve vrste neki Englez ne prihvaa s osobitim odobravanjem. Kapetan Challenger se zacrvenio i Nick Bucklev preuzela je nadzor nad situacijom. Hajde, George. Nemoj zijevati. Idemo nai Freddie. Nasmijeila se Poirotu. Hvala na koktelu. Nadam se da e s glenjem sve biti u redu. Meni je kimnula glavom, a mornara je uhvatila pod ruku pa su se oboje izgubili iza ugla. To je dakle jedan od prijatelja Mademoiselle mumljao je Poirot zamiljeno. Jedan iz njezine vesele gomile. Kakav je taj? Recite mi svoje struno miljenje, Hastings. Je li i on to to nazivate dobrim momkom - da? Oklijevajui trenutak kako bih procijenio i tono zakljuio to je to Poirot vjerovao da ja smatram pod "dobrim momkom", ponudio sam mu dvojbeni pristanak. Izgleda da je potpuno u redu. Tako je rekoh, Barem po tomu koliko se to moe procijeniti letiminim pogledom. Sumnjam rekao je Poirot. Djevojka je ostavila eir. Poirot se sagnuo da bi ga podigao i rastreseno ga je okretao na prstu. Ima li tendresse prerna njoj? to mislite, Hastings? Moj dragi Poirot! Kako to ja mogu rei? Eh - dajte mi taj eir. Dama e ga trebati. Odnijet u joj ga.

Poirot se nije osvrtao na moj zahtjev. Nastavio je polako vrtjeti eir oko prsta. Pas encore. Ga m'amuse. Molim vas, Poirot. Da, moj prijatelju, postajem star i djetinjast, zar ne? Bilo je to tako silno u skladu s mojim ocjenama da me e smutilo to to su izgovorene rijeima. Poirot se tiho nacerio po se lako nagnuo naprijed i prstom postrance taknuo nos. Ne, nisam potpun glupan kakvim rne drite! Vratit emo eir - no posve pouzdano - samo poslije! Vratit emo ga u Posljednjoj kui i tako emo imati priliku da ponovno vidimo ljupku gospoicu Nick. Poirot kazao sam. Rekao bih da ste se zaljubili. Ona je pristala djevojka, ha? Pa, vidjeli ste i sami. Zato pitate mene? Jer - naalost! - ne mogu prosuditi. Meni je sada lepo sve to je mlado. Jeunesse- jeunesse... To je nesrea mojih godina. No vi - prizivam se na vas! Dakako, ni va sud nije potpuno suvremen, jer tako ste dugo ivjeli u Argentini. Divite se oblicima od prije pet godina, no na svaki ste nain moderniji od mene. Lijepa je - da? Ona posjeduje privlanost prema spolovima? Jedan je spol dovoljan, Poirot. Odgovor je, rekao vrlo potvrdan. Zato vas ta dama tako zanima? Zanima me? Pa, uzmimo samo to to ste netom izgovorili. U zabludi ste, mon omi. Moda me zanima dama, no mnogo me vie zanima njezin eir. Buljio sam u njega, no on je djelovao savreno ozbiljno. Kimnuo je glavom prema meni. Da, Hastings, upravo ovaj eir. Pruio mi ga je. Vidite li uzrok mog zanimanja? To je lijep eir rekoh zbunjeno. No sasvim obian eir. Mnoge djevojke imaju eire poput ovoga.

 Ne eir kao to je ovaj. Pogledao sam ga izbliza. Vidite li, Hastings? Savreno jednostavan svijetlosmedi eir. Dobro oblikovan... Nisam traio da opiete eir. Oigledno je da ne vidite. Gotovo je nevjerojatno, siroti moj Hastings, da uope ikad ita vidite! Svaki me put to iznova iznenauje! No pripazite, dragi moj stari bedae - nije potrebno da uposlite svoje sive stanice - i oi e biti dovoljne. Promotrite, promotrite... l napokon sam ugledao to na to je pokuavao skrenuti moju pozornost. eir to se polako okretao vrtio se oko njegova prsta, a taj je prst lijepo prolazio kroz rupu na obodu eira. Kad je uvidio da sam shvatio smisao njegovih rijei, izvukao je prst i podigao je eir prema meni. Bila je to mala pravilna rupa, potpuno okrugla, a ja joj se nisam mogao domoi smisla, ako je uope imala svrhe. Jeste li primijetili kako se trznula Mademoiselle Nick kad je pokraj nje proletjela osa? Buba u glavi - rupa u eiru. No neka osa ne bi mogla nainiti takvu rupu. Tono, Hastings! Kako pronicljivo! Ne bi mogla. No metak bi mogao, mon cher! Metak? Mat ouil Metak poput ovoga. Ispruio je ruku s nekim malim predmetom na dlanu. Ispaljeni metak, mon omi. To je bilo to to je pogodilo terasu upravo tada kad smo razgovarali. Ispaljeni metak! Hoete rei... Hou rei da s razlikom od samo nekoliko centimetara rupa ne hi bila u eiru ve u glavi. Vidite li sada odakle potjee moje zanimanje, Hastings? Imali ste pravo, moj prijatelju, kad ste rekli neka ne govorim "nije mogue". Da, ovjek je ljudsko bie! Eh! No nainio je velike greku, taj nesueni ubojica, kad je pucao na svoju rtvu desetak metara udaljenu od Herculea Poirota! Za njega, to je doista la mauvaise cnance. Vidite sada zato moramo ui u Posljednju kuu i stupiti u vezu s Mademoiselle? Tri puta izbjei iznenadnoj smrti u isto toliko dana. Tako je rekla. Moramo djelovati brzo, Hastings. Pogibelj je vrlo blizu, na dohvat ruke.

2. Posljednja kua
Poirot rekoh. Razmiljao sam. Hvale vrijedna djelatnost, moj prijatelju. Nastavite. Sjedili smo jedan nasuprot drugomu i ruali za malim stolom uz prozor. Taj je metak morao biti ispaljen posve blizu nas. A ipak ga nismo uli. A vi drite da smo ga u onoj spokojnoj tiini, s uzburkanim valovima kao jedinim umom, bili morali uti? Pa, mislim da je to neobino. Ne, nije neobino. Na neke zvukove... tako se naviknemo na njih da i ne primjeujemo njihovu nazonost. Sve ovo jutro, moj prijatelju, motorni amci jure zaljevom. U poetku ste se alili zbog toga - uskoro ih niste ni primjeivali. No, ma foi, gotovo biste mogli opaliti strojnicu i ne biste je ni primijetili kad bi neki od tih amaca bio na moru. Da, to je istina. Ah' voila promrmljao je Poirot. Mademoiselle i njezini prijatelji. Izgleda da su doli ovamo na ruak. Pa tako moram vratiti eir. No ne smeta. Sluaj je dovoljno ozbiljan da daje povoda za posjet. ivahno je poskoio iz stolca, pourio preko prostorije i s naklonom predao eir, taman u trenutku dok su se gospoica Buckle i njezino drutvo smjetali za stol. Bilo ih etvero: Nick Bucklev, kapetak Challenger, neki mukarac i jo jedna djevojka. Ondje gdje smo sjedili, imali smo vrlo lo pogled na njih. S vremena na vrijeme odjeknuo bi glasan smijeh ovjeka iz mornarice. Djelovao je kao priprosta, draga dua i meni se ve svidio. Moj je prijatelj bio tih i odsutan tijekom obroka. Mrvio je kruh, isputao tihe usklike kao da razgovara sam sa sobom r popravljao je sve na stolu. Pokuao sam zapodjenuti razgovor, no kako nisam nailazio na ohrabrenje, uskoro sam odustao. Nastavili smo sjediti za stolom jo dugo poto je on zavrio sa sirom. No istog trenutka kad je ono drutvo napustilo sobu, on je bio na nogama. Upravo su sijedali za stol u salonu kad im je Poirot pristupio potpuno vojnikim nainom i obratio se neposredno gospoici Nick. Mademoiselle, mogu li vas zamoliti za kratki razgovor? Djevojka se namrtila. Prilino sam dobro nasluivao njezine osjeaje. Strahovala je od toga da bi se ovaj smijeni mali stranac mogao pretvoriti u pravu napast.

Nisam mogao izbjei suosjeanje s njome, znajui kako li to moe izgledati u njezinim oima. Prilino nevoljko, stupila je nekoliko koraka u stranu. Gotovo trenutano vidjeh kako joj licem prelazi izraz iznenaenja na tihe i uurbane rijei to ih je izgovarao Poirot. Za to sam se vrijeme osjeao nespretno i nelagodno. Taktini Chal enger spremno mi je priskoio u pomo, ponudivi me cigaretom i izriui neku openitu primjedbu. Uzajamno smo se procijenili i osjetili sklonost da uspostavimo obostranu naklonost. Povjerovao sam kako sam mu vie po volji od mukarca s kojim je ruao. Pruila mi se prilika da promotrim potonjega. Visok, plav, prilino otmjen mlad ovjek, s prilino mesnatim nosom i previe naglaeno pristala izgleda. Ponaanje mu je bilo naduto, a govorio je oteui, kao da je umoran. Pogotovu mi se nije svidjela neka ljigavost u njemu. Potom sam pogledao enu. Sjedila je u velikom stolcu tono nasuprot meni i upravo je odbacila eir. Bila je neobian tip - najbolje bi joj pristajao opis umorne Madone. Kosa joj je bila svijetla, gotovo bezbojna, s razdjeljkom na sredini i povuena ravno dolje preko uha, u vor na zatiljku. Lice joj je bilo mrtvaki blijedo i ispijeno - pa ipak privlano na neki neobian nain. Oi su joj bile vrlo svijetlo-sive s velikim zjenicama. Odraavala je neku neobinu samostalnost. Otro me je promatrala. Iznenada progovori. Sjednite, dok va prijatelj ne dovri s Nick. Glas joj je bio usiljen, trom i neprirodan - pa ipak je posjedovao udnovatu privlanost - neku vrstu pritajene zvune ljepote. Stvorila je u meni, rekao bih, dojam najumornije osobe koju sam ikad susreo. Umorne duhom, ne tijelom, kao da joj je sve na ovomu svijetu bilo isprazno i bezvrijedno. Gospoica je Bucklev vrlo ljubazno pomogla mom prijatelju kad je jutros uganuo gleanj objasnio sam joj dok sam prihvaao njezinu ponudu. Tako je i Nick rekla. Njezine su me oi prouavale, jo uvijek potpuno otvoreno. Sve je u redu s njegovim zglobom, zar ne? Osjetih kako rumenim. Samo trenutano istegnue objasnio sam. Ah! Dobro. Drago mi je uti da Nick sve to nije izmislila. Ona je najvea prepredena rnala laljjvica koja je ikad postojala, samo da znate. Zanimljivo - to je prava nadarenost. Nisam znao to bih rekao. Moja nelagoda kao da ju je zabavljala. Ona je jedna od mojih najstarijih prijateljica rekla je a ja sam uvijek drala kako je odanost tako tegobna vrlina, zar ne? Openito je svojstvena kotima, poput tedljivosti i potivanja Svete nedjelje. No Nick je laljivica, nije li, Jim? Ta velianstvena pria o konicama automobila, a Jim kae kako nije bilo niega. Plavokosi je tiho progovorio punim glasom:

 Ja znam poneto o kolima. Napola je okrenuo glavu. Ondje vani, medu ostalim kolima, bio je jedan dugi, crveni automobil. inilo se kao da je dulji i crveniji od bilo kojeg automobila. Poklopac mu je bio dug i sjajno uglaan. Velianstven auto! Je li to va auto? iznenada sam se osjetio ponukan da zapitam. Kimnuo je. Obuzela me luda elja da mu kaem: "l morao bi biti." Poirot nam se pridruio tog trenutka. Ustao sam, on me je prihvatio za lakat, kratko se naklonio drutvu i urno me je odveo. Sve je sreeno, moj prijatelju. Posjetit emo Mademoiselle u Posljednjoj kui u pola sedam. Do tada e se vratiti s vonje automobilom. Da, da, do tada e se zajameno vratiti - u sigurnosti. Lice mu je bilo ozbiljno, a glas zabrinut. Sto ste joj rekli? Zamolio sam je da mi omogui razgovor - to je prije mogue. Dakako, nije se odmah sloila. Pita se - mogu vidjeti kako joj se glavom roje misli: "Tko je to, taj mali ovjek? Je li neotesanac, skorojevi ili fimski redatelj?" Da je mogla odbiti - no to je teko - ona bi bez razmiljanja postavila ta pitanja. Pristala je da se vrati do est i trideset. Ca est! Rekao sam kako je tada sve sreeno, no moja primjedba naila je na malo oduevljenja. Doista, Poirot je bio napet kao struna. Cijelo je popodne mjerio na salon, mrmljao samomu sebi i besciljno premjetao i redao ukrasne predmete. Kad bih mu se obratio, odmahivao je rukama i tresao glavom. Na kraju smo otili iz hotela tek neto prije est. ini se nevjerojatnim primijetio sam dok smo se sputali niz stube na terasi da netko pokua ustrijeliti nekoga u hotelskom vrtu. Samo bi luak uinio neto slino. Ne slaem se s vama. Pod odreenim uvjetima, bio bi to prilino siguran pothvat. Da ponemo s time da je vrt pust. Ljudi koji dolaze u hotel nalik su na stado ovaca. Uobiajeno je da se sjedi na terasi koja gleda na zaljev eh bien, pa tako svi sjede na terasi. Samo ja, koji sam osobenjak, sjedim s pogledom na vrt. Pa ak i tada, nisam vidio nita. Primijetili ste, zaklona je u izobilju stabala, skupina palmi, cvjetnih grmova. Bilo tko mogao se udobno sakriti i ostati neprimijeen dok je ekao da Mademoiselle proe tim putem. A ona e doi onuda. Doi naokolo cestom od Posljednje kue bilo bi mnogo dulje. Mademoiselle Nick Buckley jedna je od onih koje uvijek kasne i uvijek idu preicom! Pa ipak, rizik je bio golem. Mogao je biti vien a pucanje ne moete prikazati kao nezgodu.

 Ne poput nezgode, ne. Sto hoete rei? Nita, samo mala pomisao. Mogla bi se potvrditi, a i ne bi morala. Ostavimo je zasad po strani, tu je to to sam upravo spomenuo - bitan uvjet. A to je? Sasvim mi ga sigurno moete rei, Hastings. Ne bih vas elio liiti uitka da budete mudri na moj raun! Oh! Kojeg li sarkazma! Koje ironije! Dakle, upada u oi: motiv ne moe biti oit. Kad bi bio - eh, tada, rizik bi zaista bio previe velik da bi ga se dopustilo. Ljudi bi rekli: "Nije li to bio Taj-i-taj. Gdje je bio Taj-i-taj kad je metak ispaljen?" Ne, ubojica - ja bih rekao nesueni ubojica - ne moe biti netko oekivan, l zato se, Hastings, bojim! Da, ovog se trenutka bojim. Ohrabrujem se. Kaem: "etvero ih je' Govorim: "Nita se ne moe dogoditi dok su svi zajedno." Kaem: "Bila bi to ludost!" No sve to vrijeme bojim se. Te "nezgode" - elim uti to je to bilo. Naglo se okrenuo. Jo je rano. Ii emo drugim puteni, cestom. Vrt narn nita ne moe rei. Idemo izvidjeti redoviti pristup Posljednjoj kui. Na nas je put vodio kroz prednji ulaz hotela i uz strmi breuljak na desno. Na vrhu bila je cestica, s ploom na zidu: "SAMO ZA POSLJEDNJU KUU". Slijedili smo je i poslije stotinjak metara cesta je naglo skretalo i zavravala pred ruevnim ulaznim vratima kojima bi vrlo dobro doao sloj boje. Unutar ulaza, s desne strane, bila je mala vratarska kua. Ta je kuica bila ljupka suprotnost vratima i stanju travom obraslog puta. Mali vrt oko nje bio je dotjeran, okviri prozora i zasloni nedavno su bili obojani, a na prozorima su bili isti svijetli zastori. Pognut nad cvjetnom gredicom bio je mukarac u izblijedjelu irokom kaputiu. Uspravio se na kripanje vrata i okrenuo se da nas promotri. Moglo mu je biti oko ezdeset, visok najmanje metar i osamdeset, snana stasa i vjetrom izbrazdana lica. Glava mu je bila gotovo sasvim elava. Izrazito plave oi mirkale su. Djelovao je prisno. Dobar dan izgovorio je dok smo prolazili. Odgovorio sarn na isti nain i dok smo odlazili uz put, bio sam svjestan kako te plave oi propitkuju naa leda.

 Pitam se ree Poiraf zamiljeno. Ostao je pri tomu, ne nudei nikakvo objanjanje o tomu to se to pita. Kua je bila velika i prilino sumorna izgleda. Opkoljavala su je stabla ije su grane doticale krov. Bilo je oito kako vapi za popravkom. Poirot ju je procijenio pogledom prije nego li je pozvonio bilo je to starinsko zvono koje je iziskivalo herkulovsku snagu da se potegne i proizvede bilo kakav uinak koji je - kad je bio poluen - sablasno odjekivao do beskonanosti. Vrata je otvorila ena srednjih godina - 'pristojna ena u crnom' - tako bi se mogla opisati, pomislio sam. Vrlo dostojanstvena, gotovo alobna, potpuno ravnoduna. Gospoica Bucklev, rekla je, jo se nije vratila. Poirot je objasnio kako imamo ugovoren sastanak. Imao je neto potekoa dok ju je uvjerio; bila je od onih osoba koje su sklone biti sumnjiave prema strancima. Zapravo sam laskao sebi kako sarn ja svojom pojavom postigao premo. Bili smo puteni unutra i uvedeni u primau sobu da ondje doekamo povratak gospoice Bucklev. Ovdje nije bilo nieg alobnog u ozraju. Soba je gledala prema moru i preplavilo ju se sunce. Bila je otrcana i odavala je sukob stilova - ultramoderno jeftinog podrijetla guilo je solidan viktorijanski slog. Zastori su bili od izblijedjela brokata, no prekrivai su bili novi i veseli, a jastuii naglaeno areni. Na zidovima su visjeli obiteljski portreti. Neki od njih, pomislio sam, izgledali su izrazito dobro. Bio je ondje gramofon i naokolo su razbacano leale ploe. Bio je ondje prijenosni radioaparat, knjiga gotovo uope nije bilo, a na kraju kaua leale su otvorene novine. Poirot ih je uzeo - i potom odloio s izrazom gaenja na licu. Bio je to lokalni list St. Looa Weekly Herald and Directory. Neto ga je nagnalo da ga podigne po drugi put i upravo je gledao jednu rubriku kad su se vrata otvorila i u sobu je ula Nick Bucklev. Donesite led, Ellen viknula je preko ramena, a potom nam se obratila. Eto, tu sam.. i rijeila sam se ostalih. Umirem od znatielje. Jesam li davno izgubljena junakinja koja je tako traena za radioemisiju? Bili ste tako ozbiljni obratila se Poirotu da sam pomislila kako ne moe biti rijei ni o emu drugom. Ponudite rni neto privlano. Na alost! Mademoiselle zaustio je Poirot. Ne recite da nije tako molila ga je. Nemojte rei kako slikate minijature l hoete da kupim jednu. Ali ne - s tim brkovima i boravei u "Majesticu", koji slui najgoru hranu i ima najvie cijene u Engleskoj - ne, to jednostavno ne moe biti tako. ena koja nam je otvorila vrata ula je u sobu s ledom i pladnjem s bocama. Nick je vjeto smijeala koktele, govorei i dalje. Mislim da je se Poirotova utnja (tako neznakovita za njega) napokon dojmila. Zastala je usred punjenja aa i otro zapitala: Dobro, da ujem? Da ja elim da bude... dobro, Mademoiselle. Uzeo je koktel iz njezine ruke.

 Za vae dobro zdravlje, Mademoiselle, za vae nepomueno dobro zdravlje. Djevojka nije bila glupa. Znakovitost njegova glasa nije joj promaknula. Je li.. ima li razloga? Da, Mademoiselle. Ovo... Pruio je ruku prema njoj, s metkom na dlanu. Uzela ga je mrtei se zbunjeno. Znate to je to? Da, doista znam. To je tane. Tono, Mademoiselle. Jutros pokraj vaeg lica nije proletjela osa - bio je to ovaj metak. Hoete rei.. neki je zlikovaki idiot ispaljivao zrna u hotelskom vrtu? Reklo bi se da je bilo tako. Dakle, bit e da sam prokleta ree Nick iskreno. - Kao da mi je ivot zaaran urocima. To je broj etiri. Da ree Poirot. To je broj etiri. elio bih, Mademoiselle, da ujem sve o ostala tri sluaja. Zurila je u njega. Htio bih biti potpuno siguran, Mademoiselle, da su doista bili - sluajevi. Do, zaista! Sto bi drugo moglo biti? Mademoiselle, pripravite se, molim vas, na veliki ok. to ako vam netko pokuava oduzeti ivot? Sav se njezin odgovor na to sveo na bujicu smijeha. Sama fa pomisao kao da ju je neizmjerno zabavljala. Kakva sjajna zamisao! ovjee moj dragi, to mislite tko bi na ovom svijetu pokuao prekratiti moj ivot? Nisam lijepa mlada nasljednica ija bi smrt uinilo dostupnima milijune. Voljela bih kad bi me netko pokuao ubiti to bi bilo uzbudljivo no bojim se da za tako neto nema nade! Biste li mi pripovijedali, Mademoiselle, o tim nezgodama? Svakako, no nema u tomu niega vanog. Bili su to samo glupi sluajevi. Nad mojom posteljom visi jedna teka slika. Neku je no pala. Bila je ista sluajnost to sam ula kako su vrata lupala negdje u kui pa sam sila ne bih li ih nala i zatvorila - i tako sam spasila glavu. Vjerojatno bi mi razbila lubanju. To je bio broj 1.

Poirot se nije smijao. Nastavite, Mademoiselle. Prijeimo na broj 2. Ah, to je jo neznatnije. Postoji strmi puteljak u stijeni koji vodi prema moru. Onuda silazim na kupanje. Ondje je kamen s kojega se moe skakati. Neka se gromada oslobodila i stropotala neposredno pokraj mene i gotovo me je pogodila. Trea je nezgoda bila potpuno drukija. Neto se pokvatrilo na konicama automobila - ne znani tono to - ovjek u radionici objanjavao mi je, no nisam potpuno razumjela. U svakom sluaju, da sam prola kroz ulaz i spustila se niz brijeg, ne bi hvatale i pretpostavljam da bih se zaletjela ravno u Gradsku vijenicu i ondje bi se dogodio vraki lom. Malo oteenje vijenice i totalna teta no meni. No kako ja uvijek neto zaboravim, okrenula sam se i samo sam se zabila u lovorovu ivicu. Ne moete mi reci u emu je bio kvar? Moete otii u Moltovu radionicu i tamo pitati. Oni e znati. Bilo je neto sasvim jednostavno i mehaniko, to se odvilo, koliko se sjeam. Pomiljala sam kako je Ellenin djeak (moja dvorkinja, koja vam je otvorila vrata, ima malog sina) akao neto po njima. Deki se vole igrati s kolima. Dakako, Ellen se zaklinjala kako on nikad nije bio ni blizu aufu. Mislim da je neto popustilo, unato tomu to je Mott rekao. Gdje je vaa garaa, Mademoiselle? Na drugoj strani kue. Je li zakljuana? Nickine su oi pokazale silno iznenaenje. Ah! Ne. Dakako da nije. Bilo tko mogao bi neopaeno petljati oko kola? Pa... da... prefpostavljam. No to je tako glupo. Ne, Mademoiselle. Nije glupo. Ne shvaate. U velikoj ste opasnosti - ozbiljnoj opasnosti. Kaem vam da je tako. Ja! A vi ne znate tko sam ja? Ne ree Nick bez daha. Ja sam Hercule Poirot. Ah! ree Nick, prilino bezbojnim glasom. Oh, da. Poznato vam je maje ime, hm? Oh, da.

Zbunjeno se mekoljila. U oima se nazirao izgubljen pogled. Poirot ju je otro promatrao. Nelagodno vam je. To znai, pretpostavljam, da niste itali moje knjige. Po... ne... ne sve. No znam za vae ime dakako. Modernojselle, vi ste uljudna mala laljivica. (Trgnuo sam se, prisjeajui se kako sam te rijei ve uo izgovorene u hotelu "Majestic" tog dana poslije ruka.) Zaboravljam - ta jo ste dijete - da niste ni mogli uti. Kako brzo prolazi slava. Ovaj moj prijatelj - on e vam rei. Nick me je pogledala. Nakaljao sam se, pomalo zbunjen. Monsieur Poirot je... eh.. bio je... velik detektiv objasnio sam. Oh! Moj prijatelju zavapio je Poirot. Je li to sve ega se moete domisliti rei? Mais ce is done/ Recite tada naoj Mademoiselle da sam jedinstven detektiv, nenadmaen, najvei bajboji je ikad ivio! Sada je ta suvino rekoh ledeno. Sami ste joj rekli. Ah, da, no bilo bi prikladnije da sam mogao sauvati svoju skromnost. ovjek ne bi trebao pjevati vlastite hvalospjeve. ovjek ne bi trebao drati psa i biti prisiljen sam lajati sloila se Nick s hinjenom simpatijom. Usput, tko je pas? Dr. Watson, pretpostavljam. Maje je ime Hastings izgovorio sam hladno. Bitka iz... 1066. ree Nick. Tko ree da nisam obrazovana? Dakle, sve je to previe, previe sjajno! Vjerujete li da me netko doista eli ukloniti? To bi bilo vrlo uzbudljivo. No, svakako, tako se neto doista ne dogaa. Samo u knjigama. Vjerujem kako je Monsieur Poirot poput kirurga koji je izmislio neku operaciju ili poput lijenika koji je otkrio neku rijetku bolest, pa sad eli da je svatko ima. Sacre fonnere grmio je Poirot. Hoete li se uozbiljiti? Vas, mlade ljude dananjice, zar vas nita ne moe uozbiljiti? Ne bi bila ala, Mademoiselle, kad biste leali kao lijepi mali lei u hotelskom vrtu s lijepom malom rupom u glavi umjesto u eiru. Tada se ne biste smijali - je li? Nezemaljski smijeh kakav se uje na nekoj spiritistikoj seansi ree Nick. No, ozbiljno, gospodine Poirot, to to inite vrlo je ljubazno i tako to, ali cijeli dogaaj vjerojatno je bio sluajnost. Vaa je tvrdoglavost dostojna vraga! Tako sam dola do svog imena. Openito se vjerovalo kako je moj djed prodao duu vragu. Svi su

ga ovdje zvali Stari Nick. Bio je pakostan starac - no vrlo zabavan. Oboavala sam ga. Svugdje sam ila s njime, pa su nas zvali Stari Nick i Mladi Nick. Moje je pravo ime Magdala. To je prilino neuobiajeno ime. Da, na neki je nain obiteljsko ime. Bilo je mnogo Magdala u obitelji Bucklejevih. Jedna od njih ondje je gore. Kimnula je glavom prema slici na zidu. Ah! ree Poirot. Potom, gledajui portret iznad kamina, dodao je: Je li to va djed, Mademoiselle? Da, prilino dojmljiv portret, zar ne? Jim Lazarus ponudio se da e ga kupiti, no ja ga nisam htjela prodati. Stari mi je Nick prirastao srcu. Ah! Poirot je utio nekoliko trenutaka, a tada je rekao vrlo ozbiljno: Revenons a nos moufons. Sluajte, Mademoiselle. Preklinjem vas da budete ozbiljni. Vi ste u opasnosti. Danas je netko pucao na vas iz pitolja mauzer... Iz mauzera? Jedan je trenutak ostala zbunjena. Da, zato? Znate li za ikoga tko posjeduje pitolj mauzer? Nasmijala se. I sama imam jedan takav. Imate? Da, bio je tatin. Donio ga je iz svjetskog rata. Od tada se mota negdje ovdje, l neki sam ga dan vidjela u ladici. Pokazala je no starinski pisai stol. l sada, kao da joj je sinula neka misao, prela je preko sobe do stola i otvorila ladicu. Okrenula se prilino bezizraajna lica. U glasu se osjetio nov zvuk. Ah! ree. Nema ga... nestao je.

3. Sluajevi?
Od tog je trenutka razgovor krenuo drukijim tijekom. Do laa, Poirot i djevojka uglavnom su se sukobljavali u nesporazumima. Razdvajao ih je ponor godina. Njegova slava i ugled nisu za nju znaili nita - ona je bila pripadnik narataja koji poznaje samo velika imena sadanjeg trenutka. Upravo za to nju se njegova upozorenja nisu dojmila. On je za nju bio tek prilino smijean postariji stranac sa zabavno melodramatinirn umom. Poirota je zbunjivao takav stav. U poetku, njegova je tatina patila. Po njegovu vrstom uvjerenju sav je svijet znao za Herculea Poirota. A ovdje je bio netko nepoznat. Sto je vrlo dobro za njega - nisam mogao odoljeti pomisli no nimalo korisno za cilj to smo ga imali pred sobom! Otkriem nestanka pitolja sluaj je doivio obrat. Nick ju je prestala smatrati blago zabavnom alom. Jo je pomalo olako prihvaala zbivanja, jer njezina navika i njezin stav bili su da sve dogaaje uzima povrno, no u njezinu se ponaanju pojavila znatna promjena. Vratila se i sjela je na stolicu, zamiljeno se mrtei. To je neobino rekla je. Poirot se okrenuo i obratio mi se. Sjeate se, Hastings, one male zamisli to sam je spomenuo? Dakle, bila je tona ta moja mala zamisao! Pretpostavimo da je Mademoiselle naena kako ustrijeljenu lei u vrtu? Potrajalo bi nekoliko sati dok je ne bi nali. Malo ljudi prolazi onuda. A - pokraj njezine ruke - upravo viri iz nje - njezin vlastiti pitolj. Nema sumnje dobra predstava. Madame Ellen bi ga prepoznala. Bilo bi spominjanja, nema sumnje u to, briga ili besanice... Nick se nelagodno mekoljila. To je istina. Do smrti sam se brinula. Svi su mi govorili kako sam ivana. Da - svi bi priali ono... I donijeli bi presudu o samoubojstvu. Vrlo prikladno otisci prstiju Mademoiselle na pitolju i niiji drugi - pa da, vrlo jednostavno i uvjerljivo. Kako silno zabavno! ree Nick, no kao da se nije, to sam ja sa zadovoljstvom primijetio, silno zabavljala. Poirot je njezine rijei prihvatio u uobiajenom smislu, onako kako su bile izgovorene. N'esf ce pas? No vi razumijete, Mademoiselle, toga vise ne smije biti. etiri promaaja - da - no peti put mogao bi biti uspjean. Izvedite svoja mrtvaka kolica s gumenim kotaima mrmljala je Nick.

 Ali mi smo ovdje, moj prijatelj i ja, kako bismo sprijeili sve to! Osjetio sam zahvalnost za to "mi". Poirot je ponekad imao obiaj zaboravljati na moju nazonost. Da dodao sam. Ne smijete se brinuti, gospoice Bucklev. Mi emo vas zatiti. To je strano lijepo od vas ree Nick. Mislim da je cijela stvar savreno divna. Takoer, vrlo uzbudljiva. Jo je zadravala svoje oputeno ponaanje, no oi su joj, mislio sam tako, odavale zabrinutost. A prvo je to emo uiniti rekao je Poirot bit e savjetovanje. Sjeo je i prijateljski joj se smijeio. Da ponemo jednim konvencionalnim pitanjem, Mademoiselle - no - imate li neprijatelja? Nick je gotovo alei odmahivala glavom. Bojim se da nemam ispriavala se. Bon. Tada emo odbaciti tu mogunost. A sada emo postaviti filmsko pitanje, pitanje detektivskih romana tko bi imao koristi od vae smrti? Ne mogu zamisliti ree Nick. Zato se sve to ini tako besmislenim. Dakako, tu je ta odvratna stara zgradurina, no do gue je u dugovima, krov prokinjava, a u stijeni se ne moe skrivati neki rudnik ugljena ili neto drugo privlano poput toga. Pod hipotekom je nein? Da. Morala sam je zaloiti. Znate, bila su dva poreza na nasljedstvo, ubrzo jedan poslije drugoga. Prvo je umro moj djed, upravo prije est godina, a potom moj brat. To je taman prevrilo mjeru glede novane situacije. A va otac? On se iz rata vratio kao invalid, potom je dobio upalu plua i umro je 1919. Moja je majka umrla dok sorn jo bila malo dijete. ivjela sam ovdje s djedom. On i tata nisu se slagali (ne udim se tomu), pa je tata ocenio prikladnim da me ovdje ostavi i da ode lutati svijetom po svojoj volji. Gerald - to mi je bio brat - takoer se nije slagao s djedom. Usudila bih se rei da ni ja ne bih izlazila s njime na kraj da sam bila djeak. Spasilo me je to to sam bila djevojka. Djed bi obiavao govoriti kako sam iver sa starog hrasta i da sam naslijedila njegov duh. Smijala se. Mislim da je bio grozna stara nitarija, no uasno sretan. Ovdje se govorilo da se sve to je taknuo pretvaralo u zlato. No bio je kockar i sve je uvijek prokockao. Kad je umro, poslije

njega jedva da je ostalo neto osim kue i zemljita. Bilo mi je esnaest kad je umio, a Geraldu dvadeset dvije. Gerald je poginuo u prometnoj nesrei prije tri godine i tako je posjed pripao meni. A poslije vas, Mademoiselle? Tko je va najblii roak? Moj brati Charles. Charles Vyse. On je odvjetnik, tamo dolje u gradu. Prilina dobar i sposoban, no vrlo dosadan. On mi daje dobre savjete i pokuava obuzdati moje nepromiljene naklonosti. On vodi vae poslove za vas - ne? Pa... da, ako to tako kaete. Nemam mnogo toga ime bi valjalo upravljati. On mi je osigurao zajam i nagovorio me je da iznajmim vratarnicu. Ah! Kuica. Htio sam vas pitati o njoj. Iznajmljena je? Da, nekim Australcima. Zovu se Croft. Vrla srdani, znate... sve tako. Jednostavno su nesnosno ljubazni. Uvijek donose celer i rani graak i sline stvari. Zgraaju se kako sam zapustila vrt. Prilina su napast, doista, ponajvie on. Neopisivo grozno prijateljski. Ona je bogalj, jadnica, cijeli dan lei na sofi. No, plaaju najamninu i to je velika stvar. Kako su ve dugo ovdje? Oh! Oko est mjeseci. Dakle tako. Eh, sada, osim ovog vaeg bratia - uzgred, s vae oeve strane ili majine? Majine. Moja je majka bila Amy Vyse. Bien! Dakle, osim ovog bratia, kao to rekoh, imate li drugih roaka? Neke vrlo daleke roake u Vorkshireu - Buckleyjeve. Nikoga vie? Ne. Prilino samotno. Nick ga je promatrala. Samotno? Kako smijena pomisao. Znate, ja ne boravim ovdje dugo. Uglavnom sam u Londonu. Rodbina je u pravilu previe razorna. Oni se petljaju i upliu. Mnogo je ljepe biti sam za sebe.

 Neu troiti dah na suosjeanje. Vi ste, vidim, moderna Mademoiselle. A sada vae osoblje. Kako to gordo zvui! Osoblje je Ellen. l njezin suprug, koji je neka vrsta vrtlara - ne ba osobito dobar. Plaam ih oajno malo zato to im doputam da dre dijete ovdje. Ellen radi za mene kad sam ovdje, a kad imamo drutvo, tada uzimamo to moemo i koga moemo dobiti za pomo. Prireujem zabavu u ponedjeljak. Tada je Tjedan regate, znate. U ponedjeljak - a danas je subota. Da, da. A sada, Mademoiselle, vai prijatelji - na primjer, oni s kojima ste ruali? Dakle, Freddie Rie - ona plava djevojka - po svemu moja je najbolja prijateljica. Imala je ugav ivot. Udana za zvijer, ovjeka koji je pio i drogirao se i bio je nastran u najgorem smislu. Morala ga je napustiti prije godinu ili dvije. Od tada luta uokolo. Molim nebesa da dobije rastavu i uda se za Jima Lazarusa. Lazarusa? Trgovca umjetninama u Bond Streetu? Da. Jim je jedini sin. Valja se u novcu, dakako. Jeste li vidjeli taj njegov auto? On je idov, dakako, ali strano pristojan, l vrlo je privren Freddie. Gotovo svugdje idu zajedno. Za vrijeme vikenda odsjeli su u "Majesticu" i u ponedjeljak e doi k meni. A suprug gospode Rie? Ta propalica? Oh! On vie ne pripada nikamo. Nitko ne zna gdje je. To je za Freddie uasno neugodno. Ne moete se razvesti od nekog mukarca kad ne znate gdje je. Evidemment! Sirota Freddie ree Nick sjetno. Imala je ugavu sreu. Svojedobno sve je bilo sreeno. Ona ga se doepala i dala mu je to do znanja, a on je rekao kako se savreno slae, no kako nema novca da povede neku enu u hotel. Na kraju je sve svrilo na tomu da je ona dala novac, a on ga je uzeo i sve do dananjih dana nije se nita ulo o njemu. Prilino gadno, rekla bih. Moj Boe uskliknuo sam. Moj prijatelj Hastings se zgraa primijetio je Poirot. Morate biti obazriviji, Mademoiselle. On nije u toku, morate razumjeti. Upravo se vratio s onih velikih neokaljanih otvorenih prostora itd., i tek mora nauiti suvremeni jezik. Pa nema niega sablanjivog u tomu ree Nick, irom rastvarajui oi. Hou rei, svatko zna, zar ne, kako postoje takvi ljudi. No ja to ipak drim podlom podvalom. Sirota stara Freddie bila je u takvoj prokletoj nevolji u to vrijeme da nije znala kome se obratiti. Da, da, nimalo lijepa zgoda, A onaj va drugi prijatelj, Mademoiselle. Dobri kapetan Challenger?

 George? Poznajem Georgea cijelog svog ivota dobro, najmanje ve pet godina. On je dobri skaut, taj George. elio bi da se udate za njega, hm? Spominje to tu i tamo. U sitne jutarnje sate ili poslije druge ae porta. No vi ostajete tvrda srca. Kakvog bi smisla imalo da se George i ja vjenamo? Nitko od nas nema novca. Osim toga bilo bi grozno dosadno s Georgeom. To "uzajamno pomaganje", ponaanje u stilu "dobre stare kole". Napokon, njemu je najmanje etrdeset. Ta me je primjedba prilino dirnula. Zapravo, jednom je nogom ve u grobu ree Poirot. Ah! Ne obazirite se na mene, Mademoiselle. Ja sam djed, gotovo nitko. A sada mi priajte malo vie o tirn nezgodama. O slici, na primjer. Ponovno je objeena, na novu uzicu. Moete doi i pogledati je, ako elite. Povela nas je iz sobe i mi srno je slijedili. Slika o kojoj je bila rije bila je ulje u tekom okviru. Visjela je neposredno iznad uzglavlja. Promumljavsi "Dopustit ete, Mademoiselle", Poirot je skinuo cipele i popeo se na postelju. Pregledao je sliku i uzicu i oprezno je ispitao teinu slike. Spustio se i pristojno je pogledao. Da se ovo spusti nekomu na glavu.. ne, to ne bi bilo ugodno. Uzica na kojoj je visjela, Mademoiselle, je li bila, poput ove, struna od ice? Da, no ne tako debela. Ovaj put sam stavila deblju. To je razumljivo. Pregledali ste mjesto kidanja - jesu li rubovi bili iskrzani? Rekla bih no nisam pozorno gledala. Zato, jesam li trebala? Tako je. Kao to rekoste, zato biste? Ipak, jako bih rado vidio taj komad ice. Tu je negdje u kui? Bila je na slici. Vjerujem kako je ovjek koji je stavio novu icu, staru bacio nekamo. teta. Tako bih elio da sam je mogao vidjeti. Ne vjerujete da je to bila samo sluajnost? Sasvim pouzdano nije mogli biti nita drugo. Mogla je biti nezgoda. Nemogue je prosuditi. No kvar na konicama vaih kola - to nije bilo

sluajno. A kamen koji se stropotao niz stijenu - volio bih vidjeti mjesto gdje se to dogodilo. Nick nas je povela u vrt i dovela do ruba litice. Pod nama se ljeskalo modro more. Strmi puteljak vodio je niz lice stijene. Nick je opisala gdje se nezgoda dogodila i Poirot je zabrinuto kimao. Potom je upitao: Koliko putova vodi u vas vrt, Mademoiselle? Tu je glavni put - pokraj vratarnice. Zatim postoji ulaz za prodavae - to su vrata na polovini zida uz cestu. Pa su tu i vrata upravo pokraj nas, ovdje na rubu litice. Vode van prema krivudavoj stazi koja od obale ide prema vrtu Majestica - tim sam putom ila jutros. Prolaz kroz vrt Majestica ionako je preica za odlazak u grad. A va vrtlar - gdje on obino radi? Dakle, obino se mota oko povrtnjaka ili sjedi u klijalitu i pravi se kao da otri vrtne kare. To znai na drugoj strani kue? Tako da kad bi netko uao ovdje i strmoglavio neku stijenu, on to vrlo vjerojatno ne bi primijetio. Nick se odjednom lako stresla. Vi doista - doista mislite da se tako dogodilo? upitala je. Nekako ne mogu vjerovati u to. To se ini tako potpuno besmislenim. Poirot ponovno izvadi metak iz depa i pogleda ga. Ovo nije bilo besmisleno, Mademoiselle ree blago. To je vjerojatno bio neki luak. Moda. To je vrlo zanimljiva tema za razgovor poslije veere - jesu li svi zloinci doista luaci? Moda postoji neka mala deformacija u njihovim malim sivim stanicama - da, to je vrlo vjerojatno. Napokon, to je posao za lijenika. to se mene tie - ja moram obaviti drukiji posao. Moram misliti na nevinoga, ne na krivca - na rtvu, ne na zloinca. O vama razmiljam sada, Mademoiselle, ne o vaem nepoznatom napadau. Vi ste mladi i lijepi, sunce ija i svijet je ljubazan, pred vama su ivot i ljubav. O svemu tomu razmiljam, Mademoiselle. Recite mi, ti vai prijatelji, gospoda Rie i gospodin Lazarus - kako su dugo ovdje? Freddie je stigla u etvrtak u ovaj dio svijeta. Zadrala se s nekim ljudima nedaleko od Tavistocka nekoliko noi. Ovamo je dola juer. Jim putuje unaokolo, ini mi se. A kapetan Chal enger? On je u Devenportu. Ovamo dolazi svojim autom kad god moe - uglavnom krajem tjedna.

Poirot je kimnuo. Vraali smo se prema kui. Vladala je tiina, a onda je iznenada upitao: Imate li prijateljicu u koju imate povjerenja, Mademoiselle? Tu je Freddie. Netko osim gospode Rie. Pa, ne znam. Rekla bih da imam. Zato? Jer hou da neka vaa prijateljica bude s vama - odmah. Oh! Nick je bila prilino zbunjena. Trenutak ili dva razmiljala je u tiini. Potom je rekla nesigurno: Moda Maggie. Mogla bih je pozvati, nadam se. Tko je Maggie? Jedna od mojih sestrini iz Vorkshirea. Ima veliku obitelj. On je sveenik, znate, Maggie je mojih godina i obino neko vrijeme ljeti bude ovdje sa mnom. Nije osobito zabavna, na alost - jedna od onih dosadno ednih djevojaka, s frizurom koja samo sluajno moe biti po modi. Nadala sam se kako u je moi izbjei ovog ljeta. Niti govora. Vaa e roakinja, Mademoiselle, izvrsno odgovarati. To je upravo tip osobe kakvu sam imao na umu. U redu ree Nick s uzdahom. Brzojavitu joj. Zaista ne znam koga bih drugog mogla dograbiti upravo sada. Svi su zauzeti. No ako nije uprilieno logorovanje djeaka iz crkvenog zbora ili proslava u ast majki, ona e odmah doi. No to uekujete od nje da uini... Moete li urediti da spava u vaoj sobi? Nadam se. Nee li pomisliti da je to neobian zahtjev? Ah, ne. Maggie nikad ne misli. Ona samo ini - odano, znate. Kransko djelovanje - vrstoa i stalnost u vjeri i vrlini. U redu, poslat u joj brzojav da doe u ponedjeljak. Zato ne sutra? S onakvim nedjeljnim vlakovima? Pomislit e da umirem ako joj predloim tako neto. Ne, rei u za ponedjeljak. Hoete li joj kazati za uasnu sudbinu koja mi prijeti? Nous verrons. Jo se uvijek rugate s time? Hrabri ste, i drago mi je to to vidim.

 Na svaki nain, zabavno je ree Nick. Neto me je taknulo u njezinu glasu i pogledao sarn je znatieljno. Imao sam osjeaj kao da je neto ostalo neizreeno. Ponovno smo uli u sobu za primanje. Poirot je prelistavao novine na sofi. itate to, Mademoiselle? upitao je iznenada. St. Loo Herad? Ne naroito temeljito. Otvorila sam ga da vidim izvjetaj o plimi. Objavljuju ga svakoga tjedna. Tako. Usput, Mademoiselle, jeste li ikad nainili oporuku? Jesam. Prije nekih est mjeseci. Malo prije svog rezanja. Ou'est e que vous dites? Vaeg rezanja? Operacije. Slijepog crijeva. Netko je rekao kako bih morala nainiti oporuku, pa sam tako uinila. Od toga sam se osjeala jako vanom. A odredbe te oporuke? Posljednju kuu ostavila sam Charlesu. Nije ostalo mnogo toga za nasljeivanje, no ega je bilo, to sam ostavila Freddie. Rekla bih da bi vjerojatno - kako to nazivate - pasiva premaila aktivu. Poirot je rastreseno kimao. Napustit u vas sada. Au revoir, Mademoiselle. uvajte se. ega? pitala je Nick. Inteligentni ste. Da, to je slaba toka - iz kojega smjera da se uvate? Tko to moe rei? No ne gubite nadu, Mademoiselle. Za nekoliko u dana otkriti istinu. Do tada uvajte se otrova, bombi, revolverskiri hitaca, prometnih nesrea i strelica umoenih u tajni otrov junoamerikih Indijanaca zavrila je Nick okretno. Nemojte se izrugivati, Mademoiselle ree Poirot ozbiljno. Kad je stigao do vrata, zastao je. Usput ree koju je cijenu ponudio gospodin Lazarus za portret vaeg djeda? Pedeset funti. Ah! izustio je Poirot.

Ozbiljno je pogledao unatrag na mrano mrzovoljno lice iznad kamina. No, kako sam vam rekla, ne elim prodati starog momka. Ne rekao je Poirot zaokupljen mislima. Ne elite, razumijem.

4. Neega mora biti!

Poirot rekao sam im smo se nali vani na cesti. Postoji neto to mislim da biste morali znati. A to je to, mon omi? Ispripovijedao sam mu verziju gospode Rie o nezgodi s automobilom. Tiens! C'esf mferessanf. Postoji, dakako, tip ljudi, tat, histerian, koji pokuava uinili sebe zanimljivim udesnim izbjegavanjem smrti i koji e vam iznositi neoekivane pripovijesti koje se nikad nisu dogodile! Da, dobro je poznat taj tip. Takvi e ljudi nanositi sebi i teke tjelesne ozljede kako bi potkrijepili izmiljotinu. Ne mislite valjda... Da je Mademoiselle Nick takav tip? Ne, doista. Primijetili ste, Hastings, kako smo je vrlo teko uvjerili u opasnost, l sve do samog kraja ustrajala je u farsi polupodrugljive nevjerice. Ona je primjerak svoje generacije, ta mala curica. Pa ipak, zanimljivo je - to to je rekla Madame Rie. Zato bi to govorila? Zato to govoriti, ak i ako je istina? Bilo je nepotrebno - gotovo cjauc/ie. Da rekoh. To je tono. Uvela je to u razgovor s neba pa u rebra - bez ikakva razloga koji bih mogao vidjeti. To je zanimljivo, Da, to je zanimljivo. Male injenice koje su udne, volim ih vidjeti odvojeno. Znaajne su. Pokazuju put. Put... kamo? Uprli ste prstom u slabu toku, moj vrsni Hastingsu. Kamo? Doista, kamo? Pa, neemo znati dok ne stignemo onamo. Recite mi, Poirot rekoh. Zato ste tako ustrajali na tomu da doe ta njezina roakinja? Poirot se zaustavio i uzbueno je upirao kaiprstom prema meni. Razmislite vikao je. Razmislite samo malo, Hastings. Kako smo nemoni! Kako su nam ruke vezane! Uloviti ubojicu poto je zloin uinjen - c'esf tout simple! Ili je lako nekomu mojih sposobnosti. Ubojica je, da tako kaemo, potpisao svoje ime poinivi zloin. No ovdje nema zloina - tovie, ne elimo zloin. Otkriti zloin prije nego li je poinjen - to je doista izuzetno teko. to je na prvi zadatak? Sigurnost Mademoiselle. Sto nije lako. Ne, nije lako, Hastings. Ne moemo straariti nad njom dan i no - ne moe poslati ak ni nekog policajca u velikim cipelama da straari nad njom. Ne moemo provoditi no u lonici neke mlade dame. Cijeli sluaj obiluje

potekoama. No moemo ipak uiniti neto. Moemo ga oteati naem ubojici. Moemo staviti Mademoiselle pod zatitu i moemo uvesti potpuno nepristranog svjedoka. Tko bi mogao mimoii te dvije okolnosti, morao bi biti vrlo pametan ovjek. Zastao je, pa je nastavio potpuno drukijim glasom: No to ega se bojim, Hastings... Da? To ega se bojim je - da on jest vrlo pametan ovjek, l nije mi lako pri dui. Ne, uope nisam spokojan. Poirot rekoh. inite me vrlo nemirnim. I ja sam nemiran. ujte, moj prijatelju, taj list, Weekly Herald St. Looa. Bio je otvoren i presavijen na stranici - to mislite na kojoj? Ondje gdje je mali ulomak u kojemu pie "Medu gostima koji su odsjeli u hotelu 'Majestic nalaze se gospodin Hercule Poirot i satnik Hastings." Pretpostavimo - samo pretpostavimo, da je netko proitao taj odlomak. Znaju moje ime - svatko zna moje ime... Gospoica Buckley nije znala rekoh cerekajui se. Ona je smuenjak - nju ne uzimamo u obzir. Ozbiljan ovjek - neki kriminalac - znao bi za moje ime. l bojao bi se! Zamislio bi se! Postavio bi sebi neka pitanja. Tri puta pokuao je oduzeti ivot Mademoiselle J sad se u susjedstvu pojavio Hercule Poirot. "Je li to sluajnost?" upitao bi se. l mogao bi strahovati kako to moda nije sluajnost. Sto bi uinio tada? Prikrio bi se i zameo tragove predloio sam. Da - da - ili bi - ako posjeduje pravu drskost, udario bi brzo - bez gubljenja vremena. Prije nego li budem naao vremena da provedem istragu - pouf, Mademoiselle je mrtva. Tako bi uinio smion ovjek. Zato mislite da je taj ulomak proitao jo netko osim gospoice Buckley? Gospoica Bucklev nije itala taj ulomak. Kad sam joj spomenuo svoje ime, ono za nju nije znailo nita. ak joj nije bilo ni poznato. Izraz joj se lica nije promijenio. Osim toga rekla nam je otvorila je novine da potrai izvjetaj o plimi - samo to. Da, na toj stranici nije bilo tablice o plimi. Mislite li da je netko u kui... Netko iz kue ili tko ima pristup u nju. A to je lako - staklena vrata su otvorena. Nema sumnje da prijatelji gospoice Buckley ulaze i izlaze.

 Imate li kakvu zamisao? Kakvu sumnju? Poirot je rairio ruke. Nikakvu. Kakav bio motiv, taj nije, kako sam predvidio, oit. To je imbenik sigurnosti budueg ubojice, zato je mogao jutros postupiti tako drsko. Na prvi pogled, nitko nema razloga da prieljkuje smrt male Nick. Posjed? Posljednja kua? To ostaje bratiu - no eli li on dugovima teko optereenu i vrlo tronu staru kuu? Sto se njega tie, to nije ak ni obiteljski dom. On nije Bucklev, prisjetite se. Moramo svakako vidjeti tog Charlesa Vysea, no takva bi pomisao bila pretjerana. A tu je i Madame prisna prijateljica s udnim oima i ozrajem izgubljene Madone. Vi ste to takoer osjetili? upitao sam iznenaeno. Kakav je njezin udjel u svemu? Ona vam kae kako je njezina prijateljica laljivica. C'est gentil! Zato vam to govori? Boji li se neega to bi Nick mogla rei? Je li to povezano s autom? Ili joj je to bio povod, a pravi je razlog strahu negdje drugdje? Je li netko eprkao po autu, a ako jest, tko? Je li ona znala za to? Pa taj pristali plavokosi gospodin Lazarus. Kako se on uklapa? Sa svojim udesnim automobilom i svojim novcem. Moe li on biti povezan na bilo koji nain? Kapetan fregate Chal enger... On je sasvim u redu ubacio sam hitro. Uvjeren sam u to. Pravi gospodin. Nedvojbeno, on je za vas linost iz prave kole. Sreom, kako sam stranac, slobodan sam od tih predrasuda, i mogu istraivati nesputan njima. No priznajem kako mi je teko povezati kapetana Challengera s tim sluajem. Zapravo, ne vidim kako bi mogao biti povezan. Dakako da ne moe biti rekoh oduevljeno. Poirot me je zamiljeno promatrao. Izvanredno djelujete na mene, Hastings. Imate tako dobar nos u pogrenom smjeru, da me gotovo dovodite u napast da vas slijedim! Vi ste uzoran tip vrlo estita ovjeka, potena, lakovjerna, asna, kojeg e prevariti svaka nitarija. Vi ste od onih ljudi koji e uloiti u dvojbena naftna polja i nepostojee zlatne rudnike. Od stotina poput vas varalice e priskrbiti kruh svoj svagdanji. No dobro - prouit u tog kapetana Challengera. Probudili ste moju sumnju. Moj dragi Poirot ljutio sam se. Nemogui ste. ovjek koji se kretao po svijetu kao ja... Nikad nije nita nauio odgovori Poirot tuno. To je nevjerojatno, no tako jest. Vjerujete li da bih postigao uspjeh na svojem rancu tarno vani u Argentini da sam lakovjerna budala kakvom me opisujete? Ne estite se, mon ami. Postigli ste tamo velik uspjeh - vi i vaa supruga.

 Bel a rekoh uvijek slijedi moje prosudbe. Mudra je koliko je i armantna rekao je Poirot. Nemojmo se prepirati, prijatelju. Gledajte, ovdje pred nama, tu pie Mottov servis. To je, ini mi se, radionica koju je spomenula Mademoiselle Bucklev. Mala istraga uskoro e nam pokazati istinu u toj maloj stvari. Uli smo i Poirot se predstavio, objasnivi kako mu je gospoica Bucklev preporuila to mjesto. Raspitivao se o mogunosti najma automobila za poslijepodnevne vonje i tako je lako skrenuo na temu nedavnog kvara na kolima gospoice Bucklev. Vlasnik radionice odmah se raznjeio i poeo je priati nairoko. Neto najneobinije to je ikad vidio. Nastavio je tehnikim pojedinostima. Ja, jao, nisam tehniki nastrojen. Poirot, vjerovao sam, jo manje. No neke su se injenice nedvojbeno pojavile. Netko je petljao po kolima. A kvar se mogao nainiti vrlo lako, u samo malo vremena. Tako dakle govorio je Poirot dok smo odlazili. Mala je Nick imala pravo, a imuni gospodin Lazarus krivo. Hastings, moj prijatelju, sve je to vrlo zanimljivo. Sto emo sada? Otii emo na potu i poslati brzojav, ako nije previe kasno. Brzojav? Rekoh to pun nade. Da odgovorio je Poirot zamiljeno. Brzojav. Pota je jo bila otvorena. Poirot je napisao brzojav i odaslao ga je. Nije mi ponudio nikakvu informaciju o njegovu sadraju. Osjeajui kako eli da ga pitam, brino iam izbjegavao to uiniti. Nezgodno je to je sutra nedjelja primijetio je dok smo se vraali u hotel. Ne moemo posjetiti gospodina Vysea do ponedjeljka u jutro. Mogli biste ga potraiti na njegovoj privatnoj adresi. Dakako. No upravo to ne elim uiniti. Vie bih volio zatraiti njegov savjet slubeno i stvoriti svoj sud o Mjernu iz tog kuta. Da odgovorio sam promiljeno mislim da bi lo bilo najbolje. Odgovor na jedno jednostavno malo pitanje, na primjer, mogao bi znaiti mnogo. Ako je gospodin Charles V/se bio danas u svom uredu u dvanaest i trideset, tada ni-i; ispalio onaj metak u vrtu hotela "Majestic". Ne bismo li trebali ispitati alibije ono troje u hotelu?

 To je mnogo tee. Bilo bi lako za nekog od njih da nupusti ostale na nekoliko trenutaka, da na brzinu izae kroz jedna od mnogih staklenih vrata - u predvorju, sobi /u puenje, salonu, sobi za pisanje, brzo doe do zaklona rici mjestu kuda je djevojka mora proi - metak se ispali - i Inim povratak. No do sada, mon ami, jo nismo sigurni jnMTio li stigli do svih dramatis personaeu ovoj drami. Tu je Misna Ellen - i njezin jo nevieni suprug. Oboje su itelji kue i vjerojatno, po svemu to znamo, imaju zamjerki na rucun nae male Mademoiselle. Takoer, tu su nepoznati Australci u vratarskoj kuici. A moe biti i drugih, prijatelja i prisnih osoba gospoice Bucklev u koje ona nema razloga sumnjati, pa ih prema tomu nije ni spomenula. Ne mogu odagnati osjeaj, Hasting, da ima neega iza svega ovoga neega to jo nije izbilo na vidjelo. Pomalo mislim kako gospoica Bucklev zna vie od onoga to nam je kazala. Mislite li da taji neto? Da. Moda s namjerom da zatiti nekoga, ma tko to bio? Poirot je najodlunije odbijao kimanjem glavom. Ne, ne. Sto se toga tie, ostavila mi je dojam kako je potpuno iskrena. Uvjeren sam da nam je glede tih napada na njezin ivot rekla sve to zna. No postoji jo neto neto za to ona vjeruje kako nema nikakve veze sa svime ovim. Volio bih kad bih znao to je to neto. Jer ja - a kaem to u punoj mjeri skromnosti - mnogo sam inteligentniji od une petite comme a. Ja, Hercule Poirot, mogu vidjeti povezanost ondje gdje je ona ne vidi. Moglo bi mi to dati objanjenje za kojim tragam. Izjavljujem vam, Hastings, sasvim otvoreno i smjerno, da sam, kako vi to kaete, potpuno smotan. Sve dok ne nazrijem neku zraku svjetla o razlogu svega ovoga, lutam u tami. Mora biti neecja nekog imbenika u ovom sluaju, to ga ne pojmim. Sto je to? Je me demande a sans cesse. Ou'est e que c'est? Otkrit ete rekoh umirujui ga. Samo da rekao je tmurno ne saznam previe kasno.

5. Gospodin i gospoa Croft

Te je veeri bio ples u hotelu. Nick Buckley veerala je ondje sa svojim prijateljima i srdano nam je mahnula na pozdrav. Odjenula je tu veer dugu crvenoljubiastu haljinu od iifona koja se vukla po podu. Iz nje su izvirivali njezin bi|eli vrat i ramena i njezina mala nerazborita glava. Privlani mladi vraiak primijetio sam. Opreka njezinim prijateljima - ha? Frederica Rie bila je u bijelom. Plesala je nekom nehajnom umornom elegancijom koja se, koliko je to samo moglo biti, razlikovala od Nickine ivahnosti. Vrlo je lijepa rekao je iznenada Poirot. Tico? Naa Nick? Ne, ona druga. Je li zla? Je li dobra? Je ti samo nesretna? ovjek ne bi mogao rei. Ona je tajna. Ona, moda, uope nije nita od toga. No, kaem vam, moj prijatelju, ona je allumeuse, namigua. Kako to mislite? pitao sam znatieljno. Smijui se kimao je glavom. Osjetit ete to prije ili poslije. Zapamtite moje rijei. Na moje iznenaenje, uskoro je ustao. Nick je plesala sa Georgeom Challengerom. Frederica i Lazarus upravo su prestali i sjeli su za svoj stol. Potom je Lazarus ustao i oti-MIO. Gospoda Rie bila je sama. Poirot je krenuo ravno prema njezinu stolu. Slijedio sam ga. Njegov je nain bio neposredan i svrhovit. Doputate? stavio je ruku na naslon stolca, a potom se spustio u nj. Jedva ekam porazgovarati s vama dok vaa prijateljica plee. Da? Glas joj je bio hladan, nezainteresiran. Madame, ne znam je li vam vaa prijateljica rekta. Ako nije, ja u. Danas su je pokuali ubiti. Njezine su se sive oi rairile od uasa i iznenaenja. Zjenice, velike crne zjenice, takoer su se rairile. Kako to mislite? Pucali su na Mademoiselle Buckley u vrtu ovog hotela. Iznenada se nasmijala - blagim, saalnim, sumnjiavim smijehom.

 Je li vam to Nick rekla? Ne, maaame, dogodilo se da sam to vidio svojim oima. Evo ispaljenoga zrna. Pruio joj ga je i ona se malo povukla. No, ali - no, ali... To nije izmiljotina Mademoiselline mate, jasno vam je. Jamim da je tako. To nije sve. U posljednjih se nekoliko dana dogodilo nekoliko vrlo neobinih zgoda. Vjerojatno ste uli za njih - ne, moda i niste. Tek ste juer stigli, zar ne? Da, juer. Prije toga bili ste s prijateljima, koliko znam. U Tavi stocku. Da. Volio bih znati, Madame, imena prijatelja s kojima ste bili. Podigla je obrve. Postoji li ikakav razlog zato bih vam to rekla? upitala je ledeno. Poirot se smjesta pretvorio u zbunjeno nevinace. Tisuu puta oprostite, Madame. To je bilo potpuno maladroit. No kako l sam imam prijatelje u Tavistocku, pomislio sam kako ste ih moda sreli... Buchcman - to je ime mojih prijatelja. Gospoda Rie odmahivala je glavom. Ne sjeam ih se. Ne vjerujem da sam ih srela. njezin je glas postao sasvim srdaan. Nemojmo razgovarati o dosadnim ljudima. Idemo o Nick. Tko je pucao na nju? Zato? Ne znam tko bi to bio - jo ne ree Poirot. No otkrit u. Oh! Da, otkrit u. Ja sam, znate, detektiv. Ime mi je Hercule Poirot. Vrlo slavno ime. Madame je previe ljubazna. Govorila je polako: Sto elite da uinim? Mislim da nas je obojicu iznenadila. Nismo oekivali neto takvog. Zamolit u vas, Madame, da pazite na svoju prijateljicu. Hou.

 To je sve. Ustao je, brzo se naklonio i mi se vratismo svome stolu. Poirot rekoh niste li sasvim otvoreno pokazali svoje karte? Mon ami, to sam mogao drugo? Moda je nedostajalo profinjenosti, no pridonijelo je sigurnosti. Ne mogu se izvrgnuti opasnosti. Svakako, jedno je postalo jasno. to to? Gospoda Rie nije bila u Tavistocku. Gdje je bila? Ah! no ja u saznati. Nemogue je sakriti informaciju pred Herculeom Poirotom. Vidite - lijepi se Lazarus vratio. Ona rnu govori. On gleda prema nama. Mudar je on. Promotrite oblik njegove glave. Ah! volio bih znati... Sto? upitao sam, kad je on zastao. To to u znati u ponedjeljak odgovorio je dvosmisleno. Pogledao sam ga, no nisam m'ta rekao. Uzdahnuo je. Nestalo je vae znatielje, prijatelju. U stara vremena... Dobro je za vas rekao sam hladno biti uskraen nekih radosti. Hoete rei... Radosti da uskratite odgovor na pitanje. Ah c'est malin. Upravo tako. No, dobro, dobro gunao je4*oirot. vrsti utljivi ovjek tako obljubljen medu piscima edvardijanskog razdoblja. Oi su mu sijale starim iarom. Nedugo potom Nick je prola pokraj naeg stola. Odvojila se od svog partnera i okomila se na nas poput arene ptice. Ples na rubu smrti rekla je bezbrino. To je nov doivljaj, Mademoiselle? Da. Prilino zabavan. Otila je, mahnuvsi nam rukom.

 Volio bih da to nije rekla rekoh polako. Ples na rubu smrti. Ne svia mi se. Znam. Previe je blizu istini. Ta je mala hrabra. Da, hrabra je. No na alost, u ovom trenutku nije hrabrost to to nam je potrebno. Oprez, a ne hrabrost - voi'/d e qu'il nous faut! Sljedei dan bila je nedjelja. Sjedili smo na terasi pred hotelom i moglo je biti pola dvanaest kad je Poirot odjednom ustao. Doite, prijatelju. Izvest emo mali pokus. Ustanovio sam kako su gospodin Lazarus i Madame otili autom i da je /vrademoiselle s njima. Obala je ista. Cista za to? Vidjet ete. Sili smo niz stube J preko malog dijela travnjaka krenuli prema moru. Nekoliko je kupaa dolazilo uz put. Proli su pokraj nas razgovarajui i smijui se. Kad su proli, Poirot je krenuo do mjesta gdje je na neuglednim malim vratima, s prilino zahrdalima arkama, stajao napola izbrisan natpis "Privatni posjed. Posljednja kua". Nikoga nije bilo na vidiku. Tiho smo uli. Poslije nekoliko trenutaka stigli smo na travnati pojas pred kuom. Uokolo nije bilo nikoga. Poirot se odetao do ruba stijene i pogledao je preko. Zatim je otiao do same kue. Francuski prozori prema verandi bili su otvoreni i mi smo uli ravno u primau sobu. Poirot nije gubio vrijeme ondje. Otvorio je vrata i izaao u predvorje. Odatle se poeo uspinjati stubama, a ja sam ga slijedio u stopu. Otiao je ravno u Nickinu spavaonicu - sjeo je na rub postelje i kimnuo mi je uz miganje. Vidite, prijatelju, kako je lako. Nitko nije vidio da dolazimo. Nitko nas nee vidjeti kako odlazimo. U potpunoj sigurnosti moemo obaviti to to elimo. Mogli bismo, na primjer, zarezati neki icu o kojoj visi slika, tako da e se morati prekinuti poslije nekoliko sati. Pretpostavimo da je nekim sluajem netko bio pred kuom i vidio nas kako dolazimo. Tada bismo imali savreno prirodan izgovor - pretpostavljajui da smo znani kao kuni prijatelji. Hoete rei kako moemo iskljuiti nekog stranca? Upravo na to mislim, Hastings. Iza svega ovog ne stoji neki neuraunljivi luak. Umjesto toga moramo traiti nekoga blie kui. Okrenuo se da bi napustio sobu, a ja sam ga slijedio. Nitko od nas nije progovorio. Obojica smo, rekao bih, bili zabrinuti. Tada, na zavoju stubita, obojica smo iznenada stali. Jedan je mukarac dolazio gore. I on je zastao.

Lice mu je bilo potpuno u sjeni, no ponaanjem je odavao potpunu zateenost. Progovorio je prvi, glasnim, prilino grubim glasom. Koga vrago radite ovdje, htio bih znati? Ah! rekao je Poirot. Monsieur... Croft, rekao bih? To mi je ime, no to... Bismo li otilu u primau sobu na razgovor? Mislim do bi to bilo bolje. Onaj je drugi popustio, naglo se okrenuo i siao, a mi smo mu bili zo petama. Kad su se zatvorila vrata primae sobe, Poirot se lako naklonio. Dopustite da se predstavim. Hercule Poirot, vama na slubu. Lice onog drugog malo se razvedrilo. Oh! izgovarao je polako. Vi ste onaj detektiv. itao sam o vama. U Heraldu St. Looa? Eh? itao sam o vama tamo u Australiji. Francuz ste, zar ne? Belgijanac. Nita ne smeta. Ovo je moj prijatelj, kapetan Hastings. Radujem se to smo se sreli. No recite, to je po srijedi? Sto radite ovdje? Ita - zlo? Ovisi o tomu to smatrate - zlim. Australac je kirnnuo. Izgledao je dobro, unato elavosti i poodmaklim godinama. Stas rnu je bio velianstven. Imao je teko lice, s izbaenom donjom vilicom - grubo lice, tako bih ga opisao. Prodorna modrina njegovih oiju bila je najupadljivija osobina na njemu. Gledajte rekao je. Doao sam da maloj gospoici Bucklev donesem neto rajica i jedan krastavac. Taj njezin ovjek nije ni od kakve koristi ljienina - ne uzgaja nita. Bogomdana lijenina. Majka i ja, eh, bijesni smo zbog toga i mislimo da nam je dobrosusjedska dunost da napravimo to moemo! Imamo mnogo vie rajica nego to moemo pojesti! Susjedi si moraju pomagati, ne mislite li? Uao sam, kao obino, kroz staklena vrata i ostavio sam koaru. Upravo sam htio otii kad sam uo korake i muke glasove iznad sebe. To mi je bilo udno. Ovdje se ne brinemo mnogo zbog provalnika - no sve je mogue. Pomislio sam kako moram vidjeti je li sve u redu. i onda sam sreo vas dvojicu kako silazite niz stube. To me je prilino iznenadilo. A sad mi kaete kako ste ugledan detektiv. Sto se to dogaa?

 Sve je vrlo jednostavno rekao je Poirot smijeei se. Mademoiselle je imala prilino zastraujui doivljaj neke noi. Iznad postelje pala je jedna slika. Moda vam je pripovijedala o tomu? Rekla je. Imala je veliku sreu. Da bi sve bilo sigurno, obeao sam da u joj donijeti naroiti lanac - ne bi bilo dobro da se dogaaj ponovi, eh? Rekla je kako e izai ovog jutra, no da mogu doi i izmjeriti koliko lanac treba biti dug. Vo//d - sve je jednostavno. Rairio je ruke djetinjom jednostavnou i uz svoj najprivlaniji smijeak. Croft je duboko udahnuo. I to je sve? Da, a vi ste se uzbudili ni zbog ega. Moj prijatelj i ja graani smo koji strogo potuju zakon. Nisam li vas vidio juer? izrekao je Croft polako. Bilo je to sino. Proli ste pokraj naeg malog stana. Ah, da, radili ste u vrtu, a mi smo vam pristojno poeljeli dobro veer dok smo prolazili. Tako je. Da - da. A vi ste Monsieur Hercule Poirot o kojemu sam uo tako mnogo. Recite mi, jeste li jako zauzeti, gospodine Poirot? Jer ako niste, volio bih kad biste sada poli sa mnom - na alicu jutarnjeg aja, po australskom obiaju, i da upoznate moju staru. Ona je proitala sve o vama u novinama. Neobino ste ljubazni, gospodine Croft. Nemamo nikakvog posla i bit e nam drago. To je lijepo. Tono ste izmjerili, Hastings? upita Poirot obraajui se meni. Potvrdio sam kako sam tono procijenio i mi smo se pridruili naem novom prijatelju. Croft je bio blagoglagoljiv; u to smo se uskoro uvjerili. Pripovijedao nam je o svom domu nedaleko od Melbournea, o svojim borbama u mladosti, o tomu kako je sreo svoju enu, o njihovim zajednikim naporima i o svojoj konanoj srei i uspjehu. Odmah smo se odluili na putovanje rekao je. Uvijek smo eljeli doi u domovinu, Eto, uinili srno. Doli srno dolje u ovaj dio svijeta - nastojali smo posjetiti neke od roaka moje ene porijeklom su negdje odavde. No nismo mogli nai nikoga. Onda smo otili na putovanje po kontinentu - Pariz, Rim, talijanska jezera, Firenza - sva ta mjesta. Bili smo u Italiji kad smo doivjeli tu eljezniku nesreu. Moja sirota supruga teko se razbila. Sugavo, zar ne?

Odveo sam je najboljim lijenicima i svi oni govore isto - nema drugog lijeka nego vremena - treba vremena i leanja. To je ozljeda kraljenice. Kakva nesrea! Zla kob, zar ne? Eto, dogodilo se. A imala je samo jednu elju - doi ovamo dolje. Nekako je osjeala kad bismo imali neto malo i svoje - neto maleno - da bi sve bilo drukije. Vidjeli smo mnogo zaputenih daara, a onda nam je dobra srea pomogla da naemo ovo. Lijepo i tiho i po strani - nema automobila koji bi prolazili ili gramofona u susjedstvu. Odmah sam uzeo. Dok je izgovarao posljednje rijei, stigli smo do same vratarske kue. Najavio je na dolazak glasnim "kuuii", na to je stigao isti odgovor "kuuii". Uite rekao je gospodin Croft. Proli smo kroz otvorena vrata i uz kratki niz stuba stigli smo do ugodne spavae sobe. Ondje, na sofi, bila je krupna ena srednjih godina sjijepom sijedom kosom i vrlo toplim smijekom. Sto misli tko je to, majko? pitao je gospodin Croft. Ekstraspecijalni, u svijetu slavljeni gospodin Hercule Poirot. Doveo sam ga ravno ovamo da popria s tobom. Pa to je previe uzbudljivo da se ispria rijeima glasno je govorila gospoda Croft, toplo se rukujui s Poirotom. itala sam o onom sluaju u Plavom vlaku, jesam, i kako ste se sluajno zatekli u njemu, i mnogo toga o ostalim vaim sluajevima. Otkako me je zadesila ta nevolja s leima proitala sam sve detektivske prie to uope postoje, rekla bih. Kao da vrijeme ni s im drugim ne prolazi tako brzo. Bert, dragi, vikni onamo van Edithi da donese aj. Evo odmah, majko. Ona je svojevrsna bolniarka i njegovateljica, ta Edith objasnila je gospoda Croft. Dolazi svakog jutra urediti me. Ne elimo se optereivati poslugom. Bert je barem tako dobar kuhar i domain kao i svaki drugi i to ga dri zaposlenim - to i vrt. Evo nas oglasio se gospodin Croft, pojavljujui se ponovno s pladnjem. Evo aja. Ovo je velik dan u naim ivotima, majko. Pretpostavljam da boravite ovdje dolje, gospodine Poirot? pitala je gospoda Croft, dok se naginjala i spretno baratala ajnikom. Tako je, da, Madame, na odmoru sam. No sigurna sam kako sam itala da ste se povukli - da ste otili na odmor zauvijek i potpuno. Ah! Madome, ne smijete vjerovati svemu to proitate u novinama. Pa to je zaista tono. Dakle, jo se bavite poslom?

 Kad naiem na sluaj koji me zanima. Ali sasvim sigurno niste ovdje poslom? lukavo je ispitivao gospodin Croft. Nazvati to odmorom, to bi moglo biti dio igre. Ne smije mu postavljati nezgodna pitanja, Bert rekla je gospoda Croft. Jer nee vie doi. Mi smo jednostavni ljudi, gospodine Poirot, i vi ste nas uvelike poastili time to ste danas doli ovamo - vi i va prijatelj. Ne znate kakvo ste nam zadovoljstvo priredili. Bila je tako prirodna i tako iskrena u svojem zadovoljstvu da mi je osvojila srce. Bila je gadna ta stvar sa slikom rekao je gospodin Croft. Ta je sirota djevojica mogla biti ubijena rekla je gospoda Croft s dubokim suosjeanjem. Ona jest ivo srebro. Unosi ivot u ovo mjesto kadgod doe ovamo. Nije jako obljubljena u susjedstvu, kako sam ula. No tako je to u ovim provincijskim engleskim mjestima. Ne vole djevojke koje su vedre i pune ivota. Ne udim se to ne provodi vie vremena ovdje i taj njezin dugonosi brati nema vie mnogo izgleda da je nagovori da se zauvijek ovdje skrasi nego - nego - dakle, ne znam to. Nemoj ogovarati, Millv rekao je suprug. Aha! ree Poirot. Odatle pue vjetar. Vjerujte gospodinom instinktu! Dakle gospodin Charles Vyse zaljubljen je u nau malu prijateljicu? Lud je za njom ree gospoda Croft. No ona se nee udati za provincijskog odvjetnika, l nemojte joj predbacivati. On je sirotinja, ionako. Voljela bih kad bi se udala za onog zgodnog mornara - kako mu je ime, Challenger. Neki solidan brak mogao bi biti loiji od ovoga. On je stariji od nje, no to zato? Smirivanje - to joj treba. Leti samo uokolo, ak i po kontinentu, sve sama ili s tom udnom gospodom Rie. Ona je draga djevojka, gospodine Poirot - razumijem se u to. No brinem se za nju. U posljednje vrijeme uope ne izgleda sretno. Ima, kako ja to kaem, opsjednut izraz lica. A to mi zadaje brige! Imam svoje razloge da se zanimam za tu djevojku, zar ne, Bert? Gospodin Croft prilino je naglo ustao iz stolca. Sada ostavi to, Millv rekao je. Moda biste eljeli vidjeti nekoliko fotografija iz Australije, gospodine Poirot? Ostatak naeg posjeta proao je bez uzbuenja. Poslije deset minuta oprostili smo se. Dragi ljudi rekoh. Tako jednostavni i skromni. Tipini Australci.

 Svidjeli su vam se? Vama nisu? Bili su jako ljubazni jako prijateljski. Pa to je onda? Neto je na stvari, toliko vidim. Bili su, moda, tek malo previe "tipini" zamiljeno je rekao Poirot. Taj povik kuuii - to ustrajanje na pokazivanju fotografija - nije li to bilo rnalo previe temeljito igranje igre? Kakav ste vi sumnjiavi stari vrag! Imate pravo, mon ami. Sumnjam u svakoga - u sve. Bojim se, Hastings - bojim.

6. Posjet gospodinu Vyseu

Poirot nije odustajao od kontinentalnog doruka. Uzrujavalo ga je i tjeralo na muninu gledati kako ja jedem jaja i slaninu - uvijek je tako govorio. Dosljedno tomu dorukovao bi kavu i pecivo u postelji, a ja sam mogao slobodno zapoeti dan tradicionalnim dorukom Engleza koji se sastojao od slanine i jaja i marmelade. Pogledao sam u njegovu sobu kad sam u ponedjeljak u jutro krenuo niz stube. Sjednio je na krevetu, odjeven u vrlo poseban jutarnji ogrta. Bonjour, Hastings. Upravo sam namjeravao pozvoniti. Hoete li biti tako dobri i pobrinuti se da ova poruka to sam je napisao odmah bude odnesena u Posljednju kuu i predana Mademoiselle. Ispruio sam ruku prema njoj. Poirot me je pogledao i uzdahnuo je. Kad biste samo - kad biste samo, Hastings, dijelili kosu po sredini, umjesto sa strane! Kako bi to promijenilo simetriju vae pojave, l vai brci. Ako morate imati brkove, neka to budu pravi brkovi primjer ljepote kao to su moji. Potiskujui grozu i na samu tu pomisao, odluno sam uzeo poruku iz Poirotove ruke i napustio sam sobu. Pridruio sam mu se u naem salonu kad je stigla poruka da nas je dola posjetiti gospoica Bucklev. Poirot je zapovijedio da je doprate gore. Ula je prilino veselo, no meni se uinilo da su sjene ispod njezinih oiju tamnije nego inae. U ruci je drala brzojav koji je predala Poirotu. Izvolite rekla je. Nadam se da e vas zadovoljiti! Poirot ga je itao naglas. Dolazim danas 5.30. Maggie. Moja dadilja i uvarica! ree Nick. No nemate pravo, znate. Maggie ba nema osobit mozak. Poten posao, to je otprilike sve za to je sposobna. Takva je, i nikad ne vidi poantu vica. Freddie bi bila deset puta bolja u pronalaenju skrivenih ubojica. A Jim Lazarus bio bi jo bolji. Mislim da jo nikad nitko nije do kraja procijenio Jirna. A kapetan Chal enger? Ah! George! On nikad ne bi vidio nita sve dok mu se ne bi nalo pod nosom. No pokazao bi im, kad bi vidio. Kad bi dolo do obrauna, George bi bio vrlo koristan. Odbacila je eir i nastavila;

 Dala sam nalog da puste unutra ovjeka o kojemu sve mi pisali. Zvui tajanstveno. Hoe li postaviti neki diktafon ili neto poput toga? Poirot je odmahivao. Ne, ne, nita znanstvenog. Jednostavno, stvar je shvaanja, Mademoiselle. Neto to sam elio znati. Ah, dobro rekla je Nick. Sve je silno zabavno, zar ne? Je li, Mademoiselle? upitao je Poirot blago. Minutu je stajala leima prema nama i gledala je kroz prozor. Potom se okrenula. Sav hrabri prkos nestao joj je s lica. Bilo je djetinje zgreno, kako je nastojala zadrati suze. Ne ree. Nije - doista nije. Bojim se - bojim se. Uasno se bojim. A uvijek sam mislila kako sam hrabra. I jeste, mon enfant, jeste. Obojica smo se, Hastings i ja, divili vaoj sranosti. Tako je, zaista dodao sam toplo. Ne rekla je Nick odmahujui glavom. Nisam hrabra. To... to ekanje. Neprestano strahovanje hoe li se dogoditi jo neto, l kako e se dogoditi! l oekivanje da se dogodi. Da, da - to je optereenje. Sino sam dovuklo krevet do sredine sobe. l zatvorila prozor i zabravila vrata. Kad sarn dolazila ovamo, dola sam naokolo cestom. Nisam mogla, jednostavno nisam mogla ii kroz vrt. Kao da sam iznenada izgubila svu sranost. Ovo je prelo sve granice. Sto tono time mislite rei, Mademoiselle? Prelo sve granice? Potrajalo je kratak trenutak prije nego li je odgovorila. Nisam mislila na neto odreeno. To je ono to novine opisuju kao "napetost modernog ivota", rekla bih. Previe koktela, previe cigareta - sve to. Jednostavno, dospjela sam u besmislen poloaj, na neki nain. Utonula je u stolac i sjedila je ondje, dok su joj se sitni prsti sami od sebe nervozno zaplitali i rasplitali. Niste iskreni prema meni, Mademoiselle. Postoji jo neto.

 Nema, doista nema niega. Postoji neto to mi niste rekli. Rekla sarn vam svaku najmanju sitnicu. Govorila je ozbiljno i iskreno. O tim sluajevima, o tim napadima na vas, to jeste. Pa... to? No niste mi rekli to je sve u vaem srcu - u vaem ivotu... Polako je rekla: Moe li itko to uiniti.. ? Ah! dakle ree Poirot slavodobitno. Priznajete! Odricala je glavom. On ju je prodorno promatrao. Moda lukavo je predlagao ta tajna nije vaa? Pomislih kako sam vidio treptaj vjeda. No gotovo trenutano skoila je i ustala. Iskreno i doista, gospodine Poirot, rekla sam vam svaku pojedinost to sam je znala o ovoj glupoj stvari. Ako mislite da znam neto o nekome drugome, ili da sumnjam, tada grijeite. Izluuje me to to nemam sumnji! Nisam budala. Shvaam da ako ti "sluajevi" nisu bili sluajni, tada su djelo nekoga tko mi je vrlo blizu - nekoga tko me poznaje. A to je grozno. Jer nemam nimalo pojma - niti najmanjeg - tko bi taj netko mogao biti. Ponovno je otila do prozora i zastala je gledajui van. Poirot mi je dao znak neka ne govorim. Mislim kako se nadao nekom novom priznanju, sada kad se slomila djevojina mo samonadzora. Kad je progovorila, bilo je to drugom bojom glasa, nekim dalekim sanjarskim glasom. Znate li za moju neobinu elju koju sam oduvijek gajila? Volim Posljednju kuu. Uvijek sam eljela ovdje izvesti neku predstavu. Vlada ovdje - neko dramatino ozraje. U svojoj sam mati vidjela postavljanje svih moguih predstava. A sada kao da se prikazuje neka drama. Samo, ne reiram je ja... ja sam u njoj! Ja sam usred nje! Ja sam, moda, osoba koja - umire u prvom inu. Glas joj se slomio. No, no, Mademoiselle Poirotov je glas bio naglaeno ivahan i vedar. Tako to nee biti. To je histerija. Okrenula se i otro ga je promotrila.

 Je li vam Freddie rekla da sam histerina? pitala je. Ona kae da jesarn, ponekad. No ne smijete uvijek vjerovati onomu to Freddie govori. Ponekad, znate, ona - ona nije potpuno pri sebi. Nastupila ie stanka i Poirot je postavio potpuno nebitno pitanje: Recite mi, Mademoiselle kazao je jeste li ikad primili ponudu za Posljednju kuu? Mislite, do je prodam? Na to sam mislio. Ne. Biste li razmislili o tomu da je prodate, kad biste dobili dobru ponudu? Nick je razmiljala nekoliko trenutaka. Ne, mislim do ne bih. Ne bili, vjerujem, edino ako to ne bi bila tako nevjerojatno dobra ponuda da bi bilo potpuno nerazumno odbiti je. Precisement, Ne elim je prodati jer mi je, znate, vrlo draga. Dakako. Razumijem. Nick se polako pribliavala vratima. Usput, elim vam rei, veeras e biti vatromet. Hoete li doi? Veero je u osam. Vatromet poinje u pola deset. Mo! ete ga velianstveno vidjeti iz vrta, ondje gdje nadvisuje luku. Bit u oduevljen. Obojica, dakako ree Nick. Iskreno zahvaljujem rekao sam. Nita ne die pokislo raspoloenje tako dobro kao zabava primijetila je Nick. l smjekajui se izala je. Pauvre enfant rekao je Poirot. Uzeo je eir i paljivo je frknuo neko siuno zrno praine s njegove povrine. Izlazimo? upitao sam. Mais oui, moramo obaviti neke pravne poslove, mon ami.

 Svakako. Razumijem. Nekomu vaeg blistavog uma to ne bi moglo promaknuti, Hastings. Uredi gospode Vyse, Trevannion i Wynnarc bili su smjeteni u glavnoj ulici grada. Uspeli smo se stubama na prvi kat i uli u sobu u kojoj su tri inovnika marljivo pisala. Poirot je zatraio da posjeti gospodina Charlesa Vysea. Jedan je inovnik promrmljao nekoliko rijei u telefon, dobio je, oito, potvrdan odgovor i primjeujui kako e nas gospodin Vyse odmah primiti, proveo nas je kroz hodnik, pokucao na jedna vrata i stao je u stranu da bi nas propustio. Iza velikog stola prekrivenog pravnikim spisima gospodin Vyse ustao je kako bi nas pozdravio. Bio je visok mlad ovek, prilino blijed, bezizraajnih crta, proelav iznad obje sljepoolce i nosio je naoale. Kosa mu je bila svijetla i neodreene boje. Poirot se pripremio za susret. Sreom, imao je sa sobom neki ugovor, jo nepotpisan, pa je tako elio savjet gospodina Vysea zbog nekih tehnikih pojedinosti. Govorei odmjereno i precizno, gospodin Vyse ubrzo je uspio otkloniti Poirotove navodne sumnje i mogao je pojasniti neke zamrene pojedinosti u formulaciji. Vrlo ste me mnogo zaduili mrmljao je Poirot. Kao strancu, vi to razumijete, te pravnike stvari i izriaji za mene su vrlo tegobni. To je bio trenutak kad je gospodin Vyse upitao Poirota tko ga je uputio na njega. Gospoica Buckley rekao je Poirot spremno. Vaa sestrina, zar ne? Vrlo ljupka mlada dama. Sluajno sam joj spomenuo da sam u neprilici i ona mi je rekla da odem k vama. Pokuao sam vas posjetiti u subotu ujutro - oko pola jedan - no bili ste vani. Da, sjeam se. U subotu sam rano otiao. Mademoiselle, vaa sestrina, vjerojatno se osjea vrlo osamljenom u toj velikoj kui? Koliko znam, ondje ivi sama. Upravo tako. Recite mi, gospodine Vyse, ako smijem pitati, ima li ikakve nade da bi se taj posjed mogao nai na tritu? Niti najmanje, rekao bih. Razumijete, dakako, da ne pitam isprazno. Irnam razloga! U potrazi sam, ja sam, upravo za takvim posjedom. Klima u St. Loou oduevljava me. Istina je da se kua ini kao da joj je prijeko potreban

nuan popravak, rekao bih da u nju nije utroen velik novac. U takvim uvjetima, ne bi li bilo vjerojatno da bi Mademoiselle mogla razmotriti kakvu ponudu? Za to nema niti najmanje vjerojatnosti. Charles Vyse odbijao je glavom vrlo odluno. Moja je sestrina bezgranino odana tom mjestu. Nita je ne bi nagnalo da proda, to znam. To je, razumijete li, obiteljska kua. Prihvaam to, no... Uope ne dolazi u obzir. Poznam svoju sestrinu. Fanatino je privrena toj kui. Poslije nekoliko minuta ponovno smo bili vani na ulici. Dakle, moj prijatelju ree Poirot. Pa kakav je dojam ostavio na vas gospodin Charles Vyse? Razmislio sam. Vrlo negativan rekao sam napokon. On je neobino negativna osoba. Nije osobito jaka linost, biste li tako rekli? Nije, zaista. Vrsta osobe koje se ne biste sjetili da je ponovno sretnete. Prosjena osoba. Njegov nastup doista nije dojmljiv. Jeste li primijetili neku nedosljednost tijekom razgovora s njim? Da rekao sam polagano. Jesam. U vezi s prodajom Posljednje kue. Tono. Biste li vi bili odnos Mademoiselle prema Posljednjoj kui opisali kao "fanatinu privrenost"? To je vrlo jak izraz. Da - a gospodin Vyse nije sklon koritenju jakih izraza. Njegov je uobiajeni stav pravniki stav da potisne, umjesto da naglasi. Pa ipak kae kako Mademoiselle ima fanatinu privrenost prema kui svojih predaka. Ona nam ovog jutra nije pruila takav dojam rekao sam. Govorila je o kui vrlo razumno, rekao bih. Oito joj je drago to mjesto - kao to bi osjeao svatko u njezinu poloaju no sasvim pouzdano nita vie. Prema tomu, zapravo, netko od njih dvoje lagao je rekao je Poirot zamiljeno.

 Od Vysea se ne bi oekivalo da lae. Oito vrlo velika prednost ako se mora lagati primijetio je Poirot. Doista, taj gospodin ima dranje nalik na Georgea Washingtona. Jeste li primijetili jo neto, Hastings? A to bi to bilo? Nije bio u svom uredu u subotu u pola jedan.

7. Tragedija
Prva osoba koju smo ugledali kad smo te veeri stigli u Posljednju kuu bila je Nick. Plesala je po predvorju odjevena u predivan kimono prekriven zmajevima. Oh! A to ste samo vi! Mademoiselle - rastuili ste me! Znam. Bilo je to grubo. Ali, gledajte, ekam da mi stigne haljina. Obeali su - gadovi - ozbiljno su obeali! Ah! Ako je rije o la toilelte! Veeras e biti ples, zar ne? Svi idemo onamo poslije vatrometa. Naime, pretpostavljam da hoemo. Glas joj je iznenada zamro. No sljedeeg trenutka ve se smijala. Nikad se ne smije predati! To je moja vodilja. Nemojte razmiljati o nevolji i nevolja se nee dogoditi! Veeras sam se ponovno sabrala. Bit u vesela i zabavljat u se. Na stubama su odjeknuli koraci. Nick se okrenula. Ah! To je Maggie. Maggie, ovo su agenti koji me tite od tajanstvenog ubojice. Povedi ih u salon i neka ti pripovijedaju o svemu. Naizmjence smo se rukovali s Maggie Buckley i ona nas je, kako je reeno, odvela u salon. Odmah sam stvorio povoljan sud o njoj. Mislim da je razumna staloenost u njezinoj pojavi bilo to to me joj je privuklo. Tiha djevojka, pristala u nekom starinskom smislu - oito ne previe umna. Nije bila naminkana; nosila je jednostavnu, gotovo tronu, crnu veernju haljinu. Oi su joj bile iskrene i plave, a glas ugodno polagan. Nick mi je pripovijedala najnevjerojatnije stvari rekla je. Nema sumnje, pretjerivala je? Tko bi joj elio nauditi? Ona na cijelome svijetu ne moe imati neprijatelja. Nevjerica se snano odraavala u njezinu glasu. Gledala je u Poirota prilino odbojno. Shvatio sam da su djevojci poput Maggie Bucklev stranci uvijek podozrivi. Unato tomu, gospoice Bucklev, uvjeravam vas kako je to istina ree Poirot tiho. Nije odgovorila, no lice joj je odavalo nevjericu. Nick je veeras djelovala prilino poput samrtnika primijenio je. Ne znam to joj je. Kao

da su je obuzeli zlodusi. Ta rije - samrfnik! Proli su me marci. Neto me je u naglasku njezina govora ponukalo razmisliti. Jeste li vi Skotkinja, gospoice Bucklev? upitao sam iznenada. Moja je majka bila Skotkinja objasnila je. Promatrala me je, primijetio sam, s veim odobravanjem nego Poirota. Procijenio sam kako bi imala vie povjerenja u moje objanjenje sluaja, nego Poirotovo. Vaa se sestrina dri vrlo hrabro rekao sam. Odluno zadrava uobiajeno ponaanje. To je jedino to se moe, zar ne? rekla je Maggie. Hou rei, togod ovjek osjeao u sebi, nema smisla praviti zbrku oko toga. To je neugodno i za sve oko nas. Zastala je, pa je tiho rekla: Vrlo volim Nick. Uvijek je bila dobra prema meni. Nismo mogli nita vie rei jer tog je trenutka Frederica Rie uplovila u sobu. Nosila je nebeskomodru opravu i djelovala je vrlo krhko i nadzemaljski. Lazarus joj je uskoro slijedio, a potom je uplesala Nick. Nosila je crnu haljinu oko koje je omotala predivan stari kineski al jarko crvene boje. Bok, narode rekla je. Koktele? Svi smo pili i Lazarus je podigao au prema njoj. To je predivan al, Nick rekao je. Star je, zar ne? Da, donio ga je pra-pra-praujak Timothy sa svojih putovanja. Lijep je zaista je lijep. Ne bi mu nala para i kad bi htjela. Topao je rekla je Nick. Dobro e doi dok budemo gledali vatromet, l ivahan je. Ja... ja mrzim crno. Da ree Frederica ne bih rekla da sam te ikad prije vidjela u crnoj haljini, Nick. Zato si je odjenula? Ah! Ne znam. Djevojka je drskom kretnjom srnula ustranu, no uspio sam okom uhvatiti neobino krivljenje usana, kao da je izazvano bolom. Zato netko uope neto ini? Uli smo na veeru. Pojavio se nekakav tajanstveni muki posluitelj - unajmljen, pretpostavljam, za ovu priliku. Hrana je bila neodreena. ampanjac pak, s druge strane, bio je dobar. George se nije pojavio ree Nick. Nezgodno je to je sino morao natrag u Plvmouth. Nadam se da e se u neko doba pojaviti na ovoj veeri. U svakom sluaju, na vrijeme za ples. Nala

sam ovjeka za Maggie. Prihvatljivog, iako ne silno zanimljivog. Kroz prozor je prodrlo slabo brujanje. Oh! Taj prokleti gliser ree Lazarus, Sit sam ga. To nije gliser ree Nick. To je hidroplan. Rekao bih da ima pravo. Dakako da imam pravo. Zvuk se potpuno razlikuje. Kad e nabaviti svog Motha, Nick? Kad skupim novac smijala se Nick. I tada e odletjeti u Australiju poput one djevojke... kako li se zvala? Voljela bih... Silno joj se divim ree gospoda Rie svojim umornim glasom. Kakva zaudna sranost! Sama sarncata. Divim se svim tim ljudima koji lete rekao je Lazarus. Da je Michael Seton bio uspio u svom letu oko svijeta, bio bi junak dana - i to s punim pravom. Tisuu puta teta to je nastradao. On je od onih ljudi koje Engleska ne moe sebi dopustiti da izgubi. Moda je jo iv i zdrav rekla je Nick. Teko. Sada je ve tisuu prema jedan u njegovu tetu. Siroti Ludi Seton. Uvijek su ga zvali Ludi Seton, zar ne? pitala je Frederica. Lazarus je potvrdio kimanjem. Potjee iz prilino lude obitelji rekao je. Njegov ujak, Sir Matthev/ Seton, koji je umro prije nekih tjedan dana, bio je potpuno lud. On je bio onaj ludi milijuna koji je odravao utoita za ptice, zar ne? - upitala je Frederica. Da. Obiavao je kupovati otoke. Bio je velik enomrzac. Neka ga je djevojka neko napustila, ini mi se, i on se za utjehu posvetio prirodoslovlju. Zato govorite da je Michael Seton mrtav? ustrajala je Nick. Ne vidim nikakva razloga da napustimo nadu - jo ne.

 Dakako, ti si ga poznavala, zar ne? ree Lazarus. Zaboravio sam to. Freddie i ja sreli smo ga lani u Le Touquetu ree Nick. Bio je predivan, zor ne, Freddie? Nemoj mene pitati, draga. On je bio tvoj plijen, ne moj. Jednom te je poveo gore, zar ne? Da, u Scarboroughu. Bilo je jednostavno predivno. Jeste li ikad letjeli, satnice Hastings? pitala me je Maggie u lakom razgovoru. Morao sam priznati kako je let do Pariza i natrag bilo sve moje iskustvo sa zranim putovanjem. Odjednom, uzviknuvi, Nick je skoila. Telefon! Ne ekajte me. Postaje kasno. A pozvala sam gomilu ljudi. Izala je iz sobe. Pogledao sam na sat. Bilo je devet. Posluili su desert i porto. Poirot i Lazarus razgovarali su o umjetnosti. Slike, govorio je Lazarus, bile su upravo sada vrlo traene na tritu. Nastavili su razgovor o novim zamislima oko pokustva i dekoriranja. Trudio sam se udovoljiti svojim obvezama i razgovarati s Maggie Buckley, no moram priznati kako je djevojka bila dosadna. Pristojno je odgovarala, no nije uzvraala loptu. Bio je to jalov trud. Frederica Rie sjedila je sanjarski tiho, s laktima na stolu a dim cigarete ovijao se oko njezine lijepe glave. Izgledala je poput anela utonulog u misli. Devet je upravo prolo za dvadeset minuta kad je Nick promolila glavu iza vrata. Izaite, svi vi! ivotinje dolaze dvije po dvije. Posluno smo ustali. Nick je marljivo pozdravljala pridolice. Bilo je pozvano desetak osoba. Veina ih je bila prilino nezanimljiva. Nick je, primijetio sam, bila dobra domaica. Zatomila je svoje modernistike nazore i svakomu je priutila dobrodolicu u starinskom stilu. Medu gostima zapazio sam Charlesa Vysea. Ubrzo smo se svi preselili u vrt, na mjesto s kojeg se pruao pogled na more i pristanite. Nekoliko je stolaca bilo stavljeno ondje za starije osobe, no veina nas je stajala. Prva je raketa planula u nebo. Tog sam trenutka zauo glasan poznati glas i okrenuh glavu da bih vidio kako Nick pozdravlja gospodina Croffa. _ teta je govorila je to i gospoda Croft ne moe biti ovdje. Trebali smo je dati donijeti na nosilima ili tako nekako. Sirota majka zaista nema sree. No ona se nikad ne tui - ta ena ima najljepu narav - ha! Ta je bila dobra.

Na nebu se pojavio pljusak zlatne kie. No je bila tamna - nije bilo mjeseine mlaak se trebao pojaviti tek za tri dana. Takoer, kao veinom za ljetnih veeri, bilo je hladno. Maggie Bucklev, koja je bila uz mene, drhtala je. Odjurit u unutra i uzeti ogrta mrmljala je. Dopustite to meni. Ne, neete znati gdje da ga naete. Okrenula se prema kui. Tog je trenutka odjeknuo glas Frederice Rie: Oh, Maggie, donesi i moj. U mojoj je sobi. Nije te ula ree Nick. ja u ga donijeti, Freddie. Meni treba moj krzneni - ovaj al nije dovoljno topao. To je zbog vjetra. Bang! Pljusak zelenih zvijezdo ispunio je nebo. Promijenile su se u modro, zatim crveno, potom srebrno. Jo jedna i potom jo jedna. "Oh!" pa zatim "Ah!", to ljudi kau primijetio je Poirot, neoekivano blizu mog uha. Na kraju postaje monotono, ne ini li vam se tako? Brrr! Ta trava, vlana je za noge! Ispatat u zbog ovoga - prehladom. A mala je vjerojatnost da emo nai biljni aj tisane! Prehlada? Lijepe noi poput ove? ~ Lijepa no! Lijepa no! Govorite tako zato to kia ne pada kao iz kabla! Kad god ne pada kia, tada je lijepa no. No velim vam, prijatelju, kad bismo ovdje imali kakav mali toplomjer, ve biste vidjeli. Pa priznao sam ne bih ni ja imao nita protiv kaputa. Vrlo ste razumni. Doli ste iz tople klime. Donijet u i va. Poirot je makolikom kretnjom podigao prvo jednu, pa zatim drugu nogu s tla. Strah me je od vlage po nogama. Bi li, to mislite, bilo mogue priskrbiti par koljaa? Priguio sam smijeh. Nema nikakve nade rekoh. Znate, Poirot, to se vie ne pravi. Tada u sjediti u kui izjavio je. Zar da se enrhumer samo zbog nekog vatrometa? l da, moda, zaradim fiuxion de poitrine? Dok je Poirot jo gunao negodujui, usmjeriti smo korake prema kui. Zvui glasnog pljeskanja

dopirali su do nas s gata dolje ispod nas, gdje se prikazivao drugi spektakl - brod s natpisom, ini mi se, Pozdrav naim posjetiteljima. U dubini due mi smo djeca govorio je Poirot, razmiljajui. Les Feus D'Artifices, domjenak, igre s loptama - da, ak i maioniar, ovjek koji opsjenjuje oko, kako god paljivo motrili, moi's au'esf- e que vous avez? Uhvatio sam ga za ruku i drao ga jednom rukom, dok sam drugom pokazivao. Bili smo stotinjak metara odaljeni od kue i tono pred nama, izmeu nas i otvorenog francuskog prozora, leala je neka osoba ogrnuta grimiznim kineskim alom... Mon Dieul aputao je Poirot. Mon Dieu...

8. Sudbonosni al
Rekao bih da nismo stajali ondje dulje od etrdeset sekundi, skamenjeni od uasa, nesposobni da se pokrenemo, no nama se to inilo dugim itav sat. Tada je Poirot krenuo naprijed, otrgnuvi se iz moje ruke. Kretao se ukoeno, poput automata. Dogodilo se govorio je tiho, a ja bih jedva mogao opisati munu gorinu njegova glasa. Unato svemu unato mojem oprezu, dogodilo se. Ah! Kakav li sam jadni zloinac, zato je nisam bolje uvao. Trebao sam predvidjeti. Niti jedan jedini trenutak nisam se srnio maknuti od nje. Ne smijete okrivljavati sebe rekao sam mu. Jezik mi se zalijepio za nepce i jedva sam mogao oblikovati rijei. Poirot je odgovorio samo tunim potresanjem glave. Kleknuo je uz tijelo. Tog smo trenutka doivjeli drugi ok. Jer Nickin glas odjeknuo je jasno i radosno i trenutak potom Nick se pojavila u pravokutniku staklenih vrata, poput sjene na svjetlu iz sobe iza nje. Oprostite to rne nije bilo tako dugo rekla je. No... I tada je pojurila zurei u prizor pred sobom. S glasnim uzvikom, Poirot je okrenuo tijelo na travnjaku i ja sam se nagnuo naprijed da ga vidim. Gledao sam u mrtvo lice Maggie Bucklev, Sljedeeg je trenutka Nick bila uz nas. Bolno je kriknula. Maggie - Oh! Maggie - to - to ne moe... Poirot je jo pregledavao djevojino tijelo. Napokon se vrlo polako osovio na noge. Je li ono - je li - Nickin je glas zamro. Da, Mademoiselle. Mrtva je. No zato? Zato? Tko bi htio ubiti nju? Poirofov odgovor bio je brz i odluan. Nisu namjeravali ubiti nju, Mademoiselle! Htjeli su vas! Pogrijeili su zbog ala. Odjeknuo je Nickin snaan uzvik. Zato to nisam mogla biti ja? jadikovala je. Oh! Zato to nisam bila ja. Tako bih to eljela. Ne elim vie ivjeti - sada. Bila bih sretna - spremna - sretna - umrijeti. Divlje je mahala rukama i potom se priinilo da e se stropotati. Brzo sam je obujmio rukom, kako bih je podupro. Odvedite je u kuu, Hastings rekao je Poirot. I onda pozovite policiju.

 Policiju? Mas oui! Recite irn kako je netko ustrijeljen, l zatim ostanite s Mademoiselle Nick. Ni u kojem sluaju nemojte je naputati. Kinmuo sam u znak razumijevanja tih uputa i podravajui napola onesvijetenu djevojku, proao sam kroz staklena vrata dnevnog boravka. Zatim som djevojku poloio no sofu, stavio joj jastuk pod glavu i izjurio u predvorje u potrazi za telefonom. Lako sam se trgnuo kod sam gotovo naletio na Ellen. Stajala je ondje s vrlo neobinim izrazom na blagom, potovanja vrijednom licu. Oi su joj svjetlucale i uestalo je prelazila jezikom preko suhih usana. Ruke su joj drhtale, vjerojatno od uzbuenja. im me je ugledala, progovorila je. Je li se... ita dogodilo, gospodine? Da rekao sam otresito. Gdje je telefon? Nita - nita loe, gospodine? Dogodila se nezgoda rekao sam okoliajui. Netko je ozlijeen. Moram telefonirati. Tko je ozlijeen, gospodine? Lice joj je nedvojbeno odavalo nestrpljenje. Gospoica Bucldev. Gospoica Maggie Bucklev. Gospoica Maggie? Gospoica Maggie? Jeste li sigurni, gospodine - da je to gospoica Maggie? Potpuno sam siguran rekoh. Zato? Ah! Nita. Mislila sam- mislila sam da bi mogla biti neka od ostalih dama. Pomislila sam da je to moda bila - gospoda Rie. Sluajte rekao sam. Gdje je telefon? Tu je u ovoj maloj sobi, gospodine. Otvorila mi je vrata i pokazala aparat. Hvala rekoh. A potom, kako je pokazivala sklonost da oklijeva s odlaskom, dodao sam: To je sve to mi je potrebno, hvala vam. Ako trebate dr Grahama... Ne, ne odgovorio sam. To je sve. Idite, molim vas. Povukla se nevoljko, onako polako koliko je samo mogla. Vrlo je vjerojatno da e prislukivati pred

vratima, no tomu nisam mogao pomoi. Uostalom, uskoro e znati sve to e se moi saznati. Dobio sam policijsku postaju i podnio sam izvjee. A potom, na vlastiti poticaj, pozvao sam dr. Grahama to ga je spomenula Ellen. Njegov sam broj naao u knjizi. Osjeao sam kako je u svakom sluaju potrebno pruiti lijeniku pomo Nick - iako lijenik nije mogao uiniti nita za onu sirotu djevojku koja je leala vani. On je obeao da e smjesta doi, pa sam objesio slualicu i ponovno izaao u predvorje. Ako je Ellen prislukivala s one strane vrata, tada je uspjela vrlo brzo nestati. Nikoga nije bilo na vidiku kad sarn izaao. Vratio sam se u salon. Nick se pokuavala uspraviti u sjedalu. Sto mislite - biste li mi mogli donijeti - malo brendija? Svakako. Pourio sam u blagovaonicu, naao to sam traio i vratio se. Nekoliko gufljajia estokog pia oivjelo je djevojku. U obraze joj se poela vraati boja. Popravio sam joj jastuk pod glavom. To je... tako je uasno. Drhtala je. Sve svagdje. Znam, draga moja, znam. Ne, ne znate! Ne moete znati, l sve je tako uzalud. Da sam to samo bila ja. Sve bi bilo gotovo... Tresla je glavom i neprestano ponavljala: Vi ne znate! Vi ne znate! Iznenada je zaplakala. Tiho, beznadno jecanje, poput djeteta. To je, pomislio sam, najbolje za nju, pa nisam ni pokuavao zaustaviti suze. Kad se smirila njihova prva silovitost, prikrao sam se prozoru i pogledao van. Prije nekoliko minuta uo sam buku mnogih glasova. Svi su se okupili do sada, u polukrugu oko mjesta tragedije, zajednos Poirotom, koji je bio poput nekog neobinog strazara, to ih zadrava na pristojnoj udaljenosti. Dok sarn promatrao, krupnim su se koracima preko fravnjaka pribliavala dva lika u odorama. Policija je stigla. Tiho sam se vratio na svoje mjesto uz sofu. Nick je podigla suzama umrljano ice. Ne bih li morala neto uiniti? Ne, draga moja. Poirot e se pobrinuti za sve. Prepustite to njemu. Nick je trenutak ili dva utjela, a potom je rekla:

 Sirota Maggie. Sirota draga stara Maggie. Tako dobra dua koja u ivotu nije povrijedila nikoga. Da se to dogodilo njoj... Osjeam se kao da sam je ja ubila - kako su je smaknuli na ovaj nain. Tuno sam odmahivao glavom. Kako bijedno moemo predvidjeti budunost. Kad je Poirot uporno traio da Nick pozove prijateljicu, kako li je malo znao da time potpisuje smrtnu osudu nepoznatoj djevojci. Sjedili smo u tiini. Ceznuo sam za tim da saznam to se dogaa vani, no savjesno sam izvravao Poirotove naloge i nisam se micao s mjesta. inilo se da su proli sati dok se nisu otvorila vrata i dok Poirot i policijski inspektor nisu uli u sobu. S njima je uoo ovjek koji je oito bio dr. Graham. Odmah je pristupio do Nick. Pa kako se osjeate, gospoice Bucklev? To vas je sigurno pogodilo. Njegovi su prsti na njezinu bilu. Nije tako lose. Obratio se meni. Je li uzela ita? Neto brendija rekoh. Sasvim mi je dobro rekla je Nick hrabro. Moete li odgovoriti na nekoliko pitanja, hm? Dakako. Policijski se inspektor upozoravajui nakaljao i pribliio. Nick ga je pozdravila tek naznakom smijeka. Ne ometam promet ovaj put rekla je. Slutio sam kako nisu stranci jedno drugomu. Ovo je grozan posao, gospoice Bucklev rekao je inspektor. Jako mi je ao zbog svega ovog. Kako kae gospodin Poirot, ije mi je ime vrlo dobro poznato (i ponosni srno to je s nama, uvjeren sam u to), po njegovu najdubljem uvjerenju netko je pucao na vas kod hotelo "Majestic" juer ujutro? Nick je kimnula. Mislila sam da je samo osa objasnila je. No nije bila. A prije toga dogodile su vam se neke neobine nezgode? Da, neobino je i to to su se dogaale tako brzo jedna za drugom. Ukratko je objasnila razliite okolnosti.

 Dakle tako. Eh, sad, kako to da vam je sestrina veeras nosila va al? Ule smo unutra uzeti njezin kaput- bilo je prilino hladno dok smo promatrale vatromet. Odbacila sam al na ovu sofu ovdje. Potom sam otila gore i odjenula ogrta to ga sada imam - lagani, od nutrije. Takoer sam za svoju prijateljicu gospodu Rie iz njezine sobe uzela neto da se ogrne. To je tamo na podu pokraj prozora. Tada je Maggie doviknula kako ne rnoe nai svoj ogrta. Rekla sam da mora biti dolje u prizemlju. Sila je i viknula gore kako ga jo ne moe nai. Rekla sam da smo ga sigurno ostavili u autu - to to je traila bio je ogrta od tvidanije imala krzneni za veer - i ja sam joj rekla da u joj donijeti neto od mojega. No ona je rekla kako to nije vano - ona e uzeti moj al ako ga ja ne trebam, i ja sam rekla da je to u redu, no hoe !i joj to biti dosta? l ona je rekla Oh, da, jer da joj i nije tako jako hladno, poslije Yorkshirea. Ona je samo eljela neto, i ja sam rekla da je sve u redu i da u za minutu biti vani. l kad sam - kad sam izala... Zastala je, glas joj je puknuo... Molim vas, nemojte se muiti, gospoice Bucklev. Recite mi samo ovo. Jeste li uli jedan pucanj - ili dva? Nick je odmahivala glavom. Ne - samo prasak vatrometa i pucketanje abica. Tako je to rekao je inspektor. Sa svim tim dogaanjima nitko ne bi primijetio hitac. Nema smisla pitati vas, pretpostavljam, imate li ikakva objanjenja o tomu tko izvodi sve te napade na vas? Nemam ni najblaeg pojma ree Nick. Ne mogu zamisliti. I ne biste vjerojatno ni mogli rekao je inspektor. Neki ubojiti manijak - tako se to meni ini. Gadan posao. Dakle, neu vam morati veeras postavljati daljnja pitanja, gospoice. Ne mogu vam rei koliko alim zbog svega ovog. Dr. Graham je stupio naprijed. Savjetovao bih vam, gospoice Bucklev, da ne ostanete ovdje. Porazgovarao sam o tomu s gospodinom Poirotom. Znam za izvrsno oporavilite. Doivjeli ste ok, to znate. Potreban vam je potpun odmor... Nick ga nije gledala. Njezine su oi potraile Poirota. Je ti to... zbog soka? pitala je. Poao je naprijed. elio bih da se osjeate sigurnom, mon enfant. I ja elim osjeati, takoer, da ste vi na sigurnom. Bit e ondje njegovateljica - draga, nematovita, praktina njegovateljica. Bit e u vaoj blizini cijelu no. Kad se probudite i zaplaete - bit e ondje, pri ruci. Razumijete li?

 Da rekla je Nick. Razumijem. No vi ne razumijete. Vie se ne bojim. Nije me briga hoe li biti ovako ili onako. Ako me netko eli ubiti, to moe uiniti. No, no rekoh. Prenapeti ste. Ne znate. Nitko od vas ne zna! Doista mislim da je plan gospodina Poirota dobar umijeao se doktor umirujui. Odvest u vas mojim autom, l dat emo vam neto malo da bismo vam osigurali dobar noni odmor. to kaete na to? Svejedno mi je rekla je Nick. togod elite. Nije vano. Poirof je stavio svoju ruku na njezinu. Znam, Mademoiselle. Znam to morate osjeati. Stojim pred vama osramoen i dirnut do srca. Ja, koji sam vam obeao zatitu, nisam vas mogao zatititi. Posrnuo sam. Ja sam jadnik. No vjerujte mi, Mademoiselle, moje je srce oajno zbog tog promaaja. Kad biste znali kako patim, oprostili biste mi, siguran sam. Sve je u redu rekla e Nick, jo tim istim mutnim glasom. Ne smijete se okrivljavati. Uvjerena sam kako ste uinili sve to ste mogli. Nitko to nije mogao sprijeiti ili uiniti neto vie, uvjerena sam. Molim vas nemojte biti nesretni. Silno ste velikoduni, Mademoiselle. Ne, ja... Nastao je prekid. Vrata su se naglo irom otvorila i u sobi se pojavio George Challertger. to se to dogaa? vikao je. Upravo sam stigao, l zatekao policajca na ulazu i glas da je netko mrtav. Sto je? Za Boga miloga, recite mi. Je li to - je li - Nick? Bilo je strano sluati gr u njegovu glasu. Iznenada sam spoznao kako su Poirot i lijenik potpuno zakriliti Nick iz njegova vidokruga. Prije nego li je itko stigao odgovoriti, on je ponovio pitanje. Recite mi - ne moe biti istina - Nick nije mrtva? Ne, mon ami odgovorio je Poirot brino. Ona je iva. Pa se povukao kako bi Challenger mogao vidjeti mali lik na sofi. Trenutak ili dva Chal enger ju je promatrao s nevjericom. Tada je, teturajui neznatno, poput pijanca, izmucao:

 Nick... Nick. Iznenada se stropotao na koljena pokraj sofe i krijui lice dlanovima, zajecao je priguenim glasom: Nick, draga moja, pomislio sam da si mrtva. Nick se pokuavala uspraviti. Sve je u redu, George. Nemoj biti idiot. Sasvim sam sigurna. Podigao je glavu i divlje se osvrnuo. No netko je mrtav? Tako je rekao policajac. Da odgovorila je Nick. Maggie. Sirota stara Maggie. Oh! Gr joj je izobliio lice. Doktor i Poirot krenuli su naprijed. Grahom joj je pomogao stati na noge. On i Poirot, svaki sa svoje strane, pomagali su joj da izae iz sobe. Sto prije doete do svoje postelje, bit e bolje primijetio je lijenik. Odmah u vas odvesti svojim autom. Zamolio sam gospodu Rie da spremi neto stvari koje ete ponijeti. Nestali su kroz vrata. Challenger me je uhvatio za ruku. Ne razumijem. Kamo je odvode? Objasnio som. Ah! Tako. A sada, Hastings, za Boga miloga, dajte mi recite to se dogodilo. Kako sablasna tragedija! Ta sirota djevojka. Doite i popijte neto rekoh. U loem ste stanju. Briga me je jesam li. Povukli smo se u blagovaonicu. Vidite objasnio je poto je iskapio dobar viski sa sodom. Mislio sam da je to bila Nick. Nije bilo sumnje u osjeaje kapetana Georgea Challengera. Nije na svijetu bilo izrazitijeg zaljubljenika.

9. Od A. do J.
Sumnjam da u ikad zaboraviti no to je slijedila. Poirot je postao rtva takvog napada samooptuivanja da sam se ozbiljno zabrinuo. Ne sustajui, hodao je uzdu i poprijeko sobe i bacao je prokletstva na svoju glavu, gluh na moje dobronamjerne ukore. Koje koristi od toga da ovjek ima predobro miljenje o sebi. Kanjen sam - da, ja sam kanjen. Ja, Hercuie Poirot. Bio sam previe siguran u sebe. Ne, ne umijeao sam se. No tko bi pomislio - tko bi mogao pomisliti - na tako neusporedivu drskost? Poduzeo sam, tako sam mislio, sve mogue mjere opreza. Upozorio sam ubojicu... Upozorili ubojicu? Mais oui. Privukao sam pozornost na sebe. Stavio sam mu do znanja kako sumnjam - na nekoga. Uinio sam mu, ili sam vjerovao da je tako, preopasnim da ponovi pokuaje umorstva. Podigao sam zatitni zid oko Madernoiselle. A on se provue! Jednostavno - gotovo pod naim nosom, on se uulja! Unato svima nama - kad su svi na oprezu, on postie svoj cilj. Samo to ipak nije postigao podsjeam ga. To je samo sluajnost! S moje toke gledita, to je isto. Jedan je ljudski ivot ugaen, Hastings - a niiji ivot nije nebitan. Dakako rekoh. Nisam tako mislio. No, s druge strane, to to kaete tono je. l to sve ini jo gorim - deset puta gorim. Jer ubojica je jo na samom poetku to se tie postizanja njegova cilja. Razumijete li me, moj prijatelju? Poloaj se promijenio na gore. To znai da nee biti rtvovan samo jedan ivot nego dva. Ne dok ste vi nazoni rekao sam odluno. Zastao je i stisnuo mi je ruku. Merci, mon ami. Merci! Jo imate povjerenja u staroga - jo posjedujete vjeru. Ulijevate novu snagu u mene. Hercule Poirot nee ponovno zatajiti. Drugi ivot nee biti oduzet. Ispravit u svoju pogreku - jer, vidite, negdje mora biti pogreka! Negdje ondje mora da je postojao nedostatak reda i metode u mojim obino tako dobro sreenim zamislima. Poet u iznova. Da, poet u od poetka, l ovaj put - neu zatajiti. Vi zaista vjerujete rekao sam da je ivot Nick Bucklev jo ugroen?

 Moj prijatelju, iz kakvog bih je drugog razloga bio slao u taj sanatorij? Dakle, nije to bilo zbog oka... ok! Kojeta! ovjek se od oka moe isto tako dobro oporaviti u vlastitom domu, kao i u oporavilitu - zapravo, jo i bolje. Nije tamo nimalo zabavno, podovi od zelenog linoleuma, razgovori bolniarki - obroci r a pladnjevima, neprestano ienje. Ne, ne, to je radi sigurnosti i samo radi sigurnosti. Upoznao sam lijenika sa svojim namjerama. On se slae. Poduzet e potrebne korake. Nikome, mon ami, ak ni njezinim najdraim prijateljima nee biti doputeno da vide gospoicu Bucklev. Vi i ja bit emo jedini kojima e biti doputen pristup. Pour les autres - eh bien.l "Lijenikov nalog", bit e im reeno. Vrlo prikladna fraza, kojoj se ne moe protusloviti. Da rekoh. Samo... Samo to, Hastings? To ne moe trajati vjeno. Vrlo dobro zapaeno. No to nam daje mali predah. Takoer primjeujete, zar ne, kako se promijenila narav nae operacije? U kojem smislu? Na je izvorni zadatak bio postii sigurnost Mademoiselle. Na je sadanji zadatak mnogo jednostavniji - zadatak s kojim smo dobro upoznati. To je ni manje ni vie nego hvatanje ubojice. Vi to zovete jednostavnijim? Nedvojbeno je jednostavnije. Ubojica je, kao to rekoh neki dan, potpisao zloin svojim imenom. Izaao je na otvoreno. Ne mislite li oklijevao sam, pa nastavio. Ne mislite li da policija ima pravo? Da je to djelo nekog luaka, nekog lutajueg manijaka s ubojitim sklonostima? Uvjeren sam vile nego ikad da nije to posrijedi. Vi doista mislite da... Zastao sam. Poirot je nastavio moju reenicu, govorei vrlo ozbiljno. Da je ubojica netko iz vlastitog kruga nae Mademoiselle? Da, mon ami, tako mislim. No prola veer gotovo da je potpuno iskljuila takvu mogjjnost. Svi smo bili zajedno i... Upao mi je u rije. Moefe li se prisegnuti, Hastings, da niti jedna osoba nije napustila nae malo drutvo ondje na

rubu stijene? Postoji li ijedna osoba za koju biste mogli zajamiti da ste je vidjeli cijelo vrijeme? Ne rekao sam polako, pokoleban njegovim rijeima ne vjerujem da bih mogao. Bio je mrak. Svi srno se kretali unaokolo, vise ili manje. Povremeno sam zapaao gospodu Rie, Lazarusa, vas, Crofta, Vysea - no cijelo vrijeme - ne. Poirot je kimnuo glavom. Tono. Bilo je to u samo nekoliko trenutaka. Dvije djevojke odlaze u kuu. Ubojica se neprimjetno izgubi, skrije se iza onog stabla platane u sredini travnjaka. Nick Buckley, tako on vjeruje, izlazi kroz staklena vrata, prolazi na pola metra od njega, on u brzom slijedu ispaljuje tri metka... Tri? upao sam. Da. Ovaj put nije htio riskirati. Nali smo tri zrna u tijelu. To je bilo rizino, zar ne? U svakom sluaju manje rizino nego da je bio samo jedan metak. Mauserov pitolj ne pravi veliku buku. Nalikovat e vise ili manje na praskanje vatrometa i vrlo e se dobro uklopiti u tu buku. Jeste li nali pitolj? upitao sam. Ne. l u tomu lei po mojoj prosudbi nepobitan dokaz o tomu da nije posrijedi djelo stranca. Sloit emo se, zar ne, da je pitolj gospoice Buckley oduzet samo zato da njezinoj smrti osigura privid samoubojstva. Da. To je jedini mogui razlog, zar ne? No sada, primjeujete, nema pokuaja stvaranja dojma samoubojstva. Ubojica zna kako se vie neemo dati zavesti. On, zapravo, zna to mi znamo. Razmiljao sam, priznajui sebi loginost Poirotova zakljuivanja. Sto je uinio s pitoljem, to mislite? Poirot je slijegao ramenima. to se toga tie, teko je rei. No more je bilo izuzetno dobro pri ruci. Dobar zamah rukom i pitolj tone, da nikad ne bude pronaen. Dakako, ne moemo biti potpuno sigurni - no eto to bih ja bio uinio. Njegov ozbiljni ton nagnao me je da malo protrnem. Mislite li - mislite li da je spoznao kako je ubio krivu osobu? Uvjeren sam da nije rekao je Poirot mrano. Da, moralo je to biti pomalo neugodno

iznenaenje za njega kad je saznao istinu. Zadrati hladnokrvan izgled i nita ne odati to nimalo nije bilo lako. U tom sam se trenutku prisjetio udnog ponaanja dvorkinje Ellen. Podnio sam Poirotu izvijee o njezinu neobinom dranju. Djelovao je vrlo zainteresirano. Pokazala je iznenaenje, zar ne, kad je saznala da je Maggie ta koja je mrtva? Veliko iznenaenje. To je udno. A zatim, injenica o tragediji oito nije bila za nju iznenaenje. Da, ima tu neega to bi valjalo istraiti. Tko je ona, ta Ellen? Tako tiha, tako dostojanstvena na engleski nain. Bi li ona mogla biti ta koja...? Prekinuo je. Ako namjeravate ukljuiti ovamo i nezgode rekao sam tada je pouzdano morao biti mukarac taj koji je otkotrljao teki kamen niz stijenu. Nije nuno. To je uvelike stvar poluge. Ah, da, to se moglo uiniti. Nastavio je polagano hodati poprijeko po sobi. Svatko tko je sino bio u Posljednjoj kui, dolazi pod sumnju. No ti gosti - ne, ne mislim da je to bio netko od njih. Veinom su, usudio bih se rei, bili samo poznanici. Nije bilo prisnosti izmeu njih i mlade gospodarice kue. Charles Vyse bio je ondje primijetio sam. Da, ne smijemo zaboraviti na njega. On je, po logici, na najvei sumnjivce. Kretnjom oajanja bacio se u stolac meni nasuprot. Voila uvijek se vraamo na tol Motiv! Moramo otkriti motiv ako elimo shvatiti zloin. A upravo u pogledu toga, Hastings, neprestano sam zbunjen. Tko bi mogao imati motiv ukloniti Mademoiselle Nick? Dopustio sam si zamisliti najapsurdnije pretpostavke. Ja, Hercule Poirot, spustio sam se do najveih prijezira vrijednih izliva mate. Prihvatio sam duhovnost jeftinog trilera. Djed - "Stari Nick" - koji je navodno prokockao svoj novac. Je li doista uinio tako, pitao sam se? Nije li ga, potpuno suprotno, sakrio? Je li taj novac skriven negdje u Posljednjoj kui? Zakopan negdje u zemlju? S tom primisli (sramim se izrei to) raspitivao sam se kod Mademoiselle Nick je li ikad bilo ponuda za kupnju kue. Da znate, Poirot rekoh ja bih to nazvao sjajnom pomisli. Moglo bi biti neega u tomu. Poirot je zamumljao.

 To biste vi rekli! To bi odgovaralo, znao sam, vaem romantinom, no pomalo prosjenom umu. Zakopano blago - da, vi biste uivali u toj pomisli. Dakle, ne vidim zato ne... Zato, moj prijatelju, to je prizemnije objanjenje gotovo uvijek i vjerojatnije. Jer otac Mademoiselle - poigrao sam se s jo bezonijim zamislima s njim u svezi. Bio je putnik. Pretpostavimo, rekoh sebi, da je ukrao dragulj - oko nekog boanstva. Ljubomorni sveenici su mu za petama. Da, ja, Hercule Poirot, spustio sam se u ponore poput ovog. Razmiljao sam i drugaije o njezinom ocu nastavio je. Misli koje su bile istodobno asnije i vjerojatnije. Nije li, tijekom svojih putovanja, sklopio drugi brak? Postoji li blii nasljednik od gospodina Charlesa Vysea? No to nas, pak, ne odvodi nikamo, jer sreemo se s istom zaprekom zapravo nemo niega vrijednoga to bi se moglo naslijediti. Nisam zanemario niti jednu mogunost. ak ni onu usputnu primjedbu Mademoiselle Nick o ponudi to ju je dao gospodin Lazarus. Sjeate li se? Ponudu da kupi portret njezina djeda. U subotu sam brzojavio jednom strunjaku da doe dolje i pregleda tu sliku. To je bio ovjek o kojemu sam pisao Mademoiselle ovog jutra. Pretpostavimo, na primjer, da je vrijedna nekoliko tisua funti? Pa valjda ne mislite da bi neki imuan ovjek poput mladog Lazarusa...? Je li bogat? Izgled moe varati. ak i neka stara davno osnovana tvrtka s reprezentativnim izlobenim prostorima i svim pokazateljima uspjenosti moe poivati na trulim temeljima, l to se tada ini? Jurca li se naokolo i trubi o tekim vremenima? Ne, kupuje se novi i raskoni automobil. Ili se troi malo vie novca nego inae. ivi se malo napadnije. Jer ugled, znate li, u njemu je sve! No ponekad i vrlo ugledna tvrtka propada - zbog ne vie od nekoliko tisua funti - trenutno raspoloiva novca. Ah! Znani nastavio je, predmijevajui moje negodovanje. To je pretjerano - no nije fako nevjerojatno poput osvetoljubivih sveenika ili zakopana blaga. U najmanju ruku, irna veze s dogaajima kakvi se zbivaju. Ne smijemo zanemariti nita - nita to bi nas moglo pribliiti istini. Brinim je prstima poravnavao predmete na stolu pred sobom. Kad je progovorio, glas mu je bio ozbiljan i, prvi put, smiren. Motiv! rekao je. Vratimo se na to i razmotrimo ovaj problem trijezno i sustavno. Za poetak, koliko je vrsta motiva za umorstvo? Koji su motivi to neko ljudsko bie navode na to da oduzme ivot drugom ljudskom biu? Zasad iskljuimo manijakalno ubojstvo. Jer vrsto sam uvjeren kako rjeenje naeg problema ne lei tu. Takoer emo iskljuiti ubijanje uinjeno na mah pod naletom neobuzdanog raspoloenja. Ovo je hladnokrvno smiljeno umorstvo. Kakvi motivi pokreu umorstvo poput ovog? Na prvom je mjestu probitak. Tko bi imao koristi od smrti Mademoiselle Bucklev? Posredne ili

neposredne. Dakle, moemo uzeti u obzir Charlesa Vysea. On e naslijediti posjed koji, s novanog stajalita, moda nije vrijedan nasljeivanja. Mogao bi, moda, isplatiti hipoteku, na zemljitu podii malene vile i s vremenom postii malu zaradu. To je mogue. Mjesto bi moglo bisi od neke vrijednosti za njega, ako bi prema njemu imao neku duboko usaenu privrenost - kad bi, na primjer, to bilo obiteljsko gnijezdo. To je, nedvojbeno, prirodni nagon duboko usaen u neka ljudska bia t moe, po sluajevima za koje znam, dovesti do zloina. No ne vidim nikakav takav motiv u sluaju gospodina Vysea. Jedina druga osoba koja bi imala ikakve koristi od smrti Mademoiselle Buckley jest njezina prijateljica, gospoda Rie. No svota bi oito bila vrlo mala. Vie nitko, koliko ja vidim, ne bi se okoristio smru Mademoiselle Buckley. Koji je drugi motiv? Mrnja - ili ljubav koja se pretvorila u mrnju. Crime passionnel. Dakle, ovdje pak imamo rije otrooke Madame Croft da su Charles Vyse i kapetan Challenger, njih obojica, zaljubljeni u rnladu damu. Mislim kako moemo ustvrditi da smo se u potonju pojavu i sami uvjerili primijetio sam sa smijekom. Da estit mornar sklon je svoje srce pokazivati na dlanu. Sto se tie onog drugog, oslonit emo se na rije Madame Croft. Dakle, ako je Charles Vyse osjetio da je istisnut, bi li bio tako snano uzbuen da bi ubio svoju roaku, umjesto da je pusti da postane supruga drugog mukarca? Zvui vrlo melodramatino rekoh dvojei. Zvui, rekli biste vi, neengleski. Slaem se. No ak i Englezi imaju osjeaje. A tip poput Charlesa Vysea vrlo je sklon tomu da ih posjeduje. On je mladi ovjek zatvoren u sebe i ne pokazuje lako svoje osjeaje. Takvi esto imaju vrlo buran osjeajni ivot. Kapetana Chal engera ne bih osumnjiio za umorstvo iz strasti. Ne, ne, on nije takav tip. No s Charlesom Vyseom - da, to je mogue. Ipak, mene to ne zadovoljava potpuno. Jo jedan motiv za umorstvo: ljubomora. Luim je od posljednjeg motiva, jer ljubomora ne mora nuno biti spolni osjeaj. Tu je zavist - zavist zbog posjedovanja - zbog supremacije. Takva ljubomora koja je navela Jaga vaeg velikog Shakespearea na jedan od najsjajnijih zloina (govorei s profesionalnog motrita) koji je ikad poinjen. Zato je bio tako sjajan? upitao sam, trenutano zbunjen. Parbleu zato to je druge naveo na to da ga izvre. Zamislite nekog kriminalca naih dana kojemu ne moemo staviti lisice zato to on sam nije uinio nita. No to nije tema nae rasprave. Moe li ljubomora, bilo koje vrste, biti uzrok ovom zloinu? Tko bi imao razloga zavidjeti Mademoiselle? Druga ena? Tu je samo Madarne Rie, a koliko dosad znamo, nije bilo suparnitva izmeu tih dviju ena. Dakako, to je samo "koliko dosad znamo". Moda ima neega u tomu.

 Napokon - strah. Posjeduje li Mademoiselle Nick, nekim sluajem, vlast nad neijom tajnom? Zna li neto to bi, kad bi postalo poznato, moglo upropastiti neiji ivot? Ako je tako, mislim da moemo vrlo pouzdano rei kako ona sama toga nije svjesna. No moglo bi biti tako, znate. To bi moglo biti. A ako je tako, tada to silno oteava. Jer iako dri klju u svojim rukama, dri ga nesvjesno i nee nam moi rei to je to. Doista vjerujete da je to mogue? To je pretpostavka. Priklanjam joj se zato to mi je teko nai neki drugu razumnu teoriju. Kad ste iskljuili ostale mogunosti, okreete se onoj koja je preostala i kaete - jer ostale to nisu - ovo je vjerojatno prova... Neko je vrijeme utio. Napokon, budei se iz svoje obuzetosti, stavio je pred sebe list papira i poeo je pisati. Sto to piete? znatieljno sam pitao. Mon ami, sastavljam popis. To je popis osoba iz okolice Mademoiselle Bucklev. Na tom popisu, ako je moja teorija tona, mora biti irne ubojice. Nastavio je pisati dvadesetak minuta zatim je listove papira gurnuo preko stola prema meni. Voiia, mon ami. Vidite sami to biste mogli zakljuiti iz ovoga. Ovo to slijedi preslika je tog spisa: A. Ellen. B. Njezin suprug vrtlar. C. Njihovo dijete. D. Gospodin Croft. E. Gospoda Croft. F. Gospoda Rie. G. Gospodin Lazarus. H. Kapetan Challenger. I. Gospodin Charles Wse . J. Neko nepoznat Biljeke: A. Ellen. Sumnjive okolnosti. Njezino ponaanje i rijei poto je ula za zloin. U najboljoj prigodi od bilo koga, da priredi nezgode i da zna za pitolj, no malo vjerojatno da je dirala auto, a opi mentalitet zloina izgleda da je iznad njezine razine.

 Motiv: nikakav; jedino ako mrnja nije izrasla iz nekog nepoznatog incidenta. Napomena: Potrebno daljnje ispitivanje glede njezinih predaka i opih odnosa s N. B. B. Njezin suprug. Isto kao gore. Vea vjerojatnost da je petljao oko auta. Napomena: Treba ga ispitati. C. Dijete. Moe se iskljuiti. Napomena: Treba ga ispitati. Moglo bi ponuditi vrijedne informacije. D. Gospodin Croft. Jedina je sumnjiva okolnost injenica da smo ga sreli kako se penje stubama do kata na kojemu je spavaonica. Imao spremno objanjenje koje bi moglo biti istinito. A moda i nijel Nita nije znao o precima. Motiv: nikakav. E. Gospoda Croft. Sumnjive okolnosti: nikakve. Motiv: nikakav F. Gospoda Rie. Sumnjive okolnosti. Velike mogunosti. Zatraila od N. B. da donese ogrta. Hotimice nastojala stvoriti dojam da je N. B. laljivica, a na njezin opis "nezgoda" ne smije se osloniti. Nije bila u Tavistocku kad su se dogodile nezgode. Gdje je bila? Motiv: Korist? Vrlo skromna. Ljubomora? Mogua, no nita se ne zna. Strah? Takoer mogu, no ne zna se nita. Napomena. Razgovarati s N. B. o toj temi. Vidjeti moe li se baciti imalo svjetla na sluaj. Moda neto to je u vezi s brakom F. R. G. Gospodin Lazarus. Sumnjive okolnosti. Openito prilika. Ponudio se kupiti sliku. Rekao kako su konice na autu bile u redu (prema izjavi F. R.). Mogao je biti u blizini prije petka. Motiv: nikakav - osim zarade od slike. Strah? - malo vjerojatno. Napomena: Saznati gdje je J. L. bio prije dolaska u St. Loo. Istraiti financijski poloaj tvrtke

Aaron Lazarus & Sin. H. Kapetan fregate Challenger. Sumnjive okolnosti. Nikakve. Bio u okolici tijekom cijelog prolog vikenda, tako da su mogunosti za "nezgode" povoljne. Stigao pola sata poslije umorstva. Motiv: nikakav. I. Gospodin Vyse. Sumnjive okolnosti. Nije bio u uredu za vrijeme ispaljivanja metka u vrtu hotela. Dobre mogunosti. Izjava o prodaji Posljednje kue podlijee sumnji. Zatomljenog znaaja. Vjerojatno znao za pitolj. Motiv: Dobit? (mala) ljubav ili mrnja? Mogue u nekoga s njegovim temperamentom. Strah? Malo vjerojatno. Napomena: Saznati tko posjeduje hipoteku. Ispitati stanje Wseove tvrtke. J. Mogao bi postojati izvan igre neki J. Ali s vezom u obliku neke od ve opisanih. Ako je tako, vjerojatno povezan s A., D. i E. ili F. Postojanje J. objasnilo bi (l) izostanak iznenaenja zbog zloina u Ellen i njezino povoljno izraavanje zadovoljstva. (No to bi moglo biti posljedica ugodnog uzbuenja osoba njezina stalea kad je smrt po srijedi.) (2) Razlog dolasku Crofta i njegove supruge i odluci da ive u kolibi. (3) Moglo bi dati motiv strahovanje F. R. da e njezina tajna biti otkrivena ili za njezinu ljubomoru. Poirot me je promatrao dok sam itao. Vrlo je engleski, zar ne? primijetio je, s ponosom. Bolji sam u engleskom kad piem, nego kad govorim. Sjajan je to rad rekoh srdano. Potpuno jasno iznosi sve mogunosti. Da rekao je zanijet mislima, dok ga je uzimao natrag od mene A jedno ime bode oi, moj prijatelju. Charles Vyse. On je imao najbolje mogunosti. Pripisali smo mu izbor dvaju motiva. Ma foi - kad bi ovo bio popis konja za utrku, on bi bio favorit, n'est- ce pas? On je nedvojbeno najvjerojatniji sumnjivce. Posjedujete sklonost, Hastings, da birate najnevjerojatniju mogunost. To je, nema sumnje,

posljedica preobilnog itanja kriminalistikih romana. U zbiljskom ivotu, u devet sluajeva od deset, poinitelj zloina osoba je za koju je to najvjerojatnije i koja se najvie istie. Pa zar ne mislite da je u ovom sluaju sve upravo tako? Samo jedno govori protiv toga. Drskost zloina! To je stralo od samog poetka. Zbog toga, koo to govorim, motiv ne moe biti oit. Da, to ste rekli na poetku. I to govorim ponovno. Iznenadnom naglom kretnjom zguvao je listove papira i bacio ih je na pod. Ne rekao je na to to sam ja izrazio glasan prosvjed. Taj je popis uzaludan. Ipak, proistio mi je um. Red i sustav! To je prvi stupanj. Uredno i tono poredati injenice. Sljedei stupanj... Da. Sljedei je stupanj psiholoki. Ispravno koritenje malih sivih stanica! Savjetujem vam, Hasfing, otiite u postelju. Ne rekao sam. Ne dok i vi ne odete. Ne namjeravam vas napustiti. Najodaniji medu psima! No, gledajte, Hastings, ne moete mi pomoi u razmiljanju. A ja u se samo time baviti - razmiljat u. Jo sam odmahivao glavom. Moda ete poeljeti porazgovarati sa mnom o nekim pojedinostima. Da - da - vi ste odan prijatelj. Smjestite se, molim vas, barem u naslonja. Tu sam ponudu prihvatio. Uskoro je soba stala plutati i tonuti. Posljednje ega se sjeam bio je kako Poirot briljivo skuplja zguvane papire s poda i uredno ih stavlja u ko za papir. Zatim sam vjerojatno usnuo.

10. Nick otkriva tajnu

Ve je bio dan kad sam se probudio. Poirot je jo sjedio ondje gdje je bio prolu veer. Njegovo se raspoloenje nije promijenilo, no na licu se ipak odraavala razlika. Oi su mu zraile onim neobinim makolikim zelenim sjajem to sam ga tako dobro poznavao. S mukom sam se uspravio, osjeajui da sam ukoen i da mi je neudobno. Spavanje u stolici nije bila djelatnost koja bi bila preporuljiva u mojoj dobi. No barem neka korist iz toga - nisam se probudio u onom ugodnom stanju lijene snenosti, ve s urnom i mozgom onako aktivnim kao kad sam zaspao. Poirot oglasio sam se. Neto ste smislili. Kimnuo je. Nagnuo se naprijed, lupkajui prstom po stolu pred sobom. Recite mi, Hastings, odgovore na sljedea tri pitanja. Zato Mademoiselle Nick u posljednje vrijeme lose spava? Zato je kupila crnu veernju haljinu - ona nikad ne nosi crno? Zato je sino rekla: "Nemam za to ivjeti - sada"? Zurio sam u njega. inilo mi se da pitanja nemaju smisla. Odgovorite na ta pitanja, Hastings, dajte odgovorite. Dakle, glede prvog, Nick je rekla kako je zabrinuta u posljednje vrijeme. Tono. Oko ega se to brinula? A crna haljina - pa, svatko ponekad poeli promjenu. Za oenjena ovjeka, vrlo slabo procjenjujete ensku psihologiju. Ako neka ena dri da joj neka boja dobro ne stoji, nee je nositi. Glede posljednjeg pitanja - bilo je posve prirodno rei neto slino poslije onog uasnog oka. Ne, mon ami, nije bilo prirodno to rei. Biti uasnut zbog smrti sestrine, predbacivati sebi zbog toga - da, to je potpuno prirodno. No nije kazati neto drugo. Govorila je o ivotu s tegobom - kao o neemu to joj vie nije drago. Nikad prije nije pokazivala slino raspoloenje. Bila je prkosna - da, postupala je prezirno - da, a potom, kad se sve to stropotalo na nju, uplaila se. Uplaila se, uoite to, zato to joj je ivot bio drag i nije eljela umrijeti. No umorna od ivota - ne! To nikad! ak ni prije veere nije bila takva. Posrijedi je, Hastings, psiholoka promjena. Sto je zanimljivo. to je to uzrokovalo promjenu njezina ivotnog stava?

 Udarac zbog smrti sestrine. Sumnjam. ok joj je razvezao jezik. No pretpostavimo da se promjena dogodila prije toga. Postoji ti bilo to to bi moglo biti uzrokom? Ne znam ni za to takvo. Razmislite, Hastings. Rabite svoje male sive stanice. Zaista... Kad je bio posljednji trenutak kad smo je imali prilike promatrati? Dakle, zapravo, rekao bih, bilo je to zo veere. Tono. Poslije toga vidjeli smo je samo kako prima goste, eli im dobrodolicu - isto formalno ponaanje. Sto se dogodilo pri kraju veere, Hastings? Otila je do telefona polako sam rekao. A la bonne heure. Napokon ste nadai. Otila je telefonirati, l bila je dugo odsutna. Najmanje dvadeset minuta. To je dugo vrijeme za telefonski razgovor. Tko je razgovarao s njom putem telefona? Sto li je reeno? Je li doista telefonirala? Moramo saznati, Hastings, to se dogaalo u tih dvadeset minuta. Jer tada emo, barem tako iskreno vjerujem, nai rjeenja koja traimo. Doista mislite da je tako? Mais oui, mas oui. Neprestano sam vam govorio, Hastings, da Mademoiselle neto taji. Ona ne misli da to ima ikakve veze s umorstvom - no ja, Hercule Poirot, znam bolje! Veza mora postojati. Jer neprestano sam bio svjestan toga da neto manjka. Sve bi mi tada bilo jasno da, oito, nije manjkao neki imbenik! A kako mi nije jasno - eh bien - tada je faktor to nedostaje, kljuni pojam zagonetke! Znam da sam u pravu, Hastings. Moram dobiti odgovore na ona tri pitanja, l tada -tek tada - poet u vidjeti... Dakle rekoh proteui ukoene udove mislim da su kupanje i brijanje neophodni. Kad sam se okupao i presvukao u dnevnu odjeu, osjetio sam se bolje. Nestali su obamrlost i umor poslije noi provedene u neudobnom poloaju. Do stola s dorukom stigao sam s osjeajem da e me alica tople kave uspostaviti u normalno stanje. Bacio sam pogled na novine, no u njima je bilo malo novih vijesti, osim injenice da je konano potvrena smrt Michaela Setona. Neustraivi je zrakoplovac nestao.

Pitao sam se nee li sutra osvanuti novi naslovi: "DJEVOJKA UMORENA TIJEKOM ZABAVE S VATROMETOM. TAJANSTVENA TRAGEDIJA", Ili neto nalik tomu. Upravo sam dovrio doruak kad je mojem stolu pristupila Frederica Rie, Nosila je jednostavan crni svileni haljetak s malim mekanim nabranim ovratnikom. Njezina je ljepota bila oitija nego ikad. eljela bih posjetiti gospodina Poirota, satnice Hastings. Je li ve ustao, znate li? Povest u vas gore sa sobom rekao sam. Nai erno ga u njegovu salonu. Hvala vam. Nadam se rekoh, dok smo oboje naputali blagovaonicu da niste previe loe spavali noas? Bio je to udarac rekla je sjetnim glasom. Dakako, nisam poznavala sirotu djevojku. Nije to isto tako kao da je to bila Nick. Pretpostavljam da nikad prije niste sreli tu djevojku? Jednom, u Scarboroughu. Dola je onamo s Nick na ruak. Bit e to uasan udarac njezinom ocu i majci rekao sam. Grozan. Izgovorila je to vrlo bezlino. Bila je, cijenio sam, prilian egoist. Nita to se nije ticalo nje nije joj bilo osobito vano. Poirot je dovrio doruak i sjedio je itajui jutarnje novine. Ustao je i pozdravio je Fredericu sa svom svojom uobiajenom galskom Ijubaznou. Madame rekao je. Etochante! Privukao je stolac. Zahvalila je vrlo slabim smijekom i sjela je. Obje njezine ruke poivale su na naslonu stolca. Sjedilo je vrlo uspravno, gledajui ravno ispred sebe. Nije se urila progovoriti. Bilo je neega pomalo ustraujueg u njezinoj utnji i izdvojenosti. Gospodine Poirot rekla je napokon pretpostavljam kako nema sumnje da je to - tuno dogaanje sino sastavni dio iste stvari? Hou rei - da je rtva zapravo trebala biti Nick? Rekao bih, Madame, da u to uope nema sumnje. Frederica se malo stresla. Nick ivi ukletim ivotom rekla je.

U njezinu glasu bilo je neeg zagonetnog to nisam mogao objasniti. Kob, kae se, stie u krugovima primijetio je Poirot. Moda. Oito, uzalud je boriti se protiv nje. Sad je u njezinu glasu bilo samo umora. Poslije nekoliko trenutaka nastavila je. Moram zatraiti ispriku od vas, gospodine Poirot. Ispriku i od Nick. Sve do sino nisam vjerovala. Ni sanjala nisam da je opasnost - ozbiljna. Zaista, Madame? Vidim kako se sada svemu rnora pristupati - oprezno, l vjerujem kako krug prijatelja neposredno oko Nick nee biti poteen sumnje. To je smijeno, dakako, ali je tako. fmarn li pravo, gospodine Poirot? Vrlo ste pronicljivi, Madame. Neki ste me dan pitali neto o Tavistocku, gospodine Poirot. Kao to ete i sami otkriti, prije ili poslije, istinu bih vam mogla rei i sada. Nisam bila u Tavistocku. Niste, gospodo? Dovezla sam se automobilom dolje ovamo u ovaj dio svijeta s gospodinom Lazarusom poetkom prolog tjedna. Nismo htjeli izazvati vie panje nego to je to bilo neizbjeno. Zadrali smo se u malom mjestu po imenu Shellacombe. To je, ini mi se, desetak kilometara daleko odavde, Madame? Tako nekako, da. Jo uvijek ta umorna odsutnost. Smijem li biti drzak, Madame? Ima li toga jo - u dananjim danima? Moda imate pravo, Madame. Kako ste dugo prijatelji vi i gospodin Lazarus? Srela sam ga prije est mjeseci. I vama je... stalo do njega, Madame? Frederica je slegnula ramenima. On je... bogat. Oh! la la uskliknuo je Poirot. To je runo rei. Oito se pomalo zabavljala.

 Nije li bolje da to kaem ja sama - umjesto da to kaete vi umjesto mene? Dakle - uvijek postoji ta mogunost, dakako. Smijem li ponoviti, Madame, da ste vrlo pronicljivi. Uskoro ete mi dati diplomu odgovorila je Frederica i ustala. Nema vie niega to biste mi eljeli rei, Madame? Ne bih rekla da ima iega. Ne. Odnijet u neto cvijea Nick i vidjeti kako joj je. Ah, to je vrlo ljubazno od vas. Hvala vam, Madame, na vaoj otvorenosti. Pogledala ga je otro, priinilo se kao da e progovoriti, zatim se predomislila i izala iz sobe, slabo mi se osmjekujui dok sam joj otvarao vrata. Inteligentna je rekao je Poirot. No takav je i Hercule Poirot! Na to to ciljate? Da je to vrlo lijepo i vrlo dobro smiljeno, kako bih progutao to o bogatstvu gospodina Lazarusa. Moram rei kako mi se to prilino zgadilo. Mon cher, vi uvijek ispravno reagirate na krivom mjestu. Ovog trenutka, to nije stvar dobrog ukusa ili neto slino. Ako Madame Rie ima odanog prijatelja koji je bogat i moe joj pruiti sve to joj treba - tada je oito da Madame Rie ne mora ubiti svoju najbolju prijateljicu zbog pukog sitnia. Ah! rekoh. Precisemenf"Ah!" Zato je niste sprijeili da ode u ljeilite? Zato da pokazujem svoje karte? Zar Hercule Poirot spreava Mademoiselle Nick da vidi svoje prijatelje? To je odluka lijenika i bolniarki. Te nemogue bolniarke! Tako bogato opskrbljene propisima i pravilima i "nalozima doktora". Ne bojite Ji se da bi je na kraju ipak mogli pustiti unutra? Nick bi mogla zahtijevati. Nitko nee biti puten unutra, dragi moj Hostings, osirn vas i mene. A to se toga tie, bit e to bolje to se prije zaputimo onamo. Vrata od salona s treskom su se otvorila i upao je George Chal enger. Njegovo preplanulo lice gorjelo je od negodovanja. Sluajte, gospodine Poirot rekao je. Sto to znai? Telefonirao sam u to prokleto oporavilite gdje je Nick. Pitao sam kako joj je i kad je mogu doi posjetiti, l oni kau kako doktor ne doputa

nikakav posjet. elim znati to to znai. Bit u otvoren, je li to vae djelo? Ili je Nick zaista bolesna od oka? Uvjeravam vas, Monsieur, da ja ne postavljam pravila u njegovalitima. Ne bih se usudio. Zato ne telefonirate tom dobrom doktoru - kako mu ono bijae ime? Ah, da, Grahom. Jesam. Kae kako se oporavlja prema oekivanjima - uobiajenu priu. No ja znam sve te trikove - moj je ujak lijenik. U Ulici Harley. Neurolog. Psihoanalitiar i sve to tako. Odbijanje roaka i prijatelja umirujuim rijeima. Sve sam to ve uo. Ne vjerujem da je Nick u takvom stanju da nikoga ne smije vidjeti. Vjerujem da se iza svega ovoga skrivate vi, gospodine Poirot. Poirot mu se smjekao vrlo ljubazno. Zaista, primijetio sam kako Poirot uvijek pokazuje suut prema zaljubljenicima. Sluajte me sada, mom om/ rekao je. Ako se dopusti jednom gostu, ostali se ne bi mogli zadrati. Shvaate li? Mora biti ili svi ili nitko. elimo sigurnost za Mademoiselle, vi i ja, za ne? Tono, l tako, razumijete - mora biti nitko. Razumijem vas ree Chalienger polako. Ali, ipak... Vise ni rijei. ak emo zaboraviti i to to smo rekli. Razboritost, krajnja razboritost, to je to je potrebno ovog trenutka. Znam drati jezik za zubima rekao je Hho mornar. Okrenuo se prema vratima i zastao na putu prema van kako bi rekao: Nema zabrane za cvijee, zar ne? Ukoliko, dakako, nije bijelo? Poirot se smjekao. A sada rekao je dok su se zatvarala vrata za estokim Chal engerom - za to vrijeme dok se gospodin Challenger i Madame i moda gospodin Lazarus, svi zajedno susreu u cvjearnici, vi i ja emo se tiho odvesti u nae odredite. I zatraiti odgovor na tri pitanja? rekao sam. Da. Pitat emo. lako, zapravo, ve znam odgovor. Sto? uskliknuo sam. Da.

 Ali kad ste saznali? Dok sam dorukovao, Hastings. Zurio mi je u lice. Objasnite. Ne, ostavit u da to ujete od Mademoiselle. Pa kako bi mi odvratio pozornost, gurnuo mi je preko stola jedno otvoreno pismo. Bilo je to izvjee strunjaka kojeg je Poirot poslao procijeniti sliku starog Nicholasa Buckleyia. U njemu se tvrdilo kako je slika vrijedna najvie dvadeset funta. Sad je jedna stvar raciena rekao je Poirot. Nema mia u toj mijoj rupi rekao sam, prisjeajui se Poirotove usporedbe iz jednog od njegovih ranijih sluajeva. Ah! Sjeate se toga? Ne, kao to rekoste, nema mia u toj mijoj rupi. Dvadeset funta, a gospodin Lazarus ponudio je pedeset. Koja li pogrena procjena od jednog navodno pronicljivog mladog ovjeka. No hajde, hajde, moramo na nae malo poslovno putovanje. Ljeilite je bilo visoko na brijegu koji je nadvisivao zaljev. Primio nas je u bijelo odjeveni bolniar. Ostavljeni smo u nekoj rnaloj sobi u prizemlju i ubrzo nam je do!a okretna medicinska sestra. Jedan je pogled na Poirota bio dostatan. Oito je primila jasne upute od dr. Grahama, popraene potankim opisom malog detektiva. ak je uspjela priguiti smijeak. Gospoica Buckley provela je vrlo dobru no rekla je. Poite gore, molim vas. Nick smo zatekli u ugodnoj sobi u koju je prodirale sunce. U uskom eljeznom krevetu izgledala je poput umorna djeteta. Lice joj je bilo blijedo, oi sumnjivo crvene, a djelovala je ravnoduno i umorno. Lijepo je to ste doli rekla je slabim glasom. Poirot je objema rukama prihvatio njezinu. Hrabro, Mademoiselle. Uvijek postoji neto za to je vrijedno ivjeti. Te su je rijei iznenadile. Pogledala ga je u lice. Oh! rekla je. Oh! Ne biste li rni sada rekli, Mademoiselle, to vas je to zabrinjavalo u posljednje vrijeme? Ili da pogaam? l smijem li vam, Mademoiselle, izraziti svoju najdublju suut?

Lice joj se zacrvenje!o. Dakle, znate. Ah, dobro, sad je svejedno tko zna. Sada kad je svemu kraj. Sada kad ga vie neu vidjeti. Glas joj se slomio. Hrabro, Mademoiselle. Nije u meni ostalo nimalo hrabrosti. Potroila sam svaku mrvicu ovih posljednjih tjedana. Nadajui se i nadajui i - upravo na kraju - nadajui se unato svakoj nadi. Zurio sam. Nisam shvaao niti jednu rije. Gledajte sirotog Hastingsa ree Poirot. On ne zna o emu razgovaramo. Njezine nesrelne oi susrele su se s mojima. Michoel Seton, zrakoplovac rekla je. Bila sam zaruena s njim - a on je mrtav.

11. Motiv
Bio sam silno iznenaen. Okrenuo sam se Poirotu. Jeste li na to mislili? Da, mon omi. Saznao sam to jutros. Kako ste znali? Kako ste slutili? Rekli ste kako vam je tijekom doruka zurilo u lice. I jest, moj prijatelju. S naslovne stranice novina. Sjetio sam se razgovora tijekom veere prole veeri - i sve mi je puklo pred oima. Ponovno se obratio Nick. uli ste vijesti sino? Da. Na radiju. Ispriala sam se da idem na telefon. Htjela sam sama posluati vijesti - u sluaju... Teko je progutala. I ula sam... Znam. Znani. Prihvatio je njezinu ruku svojim rukama. Bilo je prilino jezovito. A svi su ti ljudi dolazili. Ne znam kako sam fo preivjela. Sve se inilo poput sna. Mogla sam se promatrati kao da sam izvan svog tijela - kako se ponaam kao obino. Bilo je to prilino sablasno. Da, da, razumijem. I tada, kad sam Freddie htjela donijeti njezin ogrta - na trenutak sam se slomila. Sabrala sam se dosta brzo. No Maggie je i dalje vikala gore elei svoj kaput. Pa je na kraju uzela moj al i izala, a ja sam stavila malo pudera i malo crvenila i slijedila sam je. l onda je bila tamo - mrtva... Da, da, morao je to biti straan udarac. Ne razumijete. Bila sam gnjevna! eljela som da sam to bila ja! eljelo som biti mrtva - a bila sam iva -iva i vjerojatno iva jo godinama! A Michael je mrtav - utopio se negdje daleko u Tihom oceanu. Pauvre enfant. Ne elim biti iva. Ne elirn ivjeti, govorim vam! vikala je prosvjedniki. Znam, znam. Svima narna, Madernoiselle, dou trenuci kad je smrt dobrodolija od ivota. No to prolazi tuga i jad prolaze. U to sodo ne moete vjerovati, znam to. Nema smisla da vam to govori star ovjek poput mene. Puste rijei tako vi mislite o tomu puste rijei.

 Mislite da u zaboraviti - i udati se za nekoga drugoga? Nikad! Izgledala je doista ljupko dok je ovako sjedila u postelji, s rukama stisnutima u aku i uarenih obraza. Poirot je rekao njeno: Ne, ne. Ni ne pomiljam ni na to slino. Vrlo ste sretni, Mademoiselle. Volio vas je hrabar ovjek junak. Kako ste se upoznali? Bilo je to u Le Touquetu - prolog rujna. Gotovo prije godinu dana. I zaruili ste se - kada? Malo poslije Boica. No to je trebala biti tajna. Zbog ega je to bilo tako? Zbog Michaelova ujaka - starog Sir Matthewa Setona. On je volio ptice i mrzio ene. Ah! e n'est pas raisonnable! Pa... ne bih rekla da je sasvim tako. Bio je potpuno uvrnut. Drao je kako ene upropatavaju mukarev ivot. A Michael je potpuno ovisio o njemu. On je bio silno ponosan na Michaela i on je financirao gradnju Albatrossa i trokove leta oko Zemlje. Bio je to najdrai san njegova ivota, kao i Michaelov. Da je Michael bio uspio - dakle, tada bi mogao od svog ujaka traiti bilo to. Pa ak i da se stari Sir Matthev/ usprotivio, ni tada to ne bi bilo bitno. Michael bi bio postao - neka vrsta svjetskog heroja. Ujak bi se odobrovoljio na kraju. Da, da, razumijem. No Michael je rekao kako bi bilo pogubno kad bi ita procurilo. Moramo to zadrati kao duboku tajnu, l ja sam uinila tako. Nikad nisam rekla nikomu - ak ni Freddie. Poirot je zamumljao. Da ste samo bili rekli meni, Mademoiselle. Nick se zabuljila u njega. Sto bi to promijenilo na stvari? To nije moglo imati nikakve veze s Hm tajanstvenim napadima na mene? Ne, obeala sam Michaelu - i odrala rije. No bilo je strano ta tjeskobo, briga i uzrujavanje. Svatko je govorio kako sam udljiva. A ja nisam mogla objasnili. Da, sve to razumijem. Ve se bio izgubio jednom, znate. Na putu preko pustinje prema Indiji. Bilo je to prilino gadno, no sve se dobro svrilo. Njegov se motor otetio, no popravili su ga i on je nastavio. Cijelo sam si vrijeme govorila kako e tako biti i ovaj put. Svi su govorili koko je vjerojatno mrtav - a ja sam sebi ponavljala da je vjerojatno dobro, zaista, l onda - sino... Glas joj je zamirao.

 Nadali ste sve do tada? Ne znam. Rekla bih kako je to prije bilo odbijanje da povjerujem. Bilo je grozno to sam uvijek utjela. Da, to mogu zamisliti. Niste li nikad doli u napast da kaete gospodi Rie, na primjer? Ponekad sam to arko eljela. Ne mislite li da je slutila? Ne bih rekla. Nick je paljivo razmatrala tu pomisao. Nikad nita nije rekla. Dakako, ponekad bi togod natuknula. O tomu kako smo on i ja veliki prijatelji i slino. Niste li razmiljali o tomu da joj kaete kad je umro ujak gospodina Setona? Znate da je umro prije nekih tjedan dana? Znam. Bio je na operaciji ili tako neto. Pretpostavljam da sam tada bila mogla rei svakomu. No to ne bi bilo pristojno, zar ne? Hou rei, bilo bi to poput razmetanja - uiniti to upravo tada - kad su se sve novine bile raspisale o Michaelu? Novinari bi doli l razgovarali sa mnom. Sve bi to bilo prilino nisko, l Michaelu se to ne bi svidjelo. Slaem se s vama, Mademoiselle. Niste to mogli javno objaviti. Mislio sam samo niste li moda privatno razgovarali o tomu s nekim prijateljem? Neto sam malo spomenula jednoj osobi rekla je Nick. Mislila sam - bilo bi poteno. No ne znarn koliko je ta osoba - on, koliko je razumio. Poirot je kimnuo. Jeste li u dobrim odnosima s vaim bratiem, gospodinom Vyseom? pitao je, prilino naglo mijenjajui temu razgovora. S Charlesom? Kako vam je on pao na pamet? Samo sam pomislio - to je sve. Charles mi eli dobro rekla je Nick. On je strano dosadan tip, dakako. Nikad se ne mie odavde. Ne odobrava moje ponaanje, rekla bih. Ah! Mademoiselle, Mademoiselle. A ja ujem kako je sve svoje oboavanje razastro pred vae noge! Neodobravanje ponaanja neke osobe ne spreava vas da osjeate sklonost prema toj osobi. Charles misli kako je moj nain ivota pokudan i on ne odobrava moje koktele, moj izgled, moje

prijatelje i moje razgovore. No on takoer osjea moju sudbonosnu privlanost. On se neprestano nada kako e me obratiti, rekla bih. Zastala je i potom rekla s tek naslutljivim namigivanjem: Iz koga cijedite te lokalne obavijesti? Ne smijete me odati, Mademoiselle. Malo sam porazgovarao s australskom gospodom, Madame Croft. Ona je prilino draga stara gospoda - kad imate vremena za nju. Strano sentimentalna. Ljubav i dom i djeca - znate ve te stvari. I ja sam sam staromodan i sentimentalan, Mademoiselle. jeste li? Rekla bih da je satnik Hastings osjeajniji od vas dvojice. Zarumenio sam se od negodovanja. On je bijesan rekao je Poirot, uvelike se zabavljajui time to je uoio moju nelagodu. No imate pravo, Mademoiselle. Da, imate pravo. Uope nije tako rekao sam ljutito. Hastings ima osobito krasnu narav. Ponekad mi je to bila najvea prepreka. Ne budite smijeni, Poirot. On se, kao prvo, skanjuje da bilo gdje vidi zlo, a kad ga spozna, njegovo je pravednika negodovanje tako veliko da ga ne moe prikriti. Sve u svemu, rijetka i predivna narav. Ne, mon ami, neu vam dopustiti da mi protuslovite. Tako je kako ja kaem. Obojica ste jako ljubazni prema meni rekla je Nick njeno. La, la, Mademoiselle. Nije to nita. Imamo jo mnogo toga to valja obaviti. Za poetak, vi ete ostati ovdje. Potovat ete naloge. init ete to sto vam ja kaem. U ovom kritinom trenutku nita me ne srnije ometati. Nick je umorno uzdahnula. Uinit u sve to elite. Svejedno mi je to radim. Zasad neete vidjeti nikoga od prijatelja. Nije me briga. Nikoga ne elim vidjeti. Vi ete imati pasivnu ulogu, mi aktivnu. Sada u vas, Mademoiselle, napustiti.

Neu vam vie smetati u vaoj tuzi. Krenuo je prema vratima, pa se zaustavio s rukom na kvaki, da bi rekao preko ramena: Usput, jednom ste spomenuli oporuku koju ste nainili. Gdje je sada, fa oporuka? Ah! Lei negdje u kui. U Posljednjoj kui? Da. U sefu? Zakljuana u vaem stolu? Dakle, doista ne znam. Negdje je ondje. Namrtila se. Strano sam neuredna, znate. Papiri i stvari poput toga uglavnom bi bili u pisaem stolu u knjinici. Tamo je veina rauna. Oporuka je vjerojatno medu njima. Ili bi mogla biti u mojoj spavaoj sobi. Dopoputate da je potraim - da? elite li, da. Pregledajte sve to god elite. Merci, Mademoiselle. Okoristit u se vaim doputenjem.

12. Ellen
Poirot nije rekao ni rijei sve dok iz njegovalita nismo stupili pod otvoreno nebo. Tada me uhvatio za ruku. Vidite li, Hastings? Vidite li? Ah! Sacre tannerre! Imao sam pravo! Imao sam pravo! Neprestano sam znao da neto manjka - neki dio zagonetne slike koji nije bio tamo. A bez tog dijela to je nedostajao, cijela stvar nije imala smisla. Ta njegova gotovo oajnika slavodobitnost bila je za mene nerazumljivo blebetanje. Nisam mogao vidjeti da se bilo dogodilo neto epohalno. Bio je tu cijelo vrijeme. A ja ga nisam mogao vidjeti. A i kako bih? Znati, da je tu neto - to, da ali kako znati to to neto jest. Ah! La c'est bien plus difficile. Hoete rei da to neto ima neposredne veze sa zloinom? Ma foi, zar ne vidite? Da budem iskren, ne. Je li to mogue? Zaboga, prua narn ono to smo traili - motiv- skriveni mrani motiv! Moda sam vrlo ogranien, no ne vidim ga. Mislite li na ljubomoru neke vrste? Ljubomora? Ne, ne, moj prijatelju. Uobiajeni motiv neizbjeni motiv. Novac, moj prijatelju, novac! Buljio sam. Nastavio je i ovaj put govorio je smirenije. Sluajte, mon omi. Prije malo vie od tjedan dana umire Sir Matthev Seton. A Sir Matthew Seton bio je milijuna - jedan od najbogatijih ljudi u Engleskoj. Da, ali... Attendez. Korak po korak. Ima neaka kojeg oboava i kojemu je, moemo to pretpostaviti sa sigurnou, ostavio svoj golemi imetak. Ali... Mais oui zaklade, da, donacija koja ima veze s njegovim hobijem, da, no najvei e dio novca otii Michaelu Setonu. Prolog utorka javljeno je da se Michael Seton izgubio - a u srijedu poinju napadi na ivot Modemoiselle. Pretpostavimo, Hastings, da je Michael Seton nainio oporuku prije nego to je krenuo na let i da je u

toj oporuci sve ostavio svojoj zarunici. To je ista pretpostavka. Pretpostavka je - da. No mora biti tako. Jer ako nije tako, tada nema smisla nita to se dogodilo. Nije posrijedi beznaajno nasljee. Rije je o golemom imetku. utio sam nekoliko minuta, premeui tu misao u glavi. inilo mi se kako Poirot stvara potpuno neutemeljene zakljuke, pa ipak potajno sam bio uvjeren kako je u pravu. Taj njegov dobar nos da pogodi pravu stvar utjecao je na mene. Ipak, inilo mi se da je jo mnogo toga ostalo to valja potvrditi. No ako nitko nije znao za zaruke protivio sam se. Kojeta! Netko je znao. to se toga tie, netko uvijek zna. Ako ne znaju, slute. Madame Rie je sumnjala. Toliko je priznala i Mademoiselle Nick. Imala je naina da tu sumnju pretvori u odreenost. Kako? Dakle, prvo, mora bili pisama Michaela Setona Mademoiselli Nick. Oni su neko vrijeme bili zarueni. A njezina najbolja prijateljica morala je mladu damu opisati kao nemarnu. Ona ostavlja stvari ovdje i ondje, i svagdje. Sumnjam je li ikad ita zakljuala u svom ivotu. Oh, da, ima naina da se sazna istina. I Frederica Rie znala bi za oporuku to ju je nainila njezina prijateljica? Nedvojbeno. Ah, da, sad se suava. Sjeate se mog popisa - popisa osoba oznaenih od A. do J. Suzio se na samo dvije osobe. Odbacujem poslugu. Odbacujem kapetana Challengera - ak unato tomu to mu je trebalo sat i pol da stigne ovamo iz Plimoutha - a udaljenost je pedesetak kilometara. Odbacujem dugonosog gospodina Lazarusa koji je ponudio pedeset funta za sliku vrijednu dvadeset funta (udno je to, kad razmislite o svemu. Potpuno ne karakteristino za njegovu vrstu). Odbacujem Australce - tako srdani i tako ugodni. Jo zadravam dvije osobe na svom popisu. Jedna je od njih Frederica Rie rekoh polako. Prikazalo mi se njezino lice, zlatna kosa, blijeda krhkost crta. Da. Ona je oznaena vrlo jasno. Kako li je god nehajno sastavljena oporuka Mademoiselle, ona e oito biti proglaena glavnim batinikom sveukupnog preostalog imetka. Osim Posljednje kue, sve ide njoj. Da je sino ubijena Mademoiselle Nick umjesto Mademoiselle Maggie, Madame Rie bila bi danas bogata ena. Jedva mogu povjerovati u to!

 Mislite kako vam je teko povjerovati da neka lijepa ena moe postati ubojica? Cesto u tom pogledu iskrsavaju manje tekoa s porotom. No moda imate pravo. Postoji jo jedan osumnjieni. Tko? Charles Vyse. No on e naslijediti samo kuu. Da, no on to moda ne zna. Je li on nainio Mademoisellinu oporuku za nju? Mislim da nije. Da je on to uinio, bila bi pohranjena kod njega, a ne bi "leala negdje u kui", ili to li je ve Mademoiselle rekla, l tako, vidite, Hastings, vrlo je vjerojatno da on ne zna nita o posljednjoj volji. Mogao bi vjerovati kako ona nikad nije nainila oporuku i da e, u tom sluaju, on naslijediti kao najblii roak. Da znate rekao sam da mi se to doista ini mnogo vjerojatnijim. To je u skladu s vaim romantinim umom, Hastings. Opaki odvjetnik. Poznata linost u romanima. Ako je ne samo odvjetnik, nego ima i ravnoduno lice, tada je on gotovo pouzdano pravi sluaj. Istina je da se on, na neki nain, bolje uklapa u sliku nego Madame. On bi mogao bolje znati za postojanje pitolja i bolje bi se znao posluiti njime. I da stropota stijenu. Moda, lako, kao to sam vam rekao, mnogo se toga moe postii polugom. injenica da je stijena izmaknuta u krivom trenutku, pa je prema tomu promaila Mademoiselie, vie da je slutiti na ensku ruku. Zamisao o petljanju po unutranjosti automobila djeluje kao muka po podrijetlu - iako su mnoge dananje ene isto tako dobri mehaniari kao mukarci. S druge strane, postoje jedna ili dvije pukotine u teoriji o gospodinu Vyseu. Na primjer... Manje je vjerojatno da je znao o zarukama nego Madame. I jo je jedna pojedinost. Postupio je prilino naglo. Sto mislite pod time? Dakle, sve do sino nije bilo sigurno da je Seton mrtav. A djelovati napreac, bez potrebne potvrde, ini mi se vrlo neumjesnim za pravniki um. Da rekoh. Prije bi neka ena donosila neprovjerene zakljuke. Tono. Ce que femme veut, Dieu veut. Takva je sklonost. Zaista je udesan nain kako je Nick izbjegla nesrei. ini se gotovo nevjerojatnim.

Odjednom sam se sjefio tona kojim je Frederica rekla: "Nick ivi ukletim ivotom." Zadrhtao sam pomalo. Da rekao je Poirot zadubljen u misli. A ja to ne mogu upisati sebi u prilog, fo je poniavajue. Providnost mrmljao sam. Ah! Mon ami, ne bih na vrat dragoga Boga prebacio teret ljudskih nedjela. Vi to izgovarate u svojim nedjeljnim jutarnjim izljevima zahvalnosti ne pomiljajui da time zapravo kaete kako je /e bon Dieu ubio gospoicu Maggie Buckiev. Molim vas, Poirot! Molim vas, moj prijatelju! No ja neu mirno sjesti i rer "le bon Dieu je sve odluio i ja se neu mijeati". Jer sam uvjeren u to da je le bon Dieu stvorio Herculea Poirota s izrazitom svrhom da se umijea. To je moj mefer. Polako smo se uspinjali krivudavim pufeljkom do stijene. Na tom smo raskriju uli kroz mala vrata u posjed Posljednje kue. Hu! rekao je Poirot. Ovo je bio strm uspon. Uznojio sam se. Brkovi su mi se opustili. Da, kao to sam malo prije rekao, ja sam na strani nevinoga. Ja sam na strani Mademoiselie Maggie zato fo je ubijena. I vi ste protiv Frederice Rie i Charlesa Vysea. Ne, ne, Hastings. Moj je um otvoren. Kaem samo toliko da je u ovom trenutku jedno od to dvoje sumnjivo. Chut! Stigli smo do poteza travnjaka pred kuom, gdje je neki mukarac povlaio kosilicu. Lice mu je bilo dugo i glupavo, a oi bez sjaja. Pokraj njega bio je mali djeak od desetak godina, ruan ali pametna izgleda. Sjevnulo mi je kroz mozak da nismo uli zujanje motora kosilice, no pretpostavio sam kako se vrtlar nije pretrgavao od posla. Vjerojatno se odmarao od napora i bacio se na posao tek kad je uo nae glasove dok smo se pribliavali. Dobro jutro rekao je Poirot. Dobro jutro, gospodine. Vi ste vrtlar, pretpostavljam. Suprug gospode koja radi u kui. On je moj tata rekao je djeai. Tako je, gospodine ree mukarac. Vi biste bili onaj strani gospodin, rekao bih, koji je

zapravo detektiv. Ima li ikakvih vijesti o mladoj gospodarici, gospodine? Vraam se upravo ovog trenutka iz posjeta njoj. Dobro je provela no. Ovdje su bili policajci rekao je mali deko. Ovdje je ubijena ona gospoda. Ovdje pokraj stuba. Jednom sam vidio jednu ubijenu svinju, zar ne, tata? Ah! rekao je ravnoduno njegov otac. Tata je ubijao svinje kad je radio na selu. Nisi !i, tata? Vidio sam kako ubijaju svinju. Svidjelo mi se. Mladi klinci vole gledati ubijanje svinja rekao je ovjek, kao da iznosi jednu od nepromjenljivih prirodnih injenica. Ubijena je iz pitolje, ta gospoa nastavio je djeak. Nisu joj preklali grlo. Ne! Nastavili smo prema kui i bio sam sretan to smo se udaljili od demonskog djeteta. Poirot je uao u dnevni boravak, u kojemu su prozori bili otvoreni, i pozvonio je. Ellen, uredno odjevena u crninu, dola je na poziv zvona. Nije pokazivala iznenaenje to nas vidi. Poirot joj je objasnio kako smo ovdje s doputenjem gospoice Bucklev da pregledamo kuu. Vrlo dobro, gospodine. Policajci su zavrili svoj posao? Rekli su kako su vidjeli sve to su htjeli, gospodine. Bili su u vrtu ve od ranoga jutra. Ne znam jesu li ita nali. Bila je na putu da napusti sobu kad ju je Poirot zaustavio pitanjem. Jeste li se jako iznenadili sino kad ste uli da je ubijena gospoica Bucklev? Da, gospodine, bila sam vrto iznenaena. Gospoica Maggie bila je draga mlada dama, gospodine. Ne mogu zamisliti tko bi mogao biti tako zao da poeli nanijeti joj zlo. Da je to bio netko drugi, ne biste se bili tako iznenadili - ha? Ne znam kako to mislite, gospodine? Kad sam sino doao u predvorje rekao je odmah ste pitali je li netko ozlijeen. Jeste li oekivali da se dogodi neto poput toga? utjela je. Prstima je guvala kut pregae. Kimala je glavom i mrmljala:

 Vi gospodo ne biste to razumjeli. Da, da rekao je Poirot razumjet u. Kako god fantastino bilo to to biste mogli rei, ja u razumjeti. Pogledala ga je sumnjiavo, a potom kao da je odluila da mu povjeruje. Znate, gospodine rekla je ovo nije dobra kua. Bio sam iznenaen i pomalo prezriv. No Poirot kao da tu primjedbu nije drao nimalo neobinom. Hoete rei kako je ovo stara kua. Da, gospodine, nije dobra kua. Ve ste dugo ovdje? est godina, gospodine. No bila sam ovdje kao djevojica. U kuhinji kao pomonica. Bilo je to u vrijeme starog Sir Nicholasa. l tada je bilo tako. Poirot ju je promatrao vrlo paljivo. U nekoj staroj kui rekao je ponekad je neto zlo u ozraju. Tako je, gospodine rekla je Ellen spremno. Zlo. Zle misli i zla djela takoer. To je poput trulei u kui, gospodine, ne moete je se rijeiti. To kao da se osjea u zraku. Uvijek sarn znala da e se u ovoj kui jednog dana dogoditi neto zlo. Dakle, pokazalo se da ste imali pravo. Da, gospodine. Bilo je jedva primjetnog zadovoljstva u njezinu glasu. Zadovoljstva nekoga ije su se mrane slutnje pokazale kao tone. No niste oekivali da to bude gospoica Maggie. Ne, doista nisam, gospodine. Nitko nju nije mrzio - sigurna sam u to. inilo mi se kao do je u Hm rjeima bilo rjeenje. Oekivao sam da e se Poirot prihvatiti toga, no na moje iznenaenje preao je na potpuno drugu temu. Niste uli kako su ispaljeni meci? Ne bih to mogla reci s Hm vatrometom koji je trajao. Bili su vrlo buni. Niste bili vani i gledali? Ne, nisam bila gotova sa spremanjem poslije veere.

 Je li vam konobar pomagao? Nije, gospodine, on je otiao u vrt da bi malo pogledao vatromet. Ali vi niste. Ne, gospodine. A zato niste? Htjela sam zavriti. Vas ne zanimaju vatrometi? Oh, da, gospodine, nije to bio razlog. Ali, vidite, bit e ih dva dana, a William i ja imat emo slobodnu veer sutra i otii emo dolje u grad i gledat emo od tamo. Shvaam. A vi ste uli kako Mademoiselle Maggie trai svoj kaput i kako ga ne moe nai? ula sam kako gospoica Nick tri gore uz stube, gospodine, i kako gospoica Bucklev dovikuje iz prednjeg predvorja kako neto nije mogla nai i ula sam kako kae "Dobro - uzet u sa..." Oprostite upao joj je Poirot u rije. Niste pokuali potraiti kaput umjesto nje - ili ga uzeti iz automobila gdje je bio ostavljen? Imala sam svoga posla, gospodine. Tako je - i oito nijedna od dviju mladih dama nije to traila od vas, jer su mislile da ste vani i da promatrate vatromet? Da, gospodine. Jer, prijanjih godina, bili ste vani i gledali ste vatromet? Iznenadna rumen pojavila se na njezinim blijedim obrazima. Ne znam to mislite rei tirne, gospodine. Uvijek nam je bilo doputeno da idemo van u vrt. Ako mi se nije ilo ove godine, i ako sam radije ostala sa svojim poslom i posla u postelju, pa, rnislirn, to je moja stvar. Mais oui. Mois oui. Nisam vas htio uvrijediti. Zato ne biste radili ono to vie volite. Nainiti promjenu, to je ugodno. Zastao je i dodao: Jo samo jedna sitnica, oko koje biste mi moda mogli pomoi. Ovo je stara kua. Ima li u njoj, znate li to, kakvih tajnih komora?

 Dakle - postoji neka pokretna pregrada - upravo u ovoj sobi. Sjeam se da su mi je pokazali kad sam bila djevojka. Samo sad se ne mogu tono sjetiti gdje je. Ili je to bilo u knjinici? Ne mogu tono rei, sigurna sam u to. Dovoljno velika da se neka osoba skrlje iza nje? Ah, zaista ne, gospodine! Poput malog ormara poput neke nie. Sa stranicama od oko trideset centimetara, gospodine, nije bila vea. Ah! To nije to na to sam mislio. Ponovno se zarumenjela. Ako mislite da sam se igdje skrivala - nisam! ula sam kako gospoica Nick trci niz stube i van i ula sam je kako je kriknula - i ula sam u predvorje da vidim je li se to dogodilo, l to je iva istina, gospodine. To je iva istina.

13. Pisma
Kad se uspjeno rijeio Ellen, Poirot mi se okrenuo pomalo zabrinuta lica. Pitani se - je li ula te hice? Mislim da jest. ula ih je, otvorila je kuhinjska vrata. ula je Nick kako juri niz stube i van, a i sama je izala u predvorje da sazna to se dogodilo. To je posve prirodno. No zato nije izala i promatrala vatromet tu veer? To bih volio saznati, Hastings. Na to ste mislili kad ste je pitali za tajno skrovite? Samo tako, jedna matovita pomisao. Jer, napokon, ne bismo smjeli napustiti J. J? Da. Posljednju osobu na popisu. Problematinog autsajdera. Pretpostavimo da je iz nekog razloga, povezanog s Ellen, taj J. sino doao u kuu. On se (pretpostavljam da je on) skriva u tajnu komoru u ovoj sobi. Prolazi neka djevojka za koju vjeruje da je Nick. Slijedi je - i ubija je. Non - c'est idiot! Osim toga, znamo da ne postoji skrovite. Ellenina sinonja odluka da ostane u kuhinji bila je ista sluajnost. Hodite, idemo traiti oporuku Madmoiselle Nick. U sobi za primanje nije bilo nikakvih spisa. Premjestili smo se u knjinicu, prilino tamnu sobu koja je gledala na prilazni put. Ondje je bio velik starinski pisai stol od orahovine. Potrajalo je neko vrijeme dok ga nismo pregledali. Sve je bilo u potpunoj zbrci. Rauni i potvrde bili su izmijeani. Pozivnice, opomene zbog neplaanja rauna, pisma od prijatelja. Sredit emo ove papire rekao je Poirot strogo uredno i sustavno. Bio je dosljedan u svojoj rijei. Poslije pola sata opustio se u stolac sa zadovoljnim izrazom na licu. Sve je bilo lijepo sloeno, poslagano u pretince i odloeno po sadraju. C'esf bien, ga. Barem je neto kako treba. Morali smo sve pregledati tako temeljito, da ne bude nikakve mogunosti da nam je Ita izmaklo. Doista, nerna. No nita nismo ni nali. Osim moda ovoga. Pruio mi je jedno pismo. Bilo e pisano krupnim nepravilnim rukopisom, gotovo neitljivim. Draga, zabava je bila predivna, predivna. Osjeam se danas prilino jadno. Bila si mudra to nisi taknula ono - nemoj nikad ni poeti, draga. Prokleto je teko odviknuti se od toga. Piem prijatelju da pouri s poiljkom. Kakav je pakao ivot! Tvoja

FREDDIE Nadnevak je od prole veljae rekao je Poirot zamiljeno. Uzima droge, dakako. Znao sam to im sam je pogledao. Zaista? Nikad nisam ni pomislio na tako neto. Prilino je oito. Morate joj samo pogledati oi. Potom tu su i njezine neobine promjene raspoloenja. Ponekad je sva na rubu ivaca, napeta - a ponekad bez ivota - tupa. Uzimanje droga utjee na shvaanje morala, zar ne? Neizbjeno. No ne bih rekao da je Madame Rie pravi ovisnik. Ona je na poetku - nije na kraju. A Nick? Nema takvih znakova. Moda je bila na seansama s drogama tu i tamo iz iste zabave, no nije korisnik droge. Drago mi je da je tako. Odjednom sam se sjetio to je Nick rekla o Frederici: da nije uvijek pri sebi. Poirot je kimnuo i kvrcnuo prstom po pismu to ga je drao. No to je mislila, oito. Eto, ovdje smo oito promaili metu, kako biste vi rekli. Idemo gore u Mademoi seli inu sobu. U Nickinoj sobi takoer je bio stol, no u njemu je bilo razmjerno rnalo toga. Ni ovdje nije bilo traga oporuci. Nali smo prometnu knjiicu njezina automobila i potpuno ispravan nalog za isplatu dividende star mjesec dana. Osim ovoga nije bilo niega vanijeg. Poirot je uzdahnuo gotovo oajniki. Te mlade djevojke - danas ne dobivaju prikladnu izobrazbu. Red, sustav, to je izostavljeno iz njihova odgoja. Ona je draesna, Mademoiselle Nick, no lakomislena je. Potpuno pouzdano, lakomislena je. Sada je pretraivao sadraj ladice u komodi. Zaista, Poirot rekoh s prilinom nelagodom to je donje rublje. Zastao je iznenaen. A zato ne, moj prijatelju? Ne mislite li hou rei - ne bismo smjeli... Prasnuo je u gromoglasan smijeh.

 Svakako spadate u viktorijansko razdoblje, moj siroti Hastings. Mademoiselle Nick rekla bi varn to kad bi bila ovdje. Vrlo bi vjerojatno rekla kako vam je um poput movare. Mlade se dame danas ne srame svog rublja. Grudnjaci, gaice nisu vie sramotna tajna. Svakoga dana, na plai, ta e se odjea svlaiti no udaljenosti od metar-dva od vas. l zato ne? Ne vidim nikakvu potrebu tomu to radite. Ecoutez, moj prijatelju. Oito je da Mademoiselle Nick ne zakljuava svoja blaga. Ako je eljela neto skloniti pred tudjm oima - gdje bi to sakrila? U arape i donje rublje. Ah! Sto to imamo ovdje? Podigao je smotak pisama povezanih izblijedjelom ruiastom vrpcom. Ljubavna pisma gospodina Michaela Setona, ako ne grijeim. Potpuno mirno razvezao je vrpcu i poeo je otvarati pisma. Poirot vikao sam uasnut. To doista ne smijete raditi. To nije fer igra. Ne igram fer igru, mon ami glas mu je iznenada postao otar i vrst. Lovim ubojicu. Da, ali privatna pisma... Moda mi nee nita reci, a s druge strane, moda i hoe. Moram iskoristiti svaku mogunost, moj prijatelju. Doite, mogli biste ih itati zajedno sa mnom. Dva para oiju nisu gora od jednog para. Pomislite na injenicu da ih vjerna Ellen vjerojatno zna napamet. Nije mi se to svialo. No ipak sam shvaao da Poirot u svom poloaju ne moe biti preosjetljiv, pa sam se umirio izlikom da su Nickine posljednje rijei bile: "Pregledajte sve to god elite." Pisma su se protezala u rasponu od nekoliko nadnevaka, s poetkom prole zime. Nova godina Draga, Nastupila je Nova godina i ja ispunjavam svoje odluke. Izgleda mi prelijepim da bi bilo istinito to da me doista voli. Sve si promijenila u mojem ivotu. Vjerujem kako smo to oboje znali - od prvog trenutka kad smo se sreli. Sretna ti Nova godina, moja ljupka djevojko. Tvoj zauvijek,

MICHAEL 1. veljae Najdraa ljubavi, Kako bih elio da te mogu ee vidjeti. Ovo je prilino ugavo, zar ne? Mrzim ovu odvratnu tajnovitost, no objasnio sam ti kako stoje stvari. Znam kako mrzi lai i skrcvitost. Ja takoer. No iskreno, mogli bi nam se pomrsiti rauni. Ujak Matthew ima gadnu bubu u glavi oko ranih vjenanja i o tomu kako ona upropatavaju neiju karijeru. Kao da bi ti mogla upropastiti moju, mili moj anele! Razvedri se, draga. Sve e biti dobro. Tvoj MICHAEL 1. oujka Ne bih ti trebao pisati dva dana uzastopce, znam. No moram. Kad sam juer bio gore, mislio sam na tebe. Letio sam iznad Scarborougha. Blaeni, blaeni, blaeni Scarborough - najljepe mjesto na svijetu. Draga, ne zna kako te volim! Tvoj MICHAEL 1. travnja Najdraa, sve je sreeno. Konano. Ako uspijem s ovim (a uspjet u}, moi u odluno nastupiti prema ujaku Marthewu, a ako mu se to ne bude svialo - eh, nee me biti briga. Tako je divno to se toliko zanima za moje opirne tehnike opise Albatrossa. Kako eznem da te ponesem gore u njemu. Jednog dana! Nemoj se, za miloga Boga, brinuti zbog mene. Sve to nije ni upola tako pogibeljno kao to izgleda. Jednostavno ne mogu poginuti sada kad znam da ti je stalo do mene. Sve e biti u redu, najdraa. Vjeruj svom Michaelu. 1. travnja Anele, svaka rije to je kae istinita je i ja u zauvijek uvati to pismo. Nisam ni pola tako vrijedan tebe. Tako si razliita od svih drugih. Oboavam te. Tvoj MICHAEL Posljednji je bio bez nadnevka.

Najdraa, Dakle, odlazim sutra. Osjeam se silno snaan i uzbuen i potpuno siguran u uspjeh. Stari je Albatross sav sreen. Nee me iznevjeriti. Razvedri se, draga i ne budi zabrinuta. Postoji rizik, dakako, no sav je ivot takoer rizik. Usput, netko je bio rekao kako bih morao nainiti oporuku (nije ba faktian tip - no mislio je dobro), pa sam je napravio - na pola lista papira - i poslao je starom Whitfieldu. Nisam imao vremena otii onamo. Jednom mi je netko rekao da je neki ovjek nainio oporuku od dvije rijei: 'Sve majci' i da je to bio pravno valjano. Moja je prilino nalikovala tomu - sjetio sam se kako ti je pravo ime Magdala, to je bilo vrlo pametno s moje strane! Nekoliko je momaka posvjedoilo. Nemoj uzeti k srcu taj ozbiljni razgovor o oporuci, molim te. Bit u zdrav kao dren. Slat u ti brzojave iz Indije i Australije i tako dalje. Budi hrabra. Sve e biti dobro. Zar ne? Laku no i neka te Bog blagoslovi MICHAEL Poirot je ponovno presavio pisma. Vidite, Hastings? Morao sam ih proitati da budem siguran. Tako je kao to sam vam rekao. Sigurno ste to mogli saznati i na neki drugi nain. Ne, mon cher, upravo to nisam mogao postii. Moralo je biti ovako. Sada imamo neke vrlo vane dokaze. U kojem pogledu? Znamo sada injenicu da je Michaelovo donoenje oporuke u korist Madernoiselle Nick pismeno zabiljeeno. Tko je god itao ove listove zna za tu injenicu. A s pismima ovako nemarno skrivenima, mogao ih je proitati bilo tko. Ellen? Ellen, to je gotovo sigurno, rekao bih. Izvest emo s njom mali pokus prije nego to odemo. Nema traga oporuci. Ne, to je neobino. No najvjerojatnije je baena na vrh nekog ormara s knjigama ili je u nekoj porculanskoj vazi. Morat emo pokuati pobuditi Mademoisellino sjeanje u tom pogledu. U svakom sluaju, ovdje vie nita ne moemo nai. Kad smo sili, Etlen je brisala prainu u predvorju. Poirot joj je vrlo srdano zaelio dobro jutro dok srno prolazili. Na vratima se okrenuo, da bi rekao: Znate, pretpostavljam, da je gospoica Bucklev bila zaruena za zrakoplovca, Michaela Setona? Buljila je.

 to? Za onoga oko kojeg se digla tolika praina u novinama? Da. Ma nemojte. Nisam znala. Zamislite samo. Zaruen s gospoicom Nick. Potpuno i nedvojbeno uenje zabiljeeno vrlo uvjerljivo primijetio sam kad smo bili vani. Da. Doista je izgledalo iskreno. Moda je i bilo predloio sam. A taj paket pisama koji je mjesecima mirovao pod lingerie? Ne, mon ami. "Sve je to lijepo," mislio sam u sebr. "No nismo svi mi Hercule Poirot. Ne hodamo naokolo i ne njukamo ondje gdje nas se ne tie." No rekao nisam nita. Ta Ellen, tajanstvena je rekao je Poirot. Ne svia mi se. Ima tu neega to ne razumijem.

14. Zagonetka izgubljene oporuke

Vratili smo se ravno natrag u oporavilite. Nick je bila prilino iznenaena to nas vidi. Da, Mademoiselle rekao je Poirot odgovarajui na njezin pogled. Ja sam poput skoilutka. Uvijek ponovno iskaem iz kutije. Za poetak rei u vam kako sam doveo u red vae poslove. Sve je sada uredno poslagano. Dakle, mislim da je bilo vrijeme rekla je Nick, ne mogavi zadrati osmijeh. Jeste li vi vrlo uredni, gospodine Poirot? Pitajte mog ovdje prisutnog prijatelja Hastingsa. Djevojka mi se obratila ispitivakim pogledom. Upoznao sam je s nekima od Poirotovih nevinijih osobina - preprenac koji je morao biti nainjen od kvadratnog hljeba kruha - jednako velika jaja - njegovi prigovori golfu koji je "bezoblina i sluajna" igra, kojemu su jedina svijetla toka uredni drai loptice za golf! Zavrio sam s priom o slavnom sluaju to ga je Poirot rijeio popravljajui poloaj ukrasa na ploi iznad kamina. Poirot je sjedio uz nas i smijeio se. On iz toga pravi zabavnu priu, da rekao je kad sam dovrio. No u cjelini to je istina. Zamislite, Mademoiselle, kako nikad ne prestajem s nastojanjem da uvjerim Hastingsa kako bi kosu morao dijeliti po sredini, umjesto sa strane. Gledajte kako mu to daje nakrivljen, nesimetrian izgled. Tada vjerojatno zamjerate i meni, gospodine Poirot ree Nick. I ja dijelim kosu na stranu. A vjerojatno odbravate Freddie, koja dijeli kosu na sredini. On joj se nedvojbeno divio neke veeri dodao sam zlobno. Sada znam razlog. C'esl assez ree Poirot. Ovdje som po ozbiljnom poslu. Mademoiselle, ta vaa oporuka, ne nalazim je. Oh! Nabrala je obrve. No je li to tako vano? Napokon, nisam mrtva. A oporuke zapravo i nisu vane dok ne umrete, zar ne? To je tono. Unato tomu, zanimam se za tu vau posljednju volju. Imam neke male pomisli koje se tiu nje. Razmislite, Mademoiselle. Pokuajte se sjetiti kamo ste je stavili - gdje ste je vidjeli posljednji put? Ne mislim da sam je stavila na neko odreeno mjesto rekla je Nick. Nikad ne stavljam stvari na pravo mjesfo. Vjerojatno sam je gurnula u neku ladicu.

 Niste je stavili u tajni pretinac nekim sluajem? U tajni to? Vaa slukinja EJlen kae do postoji neki tajni pretinac u salonu ili u knjinici. Glupost ree Nick. Nikad nisam ula za tako neto. Ellen je to rekla? Mais oui. ini se kao da je bila u slubi u Posljednjoj kui ve kao djevojica. Kuharica joj je pokazala. Prvi put ujem za to. Vjerujem da je djed morao znati za to, no ako jest, nije mi rekao. Uvjerena sam da bi meni on to rekao. Gospodine Poirot, jeste li sigurni da Ellen sve to nije izmislila? Ne, Mademoiseile, uope nisam siguran u to! To me podsea da ima neega udnog - oko te vae Ellen. Ah! Ne bih to nazvala udnim. Wil!iam je tupoglavac, a dijete je zloesti mali divljak, no Ellen je u redu. Samo utjelovljenje asnosti. Jeste li joj dali doputenje da sino izae i promatra vatromet, Mademoiselle? Dakako. To uvijek ine. Pospremaju poslije. Pa ipak nije izala. Ma jest, izala je. Kako znate, Mademoiselle? Pa... pa... pretpostavljam, ne znam. Rekla sam joj da ide i zahvalila mi je - i tako, naravno, pretpostavila sam da je otila. Upravo suprotno - ostala je u kui. Ali.. to je vrlo neobino. Mislite da je neobino? Da, mislim. Sigurno sam kako nikad prije nije postupila tako. Je li rekla zato? Nije mi rekla pravi razlog - u to sam siguran. Nick ga je pogledala upitno. Je li to - vano? Poirot je rairio ruke. Upravo to ne znarn rei, Mademoiselle. C'est curieux. Neka zasad ostane tako.

 Ta stvar s pretincem rekla je Nick, razmiljajui. Ne rnogu prestati pomiljati kako je to strano udno - i neuvjerljivo. Je li vam pokazala gdje je? Rekla je kako se ne moe sjetiti. Ne vjerujem da to postoji. Oito da je tako. Poinje zaboravljati, jadnica. Ona bez dvojbe opirno pripovijeda o zbivanjima! Takoer je rekla kako Posljednja kua nije dobro mjesto za ivljenje. Nick je malo zadrhtala. U tom pogledu moda ima pravo rekla je polako. Ponekad sam se i ja tako osjeala. Ima neeg sablasnog u toj kui... Oi su joj se poveale i zatamnile. Dobile su koban izgled. Poirot se pourio da je privoli na druge teme. Odlutali smo od predmeta naeg razgovora, Mademoiselle. Oporuka. Posljednja volja i testament Magdale Bucklev. Ja sam to sastavila rekla je Nick s neskrivenim ponosom. Sjeam se da sarn stavila i rekla: platiti sve dugove i oporune pristojbe. Sjeam se da sam to itala u nekoj knjizi. Niste se, dakle, koristili obrascem za oporuku. Ne, nije bilo vremena za to. Upravo sam odlazila u ljeilite, a osim toga gospodin Croft mi je rekao kako su obrasci za oporuku vrlo opasni. Bilo je bolje nainiti jednostavnu oporuku S ne nastojati biti vrlo sluben. Gospodin Croft? Bio je ondje? Da. On je bio taj tko me je pitao jesam li je nainila. Sama nikad ne bih pomislila na to. Rekao je ako bih umrla in...in... Intestalna. Da, tako je. Rekao je ako netko umre infestalan, bez oporuke, tada drava uzima jako mnogo, a to bi bila teta. Vrlo je usluan, taj vrli gospodin Crofti. Oh, bio je rekla je Nick toplo. Uveo je Ellen i njezina supruga da budu svjedoci. Ah!

Naravno. Kakav sam idiot bila! Pogledali smo je upitno. Bila sarn savren idiot. Pustila vas da traite po Posljednjoj kui. Charles je ima, naravno! Moj brati, Charles Vyse. Ah! To je dakle objanjenje. Gospodin Croft je rekao kako je odvjetnik prava osoba da se brine o njoj. Tres correct, ce bon Mr Croft. Mukarci znaju ponekad biti korisni rekla je Nick. Odvjetnik ili banka - tako je rekao. Pa sam ja rekla kako bi Charles bio najbolji, l tako smo je stavili u omotnicu i odmah mu je poslali. S uzdahom se spustila natrag na jastuk. Zao mi je to sam bila tako strano glupa. No sada je sve u redu. Charles je naao, i ako je zaista elite vidjeti, on e vam je, dakako, pokazati. Ne bez vae ovlasti rekao je Poirot smijeei se. Kako glupo. Ne, Mademoiselle. Samo oprezno. Ipak mislim da je glupo. S hrpice papira pokraj postelje uzela je jedan list. to da kaem? Povjerite kozi zelje? Comment? Nasmijao sam se njegovu zbunjenom licu. Izdiktirao je nekoliko propisanih izraza, a Nick je posluno pisala. Hvala, Mademoiselle rekao je Poirot dok je preuzimao papir. Zao mi je to sam vam priredila toliki trud. No doista sam zaboravila. Znate kako ovjek neto odmah zaboravlja? S redom i sustavom u mozgu ne zaboravlja se. Morat u poi na neki teaj rekla je Nick. Nabijate mi prilian kompleks manjevrijednosti. To nije mogue. Au revoir, Mademoiselle. Pogledao je po sobi. Cvijee vam je prekrasno.

 Nije li? Karanfili su od Freddija, a rue od Georgea, a ljiljani od Jima Lazarusa. A pogledajte ovamo... Skinula je omotni papir s velike koare groa iz staklenika pokraj postelje. Poirotovo se lice promijenilo. Naglo je koraknuo naprijed. Niste jeli nita od toga? Ne. Jo ne. I nemojte. Ne smijete jesti nita, Mademoiselle, to stie iz vana. Nita. Razumijete? Ah! Zurila je u njega, a boja s njezina lica polako je nestajala. Shvaam. Mislite vi mislite kako jo nije prestalo. Mislite da oni jo pokuavaju? aputala je. Prihvatio ju je za ruku. Nemojte misliti no to. Ovdje ste sigurni. No zapamtite - nita to dolazi izvana. Zapamtio sam to blijedo uplaeno lice na jastuku kad smo naputali sobu. Poirot je gledao na ah. Bon. Jo imamo vremena uloviti gospodina Vysea u njegovu uredu prije nego to ode na ruak. Po dolasku odveli su nas u ured Charlesa Vysea s najmanjim moguim zadravanjem. Mladi je odvjetnik ustao da bi nas pozdravio. Bio je sluben i hladan kao i uvijek. Dobro jutro, gospodine Poirot. Sto mogu uiniti za vas. Bez mnogo okolianja Poirot mu je predoio pismo to ga je napisala Nick. On ga je uzeo t proitao, zatim zbunjeno promatrao preko ruba lista. Oprostite molim vas. Zbunjen sam kako da ovo shvatim. Zar nije Mademoiselle Bucklev jasno izrazila svoje miljenje? U ovom me pismu lupkao je po njemu noktom trai da vam predam oporuku to ju je ona nainila i predala meni na uvanje prole veljae. Da, Monsieur.

 No, dragi moj gospodine, nikakva oporuka nije mi povjerena na pohranu. Comment? Koliko a znam, moja sestrina nikad nije nainila oporuku. U svakom sluaju, ja je nisam nainio za nju. Ona je to, koliko rm je znano, napisala osobno na listu papira i poslala vama. Odvjetnik je nijeno kimao glavom. U tom sluaju mogu vam rei samo toliko da je nikad nisam primio. Zaista, gospodine Vyse... Nikad nisam primio nita slino, gospodine Poirot. Nastupila je stanka, a onda je Poirot ustao. U tom sluaju, gospodine Vyse, nema vie niega to bi se moglo rei. Mora biti neka zabuna. Oito mora bifi neka zabuna. On je takoer ustao. Potovanje, gospodine Vyse. Potovanje, gospodine Poirot. I to je to primijetio sarn kad smo se ponovno nali na ulici. Precisement. Lae li, mislite li? Nemogue je rei. Ima pravo lice pokeraa, taj gospodin Vyse, osim to izgleda kao da je progutao tap. Jedno je jasno: nee ustuknuti s poloaja koji je zauzeo. Nikad nije primio oporuku. To je njegov stav. Nick sigurno ima pismenu potvrdu o njezinu primitku. Cette petite, ona nikad ne bi razbijala glavu neim poput ovoga. Ona ju je poslala. To je smetnula s uma. Voila. Osim toga, tog istog dana otila je u sanatorij da joj izvade slijepo crijevo. Bila je uzbuena, po svemu sudei. Dakle, to nam je sada initi? Parbleu, idemo posjetiti gospodina Crofta. Da vidimo ega se moe sjetiti u vezi s ovim. Reklo bi se da je to u velikoj mjeri njegovo djelo. On ni na koji ne izvlai korist iz toga govorio sam razmiljajui.

 Ne. Ne, ne mogu vidjeti nita u tomu s njegove toke motrita. On je vjerojatno samo nametljivac ovjek koji voli obavljati poslove svojih susjeda. Takvo je ponaanje doista bilo znakovito za gospodina Crofta, inilo mi se. On je bio jedan od onakvih srdanih sveznalica kakvi priinjaju tolike glavobolje u ovom naem svijetu. Zatekli smo ga u koulji kako posluje nad kljuolim loncem u kuhinji. Malu je kuu proimao osobito ugodan miris. S oduevljenjem je napustio svoje kuhanje, oito vrlo spreman da razgovara o umorstvu. Samo trenutak rekao je. Popnite se gore. Majka bi se eljela ukljuiti u ovo. Nikad nam ne bi oprostila da razgovaramo ovdje dolje. Kuuii - Milly. Dva prijatelja dolaze gore. Gospoda Croft toplo nas je pozdravila i eljno je traila novosti o Nick. Bila mi je mnogo draa od njezina supruga. Ta sirota draga djevojka rekla je. U ljeilitu, kaete? Imala je potpun slom ivaca, ne udim se. Strana stvar, gospodine Poirot- savreno strana. Nevina djevojka poput one ubijena hicem. Teko je misliti o tomu - doista se ne moe. ak nije ni u nekom divljem dijelu svijeta bez zakona. Upravo ovdje usred srijede stare domovine. Dralo me je budnom cijele noi, upravo tako. Zbog toga sam bio ivan kad sam odlazio i ostavio te samu, stara moja rekao je njezin suprug koji je odjenuo kaput i pridruio nam se. Ne volim ni misliti na to kako si sino bila ovdje ostavljena sama. Od toga me hvata jeza. Nee me vie ostavljati, to ti mogu rei kazala je gospoda Croft. Barem ne kad padne mrak, u svakom sluaju. Razmiljam o tomu kako bih voljela napustiti ovaj dio svijeta to je prije mogue. Nikad vie neu za nj osjeati ono isto kao prije. Ne mislim da e sirota Nick Buckley ikad moi ponovno spavati u toj kui. Bilo je malo teko prijei na razlog naem posjetu. Oboje, gospodin i gospoda Croft priali su toliko mnogo i tako su bili eljni uti sve o svemu. Hoe li roaci sirote mrtve djevojke doi dolje? Kad e biti ukop? Hoe li biti provedena istraga? Sto misli policija? Irnaju li ve kakav trag? Je li istina da je neki mukarac uhien u Plvmoumu? Potom, poto su dobili odgovore na sva ta pitanja, uporno su nam nudili ruak. Spasila nas je tek Poirotova lana tvrdnja kako se moramo uriti natrag na ruak s proelnikom redarstva. Napokon je nastupila kratka stanka i Poirot je izgovorio pitanje koje je toliko elio postaviti. Dakako, pa da rekao je gospodin Croft. Dva puta je podigao i spustio vrpcu zastora, rastreseno je gledajui mrkim pogledom. Sjeam se svega toga.

Sigurno je to bilo onda kad smo prvi put doli ovamo. Sjeam se. Upala slijepog crijeva - tako je rekao doktor... A moda uope nije bila upala slijepog crijeva prekinula je gospoda Croft. Ti doktori - uvijek vas vole razrezati kad samo to mogu. U svakom sluaju to nije bila onakva vrsta koja bi se morala operirati. Imala je neugodnosti s probavom i ovo i ono, i pogledali su je rendgenom i rekli kako bi bilo bolje da se izvadi, l tako je, sirota mala duica, odvedena u jednu od onih gadnih ustanova. Samo sam je pitao rekao je gospodin Croft je li nainila oporuku. Vie kao alu, a ne ozbiljno. Da? I ona ju je napisala tada i tamo. Govorila je kako e nabaviti obrazac za oporuku na posti - no ja sam joj savjetovao da to ne ini. Ponekad to zna izazvati mnogo nevolja, rekao mi je jedan ovjek. Osim toga, brati joj je pravnik. On joj moe nainiti jednu pravu poslije kad sve bude dobro zavrilo - kao to sam znao da e biti. Bila je to samo mjera sigurnosti. Tko su bili svjedoci? Oh! Sluavka Ellen i njezin suprug. A poslije? to je uinjeno s njom? Ah! Poslali srno je gospodinu Vyseu. Odvjetniku, znate. Znate da je predana na potu? Moj dragi gospodine Poirot, osobno sam je poslao. Stavio sam je u ovaj sandui ovdje pokraj vrata, da je potar odnese. Pa ako je gospodin Vyse nikad nije dobio... Croft je zurio. Hoete rei da se zagubila na poti? Oh! No to je sigurno nemogue. U svakom sluaju, sigurni ste da ste je poslali. Potpuno siguran rekao je gospodin Croft iskreno. Prisegnut u se na to bilo kojeg dana. Ah! U redu ree Poirot, Sreom to nije bitno. Mademoiselle vjerojatno nee umrijeti jo neko vrijeme. Et voila! ree Poirot kad smo bili izvan dosega glasa i vraali se nizbrdo u hotel. Tko lae? Gospodin Croft? Ili gospodin Charles Vyse? Moram priznati da ne vidim razloga zato bi gospodin Croft lagao. Prikrivanje oporuke ne bi mu bilo nj od kakve koristi - pogotovu kad je sudjelovao u

njezinu stvaranju. Ne, njegov iskaz ini se potpuno jasan i potpuno se poklapa s onim to nam je rekla Mademoiselle Nick. No ipak... Da? No ipak, sretan sam to je gospodin Croft kuhao kad smo stigli. Osfavio je savren otisak palca i kaiprsta na rubu novina kojima je bio pokriven kuhinjski stol. Uspio sam ga otrgnuti bez njegova znanja. Poslat emo ga naem dobrom prijatelju inspektoru Jappu u Scotland Yard. Ima nade da e znati neto o njemu. Da? Znate, Hastings, ne mogu si pomoi, no imam osjeaj da je na srdani gospodin Croft malo predobar da bi bio iskren. A sada dodao je te aejeuner. Umirem od gladi.

15. Frederica se udno ponaa

Poirotova izmiljotina o proelniku redarstva pokazala se da nije bila potpuno lana. Pukovnik Weston posjetio nas je ubrzo poslije ruka. Bio je visok mukarac vojnikog dranja i prilino pristalog izgleda. Cijenio je Poirotova postignua, s kojima je oito bio temeljito upoznat. Velika nam je srea to vas imamo ovdje dolje, gospodine Poirot ponavljao je nekoliko puta. Jedino je strahovao od toga da e morati pozvati u pomo Scotland Yard. Bio je silno elio da rijei zagonetku i uhvati zloinca bez njihova udjela. Odatle njegovo oduevljenje Poirotovom prisutnou. Poirot, koliko sam mogao prosuditi, sve mu je povjerio. Vraki gadan posao rekao je pukovnik. Nikad nisam uo neto slinog. Dakle, djevojka bi morala biti prilino sigurna u sanatoriju. Ipak, ne moete je drati ondje zauvijek. Upravo u tomu je tekoa, gospodine le Colonel. Samo je jedan nain da to rijeimo. A to je? Moramo staviti ruke na osobu koja je odgovorna. Ako su vae sumnje tone, to nee biti lako. Ah! je le sais hien. Dokazi! Bit e vraki teko domoi se dokaza. Mrtio se rastreseno. Uvijek su teki, ti sluajevi, u kojima nema rutinskog postupka. Kad bismo mogli doi do pitolja... Najvjerojatnije je na dnu mora. Naime, ako je ubojica imao imalo razuma. Ah! rekao je pukovnik Weston. No esto nemaju. Iznenadili biste se nad glupostima to ih ljudi ine. Ne govorim o ubojstvima r sretan sam to mogu rei da u ovim dijelovima zemlje nemamo mnogo ubojstava - ve o obinim policijskim sudskim sluajevima. Iznenadila bi vas golema prokleta glupost ovih ljudi. Oni su drukijeg mentaliteta, ipak. Da, moda. Ako je Vyse na momak, onda emo imati vrakog posla. On je oprezan ovjek i trijezan odvjetnik. Nee se predati. Ona ena - eh, tu ima vie nade. Deset prema jedan da e ponovno pokuati. ene nemaju strpljenja.

Ustao je. Istraga je sutra u jutro. Mrtvozornik e suraivati i odati to je manje mogue. Zasad emo zadrati u tajnosti to je mogue vie toga. Okretao se prema vratima, pa se iznenada vratio. Tako mi svega, zaboravio sam neto to e vas sigurno jako zanimati i o emu elim uti vae miljenje. Poto je ponovno sjeo, iz depa je izvukao komad pokidanog papira na kojemu je neto pisalo i dao ga je Poirotu. To su nali moji policajci dok su pretraivati teren. Nedaleko od mjesta gdje ste svi vi promatrali vatromet. To je jedini znaajniji predmet to je naen. Poirot ga je izravnao. Rukopis je bio krupan i razvuen. "... moram imati novac odmah. Ako ne, ti... to e se dogoditi. Opominjem te." Poirot se namrtio. itao je i ponovno itao. Ovo je zanimljivo rekao je. Mogu li zadrati? Svakako, Nema na njemu otisaka prstiju. Bit e mi drago ako moete poeti neto s tim. Pukovnik Weston ponovno je ustao. Doista moram ii. Istraga je sutra, kao to rekoh. Usput, vi neete biti pozvani kao svjedok - samo satnik Hastings. Ne elim da ljudi iz novina nanjue kako ste i vi u tom poslu. Razumijem. Sto je s roacima sirote mlade dame? Otac i majka dolaze danas iz Vorkshirea. Stii e oko pola est. Siroti ljudi. Iskremo mi ih je ao. Odnijet e tijelo sa sobom sljedei dan. Kimao je glavom. Neugodan posao. Ne uivam u ovomu, gospodine Poirot. Tko bi mogao, gospodine le Colonel?lo je, kao to rekoste, neugodan posao. Kad je otiao, Poirot je jo jednom pregledao komadi papira. Vaan trag? pitao sam. Slijegao je ramenima. Tko bi to mogao rei? Sluti na ucjenu! Od nekoga u naem drutvu tu su veer traili novac, na vrlo neugodan nain. Dakako, mogue je da je to bio neki od stranaca.

Promatrao je zapis kroz malo povealo. Je li vam ovaj rukopis poznat na bilo koji nain, Hastings? Pomalo me podsjea na neto. Ah! Imam ga - na onu ceduljicu gospode Rie. Da rekao je Poirot polako. Ima slinosti. Pouzdano je da ima slinosti. Neobino je. Pa ipak ne mislim da bi to bio rukopis gospode Rie. Uite rekao je poto se zaulo kucanje na vratima. Bio je to kapetan fregate Challenger. Samo sam svratio objasnio je. elio sam znati jeste li se neto pomakli. Porbleu ree Poirot. Ovog trenutka osjeam kao da sam neto nazadovao i to prilino. ini mi se na napredujem en reculant. To je zlo. No ja u to ne vjerujem sasvim, gospodine Poirot. Svata sam uo o vama i o tomu kako ste sjajan momak. Nikad niste doivjeli neuspjeh, kau. To nije tono rekao je Poirot. Gadno sam pogrijeio u Belgiji 1893. Sjeate se, Hastings? Govorio sam vam o tomu. Sluaj s kutijom okoladnih bombona. Sjeam se rekao sam. Pa sam se nasmijao, jer tada, kad mi je ispripovijedao tu priu, naputio me je da mu kaem "kutija okoladnih bombona" svaki put kad mi se uini da postaje umiljen! No bio je gorko uvrijeen kad sam izgovorio te arobne rijei poslije minute i etvrt. Pa dobro rekao je Challenger to je bilo tako davno da se ne rauna. Doi ete do dna ovoga, zar ne? U to priseem. Dajem rije Herculea Poirota. Ja sam pas koji se dri traga i ne naputa ga. Dobro, Imate kakve zamisli? Sumnjam u dvije osobe. Pretpostavljam da vas ne smijem pitati tko su one? Ne smijem vam rei! Znate, moda grijeim. Moj alibi je zadovoljavaju, nadam se rekao je Challenger blago namigujui. Poirot se popustljivo smijeio suncem opaljenom licu pred sobom.

 Napustili ste Devonport nekoliko minuta poslije 8.30. Stigli ste ovamo pet minuta poslije deset dvadeset minuta poto je zloin poinjen. No udaljenost od Devonporta iznosi samo pedesetak kilometara i vi ste je esto prevaljivali za sat vremena, jer put je dobar. Pa tako, vidite, va alibi uope nije dobar! Dakle, ja sam... Shvaate, ja istraujem sve. Va alibi, kao to rekoh, nije dobar. No ima i drugog, osim alibija. Vi biste, ini mi se, eljeli oeniti Mademoiselle Nick? Mornarova se lice zarumenjelo. Uvijek sam je elio oeniti rekao je promuklo. Tono. Eh bien - Mademoiselle Nick bila je zaruena s drugim. Razlog, moda, da ubijete drugog mukarca. No to nije potrebno - on umire smru junaka. Znaci to jest istina - da je Nick bila zaruena s Michaelom Setonom? Glasina o tomu krui od jutros cijelim gradom. Da - zanimljivo je kako se vijesti brzo ire. Vi nikad niste prije toga posumnjali u tako neto? Znao sam da je Nick zaruena s nekim - rekla mi je to prije dva dana. No nije mi dala naslutiti tko bi to mogao biti. Bio je to Michael Seton. Entre nous, ostavio joj je, cijenim tako, vrlo lijep imetak. Ah! Sasvim sigurno sada nije trenutak da se ubije Mademoiselle Nick - s vae toke motrita. Sada plae za svojim dragim, no srce e se utjeiti. Mlada je. l mislim, Monsieur, da ste joj vrlo mili... Challenger je trenutak ili dva bio tih. Kad bi bilo... Netko je kucao na vratima. Bila je to Frederica Rie. Traila sam te rekla je Challengeru. Rekli su mi da si ovdje. Htjela sam znati jesi li mi donio moj runi sat. Ah, da, podigao sam ga jutros. Izvadio ga je iz depa i predao joj ga. Bio je to sat prilino neobina oblika - okrugao, poput kugle, na narukvici od obinog crnog moarea. Sjetio sam se da sam vrlo slian vidio na zglobu Nick Bucklev. Nadam se da e sada biti toniji. Prilino me gnjavi. Uvijek se neto kvari u njemu.

 To je za ljepotu, Madame, a ne za koritenje rekao je Poirot. Zar se ne moe imati oboje? Promatrala nas je od jednog do drugog. Prekidam li neki razgovor? Ne, doista ne, Madame. Razgovaramo o glasinama - ne o zloinu. Priali smo o tomu kako se novosti brzo ire - kako sada svi znaju da je Nick bila zaruena s tim hrabrim zrakoplovcem koji je stradao. Dakle Nick je bila zaruena s Michaelom Setonom! uskliknula je Frederica. To je za vas iznenaenje, Madame? Poneto. Ne znam zato. Sasvim sigurno, mislila sam kako je bio jako zauzet njome prole jeseni. Oboje su mnogo izlazili zajedno. A potom, poslije Boia, inilo se kao da se oboje ohladilo. Koliko znam, jedva su se vidjeli. Tu su tajnu oboje vrlo dobro skrivali. Bilo je to zbog starog Sir Matthewa, rekla bih. On je bio malo svojeglav, ini mi se. Niste nita sumnjali, Madame? A ipak vam je Mademoiselle bila tako prisna prijateljica. Nick je tako zatvorena mala vjetica, kad to hoe mrmljala je Frederica. No sada razumijem zato je u posljednje vrijeme bila tako ivana. Ah! Trebala sam to naslutiti iz neega to je rekla prije neki dan. Vaa maia prijateljica vrlo je privlana, Madame. Stari Jim Lazarus neko je vrijeme mislio da je tako rekao je Challenger svojim glasnim, prilino neumjesnim smijehom. Ah! Jim slijegala je ramenima, no rekao bih da je bila uzrujana. Obratila se Poirotu. Recite mi, gospodine Poirot, jeste li... Zaustavila se. Njezina se visoka figura zateturala i lice joj je postalo jo bijede. Oi su bile usredotoene na sredinu stola. Nije vam dobro, Madame. Puvukao sam naprijed stolac, pomogao joj da se spusti u nj. Odmahivala je glavom, mrmljala, "Dobro mi je", i nagnula se naprijed, licem medu dlanovima. Promatrali smo je u nedoumici. Za nekoliko se trenutaka uspravila.

 Kako glupo! George, dragi, nemoj praviti tako zabrinut izraz lica. Dajte da razgovaramo o umorstvima. O neemu uzbudljivom. elim znati je li gospodin Poirot na tragu. Rano je rei, Madame rekao je Poirot neodreeno. No imate pretpostavke - zar ne? Moda. No potrebno mi je mnogo vie dokaza. Oh! Zvuala je nesigurno. Odjednom je ustala. Boli me glava. Mislim da u otii i lei. Moda me sutra puste da posjetim Nick, Naglo je otila iz sobe. Challenger se mrtio. Nikad ne znate to e ta ena uiniti. Nick ju je moda voljela, no ne vjerujem da je ona voljela Nick. Zapravo, ovjek to nikad ne moe znati sa enama. Stalno je "draga - draga - draga" - a "prokleta bila" bio bi mnogo prikladniji izraz. Izlazite li, gospodine Poirot? Jer Poirot je bio ustao i brino je skidao trun praine sa svog eira. Da, idem u grad. Nemam drugog posla. Smijem li s vama? Svakako. Bit e mi zadovoljstvo. Napustili smo sobu. Poirot se, s isprikom, vratio. Moj tap objasnio je kad nam se pridruio. Challenger se jedva primjetno nacerio. Doista, taj tap, s reljefno izrezbarenim zlatnim prstenom, bio je prilino napadan. Poirot je prvo otiao do cvjeara. Moram poslati cvijee Mademoisell Nick objasnio je. Pokazalo se da ga je teko zadovoljiti. Napokon je izabrao ukraenu zlatnu koaru koju je valjalo napuniti ruiastim karanfilima. Sve je trebalo biti povezano velikom modrom vrpcom. Prodavaica mu je dala karticu i on je kitnjasto napisao: "S dobrim eljama od Herculea Poirota". Poslao sam joj jutros neto cvijea rekao je Challenger. Mogao bih joj poslati i malo voa. Inutilet rekao je Poirot.

 Kako? Rekoh kako je beskorisno. to se moe pojesti - nije doputeno. Tko to kae? Ja kaem. Ja sam donio pravila. Tako je nareeno i Mademoiselle Nick. Ona razumije. Moj Boe! odgovorio je Challenger. Bio je potpuno iznenaen. Znatieljno je buljio u Poirota. Dakle, tako? rekao je. Jo se... bojite?

16. Razgovor s gospodinom Whitfieldom

Istraga je bila dosadan postupak - same suhe kosti. Prueni su dokazi o identifikaciji, potom sam ja dao iskaz o nalazu tijela. Slijedili su medicinski dokazi. Nastavak istrage zakazan je za tjedan dana. Umorstvo u St. Loou izbilo je na prvo mjesto u tisku. Zapravo naslijedilo je naslove "Seton jo nije naen. Nepoznata sudbina izgubljenog zrakoplovca." Sada kad je Seton bio mrtvac i njegovoj je uspomeni odano duno potovanje, bila je potrebna nova senzacija. Tajna iz St. Looa bila je bogomdana prilika za novine koje su bile na rubu oajanja u potrazi za vijestima u mjesecu kolovozu. Poslije istrage, poto sam uspjeno izbjegao novinskim izvjestiteljima, sastao sam se s Poirotom i obavili smo razgovor s veleasnim Gilesom Bucklevjem i njegovom suprugom. Otac i majka Maggie bili su srdaan par, potpuno izvan ovog svijeta i jednostavni. Gospoda Bucklev bila je ena od znaaja, visoka i pristala, i vrlo je jasno pokazivala svoje sjevernjako podrijetlo. Njezin je suprug bio nizak mukarac, prosijed, nepovjerljiv no simpatina ponaanja. Siroti ljudi, bili su potpuno omamljeni nesreom to ih je zadesila i otela im voljenu ker. "Nau Maggie", kako su je zvali. Ne mogu ni sada povjerovati rekao je gospodin Bucklev. Tako drago dijete, gospodine Poirot. Tako tiha i nesebina, uvijek je mislila na druge. Tko li joj je mogao eljeti zlo? Jedva sam mogla shvatiti brzojav rekla je gospoda Bucklev. Ispratili smo je u jutro prije tog dogaaja. Usred ivota zatekli smo se u smrti mrmljao je njezin suprug. Pukovnik Weston bio je vrlo ljubazan rekla je gospoda Bucklev. Uvjerava nas kako se poduzima sve da bi se pronaao ovjek koji je to uinio. Mora biti luak. Drukije objanjenje nije mogue. Madame, ne mogu vam rei koliko suosjeam s vama u vaem gubitku ~ i koliko se divim vaoj hrabrosti! Slomimo li se, to nam nee vratiti Maggie rekla je tuno gospoda Bucklev. Moja je ena divna rekao je sveenik. Njezina vjera i hrabrost vee su od moje. Sve je to tako... tako zbunjujue, gospodine Poirot.

 Znam, znam, Monsieur. Vi ste velik detektiv, gospodine Poirot? ree gospoda Bucklev. Tako se govori, Madame. Oh! Znala sam. ak i u naem zabaenom selu u pokrajini uli smo za vas. Vi ete otkriti istinu, gospodine Poirot? Neu mirovati dok to ne postignem, Madame. Bit e vam otkrivena, gospodine Poirot izgovarao je duhovnik drhtavim glasom. Zlo ne moe ostati nekanjeno. Zlo nikad ne ostaje nekanjeno, Monsieur. No kazna je ponekad tajna. Kako to mislite, gospodine Poirot? Poirot je samo kimao glavom. Sirota mala Nick rekla je gospoda Bucklev. Najalosnija sam od svih zbog nje. Dobila sam od nje vrlo dirljivo pismo. Kae kako osjea da je pozvala Maggie ovamo u smrt. To je morbidno ree gospodin Bucklev. Da, no znam kako se osjea. Voljela bih kad bi me pustili da je posjetim. Crni mi se tako neobinim da ne doputaju njezinoj vlastitoj obitelji da je posjeti. Lijenici i bolniarke vrlo su strogi rekao je Poirot branei se. Oni donose pravila - tako je to - i nita ih nee nagnati da ih promijene. Nedvojbeno se boje zbog osjeaja - prirodnih osjeaja koji e je obuzeti kad vidi vas. Moda rekla je gospoda Bucklev sumnjiavo. No ne drim mnogo do sanatorija. Nick bi se bolje oporavila kad bi je pustili kui sa mnom ravno sada i to odmah. To je mogue, no bojim se da se oni nee sloiti. Je li davno otkad ste vidjeli Mademoiselle Bucklev? Nisam je vidjela od prole jeseni. Bila je u Scarboroughu Maggie je otila onamo i provela je dan s njom, a potom je ona dola k nama i gdje je i prenoila. Ona je draesna osoba - iako ne bih mogla rei da volim njezine prijatelje. A ivot kakav je vodila pa, ne bih rekla da je to njezina krivica, siroto dijete. Nije dobila nikakav odgoj. udna je to kua, ta Posljednja kua rekao je Poirot zamiljeno. Ne volim je odgovorila je gospoda Buckley. Nikad je nisam voljela. Ima neega potpuno

krivog u toj kui. Izrazito mi nije bio drag stari Sir Nicholas. Uvijek bih protrnula od njega. Bojim se da nije bio dobar ovjek ree njezin suprug. No posjedovao je udnu privlanost. Ja je nikad nisam osjetila primijetila je gospoda Bucklev. Neto je zlokobno oko te kue. eljela bih da nikad nismopustili nau Maggie da ode onamo. Ah! Zelje ree gospodin Bucklev i zatrese glavom. Dakle rekao je Poirot. Ne smijem vam se vie nametati. Samo sam vam elio izraziti svoju duboku suut. Bili ste vrlo ljubazni, gospodine Poirot. l doista smo vam zahvalni za sve to inite. Kad se vraate u Vorkshire? Sutra. Tuno putovanje. Zbogom, gospodine Poirot i jo vam jednom hvala. Vrlo jednostavni dragi ljudi rekao sarn poto smo otili. Poirot je potvrdio kimanjem glave. ovjeka zaboli srce, zar ne, monami? Tako nepotrebna, tako nekorisna tragedija. Cetfe jeune fille - Ah! Kako It si gorko predbacujem, ja, Hercule Poirot, koji sam bio na licu mjesta i nisarn sprijeio zloin! Nitko ga ne bi mogao sprijeiti. Govorite ne razmiljajui, Hastings. Neka obina osoba ne bi ga mogla sprijeiti - no kakva je korist od toga to sam Hercule Poirot, sa sivim stanicama boljima od onih u obinih ljudi, kad ne mogu uini ono to obini ljudi ne mogu. Da, svakako rekao sam. Ako stvari postavljate tako... Doista, ponien sam, obeshrabren - potpuno ponien. Pomislio sam kako je Poirotovo ponienje neobino bilo nalik na tatinu ostalih ljudi, no razborito sarn se uzdrao od bilo kakve napomene. A sada rekao je en avant. U London. London? Mais oui. Vrlo emo lagodno uhvatiti vlak u dva sata. Ovdje je sve spokojno. Mademoiselle je sigurna u ljeilitu. Nitko joj ne moe nauditi. Psi uvari, prema tomu, mogu se

povui u miru. Potrebne su mi jedna ili dvije male informacije. Naa je prva zadaa po dolasku u London bila posjetiti odvjetnike pokojnog satnika Sefona, gospodu Whitfielda, Pargitera &Whitfielda. Poirot je unaprijed ugovorio sastanak, pa iako je bilo prolo est, ubrzo smo bili nasamo u sobi s gospodinom Whitfieldorn, glavom tvrtke. Bio je vrlo uglaena i dojmljiva osoba. Drao je pred sobom pismo proelnika redarstva i jo jedno od nekog visokog inovnika Scotland Yarda. Sve je to vrlo nepropisno i neuobiajeno, gospodine - ah Poirot rekao je, dok je istio naoale. Tono tako, gospodine Whitfield. No i umorstvo je takoer nepropisno i, sretan sam to to mogu rei, neuobiajeno. Istina je. Istina. No prilino je nategnuto - povezivati ovo umorstvo s oporukom mog pokojnog klijenta, ne? Ne mislim tako. Ah! Vi ne mislite tako. Dakle - u skladu s okolnostima - a moram priznati da to Sir Henry vrlo naglaeno iskazuje u svom pismu ja u - eh - biti sretan da uinim sve to je u mojoj moi. Vi ste djelovali kao pravni savjetnik pokojnom satniku Setonu? Cijeloj obitelji Seton, moj dragi gospodine. Mi to inimo - hou rei, naa je to tvrtka inila posljednjih sto godina. Parfa'ttement. Pokojni Sir Matthew Seton nainio je posljednju volju? Mi smo je nainili za njega. A svoj imetak ostavio je - kome? Bilo je nekoliko ostavtina jedna je Prirodoslovnom muzeju - no glavninu svojega velikog njegova, mogu rei, vrlo velika imetka - apsolutno je ostavio satniku Michaelu Setonu. Nije imao drugih bliskih roaka. Vrlo velik imetak, kaete? Pokojni Sir Matthev bio je drugi ovjek po imetku u Engleskoj odgovorio je smireno gospodin Whitfield. Imao je neke nesvakidanje poglede, nije li? Gospodin Whirfield pogledao ga je krvniki. Nekom milijunau, gospodine Poirot, doputeno je da bude ekscentrian. To se gotovo oekuje od njega.

Poirot je pokorno primio ispravak i postavio novo pitanje. Njegova je smrt bila neoekivana, koliko znam? Potpuno neoekivana. Sir Matthew uivao je u izrazito dobrom zdravlju. No imao je unutranji tumor na koji nitko nije sumnjao. Zasmetao je nekom ivotno vanorn tkivu i bila je potrebna hitna operacija. Sama operacija, kako je to uvijek u takvim prilikama, bila je potpuno uspjena. No Sir Matthev je umro. I njegov je imetak preao na satnika Setona. Tako je. Satnik Seton je, koliko znam, nainio oporuku prije odlaska iz Engleske? Ako to moete nazvati oporukom - da. Gospodin Whitfield izgovorio je to s jakim gnuanjem. Zakonita je? Savreno zakonita. Namjera oporuitelja je jasna i propisno posvjedoena svjedocima. Ah, da, zakonita je. No vi je ne odobravate? Moj dragi gospodine, a emu smo mi ovdje? O tomu sam esto i ja razmiljao. Jednom sam bio u prilici da i sam nainim savreno jednostavnu oporuku. Zgrozio sam se nad duljinom i frazetinarna koje su potekle iz ureda mog odvjetnika. injenica je bila nastavio je gospodin Whitfield da je u to vrijeme satnik Seton mogao ostaviti vrlo malo ili nita. Ovisio je o pripomoi koju je primao od svog ujaka. Drao je, pretpostavljam, da e bilo kakav papir biti dovoljan. I dobro je mislio, apnuo sam samomu sebi. A uvjeti oporuke? pitao je Poirot. Ostavlja sve sto mu je u posjedu u trenutku smrti iskljuivo svojoj zarunici, gospoici Magdali Bucklev. Mene je imenovao kao izvritelja. Prema tomu nasljeduje gospoica Bucklev. Nedvojbeno nasljeduje gospoica Bucklev. A da je sluajno gospoica Buckle/ umrla prolog ponedjeljka?

 Kako je satnik Seton umro prije nje, novac bi otiao bilo komu koga je ona imenovala u svojoj oporuci svojim glavnim univerzalnim batinikom ili ako oporuke ne bi bilo, najbliem roaku. Mogu rei dodao je gospodin Whitfield s izrazom uitka da bi porez na nasljedstvo bio golem. Grdan! Tri smrti, sjetite se, u brzom slijedu. Kimao je glavom. Golem! No neto bi ipak ostalo? mrmljao je Poirot blago. Moj dragi gospodine, kao to vam rekoh, Sir Matthew bio je drugi ovjek po bogatstvu u Engleskoj. Poirot je ustao. Uvelike vam hvala, gospodine Whitfield, na obavijestima to ste mi ih dali. Nema na emu, Nema na emu. Mogu vam rei da u biti u vezi s gospoicom Bucklev - zapravo, mislim da je pismo ve poslano. Bit e mi drago ako u joj moi biti od bilo kakve pomoi. Ona je mlada dama rekao je Poirot kojoj bi dobro doao kakav pravni sovjet. Bit e lovaca na miraz, bojim se rekao je gospodin Whitfieid, tresui glavom. ini se da ve ima naznaka sloio se Poirot Zbogom Monsieur. Zbogom, gospodine Poirot. Drago mi je da sam vam bio od koristi. Vae mi je irne - ah! - poznato. Rekao je to ljubazno - s prizvukom kao kad netko odaje vrijedno priznanje. Tono je onako kao to ste mislili, Poirot rekao sam kad smo bili vani. Mon ami, tako je moralo biti. Nije moglo hiti drukije. Otii emo sada u restoran Cheshire Cheese na ranu veeru, gdje emo se sresti s Jappom. Zatekli smo inspektora Jappa iz Scotland Varda kako nas eka na ugovorenom mjestu sastanka. Pozdravio je Poirota sa svim znakovima topline. Godinama vas niom vidio, Musije Poirot. Pomislio sam kako na selu uzgajate bundeve. Pokuavao sam, Japp, pokuavao sam. No ak ni kad uzgajate bundeve, ne moete pobjei pred umorstvom. Uzdahnuo je. Znao je na to je Japp mislio - na onu neobinu dogodovtinu u parku Fernlev. Kako li sam alio to sam u to vrijeme bio vrlo daleko. Kao i satnik Hastings rekao je Japp. Kako ste, gospodine? Vrlo orno, hvala odgovorio sam.

 I dalje ima umorstava? nastavio je Japp aljivo. Kao to kaete, jo je umorstava. Dakle, ne smijete biti potiteni, star! pijeve ree Japp. ak i ako ne vidite sve tako jasno kao to ste znali - dakle - ne moete u ovo svoje ivotno doba latiti se posla i postizati uspjeh kao nekad. Svi mi postajemo tromiji kako godine prolaze. Moramo mlajima dati prilike, znate. Pa ipak je stari pas onaj tko zna smicalice mrmljao je Poirot. On je vjet. On je taj koji ne naputa trag. Ah! Pa, razgovaramo o ljudskim biima, ne o psima. Je li razlika tako velika? Dakle, ovisi o tomu kako promatrate stvari. No vi ste neobian momak; nije li, satnice Hastings? Uvijek je bio. Izgleda uvijek jednako - kosa je malo rjea na tjemenu, no mahovina na licu punija je nego ikad. Hej? ree Poirot. Kako fo mislite? estita vam na vaim brkovima rekao sam umirujui ga. Raskoni su, da rekao je Poirot, gladei ih samodopadno. Japp je prasnuo u smijeh. Dakle rekao je poslije nekoliko trenutaka Obavio sam onaj posao za vas. Otisci prstiju to ste mi ih poslali... Da? upao je Poirot nestrpljivo. Nita od toga. Tkogod je taj gospodin mogao biti - nije proao kroz nae ruke. No s druge strane, brzojavio sam u Melbourne i nitko takvog opisa ili imena nije ondje poznat. Ah! Moda je ipak neto mutno u tomu. No tip nije jedan od naih. A glede onog drugog posla nastavi Japp. Da? Lazarus i Sin imoju dobar ugled. Vrlo poteni i asni u svojim poslovima.

Prepredeni, dakako - no to je druga stvar. Morate biti prepredeni u poslu. No sasvim su u redu. Ipak, loe stoje - naime, novano. Ah!Tako dakle. Da - zastoj u trgovini slikama jako ih je pogodio, i u antiknom pokustvu. U modu dolazi sva ta moderna kontinentalna krama. Lani su sagradili nove prostorije i - dakle - nisu daleko od toga da ponesu gae na tapu. Vrlo sam vam zahvalan za to. Nema na emu. Ovakvi poslovi nisu moja struka, kao to znate. No potrudio sam se saznati jer ste vi to eljeli. Uvijek moemo doi do informacija. Dragi moj Japp, to bih ja bez vas? Ah! Nije fo nita. Uvijek mi je drago da uinim uslugu starom prijatelju. Pozvao sam vas u nekoliko zaista dobrih sluajeva u starim danima, zar ne? To je bio, shvatio sam, Jappov nain priznavanja zahvalnosti Poirotu, koji je rijeio mnoge sluajeve to su zbunjivali inspektora. Ono su bili lijepi dani - da. Ne bih imao nita protiv da tu i tamo popriam s vama f ovih dana. Vae su metode moda staromodne, no glava vam je na pravom mjestu, gospodine Poirot. Sto je s mojim drugim pitanjem. Doktor MacAlister? Ah, on! On je enski lijenik. Ne kaem time da je ginekolog. Hou rei da je jedan od onih nervoznih lijenika - koji vam kau da spavate medu grimiznim zidovima i s naranastim stropom razgovaraju s vama o vaem libidu, togod to ve bilo - da ga pustite neka se razvija po svomu. On je pomalo luckast, ako rnene pitate - no pomae enama. Idu masovno k njemu. Prilino putuje po inozemstvu - mislim da radi neki lijeniki posao u Parizu. A to je to s dr. MacAlisterorn? upitao sam zbunjeno. Nikad nisam uo to ime. Kako se on uklapa u ovo? Dr. MacAllister je ujak kapetana fregate Challengera objasnio je Poirot. Sjeate se, spomenuo je nekog ujaka koji je lijenik? Kako ste temeljiti rekoh. Mislite !i da je operirao Sir Matthewa? Nije kirurg rekao je Japp. Mon ami ree Poirot volim sve ispitati. Hercule Poirot je dobar pas.

Dobar pas slijedi miris traga, a ako, na alost, nema traga koji bi slijedio, on njuka uokolo - uvijek trai neto to nije jako lijepo. Tako radi i Hercule Poirot. l esto - ah! kako esto - nalazi ga! Nije to ba lijepo zanimanje, to nae dodao je Japp. Pljesniv sir, rekoste? Ba me briga ako je tako. Ne, nije ugodno zanimanje. A vae je jo gore od mojega - nije slubeno, vidite, pa se prema tomu morate mnogo ee potajno uvlaiti u razna mjesta. Ne maskiram se, Japp. Nikad se nisam preruavao. Ne biste ni mogli rekao je Japp. Jedinstveni ste. Jednom vien, nikad zaboravljen. Poirot ga je promatrao prilino sumnjiavo. Samo sam se alio ree Japp. Ne zamjerite. aa porta? Pa, ako vi tako kaete. Veer je protekla u najveem skladu. Uskoro smo se potpuno prepustili uspomenama. Ovaj sluaj, onaj sluaj, pa onaj. Moram priznati kako sam i ja uivao u razgovoru o prolosti. Biti su to lijepi dani. Kako sam se sada osjeao starim i iskusnim! Siroti stari Poirot. Bio je na mukama s ovim sluajem mogao sam to vidjeti. Njegove snage nisu vie bile kao nekad. Imao sam osjeaj da nee uspjeti, da umorstvo Maggie Buckley nikad nee prerasti u knjigu. Hrabro, moj prijatelju rekao je Poirot udarajui me po ramenu. Jo nije sve izgubljeno. Nemojte praviti tuno lice, ja vas molim. Sve je u redu. Ja sam dobro. Tako sam i ja. Tako je i Japp. Svi smo mi dobro izjavio je Japp razdragano, l u tako ugodnom raspoloenju rastali smo se. Sljedeeg smo jutra otputovali natrag u St. Loo. Po povratku u hotel Poirot je telefonirao u oporavilite i zatraio da razgovara s Nick. Odjednom sam vidio kako mu se mijenja izraz lica - gotovo je ispustio slualicu. Comment? Sto je to? Recite ponovno, preklinjem vas. Sluao je minutu ili dvije i ekao. Potom je rekao: Da, da, dolazim odmah. Okrenuo se k meni blijeda lica. Zato sam otiao, Hastings? Mon Di'eu.' Zato sam otiao? Sto se dogodilo?

 Mademoiselle Nick ozbiljno je bolesna. Trovanje kokainom. Domogli su je se unato svemu. Mon Dieu! Mon Dieul Zato sam otiao?

17. Kutija okoladnih bombona

Cijelom putem do sanatorija Poirot je mrmljao i brundao samomu sebi. Bio je obuzet samooptubama. Tebao sam znati stenjao je. Trebao sam znati! A ipak, to sam mogao uinifi? Poduzeo sam svaku mjeru sigurnosti. To je nemogue - nemogue. Nitko nije mogao doi do nje! Tko nije sluao moje naloge? U sanatoriju uveli su nas u neku malu sobu u prizemlju i poslije nekoliko trenutaka dr. Grahom doao je do nas. Bio je izmuen i blijed. Izvui e se rekao je. Sve e biti dobro. Teko je bilo saznati koliko je uzela te proklete tvari. Sto je to bilo? Kokain. Preivjet e? Da, da, preivjet e. Ali kako se to dogodilo? Kako su doli do nje? Komu je bilo doputeno ui? Poirot je gotovo plesao od nemonog uzbuenja. Nikome nije bilo doputeno ui. Nije mogue. Istina je. Pa onda... Bila je to kutija okoladnih bombona. Ahl Sacre, A ja sam joj rekao neka ne jede nita - ni'sfa - to stie izvana. Ne znam za to. Teak je to zadatak drati neku djevojku podalje od kutije okoladnih bombona. Pojela je samo jedan, hvala Bogu. Je li kokaina bilo u svim bombonima? Ne. Djevojka je pojela samo jedan. Bilo ih je jo u dva u gornjem sloju. Ostali su bili u redu. Kako je to bilo nainjeno?

 Prilino nespretno. Bombon presjeen popola - kokain pomijean s punjenjem i bombon ponovno sastavljen. Amaterski. Mogli biste to nazvati poslom iz kune radionice. Poirot je zastenjao. Ah! Da sam znao, da sam znao. Mogu li vidjeti Mademoiselle? Ako se vratite za jedan sat, mislim da biste je mogli posjetiti rekao je lijenik. Saberite se, ovjee. Ona nee umrijeti. Jedan smo sat hodali ulicama St. Looa. Uinio sam sve to je bilo u mojoj moi da rasteretim Poirotov um, naglaavajui mu kako je sve u redu, da, unato svemu, nije uinjena nikakva teta. No on je samo tresao glavom i povremeno je ponavljao: Bojim se, Hastings, bojim se... Neobian nain kako je to izgovarao nagnao je i mene da se uplaim. Jednom me je uhvatio za ruku. Sluajte, prijatelju. Potpuno sam pogrijeio. Grijeim stalno od samog poetka. Hoete rei nije novac posrijedi... Ne, ne, u tom sam pogledu u pravu. Oh, da. No ta dva - previe je jednostavno - previe iako, to. Mora biti jo neka zamka. Da, postoji jo neto! A potom, u izljevu negodovanja: Ah! cette petite! Nisam li joj zabranio? Nisam li joj rekao "Nemojte doticati nita to dolazi izvana?" A ona me ne slua - mene, Herculea Poirota. Nisu li joj etiri bijega od smrti dovoljna? Mora li izazvati i petu ansu? Ah, c'est inoui! Konano smo krenuli natrag. Poslije kratkog ekanja bili smo odvedeni na kat. Nick je sjedila u postelji. Zjenice njezinih oiju bile su irom rairene. Izgledala je grozniavo i ruke su joj se snano grile. Ponovno to isto mrmljala je. Pogled na nju izazvao je u Poirotu pravi izljev osjeaja. Proistio je grlo i uzeo njezine ruke u svoje. Ah! Mademoiselle Mademoiselte. Ne bih se protivila rekla je izazovno da su me dokrajili ovaj put. Dosta mi je svega, dosta mi je!

 Pauvre petite! Neto u meni nije pripravno da ih pusti pobijediti! To je duh - Ie sport- morate bih srani, Mademoiselle. Vae staro ljeilite ipak nije tako sigurno mjesto rekla je Nick. Do ste se pokoravali zapovijedima, Mademoiselle... Bila je malo zbunjena. Ali jesam. Nisam li zahtijevao od vas da ne jedete nita to je dolo izvana? Pa i nisam. No ovi okoladni bomboni... Pa, bili su doputeni. Vi ste ih poslali. to ste to rekli, Mademoiselte? Vi ste ih poslali! Ja? Nikad. Nikad nita slinog. Ali jeste. Vaa je kartica bila u kutiji. to? Nick je grevitim pokretom pokazala prema stoliu uz postelju. Bolniarka je prila. elite li karticu koja je bila u kutiji? Da, molim vas, sestro. Nasfupila je kratka stanka. Bolniarka se vratila s njome u ruci. Izvolite. Duboko sam uzdahnuo. To je uinio i Poirot. Jer na kartici, kitnjastim rukopisom, bile su napisane iste rijei koje sam vidio da ih je Poirot zapisao na kartici kojom je popratio koaru s cvijeem. "S dobrim eljama od Herculea Poirota." Sacre tonnerre! Vidite li rekla je Nick optuujui.

 Ovo ja nisam napisao! vikao je Poirot. to? Pa ipak mrmljao je Poirot pa ipak ovo je moj rukopis. Znam. Potpuno je jednako kao kartica koja je dola s mojim naranastim karanfilima. Uope nisam sumnjala da okoladni bomboni ne bi doli od vas. Poirot je tresao glavom. Kako biste sumnjali? Oh! Taj vrag! Pametni, okrutni vrag! Dosjetiti se toga! Ah! Taj je genij, taj ovjek, genij! "S dobrim eljama od Herculea Poirofa." Tako jednosfavno. No ovjek se mora domisliti. A ja - ja nisam mislio. Propustio sam da predvidim taj potez. Nick se nemirno meskoljila. Nemojte se uzbuivati, Mademoiselle. Vi ste izvan svake krivnje - nemojte se osjeati krivom. Ja sam taj kojemu treba predbacivati, meni, bijednoj budali, to sam ja! Trebao sarn unaprijed znati za taj potez. Da, trebao sam ga predvidjeti. Brada mu je pala na prsa. Bio je slika i prilika jada. Mislim da bi sada... rekla je bolniarka. Nadvila se nad nas, s izrazom negodovanja na licu. Eh? Da, da, idem sada. Hrabro, Mademoiselle. Ovo je posljednja pogreka to sam je poinio. Sramim se i ucviljen sam - prevaren sam, nasamaren - kao da sam naivan. No nee se ponovno dogoditi. Ne. Obeavam vam. Idemo. Hastings. Poirotu je prva stvar bila da porazgovara s glavnom bolniarkom. Ona je, dakako, bila silno uzrujana zbog svega ovog. ini mi se nevjerojatnim, gospodine Poirot, potpuno nevjerojatnim. Da se tako neto dogodi u mojern ljeilitu. Poirot je bio suosjeajan i obazriv. Poto ju je dovoljno umirio, poeo se raspitivati o okolnostima dolaska sudbonosnog paketa. U tom pogledu, izjavila je glavna, bilo bi najbolje kad bi razgovarao s vratarom koji je bio na dunosti u vrijeme dolaska poiljke. ovjek o kojemu je bila rije, a zvao se Hood, bio je glupav mladi, no potena lica, oko dvadeset dvije godine star. Bio je uzbuen i preplaen. No Poirot ga je uspio smiriti. Nikakva vam se krivnja ne moe pripisati rekao je ljubazno. No volio bih kad biste mi tono rekli kad je doao taj omot i kako. Vratar je bio zbunjen.

 Teko je to rei, gospodine govorio je polako. Mnogi ljudi dolaze i propitkuju se i ostavljaju stvari za razne pacijente. Sestra kae da je dolo sino rekoh. Oko est sati. Momkovo se lice razvedrilo. Sad se sjeam, gospodine. Donio je neki gospodin. Gospodin uska lica - svijetle kose? Bio je plavokos - no ne sjeam se je li mu lice bilo mravo. Bi li to Charles Vyse donio osobno? rekao sarn tiho Poirofu. Zaboravio sam da bi momak mogao poznavati neku osobu iz mjesta. Nije bio gospodin Vyse rekao je. Znam ga. Bio je krupniji gospodin - dobro je izgledao doao u velikom autu. Lazarus uskliknuo sam. Poirof me je prostrijelio upozoravaj ui m pogledom i ja sam poalio svoju brzopletost. Doao je u velikim kolima i ostavio je taj paket. Bio je naslovljen na gospoicu Buckley? Da, gospodine. I to ste vi uinili s njirne? Nisam ga ni taknuo, gospodine. Sestra ga je odnijela gore. Tako je, no vi ste ga dirali kad ste ga preuzeli od gospodina, n'est e pas? Oh! To, da, dakako, gospodine. Uzeo sam ga od njega i stavio na stol. Na koji stol? Pokaite mi ga, molim vas. Vratar nas je odveo u predvorje. Ulazna su vrata bila orvorena. Nedaleko od njih, u predvorju, bio je dug stol pokriven mramornom ploom, na kojemu su leala pisma i paketi. Sve to stigne ostavlja se ovdje, gospodine. Potom sestre odnose stvari gore pacijentima. Sjeate li se kad je ostavljen taj zamotak? Vjerojatno je bilo oko pola est, ili malo poslije. Znarn da je potar upravo bio, a fo je oko pola est. Bila je prilina guva tog popodneva, mnogo je ljudi ostavljalo cvijee i dolazilo posjetiti pacijente.

 Hvala vam. Sada, mislim, potrait emo bolniarku koja je paket odnijela gore. Ustanovilo se da je to bila jedna od djevojaka na praksi, leprava mala osoba sva smuena od uzbuenja. Sjeala se kako je odnijela paket gore u est sati, kad je nastupila na svoju smjenu. U est sati mumljao je Poirot. Tada je paket morao dvadeset minuta ili tako nekako leati na stolu tamo dolje. Oprostite? Nita, Mademoiselle. Nastavite. Vi ste paket odnijeli gospoici Bucklev? Da, bilo je nekoliko stvari za nju. Bila je fa kutija i takoer neto cvijea - grahorice - od gospodina i gospode Croft, ini mi se. Odnijela sam ih gore istodobno. A bio je i jedan paket koji je doao potom - i prilino udno to je takoer bila kutija Fullerove okolade. Commenf? Jo jedna kutija bombona? Da, prilina sluajnost. Gospoica Buckley otvorile ih je obje. Rekla je: "Ah! Koja teta. Ne smijem ih pojesti." Potom je podigla poklopce da pogleda unutra i vidi jesu It potpuno iste, i u jednoj je kutiji bila vaa karfica i ona je rekla: "Iznesite onu drugu neistu kutiju van, sestro. Jo bih ih mogla zamijeniti." Oh! Boe, tko bi pomislio na tako neto? Nalik je na nekog Edgara Wallacea, zar ne? Poirot je presjekao tu bujicu rijei. Dvije kutije, kaete? Od koga je bila druga kutija? Nije bilo imena u njoj. A koja je bila ona koja je dola - koja je navodno dola - od rnene? Ona potom ili ona druga? Priznajem sada - ne mogu se sjetiti. Da odem gore i upifam gospoicu Buckley? Ako biste bili tako ljubazni. Otrala je uz stube. Dvije kutije mumljao je Poirot. Eto vam zbrke. Bolniarka se vratila bez daha. Gospoica Bucklev nije sigurna, Raspakirala je obje prije nego to je pogledala unutra. No misli da to nije bila kutija koja je stigla potom. Eh? rekao je Poirot, malo zbunjen. Kutija od vas bila je ona koja nije dola potom. Ona barem tako misli, no nije sasvim sigurna.

 Diable! ree Poirot, dok smo odlazili. Zar nitko nikad nije siguran? U detektivskim knjigama - jesu. No ivot - pravi ivot - uvijek je pun zbrke. Jesam li ja uope u to siguran? Ne, ne, tisuu puta, ne. Lazarus rekao sam. Da, to je iznenaenje, zar ne? Hoete li mu rei ita o tomu? Nesumnjivo. Zanimat e me kako e to primiti. Usput, mogli bismo ozbiljno preuveliati stanje Mademoiselle. Nee nakoditi ako stvorimo uvjerenje kako je na samrtnikoj postelji. Razumijete li? Ozbiljno lice - da, izvrsno. Savreno nalikujete pogrebnom poduzetniku. C'est tout a faitbien. Imali smo sreu da naemo Lazarusa. Bio je pred hotelom, nagnut nad motor svog automobila. Poirot mu je odmah pristupio. Sino, gospodine Lazarus, ostavili ste Mademoiselie kutiju okoladnih bombona poeo je bez uvoda. Lazarus je bio prilino iznenaen. Da? Bilo je to vrlo paljivo. Bili su zapravo od Freddie, od gospode Rie. Ona me je zamolila da ih odnesem. Oh! Dakle tako. Usput sam ih odnio autom. Razumijem. utio je koji trenutak, pa rekao: Madame Rie, gdje je? Mislim da je u predvorju hotela. Zatekli smo Fredericu kako pije aj. Pogledala nas je s izrazorn zabrinutosti na licu. Sto ja to ujem da je Nick loe? To je vrlo tajanstven dogaaj, Madame. Recite mi, jeste li joj vi juer slali kutiju okoladnih bombona? Da. Naime, ona je traila da joj ih nabavim.

 Ona je traila da joj ih nabavite? Da. No zabranjeno joj je da primi u posjet bilo koga. Kako ste je vidjeli? Nisam. Ona je telefonirala. Ah! l rekla je - to? Bih li joj nabavila kufiju s kilogramom Fullerove okolade. Kako joj je zvuao glas - slabo? Ne, uope ne. Prilino snano. No nekako drukije. U poetku nisam shvatila da ona govori. Sve dok vam nije rekla da je to ona? Da. Jeste li sigurni, Madame, da je to doista bila vaa prijateljica? Frederica je bila zbunjena. Ja - ja - dakle, zaista je bila ona. Tko bi drugi mogao biti? To je zanimljivo pitanje, Madame. Valjda ne mislite... Biste Ji se mogli prisegnuti, Madame, da je to bio glas vae prijateljice - bez obzira na to to je ona rekla? Ne rekla je Frederica polako ne bih se mogla. Glas joj je pouzdano bio drukiji. Mislila sam da je to zbog telefona - ili zato to je bolesna... Da vam nije rekla tko je, ne biste je prepoznali? Ne, ne, ne mislim da bih. Tko je to bio, gospodine Poirot? Tko je to bio? Mislim da to znam, Madame. Ozbiljnost njegova lica kao da je pobudila njezinu sumnju. Je li Nick je li se togod dogodilo? upitala je bez daha. Poirot je kimnuo.

 Ona je - vrlo ozbiljno bolesna. Ti okoladni bomboni, Madame, bili su otrovni. okolada koju sam joj ja poslala? Pa to je nemogue nemogue. Nije nemogue, Madame, jer Mademoiselle je na pragu smrti. Oh, moj Boe. Skrila je lice u dlanove, a potom ga je podigla, blijeda i ustreptala Ne razumijem - ja ne razumijem. Ono drugo, da, no ne i ovo. Nisu mogli biti otrovani. Nitko ih nije taknuo osim mene i Jima. Vjerojatno ste uasno pogrijeili, gospodine Poirot. Nisam bio ja koji je pogrijeio - iako je moje ime bilo u kutiji. Zurila je u njega u udu. Ako Mademoiselle Nick umre rekao je i nainio upozoravajui kretnju rukom. Tiho je zaplakala. Okrenuo se i vodei me za ruku, krenuo prema salonu. Bacio je eir na stol. Nita ne razumijem - savreno nita! U mraku sam. Ja sam poput malog djeteta. Tko e imati koristi od smrti Mademoiselle? Madame Rie. Tko kupuje okoladu i priznaje to i pripovijeda priu o telefonskom pozivu koja ni trenutka nije odriva. Madame Rie. Sve je to previe jednostavno - previe glupo. A ona nije glupa - ne. Pa, onda... No ona uzima kokain, Hastings. Siguran sam u to da uzima kokain. U tomu nema pogreke. A u okoladi je bilo kokaina, l to je mislila time "Ono drugo, da, no ne i ovo." To trai objanjenje, to! A lukavi gospodin Lazarus - sto je njegova uloga u svemu tomu? Sto li ona zna, gospoa Rie? Zna neto. No ne mogu je navesti da govori. Ona nije od onih koje moete sfrahom natjeran' da govore. No zna neto, Hastings. Je li njezina pria o telefoniranju istinita, ili ju je izmislila? Ako je istinita, iji je fo bio glas? Kaem vam, Hastings. Sve je to mrano - vrlo mrano. Pred zoru uvijek je najmranije rekao sam ohrabrujui. Odbijao je glavom. Pa ta druga kutija - koja je dola potom. Moemo li je iskljuiti? Ne, ne moemo, jer Mademoiselle nije sigurna. To je velika neugoda, fa kutija!

Zastenjao je. Upravo sarn zaustio, kad me je zaustavio. Ne, ne. Ne jo jednu poslovicu. Ne bih to mogao podnijeti. Kad biste bili dobar prijatelj - dobar prijatelj koji pomae... Da rekoh spremno. Izaite, molim vas, i kupite mi paket igraih karata. Buljio sam. U redu rekao sarn ledeno. Nisam mogao sprijeiti pomisao kako hotimice trai izliku da me se rijei. No time sam ga, ipak, krivo procijenio. Kad sam te veeri oko deset sati doao u salon, zatekao sam ga kako paljivo gradi kue od karata - i sjetio sam se! Bio je to njegov stari trik - tako je smirivao ivce. Nasmijao mi se. Da, sjeate se. Potrebna je preciznost. Karta na kartu - tako- tono na pravo mjesto i to podrava teinu karte iznad nje, i tako sve prema gore i gore. idite u postelju, Hastings. Ostavite me ovdje, s mojom kuom od karata. Proiavam mozak. Bilo je oko pet u jutro kad me netko probudio tresui me. Poirot je stajao uz moje uzglavlje. Izgledao je spokojan i sretan. Bilo je vrlo tono to to ste rekli, mon ami. Oh! Bilo je vrlo tono. tovie, bilo je spirituel! mirkao sam prema njemu, jo snen. Pred zoru uvijek je najmranije - to ste rekli. Bilo je vrlo mrano - a sad je zora. Pogledao sam prema prozoru. Bio je savreno u pravu. Ne, ne, Hastings. U glavi! U mozgu! Male sive stanice! Zastao je i zatim tiho rekao: Vidite, Hastings, Mademoiselle je rnrtva. Sto? uzviknuo sam, sada ve sasvim budan. Psf, pst. Tako je kako kaem. Ne zaista - bienen-tendu - no moe se urediti. Da, za dvadeset etiri sata moe se urediti. Sredit u to s lijenikom, sa sestrama.

 Razumijete li, Hastings? Ubojico je postigao cilj, efiri je puta pokuao i nije uspio. Peti put bio je uspjean. I sada, vidjet emo to e se dogaati dalje... Bit e vrlo zanimljivo.

18. Lice na prozoru

Dogaaji sljedeih dana potpuno su mutni u mojemu sjeanju. Imao sam nesreu da sam se probudio s groznicom. Tim napadima groznice bio sam podloan u najnezgodnije vrijeme, otkako sam se jednom zarazio malarijom. Posljedica je toga ta da su dogaaji tog dana u mojem sjeanju poprimili privid none more - s Poirotom koji je dolazio i odlazio poput svojevrsnog udnovatog klauna, povremeno se pojavljujui u nekom cirkusu. On se, doima mi se tako, sjajno zabavljao. Njegovo glumljenje zbunjenog oajavanja bilo je sjajno. Ne bih mogao rei kako je postigao cilj koji je imao pred oima i koji mi je predoio u ranim jutarnjim satima. No da ga je postigao, postigao ga je. Nije to moglo biti lako. Koliina prijevara i izbjegavanja istine vjerojatno je bila golema. Engleska narav nesklona je laganju u neogranienoj mjeri, a upravo je to, i nita manje, zahtijevao Poirotov plan. Prvo je morao privoljeti dr. Granama na plan. S dr. Grahamom na svojoj strani, morao je uvjeriti glavnu sestru t neke lanove osoblja ljeilita da se prilagode planu. Nedvojbeno, potekoe vjerojatno su bile neopisive. Vjerojatno je utjecaj dr. Grahama bio presudan. Potom, bili su tu proelnik redarstva i policija. U ovom sluaju Poirot je morao djelovati protiv slubenih stavova. Unato svemu, ishodio je u najmanju ruku nevoljki pristanak pukovnika Westona. Pukovnik je jasno stavio do znanja kako ovo ni u kojem sluaju nije njegova odgovornost. Poirot i samo Poirot odgovoran je za irenje tih lanih izvjea. LSD Poirot je pristao. Pristao bi na sve samo da mu bude doputeno provesti svoju zamisao. Najvei dio dana proveo sam drijemajui u velikom naslonjau s pokrivaem preko koljena. Svaka dva ili tri sata Poirot bi upadao i izvjeivao o napretku. Commenf a va, mon ami? Kako li suosjeam s vama. No moda je to i dobro. Tu lakrdiju vi ne biste igrali tako vjeto kao ja. Ovog trenutka sam naruio vijenac - golem - fantastian. Ljiljane, moj prijatelju - veliku koliinu ljiljana. "S iskrenim aljenjem. Od Herculea Poirota." Ah! Koje li komedije. Ponovno je ofiao. Stiem s vrlo bolnog razgovora s gospodom Rie btlo je njegovo sljedee izvjee. Ta se vrlo dobro odjenula u crninu. Njezina sirota prijateljica - koje li tragedije! Mumljam s izrazom suuti. Nick, kae ona, bila je tako radosna, tako puna ivota. Nemogue je misliti o njoj kao o pokojnici. Slaem se. 'To je", kaem ja, "ironija srnrti da uzima nekoga poput nje. Stari i nekorisni ostaju." Oh! La lal Opet stenjem. Kako li uivate u tomu mrmljam slabako.

 Du tout. To je dio mog plana, samo to. Da uspjeno odigrate komediju, morate to raditi sa srcem. Dakle, poslije, poto su prole konvencionalne fraze o alosti, Madame se uputa u obinije teme. Cijelu je no leala budna razmiljajui o onim slatkiima. To je nemogue - nemogue. "Madame", kaem ja, "nije nemogue. Moete vidjeti izvjee s autopsije." Potom kae ona, a glas joj je daleko od staloenog, "Bio je kokain, kaete?" Ja potvrujem. A ona kae, "Oh, moj Boe, ne razumijem." Moda je to istina. Ona vrlo dobro razumije da je u opasnosti. Inteligentna je. Rekao sam vam to ve prije. Da, ugroena je, i ona to zna. A meni se ini kako vi sada prvi put niste uvjereni u njezinu krivnju. Poirot se namrtio. Njegovo pretjerano ponaanje splasnulo je. Duboko je znaenje toga to se sada rekli, Hastings. Ne, ini mi se - nekako - da se injenice ne poklapaju. Ti zloini - to ih je ponajvie oznaavalo do sada - profinjenost, zar ne? A u ovomu nerna ni malo finoe - samo sirovosti, jednostavne i grube. Ne, to se ne slae. Sjeo je za stol. Voila, razmotrimo injenice. Tri su mogunosti. To su slatkii koje je kupila Madame i isporuio gospodin Lazarus. U tom sluaju krivnja je na jednom ili na drugomu ili na oboje. A telefonski poziv, navodno od Mademoiselle Nick, najobinija je i prosta izmiljotina. To je najizravnije - oito rjeenje. Rjeenje 2: Ona druga kutija slatkia - koja je stigla potom. Mogao ju je poslati bilo tko. Bilo koji sumnjivac s naeg popisa od A. do J. (Sjeate se? Vrlo iroko podruje.) No ako je to sudbonosna kutija, koji je smisao telefonskom pozivu? emu komplicirati poloaj jo jednom kutijom? Onemoalo sam kimao glavom. S temperaturom od 40 stupnjeva, svaka komplikacija inila mi se potpuno nepotrebno i besmislena. Rjeenje 3: Bezopasna kutija koju je kupila Madame zamijenjena je otrovanom kutijom. U tom sluaju telefonski je poziv domiljat i razumljiv. Madame je ono to biste vi nazvali majom apom. Ona treba izvaditi vru kesten iz votre. Tako je "rjeenje 3" najloginije - no, jao, i najtee. Kako biti siguran da e se kutije zamijeniti u pravom trenutku? Vratar bi mogao kutiju odnijeti ravno gore sto i jedna mogunost mogla je sprijeit! provoenje zamjene. Ne, to nema smisla. Ukoliko to nije bio Lazarus rekao som. Poirot me je pogledao. Imate temperaturu, moj prijatelju. Raste, zar ne? Kimnuo sam. Zanimljivo je kako nekoliko stupnjeva topline podstie intelekt. Izrekli ste primjedbu duboke

jednostavnosti. Tako je jednostavna da sam je ispustio iz razmatranja. No ona pretpostavlja vrlo neobino stanje stvari. Gospodin Lazarus, dragi prijatelj Madame, ini sve to moe da je otpremi na vjeala. To otvara vrlo zanimljive mogunosti. Takoer sloene - vrlo sloene. Zaklopio sam oi. Bilo mi je drago to sam bio domiljat, no nisam elio razmiljati ni o emu sloenom. elio sam otii spavati. Poirot je, mislim, nastavio govoriti, no nisam sluao. Njegov me je glas lagano umirivao... Bilo je ve kasno poslijepodne kad sam ga ponovno vidio. Moj mali plan donio je imetak cvjearima najavio je. Svatko naruuje vijence. Gospodin Croft, gospodin Vyse, kapetan Challenger... Na potonje ime u mojoj je svijesti zatreperila grinja savjesti. Gledajte, Poirot rekoh. Morafe ga izvijestiti o ovomu. Siroti momak, izbezumit e se od tuge. Nije poteno. Uvijek iskazujete slabost prema njemu, Hastings. Drag mi je. On je osobito pristojan mornak. Morate ga upoznati s tajnom. Poirot je odmahnuo glavom. Ne, mori omi. Ne pravim iznimke. Valjda ne sumnjate u njega da ima ikakve veze s ovim? Ne pravim iznimke. Pomislite na to koliko li mora patiti. Upravo suprotno, mon ami, radije mislim na to kakvo mu radosno iznenaenje pripremam. Vjerovati da je ljubljena mrtva i zatei je ivu! To je jedinstven osjeaj silan. Kakav ste vi prgav stari vrag. On e o tajni drati jezik za zubima. Nisam u to tako siguran. On je olienje asti. Uvjeren sam u to,. Time je jo tee sauvati tajnu. uvanje tajne vjetina je koja trai mnogo velianstveno izreenih lai, i veliku sklonost glumljenju komedije i uivanju u tomu. Moe li se kapetan Challenger praviti nevjest? Ako je on to to vi tvrdite, on se sasvim pouzdano ne moe. Vi mu, dakle, neete rei?

 Odluno odbija m ugrozi ti svoju malu zamisao za ljubav osjeaja. Mi se igramo sa ivotom i smru, mon ami'. Osim toga, patnja je korisna za znaaj. Mnogi od vaih slavnih duhovnika rekli su to - ak i jedan biskup, ako ne grijeim? Nisam vie pokuavao pokolebati njegovu odluku, On se, vidio sam to, vrsto odluio. Neu se presvlaiti za veeru mrmljao je. Previe sam ucviljeni stari ovjek. To je moja uloga, shvaate. Sve moje samopouzdanje potonulo je - slomljen sam. Nisam uspio. Jedva da u pojesti neto za veeru hrana e netaknuta ostati na tanjuru. To je pravo raspoloenje, ini mi se. U svom u vlastitom apartmanu uzeti neto brioa i neto okoladnih eklera koje sam mudro unaprijed kupio u nekoj slastiarnici. Etvous? Jo malo kinina, rekao bih rekao sam tuno. Moj siroti Hastings. No samo hrabro, sutra e sve biti dobro. Vrlo vjerojatno. Ti napadi esto traju samo dvadeset etiri sata. Nisam ga uo kad se vratio u sobu. Vjerojatno sam zaspao. Kad sam se probudio, on je sjedio za stolom i pisao. Pred njim je bio zguvani, pa izravnani list papira. Prepoznao sam ga kao papir na kojemu je ispisao onaj popis osoba - od A. do J. - koji je potom bio zguvao i odbacio. Kimanjem glave odgovorio je na rnoje neizgovorene misli. Da, moj prijatelju. Uskrsnuo sam ga. Radim na njemu iz drugog kuta. Sainjavam popis pitanja koja se odnose na svaku od osoba. Pitanja ne moraju biti u vezi sa zloinom - to su samo stvari koje ne znam - stvari koje su ostale nerazjanjene i za koje nastojim dati odgovor iz vlaslitog uma. Kako ste daleko stigli? Zavrio sam. Biste voljeli uti? Jeste li dovoljno snani? A la bonne heure! Vrlo dobro, proitat u vam ih. Neke od njih, nema dvojbe, ocijenit ete djetinjastima. Nakaljao se. A Ellen. Zato je ostafa u kui i nije izala promatrati vatromet? (Neobino, kao to to dokazuju Mademoisellino svjedoenje i iznenaenje.) Sto je mislila ili to je sumnjala da bi se moglo dogoditi? Je li pustila ikoga u kuu (npr. J.-a)? Govori li istinu o tajnoj pregradi? Ako takvo neto postoji, zato se ne moe sjetiti gdje je? (Mademoiselle kao da je vrsto uvjerena da to ne postoji - a ona bi za to sigurno znala.) Ako je to

izmislila, zato je izmislila? Je li itala ljubavna pisma Michaela Setona ili je njezino iznenaenje zbog zaruka Mademoiselle Nick iskreno? B. Njezin suprug. Je li tako glup kao to izgleda? Dijeli li Ellenina saznanja, kakva god ona bila, ili ne? Je li on, u bilo kojem smislu, psihijatrijski sluaj? C. Dijete. Je li njegovo oduevljavanje krvlju prirodan instinkt, zajedniki svima njegove dobi i razvitka, ili je morbidno, i je li ta morbidnost naslijeena od bilo kojeg od roditelja? Je li ikad pucao iz pitolja igrake? D. Tko je gospodin Croff. Odakle doista dolazi? Je li predao na potu oporuku, kako se prisee? Kakav bi imao motiv da je ne preda? E. Gospoda Croft. Kao gore. Tko su gospodin i gospoda Croft? Kriju li se iz nekog razloga - i ako je tako, s kakvim razlogom? Jesu li i u kakvoj vezi s obitelji Bucklev? F. Gospoda Rie. Je li doista znala za zaruke Nick i Michaela Setona? Je li to samo nasluivala, ili je doista proitala pisma koja su razmjenjivali? (U tom sluaju znala je da je Mademoiselle Setonova nasljednica.) Je li znala da je ona sama Mademoisellin glavni univerzalni batinik? (Mislim da je to vjerojatno. Mademoiselle bi joj to mogla rei, moda s napomenom kako od toga nee biti velike koristi.) Ima li imalo istine u primjedbi kapetana Chal engera da je Lazarus smatrao Mademoiselle Nick privlanom? To bi moglo objasniti odreeno pomanjkanje srdanosti medu dvama prijateljima koje se ini se pojavilo u nekoliko posljednjih mjeseci.) Tko je "prijatelj" spomenut u njezinoj biljeci koji pribavlja drogu? Bi li to mogao biti J.? Zato se onesvijestila nekog dana u ovoj sobi? Je li to bilo zbog neega to je bilo reeno - ili je to bilo neto to je vidjela? Je li njezin iskaz o telefonskoj poruci da kupi okoladne bombone istinit - ili je smi jena la? Sto je mislila onim "Ono drugo mogu razumjeti - no ne i ovo"? Ako ona sama nije kriva, to to zna i zadrava za sebe? Shvaate rekao je Poirot, prekidajui naglo kako su pitanja to se tiu Madame Rie gotovo nebrojena. Od poetka do kraja, ona je zagonetka. A to me sili na jedan zakljuak. Ili je Madame Rie kriva - ili zna - ili, mogli bismo rei, misli da zna - tko est kriv. No ima li pravo? Zna li ili samo sumnja? l kako je se moe natjerati da govori? Uzdahnuo je. Dakle, nastavit u sa svojim popisom pitanja. G. Gospodin iazarus. Zanimljivo - gotovo da nema pitanja koja bi se mogla postaviti s njime u vezi - osim onog grubog, "je li podmetnuo otrovane bombone?" Osim ovoga nalazim samo jo jedno potpuno nevano pitanje. No ipak sam ga zabiljeio. "Zato je gospodin Lazarus ponudio pedeset funta za sliku koja je vrijedna samo dvadeset?"

 Htio je da Nick pristojno zaradi predloio sam. Ne bi to uinio tako. On je trgovac. On ne kupuje da bi gubio prodajom. Ako je elio uiniti uslugu, posudio bi joj novac kao privatna osobo. U svakom sluaju, to ne moe imati veze sa zloinom. Ne, to je istina - no unato tomu, volio bih znati. Prouavam psihologiju, razumijete. Sada dolazimo do H. H. Kapetan fregate Challenger. Zato mu je Mademoiselle Nick rekla da je zaruena s nekim drugim? Sto ju je ponukalo da mu to kae? Nikomu drugomu nije rekla. Je li joj ponudio brak? Kakvi su njegovi odnosi s njegovim ujakom? Njegovim ujakom, Poirot? Da. S lijenikom. S tim prilino dvojbenim tipom. Jesu li ikakve fajne vijesti o smrti Michaela Setona stigle do ministarstva mornarice prije nego to su bile javno objavljene? Ne vidim ba sasvim jasno, Poirot, na to ciljate. ak i da je Chal enger unaprijed znao za Setonovu smrt, ne vidim kako bi nas to vodilo dalje prema cilju. To ne prua nikakav zamisliv motiv za umorstvo voljene djevojke. Pofpuno se slaem. To to kaete savreno je razumno. No to su, eto, pojedinosti koje bio volio znati. Jo sam onaj pas, vidite, koji njuka oko stvari koje nisu jako lijepe! I. Gospodin Vyse. Zato je rekao to to je rekao o fanatinoj privrenosti svoje sestrine Posljednjoj kui? Kakav li je motiv imao da to kae? Je li primio oporuku, ili je nije primio? Je li on, zapravo, poten ovjek - ili nije poten ovjek? I sada J. Eh bien, J. je to to sam ve prije zabiljeio - golem upitnik. Postoji li takva osoba ili je nema... Mon Dieu! Moj prijatelju, to vam je? Skoio sam sa stolca s nenadanim krikom. Drhtavom rukom pokazao sam prema prozoru. Neko lice, Poirot! vikao sam. Neko se lice pritisnula o staklo. Uasno lice! Nestalo je - no vidio sam ga. Poirot- je koraknuo prema prozoru i otvorio ga je. Nagnuo se van. Sada ondje nikoga nema rekao je zamiljeno. Jeste li sigurni da ne zamiljate, Hasfings?

 Potpuno siguran. Bio je to grozno lice. Ovdje je balkon, naravno. Bilo tko tko je elio ufi o emu razgovaramo, mogao je vrlo lako doi ovamo. Kad kaete da je lice bilo uasno, to tono mislite pod tirne? Blijedo lice koje zuri, gotovo neljudsko. Mon ami, to je od groznice. Lice, da. Neugodno lice, da. No gofovo neljudsko lice - ne. To to ste vidjeli bio je efekt lica vrsto pritisnutog o staklo - efekt koji se pridruio oku to ste uope vidjeli nekoga ondje. Bilo je to uasno lice govorio sarn tvrdoglavo. Je li to bilo lice - nekoga koga znate? Zaista, nije. Hrn - ipak bi moglo biti! Sumnjam da biste ga prepoznali u ovim okolnostima. Pitam se - da, zaisfa se pitam... Zamiljeno je skupljao svoje papire. Barem je jedno posluilo dobromu. Ako je posjednik lica uo na razgovor, nismo spomenuli da je Mademoiselle Nick iva i zdrava. Sto je god uo na posjetitelj, ta mu je injenica izbjegla. No, zaista rekao sam rezultati ovog voeg - eh - briljantnog manevra do ovog su trenutka poneto razoaravajui. Nick je mrtva i nisu se dogodili nikakvi zaudni obrati. Nisam ih ni oekivao odmah. Rekao sam, dvadeset etiri sata. Mon omi, sutra, ako ne grijeim, neke e stvari iskrsnuti. Inae - inae grijeim od poetka do kraja. Na primjer, pota. Mnogo emu se nadam od sutranje pote. U jutro sam se probudio slab, no bez groznice. Takoer sam bio gladan. Poirot i ja dali srno da nam doruak poslue u naem salonu. Dakle? rekao sam zlobno, dok je prebirao po svojim pismima. Je li vam posta donijelo to to ste oekivali od nje? Poirot, koji je upravo otvorio dvije omotnice to su oito sadravale raune, nije odgovorio. Pomislio sam kako je djelovao poput sputene krijeste, umjesto svojeg uobiajenog izgleda pobjedonosnog pijevca. Otvorio sam svoju vlastitu potu. Prvo je pismo bilo obavijeste nekom spiritistikom skupu. Ako sve drugo propadne, moramo otii spiritistima primijetio sam. Cesto se pitam zato se ne ini vie pokusa te vrste. Duh rtve se vraa l imenuje ubojicu. To bi bio dokaz.

 Teko da bi nam to pomoglo odgovorio je Poirot rastreseno. Sumnjam da je Maggie Buckley znala ija ju je ruka ustrijelila. ak i kad bi rnogla govoriti, ne bi nam mogla rei ita to bi bilo vrijedno. Tiens! To je udno. to to? Pripovijedate o tomu kako mrtvaci govore, a ja u istom trenu otvaram ovo pismo. Gurnuo mi ga je preko stola. Bio je od gospode Buckley i glasio je kako slijedi: upni dvor Langley. Dragi Monsieur Poirot, Po povratku ovamo zatekla sam pismo to ga je moje siroto dijete napisalo po dolasku u St. Loo. Bojim se da u njemu nema niega to bi vas zanimalo, no pomislila sam kako biste moda voljeti vidjeti ga. Zahvaljujui vam na vaoj ljubaznosti, Iskreno vaa JEAN BUCKLEV Priloeni list mi je stegnuo grlo. Bio je tako openit i bez svake slutnje nadolazee tragedije: Draga mama, sretno sam stigla. Put je bio sasvim ugodan. Samo dvoje u kupeu cijelim putem do Exetera. Ovdje je lijepo vrijeme. Nick djeluje vrlo dobro i radosno - moda je malo nemirna, no ne mogu vidjeti zato mi je brzojavila da doem, onako kako je to uinila, i utorak bi bio sasvim odgovarao. Za sada samo ovoliko. Za aj emo imati neke susjede. Oni su Australci i unajmili su vratarnicu. Nick kae da su ljubazni, no prilino gnjave. Gospoda Rie i gospodin Lazarus e odsjesti. On je trgovac umjetninama. Ostavit u ovo pismo u kutiji pokraj ulaznih vrata, pa e ga potar pokupiti. Pisat u ti sutra. Voli te tvoja ki MAGGIE P. S. Nick kae kako postoji razlog za njezin brzojav. Rei e mi poslije aja. Vrlo je udna i napeta. Glas mrtvaca rekao je Poirot, mirno. I ne kae nam - nita. Kutija pokraj vrata primijetio sam uzgred. To je mjesto gdje Croft kae da je predao oporuku.

 Rekao je tako - da. Sumnjam. Oh, itekako sumnjam! Nema vie niega zanimljivog medu vaim pismima? Niega, Hastings, J ja sam vrlo nesretan. U mraku sam. Jo sam u mraku. Nita ne shvaam. Tog je trenutka zazvonio telefon. Poirot mu je pristupio. Smjesta sam primijetio promjenu izraza na njegovu licu. lako je silno obuzdavao svoje ponaanje, nije mogao preda mnom sakriti svoje veliko uzbuenje. Njegovi vlastiti prilozi razgovoru bili su neupadljivi, pa nisam mogao odgonetnuti o emu je bilo rijei. Uskoro je zavrio razgovor s "Tres fcien. Je vous remercie," odloio slualicu i vratio se onamo gdje sam sjedio. Oi su mu se arile od uzbuenja. Mon omi rekao je. Sto sam vam rekao? Stvari su se poele dogaati. Tko je to bio? Pri telefonu je bio gospodin Charles Vyse. Izvjeuje me kako je ovog jutra, putem pote, primio oporuku to ju je potpisala njegova sestrina, gospoica Bucklev, i koja nosi nadnevak 25. veljae. Sto? Posljednja volja? Evidemment. Pojavila se? Upravo u pravom trenutku, n'esf e pas? Mislite li da govori istinu? Ili mislim li da je sve to vrijeme posjedovao oporuku? Biste li to rekli? Dakle, sve je to pomalo neobino. No jedno je sigurno; rekao sam vam, bude li se vjerovalo da je Mademoiselle Nick mrtva, nastupit e razvoj dogaaja - i eto, tu je! izvanredno rekoh. Imali ste pravo. Pretpostavljam to je oporuka koja Fredericu Rie ini glavnom univerzalnom baHnicom? Gospodin Vyse nije rekao nita o sadraju oporuke. Bio je krajnje korektan. No ini se da je vrlo malo razloga za sumnju da je to ista ona oporuka. Svjedoci su joj, rekao mi je, Ellen Wilson i njezin suprug.

 Sad srno se vratili starom problemu rekao sam. Frederici Rie. Zagonetki! Frederica Rie mrmljao sam nesuvislo. To je lijepo ime. Ljepe od onoga kako je prijatelji zovu, Freddie iskrivio je lice e n'esf pas joli za neku mladu damu. Nema mnogo skraenica za Fredericu rekao sam. To nije ime poput Margaret, gdje ih nekoliko: Maggie, Margot, Madge, Peggie... Tono. Dakle, Hastings, jeste li sad sretniji? Kad su se stvari poele dogaati? Da, naravno. Recite mi, jeste li oekivali da e se to dogoditi? Ne, ne ba tako. Nisam si oblikovao nita odreeno. Sve fo sam rekao bilo je da ako ponudim odreeni rezultat, uzroci tog rezultata morat e doi na vidjelo. Da rekao sam s dunim potovanjem. Sto li sam to htio rei upravo tada kad je zazvonio telefon? dvoumio je Poirot. Ah, da, to pismo Mademoiselle Maggie. Htio sam ga pogledati jo jednom, U dnu svijesti kopka me neka pomisao kako mi se neto u njemu priinilo neobinim. Podigao sam ga s mjesta kamo sam ga gurnuo i predao sam mu ga. itao ga je u sebi. etao sarn se po sobi, gledao kroz prozor i promatrao jahte kako krstare zaljevom. Odjednom rne je iznenadio uzvik. Okrenuo sam se. Poirot je rukama drao glavu i ljuljao se naprijed i natrag, oito u nastupu uzbuenja. Oh! stenjao je. Kako sam bio slijep - slijep. Sto vam je? Jesam li rekao sloeno? Komplicirano? Mais non. Krajnje jednostavno - krajnje. A jadan kakav jesam, nisam vidio nita - nita. Za miloga Boga, Poirot, kakva je to svjetlost koja varn je odjednom sinula? ekajte - ekajte - ne govorite! Moram srediti svoje misli. Preraspodijeliti ih u svjetlosti ovog zapanjujueg otkria.

Dohvativi svoj popis pitanja, prelazio je preko njega u tiini, ivahno miui usnama. Jednom ili dva puta naglaeno je kimnuo glavom. Potom je spustio papire i zavalivi se u svoj stolac zaklopio je oi. Pomislio sam kako e napokon zaspati. Odjednom je uzdahnuo i otvorio oi. Ali da! rekao je. Sve se slae! Sve to me je zbunjivalo. Sve fo mi se inilo pomalo neprirodno. Sve to ima svoje mjesto. Hoete rei da sve znate? Gotovo sve. Sve to je bitno. U neku ruku imao sam pravo u svojim zakljucima. U drugim stvarima bio sam smijeno daleko od istine. No sada je sve bistro. Poslat u danas brzojav s dvo pitanja - iako ve znam odgovore na njih - znam ih ovdje! Prstom je kvrcnuo po elu. A kad primite odgovore? upitao sam znatieljno. Skoio je na noge. Moj prijatelju, sjeate li se kad je Mademoiselle rekla da bi rado priredila predstavu u Posljednjoj kui? Veeras emo upriliiti takvu predstavu u Posljednjoj kui. No tu e predstavu reirah' Hercule Poirot. Mademoiselle Nick e morati odigrati ulogu u njoj. Iznenada se nacerio. Shvaate li, Hastings, u toj e se predstavi pojaviti jedan duh. Da, sablast. Posljednja kua nikad dosad nije vidjela duha. Veeras e imati jednog. Ne - kad sam pokuao postaviti pitanje - neu nita vie rei. Veeras emo, Hastings, izvesti svoju komediju - i otkriti istinu. No sada imamo vrlo mnogo posla - mnogo toga valja obaviti. Izjurio je iz sobe.

19. Poirot reira predstavu

Neobian se skup okupio te veeri u Posljednjoj kui. Jedva da sam vidio Poirota cijeloga dano. Veerao je vani, no bio mi je ostavio poruku da u devet sati budem u Posljednjoj kui. Veernje odijelo, dodao je, nee biti potrebno. Sve je to bilo nalik na neki prilino neobian san. Po dolasku bio sam uveden u blagovaonicu. Kad sam se ogledao, shvatio sam da su bile prisutne sve osobe s Poirotova popisa od A. do i. (J. je nuno nedostajala). ak je i gospoda Croft bila ondje u nekoj vrsti invalidskih kolica. Smjekala se i kimnula mi je. Ovo je iznenaenje, zar ne? rekla je dobro raspoloena. Za mene je to promjena, moram priznati. Mislim da u pokuati izau s vremena na vrijeme. Sve je to zamisao gospodina Poirota. Doite i sjednite pokraj mene, satnice Hastings. Nekako mi se ini da e ovo biti muan posao, no gospodin Vyse smatrao je to vanim. Gospodin Vyse? rekao sam prilino iznenaeno. Charles Vyse stajao je pokraj kamina. Poirot je bio pokraj njega i ozbiljno mu je neto poluglasno govorio. Osvrnuo sam se po sobi. Da, svi su bili ovdje. Poto me je uvela (kasnio sam minutu ili dvije}, Ellen je zauzela mjesto na stolcu odmah do vrata. Na drugom je stolcu, sjedei strano ukoeno i teko diui, bio je njezin suprug. Njihovo dijete, Alfred, nevoljno se mekoljio izmeu oca i majke. Ostali su sjedili oko stola u blagovaonici. Frederica u crnoj haljini, Lazarus pokraj nje, George Challenger i Croft na drugoj strani stola. Sjeo sam malo dalje od stola, blizu gospode Croft. Sada je Charles Vyse, sa zavrnim kimanjem glave, zauzeo mjesto za elom stola, a Poirot se nenapadno spustio u stolac pokraj Lazarusa. Reiser, kako je Poirot sebe prozvao, oito nije elio preuzeti istaknuto mjesto u predstavi. Po svemu sudei Charles Vyse je vodio zasjedanje. Razmiljao sam kakvo li mu iznenaenje priprema Poirot. Mladi je pravnik proistio grlo i ustao. Izgledao je kao i uvijek, beutan, sluben i bez emocija. Ovo je prilino neuobiajeno okupljanje to ga imamo veeras ovdje rekao je. No okolnosti su osobito posebne. Pozivam se, dakako, na okolnosti koje okruuju smrt moje sestrine, gospoice Bucklev. Dakako, bit e obavljena autopsija - ini se da nema dvojbe kako umrla od djelovanja otrova, te da je otrov primijenjen s namjerom da je ubije. To je posao za policiju i ne namjeravam ulaziti u to. Nema sumje da bi policija vie voljela da se ne mijeam. U nekom redovitom sluaju, oporuka se neke preminule osobe ita poslije njezina pokopa, no iz

potovanja prema osobitoj elji gospodina Poirota, predlaem da je proitamo prije nego li se obavi pokop. Zapravo, predlaem da je proitam ovdje i sada. To je razlog zato ste svi vi pozvani da doete. Kao to upravo rekoh, okolnosti su neuobiajene i opravdavaju otklon od uobiajenog postupka. Sama posljednja volja dola je u moj posjed na poneto neobian nain, lako nosi nadnevak iz veljae, stigla je potom tek ovog jutra. No, nema dvojbe u to da je pisana rukom moje sestrine - s tim u svezi nita ne sumnjam, pa iako je to vrlo nesluben spis, on je propisno ovjeren. Zastao je i jo je jednom proistio grlo. Sve su oi bile uperene prema njegovu licu. Iz dugake omotnice to ju je drao u ruci, izvukao je neki prilog. Bio je to, koliko smo mogli vidjeti, obian papir sa zaglavljem Posljednje kue, na kojemu je neto pisalo. Prilino je kratka rekao je Vyse. Nainio je prikladnu stanku, pa je poeo itati: Ovo je Posljednja volja i Oporuka Magdale Bucklev. Odreujem da svi moji pogrebni trokovi budu plaeni i imenujem svog bratia Charlesa Vysea kao mog izvritelja. Ostavljam sve to posjedujem u trenutku smrti Mildred Croft u znak priznanja zahvalnosti za usluge io ih je uinila mom ocu, Ph'il'ipu Bucklevju, a koje se usluge nikad niim nee moi platiti. Potpis MAGDALA BUCKLEV Svjedoci ELLEN WILSON WILLIAM WILSON Bio sam zapanjen! Mislim da su bili i svi ostali. Samo je gospoda Croft kimala glavom u znak tihog razumijevanja. Istina je rekla je tiho. Nisam nikad namjeravala govoriti o tomu. Philip Buckle bio je vani u Australiji, i da nije bilo mene - dobro, neu sad o tomu. Bila je to tajna i neka radije tajnom i ostane. Ona je ipak znaia za to. Hou rei, Nick je znala. Vjerojatno joj je otac rekao. Doli smo ovamo dolje jer smo htjeli pogledati to mjesto. Uvijek sam bila znatieljna da vidirn tu Posljednju kuu o kojoj je govorio Philip Bucklev. A ta je draga djevojka znala sve o tomu i nije nam mogla uiniti dovoljno toga. eljela je da doemo i da ivimo s njom, to je htjela. No mi to nismo htjeli. Pa je tako uporno htjela da se uselimo u vratarnicu - i ni peni nije htjela uzeti za najamninu. Mi smo se pravili da plaamo, dakako, kako bismo sprijeili govorkanja, no ona bi vraala novac. A sada - ovo! Dakle, ako netko kae da nema zahvalnosti na ovom svijetu, rei u mu da grijei! Ovo je dokaz. Tiina iznenaenja jo je trajala. Poirot je pogledao Vysea. Jeste li to slutili? Vyse je odmahivao glavom.

 Znao sam da je Philip Buckley bio u Australiji, No nikad nisam uo glasine o nekom tamonjem skandalu. Ispitivaki je pogledao gospodu Croft. Kimala je glavom. Ne, ni rije neete izvui iz mene. Nikad nisam progovorila ni rije i nikad neu. Tajna odlazi sa mnom u grob. Vyse nije rekao nita. Sjedio je mirno kuckajui olovkom po sfolu. Pretpostavljam, gospodine Vyse nagnuo se Poirot naprijed da ete kao najblii roak osporiti tu oporuku? Koliko znam, posrijedi je velik imetak koji nije bio na raspolaganju kad je oporuka nainjena. Vyse ga je hladno pogledao. Oporuka je savreno valjana. Ni u snu ne bih osporavao raspolaganje moje sestrine njezinom imovinom. Vi ste estita osoba rekla je gospoda Croft s odobravanjem. A ja u se pobrinuti da zbog toga ne budete na gubitku. Charles se malo uvukao u sebe na tu dobronamjernu, no poneto neprilinu primjedbu. Dakle, majko rekao je gospodin Croft s ushitom u glasu koji nije mogao potpuno prikriti. To jest iznenaenje! Nick meni nije rekla sto to radi. Draga slatka djevojka mrmljala je gospoda Croft, stavljajui rupi na oi. Voljela bih kad bi mogla spistiti pogled dolje i vidjeti nas sada. Moda nas i vidi - tko zna? Moda sloio se Poirot. Iznenada kao da mu je sinula neka pomisao. Ogledao se. Prava ideja! Svi sjedimo u krugu oko stola. Hajde da odrimo jednu seance. Jednu seance? rekla je gospoda Croft prilino uasnuta. Ali, zaista... Da, da, bit e to vrlo zanimljivo. Hastings, ovaj ovdje, ima snano izraene medijske sposobnosti. (Zato se okomljuje na mene, pomislio sam.) Ovo je jedinstvena prilika da prenesemo poruku s onoga svijeta! Osjeam da su nam okolnosti naklonjene, l vi to osjeate, Hastings. Da rekoh odluno, prihvaajui igru. Dobro. Znao sam. Brzo, svjetla.

Sljedeeg trenutka ustao je i ugasio ih je. Sve je to bilo tako iznenada da nitko nije mogao prosvjedovati. Zapravo su, mislim, bili jo omamljeni iznenaenjem oko oporuke. Soba nije bila potpuno u mraku. Zastori su bili pomaknuti u stranu i prozor je bio otvoren, jer no je bila topla, pa je kroz prozore prodirala slabano svjetlo. Poslije nekoliko trenutaka, dok smo sjedili u tiini, poeo sam nazirati mutne obrise namjetaja. Uvelike sam razbijao glavu oko toga to se od mene oekuje da uinim i iskreno sam proklinjao Poirota to mi prije toga nije dao nikakve upute. No ipak, zaklopio sam oi i prilino hroptavo sam disao. Uskoro je Poirot ustao i na prstima doao do mojeg stolca. Potom je, vraajui se na svoje mjesto, promrmljao: Da, ve je u transu. Uskoro poet e dogaanja. Ima neega u tom sjedenju u mraku i ekanju, to ovjeka ispunjava nepodnoljivom strepnjom. Znam da sam bio plijen ivaca, a tako su, uvjeren sam u to, bili i svi ostali. No ipak, ja sam barem slutio to e se dogoditi. Znao sam za jednu bitnu injenicu koja drugima nije bila znana. Pa ipak, unato svemu tomu, srce mi je skoilo u grlo kad sam vidio kako se vrata blagovaonice polagano otvaraju. Zbivalo se to potpuno bez uma (vjerojatno su vrata bila nauljena) i uinak je bio jezivo sablasfan. Polako su se irom otvorila i nekoliko trenutaka to je bilo sve. Njihovim otvaranjem kao da je struja hladnog zraka prodrla u sobu. Bio je to, pretpostavljam, obian propuh ili zrak iz vrta, zbog otvorenog prozora, no osjeao se poput ledenog daka koji se spominje u svim priama o duhovima to sam ih ikad proitao. Potom smo ga svi vidjeli! Uokviren dovratnicima bio je neki bijelo osjenan lik. Nick Bucklev... Napredovala je polako i beumno - nekom vrstom lebdeih nadzemaljskih kretnji koje su stvarale dojam neega to nimalo nije ljudsko... Uvidio sam tada za kakvu je glumicu svijet ostao prikraen. Nick je eljela odigrati ulogu u Posljednjoj kui. Sada ju je glumila, a ja sam bio uvjeren kako uiva iz sveg srca. Glumila je savreno. Lebdjela je prema unutranosti prostorije - i tiina se prekinula. !z invalidskog stolca pokraj mene oglasio se grevit krik. Gospodin Croft zagrcnuo se. Challenger je iznenaeno prokunuo. Charles Vyse povukao je unatrag svoj stolac, ini mi se. Lazarus se nagnuo naprijed. Samo Frederica nije ispustila glas niti se nije pomaknula.

A tada je krik proparao sobu. Ellen je skoila sa stolca. To je ona! vritala je. Vratila se. Hoda! Oni koje umore uvijek hodaju. To je ona! To je ona! Potom je kljocnulo i svjetlo se upalilo. Vidio sam Poirota kako stoji uz svjetiljke, sa smijekom cirkuskog upravitelja na licu. U sredini sobe stajala je Nick, ogrnuta bijelom ponjavom. Prva je progovorila Frederico. Ispruila je nevjerniku ruku - dotakla je prijateljicu. Nick rekla je. Ti si.. ti si pravo! Bio je to gotovo apat. Nick se smijala. Krenula je naprijed. Da rekla je. Prilino sam prava. Vrlo vam mnogo hvala za to to ste uinili mom ocu, gospodo Croft. No bojim se da jo neete moi uivati u blagodatima te oporuke. Oh, moj Boe hvatala je zrak gospoda Croft. Oh, moj Boe. Previjala se amo-tamo u svojem stolcu. Odnesi me odavde, Bert. Odnesi me. Sve je to bila ala, draga moja - samo ala, to je bilo. Iskreno. Prilino nastrana ala rekla je Nick. Vrata su se ponovno otvorila i netko je tako tiho uao da ga nisam uo. Na svoje iznenaenje vidjeh da je to Japp. S Poirotom je razmijenio kratak znak glavom kao da mu potvruje neto. Potom mu se lice iznenada ozarilo i zakoraknuo je prema zgrenom liku u stolcu za invalide. Hej-ej-ej rekao je. Sto je to? Stara prijateljica! Milly Merton, rekao bih! l ponovno sa svojim starim trikovima, moja draga. Okrenuo se da bi drutvu ponudio objanjenje, ne obazirui se na snano negodovanje gospode Croft. Najvjetija krivotvoriteljica to smo je ikad imali, Milly Merton. Znali smo da se dogodila nesrea s automobilom kojim su posljednji put bjeali. Ali ne! ak ni ozljeda kraljenice nije sprijeila Milly da ne nastavi sa svojim nepodoptinama. Ona je pravi umjetnik, doista! Je li ta oporuka krivotvorina? upitao je Vyse. Govorio je glasom koji je odavao iznenaenje. Dakako da je bila krivotvorina rekla je Nick podrugljivo. Valjda ne misli da bih nainila tako glupu oporuku, zar ne? Ostavila sam ti Posljednju kuu, Charles, a sve ostalo ide Frederici. Prela je preko sobe dok je to govorila i zastala je kod svoje prijateljice, i upravo tog trenutka

dogodilo se! Mlaz plamena od prozora i pisak rnetka. Tada to isto jo jednom i zvuk hropca i pada tamo vani... A Frederica na nogama i s tankim mlazom krvi koji joj tee niz ruku...

20. J.
Sve se zbilo tako iznenada da jedan trenutak nitko nije znao to se dogaa. Potom je Poirot, silno viui, pojurio prema prozoru. Challenger je bio s njime. Sljedei su se trenutak vratili, nosei sa sobom mlohavo tijelo nekog mukarca. Kad su ga paljivo poloili u veliki koni naslonja i kad mu je lice dolo na vidjelo, uskliknuo sam. to se tie lice s prozora... Bio je to ovjek kojega sam sino vidio kako gleda unutra na nas. Smjesta sam ga prepoznao. Spoznao sam kako je Poirot bio u pravu kad mi je predbacio da sam pretjerao govorei kako je lik jedva ljudski. Ipak je u njegovu licu bilo neega to je opravdavalo moj dojam. Bilo je to izgubljeno lice - lice nekoga tko je izopen iz redova obinog ovjeanstva. Blijedo, slabo, obespravljeno - bilo je nalik na obinu masku - kao da ga je duh odavno napustio. Sa strane licem tekla je krv. Frederica se polako pribliavala sve dok nije stigla do stolca. Poirot ju je presreo. Ranjeni se, Madame? Odmahnula je glavom. Metak mi je samo okrznuo rame - to je sve. Njenom ga je rukom potisnula u stranu i sagnula se. ovjek je otvorio oi i vidio je kako gleda dolje prema njemu. Nadam se da sam te ovaj put ubio procijedio je tiho i opako, a onda mu se glas iznenada promijenio, dok nije zazvuao kao djeji. Oh! Freddi, nisam tako mislio. Nisam tako mislio. Uvijek si bila tako pristojna prema meni... Sve je u redu... Kleknula je pokraj njega. Nisam mislio... Glava je pala. Reenica nikad nije bita dovrena. Frederica je podigla pogled prema Poirotu. Da, Madame, mrtav je rekao je obzirno. Polako se podigla s koljena i stajala je gledajui dolje na njega. Jednom je rukom taknula njegovo elo - suosjeajno, reklo bi se. Potom je uzdahnula i obratila se svima nama. Bio je moj mu rekla je tiho.

 J. promrmljao sam. Poirot je uhvatio moju napomenu i kratko kimnuo odobravajui. Da rekao je u pola glasa. Uvijek mi se inilo kako mora postojati neki J. Tako sam govorio od samog poetka, nisam li? Bio je moj suprug rekla je Frederica ponovno. Glas joj je bio beskonano umoran. Spustila se u stolac to joj ga je donio Lazarus. Mogla bih vam sve ispripovijedati - sada. Bio je - potpuno izopaen. Bio je rob droga. Nauio me je uzimati drogu. Borim se protiv te navike otkako sam ga napustila. Mislim da sam napokon gotovo izlijeena. No bilo je teko. Oh, tako uasno teko! Nitko ne zna kako je to teko! Nikad mu nisam uspjela pobjei. Obiavao bi se pojavljivati i zahtijevati novoc - s prijetnjama. Neka vrsta ucjene. Ne dam li mu novac, ustrijelit e se. Njegova prijetnja uvijek je bila takva. Potom je stao prijetiti da e ustrijeliti mene- Nije bio odgovoran. Bio je lud - bijesan... Pretpostavljam da je on ubio Maggie Buckley. Naravno, nije namjeravao ustrijeliti nju. Vjerojatno je mislio da sam to ja. Trebala sam to rei, pretpostavljam. No, unato svemu, nisam bila sigurna, l te udne nezgode to ih je imala Ni'dc-to me je ponukalo da pomislim kako to ipak nije bio on. Mogao je biti netko potpuno drukiji. A tada - jednog dana - vidjela sam dio njegova rukopisa na komadiu otkinuta papira na stolu gospodina Poirota. Bio je to dio pisma to mi ga je poslao. Znala sam tada da je gospodin Poirot na tragu. Od tada sam vjerovala da je sve samo stvar vremena... No ne razumijem to sa slatkiima. On ne bi elio otrovati Nick. A i inae, ne vidim kako bi on mogao imati ikakve veze s tim. Zbunjena sam, zbunjena. Uronila je lice u dlanove, zatim ih je skinula i rekla s neobinom sveanom konanou: To je sve...

21. Osoba K.
Lazarus joj se hitro pribliio. Draga moja rekao je. Draga moja. Poirot je otiao do ormara u blagovaonici, natoio au vina i donio joj je, stojei nad njom dok je pila. Vratila mu je au i nasmijeila se. Dobro sam sada rekla je. Sto... to emo sada? Pogledala je Jappa, no inspektor je odmahivao glavom. Na odmoru sam, gospodo Rie. inim samo uslugu svom starom prijatelji - samo to radim. To je sluaj za policiju u St, Loou. Pogledala je Poirota. A gospodin Poirot je u slubi policije St. Looa? Oh! Ouelie idee, Madame! Ja sam samo skromni savjetnik. Gospodine Poirot ree Nick. Moemo li to zatakati? elite li to, Mademoiselle? Da. Napokon - ja sam osoba koja je najvie pogoena. Pa nee biti vie napada na mene - sada. Ne, to je istina. Sada vise nee biti napada na vas. Pomiljate na Maggie. No, gospodine Poirot, nita vie ne moe vratiti Maggie u ivot! Ako sve ovo uinite javnim, nanijet ete Frederici strano mnogo patnje i publiciteta - a ona to nije zasluila. Kaete da nije zasluila? Dakako da nije! Odmah na poetku rekla sam vam da ima divljaka za mua. Vidjeli ste veeras - kakav je bio. Eto, mrtav je. Neka to bude konac svemu. Pustimo policiji neka traga za osobom koja je ustrijelila Maggie. Jednostavno, nee je nai. To je sve. To, dakle, kaete vi, Mademoiselle? Zatakati sve. Da. Molim vas. Oh! Molim vas. Molim vas, drogi gospodine Poirot. Poirot se polako ogledao.

 Sto kaete svi vi? Svatko se napose izjasnio. Slaem se rekao sam, kad me je Poirot pogledao. Ja takoer rekao je Lazarus. Najbolje to se moe uiniti oglasio se Challenger. Zaboravimo sve to se veeras dogodilo u ovoj sobi. To odluno miljenje ulo se od Crofta. To vi kaete! upao je Japp. Nemojte biti okrutni prema meni, draga moja mrcnula je njegova supruga prema Nick, koja ju je poprijeko gledala, no nije rekla nita. Ellen? Ja i William neemo rei ni rijei. Sto manje rijeci, to bolje. A vi, gospodine Vyse? Neto poput ovog ne moe se zatakati rekao je Charles Vyse. injenice se moraju podastrijeti na odgovarajuem mjestu. Charles! zavapila je Nick. ao mi je, draga. Promatram to s pravnikog motrita. Poirot se iznenada nasmijao. I tako vas je sedam prema jedan. Dobri Japp je neutralan. Na odmoru sam rekao je Japp cerekajui se. Moj glas ne vrijedi. Sedam prema jedan. Samo gospodin Vyse ustraje - na strani zakona i reda! Znate, gospodine Vyse, vi ste ovjek od znaaja. Vyse je slegnuo ramenima. Poloaj je sasvim jason. Samo nam jedno preostaje. Da estit ste ovjek. Eh bien - i ja se svrstavam na stranu manjine. Ja sam takoer za istinu. Gospodine Poirot! viknula je Nick. Mademoiselle - vi ste me uvukli u ovaj sluaj. Upleo sam se u njega po vaoj elji. Sada me ne moete uutkati.

Prijetei je podigao kaiprst kretnjom koju sam dobro poznavao. Sjednite - svi vi, pa u vam rei - istinu. Utiani njegovim zapovjednikim nastupom, pokorno smo sjeli i svoja lica puna panje okrenuli smo prema njemu. Ecoutez! Imam ovdje popis - popis osoba povezanih sa zloinom. Oznaio sam ih slovima abecede ukljuujui slovo J. J. je stajalo za nepoznatu osobu - povezanu sa zloinom preko jedne od ostalih. Nisam znao tko je J., sve do veeras, no znao sam da takva osoba mora postojati. Veeranji su dogaaji pokazali da sarn imao pravo. No sino sam odjednom shvatio kako sam ozbiljno pogrijeio. Neto sam previdio. Dodao sam jo jedno slovo svom popisu. Slovo K. Jo jedna nepoznata osoba? zapitao je Vyse, blago se cerekajui. Ne ba tono. Prihvatio sam J. kao simbol za nepoznati osobu. Jo jedna nepoznata osoba bila bi samo jo jedno J. K. ima drukije znaenje. Ono stoji za osobu koja bi bila ukljuena u izvorni popis, no koju sam previdio. Nagnuo se prema Frederici. Utjeite se, Madame. Va suprug nije bio kriv za umorstvo. Mademoiselle Maggie ubila je osoba K. Gledala je zaueno. No tko je K.? Poirot je kimnuo Jappu. Istupio je i progovorio glasom koji je podsjeao na dane kad je davao iskaz na sudu. Postupajui po primljenim obavijestima, zauzeo sam poloaj ovdje rano veeras, posto me je gospodin Poirot tajno uveo u kuu. Bio sam se sakrio iza zastora u primaoj sobi. Kad su se svi okupili u ovoj sobi, jedna je mlada dama ula u primau sobu i upalila je svjetlo. Pristupila je ploi nad kaminom i otvorila je malu pregradu u zidnoj oplati, koja je oito djelovala s pomou opruge. Iz pregrade je uzela pitolj. S tirne u ruci napustila je sobu. Slijedio sam je i otvorio sam vrata samo za pukotinu, kako bih mogao pratiti njezino daljnje kretanje. Posjetitelji su prilikom dolaska u predvorju ostavili ogrtae i kapute. Mlada je dama paljivo rupiem obrisala pitolj i stavila ga je u sivi ogrta, vlasnitvo gospode Rie. Iz Nick je izbio krik. To nije istina - niti rije od svega! Poirot je rukom pokazao na nju.

 Voila! rekao je. Osoba K.! Mademoiselle Nick bila je ta koja je ustrijelila svoju sestrinu, Maggie Buckley. Jeste li ludi? vikala je Nick. Zato bih ubila Maggie? Da biste naslijedili novac to joj ga je ostavio Michael Seton! Ona se takoer zvala Magdala Buckley - i s njome je bio zaruen - ne s vama. Vi-vi... Stajala je drhtei nesposobna da govori. Poirot se obratio Jappu. Telefonirali ste policiji? Jesam, ekaju u predvorju. Imaju nalog za uhienje. Svi ste vi ludi! vikala je Nick glasom punim prezira. Brzo se pribliila Frederici. Freddie, daj mi tvoj runi sat kao - kao uspomenu, molim te. Frederica je polako otkopala draguljima ukraeni sat sa zgloba J predala ga Nick. Hvala. A sada - pretpostavljam da moramo proi kroz tu savreno besmislenu komediju. Komediju koju ste vi zamislili i reirali u Posljednjoj kui. Da - no niste smjeli glavnu ulogu povjeriti Herculeu Poirotu. To je bila vaa pogreka, Mademoiselle - vaa vrlo velika pogreka.

22. Kraj pripovijesti

elite li da vam objasnim? Poirot se ogledao uokolo zadovoljnim smijekom i dakom hinjene skromnosti, meni tako poznatim. Preli smo u salon i na je broj opao. Domaini su se uviavno povukli, a Croftovi su bili zamoljeni na slijede policiju. Ostali smo Frederica, Lazarus, Chal enger, Vyse i ja. Eh bien - priznajem - bio sam nasamaren, nasamaren potpuno i temeljito. Mala me je Nick vukla za nos kako je htjela, kao to to vaa izreka sjajno opisuje. Ah! Madame, kad ste rekli kako je vaa prijateljica prepredena mala laljivica - kako li ste bili u pravu! Kako u pravu! Nick je uvijek govorila lai rekla je Frederica staloeno. Zato nisam potpuno vjerovala u one njezine nevjerojatne sluajeve u kojima ju je pratila srea kad je izbjegla nezgodama. A ja, glupan kakav sam bio, vjerovao sam. Zar se nisu doista dogodile? upitao sam. Bio sam, priznajem, jo beznadno zbunjen. Bile su izmiljene, vrlo domiljato, kako bi ostavile dojam kakav su postigle. Sto je to bilo? Ostavljale su dojam kako je ivot Mademoiselle Nick ugroen. No poet u s neim davno prije toga. Ispripovijedat u vam priu onako kako sam je sloio od komadia ne onako kako mi se otkrivala nepotpuna i u djeliima. Na poetku dogaanja imamo tu djevojku, ovu Nick Bucldev, mladu i lijepu, bezobzirnu, strastveno i fanatino odanu svojem domu. Charles Vyse je potvrdio kimanjem glave. Rekao sam vam. Imali ste pravo, zaista. Mademoiselle Nick voljela je Posljednju kuu. No nije imala novca. Kua je bila prezaduena. eljela je novac - grozniavo ga je eljela - a nije ga mogla dobiti. Susree tog mladog Setona u Le Touquetu, on se zagrije za nju. Ona zna kako je on vrlo vjerojatno nasljednik svog ujaka i kako je ujak vrijedan milijuna. Dobro, pomilja, njezina je zvijezda u usponu. No on nije zaista ozbiljno privuen. On misli kako je ona dobra za zabavu, i to bi bilo sve. Susreu se u Scarboroughu, on polijee s njom u svojem zrakoplovu i tada - nastupa katastrofa. Upoznaje Maggie i zaljubljuje se u nju na prvi pogled. Mademoiselle Nick e zaprepatena. Njezina sestrina Maggie koju nikad nije smatrala

privlanom! No za mladog Setona ona je "drukija". Jedina djevojka na cijelom svijetu za njega. Tajno se zaruuju. Samo jedna osoba zna za to - mora znati. Ta je osoba Mademoiselle Nick. Sirota Maggie - sretna je to postoji neka osoba s kojom moe govoriti. Bez sumnje ita svojoj sestrini dijelove zarunikovih listova. Tako Mademoiselle moe uti za oporuku. U to vrijeme ne obraa tome pozornost. No ostaje joj u sjeanju. Tada nastupa iznenadna i neoekivana smrt Sir Matthewa Setona, a ubrzo potom glasine o tomu kako je Mjchael Seton nestao, l istog se trena grozan naum rada u glavi nae mlade dame. Seton ne zna da je njezino pravo ime takoer Magdala. On je poznaje samo kao Nick. Njegova je oporuka oito potpuno neslubena - samo spominjanje jednog imena. No u oima svijeta Seton je njezin prijatelj! S njome se to ime povezuje. Kad bi tvrdila da je zaruena s njim, nitko ne bi bio iznenaen. No da bi to uspjeno izvela, Maggie mora biti uklonjena s puta. Vrijeme je no izmaku. Postie pristanak da Maggie doe i ostane nekoliko dana. Potom upriliuje svoja sretna izbjegavanja smrti. Slika kojoj presijeca icu. Namjeta konice na autu. Stijena - to je moda bio istinski dogaaj, a ona je samo izmislila priu o tomu kako je bila ispod nje na stazi. I tada - vidi moje ime u novinama. (Rekao sam vam, Hastings, svatko zna za Herculea Poirota!) Ima smjelosti da mene uini suuesnikom! Metak kroz eir koju pada ment pred noge. Ah! Kako draesna lakrdija. A ja gutam mamac! Vjerujem u pogibelj koja je progoni! Bon! Ima vrijednog svjedoka na svojoj strani. Idem joj na ruku time to traim da pozove neku prijateljicu. Koristi se prilikom i alje poruku Maggie da doe dan prije. Kako je zapravo lako poiniti zloin! Naputa stol tijekom veere i kad na radiju uje da je Setonova smrt potvrena, poinje provoditi svoj naum. Ima dovoljno vremena da uzme Setonova pisma Maggie - da ih pregleda i izabere onih nekoliko koja e odgovarati svrsi. Ta ostavlja u svojoj sobi. Potom, poslije, ona i Maggie naputaju vatromet i vraaju se u kuu. Ona kae svojoj sestrini neka se ogrne alom. Zatim se iskrada za njom i puca u nju. Brzo, natrag u kuu, pitolj skriva u tajni pretinac (za ije postojanje, misli ona, nitko ne zna). Tada gore na kat. Ondje eka dok se ne uju glasovi. Tijelo je otkriveno. To je znak za nju. Juri dolje i kroz staklena vrata. Kako li je dobro odigrala svoju ulogu! Velianstveno! Ah, da, postavila je sjajnu predstavu ovdje. Slukinja Ellen rekla je kako je to zla kuca. Sklon sam sloiti se s njome. Kua je bila to iz ega je Mademoiselle crpila svoje nadahnue. No ti otrovani slatkii rekla je Fredertca. To mi jo nije jasno. Sve je fo bilo dio iste zamisli. Zar ne vidite da bi napad na Nickin ivot poslije smrti Maggie

nedvojbeno potvrdio kako je njezina smrt bila pogreka? Kad je ocijenila da je vrijeme sazrelo, pozvala je telefonom Madame Rie i zamolila je da joj poalje kutiju okoladnih bombona. To je ipak bio njezin glas? Dakako, jest! Koliko li je puta jednostavno objanjenje takoer i ono pravo! N'esf e pas? Potrudila se da joj glas zvui malo drukije - i to je bilo sve. Kako biste bili u sumnji kad budete upitani. A tada, kad je kutija stigla - ponovno sasvim jednostavno. Ona tri bombona puni kokainom (imala je kokain pri sebi, vjeto skriven), pojede jedan od tih i zlo joj je - no ne previe zlo. Zna vrlo dobro koliko e kokaina uzeti i kakve simptome da prenaglasi. Potom ta kartica - moja kartica! Ah! Sapristi - ima smjelosti! Bila je to moja kafrica, ona koju sam poslao s cvijeem. Jednostavno, zar ne? Da, no trebao sam se domisliti... Nastupila je stanka i tada je Frederica upitala: Zato je stavila pitolj u moj ogrta? Oekivao sam da ete me to pitati, Madame. Otkrili biste fo sami s vremenom. Recite mi - je li vam ikad palo na um da vas Mademoiseile Nick nije vie voljela? Niste li nikad osjetili da bi vas mogla mrziti? Teko je to rei govorila je Frederica polako ivjeli smo neiskrenim ivotom. Nekad sarn joj bila draga. Recite mi, gospodine Lazarus - nije sada vrijeme za lanu skromnost, shvaate - je li ikad bilo iega izmeu vas i nje? Ne odmahivao je Lazarus. Neko me je vrijeme privlaila. A potom - ni sam ne znam zato ohladio sam se. Aha! rekao je Poirot, mudro kimajui glavom. To je bila njezina tragedija. Privlaila bi ljude- i poslije bi se oni "ohladili". Umjesto da je volite sve vie i vise, vi se zaljubljujete u njezinu prijateljicu. Poela je mrziti Madame - Madame koja ima uza se bogatog prijatelja. Prole zime, kad je sainila oporuku, bila je privrena Madami. Poslije je bilo drukije. Sjeala se te oporuke. Nije znala da ju je Croft zadrao - da nikad nije stigla na odredite. Madam ili bi tako svijet govorio) imala je motiv da eli njezinu smrt. Pa je tako telefonirala Madami da joj nabavi okoladu. Veeras bi oporuka bila proitana, i Madame bi bila proglaena glavnom univerzalnom batinicom - a tada bi u njezinu ogrtau bio naen pitolj pitolj kojim je ustrijeljena Maggie Bucklev. Da je pitolj nasla Madame, mogla bi biti podvrgnuta optubi da ga se pokuala rijeiti.

 Vjerojatno me je mrzila mrmljala je Frederica. Da, Madame. Posjedovali ste to to ona nije - dar osvajanja ljubavi, i njezina zadravanja. Jo sam prilino zbunjen rekao je Chal enger no nisam potpuno proniknuo u tu stvar s oporukom. Niste? To je potpuno druga stvar, vrlo jednostavna. Croftovi ekaju u prikrajku. Mademoiselle mora na operaciju. Nije nainila oporuku. Croftovi vide priliku. Nagovaraju je da sastavi jednu i preuzimaju na sebe da je predaju na potu. Tada, ako joj se ita dogodi - ako umre - pokazat e vjeto krivotvorenu oporuku - kojoj se novac ostavlja gospodi Croft, sa spominjanjem Australije i Philipa Bucklevja, za kojega znaju da je jednom posjetio tu zemlju. No slijepo crijevo Mademoiselle Nick uklonjeno je uspjeno i tako krivotvorena oporuka nije upotrebljiva. Barem ne u tom trenutku. Tada poinju napadi na njezin ivot. Croffovi se ponovno poinju nadati. Konano, ja proglaavam njezinu smrt. Prilika je previe dobra da bi je propustili. Krivotvorena poruka odmah je poslana gospodinu Vyseu. Dakako, recimo to odmah, vjerovali su kako je ona mnogo imunija nego to je doista bila. Nisu znali nita o hipoteci. To to bih zaista volio znati, gospodine Poirot rekao je Lazarus kako ste saznali za sve to? Kad ste poeli sumnjati? Ah! Tu se osjeam posramljen. Trajalo je tako dugo - ah, tako dugo. Neto me je brinulo - da. Neke su se pojave inile da nisu sasvim na mjestu. Neskladnosti izmeu onoga to mi je rekla Mademoiselle Nick i to su mi rekli drugi. Na nesreu, uvijek sam vjerovao Mademoiselle Nick. I tada mi je, iznenada, sinulo. Mademoiselle Nick nainila je pogreku. Bila je previe mudra. Kad sam je poticao da poalje po neku prijateljicu, ona je obeala da e to uiniti - i zatajila je injenicu da je ve pozvala Mademoiselle Maggie. Njoj se to inilo da nije sumnjivo no bila je to pogreka. Jer Maggie Bucklev pisala je kui neposredno po dolasku i u pismu je upotrijebila nevinu izreku koja me je zbunila: "Ne mogu vidjeti zato mi je Nick brzojavila da doem, onako kako je to uinila, l utorak bi bio sasvim odgovarao." to je znailo to spominjanje utorka? Moglo je znaiti samo jedno. Maggie bi ionako dola u posjet u utorak. No u tom sluaju Mademoiselle Nick je lagala - ili je u najmanju ruku zatajila istinu. Tada sarn je prvi put vidio u drukijem svjetlu. Posumnjao sam u njezine iskaze. Umjesto da im vjerujem, rekao sam, "Recimo da ovo nije istina." Pamtio sam nesuglasja. "Kako bi bilo kad bi svaki put Mademoiselle Nick bila lagala, a ne ona druga osoba?" Rekoh sebi: "Budimo jednostavni. to se doista dogodilo?" l vidio sam da je to to se doista dogodilo, bilo to da je Maggie Bucklev bila ubijena. Upravo to! No tko bi elio smrt Maggie Buckle? Pomislio som tada na neto drugo - na neke smijene primjedbe to ih je Hastings stavio manje od

pet minuta prije toga. Rekao je kako je mnotvo kratica za Margaret Maggie, Margot itd. Pa sam se odjednom poeo pitati kakvo je pravo ime Mademoiselle Maggie? Potom, tout d'un coup, postalo mi je jasno! Pretpostavimo da joj je ime bilo Magdala. Bilo je to ime Buckleyjevih, Mademoiselle Nick mi je bila to rekla. Dvije Magdale Buckley. Pretpostavimo... U mislima sam preletio pisma Michaela Setona koja sam proitao. Da - nita nije bilo nemogue. Bilo je spomena Scarborougha - no Maggie je bila u Scarboroughu s Nick - njezina mi je majka rekla to. To je objasnilo neto to me je zbunjivalo. Zato je bilo tako malo pisama. Ako neka djevojka uope uva svoja ljubavna pisma, onda uva sva pisma. Zato samo nekoliko odabranih? Ima li u njima neega osobitoga? Prisjetio sam se kako u njima nema spomena imenu. Sva poinju drukije - no sva poinju nekim tepanjem. Nigdje u njima nije bilo imena - Nick. Bilo je jo neega, neega to sam trebao vidjeti odmah - neto to je na sav glas izvikivalo istinu. to je to bilo? Eto, ovo. Mademoiselle Nick podvrgnula se operaciji slijepog crijeva 27. veljae. Postoji jedno pismo Michaela Setona s nadnevkom od 2. oujka, i u njemu ni spomena zabrinutosti, bolesti ili bito ega uobiajenog. To mi je trebalo pokazati da su pisma bila pisani potpuno drugoj osobi. Potom sam preao preko popisa pitanja to sam ih bio nainio, l odgovorio sam na njih u svjetlu svojih novih zamisli. S iznimkom nekoliko izdvojenih pitanja, rezultat je bio jednostavan i uvjerljiv. Takoer sam odgovorio na jedno pitanje koje sam sebi postavio ranije. Zato je Mademoiselle Nick kupila crnu haljininu? Odgovor je bio da su ona i njezina sestrina morale biti slino odjevene, s grimiznim alom kao dodatnim ukrasom. To je bio pravi i uvjerljivi odgovor, a ne onaj drugi. Djevojka ne bi kupovala alobnu odjeu prije nego to bi znala da joj je dragi mrtav. Bila bi nestvarna - neprirodna. Tako sam ja, za promjenu, reirao svoju malu dramu. To to sam oekivao, dogodilo se! Nick Bucklev bila je vrlo odluna u pogledu postojanja tajnog pretinca. Izjavila je da tako neto ne postoji. No ako je postojao, a nisam vidio razlog zato bi ga Ellen izmislila, Nick je morala znati za to. Zato je bila tako odluna? Je li bilo mogue da je ondje sakrila pitolj? S tajnom namjerom da ga poslije upotrijebi kako bi prebacila sumnju na nekoga drugoga? Dao sam joj naslutiti kako su izgledi vrlo crni za Madame. To je bilo tono onako kako je ona zamislila. Kao to sam pretpostavio, nije rnogla odoljeti krunskom dokazu. Osim toga, bilo je to

sigurnije za nju. Ellen bi mogla nai tajni pretinac i pitolj u njemu! Svi smo mi na sigurnom ovdje u sobi. Ona vani eka na svoj znak. Potpuno je neopasno, pomilja, uzeti pitolj iz skrovita i staviti ga u ogrta Madame... tako je - napokon - pala... Frederica je drhtala. Ipak rekla je sretna sam to sam joj dala svoj sat. Da, Madame. Brzo je podigla pogled prema njemu. I vi znate za to? A to je s Ellen? upitao sam, upadajui. Je li znala ili sumnjala? Nije. Pitao sam je. Odluila je ostati u kui tu veer zato to je, po njezinim vlastitim rijeima, "mislila da se neto sprema". Oito ju je Nick previe uporno nagovarala da gleda vatromet. Proniknula je da Nick ne podnosi Madame. Rekla mi je da je "u kostima osjeala da e se neto dogoditi", no vjerovala je da e to dogoditi Madami. Poznavala je narav gospoice Nick, rekla je, a ona je uvijek bila udna mala djevojka. Da mrmljala je Frederica. Da, mislimo na nju kao takvu. udna mala djevojka. udna mala djevojka koja si nije mogla pomoi... Na svaki nain - ja hou. Poirot je uzeo njezinu ruku i njeno ju je prinio usnama. Charles Vyse nemirno se mekoljio. Bit e to vrlo neugodan posao rekao je tiho. Moram pronai neku obranu za nju, pretpostavljam. Za to nee biti potrebe, rekao bih kazao je Poirot osjeajno. Nee, ako ne grijeim u svojim pretpostavkama. Odjednom se obratio Challengeru. Vi onamo stavljate onu tvar, zar ne? rekao je. U te rune satove. Ja... ja. Mornar je mucao na muci. Nemojte me pokuati prevariti - tim vaim srdanim ponaanjem dobrog momka. Zavarali ste Hastingsa - no niste prevarili mene. Sasvim lijepo zaraujete na tomu zar ne - trgovanjem drogom - vi i va ujak u Ulici Harley. Gospodine Poirot! Challenger je ustao. Moj je mali prijatelj mirno mirkao na njega.

 Vi ste usluni "prijatelj". Zanijeite to, ako elite. No savjetujem vam, ne elite li da se injenice poloe u ruke policiji - da odete. I na moje potpuno iznenaenje, Challenger je izaao. Izgubio se iz sobe poput munje. Zurio sam za njim razjapljenih usta. Poirot se smijao. Rekao sam vam, mon om/. Va instinkt uvijek grijei. C'est epatant! Kokain je bio u runom satu zaustio sam. Da, da. Tako ga je Mademoiselle Nick sasvim prikladno imala u sanatoriju. A kako je svoju zalihu potroila na kutiju okoladnih bombona, upravo je sada zatraila od Madame njezin sat koji je bio pun. Hoete li rei kako ne moe biti bez toga? Non, non. Mademoiselle Nick nije ovisnik. Samo ponekad - zbog zabave - i to je sve. No veeras joj je bio potreban za neto drugo. Ovaj put bit e ta puna doza. Hoete rei...? propentao sam. To je najbolje. Bolje nego krvnikovo ue. No pst! Ne smijemo to govoriti pred gospodinom Wseom, koji je sav zakon i red. Slubeno, ne znam nita. Sadraj rune ure - to je samo slutnja s moje sirane. Vae slutnje uvijek su tone, gospodine Poirot rekla je Frederica. Moram sada ii rekao je Charles Vyse, zraei hladnim negodovanjem dok je naputao sobu. Poirot je pogledom skretao s Frederice na Lazarusa. Vi ete se vjenati ha? im to budemo mogli. Doista, gospodine Poirot rekla je Frederica. Nisam ovisnik o drogi, kao to mislite. Ograniila sam se na siune doze. Sada mislim - kad mi predstoji srea - da mi vie nee biti potreban runi sat. Nodam se da ete nai sreu, Madame rekao je Poirot osjeajno. Mnogo ste propatili. A unato svemu to ste preivjeli, jo posjedujete kvalitete milosra u srcu... Pobrinut u se za nju rekao je Lazarus. Moj posao krenuo je loe, no nadam se da u se izvui. A ako ne uspijem - pa, Frederica nee imati nita protiv da bude siromana - sa mnom.

Tresla je glavom, smijui se. Kasno je ree Poirot, gledajui na sat. Svi smo ustali. Proveli smo udnu no u udnoj kui nastavio je Poirot. To je, mislim, kao to je Ellen rekla, zla kua... Pogledao je prema slici starog Sir Nicholasa. Pa je, iznenadnom kretnjom, povukao Lazarusa u stranu. Molim vas za oprotenje, no od svih mojih pitanja jedno je jo ostalo bez odgovora. Recite mi, zato ste ponudili pedeset funti za tu sliku? Bilo bi mi veliko zadovoljstvo saznati - kako ne bih, shvaate me, nita ostavio bez odgovora. Lazarus ga je nekoliko trenutaka promatrao nepomina lica. Potom se nasmijao. Znate, gospodine Poirot rekao je ja sam trgovac. Tono. Ta slika ne vrijedi ni penija vie od dvadeset funta. Znao sam, da ako Nick ponudim pedeset, ona e odmah posumnjati da vrijedi vie i dat e je drugamo na procjenu. Pa e tada otkriti da sam joj ponudio mnogo vie nego li vrijedi. Kad joj sljedei put ponudim otkup neke slike, nee je davati drugome na procjenu. Da, i tada? Slika na suprotnom zidu vrijedna je najmanje pet tisua funta rekao je Lazarus poslovno. Ah! Poirot je duboko udahnuo. Sada znam sve rekao je zadovoljno. Kraj