GIGA

Jane Feather
Dijamantna papuica



Naslov izvornika THE DIAMOND SLIPPER


GIGA
2
Uvod

Pariz, 1765.

Ne... molim vas, ne vie. Rijeci su kao uzdah sile sa eninih suhih i ispucanih
usana. Malaksalo je pokuala od usana odgurnuti srebrni pehar.
Morate popiti, draga moja. Od toga ce vam biti bolje. Mukarac je drao njezinu
glavu u pregibu svoje ruke. Oci su joj bile zatvorene i bila je previe slaba da bi se oduprla
dok je on polako izlijevao sadraj pehara u njezino grlo. Osjetivi onaj poznati gorko-slatkasti
okus, ena je jedva cujno zastenjala. Glava joj je klonula na njegovu ruku i on ju je njeno
spustio na jastuk. Nadvio se nad njome i zagledao u lijepo blijedo lice cija je koa bila toliko
prozirna da je kroz nju gotovo mogao vidjeti kosti njezine lubanje. Tada su joj se oci otvorile.
Na trenutak su bile jednako bistre i sjajne kao to su bile nekoc.
Umiruce su se oci zagledale u njegove. Tada su joj se kapci spustili, usne rastvorile u
samrtnom hropcu, pokuavajuci uhvatiti dah.
Mukarac se povukao u sjenu zastora baldahina. Uzeo je cau vina s nocnog ormarica i
otpio malo, ne skrecuci pogled hladnih smedih ociju sa eninog lica. Nece jo dugo.
S druge strane zavjese zaculo se prigueno plakanje. Odmaknuo je zavjesu i stupio u
toplu, vatrom osvijetljenu odaju. Dojilja je sjedila uz vatru njiuci nogom dvostruku
kolijevku.
Da joj odnesem djecu, vaa uzvienosti?
Mukarac je priao kolijevci. Zagledao se u dva para istovjetnih svijetloplavih ociju,
dva para ruicastih obraza, cetiri naborane stisnute acice na dekama blijedoruicaste boje.
Jesu li njegove? Nikad to nece saznati. A sada vie i nije bilo vano. Da, rekao je.
Kneginji ce pruiti utjehu, ali ne dopustite da je zamaraju.
Ne, naravno da necu, gospodine. Dojilja se sagnula i podigla dva uplakana svenja.
Nasmijeila se i poljubila ih. Hajde, ljepotice moje, mama jedva ceka da vas vidi. Odnijela
ih je do kreveta.
Knez je otpio vino i zagledao se u vatru. Dojilja je ubrzo vratila djecicu u kolijevku.
Njezina je Visost tako slaba. Ne vjerujem da ce preivjeti noc, tuno je rekla.
Knez nije nita odgovorio. Vratio se na svoju posmrtnu strau u sjenu zavjesa
baldahina i oslukivao hripavo disanje svoje supruge. Ostao je tamo i kad je disanje prestalo.
Priao je krevetu, nagnuo se, pritisnuo svoje usne na njene, osjetio njihovu mrtvacku
hladnocu i potpunu odsutnost due u njezinom tijelu. Polako se uspravio i podigao krhki enin
desni zglavak. Otkopcao joj je narukvicu s privjescima i primaknuo je slabom svjetlu
svjetiljke koja je gorjela na nocnom ormaricu. Lijepi su se privjesci neizmjerno frivolno sjajili
i blistali u ovoj mracnoj odaji smrti. Tutnuo je narukvicu u dep i pozvao dadilju.

GIGA
3
Prvo poglavlje

Povorka pozlacenih kocija, konja ukraenih perjem i kicenom svecanom ormom te
vojnih casnika u blistavim modro-zlatnim odorama Versaillesa prolazila je kroz veliku zlatnu
kapiju dvorca i zaustavila se na sredini golemog trga.
Pogledaj one dvije kocije!, povikala je svjetlokosa djevojka opasno se naginjuci
kroz prozor na katu svojoj druici koja se naginjala do nje. Obje su dole da me odvezu u
Francusku. Cordelia, koja ti se vie svida? Grimizna ili modra?
Mislim da je svejedno, odvratila je gospa Cordelia Brandenburg. Sve je to tako
smijeno. Eno markiza De Durforta kako ulazi u grad kao da dolazi ravno iz Francuske, a
prije samo sat vremena krenuo je iz Beca.
Ali takav je protokol, ukorila ju je nadvojvotkinja Marija Antonija. Tako mora biti.
Francuski veleposlanik mora uci u Bec kao da je doao ravno iz Versaillesa. On mora uime
francuskog prijestolonasljednika formalno zaprositi moju ruku od moje majke. Nakon toga cu
se udati preko opunomocenika prije nego to odem u Francusku.
Covjek bi pomislio da nisi obecana prijestolonasljedniku jo prije tri godine, izjavila
je Cordelia. Kakva li bi strka nastala da carica odbije veleposlanikovu pronju. Vragolasto
se zakikotala, no njezinoj prijateljici to nije bilo nimalo smijeno.
Cordelia, ne budi glupa. Necu ti dopustiti da bude tako drska kad jednom budem
francuska kraljica, nabrala je svoj elegantni nos.
S obzirom da tvoj mladoenja ima tek esnaest godina, pretpostavljam da ce se
nacekati dok ne postane kraljica, istom joj je mjerom uzvratila Cordelia, nimalo pogodena
ukorom svoje kraljevske prijateljice.
Oh, fuj! Sve si pokvarila! Kad ja budem prijestolonasljednica, bit cu najpopularnija i
najvanija ena u Versaillesu. Toaneta se zavrtjela u grimiznom vrtlogu svile tako da su se
oko nje zaljuljali obruci krinoline. Kicenim je pokretima zaplesala po prostoriji, nepogreivo
izvodeci plesne korake menueta u otmjenim papucicama.
Cordelia se osvrnula preko ramena i potom okrenula prema mnogo zanimljivijem
prizoru dolje u dvoritu. Toaneta je bila nadarena plesacica i nikad nije proputala priliku da
se time razmece.
Pitam se tko li je ono, zamiljeno je rekla Cordelia. Glas joj se iznenada povisio od
znatielje.
Tko? Gdje? Toaneta je prila k prozoru i odgurnula Cordeliju ustranu. Njezina je
veoma svijetla kosa bila potpuni kontrast gavranski crnim uvojcima njezine prijateljice.
Eno, tamo. Silazi s bijelog pastuha. Mislim da je lipicanac.
Da, mora biti. Pogledaj te linije. Obje su djevojke bile strastvene jahacice pa ih je na
trenutak konj vie zainteresirao od njegovog jahaca.
Mukarac je skinuo jahace rukavice i ogledao se po dvoritu. Bio je visok i vitak,
odjeven u tamnu jahacu odoru; kratka konjanicka kapa s grimiznim obrubom visjela mu je s
ramena. Kao da je osjetio da ga promatraju, bacio je pogled na oker fasadu dvorca. Zakoracio
je unatrag i opet podigao pogled, zasjenivi rukom oci.
Povuci se unutra, rekla je nadvojvotkinja. Vidjet ce nas.
Pa to?, odvratila je gospa Cordelia. Samo gledamo. Zar nije privlacan?
Ne znam, pomalo razdraeno je rekla Toaneta. Makni se. Ne prilici se tako zuriti.
to bi mama rekla?
Cordelia nije mogla zamisliti to bi rekla carica Marija Terezija da otkrije kako se
njezina kci sa svojom prijateljicom nadviruje kroz prozor kao da su dvije kokete u operi. Ipak
ju je neto dralo uz prozor, cak i dok ju je Toaneta potezala za ruku.
Mukarac ju je nastavio gledati. Cordelia mu je vragolasto mahnula i dobacila

GIGA
4
poljubac. Na trenutak je izgledao posve zabezeknuto, a potom se nasmijao i prstima dodirnuo
usne.
Cordelia!, uasnula se nadvojvotkinja. Necu vie ostati ovdje ako se nastavi tako
ponaati. Cak ni ne zna tko je taj covjek.
Oh, zasigurno je neki nii casnik, ivahno je rekla Cordelia. Sumnjam da cemo ga
ikad spomenuti u razgovoru. Uzela je pola tuceta utih rua iz vaze na prozorskoj dasci,
nagnula se kroz prozor to je vie mogla i bacila ih dolje. Rue su padale oko mukarca; jedna
je pala na njegovo rame i zakacila se u naborima njegovog plata. Oslobodio ju je i paljivo
umetnuo u zapucak na jakni. Potom je skinuo eir ukraen perjem i kiceno se naklonio,
nakon cega joj je nestao s vidika kad je uao u dvorac ispod njezinog prozora.
Cordelia se nasmijala i odmaknula od prozora. Ovo je bilo zabavno, rekla je.
Zabavno je kad ljudi sudjeluju u igri. Zamislila se. Mala je bora spojila njezine tanke obrve.
Obican casnik ne bi jahao lipicanca, zar ne?
Ne, naravno da ne. Nadvojvotkinja je jo uvijek bila ljuta. Vjerojatno si ocijukala s
viim casnikom iz Versaillesa. Sigurno je pretpostavio da si sluavka ili neto slicno.
Cordelia je slegnula ramenima. Mislim da nije neka vana osoba. Uostalom, sigurna
sam da me nece prepoznati izbliza.
Naravno da hoce, jetko je rekla Toaneta. Nitko drugi nema tako crnu kosu.
No, dobro, onda cu je napraiti puderom, izjavila je Cordelia, odabrala bobu groda
iz kristalne zdjele i ubacila je u usta. Srebrni sat na okviru kamina milozvucno je zazvonio.
Boe, vec je toliko sati? uzviknula je. Moram pohitati ili cu zakasniti.
Zakasniti kamo?
Cordelia se na trenutak neprirodno uozbiljila. Reci cu ti prije nego to ode u
Francusku, te izjurila iz prostorije u oblaku muslina utog poput jaglaca.
Nadvojvotkinja se gnjevno nadurila. Izgleda da Cordeliji nije smetalo to ce uskoro
biti kraj njihovom prijateljstvu. Iz Versaillesa je doao nalog da Marija Antonija mora ostaviti
sve to je povezuje s austrijskim dvorom kad se uda za prijestolonasljednika i dode u
Francusku. Nije joj bilo doputeno da sa sobom uzme nijednu od svojih dvorskih dama,
nijednu osobnu stvar, cak ni odjecu.
Neutjeno je kidala bobe s grozda pitajuci se to joj je to Cordelia tajila ovih dana.
Ponaala se vragolasto i lepravo kao i uvijek, ali bi odjednom tajanstveno nestajala i ne bi je
bilo satima, a katkada bi izgledala kao da je muci neka teka nevolja. A to uopce nije bilo u
skladu s njezinim karakterom.
Svjesna zlovolje i zbunjenosti svoje prijateljice, Cordelia je uurbano hodala prema
istocnom krilu dvorca. Nije smjela riskirati i nekome se povjeriti - tajna je bila previe opasna,
a i nije bilo na njoj da je oda. Na kocki su bila Christianova sredstva za ivot. Ovisio je o
dobroj volji svoga gazde Polignyja, glazbenika na carskom dvoru, a kad bi izgubio njegovu
naklonost, izgubio bi i caricino pokroviteljstvo. A tu ce dobru volju posve sigurno izgubiti
kad jednom javno optui Polignyja da krade kompozicije svoga ucenika. No optuba mora
biti neoboriva.
Skrenula je u hodnik koji se malo koristio i kroz masivna drvena vrata ula u dugu
galeriju. Nalazila se u zapadnom krilu dvorca. Zidovi galerije bili su obloeni debelim
tapiserijama. Sagnula se ispod trece.
Gdje si bila? Zato nikad ne moe doci na vrijeme? Christianove su velike smede
oci bile pune tjeskobe, usne stisnute od brige, lice blijedo.
Oprosti. Promatrala sam dolazak francuske svadbene povorke u dvorite, rekla je.
Ne ljuti se, Christiane. Smislila sam jednu sjajnu ideju.
Ne zna koliko je uasno skrivati se ovdje, zadrhtati na svaki pokret mieva, srdito
je aptao nabravi celo. Kakvu ideju?
Pretpostavimo da izdamo anonimni letak u kojemu ce pisati da je Polignyjevu

GIGA
5
posljednju operu zapravo napisao njegov najbolji ucenik Christian Percossi?
Ali, kako cemo to dokazati? Tko ce povjerovati u anonimnu optubu?
Na letku ce objaviti svoju glazbu. Potpii se kao 'prijatelj istine' ili neto slicno.
Objavi i neke Polignyjeve kompozicije da se vidi razlika izmedu stilova dvojice skladatelja.
To ce biti dovoljno da ljudi pocnu govorkati.
Ali, on ce me izbaciti iz dvorca prije nego to se bilo to dogodi, natmureno je rekao
Christian.
Kakav li si ti pesimist! uzviknula je Cordelia, nehotice pojacavi glas iznad apata
kojim su oboje govorili. Katkada se pitam zato se uopce gnjavim s tobom, Christiane.
Osmjehnuo se pomalo plaho. Zato jer smo prijatelji?
Cordelia je uzdahnula od tobonje frustracije. Ona i Christian Percossi prijateljevali su
vec pet godina. Bilo je to tajno prijateljstvo jer je u strogoj hijerarhiji na dvoru carice Marije
Terezije bilo nezamislivo blisko prijateljstvo izmedu skromnog ucenika dvorskog glazbenika i
gospe Cordelije Brandenburg, caricinog kumceta i najbolje prijateljice njezine kceri Marije
Antonije, prisnim prijateljima znanoj kao Mariji Antoaneti.
Sluaj, rekla je urno primivi njegovu dugu i usku glazbenicku aku. Carica je
poznata po pravednosti. Moda i jest ukocena kao ukrobljeni ovratnik, ali nece dopustiti da
te Poligny otjera bez sasluanja. Mi se samo moramo pobrinuti da ona vidi letak i dokaze prije
nego li Poligny uspije povuci bilo kakav potez protiv tebe. I moramo se pobrinuti da
zaskocimo Polignyja. Ne smije imati vremena da smisli napad na tebe.
Jo ga uvijek dreci cvrsto za ruku, popela se na prste i ovla ga poljubila. Christiane,
nemoj biti maloduan. Mi cemo pobijediti.
Christian ju je zagrlio. Nekoc su mislili da jedno prema drugome osjecaju vie od
pukog prijateljstva, ali ih je njihovo bezazleno eksperimentiranje ubrzo oboje uvjerilo da im
nije sudeno da budu ljubavnici. No jo mu se uvijek svidalo njezino gipko tijelo ispod dvorske
haljine, miris njezine koe i kose.
Cordelia je odmaknula glavu i nasmijeila se gledajuci ga u poudne smede oci te
uivajuci u ljepoti cetvrtastih crta njegovog lica. Rukama je prola kroz njegove svijetle
uvojke. Christiane, volim te. Cak i vie nego Toanetu, mislim. Namrtila se, zbunjena ovom
novom milju. Nikad prije nije pokuala rangirati osjecaje prema svojim najboljim pri-
jateljima. Potom je samo odmahnula glavom u sebi svojstvenom odbacivanju nevane stvari.
Ne namjerava iznevjeriti nijedno od njih dvoje kad je budu trebali. Probaj prikupiti dokaze
pa cemo kasnije razgovarati. A sada moram otici.
Maknuo je ruke s njezinog tijela i bespomocno joj se zagledao u lice. Volio bih da se
ne moramo skrivati po zakucima i potajice razgovarati. Sve je bilo mnogo lake dok smo bili
djeca.
Ali sada vie nismo, izjavila je. I sada sam pod pozornijom prismotrom. Osim
toga, kad jednom zaskoci Polignyja, nitko ne smije ni posumnjati da sam i ja umijeana.
Tako da te mogu zagovarati pred caricom... ili barem, ispravila se, pred Toanetom dok je
jo ovdje. Jo mu je jednom na brzinu stisnula ruke, pokuavajuci mu prenijeti neto od
svoje vlastite optimisticne odlucnosti. Christian je bio tako osjetljiv, veoma ga je lako
obuzimala potitenost. Sigurno zbog njegovog neporecivog genija, ali ju je to ipak katkada
znalo iritirati.
Sad idem. Pricekaj pet minuta prije nego to ode i ti. Podigla se na prste i opet ga
poljubila u obraz, a potom izala iz skrovita iza tapiserije, ostavivi ga s dakom mirisa
vodice od narancinog cvijeta koju je stavljala na kosu te s trajnijim dojmom o njezinoj
neuhvatljivoj osobnosti koja ga je podsjecala na rasprenu dugu.
Cordelia je mugnula u dugu galeriju. Poravnala je suknju, okrenula se i nehajno
krenula prema vratima na drugom kraju. Odjednom se nala licem u lice s mukarcem koji je
jahao lipicanca.

GIGA
6
Mukarac se zamiljeno okrenuo od prilicno krvavog lovackog prizora na tapiseriji na
udaljenom zidu. J o je uvijek nosio grimizom obrubljenu konjanicku kapu koja se veoma
isticala na besprijekornoj bjelini njegove nabrane koulje.
Vidi, vidi, rekao je. Nije li to cvjecarica?
Odakle ste se stvorili?
Cordelia se po prvi put u ivotu nala u nedoumici dok ju je upitno promatrao par
veselih zlatnih ociju s pjegama zelene i ljenjakove boje. Srce joj je iznenada pocelo brzo
udarati. Uvjeravala je samu sebe da je to zbog bojazni da je moda prislukivao tajni razgovor
izmedu nje i Christiana, ali je iz nekog razloga osjecala da se zbog toga ne bi trebala brinuti.
Neto je drugo uzrokovalo ovu burnu reakciju i znojenje njezinih dlanova.
Maca vam je pojela jezik?, upitao ju je podigavi tanku tamnu obrvu.
Iza tapiserije... Bila sam iza tapiserije, napokon je uspjela izustiti. J a... poravnavala
sam suknju... kukica se otkacila. Uspjela se pribrati pa mu je dobacila prkosan pogled, kao
da ga izaziva da posumnja u njezinu la.
Ah, tako. Leo Beaumont ju je znatieljno promatrao i zabavljao se. to god da se
dogadalo iza tapiserije nije imalo nikakve veze s popravljanjem haljine. Kukice i rupice nisu
mogle uzrokovati to draesno rumenilo ni tako ocit osjecaj krivnje. Zagledao se u tapiseriju.
U ocima mu se pojavio osmijeh kad je pomislio da je sve shvatio. Tajni ljubavni sastanak.
Razumijem, ponovio je glasom koji je prtao od zabave. Povrijedili ste me. Mislio sam da
su vai poljupci namijenjeni iskljucivo meni.
Cordelia je progutala knedlu i nehotice jezikom oblizala usne. to joj se to dogadalo?
Zato mu nije rekla da gleda svoja posla? Stalno si je ponavljala da mora ostati ovdje kako bi
ga sprijecila da pogleda iza tapiserije i otkrije Christiana. Tko ste vi?, grubo je upitala,
nadajuci se da ce mu time odvratiti panju.
Vikont Kierston, vama na usluzi. Svecano se naklonio, naizgled nimalo uzdrman
nedostatkom suptilnosti.
Engleski vikont. Znaci, nije obican casnik. Ugrizla se za usnicu. Njegove su oci
nastavile nepokolebljivo zuriti u njezine plavosive. Ovako izbliza, potvrdio je sva njezina
zapaanja s prozora. Visok, vitak, irokog cela i izraajnog izrasta kose u obliku slova V.
Kosa mu je bila zavezana na zatiljku i gotovo jednako crna kao i njezina vlastita. Puna gornja
usnica iznad duboke jamice na bradi, a oko usana neto uznemiravajuce senzualno.
Lucifer! to joj je bilo na pameti? Misli su joj poletjele ka Christianu koji se jo uvijek
skrivao iza tapiserije, ali joj je njegova slika izblijedjela zbog upornog pogleda engleskog
vikonta, jednako kao i zbog njezine nagle zbunjenosti.
Vi ste sad u prednosti jer znate tko sam ja, apnuo je zamijetivi njezinu elegantnu
haljinu, srebrni privjesak oko vrata, vrpcu optocenu biserima u kosi. Pretpostavljam da niste
cvjecarica ni sobarica, unatoc vaoj sklonosti prema poljupcima.
Pocrvenjela je i u neprilici rekla: Nadam se da cete taj mali incident zadrati za sebe,
gospodine.
Iskrivio je usne. Drim da je va pozdrav upucen meni bio veoma ugodan.
Gospodine, bacanje cvijeca bila je moja lakomislenost, ukoceno je rekla. Katkada
se ponaam luckasto. Ovo je bila samo igra i nije mi bila namjera biti neuljudna niti... niti...
Pretjerano prisna, usluno je uskocio. Uvjeravam vas da vam nimalo ne zamjeram,
a da vas u to uvjerim, dopustite mi da vam to i dokaem. Kaiprstom i palcem primio ju je za
bradu i poljubio je prije nego to je mogla shvatiti to kani uciniti. Usne su mu bile hladne i
podatne, ali ipak cvrste.
Umjesto da se okirano i gnjevno odmakne, zatekla se kako mu uzvraca poljubac.
Rastvorila je usne kad je osjetila njegov jezik i pohlepno udisala miris njegove koe. Rukama
ju je milovao po ledima, akama joj obuhvatio stranjicu i podigao je prema sebi. Privila se uz
njegovo tijelo, disala je brzo i isprekidano dok su je preplavljivali valovi neutaive poude.

GIGA
7
Grickala mu je gornju usnu, prstima prolazila kroz kosu, tijelo je u potpunosti prepustila na
milost svojoj ocajnickoj udnji.
Leo se povukao. Zurio je u nju, iz ociju mu je polako nestajala strast. Dragi Boe,
tiho je rekao. Dragi Boe na nebesima. Tko ste vi?
Osjetila je kako joj boja nestaje s lica dok se stiavala divlja i nekontrolirana strast i
tek je tada shvatila to je ucinila. Shvatila je to, ali ne i zato je to ucinila. Tijelo joj je jo
uvijek gorjelo, noge su joj se tresle. Promrmljavi neto nerazgovjetno, naglo se okrenula i
pobjegla iz galerije, pridravajuci jednom rukom suknju, dok su se obruci krinoline vrtoglavo
ljuljali, a potpetice optocene draguljima lupkale po mramornom podu.
Leo je zbunjeno odmahivao glavom. Ono to je zapocelo kao bezazleno ljubakanje s
privlacnom vragolastom djevojkom, odjednom je preraslo u neto drugo. Nije obicavao gubiti
kontrolu nad sobom prilikom bezazlenog ljubljenja, ali ma tko je ona bila, tom je svojom
neobuzdanom stracu istkala snanu magiju. Zamiljeno je dodirnuo izgri-enu usnicu. Potom
je jo jednom odmahnuo glavom i okrenuo se da ode iz galerije.
Krajickom oka pogledao je tapiseriju iza koje se pojavila djevojka. Po svoj se prilici
tamo skrivao neki mladic koji je pao kao rtva plimnog vala njezine poude. Prstima je lagano
kucnuo po drvenom okviru. Sada moete bez straha izaci.
Ostavio je skrivenog ljubavnika i s dubokom borom izmedu skupljenih obrva uputio
se prema odajama za goste.
Cim su koraci utihnuli, Christian je izaao iz skrovita. Ogledao se po galeriji.
Cordeliji nije bilo ni traga. Sto se to ovdje dogodilo? Cuo ih je da razgovaraju, ali su bili
suvie udaljeni da razabere rijeci. A tada je odjednom nastupila duga tiina naruena samo
struganjem nogu po mramoru i ukanjem bogate tkanine. Nakon toga cuo je kako je Cordelia
istrcala iz galerije. to se to ovdje dogodilo? Tko je bio taj mukarac? I to je on radio ovdje s
Cordelijom?
Namrtivi se, mladi se glazbenik uputio prema svojoj skromnoj odaji iznad kuhinja.

* * *

Kad se Leo vratio u salon za goste, tamo ga je docekao lakaj. Lorde Kierston, njezino
carsko visocanstvo eli da je posjetite, rekao je pomalo uurbano. Vojvoda Brandenburg je
kod nje. Molim da me slijedite.
Leo je hodao za lakajem kroz brojne hodnike dvorca. Poznavao je svu zamrenost
ovoga mjesta.
Posjetio ga je est godina ranije kad ga je austrijska carica primila u privatnoj
audijenciji zbog toga to je njegova obitelj tvrdila da su preko jednog dalekog rodaka u
srodstvu s Habsburgovcima. Kao i mnoge druge plemenite engleske obitelji i Beaumonti su
imali rodbinu i veze diljem cijelog kontinenta pa su uvijek bili dobrodoli na svakom
kraljevskom dvoru.
Posljednje je tri godine Leo vecinu vremena proveo u dvorcu Versaillesu drueci se s
udovcem svoje pokojne sestre, knezom Michaelom von Sachsenom, jer je jedino tako mogao
budno paziti na Elvirinu djecu.
Ah, vikonte Kierston, lijepo je to moete prisustvovati ovom povijesnom dogadaju,
srdacno ga je pozdravila carica. Marija Terezija je u dobi od pedeset i tri godine bila udovica,
a nakon to je rodila esnaestero djece, ostala je tek sjenka prijanje ljepotice. Ispruila mu je
ruku da je poljubi, a potom mu pokazala na stolicu. Ovog smo poslijepodneva veoma
neformalni, rekla je uz osmijeh. Razgovaramo o pripremama za sklapanje braka izmedu
Cordelije Brandenburg i kneza Michaela von Sachsena.
Uz ljubazan izraz iskusnog diplomata, Leo se naklonio vojvodi Brandenburgu, ujaku
buduce nevjeste. Moj urjak eli da ga zastupam u dogovorima o njegovoj enidbi za vau

GIGA
8
necakinju, vojvodo. Vjerujem da nemate nita protiv toga.
Oh, naravno da nemam. Vojvoda Franz Brandenburg razvukao je svoje mesnate
usne u osmijeh, otkrivi ute iljaste zube. Proucio sam bracni ugovor i cini mi se da je sve u
redu. Od zadovoljstva je protrljao ruke. Za Cordeliju je postavljena visoka cijena, ali se knez
Michael von Sachsen, pruski veleposlanik na versajskom dvoru nije cak ni pokuao cjenkati.
Leo se zadovoljio samo kratkim naklonom glave. Michael je nenadano odlucio da ce
se opet oeniti nekom mladom djevom koja ce mu roditi mukog nasljednika. Svoje kceri
blizanke moci ce prodati na bracnom tritu kad dode njihovo vrijeme, ali one nisu mogle
naslijediti nita, a i nece zauvijek nositi ime Von Sachsen. Cordelia Brandenburg, caricino
kumce, bila je najpoeljnija nevjesta za saskog kneza. U dobi od esnaest godina vec je bila
dobro poducena o ponaanju u drutvu, ali je u drugim stvarima bila neuka, neiskusna i,
naravno, djevica.
Lea je u vezi buduce urjakove nevjeste zanimala samo jedna stvar - kakva ce biti
maceha njegovim necakinjama blizankama. Sada su bile u dobi kad im je bio najpotrebniji
njean majcin utjecaj. Njihov je otac bio rezervirani i hladni autokrat koji je svakodnevnu
brigu o njima ostavljao starijoj siromanoj rodakinji koju je Leo prezirao. Louise de Nevry je
bila previe uskogrudna da bi se prikladno brinula za obrazovanje i dobrobit ivahne djece.
Odjednom je uvidio da ake stice u pesti i da je tako silno stisnuo vilicu da ga je
prostrijelila bol u glavi. Prisilio se da se opusti. Kad bi god pomislio na iznenadnu smrt svoje
sestre blizanke, ispunile bi ga gotovo nepodnoljiva bol i nekontrolirana srdba. Njezina je
smrt bila tako nepotrebna. Tako nagla. Dakako, brak ju je promijenio, priguio je njezinu
predivnu ivahnost i zanos, zvonki joj se smijeh sve rjede cuo. No kad je te veljace 1765.
krenuo u Rim, bila je puna ivota i ljepa no ikada. J o je uvijek mogao vidjeti njezine duboke
modre oci, oci njihove majke. J o ju je uvijek vidio kako se smijei dok se oprata od njega. U
dubini njezinih ociju zamijetio je neku sjenku koju je pripisao tuzi to se rastaju. Nikad nisu
voljeli biti previe udaljeni jedno od drugoga.
I tjedan dana kasnije bila je mrtva. A sada kad pokuava docarati njezinu sliku, vidi
samo tu sjenku u ocima i onda se prisjeti da joj je ona u ocima bila i mnogo mjeseci prije
toga; da joj je smijeh katkada zvucao napeto i da je jednom na njezinom licu zatekao jedan
izraz, izraz koji nikad prije nije vidio - izraz straha. No Elvira se samo nasmijala kad je
pokuao istraiti i on na to vie nije ni pomiljao sve dok nije umrla. A sada nije mogao mi-
sliti ni na to drugo.
Lorde Kierston?
Trgnuvi se, vratio se u sadanjost. Obracala mu se carica. Koliko sam shvatila, vi ste
dobili jamstvo francuskog kralja da ce Cordelia moci pratiti moju kcer u Versailles ako se uda
za kneza Michaela?, upitala ga je.
J amstvo je zapravo dala madam Du Barry, kraljeva ljubavnica, ali su svi znali da
njezina rijec vrijedi jednako kao i kraljeva. Istina je, Vae Velicanstvo. Njegovo Velicanstvo
razumije da ce nadvojvotkinji biti veoma teko to nakon udaje za prijestolonasljednika mora
ostaviti sve svoje i sve poznanike.
Moja ce kci prigrliti Francusku kao svoju domovinu, izjavila je Marija Terezija.
Ona zna to joj je dunost. Zna da je rodena zato da slua. I da se pokorava. Odlucno je
kimnula glavom. Naravno, Cordelia ce biti oduevljena to moe pratiti Mariju Antoanetu - i
prihvatiti taj probitacan brak. Vojvodo, jeste li razgovarali s njom?, uz upitan se osmijeh
okrenula prema Franzu.
Vojvoda je slegnuo ramenima. Gospo, nisam drao da je to uopce potrebno. Cordelia
takoder zna da je rodena zato da se pokorava zapovijedima. Sad je pravo vrijeme da joj
priopcimo njezinu lijepu sudbinu.
Lijepu sudbinu? Leovo lice nije pokazivalo nikakve osejecaje. Michael je bio isueni
pruski knez stroge i ukocene naravi. esnaestogodinjakinja bi mogla biti pomalo skepticna

GIGA
9
prema takvoj lijepoj sudbini. Michael nije bilo toliko ukocen kad se oenio Elvirom - njezina
ga je smrt ucinila takvim.
Dakle, moja ce se necakinja preko opunomocenika udati za kneza Michaela i
pridruiti se prijestolonasljedniku u Versaillesu. Vi cete, vikonte, biti njezina pratnja?
Tako je, vojvodo. To ce mi biti cast i povlastica. Leo je potvrdno kimnuo glavom,
vec se unaprijed brinuci koliko ce zamorno biti pratiti neku cerekavu debitanticu na tako
dugom i napornom putu.
Moramo odmah obavijestiti Cordeliju. Poaljite gospu Cordeliju. Carica je mahnula
rukom svome tajniku koji se naklonio i ustrim korakom izaao iz prostorije. Moram sve ovo
rijeiti prije nego to stvarno zapocnu svecanosti povodom vjencanja. Dovrit cemo sve
poslove, tako da bez ikakvih smetnji moemo uivati u tom radosnom dogadaju. Marija
Terezija se dobroduno nasmijeila.

* * *

Cordelia je zurila u latinski citat pred sobom. Rijeci joj nisu imale smisla, gramaticka
joj je konstrukcija bila nedokuciva. Dok se mucila s prijevodom, mogla je opipati nestrpljivost
Abbea Vermonda, nadbiskupa Toulousea, koji je poducavao nju i Mariju Antoanetu. Cordelia
nikad nije grijeila. Veoma je uivala u sloenosti latinskog jezika, jednako kao i u filozofiji,
povijesti i matematici. Za razliku od Toanete koja nije pokazivala nikakav interes, Cordelia je
bila dobra i bistra ucenica. Ali ne i danas.
Naizmjence su je preplavljivali valovi vrucine i hladnoce, zbunjene nelagode i
smetene ljutnje kad bi pomislila na onaj incident s Englezom. A kad bi se prisjetila dodira
njegovog tijela na svojoj haljini od muslina, ugodne podatnosti njegovih usana na svojima,
okusa njegovih usta na svome jeziku, preplavila bi je ustreptala udnja za koju je znala da bi
je se trebala sramiti, ali u sebi nije uspijevala naci ni trunke srama ni krivnje, tek puki
uzbudljivi uitak.
Krajickom je oka pogledala Toanetinu svijetlu glavu nadvijenu nad knjigama.
Nadvojvotkinja je crckala po margini teksta, dokono crtkajuci pticice i cvijece. Zijevnula je i
pristojno prekrila usta bijelom rukom. U ovoj toploj prostoriji okupanoj proljetnim suncem
doslovno se mogla opipati njezina dosada.
Je li Toaneta ikad osjetila ovaj neobicni nemir, ovu opojnu zanesenost neznanog
ocekivanja? Cordelia je bila sigurna da nije. Toaneta bi takvu tajanstvenu cenju posve
sigurno povjerila svojoj prijateljici.
Na vratima se zaculo kucanje. Toaneta se uspravila i treptanjem pokuavala ukloniti
zbunjenost iz ociju. Cordelia je tek uz neznatnu znatielju bacila pogled na lakaja koji je
stajao uz vrata. Carica poziva gospu Cordeliju da odmah dode.
to bi moja majka htjela od tebe?, namrteno je upitala Toaneta. Zbog cega bi te
eljela vidjeti a da ja nisam prisutna?
Ne mogu ni zamisliti. Cordelia je pomno obrisala svoje pero i odloila ga na
bugacicu pokraj tintarnice. Ovakav poziv jo nikad nije primila, a caricu se nije smjelo pustiti
da ceka. Molim da me ispricate, mon pere. Naklonila se nadbiskupu i krenula prema
vratima. Lakaj ju je uz naklon propustio kroz vrata, a zatim je predvodio do caricine odaje za
audijenciju, iako je i sama savreno dobro znala put.
Ula je u odaju bacivi brz pogled na prisutne. Osjetila je zaprepatenje i ok kad je
ugledala engleskog vikonta kako stoji iza caricinog prijestolja. Spustila je pogled i duboko se
naklonila carici pa nije mogla vidjeti izraz u vikontovim ocima. Dreci nogu zahvacenu
podagrom na stolcicu i oslanjajuci ruku na srebrni drak tapa, njezin joj je stric samo
odsjecno kimnuo glavom.
Leo se okrenuo ustranu pokuavajuci se sabrati. Ovo je bila Cordelia Brandenburg!

GIGA
10
Nikakva cerekava debitantica, vec vragolasta, izazovna i senzualna mlada ena. Upravo
onakva kakva je bila Elvira prije udaje.
Cordelia, draga, tvoj ti je stric ugovorio veoma povoljan brak, rekla je carica bez
ikakvog uvoda. Knez Michael von Sachsen je pruski veleposlanik na versajskom dvoru. Kao
njegova supruga i ti ce imati svoje mjesto na dvoru pa ce moci ostati drubenica i
prijateljica Mariji Antoaneti.
Cordelijine su se misli uskomeale. Nije odmah shvatila. I ona ce se udati kao i
Toaneta? Njih ce dvije zajedno otici u Francusku? Ovo je bilo suvie dobro da bi bilo istinito -
oslobodit ce se striceve tiranije i svih ogranicenja austrijskog dvora. I ivjet ce u tom
blistavom Versaillesu, u bajkovitom svijetu francuskog dvora.
Kneev urjak, vikont Kierston, zamijenit ce ga na tvojem vjencanju koje ce se
odrati odmah nakon to se nadvojvotkinja takoder preko opunomocenika uda za
prijestolonasljednika, govorio je njezin stric svojim jednolicnim odsjecnim glasom.
Leo se polako okrenuo prema prisutnima. Cordelia je zurila u njega. Vi... vi cete biti
moj suprug. Nije znala to govori, rijeci su joj bez njezine volje kliznule s usana.
Opunomocenik supruga, dijete... opunomocenik, otro ju je ispravila carica. Knez
Michael von Sachsen ce biti tvoj suprug.
Da... da, naravno. No Cordelia je jedva cula caricu. Gledala je u vikonta dok je topla
plima uzbudenja navirala njezinim venama. Nije ju mogla opisati rijecima; cinilo joj se da
izvire iz nekog uskipjelog izvora koji se istovremeno nalazio i u njezinoj glavi i u slabinama.
Taj je osjecaj bio cudan i zastraujuci, prekrasan.
Nasmijeila se Leu. Izraz u njezinim ocima bio je toliko senzualan da se Leo prestraio
da ga nisu uocili i ostali u prostoriji. Stupio je naprijed i izvukao neto iz depa.
Imam zarucnicki dar kneza Michaela, gospo Cordelia. Trudio se da mu glas zvuci
bezizraajno. Izbjegavao je pogledati je u oci dok je stavljao paketic u njezine ruke. Unutra
cete naci i kneevu minijaturu. Koraknuo je natrag, izvan njezinog vidnog polja.
Cordelia je otvorila plosnatu okruglu kutijicu i odmotala zatitnu tkaninu. Izvukla je
zlatnu narukvicu s privjescima optocenim biserima. Podigla ju je prema svjetlu prozora.
Privjesci od dragog kamenja zanjihali su se na slabom propuhu.
Veoma je lijepa, pohvalila je carica.
Leo se namrtio. Nije ni pomiljao da zaviruje kakav je kneev zarucnicki poklon.
Tada mu se to cinilo posve nevanim. No ova je narukvica bila Elvirina, dobila ju je na dar od
supruga kad je rodila blizanke. Usta su mu se stisnula. Michael je rijetko kad odrjeivao kesu,
no pokloniti novoj eni dar koji je poklonio pokojnoj supruzi, u najmanju mu se ruku ucinilo
bezosjecajno.
Oh, pogledajte, u kutijici je jo jedan privjesak! Istog je casa Cordelia zaboravila na
svoje burne osjecaje. Uzela je malu, dijamantima optocenu papucicu. Pogledajte kako je
profinjena. Leala je na njezinom dlanu, dijamanti su blistali na svjetlu. Vjerojatno bi knez
htio da ovo bude moj posebni talisman.
Cordelia, narukvicu i privjesak cemo poslati draguljaru da pricvrsti papucicu na
narukvicu, rekla je Marija Terezija, vrativi se k poslu. Ostavi je tamo na onome stolu. A
sad pogledaj minijaturu kneza Michaela.
Cordelia je nerado odloila narukvicu i odmotala okrugli paketic koji je dobila uz
kutijicu. Iz lakiranog ju je okvira gledao portret njezinog buduceg mua. Bilo je teko steci
bilo kakav dojam o osobi s te plone slike. Uocila je blijede oci ispod gustih mrkih obrva,
tanke ravne usnice, izbocenu vilicu. Kosu mu je skrivala kovrcava napudrana perika. Izgledao
je kao da nema smisla za humor, cak nekako strogo, a kako se vec bila navikla na te osobine
kod svojega strica, one joj nisu smetale. Koliko je mogla vidjeti, nije imao nikakve vidljive
fizicke mane, osim njegove dobi. Definitivno nije bio u cvijetu mladosti. I to je bilo sve to je
mogla prigovoriti svome buducem suprugu, to znaci da je prola bolje od mnogih svojih

GIGA
11
vrnjakinja koje su bile prodane onima koji su odgovarali potrebama njihovih obitelji, bez
obzira na njihov izgled, dob i sklonosti.
Ocima je prostrijelila vikonta Kierstona. Je li on bio oenjen? Opet je u krvi osjetila
ono cudno kljucanje. Razrogacila je oci i skoro zakoracila prema njemu, a on se odmaknuo. U
ocima mu je vidjela jasno upozorenje pa se naglo pribrala.
Koliko je star portret?, skrueno je upitala.
Napravljen je prolog mjeseca, odvratio je vikont.
Razumijem. A ima li knez moju minijaturu?
Naravno da ima, pomalo nestrpljivo je rekao njezin stric. Primio ju je prije vie
mjeseci. Ne misli valjda da bi knez poslao enidbenu ponudu, a da te ne vidi.
Ne, naravno da ne, promrmljala je. No, naravno, ja njega moram prihvatiti za
supruga. Rekla je to skoro aptom, ali ju je Leo cuo. Usta su mu se trznula, unatoc nelagodi
koju je osjecao pod uznemirujucim intenzitetom njezinog pogleda.
Vikont ce biti tvoja pratnja na putu za Versailles, izjavio je vojvoda lupkajuci
tapom po podu. On nije cuo to je rekla, ali je jako dobro poznavao svoju necakinju pa je
nagadao da je rekla neto drsko.
Veoma sam zahvalna na pratnji njegovog gospodstva. Smjerno se naklonila
vikontu. Usliit cu elje svoje carice i svoga strica u cijelosti. Brzo je pogledala vikonta u
oci, a njega je opet zapanjila strast koja je plamtjela u modrosivim dubinama. to je ovo?
Nevina djevojka na rubu senzualnog budenja? Ili ena koja od rodenja u krvi skriva tajne o
tom podrucju?
Sitne dlacice na zatiljku najeile su mu se od zebnje da ce to sasvim sigurno otkriti on
sam.

GIGA
12
Drugo poglavlje

Christian je izvirio u hodnik ispred caricine odaje za audijenciju. Znao je da je tamo
Cordelia s caricom i sa svojim stricem. Cijeli je dvorac brujao od glasina. Posluga je irila
traceve bre od geparda u lovu na plijen, tako da je Cordelijino ime bilo na svacijim usnama.
Nita se odredeno nije govorilo, ali su se svi sloili da se dolazak francuskog izaslanstva tice
buducnosti gospe Cordelije u jednakoj mjeri kao i nadvojvotkinjine buducnosti.
Christian je grickao koicu oko nokta dok se vrzmao u prozorskom udubljenju. Znao
je da njih dvoje nece moci otvoreno razgovarati pred ljudima u hodniku, ali je bio previe
zabrinut i znatieljan da bi cekao sve dok ga Cordelia sama ne potrai. Ranije se u galeriji
neto cudno dogodilo izmedu nje i onog mukarca. Htio je znati o cemu se radi i imali to
ikakve veze s ovime to se dogada sada.
Vrata odaje za audijenciju su se otvorila i izaao je visok mukarac u tamnoj odjeci za
jahanje. Na trenutak je zastao u hodniku i njegovo je mirno i bezizraajno lice odjednom
ivnulo. Christian nije znao tko je taj mukarac, ali je sjaj u njegovim ocima boje ljenjaka bio
toliko privlacan da mu je zamalo pristupio. Zbunjeno mrtenje spojilo je stranceve obrve,
svjetlo se u njegovim ocima odjednom pretvorilo u sumnjicavost. Potom su mu se stisnute
usne opustile i razvukle u privlacan smijeak. J o se uvijek smijeeci, krenuo je niz hodnik,
proao mimo Christiana samo ga letimice pogledavi, dok mu se kratka, grimizom obrubljena
kapa za jahanje zaljuljala prilikom svakog dugog koraka.
Christian se pitao to je u tom strancu toliko kari-zmaticno. Ucinilo mu se da
posjeduje neki neobican magnetizam. Potom je na sve to slegnuo ramenima i nastavio
straariti. Carica je neuobicajeno dugo zadrala Cordeliju. Sljedeci je izaao vojvoda Franz
Brandenburg. Oslanjao se svom silinom na tap, a na licu je imao svoj uobicajeni namrgodeni
izraz. Odepesao je niz prolaz ni ne pogledavi glazbenika. Potom je, napola trceci, proao
sluga, ali se Cordelia jo uvijek nije pojavljivala.
Christian je skrenuo pogled na prozor i pogledao dolje u dvorite. Dvorite je bilo
puno teretnih konja, kola i kocija, buduci da je dvor zapoceo s pripremama zabave za one koji
su doli da odvedu nadvojvotkinju u njezin buduci ivot.
Lagani ga je topot koraka naveo da se opet okrene prema hodniku. Marija Antoaneta
se pleucim korakom pribliavala vratima majcine odaje. Toaneta je rijetko kad normalno
hodala.
Christian se namrtio kad je vidio da je nadvojvotkinji doputen ulaz u odaju za
audijenciju. Zar se dogodila neka nezgoda da su obje djevojke pozvane k carici? J esu li njega
i Cordeliju negdje vidjeli zajedno kako uurbano apucu u nekom od skrovitih dijelova vrta?
Zahvacen groznicavom tjeskobom, poceo je nervozno koracati hodnikom, nesvjestan
radoznalih pogleda uurbanih slugu.
U caricinoj privatnoj odaji pored prostorije za audijenciju, Marija Antoaneta je sa
suzama radosnicama u ocima grlila svoju prijateljicu. Cordelia, ne mogu vjerovati. Ici ce sa
mnom. Necu biti sama.
Njegovo je Velicanstvo veoma uvidavno, dijete moje. Njezina se majka blago
nasmijeila kad je vidjela kako su dvije prijateljice ispreplele prste. Svidalo joj se to
prijateljstvo, vecinom zato to je Cordelia, godinu dana starija i mnogo pametnija od
nadvojvotkinje, pozitivno utjecala na njezinu kcer. Mada mora priznati da ih je katkada
Cordelijina ivahnost znala navesti da obje zastrane, Marija Terezija je bila uvjerena da ce
brak i teak teret drutvenog ponaanja na versajskom dvoru, a da se ne spominje majcinstvo,
u objema uguiti svaku nepoeljnu ivahnost.
J e li to njegov portret? Da vidim! Toaneta je uzela minijaturu i kriticki je
promotrila. J ako je star.

GIGA
13
Glupost!, prekorila ju je carica. Knez je u cvijetu mladosti. Covjek s velikim
bogatstvom i utjecajem na dvoru.
Gospo, znaci vikont je urjak kneza Michaela? Je li oenjen kneevom sestrom?
Cordelia je uvjeravala samu sebe da je ovo posve logicno pitanje i da je samo povrno zanima
odgovor.
Knez Michael je bio oenjen za vikontovu sestru, odvratila je carica. Ona je,
naalost, umrla prije nekoliko godina i ostavila za sobom dvije kceri blizanke..
No moda je oenjen za neku drugu. Zato nije mogla izbiti vikonta Kierstona iz
glave? to se nje trebalo ticati je li oenjen ili nije? Korila je samu sebe, ali taj prijekor nije
bio nimalo uvjerljiv.
Oh, znaci da ce odmah postati mama!, uzviknula je Toaneta i napravila malu
piruetu. Hoce li ti se to svidjeti, Cordelia?
Znaci, jo neto to joj nitko nije namjeravao reci,
pomislila je Cordelia, zapanjena tom informacijom.
Kako bi mogla znati hoce li moci biti majka dvjema nepoznatim djevojcicama? Nije
bila spremna biti majka bilo komu, tek je pocela razvijati krila. Nadam se, rekla je, znajuci
da je ovo jedini odgovor prihvatljiv carici.
Mora zakaciti minijaturu za haljinu, rekla je Toaneta. Ovako, kao to sam ja
ucinila. Pokazala je na portret prijestolonasljednika kojega je sada nosila. Vjeto je
pricvrstila kneevu minijaturu na Cordelijin prsluk od muslina. Odmaknula se, proucila svojih
ruku djelo i potom zadovoljno kimnula glavom. Sada si zarucena kako treba, jednako kao i
ja.
Hajde, bjeite sad. Morate se odjenuti za veceranji bal, rekla im je Marija Terezija
uz jo jedan dobrohotan osmijeh. Obje cete izgledati veoma lijepo... dvije prekrasne
nevjeste. Potapala je bijelu i crnu glavu te ih obje poljubila. A sad, idite. Moram prije
vecere procitati neke papire.
Toaneta je uhvatila Cordeliju pod ruku i pleucim je korakom odvukla iz caricine
odaje. Tako je uzbudljivo, uborila je. Tako sam sretna. Strano sam se bojala, iako se to
nisam usudila priznati, ali me sada nije nimalo strah odlaska. Nas cemo dvije na prepad
osvojiti Versailles i svi ce pasti pred noge dviju predivnih nevjesta iz Beca. Nasmijala se i
ispustila Cordelijinu ruku te se pocela vrtjeti po predvorju. Cordeliji je glava bila prepuna vla-
stitih problema da bi mogla sudjelovati u Toanetinom zanosu pa je hodala polako.
Cordelia!, Christian ju je zgrabio za ruku dok je prolazila mimo udubljenja.
Povukao ju je u skuceni prostor. to se dogada? to je? Tko je onaj mukarac s kojim si bila
u galeriji?
Cordelia se brzo osvrnula preko ramena. Iza ugla se pojavio majordom i vano
nastavio prema caricinim vratima. Udat ce me, apnula je. A mukarac je vikont Kierston.
On ce biti opunomocenik moga mua na vjencanju. Ali ne moemo razgovarati ovdje. Dodi u
oraneriju - na uobicajeno mjesto - u ponoc. Tada cu se moci iskrasti s bala. Imam jednu
izvanrednu ideju koja bi mogla rijeiti sve tvoje probleme.
Stavila je prst na njegove usne, kad joj se ucinilo da ce se usprotiviti, te bacila jo
jedan pogled na majordoma koji im se pribliavao, potom se pridigla na prste i poljubila ga u
obraz. Nakon toga je mirnim korakom otila niz hodnik. Christian ju je cuo kako je pristojno
pozdravila nekog dunosnika, pricekao da ovaj prode uz njega pa zatim i sam napustio
udubljenje uz prozor.
Cordelia je uvijek bila puna sjajnih ideja, ali kako ce njezina udaja i odlazak iz Beca
rijeiti bilo koji njegov problem? Sve je to samo znacilo da ce izgubiti svoju najbolju
prijateljicu.



GIGA
14
* * *

Svecano primanje, kojim je zapoceo slavljenicki tjedan u cast nadvojvotkinjine udaje
za francuskog prijestolonasljednika, odravalo se u Velikoj galeriji. Visoki su prozori bili
irom otvoreni. S njih se pruao pogled na goleme, bakljama osvijetljene vrtove u cijim su se
razigranim slapovima vodoskoka odraavala zlatom uokvirena kristalna zrcala iz
galerije.
Cordelia je stalno pogledavala na sat, cak i dok su je niz plesaca vrtjeli uzbudeni
mladici s napudranim perikama i licima zajapurenima od plesa i vrucine koju je isijavalo
cetiri tisuce svijeca. Obicno je veoma uivala u plesu, no veceras je bila rastresena. Malo
ranije je Christian odrao recital, njegova je izvanredna glazba ushitila publiku. Poligny je
cijelo vrijeme dobrostivo kimao glavom i sebi razmetljivo pripisivao zasluge za komponiranje
skladbe svoga ucenika. Na kraju je carica dala Polignyju teku kesu punu novca, zadovoljna
to su njeni glazbenici ostavili tako dobar dojam na njezine goste. Pokroviteljstvo nadarenih
osoba bila je kraljevska obveza, ali ga je ipak trebalo javno ocitovati. Carica je ocekivala da
Poligny podijeli novac s Christianom, ali je Cordelia znala da ce Christian biti sretan ako
dobije samo kakav sitni.
Christian je kruio po galeriji, plesao kad je na to bio primoran, primao komplimente
kad je bilo neophodno i ponaao se onako kako se mora ponaati covjek koji ivi pod necijim
pokroviteljstvom. Pred drugima je dobro skrivao svoju kivnost prema Polignyju.
Sada je vec cijeli dvor znao da ce se gospa Cordelia Brandenburg udati za pruskog
kneza, veleposlanika na versajskom dvoru te da tako nadvojvotkinja Marija Antoaneta nece
sama krenuti u novi ivot. No Christian je bio ocajan. Pariz se nalazio nakraj svijeta. Od
trenutka kad je prije pet godina u oraneriji naletio na ljutitu i uplakanu djevojcicu, Cordelia
je bila njegova najbolja prijateljica. Tada ju je tjeio, i jo mnogo puta otada, a ona je njemu
pruala podrku, jacala mu samopouzdanje i uvijek vjerovala u njega, bez obzira koliko ga je
puta Poligny ponizio, izrugivao mu se, iskoritavao ga. Samo kad je bio s Cordelijom,
Christian je uistinu vjerovao u svoju nadarenost.
U javnosti je Cordelia izbjegavala Christiana, ali se cinilo da nije mogla biti toliko
diskretna kad je u pitanju bio vikont Kierston. Ocima je stalno pretraivala galeriju. On uopce
nije izlazio na plesni podij, radije je stajao sa strane i razgovarao s nekim od visoko rangiranih
francuskih ili austrijskih dvorana. Zamijetila je da ne obraca previe panje na ene koje, pak,
nisu s njega skidale oci - toliko se isticao u blijedosivom odijelu od svile, u prsluku s crnim
prugama, svojom nabranom kravatom i ne-napudranom crnom kosom svezanom na zatiljku
sivom barunastom vrpcom.
Je li oenjen? Ima li ljubavnicu? Nije mogla prestati misliti na njega...nije ga mogla
prestati gledati. Njegov ju je lik proganjao, u glavi su joj se rojila brojna pitanja. Osjecala se
kao da ju je obuzela modana groznica: cas joj je bilo vruce, cas hladno. Nije se mogla ni na
to usredotociti. Njezini su plesni partneri zamijetili da je rastresena, skoro pa i osorna, tako
da ju je rijetko koji od njih pozvao na drugi ples.
Cordelia nije primijetila da je vikont pozorno promatra, jednako kao i ona njega. Leo
je razmiljao kako Cordelia fizicki nimalo ne slici Elviri: ona je imala svijetlu put i bujne
obline, za razliku od ove vilinske crnokose ljepotice tamnije koe i duboko usadenih ociju
koje su katkada bile plave poput tir-kiza, a katkada sive kao ugljen. No bio je uvjeren da obje
imaju neto zajednicko: strast i seksualni nagon koji izluduje mukarce. Promatrao je kako je
Elvira prije braka koristila svoje cini nad mukarcima, koristeci se svojim zvonkim smijehom
i nehajnim za-mahivanjem plavom grivom. Knez Michael nije bio prvi mukarac u njezinom
krevetu, no to se i moglo ocekivati od ene pune ivota kao to je bila Elvira, koja je cekala
sve do svojih dvadesetih godina i tek se onda udala. Insistirala je na tomu da je Michael nikad
ne ispituje o prolosti. Ta on je bio svjetski covjek i sigurno nije ocekivao da ce svjetska ena

GIGA
15
biti djevica. No Leo se katkada pitao je li to istina. Michael se trudio odrati ugladenu
diplomatsku uljudenost i Leo nikad nije vidio da je igdje napukla, ali je bilo teko vjerovati da
ispod te mirne povrine nita ne kljuca.
Otpio je ampanjac i promatrao kako kneeva druga nevjesta izvodi plesne korake
menueta -graciozno, ali bez ikakvog oduevljenja. Njezin je partner izgledao kao da se
dosaduje. Gospa Cordelia se zavrtjela na plesnom podiju pa su njene oci jo jednom srele
vikontove. Rumenilo joj je preplavilo obraze, usne se rastvorile, oci zasjale.
Odvratio je pogled. Majko sveta, to ona to radi? Najprije neka sirota dua iza
tapiserije, a sad je svoje cini uperila k njemu, neka mu Bog pomogne.
Dvorski je sat otkucao ponoc i uzvanici su krenuli prema odajama za veceranje gdje su
na njih cekali iskricavi ampanjac, svjea guska, prepelica u hladetini, evini jezici, pjenica od
lososa, koarice od otriga i pateta od rakovica.
Leo je ostao u galeriji. Zlovoljno je zurio u vrtove na cije se travnjake i ljuncane staze
slijevalo svjetlo s prozora. Otpio je iz svoje ponovno napunjene cae. Glazbenici iza njega
nastavili su tiho svirati, iz odaja za veceranje dopirao je smijeh i zveckanje stakla i porculana.
Ispod prozora, na zavojitim kamenim stubama, koje su vodile u vrt, pojavila se ena.
Prola je ispod niza upaljenih baklji koje su okruivale kamenom poplocanu terasu, crna joj se
kosa presijavala u modrim pramenovima. Haljina od gaze boje slonovace graciozno se
zanjihala oko nje kad je koraknula na poljuncanu stazu izmedu cvjetnih gredica i hitro
krenula prema oraneriji.
Kamo se to iuljala u ponoc i kamo je, dovraga, ila? Odloio je cau na prozorsku
dasku i izaao iz galerije, spustio se niz veliko stubite i izaao kroz vrata koja su vodila
prema kamenim stubama. Ako se radi o jo jednom ljubavnom sastanku, tada mu je dunost
da to sprijeci, jer je on Michaelov opunomocenik. Ona je sada bila zarucena i vie nije smjela
lunjati naokolo poput kolarke koja hvata leptire.
Opazivi kako je odsjaj bjelokosti nestao u mraku oranerije, ubrzao je korak.
Naavi se u stakleniku ispunjenom slatkim mirisom, Cordelia je samouvjereno
krenula niz treci prolaz lupkajuci cipelama po kamenom tlu. Cak i te tople noci grijalice su
bile upaljene da tetoe rijetke vrste orhideja, egzoticne vocke i bujno trsje vinove loze u
stakleniku.
Christiane? Gdje si? Glas joj je neprirodno odzvanjao u mukloj tiini. Dola je do
kraja prolaza i u polutami se ogledala oko sebe.
Ovdje sam. Izaao je iz skrovita iza palme. Lice mu je bilo blijedo u tami. J e li to
istina? Odlazi u Francusku da se uda za nekog pruskog kneza?
Istina je, tiho je rekla, no sluaj me. Zato ti ne bi iao sa mnom? U Versaillesu
moe naci novog pokrovitelja i biti sam svoj gospodar, a ne samo neciji ucenik. Ako uspijem
uvjeriti caricu da te pusti, da mi to bude kao neka vrsta vjencanog dara. Tako ce se osloboditi
Polignyja.
Ali, cak ako me carica i pusti, cime cu si platiti put?
Zbog cega uvijek pronalazi samo probleme?, nestrpljivo je rekla i udarila ga
svojom sitnom akom u nadlakticu. Smislit cemo neto.
On je jo uvijek izgledao sumnjicavo, ali je okrenuo temu na njezine brige. Je li to
on? Kaiprstom je pokazao na minijaturu zakacenu za njezinu haljinu. Ucinio je to kao da se
radi o necemu ogavnom i tetnom.
J est. Moram to nositi. Poravnala je minijaturu i pogledala je. Misli li da ce mi se
svidjeti?
Christian se pomnije zagledao u portret. Izgleda strogo. No moda je tako samo ispao
na slici, urno je nadodao, ne eleci je obeshrabriti. Ljudi na portretima uvijek izgledaju
odvie ozbiljno.
Hm. Sad je ona izgledala sumnjicavo. Pitam se hocu li se ja njemu svidjeti.

GIGA
16
Naravno da hoce. Kako bi se ti mogla nekome ne svidjeti? Privio ju je u snaan
zagrljaj. A meni ce nedostajati.
Ne, necu, promrmljala je u njegova prsa. Zato jer ide i ti.
J este li vi oboje ludi?
Christian je ustuknuo uz prestraeni krik, ruke su mu pale s njezinog tijela. Zurio je
iznad Cordelijine glave u blijed odsjaj lica vikonta Kierstona. Ovo je neto najgluplje i
najnerazbori-tije to ste mogli uciniti. Gospa Cordelia je zarucena, dvorac vrvi straarima,
dunosnicima i gostima. A vas se dvoje milujete i ljubite medu narancama kao dvije seoske
budale!
Cordelia je smeteno i gnjevno buljila u njega, za-boravivi na nacin na koji je on
djelovao na nju. Slucajno nismo cinili nita slicno. Osim toga, nikoga se ne tice to ja
radim, izjavila je dok se Christian jo uvijek pokuavao pribrati.
Zar ste zaboravili? Ja sam opunomocenik vaeg supruga, odsjecno je izjavio. A to
znaci da me se itekako tice, moja gospo. Posebno kad se radi o takvoj vrsti idiotskog ugadanja
vlastitim sklonostima. J este li uopce pomislili to bi se dogodilo da vas otkriju? Zurio je u
njih dok mu je gnjev prelazio u ogorcenje. Vas ste dvoje obicna budalasta djeca.
Okrenuo se prema jo uvijek nijemom Christianu i neto ljubaznije rekao: Sada
morate otici. Ovdje vie nemate to traiti. Ako elite napraviti Cordeliji uslugu, sklanjat cete
joj se s puta sve dok ne otide odavde. Tako ce biti najlake za vas oboje. U mraku je zasjao
njegov osmijeh kad je potapao Christiana po ramenu. Znam da prva ljubav boli, no s
vremenom bol poputa.
Christian je tupo promatrao mukarca za kojeg je shvatio da je vikont Kierston u
trenutku kad je ovaj izjavio da je opunomocenik Cordelijinog supruga. No cini se da je vikont
krivo shvatio situaciju. Christian je procistio grlo i rekao: Gospodine, naravno da volim
Cordeliju, ona mi je najbolja prijateljica. Ali mi nismo zaljubljeni, kao to vi predmnijevate.
Nismo, kiselo se sloila Cordelia. Nas smo dvoje samo prijateljski razgovarali.
Prijateljski razgovarali u gluho doba noci, u skrovitom kutu oranerije i jedno
drugome u zagrljaju!, izrugivao se Leo. Za kakvog me vi idiota drite?
Za onoga koji je slijep kao imi, srdito je odvratila. Christian me samo
prijateljski zagrlio.
Mislim da bi bilo bolje da odem, rekao je Christian vidjevi Leovu nevjericu.
Gospodine, mi nismo bili na tajnom ljubavnom sastanku, ali je istina da Cordelia ne bi
trebala biti ovdje sa mnom. Nije nimalo umjesno da caricino kumce prijatelju-je sa
siromanim glazbenikom. Izrekao je to tiho i dostojanstveno, ukoceno se naklonio i otiao.
Leova se ljutnja rasprila. Momak je djelovao uvjerljivo. Moda je ipak sve pogreno
protumacio, no to nije mijenjalo cinjenicu da Michaelova zarucnica moe raditi to to je
radila, bez obzira koliko to bezazleno bilo. Okrenuo se prema Cordeliji koja je tiho stajala u
mraku. Uperio je prema njoj prst i savio ga. Dodite, moja gospo.
Zakoracila je na slabo svjetlo. Izdrala je njegov ispitivacki pogled. Sav se njezin
gnjev rasplinuo i opet ju je preplavio onaj cudni osjecaj. Bili su sami na ovom mracnom i
mirisavom mjestu, a ona se mogla sjetiti samo jednog nacina da odagna zbrku u svojoj glavi
koja joj se svakim otkucajem srca razlijevala po ilama. Hocete li me poljubiti kao to ste to
ucinili ovog poslijepodneva?
Hocu li to?
Molim vas, poljubite me, strpljivo je ponovila. Veoma je vano.
Moj Boe, vi ste nevjerojatni!
Nita nije rekla, samo mu je prila blie. Htio se odmaknuti, ali nije mogao; Cinilo mu
se da ga je sputala nevidljivim nitima. Mogao je osjetiti toplinu njezinog tijela, miris njezine
koe i kose. Ona ga je u tiini promatrala irom otvorenim sjajnim ocima.
Molim vas. Podigla je ruke, obujmila mu lice i privukla ga prema sebi.

GIGA
17
Zato se nije mogao ni pomaknuti? Zato nije mogao sve ovo zaustaviti? J ednostavno
nije mogao. Nije se mogao oduprijeti silini njezine strasti niti sprijeciti navalu svoje. Rukama
joj je obuhvatio vrat i pod palcem osjetio divlje udaranje njezinog bila. Rastvorila je usne,
osjetivi na njima njegove, jezik joj se sudario s njegovim. Prelazila je jezikom po njegovim
usnama i ustima, osjetivi njegov okus, slinu ispod njegovog jezika. Grudi su joj nabubrile i
podigle se iznad niskog izreza dekoltea, ude-ci za njegovim dodirom. Ruke su mu kriznule s
njezinog vrata na mekane izbocine. Zaao je prstom u njezin dekolte i dodirnuo joj bradavicu
koja se istog casa ukrutila. Cijelo su ga to vrijeme njezina gladna usta prodirala, kao da ele
isisati samu sr njegovog bica. Na jeziku je osjetio opojnost njezine slatke udnje.
Krajnjim se naporom oslobodio mree njezinog tijela koje ga je sapelo, mree cije su
tanke niti bile satkane od njenog mirisa, okusa i podatnosti koju je osjetio pod svojim rukama.
Majko sveta! Prestanite! Odgurnuo ju je od sebe i rukama preao preko usana i lica,
kao da trai njezine otiske na svojoj koi. Kakva ste vi to vjetica?
Odmahnula je glavom i uz cudenje tiho rekla: Nisam ja nikakva vjetica. J a vas
volim.
Ne budite glupi! Tekom se mukom uspio sabrati. Vi ste samo jedno razmaeno i
svojeglavo derite.
Nisam. Opet je odmahnula glavom. Ne, nisam. Jo nikad nikoga nisam voljela na
ovakav nacin. Oh, jednom smo Christian i ja mislili da se volimo na taj nacin, ali to nije
potrajalo ni tjedan dana. Nikad nisam poeljela da me on poljubi na nacin na koji sam htjela
da me vi poljubite. Znam to osjecam.
U njezinom je glasu, pogledu i osmijehu osjetio smireno uvjerenje. Izgledala je
zadovoljno, samouvjereno i sigurno u sebe poput macke nad tanjuricem mlijeka.
Leo se nasmijao, ocajnicki misleci da ce moda obzirno zadirkivanje razbiti njezinu
zastraujucu pribranost. Ne znate vi nita, draga moja djevojko. Uopce nita. Obuzeo vas je
napad osjecaja koje jo ne razumijete. Oni spadaju u bracnu lonicu pa cete ih uskoro shvatiti.
Ja sam kriv za sve. Nisam vas smio poljubiti.
Malo prije sam ja vas poljubila, ispravila ga je. J er mi je to bilo potrebno.
Rukom je proao kroz kosu promrsivi krupne crne uvojke na celu. Cordelia, sluajte
me. Za sve sam ja kriv. Nisam se smio poigravati s vama na nacin kako sam to ucinio u
galeriji. Neka mi Bog pomogne, ali tada nisam shvacao da se igram s vatrom. A vi sada
morate zaboraviti na sve te besmislice o ljubavi. Vi cete postati supruga kneza Michaela von
Sachsena. To je vaa sudbina. I ako to ne prihvatite, samo cete povrijediti samu sebe.
Zataknula je nestani uvojak iza uha. J este li oenjeni?
Nisam. Na njezino je izravno pitanje odgovorio bez razmiljanja.
Imate li ljubavnicu?
Imam li to? Promjena teme na trenutak ga je zatekla nijemog, sve dok nije shvatio
da se uopce ne radi o promjeni teme.
Ljubavnicu, ponovila je zataknuvi i drugi uvojak. Imate li trenutno ljubavnicu?
Cordelia, idite odavde prije nego se uistinu rasrdim.
Pitam se kako bi to izgledalo, vragolasto je rekla i ustuknula kad joj se pribliio.
Oh, Boe, stvarno sam vas rasrdila. Pa, ne morate mi sada odgovoriti. Upitat cu vas ponovno
kad se malo vie naviknete na tu ideju. Rukom mu je dobacila poljubac, okrenula se i nestala
u mraku. On je ostao stajati i promatrati odsjaj njezine haljine boje bjelokosti koja se
pomicala u mraku kao da u njoj nema tijela, sve dok i nju nije progutao mrak. Ostao je stajati
u mirisu koji je ostavila iza sebe.

GIGA
18
Tre poglavlje

Kia je ibala po oknima, od hladnog su propuha podrhtavali plamicci u kaminu. Knez
Michael von Sachsen je odloio pero i nagnuo se blie vatri, ispruivi ruke da ih ugrije.
Travanj u Parizu nije uvijek bio vrijeme propupalog drveca i lepravog proljetnog cvijeca;
vjetar i kia znali su biti jednako surovi kao i usred zime.
Opet je uzeo pero i nastavio s pisanjem prekrivajuci pergamentnu stranicu u kou
uvezene knjige nakrivljenim paucinastim rukopisom. Doavi na kraj stranice, odloio je
pero. Vec dvadeset godina nije propustio niti jedan dnevni zapis: potanko izvjece o svakom
dogadaju u proteklom danu i zabiljebu svake vane misli.
Procitao je zapis, posuo pijesak po stranici i zaklopio knjigu. Odnio je dnevnik do
krinje okovane eljezom koja se nalazila ispod prozora. Izvadio je kljuc iz depa i otkljucao
mjedeni lokot na krinji. krinja je bila zakljucana cak i dok je boravio u toj prostoriji.
Sadravala je previe opasnih tajni. Podigao je teki poklopac i poloio dnevnik na kraj reda
posve identicnih knjiga, sloenih tako da se na njihovim hrptovima vidi utisnuta godina.
Kaiprstom je zakacio vrh knjige s godinom 1765.-om i izvadio je. Otvorio ju je stojeci
ledima okrenut vatri. Knjiga se otvorila na estom danu veljace. Na stranici je stajao samo
jedan redak: Ove je veeri u est sati Elvira platila za svoju nevjeru.
Zaklopio je knjigu i odloio je u krinju. Spustio je poklopac uz mukli tresak, okrenuo
kljuc u bravi i spremio ga u svoj dep. Svjea je cjepanica itala u kaminu, jo vie isticuci
muklu tiinu u prostoriji i cijeloj kuci u ovo gluho doba noci. Podigao je svoju zaboravljenu
cau konjaka i gucnuo zureci u iskricavu vatru, a potom se uznemireno vratio do pisaceg stola
gdje je maloprije pisao svoj dnevnik.
Otvorio je ladicu i izvadio minijaturu u sedefnom okviru. U njega je gledalo mlado i
nasmijano lice. Veselo lice, uokvireno gavranski crnim uvojcima, duboko usadene sivoplave
oci i prcast nos koji joj je davao pomalo vragolast izgled.
Gospa Cordelia Brandenburg. esnaest godina, caricino kumce, vojvodina necakinja.
Besprijekorno rodoslovlje i veoma ugodan izgled - ali nimalo nije slicila Elviri. Cordelia je
bila crnka, Elvira plavua. Podigao je pogled na portret iznad kamina: Elvira, netom nakon
rodenja blizanki. Pocivala je na lealjci, odjevena u grimizni kucni ogrtac od plia. Iz cipkom
obrubljenog steznika uzdizale su joj se putene grudi, jo bujnije nakon radanja. Bogati pliani
nabor milovao joj je oblinu boka. J edna joj je ruka nehajno pocivala na krilu. Na zglavku joj
je blistala narukvica koju joj je poklonio kad je rodila djecu. Promatracu bi na prvi pogled
promaknula njezina neobicnost, ali je umjetnik uspio uhvatiti njezin sloeni oblik naslikavi
zraku sunca koja ju je jasno isticala na bogatom grimiznom krilu. Elvira se smijeila njemu
dobro znanim osmijehom, onime koji ga je dovodio do ludila. Tako drzak, tako posprdan. Cak
i kad je bila prestraena i kad je mogao osjetiti njezin strah, ona bi mu se tako smijeila.
Koliko je ljubavnika imala? S koliko ga je mukaraca prevarila? Cak mu je i sada to
pitanje iz-grizalo duu poput nekog debelog crva, cak i sada, kada Elvira vie nije bila ovdje
da ga muci svojom drskocu.
Opet je pogledao minijaturu na dlanu. U prvim je danima braka udio za Elvirom, ali
si vie nikad nece dopustiti takvu slabost. Oenit ce se ovom enom jer mu treba nasljednik. I
potrebna mu je ena u krevetu. Nije on bio od onih koji vole placati svoje uitke; to mu je
ostavljalo opor okus u ustima. Ova ce nova mlada ena probuditi njegovu mlohavu energiju i
pruiti mu uitak i plodove svojih bedara. A usto ce biti zaokupljena brigom za blizanke. Leo
je bio u pravu kad je rekao da im je potrebna bolja obuka od one koju im je pruala njihova
guvernanta. Knez se za njih slabo zanimao, ali ih je trebalo poduciti o dunostima enskog
roda kako bi jednog dana postale prikladne supruge. Vec je isplanirao njihove zaruke. Dob od
cetiri godine nije bila prerana da si na vrijeme priskrbi najprestinije veze. Naravno, one se

GIGA
19
nece udavati jo devet ili deset godina, ali se mudar covjek mora poceti rano pripremati.
Svoje planove jo uvijek nije spomenuo njihovom ujaku. A opet, to se nimalo nije
ticalo Lea, iako bi on vjerojatno mislio da ga se itekako tice. Djeci je bio jednako odan kao i
njihovoj majci. Njezina ga je smrt shrvala. Kad je saznao da je umrla, trebalo mu je manje od
tjedan dana da iz Rima stigne u Pariz, a odmah nakon sprovoda otiao je iz Francuske na
godinu dana. Nikada nije rekao gdje je bio i to je radio tijekom te godine alovanja.
Michael je opet otpio konjak. Leova neprimjerena briga za Elvirinu djecu bila je mala
cijena koju je placao za nastavak njihovog prijateljevanja. Njegov je urjak bio veoma
koristan prijatelj. Poznavao je svakoga na dvoru, tocno je znao cijim se utjecajem treba
posluiti da bi se dolo do odredenog cilja, a bio je i rodeni diplomat. Takoder je bio i
zabavno drutvo, dovitljiv sugovornik, izvanredan karta, strastveni lovac i izvrstan jahac.
I savrena osoba koja ce se pobrinuti za potankosti prijateljevog vjencanja. Michael se
nasmijeio sjetivi se kako je Lea razveselila mogucnost ponovne kneeve enidbe. Ni
jednom mu nije zamjerio to ce mjesto njegove sestre zauzeti druga ena, jednostavno se
radovao tome to ce blizanke dobiti majku i to njegov prijatelj vie nece biti sam.
Da, Leo Beaumont je bio izvanredan covjek... iako pomalo lakovjeran.

* * *

Oh, Cordelia, tako sam umorna! Toaneta se uz uzdah bacila na lealjku. Strano
mi je dosadno sluati govore, stajati tamo kao lutka dok oni bez prestanka klepecu o
protokolu i presedanima.
Zato moram ovog poslijepodneva sudjelovati u toj glupoj igri?
Energicno je ustala, to nije bilo u skladu s onime to je maloprije izjavila. Zato
moram pred svima objaviti da se odricem prava na austrijsko prijestolje? Nije li ocito da
upravo to i cinim? Osim toga, Jozef, Leopold, Ferdinand i Maximilian, svi su oni prije mene
na redu.
Cordelia je zagrizla socnu kruku. Toaneta, ako misli da je ovo zamorno, samo
pricekaj dok ne stigne u Francusku. Pravo ce vjencanje biti dvostruko pompoznije od sveg
ovog ceremonijalnog dogovaranja. Liznula je sok da joj ne klizne niz bradu.
Velika si mi ti utjeha, zlovoljno je rekla Toaneta i opet klonula. Tebi je dobro,
nitko ne obraca panju na tvoje vjencanje.
Da, uistinu sam prava sretnica, suho je rekla Cordelia. Vjencati se u sjeni
nadvojvotkinje Marije Antonije i Luja-Augusta, francuskog prijestolonasljednika.
Oh! Toaneta je sjela. alosti te to ce tvoje vjencanje proci nezapaeno? Nisam te
namjeravala povrijediti. Mora da je strano kada u tako vanoj prigodi nitko ne obraca panju
na tebe.
Cordelia se nasmijala Ne, nije ni najmanje strano. Samo sam htjela istaknuti i drugu
stranu medalje. Zapravo, ni najmanje ne bih voljela biti u centru panje. Bacila je ogrizak
kruke na srebrni pladanj i nadlanicom obrisala usta.
Oh, draguljar ti je vratio narukvicu. rekla je Toaneta zapazivi odsjaj na njenoj ruci.
J est, i veoma je neobicna. Cordelia je mrteci se otkopcala narukvicu. Kad sam je
prvi put vidjela nisam zamijetila njezin izgled - to je zmija s jabukom u ustima. Pogledaj.
Ispruila je ruku nadvojvotkinji.
Toaneta je uzela narukvicu i oprezno ju drala na dlanu. Prekrasna je, ali izgleda... ali
izgleda... oh, kako se ono kae?
Zlokobno?, nadodala je Cordelia. Odbojno?
Toaneta je zadrhtala i dodirnula razjapljenu zmijsku glavu u cijim se ustima nalazila
biserna jabuka. Pomalo jest, zar ne? Mislim da je veoma stara. Vratila joj ju je i jo jednom
zadrhtala.

GIGA
20
Iz srednjeg vijeka, tako je rekao draguljar. Veoma ga je ocarala... Rekao je da jo
nikad nije vidio neto slicno osim na ilustraciji u psaltiru iz trinaestog stoljeca. Ne misli li da
je cudno to to je toliko stara, a ima samo ova tri privjeska? Zapravo samo dva ako ne racuna
dijamantnu papucicu koja je moja.
Moda su se ostali tijekom vremena negdje pogubili.
Hm. Cordelia je prstima prelazila preko finog filigrana srebrne rue u cijem se
sreditu nalazio tamnocrveni rubin. Pokraj nje je visio sitan smaragdni labud, svaki mu je
detalj bio pomno izraden. Pitam se kome je ovo pripadalo, odakle potjece?, razmiljala je
naglas.
Mislim da je veoma vrijedna.
Da, sloila se Cordelia i opet je zakopcala oko zglavka. Rado bih je nosila, a i ne
bih. Posjeduje neku demonsku opcinjenost, ali mi se papucica uistinu svida. Podsjeca me na
Pepeljugu koja se sprema za bal.
Zakikotala se kada je ugledala izraz nevjerice na licu svoje prijateljice. Oh, znam da
nisam odrpanka koju je spasio princ, no mi idemo u Versailles za koji svi govore da je dvorac
iz bajke i pobjeci cemo od ovog strogog protokola i moj me ujak nikada vie nece moci
tiranizirati. Ako nam se bude prohtjelo, moci cemo proigrati svoje ivote i nikad vise necemo
morati mesti pepeo u kuhinji... Oh, Boe, zar je vec toliko sati? Kad je sat u kapelici otkucao
podne i kad je njegov zvuk odzvonio u dvoritu ispod prozora, trgnula se i posramljeno uzvik-
nula: Zato uvijek kasnim?
Zato jer misli da je to otmjeno, odvratila je Toaneta uz kikot. Kamo sada kasni?
Trebala sam biti u kapelici u petnaest do podneva radi probe svog vjencanja pred
kapelanom i nisam namjeravala zakasniti. Ova me narukvica zadrala. Zgrabila je jo jednu
kruku iz zdjele s vocem i krenula prema vratima. Mislim da nije niti vano. Otac Felix ne
ocekuje od mene da dodem na vrijeme.
Moda to ocekuje tvoj suprug?, rekla je nadvojvotkinja promatrajuci svoj izgled u
ogledalu optocenom srebrom.
Cordelia se nacerila. Opunomoceni ili pravi suprug?
Knez Michael, naravno. Vikont je samo marioneta.
Oh, mislim da nije tako, zamiljeno je rekla Cordelia. Leo Beaumont nije nikakva
marioneta. Uostalom, sigurna sam da on nece biti na probi. Dok je odlazila, obijesno je
dobacila Toaneti poljubac.
Od njihovog susreta u oraneriji prije dvije noci, vikonta je vidjela samo iz daljine.
Cudno, prijala joj je ta udaljenost. Njegov je lik ispunjavao njezine snove nocu i skrivene
misli dok bi bila budna. No cinilo joj se da je bila napola budna dok ga je promatrala izdaleka,
razmiljajuci o ovoj izvanrednoj, potpunoj i prodirucoj ljubavi koja ju je pogodila poput
udara groma, ispunivi je groznicavom poudom.
A sada je opet bila spremna za mukarca od krvi i mesa. Tijelo joj je zaigralo od
pomisli da ce biti kraj njega, da ce osjetiti njegovu toplinu, da ce udisati njegov miris. Ui su
joj udjele za njegovim glasom, oci za njegovim likom. Ovog poslijepod-neva na obredu
Toanetinog odricanja od prijestolja bit ce kraj nje, umjesto kneza Michaela.
Gurnula je vrata kapelice i ula u njezinu mracnu unutranjost ispunjenu mirisom
tamjana. Molim da mi oprostite to sam zakasnila, oce. Osjetila je prisutnost Lea
Beaumonta i prije nego to ga je ugledala kako nemirno ece ispred oltara. Srce joj je skocilo
u grlo. Gospodine, i vas molim da mi oprostite. Nisam znala da cete i vi biti na probi.
Cuo sam od oca Felixa da vas nisu ucili kako je tocnost kraljevska vrlina, oporo je
rekao Leo.
Oh, znam da kanjenje nije pristojno. Brzo mu je prila, oci su joj blistale na
ozarenom licu. No razgovarala sam s Antoanetom. Moja se narukvica vratila od draguljara
pa smo joj se divile, a vrijeme je brzo prolazilo. Ispruila je ruku i obujmila mu prste.

GIGA
21
Oprezno je oslobodio svoje prste, uhvatio je za zglavak i ispruio joj ruku prema
svjetlu to je dopiralo kroz rozetu iznad oltara. I sada ga je, kao i svaki put, uznemirio
neobican izgled narukvice. Zmija koja je dovela u iskuenja i na kraju unitila Evu. Katkada
je mislio da je Elvira bila Evino utjelovljenje i da je Michael veoma pomno i prikladno
odabrao svoj dar. Opazio je da na narukvici nedostaje srce od ada. Taj je privjesak Michael
poklonio Elviri. Vjerojatno je mislio da ce biti takticnije da ga skine prije nego to narukvicu
proslijedi Elvirinoj zamjenici.
Pod prstima kojima je drao Cordelijin zglavak odjednom je osjetio kako joj bilo
ubrzava. Koa joj je bila vrela. Pogledao ju je u lice, a ona mu se nasmijeila takvim
zavodnickim osmijehom i ocima punim uzbudenja, da joj je odmah ispustio ruku kao da je
drao uareno eljezo. Na trenutak je morao zatvoriti oci da se ne prepusti njezinoj plamtecoj
elji.
No dakle, sada ste ovdje pa idemo obaviti posao. Ceka me jo mnogo posla. Naglo
se okrenuo prema oltaru. Oce, ako ste vi spremni, moemo zapoceti.
Kapelan je stupio naprijed i usrdno rekao: Gospodine, nece trajati dugo. Samo da vas
oboje upoznam s obredom i blagoslovom prstenja.
Cordelia je stala uz Lea. Suknja joj je okrznula njegovo bedro. Nagnula je glavu i
pogledala ga. Gospodine, nemojte se srditi. Iskreno mi je ao to ste zbog mene morali
cekati.
Nije potrebno da stojite tako blizu mene, tiho se obrecnuo na nju i odmaknuo se.
To ju je veoma povrijedilo.
Oprostite, gospodine, zar neto nije u redu? Kapelan je podigao pogled s
molitvenika u kojemu je traio odgovarajuce odlomke.
Ne. Leo je uzdahnuvi odmahnuo glavom. Sve je u redu, oce. Zurio je ravno
naprijed, ne eleci ni pogledati tu ustreptalu osobnost kraj sebe. Kako ce, za ime svijeta,
uspjeti izaci s njom nakraj na dugom putu do Pariza? Ili je moda mislio kako ce, za ime
svijeta, uspjeti drati svoje ruke podalje od nje?
Obred je bio kratak i otac Felix je bio presretan to su brzo zavrili kad je shvatio
koliko je vikont nestrpljiv, a gospa Cordelia rastresena. Nakon deset minuta je s olakanjem
zaklopio knjigu. Ovo bi bilo sve. Blagoslov prstenja trajat ce jo pet minuta i, naravno, jo
cu se morati obratiti upljanima. Gospo Cordelia, vi cete se morati ispovjediti prije mise tako
da vam dua bude cista kad se budete zavjetovali.
I njegovo gospodstvo isto?
Moja gospo, buduci da je ovo vjencanje preko opunomocenika, vikont Kierston ne
podlijee toj obvezi.
I uz cinjenicu da ja nisam pripadnik vae vjere, izjavio je Leo. A sad molim da me
oboje ispricate jer imam neodgodivog posla.
Otac Felix ih je blagoslovio i nestao u sakristiji.
Oh, ne, cekajte! Cordelia je pridigla suknju i potrcala za vikontom koji je vec
izlazio iz kapele. Nemojte jo otici. Primila ga je za podlakticu i povukla u malu bocnu
ladu. Mora da vam je strano laknulo to ne morate ici na ispovijed. Zagrizla je kruku koju
je tijekom cijele probe vjencanja drala u ruci. Obicno postajem malo zaboravljiva kad se
moram sjetiti svojih grijeha.
Njezin je kikot bio toliko zarazan da Leo nije mogao nita drugo doli se nasmijati.
Selektivno pamcenje zna biti od koristi. Nije mogao skrenuti pogled s njezinih sitnih bijelih
zuba koji su zagrizli socnu kruku.
Pitam se da li se ljubav dri grijehom, promrmljala je vacuci kruku. Ne znam
zbog cega vas volim, ali to je cinjenica i uistinu ne mislim da bi se Bog zbog toga rasrdio.
Za ime svijeta, Cordelia, prestanite! Trgnuo je ruku da se oslobodi. Nemate pojma
o cemu govorite. Gnjevno ju je pogledao. I niz bradu vam curi sok.

GIGA
22
Promrmljavi neto, izvukao je svoju maramicu i obrisao joj bradu. Cordelia, morate
prestati s tim nestvarnim glupostima. Cujete li me? Gurnuo je maramicu natrag u svoj dep.
Cujem vas. No ja ne mislim da su to gluposti. Vedro mu se nasmijeila. Sutra
navecer u hofburkoj kapeli postat cete moj suprug.
Samo opunomocenik supruga!, povikao je i u ocaju podigao ruke u zrak.
Opunomocenik supruga!
No, dobro, to je samo jedna mala sitnica. Ogledala se naokolo traeci kamo bi
mogla odloiti ogrizak, zatim je slegnula ramenima i tutnula ga u dep. Leo, zar ne
shvacate? Ovako je sueno. Osjecam to u svojoj dui. Znam da postoje neke zapreke, ali to
nije nita to ne moemo prevladati.
Zar ste vi zaista poludjeli? Bespomocno ju je promatrao.
Odmahnula je glavom. Nisam. Poljubite me i onda cete shvatiti to mislim.
Oh, ne. Odmaknuo se dreci ispruene ruke kao da se brani od nje. Ona je bila Eva;
narukvica u obliku zmije zasjala je na njezinom vitkom zglav-ku kad je posegnula za
njegovom rukom.
Poljubite me, ponovila je tihim i blagim glasom. Njezine su ga oci dozivale
sireninim pjevom, rastvorene su mu usne nudile ulaz u opojne tajne njezinog tijela. Stavila je
ruku na njegovu i pribliila mu se. Svjetlo s vitraja poigravalo se na njezinom nagnutom licu,
zlatna joj je pruga prekrila mlijecnobijeli vrat. Poljubite me, Leo.
Obim joj je rukama obujmio lice. Osjecao je neizdrivu elju da svoje usne pritisne na
njene. Kao da su mu usne zaigrale sjetivi se kad ju je prije poljubio, a ona ga je promatrala
pogledom punim icekivanja i zadivljujuceg putenog budenja. Osjetio je kako su mu se prsti
duboko utisnuli u mekanu kou njenih obraza. Ovdje je bio demon, nije znao je li u njoj ili u
njemu, ali ga je trebalo istjerati. Pogledao ju je; njegove oci kao da su prodirale kroz njezino
tijelo, sve do same due.
Odjednom je naglo ispustio njezino lice. Okrenuo se i otiao iz kapele, zalupivi
vratima za sobom.
Cordelia se od razocaranje ugrizla za usnicu. Osjecala se prazno, kao da joj je obecano
neto to joj je odjednom neobjanjivo uskraceno. Pa ipak je bila sigurna da i on osjeca isto
to i ona - da su na neki nacin vezani jedno za drugo. A to uvjerenje nije mogla umisliti ni
zanemariti niti ga dovoditi u sumnju.

GIGA
23
etvrto poglavlje

Leu je bilo dosadno, iako to nije mogao nitko naslutiti po njegovom osmijehu,
razgovorljivosti niti po diplomatskom nastupu te veceri. Mrzio je maskirane zabave vie od
icega pa bi se u Parizu ili Londonu pojavljivao u svojoj uobicajenoj odjeci, noseci samo
masku preko ociju. No on je u Becu bio strani gost i clan izaslanstva pa bi bilo nepristojno da
zanemari zabavu svojih domacina. Stoga je sada bio maskiran u rimskog senatora, odjevenog
u grimizom obrubljenu togu, ali da bi ipak istaknuo svoju nesklonost prema takvoj vrsti zaba-
ve, nehajno je mahao maskom za oci objeenom za prst.
Premjetao se s jedne noge na drugu i stalno pogledavao na sat. U ponoc ce svi skinuti
maske pa, ako se prije toga uspije iuljati, mogao bi se vratiti odjeven u svoju odjecu a da ne
privuce nikakve komentare.
U meduvremenu je odsutna duha sudjelovao u razgovorima dok je ocima kriomice
pretraivao gomilu ljudi traeci Cordeliju. Ona je bila za stolom.
Bila je odjevena u nebeskoplavu haljinu od proi-venog tafta iznad podsuknje
blijedoplave boje. Uvojci crni poput noci, pricvrceni na zatiljku bisernim celjem, padali su
joj po bijelim ramenima. Na ruci je nosila svoju zarucnicku narukvicu. Zamijetio je kako se
odsutno s njome poigrava kad nije znala kamo bi s rukama.
Prisiljavao se da ne gleda u nju, no uvidjevi da mu to ne polazi za rukom, usredotocio
se na to da barem nitko ne zamijeti da je promatra. Vie ga je puta znacajno pogledala preko
irokog stola, ali joj nije uzvratio pogled, vec se pretvarao da promatra blistave viekrake
svijecnjake, more kristala i sjajne povrine srebrnih i zlatnih pladnjeva izmedu njih.
No nije mogao a da ne primijeti koliko je ushicena. ivahno je uborila i njezini su joj
se susjedi za stolom pridruili u cavrljanju i smijehu. Izgledala je kao da posebno blista medu
onima oko sebe pa je Leo jo jednom uocio slicnost s Elvirom: svi koji su se nalazili u istoj
prostoriji s Elvirom postajali bi pametniji, ljepi, zgodniji i ivahniji. Cak je i Michael u prvim
danima njihovog braka bio preuzeo neke pozitivne osobine.
Amelia i Sylvie su katkada pokazivale tracke duha svoje majke, no vecinom su bile
preplaene zbog nepopustljive guvernante koja se ravnala prema strogim zapovijedima svoga
poslodavca i guila u djevojcicama sve nagovjetaje neprimjerene ivahnosti te ih poducavala
i uvjebavala tako da znaju gdje im je mjesto i koje su njihove dunosti.
Leo je odjednom postao svjestan da stice zube pa se prisilio da se mislima vrati u
plesnu dvoranu. Neto je rastreseno dobacio svome susjedu dok je pogledom traio Cordeliju
medu plesacima. Ona se nakon vecere vjerojatno presvukla u kostim, ali je bio siguran da ce
je prepoznati, bez obzira na sloenost maske. Nita nije moglo sakriti njezinu bit.
Kad je susjedovu panju zaokupio neki drugi gost, iskoristio je priliku i udaljio se,
paljivo zaobilazeci vatrogasce s njihovim smrkovima - njih je osam stotina bilo strateki
postavljeno u prozorskim udubljenjima da paze na tisuce upaljenih svijeca. Receno mu je da
je carica dala postaviti krevete za hitne slucajeve, lijecnike i lijekove u prostorije koje su
okruivale privremenu drvenu konstrukciju plesne dvorane uz dvorac Belvedere. To mu se
ucinilo kao tipicna vladarska opsjednutost detaljima.
Kadrilu su plesala cetiri para. Zastao je da ih promotri i pogled mu je odmah zapeo za
okretnu osobu, skandalozno odjevenu u hlace koje su joj isticale listove i bedra. Nosila je
dugu tuniku koja joj je vecinom prekrivala bokove, ali se pomicala kako bi izvodila plesne
pokrete i otkrivala pogled na zaobljenu stranjicu.
Kosa joj je bila zalizana i sputana na zatiljku u svilenoj mreici. Svilena crna maska
prekrivala joj je oci i nos, ali je Leo ipak znao da je to Cordelia. to li je to, Lucifera mu,
izigravala? Nakubio je usne i necujno zazvidao te nesvjesno pogledao prema uzvienom
podiju na kojemu je sjedila carica sa svojom kceri, sinovima i viim dvoranima s francuskog i

GIGA
24
austrijskog dvora. J e li uopce imala pojma da je njezino kumce odjeveno u ovaj skandalozni
kostim? Cordelia se nije trebala bojati vojvode Franza, jer ga je podagra sprijecila da dode na
bal, ali je ipak riskirala otre osude. Osim toga, privlacila je poglede svih onih koji su joj se
nali u blizini.
Izgledala je necuveno i veoma zavodljivo. A nakon to se on sutra kao opunomocenik
vjenca s njom, bit ce u potpunosti pod njegovim nadzorom sve dok je ne dovede knezu
Michaelu. On ce se morati pobrinuti da se ne izruguje ustaljenim pravilima ponaanja na putu
za Francusku. Ovo je ceremonijalno putovanje imalo strogo odredena pravila ponaanja. Na
putu ce se mnogo puta zaustaviti da se francuski narod upozna sa suprugom pri-
jestolonasljednika, tako da ne dolazi u obzir nikakvo nekonvencionalno ponaanje, bez obzira
koliko buntovnica bila privlacna.
A ona je uistinu bila privlacna. Cak i kad se mrtila i negodovala, nije mogao
zanijekati koliko ga uzbuduje.
Zvukovi glazbe su utihnuli i graciozni je ples zavrio. Cordelia se odsutno nasmijeila
svome partneru, okrenula se i udaljila nesputanocu koju joj je omogucavao kostim. Leo je
opazio da trai nekoga jer je stalno kruila prostorijom, uljajuci se dugonogom macjom
gracioznocu od koje su ga proimali trnci. Sudeci prema tobolcu sa strijelama na ledima, bila
je maskirana u Dijanu, boginju lova. Izgledalo je da nije svjesna panje koju je privlacila.
Pogledi i aputanja puni zgraanja i jala pratili su svaki njezin korak i izazivali poudne
reakcije.
Michael bi dobio napadaj da je sada moe vidjeti, pomislio je Leo. Nasuprot njemu, on
nije bio nimalo okiran, dapace, htio se naglas nasmijati. Cisto ludilo. No da joj prui
podrku, nije mu bilo ni nakraj pameti. Boe dragi, zato je pristao prihvatiti se te
odgovornosti? Pa naravno, ocekivao je srameljivu i poslunu debitanticu. A umjesto toga...
Nestrpljivo je krenuo prema njoj, ne isputajuci je iz vida. Zastala je uz mladog
glazbenika Christiana Percossija koji je pozorno sluao nekog brkatog vojskovodu. Leo je
opazio kako je u prolazu ovla dodirnula prijateljevu ruku. Tada su mu na trenutak necija leda
zaprijecila pogled, a kad su se leda odmaknula, Dijana je nestala.
Frustrirano je zastao i ogledao se naokolo. Tada je opazio kako mladi Percossi krece
prema vratima koja su vodila u dvorite.
Ocito jo jedan tajni sastanak. Leo je zakolutao ocima. Ubrzao je korak i krenuo za
glazbenikom.
Nocni je zrak bio studen; zvijezde su sjajile poput kristala na crnoj barunastoj
pozadini. Nakon plesne dvorane zagrijane bezbrojem svijeca i mnotvom toplih tijela,
zadrhtao je u svojoj tankoj togi. Crveni se tepih prostirao od nadstrenice plesne dvorane do
glavnog ulaza u dvorac Belvedere; baklje su osvjetljavale put koji je nestajao u blistavom
drijelu dvorca. Nije bilo ni traga njegovom plijenu, ali je ipak nastavio dalje prema dvorcu.
Golemo predvorje dvorca bilo je neprirodno tiho. Jedan jedini lakaj urio je preko ogromnog
mramornog poda i znatieljno pogledao vikonta u kostimu Rimljanina. Zastao je kao da
oklijeva, a zatim je negdje sat odzvonio ponoc pa je urno nastavio svoj put.
Iz drugog predvorja, s lijeve strane velebnog stubita, Leo je zacuo Cordelijin glas, tih,
no uzbuden i uurban. Uao je u malu prostoriju bez najave. Laknulo mu je kad ih je vidio
kako stoje kraj prozora na pristojnoj udaljenosti jedno od drugoga. Iako su ga vec uvjeravali
da su samo prijatelji, nije im bio povjerovao. No sada je bilo ocito da se ne radi ni o kakvom
tajnom ljubavnom sastanku.
Cordelia je osjetila njegovu prisutnost i tiho krenula prema vratima. Oh!, rekla je.
To ste vi.
Da, to sam ja. Nastavio je dalje hodati. to, za ime Krista kralja, radite u tom
kostimu?
Upravo sam je i ja pitao isto, gospodine. Christian je odsutno proao prstima kroz

GIGA
25
svoje svijetle uvojke. Bio je nematovito ali pristojno maskiran u putujuceg glazbenika.
Cordelia, to je necuveno. to ako carica otkrije da si to ti? Ili ako dozna tvoj stric? Zna li to
bi ti napravio?
Znam, veselo je rekla. Ali on nece znati, a nece ni carica. Zna samo Toaneta, a ona
me nikad ne bi odala.
Cordelia, ti si nemoguca. Christian je pogledao vikonta, nesvjesno traeci njegovo
odobravanje.
Cordelia, dodite ovamo. Leo ju je primio za ruku i odveo do zidnog ogledala. A
sada se dobro pogledajte i recite mi to vidite.
Nagnuvi glavu na jednu stranu, Cordelia je pomno promatrala svoj odraz. Njegovo je
pitanje bilo cudo, ta bilo je ocito to vidi. Vidim sebe, maskiranu u Dijanu, boginju lova.
Ne, vidite sebe odjevenu u najizazovniju i najzavodljiviju odjecu.
Ali ovo je samo kostim za bal. Bit zabave i jest da se odjene sablanjivo i da te nitko
ne prepozna.
J o niste dovoljno stari ni mudri niti rafinirani da biste uzbudivali mukarce.
To radim?, prekinula ga je. J esam li i vas uzbudila?
Na trenutak je ostao bez rijeci pa je Christian bio taj koji je uzviknuo: Cordelia!
Nisam ja to prva rekla, odvratila je. Uzbudujem li tebe, Christiane?
Ne... ovaj, htio sam reci da bi mogla. Opet je rukom proao kroz uvojke. To je
sablanjivo, Cordelia. Ti si caricino kumce i udat ce se...
Tocno tako, umijeao se Leo kad se pribrao. Primio ju je za ramena, osjetivi pod
rukama njihovu tananost te je jo jednom okrenuo prema ogledalu. Pogledajte se, Cordelia.
Uopce ne mislite na to kakvu reakciju izazivate kod mukaraca. Svaki je mukarac veceras u
plesnoj dvorani slinio cim bi vas pogledao, a vi ste bezbrino hodali naokolo poput neke
nedune vile iz bajke. Iskreno vam kaem da se takve predstave nece svidjeti vaemu
suprugu.
Pod rukama je osjetio uzavrelost njezinog tijela. Uzdahnula je. Ne znam zbog cega
ste obojica toliko srditi, kad nitko osim vas i Toanete ne zna tko sam. Osim toga, prola je
ponoc pa mogu otici i nikad nitko nece doznati. Usput, nisam primijetila da je itko slinio za
mnom.
J edino vam to ide u prilog, suho je rekao Leo. Da ste namjerno htjeli izazvati takvu
reakciju, zaista biste bili nesnosni.
Okrenula se i gnjevno zagledala kroz prozor. Vec se bila navikla na to da je grde zbog
ivahnog duha, ali ne na ovakav nacin i posve sigurno ne s Christianove strane. Moda sam
pogrijeila, zakljucila je tihim glasom. I moemo li, molim vas, sada prestati razgovarati o
tome? Imam jednu mnogo vaniju temu.
Neto osobno?, upitao ju je Leo podignuvi obrve.
Okrenula se i pomno zagledala u njega. Tirkizne su joj oci blistale kroz proreze crne
svilene maske. Gospodine, htjela bih da vam povjerimo jednu tajnu... Ja... mislim da biste
nam moda vi mogli pomoci.
Oh. Obrve su mu od cudenja gotovo nestale u kosi.
Cordelia, mislim da ne..., oklijevajuci je zapoceo Christian.
Vikont Kierston ce nam pomoci, prekinula ga je. Hocete, zar ne? Stavila je ruku
na njegovu golu nadlakticu. Unatoc zabrinutosti, prostrijelila ga je pogledom punim
uzbudenja kad je prstima dotakla njegovu toplu kou. Leo je odmah maknuo ruku.
Idite se presvuci, rekao je, tekom mukom zadravi ravnoduan glas. Odbijam
razgovarati o bilo cemu dok ste u toj odjeci.
Obojica cete ostati ovdje i pricekati me?, urno je upitala. Necu se dugo zadrati.
Dok vas nema, Christian i ja cemo se bolje upoznati, hladno je odvratio.
Izvrsno. Jurnula je prema vratima. Christiane, ti mu moe objasniti stanje s

GIGA
26
Polignyjem dok me nema. A kad se vratim, obojici cu priopciti svoj plan.
Vikont je odmahivao glavom kad je otila. Mislim da mi treba caa ampanjca da se
priberem. Otiao je do uzice za zvono koja je visjela kraj vrata i pozvonio lakaju.
Cordelia zna katkada tako djelovati, odvaio se reci Christian uz plah osmijeh.
Toliko je puna energije i ideja da me cesto zna izbaciti iz ravnotee.
Leo se suosjecajno nasmijeio, ali nije rekao ni rijeci. Izdao je nalog lakaju koji se
odjednom pojavio i potom je rekao: Christiane, upoznajte me sa stanjem.

* * *

Cordelia je otrcala stubitem do male prostorije u kojoj je stanovala kad je dvor
boravio u dvorcu Belvedere. Nije bila ni izdaleka tako prostrana i elegantna kao njezine odaje
u Schonbrunnu, ali ni tako skucena kao ona u drevnom dvorcu Hofburg, no dvorani su bili
navukli seliti se iz jednog dvorca u drugi, ovisno o caricinim ceremonijalnim obvezama pa se
Cordelia u svakome od njih osjecala kao kod kuce.
Povukla je uzicu zvona i odjurila do ormara, svlaceci usput tuniku preko glave.
Gospode Boe, smiluj se! to to ima na sebi, djevojko? Nekoliko trenutaka nakon
poziva, na vratima se pojavila Mathilde. Ona je bila Cordelijina dadilja, a sada je obavljala
dunost njezine osobne slukinje, iako ju je nastavljala kuditi, tjeiti, cjelivati i lijeciti, kao da
je Cordelia jo uvijek njezino dojence.
to bi rekao tvoj stric? A carica? Brzo je zatvorila vrata za sobom, kao da bi iz
hodnika mogle proviriti znatieljne oci.
Oh, Mathilde, nemoj pocinjati. Cordelia se izvukla iz tunike i bacila je na pod.
Samo Toaneta zna tko sam, a ona misli da je ovo bila izvrsna ala. A sada se moram
presvuci. Povlacila je uzicu hlaca oko struka dok je promatrala sadraj ormara. Moram reci
valji da mi saije haljinu od jute ciji ce mi ovratnik sezati do uiju! To ce biti po volji cednog
vikonta Kierstona! Nacerila se kad je odbacila hlace i preko ramena navlacila koulju.
O cemu to brblja? Mathilde je pokupila odbacenu odjecu razbacanu po sobi. Ako
ti je netko ocitao bukvicu zbog te nepodoptine, onda je sve u redu.
Cordelia nije nita odvratila. Navukla je haljinu od muslina ukraenu grancicama.
Ova ce biti u redu. Jednako je zavodljiva kao i plast sijena. Zavei me, Mathilde. Okrenula
joj je leda i uhvatila se za stup kreveta dok je Mathilde zatezala vrpce njezinog korzeta.
Dobro je. Hvala ti. Stavila je kaiprst i palac na struk i zadovoljno kimnula glavom.
Pretpostavljam da cu imati ogroman struk kad budem imala djecu. A sada, gdje su mi
carape?
Mathilde joj ih je pruila bez rijeci. Vec je bila navikla na Cordelijino muicavo
ponaanje.
Marama, rekla je Cordelia i zakoracila u podsuknju i haljinu. Treba mi neka
skromna marama koja ce mi prekriti svaki centimetar grudi.
Mathilde je rezignirano odmahivala glavom i ponudila joj bijelu maramu od finog
lanenog platna. Cordelia ju je pricvrstila na dekolte haljine. Oh, moja kosa. Ne mogu nositi
ovu mreicu, ona bi me odala. Skinula ju je i oslobodila svoje crne uvojke. Budi tako dobra
pa me brzo raceljaj.
Mathilde je ucinila receno i cetkala crne kovrce sve dok nisu zablistale modrim
odsjajem.
Srce si, Mathilde. Ne znam to bih bez tebe. Zagrlila ju je oko vrata i zvucno
poljubila. Nemoj me cekati. Mogu se i sama razodjenuti. Uzela je lepezu i pleucim
korakom izala iz sobe, ostavljajuci nasmijeenu Mathilde da pospremi prostoriju nakon
ciklona.
Zvukovi glazbe jo su uvijek dopirali iz plesne dvorane kad je Cordelia preskocila

GIGA
27
posljednje dvije stube mramornog stubita u glavnom predvorju. Nije zastala da uhvati dah,
vec je pourila u manje predvorje. Zastala je na vratima ispod zidne baklje i formalno se
naklonila.
Vjerujem da sada nemate to prigovoriti mome kostimu, lorde Kierston. Podigla je
pogled, goruca joj se baklja odraavala u tamnim zjenicama.
Rekao bih da je ovo golemi napredak, gospo, odvratio je hladno se naklonivi.
Imat cu na umu da valji narucim jednu od onih oprava kakve se nose u sultanovom
haremu, rekla je. Neto to ce prekriti svaki centimetar moje koe i s velom preko glave,
tako da mi se vide samo oci. Bi li vam to bilo po volji, gospodine? Tako nikad ne bih nikoga
zavodila niti...
Zauzdajte jezik, Cordelia!, prekinuo ju je, nastojeci sakriti da ga sve ovo zabavlja te
odvrativi pogled da ona ne vidi smijeh u njegovim ocima. Cordelia bi se mogla pokriti
konjskom strunom i svejedno bi bila zavodljiva, ali joj on to nije kanio reci.
Dovodim li vas u iskuenje, gospodine? Smjerno ga je pogledala, trepcuci dugim
crnim trepavicama u savrenom oponaanju koketiranja.
Cordelia!, opet je uzviknuo Christian. J o nikad nije vidio da se njegova prijateljica
ponaa na ovakav nacin. Da nisi popila previe ampanjca?
Odmahnula je glavom, jo uvijek pogledom fiksirajuci vikonta. No dakle, dovodim li
vas u iskuenje, moj gospodine?
U vie nego jedno, prigueno je rekao. Neka su od njih ugodna.
Samo sam se alila, rekla je, iako je znala da to nije istina. No cinilo joj se da se u
njoj pojavljivao neki vraicak kad bi bila u vikontovoj blizini i nikako si nije mogla pomoci.
Mislim da uopce nemate smisla za humor, gospodine. Da imate, ne biste nosili taj dosadni i
nematoviti kostim.
Leo je pogledao svoj odraz u ogledalu. to s njime nije u redu? Zvucao je
ozlojedeno.
Bezizraajan je. Da ste se maskirali u rimskog legionara... u kratku togu i dokoljenice
i one sandale s vrpcama isprepletenim do koljena. E, to ne bi bio nimalo dosadan kostim. Oh,
da, jo i vjencic od pozlacenog lovorovog lica na glavi. To bi bilo veoma primamljivo.
Leo je bio toliko zaokupljen time da se zamisli u kostimu kojega mu je tako ivopisno
predocila, da mu je trebalo malo vremena da shvati kako ga je opet izbacila iz ravnotee.
Pogledao je Christiana i na svoj jad opazio da se mladic cereka.
Cordelia je veoma dobra kad su u pitanju kostimi, gospodine, izjavio je Christian.
Ona kreira sve kostime za predstave koje kraljevska obitelj postavlja u kazalitu u
Schonbrunnu. Znam da je ono to je veceras nosila bilo skandalozno, ali je bilo i veoma
mudro.
Leo je jo jedanput pogledao svoj odraz u ogledalu i zatekao se kako i sam misli da je
njegov kostim uistinu dosadan. Legionarska bi maska bila mnogo matovitija.
Dragi Boe! O cemu li on to razmilja? Bila je neupadljiva kao flamingo u
kokoinjcu, rekao je. Moemo li sada prijeci na glavnu temu? Ako Poligny krade
Christianove radove, onda ga treba razotkriti.
Da, ali cak i da to ucinimo, Christianov bi poloaj ovdje bio neizdrljiv, cak i uz
caricinu podrku. Poligny ima velik utjecaj i veoma mnogo prijatelja.
To sam ja rekao tebi, istaknuo je Christian, a ti si me optuila da sam pesimist.
Pa, malo sam bolje razmislila. Prila je k stolu i boci ampanjca. Imate li cau i za
mene?
Bojim se da nemamo. Leo je pijuckao svoje vino.
Nije vano. Mogu piti iz Christianove. Ucinila je to je rekla i uzela cau iz njegove
ruke. Evo to sam smislila. Christian bi trebao razotkriti Polignyja u lecima koji ce se
pojaviti na ulicama onoga dana kad svi mi odemo iz Beca.

GIGA
28
Leu se odjednom razbistrio pogled. I glazbenik odlazi?
Ali, zar to nece izgledati kao da se bojim obraniti svoj stav? Christian joj je uzeo
cau i otpio.
Moda hoce, ali ne i ako iznese neoborive dokaze. Ispruila je ruku prema cai,
govoreci brzo i jezgrovito. Na kraju ce nastati strka i vijest ce stici do Pariza, tako da ce vec
biti slavan kad stigne tamo pa ti nece biti teko naci utjecajnog pokrovitelja. Svi znaju da si
genij. A ako ne znaju, otkrit ce to cim pocne svirati. to vi mislite, gospodine? Okrenula se
prema Leu koji je promatrao njihov dijalog zabavljajuci se. U njihovom neusiljenom
ponaanju nije bilo nikakvih skrivenih ljubavnickih znakova; podsjecalo ga je na nacin na koji
su se druili on i Elvira.
I opet ga je preplavila tuga, jednakom silinom kao i uvijek kad bi pomislio na nju.
Uzeo je bocu i napunio cau.
Opazivi sjenku u vikontovim ocima, Cordelia je pogledala Christiana koji se mrtio,
zaokupljen mislima na predstojeci posao.
Mislite li da bi moj suprug bio voljan financirati Christiana?, upitala je vikonta dok
je otpijao vino i vracao se iz crnih misli koje su ga obuzele. Samo ispocetka, to mislim.
Samo dok ga ne upozna s pravim ljudima.
Leo je protrljao bradu i razmislio. Zauzimanje za siromanog mladog glazbenika ne bi
nimalo bilo u Michaelovom stilu, cak ni ako je on genij. Ne bih se u to posve pouzdao,
napokon je rekao.
Christian je izgledao potiteno, a Cordelia je impulzivno rekla. A ako ja to zaelim
kao svadbeni poklon? Pa nije to neka velika stvar.
Leo nije mogao a da se ne nasmije. Draga moja djevojko, nevjesta ne dolazi vec prvi
dan svome suprugu da od njega trai vjencani dar.
Pretpostavljam da ne, alosno je rekla.
Osim toga, ja nemam novaca da si platim putovanje, istaknuo je Christian.
Oh, imam ja novca, to uopce nije problem, ponovno je oduevljeno rekla. Mogu ti
posuditi koliko ti je potrebno.
Ne elim posudivati novac od tebe, Cordelia.
Fuj! Lani ponos, prezirno je rekla. Vratit ce mi kad postane bogat i slavan i
poznat u cijelome svijetu. Ali mora imati pokrovitelja u Parizu. Moda kralja..., upitno je
pogledala Lea.
Moguce je. Kralj je dareljiv pokrovitelj, ali nije lako pridobiti njegovu panju.
Cordelia je grickala usnicu. Smislila je rjeenje, ali se pitala bi li bilo drsko predloiti
ga. Naravno da bi, ali tko ne riskira, taj i ne profitira. No, bilo bi neoprostivo da oba mukarca
stavi u neugodan poloaj.
Strano sam edna od ovog ampanjca, rekla je. Kad bi mi barem netko donio
limunadu.
J a cu ti donijeti, istog je trena rekao Christian, a ona je znala da ce se on ponuditi.
Odloio je cau sa ampanjcem na stol i pohitao iz prostorije.
Cordelia je uzela odloenu cau i otpila, pokuavajuci smisliti nacin na koji ce
pristupiti ovoj osjetljivoj temi.
Mislio sam da edate od ampanjca, primijetio je Leo i naslonio se na rub stola
prekriivi ruke i promatrajuci je ironicnim pogledom.
Htjela sam vas nasamo neto zamoliti, rekla je.
Zbog cega imam osjecaj da opet slijedi neka nevolja? Okrenuo se da dohvati svoju
cau.
Biste li vi financirali Christiana?
Nakratko je zatvorio oci.
Molim vas. To vam ne bi bio neki veliki problem, zar ne? Prila mu je i opet mu

GIGA
29
dodirnula ruku. On je stvarno genij. Vidjet cete.
Otvorio je oci i pogledao je. Istog je casa to poalio. Ona ga je promatrala rumenih
obraza, racupana joj je kosa uokvirivala srcoliko lice. Oci su mu se prikovale za duboku
jamicu na bradi i senzualnu liniju punih usana. Nestrpljivo je odmaknula kosu s lica i
zataknula je iza uha. Pogled mu je pao na male pravilne uke. Une su joj resice bile duge,
kao da mole njeno grickanje njegovih zuba.
Molim vas, tiho je rekla. To bi mi mnogo znacilo. On ne smije ovdje rasipati svoju
genijalnost. To ne bi bilo poteno prema cijelome svijetu!
Kako bih mogao biti odgovoran za to da cijeli svijet liim jednog genija?, rekao je,
izvivi usne u nehotican osmijeh. Cordelia, vi moete zacarati ptice u zraku i ribe u moru.
Oci su joj zasjale pa je znao da ce opet sve zabrljati. Mogu li, gospodine?, mali je
bijeli zub zagrizao donju usnu.
Obim joj je rukama obuhvatio lice, zaronivi prste u njezine zapetljane kovrce. Grubo
je pritisnuo svoje usne na njene, kao da eli njih oboje kazniti za ovo ludilo kojemu se nije
mogao oduprijeti. J ezikom joj je silovito razdvojio usne, gurnuo ga unutra i poceo pustoiti
njezinim ustima kao da eli probiti njezino tijelo i doprijeti joj sve do jogunaste i neodoljive
due. Rukama joj je snano stiskao lice dok se sam sa sobom borio da obuzda svoju sve vecu
elju i da izroni iz ovog maglovitog ludila.
No, zacudo, ona se nasmijala dreci svoje usne na njegovima. Dah joj je postao
vlaan, a apat sladak, jezik joj je zaigrao zajedno s njegovim. Trljala je svoje tijelo o
njegovo, rukama mu obuhvatila stranjicu i pritisnula njegova bedra o svoja.
Leo je ustuknuo i ispustio joj lice. Zurio je u nju, u zarumenjelo lice, u nasmijeene
usne, u sanjiv i poudan pogled u njezinim ocima.
Odlazite odavde.
Ostala je stajati na mjestu. Rukama je prola kroz kosu i odmaknula neposlune
uvojke s lica. Leo, zar me ne biste mogli barem malo voljeti? Samo jednu truncicu?
Divljacki je opsovao, odgurnuo je i otiao iz prostorije.
Cordelia je zubima zagrizla palac. Barem nije rekao ne. A moda je to to je posluala
instinkt bila pogreka. Moda ga je odbijala cestitost jer je bio naviknut na sloene igrice
koketiranja pred blistavim ogledalima Versaillesa. Ona nije znala igrati te igrice. Nije znala
kako da se pretvara da bude bilo to, osim onoga to jest.
Previe napeta da bi otila na spavanje i suvie uznemirena da bi vodila suvisle
razgovore, uputila se prema baroknim vrtovima dvorca da joj nocni zrak rashladi obraze.
Uznemirila ju je ova provala strasti. U jednom je trenutku preplaila Lea, onda kad je u njemu
osjetila neku silu koja ju je mogla gurnuti u vrtlog u kojemu bi izgubila sva osjetila i vlastiti
identitet.
Zadrhtala je od snane poude u svojim slabinama i pitala se kako bi to bilo kad bi
mogla iskusiti tu neobuzdanu silu.

GIGA
30
Peto poglavlje

Po stoti je put toga dana Cordelia uzela minijaturu svoga buduceg supruga i pomno je
zagledala. Kao da je, svaki put dok je zurila u to hladno i bezizraajno lice, ocekivala da ce
naci neku naznaku kakav je on covjek. Znala je da njoj njezina minijatura prilicno vjerno slici,
ali da ipak ne prikazuje kakva je ona osoba u cjelini.
Sat je otkucao pet puta. Za jedan ce sat biti udana preko opunomocenika za mukarca
cije je lice zurilo u nju iz lakiranog okvira. I znala je da je alosno nespremna za brak: da
bude ena i majka - ili kneevim dvjema djevojcicama ili da i sama rodi dijete. Na pomisao da
poput slijepca srlja u nepoznato, proli su je hladni trnci.
Dojurila je Mathilde, ruku punih srebrne tkanine. Dodi, dijete, dodi. Vrijeme leti, a
mora biti dolje na sastanku sa stricem u pet minuta do est. Zarumenjelih obraza i pomalo
dahcuci, poloila je haljinu na krevet. Haljina je bila toliko bogato pro-ivena srebrnim nitima
i sitnim biserima da je teila gotovo isto kao Cordelia.
Odloila je minijaturu i ustala. Haljina koju ce nositi na drugom vjencanju vec je bila
spakirana u konatu krinju koju ce odnijeti u Pariz. Bila je saivena od zlatne tkanine i
mnogo tea od ove.
Stresla je sa sebe ogrtac nestrpljivim pokretom koji je prikrivao iznenadnu strepnju i
mirno stajala dok je Mathilde cvrsto zavezivala vrpce njezine podstave za bokove. Bila je
toliko iroka da je morala postrance prolaziti kroz vrata, osim kroz ona najira. Zakoracila je u
prvu od est podsuknji.
Dvadeset minuta kasnije, napokon je bila odjevena u haljinu. Kosa joj je bila
napudrana i uredena prije vie sati. Kad se pogledala u velikom ogledalu, ugledala je enu
koja joj nimalo nije slicila. Obojena i napudrana lutkica s potpeticama optocenih draguljima,
toliko visokim i odjecom toliko kruto nezgrapnom i tekom, da je mogla hodati samo sitnim
koracicima. Vec je jednom prilikom nosila ceremonijalnu odjecu, ali joj zbog toga sada
nimalo nije bilo udobnije.
Vojvoda Franz Brandenburg svom se silom naslanjao na tap i drao sat u ruci kad je
njegova necakinja ula u mali salon u carskim odajama dvorca Hofburg.
Kasni, izjavio je na svoj uobicajeni razdraljiv nacin. Ne toleriram netocnost.
Cordelia se naklonila, ali se nije branila. Bilo je cetiri minute do est sati, ali je za
njezinog strica jedna minuta bila duga kao jedan sat.
Dodi. Odepesao je prema vratima. Krajnje je nepristojno ostaviti vikonta
Kierstona da ceka. Veoma je velikoduno od njega to se primio te zadace i nema potrebe
izazivati daljnje neugodnosti. Sa zakanjenjem joj je ponudio svoju ruku na samim vratima.
Mora da je osoba od povjerenja i veoma blizak prijatelj kneza Michaela kad mu cini takvu
uslugu. Osim, naravno, ako nije njegov dunik, zajedljivo je dodao. To je vjerojatno to.
Nijedan covjek zdrave pameti ne bi dobrovoljno preuzeo na sebe takav teret.
Cordelia je drala jezik za zubima dok je cangrizavi glas nastavljao blebetati na svoj
preziran nacin. Od svoga strica nije ni ocekivala nita drugo. Necakinja mu je bila velik teret,
stoga to mora biti i za svakog drugog mukarca.
Marija Antoaneta ce se sutradan preko opunomocenika udati u Augustovoj crkvi koja
je bila dovoljno velika da se u nju smjesti cijeli dvor. Cordelijin ce se obred vjencanja odrati
u maloj gotickoj kapeli pokraj kole jahanja. Popis uzvanika bio je kratak, ali ipak nisu
ucinjeni nikakvi ustupci to se tice formalnosti obreda.
Kraljevska je obitelj bila prisutna, kao i stariji clanovi francuskog izaslanstva. Vojvoda
je epao du crkvene lade, lupanje tapa pratilo je svaki njegov korak. Pod rukom je vodio
necakinju. Pred oltarom je stajao biskup iz crkve Sv. Stjepana.
Gdje je vikont? Cordelia je ocima prelazila po mracnoj kapeli. Dan je bio oblacan pa

GIGA
31
zalazece sunce nije obasjavalo vitraje na prozorima. Zar je njezin suprug, bio on
opunomocenik ili ne, nije trebao cekati pred oltarom? Izgleda da to nikoga nije brinulo, a
njezin je stric, sada tako blaeno tih, bez zastajkivanja nastavio odmjereno koracati prema
oltaru.
Kad su stigli pred oltar, iz sjene kamenog stupa pojavio se vikont Kierston gdje je tiho
razgovarao s nekim dvoraninom. Pojavio se tako leerno onda kad je ona pomislila na njega.
Mumificirana u svojoj krutoj svadbenoj haljini, napudrane i lakirane kose, Cordelia je osjetila
navalu zlovolje pomislivi da se on odnosi prema ovome... prema njoj... s takvom nehajnocu.
Ovo je bilo pravo vjencanje. Obvezivalo je i zakonski i vjerski kao i svako drugo. Ono koje ce
slijediti u Parizu nema nikakvu teinu ni znacaj.
Stao je pored nje i kratko se glavom naklonio vojvodi, ali je nju ignorirao. Moda je
njegovo ponaanje bilo nehajno, ali mu je odjeca bila jednako formalna kao i njezina.
Ponocnomodro odijelo bilo je bogato izvezeno srebrnim arabeskama. Kosu mu je pokrivala
perika ciji je rep bio omotan tamno-plavom svilom i zavezan odgovarajucom vrpcom.
Dijamanti su svjetlucali iz nabora njegove cipkom obrubljene kravate, blistali su na njegovim
dugim prstima i s rubova srebrnih kopci na cipelama s crvenim potpeticama.
Cordeliji je izgledao zastraujuce, tako strogo u toj eleganciji - ali ipak tako prekrasno.
Prijanja je zlovolja nestala jednako brzo kako se i pojavila. Bila je svjesna svake linije
njegovog gipkog i vitkog tijela, izbocenih jagodicnih kostiju, senzualnih usana, dugih i gustih
crnih trepavica koje su se toliko isticale ispod bjeline njegove perike. Srce joj je ubrzalo,
dlanovi se poceli znojiti u svilenim rukavicama.
Biskupov je glas jednolicno brujao iznad njezine glave, a njoj te rijeci nisu nita
znacile. Njezin ju je stric predao s ocitim olakanjem u glasu koji je bio glasniji od
uobicajenoga, a ona je to jedva zamijetila. Cula je samo kad je Leo Beaumont odlucno izjavio
da uzima ovu enu, Cordeliju Brandenburg, za svoju zakonitu suprugu. Nije htjela cuti daljnje
rijeci: u ime kneza Michaela von Sashse-na. Bila je svjesna samo svog sve veceg uzbude-
nja, opojnog vrtloga icekivanja. Negdje u primozgu vrebalo je saznanje da je luda to mata
dok stoji pred oltarom i udaje se za drugog mukarca, da je ovo sve katastrofa, ali nije htjela
ni najmanje potamniti sjaj svoje bajke.
to bi bilo da se stvarno udaje za vikonta Kierstona? Ovo je pitanje izazvalo toliko
vatrenu reakciju, da je iznenadila cak i biskupa koji se zagledao u nju na svjetlosti svijeca.
Leu su se usta stisnula dok je sluao kako Cordelia izgovara svoje bracne zavjete.
Znao je o cemu ona razmilja. Izjavila je da ga voli i bez obzira koliko je to odbacivao kao
njezinu mladenacku matu, nije mogao zanemariti iskrenost u njezinom glasu niti snagu u
njezinim ocima.
Kao to nije mogao zanemariti ni moc koju je imala nad njim. Protiv njegove volje,
protiv njegovih duboko ukorijenjenih uvjerenja, protiv zdravog razuma.
Biskup je blagoslovio prstenje koje je potom vraceno u okruglu zlatnu kutijicu. Ono ce
se izvaditi na drugom vjencanju, kad pravi mladoenja bude sudjelovao u obredu.
Dakle, sve je prilicno dobro prolo, izjavio je vojvoda Franz kad su izali u mracno
dvorite kapele opasano visokim srednjovjekovnim zidinama. I elim vam srecu pri
obavljanju dunosti, gospodine. mrcnuo je i mahnuo maramicom kao da od sebe tjera
dugogodinje breme skrbnitva.
Primajuci caricine cestitke, Cordelia je cula njegov zajedljiv komentar, jednako kao i
svi drugi. Bio je toliko uvredljiv da je probio oklop koji je jo ranije sazidala oko sebe.
Okrenula se i pogledala strica, suze boli zasjale su joj u ocima.
Marija Terezija ju je potapala po ramenu i ljubazno rekla: Cordelia, oduvijek si nam
bila veoma draga. Ti si mi kao vlastito dijete i znam da cete ti i Marija Antoaneta i dalje biti
bliske prijateljice i druice.
Coredelia se naklonila to je dublje mogla u glomaznoj haljini, pazeci da ne izgubi

GIGA
32
ravnoteu i padne na stranjicu. Znam to je sve Vae Velicanstvo ucinilo za mene tijekom
ovih godina i ne mogu dovoljno izraziti koliko sam vam za sve zahvalna.
Marija Terezija se potvrdno nasmijeila i okrenula prema vikontu. Vjerujem da cete
tijekom putovanja poduciti kneginju von Sachsen o svim potankostima ivota u Versaillesu,
lorde Kierston. Znam da oni imaju neke drugacije obicaje.
Leo se naklonio. Dat cu sve od sebe, gospo. I pretpostavljao je da ce ga zapasti i taj
zadatak - jo jedan na sve opirnijem popisu obaveza koje su popratile preuzimanje
odgovornosti za Michaelovu suprugu. Nije mogao dokuciti zato je uopce pristao na ovaj
suludi plan. A opet, da je mogao sebi prije predociti Cordeliju, sigurno ne bi bio pristao. Ali
kako moe bilo koji mukarac zdrave pameti predociti sebi Cordeliju?
Kako ce na nju reagirati Michael? On ocekuje neku srameljivu i posve neiskusnu
djevojku besprijekornog ponaanja i dobro upucenu u ulogu ene koja bez pogovora slua
svoga vladara, oca i supruga. A otkrit ce da se vjencao s Cordelijom.

* * *

Amelia, budi mirna dok ti ne zaveem vrpcu. Pravi si vrtirep.
Da, gospo. Sylvie je pogledala svoju sestru blizanku pa su obje prasnule u smijeh.
Zaboga, dijete, to ti je danas? Guvernanta Louise de Nevry bespotrebno je grubo
zategnula Sylvinu kosu. Nije znala to bi to u danima poput ovoga ulazilo u ovu djecu. Od
trenutka kad su se probudile kao da su dijelile neku tajnu zbog koje su se kikotale na svaku
rijec koja bi im se uputila. A tada nije pomagala nikakva grdnja. Kosu je zavezala vrpcom
boje lavande u cvrst cvor i odgurnula dijete.
Sylvie, sada ti dodi da ti uredim kosu.
Da, gospo. Amelia je posluno stupila naprijed, usne u obliku ruinog pupoljka
podrhtavale su joj od smijeha. Ovo im je bila jedna od najomiljenijih zabava: zamjena
identiteta. Ako bi se probudile prije nego to bi njihova osobna slukinja ula u njihovu sobu,
zamijenile bi krevete, tako da je ostatak dana Amelia bila Sylvie, a Sylvie Amelia.
Madame De Nevry zavezala joj je kosu zelenom vrpcom da ocu oznaci koja je Sylvie;
Amelijinu je kosu iz istoga razloga vezivala ljubicastom vrpcom. Nakon toga je okrenula
djevojcicu i kriticki je promotrila. To kikotanje nije dolicno, izgrdila ih je, a one su se jedva
suzdravale da ne prasnu u smijeh. Obje se ponaate neprimjereno i budalasto. Cemu se
toliko smijete?
Ogledala se po ucionici, po zidovima obloenima tamnim drvom, po golom hrastovom
podu i oskudnom pokucstvu. Prozori bez zavjesa drali su se cvrsto zatvorenima kako
djevojcice tijekom ucenja ne bi ometala buka ni bilo to drugo izvana. Ovdje nije vidjela nita
to je moglo izazvati smijeh - prostorija je izgledala tocno onakvom kakva je i trebala biti.
Knez vas ceka. Sylvie, je li ti to tinta na rukama?
Amelia je ispruila ruke. Nokti su joj bili premazani utom kremom odurnog mirisa
kako ih ne bi grizla. No Amelia nije grizla nokte, to je bila Sylvina navika. Dadilja nije niti
obratila panju kad je tog jutra rutinski premazala toboe izgriene nokte.
to ce va otac pomisliti! prigovarala je guvernanta. Idi u djecju sobu i odmah to
operi. Pogledala je na sat zubima grickajuci usnicu - ne smiju zakasniti na tjedno primanje
kod kneza.
Louise je bila mrava ena cetvrtastih crta lica i rijetke sijede kose koju je skrivala
ispod velike perike i nocne kapice. Ogorcena usidjelica, u dalekom srodstvu s Von
Sachsenima, ovisila je o kneevoj milosti, a zauzvrat je poducavala njegove kceri. No, buduci
da ni sama nije bila previe obrazovana, nikakvo se ozbiljno ucenje nije odvijalo u ucionici
kneevog parikog dvorca u Rue du Bac. Djevojcice su umjesto ucenja morale dugo vremena
sjediti na miru, drati uspravna ramena i glave visoko podignute uz pomoc podupiraca. Ucila

GIGA
33
ih je kako se treba nakloniti i hodati sitnim klizecim koracima to je zahtijevala etiketa u
Versaillesu, tako da su izgledale kao dvije minijature sa satnim mehanizmima kad su u
svojim, na bokovima iroko podstavljenim suknjama, lebdjele iznad tla, naizgled pokretane
nekom silom, a ne necim vulgarnim kao to su to noge i stopala. Madame, osrednja sviracica
klavikorda, ipak je svojim ticenicama uspjela prenijeti osnove sviranja instrumenta, ali
nijedna od njih nije pokazivala previe zanimanja ni talenta. Guvernanti nije ni palo na pamet
da bi uzrok toj nezainteresiranosti mogle biti njezine metode poducavanja.
Dijete se vratilo izribanih crvenih i ranjavih prstiju od kamena plavucca. Naklonila se
guvernanti i ispruila ruke na pregled.
Ti obicno nisi ta koja ima prljave ruke, rekla je madame. Tvoja sestra obicno ima
vie tinte na rukama nego na papiru.
Zaculo se smijuljenje drugog djeteta. Madame se sumnjicavo zagledala u svoje male
ticenice. Prestanite s tim! Ovo cu ponaanje prijaviti vaem ocu.
Djevojcice su izmijenile poglede i brzo se uozbiljile. Svoga su oca vidale jednom
tjedno na deset minuta, ali je bilo jasno ciji je autoritet prevladavao u ucionici. Znale su da
madame De Nevry klecaju koljena kad se nade u blizini kneza Michaela. To su znale jer bi joj
lice postajalo jo bljede i napetije, a i prije tog tjednog prijema vie bi ih grdila i gnjavila.
Dodite, vrijeme je da odemo dolje. Izgurala je djecu kroz vrata. Ucionica se nalazila
pod strehom na samom vrhu zgrade pa su pohitale niz tri stranja stubita s izlizanim
sagovima i izblijedjelim tapetama. Ovo je stubite koristila samo posluga.
U malom foajeu na dnu posljednjeg stubita, Louise je jo jednom pregledala svoje
ticenice, popravila zelenu vrpcu ovdje, i nakrivljenu maramu ondje. Dakle, govorite samo
kad vam se obrati i ogranicite se samo na to da odgovorite na pitanja Njegove Visosti. Je li
jasno?
Blizanke su se naklonile i promrmljale da su razumjele. Nije ih trebalo podsjecati na
pravila. Njihov im je otac bio toliko nepoznata i uzviena osoba, da nisu mogle zamisliti da bi
u njegovoj nazocnosti uopce otvorile usta bez njegove naredbe.
Guvernanta je poravnala njihove suknje, popravila svoju kapicu i kliznula kroz vrata
koja su vodila u veliko predvorje zgrade. Njezine su je ticenice slijedile, sva im je
lakoumnost nestala kad su se usredotocile na sitne klizece korake, uspravna leda i ukoceno
dranje glave. U glavni dio kuce ulazile su samo prilikom ovih tjednih posjeta, ali su se toliko
trudile da ne naprave nijednu pogreku, da nikad nisu ni vidjele to se tamo zapravo nalazi.
Ostala bi im u sjecanju samo arena zbrka pozlacenih i ugodnih lijepih boja, bogatih sagova i
kuckanje njihovih sitnih stopala po mramoru.
Napudrani lakaj u livreji naklonio se dok su prolazile uz njega. Djeca na njega nisu
obracala panju jer su ih poducavali da se slugama ne obracaju, osim ako im izdaju naloge.
Drugi je lakaj otvorio obojena vrata i objavio zvonkim glasom: Gospodice Amelia i Saylvie.
Madame De Nevry.
Djevojcice su ule prije guvernante, obje dreci pogled prikovan za pod, svjesne
goleme velicine saga koji se prostirao izmedu njih i njihovog oca na drugom kraju salona. U
ovoj je prostoriji sve izgledalo golemo. Konzolni stol uza zid blizu vrata bio im je u visini
glave. Cinilo im se kao da su sofe i stolice bile izradene za divove. Da bi sjele na njih, morale
bi se uspentrati uz njihove klizave noge. No, buduci da im nikad nije receno da sjednu, ovo je
bilo samo teoretsko razmatranje.
Knez Michael ih je pozvao. Ostao je stajati uz kamin, neto je drao na dlanu. Bio je u
odjeci za dvor. Ispod komplicirane perike s uvojcima, blijede su mu oci otro pogledavale
kceri.
Vae izvjece, madame.
Djeca su zadrala dah. Katkada bi madame izrecitirala cijeli niz manjih prekraja,
primjerice stvari koje bi zaboravile obaviti ili koje im nikad i nisu bile recene. Nisu znale

GIGA
34
zbog cega ona to radi, osim kad bi se alila njihovoj slukinji koliko joj muka zadaju. A
katkada bi izjavila da se toga tjedna nita znacajno nije dogodilo pa bi ih knez otpustio uz
zadovoljno kimanje.
Madame se naklonila. Amelia i dalje ima potekoca u svladavanju rukopisa,
gospodine, a Sylvie katkada odbija vjebati sviranje.
Michael se namrtio. Je li ono Sylvie nosila zelenu vrpcu ili Amelia? Nikad nije
mogao zapamtiti, iako je sam naloio nacin njihovog identificiranja. Na sagu su obje izgledale
posluno, ali je mogao vidjeti da obje pred sobom dre cvrsto stisnute ruke. Izgledale su tako
sitne i opet se zapanjio kako dvije osobe mogu biti toliko slicne.
Vjerojatno su imale razlicite karaktere - iako njihova osobnost nije bila osobito vana
ni za to.
J o neto?
Bilo je i odredene neprimjerene lakoumnosti, gospodine.
Djeca su ostala ukoceno stajati.
Kako su te male ukocene, bezizraajne, male lutke mogle pokazivati neprimjerenu
lakoumnost? Knezu Michaelu se to ucinilo neobicnim. No imao je druge stvari na pameti pa
je odlucio da ti sitni grijesi nisu vrijedni rasprave.
Mislim da ce te pogreke ispraviti njihova majka, izjavio je.
Louise je izgledala kao da ju je pogodio grom. M... molim, gospodine? Njihova...
njihova majka?
Amelia i Sylvie su zaboravile na svoj strah i podigle pogled, tako da je njihov otac
mogao vidjeti dva para velikih modrih ociju, dvoja usta u obliku ruinog pupoljka, dva nosica.
Elvirine crte lica. Na njima nije vidio nita svoga, ali ga uopce nije zanimalo tko im je otac.
Da su bili djecaci, onda bi to bila posve druga stvar. No djevojcice su bile samo roba i on ce
ih mudro unovciti. Vjerojatno ce biti lijepe jednako kao i Elvira i ako tako bude, nece imati
nikakvih potekoca da im ugovori probitacne brakove.
A-a-ali naa... naa je m-majka mrtva, gospodine, promucale su jednoglasno.
Vaa prva majka, da, rekao je pomalo nestrpljivo. Imat cete novu majku. Moete
pogledati kako izgleda. Ispruio je minijaturu.
Amelia ju je zgrabila strelovitim pokretom, kao da se boji da ce joj se prsti uhvatiti u
klopku. Dvije su djevojcice zurile u lice na slici i utjele.
Louise je osjetila kako joj tlo izmice pod nogama. Nova je gospodarica u kuci bila
jako loa vijest za guvernantu. Morat ce se slagati s novom kneginjom koja bi mogla ugroziti
njezin dosadanji nesporni autoritet nad djevojcicama.
Dopustite mi da vam cestitam, knee. Ukoceno se naklonila. Vjencanje ce biti
uskoro?
Vjencanje se vec odralo u Becu preko opunomocenika. Vikont Kierston ce ovamo
dopratiti kneginju zajedno sa suprugom prijestolonasljednika. Ispruio je ruku da mu vrate
minijaturu. Amelia mu ju je vratila uz naklon i opet brzo spustila pogled na sag.
Louise se trudila da joj se ozlojedenost i gnjev ne vide na licu. Nije ju iznenadilo to
njezin poslodavac nije smatrao za shodno da joj tu informaciju priopci ranije, vec to da joj
nita nije rekao ni vikont Kierston. On se toliko zanimao za djevojcice, da je bilo veoma
neobicno to joj nije dao niti naslutiti neto tako vano. udjela je za tim da vidi portret, ali se
cinilo da joj ga ne kani pokazati. Knez ga je samo spustio u dep ogrtaca. Moete otici.
Djevojcice su se naklonile i natrake izale iz prostorije. Cim su izale kroz vrata,
Amelijina je ruka potraila Sylvinu. Uz jo jedan ukocen naklon, guvernanta je krenula za
njima. Nitko nije progovorio sve dok se nisu nale opet u ucionici. Tada je Amelia radosno
poskocila.
Tako je lijepa.
Da, kao prava princeza, sloila se Sylvie i zaplesala. I monsieur Leo se ubrzo

GIGA
35
vraca.
Da ste odmah prestale s time! Madam je izgledala veoma ljutito i potiteno. Ne
doputam da pleete i skacete kao dvije seoske divljakue.
Djevojcice su se smirile, iako su im oci i dalje blistale. Po prvi su put imale prednost
pred guvernantom - ona nije vidjela sliku nove kneginje pa su znale koliko je uznemirena.
Madame, ima crnu kosu, ljubazno je rekla Sylvie.
A guvernanta ih je htjela pitati samo jedno pitanje koje ju je titalo: koliko je bila stara
kneginja Von Sachsen? No nije se htjela raspitivanjem poniziti pred svojim ticenicama.
Majordom ce sve znati. Monsieur Brion je uvijek sve znao prije od bilo koga drugoga. Bit ce
poniavajuce moliti informacije i od njega, ali to je jedino to joj je preostalo.
Vrijeme je da odete na spavanje, rekla je.
Djevojcice jo nisu znale gledati na sat, ali su ipak znale da je prerano. Sunce jo nije
zalo, a jo nisu ni vecerale. Zaprepateno su zurile u svoju guvernantu.
Obje ste se krajnje loe ponaale, izjavila je madame. Taj neprimjereni smijeh
mora prestati. Za veceru cete dobiti kruh i mlijeko i odmah nakon toga cete otici u krevet.
Znale su da bi protivljenjem samo jo vie pogorale stvar. J ednako kao to su znale
da ce one ispatati zbog guvernantine zlovolje. Tek kad su se nale iza sputenih zavjesa i
uukane u krevetima, mogle su aputati o ovom novom cudesnom dogadaju te u potpunoj
sigurnosti razgovarati o lijepoj mladoj djevojci koja ce doci i ivjeti s njima.
A s njom ce doci i monsieur Leo. Nisu ga vidjele tjednima, a bio je jedina zraka sunca
u njihovim sumornim malim ivotima.

GIGA
36
esto poglavlje

Adieu, draga moja kceri. Ucini mnogo dobra za francuski narod, tako da govore da
sam im poslala andela. Marija Terezija je po posljednji put zagrlila svoju uplakanu kcer.
Cijela obitelj Habsburg, cijeli austrijski dvor i pripadnici najvie aristokracije, svjedocili su
ovom posljednjem susretu majke i kceri u velikoj dvorani hofburkog dvorca.
Sirota Toaneta, promrmljala je Cordelia gutajuci suze. Mora se ovako javno
opratati. Veoma voli svoju majku. Kako ce se snaci bez nje?
Vikont Kierston nije nita odvratio. Previe ga je dirnuo ovaj oprotaj. Nova francuska
prijestolonasljednica znala je da vjerojatno nikad vie nece vidjeti svoju majku. Osim toga,
ovo je bilo tako naglo odvajanje za djevojku koja jo nije napunila petnaest godina. No u
visokim krugovima medunarodne diplomacije nije bilo mjesta za osobne osjecaje.
Nadvojvotkinjino vjencanje s francuskim prijestolonasljednikom ce zacementirati veoma
vano saveznitvo izmedu Austrije i Francuske, to se ne bi moglo postici nicim drugim.
J o uvijek uplakanu Toanetu otpratili su iz dvorca do kocije koja ce je odvesti u
njezinu novu domovinu. Na putu ce je pratiti brat, car J osip, kojega izgleda nimalo nije smelo
emocionalno stanje njegove mlade sestre. Toaneta je molila da s njom u kociji putuje
Cordelia, ali je carica odbila. Njezina kci mora u skladu s ceremonijom napustiti zemlju
svojih oceva. Svi moraju vidjeti da je snana, zrela i spremna preuzeti svoje kraljevske
dunosti.
Dok je kocija odlazila iz dvorita, kroz stakleni su prozor vidjeli Toanetu kako se
skutrila u kutu i prekrila oci maramicom, ali kad je kocija prola kroz kapiju, nagnula se kroz
prozor da posljednji put pogleda svoj dom. Suze su joj klizile niz lice. Brat joj je stavio ruku
na rame i povukao je unutra.
Brat joj nece pruiti previe utjehe, primijetila je Cordelia. Strano je ukocen i
formalan.
Moci cete joj je vi pruiti kad stignemo u Melk, rekao je Leo. A sada bi bilo
najbolje da se i vi oprostite.
Carica se srdacnije oprostila od svoga kumceta nego vojvoda Franz od necakinje.
Marija Terezija joj je dala srebrni medaljon sa svojom slikom i toplo je zagrlila. Vojvoda se
oprostio tako to joj je hladno kimnuo glavom i naredio joj da slua supruga. Rekao joj je da
je njezin bracni ugovor veoma velikoduan i da bi trebala biti zahvalna svima koji su se dosad
brinuli za njezine interese.
Odlucila je da nece proliti ni suzicu ako nikad vie ne vidi svoga strica. Krenula je
prema svojoj kociji ispred koje ju je cekao Leo Beaumont da joj pomogne uci. Na vratima
kocije bio je naslikan grb obitelji Von Sachsen.
Va stric ima veoma grube manire, namrteno je primijetio. Usudio bih se reci da
mu je neugodno kad su osjecaji u pitanju.
Cordelia ga je pogledala dok joj je pomagao da ude u kociju. Vikonte, ne trebate
zagovarati moga strica. Uvjeravam vas da ni s moje strane nema previe ljubavi. Lice joj je
bilo napeto, u ocima joj se nazirala tuga. Moji su roditelji umrli od boginja kad sam bila
dojence. Da su poivjeli, moda bi ovaj oprotaj bio teak. Ovako, jedva cekam da odem.
Sjela je na grimizni barunasti jastucic u luksuzno opremljenom vozilu, haljina se napuhnula
oko nje i prekrila cijelo sjedalo klupe. Lice joj se opustilo. Je li Versailles, kako govore,
doista dvorac iz bajke?
Samo za one naivne, suho je rekao i stavio nogu na stubu kocije.
Ne mislim za sebe da sam naivna, usprotivila se.
Nasmijao se, ali nimalo posprdno. Draga moja, vi jeste naivni. Ne znate nita o
mracnoj strani ivota na dvoru, ali ako vas cini sretnom zamiljati takve bajkovite sanjarije,

GIGA
37
onda neka vam bude. Veoma ce vam se brzo otvoriti oci. Smjestio se na nasuprotnoj klupi,
pazeci da ne nagazi cipkani rub njezine haljine dok je poravnavao mac uz bok.
Mogla bih vas iznenaditi, moj gospodine, rekla je, nimalo zadovoljna njegovim
pomalo pokroviteljskim tonom.
Nisam siguran bi li me iznenadilo ita od onoga to ste kadri uciniti, prijazno je
rekao, odlucivi da se nece svadati u tijesnoj kociji. Takoder je odlucio da joj nece pruiti
povod za neki od njezinih impulzivnih izljeva strasti. A nakon to ceremonijalno izadu iz
Beca, moci ce jahati na svome konju dok se kocija s njegovom ticenicom bude vozila na
pristojnoj udaljenosti.
Kocija je napokon krenula. Cordelia se nagnula kroz prozor da promotri povorku iza
sebe. Kocije iza nje vozile su poslugu i prtljagu. Na zacelju kolone putovala je Mathilde s
Cordelijinim kovcezima. Povorku je pratio vod konjanika, zastave su se vijorile na povjetarcu,
sunce je obasjavalo njihovu izvezenu ceremonijalnu ormu, srebrne uzde i stremene. Na
samom kraju povorke konjanici su vodili rezervne konje. Medu njima je bila i Lucette, njezin
lipicanac slican vikontovom.
Hoce li Christian putovati s vaim osobljem?
Mislim da hoce. No nacin na koji ce putovati ovisi o njemu.
Voljela bih da mogu biti muha na zidinama kad se sutra na ulicama pojave leci i kad
Poligny bude razotkriven, zakikotala se, hladeci se lepezom.
Leo nije nita odvratio. Nije bio toliko uvjeren u moc istine kao Cordelia i Christian.
Nije vjerovao da istina moe unititi nekoga tko je toliko utjecajan i dvolican kao Poligny. No
barem ce mu biti neugodno, osobito stoga to ga je odao vlastiti ucenik ciji je rad donio
najvecu slavu njegovom ucitelju.
Carica je bila veoma susretljiva kad ju je Christian zamolio da ga odrijei dunosti,
nastavila je Cordelia, ne obaziruci se na utnju svoga suputnika. Cak mu je dala neto
novca.
Hm.
Koliko ima do Melka?
Pedeset kilometara.
Vikont ocito nije bio raspoloen za razgovor. Povorka ce stati i prenociti u
benediktinskom samostanu u Melku, a pedeset kilometara drmusanja po loim cestama u tako
utljivom drutvu nije joj izgledalo nimalo privlacno.
Neto vas je razljutilo, gospodine?, nasmijeila se neduno i molecivo. Veoma se
trudim da ne budem naporna suputnica.
A ja se jako bojim da cete tim silnim trudom izazvati suprotan ucinak, izjavio je,
zavalio se u sjedalu, prekriio ruke na prsima i promatrao je kroz poluzatvorene oci. Imala je
armantnu bijelu barunastu kapicu na vrhu gomile skupljenih uvojaka. Preko ramena je
nehajno prebacila indijski al da je zatiti od propuha; jedna joj je savreno zaobljena
podlaktica pocivala na prozorskoj dasci kocije. Oko zglavka je nosila narukvicu kneza
Michaela; mala dijamantna papucica tiho je kuckala po drvu kad bi se kocija zatresla.
To nije nimalo ljubazno od vas, ali ako elite da samo sjedim i utim, to cu i uciniti,
gospodine. Stisnula je usne, stavila obje ruke u krilo i zagledala se u izrezbareno drvo iznad
vikontove glave.
Ovo je bio toliko apsurdan prizor da je trgnuo usnama, a u ocima boje ljenjaka
pojavio se veseo sjaj. Kakva li stvorenja! Vi uistinu znate iznervirati covjeka.
Oh, nije poteno!, usprotivila se. Trudim se biti upravo onakva suputnica kakvu
elite, a vi me optuujete da vas nerviram!
Ne sjecam se da sam ikada opisao svoju idealnu suputnicu.
Pa, dali ste mi naslutiti opis. elite ukocenu, ukrobljenu i runu lutku koja se nece
smijeiti, govoriti niti natuknuti nita to bi moglo sliciti zabavi.

GIGA
38
Draga moja, da je to moj ideal, uvjeravam vas da se nikad ne biste mogli ni pribliiti
toj slici, rekao je i nacerio se. Bit cu jako zadovoljan ako ostanete na svome mjestu i
ogranicite se na uobicajene otrcane fraze.
Napravila je grimasu. Otrcane su fraze izuzetno dosadne, moj gospodine. Ipak, imam
ideju kako bismo se mogli zabaviti. Preturala je po svojoj torbici i uz trijumfalni povik
izvadila dvije kockice.
Vidite, ja sam se pripremila. Ubit cemo vrijeme bacanjem kocki. Oboavam
kockati. Vjeto je prebacivala kocke iz ruke u ruku.
Leo je upitno podigao obrve. Kockanje je bio duboko ukorijenjen grijeh dvorana na
svakome dvoru pa tako i na dvoru St. James u Londonu. U jednoj su se noci jednako brzo
gubila bogatstva i ugledi. Knez Michael nije bio iznimka, iako je vie od kocaka volio karte,
no hoce li mu biti po volji enino kockanje, to je sasvim druga stvar. A moda je njezino
kockanje bilo bezazleno, za sitne novce ili svenjeve papira.
Bacajmo za velike iznose, gorljivo je rekla prevrcuci kocke u ruci. U to se kladite,
gospodine?
Tri talira, rekao je spremno joj udovoljivi.
Oh, fuj! To je za malu djecu. Ja se kladim u cetiri zlatnika.
Izgleda da je Cordelia napredovala mnogo dalje od svenjeva papira. Pretpostavljam
da moete pokriti taj ulog?
U ocima joj se pojavilo ogorcenje. Gospodine, vi me vrijedate.
Pomirljivo je dignuo ruke u zrak. Uvjeravam vas da vas nisam kanio uvrijediti,
madame. Nisam bio siguran raspolaete li vlastitim sredstvima.
Opet je premetala po torbici i izvadila teku barunastu kesu. Imam pet stotina
zlatnika u novcima i obveznicama, izjavila je. Vjencani dar moga strica. Nije htio da se
prica kako nije ispunio svoju dunost prema necakinji, dodala je uz podrugljiv osmijeh.
Bilo kako bilo, ovo je moj vlastiti novac, zapravo ostavtina moje majke, ali se vojvoda
Franz uvijek pretvara da me on velikoduno uzdrava. Usta su joj se posprdno iskrivila.
Nadam se da moj suprug nije toliko uskogrudan. Poznata mi je cinjenica da prema bracnom
ugovoru majcina imovina ostaje moja vlastita pa se nadam da je on nece zadrati za sebe.
Leo se namrtio. Nije mislio da ce Michael zadrati za sebe imovinu svoje nevjeste, ali
nije vjerovao ni da ce joj je prepustiti bez ikakvog nadzora. Nije uobicajeno da ena ima
pristup vlastitim sredstvima. Siguran sam da ce vam suprug davati izdaan deparac.
Deparac od mog vlastitog novca! Nije pravedno.
Slegnuo je ramenima. Moda nije. Ali tako to ide i jedna djevojka to nece
promijeniti.
Ne budite toliko sigurni, gospodine. Potisnula je ljutnju i prebacila kocke u drugu
ruku. Hajde, idemo bacati. Nemamo ravne povrine, ali ih moemo bacati na sjedalo kraj
vas. Tako cemo oboje biti u podjednako nepovoljnom poloaju.
Nagnula se i al joj je skliznuo s ramena otkrivi procjep izmedu okruglih dojki.
Nosnice mu je ispunio miris njezine kose, sada tako blizu njegovom licu, oamutila ga je
oblina njezinih dojki.
Bacila je kocke na sjedalo kraj njega pa se s olakanjem okrenuo da ih pogleda.
Cetiri i est. Zavalila se na sjedalo uz pobjednicki osmijeh. Da vidimo moete li
bolje, gospodine.
Leo je rezignirano bacio kocke. Pokazivale su tri i dva.
Ha! J a sam pobijedila. Pokupila je kocke i ispruila ruku da joj da osvojeno.
Izvukao je svoju kesu i dodao joj njezina cetiri zlatnika koje je spremila u dep s
takvim likovanjem da nije mogao a da se ne nasmije. Kakva li ste vi nemilosrdna igracica.
Nadam se da ne podnosite teko poraz.
J a rijetko kad gubim, samozadovoljno je rekla prebacujuci opet kocke iz ruke u

GIGA
39
ruku. Da podignemo ulog na pet?
Ovo je bio relativno bezopasan nacin da prikrate vrijeme. Cordelijino nemilosrdno
likovanje nad svakom pobjedom bilo je neodoljivo. A pobjedivala je pri svakom bacanju.
Kasno mu je sinulo da takva sreca ne moe biti slucajna. Ona je veselo spremila u
dep dvadeset zlatnika prije nego to je po prvi put posumnjao. Nehajno se namjestio
postrance da je moe bolje promatrati dok baca kocke. Panju mu je privuklo neto u nacinu
na koji ih je protresla u ruci. Bio je to mali okret njezinog zglavka kojega inace ne bi
zamijetio, ali sad mu je vec uistinu bilo dodijalo da stalno gubi.
Ha! Opet sam pobijedila! Gospodine, dugujete mi jo pet zlatnika. Ispruila je ruku
na uobicajen nacin.
Ne znam je li tako, polako je rekao i uzeo kocke sa sjedala do sebe. Izgledale su
obicno. Posljednjih pola sata bacao ih je bez ikakvih sumnji. Podigao je pogled. Cordelia je
izgledala zabrinuto. Povukla je isprueni dlan.
Protresao je kocke u aci fiksirajuci je pogledom, opazio kako joj se na obrazima
pojavljuje rumenilo i pricekao sve dok nije spustila pogled na svoje krilo.
Namjetene su na neki nacin, zar ne? Jesu li?, ponovio je kad ona nije odgovorila.
Kako me moete optuivati za takvo to? Lice joj je bilo grimizno, gornju je usnicu
grickala zubima.
Vi mala laljivice!, viknuo je i bacio kocke u njezino krilo. Pokaite mi u cemu je
stvar.
Kasnije sam vam namjeravala vratiti novac. Usrdno ga je fiksirala golemim
blistavim ocima.
Oprostit cete mi ako vam kaem da cisto sumnjam u to, suho je rekao. A sad mi
pokaite u cemu je stvar.
Oh, dobro. No radi se samo o jednostavnom malom triku. Ako ga ne znate, ne
moete ga ni zamijetiti. Niste uspjeli, zar ne?
Da sam ga mogao zamijetiti, sada ne bih bio siromaniji za dvadeset zlatnika, rekao
je jednako suho kao i prije. Cekam.
Nagnula se naprijed, skoro u njegovo krilo, kocke su joj pocivale na dlanu. Skracene
su na ovim bridovima. Ako ih kvrcnete po rubu, uvijek ce pasti na est ili cetiri. Ne svaki put,
ali vecinom hoce.
Nalazila mu se suvie blizu. Njezin miris, duboki procjep izmedu grudi, ponocno crni
gusti uvojci, od svega mu se toga zavrtjelo u glavi. Kad ga je pogledala s izazovnim
osmijehom u ocima, koje su u tom casu bile blistave poput safira, dah mu je zastao u grlu.
Gospodine, ovo je bila samo mala ala. Glas joj je istovremeno bio pokajnicki i
obranaki. Ta nismo igrali zaozbiljno.
Nisam zamijetio da igramo za tobonje zlatnike. Znate, Cordelia, da sam igrao s
mukarcem koji se koristio tim trikom, izbicevao bih ga, izjavio je.
Zar ga ne biste izazvali na dvoboj?, iznenadeno ga je upitala, na trenutak
zaboravivi vlastitu nelagodu.
Ne bih obecastio svoj mac njegovom krvlju, odsjecno je rekao.
Oh. Opet se ugrizla za usnicu i pocela kopati po torbici. Evo. Svi do jednoga.
Predala mu je novce. Znam da je bilo pokvareno, ali ja oboavam pobjedivati. Ovo nikad ne
cinim za kockarskim stolom.
Zvucala je toliko alosno i snudeno, da se njegova opravdana ljutnja razbila u
komadice. Na nju se jednostavno nije mogao ljutiti vie od jednog trenutka, cak ni sada kad se
suocio s ovim necuvenim ponaanjem.
Dat cu vam jedan prijateljski savjet - ako vas itko uhvati da varate u versajskim
salonima, bit cete izopceni. Ni sama vas prijestolonasljednica nece moci spasiti, rekao je
otro naglaavajuci rijeci. A ako na takav nacin osramotite suprugovo ime, on ce imati pravo

GIGA
40
da vas zatvori u samostan.
Ali ja to ne bih ucinila!, protestirala je, uasnuta milju da je dri sposobnom uciniti
takvu glupost, jednako kao i pomilju na takvu kaznu. Ovim se trikovima sluimo samo u
obiteljskoj igri. Toaneta je jednako zlocesta kao i ja: katkada je to jedini nacin da pobijedimo
nadvojvode. A oni su strano antipaticni kad pobjeduju i odreduju nam besramne kazne svake
vrste.
Pa, sjetio sam se da bih i ja mogao odrediti kakvu kaznu, zamiljeno je rekao,
tapkajuci prstima po usnama i promatrajuci je.
to? Proeli su je trnci uzbudenja. Opet se nagnula naprijed. Kako cete me kazniti,
gospodine?
Leo je odmah shvatio svoju greku. Kad god bi mu popustio oprez, naao bi se u
nevolji. Usne su joj bile izazovno rastvorene, vrh ruicastog jezika tako je zavodljivo i polako
prelazio po njima da je ostao bez daha. Cordelia se ni najmanje nije zabrinula zbog razgovora
o kaznama.
Naslonio se na sjedalo i nezainteresirano rekao: Mislim da ovo postaje zamorno.
Zatvorio je oci i naslonio glavu na naslon s namjerom da zaspi.
Namrtila se. Ni na trenutak nije povjerovala da je uistinu zaspao. Preturala je po
sadraju svoje torbice uz glasne uzdahe i ukanje, kao da trai neto jako vano. Potom je
pjevuila neku pjesmu, po-prativi to lupkanjem nogu. Cinilo se da ni to nije probudilo
vikonta.
Spustila je prozor i nagnula se da promatra to se dogada vani. Nebesa, trebali biste
vidjeti koliko je ljudi dolo da nas promatra, razgovorljivo je primijetila. Oh, a eno i
medvjeda na lancu koji plee. Izgleda jako tuno, siroto stvorenje. Oh, gledajte, ganjaju
depara... a tamo je tand s paprenjacima. Izgleda kao da je sajam, svi ti tandovi i
zabavljaci. Uvukla je glavu i pogledala svoga, jo uvijek zaspalog suputnika. Vani je
mnogo zabavnije nego ovdje unutra.
Napokon je odustao. Otvorio je oci. Je li vam ikad itko prijetio da ce vam zavrnuti
vratom?
Ne, koliko ja znam, rekla je i zatreptala. A vi ste odurni jer se pretvarate da
spavate. Ne bih vas uznemirivala da ste stvarno umorni, ali znam da niste. A ja vas elim
pitati mnogo toga.
Ozbiljna pitanja?, sumnjicavo je upitao.
Posve. Carica mi je rekla da cete me na putu poduciti o osobitostima ivota u
Versaillesu. Toaneti ce te stvari ispricati kontesa De Noailles, a ja imam samo vas.
Onda dobro. Morali su neto raditi da im prije prode vrijeme, a ovo se cinilo
bezopasnim i korisnim. to biste eljeli znati?
Oh, mnogo toga, ali prije nego to zapocnemo, predlaem jo jedno kladenje... ne,
nije za novac i nema veze s kockama, dodala je, vidjevi kako mu se lice smrknulo. Neto
mnogo vanije. Kladimo se na tocno vrijeme dolaska u Melk. Pobjeduje onaj koji kae
najblie.
Kakvi su ulozi? Na temelju prijanjeg iskustva nije znao zbog cega je uopce
razgovarao o ovome.
Ako ja pobijedim, sutra cu jahati na konju umjesto da se vozim u ovoj zaguljivoj
kociji.
A ako ja pobijedim? J edna se crna obrva podigla.
Po vaem izboru.
Oh, tomu je uistinu teko odoljeti. Poceao se po bradi i razmislio. Cordelia je
nestrpljivo cekala. Nije mogla ni zamisliti to bi mogao odabrati.
Dobro. Ako ja pobijedim, cijeli cete se dan obuzdavati da me ne izazivate i da mi ne
dosadujete.

GIGA
41
Mislite da to radim? Bol joj je zastrla pogled, ali on to nije htio vidjeti.
Ne elim nikakvo neukusno flertovanje, nikakvu vau lukavtinu. U mojoj cete se
blizini ponaati dostojanstveno i govorit cete samo kad vam se obratim. Slaete se?
Grickala je usnicu. Ulog je bio ugav, ali nije imala izbora. Samo se mora nadati da ce
ona pobijediti. Pristala je tako to je slegnula ramenima. Dakle, napiimo sada svoja
predvidanja i spremimo ih dok ne stignemo. Iz torbe je izvukla pisaljku i malu biljenicu i
dodala mu ih.
Nije nimalo oklijevao. Brzo je napisao, otkinuo stranicu i spremio je u dep ogrtaca.
Uzela je pisaljku i papir. J ako se namrtila grickajuci vrh pisaljke dok je pokuavala
izracunati koliko su dosad preli. Morat ce stati da se okrijepe i zamijene konje, a sve ce to
biti izvedeno na ceremonijalni nacin, znaci, potrajat ce.
Matematika vam nije jaca strana?, upitao ju je uz brian osmijeh.
Ba suprotno, uzvratila mu je. To mi je jedan od najboljih predmeta. Pogodena
aokom, odustala je od izracuna i napisala svoju procjenu. Evo. Tutnula je papir u svoju
torbicu i zavalila se na sjedalu. Vidjet cemo tko ce pobijediti.
Znaci, imate neka pitanja.
Kad je umrla vaa sestra?
Ovo nije ocekivao, ali je pitanje bilo razumljivo. Prije cetiri godine. Djevojcice su
imale devet mjeseci. Izraz lica bio mu je neodreden, oci zastrte.
Od cega je umrla?
Kakve to ima veze sa ivotom u Versaillesu? Glas mu je bio hladan, celjust mu se
odjednom stisnula.
Oprostite, brzo je rekla. Bolno vam je razgovarati o njoj?
Nije ni slutila koliko. No nije se toliko radilo o boli koliko o ovom neizmjernom
gnjevu koji je prijetio razbiti sve brane kad bi samo pomislio na ne-potrebnost njezine smrti,
to se, takoreci, preko noci ugasio takav uzbudljiv i dragocjen ivot. Prisilio se da se opusti i
odgovorio na njezino prvo pitanje, zanemarivi drugo. Umrla je od groznice... veoma
razorne bolesti brzog djelovanja.
Ovo je bio toliko uobicajen uzrok smrti, da se Cordelia nije nimalo iznenadila. J ako
ste je voljeli?, oprezno je upitala, ozbiljnog pogleda i suosjecajnog izraza.
Moji osjecaji prema Elviri nemaju nita s vaim novim ivotom, Cordelia, rekao je,
suzdravajuci se da ne bude previe otar. Nikad se nije mogao prisiliti da razgovara o svojoj
sestri, cak ni s Michaelom koji nikad nije spominjao ovu temu.
Elvira. Lijepo ime. Izgleda da ga Cordelia nije cula. Je li bila starija od vas?
Ocito je se nece moci rijeiti. Bili smo blizanci, kratko je rekao.
Oh. Kimnula je glavom. Blizanci su posebno vezani, nije li tako?
Tako kau. Moemo li sada razgovarati o Versaillesu?
Vaa je sestra rodila blizanke. Mora da je radanje blizanaca karakteristika vae
obitelji, nastavila je. Moda cete i vi imati blizance kad se oenite. Jeste li se ikad poeljeli
oeniti?
To nije tema ovoga razgovora, hladno je izjavio. Ako elite da ga nastavimo, tada
se ogranicite na umjesna pitanja.
Nisam kanila biti nepristojna, rekla je namrtivi se. Samo sam htjela pokazati
zanimanje i ljubaznost.
Pitao se je li neiskrena, a zatim odlucio da niti ne eli znati. Nije joj vie davao
poticaja pa je nakon nekoliko trenutaka rekla: Pricajte mi o mom suprugu. Kakav je on
covjek?
Ovo barem nije bilo sumnjivo podrucje zanimanja. On je mukarac u najboljim
godinama. Izvrstan lovac pa je omiljen kralju. Uiva u ivotu na dvoru pa ce i vas pozivati u
najprestinija mjesta, poput Fontainebleua, St. Clouda, Trianona, Hotel de Villea. Dvor na

GIGA
42
takva putovanja odlazi pet puta godinje. Kralj postaje nestrpljiv ako predugo ostane na
istome mjestu.
Cordelia je paljivo sluala. Iako su joj ova putovanja pobudila mlako zanimanje, ni
izdaleka joj nisu bila toliko zanimljiva kao njen suprug. No hoce li mi se svidjeti? Opet se
nagnula naprijed, isticuci ozbiljnost pitanja.
Leo je nehajno slegnuo ramenima i odmaknuo se iz njezine blizine koja ga je
izludivala. Cordelia, kako da ja to znam? Mnogima se svida, ali ima i neprijatelja. Svi ih mi
imamo.
J e li ljubazan? Ustrajala je i poloila ruku na njegovo koljeno. J e li dobar prema
djeci?
Michael je bio hladan i bezosjecajan roditelj, to je bio jedan od razloga zbog kojih je
Leo toliko silno elio da imaju brinu i dobru macehu. No ovo je razmiljanje zadrao za
sebe. Na njih pazi guvernanta. Ne vjerujem da se njihov otac previe njima bavi.
Ni to takoder nije bilo neuobicajeno. Zaustila je da ga jo neto pita, kad je zrak
proparao zvuk trublje. Oh, sigurno negdje stajemo. Kunem se da mi je drago to mogu
protegnuti noge.
Leo je otvorio vrata kad se kocija zaustavila u sreditu malog mjesta. Skocio je na
poplocani trg i ispruio ruku da joj pomogne u delikatnom manevru koji je bio potreban da
provuce svoju iroku haljinu kroz vrata. Ispustio joj je ruku cim se nala na cvrstom tlu.
Primila ga je pod ruku. Vi ste moj pratilac, opunomocenik moga supruga,
promrmljala je. Ne smijete se prema meni odnositi kao da sam pas lutalica.
Prodorno ju je pogledao. Kao to je i ocekivao, ona se smijeila s onim necuvenim
izazovnim pogledom u ocima. Pazite kako se ponaate!, ljutito joj je naloio ispod glasa.
Njezin se smijeak jo vie razvukao. Gospodine, jo uvijek nisam izgubila okladu.
Nije joj imao vremena odgovoriti jer im je priao mjesni upravitelj i ponudio skromno
gostoprimstvo svoga mjesta. Prijestolonasljednica i njezin brat bili su smjeteni na stolice na
nadsvodenom podiju na samoj sredini trga. Seoske su im ene donosile hranu i pice, a
stanovnici oblinjih sela u cudu su zurili u uzviene osobe u svojoj sredini.
Cordeliju i vikonta su otpratili do seoske krcme gdje je bio osiguran smjetaj za
prijestolonasljednicinu svitu. Toliko je ljudi vrvjelo malom i niskom gostionicom da je bilo
nemoguce razgovarati, a i vrucina je uskoro postala nepodnoljiva. Cordelia je maramicom
tapkala po celu. Molim da me ispricate, gospodine. Povukla je ruku i okrenula se da izade
iz gostionice.
Kamo idete?
Ova stvar zahtijeva privatnost, moj gospodine. Vragolasto mu se nasmijeila i
nastavila prema vratima.
Uz iskreni uzdah, Leo je ispraznio svoj pehar piva. Dvadeset i tri dana samo u
njezinom drutvu!
Cordelia je nala jedini nunik pred kojim je cekala cijela ceta dvorana. Nabrala je nos
kad je ugledala smradnu malu upu. Nije bila namijenjena enama sa suknjama irokima dva
metra. Okrenula se i kroz mjesto krenula prema poljima. Grm kupine pruao joj je dovoljno
veliko skrovite, a i zrak je bio malo cici, unatoc stadu krava koje su ozbiljno promatrale ovo
neobicno stvorenje koje se pojavilo u njihovoj sredini.
Tek to je uspjela odmaknuti suknju i podsuknje, zacula je korake s druge strane grma.
I ba je sada morao naici neki od mjetana! Ipak se nije previe zabrinula. Vecina javnih
nunika u Schonbrunnu nije imala vrata, a i sobni zahodi u hodnicima iza paravana teko da
bi se mogli nazvati skrovitim mjestom.
Cordelia, to, do vraga, radite tamo? Vikont je zvucao veoma ljutito i veoma blizu.
Mogla je ispod grma vidjeti njegove noge.
Mjetanin je bio jedna stvar, vikont Kierston neto posve drugo. Iza grma sam,

GIGA
43
urno je rekla. Nemojte se pribliavati.
to, pakla mu... Oh! U glasu mu se nacuo smijeh. Molim da mi oprostite.
Spustila je suknje i izala iz nunika na otvorenom. Moj gospodine, nije bilo nimalo
kavalirski da me pratite ovamo.
Kad sam vidio da moja ticenica uri u polje u trenutku kad se prijestolonasljednica i
car spremaju uci u kociju, nisam ni pomislio na kavalirtinu, odvratio je. Zbog cega niste
mogli koristiti seoski nunik kao i svi ostali?
Ba zato jer su ga svi ostali koristili, izjavila je i poravnala nabor na suknji. Lorde
Kierston, trebali biste znati da su ene u nepovoljnom poloaju.
Opet se nasmijao. Shvatio sam to mislite. A sada dodite. Kocije koje su iza nae ne
mogu krenuti dok mi ne odemo. Primio ju je za ruku i pourivao je na putu preko polja,
zaboravivi da bi trebao drati ruke podalje od nje.
to se nje tice, Cordeliju nije nimalo smetala ovakva neformalna pratnja.
Do raskonog samostana u Melku stigli su navecer u est sati. Prijestolonasljednica i
car vec su bili uli u carske odaje kad je Von Sachsenova kocija prola kroz zapadnu kapiju
samostana odakle se pruao pogled na okuku Dunava.
Cordelia je pogledala na svoj elegantni sat prikacen za haljinu. Otvorila je torbicu i
izvukla savijenu stranicu. to ste vi predvidjeli, gospodine?
Leo je izvukao svoj papir. est i trideset, rekao je samouvjereno se smijeeci. Pola
sata vika za tako dug put jedva je bilo vrijedno spominjanja.
No ona se tada nasmijala, oci su joj zasjale od zadovoljstva. est i dvadeset sedam.
Gledajte. Pruila mu je svoju savijenu stranicu. Nikad ne predvidam okruglo vrijeme jer se
u stvarnom svijetu malo to dogada tako uredno. Ja sam pobijedila.
Da, jeste. No nije potrebno da likujete.
Ali, zar nisam bila pametna?, insistirala je.
Izaao je iz kocije. Da, moete jahati, rekao je pruajuci joj ruku. A ja cu uivati u
miru kad budem sam u kociji.
Lice joj se tako apsurdno objesilo, da je napokon dobio zadovoljtinu za njezino
likovanje.
Kako uopce moete eljeti voziti se u zaguljivoj kociji?
Kao to sam rekao, uivat cu u savrenom miru i tiini... Ah, evo redovnika koji ce
vam pokazati vae odaje. Predao ju je redovniku koji se nasmijeio i predstavio kao otac
Cornelius koji je zaduen za smjetaj pocasnih gostiju samostana.
Vaa ce sobarica biti upucena u vae odaje cim stigne, kneginjo. Uljudno joj je
pokazao prema ulazu u zgradu. Njezino je Velicanstvo zatrailo da vas se smjesti u
kraljevske odaje.
Cordelia je oklijevala. Okrenula se prema Leu. Vi necete sutra jahati sa mnom?
To nije bio ulog u okladi. Nije mogao a da ne uiva u ovom trenutku male osvete.
No Cordelia mu nije ostala duna. Gospodine, ubuduce cu se pobrinuti da tocno
srocim okladu. Naklonila mu se na savren nacin i odjedrila s ocem Corneliusom,
ostavljajuci Lea da razmilja je li ovaj put dobio ili izgubio.

GIGA
44
Sedmo poglavlje

Tako sam nesretna, Cordelia! Toaneta joj se bacila u narucje kad je Cordelia deset
minuta kasnije ula u njezin budoar. Kako cu podnijeti toliku udaljenost?
Nemoj, Toaneta, nemoj. To nije nimalo dostojanstveno, usprotivio se car, ne znajuci
kako da se nosi sa suzama svoje mlade sestre. On nije bio bezosjecajan covjek, ali su ga ucili
da pod svaku cijenu mora kontrolirati svoje osjecaje pa je sa zgraanjem i nelagodom gledao
Toanetinu neobuzdanu alost.
Smiri se. Cordelia ju je gladila po ledima. Nece biti tako strano kad se navikne.
Sjeti se koliko si bila uzbudena na samu pomisao da ce biti francuska kraljica. Pomisli da ce
vladati Versaillesem. Pomisli na sve zabave... na slobodu, da ce moci ciniti to te volja.
Toaneta je mrcala u njezinom narucju, ali su jecaji dolazili sve rjede. Napokon se
uspravila i glasno mrcnula. Znam da si u pravu, ali tako je teko. Nikad vie necu vidjeti
mamu. Ni bracu ni sestre.
Maramicom je tapkala po nosu i hrabro se pokuala sabrati. Nastojat cu se
kontrolirati. Ipak cu veceras vecerati u svojim odajama... Cordelia ce mi raditi drutvo.
Dragi Boe, djevojko, ne smije to uciniti!, usprotivio se Josip. Melk te je dolicno
ugostio. Takvo bi tvoje skrivanje bilo neoprostivo nepristojno.
Ali ja sam bolesna!, povikala je Toaneta. Tako sam umorna. I ne osjecam se
dobro, brate.
To nije nikakva izlika, glatko joj je odvratio.
Njegovo je Velicanstvo u pravu, Toaneta. Primila je ruku svoje prijateljice i gladila
je. Ponizit ce opata ako se ne pojavi. Primila ju je oko ramena i povukla prema vratima do
spavace sobe. Hoce li veceras staviti dijamantnu ogrlicu? Onu koju ti je poslao kralj iz
Francuske? Obje su nestale u susjednoj odaji i ubrzo se zacuo Toanetin glas kako veselo
cavrlja s Cordelijom.
Car je odahnuo od olakanja. Cordelia je uvijek uspijevala smiriti Toanetu u njezinim
emocionalnim ispadima. Vratit cu se da otpratim prijestolonasljednicu na veceru, rekao je
dvorskim damama te otiao u spokoj svojih odaja.
Kad je Cordelia sat vremena kasnije otila od Toanete, prijestolonasljednica je bila
jednako vesela kao i uvijek. Cordelia ju je nasmijala oponaajuci razlicite clanove francuskog
izaslanstva pa se i sada jo uvijek cerekala vlastitoj predstavi dok je hodala prema svojoj
odaji.
Mathilde ju je nestrpljivo cekala. Ima samo pola sata da se spremi prije nego to
vikont dode da te otprati na veceru, izgrdila ju je. Prije sat vremena poslao je glasnika po
kojemu je porucio da bude spremna do osam sati, a sad je vec sedam i pol.
Srce joj je nehotice poskocilo na pomisao da ce uskoro opet biti u Leovom drutvu.
Njezino me Velicanstvo trebalo. Skinula je rukavice i bacila ih na stolicu. Oh, ne elim
opet nositi tu haljinu, Mathilde, u njoj izgledam boleljivo. Prezirno je pokazala na haljinu
od tafta mutnoute boje koja ju je cekala na krevetu.
Kakve li gluposti. Nikad u ivotu nisi izgledala boleljivo, izjavila je Mathilde.
Haljina je prikladna za veceru u samostanu. Vie ti pokriva grudi od ostalih.
Ali ja ne elim da mi vie pokriva grudi, rekla je Cordelia i irom otvorila vrata
ormara. Mathilde, ovo moda i jest samostan, ali ce svi nositi svoju najbolju odjecu, a ja u
tome necu izgledati nimalo otmjeno.
Mathilde je prezirno otpuhnula. Ona je bila veoma pobona ena pa su je duboko
vrijedale polugole ene koje su paradirale samostanom. Iako je utjecala na Cordeliju i
majcinski se brinula za nju, nije imala nikakvog utjecaja kad su u pitanju bile haljine. Cordelia
je uvijek sama smiljala to ce joj dobro pristajati i to ce obuci u kojoj prilici.

GIGA
45
Pa, onda se pouri, rekla je Mathilde spremajuci prezrenu haljinu. Necu da mene
vikont krivi za tvoje kanjenje.
Naravno da te nece kriviti. Cordelia je odbrala grimiznocrvenu svilenu haljinu,
odnesla je do zrcala i privila uz sebe. On vec zna da je kanjenje moj neiskorjenjiv grijeh.
Nakrivila je glavu promatrajuci svoj odraz. Mislim da cu veceras obuci ovo.
Grimiznocrveno u samostanu!, sablanjivo je uzviknula Mathilde, otkopcavajuci
Cordelijinu haljinu za putovanje.
Oh, kako si kreposna. Okrenula se i poljubila je u oba obraza. Osim toga, kardinali
nose crveno, zar ne? Ovo je veoma prikladna boja. Iskoracila je iz otkopcane haljine koja se
sklupcala oko njezinih stopala. Imam li vremena da se operem? Sva sam pranjava od
putovanja. Pohitala je prema toaletnom stolicu, uronila krpicu u vrc s vodom i energicno
stala trljati lice. Potom je spuvom obrisala grudi i podigla ruke da se opere ispod pazuha.
Moda i nose crveno, ali nije dolicno hodati po samostanu golih grudi. J o uvijek
gundajuci, Mathilde je maramicu navlaila lavandinom vodicom. Kakvo li si ti lakomisleno
stvorenje. Sjedni da ti uredim kosu. Povukla ju je dolje na stolac i pruila joj lavandom
namirisanu maramicu.
Cordelia je tapkala maramicom po grudima, pod pazusima, iza uiju. Ovako je bolje.
Kunem se da sam vonjala kao stajski momak.
Budi na miru! Mathilde je provlacila cetku kroz zapletene uvojke, potom je vjeto
uplela blistavu grivu u injon na Cordelijinom zatiljku. Izvukla je dva uvojka iza uiju da joj
uokviruju lice, a injon pricvrstila bisernim celjem. Namrteno je pregledavala svoj rad u
ogledalu. Tada je nijemo kimnula glavom i otila da donese grimiznocrvenu haljinu.
Kad je Cordeliji obukla haljinu, njezino je neodobravanje bilo toliko da je Cordelia
skoro popustila. No ona je znala da crvena boja dobro pristaje njezinom tenu, ali i
trenutacnom raspoloenju. Osjecala se opasnom, kljucala je od ocekivanja, krv joj je uzavrela.
Govorila je samoj sebi da je to zbog osjecaja slobode, to se oslobodila iz zatocenitva
strogosti koja je vladala na austrijskom dvoru. Bio je to osjecaj da se pred njome otvara novi
ivot; cekala ju je zlatna buducnost u Versaillesu.
Grubo kucanje na vratima prekinulo je njezino matanje. Mathilde je pohitala da ih
otvori, a ona je po dahu koji joj je zastao znala da je to Leo Beaumont, jer joj je samo on to
mogao uciniti. Bila je to ljubav - neobuzdana, neukrotiva, neshvatljiva, nepobjediva.
Leo je stajao na otvorenim vratima. Pred sobom je ugledao blistavo stvorenje u
crvenoj i crnoj boji, ociju sjajnih poput safira, rastvorenih toplih crvenih usana iznad niza
jednakih bijelih zuba, male i lijepo oblikovane glave na vitkome vratu. Bujne grudi izazovno
su se nadimale iznad dekoltea. Struk joj je bio toliko tanak da ga je mogao obuhvatiti rukama.
Posljednjih ju je dana dovoljno vidao, ali mu se sada ucinilo kao da je vidi prvi put. Cinilo mu
se da je okruuje aura opasne zavodljivosti. Zrak je oko nje bio naelektriziran, nabijen stracu;
kao da ga je mogao cuti kako pucketa. Svatko tko takne u taj naboj, sigurno ce izgorjeti,
pomislio je prorocanski.
Vidite, gospodine, spremna sam na vrijeme. Naklonila se i pokuala prikriti dubinu
svojih osjecaja zadirkivanjem. Mathilde nimalo ne odobrava izbor moje haljine. Kae da je
crvena boja previe smiona da bi se nosila u Bojoj kuci. A ja sam rekla da kardinali nose
crvene kapice. Imate li vi svoje miljenje o toj temi, gospodine? Polako se uspravila, koketno
nagnuvi glavu.
Sumnjam da ce vaa haljina privuci neprimjerene opaske, buduci da ce sve oci biti
uprte u prijestolonasljednicu i cara, rekao je pokvarivi joj raspoloenje. Ako ste posve
spremni, sidimo dolje. Zakoracio je ustranu da ona moe prije njega izaci u hodnik.
Nimalo galantno od vas, promrmljala je dok je prolazila mimo njega. Umalo ste
me povrijedili tim prezirnim rijecima.
Ali vi, naravno, niste povrijedeni, suho je odvratio.

GIGA
46
Postrance ga je pogledala. Ni najmanje, moj gospodine, buduci da mene od svih ociju
zanimaju samo vae. Uopce me nije briga jesam li svima drugima nevidljiva.
Uz otar je zviduk udahnuo zrak kroz zube. Cordelia, odmah prestanite s tim
besmislicama. Upozoravam vas da pocinjem gubiti strpljenje.
J a sam pobijedila u kladenju, rekla je i vedro se nasmijeila primivi ga oko ruke.
A sada me nemojte toliko strijeljati ocima jer ce se ljudi pitati to ne valja medu tek
vjencanim parom.
Nije joj imao vremena odgovoriti onako kako je elio, jer su stigli do velike dvorane
samostana gdje su se za opatovim stolom vec bili okupili svi vani gosti.
Toaneta je bila blijeda, ali sabrana dok je sjedila izmedu svoga brata i opata. Kneginja
Von Sachsen i njezin pratilac sjedili su tik do kraljevskog para pa je Leo potiho krgutao
zubima i smiljao nacine kojima bi mogao sprijeciti uporno flertovanje svoje ticenice.
Tijekom beskonacno duge vecere, Cordeliji nijednom nije iceznuo vedar osmijeh. Njezin
razgovor nikad nije bio zabavniji pa je ocajnom Leu bilo odmah jasno da je sve njih ocarala
pukom snagom svoje osobnosti. Podlegao joj je cak i opat koji ju je pri kraju vecere tapao po
ruci i srdacno se smijao njezinim dosjetkama.
Cordelia se trudila oko Toanete, znajuci da ona nece moci samostalno voditi
razgovore. Tako su, zbog iskricavog cavrljanja njezine prijateljice, bljedilo i utljivost
prijestolonasljednice proli nezamijeceno.
A sada cemo posluati glazbu, ljubazno je obznanio opat kad je sa stola odneseno
drugo jelo. Otkrio sam da pomae probavi.
Cordelia je izvila vrat da bi s podija gdje su vecerali vani uzvanici mogla vidjeti dolje
u dvoranu. Nije vidjela Christiana kad su doli za stol, a sada ga je ugledala kako sjedi za
jednim od udaljenih stolova. Odmah je podigao pogled, kao da je na sebi osjetio njezin, te joj
u znak zdravice podigao svoju cau. Izgleda pomalo izgubljeno, pomislila je. Od svoje desete
godine bio je Polignyjev egrt i sve je te godine proveo na dvoru Marije Terezije. Sada se,
jednako kao i ona i Toaneta, uputio u nepoznatu buducnost u stranoj zemlji. No za razliku od
djevojaka, on pred sobom nije imao zacrtanu stazu.
Krajickom je oka pogledala Lea. Koliko bi jednostavnije bilo razrijeiti ovo klupko
zamrenih osjecaja da ona nije imala zacrtani put pred sobom.
S udaljenog dijela dvorane dopirao je gregorijanski napjev pa je za stolom zavladala
zadivljena tiina kad je prekrasna naricaljka ispunila golemi prostor odzvanjajuci sve do
visokih zabata. Glazba se nastavila sve dok opat nije pozvao goste da dodu u kapelu na
blagoslov.
Mislila sam da ne prakticirate nau vjeru, zamijetila je Cordelia dok je klecala na
tvrdom kamenu sa suknjom koja se napuhala oko nje. Koljena su joj vec bila navikla na
neudobnost - jastucici su na dvoru bili rezervirani samo za caricu i stariju visoku aristokraciju.
Kad si u Rimu..., odvratio je mirno, klececi na klupi.
Volim vas, apnula je. Nije namjeravala reci nita slicno, ali bio joj je tako blizu da
je mogla osjetiti miris njegovog parfema od suene lavande i rumarina koji su bili uiveni u
njegovu odjecu. Zrak oko nje bio je toliko natopljen njegovom blizinom, da je na trenutak
izgubila osjecaj gdje se nalazi.
Leo se molio za nadahnuce. Kako da joj odoli? Bio je svjestan modre vatre u njezinim
ocima dok ga je promatrala, rukom prekrivi lice i skrivajuci svoje bezbone misli od ostatka
vjernika. On je promatrao njezin elegantni bijeli vrat, malo uho koje je provirivalo iz sjajnih
uvojaka, brzo uzdizanje i sputanje njezinih grudi. Podsjetio se da je ona ena drugog
mukarca, ali mu se u tim okolnostima ta cinjenica cinila nestvarnom.
Kad je misa zavrila, umorni su putnici mogli slobodno otici u svoje krevete.
Toaneta je pozvala Cordeliju da je prati. Cordelia, znam da si umorna, no hoce li
sjediti uz mene dok ne zaspim. Osjecam se tako jadno.

GIGA
47
Bila je to kraljevska naredba umotana u prijateljicinu molbu da je utjei. J o neto na
to se Cordelia tijekom godina navikla.
Leo je hodao prema svojoj odaji. Sluga ga je cekao da ga razodjene, ali ga je poslao u
krevet cim mu je covjek natocio obilnu kolicinu konjaka i spremio njegove cipele i ogrtac. U
kaminu je gorjela vatra. Veceri su potkraj travnja bile jo uvijek hladne, a kameni zidovi
samostana zadravali su hladnocu cak i ljeti.
Leo je u carapama i koulji sjeo uz vatru i privukao k sebi stolic s intarzijom
ahovskog polja. Namrtio se i poceo slagati figure da rijei ahovski problem koji je tjednima
izbjegavao. Tako ce odvratiti misli od uzavrele krvi. Moda nece moci rijeiti zbrku u svojoj
glavi, ali bi mogao svladati jednostavnost poteza ahovskih figura i jasno zadani ahovski
problem.

* * *

Cordelia je sjedila uz Toanetu sve dok prijestolonasljednica nije zaspala. Potom je
zijevnula i uputila se u vlastitu odaju. Mathilde je dremuckala kraj vatre pa se pospano osovila
na noge kad je Cordelia ula.
Mathilde, samo me otkopcaj i odvei vrpce. Ostalo cu sama, rekla je i jo jednom
zijevnula. I ti mora na spavanje. Protrljala je oci i pocela rasputati kosu dok joj je
Mathilde otkopcavala haljinu. Sutra cu na putovanju jahati konja. J e li raspakirana moja
odjeca za jahanje?
Ujutro cu se pobrinuti za to. Mathilde je protresla haljinu i objesila je u ormar.
Saznala sam da krecemo rano. Odvezala je Cordelijin korzet i vrpce jastucica za bokove.
Cordelia je skinula cipele, podvezice i carape te se uz stenjanje bacila na krevet.
Mathilde, idi u krevet. Dalje mogu sama.
Pa, ako tako eli. Mathilde nije gubila vrijeme protivljenjem. Probudit cu te ujutro
na vrijeme. Sagnula se da poljubi svoju mezimicu i pourila u krevet u dijelu namijenjenom
posluzi.
Cordelia je u lanenoj koulji legla na leda i zagledala se u izvezeni baldahin iznad
glave, previe umorna da bi legla ispod pokrivaca. Vatra je veselo pucketala u kaminu, oci su
joj se sklapale. Odjednom se trgnula, srce joj je pocelo brzo udarati. Posjela se i ogledala po
svijecom osvijetljenoj prostoriji da vidi to ju je to prestrailo.
Po podu je protrcao mi i nestao u rupi na drvenoj oplati.
Ustala se i otila do toaletnog ormarica da ocetka kosu, znajuci da je ujutro ne bi
mogla razmrsiti ako to ne ucini prije spavanja. Tiinu u sobi naruavalo je samo itanje vatre
i tiho kuckanje sata na okviru kamina. Shvatila je da je uznemirena i previe umorna da bi
zaspala. Misli su joj se uskomeale, u glavi su joj vrvjela brojna pitanja i nagadanja o ivotu
koji ju je cekao. Kakav je covjek bio njezin suprug? Kakva su njegova djeca? J esu li se
radovala njezinom dolasku? Ili su ga se uasavala?
Nije mogla zaustaviti komarne misli ni sprijeciti sve vecu strepnju. Govorila je samoj
sebi da je to stoga to je jako kasno i to je umorna. Kad bi mogla zaspati, ujutro bi bila
uobicajeno dobro raspoloena, spremna i eljna da se suoci sa svime to ce joj donijeti dan.
No zbog nekog ju je razloga ostavila svaka elja za spavanjem.
Nemirno se ushodala po prostoriji. Jedan je zid bio prekriven policom s knjigama. Na
prvi joj se pogled ucinilo da nema knjiga koje bi utjeile izmucenu duu. Sve veoma uceni
naslovi, vecinom na latinskom i grckom. Ocito su redovnici ocekivali da njihovi gosti budu
veoma obrazovani. Rukom je klizila po hrptovima knjiga i nabasala na Katulove pjesme.
Laganije tivo od Livija ili Plinija.
Izvadila je tanku knjigu s police. Naslonila se na policu da prelista stranice. Iza
njezinih se leda poceo pomicati zid. Kako je bila naslonjena na njega, cvilio je i pucketao,

GIGA
48
pomicuci se prema njezinoj odaji. Toliko se zaprepastila i sve se dogodilo tako brzo da nije
stigla reagirati. Dio se polica okrenuo i ona se nala s druge strane, u nepoznatoj odaji, zureci
u rupu u zidu.
Zacuvi kripu sa zida iza sebe, Leo je podigao pogled sa ahovske ploce. Okrenuo se,
pogledao i zinuo. U njegovoj je odaji stajala bosonoga Cordelia u tankoj koulji i zapanjeno
zurila u razmaknute police.
Kako... kako... Kako se to dogodilo? Vrtjela se oko sebe i nije izgledala toliko
iznenadena to ga vidi. Ovo to se dogodilo u ovih posljednjih nekoliko minuta posve joj je
zaokupilo panju. Oh, Leo. Nisam znala da ste u susjednoj odaji.
Pogledajte! Pokazala mu je na zid. Samo... samo se otvorio. Naslanjala sam se na
njega i abrakada-bra! A samo sam traila neto za citanje. Mahala je Katulom kao da joj
treba dokaz za njezine tvrdnje.
Leo se polako oporavljao od zaprepatenja. Prva mu je reakcija bila da je Cordelia
namjerno izvela ovaj mali trik, no vidio je da je istinski iznenadena, a i pomislio je kako nije
mogla znati za mehanizam. Vratite se u svoju odaju, a ja cu to pokuati zatvoriti s ove
strane.
Oh, kako plemenito! Koraknula je jo dalje u njegovu odaju, opravdavajuci sve
njegove strahove. to mislite, zato je to ovdje? Zar to nije zanimljivo? Kosa joj je padala
po ramenima poput modrocrne rijeke, uvojci su joj uokvirivali lice, oci, sada sive boje, gorjele
su poput ugljena u peci. Cemu je ovo sluilo, to vi mislite?
Po svoj je prilici nekomu bilo potrebno da ima tajni prolaz u susjednu odaju,
odgovorio je, nastojeci da zvuci hladno i sabrano. A sad se vratite u krevet.
Mislite li da je sluilo za tajne ljubavne sastanke? Oci su joj nestano zasjale, ali
nije pomislio da opet igra svoje uobicajene igrice flertovanja. Izgledala je istinski opcinjena
dogadajem. U samostanu. okantno. Okrenula se da opet pogleda rupu u policama. No
pretpostavljam da su ovo odaje za goste. Ali zato bi neki redovnik sagradio ovakvo neto?
U glasu joj se dao naslutiti smijeh. Moda i redovnici imaju tajne.
Siguran sam da imaju. A sada vas molim da se vratite odakle ste doli.
Ne mogu zaspati. Strano sam uzbudena, zabrinuta i uzrujana, veselo je rekla. A ni
vi ne spavate ako igrate ah. Rjeavate probleme? I ja ih volim rjeavati. No, buduci da smo
oboje budni, hocemo li odigrati jednu partiju? Nagnula se nad ahovsku plocu i bez ikakvog
ustrucavanja maknula figure koje je postavio za rjeavanje problema i postavila ih za igru.
Cordelia, rjeavao sam taj problem!, prosvjedovao je. Kako ste ih mogli samo tako
maknuti?
Oh, molim da mi oprostite. Pogledala ga je kroz kosu. Nisam htjela biti
nepristojna, vec sam mislila da ste pristali odigrati partiju. I opet je bio siguran da se ne slui
smicalicama. Ovo je bila nepromiljena i razigrana Cordelia koja je s prozora bacila cvijece
na stranca.
Nisam ja pristao ni na to. Niste mi ni dali priliku da kaem svoje miljenje,
obrecnuo se. Ostavite te figure i odmah otidite u krevet. Lupio ju je po nadlanici dok je
stavljala crnoga kralja na njegovo polje.
Uh. Izgledala je povrijedeno i trljala ruku. Niste to trebali uciniti. Zato da oboje
sjedimo sami i budni kad moemo raditi neto ugodno to ce nam skrenuti misli sa stvari zbog
kojih ne moemo zaspati?
Zvucala je tako logicno. Na licu je imala zbunjen i povrijeden izraz, tako da je Leo
osjetio kako mu iz grudi navire onaj poznati neprikladni smijeh. Smijeh i isto toliko poznata
pouda dok je promatrao obrise njezinog tijela ispod tanke tkanine. Dok se on trudio pribrati,
Cordelia je iskoristila taj trenutak. Palcem noge je privukla stolac i spustila se u njega pred
ahovsku plocu. Uzela je crnog i bijelog pjeaka, zatvorila ake i iza leda ih premetala, a
potom pruila stisnute ake prema njemu.

GIGA
49
Koju ruku birate, gospodine?
Cinilo se da je se zaista nece moci rijeiti, da mu je sudeno s njom odigrati partiju.
Posve bezazleno. Sigurno? Rezignirano je pokazao na njezinu zatvorenu desnu aku.
Dobili ste crne! izjavila je pomalo trijumfalnim tonom koji je znao jo od
popodnevnog bacanja kocki. Znaci da sam ja prva na potezu. Okrenula je stolic tako da
bijele figure budu ispred nje te pomaknula pjeaka ispred kralja. Potom se naslonila na naslon
stolca i promatrala ga s icekivanjem.
Neobican potez, ironicno je komentirao i povukao svoj potez.
Volim sigurna otvaranja, povjerila mu se i izala s pjeakom koji je stajao ispred
kraljice. Tako mogu slobodno vuci poteze kad se ploca otvori.
Dragi Boe! Mislite reci da postoji neto to zaista igrate po pravilima! Iznenadili ste
me, Cordelia!
Ona se samo nacerila i na njegov potez uzvratila izlaskom kraljicinog lovca.
Igrali su u tiini. Lea je toliko zaokupila igra da vie nije obracao panju na oskudnu
odjecu preko puta sebe. Dobro je igrala, ali je on bio u prednosti, vecinom stoga to je ona
previe riskirala i ostajala bez figura.
Mrtila se nad plocom i grickala donju usnicu. Posljednji joj je potez bio pogreka.
Uvidjela je da joj prijeti velika opasnost u narednih nekoliko poteza ako ne makne kraljicu iz
opasnosti. Kad bi ga barem mogla presresti s pjeakom, ali nijedan njezin pjeak nije bio u
dobrom poloaju, osim...
Kakav je to zvuk?
Koji zvuk? Leo je iznenadeno podigao pogled kad je njezin glas probio dugu tiinu.
Tamo. U kutu. Nekakvo grebanje. Pokazala je na drugi kraj sobe. Okrenuo se da
pogleda. Kad je opet pogledao plocu, njezin je pjeak bio premjeten i sada je titio kraljicu.
On to nije odmah primijetio. Vjerojatno je mi, rekao je. Drvene oplate su ih
prepune.
Nadam se da nije takor, rekla je i izvjetace-no zadrhtala te upadljivo pribliila
svoje kule. Da vidimo hoce li to pomoci.
Sad je na njemu bio red da se namrti. Neto se promijenilo na ploci ispred njega. Nije
izgledala onako kako je zapamtio, ali nije mogao uociti... a tada je vidio.
Polako je ispruio ruku i uzeo premjetenog pjeaka. Podigao je pogled i zagledao se u
nju. Ona se zarumenjela, pokazujuci toliko ocitu krivnju da se htio opet nasmijati.
Ako ba morate varati, ucinite to kako treba, rekao je i vratio pjeaka na njegovo
prijanje mjesto. Vrijedate moju inteligenciju ako mislite da ne bih primijetio. Mislite li da
sam slijep?
Cordelia je odmahnula glavom, obrazi su joj jo uvijek bili rumeni. U ahu zapravo
nije moguce varati, ali ja toliko mrzim gubiti. Cini se da se ne mogu kontrolirati.
Pa, imam za vas jednu vijest. Naucit cete kako se treba kontrolirati. Premjestio je
njezine kule na prijanja mjesta. Odigrat cemo ovu partiju sve do gorkog zavretka, jer cete
je izgubiti. Vi ste na potezu, a koliko vidim, ne moete drugo, nego rtvovati kraljicu.
Cordelia je bijesno zurila u figure. Nije se mogla prisiliti da napravi jedini potez koji
je morala, onaj kojim bi predala kraljicu. Bez nje ce biti bespomocna, osim toga, kraljica je
imala simbolicno znacenje. Priznala bi da je izgubila kad bi je predala. Oh, u redu,
zlovoljno je rekla. Drim da ste pobijedili. Nema potrebe da dalje igramo.
Odmahnuo je glavom. Mogao joj je citati misli kao da su napisane crnom tintom.
Cordelia je bila najgora vrsta gubitnika. Nije mogla podnijeti da odigra partiju do kraja, do
svog poraza. Naravno da ima potrebe. Vi ste na potezu.
Ispruila je ruku da pomakne kraljicu, a zatim ju je povukla. Ali nema smisla.
Draga moja Cordelia, smisao je u tomu to cete odigrati ovu igru do samog
zavretka. Sve do trenutka kad oborite kralja i priznate poraz. A sada -povucite potez.

GIGA
50
Oh, dobro. Ispruila je ruku i malo se pridigla sa stolca. Nagnula se nad plocu kao
da joj treba cijelo tijelo da pomakne malu drvenu figuru. Koljenima je zakacila rub stola i
zaljuljala ga. Igra je naglo zavrila, figure su pale na sag. Oh, kako nezgodno! urno je
primila stolic koji se ljuljao.
Kako ste mogli uciniti neto tako pokvareno, djetinjasto i podlo? Leo je gnjevno
poskocio. Nagnuo se preko stolica i zgrabio je za ramena, napola je tresuci i napola privlaceci
prema sebi.
Ali nisam to namjerno ucinila!, uzviknula je. Zaista nisam. Slucajno se dogodilo.
Ocekujete da cu povjerovati u to? Snano ju je povukao prema sebi, skoro ju je
podigao preko stolica, ne znajuci to da ucini s njom. Na trenutak se izgubio u razocaranom
gnjevu to je kadra uciniti neto tako pokvareno i djetinjasto. Ona je jo glasnije iznosila svoje
tvrdnje o nedunosti.
Tada je nastala velika zbrka. On ju je tresao, ona je vikala, njegove su se usne spustile
na njene. Prestala je vikati. Cvrsto ju je drao za ruke, njezino se tijelo privijalo uz njegovo.
Njezina usta, otvorena za jo jedan ogorceni povik, spremno su docekala njegov jezik.
Rukama ga je gladila po tijelu. Instinktivno znajuci to treba uciniti, obujmila mu je stranjicu
u tamnoj svili hlaca. Na butinama je osjetila tvrdu izbocinu njegovog nabreklog mesa. urno
je trljala svoje tijelo o njegovo dok je uvlacila jezik u njegova usta, krecuci u vlastito
istraivanje, zahtijevanje, iskuavanje, traenje. Nije bila svjesna nicega osim elje -
nesavladiv plimni val poude koja joj je pulsirala u butinama, tekla ilama, pulsirala u bilu.
Sve ono to je dotad osjecala bila je samo blijeda sjena ove divlje udnje kojoj se predala.
Leo je htio ostati bistre glave, ali je mogao pod rukama osjetiti svaku crtu njezinog
tijela. Koa joj je gorjela pod kouljom, grijala mu dlanove dok ju je milovao, istraujuci joj
sva ispupcenja i usjeke. Uhvatio je labavu tkaninu na njezinim ledima i povukao je, tako da je
tkanina oblikovala njezino tijelo. Pogledao je ruicasti ar njezinih dojki ispod bijelog platna,
ukrucene bradavice koje su strile iz tkanine, tamnu sjenu izmedu njezinih bedara. I tada je za
njega bila izgubljena svaka nada da ce ostati bistre glave.
Rastvorila je usne, ubrzano diuci dok je on istraivao njezino tijelo. Poloila je ruke
na bokove i izazovno podigla glavu, oci su joj plamtjele od elje i strasti. Teko diuci, skinuo
joj je koulju preko glave i stavio ruke na golo tijelo. Rukama je brzo i grubo prelazio preko
njezinog tijela, a ona je na svaki grubi pokret odvracala uzbudenim uzdasima, trljajuci svoje
tijelo o njegovo, eleci da joj dodirne svaki milimetar, da na njezinoj koi ostavi svoj trag.
Pala je na ahovski stolic pritisnuta teinom njegovog tijela. Otri rubovi oborenih
figura utisnuli su joj se u leda, ali nije ni primijetila od crvene omaglice ove divlje poude.
Bokovi su joj se pridigli kad su joj njegove ruke pocele milovati unutranju stranu bedara i
kad su otvorile latice njezinog sredita, pronalazeci veoma osjetljivo sredite njezine poude.
U trbuhu su joj se nakupljali valovi sve do nepodnoljivog kreenda, kad je pomislila da ce
umrijeti. A potom i jest, strmoglavivi se iz skrletnih visina ekstaze u mekanu tamu koja je
isisala svaki gram snage iz njezinog tijela. Cula je vlastite jecaje naslade i u potpunosti joj se
predala.
Leo ju je drao privijenu uza se dok su je proimali grcevi uitka, ruke joj je drao na
ledima dok je leala izvaljena na ahovskom stolicu. Drao ju je sve dok nije otvorila oci i
nasmijeila se. Predivan joj je sjaj posve preobrazio lice.
to ste mi to ucinili?
Dragi Isuse! Izvukao je dlanove ispod njezinih leda i uspravio se. Zlatne su mu oci
bile gotovo crne dok je zurio u nju, tako prostrtu u bludnoj pozi na stolu.
Za ime Boje, ustanite! Glas mu je bio hrapav. Povukao ju je da stane na noge.
Obucite koulju. Gurao ju je prema bijeloj zguvanoj koulji na podu. Kad se sagnula da
digne koulju, na ledima su joj se vidjeli duboki tragovi ahovskih figura. Ne mogu
vjerovati, promrmljao je, osjetivi uzbudenje koje je sada preraslo u bolnu potrebu.

GIGA
51
Cordelia se okrenula prema njemu, sticuci koulju na grudima. J o uvijek ne
razumijem to se dogodilo. Ispod maglicastog sjaja zadovoljenja, u ocima joj se nazirala
zbunjenost. Nismo...
Ne, nismo, grubo ju je prekinuo. No ono to sam ucinio nije dobro. Zaboga, idite u
krevet, Cordelia i pustite me na miru.
Prvi joj je put protivljenje zamrlo na usnama. Okrenula se prema prolazu u zidu, jo
uvijek sticuci svoju koulju. Primorao se da ne gleda u njezine brze noge, savreno zaobljenu
stranjicu, vitka bedra. Pokuavao je, ali nije uspio.
Stigavi do police, dobacila mu je preko ramena: Zaista nisam namjeravala prevrnuti
stol. Uistinu je bila nezgoda.
Nije vano, umorno je rekao.
Ali jest. Ne elim da mislite da sam kadra uciniti neto tako vrijedno prezira. Jednu
je ruku drala na polici, usrdnim je pogledom traila njegov.
Leo se promuklo nasmijao. Draga moja djevojko, na popisu veceranjih prezira
vrijednih dogadaja, taj nije ni vrijedan razmatranja.
Ovo nije bilo prezira vrijedno, rekla je veoma tihim glasom. Nita to je tako
predivno ne moe biti loe.
Zatvorio je oci. Ne znate to govorite, rekao je. Idite sad u krevet.
Provukla se kroz otvor u svoju odaju i gurnula policu na mjesto. Trebala joj je
Mathildina mudrost, ali ce morati pricekati do jutra. Bacila se na krevet kao mlitava macka i
za tren oka zaspala.

GIGA
52
Osmo poglavlje

Zora je svitala kad je Mathilde ula u Cordelijinu sobu zajedno sa slukinjom koja je
nosila vrc kipuce vode. Djevojka je odloila vrc na toaletni stol, a potom se okrenula da zapali
vatru u ovo hladno juto.
Cordelia je spavala iza sputenih zavjesa baldahina kad je Mathilde izvadila njezinu
odjecu za jahanje i spremila u kovceg odjecu koju je nosila prethodnog dana.
Djevojko, donesi kneginji lonac kave. Treba joj neto da je zagrije; zrak je studen.
Slukinja se naklonila i otila iz prostorije u kojoj je sada lijepo gorjela vatra. Mathilde
je povukla zavjesu.
Dijete, probudi se. Zvono za jutarnju molitvu odzvonilo je prije deset minuta, a
dorucak ce biti posluen u sedam sati u velikoj dvorani.
Cordelia se prevalila na leda i otvorila oci. Na trenutak se cudila gdje se to nalazi.
Tada joj se vratilo sjecanje. Posjela se, protrljala oci i pokajnicki se zagledala u Mathildu.
Zaljubila sam se.
Sveta Marijo, ne valjda u onog mladog glazbenika!, uzviknula je Mathilde. Dobar
je on momak, ali nije za takve kao to si ti, draga moja.
Ne, ne u Christiana. Prekriila je noge na krevetu. U vikonta.
Majko sveta!, Mathilde se prekriila. A kad se to dogodilo?
Oh, kad sam ga prvi put ugledala. Mislim da i on osjeca neto prema meni, ali nece
da prizna.
I nadajmo se da nece. Koji bi castan mukarac izjavio ljubav supruzi nekog drugog
mukarca? Mathilde je gurnula rasputeni sivi uvojak ispod svoje ukrobljene kapice.
Mathilde, ne elim se udati za svoga supruga, rekla je tihim strastvenim glasom.
Pa, tu se vie nita ne moe uciniti, djevojko. Isto se dogodilo i s tvojom majkom.
Isto je i s vecinom ena iz tvoje klase. One se udaju za one prema kojima ih odvede korist, a
ne srce.
Mukarci su uvijek u prednosti, gorko je rekla Cordelia, a Mathilde joj nije
proturjecila. Moja majka nije voljela mog oca?
Mathilde je odmahnula glavom. Ne, tvoja je majka voljela prije braka i voljela je
svim svojim srcem. Ali nije ucinila nita cega bi se morala sramiti. Podigla je prst,
upozoravajuci je. Bila je cestita do samrtne postelje.
Cestita, ali nesretna?
Mathilde je napucila usne, potom uzdahnula i kimnula glavom. Da, dijete. Veoma
nesretna. Ali je znala to joj je dunost, a tako ce i ti.
Namrtivi se, Cordelia si je pocela masirati stopala. Moja je majka ostala na
austrijskom dvoru. Tamo nema slobode. Da je moda bila u Versaillesu...
Ne, da nisi ni pomiljala na neto slicno, prekinula ju je Mathilde. Naci ce se u
vecoj nevolji nego da si upala u zmijsko leglo ako bude tako razmiljala.
Mislim da vec jesam, polako je rekla, snano priticuci palceve u taban i ne micuci
pogled s onoga to je radila.
Mathilde se tromo spustila na rub kreveta. Lice joj je bilo strogo. to to govori,
dijete? J e li te vikont upoznao?
I da i ne. Podigla je pogled, zarumenjela se i zagrizla donju usnicu. Ono to si mi
rekla da se odvija u bracnome krevetu nije se dogodilo, ali me je dirao na... na najskrovitijim
mjestima i... i dogodilo mi se neto predivno. Ali ne razumijem posve to je to bilo.
Nebesa, smilujte se! Mathilde je podigla ruke u zrak. Reci mi to se dogodilo.
Cordelia je to i ucinila, pomalo se krzmajuci, lice joj je plamtjelo iako se Mathilde
brinula za nju jo od djetinjstva pa je znala sve njezine najskrovitije tajne. Mathilde, ako ono

GIGA
53
to smo radili nije spolni odnos, to je to onda bilo?, zavrila je pricu.
Mathilde je uzdahnula. Ova je situacija bila problematicnija nego da je njezina
mezimica u eksploziji strasti izgubila nevinost. Prvi je odnos rijetko kada bio ugodan, ma
koliko bio strastven, i rijetko jekad poticao ene na ponavljanje. No zato je doivljavanje
pravog culnog uitka bilo neto posve drugo.
Dijete, ima mukaraca koji ele i znaju kako treba zadovoljiti enu. No vecinom nisu
zainteresirani ni za to drugo osim za vlastiti uitak. Najbolje ce biti ako ono to se dogodilo
posve zaboravi. Budi zahvalna ako dobije obzirnog mua i svu djecu koju bude mogla
zaceti. To je najbolje cemu se ena moe nadati.
Cordelia je ispustila stopalo i iskreno rekla: Ne vjerujem u to, Mathilde. I ne
vjerujem da i ti vjeruje u to.
Mathilde se sagnula i obuhvatila joj lice rukama. Posluaj me, zlato, i to dobro.
Mora uzeti ono to ti se daje na ovome svijetu. Ne elim te gledati kako vene za necime,
kao to je tvoja majka. Ti si snana, ja sam te takvom ucinila. Mora traiti ono to moe
imati i zaboraviti na ono to ne moe.
Moja majka nije marila za moga oca?
Nije mogla mariti za njega jer je bila previe obuzeta onime to nije mogla imati.
Ispustila joj je lice i uspravila se. Odjednom joj se na licu pojavio strog i odlucan izraz.
Nisam te odgojila da cezne za nedostinim. Ucila sam te da prihvati ono to ima i da iz
toga izvuce najvie to moe. A sada se ustani i odjeni. Nemamo cijelo jutro na
raspolaganju.
Izvukla je noge s kreveta i ustala u trenutku kad se pojavila slukinja s kavom. Oh,
divno. Hvala. Ne mogu izreci koliko mi je potrebna kava. Hvala na trudu. Toliko se toplo
nasmijeila slukinji da se ona ozarila i naklonila i prije nego to je napunila alicu i dodala je
goloj kneginji.
Nije mi uopce bilo teko, Vaa Visosti. J o uvijek ozarena, natrake je izala iz
odaje.
Nikad ne bih pomislila na vikonta, mrmljala je Mathilde. I da mi nije poznato kako
ti uvijek radi po svome, ipak ne shvacam. Izgleda mi kao veoma castan covjek.
On i jest castan. Cordelia je brzo priskocila u vikontovu obranu. Otpila je dugacak,
okrepljujuci gutljaj kave. A ja zaista nisam planirala da se to dogodi, jednostavno se
dogodilo. A on je prekinuo, iako mora da mu je bilo strano teko.
Da, sigurno jest, mracno je rekla Mathilde. Pomisao na to pruila joj je malu
zadovoljtinu dok je zatezala njezin korzet malo cvrce nego obicno.
Cordelia je izdrala bez rijeci prosvjeda. Kad je Mathilde bila ovako uznemirena, bilo
je najbolje da se ispue. Nesvjesno je pogledala policu s knjigama. Bi li je mogla opet
otvoriti? Nije znala kako se to tocno dogodilo prole noci. J e li tamo bila neka poluga koju je
slucajno pritisnula ili pokrenula? Ili se samo treba nasloniti na tocno odredeno mjesto? Nikada
nece saznati jer ce za sat vremena zauvijek napustiti ovo mjesto.
Eto, gotovo. Mathilde je namjestila ukrobljeni ovratnik oko Cordelijinog vrata.
Pouri sada. Mahala je rukama, tjerajuci je iz odaje. Cordelia nije znala je li njezina dadilja
srdita ili zabrinuta.
Duboko zamiljena, stupila je u hodnik u trenutku kad je iz susjedne odaje izaao Leo
u jahacem odijelu. Dobro jutro. Osjecala se neobicno stidljivo. Naklonila se i spustila
pogled.
Dobro jutro. Lice mu je bilo sumorno, oci bez sjaja, usta napeta. Odsjecno joj je
pokazao da krene naprijed i spusti se niz stubite u dvoranu.
Najneobicnije je bilo to to je Cordelia stalno utjela. Tijekom ceremonijalnog
dorucka pogled joj je stalno bjeao na njegove ruke. Cijelo je vrijeme mislila samo na to gdje
su sve bile na njezinom tijelu. Ta su je predivna sjecanja preplavljivala i ispunjavala toplinom.

GIGA
54
Bilo je pravo olakanje usredotociti se na ceremoniju dok se prijestolonasljednica opratala od
svoga brata J osipa koji ce se sada vratiti u Bec i pustiti svoju mladu sestru da putuje bez
obitelji u Strasbourg, gdje ce i formalno biti primljena u Francusku.
Toaneta nije bila toliko potresena dok se opratala od brata kao kad se opratala od
majke, ali je ipak doao svecani trenutak kad je car po posljednji put ispratio svoju sestru do
kocije.
Vidim da danas namjeravate jahati, gospodine. Cordelia je pokazala na Leovu
jahacu odjecu. Sad je prvi put progovorila s njime otkako ga je pozdravila na stubitu. Ovo je
trebao biti neodredeni komentar, ali je i njoj samoj njezin glas zvucao posebno napet u
bucnom dvoritu samostana pretrpanom ljudima.
Da, kratko je odvratio. Jahat cemo iza konjanika, uz bok kocijama. Namrteno je
pogledao dvorite, traeci stajskog momka s njihovim konjima.
to vas je navelo da se predomislite?, usudila se upitati. Jucer ste rekli da cete se
voziti u miru i tiini kocije ako ja budem jahala.
Celo mu se smracilo. Kneginjo, vi ste pod mojim nadzorom. Ja sam odgovoran za
vas. Ako namjeravate bilo komu stvarati nevolje, bolje da to bude meni nego nekom sirotom
konjuaru.
Naloio je konjuaru da pomogne Cordeliji popeti se na konja.
Cordelia je potajno pogledala Lea. Lice mu je bilo napeto, pod ocima tamni kolobari.
Izgledao je kao da nije oka sklopio - covjek kojega je mucila savjest. S grinjom se savjesti
sjetila kako je ona duboko spavala i da je uopce nije mucila krivnja.
Leo se popeo na svoga konja i pricekao da se Cordelia smjesti u sedlu, pricvrsti kolan i
namjesti stremene. Njezina je kobila bila prekrasna ivotinja, a on je pretpostavio da je
izvanredna jahacica, jednako kao i svaki Habsburg s kojim je odrasla, tako da se nije trebao
brinuti za njezinu sigurnost na toj prvoklasnoj ivotinji. No prema onome to je znao o njoj,
nagadao je da ce se Cordelia buniti zbog mjesta koje ce imati u povorci.
Ici cemo polako, izjavio je. Ne smijemo prestici kociju prijestolonasljednice jer
cemo time povrijediti protokol. Zato se bojim da ce ovo biti dosadno jahanje.
Ali mi moemo napustiti povorku, predloila je Cordelia. Prijeci preko polja i
kasnije joj se pridruiti.
Upravo vas zbog takvih prijedloga nisam prepustio konjuaru, sumorno je rekao.
Cvrsto je zatvorila usta, primila uzde i svrstala se do njega. Povorka je vijugala
obalom Dunava dok je sunce sve jace grijalo, rastjeravi jutarnju maglu. Leo nije rekao ni
rijeci. Na kraju Cordelia to vie nije mogla podnositi.
Leo, molim vas, razgovarajte sa mnom. Osjecam se kao da sam obecacena, a ne
znam zbog cega bih bila.
Ozbiljno je rekao: Cini se da ne razumijete, Cordelia. Ono to se sinoc dogodilo je
neoprostivo. Izgubio sam kontrolu nad sobom.
Osjecate da ste izdali svoga prijatelja i moga supruga, odvaila se reci.
Nije joj nita odgovorio. Nije sve bilo tako jednostavno. Osjecao je da je izdao i
Cordeliju. On je bio odgovoran za nju, a izigrao je to povjerenje.
Ne znam nita o tom covjeku, o svome suprugu, rekla je razbivi tiinu. Meni to ne
izgleda kao izdaja kad ga niti ne poznajem, ali znam da vas volim.
Omotala je uzde u petlju i pustila da joj klize niz prste. Kobila je podigla glavu i
pocela elegantno koracati. Razmiljala sam, rekla je oklijevajuci dok je Leo jo uvijek
pokuavao doci k sebi, cuvi njezinu sabranu izjavu. Iako moram prihvatiti da sam udana za
kneza Michaela, ne znam zbog cega ipak ne bih mogla biti vaa ljubavnica. Receno mi je da
je to posve prihvatljivo u francuskom drutvu, brzo je nadodala kad je on glasno izdahnuo
zrak i kad joj se ucinilo da bi je mogao prekinuti. Ako se dvoje voli, a prisiljeni su se
vjencati s osobama koje im je odabrala obitelj, posve je razumljivo da ce drutvo zamiriti na

GIGA
55
jedno oko ako se oni budu diskretno ponaali. Cak i kralj tako kae.
A tko vam je to, molim vas lijepo, rekao?, upitao ju je, napokon pronaavi glas.
Toanetin rodak. Rekao je da muevi govore svojim enama: 'Doputam ti da radi to
hoce, ali povlacim crtu izmedu princeva kraljevske krvi i lakaja'. Upitno ga je pogledala.
J e li to istina?
Ono to je za nekoga istina, ne mora nuno biti istina za sve, suho je istaknuo.
Ali dvor ima takav stav. Mislila sam reci, kralj je imao ljubavnice koje su mu bile
bliskije i utjecajnije od kraljice. Madame De Pompadour bila je vie od dvadeset godina
najvanija ena na dvoru. I nije li istina da je to sada madame Du Barry? I znam sve o Pare
aux Cerfsu, gdje kralj dri svoje bludnice, nadodala je zadavi mu posljednji udarac. Sve je
to istina, nije li?
J est, sloio se, ne mogavi pobiti nita od onoga to je rekla. Cordelia je bila bolje
obavijetena nego to je ocekivao od djevojke odgojene u strogoj i moralnoj atmosferi
austrijskog dvora.
Tada ne bi trebalo biti problema. J a bih mogla biti vaa ljubavnica i ena svome
suprugu. Promatrala ga je svojim velikim plavim ocima, prava slika istinske iskrenosti.
Draga moja djevojko, cini mi se da ocekujete kako ce Versailles biti neko carobno
mjesto na kojemu ne vladaju uobicajena pravila, a vi samo morate maknuti svojim carobnim
tapicem i sve to poelite ce vam se ostvariti. Zvucao je jednako nestrpljivo kao to se i
osjecao. Cak i da pretpostavimo da se ta bajka moe ostvariti, a ja vas uvjeravam da ne
moe, je li vam ikada palo na pamet da ja moda ne elim ljubavnicu?
Oh. To joj nije palo na pamet. Vec imate neku?
To sada nije vano, hladno je rekao, pitajuci se s odredenim stupnjem ocaja zato
uopce vodi ovaj apsurdni razgovor i zato ga ne prekine.
Mislim da jest. Ako vec imate jednu, bilo bi teko, jer nitko ne bi htio nekomu
bespotrebno povrijediti osjecaje.
Cordelia, nisam ni najmanje zainteresiran da vas uzmem za svoju ljubavnicu. Niti me
to zanima niti imam volje, suhoparno je izjavio, ne micuci pogled s oblaka praine koji je
ostao iza konjanika ispred njih.
Oh, opet je rekla. Nelagodno je progutala knedlu. Znaci, nimalo ne marite za
mene?
Nije ju htio pogledati u oci. Vie me zanimaju druge stvari, odlucno je rekao.
Cordelia, sinoc sam iskoristio vau nevinost i zato molim da mi oprostite. Mogu samo
pretpostaviti da sam popio previe konjaka. To se nikad vie nece dogoditi.
Ali, ja bih voljela da se to opet dogodi, iskreno je rekla. Ne bih htjela da zvuci
drsko ili... ili razbludno, iako pretpostavljam da upravo tako zvuci. Mathilde mi je rekla da
samo nekolicina mukaraca zna u istoj mjeri pruiti i primiti culni uitak pa mi se cini da, kad
netko pronade takvu rijetkost, onda je ne smije ispustiti iz ruku.
Tko je, dovraga, Mathilde? J edino se toga mogao sjetiti kao reakciju na neobican i
neiskusan, ali ipak zapanjujuce znalacki govor.
Moja dadilja... ili je barem bila. Ona se brine za mene otkako mi je umrla majka. Bila
je majcina slukinja, a meni se cini da su bile iste dobi. Mathilde zna sve o svemu i strano je
mudra.
Povjerili ste joj se?
Gurnuo je prst u svoj ovratnik i olabavio ukrobljeno platno. Odjednom mu je postalo
jako vruce.
Morala sam shvatiti to se dogodilo. Nisam bila sigurna hocete li mi vi reci ako vas
pitam.
J a cu vam tocno reci to se dogodilo. Govorio je s hladnom odlucnocu. Dopustio
sam da dode do situacije nad kojom sam izgubio kontrolu. Na svu sam se srecu ipak uspio

GIGA
56
sabrati na vrijeme i sprijeciti najgore. A vi cete lijepo zaboraviti sve ono to se sinoc
dogodilo. Prestat cete govoriti besmislice o ljubavi i ljubavnim odnosima. Odsad cete se
prema meni odnositi s velike udaljenosti, kao i ja prema vama. Jeste li me culi, Cordelia?
Kimnula je glavom. Cula sam vas.
Onda to nemojte zaboraviti. Podbo je konjske sapi pa je ivotinja udarila u kas i
udaljila se od Cordelije.
Znala je da ne smije krenuti za njim dok je jahao nekoliko duina ispred nje. Prije
samo nekoliko dana, otpustila bi uzde i galopom jahala uz njega, no ovih je dana naucila neke
stvari o kojima u svom prolom ivotu nije ucila u ucionici. Nece klonuti duhom, cvrsto je
odlucila. Bit ce strpljiva; strpljenje je uvelike podcijenjena vrlina, bila je sigurna u to.
Toga je dana putovanje bilo jednako zamorno kao i prethodnog, unatoc tomu to je
slobodno jahala na konju. Zapravo joj je bilo jo zamornije jer je morala jahati u tiini, dreci
fiksiran pogled na vikontu Kierstonu koji je jahao ispred nje. Nadala se da ce se vie
prijateljski ponaati prema njoj kad su stali radi osvjeenja, ali je Toaneta traila drutvo svoje
prijateljice za vrijeme rucka na obali rijeke. Vidjevi je ispod drveca, smjetenu na sigurnom
uz prijestolonasljednicu i okruenu mladim mjetanima iz oblinjega grada, Leo je krenuo za
svojim poslom. Cordelia ga je uzalud traila pogledom.
Leo je hodao uz povorku kocija, konja, natovarenih mula i kola. Bio je rastresen, u
glavi mu je kljucalo pa isprva nije iza sebe cuo enski glas. Na drugi povik: Gospodine,
molim vas, htjela bih razgovarati s vama, osvrnuo se preko ramena.
Visoka punana ena prorijedene sijede kose zataknute ispod utirkane kapice
naklonila mu se, iako u njezinom ponaanju nije bilo niceg poniznog. Dostojanstveno i
nekako izazovno pogledala ga je u oci.
Mathilde, gospodine, rekla je kad ju je zbunjeno pogledao.
Oh, da, naravno. Rukom je protrljao bradu. Cordelijina dadilja - ena koja je znala
to se sinoc dogodilo. Ipak, nije uocio osudu u njezinom prostodunom pogledu. Nije bio
naviknut da se obazire na miljenje slugu, ali je na trenutak s nelagodom pomislio da ne bi
htio biti protivnik gospode Mathilde.
Htjela bih s vama razgovarati o Cordeliji, rekla je.
Nije bilo nikakve svrhe pretvarati se da ju nije razumio. Rukom joj je pokazao da ga
prati uz obalu rijeke gdje je bilo mirnije. Shvatio sam da vam je kneginja Von Sachsen
povjerila sinocnji nesretan dogadaj, ukoceno je rekao.
Gospodine, ja znam gotovo sve to se dogada mome djetetu.
Razumijem.
Gospodine, trebali biste znati da je djevojka na svoju majku. Kad voli, voli svim
srcem. I kad voli, voli do kraja ivota.
eno, ne znam o cemu govorite!, tiho je uzviknuo. Udana je za kneza Michaela.
Da, udana je za njega, ali voli vas, gospodine.
J este li i vi jednako ludi kao Cordelia? Jahacom ibom zviznuo je grm kupine. Bez
obzira to ona osjeca, cinjenice se ne mogu mijenjati da bi odgovarale njezinim eljama.
Mathilde je mudro kimnula glavom. Rekla sam joj to, gospodine. Ali nije sklona
obazirati se na ono to joj ne odgovara.
Pretpostavljam da stoga nisu vani ni moji osjecaji, izjavio je glasno udahnuvi
zrak.
Znaci, onda necete poticati tu njezinu nerazboritost?
Ne, naravno da to ne bih ucinio. Nisam ja svojeglavo i razmaeno derite.
Onda bi bilo najbolje da joj se suvie ne pribliavate, jer cisto sumnjam da ce se
dama drati podalje od vas, iskreno je rekla.
Leo nije eni zamjerio njezine savjete niti pro-stoduno ponaanje. Ona je jednostavno
govorila istinu. On je imao mnogo vie iskustva, bio je uceniji, imao mnogo jacu snagu volje

GIGA
57
od esnaestogodinje Cordelije. Na njemu je da ih oboje dri na uzdi. Brzo mu je sinulo da ce
biti mnogo lake izvriti taj zadatak kad je ne bude u blizini. Mathilde, ja joj ne bih naudio.
Dugo ga je promatrala, a zatim rekla: Ne... ne, vjerujem da ne biste, gospodine. Ali to
je dobro, jer svatko tko naudi mome djetecu, naudit ce i meni. Naizgled bezopasna priprosta
ena odjednom je nestala. Umjesto nje se pojavila neobicno opasna osoba najmracnijih ociju
punih drevnog znanja i neugodne prijetnje.
Palo mu je na pamet da bi mogla biti vjetica.
Ovo nije bila obicna dadilja koja je branila svoju mezimicu. Ovo je bila ena koja je
znala stvari za koje je covjeku bilo bolje da ih nikad ne sazna. Dakle, nadajmo se da je vi
moete sprijeciti da sama sebi ne naudi, promuklo je rekao, jedva se suzdravajuci da ne
pobjegne od nje. Kimnuo je glavom, okrenuo se i krenuo natrag prema mjestu gdje se
odravao piknik.
Prijestolonasljednica se vratila u svoju kociju, ogorceno se jadajuci Cordeliji kako
zbog svoga poloaja mora putovati u dravnoj kociji, dok ona moe slobodno jahati konja.
Toaneta, nemam ja toliko slobode. Ne smijemo preteci tvoju kociju pa moramo
puzati za tobom. Cordelia se naslonila na prozor kocije. Sirota Lucette ne razumije zato
mora biti tako spora.
Ipak bih radije bila na tvome mjestu, rekla je prijestolonasljednica mrzovoljno se
namrtivi.
Cordelia se ivahno nasmijala. Ne, ne bi. Ti ce biti kraljica Francuske, sjeca se?
Odmaknula se ustranu kad je kraljevski kocija zamahnuo bicem cime je zapocelo
poslijepodnevno putovanje.
Dodite, Cordelia. Ne smijemo pustiti da nas ljudi cekaju. Leo je stajao iza nje.
Drao je Lucette, dok je konjuar drao uzde njegovog konja. Dopustite mi da vam
pomognem sjesti u sedlo. Spojio je dlanove na koje je stavila nogu i podigao je gore.
Podarila mu je tako blistav osmijeh da je ostao bez daha.
Hocemo li ovog poslijepodneva jahati zajedno?, upitala je s neizvjetacenim
ocekivanjem. J utros sam bila tako usamljena. Okrenula je konja tako da jae usporedo s
njime iza konjanika.
Voljela bih kad ne bismo morali gutati njihovu prainu.
Moemo jahati sa strane. to je rekao, to je i ucinio. Ona ga je slijedila. Razgovor s
Mathildom razbistrio mu je glavu. Ono to se sinoc dogodilo bila je zabluda koja je nekim
cudom ostala zarobljena u vremenu. Cinilo mu se apsurdnim cak i pomisliti da ne moe
kontrolirati vlastitu poudu. Oduvijek je bio postojan i cestit covjek i to se nije promijenilo.
On je bio odgovoran za Cordeliju. Ona je bila drago, razmaeno i svojeglavo dijete, a on je
bio odrastao mukarac, dvanaest godina stariji od nje. Ustrajat ce na tomu da se prema njoj
odnosi kao prijateljski nastrojeni stric. Nema nikakvog razloga da Cordelia jae sama. Ona je
veoma drutveno stvorenje pa bi bilo neljubazno i nepoteno kanjavati je zato to se on ne
moe kontrolirati.
Hocemo li se opet kladiti na veceranje vrijeme dolaska? Pogledavala ga je
krajickom oka, tako ocigledno sretna to opet ima drutvo.
Kakvi su sada ulozi? Zvucao je popustljivo, kao da se zabavlja, kao netko tko eli
obradovati oduevljeno dijete.
Namrtila se. Ovaj je ton bio gori nego kad je bio srdit. Nehajno je slegnula ramenima.
Oh, ne znam. Mislila sam da bismo mogli prikratiti vrijeme, ali sada ne mislim da bi moglo
biti zabavno.
Ocito prijateljski stric nije naiao na blagonaklonost. Odustao je od te zamisli i uz
neodredeno zanimanje upitao: to ste sve ucili u Schonbrunnu?
Na svoje je zaprepatenje shvatio da je otvorio vrata brane. Pocela je gorljivo i tecno
pricati o filozofiji, matematickim zakonima, njemackoj i francuskoj knjievnosti. Bila je

GIGA
58
daleko obrazovanija nego to je bilo uobicajeno za njezin spol pa se poceo pitati kako ce se
Michael nositi s ovom osobinom svoje nevjeste. Elvira mu je jednom rekla da Michael prezire
ucene ene pa je ona svoje intelektualne interese ispunjavala izvan njegovog vidokruga. Leo
tada nije mnogo razmiljao o tomu. Mnogi su mukarci bili sumnjicavi prema obrazovanim i
elokventnim enama. Pretpostavljao je da Elvira ima pristup knjinici svoga supruga i dru-
tvenim okupljanjima u razlicitim salonima kojima je Pariz obilovao te joj tako nije manjkalo
intelektualnog poticaja. No Elvira je bila starija, obrazovanija i kompliciranija od Cordelije.
Hoce li Cordelia dovoljno brzo nauciti kako ce najpametnije izbjegavati svoga supruga?
Kad su zastali da prijedu pritok Dunava u Steyru, Leo je povjerio Cordeliju svome
konjuaru i otiao na vijecanje s francuskim izaslanstvom. Cordelia je bila opcinjena
radovima koje je sve trebalo izvesti da ovakva golema povorka prijede preko drvenog
mostica. etala je obalom rijeke u konjuarevoj pratnji i promatrala kako se velike kocije
drndaju i njiu opasno blizu ruba kripavog mostica.
Cordelia?
Christiane! Okrenula se uz radostan povik. J auci trkljastog ridana nezgrapnog
hoda, Christian je izgledao nespretno. On i nije bio dobar jahac. Stalno sam se nadala da ce
doci i potraiti me. Ne smijem naputati svoje mjesto u povorci. Protokol. Nabrala je nos kad
se ogorceno nasmijeila. Uiva li? Je ti udobno? Mogu li to uciniti za tebe?
Ne, nita. Pogledao je gore u veliku crvenu kuglu sunca koje je zalazilo na zapadu.
Jutros je iz Beca u velikoj urbi stigao glasnik. Donio mi je Hughovo pismo. Sjeca se
Hugha, svirao je violinu na Polignyjevim koncertima.
Da, da, estoko je kimala glavom. to kae?
Macka je zaista putena medu golubove, rekao je uz zadovoljno cerekanje. Svi su
procitali letak. Poligny se estoko brani, ali Hugh kae da ljudi govore i upiru prstom. Carica
jo uvijek nije nita rekla, ali dvorom krue glasine da razmilja o tomu da ga otpremi s
dvora.
Oh, predivno!, pljesnula je rukama. Prica ce prije nas stici do Pariza. Postat ce
slavan.
Christian je izgledao zamiljeno. Nemirnim je prstima mrsio grubu grivu svoga konja.
Razmiljao sam o tomu da bih se moda trebao vratiti u Bec. Ako Poligny zaista ode s dvora,
tada ce biti... Zastao je, uobicajena ga je skromnost sprecavala da nastavi.
Bit ce prazno mjesto dvorskog glazbenika, a tko ce ga bolje popuniti od Polignyjevog
ucenika koji je postao zvijezda, dovrila je umjesto njega. Nagnula se i primila ga za ruku.
Oh, dragi, ucini ono to je najbolje za tebe. No neizmjerno ce mi nedostajati. Osobito sada
kad je sve tako zbrkano.
Zbrkano?
Ova nezgoda, to to sam se zaljubila u vikonta, rekla je uz beznadan uzdah. A od
sinoc znam da i on osjeca vie nego to je spreman priznati...
to je bilo sinoc?, prekinuo ju je.
Osjetila je kako crveni. Pa, neto se dogodilo. J a... ovaj, slucajno sam upala u
njegovu odaju i, ovaj...
Nije te valjda obeastio? Smede su mu oci odjednom usplamtjele.
Oh, ne, urno ga je pocela uvjeravati. Nita slicno. Ali... stvari su malo izmakle
kontroli. Bespomocno ga je pogledala, pokajnicki joj se smijeak pojavio na usnama.
Nagnuo joj se blie; prodorne su je oci probadale s blijedog cetvrtastog lica.
Cordelia, je li ti vi-kont uzeo djevicanstvo? Ako jest, ubit cu ga.
Oh, ne. Ne smije to uciniti, uzviknula je. I ne, nije to ucinio, dodala je vidjevi
da je Christian skoro pao s konja. Samo to sam sada veoma zbunjena.
Zaculi su Leov glas dok je u galopu jahao obalom prema njima. elim vam dobru
vecer, Christiane. Cordelia, sada morate prijeci most. Stao je uz glazbenika, ljubazno mu

GIGA
59
kimnuo i dodao: Nadam se da vam odgovara smjetaj, Christiane.
Christian je zurio u vikonta, oci su mu jo uvijek plamtjele. Rumenilo mu je nacas
preplavilo lice i brzo nestalo. Da, hvala, ukoceno je rekao.
Christian mi je pricao o reakciji na na letak u Becu, uzbudeno je rekla Cordelia.
Dogodilo se ba onako kako se nadao. Zapravo se pita bi li se vratio u Bec i okuao na
Polignyjevom mjestu.
Vie se ne pitam, obznanio je Christian jednako ukoceno kao i prije. Ostat cu s
tobom. Neprijazno je zurio u potpuno zbunjenog vikonta, zabio pete u konjske slabine i
galopom se udaljio dok mu je, inace graciozno tijelo, poput vrece brana poskakivalo u sedlu.
to pak njega muci?, upitao je Leo, primivi Cordelijine uzde i potjeravi njezinoga
konja prema mostu.
Iako je savreno dobro znala, Cordelia je promrmljala neto necujno i preuzela svoje
uzde iz njegove ruke. Bila je uvjerena da Leo ne bi htio da bilo tko dozna to se sinoc
dogodilo. Znala je da ne bi razumio njezinu potrebu da se nekomu povjeri - cak ni nekome tko
joj je toliko blizak kao Christian.

GIGA
60
Deveto poglavlje

Knez Michael nije bio posve zadovoljan odajama koje su dodijeljene njemu i njegovoj
nevjesti u Chateau de Compiegneu. Medutim, buduci da odaje namijenjene
prijestolonasljednici nece biti gotove do njenog dolaska narednog dana, jer radnici nisu bili
placeni, pomislio je da bi bilo netakticno aliti se to je namjetaj u njegovim odajama pomalo
otrcan.
Knez je putovao s kraljem i prijestolonasljednikom da se sastanu s Marijom
Antoanetom u Compiegneu. Prijestolonasljednica je bila udaljena dan jahanja, ali je Luj
odlucio ukazati cast svojoj novostecenoj unuci i krenuti joj ususret. Bio je veoma dobro
raspoloen i oduevio se kad mu je sinulo da bi moda i knez Michael htio poci s njim da
doceka svoju nevjestu. Knez je s primjerenom zahvalnocu prihvatio kraljevsku zapovijed
zamaskiranu u poziv, iako bi radije docekao kneginju na vlastitom terenu. Cinilo mu se da ta
urba da je upozna ukazuje na pomalo neprimjerenu nestrpljivost. Napokon, djevojci je tek
esnaest godina pa je se ne smije poticati da od supruga ocekuje previe panje.
Bilo kako bilo, evo ga ovdje u Compiegneu i sutra poslijepodne jahat ce s kraljem i
dvoranima nekih cetrnaest kilometara do ruba ume gdje ce sresti svoju drugu enu.
Izvadio je minijaturu iz depa i namrteno je promatrao. Zaista je izgledala jako
mlada, ali je sada Michael u njezinim ocima uocio odvanost koju je instinktivno mrzio.
Drala je glavu na neki izazovan nacin i nepokolebljivo ga promatrala iz sedefnog okvira.
Michael se jo vie namrtio. Razdraeno je pucketao prstima na slugu koji je
raspakiravao njegov putni kovceg. Covjek je pohitao da stavi cau vina u ispruenu ruku
svoga gospodara.
Michael je pijuckao vino ne skidajuci oci s portreta. Kad ju je prvi put promatrao, nije
uocio nikakve slicnosti s Elvirom. No tada je gledao boju kose i tena, oblik njezinog lica. A
sada vie nije bio toliko siguran. U djevojcinom izrazu lica zamijetio je neto neugodno
poznato. Bila je mnogo mlada nego Elvira kad se udavala, dolazi sa strogog, formalnog i
pobonog austrijskog dvora. Kako bi uopce mogla sliciti vatrenoj, profinjenoj i koketnoj
Engleskinji koja mu je unitila mir?
Prsti su mu jace stisnuli stalak cae. Ono se vie nece ponoviti. Uzet ce svoje
nerazvijeno, neobrazovano i neiskusno malo nevinace i oblikovati ga shodno svojim
potrebama. Ako pokae bilo kakve naznake Elvirinog karaktera, uklonit ce ih bez
razmiljanja. I bit ce mu lake nositi se s tom mladom djevojkom nego s Elvirom. Imat ce
pokornu, vjernu i poslunu nevjestu koja ce znati svoje obveze i brzo nauciti kako udovoljiti
svome muu.
Gospodine... gospodine, vaa ruka! Izgleda da je nesvjesno prstima previe stisnuo
stalak cae pa je pukla i komadic stakla mu je razrezao kou. Krvi mu!, opsovao je i bacio
cau u prazan kamin. Covjece, donesi mi zavoj! Nemoj stajati tu kao neki glupan.

* * *

Sutra cemo stici u Compiegne, gdje ce kralj i prijestolonasljednik docekati Mariju
Antoanetu. Leov je izraz bio pravi uzor neodredenosti. Povorka je stigla u Soissons, trideset i
osam kilometara udaljen od Compiegnea, a on je stajao s Cordelijom pred njezinom sobom u
gostionici na obali rijeke koja je te veceri ugostila kraljevsko drutvo.
Znam. Cordelia je odsutno vrtjela uvojak oko prsta, a onda ga stavila u usta.
Putovanje je trebalo potrajati jo samo jedan dan i njezina je uobicajena ivahnost ubrzano
nestajala.
Tijekom putovanja Leo je bio ugodan i ljubazan, ali na neki bratski nacin. Nekako se

GIGA
61
pobrinuo da nikada ne budu sami, osim kad su jahali u povorci. Svaki je njezin pokuaj da
razgovaraju o buducnosti njihove veze nailazio na samrtnu tiinu nakon koje je slijedio njegov
brz odlazak. Buduci da joj je njegovo drutvo bilo neophodno da bi se dobro osjecala,
Cordelia je veoma brzo shvatila da se mora ponaati po njegovim pravilima. Zabavljala ga je
povrnim i cesto pronicljivim caskanjem, s primjerenom ozbiljnocu razgovarala o teim te-
mama i iz petnih se ila trudila da se obuzda i ne izjavljuje mu ljubav u svakoj drugoj
recenici. I ilo joj je dobro, sve dok je predstojeci susret s njezinim muem bio negdje daleko
u buducnosti. A sada joj je vrijeme istjecalo. Pred sobom je vidjela zastraujucu i nepoznatu
buducnost: bit ce pod muevljevim nadzorom i Leo vie nece biti odgovoran za nju.
J e li vam palo na pamet da bi tamo mogao biti i va suprug i cekati vas?
J est. vakala je vrh uvojka. U posljednjih je par sati vie nego jednom pomislila na
to. No radije cu pretpostaviti da me ceka u Parizu.
Moda i hoce. Ipak, imam osjecaj da ce biti u Compiegneu.
Ne moram ici u njegov krevet sve dok se ne obavi formalno vjencanje, rekla je vie
za sebe kroz usta puna kose.
No Leo ju je cuo. Promrmljane su ga rijeci samo podsjetile da ona pripada drugome
mukarcu. To je tako odbojna navika. Grubo joj je maknuo mokar uvojak iz usta.
To radim samo kad razmiljam o odbojnim mislima.
Vjerujem da takve misli necete iznositi u javnosti, obrecnuo se na nju.
Duboko je udahnula. Ovo joj je bila posljednja prilika. Leo, znam da me ne elite za
ljubavnicu...ne... ne, molim vas, sasluajte me, molila je, vidjevi da se sprema uutkati je.
Molim vas, pustite me da govorim samo ovaj put.
Necu ako namjeravate reci ono to mislim, otresito je rekao. Rekao sam vam, ni
sam ne znam koliko puta, da necu sluati vae besmislice...
Ne, ovo nije besmislica, gorljivo ga je prekinula. Jo nisam propisno udana za
kneza, samo preko opunomocenika. Brak nije konzumiran ni nita slicno, znaci da bi se
mogao ponititi, nije li tako?
to? U nevjerici je zurio u nju. Ovo je bio novi pristup, cak i za nju samu.
Mogla bih objasniti da se ne elim udati za njega. Da je sve to bila jedna velika
greka. Mogla bih mu reci da se sigurno ne eli oeniti osobom koja ga ne moe podnijeti kao
svoga...
J este li sasvim poludjeli, djevojko? Vjencali ste se za Michaela jednako propisno kao
da vas je u crkvi Sv. Petra vjencao sam papa. Ugovori su potpisani, va je miraz na pravome
mjestu... Dragi Boe, glava vam je puna bajki. Proao je rukom kroz svoju tamnu kosu koja
mu veceras nije bila napudrana ni prekrivena perikom.
Ne vjerujem da se to ne moe uciniti, tvrdoglavo je nastavila. Ne vjerujem da se
umjesto njega ne mogu vjencati za vas.
Posluajte me dobro. Primio ju je za ramena i govorio kroz stisnute zube: Utuvite
si u glavu da se ne bih oenio s vama ni da ste jedina ena na svijetu. Protresao ju je da jo
vie naglasi svoju surovu izjavu. Dobio je neodredenu zadovoljtinu ugledavi kako joj iz
ociju nestaje samouvjerenost i odlucnost, a na njihovom se mjestu pojavljuje bol. Cini mi se
da mislite da samo morate poeljeti neto i da ce se to istoga casa ostvariti. No,
Cordelia, ne smijete zaboraviti da su u te vae fantazije upleteni i drugi ljudi. Ljudi koji imaju
vlastita miljenja i elje. Ja ne elim biti dio vaih cudnovatih hirova. Razumijete li me? Je li
vam dovoljno jasno? Opet ju je protresao.
Cordeliju je zaprepastila surovost njegovih rijeci, njegovo grubo odbijanje. Ja...
mislila sam da vam se svidam, rekla je drhtavim glasom dok su joj se oci punile suzama.
Otro je opsovao. Svidate li mi se ili ne, nema nikakve veze. Nasmrt mi je dojadilo
to me upli-cete u vae muicave zamisli i prekrajanje svoje sudbine.
Necete mi biti ni prijatelj?, bolno je upitala. S vama necu moci razgovarati kao s

GIGA
62
Christianom?
Christianu govorite takve stvari?
J a Christianu govorim sve. Oduvijek smo jedno drugome povjeravali svoje tajne.
Nakratko je zatvorio oci. Onda pretpostavljam da ste svome prijatelju pricali i o
Melku? Nije mu trebala njezina potvrda. Mladi ga je glazbenik gnjevno pogledavao otkako
su preli rijeku Steyr, kao da je sam Atila, voda Huna.
Cordelia nije odgovorila, ali ga je nastavila promatrati ocima koje su od boli poprimile
tamnosi-vu boju.
Dragi Boe!, ocajnicki je promrsio. Nije mogao podnijeti da ga gleda na takav
nacin.
Necete mi biti prijatelj?, ponovila je i urno stavila ruku na njegovu. Leo, meni
veoma trebaju prijatelji.
I trebat ce joj prijatelji, i u braku i dok se bude probijala kroz mnogobrojne zapreke na
versajskom dvoru. To joj nije mogao uskratiti, cak ni da je elio.
Bit cu vam prijatelj, izjavio je bez uvijanja. Potom se okrenuo da joj otvori vrata
odaje. Laku noc, Cordelia.
Laku noc, gospodine. Prola je uz njega i okrenula lice.
Mathilde ju je pozorno promatrala. Njezina je mezimica bila veoma blijeda, oko ociju
su joj se isticali tamni kolobari. Pretpostavljam da cemo uskoro upoznati kneza, nehajno je
rekla dok ju je otkopcavala i odvezivala.
Vjerojatno sutra. Cordelia je izvukla igle iz kose. Glas joj je bio promukao od
suspregnutih suza. Ali necu morati ici u njegov krevet sve dok se i formalno ne vjencamo.
Da. Mathilde se zadovoljila kratkim slaganjem. Zbog necega je u ovome trenutku
njezina mezimica bila veoma krhka i nije joj dugo trebalo da pogodi zato. Vikont joj je
vjerojatno zadao samrtni udarac, a Mathilde ne kani upropastiti ucinjeno nudeci joj svoje
suosjecanje i utjehu. Sada je njezina zadaca bila da je pripremi za bracnu noc. Morala se
pobrinuti da uputi djevojku u putenu stranu braka. Vikont Kierston je zapoceo to obucavanje
izvan granica za koje je Mathilde drala da su potrebne, ali nije imalo nikakve svrhe plakati
nad prolivenim mlijekom. Priopcit ce joj nekolicinu mudrih rijeci u samoj bracnoj noci, onda
kad Cordelia bude najvie voljna da ih saslua.
Spremila ju je u krevet kao da je opet malo dijete, poljubila je za laku noc, utrnula
svijece i tiho izala iz sobe.
Ostavi sama, Cordelia je navukla prekrivac preko glave i utonula u mrak. Ovo je
radila kad je bila dijete i kad bi joj se dogodilo neto runo pa bi instinktivno iskljucila vanjski
svijet, kao da ce time to ga ne vidi izbrisati loe stvari. Ali ona vie nije bila dijete i ova
obrana iz djetinjstva vie nije djelovala. Cak su joj se i u ovome skrovitu kukavne misli
usredotocile, poprimile gotovo opipljiv oblik i kristalizirale se u ocaj.
Nije se htjela udati ni za koga drugoga osim za Lea. Pomisao da bi je mogao dirati
netko drugi osim njega, ispunila ju je gadenjem i stravom. Kako li ce izdrati ono to je ceka?
Odlucno je maknula pokrivac s lica i legla na leda. Samosaalijevanjem nece postici
nita. Mora otkriti cega se boji i suociti se s time.
Leo nije volio svoga urjaka. Ta joj je spoznaja prekinula nit misli. Kako je to mogla
znati? On nikad nita nije rekao, ali bi mu se u ocima pojavio odredeni izraz kad bi spomenuo
kneza - mracan izraz koji bi nestajao toliko brzo da joj se katkada cinilo da ga je umislila.
J e li to moda imalo kakve veze s Leovom sestrom? J e li je tiranizirao?
Treba li se bojati jo necega, osim samog tjelesnog bracnog cina? Treba li se bojati
njega samoga?
Ova joj je pomisao bila toliko zapanjujuca da je uspravno sjela. Leo bi je sigurno
upozorio da je znao neto o njezinom suprugu. Sigurno nikad ne bi poticao njihov brak niti se
prihvatio uloge koju je odigrao. Leo je bio suvie castan da bi ucinio neto to se protivi

GIGA
63
njegovoj savjesti, u to se i sama dobro uvjerila.
Opet je legla i cucurila se ispod perine da se zatiti od nocne hladnoce. Valjda je
saznala sve to treba znati.
Putovanje je zapocela kao da se nalazi u ocara-vajucem snu. Cudesna je ljubav sve
okupala njenom ruicastom svjetlocu. Pred njom je bio zlatni dvorac Versailles i novi ivot
pun slobode i uitaka. No dolaskom zore taj se san razbio u komadice. Njezina ljubav nikad
nece doivjeti ispunjenje dok je udana za ostarjelog neznanca. Vie nije plovila po moru
lijepih obecanja. Sad je bila promrzla i uplaena i drhtala je na obali tajanstvenog jezera jer joj
se po prvi put, otkako je krenula iz Beca, razjasnila njezina situacija.
Prevrnula se na bok i privukla koljena, pokuavajuci se opustiti. Morala je spavati. No
san ju je izbjegavao. Bacala se i prevrtala po krevetu, glava joj je vrvjela nepovezanim
mislima i nedefiniranim strahovima. Pitala se prolazi li i Toaneta kroz slicne strepnje pa je
poeljela da mogu zajedno provesti noc, kao to su to mnogo puta cinile u djetinjstvu, leeci u
istome krevetu i razmjenjujuci svoje tajne i snove.
Tik pred svitanje napokon je zaspala dubokim snom i probudila se nimalo odmorna,
teka poput olova i nesretna kad je Mathilde razmaknula zavjese na krevetu. Mathilde,
molim te, pripremi mi jahacu odoru. Mislim da ce mi goditi svjei zrak. Moda me to
razbudi. Zijevala je dok je sjedila na rubu kreveta. Boljelo ju je cijelo tijelo, osjecala se
umorno.
Mathilde joj je dobacila znalacki pogled. Loa noc?
Umorna sam i loe volje, Mathilde. Skocila je s kreveta, zakopala glavu u
Mathildine utjene grudi i cvrsto ovila ruke oko dadiljinog struka. Osjecam se prestraeno i
jadno.
Mathilde ju je grlila i gladila po kosi. Hajde, hajde, zlato.
Cordelia se pripila uz nju onako kako je to cesto znala ciniti u djetinjstvu. Mathilde bi
joj uvijek ulila novu snagu. Uspravila se nakon nekoliko minuta i slabano se nasmijeila.
Sad mi je bolje.
Mathilde je kimnula i potapala je po obrazu. Stvari nikad nisu toliko loe koliko
izgledaju. Donijet cu malo vjeticje lijeske za tvoje oci. Donijela je komadic tkanine
natopljen u vodicu od vjeticje lijeske. Cordelia je legla na leda i pritisnula ublaujucu tkaninu
na bolne oci dok je Mathilde cetkala njezinu jahacu odoru od plavog baruna obrubljenu
srebrnom cipkom.
Cordelia se jo uvijek osjecala iscrpljeno kad je Mathilde izala iz sobe, ali je barem
znala da ne izgleda onako loe kao to se osjeca. Leo je stajao u konjunici gostionice i
promatrao kako konjuar osedlava njihove konje. Okrenuo se kad je dola i pozdravio je
kimanjem glave. Brzo ga je odmjerila i zakljucila da ni on nije spavao nita vie od nje.
Djelovao je blijedo i izmuceno. Moda ovo ipak nece biti tako radostan dan za njega. No,
kako je ovo uopce mogla i pomisliti nakon onoga to joj je rekao? Morat ce prestati sa svojim
matarijama.
Nema razloga da danas ne jaem, zar ne gospodine? Udarala je bicem po svojim
cizmama. Odlucila je da ce ga uobicajeno pozdraviti, razgovarati s njime kao da se ona grozna
scena nikada nije dogodila, kao da on nikada nije izgovorio one strane rijeci. No glas joj je
bio napet, suze su joj zapinjale u grlu poput tvrdog oraha, a otkrila je i da ga ne moe
pogledati u oci.
Jutros moete jahati, no nakon rucka trebali biste se voziti u kociji. Va suprug
ocekuje da prikladno putujete, bezizraajno je rekao.
J er neto drugo ne bi odgovaralo mome poloaju? Ako ne bude mislila na Lea, ako
se usredotoci samo na neutralne teme, suze ce nestati iz grla i glas ce joj opet normalno
zvucati.
Vjerojatno. Leo se tekom mukom suzdravao da je ne pomiluje po obrazu, da

GIGA
64
otkloni tu napetost s njezinih draesnih usana, da odagna njezinu uocljivu tugu i porekne sve
to je izgovorio. No to bi bilo suludo. Nije smio odstupiti od svoga stajalita, inace bi sva
njegova okrutnost bila uzaludna.
Da li se knez jako brine za svoj ugled, poloaj i svu tu pompu? Ogledala se naokolo
po sviti koja se pripremala otici iz Soissonsa.
Versailles se veoma brine.
J e li namjerno izbjegavao njezino pitanje? A moj suprug?, nije odustajala.
Vjerujem da se brine, odvratio je ljuljajuci se u sedlu. Ali vec sam vam rekao da u
Versaillesu vlada pompozni protokol.
Cordelia je ispruila nogu prema konjuaru koji je cekao da joj pomogne popeti se na
konja. Brine li se knez vie nego to je to uobicajeno? Primila je uzde i okrenula konja da
uz Lea izjae iz dvorita.
Leo se namrtio. Elvira mu se jednom poalila da Michael ima veoma krute stavove.
Mrzio je svako odstupanje od onoga to je drao prikladnim. Imao je i neke ustaljene rituale.
Kad je Leo navalio da bude precizna, samo se nasmijala i promijenila temu. No sjetio se da ga
je taj razgovor pomalo uznemirio. Zapravo su ga u to vrijeme pomalo uznemirivali mnogi
njihovi razgovori. U jednakoj mjeri ono to je Elvira govorila, kao i ono to nije htjela reci.
Gospodine?, zazvala ga je Cordelia.
Odmahnuo je glavom kao da otresa sjenke prolosti i naprasito rekao: Ne znam.
Michael je diplomat, politicar. Dri se pravila svake igre. Mari za vanjski izgled, jednako kao
i svi u Versaillesu. Saznat cete sami.
Nije imala srca da ga dalje ispituje pa su cijelo jutro jahali u napetoj tiini. Zaustavili
su se na desnoj obali rijeke Aisne radi podnevnog osvjeenja. Mjetani su se u mnotvu
okupili oko stolova postavljenih za piknik, razjapljenih usta zureci u pri-jestolonasljednicu i
njezinu svitu. Marija Antoaneta je bila ocarana rustikalnim ambijentom i neformal-nocu.
Pozvala je Cordeliju da sjedne za njezin stol i blebetala kao svraka.
Toaneta ocito nije bila nimalo zabrinuta i svakako nije izgledala kao da je provela
besanu noc. Cordelia je zakljucila da je posve nestala ona ucviljena djevojka koja je patila za
domom. Pretvorila se u ovu oduevljenu i ugodnu princezu koja je s djetinjim zadovoljstvom i
s dolicnom nadutocu uivala u panji i iskazivanju potovanja mjetana.
Dodi, idemo proetati medu narodom. Osovila se na noge u hrpi svile boje slame.
Zataknula je ruku za Cordelijinu. etat cemo medu njima i pozdravljati ih. Oni su sada
moji podanici i silno elim da me vole.
Ljudi su doista bili skloni svojoj buducoj kraljici te su je nerado pustili kad je dolo
vrijeme za povratak u kociju.
Lucette su skinuli sedlo i vratili je na zacelje povorke. Kocija s Von Sachsenovim
grbom na vratima bio je spreman. Leo ju je vec cekao pred ulazom u kociju. Dok mu je
Cordelia prilazila, iz mnotva se pojavio Christian vodeci konja prema njima.
Cordelijino se lice ozarilo. S Christianom je barem mogla srdacno razgovarati.
Njegovo prijateljstvo puno ljubavi nije bila matarija. Podigla je suknje i potrcala prema
njemu. Christiane, kako si? Pridigla se na prste da ga poljubi, zaboravljajuci da se nalaze u
javnosti. Razmiljala sam o tomu gdje bi se mogao smjestiti u Parizu.
Cordelia, trebali biste znati da ne smijete udovoljavati sebi i javno iskazivati
osjecaje, prekorio ju je Leo suhim glasom kad im je priao. I vi, Christiane, takoder. I vi,
kao i svi ostali, znate da se vae blisko prijateljstvo mora drati podalje od ociju javnosti.
Christian je porumenio. Znam gdje su granice prijateljstva, gospodine, zajedljivo je
rekao.
Gospodine, znate li kamo bi Christian mogao ici kad stignemo u Pariz?, brzo je
upitala Cordelia.
Cordelia, ne treba mi vikontova pomoc, ukoceno se usprotivio Christian. Savreno

GIGA
65
sam sposoban pobrinuti se za sebe.
Ali radi se o nepoznatom gradu, a lord Kierston ce te financirati. Naravno da ce ti
pomoci, hocete li? Okrenula je svoje velike tirkizne oci prema njemu. Vjerujem da cete
ispuniti obecanje, gospodine?
Pomislio je kako je gotovo pravo olakanje vidjeti kako joj se oci sada pune gnjevnim
prkosom, umjesto ogorcenjem osobe cije je povjerenje naglo izigrano. Nije se obazirao na
prkos, vec je mirno rekao Christianu: Dat cu vam adresu ugledne i jeftine kuce koja izdaje
sobe. Tamo ce vam biti prilicno udobno dok se sami ne snadete.
Leo je otvorio vrata kocije. Dodite, povorka krece. Pomogao je Cordeliji da se
popne, a potom se popeo i on.
Cordelia se nagnula preko prozora. Christiane, razgovarat cemo kad stignemo u
Compiegne. Promatrala ga je dok se udaljavao na konju, jauci prema zacelju povorke, a
potom se naslonila na jastucice.
Pomoci cete mu, zar ne?
Ako bude htio prihvatiti moju pomoc. Okrenuo je glavu da pogleda kroz prozor.
Poalio je to je sinoc bio onako okrutan, ali je u tom trenutku osjecao jo neto osim aljenja.
Nije ocekivao da ce se osjecati ovako osamljeno i tuno. Obavio je svoju dunost prema
Cordeliji i Michaelu. Odolio je napasti, osim onog jednog puta, iako mu je to bilo neto
najtee to je ucinio. Sada vie nece dolaziti u napast. Od trenutka kad Cordelia bude
predstavljena svome suprugu, duom i tijelom pripadat ce Michaelu. A to ga je saznanje
ispunilo turobnim aljenjem.
U tri su sata stigli do mjesta Berneuil na rubu ume Compiegne. Dva jahaca iz kraljeve
svite docekala su ih s vijecu da je Njegovo Velicanstvo odlucilo da ono samo otprati svoju
novu unuku u Compiegne. On i prijestolonasljednik udaljeni su samo pet minuta jahanja.
Neocekivana cast, primijetio je Leo. Obicno se kralj ne izlae takvom naporu.
Kad Cordelia nije odgovorila, Leo je izaao iz kocije. Dodite. Ispruio joj je ruku.
Njezina je ruka tek oceala njegovu dok je izlazila iz kocije. Nesvjesno je podigla
bradu dok se ogledala naokolo.
To je bio toliko ocit pokuaj pribiranja hrabrosti da mu je srce krvarilo zbog nje.
Hrabro. Stvari nikad nisu onoliko loe koliko izgledaju. Toplo joj se nasmijeio.
Ne elim se udati za njega, rekla je srditim apatom. J a volim vas, Leo.
Dosta!, grubo joj je naredio. Takav govor nece donijeti nita dobra, samo tetu.
Snano je zagrizla usnicu. Stigli su do prijestolonasljednice i njezine svite koja je
stajala uz kocije i cekala kralja. Toaneta je bacila pogled preko ramena i uhvatila Cordelijin.
Na trenutak je napravila grimasu, kao da opet izvode djecje vragolije, samo to se sada
Cordelia nije mogla prisiliti da joj uzvrati. A tada je zrak ispunio topot kopita i kripa
eljeznih kotaca na nepoplocanoj cesti pa se prijestolonasljednica brzo okrenula i uspravila
ramena.
Kraljevska je konjica stigla na mali gradski trg uz trijumfalne zvukove trublji,
bubnjeva, talambasa i oboa. Bila je to golema skupina straara, vojnika, konjanika i kocija.
Kralj je izaao iz prve kocije u pratnji mladica koji se ukoceno i nervozno ogledavao
po okupljenom drutvu.
J e li to prijestolonasljednik?, apnula je Cordelia Leu, zaboravivi na vlastite jade.
J est. Veoma je srameljiv.
Htjela je komentirati kako je mladic neprivlacan, ali je primjedbu zadrala za sebe i
promatrala kako je Toaneta pred kraljem pala na koljena, a on ju je podigao, toplo poljubio i
povukao prema svome unuku. Luj-August je srameljivo poljubio svoju nevjestu, na opce
klicanje i pljeskanje promatraca.
Knez Michael von Sachsen krcio si je put kroz mnotvo prema svome urjaku.
Nekoliko je minuta proucavao mladu enu koja je stajala uz vikonta. Bila je odjevena

GIGA
66
prvoklasno i elegantno, kao to je i ocekivao. Lice joj je bilo veoma ozbiljno, gotovo
sumorno. U svome je bracnom ivotu imao dovoljno lakomislenosti i ivahnosti i za vie
brakova, pomislio je, nimalo nezadovoljan djevojcinim ozbiljnim izgledom. Uz malo srece
ona ce znati uguiti lakomislenost njegovih kceri koju mu je prijavila Louise de Nevry. Iako
nije mogao zamisliti to bi njih dvije mogle lakomislenoga uciniti osim smijanja, ali ih je
vjerojatno njihova guvernanta bolje poznavala od njega.
Vikonte Kierston. Na formalan je nacin pozdravio svoga urjaka.
Leo ga je promatrao kad mu je pristupio. Naklonio se. Knee Von Sachsen.
Dopustite mi da vam predstavim kneginju Von Sachsen.
Cordelia se naklonila. Njezin ju je suprug primio za ruku i podigao da je poljubi, a
potom joj je usnama lagano okrznuo obraz.
Madame, elim vam dobrodolicu.
Hvala vam, gospodine. Nije se mogla sjetiti to bi drugo mogla kazati. Knez je
veoma slicio portretu na minijaturi. Nije bio zgodan. Kosa mu je bila skrivena ispod perike,
ali su mu obrve bile sijede. Bio je malo debeo, ali ne suvie - osim ako netko nije navikao na
vitko i lijepo razvijeno tijelo Lea Beaumota.
Prisilila se da se nasmijei i pogledala ga u njegove blijede oci. Stojeci pokraj nje, Leo
je neodredeno zurio u daljinu. Knez se odjednom namrtio, sjena je zastrla njegove oci. Kao
da mu se nije svidjelo ono to je vidio.
Veceras cemo prenociti u Compiegneu, izjavio je knez jednolicnim i pomalo
nazalnim glasom, bez imalo topline. Dogovorio sam da se brak formalno sklopi kad sutra
navecer stignemo u Pariz. Bit ce to tih obred, ali sam uvjeren, Leo, da cete nas pocastiti
svojom nazocnocu. Okrenuo se i nasmijeio svome urjaku. krto izvijanje usana koje je
Cordeliju neugodno podsjetilo na gujin jezik. Pogledala je Lea. Izraz mu se nije promijenio,
samo se naklonio i promrmljao da je pocacen pozivom.
Cordeliju je opet preplavio snaan osjecaj da Leo ne voli kneza. Nije to uocila u
onome to je rekao, vec u njegovim ocima. J ednako je tako osjetila kako iz njega isijava
gnjev. to je to? Promatrala je dvojicu mukaraca. Knez Michael mu je ponudio svoju
burmuticu, Leo je uzeo prstohvat i zahvalio se. Povrno gledano, u tom prizoru i njihovom
medusobnom ponaanju nije bilo niceg negativnog, ali se Cordelia mogla zakleti da je ispod
povrine kljucala duboka struja antagonizma.
Zato? Moralo je imati neke veze s Elvirom. Ali to?
Leo se borio s vrtlogom emocija koje je uvijek u njemu izazivala prisutnost njegovog
urjaka. Michael je bio iv. Elvira je bila mrtva. Leo nije bio prisutan na samrtnoj postelji
svoje sestre, nije znao nita o njezinoj bolesti sve dok nije umrla. No je li Michael ucinio sve
to je bilo u njegovoj moci da je spasi? Ovo ga je pitanje mucilo jednako kao i brzina kojom
je umrla. Brzo, nenadano. J ednog je dana stajala na suncu, blistava, vesela i puna ivota.
Sljedeceg je dana bila prazno truplo u lijesu. A on nije bio tamo da je spasi ni da pati zajedno
s njom. I nikad nece znati je li ucinjeno sve to se moglo uciniti.
Dodite, trebali bismo se vratiti u kociju. Knez je pokazao na kraljevsku svitu koja je
ulazila u kocije. J a cu putovati s vama. Vjerujem da ima mjesta? Svoje je pristojno pitanje
uputio Leu.
Leo je potisnuo svoju tugu i srdbu i opet se naao u suncanom poslijepodnevu.
Michael, ostavit cu vas da se upoznate sa svojom enom. Ja cu rado jahati.
elim vam zbogom, Cordelia. Naklonio se i ispruio ruku tihoj Cordeliji koja je u
mucnom oku shvatila da je on uistinu kani ostaviti ovdje samu.
Naklonila se i pruila mu ruku. Oci su joj bile irom otvorene, u njima bolan izraz,
glas joj je bio neuobicajeno beznadan. Navikla sam se na vae drutvo, gospodine. Ne znam
kako cu dalje bez njega. Hocemo li vas vidjeti u Compiegneu?
Necete. Mislim da cu se odmah vratiti u Pariz.

GIGA
67
Sad imate pratnju svoga supruga, vie vam ne treba moje drutvo, gospo. Uporno ju
je gledao, eleci da prestane izgledati utuceno. To ce sigurno privuci Michaelovu panju.
Onda mi dopustite da vam se zahvalim to ste se brinuli za mene, gospodine.
Ucinilo mu se da se pribrala. Osmijeh joj je bio slabaan, ali je ipak bio osmijeh.
Bilo mi je zadovoljstvo. Podigao je njezinu ruku do svojih usta i poljubio je.
Dodir njegovih usana oprio joj je kou kroz rukavice i u djelicu sekunde ljubav joj je
zasjala u ocima takvim intenzitetom da je gotovo odvratio pogled. Potom je primila svoga
supruga pod ruku i okrenula se.
Leo ih je promatrao kako hodaju kroz bucno mnotvo, onda se okrenuo i otiao.
Osjecao se prazno. Pomisao na Michaela i Cordeliju odjednom mu je postala nepodnoljiva.
Pomisao na njegove ruke na njezinoj svjeoj koi, kako njegov dodir uzbuduje tu predivnu
iskrenu senzualnost, izazvalo mu je okus uci u ustima. Elvira mu se nikada nije povjerila o
Michaelovom vodenju ljubavi i njezin je brat potivao tu diskreciju, iako je ta suzdranost bila
neuobicajena za njegovu neugodno iskrenu sestru. Sada ga je mucila opsesivna znatielja koja
je istovremeno bila i bolna i voajeristicka.
Lorde Kierston.
Zastao je i okrenuo se na poziv Christiana Percossija. Leov izraz nije bio nimalo
ohrabrujuci. U ovome mu trenutku nisu trebali jo i optuujuci komentari mladoga
glazbenika. No Christian je izgledao onako alosno i ubogo kako se Leo osjecao.
Hoce li s njom sve biti u redu? Christian je bio bez daha, kosa mu je bila
raskutrana, u smedim je osjecajnim ocima imao izgubljen pogled.
Sa svojim je suprugom.
J est, ali kakav je on covjek? Stiskao je svoje duge uske ake. Zna li on koliko je
Cordelia posebna? Hoce li je znati cijeniti?
Leo je polako ispuhnuo zrak. Nadam se da hoce, napokon je rekao i okrenuo se, a
zatim se sjetio da ovaj mladic na neki nacin ovisi o njemu. Kad stignete u Pariz, otidite do
Belle Etoile u ulici Saint-Honore. Spomenite moje ime. Ja cu vas tamo naci za dan-dva.
Idete li sada u Compiegne?
Ne. Idem ravno u Pariz. Vidimo se, Christiane. Mahnuo je rukom mladicu da ode te
otiao i on sam, ostavljajuci Christiana tjeskobno samoga na gradskom trgu koji se ubrzano
praznio. Christian je napokon otiao u potragu za svojim konjem. Slijedit ce povorku do
Compiegnea. Cak i ako ne bude mogao razgovarati s Cordelijom, barem ce biti u njezinoj
blizini. Cinilo mu se da je od vikonta bilo bezobzirno ostaviti je samu sada kad su joj najvie
trebala poznata lica.
Leo je uao kroz vrata niske krcme. Momce, vina!
Momak je urno zaao za ank i vratio se s vrcem crnog vina i kositrenim peharom.
Leo mu je mrzovoljno kimnuo i napunio pehar. Ispio ga je do dna i pripremio se za dugo
poslijepodne u Bakhovom drutvu. Sutradan ce se odrati Cordelijino vjencanje, a on je na
njega namjeravao doci sa stranom glavoboljom i culima otupjelim od vina.

* * *

Knez Michael pomogao je Cordeliji da ude u kociju, a onda uao i on sam. Sjeo je,
poravnao skute svoga ogrtaca od brokata, namjestio mac.
Pretjerani pedantni pokreti, pomislila je Cordelia. Covjek koji se brine za detalje, koji
eli da stvari budu u savrenom redu. Potpuna suprotnost njoj.
Pocacena sam to ste mi doli ususret, gospodine, odvaila se reci. Led se mora na
neki nacin probiti.
Nije vrijedno spomena, rekao je. Napokon je bio zadovoljan sa svojom odjecom pa
ju je pogledao. U normalnim okolnostima ja bih vas, naravno docekao u Parizu. No kako je

GIGA
68
Njegovo Velicanstvo htjelo krenuti na put, cinilo mi se prikladnim da ga pratim po vlastitom
poslu.
Suh kao praina, pomislila je Cordelia. Sigurno je mogao reci neto toplije, neto vie
ohrabrujuce. Promatrala je svoje ruke u krilu. Zraka sunca obasjala je narukvicu-zmiju na
njezinom zglavku. Dodirnula ju je i opet pokuala: I moram vam zahvaliti na ovom
prekrasnom zarucnickom daru, gospodine. Dijamantna je papucica predivna. Podigla je
zglavak da mu je pokae. Mali je privjesak veselo zaigrao. Zanimaju me ovi drugi privjesci.
Slegnuo je ramenima. Ne znam nita o njihovoj povijesti. Vec su bili na narukvici
kad sam je kupio za svoju... Naglo je stao kad je pomislio da bi ipak moda bilo netakticno
spomenuti njezinu prijanju vlasnicu. Istina je bila da je ovaj dar bio previe dobar da stoji
neiskoriten, a on nije odobravao nepotrebno troenje.
Elviri je dobro pristajala narukvica. Kupio joj ju je kad su se rodile djevojcice. Tada je
to bila ekstravagantna i hirovita gesta koju je sada prezirao. Mislio je da njezin neobican oblik
savreno odgovara toj eni. Na kraju se pokazalo koliko je bio u pravu. Narukvica je
prikazivala zmiju i jabuku i bila je namijenjena Elviri - zavodnici, prevarantici, laljivici,
kurvi. Bila je kurva kad ju je prvi put uzeo u svome krevetu i bila je kurva na svojoj samrtnoj
postelji.
Preplavio ga je stari ludacki gnjev pa je zatvorio oci da ga obuzda. To je gotovo.
Elvira je platila svoje. Sad je imao novu enu.
Otvorio je oci i poceo je proucavati. I ova je posjedovala smionost. Zamijetio je to kad
ga je maloprije pogledala u oci. Trebala je spustiti pogled prije njega, no ona ga je nastavila
pomalo prkosno gledati, to se njemu nije ni najmanje svidjelo. Medutim, bila je mlada i
nevina. Potpuna suprotnost Elviri. A on ce ubrzo iskorijeniti svu njezinu odvanost koja mu
nije bila po volji.
Cordelia se pitala zbog cega nije dovrio recenicu, ali nije navaljivala. Lice mu je bilo
zatvoreno i mracno. Kakav li je covjek ovaj njezin suprug? Ubrzo ce otkriti.

GIGA
69
Deseto poglavlje

Do kraja veceri u Compiegneu, Michael jo uvijek nije zakljucio kakva mu je ena.
Nedostajala joj je ponizna smjernost koju je ocekivao od jedne mlade osobe odgojene na
dvoru Marije Terezije. Imala je njean glas, sladak i melodiozan i nije mogao otkriti nikakve
naznake neprimjerenosti ni drskosti u govoru i ponaanju.
U korist joj je ilo i to to se na dvoru osjecala kao kod kuce. Pri upoznavanju s
kraljem ponaala se besprijekorno otmjeno, ni prestraeno ni presmiono, a i Njegovom se
Velicanstvu veoma svidjela. ena koja uiva naklonost kralja i koja je povjerljiva osoba
prijestolonasljednice je veoma vana imovina.
Odlucio je da ce pricekati s prosudbom dok ne sazna neto vie o njoj. Kad je
kraljevsko drutvo napokon otilo na spavanje, priao je svojoj nevjesti koja je razgovarala ili,
bolje receno, sluala monolog starije vojvotkinje.
Oprostite, madame, moram odvesti svoju enu.
Cordelia je pogledala iza svoga ramena odakle je dolazio nazalan glas i na trenutak se
u njezinim ocima pojavilo olakanje to je spaena. No odmah je spustila pogled, jer je to
spaavanje samo nagovijestilo trenutak kojega se uasavala cijele veceri. to ce se sada
dogoditi?
Ocekuje li njezin suprug tjelesnu intimnost? Od pomisli je zadrhtala, jednako kao i od
poljupca.
Ah, da, necu vam vie uskracivati vau enu, prince. Vojvotkinja je otvorila lepezu i
uz pako-stan smijeak rekla: Dobro je poznato koliko mlada nevjesta moe potaknuti snagu
mukarca koji je malo... pa, koji vie nije u cvijetu mladosti, da tako kaem.
Knez Michael se samo naklonio. Ni tracak bilo kakvog osjecaja nije mu preao preko
lica. elim vam laku noc, madame.
Cordelia se naklonila vojvotkinji i primila supruga pod ruku. Kakve li vjetice!,
rekla je.
to ste rekli?, Michael nije mogao vjerovati svojim uima. Pogledao je naokolo da
vidi je li jo netko cuo ovaj necuveni komentar.
Rekla sam da je vjetica, ponovila je, nesvjesna sablanjenosti svoga supruga. Reci
neto tako ogavno i pakosno... i vama i meni.
Zar ste se takvim jezikom sluili u Becu?, hladno je upitao.
Oh. Shvatila je svoju greku. Izgleda da nije dobro zapocela. Molim da mi
oprostite, gospodine. Bojim se da katkada znam biti iskrena. Skrueno mu se nasmijeila.
Draga moja, tu cete svoju sklonost nauciti kontrolirati, izjavio je, ocito nimalo
dirnut osmijehom. A naucit cete i da je vojvotkinjina pakost neznatna u usporedbi s pakocu
vecine ljudi u Versaillesu. Ako se budete obazirali na to, bit cete predmet ismijavanja.
Uvjeravam vas da to necu tolerirati kod svoje supruge. Ova je grubost bila toliko
neocekivana i toliko estoka, da je nastavila zuriti u njega ocima punim potresenosti i
zaprepatenja dok joj je osmijeh polako blijedio s lica.
Michael je sa zadovoljstvom promatrao njezinu zbunjenost, zamijetivi da su joj
sivoplave oci zapravo veoma lijepe i da izgledaju jo ljepe kad je potresena. Slabine su mu
malo zadrhtale.
Cordelia je uasnuto uocila radanje elje u muevim ocima. Taj je izraz naucila
prepoznavati prole godine, kad se njezina pozicija na dvoru promijenila iz djeteta u
debitanticu i kada je postala centar panje jednog mladog dvoranina. No od onoga to je
vidjela u suprugovim poudnim ocima, zadrhtala je. Osim poude, uocila je i nemilosrdnost.
Razumjeli ste me, rekao je.
I predobro. Kimnula je glavom. Bili ste veoma jasni, gospodine.

GIGA
70
Dobro. I sve dok me budete sluali, dobro cemo se slagati. Dodite, otpratit cu vas u
nae odaje. Primio joj je ruku i odlucno je zataknuo za svoju. Osjecajuci mucninu, pitala se
namjerava li zadovoljiti svoj iznenadni apetit.
Hocete li veceras igrati karte, gospodine? Zvukovi iz prostorija za kartanje pokraj
salona ukazivali su na to da su se okorjeli kockari spremali za noc.
Ne, ne veceras, otresito se rekao, paradirajuci s njom kroz salon, kimajuci glavom i
smijeeci se onim svojim gujinim osmijehom od uha do uha kad bi sreo poznata lica. Sutra
ce biti dug dan. Kralj je prijazno predloio da bismo se trebali formalno vjencati u privatnoj
kapeli Hotel de Villa u Parizu.
Cula sam kad ste rekli da ce to biti tihi obred. Nece mu dopustiti da zamijeti
drhtanje u njenom glasu, iako se borila da suzbije paniku. Nije bila spremna za bracnu noc.
Ne veceras. Ona se pripremala da se s time suoci sutra, nije se mogla suociti ovako
nepripremljena.
Da, bit ce. Samo vikont Kierston i nekolicina bliskih prijatelja.
I vae kceri?
Dragi Boe, zbog cega bi one bile prisutne? Izgledao je istinski zaprepaten tim
prijedlogom.
Mislila sam da bi to moda bilo prikladno, rekla je. Ocito je napravila jo jednu
greku.
Nikako, izjavio je odlucno i otvorio vrata njezine odaje. One ce cekati kod kuce da
vam dolicno ukau svoje potovanje.
Iskrivila je lice i okrenula glavu dok je mimo njega ulazila u odaju. Nije zvucalo kao
topao i ljubazan nacin upoznavanja. Knez je uao za njom i za sobom cvrsto zatvorio vrata.
Opet ju je preplavio val mucnine. No sigurno joj nece uciniti nita pred Mathildeom.
Mathilde je ustala sa stolice gdje je krpila rasparani rub jedne od Cordelijinih haljina
te se naklonila svom novom gospodaru.
Znaci, vi ste kneginjina slukinja.
Da, gospodine. Zovem se Mathilde. Brinem se za svoju gospu otkako je bila
dojence. Mathilde je bila prava slika i prilika smjerne podlonosti kad se opet naklonila. U
ovoj poniznoj slukinji nije bilo ni tracka odlucne ene koju je vikont Kierston upoznao. No i
ona i Cordelia su znale da bi je knez Michael mogao bez premiljanja izbaciti iz kuce ako ne
stekne njegovu naklonost.
Mathilde je bila moja dojilja.
Michael se namrtio. Treba vam slukinja koja je dobro upoznata s obicajima na
dvoru. Stara dojilja teko bi se mogla nazvati primjerenom za osobnu slukinju pruskog
izaslanika.
Cordelia je brzo razmiljala. Bit ce kako vama odgovara, gospodine, rekla je
nastojeci zvucati pokorno. Naravno, vi znate bolje od mene, ali Mathilde uiva veliku
naklonost carice Marije Terezije. Cesto je sluila i samu prijestolonasljednicu i uivala je
veliko caricino povjerenje.
Na to je Michael razmislio. Iako su bili daleko od Beca, bilo je dobro poznato da
Marija Terezija ima ui na svakome dvoru. Ne bi bilo dobro da veleposlanik uvrijedi
austrijsku caricu cak ni u jednoj tako sitnoj stvari kao to je otputanje postarije osobne
slukinje. Dobro, vidjet cemo kako ce raditi. Ako bude potrebno, mogu unajmiti pravu
osobnu slukinju za vas, a vaa dojilja moe raditi kao pralja ili velja.
Cordelia je pogledala Mathildu ciji je izraz bio posve ravnoduan dok je ostala u
dubokom naklonu. Sigurna sam da cete se uvjeriti kako je Mathilde verzirana u svim
dunostima osobne slukinje, kao i u bilo kojim drugima, gospodine.
Michaela je ivcirala ova upornost. Ja cu to najbolje prosuditi. Sumnjam da bilo koja
od vas dvije tocno zna to je potrebno za takav poloaj u Versaillesu. Kako biste i mogle

GIGA
71
znati? Mahnuo je Mathildi. eno, spremi svoju gospodaricu u krevet i javi mi kad bude
spremna.
Cordeliji su se oznojili dlanovi.
Ucini to brzo, naloio je, okrenuo se i kocoperno otiao iz odaje.
Mathilde, nisam spremna za veceras. Uznemireno se ushodala po sobi. Mislim da
ne bih mogla podnijeti da me veceras dodirne.
Prihvatit ce ono to ti ivot nosi, kao to su radile ene prije tebe i kao to ce raditi
one poslije tebe, mirno je odvratila Mathilde. No ne mislim da ce te knez uzeti veceras. On
je covjek koji se dri pravila. Pocela je otkopcavati njezinu haljinu.
Otkud to zna? Cordelia je iskoracila iz podsuknje.
Mathilde je slegnula ramenima. Prsti su joj bili zauzeti Cordelijinim vrpcama. Draga,
ja znam mnogo toga to se ni ne mora izgovoriti, no reci cu ti ovo. Ne volim tog covjeka. Ima
u njemu neto cega se moramo cuvati.
Cega? Cordelia je podigla ruke da izvadi igle iz kose. Mathilde je uvijek znala
naslutiti ono to su ljudi pokuavali sakriti o sebi i njezina bi je intuitivna pronicljivost uvijek
prosvijetlila.
J o nisam sigurna. Odnijela je haljinu u ormar. Osjecam neku tamu... neku mracnu
tajnu koju skriva. S vremenom ce se saznati.
Ne previe prosvijetljujuce niti ohrabrujuce, ali Cordelia nije navaljivala.
Kad je Cordelia bila u krevetu, Mathilde je protresla jastuk ispod njezine glave i
poravnala pokrivac. Znaci, poslat cu ti supruga. Popravila je Cordelijinu cipkom obrubljenu
nocnu kapicu i kriticki je odmjerila. Lijepa kao slika, rekla je i odjednom se jako namrtila.
I janje pred klanje ako se tom covjeku prohtije, dodala je ispod glasa dok je odlazila iz sobe
da poalje po kneza. No nece mu se prohtjeti ako ona bude mogla bilo to uciniti.
Cordelia je opet osjetila strepnju kad je ostala sama. Stavila je jedan rasputeni uvojak
u usta i pocela sisati njegov kraj, pitajuci se je li Mathilde zaista naslutila pravu prirodu kneza
Michaela.
U sobu je uao Michael, odjeven u kucni ogrtac od smedeg baruna. Nije nosio periku,
siva mu je kosa bila svezana na zatiljku. Na tjemenu mu je bila prilicno prorijedena, iako su
mu obrve bile cupave. Mathilde se vrzmala uz vrata.
Knez je priao krevetu. Odmjerio je svoju nevjestu i onda se iznenada nasmijeio. I
opet je Cordeliju podsjetio na guju koja paluca jezikom pa je taj osmijeh nimalo nije ohrabrio.
Shvatila je da jo uvijek sisa kosu pa je urno zataknula uvojak iza uha.
Djetinjasta navika, primijetio je sjedajuci na rub kreveta. No vi ste veoma mladi.
Odrast cu, gospodine. Odlucila je da mu nece dopustiti da uoci koliko ga se boji.
Uzvratila mu je pogled.
J edan se trenutak Michael nije ni pomaknuo, a potom je preko ramena zapovjedio:
Ostavi nas, eno.
Vrata su se tiho zatvorila za Mathildeom.
Michael se nagnuo, palcem i kaiprstom primio Cordelijinu bradu i pribliio joj svoje
usne. Osjetivi gnuanje, Cordelia je zatvorila oci, a kad je jo vie pritisnuo svoje usne i
prstima joj cvrce stisnuo bradu, pocela se boriti za zrak. Pritisnuo je svoje usne na njezine
zube. Osjetivi kako joj pokuava silom otvoriti usta svojim jezikom, jo ih je vie stisnula,
pruajuci mu otpor svom snagom. Napokon se povukao, maknuo joj prste s lica. Otvorila je
oci i u njegovima ugledala cistu poudu.
Jo ste nevini, zar ne?, rekao je ne skrivajuci zadovoljstvo. Morate nauciti da
mukarcevim potrebama treba udovoljiti s vie volje, draga moja.
Ustao je s kreveta, erekcija mu je strila pod ogrtacem. Stajao je i promatrao je stavivi
ruke na bokove tako da ona moe vidjeti izbocinu ispod njegovog ogrtaca.
Uistinu je veoma privlacna, pomislio je Michael. Strah i nevinost su joj tako dobro

GIGA
72
pristajali. Njezina se dra toliko razlikovala od Elvirine profinjene zavodljivosti. A njezin
mladenacki miris, svjeina koe i modrocrni odsjaj u bujnoj kosi bili su osvjeavajuca
promjena naspram bludnica s kojima je povremeno uivao nakon Elvirine smrti.
Sutra cemo zapoceti, rekao je otvarajuci vrata. Vidjet cemo se ujutro. Rano cemo
krenuti u Pariz.
Cula sam da ce kraljeva svita ostati ovdje nekoliko dana. Preplaeno se trgnula iz
otupjelosti.
Ali nema potrebe da ostajemo s njima, obavijestio ju je knez. Draga moja, vi niste
clanica prijestolonasljednicine svite. Odsada se od vas ne ocekuje da je svakodnevno
posjecujete, vi cete voditi svoj ivot. Vrata su se zatvorila za njim.
Nadlanicom je trljala po ustima, ocajnicki se pokuavajuci otresti sjecanja na njegove
usne. Njezin i Toanetin ivot bili su isprepleteni otkako pamti. Od najranijeg su djetinjstva
dijelile svoje tajne, radosti i probleme. Obje su znale da ce nadvojvotkinjina buducnost biti od
velikog javnog znacenja i da Cordelijin ivot nece toliko biti u aritu javnosti, premda nije
sama tako izabrala. Pa ipak Cordelia sve do sada nije shvatila da nije u potpunosti shvatila
koliko ce njezin i Toanetin ivot biti razdvojeni kad jednom zavri ovo putovanje.
I tek je sada u cijelosti shvatila koliko je osamljena.

* * *

Hocemo li veceras upoznati novu majku, madame? Sylvie je stavila nokat palca u
usta i brzo ga ispljunula. U svojemu je uzbudenju zaboravila na utu kremu odurnog mirisa.
Vjencanje ce se odrati u est sati, izjavila je madame De Nevry. Nemam pojma
kad ce va otac sa suprugom doci kuci, a buduci da od kneza nisam dobila nikakve upute,
pretpostavljam da ce to biti nakon to vas dvije odete na spavanje. Mislim da ce kneginja
ujutro poslati po vas. Guvernanta je uzela Bibliju. A sada zavri svoj av, Sylvie. Amelia,
taj je porub posve kriv. Raspori ga i pocni iznova. Louise je nastavila naglas citati Knjigu o
Jobu.
Pitam se hocemo li joj se svidjeti, apnula je Amelia svojoj sestri tako tiho, da to
nitko osim njih dvije nije mogao cuti. Prignule bi glave jednu do druge i necujno micale
usnama. Amelia je zapocela pomno raivati nepravilne avove.
Vjerojatno necemo, promrmljala je njezina sestra. Vjerojatno je ista kao papa. Bit
ce zauzeta poslovima na dvoru.
J esi li rekla neto, Sylvie? Madame ju je otro pogledala preko svojih cvikera.
Ne, madame. Sylvie je odmahnula glavom gledajuci je nedunim pogledom preko
zguvane tkanine koju je pokuavala saiti.
Guvernanta je sumnjicavo promatrala blizanke. Dvije identicne svijetle glave sagnute
nad radovima, dva para jo uvijek debeljukastih ruku koje nespretno pokuavaju udjenuti
konac u iglu. Ne elim cuti ni glas sve dok ne zavrim s citanjem, obznanila je i opet uzela
svetu knjigu.
Amelia je svojim malim stopalom nagazila sestrinu nogu. Madame, mogu li pitati
hoce li i monsieur Leo doci poslije vjencanja?
Nemam pojma.
Amelia se povukla. Monsieur Leo nije bio omiljena tema njihove guvernante.
Louise je nakubila usne. Svim je srcem osudivala vikonta. Zbog njega bi se
djevojcice uvijek uzbudivale jer im je neprimjereno ugadao. A kad je to pokuala reci knezu,
on je na brzinu okoncao razgovor. Iz toga je shvatila kako joj nije doputeno aliti se na
urjaka svog poslodavca te da vikont Kierston moe po svojoj volji razmaziti djecu. Louise se
samo mora nadati da ce nova kneginja uvidjeti koliko je to ludo i primijeniti svoj utjecaj.
Usta su joj se jo vie stisnula. Monsieur Brion, majordom, nije bio osobito

GIGA
73
zainteresiran da joj prui informacije o novoj kneginji. Ili je uistinu znao veoma malo o njoj
ili je samo htio muciti guvernantu. Rekao je samo da vjeruje kako ce biti mlada od prethodne
gospodarice i da je austrijska plemkinja.
Austrijski je dvor bio poznat po strogom potivanju formalnosti i ceremonija. Carica
Marija Terezija bila je poznata diljem cijelog civiliziranog svijeta kao veoma moralna ena
koja vlada svojom zemljom primjenjujuci najvie eticke standarde te da ne tolerira nemoralno
ponaanje na svom dvoru. Mlada ena odgojena u takvom ozracju sigurno ce se drati
najviih standarda i u ucionici. Ona ce sigurno poduprijeti napore madame De Nevry da svoje
ticenice odgoji u uzorne mlade ene koje znaju svoje dunosti, znaju da mogu govoriti samo
kad im se obrate i znaju potivati one koji nad njima imaju autoritet.
Louise je stvorila sliku nove ene svoga poslodavca. Nitko joj nije opisao gospu niti
joj je pokazao minijaturu, ali je, pomnim razmiljanjem i uz pomoc onoga to je znala o
potrebama i ukusima svog poslodavca, stvorila sliku ozbiljne, religiozne i potovanja vrijedne
mlade ene koja u potpuno sti zna to joj je dunost. Njezina ce mladost samo olakati Louisi
da i dalje bude nadlena za obrazovanje djece. Ne bi je trebalo biti teko uvjeriti da je ona
guvernanta koja odmalena poznaje svoje ticenice te da ona zna to je najbolje za njih.
Bilo je kasno poslijepodne, a Louise je maloprije uivala u hranjivom rucku. Glava joj
je pala na grudi, glas zastao usred recenice. Uljuljkana ovim utjenim mislima i pomalo
pripita nakon uobicajenog uivanja u vinu za ruckom, zadrijemala je. Malo je i zahrkala,
glava joj je pala na grudi pa se brzo ispravila. Pogledala je svoje ticenice koje su sjedile
uspravne kao svijece nasuprot njoj, oci su im blistale od smijeha.
Guvernanta se zakaljala, poravnala cvikere i opet zapocela s citanjem. Djevojcice su
se revno prihvatile svojih igala, ali je Louise i dalje bila nelagodno svjesna da jedva
suzdravaju smijeh. Ipak, nije rekla nita da ne bi jo vie srozala svoje dostojanstvo. Njezin
je glas nastavio dalje svojim jednolicnim tonom sve dok sat nije otkucao est. Amelia i Sylvie
su odmah podigle glave i razmijenile poglede. To je bilo vrijeme vjencanja.

* * *

Vikont Kierston zauzeo je svoje mjesto u prvoj klupi kraljeve privatne kapele u Hotel
de Villeu. Svirka orgulja orila se do zabata, potedjevi ga sudjelovanja u nagadanjima koja je
cuo oko sebe. Svi su govorili o kneevoj nevjesti. Nijedan od uzvanika nije bio u
Compiegneu, tako da nitko od njih nije jo vidio mladu enu. Zasuli su ga pitanjima od
trenutka kad je stigao u kapelu. J e li lijepa? J e li joj kralj naklonjen? Koliko ima godina?
Odgovarao je kratko, odbijajuci da ga uvuku u traceve, tako da su ispitivaci napokon nevoljko
odustali.
Zatvorio je oci zbog upornog bubnjanja u sljepoocnicama. Loe crno vino iz krcme u
Compiegneu i vie je nego dobro obavilo svoj zadatak, uvukavi ga u pijani zaborav jo prije
zore. Probudio se prije podneva s odvratnom glavoboljom, mucninom i jo odvratnijim
raspoloenjem.
Kierstone, jeste li bili u Becu kad je izbio onaj skandal o caricinom glazbeniku?
Okrugao se gospodin u grimiznom i zlatnom barunu nagnuo preko njegovog ramena s klupe
iza njega, mauci ustro lepezom kad se iz kadionice uzdigao dim tamjana. Cuo sam glasine
da je ucenik koji se spominje u skandalu doao u Pariz.
Leo se prisilio da usredotoci svoj obamrli mozak. Cordelia je prebacila odgovornost za
Christiana na njegova leda. Da, ja cu ga financirati dok ne nade pokrovitelja, rekao je,
znajuci da vojvoda De Carillac dri sebe za najistaknutijeg pokrovitelja umjetnosti. Mladic
ima boanstven talent, nastavio je. Siguran sam da nece trebati traiti pokrovitelja cim ga
kralj prvi put cuje.
Ah. Carillac je trljao bradu, sitne su mu ocice zasjale iz mesnatih nabora. Kaete

GIGA
74
da je trenutno slobodan? Vi mu ne namjeravate biti pokrovitelj?
Nisam ja za to, moj gospodine, hladno je odvratio Leo. Da bi bio uspjean
pokrovitelj, trebalo mu je mnogo vie od onoga to je on imao; i oholosti, i utjecaja i
bogatstva. Osim toga, pokrovitelji su se, uz povrnu civiliziranost, medusobno natjecali za
umjetnike koji bi mogli uspjeti. Carillac je bio jedan od najbezobzirnijih natjecatelja na tom
polju pa, ako mu pobudi zanimanje za Christiana, tada ce mladi glazbenik biti na dobrome
putu da postane slavan.
Dobro, dobro, mrmljao je Carillac i kimao glavom. Jo cemo o ovome
razgovarati.
U kapeli je nastalo ocekivano komeanje. Leo se okrenuo i pogledao prema vratima.
Isprva su njegove bolne i krvlju podlivene oci vidjele samo blistanje zlata. Kako mu se to se
bljetavilo pribliavalo, tako se pretvorilo u Cordeliju. Crna joj je kosa bila podvucena pod
kapu od zlatnih niti i dijamantima optocenu tijaru, ostavljajuci joj posve izloeno blijedo lice.
Dok je prolazila uz njega, sreli se im se pogledi. Njezine su oci bile najtamniji ugljen s malim
drhtavim svjetlima tinjajuce peci u dubinama. Zatim je nastavila dalje i primila kneza pod
ruku. Orgulje su nakon zavrnog akorda utihnule kad su stigli pred oltar.
Misa je vec bila zapocela kad se Christian necujno uvukao kroz vrata te krenuo u
bocnu ladu dreci se tamnih sjena. Naravno, nije imao pozivnicu, ali je osjecao da je veoma
vano da bude ovdje uz Cordeliju. Nitko drugi iz njezine prolosti nije prisustvovao
vjencanju. Toaneta je jo uvijek bila u Compiegneu, a vikont joj je bio novi prijatelj koji je
nije poznavao tako dobro kao Christian. On nije sudjelovao u njihovoj prolosti.
Christian se zaustavio u sjenci mramornog stupa odakle je mogao vidjeti par pred
oltarom. Knez je bio impozantna figura u bogatom damastnom odijelu krem boje obrubljenom
srebrnom cipkom. Ramena su mu bila iroka, trbuh se lagano isticao. Izgledao je kao bivi,
nekoc miicav i snaan sporta koji se malo zapustio. No sve je u njegovom izgledu ukazivalo
na samopouzdanje i autoritet covjeka koji je naviknut na moc i utjecaj. Unatoc teini svoje
haljine od zlata i blistanju dijamanata u kosi, Cordelia je pored svoga supruga izgledala krhko,
gotovo bestjelesno.
Knez joj je primio ruku i nataknuo prethodno blagoslovljeni prsten na prst. Christian
je promatrao kako je Cordelia njemu ucinila isto. Bilo je gotovo. Christian je pogledao preko
lade u prvu klupu za kojom je sjedio vikont Kierston. Izraz na licu kao da mu je bio isklesan u
kamenu. Ukoceno se drao, akama je stiskao naslon klupe. Christian je vidio da su mu clanci
pobijeljeli. Ovo je bio mukarac za kojeg mu je priznala da ga voli. Mukarac koji, kako je
rekla, nece prihvatiti tu ljubav jer ne eli priznati vlastite osjecaje. U ovom svecanom trenutku
Christianu se, u slabo osvijetljenoj kapeli ispunjenoj tekim mirisom tamjana, ucinilo da je
Leo Beaumont spoznao dubinu svojih osjecaja koji su se mogli opisati samo kao neizmjerna
bol.
Nevjesta i mladoenja vracali su se kroz ladu. Cordelijino je lice bilo bljede nego
prije, ako je to uopce bilo moguce. Ruka u rukavici pocivala joj je na suprugovom damastnom
rukavu. Ovaj put nije pogledala prema Leu, vec je pogled usmjerila na cetvorinu svjetla ispred
sebe. Nastojala je izbaciti iz misli svaki aspekt ovog obreda, toliko slicnog onomu koji se
odrao u Becu, a opet toliko razlicitog. Leova je prisutnost u kapeli bila toliko snana, da ju je
gotovo mogla osjetiti kao auru oko sebe. Poeljela je plakati, vritati da je sve to pogreno,
psovati ovu neizrecivu nepravdu. No nije mogla uciniti nita od toga.
Kad su iz kapele izali u dvorite, svje vecernji zrak razbistrio joj je glavu od
zaguljivog tamjana i komarnih misli. Sada se osjecala kao da je odijeljena od sebe i svoje
okoline. Cestitke je cula kao da dolaze iz daljine, jedva je registrirala znatieljne oci i brze
potajne procjene nove pridolice u zatvoreni krug ivota na versajskom dvoru. Istinski je bila
svjesna samo kneza Michaela. Osjecala ga je kao golemu prisutnost pokraj sebe.
Kneginjo, molim primite moje cestitke.

GIGA
75
Leov ju je glas trgnuo i vratio u stvarnost. Pogledala ga je, svjesna iznenadnog
rumenila na svojim obrazima. Lice mu je bilo poput maske, oci zamucene. Naklonio se.
I Cordelia se naklonila. Hvala vam, gospodine. Glas joj je bio tih i nacas ju je
zamalo preplavio osjecaj bespomocnosti. Htjela se baciti u njegov zagrljaj, reci mu da je
podigne i odnese daleko od ovoga mjesta. Da snom ljubavi odagna ovu komarnu stvarnost.
Pridruit cete nam se u Rue du Bac na primanju, Leo? Knez Michael smijeio se
onim svojim gujinim osmijehom. Izgledao je samozadovoljno, a tako se i osjecao. Nevjesta
mu je bila jako lijepa u svojoj zlatnoj vjencanici, a njezina je mala ruka na njegovom rukavu
drhtala od razumljive strepnje djevice. Predstojeca mu je noc obecavala sate i sate uitka.
Posesivno je stavio ruku na Cordelijinu dok mu je upucivao poziv.
Leo je vidio taj pokret. U grlu je osjetio okus uci.
Molim da me ispricate, knee, rekao je uz jo jedan formalan naklon.
Ali ne, zaista vas necu ispricati. Ucinili ste mi tako veliku uslugu, dragi Leo. Hajde,
Cordelia, pozovite ga i vi. I vi njegovom gospodstvu dugujete veliku zahvalnost to se tako
ljubazno brinuo za vas na putovanju. Insistirajte da nam se pridrui na slavlju tako da mu
moemo prikladno zahvaliti.
Boja je sada izblijedjela na njezinim obrazima. Znala je da ne bi mogla podnijeti da se
Leo pridrui toj travestiji slavlja. Ona ce se svakom minutom uasavati trenutka kad slavlju
dode kraj i kad je njezin suprug odnese u bracni krevet. Leova prisutnost na toj javnoj
ceremoniji bila bi joj nepodnoljiva.
Uistinu vam dugujem veliku zahvalnost za svu vau brigu, lorde Kierston,
promrmljala je. No, gospodine, moda je njegovo gospodstvo umorno od puta.
Nebesa, vidio sam lorda Kierstona kako jae u lovu cijeli dan i potom plee cijelu
noc, rekao je knez Michael. Dajte, covjece, recite da cete nam se pridruiti.
Na trenutak Leo nije vidio lakog izlaza.
Tada je uzeo Michaela za ruku i brzim ga pokretom povukao ustranu. Govorio je tihim
glasom: Moram vas zamoliti da me ispricate, Michael. Ova prigoda... sretna je, znam... no
vraca mi tolike uspomene na Elviru i njezino vjencanje da bih bio slabo drutvo.
Michael je nerado rekao: Tada ne smijem insistirati. No ubrzo cete nas posjetiti?
Naravno. Leo se okrenuo prema Cordeliji koja se upirala da cuje to govore, iako se
pretvarala da nije nimalo znatieljna. Molim da me ispricate, madame. Imam nekog drugog
posla. Ali molim da opet primite moje cestitke i elje da budete sretni.
Podigla je bradu i rekla glasnije nego ita drugo dosad: Vjerujem da cete ubrzo doci
posjetiti kceri moga supruga. Cesto ste pricali da ste im veoma privreni.
Leo se kratko naklonio u znak neizrecenog pristajanja i ba kad je htio otici, ugledao
je Christiana koji se vrzmao na udaljenosti od nekoliko metara. Michael, dopustite mi da
vam predstavim Christiana Percossija. Tek je doao iz Beca gdje je bio ucenik dvorskog
skladatelja. Pozvao je mladica da im pride.
Christian je moj blizak pri - poznanik, dobacila je Cordelia, toplo se smijeeci
Christianu kad se ovaj naklonio knezu. Nacas je zaboravila na vlastite brige, eleci uciniti
neto za svoga prijatelja. Imao je malo problema s Polignyjem, svojim uciteljem, koji je
ukrao njegov rad i sada mu treba novi pokrovitelj. Vikont Kierston je bio toliko ljubazan da
ga u pocetku financira. Ispruila je ruku prema Christianu i povukla ga naprijed.
Michael je rumenog mladica obdario hladnim pogledom. Vi ste poznanik moje ene,
gospodine?
Druili smo se kad smo bili djeca, rekla je Cordelia.
Nisam pitao vas, madame, ledenim je glasom rekao Michael. Ne podnosim da mi
se upada u rijec.
Od ovog je javnog prijekora Cordelijino lice postalo grimizno. Nepromiljene rijeci
obrane i napada vec su joj bile na usnama, ali ih je ipak uz golemi napor uspjela zadrati za

GIGA
76
sebe. Ocima je prostrijelila Lea cije je lice bilo mracno. Christianu se zavezao jezik.
Mislim da je odvratna i sama pomisao da se netko tko ima poloaj na dvoru kao moja
supruga drui s pukim glazbenikom, i k tomu tek ucenikom, nastavio je Michael istim
ledenim glasom. Vikont Kierston vas moda moe financirati, ali moja supruga nece nikomu
priznati da ste joj poznanik. Odsjecno je Leu kimnuo glavom i okrenuo se na peti. Dodite,
Cordelia. Primio ju je za ruku i odveo.
Bacila je jedan pogled preko ramena na povrijedenog i zaprepatenog Christiana te na
mracno vi-kontovo lice i zatim odlucno rekla: Gospodine, moram prosvjedovati zbog toga
to ste me na ovaj nacin ponizili. Mislim da nije bilo potrebno da me korite pred prijateljima.
Vai prijatelji ne mogu biti osobe koje su ispod vaeg drutvenog poloaja, rekao je.
Niti me moete prekidati niti cete razlagati svoje miljenje a da vas se ne pita. To nije
dolicno i necu tolerirati da moja supruga istupa u javnosti. Vjerujem da sam bio jasan.
Stigle su kocije koje ce ih odvesti do Michaelova dvorca u Rue du Bac. Cordeliju su
obuzele srdba i zbunjenost. Nitko nikad nije govorio s njom na tako uvredljiv nacin. Ljudi su
je sluali kad bi govorila; bila je inteligentna i nacitana i prilicno zabavna. Bila je navikla da
misli svojom glavom, a ovaj joj je mukarac naredio da odsad mora biti nijema i ne imati
vlastito miljenje.
Oh, Boe, kakav li je to ivot zapoinjala?
Michael joj je pomogao da ude u kociju. Na licu je imao samozadovoljan izraz kao da
je upravo obavio neki vaan zadatak. Popeo se u kociju nakon nje i sjeo na nasuprotno
sjedalo, gledajuci je gotovo grabeljivim pogledom. Naslonila se na sjedalo i zatvorila oci.
Nije mogla podnijeti pogled na njega, tako samozadovoljnog, tako... tako uzbuenog.

GIGA
77
Jedanaesto poglavlje

J o je bila rana vecer kad je i posljednji uzvanik otiao iz kneevog dvorca u Rue du
Bac. Slavlje je bilo veoma suzdrano i dostojanstveno, a i Cordelijina strepnja da ce u bracnu
lonicu biti otpracena usred razuzdanih prostackih povika, pokazala se neosnovanom.
Na gornji su je kat otpratile tri starije gospode, kneeve daljnje rodakinje, koje nisu
pokazale nikakvu nakanu da mladoj nevjesti prue kakvu rijec mudrosti, opreza ili ohrabrenja.
Dok su spremale nevjestu u krevet, razgovarale su o uzvanicima na svadbi pa se Cordelia
pocela osjecati kao neugodna smetnja njihovim tracevima.
Mesdames, Mathilde ce se izvrsno pobrinuti za mene, odvaila se reci. Drhtala je
koulji jer je samozvana osobna sluavka koja je drala njezinu svadbenu nocnu opravu
izgleda zaboravila to bi s njom trebala uciniti; toliko je bila zaokupljena detaljnom analizom
frizure madame Du Barry.
Mathilde je prezirno frknula nosom i vjeto uzela opravu iz eninih ruku,
promrmljavi: Kneginja ce se nasmrt prehladiti.
Kontesa Lejeune je trepnula ocima. Ocito se u cudu vratila u stvarnost. Jeste li rekli
neto, draga?, upitala je Cordeliju koja je svlacila koulju.
Samo to da sam vam veoma zahvalna na vaoj panji, mesdames, i da ce se dalje
moja slukinja pobrinuti za sve. Sigurno se elite vratiti kuci dok je jo rano, promumljala je
kroz hrpu kose koju je raskutrala dok je svlacila koulju preko glave.
Oh, ali mi vas moramo spremiti u krevet, knez to ocekuje od nas, izjavila je kontesa
kimajuci svojim druicama koje su joj uzvratile silovitim kimanjem. No rekla bih da ce se
vaa slukinja bolje od nas pobrinuti za vas pa cemo mi sjesti tamo i pricekati dok ne budete u
krevetu.
Cordelia je napravila grimasu i pogledala Mathildu. Njezina je dojilja odmahivala
glavom i nakubila usne dok je prebacivala teku nocnu koulju obrubljenu cipkom preko
Cordelijine glave. Caskanje triju ena kraj kamina pojacavalo se i stiavalo u neprekinutom
ritmu dok je Mathilde cetkala nevjestinu kosu, poravnavala cipku na nocnoj koulji i
razotkrivala krevet.
Moja je gospodarica u krevetu, glasno je obznanila, prekriivi ruke na pregaci i
gnjevno gledajuci tri ene. Moe ona izigravati poniznu slukinju u kneevoj prisutnosti, ali
se ovih triju starijih tracerica nije nimalo bojala.
Oh, znaci da je na posao gotov, izjavila je kontesa i prila krevetu gdje je Cordelia
lijegala pod plahtu. elim vam laku noc, draga moja.
Mesdames. ene su se okupile oko kreveta, a ona je okrenula glavu kad su joj
pocele dobacivati poljupce. Neizmjerno sam vam zahvalna na vaoj panji.
Ironija u njezinom glasu nije doprla do njih. Smijeile su se, dobacile joj jo poljubaca
i otile iz sobe i dalje cavrljajuci.
Mogla sam to uciniti i bez te beskorisne bagre, izjavila je Mathilde. Ne znam to
misle da su dobrog ucinile.
Sumnjam da uopce razmiljaju o tomu. Veselje je nestalo iz njezinih ociju.
Naslonila se na jastuke, lice joj je bilo veoma blijedo na bijelome platnu. Voljela bih da se
ovo ne mora dogoditi, Mathilde.
Gluposti. Sad si udana ena, a udane ene imaju odnose sa svojim muevima, vedro
je rekla dojilja. Dodala je Cordeliji malu posudu od alabastera. Stavi ovu pomast prije nego
to ti dode mu. Olakat ce penetraciju.
Izravna suhoparna izjava vie ju je od icega drugog podsjetila na stvarnost onoga to
ce se dogoditi. Cordelia je otvorila poklopac. to je to?
Biljna pomast. Ona ce pripremiti tvoje tijelo za primanje tvoga mua i ublaiti bol

GIGA
78
ako on ne bude obziran.
Obziran? Kako? Umocila je prst u pomast bez mirisa. Znala je da su Mathildeine
rijeci veoma vane, a ipak joj se cinilo kao da postoje na nekoj drugoj razini i da pristiu do
nje iz goleme udaljenosti.
Mathilde je nakubila usne. Zbog onoga to se dogodilo izmedu tebe i vikonta,
gubitak nevinosti ne bi ti bio toliko bolan da ti ju je tada htio oduzeti, izjavila je. No rijetko
koji mukarac u tim stvarima misli na svoju enu. I zato brzo upotrijebi pomast. Uskoro ce ti
doci suprug.
Cordelia ju je posluala. Cinilo joj se da ne moe sebe povezati s time to radi, kao da
to radi netko drugi. Vrata su se otvorila dok je vracala Mathildi posudicu od alabastera. Ona
ju je spustila u dep pregace, okrenula se i duboko se naklonila pozdravljajuci kneza.
Cordelia je vidjela da u hodniku iza njezinog supruga stoje jo dvojica mukaraca -
vjerojatno njegova ceremonijalna pratnja za prvu bracnu noc. Michael se okrenuo i tiho im
neto rekao preko ramena. Zacuo se smijeh, potom su se vrata hodnika zatvorila. Michael je
stupio u odaju. Nosio je kucni ogrtac od brokata. Kad je pogledao ukocenu i blijedu figuru na
velikom krevetu, Cordelia je uocila grabeljivost u njegovim ocima i samozadovoljan, gotovo
pobjednicki trzaj usana.
Moe otici, eno. Nazalni mu je glas bio hrapav.
Mathilde je bacila jo jedan pogled na krevet. U djelicu sekunde srela je Cordelijin
pogled i zatim je, gotovo neprimjetno, odlucno kimnula glavom i pourila iz sobe. Tiho je
zatvorila vrata za sobom. No kad se nala vani, povukla se u sjenu tapiserije koja je visjela na
zidu, sjela i cekala. Vie nita nije mogla uciniti da pomogne svojoj mezimici, ali ce joj barem
ostati u blizini.
Cordelia je uplaeno gledala mua dok je prilazio krevetu. Nije nita rekao, samo se
nagnuo i utrnuo svijece na nocnom ormaricu. Zatim je podigao ruke i navukao zavjese na
krevetu, zatvorivi ih u mracnu pilju. Njen tihi uzdah olakanja u mracnoj tiini nije se ni cuo
od kripe kreveta dok se uspinjao na postelju. J o je uvijek na sebi imao kucni ogrtac.
Nita nisu govorili u narednim sablasnim minutama. Njezina strepnja i gnuanje bili su
toliko snani, da joj se tijelo cvrsto zatvorilo, unatoc Mathildinoj pomasti. No cinilo se da
njezin otpor veoma godi Michaelu. Cula ga je kako se smije u mraku dok se zabijao u njezino
tijelo takvom silinom da je vritala. Cinilo joj se da se zabija do same ivice njezine utrobe,
kao da se neka strana sila gurala i navaljivala da bi je povrijedila u samu duu. Osjetila je
kako njegovo sjeme istjece u nju, cula je njegov roktaj zadovoljenja, a zatim je izaao iz nje i
svom se teinom prevalio na bok.
Nekontrolirano se tresla od fizicke boli. Nocna joj je koulja bila zabacena do pupka
pa ju je uz tihi jecaj gurnula dolje da se pokrije. Ljepljiva tekucina izmedu nogu joj se gadila,
ali se nije ni pomaknula, bojeci se da ga ne uznemiri. Leala je i pokuavala smiriti drhtanje,
opet poceti normalno disati i progutati jecaje koji su joj se nakupili u grlu.
Odvratan se napad ponovio jo nekoliko puta tijekom te beskonacne noci. Isprva se
ocajnicki odupirala, gurala ga od sebe, izvijala tijelo i stiskala bedra. No cinilo se da ga njezin
otpor samo jo vie uzbuduje. Njezine je krikove priguivao akom koju bi cvrsto pritisnuo na
njezina usta, a svoje je tijelo koristio kao da je ovan za probijanje zidina dok bi joj u
eljeznom stisku drao zglavke iznad glave. U mraku ga je pokuala ugristi za dlan pa je uz
divljacku psovku prevrtao njezino tijelo sve dok se nije nala licem zakopanim u jastuk, a on
joj je slobodnim rukama nasilu razdvojio noge i upet se zabio u nju.
Do sljedeceg je puta naucila lekciju pa je ostala leati mirno i ukoceno ispod njega, ne
pomaknuvi se ni kad je sve bilo gotovo. I opet joj nita nije rekao, osim ponekog kratkog
brutalnog uzvika. Teko je disao, hrkao je kad bi zaspao, popeo se na nju kad bi opet bio
spreman. Ona je leala budna, drhteci i osjecajuci mucninu, ispunjena dubokim gnjevom i
gadenjem i prema mukarcu koji se prema njoj odnosio s takvim prezirom, i prema vlastitoj

GIGA
79
slabosti to mu se ne suprotstavlja.
Sjecanje na one predivne trenutke s Leom u Melku pripadalo je nekom drugom ivotu
i nekoj drugoj osobi. A ona nikad nece saznati kakva se senzualna cuda kriju poslije
eksplozije uitka, nikad nece znati kako je to dijeliti svoje tijelo s osobom koju voli.
Kad je zora svanula, shvatila je da se mora nekako spasiti iz ovoga braka. Iako
slubeno nije mogla prestati biti Michaelova ena, morala je na neki nacin zadrati osjecaj tko
i to je ona, odijeliti se od oskvrnuca svoga tijela. Morala se uzdici
iznad muevljevih prezira vrijednih i ogavnih nacina iskazivanja posesivnosti i
zadrati vlastiti intrgritet. Samo ce tako moci zadrati samopotovanje koje joj je bilo mnogo
vanije od pukog nasilja nad njezinim tijelom.
Michael je sada cvrsto spavao. Oprezno je kliznula s kreveta i odgrnula zavjese da
unutra ude siva jutarnja svjetlost. Krv je zamrljala plahte, zamrljala njezinu nocnu koulju,
njezina bedra. Tijelo joj je bilo slomljeno i raskomadano. Poput neke starice ukoceno je
hodala prema stolicu za umivanje.
Cordelia? to radite? Gdje ste? Michael se probudio i posjeo trepcuci ocima.
Odgurnuo je sve zavjese na krevetu i svrnuo pogled na posteljinu. Isti mu je ogavni
pobjedonosni izraz zaigrao oko usana. Pogledao je Cordeliju koja je stajala s krpicom za
pranje u ruci. Ugledao je krv na njezinoj nocnoj koulji. Vidio je uznemirenost u njezinim
ocima dok je cekala hoce li je opet silovati.
Rekao bih da vam treba vaa slukinja, rekao je ustajuci iz kreveta i proteuci se.
J o je uvijek nosio kucni ogrtac koji je bio razvezan pa se otvorio kad je podigao ruke.
Cordelia je urno i zgadeno odvratila pogled.
Michael se nasmijao, veoma zadovoljan nakon prve bracne noci. Ispruio je ruku i
lagano je udario ispod brade. Ustuknula je i odmaknula se od njega, a on se opet
samozadovoljno nasmijao. Naucit cete da mi se ne opirete, Cordelia. I uskoro cete nauciti
kako cete mi udovoljiti.
Nisam li vam udovoljila sinoc, gospodine? Unatoc iscrpljenosti, u glasu joj se
osjetila zagriljivost, ali je Michael bio toliko obuzet vlastitim zadovoljstvom da je cuo samo
ono to je htio cuti.
Onoliko koliko djevica moe udovoljiti mukarcu, ivahno je rekao vezujuci pojas.
Ne traim od vas da preuzmete inicijativu u tim stvarima, ali morate nauciti sa se spremnije
podajete. Tada cete me savreno zadovoljiti. Okretnim korakom krenuo je prema vratima.
Pozvonite slukinji. Treba vam pomoc. Zvucao je neizmjerno samozadovoljno zbog ovog
dokaza svoje potentnosti.
Cordelia je zurila u zatvorena vrata, nastojeci se sabrati. Potom je svukla prljavu
nocnu koulju i pocela se ribati, toliko ribati, kao da ce skinuti sloj koe koji je on okaljao.
Mathilde je bdjela cijelu noc i cim se knez pojavio u hodniku, pristupila mu je i rekla:
Da idem sada do svoje gospodarice, gospodine?
Dragi Boe, eno! Odakle si se stvorila? Upravo sam rekao kneginji da ti pozvoni.
Bila sam budna i cekala sve do sada, gospodine.
Hmm. Znaci da si ipak odana osobna slukinja. Da, idi k njoj. Treba joj pomoc.
Mahnuo je prema vratima uz jo jedan samozadovoljan smijeak. Njegova ce nevjesta u
njemu naci najodanijeg mua. Nije se mogao sjetiti kad je zadnji put bio toliko uzbuden,
toliko ispunjen silnom energijom. Sigurno ne otkako je poceo sumnjati u Elvirinu vjernost.
No to je bila davna prolost. Imao je novu nevjestu i novu ivotnu snagu. Cordelia ga
nece razocarati, on ce se za to pobrinuti.





GIGA
80
* * *

Mathilde je urno ula u slabo osvijetljenu sobu. Njegovo gospodstvo izgleda veoma
samozadovoljno.
On je odvratan, srditim je apatom rekla Cordelia. Ne mogu podnijeti pomisao da
ce me ikad vie dodirnuti.
Mathilde joj je prila. Mudrim je ocima motrila blijedo lice, ok koji je jo uvijek bio u
modrosivim ocima. Hajde, hajde, glupo je tako govoriti. U dobru i u zlu, on je tvoj mu i
ima svoja prava. Naucit ce se s time nositi kao i milijuni ena prije i milijuni poslije tebe.
Ali kako? Odmaknula je zapletenu kosu s ociju. Kako se moe nauciti s time
nositi?
Mathilde je ugledala modricu na zglavku svoje mezimice i izraz joj se naglo
promijenio. Daj da te pogledam.
Dobro sam, rekla je Cordelia, samo to se osjecam prljavo. Potrebna mi je kupka.
Poslat cu nekoga gore kad te pregledam, mracno je rekla Mathilde. Cordelia je
pristala na brz pregled od kojeg je Mathildin izraz bivao sve mracniji i mracniji kako je
otkrivala svaku pojedinu masnicu i svaku ogrebotinu.
Znaci, k tomu je jo i nasilan, napokon je promrmljala i povukla uzicu zvona kraj
vrata Znala sam da u sebi ima neto mracno.
Povrijedio me je jer sam mu se pokuala oduprijeti, umorno je rekla Cordelia.
To se i moglo ocekivati od tebe. No postoje i drugi nacini, dodala je Mathilde
gotovo za sebe. Okrenula se da izda naloge slukinji koja se odazvala na zvono. Donesi vodu
za svoju gospodaricu... i donesi dorucak, dodala je kad se slukinja naklonila i otila.
Ne mogu jesti. Gadi mi se i sama pomisao na hranu.
Gluposti. Treba ti sva snaga koju moe dobiti. Ne slici na tebe da se utapa u
samosaalijevanju. Mathilde nije odobravala slabunjavost, ma koliko ona opravdana bila.
Cordeliji ce trebati sva snaga karaktera da preivi postupke svoga supruga. Okupat ce se i
dobro najesti za dorucak i onda bi ti bilo najbolje da se lati posla u ovom domacinstvu.
Koliko sam shvatila, tu je majordom, neki monsieur Brion, s kojime ce imati velik okraj. A
zatim s guvernantom.
to je s guvernantom? Cordelia je, kao i uvijek, reagirala na Mathildin ivahan glas.
Nije ona takav mekuac da bi je slomila jedna bracna noc. U ovom ju je novom ivotu cekalo
mnogo toga, ne samo odvratan bracni seks. Ima dovoljno vremena do veceras kad ce se
vjerojatno isto ponoviti. Zadrhtala je i odagnala te misli od sebe. Nece dopustiti da je danju
proganja strah od noci.
Mathilde se okrenula od ormara u kojemu je traila haljinu. Dosadna usidjelica,
koliko sam cula od domacice. Dri se podalje od drugih, misli da je predobra da bi bila
slukinja. Neka daleka kneeva rodakinja.
A djeca? Cordeliji se ucinilo da nema snage u nogama. Sjela je na rub kreveta.
Nitko ih previe ne vida. Cini se da samo guvernanta vodi brigu o njima. Prila je
krevetu noseci kucni ogrtac.
Cordelia je uvukla ruke u cist ogrtac. Pricaju li to o tomu kako se knez odnosi prema
svojim kcerima?
Mathilde se sagnula da pokupi krvavu nocnu koulju. J edva ih i vidi. Pa ipak se
njegova rijec potuje i u djecjoj sobi. Ta guvernanta, madame De Nevry, tako se zove, ona ga
se strano boji. Ili tako bar kae domacica. Prodorno je pogledala Cordeliju. Imam osjecaj
da je neto loe u ovoj kuci. Svi se boje kneza.
S razlogom, uvjerena sam, rekla je Cordelia. Namrtila se. Pitam se zato mi
vikont nije nita rekao kad sam ga propitkivala o svome suprugu. Vie sam mu puta dala
priliku da mi kae i ono najgore.

GIGA
81
Moda ne zna. Covjek moe imati jedno lice za vanjski svijet, a drugo u svojoj kuci.
Mora se ivjeti u kuci da bi se znalo kakvo u njoj vlada raspoloenje.
A to je s Leovom sestrom - Elvirom? Ona je ivjela ovdje, mora da je mnogo toga
znala. Zar mu nije ona rekla?
Otkud bismo mi to mogli znati? Mathilde je odmahnula glavom i promijenila temu.
Mi cemo rjeavati svoje probleme, zlato.
Cordelia se oduvijek potpuno pouzdavala u Mathildinu sposobnost rjeavanja
problema svake vrste. Nije uvijek znala kako je to uspijevala, ali jo nije naila na situaciju
koja bi zbunila njezinu staru dadilju. Ova joj je pomisao ulila novu snagu i odvanost. Otici
cu u djecju sobu cim se odjenem. Zaboravivi na prijanju mucninu, navalila je na vruci
brio s pladnja koji je slukinja odloila na stol. U maloj kupaonici uz spavacu sobu lakaj je
punio bakrenu kadu iz vrceva koje su gore donijeli pomocni sluge.
to misli, to bih trebala obuci? Neto veselo i svijetlo. Htjela bih da me doive kao
vedru, a ne kao neku ukocenu osobu.
Mathilde nije mogla sakriti smijeak na nevjerojatnu pomisao da bi netko mogao
Cordeliju smatrati ukocenom.
Cordelia se s uzdahom olakanja spustila u vrucu vodu. Mathilde je po povrini
razbacala ljekovito bilje i izlila mirisni sadraj male ampule u vodu. Istog je casa Cordelia
osjetila kako joj nestaje sva ukocenost i bol iz nanesenih ozljeda. Naslonila je glavu na rub
kade i zatvorila oci udiuci njean i osvjeavajuci miris bilja.
Mathilde je pladanj s doruckom stavila uz kadu pa je nakon nekog vremena Cordelia
grickala brio i pijuckala vrucu cokoladu dok se vruca para obavijala oko nje. Njezin
uobicajeni optimizam napokon je odagnao uas protekle noci. Bio je to pravi pakao, ali
najgore je prolo, jer je sada znala to je najgore. A sada su u djecjoj sobi cekale dvije male
djevojcice da je upoznaju. J esu li bile prestraene, pitala se.

* * *

Madame De Nevry je bila jako loe raspoloena. Poznavajuci dobro raspoloenja
svoje guvernante, Amelia i Sylvie su znale da ce ovo biti ugav dan od trenutka kad je ubrzo
nakon svitanja ula u djecju sobu i naloila njihovoj slukinji da im pripremi hladnu kupku.
Ali meni je vec tako hladno, zacvilila je Sylvie, stojeci bosa na podu i drhtureci u
nocnoj koulji. J o je bilo prerano i sunce nije uspjelo zagrijati hladan nocni zrak koji je
ispunjavao djecju sobu u kojoj su prozori bili uvijek otvoreni.
Va otac eli da naucite kako treba podnositi neudobnost, izjavila je madame
pricvrcujuci djetetovu kosu u cvrst cvor na vrhu glave. Knez je zapravo samo rekao da
njegovu djecu ne treba maziti, ali je guvernanta to tumacila na nacin koji je odgovarao
njezinom raspoloenju
Sylvie je opet zacvilila kad joj je povukla kosu s cela i zabila joj igle u kou. S
nezadovoljnim izrazom lica, dadilja je podigla dijete i uronila njezino mravo malo tijelo u
ledeno hladnu vodu. Sylvie je kriknula iz sveg glasa i dobila amar od guvernante. Amelia je
stajala i gledala cekajuci svoj red s vie stoicizma od svoje sestre.
Prole su veceri, dok su leale u krevetima i oslukivale kripu kocija, viku
bakljonoa, otvaranje i zatvaranje vrata daleko od djecje sobe, do njih doprli zvukovi slavlja i
jedva cujni zvukovi glazbe. Zamiljale su hranu na banketu, no buduci da su sva njihova jela
bila jednostavna i bezukusna, a nikad nisu bile nigdje drugdje, mogle su zamisliti samo stol
natovaren jagodama i cokoladom. To im je katkada donosio monsieur Leo, kad bi se uspio
neprimjetno uuljati u njihovu ucionicu.
Dodi, Amelia. Madame je nestrpljivo pucketala prstima dok je slukinja vadila jo
uvijek vritecu Sylvie iz ledene vode i zamatala je u debeli rucnik. Madame je imala mravo i

GIGA
82
izmuceno lice, na usnama i vrhu nosa bile su joj modre mrlje kao da ju je netko pokapao
tintom. Na obrazima su joj se isticala dva jarko crvena kruga. Izgleda kao paleta, pomislila je
Amelia, ravnoduno podiuci ruke da joj dadilja skine nocnu koulju.
Sylvijini su krici utihnuli kad se zamotala u rucnik. Koa joj vie nije bila najeena i
drhtanje se smirilo dok su njezinu sestru, usana modrih od hladnoce i cvokotavih zuba
polijevali vodom, sapunali i opet polijevali vodom.
Cak i kad su bile odjevene, nisu se uspjele zagrijati, a ni oskudan dorucak od kruha,
maslaca i vodnjikavog caja nije nimalo poboljao stvari. Guvernantin je modri nos poprimio
ruicastu boju kad je popila svoj caj. Djevojcice su primijetile da u alicu uvijek ulijeva neto
iz male ploke, a tada bi joj obrazi postajali jo crveniji.
Ovoga cemo jutra uciti o zemaljskoj kugli. Louise je tapom pokazala na veliki
globus. Sylvie, pronadi Englesku i reci mi ime glavnoga grada.
Sylvie je zurila u ispupcenja, crckarije i crte. Njoj je sve to izgledalo isto. Zatvorila je
oci i uprla kaiprstom.
Louise je stavila svoj cviker i pogledala pokazano mjesto. Da je njoj netko postavio taj
zadatak, imala bi problema. No Sylvie je pokazala na pla, nine, a Louise je bila prilicno
uvjerena da Engleska
nije planinska zemlja. Upravo su se u tom trenutku otvorila vrata i ula je
zapanjujuca vizija koja je u sumornoj prostoriji blistala i bljetala od boja. Dobro jutro.
Zovem se Cordelia i dola sam se upoznati s vama.
Djevojcice su otvorenih usta zurile u crnokosu djevojku koja je ula u njihovu sobu,
odjevenu u tirkiznu svilu, u njezine draguljima optocene potpetice koje su kuckale po
hrastovim daskama. Smijeila se, usne su joj bile crvene i tople, oci modre i toliko velike, da
im se ucinilo da ce ih progutati. Sagnula se i ispruila Sylvie ruku. Leo joj je spomenuo neto
o vrpcama za kosu, ali se nije mogla sjetiti koja je djevojcica nosila koju vrpcu. J esi li ti
Sylvie ili Amelia?
Sylvie. Ono je Amelia.
Cordelia je obje djevojcice primila za ruku, iznenadivi se koliko su malene. Prije nije
previe marila za djecu, a ove su je dvije ispunile cudnim strahopotovanjem dok su tako
ozbiljno zurile u nju.
Kneginjo, nismo vas ocekivali. Ledeni ju je glas nagnao da se uspravi.
Vi ste vjerojatno guvernanta. Madame De Nevry, zar ne? Toplo se nasmijeila,
misleci da nita ne bi postigla time da se neprijateljski odnosi prema ovoj odbojnoj eni.
Tako je, kneginjo. Kao to sam vec rekla, nismo vas ocekivali. Knez mi nije dao
nikakve upute. Trudila se prikriti ok zaprepatenja, otkrivi da ova prikaza nimalo ne slici
njezinoj slici nove kneginje Von Sachsen. Ta, djevojka tek to nije i sama zavrila kolovanje,
a bila je lijepa. Cak ni Louisine zavidne oci nisu mogle poreci izvanrednu ljepotu koja je
isijavala iz kneginje.
Pa nije, vjerojatno zato to niti ne zna da sam ovdje, veselo je rekla Cordelia.
Mislila sam da ce biti bolje da se upoznam sa Sylvie i Amelijom bez formalnosti i sve te
zbrke. Okrenula se prema djevojcicama koje su je jo uvijek s nevjericom gledale irom
otvorenih usta. Hocemo li biti prijateljice, to mislite? Ja se nadam da hocemo. Opet ih je
primila za ruke i nastavila ih drati u toplom stisku.
Oh, da, jednoglasno su rekle uz ushiceni uzdah. Poznajete li monsieur Lea? I on
nam je prijatelj.
Da, poznajem ga, rekla je, ne obaziruci se na guvernantino gundanje. Poznajem ga
jako dobro, dakle, svi cemo biti prijatelji. Uspravila se da i guvernantu ukljuci u razgovor.
Cula sam od svoga supruga i samoga vikonta Kierstona da njegovo gospodstvo cesto
posjecuje svoje necakinje.
Moe biti, izustila je Louise pomaknuvi samo usne. Medutim, kneginjo, molim da
i

GIGA
83
nas ispricate. Djeca imaju nastavu.
Oh, tako je alosno to imaju nastavu na dan moga dolaska. Cordelia je nabrala nos
kad je prila blie k guvernanti pod izlikom da promatra globus. Imate poduku iz
zemljopisa?
Imali smo, zajedljivo je rekla Louise.
Cordelia je kimnula. Njezine su se sumnje potvrdile. ena je smrdjela kao bacva, a tek
je bilo devet sati ujutro. Michael sigurno ne zna da guvernanta njegovih kceri pije. No ona ce
zasad to saznanje ipak zadrati za sebe. Mora jo mnogo toga saznati o ovom domacinstvu.
Onda cu vas ostaviti, popustljivo je dodala. Ali bih voljela da me djevojcice
posjete u budoaru prije rucka. Vi ih ne morate pratiti. Udijelila je guvernanti bljetav
osmijeh. Recimo, u jedan sat. Sagnula se i brzo poljubila djecu. Uskoro cemo se moci
bolje upoznati. Potom je otila ostavljajuci Sylvie i Ameliju u toploj omamljenosti, a njihovu
guvernantu ledeno ukocenu poput stalagmita.
Vjebajte rukopis, naredila je i pokazala na stol, pera i pergament.
Naglo je sjela kraj praznog kamina i zagledala se u svoj odraz na ulatenoj pregradi.
Kradomice je iz depa izvadila malu srebrnu ploku i brzo otpila iz nje. Nije mogla vjerovati
da je knez odobrio nenajavljeni posjet svoje nevjeste njegovoj djeci. ivio je rutinirano,
uvijek se pridravajuci svojih obicaja i navika. Izdao je stroga pravila za ponaanje u ucionici,
kao i u ostalom dijelu kuce. I to je knez Michael uopce radio s tom tatom, prevrtljivom,
nepostojanom i nepravovjernom mladom nevjestom?
Otpila je jo jedan gutljaj. Prema onomu to je znala o svome rodaku, on nece dugo
tolerirati te djevojcine osobine.

* * *

Cordelia se vratila u glavni dio dvorca. Sputala se izrezbarenim stubitem u veliko
predvorje s mramornim stupovima i prostranim mramornim podom, kad se odjednom
niotkuda pojavio monsieur Brion, priao stubitu gizdavim korakom i duboko joj se naklonio
kad je stigla na dno stubita. Mogu li neto uciniti za vas, kneginjo?
Da, voljela bih da me provedete po dvorcu. I htjela bih se upoznati s domacicom i
kuharicom. Toplo mu se nasmijeila, ali je majordom stekao dojam da nece biti lako izaci na
kraj s ovom novom gospodaricom, unatoc njezinoj mladosti.
Madame, ako imate upute za kuharicu ili domacicu, bit ce mi drago da im to
prenesem.
Cordelia je odmahnula glavom. Oh, mislim da to nece biti potrebno, monsieur Brion.
Posve sam sposobna da im sama izdajem upute. Molim vas da im kaete da u podne dodu u
moj budoar. A sad vas molim da me provedete naokolo.
Cordelia, elite li neto?
Okrenula se zacuvi muevljev glas. Stajao je na vratima na lijevoj strani predvorja, a
sudeci prema ubrusu u ruci, vjerojatno je bio usred dorucka. Nepomicno je promatrala
njegove ruke. Bile su cetvrtaste, debelih prstiju i s cupercima sivih dlaka na clancima. Ucinilo
joj se da joj se koa povukla sve do kostiju kad se sjetila da su te odvratne ruke bile na
njezinom tijelu. Tekom se mukom uspjela savladati da ne ustukne.
Zamolila sam monsieur Briona da me prati u razgledavanju dvorca, gospodine.
Michael je malo razmislio o ovome, ali nije naao nijednu zamjerku. Svakako,
rekao je kimnuvi Brionu. Za sat cu vremena biti u knjinici. Moete mi se tamo pridruiti,
madame.
Cordelia je prihvatila naklonivi se. Pricekala je da se vrati svom prekinutom
doruckovanju, a onda se okrenula majordomu. Hocemo li?
Monsieur Brion se naklonio. Ovo je bila drukcija nevjesta od njezine prethodnice: ne

GIGA
84
toliko profinjena ni mudra, ali je ipak u njoj osjetio neku snagu. U ovoj je kuci trebalo stjecati
prijatelje kad god se moglo. Gdje elite zapoceti, madame?

* * *

Sat vremena kasnije monsieur Brion je uveo svoju novu gospodaricu u knjinicu. J o
uvijek nije stekao potpuno miljenje o kneginji. Sablanjivo se neformalno odnosila prema
slugama koje su sretali, ali su pitanja koja mu je postavljala o domacinstvu bila neugodno
pronicljiva, tako da se uvjerio kako je njegova prijanja procjena bila ispravna - ispod
povrine krila se nevjerojatna snaga volje.
Kad je njegova supruga ula, Michael je paljivo obrisao vrh pera, stavio ga savreno
poravnatog uz rub bugacice i tek je onda ustao iza radnog stola.
Nadam se da ste zadovoljni onime to ste vidjeli, madame.
Cordelia se nije mogla prisiliti da napravi korak blie svome suprugu. Imate
prekrasan dvorac, gospodine. Posebno su me oduevile Boucherove slike u malom salonu.
Mora nauciti normalno razgovarati s ovim covjekom. Mora odijeliti dnevnog supruga od onog
nocnog silovatelja. Ako to ne bude mogla, zgazit ce je poput mrava.
Michael se okrenuo prema svom radnom stolu. Sitnim i preciznim pokretima posuo je
pijesak po listu na kojemu je maloprije pisao i zatvorio u kou uvezanu knjigu. J este li
zamijetili Rembrandte u galeriji?
J esam, ali mi se vie svida Canaletto. Promatrala ga je kako odnosi knjigu do
eljezom okovane krinje ispod prozora. Iz depa je izvadio kljuc, otkljucao krinju i s
jednakom pomnjom spremio knjigu unutra. Potom je spustio poklopac i zakljucao krinju.
Cordelia nije mogla vidjeti to je u krinji, ali joj se ucinilo veoma neobicnim to zakljucava
svoje rukopise. No onda se sjetila da bi to mogle biti diplomatske tajne i zapaanja. Svaki je
veleposlanik uvijek u jednakoj mjeri bio i diplomat i ijun svoje zemlje.
Canaletto je jako dobar, ali ima frivolnije teme od Rembrandta.
Sada se Cordelia nije usprotivila. Pogledom je prelazila po prostoriji i oci su joj zapele
na portretu iznad kamina. Odmah je znala tko je to. Fizicka slicnost izmedu te ene i Lea
Beaumonta bila je ocigledna. Iako je ena imala modre, a ne smede oci, slicnost se vidjela u
njihovim izrazima lica, u nosovima, u neobicno senzualnim usnama.
Ovo je vaa pokojna ena? S velikom je znatieljom promatrala bujno puteno tijelo.
Proeli su je neobicni marci kad je shvatila da je ovo promatranje Leove blizanke na neki
nacin povezuje s njime.
Da. Posebno dobar Fragonardov rad. Kneev joj ton nije davao nimalo poticaja za
nastavak razgovora o portretu, ali ona nije htjela odustati. Htjela je dodirnuti mekanu oblinu
bijele ruke i sjajnu svijetlu kosu - toliko ju je snano privlacila enina osobnost.
Nosi moju narukvicu, okirano je rekla kad ju je prepoznala te podigla svoj
zglavak kao dokaz.
Narukvicu sam darovao Elviri kad je rodila kceri, rekao je ledenim glasom. Narukvica je
neprocjenjivo vrijedno umjetnicko djelo pa sam mililo da ce biti prikladan zarucnicki dar.
Nema potrebe dalje govoriti o njoj.
Nije odmah reagirala. Pogledala je narukvicu na svojoj ruci, zatim na Elvirinoj. Ima
jo jedan privjesak, rekla je. Srce. J e li to od ada?
Michael je stisnuo usne. Je li glupa ili tvrdoglava da ustraje na ovoj temi iako joj je on
jasno dao do znanja da ne eli o tomu razgovarati? Vi imate svoj privjesak. Narukvica sada
pripada vama. A sada bih elio s vama razgovarati o pripremama za na boravak u Versaillesu
za vrijeme prijestolonasljednikovog vjencanja.
Cordelia je dodirnula profinjenu dijamantnu papucicu. Pretpostavila je da je njezin
suprug smatrao da skidanjem privjeska posvecenog Elviri i stavljanjem onoga posvecenog

GIGA
85
novoj vlasnici cini obzirno djelo. No ipak se osjecala pomalo cudno to nosi nakit mrtve ene,
ma koliko on bio lijep,
Vikont Kierston je rekao da imate svoje odaje u Versaillesu. Okrenula se od
portreta, prstima je nesvjesno prelazila po zmiji oko svoga zglavka.
Da, kralj mi je velikoduno dodijelio prostorije na trecem stubitu. Uvjeren sam da ce
vam tamo biti udobno.
Cordelia je znala da su vlastite odaje u Versaillesu, trideset kilometara udaljenom od
Pariza, bile veoma poeljne i da su se dodjeljivale samo kraljevim miljenicima ili veoma
vanim osobama. Ima li i vikont Kierston stan u Versaillesu?, nehajno je upitala.
On je veliki miljenik madame Du Barry. Njezinim je posredovanjem dobio malu
odaju na vanjskom stubitu.
To joj nije zvucalo previe udobno, ali se vjerojatno dralo da je dovoljno dobro za
neenju. Srce joj je poskocilo. Ako nita drugo, barem ce i on biti u Versaillesu. Obecao joj je
da ce joj ostati prijatelj.
Namjeravam naloiti guvernanti da prije rucka dovede djecu u salon kako bi vas
mogle pozdraviti i odati vam potovanje. Promijenio je temu, razdraen ovom seansom
ispitivanja koje nije imalo nikakve veze s vanim stvarima.
Oh, vec sam ih upoznala, veselo je rekla. Ranije sam posjetila ucionicu. Djeca su
tako draesna.
to ste ucinili? Zapanjeno je zurio u nju.
Progutala je knedlu. Ocito je pogrijeila. Nisam mislila da vam to nece biti po volji,
gospodine. J edva sam cekala da ih vidim.
Priao joj je, a ona je tekom mukom ostala na istome mjestu. Da nikad vie niste
nita radili na svoju ruku. J este li me culi, Cordelia? J a odredujem pravila u ovoj kuci, a vi
necete nikad ni pokuati naruiti moj autoritet.
Ali... ali kako se moj posjet ucionici moe drati naruavanjem vaeg autoriteta?,
prigovorila je, zaboravivi u svom ogorcenju da ga se boji.
Necete ciniti nita - nita, cujete li me - bez moga doputenja. Nitko u ovoj kuci ne
smije ciniti nita bez moje dozvole. Stavio je na nju ruke, u utrobi je osjetila drhtanje.
Ali, gospodine, oni su samo sluge. Ja sam vaa ena, rekla je. Nece pokleknuti.
Nece mu pokazati svoj strah.
Prsti su mu se stisnuli oko njenih nadlaktica, vrativi joj sjecanje na proteklu noc.
Mogla je namirisati njegovu kou, od cega se skoro zaguila, jednako kao i tijekom onih
uasnih nocnih sati. I opet ju je ozlijedio. Draga moja, vi ste u mojoj vlasti i jednako kao i
bilo koji sluga. Glas mu je bio tih i prijeteci. Ne zaboravite to, jer cete u protivnom
ispatati. J este li razumjeli? Cordelia je cvrsto stisnula usne. Okrenula je lice. Sada joj je
stajao tako blizu da je mislila kako ce se onesvijestiti od gadenja.
Odgovorite mi!, zahtijevao je.
Boli me. Pruit ce mu samo ovaj odgovor.
Odgovorite mi!
Da bih bolje razumjela, gospodine, molim vas da mi tocno objasnite na koji nacin
elite da se bavim vaim kcerima. Nije se obazirala na bol u rukama. Ovakve je sukobe znala
imati sa svojim stricem. Nikad mu nije poputala i nece popustiti ni svom suprugu.
Vikont Kierston mi je dao naslutiti da cu im biti majka. A to ne mogu biti ako ih
smijem vidjeti samo kad mi vi to dopustite.
Michael je u oku shvatio da ju nije prestraio. Njima ne treba majcinska briga,
rekao je. Guvernanta ce se brinuti za njihovo obrazovanje i svakodnevne potrebe. No ona
nema iskustva kako se treba ponaati na dvoru. Vi cete biti odgovorni za njihovu pripremu
kako bi se mogle kretati u tim krugovima. Takoder cete ih poceti pripremati za njihove
zaruke. Nema nikakve potrebo da se bavite njihovim svakodnevnim potrebama i dobrobiti. J e

GIGA
86
li jasno?
Zar nisu premlade da bi se razmiljalo o njihovim zarukama?, uzviknula je.
To se vas ne tice. Protresao ju je da naglasi svoje rijeci. Svoje miljenje zadrite za
sebe. Nije mogao a da uz hladnu gizdavost ne doda: Nadam se da cu preko njih ostvariti
najutjecajnije i najprestinije veze. Nije ih nerealno traiti na najviim dvorovima Europe.
Ima mnogo mladih kraljevskih sinova koji bi mogli proci i loije od povezivanja s Von
Sachsenima.
Cordelia je bila rtvovana zbog rodoslovlja.
Hoce li moci pomoci tim dvjema malim djevojcicama da izbjegnu takvu sudbinu?
Moda - ali ne tako da se otvoreno suprotstavi svome suprugu. Dolo je vrijeme da se
strateki povuce.
Odluka je, naravno, na njihovom ocu. Spustila je pogled.
Hladno je rekao: Ovakvi prkosni ispadi nece vam donijeti dobra, draga moja.
Shvacate li to? Bio je odlucan u namjeri da cuje kako mu se pokorava. Sjetio se sinocnjeg
dodira njezinog vitkog i krhkog tijela ispod sebe. Njezinog otpora koji je lako savladao. Bila
je tako mlada. Naravno da ce raditi greke. Na njemu je da ih ispravi.
Nee mu odgovoriti. Napeta je tiina bila opipljiva i gusta poput magle.
Oboje su se trgnuli kad se na vratila zaculo kucanje. Spustio je ruke s njezinih i
okrenuo se divljacki viknuvi: Tko je?
Vikont Kierston, gospodine, najavio je monsieur Brion. Leo je uao u knjinicu s
neformalnocu starog obiteljskog prijatelja. Bio je odjeven u crno, samo to mu je kratak
jahaci plat ovoga puta bio obrubljen paunski plavom bojom. U jednoj je ruci drao cipkom
obrubljene rukavice, druga mu je ruka nesvjesno pocivala na drku maca. Oci su mu bile
prodorne i hladne kao sige.
Cordeliji je srce pocelo bre udarati, dlanovi su joj se odjednom oznojili. Hoce li na
njoj traiti Michaelove tragove? Hoce li vidjeti neke naznake uasa tog vlasnitva nad njome?
Ne smije saznati. No bi mogla podnijeti da on sazna.
Knee Michael. Kneginjo Von Sachsen. Va sam sluga. Naklonio se. I Cordelia se
naklonila. Primio joj je ruku. Od njegovog ju je dodira zapekla koa. Odmah je podigla
pogled i zagledala se duboko u njegove oci. Zamijetila je pitanje u njegovom upornom
pogledu, ali nije mogla na njega odgovoriti. Uz ljubazan je smijeak povukla svoju ruku i od-
maknula se, odvrativi pogled.
Dobrodoao, Leo. Popit cete u cast naega vjencanja kad ste sinoc bili sprijeceni.
Michael je uzeo bocu rajnskog vina sa stolica. Cordelia, pridruite nam se s caom.
To nije bio prijedlog. Uzela je cau bijelog vina. Nastala je tiina, a potom je Leo
dignuo svoju cau i tiho rekao: Za vau srecu.
Cordelia je otpila vino, isti je ljubazan osmijeh ostao zalijepljen na njezinim usnama.
Znala je da je iskren. Ne bi joj zaelio nesrecu, bez obzira to se dogodilo medu njima.
Michael se nasmijeio i sve iskapio. Hvala vam, dragi prijatelju.
Cordelia vie nije mogla podnijeti ni jedan trenutak. Odloila je svoju jedva taknutu
cau. Ispricajte me, gospodo, zamolila sam domacicu i kuharicu da u podne dodu u moj
budoar.
Nema potrebe da se bavite svakodnevnim vodenjem domacinstva, madame, otro
je rekao Michael. Vec sam vam objasnio vae dunosti, a one ne obuhvacaju druenje s
osobljem koje savreno dobro zna svoje dunosti.
Mislite da nije potrebno da sluge upoznaju svoju gospodaricu, gospodine?
Opet mu je prkosila! Michael nije mogao vjerovati u ono to cuje. No nije mogao
uciniti nita u Leovoj prisutnosti. Prijeteci je zakoracio prema njoj, oci su mu plamtjele. Vec
sam vam rekao to ja drim da je vano.
Leo je zamijetio izraz u njezinim ocima dok se odmicala od njega. I Elvira je imala

GIGA
87
istu sjenku u ocima. Sjenka se bila pojavila onda kad je zamijetio da se njezin prtavi smijeh
sve rjede cuje. Ali kad god bi je pitao, ona bi izbjegavala odgovor, promijenila bi temu, a
sjenka bi nestala jednakom brzinom kojom bi se pojavila, tako da nikad nije bio siguran je li
je uistinu vidio. A sada je znao da jest. Cordelia nije bila toliko vjeta u skrivanju svojih
osjecaja.
Neka bude po vaoj elji, gospodine. Naklonila se i napetim glasom rekla: elim
vam ugodan dan, vikonte Kierston.
Vrata su se tiho zatvorila za njom.

GIGA
88
Dvanaesto poglavlje

Skrivajuci svoju zabrinutost, Leo je jo dobrih sat vremena ostao sa svojim urjakom.
Znaci, Cordelia se vec sukobila sa svojim suprugom. To ga nimalo nije iznenadilo. J o dok su
razgovarali o Christianovoj buducnosti, Michael je jasno svima dao do znanja da namjerava
eljeznom rukom vladati svojom enom, a Leo je znao da Cordelia to nece olako prihvatiti.
Ali to se to dogodilo medu njima da je moglo uzrokovati onu sjenku straha u njezinim
ocima? I, Boe dragi, nije li stvarno vidio isti takav pogled u Elvirinim ocima?
Michael nije zapazio nita od ove uznemirujuce slutnje. Leo je, kao i obicno, nesuvislo
cavrljao o dvorskim poslovima i tracevima, ubacujuci povremeno u razgovor socnije traceve,
znajuci da knez ima otar sluh za sve to bi mu moglo biti od koristi za posao, ali i za osobni
probitak.
Od Elvirine se smrti Leo silno trudio da bi se Michaelu prikazao kao besposleni
dvoranin koji se voli zabavljati, koji poznaje svakoga i koga svi vole. Kao covjeka kojemu
se mogu povjeriti Michaelove kceri, kao ujaka koji ne bi naruio autoritet njihova oca niti
se pokuavao uplitati u odluke koje su ih se ticale. Michael ni na trenutak ne bi oklijevao
zabraniti mu ulazak u ucionicu kad bi znao da su interesi njihova ujaka posve drukciji.
Obveza da pazi za Elvirinu djecu onako kako bi to cinila njihova majka, bila je
pokretacka snaga njegovog ivota. Samo je zbog toga ostao u Parizu umjesto da se vrati u
rodnu Englesku. Michael nije bio nimalo emocionalno vezan za svoje kceri, a Leo je znao i da
ih Michael smatra diplomatskom robom koju ce prodati onomu tko najvie ponudi. Leo ce se
boriti za njihovu srecu kad za to dode vrijeme, a u meduvremenu ce izigravati bezazlenog i
neopasnog ujaka. Kad bi Michael pogledao Elvirinog brata, vidio bi usta koja se smijee, po-
malo tajanstvene oci, uvijek oputenu i elegantno odjevenu osobu. Nasuprot Cordeliji, on nije
vidio nikakve slicnosti s Elvirom, a opet, nije ju ni traio.
A sada, mislio je Leo, imao je jo jednu osobu pod Michaelovim krovom za ciju se
dobrobit trebao brinuti. Znaci, odvest cete kneginju u Versailles na vjencanje? Pijuckao je
vino i nehajno preklopio svileni skut plata na bedru.
Dao sam upute majordomu da sredi nae preseljenje za tri dana kad se kraljeva svita
vraca iz Compiegnea.
Znaci, vidjet cemo se tamo. Leo je odloio cau. Kralj je insistirao da i ja
prisustvujem ceremoniji. Mislim da je Du Barry u tomu imala svoje prste. Zvonko se
nasmijao i ustao. Mezimica Njegovog Velicanstva veoma je velikoduna prema svojim
miljenicima. Bili ste veoma pocaceni to je jucer prisustvovala vaem vjencanju.
Kneev je izraz bio ozbiljan dok je i on ustajao. Gnua mi se cinjenica to se do
kraljeve naklonosti dolazi ulagivanjem njegovoj kurvi.
No ipak pretpostavljam da cete potaknuti Cordeliju da cini isto, rekao je blago se
osmjehnuvi.
Michael je slegnuo ramenima. Naravno da ce biti uljudna prema njoj. Dodue, ne
vidim razloga zbog kojega bi se ona kretala u krugovima Du Barryjeve. Za to nema apsolutno
nikakve potrebe.
Tako je. Leo se zadovoljio suhim komentarom. Kad sam vec ovdje, mogao bih
iskoristiti priliku i posjetiti djevojcice. Proli su mnogi tjedni otkako sam ih posljednji put
vidio.
Knez Michael je hladno rekao: Cini mi se da danas imaju mnogo posla. Cordelia im
se jutros vec predstavila. Vjerujem da njihova guvernanta zna koliko uzbudenja mogu
podnijeti u jednome danu.
Moda je ovo objanjavalo napetost izmedu Michaela i njegove ene. Dovoljno je
dobro poznavao Micheala i bio je siguran da mu se nimalo nece svidjeti ako mu Cordelia

GIGA
89
pokua izmaknuti stvari iz ruku. Primijetio sam da Cordelia ima pomalo naglu narav, blago
je rekao. No ona sve cini iz najbolje namjere.
Michaela je iznenadila i razljutila ova primjedba. Ukoceno je rekao: Pretpostavljam
da je tako.
Leo nije htio nastavljati temu. Budite uvjereni da necu predugo ostati s
djevojcicama, nehajno je rekao, nasmijeio se i otiao.
Krenuo je stranjim stubitem do ucionice i u njoj zatekao samo guvernantu koju je
veoma uznemirio njegov dolazak. Mesdames Sylvie i Amelia su s kneginjom, rekla je
naklonivi se. Ne mogu shvatiti zato je kneginja rekla da ne eli da im ja budem u pratnji.
To je suprotno pravilima i ne mogu vjerovati da se knez Michael slae s takvim
nepridravanjem formalnosti. U elji da iskae svoju sablazan, na trenutak je zaboravila
svoje neprijateljstvo prema vikontu Kierstonu.
to li je sad to Cordelia izvodila, pitao se Leo. Osjetio je vonj alkohola u
guvernantinom dahu i cudio se kako Michael to nikada nije primijetio, no vjerojatno joj knez
nikad nije ni priao dovoljno blizu da bi to otkrio. Koliko ce otprilike vremena ostati sa
svojom macehom?
Nemam pojma. ena je podigla ruke. Meni nije nita rekla, samo da ih u jedan sat
poaljem u njezin budoar. Moda i rucaju s njom, ne znam. I cemu ce ih to nauciti? Sluge se
ovamo gore uspinju tekom mukom noseci djeci jelo, a zato? Da bi djeca odbila jesti. A to
je sam mnom? Zar bih trebala sama jesti ovdje u ucionici, pitam ja vas? Ako me namjeravaju
na neko vrijeme osloboditi dunosti, mogla bih raditi korisnije stvari od toga da sjedim ovdje i
vrtim prstima.
Leo je s dosadom posluao ovaj strastveni govor. Uutjela je, obrazi su joj se jo vie
zacrvenjeli kad je shvatila da se povjerila osobi koju nije voljela i kojoj nije vjerovala. Leo je
rekao: Siguran sam da ce vam kneginja objasniti svoje namjere, madame. Samo je morate
zamoliti. Koliko znam, ona nije zlonamjerna osoba.
Guvernantino se rumenilo pojacalo. Pa, vidjet cemo to ce kneginja reci,
promrmljala je.
Leo joj je hladno kimnuo glavom i otiao. Cini se da je Cordelia u ovo kratko vrijeme
koliko boravi u Rue du Bac uspjela stvoriti veliku pomutnju. Od guvernante je napravila
neprijateljicu, rasrdila je supruga i izgleda da je to i dalje nastavljala raditi. Nije imala Elvirine
suptilnosti i lukavosti, odlike koje bi joj omogucile da nastavi raditi na svoju ruku bez
izazivanja nevolja. Bila je previe mlada i previe iskrena.
No je li Elvira uspjela izbjeci nevolje? Ovo mu je pitanje izazvalo nelagodu. Nikad mu
prije nije palo na pamet da njegova sestra moda nije mogla izaci na kraj s Michaelom. Leu se
nikada nije svidao sestrin mu. Bio je previe strog i samoiv, no Elvira je dobrovoljno
pristala na taj brak. Smijala se bratovoj rezerviranosti, tvrdeci da je mrzovoljan mu vrijedan
visokog poloaja na versajskom dvoru. Elvira je htjela vlastiti knjievni salon. Bila je bliska
prijateljica madame De Pompadour i ocarana moci i utjecajem koje su znale imati pametne
ene u Versaillesu. Vjencanje s pruskim veleposlanikom vidjela je kao putovnicu prema tom
utjecaju.
Elvira se nikad nije namjerila na osobu s kojom nije mogla izaci na kraj - i to na
najfiniji nacin. A Michael je uvijek izgledao kao veoma odan suprug. Leo nikad nije imao
razloga dovoditi u pitanje njegovo postupanje sa enom, iako se Elvira znala katkada
neuobicajeno pokorno ponaati. I uvijek bi imala uvjerljiva objanjenja za to. A on nikada nije
vidio da Michael kori Elviru kao to je to ucinio Cordeliji. Bez sumnje je Michael svoju drugu
enu tretirao kao da je dijete koje tek treba oblikovati i poduciti, to i nije neshvatljivo, s
obzirom na veliku razliku u godinama. No njegova ga je grubost uznemirivala.
Sputao se dolje niz glavno stubite kad su do njega doprli djecji glasovi kroz
pritvorena dvostruka vrata iz hodnika na prvom odmoritu. Znao je koja je to odaja. To je bio

GIGA
90
Elvirin budoar. Odjednom je osjetio nevoljkost da onamo ude. Prilikom njegovog posljednjeg
posjeta njegova je sestra bila vesela i iva. Jo je uvijek mogao cuti njezin smijeh i osjetiti
njezin oprotajni poljubac na svom obrazu. Kad ju je sljedeci put vidio, bila je u lijesu, jedva
prepoznatljiva, kostur na bijelom satenu, nekoc bujna zlatna kosa sada je bila prorijedena i
racupana. Kakvo je to strano prokletstvo moglo izazvati takvo propadanje u tako kratkom
vremenu?
Prisilio se da ode do ulaza. Obje su djevojcice govorile u isto vrijeme, glasovi su im se
uzbudeno podizali dok su se medusobno natjecale za Cordelijinu panju. Leo se nesvjesno
nasmijeio. Nije se mogao sjetiti da su ikad prije govorile s takvim nesputanim veseljem. Bez
daljnjeg je razmiljanja uao kroz pritvorena vrata.
Cordelia je sjedila na niskom stolcu, djevojcice su klecale na podu do nje. Igrale su
igru preplitanja uzice; jedno je uzbudeno dijete pokuavalo preuzeti komplicirano ispletenu
vunenu mreu sa sitnih debeljukastih prstica svoje sestre.
Cordelia je podigla pogled osjetivi neciju prisutnost. Boja joj je nestala s lica, zatim
se vratila. Nasmijeila mu se iznad djecjih glava. Od njezinog mu se iskrenog osmijeha
stisnulo srce. Osmijeh je bio pun topline, nade, cenje i ljubavi koju mu je toliko puta izjavila.
Istovremeno je to bio i toliko ranjiv osmijeh, da ju je htio protresti i vratiti je u stvarnost. Ili to
ili se okrenuti i pobjeci.
Monsieur Leo! Prva ga je ugledala Amelia ili je bar tako pretpostavio prema boji
vrpce za kosu. Obje su djevojcice skocile na noge, a zatim nespretno zastale i naklonile se.
Amelia je jo uvijek na rukama imala vunenu mreu.
Vikonte Kierston. Cordelia je takoder ustala i naklonila se. Ovo je uistinu
neocekivano zadovoljstvo. Glas joj je bio sladak kao med, oci najdublji safiri. U njima nije
bilo ranije sjenke.
Htio sam posjetiti djecu, rekao je nastojeci da zvuci nehajno i suhoparno kad se opet
suocio s tom neodoljivom senzualnocu. Nije ih bilo u ucionici, a madame De Nevry mi je
rekla da su s vama. S olakanjem je spustio pogled s Cordelije i pogledao dva mala lica koja
su ga nestrpljivo promatrala. I kako su moje male mesdames?, upitao ih je osmjehnuvi se.
Dobro, hvala, gospodine, rekle su jednoglasno i opet se naklonile. Cinilo se da
cekaju doputenje da se pokrenu. Cordelia se pitala od koga to ocekuju dozvolu. Pogledavale
su je preko ramena, molecivih, irom otvorenih ociju pa je napokon uasnuta shvatila da, u
odsutnosti guvernante, ocekuju doputenje od nje.
Amelia, Sylvie i ja se upoznajemo, rekla je Prila im je i njeno stavila ruke na
njihova ramena. No vi ste, naravno, stari prijatelji.
Monsieur Leo nam je prijatelj otkako je umrla naa mama, povjerila joj se Amelia
bez usiljenosti. Stavila je svoju ruku u Leovu.
Tada smo bile bebe. Kako nam je onda mogao biti prijatelj?, narugala se Sylvie
krenuvi naprijed i stavivi svoju ruku u drugu Leovu. Bebe ne mogu biti prijatelji s
odraslim ljudima.
Da, mogu. Mogu, zar ne, monsieur Leo?
Nasmijao se. Ne znam zbog Cega ne bi mogle.
Rekla sam ti!, pobjednicki je uzviknula Amelia gurnuvi malo svoju sestru.
Sylvie joj je vratila istom mjerom, obrazi su joj se zarumenjeli od ljutnje. E, ja kaem
da ne mogu. Bebe ne govore i nikako ne mogu biti prijatelji s ljudima.
Tko eli vidjeti to sam donio? Leo je prekinuo prepirku, ispustio im ruke i stavio ih
u depove.
Djevojcice su se tiskale oko njega i zinule od uzbudenja kad im je svakoj dao u papir
umotan paketic.
Oh, ja sam dobila ponija! Sylvie je podigla porculansku minijaturu. Za nau
zbirku, Melia.

GIGA
91
Amelijini su prsti drhtali dok je parala papir. Ona je dobila malu macku. Oh, tako je
lijepa. Zvat cu je mackica. Stavila ju je uz obraz i pocela tiho pjevuiti.
Imaju zbirku porculanskih ivotinja, apnuo je Leo Cordeliji.
Cini se da nemaju mnogo toga cime se mogu igrati, odvratila je. Hoce li to odobriti
ena-zmaj?
Leo je nesvjesno napravio grimasu. Ne mogu reci da imalo marim hoce li ili nece.
Cordelia mu je dodirnula ruku. S trzajem ju je odmaknuo. Na trenutak su zautjeli.
Tada je Leo progovorio, glas mu je jedva cula od djecje graje.
Mislim da nije pametno da se odmah u pocetku suprotstavljate svome suprugu.
Nita nije rekla. Zurila je ravno preda se u oslikana vrata i mrtila se dok je pokuavala
razaznati koje su vrste cvijeca prikazane. Potom je rekla: Moram ciniti ono to mislim da je
ispravno. On ne eli da budem majka djeci, ali ja znam da im moram biti prijateljica, elio on
to ili ne.
To vam slui na cast, tiho je rekao. No morate biti oprezni.
Iznenada je zadrhtala. Nehotice je to ucinila, a on je opet u njezinim ocima opazio
sjenu. Tada je bezbrino slegnula ramenima. Ne bojim se ciniti ono to je ispravno, Leo.
No uznemirujuca se sjenka produbila.
Promijenio je temu. Cuo sam da vas Michael prati na vjencanje u Versailles.
Hocemo li se tamo sresti? Na promjenu teme reagirala je s olakanjem kojega nije
mogla prikriti.
Bit cu na dvoru.
to mislite, hocete li moci neto uciniti za Christiana? Nije ga gledala u oci, kao da
se odjednom bojala sresti njegov pogled. A Cordelia se nikad nije bojala pogledati nekoga u
oci.
Imam na umu potencijalnog pokrovitelja Vojvodu De Carillaca, odvratio je
neodredenim tonom da prikrije svoju nelagodu.
Monsieur Leo, hocete li nas provozati u svojoj kociji ako dopusti madame De
Nevry? Olakanje je donijelo srameljivo pitanje Sylvije i Amelije koje su stiskale svoje
minijature.
Ako vam ja dopustim, naravno da moete otici, rekla je Cordelia. Pogledala je Lea i
nesvjesno podigla bradu, kao da ga izaziva da joj se usprotivi.
Znaci, madame, vi ste sada vaniji od madame De Nevry? Gledale su je u cudu.
Cordelia je razmislila o tomu, oci su joj zatreptale kad joj se vratila hrabrost. Pa,
mislim da jesam, izjavila je. J a sam vaa maceha. I ne smijete me zvati madame. Zovem se
Cordelia.
Leo se nakaljao. Mislim da knez Michael treba odluciti kako ce vas zvati. On
sigurno ima drukcije namjere.
Cordelia se namrtila na njegovo upozorenje, ali nije smjela pogrijeiti. Ako
namjerava postici svoje ciljeve u stvarima koje se ticu djevojcica, trebala bi oprezno birati
svoje bitke.
Moda je monsieur Leo u pravu, rekla je. Razgovarat cemo o tomu s vaim ocem.
A moemo li otici na vonju, gospodine? Dva para Elvirinih ociju molecivo ga je
gledalo.
Danas nisam doao kocijom, ali hocu sljedeci put.
I tada moemo svi otici na vonju, izjavila je Cordelia. Da? Okrenula se cuvi da
netko grebe po otvorenim vratima.
Lakaj se naklonio. Gospo, madame De Nevry eli znati hoce li mesdames rucati
gore.
Cordelia je oklijevala, ali je Leo uskocio. Da, naravno, moraju odmah otici. Sagnuo
se, primio im rucice i kiceno ih poljubio smijuci se. Mesdames, ocajan sam to se moram

GIGA
92
oprostiti od vas.
Razocaranje djevojcica nestalo je u kikotu, ali su se ipak sjetile nakloniti. Utirkane
suknje napuhnule su se oko njih. Tada su otile, ostavljajuci svoju macehu i ujaka.
Cordelia je uzela lepezu sa stolica i pocela lupkati fino oslikanim tapicima po dlanu
ruke. eli da ih pripremim za njihove zaruke, rekla je. Ne eli da ih volim niti da im
budem prijateljica.
Njegove su se usne stisnule kad je pomislio na Michaelovu hladnu indiferentnost
prema djeci. No ipak je uguio potrebu da razgovara o svojoj zabrinutosti za djevojcice.
Michael ima veoma stroga pravila o tomu kako se treba ponaati u ucionici. Ako elite da
djeci bude bolje, to cete postici samo milimetar po milimetar. Cordelia, ako dopustite da vas
nadvlada vaa uobicajena naglost, njome nita necete postici u ovoj kuci.
Temelji li se taj savjet na iskustvu vae sestre, gospodine? Nehajno je rastvorila
lepezu, nadajuci se da u njezinom glasu nije primijetio silnu elju za odgovorom. to je on
uopce znao o Elvirinom ivotu u ovoj kuci?
Brak moje sestre nema veze s vaim, Cordelia. Dao sam vam samo prijateljski savjet.
Savjet osobe koja vie godina poznaje vaega supruga.
To i nije bio neki odgovor. No ona nije mogla vjerovati da bi je pustio da ude u ovaj
zatvor ako je ita znao. Moda je Michael bio drukciji prema Elviri? Ona je bila starija,
mudrija i iskusnija od Cordelije. Ocito je to utjecalo na njegov odnos prema njoj.
Priao joj je, kao da ga je privukao magnet. Znao je da mu prijeti to veca opasnost to
joj se vie priblii, ali joj je obecao da ce joj biti prijatelj i nije ju mogao napustiti samo zato
to se bojao vlastitih osjecaja. Objema je rukama primio njezinu i iskreno joj rekao:
Cordelia, ja samo elim da budete sretni. Brak s knezom Michaelom moda ne odgovara
vaoj bajkovitoj zamisli, ali ima mnoge druge prednosti i moete nauciti kako ih iskoristiti.
Versailles i mnogi njegovi uici cekaju na vas. Ako se ne budete suprotstavljali svome
suprugu, moci cete uivati u ovom novom ivotu.
Da, naravno, rekla je i odvratila pogled. Povukla je i ruku iz njegovih i zataknula
rasputeni uvojak iza uha.
Leo joj je opet primio ruku i okrenuo je da pogleda ljubicaste modrice na unutranjoj
strani zglavka. Kako se to dogodilo?
Pokuala je osloboditi ruku. J utros sam se udarila o rub kade. Poskliznula sam se kad
sam htjela izaci. Sapun... ili... neto... Zastala je. Oduvijek je bila sklona kompliciranim
laima, a Mathilde joj je jo davno rekla da su najjednostavnije lai ujedno i najbolje. to ne
znaci da je ikada lagala Mathildi, lagala je samo svome stricu.
Leo se jo vie namrtio, ali joj je pustio ruku. Sad moram ici. Ugovorio sam
sastanak izmedu Christiana i vojvode De Carillaca te ne smijem zakasniti.
Nagradila ga je ivahnim osmijehom. Vratila se ona Cordelia koju je poznavao. Oh,
to bi bilo krasno. Znala sam da cete mu vi moci pomoci.
Vaa je vjera dirljiva, vedro je rekao. Vidimo se na dvoru, Cordelia.
Kimnula je glavom i nastavila se smijeiti iako je znala da ce opet ostati sama kad on
ode. Da ce biti bez ikakve podrke i bez prijatelja u ovoj kuci. Osim Mathilde. Imala je
Mathildu, a njezina je podrka vrijedila vie od cijele vojske pjeaka.
Ta joj je nova misao dala snage kad je Leo napustio budoar. Sjedila je na debelim
jastucima prozorskog sjedala i promatrala dvorite. Dvorac je s tri strane zatvarao dvorite, na
cetvrtoj je bila velika eljezna kapija koja je vodila na ulicu. Leo je izaao kroz glavna vrata s
njezine lijeve strane. Zastao je na trenutak na vrhu stubita koje je vodilo na terasu i udarao
rukavicama po dlanu; gesta koja joj je bila toliko poznata da ju je preplavio val nesavladive
cenje. Izdrala je paklenu prvu bracnu noc, noc punu mucenja i poniavanja i ceznula je za
onime to bi joj mogao donijeti cin ljubavi. U ovome je trenutku pohotno udjela za Leom, a
ta udnja nije imala nikakve veze ni s ljubavlju ni s prijateljstvom. eljela je njegovo tijelo,

GIGA
93
dodir njegove koe, njegov miris u svojim nosnicama, njegov okus na svome jeziku. eljela
ga je u sebi, eljela je osjetiti njegovo zabijanje u svojoj utrobi, kako je ispunjava njegovo
meso, kako je posjeduje dok ga ona prima u sebe i kako on postaje dio nje. Nikad nije iskusila
divotu takve ljubavi, ali je cijelim svojim bicem znala da postoji.
elja joj je bila toliko jaka da je tiho zajecala. Naslonila je celo na hladno okno i
jezikom dodirivala staklo, zamiljajuci da lie glatku poviinu njegovog trbuha. Gotovo je
mogla osjetiti obrise njegovih bedara ispod svojih dlanova, kucanje bila na njegovoj erekciji
pod svojim prstima. On bi joj donio uitak, uitak koji bi izbrisao sve ono uasno nasilje
njezinog supruga.
J e li neto posebno zanimljivo u dvoritu, maritime?
Trgnula se, okrenula i zurila u svoga supruga koji je ledenog izraza lica stajao na
dovratku. Njezin je erotski san nestao u crnim oblacima stvarnosti. Ovaj je covjek bio
stvarnost, ne onaj koji se sada dolje u dvoritu penjao na svoga konja.
Sanjarila sam, gospodine.
Loa navika, rekao je. Otkrivam da ih imate mnogo. Uao je u sobu i uz tresak
zalupio vratima. Cuo sam od madame De Nevry da opet niste posluali moje naredbe koje se
odnose na moje kceri.
Ustala je i osjetila mucninu. U ocima mu je bio cudan izraz. Bio je srdit, ali je
zamijetila i neko neobicno zadovoljstvo, poudno ocekivanje od kojeg su je proli hladni
marci. Samo im elim biti prijateljica, gospodine.
Dao sam vam upute da ih moete vidati samo kad ja to odobrim. A vi ste namjerno
poremetili njihovu rutinu, odvukli ih dolje iz ucionice, poticali ih da ne sluaju guvernantu...
Ne, to nisam ucinila, usprotivila se.
Ne prekidajte me, ledeno je rekao. Ono uasno ocekivanje u njegovim se ocima jo
vie pojacalo. Jeste li ili niste prekrili moje upute koje se odnose na moje kceri?
Nije joj preostalo nita drugo. Prkosno je podigla bradu i pogledala ga u oci. Ako vi
tako kaete, gospodine. No ja sam mislila da samo vrim svoju dunost macehe.
Te cu dunosti odrediti ja, a ne vi, to morate nauciti. Dodite. Preao je sobu i doao
do vrata koja su vodila u njezinu spavacu sobu. Dodite, ponovio je. Rijec je odjeknula u
napetoj tiini kao udarac bica. Otvorio je vrata.
to hocete od mene? Nije se uspjela suzdrati, iako joj je glas podrhtavao te iako je
znala da ce ovo pitanje odati njezin strah.
I opet onaj uasni sjaj u njegovim ocima. elim enu koja zna gdje joj je mjesto,
draga moja. I namjeravam imati takvu. Doite! Drao je otvorena vrata.
Prola je mimo njega u svoju spavacu sobu. Uao je za njom i tada je cula kako okrece
kljuc u bravi

* * *

Leo je jahao lijevom obalom Seine prema Belle Etoileu, gdje je rekao Christianu da se
smjesti.
Medutim, kad je skrenuo od rijeke, ugledao je glazbenika kako mu rastreseno uri
ususret.
Christiane?
Christian je odmah stao. Trepcuci je pogledao jahaca, ocito se pokuavajuci vratiti iz
nekog drugog svijeta u kojemu je boravio njegov genij. Oh, vikonte Kierston. Zbunjeno se
nasmijeio. Mislio sam na Cordeliju. Strano sam zabrinut za nju.
Leo je siao s konja. Prebacio je uzde preko ruke. U oblinjoj je ulici ugodna mala
krcma. Idemo utaiti ed i popricati na miru.
Christian je stao uz njega. Jeste li je vidjeli, gospodine? Onaj covjek... njezin mu...

GIGA
94
knez... izgleda tako strogo. Razgovarati s njom na takav nacin i na takvomu mjestu. Nisam
mogao spavati od brige.
Mislim da se ona jednako toliko brine za vas, leerno je rekao Leo, pitajuci se zbog
cega ne eli podijeliti svoja zapaanja s glazbenikom.
Ispred krcme Leo je predao konja deranu koji je tamo cekao i pristojno stao ustranu
dok je njegov pratilac sagnuo glavu da prode ispod niskog na-dvoja. Unutra je bilo mracno,
zrak je bio zaguljiv, pod posut piljevinom. Christianu ovo uopce nije izgledalo kao ugodno
mjesto, bez obzira to je vi-kont rekao. No nije znao da je ovo mjesto na posebnom glasu
medu znalcima.
Vina, domacine! Leo je mahnuo rukom krcmaru u pregaci koji je stajao za prljavim
ankom. Moje uobicajeno. Obrisao je stolicu i sjeo, odmaknuvi mac ustranu. Skinuo je
rukavice, stavio ih na stol i smijeeci se rekao: Moda ce vam biti teko vjerovati, ali ovaj
ovdje Raoul ima bolji podrum od bilo koje kuce u Parizu. I zaista mislim bilo koje. Ne postoji
ni lord ni princ kraljevske krvi koji ima bolji podrum od njega.
Cereci se, Raoul im je stavio pranjavu bocu na stol. Obrisao je dvije cae ne ba
cistom pregacom i odloio ih do boce. Da, tako je, vae gospodstvo. Ali me nikad ne pitajte
gdje ga nabavljam. Kvrcnuo se po vrhu nosa uz jo jedan sugestivni cerek i izvukao pluteni
cep. Na licu mu se pojavilo strahopotovanje kad je pomirisao cep, pruio ga Leu i potom
preao nosom iznad grla boce. S jednakim je izrazom strahopotovanja nalio malo vina u
jednu cau, okretao je dok vino nije prelilo njezine stjenke i zatim je pruio Leu.
Leo je gucnuo i s uzdahom blaenstva zatvorio oci. Mana s neba.
Raoul je kimnuo i napunio obje cae do ruba. Donijet cu malo sira i kruha. Ovo nije
vino koje se pije na brzinu. Leo je otpio jo jedan gutljaj, a zatim se zavalio u stolicu i
prekriio noge. Nije htio zapocinjati razgovor dok im krcmar ne donese hrskavu trucu kruha i
kolut sira.
Christian je svom snagom nastojao obuzdati svoju nestrpljivost. Vino ga nije
zanimalo, a sva ta ceremonija kuanja izgledala mu je samo kao potpuni gubitak vremena.
Odlomio je komad kruha, odrezao kriku sira i s apetitom navalio. Hrana je pak bila neto
posve drugo. On je uvijek bio gladan.
J este li culi za vojvodu De Carillaca? napokon je zapoceo Leo.
Christian je kimnuo. Poznat je cak i u Becu po svome pokroviteljstvu.
Pa, mislim da bi on mogao biti zainteresiran i ponuditi vam svoju pomoc. Leo je
bacio kratak pogled na Christianovu jedva taknutu cau te opet napunio svoju.
Christian je podigao pogled sa sira koji je opel rezao, oci su mu zablistale. Zaista?
Zaista, gospodine?
Zaista, odvratio je smijeeci se. Obecao sam mu da cu vas ovog poslijepodneva
dovesti k njemu... naravno, ukoliko ste slobodni.
Oh, naravno da cu biti... Sto bih drugo mogao raditi?, promucao je Christian. Jako
ste ljubazni, gospodine. Mrska mi je i sama pomisao da sam vam mogao uzrokovati nevolje.
J a nikad za sebe ne bih traio takvu uslugu, ali...
Ali Cordelia nema takvih skrupula, dovrio je Leo uz jo jedan suhi smijeak.
Vidim da je veoma odana prijateljica.
I ja bih sve ucinio za nju, rekao je Christian. Iz ociju mu je nestala radost. Nimalo
mi se ne svida taj mu, gospodine. Izaziva mi neku nelagodu.
I meni takoer. Ali Leo to nije izrekao. vakao je koricu kruha i oprezno rekao: Knez
Michael je vie od trideset godina stariji od Cordelije. Neminovno mora osjecati potrebu da je
oblikuje prema svom...
Ali Cordeliju se ne moe oblikovati, strastveno ga je prekinuo i lupio akom po
stolu. To sigurno znate i sami, gospodine. Proveli ste neko vrijeme s njom. Ona ima svoje
ja. Vrhovima prstiju drobio je mrvice kruha na prljavom stolu.

GIGA
95
Leo je rukom pridrao bocu kad se stol zatre-sao. Da, shvatio sam to, tiho je rekao.
Ali ce se morati prilagoditi na neki nacin, Christiane, to sigurno znate.
Zato nam je njezin suprug zabranio da razgovaramo? J o je jednom lupio po stolu.
Znam da sam ja samo skromni glazbenik, ali i ja imam neki poloaj. Ako dobijem vojvodino
pokroviteljstvo, doci cu na dvor. Svirat cu na dvoru. Zato ne bismo mogli razgovarati?
Knez Michael veoma dri do svog drutvenog poloaja, bezbrino je rekao Leo.
To je pruska osobina. Siguran sam da ce sve biti u redu kad se on navikne na nju i ona na
njega. Do tada... Zastao je paljivo birajuci rijeci. Do tada bi bilo najpametnije da se drite
podalje. I za svoje i za Cordelijino dobro. Carillac je blizak prijatelj kneza Michaela. Sigurno
ne elite upropastiti svoju priliku.
J este li je vidjeli otkako se udala? Christian se trgnuo iz mracnih misli i podigao
glavu. Vec mu je jednom postavio to pitanje, ali nije dobio odgovor.
Jutros, Leo je otpio vino i nastojao da mu glas zvuci smireno.
J e li dobro?
Savreno. I jako se raduje to ide u Versailles.
Christian je jo uvijek izgledao sumnjicavo. Volio bih kad bih mogao s njom osobno
razgovarati. Mislite li da bih joj mogao pisati?
Dajte mi pismo i ja cu se pobrinuti da ga dobije. Pitao se zato je predloio da igra
ulogu potara. Zato to je znao da ce se Cordelia razveseliti to moe komunicirati sa svojim
prijateljem.
Christianovo se lice ozarilo. Onda me, gospodine, ispricajte. Idem odmah u svratiste
da napiem pismo. Mogu vam ga predati kad se budemo vidjeli poslijepodne.
Leo je kimnuo glavom u znak slaganja. Doci cu po vas u tri sata.
Mrmljajuci zahvalu, Christian je urno otiao, ostavivi Lea da zuri u prazno. Nije se
mogao otresti vlastite nelagode, iako je uspio odagnati Christianovu.
Raoul!, povikao je u bucnoj krcmi. Jo jednu bocu. I pijte sa mnom. Danas sam
edan vina i treba mi drutvo.

GIGA
96
Trinaesto poglavlje

U kasno je jutro Cordelia izala iz kocije u velikom dvoritu dvorca Versailles.
Krenuli su prije zore iz Rue du Bac u Parizu i satima putovali trideset milja, jer je po uskoj
cesti duga povorka kocija vijugala samo u jednom redu. Cinilo se da je pola Pariza dolo
gledati prijestolonasljednikovo vjencanje. Gradani, trgovci pa cak i obrtnici pomijeali su se u
dvorcu s elegantno odjevenim dvoranima, enama koje su nosile bujne frizure i toliko iroke
haljine da im je trebalo najmanje dva metra slobodnog prostora.
Dvorac Versailles je bio grad za sebe, njegova su vrata bila stalno otvorena za puk koji
je slobodno vrljao kroz prekrasne velike odaje, nimalo se ne bojeci otpravljanja oholih
dvorana ni gnjevnih pogleda i tjeranja napudranih livriranih slugu. Stanovnici Pariza gledali
su u svome kralju oca pa su njegovi dvorci i zabave bili u jednakoj mjeri za njihovu korist kao
i za njegovu. Kraljevsko ce vjencanje biti svecanost u kojoj ce svi moci uivati.
Cordelia je oslukivala brujanje oko sebe dok je cekala da monsieur Brion, koji je
pratio svoje gospodare, pozove lakaje i nosace da im ponesu prtljagu. Izgleda da su se gradani
Pariza zaljubili u svoju prijestolonasljednicu. Govorili su o njezinoj ljepoti, drai i plodnosti
koja ce im osigurati lozu zdravih mukih nasljednika.
Zatomila je drhtaj kad je njezin suprug doao iza nje i uz krajnji se napor uspjela
suzdrati da se ne odmakne kad je stavio ruku na njezino rame. Sada je znala da ga uzbuduje
svako pokazivanje straha, jednako kao i da i najmanja naznaka pobune ima za posljedicu
odvratno kanjavanje. Kanjavao ju je svojim tijelom u mracnoj pilji zavjesama natkrivenog
kreveta, nadvladavajuci njezin otpor nasiljem kojim se izgleda hranio. Tek kad bi je sveo na
odvratnu, aljenja vrijednu grudu ponienja, tek bi tada postigao vrhunac, a potom bi je,
samozadovoljno se smijeeci, ostavio i vratio se u svoju spavacu sobu.
No ovog je jutra osjetila da je i vie nego obicno zaokupljen nastranom eljom da
gospodari svojom enom. Moramo izaci iz ove guve. Podigao je mirisnu kuglicu do nosa i
pomno je udisao. Ljudi smrde. Brion ce vas odvesti do stana gdje morate cekati dok ne dode
vrijeme za odlazak u kapelu. J a moram odmah otici u Vijecnicu da odam pocast kralju.
Okrenuo se i nestao u mnotvu, jo uvijek dreci pod nosom mirisnu kuglicu, dok su livrirani
lakaji povicima i mahanjem tapovima pred njim racicivali put.
Ovuda, gospo. Monsieur Brion je krenuo prema stubama koje su vodile u dvorac.
Hodao je polako da bi Cordelia mogla drati korak i usput im krcio put. Dobro je znao da bi,
ako kneginju izgubi iz vida, mogli proci sati dok je ne pronade, a ona bi se veoma brzo
izgubila u labirintu stubita i prolaza ovog golemog dvorca. Pridolicama bi se obicno davale
mape pa ih se moglo vidjeti kako tumaraju hodnicima, od jedne do druge odaje ociju
zalijepljenih za pergament.
Kneeve su odaje bile prostrane i elegantne, smjetene na sjevernom stubitu, veoma
blizu kraljevskim odajama. Iz njih se pruao pogled na niz vrtova sa stranje strane dvorca, s
bezbroj vodoskoka i mnotvom arenih cvjetnjaka. Prigodom ovog slavlja podignut je niz
palira du obje strane kanala. Bili su ukraeni kao venecijanski prozori, a Cordelia je
zapazila i male svjetiljke koje ce ih obasjavati nocu.
Dvije spavace sobe, svaka sa svojom garderobom, otvarale su se prema salonu -
cetvrtastoj, udobnoj prostoriji s niom za blagovanje na jednome kraju.
Tu je bila cak i mala kuhinja u kojoj im je njihova kuharica mogla pripremati obroke
kad knez i kneginja ne budu blagovali drugdje. Prostorije za sluge sastojale su se od sobicaka
iza kuhinje, opremljenih slamaricama i malo cime drugim.
Mathilde je stigla za nekoliko minuta u pratnji lakaja koji je na ramenu nosio eljezom
okovanu konatu krinju koju je knez Michael drao u svojoj knjinici u Rue du Bac.
Mathilde je bila sva zapuhana od dugog uspona stubitem. Boe dragi, mora da sam

GIGA
97
prela milje. Strovalila se u stolicu i mahala rukom da se rashladi. Kakvog li mjesta. A tek
ljudi! Svuda ih ima. Ne moe pomaknuti tijelo. Mogu misliti to bi na to rekla carica. Bilo
je ocito da njezina usporedba urednog Schonbrunna s kaoticnom velebnocu Versaillesa nije
ila u korist Versaillesu.
Cordelia je promrmljala svoje slaganje i promatrala kako pod vodstvom monsieur
Briona lakaj Frederick, teturajuci pod krinjom, ulazi u kneevu garderobu. Mora da su mu ti
papiri veoma vani ako ih moraju uzimati sa sobom kamo god ili, pomislila je.
Najbolje da ti osvjeimo haljinu, rekla je Mathilde napokon se ustajuci. I frizura ti
se pokvarila.
Bila su cetiri sata ujutro kad je Mathilde obukla Cordeliju u haljinu od grimiznog
damasta, s jaknom do bokova prebacenom preko biserima opivene svilene podsuknje boje
slonovace. U crnoj joj je kosi blistala biserna tijara, biseri su joj obavijali vrat i ugnijezdili se
na unim resicama. No dugo putovanje kocijom neizbjeno je uzelo svoj danak.
Ubila bih za alicu kave, izjavila je Cordelia. Moete li to srediti, monsieur
Brion?
Majordom je oklijevao. Priznanje da ne moe ispuniti svaku elju gospodara protivilo
se njegovoj naravi, no kuharica i sluge jo nisu stigli ili su se moda jo probijali kroz gomilu
ljudi.
Ne znam je li kuhinja spremna za uporabu, madame.
Oh, ostavite to meni. Samo mi pokaite put, monsieur. Mathilde je protrljala ruke s
dakom samodostatnosti.
Monsieur Brion je jo ranije zakljucio da ovu Mathildu treba pustiti na miru. Ona nije
bila obicna slukinja i osjetio je da njegov autoritet uopce ne bi djelovao na nju. Zapravo su se
svi oni pomalo bojali kneginjine osobne slukinje, iako je ona uvijek sa svima bila veoma
ljubazna i nikad se nije uobraeno ponaala, ali je katkada znala tako oinuti pogledom da bi
covjeka proli hladni trnci.
Cordelia je ula u garderobu koja je, prema draperijama na zidu, ocito bila
namijenjena njoj. Pitala se je li je koristila i Elvira i izgleda li isto kao i u Elvirino vrijeme. Ili
je moda knez imao toliko obzira pa je naloio da se promijene ukrasi. Na tu joj se pomisao
tuan osmijeh vratio na usne. Obzir nije bio jedan od zatitnih znakova kneza Michaela.
Istraila je svoju garderobu i instinktivno otvorila vrata koja su iz njezine garderobe
vodila u kneevu. krinja je stajala ispod uskog visokog prozora. Oklijevajuci je ula u
prostoriju. Iako Michael jo nije uao u nju prilikom ovoga posjeta Versaillesu, osjecala se
kao da naruava tudi posjed. Ona jo nije nogom stupila u njegovu spavaonicu u Rue du Bac
niti je to ikad poeljela. Od gadenja je napravila grimasu.
Sagnula se nad krinju, pogledala mali lokot i tada u oku uocila da nije zakljucan. J e
li ga Michael zaboravio zakljucati zadnji put? Ili se slomio na putovanju? Ne mogavi se
suzdrati i s osjecajem uasa, podigla je poklopac i zagledala se u tajne svoga supruga.
Na vrhu u grimizom uvezanu knjigu nalazio se kljuc, vjerojatno rezervni. Uzela ga je i
stavila u lokot. Savreno je pristajao. Uzela je grimiznu knjigu i pogledala naslov. avolji
ljekarnik. to bi to moglo znaciti? Prelistala je stranice i zinula. Ovo je bio prirucnik za
spravljanje otrova. Listala je dalje, jedva svjesna da je skoro prestala disati. Tu je bilo
dovoljno otrova da na bezbroj nacina otruje cijelu vojsku. Svaka je supstancija pomno
opisana, njezine su razlicite doze i ucinci analizirani sa studenom objektivnocu.
to li je, zaboga, Michael radio s takvom knjigom? Je li ga zanimalo umijece
pripremanja otrova? Dovoljno je poznavala povijest da bi znala koliko to umijece moe biti
privlacno. Lukrecija Borgia... Katarina Medici... s nevjerojatnom dovi-tljivocu nemilice su se
rjeavale svojih neprijatelja. Otrovane rukavice, pomast za usne, parfemi. No, povijesno
gledano, otrovi su bili ensko oruje i stoga je bilo neobicno da zanimaju covjeka kao to je
Michael.

GIGA
98
Odloila je knjigu i opet pregledala sadraj krinje. Posve isti hrptovi knjiga na kojima
se bile upisane godine. Na svakoj knjizi po jedna godina. Uzela je najnoviju. Knjiga se
otvorila na juceranjem datumu obiljeenom grimiznom vrpcom. Ovo je bio dnevnik.
Procitala je zapis pa onaj prethodni. Pedantan opis njegovog ponaanja prema njoj, sve do
opisa i procjene siline njegovog vrhunca. Njegov je uitak bio izravno povezan sa stupnjem
boli i ponienja koje bi nanio svojoj eni. Ona je u to vec bila i sama posumnjala, ali joj se
cinilo suvie nastranim da bi o tomu ozbiljno razmislila Pa ipak, sve je bilo ovdje, napisano
hladnom objektivnocu, kao da se radi o nekoj klinickoj analizi u lijecnickom izvjecu.
Zadrhtala je od gnuanja i ispustila knjigu. to li je jo sadravala ova zabiljeba
ivota njezinog supruga? Ovdje ce saznati sve o Elviri. Otkrit ce je li i s Elvirom postupao kao
s njom.
Sveta Marijo, dijete! to to radi?, Methildin sablanjiv povik natjerao ju je da se
okrene uz prestraeni krik. ena je stajala na vratima i stezala pladanj s doruckom.
Nisam se mogla suzdrati. Cordelia je pocr-venjela sve do korijena kose. Znam da
je necuveno pijunirati, ali... Odjednom se sagnula nad krinju, stavila knjigu koju je citala
na njezino mjesto i uzela mali kljuc. Pojurila je do toaletnog stolica i utisnula ga u grudu
sapuna. Luda sam, znam. Uasno je to sam to ucinila, ali postoje stvari koje moram znati,
Mathilde. Ovu je brzu bujicu rijeci izgovorila tiho, kao da govori samoj sebi, dok je brisala
sapun s kljucica i spremala ga natrag u krinju.
Mathilde je i dalje nastavila zuriti u nju kao da je njezina mezimica uistinu poludjela.
Ako te knez zatekne ovdje..., zapocela je.
Ne usudujem se ni pomisliti. Cordelia je zadrhtala. Hajde, brzo, vratimo se.
Jurnula je u svoju garderobu i zatvorila vrata Michaelove. Srce joj je estoko udaralo po
rebrima, dlanovi su joj bili skliski od znoja. Oprezno je odloila grudu sapuna na toaletni
stolic. Otisak kljuca bio je jasan i dubok.
Mathilde, zna li kako se radi duplikat kljuca?
Za ime svijeta, Cordelia, to to kani? Odloila je pladanj, podbocila bokove
rukama i ljutito se namrtila. Taj bi te covjek mogao ivu oderati ako mu samo prui
povod. Ogorceno ju je gledala stisnutih usta. Jo uvijek nije smislila nacin na koji ce se
odnositi prema knezu, a da Cordeliji jo vie ne otea stvar. Covjek je uivao zadavati bol, to
je nerazmrsivo bilo povezano s postizanjem seksualnog uitka, tako da se radovao svakoj pa i
najmanjoj izlici da kazni svoju enu u mraku iza zavjesa na krevetu.
Znam, ali mu necu dopustiti da me slomi, Mathilde. Govorila je strastvenom
odlucnocu. U ovoj su krinji njegove tajne i one mi mogu pomoci. Nece biti nikakve tete
ako o njemu saznam sve to mogu, nije li tako?
Mathilde je sumnjicavo odmahnula glavom, ali je uzela grudu sapuna i oprezno je
zamotala u maramicu, a potom je spustila u svoj dep. Dat cu da se izree kljuc, a zatim
cemo vidjeti, izjavila je neodredeno. A sada daj da ti uredim kosu.
Pokazala joj je rukom na pladanj s loncicem kave i koaru s vocem i kolacima koje je
nekako uspjela materijalizirati iz zraka. Bolje bi ti bilo da neto pojede. Podne je i tko zna
kad ce opet imati priliku jesti prije banketa. Marljivo je radila na Cordelijinoj kosi.
Pitam se kako se Toaneta osjeca, promrmljala je Cordelia kroz usta puna kolaca od
badema, Monsieur Brion je rekao da je stigla ovamo jutros u deset i trideset, ali da njezina
spavaonica jo nije preuredena. Radi se o nekakvim popravcima na stropu. Bilo kako bilo,
moraju je smjestiti u neku drugu prostoriju. Cini mi se da ni ovdje nisu previe organizirani
kao ni u Compiegneu. Pitam se jesu li i drugi kraljevski dvorci u jednakom stanju.
Mislim da je nadvojvotkinja dobro. Mathilde je izvadila posljednju iglu iz usta i
zabila je u hrpu crnih uvojaka. Samo se nadam da ce se netko sjetiti dati joj jesti. Kad se
uzbudi, posve zaboravi na hranu, a mi ne elimo da se onesvijesti pred oltarom.
Cordelia je poeljela da u ovome trenutku moe biti sa svojom prijateljicom. Toaneti

GIGA
99
ce biti veoma teko kad uza se ne bude imala bliskih prijatelja dok je budu oblacili za
vjencanje. Cordelia je imala esnaest godina, a Toaneta cetrnaest i pol, iako se Cordelia
osjecala kao da je vie godina starija od nje, ta im razlika u godinama u prolosti nikad nije
smetala. A sad joj se ucinilo da je od Toanete dijeli mnogo vie od osamnaest mjeseci.
Pola sata kasnije, knez Michael je uao u svoje odaje. Cordelia je stajala u salonu
pazeci da ne zguva haljinu koja je sada bila u savrenom redu. Medutim, knez nije prvo
pomislio na svoju enu. Brion, je li ovdje moja krinja?
U vaoj garderobi, gospodine.
Otiao je u garderobu. Cordelia se necujno priuljala i kroz otvorena vrata znatieljno
promatrala kako se sagiba nad krinju. A tada je bijesno zaurlao. Brion! Brion! Tko je
petljao s mojom krinjom?
Oh, vaa visosti... nitko... kako to mislite... to se dogodilo? Ociju okruglih poput
tanjurica na bucmastom licu, Brion je dotrcao iz kuhinje.
Knez je bjesnio. krinja nije zakljucana! Pogledaj! Lokot visi! Podigao je tap, a
Brion se stisnuo uza zid. Nestala je i posljednja mrvica dostojanstvenog majordoma.
Vaa Visosti, ja je nisam dirao. Nisam joj ni bio blizu otkako ju je Frederick donio iz
kocije, blebetao je povlaceci se natrake prema vratima.
Gdje je Frederick? tap je estoko lupio po stolici.
Cordelia je pojurila do prozora i ostala stajati tamo i promatrati vrtove kao da nita ne
cuje.
Vidno pokazujuci olakanje to je gospodaru naao drugu rtvu, Brion je poslao po
Fredericka. Lakaj je dotrcao iz kuhinje. to je? to sam ucinio?
Brion je rukom pokazao na kneevu garderobu. Frederick joj je nervozno priao,
majordom ga je slijedio. Cordelia se opet okrenula i namjestila se tako da moe vidjeti to se
zbiva. Prizor nije bio lijep. Knez je u napadu gnjeva divljacki tukao nesretnog lakaja svojim
tapom po ramenima, iako je Frederick vikao da nije kriv.
Tada je napadaj proao gotovo jednako brzo kako je i doao. Potom su iz garderobe
izali sluge blijedoga lica i sklonili se u kakvu-takvu sigurnost svojih sobicaka. U garderobi je
nastao muk. Priuljala se blie. Michael je klecao uz krinju i tako je pomno pregledavao
njezin sadraj da mu se nije vidjela glava. Srce joj je opet pocelo estoko udarati. J e li togod
poremetila i ostavila izdajnicke tragove iza sebe?
Napokon je podigao glavu. Spustio je poklopac, zakljucao lokot i spremio kljuc u
dep. Vratio se u salon bez ikakvog izraza osjecaja na licu. Jedini zaostali znak njegovog
zastraujuceg bijesa otprije par minuta bila je ila koja mu je pulsirala na sljepoocnici.
Prijestolonasljednicu ce u jedan sat odvesti u Vijecnicu da se upozna s kraljevskom
obitelji. Moramo odmah krenuti da zauzmemo mjesta u Salon d'Hercule. Dok je govorio,
kriticki je odmjeravao svoju enu.
J e li taj Salon d'Hercule po necemu vaan? Podigla je bradu. Savreno je dobro
znala da u njezinom izgledu nece naci niti jednu greku, ali nije mogla suzbiti negodovanje
to je tako pomno pregledava.
To je prostorija tik prije kapele. Mi cemo uci za kraljevom svitom u kapelu. To je
velika cast, rekao joj je namrteno. Ta je njezina podignuta brada bila neprilicna. J ednog od
ovih dana ce je od toga izlijeciti, sad nije bio pravi trenutak. Cvrsto stisnutih usana, ponudio
joj je svoju ruku.
Dvorana ogledala bila je s obje strane ispunjena blistavim dvoranima koji su vec
cekali kraljevsku povorku. Michael je smireno hodao izmedu redova, smijeio se i naklanjao
nekome, oholo ignorirao ostale koji su mu pokuavali uhvatiti pogled. Cordelija je pak ocima
sijevala s jedne strane na drugu, pokuavajuci upiti cijeli prizor.
Nastavili su kroz dugi niz povezanih odaja koje su sacinjavale slubene prostorije. I u
ovima su u redu stajali mukarci i ene, znojeci se od vrucine jer su bili toliko blizu natiskani

GIGA
100
da nisu mogli rairiti svoje lepeze. Salon d'Hercule tik prije kapele nije bio toliko pretrpan i
Cordelia je pretpostavila da su ovdje samo oni koje je pozvao kralj. Njezin je suprug nastavio
do samog vrha prostorije. U ovom je salonu malim naklonom pozdravljao sve koji su gledali
u njega pa se naklanjala i Cordelia, ravnajuci se po njemu.
Vikont Kierston je bio jedan od nekolicine pocacenih. Bio je odjeven u smaragdno
zelenu odjecu gusto izvezenu srebrnim nitima. Ta mu je boja jo vie istaknula oci, naglasivi
im sjaj ljenjaka. Stajao je preko puta Cordelije i njezinog mua s madame Du Barry. Podigao
je pogled i naklonio se. Pogled mu je istovremeno bio i zabrinut i upitan. Kraljeva se
ljubavnica nasmijeila i kratko naklonila. Cordelia joj je uzvratila.
Od svojega je vjencanja dvaput vidjela Lea. Prilikom drugog posjeta dao joj je
Christianovo pismo i veoma nevoljko uzeo njezino da ga preda Christianu. Taj put je stajala
daleko od svjetla s prozora i prstima nervozno popravljala maramu na vratu. Modrice ispod
muslina bile su velike i tamne, unatoc Mathildinoj pomoci pri izdanom nanoenju pudera.
Nije ga poticala da produi svoj boravak i vidjela je koliko ga je takvo njezino ponaanje
zbunilo i uznemirilo.
Sada je Cordelia toliko cvrsto stisnula ruke da su joj se nokti zabili u dlanove te se
prisilila da se nehajno nasmijei na njegov upitni pogled. Leo ne smije saznati. No jasno je
vidjela da se ne osjeca ugodno. Previe je bilo napetosti u njegovoj vilici, stisnutim usnama i
nacinu na koji je drao ramena. Kriomice je pogledala svoga supruga. Tanke usne, mesnato
lice, hladne oci. Mogla je osjetiti njegove hladne i ljepljive ruke na svom tijelu, njegovu
teinu kad bi zadovoljen pao na nju prije nego to bi se otkotrljao na bok i zahrkao dok mu se
ne vrati snaga. Zatvorila je oci osjetivi grozu.
Oglasile su se trublje glasonoa. Nastalo je ko-meanje. Ljudi su se malo nagnuli
naprijed i pomno zagledali kroz niz prostorija. Kraljevska se svita pribliavala.
Toaneta je izgledala tako sitno. Mrava, gotovo djecja figura obasuta dijamantima. No
ipak se ogledavala oko sebe, graciozno i dostojanstveno iskazujuci potovanje dvoru, to nije
bilo u skladu s njezinim djetinjim izgledom. Pored nje je hodao prijestolonasljednik, koji je
izgledao kao da mu je mnogo neugodnije nego njegovoj nevjesti. U jednom je trenutku
Toaneta uhvatila Cordelijin pogled i brzo ga skrenula, tako da Cordelia nije uspjela vidjeti je
li sjaj u okruglim plavim ocima potjecao od radosti ili od suza.
Za vrijeme vjencanja u niz slubenih prostorija postavljeni su stolovi s kartama i
kockama za kralja i njegove dvorane kako bi mogli utuci vrijeme do pocetka banketa.
Prepreke od konopa sprecavale su obican puk da se suvie priblii dok zaviruje kako se dvor
zabavlja. Pocela je jaka kia i mnotvo je iz vrtova pohrlilo u dvorac. Smrad mokre odjece
ispunio je zrak koji je vec bio zasicen mirisnim svijecama.
Cordelia je ugledala svoga supruga i Lea za kraljevim stolom kako igraju lansquenet.
Dvoranke, ukljucujuci i prijestolonasljednicu, takoder su igrale karte. Cordelia je tumarala
izmedu stolova pokuavajuci se odluciti hoce li igrati kocke ili se pridruiti kartaima. Dok je
prolazila uz svoga supruga, kralj je podigao pogled s karata. Kenginjo Von Sachsen, molim
vas da sjednete za na stol. Ako ne igrate, moda cete donijeti srecu svome suprugu. Bio je
veoma dobro raspoloen.
Oh, ali ja igram, Vae Velicanstvo. Oci su joj Iznenada zasjale. Lansquenet je bila
njemacka igra i cesto se igrala na beckom dvoru. Ona i Toaneta usavrile su neke sumnjive
vjetine za stolom i majstorski pobjedivale nadvojvode.
Sjela je na stolicu koju joj je pridravao lakaj, vjetom rukom poravnala suknje bolje
grimiza i slonovace. Bljetavim je osmijehom pogledala stol.
Leo je prepoznao taj pogled. To lukavo, proracunato i uzbudeno nasladivanje. Vidio
ga je u kociji kad su igrali kocke da prikrate vrijeme, i vidio ga je nad ahovskom plocom one
nezaboravne noci. I sad ga je opet vidio, samo to je sada bila za kraljevim stolom u
Versaillesu, okruena dvoranima i gledateljima koji su zurili u njih.

GIGA
101
Prostrijelio ju je upozoravajucim pogledom, no ona se vedro nasmijeila i uzela svoje
karte. Rekao je: Kneginjo, sumnjam da ste u Schonbrunnu imali toliko promatraca.
Austrijski dvor nije toliko otvoren puku.
Oh, navikla sam igrati i pod najbudnijim pogledima, gospodine, odvratila je uz
nepromijenjeni blistavi osmijeh.
Leo je zakrgutao zubima. Bacio je pogled na Michaela koji nije izgledao nimalo
zainteresirano. Od svoje ene je ocekivao da igra. Svi su kockali. Kockanje je bila drutvena
vjetina.
Kralj je drao banku. Igramo u visoke uloge, kneginjo, upozorio ju je aljivo se
nasmijeivi, Ali pretpostavljam da ce va suprug platiti ulog. Vjencani dar, ha, knee?
Michael se krto nasmijeio, ali je iz depa ogrtaca izvukao konatu kesu i dodao je
svojoj eni uz pokroviteljski komentar: Ako vjeto igrate, draga moja, to ce vam bito
dovoljno za par dijeljenja.
Uvjerena sam da cete se osvjedociti da vjeto igram, gospodine, ozbiljno je rekla
otvarajuci kesu. Stavila je lujdor na stol i strucnim pokretom zglavka rairila karte u ruci.
Leo je tiho zastenjao i uzeo svoje karte. Ocito nije mogao uciniti nita da sprijeci
katastrofu.
No katastrofa se neizbjeno pribliavala. Cordelia je stalno dobivala. Igrala je
koncentrirano, ozbiljnog izraza lica, osim kad bi na kraju igre pokupila svoj dobitak uz
pobjednicki uzvik kojega se tako dobro sjecao. Ozarila se za stolom, cak se i kralj kikotao i
rekao joj da je dobra igracica, ali besramna pobjednica.
Michael je, pak, izgledao sve mracnije i mracnije. Pobjedivala ga je njegova ena,
njezini su se lujdori gomilali kraj njezinog bijelog lakta, njezin mu je pobjednicki pogled bio
trn u oku. Bio je upravljen njemu i dobacila bi mu ga sa smijekom. Ona ga je pobjedivala i
uivala je u svakoj toj minuti. Cak ni pomisao da bi joj se kasnije mogao osvetiti nije pomogla
izbrisati gorak okus poraza kad je ona likovala. Da je bila umjerena i ponizna, mogao bi
donekle podnijeti njezinu pobjedu, no ovo je vulgarno trijumfiranje bilo nesnosno.
Leo je pokuavao otkriti kako joj to uspijeva. Promatrao joj je ruke i tanke bijele prste.
Rukavi su joj dosezali samo do lakta, znaci ocito nije imala kamo skrivati karte. Nije radila
nikakve iznenadne pokrete da bi drugima odvratila panju i ba kad je pomislio da ju je
uspjeh posve zaslijepio i da ne vidi potencijalnu opasnost, uklonila je svaki njegov tracak
sumnje kad je mirno izgubila tri dijeljenja.
Ona je pred sobom imala cilj, mnogo ozbiljniji od pukog pobjedivanja u kartama.
Trebalo mu je dosta dugo da to otkrije. Gubila je kad joj se cinilo da bi to bilo pametno, ali
nikad nije gubila od svoga supruga. Licitirala je vie od njega, nadmudrivala ga, uzela mu
svaki lujdor kojega je imao. I smijeila se takvim neizvjetacenim besramnim likovanjem, da
su se svi za stolom smijali i dijelili njezino zadovoljstvo, iako je Michael bio pozelenio od
srdbe. Njezin je suprug posredno postao predmet sprdnje.
A kad je ljubazno ponudila svome suprugu da ce mu posuditi neto od novca koji joj
je tako ljubazno dao da moe igrati, stol se zaljuljao od smijeha. Sredila vas je, knee,
doviknuo je kralj. Tako mala i lijepa, izgleda kao nevinace, ali otra poput rapira. Ako vam
ikada zatreba poboljati financijsko stanje, samo poaljite svoju suprugu za stolove.
Michael se krto nasmijeio, a Leo se pitao da li on jedini za stolom osjeca kako ispod
te dobroduno povrine kljucaju neprijateljstvo i napetost. Na kraju je Leo poklopio karte i
smijuci se priznao poraz te gurnuo svoje posljednje kovanice Cordeliji i zamolio kralja da mu
dopusti da se povuce iz igre.
Oduvijek su me ucili da pametni igraci znaju kad treba prestati, rekla je Cordelia.
Hoce li Vae Velicanstvo ispricati i mene? Osjecam da bi mi se sreca mogla preokrenuti.
Uskratit cete nam osvetu?, zakikotao se kralj. No moemo to uciniti neki drugi put,
draga moja kneginjo. Bacio je svoje karte na stol. Dame, gospodo, idem se odmoriti prije

GIGA
102
banketa.
Njegovi su suigraci ustali, kao i svi za ostalim stolovima. Kralj je prolazio kroz salon
ponudivi prije toga ruku svojoj novostecenoj unuci. Dodite, draga moja.
Od intenzivnog kartanja Cordeliju je pocela boljeti glava, ali je bila ispunjena radocu.
Znala je da ce poslije za to platiti, ali se isplatilo. Pod okriljem kraljeva odlaska pokupila je
dobitak u torbicu i udaljila se od stola prije nego to ju je Michael mogao pozvati.
Njezin se prvi dojam o dvorcu sveo na neizmjeran niz blistavih ogledala, sjajnih
mramornih podova, bogatih tapiserija i izvanrednih slika. No ovo je mjesto moralo biti i vie
od toga.
Nesmetano je prolazila kroz niz prostorija, dreci se dijela koji je konopcima bio
oznacen za dvorane. Golema Dvorana ogledala djelovala je zbu-njujuce pa je zastala gotovo
zaslijepljena odrazima velikih svijecnjaka na ogromnim povrinama ogledala. Ogledala su
udvostrucavala prizor mnotva blistavih i nakicenih dvorana te mase promatraca, a ona se
osjecala kao da je zalutala u neki pakleni prikaz Hieronymusa Boscha. Akustika u galeriji
uzdizala je zvukove sve do stropa, odakle bi se odbijali u disonantnu graju glasova, zveckanja
kocaka i nadasve sjajnu svirku trojice glazbenika.
Stigla je do kraja galerije i skrenula u predvorje. Ovdje je bilo tiho, samo je nekolicina
ljudi stajala, promatrajuci kiom natopljene vrtove i razgovarajuci hoce li se vecernji vatromet
odgoditi. Iza predvorja nalazio se dug hodnik s prozorima za koji je pretpostavila da vodi
dolje do nekog od izlaza u vrt. Krenula je tim putem.
Leo je prekinuo razgovor kad je vidio kako figura u grimizu i slonovaci prelazi
predvorje. Ispricajte me. Leerno je krenuo za njom, ne eleci je sustici dok ne dodu izvan
domaaja sluha ostalih ljudi u predvorju.
to vam je, dovraga, bilo na pameti da igrate?, upitao ju je, uhvativi je za zglavak i
okrenuvi prema sebi.
Lansquenet, odvratila je ociju jo uvijek iskricavih od uzbudenja. Nismo li to svi
mi igrali, gospodine?
Kako ste to ucinili? Nije htio reagirati na njezinu doskocicu jer nije mogao misliti ni
na to drugo nego to bi joj se dogodilo da su je otkrili.
Pobijedila sam, rekla je. Jednostavno tako.
Prokleta bila, Cordelia! Recite mi kako ste to ucinili?
Oh, nemojte se ljutiti, Leo. Stavila je aku na njegovu ruku. Nita se loega nije
dogodilo, a ja sam zgazila Michaela kao bubu. Nisam li? Gorak je trijumf odzvanjao u
njezinom glasu, zasjao joj u ocima i iskrivio usne.
Lea je zaprepastilo to ogorcenje. Od Cordelije ne bi nikad ocekivao da bi mogla biti
tako zlobna. Znala je biti nestana, ali nikad pakosna. Bila je odlucna, iskrena, cesto
neobuzdana, ali ogorcena... to nikad.
Bio je zelen od srdbe, jeste li vidjeli?, nastavila je istim tonom. Nije li to bilo
predivino? Smijali su mu se, a ja sam ga pobijedila. Draesne su joj se usne stisnule. Necu
dopustiti da..., naglo je zastala, sjetivi se s kime razgovara i shvativi da joj je oprez
popustio.
Necete dopustiti to, Cordelia?, tiho ju je upitao. Primio ju je za ruke i cvrsto ih
drao. O cemu govorite?
Htjela se nasmijati, odvratiti pogled. Samo brbljam bez veze. Cinim to kad sam
uzbudena - to je grozna navika. Znate koliko volim pobjedivati, udari mi u glavu.
Cordelia, jeste li u kakvoj nevolji? Pogled mu je bio intenzivan i prodoran.
Odmahnula je glavom. Naravno da nisam. Kako bih i mogla biti? Nitko nije pogodio
to sam radila.
Ne govorim o tomu, znate to jako dobro. Neto nije u redu. O cemu se radi?
Sve je u redu. Naravno da jest. Napokon, ovdje sam, u zemlji bajki. Kako biste

GIGA
103
drukcije mogli opisati ovo mjesto, Leo? Jo je cudesnije nego to sam zamiljala. Jedva
cekam da istraim vrtove i...
Prestanite!, otro ju je prekinuo. to to pokuavate sakriti?
Ako se Michael odnosio prema Elviri kao to se odnosio prema svojoj drugoj eni,
onda ona to nije rekla svome bratu. Sad se Cordelia posve uvjerila u to. Leo je bio zbunjen i
istinski zabrinut. J ako je volio svoju sestru; sada, nakon njezine smrti, bilo bi mu
nepodnoljivo da sazna koliko je patila dok je bila u rukama svoga mua.
Samo ga je na jedan nacin mogla odvratiti od teme. Pokuavam sakriti da vas volim,
jednostavno je rekla. Vjencala sam se za jednog mukarca, a volim drugog. O tomu se radi,
Leo, ni o cemu drugom. Samo o onomu to vec znate. Cijelo se vrijeme moram pretvarati
pred svojim muem. Cijelo vrijeme, dodala je. U krevetu, u...
Sad je dosta, obrecnuo se na nju, eleci zacepiti ui da ne cuje njezine rijeci i
iskljuciti mozak da ne vidi slike koje su nailazile. Ispustio joj je ruke. Ako se ne moete
vratiti u stvarnost, samo ce vam se nagomilavati jad. Zar to ne uvidate?
Podrugljivo je podigla obrvu. Nita nije jadnije od stvarnog ivota s knezom
Michaelom. Je li Christian to sredio s vojvodom De Carillacom?
Ova ga je nagla promjena teme zatekla. No bilo je lake razgovarati o Christianu nego
o uzaludnoj ljubavi. A ako je to bilo sve to ju je mucilo, tada nije mogao uciniti nita da joj
pomogne.
Uvjeren sam da ce mu Carillac dati velikodunu ponudu, neodredeno je rekao.
Mislim da ce Christian doci u Versailles tijekom svadbenih svecanosti. Carillac ce se htjeti
razmetati njime.
Pitam se kako bismo mogli srediti da moemo razgovarati, razmiljala je naglas.
Michael ce sigurno imati ceremonijalne dunosti, sastanke, jutarnja primanja na dvoru i
ostale dunosti kojima ce morati prisustvovati. Nece me moci nadgledati cijelo vrijeme.
Odjednom je odmahnula glavom i vedro mu se nasmijeila. Oprostite mi, ocito bih se morala
malo odmoriti.
Odjedrila je u smjeru jedne od prostorija namijenjenih odmoru dama, a njemu se
ucinilo da je njezin osmijeh ostao lebdjeti u zraku, blistav i krhak kao kristal.
Priao je jednom od velikih prozora koji su gledali na vrtove. Zurio je van u kiu.
Zbog cega je mislila da je Michael nadgleda? Muevi nisu bili pijuni. Neto mu je tajila,
lagala mu je. Ali zato?

GIGA
104
etrnaesto poglavlje

Gdje je Mathilde?, Cordelia je zurila u djevojku crvenih obraza u svojoj spavacoj
sobi. Djevojka se brzo naklonila, obrazi su joj jo vie porumenjeli.
Ne znam, milostiva. Monsieur Brion mi je rekao da se brinem za vas. Da vam
pomognem s haljinom? Nervozno je prila kneginji koja je nastavila zuriti u nju kao da je
neka nepoznata vrsta iz ivotinjskog svijeta.
Cordelia se okrenula na peti i odmarirala u salon kojega su osvjetljavale samo dvije
svijece na okviru kamina. Monsieur Brion! Zazvala ga je iz dna pluca. A kad se nije odmah
pojavio, povikala je jo jednom. Ushodala se po turskom sagu od prozora do vrata, ruke je
tako cvrsto stiskala da su joj clanci pobijeljeli.
Kneginjo, zvali ste? Brion se pojavio iz kuhinji". Jo je uvijek bio odjeven u livreju
i ostat ce tako sve dok knez ne ode u krevet. Uznemireno je gledao kneginju.
Gdje je Mathilde? to ona djevojka radi u mojoj odaji? Isula je pitanja, toliko
ispunjena strahom, da joj je glas preao u visoko isprekidano vritanje koje joj nimalo nije
prilicilo.
Majordom je nervozno potezao bradu. Knez mi je rekao da pozovem Elsie da se
brine o vaoj visosti, objasnio je.
Gdje je Mathilde? Koraknula je prema njemu, a on je instinktivno ustuknuo.
Knez je rekao da gospoda Mathilde mora nekamo otici. Brion je, opravdavajuci se,
krio ruke dok mu se pribliavala furija blijedog lica i plamtecih ociju.
Kamo? Kamo je otila?
Nesretno je odmahnuo glavom. Knez nije rekao, gospo.
A Mathilde? Sigurno je ona neto rekla? Nije mogla zamisliti da bi Mathilde samo
tako nestala bez ijedne rijeci.
J a je nisam vidio, gospo. Zadnji sam je put vidio u vaoj spavacoj sobi, a onda se
knez popeo gore prije banketa i razgovarao s njom. Otada je vie nisam vidio.
Pocela se osjecati kao da je cijeli svijet poludio. Ovo ne moe biti istina, ovo se nije
dogadalo. Njezine stvari. Je li ih uzela sa sobom?
Mislim da nije, madame. Vidio je da se, na njegovo olakanje, kneginja pocela
smirivati. Ludacko je svjetlo polako gasnulo u njezinim ocima, glas joj se vratio u normalu.
J e li vam receno da ih nekamo poaljete?
Odmahnuo je glavom. Jo nije, gospo.
Polako je kimnula glavom. Dobro. Hvala.
Okrenula se i otila u svoju odaju tiho zatvorivi vrata za sobom.
Elsie je jo uvijek stajala na sredini sobe, tamo gdje ju je ostavila, i tjeskobno
pogledavala vrata kroz koja je nestala njezina gospodarica - a sada se opet pojavila.
Da vam sada pomognem, milostiva?
Cinilo se da je Cordelia ne cuje. Nastavila je koracati i grickati puknuti nokat. Zbog
cega bi Michael otpravio Mathildu? Kako je to ucinio? Mathilde je ne bi napustila svojevoljno
niti tek tako. Mora da je doao ovamo prije pocetka banketa, nakon to ga je pobijedila za
kartakim stolom. A on joj cijele veceri nije nita rekao.
Banket u operi nije zapoceo sve do deset sati i razvukao se u nedogled sve do ranih
jutarnjih sati. Michael je cijelo vrijeme sjedio do nje i nita joj nije govorio, ogranicio se na
razgovor s onima oko njih. Njoj su sve to bili neznanci, a buduci da je njezin suprug nije
predstavio, nije se predstavio ni nitko od njih, tako da se osjecala kao da sjedi nevidljiva u
ledenoj praznini. Kad su prijestolonasljednik i njegova nevjesta ispraceni iz opere, knez joj je
hladnim apatom rekao da on sada odlazi u njihove odaje gdje ce mu se ona, na njegovo
zadovoljstvo, pridruiti.

GIGA
105
Nije napravila greku i pomislila da ima izbor. Samo se naklonila i otila. Popela se
gore i otkrila da je Mathilde otila, upravo onako kako je Michael i isplanirao.
Glava ju je opet pocela boljeti, tijelo ju je boljelo od umora. Gotovo je dvadeset i cetiri
sata bila na nogama i nosila dvorsku haljinu, a teki damast i uski korzet samo su pogorali
stanje. Nocas je bila previe umorna da bi ovo rijeila. eljela je Mathildu. Pomisao na ono
to je Michael mogao uciniti njezinoj dadilji zujala joj je u mozgu poput dosadne pcele. Bila
je uvjerena da nitko ne moe nadvladati Mathildu, da je nitko ne moe prisiliti da ucini neto
za to ona misli da nije u redu. Pa kako ju je onda primorao na odlazak?
Da vam pomognem, madame?, odvaila se opet Elsie. Znala je to treba ciniti, ali
nije znala kako treba reagirati kad je sprecavaju da radi svoj posao. Medutim, iz iskustva je
znala da ce je izgrditi ako ne obavi svoj posao, bez obzira to tomu bio uzrok.
Da... dobro. Moe mi pomoci, odsutno je rekla Cordelia.
Elsie je s olakanjem pocela vjetim rukama otkopcavati, odvezivati i skidati kukice.
Cordelia je mirno stajala, nimalo joj ne pomauci, previe zaokupljena vlastitim mislima da bi
bila svjesna to se sada dogada. Ogrnula se bijelim barunastim kucnim ogrtacem koji joj je
pruila Elsie, sjela za toaletni stolic i pocela skidati igle iz kose.
Oh, to bih ja trebala raditi, madame. Elsie joj je priskocila u pomoc. Jo nikad
dosad nisam bila osobna slukinja, povjerila joj se, uurbano vadeci igle. Nadam se da
radim kako treba. Uzela je cetku od slonovace i pocela je provlaciti kroz kovrcavi modrocrni
vodopad koji je padao niz Cordelijina leda.
Cordelia nije nita odvratila. Jo je uvijek bjesomucno razmiljala. Mathilde ce se
vratiti. Vratit ce joj se cak i ako joj je knez to zabranio. Ako bude fizicki sposobna to uciniti.
Iza nje su se otvorila vrata i srce joj je skocilo u grlo. Ugledala ga je u ogledalu ispred
sebe. Stajao je na vratima. Nije imao mac, ali je jo uvijek nosio svadbenu odjecu i zlatni
pruski amblem zakacen za earpu.
Privila je skute kucnog ogrtaca jace oko sebe i ustala da se suoci s njime. Gdje je
Mathilde, gospodine? Govorila je bezizraajno, iako su joj oci bile ispunjene srdbom i
prezirom. Ni tracka straha. Nadvladala je strah.
Zamijenio sam vau osobnu slukinju. Smijeio se svojim gujinim smijekom.
Rekao sam vam da vam je potrebna ena koja ima vie iskustva u dunostima osobne
slukinje u Versaillesu od neke stare dadilje.
Ah, tako. Glas joj je jo uvijek bio bezizraajnu. Elsie mi je rekla da jo nikad nije
radila kao osobna slukinja, posebno ne u Versaillesu. No rekla bih da vi pretpostavljate kako
je potrebno znanje stekla na neki drugi nacin. Moda ga je udahnula ili joj je ono dolo u
snu.
Svijetle su mu se oci smracile. Jedno vrijeme nije mogao vjerovati u ono to cuje.
Ovaj hladni i posprdni sarkazam od tog mladog stvora, a povrh toga i pred slukinjom. Tada
mu se trgnuo miic na licu, ila na celu pocela mu je pulsirati, oci postale hladne i ubojite.
Znala je da ga dosad jo nije u ovolikoj mjeri rasrdila i unatoc ocaju koji je pokretao
njezin prkos, u trbuhu je pocela osjecati one strane grceve straha. Suzbila ih je, prisiljavajuci
se da se suoci s prijetnjom u tim stranim ocima. to bi joj mogao gore uciniti od onoga to je
vec cinio?
Izlazite odavde! Okrenuo se prema skamenjenoj Elsie koja je uz tihi jecaj ispustila
cetku i pobjegla iz sobe, naklonivi se knezu na vratima.
S treskom je zatvorio vrata. Priao joj je, a ona je ostala stajati na mjestu, ne skrecuci
pogled i visoko uzdignute brade.
Boga mi, tiho je rekao, slomit cu vas, madame. Naviknut cu vas na sedlo kao neku
svojeglavu drebicu. Primio je krajeve njezinog ogrtaca i razgrnuo ih. Pogleda je njezino
bijelo golo tijelo, njegovo savrenstvo, pokvareno samo tragovima prijanjih uivanja.


GIGA
106
* * *

Otiao je sat vremena kasnije. Pjevuio je odlazeci u svoju garderobu gdje ga je jo
uvijek cekao komornik da ga spremi za spavanje. Od odjece nije skidao nita to nije bilo
potrebno da postigne svoj cilj, a sada je, jo uvijek pjevueci, pustio komorniku da ga
razodjene i objesi njegovu odjecu u ormar. Komornik mu je pomogao da se ogrne kucnim
ogrtacem te nastavio dalje stajati i cekati sklopljenih ruku, da vidi ima li gospodar jo kakvih
naloga za njega.
Donesi mi cau konjaka i onda idi.
Covjek je ucinio to mu je naloeno, naklonio se za laku noc i beumno otiao iz sobe,
zahvalan to moe otici. Nije mogao ne cuti one rune zvukove koji su maloprije dopirali iz
kneginjine spavace sobe.
Michael je iskapio konjak u jednom gutljaju. Uzevi iz depa kljucic koji je bio
automatski premjestio iz depa odijela, otiao je do krinje, otkljucao je i izvadio dnevnik.
Ponovno je napunio cau i prelistavao dnevne zapise. Pijuckao je iz cae, usta su mu se
stegnula. J e li jutros netko namjerno otvorio lokot? Nije mogao vjerovati u to, sigurno se
dogodila nezgoda. Cini se da nitko nije nita dirao, sve je bilo na svome mjestu. Cudno da je
mogao biti tako nepaljiv, no cinilo se da je to jedino objanjenje - prethodne noci sigurno
nije dobro zatvorio lokot. Moda je bio previe nestrpljiv da ode k svojoj eni.
Uao je u susjednu sobu i stavio dnevnik na radni stol. Potom se vratio do krinje.
Izvukao je dnevnik iz 1765. godine. Usne su mu bivale sve tanje, celo sve namrtenije dok je
citao zapise. Svi su ti zapisi ukazivali da je Elvira cvjetala, da je svaki dan bivala sve ljepa.
Koliko je za tu ljepotu bilo zasluno to to je nabijala rogove svome muu?
S treskom je zatvorio knjigu i opet ispraznio cau. Odloio je dnevnik na njegovo
mjesto i priao radnom stolu. Umocio je pero u tintarnicu i zapoceo dananji pedantan zapis.
Bio je dug, sadravao je detaljan opis vjencanja, ponaanje kraljevske svite, slavlje koje je
potom slijedilo. Tek je nakon loga zapisao protekli sat koji je proveo sa svojom enom.
Odloio je pero na bugacicu i prazno zurio u mrlju tinte koja je kapnula s pera.
Cordelia je bila na dobrome putu da ga ne zadovoljava jednako kao ni Elvira. No s Elvirom
nije uspio. Nece dopustiti da s ovom ne uspije. Ovu ce savladati.

* * *

Cordelia je leala gola na krevetu sklupcana u cvrsto klupko, tijelo su joj protresali
snani drhtaji, jecaji su joj se nakupljali u grlu. Bilo je gore... mnogo, mnogo gore nego
obicno. Da ju je ozlijedio u bijesu, mislila je, to bi joj bilo lake podnijeti. No on ju je
iskoristio, zadavao joj bol s ledenom nakanom, negirao je kao osobu, sveo je na ivotinju bez
due, bez duha, na neto to ne vrijedi vie od grumena zemlje.
Znala je da je vritala kad se dogadalo najgore, iako se zaklela samoj sebi da nece ni
pisnuti. A sada ju je njezina slabost ispunila gadenjem prema sebi. Moda je i zasluila takav
postupak. Moda ga je poticala svojim kukavickim puzanjem. Val mucnine se nesavladivo
podigao pa se stenjajuci otkotrljala s kreveta da dohvati nocnu posudu. U mislima je vidjela
sebe kako cuci na podu i bespomocno povraca od uasnutosti i gadenja prema samoj sebi;
drhtavu, prestraenu i premlacenu ivotinju.
No cim joj se eludac smirio i hladan znoj izbio na njezinu kou, mozak joj se
razbistrio. Povracanje ju je na neki nacin procistilo i fizicki i psihicki. Nesigurno se osovila na
noge i pogledala po sobi cime bi mogla pokriti svoju promrzlu golotinju. Ogrtac koji je
strgnuo s nje leao je na podu pa ga je navukla i cucurila se u njemu. Ogledala se po sobi u
kojoj se obris namjetaja isticao u mraku. Prozor je bio samo crna cetvorina, ali je kroz njega
mogla vidjeti blijedo svjetlo na rubu tame.

GIGA
107
Nije mogla spavati. Nije se mogla vratiti u onaj krevet. eljela je Mathildu, kao to
povrijedeno dijete neizmjerno i neizrecivo treba svoju majku.
Zbrkanih misli otila je iz spavaonice, prola kroz salon i izala u hodnik. Svijece na
zidovima obasjavale su prazan prostor. Kad su se vrata njihovih odaja zatvorila iza nje,
osjetila je velik val olakanja i izbavljenja. Bila je slobodna. Izvan zaguljive i okovima
sputane tame svoga zatvora. Pitanja kamo ide i to radi nisu joj uopce padala na pamet. Bolno
se uspentrala na iroku prozorsku dasku koja je gledala na unutarnje dvorite, cvrsto se
omotala u ogrtac, naslonila glavu na privucena koljena i cekala da se razdani. Cekala je
Mathildu.

* * *

Leo je otiao iz kartakog drutva kad je pocelo svitati. Bio je malo pripit od konjaka.
Samo su ga karte, konjak i drutvo mogli odvratiti od nelagode koja ga je izjedala toliko da
nije mogao zaspati. Iz nekog razloga nije mogao odijeliti Cordeliju od Elvire. Za obje je bio
vezan slicnim sponama koje nije mogao sebi objasniti. Elvira mu je bila sestra, blizanka.
Bezuvjetno ju je volio. Njezina je sreca bila njegova odgovornost. A sada ga je proganjala
misao da moda nije izvrio svoju zadacu.
Cordelia je bila mlada djevojka koja je igrom slucaja prije nekoliko tjedana ula u
njegov ivot. udio je za njom. Kad je bio posve iskren prema sebi, priznavao bi to. No prema
njoj nije osjecao samo poudu i privremenu odgovornost.
Zbunjujuce i opsesivne misli nastavile su se prevrtati po njegovoj glavi izmedu
alkoholnih ispara-vanja dok je hodao prema svojoj skromnoj odaji na vanjskom stubitu
sjevernog krila. Neto ga je neobjanjivo natjeralo da skrene s puta i pode bocnim stubitem
koje je vodilo u hodnik pred odajama Von Sachsena. to se vie pribliavao vratima,
nelagoda mu je bivala sve veca. Kao da su kuna isparavanja prekrila mramorni pod prolaza.
Proao je kroz dvostruka vrata. Okrenuo se i opet proao kroz njih. Potom se,
nestrpljivim slijeganjem ramena, okrenuo na peti i vratio odakle je doao. I tada je zastao.
Polako se vratio natrag. Zgrceni se lik cucurio na prozorskoj dasci. Bio je toliko nepomican
da ga isprva nije ni zamijetio.
Blistava modrocrna rijeka slijevala joj se niz leda. Lice joj je bilo okrenuto na drugu
stranu, naslanjalo se na njena koljena.
Cordelia? Stavio joj je ruku na rame.
Trgnula se i okrenula glavu. Oci su joj izgledale kao prazne mracne rupe na licu koje
je bilo bjelje od njezinog ogrtaca. Cekam Mathildu.
Namrtio se. U hodniku? Gdje je ona?
Ne znam. Michael ju je otpremio. No ona me nece napustiti. Znam da nece.
Ugledao je modricu koja se pocela pojavljivali na njezinom obrazu. I tada je znao to
je stalno tako silno nastojao poreci. Njeno je odmaknuo ogrtac s njezinog vrata. Modrice od
prstiju isticale su se na glatkoj bijeloj koi. Osjetio je neizreciv gnjev. Preplavili su ga valovi
srdbe. Vidio je Elviru, vidio je sjenku u njezinim ocima. Vidio je slomljenu Cordeliju; njezin
duh, odvanost, njezin smijeh, sve je bilo nadvladano.
Sagnuo se i podigao je s prozorske daske. Nita nije rekla dok ju je odnosio.
Nosio ju je kroz utihnule hodnike i gore praznim stubitem dok mu se srce punilo
gnjevom. Privila se uz njegove grudi, ovila mu ruke oko vrata. Oci su joj bile zatvorene; guste
trepavice kao tamni polumjeseci na samrtnickom bljedilu obraza i on je pomislio da je
zaspala. Disala je duboko i pravilno, na ruci je osjetio udaranje njezinog srca.
Na vrhu kamenih strmih stuba otvorio je uska drvena vrata i uao u malu prostoriju.
Bila je jednostavno namjetena: krevet, ormar, toaletni stolic, dvije stolice i okrugli stol ispod
uskog prozora koji je gledao na Cour de Marbre. Prava soba za neenju.

GIGA
108
Poloio ju je na krevet i ona je otvorila oci. Najprije se u njima pojavila zbunjenost,
zatim strah, a potom joj se pogled razbistrio i on je s olakanjem vidio da je pri svijesti.
Prazan pogled u ocima zamijenili su prepoznavanje i spoznaja.
Sagnuo se nad nju, odvezao joj kucni ogrtac i turio ruku ispod nje da ga izvuce. Usta
su mu bila stisnuta, a pogled mracan dok ju je pregledavao, procjenjujuci koliko ju je
Michael ozlijedio. Ozljede na tijelu nisu bile opasne, ali je on znao da su prave rane mnogo
gore na njezinoj psihi, na odlucnom, od vanom i iskricavom duhu koji ju je cinio onime to
jest.
Cordelia je mirno leala pod njegovim ispitiva ckim pogledom, promatrala ga je ocima
iz kojih je sada nestao strah. Napokon se ugrijala i ono je grozno drhtanje prestalo. No Leova
bol i srdba bile su gotovo opipljive. Dok ju je preokretao, podizao ruke i noge, ruke su mu
bile njene kao golublja krila, no oci su mu bile zastraujuce.
Mislim da ovo nije radio Elviri, rekla je tiho. Bila je drukcija od mene. Moda ga
ona nije izazivala. Cini se da se ja ne mogu suzdrati da ga ne rasrdim.
Nije se iznenadio to je pogodila ono to ga je izjedalo. Uocio je koliko je pronicljiva
jo kad su se sprijateljili. Prstom joj je njeno dodirnuo obraz i nasmijeio se.
Ucinio je to zato to sam ga pobijedila u kartama, rekla je, podigla ruku, uhvatila ga
za zglavak i stavila njegov dlan na svoj obraz. Otjerao je Mathildu jer su mu se zbog mene
smijali. Okrenula je lice i poljubila mu dlan. Molim te, zagrli me.
Sjeo je dolje i privio je u zagrljaj. Bila je krhka, gotovo bestjelesna, podsjecala ga je na
tanki list. Gola joj je koa bila topla i mekana pod njegovim rukama. J ednom je rukom
kliznuo dolje i njeno joj obuhvatio dojku. Pribliila mu se i prstom mu olabavila kravatu.
Poljubila ga je u vrat, njezin je dah na svojoj koi osjetio kao slatko utanje elje i udnje.
Trebam te da mi pokae kako bi moglo biti, apnula je. Moram znati da to ne
mora biti ovako, da ne mora biti nasilno. J ednom si mi pokazao malo od onoga kako bi moglo
biti. Pokai mi sada, Leo. Molim te. Ovo je bila usrdna molba, ni traga zavodenju ni
vragolijama.
Ucini me opet cijelom, apnula je i podigla glavu da ga poljubi u usta. Tijelo je
premjestila u njegovo krilo. Milovao ju je, rukama prelazio preko svih obrisa njezinog tijela,
mravog prsnog koa, oblih dojki, ravnog trbuha.
Cinilo se da je oivjela pod njegovim rukama; tijelo joj se opet punilo ivotnom
energijom i duhom koji ju je cinio onime to jest, otvaralo se poput pupoljka pod zrakama
sunca.
On je njeno prelazio po njezinom vratu, prstima lakim kao pero blaio rune tragove
Michaelovih otisaka. Znao je da je ispravno ono to namjerava uciniti. Izlijecit ce je samo ako
uniti Michaelove tragove na njezinom tijelu. J esi li sigurna da to eli sada, ljubavi?, tiho
ju je upitao. Nije li prebrzo nakon to te je povrijedio? Sigurna si da si spremna?
Osjetila je kako joj srce brzo udara pod njegovim prstima. Oci su mu sada bile tamne i
nejasne, ali joj se ucinilo kao da su je cijelu progutale.
Molim te, opet je rekla. U glasu je bilo preklinjanje, u ocima ostaci boli i straha, ali i
udnje koja se nije mogla sakriti. Ne udnja za stracu, vec udnja za njenocu, za ljekovitim
dodirom koji ce zalijeciti rane nasilja.
Rukama joj je obuhvatio lice, prelazeci prstima preko njezinih jagodica, preko linije
vilice. Uasavao se toga da ce je povrijediti, da ce napraviti krivi pokret, da ce je prestraiti.
Pomaknuo je ruke i prstima oklijevajuci okrznuo njezine bradavice, gledajuci je u oci da se
moe povuci na prvi znak straha. Nije ga vidio pa se sagnuo i poljubio joj dojke, uzeo
bradavicu u usta, sisao je i grickao dok nije pod jezikom osjetio kako je otvrdnula.
Glava joj je pala na njegovo rame, golo je tijelo ispruila preko njegovog krila.
Osjecala se otvorenom i ranjivom, nudila se njegovim ocima, ustima, rukama. Iako se osjecala
ranjivom, ovdje je s Leom bila posve sigurna i neophodan dio cuda ljubavi. Tek je jednom

GIGA
109
bila blizu tom cudu, ali je svakim svojim dahom znala da ce ga veceras u njegovim rukama u
cijelosti osjetiti.
Maknuo je usne s njezinih dojki i poceo joj ljubiti udubinu na vratu. Tako se bojim
da te ne povrijedim. elim te dodirivati, ljubavi, ali mi mora reci da li smijem.
Molim te, apnula je. Molim te, dodiruj me. Cinilo joj se da se ne moe
pomaknuti, tijelo joj je bilo mlitavo kao macje dok se sunca na suncu, a ipak joj je ispod
povrine krv brzo kljucala.
On joj je prstima prelazio preko razdvojenih bedara. I opet je oklijevao, ocekujuci da
ce se ukociti, no ona je ostala otvorena i pasivna, iako niceg pasivnog nije bilo u njezinom
tijelu ni u brzom uzdizanju njenih dojki niti u iznenadnom ukrucenju osjetljivog pupoljka koji
se uzdigao pod njegovim razigranim dodirom. Promatrao joj je lice. Oci su joj bile cvrsto
zatvorene, no usne su joj bile tople i crvene, obrazi prekriveni prozirnim sjajem.
Ljubavi?
Otvorila je oci. Pomicala se pod njegovim dodirom. Volim te, Leo.
Nasmijeio se, povukao vlanu ruku preko njezinog trbuha i premjestio je na svome
krilu tako da joj je glava pala na pregib njegove ruke. Ljubio ju je, ovaj put i sam uzbuden,
jezikom pritisnuo njezine usne, traeci, a ne zahtijevajuci, ulaz. Usne' su joj se odmah
razdvojile i njegov je jezik poceo istraivati unutranjost njezinih usta. Pomicala se pod njim,
jezik joj je traio njegov.
Cinilo joj se da se odrekla odgovornosti za vlastito tijelo. Cinilo se kao da ono samo
zna to mu je ciniti i kako treba reagirati. Osjetila je kako joj se neto nakuplja u trbuhu,
prepone su joj bile posve mokre. Okrenula se i privila svoju golotinju uz njega.
Ustao je i podigao i nju. Gledala ga je u oci i njeno se nasmijeila. Je li vrijeme?
Samo ako ti to eli, tiho je rekao, dreci je i promatrajuci joj izraz lica. Podigla je
ruku i palcem mu dodirnula usne, jagodicom prsta prelazila po njima nesvjesno cineci taj
senzualni pokret. To je bio odgovor koji mu je trebao.
Opet ju je polegao na krevet i brzo skinuo svoju odjecu. Cordelia jo nikad nije vidjela
golog mukarca. Zurila je u vitko i snano tijelo, u ravan trbuh i uske bokove, u uspravno
meso koje je strilo iz gnijezda crnih kovrcavih dlacica, u duga i cvrsta bedra. I tog se casa
njezino tijelo cvrsto zatvorilo, uvuklo se u sebe u obrani od naleta nasilnog uljeza.
Leo je sjeo na krevet i rukom joj milovao trbuh, sve dok se nije opustila i ovlaila pod
njegovim dodirom. Cekao je na znak i ona mu ga je dala. Podigla je ruku i dodirnula njegovo
ukruceno meso, oci su joj bile napola zatvorene dok ga je opipavala, proucavala mu oblik i
teksturu. Da ovaj njegov neobicni dio postane neto to poznaje i razumije. Kad ga je dovela
do vlanog ulaza izmedu svojih bedara, znala je da ovoga mukarca eli u sebi, da je ucini
cjelovitom kad se tijelom i duom spoji s njom.
Gledao ju je u oci, u dno same due, ostavi miran tik uz njezino tijelo. Reci mi kako
se osjeca, ljubavi.
Znala je da eli neto od nje, neto vie od reakcije njezinog tijela. elio je da kae
koliko silno eli ovo. Koliko joj je to potrebno. Da se bez toga nikad nece zalijeciti, da nikad
vie nece biti cjelovita.
Toliko te trebam, Leo. Toliko te volim, odvratila je, iskrenih ociju, jezikom
ovlaivi iznenada suhe usne. Leo, elim te u sebi.
Poloio joj je noge na svoja ramena, podvukao ruke pod nju i obujmio joj stranjicu.
Zatim je uao u nju jednim dugim, polaganim i dubokim pokretom.
A kad je osjetila kako se mice u njoj, pala je iz neke velike i cudesne visine. Padala je i
padala kroz zlatni eter, lagana kao vlakno svile. Usta su joj bila suha. Cula je tihe jecaje i u
jednom trenutku shvatila da su to njezini vlastiti. A kad se spustila na zemlju i tekuca navala
uitka pocela istjecati iz nje, cvrsto se pripila uz svoga ljubavnika dok se on opet i iznova
pomicao u njoj, sada zadovoljavajuci sebe, uivajuci u predivnoj uskoci njezine slatke

GIGA
110
rodnice. Potom se izvukao iz nje i pustio da ga priplavi njegov vrhunac, prosuvi toplo i
vlano sjeme po njezinom trbuhu i bedrima.
Milovala mu je leda dok je on bez daha leao na njoj. Noge su joj nezgrapno pale na
krevet, srce joj je tuklo, tijelo joj je bilo mlitavo kao tek okoceno mace.
Leo se na kraju otkotrljao ustranu i oslobodio je svoje teine. Legao je na leda, dreci
jednu ruku na njezinom trbuhu, a drugu preko svojih ociju.
Cekao je da se pojavi osjecaj krivice, gorko kajanje, ogorceni prijezir prema samome
sebi, a osjetio je samo predivnu radost, kao da je istovremeno i dao i primio neprocjenjiv dar.
Mogu izdrati sve ako me voli, apnula je milujuci mu ruku na svome trbuhu.
Opet si me ucinio jakom, Leo. Vratio si mi mene samu.
Zurio je gore u reljefe na stropu, radost i samopouzdanje istjecali su iz njega kao krv iz
rane. Ako je voli, kako moe podnijeti njezin povratak Michaelu?
Odvest cu te daleko od Michaela, rekao je. Ali moram sve isplanirati. Ako ucinimo
neto u urbi, nece nam uspjeti. Njemu ce biti lako da nas progoni, a ima i sva zakonska prava
da radi to ga je volja s odbjeglom enom. Razumije li, Cordelia? Sjeo je, uhvatio je ispod
ruku i povukao sebi sucelice. Rukama joj je obuhvatio lice. Razumije li o cemu govorim?
Kimnula je glavom i puna povjerenja mu se nasmijeila. Da. Cekat cu. I izdrat cu.
Dodirnula mu je lice. Kunem ti se da sada nece biti tako strano kad znam da me voli. Nita
me sad ne moe povrijediti, Leo. Nita.
Gotovo je nestrpljivo odmahnuo glavom. On je bio manje od nje uvjeren da ce snaga
osjecaja djelovati kao tit. Sada se mora vratiti, potiteno je rekao. Radit cu na tomu da te
odvedem to bre mogu, ali zasad...
Da, razumijem. Nasmijeila se onim istim ivahnimosmijehom koji je i protiv svoje
volje zavolio. Kad bih samo mogla saznati to je ucinio Mathildi. Osmijeh joj je nestao s
lica, pogled se ispunio uasom. Nije ju valjda dao ubiti... ili... ili zatvoriti? Moe li on to?
Naravno da ne moe, rekao je s uvjerenjem koje nije osjecao. Bio je siguran da
Michael ne bi pribjegao umorstvu, no u mracnoj tamnici nekoga od francuskih zatvora ne bi
bilo teko srediti umorstvo slukinje lutalice.
U urbi je nabacio odjecu na sebe dok se Cordelia umatala u kucni ogrtac. Boja joj se
vratila u lice i sada je bijeli barun jo vie naglaavao njezinu blistavu ljepotu, vie nije
isticao samrtnicko bljedilo.
Dopusti da te odnesem. Stopala ce ti se smrznuti na podu. Mramor i kamen su bili
hladni pod bosim nogama pa se nije bunila kad ju je lagano podigao u narucje. Ovoga je puta
stekao posve drukciji osjecaj: bila je jaca, cvrca i podatnija, ni traga krhkosti lista.
Mogu poraziti Michaela, apnula mu je u uho. Jaca sam od njega. Ja ne moram
muciti ljude da bih osjecala moc. Porazit cu ga u njegovoj vlastitoj igri, Leo.
I to se dogodilo kad si posljednji put to pokuala?, suho ju je upitao. Iako ga je
povratak ivahne Cordelije veselio, bio je bolno svjestan opasnosti koja ju ceka.
Bit cu oprezna, rekla je nakon nekoliko trenutaka. Necu vie napraviti greku i
likovati.
Skrenuli su u hodnik u kojemu su se nalazile odaje Von Sachsena i Leo je osjetio kako
postaje napeta. Usta su mu se stisnula. Pomisao da je vraca u taj pakao ispunila ga je
odvratnocu, ali nije imao drugog izbora. Ne u bliskoj buducnosti.
Prili su ulaznim vratim, a iz mraka je izronio lik koji se nije mogao razaznati.
Mathilde?, u nevjerici je apnula Cordelia. Potom se pocela migoljiti u Leovom
narucju. Spustio ju je na tlo, a ona je bosonoga potrcala prema eni koja je ispruila ruke da je
doceka.
Smiri se, dijete, smiri se, dijete, pjevuila je Mathilde milujuci joj kosu i leda.
Bistrim i mudrim ocima gledala je preko glave svoje mezimice u vi-konta. Cinilo se da je na
njegovom licu procitala sve to je trebala znati, jer mu je kimnula glavom i tuno mu se

GIGA
111
nasmijeila.
Mathilde, to ti je ucinio? Cordelia se uspravila i odmaknula kosu s ociju. Proao je
trenutak njezinog povratka u djetinjstvo. J e li te ozlijedio?
Zaboga, zlato, nije, ivahno je odvratila. No otjerao me je bez preporuke, bez
ijednog sua, otila sam samo s odjecom na sebi. A ti se nemoj uzrujavati, nece me udaljiti od
tebe.
Ali, to ce uciniti? Kamo ce otici? J a ti mogu dati novac, naravno, ali...
Ima dovoljno mjesta u ovome dvorcu gdje se tijelo moe odmoriti, rekla joj je
Mathilde. Ovo je mjesto poput malog grada, posvuda su stubita, skrovita, kutovi i
pukotine. Bit cu u blizini, najdraa. Pazit cu na tebe, iako me nece uvijek vidjeti. Nije joj
rekla da joj je knez dao da bira: ili ce mirno otici ili ce je dati uhititi zbog krade pa ce ostatak
ivota provesti u Bastilli i zauvijek izgubiti svoju mezimicu. Ta ce joj prijetnja uvijek visjeti
nad glavom ako je knez ikada vidi.
Ovo nije rekla, ali je Cordelia nagadala. Upitno je pogledala Lea.
J a cu se pobrinuti za Mathildu, rekao je i okrenuo se k starijoj eni. Cordelia ce vas
trebati dok je ne odvedem daleko od njezinog supruga. Sakrit cu vas i smislit cemo neto kako
da se cece vidate.
Mathilde je mudro pogledala Cordeliju, zatim vikonta, a potom kimnula, no ovaj put
veoma zadovoljna. Pa, tako je kako treba biti, neodredeno je rekla. Oduvijek sam znala da
ce tako biti. Malena ce voljeti samo jednom. Ba kao i njezina majka.
Opet je k sebi privukla Cordeliju i poljubila je. Dat cu ti neto to ce ti pomoci da se
oporavi od onog svog nasilnog mua. Nemoj se vie brinuti.
to to?, znatieljno ju je upitala. Mathilde je bila veoma mudra i poznavala je
mnoga cudna umijeca. Da se bori protiv Michaela, Cordelia bi bez razmiljanja stavila novac
na svoju dadilju.
Nije vano.
Posluaj me, Cordelia. Leo je urno govorio. Nije koliko i ona vjerovao da je
Mathilde sposobna podrezati Michaelova krila, a cak i da je vjerovao, ta ena trenutno nije
nudila rjeenje. Mora mi obecati da ga nece opet izazivati.
Ne mogu dopustiti da misli kako me je slomio, estoko je odvratila.
Progutaj svoj ponos na neko vrijeme. Samo dok ne smislim neto. Primio ju je za
bradu i primorao je da ga pogleda u oci.
Bit cu jako oprezna, pristala je.
To nije dovoljno! Voli li me?
Zna da volim.
I ovu si odvratnu situaciju stavila u moje ruke. Nije li tako?
J est, ali...
Zato ce raditi onako kako ti kaem. Ne mogu ti pomoci ako ne ucini kako ti kaem.
J e li ti to jasno, Cordelia?
Oklijevala je. Htjela se sloiti, ali je znala da joj njezina narav nece dopustiti da
Michael i na trenutak pomisli da ju je savladao. Tada su u hodniku iza njih odjeknuli koraci.
Potpetice su lupkale po mramornom podu. Glasovi su im se pribliavali. J edan je pripadao
dvoraninu kojeg je Michael poznavao. Cordelia je poput bijele utvare nestala kroz vrata svojih
odaja, a Mathilde se povukla u sjenu prije nego to se Leo uspio pomaknuti.
Opsovao je ispod glasa. Nita mu nije obecala. Zar ne shvaca da mu je natovarila
najtee breme koje covjek moe nositi - svoje povjerenje i svoju ljubav? Taj je isti teret nosio
i za Elviru, ali ga je ispustio. Cordeliju nece iznevjeriti na isti nacin. Ali, dragi Boe na
nebesima, kako ce je zatititi kad ona namjerno izaziva opasnost?
Cordelia je zatvorila vrata salona. Monsieur Brion je stajao na vratima kuhinje i
zapanjeno gledao u bosonogu kneginju u kucnom ogrtacu. Pogledala ga je i izdrala njegov

GIGA
112
pogled. Bila je sigurna da on i svi ostali sluge znaju to se te noci dogodilo iza vrata njezine
spavace sobe. Isto je tako znala da ih Michael zlostavlja kad mu se prohtije. A sada mu je
pogledom nudila svoje saveznitvo.
Monsieur Brion se naklonio. Dobro jutro, madame. Nehajno je namjestio ukras na
komodi i potom rekao: Njegova Visost jo nije pozvonila za kavu.
Nasmijeila se. Hvala vam. Moete poslati Elsie da me za deset minuta probudi s
mojom cokoladom.
Monsieur Brion se opet naklonio, a ona je ula u svoju sobu. Skinula je kucni ogrtac i
popela se u krevet. Plahte su bile hladne. Navukla je pokrivac i nasmijeila se. Nece se
slomiti. Sada se nece slomiti. Imala je ljubav svog ivota. Saznala je to je ljubav. A znanje je
moc. Znanje o ljubavi ce je tititi.


GIGA
113
Petnaesto poglavlje

Cordelia je toga jutra ostala u krevetu do deset sati. Bila je veoma iscrpljena. Nije
mogla spavati, ali nije vidjela razloga da se ustane kad je leanje i sanjarenje bilo tako
ugodno. Medutim, u deset je sati primila poziv da posjeti prijestolonasljednicu. Lijenost je
odmah nestala kad je pomislila da ce razgovarati s prijateljicom nakon tjedana strogih
formalnosti. Takoder je bila veoma znatieljna da cuje Toanetina iskustva i dojmove o
njezinom suprugu prijestolonasljedniku.
U neglieu je pourila u salon da o pozivu obavijesti svoga supruga. On je sjedio za
stolom i doruckovao. Podigao je pogled. Pomno ju je promatrao i ona je znala da trai tragove
koje je prethodne noci ostavio na njoj. Vidio je plavu modricu na njezinoj jagodici, otiske
prstiju na vratu gdje ju je stiskao. A ona je vidjela iskru trijumfalnog zadovoljstva u njegovim
ocima.
Na njegov je ispitivacki pogled uzvratila hladnim prezirom i na svoje zadovoljstvo
ugledala kako nasladivanje u njegovim ocima zamjenjuje zbunjenost. Trebala je biti
prestraena, slaba i poraena. A nije bila. Zapravo je bila snanija no ikad i znala je da ta
snaga zraci iz nje.
Nakon duge minute, oprezno se naklonila. Dobro jutro, gospodine. Pruila mu je
pismeni poziv. Ovoga jutra moram posjetiti prijestolonasljednicu. Mislila sam da biste to
trebali znati.
Uzeo je papir, procitao ga i ledenim glasom rekao: Dobro bi bilo da ostanete u
njezinoj naklonosti. Ne elim da postanete clanica njezine svite, to bi vas previe zadravalo
na dvoru, ali cete se pobrinuti da vam i dalje ostane sklona.
Ona mi je prijateljica, gospodine. Na takva prijateljstva ne utjecu hirovi politike.
Oci su joj plamsale, brada joj se drsko podigla. Mrzila ga je i prezirala i dopustila da on to
vidi.
Celo mu se smracilo. Zar jo uvijek niste naucili da nije mudro poticati moj gnjev,
Cordelia?
Postoje stvari koje teko ucim, gospodine, odvratila je uz jo jedan drzak naklon.
Ustao je od stola i priao joj, a ona je, na svoje alosno zadovoljstvo, ugledala
razocaranje u njegovim ocima. Naucit cete, tiho je rekao. Nemojte raditi greke, draga
moja.
J e li i Elvira poticala va gnjev, gospodine? Poalila je svoje rijeci istoga casa kad
ih je izgovorila. Obecala je Leu da nece namjerno izazivati Michaela, no sad je bilo kasno.
Nadlanicom ju je udario po ustima.
Iskuavate moje strpljenje, madame.
Pljuska nije bila toliko snana da uzrokuje ozljedu, ali ju je uasnutost zbog nasilja
prodrmala do sri. Nije mogla suzbiti uznemirenost u ocima i znala je da on to vidi. Nije
imala drugog izbora nego priznati poraz.
Ispricajte me sad, gospodine, moram se pripremiti za prijem kod
prijestolonasljednice.
Umjesto odgovora, okrenuo se i vratio za stol, a ona je otila iz sobe.
U osami svoje odaje, prstima je lagano opipavala usne pred ogledalom. Nisu otekle
niti se pojavila modrica, ali je modrica na obrazu bila veoma uocljiva. Bi li bilo bolje da je
prekrije ili da je ostavi i izmisli neku la? Toaneta ce je sigurno pitati.
Koju cu haljinu izvaditi, milostiva?
Cordelia se trgnula. Potpuno je zaboravila na Elsie. Cinilo joj se da se djevojka stapa s
tapetama kad bi stajala na miru. Sada je stajala kraj ormara i krila ruke na pregaci, izgarajuci
od elje da joj udovolji. Cordelia se prisila na osmijeh. Nije sirota djevojka kriva to nije

GIGA
114
Mathilde.
Da vidimo. Prila je ormaru i prebirala po njegovom sadraju. Trebala joj je haljina
koja ce joj prekriti vrat. U modi je bio velik dekolte, ali je ona nala robe a Vanglaise od
muslina boje afrana koja se nosila preko podsuknje od zelenog satena. Haljina je imala irok
cipkani ovratnik i trokutastu maramu od muslina koju moe iskoristiti za prekrivanje
mnogobrojnih tragova.
Elsie je puna potovanja izvadila haljinu. Hocete li napudrati kosu, milostiva?
Ne, ta me moda ne zanima, rekla je Cordelia. U nekim se prilikama to mora
uciniti, ali ne i svaki dan.
Koliko cvrsto da vas zategnem, milostiva? Elsie se pribliila noseci korzet.
Cordelia je zatomila uzdah. Reci cu ti kad bude dosta. No najprije mi donesi carape.
One bijele svilene?
One bijele svilene, potvrdila je Cordelia. Nije imala nikakve druge carape, ali Elsie
vjerojatno nije poznavala cijelu njezinu garderobu.
Proao je jedan sat petljanja i bezbrojnih pitanja dok nije bila spremna. Elsie ju nije
nita pitala o modricama, ali je i bez Cordelijine zapovijedi donijela zecju apu i kutiju
pudera. Cordelia ga je lagano nanijela na jagodice. Puder nije u cijelosti prikrio masnicu, no
sve dok se tragovi na vratu i nadlakticama nisu vidjeli, mogla je smisliti neku izliku za
masnicu na obrazu.
Monsieur Brion cekao ju je u salonu da je otprati do privremenog boravita
prijestolonasljednice u prizemlju dvorca.
Nije ga vidjela od onog neobicnog i utljivog susreta toga jutra. Posve prirodno mu se
nasmijeila i zaeljela mu dobro jutro. Naklonio se, a mali zavjerenicki osmijeh skliznuo mu
je s inace veoma ozbiljnih usana. Vjerujem da ste dobro spavali, madame?
Mislim da covjek mnogo bolje spava kad zna tko su mu prijatelji, monsieur Brion.
Upravo tako, gospo. Pridrao joj je vrata da moe izaci.
Toaneta je jo uvijek bila u neglieu pa je skocila sa stolice kad je sluga najavio
Cordeliju.
Oh, Cordelia, tako si mi nedostajala. Dodi u moj budoar da moemo na miru
razgovarati. Dok je govorila, dobacila je svojoj mentorici kontesi De Noailles napola
prkosan i napola udvoran pogled.
Unatoc svom novostecenom statusu supruge francuskog prijestolonasljednika, jo je
uvijek osjecala strahopotovanje prema ovoj ukocenoj i nepopustljivoj nadglednici dvorskih
ceremonija.
Imate samo pola sata, madame, do oblacenja za operu.
Za Perzeja, zar ne? Toaneta je nabrala svoj mali nos. To je tako ozbiljan komad, a
glazba je neizmjerno dosadna.
Tako je izabralo Njegovo Velicanstvo, izjavila je kontesa i to je bio kraj razgovara,
barem za nju.
Moda i jest on izabrao, ali svejedno mislim da je djelo dosadno i teko, kikocuci je
izjavila Toaneta kad je zatvorila vrata budoara i kad su napokon bile same. Bacila se Cordeliji
oko vrata. Tako sam ocajnicki eljela razgovarati s tobom. to pricaju o meni? J esi li to
cula?
Ti si svima u sreditu panje, rekla je Cordelia, sretna to moe prijateljici dati
informaciju koju treba. Svi govore o tvojoj ljepoti, sabranosti, gracioznosti. Kau da je Luj-
August najsretniji covjek na svijetu.
Toaneta se spustila u lealjku. to se dogodilo u tvojoj prvoj bracnoj noci?
Cordelia je sjela do nje. Ovo nije bilo najugodnije pitanje. Isto to i u tvojoj,
pretpostavljam, rekla je neodredeno.
Toaneta je odmahnula glavom. U mojoj se nita nije dogodilo! Apsolutno nita. Moj

GIGA
115
me suprug poljubio na vratima moje spavace sobe i otiao. I vie se nije vratio.
Cordelia je s nevjericom zurila u svoju prijateljicu. Tvoj brak jo nije konzumiran,
Toaneta?
Nije. Prijestolonasljednica je bespomocno slegnula ramenima. to da radim?
To, naravno, znaju tvoje dvorske dame?
Naravno. I moj suprug dentlmen. Pretpostavljam da ce netko reci kralju. No je li to
moja greka? Posegnula je za Cordelijinom rukom. to ti radi da zavede mua? Zna da
moram dobiti dijete.
Ne moram ciniti nita da zavedeni mua, oporo je rekla. Dovoljno je zaveden.
Onda znaci da se ne svidam svome muu, kukala je Toaneta.
Gluposti, ustro je rekla Cordelia. Cak i da je tako, ipak bi ti doao u krevet da ti
napravi dijete.
Pretpostavljam da je tako. to onda ne valja?
Ne znam, rekla je Cordelia. Moda je nevin pa se boji.
Moda bih trebala pisati gospodi majci?, premiljala se. Ali to je tako neugodno,
Cordelia. Cini mi se da sam na neki nacin zakazala.
Nisi, ustro ju je uvjeravala Cordelia. Ako je itko zakazao, onda je to Luj-August.
Oh, tiho! Toaneta je stavila ruku na usta da prigui kikot. Ne smije govoriti takve
stvari o prijestolonasljedniku.
Cordelia se nacerila. U cetiri oka moemo reci to god nas volja.
Nemoj me nikad napustiti. Toaneta je cvrsto zgrabila Cordelijinu ruku, smijeh je
iceznuo. Osjecam se tako osamljeno. Ne znam kako cu dalje. Ona Noaillesova nije mi ni od
kakve pomoci. Samo predikuje, naklapa, uzdie i gleda me svisoka. Toliko je utirkana da
sigurno cijeli dan provede u praonici.
Cordelia ju je zagrlila, zamijetivi suze u njezinom glasu ispod ovog pokuaja ale.
Sve ce biti u redu, vidjet ce.
Bit ce kad jednom moj suprug dode u moj krevet i kad zacnemo dijete, rekla je
Toaneta tunu istinu. Unatoc svojoj djetinjastosti, znala je zato se vjencala za
prijestolonasljednika. Ona je dola u Francusku da rada, da dobije djecu koja ce zacementirati
saveznitvo izmedu Francuske i Austrije, djecu koja ce, to se francuskog naroda tice, doka-
zati da je zakopano staro neprijateljstvo izmedu dviju zemalja.
A to je s tobom? Pricaj mi o svome muu. U jednom od svojih brzih promjena
raspoloenja, prijestolonasljednica je svoju panju u cijelosti usredotocila na Cordeliju. Oh,
to ti se dogodilo s obrazom? Udarila si se u neto? Prstom je njeno dodirnula njezinu
modricu.
Bile su nasamo i mogle su si sve reci. Kad vec pita, odlucno je rekla Cordelia,
udarila sam se u muevu ruku.
Kako to misli? Toaneta se uasnula. Okrutan je prema tebi?
Cordelia je slegnula ramenima. Recimo samo da bih bila sretna ena da knez Michael
ne pokazuje zanimanje za bracnu postelju.
Oh. Toaneta joj je primila ruku i cvrsto je stisnula. Da kaem kralju?
Oh, ne, naravno da ne!, uasnuto je povikala. Kralj se ne bi mijeao u takve stvari.
Mukarac se odnosi prema svojoj eni onako kako on misli da ona zasluuje, zna to. Ako
kralj neto kae Michaelu, ne znam to bi on bio kadar uciniti.
Ali to je strano. Toaneta je gnjevno pogledala kristalnu vazu s orhidejama iz
staklenika. Moramo neto uciniti. to je s djecom? I s njima je okrutan?
Ne, mislim da nije. Ostavlja ih na brizi njihovoj guvernanti. Namrtila se. To je
drugo, Toaneta - zabranio mi je da se sprijateljim s njima. Trebala bih ih poducavati o
ponaanju u drutvu i pripremati ih za njihove zaruke, ali ih ne smijem voljeti niti se igrati s
njima.

GIGA
116
Nece im biti mama? Toaneta je bila ogorcena. Kad je bila mala, njoj je njezina
majka bila najvanija osoba u ivotu i to je i ostala.
Cordelia je odmahnula glavom. Tako su ljupke, Toaneta. Izgledaju potpuno isto i
tako su posebne. Znam da se vole smijati, ali se nemaju cemu smijati u onom sablasnom
mauzoleju s onom osuenom Nevryjevom.
Toaneti su oci odjednom zasjale. Imam ideju. Zato ih ne bismo doveli ovamo?
Ovamo? U Versailles? Michael to nikad ne bi dopustio.
Ali ja sam prijestolonasljednica. Prva dama Versaillesa, izjavila je oholo zabacivi
glavu. J a mogu svima naredivati, cak i tvome suprugu.
to predlae?, upitala je Cordelia ociju sjajnih od ocekivanja.
Reci cu tvome suprugu da bih voljela upoznati njegove kceri. Reci cu mu da si mi
mnogo pricala o njima i da ih zbog naeg prijateljstva elim upoznati.
Misli, reci ce mu da ih dovede u Versailles? Toaneta obicno nije bila ta koja je
bila dosjetljiva, no jutros joj je jako dobro ilo.
Tocno tako.
Toaneta, ti si sjajna. Zagrlila je prijestolonasljednicu i zvucno je poljubila. To bi
moglo upaliti.
Naravno da ce upaliti, izjavila je Toaneta istom komicnom oholocu. A buduci da
me kralj voli, sigurna sam da ce mi dati podrku ako je zatraim. Odmah cu napisati zapovijed
tako da je moe uzeti sa sobom.
To moda ne bi bila dobra ideja, razmislila je Cordelia. Ne bih htjela biti glasnik
koji donosi loe vijesti. Ideja mu se nece svidjeti, a najmanje to ako primi tvoju zapovijed iz
mojih ruku. To ce mu povrijediti ponos.
Da, moglo bi. Toaneta se duboko zamislila, a potom pljesnula rukama. Sjetila sam
se. Zarumenila se od uzbudenja. U operi cu vas oboje zamoliti da dodete u moju lou i tada
cu knezu usput spomenuti njegovu djecu, a zatim slijedi moja briljantna zamisao. Kako ti se
to cini?
Savreno. Cordelia je zadovoljno kimnula. Toaneta, ti si prava prijateljica.
A mogu li neto uciniti da pomognem tebi?, gorljivo ju je upitala. Kako moe
ostati u braku s covjekom koji ti voli nanositi bol?
Prijateljica joj je bila istinski potresena i Cordelia je znala da ce je to i dalje muciti.
Skoro joj je rekla da je sve u redu, da sada moe sve izdrati. Da ce je Leo osloboditi okova
kad bude mogao. No tu se tajnu nije usudila povjeriti nikome.
Moda ce biti bolje, neodredeno je rekla. Ne govorimo vie o tomu, samo cemo
biti potitene.
Oh, dobro, sloila se Toaneta i brzo prela na novu temu. Odlucila sam da necu
primiti madame Du Barry.
Zato?
Ona je kurva. Moja majka nikad ne bi dopustila da se takva poput nje pojavi na dvoru
i ne znam zbog cega bih ja dopustila da me vrijeda njezina prisutnost. Toaneta je ponosno
pogledala Cordeliju, odjednom postavi prava majcina kci.
No vidjela je i da ce se Toaneta uvaliti u nevolju. Ta Du Barryjeva je kraljeva
miljenica. Ako je omalovaava, moglo bi se poceti govorkati da omalovaava kralja.
Toaneta je odmahnula glavom, lijepe su joj se usne tvrdoglavo iskrivile. Ona je
nemoralna ena, a kralj ivi u grijehu. Ne moe poci na ispovijed dok ima ljubavnicu, a na
meni je od Boga darovana dunost da ga vratim na pravi put.
Cordelia je u nevjerici zurila u nju. Znala je da Toaneta zna sebi utuviti u glavu cudna
stajalita koja bi je opsjela. Znala je i da je carica zadojila svu svoju djecu cvrstom vjerom i
moralnim uvjerenjima. No Marija Terezija je, unatoc velikoj moralnosti, bila i veoma
pragmaticna osoba. Takvo glupavo suprotstavljanje kralju ucinit ce Toanetu predmetom

GIGA
117
opceg ismijavanja.
Mislim da bi o tomu trebala jako dobro promisliti, rekla je. Ovdje se ne radi samo
o nemoralnosti.
Znam to mi je dunost, izjavila je Toaneta kroz stisnute zube. Znam to moja
vjera zahtijeva od mene. Necu primiti tu vulgarnu kurvu.
Cordelia je osjetila da u ovome trenutku ne bi nita postigla daljnjim nastojanjem.
Moda se tijekom narednih nekoliko dana svadbenog slavlja nece primijetiti Toanetin stav
prema kraljevoj ljubavnici.
Madame, vrijeme je da se odjenete. Kontesa De Noailles pojavila se nenajavljeno.
Cordelia je ustala. Vidjet cemo se kasnije, Toaneta. Poljubila ju je, odmaknula se i
duboko joj se naklonila. Molim da mi dopustite otici, madame.
Na kontesino neodobravanje, Toaneta se zakikotala. Trebala bi se pokloniti tri puta
buducoj kraljici Francuske.
Cordelia je tako i ucinila te izala natrake. Vragolast joj je pogled sreo Toanetin, a
ona je arogantno nakrivila glavu i drala je tako sve dok nije prasnula u smijeh.
Jo se uvijek smijeeci, ali i pomalo zamiljena, Cordelia je otila iz kraljevskih odaja.
Ogledala se po zakrcenom predvorju u kojemu su dvorani ogovarali, a sluge uurbano hodali.
Nije vidjela ni traga monsieuru Brionu. Prije joj je bio rekao da vjerojatno jo nije naucila
kuda treba ici te da moe pozvati bilo kojeg lakaja da je doprati do kneevih odaja. J e li u
ovomu casu mogla pretpostaviti da nije pod prismotrom svoga mua? Sigurno nije imao
svojih pijuna u ovome mnotvu. Vrijedilo je riskirati.
No hoce li se sjetiti puta? Bilo bi joj mnogo lake da je tada sama hodala, ali ju je
nosio Leo. Na putu prema njegovoj odaji bila je gotovo u nesvijesti, a na povratku je bila
svjesna samo njegove blizine i njegovih ruku na sebi. I tijelo i dua bili su joj preplavljeni
uspomenama na njegov krevet.
Probijala se kroz mnotvo ljudi prema lakaju koji je stajao u podnoju stubita.
Naklonio joj se kad mu je prila.
Znate li moda gdje je smjeten vikont Kierston?
Na jednom od vanjskih stubita, madame.
Moete li biti precizniji?
Pogled mu se izotrio. Nije imao pojma s kojom od stotina nepoznatih svadbenih
uzvanica razgovara, ali ga je sluba u Versaillesu naucila da nanjui intrigu. Mogu vas ja
otpratiti, madame.
Nece biti potrebno. Samo mi dajte precizne upute.
Pozorno je sluala. Zvucalo je relativno jednostavno, a ako se ipak izgubi, uvijek moe
nekoga pitati za put. Zahvalivi mu kimanjem glave, nestala je u gomili i ostavila znatieljnog
lakaja njegovim nagadanjima.
Napustila je slubene odaje i nala se u dugim mramornim hodnicima i na irokom
mramornom stubitu na kojemu je sretala samo sluge i pokojeg uurbanog dvoranina.
Izgledalo je da su svi u Versaillesu u stranoj urbi koja je vjerojatno i bila razumljiva, s
obzirom na goleme udaljenosti koje su trebali prijeci i mnotvo dogadaja kojima su trebali
prisustvovati.
Kad je stigla do stubita na kojemu se nalazila Leova odaja, osjecala se kao da je
hodala miljama, ali je prepoznala neke orijentire i bila uvjerena da ce se znati vratiti u svoje
odaje.
Podigla je ruku da pokuca na uska drvena vrata, onda odlucila da nece. Odvano je
pritisnula kvaku i otvorila vrata. Soba je bila prazna. Stupila je unutra i tiho zatvorila vrata za
sobom. Tada je odahnula od olakanja. Na trenutak je bila sigurna od radoznalih ociju. U
cudu se ogledala po maloj prostoriji. Sve je bilo onako kako se sjecala. Soba je bila ispunjena
Leovom osobnocu. Gotovo je mogla osjetiti njegov poseban miris u zraku. Taknula je krevet

GIGA
118
i jastuk, traeci udubine njegove glave i tijela i sjetivi se utavih plahti na svojim ledima dok
je bio nad njom.
Otvorila je ormar i milovala njegovu odjecu, potajno uivajuci u osjecaju da je ova
odjeca dodirivala njegovu kou. Prislonila je lice na barunasti ogrtac, sjetivi se da ga je
nosio u Compiegneu.
Cordelia, to, dovraga, radi ovdje?
Poskocila je i okrenula se. Na vratima je stajao Leo.
to se dogodilo? Nogom je zatvorio vrata iza sebe i priao joj.
Nita. Potrcala mu je ususret i ovila ruke oko struka. Nita se nije dogodilo, morala
sam se uvjeriti da je ono bilo stvarno. J e li se zaista dogodilo? Zaista me voli, Leo?
Pogledala ga je u oci i naslonila glavu na njegove grudi. Reci mi da nisam svesamo
sanjala.
Nisi nita sanjala, rekao je. Ali ne bi smjela biti ovdje.
Nitko me nije vidio. Spustila je ruke i podigla se na prste da ga poljubi. Dokai da
to nije bio san, ljubavi.
Strast u njezinim safirnim dubinama bila je cisto eroticna i Leo je osjetio kako
poputa. Uz tihi mu se uzdah bacila u zagrljaj i podigla lice da je poljubi. Oci je imala irom
otvorene, usne eljno razdvojene, njeno joj je rumenilo preplavilo obraze.
Spustio je svoje usne na njene, osjetio kako se privija uz njega, kako mu se predaje
svaki miic njenog tijela. Cinilo mu se da bi pala na pod da je ne dri cvrsto.
Odnio ju je do kreveta. Sruila se u klupku podsuknji dreci ga u zagrljaju i povlaceci
ga za sobom. Nije htjela odvojiti usne od njegovih, iz ruku mu nije isputala glavu dok je
pohlepno ispijala s njegovih usana kao da su pehar najsladeg zacinjenog vina.
Primio joj je ruke koje je drala na njegovom vratu i skinuo ih, potom se spustio na
koljena. Leala je ispod njega, podsuknje su joj na obrucima krinoline ostale zadignute poput
atora. Gledala ga je, jezikom vlaila usta, oci su joj plamtjele od uzbudenja, obrazi
porumenjeli. Povukao joj je podsuknje sve do struka, otkrivi joj duga bijela bedra opasana
cipkanim podvezicama, gusti kovrcavi grm i glatku bijelu povrinu trbuha, otro izbocene
kukove, cvrst cvoric njezinog pupka.
Pasao je oci na tom prizoru dok je ona leala i spremno cekala, udno pomicuci
kukove i razdvajajuci bedra koja su na unutranjoj strani bila oroena od uzbudenja.
Prsti su joj bili zauzeti njegovim hlacama, otkopcavala ih je dok je on klecao iznad
nje, dahtala je otvorenih usta. Pojavilo se njegovo tvrdo meso. Obuhvatila ga je akama i
drala, osjecajuci kako mu krv pulsira u debelim ilama. Palcem je prela preko vrha gdje su
se nakupile kapljice njegovog uzbudenja. Nasmijeila mu se, podigla kukove i uvela ga u
sebe. Kao da je oduvijek znala kako se to radi.
Proeo ih je toliki val uitka kad su se sjedinili, da su oboje kriknuli. Leo je bio nad
njom, upirao se na dlanove, usta je spustio na njena da prigui krikove. Polako se micao u njoj
nastojeci odgoditi trenutak koji je neizbjeno morao doci. U ovome je sjedinjenju bilo previe
uzbudenja i nije se uspijevao kontrolirati ni bez Cordelijinih grceva uitka.
Ne... ne, urno je apnula dreci usne na njegovima i osjetivi da namjerava izaci.
Ostani u meni.
Htio je zauvijek ostati u toj nebeskoj odaji njezinog tijela. Htio je osjetiti njezin uitak
dok njegov vlastiti provaljuje iz njega. No prevladao je oprez. Opet ju je poljubio i zaustavio
se na samom ulazu u njeno tijelo kad ju je preplavio val. Potom se povukao i prepustio se
vlastitom vrhuncu. Svom se teinom sruio na nju noen olujom osjecaja, srce mu je divljacki
udaralo tako da ga je i ona osjetila na svojim grudima. Kao da se njegovo srce pokuavalo
probiti kroz meso i sjediniti se s njezinim.
Milovala mu je kosu ociju zatvorenih u toploj crvenoj tami. Bila je spokojna, kao da se
vratila kuci. Njezina je tjelesna glad trenutno bila utaena Ljubav koju je osjecala prema

GIGA
119
ovome mukarcu nala je nacin na koji ce se izraziti. I u dubini se due radovala to je moe
izraziti voljenjem njegovog tijela.
Leo je polako podigao glavu, osovio se na kolena i pogledao je.

Ona se vragolasto nasmijeila. Mislim da prilicno brzo ucim ove stvari, ne misli li i
ti tako? Podigla je ruke iznad glave i zraka je sunca obasjala zmijsku narukvicu na njezinom
zglavku. Dijamantna je papucica blistala na bijeloj koi.
Primio ju je za zglavak i okrenuo ga dok je pregledavao narukvicu. Zmija koja je
stavila na kunju Evu. Eva koja je stavila na kunju Adama.
No Leo je svojevoljno zagrizao jabuku, znajuci sve posljedice, i ova je ena sada bila
u njegovom srcu. Voljet ce je i titit ce je.
O cemu razmilja? Izgleda veoma ozbiljno. Gotovo srameljivo mu je dodirnula
usne.
Nasmijeio se. Razmiljao sam o teretu ljubavi, vedro je rekao. Dodi, ustani i sredi
se. Mora brzo otici.
Sa zaletom se podigla iz kreveta i poravnala suknje. Pred ogledalom je uredila
raskutranu kosu. Koa joj je bila prozirna, usne crvene, oci blistave. Izgledam bludno,
rekla je plaho.
Leo joj je priao odostraga. Stavio je ruke na njezina ramena i zagledao joj se u oci u
zrcalu. Ne smije riskirati, Cordelia. Razumije li me?
Necu poduzimati nepotreban rizik, obecala je. J esi li negdje naao sigurno mjesto
za Mathildu?
Ona je s Christianom u gradskom konacitu, kratko je odvratio. Kasnije cu smisliti
kako da sastane s njima.
Opet si ljut, optuila ga je i okrenula se od ogledala. Ne volim kad se ljuti na
mene.
Onda radi ono to ti kaem, rekao je jednako otresito kao i prije. Ti si pravo dijete
koje zna frustrirati covjeka.
Nisam dijete, rekla je uz jo jedan vragolast osmijeh. Djeca ne znaju ono to ja
znam. Podigla se da ga poljubi. Djeca ne mogu raditi ono to ja radim. Odleprala je do
vrata, dobacila mu preko ramena jo jedan poljubac i nestala, ostavljajuci ga da odmahuje
glavom u praznoj prostoriji.

GIGA
120
esnaesto poglavlje

Michael ju je cekao kad se vratila u njihove odaje. Gdje ste bili? Lice mu je bilo
smrknuto, u njegovim je rijecima osjetila jedva suzdranu prijetnju. Nije bilo teko posluati
Leovo upozorenje. Ma koliko bila spremna suprotstaviti se Michaelu, ne bi mogla podnijeti da
je opet udari.
Pristojno se naklonila. Pozvala me je prijestolonasljednica, gospodine. Rekla sam
vam.
Otili ste iz kraljevskih odaja prije sat vremena, izjavio je pribliivi joj se. Poslao
sam lakaja da se raspita i da vas doprati ovamo. Receno mu je da ste vec otili.
Izgleda da je ipak uvijek bila pod prismotrom Nakon to sam otila od Njezinog
Velicanstva, otila sam u etnju vrtovima, gospodine. J ucer nisam imala vremena da ih
razgledam.
Nije znao da li da joj vjeruje ili ne. Izgledala je pomalo racupano, kosa joj nije bila
zategnuta koliko je trebala biti, cipka na rukavima bila joj je podvijena. Neuredno izgledate,
madame. Mojemu ponosu ne prilici da moja supruga izvan kuce bude videna kao da je
spavala u odjeci.
Ovo je bila toliko prikladna usporedba da se skoro nasmijala. No ova situacija nije bila
nimalo zabavna. Vjetar je bio jak, gospodine. A kad sam shvatila da sam predugo vani,
pohitala sam natrag. Vjerojatno zbog toga izgledam malo neuredno.
Unatoc svoj toj pristojnosti i formalnim naklonima, Michael nije bio uvjeren da ju je
napokon pokorio. Uznemirivalo ga je neto ispod povrine tih sjajnih modrih ociju.
S Elvirom je naucio da mora budno paziti na sve trikove i lukavstva lijepe ene,
naucio je raspoznati da ene kuju urotu onda kad najnedunije izgledaju.
Molim da me ispricate, gospodine. Idem u svoju odaju da se uredim. Jo mu se
jednom savreno naklonila.
Michael ju je hladno promatrao. Podigla je oci i, ne skrecuci pogled, zurila u njegove
jednako prodorno kao i on u njezine i tada je znao da je bio u pravu. Daleko je ona od
pokoravanja.
Idite. Za pola sata odlazimo u operu. Okrenuo se i u znak otpusta prezirno mahnuo
rukom. Otila je u svoju spavacu sobu i pozvala nesretnu Elsie.
Kad se vratila u salon, knez Michael je sjedio za pisacim stolom i pisao. Zastala je na
vratima. Cinilo joj se da je jo nije zamijetio. Promatrala ga je suzdranog daha. Je li opet
zapisivao u svoj dnevnik?
Odjednom se okrenuo, lice mu je bilo jednako smrknuto kao i prije. Zato se uljate
naokolo?
Nisam se uljala. Tek sam ula u sobu. Nisam vas htjela uznemirivati.
Okrenuo se, posuo pijesak po listu i zatvorio knjigu. Cordelia je koraknula blie. To je
bila knjiga racuna. Vodite knjigu o trokovima domacinstva, gospodine? Bila je toliko
iznenadena da je pitanje samo izletjelo prije nego to je uspjela razmisliti.
Kad osjetim da je to potrebno, rekao je. Vidjela je njegov ledeni gnjev, ali mu po
prvi put ona nije bila uzrok. Kad uocim neka neslaganja u racunu svoga vinara. Kad vino
koje popijem ne odgovara kolicini vina koje sam kupio. Zgrabio je knjigu, zakljucao je u
ladicu pisaceg stola i krenuo prema svojoj garderobi. Vrata je s treskom zalupio za sobom.
Je li monsieur Brion potkradao svoga gospodara? Svi su sluge to cinili, to se
podrazumijevalo. Nekoliko boca ovdje, nekoliko tamo i prolo bi neopaeno u vecini
aristokratskih kuca. No Brion sigurno nije bio toliko glup da ostavi dokaze za sobom. Moda
je Michael samo sumnjao. Ako je tako, trait ce dokaze.
Michael se vratio, jednako hladnog i odsutnog izraza lica kao i prije. Ponudio joj je

GIGA
121
ruku pa su otili iz svojih odaja i pridruili se gomili koja je urila u operu da bi bila na
svojim mjestima kad stigne kraljevska svita.
Na svakom luku operne kuce visjele su polovice viekrakih svijecnjaka na pozadini od
ogledala tako da su njihovi odrazi osvjetljavali cijelu prostoriju. Publiku je osvjetljavalo
svjetlo iz cetrnaest golemih kristalnih svijecnjaka objeenih na plavom konopcu koji se slagao
s kobaltno plavim zavjesama kazalita. Cordelia je bila naviknuta na velicanstvenost, ali nije
nala rijeci kojima bi opisala ovaj prizor. Izgledalo je kao da se dvorani oba spola svjetlucaju
kad bi svjetlo palo na njihovu bogatu odjecu i nakit. amor glasova uzdizao se do prekrasno
oslikanog stropa, nadglasavajuci zvukove ugadanja instrumenata koji su dopirali iz prostora
za orkestar.
Knez je uzvracao pozdrave dok su polako napredovali prema svojoj loi. Cordelia se
naklanjala i mrmljala pozdrave, njezinim ocima nita nije promaklo.
Drutvo u njihovoj loi je vec sjedilo, ali su dva prednja sjedala bila prazna cekajuci
kneza i kneginju. Sjela je na jastucic niskog stolca koji je bio posebno izraden za iroke
obruce krinoline te je poravnala suknje, otvorila lepezu i ogledala se naokolo. Michael je
razgovarao s ostalima u loi, tako da na trenutak nije bila pod njegovom prismotrom.
Ugledala je Christiana kako tumara medu orkestrom i srce joj je poskocilo. Naslonila
se na barunom tapeciranu ogradu loe i leerno se hladila lepezom. Oslikanu kokoju kou
lepeze okrenula je prema svome muu tako da joj ne moe vidjeti lice. Christian je podigao
pogled, a ona mu je mahnito signalizirala ocima. Lice mu se ozarilo i poceo si je krciti put
prema njihovoj loi. Na vrijeme se sjetio i stao. Pogledom punim razocaranja i gnjeva preao
je na njezinog supruga. Cordelia je zaprepateno shvatila da je njezin prijatelj, blage naravi i
pesimisticki fatalist, spreman ubiti. Vjerojatno je znao cijelu istinu ako je sada stanovao pod
istim krovom s Mathildom.
Preplavio ju je sram. Kako da podnese to to ljudi znaju sve o njezinim nocnim
poniavanjima? Ona koja je uvijek bila optimist, tako puna samopouzdanja i toliko snanija
od svih svojih prijatelja. No Christian nije bio bilo tko, podsjetila se. Ni Toaneta nije bila bilo
tko. Oni su joj bili prijatelji i nicega sramnog nije bilo u traenju utjehe i podrke od prijatelja.
Nije uvijek ona morala biti najjaca; i ona je mogla pokazati svoju slabost. Necujno mu je
poslala poruku, a on je brzo potvrdno kimnuo, a onda se okrenuo i vratio medu orkestar.
U nasuprotnu lou uao je Leo Beaumont. Okrenuo se i rekao neto dami s grimiznim
turbanom, paunovim perjem, dijamantima i tirkizima umjesto ociju. Ona se nasmijala i
Cordelia je cula njezino visoko njitanje dok je lepezom udarala vikonta po zglavku. Leo se
samo nasmijeio i sjeo na svoje mjesto. Revno se naklonio i Michaelovoj loi. Michael mu je
uzvratio pozdrav, Cordelia je kimnula glavom. Mogla je osjetiti Leovu napetost u svakom
daku zraka koji ih je razdvajao.
Medutim, Michael uopce nije bio svjestan da su dva mukarca u operi spremna da ga
ubiju. Leerno je izvadio burmuticu iz depa. Cordelia je cijeli ivot provela na dvoru pa je
znala da dvorska pravila zabranjuju bilo kakvo javno iskazivanje neprijateljstva izmedu
dvorana. To bi bila uvreda za kralja. Mukarci koji su se sretali uvijek su bili prava slika i
prilika pristojnosti, dok bi cesto ispod povrine kljucala ubojita mrnja.
Dolazak kraljevske svite prekinuo ju je u razmiljanjima. Ustala je kao i ostatak
publike. Kralj i njegova obitelj zauzeli su mjesta u kraljevskoj loi, dvor je sjeo, glazba je
zapocela.
Opera je bila zamorna, glazba teka i dosadna. Svijecnjaci su ostali upaljeni cijelo
vrijeme, tako da je ubrzo promatranje ostalih ljudi postala glavna zabava dok se predstava
sporo odvijala na pozornici. Toaneta je izgledala kao da se nasmrt dosaduje, mekoljila se na
stolcu i doaptavala se s osobama oko sebe.
Cordelia je pustila da joj misli idu svojim tokom sve do baletnog interludija na kraju
prvog cina. I Toaneta, koja je oboavala ples, smirila se, naslonila naprijed i pozorno

GIGA
122
promatrala.
Bio je to draestan dio, a Cordelije se osobito dojmila izvedba jedne mlade solistice.
Djevojka je bila prekrasna, profinjena i izvrsna balerina. Cordelia se nagnula preko ograde
loe. Christian je sjedio u prvom redu partera, tik iza orkestra. Prepoznala je nacin na koji je
drao glavu i znala da za njega vie ne postoji ovaj svijet, svaki mu je djelic tijela bio
usredotocen na glazbu... a moda i na pozornicu.
J e li i njemu panju zaokupila plesacica, pitala se. To bi bilo izvrsno partnerstvo:
njegova glazba i djevojcino nadahnuto plesanje. Moda bi tu moglo biti i vie od poslovnog
partnerstva, razmiljala je. Christainu je bio potreban netko tko ce se brinuti za njega, voljeti
ga zbog njegovog genija i tankocutnosti i otrgnuti ga iz njegovih pesimisticnih raspoloenja.
A ona nece uvijek biti u blizini da to cini. Ne ako je Leo odvede... stisnula je ake i na
trenutak pocela duboko disati.
Ne mislite li da je ova plesacica veoma talentirana, gospodine?, obratila se covjeku
koji je sjedio iza nje. Plee li cesto za dvor?
Prava je sretnica to je kralju zapela za oko, rekao je vojvoda De Fevre.
Njegova se vojvotkinja smijuljila iza lepeze. A mi svi znamo to to znaci. Mala
Clothilde je na dobrom putu da zavri u Pare aux Cerfsu.
U kraljevom privatnom bordelu - ovo uopce nije odgovaralo njezinim zamislima.
Receno mi je da potjece iz veoma ugledne i pobone trgovacke obitelji, rekao je
knez Michael. Cuo sam da se njezin otac veoma protivi njezinim nastupima na pozornici i
moemo samo zamisliti kako ce pak gledati na njezin boravak u Parc aux Cerfsu, cak i ako joj
ljubavnik bude sam kralj.
No moe li netko ne potivati njegovu volju?, rekao je vojvoda. Pravo
gospodara... Njegov pomalo piskutavi cerek nije bio nimalo ugodan.
Zar djevojke ne odabire madame Du Barry? upitala je Cordelia irom otvorenih
ociju iznad lepeze.
Obicno kralj izjavi koja mu se svida, madame, obavijestila ju je vojvotkinja.
Cordelia je vidjela da Michael nije bio nimalo zadovoljan temom razgovora. Stalno se
mekoljio na stolcu, cvrsto stisnuo usta. Uivate li vi u baletu, gospodine?, upitala ga je,
nastojeci prikriti smijeak.
Vie volim operu, rekao je ljubazno, kako se i prilici covjeku koji zna da se vanjski
dojam mora odrati.
Samo Perzeja ili operu opcenito? Otvorila je lepezu.
Nije odgovorio jer je u tom casu pred njihovu lou doao lakaj. Njezino Velicanstvo
prijestolonasljednica moli drutvo kneza i kneginje Von Sachsen.
Po prvi je put Michael pokazao svoje odobravanje. Cordelia je ustala, uivajuci u
pomisli kako Michael sada odobrava utjecaj svoje ene, sada kad mu je prijestolonasljednica
ukazala panju. Ali kad otkrije kamo to vodi, bit ce veoma uzrujan. No barem nece moci nju
kriviti za to.
Zataknula je svoju ruku za njegovu pa su krenuli prema kraljevskoj loi, dok im je
lakaj glasnim povicima krcio put: Napravite mjesta za kneza i kneginju Von Sachsen. Na
pozornici se balet nastavljao bez obzira gleda li ga publika ili ne.
Kralj je prijateljski pozdravio Michaela i ponudio svoju ruku Cordeliji uz veseli
pozdrav: Ah, druga mala Becanka. Kneginja Von Sachsen, kartaica far excellence. Trebali
biste znati da mi se veoma svidaju oni koji dolaze iz Schonbrunna. Cordelia se naklonila i
poljubila mu ruku. Prijestolonasljednik ju je pozdravio ukocenim kimanjem koje je vie
iskazivalo nelagodu nego aroganciju. Toaneta joj je pruila ruku na poljubac.
Cula sam da ste neku vecer pobijedili u lansquenetu, draga moja prijateljice. Morate
me nauciti neku od svojih vjetina. Oci su joj zaiskrile.
Uvjerena sam da ste jednako vjeti kao i ja, madame, rekla je Cordelia skrivajuci

GIGA
123
cerekanje.
Toaneta je znacajno pogledala u Cordelijinu svilenu torbicu koja joj je vrpcom bila
privezana za zglavak. Obje su znale za sitno ogledalce koje se nalazilo u njoj. Ogledalce se
moglo sakriti u ruci koja se mogla nehajno staviti na naslon stolice drugog igraca.
Kako vam se svida opera?, Toaneta je promijenila temu.
To je veoma ozbiljno i teko djelo, madame, ozbiljno je rekla Cordelia dok su joj se
oci smijeile.
To nije odgovor na pitanje madame prijestolonasljednice, rekao je kralj prasnuvi u
smijeh. Mislite li da je zamorna kao i svi ostali?
Moda ja nisam dobar sudac, monsieur. Cordelia mu se opet naklonila, na to je
nagradena jo jednom salvom smijeha.
Madame, iz vaih ociju vidim da me zadirkujete. Sram vas bilo. Knee Michael, jeste
li znali da ste za nevjestu uzeli takvo zadirkivalo?
Kneginja ima veoma dobar smisao za humor, gospodine.
Mora da mu je uistinu bilo naporno izustiti ovo, pomislila je Cordelia. Vjerojatno su
mu rijeci sprile grlo. Nasmijeila mu se preko lepeze. Moj je suprug previe ljubazan.
Pricajte mi, knee, o vaoj djeci. Zatraila je Toaneta svojim zvonkim glasom.
Prije nego to smo napustile Bec, Cordelia i ja smo mnogo razgovarale o njezinoj ulozi
majke. J esu li djeca zadovoljna to imaju novu majku?
Michael se naklonio, ocito zatecen ovom neocekivanom temom. Moje kceri znaju to
im je dunost, madame. One ce potivati svoju macehu.
Tako bih ih htjela upoznati, bezazleno je rekla Toaneta. Moe li se urediti da dodu
u Versailles i ostanu tu dok ne zavre svadbene svecanosti? Brzo se okrenula prema kralju
dok se Michael jo nije snaao. Mogu li ih pozvati, grandpere? Moje prve goce u dvorcu.
Kralj je bio na dobrome putu da pocne oboavati svoju novostecenu unuku. Potapao
ju je po obrazu. Da, dabome. Sjajna ideja. Nema niceg boljeg od djece na dvoru. Knee,
odmah poaljite po njih. Bit ce nam drago da ih upoznamo.
Ukazivanje kraljeve panje predstavljalo je jednaku cast i za djecu i za njihovog oca.
Michael se naklonio i promrmljao svoju zahvalnost. Cordelia je namignula Toaneti i ona njoj.
Knee, morate odmah poslati po njih, izjavila je Toaneta. Zapravo, moda bi bilo
najbolje da ih sami dovedete. Mi cemo se pobrinuti za vau suprugu dok vas nema. iroko se
smijeila, kao netko tko je uvjeren da je veoma velikoduan. Nije li to najbolja ideja,
monsieur grandpere?
Ako vi tako elite, draga moja, rekao je kralj bezazleno se nasmijeivi. A mene ce
veseliti to cu bolje upoznati kneginju Von Sachsen. Morala bi vie biti u vaemu drutvu.
To bi nam se objema svidalo, rekla je Toaneta.
Meni se neizmjerno svida, madame. Cordelia se naklonila. Michael se pokraj nje
trudio sakriti svoje osjecaje. U pet je minuta bio privremeno otpravljen s dvora, njegova je
ena uzdignuta uz bok prijestolonasljednice, a i svratila je na sebe posebnu kraljevu
pozornost. Cast ukazana njegovoj eni odrazit ce se i na njega, ali se osjecao kao da je na neki
nacin izigran. Sumnjicavo je pogledavao prijestolonasljednicu i svoju enu te opazio razmje-
nu njihovih urotnickih osmijeha.
Ako Cordelia postane prisna s kraljevskom obitelji, nece moci stalno biti pod
njegovom prismotrom. Nece je moci slijediti u te krugove, a i nikako joj ne moe zabraniti da
slua kraljevske zapovijedi. Vecinu vremena nece biti u njegovoj vlasti, samo nocu.
J e li njegova mlada nevjesta pametnija nego to je mislio? Pametnija i od Elvire?
Proli su ga hladni trnci.
Dolazak drugih posjetitelja bio im je znak da odu. Toaneta je potajno stisnula
Cordelijinu ruku i rekla da je knez cuje: Molim da me posjetite ujutro, Cordelia. Moemo
isplanirati zabavu za vae pastorke kad nam ih dovede va suprug.

GIGA
124
Cordelia se naklonila i promrmljala pristanak. Toaneta je otila i korak dalje od onoga
to su isplanirale, ali joj nije bilo nimalo krivo to ce jednu ili moda cak dvije noci provesti
bez supruga.
Michael ju je ukoceno pratio do njihove loe dok je orkestar utimavao instrumente za
drugi cin. Hocete li me ispricati na trenutak, gospodine? Moram u prostoriju za odmor,
promrmljala je kad su stigli do loe i izvukla ruku ispod njegove.
Izgledao je bijesno. Znala je da ne moe nju okriviti zbog prijestolonasljednicinog
naloga koji je veselo podrao i sam kralj. Cak i ako je sumnjao da ona u tomu ima svoje prste,
nije imao dokaza i nije se smio usprotiviti. Nita nije odvratio na njezinu pristojnu ispriku,
samo je otiao u lou i ostavio je.
Otila je u pun kazalini foaje u kojemu su ljudi cavrljali, ocito nalazeci da je zabava
ovdje bolja od one na pozornici. Christian ju je cekao pokraj tapiserije koja je napola skrivala
ulaz u prostorije za dame.
Prila mu je okrznuvi ga pogledom i naizgled se pomno zagledala u tapiseriju.
Kako si?, apnuo je promatrajuci guvu i jedva micuci usnama. To kopile...
Cordelia, ne mogu podnijeti ni pomisao na to.
Mogu izdrati, uvjeravala ga je. Sve dok imam ljubav i svoje prijatelje mogu
izdrati sve. Tebe, Mathildu i Lea. Glas joj je po prvi put zadrhtao. Najgore mi je bilo kad
je otjerao Mathildu. Bez nje se osjecam tako osamljeno u onome paklu.
Poslala ti je pismo. Izvukao je ruku koju je drao na ledima. I ovo.
Potajice je ispruila ruku i primila mali stakleni predmet i presavijen list pergamenta.
U pergament je bilo umetnuto neto tvrdo. to je to?
Ne znam. Pretpostavljam da ti je objasnila u pismu. to mogu uciniti, Cordelia?,
tjeskobno je apnuo.
Ne brini se. Sretna sam to si tu. Odlucnom je vedrinom promijenila temu. to
misli o onoj solo plesacici?
Boanstvena je, brzo je odvratio. Iz velikih je smedih ociju na trenutak nestala
melankolija.
Zove se Clothilde. Njezin je otac trgovac u gradu. Zato je ne pokua upoznati?
Sigurna sam da je netko od glazbenika poznaje.
Zato bi se ona interesirala za mene? Ona je izvanredna, a ja sam samo glazbenik s
pokroviteljem. Rio bih joj dosadan.
Glupane!, narugala mu se njeno se osmjehnuvi. Ima za pruiti vie od ikoga
koga znam i...
Udi unutra!, prekinuo ju je uurbanim apatom i ona je bez rijeci nestala iza
tapiserije i izgubila se u mnotvu ena koje su cavrljale.
Christian se sagnuo i utopio u skupini dvorana. Na ulazu u foaje stajao je knez
Michael. Namrteno je promatrao vrevu. Cordelija se predugo zadrala. Prekriio je ruke,
naslonio se na stup i cekao je.
Cordelia se probijala kroz mnotvo ena koje su cekale na jedan od dva zaklonjena
sobna zahoda. Nala je miran kutak u raskono opremljenom salonu cija su ogledala na
zidovima udvostrucavala broj ena u njemu. Otvorila je Mathildinu poruku i, kao to je
naslutila po opipu, mali je kljuc od lokota pao na njezin dlan. Spremila ga je u torbicu uz mali
drhtaj uzbudenja. Sad joj je trebala samo prilika. Pogledom je brzo prela po poruci. Trebala
bi staviti tri kapi tekucine iz staklene bocice u suprugov konjak prije nego to joj dode u
postelju. Nakon toga ce on ubrzo zapasti u dubok san.
I bocicu je spremila u svoju torbicu, a poruku stavila na plamen svijece. Poruka se
zapalila, savila i pala na povrinu stolica u obliku sivoga pepela. Privukla je nekolicinu
znatieljnih pogleda, ali se smireno nasmijeila, kao da ima savreno dobar razlog da se igra
sa svijecom. Nakon toga krenula je prema vratima.

GIGA
125
Ugledala je Michaela istog casa kad je izala. Mali drhtaji mucnine opet su joj se
pojavili u trbuhu. Je li na vrijeme kliznula iza tapiserije? Prisilivi se na uobicajen osmijeh,
krenula mu je ususret. Strano je mnogo ena cekalo na dva zahoda, gospodine.
Tracak gadenja pojavio mu se u ocima na ovu neprofinjenu i netakticnu izjavu.
Dodite, odsjecno je rekao. Nije pristojno ostaviti drutvo samo u loi.
Preostali dio poslijepodneva prsti su joj stiskali torbicu i opipavali bocicu. Ako njezin
sadraj uspava Michaela, tada ce nocu morati izdrati samo jedan njegov nasrtaj. A imala je i
kljuc. Po prvi je put u ovim posljednjim danima osjecala da dobiva nadzor na vlastitim
ivotom. Sada ima neto to ce joj pomoci da preuzme kontrolu. Vie nije morala biti
bespomocna rtva.
A ona ce s Leom otici iz Versaillesa...
Ali kako? Nije ona bila obicna gradanka da se moe spakirati i nestati bez objanjenja.
Trebat ce im putovnice da prijedu francusku granicu, osim ako se poput lopova ne iskradu
nocu. A tada ce ih progoniti. Preljub je bio zlocin. ena koja napusti mua cini zlocin,
jednako kao i onaj tko joj pomogne ili je potakne na bijeg. Ako ih uhvate, Michael ih oboje
moe nekanjeno ubiti. Ili bi mogao ubiti Lea, a za svoju odbjeglu enu smisliti neku jo
odvratniju kaznu.
Te su joj se misli kovitlale u glavi tijekom ostatka dosadne predstave. Cim je glazba
utihnula, ustala je jednakom brzinom kao i svi oko nje.
Otpratit cu vas u nae odaje, a zatim se moram naci s nekim prijateljima, hladno je
izjavio Michael.
Mogu se vratiti bez pratnje, gospodine. Nema potrebe da se zamarate, rekla je malo
previe gorljivo.
Nije mi teko, madame, odsutno je rekao. Ne elim da lutate naokolo po dvorcu
bez nadzora. Ono to se jutros dogodilo ne smije se vie ponoviti.
Ugrizla se za usnu. Ovo je bilo jednako obecanju da je nikad nece isputati iz vida.
Ipak nije nita rekla. Ostavivi je iza zatvorenih vrata njihovih odaja, otiao je i naredio joj da
ostane unutra dok se on ne vrati za sat vremena.
Cordelia je pozvonila monsieur Brionu koji se pojavio gotovo istog casa. Mogu li
neto uciniti za vas, gospo?
Okrenula se od prozora kroz koji je ceznutljivo gledala van. Vecer je bila prekrasna, a
vrtovi su predivno izgledali. Da, donesite mi caj, hocete li?
Odmah, madame. Naklonio se i vratio u kuhinju.
Oh, monsieur Brion?
Madame?
Mislim da bi bilo pametno da provjerite svoj inventar i racune, leerno je rekla.
to prije. Osobito one koji se odnose na vinski podrum.
Otro ju je pogledao, malo rumenila pojavilo mu se na obrazima, tracak straha u
ocima. Ona mu se samo smijeila. Procistio je grlo. Odmah cu se pobrinuti za to. Nastala je
kratka stanka, a potom se naklonio. Hvala vam, gospo.
Usluga za uslugu, monsieur Brion, ozbiljno je rekla i okrenula se natrag k prozoru.
Da, madame. Odmah cu vam donijeti caj. Zatvorio je vrata za sobom.
Cordelia se nasmijeila. Pridobivanje saveznika mnogo je bolje od stvaranja
neprijatelja. A pod vlacu kneza Michaela koja je samo kanjavala, svaki clan ovog
domacinstva mora znati tko su mu saveznici.

GIGA
126
Sedamnaesto poglavlje

to ti je imati utjecajne prijatelje, slavodobitno je izjavila Cordelia narednog jutra
dok je zatvarala vrata prijestolonasljednicinog budoara. Michael je otiao u Pariz, a ja sam
slobodna najmanje dvadeset i cetiri sata. Sjajna ti je bila ideja da ga poalje po djecu.
Nije li?, samodopadno je rekla Toaneta. Potom se uozbiljila. Voljela bih kad bih
ga mogla poslati nekamo zauvijek. Strana mi je i sama pomisao da te zlostavlja. Zato to ne
mogu reci kralju?
Zna zato. Cordelia je izula papuce i sklupcala se na kraju sofe. Bila je odjevena
samo u kucnu haljinu, i bilo je pravo blaenstvo biti bez obruca i korzeta. Kralj bi se rasrdio
da mu se kae neto tako odvratno. Zna da ne voli cuti nita to je neugodno. Uzela je
grode s hrpe na stolu.
Pretpostavljam da je cuo za nevoljkost moga mua... za zakazivanje... oh, Cordelia,
ne znam kako da to nazovem. Malim srebrnim karama Toaneta je odrezala dio grozda. A
ja se tako sramim. Mora da svi o tome apucu. Ako mi ne napravi dijete, mogli bi ponititi
brak i poslati me kuci. Neko je vrijeme alosno vakala. Moe li zamisliti kako ce mi biti
ako me osramocenu poalju natrag u Bec? Supruga koja je zakazala? I sama je pomisao
nepodnoljiva.
Da, sloila se Cordelia. Ali to se nece dogoditi jer ce netko otkriti to nije u redu i
to popraviti.
A to ako sa mnom neto nije u redu?, jadikovala je Toaneta.
Kako to moe biti? Lijepa si, caricina si kci i careva sestra. Mlada si, armantna.
Cijela se zemlja vec zaljubila u tebe, a kralj te oboava.
Toaneta se vidno oraspoloila. Da, cini se da je tako, zar ne? Cordelia se
nasmijeila. Iako je jako voljela svoju prijateljicu, nije bila toliko zaslijepljena da ne bi uocila
njezinu tatinu. Uvijek je, s nekolicinom prikladnih laskavih komplimenata, bilo lako izvuci
Toanetu iz potitenosti.
J e li tvoj suprug bio jako ljut to mora ici po kceri?, upitala ju je
prijestolonasljednica, kad joj se vratilo uobicajeno dobro raspoloenje.
J est, ali napokon se nije iskalio na meni. Nagnula se naprijed da natoci kavu u dvije
plitke alice. Zapravo, sinoc uopce nije doao u moj krevet.
Ah. Toaneta ju je s razumijevanjem pogledala. Uzela je alicu koju joj je dodala
Cordelia. Cula sam da je kralj sinoc dao doputenje nekim dvoranima da se odu zabaviti u
Parc aux Cerfs. Moda je i tvoj suprug bio jedan od njih.
Moda, zamislila se dok je pijuckala kavu. U Parc aux Cerfsu Michael je mogao do
mile volje ispuhati svoj gnjev na bludnicama. Moda je pomislio da ne bi bilo pametno uciniti
to na svojoj eni kad je imala zakazan rani jutarnji sastanak s prijestolonasljednicom. Gdje si
to cula?
Toaneta je porumenjela. Cula sam kad je madame Du Barry to rekla Noaillesovoj.
Prislukivala si? Sram te bilo!, uzviknula je Cordelija smijuci se. Ne eli
pozdraviti Du Barryjevu osim kimanjem glave, a prislukuje razgovore pred njezinim
vratima.
Barem ne varam za kraljevim stolom, vratila joj je istom mjerom. Ne znam kako si
se usudila.
Pa, u normalnim prilikama to ne bih ucinila. No, iskuenje da Michaelu vratim milo
za drago, bilo je preveliko. Odabrala je dumbirov keks s pladnja i umocila ga u kavu.
Koristila si trik s ogledalom?
J esam, i odlicno je upalio. Cak ni vikont Kierston nije pogodio to radim.
Zato bi on pogodio?

GIGA
127
Za vrijeme putovanja nekoliko me je puta uhvatio da varam, povjerila joj se. Sa
zarezanim kockama. I to mu se nimalo nije svidjelo.
Cordelia, to je necuveno!, uzviknula je Toaneta.
Cordelia se veselo smijala. Osjecala je neizmjernu bezbrinost, kao da se njih dvije
opet nalaze u privatnom salonu u Schonbrunnu. Toanetin se kikot pridruio njenom pa nisu
cule otvaranje vrata.
Prekrasnog li zvuka.
Obje su skocile na noge. Na vratima je stajao kralj blago se osmjehujuci. Kontesa De
Noailles, koja je stajala iza njega, nije izgledala nimalo blago.
Monsieur... ja... ja... nisam - ukazujete mi previe casti, Toaneta se mucajuci
naklonila. Cordelia se vec bila duboko naklonila i ostala sagnuta, pitajuci se bi li mogla
nonim prstima neprimjetno dohvatiti papuce. Bilo je necuveno pojaviti se pred kraljem u
kucnoj haljini. Bose su noge bila jo veca uvreda. Istina je, nisu ga ocekivale, ali nikako nisu
mogle znati hoce li to Njegovo Velicanstvo uzeti u obzir.
Kneginjo Von Sachsen, kako draesno izgledate. Ustanite... ustanite. Naredbu je
popratio prikladnom gestom. Molim da nas ispricate. Moram nasamo porazgovarati s
madame prijestolonasljednicom.
Cordelia se zahvalno naklonila izlazeci natrake i pograbivi usput svoje papuce.
Uhvatila je Toanetin uznemireni pogled. Kralj nije nenajavljeno dolazio cak ni u odaje svoje
novostecene unuke.
Pohitala je iz kraljevskih odaja. Njezina neformalna jutarnja haljina od muslina boje
breskve bila je veoma lijepa, ali je ocito dolo vrijeme da se odjene i spremi za dan. Podigavi
rukom suknju, pojurila je uz stube iz Toanetinih odaja, uivala u slobodi pokreta, u prilici to
moe hodati, a ne kliziti. Na vrhu stubita zamakla je za ugao i sudarila se s vikontom
Kierstonom. Ispruila je ruke da odri ravnoteu.
Oh, nisam gledala kamo idem! Ruke su joj nale uporite oko njegovog struka. No
prava je sreca to si me ba ti spasio. Pogledala ga je, jo ga uvijek cvrsto dreci oko struka.
Bi li vjerovao da sam upravo bosonoga bila pred kraljem? Oci su joj prtale od smijeha koji
se cuo i u njezinom glasu i Leo je opet pred sobom vidio bezbrinu i vragolastu djevojku koja
je u Schonbrunnu na njega bacila rue. No sada je ispod te povrine bilo i mracno iskustvo pa
ga je preplavila velika tuga. Cordelia nikad vie nece biti onakva djevojka. Previe joj je
iluzija uniteno u kratkom vremenu u bi ikad vie mogla postati bezbrina djevojka.
Za Boga miloga, Cordelia, pusti me!, rekao je smijuci se i pogledavajuci preko
ramena. Hodnik je trenutno bio prazan.
Necu, rekla je i zakikotala se. Ti si opet moj opunomoceni suprug i dunost ti je da
me uhvali kad posrnem.
O cemu govori? I protiv svoje volje, nacerio joj se. Bila je silno ushicena, tijelo joj
je bilo nesputano, toplo i podatno ispod tanke haljine od muslina.
Michael je otiao u Pariz po nalogu kralja i prijestolonasljednice, rekla mu je
blistavih ociju. Poslali su ga da dovede djevojcice tako da ih kralj moe upoznati. Oh, da si
mu samo vidio lice. Naravno, morao je reci da je veoma pocacen, ali se moglo vidjeti kako
krguce zubima od gnjeva. I lako sam sada bez mua pa ce sada njegov opunomocenik
preuzeti ulogu pratitelja i sve ostale njegove obveze. Oh, i sutra u lovu, dodala je. J edva
cekam, prola je cijela vjecnost otkako sam zadnji put bila na konju.
Rukama ga je jo drala oko struka. Dah joj je bio topao i sladak dok joj je iz usta
izlazila ova uzbudena bujica rijeci. Vidio je svoj odraz u tirkiznim ocima kad se zagledao
dolje u nju.
Mogla bih veceras doci k tebi. Glas joj je sada bio tih, nabijen senzualnocu. Mogli
bismo zajedno provesti cijelu noc, Leo. Smijem li doci?
Tekom se mukom uspio kontrolirati. Govorila je u zagonetkama, a on je vidio samo

GIGA
128
te velike blistave oci koje su pjevale sireninu pjesmu i pozivale ga da se prepusti njezinoj
senzualnoj oluji. No jedno od njih dvoje mora biti razumno. Napola se smijuci i napola
ozlojedeno, pokuao joj je rastaviti ruke na svojim ledima. Za Boga miloga, Cordelia, sjeti se
gdje se nalazimo. Pusti me, djevojko!
J o uvijek nisam vratila ravnoteu, rekla je nestano i cvrsto ispreplela prste da mu
se odupre. Osim toga, buduci da si opunomocenik moga mua, dunost ti je da me
pridrava.
Leo se opet ogledao oko sebe. Na drugom kraju hodnika pojavila su se dva dvoranina.
S druge strane prolaza bila su otvorena vrata praznog predsoblja. Dodi ovamo! Posljednjim
se trzajem uspio osloboditi njezinih ruku. Uhvatio ju je za zglavak i povukao u sobu,
zatvorivi nogom vrata. Ti si nemoguce stvorenje.
Nacerila se. Ovdje smo posve sigurni, zar ne? Brzo je pojurila prema vratima i
okrenula kljuc u bravi. Eto, sad se moe opustiti. Nitko nas ne moe iznenaditi.
Nije odvratio nita, ali su mu se usta trgnula. Ona se naslonila na vrata, iskricavih
ociju i razdvojenih usana. Volim te, izustila je.
Grijeha mi, i ja tebe volim, ti grozna djevojko! Privukao ju je u zagrljaj i strastveno
ljubio, a zatim je opet naslonio na vrata. A sada, bi li pocela od pocetka, molim te?
Kakva je ovo prostorija? Vragolasto izbjegavajuci njegovo pitanje, ogledala se
naokolo s ocitim cudenjem. Izgleda kao prostorija za starudiju.
Leo je trljao potiljak i odsutno promatrao okruenje. Cordelia je imala pravo. Hrpe
pokucstva i kutija, prekrivene slike i golemi pozlaceni okviri prekrivali su pranjav mramorni
pod. Izgledalo je kao da se ova soba nije koristila godinama. Versailles je bio pun takvih
mjesta, cak i u hodnicima i na stubitima onog dijela koji se najvie koristio.
Opet se vratio na ono to ga je zanimalo. Zaboravi na to gdje smo. Samo mi objasni
to si ono, dovraga, blebetala u hodniku?
Nisam blebetala, usprotivila se. J a nikad ne blebecem. Na neko sam se vrijeme
rijeila Michaela i djevojcice ce uskoro biti ovdje. A mi moemo cijelu noc provesti zajedno!
Spustila se na izblijedjelo prugasto platno sofe i podigla oblak praine.
Kamo je Michael otiao?
Da dovede djevojcice. Ispricala mu je sve o Toanetinom mudrom planu. A dok
budu ovdje, namjeravam se potruditi i promijeniti im ivot, zavrila je. Ako se za njih
zainteresiraju prijesto-lonasljednica i kralj, tada ce im moja pratnja trebati vie od pratnje one
Nevryjeve, nije li tako?
Namrtio se. Teoretski, ali ne znam kako ce Michael stvarno reagirati. Je li rekao
koliko ce dugo biti odsutan?
Nije, no trebat ce mu najmanje dvadeset i cetiri sata. Nije mi rekao ni rijec otkako
smo doli iz opere. Ne znam gdje je bio sinoc, ali mi se nije ni pribliio, a monsieur Brion je
rekao da je otiao jutros u zoru. Opet je ivnula. Provest cemo cijelu noc zajedno.
Brion ce znati da te nema kod kuce.
Ah, Brion i ja smo saveznici, rekla je i odlucno kimnula. Trebao bi znati da polako
gradim obranu.
Pogled mu se izotrio. Objasni mi.
Jezgrovito mu je ispricala o preutnom saveznitvu s majordomom. Pocinjem biti
strucnjak u politickim spletkama, moj gospodine, zavrila je uz jo jedno kratko kimanje.
Nije se mogao prestati smijati njezinoj samodopadnosti, ali nije mogao sakriti ni svoje
divljenje. Cordelia je bila veoma mlada, ali je znala biti strano lukava.
Dodi u moju sobu u ponoc, rekao je nonalantno, nastojeci nehajnim tonom prikriti
koliko je uzbuden. Isplanirat ce ovu noc tako da je Cordelia pamti duom i tijelom sve do
smrti.
Necu moci izdrati to cekanje, rekla je zapinjuci. Kako da cekam do ponoci? Sada

GIGA
129
je tek jedanaest sati ujutro.
Naucit ce, draga moja, da icekivanje ima svoju slast, odvratio je. Oci su mu bile
zlatni plamen koji je blistao od obecanja.
Ona je naglo sjela. Ucinilo joj se da su joj noge mekane poput maslaca, nije bila
spremna na naglu promjenu teme kad je sjeo do nje na pranjavu sofu i ozbiljno rekao: Sada
moramo razgovarati o drugim stvarima. Ako u mojoj pratnji ode od mua, cijeli ce ivot
ivjeti u izgnanstvu. Svi ce dvorovi u Europi znati za skandal i nece nas primiti nigdje.
A ti ce uvijek biti u opasnosti da te se Michael docepa. Razumije li to, Cordelia?
Da, naravno. I sama sam o tomu razmiljala. Mogli bismo ivjeti daleko od ociju
javnosti, nije li tako? Kao obicni gradani na svojemu imanju ili neto slicno? Ti ima imanje u
Engleskoj, zar ne?
Da, naravno. Ali mislim da ne razumije kakav bi to ivot bio...
Oh, ali razumijem, hitro ga je prekinula. ivot s tobom, ivot u ljubavi. Samo nas
dvoje. Ne mogu zamisliti nita sretnije.
Jedan se dio njega htio sloiti, ali ju je ipak morao u cijelosti upoznati sa stvarnocu.
Prvi ljubavni zanos ne traje zauvijek. Kako moe biti siguran da ce njezina strastvena
uvjerenja opstati unatoc doivotnim posljedicama njihovog bijega? Drago moje dijete, mora
dobro razmisliti. Sad se veoma uozbiljio. Ima samo esnaest godina. ivot u sramotnom
izgnanstvu na engleskom selu veoma ce ti brzo dojaditi. Ako budemo imali djecu, bit ce
nezakonita. J esi li na to pomislila?
Ne, nisam. Sada se namrtila, svjetlo je nestalo iz njenih ociju. Ali ako ona budu
imala nas koji cemo ih voljeti, onda...
Da, dok budu djeca. Zar da cijeli svoj ivot nose stigmu? Samo razmisli, Cordelia.
Onda moda ne bismo trebali imati djecu, predloila je. Imat cemo djevojcice, zar
ne? Ne moemo ih ostaviti s Michaelom. Govorila je kako su joj misli nailazile. Sve se
dogodilo tako brzo i nije imala priliku bolje razmisliti zbog ove ljubavi koja ju je prodrla.
Naravno da ce djeca biti dio te ljubavi i dio buducnosti te ljubavi.
Leo je pak imao dovoljno vremena da razmisli. Primio ju je za ruku. Ne, ne mogu ih
ostaviti s Michaelom. Ne, znajuci ono to sada znam o njemu. One su Elvirina djeca, a samom
sam se sebi zakleo da cu ih tititi.
Da, naravno, razumijem te, nestrpljivo je rekla. Zato sam i rekla...
Cordelia, sluaj! Primio ju je i za drugu ruku. Oduzeti mukarcu enu je jedna
stvar. Michael se moda bude sloio da se razvede od tebe, tako da bude slobodan i da si
moe naci novu enu. To nije nemoguce. Ali ako mu uzmem djecu - to je zlocin koji se
kanjava smrcu. Michael nikad nece svojevoljno dati djecu.
Onda moramo otici nekamo daleko i promijeniti identitete, jednostavno je rekla.
utio je. Namrteno je gledao u pod i odsutno zamijetio sitne tragove u debelom sloju
praine. Vjerojatno mievi.
Cordelia je nelagodno gutala knedle kad se tiina oduila, potom je duboko udahnula
zrak i rekla: Leo, zar me ne eli odvesti sa sobom? J esi li se predomislio? Razumijem te,
naravno da te razumijem. Djeca su tvoja krv. Njihovo dobro treba biti na prvome mjestu.
Ne, nisam se predomislio, rekao je podignuvi glavu. Samo sam ti htio ukazati na
potekoce. J a nisam dobra vila, ljubavi. Nemam carobni tapic.
Shvacam, tiho je rekla.
Ne moe se vratiti natrag u Bec...
Ne, naravno da ne mogu! uzviknula je. Stric bi me jednostavno poslao natrag k
Michaelu.
Kao to sam rekao, nastavio je, ne moe se vratiti u Bec. Ako uspijem pribaviti
putovnicu za tebe, moda bi mogla inkognito otputovati u Englesku. Tamo ce te primiti moja
sestra i njezin suprug. Jo se vie namrtio. Lizzie je bila impulzivno stvorenje, glave

GIGA
130
ispunjene romantikom. Ona bi se tijelom i duom ukljucila u ovakav plan, ali njezin suprug
Francis nije bio toliko nepromiljen. Moda bi se protivio da pod svojim krovom skriva
preljubnike, osobito ako bi enu po cijelome kontinentu traio njezin mu i njegova obitelj.
Cordelia, caricino kumce i kneeva ena, nikako nije bila obicna gradanka, kao ni on sam.
A ti ne bi doao?, odvaila se upitati.
Ne odmah. Bilo bi sumnjivo da oboje nestanemo u isto vrijeme.
A to je s djevojcicama?
Sve dok ne smislim kako da ih udaljim od Michaela, moram ih nastaviti vidati. Zato
cu morati ostati tamo.
Da, razumijem. Progutala je knedlu. Leo ju je volio. Volio ju je toliko da ju je htio
spasiti od njezinog mua. Ali ljubav i odgovornost prema sestri-noj djeci moraju imati
prednost, to je razumjela. Odanost prema prijateljima i osobama koje voli bila je imperativ
kojemu se nikad ne bi usprotivila. Leo mora iznaci nacin da pomiri ove dvije odgovornosti
koje su se sukobljavale. Mogla se sjetili samo jednog nacina da mu pomogne.
Sjela je veoma uspravno i okrenula se prema njemu. Rekla sam ti da mogu izdrati
sve, Leo, sve dok imam tvoju ljubav. Mogu ostati u ovome braku, ako mi bude u blizini. Ako
budem znala da imam prijatelje. Mathildu, Christiana, Toanetu i tebe. U ocima su joj se
zacaklile suze. Ostat cu s Michaelom sve dok ne smislimo plan koji ce nam omoguciti da sa
sobom povedemo djecu. Leo, ako me ne napusti, mogu podnijeti ba sve.
I opet je gorko pomislio kako ljubav Cordeliji sve olakava, a njemu sve samo
oteava. Poslat ce je k Lizzie cim sve sredi. I tek ce se onda brinuti o djeci. No, buduci da
Cordelia nece htjeti sama otici, nece joj smjeti u cijelosti povjeriti svoj plan.
Neto cu smisliti, uvjeravao ju je. Ali elim da dobro razmisli o realnosti ivota
kakav ce voditi. J ako dobro razmisli, ljubavi, jer kad jednom povucemo taj potez, necemo ga
moci ponititi.
Znam to. Misli da ne znam?, rekla je snano sticuci ake. Necu ni htjeti da se
poniti, Leo. Nikad.
Nikad je veoma dugo vrijeme, rekao je, osmijehom prikrivajuci uskomeane misli.
U Parc aux Cerfsu je bila jedna bludnica ciji je urjak bio ravnatelj policije na Ile de la Cite u
Parizu. Putovnice su se mogle dobiti za prikladnu svotu. Mogao bi izvuci Cordeliju iz Pariza u
roku od dva tjedna.
A u meduvremenu su pred sobom imali cijelu noc. Pustio je mislima na volju, prizori
su se vec pojavljivali. Iako je vecina njih bila tek napola uoblicena, slika cijele predstojece
noci vec mu se pocela jasno ocrtavati u mislima.
Ako eli, mogu te popodne odvesti do Mathilde. Glas mu je bio miran kao
Mrtvo more. Znao je da ona nece naslutiti njegove erotske misli.
Oh, to bi bilo predivno, rekla je. Strano mi nedostaje. Privila se uz njega i stavila
mu dlan na obraz. Uspjet cemo, Leo, znam da hocemo.
Uvjerljivost idealisticke mladosti? Uvjerljivost nepopravljivog optimista? Pomaknuo
je glavu i poljubio joj dlan. Dodi k meni kad otkuca ponoc. Podigao joj je bradu i poljubio
je u usta, usnama joj njeno dodirnuo kapke i vrh nosa. A sad mora ici.
Ustao je i povukao je za sobom, otkljucao vrata i stao iza njih, da ga se ne vidi iz
hodnika. Idi i ne osvrci se.
Pricekao je pet minuta, a onda i sam izaao, koracajuci leerno hodnikom i stapajuci
se s mnotvom dvorana koji su urili na kraljevo jutarnje primanje. Visok vitak mukarac u
odijelu boje ugljena opivenom grimiznom svilom, bez pote-koca se umijeao u uurbano
mnotvo. A ispod ljubaznog su se osmijeha predivni erotski snovi borili s cinjenicama okrutne
stvarnosti.



GIGA
131
* * *

Knez Michael je prekriio ruke na prsima i zavalio se u naslon nezgrapne kocije koja
se tandrkala uskom cestom od Versaillesa do Pariza. Kraj nogu mu je pocivala konata
krinja. Mrko je zurio u mracnu unutranjost vozila. Konate su zavjese prekrivale prozore,
titeci ga od radoznalih pogleda i drskih dobacivanja prolaznika prilikom cestih prisilnih
zastajanja kocije na zakrcenim raskrcima.
Dva su jahaca na konjima pokuala racistiti cestu pred kocijom, ali se na njihove
povike popracenepucketanjem biceva nisu obazirali seljaci mrzovoljnih pogleda koji su vozili
stoku ili svoje proizvode na trnicu. Zurili su u pozlacenu kociju s grbom Von Sachsena
naslikanim na vratima i nekoliko ih je kradomice pljunulo na tlo ispod velikih obojenih kotaca
aristokratskog vozila.
Michael je opsovao ispod glasa kad je kocija opet usporila. J o uvijek nije mogao
vjerovati da se vozi u Pariz po svoju djecu, kao da je neka dadilja, i to usred svadbenih
svecanosti. Nije mogao vjerovati da ga je izigrala jedna kolarka - zapravo, dvije kolarke.
Onaj arogantni nalog prijestolonasljednice svakako je bio gluma. J o je uvijek mogao vidjeti
urotnicki pogled koji je razmijenila s Cordelijom. Sigurno su mu se smijale. Ali tko se zadnji
smije, najslade se smije, gnjevno je razmiljao.
Nije imao drugog izbora doli posluati kraljev nalog. Kad bi samo mogao maknuti
Cordeliju iz Versaillesa, tada, naravno, njegova djeca ne bi imala razloga tamo ostati. Vratit
ce on njih sve tri u Rue du Bac, u svoj dvorac, i dobrano ce se pobrinuti da i ostanu tamo.
Mora nekako onesposobiti svoju enu. Moda bi je neka nezgoda primorala na preseljenje u
Pariz. Moda potres mozga kao posljedica pada s konja. To se lako moe srediti ako poznaje
prave ljude.
Kocija je opet krenula naprijed. No ovo je za Cordeliju bilo samo privremeno rjeenje.
Ni ona se, kao ni Elvira, nije pokazala kao zadovoljavajuca ena za njega. Trenutno je jo
volio dolaziti u njezin krevet, ali i to ce mu na kraju dojaditi. Trebao mu je sin i kad mu
jednom rodi sina, moci ce je se rijeiti. Kad bi mogao srediti da odu iz Versaillesa i vrate se u
Prusku, mogao bi izmisliti optubu za preljub i zatvoriti je u samostan. To bi bilo jednostavno
rjeenje i veoma prikladna kazna za takvo svojeglavo i hirovito stvorenje. No moglo bi potra-
jati dok ne sredi odlazak iz Francuske. Morat ce napisati zamolbu svojemu vladaru, a bilo je
poznato da Fridrik Veliki ne udovoljava osobnim eljama svojih slubenika ako se protive
njegovim vlastitim. Ali bi barem mogao pokrenuti taj postupak.
Zatvorio je oci, noga mu je nesvjesno pocivala na krinji dok se kocija drmusala po
rupama na cesti.
Bila je sredina poslijepodneva kad je stigao u Rue du Bac u svoj dvorac. Sluincad je
o skoranjem gospodarevom dolasku obavijestio glasnik pa, kad je uao u golemo predvorje,
ni njegovo kriticko oko nije moglo uociti nikakvu manu. monsieur Brion je ostao u
Versaillesu, ali se njegov zamjenik s velikim potovanjem naklonio cak i prije nego to je
knez krocio u kucu.
Kad elite vecerati, gospodine?
Kasnije, rekao je uz razdraen pokret. Donesi crveno vino u knjinicu i odmah
poalji po madame De Nevry.
Majordom je otiao obavijestiti uznemirenu kuharicu da bi joj bilo bolje da priceka sa
spremanjem pecenih pataka te brzo poslao lakaja u ucionicu.
Louise je lijecila prehladu: glavu je omotala turbanom, deku je prebacila preko
ramena, u rukama je drala biljni caj dobrano zacinjen tekucinom iz njezine srebrne ploke.
Djevojcice su sjedile za stolom, nezgrapno prepisujuci slova. U prostoriji je vladala sumorna
tiina koja je bila u skladu s oblacnim nebom iza zatvorenih kapaka na prozoru.
Gospodar zapovijeda guvernanti da dode u knjinicu, namjerno drskim tonom

GIGA
132
objavio je lakaj, stojeci na vratima. Nitko nije volio guvernantu i svi su se prema njoj odnosili
s jedva dostatnim potovanjem.
Djeca su podigla poglede, u bistrim im se ocima mijeala znatielja i uznemirenost.
Louise je mrcnula i zabuljila se u lakaja. Knez Michael je u Versaillesu, promuklo je rekla
Ne, nije. U knjinici je i trai da odmah dodete do njega. Lakaj se prezirno
osmjehnuo. Miris konjaka u sobi neugodno se pomijeao sa snanim isparavanjem ljekovitog
bilja koje je bolesnica svako toliko udisala da se rijei zacepljenog nosa. Podrugljivo joj se
naklonio i otiao, nemarno ostavljajuci vrata otvorenima.
Louise je uzrujano skocila na noge. Deka joj je pala na pod, prstima je petljala po
cvrsto zavezanom turbanu. Oh, Boe moj. to li je dovelo kneza ovamo tako neocekivano?
Kako da ovakva izadem pred njega? Gdje mi je perika? Oh, Boe, jo sam i u svojoj staroj
haljini!
Djevojcice su je gledale i sisale vrhove pera. Oci su im veselo zasjale promatrajuci
aljiv prizor guvernantinog mahnitog ponaanja. Neocekivani dolazak njihovog oca njima je
malo znacio, osim to ce moda veceras morati podnijeti jo jedno od onih uasnih primanja u
knjinici.
Louise je jadikujuci nabila periku na rijetku sivu kosu. Ne smijem pustiti da njegovo
gospodslvo ceka, ali, oh, Boe, kako da idem u ovoj staroj haljini? to ce pomisliti?
Njezina pitanja nisu naila na odgovore, samo na sjajne oci koje su nastavile
promatrati ovaj spektakl. Napokon je Louisino mrmljanje prestalo. Hitala je hodnikom,
mahnito poravnavajuci suknju i pitajuci se je li previe uocljivo blato na rubu njezine
podsuknje. Nosila ju je jucer dok je padala kia, a pralje su bile skupe. Osim toga, nije joj bilo
ni na kraj pameti da ce je u narednih nekoliko dana vidjeti itko osim njenih ticenica.
Amelia i Sylvie su odbacile svoja pera, istodobno skocile na noge i zaplesale po
sumornoj sobi, slaveci svoj trenutak slobode. Ovaj su ritual izvodile svaki put kad bi ostale
same bez nadzora.
Misli li da je madame Cordelia dola zajedno s tatom?, Amelia se bez daha sruila
na stolicu.
Da, da, da!, uzbudeno je zavritala njezina sestra, jo uvijek pleuci poput dervia
na sredini sobe. I monsiuer Leo isto!
Amelia je opet skocila i zgrabila sestru za ruke pa su se pocele vrtjeti ukrug. Suknje su
im letjele po zraku, iz kose su im ispadale igle, a one su pijevnim glasom ponavljale imena
jedinih dviju osoba koje su osvjetljavale njihovu sumornu svakodnevicu.
Ako je dola, uskoro ce nas doci vidjeti. Manje snana od svoje sestre, Amelia se
skljokala na pod u nabore utirkanih suknji od gaze.
Sylvie se spustila do nje, noge su joj poput tankih tapica strile iz nabranih suknji.
Da barem, rekla je, da barem, da barem, da barem!
Da barem, da barem, da barem, gorljivo je poni vila njezina sestra. Obje su sjedile
cvrsto zatvorenih ociju.

* * *

to radite na podu?, sablanjiv glas guvernante unitio im je san. Obje su se osovile
na noge, s grinjom savjesti poravnale svoje suknje. Stajale su s prekrienim rukama i
pokajnicki gledale u guvernantu.
Louise je izgledala kao da je doivjela ok. Perika joj je bila malo nakrivljena, na
napudranim obrazima izbila su joj dva crvena kruga. Sjednite za stol, obrecnula se, i
nastavite s ucenjem. Okrenula se prema otvorenim vratima i vrisnula: Marie... Marie... gdje
si, djevojko?
Ovdje, madame. Uznemirena je dadilja dola trceci.

GIGA
133
Spakiraj gospodicama Ameliji i Sylvie najbolju odjecu i sve to je potrebno za
putovanje.
Dadilja je stajala i zurila otvorenih usta. Kneeve kceri nikad nisu napustile dvorac u
Rue du Bac, osim kad su s guvernantom odlazile na mirne etnje i katkada se vozile s
vikontom Kierstonom.
to je tebi, djevojko? Izgleda kao da si poludjela. Ucini to ti je receno.
Da, madame. Djevojka se naklonila i urno otila.
Kamo idemo, madame? Sylvie je grickala nokat, previe zaokupljena trenutacnim
dogadajima da bi obratila panju na gorku kremu.
Nije vano, obrecnula se guvernanta, perverzno uivajuci u tomu da ih dri u
neizvjesnosti. Nastavite s ucenjem ili veceras necete dobiti veceru.
Djevojcice su revno sagnule glave nad pisanjem, ali su se potajno pogledavale preko
stola, ociju punih uzbudenja i pitanja. to se to dogadalo?
Louise je odcepila malu ploku i dobrano otpila, kao to to cini gonic stoke nakon
napornog cjelodnevnog rada. Bila je u oku.
Poziv djeci da dodu u Versailles i da budu predstavljena kralju i prijestolonasljednici!
Neto nevjerojatno! Knez joj nita nije rekao o okolnostima koje su dovele do poziva, ali joj
je bilo ocito da je veoma ozlojeden. Jasno joj je dao do znanja da ce briga o djeci u cijelosti
biti na njoj i da se od nje ocekuje da se strogo dri prostorija koje su namijenjene njoj i djeci.
Kneginja ce preuzeti odgovornost za pastorke kad budu trebale izaci u javnost.
Ovo je bilo kneginjino djelo, bila je uvjerena. Ta je nepravovjerna i lakomislena
spletkarica uzrokovala ovaj rascjep u Louisinom pomno sredenom ivotu. Louise se uasavala
mnotva ljudi i izlaenja u javnost. I djecja ce rutina biti naruena, kneginja ce ih poticati da
se loe ponaaju, a za to ce biti odgovorna guvernanta. Neto uasno, neto grozno. I strano
nesmotreno kad je bila ovako bolesna. Izgleda da knez uopce nije primijetio njezino mrcanje
i staklaste oci. Nije se trebala brinuti da ce njezin izgled izazvati negodovanje - njezin ju je
poslodavac jedva i pogledao tijekom cijelog razgovora. Pijuckao je svoje vino i zurio u zid
iznad njezine glave dok je odrjeito iznosio svoje naloge.
Pocela je ponovno zamotavati turban oko glave, posve zaboravivi da jo uvijek nosi
periku. Sylvie se zasmijuljila i rukama sakrila lice. Amelia je nogom udarila sestru ispod
stola.
Louise ih je namrteno pogledala i nakubila usta. Opazila je svoj odraz u ogledalu
iznad praznog kamina i urno skinula turban i periku. Bijesno je gledala djevojcice koje su se
sada ozbiljnih lica zadubile u svoje papire dok su im se noice njihale ispod stola.
Guvernanta je gundajuci zamotala turban i otpila iz ploske. Rumene od zatomljenog
smijeha i uzbudenja, Sylvie i Amelia su izmijenile jo jedan radostan pogled.

GIGA
134
Osamnaesto poglavlje

Kad je sat otkucao ponoc, Cordelia je diskretno zijevnula iza svoje lepeze i
promrmljala svom plesnom partneru da je neizmjerno umorna. Njezina ce se kocija pretvoriti
u bundevu ako bez odlaganja ne ode u krevet.
Nasmijeio joj se pomalo saaljivo. Bilo je prilicno jadno biti umoran vec u ponoc u
jeku svadbenih svecanosti, ali kneginja ionako nije bila nimalo zabavno drutvo pa ju je
spremno ispratio s plesnog podija. Naklonio se i ostavio je kraj dvostrukih vrata plesne
dvorane.
Cordelia je leerno prela pogledom po mnotvu koje se vrtjelo i njihalo pod blistavim
svjetlom to ga je bacalo stotine golemih kristalnih svijecnjaka. Leu nije bilo ni traga. J e li vec
otiao? J e li je vec cekao? Rekao joj je da ne dolazi prije ponoci. Vjerojatno je prisustvovao
vecernjem primanju kod kralja. Apsurdna ceremonija, pomislila je Cordelia. Kralj u svojoj
nocnoj koulji okruen dvoranima, toboe spreman da ode na spavanje, a cim oni otidu, on
ustaje i odlazi u grad ili cak i u Pariz ili za kartake stolove u svojim privatnim odajama. Isto
je bilo i s jutarnjim primanjima. Kralj je vecinu tih jutara bio vec satima odjeven i potom bi se
vratio u krevet da ga pred ocima javnosti ceremonijalno odjene njegov komornik.
No kad bi vecernje primanje zavrilo, dvorani su bili oslobodeni svojih dunosti prema
kralju preostali dio veceri, stoga je to primanje ipak imalo neku korisnu svrhu.
Iuljala se iz salona i udaljila od blistavog bucnog prizora. U predvorju je bilo mnogo
tie; nekolicinu kartaa zabavljala je skupina glazbenika, Ranije te veceri, Christian je svirao
za kralja. To je bila velika cast, a kralj je bio vidljivo impresioniran; vojvoda Du Carillac,
Christianov pokrovitelj, blistao je od zadovoljstva i ponosa. Christianova nekoc neizvjesna
buducnost sada je bila osigurana, zadovoljno je pomislila Cordelia. No to je zadovoljstvo
zasjenila uznemirena pomisao da su njezina i Toanetina buducnost, nekoc tako sigurne, sada
bile veoma neizvjesne.
No sve su te rastresene misli nestale dok je urila dolje kroz tihe hodnike i gore uz
usko stubite manje otmjenih dijelova dvorca. Sa svakom je stubom bila sve blie Leu.
Njegova su vrata na vrhu kamenog stubita bila otvorena. Zastala je i bacila pogled iza
sebe. Nigdje nikoga. Sva su ostala vrata du prolaza koji se pruao u nastavku stubita bila
zatvorena, nekoliko je svijeca prigueno gorjelo na zidnim svijecnjacima. Lagano je stavila
ruku na vrata. Zato su otvorena? Da nije Leo nekamo otiao? Ako je tako, nije daleko. Ne bi
ostavio otvorena vrata ako je namjeravao due vremena biti odsutan. Moda je unutra njegov
sluga? Gurnula ih je i vrata su se beumno otvorila.
Koraknula je unutra. Prostorija je bila prazna. Zavjesa je leprala na otvorenom
prozoru. Nove su svijece veselo gorjele na toaletnom stolicu i na kaminu. Na stolu je stajala
boca vina, do nje napola puna caa.
Leo? Napravila je jo jedan oprezan korak. Osjecala se kao uljez. Srce joj je
poskocilo, kosa se najeila. Imala je osjecaj da nije sama.
Neto joj je prekrilo oci, a zatim je zurila u mekanu barunastu tamu.
Leo?, opet je proaptala kad se al zategnuo i zavezao na njezinom zatiljku. Cula je
kako se vrata tiho zatvaraju.
Ne boj se. Glas mu je bio dubok od silne poude.
Ne bojim se, iskreno je rekla. Stajala je veoma mirno i pokuavala se orijentirati u
svojoj tami. Rastuce joj se uzbudenje pomijealo s osjecajem da slupa na neki opasan i
nepoznat teritorij.
Mogla je osjetiti kako stoji kraj nje pa je ispruila ruke da ga dotakne. Bio je gol. Srce
joj je pocelo bre udarati. Ona je bila posve odjevena, zakopcana i zavezana u korzet, obruce,
tri podsuknje i teku haljinu od gusto izvezenog tafta boje slonovace. Odjednom je postala

GIGA
135
svjesna svakog djelica odjece na sebi: podvezica na bedrima, svilenih carapa, cipkanog
poruba podupiraca koji joj je podizao grudi iznad dubokog dekoltea haljine. Postala je svjesna
i oblika i teksture svoga mesa i kostiju ispod odjece.
Rukama je prelazila po njemu, kao da na svakom vrhu prsta ima oko. Ovako liena
vida, otkrila je da su joj prsti veoma osjetljivi. Odmah je vidjela to bi njima dodirnula; upijali
su svaku izbo-cinu i nabor njegove koe dok mu je milovala grudi i traila bradavice. Polizala
je prste i milovala mu bradavice vlanim jagodicama, osjetivi kako se podiu i ukrucuju.
Oslukivala je njegovo disanje. Bolje je uocavala svaki zvuk u ovoj tami u kakvoj jo nikad
nije bila: tiho itanje plamena svijeca, u-tanje njezinih nogu na sagu, iznenadan prestanak
njegovog disanja kad je rukama kliznula na udub-ljenje ispod njegovih prsa. Vlanim se
palcem igrala s njegovim pupkom obuhvativi mu vitak struk rukama.
Stavio je ruku na njezinu glavu i urno je, ali nimalo grubo, pritisnuo prema dolje.
Spustila se na koljena, suknje su se poput cvjetnog vjencica boje slonovace nadule oko nje.
Rukama ga je primila za stranjicu, palcevima mu priticuci tvrdu stidnu kost. Prislonila je
lice na njegov trbuh i milovala ga jezikom sve dok nije otvrdnuo, a potom ga stavila u usta.
Pomicala je usta gore-dolje po tvrdoj pulsirajucoj izbocini, dreci ruke tamo gdje su
bile, koristeci se samo licem i ustima. Duboko je udahnula miris njegove poude, uivala u
slanosti njegovog mesa na svome jeziku.
Leo ju je pogledao iz visina svog blaenstva. Njezino je lice blistalo, to je na neki
nacin jo vie isticao crni barunasti al koji joj je prekrivao oci i smetao mu da joj u njima
vidi duu. Glava joj je bila zabacena, vrat graciozno iskrivljen dok ga je, potpuno se
usredotocivi, zadovoljavala. Promatrao ju je i znao da ona nije nicega svjesna osim njegovog
tijela tako blizu njezinome, njegovog mirisa i dodira i od toga mu se neobicnom silinom
uzburkala krv.
Ona se izgubila u vlastitom osjecaju moci, u moci da mu moe pruiti takav uitak. U
svojim je jagodicama mogla osjetiti njegov uitak, osjecala ga je na jeziku, u svome grlu.
Oboavala je njegovo tijelo, uivala u onome to mu je radila, uivala u trenutku za koji je
znala da ce ga i najnjenijim milovanjem odvesti preko ruba... uivala u trenutku kad se to
dogodilo i kad je njegov krik odjeknuo u sobi i prsti mu se zapleli u njenoj kosi, kad ju je
drao kao da je ona jedino njegovo uporite u oluji koja bi ga mogla otplaviti.
Njegov je stisak na kraju popustio, no ona je ostala na koljenima naslanjajuci glavu na
njegov trbuh. Noge su mu bile napete kao da se odupire nekoj strahovitoj sili, ali su mu ruke
na njezinom licu bile njene, milovale su joj obraze, podigle bradu i milovale njeno meso
vrata. Potom ju je primio za ruke i prisilio da ustane.
eli da ti skinem al?
Odmahnula je glavom. Ne dok ti to ne poeli.
Nasmijeio se i poljubio je, osjetivi svoju vlastitu slanost na njezinim usnama.
Ljubavi moja, ti si predivna ljubavnica koja je uvijek spremna udovoljiti.
Nasmijeila se. eli li ti da skinem al?
Ne, imam jo nekoliko ideja u rukavu. Povukao ju je dalje u sobu, a ona se cvrsto
drala za njegovu ruku, radeci male oprezne korake i bojeci se da se ne spotakne o neto.
Evo, ostani posve mirna.
Osjetila je da se odmaknuo od nje pa se odjednom osjecala izgubljeno, no to je trajalo
samo trenutak. Doao je iza nje i polako poceo otkopcavati kukice na ledima njezine haljine.
Stajala je veoma mirno dok ju je polako skidao, oteuci s otkopcavanjem svake kukice,
svakog dugmeta i s odvezivanjem svake vrpce, dok nije ostala stajati samo i koulji, korzetu,
carapama, podvezicama i cipelama. Treptala je pod barunastim alom, osjecajuci hladan
nocni zrak na goloj koi i gledajuci se u mislima kao da se promatra u ogledalu.
Pricekala je da odvee vrpce njezinog korzeta i zatim zaustavila dah kad je cula
strienje kara. Odjeca joj je pala na pod.

GIGA
136
Milovao ju je, priticuci tanku koulju o njezino tijelo, obuhvacajuci joj dojke, oblinu
stranjice. Ljubio joj je vrat, jezikom prelazio po njezinoj vilici, po obrisu uha. Zadrhtala je,
icekujuci onaj slastan trenutak kad ce jezikom uroniti u njezino uho Znao je da je dovodi do
ludila, ali ju je ipak nastavio dalje muciti, grickati i zubima njeno potezati za unu resicu,
jezikom je milovati iza uha i svako toliko nasrnuti jezikom te ga brzo povuci kad bi osjetio da
se zgrcila i zadrhtala. To to nije nita vidjela samo je pojacalo svaki osjecaj i svaki trenutak
slatkog icekivanja. Nije ga mogla vidjeti, samo ga je osjecala i nije znala kad ce ovo mucenje
prestati.
Cvrsto joj je rukama obuhvatio glavu i tada je znala to slijedi, vec se pocela
mekoljiti i vrpoljiti. A tada je njegov jezik nasrnuo na njezino uho, odvodeci je na vrhunac
na kojemu je crta izmedu mucenja i uitka bila toliko tanka da je vjerojatno niti ne bi mogla
povuci.
Nasmijao se dok ju je pridravao da stoji na miru, vruci mu se dah pomijeao s
vlanocu jezika koji je stalno istraivao. Htjela se izmigoljiti, smijala se cak i dok ga je
molila i preklinjala da prestane. No uzbudenje joj je sve vie raslo, sa svakim uzaludnim
koprcanjem. Podraaji su se toliko pomijeali, da vie nije znala koji dio njezinog tijela
reagira.
Kad se napokon smilovao i podigao glavu, objesila mu se oko vrata, iscrpljena borbom
i klonula od smijeha. Osjecala je sve vecu udnju u preponama.
Volio bih da sama dovri skidanje. Glas mu je u barunastoj tami zvucao ozbiljno,
bez tracka smijeha. Govorio je tiho i odlucno. Osjetila je da se odmaknuo od nje, a ona je
ostala stajati na svome mjestu.
Izula je cipele, osjetila grubi sag pod nogama. Podigla je cipkani porub koulje i
odvezala podvezice. Paljivo je smotala carape sve do glenjeva, potom ih skinula sa stopala.
Buduci da nita nije vidjela, svaki je pokret ucinila s pretjeranom panjom. Znala je da je
promatra i prati svaki njezin pokret, ali je mogla samo zamiljati njegov pogled.
Spustila je carape na pod i uspravila se. Gdje je on? J e li iza nje, sa strane ili tocno
ispred? Stajala Je veoma mirno, pokuavajuci odrediti gdje se nalazi. Nije cula cak ni njegovo
disanje, nije mogla osjetiti ni toplinu njegovog tijela. Polako se okrenula, mauci rukama po
zraku. Nije napipala nita osim zraka.
Ako eli, moe skinuti al. Glas je doao odostraga. Okrenula se.
Ne... ne, ne elim. Samo nisam znala gdje si.
Zato ga ne eli skinuti? U glasu mu je osjetila ceznutljivost, poziv pun ljubavi da
ude u svijet koji je stvorio za njih dvoje.
elim otkriti to ce se dogoditi, odvratila je bez oklijevanja. Osjecam se posve
drukcije... sve je drukcije, novo... Sve mi izgleda kao da je prvi put.
Skini koulju.
Uhvatila je cipku tanke koulje i povukla je iznad glave. Odbacila ju je ustranu i ostala
gola. Povjetarac iz otvorenog prozora hladio joj je uzavrelu kou.
Okreni se.
Posluala je i okrenula mu leda te nastavila stajati dreci ruke uz bokove dok je svaki
milimetar njezinog tijela cekao, a ona se pitala kad ce je i gdje dodirnuti. Nastala je mukla
tiina. Mrkli mrak.
Cekao je. Prisiljavao se da ostane na miru dok ju je promatrao; uska leda, izbocene
lopatice koji je udio dodirnuti jezikom, liniju kraljenice duboko urezane u leda, uzak struk,
ire bokove, zategnutu oblinu stranjice. Cekao je, znajuci da se njezino tijelo vec uzbudilo
dok samo stoji tamo, da pod utjecajem mate stvara vlastitu magiju.
Kad je jagodicom prsta ovla dotaknuo njezinu lopaticu, ispustila je tihi krik. Umirio
ju je stavivi joj ruku na rame, a potom jagodicom palca polako preao po njezinoj kraljenici.
Dlanom joj je milovao stranjicu, zatim kliznuo medu bedra. Opet je zadrhtala, a on ju je opet

GIGA
137
umirio stavivi joj ruku na rame, dok je prstima druge ruke istraivao i ulazio, ispitujuci
njezinu spremnost.
J ezikom je milovao udubljenje na njezinom zatiljku. Potom je maknuo ruku s njezinog
ramena i obuhvatio joj dojku, draeci joj bradavicu dok se vruce i vlano milovanje zatiljka i
dalje nastavljalo, prsti su se u njoj rairili, a palac se nastavio igrati s ukrucenim grumenom
njezinog spolovila.
Cordelia vie nije znala koji dio njezinog tijela reagira na koje milovanje. Tvrde
konture tijela su nestale, kao da se nala u svijetu u kojemu nema fizickih zapreka. Oci su joj
bile uperene u njezinu unutranjost. Gotovo je mogla vidjeti kolanje krvi u ilama, mekane
ruicaste usmine otecene od slasne elje, brzo pulsiranje srca.
Pa ipak ju je eksplozija iznenadila. Cinilo joj se kao da ju je progutao velik poar;
koa joj je gorjela, krv se rastapala poput lave dok ju je prodiralo ovo plameno blaenstvo.
Poar je jo uvijek hucao u njezinim uima kad ju je Leo presavio naprijed. Osjetila je
mekani naslon sofe pod trbuhom. Stajala je na sagu, ruke je ispruila pred sobom. Dreci je za
kukove, uao je nju dok je poar jo uvijek buktio. Osjecaj njegovog tvrdog mesa samo je
dodao ulje na njezinu vatru. Vie nije znala ni tko je ni to je, bila je svjetini samo spajanja
mesa i krvi. Trenutak kad ce Leo odvojiti svoje tijelo od njezinoga bio je negdje u dalekoj
maglovitoj beskonacnosti.
Leo se osjecao kao da posjeduje neizmjernu snagu. Osjecao se kao da lebdi iznad dva
spojena tijela koja moe dovesti do kraja fizickog blaenstva. Bio je pun goruce potrebe da
svoju ljubavnicu dovede do samog vrha planine, do vrhunca iza kojega je postojala samo
beskonacnost. I ucinit ce to ne samo jednom, nego mnogo, mnogo puta tijekom narednih sati.
Htio joj je urezati u pamcenje vodenje ljubavi s njime, tako da joj nitko nikad ne moe
izbrisati predivne uspomene na ovu noc.
Dok ju je Michael zlostavljao i pokuavao slomiti njezin duh, on ce joj pokazati
savreni uitak potpunog predavanja. Dlanovima je prelazio preko njezinih savijenih leda,
priticuci palceve po kraljenici. Leda su joj se savila u luk, unutarnji se miici stisnuli oko
njega. Noktima je preao preko njezinih leda i stranjice. Tijelo joj se opustilo. Povukao se na
trenutak i potom duboko uronio, ona se zgrcila oko njega. Ostao je u njoj, sad je mogao
kontrolirati svoju reakciju.
Cordelia je jecala od uitka u jastuke na sofi, a potom se on opet poceo pomicati u
njoj. Ruke su mu kliznule ispod njezinog trbuha i pocele je dodirivati dolje. Miici trbuha su
joj se zategnuli i uitak se opet nakupljao, preplavljujuci je u malim potocima koji su
postupno prerastali u bujicu. Netom prije nego to je bujica preplavila obalu, kliznuo je iz nje.
Okrenuo ju je na sofi, naslonio savijena koljena na naslon, podignuo joj noge na svoja ramina
i opet uao.
Cordelia je postojala samo u svojoj vlastitoj tami, svaki joj je ivac bio usredotocen na
jedini dio tijela koji joj je bio istinski iv. Mislila je da ne moe podnijeti jo jedno rastapanje,
jo jedan trenutak ovog intenzivnog uitka, no otkrila je da moe. I to ne samo jo taj jedan
put, vec mnogo, mnogo, mnogo puta tijekom narednih sati. Bila je mahnita, slijepa, nezasitna.
Zvijezde su izblijedjele, nebo se rasvijetlilo, crveni traci zore vani su proarali nebo.
Nijedno od njih dvoje to nije primijetilo, oboje su bili u svom svijetu zanosa. Napokon se Leo
vie nije mogao suzdravati. Sjeo je na rub kreveta, ona mu je sjela u krilo. Drala je ruke na
njegovim ramenima, usne su joj bile razdvojene, a glava zabacena dok ga je cvrsto drala u
sebi pomicuci samo unutarnje miice.
Cim je plima provalila, klonuo je na krevet i cvrsto je drao uza se kad se okrenuo na
bok i napokon odvojio od njezinog tijela.
Leala je okupana znojem, iscrpljena, nije se mogla ni pomaknuti niti misliti. Leo joj
je okrenuo glavu da joj odvee povez oko ociju, a ona se samo slabano usprotivila. Toliko se
bila navikla na vlastitu tamu, da joj je pogled na vanjski svijet djelovao kao nasilje nad ocima.

GIGA
138
Svjetlo ju je zaslijepilo pa je zatvorila oci i istog casa izgubila svijest i zaspala dubokim snom.
Leo je desnu ruku drao na njezinim dojkama, dugu prebacenu preko njezinog struka.
Tijelo mu je ostalo prikovano za debelu perinu. Cak ni sve vie svjetla u prostoriji, kao ni
saznanje da je stiglo opasno doba dana, nije mu omelo san.
Uskoro se probudio uznemiren. Srce mu je burno udaralo dok je oslukivao zvukove
iz hodnika. Ljudi su hodali i razgovarali. Iz dvorita ispod prozora zacula se trublja koja je
oznacavala smjenu nocne strae.
Vrag i pakao! promrsio je, pridigao se na lakat i zagledao u osobu bez svijesti koja
je leala kraj njega. Nasmijeio se unatoc svojoj uznemirenosti i odmaknuo zapetljani uvojak
s njezinog obraza. Bila je predivna. I, Boe dragi na nebesima, izvanredna partnerica u
vodenju ljubavi. Nijednom nije zaostala, nijednom se nije poalila na iscrpljenost, nijednom
nije zakazala u slutnji to on eli od nje.
Oko njega je isplela debele okove, paucinaste lance ljubavi koji su ipak bili cvrsti kao
dijamant. Kako li se to dogodilo da ga je u ovih nekoliko tjedana toliko zacarala ova mlada
djevojka da vie nije mogao racionalno razmiljati?
Pogled mu je pao na narukvicu koju je uvijek nosila. I Elvira ju je uvijek nosila, sjetio
se. Neobican komad nakita, nepobitno prekrasan, ali je u sebi imao neto odbojno. A ipak su
narukvicu rijetko kad skidale obje vlasnice. Moda je simbolizirala brak s Michaelom?
Povezanost s prezira vrijednim covjekom? Cordelia se svakodnevno borila protiv tih okova.
Je li i Elvira? Je li i Elvira patila na jednak nacin? Je li narukvica simbolizirala i njezine
okove?
Cordelia se promekoljila, kapci su joj zatreperili. Vidjela je izraz na njegovom licu
prije nego to je uspio otjerati mracne misli. to je? Podigla je ruku i dodirnula mu lice.
Mislio si na Elviru?
Njezina ga je intuitivna pronicljivost zapanjila. Uhvatio ju je za zglavak i spustio joj
ruku da moe bolje pogledati narukvicu. Zato nikad ne skida ovo?
Namrtila se. Ne znam. Nisam ni zamijetila da je ne skidam. Ne svida ti se?
Pripadala je Elviri, znam. Vidjela sam je na portretu u knjinici na njezinoj ruci u Rue du
Bac.
Ni ona je nikad nije skidala, rekao je. I, tako je, ne svida mi se.
Cordelia ju je pomno pregledala. J edinstvena je, sigurna sam da u svijetu ne postoji
ista takva. To je rekao draguljar u Schonbrunnu. Ali djeluje nekako zlokobno.
Evino iskuenje, rekao je. No zbog cega nosi poklon koji ti je Michael dao kao
zarucnicki dar, kad ti je brak s njime donio samo patnju?
Jo se vie namrtila. Nikad nije na takav nacin razmiljala o narukvici. Nekako joj se
cinilo kao da i treba biti na njezinoj ruci. Necu je nositi ako ti se ne svida, tiho je rekla. Ali
zar ne misli da bi Michael mogao primijetiti da sam je odjednom prestala nositi?
Da, siguran sam da hoce, rekao je i odmahnuo glavom. Nije vano, Cordelia.
Samo mi je upao u oci njezin neobican izgled. Iskocio je iz kreveta. A ono to jest vano to
je da se vrati u svoje odaje, a da ne privuce niciju panju. Cijeli je dvor budan.
Zamagljenog pogleda zurila je u odbacenu hrpu odjece na sredini sobe. Ne mogu to
sama obuci.
Mislim da nema drugog izbora. Dodi, pomoci cu ti.
Polako je ustala iz kreveta. Sve me boli, poalila se. Kako se to dogodilo?
Nije mogao, a da se ne nasmije. Iskoristi matu. Ako te tjei, ne boli samo tebe.
Mislim da necu moci sjediti na konju, rekla je napravivi grimasu. Prila mu je,
zagrlila ga oko vrata i privila svoje golo tijelo uz njegovo. A ovoga bismo jutra trebali ici u
lov.
Leo je preko ramena pogledao kroz prozor. Posve se razdanilo. Za manje od sat
vremena, alosno je rekao i odvojio joj ruke. A sad budi dobra. Uzeo je njezinu koulju i

GIGA
139
tutnuo joj je u ruke. Pouri.
Oh, Boe!, zastenjala je. Kazna za noc neobuzdanog vodenja ljubavi bila je ocita.
Navukla je koulju preko glave. Necu se gnjaviti s carapama i podvezicama, nitko nece
vidjeti to mi je ispod suknje... to cu s korzetom? Ne mogu ga nositi ako su mu prerezane
vrpce. Zakoracila je u prvu podsuknju.
J a cu ga se rijeiti. Omotao se kucnim ogrtacem i priao k prozoru. Ispod se dvorite
uskomealo: konji, kola i vojnici hitali su za svojim poslovima na pocetku novoga dana.
Cordelia je smotala carape i podvezice. Sjela je da obuje cipele na bose noge. Evo,
sad sam viemanje odjevena. Da odem?
Ne, cekaj. Priao je vratima i otvorio ih, pridravajuci ih rukom dok je provirio niz
stubite, a potom na obje strane hodnika. U redu je, pouri!
Izjurila je kroz vrata i ispruila ruke da ga poljubi. Bio je pripravan za brzi oprotajni
zagrljaj, no ona mu je bacila ruke oko vrata, uhvatila ga za kosu i sagnula mu glavu prema
svojoj onom svojom strastvenom vatrenocu od protekle noci. Htio se predati, ali je znao da
ne moe. J o je uvijek drao otvorena vrata i gotovo se grubo otrgnuo iz njezinog zagrljaja.
Za Boga miloga, Cordelia!
Imamo manje od jednog sata. Izgurao ju je kroz vrata i brzo ih zatvorio za njom.
Ona se zakikotala i otplesala niz stube. Unatoc besanoj i izuzetno energicnoj noci, bila
je puna snage i ivota. Pred njom je bio cijeli dan u Leovom drutvu, nije vano to ce biti na
konjima. Napravila je grimasu sjetivi se jahanja. J ahanje ju je obicno ispunjavalo radocu.
Mathilde ce znati kako moe ublaiti bol i ukocenost. No nije imala Mathildu, samo glupu, ali
dobronamjernu Elsie.
No ona ce iz svega izvuci samo najbolje, cvrsto je obecala sebi. Mathilde bi to
ocekivala od nje, a ova jadna situacija nece trajati dovijeka. Oni ce zajedno pobijediti
Michaela.
Kad je skrenula u hodnik koji je vodio prema njezinim odajama, naletjela je na
sobaricu koja joj se naklonila i pomalo znatieljno pogledavala neurednu gospu koja odjevena
u vecernju haljinu u rano jutro posrce na visokim potpeticama. Cordelia joj se vedro
nasmijeila, ali je ipak pricekala da ode prije nego to je ula u svoje odaje.
Salon je bio prazan. Rekla je Elsie da je ne mora cekati, a ako je monsieur Brion vidio
da se nije vratila, diskretno se pobrinuo da je nitko ne primijeti kad se vrati.
Uuljala se u svoju sobu, skinula odjecu i odbacila je u kut, navukla preko glave nocnu
koulju i skocila u hladan krevet. Ispruila je ruku i povukla uzicu zvona, potom legla,
navukla pokrivac i cvrsto zatvorila oci.
Elsie, potrebna mi je kupka, izjavila je nekoliko minuta kasnije kad se, gotovo bez
daha, pojavila slukinja noseci pladanj s doruckom. Moram u lov za sat vremena i potrebna
mi je vruca voda. Odgrnula je pokrivac dok je govorila i skocila na noge. Pouri,
djevojko.
Elsie se naklonila i nestala. Cordelia je nalila vrucu cokoladu u alicu i gladno navalila
na dorucak.
Bila je gladna kao da danima nije jela. Debele krike unke stavljala je medu dva
komada raenog kruha i pohlepno gutala dok je Elsie marljivo punila porculansku kadu,
izlijevajuci u nju mjedene vrceve kipuce vode.
Cordelia je preturala po Mathildinim vrecicama ljekovitog bilja, pokuavajuci po
mirisu naci one koje je njezina dadilja koristila za oputanje miica. Ove ce biti dobre.
Pobacala je trave po povrini vode i s drhtajem zadovoljstva uronila u vodu. Oh, ovako je
bolje. Elsie, izvadi moju odjecu za jahanje. Onu od smaragdnog baruna i trokraki eir s
crnim perom.
Cetrdeset i pet minuta kasnije, osjecajuci se neizmjerno bolje, pridruila se lovackoj
druini koja se okupljala u vanjskome dvoritu. Njezin je konjuar drao Lucette. Leo je vec

GIGA
140
bio na svome konju i pio iz cae koju mu je pruio lakaj.
Dobro jutro, kneginjo. Vjerujem da ste dobro spavali.
J esam, hvala, jako dobro, gospodine. Vedro se nasmijeila, stavljajuci nogu u cizmi
na dlanovi svoga konjuara.
Nije li divno opet jahati u lovu, Cordelia? Toanetin uzbudeni povik dolazio je iz
kraljevske svite koja se okupljala nekoliko metara dalje. Morate doci i jahati s nama.
Cordelia je dobacila Leu alostan i razocaran pogled i pokorila se Toanetinom pozivu.
Kralj ju je veselo pozdravio, prijestolonasljednik joj je odvracenog pogleda samo kimnuo
glavom. Toaneta je blistala.
Lovac je puknuo u rog i gomila areno odjevenih jahaca je uz zveckanje srebrnih uzda
i svjetlucanje mamuza krenula pod ranim jutarnjim suncem u gustu umu koja je okruivala
Versailles.

GIGA
141
Devetnaesto poglavlje

iroka skupina jahaca prolazila je kroz drvece proarano zelenom i zlatnom bojom kad
bi sunce zasjalo kroz mlado lice. Miris prijanje kie uzdizao se s trave zgaene kopitima
stotina konja. Vitki i elegantni lovacki psi lajuci su trcali ispred skupine, njihov ih je
nadstojnik slijedio na snanom poniju. Gonici su udarali tapovima po grmlju, istjerujuci ptice
pred vjete strijelce, tjerajuci koute i zeceve pred pse.
Prvih je sat vremena Cordelia jahala u kraljevskoj skupini s Toanetom, a kad je
prijestolonasljednik dotjerao konja uz svoju nevjestu i zapoceo pompozan govor, diskretno se
ispricala i zaostala. Izgleda da je prijestolonasljedniku trebala sva hrabrost koju je mogao
skupiti da se bolje upozna sa svojom enom. A Cordeliji nije trebala nikakva hrabrost da se
pridrui Leu koji je jahao tik iza njih.
Pozdravio ju je skidanjem eira i izgovaranjem formalnosti: Vjerujem da uivate u
jahanju, kneginjo.
Neizmjerno. Predivan je dan, odvratila je istim nacinom. Vec sam ubila dva
fazana, dodala je uz slabo skriveni trijumf koji je obicno slijedio nakon njezinih kockarskih
pobjeda. No sigurno nije mogla varati s lukom i strijelom, pomislio je. Strijelci bi odapeli
strijelu u metu, ptica bi mrtva pala na tlo i psi bi je donosili ili bi ih skupljaci spremali u torbe.
Dakle, tako, rekao je, zabavljajuci se. Dobro gadate, samo ste malo neskromni.
Zakikotala se i namjestila jo jednu strijelu u luk koji joj je pocivao na sedlu. Jednom
je rukom drala uzde, luk i strijelu drugom. Stav joj je bio siguran i ukazivao je na iskustvo i
vjetinu. Glas joj je preao u urotnicki apat. Leo, moe li se sjetiti nekog razloga zbog
kojega prijestolonasljednik jo uvijek nije konzumirao svoj brak?
to? Nije mogao vjerovati.
Istina je. J adna Toaneta vie ne zna to da radi. Svake je noci napusti na vratima.
J edan od njegovih dvorana je rekao kralju, jer je jucer kralj o tomu razgovarao s njom. Zato je
bio doao u njezin budoar kad sam ja bila bosonoga i odjevena u kucnu haljinu. Rekla je da je
bio veoma diskretan i paljiv, ali da joj je bilo tako neugodno priznati da ne zna to nije u
redu.
Dragi Boe! Siroto dijete, to bi ona i mogla znati o tim stvarima? Moda mu je
potreban lijecnik.
Da, rekla je da ce kralj narediti pregled. I tako ceka kao na iglama da vidi to ce biti.
Ona mora zanijeti.
Naravno, gorljivo se sloio Leo. Shvacao je realnost braka jednako kao i najnii
pripadnici parike svjetine.
to ako Cordelia ve nosi Michaelovo dijete? Trudio se zanemariti to pitanje, ali ne
zadugo. Ako Cordelia podari Michaelu sina, moda, ali samo moda, Michael bi bio spreman
predati svoju enu u zamjenu za mukog potomka. U zemlji mate moda bi bio spreman dati
i enu i enske potomke u zamjenu za mukog nasljednika. No kako bi se Cordelia odrekla
vlastitog djeteta? Kako bi ijedno od njih dvoje moglo i pomisliti na to da dijete ostave u
rukama takvog covjeka? A Michael bi pretraio i nebo i zemlju da vrati muko dijete. Nikada
ne bi imali sigurnosti ni mira, osim da ive izvan drutva, u svijetu u kojemu bi djeca bila li-
ena svojih prava stecenih rodenjem, u kojemu ne bi mogla traiti svoje zakonito mjesto pod
suncem pa stoga ne bi mogla imati nikakvog izbora ni kad odrastu, primjerice da li ce se i s
kime vjencati. Ostali bi bez imovine. Kako moe bespomocna i neduna bica osuditi na takvu
buducnost? Ali kako moe osuditi i Cordeliju da do smrti ivi u rukama kneza Michaela?
Najprije ono to je najvanije! Obuzdao je galopirajuce misli da ih slucajno ne izlane.
Ako je trudna, taj ce most prijeci kad dodu do njega.
J ahaci su skrenuli na veliku cistinu na kojoj ih je cekala skupina kocija. Madame Du

GIGA
142
Barry je, dreci uzde, draesno sjedila na kociji otvorenog krova, njezine dame uz nju. Kralj
je zategnuo uzde i pozdravio je. Prijestolonasljednik je kimnuo djedovoj ljubavnici.
Prijestolonasljednica je okrenuli glavu na drugu stranu.
Oh, Toaneta, ponaa se tako glupo, ogorcenim je apatom rekla Cordelia i
prekinula Leove misli,
Zato? to radi? Leo je odjednom postao svjestan aputanja oko sebe.
Odbija pozdraviti Du Barryjevu. Kae da nece podravati nemoralno ponaanje na
dvoru. Pogledaj je, sjedi ondje kao neka utogljena opatica na orgiji!
Leo je odmahnuo glavom i smirio uznemirenog konja. Pogledao je dolje da vidi to je
to uznemirilo ivotinju i ugledao malog odrpanca kako se plaho pribliava konju.
to to radi?, strogo je upitao.
Decko je odmahnuo glavom. Nit`, gospon. Samo jako volin konji. Dirljivo je
pogledao Cordeliju. Njegovo ispijeno malo lice upalih ociju i zamazano blatom izgledalo je
kao lice odrasle osobe smeurano od izgladnjelosti.
J esi li gladan?, impulzivno ga je upitala.
Dijete je potvrdno kimnulo i obrisalo mrkav nos rasparanim rukavom.
Evo. Sagnula se da mu stavi novcic na prljavi dlan. Prsti su se zatvorili poput pandi
i potom je otiao, probijajuci se kroz mnotvo konja, saginjuci se i izbjegavajuci njihove
potkove i lovacke udarce bicem.
Siroti mali crvic, rekla je Cordelia. J esi li se ikada zagledao u njihova lica...
mislim, lica puka? Izgledaju tako beivotno, tako beznadno. To nikad nisam zamijetila u
Austriji.
Ni u Engleskoj, odvratio je. Ima siromanih, naravno, ali obicni ljudi nisu toliko
beznadni.
Pitam se je li i Toaneta to zamijetila, razmiljala je naglas. Oh, cini se da me zove.
Nadam se da ne ocekuje da cu cijeli dan jahati s njom. Odvela je konja do mjesta na kojemu
je, malo po strani od brbljave skupine oko kocije madame Du Barry, sjedila Toaneta.
Razgovaraj sa mnom, rekla joj je urnim apatom. Nitko ne obraca panju na
mene, svi razgovaraju s tom bludnicom!
Ta je bludnica kraljeva ljubavnica, blago ju je podsjetila. Slucajno ima vie
utjecaja na dvoru od tebe, draga moja prijateljice.
Oh, odlazi, razdraljivo je rekla. Ako me namjerava koriti, ne elim razgovarati s
tobom.
Cordelia je znala da ce napad mrzovolje ubrzo nestati i da ce za nekoliko minuta
njezina prijateljica poaliti i ispricavati joj se, ali je samo kimnula glavom i otila, odlucna da
prijestolonasljednicu ostavi njezinim vlastitim mislima.
. Gospoja!
Siktanje je dolazilo iz gustog drveca sa strane cistine. Zategnula je uzde i pred nju je
izletio onaj deran od maloprije. Moja j' mater smrtno bolna, gospojo, rekao je. Ce doc' da
njoj pomore.
Dat cu ti malo novca...
Dijete je snano odmahivalo glavom. Ne, nofca, gospojo, treba njoj pomoc.
Prosjak koji odbija novac! Neto neobicno. Znatieljno mu je dala znak da je vodi i
krenula za njim u umu. Hodao je tik ispred Lucette koja je paljivo koracala kroz gusto
grmlje. Djecak je odjednom nestao.
Zategnula je uzde i ogledala se oko sebe. Zazvala ga je, ali je cula samo kljucanje
djetlica i graktanje vrana. Drvece je imalo gustu kronju, sunce se jedva probijalo kroz gusto
lice, a zrak je bio zasicen mirisom mokre mahovine i trulih listova.
Pocela se osjecati nelagodno. Cinilo se da se i Lucette osjeca isto jer se uznemireno
vrpoljila i dizala elegantnu glavu da onjui zrak. Dodi, idemo natrag. Izgleda da me

GIGA
143
prevario. Podbola je kobilu da se okrene.
Iz ume su je tako brzo zaskocila dvojica mukaraca, da je jedva imala vremena
udahnuti zrak. J edan od njih primio je Lucetteine uzde, drugi Cordelijin stremen. Lucette je
bila previe dobro istrenirana da bi se pokrenula bez naloga, ali je nji-tala i kolutala ocima.
Cordelia nije ni trenutak oklijevala. U ruci je drala luk, struna mu je bila dobro
zategnuta, pa je nizom vjetih pokreta odapela strijelu. Mukarac koji je drao Lucettine uzde
je riknuo i pao na tlo kad mu se strijela zabila ispod kljucne kosti.
Druga je strijela bila jednako brza i precizna kao i prva. Mukarac koji je drao
stremen spustio je ruku i glupavo zurio u strijelu koja mu se zabila u nadlakticu.
Ustani, Lucette, odmah!, naredila je i kobila se osovila na stranje noge, dok je
prednjima udarala po zraku. Ona dvojica su pala na koljena. Uas im je bio na licima, oci
divlje od straha dok je Lucette pred njima mahala prednjim kopitima.
Boe dragi na nebesima! Lovacki je no vec bio spreman u Leovim rukama dok je
njegov kopac galopirao prema njima. Trava, zemlja i grancice letjeli su ispod njegovih
kopita.
Pakla mu! Leo je zategnuo uzde i J upiter je stao. Cordelia je uspjela osoviti Lucette
na sve cetiri noge.
Drumski razbojnici, rekla je. Glas joj je drhtao sada kad je prola kriza. Mali me je
djecak odveo ovamo, zatim je nestao. Pretpostavljam da su me htjeli opljackati.
Vidio sam kad si se udaljila. Leo je siao s konja i stajao nad onom cucurenom
dvojicom.
Nas pusti, gospon?, molio je stariji. Ce nas sigurno obesiti.
Milosrdna smrt u usporedbi s onime to ste kanili uciniti ovoj gospi, hladno je
rekao, prelazeci prstom po otrici noa.
Ne, nismo ju tili ubit, gospon! Samo ju bacit s konja. Glasnogovornik se polako
povlacio, kao da bi mogao pobjeci ledenom pogledu visokog i vitkog Engleza.
Pusti ih, Leo.
Iznenadeno se okrenuo. Da ih pustim? Sam Bog zna to su ti kanili uciniti.
Skapavaju od gladi, rekla je. I obitelji im skapavaju od gladi. Ono siroto dijete
vjerojatno pripada nekomu od njih. Posegnula je u dep i izvadila konatu kesu. Evo.
Bacila ju je na tlo izmedu dvojice mukaraca koji su nastavili samo zuriti u nju, kao da nisu
mogli vjerovati svojim ocima.
Ovo je u ovim okolnostima bila posve logicna reakcija, pomislio je Leo. Vratio je no
u korice i popeo se na konja. Rana od strijele nije lagana dakle nece proci posve nekanjeno.
Predlaem da sljedeci put zauzda svoje filantropske porive, rekao je Cordeliji kad su izali
iz ume. Odrpana djeca imaju alac na repu.
To nije njihova krivnja, odrjeito je rekla.
Pogledao ju je, misleci koliko ga je puta uspjela iznenaditi. Imala je jednako mnogo
faceta kao i dijamant. I jednako tako dragocjenih. Kad je pomislio na ono to joj se moglo
dogoditi, krv mu je navrla u lice. No cinilo se da je boginja lova Dijana savreno sposobna
brinuti o sebi. Ipak je bila prilicno blijeda, a primijetio je i da joj se ruke, kojima je drala
uzde malo tresu.
Vratimo se u dvorac.
Necemo se vratiti k lovcima?, iznenadeno ga je pogledala.
Mislim da ti je bilo dovoljno uzbudenja za jedan dan.
Nisam ja takav mekuac, ogorceno se usprotivila. Malo sam potresena, ali to je
sve. I uopce nisam povrijedena. Dodi. Utrkivat cemo se. Ubrzo cemo zacuti rog. I jurnula je
galopom dolje niz stazu.
Leo je trenutak oklijevao, potom krenuo za njom. Izgledala je neozlijedeno, ali ga je
izjedalo neto u vezi s cijelim tim incidentom. Drumske razbojnike koji vrebaju u Versajskoj

GIGA
144
umi gdje lovi kraljevska svita ocekivala je samo krvnikova omca. A i lovci bi im bili slab
plijen - malo je tko nosio novac i nakit u lovu na jelene. Ne, ovdje je bilo neto jako, jako
cudno.

* * *

Amelia, Sylvie i madame De Nevry putovale su u kociji koja se tandrkala iza kneeve.
Djevojcice su bile toliko uzbudene da su se jedva uspijevale kontrolirati. Samo su ih
guvernantini mracni pogledi i obecanje da ce sve reci njihovom ocu sprecavali da ne kleknu
na sjedalo i gledaju van kroz prozor u ocaravajucu prirodu i ljude uz koje su prolazili. Sjedile
su jedna do druge, sticuci jedna drugoj ruku, dok su im se noge njihale sa sjedala, a oci
blistale od uzbudenja.
Guvernanta je napokon zadrijemala pa su se popele na sjedalo i gledale kroz prozor
uzbudeno se doaptavajuci. apat im je bio veoma tih da ne bi probudile guvernantu koja je
hrkala i koja se nije probudila sve dok kocija nije ula kroz veliku pozlacenu kapiju u vanjsko
dvorite Versaillesa.
Uspravila se i drhtavim rukama popravila periku koja joj je kliznula sa strane.
Djevojcice su nevino sjedile preko puta dreci ruke u krilima i zureci svojim bistrim plavim
ocima u nju. Zakaljala se, otpila brzi gutljaj iz svoje ploke i pogledala kroz prozor. Nikad
jo nije vidjela Versailles pa je u cudu zurila u velicanstveno zdanje zlatnih zgrada, njihove
crvene krovove i kapke koji se blistali na vecernjem suncu.
Djevojcice su iskocile iz kocije cim je lakaj spustio stube, ni ne obaziruci se na ruku
koju im je pruio napudrani lakaj. Zurile su u nevjerici. Sylvie je polako uhvatila sestrinu
ruku. Osjecala se poput mrava kojega je jednom promatrala kako mukotrpno pue po podu u
ucionici. Amelia joj je cvrsto stisnula ruku, prestraena velicinom dvorita koje se prostiralo
pred njima prema golemom zlatnom dvorcu.
Kneeva je kocija stigla prva pa je knez stajao malo podalje od svoje djece i
razgovarao s monsieur Brionom kojega je o dolasku gospodara obavijestio glasnik.
Michael je pogledao preko ramena u svoje kceri.
Izgledale su tako sitne i prestraene, kao to su i trebale biti, pomislio je. Ovo nije bilo
mjesto za dvoje male djece.
Odvedite ih, rekao je Brionu. Cuo sam da su im pripremljene odaje.
Da, jesu, gospodine. Sama je kneginja nadzirala uredenje, uz odobrenje
prijestolonasljednice.
Vjerujem da je kneginja dobrog zdravlja? Glas mu je bio ljubazan dok je uzimao
prstohvat burmuta.
Savrenog, uvjeren sam, gospodine.
Michael je naglo kihnuo. Obrisao je nos maramicom. Cuo sam da je danas bila u
lovu.
J est, gospodine. Cuo sam da je imala jako dobar dan.
Teko je mukom zatomio svoje razocaranje. J e li se kralj vratio iz lova?
Prije sat vremena, gospodine.
Onda cu ga odmah posjetiti. Otiao je, ni ne osvrnuvi se na kceri i njihovu
guvernantu.
Dvor je bio okupljen u slubenim prostorijama. Nad kartakim se stolovima
razgovaralo o uspjesima u lovu. Kralj je podigao pogled sa svoje omiljene igre, lansqueneta,
kad se knez pred njim naklonio.
Ah, knee, vidim da ste se vratili s puta. Doveli ste djecu? Madame
prijestolonasljednica jedva ceka da ih upozna.
Trenutno su sa svojom guvernantom, gospodine, ali ce sa zadovoljstvom pricekati

GIGA
145
prijestolonasljednicu.
Oh, da, naravno. No mislim da elite naci svoju ljupku suprugu. Bila je s nama u
lovu. Izvanredan je strijelac. Veoma smo impresionirani... oborila je najmanje dvije ptice.
Ljubazno je kimnuo knezu, to je znacilo da ga otputa.
Michael je tumarao prostorijama, pozdravljajuci poznanike i sluajuci zanimljive
traceve. Covjek je mogao ispasti iz toka u ovom leglu skandala i ako je bio odsutan samo
jedan dan. Cordelije nije bilo za stolovima, iako je prijestolonasljednica ivahno igrala sa
svojim damama. Uzeo je cau vina s pladnja koji je drao lakaj i priao velikim prozorima
koji su gledali na vrtove. Svjetla na tobonjim venecijanskim prozorima uz kanal upravo su se
upalila.
eprtljavi glupani! Plan mu je propao. Nije traio od njih da bilo to smiljaju sami,
morali su samo po preciznom opisu prepoznati svoj plijen i doslovno slijediti njegove upute.
J ednostavan pad i udarac u glavu. Nekoliko bi sati leala na umskom tlu dok se ne primijeti
da je nema i tada bi se krenulo u potragu za njom. Kako su mogli ne uspjeti?
Pretpostavljam da su moje necakinje veoma uzbudene u svom novom boravitu.
Michael se okrenuo. Leo mu se prijateljski smijeio. Prokleta budala, gnjevno je
pomislio Michael. Vjerojatno je mislio da je dvorac savreno mjesto za njegove necakinje.
Blesavi glupan nije ni na trenutak pomislio na razoran ucinak koji takav nasilni prekid moe
imati na njihovu pomno sredenu rutinu. Nije imao nimalo strpljenja razmjenjivati isprazne
dosjetke o situaciji u kojom su ga tako ocito izigrali, iako za to nije mogao okriviti Lea.
Naklonio se i promrsio kroz zube: Vjerujem da ce njihova guvernanta znati obuzdati
neprimjereno uzbudenje, i otiao.
Leu je od gnjeva uzavrela krv. Michael ocito nije bio sretan covjek i nakanio je svoju
zlovolju iskaliti na Cordeliji. Pogledao je sat na lancu. Pet sati. ene u Parc aux Cerfsu
pripremaju se za noc. No sada jo nisu imale posjetitelja. Sad bi bio zgodan trenutak da sazna
je li Tatiana vec imala priliku razgovarati sa svojim urjakom o nabavci lane putovnice.
Kipteci od hladnog bijesa, Michael se uputio prema svojim odajama, pretpostavljajuci
da se tamo nalazi njegova supruga, zdrava i svojeglava kao i uvijek. Zatekao ju je za
ogledalom u njezinoj garderobi kako zuri u svoj odraz. Ustala je cim je uao i naklonila mu
se. Dobra vecer, gospodine.
Nije se osvrtao na hladan pozdrav. Bili ste jutros u lovu?
Imala sam uspjeha s lukom i strijelom, rekla je i opet sjela za ogledalo, prekriivi
ruke u krilu S prividnom pozornocu koja nije mogla nikako prikriti drskost. Kralj mi je
udijelio kompliment.
Nita se neobicno nije dogodilo? Blijede su je oci probadale poput igala dok je
cekao njenu reakciju.
Brzo je odlucila. Ako mu kae za pokuaj pljacke, mogao bi zatraiti potragu za
razbojnicima i ne bi pokazao nimalo milosti ako ih pronadu. Iako nije nimalo mario za svoju
enu, ponos mu ne bi dozvolio da takav zlocin protiv njegove obitelji prode nekanjeno.
Slegnula je ramenima. Nita neobicno, gospodine.
U blijedim mu je ocima bljesnulo pakosno razocaranje. S jetkim je zadovoljstvom
rekao: Lov nije bezazlena igra. Pocinjem misliti da bi bilo najbolje da odustanete.
Zurila je u njega, izraz joj je bio upravo onako zaprepaten kako se i nadao. Da
odustanem, gospodine?
Ako ste trudni, to bi bilo pametno, rekao je uz okrutan osmijeh. Ne bih htio dovesti
u opasnost svog nasljednika.
Nije znala je li trudna ili ne, ali je znala da je muci i da uiva u tomu. Moe ga poraziti
jedino ako mu ne prui to zadovoljstvo da je vidi nesretnu. Sigurna sam da vi znate najbolje,
gospodine, rekla je ravnoduno slegnuvi ramenima. Djeca su smjetena u njihovim
odajama. elite li ih vidjeti?

GIGA
146
Ovo je bilo uspjeno udaljavanje od teme. Michael je pocrvenio od gnjeva. Ne elim.
Takoder nalaem da cijelo vrijeme budu sa svojom guvernantom, osim kad ih pozove neki
clan kraljevske obitelji. U tim cete ih prilikama vi pratiti, ali ce i vas pratiti straar.
Straar, gospodine? Obrve su joj se od iznenadenja podigle sve do ruba kose.
Kakva bi to opasnost mogla vrebati u Versaillesu?
Ucinit cete kako kaem, jeste li razumjeli?
Naravno, gospodine. Ustala je i opet se naklonila, zraceci drskocu pa je koraknuo
prema njoj stisnutih usana i podignute ruke.
Zatim je naglo stao i nasmijeio se svojim zmijskim osmijehom. Rijeit cu to kasnije,
kad vam dodem veceras, madame. Budite spremni. Potom se okrenuo na peti i otiao.
Oni poznati drhtaji straha pojavili su joj se opet u trbuhu, ali ih je odlucno uguila.
Imala je Mathildinu bocicu. Michael bi uvijek popio cau konjaka prije nego to bi doao k
njoj. Uvijek bi imao cau u ruci dok bi stajao nad njezinim krevetom i promatrao je kako lei i
ceka ga, boreci se da suzbije strah. A ta je borba uvijek bila uzaludna.
Nikad vie. Odsad nadalje on od nje nece dobiti nita drugo osim drhtaja straha. I
veceras ce iskoristiti Mathildin napitak.

GIGA
147
Dvadeseto poglavlje

Michael je uao u svoju garderobu netom prije ponoci. Zakljucao je vrata za sobom, a
potom i vrata koja su vodila u garderobu njegove ene.
Otkljucao je mjedeni lokot na okovanoj eljezom krinji i izvadio knjigu u grimiznom
uvezu - to je bio veliki kontrast sumornim uvezima njegovih dnevnika. Prevrtao je knjigu u
rukama, prolazeci prstom po zlatnim slovima na njezinom hrptu: avolji ljekarnik. Veoma
korisno djelo. Ako je nesretan slucaj propao, mogao bi ovdje naci neto to ce teko
onesposobiti njegovu enu, toliko je onesposobiti da ce se morati odseliti iz Versaillesa.
Uvijek je bolje kad sam sreduje stvari, pomislio je. Vjerovanje da ce oni petljavi glupani
provesti njegove jednostavne upute ocito je bilo uzaludno.
Nije elio da njezina bolest i najmanje slici Elvirinoj. Moda neto poput trovanja
hranom. Ne smrtonosno, samo jako neugodno. Ali ne smije biti neto to bi moglo natetiti
mogucoj trudnoci.
S treskom je zaklopio knjigu, vratio se do krinje i okrenuo kljuc u lokotu. Zatim je
otkljucao vrata garderobe i pozvonio komorniku. Iz garderobe njegove ene dopirala je tiina.
Insistirao je da je otprati u njihove odaje cim je kraljevska obitelj otila s vecernjeg koncerta,
tako da je znao da je sada vec u krevetu, nakon Elsine nestrucne pomoci. Lei i ceka ga,
znajuci da ga je ranije uvrijedila. Znajuci to je ocekuje. U preponama je osjetio uzbudenje.
Konjak!, naredio je pucnuvi prstima kad se pojavio njegov komornik.
Pohlepno ga je ispio i osjetio kako ga estoki alkohol smiruje. Kad jednom bude
odveo Cordeliju iz Versailllesa, ostalo ce biti lako. Mora je odvojiti od svih njezinih prijatelja,
svih koje je otprije znala. Posebno od prijestolonasljednice. Moci ce veoma jednostavno
presretati njezina pisma, a kad bude posve izolirana, tada ce s njom moci slobodno uciniti to
god ga volja.
Odjednom se namrtio. Leo Beaumont bi se mogao pokazati nezgodnim. Mogao bi
postavljati nezgodna pitanja ako iznenada ne bude mogao stupiti u kontakt s Cordelijom. No s
njim ce lako. Njega su zanimala samo djeca. Dobacit ce mu par sitnica o djevojcicama da mu
skrene panju i pobrinuti se da Cordeliju vidi jedino kad bude pod njegovom prismotrom. Leo
je bio lakovjeran, s njim ce lako.

* * *

Leeci budna irom otvorenih ociju, Cordelia je cula Michaelovo zvono. Ucinilo joj se
da joj se koa smeurala oko kostiju. Ostat ce sa svojim komornikom petnaest minuta, moda
dvadeset, a onda ce doci k njoj. Ruka joj se lagano tresla dok je na vratu zakopcavala
spavacicu s visokim ovratnikom. Besmislen pokret, znala je, ali podsvjestan.
Kad je jucer poslijepodne vidjela Mathildu, njezina joj je dadilja rekla da napitku za
spavanje treba pola sata, moda tri cetvrt, da pocne djelovati. Michael je bio krupan covjek.
Pola sata je vie nego dovoljno vremena da Michael izvri svoju kaznu, alosno je
pomislila. No ono to se ne moe promijeniti, treba izdrati. Nocas ce moci samo jednom
nasrnuti na nju pa, ako se usredotoci na to, moci ce to podnijeti. Ne moe biti gore od onoga
to je vec podnijela.
No drhtaji u trbuhu su se pojacali dok je oslukivala kako se njezin mu i komornik
krecu pred vratima. Dlanovi su joj bili skliski od znoja, srce joj je udaralo kao divlje. Kad su
se vrata njezine sobe otvorila i snaan se lik njezinog mua pojavio na vratima osvijetljen
svjetlom iz druge sobe, obuzeo ju je potpuni mir. Prstima je stiskala bocicu, kaiprstom i
palcem lagano otvorila cep.
Michael je uao u sobu i za sobom zatvorio vrata. Kliznula je s kreveta dok je prelazio

GIGA
148
sobu noseci svoju cau s konjakom. Stala je uz krevet, preplaeni joj je smijeak podrhtavao
na usnama. Dobrodoli, suprue.
Zapanjio se. Bio je covjek koji se drao ustaljenih navika i obreda i Cordelia ga je
trebala cekati u krevetu. Tada su mu se usne iskrivile. Ovo pokazivanje straha i kajanja
vjerojatno je bila molba za blagost. Molba unaprijed osudena na propast, no svejedno se
ugodno iznenadio.
Priao joj je i stao uz nju. Spustila je pogled pred tim hladnim, nemilosrdnim i
okrutnim ocima. Zadrhtala je. Tiina se protezala u beskonacnost dok je osjecala kako je sa
svakim trenutkom sve vie obuzima uas. Odloio je cau na nocni ormaric, objema je
rukama uhvatio za kosu, bolno joj provlaceci prste kroz uvojke i spustivi svoja usta na
njezina u zaguljivoj i uvredljivoj travestiji poljupca.
No jedno joj je vrijeme samo drao glavu. Naprezala se da ostane bistre glave kad ju je
za-pahnuo njegov mousni vonj. Ruke je naslijepo pomakla sa strane. Ranije je zapamtila
mjesto na koje je odloio cau. Prstima je napipala njezin rub. Po prilici je nakapala tri kapi,
iako nije bila sigurna koliko je isteklo iz bocice. Mathilde je rekla da napitak nema ni okusa ni
mirisa, ali to se odnosilo na samo tri kapi. Ako je ulila previe, moda ce on primijetiti. Ali
nije si mogla priutiti da ulije premalo. Prstima je petljala po cepu, a potom sakrila bocicu u
nabore spavacice te mu pruila ono to je htio - otpor. Borila se da dode do zraka, da oslobodi
kosu od tog pakosnog provlacenja njegovih prstiju.
On je naglo podigao glavu. Okrenuo ju je i bacio potrbuke na krevet. Zadrala je dah.
Stavio je koljeno na njezina leda i pridravao je tako dok nije u jednom gutljaju ispraznio
svoju cau. Ruka s bocicom ostala joj je zarobljena ispod nje. Zabacio joj je spavacicu i uao
u nju, a ona je cvrsto zatvorila oci i zubima zagrizla nabor pokrivaca i grizla ga da ugui bolne
krikove. Ubrzo ce biti gotovo...
Pola sata kasnije leala je i oslukivala njegovo disanje. Od njegove se teine toliko
uleknula perina do nje, da se morala cvrsto drati da se ne otkotrlja u udubinu do njega.
Mogla se zakleti da mu se disanje promijenilo. Prije je bilo laganije, a sada se produbilo,
postalo nekako hroptavo. Osjetila je da mu se promijenilo i tijelo, kao da je postalo nekako
tee, mlitavije. Oprezno ga je dodirnula. Koa mu je bila ljepljiva. Nije se pomaknuo.
Odmaknula je zavjese na krevetu, putajuci unutra mjesecinu koja je dopirala kroz prozor. Jo
se uvijek nije pomaknuo. Pridigla se na ruku i nagnula nad njega, promatrajuci mu lice. Kao
da je gledala masku, ni trzaja. Dodirnula mu je usta. Nikakve reakcije.
Sa srcem u grlu, kliznula je s kreveta. On se jo uvijek nije ni pomaknuo. Zavukla je
ruku ispod perine na svojoj strani i napipala kljuc od krinje. Srce joj je tako glasno udaralo
da ju je zacudilo kako ga nije probudilo. Izgleda da je Mathilde dobro obavila posao.
Mali joj je kljuc leao na dlanu kad se odmaknula od kreveta, ociju prikovanih za
spodobu koja je tamo leala. Uz iznenadno podrigivanje, Michael se prevrnuo na bok i
zakopao lice u jastuke. Osjetila je mucninu.
Disanje mu se opet produbilo, hrkanje je odjekivalo sobom. Nepokretno je stajala kraj
kreveta okrecuci kljuc u ruci i gledajuci u Michaela, licem jo uvijek zakopanim u jastuke.
Iako prigueno jastucima, njegovo je hrkanje ipak odjekivalo cijelom prostorijom. Nece se
probuditi jo satima.
Ako je ovo kanila uciniti, onda je to moralo biti sada. Potrcala je preko spavace sobe i
kroz svoju garderobu u Michaelovu. Zatvorila je vrata i upalila svjetiljku, podesivi stijenj na
najnie, potom se spustila na koljena ispred krinje. Kljuc je kao podmazan uao u lokot.
Okrenula ga je, cula tihi klik kad se lokot otvorio. Podigla je poklopac. Sadraj krinje
izgledao je posve isto kao i zadnji put - knjiga o otrovima stajala je na vrhu njegovih dnevni-
ka.
Rukom je posegnula za dnevnikom iz 1764. godine - godine dana prije Elvirine smrti.
Drhtavim je prstima otvorila prvu stranicu.

GIGA
149
Knjiga joj je s treskom pala na pod kad je iz njezine spavace sobe odjeknulo glasno
rikanje, kao da zavija ranjena ivotinja. Znao je. Znao je da netko dira njegovu krinju. Ali
kako je mogao znati?
Dragi Boe! Skamenjeno je cekala da izleti kroz vrata i suoci se s njom. Ubit ce je. Ui
joj je zagluila jo jedna rika, ali on nije dolazio.
Polako se pribrala. Uspjela je ustati, iako su joj noge toliko drhtale da su je jedva
odvele do vrata spavace sobe. Malo ih je otvorila i zavirila. Strah ju je toliko preplavio da je
pomislila kako ce joj srce stati.
Michael je sjedio na krevetu golih grudi i razdrljenog ogrtaca. Oci su mu bile irom
otvorene. Zurile su u vrata, kao da je fiksiraju tamnim zjenicama. Zadrhtala je, zubi su joj
zacvokotali, mucnina joj se nakupljala u trbuhu dok je cekala to ce uciniti. No on je samo
sjedio tamo i zurio. I tada joj je polako pocelo svitati da je on ne moe vidjeti. Oci su mu bile
otvorene, ali ju nije vidio. Nije bio budan, bio je u nekoj sablasnoj nocnoj mori.
Toliko joj je laknulo da se skoro sruila na pod. Mathildin je napitak ocito ucinio i vie
od uspavljivanja. Mora da je probudio demone u spavacevoj dui. Mathilde je odabrala dobru
dozu za takvog covjeka.
Cordelia je opet zadrhtala. Mathilde je imala dalek doseg i izvrstan instinkt za
prikladnu kaznu.
Vratila se u Michaelovu garderobu, podigla pali dnevnik, sjela na sag i naslonila se na
krinju te pocela citati. J edini zvukovi u sobi bili su otkucavanje sata i okretanje stranica.
Polako je i sa sve vecim uasom citala dogadaje iz 1764. godine.
Dokumentacija njezinog supruga bila je pedantna. U veljaci 1764. poceo je sumnjati u
Elvirinu nevjeru. Zabiljeio je svaki i najmanji detalj, svaki znak sumnje, svaki trenutak svog
uvjerenja. Njegovi pokuaji da je podcini nocu bili su opisani sa svim mucnim detaljima
kakve je i sama iskusila. Elvira je patila, ali, ako je vjerovati Michaelovim zapisima,
osvecivala mu se tako to je imala ljubavnika.
Dan po dan i kamencic po kamencic gradio je optubu protiv nje. Citanje je dnevnika
bilo kao uasno putovanje kroz um covjeka opsjednutog do ludila uvjerenjem da ga njegova
ena cini budalom i rogonjom. A Cordelia nije uocila nikakav cvrst dokaz. Michael ih je
vidio... ili ih je izmislio u svojoj ludackoj ljubomori?
Zaboravila je na vrijeme, na mjesto i na svu opasnost. Spremila je dnevnik iz 1764. i
izvukla sljedecu godinu. I procitala o Elvirinoj smrti. Najprije nije mogla vjerovati, a potom
su je do sri proeli uas i strava. Svaki stadij Elvirinog propadanja bio je dokumentiran.
Povracanje, slabost, gubitak nekada prekrasne kose, strani bolovi koji nisu prestajali ni uz
pomoc laudanuma. Opisi njezinih simptoma bili su jednako hladni i bezosjecajni kao i opis
onoga to ih je uzrokovalo - otrov i njegova stalna primjena.
Zabiljeio je svaku dozu koju joj je dao. Tri puta na dan sve do sat prije njezine smrti.
Njezina je smrt jednostavno zabiljeena: Ove veeri u 6:30 Elvira je platila za svoju nevjeru.
Zatvorila je knjigu i zabuljila se u prazno. Stijenj u svjetiljci je blijedo izgarao, ulje se
gotovo potroilo. Spremila je dnevnik i izvadila knjigu o otrovima. S odbojnocu ju je
prelistala, traeci s uasavanjem otrov koji je ubio Elviru. No, gadenje je prevladalo. Zatvorila
je knjigu uz jo jedan drhtaj uasa. Osjecala je kao da su joj se prsti zaprljali samim time to
ju je dirala. Osjecala se sve prljavija i prljavija prilikom ovog putovanja u mracnu i
osvetoljubivu duu ubojice.
Samo joj se jedna misao pojavila u glavi dok je spremala knjigu na njezino mjesto i s
hladnim pragmatizmom provjeravala je li sve na svome mjestu. Potom je zatvorila i
zakljucala krinju. Mora i sebe i djecu odvesti to dalje od Michaela. Ma s kakvom se
opasnocu suocili prilikom bijega, to nece biti nita u usporedbi s opasnocu s kojom su suo-
cene svake minute provedene pod kneevim krovom. I sve one Leove skrupule o neizvjesnoj
buducnosti koju ce imati, nestale su kao daak dima u usporedbi s mogucnocu da uopce nece

GIGA
150
imati buducnost.
Bacila je jo jedan pogled po garderobi, potom ugasila svjetiljku i uuljala se natrag u
spavacu sobu. Michael je leao na ledima, oci su mu, srecom, bile zatvorene. Sakrila je kljuc
ispod perine i opet navukla zavjese na krevetu.
Svitalo je. Leo i muki dvorani uputit ce se u umu u lov na vepra. Michael im se
namjeravao pridruiti, ali ga ona ne kani probuditi. Dijelom je poeljela da mu je dala
preveliku dozu napitka tako da se nikad vie ne probudi. No njegovo je spavanje bilo previe
bucno da bi bio blizu smrti.
Omotala se u kucni ogrtac i skvrcila u naslonjacu, cekajuci da dode prikladno vrijeme
da pozove Elsie i Michaelovog komornika. Glava joj je bila jednako hladna i jasna kao
mramorna ploca na kojoj je bila urezana svaka rijec koju je procitala. Njezin je problem bio
jednostavan. Kako ce se suociti sa svojim suprugom kad se probudi? Kako da se ponaa kao
da se nita nije dogodilo, kad sada zna to to zna? Ako i najmanje posumnja, ubit ce i nju.

* * *

Michael se probudio kad je sunce grijalo svom snagom. Tijelo mu je bilo olovno i
ljepljivo, glava teka kao da je prole noci previe uivao. Na trenutak nije znao gdje se
nalazi. Treptao je na jakom svjetlu. Tada je shvatio da je u eninom krevetu. Mora da je cijelu
noc proveo s njom. Okrenuo je glavu. J astuk do njega bio je prazan. Bio je sam u krevetu.
Sjeo je... prenaglo za glavu. Cinilo mu se da mu je otecena, izudarana, kao da je
kamena gromada koju su razbijali pijucima. Oci su mu bile krvave, usta suha i odurnog vonja.
Pio je konjak prije nego to je otiao u krevet. Ali sigurno nije vie nego obicno. Rukama je
obuhvatio glavu i pokuao razmisliti.
Budni ste, gospodine. Cordelijin je glas prekinuo njegove ocajnicke misli. Jeste li
bolesni, gospodine? Ne izgledate dobro. U hladnom glasu nije bilo ni trunke zabrinutosti.
Bolno je podigao glavu. Uz krevet je u blijedom neglieu stajala Cordelia kose
rasputene do ramena.
Koliko je sati?
Prolo je devet. Dugo ste spavali.
Prolo je devet! Nikad nije spavao do toliko kasno.
Mislim da ste bolesni, gospodine. Bezosjecajno ga je promatrala. Izgledate kao da
imate vrucicu. J este li se negdje prehladili?
Ne budi apsurdna, eno. Nikad u ivotu nisam ni jedan dan bio bolestan. Odgurnuo
je pokrivac i ustao. Soba se oko njega zavrtjela, a noge su ga odbijale posluati. Teko se
spustio na rub kreveta i zapitao nije li Cordelia u pravu. Zar je zaista bolestan?
Pozvat cu vaeg komornika. Povukla je uzicu zvona.
to se dogodilo?, promuklo je upitao. Prole noci? to se dogodilo Osjetio je neki
nejasan strah koji mu je ispunjavao duu. Nije znao odakle potjece, ali je osjecao neku hladnu
strepnju, kao da se dogodilo neto uasno, neto od cega mu je odjeca bila ljepljiva.
Pa, nita neuobicajeno, gospodine. Vratila se natrag do kreveta. Osim to ste
poslije zaspali.
Nije mogla obuzdati prezir u glasu, ali je znala da ce u ovome trenutku njezina drskost
ostati nekanjena. Michael je bio previe zauzet vlastitom bolecu da bi zapazio njezin ton.
Polako je odmahnuo glavom. Neto nije bilo u redu. Nita nije bilo u redu. Njegov je
komornik pokucao i uao. Neto nije u redu, gospodine? Jutros ste trebali otici u lov, ali mi
niste pozvonili.
Lov. Kako je, dovraga, mogao prespavati zoru? Propustiti jedan od kraljevih lovova?
U ivotu nikad nije ucinio neto slicno.
Daj mi svoju ruku, grubo je naredio. Ustao je oslanjajuci se na komornikovu snanu

GIGA
151
ruku, na licu mu se ocrtavala nepopustljiva odlucnost da savlada ovu stranu slabost.
Doruckovat cu punc od vruceg mlijeka i govedi bubrenjak. Zatim ce mi trebati pijavice da
se izlijecim. Privukao je razdrljene skute ogrtaca. Bacio je zbunjeni pogled na svoju enu i
potom oteturao iz Cordelijine sobe uz komornikovu pomoc.
Cordelia se nemilosrdno nasmijeila. Mora pitati Mathildu koliko ce dugo potrajati
Michaelova slabost. Ako neko vrijeme bude prikovan za krevet, stvari ce se lake srediti.
Pozvonila je Elsie kad je sat na kaminu otkucao pola sata. Mukarci ce se iz lova na
vepra vratiti oko deset. Cetiri sata okrutnog sporta bilo je dovoljno cak i za kralja koji je ivio
za lov.
Izvadi mi sivu haljinu, Elsie, rekla joj je kad je slukinja dotrcala, izgledajuci kao i
obicno, kao da je otrcala maraton. Obrazi su joj bili purpurni, kosa pobjegla ispod kapice.
Naklonila se i nervozno nasmijeila kad je odloila pladanj s Cordelijinim doruckom na stol.
I onu s podsuknju boje vrijeska, milostiva?
Da, onu koju si jucer zakrpila, strpljivo je odvratila, umacuci svoj brio u iroku
plitku alicu.
A uz nju nosite plave svilene cipele, trijumfalno je izjavila Elsie.
Cordelia se morala nasmijeiti. Upravo tako.
Zablistavi od zadovoljstva, Elsie je napunila lavor toplom vodom iz vrca i pohitala
pomoci svojoj gospodarici skinuti nocnu koulju te s prizvukom velike vanosti upitala:
Kako cete danas urediti kosu, milostiva? Da zagrijem eljezo za uvijanje?
Cordelia je urno odmahnula glavom. Posljednji Elsin pokuaj da joj nakovrca kosu
zavrio je s nekoliko osmudenih pramenova. Pustit cu je da slobodno pada, s vrpcom.
U deset je sati otila u salon gdje je monsieur Brion na konzolnom stolicu slagao
najnovije casopise. Kako je knez?, nehajno je upitala i bacila brz ispitivacki pogled na svoj
odraz u ogledalu iznad kamina.
Poslao sam po lijecnika, gospo. Cuo sam da je ostao u krevetu, odvratio je ne
trepnuvi.
Ako se bude raspitivao o meni, recite mu da cekam na primanje kod
prijestolonasljednice. Ona ocekuje da jutros dopratim k njoj mesdames Ameliju i Sylvie.
Kako elite, madame. Naklonio se. Cordelia se nasmijeila. Kimnuli su jedno
drugome i onda je majordom pohitao otvoriti vrata svojoj gospodarici.
Cordelia je urila niz stubite onoliko koliko su joj doputale visoke potpetice i iroki
obruci krinoline. Stigla je u vrt i krenula ljuncanom stazom te kroz sporednu kapiju koja je
vodila u dvorite s konjunicama. Ovamo ce se vratiti lovci.
Za pet minuta stigli su prvi lovci klopocuci po poplocanom dvoritu. Predvodio ih je
kralj. Bili su poprskani blatom i krvlju. Krv se zgruala na njihovim hlacama i rukavicama,
poprskala im lica. Konjuari koji su ih pratili nosili su njihovo oruje, noeve i koplja, koje su
koristili u posljednjoj estokoj borbi s veprom. Borba do smrti, prsa o prsa, sa smrtno
ranjenom podivljalom ivotinjom koju su u kut stjerali ljudi i psi, eleci njezinu krv.
ene nisu odlazile u lov na vepra, dralo se da je previe opasan i previe krvav.
Danak koji su placali psi i konji cesto je bio straan, mnogi su lovci od ubojitih kljova ostajali
onesposobljeni za cijeli ivot.
Ovo je jutro ocito bilo uspjeno. Skupina gonica nosila je golemog vepra objeenog na
dva kolca, iz vrata mu je curila krv. Psi su u coporu epali i slinili, cekajuci na svoju nagradu.
Smrad krvi bio je gotovo nepodnoljiv. Cak je i Cordelia osjetila mucninu, ona koja je
odlazila u lov otkako je prohodala.
Leo je doao s drugom skupinom. I on je bio poprskan krvlju, konate su mu cizme
bile prekrivene blatom. Vjerojatno je bio jedan od onih koji su se posljednji suocili sa
ivotinjom, oci u oci. To je nimalo nije iznenadilo. Iznenadilo ju je to to je poeljela da to
opasno i nesmotreno razmetanje hrabrocu ostavi drugima i ostane na sigurnom na svome

GIGA
152
konju.
Kneginjo Von Sachsen. Brzo se okrenula na kraljev pozdrav i duboko se naklonila.
Veselo ju je gledao sa svoga konja. Kakvo li smo predivno jutro imali. Ocekivali smo vaeg
supruga. Gdje je on?, upitno je podigao obrve.
Graciozno se podigla iz naklona. Moj suprug se loe osjeca, gospodine. alje svoje
duboko aljenje.
Kralj se namrtio. Loe se osjeca? Nije valjda neto ozbiljno?
Ne, nije, gospodine, brzo je rekla. Na slabo se zdravlje u kraljevoj prisutnosti
prijeko gledalo, smrt je bila zabranjena. Postojalo je pravilo da mrtvo tijelo nikad ne smije biti
pod istim krovom s kraljem, a ukoliko netko nije imao dovoljno ukusa pa je umro tijekom
noci, uklonili bi ga nevidenom brzinom prije nego to kralj cuje za to.
Onda ocekujem da cu ga vidjeti veceras, izjavilo je Njegovo Velicanstvo,
prihvacajuci ruku dvorskog konjuara da side s konja.
Cordelia se opet naklonila i udaljila od kralja. Skinuvi iz potovanja eir u kraljevoj
prisutnosti, Leo je stajao sa strane i udarao bicem po dlanu.
to je s Michaelom?, tiho ju je upitao kad mu se pribliila.
Mathildin napitak. Moram odmah razgovarati s tobom. Veoma je hitno i vano.
Pokuavala je drati pogled uperen u neku daleko tocku na drugoj strani dvorita, nastojeci
suzbiti paniku u svom glasu i trudeci se da izgleda kao da samo dokono prikracuje vrijeme.
No nije ga zavarala, utroba mu se zgrcila. Panika nije nimalo prilicila Cordeliji.
Pogledao je oko sebe, potom rekao: Otidi u labirint od lovora. Tamo cemo se naci.
Ali cim prije, Leo. Mora brzo doci. Brzo se udaljila, ostavljajuci ga posve
uznemirenog i tjeskobnog. Pogledao je svoje prljave ruke, rasparan i krvlju poprskan ogrtac i
hlace. Blato mu se skorilo na licu. Morao se presvuci. Privuci ce neeljenu panju ako se
ovakav pojavi u vrtovima.
Cordelia je cekala pola sata na ulazu u lovorov labirint. Nalazio se u skrovitom i
neobradenom dijelu, na travnatom humku s kojega se pruao lijep pogled na gredice i
vodoskoke formalno uredenih vrtova ispod uzvienja. Vidjet ce ako netko dolazi, a oni ce biti
skriveni u labirintu.
Gdje li je on? I kako ce mu reci ono to je otkrila? Kako da mu kae da je njegova
voljena sestra blizanka ubijena? Kako ce on podnijeti to saznanje i saznanje da nita nije
ucinio da joj pomogne?
Ugledala ga je kako se penje uz humak. Bio je odjeven u saten boje slonovace i ogrtac
obrubljen paunski plavom. Bio je gologlav, nije nosio cak ni periku ni puder. Unatoc stranom
razlogu zbog kojega je dola ovamo, osjetila je val udnje u preponama. Bio je tako lijep. I
volio ju je. Povukla se u labirint, izvan vidokruga svakoga tko bi mogao pogledati gore. Bila
je predaleko da bi ju se moglo prepoznati, ali bi svaki rizik, ma koliko mali bio, mogao biti
koban.
Leo je stao na vrhu uspona i nehajno se ogledao naokolo zasjenivi oci rukom, kao da
promatra okolinu. Potom se, jednako tako nehajno, uputio u labirint.
to je?, tiho ju je upitao. Lice mu je bilo blijedo, pogled miran, glas ujednacen.
Cordelia je krila ruke. Ma koliko se trudila, nije mogla naci prave rijeci. Michael je
otrovao Elviru, napokon je izlanula. Oprosti, nisam to htjela kazati na takav nacin.
Lice mu je postalo strana maska, oci mracne rupe, povrine i linije glave odjednom su
se otro ocrtavale. to si rekla?
Ovlaila je usne. Posegnula je za njegovim rukama, ali ju je on nestrpljivo odgurnuo,
to je razumjela, ali ju je ipak povrijedilo. Sinoc sam citala Michaelove dnevnike. On pomno
biljei svaki dogadaj. Mislim da ima dnevnik o svakome danu otkako je odrastao. Citala sam
o Elviri... Zastala je i ispruila ruke s dlanovima okrenutim prema gore, izraavajuci svoju
bespomocnost.

GIGA
153
Pricaj mi, razdraeno je rekao. Sve cega se moe sjetiti.
Mogu se sjetiti svega, bolno je rekla. Imam takvo pamcenje da zapamtim sve to
procitam. Ono... ono... ono je jako korisno za ucenje. Progutala je knedlu, shvativi da
blebece bez veze.
Pocni. Poceo je koracati uskim prolazom izmedu visokih grmova lovora dok je ona
izgovarala rijec po rijec iz Michaelova dnevnika. A kad je zautjela, nastavio je koracati.
Mukla tiina cinila se kao bezdan u kojega su polako kliznuli.
J e li... je li Elvira mogla biti nevjerna? Cordelia vie nije mogla podnijeti ovu tiinu.
Njegove su mrtve oci oivjele. Moda, odsjecno je rekao. Ali kakve to ima veze s
njezinim ubojstvom?
Nikakve... nikakve, naravno. Oprosti.
Otrov!, odjednom je prosiktao. Od svih ostalih opakih sredstava. Slabunjavo,
kukavicko, ensko oruje!
U ovome casu Cordelia nije osjetila potrebu da brani svoj spol. Nije znala to reci ni
to uciniti. Leo joj je bio posve nepristupacan. Odbijao ju je svakim djelicem svoga tijela. Ona
je bila glasnik koji je donio loe vijesti, a takvi su glasnici uvijek ispatali. No srce ju je
boljelo zbog njega, udjela je da ga dodirne i da mu prui utjehu, iako je znala da mu nicime
ne moe odagnati tugu i gnjev. Cak ni snagom svoje ljubavi.
Ostavi me!, odsjecno je naredio ni ne pogledavi je.
I ostavila ga je, krenula niz humak i stopila se sa svjetlucavim dvoranima koji su etali
na suncu medu vodoskocima.
Ociju zaslijepljenih suzama, Leo se okrenuo na peti i povukao u skrovit kutak
labirinta. Htio je vritati od gnjeva i tuge, ali je umjesto toga samo nastavio koracati uskim
prolazima izmedu visoke lovorove ivice i od ocaja udarati rukom po dlanu druge.
Krivio je sebe. Trebao je znati. Cijeli su ivot on i njegova blizanka bili neraskidivo
povezani. Znali su jedno drugome misli i prije nego to bi ih izgovorili. Jo su kao mala djeca
znali to ono drugo misli ili radi, cak i kad su bili razdvojeni. Kad je Elvira oboljela od
arlaha, Leo je bio na kolovanju. U noci kad joj je groznica dosegla vrhunac, u casu kad je
njegova blizanka lebdjela izmedu ivota i smrti, on se probudio i zatekao se u neobicnom
unutarnjem okruenju. U mracnom tunelu na cijem se kraju nalazilo toplo svjetlo. Mucio se,
jedva je disao dok se borio da odoli tom svjetlu koje ga je pozivalo. Cinilo mu se da se bori
cijelo njegovo tijelo, da ga nepoznate sile bacaju s jedne strane na drugu, a onda se svjetlo
ugasilo, a on se potpuno probudio iscrpljen i okupan znojem, kao da se satima borio u
estokoj bitki.
Borio se protiv smrti ruku pod ruku s Elvirom, unatoc daljini koja ih je razdvajala. A
dok je leala i umirala od Michaelove ruke, on se zabavljao u Rimu i nije osjetio ni trunku
nelagode.
Kako ju je mogao napustiti? Kako se to moglo dogoditi? Kad je to oslabila i nestala
duhovna veza medu njima?
Suze su se nekontrolirano slijevale niz njegovo lice dok je sve dublje i dublje zalazio u
labirint. Suze krivnje i neopisive tuge. Oboje su znali da se udaljavaju jedno od drugoga, da
duhovna povezanost blizanaca uzmice pred samostalnocu odvojenih ivota. Znali su to i
prihvatili. No Leo je, prvi put od Elvirine smrti, opet osjetio onu staru duhovnu povezanost.
Sada je znao da je uistinu izgubio dio sebe i taj je gubitak osjecao u svojoj krvi, u kostima, u
miicima.

GIGA
154
Dvadeset prvo poglavlje

Na prvi pjev ptica u zoru, kad je kraljevska svita odlazila u lov na vepra, Amelia je
gurkala svoju sestru da se probudi. Sylvie je otvorila oci i istog se casa posjela. Gdje smo?
Zbunjeno je zurila u nepoznatu prostoriju s plavim barunastim zavjesama i pozlacenim
stropom. Svje i mirisan povjetarac pirkao je kroz velike otvorene prozore.
U dvorcu, glupaco, apnula joj je sestra i sjela do nje. Upoznat cemo kralja.
Sylvie je razjapila usta kad se sjetila. S Cordelijom. Samo su u prisutnosti drugih
svoju macehu pristojno oslovljavale s madame.
Da, a ne s madame De Nevry. Amelia je stavila jastuk na usta da prigui uzbudeno
cerekanje koje nije mogla obuzdati. Zamjena mjesta, Sylvie. Prebacila se preko sestre.
Ne moemo to raditi ovdje, usprotivila se Sylvie. Zar pred kraljem?
On nece znati, jednostavno je odvratila Amelia. Nitko nikad ne zna. Pocela je
gurati sestru na svoje mjesto.
Sylvie je i dalje izgledala sumnjicavo. Varka kojom su se sluile u spavacoj sobi i
ucionici kod kuce bila je u redu, cak i kad su tako varale oca, no igrati se tako u dvorcu, pred
samim kraljem, to je bilo neto drugo. A to je s Cordelijom?
Ni ona nece znati, izjavila je Amelia, skrivajuci vlastite sumnje pod krinkom
razmetanja. Nitko nece znati osim nas. Kao i uvijek.
Da je Sylvie ustrajala u svojim sumnjama, morala bi je nagovoriti, medutim, vrata su
se otvorila i ule su sluavka i njihova guvernanta, jo uvijek odjevena u neglie.
Louise je mahala dvjema vrpcama za kocu i ne rekavi nita osim jutarnjeg pozdrava,
obiljeila svaku blizanku dok su jo uvijek bile u krevetu i dok je bila uvjerena da zna koja je
koja. Kroza zube je izdala naredbe sluavki, a s djecom komunicirala gurkanjem i tipanjem,
vezujuci ih u njihove haljine kao da su neosjetljive lutke, struuci im po kosi, zabadajuci im
igle u pletenice i ponovno im vezujuci vrpce sve dok se objema djevojcicama nije cinilo da ce
im otpasti kosa.
Kad su njihova mala tijela bila odjevena u korzete, iroke obruce i teke haljine od
brokata iznad utirkanih podsuknji od damasta, njihova ih je guvernanta potjerala ispred sebe
u mali salon do spavaonice. Posjela ih je jednu do druge na klizavu sofu podstavljenu cicom.
Pod noge im je stavila klupicu tako da ne skliznu na pod te im strogo zapovjedila da se ne
micu, cak ni jedan miic. Trebale su tu cekati dok po njih ne dode kneginja da ih odvede u
slubeni posjet prijestolonasljednici.
Amelia je pogledala sestru cija su usta bila iskrivljena od straha. Kazaljke na lijepom
zlatnom satu na kaminu nisu im znacile nita, ali su znale da je jo rano, a Cordelia im je jucer
rekla da ce po njih doci u jedanaest. Prijestolonasljednica nije bila od onih koji su rano
ustajali.
Louise je naloila slukinji da pazi na njih i da se pobrine da ne pomaknu ni vlas na
glavi te otila u svoju odaju da se odjene.
Zar necemo dobiti dorucak?, plaho je upitala Sylvie kad joj je pocelo krciti u
crijevima ispod krute povrine korzeta.
Ne znam, madame, odvratila je slukinja. I ona je bila gladna i izgubljena u ovom
golemom dvorcu. Uz djecje odaje nije bilo kuhinje, a ona je spavala na tankom madracu u
malom spremitu na vanjskom hodniku. Nije znala kako treba naruciti hranu ni vodu i
osjecala je jednaku bespomocnost da zadovolji svoje vlastite potrebe, jednako kao i svaki
zatvorenik u Bastilli.
Louise se vratila za pola sata sa sumnjivim ruicastim pjegama na obrazima i blijedim
vodnjikavim ocima koje su, kao i obicno, bile ute i krvave. Gnjevno je pogledala djevojcice.
Zar necemo doruckovati, madame?, ovoga je puta pitanje postavila Amelia.

GIGA
155
J ako smo gladne, dodala je Sylvie.
I madame je bila gladna, ali ni ona nije bila nita bolje upoznata s procedurom u
Versaillesu od slukinje. Sinoc im je bez njezinog naloga donesena vecera. Ali kako je trebalo
naruciti hranu, na znala. Medutim, nije to htjela priznati pred svojini ticenicama, a kamoli
pred slukinjom.
Cekat cete, naduto je rekla. Malo samoodricanja je dobro za duu.
Ocaj se djevojcica jo vie povecao kad su shvatile da njihova guvernanta nema blage
veze kako ce ih nahraniti. Cetiri beskonacno duga sata sjedile su jedna uz drugu na sofi, ne
usudujuci se pomaknuti ni miic, dok je njihova guvernanta svako toliko otpijala iz svoje
srebrne ploke da smiri grceve od gladi, a u meduvremenu je drijemala. Slukinja je ocistila
salon i spavace sobe, a potom kukavno stajala na vratima. Iz smjera gdje su se nalazila
zatvorena dvostruka vrata doprli su zvuci ivota: uurbani koraci, prigueni glasovi, povre-
meni povici. Dopirali su i mirisi, mirisi hrane. U dvoritu ispod prozora konji su toptali po
kaldrmi, cvilili su eljezni kotaci, vojnicki su glasovi odjekivali, trublje se oglaavale. Cinilo
se da su svi na ovome golemom mjestu zaboravili na cetiri pridolice cucurene u malom
salonu na vanjskome stubitu.
Sve dok se nisu otvorila vrata kroz koja je ula Cordelia u sivoj haljini i podsuknji
boje vrijeska, s kosom koja joj je u uvojcima crnim kao noc padala po bijelim ramenima.
elim vam dobro jutro, rekla je, sagnula se, primila ih za ruke i poljubila u glatke okrugle
obraze. Oci su joj bile izmucene, ali joj je osmijeh bio topao, onoliko koliko su doputali
tjeskoba i strepnja.
Oh, tako ste hladne!, uzviknula je. Kako moete biti tako hladne u ovome
prekrasnom danu? Gotovo optuujuci je pogledala guvernantu koja je trepcuci ustala sa
stolice. Smrzle su se, sirote drage. Moraju dobiti vruci caj ili neto da ih ugrije.
Gladne smo!, jednoglasno su izjavile.
Gladne? Zar niste dobile dorucak?
Louise je glasno uvukla zrak. Knez dri da njegova djeca moraju povremeno vjebati
samodisciplinu.
Sigurna sam da je to veoma pohvalno, jetko je rekla Cordelia. Ali ne vjerujem da
od njih ocekuje da skapaju od gladi. Na trenutak je u tiini namrteno promatrala enu, a
potom bacila pogled na blijedu slukinju. Moda ne znate kako treba naruciti dorucak?, u
cudu je promrmljala. Okrenula se i povukla zvono uz vata. Ovo se zvono cuje u naim
odajama. Moete naruciti to god elite.
Znam, madame, rekla je guvernanta nakubivi usne. Ali kao to sam rekla, za
djecu je dobro da...
Za djecu nije dobro da zapocnu dan s praznim trbuhom, energicno ju je prekinula.
Pred njima je dug i zamoran dan, a izgledaju poput malih duhova. Koliko dugo sjedite
ovdje?
Od ranoga jutra, madame, odvratila je slukinja, ohrabrena vlastitom gladu i
guvernantinim ocitim porazom.
Cordelia se okrenula prema Louisi. Prevrili ste svoje ovlasti, madame. Glas joj je
bio leden, modre su joj oci plamtjele. Koliko sam shvatila, vi ste placeni da se brinete za
kneevu djecu, a ne da ih mucite! Okrenula se prema otvorenim vratima, sive i ruicaste
suknje su joj se zanjihale. Frederick, donesite cokoladu, brioe i dem za djecu, a slukinji
pokaite gdje moe jesti.
Nastupila je mukla tiina kad je lakaj nestao sa slukinjom. U guvernanti je kljucalo;
grudi su joj se nadule kao bijesnoj abi rikaci. Ociju sjajnih od znatielje i uzbudenja, djeca su
mirno sjedila na sofi ne isputajuci iz vida Cordelijino lice. Ona se ushodala malim salonom,
mozak joj je bjesomucno radio. Prekrila je jedno od vlastitih pravila u novome ivotu i
objavila rat guvernanti, umjesto da joj ponudi svoje saveznitvo. No ova je ena bila toliko

GIGA
156
odbojna, kako da joj se onda ulaguje?
Zastala je nacas i pogledala djecu. Neto nije bilo u redu s njihovim izgledom. No to
to nije u redu?
Kneginjo, moram se usprotiviti vaemu tonu. Guvernanta je napokon dala glas
svome gnjevu. Moj rodak, knez Michael, povjerio je djecu meni na brigu otkako su bile
posve male i...
Ah, evo Fredericka. Cordelia je brzo prekinula njezin gnjevan pocetak. Frederick,
odloite tamo pladanj. Svevi time guvernantu na status komada pokucstva, izdala je bujicu
naloga lakaju koji je odloio pladanj i uurbao se naokolo, stavljajuci na stolice po jo dva
jastuka i posjevi tamo Ameliju i Sylvie, nalivi im vrucu cokoladu, otresajuci ubruse i
dodajuci im koaru s brioima.
Cordelia je lebdjela nad stolom, razlamala brioe, mazala dem i nukala djecu da jedu
za njih slasnu gozbu, toliko razlicitu od njihovog uobicajenog dorucka od vodnjikavog caja,
kruha i maslaca.
Kad je Louise shvatila da nije ukljucena u ovaj obrok, kocoperno je krenula u svoju
sobu te s treskom zatvorila vrata. Cordelia je vani isplazila jezik, a djevojcice su se zagrcnule
toplom cokoladom i poprskale cijeli stol.
Pokapala sam se po haljini! zacvilila je Amelia, snano trljajuci mrlju od cokolade
na stezniku. Zbog ove ju je katastrofe minula svaka elja za smijehom.
Oh, nije to nita. Cordelia je pljunula na krajicak ubrusa i protrljala mrlju. Nitko
nece primijetiti. Odmaknula se i promotrila sitnu mrlju, zbunjeno se namrtivi tako da su joj
se spojile obrve.
Ali... ali... idemo k prijestolonasljednici, dahcuci je rekla Sylvie, okirana njezinom
bezbrino-scu.
Toaneta zna koliko se lako neto moe proliti, uvjeravala ju je Cordelia, trgnuvi se
iz zbunjenosti.
Ali... ali to je s kraljem? Oci su zurile u nju preko stola.
to je s kraljem?, zacuo se glas s ulaza.
To je monsieur Leo! vrisnule su jednoglasno. Naao si nas?
Izgleda da je tako, ozbiljno je rekao i zatvorio vrata za sobom. alje me kralj. eli
upoznati moje necakinje. Ovo je vie bilo upuceno Cordeliji nego djeci.
Lice mu je bilo mirno, ponaanje neusiljeno. Bio je majstor u dvorskoj umjenosti
pretvaranja. Samo se u njegovim ocima mogla vidjeti istina. Vie nisu bile mracne - plamtjele
su od stranog gnjeva koji je granicio s ocajem. Cordeliji se najeila kosa od uasa. On je
krivio sebe. Trebala je znati da ce mu prva reakcija biti takva. Nije znala kako da dopre do
njega u tom gorkom samooptuivanju. Cak bi i uobicajene rijeci utjehe zvucale uvredljivo,
posebno zato jer nije poznavala Elviru.
Tada ne smijemo kasniti, rekla je bezlicno.
Nije gledala u Lea jer je znala da bi joj pogled bio pun suosjecanja i vlastitog straha,
to bi ga samo jo vie opteretilo. Obrisala je cokoladu s jednih djecjih usta i obrisala dem s
prstiju druge djevojcice.
Vrata guvernantine sobe su se otvorila. Na vratima je stajala Louise bijesno ih
promatrajuci optuujucim pogledom.
Leo je hladnim autoritativnim glasom rekao: Poslao me kralj da otpratim vae
ticenice k njemu. Moda biste trebali provjeriti jesu li im haljine u redu.
Kneginja mi je jasno dala do znanja da joj moje usluge nisu potrebne, pakosno je
rekla iskrivivi usta. Kneginja je uvjerena da se moe bez icije pomoci brinuti za svoje
pokcerke. Iako sam ja to radila cetiri godine na kneevo zadovoljstvo.
Leo se nije ni udostojao odgovoriti, samo je gledao kroz nju kao da je neki prozirni
kukac. Cordelia je odsjecno rekla: Kakve god pritube imali, madame, ovo nije mjesto da se

GIGA
157
iznose na vidjelo. Podigla je Ameliju, a zatim i Sylvie sa stolica, poravnala im suknje i
namjestila marame od muslina.
J o uvijek uznemirena blijedom mrljom na stezniku, Amelia ju je kradomice grebla
noktom i tjeskobno pogledavala guvernantu.
Dodite. Leo ih je primio za ruke. Ne smijemo dopustiti da nas kralj ceka.
Louise se nije maknula sa svoga mjesta uz vrata sve dok svi nisu otili. Tada je prila
k stolu. Usta su joj bila nakubljena, oci sumnjicave. Pohlepno je pocela jesti ostatke dorucka,
trpajuci brioe u usta kao da tjednima nije jela i gutajuci lice dema izmedu ispijanja sada
vec hladne cokolade koja je ostala u vrcu.
Potuit ce se izravno knezu. On ce sigurno drati da je nepotivanje njezinog autoriteta
nepotivanje njegovog vlastitog. U kuci se proculo da sa svojom mladom nevjestom upravlja
istom eljeznom rukom kao i s ostalim clanovima kucanstva.
Obrisala je mrvice s usana nadlanicom ruke, ne mareci to je tim pokretom demom
zamazala haljinu. Potegnula je dug gutljaj iz ploke i sjela uz prazan kamin. Bilo je ocito da se
kneginja prisno sprijateljila s vikontom, to je situaciju cinilo jo ne-snoljivijom, ali ce joj ici
u korist pred knezom. Otac nece tolerirati saveznitvo izmedu macehe i ujaka. Knez Michael
je uvijek vladao sam.

* * *

Znam to je!, odjednom je uzviknula Cordelia dok su prolazili hodnikom. Stala je i
pogledala djecu, odmaknula se da ih moe bolje pogledati. Amelia nosi Sylvinu vrpcu, a
Sylvie Amelijinu.
to? Leo im je ispustio ruke i zapanjeno se zagledao u blizanke koje su se
zajapurenih lica pocele kikotati dreci ruke na ustima. Kako znate?
Pa, isprva nisam primijetila, ali Sylvie ima made na zatiljku. Dodirnula je gotovo
nevidljivi made na vratu tobonje Amelije. U pravu sam, zar ne? Dijete je potvrdno
kimnulo, jo se uvijek grceci od smijeha.
Neka sam proklet! Leo je odmahivao glavom. Koliko cesto izvodite tu varku?
Nijedna djevojcica nije odgovorila, samo su lica prekrile rukama.
Mora da je veoma zabavno ovako zavarati sve, rekla je Cordelia, dojmljena
mogucnostima ove maskarade. Slaete li se, Leo?
Sjenka se na trenutak povukla. Nije se mogao prestati smijeiti na pomisao da
guvernanta, a kamoli Michael, nikad nisu znali s kojim djetetom razgovaraju. Mora da je ova
igra osvjetljavala njihove sumorne dane.
Koliko ste me puta prevarile?, upitao je.
Oh, nijednom, jednoglasno su ga uvjeravale. Nijednom!
Nekako ipak sumnjam u to, napravio je grimasu. Ali to vie necete ciniti
zahvaljujuci vaoj macehi koja dobro uocava.
Osmijeh mu je izblijedio kad su nastavili put kroz zakrceni hodnik. Leo je drao za
ruku jednu djevojcicu, a Cordelia drugu. Dobit cu putovnice za tebe i djecu za dva dana,
usne su mu se jedva pomicale dok joj je aptao na uho. Moram naci neku izliku da izvucem
djevojcice iz Versaillesa. Neto to ce ti dati nekoliko sati prednosti.
Mathilde ce ici s nama, odvratila je istim necujnim mrmljanjem, ponaajuci se kao
da je ovo samo nastavak prijanjeg dugog razgovora. Naravno, nisu imali izbora, nisu mogli
odlucivati ni o cemu osim o tomu kako i kada. I nije joj ni trebao reci da on ne ide s njima.
Michael bi mogao posumnjati u njegovu umijeanost, a oni mu nikako nisu smjeli pruiti
dokaze. Zbog njezine i djecje sigurnosti.
Dreci se za njihove ruke, djeca su irom otvorenih ociju zurila u ljepotu oko sebe,
koracajuci svojim sitnim noicama kao da klize, onako kako su ih ucili. Kraljeva je soba za

GIGA
158
audijenciju bila prepuna dvorana, ali im je jedna Leova rijec jednome od kraljevih kancelara
osigurala cist put do mjesta gdje je sjedio kralj s prijestolonasljednicom i njezinim suprugom.
Amelia i Sylvie su bile opkoljene; vidjele su samo noge i obruce dok su lebdjele kroz
mnotvo. Obraze su im svako toliko oceali bogata svila i barun, sitna su im stopala u
papucicama jedva dodirivala mramorni pod. Ocajnicki su se drale za ruke svojih pratitelja,
uasnute mogucnocu da bi se mogle odvojiti i ostati izgubljene u moru haljina i utopljene
ispod bucnih valova koji su se uzdizali visoko nad njima.
Imale su toliko malo iskustva sa svijetom izvan svojih odaja u Rue du Bac, da su im se
zavezali jezici kad su stigle pred kralja pa su zurile u svoje noge. Sjetile su se da se treba
nakloniti tek kad se Cordelia duboko naklonila pred kraljem.
Toaneta se nagnula naprijed u stolici, pozivajuci ih k sebi. Imam neke slatkie, toplo
je rekla i pokazala na lakaja koji je drao srebrni pladanj pun torti i kolaca. Djevojcice, su
pogledale Lea i Cordeliju, toliko se srameci da se nisu ni pomaknule. Kralj se nasmijao,
odabrao dvije marcipanske rue s pladnja i dao svakoj po jednu, a potom se dobro raspoloen
okrenuo k madame Du Barry dajuci joj znak da je audijencija zavrila.
Toaneta je ustala sa svoje stolice. Proecimo s djecom, Cordelia. Hocete li nas pratiti,
vikonte Kierston? Ovo je posljednje bilo izreceno pomalo na bahat nacin te je prekinulo
Leov razgovor s madame Du Barry koja je stajala s kraljeve desne strane.
Leo se uljudno nasmijeio, ali su mu se obrve upitno podigle dok se klanjao mladoj
eni koja je visoko u zraku drala nos, a pogled namjerno odvracen od kraljeve ljubavnice.
Tu sam da sluam vae zapovijedi. Naravno, madame.
Tada vam zapovijedam da nas pratite, izjavila je Toaneta, pokuavajuci sada zvucati
kao da se zadirkuje. No pokuaj je doao prekasno da bi ostao nezamijecen njezin preziran
odnos prema madame Du Barry koja je stajala i gnjevno je promatrala stisnutih usta i blijedih
obraza ispod rumenila. Kralj nije izgledao nimalo sretno, ali se Toaneta pretvarala da ne vidi.
Ne vjerujem da bi madame ma mere ocekivala od mene da se druim s kurvama,
rekla je prkosnim apatom kad su se udaljili od kruga koji je puzao pred kraljevim nogama.
Mislim da bi carica ocekivala od svoje kceri da se pristojno ponaa, rekao je Leo.
Unatoc vlastitim jadima, nije mogao ostati stajati po strani i gledati kako ovo dijete radi
stranu greku. Madame, ako od Du Barryjeve napravite neprijateljicu, past cete u ruke
onima koji ce vas iskoristiti i izazvati velike nevolje na dvoru. To se nece svidjeti kralju.
Gospodine, ja slijedim svoju savjest, otresito je izjavila Toaneta. A moja savjest
odgovara samo Bogu. Odsjecno je kimnula glavom da istakne izreceno. Idemo u vrtove da
pokaemo Sylvii i Ameliji paunove i vodoskoke.
Djevojcice su se pocele oporavljati od muka kraljeve audijencije pa su s puno
zanimanja promatrale egzoticnu okolinu. Uskliknule su od radosti i pocele povlaciti Lea za
ruke.
Leo se ironicno naklonio i odustao od daljnjeg uvjeravanja. Imao je na pameti mnogo
vanije brige. Ispricajte me, gospo, rekao je i otiao.
Cinilo se da Toaneta to nije ni primijetila. Poslijepodne imam koncert, Cordelia.
Mora dovesti djecu. Signor Percossi ce nam svirati. A tamo ce biti i plesacica.
Plesacica?
Da, mislim da se zove Chlotilde. On je traio ba nju.
Oh. Unatoc svemu, Cordelia se zadovoljno nasmijeila. Mora da je Christian skupio
hrabrost i pristupio plesacici. Imate li poduku iz glazbe, Sylvie?
Sylvie je nabrala nos. Madame De Nevry nas poducava.
Ali mi mislimo da ona ne zna svirati, ubacila se Amelia. Stvara groznu buku.
Da, samo lupa. Ono uopce ne slici na glazbu, nastavila je njezina sestra. I sili nas
da skacemo gore-dolje po ljestvici. Obje su prebirale prstima po zamiljenoj klavijaturi i
pjevale ljestvicu svojim visokim i ne suvie milozvucnim glasovima.

GIGA
159
Oh, kako neugodno. Cordelia je napravila suosjecajnu grimasu. Um joj je brzo radio
i plan je poceo poprimati oblik. Vidjet cu mogu li vam srediti nekog boljeg ucitelja glazbe.
Sve djevojke moraju nauciti svirati, nije li tako, Toaneta?
Prijestolonasljednica je kimnula, gorljivo se sloivi. I pjevati i plesati. Vidjet cete
kako to moe biti zabavno.
Djevojcice nisu izgledala kao da su uvjerene, ali su sada vec bile stigle do vrtova pa su
zaboravile na glazbene lekcije i jednostavno uivale to su vani.

* * *

Njegova visost danas ne prima, s visoka je izvijestio monsieur Brion guvernanti
koja je stajala u hodniku pred njegovim odajama. Ostao je stajati na vratima, braneci joj ulaz
svojim tijelom.
A kad ce knez primati?, naduto je upitala Louise. Bila je kneeva rodakinja, nece
nju otpravljati neki sluga.
Nije rekao. Predlaem vam da se vratite u svoju odaju, madame, a on ce poslati po
vas kad bude bio raspoloen. Brion je koraknuo natrag u sobu i poceo zatvarati vrata.
Reci cete mu da elim razgovarati s njim?, ocajnicki je molila Louise kad su joj se
vrata zatvorila pred nosom. Nije bilo odgovora.
Ostala je u hodniku mrmljajuci za sebe. Nije vjerovala da ce Brion prenijeti njezinu
poruku ili da ce je prenijeti u pravome trenutku. A bilo je od ivotne vanosti da cim prije
isprica knezu svoju pricu. Reci ce mu da, ako se nakon svih ovih godina podruguju njezinom
autoritetu, onda to mora cuti uz njegovih usta. Naravno da ce se pokoriti kneevim
naredbama, ali on ce razumjeti njezinu situaciju. Kneginja je bila tako mlada, poigravala se
svojom novom ulogom majcinstva. Ta ce joj uloga ubrzo dojaditi i zabave na dvoru ce je
odvuci iz ucionice, a guvernanta ce ostati s razdraljivom, razocaranom i razmaenom
djecom.
Patrolirala je pred vratima vjebajuci svoj govor, nastojeci da izgleda samouvjereno,
kao da ima dobar razlog da bude tamo. Smirivala bi se kad bi nailazila plima uurbanih slugu
i brbljavih dvorana koji su se hladili lepezama i tapkali po mramornom podu svojim
draguljima optocenim potpeticama. Svi su bili u urbi i nitko nije ni kradomice pogledao
guvernantu crvena nosa i vodnjikavih ociju sa staromodnom perikom i neurednom haljinom.
Louise je uznemireno pogledala na svoj depni sat. Bio je skoro jedan sat, a djeca su
otila prije dva sata. Trebala se vratiti u svoju odaju, ali se nadala da ce knez napokon izaci.
Samo zato to je Brion rekao da nikoga ne prima, nije nuno znacilo da je upravo tako. Brion
je bio pakosno stvorenje i uivao je kad bi je ponizio, pomislila je stisnutih usana.
Proao je sluga s dva panijela na uzici. Psi su zastali i onjuili guvernantine cipele i
rub njezine haljine. J ednim prezirnim pogledom sluga je procijenio madame De Nevry kao
slucaj koji izaziva samilost, siromanu rodakinju, moda cak i viu slukinju, iako joj je
haljina bila previe prljava za viu klasu slugu u bilo kojem utjecajnom domacinstvu. Otpustio
je uzice i vlane su se njuke zabile pod Louisine podsuknje. Sluga je nezainteresirano
zvjerkao naokolo, ni ne pokuavajuci odvuci ivotinje, kao da je guvernanta deblo stabla na
kojemu ce se psi olakati.
Oh, odlazite, ciknula je i stisnula se uza zid.
Sluga se nacerio. Samo se ele sprijateljiti s vama, rekao je.
Odvedite ih! Tjerala ih je i pokuavala poravnati suknju. Grozne male zvijeri.
Nemojte da vas cuje njegova milost od Burgundije. Ne dao Bog. Covjek je,
izrugujuci se, odmahivao glavom. Ova su dvojica vojvodi dragocjenija od njegove vlastite
djece.


GIGA
160
Izrugivao joj se, a ona nije mogla nita uciniti ovako stijenjena uza zid, sa psima koji
su njuili i slinili po njezinim glenjevima. Oci su joj se napunile suzama razocaranja. Znala
je da je bila predmet sprdnje u Rue du Bac, ali nije mogla zamisliti zbog cega bi je na zub
uzeo potpuni neznanac.
Madame De Nevry! Kneginjin je glas odjeknuo iza odbojnog lakaja. Neto ste
eljeli? Za Boga miloga, covjece, maknite te pse. Zar ne vidite da se madame boji pasa?
Prepoznavi autoritativan glas, sluga je odmaknuo ike na celu i odvukao pse.
Cordelia je uzdignutih obrva promatrala zajapurenu guvernantu. Djeca su sa slukinjom.
Trebala bi rucati i odmoriti se prije poslijepodnevne prijestolonasljednicine glazbene zabave.
Kneginjin hladan i arogantan ton podsjetio je madame na njezine pritube. Uspravila
se i rekla: Mislila sam da ste vi preuzeli odgovornost za djecu, kneginjo. J asno ste mi dali do
znanja da vam ja ne trebam.
I o tomu ste moda htjeli razgovarati s mojim suprugom?, tiho ju je zapitala
Cordelia suzivi oci.
Louise je skoro ustuknula. elim razjasniti stvari sa svojim rodakom.
Cordelia je na trenutak namrteno utjela.
Proecite malo sa mnom, madame. Primila je guvernantu za ruku i odvukla je niz
hodnik prije nego to je Louise uspjela doci k sebi od zaprepatenja. Paljivo me sluajte,
nastavila je Cordelia normalnim glasom kako ne bi privukla panju mnotva. Mogu samo
pretpostaviti da moj suprug jo nije zamijetio da smrdite poput bacve, ali vas uvjeravam da
svi ostali jesu. Ja, vikont Kierston, monsieur Brion, svaki clan domacinstva, sve do najnieg
sluge.
Louise je ispustila zgroeni uzdah i pokuala osloboditi ruku, ali je kneginja, unatoc
svojoj krhkosti, bila kudikamo jaca od nje. Sa mnom se nece govoriti...
utite!, prekinula ju je Cordelia. Posluat cete me, madame. Namjeravam se
umijeati u brigu o djeci i u svaki vid njihove naobrazbe. Nita od ovoga necete reci knezu
Michaelu i necete me pokuavati osujetiti. Ako to ucinite, obecavam vam da ce knez saznati
kako se o njegovim kcerima brine jedna pijandura. Vama ostavljam da zamislite posljedice
koje ce vas snaci.
Louise se uzrujala. Dahtala je kao riba na suhom, lice joj je posivjelo. Nikad joj nije
palo na pamet da je njezino stalno zavirivanje u plosku moglo ostaviti kakav trag. Nije imala
pojma da smrdi na konjak. Da je odaju oci podlivene krvlju i povremeno teturanje. Mislila je
da je potpuno sigurna u ucionici s dvije sitne djecice.
J esmo li se sporazumjele, madame?, odrjeito je upitala Cordelia, mauci lepezom u
slobodnoj ruci. Nasmijeila se i naklonila poznanicima dok je nastavljala hodati s
guvernantom. Vaa utnja u zamjenu za moju.
Louise se zavrtjelo u glavi. eljela je vie od icega gucnuti iz ploske, da razbistri
misli. J a... ja cu to zanijekati. Kako se usudujete razgovarati sa mnom na takav nacin?,
uspjela je izustiti.
Cordelia se nasmijala. Ima previe svjedoka da bi vam prolo nijekanje. I mogu vam
sa sigurnocu obecati da ce svi posvjedociti ako ih zamolim. Znate, niste ba omiljeni,
dodala je gotovo se dodvoravajuci i odjednom mijenjajuci taktiku. Meni je u srcu samo
dobrobit djece, sigurna sam da je i vama. Zajedno cemo raditi da ih usrecimo.
Louisin je odgovor bio samo neartikulirano stenjanje, ali je Cordelia procijenila da je
danas pobijedila. Pocet cemo vec sutra, veselo je rekla. Predstavit cu djevojcice mom
prijatelju glazbeniku. Veoma utjecajnom prijatelju, lagala je, koji ce im davati poduku iz
glazbe. I buduci da sam sigurna da ce veoma napredovati pod njegovim vodstvom, njihov ce
otac biti jako zadovoljan. A vi cete, naravno, preuzeti sve zasluge.
Zastala je na mjestu gdje se hodnik racvao; lijevi je vodio u djecje odaje. Onda,
jesmo li se sporazumjele?

GIGA
161
Louise je sada bila crvena, ali nije mogla smisliti to bi rekla. Sagnula je glavu, to je
mogao biti pristanak, oslobodila se Cordelijine ruke i urno otila.
Cordelia je grickala donju usnicu, pitajuci se nije li otila predaleko. Ponudila joj je i
ucjenu i mito. Hoce li to biti dovoljno da uutka guvernantu i hoce li se ona praviti da nita ne
vidi kad to bude potrebno? Leo je rekao da ce dobiti putovnice za dva dana. Ako bi mogla
odvuci djecu u grad, u prenocite gdje su bili Mathilde i Christian, a da Michael ne sazna za
to, tada bi napravili veoma vaan korak. Sve dok Louise bude utjela o navodnim glazbenim
lekcijama.
Okrenula se i zamiljeno vracala prema svojim odajama. Michael je sjedio u salonu.
Bio je blijed i iscrpljen kad je ula.
Kralj je bio veoma zadovoljan s vaim kcerima, gospodine, gotovo bezizraajno je
rekla, prijestolonasljednica je s njima etala po vrtovima i pozvala ih na njezin koncert danas
poslijepodne.
Michael ju je smrknuto gledao. Pijavica mu je isisala preveliku kolicinu krvi pa je bio
previe slab da zamijeti njezin ton. Ja cu vas pratiti, izjavio je i otpio velik gutljaj vruceg
mlijecnog punca, nadajuci se da ce mu nadomjestiti krv u ilama.
Cordelia se naklonila. Ako se osjecate dovoljno dobro, gospodine.
Prokleta bila! Naravno da se osjecam dovoljno dobro! Zurio je u nju i u glavi mu se
pojavila strana sumnja da mu je moda ovo ona ucinila. Vjeticja posla? J e li moda
vjetica? Apsurdna pomisao, ali ga nije ostavljala. Neto mu je iscrpilo svu snagu dok je
spavao. Dok nije bio pri svijesti, neto mu je napunilo glavu onim uasnim slikama, onim
stranim slutnjama koje su ga jo progonile, cak i u ovom novom suncanom danu.
Njegova ena? Njegova djetinjasta nevjesta? To svojeglavo, drsko, neukrotivo dijete?
Cordelia se pod njegovim upornim pogledom osjecala kao zec kojega je hipnotizirala
lisica. Nije mogla ni naslutiti kakve su to misli mogle uzrokovati takav prijeteci pogled. Je li i
Elviru gledao na takav nacin kad je odlucio da ce je ubiti?
Oh, Boe, pomozi mi. Molitva joj je stalno odzvanjala u glavi. Njoj koja je malo
vjerovala u molitvu. Krajnjim naporom volje nasmijeila se onim uasnim blijedim ocima i
ispricala. U svojoj se praznoj sobi naslonila na komodu i bezuspjeno pokuavala povracati,
kao da ce se time osloboditi svoga uasa.

GIGA
162
Dvadeset drugo poglavlje

Ucitelj macevanja spustio je svoju otricu i ustuknuo kad je zaticeni vrh floreta
vikonta Kierstona dodirnuo njegovo rame. To je bilo prebrzo cak i za mene, priznao je,
obrisavi celo maramicom obrubljenom cipkom. Danas imate krila na nogama, milorde
Kierston.
Leo je odmahnuo glavom i obrisao vlastito celo. U ovo je rano poslijepodne bilo
veoma toplo u galeriji iznad konjunica gdje su dvorani okuavali svoje florete protiv vjetine
ucitelja Leclerca. Leo je ovamo redovito svracao, kad god bi mu se ukazala prilika, i nekoliko
se sati borio protiv ucitelja. No danas se iza ove vjebe skrivala ubojitija svrha od pukog
sporta koja se iskazivala u svakom miicu njegova tijela, u njegovoj smrtonosnoj usredo-
tocenosti, u svireposti iza ravnodunog pogleda.
Planirate dvoboj, milorde?, Leclerc nikada nije zaobilazno govorio, a iz
dugogodinjeg je iskustva znao citati znakove.
Leo se samo nasmijao i s niskog kamenog zidica iza sebe uzeo bocu vode. edno je
ispio, potom zabacio glavu i izlio hladan bistar mlaz po licu. Kosa zabacena od lica isticala
mu je cistu liniju cvrste vilice, visoke jagodicne kosti i iroko celo.
alim svakoga tko ce naletjeti na vas, milorde, flegmaticno je rekao Leclerc i
prihvatio bocu koju mu je Leo ponudio. Otpio je. J o jedna borba? Va rad nogu pri zamahu
cesto je samo neznatno slabiji od savrenstva. Rijeci je popratio gestom pribliavanja
kaiprsta i palca.
Prijestolonasljednicin koncert trebao je poceti tek u tri sata. Leo je podigao vrh floreta,
pozdravio ucitelja macevanja i tada se u dugoj galeriji culo samo zveckanje otrice o otricu i
prigueno koracanje nogu u carapama.
Dok su se oni borili, poceli su pristizati i drugi, spremni iskuati svoju vjetinu protiv
ucitelja. Nekoliko je parova zapocelo svoje borbe, ostali su se okupili da promatraju ucitelja i
njegovog protivnika. Leo je jedva bio svjestan publike. Namjerno nije obracao panju na njih,
usredotocio se samo na protivnikovu otricu, napadao ju je i izbjegavao, uvijek traeci
slobodan prolaz. Svoga je protivnika sveo samo na otricu, jer je tako trebalo uciniti kad ova
vjeba postane stvarnost. Tada ce ga promatrati publika koja je mnogo manje disciplinirana
od njegovih kolega macevalaca. Tada ce se cuti utanje haljina i apat ena, mlaki komentari
kicoa i ficfirica koji vie vole manje energicne sportove na dvoru. Sve njih mora otjerati iz
misli.
Kao i sve misli o Cordeliji.
Otrica mu je oklijevala. Monsieur Leclerc se probio ispod njegovog garda i tanka se
otrica savila u elegantnom luku kad je njezin zaticeni vrh pritisnuo Leova rebra. Spustio je
floret i ispruio ruku. Dobra borba, monsieur.
Neto vam se dogodilo s ocima, milorde, jednostavno je rekao ucitelj. Samo vi
znate to.
Leo je kratko kimnuo i pokupio ogrtac sa stolice. Leerno je uzvracao pozdrave
prijateljima i poznanicima, obrisao celo, obuo cipele i jedno se vrijeme odmarao na
prozorskoj dasci ispruivi svoje duge noge i prekriivi glenjeve.
Nitko tko ga je gledao kako se odmara, ili dok se borio, ne bi pogodio da mu straan
gnjev izjeda duu. Gnjev koji je proizlazio iz straha, iz straha od vlastite smrti. Mogao je
pobijediti Michaela samo ako nicemu ne dopusti da mu ometa koncentraciju. Knez je bio
izvanredan macevalac, cuven u cijeloj pruskoj vojsci po svojoj vjetini. Sada je bio stariji i
tei nego u mladosti kad je u deset mjeseci u dvobojima desetinu svojih kolega kadeta poslao
u smrt. Jo je uvijek bio bez premca. Jo je uvijek redovito vjebao. I bio je sposoban ubiti.
No on mora od sebe odvratiti sve misli o Cordeliji. Mora se pobrinuti da ona i djeca

GIGA
163
budu na sigurnom. Ako on padne od Michaelova maca, tada ce Cordelia i djeca biti
nezaticeni, osim ako ne iceznu u zrak. Njegova ce ih sestra sakriti ako stignu do Engleske i
neko ce vrijeme biti na sigurnom. Barem dok ne utihne prvotna halabuka.
Mora otkloniti od sebe cak i pomisao da ce Cordelia biti slobodna ako mu uspije ubiti
kneza.
Elvira bi tako bila osvecena, Cordelia bi bila slobodna, a Elvirina bi djeca bila pod
njegovom zatitom. Sva bi tri cilja postigao jednim ubodom rapira. No mora se usredotociti
samo na to da osveti Elviru - na kanjavanje njezinog ubojice, jer je to bilo njegovo zakonsko
i moralno pravo. Ako bude mislio o necemu drugom, o buducnosti - o ivotu u ljubavi s
Cordelijom u kojemu ce njihova djeca odrastati u ljubavi i sigurnosti - tada bi mogao izgubiti
koncentraciju koja mu je bila jednako mocno oruje kao i mac. Koncentracija je bila sve to je
stajalo izmedu njega i Michaelova smrtonosnog uboda.
Gledao sam vas kako macujete, lorde Kierston.
Podigao je pogled. Christian Percossi mu se pomalo plaho smijeio. J o se uvijek
srameljivo ponaao u vikontovom drutvu. Ne bih htio biti drzak, no izgledali ste veoma
okrutno, kao da se ne radi o sportu.
Leo se odgurnuo od prozora. Veoma ste pronicljivi. Proecite malo sa mnom.
Moramo razgovarati o nekim stvarima.
Christian je rado prihvatio poziv i pridruio se Leu na izlasku iz galerije. Vikontovo je
lice sada bilo smrknuto i nepristupacno, pogled tvrd poput eljeza. Oni koji su ga pogledali
dok je prolazio kraj njih, osjetili su hladnocu, kao da je iz njega izbijao ledeni vjetar. A
Christianu se od strepnje uzburkala krv.
Hodali su ljuncanim stazama izmedu vodoskoka, dva dvoranina u obicnom razgovoru
kao i ostali parovi oko njih. No ovo nije bio obican razgovor.
Kanim prema drevnom zakonu o optubi izazvati Cordelijinog supruga na dvoboj,
govorio je Leo posve smirenim glasom, iako je tema bila neuobicajena. To ce morati biti
javna optuba pred kraljem i dvoboj pred javnocu. Cordelia ne smije biti tamo. Ako izgubim,
istog ce se casa naci u velikoj opasnosti, tako da mora biti u poziciji da zajedno s pastorkama
pobjegne iz Francuske.
Optuit cete ga i boriti se protiv njega jer zlostavlja Cordeliju?, oklijevajuci je
upitao Christian. Takva bi izjava istoga casa dala povoda nagadanjima o odnosu vikonta i
kneeve ene.
Ne, odlucno je odvratio. Optuit cu ga za ubojstvo, da je ubio svoju prvu suprugu,
moju sestru.
Christian je problijedio i zinuo. Ucinio je to?
Da. Leo je otkinuo ruu sa sjenice pod kojom su hodali. Ucinio je to. I ja cu se
pozvati na svoje obiteljsko pravo da osvetim smrt svoje sestre.
Ali... ali zar ne bi bilo jednostavnije... manje neizvjesno... da ga optuite pred
sudom?, promucao je Christian.
Moda. No on je ubio moju sestru, a ja cu ubiti njega. I glas i lice su mu bili bez
ikakvog osjecaja. Christianu se cinilo kao da je vikont okovan ledom. Ledena skulptura,
daleko izvan domaaja normalnog ljudskog kontakta. Covjek ispunjen najstranijim gnjevom.
to... to elite da ja ucinim?
Leov je odgovor bio jezgrovit, glas jo uvijek bezosjecajan. U slucaju moje smrti,
volio bih da ispratite Mathildu, Cordeliju i moje necakinje do obale i da tamo za njih sredite
prijelaz potanskim brodom u Dover. Progonit ce vas knez Michael, ali cete svi imati ispravne
papire i putovnice, samo se morate maskirati na neki nacin i veoma oprezno putovati. Mislite
li da biste za Cordeliju mogli preuzeti na sebe takvu zadacu?
Da, da, naravno da cu pokuati, odvratio je. No Cordelia ce htjeti sve sama srediti.
Uvijek to radi. Osjecao se pogoden ovim priznanjem, kao da je na neki nacin iznevjerio Lea,

GIGA
164
ali mu se vikont po prvi put nasmijeio. Osmijeh je brzo nestao, ali je ipak Christianu ulio
samopouzdanje.
Da, siguran sam da hoce. Ali moram znati da cete joj pomoci kad god joj to bude
potrebno.
Imate moju rijec. Christian je impulzivno ispruio ruku. Leo ju je prihvatio u cvrst i
suh stisak.
Dobro. Hvala vam, prijatelju. Kratko je protresao glazbenikovu ruku i ispustio ruu
na ljunak. Kimnuo mu je glavom, okrenuo se i otiao u smjeru dvorca.
Christian je odsutno podigao ruu. Sjeo je na nisku kamenu klupu u sjenici i udisao
njean miris cvijeta. Morat ce dobiti doputenje da ode od svoga pokrovitelja, a njemu se to
sigurno nece svidjeti, buduci da je Christian veoma kratko vrijeme proveo u njegovoj slubi.
Naravno, nije mogao vojvodi Du Carillacu reci istinu, znaci, morat ce izmisliti neku uvjerljivu
pricu. No, kad vikont namjerava izazvati ovu senzaciju? Ljutio se na sebe to ga nije pitao.
Nije znao ima li za pripremu dan, tjedan ili moda mjesec dana.
Pogledao je na svoj depni sat i s uzvikom uasa skocio na noge. Vec je prolo dva i
pol, a trebao je svirati pred prijestolonasljednicom u tri sata. Nikako nije smio zakasniti.
Potrcao je i sav znojan i zadihan stigao u malu ovalnu glazbenu odaju kraj Dvorane ogledala.
Briuci celo pregledavao je svoje cembalo. Bio je to elegantan instrument sa sjajnim
drvenim intarzijama i mekanim tipkama od slonovace. Uznemirujuci razgovor s vikontom pao
je u zaborav cim je sjeo na plavi barunasti stolac i nagnute glave oslukivao tonove nekoliko
odsviranih akorda.
Vjerujem da vam je instrument po volji, signor Percossi?
J est, hvala vam, odsutno je odgovorio nadutom lakaju, samo nejasno svjestan
komeanja iza sebe dok su sluge slagali stolice u redove i iznosili boce vina, pladnjeve voca,
kolaca i slastica.
Biste li se pomaknuli samo na trenutak, gospodine, moramo smotati sag,
promrmljao je lakaj ispricavajuci se.
Christian je izgledao zbunjeno, ali je ustao i posluno stao ustranu dok nisu smotali
turski sag pod kojim su bile glatke hrastove daske. Zato to radite?
Zbog plesacice, mademoiselle Clothilde, gospodine.
Ah, da. Kako je mogao zaboraviti? Podsvjesno se nasmijeio. Preko utjecajnih veza
svoga pokrovitelja sredio je da Clothilde plee ovog poslijepod-neva. Djevojcin je otac bio
oduevljen cacu koja je ukazana njegovoj kceri pa je veoma naklono gledao na mladog
signor Percossija. Christian jo uvijek nije bio siguran to Clothilde misli o njemu, bila je
plaha kao srna, ali je Christian u sebi otkrio strpljenje iskusnog lovca.
Odmaknuo se od cembala i otiao pogledati kroz veliki prozor koji se otvarao na
terasu poplocanu pjecanikom. Prizor je bio jednako umirujuci kao i uvijek: travnjaci i staze
nacickani blistavim nakicenim osobama, krinolinama koje su se elegantno zibale, svilom i
satenom njihovih pratitelja koji su sjajili kao mnotvo dragog kamenja pod kasnim
poslijepodnevnim suncem.
Sve je ovo tako bogato i izvjetaceno, pomislio je Christian. ivot usredotocen na
ispraznosti, nitko u glavi nije imao nijednu pametnu misao. Lov, kockanje, gozbe, ples i
beskonacno tracanje zaokupljali su ih od trenutka kad bi otvorili oci pa sve dok i posljednji
dvoranin, s prvim pticjim pjevom, ne bi nestao iz mramornih hodnika.
Osjetio je marce na ledima kad se sjetio Leovog lica i glasa. Nita nije bilo
izvjetaceno ni povrno u vikontovom dubokom, hladnom i suzdranom gnjevu. Njegova ce
osveta razbiti ovaj mirni i sredeni svijet jednako kao to bi bacena gromada razbila neko od
velikih ogledala u galeriji. I nita nije bilo zabavno i bajkovito u odgovornosti koju je na-
metnuo Christianu, u odgovornosti koja ga je mogla stajati ivota da spasi Cordeliju i dvoje
djece od ubojice.

GIGA
165
Posljednji je put vidio Cordeliju kad je dola u prenocite posjetiti Mathildu. Vec je
tada znao da se neto dogodilo izmedu nje i vikonta. Vec i tada je znao da je situacija toliko
krhka da ce neto morati puknuti. Leo, Cordelia i Mathilde cinili su zatvoreni krug iz kojega
je on bio iskljucen. Cinilo mu se kao da neto znaju, da su iskusili zlo koje se njega nije
izravno ticalo. A sada ga se ticalo. Vie nije bio iskljucen i on ce odigrati svoju ulogu. Plamen
odlucnosti tinjao mu je u trbuhu, ulijevajuci mu odvanost i osjecaj da je neto to uopce nije
bio. Kao da je probio neke barijere svoga karaktera.
Oprostite mi, gospodine, ali... zanima me koju cete vrstu glazbe svirati.
Okrenuo se zacuvi plahi glas iza sebe. Vitka smedokosa djevojka stajala je tamo u
jednostavnoj haljini od bijelog muslina, zaceljana joj je kosa otkrivala blijedo ovalno lice.
Oh, Clothilde. Vedro se nasmijeio. Cinilo mu se da se ispunio predivnim osjecajem
vlastite snage i iskustva pokraj ovog krhkog mladog stvorenja. On je bio covjek s misijom.
Dobar dan, gospodine, graciozno mu se naklonila.
Nema potrebe da budete toliko uplaeni, dijete. Dijete. Uivao je u zvuku te rijeci.
Dodirnuo joj je bradu, podigao joj lice i nasmijeio se. Kako je bila malena. Tako mlada, tako
plaha, s ocima punim strahopotovanja dok ga je gledala u lice -u lice priznatog genija, onoga
koji je svirao za kraljeve diljem cijelog kontinenta.
J o nikad nisam plesala samo za kraljevsku obitelj, gospodine, povjerila mu se i
opet se naklonila; sitno joj je stopalo u papucici izvirilo ispod ruba haljine.
Nemate se cega bojati, rekao joj je. Imao je bogato iskustvo sviranja na dvoru -
svirao je za kraljevsku publiku od ranog djetinjstva. to biste eljeli da sviram? Njeno ju
je primio za ruku i odveo do cembala. to namjeravate plesati?
to god vi elite, gospodine, rekla je, jo uvijek jednako uplaena kao i prije.
Christian je osjetio kao da raste i iri se poput stabla koje ce pruiti zatitu ovom plahom
umskom stvorenju.
Sjeo je za cembalo, primio je za ruke i povukao na sjedalo do sebe. Odsvirat cu malo
baleta od Cavallija da vidimo je li vam poznat.
Sluala je pomno, nagnuvi glavu na jednu stranu. Vedro se osmjehnula. Znam to
jako dobro, gospodine.
Onda cemo zabavljati drutvo s Cavallijem, rekao je uz jo jedan blistav osmijeh.
Clothilde, koliko vam je godina?
Cetrnaest, gospodine.
Isto kao i prijestolonasljednica, pomislio je. No ovo je dijete izgledalo mnogo mlade i
mnogo nevinije.
U predvorju ispred glazbene odaje nastalo je ko-meanje. Christian je ustao kad je ula
prijestolonasljednica koju je pod rukom vodio prijestolonasljednik. Njihova ih je svita
slijedila. Naklonio se, Clothilde isto, a prijestolonasljednica ih je pozdravila kimanjem glave
te sjela u prvi red.
Odjevena u kanarinsko utu svilu, s topazom koji joj je visio oko vrata i blistao joj na
uima, ula je Cordelia dreci pod ruku svoga supruga. Dvije su male djevojcice hodale iza
njih, ociju katkada uperenih u pod, a katkada odvano promatrajuci blistavo mnotvo.
Toaneta je pozvala Cordeliju svojim visokim zvonkim glasom: Cordelia, dodite i
sjednite do mene. I djeca isto.
Cordelia je pogledala svoga mua. Lice mu je jo uvijek bilo sivo, na celu su mu se
skupile grake znoja, no oci su mu bile blijede i hladne kao i uvijek. Ispricajte me,
gospodine, revno je rekla i otpratila Ameliju i Sylvie naprijed.
Djevojcice su se uzbudeno smjestile na stolcice uz noge svoje macehe i
prijestolonasljednice. Prijestolonasljednik se nelagodno mekoljio na svojoj pozlacenoj stolici
i samo kimnuo glavom Cordeliji kad mu se naklonila. Pozdrav je izgledao neprijateljski, ali je
Cordelia nagadala da se on jo uvijek osjeca nelagodno u prisutnosti svoje ene. Ocito se jo

GIGA
166
nisu zbliili, jer nisu izmjenjivali nita osim osmijeha ili laganog dodira dok su tako ukoceno
sjedili jedno uz drugo. Siroti je djecak sigurno bio svjestan da cijeli dvor bruji o njegovoj ne-
zainteresiranosti u bracnoj postelji.
Michael je sjeo dva reda iza kraljevskog para. Mogao je vidjeti zatiljak svoje ene,
tamne uvojke skupljene na vrhu njezinog vitkog alabasterskog vrata. Upadljivo je promatrao
glazbenika, prepoz-navi u njemu mladica za kojega je Cordelia tvrdila da joj je prijatelj iz
djetinjstva. Usne su mu se stisnule. Morao je udaljiti Cordeliju iz Versaillesa, ali se osjecao
previe bolesno da bi smislio suvisao plan. No, bio on bolestan ili ne, nece je isputati iz vida.
Smrknuto je prekriio ruke i nepomicno zurio naprijed.
Nekoliko minuta kasnije u glazbenu je odaju uao Leo. Ostao je stajati odostraga,
oslanjajuci se na vrata i prelazeci pogledom po prizoru ispred sebe. Malo se smirio kad je
ugledao Cordeliju s prijestolonasljednicom, daleko od Michaela, iako je znao da je ta utjeha
lana. U javnosti joj nikad nije prijetila opasnost od mua.
Pomislila sam da moda ne eli sjediti uz svoga supruga, apnula joj je Toaneta.
Pozovi signor Percossija, apnula joj je Cordelia. Htjela bih mu neto reci, ali mi je
suprug zabranio da razgovaram s njime.
Toaneta ju je posluala bez oklijevanja. Znala je da su Christian i Cordelia bili
prijatelji jo u Schonbrunnu.
Priao im je Christian i duboko se naklonio. Vaa Visosti, ukazujete mi veliku cast.
Nije to nita, rekla je Toaneta uz osmijeh. Uvijek rado dajemo podrku prijateljima
iz prolosti. Okrenula se k svojemu suprugu. Monseigneur, mogu li vam predstaviti
Christiana Percossija. Bio je poseban ticenik moje majke.
Christian je zasjao od zadovoljstva. Prijestolonasljednik mu je samo kimnuo glavom i
pomaknuo usne u neto to se moglo protumaciti kao osmijeh. Christian se okrenuo da se
pokloni Cordeliji.
Smijeila mu se iza svoje lepeze i pruila mu ruku. On se naklonio iznad njezine ruke i
s diskrecijom iskusnog urotnika primio presavijen list papira. Nakon toga se vratio za svoje
cembalo.
Publika je zamorila i smjetala se poput jata ptica koje trae mjesto za odmor u
gustiu. Christian ih je pozdravio velikim naklonom i predstavio im plesacicu. Toplo se
smijeeci, povukao ju je naprijed, a ona se crveneci naklonila. Clothilde je malo srameljiva,
dame i gospodo, rekao je. No znam da ce vas ocarati svojim plesom.
Poceo je svirati. Svirao je za djevojku koja je plesala. Svaka je nota zvucala nadahnuto
i omogucila joj da se izgubi u carobnom svijetu glazbe. Po prvi put u svome ivotu nije svirao
samo za sebe i Cordeliju koja ga je sluala toliko puta, koja je sluala njegove samokriticne
vjebe, njegovu agoniju stvaranja. Clothilde je sada unijela jednu novu dimenziju u njegovo
umijece. Ono je strujalo iz njegovih prstiju i blistalo u njegovim zanesenim ocima. Njegova je
publika bila ocarana i ushicena izvanrednom plesacicom koja je izgledala kao da lebdi na
notama koje je on svirao, kao utjelovljenje same glazbe.
Na trenutak je Cordelia mogla zaboraviti na Michaelov uporan pogled na svome
zatiljku. Tek kad su Christianovi prsti napokon stali na klavijaturi, tek joj se tada vratio
osjecaj opasnosti od kojega joj se nakostrijesila kosa. Znala je da Michael smilja kako ce joj
nauditi dok promatra njezin izloeni i ranjivi vrat, a nije mogla nita uciniti. Nije jo mogla
pobjeci. Plan jo nije bio u cijelosti skovan; jo se mora razraditi svaki detalj kako bi izbjegli
mogucnost da ih uhvate.
Osjetila je da joj prilazi i ukocila se. Instinktivno je stavila ruke djevojcicama na rame.
Vjerujem da ste uivali u recitalu, madame, rekao je hladno Michael.
J ako, ljubazno je odvratila i ustala.
Mesdames, kraljeve kceri, izrazile su elju da upoznaju moju djecu, obavijestio ju je
knez. Bolje bi bilo da ih odvedete tamo i predstavite. Uzeo je prstohvat burmuta i s

GIGA
167
jednakom bezizraajnocu pogledao svoje kceri koje su urno ustale kad im je priao, a sada
su pristojno stajale dreci se za ruke. Iako ne odobravam da djeca budu u drutvu odraslih,
moramo udovoljiti kraljevskim hirovima.
Cordelia mu se ironicno naklonila, primila djecu za ruke i odvela ih do mjesta gdje su
u krugu pred prozorom stajale mesdames de France, kraljeve neudate kceri, pijuckajuci
ampanjac i grickajuci ukusne kolace koje je na pladnju nepomicno drao lakaj. Mogao je
jednako tako biti i krpena lutka, barem to se tice princeza. Istovremeno su se okrenule kad im
je prila Cordelia s djecom.
Kakva draesna mala stvorenja, izjavila je princeza Adelaide. Posve identicne
male lutke. Uzmite uecereni badem. Uzela je dva kolaca s pladnja i gurnula ih djevojcicama
u usta. Sylvie i Amelia su se zapanjile, ali su se obradovale. Od dolaska u ovaj zacarani
dvorac cinilo im se kao da su ih stalno kraljevske ruke hranile slasticama. Pobono su cuclale
slatki badem i razrogacenih ociju primile bujicu komplimenata od princeza te se sjetile
nakloniti kad im se cinilo da se to od njih trai.
Sveti Boe, kako vas ljudi mogu razlikovati?, uskliknula je princeza Sophie,
pljecuci rukama od velikog cudenja.
J ako teko. Leo je odgovorio na pitanje pomalo se zabavljajuci. Mesdames.
Naklonio se kraljevskim sestrama. I moje male mesdames. Jednako se naklonio i
djevojcicama koje su se zakikotale, a on se okrenuo Cordeliji. Prijestolonasljednica eli
razgovarati s vama, kneginjo. Mogu li vas otpratiti?
Ostavite djecu s nama dok razgovarate s prijestolonasljednicom, insistirala je
princeza Sophie.
Dodite, drage moje. elite li vidjeti moje ptice pjevice?
A ja imam kucnog ljubimca majmuna, dometnula je princeza Louise. Veoma
zabavno stvorenje, svidjet ce vam se.
Cinilo se da su se princeze, uvijek u potrazi za novim zabavama, odlucile nadmetati za
panju identicnih blizanki kneza Von Sachsena. Interes im ocito nece dugo potrajati, ali
Michael barem nece moci prigovoriti Cordeliji da je ostavila njegove kceri da uivaju u
kraljevskom nadmetanju koja ce ih od njih vie zabaviti.
Primila se za Leovu ruku i dopustila mu da je vodi. Imam plan, apnula je. Velike
skupine ljudi bile su idealne za razmjenjivanje tajni sve dok su lica ostajala bezizraajna, a
glas tih. Ionako nitko nije obracao panju na ono to je netko govorio, osim ako se nije radilo
o najsocnijim tracevima. Odvest cu djecu u Christianovu odaju u Versaillesu pod izlikom da
im daje poduku. Ona Nevryjeva ce suradivati. Dala sam Christianu pismo u kojemu sam mu
sve objasnila. Sigurna sam da ce uciniti sve to je u njegovoj moci da nam pomogne.
Dobro. elim da ti i djeca napustite dvorac sutra poslijepodne. Nita ne uzimaj sa
sobom i otidi ravno k Mathildi i Christianu. Oni ce znati to treba dalje.
A to ce ti uciniti?
Stigli su do Toanete pa Leo nije odgovorio, vec je rekao: Madame, doveo sam vam
kneginju, kao to ste zapovjedili.
Oh, dobro. Cordelia, htjela bih igrati piket.
Toaneta je mahala pilom karata. Nismo ga vec dugo igrale zajedno.
Pitam se hocete li varati jedna drugu kao to varate ostale, bezbrino je komentirao
Leo i izvukao stolicu ispod stola za Cordeliju.
Kakve li klevete, lorde Kierston, izjavila je Toaneta prilicno rumenih obraza. Zbog
cega to govorite?
Zbog dugog putovanja u drutvu kneginje, odvratio joj je uz smijeak.
Slucajno Toaneta i ja nikad nismo imale ni najmanju potrebu varati jedna drugu,
rekla je Cordelia dostojanstveno podignuvi glavu i preuzimajuci ulogu koju joj je namijenio.
U povrnom flertovanju i zadirkivanju uivali su svi na dvoru. Kao to sam vam rekla, nas

GIGA
168
smo dvije samo razvile strategiju da se suprotstavimo nepotenom igranju drugih. Da im
vratimo milo za drago, gospodine. Rekavi to, osvrnula se preko ramena; u ocima joj se
ocitavalo posve drukcije znacenje. Leo se samo nasmijeio, naklonio i udaljio iz sredita
prostorije.
Stolovi su vec bili postavljeni za kockanje. Djeca su izgleda nestala s kraljevskim
sestrama. Michael je sjedio za stolom za igranje vista. Leu se ucinilo da tekom mukom sjedi
uspravno na stolici. Ramena su mu stalno padala. Po prvi se put Leo sjetio Mathildina napitka
te onoga to mu je Cordelia rekla kako ga je napitak sprijecio da sudjeluje u lovu na vepra.
Otada se dogodilo toliko znacajnih stvari da je posve zaboravio na to.
Za stolom iza Michaela bile su samo tri osobe pa im je Leo priao. Mogu li se
pridruiti u roberu? Ili cekate nekoga?
Ne cekamo, svakako sjednite, gospodine. Burmutom zamazani igrac vista srdacno
mu je pokazao na praznu stolicu. Michael je pogledao preko ramena i na Leov nasmijeeni
pozdrav odvratio ukocenim kimanjem. Izgleda sablasno, pomislio je Leo. A zatim je sumorno
pomislio da ga nece moci izazvati na dvoboj ako je uistinu bolestan. Od njega se ocekivalo da
priceka s izazovom sve dok njegov protivnik ne bude dobro.
No mogao ga je optuiti. Kad bi ga optuio, Cordelia bi bila izvan opasnosti i cijela bi
stvar bila pod kraljevom jurisdikcijom dok se sve ne rijei.
Uzeo je svoje karte i razvrstao ih. Namjeravao je iznijeti svoju optubu na
najdramaticniji moguci nacin. Sutra poslijepodne, nakon predstave, stat ce na pozornicu i
progovoriti. Vec je pripremio svoj govor koji ce izazvati takvu pomutnju, da ce ivjeti u
sjecanju ovoga dvora i narednu generaciju.
Stavio je asa pada na desetku i uzeo tih. Dodirnula ga je ruka, sitna, debeljukasta
ruka.
Monsieur Leo.
Pogledao je blizanke koje su stajale uz njegovu stolicu. Naklonile su se cim ih je
pogledao i nastavile ga ozbiljno promatrati, kao da nisu sigurne jesu li dobrodole. Madame
Cordelia je rekla da moemo doci i pozdraviti vas, gospodine. Moramo vas pitati neto veoma
vano.
Pretpostavljam da su vam to necakinje, lorde Kierston. Udovica vojvotkinja stavila
je lornjon i promatrala djecu koja su bila toliko opcinjena nojevim perjem u njezinoj
napudranoj planini od kose, da su bezobrazno zurila kad se perje opasno nagnulo do ruba
njezine cae sa ampanjcem.
Naklonite se, tiho ih je podsjetio Leo pa su to urno i ucinile.
Moemo li gledati? Amelia se za centimetar pribliila njegovoj ruci, promatrajuci
ga Elvirinim ocima u kojima su se mijeali molecivost i nesta-luk.
Ako se nitko ne protivi, rekao je gledajuci Michaelova leda za susjednim stolom.
Cinilo se da nije svjestan pomalo neuobicajenog dolaska svojih kceri.
Ni najmanje, vedro je rekla vojvotkinja. Uzmite slatki, ma petites. Odabrala je
dvije cokoladne draeje iz srebrne posude. Sada vec iskusne, djevojcice su otvorile usta i
ljubazno se nasmijeile svojoj dobrociniteljici.
Sto je putovnica, monsieur Leo?, upitala je Sylvie kad je progutala cokoladu.
Leu se ukocila ruka u trenutku kad je namjeravao pokupiti jo jedan tih. Zbog cega
pita?
Rekao si madame Cordeliji da ce nam je nabaviti, dometnula je Amelia. Je li to
neki dar?
Ne znam o cemu govori, Amelia, rekao je uz veseli smijeak i zagledao se u svoje
karte. A djeca s velikim uima sigurno nece dobiti nikakve darove.
Obje su izgledale pokislo, no tu se nita nije moglo uciniti. Vratite se sada svojoj
macehi, rekao im je. Smetate mi u igri.

GIGA
169
Razocarano su se naklonile i uurbano otile, ali su se ipak dovoljno oporavile da
uzmu kolac od jagoda s pladnja koji im je usluno ponudio lakaj.
Slatka mala stvorenja, rekla je udovica nadvojvotkinja. Tako slice majci. Imaju
iste oci. Nagnula se ustranu i obratila Michaelovim ledima: Upravo sam govorila, knee.
Vae kceri... tako su draesne... prava slika i prilika svoje majke - pocivala u miru, dodala je
pobono i prekriila se.
Michael ju je pogledao preko ramena. Oci su mu bile prazne. Ljubazno od vas,
madame. Okrenuo se natrag svojim kartama.

GIGA
170
Dvadeset tre poglavlje

Michael je uzeo cau burgunca od lakaja u prolazu i pohlepno je ispio. Ovo mu je bila
vec cetvrta u sat vremena, no nasuprot lijecnikovom miljenju, one mu nisu nimalo vratile
snagu nakon to mu je pijavica tog jutra isisala krv. Jo je uvijek osjecao slabost, a i ruke su
mu neobicno podrhtavale.
Vjerujem da se osjecate bolje, gospodine, rekla je njegova ena. Ove su joj veceri
oci bile vie sive nego modre boje; kao da su odraavale mutno sivu boju njezine haljine koja
se prelijevala poput opala. Bocne strane haljine bile su zadignute tako da se ispod njih vidjela
smaragdnozelena donja haljina proivena sitnim biserima. U kosi je nosila tijaru od smaragda,
ogrlica koja je pristajala uz tijaru visjela joj je oko vrata, a oko zglavka je nosila svoju naru-
kvicu u obliku zmije. Dijamanta papucica, srebrna rua i smaragdni labud zablistali bi svaki
put kad bi pomaknula svoju graciozno zaobljenu ruku.
Elvira je s ponosom nosila tu srednjovjekovnu narukvicu neobicnog, gotovo
zlokobnog oblika. Stalno ju je nosila i razmetala se njome, kao to se razmetala i divljenjem
kojim su je obasipali mukarci. Divljenjem koje je poticala svim svojim lukavstvima
zavodenja. I Cordelia je stalno nosila narukvicu. Stalno ju je dodirivala, no nekako odsutno,
kao da izvodi neku vrstu obreda koji ce je tititi od zla.
Kad bi god pogledao u narukvicu, bio bi uvjeren da je ona u njegov ivot unijela neku
stranu nesrecu. Obje ene koje su je stalno nosile bile su pokvarene. Obje su bile nevjerne,
manipulativne i obje su zastranile, jednako kao i Eva koju je ta narukvica predstavljala.
Preplavio ga je val mucnine pa se uhvatio za naslon stolice.
Niste dobro, gospodine. Moda biste se trebali povuci, rekla je opet Cordelia, iako
nije marila ni da se nalazi na samrtnoj postelji. Jedno je bilo sigurno: nocas on nece doci u
njezin krevet, ne kad je takvom stanju. Od olakanja je htjela zapjevati.
On ju je pogledao i opet je osjetio onu poznatu mucninu i drhtavicu. Mrzio ju je. Jo
nikad dosad nije vidjela toliku pakost u njegovim ocima. Cinilo joj se kao da gleda kroz nju, u
najmracniji kutak njezine due. Povuci cu se kad ja to budem htio, madame, rekao je. I
doci cu k vama kad budem htio. A vi cete me cekati.
Cordelia se okrenula ne mogavi vie podnositi te oci. Mislila je da nije toliko
sposoban da joj naudi nocas, ali sada vie nije bila sigurna.
Njegova su se usta iskrivila. Obiao je stolicu ne isputajuci njezin naslon i umorno
sjeo. Putovnice. Dijete je blebetalo Leu o putovnicama. O obecanom ujakovom daru.
Leo Beaumont je pratio njegovu enu sve od Beca. Dvadeset i tri dana u njezinom
drutvu. Vie nego dovoljno da zapocnu vezu. J e li mu onda povjerila i mracne tajne svoga
braka? Naravno, povjerila bi se ljubavniku. A impulzivna bi reakcija ljubavnika bila da je
odvede.
Debeli crv sumnje vrtao je u Michaelovoj glavi otkako je tog poslijepodneva cuo
kcerino pitanje. Elvira je bila prijetvorna. Elvira je bila nevjerna. Zato bi njezin brat bio
drukciji? Michael nikad nije volio Elvirinog brata. Iskoritavao ga je, ali mu nikad nije uistinu
vjerovao. Osobito ne nakon Elvirine smrti. Bio je prepreden. A posebno je bila neobicna
njegova panja prema dvjema djevojcicama. Koji bi odrasli mukarac bez nekog skrivenog
motiva bio tako paljiv prema objektima koji nisu ni od kakve koristi?
Sumnja je bivala sve veca i veca, kao i s Elvirom. Glavu mu je bila puna; velika siva
masa sumnje koja se okretala i buckala i za nekoliko sati pretvorila u uvjerenje. Savreno
logicno razmiljanje.
Leo je planirao oteti sestrinu djecu i pobjeci s njegovom enom. Michael je znao da je
u pravu. Bio je u pravu i to se tice Elvire. On je uvijek bio u pravu jer je vjerovao svom
instinktu. U krvi bi osjetio kad bi neto zaprijetilo njegovim navikama, odlukama, ponosu,

GIGA
171
samom njegovom bicu. J o je odmalena znao kad bi neto ili netko ugrozio njegov utrti put. I
cak i dok je bio mali, znao je kako uzvratiti udarac.
Uvijek je bio u pravu kad se ravnao prema svom instinktu.
Njegova je ena u prvoj bracnoj noci bila djevica, u to bi se zakleo na majcinom
grobu. Ali ako otada nije bila samo s njim u krevetu, onda bi sada mogla nositi dijete Lea
Beaumonta. Nece on dati svoje ime necijem kopiletu. On je elio svoga nasljednika, ne smije
postojati ni tracak sumnje u njegovo rodoslovlje.
Veceras ce se za to pobrinuti. Nakon toga ce se pobrinuti za Elvirinog brata. Zatvorio
je oci, u glavi mu je nemilosrdno tutnjalo. Naslonio se na naslon stolice da odmori glavu, no
mucne slike blijedog tijela njegove ene, koje se pomice uz elegantno tijelo Lea Beaumonta,
nisu mu izlazile iz glave. Kao da su ga posve preuzele i ispunile neizmjernim, toliko snanim
gnjevom, da je skoro povratio. Prsti se mu se savili oko naslona za ruke.
Knee, ne izgledate dobro.
Otvorio je oci. J edan od kraljevih dostojanstvenika promatrao ga je sa zabrinutocu i
neodobravanjem.
Njegovo je Velicanstvo primijetilo, objasnio mu je dostojanstvenik. Poruka je bila
jasna: ili ce se knez ponaati na uobicajen ivahan i diplomatski nacin ili neka makne svoju
nemocnu i uvredljivu leinu izvan kraljevog pogleda.
Michael je ustao, ne mogavi prikriti kakav mu je to napor predstavljalo. Mislim da
sam malo umoran, rekao je. Molim Njegovo Velicanstvo da me isprica. Krenuo je prema
vratima salona, usre-dotocivi se na to da stavlja jednu nogu ispred druge.
J e li ona prijetvorna ena bacila na njega neke cini? Nije se mogao rijeiti te sumnje,
iako je uvjeravao sebe da nije racionalna. No carobnjatvo ionako nije racionalno, a ipak je
bilo cinjenica. Ona Cordelijina ena - ona Mathilde. Ako je ikada vidio koju, onda je ona bila
vjetica. Moda ga je ona urekla kad ju je otjerao. Naci ce je. Mora biti tu negdje, sigurno
skapava od gladi u nekoj ulicici u gradu. Nije mogla daleko otici.
Teturajuci je doao do svojih odaja, pozvao Briona da mu donese konjak i zatvorio se
u svoju garderobu. Morao je obaviti neke pripreme prije nego to se njegova ena popne
ovamo gore.

* * *

Leo je namrteno promatrao Michaelov odlazak iz salona. Covjeku ocito jo nije bilo
dobro pa je Leo poceo proklinjati Mathildin napitak. Paradoksalno je bilo to to bi razmiljao
o Michaelovom unitenju da nije bilo napitka. Unitenju koje nije mogao provesti sve dok
Michael opet ne bude zdrav i snaan.
Je li Michael mogao cuti Amelijino brbljanje o putovnicama? Dijete je govorilo
veoma tiho, a i zato se Michael ne bi drao svoje ivotne navike da ne slua to dijete
govori? To bi bila strana ironija: da covjek koji nikada nije obracao ni najmanje panje na
ono to govore njegove kceri, cuje jednu jedinu stvar koju nije trebao cuti. Ali ako je ipak
cuo...
Sad se vie nita nije moglo uciniti. Nakon predstave sutra poslijepodne, vie nece biti
vano.
Leo, Michael je otiao, rekla mu je Cordelia bez daha. Ne mogu vjerovati da me je
ostavio bez nadzora, ali jest.
Vidio sam. Pogledao ju je i htio je zagrliti, pograbiti je i okusiti slatku toplinu
njezinih usana, osjetiti njezino podatno tijelo, udisati miris njezine koe. Sve mu je to
procitala u ocima pa su se i njezine napunile poudom.
Kamo moemo otici?
Skoro se nasmijao. Ba tipicno za Cordeliju. Bez uvoda, bez okolianja, tek

GIGA
172
jednostavno pitanje za koje je pretpostavila da ga i on postavlja samome sebi. No vrijeme za
smijeh i vodenje ljubavi je prolo i nece doci dok ne osiguraju svoju buducnost.
Odmahnuo je glavom i uocio kako pouda ustupa mjesto razocaranju. Draga, sada ne
smijemo riskirati. Proeci sa mnom po galeriji. Ponudio joj je ruku.
Primila ju je i progutala razocaranje. Ima plan, izjavila je dok su hodali medu
mnotvom. Za sutra. Reci mi.
Zastao je ispred velikog udubljenja kraj prozora, zamiljeno se zagledao van i
promrmljao u zrak pred sobom: elim da sutra poslijepodne uzme djevojcice i ode do
Christiana i Mathilde, kao to sam ti vec prije rekao.
Ali zato?
Da vidimo moemo li to izvesti, jednostavno je rekao. Pokusni bijeg, tako to
moemo nazvati. Odbrojavao je na prste, glas mu je bio tih i autoritativan. Moramo biti
sigurni da guvernanta suraduje. Moramo se uvjeriti da moe otici iz dvorca bez privlacenja
necije panje. I moramo se uvjeriti da djevojcice nece stvarati potekoce pri pravome bijegu
jer ne razumiju to se dogada. Okrenuo je glavu. J e li ti to jasno, Cordelia?
Mislim da jest, rekla je pomalo sumnjicavo. Zato je imala osjecaj da neto skriva
od nje? Pogledala ga je. Ti mi ne bi lagao, zar ne, Leo?
Zato bih to ucinio?, upitno je podigao obrve, glas mu je bio malo zajedljiv.
Slegnula je ramenima. Ne znam. No jo uvijek nije bila zadovoljna.
Nastavio je hodati. Mozgao je kako bi se mogao osigurati da Cordelia i djeca sutra
poslijepodne ne dodu na predstavu. Djeca ne smiju nikad ni naslutiti to je njihov otac ucinio
njihovoj majci, a nije mogao riskirati ni da Cordelia bude prisutna. Kad bi shvatila to on radi,
jedan bi njezin impulzivni pokret otkrio njihovu vezu i u potpunosti diskreditirao optubu
protiv njezinog supruga. Kad optuba bude izrecena i zapocnu pripreme za dvoboj, tada ona i
djeca moraju krenuti za Englesku u Christianovoj pratnji... u slucaju da neto pode po zlu...
No nece. Od ocajnicke je odlucnosti osjetio drhtanje u trbuhu.
Skinula je svoju ruku s njegove. Ti mi lae, optuila ga je, jedva podigavi glas.
Osjecam to. Vidim to u tvojim ocima.
Odmahnuo je glavom. Umorna si, Cordelia. Prole noci si malo ili nimalo spavala, a
ovo je bio dug i potresan dan.
Sve je ovo bila istina. No ona je ipak znala da ima pravo. Ako mi ne vjeruje, ja tu ne
mogu nita. U ocima joj se zrcalila bol. Ucinit cu kako kae, jer ja vjerujem tebi. elim
vam laku noc, gospodine. Naklonila mu se i otila.
Leo je potiho opsovao, pitajuci se je li ovo mogao izvesti na bolji nacin. Cordelia je
bila tako prokleto pronicljiva.
Velika plima zabrinutosti preplavila je Cordeliju dok je odlazila od Lea. Zabrinutosti,
razocaranja, a sada i usamljenosti. Neizmjerno je eljela da je uz nju Mathilde. Htjela je otici
u krevet, da joj Mathilde donese toplo mlijeko i stavi hladnu krpicu natopljenu lavandom na
celo, da je uuka u krevet i da joj kae kako ce sve biti u redu.
A imala je samo Elsie. Dobronamjernu, ali nespretnu Elsie koja nije znala celjati
Cordelijinu kosu umirujucim potezima koji bi joj ublaili svu bol u glavi; Elsie koja nije imala
spretne prste kojima bi joj uklonila napetost iz miica na vratu i ramenima.
Oh, kako je bila djetinjasta! Leo je bio u pravu. Nita nije spavala prole noci, a ovaj
je dan bio prepun napetosti. Ici ce u krevet i prespavati ovaj predosjecaj zle kobi, ovaj
smijeni osjecaj povrijedenosti. Naravno da joj nije lagao. Zato bi to ucinio? Izmiljala je
stvari jer je bila iscrpljena i previe napeta.
Iznenadnom odlucnocu, okrenula se prema stubitu koje nije vodilo u slubene odaje.
Barem je nocas slobodna od Michaela, a sirota mala Elsie dat ce sve od sebe.
Pozdravila je djevojku odlucnim osmijehom, ula u svoju spavacu sobu i bacila se na
sofu. Elsie, draga, pomogni mi s cipelama. J edva se mogu pomaknuti.

GIGA
173
Zaista, madame! to ste to sebi ucinili? Elsie je zabrinuto dotrcala i, unatoc silnom
petljanju i sa-mooptuivanju, napokon uspjela osloboditi svoju gospodaricu teke dvorske
haljine, odvezati joj korzet i pomoci joj da obuce nocnu koulju. Da vam ocetkam kosu,
madame?
Da, ali veoma njeno. Cordelia je sjela za toaletni stolic. Od umora ju je boljela
cijela glava. Elsie je pokuala, ali se nije mogla usporediti s Mathildom pa joj je nakon nekog
vremena Cordelia oduzela cetku i sama dovrila posao.
Popela se u krevet s uzdahom olakanja. Tijelo joj je utonulo u debelu perinu. Ugasi
svijece, Elsie i navuci zavjese.
Djevojka je jedva ucinila receno, a Cordelia je vec zaspala dubokim snom bez snova.

* * *

Michael je cekao drijemajuci u naslonjacu u svojoj garderobi. Cekao je da njegova
ena zaspi, jer veceras nije bio dovoljno snaan da je savlada bez vezivanja, a ona ce mu se
opirati. Elviri je poceo davati doze otrova u ampanjcu u kojemu je toliko uivala. Nakon
nekoliko dana, kad je mjeavina pocela djelovati i kad je bila previe slaba da mu se odupre,
davao joj je cisti otrov, iako ona nije znala to joj daje niti je naslutila to joj radi. Nije, sve do
posljednjih par sati kad je u njezinim praznim ocima opazio da je shvatila.
Nije postojao nikakav razlog da od Cordelije skriva to namjerava uciniti s njom.
Zapravo, nije to ni elio skrivati od nje.
Poceo je osjecati da je slabost popustila kad su bila skoro dva sata. Svaki put kad bi se
probudio iz kratkog drijemea, osjecao se snanijim i samopouzdanijim, a na njegovo veliko
olakanje, cinilo se da je i omaglica nestala. Vie mu se ne bi zavrtjelo kad bi ustao. Mora da
je uhvatio neku manju zarazu, pomislicrje. Apsurdno je to je uopce pomiljao na
carobnjatvo. Zaraza mu je oslabila mozak.
Dvorac je bio miran, njegove odaje posve tihe, sluge su otile na spavanje. Cordelia je
vec sat vremena bila u krevetu. Dosad je vec sigurno zaspala.
Uzeo je cetiri debela komada konopca i isprobao ih u rukama. Bit ce dovoljno cvrsti
za Cordelijino mravo tijelo, iako je bila prilicno snana. Ovio ih je oko ruke i uzeo plitku
srebrnu posudu sa svog toaletnog stolica. Pomirisao je sadraj. Zloban mu je osmijeh iskrivio
usta. Sok planinske somine. Nisu ga uzalud u podzemnom svijetu svodnika i babica nazivali
prekrivacem srama. Bio je znan kao sredstvo koje okrepljuje nemocno tijelo i slabu
reputaciju, a nocas ce dobro posluiti njegovoj svrsi.
Tiho je proao kroz Cordelijinu garderobu i pritisnuo kvaku na njezinim vratima. Soba
je bila u tami, osvjetljavala ju je samo slaba mjesecina koja je dopirala kroz otvoreni prozor.
Douljao se do kreveta i beumno razgrnuo zavjese na njegovom uzglavlju. Cordelia je
nepomicno leala na ledima pod bijelim pokrivacem, ruku ba prikladno zabacenih iznad
glave.
Premjestio se iza uzglavlja i konopcem joj paljivo zavezao desni zglavak za stup
kreveta da se ne probudi.
Cordelia se tekom mukom trgnula iz dubokog sna kad je osjetila da se neto jezivo
probija kroz njezinu svijest. Bila je tek napola budna i dezorijentirana, trudila se otkriti to to
nije u redu, kad joj se konopac omotao oko druge ruke. Zavezao ga je za stup kreveta prije
nego to je uspjela otvoriti usta da vrisne.
Vriti ako hoce. Nitko nece obratiti panju. Do nje je dopirao ledeni Michaelov
glas kao da dolazi iz nekog dugog tunela. Otimala se, uvijala i tek je tada stao pred nju. Stajao
je i promatrao je ocima punim neopisive zlobe.
Oh, Boe, to to kani uiniti? Namjerava je ubiti.
Mahnito je potezala zavezane zglavke i podigla noge da ga udari. Zgrabio ju je za

GIGA
174
gleanj i nasmijao se hrapavim samozadovoljnim smijehom i tada je shvatila da mu je pruila
upravo ono to je htio. Iz gorkog je iskustva znala da je njezin otpor samo pridonosio
njegovom uitku.
Ne! Krik protivljenja provalio je iz nje kad joj je povukao nogu i zavezao gleanj za
stup kreveta. Ne! No on joj je zavezao i drugu nogu prije nego to je vrisak utihnuo u tami.
Leala je rairenih ruku i nogu na krevetu, tresuci se od uasa, zureci u njega ocima tamnima
od straha.
Mir, draga moja. Sjeo je na krevet kraj uzglavlja. Dat cu ti neto da popije. to
prije to popije, to ce prije prestati ova neugodnost.
Odmahnula je glavom; zapetljana joj je kosa uokvirivala lice - najcrnje crnilo nasuprot
sablasne bjeline. Namjerava je ubiti kao to je ubio Elviru.
Pokuala je opet kriknuti, ali je krik ostao priguen, kao da joj se zgruao u grlu od
silnoga straha. Okrenula je glavu na drugu stranu kad joj je donio srebrnu alicu.
Nagnuo se nad nju i prstima joj zacepio nos. Nije mogla disati, borila se za zrak i
otvorila usta. A on je tada izlio sadraj alice ravno u njezino grlo. Zagrcnula se i progutala da
se ne ugui. Okus je bio gorak, biljni, ljekovit.
Drao joj je nos sve dok nije bio siguran da je progutala svaku kap, potom ju je pustio
i ustao. Nece ti meni radati kopile, okrutno je rekao. to god nosila, izgubit ce to prije
zore. A tada, moja prijetvorna kurvo od ene, tada ce leati ispod mene dan i noc, sve dok ne
zanese moga sina.
Nita ne shvacajuci, zurila je u njega. U ocima joj se ocrtavao neizmjeran uas zbog
onoga to joj se dogadalo i zbog onoga cega se bojala da ce se dogoditi. Sad cu te prepustiti
tvojim mislima. Odvezao je konopce. Stajao je i promatrao je smijeeci se onim svojim
gujinim osmijehom. Sumnjam da ce provesti mirnu noc, draga moja, no mislim da je kazna
prikladna pocinjenom djelu.
Otiao je. Cula je kako zakljucava vrata prema salonu, zatim je proao kroz njezinu
garderobu. Cula je kako su se vrata zatvorila za njim i kako ih je zakljucao. Ostala je sama.
Dobrostivi Boe, to joj je to dao? Trudila se obuzdati paniku koja samo to je nije
preplavila i otjerala svaku racionalnu misao. to je ono rekao? Nece ti meni radati kopile.
Sad je shvatila to je ucinio. Dao joj je neto za pobacaj. Da sprijeci radanje kopileta.
Mora da je otkrio njezinu vezu s Leom. Ali kako? Ni sama nije znala je li trudna i, oh, Boe,
kakve li ironije: ako je i nosila dijete, ono je sigurno bilo Michaelovo. Leo je bio jako
oprezan.
Posjela se i ogledala po poznatoj prostoriji. Kad ce poceti djelovati? Kakvi ce biti
ucinci? Pomisao da neka strana supstancija u njoj djeluje razorno i unitava je bila joj je toliko
uasna, da ju je ovaj put panika skoro prodrla, no ipak joj se uspjela othrvati svakim djelicem
svoga bica.
to ce se dogoditi ako vriti? Nita. Zakljucao je sva vrata i uzeo kljuceve. Osim toga,
sluge su se vec navikle na zvukove koji su dolazili iz njezine spavace sobe tijekom dugih
nocnih sati. I previe su se bojali svoga gospodara da bi neto poduzeli. Njezino saveznitvo s
Brionom nije ukljucivalo riskiranje njegovog ivota.
Zatvorila je oci kad su joj potekle gorke suze. Trudila se isprazniti glavu od svih misli
da moe zaspati. Cak bi i kratak san od deset minuta skratio ovu beskrajnu noc.
Grcevi su poceli netom prije zore. Stenjala je i presavijala se od boli, pokuavajuci
opustiti miice u trbuhu. Bol je bila jaca od njezinih uobicajenih mjesecnih grceva, krv je
obilnije tekla. Odjednom je bila preslaba da se pomakne, da vidi to se dogada s njom. Ubrzo
je plahta ispod nje bila natopljena ljepljivom krvlju. Obuzela ju je silna iscrpljenost koja ju je
ucinila gotovo nepokretnom.
Iskrvarit e do smrti, bespomona na ovome krevetu.
Otvorila je usta i vrisnula. Vritala je i vritala sve dok je nije zaboljelo grlo. Zacula je

GIGA
175
zvukove iz salona. Glasove, korake. Kvaka se pomaknula, ali brava nije popustila. Opet je
zavritala.
Vrata garderobe irom su se otvorila. Uao je Michael. Prestani s tom drekom,
kurvo! Odgrnuo je plahtu i zagledao se u crveni nered ispod nje. Potom ju je pogledao u lice
i zadovoljan tiho rekao: Nece ti meni radati kopilad.
Preostalo joj je jo malo snage, ali je opet zavritala. Cinilo joj se da je to jedino to
moe uciniti. Vritala je od boli, od straha, od mrnje.
Michael se opet zagledao u krv. Kolicina je svakako bila prevelika. Nije htio da
iskrvari do smrti. Jo nije zavrio s njom. Otvorio je vrata salona i pozvao: Brion, dovedite
lijecnika.
Cordelia se pridigla na lakat. Fiksirala ga je pogledom kroz zamrenu kosu. Ako ne
elite da umrem, dovedite Mathildu. Govorila je polako, s velikim naporom, rijeci su jedva
izlazile iz nje. Mathilde ce znati kako zaustaviti krvarenje. Opet je pala na leda.
Michael je oklijevao. Nije elio da umre. elio ju je ozlijediti. Kazniti je. Otrgnuti iz
nje ivot koji moda nije bio njegove krvi. S njom jo nije zavrio.
Gdje je ona?
Iako u agoniji, znala je da ce otkrivanjem mjesta gdje je Mathilde dovesti u opasnost
sve njihove planove, ali nije eljela umrijeti. A samo joj je Mathilde mogla pomoci. Postojala
je i mogucnost da Michael eli prijevarom iz nje izvuci adresu, no ipak je morala preuzeti taj
rizik. U gradu, u Plavom vepru. Zatvorila je oci od razdiruce boli u utrobi.
Kad je sljedeci put otvorila oci, zamagljen joj je pogled pao na Mathildino lice i suze
su joj nezaustavljivo pocele kliziti niz lice. Mathilde se sagnula i poljubila je u obraz. Sve je
u redu, dijete moje. Sve je u redu.
Hocu li umrijeti?
Bog bio s tobom, nece. Nasmijeila se, ali osmijeh nije izbrisao tugu u njezinim
ocima. Krvarenje je usporilo.
Kako?
Imam ja svoja sredstva, dijete. Sjedni i uzmi malo ovoga. Podvukla je ruku pod nju
i podigla je na jastuke.
Plahte su ispod nje bile ciste i svjee, nocna joj je koulja bila oprana. Nigdje u sobi
nije bilo nikakvog znaka onog krvlju i boli natopljenog stranog nocnog uasa. Osim crvene
tekucine koju joj je Mathilde prinosila ustima.
to je to? Instinktivno ju je s gnuanjem pokuala odgurnuti.
Popij to. Potrebna ti je snaga.
J e li to krv? Gnuajuci se pogledala je svoju dadilju.
I jo neke stvarcice.
Cordelia je zatvorila oci i izlila toplu tekucinu odurnog mirisa u grlo. Cudno, no nije
imala odvratan okus. Nije bila slankasta kao krv.
Popit ce jo za sat vremena. Mathilde je odnijela alicu.
Cordelia se naslonila na jastuke. Osjecala je toplinu i pospanost. Mathilde?
Da, zlato? Mathilde se vratila krevetu.
J esam li? Mislim, jesam li izgubila...?
Ako si i bila noseca, draga, bilo je previe rano da bi se moglo znati, ivahno je
odvratila.
Gdje je Michael?
To kurvino kopile rodeno u jarku!, Mathilde nije obicavala psovati, ali joj je lice
sada bilo jednako nesmiljeno i divlje kao i rijeci. Nisam jo zavrila s njime.
J e li ovdje?
Nije. Otiao je na jutarnje primanje kod kralja, a ja moram otici prije nego to se
vrati, ozbiljno je rekla.

GIGA
176
J e li ti rekao jo neto?
Mathilde je odmahnula glavom. Samo mi je rekao da misli da si pobacila i da
poduzmem neto.
Dao mi je neto to je uzrokovalo ovo, tiho je rekla. Ne znam to je to bilo. On
sigurno zna za Lea.
Mathilde je podigla pogled. Sjajne, crne i tajanstvene oci jedan su trenutak promatrale
Cordelijino lice. Potom je jednom kimnula i s jednakim se nedokucivim izrazom vratila
svome poslu. Pakirala je stvari u konatu torbu koju je uvijek nosila sa sobom. Tijekom
godina Cordelia je sve vie stjecala povjerenje u sadraj te torbe, jednako kao to je imala
neizmjerno povjerenje u enu koja je koristila ta sredstva. Ona djevojka? Mathilde je
glavom pokazala prema garderobi. J e li onako glupa kao to izgleda?
Cordelia se slabano nasmijeila. Jest, ali je veoma dobronamjerna i usluna.
Mathilde je ljutito rekla: Onda ce biti najbolje da joj kaem to ce ti i kada dati.
Reci meni. Osjecam se snanije.
Krvarenje ti je iscrpilo snagu, izjavila je Mathilde. I mora je vratiti. Mahala je
vrcem crvene tekucine. Uzmi cau ovoga svakih sat vremena i sve popij.
to je to?, opet ju je upitala.
Kotana sr, usitnjena jetra i srce, korijen kozje brade, dumbir... Oh, mnogo toga
cime se ne mora zamarati. Stavila je vrc na nocni ormaric. Ovako: ako krvarenje opet
postane obilno, obilnije nego uobicajena mjesecnica, poalji djevojku k meni.
Cordelia je kimnula. Mathilde, Leo eli da se djeca danas poslijepodne odvedu iz
dvorca. Njihova guvernanta misli da idu na satove glazbe. Jucer poslijepodne dala sam
Christianu poruku u kojoj sam ga zamolila da onu Nevryjevu formalno obavijesti da ce se sat
glazbe odrati danas u tri sata u njegovom prenocitu u gradu. Mislila sam ih ja otpratiti, ali
mislim da necu moci. Hoce li se ti pobrinuti da stignu tamo?
Aha, ostavi to meni. Opet se nagnula nad nju i odmaknula joj kosu s lica. Reci mi
gdje cu ih naci u ovom labirintu.
Cordelia joj je dala precizne upute. Mathilde je kimnula. J a cu se za to pobrinuti,
dijete. Dobila si malo boje u obraze. Kako je s bolovima?
Uobicajeni tupi bol.
Danas ostani u krevetu i sutra ce biti zdrava kao drijen. Poljubila je svoju
mezimicu i pogladila je po obrazu. Prebrodit cemo mi ovo, ne boj se.
Cordelijin je osmijeh bio je pomalo usiljen. Veoma se iznenadila to Mathilde nije
komentirala Michaelovu ulogu u svemu ovome, no Mathilde ju je cesto znala iznenaditi.
Dadilja ju je jo jednom poljubila i pourila u garderobu. Cordelia ju je cula kako izdaje upute
Elsie kao da je sirota djevojka napola luda.
Nece ona prebroditi ovo sve dok ne pobjegne od svoga mua. Sada je bila u to
uvjerena kao nikad dosad. Nema toga to Michael ne bi ucinio ako misli da je to potrebno i
ako mu padne na njegov opak i nastran um.
Leo je neto planirao. Nije joj u cijelosti rekao razlog zbog kojega eli da danas
poslijepodne ne bude u Versaillesu. Trudila se uvjeriti samu sebe da joj je rekao cijelu istinu,
ali je znala da nije. Opet je zatvorila oci i razmiljala. U cetiri ce se sata odrati predstava u
Kazalitu madame De Pompadour. Toaneta je bila oduevljena izvanredno izgradenim i
dekoriranim kazalitem, koje je ponovno oivjelo njezine uspomene iz djetinjstva na malo
kazalite u Schonbrunnu gdje su sva kraljevska djeca zabavljala posjetitelje dostojanstvenike i
clanove kraljevske obitelji.
Dakle, odrat ce se predstava. I nita drugo sve do uobicajenih vecernjih svecanosti.
Zato Leo ne eli da ona bude na predstavi?
Mogu li vam neto donijeti, milostiva? Elsie joj se naklonila i Cordelia je otvorila
oci.

GIGA
177
Da, natoci mi malo te odurne tekucine iz vrca, rekla je. Ako namjerava ustati iz
kreveta i otici na predstavu, trebat ce joj sva snaga koju moe smoci.
Kad se knez Michael vratio u podne, zatekao je svoju enu kako spokojno spava.
Dadilja je dobro obavila svoj posao i nestala, kako joj je i naredio. Promatrao je Cordeliju.
Gotovo je dola k sebi, obrazi su joj sada bili ruicasti na bijelome jastuku. Da ona ena nije
uspjela obaviti posao, zavrila bi do kraja ivota u Bastilli. No uspjela je. Ovog ce casa
nagraditi njezin uspjeh: sve dok mu ne izade pred oci, ostavit ce je na miru.
Cordelia je zatreptala i otvorila oci i na trenutak se u njezinim modrim dubinama
pojavio goli strah kad je ugledala muevljev namrteni pogled.
Bolje ste, vidim.
Slabano je kimnula. Ako ga ostavi u uvjerenju da je jo slaba, ostavit ce je na miru.
Ostat cete u krevetu, izjavio je, okrenuo se na peti i otiao.
Ostat ce u krevetu do neto prije cetiri sata, a onda ce se nekako odvuci u kazalite.

GIGA
178
Dvadeset etvrto poglavlje

Gdje je Cordelia? Christian je skocio sa sjedala za klavicembalom kad su Mathilde,
Amelia i Sylvie ule u njegovu sobu u Plavom vepru. Vikont je rekao da ce ona doci s
djecom. Mahao je rukama i izgledao jednako rastresen i zabrinut kao i onda kad mu se
vikont povjerio i natovario mu tako teko breme.
Danas ce ostati u krevetu, rekla je Mathilde i sagnula se da djeci skine eirice.
J e li bolesna?, panicno je upitao. Vikont je rekao da je moram zadrati ovdje do
veceri.
Nije bolesna, muce je enske tegobe, ravnoduno je rekla, ne obaziruci se na
Christianovo iznenadno rumenilo. A sad prestani s tim uzrujavanjem i upoznaj djevojcice.
Sabrao se. Nekako se u Mathildeinoj prisutnosti nikada nije mogao prepustiti svojim
strahovima i tjeskobama. Usmjerio je svoju panju na dvije male djevojcice koje su ga
ozbiljno promatrale.
Vidjele smo vas na koncertu s plesacicom, rekla je jedna od njih.
Bila je tako lijepa, rekla je druga. Voljela bih kad bismo mi mogle onako plesati.
Cordelia je rekla da cemo dobiti poduku.
Ovo je Amelia, a ovo Sylvie. Mathilde je dodirnula svaku djevojcicu.
Djevojcice su se zapanjeno pogledale. J utros su se opet zamijenile, a Mathilde ih je
dosad vidjela jednom ili dvaput. Kako ih je mogla raspoznati?
Mathilde se mirno nasmijeila. Mene ne moete zavarati, drage moje.
Oh, jednoglasno su rekle.
Christian je bio zbunjen, ali ih je primio za ruke i usrdno ih protresao. Ja cu vam
davati poduku iz glazbe.
Da. Prcasti su im se nosici istovremeno nabrali.
Zar vas ne zanima glazba?, u nevjerici je upitao. U njihovoj je dobi vec skladao i
savreno svirao i na cembalu i na klavicembalu.
Madame De Nevry kae da nam jako loe ide, povjerila mu je Sylvie.
No njoj jako loe ide, dodala je Amelia. Ona svira, ali to uopce ne zvuci kao
glazba.
Dodite. Pozvao ih je za klavicembalo i sjeo. Posluajte ovo pa mi recite da li to
zvuci kao glazba.
Svirao je s lakocom, no glazba mu ovaj put nije pruila utjehu. I Cordelia je trebala
biti ovdje. Kako ce on ispuniti svoju obvezu prema vikontu ako se plan promijenio? Vikont je
rekao kako misli da ovog poslijepodneva nece trebati otici iz Versaillesa, ali se pripremio na
sve. Kocija i brza zaprega spremno su cekali na zapovijed da krenu.
Mathilde je pripremila muku odjecu za djevojcice, a za Cordeliju hlace i haljetak
konjuara. Christian je imao papire i putovnice.
No Cordelia nije dola. Ne mogu otici bez nje. Bio je zbunjen i ocajan. Cijeli je ovaj
pothvat i bez neocekivanih promjena bio veoma riskantan.
Prstima je pritisnuo tipke u zavrnom akordu, ostao sjediti i zuriti u napuklinu na zidu
iznad klavicembala te nastavio razmiljati. Mathilde nije izgledala nimalo zabrinuto. Ovo je
navodno trebao biti samo pokusni bijeg. Kad se bude radilo o pravome, Cordelia ce biti ovdje.
Tada ce sve teci po planu. Ako nije mogao suzbiti uznemirenost pri pokusnom bijegu, to li ce
tek biti kad dode vrijeme za pravi?
Okrenuo se na stolcu i pogledao djevojcice koje su stajale iza njega dreci se za ruke.
Dakle, je li ovo zvucalo kao glazba?
Istovremeno su kimnule.
elite li i vi nauciti tako svirati?

GIGA
179
Jo jedno gorljivo kimanje.
Onda sjedni, ti... Sylvie, zar ne? Ti si prva.
J a sam Melia.
Oh, dobro. No, onda si ti prva. Pokai mi to si dosad naucila.
Mathilde je zujala naokolo pospremajuci sobu dok je Christian stajao i s bolnom
grimasom sluao djevojcicino nabijanje. Mathildino je lice bilo spokojno, nije pokazivalo
nikakve tragove njezinog mracnog unutranjeg monologa. Ostavljanje Cordelije u pandama
onog cudovita bila je jedna od najteih stvari koju je ucinila u ivotu. No vikont se i njoj
povjerio pa je znala da Cordelia ne smije prerano nestati iz kneeve kuce. Ne, sve dok se ne
odri dvoboj, za nju nece biti sigurno da ode. Onako nemocna kakva je jutros bila, ne bi
mogla danas poslijepodne napustiti krevet, a da ne izazove sumnju.
Usta su joj se stisnula. Poznavala je samo jedno sredstvo koje je uzrokovalo ranije i
prekomjerno menstrualno krvarenje: planinsku sominu. Knez je prisilio Cordeliju da popije
sok planinske somine.
Mathilde je prisustvovala mnogim pobacajima i obicno bi se vidjeli neki znakovi
unitenog embrija. Toga jutra nije vidjela nita. Knez Michael ce platiti visoku cijenu za svoju
besmislenu okrutnost.

* * *

Cordelia je stajala u tami stranjeg dijela kazalita koje je madame De Pompadour
izgradila u dvorcu za zabavu svoga kraljevskog ljubavnika. Naslanjala se na stup i silno
eljela sjesti, ali se morala drati mracnog dijela ako je kanila ostati nezamijecena. Predstava
u njoj nije probudila nikakvo zanimanje, kao ni kod ostalih dvorana, iscrpljenih nakon cijelog
tjedna svadbenih svecanosti i eljnih neceg poticajnijeg od puke kazaline predstave. Cak je i
kralj nekoliko puta zadrijemao, a mladenci su se dosadivali i izgledali veoma nezadovoljno.
Pomaknula se malo naprijed da moe vidjeti vie publike. Njezin je suprug sjedio s
prijateljima u loi u prvom nizu, nasuprot kraljevskoj loi. Oci su mu bile zatvorene i ocito ga
nije zanimao to se dogada na pozornici. Pitala se hoce li se ikada vie moci bez straha suociti
s njim. Sinoc ju je slomio i znao je to. Od te ju je spoznaje preplavio novi val slabosti, koljena
su joj pocela klecati. Uhvatila se za stup i naslonila lice na hladan kamen dok val nije proao.
Cim zavri predstava... cim otkrije zato nije smjela biti ovdje... tada ce se moci vratiti i
krevet.
Vidjela je da Leo sjedi u parteru u prvome redu, da se u stankama smije i razgovara s
poznanicima. Nijednom nije pogledao prema mjestu na kojemu je sjedio knez i ponaao se
kao da nema nikakve brige na ovome svijetu. Je li znao to joj se dogodilo? Ili je
pretpostavljao da je s djevojcicama kod Christiana, kako joj je naloio? Pocela je osjecati
mucninu od strepnje i zlih slutnji.
Po okoncanju predstave zacuo se mlak aplauz i publika se pocela spremati za odlazak,
kad se Leo pomaknuo. Ustao je gotovo leerno, a potom lagano skocio na pozornicu.
Srce joj je pocelo divljacki udarati i u jednom je casku pomislila da ce se onesvijestiti.
Cvrsto se drala za stup, ne skidajuci bolan pogled s vitke, u crno odjevene osobe na
pozornici.
Leo je otiao do samog ruba pozornice i naklonio se kralju u kraljevskoj loi. Vae
Velicanstvo, htio bih, shodno starome zakonu, iznijeti jedan zahtjev. Glas mu je bio jasan i
odlucan. Publika se prestala vrpoljiti, ostala je prikovana na mjestu. Kralj je izgledao
zapanjeno. Dvorani su stalno neto zahtijevali od njega, usluge, mirovine ili napredovanje
svojih rodaka, ali uvijek neslubeno i uvijek preko njegovih ministara.
Zbunjujete nas, vikonte Kierston. Stavio je ruke na plavi barun ograde loe.
Hocemo li mi to odgledati treci cin predstave? Nasmijeio se svojoj ali, a oni oko njega su

GIGA
180
se pristojno nasmijali.
Na neki nacin, Vae Velicanstvo, odvratio je Leo ne trepnuvi niti ne pomaknuvi
nijedan miic. Pozivam se na drevno pravo brata da osveti ubojstvo svoje sestre u javnom
okuavanju orujem.
Publika je gotovo jednoglasno uzdahnula. Okretali su se jedan prema drugome, no
nitko nije izustio ni rijec. Na kralju je bilo da govori.
Sigurno se alite, vikonte. Glas mu je bio grub od nezadovoljstva. Kraljevskim je
ukazom bilo zabranjeno iskazivati neprijateljstvo u Versaillesu.
Ne, monseigneur. Ne alim se. Okrenuo se i pogledao kneza Michaela. Traim
nalog za pretragu i uhicenje kako bi se dobili dokazi da je knez Michael von Sachsen otrovao
gospu Elviru Beaumont, svoju prvu enu.
Zajednicki je uzdah ovaj put odjeknuo sve do zabata. Sve su se oci okrenule prema
loi kneza Michaela. On je sjedio mirno, samrtno blijedog lica.
U tami se Cordelia trudila razbistriti glavu. to je Leo ovime mislio? to li je to javno
okuavanje orujem?
Od cega se ti dokazi sastoje, lorde Kierston?
Od kneevih vlastitih rijeci, zapisanih u njegovim dnevnicima.
Na te se rijeci Michael trgnuo kao lutka na uzici. Nehotice se uasnuto zagledao u
kralja koji ga je promatrao hladno i s gadenjem.
Ako se taj nalog izda, gospodine, hocete li se protiviti?, otro ga je upitao kralj u
mukloj tiini.
Sve su oci bile uprte u Michaela. Privukao je panju svih ljudi u kazalitu; ljudi
nenavikli obracati panju na najplemenitiju glazbu i najvelicanstveni-ju prozu, zabezeknuto su
stajali u tiini.
Michael se napola pridigao sa stolice. Ovlaio je suhe usne. Pokuavao je naci rijeci.
Gore na pozornici njegov je tuitelj mirno stajao pred crveno-zlatnom kazalinom zavjesom.
U kazalitu je vladao potpuni muk. Tada je kralj s jednako hladnom srdbom rekao:
Moete li uputiti nae istraitelje do tih dokaza, lorde Kierston?
Mogu, gospodine. Ali zahtijevam drevno pravo okuavanja orujem.
I opet je Leo pogledao Michaela i ledeni je trijumf u tim zlatnim ocima sledio kneza
do kotane sri.
Knee Von Sachsen! Kralj je sada govorio odrjeito. Prihvacate li izazov vikonta
Kierstona?
Michael je ustao. Naklonio se kralju. Naklonio se Leu. Dokazat cu svoju nedunost
prema starom zakonu, Vae Velicanstvo.
Buduci da ste optuenik, na vama je da odaberete oruje.
Biram rapire, monseigneur.
Cordelia je cvrsto stisnula ake; nokti su joj se zabili u dlanove. U glavi joj je zujalo.
Htjela je vritati. Htjela se baciti na Lea i tuci ga dok ne padne na tlo. Kako je to mogao
uciniti? I sve riskirati? Svoj ivot, njihovu zajednicku buducnost? Djecu? Kakva li je to osveta
kad se mac veoma lako moe okrenuti protiv osvetnika?
Nije ni cudo to nije htio da ona prisustvuje ovom ponosnom samoubilackom izazovu.
J avno okuavanje orujem odrat ce se na gradskom trgu sutra u zoru, objavio je
kralj. Dotada cete se obojica povuci iz Versaillesa na neko vrijeme, dok se sve ne stia, a mi
cemo vas obavijestiti kad ce to biti.
Kralj je uurbano napustio svoju lou, prijestolonasljednik i njegova nevjesta su ga
slijedili. Tihi su dvorani stajali gole glave dok nije otila kraljevska svita.
Jo uvijek obamrla od oka i uasa, Cordelia je naslijepo teturala do izlaza kroz mete
koji je nastao nakon kraljevog odlaska. Morala se vratiti u svoje odaje i svoj krevet prije
Michaelovog povratka. Morat ce izigravati nedunost, bez obzira to on sumnjao, sve dok ne

GIGA
181
odluci to ce dalje.
Leo ju je naputao. Ako umre od Michaelove ruke, ona je osudena na propast. No dok
je urila na klimavim nogama kroz hodnike svojih odaja, poceo se smirivati gnjev koji je
osjecala. Leo je htio da ona i djeca ne budu u dvorcu kad sve ovo izade na vidjelo. Tako bi
bili spremni na bijeg. No od kakve ce joj koristi biti bijeg ako proganjanje nikad nece prestati?
Ona bi mogla godinama cekati Lea ako bude morala. No ako on pogine u dvoboju, za nju
nema buducnosti. Iznoseci svoju optubu, on ju je naputao. Odustao je od njihove srece zbog
osobne osvete.
Misli su joj bile prepune slika Leovog tijela kako pada na tlo i krvari od rapira
njezinog mua. Moda ce Leo pobijediti. No ona je mogla prihvatiti samo izvjesnost, a u
dvoboju nije bilo nikakve izvjesnosti.
urno i bez daha ula je u svoje odaje. Monsieur Brion ju je pogledao, najprije
zapanjeno, a potom zabrinuto. Madame... neto se dogodilo?
Poaljite mi Elsie. Teturajuci je prola kroz salon i dola do svoje spavace sobe.
Ugledala je svoj odraz na staklu i shvatila zbog cega je Brion izgledao tako preneraeno. Na
blijedome licu oci su joj divljacki sjale, kosa se raspustila iz igala. Izgledala je kao da je
ugledala duha i pobjegla od njega.
Groznicavom se brzinom pocela svlaciti; prstima klizavim od znoja pocela petljati oko
kukica i dugmeta.
Elsie je urno ula. Oh, madame, znala sam da ne smijete ustajati, rekla je kreci
ruke. Niste jo dobro. Da odem po lijecnika?
Ne, samo mi pomogni da se vratim u krevet.
Za pet je minuta Cordelia leala na jastucima, moleci se da joj srce uspori svoje bolno
i mucno udaranje. Bila je iscrpljena i svjesna upornog istjecanja krvi iz tijela. No, Bogu hvala,
cini se da se nije pogoralo unatoc stajanju i trcanju.
Vrata salona su se s treskom zatvorila i opori i grubi Michaelov glas odjeknuo je
tiinom. Brion, spremi kovceic i poalji s njime Fredericka u grad u Coq d'Or. Neka me
ceka tamo. Odmah, covjece! Nemoj stajati tu i gledati me kao da si lud.!
Cordelia je zadrala dah i cekala. Tada su se vrata irom otvorila i Michael je uao.
Izlazi! Trgnuo je rukom prema Elsie koja je zajecala od straha, naklonila se i istrcala iz
sobe.
Priao je krevetu. Lice mu je bilo bijelo s jo bjeljim sjenama oko tankih usta. to ti
zna o ovome, kurvo? Glas mu je bio iznenadujuce tih.
Nita nije rekla, samo je okrenula glavu.
Runo opsovavi, nagnuo se nad nju i okrenuo joj lice prema sebi. Ti si ovo skovala
zajedno s njim? Kako je saznao za dnevnike?
Prstima joj je stiskao bradu, a ona nije mogla nita drugo uciniti nego se truditi da ne
vrisne. No odlucila je da mu nece pokazati svoj strah. Ne znam o cemu govorite, gospodine.
Bila sam u krevetu. Moete provjeriti.
Ne moe me zavarati svojim prijetvornim jezikom, prijeteci je rekao i unio joj se u
lice tako da je mogla namirisati kiselost njegovog daha i mousni smrad njegove koe. Ubit
cu tvog prokletog ljubavnika, a tada, kunem se Bogom, kurvo, nikad me nece napustiti sve
dok ja ne odlucim da je vrijeme da se sretne sa svojom smrcu. Jesi li me razumjela! Usne su
mu skoro dodirivale njezine u odvratnom oponaanju poljupca. Jesi li razumjela?
Pljuvackom joj je poprskao lice.
Razumjela sam vas, uspjela je izustiti s gnuanjem. A vi shvatite, suprue, da me
nikada necete slomiti. Prije cu umrijeti.
Nasmijao se i naglo joj pustio bradu. Vec sam te slomio, draga moja eno. Zar to jo
nisi shvatila? Ustao je. Ti i moje kceri cete odmah otputovati u Pariz. Cekat ce me u Rue
du Bac. Kad ubijem tvog ljubavnika, doci cu k tebi.

GIGA
182
Tekom se mukom osovila na jastuke. Obrisala je lice krajickom plahte. I kako ga to
namjeravate ubiti, gospodine?
Buljio je u nju. Ne zna?
Otkud bih mogla znati, gospodine? Mirno je izdrala njegov pogled i na svoje
zadovoljstvo uocila tracak nesigurnosti u njegovom pogledu.
Sutra u zoru nabit cu ga na vrh svoga rapira, rekao je polako i jasno. ao mi je to
nece biti tamo da to vidi, draga moja, ali elim da ode iz dvorca. Zahvaljujuci tvom
prokletom ljubavniku, sad smo nepoeljne osobe na dvoru, sve dok kralj ne bude spreman
zaboraviti ovaj odvratni dogadaj. Usne su mu se iskrivile dok je preuvelicano oponaao
kraljevo gnuanje nad borbom na ivot i smrt koja ce se odrati u njegovoj prisutnosti. Sada
vam prijestolonasljednica vie nece moci pruiti zatitu, madame.
Cekao je na njenu reakciju, no ona je ostala mirna i promatrala ga toliko
nezainteresirano, da mu se sumnja povecala. Potom se okrenuo na peti i otiao kroz njezinu
garderobu.
Cordelia nije vjerovala da je moguce osjecati takvu mrnju prema ljudskome bicu. No
Michael ionako nije spadao u tu kategoriju, pomislila je. On je bio sotona, cudovite iz
paklene rupe. I vratit ce se u pakleni oganj koji ga je izrodio. Leo ce ga poslati ravno u pakao.
Nije si doputala misliti na drugu mogucnost. Morala je planirati. Mora sprijeciti Michaela u
nakani da je poalje u Pariz. Morala je ostati ovdje. Mora biti ovdje kad se to dogodi. A djeca?
Nocas ih mora skloniti na sigurno mjesto. Mathilde ce ih odvesti jer ona ne moe ici. Ne sada.
Kovala je plan kad se Elsie vratila pogleda punog potovanja fiksiranog na pismo koje
je nosila na srebrnom posluavniku. Na vosku je bio prijestolona-sljednicin pecat. Glasnik je
donio ovo od Njezine Visosti, madame. Pruila joj je posluavnik, suvie prestraena da
sama dodirne uzvieni papir.
Cordelia ga je uzela i razbila pecat. Poruka je bila kratka pa je znala da ju je Toaneta
napisala po nalogu, vjerojatno one Noaillesove: Draga kneginjo Von Sachsen, veoma mi je
ao to vas ne mogu primiti dok mi to ne dopusti Njegovo Velianstvo. Marija Antonija.
Cordelia se ugrizla za usnu i zurila u hladne rijeci koje su oznacavale kraj njihovog
prijateljstva. Tada je vidjela da je vrh papira presavijen. Izravnala ga je. Najdraa, ne mogu ti
pomoi, ali u te uvijek voljeti. T.
Napisano je prinijela usnama, simbolicno se opratajuci. Kad sve ovo bude gotovo,
naci ce neki nacin da se dopisuje s Toanetom. Uvijek su se mogli naci neslubeni kanali.
Elsie je jo uvijek stajala kraj kreveta, ociju razrogacenih zbog vanog dogadaja. U
ocima joj se vidjelo suosjecanje sa sirotom gospodaricom. Ostati bez djeteta, a zatim se
suociti s mogucnocu da ce ujutro biti udovica. To je bilo neto najstranije. Madame, svi
govore da je knez izvanredan macevalac, ponudila joj je svoju pogrenu utjehu. Kau da ga
dosad jo nitko nije pobijedio u dvoboju i da se uvijek bori do smrti. J ednom je u deset
mjeseci ubio desetoricu mukaraca... iako je tada bio mnogo mladi.
Ovo je moglo objasniti Michaelovo samopouzdanje, gorko je pomislila Cordelia. U
koliko se dvoboja Leo borio? Koliko je mukaraca ubio?
Molim te, Elsie, donesi mi malo caja. Morala se rijeiti ove djevojke, njezinog
neizgovorenog suosjecanja i krenja ruku prije nego to brizne u plac.
Sljedeci joj je posjetitelj bio monsieur Brion. Nelagodno je stajao na vratima sobe.
Knez mi je naredio da odmah otpratim vas i mesdames Sylviu i Ameliju natrag u Pariz,
madame. Hocete li biti tako dobri da svojoj slukinji kaete da vam pomogne ustati?
Monsieur Brion, ja se veceras ne vracam u Pariz, izjavila je. Ni ja ni djeca.
Ali, madame!, zapanjio se.
Vi necete ispatati, obecavam vam, rekla je. Ako knez preivi taj dvoboj, dat cu
vam dovoljno novaca da se oslobodite njegove slube. Odgurnula je pokrivac i nesigurno se
osovila na noge. Otila je do toaletnog stolica i otvorila kutiju s nakitom. Evo. Placanje

GIGA
183
unaprijed, monsieur. Pruila mu je safirni prsten. Znat cete kako to treba prodati?
Brion je kimnuo i polako uzeo prsten. Imao je veze u Parizu koje ce mu ponuditi
dobru cijenu i nece postavljati pitanja. Mogao bi dobiti dovoljno da si kupi udobnu gostionicu
u malom selu pokrajine Cognac gdje je odrastao. Bit ce osiguran za cijeli ivot.
to elite da ucinim, madame?
J ednostavno obavijestite kneza da je sve sredeno za na odlazak. Neka kocija vozi
kroz grad. Pobrinite se da ljudi vide kociju kako odlazi te da i vas vide kako odlazite u njoj.
Oh, da, najbolje bi bilo da povedete i madame De Nevry, rekla je nakon kratkog
razmiljanja. Recite joj da po kneevoj naredbi morate dovesti djecu s poduke glazbenog i
odvesti ih u Pariz. Dok se budete vozili kroz grad, ako to bude moguce, prodite uz prenocite
u kojemu je odsjeo knez, ali prodite tako brzo da vas ne moe dozvati. Hocete li nastaviti za
Pariz s guvernantom ili cete se vratiti ili cete krenuti negdje drugdje, vaa je stvar i meni ne
morate reci. Spustila se u naslonjac, oslabljena naporom koji je uloila da od njega dobije
ovu veoma vanu podrku.
U redu, madame. Brion se duboko naklonio. I, mogu li reci da mi je bilo
zadovoljstvo sluiti vam.
Iznenadeno se nasmijeila majordomu. Hvala vam, Brion.
I elim da vam sutranji ishod bude sretan, rekao je.
Hvala, opet je rekla. Otiao je, a ona se naslonila da prikupi snagu. Bila je uvjerena
da ce Brion obaviti svoj dio posla. Trenutno nije morala brinuti za Michaela.
A sada mora otici k Leu i reci mu to je ucinila. Da je sve sredila za odlazak djece.
Opet je zatvorila oci.
Kako je to mogao uciniti? Kako je mogao rtvovati njihovu ljubav i njihovu
buducnost?
Zar da vjeruje da su ta ljubav i ta buducnost zauzimali tek drugo mjesto, iza njegove
ljubavi prema ubijenoj sestri?


GIGA
184
Dvadeset peto poglavlje

Gdje je Cordelia?, upitao je Leo kad je uao u Christianovu sobu u Plavom vepru.
Nije ni morao pogledati naokolo da se uvjeri kako je nema. Nisu mu trebale oci da bi osjetio
njezinu treperavu prisutnost.
Monsieur Leo! Djevojcice su skocile sa stolca iza klavicembala. Imamo poduku iz
glazbe. Mnogo smo naucile, zar ne, gospodine? Okrenule su se ka Christianu cija se metoda
poducavanja temeljila na pohvalama, a ne na kritiziranju. Posljedica su toga bile dvije veoma
revne ucenice.
Po prvi ih put njihov ujak nije veselo pozdravio niti im se nasmijeio. Gdje je ona?,
opet je zapitao.
Danas je ostala u krevetu, gospodine, obavijestila ga je Mathilde svojom
uobicajenom mirnocom.
J e li bolesna?
enske tegobe, odvratila je ena. Mora se odmarati.
Leo je zurio u nju, pokuavajuci shvatiti kakve ce posljedice imati Cordelijina
odsutnost za pomno skovani plan. Jahao je s njom, vodio ljubav s njom, proveo toliko dana u
njezinom drutvu, a ona nikad nije patila od tih enskih tegoba. Ili barem ne toliko da bi on
to zamijetio. U krevetu je cijeli dan?, u grubom mu se glasu cula uznemirenost.
Mathilde je potvrdno kimnula. Koliko je meni poznato, gospodine. J a sam ovdje s
malenima od ranog poslijepodneva.
J este li ucinili ono?, oklijevajuci ga je upitao Christian.
Leo je odsjecno kimnuo. Kralj je odredio da ce to biti sutra u zoru. elim da sada
odvede djecu i Cordeliju. Imat ce dobrih dvanaest sati prednosti.
Ali, Cordelia nije ovdje, istaknuo je Christian.
Mathilde, idite i dovedite je. Knez je otjeran s dvora, jednako kao i ja, znaci da ga
nece biti tamo. A to ako ju je odveo zajedno sa sobom u grad?
Vrag i pakao! Zato Cordelia nikad ne suraduje!, uzviknuo je. Bilo je to nepravedno
od njega, znao je, ali je bio veoma uznemiren. Odjednom je opazio da ga ozbiljno promatraju
dva para bistrih plavih ociju koja su izgledala povrijedeno.
Nije li to runo reci, monsieur Leo?, upitala je Sylvie - ili je barem pretpostavio da
je to Sylvie.
to je runo?
Vrag i pakao, rekla je Amelia.
Melia!, uzviknula je njezina sestra i obje su se pocele cerekati.
Leo je zakolutao ocima.
Evo Cordelije.
Leo je priao k prozoru odakle je Christian promatrao ulicu. Cordelia se upravo
pomaljala iza ugla dolje na ulici. Nosila je taman ogrtac bez rukava iznad odjece za jahanje i
duboko navucenu kapuljacu preko glave. Preplavilo ga je olakanje. Sad je mogao djelovati.
No kad je otvorila vrata i ula u salon, uzdahnuo je od ocaja ugledavi duboke crne
sjene pod njezinim ocima, predivne usne zgrcene od patnje i veoma krhko tijelo. Izgledala je
upravo onako kao kad ju je zatekao na prozorskoj dasci kako ceka Mathildu. Cinilo mu se da
se ta noc dogodila u nekom drugom ivotu, a prolo je tek tjedan dana.
Duo, bolesna si. Primio ju je za ruke. Zato trci po ulicama? Zaboravio je da je
trebala biti ovdje, zaboravio je na sve, osim na bol koja je zracila iz nje.
Nisam bolesna!, viknula je nestrpljivo i energicno, to se kosilo s njezinim
izgledom. Barem ne toliko da se treba zabrinuti. Leo, to si ucinio? Nije mu namjeravala
predbacivati, no rijeci su same izletjele iz nje. Bila sam tamo, ljutito je rekla. Vidjela sam

GIGA
185
te. Cula sam te.
Odvest cu djecu u vrt, rekla je Mathilde i znacajno kimnula Christianu kojemu nije
trebao poseban poziv. Izali su iz prostorije a da toga nisu bili svjesni ni Leo ni Cordelia.
Pustio joj je ruke i vratio se k prozoru. Rekao sam ti da ne ide tamo.
Prevario si me. Htjela je zaplakati. Nije namjeravala biti ogorcena, ali je odjednom
svaki trun razumijevanja ispario iz nje.
Leo je stajao kraj prozora, kasno poslijepodnevno sunce padalo mu je na lijevi obraz,
snane bijele ruke pocivale su na prozorskoj dasci iza njega. Drhtavim je prstima ljutito
odvezala uzicu kapuljace i zabacila je. Tirkizna svilena podstava odska-kivala je od crnog
ogrtaca i uokvirivala joj lice, isticuci njezino bljedilo i crne sjenke ispod praznih ociju.
Nisam te prevario, Cordelia. Rekao sam ti da mi vjeruje, odsjecno je rekao.
Nisam smio kompromitirati svoju optubu nicime to bi ti mogla reci ili uciniti.
I nisi mi se mogao povjeriti? Glas joj je bio gorak kao pelin.
Nisam mogao, jednostavno je rekao.
J er bih ti tada rekla ono to ti govorim sada. Koraknula je prema njemu. Ne smije
ovo uciniti, Leo. Ne smije se boriti protiv Michaela. Mogao bi izgubiti. Ispruila je ruke
moleci ga ocajnickim pogledom. Ne smije, Leo. Sigurno i sam to zna.
Nije ju primio za ruke. Odsjecno je rekao: Ucinit cu to, Cordelia. Osvetit cu sestrino
ubojstvo.
Ali nece ako te on ubije!, uzviknula je i zgrabila ga za ruke. Svaki tracak ponosa,
dostojanstva i razumijevanja ustuknuo je pred ovom ocajnickom potrebom da ga zadri uz
sebe. Elvira je mrtva, ti ce biti mrtav, a Michael ce se nekanjeno izvuci. Pokuala ga je
protresti, no ona se sama tresla kao iba.
Sam sam odabrao takav nacin, rekao je hladnim i mirnim glasom, udaljavajuci se od
nje. I riskirat cu.
Ispustila mu je ruke. Zar nisi mogao jednostavno zatraiti nalog i uzeti njegove
dnevnike za dokaz? Zato nisi pustio da pravda ide svojim tokom? U svom je glasu cula
poraz.
Nisam mogao, rekao je.
Ne razumijem.
Svi smo mi misterij za druge ljude, Cordelia. Ne ocekujem od tebe da razumije to
ja osjecam. Dovoljno je reci da bi Elvira znala i razumjela. Elvira bi to i odobravala. Gotovo
ju je mogao vidjeti kako odobravajuci i s razumijevanjem kima glavom. Njih su dvoje
oduvijek shvacali motive onog drugog, cak i kad ih nisu jedno drugome provjeravali.
Oci su joj potamnile od osjecaja. Znai, ipak mora prihvatiti da je njihova ljubav i
budunost tek na drugome mjestu, iza ljubavi - prema ubijenoj sestri.
Ti me ne voli, tiho je izjavila.
Osjetio je koliko ju je teko povrijedio, ali sada nije mogao uciniti nita da joj
pomogne razumjeti ga. Volim te, odrjeito je rekao. Ali moram osvetiti sestrinu smrt. Kad
to ucinim, imat cemo sve.
Necemo imati nita ako umre.
Bilo je uzalud i oboje su znali. Leo se odmaknuo od prozora i rekao jednolicnim
glasom: Ti i djeca odlazite veceras s Mathildom i Christianom. Do jutra cete vec biti jako
daleko.
Djeca mogu ici. J a ne idem.
Cordelia, za Boga miloga! Koraknuo je prema njoj.
Ocekujete od mene da udovoljim vaim potrebama, gospodine. I vi morate udovoljiti
mojima. Ako budem morala, promatrat cu kako umirete. Okrenula mu je leda i navukla
kapuljacu.
Christian i Mathilde mogu pratiti djecu. Michael misli da smo djeca i ja na putu za

GIGA
186
Pariz, znaci da ce imati i vecu prednost. A ako Michael preivi, onda mi nece biti vano to ce
se meni dogoditi. Slegnula je ramenima. Ako budem mogla pobjeci, pobjeci cu, ako ce vam
tako biti lake umrijeti, gospodine.
Otila je ne rekavi vie ni rijec.
Vratio se do prozora i promatrao kad je izala na ulicu. Srce mu je bila crna praznina.
Zatomio je sve osjecaje, ispraznio duu. Toliko se bojao da mu to nece uspjeti, no nakraju se
pokazalo da je to isto kao i blokiranje svake misli u koli macevanja. Tamo se izvjetio ne
vidjeti nita osim protivnikove otrice. Naucio je iz vidokruga izbaciti sve ostalo, i fizicki i
mentalno.
Izbacio je i Cordeliju. Cuo je njezine rijeci i u njima snagu ljubavi, ali su sada za njega
to bile tek puke rijeci. One ga nisu povezivale sa enom koja ih je izgovorila. Misli o
Cordeliji, misli o mogucoj buducnosti sada mu nece stajati na putu u borbi za svoj ivot i
Michaelovu smrt. Nita nece zamagliti cistocu i cilj njegovih motiva. Samo na taj nacin moe
osvetiti Elviru.
Dok je Cordelia silazila niz stube, iz vrta je stigla Mathilde. Christian i djeca za njom.
Cordelijino je lice bilo sablasno blijedo, oci velike rupe ispunjene boli. Oh, dijete moje!
Mathilde je dotrcala da je zagrli. Sve ce biti u redu. Obecavam ti da ce sve biti u redu.
Cordelia je odmahnula glavom. Ja... mislila sam da me voli. Ne znam kako... volim
ga neizmjerno, a tako je nedostupan. Podigla je glavu; lice joj je izgledalo poput maske
zbunjenosti i povrijedenosti. Bio je tako hladan, Mathilde. Zato on ne osjeca isto to i ja,
Mathilde?
Draga moja, eni nije lako razumjeti mukarca koji ima misiju. Gladila ju je po
ledima i vratu.
J esam li samo ispala budala?, sumorno je upitala. Naivka, luda koja se
samozavaravala? Izvukla se iz Mathildinog zagrljaja. Lice joj je sada bilo ukoceno. Ti i
Christian morate veceras odvesti djecu.
A ti ostaje ovdje? Mathilde je vec znala odgovor. Onda cu i ja ostati s tobom,
dijete.
Ne, mora otici s djecom. Okrenula se prema mjestu na kojemu je skamenjeno i
bespomocno stajao Christian. Na vratima iza nje stajale su djevojcice i ozbiljnog lica
promatrale prizor. Christiane, ima papire?
Da, da, naravno. No mora i ti ici. Vikont je rekao da mora. Nastojao je zvucati
autoritativno, ali tu ulogu nikad nije igrao s Cordelijom pa je znao da je taj pokuaj osuden na
propast i prije nego to je zapoceo.
Leo zna da ostajem. No djeca moraju ici.
Kamo moramo ici?, upitala je Sylvie.
Cordelia im je prila. Sagnula se, uhvatila ih za ruke i sagnula glavu do njihovih. U
pustolovinu, rekla je. Idete u Englesku posjetiti maminu sestru, svoju tetu Elizabeth.
Zna li to na otac? Amelia je bila preplaena; usne su joj podrhtavale, oci se
zasuzile.
Zna, odlucno je rekla Cordelia. A ja cu doci kasnije za vama. Stici cu vas prije
nego to se ukrcate na brod.
Na brod? Malo je uznemirenosti nestalo iz njihovih ociju.
Pustolovina, potvrdila je Cordelia smijeeci se. Bit ce tako uzbudljivo i nicega se
ne morate bojati. J e li tako, Christiane?
Naravno da ne, rekao je uz pokuaj da zvuci veselo. Bit ce zabavno, vidjet cete.
A Mathilde ce...
J a ostajem ovdje, nehajno je rekla Mathilde. Mladic ce uspjeti sam u prvoj fazi. Mi
cemo veoma brzo doci za vama.
Ali Mathilde...

GIGA
187
Imam ovdje jo malo posla, izjavila je starija ena kroz stisnuta usta. I zato odmah
odlazim. Cordelia, ti se vrati u krevet i ne ocekuj me do jutra. Otila je iz svratita a da se
nije ni okrenula.
Oh, Boe. Cordelia je trljala sljepoocice. ao mi je, Christiane, morat ce krenuti
sam.
Ali... ali, Cordelia, ja nisam dadilja!, uzviknuo je i uznemireno proao rukom kroz
svoje uvojke. Osjecajne su mu oci bile pune zdvajanja.
Morat ce to uciniti, rekla mu je. Djeca ti nece stvarati nikakvih problema. Hocete
li? Ohrabrujuce se nasmijeila blizankama koje su brzo odmahivale glavom. Bit ce
odjevene u muku odjecu pa se ne mora brinuti za sve one silne vrpce i dugmeta. Ti ce im
biti skrbnik koji ih vodi u posjet rodacima. Nitko nece traiti takvu skupinu i nitko nece
posumnjati da si upleten. Tako ce biti sigurnije nego da putujemo svi zajedno.
Okrenula se prema djeci prije nego to je Christian uspio odgovoriti. Kako bi vam se
svidjelo da se odjenete kao djecaci? Djecaci se mnogo bolje zabavljaju od djevojcica. Uvijek
sam to mislila. A i odjecu im je lake nositi. U hlacama moete trcati i skakati i penjati se na
drvece.
Zinule su od ovog nabrajanja dosad nezamislivih aktivnosti.
Cordelia je cvrsto primila Christianovu ruku. Molim te. Uime starog prijateljstva.
Toj se molbi nije mogao ogluiti. I rasudivanje joj je bilo besprijekorno. Nitko nece
traiti skrbnika i dva mala djecaka. Obuci ih, rekao je. Odjeca im je u Mathildinoj sobi.
Pozvat cu kocijaa i pripremiti papire.
Popela se na prste da ga poljubi. Stici cu vas u Calaisu. No nemoj cekati tamo ako
vjetar bude povoljan i ako bude mogao odmah prijeci. Cekaj me u Doveru. Ona i Mathilde
ce nekako stici dotamo ako budu morale. Njih ce dvije putovati mnogo bre od Christiana s
dvoje male djece.
Christian je sumorno kimnuo glavom. Ako bude morao isploviti za Englesku, njegova
karijera ticenika vojvode Du Carillaca bit ce gotova. Putovanje do Calaisa i natrag bi jo
mogao nekako objasniti, ali put preko mora? Ipak, u ovoj se katastrofalnoj situaciji ne smije
obazirati na vlastite probleme.
Pola sata kasnije, skrbnik i dva utljiva mala djecaka velikih ociju napustila su grad
Versailles u neoznacenoj kociji koju su vukla dva brza konja.
Cordelia se vratila u dvorac da ceka zoru.

* * *

U kuhinji Coq d'Ora, Mathilde je udobno sjedila uz kuhinjsku pec i cavrljala s
kuharicom s kojom se upoznala nekoliko dana prije, onda kad ju je knez otjerao. Njezina
povezanost s kneevim kucanstvom ucinila ju je dobrodolom gocom ove veceri. Cijeli je
grad brujao o dogadaju dana i izgledima sutranjeg dvoboja. Najsitniji detalji traca docekivani
su kao Sveto pismo, a Mathilde im je ispricala najbolju pricu.
U kuhinji je bio i Frederick, kneev komornik. I njegovo je miljenje bilo veoma
traeno. Bilo je mnogi socnih prica o sirotoj kneginji i tomu koliko je patila nocu u rukama
nasilnog mua.
Siroto mlado stvorenje, izjavila je kuharica udarajuci valjkom tijesto na oribanom
borovom stolu. Tek joj je esnaest, kae, Mathilde?
Da. Mathilde je usluno promijeala juhu u loncu. I cista i neduna kao janje.
Ali ona se usprotivila knezu, izjavio je Frederick, podigavi nos iz pjene pehara s
pivom. Stari je Brion rekao da je to trebalo vidjeti.
Zaculi su se uzdasi i mrmorenje u toploj i mirisnoj kuhinji sa stropom pocrnjelim od
dima. to cemo uciniti ako ga vikont ubije, ne znam, ozbiljno je rekao Frederick. Kladim

GIGA
188
se da se nije ni sjetio spomenuti nas u oporuci. Cinicno se nasmijao na ovu novu zamisao.
Mathilde se samo smijeila i promijeala juhu.

* * *

U privatnom salonu na gornjem katu knez Michael jeo je svoju veceru kad je
kucevlasnik pokucao i uao. J e li sve u redu, gospodine? Male su mu ocice blistale od
znatielje i zadovoljstva to ima tako slavnu osobu pod svojim krovom. Veceras je njegova
tocionica imala bolji promet nego to ga je imala mjesecima.
U redu je. Michael je vilicu ovcetine prene s lukom i articokama stavio u usta. No
donesite mi jo jednu bocu onog klareta.
Da, gospodine. Odmah, gospodine. Covjek je uzeo praznu bocu. Hocete li jo
neto trebati veceras?
Necu, samo mi donesite bocu i recite mom komorniku da me probudi u cetiri s
govedinom i pivom.
Kucevlasnik se s potovanjem naklonio. Price o kneevom legendarnom rekordu u
dvobojima ocito nisu bile pretjerane. Samo iznimno samopouzdan covjek moe se s punim
trbuhom suociti sa smrcu u dvoboju.
Siao je dolje i prenio upute Fredericku koji ih je primio s gundanjem. Kuhinja ce vec
sat vremena prije cetiri biti budna i u velikom poslu, tako da nece biti u opasnosti da propusti
probuditi gospodara.
Mathilde se zavalila u svojoj stolici i pripremila da odrijema par sati.

* * *

Michael je izlio ostatak vina iz boce u svoju cau. Polako je pio zureci u strop. Oci su
mu bile jasne, glava bistra - nije osjecao nikakvo djelovanje dviju boca vina. No nije to ni
ocekivao. Uvijek je puno pio prije jutarnjih dvoboja. Vino ga je oputalo. Pogledom je
prelazio po sobi i zadrao ga na konoj krinji koja je uzrokovala njegov pad. J o mu uvijek
nije bilo jasno kako je Leo mogao procitati njegove dnevnike. No sada to i nije bilo vano.
Ponosna je budala ispustila priliku optuiti ubojicu svoje sestre i odabrala ovakav nesiguran
nacin za osvetu okuavanjem oruja.
Pogled mu je klizio dalje i pao na dugu konu kutiju koja je stajala uza zid do krinje.
Nesiguran nain za Lea Beaumonta, ali ne i za njegovo protivnika. Nasmijeio se i
otpio jo malo vina. On nije namjeravao staviti svoj ivot u ruke vlastite vjetine, bez obzira
kolika ona bila. Leo je bio mladi i laki, vjerojatno je imao i vie snage. Cak i da nije dobar
macevalac, to su mu bile velike prednosti, a Michael se nije namjeravao boriti protiv onoga
tko je u povoljnijem poloaju.
Odloio je cau, ustao se i krenuo prema kutiji. Otvorio ju je i izvadio dva rapira.
Smrtonosne otrice urezanog kaljenog celika, drka od cistoga srebra. Bez dragulja i gravura
da mu dobro sjednu u ruci. Samo gladak, hladan metal. Odvagnuo ih je u ruci, isprobao im
savitljivost, zamahnuo svakim od njih, dodirnuo im opake vrhove jagodicom palca.
Vino koje je popio nije utjecalo na brzinu i gra-cioznost njegovih pokreta pa se
zadovoljno nasmijeio. Kao optuenik imao je tu prednost da odabere poznato mu oruje. Leo
nije nikad u ruci drao ove rapire. Morao bi se naviknuti na njihovu teinu, na osjecaj njihova
drka u ruci. No ni ta mu prednost nije bila dovoljna.
Nakon pet minuta vjebe, Michael je paljivo poloio jedan rapir na stol. Drugi je
naslonio na zid. Sagnuo se nad konom krinjom i otvorio je.
Kad se uspravio, u ruci je drao malu bocicu. Odloio ju je i opet se sagnuo nad
krinju te izvadio par rukavica od jarece koe. Navukao ih je, savijajuci prste da mu to bolje

GIGA
189
pristanu. Potom se okrenuo prema rapiru na stolu.
Odvio je cep na bocici, drugom rukom uzeo rapir i umocio mu vrh u bocicu. Lice mu
je bilo napeto i usredotoceno, oci poput blijedog kvarca.
Kurare. I najmanja kolicina koja prodre kroz po-rezotinu uzrokuje paralizu i smrt. Bio
je potreban samo jedan mali rez i Leo ce poceti posrtati. Pokreti ce mu se usporiti, kao da se
umorio, a njegov ce mu protivnik tada zadati smrtni udarac. Bit ce to cista borba. Nitko nece
posumnjati u necasnu bitku. Knez ce pokazati da je vrijedan svoje reputacije, a vikont ce
ispasti slabiji macevalac. I Michael ce po drevnom zakonu dokazati da nije kriv. Pocet ce
govorkanja, naravno. Kralj ga nece htjeti primiti neko vrijeme. No on moe cekati. Imat ce
Cordeliju, samu i nezaticenu. Samo njegovu.
Izvadio je komad konca iz depa i zavezao ga oko drka cistog rapira, onoga
oslonjenog na zid. Potom je, jo uvijek u rukavicama, veoma oprezno spremio oba maca u
kutiju i lagano je zatvorio.
Otiao je u susjednu spavaonicu, izuo cizme i potpuno odjeven legao na krevet
stavivi ruke iza glave. J o se uvijek smijeio, ali su mu blijede oci bile hladne i tvrde poput
kvarca.
Dolje u kuhinji, culi su se samo povremeni zvukovi pucketanja vatre, kucanja sata i
grlenog Frederickovog hrkanja. Frederick je zaspao na klupi, za jastuk mu je posluio smotani
ogrtac. Mathilde je sada bila budna i osjecala se svjee nakon drijemanja. Pogledala je na sat.
Jo jedan sat do trenutka kad ce knez dobiti svoju govedinu i pivo.
Sa svoje slamarice u smocnici prva je dola peracica posuda, pospano trepcuci ocima.
Upalila je uljanice, sagnula se da razgrne ugljen i vatra se rasplamsala. Poceli su dolaziti i
drugi sluge, zijevajuci i psujuci. Frederick se probudio, zijevnuo, protegnuo se i izaao van da
se olaka.
Kad se vratio, kuharica mu je pokazala na pladanj na stolu. Tamo je kneev
dorucak.
Frederick je pogledao pladanj. Znao je to voli njegov gospodar i nije elio da mu baci
pladanj u glavu. Govedi je bubrenjak bio dovoljno crven, kruh hrskav, a pivo je imalo
dovoljno pjene. Uzeo je pladanj i otiao probuditi kneza.
Mathilde se sagnula nad kamin i bacila zguvani papir u vatru. Zaculo se itanje kad
je ostatak bijelog praha na njemu pao u vatru. Potom je izala iz kuhinje u sivo svjetlo
svitanja, prola kroz grad, kroz kapiju dvorca, kroz veliko vanjsko dvorite i ula u dvorac.
Cordelia je bila budna i odjevena kad je Mathilde stigla. Nije pozivala Elsie, vec se je
sama odjenula u jednostavnu jutarnju haljinu od plavog muslina. Za ovu joj priliku nije
trebala dvorska haljina. Ona je bila nepoeljna osoba na dvoru i svatko tko je vidi, nece se
obazirati na nju. Poprskala je lice hladnom vodom iz vrca na toaletnom stolicu, ocetkala kosu
i splela je u pletenice, omotala ih oko glave i pricvrstila. Sve je to ucinila makinalno. I dua i
um su joj bili uz Lea koji se u ovo hladno doba prije svitanja pripremao za dvoboj. Kako je
silno eljela sada biti s njime. No znala je da je ne eli. Dok je ona drala da je Leo istinski
dio njezinog ivota, sama njezina dua - osjecala da nikada nije uistinu postojala prije nego
to je on doao u njezin ivot - on je imao ivot koji nije ukljucivao nju. Prolost na koju ona
nije imala prava. Ona je pred njega rasprostrla svoju prolost, ponudila mu je kao dio
darivanja sebe same. A Leo to nije mogao.
Trgnula se i okrenula kad je Mathilde ula. Oh, gdje si bila? Pala je u njezin zagrljaj
s patnickim uzdahom. Bila sam tako usamljena.
Znam, zlato, ali morala sam neto obaviti. Uspravila se i kriticki je odmjerila.
Kako krvarenje?
Skoro je prestalo. Cordelia se namrtila. Bila je navikla na Mathildinu smirenost, ali
je izgledala jo flegmaticnije nego obicno u ovo sablasno jutro. Kao da nije suosjecala s
Cordelijinom agonijom.

GIGA
190
Dodi, idemo. Mathilde joj je prebacila plat oko ramena. Trebat ce ti ovo. Jutarnji
je zrak hladan.
Gradski je trg vrvio mjetanima. Izmedu njih su prolazili piljari i prodavali pite i
kuhano vino da ih zatiti od jutarnje hladnoce. Preko noci su postavljeni redovi klupa za
dvorane koji su bili prisutni u punom broju, cak i najveci pospanci. Kraljevska se svita
okupila ispod barunastog baldahina. Cordelia je navukla kapuljacu preko glave pa su ona i
Mathilde centimetar po centimetar krcile sebi put kroz mnotvo do prednjih redova, odmah
iza prvog reda dvorana.
Michael je mirno stajao na trgu. Kraj njega su dvojica straara drala rapire. Nosili su
rukavice da se zatite od otro izbruenih otrica i smrtonosnih vrhova. Nisu znali koliko je
jedan od rapira smrtonosan dok su isprobavali jesu li jednako teki i otri.
Mnotvo se pocelo komeati i zacuo se amor. Vikont Kierston stupio je na trg. Njega
nisu pratili straari, bio je sam. Naklonio se knezu i on mu je uzvratio pozdrav. Oba su
mukarca skinula ogrtace, prila kraljevskom baldahinu i poklonila se kralju.
Neka Bog upravlja rukom pravednika, izjavio je kralj. I neka Bog oprosti
greniku.
Cordelia je nepomicno gledala u sredinu trga. Cinilo joj se kao da je paralizirana. Nije
mogla pomaknuti ni miic. Nije mogla treptati ni pomicati usne, jedva da je disala. Nije bila
svjesna mnotva oko sebe, kao da je postojala u hladnom nitavilu.
Nakon formalnih pozdrava, borci su zapoceli polako. Obilazili su jedan oko drugoga
po grabljama poravnatom pijesku, ogledavali se, procjenjivali. Michaelu se nije urilo zadati
Leu prvi ubod koji ce mu osigurati pobjedu. Posve uvjeren u svoj uspjeh, mogao se poigravati
s protivnikom i zabavljati mnotvo.
Sunce se poput goleme crvene lopte pocelo pomaljati na horizontu. Leo se pretvorio u
rasplesa-ni vrh svoga rapira. Pretvorio se u golu volju i oko usredotoceno na bljeskanje
protivnikove otrice. Nije osjecao strah. Nije osjecao nita. Znao je da mora izmoriti
protivnika. Stariji ce se mukarac umoriti prije od njega, znaci mora ga natjerati da stalno
bude u pokretu, napadati ga, ali mu se ne smije previe pribliavati.
Michaelu je trebalo nekoliko trenutaka da shvati to se zbiva. Mislio je da on upravlja
tempom borbe, no odjednom je shvatio da nema inicijativu, vec da samo odgovara na napad.
Do toga je dolo neprimjetno, a sada se osjecao kao u kripcu, kao da je stijenjen uza zid,
iako im je borilite bio cijeli gradski trg. Parirao mu je, napao i zabio. No Leo je odskocio i
rapir je samo ovla dotaknuo njegovu koulju.
Leo je disao bez potekoca. Oci su mu blistale poput vrha njegovog rapira. Michael
mu je doao blizu, previe blizu. Leo je nasrnuo, noga mu se poskliznula i pao je na koljeno.
amor je razbio tiinu na trgu. Michaelov je rapir zarezao rukav Leove ruke u kojoj je drao
rapir. No Leo se brzo uspravio i odmaknuo brzinom zeca. Prebacio je mac u lijevu ruku, a da
Michael to nije ni zamijetio i odjednom se knez borio protiv novog protivnika - ljevaka cijim
potezima nije bilo lako parirati.
Leo nije bio toliko brz ni precizan lijevom rukom kao desnom, no znao je da je ovako
u prednosti, barem neko vrijeme dok se Michael ne privikne na promjenu. Mora iskoristiti to
vrijeme.
Michael je navalio. Je li mu otrica porezala kou? Nije vidio krv, no bio je dovoljan i
najsitniji rez. Sunce mu je bljetalo u oci pa je trepcuci navalio i povukao se, pokuavajuci
okrenuti svoga protivnika prema suncu. Oci su mu se zamaglile. Htio ih je obrisati rukavom,
ali nije imao priliku. Tada je bio opet okrenut prema suncu pa je mirnuo da razbistri vid. No
maglica je ostala. Leo mu je izgledao kao razigrana spodoba, njegova se otrica maglovito
bljeskala i tada je Michael shvatio da se bori naslijepo. Preplavio ga je strah. Odmahnuo je
glavom u pokuaju da rastjera maglu i molio se za trenutak kad ce Leo posrnuti ili se
okliznuti. J e li mu porezao kou? Molim te, Boze, neka se pojavi samo kapljica krvi.

GIGA
191
Tada mu se nekim cudom vid posve razbistrio. No ta bistrina i svjetlo gotovo su ga
jednako zaslijepili kao i maglica. Neto mu nije bilo u redu s ocima. U nemogucnosti da ucini
bilo to drugo, preao je rukom preko njih.
Jo uvijek nepomicna kao stijena, Cordelia je osjetila kako se Mathilde malo
premjestila i tiho uzdahnula.
Dok je Michael nastojao suzbiti strah i zbunjenost, Leo je navalio potpuno ispruivi
ruku. U posljednjem trenutku, prije nego to mu se vid opet zamaglio, Michael je uocio svoju
priliku. Namjestio je rapir za froisse, napad kojim ce, uz dovoljno snaan udarac, razoruati
svog protivnika. No Leo se kretao brzinom sportaa pa su im se otrice sudarile. Michaelova
je ruka bila potpuno ispruena.
Imao je samo sekundu da povrati ravnoteu i u toj je sekundi Leo u protunapadu zabio
svoju otricu ispod Michaelove ruke skroz do rebara. Leo se polako odmaknuo sputene
otrice.
Michaelov je mac pao na pijesak. On je pao na koljena rukom pokrivi ranu. Krv mu
je istjecala kroz prste.
Na trgu je nastao muk, jedva da je tko disao. Cordelia se nije ni pomaknula. Sve se
odigralo tako brzo, da joj se uas jo uvijek nakupljao, cak i kad je vidjela Michaela kako
pada na koljena. Leo je stajao nad njim, vrh njegovog rapira bio je taman od krvi.
A tada, u trenutku kad se skamenjena publika napokon pokrenula, stupila je na trg i
potrcala prema dvojici mukaraca.
Nemoj!, rekao je Leo dok je trcala prema njemu, ociju blistavih od radosti.
Izgovorio je to tiho, ali toliko zapovjednicki, da se ukopala na mjestu. Jo uvijek nije sve bilo
gotovo. Nije ga mogla pred svima zagrliti nad tijelom umiruceg mua, bez obzira koliko joj je
to u ovome trenutku bilo potrebno.
Stajala je mirno uz njih i promatrala svoga supruga koji je ostao na koljenima i
estoko pritiskao ranu rukama, kao da ce time zaustaviti krvarenje i zalijeciti ranu. Oci su mu
neobicno izgledale.
J esam li ti pustio krv, Leo?, tiho je upitao. Reci mi da jesam.
Leo je pogledao svoj rasparani rukav. Koa mu nije bila otecena. Dok je Leo gledao
ruku, Michael je uz posljednji napor zgrabio svoj rapir i uperio ga u svog protivnika. Cordelia
mu je nogom izbila mac iz ruke, pokretom koji je bio toliko brz i refleksan, da je njezina noga
izgledala samo kao zamagljena mrlja. Michael je pao postrance na svoj mac, krv je natapala
pijesak ispod njega. Njegova mu je vlastita otrica zareala koulju i meso ispod nje.
Leo je promatrao poraenog neprijatelja s cistim prezirom u ocima. Umri necasno,
knee, rekao je kao kletvu. Michaelove su oci zatreperile, kao da je ustuknuo pred tim
stranim prezirom. Osjetio je hladnocu otrovane otrice na koi i istjecanje krvi i oci su mu se
zatvorile.
A tada se ovo smrtonosno trojstvo raspalo kad su do njih trceci doli ljudi. Lijecnici,
dunosnici i straari okruili su umiruceg covjeka koji je sada mirno leao na tlu.
Leo se odmaknuo ustranu, hladnoga lica i ociju tvrdih poput kamena. Cordelia je
koraknula prema njemu. Zaustavio ju je podigavi ruku i ona je ustuknula.
Leo je preao trg i priao kraljevskom baldahinu. Naklonio se kralju. Glas mu je
odjeknuo cijelim trgom.
Pravda je zadovoljena, monseigneur. Molim za doputenje da odem s dvora.
Odlazak vam je odobren, vikonte Kierston. Kralj je ustao i napustio trg sa svojom
obitelji. Toaneta je preko ramena pogledala mjesto na trgu gdje je kao naputeni lik jo uvijek
stajala Cordelia uz tijelo svoga supruga.
Cordelia je cula Leove rijeci koje su joj poput kapljica smrznute krvi doprle do
svijesti. On je formalno zatraio doputenje da ode iz Versaillesa. Protokol je zahtijevao da
nijedan kraljev gost ne smije otici iz Versaillesa bez njegovog doputenja. No je li naputao i

GIGA
192
nju? Sada joj je izgledao kao potpuni stranac. Nakon onoga to je vidjela, nakon onoga to su
rekli jedno drugome, vie nije znala to moe ocekivati od njega.
Priao joj je; lice mu je odjednom izgledalo mlade, oci sjajnije, kao da su iz njih
izbrisane sve sjenke. Izgledao je kao onda kad ga je prvi put vidjela. Kad je na njega bacila
rue, a on se nasmijao i pogledao je gore na prozoru. Otada je prola cijela vjecnost - vjecnost
puna uasa, strasti i pomutnje. Vjecnost u kojoj je odrasla u osobu koju vie nije
prepoznavala.
A sada ga je cekala da joj prozbori rijeci koje ce okoncati tu beskonacnost i njezinu
vlastitu srecu ili oznaciti novi pocetak njezinog ivota.
Primio ju je za zglavak - onaj na kojemu je nosila narukvicu. Otkopcao je zmiju i
drao je na dlanu promatrajuci je kako blista na svjetlu izlazeceg sunca. Papucica optocena
dijamantima je blistala; srebrna se rua ljeskala; smaragdni je labud sjajio bogatom zelenom
bojom. Drago kamenje koje ga je sada podsjecalo samo na smrt i necasnost. To nije bio nakit
koji ce nositi njegova ena niti nakit koji ce ih pratiti u njihovoj buducnosti.
Ovo vie nece nositi, rekao je. Kleknuo je uz Michaelovo tijelo i otvorio mu jo
uvijek toplu ruku. Stavio je narukvicu u njegov dlan i sklopio mu prste. Neka odnese ovaj
simbol vlastite neca-snosti sa sobom u grob.
Uspravio se i primio Cordelijine hladne ruke te joj se nasmijeio. Istim onim
smijekom kojim joj se prvi put nasmijeio.
Cordelia, dodi sa mnom.
Pogledala je njegove zlatne oci s blistavim odsjajem ljenjaka koje su je ugrijale sve
do kotane sri.
Znaci, ipak me voli?
O ti slabovjerna, rekao je. Rukama joj je obuhvatio lice i poljubio je ispred cijelog
grada Versaillesa i ocaranih dvorana koji su zaostali na trgu. Tim je javnim poljupcem stavio
pecat na prolost i prigrlio buducnost koja nije imala nikakvih veza s mracnom osvetom i
dvorcem Versaillesem od ecerne pjene.

GIGA
193
Pogovor

Ribarsko naselje, Calais

Gdje li su? Christian se ogledavao po mracnom taglju uz krcmu i zavirivao u mracne
kutove. Zraka sunca koja je dopirala kroz otvorena vrata iza njega bila je puna cestica praine
koje su padale odozgo sa sjenika i uzdizale se s poda posutog slamom.
Cure!, tiho ih je zazvao. U blizini nije bilo nikoga tko bi cuo neobicno obracanje
skrbnika dvojici djecacica. Amelia! Sylvie! Gdje ste? Vecera vam je spremna!
Stajao je na miru i oslukivao. takor je istrcao iz naslaganih bala slame na drugom
kraju taglja.
Amelia je stavila prst na usne, iako njezinoj sestri nije trebalo nikakvo upozorenje. Jo
su se dublje zakopale u mirisno sijeno na tavanu, akama priticuci usta da prigue kikotanje.
Ispod sebe su cule Christianove nestrpljive korake i njegovo uporno dozivanje apatom. A
tada je Sylvie kihnula kad joj je suha travka pokakljala nos.
Christian je pogledao u tavan i uz uzdah se popeo ljestvama. Zaustavio se na vrhu i
promotrio niski tavan. Nisu mogle biti daleko. Dvije hrpe sijena bile su udaljene manje od
pola metra od mjesta na kojemu je stajao. Ispruio je ruku i zgrabio jednu hrpu. Iz sijena je,
blistavih ociju i crvenih obraza, izronila Amelia, smijuci se nestano.
Prebacio ju je preko ramena i rukom posegnuo u drugu hrpu. Sylvie se pojavila na
slican nacin, blistavih ociju i govoreci kroz nos: Ne bi nas naao da ja nisam kihnula,
veselo je rekla. Nije se protivila kad ju je otpremio niz ljestve i noseci Ameliju na ramenu
krenuo za njom.
Ne znam zbog cega si to ucinila, rekla je Amelia viseci naglavacke s Christianovog
ramena.
Pa nisam to ucinila namjerno, budalice!
Christian je osovio Ameliju na noge i pokuao izgledati strogo. Madame Boucher
vam je spremila veceru, grdio ih je. Veoma je nepristojno pustiti je da vas ceka, a da ne
spominjem koliko ste mene rasrdile to sam vas morao posvuda traiti. Pregledao ih je
pogledom koji je slicio ocaju. Nisu imale kape, iz kose su im virili komadici sijena, a lica su
im bila zaprljana blatom.
Njihova mu je kosa trovala ivot. Cordelia mu je pokazala kako da je cvrsto zavee
tako da se pramenovi mogu sakriti pod kapu, to je bio veoma vaan dio preruavanja, ali su
njegovi dugi i osjetljivi prsti glazbenika postajali vrlo nespretni kad su se bavili mekanim,
svilenkastim zlatnim pramenovima.
Gdje su vam kape?
Amelia je dodirnula glavu. Nema je, bespotrebno je odvratila.
Ni moje, potvrdila je njezina sestra kimnuvi glavom.
Gdje su nestale?, upitao je Christian.
Mora da smo ih izgubile u sijenu, odvaila se Amelia.
Christian je bacio pogled na ljestve. Morat ce se opet popeti gore i potraiti, jer se
djeca bez njih ocito ne mogu pojaviti u krcmi. A to da ucini s blizankama dok on bude na
tavanu? Cim im okrene leda, one ce opet nestati.
Osjecao se kao skelar u staroj zagonetki koji je preko rijeke morao prevesti mrkvu,
zeca i vuka, ali samo tako da u camac uzme jedno od troje.
Amelia, idi i pogledaj, rekao je i pokazao na Sylvie. Odustao je od pokuaja da
pogodi koja je koja. Bio je uvjeren da su svako toliko pred njim zamjenjivale identitet. Sada
ih je bez straha zvao njihovim imenima, ali ne i u javnosti kad ih je obje nazivao Nicolasom.
To je savreno posluilo svrsi, a djevojcice nisu nimalo marile.

GIGA
194
Sylvie se uspentrala uz ljestve dok je on stajao na njihovom dnu dreci ruku druge
blizanke. Nala sam ih!, zacuo se trijumfalni povik. Dijete je od uzbudenja propustilo jednu
precku i strmoglavilo se u njegovo narucje, jo uvijek trijumfalno dreci u rukama dvije kape
od celjane vune.
Budite na miru. Borio se s njihovim neurednim pramenovima sve dok nije uspio
navuci kape na njihove male glave. Ovako u uckastim hlacama i jaknama od celjane vune, s
prljavim licima i cadavim rukama, bile su uvjerljiv par derana.
Istjerao ih je iz taglja u dvorite upravo u trenutku kad je dvoje jahaca ulazilo kroz
kapiju ispred kocije.
To je monsiuer Leo...
I Cordelia, povikala je Sylvie i pridruila se sestri u sveopcem oduevljenom
vritanju.
Christian je ispustio dubok uzdah olakanja, ramena su mu se uspravila kao da je s
njega podignuto veliko breme odgovornosti.
Cordelia je skocila s konja trenutak nakon Lea koji se sagnuo i podigao dva mala tijela
koja su mu poletjela u narucje. Zapanjio ga je i oduevio njihov nesputani docek. Ukoceno,
formalno i suzdrano ponaanje djevojcica, koje su bile pod velikom stegom, potpuno je
promijenila njihova nova odjeca.
Brzo su se okrenule prema Cordeliji, brbljajuci joj o uzbudljivim dogadajima na
putovanju, predivnim ljudima koje su upoznale, camcima u luci nasuprot njihovoj krcmi.
Boe pomozi, kakvih li brbljavica!, izjavila je Mathilde oprezno izlazeci iz kocije i
dreci se za ruku ljubaznog konjuara.
To je Mathilde!, jednoglasno su povikale djevojcice. Zar svi idemo u Englesku?
Ne, rekao je Christian malo prebrzo i previe gorljivo.
Siroti moj, rekla je Cordelia, odmah ga shvativi. Izgleda iscrpljeno. Jesu li bile
zloceste?
Christian se nasmijao uzvracajuci joj topao zagrljaj. Djeca su ga tjeskobno promatrala.
Ne, naravno da nisu. No bojim se da ja nisam stvoren za cuvanje djece. Mnogo je
kompliciranije nego to sam mislio.
Nije nam znao urediti kosu kako treba, izjavila je Amelia.
Ali prica jako dobre price pred spavanje, uvidavno je dodala njezina sestra.
Mnogo bolje od madame De Nevry. Ona nam cita samo Bibliju.
Da, i sve samo o Jobu. A to je tako tuno. Ma koliko netko bio dobar, ipak mu se
stalno dogadaju loe stvari. Misli li da je to poteno? Dva para Elvirinih ociju okrenula su
se prema Leu.
Vjerojatno nije, rekao je smijeeci se. Christiane, uvijek cu biti va dunik.
Gluposti, rekao je mladic i malo porumenio. Pogledao je Lea u oci preko
Cordelijine glave i na njegov je tjeskobni nijemi upit Leo samo odlucno kimnuo. Gotovo je.
Moram se vratiti u Pariz, rekao je Christian.
Ne ide s nama u Englesku? Cordelia ga je pogledala zatitivi oci od posljednjih
suncevih zraka zalazeceg sunca. Ah, naravno da ne. Tamo te ceka Clothilde. I tvoj
pokrovitelj. Naravno da se mora vratiti.
Dolazi li i na otac u Englesku?
Nastala je tiina na ovo Amelijino pitanje, a zatim je Leo kleknuo do njih i primio ih
za ruke. Va je otac imao nesrecu, tiho je rekao.
J e li mrtav?, iskreno je pitanje dolo od Sylvie.
Kao naa majka?
Da. Povukao ih je zagrljaj i one su neko vrijeme ostale privijene uz njegove grudi
siuci palac dok ne probave nove informacije.
Nakon toga je Sylvie rekla: Ali ti i Cordelia dolazite?

GIGA
195
Da. Sada cemo svi mi biti obitelj. Cordelia se isto spustila na koljena kraj Lea i
smijeila se ozbiljnim malim licima. Vas dvije, Leo, ja i Mathilde .
Ne i madame De Nevry?
Ne. Ona se vratila u Pariz.
Nastupio je jo jedan trenutak tiine, a potom su djevojcice odjednom iskocile iz
Leovog zagrljaja, uhvatile se za ruke i pocele vrtjeti ukrug.
Cordelia se uspravila i zadovoljno ih promatrala. Ne kanim blatiti ime tvoje sestre,
Leo, ali misli li zaista da su one Michaelova djeca?
Leo je dobro razmislio promatrajuci djevojcice koje su se vrtjele ukrug. Vjerojatno
nisu, napokon je izustio.
Dakle, sve bi ovo uzbudenje moglo zavriti suzama pred spavanje, izjavila je
Mathilde i pohitala prema djevojcicama. Hajde, dodite sad. Treba vam vecera.
Oh, vec im je spremljena i dugo ih vremena ceka u salonu, rekao je Christian
odjednom se sjetivi. Madame Boucher ce se zabrinuti to je s njima.
Idemo je umiriti, rekla je Mathilde i potjerala djecu pred sobom prema krcmi.
Christian, Leo i Cordelia stajali su na ruicastom odsjaju zalazeceg sunca i smijeili
se. Doci ce nas posjetiti?, upitala je Christiana primivi ga za ruku.
Cesto. Cvrsto joj je stisnuo ruku. I dopisivat cemo se.
Da, naravno. A ti ce se oeniti Clothildom?
Da, odlucno je rekao i oboje su se nasmijali.
Budi sretan. Podigla se na prste i poljubila ga.
J a sam siguran da ce ti biti.
Hocu. Okrenula se Leu blistavih ociju. Kakva bih drugacija mogla biti sada? Ne
mogu vjerovati da sam toliko sretna. Sigurna sam da to ne zasluujem.
Nakon onoga to si izdrala..., zapoceo je Christian ljutito.
Gotovo je. Uutkala ga je stavivi mu prst na usne.
Leo je doao iza nje, stavio joj ruke na ramena i privio je u zagrljaj. Zbogom,
Christiane. I zapamtite da vam dugujem veliku uslugu... moete je zatraiti kad god poelite.
Ispruio mu je ruku i Christian ju je estoko protresao. Tada se srameljivo nasmijeio i vratio
u krcmu.
Zaista je sve gotovo, apnula je Cordelia gotovo za sebe i ovila svoje ruke oko
Leovih.
Ljubavi moja, tek zapocinje. Poljubio ju je u uho, a ona je zadrhtala, okrenula se u
njegovom narucju, zagrlila ga oko vrata i ponudila mu svoje usne.
Mathilde je stajala na prozoru salona; amor za stolom dok su djeca vecerala cuo se
kao tiho zujanje iza nje. Ona se smireno i zadovoljno zagledala u dvorite krcme. Cordelia
nece potratiti svoj ivot na neuzvracenu ljubav kao njezina majka. Sve je upravo onako kako i
treba biti.

GIGA

SREBRNA RUA

Sljedei ljubavni roman koji oduzima dah autorice J ane Feather

Druga knjiga iz njezine nove trilogije Narukvica s privjescima govori o dvjema
velikakim obiteljima, o posljedicama preljubnicke strasti i zavadi koja prijeti novim
prolijevanje krvi... ili povezivanjem dvaju srca unatoc svim razlikama.
Ariel je zastala na vrhu kamenog stubita. Velika je dvorana ispod nje bila dupkom
puna gostiju od kojih su neki jeli kasni dorucak na dugim stolovima postavljenima uz vatru,
dok su drugi ispijali velike kolicine vina od slugu koji su kruili naokolo. U dvorcu je bilo
smjeteno najmanje dvije stotine gostiju, dok su mladi neenje, na svoje veliko zadovoljstvo,
bili smjeteni u spavaonicama u starim vojarnama.
Ariel je od svih ovih ljudi poznavala samo nekolicinu. Samo su bliski prijatelji njezine
brace bili gosti dvorca Ravenspeare. Njih je dobro poznavala. Blisko prijateljstvo s Oliverom
Becketom omogucilo joj je da je prihvate na njihovim okupljanjima, osim onih veceri kad bi
mukarci otili u lov na ene i tada bi joj bio zabranjen ulaz u Dvoranu.
Nemajuci nikakve volje da se spusti dolje u Dvoranu i slua govorkanja gostiju,
okrenula se i odabrala usko stubite u masivnim kamenim zidovima. Psi su je slijedili. Ovo je
bilo stubite za sluge koje je pocinjalo u kuhinjama u kojima je nenaviklom oku vladao kaos.
Peracice posuda, potrckala i znojni livrirani lakaji uurbano su hodali kroz niz spojenih
prostorija; veliki su kameni svodovi bili pocrnjeli od dima iz masivnih peci u kojima su se na
ranjevima, to su ih okretali pomocni sluge, pekli odojci, cijele ovce i cijeli govedi
bubrenjaci.
Ariel je krenula kroz uurbano mnotvo koje je bilo previe zauzeto da bi obracalo
panju na nju, na uzrok cijelog ovog metea, sve dok Romul, podigavi glavu iznad stola, nije
uocio socnu svinjsku pitu koja se hladila i kojoj nije mogao odoljeti. Otvorio je svoju veliku
njuku, jezikom preao po oribanim borovim daskama i cijelu pitu ugurao u usta.
Prokleti lopove!, povikala je ena omotana u nekoliko slojeva pregace posute
branom. Romul je pojurio prema vratima jo uvijek dreci pitu u ustima, a ena je mauci
valjkom za tijesto trcala za njim.
Oh, tako mi je ao, Gertrude. Ariel je istrcala u kuhinjsko dvorite. Kuharica je
zadihano stala, dah joj se poput dima uzdizao u hladan zrak. Romulu nije bilo ni traga, a i
Rem je potrcao za njim. On, zapravo, nije lopov.
Sva su pseta lopovi, gospojo, izjavila je Gertrude. To im je u prirodi ako se
batinama ne istjera iz nji'. Nji'ova gospo'stva lordovi to znaju.
Da, rekla je Ariel. Njezina su braca imala veoma jednostavne metode u dresuri
ivotinja. Nece se vie ponoviti, obecavam.
Kuharica ju je sumnjicavo promatrala i potom zguvala lice u osmijeh. Pa, nije
vano. ta je to tu i tamo kak'a svinjska pita? Napokon, ipak je vjencanje. Okrenula se i
pohitala u kuhinju.
Da, vjenanje da je tu mladoenja, pomislila je Ariel hodajuci prema konjunicama.
Nemoguce da se grof od Hawkesmooora nece pojaviti na vlastitome vjencanju. Takva ce
uvreda uzrokovati novi krug krvne osvete.
No moda mu je to i bila namjera. Primorao je svoje neprijatelje da pristanu na prezira
vrijedno povezivanje, a sada ce stajati sa strane i smijati se njihovom javnom ponienju.
Cudno je bilo to se ona osobno nije osjecala ni najmanje uvrijedenom. Vjerojatno je bilo
manje zastraujuce biti ostavljen pred oltarom nego morati biti mamac svoje brace.
Njezin je konjuar sjedio na okrenutoj bacvi za kinicu i cistio konjsku opremu kad je
ona ula u dvorite. Osedlajte ridu kobilu, Edgare. Idem pustiti sokola.

GIGA
197
U redu, gospojo. ustao se. Odma' idem.
Ariel je kimnula. Kad su njezina braca bila u dvorcu, bilo je mudro sluati Ranulfova
pravila. Ula je u nastambu za ptice koja se nalazila uz konjunice. Bila je mracna, zrak je u
njoj bio zasicen mirisom krvi malih ptica i trpkog mirisa pticjeg izmeta. Sokoli su se
premjetali na svojim preckama, oci su im se sjajile u tami.
Otila je do trece precke i njeno dodirnula sokolovo perje. Okrenuo je svoje otro i
neljubazno oko prema njoj; okrutni mu se kljun naao blizu njezinog prsta. Zlocko jedan,
rekla je cekajuci ga po vratu i ne eleci maknuti prst.
Pustit cete letjeti Carobnjaka ovog jutra, gospojo? Sokolar se pojavio iz tame,
krecuci se brzo i tiho kao i njegove ptice. Drao je kukuljicu i svilenu vrpcu.
Samo uz rijeku. Uzela je debelu eljeznu sokolarsku rukavicu s police na zidu i
navukla je na desnu ruku. Sokolar je navukao sokolu kukuljicu i zavezao mu svilenu vrpcu za
nogu, a potom ga odvezao od precke.
Ariel ga je primila na rukavicu i pricvrstila vrpcu. Necu se zadrati vie od jednog
sata. Izala je u dvorite gdje je Edgar stajao uz ridu kobilu i svoga konja. Pokraj konja su
veoma zadovoljnog izgleda i objeenih jezika sjedili vucjaci.
Trebala bih vas zakljucati u konjunicu preostali dio dana, ukorila ih je, ali ne odvec
uvjerljivo. Previe je vremena prolo od nedjela da bi ih sada kanjavala. Edgar joj je
pomogao da se popne u sedlo. Sokol je sjedio na njenom zglavku, dreci glavu nakrivljenu na
jednu stranu dok mu je vjetar mrekao perje.
Proli su kroz kapiju dvorca i preko pokretnog mosta. Zrak je bio hladan, ali cist,
sunce je sijalo na nebu bez oblacka, cesta je vijugala preko tresetita prema udaljenim iljatim
tornjevima Cambridgea.
Ariel je rukom zasjenila oci dok je promatrala cestu. Vidjela je samo teretna kola. Ni
traga zakanjelom mladoenji. Nagnala je konja u galop dolje prema obali rijeke gdje je
zategnula uzde, skinula sokolu kukuljicu i visoko ga podigla na ruci da pogleda okolinu.
Vrana je graknula iz iblja udaljenog nekoliko stotina metara. Ciopa se obruavala nisko nad
rijekom u potrazi za hranom. Sokol je zadrhtao. Ariel je otpustila vrpcu, zabacila ruku i
vjetim pokretom odbacila sokola visoko u zrak.

* * *

Grof od Hawkesmoora je zategnuo uzde, pogledao u sunce i procijenio da bi moglo
biti blizu jedanaest sati. Na horizontu se ocrtavao golemi dvorac Ravenspeare, udaljen ne vie
od pola sata jahanja. Iza njega se uzdizao visoki toranj katedrale Ely.
Ne mora uriti, Simone, rekao je jedan iz njegovog drutva. Desetorica su
mukaraca bila vojni kadar pod zapovjednitvom grofa od Hawkesmoora.
Hocu da moj dolazak bude u pravi cas, Jack, rekao mu je Simon. Ne elim
prihvatiti gostoprimstvo Ravenspearea prije nego to moram. Nije se htio pridruiti
svadbenom slavlju ni trenutak prije nego to bude morao stati pred oltar s Ariel Ravenspeare.
Kad se vjencaju, ostat ce do kraja svadbenog slavlja. To ce se tumaciti kao pristojnost, no on
ce ostati zbog drugih osobnih razloga. Dok bude gost u Ravenspeareu imat ce pristup zajed-
nici koja ivi pod Ravenspeareovom vlacu. Negdje ce naci informaciju koju je traio. Moda
cak i enu koju je traio.
No najprije ono najvanije. Potjerao je svoga konja naprijed prema uzvienom
grebenu sa smrznutim blatom. Nije znao kako izgleda djevojka koja ce mu za sat vremena
postati ena. Nikoga nije pitao da mu je opie i nitko to nije ni ucinio. Nije bilo vano ni je li
zrikava, grbava, epava ni napola luda. Oenit ce je i ostati joj vjeran. Zato jer se krvna osveta
mora vec jednom prekinuti. Ako Bog da, napravit ce joj jedno ili dva djeteta i uciniti ono to
se mora. Otkako je odrastao, vidio je previe nepotrebnih smrti na bojnome polju. Previe je

GIGA
198
obitelji oplakivalo svoje mrtve. Previe je mladica osakaceno. I ako se on vjenca s nekom dru-
gom i jednom bude imao djecu, njegove ce nasljednike ipak dodirnuti zavada, ma koliko se on
trudio da je sprijeci. Cut ce za nju od slugu ili rodaka i tako ce neizbjeno njezin teret prijeci i
na drugu generaciju. Osim ako on to ne zaustavi.
Pogledao je u blijedoplavo nebo i ugledao sokola kako lebdi. Zvidovka je uzletjela iz
trske na rijecnoj obali i zatim se, kao da je uznemirena opasnocu koja je lebdjela u zraku,
mahnito spustila i letjela na jednu pa na drugu stranu da izbjegne ubojicu koji se bez urbe
sputao prema njoj. Simon je zasjenio oci i kiljeci pogledao gore.
To je sokol lovac, rekao je Jack. Nije obicni divlji sokol. Cini se da je u lovu.
Bio je to najljepi ubojiti stroj. Kao da je zadirkivao ocajnu zvidovku lebdeci iznad
nje svojim velicanstveno rairenim krilima, da bi se potom, gotovo bez urbe, obruio na nju.
Zvidovka je poletjela u zrak, ali nije mogla odrati visinu. Poletjela je dolje, prema iblju na
rijecnoj obali. Sokol je po-nirao snagom i preciznocu olovnog metka, zakrivljeni mu je kljun
obasjala slabana sunceva zraka. Scepao je zvidovku u zraku svojim opakim pandama pa su
mukarci na cesti opet poceli disati.
Netko ga puta da leti uz rijeku. J ack je svojim bicem pokazao na dvije figure koje
su sjedile na konjima.
Simon je impulzivno natjerao svoga konja u galop i okrenuo ga od grebena. Ostali su
ga u galopu slijedili dolje prema rijecnoj obali.
Ariel je promatrala Carobnjaka. Tek je nedavno uvjeban, pa je jo uvijek znao
umaknuti sa svojim plijenom. No jutros se vec vie puta vratio na njezin zglavak, ali je
osjetila da je postao nestrpljiv dok joj je donosio plijen. Ona je toliko napeto cekala da se vrati
s plijenom iz ovog posljednjeg jutarnjeg leta, da je opazila konjanike tek kad su skoro stigli do
nje. Mekana je zemlja priguila konjski topot.
Prva joj je reakcija bila srdba. Zar nisu ti, tko god bili, znali da joj je za sokola bila
potrebna potpuna usredotocenost? No cini se da ipak jesu. Zategnuli su uzde na vrhu malog
humka, dovoljno udaljenog da ne ometaju sokola.
Carobnjak je ostao u zraku, okrecuci se i lebde-ci zajedno sa svojim plijenom. U
jednom je trenutku Ariel pomislila da se uputio u iblje gdje bi mogao u miru razderati
zvidovku. Skupina konjanika stajala je posve mirno na humku. Tada se sokol izvio i polako
mauci krilima krenuo prema rukavici na njezinoj ruci koju je podigla u zrak.
Sletio je na nju, nakostrijeio perje i posluno predao plijen u Arielinu ruku. Ona je
spustila pticicu u torbu na sedlu i pricvrstila sokolovu vrpcu.
Bravo. Jedan se konjanik odvojio od skupine i sputao dolje prema njoj. Psi su
naculili ui, ali ih je konjanik jedva i pogledao. U jednom sam trenutku pomislio da ce
pobjeci.
Arielina je prva pomisao bila da jo nikad nije vidjela nekog tako runog poput ovoga
diva koji je jahao na golemom arcu nezgrapnog oblika i neporecive snage. Bio je gologlav,
tamna mu je kosa bila odrezana sve do glave. Cinilo joj se kao da nijedna crta njegova lica
nije bila u skladu s drugom. Nos mu je bio nepravilna izbocina koju je jo vie isticao
plavicast oiljak na obrazu. Vilica mu je bila isturena, usta pomalo naherena u osmijehu koji
je otkrivao krive i snane zube. Debele tamne obrve spajale su se iznad duboko usadenih i
iroko razmaknutih plavih ociju.
Uocila je tamnu jahacu odoru i kratku kosu puritanca. Naglo se okrenula, mahnula
Edgaru, pucnula prstima psima i galopom krenula niz rijecnu obalu s privezanim sokolom na
zglavku.
Simon se namrtio. Neobicno stvorenje loih manira, ali zato predivan prizor u toj
grimiznoj jahacoj odori. Dodi, predugo smo se zadrali. Primio je uzde i vratio se na cestu.
Ostali su ga slijedili.
Kad su stigli do nasipa, zaculi su zvuk roga s dvorske straarnice. Netko nas

GIGA
199
promatra, rekao je Simon uz ironican osmijeh. Moda u se bojali da necemo doci.
Dvadeset minuta kasnije, preli su pokretni most i uli u dvorac Ravenspeare.
Vrata Velike dvorane okovana eljezom bila su irom otvorena i kad je mladoenja sa
svojim drutvom uao u unutranje dvorite, grof od Ravenspearea je okruen svojom bracom
izaao iz dvorca. Sva su trojica bila odjevena u plave i srebrne boje Ravenspeareove vojske i
nosila napudra-ne perike bujnih uvojaka. Slicnost je medu njima bila zapanjujuca: sive oci
boje ugljena, cetvrtaste crte lica i pomalo podrugljiva usta.
Medutim, Simonovu je panju privukla figura koja je stajala na sredini dvorita uz
ridu kobilu. Djevojka s rijecne obale. Sudeci po zadihanosti kobile, izgleda da je brzo jahala
samo da stigne prije njega. Njoj ocito nije bilo teko pogoditi njegov identitet. Do njezinih su
nogu stajala dva golema vucjaka, na eljeznoj je rukavici sjedio sokol s kukuljicom. Ariel
Ravenspeare. Ova nije bila grbava, zrikava ni luda.
Skinula je kapu i stavila je pod ruku. Kosa boje tekuceg meda pala joj je po ramenima
i uokvirila ovalno lice. Sive oci oblika badema ispod dugih crnih trepavica srele su zapanjeni
pogled grofa od Hawkesmoora, koji ju je promatrao uznemirujucim intenzitetom. Imala je
mali nos, pune usne, lagano zailjenu bradu. Nimalo nije slicila svojoj braci, a ipak je u njoj
uocio neto to je bilo posve Ravenspeareovo. Neto u arogantnom dranju, u nagibu brade.
Predivno je gradena, primijetio je gotovo odsutno. Od sputenih ramena i uskoga
struka do oblih kukova. Odjednom mu se nije mililo sjahati i otkriti svoje nezgrapno epanje
ovoj djevojci savrene svjeine i mladosti.
Prila su mu njezina tri brata. elimo vam dobrodolicu, Hawkesmoor. Ranulf mu
se obratio usiljenom formalnocu, no bio je srdit, oci su mu bile mracne, podrhtavao mu je
miic na licu i usta su mu bila toliko stisnuta da su se jedva vidjela.
Simon je sjahao i ispruio ruku. Protresla su mu je sva trojica brace, ali uz zamjetno
oklijevanje. Simon je pogledao u grimiz odjevenu djevojku koja je mirno stajala uz svoga
konja, pse i sokola. Nije se ni pomaknula. Simon je ispruio ruku na sedlo i skinuo srebrom
optoceni tap. Pitao se kad ce Ranulf pozvati sestru.
elimo vam dobrodolicu u Ravenspeare, gospodo, izjavio je Ranulf grubim glasom
koji je odjeknuo u tiini. Krenuo je prema ostalima koji su stigli sa Simonom da ih pozdravi.
Ocekivao je lordove i gospe, prijatelje i Hawkesmoorovu rodbinu. Umjesto njih, ovaj je
covjek doao s trupom ratnika. Ranulf ih je sve poznavao, bili su to lordovi koji su se borili na
europskim bojnim poljima uz bok vojvode od Marlborougha. Bili su naoruani samo
uobicajenim gospodskim macevima, ali je Ranulfu bilo jasno kao dan da je grofa od
Hawkesmoora pratila zatitna jedinica. Ili moda napadacka.
No nije ovo bilo jedino to ga je rasrdilo. Vecina je srdbe bila usmjerena k njegovoj
sestri koja nije docekala svog mladoenju u svadbenoj haljini okruena svojim slugama, vec
je s drskim nehajem stajala tamo uz svoje pse i s prokletim sokolom na zglavku, kao da
ocekuje da ce se vjencati u lovu jauci na konju.
A ledi?, upitao je Simon jo uvijek gledajuci djevojku.
Moja sestra, grubo je odvratio Ranulf. Vaa nevjesta, Hawkesmoor, iako vas se ne
smije kriviti to ne znate. Dodi ovamo, Ariel!, zapovjedio joj je tonom koji bi vie
odgovarao pozivanju psa.
U Simonovim se ocima nacas pojavio prezir, a potom je, prije nego to je Ariel stigla
posluati Ranulfovu zapovijed, krenuo prema njoj, pokuavajuci se ne oslanjati previe na
svoj tap i sakriti da malo vuce ranjenu nogu. Ona je ostala na svome mjestu i promatrala ga
zagonetnim pogledom.
Gospo. Naklonio se kad je stigao do nje. Vjerujem da ste bili u prednosti dolje na
rijeci.
Kad se nasmijeio, nije bio toliko ruan, pomislila je Ariel. U ocima mu je bio odsutan
izraz, kao da je mnoge godine proveo promatrajuci horizont, ali su sadravale i tracak veselja.

GIGA
200
Pitala se je li epanje trajno ili samo posljedica nedavnog ranjavanja. Dodue, oiljak na licu
ce mu zauvijek ostati. Moda ce malo izblijedjeti, ali ce ga odnijeti sa sobom u grob. No,
njegov fizicki izgled ionako nije nimalo vaan, podsjetila se. Ako su njezina braca bila u
pravu, on joj nikada nece biti mu po icemu drugome osim po imenu. On je mrski
Hawkesmoor i nece upoznati tijelo Ravenspeareove. On je nimalo nije zanimao. Mogao je biti
bilo tko, mukarac koji nije stvaran vie od duha i koji ce kratko vrijeme boraviti u njezinom
ivotu.
Ne znam ni za jednog drugog puritanca koji bi mogao biti na cesti za Ravnespeare,
rekla je hladno se naklonivi te ironicno nastavila: Drago mi je to smo se upoznali, lorde
Hawkesmoor. A sad me ispricajte, moram se pripremiti za vjencanje. Nakon toga je zajedno
sa psima otila kroz nadsvo-deni prolaz koji je vodio u dvorite pred konjunicama i pticjim
nastambama.
Simon se zamiljeno okrenuo svojim domacinima i opreznim prijateljima. Oprostite
mi, no ledi Ariel ne izgleda nimalo oduevljena ovim vjencanjem.
Ranulf je zasiktao kroz zube. Ariel ga je primorala da se ispricava prokletom
Hawkesmooru. Moja je sestra svojeglava, Hawkesmoor. No uvjeravam vas da se eli
vjencati.
Ariel je pomalo nekonvencionalna, lorde Hawkesmoor. Bio je to Roland. Glas mu
je bio diplomatski; neiskren mu je osmijeh iskrivio tanke usne. Ona se najvie zanima za
konje, a kao to ste mogli vidjeti, bavi se sportom. Njezin je ivot u ovoj mocvari pomalo
osamljen i nije navikla na drutvo. No ja vas uvjeravam da vam nece uzrokovati probleme.
Veoma ce se lako prilagoditi vaemu imanju i nece vam dodijavati posjetima dvorcu ni icim
slicnim.
Govorio je o svojoj sestri kao da je neka cistokrvna ivotinja koja ce bez stvaranja
problema prihvatiti svoje novo stanite ako se s njom ispravno postupa. Simon se nije mogao
sjetiti to bi mu odvratio, pa je samo nakrivio glavu i poao za svojim domacinima u dvorac.
Iz svoga kratkog susreta s ledi Ariel nije stekao dojam da je prilagodljiva osoba.
Mislim da biste eljeli promijeniti odjecu. Ranulf je pucnuo prstima lakaju. Pokai
lordu Hawkesmooru i njegovim pratiteljima njihove odaje. Pogledao je svoje goste. Jo je
petnaest minuta do podna.
Pet je minuta sve to mi treba, rekao je Simon uz ljubazan osmijeh. Krenuo je za
lakajem i ostavio zapanjenog Ranulfa koji nije mogao zamisliti kako se covjek moe za pet
minuta presvuci u cisto rublje i odjecu i staviti formalnu periku.
Zvono u kapelici je pocelo zvoniti kad je sat pokazivao podne. Dvije stotine svadbenih
uzvanika prelo je dvorite do kamene kapelice. Najneobicnije je na ovome vjencanju bilo to
to se nitko od njih nije izgubio. Mladoenja je odrao rijec i za pet se minuta vratio u Veliku
dvoranu u tamnom odijelu bez ikakvih ukrasa, osim to mu je kravata bila obrubljena cipkom.
Njegov je izgled bio u velikom kontrastu s nakicenom ceremonijalnom odjecom brace
Ravenspeare i njihovih gostiju: mukaraca u bogatoj svili i barunu i enama koje su izgledale
kao egzoticne ptice. Njegova je podrezana kosa gotovo sablanjivo izgledala medu mnotvom
bujnih, sivo napudranih perika kad je stao pred oltar. Njegovi su prijatelji, jednako cedno
odjeveni, stali u polukrug na jednoj strani. Nita nije moglo prikriti njihovo vojnicko dranje
i, ma koliko se trudili da dre ruke podalje od draka maceva, taj je njihov napor bio gotovo
opipljiv u mracnoj kamenoj kapeli.

* * *

Ariel je sluala zvonjavu zvona dok ju je gomila slukinja oblacila za vjencanje.
Osjecala se praznom. Kao da joj je zdenac s osjecajima presuio. Sudjelovala je u ovoj aradi
kao marioneta jer su njezina braca povlacila konce. J edan je Hawkesmoor zaveo njezinu

GIGA
201
majku i uzrokovao njezinu smrt. Ariel je to znala od ranoga djetinjstva, kljukali su je time,
kao i obiteljskom mrnjom, kap po kap, sve dok nije potekla njezinim ilama. A sad ce se za
nekoliko minuta vjencati sa sinom covjeka koji je uzrokovao majcinu smrt. Za sina necasne i
sramotne obitelji.
Vjencat ce se ali nece biti udana. Bit ce mu ena, ali mu nece biti supruga. ena ne
moe biti supruga ako ne spava sa svojim muem.
Sjedite mirno, gospo. Ne mogu vam urediti kosu kad se tako vrpoljite.
Oprosti, Mary. Sjedila je mirno dok joj je starija slukinja pricvrcivala biserima
opivene barunaste vrpce oko glave. Kosa joj je ispod vrpci bila rasputena. Uvojke joj je
vrucim eljezom napravila djevojka ruicastih obraza, dreci uvucene usne i kiljeci, to je
govorilo o njezinoj usredotocenosti.
Zvona su stala, gospo.
Ariel je ustala. Na trenutak je zatvorila oci, potom ih otvorila. Mirno je promatrala
svoj odraz u staklu, odlucila da joj se svida to to vidi, iako je sve ovo bila velika sprdnja.
Dodite, gospo. Marie ju je pourivala prema vratima. Njegovo ce vas gospodstvo
cekati u predvorju.
Ariel je napravila grimasu. Bolje da zadrite pse ovdje jer ce me u protivnom slijediti
sve do oltara.
Srdito psece lajanje pratilo ju je niz stubite gdje je stajao Ranulf i cekao je smrknutog
lica i grubog pogleda.
Ne znam to izvodi, sestro. Ali ako misli da ce mi pokvariti planove, bolje
razmisli jo jednom. Napravi samo jedan krivi korak i kunem ti se da ce ispatati do kraja
ivota.
Pa ovdje sam, nisam li?, rekla je. Odjevena za rtvovanje. Djevicanski cista,
draesno neduna. Nisam li, Ranulfe?
Ti si drska!, gnjevno je rekao i primio joj ruku u eljezni stisak.
Preao je s njom dvorite i uao u kapelicu. Njegovi su se prsti duboko i bolno zabili u
njezinu ruku. Kad su orgulje zasvirale i ljudi se okrenuli zadivljeno promatrajuci prelijepu
nevjestu, njegovi su se prsti jo dublje urezali, kao da se boji da bi se mogla nenadano
osloboditi i pobjeci.
Simon Hawkesmoor je promatrao pribliavanje svoje nevjeste u pratnji njezinoga
brata. Zamijetio je kako Ranulf dri svoju ruku na sestrinoj i uocio snagu njegovog stiska te
gotovo opaku odlucnost u njegovim ocima. Djevojka je pak bila posve bijelog lica, usne su joj
bile napete. Simonu je bilo ocito da ne prilazi oltaru svojevoljno. No to nije ni on sam,
pomislio je alosno trgnuvi usnama i odlucno se okrenuvi prema oltaru. Svoje je osobne
sklonosti morao podrediti dobrobiti zajednice. Djevojka mu se napokon pribliila. Bila je
mlada, na njemu ce biti da iskoristi svu svoju zrelost i iskustvo kako bi to bolje prihvatila
svoj novi ivot.
Ranulf nije isputao sestrinu ruku sve dok nije kleknula pred oltar pokraj lorda
Hawkesmoora. I ostao je stajati uz nju, umjesto da se povuce u glavni dio kapele.
Ariel je sklopila ruke na naslonu klupe i zagledala se u svoju narukvicu na zglavku.
Sve je svoje misli usredotocila na njezin oblik zmije i na profinjene privjeske. Podnevno je
sunce dopiralo kroz rozetu iznad oltara. Kad je lagano pomaknula zgla-vak, rubin u sredini
rue zasjao je krvavocrvenim plamenom. Ocarano je pomaknula zglavak tako da se crvene
zrake odraze i na smaragdnom labudu. Izgledalo je predivno.
Sjaj srebra i blistanje smaragda Simon je zamijetio krajickom oka dok je mirno
promatrao svecenika koji je govorio pijevnim tonom. Okrenuo je glavu prema svjetlucanju na
zglavku svoje nevjeste koji je pocivao na naslonu do njegovih ruku.
Narukvica koju je nosila imala je u sebi neto neobicno poznato. Namrtio se
pokuavajuci se sjetiti o cemu se radi, ali nije mogao. Osjetio je samo neki nejasan nemir.

GIGA
202
Ariel nije bila svjesna da se ukoceno odmaknula od golemog tijela pokraj sebe, cula je
samo svecenikov glas koji je dolazio iz velike udaljenosti koja nije imala nikakve veze s
njom.
Odlucan glas lorda Hawkesmoora prepao ju je i trgnuo iz transa. Odgovorio je
zvonkim i uvjerljivim glasom. Usta su joj se osuila. Svecenik ju je pitao uzima li lorda
Hawkesmoora za svoga zakonitog mua.
Pogled joj se prilijepio za grofove ruke koje su pocivale na naslonu. Bile su goleme,
kocatih clanaka, podrezanih noktiju i uljevitih prstiju. Zadrhtala je na pomisao da bi te ruke
mogle dodirnuti njezino tijelo, dirati je u vodenju ljubavi. Svecenik je opet progovorio,
nervozno ponovivi pitanje. U kapeli iza nje zaculo se mekoljenje i sutanje, no ona to nije
cula. Razmiljala je samo o tomu da ce udajom za ovoga mukarca potpisati svoju smrtnu
presudu.
Ranulf je krenuo naprijed. Stavio joj je ruku na zatiljak. To se moglo protumaciti kao
gesta ohrabrivanja, no Ariel je osjetila stisak koji ju je prisilio da sagne glavu u znak
pristanka. Drugo nije ni mogla uciniti. Ne sada. Ona je bila mamac u klopci. A tada joj je
sinulo da bi, ako poeli, mogla spasiti Hawkesmoora od osvete svoje brace, raditi na tomu da
sprijeci zatvaranje klopke. No zato bi jedna Ravenspearica spasila jednog Hawkesmoora?
Cak i da to ucini, osudivala je sebe na prezira vrijedan brak. Pogled joj je opet pao na
narukvicu.
Ranulfovo mito za njezinu suradnju. Da odvrati pogled i dri jezik za zubima.
Promrmljala je svoj pristanak i tek kad je sve bilo gotovo, Ranulf je odmaknuo ruku.
Simon joj je pomogao da ustane dreci je za lakat. Gola joj je koa bila hladna kao led.
Osjetio je kako je zadrhtala kad ju je dodirnuo. Dragi Boe, to li je to uinio? Mrzila ga je,
osjecala je odbojnost prema njemu. Vidio je to u njezinim ocima kad ga je pogledala i brzo
odvratila pogled.
Ranulf se pridruio braci u prvom redu. Smijeio se dok je promatrao kako se njegova
sestra zajedno sa svojim muem vraca od oltara. Lako ce on savladati njezino protivljenje.
Nije bila glupa - znala je ona to joj je ciniti.
Vani na hladnome suncu, Ariel je maknula svoju ruku s muevljeve.
Obicaj je da mladoenja poljubi svoju nevjestu, tiho je rekao Simon, primivi
njezine sitne ruke u svoje i okrenuvi je prema sebi. Nije gledala u njega, samo je mirno
stajala kao da se pomirila sa sudbinom, pa je ustuknuo. Ispustio joj je ruke i gotovo
bespomocno rekao: Nemate se cega bojati, Ariel.
Na to ga je ona pogledala ocima jasnim kao nebo i jo uvijek punim napetosti.
Zajedljivom mu je jednostavnocu rekla: Ne, ja se nemam cega bojati, gospodine.