Godišnjak Medžlisa Islamske Zajednice Tuzla 2012

Godinjak
medlisa Islamske zajednice Tuzla
2011/1432-33.
Amir Ahmetovi, Kemal Bai, Abdullah Bonjak, Oussama Cherribi, Muhammed Hafizovi, Elvir Hodi, Ahmed Huskanovi, Muljaim Kaka, Mehmed Kico, Najm al-Din Kubra, Ahmed Omerovi, Edin Petali, Denan Sinanovi, Sabahudin ari, Emir ei, Abd al Huseyn Zerrinkub
Godinjak
2011/1432-33.
Izdava: Medlis IZ-e Tuzla Ul. Sead-bega Kulovia 4 75000 Tuzla, BiH Urednik: Dr. sci. Amir Kari Izvrni urednik: Mr. Rusmir adi Lektor: Sevret Mehmedehaji Tehniko ureenje i dizajn: Elvedin Kozarevi Prijevod saetaka na engleski: Amila Hasanspahi, prof. Tira: 300 ISSN 2232-9501
www.miztuzla.com
Godinjak
2011/1432-33.
sadraj
Tefsirske teme
hfz. mr. sci. Edin-ef. Petali
Stilistiko tumaenje sure Ad-Duha

Islamski ezoterizam
Najm al-Din Kubra
Poslanica bogobojaljivom tragau od duhovnog ukoritelja

Abdullah Bonjak
25
Poslanica u sklopu tumaenja stalnog vraanja i pokajanja

(Bio)politika i (bio)etika
Oussama Cherribi
45
Rastua islamizacija Evrope

mr. sci. Sabahudin ari Mehmed Kico
67 87
Negiranje genocida O mogunostima prevoenja u razvoju integrativne bioetike

4
107
mr. sci Amir Ahmetovi, Ahmed Omerovi, prof. Denan Sinanovi
Izbori za prvi Bosanski sabor Bosna i Bonjaci u djelima Dobrice osia

Kulturno-historijske teme
'Abd al Huseyn Zerrinkub Emir ei
121 147
Islamska civilizacija, izvorite velike kulture Poruene damije u Tuzli u periodu 1945-1957
Elvir Hodi
161 171
Vakufi i njihova sudbina kroz historiju Bosne i Hercegovine

Muljaim Kaka
183
Najee patronimske i toponimske denominacije s akcentom na bonjake patronime i toponime u regiji

Religija i drutvo
Ahmed Huskanovi
197
Prilog razumijevanju New Age pokreta

Istaknute linosti
Muhammed Hafizovi Mr. Kemal Bai
211
Sirijski reformator Abdurrahman El-Kevakibi Murat Hajrovi Hulusi-ivot i djelo

Izvjetaji
223 237
Izvodi iz izvjetaja o radu administrativnopravne slube 1432/2011. godine Izvod iz izvjetaja o radu vjerskoprosvjetne slube 1432/2011. godine
261 291
5
11 0 2
0 201
2009
200 8
20 07
15 20
TEFSIRSKE TEME
2014
2013
20 1
stilistiko tumaenje sure ad-duha
Saetak
Predmet istraivanja u ovom radu je stilistika analiza sure AlDuha. Ova analiza obuhvata: semantiku, sintakstiku, kontekstualnu i interkontekstualnu analizu sure Al-Duha. Tokom pisanja ovog rada koritene su: metoda analize sadraja, komparativna i deskriptivna metoda. Cilj ovog rada jeste ukazati na jedan aspekt kuranske nadnaravnosti, a to je: stil kuranskog izraza, zatim muzikalnost kuranskih rijei, te ljepota stilskih gura koje su u Kuranu, odnosno u ovoj suri upotrijebljene. U stilskom pogledu sura Al-Duha je jedna od onih plamteih sura, puna tipinih reenica, retorikih pitanja, imenica koje nose slike i prizore ivota Poslanika. U suri Al-Duha u dodiru smo sa slikom linog nemira pojedinca, ali i sa slikom budunosti, uspjeha i dolazee duhovne pobjede na razini drutva. Kljune rijei: Kuran, tumaenje, Poslanik, objava, tekst, poruka
GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
Uvod
U ovom radu emo iznijeti razliite poglede na udesnost, nadnaravnost i nedostinost kuranskog jezikog izraza i stila i ljepote kazivanja. Istraivai ovoga aspekta kuranske rijei i poruke determinirali su vrhunaravnost kuranskih ljepota. Istraivanja kuranskog stila izraavanja i strukture ajeta spadaju u domen stilistike Kurana. Ovaj rad je zasnovan na analizi poruka i mudrosti koje je Uzvieni Allah dao u suri Al-Duha.1 Uzvieni Allah se zaklinje Svome Poslaniku, a. s., jutrom i nou kada se utia, napominjui da ga nije napustio niti omrznuo. Naime, idolopoklonici su se rugali Muhammedu, a. s., kada mu nekoliko dana nita ne bi bilo objavljeno, govorei da ga je njegov Gospodar napustio i omrznuo. To je bilo povod objave prvog ajeta i ove zakletve Gospodara svjetova. Uzvieni Allah podsjea Svoga Poslanika, a. s., da ga je uputio na stazu sree i da ga je od siromaha imunim uinio. Imam Buhari navodi predaju u kojoj se kae: Allahov Poslanik, a. s., razbolio se i nije ustajao na noni namaz (teheddud) dvije ili tri noi. Dola je jedna ena i rekla: Muhammede, nadam se da te tvoj ejtan napustio. Nisam ga vidjela da ti se pribliava dvije ili tri noi! Tada je Uzvieni Allah objavio suru Ad-Duha.2 ena iz ove predaje je, po svoj prilici, Ebu Lehebova supruga Ummu Demila bint Harb, budui da ga je nazvala imenom, a ne titulom Allahov Poslanik. Spominjanje ejtana (njegova nedolaska) je, ustvari, njeno ruganje zbog nepojavljivanja Dibrila, a. s. Postoje predanja (kod Taberanija, naprimjer) da se Dibril nije pojavljivao zbog toga to se u kui Poslanika nalazio pas, iako on to nije znao. Meutim, ovaj dogaaj veina uenjaka ne smatra razlogom zastoja u dostavljanju objave.
Tekst sure Ad-Duha: 1. Tako Mi jutra, 2. i noi kada se utia, 3. Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo! 4. Onaj svijet je, zaista, bolji od ovoga svijeta, 5. a Gospodar tvoj e tebi, sigurno, dati, pa e zadovoljan biti! 6. Zar nisi siroe bio, pa ti je On utoite pruio, 7. i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na Pravi put uputio, 8. i siromah si bio, pa te je imunim uinio? 9. Zato, siroe ne ucvili, 10. a na prosjaka ne podvikni, 11. i o blagodati Gospodara svoga kazuj!
Buhari, 4950 GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
10
Taberi navodi predanja od Ibn Abbasa r. a., da se Dibril a. s., nije izvjesno vrijeme pojavljivao, zbog ega su neki ljudi govorili: Njegov ga je Gospodar ostavio i zamrzio! U drugom predanju se spominje zabrinutost Vjerovjesnika, a. s., zbog nedolaska Dibrila, a. s., nakon ega je Allah objavio suru Ad-Duha. Ibn Ishak u svojoj Siri spominje da su idolopoklonici pitali Poslanika, a. s., o Zul-Karnejnu i dui, pa im je on obeao odgovoriti, ali nije dodao: Ako Bog da. ekao je na objavu dvanaest noi i vie, da bi nakon toga Uzvieni Allah objavio suru Ad-Duha i odgovor za ono to su traili:
I ne reci za neto to u uiniti sutra, osim ako Allah htjedne.3 Teme ove vrste su neistraene na naem jeziku i sva literatura je uglavnom na arapskom jeziku. Najznaajnije djelo iz ove oblasti je doktorska disertacija dr. Demaludina Latia Stil kuranskog izraza.
Semantika analiza
Kuranski sememi samo okrznu stvarnost, oni su otoci po kojima se snalazimo u sedam mora, tek kada ih sve obiemo i ispitamo, doi emo do svijesti o njihovom jedinstvenom tkivu ili cjelini. Svaki trag, svaki korak je dragocjen, u svakom se ogleda cjelina, svaki e pripomoi daljnjem istraivanju.4 Al-Duha je mekanska sura i to je stav veine uenjaka. No, ima i onih koji pretpostavljaju da se moe ubrojati i u grupu medinskih sura. Meu njima je mufessir Al-Alusi. Veina svoj stav argumentira sadrajem sure, koji se odnosi na Poslanika, a. s., i na period njegova ivota u kojem mu je objava prestala dolaziti. U stilskom pogledu, sura Al-Duha je jedna od plamteih sura, puna tipinih reenica, retorikih pitanja i imenica koje nose slike i prizore ivota Poslanika, a. s., ali i ovjeka openito, jer je Kuran objavljen cijelom ovjeanstvu. Novo monoteistiko vjerovanje snano se sukobilo sa henoteizmom koji je bio preplavio cijeli Arapski poluotok, i koji je, sa utjecajima koji su
3 4 Al-Kahf, 22-23. Demaludin Lati, Stil kur'anskog izraza, Sarajevo, 2001. str. 342. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
11
dolazili sa svih strana trajao stoljeima. Taj ideoloki sukob, estok u stvarnosti, prenio je estinu u kompoziciju i ritmiku sure, koja je nanizana od istrgnutih isjeaka koji se sueljevaju, pucaju i blijete. Jedne ideje sukobljavaju se sa drugima, suprotnima.5 Ali, nemogue je porinuti u istinske dubine znaenja i smisla ove sure dok ne razmislimo o svakoj rijei i svakoj konstrukciji zasebno.
Zakletvom (Tako mi jutra) misli se na jutro. Ono predstavlja poetak dana, kada se sunce poinje uzdizati, a njegove zrake ukazivati na nebu. Ovu rije se koristi i na drugim mjestima u Kuranu:
Ili su stanovnici sela i gradova sigurni da ih naa kazna nee stii danju dok se budu zabavljali.6 Kurtubi u svom tefsiru (Tefsiru-l-Kurtubi) iznosi stav Katadea i Dafera es-Sadika da se Allah d. ., zaklinje rijeju jer je u tom vremenu razgovarao s Musaom, a. s., tada se desio mirad i to je trenutak kada su sihirbazi pali licem na tlo.
( i noi kada se utia) Uzvieni Allah se U drugom ajetu zaklinje nou kada nastupi s tminama. Kurtubi navodi stav Mudahida, Katade, Ibn Zejda i Ikrime koji kau da glagol , koji se ovdje upotre bljava, moe biti i u znaenju glagola to bi onda znailo i noi kada se utia, smiri. Glagol oznaava vrijeme kada no sve prekrije kao to ovjek prekrije tijelo odjeom.
Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo! Ovaj ajet, trei po redu, odgovor je na prethodne zakletve. Prva dva ajeta su u funkciji privlaenja panje slualaca i ukazivanja na vanost onoga to slijedi. Glagol znai ostaviti, napustiti, kao i glagol , a odnosna zamje nica d ( ) se odnosi na Muhammeda, a. s. Meutim, u glagolu je dolo do isputanja ove zamjenice, a misli se . U odrinoj formi kazano,
Isto, str. 353. Al-'Araf, 98.
5 6
12
ne samo da se ukazuje da Milostivi Allah nije napustio svog Poslanika, a. s., nego se istie da je On uz njega.
Onaj svijet je, zaista, bolji od ovoga svijeta. Za tebe je, Muhammede, bolji Ahiret nego dunjaluk. Ahiret je bolji, jer je vjean, jer te u njemu eka nagrada kakvu ljudsko oko nije vidjelo, i kakvu ljudski um sebi ne moe predoiti. Odnosno, ahiretska kua je bolja za tebe, Muhammede, od dunjaluke kue, jer je Ahiret vjean, a dunjaluk prolazan. Ahiretska uivanja su trajna, neprolazna, a dunjaluke ljepote kratkotrajne i prolazne.
A Gospodar tvoj e tebi, sigurno, dati, pa e zadovoljan biti!
a stoji . Ibn Abbas U ovom ajetu kao da je kazano kae da je ono to se obeava Poslaniku, a. s., i sa ime e biti zadovoljan, zapravo efaat za ummet, ali i druge blagodati ahiretskog ivota.
Zemaheri smatra da ovaj ajet izraava sveobuhvatno obeanje Poslaniku, a. s., jer mu je na dunjaluku data pobjeda: uspjeh na Bedru, Osloboenja Mekke, ulazak ljudi u islam u skupinama. Allah mu je rairio vojsku po arapskim zemljama i uinio da njegovi nasljednici, estiti halife, oslobode mnoge krajeve i srue kraljevine silnika.
Zar nisi siroe bio, pa ti je On utoite pruio. Nakon prvih pet ajeta, u kojima se Poslaniku, a. s., daje uvjerenje da je Allah, d. ., uz njega i da ga nije napustio, slijede tri koji govore o velikim blagodatima koje su mu date. Glagol oznaava blagodat Poslaniku, a. s., a ona je utoite koje mu je Allah, d. ., dao, po preseljenju na Ahiret majke Amina, dok je jo bio djeak kod djeda Abdul-Mutaliba, a kasnije i kod amide Ebu Taliba. U ovom ajetu se metaforino kae: zar te jedinstvenog ne naoh, nije ti slina bila, pa sam ti utoite u ashabima dao, koji su te pazili i bili uz tebe?
13
I za pravu vjeru nisi znao, pa te je na Pravi put uputio. Rije znai zalutao, a Zemaheri kae da se ovdje misli na dogaaj kada je Poslanik, a. s., jo kao djeak bio izgubljen u kotlinama Mekke, a Allah ga usmjerio na put. Glagol oznaava uputu. Sabuni rije tumai na nain da Muhammed, a. s., kao djeak, nije znao za erijat, pa ga je Allah uputio, pouivi ga vjeri. Kurtubi, tumaei rije , kae da se misli na (zabludu). I siromah si bio, pa te je imunim uinio. Rije oznaava siromaha, kao i rije oznaava osobu koja koja je bez iega, koja trai, jer nema itd. Glagol znai obogatiti nekog, dati blago, bogastvo nekome. Ovdje se misli na bogatstvo koje je Uzvieni Allah dao Poslaniku, a. s., enidbom s hazreti Hatidom, ali i da mu je dato znanje, jer nije poznavao erijat, pa je tako duhom i znanjem postao bogat.
Zato siroe ne ucvili. Glagol znai poniziti, tlaiti, ucviliti, rastuiti itd. Glagolski oblik je u formi imperativa zabrane. Alusi kae: Bio si siroe, izgukoji se koristi bljen i siromah, pa ti je Allah, d. ., utoite dao, uputu ti dao i imunim te uinio. Zato ne zaboravi blagodat Boiju koja ti je data. Saosjeaj sa siroetom i budi milostiv prema siromahu.
A na prosjaka ne podvikni. Rije u prijevodu znai onaj koji trai, moli, onaj koji je u stanju potrebe.
, to znai podvi je oblik imperativa za zabranu od glagola knuti, izruiti, otjerati.

Kurtubi kae da rije oznaava onoga koji pita o vjeri i da na takvoga nije dozvoljeno povikati.
14
Rijei su akuzativi i dolaze prije glagola koji se odnose na i njih, iako akuzativ u pravilu dolazi poslije glagola koji ga odreuje. Ibn Kesir kae da ovaj ajet znai: Kao to ti pravu vjeru nisi znao, pa te je Allah, d. ., uputio na Pravi put, nemoj ni ti odbiti onoga koji trai znanje.
i o blagodati Gospodara svoga kazuj! Imenica blagodat je od glagola to znai dati blagodat, rasko, radost, povlasticu itd. Izraz je forma imperativa i znai kazivati, priati, pripovijedati. Kazivanje o Allahovim blagodatima predstavlja jedan vid zahvalnosti Stvoritelju, koji konstantno upotpunjuje dobroinstvo prema Svojim robovima. Kurtubi navodi miljenje Ibn Ebi Nudejha koji kae da se u ovom ajetu misli na to da Poslanik, a. s., treba da iri ono s ime je poslan. Ova sura sadri nekoliko dualiteta ( ): jutro i no, dunjaluk i Ahiret, siromatvo i bogatstvo, izgubljenost i uputu, bezizlaznu situaciju i utoite, spas. Allah, d.., navodei neku blagodat, donosi i antitezu tom nimetu, elei jasno istaknuti ta znai ivjeti u Boijoj milosti, a ta biti bez nje.
Sintaksika analiza
Svi ajeti sure Al-Duha su kratki i sastoje se, u poetku, od po dvije ili tri rijei, a kasnije od nekoliko i vie rijei. Prva dva ajeta su u formi zakletve. Prvih osam ajeta imaju ugodnu rimu i rimuju se zavrnim glasom A. Glagoli u prvih osam ajeta, koji se upotrebljavaju na kraju, zavravaju se na slabi konsonant ja , a koji je u osnovi tih glagola. To upuuje na zakljuak da ti glagoli nisu iz grupe pravilnih glagola. Od devetog do jedanaestog ajeta glagoli na kraju su pravilni i zavravaju se sukunom, a ne na konsonant A, jer su u formi imperativa. U prva dva ajeta javlja se veznik we koji u ovom sluaju slui za zakletvu.
Meutim, od devetog do jedanaestog ajeta, pored veznika we , javlja se i veznik fe. Oba imaju ulogu ukazivanja na zasebnost dotinog ajeta, ali i da ukau na povezanost tog ajeta s narednim.
15
U dva ajeta se ovi veznici ne javljaju, i to u treem (koji je odgovor na prethodna dva ajeta) i u estom (kada Uzvieni Allah postavlja pitanje Poslaniku, a. s., i od tog ajeta poinje nova cjelina sure).
Kontekstualna analiza
Allah, d. ., suru Al-Duha zapoinje zakletvom, a zavrava u formi imperativa i savjeta. Moe se rei da se, generalno posmatrajui, ova sura sastoji od tri vee cjeline, od kojih svaka opet ima nove potcjeline. Prva poinje zakletvom u prva dva ajeta. Zatim se Poslaniku, a. s., daje uvjerenje da ga njegov Gospodar nije napustio, a potom govori se o dunjaluku i Ahiretu. Stavlja se do znanja da je Ahiret bolji i vrijedniji od dunjaluka, ali se o dunjaluku ne govori kao o neemu negativnom, jer je Allah, d. ., poslaniku Muhammedu, a. s., i vjernicima dosta toga, od Svojih blagodati i milosti, dao upravo na dunjaluku. Druga cjelina poinje pitanjem i sva tri ajeta u njoj kazuju o Boijoj milosti prema Poslaniku, a.s. Bio je siroe, pa mu je Allah, d. ., dao utoite. Bio je izgubljen, pa mu je ukazao na pravi put. Bio je siromah, pa mu je Milostivi podario najbolje od oba svijeta. Trea cjelina podsjea na iste blagodati koje su date Poslaniku a. s., ali se od njega trai da postupa prema drugima u slinim situacijama, kao to je Allah, d. ., postupio prema njemu, odnosno da se ugleda na milost Uzvienog Allaha darovanu njemu. Sve blagodati o kojima sura Ad-Duha govori su blagodati ovog svijeta, dok blagodati Ahireta ostaju neizreene. Ostaju sigurnost i vrsto obeanje da e ih Poslanik, a. s., i vjernici dobiti na Ahiretu, kada e biti zadovoljan njima.
)su rasporeeni objavom, po diktatu meleAjeti u Kuranu ( ka Dibrila a. s., a ne po Poslanikovoj, a. s., volji, ili volji nekog drugog. To sugerira da i taj raspored ima dimenziju idaza (nadnaravnosti). Reeno stilskim jezikom, i raspored Kurana je nadnaravni izbor, a to znai da je izveden stilski.7
7 Demaludin Lati, nav. dj., str. 239.
Interkontekstualna analiza
16
) rasporedu dola iza sure Sura Al-Duha je kuranskom tewki ( Al-Lejl (No), koja je mekanska sura, a prije sure Al-Inirah (irokogrudnost) koja je, takoer, mekanska.
Sura Al-Lejl govori o Allahovim, d.., blagodatima i naem odnosu prema njima, i pozitivnom i negativnom. Sura Al-Inirah govori o blagodati Poslaniku a. s. Sura Al-Lejl poinje zakletvom, u kojoj se Allah, d. ., zaklinje nou, kao i u drugom ajetu sure Al-Duha. S obzirom na navedeno, moemo rei da je svijet ovih sura, na izvjestan nain, gotovo identian. Zbog ovjekove zaljubljenosti u ovaj svijet i njegove nemarnosti prema onome, Allah, d. ., opominje, daje primjere i savjete, ali i govori o sankciji, da bi se ovjek osvijestio i vratio vjeri. Ako se Kuran, a. ., posmatra kao cjelina, jedan znak, onda se moe uoiti kako su njegove sure naslonjene jedna na drugu i kako se meusobno nadopunjuju i objanjavaju.
Telif
Sura Ad-luha je sastavljena iz tri dijela, a svaki dio se moe posmatrati kao zasebna samostalna cjelina. Prvi cjelina je 1-5. ajeta: zakletva, obeanje Poslaniku, a. s. Druga cjelina je 6-8. ajeta: ukazivanje na milost Poslaniku, a. s. Trea cjelina je 9-11. ajeta: traenje da se postupa po ugledu na milost Uzvienoga Boga. Sura ad-luha jasno ukazuje na to da se odnosi na Poslanika, a. s. No, ona obuhvata i intimu svakoga od nas, ukazujui, savjetujui, dajui primjer i traei da uzor imamo u milosti Allaha, d. ., pruenoj nama, te da ukaemo milost onome kome su ona i pomo potrebne, ba kao to ju je Uzvieni Allah ukazao nama.
Zakljuak
Klasini komentatori Kurana su nadnaravnost u njemu traili, prije svega, u njegovom stilu i upotrijebljenim stilskim gurama. Iako je stilistika Kurana samo jedan aspekt njegove nadnaravnosti, a i kao takva, samostalna, dovoljna je da shvatimo kako je ovjek nemoan, slabaan i ogranien pred Rijeju Bojom. Kuran je nadnaravan u svakom svom aspektu, u svakoj svojoj dimenziji i kao izazov ostaje do Sudnjeg dana.
17
Kuran je niscrpna riznica, a svako bi trebalo da mu prilazi s eljom da pronae svoj dio milosti i upute. Neki su ljepote Kurana traili u njegovim propisima, neki u stilu, muzikalnosti, neki u nagovjetajima budunosti itd. Svi su doli do zakljuka: Kuran je neto to e do Sudnjeg dana iznova osvajati ljudska srca, oduevljavati umove i ostati neprikosnoven, jer je Allahova rije. Kuran je podijeljen na ajete, sure i duzeve. U sutini, on je jedna cjelina, jer se svi njegovi dijelovi meusobno nadopunjuju i objanjavaju. Tako je i sura Ad-Duha usko povezana s surama prije i poslije nje. O povodima objave sure Al-Duha islamski uenjaci se razilaze. Jasno je da se prvenstveno odnosi na poslanika Muhammeda, a. s. Svaka od njene tri cjeline moe se posmatrati zasebno, ali potpuni smisao i sliku shvatamo tek onda kada ih kompariramo. U ovoj suri smo u dodiru sa slikom linog nemira pojedinca, ali i sa slikom budunosti, uspjeha i dolazee duhovne pobjede na razini drutva. Ako bismo poruke ove sure posmatrali u svjetlu uvjeta u kojima je Poslanik, a. s., ivio, moemo primijetiti da je njena poenta u tome da e naa budunost, uz Allahovu pomo i nae iskreno i nesebino zalaganje na Putu istine, zasigurno biti bolja od sadanjosti i prolosti. Historija je posvjedoila da je tako bilo s Poslanikom, a. s., i prvim generacijama muslimana.
Abstract Stylistic analysis of the surah Al-Duha

The subject matter of the paper is stylistic analysis of the surah Al-Duha. This analysis includes semantic, syntactic, contextual and inter-contextual analysis of the surah Al-Duha. In the process of writing this paper, we used the content analysis and the descriptive- comparative method. The aim of the paper is to spotlight an example of supernatural quality of the Quran, that is, the Quranic literary style and form, music of the Quranic words and the beauty of the stylistic devices used in the Quran or specically in the mentioned surah. In a stylistic sense, the surah Al-Duha is one of those ery surahs, full of typical sentences, rhetorical questions, nouns which form mental pictures and images of the Prophets life. In the surah Al-Duha we nd examples of personal individual agitation, as well as the image of the future, success and the coming spiritual victory at the level of society. Key words: Quran, interpretation, Prophet, revelation, text, massage 18
Literatura NA ARAPSKOM JEZIKU

1. Al-Alusi, Ruhu-l-meani tefsiri-l-Kurani-l-azimi we-s-sebiil-mesani, Bejrut, 1994. 2. Al-Zamaheri, Mahmud Ibn Umer, Al-Keafu an hakaik eltenzil we ujunu-l- Ekaawili wuduhi-t-tewili, Bejrut, bez godine izdanja. Ibn Kesir, Tefsiru-l-Kurani-l-azim, Kuvajt, 1994. Kurtubi, Muhamed b. Ahmed, Tefsiru-l-Kurtubi, Kairo, 1935. Sabuni, Muhamed Ali, Safwetu-t-tefasir, Bejrut, 1981.
3. 4. 5.
NA BOSANSKOM JEZIKU
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Fazli, hfz. Fadil, Tedwid Pravila o uenju Kurana za studente Fakulteta islamskih nauka, 1. 2. tom, Sarajevo, 1997. Ibn Kesir, Tefsiru-l-Kurani-l-azim, skraeno izdanje, grupa prevodilaca, Sarajevo, 2002. Ibn Abbas, Tefsir ibn Abbas, prijevod Dervi Taci...(et al.), Sarajevo, Libris, 2007. Kari, Enes, Uvod u tefsirsku znanost, Sarajevo, 1997. Kari, Enes, Kuran u savremenom dobu, 1. i 2. tom, Sarajevo. 1997. Kari, Enes, Tumaenje Kurana i ideologije 20. stoljea, Sarajevo, 2002. Kutb, Sejjid, U okrilju Kurana, u prijevodu s arapskog od dr. Omera Nakievia, dr. Jusufa Ramia, mr. Mesuda Hazovia i mr. Enesa Ljevakovia, Sarajevo, 2000. Lati, Demaludin, Stil kuranskog izraza, Sarajevo, 2001. Muhammed ibn Ismail el-Buhari, Sahihu-l-Buhari, prijevod Hasan kapur i grupa prevodilaca, Visoki saudijski komitet, Sarajevo, 2008. Rami, Jusuf, Povodi Objave Kurana, Sarajevo, 1984.
8. 9.
10.
19
PRIJEVODI KURANA:
1. 2. 3. 4. Karabeg, Ali Riza, Kuran, Sarajevo, 1970. Kari, Enes, Kuran sa prijevodom na bosanski jezik, Sarajevo, 1995. Korkut, Besim, Kuran s prijevodom, Sarajevo, 1989. Panda, Muhamed i auevi, Demaludin, Kuran asni, Sarajevo, 1990.
20
11 0 2
0 201
2009
200 8
20 07
15 20
ISLAMSKI EZOTERIZAM
2014
2013
20 1
Najm al-Din Kubra
POSLANICA BOGOBOJALJIVOM TRAGAU OD DUHOVNOG UKORITELJA1
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! O moj Gospodaru, olakaj, a ne oteaj! Hvala Allahu, d.., u odnosu na Koga sve veliko izgleda nitavno. Hvala Allahu, u ijoj blizini sve izgleda nemono i iju mo sve postojee priznaje. Hvala Allahu, d.., Kome su sve vladavine pokorne. Svjedoimo da je On, Allah, d.., Jedan Jedini i da nema drugog boga osim Njega, a da je Muhammed, a.s., Njegov rob i Poslanik, makar to nevjernici i mnogoboci ne prihvatali, jer On je poslao Poslanika Svoga s uputom i vjerom istinitom, da bi je uzdigao iznad svih vjera...2. Neka je beskrajni blagoslov i spas na njega, od generacija prvih i potonjih.
1 2 Izbor iz poslanice: Najm al-Din Kubra, Risla il al-him al-hif min lawmat allim, prijevod sa neobjavljenog rukopisnog teksta na arapskom jeziku Qur'an, XLVIII, 28. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
25
Najm al-Din Kubra
Nakon ovoga saopavamo da je ova Poslanica namijenjena onima koji su u stanju duhovne zbunjenosti (hayrat), za one koji se boje prijekora i iji su dua i srce izgubili prisebnost u vrijeme traganja za sranim vidom. Srani vid se u duhovnom srcu neprestano poveava mnotvom spoznaja, shodno rijeima Uzvienog Allaha, Koji je to u Svome Govoru obeao, Poslanik svojim hadisom objasnio, da bi od ashaba bilo autentino preneseno tabiinima i, konano, kao to je iskuano u duhovnim stanjima ejhova, te u njihovim predajama zabiljeeno. Nema sumnje da su Allahovi vojnici i na nebu i na zemlji Njegovi prijatelji (awliya), koji Njegove robove Njemu pozivaju i ljude podstiu da trae put istinskog svjetla. Meutim, lani prijatelji, osuujui ih, nastoje im stati na put Istine. U isto vrijeme, lukavi ejtan i sumnja koja dolazi iz prizemne due, stvaraju nepovjerljivost i odvraaju ovjeka od tog ina, ne preputajui ga istom razumu i istinskom dokazu (aql salm wa burhn). No, ponekad taj nemoni rob doivi svojevrsnu duhovnu manifestaciju (tajaliyya) i nastoji se pribliiti tom svjetlu. Ponekad padne u tamu sumnje, koja stvara zastor i on ne zna ta da ini, pri emu ostaje zbunjen; kao da se nalazi u pustinji koja je prepuna tame. Sve tmine jedne iznad drugih, prst se pred okom ne vidi a onaj kome Allah ne da svjetlo nee svjetla ni imati.3 Vjerni prijatelji (ashab), koji su ivjeli u zlatnom dobu (asr sada), uvjerili su se u Poslanikove mudize i sluali tek objavljeni Quran: Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnaio...4, i tako Allahovom svjetlou bili poaeni da ive u vrijeme Poslanika, a.s. Neki su za islam duu dali, a neki cijeli imetak potroili; drugi su se ovosvjetskih ljepota i uivanja odrekli: dali prednost siromatvu (faqr)5 i duhovnom bogatstvu (gina), prihvatili poniznost da bi postigli duhovnu veliinu; ivjeli su tekim ivotom. Oni su time, Allah im se smilovao, iskljuivo eljeli stei Allahovo i Poslanikovo zadovoljstvo. Upravo na to se odnose i rijei Poslanika, a.s.: Neete biti iskreni vjernici sve dok vam ja ne budem drai od svega, pa ak i od vae djece i roditelja. Na ovo je hazreti Omer rekao: O Allahov Poslanie, izuzimajui mene, drai si mi od djece, roditelja i svih ljudi. A Poslanik mu odgovori: A ovo osim mene ?, na to Omer, r.a., ree: Da, Boiji Poslanie, drai si mi od djece, roditelja, svih ljudi i od mene samog. Potom je Poslanik, a.s., rekao: Sada si povjerovao i, potpuno predavi se, naao potvrdu, te postigao istinsko vjerovanje. S ovakvim poimanjima i Allah, d.., zadovoljan je, kako istie u Quranu: Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi
3 4 5 Qur'an, XXIV, 40. Qur'an, LVIII, 22. Stanje osjeanja stalne ovisnosti od Allaha.
26
prema nevjernicima, a samilosni meu sobom, vidi ih kako se klanjaju i licem na tle padaju, elei Allahovu nagradu i zadovoljstvo.6 U drugom ajetu Uzvieni Allah kae: O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, pa Allah e, sigurno, umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite, i oni e se na Allahovom putu boriti i nee se niijeg prijekora bojati. To je Allahov dar koji On daje kome hoe...7 Pogledaj vrijeme ashaba i pogledaj one poslije njih! Postoji li slinosti izmeu njih? Ipak, na Poslanik, a.s., u jednom hadisu kae: Moj ummet je poput kie, ne zna se jesu li bolji prvi ili posljednji.8 Osvrnimo se sada na stanja zaljubljenika (aiq) i dervia, a zatim promotrimo duhovno lijeenje onih koji, zbog prijekora i ogovaranja, bjee u okrilje dervia. Jedan znalac je rekao: Nekada su ejtan i nefs, ukravi neto od ljudi, tapali ih. Sada nemaju ta ukrasti, jer je sve postalo njihovo. U takvom sluaju, vi od njih neto ukradite. Neko upita: A ta da ukrademo?, na to znalac odgovori: Jedan tren vaeg ivota, a zatim ga na Allahovom putu utroite. Hej, iskreni prijatelju, i ti muridu, koji iskrenu elju ima, oisti svoju unutranjost i vanjtinju, jer sve dok neistou ne odstrani, nee postii svetost i Allahovu prisutnost (quds wa rabbn hudur). Kada govorimo o unutarnjoj i vanjskoj istoi, bitno je naznaiti da ona ne moe biti postignuta prije nego to se primijeni deset temeljnih pravila, u njihovoj punini.
1. istoa tijela
istoa tijela jeste nunost koja se ostvaruje prilikom uzimanja abdesta i gusula. Poslanik, a.s., kae: Abdest je oruje vjernika. Uzeti abdest na abdest jeste svjetlost na svjetlost, jer sveti ruh je uprljan i prekriven zemljom.9 Allah, d.., u Quranu kae: Uspjet e samo onaj ko je oisti, a bit e izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi.10 Dua, kao takva, uprljana je zemljom upravo zbog toga da bi se osjetio uitak prilikom njenog odstranjenja, dok je voda stvorena sa ciljem da pranjem oisti zemlju i blato.
6 7 Qur'an, XLVIII, 29. Qur'an, V, 54.
8 Tirmizi, Adab, str. 81., Ibn Hanbal, III, str.130. 9 Al-Gazali, Ihya 'ulum al-din, Vol. I, str.182. 10 Qur'an, XCI, 9-10. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
27
Najm al-Din Kubra
Voda koja se koristi prilikom uzimanja obinog i pojaanog abdesta isti tragove zemlje na duhovnom licu, dok se istovremeno ienjem umanjuje neugodnost koju pribavlja miris zemlje. Ukoliko se ovo ienje trajno obavlja, ono pone davati blistavost i duhovna svjetla, koja se reektuju u ogledalu vizije, a mogue ih je vidjeti iskljuivo sranim vidom.
2. Osama (halwat)
Halwat, ustvari, znai: obavljati ibadet u prostoriji gdje ni suneva zraka niti svjetlost ne prodiru, u jednoj zatamnjenoj prostoriji. Tanije kazano, to je biti u potpunosti udaljen od svih ovosvjetskih preokupacija i potpuno se posvetiti ibadetu. Onaj ko je uao u halwat na ovaj nain zatvara svoje osjetilne organe i preputa se duhovnim iskustvima. Halwat je uvjet za otvaranje duhovnog srca. Sada s velikom panjom razmisli! Mnoge stvari koje ne moe sebi predoiti u budnom stanju postaju ti vidljive u toku sna. Sukladno tome, a kako nalau i sami postulati osame (halwat), ako zatvori vrata osjetilnih organa, dok si u stanju budnosti i svjesnosti, odmah nakon toga, poinju ti se otvarati kapije sranih osjeaja. Zbog toga je dato da Poslanik zavoli ivot osame (halwat) i prije nego to je Objava dola. Tih godina, kao iskreni Allahov rob, odlazio bi u peinu Hira, provodei dane i noi u pokornosti. Tu je ugledao Allahovo svjetlo petnaest godina prije poslanstva, to, samo po sebi, govori o nunosti osame (halwat). Dua (nafs) raa prisnost izmeu nas i svijeta posredstvom igre i zabave. Pridravajui se pravila halwata, ovjek svoju duu (nafs) udaljava daleko od ljudi i ostaje zatien. Ukoliko se ne suprostavi stvarima kao to su igra i zabava, pada i postaje slabaan, a njegov dall i burhn nestaju. Meutim, ukoliko uspijemo neutralizirati pomenute negativnosti, te u potpunosti kontrolirati duu (nafs), tada se srani dokaz manifestuje (zuhr), a srce biva osvijetljeno onostranim (gayb) svjetlom.
3. Trajna utnja (samt)

Pojam trajne utnje, u sutini, odnosi se na svaki govor, izuzev spominjanja Uzvienog Allaha. Na Poslanik kae: Ono to ljude baca u dehennemsku vatru jeste to to se ne mogu suzdrati od govora.11
11 Tirmizi, Iman, str.18.
28
Putem utnje, ljudi se spaavaju od lai i licemjerstva. Uzvieni Allah kae: Oni govore jezicima svojim ono to nije u srcima njihovim.12 Kada je Zekerija, a.s., upitao o Jahjau, tog trena mu je Allah naredio utnju: Znak e ti biti to to tri noi nee s ljudima razgovarati.13 Na ovaj nain je kazano da e utnja biti u sklopu Jahjaovog moralnog ivota. Ti, takoer, ako bude prakticirao utnju, a ne bude polemizirao o ispraznim stvarima, nee ostati uskraen sluanja unutarnjih glasova i govora srca. Ovaj govor je nalik djetetu koje je na putu Allahu. Isti sluaj je s Isaom, a.s. Kada je zaelio da progovori jo kao dijete, Allah je zabranio hazreti Merjemi, njegovoj majci, da pria, te je ona kazala ljudima: Ja sam se zavjetovala Milostivom da u utjeti i danas, neu ni s kim govoriti.14 Ukratko kazano, dok jezik zbori, srce zauti, a samo u vrijeme dok jezik zauti srce progovori.
4. Trajni post (sawm)

Allah, d.., u hadisi-qudsi kae: Post je Moj i Ja za njega nagraujem. Takoer je Allah rekao: Post je tit od loih djela. Ovaj tit je uslov za svakog ko se bori sa svojim ejtanom i prizemnom duom. To je jedini put kojim se mogue spasiti strelica koje ejtan ispaljuje. Post utie na smanjenje vode koja se nalazi u tijelu, kao i onih tvari koje pripadaju zemlji, dok se srce isti od prljavtine, hre i taloga. To je u skladu s rijeima Boijeg Poslanika, a.s.: Ponekad u svom srcu osjetim jedno stanje koje je uzrokovano zastorima i neistoama! Tada, istog trena, zatraim oprost od Allaha sedamdeset puta, a po drugom rivajetu, stotinu puta.15 Postojanje hre srca je svojstveno nevjernicima, o emu Allah, d.., kae: A nije tako! Ono to su radili prekrilo je srca njihova...16 Ukoliko se iznad srca vjernika pojavi oblak, takvu pojavu je potrebno razmotriti. Usejd b. Hudajr je, prilikom posjete naem Poslaniku, rekao: Prole noi, dok sam uio suru Kehf, ugledao sam iznad glave oblake poput kandilja, pa sam se zapitao ta bi to moglo znaiti. Oni su smirenost
12 13 14 15 16 Qur'an, XLVIII, 11. Qur'an, XIX, 10. Qur'an, XIX, 26. Muslim, Dhikr, Abu Dawud, Vitr. Qur'an, LXXXIII, 14. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
29
Najm al-Din Kubra
(sakina), a u drugoj predaji stoji: Oni su simbol meleka, i doli su s ciljem da sluaju Quran koji si ti uio, odgovori Poslanik, a.s.
5. Trajno spominjanje Allaha (dhikr)

Dhikr koji se obavlja jezikom, ali ne previe glasno, predstavlja smiraj za srce. Ukoliko se obavlja skriveni (ha) dhikr, ejtan se povlai, im naie na pregradu. Najkorisniji dhikr je sadran u sintagmi la ilahe illa Allah. Znaj da nema boga osim Allaha! Trai oprost za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice! Allah zna kud se kreete i gdje boravite.17 Neprestani napadi due (nafs), koji su usmjereni k srcu (qalb), odraavaju tenju za postizanjem svojstava gospodstva (rububiyya) i neovisnosti, posredstvom strasti (hawa), poude (shahwat) i samog ejtana, koji su vojska prizemne due (nafs). Kada Boiji rob kae: La ilahe illa Allah, unutar te formulacije objedinjuju se kategorije onoga to oznaavamo pojmom nafy i isbat, to znai da se unutar reenog iskaza objedinjuju znaenja od samog suprostavljanja i negiranja do apsolutnog prihvatanja. Prizemna dua (nafs), strast (hawa) i pouda (shahwat) tee ka postizanju boanskih prinadlenosti, dok pojavljivanje uluhiyyata ima za cilj suprostavljanje i pobijanje viebotva. Uzvieni Allah se obraa rijeima: Kai ti Meni, hoe li ti biti uvar onome koji je strast svoju za boga svoga uzeo,18 Zaista je dua sklona zlu...19 Zaista je ejtan va otvoreni neprijatelj, a vi znajte da vam je on neprijatelj. On one koji njega slijede poziva da bi uli u vatru.20 U iskazu Boijeg roba la ilahe sadrana je negacija kojom se neutralizira i okonava vladavina njegovih neprijatelja, dok se rijeima illa Allah potvruje stanje u kojem Istiniti i Njegova vojska: srce (qalb), znanje (ilm), Quran, sunna, nadahnue (ilham), uspostavljaju svoju vladavinu. Kada se obistini vladavina Istinitog i Njegove vojske, srce se iz bunara prirode uzdie u Boiju blizinu. Tada oko vidi ono to nikad nije vidjelo, uho uje ono to do tada nije ulo21, ono to je bilo potopljeno u moru prirode, to niko ak ni u mislima ne bi mogao sebi predoiti, u njegovom srcu se ma17 Qur'an, XLVII, 19. 18 Qur'an, XXV, 43. 19 Qur'an, XII, 53. 20 Qur'an, XXXV, 6. 21 Ibn Hanbal, II, str. 313, str. 370.
30
nifestira. Iz tog bunara prirode moe izai samo onaj ko se vrsto uhvatio za ue dhikra i Quran al-Karima. Drugi izlaz ne postoji. Allah, d.., kae: Svi se vrsto Allahovog ueta drite...22 Uzvieni Allah se ovako obraa naem Poslaniku: A ti, zaista, upuuje na pravi put.23 Dhikr se uzdie do Allaha, u skladu s Njegovim rijeima: K Njemu se diu lijepe rijei, i dobro djelo On prima.24 Svaki dhkir, koji je neprekidno zauzet dhikrom, bit e spaen od zaborava Allaha, postat e sretan u Njegovoj blizini, a njegovo traenje (murad) zavrjeuje kod Allaha da bude primljeno. Na ovo se odnose rijei: Ako te robovi Moji za Mene upitaju, reci Ja sam blizu, i odazivam se molbi molitelja,25 zatim drugi ajet: O vjernici, esto Allaha spominjite i hvalite i ujutro i naveer Ga veliajte.26 Dhikr je svjetlost. Kada se u srcu, zauzetom dhikrom, ponu ozbiljivati tragovi dhikra, te takvo stanje ovlada, srce postaje vlasnik svjetlosnih oiju. Stvari koje osoba ranije nije mogla vidjeti, sada, posredstvom takvog sranog vida, postaju vidljive. Konano, to je sukladno stanju onoga ko je preselio (na drugi svijet): dok njega drugi ne mogu vidjeti, on vidi one koji su u njegovoj blizini. O takvom stanju Uzvieni Allah kae: Pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je otar vid.27 Kada Boiji rob ustrajava u dhikru, on postaje Allahov prijatelj (waliy), a Allah njegov prijatelj i, shodno takvom odnosu, Allah ga izvodi iz tmina na svjetlo. Allah je zatitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo...28 Zar je isti onaj ije je srce Allah uinio sklonim islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga? Teko onima ija su srca neosjetljiva kad se spomene Allah...29 U ovom ajetu Boijem robu se skree panja na injenje dhikra. Srca Allahovih robova ovdje su opisana svojstvom potitenosti. Potitenost i tvrdoa su svojstva kamena. Na kraju, Allah, d.., kae: Ali, srca vaa su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili jo tvra, a ima kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, i kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom rui. A Allah motri na ono to radite.30
22 Qur'an, III, 103. 23 Qur'an, XLII, 52. 24 Qur'an, XXXV, 10. 25 Qur'an, II, 152. 26 Qur'an, XXXIII, 41-42. 27 Qur'an, L, 22. 28 Qur'an, II, 257. 29 Qur'an, XXXIX, 22. 30 Qur'an, II, 74. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
31
Najm al-Din Kubra
Kada kamen u potpunosti ovrsne, moe biti smrvljen samo jakim udarcima eljeznog malja. U ovom primjeru, srce je kamen, pomenuti malj je jezik, a elik je dhikr. Uzvieni Allah u Quranu je uporedio dhikr s elikom, povezujui ih na takav nain to i za jedno i za drugo upotrebljava rije inzal, to znai sputanje. A gvoe smo stvorili (anzalna) u kome je velika snaga i koje ljudima koristi...31 Mi uistinu, Quran objavljujemo (nazzalna) i zaista emo Mi nad njim bdjeti.32 Prema ovome, i elik i dhikr su sputeni (inzal). Dhikr koji ulazi u srce raa jednu vatru koja sagorijeva sve perde izmeu Allaha i Njegova roba, a njegov dhikr se Njemu pribliava, sukladno rijeima Uzvienog: K Njemu se diu lijepe rijei...33 Takoer, na Poslanik kae: Izmeu Allaha i Njegovog roba postoji 70.000 zastora od svjetlosti i tame. Doista, kada bi ih Bog otkrio, sjaj Njegova Lica saegao bi svakog iji bi pogled do Njega dosegao.34
6. Predanost (taslimiyyat)
Ovaj izraz oznaava prvi stupanj tawakkula, jednako kao izrazi rida i tafwiz (povjerenje). Allah, d.., ovako kae: Kada mu je Gospodar njegov rekao: Budi posluan! - on je odgovorio: Ja sam posluan Gospodaru svjetova!35 Kada Uzvieni Allah hvali ashabe, kae: A kad su vjernici saveznike ugledali..., i to im je samo uvrstilo vjerovanje i predanost.36 Onaj ko se sasvim preda Allahu, a uz to ini dobra djela, uhvatio se za najvru vezu...37 Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu, inei jo i dobra djela...38 Potpuna predanost je neophodna, da bi se manifestiralo zadovoljstvo (rida) u odnosu na odredbu (qadar) i blagoslovljeno Allahovo predodreenje (qada). U sklopu ovoga su i sljedei pojmovi: siromatvo (faqr) - duhovno bogatstvo (gina), tuga (huzn) - strah (hawf ), duhovna tjeskoba (qabd) - irina (bast), prisnost (uns) - trag vienja Allaha srcem (haybat), spoznaja (marifat) - ljubav (muhabbat), nestajanje ovjeka spram postojanja Bo31 Qur'an, LVII, 25. 32 Qur'an, XV, 9. 33 Qur'an, XXXV, 10. 34 Muslim, Iman, str. 293, Ibn Madda, Muqaddima, str. 13, Ibn Hanbal, IV. 35 Qur'an, II, 131. 36 Qur'an, XXXIII, 22. 37 Qur'an, XXXI, 22. 38 Qur'an, IV, 125.
32
ijeg Bia (mahw) - oitovanje postojanja Istinitog (isbat), blizina (qurb) - pribliavanje (taqarrub), vraanje svijesti nakon odsutnosti (sahw) - mistino pijanstvo (sakr), strpljivost (sabr) -zahvala (shukr), nestajanje ovjeka spram postojanja Boijeg Bia (mahw al-asar), gubljenje ovisnosti o Bitku (mahw al-ajn), duhovna borba (mujahada) - osvjedoenje (mushahada), ukoenost (humud) - nepominost (jumud), srana aputanja upuena Istinitom (munjt) - prisni razgovor s Bogom (muhawara), otkrovenje (mukashafa) - razgovor Istinitog sa spoznavaocem (muhadasa). Srana svjetlost koja se nalazi u svijetu onostranosti (alam al-gayb), raa sljedee pojmove: Nebeski Predvodnik (muqaddama al-gayb), Nebeski Voa (shayh al-gayb), nebeska vaga (mizan al-gayb), nebesko svjetlo (shams al-gayb), sunce uvjerenja (shams al-iqan), sunce spoznaje (shams al-irfan), sunce duhovnosti (shams al-ruhaniyya). Za njih se kae da su dua koja govori (nafs natiqa) i predvorje srca (qalb dahlis). Iz tog sranog predvorja se raaju svjedoci svojstava Ljepote (jamal) i svojstava Velianstva (jalal), kao to su Uzvienost (azamat), Apsolutna Jednoa (ahadiyyat), podreenost moi Boijoj (qahr), dominacija i utjecaj manevijatskih osjeaja (galaba), mo (izzat), savrenstvo (kamal) i dobrota (latif ). Kad se ovi maqmi ponu manifestirati kod jednog putnika on ulazi u stanje duhovnih potresa, i tada u njegovom sirru se manifestira ajet: I kada se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesvijeen strovali.39 Kada se Duh sukobi sa tijelom, tada se pojavljuju svjetlucanja svijesti i rabbanijska zraenja, te dolazi do kuanja stanja milosti (rahmat), dobrote (fadl) i naklonosti (atif ). Na kijametskom danu ozbiljit e se sljedei ajet: Ko e imati vlast toga dana? Allah, Jedini i Svemoni.40 Tog trena, u srcu, vojske sumnje nestaju, a meleki unutra sputaju kapljice svjetlosti i oblake milosti. U srcu se tada osjeti nesvakidanja prisebnost i radost, koje su krunisane osvjedoenjem u Allahovu milost. Konano, srce dolazi u stanje kada osjea da je nemogue opisati svojstva Njegove Uzvienosti (azamat), Velianstva (jalal) i Moi (kibriya). U tom trenutku, srani jezik prozbori ovaj ajet: Jevreji ne poznaju Allaha kako treba.41
7. Odagnavanje misli
Ove primisli, koje proizlaze iz due, u duhovnoj borbi (mujahada) dervia predstavljaju veoma opasan fenomen. Uzvieni Allah nam u Quranu saopava sljedee: Oni koji se Allaha boje, im ih sablazan ejtanska do39 Qur'an, VII, 143. 40 Qur'an, XL, 16. 41 Qur'an, VI, 91. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
33
Najm al-Din Kubra
dirne, sjete se, i odjednom dou sebi, dok prijatelje ejtanove ejtani podravaju u zabludi i oni ne dolaze sebi.42 ejtan je na grijeh navodio i lanu im nadu ulivao.43 Zatim, navodei rijei Jaquba, a.s., Uzvieni Allah kae: U vaim duama je ponikla zla misao44, dok se na drugom mjestu navodi da je Jusuf rekao: Ja ne pravdam sebe, ta dua je sklona zlu.45 Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi. I kunem se duom koja sebe kori.46 I kada bude rijeeno sve, ejtan e rei: Allah vam je pravo obeanje dao, a ja sam svoja obeanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazvali; zato ne korite mene, ve sami sebe...47 Pa u im i sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva prilaziti.48 A ejtani navode tienike svoje da se s vama raspravljaju...49 Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje odreivali, ejtane u vidu ljudi i dinnova koji su jedni drugima kiene besjede govorili, da bi ih obmanuli.50 A to je ejtanovo djelo.51 Ovi i slini ajeti govore nam o osjeajima prizemne due i ejtanskim doaptavanjima. O ovoj temi, u mnogim vjerodostojnim predajama, obavijestio nas je Poslanik, a.s.: ejtan krui tijelima sinova Ademovih poput krvi.52 Kada ejtan uje uenje ezana, pone bjeati, putajui vjetrove. Nakon to se ezan zavri, on se ponovo vraa. Kada se donese ikamet, ponovo bjei, da bi se nakon zavretka ikameta ponovo vratio, pri emu ulazi izmeu vjernika i njegovog srca, te ga podsjea na ovo i na ono; podsjea ga na one stvari koje mu do tada nisu mogle naumpasti, zbog ega Boiji rob, na kraju, ne zna da li je obavio namaz.53 ejtan je ak i od Omerove sjenke bjeao.54 Prolu no je na mene navalio prokleti ejtan, kako bi me odvratio od namaza. Ja sam ga pozvao. elio sam da ga uhvatim i za mesdidski stub sveem, da bih vam ga pokazao.
42 Qur'an, VII, 201-202. 43 Qur'an, XLVII, 25. 44 Qur'an, XII, 18. 45 Qur'an, XII, 53. 46 Qur'an, LXXV, 1-2. 47 Qur'an, XIV, 22. 48 Qur'an, VII, 17. 49 Qur'an, VI, 121. 50 Qur'an, VI, 112. 51 Qur'an, V, 90. 52 Muslim, Salam, str. 23-25, Abu Dawud, Sunnat, str. 17-18. 53 Buhari, Ezan, str. 4, Muslim, Salat, str. 19. 54 Dami' al- Sagir, I, str. 82.
34
Meutim, sjetio sam se svog brata Sulejmana i njegove dove: O moj Gospodaru, podaj mi jedno takvo kraljevstvo kakvo niko drugi nee imati.... Nakon toga sam ga otjerao i on je otiao.55 Poslanik, a.s., takoer je rekao: Svaka osoba kada se rodi, meu dinnima ima jednog svog neprijatelja. Jedan od ashaba upita: Da li i ti ima? Na to on odgovori: Da, samo to je mene Allah potpomogao protiv njega.56 Postoje mnogi drugi hadisi, poput navedenih. Jedan takav nam dolazi od ashaba i tabiina: Abdullah ibn Mesud prenosi da je Boiji Poslanik rekao: Muminovo srce trpi udarac od ejtana, ali i od meleka. ejtan sputa obeano zlo i navodi na la, dok melek navodi na obeano dobro i potvruje Allahovu istinu. Ko se nae u ovom drugom stanju i osjeti ga, istog trena neka se zahvali Allahu, a onaj ko osjeti stanje ejtanovog zla neka zatrai zatitu od Allaha..57 Kazivanje Ibn Mesuda potkrepljuje i ovaj quranski ajet: ejtan vas samo neimatinom plai i nareuje vam zlo. Ono to elimo nauiti je pet vrsta hawatira (doaptavanje, inspiracije, primisli): a) Hawatir al-Haqq je prva vrsta inspiracije (hatir), koja se nalazi u srcu i koja nije izazvana nikakvim uzrokom. Ona je od Uzvienog Haqqa, a postoje je dvije vrste. Prva je povezana s odreenjem (qada) i niko je ne moe iz srca izbaciti i unititi. Ona zauvijek ostaje u srcu smirena. Kada je u pitanju druga vrsta inspiracije, reeno je da je to ilham (nadahnue), koji je suta istina i inspiracija koja dolazi od Istinitog (hawatir al-Haqq). Uzvieni Allah kae: I due i Onoga Koji je stvori, pa joj put dobra i put zla shvatljivim uini, uspjet e samo onaj ko je oisti, a bit e izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi.58 Sutina nadahnua (ilham) ogleda se u znanju koje je Allah stvorio, a zatim srce uinio mjestom njegove manifestacije. Izuzimajui znanje koje je u srcu, ejtan nema moi bilo ta da stvori. Poslanik, a.s., ovako kae: ejtan posredstvom odreene cjevice upuhuje u vjernikovo srce. Ako u tom srcu ima Allahovog dhikra i ako je rob s tim dhikrom zauzet, ejtan istog trena odlazi.59 A u suri Al-Ns se kae: Od zla ejtana napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi, od dinnova i od ljudi.
55 Buhari, Salat, str. 75, Muslim, Masjid, str. 39. 56 Muslim, Sifat al-Munaqin, str. 69. 57 Tirmizi 58 Qur'an, XCI, 7-10. 59 Fayz al-Kadir, II, str. 354. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
35
Najm al-Din Kubra
b)
Hawatir al-qalb je vrsta inspiracije za koju je potrebno ispuniti sljedee uslove: a) srce ne smije biti pod utjecajem ejtana; b) takoer, mora biti oieno od strasti prizemne due; c) neizostavno mora biti ukraeno potpunim osvjedoenjem (mushahada) Allahove Ljepote (jaml) i Velianstva (jall); d) osoba mora biti distancirana od loe naravi i grijeha koji su uzrok crnila srca, jer grijesi, poput nevjernikih, jednako prljaju i srca vjernika. U vezi s reenim, ajet kae: A nije tako! Ono to su radili prekrilo je srca njihova.60 A o srcima vjernika Quran ovako govori: I oni koji od onoga to im se daje udjeljuju, i ija su srca puna straha zato to e se vratiti svome Gospodaru!61 Pravi vjernici su samo oni ija se srca strahom ispune kad se Allah spomene62 U tome je zaista pouka za onog ko razum ima ili ko slua, a priseban je.63 Na Dan kada nee nikakvo blago, a ni sinovi, od koristi biti, samo e onaj koji Allahu srca ista doe spaen biti.64 Na Poslanik ovako prenosi: Koliko god da ti muftije fetvi daju, ti se opet sa svojim srcem posavjetuj i fetvu od njega trai.65 Sumnjivo odbaci, a ono to nije sumnjivo prihvati66 Naznaka i pokazatelj inspiracije koja dolazi u srce jeste stanje u kojem su srce, dua, pa ak i tjelesni organi, time zadovoljni. Srce koje se zateklo u ovakvom stanju, ne suprostavlja se; naprotiv, pokazuje predanost, te eli da bude voeno kako bi se spasilo loih stvari.
c) Hawatir al-malak nije nita drugo do li sama smirenost (sakna). Uzvieni Allah kae: On uliva smirenost u srca vjernika, da bi jo vie uvrstili vjerovanje koje ve imaju.67 Za pojam sakna reeno je da je poput oblaka koji je prosuo kiu. Budui da je ova vrsta inspiracije, po svim osobinama, u skladu s onom koja dolazi u srce, ipak, meu njima postoji izvjesna razlika. Vjerozakon to objanjava na sljedei nain. Ibn Abbas kae da je Poslanik rekao: Najdareljiviji ovjek je onaj koji podstie na injenje dobrih djela, dok se njegova dareljivost najbolje oituje u toku ramazana, kada mu Debrail dolazi svako vee i podstie ga na uenje Qurana.68
60 Qur'an, LXXXIII, 14. 61 Qur'an, XXIII, 60. 62 Qur'an, VIII, 2. 63 Qur'an, L, 37. 64 Qur'an, XXVI, 88-89. 65 Ibn Hanbal, IV, str. 228. 66 Buhari, Sihr, III, Tirmizi, Qiyamat, str. 60. 67 Qur'an, XLVIII, 4. 68 Buhari, Bad' al-Vahi,V, Muslim, Fazail, str. 7.
36
d) Hawatir al-shaytan je vrsta inspiracije, ili primisli (hatir), koja podstie roba na injenje izopaenosti i vodi ga zabludi. Takoer, poziva vlasnika duhovne borbe (mujhada) na injenje grijeha, pa ukoliko se on odazove, onda ga poziva na injenje nekog drugog grijeha. udne su to igre i zamke. Putem ovih zamki, ejtan udaljava s pravog puta: neznalice putem neznanja, a uenjake na drugi nain. Naprimjer, uenjaku koji je preokupiran naukom dolazi sljedea primisao: Svim znanjima si se naoruao. Zato si i dalje zauzet naukom? Meutim, ti uradi kako Poslanik, a.s., kae: Jedan pravnik (faqh) za ejtana je opasniji od hiljadu pobonjaka.69 Dodatno pojanjenje pronalazimo u sljedea dva ajeta i hadisu Poslanika. Allah e na visoke stepene uzdignuti one meu vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.70 Gospodaru moj, Ti znanje moje proiri.71 Traite nauku, pa makar i u Kini72. Vlasnik prizemne due (nafs), pod utjecajem svoje elje, poinje ovako razmiljati: Mnogo je godina i dana preda mnom, pa u se pred kraj ivota pozabaviti injenjem dobrih djela. ejh, neka je Allah s njime zadovoljan, kae: Jednog dana, dok sam bio zauzet borbom sa samim sobom u ime Allaha, da bi me zbunio, ejtan doe i obrati mi se rijeima: Ti si uenjak. Jedan si od onih koji slijedi praksu Boijeg Poslanika. Ako od hadiskih uenjaka naui Poslanikov sunnet, a od haz sr, to je za tebe vrjednije od posla koji trenutno obavlja. Ako nastavi ii putem duhovne borbe, izgubit e priliku da se okoristi uzvienim hadiskim lancima (isnad) koji su prenijeli muhaddisi. Da je ovo stanje, jo samo kratko potrajalo, zalutao bih. Tog trena, iz nevidljivog svijeta, zauo sam jedan glas: Sluanje i slijeenje ovih vijesti je haram. Nakon toga sam shvatio da ova primisao nije nita drugo do li ejtansko doaptavanje. Tada sam ga otjerao i, sve zaboravivi, izbacio iz sjeanja. Zatim je drugi put doao s novim doaptavanjima i rekao mi: Izgleda da ti veoma dobro shvata ta su doaptavanja i zamke. Ukoliko sve ovo sakupi, te u formi knjige prezentira, naslovivi je Hiyal al-marid ala al-murid, to e za tebe biti jedna riznica, kako na ovom tako i na onom svijetu, i sve dok se bude itala, imat e nagradu. Tragaoci za istinom e, posredstvom tih karakteristika koje si iznio, ukoliko ih shvate, zatititi se od ejtanske zlobe i za-
69 Tirmizi, 'Ilm, str. 19, Ibn Madda, Muqaddima, str. 17. 70 Qur'an, LVIII, 11. 71 Qur'an, XX, 114. 72 Adluni, II, str. 138. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
37
Najm al-Din Kubra
mki. Pa, zar to nije dobro? Njegova ponuda mi se svidjela, te sam naumio da to uradim. Meutim, moj ejh, neka je Allah s njime zadovoljan, odmah me opomenu: I ovo je jedna od ejtanovih zamki. Tebe je htio da zaposli pisanjem knjige i kako bi prekinuo tvoju vezu s injenjem dhikra. Istog trena sam se probudio iz sna nemarnosti i ostavio ovaj posao. Za onog ko je zauzet odricanjem i duhovnom borbom, hawatir mu dolazi poput velikog iremskog vjetra. Pogledaj suru Saba, esnaesti ajet.73 Na samom poetku, bitno je shvatiti da se ljubav ne smije osjetiti niti spram jedne navedene stvari. Sve je potrebno zaboraviti. Tek kada nastupi stanje sazrijevanja, potrebno je razluiti ta je istinska inspiracija ili primisao, a ta nije. e) Hawatir al-nafs lii na dijete koje nema sposobnost razlikovanja stvari, a uz to je sklono raznim eljama i nikada nije zadovoljno, sve dok ne postigne eljeno. Naprimjer, dijete koje eli da se igra s djecom nee biti zadovoljno sve dok to ne ostvari, makar mu dao hiljade zlatnih stvari. Ovo je najea vrsta primisli koje dolaze muridima, budui je prizemna dua (nafs) za tog ovjeka kralj duhovnog svijeta. Pouda, strast, ljudski i ivotinjski duh jesu vojska koju stvara ta dua. Za murida je to sljepilo i on ne vidi njihove opasnosti. On nije u stanju da naini razliku izmeu loeg i dobrog. Ovakvo stanje traje sve dok mudrost Uzvienog Allaha i Njegova beskrajna milost ne prosvijetle njegov srani vid. Tek tada moe da vidi razliku izmeu neprijatelja i prijatelja. Tada prizemna dua, koja je smjetena u ovjeku, biva obilato ispunjena sljedeim svojstvima: svinjskom strau, pseijim neprijateljstvom, razjarenou pantera, vuijom smutnjom, lisiijom zlobom, majmunskom izmiljotinom, magareom poudom, htijenjem stoke, ejtanovom zlobom i vatrom zavisti. Tada se dua, uz pomo strpljivosti, suprostavlja navedenim neprijateljima i poinje sebe prekoravati. Da bi se oslobodila od navedenog, dua naini jednu zamku. S tom zamkom, ona ih izbacuje iz kue tijela. Nakon toga, slijedi samoprijekor, to je svojevrstan vid ienja. Prema jednoj predaji, vjerovanje (iman) se sastoji od ezdeset, a prema drugoj od sedamdeset ogranaka, kojima je ukraeno.74 (Putem tih ukrasa) dua dolazi u stanje smirenosti. A ti, o duo smirena,
73 Ali su oni nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili, poputanjem brana nastalu... 74 Buhari, Iman, str. 3, Muslim, Iman, str. 57.
38
vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan.75 Dua koja je spomenuta u ovom ajetu nije nita drugo do srce. Dua se moe nai u tri stanja: ona koja je sklona zlu (nafs ammara), zatim dua koja sebe kori (nafs lawama), (stanje koje smo prethodno objasnili), i smirena dua (nafs mutmainna). Budui da ona raa blisko sunce, tada sama dua postaje srce. Mi smo naredili muridu, koji je na poetnom stupnju, da odbaci sve vrste inspiracija, jer je tek uao u tariqat i nema sposobnost da razlui ta je ispravno, a ta nije. Na ovom stupnju, da bi naao izlaz, potrebno je izbaciti oboje. Ukoliko je rije o inspiraciji koja ima za izvor meleka ili srce, ona ostaje postojana i nakon muridovih odstranjivanja ostalih vidova hawatira. Dok primisli koje imaju tetne posljedice, a dolaze od ejtana i prizemne due, bivaju izbaene. Uzvieni Allah kae: Allah nee izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.76
8. Vezivanje srca za ejha

On je iskreni prijatelj na Putu. Uzvieni Allah kae: O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!77 A Muhammed, a.s., ovako kae: Moji ashabi su poput zvijezda: kojeg god da slijedite, nai ete pravi put.78 Poslije mene slijedite put Ebu Bekra i Omera, i njima se priklonite.79 Zvijezde su garancija stanovnika nebesa. Kada one nestanu, oni e biti izloeni nedaama s kojima su bili zastraivani. A ashabi su garancija za stanovnike zemlje: kada oni odu, ljudi e biti izloeni nevoljama kojima su bili zastraivani.80 Opisujui razgovor izmeu hazreti Hidra i Musaa, a.s., Uzvieni Allah kae: Mogu li da te pratim - upita ga Musa - ali da me poui onome emu si ti ispravno pouen? Ti sigurno nee moi sa mnom da izdri, ree onaj.81 Shayh je putnik (salik) na putu Istine, koji je iskusio sve kunje i opasnosti u njihovim raznolikim formama i koji na tom putu murida vodi, oba75 Qur'an, LXXXIX, 27-28. 76 Qur'an, XIII, 11. 77 Qur'an, IX, 119. 78 Adluni, I, str.132. 79 Tirmizi, Manakib, str. 16, 37. Ibn Madda, Muqaddima, str. 11. 80 Muslim, Fazail al-Sahaba, str. 207. 81 Qur'an, XVIII, 66-67. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
39
Najm al-Din Kubra
vjetavajui ga o svim stupnjevima (maqam), stanjima (ahwal) i postajama (manazil), predoavajui mu sve njihove tete i koristi. A u pogledu osobe iji je sohbet ispod nivoa jednog dobroinitelja (salih), ta osoba ne moe biti shayh. Ba kao to je u hadisu reeno: Dobroinitelj (salih) je poput prodavca lijepih mirisa: ak i ako od njega ne kupi miris, taj miris dolazi do tebe. Dok je skup loih ljudi poput kovaeva ognjita: ako te i ne opri, dim i njegov miris dolaze do tebe.82 Postoje takvi Allahovi prijatelji (awliya) koje On Svojim izvravnim privlaenjem dovodi u Svoju blizinu. Za njih duhovno putovanje i borba na tom putu ne predstavljaju nikakvu potekou. Takvi su osvjedoeni prijatelji (awliya). Meutim, da bi takve osobe prispjele u Allahovu blizinu, ne uvjetuju se dobra djela i duhovna borba. Shayh je putnik na tariqatskoj stazi, koji istovremeno duhovno predvodi i druge ljude na tom istom putu. Ova osoba u potpunosti poznaje sve duhovne poasti (karamt), stupnjeve (maqm), postaje (manazil), koristi i tete tog puta, te je, posredstvom vlastite duhovne borbe, uspjela postii potpuno osvjedoenje (mushahada).
9. Spavati samo kada je potrebno

Muridov san treba da je srazmjeran nesanici, koja je uzrokovana njegovom zauzetou dhikrom. U takvom stanju murid treba da se odmori, dok nakon toga ponovo ustaje i vraa se dhikru. Takoer, Uzvieni Allah kae: Nou samo malo spavali. I u praskozorje oprost od grijeha molili.83 Probdij no, osim malog dijela; polovinu njezinu ili malo manje od nje; ili malo vie od nje, i izgovaraj Quran paljivo.84 I u jednom dijelu noi radi Njega molitvu obavljaj, i dugo Ga nou hvali!85 Hvaljen neka je Onaj Koji je u jednom asu noi preveo svoga roba iz Hrama asnog u Hram daleki...86 Mi odredismo da as susreta s Musaom bude kad se napuni trideset noi, i dopunismo ih jo sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispuni za etrdeset noi.87 Uzrok spominjanja nonog, a ne dnevnog dhikra u ovim ajetima jeste san. Naime, onaj kome je neto obeano, on ne spava. Uzvieni Allah u
82 Buhari, Zabaih, str .31., Muslim, Birr, str. 146. 83 Qur'an, LI, 17-18. 84 Qur'an, LXXIII, 2-4. 85 Qur'an, LXXVI, 26. 86 Qur'an, XVII, 1. 87 Qur'an, VII, 142.
40
drugom ajetu nas obavjetava: Bokovi njihovi se postelja liavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i elje klanjaju...88 U jednom hadisu je preneseno: Ustanite i posvetite se nonom namazu dok drugi ljudi spavaju..., jer duhovna borba i odricanje tijelo umaraju, a san ga odmara. Na osnovu toga, potrebno je da duhovna borba (mujahada) i san budu srazmjerni jedno spram drugog. Ustvari, sutina (haqiqa) sna jeste u tome da se suptilni organi u srcu otvore, a vanjska osjetila zatvore, ili, drugim rijeima kazano, kada se ozbilji zatvaranje vanjskih organa tada se u srcu otvaraju suptilni organi. Mudrost sna se moe ovako okarakterizirati: Sveti Duh (ruh al-quds), racionalna dua (nafs ntiqa) i suptilni organi koji jesu boanskog porijekla (rabbani latifa) u naem tijelu, koje pripada niem svijetu, poput stranca su. Tijelo neizostavno mora teiti savrenstvu, tako to e se ukraavati dobrim svojstvima, a istovremeno pokopavajui sve ono to je tetno. Dua je zarobljenik tijela u vrijeme budnosti osobe, a u vrijeme sna Sveti Duh se vraa svojoj temeljnoj domovini, svom boanskom izvoru. Potvrda onostranog (gayb) svijeta i njegovih znaenja (man) ogleda se pri susretu duhova (arwh), a sam taj susret za njih je svojevrstan duhovni odmor. Kada duh (ruh) ode u svijet malakuta, tada vidi primjere iz vidljivog svijeta (lam al-shahada), a u svemu reenom je tajna tumaenja sna. Osoba koja je borac na duhovnom putu, nakon to se odrekne sna i odmora, dolazi u stanje kada etiri prirodna elementa, koji se u njoj nalaze, doivljavaju ponitenje. Srce nakon to je rastrgalo perde dolazi u stanje razotkrivenosti, pri emu duhovni borac s dva srana oka gleda svijet malakuta i istovremeno osjea udnju za svojim Gospodarom.
10. Slijeenje srednjeg puta u jelu i piu

To znai: ne biti pretjerano gladan, ali ni pretjerano sit. Uzvieni Allah kae: I jedite i pijte, samo ne pretjerujte!89 I oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne krtare, ve se u tome dre sredine.90 U hadisu se ovako kae: U poslovima je najbolji onaj koji se dri sredine.91 Ova sredina takoer posjeduje i dvije loe strane. Allahov Poslanik kae: Vjernik jede koliko je dovoljno za jedan trbuh, a nevjernik za sedam.92 Stomak je podijeljen na
88 Qur'an, XXXII, 16. 89 Qur'an, VII, 31. 90 Qur'an, XXV, 67. 91 Adluni, I, str. 391. 92 Buhari, At'imma, str. 12., Tirmizi, Sifat al-Nabiyy, str.10. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
41
Najm al-Din Kubra
tri treine. Prva je za hranu, druga za pie, a trea treba da ostane prazna, da bi se moglo disati.93 Uzvieni Allah, osuujui one koji prekomjerno jedu, kae: Koji se naslauju i deru, kao to stoka dere...94 Jedite i naslaujte se, ali za kratko! - vi ste, zaista, grijenici!95 Na Poslanik kae: Jedan dan bih jeo dok se ne zasitim, a drugi dan bih gladan ostajao.96 Postoje jo mnoge sline predaje. Shiblija su upitali: ta je yaqn? A on odgovori: Glad, glad, glad. Jedan od suja ovako prenosi: Sve nevolje i strahote za duu dolaze usljed zasienosti, a dobro i blagoslov dolaze kao rezultat gladnog stomaka. Da su ove rijei istinite, potvrda je Poslanikov iskaz: Ademov rod ne moe niti jednu posudu gore napuniti od stomaka.97 Pun stomak je uzrok mnogih nepogodnosti, od kojih neke srce uine tvrdim, te pojaavaju njegove zastore. Zatim, dovode do zatamnjenja mushahada, mlitavosti i ljenosti, te istovremeno spreavaju istou. Ovakva stanja su uzrok udaljavanja meleka, dok se takva osoba vremenom udaljava od namaza i prestaje uiti Quran. Jednom je neki oban tjerao stado, a edni prolaznik od njega zatrai vode. Poto mu on odgovori da nema vode, ovaj mu ree: Pa daj mi onda mlijeka. On pomuze jednu ovcu u posudu i dade mlijeko ednom prolazniku. Meutim, koliina mlijeka se povea, pa prolaznik, nakon to se zahvali obanu, ree: Zar se i ti nee napiti? Ovaj odgovori: Ne, postim. Tada ga pridolica s velikim uenjem upita: Kako moe postiti u ovako toplom danu? A oban mu odgovori: Jednog dana sam shvatio da moji dani uprazno prolaze. Zato sam poelio da ih na ovakav nain iskoristim. Pa neka nas Allah obilatom opskrbom obaspe, i Svojom dobrotom zaogrne, kako bismo bili Njemu u pokornosti, jer svi ovisimo o Njegovoj milosti. A Allah upuuje na pravi put.
Sa arapskog jezika preveo: Rusmir adi
93 Tirmizi, Zuhd, str. 48., Ibn Madda, At'imma, str.50. 94 Qur'an, XLVII, 12. 95 Qur'an, LXXVII, 46. 96 Tirmizi, Zuhd, str. 35., Ibn Hanbal, V, str. 254. 97 Tirmizi, Zuhd, str. 48., Ibn Hanbal, IV, str. 132.
42
Abdullah Bonjak
POSLANICA U SKLOPU TUMAENJA STALNOG VRAANJA I POKAJANJA
Hvala Allahu, Koji je milostiv i mnogo prata, Koji je Svojim robovima oprostio prije nego to ih je stvorio u svijetu sinteze i tjelesne pojavnosti, kad se manifestirao u njihovim pridatim realitetima u stanju nebivanja, iz prisutnosti sjedinjavanja sa sveopim izljevom, razotkrivajui njihove forme u prisutnosti izraza i vjenog znanja. Zatim ih je spustio u prisutnost osjetila, prisutnost iskuenja i velikog ispita, radi odlikovanja epitetom savrenosti, upotpunjavanja i postizanja spremnosti za savrenstvo uporednosti boanske forme i Njegova plemenitog Lica. I uinio je njihovo pokajanje od grijeha, koje zahtijeva svijet sinteze prema onome to iziskuje Njegovo ime Mudri, uzrokom njihovog napretka i uspinjanja ka svijetu blizine, prisutnosti dragocjenosti i tesnima.1 On prvo spominje Svoje pratanje, pa tek onda njihovo traenje oprosta (od Njega), kako bi znao onaj koji je iskuan velikom nevoljom da se Njemu ne vraa osim posredstvom
1 Poslanikov izvor u Dennetu (Vidjeti: Teuk Mufti, Arapsko-bosanski rjenik, 3. izd. El-Kalem, Sarajevo, 1997., str. 343). GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
45
Abdullah Bonjak
Njegove posebne manifestacije i Njegove pomoi iz prisutnosti velikodunosti i potivanja, kao to je On rekao u Knjizi asnoj: Potom im je oprostio da bi se oni pokajali. I neka je Allahov blagoslov na nosioca zastave napretka i prednosti u usmjeravanju k prisutnosti manifestiranja i svijeta podrobnosti i biljeenja, Muhammeda (a.s.), koji je poslan s odredbom mudrom i najljepom udi, na autentinom metodu i Pravom putu, koji je pretekao sve odlikovanou israom do najvee blizine, s ljubavlju vjenom, i gazio morem skupnosti i jedinstva, ostavivi na obali mnotva i odvojenosti svakog prijatelja i blinjeg, te na njegove ashabe koji su objasnili Pravi put svakome ko istoga srca doe k Allahu. Uzvieni Allah je rekao: Kod Allaha je primljeno pokajanje onih koji pokueno djelo iz neznanja uine pa se potom brzo pokaju. Takvima e Allah oprostiti Allah je sveznajui i mudri.2 Znaj da izrazi ,,at-tawbatu ala-llahi i ,,at-tawbatu ila-llahi nemaju isto znaenje, ve prvi uzrokuje drugi, tj. Boiji oprost podrazumijeva traenje oprosta od Boga, kao to Allah kae: Potom im je oprostio da bi se oni pokajali. A Allah, doista, prima pokajanje i samilostan je!3 Dvije su vrste tevbe: prva je Boiji oprost, a druga je kajanje stvorenja. Boije pratanje je povezano s (prijedlogom) ala, jer je jedno od Allahovih imena Al-Aliyy (Uzvieni), kao to Uzvieni Allah kae: Pa mu je Allah oprostio (fa taba alayh). Uzvieni je rekao i zatim im je oprostio (tumma taba-alayhim), a rekao je i: I Adem primi od Gospodara svoga neke rijei i On mu oprosti. On doista prata i samilostan je.4 Traenje oprosta stvorenja povezano je s (prijedlogom) ila, jer ono to se trai tevbom (ustvari) njen je cilj, kao to Allah kae: I Allahu se svi pokajte, o vjernici, da biste uspjeha imali.5 Boije pratanje je Njegov povratak njima s ljubavlju, inspiriranje njihovih srca da trae oprost i vraaju Mu se, postavljanje koprene izmeu njih i kazne koju iziskuju njihove okolnosti, kao to Allah kae: On voli njih i oni Njega vole.6 Njegovo vraanje njima je povratak praiskonske brige i ljubavi, da bi se oni Njemu pokajali. A kada se pokaju, On ih voli kao one koji se Njemu vraaju, a to je smisao nagraivanja. Uzvieni Allah je rekao: Allah zaista voli one koji se kaju,7 a pokajanje stvorenja je njihov povratak Njemu.
2 3 4 5 6 7 Qur'an, IX:118 Qur'an, IX:118 Qur'an, II:37 Qur'an, XXIV:31 Qur'an, V:54. Qur'an, II: 222.
46
Pod pojmom tevba u ovom ajetu se misli na Allahov oprost, a to podrazumijeva da Allahov oprost i povratak pripada samo vjernicima koji su pokueno djelo uinili iz zamrenog neznanja i istinskog nemara u srcima, te lienosti njihovih srca odlikovanosti razumijevanjem i znanjem koji uzrokuju strah u srcu, na to ukazuju Allahove rijei: I Allaha se boje od Njegovih robova oni ueni8. Tako je to s veinom zikih svojstava i prirodnih obiljeja, budui da su ona ishodita svih pokuenih osobina. Zaista su znanje i neznanje svojstva srca, pa, tako, ono je ili ueno ili neuko. Kad se srce odlikuje znanjem, ono se boji svoga Gospodara, a kad Ga se srce boji, boje Ga se i udovi. Tad je nezamislivo da od njega proistekne pokueno djelo. Meutim, kad je srcu svojstveno neznanje i lienost shvatanja, kao to to opisuju rijei Uzvienoga: Oni srca imaju ali njima ne razmiljaju9, ono se ne boji svoga Gospodara, pa se nemar i izostanak bogobojaznosti ire iz njega na ostale organe, to postaje uzrokom pojavljivanja pokuenih djela u izvedbi udova. As-Suvutl10 u djelu Ad-Durr almantur tvrdi da su prijatelji Poslanika, a.s., govorili: Svaki grijeh koji rob uini iz neznanja je.11 Mugahid o izrazu bi dehaletin kae: Svako ko se suprotstavlja svome Gospodaru neznalica je sve dok to ne prestane initi. Prenosi se da je Ibn Abbas rekao: Ko ini pokueno djelo, neznalica je. Iz njegovog neznanja proistie injenje zla. Znaj da je zakonska, legitimna tevba povratak iz stanja suprotnosti u svim situacijama u stanje prihvatanja, shodno razliitim stepenima onih koji se kaju. Vodei pravnici ehli-sunneta kau da su tri uvjeta pokajanja: 1. kajanje za ono to je uinjeno, a protivno je erijatu, 2. trenutni prestanak injenja grijeha, 3. odlunost ovjeka da se ne vraa grijesima koje je inio. Smatram da je pokajanje koje je povratak iz stanja suprotstavljenosti Allahu u stanje saglasnosti isto to i ova tri uvjeta, jer pokajanje je kajanje
8 9 Qur'an, XXXV:28 Qur'an, VII:179
10 To je poznati mufesir i jedan od posljednjih znaajnih klasinih poznavalaca tefsira i autora iz te oblasti. Plodan ivotni vijek mu se ogleda, najprije, u velikom broju tefsirskih djela koja se mogu oznaiti kao nezaobilazna literatura za svako ozbiljnije bavljenje tom naukom. Poznato je da je napisao dva tefsira, jedan pod naslovom Ad-Durr al-mantur at-Tafsir al-ma 'tur, a drugi se popularno zove Tafsir-Galalayn. Ovaj drugi je napisao u saradnji sa svojim uiteljem Galal ad-Din al-Mahallijem. Preciznije, As-Suyuti je nakon smrti uitelja dovrio njegovo tumaenje Kur'ana. (Vidjeti: E. Kari, Tefsir - Uvod u tefsirsku nauku, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995., str. 337) 11 Vidjeti: Ibn Hagar al-Asqalani, Taqrh al-tahdJb, Muassasa ar-risala, Bayrut-Lubnan, 1999/1420., str. 309. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
47
Abdullah Bonjak
za ono to je ovjek uradio protivno Boijem zadovoljstvu. Nezamislivo je pokajanje za pokueno djelo i povratak Allahu bez kajanja za taj in, kao i bez istovremenog prestanka injenja grijeha, jer istovremeni prestanak injenja grijeha je, ustvari, odustajanje od njega, kao i dokaz rijeenosti da se ne vraa onome to se inilo. Pokajanje od grijeha je odlunost da se ne vraa slinome, a ne istom, jer je to ve prolo, a to isto se naputa radi prikrivanja i oprosta. Uzvieni Allah je rekao: A kada se na neto vrsto odlui, tad se na Allaha osloni.12 vrsta odluka je povratak Allahu i zato je Gunayd rekao: Tevba ima tri znaenja: prvo je kajanje, drugo je vrsta rijeenost da se nee vratiti onome to je Allah zabranio, a tree je trud na ispravljanju uinjenih nepravdi. Abu Aliyy ad-Daqqaq, slino, kae: Tri su dijela pokajanja, jer ono ima poetak, sredinu i kraj. Poetak se zove pokajanje, sredina obraanje, a kraj povratak. Pokajanje pripada prijestupniku, obraanje pokornom, a povratak onome koji bdije nad Boijim naredbama. Gunayd13 je rekao i: Posjetio sam jednog dana As-Sirrija14 pa sam vidio da se mnogo promijenio. Pitao sam ga: ta ti je? On je odgovorio: Doao mi je jedan mladi u posjetu, pa me upitao o pokajanju. Rekao sam mu da je pokajanje to da ne zaboravi svoj grijeh, a on mi je s negodovanjem uzvratio: Ne, nego je pokajanje da zaboravi svoj grijeh. Ja sam to komentirao rijeima: Mislim da je mladi bio u pravu. Zatim me je (As-Sirri) pitao: Zato? Odgovorio sam: Zato, jer, ako bih ja bio u stanju surovosti, pa zatim preao u stanje estitosti, sami spomen surovosti u stanju estitosti za mene je surovost. Tad je (As-Sirri) uutio. (U vezi s tim) mislim da je mladi aludirao na zaborav pokajanja, po tome to je pokajanje od grijeha odustajanje od njega i povratak Allahu, a sjeanje na grijeh je povratak njemu i njegovo prizivanje u srce koje je mjesto prisutnosti Istinitog i mjesto posvjedoenja Njega. Tako bi prisjeanje (na pokueno djelo) bilo odustajanje od Istine, a pristajanje uz sliku grijeha u njegovom srcu i njegovo osvrtanje na njega, pak, novi, drugi grijeh, poput ranijega.
12 Qur'an, III:159. 13 Gunayd al-Bagdadi je bio izvrsno upuen u teologiju, pravo i etiku. Suje svih kola su ga proglasili voom sujskog uenja. Bio je vjerovatno prvi mistik koji je rekao da svoju spoznaju duguje h. Aliji (r.a.), jer je on, po njegovom miljenju, posjedovao obilje kako egzoterike tako i ezoterike spoznaje. Njegovo ponaanje je bilo u savrenom skladu sa Serijatom. 14 Uitelj i amida Gunayda Bagdadija. Trgovac je iz Bagdada koji je napustio trgovinu i posvetio se ibadetu. Prvi je u Bagdadu raspravljao o stanjima i poloajima. Znaci onih koji su spoznali Boga vidljivi su u izvravanju obaveza prema Bogu. Su je kod njega samo onaj ije svjetlo spoznaje ne gasi svjetlo pobonosti, onaj kod koga je unutranja i vanjska dimenzija islama nedjeljiva. (Vie: El-Hudvviri, op. cit., str. 125.; El-Kuejri, op. cit., str. 440-442.)
48
Prema tome, pokajanje je odustajanje od grijeha i obraanje Allahu zbog njega, dok je prisjeanje na grijeh neto sasvim suprotno. Rijei pa se pokaju znae: vraaju se Allahu odustajanjem od toga pokuenog djela i traenjem oprosta i upute, a rije uskoro oznaava vrijeme teklifa prije dolaska smrti, svejedno da li oni pourili s pokajanjem a to je blie zadovoljstvu, traenju Allahove ljubavi i upotpunjavanju egzistencije ili ga odlagali i pokajali se na vrijeme. Vrijeme pravog pokajanja je vrijeme u kojem je rob zaduen islamskim propisima. Njegov poetak je deavanje prijestupa, a kraj je neto prije nastupanja smrti. Ovdje se eli rei da se pokajanje desilo iskljuivo u njegovo vrijeme i odnosi se na obian svijet. Pokajanje, pak, onih koji su spoznali Istinu (muhaqqiqun) ne prestaje ni na ovome ni na buduem svijetu. Ono ima poetak, ali nema kraja, u skladu je s prijemivostima sposobnosti i njihovim povratkom Allahu, jer Allah prata i milostiv je, uvijek i vjeno, a rob je onaj koji se vraa i obraa trajno. Prenosi se da je Ibn Abbas o Boijim rijeima pa se potom uskoro pokaju rekao: Za vrijeme ivota i zdravlja. Ibn Jarir i Ibn Abi Hatim15 prenose od h. Alija, a on od Ibn Abbasa, r.a., koji je rekao: Al-Qarib znai ono to je izmeu grijeha i trenutka kad ugleda meleka smrti. Ibn Jarir prenosi od Muhammada b. Qaysa da je rekao: ,,Al-Qarib znai meuvrijeme dok ne bude pokazan neki od Boijih znakova, ili ne doe smrt. Ad-Dahhak16 je rekao: Sve prije smrti je al-qarib, a pokajanje e (grjeniku) biti primljeno ako tevbu uini prije nego to vidi meleka smrti. Rijei oni su oni kojima Allah prata znae da im se vraa i prima njihovo pokajanje, koje je povratak Njemu od toga pokuenog djela, jer pokajanje Allahu je povratak Njemu. Povratak podrazumijeva odlunost da se ne vraa onome to se radilo od pokuenih djela i odsustvo odgaanja. U suprotnom, ako (poinilac) nije namjeravao to uiniti, povratak nije ispravan, nije traenje oprosta s ustrajnou, ali, ako se dogodi u saglasnosti s njegovom namjerom i on ustraje shodno svojoj odlunosti, bit e uspjean
15 Abdu r-Rahman ibn Abi Hatim (umro 327/938.) autor je dva veoma znaajna djela: Kitab al-garh wa al-ta cdA (posveeno kritici i provjeri prenosilaca hadisa) i Tafsir alQur'm al- cazmt musnadan can al-rasul (s.a.v.s.) wa al-sahaba wa al-tabi cm.. Ovaj tefsir se ubraja meu najznaajnije tefsire tradicionalnog tipa, ali on, naalost, nije sauvan u cijelosti, ve postoje samo neki njegovi dijelovi. (Vidi: S. Halilovi, op. cit., str. 283.) 16 Dahhak ibn Muzahim al-Hilali Abu Qasim ili Abu Muhammad al-Horosani, pouzdan i mnogo citiran prenosilac. Umro je nakon 100. h.g., a od njega biljee svi autori djela koja nose naslov as-Sunan. (Vidi: Ibn Hajar al-Asqalani, op. cit., str. 221.) GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
49
Abdullah Bonjak
u svojoj namjeri. A ako se tome vrati jednom ili vie puta, prisiljen, bez namjere da to uini, i pokaje se, takoer, te ustraje u pokajanju kako vrlo esto biva pa i takvi ljudi ne treba da gube nadu u pokajanje, jer: Svako doba imalo je Knjigu.17 Ako je mogue primanje pokajanja za vie puta uinjena loa djela prije dolaska smrti, mogue je, u krajnjem sluaju, primanje pokajanja za vie puta ponovljena djela, jer ovjek ne postupa po vlastitom izboru i mogue je da to bude Boiji odabir, a rob je potinjen Boijem htijenju i volji, ne zna kako e Allah postupiti prema njemu i koje djelo e proizai od njega, onako kao to je Allah rekao: Pa Allah je stvorio i vas i ono to vi radite.18 Dok ne iskorijeni svoje ljudske osobine i narav, dok ne usvoji Boija svojstva, ovjek zaista ne moe biti siguran od javljanja tragova utjecaja tih osobina na njega, pa i ako vrsto odlui da se bori na Njegovom putu i ne posveuje panju bilo kome osim svome Gospodaru. Zato je Allah rekao: A kada se na neto vrsto odlui, tada se na Allaha osloni,19 tj. kad vrsto odlui da se vrati Allahu, osloni se na Njega na putu teklifa i borbe sa svojim nefsom i njegovim osobenostima. Trai pomo od Njega da ih odstrani i odvrati od tebe, budui da onome koji trai oprost od Allaha poloaj njegove biti ini da se od njega, bez njegove volje, pojave neke osobenosti koje ukazuju na ljudske osobine, jer on nije prekoraio njezine granice i nije iskorijenio svojstva nefsa. Zato stvarno mora biti odluan i boriti se. Tvrdim, kad se ovjek pokaje Bogu i vrsto odlui da se ne vraa slinim pokuenim djelima, Allah primi njegovo pokajanje, zavoli ga i on postaje pokajnik. Ako nakon toga uini slino pokueno djelo, ne vlastitim izborom ve silom prilika, kao iskuenje od Allaha, a zatim se pokaje zbog njega, to mu ne ponitava prvo pokajanje, niti Allah naputa pokajnike, jer je On pokueno djelo zbog koga se (grjenik) pokajao ve ranije pretvorio u dobro.20 Nezamislivo je ponitavanje pokajanja u vezi s tim djelom, jer se (poinilac) nije posve vratio istom djelu, kao i odgovornost pokajnika, jer se on (drugom) pokuenom djelu nije vratio ustrajavajui u njemu, niti u neemu u vezi s njim, jer ono nipoto nije isto to i prvo djelo, budui da se deavalo prisilno, bez namjere i slobode izbora, ili kao iskuenje od Boga. Pa kad se (poinilac) pokaje i od toga, vrsto odluivi da se nee vraati djelima slinim njemu, Allah, isto tako, prima njegovo pokajanje. Shodno tome, ako se vie puta vrati onome to je htio Allah, on ne opovrgava svoje pokajanje,
17 Qur'an, XIII:38. 18 Qur'an, XXXVII:96. 19 Qur'an, III:159. 20 Aluzija na ajet: Al-Furqan,70
50
jer nije odustao od njega i nije se pokajao to ga je uinio. Ne moe mu se pripisati ustrajnost u grijeenju, jer je ustrajnost psihiki i prirodni proces koji se deava s namjerom, dobrovoljno i bez odustajanja. Zato, ako se vrati slinom djelu, vratio se, zapravo, dragom djelu, jer slino nije isto, ve neto drugo. Prema tome, to nije ustrajnost; on se ne prestaje kajati Allahu sve dok je u Boijoj kunji Boijom voljom, a Allah sve savreno zna i mudar je. Ako se i vrati, pokajnik se nikad ne vraa istom djelu, nego od njega proistiu druga djela, s manje ili vie moguih obiljeja za koja je potrebno pokajanje Bogu. Samo pokajanje je stanje iskrenoga koje smo spomenuli. Ono to smo rekli potkrepljuju slijedee Boije rijei: A oni drugi grijehe svoje su priznali, oni su dobra djela s onim drugim loim pomijeali, Allah e takvima, sva je prilika, oprostiti. Allah grijehe prata i samilostan je,21 a i ono to se navodi u boanskim obavijestima. Istina je da rob grijei, jer zna da ima Gospodara koji prata grijeh i kanjava zbog njega, zatim grijei, jer zna da ima Gospodara koji prata grijeh i kanjava zbog grijeha, pa mu Allah nakon tri ili etiri puta kae: Radi ta hoe, ve sam ti oprostio.22 to se tie pokajnika ije je stanje suprotno ovome, on je od onih koji su uporni u grijehu i onih koji se lano kaju, a isto je i sa stanjem onoga koji odlae pokajanje. Zatim, znaj da gnostici ademovske provenijencije trae od svoga Gospodara da im oprosti, a njihov put pokajanja je samo priznanje i dova. Ovo je znaenje Njegovih rijei: Allahu se svi pokajte23, tj. vratite se priznanju i dovi, kao to je uradio va praotac Adem, jer, ko se zaista vrati Allahu zavjetujui se, a ne zna ta Allah zna o njemu, prihvata veliki rizik, jer ako ustraje u grijeenju, nuno porie zavjet te se podvodi kvalikaciji iz Boijih rijei: One koji kre zavjet Allahov nakon to je sklopljen.24 Tvoja je obaveza da se pokaje kao i Adem, a.s., kada je priznao i uputio dovu, a nije se obavezao Allahu da se nee vratiti, onako kako je to primijetio Yahya ibn Muad25 (r.a.), kad je rekao: Boe moj, ne kaem da sam se pokajao i da se nikad vratiti neu, jer znam svoju narav, niti jamim da u grijeenje zauvijek napustiti, jer znam svoju slabost. Onaj ko sebi eli dobro, slijedi praksu Adema (a.s.), jer je izriita tvrdnja da se nee vratiti
21 Qur'an, IX:102 22 Biljei Muslim (As-Sahih Kitab at-tawba, br.4.953) 23 Qur'an, XXIV:31 24 Qur'an, II:27 25 On je Abu Zakariyya Yahya ibn Mucad ar-Razi. Bio je do savrenstva obrazovan u podruju ispravnog vjerovanja u Allaha. Al-Husri je za njega rekao: Allah ima dvojicu Yahyaa, jedan je vjerovjesnik, a drugi je velija." U ibadetu je bio ustrajan toliko da ga gotovo niko nije nadmaio. Bio je potovan od svih ljudi. Umro je u Nejsaburu. (Vidjeti: El-Hudviri, op.cit., str. 138.; El-Quejri, op. cit., str. 436.) GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
51
Abdullah Bonjak
grijehu, u svakom sluaju, lo postupak prema Allahu, budui da ovjek ne zna ta o njemu zna Allah i ta mu je On propisao. Pokajanje koje Istiniti trai od nas samo je slika onoga to se desilo naem praocu Ademu. Ovo je znaenje pokajanja kod odabranih Allahovih robova, jer On, Uzvieni, voli svakog koga iskuava i ko se kaje, kao to se biljei u hadisu koji prenosi hazreti Ali: Najbolji meu vama su oni koji se dovode u iskuenje i koji se kaju.26 U drugoj predaji se kae: Zaista Allah voli svakog nevoljnika koji se kaje,27 tj. svakoga koga Allah u svakom trenu neim iskuava, pa Mu se on u svakom trenu vraa, ne zaklinjui se da se nee vratiti onome zbog ega se pokajao. To bi, u biti, bio izraz neznanja, jer je ionako nemogue vratiti se onome za ta se pokajao, makar se i vratio njemu slinome, a ne istom, budui da je ono to je slino samim tim neto drugo i nije, dakle, isto. Zato se onaj ko to zna ne zaklinje da se nee vratiti, nego se punom odlunou i sranom sabranou obraa Allahu. Znaj da je rob koji se pokajao od injenja pokuenih djela, u principu, takav kao da grijeh nije ni inio, onako kao to se prenosi u hadisu: Ko se pokaje od grijeha kao da ga nije ni inio.28 Rijei a Allah sve zna znae da ih je On iskuao tim pokuenim djelom i da je, u biti, pokajanje (poinilaca) razlog Allahove ljubavi prema njima i Njegove blizine. Rijei Mudar je, znae samosvojnost, sposobnosti i znanje o tome da e se pokajanje brzo desiti. Rijei makar (pokajanje) i kasnilo za (loim) djelom i deavalo se u vremenu teklifa do pred smrt znae da ono biva uskoro u odnosu na ono s kojim se zakasnilo, tj. u odnosu na ono koje se deava pri dolasku smrti, mimo vremena teklifa, kao to je rekao Uzvieni Allah: Ali nema pokajanja za one koji pokuena djela rade, pa kad jednom takvom smrt doe, on povie: Ja se sada uistinu kajem!, tj. nema pokajanja za one koji ine loa djela s velikim nemarom i potpunom ravnodunou u srcima i ne kaju se za njih na vrijeme, a to je vrijeme teklifa, iza kojeg dolazi smrt. Pa kad nekome takvom smrt doe, a on povie: Ja se sada, uistinu, kajem!, to znai da se nije pokajao za loa djela koja je inio do pribliavanja smrti, bez obzira na to da li ustrajao u injenju loih djela, ili oklijevao, pa zakasnio s pokajanjem do smrti. Ako pri dolasku smrti, otkrivanju skrivenog i vienju meleka smrti, kae: Ja se sada uistinu kajem, njegovo pokajanje se, naelno, deava u nevrijeme, osim ako Allah tako eli, a to je vrijeme leanja na samrti i prestanka teklifa, to (ujedno) predstavlja prvo
26 Biljei Beyheqi u Al-Sunenu, sa slabim lancem prenosilaca. 27 Biljei ga Ahmad ibn Hanbal (Al-Musnad, Kitab Al-yAara al-mubaara bi al-ganna, br. 769) 28 Biljei ga Ibn Magga (As-Sunan, Kitab al-zuhd, br. 4.240)
52
noenje na putu k ahiretskom boravitu. Kad se otkrije skriveno, zakljuaju se vrata pokajanja, onako kao to je Poslanik, a.s., rekao: Zaista, Allah prima pokajanje Svoga roba sve do smrtnog hropca. Smrtni hropac je stanje umiranja i izlaska due, a ovaj hadis je jasan dokaz da se pokajanje prima samo do dolaska smrti i smrtnog hropca. Ibn Garir i Ibn Abi Hatim, kao i Al-Bayhaqi u djelu uab prenose od Ibn Umara29, koji je rekao: Ko se pokaje prije smrti, makar koliko je izmeu dvije mue, bit e mu oproteno.30 Neko prigovori: Nije li Allah rekao: Ali, nema pokajanja za one koji pokuena djela rade, pa kad jednom takvom smrt doe, on povie: Ja se sada uistinu kajem. Ibn Umar je na to odgovorio: Ja vam samo prenosim ono to sam uo od Poslanika, a. s. Ibn Garir prenosi od Hasana al-Basrija da je rekao: Saopeno mi je da je Poslanik, a.s., rekao: Zaista je Iblis, nakon to je vidio da je Adem upalj, rekao: Tvoje mi veliine, iz njegove utrobe neu izai sve dok je u njemu dua. Allah je tada rekao: Moje Mi veliine, Ja u mu pratati sve dok je iv.31 Imam Ahmad ovo prenosi od Abu Saida. Ibn Mundir prenosi od Ibn Amra, koji je rekao: Nema grijeha uinjenog izmeu nebesa i zemlje za koji se rob pokaje prije smrti, a da ga Allah nee oprostiti.32 U Boijim rijeima ine loa djela, dok aluzija je na razne grijehe i njihove vrste, na ustrajnost u njima i njihovu postojanost sve do dolaska smrti. Ovaj ajet je posveen grijenicima koji se nisu pokajali za loa djela prije dolaska smrti i zasluili su bolnu kaznu, u skladu sa svojim loim djelima. Ovo pokajanje se zasniva na pokajanju koje su uinile vjernice i vjernici, a koje je Allah (d..) ranije spomenuo: One koje izmeu vaih ena bludno zgrijee, protiv njih etiri svjedoka traite izmeu vas da posvjedoe. Pa ako posvjedoe, takve ene u kuama drite dok ih smrt ne usmrti, ili dok im Allah ne nae izlaz neki. A ako dvoje od vaih to uinet izruite ih, pa ako se pokaju i dobra djela budu radili, na miru ih ostavite. Allah doista prima pokajanje i On je samilostan.33 Allahove rijei: A ako dvoje od vaih to uine, izruite ih, pa ako se pokaju i dobra djela budu radili, na miru ih ostavite, sadre dvije odredbe. Prva je prihvatanje pokajanja vjernika koji je poinio blud i blagovremeno se pokajao. Druga je obavezno kanjavanje,
29 Abdullah ibn 'Umar ibn al-Hattab rodio se ubrzo nakon poetka Poslanikovoga, a.s., poslanstva. Za vrijeme Bitke na Uhudu imao je 14 godina. Jedan je od imunijih ashaba i najvrih sljedbenika Tradicije. Umro je krajem 73. godine po Hidri 30 Biljei Ahmad. 31 Biljei Ahmad (Al-Musnad, Kitab Baqi musnod al-mukattirm, br. 10.814). 32 Biljei Suyuti. 33 Qur'an, IV:15-16. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
53
Abdullah Bonjak
na ovome i na buduem svijetu, onoga ko uini blud, a ne pokaje se na vrijeme. Jezik pojednostavljivanja i jasnoe iziskuje objanjenje o tome kome e od vjernika koji poine blud Allah primiti pokajanje, kao i objanjenje kome nee. Potom, ukazujui na prvu skupinu, Allah kae: Kod Allaha je primljeno pokajanje onih koji pokueno djelo iz neznanja uine, pa se potom uskoro pokaju.34 Ove rijei se odnose na one koji openito uine pokajanje i ne ograniavaju se, dakle, na neki poseban grijeh. Pojanjavajui drugu skupinu, Allah (d..) kae: Ali, nema pokajanja za one koji pokuena djela rade, pa kad jednom takvom smrt doe, on povie: Ja se sada, uistinu, kajem.35 To je zato to tevba nije uinjena na vrijeme. On zasluuje bolnu kaznu ahiretsku, kao to ju je i na ovom svijetu zasluio, nakon to je uinio blud. Boije rijei: One koje izmeu vaih ena bludno zgrijee, i: Ako dvoje od vaih to uine, upuuju na one koji su blud poinili, u ovom sluaju vjernice i vjernici, a Njegove rijei: Pa ako se pokaju i dobra djela budu radili, upuuju na primanje njihovog pokajanja, koje se potvruje rijeima Uzvienog: Kod Allaha je primljeno pokajanje onih koji pokueno djelo iz neznanja uine, pa se potom uskoro pokoju.36 Ovo vrijedi ako se pokaju. A to se tie izostanka pokajanja prije dolaska smrti, na njega ukazuje pogodbeni veznik fa in (pa ako) u Njegovim rijeima fa in taba (pa ako se pokaju), jer ne izraava neizostavnost deavanja njihovog pokajanja, budui da je ono nezamislivo uz svakog grjenika. Neki od vjernika e se pokajati, a neki nee. To potvruju rijei Uzvienog: Ali, nema pokajanja za one koji pokuena djela rade,37 jer ta dva sluaja (neblagovremeno kajanje i umiranje u statusu nevjernika) ne potpadaju pod prethodni sud. Njegove rijei: Kod Allaha je primljeno pokajanje onih koji pokueno djelo iz neznanja uine38 odnose se, takoer, na vjernike koji su se pokajali za poinjena loa djela i upuuju na to da se Boije rijei: Ali, nema pokajanja za one koji pokuena djela rade, takoer, odnose na vjernike, ali one koji se nisu pokajali do dolaska smrti, i iskoritene su u funkciji ograniavanja suda samo na one koji su se pokajali i ne ukljuuju one koji to nisu uinili. U djelu Ad-Durr al-mantur As-Suyuti napominje: ,,Abd ibn Humayd i Ibn al-Mundir prenose od Abu al-Aliya u vezi s Boijim rijeima: Kod Allaha je primljeno pokajanje... da je rekao: Ovo se odnosi na vjernike. O ajetu: Al, nema pokajanja za one koji pokuena djela rade... kae: Ovo se odnosi na licemjere, a u vezi s ajetom: Niti onima koji umru kao nevjernici... kae da se odnosi na mno34 Qur'an, IV:17. 35 Qur'an, IV:18. 36 Qur'an, IV:17. 37 Qur'an, IV18. 38 Qur'an, IV17.
54
goboce. Ibn Garir prenosi od Ar-Rabia39, i kae: Prve rijei se odnose na vjernike, srednje na licemjere, a posljednje na nevjernike. Zatim, znaj da pokajanje samrtnika nije isto to i pokajanje nevoljnika, koje se deava pri doivljavanju nesree i ovosvjetske patnje za vrijeme teklifa prije samrti, kojim pokajnik eli otklanjanje nesree i odstranjivanje tete na ovom svijetu. To je zato to je onaj koji lei na samrti svjestan da mu slijedi preseljenje na Ahiret i smrt, dok onaj koji iskusi nesreu za vrijeme trajanja teklifa nije siguran u smrt, ve se boji smrti i moli za odstranjivanje nevolje i otklanjanje zla. Stanje samrtnika muenog smru je prirodno i duevno stanje, a njegova smrt nastaje prestankom disanja. Stanje nevoljnika je drugaije, jer ono je stanje opomenutoga smru pomou posredne izvanjske okolnosti. Zato je to vjetaka, a ne prirodna pojava i mogue je njeno odstranjivanje otklanjanjem uzroka koji ju je prouzrokovao. Pokajanje (grjenika) e biti za vrijeme trajanja teklifa, bez obzira na to da li on bio kanjen ili ne, budui da nije apsolutno dozvoljeno, na osnovu miljenja islamskih pravnika o prihvatanju pokajanja nevoljnika, dokazivati prihvatanje pokajanja onoga na samrti o kome nas je Allah obavijestio da ga nee prihvatiti, Njegovim rijeima: Ali, nema pokajanja za one koji pokudena djela rade, pa kad jednom takvom smrt doe on povie: Ja se sada uistinu kajem!40 Prema smislu ovog ajeta, njihovo pokajanje nije prihvatljivo, s tim to treba znati da je ovo ajet prijetnje, to dalje znai da sve ovisi o Boijoj volji, pa, ako On hoe, primit e ga, a ako nee, nee ga primiti, jer On, zaista, radi ta hoe. Ali, njegove rijei: Onaj Koji se odaziva nevoljniku kad Ga zazove i Koji otklanja zlo41 ukazuju na prevlaujuu stranu milosti i prihvatanje pokajanja, jer je Allah povezao nevoljnika kad Ga zazove i otklanjanje zla. Ima li vee nevolje od stanja samrtnika, koji je siguran u smrt, i to kad mu se otkriva okrutnost odredbe i vidi strahote smrti i berzeh, kad vidi sebe na samrti i postaje uvjeren (u istinitost svega to je smatrao lanim). Njegove rijei: A na dan kad dou neki Gospodara tvoga znakovi, ni jednom ovjeku nee nita koristiti to e tada povjerovati kad ve nije vjerovao prije...42 i: Pa im tada njihovo vjerovanje koristilo ne bi, kad bi estinu nau ugledali, tako prema Allahovu zakonu koji je bio za Njegove robove to bijahu i minule. I tad bi nevjernici bili gubitnici, zatim: Zato
39 Ar-Rabi' ibn Anas al-Bakri ili Al-Hana iz Basre. ivio je u Horosanu. Umro je 40. h.g., ili prije. Od njega prenose svi autori djela pod naslovom as-Sunan. Optuivan je za pripadnost i'izmu. 40 Qur'an, IV:18. 41 Qur'an, XXVII: 62. 42 Qur'an, VI:158. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
55
Abdullah Bonjak
ne bi grada ni jednoga koji u Boga povjerova, pa mu to vjerovanje od koristi bi, osim naroda Juuusova,43 ne odnose se na vjerovanje nevjernika za vrijeme leanja na samrti, ve zahvataju vjerovanje kojim oni povjerovae prilikom vienja nesree i kazne prezrene na ovom svijetu. Dokaz za to je izuzimanje u Njegovim rijeima: Osim naroda Junusova. Tom narodu smo mi, kad se prikloni vjeri, kaznu prezrenu otklonili na ovome svijetu44. Ove rijei su jasan dokaz da je vjerovanje prilikom vienja nesree beskorisno u otklanjanju kazne koje se plaimo na ovom svijetu, ali to ne znai i neprimanje vjerovanja i njegovu beskorisnost na Ahiretu, budui da se to vjerovanje posvjedoilo za ivota i zdravlja, za vrijeme teklifa, a ne na samrtnoj postelji, pri izdisanju, kao to je sluaj s vjerovanjem samrtnika, budui da akter takvog vjerovanja nije siguran u skoro preseljenje i smrt, za razliku od samrtnika koji vidi estinu Allahovu i neka znamenja Gospodara, a to je estina berzahska i kazna ahiretska. Allah Svojim rijeima: Pa im tada njihovo vjerovanje koristilo ne bi, kad bi estinu nau ugledali eli kazati da ih to vjerovanje nee osloboditi kazne na ovom svijetu. ejh Ibn Arebi u vezi s tim kae: Iz nekoritenja ovog vjerovanja u otklanjanju poniavajue kazne na ovom svijetu ne proizilazi nuno Njegovo neprihvatanje kod Allaha i nekoritenje njime na buduem svijetu. Niko nije upoznat sa zbiljom ovog vjerovanja, osim uz pomo boanskog obavjetenja ili poslanike izjave, budui da vjerovanje nevjernika na samrti nikako ne moe biti kao vjerovanje oajnika na ovom svijetu, jer je nevjernik na samrti izgubio nadu za ivot, rastajui se sa njim, dok nevoljnik tu nadu nije izgubio. Tako je i s pokajanjem vjernika na samrti, koje nije kao pokajanje vjernika u nevolji, budui da je ono za ivota i zdravlja, a ne u vrijeme ukazivanja stvari berzeha i budueg svijeta. Ukazivanje simptoma smrti biva prije njenog samog dolaska i oni se mogu pojaviti na pameti i vanjskim osjetilima jo za vrijeme teklifa. Nakon njihove pojave se ne deava smrt odmah ili se odui vrijeme njenog dolaska, a vjernik je jo zaduen erijatskim obavezama. Dolazak smrti podrazumijeva neizostajanje smrti, a to je van trajanja teklifa. Zato, iz neprimanja pokajanja samrtnika ne proizilazi nuno neprimanje pokajanja pri vienju znakova smrti, budui da se ajet odnosi na dolazak smrti i smrtni hropac, a ne na jasan znak, osim ako se pod jasnim znakom misli na neki od Allahovih znakova pri podizanju koprene za vrijeme leanja na samrti. Tad znak ne prethodi vremenu leanja na samrti, ve je poetak vremena-teanja ukazivanje tog znaka. Rije rob u Poslanikovim (a.s.) rijeima: Zaista Allah prima pokajanje roba do smrtnog hropca, ne odnosi se samo na vjernike, ve obuhvata i nevjernike. Poetak samrtnog hropca je period kad se zavrava vrijeme pokajanja, a njegov kraj je sami
43 Qur'an, X:98. 44 Qur'an, X:98.
56
izlazak due iz tijela. To stanje moe i potrajati. Vjerozakonski tekst na kojem prvaci u vjeri i mudtehidi u akaidu grade svoj stav odnosi se i na poetak i na kraj tog stanja, a to je izlazak due onda kada to Allah (d..) eli, budui da niko od Allahovih stvorenja ne zna kako e On postupiti sa Svojim iskuanim robom koji se pokajao pri izlasku due, osim uz obavijest Allahovu. Poslanik (a.s.) je ukazao na to i rekao: Zaista Allah prima pokajanje Svoga roba sve dok ne padne koprena. Kad je neko upitao: A ta je to padanje koprene?, on je odgovorio: Izlazak due kao mnogobokinje.45 Prilikom izlaska due iz tijela prestaje samrtni hropac, jer on ima poetak, a to je vrijeme kada dui postaje jasno da slijedi povratak. Katkad, taj povratak moe potrajati. Samrtni hropac ima i svoj kraj, a to je izlazak due iz tijela. Trebalo bi znati da postoje dvije vrste dolaska smrti. Prva je blizina dolaska smrti, kao to Uzvieni kae: Vi niste bili svjedoci kad je Jakubu smrt dola, kad je on sinove svoje pitao: Kome ete, poslije mene, robovati vi?46 U ovom dolasku ovjek ne gubi osjeaje i pamet, ve se obraa Allahu i sprema za smrt, savjetuje druge i bodri ih da robuju Allahu, kao to je oigledno u rijeima Jakuba (a.s.) koje je uputio svojoj djeci: Kome ete, poslije mene, robovati vi? Ovaj dolazak smrti je karakteristian vremenu teklifa. Druga je dolazak same estine smrti i istovremenog rasprostiranja neograniene melekske vlasti. Ima onih kojima se tada oduzme mo zapaanja i vide ono to je u berzahu, te kao takvi izlaze iz propisa teklifa. Mogue je da taj dolazak smrti i odsutnost potraje, a katkad se to ne desi. Nekima doe smrt, a ne oduzmu opaanja. Kod nekih stanje leanja na samrti prethodi samrtnom hropcu, pa hropac biva samo jedan od stadija leanja na samrti. Nekima se to dvoje deava istovremeno. Ba to se deava najee, i na to se odnose Njegove rijei: Kada nekom od njih smrt doe..., kao i rijei Poslanika, a.s.: Allah, zaista, prima pokajanje Svoga roba sve do samrtnog hropca. Na ovaj nain se otklanja nejasnoa u usklaivanju Njegovih rijei: Kad jednom takvom smrt doe..., o neprimanju pokajanja samrtnika, i Poslanikovih (a.s.) rijei: Allah zaista prima pokajanje Svoga roba sve do samrtnog hropca, te o primanju pokajanja sve do tog trenutka, jer samrtnik je, ustvari, onaj ko je u samrtnom hropcu, a zavretak leanja na samrti je upravo to. Ta situacija se nekad moe oduljiti, a nekad ne. Nekome se u samrtnom hropcu oduzme mo opaanja, a nekome ne, sve do izlaska due, budui da njegova dua izlazi izgovarajui rijei tevhida. Odredba
45 Biljei Ahmad 46 Qur'an, II:133. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
57
Abdullah Bonjak
ovog ajeta jeste da grjeniku - koji se kaje u stanju leanja na samrti i oduzetosti opaanja pri vienju strahota berzeha - Allah nee oprostiti, budui da se nije pokajao na vrijeme (u vrijeme teklifa). Meutim, to je Allahova prijetnja. A ako On hoe, primit e pokajanje, jer se dua nalazi u njemu, i prihvatit e ga s navikama i svojstvima koja je posjedovao na dunjaluku. A ako eli, nee ga primiti, jer to nije uinjeno za vrijeme teklifa, zbog njegovog naputanja statusa zaduenosti. to se tie samrtnika i onoga koji je u samrtnom hropcu, a kome nisu oduzeta opaanja, i stalno se kaje spominjui Allaha, dok ne izdahne s rijeima tevhida, Allah e primiti njegovo pokajanje i kazniti ga u skladu s njegovim svojstvima i ponaanjem na ovom svijetu. O pravovjerni, potovani prijatelju! Neka te nikako ne zavara Allahovo primanje pokajanja od Njegovog roba kojeg je On iskuao na kraju ivota, prije leanja na samrti, ili na samoj samrti, onim ime On eli, i Njegovo prihvatanje onoga to je On ustanovio vezano za vjerovanje, pokajanje i obraanje Njemu, budui da je nakon pokajanja i obraanja Njemu neophodno injenje dobrih dijela i krijeposno ponaanje. Neophodno je i iskorijeniti ljudska svojstva i uroene navike, a okititi se boanskim svojstvima koja sadri boansko prisustvo, po ijoj mjeri je stvoren Adem (a.s.). Neophodno je i realiziranje potpune privrenosti i istog robovanja (ubudivva), kao i pokazivanja u formi savrenstva, zbog kojeg je Allah stvorio Adema (a.s.). Allahove rijei: Ali, nema pokajanja za one koji pokuena djela rade47ne obuhvataju sve kategorije, sjedinjujui ih u propisu da njihovo istovjetno pokajanje nee biti primljeno: vjernike koji rade pokuena djela i umru bez pokajanja, zatim licemjere, te nevjernike koji ine najpokuenija djela (licemjerje i nevjerovanje), iako to, ustvari, nisu aktivnosti, nego stanja srca koja prouzrokuju pokuena djela. Istiniti je razdvojio licemjere i nevjernike koji se nisu pokajali osim kod dolaska smrti, od grjenika vjernika, i odvojeno ih je spomenuo iz potovanja prema njima, tako da ne potpadnu pod istu odredbu, budui da stanje nevjernika i licemjera iziskuje vjenu patnju, a stanje grjenika vjernika iziskuje boravak u kazni i kasnije, nesumnjivo, izlazak iz nje, unaprijed podrazumijevajui pravo nekih meu njima na oprost i pomilovanje. On je rekao: Niti ima pokajanja za one koji umru kao nevjernici, tj. Allah nee oprostiti onima kojima doe smrt, a oni su nevjernici i nisu se pokajali zbog svog nevjerovanja i licemjerstva prije leanja na samrti, nego tek onda kad im je smrt dola. Ovo je zbog injenja pokajanja u nevrijeme, a to je vrijeme leanja na samrti i samrtnog hropca, te tokom naputanja vremena teklifa, pokajanja i vjerovanja, jer
47 Qur'an, IV:18.
58
vjerovanje je metazika stvar, a njegovo vrijeme je vrijeme teklifa. Samrtnik je napustio mjesto teklifa i mjesto vjerovanja u nevidljivo, jer je on tada ve u poetnom boravitu budueg svijeta. Koprena mu je uklonjena, budui da vidi nevidljive stvari u koje je obavezno vjerovati, kao to Allah kae: Vjeruju u nevidljivo.48 Poto je za nevjernika koji, leei na samrti, izgovori rijei pokajanja propisano neprimanje pokajanja i vjerovanja, kao i za onoga ko umre dosljedan nevjerstvu, bez pokajanja i vjerovanja, makar u stanju leanja na samrti, o njima je Allah rekao, korei ih: Niti ima pokajanja za one koji umru kao nevjernici. Mogue je ajet protumaiti na slijedei nain: niti ima pokajanja za one koji umru izgovarajui pokajanje, a nevjernici su, tj. iskau rijei pokajanja umirui kao nevjernici. Pokajnik tada biva onaj koji umire kao nevjernik, tj. kaje se umirui kao nevjernik i pokajanje mu se ne prima, jer se ono deava pri izlasku due iz njega i u stanju blokiranosti srca, koje je mjesto vjerovanja, kao i blokiranosti osjetila i udova te neobojenosti due svjetlou vjerovanja. Tad se pokajanje javlja u tri kategorije: 1) pokajanje grjenika na vrijeme, i ono je primljeno. Ono se podrazumijeva pod slijedeim Allahovim rijeima: Kod Allaha je primljeno pokajanje onih koji pokueno djelo iz neznanja uine; 2) pokajanje vjernika grjenika prilikom leanja na samrti i samrtnog hropca, a ono nije primljeno. Ono se podrazumijeva pod Njegovim rijeima: Ali, nema pokajanja za one koji pokuena djela rade; 3) pokajanje nevjernika i licemjera za vrijeme leanja na samrti i dolaska smrti, a ono, takoer, nije primljeno. Ono se podrazumijeva pod Njegovim rijeima: Niti ima pokajanja za one koji umru kao nevjernici. Mogue je da se ovdje pod pokajanjem misli na pokajanje odmetnika (od vjere) koji su se pokajali na ovom svijetu, a zatim uznevjerovali nakon vjerovanja, pa im se nevjerovanje uvealo, te su umrli kao nevjernici, kao to Allah (d..) kae: Onima koji ne budu vjerovali nakon vjerovanja svoga i kojima se potom nevjerstvo povea, pokajanje njihovo sigurno nee biti primljeno. I ti su, svakako, zalutali,49 tj. Allah nee oprostiti onima koji umru kao nevjernici, i nee primiti njihovo pokajanje koje se desilo prije odmetanja od vjere i nevjerovanja. Na ovaj aspekt upuuju Njegove rijei: Doista, od onih koji ne vjeruju i umru, a nevjernici su, niti od jednog nee
48 Qur'an, II:3. 49 Qur'an, III:90. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
59
Abdullah Bonjak
biti primljeno blago da se njime otkupi, makar ga koliko je ovaj svijet bilo! Njima pripada patnja bolna i njima niko u pomo nee pritei.50 Kao to ni od jednoga takvog nee biti primljena ni zemlja puna zlata, ako bi se time nastojao Njemu pribliiti na ovom svijetu i otkupiti se, tako i od onih koji umru kao nevjernici nee biti primljeno njihovo pokajanje koje su uinili na ovom svijetu prije odmetanja od vjere. Mogue je i da se pod pokajanjem u ovom ajetu podrazumijeva traenje oprosta za druge i Boiji oprost za onoga koji umre kao nevjernik, kao to je traenje oprosta Ibrahima (a.s.) za svoga oca i traenje oprosta Muhammeda (a.s.) za neke njegove bliske roake ili druge, kao to Uzvieni kae: Vjerovjesniku i vjernicima nije dozvoljeno da za mnogoboce mole oprost, pa makar im oni bili i rod blii, nakon to im je jasno da e oni biti stanovnici Pakla51. Da li ti oprosta za njih traio ili oprosta za njih ne traio, ili, pak, za njih i sedamdeset puta oprosta traio, Allah im, sigurno, oprostiti nee, jer oni ne vjeruju u Allaha i Njegova Poslanika! A Allah na Pravu stazu nee uputiti narod nevjerniki.52 Ti nikada nemoj niti jednome od njih molitvu obaviti ni denazu klanjati, niti mu sahrani njegovoj prisustvovati. Takvi ljudi u Allaha i Njegova Poslanika nisu vjerovali i umrli su, a nevjernici su bili.53 Tojest, niko od vjernika ne treba da trai oprost onima koji su umrli kao nevjernici, zapeaenih srca i lieni vjere. Njihove due su napustile osjetilne forme i elementarni ljudski sklop, koji podrazumijeva zaduenost islamskim propisima, prihvatanje i zanimanje, i kod njih vie ne postoji prijemivost za oprost, uputu, poveanje vjerovanja i popravljanje stanja u kojem su umrli. Ako na njih, zbog njihove neprijemivosti, nije ostavilo traga Poslanikovo pozivanje u osjetilnoj formi, koja prua mogunost poveanja vjerovanja i upute, kako e na njih ostaviti traga traenje oprosta i pokajanja od strane Poslanika nakon smrti i naputanja formi koje prihvataju poveanje vjerovanja, i nakon to su sprijeeni u ovosvjetskoj formi, koja doputa uputu i oprost, te na njih nije djelovao poziv Poslanika na ovom svijetu. Kabur i ahiretska kua openito nisu mjesto zaduenosti i pozivanja na vjerovanje s ciljem da se pretpostavi primanje pokajanja na njemu. Zato nevjernik eli povratak na ovaj svijet da bi povjerovao na njemu i radio dobra djela, kao to kae Allah jezikom nevjernika: Da ti je da vidi kako e rei kad pred Vatrom budu zaustavljeni: Da nam je da nas vrate pa da vie Znakove naeg Gospodara ne poriemo i da vjernici budemo.54 Ovim otpada miljenje onih koji kau da se Boije rijei: Niti onima koji umru kao nevjernici, odnose na negiranje pokajanja
50 Qur'an, III:91. 51 Qur'an, IX:113. 52 Qur'an, IX:80. 53 Qur'an, IX:84. 54 Qur'an, VI:27.
60
nevjernika i njegovo vjerovanje u kaburu ili pri proivljenju, jer pametan znalac erijatskih propisa ne pretpostavlja primanje pokajanja, tavie, i njegovo deavanje od strane grjenika u kaburu ili pri proivljenju, jer se pokajanje odnosi na dunjaluku kuu, kuu teklifa u elementarnoj ljudskoj formi, sastavljenoj od suprotstavljenih naravi, do vremena leanja na samrti pod rukovoenjem poslanika, za vrijeme njihovog pozivanja, ili nasljednika nakon njih, budui da su pokajanje i vjerovanje za vrijeme zakonodavnog poslanstva i vremena pozivanja Allahu nezamislivi za nevjernika, osim posredstvom poslanika. Umrli je napustio formu ljudske odgovornosti i obaveznosti i uao u berzeh, zatim e biti proivljen na Sudnjem danu, u kui Ahireta, koja je kua nagrade i kazne a ne obaveza, kao i postupanja shodno idealnoj, imaginarnoj, berzehskoj formi, i autentinoj, sjedinjavajuoj formi, ali ne obavezujuoj, osim ako Bog drugaije naredi. Nevjernik koji nije povjerovao u Allaha i Njegovog Poslanika u kui obaveza i vremenu Poslanikovog pozivanja umro je kao nevjernik, a Boiji vjerozakoni govore o tome da je on nevjernik i nesretnik. Poslanici (s.a.v.s.) obavijestili su o njegovom boravku u Vatri. Kako zamisliti da se ovaj ajet odnosi na negiranje pokajanja nevjernika u kaburu i pri proivljenju, kada govori o odbijanju njegovog pokajanja pri leanju na samrti, dok je dua jo u tijelu? Ovo je ona stvar koju zna umrli nevjernik ija dua u berzehu i pri proivljenju eli povratak na ovaj svijet da povjeruje, pokaje se na njemu i ini dobra djela, kao to Allah (d..) kae: A onima koji ne vjeruju, njima - vatra Dehennema! U njemu nee na smrt osueni biti, pa da umru, niti e im se patnja u njemu olakati. Eto, tako emo Mi svakog nevjernika kazniti. U njemu e oni zapomagati: Gospodaru na! Izvedi nas, dobra djela radit emo, a ne ona djela to radili smo.55 Tad ovdje bivaju etiri vrste pokajanja, budui da se Njegove rijei: Niti onima koji umru kao nevjernici, odnose na traenje oprosta za druge (koji su umrli kao nevjernici) i analogno se zakljuuje neprihvatanje pokajanja nevjernika (za sebe) pri leanju na samrti iz neprihvatanja pokajanja grjenika od mumina u istoj situaciji, ili se zadovoljava time da im je (grjenim vjernicima i nevjernicima) zajedniko samo to da su inili loa djela (ali ne i neprimanje pokajanja). Mogue je da se ajet odnosi i na apsolutno nijekanje milosti i oprosta onima koji umru kao nevjernici, saopenjem od Allaha o Njegovom nepratanju njima, kao to Allah kae: Doista, oni koji ne vjeruju i od Allahova puta odvraaju, pa potom umru, a nevjernici su, Allah njima nee, zbilja, oprostiti.56 Ovaj ajet tada ima pet razina smisla: 1. pokajanje pri leanju na samrti, 2. pokajanje pri izlasku due, 3. pokajanje na ovom svijetu prije odmetnitva od vjere, 4. traenje oprosta od stra55 Qur'an, XXXV:36-37. 56 Qur'an, XLVII:34. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
61
Abdullah Bonjak
ne poslanika i vjernika za drugog koji je umro kao nevjernik, 5. saopenje o apsolutnom nepratanju i neukazivanje Allahove milosti onome ko umre kao nevjernik. Ahmad i Al-Buhari u djelima s naslovom Al-Tarih, Hakim i Mardiwayh57 od Abu Zarra El-Giarija (r.a.) prenose da je Poslanik (a.s.) rekao: Zaista Allah prima pokajanje od Svoga roba ili mu prata sve dok ne padne koprena. Kad je neko upitao: ,,A ta je to padanje koprene?, Poslanik je odgovorio: Da ovjek umre, a ostane mnogoboac. Boije rijei niti onima veznikom su vezane s prethodnim Njegovim rijeima: Allah nee oprostiti onima, a smisao njihovog vezivanja jeste deavanje pokajanja onih (vjernika) koji su radili loa djela i pokajanja nevjernika van vremena predvienog za to. Nema izjednaavanja izmeu te dvije grupe, osim u ovom pogledu. U pogledu odredbe o neprimanju pokajanja nema izjednaavanja ako se pod onima koji su inili pokuena djela podrazumijevaju grjenici meu vjernicima. Takoer, nema izjednaavanja meu njima ako se pod tim podrazumijevaju licemjeri ili nevjernici, jer postoji razlika izmeu nevjernika koji se pokajao pri leanju na samrti i onoga koji to nije uinio, budui da je onaj koji se pokajao ipak akter osvjedoenja i vjerovanja u ono to je u berzehu i akter rijei vjerovanja putem jezika, i mogue je da se to prihvati. ejh (r.a.) je rekao: Postoji razlika izmeu nevjernika koji lei na samrti i nevjernika koji je nenadano ubijen ili je umro iznenada. Autor Al-Kaafa58 one koji odgaaju pokajanje do samrti i nevjernike izjednaava u tome da im se ne prima pokajanje, budui da je dolazak leanja na samrti prvo od stanja budueg svijeta. Al-Baydawi,59 takoer, izjednaava one koji odlau pokajanje do dolaska smrti, bili grjenici ili nevjernici, s onima koji umru kao nevjernici, u smislu negiranja njihovog pokajanja radi hiperbole i neoslanjanja na nju u toj situaciji. I kao da je on rekao: Pokajanje jednih i izostanak pokajanja ovih drugih je potpuno isto. Ja mislim da je ovo izjednaavanje neispravno, jer status onih koji su spomenuti iza veznika niti nije identian statusu onih koji su spomenuti prije veznika, tako da se na osnovu toga oni ne mogu izjednaavati, jer Njegove rijei: Niti onima koji umru kao nevjernici, jesu radi saopenja
57 Ahmad ibn Muhammed ibn Musa Abu al-'Abbas as-Samsar, poznat kao Mardiwayh, pouzdan je ravija. Slovi kao haz u hadisu. Pripada generaciji starijih prenosilaca koji su hadise preuzeli od tabi'ina. Umro je 35. h. g. 58 Mahmud ibn 'Umar az-Zamahari (468-538/1075-1144), jedan je od najpoznatijih kur'anskih lologa. Roenje u mjestu Zamaheru u pokrajini Horezm, u sjevernoj Perziji. 59 Roen je u Bejdi, mjesto u blizini iraza u Perziji. Pripadao je ajskoj pravnoj koli, a u akaidu je sljedbenik e'arijske teologije. Napisao je dvadesetak djela iz razliitih oblasti, ukljuujui pravo, gramatiku, teologiju i kur'anske znanosti. Slavu je stekao najvie zahvaljujui svome tefsiru Anwar at-tanzil wa asrar at-ta' wil.
62
drugog statusa, a ne statusa onih koji su spomenuti prije veznika niti, tj. da se pojasni nevjernikovo stanje u konanici, ne samo radi hiperbole u negiranju pokajanja onih koji su inili pokuena dijela, jer ajet se odnosi na nevjernike, kao to je spomenuto i potvreno ranije. Znaj da je Allah, nakon to je Svojim robovima naredio pokajanje rijeima: Allahu se svi pokajte, o vjernici, da biste uspjeha imali, nadahnuo ih dokazom da, kad protivrjee Njegovom nareenju koje je ustanovljeno posredstvom Njegovih rijei: Zatim im je On oprostio da bi oni oprost traili, tj., kad budu pitani, da kau: Da si Ti nama oprostio, mi bismo od Tebe oprost traili, kao to je rekao: O ovjee, ta te obmanjuje u pogledu tvoga Gospodara plemenitog?60 da kae: Obmanula me i zavarala Tvoja plemenitost, budui da je Allah, slavljen neka je On, obznanio da se oni nee pokajati dok im On ne oprosti. Kad onaj kome Allah ne oprosti, a ni on se Njemu ne pokaje, bespomoan stane pred Gospodara na Sudnjem danu i bude upitan o grijesima i nekajanju, te se tada sjeti Njegovih rijei: Pa im je on oprostio, i napomene na prethoenje Allahovog oprosta njegovom traenju oprosta od Njega, Allah se postidi da ga kazni zbog grijeha, kao to se rob stidi Allaha za vrijeme kajanja ako uini neki propust dok je u toj situaciji. Znaj da je Poslanik (a.s.) rekao: Zaista pokajanje ima vrata ija je irina 70 godina, i ona se ne zatvaraju sve dok Sunce ne izae sa zapada.61 Njegova tajna i objanjenje je da su vrata pokajanja aluzija na ivotni vijek vjernika, dok je njegovo speciciranje brojem od sedamdeset godina aluzija na preteno dosezanje te dobi, kao to je Poslanik (a.s.) rekao: ivotni vijek mog ummeta je izmeu 60 i 70 godina. Pod irinom se (u ovakvim sluajevima) podrazumijeva ziki, a pod duinom duhovni svijet, dok je tajna zatvaranja vrata aluzija na kraj ivota, kao to na njega aludira Poslanik (a.s.) rijeima: Allah prima pokajanje Svoga roba dok mu dua ne doe u grkljan. to se tie izlaska Sunca sa zapada, u vezi s ljudskim postojanjem to je aluzija na rastavljanje due od tijela. Pri izlasku sunca due sa zapada tijela zavrava se njegov ivot, pa se zatvaraju vrata pokajanja u njegovom sluaju. Zato se u toj situaciji ne prima pokajanje grjenika zbog loih djela, niti vjerovanje nevjernika, jer se pri leanju na samrti i u samrtnom hropcu zavrava vrijeme teklifa, dua naputa svoje boravite, izlazi iz podruja teklifa i ulazi u prvo od ahiretskih prebivalita a da se i nije rastavila od tijela. Skida mu se veo pa jasno vidi. Allah nad svim bdije. Pisanje,ove rasprave je zavreno 26. gumada al-ahira 1026. h.g., a to je dan suneenja mog sina Mustafe Hilmi al-Marhima.
Sa arapskog jezika preveo: hfz. Enes Beganovi 60 Qur'an, LXXXII:6. 61 Biljei Ibn Magga (As-Sunan, br.4.060) i Tirmizi (As-Sunan, Kitab Ad'iya al-nabiyy, br.3.458 i 3.459) GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
63
11 0 2
0 201
2009
200 8
20 07
20 1
2
(bio)politika i (bio)etika
15 20
2014
2013
Oussama Cherribi
RASTUA ISLAMIZACIJA EVROPE1
Islam je, zaista, svjetska religija, sve vie vidljiv u Evropi i SADu, kao i u Aziji, Africi i na Srednjem istoku. Muslimani su veliki dio mozaika zapadnih drutava i nisu vie strani posjetioci, ve su kolege i sugraani.2
Muslimani vie nisu autsajderi u Evropi. Tri glavna dogaaja su se desila u muslimanskim zajednicama Zapadne Evrope u posljednjih nekoliko decenija. Jedan dogaaj je proces institucionalizacije islama u Evropi, ukljuujui podizanje damija, islamskih kola, socijalnih, kulturnih, ak i politikih organizacija. Drugi dogaaj je pojava muslimanskog vjerskog vostva u Evropi, odnosno imama, kao glavnog glasa muslimanske zajednice u odnosu prema drutvenim pitanjima od vanosti za evropska drutva. Na ova dva dogaaja se referiram kao na islamizaciju Evrope. Trei dogaaj je re-islamizacija Evrope. Time oznaavam re-islamizaciju sekularnih muslimana u Evropi. Pojava muslimanskog vjerskog vostva
67
Oussama Cherribi
devedesetih godina dvadesetog stoljea znaila je da je sekularno i, esto, lijevo orijentirano vostvo emigrantskih organizacija, koje su reprezentirale muslimane u sedamdesetim i osamdesetim godinama, dobilo mjesto iza vjerskog, koje se sada javilo s pretenzijom da bude vodei glas evropskih muslimanskih zajednica. Sekularna elita bila je ne samo glasnogovornik emigrantskih muslimanskih zajednica ve i vladin partner u nastojanjima integriranja manjina. Damije su od strane iste sekularne elite bile viene kao reakcionarna mjesta, koja rade za islamske zemlje porijekla. U isto vrijeme imami su bili vieni kao reakcionarni i kontrolirani, te angairani da rade za vladu zemlje porijekla, radije nego za useljenike kako bi dobili vie zakonskih prava u drutvu u kojem su ivjeli. Sada, manje je podijeljenosti unutar ovih muslimanskih zajednica, a prethodno sekularni lideri izraavaju saglasnost s vjerskim voama da je islamski identitet veoma vaan. U ovom poglavlju raspravljam o kljunim dogaajima koji su doveli do islamizacije i re-islamizacije Evrope, s primjerima iz evropskih zemalja, i u pogledu onoga to moe biti u budunosti (With reference to what lies ahead). Tri glavna dogaaja objanjaislamizaciju i re-islamizaciju Evrope: rast muslimanskih zajednica u Evropi, poveana primijeenost islama u evropskoj javnoj sferi i politika mobilizacija muslimana u Evropi. U zakljuku raspravljam o ovim dogaajima u svjetlu sadanje zabrinutosti muslimanskih zajednica, kao i zabrinutosti politikih elita i nemuslimanske populacije u evropskim zemljama.
Rast muslimanskih zajednica u Evropi

Veoma je bitno znati da u Evropi nije jedna, ve mnogo muslimanskih zajednica koje su razliitog etnikog porijekla.3 U Britaniji, pakistanski muslimani ine najbrojniju zajednicu, ali nije beznaajno prisutstvoo Marokanaca, Aliraca i muslimana iz zemalja Zaliva u Londonu, naprimjer.4 U Njemakoj i Holandiji dominantni su muslimani iz Turske, okupljeni u najmanje tri organizacije: Mili Guru, Dianet i Sulemandije. U Holandiji se nalazi znaajan broj muslimana iz Maroka i Surinama. U Francuskoj ima etiri miliona muslimana, kao i u paniji i Belgiji. Veina njih su iz Magreba, s manjim grupama iz Turske i Afrike.5 Mnogi Pakistanci, Kurdi i muslimani iz bive Jugoslavije smjestili su se u Skandinaviji. Takoer, manji broj muslimana razliitih etnikih pripadnosti ivi u svim ovim zemljama. Tu su i muslimani politike izbjeglice, od kojih su mnogi Kurdi, ili su doli iz Albanije i bive Jugoslavije. Teko je tano procijeniti koliki je sada broj muslimana u evropskim zemljama, ne samo zato to se broj legalnih useljenika mijenja, ve i to, prema pouzdanim informacijama, ima i ilegalnih useljenika. U Italiji, napri68
mjer, katoliki Karitas je procijenio da je 1999. godine ivjelo legalno pola miliona muslimana, dok drugi procjenjuju broj od jednog miliona.6 Muslimani oekuju da e brojano nadmaiti nemuslimane u Evropi do 2050. godine. Kakogod, u mnogim evropskim gradovima je nizak natalitet meu domaim stanovnitvom i muslimanska djeca e biti u veini u kolama tokom sljedee dekade. Ovako predvieni razvoj bio je predmet znaajnog broja novinskih napisa u razliitim evropskim medijima, izdatim u posljednjih nekoliko godina. Evropske nacionalne vlade fokusiraju se na muslimansku populaciju unutar svojih drava, a potajno izraavaju zabrinutost zbog potencijalne sposobnosti vlada islamskih drava da mobiliziraju te etnike zajednice. Ironino, ali Zalivski rat i afera Rudi osigurali su priliku za ovaj strah meu narodom u Francuskoj, Britaniji i Holandiji, naprimjer, te oznaili poetak razvijanja jaeg muslimanskog identiteta. U ranim devedesetim godinama, zbog spomenutih dogaaja, mladi muslimani i muslimanke su intervjuirani na radiju i televiziji u ovim zemljama i pitani da li se osjeaju kao muslimani ili kao Evropljani (Francuzi, Holanani ili Britanci). Jedan mladi ovjek, kojeg je intervjuirala holandska televizija, rekao mi je: Nikada prije nisam sebe pitao neto slino, ali sada shvatam da oni ele da ja budem musliman. Ja jesam musliman.
Rastua primijeenost islama u evropskoj javnosti

U protekle tri decenije islam je postao znaajnije primjetan u evropskoj javnoj sferi. Damije, halal hrana, muslimanski obiaji i nain odijevanja sve su prisutniji u evropskim dravama. Prva damija u Evropi je izgraena u 12. stoljeu, od strane Maura u Andaluziji (juna panija). Damija Alhambra bila je magnet za rast muslimanske zajednice u paniji, koja se uglavnom koncentrirala na jugu zemlje. Damija La Grande de Paris bila je zavrena 1926. godine i bila je poklon od kralja Maroka. Maroko je bio francuska kolonija u to vrijeme i Francuska je prihvatila poklon kao znak prijateljstva, sa ciljem da osigura mjesto koje moe doekati kralja, kada on posjeti grad. Najvie damija u Evropi danas, koje su sagraene u posljednjim godinama, ili koje se planiraju graditi u blioj budunosti, znaajno je sponzorirano od fondova iz islamskih zemalja. Velika damija u Hyde Park u Londonu, naprimjer, napravljena je uz potporu zemalja Zaliva. Te zemlje, takoer, nansiraju gradnju jedne od najveih damija u sjevernoj Evropi, na periferiji Roterdama, koja e biti poznata po tome to e imati najvii minaret u Evropi. Vee damije u Evropi mogu esto sluiti kao prostor da u posebnim prilikama okupe razliite etnike muslimanske zajednice.
69
Oussama Cherribi
Damije, izgraene nansijskim sredstvima lokalnih zajednica, uglavnom okupljaju pojedinane muslimanske etnike grupe i mnogo su skromnije. To su esto rekonstruirana kladita ili garae. U Holandiji, gdje je najnia stopa nezaposlenosti u Evropi, policija i agencije za privremeno zapoljavanje podjednako organiziraju posebne sesije u damijama na kojima informiraju narod o mogunostima zapoljavanja i projektima zajednice. U Evropi je u porastu broj manjih damija, koje grade lokalne zajednice vjernika. S time je dola i pojaana podrka islamskim kolama i u skorije vrijeme poziv za islamske domove penzionera (retirement housing) i ukljuivanje imama u savjetodavni rad sa zatvorenicima muslimanima. Neke evrposke drave su uvele halal hranu za svoje odbrambene snage, a kole u nekim evropskim zemljama obezbjeuju obroke bez svinjetine za muslimansku i djecu vegetarijanaca. Velika Britanija i Holandija sluile su drugim evropskim zemljama kao primjeri kako akomodirati muslimanske zajednice. Veina supermarketa u obje zemlje, naprimjer, uvelo je odjele za halal hranu. U obje zemlje pokazuje se vie dobre volje da se udovolji kulturnim razlikama nego u nekim drugim evropskim zemljama. Kao primjer moe posluiti odluka grada Roterdama u kasnim devedeseim da otvore neke javne bazene u posebnom vremenu samo za muslimanske djevojke i ene i da organiziraju posebne kurseve, kao to je vjebanje vonje bicikla za muslimanke, koje esto nose duge haljine. Jedna od prominentnih tema u Evropi bila je noenje vela, napose zbog naina na koji je to rjeavala Francuska. Tamo je pitanje uenica koje nose mahramu dobro poznato, zbog podjele koja je nastala sredinom devedesetih. Jo i danas mnoge djevojke muslimanke i uiteljice ne mogu nositi mahrame u kolama, zato to to kole ne dozvoljavaju. Mahrama nije nikada postala tema u Britaniji ili Holandiji i ove drave imaju mnogo liberalniji pristup akomodaciji muslimanki na radnim mjestima, kao i osiguravanju posebnih okolnosti za djecu u kolama. U Velikoj Britaniji, naprimjer, muslimankama policajkama dozvoljeno je da nose mahramu. U Holandiji uposlene muslimanke u supermarketima Albert Heijn nose specijalno ivenu mahramu s logom korporacije. Aktualan problem u Holandiji je u sudskoj profesiji. Muslimanki, slubenici u sudnici, poetkom 2001. godine zabranjeno je noenje mahrame na poslu, a njen prigovor na ovu odluku odbijen je od strane Komiteta za jednakost prava. Meutim, rasprava nije sasvim zavrena i nastavlja dijeliti ene u profesiji. ak i lijevo krilo feministkinja, koje bi trebalo da normalno podri pravo ene na izbor u ovom sluaju, smatra da e tradicionalni simbol sudstva izgubiti svoju ekasnost ako ene sudije budu nosile mahrame.
70
U Britaniji i u Holandiji muslimani su predstavljeni na najviim nivoima nacionalnih vlasti. Postavljeni su muslimani u Dom lordova, a izabrani su u Dom komuna u Britaniji. Ima ak vie izabranih lanova u Holandskom parlamentu, ekvivalentnom Domu komuna, ije lanstvo je u etiri politike stranke: Liberalna stranka (VVD) dva, Socijaldemokratska stranka (PvdA) tri, i Zeleni (jedan). Za razliku od Francuske, koja nema ni jednog muslimana zastupnika u Nacionalnoj skuptini ili u Senatu, Njemaka ima jednog muslimana lana Bundestaga, koji je lan Zelenih. panija nema ni jednog. Takoer, u Nacionalnoj skuptini Belgije nema ni jednog muslimana, dok ih ima nekoliko u regionalnim parlamentima u francuskim i amanskim dijelovima zemlje. Iako Njemaka ima glavnu ulogu u voenju procesa evropske integracije, ona je unutar vlastitih granica bila sporija od Britanije, Holandije, Belgije ili Francuske u integriranju svoje muslimanske populacije. Naprimjer, dijetalna ogranienja muslimanske djece, a posebno kulturna averzija prema schweineisch, to je glavna njemaka hrana, i dalje se posmatraju od strane prosjenih Nijemaca kao ozbiljan problem. Podjednako, i politika i medijska elita posmatraju ovo kao problem, a baziram ovo na razgovorima koje sam upriliio s lanovima Bundestaga u julu 2001. godine. (U dobro poznatom restoranu Die Eins u Berlinu tokom ruka s njemakim lanom parlamenta ustanovio sam da malo ta ima na jelovniku osim svinjetine, tako da sam naruio ono to je bilo opisano kao paradajz sa sirom, ali sam kasnije otkrio isjeckanu svinjetinu prekrivenu premazom od sira!). Zahtjev za islamske kole posmatra se kao jo ozbiljniji problem, ak i od lijevo orijentiranih politikih rukovodstava u Njemakoj. Njemaku sada prisiljavaju jedino vlastiti sudovi da postupa sa zahtjevima muslimana za islamskim kolama na isti nain koji drava odreuje za jevrejske i kranske kole. lan Socijaldemokratske stranke (SPD), lan parlamenta s kojim sam razgovarao, opisao je sadanje stanje kao strah ne samo od narastajuih muslimanskih zajednica, meu kojima je turska najmnogobrojnija, ve i od narastajuih potreba koje zajednica ima, kao to su kole, to e ultimativno dravu kotati u vrijeme stanovitih ekonomskih potekoa.7 Jedan politiki ekspert kazao je za Nijemce da su deset godina iza Holanana, kada je rije o politici i akomodaciji manjina, posebno akomodaciji muslimana.8 Naprimjer, uspjeh turske asocijacije Mili Goru u Holandiji objanjava se velikim dijelom preduzetnikim vostvom grupe, koje je povezano s holandskim drutvom, a posebno politikom i medijima. Meutim, u Njemakoj, bez obzira na to to ima mnogo vie poduzetnika nego u Holandiji (prema tome, imaju potencijalno veu ekonomsku mo), oni se kreu u izoliranom krugu i nisu ukljueni u civilno drutvo. Oni vjeruju da su mediji i politiari protiv njih u Njemakoj, to su moda i u pravu. Nijemci nisu stimulirali manjine da budu aktivni u politici, ak ni na loGODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
71
Oussama Cherribi
kalnom nivou, a doskora su manjine, posebno Turci, bili potpuno iskljueni iz njemakog graanstva (dravljanstva German citizenship). Holandija, nasuprot tome, dala je useljenicima, osim holandskog graanstva, pravo i da biraju. Holandski politiki analitiar Brieuc-Yves Cadat argumentira da postoji jo uvijek problem s dravljanstvom u Holandiji, jer neko moe imati prava na lokalnom nivou, ali je lien toga na dravnom nivou.10 Njemaka je 2001. godine konano promijenila svoja pravila o dravljanstvu, inei ih liberalnijim i slijedei holandski pristup.
Uloga medija i novih tehnologija

Imami on-line su relativno nov fenomen, koji je postao zajedniki u kasnim devedesetim godinama u razliitim evropskim zemljama. Mnoge od ovih internet stranica su na nekoliko jezika. One ohrabruju interakciju meu mlaim osobama, koje su redovni korisnici kompjutera, i vjerskih lidera, koji mogu odgovoriti na pitanja putem interneta o obredima, problemima asimilacije i integracije, kao i osobnim pitanjima, kao to su brak ili seksualnost. Nova interaktivna tehnologija nije imamima napravila probleme, ve im je dala vie pristupa novoj publici. Lokalna kablovska televizija u evropskim gradovima i lokalne radio stanice u Evropi su sljedee sredstvo pomou kojih muslimanske zajednice diskutiraju o vanim temama, a muslimanski vjerski lideri pokuavaju da prue podrku i privuku nove sljedbenike. Otvoreni radio programi muslimanskim zajednicama pruaju priliku da komuniciraju s lokalnim imamima. Uvezeni programi iz islamskih zemalja esto se emitiraju na lokalnoj kablovskoj televiziji, zato to lokalne zajednice nemaju uvijek resurse da proizvode vlastiti program. Na istom kablovskom sistemu u Amsterdamu, naprimjer, mogu se nai programi iz Turske, Maroka, Saudijske Arabije ili Londona. Primijetio sam da se u mnoge otvorene programe, koji se proizvode u islamskim zemljama a emitiraju na evropskim kablovskim kanalima ili posredstvom satelita, javljaju mnogi evropski muslimani, to znai da ne postoji nevana nadnacionalna dimenzija za publiku i interpretaciju islama. Takoer, u cijeloj Evropi izlaze novine ija su ciljna grupa muslimani. Njihov dijapazon se kree od najprihvaenijih i nairoko itanih novina, kakve su arapski Al-Hayat, tampan u Londonu preko satelita sa specijalnim evropskim izdanjem, do specijalnih novina produciranih u gradovima za muslimane raliitih jezika. Ukratko, nova tehnologija i tradicionalni mediji utjecali su na to da se vidljivost religijskog vostva pomjerila od privatne damijske sfere i postala vidljivija i dostupnija u javnoj sferi. Ovo je uinilo religijske voe mnogo dostupnijim muslimanskoj javnosti i vidljivijim nemuslimanima.
72
Jedan od problema u mnogo evropskih zemalja je poziv na namaz, koji dolazi pet puta dnevno preko zvunika na damijama i koji je generirao stanovitu ljutnju susjednog nemuslimanskog stanovnitva. Nova tehnologija koju koriste muslimanske zajednice u nekim zemljama rjeava ovaj problem. Tokom ramazana 2001. godine webmaster specijalne holandske stranice,9 naprimjer, dao je ljudima priliku da se loguju (to log on) i unesu broj svog mobilnog telefona, kako bi uli ezan preko SMS poruke. Ovo je bio veoma popularan napredak i bio je primijeen u tampi. Najvie SMS poruka otilo je u vrijeme zalaska sunca, kada muslimani prekidaju dnevni post.
Politika mobilizacija muslimanskih zajednica

Istraivanje u Sjedinjenim Amerikim Dravama i Zapadnoj Evropi o drutvenim pokretima i kretanjima openito koncentrirana su na nacionalnu politiku i kolektivnu akciju.11 Mala panja je poklonjena mobilizirajuim aktivnostima imigranata ili muslimana u evropskim drutvima. Ovdje razlikujem dva tipa mobilizacije. Jedan je postizanje legislativnih ili politikih ciljeva, ili posebnih materijalnih zahtjeva. Ovaj tip je manje spontan i vie zavisan od drutvenih veza i resursa za ostvarenje ciljeva. Drugi tip mobilizacije je ono to Pierre Bourdieu imenuje sintagmom trenutna mobilizacija.12 Ona je odgovor na neoekivan dogaaj ili odluku, i moe, ali ne mora, biti usmjerena na postizanje legislativnih ili politikih ciljeva.
Mobilizacija sa specifinim politikim ciljevima Francuska i tranzitne vize

Jedan primjer ovog tipa mobilizacije desio se sredinom osamdesetih i vezan je za engenski sporazum izmeu nekoliko evropskih drava, koji je omoguio graanima da putuju bez viza. Mobilizacija Marokanaca, Tuniana i Aliraca desila se zato to je Francuska nametnula zahtjev za traenje tranzitne vize za sve neevropske graane koji ive u Evropi, a koji ele da putuju u Francusku. Potpisivana je peticija, i organizirane demonstracije ispred francuske ambasade u nekoliko evropskih drava i zaprijeeno je podizanjem tube protiv Francuske kod Evropskog suda pravde. Poslije nekoliko mjeseci Francuska je ukinula ovu svoju odluku.
73
Oussama Cherribi
Izgradnja damije i zajednice u Holandiji

Turska zajednica Mili Guru u Amsterdamu, poznata kao najkonzervativnija grupacija Turaka, zato to podrava tursku Refah stranku, predstavlja drugi primjer mobilizacije sa specinim politikim ciljevima. Osamdesetih godina kupili su veliku zgradu s ograenim parkinzima, koja je bilo mjesto prodaje i popravljanja automobila. Desilo se to u vrijeme kada je imovina u tom dijelu grada imala veoma prihvatljivu cijenu. Oni su predloili da renoviraju prostor i konstruiraju novu damiju i stambeni kompleks za turske muslimane. Gradsko vijee bilo je potpuno suprotstavljeno ovom prijedlogu, zato to nisu eljeli ohrabriti turski getto u kraju koji je ve vien kao etniki getto. Poslije lobiranja na dravnom nivou, poduzetnici turskog Mili Gurua traili su saradnju s glavnom holandskom stambenom asocijacijom i sloili se da naprave dio od dogovorenog stambenog prostora za Holanane rezidente. Zbog ugleda holandskih stambenih vlasti i njihovog sporazuma s Turcima, grad se konano saglasio, nakon blizu deset godina debate, da se ide dalje s projektom. Tri glavne konsekvence pojavile su se kao posljedica borbe da se osnuje damija Ajasoja i stambeni kompleks. Jedna je ta to je izraz Ajasoja postao nekom vrstom brenda u zajednici. Damija Ajasoja nije mjesto samo za molitvu, ve se tu nalaze kafeterija, restoran, radionice, agencija za zapoljavanje, turistika agencija i prodavnica robe iroke potronje. Druga konsekvenca je nastupanje u javnosti voe i glasnogovornika Mili Guru zajednice Hadi Karagera, koji se pojavljuje kao primjer tolerantnog i u holandsko drutvo dobro integriranog turskog poduzetnika, potpuno razliitog od stereotipnog vienja Mili Guru ekstremizma. On je bio pozvan u Njemaku od strane politiara da poslui kao primjer umjerenosti turskog Mili Guru ivljenja islama. Konano, trea konsekvenca, nekoliko holandskih lokalnih politiara zavrili su svoju politiku karijeru zato to su ostali vrsto protiv prijedloga i konano izgubili.
Njemaka i islamske kole

Dok islamske kole nisu bile tema u nekim evropskim zemljama, kao to su u Britaniji i Holandiji, gdje ih ima veliki broj, druge evropske drave ne ele njihovo osnivanje. Njemaki Ustav dozvoljava vjerske kole za krane i jevreje, ali politiki establiment ne eli da otvori tu mogunost za muslimane. Ovaj problem jo nije rijeen i oekuje se da e muslimani ostvariti ovo pravo. Ovo pitanje je pokrenulo Turke u Njemakoj da formiraju vlastitu islamsku politiku partiju.13
74
Trenutna mobilizacija
Dobro poznati primjeri trenutne mobilizacije poetkom devedesetih godina ukljuuju proteste u vezi sa Salman Rudi aferom u Britaniji i drugim evropskim zemljama i u vezi s temom mahrame u Francuskoj, u isto vrijeme. U aferi Rudi, muslimani koji su demonstrirali u Britaniji i drugim evropskim zemljama, bili su protiv objavljivanja i prodaje njegove knjige ejtanski stihovi. U sluaju mahrame u Francuskoj, muslimani su demonstrirali, traei potivanje line slobode, a protiv odluke kole da zabrani djevojci Marokanki noenje mahrame. Mnogo openitija muslimanska perspektiva bila je da se pravo noenja mahrame treba posmatrati na slian nain kao i pravo noenja lania s krstom ili Davidovom zvijezdom. U nastavku iznijet u nekoliko primjera trenutne mobilizacije u Belgiji, Britaniji, Holandiji i Njemakoj.
Belgija: okupljanje zajednica

Primjer trenutne mobilizacije je javni odgovor na uasnu torturu i ubistvo nekoliko mladih djevojaka u Belgiji, koje je poinio serijski ubica pedol krajem devedesetih. Jedna od njegovih rtava bila je djevojka marokanskog porijekla. Odrana je serija javnih demonstracija, poznatih kao pokret bijeli mart, protiv prljavih ruku vlade i pravosudnog sistema, koji su se pokazali korumpiranim i nekompetentnim u istrazi tih ubistava. Na denazi djevojke u Briselu u najveoj damiji u Belgiji bila je snana demonstracija kada se skupilo hiljade ljudi. U damiji su bili roditelji, familije, dostojanstvenici, politiari, ak i sam kralj Belgije. Oni su pokazali zajedniku snagu muslimanske zajednice i Belgijanaca protiv stranoga ina. Strarija sestra ubijene djevojke nosila je bijelu mahramu na glavi, govorila je okupljenima poetino i na tenom francuskom jeziku i to je uivo prenoeno irom Evrope. Utjecaj toga proiren je i pojaan pristizanjem djevojinog tijela u Tanger, radi ukopa, gdje su stotine oaloenih stajali poredani du ulica. Mnogi Evropljani su pratili ovaj dogaaj na televiziji. Trenutna mobilizacija javnosti protiv Dutroux ubica bila je usmjerena na ostvarivanje pravde i gonjenje optuenog, koje se, ustvari, jo nije dogodilo. Starija sestra, koja je govorila na denazi, od tada je postala kulturna ikona u Belgiji. Objavila je knjigu, gostovala u nekoliko televizijskih emisija i pisala za jedan broj novina i magazina. Pojedini politiki promatrai sugerirali su da je ovaj veoma zapaeni i snani dogaaj denaze djevojci muslimanski u kojem je muslimanska zajednica izrazila solidarnost s Belgijancima francuskog govornog podruja, realno doprinijela nestanku ekstremno desne stranke francuskog govornog podruja iz regionalnog parlamenta i zajednice francuskog jezika u Belgiji.
75
Oussama Cherribi
Britanija: Rasa ili religija?

Druga trenutna mobilizacija desila se u obliku nasilnih protesta u ljeto 2001. godine u Engleskoj. U zadnjoj sedmici prije britanskih opih izbora 7. juna 2001. godine novine su izvijestile o rasnoj pobuni u Oldhamu i susjednim radnikim gradovima, gdje Azijci i britansko stanovnitvo ive jedni do drugih. Azijci (Pakistanci), mlai ljudi i tinejderi, prevrnuli su nekoliko automobila i zapalili nekoliko kua i poslovnih prostora u znak protesta protiv rasne diskriminacije i rasnog uznemiravanja u susjedstvu. Na jednoj nacionalnoj televiziji izvjetavano je o dogaaju kada je glasnogovornik lokalnog ranga iz ekstremno desne Britanske nacionalne stranke (BNP) iznio svoje vienje problema, koje je bilo otro suprotstavljeno stavovima mladih Azijaca, koji su takoer govorili u televizijskom izvjetaju. U toj fazi, blizu vremena samog dogaaja, on je u medijima openito oznaavan kao rasni problem. U vezi s ovom trenutnom i nasilnikom mobilizacijom mladih Pakistanaca protiv lokalnog rasizma, s kojim su oni i njihove porodice svakodnevno sueljeni, posebno je primjetno to to je dogaaj donio na izborima Britanskoj nacionalnoj stranci (BNP), prije nego li muslimanskoj zajednici. Manje od jedne sedmice poslije ovih tzv. rasnih nemira BNP je dobila na opim izborima u dvije izborne jedinice u toj regiji neobino mnogo glasova.14 Iz ove stranke su tumaili da je takav izborni rezultat izraz protesta graana protiv naina na koji laburistika vlada tretira pitanje useljavanja kao i naina na koji je lokalno vijee tretiralo ove lokalne probleme. Meutim, drugi su smatrali da je BNP podstakla lokalne sukobe u sedmicama koje su prethodile izborima sa ciljem da isprovocira ovaj nasilniki dogaaj i usmjeri preplaene birae prema desniarskim, antiuseljenikim strankama:
Stanovnitvo Oldhama se vraa u normalu dvije noi poslije nereda u gradu. Boce s benzinom i cigle bacane su na policijske slubenike i automobile u najgorem rasnom nasilju u Britaniji u posljednjih petnaest godina. Policija Manestera je osudila nasilje, tokom kojeg je dvadeset osoba bilo uhapeno, a dvadeset i pet je hospitalizirano u bolnici, zbog manjih povreda. Na konferenciji za novinare policija je odbacila tvrdnje da su izgubili povjerenje lokalne zajednice, naglaavajui da su aktivnosti desniarskih ekstremista uzrokovale rasne tenzije u Oldhamu. ef policije Eric Hewitt je rekao: Nema sumnje da se prisustvo Nacionalnog fronta i Britanske nacionalne stranke (BNP) posljednjih sedmica moe smatrati smiljenom smicalicom da se zloupotrijebi naa rasna situacija i to je izazvalo strah meu svim naim zajednicama, ne samo Azijcima. On je dodao da su BNP i Nacionalni front bili vrbovali nove lanove u gradu, ali nije bilo niega to bi ukazivalo da su krili zakon ili poticali mrnju svojim transparentima. 76
Rastua islamizacija Evrope Richard Knowles, voa Liberal-demokrata u vijeu Oldhama, takoer je optuio desniarske ekstremiste za zloupotrebu rasnih tenzija u gradu. Rekao je: BNP i NF su legalni, ali njihove metode zadobijanja podrke veoma su razliite od veine politikih stranaka. Oni su podli rasisti. On je priznao da su rasne napetosti postojale neko vrijeme u Oldhamu, ali je dodao: Ima jedna manjina ljudi koji pokuavaju manipulirati deavanjima radi vlastitih ciljeva, a mi znamo suditi o njihovim intencijama i neemo im dopustiti da unite ime Oldhama.16
Rasna sukobljavanja izmeu bandi junih Azijaca i bijelaca i policije sporadino su nastavljena tokom juna u gradovima na sjeveru Engleske. Premijer je 27. juna 2001. godine javno osudio BNP, zbog podsticanja rasnih napetosti u Burnleyu:
Premijer Tony Blair osudio je runi utjecaj sljedbenika Britanske nacionalne stranke u vezi s rasnim nemirima u Burnleyu. Gospodin Blair je rekao da je totalno neprihvatljivo da organizacije izazivaju rasnu mrnju, kao u Burnleyu i Oldhamu, koji je takoer ranije bio zahvaen nemirima. Odgovarajui na pitanje o nemirima tokom kojih su se bijelci i Azijci sukobili s policijom, gospodin Blair je rekao: Nema isprike za napade na policiju ili za djela rasnog nasilja.17
Do sada se veina medijskih izvjetaa i politikih posmatraa koristilo izrazom rasni u opisivanju ovih problema. Meutim, iste te sedmice na BBC mrei, u kasnim pononim vijestima, u intervjuu novinaru Jeremy Paxmanu, lider BNP je ponovio vie puta da ovo nije azijski problem nego muslimanski problem. On je naglasio da nije bilo hindusa u tom podruju, ve su mladi muslimani Pakistanci ti koji su bili posebno nasilni. Spomenuo je i da je jedna kua, u kojoj ivi mijeana hindu-britanska porodica, bila napadnuta.
Mobilizacija u uporednoj perspektivi

Ovo su, svakako, primjeri mobilizacije koja se nije pojavila samo u muslimanskim zajednicama u Evropi u posljednjim godinama. Sjetite se Bosne, naprimjer. Iako se nita ne moe porediti s razaranjem u Bosni, bilo je i drugih izljeva nasilja. U junoj paniji, u ljeto 2000. godine, bile su muslimanske demonstracije protiv paljenja damija i napada na muslimanske poslovne objekte, nastale iz nasilne interakcije izmeu muslimanskih i nemuslimanskih zajednica. Skoranja istraivanja meu useljenikim grupama u paniji (poreenjem sjevernoafrikanaca, latinoamerikanaca, azijata i subsaharskih afrikanaca) takoer su pokazala da bi sjevernoafrikanci bili vjerovatno rtve napada ili ulinih sukoba sa pancima i drugim useljenicima.16 Ovi primjeri naglaavaju pitanja muslimanskog identita i percepcije
77
Oussama Cherribi
muslimanskih zajednica u evropskim drutvima, te uslova pod kojim se mobilizacija pojavljuje. Oba tipa mobilizacije, o kojima sam naprijed govorio, privlae panju ire nacionalne, a ponekad i meunarodne, javnosti na lokalnu muslimansku zajednicu. Mogue je da trenutna mobilizacija vri jai pritisak na javne slubenike da rijee problem u razumnom razdoblju. Obim medijske panje samo poveava urgentnost pronalaenja rjeenja. Medijska panja, kao to su pimjeri Belgije i Holandije pokazali, moe, takoer, graditi ope miljenje i vjerovatno stvarati heroje, i to ne samo za muslimansku ve i za iru nacionalnu zajednicu. Interesantno je da su britanski medijski izvjetaji o rasnim problemima u sjevernim gradovima izbjegavali upotrebu rijei musliman. Samo je ekstremno desna stranka BNP opisivala ove dogaaje kao muslimanski problem, za njima korisne svrhe. Nekim od ovih primjera je naglaena veza izmeu muslimanske i mobilizacije ekstremno desnih grupacija ili politikih stranaka u Evropi. U nekim dravama antiuseljeniki sentiment i etnika napetost nisu znaajnije upotrijebljeni u stranakoj politici, dok su u drugim u veem obimu kanalisani u stranaki sistem.18
Zakljuci Brige nemuslimanskih zajednica

Unutar postojeih procesa evropske integracije, uvoenjenja jedinstvene valute i proirenja Evropske Unije na istok, postoji zabrinutost zbog prijetnje evropskom nainu ivota, koja se javlja zbog postojeih procesa islamizacije i reislamizacije u Evropi. Ekonomski, socijalni i religijski razlozi lee iza straha od islamizacije. Primjeri za to su prisutni u svakoj evropskoj dravi, i meu politikom elitom i u javnosti. Ove brige ukljuuju populacioni rast u drugoj i treoj generaciji muslimanskih useljenika i utjecaj toga rasta na demograju glavnih evropskih gradova; rast vidljivosti u javnoj sferi razliitog odijevanja muslimanki; poveanje broja islamskih kola i medija evropskih muslimana; utjecaj islamskih zemalja na evropsku muslimansku populaciju, ukljuujui i strah od terorizma i pijunae; nasilje meu muslimanskom omladinom, kao i tretman ena muslimanki od strane mukaraca muslimana... Tu je i zabrinutost zbog prijetnje ilegalnih imigranata, koji veinom dolaze iz subsaharske Afrike, Maroka, Alira, Tunisa, u obalska pristanita Evrope, kao to Albanci prelaze u Italiju, ili Kurdi iz Turske i Iraka, koji su bili najmnogobrojniji u skorije vrijeme meu politikim izbjeglicama, a koji su, takoer, muslimani. Pored toga, evropske zajednice izraavaju zabrinutost
78
i zbog velikog broja legalnih useljenika. Naprimjer, antiuseljenika Danska narodna stranka je objavila u augustu 2001. godine u kvalitetnim nacionalnim novinama oglas na cijeloj stranici, u kojem su tampana imena 4.371 legalna useljenika, koji su upravo tada postali dravljani Danske.19 Dok su ove zabrinutosti retoriki prihod ekstremnih antiuseljenikih stranaka,20 pojaano je izraena i pojava da ih dijele stranke desnog centra, umjerenog centra, kao i lijeve orijentacije. Nedavno je bolonjski biskup pozvao italijansku vladu da dadne prednost useljenicima katolicima nad useljenicima muslimanima, zato to muslimani ine prijetnju dravnom kranskom nainu ivota. Deremi Paksmen (Jeremy Paxman), jedan od najpoznatijih britanskih TV-novinara, pie da je prosjeni Englez zabrinut da e ih Pakistanci i drugi useljenici brojano prevazii u Londonu i drugim veim engleskim gradovima: Do 1998. godine bijela djeca su postala manjina u srednjim kolama u unutranjosti Londona, a u predgrau su inili samo 60% srednjokolske populacije. Za vie od treine djece u unutrnjosti Londona engleski nije bio prvi jezik.21 Francuzi u Marseju se boje da e grad preuzeti useljenici iz Sjeverne Afrike. Nijemci su zabrinuti zbog rasta turske populacije u njihovoj zemlji. Jedan Nijemac, lan SPD-a u Bundestagu, nedavno mi je izrazio zabrinutost to u Berlinu ivi najvie Turaka van Turske (njih 300.000), a dva miliona u cijeloj Njemakoj. To je opisao kao masovno prisustvo u glavnom gradu. Neki naunici dokazuju da su ovi strahovi posljedica nepomirivih razlika izmeu muslimanske i evropske kulture, utemeljene na kranskim vrijednostima. Etvel (Eatwell) ide tako daleko da to opisuje kao rasizam, upakovan u razlonost, zasnovanu na ideji o nepomirljivim kulturnim razlikama. ak rasizam moe biti zaodjenut u jezik veinske razlonosti (sasvim je prirodno da veina ljudi u Francuskoj ne ele da djevojke muslimanke prisustvuju u kolama u tradicionalnoj nonji, koja je simbol ugnjetavanja ena). U sosticiranoj propagandi, rasizam utemeljen na vrjednovanju crnci su glupi zamijenjen je konceptom nepomirljive kulturne razlike.22 Naporedo s ovim strepnjama ide i tendencija da pojavljivanje muslimana u vijestima u Evropi bude zbog negativnih dogaaja. Istraivanje provedeno u Sjedinjenim Amerikim Dravama o izvjetavanju o Afroamerikancima u vijestima ukazalo je na postojanje stigmatizacije, koja uzrokuje rasne strahove i napetosti i moe stvoriti promjenu percepcije afroamerike zajednice u iroj javnosti.23 Otvoreno je pitanje da li tretiranje muslimana u evropskim medijima moe imati sline posljedice.
79
Oussama Cherribi
Brige muslimanskih zajednica

panija je jedina evropska zemlja u kojoj je provedeno opseno istraivanje o miljenju panske javnosti o useljenicima, kao i miljenje useljenika o samima sebi.24 Samo tri procenta useljenika spomenuli su religijsku kulturu, kao najvaniju smetnju integriranju u pansko drutvo.25 Studija, takoer, pokazuje da, u pogledu posmatranja stepena do kojeg su se integrirali u pansko drutvo, sjevernoafrikanci, veinom muslimani, sebe smjetaju na priblino isti nivo kao i Azijati. Ove dvije grupacije su izmeu latinoamerikanaca, koji smatraju da su najvie integrirani, i subsaharskih Afrikanaca, koji smatraju sebe najmanje integriranim u pansko drutvo.26 Jedna od najmanje razmatarnih briga, koju muslimanske zajednice u Evropi moraju imati, jeste nedostatak izvrnog utjecaja na glavne informativne medije. Naprimjer, nedavni sukob u Holandiji izmeu Imama i zajednice homoseksualaca, gdje su posljednje podrale etablirane politike stranke i vlada, muslimane je navelo da vie ne vjeruju u to da e holandski mediji izvjetavati o stavovoma koje oni zastupaju na objektivan nain.27 Inae, muslimani su primjetno zanemareni u mnogim aspektima. Miel Fuko (Michel Foucault), jedan od vodeih francuskih mislilaca, rekao je: Pitanje islama, kao politike snage, sutinsko je za nau epohu i godine koje dolaze.28 Bez obzira na vanost teme islama u 21. stoljeu, Le Monde de leducation u julu/augustu 2001, u specijalnom izdanju, identicira dvadeset i jednog mislioca kojega razumiju, proputajui da spomenu makar jednog islamskog. Sljedea zabrinutost je opisivanje muslimanskih zajednica kao podklase evropskih drutava u kojima oni ive. Naravno, postoje izuzeci, brojni primjeri uspjenih poduzetnika i javljanje srednje klase, kao meu afroamerikim muslimanima u SAD. Meutim, muslimani su veinom meu onima s najniim prihodima i najbrojnijim porodicama u svojim zemljama. Joppke argumentira da je drava blagostanjapreimustvo za prvu generaciju useljenika, koje ostaje odgovornost za drugu generaciju, iji je dom drutvo koje ih prihvata, ali ije ih iskljuivanje iz nacionalne zajednice ini ranjivim i stigmatiziranim manjinama.29 Primjeri razmatrani u ovom poglavlju ukazuju na uspostavljanje transnacionalnog umeta (zajednice muslimana) u evropskim zemljama u kojima je islam manjinski. Ovi primjeri ukljuuju pojavu i porast prisustva islamskog vostva u javnoj sferi, institucionalizaciju islamske infrastrukture (damije, kole, humanitarne organizacije za muslimane), kao i politiku mobilizaciju muslimanskih zajednica, a sve su to simboli za dalji razvoj islamskog identiteta. Socio-geneza ovog islamskog identiteta ne mora djelovati samo unutar muslimanske zajednice, ve i s tendencijom medija i domaeg stanovnitva
80
da stereotipiziraju useljenike iz islamskih zemalja kao grupu iji je vjerski identitet vaniji od njihovih razliitih etnikih identiteta. Muslimani percipiraju procese islamizacije i reislamizacije kao nain da ostvare religijsko graanstvo (religious citizenship) i gledaju na to kao na naprednu formu dravljanstva u demokratskim evropskim multikulturnim drutvima. Priznavanje muslimanskih blagdana islamskog kalendara, naporedo s kranskim blagdanima, veliki je korak k ovoj naprednijoj formi dravljanstva/graanstva. Ovo naglaavanje prava nema za cilj natjecanje muslimana i krana, ve radije razumijevanja, kao ostvarenje slobode vjerovanja i jednakosti graana.
EPILOG IVOT U EVROPI NEPOSREDNO POSLIJE 11. SEPTEMBRA 2001.

Strani teroristiki napadi u New Yorku i Washingtonu DC, koji su usmrtili hiljade nedunih civila iz cijelog svijeta, i kao zemljotres poruili temelje zgrada koje spadaju meu najvrednije nekretnine u svijetu, takoer su imali za posljedicu izmicanje tla ispod nogu muslimanskim zajednicama i muslimanima pojedinano, koji su sada odjednom postali autsajderi. Broj kriminalnih radnji u SAD u sedmici poslije teroristikog napada dosegao je skoro etiri stotine. Iako je nemogue porediti drave Evropske Unije po broju slinih djela, mnogo je vijesti o uznemiravanjima muslimana (verbalne prijetnje i psovke bile su najee), kao i zikih napada na pojedince, damije i islamske kole. Prezir prema muslimana i nova optuba pod kojom se muslimani Evrope dre, ne dolaze samo od nemuslimana s niskim nivoom obrazovanja ili nekosmopolitskog bekgraunda. Jedna mlada i privlana Turkinja, naprimjer, koja studira pravo i arapski jezik na Univerzitetu u Amsterdamu i koja dnevno putuje iz istone Holandije u Amsterdam, verbalno je napadana u vozu od strane jednog tridesetogodinjeg intelektualca. Ovo je jedan od mnogo slinih primjera irom Evrope. Jedan od najzanimljivijih komentara koje sam uo od mnogih je da su muslimanke, prepoznatljive po mahramami, odabrane za verbalno vrijeanje. injenica je da, bez obzira na to to sam imao mnoge razgovore s glavnim parlamentarcima iz razliitih evropskih zemalja, u kojima su izrazili svoju zabrinutost zbog narastanja muslimanskih zajednica u njihovim zemljama i zbog utjecaja kojeg bi mogle imati na, primjerice, njemaki, francuski, belgijski, holandski ili britanski nain ivota, rijetko je ova vrsta izjava bila saopena javno u medijima. Sada evropski politiari, meGODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
81
Oussama Cherribi
diji i javnost otvoreno diskutiraju o moguoj petoj koloni koja operira u evropskim zemljama i novim bezbjednosnim prijetnjama iznutra. U danima poslije napada, politika elita i mediji u SAD i Velikoj Britaniji prednjaili su u odnosu na kontinentalnu Evropu u podsjeanju naroda na to kako je islam tolerantna i mirojubiva religija i kako su muslimani, u ogromnoj veini, zakonu lojalni graani, koji vole demokratiju u kojoj ive i osuuju nasilje. Kao odgovor na strane teroristike napade muslimanski vjerski lideri u Evropi su se politiki mobilizirali u svojim razliitim nacionalnim i transnacionalnim organizacijama, s namjerom da poalju poruke suuti graanima SAD i da pokau svojim nacionalnim vladama i Evropskoj Uniji da je islam miroljubiva religija i da odbacuje ove teroristike napade. Kakogod, postoje dva problema. Jedan je taj to se jave ponekad i sluajevi islamskih voa u Evropi koji se koriste ekstremnom retorikom u svojim hutbama ili javnim saopenjima i podre teroristike napade. Naravno, oni privlae najveu panju u medijima. Naprimjer, u Britaniji The Independent, kvalitetan magazin, poznat po svojoj objektivnosti, biljei da su dva samoproglaena ejha sa sjeditem u Londonu, koji su pohvalili terorizam kao pravedne napade na ludu supersilu, bili kritizirani od strane muslimanskih lidera u Velikoj Britaniji, koji su bili zgrahnuti tim provokativnim komentarima.30 Muslimansko vijee Britanije je izjavilo: Mi smo navikli da oni daju odgovorne izjave. U ovoj situaciji, kada se deavaju napadi na damije i muslimane, ove vrste primjedbi su krajnje opasne.31 Dok je o ovome bilo izvijeteno na objektivan nain u kvalitetnom magazinu, ova vrsta prie punila je stranice britanskih tabloida. Drugi problem je taj to, suprotno javnim izjavama ogromne veine muslimanskih voa u Evropi, koji otro i javno kritiziraju teroristike akte, ima nekoliko izoliranih primjera muslimanske djece i tinejdera koji proslavljaju napade, slino onome to ine mladii u Palestini, pozdravljajui i slavei napade starijih. Premda veina muslimana u Evropi osuuje ovu vrstu reakcije na tragediju, ona je pokrenula diskusiju u evropskoj javnoj sferi o stupnju do kojeg muslimani u Evropi mogu imati razumijevanje svjesnog opravdavanja terorizma ili saosjeati s time zato su se ovi napadi dogodili. Zakljuit u s primjerom iz Holandije, zemlje na kontinentu koja ima reputaciju tolerancije i mustikulturalizma, s vie islamskih kola nego ijedna druga evropska zemlja. Dana 18. septembra 2001. godine na slubenom otvaranju parlamenta, govor kraljice fokusirao se na tragediju koja se desila. Naglaena je holandska podrka Sjedinjenim Amerikim Dravama i rtvama. Prirodno orand boja je istaknuta meu politikim i diplomatskim gostima u ovom vanom dogaaju, zato to je to boja Kue Oranda (House of Orange). Meutim, da bih izrazio svoju solidarnost sa rtvama te
82
tragdije, tog dana umjesto orand moja kravata bila je crveno-bijelo-plava sa zvijezdama i prugama amerike zastave. Reakcija veine mojih kolega parlamentaraca bila je blagi osmijeh, ali jedan lan Parlamenta ekstremno desne kranske stranke bio je izravno agresivan i sugerirao mi je da takav simboliki gest nema mjesta u tom kraljevskom dogaaju. Moj simboliki gest solidarnosti tog dana doveo je do lanka s fotograjom u kvalitetnim nacionalnim novinama, u kojem sam komentirao napade, ukljuujui i taj da nijedna religija ili vjerovanje ne mogu opravdati te strane napade, da teroristi nisu prijatelji nikome, a kasnije sam rekao u intervjuu za radio: Mi smo svi sada Njujorani.32 Takoer sam rekao da postoje dupli moralni standardi meu muslimanima u mnogim zemljama koji izraavaju podrku ovim napadima, zato to su u isto vrijeme fascinirani popularnom amerikom kulturom i lmovima, esto konzumiraju uvezenu ameriku brzu hranu (fast food) i nose odjeu amerikih dizajnera. Imao sam mnogo pozitivnih komentara od holandske javnosti i novinara na spomenuti lanak. Neki od njih su bili zadovoljni da osoba s muslimanskim backgroundom uzima tako snaan prozapadni stav. Tako je oigledno da to to sam ja musliman moje komentare ini vrijednim panje. Istovremeno, nastavljena je glavna rasprava u dravi, potpaljivana pitanjima medija i dnevnih novina, u kojoj su neki drugi prominentni holandski muslimani kazali da su oni razumjeli zato muslimani mogu vjerovati da su uzroci napada amerika hegemonija i vanjska politika, ali su odmah poslije kazali da oni osuuju napade. Muslimanske zajednice u Evropi sada su pod direktnom prismotrom, ne samo zbog bezbjednosnih razloga. Mediji u Holandiji predimenzioniraju ove rasprave u muslimanskim zajednicama, a konsekvence toga po javni dojam o ovim zajednicama su nepoznate. Uporedno malo je reeno u novinama o onim kranskim fundamentalistima u zemlji i Evropi koji vjeruju da su se ovi napadi, moe biti, desili zbog takozvane permisivnosti amerikog drutva. Dogaaji od 11. septembra 2001. godine uzrokovali su frakturu u svijetu muslimana u Evropi. Bit e u najmanju ruku teko, i uzet e mnogo vremena da ih se vrati na put socijalne integracije. Takav put je utemeljen na izvjesnom nivou povjerenja i prihvatanja u i meu razliitim drutvenim zajednicama. Premda sam ovaj lanak poeo pisati prije 11. 9. 2001. godine, s gleditem da muslimani u Evropi vie nisu autsajderi, nain na koji se svijet promijenio od tog sudbonosnog dana moe znaiti da muslimani u Evropi u doglednoj budunosti budu vie izolirani i stigmatizirani, nego integrirani i uvaeni. Ipak, ostajem optimista. Ne samo zbog mojih razgovora s mnogim muslimanima u Evropi, ukljuujui i one iz razliitih arapskih i azijskih zemalja, kao i turskim Mili Guru, koji naglaavaju svoGODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
83
Oussama Cherribi
je opredjeljenje za demokratiju i ljudska prava i njihovo potivanje toga to mogu prakticirati svoju religiju u otvorenim drutvima, ve i zbog mojih razgovora s mnogim evropskim politiarima nemuslimanima koji imaju povjerenje u evropske muslimanske zajednice i vjeruju u zajedniki rad da se suprotstavi i pobijedi teke izazove u budunosti.
Sa engleskog jezika preveo: Dr. Amir Kari
____________
1. John L. Esposito/Francois Burgat (ur.) (2003) Modernizing Islam: Religion in the Public Sphere in Europe and the Middle East, London: Hurst&Company, str. 193-213 2. 3. John L. Esposito, Islam: The Straight Path, New York: Oxford University Press, 1998., 3. izdanje Steven Vertovec, Multiculturalism, Culturalism and Public Incorporation, Ethnic and Racial Studies 19, 1996, pp. 49-69; Steven Vertovec and Ceri Peach, Islam in Europe: The Politics of Religion and Community, (London, Macmillan, 1997) Bernard Lewis i Dominique Schnapper, Muslims in Europe, (London: Pinter, 1994), Jorgen Nielsen, Muslims in Westrn Europe, 2. Izd., (Edinbugh University Press, 1995), Lars Pedersen, Newer Islamic Movements in Westwrn Europe, Istraivanje o migracijama i etnikim odnosima, (London: Ashgate, 1999). Francuska ima razliitu koncepciju dravljanstva, koja je rukovodila dravu da ne potpie Povelju Vijea Evrope o priznavanju nacionalnih manjina. Francuska to opravadava stavom da nema nacionalnih manjina u Francuskoj, ve samo dravljani. Vidi: Martin Shain i Martin BaldwihnEdwards, Imigraciona politika: uvod, West Europian Politics, 17:2, 1994, pp. 1-16 HYPERLINK http://www.news.bbc.co.uk, www.news.bbc.co.uk, sept. 6, 2001. Intervju, 19 juli 2001. Intervju 15. augusta 2001. s Gijs von der Fuhr, politikim ekspertom koji savjetuje Njemaki biro za politiku prema strancima u Berlinu, i koji radi kao politiki savjetnik i slubenik za odnose s javnou u Centru za strance u Amsterdamu. Intervju 4. jula 2001. HYPERLINK http://www.maroc.nl Vidi: Sidney Tarrow, National Politics and Collective Action: Recent Theory and Research in Western European and the United States, Annual Review of Sociology, 14, 1988, pp. 421-440 Pierre Bourdieu, La Distinction, Paris, Minuit, 1979.
4.
5.
6. 7. 8.
9. 10. 11.
12.
84

13. 14. HIPERLINK http://www.kranten.nl, 5. septembar 2001. BBC Online (Vidi biljeku 15) 8. juni 2001. Posljedica nedavnih rasnih napetosti u Oldhamu bio je znaajan porast podrke kandidatima Britanske nacionalne stranke (BNP) koji su zabiljeili najbolji ikada ostvareni rezultat na parlamentarnim izborima. Http://www.bbc.co.uk/manchester/vote 2001/oldham.shtml 2001, 2001, http://www.bbc.co.uk/manchester/ http://www.itn.co.uk/nes/20010627/
15. BBC Online, 28. maj news/062001/01/re.shtml 16. ITN Online, 27. juni britain/06burnley.shtml 17. 18.
Juan Diez Nikolas i Maria Jose Ramirez Lata, La Voz de los immigrantes, (Madrid, IMSERSO, 2001) Anders Widfeldt, Scandinavia: Mixed Success for the Populist Right, Parliamentary Aairs, 53:3, 2000, pp. 499 Dietrich Thrandhart, Politika upotreba ksenofobije u Engleskoj, Francuskoj i Njemakoj, Party Politics, 1:3, 1995, str. 323-45; Uwe Backes I Cas Mudde, Njemaka: ekstremizam bez uspjenih stranaka, Parliamentary Aairs, 53:3, 2000., str. 457-68 Jeremy Paxman, The English, (Lindon: Penguin, 1999), str. 8 Roger Eatwell, Ponovno raanje ekstremne desnice u Zapadnoj Evropi, Parliamentary Aairs 53:3, 2000, str. 411 Robert M. Entman I Andrew Rojecki, The Black Image in the White Mind: Media and Race in America, (University of Chicago Press, 2000.) Juan Diez Nicolas I Maria Jose Ramirez Latifa, La Immigracion en Espana (Madrid, IMSERSO, 2001) I La Voz de los immigrantes. Diez Nicolas i Ramirez Latifa, La Voz de los immigrantes, p. 106 Ibid, p. 99 Michel Foucault, Dits et Ecrits III (Paris, 1996.), p. 708 Christian Joppke, Kako useljavanje mijenja dravljanstvo: komparativni pogled, Ethnick and Racial Studies 22:4, 1999, p. 645; Pogledaj takoer: Christian Joppke, Immigration and the Nation-State: The United States, Germany and Great Britain, (Oxford University Press, 1999)
19. http://www.4371.dk 20.
21. 22. 23. 24. 25. 26. 28. 29.
27. Cherribi, Imams and Issues
30. The Independent, 20. septembar, 2001. str. 5 31. Isto 32. De Volkskranti, 19. septembar 2001. str. 3
85
mr. sci. Sabahudin ari
NEGIRANJE GENOCIDA Osvrt na knjigu Politika genocida Edvarda S. Hermana i Dejvida Pitersona
Saetak
Jo tokom Agresije na Bosnu i Hercegovinu i drugih ratova na podruju bive Jugoslavije velikosrpska propaganda je, izmeu ostalog, pokuavala u svjetskim medijima pronai osobe koje su svojim izjavama i pisanjima stajale na srpsku stranu i, na taj nain, uklapale se u velikosrpsku ideoloku matricu. Takva praksa je nastavljena i nakon ratova i stradanja. U tom kontekstu posebnu medijsku panju u Srbiji i meu nacionalistikim krugovima privukla je knjiga Evarda S. Hermana i Dejvida Pitersona Politika genocida. U ovom pregledu se neemo baviti pitanjima s kojima nismo upoznati, a koja su sadrana u knjizi i u Hermanovim izjavama, datim srbijanskim medijima. Predmet naeg interesiranja su stavovi autora koji se odnose na Genocid u zatienoj zoni UN-a Srebrenici, a koji korespondiraju sa stavovima velikosrpskih ideologa i negatora genocida. Kljune rijei: genocid, politika genocida, podjela genocida, graanski ratovi, etniko ienje.
87
Uvod
Jo tokom Agresije na Bosnu i Hercegovinu i drugih ratova na podruju bive Jugoslavije velikosrpska propaganda je, izmeu ostalog, pokuavala u svjetskim medijima pronai osobe koje su svojim izjavama i pisanjima stajale na srpsku stranu i, na taj nain, uklapale se u velikosrpsku ideoloku matricu. Tako smo mogli uti kako razliiti anonimusi osporavaju odgovornost Srbije za ratove, zloine, progone i logore i istiu ugroenost i stradanje Srba. Srbijanska javnost je ostala uskraena za objektivne izvjetaje i stavove najistaknutijih linosti svjetskog javnog mnijenja, medija i intelektualnih krugova, koji su osuivali srpske zloine i politiku Slobodana Miloevia. Takva akcija je nastavljena i nakon ratova i stradanja. I mada je medijska blokada znaajno probijena, a i u samoj Srbiji se, pored malobrojnih dokazanih boraca za istinu, sve vie javlja glasova razuma, velikosrpska ideoloka propaganda, sada zasnovana na negiranju svih zloina, poinjenih u ime srpskog naroda, i, posebno, Genocida u zatienoj zoni UN-a Srebrenici, nastavlja se. U tom kontekstu posebnu medijsku panju u Srbiji i meu nacionalistikim krugovima privukla je knjiga Edvarda S. Hermana i Dejvida Pitersona Politika genocida, za koju je predgovor napisao inozemni lan Srpske akademije nauka i umjetnosti Noam omski. Knjizi je, pored prevoenja i objavljivanja na srpskom jeziku, neposredno nakon objavljivanja na engleskom jeziku (2010), posveena znaajna medijska panja, dok je Edvard Herman bio pozvan da gostuje u srbijanskim medijima. Tako i urednik srpskog prijevoda (u izdanju Vesna info) Slavoljub Kovaevi, na samom poetku istie: Urednitvo je dobilo ideju za tampu ove knjige sluajui emisiju Atlantis na Radio Beogradu 2, urednice Biljane orovi1. Zahvaljujui Internetu, uspjeli smo presluati navedenu emisiju i, na taj nain, dobiti potpuniju sliku o Hermanovom miljenju. Odlomci iz knjige koji se odnose na genocid u BiH postali su, preko noi, glavna tema brojnih nacionalistiih sajtova i foruma u Srbiji. Stavovi autora knjige, barem to se tie Agresije na Bosnu i Hercegovinu i Genocida u zatienoj zoni UN-a Srebrenici, u potpunosti odgovaraju stavovima velikosrpske ideologije i zasnovani su na istim premisama. Te premise su nenaune, neutemeljene i proizvoljne i predstavljaju ve vieno u velikosprskoj propagandi. Autori knjige iznose svoju veliku teoriju o genocidima u svijetu i amerikoj imperijalnoj politici za koju, u nastavku, pokuavaju pronai potvrdu
1 Herman S. Edvard - Dejvid Piterson, Politika genocida, prijevod Mirabo, Vesna info, Beograd 2010. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
88
Negiranje genocida
i dokaze. Naravno, poto se smatraju neprikosnovenim autoritetima za sve oni nemaju potrebe da potuju opeprihvaene naune uzuse i norme, terminologiju, metodologiju i ostvarena dosadanja nauna saznanja, nego kreiraju svoje termine i metode i, na osnovu njih, izvode zakljuke koji se, naravno, uklapaju u teoriju koju su kreirali. U ovom pregledu neemo se baviti pitanjima s kojima nismo upoznati, a koja su sadrana u knjizi i u izjavama Hermana, datim srbijanskim medijima. Predmet naeg interesiranja su stavovi autora koji se odnose na Genocid u zatienoj zoni UN-a Srebrenici, a koji korespondiraju sa stavovima velikosrpskih ideologa i negatora genocida. No, krenimo redom.
Podjela genocida
Knjiga se openito bavi kritikom i analizom amerike dominacije u svijetu, s posebnim osvrtom na pitanje genocida. Tako se na samom poetku kae: Decenije pretnji i podmiivanja, ekonomskih sankcija, subverzija, terorizma i okupacija pokazuju kontinuitet politike amerike elite. Nije nita manje impresivan kontinuitet koji se moe uoiti i u nainu na koju ovu politiku shvata ta elita, intelektualci bliski vlasti i mediji koji dnevno izvetavaju o njoj, i promiljaju ili ignoriu njene posledice.2 Nesumnjivo, knjiga je pisana za ameriku publiku, jer su veini ljudi u svijetu poznate posljedice amerike politike i dvostrukih standarda, posebno onima koji su je osjetili na svojoj koi. Zanimljivo je, naravno, kada o tome govore ugledni ameriki intelektulaci i profesori koji, na ovaj ili onaj nain, uivaju njene blagodati. Otkrivajui toplu vodu o amerikoj spoljnjoj politici, citirajui sami sebe3, autor(i) kau: Autori su prihvatili kao oiglednu i lako dokazivu istinu da su SAD kao rezultat svog dominantnog poloaja i sveobuhvatnih kontrarevolucionarnih napora, bili najvaniji pojedinani podstreka, organizator i moralna i materijalna potpora tekih krvoprolia u godinama posle Drugog svetskog rata.4 5 U nastavku se nudi podjela krvoprolia: U skladu s tim, za osnovu ove studije uzeta je podela na etiri kategorije krvoprolia: konstruktivna, benigna, zlikovaka i mitska (potkategorija zlikovakih). Krvoprolia koja
2 3 4 Ibid, str. 13. omski i Herman (op.a.) Noam omski i Edvard S. Herman, Kontrarevolucionarno nasilje: krvoprolie u injenicama i propagandi (Andover MA: Warner Modular Publications, Inc., 1973) http://web archive. org/web/20050313044927/http://mass-multi-media. com/CRV. Herman S. Edvard - Dejvid Piterson, nav. dj. str. 17 i 18. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
89
su poinile same Sjedinjene Amerike Drave, ili koja doprinose njihovim neposrednim i krupnim interesima jesu konstruktivna, ona poinjena od strane saveznika ili klijenata su benigna, a ona koja su izvrile drave koje su meta Amerike zlikovaka su, odnosno mitska. Oigledno, upotreba ovih termina delom je ironina, a delom ozbiljna. Uprkos tome, studija je imala cilj da razotkrije neto sutinsko, ali neizreeno, o politici krvoprolia i podlosti koja se vezuje samo za neka od njih, odnosno kako amerika vlada i mediji procenjuju krvoprolia, s obzirom na to ko je odgovoran za njihovo izvrenje.6 Slijede primjeri vezani za rat u Vijetnamu, Indokini, Istonom Timoru i Kambodi, koji se karakteriziraju kao konstruktivni genocid, odnosno genocid koji je bio u interesu Amerike. U konstruktivne genocide se ubrajaju i sankcije nametnute Iraku, kao i invazija i okupacija te zemlje. U zlikovake genocide su ubrojani zloini u Darfuru u Sudanu, Bosni i Hercegovini, na Kosovu, u Ruandi i Kongu. Dakle, radi se o zloinima koje su poinile drave koje su meta Amerike i, prema autorima, oni se od strane Amerike tretiraju kao zlikovaki.
Graanski ratovi
Dio knjige koji govori o Bosni i Hercegovini prepun je proizvoljnih zakljuaka, konstrukcija, neutemeljenih i nenaunih tvrdnji. Autori valjda smatraju da nema potrebe da se pozivaju na primarne naune izvore, nego dogaaje u Bosnni i Hercegovini tretiraju odozgo, kao da im je sve do u detalje poznato. Tako, na samom poetku ovog dijela knjige, kau: Tokom graanskih ratova koji su pratili razaranje Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije devedesetih godina prolog veka SAD, Nemaka, NATO i Evropska Unija svi su stali uz nacionalne manjine koje su traile da se odvoje od jedinstvene federalne drave i svi su bili protiv nacionalne grupe Srba koja je najdue istrajavala na ouvanju Jugoslavije. Autori bi trebalo da znaju da je ruenje ustavnog poretka SFRJ, a time i njeno razaranje, zapoela upravo Srbija koja je jo 28. septembra 1990. godine donijela novi ustav. U njemu dotadanje autonomne pokrajine Vojvodina i Kosovo gube svoju autonomnost, iako im je bila zagarantirana jo vaeim Ustavom SFRJ. Takoer, po lanu 72 srbijanskog Ustava iz 1990. godine, Republika Srbija ureuje i obezbjeuje: suverenost, NEZAVISNOST i svoju teritorijalnu cjelokupnost, MEUNARODNI POLOAJ
6 Ibid, str. 18.
90
Negiranje genocida
i ODNOSE S DRUGIM DRAVAMA i MEUNARODNIM ORGANIZACIJAMA, kao i ODBRANU i bezbednost Republike Srbije (oruanim snagama kojima u miru i ratu rukovodi predsjednik, po lanu 83 Ustava).7 lanom 135, stav 2, Ustava, Srbija se sama izuzima iz pravnog sistema SFRJ i za nju od tada zakoni SFRJ vie ne vae. Tom odredbom se predvia PRAVO Srbije da, po svojoj volji, potuje savezne zakone jedino onda kada joj je to u interesu. U pravnoj teoriji je ova klauzula poznata kao klauzula si volam (ako hou) i ima dejstvo da ponitava svaku obavezu preuzetu pod ovim uslovom. Prirodno, ako imam pravo da radim ta hou, onda nemam nikakvu obavezu. Ubrzo zatim, dosljedna svojoj nezavisnosti i suverenosti, Srbija donosi niz zakona iz nadlenosti nekadanje federacije, kojima ureuje vlastitu kreditnu i monetarnu politiku, politiku kontrole cijena, uvodi dabine na robu iz inozemstva (i nekadanjih republika SFRJ), naplauje vlastite carine itd. Ona ukida niz zakona kojima je svrha bila provoenje nekadanjeg saveznog zakonodavstva. Po zakonima SFRJ (koju, toboe, brani sam Miloevi), srbijanski i Ustav i zakonodavstvo tog vremena predstavljali bi najtea krivina djela. No, Srbija je, donoenjem tog ustava, postala suverena i nezavisna i izuzela se iz jurisdikcije SFRJ. Zbog toga ta djela niko nije ni mogao procesuirati.8 Pored toga, Slobodan Miloevi je jo 16. marta 1991. godine izjavio: Jugoslavije vie nema i ne priznajemo savezne organe i njihove odluke.9 Po primjeru Srbije, Slovenija u decembrau 1990. i Hrvatska u maju 1991. godine, dakle nakon Srbije, donose svoje nove ustave. Isto tako, da su autori pogledali Ustav SFRJ, vidjeli bi da su Hrvati, Slovenci, Muslimani i drugi narodi ravnopravni u toj dravi, a ne nekakve nacionalne manjine, iza kojih su stale SAD, Njemaka, NATO i Evropska Unija. Dakle, svaki ozbiljni istraiva koji se bavio raspadom SFRJ zna veoma dobro da Srbi nisu najdue istrajavali na ouvanju Jugoslavije. O tome postoji mnogo argumentiranih dokaza, na adekvatan nain prezentiranih u djelu Smaila ekia Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu.10
7 8
Ustav Republike Srbije iz 1990. godine Sra Popovi za Osloboenje i E-novine http://republikabih.net/content/Jugoslaviju_je_razbio_SlobodanMilosevic.htm, zadnji pregled stranice: 05.01.2011; http://www.camo.ch/PDFO/AGRESIJA%20NIJE%20GRADJANSKI%20 RAT%20-%20Prof.%20Hamdo%20Camo.pdf zadnji pregled stranice 05.01.2011. Ilija Radakovi, Besmislena YU ratovanja, Drutvo za istinu o antifaistikoj narodnooslobodilakoj borbi u Jugoslaviji (1941- 1945), Beograd 1997, str. 259.
10 Takoer vidjeti u: Ivan Stamboli, Put u Bespue, Radio B-92, Beograd 1995, str. 19; Bogi Bogievi, Rat je bio planiran, u: Fadil Ademovi, JNA Beznae zla, Meunarodni centar za mir, Sarajevo 1997, str. 31. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
91
Naravno, najozbiljnija tvrdnja, iznesena u navedenoj reenici, odnosi se na graanske ratove koji su pratili razaranje Socijalistike federativne republike Jugoslavije. Od autora ovog renomea se ne oekuje da prave takve propuste. Floskulu o graanskim ratovima mogu plasirati samo krajnje neupueni ili oni koji su oigledan instrument velikosrpske ideoloke propagande. Denicija agresije, prema Ujedinjenim nacijama, glasi: Agresija je napad jedne drave na drugu uz upotrebu vojne sile, paravojnih snaga ili vojnih snaga stacioniranih sporazumno na teritoriji napadnute zemlje, sa ciljem ruenja njenog dravnog integriteta, nezavisnosti i suvereniteta.11 Dana 6. aprila 1992. godine je RBiH priznata od strane UN-a kao pravni i politiki subjekat, s priznatim granicama, teritorijalnim suverenitetom i integritetom. Do tog dana svi ratni sukobi na teritoriji BiH spadaju u formu unutranjih sukoba tadanje Jugoslavije. Zato bi, da nije uslijedilo medunarodno priznanje, Agresija na Bosnu i Hercegovinu ostala u okvirima graanskog rata u Jugoslaviji, a upotreba JNA dobila bi legitimitet smirivanja unutranjeg konikta. Pored toga, Savezna republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) je od 1992. do 2002. godine nansirala pripadnike Vojske Republike Srpske preko, za to oformljenog, Tridesetog kadrovskog centra. O tome Bojan Dimitrijevi, pomonik ministra odbrane Srbije 2002-2004. i 2007-2008. godine kae: Trideseti kadrovski centar je jedna specina ustanova, koja je formirana radi obezbeenja statusnih potreba ljudi koji su ratovali, odnosno bili pripadnici Vojske Republike Srpske, a formiran je i etrdeseti kadrovski centar za potrebe statusnog obezbeenja ljudi u srpskoj vojsci Krajine. ta to znai? 1992. godine, kada je izbio rat u Bosni, doneta je odluka da se Jugoslovenska narodna armija gotovo ekspresno povue na teritoriju Srbije i Crne Gore, ostalo je ljudstvo na teritoriji Republike Srpske, na teritoriji Republike Srpske Krajine i prosto za njihovo statusno obezbeenje, za obezbeenje njihovih plata, za obezbeenje zdravstvenog osiguranja, za obezbeenje stambenog poslovanja, za drugo obezbeenje, koje sve spada u statusna pitanja linosti, formirana su tada. Formalno to znai da je odreen deo sredstava, kroz vojni budet Savezne Republike Jugoslavije, iao prema te dve drave i to nije nikakva tajna. Ratko Mladi je u to vreme general, koji prima generalsku platu u Vojsci Jugoslavije, sve do marta 2002. kada je penzionisan ukazom predsednika Jugoslavije Vojislava Kotunice.12
11 http://www.camo.ch/agresija_nije_gradjanski_rat.htm, zadnji pregled: 05.01. 2011. Detaljnije o formiranju i djelovanju Tridesetog kadrovskog vidjeti u: DANI, broj 630, 10. juli 2009. 12 http://www.b92.net/info/emisije/reakcija.hp?yyyy=2010&mm=12&nav_ id=480312, zadnji pregled: 06.01.2011.
92
Negiranje genocida
Sve i da ne postoje ozbiljna pravna argumentacija i nauna istraivanja koja su utvrdila karakter rata u BiH, sada postoji zvanian dokument Vlade Srbije kojim se potvruje da je na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine voen meunarodni oruani sukob Srbije i Bosne i Hercegovine, koji sigurno ne moe biti nazvan graanskim ratom. U maju 1992. godine drave Bosna i Hercegovina i Srbija bile su u meunarodnom oruanom sukobu, stoji u odgovoru Ministarstva pravde Srbije na prigovor odbrane Ejupa Gania u postupku koji se vodio radi utvrivanja legalnosti zahtjeva Srbije za izruenje funkiconera ratnog Predsednitva BiH. Srbija je tako prvi put zvanino priznala da je kao drava uestvovala u ratu protiv BiH i to na teritoriji te susjedne drave, to se moe podvesti pod pojam agresije. U stavu 2.1 podneska na 20 strana koji je sud razmatrato 11. juna 2010., Vlada Srbije eksplicitno tvrdi da je u periodu kada se dogodio napad na kolonu JNA u Dobrovoljakoj ulici u Sarajevu postojao meunarodni oruani sukob izmeu dvije drave: BiH i Srbije. Ovo je prvi put da srpske vlasti zvanino koriste izraz meunarodni oruani sukob, poto se od odgovornosti za ratna deavanja u BiH Beograd do sada redovno ograivao tvrdnjom da je na djelu bio graanski, etniki i vjerski sukob u kome Srbija nije direktno uestvovala.13
Medijska panja Zapada

Sljedea konstatacija autora glasi: Ratovi u Bosni i Hercegovini (19921995) i na Kosovu (1998-1999) privukli su ogromnu panju u Sjedinjenim Amerikim Dravama i na Zapadu uopte, potpomognuti osnivanjem Meunarodnog tribunala za bivu Jugoslaviju i njegovom odlunom slubom u ime NATO-a i njegovih jugoslovenskih klijenata (bosanskih Muslimana, Hrvata, Slovenaca i kosovskih Albanaca), a protiv demoniziranih Srba. Poto su NATO sile podravale pa ak i vodile ratne operacije, a kako je bilo znaajnog etnikog ienja i etnikog ubijanja prirodno je da su izrazi etniko ienje, ali i masakr i genocid brzo bili primenjeni na ratne operacije Srba.14 Koliko je rat u Bosni i Hercegovini privukao panju u SAD-u i na Zapadu pitanje je za unutranju upotrebu u tim zemljama. injenica je da su je rtve srbijansko-crnogorske agresije na BiH osjetile samo na taj nain
13 http://www.e-novine.com/region/region-tema/38111-Srbija-priznala-bila-ratu. html, zadnji pregled: 06.01. 2011. 14 Herman S. Edvard - Dejvid Piterson, nav. dj. str. 17 i 18. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
93
to im je od strane istih tih saveznika, prvo, uveden embargo na oruje, a zatim mirno posmatran genocid, koji su, eufemistiki, da bi umirili svoju savjest, nazvali etniko ienje. Ali, prvo da vidimo kako je zabrinuti Zapad tretirao svoje jugoslovenske klijente bosanske muslimane. Dok su kolebanja oko vojnih udara muila Pentagon, ameriki saveznici u Evropi su povukli potez koji e mnogi proglasili kontroverznim. Velika Britanija i Francuska, a pridruila im se i Amerika, progurale su kroz Savjet bezbjednosti UN-a rezoluciju o uvoenju embarga na uvoz oruja na teritoriju bive Jugoslavije. To su objasnili oekivanjem da e, samim tim to e vremenom na ratitu biti sve manje oruja, biti i sve manje sukoba. Istiui da su bosanski Srbi ve bili naoruani do zuba, poto ih je snabdjela jugoslovenska armija i nikakav uvoz im nije bio potreban, autor zakljuuje da je rezolucija praktino pogodila samo bosansku vladu koja nije imala vojsku i zato nije mogla uspeno da se brani i citira Aliju Izetbegovia koji je juna 1992. tvrdio da ima stotine hiljada sposobnih mladih ljudi spremnih i eljnih da se bore, ali su oni, naalost, nenaoruani.15 O tome je otvoreno progovorio bivi ameriki predsjednik Bill Clinton. U vijesti koju je objavila FTV, a zatim i brojni mediji u okruenju, kae se: Bosna i Hercegovina je u proteklom ratu ostala bez prave pomoi zbog straha Europe od muslimanske drave na njenom tlu! Ovo je jedno od priznanja biveg amerikog predsjednika Billa Clintona, koje je dao povjesniaru Tejloru Brenu. Bren to objavljuje u knjizi koja je nastala na osnovu privatnih razgovora s Clintonom tokom njegova dva mandata u Bijeloj kui. Za razliku od susjeda Srbije i Hrvatske, veinski muslimansko stanovnitvo u Bosni i Hercegovini bilo je izolirano i bez pristupa naoruanju, navedeno je u prvom poglavlju Brenove knjige. Clinton je rekao da su europski saveznici blokirali ukidanje embarga, pravdajui svoja protivljenja, kako je reeno, moguim humanitarnim razlozima. Smatrali su da e dodatno naoruanje samo rasplamsati krvoprolie, ali su neslubeno, naveo je Clinton, kljuni saveznici prigovarali kako bi nezavisna Bosna i Hercegovina bila neprirodna kao jedina muslimanska drava u Europi. Da stvari budu gore, dodao je Clinton, pojedini europski saveznici odbili su brojne alternative, predstavljajui ih kao opasnost za oko osam hiljada europskih mirovnjaka, rasporeenih u BiH radi osiguravanja isporuke humanitarne pomoi. Bren navodi da je Clintonu rekao kako je okiran takvim cinizmom koji lii na diplomaciju mirenja na jedno oko prema patnjama europskih
15 http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=7431, zadnji pregled: 06.01.2011. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
94
Negiranje genocida
idova tokom Drugog svjetskog rata, a da je predsjednik samo slegnuo ramenima. Clinton je za francuskog predsjednika Fransoa Miterana kazao da je bio posebno bezobziran kada je rekao da muslimanskoj dravi nije mjesto u Europi. Istovremeno, britanski zvaninici su govorili o bolnoj, ali, kako je reeno, stvarnoj kranskoj Europi. Nasuprot britanskim i francuskim stavovima, kazao je Clinton, njemaki kancelar Helmut Kol, meu ostalim, podravao je ukidanje embarga na oruje, to nije uspjelo jednim dijelom i zato to Njemaka nije imala mjesto u Vijeu sigurnosti UN-a.16
ICTY
Toliko o panji koju je rat u BiH privukao u Americi i na Zapadu. to se tie Meunarodnog tribunala za bivu Jugoslaviju i njegove odlune slube, najbolje govori nain njegovog nastanka i stavovi vezani za njega. O tome svjedoi Florens Hartman u svojoj knjizi Mir i kazna: Velike su sile stvorile na papiru gotovo idealno sudite. to, paradoksalno, dokazuje da nisu nikada mislile da e ono jednoga dana i proraditi. O tome svjedoi Madeleine Albright: Lako je bilo izglasati Rezoluciju, ali tada nitko nije zamiljao da bi takav Tribunal mogao jednog dana profunkcionirati. Svi su mislili da nikad nee biti optuenih, ni procesa. ak su i najoptimistiniji prihvaali da nee nikada biti presuda, nikada izricanja kazne. Poloili smo zakletvu 17. novembra i odluili smo poetkom decembra otii kui, prisjea se talijanski sudac Antonio Cassese, prvi predsjednik Tribunala. Postojali su samo suci, nita drugo (...) U poetku nismo imali ni proraun. Ujedinjeni narodi nali su malo novca, neto sasvim malo za sljedea tri mjeseca, kao kad se daje djetetu uz preporuku da ne potroi sve odjednom. Kako pokrenuti sud kad ne moete ni zaposliti ljude? dodaje njegova amerika kolegica, Gabrielle Kirk McDonald.17 Budui da se Generalni sekretarijat UN nije pobrinuo da deblokira sredstva, ova mlada institucija ivjela je uglavnom od poklona. Dve muslimanske zemlje, Malezija i Pakistan, dale su dva, odnosno milion dolara, to je inilo glavninu dobrovoljnih doprinosa.18 A Junoafrikanac Richard Goldstone, prvi tui16 http://www.balkan24.com/aktualnoindex/bih/852-clinton-embargo-na-oruje-nijeukinut-jer-europa-nije-eljela-muslimanku-dravu.html, zadnji pregled 06.01. 2011. 17 Florens Hartman, Mir i kazna, internet izdanje, http://www.scribd.com/ doc/24916828/FlorenceHartmann-Mir-i-Kazna, zadnji pregled: 06.01.2011. 18 http://www.danas.rs/danasrs/feljton/haski_sud_u_pocetku_ziveo_od_poklona.24.html?news_id=98473&action=print zadnji pregled 06.01.2011. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
95
telj ICTY-a dodaje: Kad sam stigao u Sud, u augustu 1994., dvorane su bile prazne, bilo je samo nekoliko stolaca i stolova. ak i oni s najboljim namjerama prekriili su Tribunal, da i ne govorim o protivnicima pravosua. Nikada nije bilo volje za stvaranjem uinkovita i samostalna pravnog instrumenta, a kredibilitet slatkorjeivih proglasa zapadnih vlasti o bezrezervnoj podrci borbi protiv nekanjivosti vrlo je mali. Ma kako odvano izgledala, ova gesta samo je krinka koja skriva hipokriziju velikih sila, kojima se uri da na najjeftiniji nain olakaju savjest na koju ih upozorava njihovo javno mnijenje, duboko potreseno zloinima iji opseg i strahota zasluuju odgovor. Ovaj sud, koji donosi toliko nade, za osnivae je samo izvor koristi. Zastor nad nemoi, podlosti i nesposobnosti velikih demokracija da zaustave ovjeka koji surovim kampanjama etnikog ienja, u srcu Europe i pred oima meunarodnih kamera, obnavlja najgora sjeanja iz Drugog svjetskog rata.19 Dakle, u augustu 1994. godine, iako je formiran u prvoj polovini 1993., Sud je bio samo dekor koji je sluio za umirivanje savjesti zapadnih sila. Treba li podsjeati autore knjige Politika genocida da su u to vrijeme bosanski Srbi, potpomognuti od Srbije na sve mogue naine, ili, kako oni kau, demonizirani Srbi, etniki oistili 70 % teritorije Bosne i Hercegovine, meunarodno priznate drave. Ili im je ao to se nisu ispunila oekivanja Zapada. Jer, kako kae Roj Gutman: Pravovremena i odluna akcija u Bosni je izostala i zbog uvjerenja koje je tada vladalo na Zapadu o tome kako e Srbi, zbog ogromne vojne premoi, vrlo brzo osvojiti sve to ele i zavriti rat.
Etniko ienje
Autori u nastavku istiu: Kako je bilo etnikog ienja i etnikog ubijanja prirodno je da su izrazi etniko ienje, masakr i genocid brzo bili primijenjeni na ratne operacije Srba. Autori knjige Politika genocida bi trebalo da se zapitaju otkud da se ba tokom Agresije na Bosnu i Hercegovinu pone koristiti izraz etniko ienje. Umjesto da koriste termin genocid, koji je poznat, denisan i priznat u meunarodnom pravu, vjetim diplomatskim frazama i verbalnim osudama zloina, u upotrebu je uveden, do rata u Bosni i Hercegovini nepoznat i pravno nepriznat i nesankcionisan, pojam etnikog ienja.20
19 Florens Hartman, Mir i kazna, internet izdanje, http://www.scribd.com/ doc/24916828/FlorenceHartmann-Mir-i-Kazna, zadnji pregled: 06.01.2011. 20 http://www.pulsdemokratije.ba/index.php?a=pdf&l=bs&id=126, zadnji pregled: 07.01.2011.
96
Negiranje genocida
Komentirajui odluku ICJ-a u tubi Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid, Gregori Stenton, strunjak za meunarodno pravo i direktor grupe Genocide Watch, istakao je da je pogreno u odluci i to to nije uspostavljena veza izmeu tzv. etnikog ienja, to je novi termin u socioloko-pravnoj terminologiji, i genocida, kada je etniko ienje Miloeviev termin i eufemizam za genocidne masakre kojima je cilj oistiti populacije s odreenog teritorija. Legitimizirati termin koji je izmislio jedan od poinitelja zloina, a to se dogodilo, izuzetno je pogreno.21 Da li je prirodno da su izrazi etniko ienje, masakr i genocid brzo bili primijenjeni na ratne operacije Srba? Kako moe biti prirodno da se nekome pripiu najtei zloini, ako ih nije poinio? Meutim, autori, i pored postojanja nebrojenih dokaza, presuda ICTYa i brojnih svjedoka, i dalje negiraju genocid u BiH, to je svojevrsna kultura negacionizma koja iziskuje zakonsko sankcioniranje. A ta su bile stvarne namjere agresora na BiH svjedoe i izvodi iz Mladievih dnevnika, objavljeni 2010. godine. Ubiti 50.000 muslimana vie, ne bi vodilo niemu. Nadoknadiemo to kasnije. Na pravi prioritet je reiti se muslimanskog naroda... Muslimani su nama i Hrvatima zajedniki neprijatelj, moramo ih saterati u oak iz koga vie nee moe da se mrdnu, prenosi italijanski list Republika izvode iz dnevnika koje je Mladi pisao u periodu 1992-95. godine, tokom rata u BiH.22
Koncentracioni logori i silovanja

Primetna inacija optubi protiv srpskog nasilja i zla (uz smanjivanje nasilja koje su vrili NATO klijenti) izmiljeni koncentracioni logori (sic!), logori za silovanje i sline analogije s nacistikim logorima, naveli su potpukovnika Dona Sreja, biveg efa amerike obavetajne slube u Sarajevu, da jo pre zavretka rata izae u javnost sa optubom da Amerika nije tako patetino prevarena jo od vremena kada je Robert Maknamara pospjeio eskalaciju Vijetnamskog rata. Rijei su to autora knjige Politika genocida. Nakon ovih rijei, moemo se zapitati ta bi se desilo s Hermanom i Pitersonom da su ovako neto napisali o stradanjima jevreja u Drugom svjetskom ratu. Na ovom bezonom odnosu prema rtvama srpskih koncentracionih logora i silovanja pozavidjeli bi im i najvei faisti. ak ni haki branioci bivih upravitelja i straara u tim logorima nisu se nikada pred
21 http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=14637; zadnji pregled 07.01.2011. 22 http://www.nadlanu.com/Dynamic/Novosti,intItemID,179193,intCategory ID,123.html, zadnji pregled 07.01.2011. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
97
Tribunalom usudili osporiti njihovo postojanje, ni zloine koji su u njima izvreni. Meutim, ako autore Politike genocida srea poslui, zbog ovakvih stavova, smijei im se i lanstvo u Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti. No, kaimo neto i o izmiljenim koncetracionim logorima i logorima za silovanje, kao i o tome kako su bosanski muslimani uivali privilegiju, jer su NATO klijenti. Navest emo rijei Roja Gutmana, ovjeka koji je probio medijsku blokadu o koncetracionim logorima. On u svojim izjavama ukazuje na to koliko su bile ekasne obavjetajne slube na koje su autori knjige pozivaju. Gutman u intervjuu za DANE kae: Uspostava sistema koncentracionih logora, sistematsko, organizirano i masovno krenje svih meunarodnih normi za zatitu ljudskih prava - sve je to doekano zatvaranjem oiju i to od strane najvanijih zemalja svijeta, kako Sjedinjenih Drava, tako i ostalih lanica NATO-a. Jedini koji su zbilja bili uznemireni i pokuali alarmirati javnost bili su ljudi iz nevladinih organizacija iz Human Rights Watcha, Amnesty Internationala, Meunarodnog Crvenog kria i ljudi iz medija... Zapadne vlade, poevi od vlade Sjedinjenih Drava, kao da namjerno nisu eljele znati ta se deavalo u Bosni. Pa, NATO je u to vrijeme iskljuio dio svojih radara i dio sistema za prikupljanje obavjetajnih podataka!23 Toliko o Hermanovom i Pitersonovom izvoru informacija potpukovniku Donu Sreju, bivem efu amerike obavetajne slube u Sarajevu, koji je, ustvari, samo mogao biti zaduen da ne vidi logore, koje je najvei dio ovjeanstva mogao vidjeti. Gutman u nastavku kae: A zato je ono o emu smo mi izvjetavali promaklo naim vladama? Zato to su one pred tim dogaajima namjerno zatvarale oi! Ako se za takvo ponaanje, i to s punim pravom, moe optuiti vladu Sjedinjenih Drava, pa ta tek onda rei za njene evropske saveznike, osim da su se ponijeli jo gore. Bili su mnogo blii mjestu dogaaja, hiljade bosanskih izbjeglica svakodnevno se slijevalo u njihove zemlje, a oni nisu bili u stanju tim istim ljudima postaviti najjednostavnije i najloginije pitanje: Zato ste postali izbjeglice? Oni to tada jednostavno nisu htjeli znati.24 Ovo je dobro uputstvo za metodologiju istraivanja i za autore knjige Politika genocida. Jer, da ih je zanimala istina, mogli su jednostavno nai na hiljade izbjeglica i bivih logoraa iz Bosne i pitati ih kako i zato su doli u Ameriku. U pogledu silovanja, koje autori Politike genocida stavljaju u navodne znake, Udruenje ene rtve rata, nansijski potpomognuto od Evropske Unije, realiziralo je projekt Poboljanje poloaja ena rtava rata u bh. dru23 DANI, broj 166, 4. august / kolovoz 2000. 24 Ibid.
98
Negiranje genocida
tvu i uspjelo izraditi bazu podataka s imenima preko 25.000 silovanih ena. Projekat je realiziran u formi izjava 2.707 ena, koje su svjedoile o svom i iskustvu silovanja drugih ena. Na osnovu tih izjava, dolo se do podatka od preko 25.000 ena koje su silovane. Anketom su bile obuhvaene ene svih nacionalnosti, a rezultati su pokazali da su od silovanih ena ak 95% Bonjakinje. Meutim, ovaj broj nije konaan i nije realan. Udruenje ene rtve rata biljei (zakljuno s augustom 2008. godine) u svojim dokumentima da je najmlaa silovana Bonjakinja bila djevojica od 11 godina, a najstarija ena od 65 godina, mada neki drugi podaci i svjedoenja govore i o silovanju djevojica mlaih od 10 godina i starica od preko 70 godina.25 Pametnom je i ovaj dokaz dovoljan.
Istraivanja o broju rtava

Dalje se kae: Voe bosanskih Muslimana poele su da ire optube za 200.000 mrtvih poetkom 1993. samo devet meseci nakon poetka ovog graanskog rata. Ova i vee cifre brzo su ule u medije, podravajui optube za genocid i pravdajui pozive na stranu intervenciju u cilju zatite bosanskih Muslimana. Meutim, ova optuba je pala 2005/2007, kada su dve razliite studije, jedna koju je naruio sam Tribunal, a druga koju je naruila norveka vlada, zakljuile da je broj rtava u bosanskom sukobu bio oko sto hiljada, ukljuujui civilne i vojne rtve svih sukobljenih strana. Zbog njihovih izvora, ovi nalazi se nisu mogli lako odbaciti i ismejati kao poricanje holokausta ili revizionizam, ali su samo diskretno objavljeni u zapadnim medijima, sporo zamenjujui mnogo vee cifre od dvesta do dvesta pedeset hiljada, i to bez analiza ili objanjenja za prethodno lakoverno prihvatanje neverovatnih i neproverenih tvrdnji bosansko-muslimanske propagande.26 I ovi stavovi autora knjige predstavljaju pravu tiradu velikosrpske propagande. Nemamo namjeru se ovdje baviti onima koji su procijenili broj rtava na 200.000 i vie. Bitno je samo naglasiti da se ne radi o optubama koje su poele da ire voe bosanskih muslimana, jer su procjene o broju rtava iznosili strani istraivai i autori, o emu je detaljno pisao Smail eki u svojoj studiji Istraivanja rtava genocida, sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu.27
25 http://www.armijabih.com/index.php?option=com_content&view=article&id= 105%3Apodatci-o-silovanju&catid=39%3Agenocid&Itemid=59, zadnji pregled: 01.02.2011. 26 Herman S. Edvard - Dejvid Piterson, Nav.dj., str. 46. 27 eki, prof. dr. Smail, ISTRAIVANJE RTAVA GENOCIDA, SA POGODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
99
Zanimljivo je da autori Politike genocida ne prihvataju nijedno istraivanje i procjenu broja rtava, osim onog koje je naruio sam Tribunal, mada, kako sami tvrde na stranama 17 i 18 knjige, njega karakterizira odluna sluba u ime NATO-a i njegovih jugoslovenskih klijenata (bosanskih Muslimana, Hrvata, Slovenaca i kosovskih Albanaca), a protiv demoniziranih Srba. Dakle aktivnost Tribunala je prihvatljiva ili neprihvatljiva u zavisnosti od toga kako to odgovara autorima, a ne da li se radi o injenicama ili istini. Sada emo vidjeti kakva su to istraivanja koja su privukla panju autora Politike genocida i koja oni jedino smatraju relevantnim. Detaljnu naunu analizu (a ne propagandno-ideoloku, kakva je ova autora Politike genocida) istraivanja Dr. Ewe Tabeaua i dr. Jakuba Bijaka, iji su rezultati prezentirani u tekstu Smrti povezane s ratom u oruanom sukobu u Bosni i Hercegovini 1992-1995: Kritika prethodnih procjena i nedavnih rezultata, sainio je prof. dr. Smail eki u knjizi Istraivanje rtava genocida sa posebnim osvrtom na Bosnu i Nauno-teorijska i metodolokometodska pitanja i problemi. Zainteresiranim preporuujemo ovu analizu, a mi emo se ovdje osvrnuti samo na nekoliko stavova Ewe Tabeau i Jakuba Bijaka, koje su iznijeli o svom radu. Iako kau da bi mogli tvrditi kako je njihova procjena utemeljnija od ostalih,28 Tabeau i Bijak dodaju da je jo uvijek nekompletna i treba je smatrati radom u razvoju. Ovi istraivai ne navode ta bi trebalo znaiti nekompletno i rad u razvoju. Trebalo bi istai da ovi istraivai nisu vrili vlastito nauno-empirijsko istraivanje, pa ak ni preteno nauno-empirijsko, ve su se koristili, kako navode, preuzetim dostupnim i raspoloivim izvorima koje su oni selekcionirali, po njima poznatim kriterijima.29 Ovo je izgleda metoda koja odgovara i gospodi Hermanu i Pitersonu, jer su se i oni rukovodili metodom selekcije izvora. Tabeau i Bijak, takoer, navode: Ovakav istraivaki pristup je vie restriktivan nego to je sluaj u uobiajenoj statistikoj ili akademskoj praksi i rezultira prilino konzervativnim procjenama.30 Oni dodaju da njihov istraivaki pristup nema odlike uobiajenog statistikog i akademskog
SEBNIM OSVRTOM NA BOSNU I HERCEGOVINU - Nauno-teorijska i metodoloko-metodska pitanja i problemi, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, decembra 2007. str. 84-91. 28 Ewa Tabeau-J. Bijak, WAR-RELATED DEATHS IN THE 1992-1995 ARMED CONFLICT IN BOSNIA AND HERZEGOVINA A CRITIQUE OF PREVIOUS ESTIMATES AND RECENT RESULTS, Europian Journal of Population, Springer, 2005, str. 187-215. Autori su zavrili istraivanje sredinom 2003., str. 187 29 eki, nav.dj. str. 100. 30 E. Tabeau-J. Bijak, nav. dj., str. 191
100
Negiranje genocida
rada.31 Ako njihov rad nije statistikog i akademskog karaktera, to bi u ovom sluaju prije svega trebao biti, onda preostaje da se i okarakterie kao narueni i, dodali bi, podoban. to se tie drugog izvjetaja, koji je naruila norveka vlada, radi se o radu Udruenja Istraivako-dokumentacioni centar (IDC), pod vostvom Mirsada Tokae. Detaljnu naunu analizu izvjetaja IDC-a Gubici stanovnitva u Bosni i Hercegovini 1992-1995 dao je prof. dr. Smail eki u gore navedenom djelu i mi se ovdje neemo osvrtati na sve detalje svih kvazinaunih podataka kojima barata IDC, te jo neke institucije i pojedinci, posebno iz korpusa bosanskih Srba. Dovoljno je ukazati samo na neke propuste: Kljuna pogreka IDC Mirsada Tokae je u tome to njegovi statistiki podaci nisu rezultat vlastitog istraivanja, nego nekritikog preuzimanja podataka iz razliitih izvora, za koje i sam tvrdi da su nepouzdani, odnosno da im podaci nisu tani, te ih, po nekim svojim kriterijima razvrstava, uglavnom, u jednu od dvije kategorije, to je, najblae reeno, neozbiljno. Pri tome ni te dvije njegove kategorije nisu demografske kategorije u punom znaenju te rijei, ve se uz njih nalazi odrednica status (status civil i status vojnik), to same rtve ne denira na jasan i bezuslovan nain. Kategorija Mirsada Tokae pod nazivom status nepoznat u suprotnosti je s odredbama meunarodnog humanitarnog prava.32 IDC je navedene rezultate svog istraivanja objavio neposredno uoi poetka sudskog procesa po Tubi Republike Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore pred Meunarodnim sudom pravde u Hagu. Njegovim podacima se Pravni tim Srbije i Crne Gore, na elu s Radoslavom Stojanoviem, koristio kao argumentima u osporavanju ukupnog broja rtava u Bosni i Hercegovini. Pravnom timu Srbije i Crne Gore naroito je bio znaajan podatak navedenog udruenja o odnosu broja civilnih i vojnih rtava, preko kojeg su, pored ostalog, osporavali tezu o genocidu nad Bonjacima.33
31 Isto 32 eki, nav. dj. str. 129. 33 Nagorka Idrizovi, GRAANSKI RAT NA MALA VRATA, Prilozi za biograju IDC, Osloboenje, 11. februar 2006, POGLED, str. 5. Intervjue i javno iznesene tvrdnje Mirsada Tokae o 93.837 ubijenih i nestalih u Bosni i Hercegovini Pravni tim Srbije i Crne Gore je u paketu dokaznog materijala krajem januara 2006. dostavio Meunarodnom sudu pravde, sa ciljem da olaka pravni polaaj Srbije i Crne Gore u procesu pred Hakim sudom. Agent Srbije i Crne Gore Stojanovi je podatke Mirsada Tokae tretirao kao relevantne i konane, naroito u dijelu u kome se govori o odnosu vojnih i civilnih rtava (Azhar Kalamuji, BROJ UBIJENIH NE MIJENJA DOKAZE O GENOCIDU, Osloboenje, 10. februar 2006, GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
101
ak su i Patrick Ball, Ewa Tabeau i Philip Verwimp u svom miljenju koje su od njih traili IDC i ambasada Norveke i vicarske u vezi s BOSANSKOM KNJIGOM MRTVIH: OCJENA BAZE PODATAKA IDC-a, izmeu ostalog, istakli da broj od 96.895 nije ukupan broj rtava u Bosni, kao to to, za razliku od autora, mnogi smatraju, ve se navedeni broj treba smatrati priblinim minimalnom broju rtava, a ne ukupnim brojem. Oni su, takoer, istakli da je statistika Baze podataka IDC-a o rtvama prikupljena iz razliitih izvora, uglavnom, od pojedinanih informatora, kao to su svjedoci, bliski roaci, prijatelji, susjedi, itd., koji su dobrovoljno pruili ovu informaciju, ili iz opih izvora o rtvama vezanim za rat, kao to su novinski izvjetaji, knjige, liste nestalih lica, nevladine organizacije, vladini izvori, itd. S tim u vezi, njihova ozbiljna kritika odnosi se na nedostatak netraenje standardiziranih dokumenata koji bi imali funkciju repera u provjeri izjava intervjuisanih. Dakle, kritika je s pravom usmjerena na odsustvo provjere pouzdanosti i vjerodostojnosti podataka koji se unose u bazu podataka.34 Meutim, ovo, naravno, nije zanimalo autore Politike genocida, pa su samouvjereno ustvrdili kako zbog njihovih izvora, ovi nalazi se nisu mogli lako odbaciti i ismejati...35 Uostalom o kakvom se kredibilnom istraivanju IDC-a radi, moda najbolje govori injenica da su Ambasade vedske, Norveke i vajcarske objavile da prekidaju nansijski podravati rad Istraivako-dokumentacionog centra iz Sarajeva, zbog sumnje u zloupotrebu i pogreno upravljanje dijelom doniranih sredstava.36 Bosse Hedberg, vedski ambasador u BiH je izjavio: Obavljene su revizije troenja nansijskih sredstava nae zemlje u IDCu. Tom prilikom utvrena je odreena nekonzistentnost u raunima, zbog ega smo odluili sve prijaviti Tuilatvu BiH. Smatramo da je situacija vrlo ozbiljna. Takoer, odluili smo suspendirati saradnju sa IDC-om i gospodinom Tokaom do otklanjanja navedenih sumnji.37
str. 2, Sarajevo, 2006.; www.icj_cij.org/docket/index.php ?p1=3p2=3code=bhy case=91k=f4). 34 eki, nav. dj. str. 162 i 163. 35 Herman S. Edvard - Dejvid Piterson, nav.dj. str. 47. 36 Radio Slobodna Evropa, http://www.slobodnaevropa.org/content/tokaca_donacije_istraga/1975900.html, zadnji pregled: 31.01. 2011. 37 Dnevni avaz, 4.3.2010.
102
Negiranje genocida
Masakr u Srebrenici
Srebrenica je nezaobilazna tema i autora Politike genocida, kao, uostalom, i svih negatora genocida u Bosni i Hercegovini. Tako e oni rei da se genocid dogodio u gradu Srebrenica, zaboravljajui dodati da se dogodio u Zatienoj zoni UN-a, koja je, shodno tome, trebalo da bude zatiena, a ne preputena zlikovcima Ratka Mladia. Naravno, kljuni argumenti su vezani za broj rtava i licitiranje njime. Tako, oni, uporeujui rtve u Iraku i Bosni, kau: Odnos broja rtava u Iraku prema broju mrtvih muslimanskih civila u Bosni je 24 prema 1..., zaboravljaujui da je namjera kljuni element koji genocid razlikuje od drugog zloina. Jer, poinioci ne moraju imati namjeru da unite cijelu grupu ili samo jedan dio grupe (takvog, kao to su njeni obrazovani pripadnici ili pripadnici koji ive u istoj regiji) je takoer genocid. A iluzorno je porediti namjere Amerike u Iraku s namjerama Srba u Bosni. Meutim, ovakvo beskurpulozno licitiranje rtvama od strane autora Politike genocida je ispod svakog ukusa i samo se moe tretirati kao jo jedno sredstvo negiranja najveeg zloina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
Zakljuak
Knjiga Politika genocida Edvarda S. Hermana i Dejvida Pitersona predstavlja jo jedan primjer negiranja najteih zloina i genocida koji su se desili u Evropi na kraju dvadesetog stoljea. Karakteristino za ovaj primjer negiranje genocida u Bosni i Hercegovini je to da se stavovi u ovoj knjizi iznose paualno, neutemeljeno i krajnje tendenciozno, to govori do koje granice moe ii bezobrazluk negatora genocida. To je jo indikativnije zbog injenice da se radi o autorima koji su, zbog svojih profesija i pristupa informacijama, bili u mogunosti da dou do tanih i relevantnih podataka o onome to se deavalo u Bosni i Hercegovini u periodu 1992-1995. godine, posebno sada, 15 godina od okonanja Agresije na BiH. injenica da ovakva djela imaju publiku i prou u svijetu samo jo vie istie potrebu borbe za istinu i nauno prezentiranje i dokumentiranje objektivnih podataka o naoj skorijoj prolosti. Ne treba oekivati da e se velikosrpska ideologija i njeni trabanti u svijetu odrei negiranja genocida u Bosni i Hercegovini niti odustati od svojih, sada ve vjekovnih, velikosrpskih ciljeva.
103
Abstract
Even during the aggression on Bosnia and Herzegovina and other wars on the ground of ex Yugoslavia, the great-Serbian propaganda, among other things, has been trying to nd those from the world of media who would support their cause in their statements and writings, thus tting in the great-Serbian ideology matrix. Such a practice continued even after the wars and suerings. In that context, special attention in Serbia and among nationalistic circles was drawn by Edward S. Herman and David petersons book The Politics of Genocide. In this review, I am not going to tackle the issues we do not know about, and which are included in the book, as well as the Mr Hermans statements to the Serbian media. The subject of my interest is the authors views concerning the genocide in the UN protected zone Srebrenica, which correspond to the views of great-serbian ideologists and of those who deny the genocide. Key words: genocide, politics of genocide, division of genocide, civil wars, ethnic cleansing.
104
Mehmed Kico
O MOGUNOSTIMA PREVOENJA U RAZVOJU INTEGRATIVNE BIOETIKE

Saetak
Kao kolektivna umna djelatnost, prevoenje ima vanu ulogu u razmjeni iskustava meu zajednicama i kulturama. U komuniciranju zajednica, ono je poprite na kojem se trajni idejni dodiri odvijaju radi ispunjavanja zajednikih interesa. Poto razvoj bioetike moe ostvariti zamah integrativnim sueljavanjem iskustava zajednica, poeljno je ukazati na mogunosti prevoenja u ostvarivanju ciljeva te nauke u novom dobu. Pored razvijanja nauke, u funkciji podizanja razine kulture ivljenja, najdjelotvornija moe biti drutveno i etiki angaovana knjievnost. Ono to su nekad inili mudraci, savjetujui vladare, sada mogu pisci, slikajui ivot svojih sunarodnika, ukoliko, uz univerzalne vrijednosti, istiu i specina obiljeja svoje zajednice. Dobar uzor u provoenju toga spisateljskog naela moe biti Nedib Mahfuz, egipatski nobelovac, jedan od najitanijih pisaca u zemljama Latinske Amerike, zaviaju najslavnijih savremenih svjetskih pisaca. Slino drugim velikim piscima, Mahfuz je privren Al-Farabijevom dobrom gradu, ili Platonovoj idealnoj dravi, u kojima se ostvaruje ljudska srea, a autor o njoj govori u gotovo svim djelima.
107
Mehmed Kico
UVODNE NAPOMENE
Kao jedna od, uistinu, vanih djelatnosti ljudskog uma, prevoenje ima iznimno praktinu ulogu u dodirima razliitih zajednica, jezika i kultura, kao i u povezivanju razliitih vremena. U neophodnome uzajamnom komuniciranju zajednica, ono predstavlja magistralan put i poprite na kojima se odvijaju svakovrsni idejni dodiri i viesmjerna razmjena opeljudskih dobara, kao plodova pozitivnih iskustava razliitih zajednica i drutava.1 Poto bioetika svoj puni izraaj u aktivom razvoju trai u integrativnom sueljavanju iskustava i saobraavanju napora radi unaprjeenja uvjeta u kojima treba da ivi ljudska zajednica u modernom dobu, nije potrebno iroko obrazlagati obilne mogunosti prevoenja u pruanju vrijedna doprinosa ostvarenju primarnih ciljeva bioetike, kao nauke u koju se u novom dobu polau velike nade. Budui da se u kulturi ivljenja dostojnog ovjeka, kao temeljnoj svrsi svih etikih i dogovornih normi, praktikovalo da se pozitivna iskustva jednih zajednica prevoenjem prenose u kulture drugih zajednica, u ranijim vremenima je bio razvijen anr savjetodavne literature, kojom su se vladarima upuivale preporuke i savjeti za ureivanje vladavine na dobrobit tienika u dravi. Jedno od prvih knjievnih djela, koje je prevoenjem, posebno posredstvom onoga na arapskom jeziku, krenulo u pohod k drugim knjievnostima i jezicima, bila je zbirka pounih basni, koje je lozof Bejdeba napisao za cara Debelima u Indiji, a koje su u Ibnu l-Muqaaovom prijevodu na arapski jezik dobile naslov Kelila i Dimna. Takav anr je bio omiljen u krugu pisaca Osmanske imperije, a u srednjem vijeku su je usvajali i predstavnici evropskih knjievnosti. Ono to su u najranijim vremenima inili mislioci, a u srednjem vijeku ueni namjetenici i savjetodavci, u svemu to se tie podizanja razine kulture ivljenja i razmjene pozitvnih iskustava, u novom dobu najdjelotvornije mogu initi knjievnici romanopisci, koji najuvjerljivije slikaju ivot svojih sunarodnika i sugraana, dok, uvaavajui sve univerzalne vrijednosti, s ponosom istiu i specina obiljeja svog zaviaja i svoje zajednice. U dosljednom provoenju toga spisateljskog naela, dobar uzor moe biti Nedib Mahfuz, egipatski nobelovac i najplodniji arapski moderni pisac, posebno time to je, uprkos uistinu velikoj geografskoj razdaljini i razliitosti etnikog porijekla, jedan od najitanijih pisaca i u zaviaju onih autora koji daju najvredniji doprinos savremenoj svjetskoj knjievnoj batini.
1 Vie o prevoenju kao vidu komuniciranja: Vladimir Ivir, Teorija i tehnika prevoenja, Drugo izdanje, Sremski Karlovci, 1985., str. 11-12. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
108
O mogunostima prevoenja u razvoju integrativne bioetike
Integrativna narav prevoenja

Ako se zna da su se potrebe za komunikacijom javljale ve od prvih sukoba ili sporazuma meu plemenima, te da se, s dinamikom usavravanja sredstava komuniciranja, poveavala razmjena proizvoda, nema sumnje da su istovremeno rasle i potrebe za prevoenjem. Kao vid komuniciranja, prevoenje nuno proistjee iz viejezinosti, odnosno iz injenice da postoji mnotvo razliitih jezika. Udovoljavanje potrebi za komuniciranjem na razliitim jezicima mogue je posredstvom znalaca, sposobnih da iste vrijednosti jednog jezika pronalaze u grai drugog jezika. Razliito razumijevanje znaaja prevoenja i vrijednosti prijevoda, kao i rasprave o tome, traju stalno meu suprotstavljenim strujama i predstavljaju pokretaku snagu evoluiranja teorija prevoenja. U toj suprotstavljenosti se jasno oituje pristajanje uz razliite zahtjeve kod prevoenja, kroz koje se primarna panja obraa opem ili osobenom iz izvornika kao cjelokupne poruke.2 Bez obzira na rasprave koje se tiu teorije prevoenja, ovdje se u vidu ima prevoenje kao praktian in, sa smislom dihotomnim u odnosu na prevodilatvo koje podrazumijeva svaki vid i razinu teorijskog razmatranja prevoenja, kao komunikacijskog ina.3 Posmatrano u irem vremenskom rasponu, prevoenje je trajan proces, koji ne obuhvata samo jezike materijale, ve i svijet, zajedniki svim ljudima. Budui da je svijet opi okvir kulture, oblikovane kolektivnim djelovanjem ljudskog uma, njegovi vidljivi znaci se razlikuju od jedne do druge zajednice. U skladu s injenicom da razliite zajednice imaju sebi svojstvene jezike, prevoenje se nadaje kao magistralni pravac kojim se iskustva o univerzalnim vrijednostima prenose iz jedne kulture u drugu, ili iz jednog vremena u drugo. Uz to to predstavlja veoma produktivno sredstvo jezike komunikacije, prevoenje vri i funkciju posredovanja mnogovrsnih znanja i iskustava s kojima se proiruju vidici ljudske zajednice. Zato je opravdano prevoenje vrednovati s obzirom na funkciju u sklopu kulture. Budui da neto prevedeno s drugog jezika moe postati vrijednost koja skladno koegzistira s domaim kulturnim vrijednostima, ono kulturoloku funkciju vri putem irenja uvida u druge kulture i obogaivanja vlastite kulture novim sadrajima.
2 3 Mehmed Kico, Ogledi u poetici prevoenja u svjetlu iskustava o arapskome jeziku, El-Kalem Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2009., str. 11. Jiri Levi, Umjetnost prevoenja, Prijevod: Bogdan L. Dabi, Svjetlost, Sarajevo, 1982.: Umberto Eco, Otprilike isto Iskustva prevoenja, S talijanskog preveo: Nino Raspudi, Algoritam, Zagreb, 2006.; Mehmed Kico, Ogledi u poetici prevoenja u svjetlu iskustava o arapskome jeziku, El-Kalem Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2009. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
109
Mehmed Kico
Pitanje vjernosti prijevoda izvorniku presudno denira kolika se panja treba obratiti osobenome ili opem iz onoga to se prevodi. To istovremeno istie i potrebu za opredjeljenjem da se udovolji formi ili sadraju, jeziku ili kulturnoj historiji, nacionalnim ili opim ljudskim interesima. U odnosu na to sve, doslovni prijevod insistira na momentima osobenosti, zato to trai zamjenu jezikog materijala, a slobodni prijevod, uvajui opi sadraj i formu, ima mogunost da vie istie ono to je ope.4 Pravo prevoenje mogue je samo na razini opega, u kategorijama komunikacije u kojoj zavisnost od jezika i vremenskoga konteksta nije neposredna, kao kad se radi o strunom nazivlju, za koje se bez velikog napora mogu nai jednoznane jednakovrijednosti. Iako sklonosti prevodilaca u vladajuim prilikama vezanim za prevoenje mogu biti bitno razliite, poseban znaaj uvijek imaju dva pitanja na kojima se zasniva pristup prevoenju. To su: odnos osobenoga i opeg, te sposobnost itaoca da shvati injenice i aluzije prevedenog teksta. Veliki napor ne zahtijeva taan prijevod nekog preteno pojmovnog teksta, kakav je uglavnom zastupljen u strunoj literaturi, u kojoj jeziki stil i posebna obiljeja nemaju znatan raspon. U prijevodima strunih tekstova vana je tanost, a obiljeja koja ine slobodu prevodioca sasvim su nepotrebna.5
Spoznaja i kultura ivljenja u predmetu prevoenja

Brojni naunici su sav ivot zalagali otkrivanju spomenika i dokumenata, deifrovali ih i prevodili, da bi se uvjerili kako nisu snagu i trud uzalud troili, da su uspjeli javnosti izloiti tajne velikih civilizacija, od kojih kasnija pokoljenja treba da ue.6 Meu ljudskim djelima najdostojniji ouvanja za mlae narataje su plodovi uma namijenjeni ureivanju meuljudskih odnosa, kao to su vjerozakonski kodeksi. Uprkos smjenjivanju vremena kroz nizanje stoljea, ti plodovi unedogled traju i kao granit odolijevaju zubu vremena. Vjerozakonske knjige imaju dugotrajnu historiju koja se potvruje trajnim komentarisanjem i prevoenjem. Opravdano je primijetiti da su sljedbenici neke mlae vjere esto usvajali obiaje i navike sljedbenika starije vjere, s tim to su ih unekoliko mijenjali, u onome to je moglo biti tetno za ovjeka, njegov ivot, moral i vjeru. Dok su lijepi i podsticajni obiaji bivali prihva-
4 6
M. Kico, op. cit. str. 141. ayr alab, Al-riu, Al-Hillu, br. 12., Tematski broj, Kairo, decembar 2005., str. 18-19. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
5 Ibid.
110
tani, a neutralni, koji nisu bili drutveno ni tetni ni korisni, ukoliko su prihvatani, bili donekle modikovani, dotle su nemoralni i tetni obiaji bili najee naputani.7 U pogledu trajnosti i dometa irenja, iza vjerozakonskih knjiga odmah slijedi knjievno naslijee, ostvarujui znatnu prednost u odnosu na nauna djela. U knjievnim djelima ima mnogo slinosti, jer se ljudska narav sporo mijenja, ostajui dugo gotovo ista kakva je bila i prije vie stoljea. Kad se ita ono ta su spjevali Homer, Ovidije, ili neki drugi klasini pjesnici, moe se primijetiti da su iznosili veoma slina osjeanja. Zbog toga se takva kazivanja pamte, prepriavaju i prenose, u zavisnosti od rjeitosti, pamtljivosti i praktine iskoristivosti.8 Neka kazivanja su ivjela stoljeima. Prevoenjem na mnoge jezike, svojom aktuelnou su i drevne zajednice pribliile savremenicama modernih drutava, uprkos razliitim vremenima u kojima su davale doprinos organizovanju ivota. Iako su se vremena smjenjivala, a zajednice odlazile, neka takva kazivanja su i sada iva. Meu pitanjima koja mjesto nalaze u najranijim prijevodima, kao putevima razmjene iskustava meu razliitim zajednicama, stoje spoznaja i kultura ivljenja. Budui da se spoznaja i irenje nauke tiu i brojnih drugih pretpostavki, mimo zahtjeva etike, ovdje je opravdano odmah predmet suziti na ona pitanja koja se tiu ureenja meusobnih odnosa u krugu pripadnika jednog drutva ili zajednice. U razmatranjima pitanja ureenja drave, kod mislilaca batinika razliitih kultura, pored pozivanja na izvore vlastitih predaka, veoma iroko su prisutni utjecaji grke i drugih istonjakih lozoja. Ta razmatranja su presudno uobliili komentatori Platona i Aristotela. Po njihovom miljenju, ureeno drutvo je potrebno duama koje trebaju dosezati Vinju stvarnost.9 Zakon je pri tome temeljno sredstvo u pouavanju, odgajanju i oblikovanju etike ljudskih bia. Meu misliocima koji su denirali idealnu dravu, istaknut je bio i Ab Nar al-Frb (umro 950. godine), prvenstveno s djelom Pogledi pripadnika uzornoga grada,10 u kojem govori o znaaju drave, kao vieg stepena ureenja drutva, pri emu on uzornu dravu uporeuje sa zdravim orga7 8 9 Usporediti: Elvir Duranovi, Elementi staroslovenske tradicije u kulturi Bonjaka, Bugojno, 2011., str. 14. Mehmed Kico, O prijevodima Kelile i Dimne, Beharistan asopis za iranistiku i islamsku kulturu, br. 16., Sarajevo 2011., str. 52. Ira Lapidus, A History of Islamic Societies, Cambridge Universitiy Press, Cambridge, 2002., str. 153.
10 Ab Nar al-Frb, r'u ahli l-madnati l-filati, Dru l-mariqi, Bejrut, 1968. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
111
Mehmed Kico
nizmom. Kod njega su i politika i etika obuhvaene istim nazivom siysatun (politika ophoenja u teorijskom i praktinom smislu), a njen sastavni dio, koji podrazumijeva etiku, ini uzajamno ophoenje lanova uzorne drave i praktino ponaanje nosilaca vlasti prema tienicima u dravi.11 Svrha drave, kao i razvoja nauke, jeste da osiguraju pravednost i unaprijede uvjete ivljenja, a ako to ne uspijevaju, drava postaje zabludjela, a nauka prelazi u kvazinauku.12 Dunost uenih ljudi i mudraca je da savjetuju vladare, a u ranijim vremenima je, u kulturama razliitih zajednica, savjetodavna literatura bila rairena, ne samo na Istoku, ve i na Zapadu. U srednjem vijeku je na Zapadu bio najistaknutiji Niccolo Machiavelli (1469-1527), poznat po djelu Vladalac,13 koje, u pogledu sadrine i namjene, u mnogome slii djelima ranijih muslimanskih autora istog anra. Za takvu literaturu su kod muslimana koriteni nazivi naatul-mulki (savjeti vladarima) i way l-mulki (preporuke vladarima). Iako su se takovrsna djela meusobno znatno razlikovala po obimu, dometima i ambicijama autora, sva su pisana u svrhu savjetovanja vladara i uspostavljanja vlasti koja e odgovorno izvravati povjerene zadatke. Ovaj anr je za muslimansku knjievnost vaan posebno stoga to moe potvrditi da je rana islamska kultura bila arite susretanja razliitih etikih i obiajnih naslijea, te lozofskih i doktrinarnih nauavanja, naslijeenih iz susjednih zajednica i ranijih civilizacija. Jednim od rodonaelnika ovog anra moe se smatrati i Perzijanac Abdu l-Lh ibnu l-Muqaa (720-756), koji je prvi, s pehlevijskog na arapski jezik, preveo znamenitu zbirku pounih basni i pria Kelila i Dimna, putem kojih se iznose savjeti vladaru kako treba, u skladu s Boijim, etikim i ljudskim zakonima, praktikovati vladavinu u zemlji.14
11 Prema: Fikret Paanovi, Bonjak savjetuje sultana, ARKA Press, Sarajevo, 2012., str. 27. 12 M. M. Sharif, Historija islamske lozoje I-II, S engleskog preveo: Hasan Sui, August Cesarec, Zagreb, 1988., str. 128/II. 13 Vidjeti, npr., izdanje na engleskom jeziku: Niccolo Machiavelli, The Prince, Oxford University Press, New York, 2005. 14 O pohodu ove zbirke u svjetske jezike vidjeti: M. Kico, O prijevodima ..., str. 51163.
112
Opus Nediba Mahfuza kao dokaz podobnosti knjievnih djela u razvoju integrativne bioetike
Posmatrano u svjetlu naprijed istaknutoga, uvjerljivim se ini utisak da se sekundarna stvarnost i primarna stvarnost (termini koje Anwr Muiddw koristi u kritikom osvrtu na djela Nediba Mahfuza)15 mogu dovesti u blisku vezu s osobenim i opim, kojima operie teorija prevoenja. Ono to Muiddw podrazumijeva pod nazivom sekundarna stvarnost, individualna je steevina, a ne prirodna predstava o ukupnim zbivanjima i ljudskim stremljenjima. To je kopija ivota za koju se moe rei da je bliska izvornosti, ali ne i podudarna s njom, a takva kopija, koliko god bila dodirna s izvornou, u biti je tek oponaanje. Dakle, osnovna razlika izmeu primarne i sekundarne stvarnosti sastoji se u tome to prva predstavlja prirodnu sliku ivota, a druga samo (individualno) steenu predstavu o ivotu.16 Vrlo esto se u knjievnim osvrtima pojavljuju pojmovi lokalno i svjetsko, uglavnom koriteni jedan nasuprot drugome, s razliitim znaenjima, tako to jedan oznaava ono to stoji nasuprot znaenju drugoga. Meutim, paljivim posmatranjem historije raznih knjievnosti moe se utvrditi da svjetsko ne stoji u suprotnosti s lokalnim, jer su mnogi veliki knjievnici, koje je svijet upoznao, pisali na osnovama specine lokalne stvarnosti, a ona im je sluila kao put kojim su se kretali da bi stigli u sredite velike svjetske scene. Velikani, koji su se pojavili u 19. stoljeu u Rusiji, kao to su Gogolj, Dostojevski, Tolstoj, Turgenjev i ehov, pisali su potaknuti lokalnim prilikama, ali nema dvojbe da njihova djela, s obzirom na neupitne humanistike sadraje, ulaze u svjetsku knjievnu batinu, da su oni vodei protagonisti pripovijedne knjievnosti u svijetu, da je njihovo djelo prelo granice Rusije i da vri snane uticaje na razvoj toga knjievnog roda svugdje u svijetu. Isto se moe primijeniti i na engleske knjievnike, kao to je primjerice Dikens, na francuske kao to su Stendal, Balzak, Flober i Zola, jednako kao to je u indijskoj knjievnosti Tagore, u savremenoj amerikoj teinbek i Fokner, u kolumbijskoj Markes i slino.17 Dakle, prava svjetovnost u djelu, piscu ne iskljuuje posebnu stvarnost i specinu sredinu, kao uslov da bi se vinuo na svjetsku razinu, ve napro15 Anwr al-Muiddw: Bidyatun wa nihyatun li Nab Maf, Ar-Risla, br. 939., 02. juli 1951. 16 Mehmed Kico, Ogledi ..., str. 142. 17 Ra' an- Naqq, Nab Maf, Markaz Al-Ahrm li al-taramati wa n-nari, Kairo, 1998., str. 55. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
113
Mehmed Kico
tiv, pisac mora biti privren svojoj sredini i stvarnosti, kako bi posredstvom njih stigao u svijet univerzalnih ljudskih vrijednosti. Ljudske zajednice su mnogobrojne, a ovjek je, u krajnjoj liniji, isti, s gotovo istim sutinskim potrebama i problemima, svejedno da li bio lan neke primitivne zajednice ili pripadao nekome modernom drutvu, s istaknutim mjestom na ljestvici ekonomskoga i industrijskog poretka. Ispred svih svjetovnih vrijednosti u knjievnosti je spoznavanje, po tome to je znanje i spoznavanje prvi preduslov promjena na bolje. Vjerovanje u znanje zastupljeno je u mnogim djelima Nediba Mahfuza. Dovoljno je istaknuti primjer Urfeta, jednoga od glavnih likova romana Sinovi nae mahale, koji simbolizuje znanje i nauku, zbog ega ljudi uz njega pristaju da bi dokuili ivot lijep kao u snovima. Prema Urfetu, koji je izumio eksplozivne naprave, ljudi su upravljali nadanja da e se izbaviti ispred terora i zlostavljanja onih koji su sebi prigrabili zajednika dobra i vlast. Spoznavanje pretpostavlja i postulira stalni razvoj i promjene, kao vrijednost i obiljeja svjetovnosti. U djelima Nediba Mahfuza se mogu nai neizbrojivi dokazi da duboko vjeruje u nunost korijenitih promjena radi stalnog napredovanja. U tom smislu, Nedib Mahfuz na jedan suptilan i posredan nain kritikuje konzervativistiku zatvorenost. U romanima iz lozofske faze, on izraava svoje neslaganje, ali ne s naprednjakom milju i dosezima nove demokratije, ve s nekim pojavama koje ivot zajednice ine tekim. Kao i svi drugi drutveno angaovani pisci, Nedib Mahfuz nastoji doprinijeti otklanjanju drutvenih nevolja, svjestan da im se uzroci nalaze u samome drutvu i iznevjeravanju odgovornosti onih koji zastupaju vlast. On to uporno ini, uvjeravajui itaoca da se ideali demokratije, jednakosti i pravednosti u drutvu svode na parole.18 Kao jedna od svjetovnih i univerzalnih ljudskih vrijednosti u knjievnosti, pojavljuje se i sloboda. Ona je u djelu Nediba Mahfuza najvia vrijednost, ne samo u njegovom djelu, ve i u ivotu uope. Potreba i elja za slobodom uvijek su prisutne u stremljenjima gotovo svih njegovih junaka. Na vanom mjestu u poretku ljudskih vrijednosti, zastupljenih u djelu Nediba Mahfuza, stoje drutvena jednakost i pravednost. To su temeljne vrijednosti za koje se Mahfuz zalae u ukupnom djelu, ukazujui raznoliko na njihov znaaj. Dovoljno je spomenuti primjer lika Ara Nja iz romana Saga o besprizornima, koji svoj narod poziva i predvodi u borbi za ostvarenje pravednosti, uvjetujui njeno ostvarenje dostizanjem snage i sposobnosti da se odgovorno izvrava svaki prihvaeni zadatak.
18 h Wd, A-arqu wa l-bau ani l-uri, Al-Hillu, br. 12., Tematski broj, Kairo, decembar 2005., str. 146.
114
Nadalje, veoma zastupljena vrijednost u djelu Nediba Mahfuza je i odbijanje fanatizma, praeno dubokom pievom vjerom u potrebu za tolerancijom i uvaavanjem drugaijih stavova, pogleda i uvjerenja. Rjeit dokaz zalaganja za potovanje drugaijeg uvjerenja jesu primjeri Kamla Abdu l-awda i Riyada Kaledosa iz romana Put izmeu dva dvorca koji, uprkos slijeenju razliitih vjera, ive u okrilju prijateljstva, u duhu slinog razmiljanja i ozraju bezrezervne uzajamne odanosti. O dobrom prijemu romansijerskog djela Nediba Mahfuza kod italaca na ijim jezicima postoje prijevodi veeg broja njegovih romana, upravo zbog ustrajnog slikanja ivota obinih ljudi i njihove borbe za uvjete ivljenja dostojne ovjeka, dovoljno govori injenica da je jedan od najomiljenijih pisaca upravo u zaviaju onih autora koji u posljednje vrijeme, s najdinaminijim tokovima literarnog strujanja kroz svijet magijskog realizma, daju najvredniji doprinos savremenoj svjetskoj knjievnoj batini, u zemljama Karlosa Fuentesa, Pabla Nerude, Gabriela Garsije Markesa, Horhea Luisa Borhesa, Karlosa Kastanede, Oktavia Paza i drugih.19 Nedib Mahfuz je ivio ivotom egipatskog drutva i o njemu uvjerljivo govorio, piui punih sedamdeset godina, a to je jedinstvena pojava u historiji knjievnosti i knjievnika.20 Vjetinom mitolokog naratora, zbivanja je izlagao u kontekstu vremena, da bi od njih sainio uvjerljiv zapis o ivotu egipatske zajednice tokom jednog stoljea, prenapuenog previranjima, a u nekim sluajevima je sezao i u dua razdoblja, kao u sluaju romana Sinovi nae mahale, u kojem zahvata vrijeme od samog poetka historije ljudskoga roda.21 Kad se radi o predstavljanju pojava specinih za Egipat, u pogledu historijskih zbivanja, stratekoga i geografskog poloaja, Nedibu Mahfuzu nema premca. Niko drugi od knjievnika nije s takvom predanou opisivao svoj zaviaj. Iz njegovog djela se, kao ni iz bilo kojega pisanog traga, vidi koliko je drevna egipatska civilizacija bogata i vrijedna. Vidi se kako je plodna dolina Nila, bez obzira na etniku pripadnost naseljenika, njihovo vjerovanje, sposobnost vladara i nain organizovanja ivota, sa svojim blagodatima pruala utoite i sigurnost da e, uz ouvanje samostalnosti, s pouzdanjem u svoje djelovanje, moi davati doprinos doborobiti za budua pokoljenja.
19 Mehmed Kico, Pogled u ivot i djelo Nediba Mahfuza, Fakultet islamskih nauka El-Kalem, Sarajevo, 2006., str. 9-10. 20 aml al-ayn, Al-Kitbatu bi l-baari wa l-barati, Al-Hillu, br. 12., Tematski broj, Kairo, decembar 2005., str. 75. 21 Nabl anaf Mamd, Ibdun yuann, Al-Hillu, br. 12., Tematski broj, Kairo, decembar 2005., str. 132. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
115
Mehmed Kico
Zbog obiljeja koja mu potvruju neprolaznost, Egipat i jeste oduvijek bio cilj i vojskovoa i avanturista, a ujedno i predmet zanimanja turista, naunih istraivaa, slikara, pisaca i putopisaca.22
ZAKLJUAK
Budui da je jako vana djelatnost ljudskog uma, prevoenje moe imati nesumnjivo iroku primjenu u razmjeni pozitivnih iskustava na svim poljima drutvenog ivota, a samim tim i u pruanju pomoi razvoju bioetike u modernom dobu. Ako razliite zajednice imaju razliite, sebi svojstvene jezike, bez prevoenja nije mogue ni zamisliti prenoenje univerzalnih vrijednosti iz jedne kulture u drugu, niti iz jednog vremena u drugo. Kao vid prenoenja pozitivnih iskustva od jedne zajednice u drugu ili jedne kulture ka drugoj prevoenjem, u ranijim vremenima je razvijana savjetodavna literatura, kojom su se vladarima upuivali savjeti kako trebaju vladati na zadovoljstvo tienika u dravi. Prema svemu istaknutom, primjer Nediba Mahfuza je istovjetan primjeru bilo kojega velikoga svjetskog pisca, koji osjea nostalgiju prema Farabijevom dobrom gradu, ili Platonovoj idealnoj dravi, u kojima se ostvaruje nepomuena ljudska srea. To su grad, ili drava, koji tite ljudske vrijednosti, a Nedib Mahfuz ih je artikulisao u razliitim djelima. Mnogobrojna ukazivanja na te vrijednosti Nedib Mahfuz je u vie navrata isticao i u odgovorima na novinarska pitanja o tome kako on zamilja idealno ureeno drutvo. Kao pisac, Nedib Mahfuz je i mimo svog zaviaja dobro prihvaen, zato to je ivotna zbivanja biljeio sa svim gibanjima i previranjima, posmatrajui ih iz okvira mahale, gdje svojevrstan poredak uspostavljaju monici i svakovrsne voe, a mahala je mikrosvijet koji rjeito odslikava ivot egipatskog naroda u cijelosti, slian ivotu srednjeburoaskog stalea svugdje u svijetu. Iskustva o prihvaenosti opusa Nediba Mahfuza, kao i ciljevi i zadaci bioetike, uvjerljivo pokazuju da je poeljno stalno podizati razinu kvaliteta prevoenja i obogaivati kulturu prevodilatva u zajednicama.
22 Adwrd Said, Qaswatu -kirati, Prijevod na arapski: Wal' Fat, Al-Arabiyyu, br. 577., Tematski broj, Kuvajt, decembar 2006., str. 91.
116
Abstract ABOUT THE POSSIBILITIES OF TRANSLATION IN THE DEVELOPMENT OF INTEGRATIVE BIOETHICS

Translation as a collective intellectual activity plays an important role in the exchange of experiences between communities and cultures. In the communication between communities it is the ground on which permanent contacts take place for the fullment of their common interests. Since the development of bioethics can be achieved through the integrative experience of community debate, it is desirable to point out the role of translation in achieving the goals of that science in the modern age. Socially and ethically engaged literature, in addition to developing science, can be the most eective in increasing the level of lifestyles. What once the wise men did by advising the rulers, now can now be done by writers, only if they, while painting the lifes of their countrymen, in addition to universal values, also emphasize the special values and characteristics of their communities. A good example for that can be Nagib Mahfouz, an Egyptian Nobel price winner, one of the most read writers in Latin America, the homeland of the most celebrated modern writers. Like many other great writers, Nagib Mahfouz is devoted to Al Farabys Good town, or Platos Ideal state where human happiness is achieved, and the author speaks about it in almost all his works.
117
Mehmed Kico
LITERATURA
1. Duranovi, Elvir: Elementi staroslovenske tradicije u kulturi Bonjaka, Bugojno, 2011. 2. Eco, Umberto: Otprilike isto Iskustva prevoenja, S talijanskog preveo: Nino Raspudi, Algoritam, Zagreb, 2006. 3. Frb(al-), Ab Nar: ru ahli l-madnati l-filati, Dru lmariqi, Bejrut, 1968. 4. ayn (al-), aml: Al-Kitbatu bi l-baari wa l-barati, AlHillu, br. 12., Tematski broj, Kairo, decembar 2005., str. 70-81. 5. Ivir, Vladimir: Ekvivalencija u prevoenju, Godinjak Saveza drutava za primenjenu lingvistiku Jugoslavije, Beograd, br. 2., str. 101-109. 6. Ivir, Vladimir: Teorija i tehnika prevoenja, Centar Karlovaka gimnazija Sremski Karlovci, 1985. 7. Kico, Mehmed: Ogledi u poetici prevoenja u svjetlu iskustava o arapskome jeziku, El-Kalem Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2009. 8. Kico, Mehmed: O prijevodima Kelile i Dimne, Beharistan asopis za iranistiku i islamsku kulturu, br. 16., Sarajevo 2011., str. 511-63. 9. Kico, Mehmed: Pogled u ivot i djelo Nediba Mahfuza, Fakultet islamskih nauka El-Kalem, Sarajevo, 2006. 10. Lapidus, Ira: A History of Islamic Societies, Cambridge Universitiy Press, Cambridge, 2002. 11. Levi, Jiri: Umjetnost prevoenja, Prijevod: Bogdan L. Dabi, Svjetlost, Sarajevo, 1982. 12. Machiavelli, Niccolo: The Prince, Oxford University Press, New York, 2005. 13. Mamd, Nabl anaf: Ibdun yuann, Al-Hillu, br. 12., Tematski broj, Kairo, decembar 2005., str. 132-141. 14. Muiddw (al-), Anwr: Bidyatun wa nihyatun li Nab Maf, Ar-Risla, br. 939., 02. juli 1951. 15. Naqq (an-), Ra: Nab Maf, Markaz Al-Ahrm li altaramati wa n-nari, Kairo, 1998. 16. Paanovi, Fikret: Bonjak savjetuje sultana, ARKA Press, Sarajevo, 2012.
118
17. Said, Adwrd: Qaswatu -kirati, Prijevod na arapski: Wal Fat, Al-Arabiyyu, br. 577., Tematski broj, Kuvajt, decembar 2006., str. 88-91. 18. Sharif, M. M.: Historija islamske lozoje I-II, S engleskog preveo: Hasan Sui, August Cesarec, Zagreb, 1988. 19. alab, ayr: Al-riu, Al-Hillu, br. 12., Tematski broj, Kairo, decembar 2005., str. 16-33. 20. Wd, h: A-arqu wa l-bau ani l-uri, Al-Hillu, br. 12., Tematski broj, Kairo, decembar 2005., str. 142-147.
119
mr. sci. Amir Ahmetovi Ahmed Omerovi, prof.
izbori za prvi bosanski sabor
Saetak
U ovom radu istraujemo principe, metode, svrhu i posljedice izbora za prvi Bosanski sabor. Cilj rada je da prikae prve izbore u BiH u 20. stoljeu, zaetke parlamentarnog ivota, kao i prve ustavne principe, koji imaju svoju reeksiju i na savremenu Bosnu i Hercegovinu. Tekst se bavi historijskim prikazom organizacije austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini, donoenjem pravnih akata, iji je cilj bio organizacija parlamentarnog ivota i reguliranjem legislativnog polja, kojem su izbori za prvi Bosanski sabor trebalo da osiguraju legitimitet. Na izborima za Bosanski sabor uveden je, prvi put u historiji Bosne i Hercegovine, princip podjele politikih stranaka po etnikoj osnovi. U svrhu rjeavanja ovih podjela koje imaju reeksiju na bosanskohercegovako drutvo u cjelini, a radi izgradnje modernog graanskog drutva, neophodno je da se vratimo analizi tog perioda i izbora na kojima je ustanovljen etniki princip organiziranja politikih stranaka u naoj dravi. Kljuni pojmovi: politike stranke, ustav (zemaljski tatut), bosanski sabor, izbori, izborni red (izborni zakon)
121
mr. sci. Amir Ahmetovi, Ahmed Omerovi, prof.
Uvod
Bosna i Hercegovina je na Berlinskom kongresu 1878. godine izuzeta iz Otomanskog carstva i data na upravljanje Austrougarskoj monarhiji. Ulasku novog okupatora pruen je snaan oruani otpor. Na elu tog otpora bila je, na brzinu formirana, narodna vlada. Ona je birana bez izbora,1 jer je bilo ratno stanje, ali je bila u jednoj mjeri i vienacionalna i nastala je na terenu. Narodna vlada je, u tih nekoliko mjeseci, koliko je trajao oruani otpor, kontrolirala cijelu slobodnu teritoriju. Okupacionu vojsku vodio je baron Josip Filipovi. Muslimansko (bonjako) stanovnitvo, i pored estokog otpora, nije uspjelo zaustaviti daleko moniju i moderniju austrougarsku vojsku. Po slamanju otpora i uvoenju austrougarske uprave, bh. muslimani, koji su tragino primili odvajanje od Otomanskog carstva, i koji su se prvi put, nakon nekoliko stoljea, nali pod vlau kranskog imperija, reagirali su dvojako: jedan dio muslimana (po nekim procjenama oko 250.000 stanovnika) iselio se u Tursku,2 a ostali su nevoljko3 prihvatili novu vlast i pokuali se prilagoditi bilo insistiranjem na odranju zateenog stanja (veina muslimanskog plemstva), bilo modernizacijom u evropskom stilu. Iako je BiH, zajedno s regijom Sandaka, de jure ostala pod osmanlijskom vlau, zemljom je de facto vladala Austro-Ugarska, koja je imala i vojnu kontrolu nad regijom. Bosnom i Hercegovinom upravljalo je zajedniko austrougarsko Ministarstvo nansija, a u ekonomskom pogledu je funkcionirala kao kolonija.4 Meunarodne okolnosti okupacije, unutranji odnosi, nansijski i socijalno-strukturalni problemi veoma su oteavali ukljuivanje BiH u Monarhiju... Pokazalo se ubrzo da postojei ustavni sklop Austro-Ugarske, mogue spoljnopolitike tekoe, a naroito nespremnost i nemogunost nijedne od dviju drava Monarhije da u veoj mjeri podnosi
1 2 3 Taj bi se izborni provizorij mogao smatrati prvom demokratski formiranom institucijom u novijoj historiji Bosne i Hercegovine. Vidjeti tabelu o broju stanovnika u Florian Bieber, BiH poslije rata-politiki sistem u podijeljenom drutvu; Buybook, Sarajevo, 2008., str. 15. (ili Tabela 1, u ovom radu) Kallay je uzroke iseljavanja vidio u samim stanovnicima BiH koji mrze sve to je tuinsko, bilo to ljudi ili ustanove. U tom se smislu u jednom aktu Zemaljske vlade tvrdilo da stanovnici BiH navodno osjeaju averziju prema pravnoj dravi, koja za mnoge znai okove a ne korist. (Bonjaci u emigraciji: monograja Bosanskih pogleda 1955-1967; Mustafa Imamovi; Sarajevo: Bonjaki institut Zurich odjel Sarajevo, 1996. god.; str. 57.) Od dolaska austrougarske uprave do pred kraj prve decenije 20. stoljea BiH nije imala izbora, niti samoupravu. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
122
Izbori za prvi Bosanski sabor
nansijske terete jedne ekspanzivne politike u BiH, nameu kao jednostavnije i bezbolnije rjeenje preuzimanje i postepeno mijenjanje i poboljavanje zateenog osmanskog pravnog i upravnog poretka. Tako je uporedo sa preuzimanjem turskog tanzimatskog prava, poreskog sistema i agrarnih odnosa zadran privremeno u svojim osnovnim elementima osmanski upravni poredak i organizacija vlasti. Bosna Vilajet je tako postao Reichsland, sandaci ili live postali su okruzi (Kreise), kaze (srezovi) pretvoreni su u kotare (Bezirke), a nahije u kotarske ispostave (Exposituren).5 Za cara Franju Josipa I i vojne zvaninike oko njega Bosna je bila samo polazna taka za izvoenje njihovih planova na Balkanu. Zbog toga je bilo potrebno tu uvrstiti poziciju Monarhije i privremenu okupaciju pretvoriti u aneksiju. Za izvrenje priprema za aneksiju odabran je, kao najpogodnija linost, Benjamin Kallay (u to vrijeme naelnik odjeljenja u Ministarstvu nansija). Kallay6 je 4. juna 1882. godine imenovan za zajednikog ministra nansija, ime je neposredno preuzeo odgovornost za upravnu vlast nad Bosnom i Hercegovinom.7 Uz sva nastojanja i znatne rezultate u privrednom razvoju u vrijeme njegove uprave, a i kasnije, ak i nakon aneksije 1908. upravno-politiki reim u BiH zadrao je dva bitna obiljeja svog dravnopravnog provizorijuma: 1. Vrhovna upravna vlast pripadala je Zajednikoj vladi, u ije je ime administraciju vrilo Zajedniko ministarstvo nansija, to nije bio sluaj ni sa jednom drugom pokrajinom ili zemljom u Monarhiji; Cijelo vrijeme austrougarske vladavine u BiH nisu bili potpuno odvojeni ni razgranieni vojna i civilna vlast.8
2.
Kallayevom smru (16.7.1903.) poeo je proces kojim je u narednih 6-7 godina u znatnoj mjeri izmijenjen apsolutistiki reim u BiH.9
5 6 Dr. M. Imamovi, Pravni poloaj i unutranjo-politiki razvitak BiH od 1878. do 1914., Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1997., str. 5960. B. Kallay je pokuao administrativno stvoriti uslove za nastanak bonjake nacije. U praksi se to ogledalo u nansiranju probonjakih publikacija i udruenja, aktivnom podrkom u kolstvu, kao i guenju srpskih i hrvatskih udruenja i srpske i hrvatske propagande iz okruenja. B. Kallay je vaio za najboljeg poznavaoca Balkana u Monarhiji. Bio je generalni konzul Monarhije u Beogradu, lan parlamenta i zajedniki ministar nansija (od 1882. do svoje smrti 1903.) Dr. M. Imamovi, Pravni poloaj i unutranjo-politiki razvitak BiH od 1878. do 1914., Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1997., str. Iste 1903. godine u Hrvatskoj je pao apsolutistiki reim Khuena Hedervaryja, ime je stvoren prostor za politiku novog kursa i politiku zbliavanja Srba i Hrvata. Majskim prevratom 1903. godine u Srbiji nestaje dinastija Obrenovia GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
7 8 9
123
Ono to Kallay nije mogao ili nije htio da uradi, uinio je novi zajedniki ministar nansija Istvan Burian.10 Ve u svom prvom istupu u Delegacijama Burian je nagovjestio, mada oprezno, promjene u bosanskoj politici. On najavljuje poresku reformu i priznaje potrebu da pojedine konfesije dobiju autonomiju u svojim prosvjetnim i vjerskim poslovima. Veina austrougarskih intelektualaca je smatrala da u BiH, koja je u dravno-pravnom pogledu dio Osmanlijskog carstva, a na Berlinskom kongresu data na upravu i ureenje Austro-Ugarskoj, nema nikakve parlamentarne podloge i da se ne mogu stvarati klasine politike stranke.11 Nasuprot njima, neki bh. intelektualci iz tog perioda su odluili da pokuaju stvoriti politike stranke u BiH.
Uvoenje parlamentarizma u austrougarsku provinciju Bosnu i Hercegovinu

U 20. stoljee bh. muslimani ulaze s nedovoljno razvijenim nacionalnim identitetom. Svijest o vjerskoj, kulturnoj i politikoj vlastitosti donekle imaju, ali svijest o nacionalnoj posebnosti im posve nedostaje. Oni se ponaaju, osjeaju i predstavljaju kao vjerska, a ne nacionalna skupina i guriraju pod skupnim nazivom muslimani, a ne Bonjaci.12 Svoj kulturno-nacionalni preporod na poetku 20. stoljea Bonjaci poinju s knjievnim listom Behar. U maju 1900. godine Edhem Mulabdi, Safet-beg Baagi i Osman Nuri-Hadi pokreu Behar, kao petnaestodnevni list za pouku i zabavu. Iza Behara, u ijem je podnaslovu odrednica muslimanski, a ne bonjaki, kao njegov vlasnik i izdava nansijski je stao ugledni veletrgovac i poduzetnik Ademaga Mei iz Tenja.
i na scenu se vraa dinastija Karaorevia. Ilindenskim ustankom 1903. godine poela je nova, revolucionarna etapa u dugoj i tekoj borbi makedonskog naroda za nacionalno osloboenje. 10 Burian je na poloaj zajednikog ministra nansija imenovan 24. jula 1903. Doao je iz Atine, gdje je bio austrougarski poslanik, a prije toga slubovao je u Srbiji i Bugarskoj. 11 Krajem 1905. godine izlazilo je u BiH 19 razliitih listova, od ega jedan zvanini, 7 politikih, 5 knjievnih, 2 nauna i 4 vjerska. Ukupan tira ovih novina, ne raunajui njemaki list Bosnische Post, iznosio je 20.292 primjerka, s 16.260 pretplatnika, od kojih 9.809 u zemlji, a ostatak u Monarhiji i inozemstvu. Ovi podaci o razvitku tampe su dovoljna indicija o politizaciji graanstva i sazrijevanju politikih prilika u BiH. 12 air Filandra, Bonjaka politika u XX stoljeu, Sejtarija, Sarajevo, 1998. god., str. 5.
124
U prvoj deceniji 20. stoljea, borba za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju prerasta u borbu za politiku autonomiju BiH i kao rezultat takvog stanja i novih potreba pojavljuju se nezavisni muslimanski politiki listovi. U nastavku prve decenije 20. stoljea u BiH, iz vjersko-prosvjetnih pokreta, formiraju se graanske politike stranke. Te stranke, po svom obliku, politikoj ideologiji i ponaanju aktera, odgovaraju tipu narodnih organizacija, nastalim u kolonijalnim i zavisnim zemljama13 u vrijeme njihove borbe za nacionalno osloboenje. Veina tadanjih bh. politiara smatrala je da u BiH, kao okupiranoj zemlji s nerijeenim dravno-pravnim statusom, bez parlamentarne podloge, nema uslova za djelovanje klasinih politikih stranaka. Smatrali su da njihovi narodni pokreti moraju ostati jedinstveni, dok ne ostvare svoje nacionalno-politike, odnosno dravno-pravne ciljeve, a tek nakon toga mogu se preko stranaka i parlamenta rjeavati socijalna pitanja. U takvoj situaciji, politiki ivot bh. muslimana bio je opet fokusiran na ouvanje onoga to su oni sami smatrali za najvanije, a to je bila vjera i vjerski identitet. Tako je borba bh. muslimana za svoj identitet, za prava, za dravu i za puko odravanje odvijala najprije u znaku borbe za ouvanje vjerskog identiteta, a ne nacionalnog. Kanjenje u nacionalnom sazrijevanju i osvjeivanju Bonjaci su pokuali nadoknaditi sklanjanjem u okvire iskljuivo vjerskog identiteta i svi oblici udruivanja (od itaonica, humanitarnih, zanatlijskih, omladinskih drutava do politikih partija) u to vrijeme se osnivaju pod odrednicom muslimanski, a ne bonjaki. Taj izbor odrednice bio je slobodan, ni od koga nametan.14 Tako su 1908., prema jednom zvaninom popisu, u Bonjaka registrirana 124 drutva i udruenja, od kojih je svako nosilo naziv muslimansko.15 Zato je vjersko ime bh. muslimana dominiralo tim dogaajima, dok je nacionalno ime Bonjak padalo u zaborav.16 Prva graanska politika stranka u BiH, koja je istakla svoj program i provela formalnu organizaciju s glavnim, okrunim i mjesnim odborima, bila je Muslimanska narodna organizacija (MNO). Ova stranka je evoluirala
13 U 1907. bilo je 67,7 % stranih inovnika i dravnih slubenika, a domaih je bilo samo 32,22 % (i to: katolika 61,56 %, pravoslavnih 29,92 % i muslimana 8,5 %). ire vidjeti u: dr Vladimir orovi, Politike prilike u BiH, Beograd, 1939., str. 47. 14 Ovo govori o odnosu nacionalnog i vjerskog kod muslimanskih intelektualaca i uleme u tom periodu: prvo islam, pa onda bonjatvo (nacionalnost); prvo islam, pa onda Bosna (drava). Bez drave koja bi ih titila kao naciju i vjernike, nije ni udo to su toliko puta stradali u kriznim vremenima... 15 air Filandra, Bonjaka politika u XX stoljeu, Sejtarija, Sarajevo, 1998. god., str. 5. 16 Muhamed Filipovi, Bonjaka politika, Svjetlost, Sarajevo, 1996. god., str. 65. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
125
iz Pokreta za vakufsko-mearifsku autonomiju. Osnovana je 3.12.1906. godine na sastanku muslimanskih prvaka iz cijele zemlje u Slavonskom Brodu. Zvanino glasilo stranke je bio list Musavat (Jednakost). Njen osniva i prvi predsjednik je bio Ali-beg Firdus. Uglavnom su je inili muslimanski begovi i imuniji zemljoposjednici, ali je uivala veliku popularnost meu muslimanskim stanovnitvom. Poetkom 1907. godine obavljeni su i izbori za lokalna rukovodstva u cijeloj BiH. U svim veim mjestima u BiH izabrani su tzv. milletski odbori MNO-a, koji su poslali svoje delegate na prvu stranaku skuptinu u Budimpetu 11.3.1907. godine. Preko 100 delegata ponovo su izabrali Egzekutivni odbor od 18 lanova, kojima je povjereno, da u svim pitanjima zastupaju muslimanski narod u BiH.17 Od tada je MNO vodio Egzekutivni odbor za ijeg je prvog predsjednika izabran Alibeg Firdus. U svom programu MNO je na prvom mjestu zahtijevala muslimansku vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju (da bi se, nakon dobivanja te autonomije 1909., posvetila i pitanju agrarne reforme) i politiku, tj. dravno-pravnu autonomiju. Muslimanska narodna organizacija (MNO) je uivala podrku ogromne veine svih slojeva muslimanskog stanovnitva, mada su njezino rukovodstvo inili uglavnom imuni zemljoposjednici. Njihov agrarni program u osnovi sadri zahtjev da se seljak oslobodi svog kmetskog prava i time pretvori u obinog najamnog radnika ili zakupca na veleposjedu. Nasuprot MNO-a, postojala je jedna dosta heterogena grupa, iji su pripadnici, kao pokretai raznih kulturnih, prosvjetnih i privrednih akcija (nezavisni intelektualaci, reimski orijentirni graani i dravni inovnici), na Skuptini, odranoj u Tenju od 24. do 26. augusta 1908. godine, osnovali Muslimansku naprednu stranku (MNS), a glasilo stranke je bio list Muslimanski svijet. U osnovnim drutvenim pitanjima, program MNS nije se u biti razlikovao od programa MNO, ali je ova stranka u nacionalnom pitanju zastupala prohrvatski stav. Poto, zbog takvog stava i orijentacije, nije imala podrku irokih muslimanskih slojeva, vostvo MNS je 31. januara 1910. godine revidiralo program, odreklo se hrvatske nacionalne ideje i promijenilo ime u Muslimanska samostalna stranka (MSS), a svoj dotadanji list Muslimanski svijet je zamijenila novim glasilom Muslimanska sloga.18 Pred prve saborske izbore, iz MNO se izdvojila i grupa mlaih aktivista, prosprski orijentiranih, s Osmanom ikiem na elu, i pokrenula list Samouprava, u kome su pisali protiv vostva MNO-a.19 Ova grupa se, meutim, nije uspjela konstituirati u stranku, niti stei neki uticaj u narodu.
17 Dr. Mustafa Imamovi, Pravni poloaj i unutranjo-politiki razvitak BiH od 1878. do 1914., Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1997. godine, str. 137. 18 Pokuaj ujedinjenja stranaka pred izbore je propao zbog ambicija pojedinaca u njima na tetu naroda. 19 da je vostvo MNO zanemarilo socijalne i kulturne probleme muslimanskog naroda, posebno seljatva...
126
Prvi praktini korak pravoslavne inteligencije u BiH, poetkom 20. stoljea, bilo je osnivanje srpskog kulturnog i potpornog drutva Prosvjeta. Ovo drutvo osnovali su Srbi inovnici, kojih je u to vrijeme s fakultetskim obrazovanjem bilo svega 29, na skuptini 18.08.1902. godine u Sarajevu. Osnovna ideja Prosvjete je stvaranje nacionalne inteligencije, rad na nacionalnom vaspitanju i jaanju nacionalne kohezije. Drutvo je iz svojih sredstava izdravalo u prosjeku svake godine 302 pitomca na kolovanju u srednjim i visokim kolama.20 Kada je u pitanju politiko organiziranje bh. Srba, maja 1907. dr. Lazar Dimitrijevi, sarajevski ljekar, formalno je osnovao Srpsku narodnu samostalnu stranku, a zatim je tokom septembra, oktobra i novembra 1907. osnovana Srpska narodna organizacija i usvojen njen program. Srpska narodna organizacija (SNO) je funkcionirala kao koalicija tri srpske politike grupe, koje su bile poznate po nazivima svojih glasila (Srpska rije, Otadbina i Narod). Ubrzo nakon izbora za Bosanski sabor se raspala na tri frakcije, okupljene oko tri asopisa: Srpska rije, koja se zalagala za kompromis s austrougarskim vlastima; Narod koju su inili nacionalisti i pristae to bliih veza s tadanjom Kraljevinom Srbijom, te grupa oko asopisa Otadbina i popularnog Petra Koia, koja se zalagala ne samo za nacionalno osloboenje, nego i za socijalne reforme. Hrvatski politiki pokret u BiH, u kojem su se poetkom 20. stoljea jasno ispoljile dvije struje, klerikalna i graansko-liberalna, da bi odrao svoje jedinstvo, sporo je i oprezno pristupao formalnom organiziranju. Godine 1885. u Mostaru je pokrenut Glas Hercegovca, prvi hrvatski list u Hercegovini, kojeg su pokrenuli franjevci. Krajem 90-ih godina 19. stoljea u Mostaru franjevci su pokrenuli list Osvit, u kojem su zastupane ideje pravaa. Godine 1902. s radom zapoinje Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, koje e odigrati znaajnu ulogu u buenju hrvatske nacionalne svijesti bh. katolika u Bosni i Hercegovini. Nakon duih priprema, krajem februara 1908. godine osnovana je Hrvatska narodna zajednica (HNZ), na inicijativu graansko-liberalne struje i franjevaca. Njen prvi ovjek u to vrijeme bio je ugledni hrvatski politiar i privrednik Nikola Mandi.
20 Dr. Mustafa Imamovi, Pravni poloaj i unutranjo-politiki razvitak BiH od 1878. do 1914., Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1997. godine, str. 150. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
127
Osnivaka skuptina Hrvatske katolike udruge21 (HKU) odrana je 18. 1. 1910. godine u Sarajevu. Tu je usvojen program HKU-a, koji se temeljio na programu Starevieve stranke prava od 26. 6. 1894. godine, a vodio ju je vrhbosanski nadbiskup dr Josip tadler. HKU je zastupala stav da sva politika udruenja u BiH treba da odraavaju vjersku i nacionalnu podjelu stanovnitva. HNZ i HKU su se kasnije, a pogotovo za vrijeme Prvog svjetskog rata, pribliile, ali je stranka prestala s radom nakon raspada AustroUgarske i formiranja Kraljevine SHS. Poslije poznatog generalnog trajka u svim veim industrijskim centrima Bosne i Hercegovine 1906. godine austrougarske vlasti su odobrile osnivanje organizacija Glavnog radnikog saveza, pretee Socijaldemokratske partije BiH. Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine je osnovana u junu 1909. godine. Nastala je od predstavnika sindikata i radnikih grupa, a veinu lanstva su joj na poetku inili strani radnici, dovedeni iz drugih dijelova Austro-Ugarske. Zbog toga je uglavnom bila marginalizirana, a za slubenu ideologiju uzela je austromarksizam. Glavni radniki savez za BiH i SDP BiH, za razliku od ostalih stranaka tog vremena u BiH, okupljali su u svojim redovima pripadnike svih nacionalnosti. U Glavnom radnikom savezu za BiH, koji je idejno i organizaciono bio tijesno vezan za SDP BiH 1911. bilo je: 2.030 Hrvata, 1.619 Srba, 737 Muslimana, 305 eha, 300 Slovenaca, 287 Nijemaca, 282 Maara, 166 Jevreja i 342 ostalih.22 U tom periodu (poetkom 20. stoljea), u politikim vrhovima Monarhije preovladalo je uvjerenje da se, bez obzira na injenicu to pitanje dravno-pravnog statusa BiH u okviru Austro-Ugarske nije raieno, moe izvriti aneksija BiH, ukoliko se steknu povoljni uslovi (povoljne meunarodne okolnosti). Mir i red u BiH su bili odavno uspostavljeni, a postignut je i izvjestan materijalni napredak. Apsolutistika uprava u rukama austrijskih i maarskih birokrata bila je nepopularna i kod domae buroazije i, pogotovo, domaeg seljatva. Postajalo je jasno da ta situacija zahtijeva drastian postupak. Kada je izvrena mladoturska revolucija, proglaenjem ustava 23. jula 1908., austrougarska zajednika vlada je ocjenila da je Turska pala pod li21 U BiH je 1881. uspostavljena redovna crkvena organizacija. Za nadbiskupa vrhbosanskog postavljen je Josip Stadler. Ukinuta su oba apostolska vikarijata: bosanski i hercegovaki, kao i misijski oblici djelovanja i umjesto njih su uspostavljene 3 biskupije (Vrhbosanska nadbiskupija sa sjeditem u Sarajevu, te Banjaluka i Mostarska biskupija). Stadler je po dolasku za nadbiskupa pokrenuo novine Vrhbosna i Hrvatski dnevnik. 22 Dr. Atif Purivatra, Jugoslavenska muslimanska organizacija u politikom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, drugo izdanje, Svijetlost, Sarajevo, 1977., str. 15.
128
kvidaciju i da je, prema tome, doao dugo ekani trenutak za aneksiju. tavie, taj in je bio neophodan da se sprijei uticaj mladoturske revolucije na BiH, koji se manifestirao u snanom pokretu za uvoenje ustavnosti, ali bez promjene dravnopravnog poloaja okupirane zemlje.23 Proklamacija o aneksiji, upuena Bosancima i Hercegovcima, publikovana je u Sarajevu 7. 10. 1908. godine. U proglasu car i kralj opravdava aneksiju potrebom uvoenja ustava. Dolo je vrijeme da stanovnicima obiju zemalja (Bosne i Hercegovine, op. a.) ukaemo nov dokaz nae vjere u njihovu politiku zrelost. Da bi BiH digli na vii stepen politikog ivota, odluili smo se podijeliti objema zemljama konstitucionalne ustanove koje e odgovarati njihovim prilikama i zajednikim interesima i stvoriti na taj nain zakonsku podlogu za prestavnitvo njihovih elja i koristi. Neka se slua i vaa rije, kada se unaprijed izodluuje o stvarima vae domovine, koja e kao i do sada imati svoju zasebnu upravu. No prvi je neophodni uslov za uvoenje ove zemaljske ustavnosti: opredjeljenje jasna i nesumnjiva pravnog poloaja obiju zemalja. S tog razloga, a i drei na pameti one veze koje su u starijim vremenima postojale izmeu naijeh predaka na ugarskom prijestolu i ovijeh zemalja, proteemo mi pravo nae suverenosti na Bosnu i Hercegovinu i hoemo, da se i na ove zemlje primjenjuje red nasljedstva, koji vrijedi za nau kuu. Tako e stanovnici obiju zemalja postati uesnici u svijem onijem dobroinstvima, to ih moe pruiti trajno uvrenje njihove dosadanje veze. Novi e poredak biti jemstvo, da e kultura i blagostanje u Vaoj domovini nai sigurno ognjite. Bosanci i Hercegovci, meu mnogijem brigama, koje na prijesto okruuju, nee unaprijed biti poljednja ona za vae duhovno i materijalno dobro. Vaa misao jednakoga prava sviju pred zakonom; jednaka zatita sviju vjeroispovijesti, jezika i nacionalne svojstvenosti sva ova dobra uivaete u punoj mjeri.24 Austrougarska je 1908. godine, na ovaj nain i formalno pripojila Bosnu i Hercegovinu, to je ubrzalo formiranje domaih politikih institucija, a 1910. e proglasiti Ustav za Bosnu i Hercegovinu i formirati savjetodavni Zemaljski sabor.25
23 Dr. Mustafa Imamovi, Pravni poloaj i unutranjo politiki razvitak BiH od 1878. do 1914., Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1997. godine, str. 188. 24 Sarajevski list, br. 120, od 7.10.1908., prema: Dr. Mustafa Imamovi, Pravni poloaj i unutranjo politiki razvitak BiH od 1878. do 1914., Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1997. godine, str. 188. 25 To je bilo reprezentativno-konsultativno tijelo, u kojem su bili zastupljeni tri konfesije i razliiti socijalni slojevi. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
129
Donoenje ustava za Bosnu i Hercegovinu

Nakon diplomatskog i unutranjeg politikog sreivanja aneksione krize ostalo je i dalje otvoreno pitanje dravno-pravnog ukljuivanja BiH u postojeu ustavnu strukturu Dvojne monarhije, pa je Zemaljska vlada poela pripreme za donoenje ustava poetkom 1909. godine. Radi umirenja javnog mnijenja, Vlada se odluila da 8. februara 1909. godine sazove ustavnu anketu u Sarajevu. Anketu je otvorio civilni adlatus baron Benko, koji je u duem govoru izloio principe budueg ustava.26 Njegov govor je posluio kao osnova za raspravu u anketi. U politiku borbu oko ustava27 ukljuile su se: Srpska narodna organizacija (SNO), Muslimanska narodna organizacija (MNO), Muslimanska napredna stranka (MNS), Socijaldemokratska partija i druge, kroz zborove koje su drali povodom ove teme ili kroz stranake listove (Musavat, Srpska rije...).28
26 Prvi princip se ve nalazio u Carevom pismu, kao sastavnom dijelu ina aneksije, koji je govorio kako e budui sabor biti konstituiran po posebnim kurijama. Poto je ustav trebalo da garantira osnovna ljudska prava, baron Benko je odredio podruije djelovanja sabora. Iz njegove nadlenosti su izuzeti zajedniki poslovi u Austro-Ugarskoj, koji se ureuju na temelju sporazuma obiju drava Monarhije. Prema Ausgleichu iz 1867. godine, to su bili diplomatsko-vojni, carinski i monopolni poslovi. Ovo je dovelo Bosnu i Hercegovinu, kao treu dravu u Monarhiji, u neravnopravan poloaj u odnosu na druge dvije drave, Austriju i Ugarsku. 27 Pojam ustav u dananjem smislu rijei je nastao relativno kasno, mada je termin sa slinim znaenjem upotrebljavan jo u antikoj Grkoj i Rimskoj republici. Termin ustav je u veini jezika izveden iz latinske rijei constitutio. Konstitucijama su u starom Rimu nazivani imperatorski edikti, kojima su regulirana najvanija privredna i politika pitanja i pitanja dravne organizacije. U borbama za graanska prava i ograniavanje apsolutne vlasti vladara, razvila se tokom 18. stoljea ideja da se jednim pisanim dokumentom konstituiraju organizacija i granice dravne vlasti. To je znailo da je novoj graanskoj klasi potreban neki zakon (konstitucija) koji e predstavljati branu ili ustavu apsolutnoj vlasti monarha. Vjerovatno je odatle u naem jeziku nastao termin ustav. Bitno je u tom pogledu utvrditi da je ustavna vlada ograniena vlada. Ustav odatle u biti znai zahtjev da se javna vlast vri u skladu s pravom. Stepen normativnog ogranienja nosilaca javne vlasti zavisi uvijek od konkretnog odnosa politikih snaga. (Bosanski ustav, fototip izdanja iz 1910.; priredio i uvodnu rije napisao dr Uzeir Bavi; autor uvodne studije dr. Mustafa Imamovi, Muslimanski glas, Sarajevo, 1991., str. 14-15) 28 Tokom rada ankete dolazilo je do otrih sukoba oko agrarnog pitanja izmeu pripadnika MNS-a (u ije ime je o tome istupao dr. Halid-beg Hrasnica) i dr. Lazar Dimitrijevi, koji je traio radikalno rjeenje ovog pitanja potpunim oslobaanjem seljatva od feudalnih i drugih ugovornih obaveza prema zemljoposjednicima. HNZ se po ovom pitanju drala neutralno, jer su bili svjesni da su Hrvati u BiH u manjini, te da svoje dravno-pravne ciljeve mogu ostvariti jedino ako za sebe pridobiju Bonjake.
130
Nakon to je anketa zavrena, MNO je od 4. maja 1909. godine izala u Musavatu s vie natpisa pod naslovom Nae ustavno ureenje, gdje su formulirali stav svoje stranke po pitanju novog Ustava. MNO je zahtijevala od vlade, da se pozovu narodni predstavnici svih politikih grupa, kako bi se raspravljalo o Ustavu. Uslov za ovu raspravu, a kojeg je postavila MNO, bio je da vlada, u sporazumu s narodnim predstavnicima, izda zakon o slobodi izbora i dogovora i zakon o politikom udruivanju i organizovanju. Ova dva zakona morala bi prethoditi Ustavu, inae je apsurdno da se stupa u borbu za izbor narodnih poslanika, a da narod ne smije formirati politiku stranku, jer u to vrijeme u zemlji ne postoji sloboda odravanja zborova, skuptina i udruivanja. MNO se posebno zalagala za uvoenje punog parlamentarizma i za dravno-pravnu autonomiju Bosne i Hercegovine. MNO je istakla da e i dalje saraivati sa Srbima, jer i oni zahtijevaju da se Bosnom i Hercegovinom upravlja prvenstveno preko zemaljskog sabora (parlamenta), koji bi se sastojao od 31 pravoslavnog, 24 muslimanska i 16 katolikih predstavnika, a ne preko zagrebakog sabora, u kojem je bilo 116 katolikih, 69 pravoslavna i samo 24 muslimanska predstavnika. Zbog svog liberalizma, urednitvo Musavata je kanjeno s 1.500 kruna. Meutim, nakon to je Gligorije Jeftanovi u maju 1909. godine priznao aneksiju, pod pritiskom Beograda, od zajednike borbe za autonomiju nije bilo nita, te se bonjako-srpski savez brzo raspao. Nakon proglasa aneksije, kada je MNO bila u opoziciji, MNS je vidjela mogunost da se nametne kao politiki predstavnik bonjakog naroda. Oni su se jako zanimali za obeani Ustav, jo od Carevog proglasa. U vezi s tim, oni su u svom poluslubenom glasilu Muslimanska svijest zagovarali pripajanje Bosne i Hercegovine Hrvatskoj, u emu su vidjeli nain rjeavanja ustavnog pitanja. Pored toga, traili su zatitu jezika domaeg stanovnitva Bosne i Hercegovine od kolonizacije favorizovanih narodnosti u Monarhiji, u prvom redu Nijemaca. Predstavnici Muslimanske napredne stranke (MNS) su ve na prvoj sjednici ankete predali baronu Benku svoju deklaraciju o Ustavu, koja se svodila na etiri take:
Zatita bonjakog stanovnitva od konverzije, prije svega od katolikog prozelitizma;
Nepovredivost privatnog vlasnitva i odranje agrarnih odnosa u

skladu s ozakonjenom Seferskom naredbom iz 1859. godine;
Bosna i Hercegovina kao jedinstveno i nerazdvojivo tijelo; Zatita muslimanskog branog, porodinog i nasljednog prava.
131
Rad na ustavu tekao je krajnje sporo i bezvoljno. Mi u Bosni gnjavimo sa ustavom, zapisao je L. Thalloczy 31. marta 1909. godine.29 Nakon godinu i po dana, Zemaljski ustav za BiH i za njega vezane zakone Car austrijski, Kralj eki it.d. i Apotolski kralj ugarski Franjo Josip I. je sankcionirao (proglasio) 17. februara 1910. godine, a sveano su proglaeni u velikoj dvorani Zemaljske vlade u Sarajevu 20. februara 1910. godine. Sveanosti su prisustvovali sve lanovi vlade, vii inovnici, predstavnici civilnih i vojnih vlasti, poglavari svih vjerskih zajednica, predstavnici gradske opine, autonomnih oblasti i korporacija, kao i drugi ugledni graani. Sveani proglas izvrio je zemaljski poglavar Marjan Vareanin, koji je skupu kratko saopio nastale promjene u dravi, te na kraju proitao Carevo rjeenje o uvoenju Ustava. Ustavni poredak u Bosni i Hercegovini je tada reguliran sa est zakona, koji predstavljaju cjelinu: 1. Zemaljski tatut za BiH (Ustav); 2. Izborni red (Izborni zakon); 3. Saborski poslovni red (Poslovnik o radu sabora); 4. Zakon o drutvima za BiH (Zakon o strankama, itd.); 5. Zakon o skupljanju za BiH (Zakon o nainu udruivanja); 6. Zakon o kotarskim vijeima (Zakon kontroliranja rada kotarskih vijea). Ustav i njegovi pratei zakoni uveli su u politiki ivot zemlje tri nove institucije:
a. Sabor, b. Zemaljski savjet i c. Kotarsko vijee.

Najvanija ustanova je Sabor, iako s vrlo ogranienim legislativnim pravima.30 Uloga Sabora u zakonodavstvu odreena je lanom 21. Ustava (ili
29 Dr. Mustafa Imamovi, Pravni poloaj i unutranjo politiki razvitak BiH od 1878. do 1914., Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1997. godine, str. 211.-212. 30 To podruje nije bilo beznaajno, ali Saboru ipak nije data prava zakonodavna vlast, jer njegov zakljuak postaje zakon samo ako vrhovni vladar (Car) to odobri. Ustav kao pisani pravni akt s najviom pravnom snagom u pravilu se donosi po posebnoj proceduri, obino uz sveano proglaavanje i uvoenje u ivot, pri tome treba znati da se svaki ustav javlja u isto vrijeme i kao normativni poredak i kao dato
132
tatuta): Na zakonima saraivae Sabor u koji e stanovnitvo Bosne i Hercegovine odailjati poslanike. Prvi Bosanski sabor je sastavljen kombinacijom specijalnog nacionalnog, virilistikog31 i kurijalnog sistema veoma sloenog karaktera. U objanjenjima kojim je zajedniko ministarstvo nansija propratilo saborski red, naglaeno je da se ovo zastupniko tijelo ima stvoriti na naelu zastupanja interesa, tako da bude to je mogue vjerniji odraz nacionalnih, konfesionalnih i politikih prilika u BiH. U skladu s tim, graani su bili podijeljeni u tri kurije po nacionalnim grupama,32 ime se svakoj konfesiji osiguravao odgovarajui broj poslanika srazmjerno njenoj veliini. Unutar konfesionalnog izbornog tijela postojale su posebne kurije na socijalnoj bazi: gradska, seoska, veleposjednika i kurija inteligencije. Pored izabranih poslanika u Sabor je ulazio i odreeni broj virilista. lanom 22. Zemaljskog ustava (tatuta) za BiH odreeno je ukupno 20 lica koja po poloaju ulaze u Sabor. To su: reis-ul-ulema, vakufsko-mearifski direktor, sarajevski i mostarski muftija i po imenovanju najstariji muftija; etiri srpsko-pravoslavna mitropolita i potpredsjednik Velikog upravnog i prosvjetnog savjeta SPC; rimokatoliki nadbiskup, oba redodravnika (provincijala) franjevakog reda i dva rimsko-katolika dijecezanska biskupa; sefardski nadrabin; predsjednik Vrhovnog suda; predsjednik Advokatske komore u Sarajevu; naelnik zemaljskog glavnog grada Sarajeva i predsjednik Trgovake i obrtnike komore u Sarajevu.33
stanje politikih odnosa. Odnos politikih snaga se mijenja na izborima u skladu s postojeim izbornim zakonom i izbornim sistemom. Mehanizmi izbornih sistema i sami izbori na prostoru BiH u 20. stoljeu, u pravilu su uvijek vie ili tragom ve nainjenih promjena nego to su sami mijenjali tok njene historije. Vie su sluili okivanju narodne volje u eme postojeeg stanja nego njenom iskazivanju. Tako je i danas, kada i kompetentne osobe (npr. Wolfgang Petritsch) porede vaei ustav BiH sa ''ludakom kouljom''... 31 viriliste lica po poloaju 32 Prva kurija se obino nazivala veleposjednikom, ili intelektualnom, sastojala se iz dva izborna razreda. U prvom izbornom razredu bili su svi muslimanski posjednici zemlje koji plaaju zemljarine barem 140 kruna. Veleposjednici drugih vjeroispovijesti mogli su glasati po sopstvenoj elji u ovom izbornom razredu ili u drugom izbornom razredu. Pravo da glasaju u drugom izbornom razredu prve kurije imala su sva ona lica koja plaaju bar 500 kruna neposrednog poreza. Tu su glasali i svi oni koji su svrili neku visoku kolu u Monarhiji, ili neki drugi njoj ravan nauni zavod; zatim svetenici svih priznatih vjeroispovijesti; svi aktivni i penzionisani zemaljski inovnici, uitelji, eljezniari i vojni inovnici i na kraju penzionisani ociri. Drugu kuriju sainjavaju svi stanovnici gradova koji ne spadaju u neku od naprijed pomenutih kategorija. Najzad, svi stanovnici seoskih opina koji ne pripadaju prvoj kuriji (veleposjednici) predstavljaju birae tree kurije. 33 Bosanski ustav, fototip izdanja iz 1910.; priredio i uvodnu rije napisao dr. Uzeir Bavi; autor uvodne studije prof. dr. Mustafa Imamovi, Muslimanski glas, SaraGODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
133
Zemaljska vlada je predloila da se na 25.000 stanovnika bira jedan poslanik. Zemaljski odjel za statistiku je procijenio da je krajem 1909. godine u BiH bilo 1.800.000 stanovnika. Polazei od ovog broja i raunajui da jednog poslanika treba birati na 25.000 stanovnika utvreno je da e se u budui Bosanski sabor birati 72 poslanika. Ovaj broj se imao podijeliti na tri pomenute kurije... Od 72 birana poslanika otpadalo je na prvu kuriju 18, na drugu 20, a na treu 34 poslanika.34 Mandati u kurijama dijeljeni na sve vjeroispovijesti srazmjerno broju njihovih pripadnika. lanom 5. Izbornog reda odreeno je da u prvoj kuriji pripadaju katolicima 4 mandata, Muslimanima 6 i Srbima 8 mandata. U drugoj i treoj kuriji zajedno katolicima je pripadalo 12 mandata, Muslimanima 18 i Srbima 23 mandata. Jedan mandat u drugoj kuriji pripadao je Jevrejima.35 Aktivno birako pravo, prema lanu 1. Izbornog reda, imali su svi bosansko-hercegovaki pripadnici mukog spola, koji su na dan izbora navrili 24. godinu, samovlasni su i koji u zemlji stanuju barem od jedne godine amo. Aktivno birako pravo imaju i austrijski i ugarski dravljani ukoliko su namjeteni u upravnoj, prosvjetnoj i eljeznikoj slubi u BiH. Jedino su ene veleposjednice, ukoliko plaaju 140 kruna zemljarine, imale aktivno birako pravo u prvom razredu kurije. Pravo glasa nemaju lica koja se nalaze pod steajem, dok traje postupak, zatim koja su u aktivnoj slubi, te lica koja su pod istragom ili su ve osuena zbog krivinih dijela. Pasivno birako pravo, po lanu 4. Izbornog reda imali su mukarci sa navrenih 30 godina, ukoliko uivaju sva graanska prava. Lica u aktivnoj dravnoj slubi, u upravi, eljeznicama i javnim kolama, nisu imala pasivno birako pravo.
1870. Pravoslavci Muslimani Katolici Ostali Ukupno 534.000 694.000 208.000 --1.436.000 100 % 37,2 % 48,3 % 14,5 % 1879. 496.485 449.0002 209.000 --1.154.485 100 % 1.568.092 99,2% 43,0% 38,9% 18, % 1895. 673.246 548.632 334.142 42,9% 35,0% 21,3% 1910. 825.418 612.137 434.061 26.428 1.898.044 43,5% 32,2% 22,9% 1,40% 100%
Tabela 1. Rezultati popisa stanovnitva u periodu 1870-1910.36

jevo, 1991., str. 68-69 34 Oigledno da je pri izborima vlada eljela odrati ravnoteu i paritet izmeu nacionalnih grupa. Dranje ove ravnotee i pariteta bio je jedan od osnovnih principa austrougarske politike u BiH. 35 Dr. Mustafa Imamovi, Pravni poloaj i unutranjo politiki razvitak BiH od 1878. do 1914., Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1997. godine, str. 211.-212. 36 F. Bieber, BiH poslije rata-politiki sistem u podijeljenom drutvu; Buybook, Sara-
134
Izbori 1910. godine za prvi Bosanski sabor

Zemaljska vlada je 24. marta 1910. godine raspisala prve saborske izbore za period 18-28. maja 1910. godine. Izbori u treoj kuriji imali su se obaviti 18. maja, u drugoj 23. maja, u drugom razredu prve kurije 25. maja, i na kraju, u prvom razredu prve kurije 28. maja.37 Zemaljska vlada je predloila da se na 25.000 stanovnika bira jedan poslanik. Popis iz aprila 1895. godine govorio je da je u BiH tada ukupno bilo 1.568.092 stanovnika, od ega 673.246 pravoslavca, 548.632 muslimana, te 334.142 katolika. U Sabor su, na osnovu ovih brojki, birana 72 zastupnika, tako da je katolicima pripadalo 16, muslimanima 24, pravoslavcima 31 mandat, dok je jevrejima pripao samo jedan. Aktivno birako pravo imali su svi bosanskohercegovaki pripadnici mukog spola, koji su na dan izbora navrili 24 godine, koji su samovlasni i koji u zemlji ive barem jednu godinu. Jedino su ene veleposjednice, ukoliko plaaju 140 kruna zemljarine, imale aktivno birako pravo u veleposjednikoj kuriji. Pasivno birako pravo imali su mukarci s navrenih 30 godina, ukoliko uivaju sva graanska prava. U stvarnosti je situacija bila potpuno drugaija i zavisila je od kurije i konfesije. U svakoj kuriji bila je favorizovana jedna od tri konfesije, ali uzeto sve zajedno, prosjek biraa za sve konfesije bio je prilino uravnoteen: jedan pravoslavni mandat dolazio je na 33.714 stanovnika, muslimanski na 33.335, a katoliki na 33.373 stanovnika. Ovim se eljela odrati ravnotea i paritet izmeu etniko-konfesionalnih grupa, to je bio jedan od osnovnih principa austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini. Zbog toga je Car bio obavezan da pazi da se na poloaj predsjednika i potpredsjednika naizmjenino nalaze pripadnici sve tri konfesije. Nakon raspisivanja izbora Muslimanska narodna organizacija i Muslimanska samostalna stranka su povele pregovore o zajednikom istupanju na njima. Pregovori su voeni uglavnom o podjeli mandata, mada su samostalci podnijeli jedan program o ujedinjenju dviju stranaka. Egzekutivni odbor MNO-a je samostalcima nudio 6 mandata, ali su oni traili vie. Kako Egzekutivni odbor MNO-a Muslimanskoj samostalnoj stranci nije htio ustupiti vie ni jedan mandat, to su pregovori prekinuti. Odziv biraa je bio veoma masovan, ak i u treoj, seoskoj kuriji, gdje se to najmanje oekivalo. Od 162.980 Srba biraa u seoskoj kuriji glasalo je 138.771 glasa ili 85 %.38 Kod Muslimana od 105.734 upisana biraa u
jevo, 2008, str. 15. 37 Sarajevski list, br. 79., od 02.04.1910. godine 38 Pred izbore je dolo i do sporazuma razliitih frakcija unutar Srpske narodne GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
135
seoskoj kuriji glasalo je 88.205 glasaa ili 83 %. Kod Hrvata, upisanih u seoskoj kuriji bilo je 78.215 glasaa, a glasalo je svega 49.876 ili 61 %.39 Na istim izborima SNO je osvojila sve pravoslavne mandate, njih ukupno 31, dok je Dimitrijevieva Samostalna stranka dobila svega nekoliko glasova i time se potpuno ugasila. MNO je dobila sve muslimanske mandate (ukupno 24).40 Od 16 katolikih mandata, HNZ je dobila 12, a stadlerovci (pristalice nadbiskupa Josipa Stadlera, koji je vodio HKU Hrvatsku katoliku udrugu) samo 4 mandata. Bez mandata su ostali MSS, kao i demokrati, koji su isticali Osmana ikia, kao kandidata u treoj kuriji. Meutim, uticaj MNO-a je bio tako jak, da su seljaci odbijali sluati njegove govore, kao i one od Smail-age emalovia. Mada je Sabor u poetku radio sporazumno, skoro sva zasjedanja, kojih je bilo ukupno etiri, karakterizirala je nacionalistika obojenost istupa srpskih i hrvatskih zastupnika, koji su u svakoj prilici isticali svoje zahtjeve nad BiH. Prvi sukobi poeli su ve kod rasprave o nacrtu zakona o potanskoj tedionici. Sve to, a posebno sarajevski atentat 28. juna 1914. godine na austrijskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegovu enu Soju, uticali su da Car ve 6. februara 1915. godine raspusti Sabor, jer su predhodno van snage stavljene najbitnije odredbe bosanskog Ustava iz 1910. godine. U meuvremenu poinje i Prvi svjetski rat.
Sastav i struktura Bosanskog sabora

Proglasom ustavnosti 20. februara 1910. godine, otpoeo je s radom i Bosanski sabor, koji je bio sastavljen kombinacijom socijalnog, konfesionalno i virilistiko-kurijalnog sistema (u Sabor, pored izabranih lanova, ulaze i virilistiki lanovi, koji su, zbog svog poloaja, automatski smatrani njegovim lanovima). Za razliku od drugih anahronih predstavnikih institucija u Monarhiji, Bosanski sabor se nije zasnivao ni na nekoj posebnoj domaoj tradiciji. Prema Saborskom redu (izbornom zakonu), graani su po konfesionalnoj pripadnosti bili podijeljeni u tri kurije, tako da je svakoj etnikovjerskoj grupi osiguravan odreeni broj zastupnikih mjesta. Unutar konfesionalnog izbornog tijela postojale su posebne kurije na socijalnoj bazi:
organizacije. Tako privremeno ujedinjena SNO pozvala je srpski narod na slogu proglasivi svakog Srbina koji ne glasa za njih izdajicom (Juzbai, 1999., str. 48) 39 Dr Mustafa Imamovi, Pravni poloaj i unutranjo politiki razvitak BiH od 1878. do 1914., Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1997. godine, str. 226. 40 MSS je priznala svoj poraz kao alosnu istinu da je njihova stranka pri prvom koraku naila na neophodne zaprijeke tatine i dehalata (neznanja)... U bosanski sabor izabrato je i nekoliko muslimanskih analfabeta, koji za nas nee moi nita uiniti prije, nego nam poslui na sramotu pred itavim kulturnim svijetom. (Muslimanska sloga, br. 33., od 27.05.1910.)
136
Kurija veleposjednika i intelektualaca, Gradska kurija, Kurija seoskih opina.

Mandat zastupnika trajao je pet godina, bez prava biraa na njihov opoziv. Predsjednika i potpredsjednika Sabora nisu birali poslanici, nego ih je na poetku svakog zasjedanja imenovao Car, pazei na konfesionalnu ravnoteu i redoslijed.41 Pored izabranih zastupnika u Sabor su ulazili ve pomenuti virilisti. Takvih je bilo ukupno dvadeset:
Pravoslavci: etiri mitropolita i predsjednik pravoslavne zajednice; Muslimani: Reisu-l-ulema, direktor vakufsko-mearifske uprave, sarajevski i mostarski muftija i po imenovanju najstariji muftija;
Katolici nadbiskup i dva provincijala franjevakog reda; Jevreji sefardski nadrabin; Predsjednik Vrhovnog suda, predsjednik Advokatske komore u Sarajevu, naelnik zemaljskog glavnog grada Sarajeva i predsjednik Trgovake i obrtnike komore u Sarajevu. Ovakvom strukturom vlada je eljela osigurati jedan konzervativan sabor. Vlada se za svaki sluaj obezbijedila lanom 35. Ustava, po kojem sabor ne smije opiti sa drugima predstavnitvima, niti smije izdavati ikakve objave. Na saborsku sjednicu se ne smiju pustiti nikakve deputacije, a sam sabor smije slati odaslanstva na carski dvor samo onda, kada se isposluje prethodno previnje odobrenje. Po Ustavu, Bosna i Hercegovina ostala je jedinstveno podruje sa jedinstvenim poloajem u Monarhiji i predstavljala je posebnu upravnu jedinicu corpus separatum (odvojeno tijelo), jer se dvije drave, koje ine Monarhiju (Austrija i Ugarska) nisu mogle dogovoriti oko uprave. Ovakav pravni subjektivitet djelimino se izraavao i Saborom. BiH ni poslije aneksije i ustavnosti nije mogla neposredno participirati u zajednikim poslovima na nivou Austro-Ugarske. Zemaljski savjet je bila institucija koja je trebalo u budunosti da osigura bolji pravno-politiki ivot BiH u okviru Monarhije. Ali, bez obzira na sva ogranienja,42 bosanskohercegovaki sabor je bio pozornica i okvir novih formi graanskog i politikog ivota u Bosni i Hercegovini. Djelokrug Sabora obuhvatao je iroko podruje upravnih, privrednih, socijalnih, nansijskih, kulturno-obrazovnih, pravosudnih i drugih
41 Predsjednici sabora: Ali-beg Firdus - od 1910 (umro je iste godine); Safvet-beg Baagi - do 1910. do rasputanja sabora 1915. godine 42 Izvan djelokruga Sabora bila su npr. pitanja u vezi s odbranom (vojna obaveza, odreivanje regrutnog kontigenta...), u vezi sa servisiranjem zemaljskog duga i sl. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
137
poslova, koji su taksativno navedeni u 27 taaka lana 42 Zemaljskog tatuta (Ustava).
Bosna i Hercegovina nakon rasputanja Sabora

Do izbijanja Prvog svjetskog rata, prema Ustavu BiH iz 1910. godine, Bosna i Hercegovina je predstavljala posebno upravno tijelo u strukturi Habsburke monarhije, s posebnim pravnim sistemom i posebnim statusom svojih graana, koji nisu tretirani ni kao Austrijanci ni kao Ugari. Taj politiki subjektivitet, kako je ve u gornjem tekstu navedeno, posebno se izraavao Bosanskim saborom. Njegovim rasputanjem Bosna i Hercegovina je i dalje zadrala svoj poseban poloaj u Monarhiji, u ijem se vrhu mnogo raspravljalo oko njenog dravno-pravnog statusa. Zemaljski poglavar Stjepan Sarkoti je predlagao da se umjesto rasputenog Sabora formira administrativni savjet, kao neka vrsta predstavnikog tijela. Zajednika vlada u Beu je to odbila, a obrazloenje je bilo da Bosanski sabor nije rasputen, te da e se ponovo sazvati, im to okolnosti dopuste. Kombinacije oko dravno-pravnog poloaja Bosne i Hercegovine pravljene su s ciljem da se sprijei raspad Austro-Ugarske, te da se onemogui rjeenje jugoslavenskog pitanja. Austrija je insistirala na tome da se Bosna i Hercegovina pripoji Austriji, dok je Ugarska to traila za sebe.43 Takoer su postojali razni planovi o podjeli Bosne i Hercegovine izmeu ove dvije drave: Ugarskoj bi pripali banjaluki i bihaki okruzi, a ostala etiri okruga (sarajevski, travniki, tuzlanski i mostarski) Austriji...
Rad muslimanskih predstavnika u Bosanskom saboru

MNO je u predizbornom periodu aktivno saraivala sa srpskim graanskim politiarima. Srpska narodna organizacija dobila je sve srpske, Muslimanska narodna organizacija sve muslimanske, a dvije hrvatske stranke sve
43 Predsjednik ugarske vlade grof Istvn Tisza je smatrao da bi politika ravnotea u Monarhiji jedino mogla uspostaviti prikljuenjem BiH Ugarskoj, poto je ista bila poremeena prikljuenjem Poljske Austriji. Od ove ideje je odustao kada su mu jugoslavenski orijentirani sprski i hrvatski bosanskohercegovaki politiari predali 20. septembra 1918. memorandum u kome se trai rjeenje bosanskog pitanja na principu samoopredjeljenja naroda. Sa druge strane je tekao proces rjeavanja jugoslavenskog pitanja u vidu stvaranja jedne zajednike jugoslavenske drave, Kraljevine SHS.
138
hrvatske glasove. Odmah poslije saborskih izbora, car Franjo Josif posjetio je BiH. Tom prilikom je 31. maja izdao patent, kojim je sazvao Sabor za 15. juni 1910. godine.44 Na drugoj sjednici, odranoj 16. juna 1910., Bosanski sabor je sporazumno izabrao Zemaljski savjet od 9 lanova (4 Srbina, 3 Muslimana i 2 Hrvata). Za proraunski (budetski) odbor izabrano je 18 lanova (8 Srba, 6 Muslimana i 4 Hrvata). Bosanskom saboru je pripalo pravo nadzora nad upravom i pravo zakonodavstva i kontrole u svim predmetima, koji se tiu uprave i sudstva samo u Bosni i Hercegovini. To podruje nije bilo beznaajno, ali Saboru ipak nije data prava zakonodavna vlast, jer njegov zakljuak postaje zakon samo ako vrhovni vladar (Car) to odobri. Model u kojem su tri nacionalne stranke nosioci politikog ivota, svaka u ime svog naroda, zaivio je jo u Zemaljskom saboru. U Saboru je, usljed i austrougarske politike, dolo do nesporazuma izmeu muslimanskih i srpskih politiara, posebno oko rjeenja agrarnog pitanja. Koliko su predstavnici bh. muslimana u Saboru bili nacionalno neosvijeteni i van evropskih tokova govori i injenica da su se sami odrekli svog povijesnog bosanskog jezika. U vrijeme rasprava o tzv. zemljinom pitanju, za koje su posebno bili zainteresirani bogati muslimani (begovat), predstavnici bh. muslimana su pokazali koliko su nevjeti i nacionalno i dravotvorno neemancipirani. Oni su tada napravili nagodbu s Hrvatima u Bosanskom saboru o tome da Hrvati prihvate zakon o otkupu kmetova, koji je odgovarao muslimanima zemljoposjednicima, a za uzvrat predstavnici bh. muslimana bi prihvatili da slubeni jezik za unutranju i vanjsku upotrebu u BiH bude hrvatski ili srpski, s latinikim ili irilinim pismom, umjesto do tada vaeeg bosanskog jezika za sve graane BiH. Tako je u Bosanskom saboru i zvanino utvren naziv jezika u BiH kao srpsko-hrvatski s latininim ili irilinim pismom i to e ostati tako skoro do kraja 20. stoljea.45 O tome Devad Juzbai pie: Neposredno prije izglasavanja zakona o fakultativnom otkupu kmetova sklopljen je 31. marta 1911. godine i formalni pakt izmeu Muslimanskog saborskog kluba i obiju hrvatskih politikih grupa. Izmeu ostalog, oni su se paktom uzajamno obavezali da e hrvatski poslanici glasati za fakultativni otkup, a muslimanski za jeziku osnovu koju su izradili Hrvati. Hrvatsko-muslimanska koalicija je imala namjeru, u sluaju ako joj ne poe za rukom, da se jeziko pitanje postavi na dnevni red Sabora neposredno po izglasavanju agrarne osnove, da se
44 Ibid., str. 227. 45 Na temelju naela prirodnoga prava, usvojenog u 19. stoljeu, Srbi su sada traili zajedniku dravu za istu etniku zajednicu, kojoj je osnovno obiljeje bilo isti jezik. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
139
njegovo rjeenje povee sa odobrenjem budeta za 1912. godinu...46 Inae, kod samih muslimana bio je ukorijenjen bosanski jezik pa je njima, i onda kada je prestalo da bude ocijelna oznaka, posebnom odlukom Zemaljske vlade od 29.11.1907. godine bilo doputeno da u okviru svojih samoupravnih institucija narodni jezik i dalje nazivaju bosanskim.47 Tako se desilo da su, usljed politike nedomiljenosti bh. Muslimana, nestali i bonjatvo i bosanski jezik.48 Svijest o znaaju jezika za ustroj nacije i iskazivanje vlastite duhovnosti bh. muslimani tad, naalost, nisu imali.49 Zato su olako prihvatali tua rjeenja, bez spoznaje pogubnosti takvih postupaka za razvoj naroda i drave.50 Bonjako-muslimanska kulturna, vjerska i politika elita, u ovakvim bh. drutvenim okolnostima, na austrougarski reim apsolutizma, a kasnije i na reim pseudoparlamentarizma i formalnog ustavnopravnog poretka, odgovorila je prihvatanjem i prakticiranjem politike konformizma.51 Uslijedio je Principov atentat i Prvi svjetski rat. Bosanski sabor se, poslije atentata,
46 Zakon o ureivanju zvaninog i nastavnog jezika u BiH od 30. decembra 1913., vidjeti u: Devad Juzbai, Nacionalno-politiki odnosi u Bosanskohercegovakom saboru i jeziko pitanje (1910 1914), Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1999. god., str. 227. 47 Devad Juzbai, Jeziko pitanje u Austro-Ugarskoj politici, Svjetlost, Sarajevo, 1973. god., str. 39. 48 Vjerojatno nijedno identitetsko obiljeje nije bilo toliko zlorabljeno kao jezik i nigdje toliko mnogo kao u BiH. A jezik je postao problem kad se u njega umijeala ideologija. U 19. st., u stoljeu raanja nacija, Vuk Stefanovi Karadi i drugi srpski prosvjetitelji primijenili su turski milletski sustav organizacije drutva i na podruje jezika, te je populacija koja je govorila tokavskim narjejem imenovana srpskom etnikom skupinom (Srbi sva tri zakona), ime su nestali hrvatski, crnogorski i bosanski jezik, a ti narodi su bili svedeni na skupine plemen na uskim geografskim podrujima. 49 Pitanje nacionalnog identiteta kompleksna je stvarnost i o tome se stvorila bogata lozojska tradicija [Stanley I. Benn,Nationalism, The Encyclopedia of Philosophy, vol 5 and 6, Macmillan Free Press, New York London, 1967., 442445.]. Pod utjecajem Johanna Gottfrieda Herdera, Novalisa i drugih njemakih prosvjetitelja krajem 18 st. ustalilo se miljenje da je temelj nacionalnog identiteta zajednitvo jezika. Jezik je, naime, sredstvo kojim se prenosi tradicija, te tako uvaju i prenose osjeaji, simboli, emocionalne veze i mitovi, to znai da ujedinjuje pojedince u zajednicu kulture. S time je povezano i uvjerenje da svaka nacija ima svoju osobitu ulogu u svijetu, svoju misiju koja je jednostavno dana, tj. od Boga predodreena. Srbima su u tim nastojanjima uvelike pomogli slovaki slavisti Jozef Dobrovski, Jozef afaik i Jan Kollar. 50 air Filandra, Bonjaka politika u XX stoljeu, Sejtarija, Sarajevo, 1998. god., str. 34-35. 51 Esad Zgodi, Bosanska politika misao austrougarskog doba, DES, Sarajevo, 2003. god., str. 23.,
140
vie nije ni sastajao, a rasputen je patentom Cara i kralja od 6. februara 1915.
ZAKLJUAK
Nakon proglaenja aneksije (1908.) Austro-Ugarska je vrila posljednje pripreme za uvoenje ustavnog stanja u BiH, to se i desilo 20. februara 1910. godine, kada je slubeno proglaena ustavnost. Bez obzira na sva ogranienja u pogledu zakonodavstva i uprave, koji su bili nametnuti bosanskohercegovakoj autonomiji, Ustav i njegovi pratei zakoni uveli su u politiki ivot zemlje tri nove institucije: Bosanski sabor, Zemaljski savjet, Kotarsko vijee. Uz to je Ustav zakonski garantirao osnovna graanska prava i regulirao javno udruivanje i sakupljanje, jer se bez toga ne bi mogao ostvariti ni minimum parlamentarnog ivota. Bosanskohercegovaki sabor je bio samo provincijsko predstavniko tijelo, a ne dravni parlament. Sastojao se od ukupno 92 lana, od ega su dvadeseterica (ili vie od 21%) lanova ulazili u Sabor po poloaju (virilisti). Ovako veliko uee virilista (crkvenih i laikih velikodostojnika) trebalo je da osigura konzervativni karakter Sabora. To je trebalo da osigura i cjelokupni izborni sistem, zasnovan na glasanju po kurijama. S dananje take gledita, Zemaljski tatut (Ustav) i Izborni red (izborni zakon) nisu bili demokratski, iz vie razloga, a izmeu ostalog i: ogranienosti aktivnog birakog prava (ene nisu mogle glasati, ako nisu veleposjednici); kurijalni izborni sistem izrazito je favorizirao ekonomski i intelektualno izdvojene; lanom 42. Izbornog reda odreeno je da glasanje u III kuriji bude javno; monarh, kao apsolutni vladar, mogao je sam ukinuti ili izmijeniti Ustav, bez pitanja Bosanskog sabora. Zanimljivo je da je Zemaljska vlada, nakon sarajevskog atentata, dola do zakljuka da je sistem izbora poslanika po odvojenim konfesionalnim izbornim tijelima pogodovao da najradikalniji elementi dospiju u Sabor, to je imalo za posljedicu rascjep i radikalizaciju nacionalno-konfesionalnih odnosa, pa je to podsticalo i rascjep meu stanovnitvom. Meutim, planovi o izmjeni izbornog sistema i novim izborima za Sabor bili su zbog izbijanja rata, osueni na neuspjeh. To je sr tada uspostavljenog modela ivjeti jedni pored drugih. Slian nacionalni klju postoji i danas i postao je bosanski usud.
141
Abstract THE FIRST BOSNIAN PARLIAMENTARY ELECTIONS

This paper looks into the principles, methods, purpose and the consequences of the rst Bosnian parliamentary elections. The aim is to show the rst elections in Bosnia and Herzegovina in the 20th century, the beginnings of the parliamentary life, as well as the rst constitutional principles, which have a large impact on the modern Bosnia and Herzegovina, too. The text gives the historical overview of the organization of the Austro-Hungarian government in Bosnia and Herzegovina, in terms of enacting laws, whose aim was to organize the parliamentary life in Bosnia and Herzegovina, and regulating the legislative eld, whose legitimacy was supposed to be ensured by the rst Bosnian Parliament. The rst Bosnian parliamentary elections introduced the principle of division of political parties based on ethnicity for the rst time in the history of Bosnia and Herzegovina. In order to overcome these divisions, which have an impact on the Bosnian-Herzegovinian society as a whole, and to build a modern civil society, it is necessary to go back to the analysis of that period and the elections which introduced the ethnic principle of the organization of political parties in our country. Key words: political parties, constitution (zemaljski tatut), Bosnian Parliament, elections, election order (election law)
142
Literatura
1. Arnautovi, Suad (2009.) Politiko predstavljanje i izborni sistemi u BiH u XX stoljeu, Promocult, Sarajevo, 2. Bieber, Florian (2008.) BiH poslije rata-politiki sistem u podijeljenom drutvu; Buybook, Sarajevo, 3. Bogievi, Vojislav, redaktor (1954.), Mlada Bosna pisma i prilozi, Tipograja, Zagreb, 4. Bosanski ustav (1991.) fototip izdanja iz 1910.; priredio i uvodnu rije napisao dr. Uzeir Bavi; autor uvodne studije prof. dr. Mustafa Imamovi, Muslimanski glas, Sarajevo, 5. Purivatra, dr. Atif (1977.), Jugoslavenska muslimanska organizacija u politikom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, drugo izdanje, Svjetlost, Sarajevo, 6. Filandra, air (1998.), Bonjaka politika u XX stoljeu, Sejtarija, Sarajevo, 7. Filipovi, Muhamed (1996.), Bonjaka politika, Svjetlost, Sarajevo, 8. Grupa autora (1956.), Enciklopedija Jugoslavije II, Bosna deo; Izdaje i naklada Leksikografski zavod FNRJ, Zagreb, 9. Ibrahimagi, Omer (1998.), Dravno-pravni razvitak BiH, VKBI, Biblioteka Posebna izdanja, Sarajevo, 10. Imamovi, Mustafa (1996.), Bonjaci u emigraciji: monograja Bosanskih pogleda 1955-1967; Sarajevo: Bonjaki institut Zurich odjel Sarajevo, 11. Imamovi, Mustafa (1997.), Pravni poloaj i unutranjo politiki razvitak BiH od 1878. do 1914., Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 12. Imamovi, Mustafa (2006.), Osnove upravno-politikog razvitka i dravno-pravnog poloaja Bosne i Hercegovine, Pravni fakultet, Sarajevo, 13. Juzbai, Devad (1999.), Nacionalno-politiki odnosi u bosanskohercego-vakom saboru i jeziko pitanje (1910 1914), Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 14. Magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja Status (2008.), broj 13, Historiograja, jesen/zima
143
15. Osloboenje od 30.3.1990., str. 16. (feljton: Graanske politike stranke u BiH izmeu 1918. i 1920.) 16. Zgodi, Esad (2003.), Bosanska politika misao austrougarskog doba, DES, Sarajevo.
144
Denan Sinanovi
bosna i bonjaci u djelima dobrice osia1

Saetak
U posljednjoj deceniji XX stoljea Socijalistika federativna republika Jugoslavija se, u ratu i stradanjima, raspala, a njene konstitutivne republike su ostvarile suverenost i postale nezavisne drave. Te dogaaje su proizvele organizirane politike, vojne i druge grupacije u Srbiji. Meu akterima tih dogaaja jedno od najznaajnijih mjesta zauzima srpski knjievnik i akademik, otac nacije, Dobrica osi. Njegov politiki angaman bio je direktno vezan, kako za sudbinu Jugoslavije, tako i za sudbinu Bosne i Hercegovine i bonjakog i drugih naroda koji ive na njenoj teritoriji. Ovaj rad otkriva osieve stavove prema najveem bosanskohercegovakom narodu, Bonjacima, i prema Bosni i Hercegovini, kao dravi. Zakljuci o tome su izvedeni na osnovu njegova pisanog opusa i radova drugih o njemu, kao i njegove biograje. osi je igrao vanu ulogu u kreiranju srpske nacionalne ideologije i politike, pod ijim je okriljem i dolo do razbijanja jugoslavenske dravne zajednice, sukoba na njenom tlu, a posebno sukoba na tlu Bosne i Hercegovine i stradanja Bonjaka.
1 Ovaj tekst predstavlja dio diplomskog rada odbranjenog na FIN u Sarajevu 16.04.2012. pred komisijom doc. dr. Ahmet Alibai (mentor), prof. dr. Enes Kari i doc. dr. Devad Hodi GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
147
Denan Sinanovi
Politika biografija Dobrice osia

Dobroslav, Dobrica osi, iji su se roditelji iz Gacka preselili u Srbiju u XIX stoljeu,2 roen je u mjestu Velika Drenova, opina Trstenik, dana 4. januara 1922. godine. U elji da djeak ranije odslui vojsku, djed Jeftimije uredio je s lokalnim protom da se kao datum roenja upie 29. decembar 1921. godine. Zbog toga danas u biograjama susreemo dva datuma osievog roenja.3 Kao srednjokolac je pristupio komunistikom pokretu i obavljao vie znaajnih politikih funkcija u centralnim komitetima komunistike partije Srbije i Jugoslavije.4 Njegova komunistika uvjerenja i funkcije dovele su ga do funkcije lana komisije za pravljenje programa SK Jugoslavije (1956. god.)5 i afrikog putovanja s Titom (1961. god.).6 Jo ranije, 1948. godine, poinju njegova druenja sa srpskim nacionalistima, koji znaajno utjeu na njega, te vremenom postaje protivnik Komunistike partije. Svoje nezadovoljstvo politikom partije javno je iznio u Skuptini Srbije, nakon ega se konano razlazi s jugoslavenskim komunistikim pokretom u maju 1968. godine. Nakon pomenutog skuptinskog zasjedanja, partijski zvaninici su izdali novinsko saopenje, kojim su se ogradili od osievih stavova, ocijenjenih kao nacionalistiki. Sam osi je svrstan u nacionaliste, to je bio razlog zabrane njegovih knjiga i iskljuivanja iz javnog ivota. Kao nacionalistika i antisamoupravna 1971. godine zabranjena je njegova knjiga Mo i strepnje. Ista je sudbina zadesila i knjigu Stvarno i mogue, koja je ocijenjena kao biblija srpskog nacionalizma, a za njenog autora je reeno da je jedan od glavnih prvosvetenika srpskih nacionalista.7 Vlasti su takoer onemoguile tampanje lista Javnost, ije je pokretanje inicirao osi, a u ijoj je redakciji bio, izmeu ostalih, i Zoran ini. Od 60-ih godina prolog stoljea, osi se ilegalno susree s kosovskim Srbima i predvodi opozicione krugove, najprije kao predsjednik Srpske knjievne zadruge, a kasnije kao lan Udruenja knjievnika Srbije i Srpske akademije nauka i umjetnosti. Poslije Titove smrti, osiev politiki angaman se intenzivira. On, sa svojim istomiljenicima iz SANU-a, sve aktivnije zagovara promjenu jugoslavenskog politikog sistema i poretka. On je
2 Slavoljub uki, Lovljenje vetra; politika ispovest Dobrice osia, Samizdat, Beograd 2001, str.259. Radovan Popovi, Vreme pisca: ivotopis Dobrice osia, Narodna knjiga/Alfa, Beograd 2000, str. 9. S. uki, Lovljenje vetra, str. 53.
3 Isto, str. 13. 4 5
6 S.uki, ovek u svome vremenu, razgovori sa Dobricom osiem, Filip Vinji, Beograd 1989, str. 107-118. 7 S. uki, Lovljenje vetra, str. 127. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
148
Bosna i Bonjaci u djelima Dobrice osia
inspirator Memoranduma iz 1986. i jedan od pokretaa Predloga ustavnih reformi iz 1988. godine te Deklaracije o srpskom nacionalnom jedinstvu, koju su 1991. god. usvojili predstavnici Srba iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije, zajedno sa stranakim funkcionerima Srbije i srbijanskim intelektualcima. osi je bio aktivan kao organizator tih skupova.
osiev utjecaj na Srbe u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini

Kada je dolo do formiranja politikih stranaka u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, na izborima za predsjednike Srpske demokratske stranke, koja je vodila politiku formiranja srpske drave koja bi sa Srbijom inila jednu cjelinu, izabrani su Jovan Rakovi i Radovan Karadi. Njih je osi smatrao za najpodesnije za vrenje tih funkcija, te je iskoristo svoj autoritet za njihovo biranje. O svom ueu u osnivanju SDS-a u Hrvatskoj zapisao je: Imao sam sreu da 1989. i 1990. saraujem s Jovanom Rakoviem na osnivanju stranke i sastavljanju njenog programa. Prvi dogovor o osnivanju, programskom karakteru i nazivu politike stranke Srba u Hrvatskoj, uz uee nekoliko Srba iz Kninske Krajine, ibenika i Bukovice, kao i nekoliko uglednih Srba iz Hrvatske nastanjenih u Beogradu, postignut je u zgradi Srpske akademije nauka i umetnosti, u mojoj reiji, naravno, bez znanja rukovodstva Akademije.8 Nakon politikog organiziranja hrvatskih Srba, i bosanskohercegovaki su osnovali SDS, u emu je opet presudnu ulogu imao Dobrica osi. Srbi iz Bosne su mu se obraali za savjet o tome kakvu stranku da formiraju, a on ih je savjetovao da se poveu sa Radovanom Karadiem. U to vrijeme, kao kandidati za predsjednika SDS-a, spominjani su jo i Vladimir Srebrov i Nenad Kecmanovi, ali je osi iskoristio svoj utjecaj i izborio se da predsjednik srpske stranke u BiH bude Karadi. O njegovom utjecaju na Srbe u Hrvatskoj i BiH, Slavoljub uki je zapisao: U predveerje raspada Jugoslavije, meu Srbima u Hrvatskoj i Bosni dve linosti su nezaobilazne Miloevi i osi. Dobrica je prihvaen kao ovek koji poznaje duu Srba i nacionalni autoritet, a Slobodan je harizmatini voa koji ima dravniku mo, oruje, novac, liderski poloaj. Obojicu su slavili prekodrinski Srbi, ali je na poecima stvaranja pokreta vaniju ulogu imao osi nego Miloevi.9
8 9
Dobrica osi, Pievi zapisi 1981-1991, Filip Vinji, Beograd, 2002, str. 145 146. S. uki, Lovljenje vetra, str. 167-168. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
149
Denan Sinanovi
Negiranje bonjakog etnosa i dravnosti Bosne i Hercegovine

osi se otro protivio priznavanju muslimanske nacije, to je i javno izrazio 1968. godine, na XIV sjednici Saveza komunista Srbije, nakon ega je izbaen iz te partije. Priznanje muslimanske nacije smatrao je najveom grekom Titove vladavine, jer je titoizam, kako je esto nazivao vladavinu Komunistike partije, proizvodio nove nacije, meu kojima je i muslimanska.10 osiev stav i stav drugih srpskih nacionalista je bio da je proglaavanje nove, muslimanske nacije u Jugoslaviji besmisleno i da taj in neminovno vodi poveanju nacionalnog trvenja i netrpeljivosti.11 osi je smatrao da je Bosna i Hercegovina drava koja nema etniko ni historijsko utemeljenje. Tokom pregovora u enevi je imao odvojene razgovore s hrvatskim predsjednikom Tumanom. Tada su se obojica sloili da BiH kao drava nikada nije postojala niti moe postojati12 i da ona nema ni historijsko ni etniko utemeljenje.13 Tokom rata u Bosni i Hercegovini, kao predsjednik SR Jugoslavije i ovjek ije su miljenje uvaavali i cijenili srpski zvaninici, zagovarao je podjelu BiH, promjenu granica, te formiranje federacije srpskih zemalja.
Propaganda o ratu u Bosni

U svojim diplomatskim aktivnostima nastojao je ubijediti predstavnike meunarodne zajednice da se u Bosni i Hercegovini vodi meunacionalni, graanski i vjerski rat, a ako se i radi o agresiji, onda je to agresija Hrvatske; zatim da su pokretai rata Hrvati i muslimani, motivirani fundamentalistikom knjigom Islamska deklaracija Alije Izetbegovia. Meutim, analiza Islamske deklaracije Noela Malcolma pokazuje da je bilo neumjesno govoriti o opasnosti od fundamentalizma u Bosni.14 Aliju Izetbegovia osi je opisivao kao dubokog vernika svoje religije, oveka koji je potpuno predan ciljevima svoje Islamske deklaracije i politiara kojem je religija politika ideologija.15 Iako je prve razgovore s Izetbegoviem opisao kao skrupulozne i u kojima je bilo meusobnog
10 D. osi, Srpsko pitanje I, Filip Vinji, Beograd 2003, str. 91. 11 S.uki, ovek u svome vremenu, str. 186. 12 D. osi, Pievi zapisi 1992-1993, Filip Vinji, Beograd, 2004, str. 338. 13 Isto, str. 337. 14 Noel Malcolm, Bosna kratka povijest, Buybook, Sarajevo 2001, prevod Z. Crnkovi i S. Kreso, str. 378- 380. 15 S. uki, Lovljenje vetra, str. 204-205.
150
uvaavanja, oni kasniji, poput pregovora u Atini, bili su u tonu protivrjenosti i neslaganja. O tim razgovorima osi je zapisao: Iz njegovih (Izetbegovievih, op.a.) tromih pokreta i neke sive, umorne zabrinutosti, ja sam vidio Alahovog ratnika spremnog na sva sredstva, ukopanog u istorijski rov muhamedanske Bosne, nespremnog na povlaenje.16 Dokazujui okrutnost muslimana i njihovu svirepost, utemeljenu u muslimanskoj religiji i tradiciji, osi je tvrdio da su neke od zloina, poput stradanja ljudi u redu za hljeb i na pijaci Markale, izvrili upravo muslimani, sa ciljem lanog optuivanja Srba. Tako je u sluaju zloina u ulici Vase Miskina (danas Ferhadija) zapisao da Srbi nemaju poloaj s koga bi mogli gaati ovu ulicu, da tehniki nije mogue da je to bila srpska granata, te da su taj zloin izvrili muslimani da bi optuili Srbe, a da je takav postupak ubijanje svog naroda zbog politikih ciljeva, a zloin pri tome pripisivati protivniku mogu samo u islamskom fanatizmu, u dihadskoj politici.17 Nakon ubistva vie desetina graana na pijaci Markale, osi je, takoer u konsultacijama s drugim srpskim intelektualcima, politikim i vojnim voama, zakljuio da su taj zloin poinili muslimani i da to barbarstvo moe biti samo dihadsko, te da se, kako je osiu rekao Milorad Ekmei, samo u islamskom svetom ratu tako svirepo za Alaha ubijaju i Alahovi vernici.18 Informacije o pojedinim dogaajima, u osievim zabiljekama su kontradiktorne, netane i svjesno iskrivljene. Podaci o stradanju JNA i paravojnih jedinica u Tuzli najbolje to pokazuju. Broj poginulih pripadnika kolone JNA je razliit u zavisnosti od izvora koji ga prenosi. ak i osi u svojim Pievim zapisima 1992-1993, dakle, u istoj knjizi, navodi tri razliita broja poginulih. esnaestog maja 92. je zapisao da je u koloni JNA poginulo 300 vojnika, zatim 10. decembra 92. 250, da bi se u maju 93., taj broj poveao na 350.19 osi, takoer, manipulira i brojem poginulih u Dobrovoljakoj ulici u Sarajevu. On naime, biljei da su u koloni koja se povlaila iz Sarajeva, ubijena 2 pukovnika i preko dvadeset vojnika, te dvije medicinske sestre. Meutim, ti podaci su netani, o emu svjedoi jedan video snimak u kome je general Kukanjac, koji je bio na elu te kolone nabrojao imenom i prezimenom 6 poginulih, od kojih je 1 vojnik, 5 pukovnika i jedna ena muslimanka.20
16 Isto 17 D. osi, Pievi zapisi 1992- 1993, str. 52-53. 18 D. osi, Pievi zapisi 1993- 1999, str. 45. 19 Isto, str. 52; 211; 375. 20 http://www.youtube.com/watch?v=uy6oVnAjJNU&feature=related, 23.02.2012 posjeeno
151
Denan Sinanovi
Sarajevo i Mostar je smatrao najznaajnijim srpskim kulturnim centrima izvan Srbije. Takoer je bio miljenja da Gorade, Brko i druge gradove, mirovnim sporazumom nije trebalo dati muslimanima. Smatrao je da su dogaaji u Srebrenici muslimansko-unproforska inscenacija i alibi za vojnu intervenciju protiv Srba.21 ak i kada govori da je u Srebrenici poinjen zloin, on ga nastoji opravdati, tako to istie da je poinjen iz osvete za muslimanske zloine u Podrinju, iz osvete za pokolj preko hiljadu seljaka, ena, djece i staraca u podrinjskim selima, koje je izvrio muslimanski garnizon iz Srebrenice.22 U svojim biljekama, osi uope ne govori o dogaajima u Srebrenici iz jula 1995. godine, kada je nad izvren genocid.
Postratne perspektive Bosne i Hercegovine

S nadom da e se u miru moi ostvariti ono to nije moglo orujem odvajanje Republike Srpske od Bosne i Hercegovine i njeno prikljuenje Srbiji, osi je pristao na prihvatanje mirovnog plana i prestanak ratnih dejstava. Nastanak Republike Srpske je doivio kao epohalan dogaaj i ostvarenje prve srpske drave preko Drine. Smatrao je da je Dejtonskim sporazumom i diktatom Evropske zajednice, Amerike i muslimanskim petrolejskim milijardama, stvorena jedna nakazna i vjetaka23 drava Bosna i Hercegovina, drava kakva ne postoji nigdje u svijetu i koja, kao takva, ne moe ni postojati, jer je stvorena diktatom novog Berlinskog kongresa i diktatom velikih sila. Kada je pred poslanicima Narodne skuptine Republike Srpske govorio o usvajanju Vance-Owenovog plana, rekao je da je zamisao o dravi Bosni i Hercegovini historijski provizorijum i da Alijina, muslimanska drava vie ne postoji. Tada je i kazao: Postojae jedna federacija koja nije pravedna, ali e to biti, jer gdje postoji srpska njiva i srpska kua i gdje se govori srpskim jezikom tu e biti i srpska drava.24 Poto je bio ubjeenja da je Bosna i Hercegovina dravni provizorijum i konfederacija pod protektoratom UN-a,25 smatrao je da srpski narod treba prihvatiti i iskoristiti tu provizornost, koja daje mogunost da se Bosna i Hercegovina to prije rasturi jer e se nje odrei i njeni tvorci, te da treba potpisati privremeni odnosno Dejtonski sporazum.26
21 D. osi, Pievi zapisi 1992-1993, str. 346. 22 D. osi, U tuem vremenu, Slubeni glasnik, Beograd, 2011, str. 224. 23 D. osi, Pievi zapisi 1992-1993, str. 263. 24 D. osi, Srpsko pitanje II, Filip Vinji, Beograd, 2003, str. 75. 25 D. osi, Srpsko pitanje II, Filip Vinji, Beograd, 2003, str. 75 26 D. osi, Pievi zapisi 1992-1993, Filip Vinji, Beograd, 2004, str. 364.
152
osi je smatrao da Bosna i Hercegovina, kao inostrana konstrukcija, vjetaka, ultimatumima uspostavljena drava, ne odgovara Srbima, te treba pronai pozicije za ostvarenje srpskih prava i interesa. U aprilu 1999., delegacija Intelektualnog foruma iz Banje Luke, koju su u ime profesora Mladena Ivania predvodili Branko Doki i Duan Jani, posjetila je Srpsku akademiju nauka i umetnosti i razgovarali sa osiem, Ljubomirom Tadiem, Miloradom Ekmeiem i drugim akademicima SANU-a o politikoj situaciji u kojoj su se Srbi tada nalazili. Tom prilikom osi je iznio sljedee teze: - prekompozicija Balkana i stvaranje nacionalnih drava jo nisu zavreni. Kosovska kriza vodi neminovnom ujedinjavanju albanskog naroda i stvaranju jedinstvene drave albanskog naroda. - Srbi i dalje treba i moraju da tee stvaranju jedinstvene nacionalne drave, ali iskljuivo mirnim, demokratskim, nemilitantnim sredstvima, kompromisima, strpljenjem i trpljenjem, mudrou i lukavstvom. - Republika Srpska mora svim sredstvima da se bori da sauva svoju dejtonsku osnovu. S okupatorom treba voditi lukavu borbu, iskljuivo mirnodopskim sredstvima i, tiho a intenzivno, raditi na ujedinjavanju sa Srbijom. Kao to je vjerovao da ne moe postojati multietnika Jugoslavija, tako je vjerovao da ne moe postojati ni multietnika Bosna i Hercegovina27 i smatrao je da je unitarna BiH krvava kcija.28
Tenja za jedinstvenom srpskom dravom

Iako je u svojim knjigama i intervjuima zastupao stav da srpski narod mora raditi na ostvarenju svog dvovjekovnog sna na stvaranju jedinstvene drave i ujedinjenju, koji bi na federalnom principu u jednu dravu spojili sve srpske etnike teritorije (dijelove Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Kosova i sjeverne dijelove Makedonije uz Sandak, Vojvodinu i Crnu Goru), osi je odbijao ideju o stvaranju Velike Srbije i tvrdio je da to nije cilj srpskog naroda, ve da su tu ideju zastupali samo neki eksremni nacionalisti koji u srpskoj politici nisu imali veeg znaaja. Takoer je pisao da je velikosrpstvo austrijska kategorija29 i kategorija ustake i
27 28 29 Isto, str. 216. D. osi, Srpsko pitanje II, str. 136. D. osi, U tuem veku, str. 112. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
153
Denan Sinanovi
muslimanske ovinistike propagande, koju su za svoje ciljeve i interese internacionalizovale Evropska zajednica i Amerika.30 Meutim, da je osi zagovarao formiranje drave koja bi u sutini predstavljala ostvarenje Velike Srbije, u ijem bi sastavu bili i dijelovi Bosne i Hercegovine, pokazuje i sljedei osiev stav kojeg je izrekao na naunom skupu Velika Srbija istine, zablude i zloupotrebe: Poslije oruanih secesija Slovenije i Hrvatske, srpski narod je u celini teio zasnivanju jedinstvene drave srpskog naroda na njegovim etnikim teritorijama, na osnovu prava naroda na samoopredjeljenje na kome je 1918. godine zasnovana zajednika drava Srba, Hrvata i Slovenaca.31 U stvaranju te drave uestvovao je i sam osi, politikim savjetima i utjecajem na Srbe, kreiranjem srpske nacionalne ideologije i buenjem nacije, svojim knjigama, govorima, javnim istupima i ilegalnim djelovanjem, ueem u mirovnim pregovorima i intenzivnim kontaktima s bosanskim Srbima i meunarodnim diplomatama, nakon odlaska s mjesta predsjednika SR Jugoslavije. Borbu za opstanak i odbranu od srpske agresije, koju je vodilo muslimansko stanovnitvo Bosne i Hercegovine i Kosova, osi je prikazivao kao borbu za islamsku dravu, koja bi omoguila daljnji prodor islama prema Evropi. Motiv te borbe za dravu i njen vaan segment jeste islam, na ijim bi se principima ujedili muslimani Bosne i Hercegovine, Kosova, Sandaka i Albanije i tako obrazovali jaku islamsku dravu.
Zakljuak
osi esto o Bosni i muslimanima govori s predrasudama, proizvoljno, bez argumenata i injenica, provokativno, uvredljivo i zlonamjerno. Njegovo preuivanje injenica i iskrivljavanje povoda i posljedica stvarnih dogaaja ostavlja kod itaoca njegovih knjiga pogrean utisak. No, i on je sam zapisao: Bie potreban silan napor i dugo strpljenje da se ispravi ono to je iskrivila istorija i zlonamerna politika.32 Takoer, kada je u pitanju rat u Bosni i istina o tom ratu, osi je zapisao: Ali, uveren sam da e borba za istinu o bosanskom ratu trajati dugo i posle rata.33
30 D. osi, Srpsko pitanje II, str. 320. 31 D. osi, Srpsko pitanje II, str. 319-320. 32 D. osi, Srpsko pitanje I, str. 229. 33 D. osi, Pievi zapisi 1992-1993, str.322.
154
Abstract BOSNIA AND BOSNIAKS IN THE WORKS OF DOBRICA OSI

In the past decade of the 20th century, the state union Socialist Federative Republic of Yugoslavia fell apart marking the beginning of the war and suerings, and its republics gained their sovereignty and became independent countries. Organized political, military and other fractions, as well as individuals, made a huge contribution to those developments. One of those individuals, a Serbian writer and academic, the father of the nation Dobrica osi - certainly played a signicant role. His political involvement was directly linked with the Yugoslavian destiny as well as the destiny of Bosnia and Herzegovina, Bosniaks and other people living on its territory. This paper reveals the attitudes osi had towards the most numerous Bosnian-Herzegovinian people, Bosniaks, and Bosnia as a state, based on what osi himself has written in his works and the works that other people have written about him, as well as his biographies. Those works reveal to us that osi had an important role in creating the Serbian national ideology and politics, which eventually lead to the disintegration of the Yugoslavian state union, the conicts on its soil, as well as the conicts on the territory of Bosnia and Herzegovina and the suerings of Bosniak people.
BIBLIOGRAFIJA
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. osi, Dobrica. Bosanski rat. Slubeni glasnik, Beograd, 2012. osi, Dobrica. Kosovo. Novosti, Beograd, 2004. osi, Dobrica. Pievi zapisi 1981-1991. Filip Vinji, Beograd, 2002. osi, Dobrica. Pievi zapisi 1992-1993. Filip Vinji, Beograd, 2004. osi, Dobrica. Pievi zapisi 1993-1999. Slubeni glasnik, Beograd, 2008. osi, Dobrica. Promene. Dnevnik, Novi Sad, 1992. osi, Dobrica. Srpsko pitanje I. Filip Vinji, Beograd, 2003. osi, Dobrica. Srpsko pitanje II. Filip Vinji, Beograd, 2003.
155
Denan Sinanovi
9. 10. 11. 12. 13.
osi, Dobrica. U tuem veku. Slubeni glasnik, Beograd, 2011. osi, Dobrica. Vreme smrti 4. BIGZ, Beograd, 1984. osi, Dobrica. Vreme zmija: Pievi zapisi 1999-2000. Slubeni glasnik, Beograd, 2008. uki, Slavoljub. ovek u svom vremenu; razgovori sa Dobricom osiem. Filip Vinji, Beograd, 1989. uki, Slavoljub. Lovljenje vetra; politika ispovest Dobrice osia. Samizdat, Beograd, 2001.
14. http://www.youtube.com/watch?v=uy6oVnAjJNU&feature=r elated, posjeeno 23.02.2012. 15. 16. Malcolm, Noel. Bosna; kratka povijest. S engleskog preveli Zlatko Crnkovi i Senada Kreso, Buybook, Sarajevo, 2011. Popovi, Radovan. Vreme pisca; ivotopis Dobrice osia. Narodna knjiga/Alfa, Beograd, 2000.
156
11 0 2
0 201
2009
200 8
20 07
20 1
2
kulturnohistorijske TEME
15 20
2014
2013
Abd al Huseyn Zerrinkub
islamska civilizacija, izvorite velike kulture1
Stepen na kojem je islam usvajao batine Staroga svijeta, s dananje vremenske distance, ini se tako fascinirajuim da mu se, u cjelokupnoj historiji, ne moe pronai slian primjer, osim, moda, u stogodinjem znanstvenom pokretu Japana. Zanos i posveenost koju su muslimani u periodu grandioznosti svoje imperije ispoljili prema bogaenju i razvoju kulture i uspjesi koje su u tom procesu ostvarili nesumnjivo su ogromni i nisu nimalo manje fascinirajui od genija grkog naroda. Ova civilizacija potrebno je to ponoviti niti je arapska, niti indijska, a niti turska ili iranska. Islamska je i u isto vrijeme obujmljuje sve spomenute. Njena dugovjenost je, takoer, veoma bitna, jer je, na vrhuncu svoga savrenstva i procvata, trajala due od izvorne grke civilizacije, a isto tako je znatno due ivjela od cjelokupnog ivota pseudocivilizacije Nove Amerike. Osim toga, u isto vrijeme je nastavila batiniti staro naslijee i tradicije, ali i
1 Odlomak iz djela: Abd al Husan, Zarrnkb; Krnmeye Islam; Teheran: Amr Kabr, 2008. pp 32-45. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
161
poticati brojne novine i otkria. Ove dvije znaajke jasan su pokazatelj da je ova kultura na svome prostoru i u svoje vrijeme bila jedna od najveih kultura ljudskoga roda. Ako jo uvijek u zapadnom dijelu svijeta postoji neki lahkovjerni povjesniar, koji umilja da islam nije iznjedrio nikakvu novu kulturu i da, osim to je prenio kulturu antike Grke zapadnog svijeta, nije uinio nita, onda je njegov pristup i te kako jasan. On proizlazi iz inenice da je islam, tokom dugih stoljea, unosio jezu u crkvene krugove. Incidenti, koji su se dogaali izmeu islama i kranstva u Siriji i Palestini, Maloj Aziji i na Balkanu, na Siciliji i u Francuskoj, u Africi i Andaluziji, naravno, utjecali su na slian stav zapadnog svijeta. Bijes i strah od islama su, jo od davnina, animozitetu krana, koji nastanjuju zapadni dio svijeta, izloili i Poslanika i ime islamske kulture i civilizacije. S obzirom na to da je narod koji je tokom dugih stoljea, iz neznanja, hulio Poslanika islama, optuujui ga da promie idolatriju i koji ga se odricao ak i na islamskim podrujima, na kojima to, zasigurno, nije prolazilo nekanjeno, smatrajui takav odnos odanou kriu i sluenjem Isusu, onda ne udi postojanje sumnje u vanost i vrijednost islama i globalni aspekt njegove kulture. Kada Fransis Bekon i Volter, kao zagovornici slobode i slobodoumlja, bez prethodnog istraivanja i na temelju vlastitog radikalizma, Muhammeda spominju u loem kontekstu,2 onda se jasno zna ta se moe oekivati od svetenika misionara, koji u Bejrutu i Kairu propagiraju kranstvo. ak i danas brojni zapadni orijentalisti, kada naiu na neko tumaenje ili dokument u kojem se spominju kritike i protesti protiv njega, odmah poinju akcentirati upravo te sadraje.3 Njihova neeksibilnost prema islamu nagoni ih da se protive svemu to je islamsko i da poduzmu maksimalno hiperbolizirane napore, usmjerene umanjenju njegove vrijednosti. S obzirom na navedeno, oni koji su se uspjeli othrvati tim naletima oponaanja i starim navikama crkve, istinsku vrijednost kulture i civilizacije islama su uspjeli procijeniti precizno i tano. Istina je da bi, ukoliko bi islam razmatrali u kontekstu historije svjetske civilizacije i valorizirali kriterijima njegova vremenskog konteksta, stigli do zakljuka da je on iznjedrio jednu izrazito veliku kulturu, koja je ovjeanstvo zaduila dugom koji nikako nije mali.
Kada je rije o Volteru, neophodno je razluiti ono to je on pisao kao povjesniar i ono to je iza sebe ostavio kao autor pozorinih predstava. O njegovim, ali i o izjavama Fransisa Bekona o Muhammedu pogledati: Hitti, Ph. K, Islam and The West, 1962., p. 55-56, 59. Vie o ekstremistikim stavovima Evropljana pogledati u: Tarikhe Iran ba'd az Eslam, izdanje II, p. 581. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
162
Islamska civilizacija, izvorite velike kulture
udo islamske kulture

Islamska civilizacija i kultura na vrhuncu svoje grandioznosti odraavaju stanje ljudske civilizacije u jednom njenom poduem vremenskom razdoblju. Meutim, storija o pojavi ove kulture, njenoj grandioznosti i savrenosti, svojom sutinom lii udu, pa se stoga moe govoriti o islamskom udu, slinom onome koje se naziva grkim udom. Ustvari, ono to se moe nazvati islamskim udom takoer je na poetku krenulo prenoenjem grkog uda, ali ni Grci nisu kreirali udo iliti nadnaravnost, tako da su ga stvorili ni iz ega (Ex Nihilo). Njihova lozoja i znanost nastale su u Malatyi i ostalim maloazijskim podrujima, a otamo su, preko Lidije, uspostavile veze a Egiptom i Babilonom. Talesova lozoja i Pitagorina matematika nisu ostale zatiene od utjecaja Egipta i Istoka.4 Platonovo putovanje u Egipat je poznata injenica, a izgleda da je ovaj mudrac ulazna vrata u svoju Akademiju postavio na njenom istonom dijelu. Njegovo uenje o vlasti dobra i zla u svijetu bilo je pod utjecajem zoroastrijanskog uenja. Demokrit, otac lozoje atoma, takoer je, izgleda, putovao u Indiju i druge istone zemlje, a ak je i Aristotel prije kontakta s Aleksandrom bio povezan s Malom Azijom i Istokom, kao i epikurejci i stoici.5 S obzirom na navedeno, ko bi mogao grku civilizaciju i kulturu prozvati isto grkom genijalnom kreacijom? ak su i antiki Grci na brojnim mjestima izjavili da mnogo duguju Istoku. No, temeljna razlika izmeu grkog naina i istonog naina razmiljanja u tom dobu odnosila se u gleditima. U Egiptu i Babilonu su, zbog nunosti drutvenog ivota, olienih u bavljenju trgovinom i zemljoradnjom, razvijene aritmetika i astrologija, dok su Grci, voeni nutarnjom tenjom ka spoznaji6, razvijali izvorne stavove o lozoji i znanosti. Poznat je Platonov govor, zabiljeen u Republici, prema kojem su Grci skloni znanju, naspram Feniana i Egipana sklonih interesu i koristi. ista ljubopitnost je bila izvorite grkog uda i ba ta pokretaka snaga je postala temeljem islamskog uda i temeljem evropske renesanse. Meu muslimanima su glavni pokretai stizanja do onoga to se zove islamsko udo bili osjeaji, bez sumnje, naklonost uenju i spoznavanju, i odlika radoznalosti, koje su meu muslimanima poticali Kuran i Poslanik. Brojnost znanstvenika, lijenika i prevodilaca u doba abbasidskog pokreta
4 5 6 Werner, Philosophie Gercque, p. 10-12. Ibid, p. 14-15. Aristotel u predgovoru Metazike kae da spoznaja samo po sebi, neovisno o njenoj koristi, usreuje ovjeka. Njegov uenik Aristoksen u traktatu Aritmetika biljei da je Pitagora prvi tu znanost uskladio s potrebama trgovakih poslova. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
163
potie pitanje da li su svi oni bili Arapi. Poznati Ibn Haldunov odgovor u tom razdoblju je bio meritoran. On kae: Prenosioci znanosti veinom su nearapi. Isto tako se tokom perioda islamske civilizacije meu knjigama o medicini, astrologiji i lozoji nalaze pojedina vrijedna djela koja su pisana na arapskom jeziku, ali su ih pisali nemuslimani: sabejci, jevreji i krani. S obzirom na to, niti se ta djela mogu smatrati neislamskim, a niti se znanstvenici koji su pisali na arapskom jeziku, a nisu bili Arapi, mogu smatrati ademima (nearapima), zbog toga to su ti veliki znanstvenici roeni i odgojeni u abbasidskom dobu Kahaverezm, Fargane, Farab i Sind gdje prije pojave islama nije bilo nikakvih naznaka znanstvenih pregnua. Ako je taj pokret i taj zanos za sticanjem znanja islamski, zar bi onda trebalo njegove rezultate pripisivali rasnoj ili geografskoj pripadnosti? U svakom sluaju, ono to je muslimane uinilo uspjenim u traganju za znanjem bili su njihov osjeaj ljubopitnosti i postojanje intelektualne tolerancije i trpeljivosti, a, naravno, pokreta Mensura kalife i njegovih prvih nasljednika u poticanju i bodrenju lijenika i astrologa bio je osjeaj potrebe za tim dvama grupama znanstvenika. Poznata je pria o tome da je Mensur Abbasid pozvao Derdisa Bakhtiua iz Dondiapura da ga lijei, a da je Harun pozvao sina tog Derdisa ime mu je bilo Bakhtiu da mu lijei glavobolju. Prenosi se da su obojica kalifa uloili velike napore u bodrenju i izraavanju potovanja ovim lijenicima. No, taj osjeaj potrebe bio je prisutan i meu Grcima, pa ni oni nisu potpuno zanemarili medicinu, aritmetiku i astrologiju. Na kraju, ni oni ni muslimani nisu ostali na nivou pukog zadovoljavanja vlastitih potreba, nego ih je osjeaj ljubopitnosti odveo u mnogo detaljnija i naprednija istraivanja. Tano je da je potreba za ouvanjem zdravlja i nastojanje u lijeenju tekih bolesnika muslimane odvuklo prema indijskoj i grkoj medicinskoj znanosti, a da ih je vjerovanje u sretan i zlosretan utjecaj zvijezda i vremenskih perioda usmjerio prema kalendarskim raunima, ali ipak je ponad svih tih aktualnih i kratkotrajnih potreba ni grka znanost ih u praksi nije potpuno zanemarivala i naklonost ka sticanju znanja vaila za izrazito vrst motiv. Interesiranje i naklonost, koju je Mamun Abbasid iskazivao prema prevoenju djela grkih mislilaca, jasan je odraz tog istog zanosa znanou. On je, da bi se domogao grkih pisanih djela, svoje izaslanike slao na dvor bizantskog imperatora Leona V. Armenca (813-820.) Po njegovoj naredbi je izraunata povrina Zemlje i za njega je nainjena velika karta svijeta, koju je Masudi vidio i koju spominje u svom djelu Al-Tanbih al-Araf. Opis udesa koje je Amare b. Hamze vidio tokom putovanja u Bizantiju kako to prenosi Ibn al Faqih7 potaknulo je znatielju i interesiranje Mensura kalife za alkemiju.
Ibn al-Faqih, Liden, p. 137-139. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
164
Kalifa Vasik je, kako to opisuje Ibn Hordadbeh8, voen osjeajem znatielje, astrologa Muhammeda b. Musu Khavarezmija, s grupom znanstvenika, uputio u Bizantiju, kako bi proveli istraivanje o pilji za koju se tvrdi da krije tijela Ashaba Kehfa (Prijatelja pilje). Zapisano je da je kranski imperator pomogao ovoj grupi i da je Muhammed bin Musa obiao pilju i vidio tijela o emu je, po povratku, kali podnio izvjetaj. Ovaj kalifa je Selama Tardumana (Prevodioca), zajedno s grupom znanstvenika, poslao da provede istraivanje o brani Jedduda (biblijski Gog).9 ak je jedno stoljee ranije Muslime b, Abd al-Melik pokuao pronai put prema Aleksandrovoj pilji tmine, ali je, sukladno predajama, odustao od te nakane, nakon to mu se utrnula baklja.10 Ovi akti uveliko odraavaju bezrezervnu predanost muslimana znanju i otkriima, ak i kada ta otrkia nisu poluivala praktinu korist. Tako su mnoge lozofske, logike, skolastike i historijske teme privlaile panju muslimana, iako od njih nisu imali skoro nikakve koristi. Biruni je u djelu Ma li-l-Hind, samo zahvaljujui vlastitom zanosu, prikupio sve te obilne informacije o kulturi i civilizaciji indijskog podneblja; Masudi i brojni drugi islamski putopisci i geogra u svojim istraivanjima i propitivanjima su veinom bili voeni osjeajem ljubopitnosti i znatielje. Tano je da su od nekih od tih istraivanja imali i praktinu korist, a ne treba zaboraviti da je bavljenje beskorisnim znanjem kod muslimana kao i svugdje u svijetu pokueno11, ali ipak ostaje nepobitna injenica da je glavna pokretaka snaga zanosa, kojeg su muslimani ispoljili u teoretskom propitivanju dostignua grkih i indijskih znanstvenika, ustvari, bio upravo taj osjeaj znatielje i ljubopitja. Osjeaj znatielje je osobe, poput Jakubija i Masudija, potaknuo na bavljenje historijom Grke i Rima, a ne samo da je pokrenuo prevoenje indijskih medicinskih i astrolokih djela na arapski jezik u prvom periodu abbasidske vlasti, nego je nakon pada Abbasida panju muslimana usmjerio i prema kineskoj i zapadnoj kulturi. Ako napori i zalaganja osoba, poput Reid al-Dina Fadhlullaha Vezira, nisu skonala irenjem kineske kulture12, barem su dokazali posveenost muslimana znanosti, ak i u Kini, s one strane Zida. U svakom sluaju, taj zanos i ta predanost sticanju znanja su Mamuna Abbasida nagnale da, s ciljem dobivanja grkih djela, svoje znanstvenike alje na bizantski dvor. Prenosi se da je, saznavi
8 9 Ibn Khordazbeh, Izdanje Dakhviyeh, p. 106-7. Usporediti: Vassiliev, Byzance, p. 8-9. Jedud i Medud: Gog i Magog
10 Grunebaume, L'Islam Medieval, p. 35. 11 Ihya al 'Ulum, I/37. 12 Minovi, Mujtaba, Tarjomeye 'olume chini (Prijevod kineskih znanosti), asopis Fakulteta knjievnosti Teheranskog univerziteta, I/3. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
165
od jednog zarobljenog kranina, koji je poznavao geometriju, da u Konstantinopolju, u neimatini, ivi jedan profesor geometrije, po imenu Leon, kojeg poznaje tek nekoliko osoba, odmah napisao pismo Leonu i pozvao ga na svoj dvor, a onom zarobljeniku Leonovom ueniku obeao slobodu, ako pismo dostavi svome profesoru. Filozof Rijadhi je pismo pokazao jednom bizantskom ugledniku, vijest je stigla do imperatora i Leon je postao slavan. Imperator ga je imenovao profesorom u jednoj vanoj crkvi i tako ga onemoguio u prihvatanju kalifovog poziva. Shvativi da Leon nee prei u Bagdad, Mamun je inicirao prepisku s njim u kojoj je od uglednog znanstvenika htio odgovore na nekoliko matematikih i astrolokih jednaina i nepoznanica. Mudri znanstvenik je na postavljena pitanja ponudio iscrpne odgovore koji su toliko fascinirali kalifu da je ovaj put pismo poslao direktno imperatoru. Pismom je bizantskog imperatora zamolio da mu mudrog Leona poalje u Bagdad barem na odreeno vrijeme. Meutim, imperator nije prihvatio tu zamolbu, nego je Leona imenovao patrijarhom u Tesaloniki.13 Tano je da ova predaja nije popularna u islamskim izvorima i da matematika djela ovog Leona Tesalonikija nisu privukla posebnu panju14, ali ova pria ak i da je preuveliana ipak pokazuje u kojoj mjeri su muslimani bili zainteresirani i naklonjeni uenju grkih znanosti. U doba kada je francuski kralj Karl u svome kraljevstvu teko mogao pronai nekoliko obrazovanih osoba, muslimani su na Mamunovom dvoru analizirali Platonova, Aristotelova, Euklidova i Galenova djela, mjerili povrinu Zemlje, istraivali i raspravljali o lozofskim uenjima i pravcima, geografskim i astrolokim temama.
Knjige i biblioteke
Znanstveni zanos i osjeaj ljubopitnosti su tako od islamskog podruja u kratkom vremenskom razdoblju nainili centar znanstvene blistavosti i blistanja znanosti. Razvoj proizvodnje papira postalo je jednim od temeljnih faktora aktualiziranja i promicanja znanosti i spoznaje. Muslimani su, jo u prvom stoljeu hidretskog lunarnog kalendara, industriju papira iz Transoksanije donijeli na podruja arapskog jezika. U drugom stoljeu lunarnog kalendara tvornice papira su postojale i u Bagdadu i u Egiptu. Nije prolo mnogo, a proizvodnja papira je zaivjela i u ostalim islamskim podrujima, ak i na Siciliji i u Andaluziji. U doba Mamunove vlasti, kada Zapadna Evropa nije poznavala papir, u Bagdadu je bilo toliko papira da je ostalo zapisano kako je jedan od velikana Tabarestana, na hodoasnikom propu13 Theophanes Continuatus, ed. Bekker, 1838., p.185-192. 14 Sarton, Introduction, I/546.
166
tovanju kroz Bagdad, bio suoen s potekoama. Poto je Mamun rekao da mu ne prodaju drva i zeleni, on je kupovao papir i loio ga umjesto drva, a zelenu svilu je cijepao i, umjesto zelenia, stavljao na trpezu. Prenosi se da je Ibn Ferat, uspjeni ministar, u svome domu imao jednu ostavu namijenjenu za papir, pa ko god bi u nju uao mogao je uzeti papira koliko god je htio. Ovaj podatak, iako odraava Ibn Feratov komoditet, jasan je pokazatelj obilnog prisustva papira u tadanjem Bagdadu.15 Ibn an-Nadim nabraja razne vrste papira u svome dobu, jasno pokazujui da je njegova proizvodnja tada bila uveliko rasprostranjena. Ovo irenje te proizvodne grane je potaknulo pisanje knjiga i razvoj biblioteka, pa je bilo olakano pisanje knjiga svugdje gdje je ona bila razvijena. U Bagdadu je, blagorodnou postojanja papira, u Yakubijevo vrijeme bilo aktivno preko stotinu knjiara u kojima su, osim prodaje knjiga, prepisivanjem umnoavani rukopisi, to je opet olakavalo razvoj biblioteka. U veini islamskih zemalja su nastale biblioteke koje su djelovale u okviru damija i kola, a njihova vrata su bila otvorena svim tragaocima za znanjem. Mamunova Kua mudrosti (Beyt al-Hikme)16 imala je vrlo referentnu biblioteku, sainjenu od raznih knjiga, pisanih raznim jezicima. Biblioteka Azod al-Douleha Deilemija u irazu je bila tako velika da je Muqaddesi pomislio kako nigdje na svijetu nije napisana niti jedna knjiga u bilo kojoj oblasti, a da jedan njen primjerak nije pohranjen u toj biblioteci. Knjige u ovoj biblioteci su bile razvrstane po znanstvenim oblastima i uvane u odvojenim prostorijama. Slian opis je zabiljeen i kada je posrijedi biblioteka Sasanida, u kojoj je Ibn Sina (Avicena) dugo vremena bio zaokupljen studiranjem i prepisivanjem knjiga. Poznata je privatna biblioteka Sahib b. Ibada, ministra Fakhr al-Douleha Dejlemija, za koju se pria da je za transport knjiga pohranjenih u toj biblioteci bilo potrebno etiri stotine deva. Jedan dio ove biblioteke je uniten, kada je sultan Mahmud Gaznevi osvojio grad Rej. Sabur b. Ardeir, ministar Beha al-Douleha Dejlemija, u Bagdadu je sagradio biblioteku u kojoj je bilo pohranjeno na desetine hiljada knjiga, pisanih perom poznatih i priznatih uenjaka. Spomenute su brojne biblioteke i u Siriji i Egiptu. U biblioteci koju je sagradio Yakub bin Kels, ministar Al-Aziza Billaha II, neke knjige su uvane u po deset pa i po stotinu primjeraka. U doba Al-Hakima fatimidska biblioteka u Egiptu je brojala stotinu hiljada naslova. Taj broj je u doba Mustansira Fatimida udvostruen, a knjige su poklonicima znanja davane i na revers.
15 O papiru i ulozi muslimana u rasprostranjivanju industrije vezane za proizvodnju papira pogledati: Tarikhe sanaye' va ekhtera'at (Povijesti industrije i izuma), Pier Ruso, prijevod Hasan Safari, 1341. h.q, p. 162-3. 16 Podatke o Kui mudrosti i bibliotekama u doba kalifata pronai u: 'Asr al Ma'mun, I/375-6. Usporediti: Pinto, O., Le Biblioteche Degli Arabi, 1928. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
167
Rasprodaje knjiga organizirane u Andaluziji bile su stjecita zanosa, komoditeta i bogatstva. U Kordobi je emevidski kalifa u Andaluziji, Hikem II, utemeljio ogromnu biblioteku, za koju kau da je brojala oko etiri stotine hiljada knjiga i da je samo njen katalog bio zapisan u 44 toma. Hikam II je, da bi dobio knjigu ili privukao autore, slao predstavnike i izaslanike u Bagdad i Siriju. U Karnati je, u doba Emevida, postojalo sedamdeset javnih biblioteka. ak etiri stotine godina kasnije, kada je kralj Karlo Mudri poelio osnovati biblioteku, nakon dugogodinjih napora, nije uspio sakupiti ni hiljadu tomova knjiga od kojih su treinu inile crkvene molitve i molitvenici monaha i svetenika. Biblioteka sultana Maroka koju je, kada je krenuo iz Andaluzije, utovario na jedan brod, a kojeg su na moru opljakali gusari, brojala je izmeu tri i etiri stotine hiljada tomova knjiga. Upravo te knjige su pale u ruke panskog kralja Filipa i postale nukleausom poznate Eskorijal biblioteke.17 Samo je knjiga Al-Fihrist, iitskog stoika iliti bagdadskog mutezulita iz 4./10. stoljea, Ibn al-Nedima, dovoljna da pokae kako velika djela o raznim znanstvenim disciplinama i vjetinama su postojala kod muslimana tog doba. Razne enciklopedije poev od Khavarezmijevog Mefatih al-Uluma i Fakhre Razijevog Dami al-Uluma do Amolijevog Nafayes al-Fununa i Tehanovijevog djela Kaafe Estelahat koje su napisane u islamskom svijetu, odraavaju opseg upravo tog ljubopitnog kruga muslimana, ali i raznolikost tadanje biblioteke grae. Uistinu su muslimani bili istinski utemeljitelji velikih javnih biblioteka, a njihovi dobroinitelji su se kontinuirano meusobno natjecali u njihovom osnivanju i legaciji. Meutim, tvrdnje pojedinih istraivaa da je veliku biblioteku u Aleksandriji unitio Amr As, po nareenju Omera bin Hattaba, drugog kalifa, utemeljene su na predajama koje ne seu dalje od Abd al-Latifa Bagdadija i Ibn al-Qafatija (ivjeli u sedmom stoljeu hidretskog lunarnog kalendara) i vie lie neutemeljenim legendama nego utemeljenim historijskim predajama. I Ibn Ebri, koji je ovu predaju zabiljeio u djelu Mukhtasir al-Duvele Arabi, izgleda da je ni sam nije smatrao dovoljno kredibilnom da bi ju zabiljeio i u djelu Tarikhe Soreani (Soreanska historija). Istina je da je veliki dio fonda te biblioteke jo prije islama ve bio uniten i da u njoj nije ni bilo toliko knjiga da bi ih Amr As mogao razdijeliti meu gradskim javnim kupatilima, da ih upotrebljavaju kao gorivo.18 I predaja koja govori da su biblioteku u Medaenu unitili Arapi, takoer, nema bilo kakvo utemeljenje i ini se da je novijeg datuma. Ono to je Biruni rekao o unitenju knjiga Khavarezma isto tako je sumnjivo i ne moe
17 Ibidem. 18 O izvornosti ove predaje i njenoj kritici pogledati: Hadi Zeydan, Tarikh al Tamadon al Islami (Povijest islamske civilizacije), III/44-51. Kao i margine dr. Huseyna Munesa p. 51.
168
se smatrati dokazom da se taj dogaaj zbio.19 U svakom sluaju, iako su poari u starim bibliotekama bili uestala pojava, koja je nanijela veliku tetu bibliotekoj grai, brojni islamski manuskripti, koji se i danas uvaju po privatnim i javnim bibliotekama, jasan su pokazatelj stepena znatielje i veliine duhovnog bogatstva, uvanog u starim bibliotekama muslimana.
Preveo s perzijskog jezika: doc. dr. Elvir Musi
19 Ni to da je i Quteybe bin Muslim, kako to biljei Biruni, nareivao unitavanje knjiga ne ini se vjerovatnim. Usporediti: Barthold, V., Turkistan, 1958., p. 1. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
169
Emir ei
PORUENE DAMIJE U TUZLI U PERIODU 1945-1957
Saetak
U ovom radu istraujemo temu o poruenim tuzlanskim damijama u prvoj deceniji nakon Drugog svjetskog rata. Cilj ovog rada je da se rasvijetle razlozi ruenja damija na podruju Tuzle u naznaenom periodu, ali i da se oivi sjeanje na pet poruenih. U radu se pokazuje kakve je implikacije poluio neprijateljski i agresivni odnos komunistike vlasti prema Islamskoj zajednici u Tuzli na poetku druge polovine 20. stoljea. Da bi poruene damije doivjele svoju potpunu rekonstrukciju i revitalizaciju, kljuno je donoenje zakona o restituciji, kao predispozicija vraanja poruenih tuzlanskih damija njihov prvotnoj ulozi i znaaju. Kljune rijei: Tuzla, damija, ruenje, restitucija, komunizam
171
Emir ei
Uvod
Grad Tuzla, kao jedno od starijih i znaajnijih naselja sjeveroistone, pa i cijele, Bosne i Hercegovine, svoj snani urbani razvoj, pogotovo poetkom osmanske uprave, duguje brojnim vakuma, a naroito uvenom Gazi Turali-begovom vakufu. Nastajanju muslimanskih mahala u toku esnaestog i poetkom sedamnaestog stoljea prethodilo je podizanje damija, koje su bile centralni dio svake mahale. U toku ova dva stoljea u Donjoj Tuzli (dananjoj Tuzli) podignuto je dvanaest damija, koje su u svojoj viestoljetnoj historiji prolazile razliite periode, ali su opstojale i sluile svojoj svrsi. Nakon Drugog svjetskog rata, nastupa period nestajanja pet tuzlanskih damija. Koje damije su nestale, na koji nain i koji su uzroci njihova ruenja pitanja su kojima se bavimo u ovome radu.
Nastanak damija i mahala u Tuzli

Pojava prirodnih izvora slane vode na nekoliko lokaliteta u Dindi mahali uvjetovali su da jo u periodu neolita ljudi naseljavaju najue jezgro dananjeg grada. Prvi siguran spomen o postojanju tuzlanskih slanih izvora nalazimo kod cara Konstantina Porrogeneta iz sredine 10. stoljea (umro 959. godine) Castron to salenes. Formira se skromno naselje pod nazivom Salines, koje prolazi vremenske periode od Rimskog carstva do petnaestog stoljea bez znaajnijih promjena i razvoja, kako se to navodi u nekim dubrovakim dokumentima. U drugoj polovini petnaestog stoljea, Osmanlije dolaze na ove prostore i na lokalitetu od dananjeg Skvera do arijske esme zatiu srednjovjekovnu drvenu utvrdu s nekoliko desetina kua, pod nazivom Soli. Tuzla se prvi put u osmanlijskim izvorima spominje u osmoj deceniji petnaestog stoljea, pod nazivom Agac Tuzla1, to doslovno znai Drvena solana. Nakon to su se Osmanlije stabilizirali na ovom prostoru, izvrili su administrativnu podjelu. Oslanjajui se na, do sada najraniji, popis Zvornikog sandaka, u ijem sastavu je bila Tuzla, iz 1512. godine prvi put se spominju nahije Donja i Gornja Tuzla. Meutim, prvi znakovi razvoja i naseljavanja brojnijim stanovnitvom nahije Donja Tuzla uoljivi su nakon poraza Ugarske u bici na Mohau 1526. godine. Izmeu dva sumarna popisa Zvornikog sandaka, koji su organizirani 1533. i 1548. godine, Osmanlije grade Atik (Carevu) damiju i oko nje nastaje prva muslimanska Atik mahala.
Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Sarajevo, 1975. g., str. 166. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
172
Poruene damije u Tuzli u periodu 1945-1957
Nedugo zatim, nastaju jo etiri muslimanske mahale: Timur-hodina, Isa-begova, Hisarije Ferhada sina Ahmedova i Mahala subae Alije.2 Nastankom ovih mahala formirani su osnovni elementi za izgradnju jednoga grada, u pravom smislu te rijei. Ve polovinom esnaestog stoljea Donja Tuzla doivljava ubrzani graevinski razvoj. Okolne mahale su se naslanjale na palanku: zapadno niz Jalu, istono uz Jalu i sjeverno i juno na padinama okolnih brda. Ovako ubrzanom razvoju i prilino obimnoj prostorno-teritorijalnoj organizaciji Tuzle, od 1548. do 1572. godine, znaajan doprinos dao je Gazi Turali-beg3, utemeljenjem institucije vakufa od vlastitih nekretnina i sredstava, prije svega, znaajnih urbano-arhitektonskih sadraja. Isti takav urbani razvoj odvijao se i u ostalim gradovima irom Bosne i Hercegovine. Vakufski objekti sa znaajnom arhitekturom, u kojima je bio koncentriran cijeli vjersko-prosvjetni, kulturni i privredni ivot muslimana, inili su urbane kosture svih gradova. Slobodno moemo tvrditi da graevinski objekti Gazi Turali-begovog vakufa u Tuzli predstavljaju arhitektonske obrise, koji umnogome odreuju kostur grada od 16. stoljea pa do danas, pogotovo imajui u vidu da ti objekti ine jezgru tuzlanske arije i Gazi Turali-begove (Poljske) mahale, dva najvanija prostorna elementa grada.4 Nije trebalo dugo da znaajni razvojni prosperitet Donje Tuzle prepozna osmanska vlast, te carskom odlukom iz 1573. godine zakonodavnu, sudsku i izvrnu vlast premjesti iz Gornje u Donju Tuzlu. Osam godina kasnije (1581.), Donja Tuzla postaje sjeditem kadiluka i prvi put u svojoj viestoljetnoj historiji centrom sjeveroistone Bosne. Do kraja 16. stoljea u Donjoj Tuzli se formira osam mahala s obje strane Jale, a odmah poetkom 17. stoljea jo etiri mahale. Sve ove mahale su nastajale na vakufu i dobijale nazive po njihovim utemeljiteljima, dok je centralni dio svake mahale bila damija. Damije su graene od raznih materijala: erpia, kamena, drveta, s drvenom ili kamenom munarom, razliitih dimenzija, s ravnim krovom, kupolom, pokrivenim daskom, crijepom...
2 3 Demal ilimkovi, Tuzla u Osmansko doba, Tuzla, 1996.g., str. 49. Gazi Turali-beg je sin nekoga Ejne-hana ili Inhana. Nepoznata nam je njegova godina roenja. S Gazi Turali-begom se prvi put upoznajemo nakon bitke na Mohau (29. 8. 1526.), u kojoj je uestvovao zajedno s Gazi Husrev-begom, pa je za istaknute zasluge unaprijeen u funkciju sandak-bega. Penzionisan je 1550. godine kao smederevaki sandak-beg. Vrlo je vjerovatno da je prije funkcije s istim zvanjem bio u Bosanskom, Srijemskom, Zvornikom i Hercegovakom sandaku. Zato su se njegovi vaku protezali na tih pet sandaka. Rusmir Djedovi, Uloga i znaaj Turali-begovog vakufa u urbanom razvoju grada Tuzle, STAV, Tuzla, 2003., str. 59. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
173
Emir ei
Skoro sve do kraja 1945. godine u gradskom podruju Tuzle postojalo je 12 damija:
a) Desna obala Jale (nizvodno):

ATIK, BEHRAM-BEGOVA (arena), GAZI TURALI-BEGOVA (Poljska), HADI-HASANOVA (arijska), MUSTAFE DINDIJE (Dindijska), SAGRDIJAN (Bijela), ISMAIL-EFENDIJE (Tuanjska).
b) Lijeva obala Jale (nizvodno):

MEHMED-AGINA (Djevojaka ili Jalska), OSMAN-BEGOVA (Kosune, Branska, Gornje Brdo), OSMAN EHAJINA (Kethode, Arapica, Donje Brdo), DELAL VAIZ MEHMED-EFENDIJE (Mejdanska), ARSLAN- AGINA (Vikaljska), PIRIJE SAMARDIJE (Mosnika, Potok). Vremenom, skoro sve damije su dobile naziv po mjestu (naselju, mahali) gdje su sagraene, po vanjskom izgledu (arena: maurski stil, vanjska fasada obojena prugama naizmjenino uto-crveno, Bijela: damija i munara okreene u bijelo). Branska, Tuanjska, Bijela, Vikaljska i Mosnika damija poruene su u vremenu od 1945. do 1957. godine, zbog dotrajalosti, proirenja ceste, izgradnja novih objekata ili zbog negativnog odnosa komunistike vlasti prema Islamskoj zajednici i religiji openito.
Poruene tuzlanske damije (u periodu 1945-1957.)

Arhitektura damija u Donjoj Tuzli ima lokalno obiljeje, koje se izraava u velikoj primjeni drveta u trijemu, na fasadama i u enterijeru. Eksploatacija slanih izvora i privredni razvoj Tuzle omoguili su angairanje iskusnih majstora, koji su damijama dali poseban arhitektonski izraz. Za eksploataciju slanih izvora vezana je ne samo privreda tuzlanskog kraja nego i razvoj naselja, osnivanje vakufa i izdravanje damija. Slubenici veeg broja damija su plaani od zakupa slanih izvora.5
Medida Beirbegovi, Damije sa drvenom munarom u BiH, Sarajevo, 1990. g., str. 106. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
174
Damija Pirije Samardije (Mosnika ili Potoka)

Nalazila se u naselju Mosnik, na lijevoj obali rijeke Jale, zapadno od Mejdanske damije. Prvi put ova damija se spominje 1663. godine, a njen i osniva Mosnike mahale je najvjerovatnije neki samardija Pirija. Osniva je bio sudionik u proizvodnji slanice, jer je te godine plaa imama u damiji Pirije samardije iznosila 4 dana slane vode godinje. Mosnika damija bila je zidana erpiom.6 Prema Meringeru, to je manja damija, s trijemom dubine 2,5 m i prostrom za namaz veliine 5,3x5,9 m. Gornji prozori su pravougaonog oblika i imaju drvene muepke. Damija je pokrivena indrom, a drvena munara ima vee otvore na galeriji.7 Unutranjost je bila jednostavna: ugraen mihrab u zidu, urs, mimber i mahl drveni, skromne izrade ondanjih majstora. Damija s dvoritem je zauzimala prostor od 720 m2. Damijsko dvorite bilo je veim dijelo popunjeno mezarjem, iji se ostaci i danas primjeuju. Mosnika damija je smatrana mahalskom, pa su u njoj klanjani samo noni namazi (akam, jacija i sabah), a u toku ramazana teravija i bajrami. Kako je kroz mahalu, pokraj same damije, proticao potok, ova damija je nazivana, u kasnijem periodu, i Potoka damija.8 Kao mutevelija damijskog vakufa 1889. godine spominje se Sulejman Seleskovi.9 Opadanjem demata, nebrigom i neodravanjem, damija je zaputena i dovedena je u ruevno stanje. Komunistike vlasti su je u njenom dotrajalom stanju sruile 1954. godine i na njeno mjesto izgradili manju drutvenu zgradu, a na lokalitetu mezarja izgraena je osnovna kola.10
Osman-begova (Kosune, Gornje Brdo) damija

Damiju na Gornjem brdu izgradio je Osman-beg (Kosune ljut, naopak) poslije 1600. godine. Nalazila se na padinama Ilinice, iznad damije Donje Brdo, koja i danas postoji. Damija se spominje prvi put 1701. godine. Zidana je od kamena, kvadratnog oblika, s dimenzijama 10x10 m. etverovodni krov je pokriven crijepom. Ispred damije se nalazio natkriveni trijem (sofe). Uz damiju se nalazila drvena munara, koja je jedne noi
6 7 8 9 Rek Hadimehanovi, Ljetopis tuzlanskih damija, Takvim, 1982. g., str. 138. Medida Beirbegovi, Damije sa drvenom munarom u BiH, Sarajevo, 1990. g., str. 106. Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Sarajevo, 1975. g, str. 185. Rusmir Djedovi, Vaku u Tuzli od XVI do XX stoljea, STAV, Tuzla, 2003., str. 72.
10 Rek Hadimehanovi, Ljetopis tuzlanskih damija, Takvim, 1982. g., str. 139. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
175
Emir ei
1951. godine, usljed jakog vjetra, oborena, a kasnije nikad nije popravljena. Bila je slina Delali Vaiz Mehmed-efendinoj (Mejdanskoj) damiji, koja i danas postoji. Ispred damije je bilo manje dvorite, povrine 380 m2. Usljed smanjenja broja dematlija i veoma loeg ambijentalnog stanja, poruena je 1953. godine. Od ove damije danas nema nikakvog traga. Nakon to je poruena, zemljite je 1958. godine prodano evki Vrabcu i Sulejmanu Zaimoviu, po cijeni od 70.000 starih dinara. Danas se na toj lokaciji nalaze privatne kue.11
Arslan-agina (Vikaljska) damija

Ovu damiju je izgradio Arslan-aga na lokalitetu Vikalj izmeu 1600. i 1645. godine, a postojala je do 1954. godine. Arslan-aga je bio sudionik proizvodnje soli i muhtar istoimene mahale. Prihode od proizvodnje soli uvakuo je i sagradio damiju. Ova damija je bila sagraena od erpia, po svoj prilici, veliine 10x10 m, s krovom na etiri vode i pokrivena crijepom. Ranije je vjerovatno bila pokrivena indrom. Unutranjost damije je bila veoma jednostavna i skromna. Uz nju je bila drvena i niska munara. Ispred se nalazio trijem sa sofama. Damija je s dvoritem zauzimala prostor od 870 m2. Pored nje se nalazilo i nekoliko mezarova. Vremenom je veina niana nestala, osim dva para: Imirovi Alijage i njegove supruge. Alijaga je bio muhtar u ovom dijelu grada. U damiji su, kao i u ostalim mahalskim damijama, klanjani samo noni namazi i u toku ramazana teravija.12 Punih 46 godina na lokalitetu ove damije je bilo smetljite i igralite za djecu. Dana 7. jula 2000. godine sveano je otvorena obnovljena Vikaljska damija. Izgraena je u modernom i veoma lijepom stilu.
Damija Ismail-efendije (Amber-hatun, Tuanjska)

Na desnoj obali rijeke Jale, u nekadanjem selu Tuanj, postojala je damija koju je izgradio Ismail-efendija izmeu 1600. i 1645. godine. Prema navodima mjetana, to je bio mali mesdid bez mimbere, s drvenom munarom. U meuvremenu je damija, iz nepoznati razloga, morala stradati. Godine 1645. raspravljalo se pred tuzlanskim kadijom o potrebi obnavljanja
11 Isto, str. 133. 12 Isto, str. 139.
176
Ismail-efendine damije u Tuanjskoj mahali.13 Kasnije se kao osniva damije na istom mjestu spominje ena Ejnehana, po imenu Amber-hatun. Prvi put se spominje 1701. godine. ini se, prema tome, da je damiju Ismail-efendije polovinom XVII stoljea obnovila spomenuta Amber-hatun, po kojoj je ona i prozvana. Damija je bila malih dimenzija, zidana od erpia i skromne izrade. Nalazila se u Tuanjskoj mahali ispod istoimenog mezarja, pa je tako i prozvana Tuanjska, s tim to je ime vakifa potpuno zaboravljeno. Pored damije se nalazio i mekteb, koji je vjerovatno u toku obnavljanja damije izgraen iz sredstava vakufa Amber-hatun. Usljed proirenja lokalnog puta, komunistike vlasti su je sruile polovinom 1945. godine.14 Na mjestu gdje se nalazio mekteb, izgraena je manja stambena zgrada, koju ini deset stambenih jedinica razliitih dimenzija. U vlasnitvu vakufa Amber-hatun su dva stana, povrine 61 i 28 m2. Preko puta ove zgrade, na samom rubu Tuanjskog mezarja, u izgradnji je damija u modernom stilu, s edukativnim centrom.
Damija Sagrdijan Murge (Bijela)

Mahala Sagrdije Murge razvila se zapadno od strane palanke, naslanjajui se tako na Atik-mahalu. U izvorima se prvi puta spominje 1600. godine, kao mahala Sagrakije Murge. Osniva mahale je prije 1600. godine sagradio damiju. O osnivau mahale i damije Sagrakiji Murgi ne znamo skoro nita. Godine 1701. spominje se mesdid Su Kurda u Sagrdijan mahali. Iz naziva Su moe se pretpostaviti da je pripadao nekom dervikom redu.15 Ovo je manja damija s kamenom munarom i s lijepo izvedenim kamenim stubovima u trijemu. Nemamo podataka kada je podignuta, a iz natpisa nad ulazom vidimo da je obnovu 1891. godine izvrio Hadi Husein-beg Zaimovi. Iz ovog natpisa vidljivo je da je na tom mjestu ranije postojala damija ili mesdid, koja je tokom vremena dotrajala, pa je tako trebalo novu sagraditi.16 H. Kreevljakovi navodi da je damiju sagradio Tosun-beg Zaimovi 1309./1891-92. Sagrdijan damija se naziva i Bijela damija, zato to su i ona i munara bile graene od kamena i okreene u bijelo. Bila je to mala damija, skromnih dimenzija (7x7 m), ali u dobrom stanju. Zauzimala je prostor od 140 m2. Uz damiju je bilo i mezarje, ali su niani tokom vremena nestali. Povrina mezaristana je iznosila 555 m2.
13 Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Sarajevo, 1975. g, str. 187. 14 Rek Hadimehanovi, Ljetopis tuzlanskih damija, Takvim, 1982. g., str. 124. 15 Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Sarajevo, 1975. g, str. 183. 16 Mehmed Mujezinovi, Islamska epigraka Bosne i Hercegovine, Knjiga II, Sarajevo, 1998.g., str. 154. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
177
Emir ei
Dana 19. 8. 1957. godine otpisana je u dravnu imovinu. Nalazila se u ulici este bosanske brigade. U njoj su se klanjali noni namazi, a tokom ramazana i teravih-namaz sve do 1956. godine. Dugogodinji imam ove damije, sve do njenog zatvaranja, bio je kurra haz Ahmed-ef. Redebai, sekretar tuzlanskog muftije, a kasnije i dugogodinji predsjednik Odbora Islamske zajednice u Tuzli. Usljed proirenja ceste i navodnog pucanja zidova, poruena je 1957. godine. Ve dugo vremena prazan je i skoro neiskoriten prostor na kome se ona nalazila. Meutim, ostala je u veoma lijepom i svjeem sjeanju mnogobrojnih Tuzlaka. Kao vrijedan pisani trag o postojanju ove damije navodimo prijevod natpisa iznad ulaznih vrata.17 Kronogram se nalazio na mramornoj ploi, uzidanoj nad ulazom u damiju. Slova sa natpisa su bila pozlaena. Neka Allah blagoslovi Mir Hadi Huseina plemenitog, Koji svoj imetak utroi u dobro djelo, neka je dugo iv. Ovu lijepi Sagrdijan damiju je obnovio, za njezinu obnovu Rakim napisa potpuni kronogram u stihu: ,,Neka Allah uini ovo mjesto to ljepim. Godina 1309./ 1891/1892/.18
Zato su damije ruene?

Tuzla u toku Drugog svjetskog rata (1940-1945.) nije bila poprite veih ratnih deavanja, tako da nijedan vakufski objekat nije uniten, niti oteen.19 Meutim, nedugo nakon zavretka tog rata i formiranja nove dravne zajednice, negativan odnos komunistike vlasti prema religiji rezultirat e katastrofalnim posljedicama po vakuf u Tuzli. U narednih desetak godina odnos komunistike vlasti i njena negativna i agresivna kampanja prema vakufu i vjerskim objektima u Tuzli ii e u tri pravca.
17 Rek Hadimehanovi, Ljetopis tuzlanskih damija, Takvim, 1982. god., str. 123. 18 Mehmed Mujezinovi, Islamska epigraka Bosne i Hercegovinie, Knjiga II, Sarajevo 1998.g., str. 155. 19 Denis Beirovi, Islamska zajednica u vrijeme avnojevske Jugoslavije, Zagreb, 2011., Tabelarni pregled potpuno ili djelimino unitenih objekata Islamske zajednice tokom trajanja Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini, str. 525-534.
178
Zavretak Drugog svjetskog rata i formiranje komunistike vlasti na prostorima bive Jugoslavije najavljivao je teak period za Islamsku zajednicu u BiH. Utemeljen na ideologiji ateizma, odnos komunistike vlasti prema Islamskoj zajednici bio je usmjeren na njeno ekonomsko slabljenje nizom restriktivnih zakona. Nova dravna vlada pristupa oduzimanju imovine IZ-e putem agrarne reforme, kolonizacije, konskacije, eksproprijacije, nacionalizacije, arondacije i dr.20 Sljedei korak komunistike vlasti u unitenju vakufa bit e usmjeren ka ruenju preostalih vakufskih objekata, od ega nisu bile poteene ni damije. Tako su u periodu od 1945. do 1957. godine komunistike vlasti poruile pet tuzlanskih damija. Tri damije na lijevoj obali rijeke Jale: Arslan-agina (Vikaljska) damija, Osman-begova (Branska) damija, damija Pirije samardije (Mosnika) i dvije na desnoj obali Jale: Damija Ismail efendije (Tuanjska) i Sagrdijan (Bijela) damija. Sljedei udarac u osiromaenju vakufskog dobra u Tuzli bio je usmjeren na mijenjanje izvornih naziva damija iz 16. stoljea koje nisu uspjeli sruiti. Umjesto izvornih naziva, koje su damije dobile po svojim vakima, dati su im nazivi po mahalama u kojima su se nalazile. Tuzla je jedinstven primjer u Bosni i Hercegovini da su svim damijama oduzimana i u zaborav ostavljana njihova izvorna imena. Utjecaj komunistike vlasti na svijest Tuzlaka i osiromaenje i razvlaivanje javnog dobra bili su tolikog intenziteta da je Islamska zajednica u Tuzli u narednim godinama i decenijama bila prisiljena boriti se za odravanje osnovnih funkcija. Meutim, nije komunistika vlast jedino odgovorna za nestanak vakufskog dobra i ruenje damija u Tuzli. Rijetko posjeivane i u stanju velike nebrige od strane samih mjetana, ove damije su postale ruevne i neupotrebljive.
20 Meu nizom zakona i uredbi, za Islamsku zajednicu u BiH su najrigorozniji i, po svojim posljedicama, najtei bili: - Zakon o raspolaganju stanovima i poslovnim prostorijama, - Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji, - Osnovni zakon o zadrugama, - Zakon o konskaciji imovine i o izvrenju konskacije, - Osnovni zakon o postupanju sa eksproprisanim i konskovanim umskim posjedima, - Zakon o nacionalizaciji privatnih privrednih preduzea, - Uredba o arondaciji dravnih poljoprivrednih dobara opedravnog znaaja, - Osnovni zakon o eksproprijaciji, - Uredba o prodavanju stambenih zgrada iz openarodne imovine, - Uredba o upravljanju stambenim zgradama i - Zakon o poljoprivrednom zemljinom fondu optenarodne imovine i dodjeljivanju zemlje poljoprivrednim organizacijama. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
179
Emir ei
Zakljuna razmatranja
Razvoj Tuzle u perspektivi njene viestoljetne historije ne moe se sagledavati bez govora o ulozi njenih vakufa. Analizom nastanka i razvoja vakufa, dolazimo do neosporne injenice da su u kreiranju tuzlanskih mahala centralnu ulogu imale damije i njihovi osnivai (vaki). Vaki su bili ujedno i osnivai mahala, tako da su i mahale dobijale imena po njima. U toku 350 godina, prolazei razliite periode, svih dvanaest tuzlanskih damija sluilo je svojoj svrsi. Polovinom 20. stoljea, formiranje Socijalistike republike Bosne i Hercegovine i negativna politika prema Islamskoj zajednici u BiH rezultirat e ruenjem pet tuzlanskih damija. Ovaj period bit e upamen kao nepravedan, neprijateljski i ruilaki u odnosu na Islamsku zajednicu u BiH, kako u Tuzli tako i na irem prostoru drave. U naem vremenu kljuno je donoenje zakona o restituciji, kojim bi se Islamskoj zajednici u BiH vratila oduzeta imovina, a napravljena teta nadoknadila. Takav zakon jo nije donesen. Danas, Medlis Islamske zajednice u Tuzli ini velike napore na revitalizaciji i rekonstrukciji poruenih tuzlanskih damija. Dvije (Vikaljska i Tuanjska) doivljele su svoju revitalizaciju, dok ostale tri (Branska, Mosnika i Bijela) ekaju bolja vremena.
Abstract THE DEMOLISHED TUZLA MOSQUES (19451957)

In this paper we explore the demolished Tuzla mosques in the rst decade after the Second World War. The aim of the text is to point at the reasons for demolishing mosques in Tuzla region at that period, as well as to revive the memory of ve Tuzla mosques. The paper shows the implications of ill-feeling and aggressive attitude of the communist government towards the Islamic community in Tuzla in the second half of the 20th century. The restitution laws are essential for a full reconstruction and revitalization of these mosques and they are the prerequisite for revival of their original role and signicance. Key words: Tuzla, mosque, demolition, restitution, communism
180
Literatura
1. Beirbegovi, Medida, Damije sa drvenom munarom u BiH, Sarajevo, 1990. godina, 2. Beirevi, dr. Denis, Islamska zajednica u vrijeme avnojevske Jugoslavije, Zagreb, 2011. godina, 3. Benkovi, Ambrozije, Tuzlansko podruje negda i sada, upanjaakovo, 1971. godina, 4. ilimkovi, Demal, Tuzla u osmansko doba, Tuzla, 1996. godina, 5. Djedovi, Rusmir, Uloga i znaaj Turali-begovog vakufa u urbanom razvoju grada Tuzle, STAV, Tuzla, 2003. godina, 6. Grupa autora, Fotomonograja tuzlanskih damija, Tuzla, 2009. godina, 7. Grupa autora, Veliki vaki Bosne, Tuzla, 2005. godina, 8. Hadimehanovi, Rek, Ljetopis tuzlanskih damija, Takvim, 1982. godina, 9. Handi, dr. Adem, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975. godina, 10. Handi, Mehmed, Prevod isprave o Turali-begovu vakufu, Glasnik IVZ-e, Sarajevo, 1931. godina, br. 2., 11. Mujezinovi, Mehmed, Islamska epigraka Bosne i Hercegovine, Knjiga II, Sarajevo, 1998. godina.
181
Elvir Hodi
vakufi i njihova sudbina kroz historiju bosne i hercegovine
Saetak
Autor u ovome radu iznosi neke historijske injenice o nastanku i razvoju vakufa, odnosno o izgradnji prvih damija u Bosni i Hercegovini i, s njima povezanim, osnivanjem kasaba. Takoer, govori i o stagnaciji vakufa i njegovoj uzurpaciji, do potpunog unitenja, s posebnim osvrtom na period od 1992. godine do danas. Cilj ovog rada je prikaz postepenog slabljenja vakufa u postupcima agrarne reforme, nacionalizacije i eksproprijacije, koji su rezultirali otuenjem i znaajnim unitenjem samog vakufa, a time i vjerskih objekata, kao simbola islama i muslimanskog stanovnitva. Tekst otkriva znaaj vakufa za muslimane, naroito u gradovima koji se danas nalaze u manjem bosansko-hercegovakom entitetu. Kategorija vakufa unutar islamskog prava sublimira materijalnu, ali i duhovnu dimenziju, te, kao takva, manifestira egzistenciju i metaziko bogatstvo muslimana i njihove religije.
183
Elvir Hodi
1. Uvod
Vakufska imovina u Bosni i Hercegovini prolazila je razliite faze: od one u kojoj je doivjela pravi procvat, do perioda u kojima joj je prijetilo ak i potpuno unitenje i brisanje bilo kakvih tragova o njoj. Institucija vakufa u Bosni i Hercegovini je uspostavljena u periodu osmanske vladavine (hilafeta), kada je doivjela svoj pravi procvat. Dekadencu je doivjela od perioda vladavine Austro-Ugarske monarhije, NDH, preko Kraljevine Jugoslavije i socijalistike Jugoslavije, do posljednje Agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada je njena infrastruktura (damije, mesdidi, turbeta, tekije) skoro potpuno unitena, a imovina otuena ili uzurpirana. Unitenje vakufske imovine je zapoeto donoenjem niza zakonskih propisa koji su, u pravilu, bili na tetu, kako vakufa, kao posebne kategorije vlasnitva, tako i Bonjaka, kao naroda koji je najvie oteen u agrarnoj reformi, nacionalizaciji i eksproprijaciji. Takav je i posljednji zakon o eksproprijaciji, koji je usvojila Narodna skuptina Republike Srpske. S obzirom na to da smo se ve susretali s problemima uzurpacije vakufske imovine u navedenim dravnim postupcima, o emu su pisali nai istaknuti alimi, odravani nauni simpoziji i okrugli stolovi i pisane doktorske disertacije, o temi unitenja i uzurpacije vakufa i vakufske imovine u dijelu Bosne i Hercegovine koji se nakon Agresije i Dejtonskog mirovnog sporazuma naziva RS, imamo veoma malo informacija. Stoga je tema ovoga rada stanje vakufa i vakufske imovine u RS, s osvrtom na medlise IZ-e Bratunac, Zvornik, Srebrenica i Vlasenica. Vrhunac unitenja vakufske infrastrukture i imovine jeste unitenje damija, kao to su Ferhadija u Banjoj Luci, Alada u Foi, Musa-paina damije u Novoj Kasabi kod Vlasenice, damija na Kulatu kod Zvornika (koje datiraju iz XV i XVI stoljea) i brojnih drugih damija, mesdida, tekija, turbeta i sl. Vaan ovog rada je i pitanje uzurpacije i unitenja bonjake imovine, koja se ne moe odvojiti od vakufske imovine, jer, naprimjer, lokacija na kojoj je izgraena pravoslavna crkva u dvoritu Fate Orlovi u Konjevi Polju se gruntovno vodi kao evladijet vakuf. Kao poseban kuriozitet navest emo da se u povijesti uzurpacije vakufa po prvi put u BiH desilo da jedna vjerska zajednica (u ovom sluaju Srpska pravoslavna crkva) na temeljima hrama druge zajednice izgradi svoju bogomolju, to je sluaj u Diviu kod Zvornika Bezoan primjer otimaine vakufskog zemljita jeste podjela placeva na vakufskom zemljitu kod damije u Bratuncu zaslunim srpskim policajcima i vojnicima od strane opine Bratunac 1997. godine. Na toj lokaciji danas je izgraeno sedam kua, iji su stanari zatieni zakonom u kojem stoji: Ukoliko je vrijednost objekta vea od vrijednosti zemljita, ne moe se
184
izvriti ruenje niti uklanjanje objekata. Trinu cijenu zemljita odreuju isti oni koji su i izvrili parcelizaciju i podjelu placeva, zbog ega tamonji Medlis IZ-e nije u mogunosti da povrati uzurpiranju vakufsku imovinu. Kao izvorima, posluit emo se popisnim listama uzurpiranih vakufa u navedenim medlisima, zemljino-knjinim izvodima iz gruntovnica, posjedovnim listovima i historijatima parcela.
2. Osnivanje vakufa u BiH

Dolaskom Osmanske drave na prostore BiH, udareni su snani temelji vakufu, koji je bio i rezultatom brzog prelaska na islam od strane dobrih Bonjana. Vaki su, uglavnom, bili Bonjaci, koji su prihvatili islam. U prilog tome govori podatak da je u Sarajevu prije najveeg vakifa i dobrotvora Gazi Husrev-bega ve bilo oko etrdeset vakufa. Mnogi od njih su potpuno uniteni, pogotovo u vrijeme spaljivanja Sarajeva od strane Eugena Savojskog 1697. godine.1 U periodu irenja Osmanskog carstva osnovnu brigu drave su predstavljalea vojska i uprava, dok je rjeavanje krupnih drutvenih pitanja, kulturno-prosvjetnih, socijalnih i svih drugih, bilo preputeno privatnoj inicijativi, uglavnom uspostavi vakufa. Moe se rei da je uloga vakufa, naroito u ranijem osmanskom periodu, bila u toj mjeri znaajna da se razvoj gradova ne moe odvojiti ni razmatrati od historijske uloge vakufa. Vakufski objekti raznih namjena, u kojima je bio koncentriran sav vjerskoprosvjetni, kulturni i privredni ivot muslimana, inili su urbane kosture svih gradova.2 Osmanlije u zateenim varoima ili na drugim mjestima razvijaju gradove tipa kasabe. Vakuf je tome najvie doprinio. Osnivanje gradova-kasaba u osvojenim dijelovima teritorije je bilo jedino rezultat dravne politike, dok se vaku javljaju kao izvrioci te politike uvjetovani javnim potrebama, najvie strategijskim i komunikacijskim. S obzirom na to da je osnivanje kasaba zapoinjano obino izgradnjom damije, a u nekim sluajevima dervike tekije, u graenju najranijeg kulturnog objekta na odreenom lokalitetu, koje e postati kasaba, mogu se uoiti tri varijante:
1 2 Handi, Adem, Vakuf kao nosilac odreenih dravnih i drutvenih funkcija u Osmanskom carstvu, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga IX-X, Sarajevo,1983. Handi, Adem:O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeu-uloga drave i vakufa, Prilozi za orijentalnu lologiju , XXV/1975., Orijentalni institut, Sarajevo, str.133-169. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
185
Elvir Hodi
1. privatna dervika; 2. vladarska dravna; 3. privatna (feudalna).
2.1. Privatna ili dervika varijanta osnivanja kasaba

Dervii su u poetku svoje zavije osnivali po vlastitom nahoenju, a kasnije su od sultana dobijali odreenu zemlju za njihovo izdravanje, koju su zavjetali za zavije i osnivali tako svoje vakufe. O tome govore i stanovite injenice. U beratima od 24. januara 1597. godine i kraja aprila 1801. godine stoji da je Hamza-baba sagradio 1519. godine u selu Orlovii u nahiji Kulat u kadiluku Srebrenikom jednu tekiju. Za potrebe tekije uvakuo je okolno zemljite s konicama, vinogradom, baom, njivama. Uvakujeno zemljite na osnovu carskog berata bilo je osloboeno svih poreza i nameta, ali je ujedno odreeno da Hamza-baba za svoga ivota, potom i njegovi potomci, besplatno posluuju goste prolaznike i dolaznike. Sva steena prava potvrena su nizom berata, koji su izdavani povodom smrti pojedinih tekijskih uvara ili povodom nastalih uzurpacija. Drugi primjer je osnivanje prvobitne zavije u Rogatici, nazvanoj elebi-Pazar. Zaviju je osnovao dervi po imenu Muslihudin. Zemljite za to mu je poklonio zaim tog podruja Mehmed elebija, sin Ishaka-bega Ishakovia.3 Iako znaajna, ova dervika komponenta je bila skromna, slabana i kratkotrajna, jer tamo gdje je i postojala dolazila je ubrzo u sjenu dravno-carske komponente. Kratko iza tekija su podizani drugi vredniji i znaajniji vakufski objekti, damije i mesdidi.
2.2. Vladarska ili dravna varijanta osnivanja kasaba

Druga varijanta formiranja gradskih naselja, a time i osnivanja prvobitnih vakufa, ogleda se u injenici da su na raznim mjestima, gdje su oformljene kasabe kao prve znaajne vakufske graevine, podizane tzv. carske damije, koje su bile dravne. Tako je od sedamdesetih godina XV stoljea do sedamdesetih godina XVI stoljea, tj. od vladavine Mehmeda II do kraja vladavine Sulejmana II, bilo u Bosni podignuto 25 carskih damija, kojima su bili odreeni temelji sljedeih kasaba: Sarajevo i Zvornik, prije 1481. godine, Foa, Rogatica, Viegrad, Srebrenica, Travnik, Prusac, Prozor i Nevesinje prije 1512. godine, Kneina, Doboj, Stolac prije 1520. godine,
3 Handi, Adem:O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeu-uloga drave i vakufa, Prilozi za orijentalnu lologiju XXV/1975.,Orijentalni institut, Sarajevo, str.133-169. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
186
Jajce, Banja Luka, Donja Tuzla, Bijeljina, Gradika, Dobrun, Blagaj prije 1566. godine.4 U svim navedenim gradovima se radilo o najranije podignutim damijama, koje su predstavljale poetak urbanog formiranja tih kasaba. Postoje primjeri gdje su u jednom mjestu bile podignute i po dvije carske damije. Tako je u Zvorniku osim Fatihove damije u predgrau bila sagraena i Sulejmanija damija, koja je faktiki predstavljala poetak urbanog formiranja dananjeg Zvornika.
2.3. Privatna ili feudalna varijanta osnivanja kasaba

Treu varijantu osnivanja kasaba, odnosno, vakufa u Bosni i Hercegovini inili su lokalni feudalci-begovi. Osnivanje kasaba na ovaj nain uvjetovale su razne potrebe, kao to su sigurnost puteva i saobraajnica, a koje je utvrivao nadleni kadija. U takvim sluajevima, vodei se moralnim i ekonomskim razlozima, nali su se pojedini lokalni plemii, koji su obino sluili na sultanovom dvoru u Istanbulu. Oni su podizali ne samo damije nego i itave komplekse graevina u okviru svoga vakufa, tako da su u veoma kratkom vremenu nicale kasabe sa svim nunim objektima, samo jednog osnivaa. Imamo nekoliko primjera ovakvog naina osnivanja kasaba, a time i prvih znaajnih vakufa u Bosni.5 Na ovaj nain je osnovana dananja Nova Kasaba na Jadru u istonoj Bosni, koja je usko vezana za ime velikog vezira i budimskog namjesnika Musa-pau, to se vidi iz sljedea dva dokumenta: fermana sultana Ibrahima od poetka dumadel-ahira 1051, odnosno, od 7. do 16. septembra 1641.godine, i Musa-paine vakufname od poetka rebiul-evvela.1053., odnosno od 20. do 29. maja 1643. godine.6 U spomenutom fermanu se kae da se Musa-paa obratio visokoj Porti da u Bosanskom sandaku, u nahiji Bira, u ataru sela Gojkovii, napravi damiju i han, i tu osnuje kasabu. U fermanu se dalje istie: I da je tu i ranije postojao jedan han koji je izgorio, pa se putnici nalaze u potekoama oko smjetaja i zato su prisiljeni na tom mjestu da konae po kuama siromane raje zajedno sa kunom eljadi. Na taj nain se uznemiruje raja i vri nasilje, pa se zbog toga poela odatle raseljavati.7 Ovim fermanom se Musa-pai odobrava osnivanje kasabe na
4 5 6 7 Ibid, str.133-169. Korkut, Halima: O vakuma u sjeveroistonoj Bosni, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga IX-X, Sarajevo , 1983. elebija, Evlija: Musa-paina zakladnica za zadubine u Jadru, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, u dosijeu vakufnama pod rednim brojem 194. Ibid, 194. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
187
Elvir Hodi
tom mjestu. Kada je on dobio tu dozvolu, pristupio je izgradnji objekata, uz prethodni otkup zemljita. Izgradnja njegovih zadubina dovrena je u maju 1643. godine, kada je sainjena njegova vakufnama. Veliki vezir sultana Ibrahim-hana, uvar budimske krajine, Musa-paa podigao je i zavjetao damiju po njegovom imenu, na granici sela Kovai i Gojkovi, kraju Jadar u birakom kadiluku, a bosanskom vilajetu, u Urmeliji. U damiji je ostavio i uvakuo dva velika i pozlaena sveska Kurana i trinaest uvezanih djela iz tefsira, hadisa, kha i arapskog jezika, koje e uvati vaiz i hatib ove damije. Uvakuo je jo dva karavan-saraja, dvadeset i pet duana, jednu koaru, vodenicu s etiri vitla, jednu stupu, dvije bae i livadu s okoliem, ume u Jadru. Stanovnitvo budueg naselja (Nove Kasabe) se oslobaa poreza i bilo kakvih nameta.8
3. Period stagnacije i poetak uzurpacije vakufa

Okupacija Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske izazvala je kod Bonjaka i u njihovom nainu ivota veliki kulturno-civilizacijski i politiki preokret, ali i reorganizaciju vjerskog ivota, a samim time i drugaiji pristup vakuma. Viestoljetne veze sa svijetom islama i muslimanskim narodima posredstvom Osmanske carevine najednom su skoro potpuno presjeene. Nakon etiri i po stoljea neprekidnog ivota u islamskom kulturnocivilizacijskom i duhovnom i politikom ozraju, Bonjaci su se najedanput nali u kranskom kulturno-civilizacijskom krugu, u okviru Austro-Ugarske carevine, posljednje pravne drave na tlu Bosne i Hercegovine. Sa ciljem prekidanja politikih, kulturno-civilizacijskih i vjersko-institucionalnih veza Bonjaka s Osmanskom carevinom, Istanbulom, hilafetom i halifom, Austro-Ugarska je uspjela u oktobru 1882. godine uspostaviti posebnu strukturu i hijerarhiju Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, s reisul-ulemom na elu, a upravu vakufa staviti pod strogi dravni nadzor. Tada zapoinje neprekidni proces iseljavanja Bonjaka u Sandak, Makedoniju i Tursku, izazvan tim okolnostima i naglim prelaskom s naturalne na robno-novanu privredu. To iseljavanje, kako pokazuju etiri austrougarska popisa stanovnitva 1879., 1885., 1895. i 1910. godine9, vodilo je stalnome smanjivanju bonjakog stanovnitva u ukupnoj demografskoj i etnikoj strukturi. U takvom stanju, vlasnitvo nad zemljitem u Bosni i Hercegovini, a samim time i upravljanje i nadzor nad vakuma se mijenja, slabi i gubi svoju prvobitnu namjenu.
8 9 Ibid. 194. Grupa autora: eman, Senad; Halilovi, Nezim; Muhasilovi, Mirza; Radovi sa okruglog stola na temu: Povijest, pravo i perspektive vakufa GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
188
Od vremena austro-ugarske uprave i prelaska s tapijskog na katastarsko knjienje zemljita i knjienja najveeg dijela vakufske imovine na privatna lica i opine, preko uspostavljanja Privremenog vakufskog zemaljskog povjerenstva i Statuta za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini, vakufska imovina doivljava period stagnacije. Austro-Ugarska je na taj nain uspostavila potpunu kontrolu nad svim vjerskim institucijama, to traje do 1909. godine, kada je donesen Statut, kojim se obezbjeuje djelimina autonomija u vakufsko-mearifskim poslovima. Prema tom Statutu, najvii organ upravljanja vakufskom imovinom je Vakufsko-mearifski sabor, a nii organ, koji je nadzirao rad vakufa, zvao se Nadzorni odbor. Pomenuti Statut je derogiran 1930.godine Ustavom Islamske vjerske zajednice, te 1931.godine i Zakonom o islamskoj vjerskoj zajednici. Tako je i preko Kraljevine Jugoslavije i tridesetogodinjeg spora o nadlenosti u pogledu vakufa i odlukama koje su dodatno oslabile poziciju vakufa, nastavljena uzurpacija i smanjenje nadlenosti upravljanja njima. Zatim, preko estojanuarske diktature, kada drava potpuno preuzima upravnu vlast za vakufsko-mearifske poslove, za vrijeme SRBiH Zakonom10o agrarnoj reformi i kolonijalizaciji Bosne i Hercegovine od 9. januara 1945.godine, vakufska imovina se limitira na 100 dunuma od ukupne povrine posjeda, utrina i uma. U toj poslijeratnoj Jugoslaviji nasilno je promijenjena imovinska osnova drutva, oduzimanjem privatne i vakufske imovine. Ideoloko opravdanje tih mjera osigurala je marksistika teza o eksproprijaciji eksproprijatora. Imovina vjerskih zajednica bila je objekat oduzimanja iz dva razloga: 1. Zbog toga to su vjerske zajednice u predratnoj Jugoslaviji bile vaan privatnopravni sopstvenik i 2. Zbog toga to su kvalicirane kao opasan ideoloki protivnik. U predratnoj Jugoslaviji imovina Islamske zajednice u BiH u svojstvu vakufa predstavljala je veliki ekonomski potencijal. U Bosni i Hercegovini, prema podacima iz 1938. godine, bilo je 1647 vakufa, za koje je odobravano 968 zasebnih budeta. Agrarnom reformom iz 1945. godine proglaeno je da u drutvenu svojinu prelaze i zemljini posjedi svih vrsta zadubina i pojedinih bogomolja, ukljuujui damije, tekije, vakufe i sl. (Zakon o agrarnoj reformi i kolonijalizaciji od 27. VII 1945)11. Prema podacima iz 1955. godine, u prvoj poslijeratnoj deceniji na razliite naine oduzeto je 3.197 dunuma vakufskog zemljita. Zakon o nacionalizaciji privatnih privrednih preduzea od 6. XII 1946. godine, s izmjenama i dopunama od 29.
10 Begovi, Mehmed, Vaku u Jugoslaviji... 11 Ibid. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
189
Elvir Hodi
IV 1948. godine,12 bio je pravni osnov za oduzimanje vakufskih mlinova, hotela, banja i sl. Zakonom o raspolaganju stanovima i poslovnim prostorijama od 17. II 1945. godine i Zakonom o nacionalizaciji najamnih zgrada i graevinskog zemljita od 28. XII 1958. godine, s obzirom na okolnosti da su ti objekti predstavljali najvei dio vakufskog fonda u urbanim sredinama, izvren je poseban udar na vakufsku imovinu, od kojeg se jo uvijek nismo uspjeli oporaviti. Nesumnjivo, najtei dani za vakufe u Bosni i Hercegovini nastupili su 1958. godine13 nakon donoenja tog famoznog Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i graevinskog zemljita. Putem eksproprijacije, odnosno, oduzimanja prava vlasnitva od njegovog titulara uz naknadu, a na osnovu opeg interesa, izuzeti su iz vlasnitva Islamske zajednice u BiH brojni objekti u gradovima. Oduzimane su ak i damije i munare, te vakufa, kao ekonomske osnove za opstanak i razvoj vjerskog ivota Bonjaka, u potpunosti nestaje, to se uveliko odrazilo na funkcioniranje veine vakufa i Islamske zajednice u cjelini. Ostaju mali, isitnjeni vakufski posjedi, s nakanom potpunog iezavanja.
4. Stanje vakufa na podruju medlisa IZ-e u BiH Bratunac, Srebrenica, Vlasenica i Zvornik u periodu 1992-1995.
Vakufska imovina na podruju ovih medlisa Islamske zajednice u BiH dijeli istu sudbinu kao i ostali vaku u Bosni i Hercegovini, s tim to se njihova uzurpacija, otimaina i propadanje na ovom podruju i dalje nastavlja. Agresijom na Bosnu i Hercegovinu teritorije ovih medlisa su okupirane, a bonjako stanovnitvo izloeno raliitim torturama, ubistvima, silovanjima, protjerivanjima. Odreeni dio stanovnitva iz Zvornika i veina s podruja opina Srebrenica, Bratunac i Vlasenica povlai se u Srebrenicu, gdje se organizira i vodi grevitu borbu za goli ivot. Damije, mesdidi, tekije i turbeta porueni su, a ostala vakufska imovina opljakana i devastirana. ak su i gradska mezarja preorana, a niani odvezeni u velike rijeke, provalije ili su koriteni za nasipanje lokalnih puteva. Ostatke poruenih damija su odvozili na javna smetljita, htijui izbrisati i najmanje tragova islamske kulture. U Srebrenici, koja e kasnije biti proglaena zatienom zonom UN-a, damije nisu unitene, iako su bile oteene granatama s okolnih brda. Kasnije e ta zatiena zona UN-a doivjet genocid, a Bijela, arijska, Petrika i ostale damije doivjet e sudbinu ostalih podrinjskih.
12 Ibid, str.147-186 13 Ibid, str.147-213
190
4.1. Stanje vakufske imovine nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma

Dejtonskim mirovnim sporazumom se potpisuje prestanak rata, ali i pola teritorije Bosne i Hercegovine naziva Republika Srpska. Opine Bratunac, Srebrenica, Zvornik i Vlasenica, koje se nalaze neposredno uz granicu sa Srbijom, ostaju u ovom entitetu. Njegovi elnici su i vie nego zadovoljni dobivenim u Dejtonu. Oni smatraju da je vlasnitvo nad zemljitem neprikosnoveno njihovo i poinju se tako i ponaati. Jo 1993. godine je u skuptini na Palama donesen zakon o restituciji, odnosno, denacionalizaciji, te u velikom dijelu izvren povrat nacionalizirane imovine samo jednoj vjerskoj zajednici Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Smatrali su, takoer, da i svu zauzetu imovinu koju su vojniki okupirali neprikosnoveno posjeduju i da njome mogu upravljati. Tako su odreenu vakufsku i privatnu zemlju, drei se vaeeg Zakona o denacionalizaciji, zamjenski nadomirivali Srpskoj pravoslavnoj crkvi i drugim pravnim i zikim licima. Taj zakon je vaio sve do 1997.godine, kada ga je van snage stavio visoki predstavnik meunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu Wolfgang Petrietch. Meutim, visoki predstavnik nije ukinuo i dotadanje odluke, donesene na nivou lokalnih zajednica, pa je do tada podijeljena bonjaka i vakufska zemlja, ovjerena skupinskim rjeenjima, prela u ruke novih vlasnika i zapoela je izgradnja crkava, kua, proirivanja ulica na utrb vakufa i damija. Vlasti ovog entiteta su znale sadraj Dejtonskog mirovnog sporazuma i njegov Aneks 7, ali su isto tako bili gotovo apsolutno ubijeeni da je to mrtvo slovo na papiru i da do njegove realizacije nikad nee doi. Jer, zlodjela koja su inili davala su realnu pretpostavku da se vie niko nee smjeti vratiti na prijeratno ognjite, a kamo li da e neko nekad traiti povrat imovine. U takvom razmiljanju, u Bratuncu su dijelili placeve vakufske zemlje14 svojim zaslunim borcima i policajcima, izgradili crkvu u dvoritu Fate Orlovi, na parceli ispred damije u Bratuncu i zgradi nekadanje kutubhane, abdesthane i adrvana izgradili, odnosno, dodijelili zemljite i dozvole za izgradnju motela i sl. Kasnije e se saznati da su ovu parcelu kompenzirali s ovjekom koji je u ratu imao privatno pogrebno preduzee i koji im je na veresiju vrio ukope i sahrane, te e nakon rata traiti poravnanje dugova, a oni e mu na izmiljenoj parceli (pola na vakufu, a pola na javnom putu) izdati dozvolu za gradnju. Reintegracijom opina oko Sarajeva, a nakon poziva tadanjeg presjednika, a dananjeg hakog optuenika, Momila Krajinika, da se isele iz onih koje su Dejtonom pripale Federaciji BiH, mnogi Srbi se doseljavaju
14 Skuptina Optine Bratunac, Odluka o dodjeli placeva, 1997. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
191
Elvir Hodi
u Bratunac, a tamonja lokalna vlast im dodjeljuje bonjaka i vakufska imanja, uz parolu to zauzme tvoje je, te im dijeli i skuptinska rjeenja o tome. Sami u lokalnoj skutini, mijenjaju regulacione planove, oduzimaju zemljita, proglaavaju ive ljude mrtvima, mijenjaju nazive ulica, kola, trgova, sela i naselja. Tako je Nova Kasaba postala Duanovo, a Divi kod Zvornika Sveti Stefan, Glogova kod Bratunca etnikovac i sl. U Zvorniku su sve damije unitene, a na temeljima one na Diviu je izgraena pravoslavna crkva; na Kula Gradu, na openarodnoj imovini nedaleko (200-300 m) od turbeta Hasana Kaimije, takoer je izgraena crkva; kao i u Zamlazima, a na dijelovima harema Rijeke damije je proirena ulica. Sve su to, naravno, uredno pokrili usvajanjem novih regulacionih planova i skuptinskim odlukama. Na isti ili slian nain je otimana i bonjaka privatna zemlja, kao to je sluaj Fate Orlovi u Konjevi Polju. Na openarodnoj imovini u Potoarima zapoeta je izgradnja pravoslavne crkve, a u Sasama je na utrb vakufske imovine proirena zgrada manastira.
5. Procedure povrata vakufske imovine

Uz organizacijske, politike, ekonomske, pa i bezbjedonosne probleme, u ovom dijelu Bosne i Hercegovine se povratnicima oduzimaju i elementarna ljudska prava. Kako se izboriti za povrat imovine i na kakve sve probleme Islamska zajednica u BiH nailazi kada se usudi pokuati povratiti oduzetu vakufsku imovinu najslikovitije e pokazati sljedei primjer. Na osnovu vaeeg zakona o popisu imovine i objekata, te katastarskog klasiranja zemljita, a na osnovu novog premjera i aviosnimanja, nadlena komisija Opine Bratunac, putem javnog izlaganja i uvida u podatke, ima zadatak da popie svu imovinu po katastarskim opinama, a sa ciljem objedinjavanja grunta i katastra, prvobitno ne zalazei u imovinsko-pravne odnose. Ta komisija je pozvala i Medlis Islamske zajednice Bratunac kao stranku na javni uvid, kako bi joj prezentirala stanje vakufske imovine. Medlis IZ-e Bratunac je kod prvog poziva 16.10.2007. godine uloio prigovor, te posredstvom advokata uloio albu Republikoj upravi za geodetske i imovinske poslove u Banjoj Luci, koja je odbijena, rjeenjem broj 03-952-791/07 od 25. 2. 2008. godine. Upravnim postupkom kod Okrunog suda u Bijeljini to Rjeenje, kao i Rjeenje Komisije za izlaganje na javni uvid podataka premjera i katastarskog klasiranja zemljita, poniteno je, te je postupak vraen prvostepenom organu. Meutim, Komisija nam je 29. 4. 2009. godine predoila da ne postoji uzurpacija zemljita (sada je Komisija nadlena za rjeavanje imovinskopravnih sporova) na katastarskim parcelama 1032/1 i 1032/2, jer je Skup192
tina Opine Bratunac, svojim Rjeenjem broj 01-021-65/97 od 14. 7. 1997. godine izvrila dodjelu neizgraenog graevinskog zemljita, i to sedam graevinskih parcela, licima za individualnu stambenu gradnju, predvienu regulacionim planom naseljenog mjesta Bratunac. Ovih sedam placeva podijeljeno je na zahtjev Ministarstva unutranjih poslova - Stanica javne bezbjednosti Bratunac, sedmerici policajaca, od kojih neki i danas rade u SJB Bratunac. Zatim su nam izloili i da na parceli 1031, takoer, nije bilo uzurpacije, jer se njen dio jo od austrijskog snimanja vodi kao javni put i kao takav je upisan u zemljinu knjigu i katastar zemljita. Dio javnog puta je pretvoren u graevinsku parcelu (kojeg li apsurda da na putu moete izgaditi motel) i skupinskom odlukom mu je poniten status javnog puta, a Rjeenjem Opine Bratunac, takoer, 1997. godine, dodijeljen je Mitrovi Nedeljku za graenje, a on je izgradio motel Evropa. Ne sporimo to to je tadanja opinska administracija od jednog dijela javnog puta napravila graevinsku parcelu i izdala dozvolu za gradnju, ali je na drugom dijelu te graevinske parcele (dananjeg motela Evropa) izvrena otimainu vakufskog zemljita. Slubenici su vrili prepravke u katastru, jer smo, vadei skice parcela, svaki put dobivali drugaije za istu parcelu. Cilj i zadatak Komisije za izlaganje na javni uvid podataka premjera i katastarskog klasiranja zemljita jeste objedinjavanje podataka u jedan registar iz gruntovnice i katastara. Rok za zavretak rada komisije je tri godine, poslije kojeg e vjerovatno biti donesen zakon da se iskljuivo objedinjeni podaci mogu zvanino koristiti, zbog ega i insistiramo da Komisija ne moe unijeti podatke dok ne rijeimo imovinsko-pravni spor koji smo pokrenuli. Nikada do tada nam nisu predoili skuptinske odluke iz 1997. godine, kao ni aviosnimke iz 1991.godine, ali sada, znajui da je haki osuenik Miroslav Deronji (tadanji predsjednik SO) preminuo (na sluenju kazne u zatvoru u vedskoj, gdje ga je Haki tribunal osudio na kaznu od 10 godina zatvora, zbog zloina poinjenih na podruju Bratunca), smatraju da za to nema posljedica i da, kao takvo, mi moramo prihvatiti, odnosno njihovu otimainu sada legalizirati. Upustiti se u proceduru povrata vakufske imovine s opinskom administracijom, slubom za urbanizam, katastar, gruntovnicu, kao i s upravom za geodetske i imovinske poslove, te postojeom zakonskom regulativom u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, bez jake nansijske osnove, tima advokata i pravne pomoi viih institucija Bosne i Hercegovine, u najmanju ruku, veoma je teko, mukotrpno i s neizvjesnim ishodom.
193
Elvir Hodi
Bez ozbiljnog i organiziranog pristupa ovom problemu teko se moe oekivati pozitivan ishod, jer se otimaina vakufske imovine nastoji legalizirati i staviti u okvire postojeih i vaeih zakona u ovom entitetu.
6. Zakljuak
Unitenje vakufske imovine kao kategorije tokom Agresije na Bosnu i Hercegovinu, a i nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, imalo je za cilj brisanje tragova islamske kulture i civilizacije u, do tada veinskim, bonjakim gradovima, kao to su Bratunac, Srebrenica, Vlasenica i Zvornik. Iako su vlasti entiteta RS od meunarodne zajednice obavezane da izvre povrat imovine, uzurpiranu i otetu zemlju ni do danas nisu vratili istinskom vlasniku. Ograeni zakonom da ukoliko je vrijednost objekta via od vrijednosti zemljita, ne moe se izvriti uklanjanje objekta i dalje odlau realizaciju povratka uzurniranog ili obeteenjem bilo koje kategorije. tavie, davno zapoeti proces otimaine i osiromaenja vakufa doivio je svoju potpunu realizaciju u periodu nakon Agresije na Bosnu i Hercegovinu, ime je snano devalvirana budua pozicija muslimana u manjem bosanskohercegovakom entitetu.
194
Abstract Waqf and its destinity througout the history of Bosnia and Herzegovina
The author of the paper presents some historical facts about the establishment and development of waqf, that is, about the construction of the rst mosques in Bosnia and Herzegovina and the establishment of towns, which are also associated with the rst mosques. He also speaks about the stagnation of the waqf and its usurpation which led to its total destruction, with a special emphasis on the period from 1992 to the present. The aim of the paper is to show gradual weakening of the waqf in the process of the Agrarian Reform, nationalization and expropriation, which have resulted in the alienation and signicant destruction of the waqf itself and houses of worship as symbols of Islam and the Muslim population. The paper reveals the importance of waqf to Muslims, especially in the towns that are now in the smaller Bosnian entity. The category of waqf within the Islamic law sublimates material as well as spiritual dimension and as such manifests the existence and the metaphysical riches of Muslims and their religion. Key words: waqf, Islamic law, entity, kasaba (town)
195
Muljaim Kaka, asistent Univerzitet u Pritini, Katedra za bosanski jezik

mulje85@hotmail.com, logo_fon@yahoo.com
najee patronimske i toponimske denominacije s akcentom na bonjake patronime i toponime u regiji

Saetak
Rad Najee patronimske i toponimske denominacije s akcentom na bonjake patronime i toponime u regiji bavi se uzrocima denominacije patronima ili toponima. Cilj rada je istraiti patronime i toponime kod Bonjaka u Bosni i Hercegovini i Sandaku. Bonjaci ovih dvaju podruja doivjeli su velike patronimske i toponimske denominacije tokom XX vijeka, koje su bile uglavnom inspirisane politikim i asimilacijskim razlozima. Stoga, ovim radom elimo ukazati na odreene faktore koji najee denominiraju patronime i toponime u nam vremenu, ali i u prolosti. Kljune rijei: patronim, toponimi, denominacija, Bonjaci
197
Muljaim Kaka
Uvod
Deavanja u posljednjih dvadesetak godina na ovim prostorima su se u velikoj mjeri odrazila i na onomastiku, kao specinu lingvistiu znanost, naroito na polju denominacija iz oblasti patronimije i toponimije. Prema Kasumoviu (1988), termin denominacija je promjena imena, nestanak, gaenje, gubljenje. Ovim radom je obuhvaena tema denominacija na polju patronimije i toponimije, s akcentom na te pojave u bonjakim sredinama.
Patronimske denominacije
Prezime se jednostavno denie kao ime po ocu ili familijarno ime. Meutim, sistem antroponimije, kakav danas poznajemo, nije oduvijek bio takav. Smatra se da je nastanak prezimena bio posljednji u nizu procesa antroponimizacije, koji se odvijao po shemi: osobno ime > deminutiv > ime po ocu > ime vie porodica (naselje) > prezime (Franck, 1932). Ime po ocu ivo je i danas kod Rusa (npr. Lav Nikolajevi Tolstoj; Nikolajevi je po ocu Nikoli), dok se kod Arapa i danas, umjesto prezimena, upotrebljava oevo ime (npr. Abdullah ibn Abbas, to znai: Abdullah sin Abbasa). Koncept kreativiziranja prezimena na ovim prostorima se odvija tako to se patronimik izraava ili genitivom ili suksnim dodatkom, kojim se oznaava pripadnost. To su suksi -i i ovj, -ev, koji jo dobivaju i suks -i (Anonimus 1, 1976). Analitikim postupkom se moe ustanoviti da su prezimena na Balkanu crpljena iz staroslovenskih, hrianskih i orijentalnih elemenata. Zajedniko za sve te elemente je da upuuju na standardne naine formiranja prezimena: od vlastitih imena, nadimaka, raznih vrsta zanata, vjerskih aktivnosti, hipokoristikih varijanti i sl. Kad su u pitanju imena, odnosno prezimena Bonjaka, vano je napomenuti da se njihov orijentalni element veoma dobro (s fonetsko-morfoloke strane) uklopio u na jezik: [] prilagoavanje arapskih konsonanata naem konsonantskom sistemu nije stvaralo nikakvih fonetskih, odnosno fonolokih problema, jer se ostvarilo po principu da se primi sve to se moe primiti, a da se zamijeni ili odbaci sve to se ne moe primiti (Smajlovi, 1990). Prezimena esto svjedoe o naem proimanju s drugim etnijama, drugim kulturama i drugim jezicima. Prezimena su selilaki spomenici, svjedoci nacionalnog protega u prostoru i svojih sudbina u vremenu (imunovi, 2008).
198
Ratna i, prvenstveno, politika zbivanja u raznim vidovima reformi, pritisaka i integracijskih akata dovodila su do promjene prezimena. Te promjene su u nekim sluajevima bile isto lingvistike prirode (naprimjer, na osnovu prezimena se doda dominirajui suks zajednice, regije ili drave: i/ski/ov). Pored ovog naina, represivniji metod je bio kada se jedno prezime, mimo volje njegovog nosioca, zamijeni novim nametnutim prezimenom, kao to je bio sluaj s Bonjacima na Kosovu nakon Drugog svjetskog rata. Pitanje patronimije je na tim prostorima stalno dovoeno u kontekst odreenih nacionalnih, vjerskih i, najee, politikih pitanja. Prezimena su u ovim krajevima do poetka XX vijeka bila organizovana najee po nekom pretku, vjerskoj asocijaciji, mjestu i sl., da bi se u pomenutom vijeku poele deavati odreene patronimske denominacije. Sve ove pojave su se u zadnjih sto godina i desile s patronimima ovog kraja. Naprimjer, patronim Azizovi je promijenjen u patronim Duraki, dok patronim Sabrijevi (slika 1. u prilogu.), koji je prije Drugog svjetskog rata bio prisutan u selu Restelica, vie ne postoji, tj. zamijenjen je patronimom Muka. Prvi talas denominacija patronima se deava nakon Prvog svjetskog rata u Kraljevini SHS i tvorbene je naravi: dodaje se suks -i na ve postojee patronime. Drugi talas denominacije se deava nakon Drugog svjetskog rata, za vrijeme komunistikog reima SFRJ i politiko-integracijske je naravi, gdje se skida suks -i. Pored ovih promjena u patronimiji, susreu se i promjene korijenske prirode (pomenuti patronim Sabrijevi dobiva novi Muka, od alb. Mushk mazga). Mali je broj patronima ostao izvan ovih zbivanja. Pojava regresije nakon okonanja mjera represije, tj vraanja prvobitnog prezimena, esta je i identitetske je naravi. Prezimena prizrenskih Bonjaka po strukturi asociraju na albanska. Kako bi se proizvela patronimska razlika u odnosu na veinsku albansku zajednicu i ouvao svoj identitet, dio Bonjaka je dodao suks -i na ve postojee prezime: Musta=Musta, Idrizi=Idrizovi. Osim gramatike promjene, neka su prezimena doivjela i leksiko-gramatike promjene: aipi=Zeirovi, Duraki=Azizovi. Pored ovih faktora, postoje i drugi, koji dovode do denominacije patronima. Udaja, s jedne strane, i razvodi brakova, tj. vraanje svojeg prvobitnog (djevojakog) prezimena, s druge strane, nesumnjivo su i najei razlozi promjene prezimena. Meutim, nije rijetkost da se od strane roditelja (najee majke, a usljed razvoda, smrti i sl.) djetetu dadne neko novo prezime, koje nije prezime njegovih roditelja. Ova pojava se susretala i kod usvojene (posinete) djece, koja su dolazila iz socijalnih ustanova u neku porodicu, pa dijete nije zadravalo nijedno od roditeljskih prezimena. Kad smo kod teme braka i prezimena kod Bonjaka, u novije vrijeme se primjeuje u raznim formama diskusija na web-forumima, ali i u konkretnim sluajevima da se pojavila nova praksa, inspirisana tradicijom
199
Muljaim Kaka
nekih muslimanskih zemalja. Radi se o tome da nakon udaje ena ne uzima muevo prezime, ve zadrava svoje djevojako, dok one ene koje su uzele muevo prezime vraaju ga. Pobornici ove prakse, svoje argumente temelje na islamskom uenju koje kae: Vi ete, na Sudnjem danu, biti prozivani po vaim imenima, i po imenima vaih roditelja (IPH, 470). Kako bismo pomogli u rjeavanju ovog pitanja, citirat emo stav profesora teologije i slubeno lice za donoenje fetvi pri IZ u BiH Enesa Ljevakovia: Preporuujem da ena zadri svoje prezime ili eventualno da ga doda muevljevom, ako ve postupi po obiaju i uzme njegovo prezime prilikom vjenanja []. Za prvobitnu ljudsku zajednicu rije je imala magijsku mo, pa su djeci davana imena koja su smatrana da e im pomoi u suzbijanju sila zla. Ismet Smajlovi (1990) o tome kae: Tako su se kod primitivnih naroda razvila vjerovanja da zli duhovi mogu imati nepovoljan utjecaj na dijete pa mu se davalo ime koje e ga tititi od toga. Ova pojava je u tradicionalnoj formi prisutna i danas, jer imena opasnih zvijeri su jo uvijek stanovnici antroponima, npr. Vuk, tur. kurt - vuk, Osman ar. utman - mlada zmija, odnosno patronima Vuki, Vukovi, Kurti, Osmani, Osmanovi i sl. Magijska mo rijei, konkretnije njeno znaenje, moe se dovesti u vezu i s promjenom prezimena kod sujetnih ljudi, koji se esto ne libe da razloge svojeg loeg stanja potrae u prezimenu, pa su ona rtve njihovih predrasuda i sujeta. Kao jedan od posljednjih razloga denominacije patronima je tehnike naravi i odnosi se na greke matinih slubi. Ove greke su bile ee prije, ali se i sada mogu sresti u nekom manjem obliku, najee u ruralnim sredinama, kod priuenih matiara, prilikom zapisivanja novoroene djece. Najee se radi o nepoznavanju afrikatskih parova, dvojezinoj sredini tj dvopisamske sredine (alb/bos. q=, ll=l), o matinoj slubi postratnih krajeva (konfuznost u papirologiji). Na osnovu navedenog, najznaajniji razlozi koji dovode do denominacije patronima jesu: udaja i razvod brakova, djeca posineta iz domova, razne vrste pritisaka (politiki, integracijski i sl.), regresivne pojave nakon to se pritisci okonaju, razlozi sauvanja identiteta, vjerska ubjeenja, razni tipovi predrasuda, tamparske greke matinih ureda i sl.
200
Toponimske denominacije
Prema imunoviu (2004), toponime moemo podjeliti u dvije osnovne skupine: 1. Toponimi koji su nastali po prirodnim svojstvima regije, kao to su: - geografski termini u toponimiji (nomina geogfaphica), - toponim s obzirom na oblik, poloaj i izgled tla (nomina metaphorica), - toponimi koji se odnose na povrinska svojstva i sastav tla, - naziv biljaka u toponimiji (tonimi), - naziv ivotinja u toponimiji (zoonimi), - toponimi motivirani odnosom prema drugim objektima (relacijski toponimi). 2. Toponimi koji izraavaju ovjekovu djelatnost: ta imena sainjavaju nekoliko podskupina i odraavaju socioloke, privredne i vjerske prilike u minulim stoljeima.
Migracija kao razlog denominacije toponima

Migracija stanovnitva, kao faktor denominacije toponima, historijski gledano, bila je esta pojava, koja se, po prirodi stvari, odvijala dvojako: prirodno i vjetaki. Prirodno doseljavanje bilo je uslovljeno najvie ekonomskim razlozima i pogodnostima boljeg ivota, a vjetako su uzrokovali politiki, nacionalni (vjerski) i drugi razlozi (Kasumovi, 1988). Migracija je postala jako izraen faktor denominacija nakon zadnjih ratnih zbivanja u Bosni i Hercegovini. Ako se u deniciji denominacije nalaze epiteti gubljenje i gaenje imena, a u ovom sluaju imena toponima, onda je na prostoru Bosne i Hercegovine dolo do velike denominacije toponimima. Migracije (muhadirluci) su dugo vremena bili sudbina ovog naroda, jo od poetka raspada Osmanskog carstva, pa sve do posljednje Agresije. Prvobitni muhadirluci su ili u pravcu Turske, pa se tako neslubeno tvrdi da danas u toj zemlji ivi oko devet miliona osoba koje imaju porijeklo s ovdanjih prostora. Imajui ovo u vidu, ne treba nas uditi to danas u Istanbulu imamo bonjake kvartove s naim nazivima. Ovu pojavu moemo sresti i na drugim mjestima. Tako, najpoznatiji dio Kosovske Mitrovice (grada na sjeveru Kosova) nosi naziv Bonjaka mahala. Na tom mikrotoponimu ive Bonjaci kao dominantna nacionalna skupina.
201
Muljaim Kaka
Da su migracije bile, ali i danas ostale jedan od glavnih razloga koji dovode do denominacija toponima, moemo vidjeti i iz sljedeeg primjera. Kuzmin je selo za koje se vjerovalo da nosi naziv od istoimenog sela koje se nalazilo ispred Kosova polja. Takoer se vjerovalo da su njegovi stanovnici doselili s Kosmeta i donijeli sa sobom naziv mjesta i obiaje. (Bursi, 2002).
Politika kao uzrok denominacije toponima

Veliki projekti drutva jednakosti nisu zaobili ni toponimiju tokom njenog, etrdesetak godina dugog, boravka u socijalistikim vodama. Velike prostrane aleje, gradski kvartovi, sela, pa i sami gradovi dobivali su nova imena, inspirirana antoponimima narodnih heroja, raznim divizijama, sekretarima i sl. Dugi niz godina smo imali ove nazive: - - - - - - - Titograd, augusta 1946. 2. aprila 1992., Podgorica, Crna Gora, Titova Korenica, 5. decembra 1945. 7. februara 1997., Korenica, Hrvatska, Titova Mitrovica, 1981. ?, Kosovska Mitrovica, Kosovo, Titovo Velenje, 10. oktobra 1981. 17. maja 1990., Velenje, Slovenija, Titovo Uice, 1946-1992., Uice, Srbija, Titov Drvar, 1981-1991., Drvar, Bosna i Hercegovina Titov Veles, 1946-1992., Veles, Makedonija
- Titov Vrbas, 1983. ?, Vrbas, Vojvodina, Srbija (Anonimus 2, 2011). Jeziki gledano, u ovim primjerima se desila dvojaka denominacija toponima: jedan toponim se u potpunosti mijenja (u korijenu) drugim, dok se u drugom sluaju na postojei toponim dodaje pridjevska odrednica (u ovom primjeru Titov). Krajem osamdesetih i poetkom devedesetih godina, padom komunizma u Istonoj Evropi i Jugoslaviji, dolazi do povratka prvobitnih toponima, odnosno do ponovne denominacije toponima. Tako je nakon skoro pola vijeka, toponim Titograd zamijenjen prvobitnim toponimom Podgorica (slika 2. u prilogu).
202
Nacionalizam kao razlog denominacije toponima

Za razliku od prethodnog primjera denominacije toponima, koji je politiki nenasilno uslovljen, postoje (nacionalistike) politike, koje kako bi ostvarile svoje nacionalistike ideje ,ne ostavljaju ni toponime. Radi se o ogromnom nasilju politike nad imenima gradova, naselja, ulica, trgova i dijelova naih gradova, sa eljom da se iznudi gubitak historijskog, civilizacijskog, kulturno-historijskog, vjerskog, etnikog i nacionalnog identiteta tih mjesta i da im se nametne sasvim novi i nasilno uspostavljeni identitet. Naime, poslije rata u Bosni i Hercegovini neke su snage pokuale da nametnu svoj nacionalni preks nekim mjestima, ili se korijenski neki toponimi pokuavaju satrijeti, a na teret ve postojeeg: Bosanski Brod preko noi postaje Srpski Brod; Foa dobija ime Srbinje; dio Sarajeva dobiva ime Srpsko Sarajevo i sl. Nakon intervencije pravnog sistema, ovi pokuaji denominacije postojeih toponima su u znaajnoj mjeri zaustavljeni, ali ne i iskorijenjeni, jer se i danas kod pojedinih toponima nastoji izbrisati (npr. pridjev bosanski) ili dodati neto. Muhamed Filipovi o ovoj temu u Nezavisnim novinama od 20. 06. 2007 kae: Njihovo unitavanje predstavlja akt brisanja znakova postojanja ljudi, pojedinaca i zajednica etnikog, nacionalnog, vjerskog ili kulturnog karaktera, zbog ega ta imena i predstavljaju sastavni dio historijskog spomenikog obiljeja i karakteriziraju prostor. To je razlog da se nasilna i unilateralna promjena toponima mora smatrati, a osobito kad je masovna da se mora kvalicirati, kao akt nasilja koji brie znake postojanja odreenih vrsta ljudi, da iz memorije drutva brie znakove postojanja odreenih grupa, njihovih kultura, vjera i civilizacijskih oznaka, te svaki takav akt, po deniciji genocida koju daje Deklaracija o genocidu OUN-a, predstavlja genocidnu radnju i shodno naelu da Deklaracija ima snagu zakona i za nau dravu, ovakve akte drava treba sudski goniti. Stupnica je Stupnica i Mejdan je Mejdan. Kraljev drum je to to je bio, a neka svako sebi pravi neku drugu banju ili drum, ali na nekom drugom mjestu, a neka ne dira to je trajalo vijekovima i nije nikome smetalo, osim ovinistima.
Prirodne nepogode kao razlog denominacije toponima

Usljed raznih opasnosti od prirodnih neprilika, poput poplava, erozija tla, slijeganja terena i sl. mogu se dislocirati s odreenog prostora (toponima) na novu lokaciju. Ovdje se postavlja pitanje, kakva je sudbina toponima koji doivljava denominaciju na primarnom podruju. Iseljeno stanovnitvo na novu lokaciju moe gledati sa stanovita toponimije dvojako. Prvo, preuzme ime koje je na novoj lokaciji, zatekao; drugo, ima sluajeva
203
Muljaim Kaka
da su i pred dislociranja na nove lokalitete naselja zadravala stara imena, jer ih je stanovnitvo nosilo u svom miljenju i govornom osjeanju kao tradiciju. Meutim, nisu rijetki sluajevi u ovakvim prilikama da stanovnitvo zadri staro ime naselja iz kojega se iselilo, ali i usvoji novo ime, pa u praksi egzistiraju dva imena s neizvjesnom sudbinom (usp.: anak-Krdalii, Pranjii-Ankovica) (Kasumovi, 1988).
Privredni, kulturni i vjerski subjekti kao razlog denominacije toponima

Dolazak nekih privrednih, kulturnih ili vjerskih subjekata u nekoj sredini moe proizvesti faktor denominacije toponima u toj sredini. Istina, to se vie deava u neformalnom denominiranju toponimije, pa e veina kazati da ive kod Merkatora, Binga, Skvera i sl. Ovakvi subjekti mogu da djeluju na denominaciju toponimije i u ozbiljnijoj mjeri, zahvaljujui velikim privrednim projektima (rudnici, jezera, luke i sl.). Ovakve pojave mogu dovesti do toga da se pone pojavljivati novi (drugi) toponim. Aktuelni primjer, koji ide u prilog ovoj tezi je skoranja izgradnja, slanog vjetakog jezera u Tuzli, nazvano imenom Panonsko jezero. Naime, prostor na kojem je ovo jezero izgraeno nosi naziv Slana banja, dok su mu sinonim Pinga i Tenis. U zadnje vrijeme navedeni mikrotoponim sve vie poprima novu toponimsku asocijaciju. To znai da e vjerovatno, u skorije vrijeme ovaj naziv izvriti denominaciju. Vezano za ovu pojavu, Kasumovi (1988) navodi da rudnici, Soda-so, Umel, Transservis, Igman itd. ne samo da su udrueni i da ine organizacinonu i tehnoloku cjelinu, nego su na osnovu potreba rada ili neposredno inicirali zatiranje nekog toponima ili su stvarali novi toponim dislokacijom starog, ili su utemeljivali potpuno novi.
Bioloki faktori kao razlog denominacije toponima

Bioloki nestanak nekog naroda na nekom prostoru, ratnim ili mirnodopskim putem, takoer moe doprinjeti denominaciji toponima. Toponimija je aktivna kategorija, tj. dok je neki narod prisutan na nekom prostoru, taj prostor je iv, pa je tako isto i s toponimijom. Dostupni podaci za teritoriju Republike Srbije, koji se odnose na masovna gaenja sela, navode na zakljuak da za koju godinu moemo oekivati masovne denominacije toponima, uzrokovane biolokim faktorima, odnosno: izumiranje stanovnitva nekog mjesta prijeti da i naziv tog mjesta izumre. U 1.961 selu u Srbiji danas ne ivi nijedan stanovnik, dok u 200 sela nema nijednog mlaeg od 20 godina. Jo poraznije zvui podatak da je od ukupno 4.800 sela u Srbiji,
204
svako etvrto u fazi nestajanja. To znai da e za deceniju i po s mape te zemlje nestati 1.200 sela (Anonimus 3, 2010).
ZAKLJUAK
Denominacija je fenomen koji esto prati patronime i toponime. U antropomastikoj hijerarhiji prezimena su nastala posljednja. Sistem uvoenja prezimena u nae krajeve datira jo od srednjeg vijeka. Na ovim prostorima prezimena su tvorena na bazi hrianske, staroslavenske i orijentalne onomastike kulture. Pored udaje i razvoda brakova, povodi koji dovedu do pojave promjene patronima su: razne vrste pritisaka (politiki, integracijski), regresivne pojave nakon to se pritisci okonaju, djeca posineta iz domova, vjerska ubjeenja, razni tipovi predrasuda, razlozi sauvanja identiteta, tamparske greke matinih ureda i sl. Na osnovu navedenog, vidi se da su razlozi koji dovode do denominacije patronima unutarnje i vanske prirode. Unutarnji su kada sama osoba odlui da promjeni svoj patronim, za razliku od vanjskih, kada to neko uradi mimo njegove volje. Toponimi su imena naseljenih mjesta. Razlozi koji dovode do pojave denominacije toponima su mnogobrojni, ali ih moemo podijeliti u dvije glavne grupe. Prvu grupu ine prirodni razlozi, iza koji stoje najee ekonomski faktori. Drugu grupu ine vjetaki razlozi, koji su uslovljeni djelovanjem viih sila: protjerivanja i politiki i vjerski sukobi.
205
Muljaim Kaka
Abstract THE MOST COMMON PATRONYMIC AND TOPONYMIC DENOMINATIONS WITH EMPHASIS ON THE BOSNIAK PATRONYMS AND TOPONYMS IN THE REGION
The paper The most common patronymic and toponymic denominations with emphasis on the Bosniak patronyms and toponyms in the region deals with the reasons, which lead to denominations of patronyms and toponyms. Precisely, the subject matter of the paper is the Bosniak patronyms and toponyms in Bosnia and Herzegovina and Sanjak. The Bosniaks living in these two regions have undergone great patronymic and toponymic denominations during the 20th century, which have mostly taken place due to political and assimilation reasons. Therefore, in this paper we would like to point out certain factors, which most commonly denominate patronyms and toponyms today, as well as in the past. Key words: Patronym, toponym, denomination, Bosniaks
LITERATURA
1. Anonimus 1, (1976) Leksik prezimena Socijalistike republike Hrvatske, Zagreb, Institut za jezik 2. Anonimus 2, (2011) 3. Anonimus3,(2010) 4. Bursi G. (2002), Mikrotoponimija sela Kuzmina, Bosuta i Ilinaca, Iz nase prakse, Filozofski fakultet, Novi Sad 5. Filipovic M. (2007) http://www.nezavisne.com/kolumne/ vijesti/11004/O-znacenju-toponima.html 6. O., Franck (1932), Studien zurserbokroatischen Ortsnamenkunde, Leipzig 7. Kasumovi A. (1988), Toponimi, etnici i ktetici Tuzle i okoline, Tuzla 8. Smajlovi I. (1990), Muslimanska imena orijentalnog porjekla u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, El-kalem, II izdanje
206
9. imunovi P. (2004) Braka toponimija, Golden marketing tehnika knjiga, Zagreb 10. imunovi P. (2008) Hrvatska u prezimenima, Golden marketingTehnika knjiga, Zagreb
207
11 0 2
0 201
2009
200 8
20 07
15 20
religija i drutvo
2014
2013
20 1
Ahmed Huskanovi
prilog razumijevanju new age pokreta
Saetak
S krizom vjerovanja, koja je posljedica ureenja razliitih politikih sistema, modernoga sistema ivljenja i ljudskoga osjeaja samodovoljnosti, pojavila se i nova religija, koja, pod pojmom new age, oznaava veliki broj novih religijskih, veih ili manjih, sekti i alternativnih duhovnih pokreta. Autor se u radu kratko osvre na neke pokrete i njihove specinosti. Kljune rijei: new age, religija, pokreti, novo doba.
211
Ahmed Huskanovi
Uvod
Rije nov/nova (eng. new) je iroko prisutna i puno se koristi na pragu treeg milenijuma. Sve to je novo prihvata se s otvorenim zanimanjem i interesom. Tako je u oblasti ekonomije, trgovine, novinarstva, mode, lma i mnogih drugih sfera ivota. Potraga za novim i drugaijim nije se zadrala samo na materijalnom aspektu ljudskoga ivota, ve se agresivno proirila i zahvatila i duhovni habitus, unutarnji svijet ovjekova bia. Novi automobil koji je, po mnogo emu, bolji od nedavno proizvedenog, kozmetika na ijoj ambalai je ispisano novo ili jo bolja formula, reklame koje pozivaju na zamjenu starih stvari i navika novima, samo su neke od svakodnevnih tema o kojima se razgovara. Napredak je uvjetovan onim to se zove novo. To se prenijelo i u sferu duhovnosti, pa se danas pitamo: ta je to dovelo do toga da savremeni ovjek, pored objavljenih religija, svoje spasenje trai u novim izrazima i religijskim pogledima. Odgovoriti na ovo pitanje znai usmjeriti svoje istraivanje i razmiljanje na sveukupnost ivota modernoga i postmodernog ovjeka, kao i socijalnih, ekonomskih, religijskih i mnogih drugih okolnosti u kojima je ovjek ivio i ivi. Razoaravi se u materijalni pogled na svijet, kao i u odreene religije, a elei istraiti spiritualna iskustva, ovjek posee za novim pogledima na duhovnost, za novim religijama. Navodnim razoarenjem u postojee religije, najee monoteistike, mnogi sljedbenici, pa i simpatizeri new age pokreta opravdavaju pristup njima. Istina je, meutim, da najvei broj njih dolazi iz red ateista ili iz porodica koje su pokuavale ili pokuavaju da se odreknu svojih korijena i tradicije. New age je kovanica u engleskom jeziku, koja je prihvaena i u bosanskom i susjednim jezicima, a oznaava novu religiju modernoga doba. Svi novi religijski pokreti koji govore o ljudskoj duhovnosti kroz prizmu koja ne zagovara Boga, ili to ini samo prividno, mogu se oznaiti kao religija modernoga doba.
Osnovne odrednice
New age je jedna od ideja i pokreta s kojima se ovjeanstvo sve vie susree. Jo uvijek moemo govoriti da je to tema o kojoj se govori i pie na nivou eksperata, teologa, sociologa i drugih istraivaa, koji se vie samoinicijativno bave takvim istraivanjima. Na praktinom planu, u svakodnevnom ivotu ne moemo kazati da je isti sluaj. Sigurno je malo naih
212
sugraana, stanovnika Bosne i Hercegovine (o susjednim nam dravama da ne govorimo), koji nisu uli, proitali ili lino sreli nekoga mukarca ili enu koji su spremni, manje ili vie nametljivo, govoriti o novim oblicima vjerovanja novim religijama. New age je skupina duhovnih pokreta koji se u moderno vrijeme pojavljuju u svijetu. Kako tvrde osnivai tih pokreta, njihov je cilj duhovno pomoi ovjeku da se izgradi kao osoba, da upozna istinu ili da postigne spasenje. Ono to je, meutim, sporno kod svih tih pokreta jeste tvrdnja da ovjek spasenje moe postii sam, odnosno bez Boga. Oni e esto koristiti u svojoj duhovnosti ime Bog. No pitanje je da li oni stvarno govore o pravome Bogu?1
New age i moderni nain ivota

New age pokreti su direktna posljedica modernoga naina ivota, koji se ogleda u osamljenosti, beznadenosti, duhovnoj izgubljenosti i materijalnom pogledu na svijet. New age je usko povezan s ideolokim procesima koji su postojali ili jo uvijek traju, kao to je radikalna ili agresivna sekularizacija, ateizacija, institucionalizacija religija, a svakako je rezultat i globalizacije koja ima neskrivene namjere nametanja jedinstvene kulture pod platom prividnog jedinstva. Za jedne je to nova religija, a za druge univerzalna znanost.2 New age je edo modernoga, koje nastavlja rasti i iriti se pod okriljem postmodernoga doba. Podravani od velikih korporacija, koje imaju svoje interese u njihovom irenju, ovi pokreti sve vie postaju sastavni dio svakodnevnog ivota. Oni hoe unijeti neto novo u ivot ovjeka, ponuditi mu spas, ispruiti ruku pomoi, ali koristei se jezikom i temama religija, prije svih, monoteistikih. Poslije istinskog ili forsirajueg razoarenja u religije, ee religijske institucije, ali i u ivot bez religije, new age pokreti pokuavaju se nametnuti kao nova nada za ujedinjenje i spas ovjeanstva. Crkva koja nije uspjela privui, a nekada ni zadrati, svoje vjernike, mogla je s razoarenjem gledati kako njena pastva sve vie prilazi novim religijskim pokretima. Poto je prva bila na udaru new age pokreta, zapadna crkva se do sada ve dobrahno suoila s teorijskim i praktinim izazovima tih pokreta, tim prije
1 2 Miel Lakroa, New age ideologija novog doba, Clio, Beograd, 2001. Hrvoje Lasi, New age - Nova religija modernoga doba u : prof.dr. Adnan Silajdi, Savremene akaidske teme I, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2007., str. 111. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
213
Ahmed Huskanovi
to su oni nastali i irili se najranije na podrujima Sjedinjenih Amerikih Drava, odnosno protestantske crkve, a kasnije i u dravama Zapadne Evrope.
Nastanak i razvoj new age ideja

Sredinom sedamdesetih godina XX stoljea u lancima i naslovnim priama asopisa Time, koje govore o stranom i udnovatom, to se pojavljuje na svim podrujima ljudskoga ivota, posebno onom psihosomatskom, mogu se nazrijeti poeci new agea.3 Iako se poetak Novoga doba ne moe tano denirati, pretpostavlja se da korijeni toga pokreta lee u kontrakulturi 1960-ih i 1970-ih godina, a koja je preplavila zapadnu Evropu i Sjevernu Ameriku, ostavivi utjecaj i u nekim drutvenim krugovima drugih civilizacija (npr. marginalno u istonoazijskim i junoazijskim, snanije u junoamerikim, te zanemarivo u islamskim i afrikim drutvima).4 Ta je kontrakultura, izraavana preko medija rock muzike, importa istonoazijskih meditativnih tehnika i irokom upotrebom droga i raznih opijata, bila otpoetka estoko politizirana, karakterizirana seksualnom anarhijom i promiskuitetom, napadom na klasinu zapadnu jezgrenu porodicu i protestom protiv dominantnih ideologija vladajuih elita savremenih postindustrijskih zapadnih drutava. Kasne ezdesete i rane sedamdesete bile su godine studentskih buntova, kulta linosti Mao Ce Tunga i idealizacije, kako totalitarnih azijskih drutava, tako i primitivnih neolitskih, to su jo ivotarili po zabaenim krajevima Azije, Australije, obje Amerike i Afrike; godine naivne vjere da je apokalipsa blizu i da e simboli omrznutoga patrijarhalnoga autoriteta nestati sami od sebe, ustupajui mjesto harmoninom i beskoniktnom poretku koji e se, vjerovalo se, uspostaviti nekako sam od sebe.5
Bitna obiljeja new agea

New age se oznaava razliitim imenima i izrazima poput: novo doba, nova religioznost, novi religijski pokreti, novi savez... Postoji zamiljeno Jedinstvo kojem stremi, a postie se razliitim tehnikama i vjebama. Bog
3 4 5 Isto, str. 116. Isto, str. 116. Partridge, Cristopher: Enciklopedija novih religija, Naklada Ljevak, Zagreb, 2005. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
214
je neosoban, a ljudi su dijelovi boanskoga. New age svodi religiju zapravo na antropologiju; ovjek stvara Svemir i Boga, Svemir i ovjek su jedno, ovjek je Bog.6 Cjelovitost je obiljeje new agea. Njome se proteira stav da bi ovjeanstvo i svemir trebalo promatrati kao ivi organizam, a nikako kao mehanizam odnosa. Takoer, preobraaj svijesti, uvezivanjem onih koji tee spasenju i rasprostranjenost na sve religijske pokrete, koji su povezani u izgradnji nove svijesti. New age je eklektiki sinkretizam, mjeavina raznoraznih svjetonazora, istonjakih i zapadnjakih; od panteizma preko animizma do naturalizma. Uenje o transcedentnosti Boga je strano ovom pokretu. Bog je sila kojemu sve tei, a osobnost je u centru panje new age pokreta. Svemir je dvovrstan: vidljivi koji je dostupan obinoj svijesti, i nevidljivi, a to je Sveobuhvatni Um. Okultizam, gnosticizam i panteizam su u korijenima teorije new agea, ali najtea optuba s kojom se suoavaju ti pokreti jeste da svi oni zajedno predstavljaju uvod u novi oblik totalitarizma.7
Neki pokreti new agea

U new age moemo ubrojiti jogu, reiki, scientologiju, transcendentalnu meditaciju, pokret Brune Grninga i razliite meditacije iz budizma. Tu se takoer moe ubrojiti i Sai Baba i niz drugih pokreta i duhovnosti. Veina tih oblika duhovnosti potjee iz Indije ili s Dalekog Istoka, ali je scientologija npr. nastala u Americi, dok je pokret Brune Grninga nastao u Njemakoj. 8 Joga je skupina tjelovjebi i meditacija koje dolaze iz hinduizma. Hinduizam je religija iji poeci seu od 16. stoljea p.n.e. Cilj joge je postii nirvanu stanje blaenstva, a ono se postie vjebama, meditacijom, sustezanjem od hrane. Mnogi uitelji joge odreuju svojim uenicima i mantre, a to su rijei (obino na sanskritu), koje osoba neprestano treba da ponavlja za vrijeme meditacije. Najei je sluaj da ljudi iz Evrope i SAD-a uope ne znaju to ponavljaju, a ono to su im odredili njihovi duhovni uitelji moe biti za njih i vrlo tetno. Takoer, imaju i tehnike disanja koje zovu prana6 7 8 Hrvoje Lasi, New age - Nova religija modernoga doba u : prof.dr. Adnan Silajdi, Savremene akaidske teme I, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2007., str. 121. Miel Lakroa, New age ideologija novog doba, Clio, Beograd, 2001., str. 63. Partridge, Cristopher: Enciklopedija novih religija, Naklada Ljevak, Zagreb, 2005. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
215
Ahmed Huskanovi
jama. Uitelji joge najee pripadaju kasti brahmana, a oni u hinduizmu sebe smatraju bogovima. Hinduizam jest religija u kojoj ljudi tuju vie bogova, od kojih su neki povijesne osobe, kao to je npr. Krina, dok su drugi zapravo lana boanstva, kao to su Brahma, iva i Vinu. Takoer se u hinduizmu i ivotinje ponekad smatraju bogovima. Uz hinduizam je vezan i pojam reinkarnacije, a to je vjerovanje da se ovjek nakon smrti iznova utjelovljuje (inkarnira) u neku novu osobu koja onda prema zaslugama ili grijesima iz prolog ivota, ivi bolje ili loije u odnosu na prijanji ivot. Reiki je metoda u kojoj ovjek meditacijom, te razliitim poloajem ruku, prikuplja ivotnu energiju, koja je rasprostranjena u svemiru. Tom energijom se on moe izlijeiti od raznih bolesti, a takoer moe lijeiti i druge. To je metoda koju je poetkom 20. stoljea razvio japanski budist Mikao Usui. On je, nakon dugotrajnog posta i meditacije, doao do zakljuka da je dobio sposobnost lijeiti ljude od razliitih bolesti. Ime reiki dolazi zapravo iz kineskog jezika: rei znai dua, a ki odnosno chi je energija ili ivotna energija. S druge strane, scientologija je skup vjerovanja i prakse, koje je kreio Lafayett Ron Hubbard (1911-1986.), koji je inae bio autor samog romana znanstvene fantastike. On je 1950. godine napisao knjigu Dianetics (Dijanetika), koja je trebalo da bude moderna znanost o mentalnom zdravlju. Hubbardove knjige se meu scientolozima smatraju pismima. Kasnije je on scientologiju nazvao religijom, koju je objedinio u scientoloku crkvu, sa sjeditem u New Jerseyu. Scientologija pouava ljude da su besmrtna bia koja su zaboravila svoju pravu narav. Ona eli duhovno rehabilitirati ovjeka savjetovanjima koja se zovu auditi. Scientologija je zapravo moderna gnoza. U Americi se scientologija dosta proirila, a lanovi su joj postali mnogi lmski glumci, koji su za scientoloku crkvu davali i vrlo velika novana sredstva. Sathya Sai Baba (roen 1926. kao Sathyanarayana Raju Ratnakaram) je indijski guru. Njegovi sljedbenici ga smatraju udotvorcem i duhovnim uiteljem, ali je to vrlo upitno. On sebe naziva Avatar, to bi znailo boanska inkarnacija poslana na Zemlju. Prema njegovim sljedbenicima, njegovo roenje je udesno. Godine 1944. sagradio je hram u svome selu, a 1948. poeo je gradnju svetita Prashanthi Nilayam, za svoje potovaoce. U sklopu toga je izgradio i univerzitet, tri doma za smjetaj studenata i dvije bolnice.9
Partridge, Cristopher: Enciklopedija novih religija, Naklada Ljevak, Zagreb, 2005. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
216
Kritika new agea

Na neki nain, Novo doba je slabija varijanta glavne drutvene sile s kojom se monoteistike religije bore preko tri stoljea: sekularizma, relativizma i antitradicionalizma. Na Novo doba se ne gleda kao na snani svjetonazor, ukorijenjen u glavnim tokovima Zapada (kao npr. individualistiki sekularizam i racionalizam), niti kao potencijalnoga konkurenta na religijskome polju, nego na struju u opoj dekadenci Zapada. Uz to, esto se primjeuje da meu new-agerima praktiki i nema lanova siromanih drutvenih slojeva, niti istaknutijih pripadnika bilo koje vjerske sljedbe. Zakljuak, koji se namee, jeste da se radi o svjetonazorskoj i psiholokoj krizi relativno imunijih ljudi, koji ne posjeduju dar vjere. Takoer, budui da je new age tako raznorodan, otre kritike koje se upuuju tom pokretu dijelom promauju cilj, jer se, kao primjeri pokvarenosti i kriminala, u Novom dobu navode neke nove religijske i pseudoreligijske sekte koje mu ne pripadaju. Veliki je dio primjedbi uperen protiv ivotnih stilova koji nisu sredinji, ali su nezaobilazni, za new age (npr. upotrebe droga i kultovskoga sektaenja).
Zakljuak
New age pokreti su veliki izazov za kranstvo, ali i prostor gdje ive muslimani polahko zahvataju ove nove ideje. U Bosnu i Hercegovinu, s agresijom na njenu teritoriju i tekoama u kome se naao njen narod, dole su i razne humanitarne organizacije. S podrkom koju su pruale one su donijele i svoje ciljeve, ideje i obiaje. Vjerovatno nekima je propagiranje svojih ideja bio najvaniji cilj pa su vrijedno radili na tome, iskoristivi muke i glad bosansko-hercegovakog naroda. Pitanje je koliko e muslimani moi ostati po strani od ideja new agea, jer ih vjerovatno u Bosni i Hercegovini ve ima nemali broj koji su ih prihvatili. iroka je lepeza utjecaja i plasiranja ideja i pokreta new aga. Film Avatar, koji je skoro promoviran u kinima irom svijeta, pa i kod nas, jedna je od skrivenih metoda plasiranja ideja new agea. Knjiga s naslovom Utoite je u nama, koja nije previe skrenula panju na sebe, djelo je autora iz Bosne i Hercegovine. To je djelo koje popularizira ideje Novog doba, koristei se kuranskim ajetima kao maskom pod kojom se krije govor o samodovoljnosti ovjeka. Jaanje subjektivne religioznosti, kao i identiteta, sigurno e pomoi da se vjernici u Jednoga Boga zatite od, sigurno u nadolazeem vremenu sve agresivnije, prisutnosti new agea.
217
Ahmed Huskanovi
Abstract NEW AGE RELIGIONS AND MOVEMENTS OF THE NEW AGE

Along with the crisis of belief, which is the consequence of dierent political systems and pressures, modern way of life and human feeling of self-suciency, appears a new religion which, under the name New Age, marks a great number of new religious, bigger or smaller sects and alternative spiritual movements. The paper oers a short insight into some of the movements and their peculiarities. Key words: New age, religion, movements
Literatura
1. Klai, Bratoljub: Rjenik stranih rijei, Nakladni zavod MH, Zagreb, 2004. 2. Lakroa, Miel: New age ideologija novog doba, Clio, Beograd, 2001. 3. Partridge, Cristopher: Enciklopedija novih religija, Naklada Ljevak, Zagreb, 2005. 4. Silajdi, Adnan: Savremene akaidske teme I, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, Sarajevo, 2007. 5. Silajdi, Adnan: Muslimani u traganju za identitetom, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu i El-Kalem, Sarajevo, 2006. 6. Mar, Dozef, Mo podsvesti, Mono i Manana, Beograd, 2003. 7. http://www.new-age-movement.com/
218
11 0 2
0 201
2009
200 8
20 07
istaknute linosti
15 20
2014
2013
20 1
Muhammed Hafizovi
sirijski reformator abdurrahman el-kevakibi

Saetak
Krajem 19. i poetkom 20. stoljea podruje islamskog svijeta je postalo plodno za raanje mnogih reformatorskih ideja i pojavu imena koja e iznjedriti i nositi te ideje. Ovim radom skreemo panju na jedno takvo ime, kome dugujemo vie od usputnog spominjanja uz poznate reformatore. Abdurahman el-Kevakibi je reformator islamske misli o kome nije pisano na naem jeziku, niti su prevoena njegova djela, kojima moemo pozavidjeti na ve stoljetnoj aktualnosti, i nai dobar razlog da se njima pozabavimo. Analizom djela ovog mislioca stie se dojam da on reformu nije razumijevao metodologijom povratka u slavnu muslimansku prolost kako bi spasio bijednu sadanjost i neizvjesnu muslimansku budunost, nego je proces reforme nastojao uiniti uspjenim posezanjem i za tekovinama Zapada, ne smatrajui ih neislamskim. Uvaavajui praksu starih Grka, politiku nije odvajao od morala, niti pravo od pravinosti. Uspjena vlast ne moe biti odvojena od morala i vjere. Tamo gdje se nastoji postii bolja tehnika za ouvanje vlasti, gdje se interes postavlja kao centralna historijska kategorija i egoizam istie kao ljudska esencija, makijavelizam trijumfuje desakralizirajui ideju krunskog stvorenja, ovjeka.
223
Muhammed Hafizovi
Uvod
Minuli su stoljee i jedna decenija od smrti odvanog mislioca El-Kevakibija. Cijenu svoje odvanosti je za ivota plaao egzilom i, kao mnogi, na kraju i ivotom. Umro je od posljedica djelovanja podmetnutog otrova. Pronicljivost njegove misli je ostala na prosudbu vremenu. A ono nas dovodi u njegovu rodnu Siriju, dragi boravini Egipat i prijestonicu gradova Mekku. U Siriji nas doekuje vie nego surova slika realiziranog despotizma, oblika vladavine detaljno odmiljene u El-Kevakibijevom djelu. Gledano kevakibijevski, revolucija u Egiptu se nadaje kao in odgovornsti pojedinca spram zajednice, koja je pala u okove despotizma. Zamiljena prijestonica Mekka je danas uspavana, kao i stoljee prije. Nema znaajnijeg duhovnog poticaja iz prijestonice, kojeg predlae El-Kevakibi, kako bi se inicirao boljitak za ummet uope. Na slijedeim stranicama u nastojati da ukaem na stanovitu aktualnost nekih ideja ovog autora. Dijelom u predstaviti njegova dva objavljena djela, uzimajui u obzir da su nastala u herojskom1 periodu reforme islamske misli. Na naem jeziku gotovo se nije ni pisalo o ovom reformatoru, iako se najee pominje u drutvu inspiratora poznatih pokreta za reformu Afganija, Abduhua i Reida Ridaa.2 Profesor Ahmed Smajlovi u ivotu i djelu El-Kevakibija vidi skladan spoj afganijevske revolucionarnosti i abduhuovske racionalnosti3, dok na naem podruju sljedbenika ove kole miljenja prepoznaje u linosti Demaludina auevia.
Biografija
El-Kevakibi je roen u Halepu 1856. godine. Roditelji su mu umrli jo za njegova ranog djetinjstva. Stekao je osnovno tradicionalno obrazovanje u Antiohiji i Halepu. Perzijski i turski jezik je govorio jo kao djeak. U ranoj mladosti je pokazao interes za knjievnost i politiku. Posredstvom prijevoda dolazi u susret s idejama evropskih autora. U periodu 1875-1880. ureuje zvanini vladin list Furat, a nakon toga pokree vlastiti knjievni asopis
1 2 3 Fikret Kari, Islamske teme i perspektive, Sarajevo, El-Kalem, 2009, str. 23 Fikret Kari, Drutveno-pravni aspekt islamskog reformizma, Islamski teoloki fakultet, Sarajevo, 1990., str. Ahmed Smajlovi, Abdurahman Kevakibi, misao ivot i djelo, Islamska misao, god. III, br. 28, Sarajevo, 1981., str. 26-29. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
224
Sirijski reformator Abdurrahman El-Kevakibi
Al-Shuheba. Vlast mu nakon kraeg vremena zabranjuje izdavanje ovog asopisa, te on pokree novi, pod nazivom Al-Itidal. Ovim asopisom se koristio kao ekasnim sredstvom kritike zvanine vlasti Osmanske imperije, mada je u vie navrata bio njen slubenik. Njegov slobodni i obznanjeni stav mu donosi simpatije sunarodnika, ali esto i nemilost vlasti. I boravak u zatvoru je bio biljeg njegove slobodne misli. Da nije bio samo isprazni kritiar potvruje i njegov angaman na poziciji gradonaelnika Halepa 1892. godine, kada je pokuavao kao zvaninik promijeniti postojee stanje. Njegove kritike su bile uvaavane, a njihovu otrinu i jasnou vidimo u izjavi: Kada bih imao vojsku, sruio bih AbdulHamidovu (osmanski sultan) vlast za 24 sata.4 Njegovo polje djelovanja nije bilo ogranieno na pisanje i politiki angaman: bio je i ugledan trgovac. Prije hapenja od strane protivnika reformi, oduzeta mu je cijela imovina. U egzilu je proputovao Arabijskim poluotokom i Sjevernom Afrikom, te se skrasio u Egiptu. Tamo je uvaen u svijetu idejnih kreatora reformi, a povjereno mu je i urednitvo najutjecanijeg asopisa koji je promicao te ideje Al-Manar. Umro je u egzilu u Kairu.5 U Kairu su i objavljena njegova dva kapitalna djela: Ummu al-Qura (Mekka) i Tabai*u al-istibdad (udi despotizma). Druga dva djela: Sahaifu Qurey i Azametu lillah, nestala su u rukopisnoj formi, u noi njegove smrti.6
Institucija hilafeta
Pojam hilafeta, prema El-Kevakibijevom pisanju, ima se posmatrati, prije svega, kao naziv za odreeni oblik vlasti. Taj oblik vlasti, u vrijeme njegova pisanja, postojea je injenica. Stoga El-Kevakibijev govor o reformi polazi s bitno drugaijih osnova, nego li svi oni koji govore o reformi kao reuspostavi hilafeta, nakon njegova ukidanja. Iza nas je stoljee nemoi da se rehabilitira ovaj oblik vlasti kod muslimana, na bilo kojoj osnovi. Iza nas su i stoljea razliitih razumijevanja ovog pojma, od potpuno teolokih do striktno politikih, idealistikih i racionalnih.
4 www.wikipedia.com 5 6 Hajruddin Al-Zerekli, Al-'Alam Qamusu teradim (Biographical dictionary), Daru-l-ilm lilmelayin, tom III, 1992., str. 298 Abdurrahman el-Kevakibi, Tabai*u al-istibdad, Daru al-arq, Bayrut, 1991.,str. 11 GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
225
Muhammed Hafizovi
El-Kevakibijevo razumijevanje hilafeta je uslovljeno Osmanskom dravom, ustvari, kritiki usmjereno aktualnom, po njemu, samo nominalnom hilafetu. Hilafetom se moe nazvati samo ona vlast koja ne razdvaja vjersko od politikoga, to nije sluaj sa Osmanskom dravom, gdje je vlast jedno a vjera drugo.7 El-Kevakibi, kao i mnogi muslimanski uenjaci, sloit e se da je nakon prve etverice pravovjernih halifa istinski hilafet prestao postojati, te da su potonji halife bili samo monarsi ili kraljevi.8 ini se jasnim da je sve do sredine devetog stoljea halifa obavljao duhovne funkcije, uz politike, nameui vjersku poslunost. Nakon populistike reakcije protiv pokuaja halife El-Memuna da nametne vladinim slubenicima ono to se ponekad opisuje kao racionalistika doktrina, (...) pokuaj centralizirane kontrole bio je naputen, a bdijenje nad pravovjerjem prelo je na ulemu9 Maral Hodson, ameriki orijentalista, prikazuje historijski model razvoja muslimanske drave u tri faze: 1. klasini hilafet, 2. muslimanska tradicionalna monarhija, 3. moderna nacionalna drava10. El-Kevakibi ivi na pragu tree faze, a milju i djelom se bori za hilafet iz prve faze. Osmanski hilafet ocjenjuje kao tekog bolesnika i razmatra uzroke njegove vidljive agonije. Neki od tih uzroka su slijedei:
- Uskraivanje upravne nezavisnosti zemljama lanicama, u skladu s njihovim obiajima i karakteristikama, to nije sluaj s Engleskom i njenim kolonijama, - - - -
Stroga centralizacija vlasti, bez lokalnih ovlatenja. Moralna neodgovornost vladinih slubenika, Destruktivna uprava dravnim budetom, Odsustvo demokratinosti, rasprave, te prisustvo korupcije,
Ummu al-Qura, Dar al-Mearid el-arabiyye,
7 Abdurahman el-Kewakibi, Bayrut,1982., str.225 8 9 Ibid.,str. 16
Malise Ruthven, Islam, prijevod: Enes Kari, ahinpai, 2003. god., str.15
10 F. Kari, nav. djelo, str. 31
226
- Neusklaenost postupaka s vremenom, nepreciznost, nepripravnost,
- Zapostavljanje obrazovanja ena, kvijetizam.11

S obzirom na to da je u doba ovog autora vladalo uvjerenje da je politiki uspjeh potvrda ispravnosti vjerovanja, autor istie radikalnu kritiku na raun turskih vladara, dovodei u pitanje njihovu vjeru (islamijjet). On kritizira turske vladare, jer se ne ele arabizirati, to je prirodna odlika muslimanskih vladara, nego su skloni germaniziranju, angliziranju itd. I ne zamiljajui potpuno ukidanje hilafeta u skoroj budunosti, ovaj reformator nigdje ne istie pojam nacije, niti zamilja neki od muslimanskih naroda izvan muslimanske drave, hilafeta. Ipak, mnogo kasnije biva itan kao zaetnik ideje panarabizma: Jedna od najjasnijih izjava koja izraava vjerovanje da su Arapi nacija je naeno u pisanjima Sirijca po imenu ElKevakibi.12 Pojam panarabizma, kao i kasnijeg panarapskog pokreta, teko je vezati za ovog autora, s obzirom na to da pokret ima svoje sekularno porijeklo. Moe se rei da je to bio odgovor Arapa pod osmanskom vlau na mladoturski nacionalizam.13 Pojmu arabizacije autor daje veliki znaaj u svom reformiranom hilafetu. Ovaj pojam je usko vezan za obnovu vjere, koja je kljuni proces rekonstrukcije hilafeta, i reforme politike uope, od koje El-Kevakibi ne odustaje. Iako redukcionistiki shvaen, ili prihvaen, njegove ideje su imale stoljetni odjek. U pisanju dr. Hamdije emerlia nailazimo na ideju vjerskog hilafeta: S obzirom da je vjera i drava povezana na temelju konsenzusa, to nije nepromjenjiva kategorija. Dananje vrijeme i potrebe muslimana imperativno nalau uspostavu jedne ope muslimanske ustanove koja e bdjeti nad sudbinom muslimanskog svijeta. Ta ustanova bila bi novi hilafet shvaen kao isto vjerska zajednica svih muslimana.14
11 A. Al-Kawakibi, Ummu al-Qura, str. 171 12 Montgomery Watt, Islamic political thought,, Edinburgh University Press, 1968., str. 117 13 Ingmar Karlsson, Vjera, teror i tolerancija, prijevod sa vedskog: Alija Dilbervi, Hamidovi, Tuzla, 2005.god., str. 163 14 Hamdija emerli, El-Hidaje, Hilafet vjersko jedinstvo muslimana, 1942.god., citirano prema: Fikret Kari, Preporod, god. 36., broj 24/818. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
227
Muhammed Hafizovi
Vjera i vlast
Istakli smo ve da obnovu vjere El-Kevakibi vidi kao najlaki, najekasniji i najbri put ka obnovi politike. To argumentira i svojim vienjem politikog ureenja grkih polisa. Smatra da su Grci politeizam iz svoje religije prenijeli u politiki ivot. Ureenje na nebu se imalo provesti na zemlji, to je bilo funkcionalno do onog momenta kada su upravitelji na zemlji poeli sebi prisvajati osobine boanstava.15 Tog momenta nastaje despotizam. Stie se dojam da oblik vladavine, prema ovom autoru, nije mjerilo njenog uspjeha. Islam, prema njegovu miljenju, najblii je vladavini izmeu aristokratije i demokratije.16 Stepen blagostanja, sloboda i pravinosti su znakovi dobre ili loe vladavine. Sve to je u apsolutnoj zavisnosti od ouvanja i njegovanja vjerskih vrijednosti. Odsustvo vjerskih vrijednosti u tadanjem hilafetu je uzrokovalo stanje agonije, a moe se ustanoviti u sljedeim pojavama:
- utjecaj fatalizma u miljenju ummeta, - destruktivne rasprave u pogledu temeljnih vjerskih uvjerenja, razilaenje u njima, generacija,
- konzervatizam savremenih pravnika za razliku od onih iz prvih - nedosljednost uleme u pogledu usklaenosti rijei i djela, - sujevjerje naroda i destruktivna tumaenja, - netolerantnost u slijeenju pravnih kola, zapostavljanje izvora
(Kurana i Sunneta),
- zaboravljanje demata, dume i hadskog skupa.17

Protok vremena nee sputati ideje ovoga autora, niti ih staviti u historijske okove. Odobravanje njegovih promiljanja nalazimo u idejama Muhammeda Ikbala (1873-1938.), muslimanskog lozofa i pjesnika, s temeljitim iskustvom zapadnog miljenja: Religiozni ideal islama je organski povezan sa drutvenim poretkom koji je stvorio. Odbacivanje jednoga na kraju e dovesti do odbacivanja drugoga.18
15 A. el-Kewakibi, Tabai u el-istibdad, str. 34 16 Ibid., str.36 17 A. el-Kewakibi, Ummu al-Qura, str. 160 18 Enes Kari, Kur'an u savremenom dobu, tom II, Bosanski kulturni centar i El-Kalem, Sarajevo, 1997., str. 124
228
Kada itamo El-Kevakibija, javljaju nam se pitanja: na pragu kojeg stoljea nastaju njegovi reci, dvadesetog ili dvadeset i prvog; koja je sutinska razlika izmeu ondanjih tegoba muslimanskih naroda i ovih dananjih; je li ovaj autor velikim dijelom ustanovio stoljetni tok reformistikoga miljenja u muslimanskom svijetu. Odjeke njegovih ideja ujemo kod osnivaa i danas ivueg reformistikog pokreta Muslimanska braa Hasana el-Bannaa (1906-1949.), koji klju reformi ostavlja u posjedu naroda i njegovom uvanju vrijednosti islama. Razumjevanje islama se moe odvijati samo u smislu cjelovitog i zaokruenog sistema ovjekova individualnog i drutvenog ivljenja.19 Osniva ovog pokreta damiju ne smatra iskljuivo duhovnim centrom. Ona je pored toga i centar koji odraava drutvene, politike i etike vrijednosti tri glavna sistema vladavine poznate ovjeku: komunizma, diktature i demokratije.20 Ovaj reformator istie potrebu za izgradnjom sistematske islamske ideologije, kao puta uspostave i odrivosti islamske vladavine. Ingmar K. konstatira da i nakon islamske revolucije u Iranu, dolaskom islamske vlasti, nisu rijeene sve potekoe. On uzrok za to vidi u nedostatku politike teorije u islamu. Ne uzimjui u obzir zahtjev na vjernost islamu utvren ustavom i kanjavanje odreenih zloina erijatom, moe se brzim pogledom na kartu nai dokaz kako se na islam moe pozivati kao osnovu za potpuno razliite politike sisteme.21 Pozivom na ponovno itanje konstitutivnih izvora islama, Kur ana i Sunneta, Tariq Ramadan zauzima stav da musliman ima obavezu da politiki participira u mjestu svoga boravka. Uzimajui u obzir i da je sekularna vlast u zemlji s kranskom veinom, musliman ima pravo, na osnovu izvora svoje vjere, da uestvuje u takvoj vlasti, jer islam batini razliite politike sisteme,22 islam je jedan i prema svojim fundamentalnim principima svugdje isti i prepoznatljiv.
19 Mustafa Prljaa, Pokret Muslimanska braa, El-Kalem, Sarajevo, 2006. god., str. 8 20 Enes Kari, nav. djelo, str. 146. (o poreenju oblika vladavine sa namazom, u istom djelu vie pogledati na str. 121.-158.) 21 I. Karlsson, nav.djelo, str. 192 22 Tarik Ramadan, Evro-ameriki muslimani i budunost islama, preveli: Ermin Sinanovi, Sarajevo, Udruenje ilmije Islamske zajednice u BiH, 2007.god., str. 17 GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
229
Muhammed Hafizovi
Ideja o novom hilafetu

El-Kevakibi proiruje znaaj obreda hada. On naglaava njegov politiki segment i smatra ga i politikim skupom muslimana. Svetost vremena u kome se had izvrava vidi veoma bitnim za obnovu muslimanske drave. Svetost prostora Mekke smatra ekasnim za izbjegavanje rasnih i politikih netrpeljivosti. Arabijski poluotok, mjesto velianstvene Kabe i Poslanikove,a.s., damije, najpovoljniji je geografski i duhovni centar za islamsku politiku. Arapi su predvodnici vjerske i politike obnove, jer su oni njeni osnivai, najupueniji su u principe vjere, najportvovaniji u njoj, ne pretjeruju u vjeri, njeguju tradiciju svojih predaka, uvaju slobodu i nezavisnost i govore najbogatijim jezikom, kome je garant Kuran. Batinici su jednakopravnosti i principa savjetovanja (ura).23 U nacrtu novog hilafeta autor vri raspodjelu nadlenosti muslimanskim narodima, prema kriteriju historijskog uspjeha u pojedinim oblastima drutvenog i politikog djelovanja. Iako veliki kritiar osmanske vlasti i njena rtva, on staranje za vanjsku politiku povjerava, u svom zamiljenom hilafetu, Osmanlijama. Za segment graanskog i kulturnog ivota islamskog drutva smatra najkompetentnijim Egipane. Staranje o vojsci i vojnim pitanjima treba da bude u nadlenosti Afganistana, Kavkaza i emirata sjeverne Afrike. Podruje nauke i ekonomije ostavlja u ingerenciji Irana, srednje Azije i Indije. Nekoliko decenija kasnije, M. Ikbal iznosi gotovo podudarno promiljanje o dravnom ureenju kod muslimanskih naroda. S obzirom na to da Ikbal ivi u dobu kolonijalne potinjenosti islamskog svijeta, on smatra da muslimanske zemlje treba da tee neposrednom i dalekosenom cilju. Neposredni cilj je vlastita nezavisnost, a dalekoseni je porodica muslimanskih republika. U tom smislu Ikbal kae: ini mi se da nas Bog polahko uvjerava u istinu da islam nije ni nacionalizam niti imperijalizam, nego Liga naroda, koja umjetne granice i rasne razlike samog ovjeka priznaje, ali ne zarad suavanja socijalnog horizonta svojih lanica.24
Ustrojstvo novog hilafeta i ovlasti halife

Ve smo istakli da El-Kevakibi na mjestu halife vidi iskljuivo Arapa, Kurejevia, sa sjeditem u Mekki. Iste uslove navodi i muslimanski uenjak iz klasinog perioda Mawerdi, u svome djelu Ahkamu sultanijje,
23 A. el-Kewakibi, Ummu al-Qura, str.234 24 Enes Kari, nav. djelo, str. 123
230
dodajui pobrojanom: bogobojaznost, pravinost, uenost, zdrava zika ula, mudrost i hrabrost.25 Politike ovlasti halife bi pokrivale oblast Hidaza i bile ograniene posebnim savjetodavnim tijelom. Halifa bi davao legitimitet opem savjetodavnom tijelu, izabranom iz sultanata i emirata. Takvo tijelo bi brojalo do stotinu lanova i imalo nadlenosti u vjerskim i politikim pitanjima. Vrijeme sastanka je u mjesecima hada. Na svakom sastanku se izglasava predsjesnik koga potvruje halifa. Izbor halife se vri od strane opeg savjetodavnog tijela. Odluke savjetodavnog tijela su obavezujue i halifa nadgleda njihovo provoenje. Halifa nema ovlasti u politikom ureenju emirata i sultanata. Halifa daje zakletvu svake tri godine, s tim to mu mandat moe biti osporen u sluaju nepotivanja uspostavljenih pravila. Ovlasti opeg savjetodavnog tijela, koje podsjea na neku vrstu hilafetskog parlamenta, seu u politiku, vjeru, moral i ono to vrijeme zahtijeva. Predloeni poredak, na hidaskom podruju bi osiguravalo dvije do tri hiljade vojnika, koji mogu biti iz razliitih sultanata i emirata. Uz otvorena vrata idtihada, imajui uvid u bogato historijsko iskustvo muslimanskih vlada, El-Kevakibi otvara vrata svakoj korisnoj promjeni, pa i u sluaju da nemusliman bude na elu pravednog sistema.26 Gore ispisan poredak novog hilafeta je samo plod imaginacije autora, izloene u njegovu djelu Ummu al-Qura (Prijestonica gradova). O njegovim nadama u mogunost realizacije tih ideja, neosnovano je pisati iz dananje perspektive. On zamiljenu organizaciju hilafeta smatra rjeenjem za:
- ujedinjenje muslimanskih zemalja, - napredak njihove politike, vojne i ekonomske moi, - osiguranje opstanka i ouvanje islamske vladavine.
Odreivanje vrste vlasti ne spada u podruje konstitutivnih izvora, nego se nalazi iza otvorenih vrata idtihada, stav je mnogih autora.27 El-Kevakibi sebi doputa slobodu u kreiranju politikog sistema. On svojim prijedlogom odraava svoju brigu za zajednicu, u njeno ime otvara vrata idtihada, na svoj imaginarni sastanak poziva predstavnike razliitih muslimanskih naroda i podsjea na odgovornost, makar ona bila samo izreena ili napisana.
25 M.M. Sharif, Historija islamske lozoje I, s engleskog preveo dr. Hasan Sui, August Cesares, Zagreb, 1990., str. 117.-118. 26 A. el-Kewakibi, nav. djelo, str.145 27 Ali Bulac, Islam i demokracija, Ljiljan, Sarajevo-Ljubljana, 1995., str.84 GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
231
Muhammed Hafizovi
Kada die svoj glas kao reakciju na svakojako uniavanje zajednice, ummeta, on kae: Misli li se pod ovim pojmom (ummeta) na neka obina bia ili robove koji moraju da iskazuju svoju poslunost vlasnicima, ili se pak hoe rei da je to skupina ljudi meusobno povezana vjerskim, jezikim, plemenskim i drugim vezama, gdje se njeguju zajednika prava i interesi? U takvoj zajednici svako ima pravo iskazati miljenje, shodno uzvienom islamskom politikom principu: Svi ste vi uvari i svi ste odgovorni za ono to uvate.28 Preferiranje kontinuiteta ummeta na raun specinog oblika vlasti je neupitno kod ovog autora. U eventualnom razilaenju miljenja izmeu vlasti i ummeta, vlast je ta koja ima podnijeti ostavku. Je li na ummetu da zahtijeva, a na vlasti da tako postupi, ili obratno: treba li vlast da zahtijeva slijepu poslunost od ummeta ili da razumnim pristupom stekne pokornost, iskreno i odano?29 U historijskom razvoju, pojam ummeta je imao razliita znaenja. U pomenutom kontekstu moe oznaavati drutvo, narod, zajednicu ili javno mnijenje. Moe da oznaava i skupinu ljudi ideoloki isto orijentiranih.30 Islamski politiki sistem s veom odgovornou se odnosi prema ummetu, zajednici, nego li samoj dravi. Ummet je kljuan i u zatiti pojedinca.
Panislamista
Alija Izetbegovi u Islamskoj deklaraciji kae da nacionalizam, koji je naao svoje plodno tlo na Zapadu, nije mogao zaivjeti u muslimanskim podrujima, te da je ideja panislamizma kroz konfederaciju jedino prihvatljivo rjeenje za ujedinjenje muslimanskih zemalja. El-Kevakibi nije poznavao drugi identitet osim onoga koji mu nudi ummet, niti je nazirao suavanje njegova politikog dometa. On je bio savremenik opeg odustajanja od temeljnih islamskih vrijednosti, na kojima je ummet nastao. Njegova ideja panislamizma je bila u ponovnom irenju tih vrijednosti. Najprihvatljiviji politiki sistem jeste onaj koji ima najvie prostora za njih. Neke od tih vrijednosti su:
- opa prava u interesu zajednice, koja se imaju ostvariti u institucionalnom poretku,
- ravnopravnost svih graana, umjesto bavljenja zbranama,

28 A. el-Kewakibi, nav. djelo, str. 145 29 Ibid., str.150 30 Abdullah al-Ahsan, Ummet ili nacija, prevela Nasiha Pai-Alijagi, Libris, Sarajevo, 2004., str. 25.-29.
232
- ravnopravna podjela poreza svim gradovima i pokrajinama, bez

obzira na vjersku odrednicu stanovnitva,
- sloboda miljenja, dok ne dovede u pitanje opi drutveni interes,31 - podjela poslova u dravi, specijalizacija u razliitim oblastima,
vlada kao ummet u malom, iskorjenjivanje nepotizma,
- opu sigurnost obezbjediti graanima, ne ulazei u pitanje linih
uvjerenja i svijesti pojedinca, sve dok ne doe u pitanje ast vjere.
Anlizirajui tadanju vlast, autor se pita je li trenutna politika islamska, ili je to bila samo na poetku svoje historije? U onom momentu kada politika odustane od svojih islamskih temelja, postaje despotska. Despotizam zadire u sva polja ljudskog djelovanja. Odbaciti vjeru i uskratiti obrazovanje znai otvoriti vrata despotizmu. Muslimanski svijet se u ovim danima razraunava sa gotovo stoljee starom despotijom. Je li na pomolu obnova vjere i procvat obrazovanja, kao jedinih pobjednika despotizma? Je li na pomolu konani neuspjeh sekularizacije muslimanskog drutva i miljenja? Al-Attas razliite pokuaje sekularizacije i irenja mnogih ideologija, razumije samo kao jedan od naina deislamizacije muslimanskih zajednica.32
Zakljuak
Sirijski reformista El-Kevakibi, za vrijeme svog relativno kratkog ivota, ostavio je usmeni i pisani trag svoga djelovanja. Pokretao je vlastite asopise, ureivao vladin list i pisao za druge listove. Napisao je vie djela, a objavljena su dva, koja smo razmatrali u radu, udi despotizma i Mekka. Njegovo ime redovno nalazimo uz imena koja su obiljeila herojsko doba u pokretu za reformu islamske misli (Afgani, Abduhu...). Jedan je od kljunih kritiara osmanske vlasti. Zbog otrine kritike je bio i hapen i provodio je neko vrijeme u zatvoru. U svom djelu o despotizmu, donosi kritike na raun sistema vlasti u kojima su zapostavljene temeljne vjerske vrijednosti i koji vladaju zahvaljujui neznanju svojih
31 A. El-Kewakibi, nav. djelo, str.150 32 Syed Muhammad Naquib al-Attas, Islam i sekularizam, preveo: Demaludin Lati, Bosanica-print, Sarajevo, 2003., str.88 GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
233
Muhammed Hafizovi
podanika. Takav despotizam je muslimanski svijet upoznao u gotovo stoljetnom iskustvu, nakon smrti ovog autora. Svojim drutvenim angamanom na poziciji gradonaelnika Halepa, nastojao je izravno utjecati na promjenu vlasti u agoniji. Svojim pisanjima je nastojao ukazati na uzroke agonije, te naine da je se prevazie. Jedna od bitnih odrednica miljenja ovoga autora jeste njegov imaginarni sastanak u Mekki, odnosno prijedlog za reformu hilafeta. U djelu Mekka, El- Kevakibi daje konkretan nacrt za novi ustroj hilafeta. Predlae raspodjelu ovlasti po zemljama lanicama i denira halina zaduenja, ogranienje mandata, vrijeme i mjesto sastanaka, obezbjeenje itd. Najprihvatljiviji oblik vlasti smatra onaj koji batini najvei broj islamskih vrijednosti. Ne razdvaja vjeru i politiku i smatra da uspjeh druge zavisi od prve. itajui njegova djela, moemo se pitati kojem stoljeu su prijemive njihove temeljne ideje.
Abstract The Syrian reformer Abdurrahman El-Kewakibi

At the end of the 19th and the beginning of the 20th century, the Islamic world became a fertile soil for giving rise to many reformist ideas and emergence of great thinkers, which were going to produce and carry those ideas. This paper points out the name which deserves more than just making a passing reference along with the famous reformists. Abdurahman al-Kawakibi is a reformist of Islamic thought who has not been written about in our language, nor have his works been translated into Bosnian. However, his works have to be admired for their century-long relevance and we have a good reason to have a look at them. Analysis of the works of this thinker shows that he did not understand the reform as the methodology of return to the glorious Muslim past in order to save the miserable present and uncertain future, but he tried to make the process of reform successful by making use of the Western achievements, not regarding them as non-Islamic. With all due respect to the practice of ancient Greeks, he did not separate politics from moral, or law from justice. Successful government cannot be separated from moral and religion. In the place where everybody is trying to nd a better technique for keeping the leading position, where interest is the central historic category and egoism is human essence, Machiavellism triumphs by desacralizing the idea of the crown creature, the man. 234
Literatura
1. Al-Kewakibi, Abdurrahman, Tabaiu al-istibdad, Daru al-arq, Bayrut, 1991. 2. Al-Kewakibi, Abdurahman, Ummu al-Qura, Dar al-Mearid alarabiyye, Bayrut,1982. 3. Al-Attas, Syed Muhammad Naquib, Islam i sekularizam, preveo Demaludin Lati, Bosanica-print, Sarajevo, 2003. 4. Al-Zerekli, Hajruddin, Al-Alam, Qamusu teradim (Biographical dictionary), Dar al-ilm lilmelayin, tom III, 1992. 5. Al-Ahsan, Abdullah, Ummet ili nacija, prevela Nasiha Pai-Alijagi, Libris, Sarajevo, 2004. 6. Bulac, Ali, Islam i demokracija, Ljiljan, Sarajevo-Ljubljana, 1995. 7. Kari, Enes, Kuran u savremenom dobu, tom II, Bosanski kulturni centar i El-Kalem, Sarajevo, 1997. 8. Kari, Fikret, Islamske teme i perspektive, Sarajevo, El-Kalem, 2009. 9. Kari, Fikret, Drutveno-pravni aspekt islamskog reformizma, Islamski teoloki fakultet, Sarajevo, 1990. 10. Karlsson, Ingmar Vjera, teror i tolerancija, prijevod sa vedskog Alija Dilbervi, Hamidovi, Tuzla, 2005.god., 11. Ramadan, Tariq, Evro-ameriki muslimani i budunost islama, preveli Ermin Sinanovi..., Sarajevo, Udruenje ilmije Islamske zajednice u BiH, 2007. 12. Ruthven, Malise, Islam, prijevod Enes Kari, ahinpai, 2003. god. 13. Sharif, M.M., Historija islamske lozoje I, s engleskog preveo dr. Hasan Sui, August Cesares, Zagreb, 1990. 14. Smajlovi, Ahmed, Abdurahman Kevakibi, misao ivot i djelo, Islamska misao, god. III, br. 28, Sarajevo, 1981., str. 26-29. 15. Watt, Montgomery, Islamic political thought, Edinburgh University Press, 1968.
235
Mr. Kemal Bai
murat hajrovi hulusi ivot i djelo
Saetak
U ovom radu se govori o Muratu Hajroviu Hulusiji, prilino nepoznatom naoj naunoj javnosti. On je za relativno kratko vrijeme svoga ivota dosta uradio u naoj mektebskoj i muallimskoj metodici. Djelovao je u vrijeme kada se poinje upotrebljavati arebica, tako da je veina njegovih djela napisana tim pismom. Moda je to jedan od razloga zbog ega naa ira nauna javnost nije upoznata s njegovim opusom. Komparirajui neke metode o kojima on govori s dananjima, moemo uoiti dosta slinosti, iako je u pitanju vremenski raspon od oko stotinu godina. U pripremi ovog rada smo pokuali doi do relevantne literature o Hulusiji, a ostvarili smo i uvid u veinu njegovih originalnih radova.
237
Mr. Kemal Bai
Uvod
Za vrijeme vladavine Austro-Ugarske u Bosni i Hercegovini pojavio se znatan broj autora koji su dali znaajan doprinos pisanoj rijei, a za koje se ili ne zna nikako ili se ne zna u mjeri u kojoj bi to bilo potrebno. Sigurno je jedan od njih i Murat Hajrovi Hulusi. On je svojim intelektualnim znanjima i sposobnou u znaajnoj mjeri, pored ostalih (tu, prije svih, mislimo na Muhameda Seida Serdarevia, Sejfullaha Prohu, Abdullaha Soa, Ahmeda Mahinia i dr.) pomagao rad i napore Mehmeda Demaludina auevia na vjersko-prosvjetnom polju. Oni su to radili i svojim djelima napisanim na arebici. Moda je to i jedan od razloga to se o njima manje zna i to im je posveeno manje panje od one koju zasluuju. Ako imamo na umu da je Murat Hajrovi Hulusi umro u etrdeset i petoj godini ivota, u najveoj ivotnoj i intelektualnoj snazi, i ako vidimo koliko je uradio i napisao i kako je bio agilan, onda moemo samo naslutiti koji su to ivotni elan i energija bili. Njegova rana smrt ga je sigurno sprijeila u jo mnogim korisnim akcijama i u pisanoj rijei.
ivot
O njegovom ivotu imamo vrlo malo podataka. Jedini tekst samo o njemu napisao je, koliko je poznato, dr. Rizo Da. O njemu znamo neto zahvaljujui i Muhsinu Rizviu i Mahmutu Traljiu, koji su se njime indirektno bavili u nekim svojim radovima. Tako M. Tralji u jednom svom radu za njega navodi: Murat Hajrovi. Bio muallim. Od godine 1910. referent za mektebe u Vakufskoj direkciji u Sarajevu, gdje je i umro 1918. godine. U Beharu je objavio u rubrici Male prie i dosjetke dvadeset kraih pria (u I godini 7, u III 5, u IV 6 i u V 2) i est pripovijetki (u I godini 3, u II 1 i u VI 2 pripovijetke) pod naslovom Narodne arapske pripovijetke i druge podnaslove (arapskonarodna pripovijetka, istona pripovijetka, istona narodna pripovijetka). U rubrici Narodne umotvorine objavio je u V godini 2 i u VI jednu narodnu pripovijetku. Osim Behara, Hajrovi je suraivao u Tariku i Muallimu, te kalendaru Mekteb. U prvoj godini kalendara Mekteb (1906-07.) tampao je Sufaru za prvi razred mektebi-ibtidaija u Bosni i Hercegovini i Dvije-tri o sufari. Kao zasebne knjige tampao je Male prie i dosjetke za muslimansku mlade. Prvo izdanje je izalo 1906., a drugo 1913. godine. Druga posebno tampana knjiga izala je pod naslovom Glavna naela islama (arebicom).1
1 Hfz. Mahmud Tralji, Prvi svrenici Darul-muallimina, suradnici Behara, u: Iz kulturne historije Bonjaka, Travnik, 1999., str. 329 336. lanak je prvi put objavljen u Analima GHB, knjiga XIX-XX. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
238
Murat Hajrovi Hulusi - ivot i djelo
Murat Hajrovi je roen 1873. godine u Bosanskoj Krupi. Otac mu se zvao Hamza i bio je terzija (kroja). Kad se otvorio Darul-muallimin u Sarajevu, i on se upisao u ovu kolu i zavrio je 1894. godine u prvoj generaciji. Slubovao je kao vjerouitelj u mektebi-ibtidaiji u Bihau. Od 1910. godine bio je referent za mektebe u Vakufskoj direkciji u Sarajevu. Na konstituirajuoj skuptini Muslimanskog muallimskog i imamskog drutva za Bosnu i Hercegovinu, koja je odrana u Sarajevu 11. septembra 1909. godine (25. abana 1328. po Hidri), izabran je za predsjednika Glavnog odbora tog drutva. Umro je 1918. godine u Sarajevu.
Djela
Murat Hajrovi Hulusi je bio aktivan autor pisane rijei. On je ostavio neka dragocjena djela iza sebe, ili u formi knjiga ili objavljenih lanaka.
Knjige
Osman A. Sokolovi na dva mjesta navodi dva Hajrovieva djela: - Male prie i dosjetke za muslimansku mlade, Islamska dionika tamparija, 8, 44 str., Sarajevo, 1906. On navodi i drugo izdanje ovoga djela: - Male prie i dosjetke za muslimansku mlade, Tisak i naklada Islamske dionike tamparije, Sarajevo 1913., 8, 44 str. - Glavna naela islama. Za muslimansku mlade II izdanje. Sarajevo, Islamska dionika tamparija, 8, 54 str.2 Na drugom mjestu Sokolovi navodi neka djela koja su nastala u koautorstvu Hajrovia s nekim drugim: - Hajrovi Murad Hulusi, Glavna naela Islama, izdao Mehmed Demaludin auevi, Islamska dionika tamparija, Sarajevo, 1324 (1906), str. 54, m8, (drugo izdanje, Sarajevo 1331/1912; - Sufara za prvi razred, separat iz Kalendara Mekteb, str. 65-97, 1325 (1907), m8.
Osman A. Sokolovi, Pregled tampanih djela na srpsko-hrvatskom jeziku muslimana Bosne i Hercegovine 1878-1948, Separat iz Glasnika Vrhovnog islamskog starjeinstva za 1955/56. g., Sarajevo 1957., str. 27. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
239
Mr. Kemal Bai
Glavna naela islama

Ovo je poznatije Hajrovievo djelo. Napisano je na arebici, zbog ega je bilo dostupno manjem broju istraivaa. Koriteno je kao jedan od prirunika u mektebima. Na naslovnoj strani se nalazi puni naziv djela: Glavna naela islama - vjerski kitab za muslimansku mlade. Napisao: Hajrovi Murat Hulusi - muallim mekteb-i ibtidaijje u Bihau. Izdao: Mehmed Demaludin. Na Rijaset ilmiji pregledano i odobreno. Na poetku je Predgovor, koji zauzima oko stranicu i po, a koje nisu numerirane. Na kraju se nalaze informacije da je djelo zavreno u Bihau na Ramazanski bajram 1324. godine po Hidri (to odgovara 1906. godini), a odobreno na Rijaset-i ilmiji 1912. godine. Autor se potpisao kao Hajrovi Murat Hulusi, muallim. Stranica nakon Predgovora je oznaena brojem jedan. Na njenom poetku je Bismilla, potom naslov Kelime-i tevhid. Ispod njega uokvirena islamska maksima kelime i ehadet: La ilahe illellah Muhammedun resulullah. Ovaj dio zauzima oko pola stranice, jer se pri njenom kraju nalazi naslov Imanski arti. Ti arti su oznaeni arapskim brojevima, od jedan do est. Prvi imanski art (vjerovanje u Allaha, d..) obraen je na stranicama 5-8. Iza njega slijedi drugi imanski art (vjerovanje u meleke) na stranicama osam i devet. Trei imanski art (vjerovanje u Boije objave) zauzima manje od pola stranice. Na istoj devetoj stranici poinje i obrada etvrtog imanskog arta (vjerovanje u Boije poslanike) i prostire se sve do polovine dvanaeste stranice. Iza slijedi opis petog imanskog arta (vjerovanje u Sudnji dan) na stranicama 12-14. Iza njega slijedi esti posljednji imanski art (vjerovanje u Boije odreenje), na stranicama 14-17. Iza imanskih arta je poglavlje Imami Azam. Rije je o Ebu Hani, osnivau hanejskog mezheba. Poglavlje se nalazi na stranicama 17-19. Na devetnaestoj stranici, na nepunih pet redova, nalazi se poglavlje Fard. Iza njega, na istoj stranici, poinje poglavlje Vadib. Ni ono nije mnogo vee od prethodnog. Zavrava se u prvom dijelu dvadesete stranice. Na dvadesetoj stranici nalaze se tri podnaslova: Haram, Mekruh, Mubah. To govori da objanjenju ovih pojmova autor nije posvetio mnogo panje. Na sljedeoj stranici nalaze se jo dva kraa poglavlja: Sunnet i Mustehab. Nakon njih, na istoj stranici, poinje novo poglavlje koje je oznaeno arapskim brojem dva. To poglavlje je Islamski arti. Na sljedeoj dvadeset i drugoj stranici se nalazi krae poglavlje Kelime-i ehadet. To je prvi islamski art.
240
Nakon njega na istoj stranici poinje novo poglavlje: Pet vakata namaza. Na sljedeoj stranici je novi podnaslov: Namaski fardovi. U njemu. Na toj stranici se u jednom kraem podnaslovu govori i o taharetu i o trima nainima ienja: abdestom, kupanjem ili tejemumom. Iza ovog slijedi podnaslov Abdest, koji se zavrava na polovini sljedee stranice. Potom slijedi poglavlje Gusul (kupanje) koje zauzima samo est redova, te Tejemum. Slijedi govor o nedasetiu i taharetu, o avretu i okretanju prema kibli, o klanjanju na vrijeme i nijetu, to sve ulazi u namaske arte. Poslije toga slijedi poglavlje Namaski ruknovi (sastavni dijelovi namaza). Na dvadeset i sedmoj stranici su navedena etiri namaska rukuna: iftitahi tekbir (poetni tekbir), kijam (pravilno stajanje u namazu), kiraet (pravilno uenje u namazu), i ruku (pregibanje u namazu). Na sljedeoj stranici su opisana dva preostala namaska rukuna: sedda (padanje niice) i kade-i ahire (posljednje sjedenje u namazu). Na dvadeset i devetoj stranici se nalaze dva podnaslova Namaski mekruhi i Namaski mufsidi. Na tridesetoj stranici se takoer nalaze dva podnaslova: Abdeski mufsidi i poinje govor o sabahskom namazu. Na slijedeoj stranici su etiri podnaslova: Ettehijatu, Salavat, Dova i Selam. Pri kraju trideset i druge stranice poinje podnaslov Podne-Zuhr. Ovo poglavlje zauzima oko jedne stranice. Slijedi podnaslov: Ikindija-Asr. Iza ovog su na trideset i etvrtoj stranici dva podnaslova: Aham-Magrib i Jaci (Jacija)-Ia. Polovinom trideset i pete stranice poinje novo poglavlje: Kunut dova. Ovo poglavlje se nalazi na stranicama 35-37. Slijedi novo poglavlje: Duma namaz. Na trideset i osmoj stranici se nalaze dva podnaslova: Teravih namaz i Bajramski namazi. Slijedi podnaslov: Denaze namaz. Nalazi se na stranicama 39-41. Na etrdeset i prvoj stranici se nalaze tri podnaslova: Naklanjavanje-Kada, Primjedba i Sehvi sedda. Slijedi poglavlje Stizanje u demat. Nalazi se na stranicama 42-44. Na etrdeset i etvrtoj stranici se nalaze dva podnaslova: Mesh na mestve i Mukim i musar. Slijedi poglavlje Post. Poslije ovoga na etrdeset i estoj stranici se nalaze dva podnaslova: Zekat i Sadeka-i tr. Na etrdeset i sedmoj stranici se, takoer, nalaze dva podnaslova: Kurban i Had. Na sljedeoj stranici je poetak novog poglavlja koje je oznaeno arapskim brojem tri: Lijepo ponaanje. Poslije njega slijedi podnaslov: Ponaenje napram starijim. Nalazi se na stranicama 48-49. Na pedesetoj stranici su tri podnaslova: Ponaanje napram svojim akranima, Budi pristojan i Budi slatke rijei. Ovaj trei podnaslov zauzima stranice 50-52. Na pedeset i drugoj stranici se nalaze dva podnaslova: Budi plemenitih djela i Ponaanje napram mlaim. Na pedeset i treoj stranici se nalaze i dva posljednja poglavlja: Savijaj prut dok je mlad i Ouvaj svoj ugled kod mlaih. Ovaj drugi podnaslov se zavrava na posljednjoj pedeset i etvrtoj stranici, koja je ujedno i posljednja stranica ovog djela.
241
Mr. Kemal Bai
U Predgovoru autor navodi motive pisanja ove svoje knjige: Poto su nam vjerski kitabi na arabskom ili turskom jeziku, to moramo te jezike najprije valjano nauiti, ako hoemo pravo da razumimo vjersku nauku. Ali poto mnogom prilike ne doputaju i nejma vremena da naui jedan tui jezik, pa da onda iz kitaba vjersko znanje crpi, to se je i osjeala odavno potreba za jednim vjerskim kitabom, koji bi bio pisat u naem jeziku. Zato se potpisani iz dobre namjere usuuje napisati ovo nekoliko listi. Ovaj je kitab podijeljen u tri dijela. Prvi dio govori o vjerovanju, to jest donosi est imanskih artova. Drugi dio govori o ibadetu, to jest donosi pet islamskih artova, a trei dio govori o lijepom ponaanju. Ove tri grane vjerske nauke ne mogu se na malom prostoru obraditi kao to je ovaj kitab, ali koliko toliko ipak se ovim kitabom prua prilika naoj mladei osobito onoj, koja svri mekteb ibtidaiju, te ne nastavi nauku nadalje da ne zaboravi svoje steeno znanje. Uvijek se moe pouiti ovim kitabom i tako znati barem glavna naela uzvienog islama, dok nam ko god ko ima vee znanja i spreme ne obradi ovu nauku jezgrovitije. Nek nas Allah delleanuhu pomogne u svakom hajirli radu! Amin ja Mudibessailin!!! U Bihau na Ramazanski bajram 1324. Hajrovi Murad Hulusi, Muallim.
Male prie i dosjetke

Ovo djelo je izdao dok je bio muallim u Bihau. O toj njegovoj knjizi moda se najbolje govori u tekstu u listu Behar, u VII goditu, u rubrici Listak, u kome se donosi zabiljeka: Male prie i dosjetke za muslimansku mlade. Sakupio i napisao Murat Hajrovi, mualim u Bihau. Cijena 50 helera. Sarajevo. Tisak i naklada Islamske dionike tamparije 1906. Primismo na prikaz knjigu pod gornjim naslovom, u kojoj se sadraje dvadesetipet omanjih pripovjedaka na 44 stranice. Sve ove priice poznate su naim itateljima iz prijanjih godina Behara, a bie da su se neke mnogim duboko zasjekle u pamet, kao Teveul, Sabur, Mudra osuda, Zavidnost itd. Knjiga je valjano opremljena, te se moe lijepo, a naoj mladei naroito preporuiti. Opaa se bugjenje svijesti i volje za itanjem kod naeg naroda, naroito mlae generacije, pa ne bi sgoreg bilo, kad bi se ove i ovakve u islamskom duhu pisate knjige itale i po mogunosti to vema zamjenjivale sa stranim knjigama, koje vie puta pogubno djeluju na itatelja. U ovom pogledu zasluna je vrlo islamska tamparija to je uzela
242
u svoju nakladu ovako jedno djelo. Knjiga se dobiva samo u knjiari brae Baagia u Sarajevu.3 Kao ilustraciju naina na koji je Hulusi pisao svoje prie, navodimo jednu:
Nesmotrenost Pripovijedaju, da je doao jedan na ovjek u Stambol raz ulefe, pa iao svaki dan na kapiju, da mu isplate, a oni poto ne hite, govorahu mu: ekaj do sutra! On je, ako e, i mogao ekati, poto je bio musar kod jednog vezira, s kojim je zajedno sjedao za sofru, i tu mu je bilo vrlo lijepo. Jednog mu jutra na um pane kua, te se stane misliti, kako mu je kod kue, da se nije ko razbolio itd. Za to on sjede za sto, pa napie jedno pismo kui. Taj sto bijae zelenom kadifom pokriven, pa kad je zamoio kalemom u mureef nekako, zar tako htjelo da bude, prolije sav mureef po toj kadi, na to problijedi od stida. Razmiljajui, kako e mu tekar biti mrsko, kad to vezir bude vidio, sjeti se svoje depne evre, te je izvadi i stade njom trati mureef po kadi, ko ne bi li makar to god manje bilo, jer je jo vie evrom razmazao. Na to ostavi evru u dep i sjede ekati, ne e li koji sluga unii. Do malo unigje jedan sluga i on mu kaza, to je uradio, zamolivi ga da promijeni i tu kadifu, jer veli, da bi volio propasti u zemlju, nego biti kod vezira, kad ugleda tu zamazanu kadifu. - E bolje bi bilo, da to nijesi uradio, doeka sluga, ali se ba nemoj toliko alostiti, nije to ba tako golem zijan. Za tim digne sluga sa stola tu kadifu, a metne novu. Tog je dana vezir imao musara na ruku, pa i njega kao musarapozove s njima. Ali, nije danas ruak s onim musarima kao to je sa samim vezirom. Sad prostrijee jedan aaf na koji e se metnuti sofra, ali stim aafom bijahu u svezi pekiri, koji se ne meu samo po krilu, ve ih treba nataknuti na vrat, da se i prsa pokriju. On je gledao u njih, pa je sve radio, kao i oni. Kako mu drago, poene se ruati. Kad je dola kzatma, oni komadi debele ovnovine, njemu bi mrsko uzeti komad, to je bez kosti, ve on uzme kost, a kad je ogoli, vidje, da se je prevario.
Behar List za pouku i zabavu, God. I-XII (1900-1911), Izbor, Sarajevo 1990., str. 366. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
243
Mr. Kemal Bai - Ih majko moja, gdje u je metnuti? Upita sam sebe, jer ne mogae metati masne kosti po takoj sofri, koja je bila ista ko staklo, niti je mogue vratiti u sahan. Razmiljajui, to e od puste kosti, oi mu utekoe na prozor u kom je bilo isto staklo, da se nije mogao opaziti, na to on miljae, da je prozor otvoren, te baci kost, ali u taj as, staklo ciknu. Kad to bi, oni prasnue u smijeh, ali njemu ne bijae do smijeha; on je gorio od stida, a za tim ga oblije znoj, te izvadi evru iz depa i stade trati znoj s lica, na to se oni jo vema smijahu, a sad i njemu na um padne, da se tare onom evrom, kojom je trao muraef sa one kadife. On ne mogne dalje durati, ve skoi od sofre, zaboravivi, da je natakao na vrat pekir, koji je u svezi sa aafom, na kojem je sofra bila, na to se sad i sofra prevrne. On se gubio od stida, a gosti se samo smijali, a iza tog isposluju mu ulefu, te on ode svojoj kui. On se sjeao do smrti tog sluaja.4
Muhsin Rizvi u svom djelu Bibliograja knjievnih priloga u Beharu, u podnaslovu Narodne pripovijetke navodi sljedee bibliografske jedinice Hajrovia:
- Uzeo vrag radi blaga. Narodna pripovijetka. U rubrici: Narodne - Ado i div. U rubrici Narodne umotvorine. Narodna pripovijetka.
5/1904-1905., 17, 268-270; 1. januara 1901;
umotvorine. Narodna pripovijetka. 5/1904-1905, 5, 77-78; 1. jula 1904;
- Dva brata (Narodna pripovijetka). U rubrici: Narodne umotvorine. Narodna pripovijetka. 6/1905-1906., 6, 93-94; 15. jula 1905.5
U podnaslovu Istone narodne pripovijetke Rizvi navodi sljedee Hulusijine: - Teveul. Arapska pria. Narodna arapska pripovijetka. 1/19001901., 7, 109; 1. augusta 1900. - Sabur. Arapska pripovijetka. Arapska narodna pripovijetka. 1/1900-1901., 9, 135-136; 1. septembra 1900.
4 5
Behar List za pouku i zabavu, God. I-XII (1900-1911), Izbor, Sarajevo 1990., str. 278. Muhsin Rizvi, Behar knjievnohistorijska monograja, Sarajevo 2000., str. 565566. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
244
- Zavidnost. Arapska pripovijetka. Arapska narodna pripovijetka. 1/1900-1901., 12, 186-187; 15. oktobra 1900. - Mudra osuda. Istona pripovijetka. U rubrici: Narodne umotvorine. Istona narodna pripovijetka. 2/1901-1902., 15, 236-237; 1.decembra 1901. - Kome Bog daje, ne pita se iji je sin. (Istona pria). U rubrici Narodne umotvorine. Istona narodna pria. 6/1905-1906., 16, 251-254; 15. decembra 1905. - Prva muka-poljednja last. Istona pripovijetka. U rubrici Narodne umotvorine. Istona narodna pripovijetka. 6/1905-1906, 19, 300-301; 1. februara 1906. 20, 315-316; 15. febrara 1906.6 U istom (Bibliograja knjievnih priloga u Beharu) u podnaslovu Male prie i dosjetke Rizvi navodi najvie radova Murata Hajrovia, to je proizalo iz samoga naslova knjige. Rizvi navodi sljedee: - Male prie i dosjetke. Sadraj: Lakomost; arobni dolaf. 1/19001901., 14, 221; 15. novembra 1900. - Male prie i dosjetke. Sadraj: Dvostruko ogledalo; Vie mene stoji; Jedno za drugo; Bakil. 1/1900-1901., 15, 236; 1. decembra 1900. - Male prie i dosjetke. Sadraj: Mutevekili. 1/1900-1901., 18, 286; 15. januara 1901. - Male prie i dosjetke. Sadraj: Ptiiji jezik; Djeija igra; Lisiina; Slijepac. 3/1902-1903., 3, 56-57; 15. juna 1902. - Male prie i dosjetke. Sadraj: Smatraj poljedak. 3/1902-1903., 6, 87; 15. jula 1902. - Male prie i dosjetke. Sadraj: Pjesnik i kroja: Batar. 4/19031904., 1, 7-8; 1. maja 1903. - Male prie i dosjetke. Sadraj: Sluaj roditelje; Hajduki no. 4/1903-1904., 13, 195-196; 1. novembra 1903. - Male prie i dosjetke. Sadraj: Mljekar, Nesmotrenost. 4/19031904., 22, 338-339; 15. maja 1904. - Male prie i dosjetke. Sadraj: Pamet caruje, a snaga klade valja; Mala kruka. 5/1904-1905., 11, 173-174; 1. oktobra 1904.7
6 7
Muhsin Rizvi, Behar knjievnohistorijska monograja, Sarajevo 2000., str. 571. Ibid, str. 580-581. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
245
Mr. Kemal Bai
lanci
Hulusija je objavio i nekoliko vrlo uspjenih i, duhu vremena, primjerenih lanaka. Tako je u Mekteb-salnami za hidretske 1325. i 1326. god. objavio rad pod naslovom Dvije tri o sufari. Rad se nalazi na stranicama 58-64. Na kraju je potpisan: Biha, koncem abana 1324., Hajrovi Murat Hulusi, muallim. Po broju stranica rad nije veliki. U njemu su date ope upute muallimu o tome kako e djeci objasniti potrebu uenja sufare, kako e se djeca vladati u mektebu, u kui i na ulici, o uvoenju djece u sufaru i pripremanju za uenje osnovnih pojmova o slovima, slogovima, brojevima i dr. autor kae:8
Prije nego ponemo govoriti o uporabi sufare da progovorimo nekoliko i o tom, je li nam potrebna jedna ovaka sufara? U prvom razredu djeca kroz est-sedam mjeseci oporave uiti u kelam kadimu, te do ispita samo ue ili piu. Kod oba ova rada djeca su pripremana gledati predase, te se tako i naue gledati predase. Zato u drugom razredu ima muallim dosta muke dok djecu priui gledati use. Trebalo bi ve u prvom razredu nauiti djecu, da kod kazivanja paze u muallima. Osim toga poinje se u drugom razredu razgovarati sa djecom, to jest muallim pita, a djeca odgovaraju, dok toga u prvom razredu nije bilo, to se sada i djeca i muallim nau u neprilici, jerbo poinju neto sasma novo. Kod svakog dersa, pa iz kojeg kitaba bilo, kazuje muallim na tabli piui na svom jeziku sa turskim hurufatom, ali sad ni to ne ide tako lahko, ne mogu djeca ni svog jezika uiti odmah, dok se najprije ne zapute. S toga ovom sufarom more muallim s boijom pomoi mnogo postii. Pa najprije zaputi djecu kako se imadu vladati u mektebu, napolju i kod kue. I dosad su muallimi to inili, ali to je bivalo na polasku kada je djeci vie stalo da idu kui, nego do muallimova svjetovanja. Ova sufara prua muallimu zgodu, da sa djecom raspravlja o vladanju i ponaanju, kao o najpreem predmetu. Tome jo koliko e i roditelji pridonijeti, jerbo i oni kad uju od djece, da neto tako iz sufare ue, poinjae kazivati djeci vrijednost onih nasihata. Osim te neprocjenjive vrijednosti ova sufara ima i tu vrijednost, to more muallim ovom sufarom pripremiti djecu za drugi razred i to: naui ih sluati i pisati svoj jezik, te ona znaju svaki ders na tabli prouiti i potom u svoju biljenicu prepisati.
8 Opredjelili smo se za navoenje cijelih nekh Hulusijinih lanaka zbog toga to su napisani na arebici, pa su time dostupni manjem broju italaca, ali i kao primjer da se i o ovoj temi vrlo ozbiljno pisalo u Bosni i Hercegovini i prije stotinu godina. GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
246
Murat Hajrovi Hulusi - ivot i djelo To je ukratko svrha i cilj ove sufare, a sad emo dvije tri rei, kako se moe ova sufara s djecom obraditi. Ova sufara se moe poeti od prvog maja. Za minulih sedam mjeseci djeca su nauila polahko uiti u kelam kadimu. Ako je muallim za to vrijeme s njima pisao imena i brezimena, onda su djeca do prvog maja mogla nauiti najmanje ove harfove: p, c, . Od maja do konca jula. Kada biva ispit ima tri mjeseca, ili devet hefti; od toga kad odbijemo jednu heftu u ispit, ostane osam hefti. Ako odredimo u hefti etiri saata za predavanje sufare, onda imamo od prvog maja do ispita trideset i dva saata, a to je po dva saata za stranicu sufare. Obrauje se jednostavno ovako: Na prvom saatu prikazuje se i to najprije obradi se na pamet, zatim proui se jednom s table, a onda proui jednom muallim iz sufare; iza muallima proue i nekoja djeca, koja bolje znadu. Isti se ders zada da ga prepiu i da ga u rukopisu na dojdui saat donesu. Na drugom saatu pregleda se rukopis; onda ue svi po malo iz sufare i to traje etvrt saata, a onda se na grnji nain uzme novi ders. Na prvoj stranici sufare stoje harfovi i hareke. Ako se je otprije kako kazasmo s djecom pisalo, moda nejmaju novi harfova vie od dva-tri. Novi se harfovi izvode iz rijei n, p. para (p), car, carica (c) itd. Pa se prelazi na drugu i na treu stranicu, e se ue proste slogove, tj. slau po jedan harf sa drugim harfom, koji stoji za hareke. Nekoji harfovi nijesu napisani u sufari, ali na tabli treba sve harfove napisati i ispremetati, da ne dou onim redom, kao to su u sufari. Otprilike ovako: ba,bu,bi,be,bu,bee itd. I ovdje se radi najprije na pamet i to muallim pita kako se izgovara ( b ) i ( elif ), ( b ) i ( j ), a djeca izgovaraju. Iza ovih slogova dolazi stranica sa primjerima. Napie se ta stranica cijela na tablu i dolaze djeca jedno po jedno i to najprije koja su bolja, pa ue kratke reenice polahko, nipoto brzo, pokazujui tankom ipkom na svaki harf u rijei. Poslije toga dolaze slogovi od dva harfa i harfa za hareke. Ovo je pouno za djecu, zato ove slogove treba temeljito obraditi na pamet i to treba da muallim najprije nekolika taka sloga izusti. Otprilike: (b, r) i (elif) bira: (t, r) i (i) teri; (p, r) i (e) pere; (s, l) i (elif) sila; (s, t) i (o) sto itd. A onda pita djecu i tek onda napie rijei na tablu i to razgovjetno u dobru razmaku. Opet nee to ii tako glatko, ali e ipak malo po malo nadoi. U treem lanku dolazi nam prva vjeba. Prvi odlomak govori o uenju, drugi o vou, a trei o domaim hajvanima. Prije nego se
247
Mr. Kemal Bai vjeba napie na tablu govori se sa djecom o pojedinim predmetima i muallim pita: ta radimo u mektebu? Po em piemo? Na to djeca odgovaraju. Onda se zakljuuje predmet uenja sa reenicama: Ui dobro pa e znati. Bez muke nejma nauke. Bolje je znati, nego imati. Onda se tako drugi i trei odlomak ispita i sad se tekar napie na tabli cijela vjeba. Dolaze djeca jedno po jedno i ue s table. A iza toga otvori se sufara i nae se ta vjeba. Najprije proui je jednom muallim, a onda ue djeca koja bolje znaju i to po reenicu. Ako ima mnogo djece, a ako je malo djece, mogu po odlomak. Sa datim se zadatcima vjeba, da je prepiu i da je donesu do na idui saat. Na ovaj nain i ostali se lanci obrauju. etvrti lanak govori o brojevima. Brojevi su napisani najprije harfovima, a onda brojkama od jedan do hiljadu. Ne mogu se brojke lahko nauiti, ali ipak neka znaju, da se mogu brojevi napisati i drugim znacima osim harfova. Istina razvijena e djeca nauiti sve brojke i sami razbrajajui stranice po kelam kadimu i po drugim kitabima. Peti lanak Hajde u mekteb. Od ovog lanka poinje se s djecom razgovarati tj. muallim pita, a djeca odgovaraju. Svrha ovog lanka jest ta, da se naue djeca, kada i kako im treba dolaziti u mekteb. Obrauje se, kao to smo rekli u vjebi treeg lanka. esti lanak Zato idemo u mekteb pouava djecu svrhu mekteba i uenja. Iza ovog lanka more muallim prije pisanja i uenja mnogo pitati i dolaziti sa djecom do velike pouke. Sedmi lanak Vladanje u mektebu bavi se o tom, da djeca postanu ozbiljna najprije u mektebu, a onda e biti i napolju. Osmi lanak Roditelji potie djecu da razmiljaju o teretu i brigi, koje snose njihovi roditelji u ime njiha. Ona e na to poeti cijeniti roditeljski rad, a iza toga dobijae volju, da im se odue, a to je, jedno rijei, bie posluni. Deveti lanak Muallim sprijateljuje djecu sa muallimom, jerbo ima djece, koja dre muallima za najveeg neprijatelja svog. To dolazi otud, to nekoji roditelji strae svoju djecu hodom. Deseti lanak Braa jaa u djecu bratsku ljubav. Jedanaesti lanak Drutvo ui djecu kakvi bi trebali da budu svi.
(Sufara za prvi razred mektebi ibtidaija u Bosni i Hercegovini sloio i napisao Hajrovi Murat Hulusi muallim u Bihau)
248
Ovaj lanak ima jedanaest podnaslova, koji blie odreuju ono o emu se u njima govori. Ti podnaslovi su: Harfovi i hareke, Brojevi, Hajde u mekteb, Zato idemo u mekteb, Vladanje u mektebu, Roditelji, Muallim, Braa i Drutvo. Oznaeni su arapskim brojevima. Sufara poinje prvim poglavljem Harfovi i hareketa. Ono zauzima oko tri i po stranice i najdue je. Podijeljeno je na tri dijela, oznaena arapskim brojevima. Interesantna su objanjenja za pojedina slova, data u vidu fusnota. Tako se u prvoj fusnoti, vezano za slovo , kae: Ovaj se harf moe upotrebljavati u naem jeziku mjesto gj, dj kao naprimjer: ak, geesi, laa, lea. U drugoj fusnoti se, vezano za slova c, , , kae: Poto islamskoj tampariji jo nijesu stigli narueni znakovi, to se ovaj harf sad zasad upotrebljava namjesto c, , . Naprimjer: car, carica, oi, itaj, Sarajli, Hajrovi itd. U treoj fusnoti, vezanoj za slova o i u, Hajrovi kae: Ovaj se harf upotrebljava i namjesto o, u, kao naprimjer u rijei olur od olmak, olur od olmek. U drugom podnaslovu (Hajde u mekteb) Hulusija daje praktine upute djeci koja idu u mekteb:
U mekteb treba dolaziti svaki dan i na vrijeme. Ne treba posve raniti, niti treba kasniti. Najbolje e biti da upita matere je li vrijeme polaziti. Ona e ti svaki put pravo kazati. U mekteb se ide putem. Ne treba ii preko baa e ima plotova ili taraba. Nemoj ii po sredini ceste, jer sredinom idu kola i konji. Na putu ne treba stajati, ne treba se niskim svaati, a kamo li kamenom bacati.
Sljedei podnaslov zauzima svega devet redova i nalazi se na sedamdeset i prvoj stranici. U njemu Hajrovi navodi:
Mi idemo u mekteb da nauimo ta nam treba znati. Najprije moramo znati, da ima Bog (delleanuhu), Koji je sve stvorio. Onda trebamo znati kako se klanja namaz i kako se posti ramazan, kako se dijeli zekat i kako se had ini. Jo nam treba znati kako se pazi otac i mati. Zatim, trebamo znati uiti i pisati. Ko ne zna uiti ni pisati, taj je slijep kod oiju. Blago se onom ko je uen, a teko se onom ko je neznalica. Bolje je znati nego imati.
U podnaslovu Vladanje u mektebu Hulusija kae:

U mektebu imamo svaki svoje mjesto. U mektebu uimo i piemo ili pazimo ta nam muallim kazuje. Svaki dan znamo vie. Soba u kojoj uimo zove se sinif ili razred. Ja sam ove godine u prvom razredu, a do godine ako Bog da biu u drugom, ako se lijepo uzvladam i ako dobro uzuim.
249
Mr. Kemal Bai Ko se lijepo vlada, svakom je drag. Bolje je dobar glas nego zlatan pas.
Pod rednim brojem osam je podnaslov: Roditelji. U njemu autor navodi sljedee rijei:
Mi imamo svoje roditelje i to oca i mater. Otac radi po vazdan, pa nam kupi to nam treba. Nijesmo gladni, nijesmo edni, a nijesmo ni goli. Da nam nije oca ko bi nam sve to nabavio? Mati sprema ruak i veeru, a saije nam gae i koulju. Da nam nije matere, bilo bi nam vrlo nezgodno. Teko je onom ko nejma oca ni matere. Ko nejma roditelja on je sirota. Pomozi siroti koliko more!
Pod rednim brojem devet je podnaslov Muallim. U njemu autor kae:

U mektebu imamo svoje muallime. Od njih uimo, to nam treba znati. Kad se lijepo vladamo i kad dobro uimo i oni nas vole. Brane nam raditi to ne valja, pa ih mi volimo. U razredu sluamo to nam kazuju. Kad nas ta zapitaju onda mi odgovaramo. Na pitanja treba odgovarati potpuno. Treba najprije razumijeti zato se pita, pa onda odgovarati. Sluaj roditelje, jer te oni hrane i muallime, jer te oni ue.
Deseti podnaslov je Braa. U tom podnaslovu Hajrovi navodi:

Eref je imao dva brata, Jusufa i Saliha. Jusuf je bio golem, pa je radio sa ocem na njivi, a Salih je bio vrlo nejak, da nije mogao ni hodati. Ali Eref je jako volio svog nejakog brata. Kad nije imao drugog posla, zabavljae ga i to: uae ga govoriti lake rijei i vodae ga polahko za ruku da mu prije prohoda. uvae ga da nebi pao. Ili da ga nebi vatra oprila. Eref je zbog svoje dobrote bio u kui svakom drag.
Posljednji je jedanaesti podnaslov Drutvo. U njemu Hulusi navodi:

Hajde da ujemo, zato su djeca volila svog druga Selima i jesu li trebali da ga vole. Jesu, jer je Selim bio vrlo uljudan. U mektebu nije nikome govorio runih rijei, niti je ikoga javljao muallimu. Njemu su djeca bila draga kao da su mu braa. Vidjevi djeca, da on njiha voli, onda su i ona njega volila. Selim je bio sirotan, jer je bio dobar. Ko je dobar taj je svakom drag. Umiljato janje dijele ovce dvije. 250
U mektebi salnami za 1326. hidretsku godinu Hulusija je objavio lanak pod naslovom Zato nekoja djeca nee da idu u mekteb (za roditelje i staratelje napisao M. Hajrovi). lanak se nalazi na stranicama 59-70. Po broju stranica, to je dui lanak. Zbog njegove vanosti i zanimljivosti sadraja, donosimo ga u cjelosti:
Za roditelje i staratelje nema veeg veselja, nego kad im djete dragovoljno ide u mekteb i kad lijepo ui, ali nema ni vee muke nego kad ovjek ne moe ale svoje dijete okrenuti u mekteb. Ovaj se poljednji udi, ta je njegovo dijete, pa ono nee, da ide u mekteb i rada bi znati, koji je uzrok tome, zato ne e biti hravo ako ovdje navedemo nekoliko takvi uzroka i ako se malo pozabavimo i o tom odakle ti uzroci dolaze, te kako bi se ti uzroci zaprijeili. 1) Do este godine ostaje dijete kod kue, pa ako mu je bilo dozvoljeno od roditelja i staratelja da radi to hoe, onda je za takvo dijete mekteb jedno mjesto e se pati. Ljudi koji su svoj vijek potroili u izuavanju naine uzgajana (usuli terbije), izumili su i to da treba otvarati mekteb za djecu ispod este godine. U tim mektebima ne ue djeca nita iz kitaba. Niti piu, nego se samo priuavaju na dolazak. Taki se mektebi otvaraju po naprednim zemljama, ali u nas o takim mektebima ne more biti ni zbora. Kad stupi dijete u treu godinu, pone razumijevati, a na koncu godine mahom razumijeva, to mu se rekne i pomalo zna na nekoja pitanja odgovarati. Od sada treba poeti sa djetetom rad, koje e pripraviti dijete za mekteb. Svrha toga rada jeste ta, da se dijete naui, da treba na zapovijed raditi, uvati, paziti na ono to mu se govori i po mogunosti misliti. Radove treba uzimati lahko i jednostavno samo se treba uvati da se tim radom dijete ne ui na sebinost. Ne treba govoriti djetetu: Donesi mi onaj ibrik da se napijem, ja u ti dati krajcer. Ne treba davati djetetu ni takvog rada, e bi moglo kvara napraviti. Kada barataju sa staklenim stvarima, ako im se hoe zapovijediti da naliju vode iz ibrika u au, onda ih prije treba upozoriti, da se more aa lahko razbiti, pa da je dobro uvaju. Kad dijete uini kvara, ne treba ga za to ibati, bolje je dokazati mu, kako nee valjati bez one stvari. e ima vie djece, onda se narede oslovi, ta e koje raditi. Mogli bi se preporuiti poslovi kao izbirata izmijeana ita, voa, povra itd. U kui, a na polju osobito u bai upanje trave po jarkovima izmeu lijeha, kopanje sitnih drva po avliji i uope ta smeta, te to treba ukloniti da bude neto ljepe. Zatim vrlo je korisno ako dijete sjedi kod starijeg brata, koji polazi mekteb pa gleda, kako se
251
Mr. Kemal Bai pie i slua, kako se ui. Ako se opazi da je malian od brata primio kakvu priu, ili pjesmicu nek mu se dozvoli, da je kae kako je on razumi. Ne treba ga svaki as i u najmanjoj stvari popravljati dosta je da mu se vjeba vid, sluh i to se ui na posao. 2) Ima u nas obiaj malo dijete straiti hodom i prijetiti mu mektebom, kad se sva istroe sredstva, te se ne more ni im vie umiriti, onda se poinje obino ovako: Stani ti alae, kad nee da se umiri, ja u tebe sutra odvesti u mekteb onom bradatom hodi, to no djecu mlavi. A, i roditelji i staratelji, kolika je pogreka vaa, promislite samo, o vakim i ovom slinim govorom dijete predstavlja sebi mekteb da je to jedno mjesto, koje je odreeno za patnje. Ako ovjek poe kanje faliti mekteb, onda dijete ui od uzgajatelja nestalnost i la. Nikad ne treba djeci dvostruko kazivati, ni pravac mjeati, jer se tim ne uzgajaju kako treba, ue se na lukavost (hilekarlik) naprotiv treba djeci faliti mekteb i buditi u njima volju za mektebom. S toga bi se moglo preporuiti da se djeca prije nego pou u mekteb radi nauke kadkad povedu naroito prigodom kakve sveanosti kao kad je hatmena dova, kad je ispit, kad se dijele siromanoj djeci haljine itd. U ovom zadnjem sluaju samo zgodna djeca mogu biti prisutna, a u onim prvim sluajevima mogu se nai i siromana djeca. Ovake sveanosti mektebske ogodno se doimaju male djece i u njima poraa se volja za mektebom, te e jedva ekati as kada e poi u mekteb. Odavle se ne razumi da bi trebalo voditi malu djecu u mekteb, te da sjede besposlena kod brata za klupom. Ima i taj obiaj kod nas ali se taj obiaj ne more preporuiti vie stoga, to takva djeca puno smetaju onoj djeci, koja moraju uiti, jer takva djeca neto moraju da rade a svaki je rad osim nastave za vrijeme predavanja tetan za nastavu osim toga taka djeca, koja su tu samo da sjede ne imaju nikakve slobode ni rada, to bi ih moglo zabaviti ve se samo gegaju na klupi dok na poljetku zadrijemaju i zaspu. Osim toga to more pasti sa klupe i neugodnost prouzrokovati postaje, zakrljana razuma i ui se ljenarenju. 3) Ima u nas obiaj povesti dijete u mekteb, pa u koje bilo doba godine, ali to tako ne bi smjelo biti. Kad ne pone dijete od poetka i kad mu nije poznat poetak, ne moe srijede ni konca razumijevati. Tako sad za dijete bude prvi dan dolaska u mekteb teak i neugodan i ono gleda, kako bi se ispod toga tereta izvuklo. Ono ne razumije da mu se treba truditi dok ne stigne svoje drutvo. Nit se to od njega ima pravo traiti. Osim toga ako jo muallim efendija 252
Murat Hajrovi Hulusi - ivot i djelo malo upotrijebi sile, ne bi li i ono uilo drutvom uporedo, onda to dijete na svaki nain mora bjeati glavom. Muallim efendija ne bi trebao da sili na uenje dijete, koje je kasno dolo u mekteb, ali opet i mora, jer na koncu godine e rei staratelj (velija) djeteta da mu dijete te godine nije nita nauilo, jer da ga je kasno davao u mekteb, ve obara krivicu na muallima ili na sistem novih mekteba, pa je s toga muallim u takvom sluaju u neprilici. 4) Ima puno staratelja, koji svoje dijete prvi dan poalju u mekteb samo, ili po kominskom djetetu ili ga i oni dovedu, pa kau: Evo ovo moje dijete pa neka ui ja hou, ako ne bi htjelo, onda tvoje meso, a moje kosti. Biva more ga biti, misli rei. Sve to kako i kad bi bilo, no opet nije dosta ni za muallima, ni za staratelja. Treba muallim da ispita staratelja, da li ima dijete kakve duevne ili tijelesne mahane, ta treba da staratelj kae, bez toga dogodi se da jedno dijete, koje je kratka vida, ili koje je gluho cijele godine uzalud dolazi. Kad se zna dijete kratka vida, ili gluho, posauje se u prvu klupu. Tako djecu, koja nijesu duevno ili tijelesno potpuno usavrena, treba zabiljeiti baka na jednom komadiu papira i metnuti tu biljeku na takvo mjesto, e e uvijek biti na oima muallimovim, jer na to dijete treba vee paziti. Ako se s tom djecom bude postupalo ko s drugom, ona e ostaviti mekteb. 5) Kako god nijesu svi prsti jednaki na ruci, tako nijesu ni sva djeca jednake duevne sposobnosti. Ima dijece, koja vrlo lahko shvate zadatak a ima ih i takve, koja uz najbolje metode teko shvataju. To su gabije (tupa razuma); za takvo se dijete uzimaju intruktori i kuni muallimi, ali se o tom u nas ne more jo ni govoriti. I roditelji i staratelji mogu biti kuni muallimi, ali se ne moe ba svakom dozvoliti, da i nosi prosto naroito, da ui dijete poetne nauke kao recimo da ga upuuje u pisanje i uenje arapskog pisma, jer je poetna nauka kod djece tako klimava, da je more i promjena i pitanje poremetiti. U nas ima obiaj kod muallima kuati djetetom svakako, biva da ga uvijeba, pa ak nekoji muallimi trae od dijece da znadu od zada prouiti elif; to je suvino. Ima i tome mjera a to je da se izbjegne mekanizam tom promjenom naina uenja more se poeti tekare onda, kad dijeca ovariu uiti. Male promjene mogu na poetku djeci razum raspriti, pa da ne znaju nikad kraja nai, a vee i udnovate promjene mogu djecu i onda kad ovariu uiti pomesti. S toga samo nekoji roditelji i staratelji, koji su malo upueniji u predavanje mogu svojoj djeci biti kuni
253
Mr. Kemal Bai muallimi u predavanju nauke. Koji se pak u tome ne razume, bolje je da ostave djecu, da se ue samo od muallima. Vie puta dogodi se i to: pa dijete kazuje neto ovako i tvrdi da mu je tako hoda kazivao, to more da ne bude istina. A staratelj kae onako more biti pravo, ali sad prepirui se dijete sa starateljem moe izazvati staratelja i to ako vjeruje djetetu da mu je hoda onako kazivao, pa da rekne: Bogme taj hoda onda nita ne zna. Tako neto ne bi smjela djeca uti od svojih staratelja, jer e djeca onda poeti omalovaavati muallima i njegova predavanja. Dakle da se tako neto ne dogodi, bolje je svakako, da sami muallimi ue djecu osobito s toga to je naa poetna vjerska nauka na turskom jeziku, gdje ako ne u sadraju a ono sigurno u davanju manije more drukije biti u muallima, a drukije u roditelja. Da, to bi jasno bilo kad bi bili kitabi na naem jeziku i onda bi bez sumnje svaka kua bila mekteb barem onda kad dijete ovarie uiti i tako bi naisto bio svako. Dakle taka djeca koja su tupa, te ne mogu stizati svakidanje predavanje. Ako se poe s njima silom postupati i ako se bude od njih trailo ono, to nijesu u stanju nauiti, razumije se, da e i djeca poinjati krajiti od mekteba. S toga treba da staratelj odmah od poetka tako poeti, jer ta tupa djeca kad uju neto od muallima, pa onda jo od ostale djece, bez sumnje utuvie i ona. Obino dijete slua muallima i svoje drutvo dok ne ponovi, a im ponovi, onda se ne nada da e ga muallim pitati i onda uzme misliti neto drugo, more biti neto drugo, to je izvan predmeta, koji se u taj mah predaje. 6) Vie puta polazi jedno dijete neko vrijeme u mekteb, ali se kanje odbije samo, da ga ne more ale navratiti. To je vrlo zijan za dijete, jer e mu ta godina otii uzalud. Za to se treba odmah postarati i istraiti uzrok tome. Tome more biti puno uzroka, ali da mi navedemo one, koji se najvie dogaaju. Od takih uzroka, jedan je to dijete ne zna uiti kao njegovo drutvo. Djeca, koja umiju uiti, ne e mekteba bjeati. Za to treba nastaviti da dijete poredi drugoj djeci. im staratelj dozna, da mu dijete ui lijepo, onda treba da ga redovito alje. Osim bolesti ne bi smjelo nita dijete zastaviti, da ne ode u mekteb. Jer dijete koje samo cijeli dan ostavi mekteb odmah mu pone hladiti. S toga grijei staratelj to toboe da djetetu oinu ljubav povede ga u vrijeme mekteba nekuda na teferi, ili ga zbog kakva malog posla ostavi kod kue. To je malenkost misli se ali se njemu ta malenkost more vrlo osvetiti i to ovako. Jedan dan ostavi ga roditelj i ono sutra doe u mekteb, ali ne zna ono, to se je proli dan uilo. Ne mogavi porediti svom drutvu isprva se stidi; 254
Murat Hajrovi Hulusi - ivot i djelo a kanje se naui ne znati, te onda pone sam izostajati i sad tome djetetu neima lijeka ta god upotrebi. Bie jo gore, ali poto se neto ipak mora initi, to e biti najbolje da mu se zadaju ona pitanja, na koja se misli da more odgovoriti, te da se djetetu gleda na svaki nain sauvati volja za mektebom. Kad se opazi da dijete ima volju za uenjem dotle e more biti trebati ponavljati ono gradivo, koje on nije sluao. Te se onda malo vie s im o tom zabavi. Zato treba muallim da vodi pomno brigu o onoj djeci, koja nekada i stane od mekteba i da zna ta je i ono vrijeme, kad nije dotinog djeteta bilo, predavao. Za to treba raspored nastavnog gradiva, po kojem se more znati, ta se je i koji dan uilo, te treba jo taku djecu baka osim razrednici zabiljeiti i tu biljeku imati uvijek na oima. U tu biljeku razumije se treba zabiljeiti brezime i ime. Zatim datum i broj izostalih saata, te razlog zato nije dolazio. Ta biljeka vrijedi dok ono dijete izgubljeno gradivo ne postigne. Ako staratelj opazi da mu dijete redovito ne dolazi u mekteb, treba da se odmah postara i da dijete privodi mektebu. Ovo vrijedi samo za onu djecu, koja dobro ue, jer lahko shvaa propisano gradivo, te misli, da im more biti da ne dolaze svaki dan. Ovaka djeca obino vole zabave izvan mekteba, te e esto ostati na sokaku meu onom djecom, koja ne polaze nikako mekteba. A kad doe kui razumije se da e na upit kazati, da su bili u mektebu. I ako ta djeca na prvi pogled ne gube nita, ipak se ne more dozvoliti nikom ne uredan polazak, jer more biti na koncu hravo, a to je mogo malo po malo zanemariti mekteb i uenje. Zato nije dosta dovesti u mekteb i upisati ga i nita vie, naprotiv staratelj treba dase poesto navrati u mekteb, te da upita muallima, da li mu dijete redovito dolazi, ako uje, da to no rije ara, onda neka ne eka ni malo, ve neka ujdurie kanjui otprilike nako kako se donosi od bakala potrebne stvari za kuu, pa nek se sporazumi sa muallimom, da mu dijetetu svaki dan zabiljei datum dolaska u mekteb i svoj potpis, koji dan ne donese dijete muallimova potpisa, onda e potom znati da mu dijete nije bilo taj dan u mektebu. Taj posao u koje doba godine poinje, ne smije prekinuti prije ispita, opet na poetku godine treba vidjeti kakav je djeiji polazak pa ako bude redovit, ne treba to initi, a ako nije treba opet nastaviti. More bit, da e se itateljima ovaj ovoliki rad oko samog djeijeg polaska u mekteb moan uiniti, ali dananja vremena i prilike zadaju uzgajateljima taj toliki posao. Kad se metne u tereziju uzgajateljev rad i kad se izmjeri njegovo lahko uzgajanje, onda nije opravdana niija tuba. Koliko simena toliko haslata. ovjek, koji ima pod svojom rukom dijete, treba da se nada da e to dijete
255
Mr. Kemal Bai biti dobar ovjek, od koga e on prvi korist imati i da ga zato voli, ali treba da se boji da ne e biti zao od koga e takoer on prvi tete i sramote trpiti, te treba za to da sav svoj trud uloiti oko uzgajanja njegova.
Umjesto zakljuka
Ako uporedimo kratak ivotni vijek Murata Hajrovia Hulusija i aktivnosti u njemu, u praktinom ivotu ili u pisanoj rijei, moemo samo naslutiti veliinu njegov truda. Teme njegovih djela su aktuelne i danas i iz njih se moe uzeti dosta primjera, makar oni bili s poetka XX stoljea. To nam jasno govori da je Hajrovi vladao materijom o kojoj je pisao. Njegove radove ne moramo posmatrati samo kao doprinos metodici mektebske nastave ili biljeenju narodne predaje iz vremena u kome je ivio i radio, nego kao povod da istraimo, recimo, jezik jednoga muallima intelektualca. To je jezik koji je vrlo prijemiv za one kojima se autor obraa. On u sebi nosi dosta arebizama i turcizama, to je uobiajeno, s obzirom na teme o kojima autor govori, ali i s obzirom na vrijeme u kome djeluje i pie. Hajrovi govori o vrlo konkretnim problemima i nudi rjeenja za njih. To je razlog vie da ga se danas prisjetimo, kao i jo mnogih drugih.
Abstract MURAT HAJROVI HULUSI - LIFE AND WORK

This paper is about Murat Hajrovic Hulusi, who is pretty unknown to our scientic public. This is the person who has done a lot in a relatively short time, especially in the eld of religious education and teaching methodology. He was active at the time when Arebica script started being used, so most of his works were written in that script. That might be the reason why our wider scientic public is not introduced with this man. Looking at the methods that Murat Hajrovic Hulusi talks about and those used today we can notice a lot of similarities, in spite of a hundred-year time span. While preparing this paper, we were trying to gather all the available references pertaining to this person, and we also had most of his manuscripts, and we used the comparative method in order to gain a complete picture of his work. Key words: method, religious education, works, intellectual, Islam
256
Literatura:
1. Behar - List za pouku i zabavu, God. I-XI (1900-1911), Izbor, Sarajevo 1990. 2. Brdar, Mensur, Reforme osnovnog muslimanskog kolstva u Bosni i Hercegovini u svjetlu Tri Prosvjetne ankete (1910-1922), Islamska misao, br. 85-86, Sarajevo 1986., str. 20-23. 3. Da, Rizo, Murat Hajrovi-Neistraena krajika knjievnost, Most-asopis za obrazovanje, nauku i kulturu, br. 204 (115-nova serija ), Mostar, novembar 2006. 4. Fotokopija Hajrovievog djela Glavna naela islama 5. Mektebi salnama za muslimansku godinu 1326. Uredio i izdao: Mehmed Demaluddin - druga godina 6. Rizvi, Muhsin, Behar-knjievnohistorijska monograja, Sarajevo, 2000. 7. Rizvi, Muhsin, Bosansko-muslimanska knjievnost u doba preporoda 1887-1918, 2. izdanje, Sarajevo 1990. 8. Sokolovi, A. Osman, Pregled tampanih djela na srpsko-hrvatskom jeziku muslimana Bosne i Hercegovine 1878-1948, Separat iz Glasnika Vrhovnog islamskog starjeinstva za 1955/56 g., Sarajevo 1957. 9. Spomenica o dvadesetogodinjem postojanju Udruenja Ilmije u S.R. Bosni i Hercegovini, urednik Husein ozo, Sarajevo 1971. 10. Tralji, Mahmut, Iz kulturne batine Bonjaka, Travnik, 1999.
257
11 0 2
0 201
2009
200 8
20 07
15 20
izvjetaji
2014
2013
20 1
izvodi iz izvjetaja o radu administrativnopravne slube 1432/2011. godine
Administrativno-pravno poslovanje Izvrnog odbora Medlisa Islamske zajednice Tuzla odvijalo se u 2011. godini u skladu s normativnim aktima Islamske zajednice u BiH. U toku 1432/2011. godine ova sLuba je obradila 1692 predmeta. U izvjetajnom periodu Administrativno-pravna sluba rjeavala je predmete iz svoje nadlenosti propisane Pravilnikom o radu medlisa Islamske zajednice u BiH i Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Medlisu Islamske zajednice Tuzla. Sluba je tokom izvjetajnog perioda obraivala predmete sljedee prirode:
Molbe
1. Molbe privrednim subjektima za donaciju sredstava za izgradnju, rekonstrukciju i zagrijavanje damija;
261
Izvjetaji
2. Molba Vjersko-prosvjetnoj slubi Rijaseta IZ-e u BiH za smjetaj zaposlenika Edin-ef. Petalia tokom polaganja hifza u Sarajevu; 3. Molba Mjesnoj zajednici Bukinje za donaciju sitnog kamena rizle. Na podruju Mjesne zajednice Bukinje djeluje istoimeni Demat, iji mesdid zadovoljava potrebe dematlija. U ovom dematu se provode aktivnosti na ureenju dvorita mesdida zbog ega je i upuen ovaj zahtjev.
4. Molba preduzeu Tuzlafarm za donaciju 45 paketa prve pomoi 15. 11. 2011. godine. U elji da poboljamo standard opremljenosti 45 mekteba na podruju Medlisa IZ-e Tuzla, ove mektebske godine realiziramo akciju nabavljanja protivpoarnih aparata i sanitetskog materijala (paket prve pomoi), zbog ega je i upuen ovaj zahtjev.
Obavijesti
1. Obavijest Policijskoj upravi Centar o prijetnjama od strane Avde ehia i Ibrahima Krajinovia; 2. Obavijest Ambasadi Saudijske Arabije o dostavljenoj dokumentaciji u vezi sa renoviranjem Damije princa Abdulaha u Tuzli; 3. Obavijest imamima o bajramskom vazu; 4. Obavijest o odravanju haske dove Edin-ef. Petaliu; 5. Obavijest Komisiji za ouvanje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea o podravanju inicijative Fatmira Alispahia; 6. Obavijest Slubi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Opine Tuzla o povlaenju zahtjeva za obustavu izvoenja radova na objektu bive Elme; 7. Obavijest Slubi za zapoljavanje TK u vezi sa zahtjevom za sunansiranje zapoljavanja ena; 8. Obavijest na zahtjev za ekshumaciju Belije Zijada sa mezarja Tuanj; 9. Obavijest Muftijstvu tuzlanskom o putovanju tuzlanskih imama u Be; 10. Obavijest Muftijstvu tuzlanskom o usvajanju Pravilnika o mezarjima; 11. Obavijest Policijskoj upravi o prijeteem pismu iz Plana;
262
Izvjetaji
12. Obavijest Vakufskoj direkciji u vezi sa zemljinom parcelom na Stupinama; 13. Obavijest u vezi s izjavom Visokog predstavnika Valentina Inzka.
Odgovori na molbe i zahtjeve fizikih i pravnih lica

Administrativno-pravna sluba izradila je veliki broj odgovora na zahtjeve zikih i pravnih lica, a neki od njih su: 1. Odgovor Slubi za budet i nansije u vezi sa potraivanjem zakupnine za garau; 2. Dostava Rijasetu Izvjetaja o radu Medlisa za 1431/2010. godinu; 3. Odgovor Lejli Arnautovi na molbu za postavljanje niana u mezarju; 4. Odgovor Bellissimi d.o.o. Sarajevo u vezi sa zakupom poslovnog prostora; 5. Odgovor ekibu oki na molbu za zaposlenje; 6. Odgovor Faruku Mehmedinoviu na zahtjev za tumaenje Pravilnika o mezarjima; 7. Odgovor kamenoreszcu Ili iz Bukinje u vezi s upozorenjem pred tubu zbog neovlatenog ulaska u mezarje u Planama; 8. Obavijest Muftijstvu tuzlanskom o radno-pravnom statusu Nedim-ef. Dervievia; 9. Odgovor na tubu u sporu Medlisa i Gromexa d.o.o. Srebrenik; 10. Odgovor Hani Omerovi na molbu za pomo; 11. Odgovor Rijasetu IZ-e u BiH o poduzetim mjerama u skladu s Rjeenjem inspektora Rijaseta; 12. Odgovor Vasvi Mirai na prigovor o naplati trokova denaze; 13. Odgovor na molbu Udruenja studenata Demus Tuzla; 14. Odgovor Advokatskoj kancelariji advokata Faruka Balijagia; 15. Odgovor emsi ikari na molbu za pomo; 16. Odgovor Fahrudinu Aganoviu na zahtjev za renoviranje stana; 17. Odgovor Advokatskoj kancelariji advokata Hogia, 18. Odgovor na tubu u sporu izmeu Medlisa i Advije Sinanovi; 19. Odgovor Tehnogradu d.o.o. Tuzla u vezi s ugovorom o kupoprodaji zemljita.
263
Izvjetaji
Odluke
Sluba je sainjavala odluke po raznim predmetima, a neke od njih su: 1. Odluka o isplati bajramluka penzionisanim imamima; 2. Odluka o isplati jubilarnih nagrada; 3. Odluka o nagradi zaposlenika; 4. Odluka o isplati sredstava za pomo u lijeenju; 5. Odluka o ueu u organizaciji bajramskog ahovskog turnira; 6. Odluka o nadzoru u mezarjima; 7. Odluka o otpremini prilikom odlaska u penziju; 8. Odluka o ueu u humanitarnoj akciji.
Organizacija hadda 1432/2011. godine

Sluba je na podruju naeg Medlisa, u skladu s uputstvima Ureda za hadd IZ-e u BiH, uspjeno provela sve potrebne aktivnosti u vezi s odlaskom hadija na hadd 1432/2011. godine. Ukupan broj hadija ove godine iznosi 33. Od ovog broja avionom je putovalo 30, a autobusom troje hadija. Avionom su putovali sljedei hadije: 1. Avdibai Fikreta 2. Avdibai Ismet 3. Balijagi Ado 4. amavdi Advija 5. amavdi amil 6. ejvanovi Devad 7. Delali Abdurahman 8. ulsa Musi 9. Hadismailovi Behija 10. Halilovi Remza 11. Hodi Behdet 12. Jahi Naza 13. Jusi Alija
264
Izvjetaji
14. Jusi Demila 15. Karasulji Kaduna 16. Korkutovi Hurija 17. Kravi Edib 18. Mai Paa 19. Moranki Demila 20. Muminovi Raza 21. Pai Abdulah 22. Redi Nezir 23. Redi ahida 24. Salih Muminovi 25. Selimovi Safeta 26. Selimovi ekib 27. Sulji Sulejman 28. Zineta osiki 29. Zumreta Jamakosmanovi 30. abi Nazif Autobusom su putovali sljedei hadije: 1. Kostjerevac Hanifa 2. Moi Zineta 3. Tanji Mustafa
Odobrenja/Saglasnosti
1. Odobrenje Graevniskom odboru Simin Han za prikupljanje donacija; 2. Odobrenje Ramizu Hamzabegoviu za prikupljanje donacija za damiju u Solini; 3. Odobrenje za prikupljanje dobrovoljnih priloga za pomo Seadu Ferizoviu; 4. Saglasnost za ekshumaciju Hasibe Ahmetovi; 5. Saglasnost za ekshumaciju emala Beirovia;
265
Izvjetaji
6. Saglasnost za ekshumaciju Paana Sejdia; 7. Saglasnost JU Zavodu za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog nasljea TK za pribavljanje dokumentacije za zemljite na kome se nalazi Portal Behram-begove medrese. 8. Medlis Islamske zajednice Tuzla je 24.10.2011. godine Nazi ati iz Tuzle, stalno nastanjenoj u ulici Trg slobode br. 10, dao Saglasnost kojom joj se dozvoljava da se moe prikljuiti na gradski vrelovod kroz prostorije Medlisa Islamske zajednice Tuzla, koje se nalaze u ulici Trgovaka br. 10.
Potvrde
Administrativno-pravna sluba tokom izvjetajnog perioda izdavala je razliite potvrde po zahtjevima stranaka, zaposlenika i pravnih subjekata. Izdato je 10 potvrda na zahtjev zaposlenika, 4 potvrde o lanstvu, 57 potvrda o trokovima denaze, 14 potvrda za dovoz umrlih osoba iz inozemstva i 7 potvrda o rezervaciji ukupnih mjesta u mezarju.
Radni odnosi
Provedene su propisane radnje i aktivnosti na penzionisanju imama arijske damije Muhamed-ef. Lugavia, koji je navrio penzijski sta. Provedeno je i premjetanje imama demata Plane Emir-ef. eia u demat Arslan-agine damije, kao i premjetanje imama te damije Rusmir-ef. adia u demat arijske damije. Proveden je i konkursa za izbor imama u dematu Plane i zapoljavanje Saudin-ef. Gobeljia na to mjesto.
Rad sa strankama
Tokom izvjetajnog perioda Administrativno-pravna sluba je davala pravne i druge savjete, upute i tumaenja propisa u vezi s razliitim pitanjima koja su se veinom odnosila na lanarinu i vakufske imovinu
Rjeenja
U toku 2011. godine izraivana su rjeenja o postavljenju zaposlenika, plaenom odsustvu zaposlenika, prestanku ugovora o radu, te rjeenja za godinje odmore zaposlenika i niz drugih.
266
Izvjetaji
Saopenja za javnost
Medlis Islamske zajednice Tuzla se oglasio saopenjem za javnost, koje je dostavio dnevnim listovima Dnevni avaz i Osloboenje, te listu Preporod, Bir radiju, Radiju Livno, Radiju Slon, televizijama RTV Slon extra, RTV TK, Federalnoj TV i BHT 1, a povodom osporavanja obnove urinice damije od strane pojedinih udruga u Livnu
Ugovori
Sainjeno je tokom godine 18 ugovora razliite prirode: ugovori o radu, ugovori o zakupu, ugovori o izvoenju graevinskih radova, ugovori o stipendiranju, ugovori o lanstvu
Zahtjevi
Tokom izvjetajnog perioda sainjeno je 26 zahtjeva razliite sadrine, sa ciljem rjeavanja aktualnih pitanja i zadataka iz djelatnosti Medlisa. U prvom redu su zahtjevi upuivani institucijama Islamske zajednice u BiH (Rijaset, Muftijstvo tuzlansko, Vakufska direkcija i dr.), zatim ministarstvima, nadlenim opinskim slubama i drugim pravnim subjektima
Vjenanja
Sluba je zaprimila prijave i pripremila potrebnu dokumentaciju za 72 erijatska vjenanja koja su obavljena tokom izvjetajnog perioda. Ovaj sveani in su obavili: 1. HRUSTIC ELVEDIN I KOVAEVI JASMINKA 2. ALJUKI BERNES I RONJAKOVI MEDISA 3. OSMANOVI MUJO I DIZI MADIMA 4. IMAMOVI ALEN I NEZIROVAC JASMINA 5. POEGI NERMIN I KULJANIN SENADA 6. PIRI NEDIM I TINJI AZRA 7. GULAM DEMSUDIN I HASANOVI MERSUDA 8. TERZI ADEMIR I SELIMOVI ADISA 9. SIOI MIDHAT I HRTI AMIRA 10. GUI ADEL I SELIMOVI EHERZADA
267
Izvjetaji
11. ANDI MIRALEM I KOVAEVI AMINA 12. GURDI SADUDIN I BEGI ALMA 13. IBRIIMOVI EMIR I PURI MEDINA 14. SPREAKOVI HAMDIJA I SMAJOVI SELMA 15. SELIMOVI MERSUDIN I KARAMOVI ZEHRINA 16. MUHAREMOVI AMIR I FEJZI MIRNESA 17. MUMINOVI MIRNES I SALINOVI AMINA 18. HASANOVI ADNAN I AHMETOVI SAIDA 19. GALEI ALEN I MEHMEDOVI AMRA 20. MUSTAFI ASIM I BRANJI MUNIRA 21. SAHANI EDIS I HASANOVI MELIHA 22. AVDAGI ALMIR I LJUMANOVI SELMA 23. SUHONJI EMIR I ZAHIROVI ANIDA 24. MALKOEVI SENAL I HRVANOVI ALMA 25. OKI ARMIN I OKI ELMA 26. MUJABAI EMIN I ATI NERMINA 27. SMAJLOVI MUHAMED I SMAJLOVI AJA 28. OKI ESAD I MEKI EMIRA 29. OMEROVI AMIR I ALI MIRZANA 30. PAI MERSAD I RAMI ALDINA 31. DEDI ADNAN I KARI AKLINA 32. MUJEZINOVI NEDIM I H.IBRAHIMBEGOVI MELIKA 33. HASANOVI HARI I MUJI AZMIRA 34. HALILOVI ADNAN I SPAHI FATA 35. MALKOEVI DENIS I BEI SADINA 36. MUSTAFI ERVIN I NUMANOVI NADIRA 37. ZULI ZAIM I SAKI ELDINA 38. HADI NERMIN I GARIBOVI SEDINA 39. DAUTBAI ALMIR I REDEPOVAC ALDIJANA 40. KURTIC NERMIN I MUJKIC BINELA 41. OMEROVI ENIS I AVALI EMINA 42. MUJKI DAMIR I DINDI AZRA
268
Izvjetaji
43. BRUJI EDIM I SUBAI ZIJADA 44. SIJERI ADNAN I REJZOVI AMELA 45. EFENDI DAMIR I MUHAMEDBEGOVI ELMA 46. PJANI EMIR I SARAJLI EJLA 47. AZABAGI ELDAR I HUJDUR EDINA 48. BAI ADMIR I MEKOVI SABINA 49. EHAJI EDVIN I SALIHOVI AZRA 50. KADRI MIRALEM I IBRII EDINA 51. HERI MUHAMED I JAHI MAIDA 52. SELIMOVI AMIR I HUSEJNOVI EDINA 53. MUSTAFI ALMIRA I LARISA RAMI 54. EFENDI MIRZA I ALIHODI ALMA 55. ELJKOVI JASMIN I NALI ENETA 56. IKARI MUJO I DEMIROVI BELKISA 57. OKANOVI JASENKO I SINANOVI ELVISA 58. DELJI ADNAN I MUJAGI SABINA 59. AVDI AMIR I ZEJNILOVI ANELA 60. IBIEVI KADRIJA I ABANOVI MERSA 61. DANKOVI ERMIN I HORI MELIKA 62. PAMUK SEDIN I MULAIBRAHIMOVI JASMINA 63. SMAJI JASMINA I OMEROVI ELVISA 64. IKANOVI MALIK I BAJRAKTAREVI ERNA 65. SMAJI ANEL I TANOVI AMERISA 66. SMAJLEFENDI MUHAMED I MUHAREMAGI ALMA 67. DEDI SAUDIN I SOFTI EMINA 68. MEALJI ELVIS I MEHANOVI ALMERISA 69. DUZDANOVI ZEDIN I MEHI MIRELA 70. SAHANI ENIS I TULI JASMINA 71. HRUSTANOVI SAMIR I SMAJI RAMIZA 72. HASANOVI AMER I ABANOVI EMINA
269
Izvjetaji
Vakufi
Administrativno-pravna sluba je tokom izvjetajnog perioda obavljala korespondenciju sa pravnim i zikim licima u vezi sa pitanjima vakufske imovine.
1. Korespondencija sa Vakufskom direkcijom

Predmeti dopisa prema Vakufskoj direkciji u Sarajevu su bili zahtjevi za uvakujenja, zahtjevi za izdavanje vakufnama, zahtjevi za izlazak komisije Vakufske direkcije, zahtjevi za davanje saglasnosti za transformaciju vakufskog zemljita, te dostavljanje razliitih informacija po zahtjevima Direkcije.
I Zahtjevi za davanje saglasnosti za uvakufljenja

Na osnovu Pravila o uvakujenju, Medlis Islamske zajednice Tuzla se 9. 3. 2011. godine obratio Vakufskoj direkciji Sarajevo sa Zahtjevom za davanje saglasnosti za uvakujenje parcele oznaene kao k.. 1169/2, zv. Ravne, vonjaci, povrine 1890 m2, upisane u PL broj 1999, KO Simin Han, po starom premjeru k.. 6/4, Podkunica oranica, upisane u z.k. ul. 1814 KO SP Poarnica. S obzirom da se navedena parcela nalazi u centru naselja Vasii i da njen poloaj i povrina zadovoljavaju kriterije za izgradnju mekteba u Vasiima, dematski odbor S. Han je prihvatio prijedlog Hasanovi Devada za uvakujenje ove parcele za tu svrhu.
Dana 9. 5. 2011. godine Direkciji je upuen Zahtjev za davanje
saglasnosti za uvakujenje parcele oznaene kao k.. 2186/2, zv. Paluak, povrine 971 m2, upisane u PL broj 616, KO Dragunja, odnosno po starom premjeru k.. 2186/2, upisane u zk ul. br. 18 KO Dragunja. Mjetanin i dematlija Muminovi (Avde) Sakib iz Osoja u svrhu otvaranja mezarja u naselju Dubrave, izrazio je elju da uvaku navedenu parcelu.
270
Izvjetaji
II Zahtjevi za izdavanje vakufnama

1. Medlis Islamske zajednice Tuzla se 26. 5. 2011. godine Vakufskoj direkciji Sarajevo obratio Zahtjevom za izdavanje vakufname za Potokovi Hanumicu, ker Husejna i Sultanije, iz Tuzle koja je u 2011. godini pomogla obnovu i rekonstrukciju Turalibegove damije u Tuzli, novanim prilogom u iznosu od 3.000,00 KM. 2. Zahtjev za izdavanje vakufnama upuen je 26. 5. 2011.godine. Demat Pasci je ujesen 2010. godine izvodio radove na uvoenju grijanja u mekteb i damiju. Znaajne novane priloge za provoenje ove aktivnosti dalo je nekoliko dematlija. Izdavanje vakufnama je traeno za sljedee vakife iz demata Pasci: 1. MAHMUZI (SALKE) RASIM uvakuo 2.000,00 KM 2. HRNJI (SALKE) MUHAREM uvakuo 1.500,00 KM 3. MUJABAI (HALILA) hadi HAIM uvakuo 1.000,00 KM 4. 5. 6. 7. MUJABAI (HALILA) hadi MUJO uvakuo 1.000,00 KM FEJZI (SALIHA) hadi MEHO uvakuo 1.000,00 KM ADEMOVI (ZEJNILA) KADRO uvakuo 1.000,00 KM IMAMOVI BEGO uvakuo 1.000,00 KM
3. Zahtjev za izdavanje vakufnama upuen je 15. 8. 2011. godine. Odnosio se na vakife koji su pomogli izgradnju mesdida u Kamenjaima, demat Donja Obodnica, a koji je sveano otvoren 19. juna 2011. godine: 1. 2. 3. 4. 5. Huremovi Muan Huremovi emso Huremovi Muhamed Hodi Fatima Hasi Fatima 3.000,00KM 3.000,00KM 1.000,00KM 1.000,00KM 1.000,00KM
4. Nakon to je Vakufskoj direkciji Sarajevo dostavljen Ugovor o poklonu nekretnina oznake OPU-IP: 349/2011 i Rjeenje Porezne ispostave Tuzla o oslobaanju poreza na nasljee i poklon, Medlis Islamske zajednice Tuzla je 15. 8. 2011. godine zatraio izdavanje vakufname za Muminovi (Avde) Sakiba, nastanjenog u Osoju, Opina Tuzla. Pomenutu parcelu, oznaenu po jedinstvenoj evidenciji, kao k..br. 2186/2 zvana Paluak, povrine 971 m2 upisane u PL 616 KO Dragunja i el. ZK.UL. br 18 KO Dragunja Muminovi je uvakuo
271
Izvjetaji
u svrhu formiranja novog mezarja u dematu Osoje u naselju Muminovii. 5. Direkciji je upuen 27. 7. 2011. godine zahtjev za izdavanje vakufnama vakima iz demata Avdibaii. Demat Avdibaii je novoformirani demat, Medlisa Islamske zajednice Tuzla, koji se nakon rata poeo samostalno da razvija i izgrauje svoju infrastrukturu. U izgradnji damije koja je sveano otvorena 11. 8. 2007. godine, imamske kue koja je izgraena 2010. godine, te ureenju dovita Tauan, koje se nalazi na podruju ovog demata svoj znaajan doprinos dalo je nekoliko dematlija. Izdavanje vakufnama je traeno za sljedee dematlije: 1. Medi h. Emin 5.000,00KM 5.000,00KM 2. Ibri Zira 5.000,00KM 3. Korkutovi h. Hamid 4. Hrusti Muhamed 5.000,00KM 6. Beki (Mustafe) Azem, Beki (Mustafe) Sead, Beki (Mustafe) Ekrem i Beki (Mustafe) ahbaz su putem Ugovora o poklonu, oznake OPU-IP: 91/2011, poklonili Medlisu Islamske zajednice Tuzla Vakuf Prineve damije svoje pravo vlasnitva i posjeda nad katastarskom parcelom k.. 2798/19 Bara livade, povrine 440 m2, upisane u PL br. 1234 KO Tuzla III, koja po starom premjeru odgovara k.. 35/41 upisana u zk.ul. br. 1119 KO Slavinovii. Pomenutu parcelu navedeni Bekii vakufe za svoju rahmetli majku Beki (ro. ugi) Hamidu iz Tuzle, u svrhu proirenja mezarja u i Selu. Za to je zaraena vakufnama. 7. Dana 11. 4. 2011. godine je zatraeno izdavanje vakufname za Nedada Durmia i Envera Durmia, koji su uvakuli 1.300,00 KM za adaptaciju abdesthane u Hadijskoj damiji u Tuzli. 8. Hasanovi (Demaila) Devad iz Tuzle je putem Ugovora o poklonu, oznake OPU-IP: 192/2011, poklonio vakufu mesdida Vasii svoje pravo vlasnitva i posjeda nad katastarskom parcelom k..br. 1169/2 zvana Ravne, povrine 1890 m2 upisane u PL 1999 KO Simin Han, koja po starom premjeru odgovara k.. 6/4 upisana u el.zk.ul. br. 1814 KO Poarnica. Parcela je uvakujena u svrhu izgradnje mesdida u Vasiima, demat Simin Han.
272
Izvjetaji
9. Joldi (Saliha) Ramo iz Repuevca, demat D. Obodnica, putem Ugovora o poklonu, oznake OPU-IP: 732/10, poklonio je vakufu mesdida Repuevac svoje pravo vlasnitva i posjeda na parcelom oznaenom kao k.. br. 705/2 Mila njive, povrine 232 m2 upisana u PL 390 KO Osoje, i zk ul. 13 KO Osoje (posjednik i vlasnik 1/1 ) i k..br. 705/8 Mila prilazni put povrine 81 m2 upisane u PL 394 KO Osoje i zk ul. 93 KO Osoje (suposjednik i suvlasnik ). Pomenutu parcelu je uvakuo za izgradnju mesdida u naselju Repuevac.
III Zahtjevi za izlazak na teren komisije Vakufske direkcije Sarajevo

Postupajui po zahtjevu Kari Hazima iz Tuzle, upuen je zahtjev za izlazak na teren komisiji Vakufske direkcije Sarajevo, kako bi utvrdila vrijednost vakufskog zemljita u Tuzli, blie oznaenog kao k.. 2243/252 povrine 14 m2, k.. 2243/225 povrine 210 m2 i k.. 2243/253 povrine 160 m2 sve upisane u zk.ul. br. 1999 KO Tuzla, u naravi Vakuf Behram-begove damije sa pravom koritenja. Za navedeno zemljite, koje se nalazi u granicama prostorne cjeline Ostalo podruje slijeganja individualno stanovanje s utvrenim reimom graenja, zainteresiranost je iskazao Kari Hazim iz Tuzle.
IV Zahtjevi za davanje saglasnosti za transformaciju vakufskog zemljita

Medlis Islamske zajednice Tuzla se 17. 1. 2011. godine obratio Vakufskoj direkciji Sarajevo zahtjevom za davanje saglasnosti za transformaciju vakufske parcele Stupine, povrine 6.290 m2, vakuf Behram-begove damije u Tuzli. Medlis je od Rijaseta Islamske zajednice u BiH 28.januara 2008. godine pod brojem 03-HN-290-1/08, dobio Saglasnost za transformaciju vakufske parcele oznaene kao k.. br. 1473/7, z.v. Stupine povrine 6290 m2 upisane u zk. ul. br. 12485, KO Tuzla u naravi vakuf Behram-begove damije u Tuzli, po starom premjeru, to odgovara k.. br. 2164/8, zv. Stupine upisane u PL br. 2547, KO Tuzla III, novi premjer. Predmetna transformacija se trebala izvriti na nain da se vakufska parcela proda rmi d.o.o. Robot General Trading Sarajevo. TransforGODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
273
Izvjetaji
macija navedene parcele nije izvrena jer je rma d.o.o. Robot General Trading Sarajevo odustala. Stoga je traena saglasnost za transformaciju vakufske parcele na nain da se ona proda rmi Tehnograd doo Tuzla u iznosu od 2.279.000,00KM, a da se za pomenuti iznos kupe poslovni i stambeni prostori od rmi Giprom doo i ALG group, u povrini od 1.040,60 m2 na etiri lokacije u Tuzli. Prostori se nalaze na sljedeim lokacijama: 1. Poslovni prostor u SPO 15. maj u Tuzli lamela 3A ukupne povrine 186,3 m2 2. Poslovni prostor bivi restoran Zlatibor koji se nalazi u prizemlju poslovnog objekta u ul. Albina Herljevia broj 35, povrine 387,1 m2 3. Poslovni prostor u SPO Zlokovac lamela B povrine 31,55 m2 4. Poslovni prostor u SPO Avaz u lameli br. I sprat I povrine 230,00 m2 i terasa ispred navedenog poslovnog prostora 85,65 m2. 5. Stambeni prostor u SPO Zlokovac na XIII spratu, broj A 54, povrine 120 m2 Na prijedlog Vakufske direkcije Sarajevo je formirana komisija za procjenu vrijednosti navedenih poslovnih prostora i vakufske parcele, u ijem sastavu su bila dva sudska vjetaka iz oblasti graevinske i geodetske struke, te jedan diplomirani ekonomista (s dugogodinjim iskustvom u graevinskoj rmi), diplomirani pravnik i referent za vakufe Medlisa Islamske zajednice Tuzla. Nalaz i struna procjena komisije je razmatrana i usvojena na sjednici IO Medlisa, a potom dostavljena Vakufskoj direkciji Sarajevo. Na osnovu svega navedenog traeno je davanje saglasnosti za transformaciju pomenute vakufske parcele.
V Dostavljanje razliitih informacija po zahtjevu Vakufske direkcije Sarajevo

- Medlis Islamske zajednice Tuzla je 15.12.2011.godine zaprimio
dopis broj 09-04-1077/11 od 14.12.2011.godine, putem kojeg Vakufska direkcija Sarajevo trai informaciju o transformaciji Vakufa Behram-begove damije u Tuzli, po Zakljuku Rijaseta Islamske zajednice u BiH br 01-SM-03-109/1 do 19.01.2011.godine. Informaciju o navedenoj transformaciji Medlis Islamske zajednice Tuzla je 21.12.2011. godine dostavio Vakufskoj direkciji Sarajevo.
274
Izvjetaji
Medlis je postupio po navedenom Zakljuku Rijaseta Islamske zajednice u BiH, te je provoenje ovog Zakljuka u toku jer su neki poslovni prostori (SPO Avaz i SPO 15.maj) u fazi zavretka radova. Nakon to preduzea Giprom doo Tuzla i ALG Group doo Tuzla dobiju upotrebne dozvole za poslovne i stambene prostore, i nakon to Vakuf Behrambegove damije upiemo u vlasnike i posjedovne knjige, Vakufskoj direkciji Sarajevo bit e dostavljene kopije tih dokumenata.
2. Korespondencija sa Muftijstvom tuzlanskim

a) Medlis se Muftijstvu tuzlanskom obratio 14. 1. 2011. godine zahtjevom broj 01-04-EA-19/11 za davanje Miljenja u vezi s transformacijom vakufske parcele Stupine povrine 6.290 m2, vakuf Behram-begove damije u Tuzli. b) Medlis se Muftijstvu tuzlanskom obratio 21. 2. 2011. godine zahtjevom broj 01-04-EA-162/11 za davanje miljenja za uvakujenje zemljine parcele u Vasiima, Simin Han, za izgradnju mekteba u tom mjestu. c) Muftijstvu tuzlanskom je 5. 5. 2011. godine upuen zahtjev broj 01-04-EA-439/11 za davanje miljenja za uvakujenje zemljine parcele Muminovi (Avde) Sakiba za otvaranju mezarja u naselju Dubrave u dematu Osoje. d) Medlis je odgovorio po pozivu Muftijstva tuzlanskog 19. 8. 2011. godine dopisom broj 01-04-1056/11 za predlaganje uesnika seminara o vakuma. Kako je u okviru Administrativno-pravne slube angairan slubenik za poslove vezane za vakufsku imovinu Elmedin Avdibai on je i poslan na seminar.
3. Korespondencija s Rijasetom IZ-e u BiH

Medlis Islamske zajednice Tuzla se zahtjevom broj 01-04-EA-520/11 dana 26. 5. 2011. godine obratio Rijasetu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini za saglasnost za obraanje Ambasadi Kraljevine Saudijske Arabije za pomo u obnavljanju Damije princa Abdulaha. Ova damija je sveano otvorena 2001. godine i znaajno je doprinijela boljem radu i organizaciji vjerskog ivota u Tuzli.
275
Izvjetaji
No, za nju nikada nije dobivena upotrebna dozvola od nadlenih opinskih slubi, jer nisu izvedeni svi radovi predvieni projektom, a i neki zavrni radovi su nekvalitetno izvedeni. Predraun za ove svrhe je 375.552,90KM. Ambasador Kraljevine Saudijske Arabije u Bosni i Hercegovini bio je poetkom 2011. godine u damiji, a domain mu je, uz predstavnike Medlisa, bio i muftija tuzlanski Husein-ef. Kavazovi. Tada je dogovoreno da se Medlis, putem Ambasade, obrati za pomo investitoru (u vrijeme izgradnje Princu, a sada) Kralju Saudijske Arabije Abdulahu bin Abdul-Azizu. Dogovorena je i promjena slubenog naziva damije u Damija Kralja Abdulaha bin Abdul-Aziza u Tuzli. U dokumentaciji koja prati ovaj zahtjev potrebno je bilo ukljuiti i saglasnost Rijaseta Medlisu da se moe obratiti saudijskom Kralju. Sve je predato Ambasadi u junu.
4. Korespodencija s Opinom Tuzla A) Sluba za geodetske i imovinsko-pravne poslove

1) Medlis se ovoj Slubi obratio 2. 2. 2011. godine zahtjevom broj: 01-04-EA-92/11 za upis prava posjeda, a na osnovu Ugovora o zamjeni nekretnina OPU-IP: 732/10 zakljuenog kod notara Azra Koval dana 2. 11. 2010. odine. Traen je upis prava posjeda na parceli oznaenoj po novom premjeru kao: - k.. br. 705/2, zv. Mila, njive 4. klase, povrine 232 m2, upisane u PL br. 390 KO Osoje - k.. br. 705/8, zv. Mila, prilazni put, povrine 81 m2, upisane u PL br. 394 KO Osoje u korist vakufa mesdida Repuevac 1/1. 2) Drugo obraanje Slubi je bilo 30. 3. 2011. godine zahtjevom za upis prava posjeda, na osnovu ugovora o poklonu OPU-IP: 91/2011, zakljuenog 17. 02. 2011. godine. I tada je traen upis prava posjeda na parceli oznaenoj po novom premjeru kao: - k.. br. 2798/19, zv. Bara, livade, 3. klase, povrine 440 m2, upisane u PL br. 1234 KO Tuzla III u korist Vakuf Prineve damije, Medlis Islamske zajednice Tuzla sa 1/1.,
276
Izvjetaji
3) Ova Sluba se obratila Medlisu pozivom broj 07-31-9475/09 od 23. 2. 2011., na to je upueno izjanjenje 4. 3. 2011. godine. Shodno lanu 141 Zakona o upravnom postupku istaknute su sljedee injenice: 1. Rjeenjem gradske eksproprijacione komisije broj 8/52-28 od 3. jula 1952. godine, izvrena je eksproprijacija nekretnine oznaene po starom premjeru kao: - k 2183 u povrini od 10900 m2 i - k 2184 u povrini od 8100 m2, to ukupno iznosi 19000 m2 upisane u zk.ul.2001 KO Tuzla, vlasnitvo vakufa. Navedene nekretnine su (na osnovu DN: 575/53 ) upisane u zk.ul. 4375 KO Tuzla, vlasnitvo optenarodne imovine, time da je organ upravljanja Rudnik kamene soli Tuanj Tuzla. Parcelama starog premjera (k 2183 i 2184) odgovaraju parcele novog premjera oznaene kao: - k 1109 Rudnik njiva 3. kl. u povrini od 4482 m2 - k 1111/1 Rudnik livada 3. kl. u povrini od 2105 m2 - k 1111/2 Rudnik livada 3. kl. u povrini od 673 m2 - k 1112/1 Rudnik uma 4. kl. u povrini od 307 m2 - k 1112/2 Rudnik uma 4. kl. u povrini od 65 m2 Dio od k 1114/1 Rudnik dvorite u povrini od 1782 m2
- k 1121/1 Rudnik njiva 3. kl. u povrini od 1095 m2 - k 1121/2 Rudnik njiva 3. kl. u povrini od 763 m2 - k 3651/2 Pruga industrijska eljeznica u povrini od
255 m2, to ukupno iznosi 11527 m2, sve upisane u PL 4138 Ko Tuzla I, a kao posjednik je evidentiran Rudnik soli Tuzla, kao i k 853/1 rudnik njiva 4. kl. u povrini od 1831 m2 k 853/2 rudnik njiva 3. kl. u povrini od 493 m2 k 853/3 rudnik njiva 3. kl. u povrini od 2788 m2 k 854 rudnik njiva 4. kl. u povrini od 758 m2 k 1110 Rudnik industrijska eljeznica u povrini od 1603 m2, to ukupno iznosi 7473 m2 sve upisane u PL 533 Ko Tuzla I, a kao posjednik je takoer evidentiran Rudnik soli Tuzla.
- - - - -
277
Izvjetaji
Iz navedene dokumentacije je vidljivo da je od svih navedenih parcela upisanih u Pl 4138 i Pl 533 Ko Tuzla I, Rudnik Tuanj za izgradnju industrijske pruge upotrijebio i iskoristio samo 1858 m2 i to: k 3651/2 Pruga industrijska eljeznica u povrini od 255 m2, upisana u PL 4138 Ko Tuzla I i parcela oznaena kao k 1110 Rudnik industrijska eljeznica u povrini od 1603 m2, upisana u PL 533 Ko Tuzla I. Navedena pruga koja je bila izgraena preko k 3651/2 i k 1110 je poruena prije pedeset godina. Rudnik je tokom 1983. i 1984. godine izgradio sonovod od Rudnika Tetima do fabrike soli kao i cjevovod industrijskih voda, ali upravo trasom nekadanje industrijske pruge, preko parcela k 3651/2 i k 1110 u ukupnoj povrini od 1858 m2. Ti vodovi zauzimaju i parcelu k 853/2 rudnik njiva 3. kl. u povrini od 493 m2 upisane u Pl 533 Ko Tuzla I, te bi ukupna povrina koju zauzima sonovod i cjevovod industrijskih voda iznosila 2351 m2, odnosno k 3651/2, k 1110 i k 853/2 upisane u Ko Tuzla I, posjed Rudnik soli Tuanj Tuzla. Ostale parcele navedene u taci 2. ovog izjanjenja nisu nikad privedene namjeni odnosno na tim parcelama nisu izvreni nikakvi radovi i te nekretnine ne slue svrsi eksproprijacije, a Medlis je u njihovom posjedu preko 30 godina i daje ih u zakup zainteresiranim licima. Imajui u vidu gore navedene injenice, navedeno je odustajanje Medlisa u cijelosti od zahtjeva za deeksproprijaciju broj: 01-04-DR-1257 od 1. 10. 2010. godine, a preciziraju se nove parcele za deeksproprijaciju: - k 853/1 rudnik njiva 4. kl. u povrini od 1831 m2 - k 853/3 rudnik njiva 3. kl. u povrini od 2788 m2, to ukupno iznosi 4619 m2 obje upisane po novom premjeru u PL 533 Ko Tuzla I, a kao posjednik je evidentiran Rudnik soli i Solane Tuzla. Po starom premjeru su to dijelovi od k 2183 i k 2184 upisane u zk ul 4375 KO Tuzla, vlasnitvo optenarodne imovine, organ upravljanja Rudnik kamene soli Tuanj Tuzla, kao i nekretnine oznaene kao: - k 1109 rudnik njiva 3. kl. u povrini od 4482 m2 - k 1111/2 Rudnik livada 3. kl. u povrini od 673 m2 - k 1112/2 Rudnik uma 4. kl. u povrini od 65 m2 - k 1121/1 Rudnik njiva 3. kl. u povrini od 1095 m2
278
Izvjetaji
- k 1121/2 Rudnik njiva 3. kl. u povrini od 763 m2, to ukupno iznosi 7078 m2 sve upisane po novom premjeru u PL 4138 KO Tuzla I, a kao posjednik je evidentiran Rudnik soli Tuzla DD Tuzla. Po starom premjeru su to dijelovi od k 2183 i k 2184 upisane u zk ul 4375 Ko Tuzla, vlasnitvo optenarodne imovine, organ upravljanja Rudnik kamene soli Tuanj Tuzla. Dakle, ukupna povrina za deeksproprijaciju iznosi 11697 m2. Naravno, prije donoenja rjeenja o deeksproprijaciji potrebno je usaglasiti k 853/1, 853/3,1109, 1111/2, 1112/2, 1121/1, 1121/2, sa starim premjerom kako bi navedeno rjeenje bilo provodivo u katastru i zemljinoj knjizi. Posebno istiemo da na parcelama oznaenim po novom premjeru kao k 853/1, 853/3,1109, 1111/2, 1112/2, 1121/1, 1121/2, sve upisane u Ko Tuzla I nisu izvreni nikakvi radovi i da gore navedene parcele ne slue svrsi eksproprijacije te rjeenje o deeksproprijaciji gore navedenih nekretnina donijeti shodno odredbama lana 34 stav 2 Zakona o eksproprijaciji (Slubene novine FBIH broj 70/07). Stoga je drugostepeni upravni organ ponitio rjeenje opinske slube i vratio predmet na ponovno rjeavanje postavljajui smjernice ponovnog raspravljanja.
2. Medlis se ovoj Slubi obratio 11. 4. 2011. godine Zahtjevom broj: 01-04-EA-329/11, za upis prava posjeda, a na osnovu Ugovora o poklonu nekretnina OPU-IP: 192/2011 zakljuenog 5. 4. 2011. godine. Ovim dopisom je traen upis prava posjeda na parceli oznaenoj po novom premjeru kao:
- k.. br. 1169/2, zv. Ravne, vonjaci 2. klase, povrine 1890

m2, upisane u PL 1999 KO Simin Han u korist Vakuf Mesdida Vasii, Medlis Islamske zajednice Tuzla sa 1/1
3. Medlis se Slubi obratio 9. 7. 2011. godine zahtjevom za davanje saglasnosti za cijepanje parcele, iji je posjednik i vlasnik, oznaene kao k.. 1735/1, 1735/2 i 1738 KO Tuzla I, sve upisane u PL 2237 po novom premjeru, odnosno k.. 1967/1, upisane u zk. ul.el. 4371 KO Tuzla, po starom premjeru. S obzirom na to da se parcela k.. 1738 KO Tuzla I koristi kao prilazni put, od ove Slube traeno je odobrenje za cijepanje parcele k.. 1735/1 KO Tuzla I, u svrhu uplanjenja produetka puta, radi bolje iskoritenosti preostalog graevinskog zemljita.
279
Izvjetaji
U prilogu je dostavljena i Skica snimanja izvrenog 13.6.2011. godine od strane DOO Metrix-ininjering Tuzla.
4. Medlis Islamske zajednice Tuzla se Slubi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Opine Tuzla obratio 12. 7. 2011. godine Zahtjevom broj: 01-04-EA-770/11 za upis prava posjeda, a na osnovu Ugovora o poklonu nekretnina OPU-IP: 349/11 zakljuenog dana 5. 7. 2011. godine. Ovim dopisom je traen upis prava posjeda na parceli oznaenoj po novom premjeru kao:
- k.. br. 2186/2, zv. Paluak, njive 3. klase, povrine 971

m2, upisane u PL. br. 616 KO Dragunja u korist Vakuf demata Osoje sa 1/1.
5. Medlis se Slubi obratio 13. 12. 2011. godine zahtjevom za cijepanje parcele k.br. 1514/1 KO Tuzla III Cijepanje navedene parcele je potrebno za formiranje pristupnog puta na junoj strani k.. 1514/1 KO Tuzla III. Ovim dopisom uz koji je priloen Posjedovni list br. 1259 KO Tuzla III i Kopija katastarskog plana, od ove slube je traeno da donese Rjeenje o cijepanju parcele oznaene kao k.. 1514/1, upisane u PL 1259, KO Tuzla III.
6. Medlis je odgovorio Slubi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Opine Tuzla 13. 12. 2011. godine na poziv o izjanjenju br 08-31-5729/11 obavjetenjem da e, po navedenom Pozivu za izjanjenje, dati saglasnost uz naknadu.
B) Sluba za komunalne poslove, izgradnju i poslove mjesnih zajednica Opine Tuzla

a. Medlis Islamske zajednice Tuzla se 4. 2. 2011. godine obratio ovoj slubi zahtjevom broj: 01-04-EA-98/11 za prikljuenje Behram-begove (arene) damije u Tuzli na gradski vrelovod. Ova damija je u Slubenom glasniku BiH br. 50, od 21.6.2010., proglaena zatienim nacionalnim spomenikom. Medlis, nakon zavretka radova na rekonstrukciji i revitalizaciji nacionalnog spomenika Poljska Turali-begova damija, namjerava zapoeti s njenom rekonstrukcijom, to je dio dugorone strategije obnove nacionalnih spomenika u Tuzli.

280
Izvjetaji
Od Slube je zatraeno da predvidi prikljuenje ove damije na gradski vrelovod.
b. Medlis se 4. 2. 2011. godine obratio ovoj slubi zahtjevom broj: 01-04-EA-96/11 za hitnu sanaciju klizita u dvoritu damije u Pascima. Medlis se slubama Opine Tuzla obraao nekoliko puta u 2010. godini sa zahtjevom za sanaciju klizita u dvoritu damije u Pascima. Takoer, u 2011. godini je zahtijevana intervencija 4. 1. 2011. g. i od Slube civilne zatite. Ovim putem su obavijeteni da je dolo do pucanja i pomjeranja tla na udaljenosti 3 m od munare damije. Damija je izgraena 60-ih godina prolog stoljea i jedini je muslimanski vjerski objekat na irem podruju naselja Pasci i Donje Petrovice. Uz damiju se nalazi i aktivno mjesno mezarje ovog demata.
c. Medlis Islamske zajednice Tuzla se 4. 2. 2011. godine obratio ovoj slubi zahtjevom broj: 01-04-EA-103/11, kojim se trai prikljuenje Kulturno-obrazovnog centra Tuanj-Slatina na gradski vrelovod. U zahtjevu je navedeno da Medlis u ovoj godini planira dovriti ovaj Centar, ime e se unaprijediti aktivnosti na planu odgoja i obrazovanja mladih. Navedeno je i to da se na ovom lokalitetu nalazila poruena Amber-Hatun damija.
d. Medlis se 12. 4. 2011. godine obratio ovoj slubi zahtjevom broj: 01-04-EA-342/11 za produenje Rjeenja o koritenju javne povrine (zemljite oznaeno kao k.. 79 KO Tuzla II ). Ovim dopisom je traeno produenje Rjeenja od 8. 4. 2010. godine, broj 14-3/723-1545-1/10 za privremeno zauzimanje javne povrine na lokaciji oznaenoj kao k.. 79 KO Tuzla II. Navedeno zemljite je traeno pod zakup, s namjenom za ureenje i koritenje parking prostora za parkiranje vozila, u periodu od 1. 5. 2011. do 1. 5. 2012. godine. Ovom zahtjevu je udovoljeno te je Rjeenje produeno i navedeni prostor trenutno slui kao parking prostor za vozila Revde doo i Medlisa Islamske zajednice Tuzla
e. Medlis se 25. 7. 2011. godine obratio ovoj Slubi zahtjevom broj 01-04-829/11 za popravku uline rasvjete kod Prineve damije u i Selu, u kome stoji:
281
Izvjetaji
elimo Vas obavijestiti da mjesec ramazan nastupa 31. jula 2011. godine, a samim tim da se od ovog datuma poveavaju aktivnosti u svim vjerskim objektima u gradu Tuzli. Kao to vam je poznato najmasovnija ramazanska aktivnost u naim damijama jeste teravih namaz koji se obavlja u veernjem terminu sa poetkom oko 22 sata. Najvea gradska damija u Tuzli je smjetena u ulici ure akovia, a na dijelu ove ulice, od mjesta gdje se spaja sa ulicom 15. maja do mjesta gdje se spaja sa ulicom Vukovarska, ne radi ulina rasvjeta. Takoer, u ulici Tuanj, oko broja 173, ulina rasvjeta nije u funkciji kod vjerskog objekta koji se nalazi u ovoj ulici. S obzirom na kontinuirane vjerske aktivnosti u veernjim terminima, istiemo vanost i znaaj rada i ispravnosti uline rasvjete oko svih vjerskih objekata. Nadamo se da ete u interesu graana poduzeti odgovarajue mjere kako bi se ulina rasvjeta na ovim lokalitetima popravila i stavila u funkciju. Napominjemo da je sanacija uline rasvjete na navedenim i traenim lokacijama izvrena blagovremeno i bila popravljena prije ramazana.
f. Medlis Islamske zajednice Tuzla se 8. 9. 2011. godine obratio ovoj slubi zahtjevom broj 01-04-EA-1126/11, traei saglasnosti za prokopavanje saobraajnice u ulici Tuanj, radi prikljuenja Kulturno-obrazovnog centra Tuanj-Slatina na gradski vrelovod. Nakon to je 19.7.2011.godine Centralnom grijanju Tuzla upuen zahtjev za davanje Energetske saglasnosti za prikljuak na vrelovod centralnog grijanja, ovoj slubi je upuen zahtjev za prokopavanje dijela saobraajnice u ulici Tuanj uz sljedeu dokumentaciju:
- Uzduni prol vrelovodnog prikljuka K.1.9.7.3. toplinska podstanica stanica
- Dispozicija vrelovodnog prikljuka od K.1.9.7.3. toplinska pod- Trasa vrelovodnog prikljuka - Situacija : obuhvat projekta
Prije poetka sezone grijanja rma Alk iz Tuzle je izvrila spajanje Kulturno-obrazovnog centra Tuanj-Slatina na gradski vrelovod.
282
Izvjetaji
C) Sluba za inspekcijske poslove Opine Tuzla

1. Medlis Islamske zajednice Tuzla se 18. 8. 2011. godine obratio ovoj slubi zahtjevom broj: 01-04-1045/11 za inspekcijsku intervenciju. Naime, Medlis je primio pritube dematlija da Fadil Sinanovi vri sakupljanje sadekatul-tra ispred arijske damije u Tuzli. Po tim pritubama, ovo lice prilikom uzimanja novanih sredstava daje obeanje dematlijama da e preuzeta sredstva predati u Islamsku zajednicu, to on ne ini. Sluba za inspekciju je obavijetena da navedene radnje Fadil Sinanovi vri bez ikakkve saglasnosti i ovlatenja Medlisa Islamske zajednice Tuzla, te da se radi o prevari naih graana. Takoer je napomenuto da isto lice vri neovlatenu prodaju knjiga i suvenira u predulazu arijske damije. Ova damija nema svoje dvorite tako da Medlis nije u prilici da onemogui njegov neovlateni rad u predulazu damije.
D) Sluba za prostorno ureenje i zatitu okoline Tuzla

1. Medlis Islamske zajednice Tuzla je 15. 3. 2011. godine po pozivu ove slube (broj 01-04-EA-215/11) dostavio dokumentaciju za dopunu zahtjeva za izdavanje urbanistike saglasnosti za izgradnju mesdida na k.. br. 2817/1, 2817/2 i 2817/3 KO Plane. Dostavljeni su sljedei dokumenti:
- Idejno rjeenje mesdida u ikom Brodu, lociranog na k.. br.

2817/2 i 2817/3 KO Plane.
- Elaborat o geomehanikom ispitivanju temeljnog tla.

2. Medlis se 23. 9. 2011. godine obratio ovoj slubi zahtjevom broj 01-04-1178/11 za rekonstrukciju postojeeg krova Hadijske damije u Novom Naselju. Na osnovu Rjeenja o odobrenju za graenje broj 06-03/3-23-GD1605/III 1/99 od 2. 8. 1999. g., izgraena je ova damija u Solini, na zemljinim parcelama k.br. 866/5, k.br. 866/6 KO Solina po novom premjeru, odnosno na k.br. 999/15, k.br. 999/16 KO Tuzla, po starom premjeru. Damija je izgraena prema odobrenoj projektnoj dokumentaciji. Postojei krov se sastoji od reetkastih nosaa preko kojih je postavljen pokriva od trapezastog lima TR40, a sam krov nije klasine izvedbe s preputenim strehama.
283
Izvjetaji
Postojei krov prokinjava i proputanje vode nije zaustavljeno ni nakon nekoliko zahvata na popravci. Od Slube je traena saglasnost za rekonstrukciju krova. U prilogu je dostavljeno Idejno rjeenje.
Opinski sud tuzla Zemljino-knjini ured

a) Medlis Islamske zajednice Tuzla se Zemljinoknjinom uredu Opinskog suda u Tuzli obratio dana 7. 2. 2011. godine, zahtjevom za upis prava vlasnitva, a na osnovu Ugovora o zamjeni nekretnina OPU-IP: 216/10 zakljuenog kod notara Jadranke karica dana 01. 07. 2010. godine. Ovim dopisom je traeno da se izvri upis prava vlasnitva na parcelama oznaenim po starom premjeru kao:
- k.. br. 6/986, zv. Baa ajr, povrine 110 m2, upisane u ZK.
UL. br. 4466 KO Tuzla UL. br. 4466 KO Tuzla UL. br. 4466 KO Tuzla UL. br. 7061 KO Tuzla UL. br. 7061 KO Tuzla UL. br. 7061 KO Tuzla UL. br. 7061 KO Tuzla
- k.. br. 6/987, zv. Baa ajr, povrine 377 m2, upisane u ZK. - k.. br. 6/359, zv. Baa ajr, povrine 895 m2, upisane u ZK. - k.. br. 6/988, zv. Baa ajr, povrine 223 m2, upisane u ZK. - k.. br. 6/731, zv. Baa ajr, povrine 808 m2, upisane u ZK. - k.. br. 6/989, zv. Baa ajr, povrine 287 m2, upisane u ZK. - k.. br. 6/990, zv. Baa ajr, povrine 500 m2, upisane u ZK. - k.. br.1336/3, zv. Dvorite Bukovii, povrine 420 m2, upisane u ZK. UL. br. 6608 KO Tuzla u ZK. UL. br. 6608 KO Tuzla
- k.. br.1336/6, zv. vonjak Bukovii, povrine 410 m2, upisane - k.. br.1336/5, zv. oranica Bukovii oko kue, povrine 1203
m2, upisane u ZK. UL. br. 6608 KO Tuzla u ZK. UL. br. 6608 KO Tuzla
- k.. br.1336/8, zv. panjak Bukovii, povrine 211 m2, upisane
284
Izvjetaji
- k.. br.1336/4, zv. panjak Bukovii, povrine 738 m2, upisane u ZK. UL. br. 6608 KO Tuzla u korist vakufa Behram-begove damije 1/1.
b) Medlis se Uredu obratio dana 7. 2. 2011. godine zahtjevom za upis prava vlasnitva, a na osnovu Ugovora o zamjeni nekretnina OPU-IP: 215/10 zakljuenog dana 1. 7. 2010. godine. Ovim dopisom je traeno da se izvri upis prava vlasnitva na parcelama oznaenim po starom premjeru kao:
- k.. br. 1543/3, zv. Oranica i Selo, povrine 197 m2, upisane
u ZK. UL. br. 7061 KO Tuzla u ZK. UL. br. 7061 KO Tuzla u ZK. UL. br. 7061 KO Tuzla u ZK. UL. br. 7061 KO Tuzla u ZK. UL. br. 7061 KO Tuzla
- k.. br. 1543/4, zv. Oranica i Selo, povrine 174 m2, upisane - k.. br. 1543/5, zv. Oranica i Selo, povrine 203 m2, upisane - k.. br. 1543/6, zv. Oranica i Selo, povrine 231 m2, upisane - k.. br. 1543/7, zv. Oranica i Selo, povrine 806 m2, upisane - k.. br. 1538/11, zv. Oranica i Selo, povrine 257 m2, upisane
u ZK. UL. br. 1771 KO Tuzla u korist vakufa Sagrdijan damije 1/1, a upis prava vlasnitva na parcelama oznaenim po starom premjeru kao: u ZK. UL. br. 7061 KO Tuzla
- k.. br. 1543/6, zv. Oranica i Selo, povrine 231 m2, upisane - k.. br. 1538/11, zv. Oranica i Selo, povrine 257 m2, upisane
u ZK. UL. br. 1771 KO Tuzla u korist vakufa Amberhatun damije 1/1.
c) Medlis se Uredu obratio 7. 2. 2011. godine, zahtjevom za upis prava vlasnitva, a na osnovu Ugovora o poklonu nekretnina OPUIP: 732/10 zakljuenog kod notara Azra Koval dana 2. 11. 2010. godine. Ovim dopisom je traeno da se izvri upis prava vlasnitva na parcelama oznaenim po starom premjeru kao:
- k.. br. 705/2, zv. Mila, njive 4. klase, povrine 232 m2, upisane u el. ZK. UL. br. 13 KO Osoje
- k.. br. 705/8, zv. Mila, prilazni put, povrine 81 m2, upisane
u el. ZK. UL. br. 93 KO Osoje u korist vakufa mesdida Repuevac 1/1.
285
Izvjetaji
d) Medlis Uredu obratio 30. 3. 2011. godine, zahtjevom za upis prava vlasnitva, a na osnovu Ugovora o poklonu OPU-IP: 91/2011, zakljuenog 17. 2. 2011. godine. Ovim dopisom je traeno da se izvri upis prava vlasnitva na parceli oznaenoj po starom premjeru kao:
- k.. br. 35/41, zv. Livada Objeenjak, povrine 441m2, upisane

u ZK. UL. br. 1119 KO Slavinovii u korist vakufa Prineve damije, 1/1.
e) Medlis se Uredu obratio 11. 4. 2011. godine zahtjevom za upis prava vlasnitva, a na osnovu Ugovora o poklonu nekretnina OPUIP: 192/2011 zakljuenog dana 5. 4. 2011. godine. Ovim dopisom je traeno da se izvri upis prava vlasnitva na parceli oznaenoj po starom premjeru kao:
- k.. br. 6/4, Pokunica, oranica, povrine 1890 m2, upisane u el.
ZK UL 1814 KO Poarnica u korist vakufa mesdida Vasii, 1/1.
f) Medlis se Uredu obratio 12. 7. 2011. godine, zahtjevom za upis prava vlasnitva, a na osnovu Ugovora o poklonu nekretnina OPUIP: 349/11 zakljuenog dana 5. 7. 2011. godine. Ovim dopisom je traeno da se izvri upis prava vlasnitva na parceli oznaenoj, po jedinstvenoj evidenciji, po starom premjeru kao:
- k.. br. 2186/2, zv. Paluak, njive 3. klase, povrine 971 m2,
upisane u el. ZK. UL. br. 18 KO Dragunja u korist vakufa demata Osoje, 1/1.
Ministarstvo kulture i sporta Federacije BiH Zavod za zatitu spomenika

1. Medlis Islamske zajednice Tuzla se 4. 4. 2011. godine dopisom broj 0104EA-298/11 obratio Zavodu za zatitu spomenika Ministarstva kulture i sporta Federacije BiH, dostavljajui informacije o nerealiziranom Nalogu Nastavak obnova Turali-begove damije. Naime, Federalno ministarstvo kulture i sporta i Federalno ministarstvo okolia i turizma su 23. 6. 2010. godine donijeli Nalog po kome je Turistika zajednica Tuzlanskog kantona bila duna da izvri uplatu 90.500,00 KM Medlisu Islamske zajednice Tuzla za realizaciju programa Nastavak obnova Turali-begove damije.
286
Izvjetaji
Ovim dopisom je navedeno Ministarstvo obavijeteno da Turistika zajednica Tuzlanskog kantona do datuma pisanja dopisa nije uplatila sredstva iz Naloga, iako je bilo vie kontakata s nadlenima u Turistikoj zajednici. Od navedenih sredstava planirana je izgradnja i postavljanje krovne konstrukcije na Turali-begovoj damiji. Kako navedena sredstva nisu uplaena, izvoau radova se nije moglo platiti za izvrene poslove. Zbog svega navedenog, dinamika radova na rekonstrukciji Turalibegove damije je znatno usporena.
2. Medlis se 29. 11. 2011. godine obratio Zavodu za zatitu spomenika Ministarstva kulture i sporta Federacije BiH za dodjelu novanih sredstva za Tural-begovu damiju zahtjevom broj 0104 1565/11. Ovim dopisom je ovo Ministarstvo obavijeteno da je nakon personalnih promjena u Turistikoj zajednici TK postignut dogovor za realizaciju Naloga Nastavak obnova Turali-begove damije , u nekoliko rata poetkom naredne godine. Nadleni u Zavodu su upoznati da je rekonstrukcija ove damije zapoeta 2007. godine, te da radovi, s veim ili manjim zastojima, traju ve pet godina. Damija je zatvorena 2002. g. zbog uruavanja dijela plafona i potencijalne opasnosti da bude povrijeen neko od dematlija. Do sada je u aktivnostima rekonstrukcije i restauracije Turalibegove damije utroeno 812.658,45KM, a za zavretak radova predvienih Projektom rekonstrukcije i restauracije potrebno je 448.324,40 KM. Zatraeno je da se za 2011. godinu izdvoje znaajna sredstva iz takse za kulturno-historijsko nasljee BiH.
Otvorenje mesdida u Kamenjaima

Medlis Islamske zajednice Tuzla je 27. 5. 2011. godine uputio obavijesti i pozive za intervenciju PU Tuzla Policijska stanica Istok, Profesionalna vatrogasna brigada Tuzla i JZU Dom zdravlja Tuzla Sluba hitne pomoi. Predmet obavijesti je sveano otvorenje mesdida Kamenjai u dematu Donja Obodnica. Medlis Islamske zajednice Tuzla 25. juna (subota) i 26. juna (nedjelja) 2011. g. organizirao sveanosti povodom otvorenja tog mesdida.
287
Izvjetaji
Ovim dopisima je traeno da se saobraaj putnikih vozila u vrijeme sveanosti na dionici puta D. Obodnica-Avdibaii usmjeri preko naselja Repuevac, kao i policijsku patrolu. Traeni su jo tim s vatrogasnim vozilom i tim sa sanitetskim vozilom.
Posjete dematima a) Posjeta dematu D. Obodnica, naselju Repuevac

U dematu D Obodnica, u naselju Repuevac, Ramo Joldi je izvrio uvakujenje zemljine parcele za izgradnju mesdida 17. 8. 2011. godine. Na zahtjev dematskog odbora, ovaj demat su tim povodom obili referent za vakufe u Medlisu Elmedin Avdibai i arhitekta Amila eerkadi. Dematski odbor su predstavljali imam Amir-ef. Saletovi i navedeni vakif. Nakon to je identicirana parcela i odreen priblian pravac kible, arhitekta eerkadi je preuzela potrebnu dokumentaciju (kopiju plana i posjedovni list), kako bi mogla izraditi idejno rjeenje mesdida u Repuevcu. S obzirom na to da naselje Repuevac broji 17 domainstava, s predstavnicima demata je razgovarano da se umjesto trvdog objekta postavi montani, to bi smanjilo trokove investicije.
b) Posjeta dematu Moluhe

Tokom novembra 2011. godine, obavljene su radne posjete dematima Moluhe i Pasci. Administrativno-pravna sluba Medlisa je bila u ovim posjetama. U dematu Moluhe sastanku su prisustvovali predsjednik dematskog odbora h. Mehmed ili i dematski imam Memsudin-ef. Gobelji. Ovom prilikom su izmeu ostalog prezentirani izvodi iz Pravilnika o nansijskom poslovanju i organizaciji i nainu voenja knjigovodstva, a koji se odnose na voenje nansijskog poslovanja u dematima. Pojanjeni su izvodi iz Pravilnika o lanstvu u Medlisu Islamske zajednice Tuzla. Razmatrana su i pitanja koja se tiu vakufske imovine ovog demata, kao i o imovini drugih vakufa koji se nalaze na podruju ovog demata. Razgovarano je i o pitanju legalizacije vjerskih objekata u Moluhama.
288
Izvjetaji
c) Posjeta dematu Plane

Administrativno-pravna sluba Medlisa Islamske zajednice Tuzla je 28. 11. 2011. godine posjetila demat Plane. U radnoj posjeti su bili: a) sekretar MIZ-a Tuzla Denan Rahmanovi, b) referent za vakufe Elmedin Avdibai, c) raunovoa Azra Kovaevi. Dematski odbor su predstavljali predsjednik Hariz Dini i imam Saudin-ef. Gobelji. Razgovaralo se o aktualnim pitanjima u dematu, a domaini su upoznati s izvodima iz Pravilnika o nansijskom poslovanju i organizaciji i nainu voenja knjigovodstva, a koji se odnose na voenje nansijskog poslovanja u dematima. Pojanjeni su izvodi iz Pravilnika o lanstvu u Medlisu Islamske zajednice Tuzla. Razmatrana su i pitanja koja se tiu vakufske imovine, te o pitanju legalizacije vjerskih objekata koji su izgraeni u ovome dematu. Ponovna posjeta ovom dematu se desila 30. decembra 2011. godine. Povod je pripremanje godinje skuptine u dematu.
d) Posjeta dematu Pasci

Poetkom decembra ista delegacija Medlisa Islamske zajednice Tuzla je posjetila demat Pasci. Tokom ove posjete razgovaralo se o aktivnostima u dematu, te problemima i potekoama s kojima se susreu njegovi aktivisti. Predstavnici Dematskog odbora informirani su o aktivnostima koje su preduzete na realizaciji darodavnog ugovora izmeu Mensuda ulovi i Medlisa Islamske zajednice Tuzla. Razmatrana su i pitanja koja se tiu ostale vakufske imovine u dematu. I ovom prilikom su pojanjeni izvodi iz Pravilnika o nansijskom poslovanju i organizaciji i nainu voenja knjigovodstva i Pravilnika o lanstvu u Medlisu Islamske zajednice Tuzla.
289
izvod iz izvjetaja o radu vjersko-prosvjetne slube 1432/2011. godine
Vjerski ivot na podruju Medlisa Islamske zajednice Tuzla odvijao se u dvadeset i osam demata. Mektebska nastava je realizirana u etrdeset i jednom mektebu. U odnosu na proli godinu, to je vie za jedan mekteb, jer je u dematu Plane otvoren mekteb u naselju iki Brod. Na tim poslovima je angairano dvadest i osam imama, hatiba i muallima, kao i dvadeset i pet vanjskih saradnika. U mektebskoj 2010/11. godini je upisano 1.858 polaznika, a nastavu je redovno pohaalo 1.258 uenika. Kuransko pismo uila su 503 uenika, a Kuran 482, to je za 128 uenika vie nego prole godine. Propisano gradivo za dodjelu svjedodbe o zavrenoj hatmi savladalo je 165 polaznika mektebske nastave. Tokom ove godine u nekoliko mekteba je zamijenjen ili postavljen novi inventar. U nekoliko demata redovno su se odvijali programu vjerskog odgoja i edukacije mladih i punoljetnih dematlija i to: halka Kurana, dersovi i drugi oblici edukacije.
291
Izvjetaji
Povodom Mevluda, roendana Muhammeda, a.s., odrano je est predavanja u Damiji princa Abdullaha. Predavanja su bila na temu Poslanik a.s. na uitelj. U isto,m programu i u istoj damiji promovirana je i knjiga Sira ivotopis posljednjeg Allahovog poslanika, autora dr. Safveta Halilovia. Centralna mevludska sveanost organizovana je u ovoj damiji. Povodom Dana damija upriliena je radna posjeta dematima Gazi Husrev-beg i Bosna u Austriji, kao i Meihatu Islamske zajednice u Sloveniji. Drugi dan Ramazanskog bajrama, u skladu s Protokolom Rijaseta IZ-e u BiH, obiljeen je Dan ehida. Na odgovarajui nain i prikladnim programima obiljeeni su: 12. rebiulevvel (mevlud), 1. muharrem (hidra), 7. maj (Dan damija), te mubareknoi. Zajednikom Ikrar-dovom na had je ispraeno rideset i troje hadija s podruja Medlisa. U sedamnaest demata tokom ljeta odrani su mevludski programi, kao i dove na Tauanu i u Dobrnji. Asocijacija ena i Omladinski krug su organizirali nekoliko programa (meunarodnu konferenciju Zajedno u Bosni, kurseve pozitivne psihologije, predavanja za ene u nekoliko demata o prevenciji od karcinoma grlia materice, humanitarni rad). Omladinski krug je u Mejdanskoj damiji organizirao redovna druenja i sijela za omladinu. estu godinu za redom Medlis Tuzla s grupom volontera organizira Kurs matematike za uenike osnovne kole, a od ove godine i za uenike srednje kole. U damiji princa Abdullaha 31. 12. 2010. godine organiziran je program Veer Kurana. Nagrada za poseban doprinos izuavanju Kurana i kuranskih znanosti dodijeljena je porodici Bekta iz Travnika. Od vjerskih programa na elektronskim medijima emitira se snimak hutbe petkom u poslijepodnevnim satima na TVTK, dok je polusatnu emisiju petkom na Radio Tuzli ukinula nova urednica Radija. Medlis je ostvario uspjenu saradnju s medijima, posebno s Radijom Bir, u nekoliko prilika objavljujui saopenja za javnost kao i nekoliko javnih poziva i oglasa. U suradnji s redakcijama elektronskih medija dogovoren je nastup veeg broja imama u njihovim programima. Na web-stranici Medlisa svakodnevno se auriraju vijesti, a redakcija izdala je i pet brojeva Biltena Medlisa. Odrano je jedanaest redovnih sastanaka Vjersko-prosvjetne slube. Na sastancima su razmatrane teme iz domena funkcioniranja slube i organizacije vjerskog ivota openito.
292
Izvjetaji
U pogledu izgradnje objekata u vlasnitvu Medlisa Islamske zajednice Tuzla, u izvjetajnom periodu nastavljeno je s izgradnjom dviju damija i dva mesdida, te dva stana i dviju mektebskih uionica. Nastavljeni su radovi na vakufskom objektu povrine 2.500 m2 u kompleksu Turali-begovog vakufa.
Mektebska nastava
Mektebska nastava jedna od najznaajnih aktivnosti koje provodi vjersko-prosvjetna sluba. Velika panja je posveena ovom vidu odgoja i obrazovanja. U cilju dinamiziranja angairanih polaznika izvan redovne mektebske nastave, prije svega, tokom samostalnog utvrivanja gradiva, tampana je radna sveska. Izvoenje mektebske nastave se u izvjetajnom periodu moe podijeliti na dva perioda:
- period januar-juni 2011. godine za mektebsku 2010/11. godinu - period septembar-decembar 2011. godine za 2011/12. mektebsku
godinu.
Mektebska 2010/2011. godina/ razdoblje januarmaj 2011.

U mektebskoj 2010/11. godini nastava se odvijala u 41 mektebu. Za razliku od prole, ove godine se odvijala u jednom mektebu vie, zato to je u naselju iki Brod za potrebe mektebske nastave iznajmljen jedan stanbeni prostor. U mektebu Hidani nastava se odvijala samo u ljetnom periodu i to od 15. aprila do 15. oktobra. Nastavu u ovom periodu izvodilo je 34 muallima/muallime. U ranijim izvjetajima je rad s djecom u Domu bez roditeljskog staranja prikazivan kao mektebski. Ovaj put, shodno okolnostima u kojima se radi, bit e tretiran kao poseban program rada Medlisa. Nastava se izvodila po Pravilniku o mektebima i mektebskoj nastavi, a najei oblik rada je grupa s konbiniranim odjeljenima. U nastavi su koriteni novi ilmihali, kao i ostali udebinici, propisani Nastavnim planom i programom.
293
Izvjetaji
Podaci o upisanim polaznicima u 2010/11. godini

Prema zbirnim podacima, u ovoj mektebskoj godini je upisano 1.858 polaznika, to je za 106 vie nego u proloj mektebskoj godini. U mnogim osnovnim kolama evidentiran je manji broj upisane djece. Od ukupnog broja upisanih, njih 1.258 je bilo redovno, to je za 27 vie nego prole mektebske godine. Iz toga proizilazi da je 67,70% upisanih polaznika mektebske nastave bilo redovno, a to je za 2,56 % manje u odnosu na prolu godinu. Preciznijom analizom se moe utvrditi da broj upisane djece u prvu mektebsku godinu konstantno opada. U februaru je izvreno testiranje znanja u svim mektebima. U ovoj mektebskoj godini sufaru je uilo 503 polaznika, to je u odnosu na prolu godinu za 37 polaznika vei broj. U Kuranu je uilo 482 uenika, to je u odnosu na prolu godinu vie za 128 polaznika. Diplomu o zavrenoj hatmi dobilo je 165 polaznika mektebske nastave, to je u odnosu na prolu godinu vie za 109 polaznika.
294
Izvjetaji
Iz navedenih podataka i tabela jasno se moe uoiti porast broja polaznika mektebske nastave ukljuenih u uenje arapskog pisma, kao i broj uaa Kurana, to je ohrabrujue. U ovom periodu znatno je povean broj polaznika koji su zavrili hatmu, to je rezultat kontinuiranog rada u mektebima. U prolim izvjetajima ovakav pomak je najavljen s poveanim brojem polaznika koji su uili sufaru. Od 41 mekteba gdje se odravala mektebska nastava njih 28 je opremljeno. Pod opremljenim mektebom podrazumijevamo da mekteb ima zasebnu prostoriju, posjeduje klupe, stolice, plou za pisanje, pribor za pisanje, katedru i stolicu za muallima, da se na odgovarajui nain zagrijava, da ispunjava higijenske uslove (ima vodu i sanitarni vor), da mekteb ima audio ureaje, kolekciju CD/DVD i mektebsku biblioteku. Tokom 2011. godine mjena dijela inventara. u nekoliko mekteba izvrena je nabavka ili za-
Mektebsko sportsko takmienje

Na osnovu Pravilnika o mektebima i mektebskoj nastavi, Medlis Islamske zajednice Tuzla organizirao je mektebske sportske susrete. Za provedbu ovog takmienja imenovana je komisiju, koja je imala zadatak da osmisli i koordinira takmienje. U komisiju su imenovani:
- Memsudin-ef. Gobelji, predsjednik komisije - Sadif-ef. Mahmutovi, lan - Amir-ef. Saletovi, lan.
Na jednom sastanku Vjersko-prosvjetne slube zakljueno je da se organizaciji sportskog takmienja pristupi drugaije u odnosu na prethodne godine. U svrhu bolje bezbjednosti mektebske djece, kao i nansijskih uteda, ovogodinje mektebsko takmienje je odrano u dematu Avdibaii, i to samo za one mektebe koji pokau interes za uee. Shodno broju prijavljenih mekteba, Komisija je donijela preporuke i zakljuke po kojima se organiziralo takmienje. Takmienje je odrano 17. aprila 2011. godine u dematu Avdibaii. Uestvovale su ekipe 11 mekteba: Hadijska damija, Moluhe, Simin Han, Mihatovii, Donji aklovii, Lipnica, Pasci, Mileii, Dobrnja, Donja Obodnica i Avdibaii. Prvo mjesto osvojili su polaznici mektebske nastave mekteba Simin Han, drugo polaznici mekteba Dobrnja, a tree mjesto polaznici mekteba Avdibaii.
295
Izvjetaji
Mektebsko takmienje
Na osnovu Pravilnika o mektebima i mektebskoj nastavi, organizirano je takmienje u znanju polaznika mektebske nastave. Takmienje je organizirano po uputama Muftijstva tuzlanskog i Vjersko-prosvjetne slube Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Takmienje je odrano 24. aprila 2011. godine. I ove godine je ostavljena mogunost da se u kategoriju kiraet od 13 do 15 godina mogu prijaviti i kandidati mlai od 13 godina, s tim da u sluaju pobjede ne mogu predstavljati Medlis u viem rangu takmienja. Ispitivanje kandidata u kategoriji kiraet 13-15 godina izvrio je hfz. Mirnes-ef. Spahi, a u kategoriji kiraeta do 12 godina hfz. Edin-ef. Dedi. Na osnovu odluke Savjeta muftije tuzlanskog ove godine je, zajedno s mektebskim takmienjem, organizirano i takmienje iz islamske vjeronauke za uenike petog razreda. Komisija za provoenje ovog takmienja bila je u sastavu:
- Jusi Muamer (predsjednik), - Hadimehmedovi Fuad i - Hadi Nedmija (lanovi).

Komisija za provoenje mektebskog takmienja: - dr. Amir-ef. Kari, predsjednik komisije - Hasan-es. Spahi, - hfz. Merim-ef. ulovi, - Denan-ef. Rahmanovi, - Elmedin-ef. Avdibai. Takmienja su odrana u Behram-begovoj medresi. Na takmienje su prijavljene ekipe 34 mekteba, to je za jedan mekteb vie u odnosu na prolu godinu. Iz ovih mekteba takmienju je pristupilo 127 polaznika mektebske nastave po kategorijama: - Test: 67 takmiara - Kiraet 13-15 godina: 31 takmiar - Kiraet do 12 godina: 29 takmiara
296
Izvjetaji
Od 34 prijavljena mekteba, kompletnu ekipu od etiri lana imalo je 29 mekteba, dok ih pet nije imalo kompletne ekipe:
- - - - -
Grabovica 3 takmiara, Mehmedagina damija 1 takmiara, Bukinje 2 takmiara, Vrabe 1 takmiar, Sepetari 3 takmiara.
Broj nepotpunih ekipa je vrijedan pokazatelj napredovanja mektebske nastave. Prije samo dvije godine pola od prijavljenih mekteba nije imalo kompletne ekipe. Velikim trudom muallima ovaj broj je sveden na pet mekteba i to u onim mektebima u kojima ih nije objektivno ni oekivati. U kategoriji kiraet stariji uzrast poredak je bio sljedei: 1. Kari Muhamed, mekteb Damije princa Abdulaha 59,20 bodova, 59 bodova, 57,20 bodova. 2. Rami Tarik, mekteb Branska Malta 3. Pajevi Ahmed, mekteb Hadijske damije
U kategoriji kiraet-mlai uzrast poredak je bio sljedei 1. Omerovi Abdulkadir, mekteb Solina 2. Hasanbai Selsebil mekteb evar 59,20 54,60
3. Gazibegovi Bekir, mekteb Branska Malta 53,80 U kategoriji test poredak je bio sljedei: 1. Spahi Behija, mekteb Damije princa Abdulaha 2. abi Aziz, mekteb Behram-begove damije 3. Avdi Amra, mekteb Damije princa Abdulaha 57, 43, 42.
297
Izvjetaji
Konani poredak mekteba na mektebskom takmienju 2011. godine 1. Mekteb Damije princa Abdulaha 2. Mekteb Branska Malta 3. Mekteb Simin Han 209 187,8 77,2
Na takmienju na nivou Muftijstva tuzlanskog Medlis Tuzla predstavljali su: 1. Spahi Behija test 2. Kari Muhamed kiraet stariji uzrast 3. Omerovi Abdulkadir, kiraet mlai uzrast U takmienju iz islamske vjeronauke poredak je bio sljedei: 1. ani Aia Meunarodna osnovna kola 2. Razi Maida O Mramor 3. Sadikovi Tijana O Lipnica 56,5, 54, 53,5.
Takmienje na nivou Muftijstva tuzlanskog odrano je u Behram-begovoj medresi. Medlis Islamske zajednice Tuzla ekipno je osvojio prvo mjesto. U kategoriji kiraet stariji uzrast prvo mjesto pripalo je takmiaru Medlisa Islamske zajednice Tuzla Kari Muhamedu, te se tako plasirao na takmienje u istoj kategoriji na nivou Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. U kategoriji kiraet mlai uzrast predstavnik Medlisa Islamske zajednice Tuzla Omerovi Abdulkadir zauzeo je prvo mjesto, te se i on plasirao na takmienje na nivou Rijaseta.
Dodjela priznanja takmiarima

U nedjelju 8. maja 2011. godine u damiji Behram-begove medrese odrana je sveana dodjela priznanja i nagrada uesnicima na mektebskom takmienju Medlisa Islamske zajednice Tuzla. Za realizaciju ove manifestacije odgovorna je bila radna grupa u sastavu:
- Sifet-ef. Sulji
298
Izvjetaji
- Alem-ef. Ali - Edin-ef. Petali

Treu godinu na dan takmienja organizirano je pojedinano fotograranje uesnika takmienja nakon ega je izraen almanah takmiara. Na sveanosti dodjeli priznanja, pored diploma i nagrada za najuspjenije takmiare i mektebe, svi uesnici su dobili po primjerak almanaha.
Zavrni ispiti
Na osnovu Pravilnika o mektebima i mektebskoj nastavi muallimi su duni na kraju mektebske godine organizirati zavrne ispite za polaznike mektebske nastave. Savjet muftije tuzlanskog usvojio je inicijativu da se u svim medlisima organiziraju zavrni ispiti, barem u nekoliko mekteba. S obzirom na to da je i Medlis Islamske zajednice Tuzla jedan od onih u kojima nije bila prisutna ova praksa, na sastanku Vjersko-prosvjetne slube pozvani su muallimi da ovakve ispite provedu u svojim mektebima i dematima. Na zavrnim ispitima polaznici mektebske nastave su izvodili prigodne mevludske programe (akademije), a na kraju su im svima uruena mektebske knjiice.
Mektebska nastava u 2011/12. godini/razdoblje septembar-decembar 2011.

Mektebska 2011/12. godina poela je 10. septembra 2011. godine. U augustu je na sastanku Vjersko-prosvjetne slube zakljueno da se na vrijeme urade sve pripreme za uspjean poetak nastave. U ovom periodu nastava se izvodila u 41 mektebu.
Vjeronauka u koli
Po pitanju predmeta islamske vjeronauke Medlis Islamske zajednice Tuzla samo vodi evidenciju o vjerouiteljima, u kojim kolama rade. Medlisi nemaju nikakvu nadlenost po bilo kom drugom pitanju vjeronauke u koli. U izvjetajnom periodu radilo se na uspostavljanju vre saradnje izmeu vjerouitelja i mualima. S tim ciljem povodom mevluda uprilien je prijem za vjerouitelje koji rade u kolama na podruju Tuzle.
299
Izvjetaji
Ostali edukativni programi Dematski programi rada sa odraslima

Na osnovu odluke Savjeta Muftije tuzlanskog i Vjersko-prosvjetne slube Medlisa Islamske zajednice Tuzla o uvoenju jednog sedminog programa za odrasle osobe u veini naih demata uvedeni su edukativni programi. Najee se na tim programima ui Kuran ili uvod u kuransko pismo (sufara). Detaljnije o vrsti rada s odraslima moe se vidjeti u rubrici izvjetaji iz demata.
Kurs matematike
Ve petu godinu u organizaciji Medlisa Islamske zajednice Tuzla uspjeno radi Kurs matematike. Koordinator kursa je Nedad Junuzovi. Svi angairani profesori su volonteri, to je omoguilo da kurs bude besplatan. Od ove godine program kursa je proiren i na uenike srednjih kola. Ova grupa pokrenula je i web-stranicu www.matematica.com
Kurs islama
Kurs islama je edukativni program namijenjen odraslima. Kurs funkcionira ve estu godinu, a preko 250 polaznika je savladalo do sada sva tri stepena. Kursom rukovodi Mumin-ef. Mumi, a kao predavai u ovoj godini bili su angairani mr. Mensur-ef. Husi, hfz.mr. Edin-ef. Petali i hfz. Merim-ef. ulovi
Obiljeavanje znaajnih datuma Mevlud

Povodom roendana Boijeg poslanika Muhammeda, a.s., Medlis je organizirao niz programa od nazivom Sultan dua i svjetlost naih oiju. Program je poeo predavanjima u Damiji princa Abdulaha na temu Muhamed,a.s. na uzor i uitelj. Predavai su bili dr. Elvir Musi, mr. Fuad Hadimehmedovi, hfz. Edin-ef. Dedi, prof. Sabit-ef. Mehidi, prof. Asmir-ef. Imamovi i prof. Muhamed-ef. Oki. Povodom mevluda upriliena je i promocija knjige Sira-ivotopis posljednjeg Allahog poslanika dr. Safveta Halilovia. Promocija je organizirana u Damiji princa Abdulaha, a, pored autora, uestvovao je i doc.dr. ek Kurdi.
300
Izvjetaji
U mektebima su odrane kreativne radionice, u kojima su polaznici mektebske nastave radili panoe i pripremali akademije o Boijem poslaniku Muhammedu, a.s. Centralna mevludska sveanost upriliena je u Damiji princa Abdulaha, a program su izveli lanova hora Gazi Turali-beg. U Bosanskom kulturnom centru je 24. 2. 2011. godine hor Gazi Turali-beg izveo sveanu mevludsku akademiju. Kao gosti su nastupili horovi Behram-begove medrese i Nuru Ajni iz Kalesije. Svi navedeni programi su zapaeno popraeni u medijima.
Dan damija
Povodom Dana damija, Medlis Islamske zajednice Tuzla organizirao je nekoliko manifestacija kojima je obiljeio ovaj datum. U mektebima su odrane kreativne radionice o toj temi, na kojima su polaznici svojim kreacijama obiljeili ovaj dan. Ve estu godinu ovim povodom Medlis organizira radnu posjetu jednom od medlisa Islamske zajednice u BiH. Ove godine radna posjeta je upriliena dematima Gazi Husrev-beg i Bosna u Austriji, kao i posjeta Meihatu Islamske zajednice u Sloveniji.
Ramazan 1432. h.g. Predramazanske pripreme

Sastanak Vjersko-prosvjetne slube U sklopu predramazanskih aktivnosti, Vjersko-prosvjetna sluba je odrala sastanak na kojem je usvojen Plan predramazanskih i ramazanskih aktivnosti. Planom su precizirane obaveze koje je potrebno ispuniti, kao i nosioci aktivnosti. Sastanak s uenicima i studentima angairanim na ramazanskoj praksi U arijskoj damiji je odran sastanak sa studentima i uenicima koji su rasporeeni na ramazansku praksu. Teravih-imamima su uruena rjeenja. U skladu s Planom ramazanskih aktivnosti Muftijstva tuzlanskog, rasporeeni su svi uenici i uenice medresa koji su se ponudili za ramazansku
301
Izvjetaji
praksu, njih 27. Uz njih, dodatno je rasporeeno jo 12 teravih-imama iz reda studenata i uenika na ramazansku praksu.1
Teravih- namaz
Teravih-namaz je klanjan na 44 mjesta2, to je za dva mjesta vie nego prole godine. Ovaj namaz je ove godine klanjan i u novoj damiji SlatinaTuanj, kao i u mektebu u ikom Brodu.
Iftari
Tokom ramazana Medlis je upriliio iftar za svrenike medresa koji nisu zaposleni u ustanovama Islamske zajednice. Asocijacija ena i Omladinski krug upriliili su nekoliko iftara.
Hafiske mukabele
-
Haska mukabela u damiji princa Abdulaha Mukabela je uena poslije podne-namaza, a uili su je: hfz. Mirnes-ef. Spahi, hfz. Ahmed-ef. Huskanovi, hfz Edin-ef. Dedi, hfz. Edin-ef. Petali i hfz. Ahmed-ef. Rahmanovi. Mukabelu je pratilo oko 65 damatlija, a veina njih je osposobljena da, gledajui u Mushaf, prate uenje mukabele.
Haska mukabela u arijskoj damiji
Mukabela je uena poslije ikindije- namaza, a uili su je: hfz. Sabahudin-ef. Skeji, hfz. Merim-ef. ulovi, hfz. Mersad-ef. Nuhanovi, hfz. Edin Smaji hfz. Edis-ef. Mujagi.
Obiljeavanje mubarek-noi
U svim dematima su mubarek-noi obiljeene prigodnim programima. U nekim dematima programe su izveli i polaznici mektebske nastave. Centralne sveanosti na podruju Medlisa Tuzla bile su u Damiji princa Abdulaha.
1 2 Prilog br 20: Raspored studenata i uenika na ramazansku praksu Prilog br21: Tabelarni prikaz demata u kojima se klanjao teravih-namaz GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA
302
Izvjetaji
Bajram-namaz
Bajram-namaz je klanjan u svim damijama na podruju Medlisa. Centralna bajramska sveanost odrana je u Damiji princa Abdulaha, gdje je bajramsku hutbu odrao muftija tuzlanski Husein-ef. Kavazovi. Bajramski vaz odrao je imam ove damije hfz. Ahmed-ef. Huskanovi. Ovu bajramsku sveanost direktno je prenosila Televizija Tuzlanskog kantona. U sklopu obiljeavanja Bajrama Medlis je djeci zaposlenika podijelio bajramske paketie.
Dan ehida
U skladu s odlukom Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini drugi dan Bajrama obiljeen je kao Dan ehida. Imami su u prigradskim dematima, zajedno sa svojim dematlijama, obili mezarja na kojima se nalaze ehitluci. U gradskim dematima Dan ehida je obiljeen na sljedei nain:
- u 12:00 uenje zajednike hatme u Hadihasanovoj (arijskoj)

damiji.
- u 14:00 sati centralni program. Na mezarju Bori bili su muftija

tuzlanski, glavni imam, predsjednik Medlisa, imami gradskih demata i nekoliko dematlija.
Zekat i sadekatul-fitr
303
Izvjetaji
Nova hidretska 1433. godina.

Povodom Nove hidretske godine Medlis Islamske zajednice Tuzla pripremio je nekoliko programa.
- Centralna mevludska sveanost odrana je u dematu Solina. - U veini demata prigodnim programima obiljeen je dolazak nove
1433. h.g
- U dematu Hadijske damije poslije akam-namaza izveden je
mevludski program, a nakon jacije kulturno-umjetniki program na platou ispred damije.
Had
I ove godine Ured za had Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini organizovao je odlazak na had. Medlis Islamske zajednice Tuzla je postupio po dopisima Ureda i na vrijeme obavio sve potrebne zadatke kada je u pitanju prijem prijava za odlazak na had. Ove godine na had se preko Medlisa Islamske zajednice Tuzla prijavilo 33 osobe. Zajednika ikrar-dova je prouena u Hadijskoj damiji u Novom Naselju Solina. Na tu sveanost su pozvani svi koji su se prijavili da idu na had, ali i hadije koji su tu dunost obavili prethodnih godina.
erijatska vjenanja
U toku 2011. godine obavljeno je 68 erijatskih vjenanja.
Asocijacija ena
Januar 2011. God.
- Izdato saopenje za javnost povodom uestalih silovanja i zlostavljanja na podruju Tuzle
- Uee na mirnom protestu Strah me je! - Odran drugi seminar iz pozitivne psihologije, pod nazivom Psiho- Kampanja o prevenciji karcinoma grlia materice Prevencijom do
zdravlja
logija sree uenje i optimizam i Ljubav i psihoziko zdravlje.
304
Izvjetaji
- Akcija sakupljanja knjiga za biblioteku u povratnikom naselju

Osmaci
Februar 2011.god.
- Organiziran izlet na Bjelanicu

- Mevlud za ene (Program su izvele lanice hora Asocijacije ena, a prigodnim vazom se obratila prof. Azra Fazlovi.)
Mart 2011.god.
- Trei seminar pozitivne psihologije pod nazivom Snaga i slabost

due u strahu.
April 2011.god.
- Asocijacija ena MIZ Tuzla ugostila lanice Vijea ena MIZ Zagreb
- Procjena linosti djeteta pred polazak u kolu - Susreti itateljki Bosanske Sumejje i prikljuenje protestnom skupu Srebrenianki
- Predavanje u dematu Solina u okviru edukativne kampanje Prevencijom do zdravlja
- Zavren prvi ciklus seminara iz pozitivne psihologije (30.04.2011.)

Maj 2011.god.
- U saradnji sa Kulturnim centrom Ambasade IR Iran odrana tri-
bina pod nazivom Hazreti Fatima (Tokom tribine svoja znanja, istraivanja i emocije koje nose prema hazreti Fatimi sa pristunima su podijelili Azra Hasanovi, Aida Hadimehmedovi, dr. Elvir Musi i uvaena dr. Fayyaz. Prisutne je na samom poetku poselamio glavni imam Medlisa IZ-e Tuzla, dr. Amir ef. Kari.)
Juni 2011.god.
- Sveani prijem Asocijacije ena (Prijem je jedna od aktivnosti u
okviru treih susreta muslimanki u Tuzli, a uprilien je za predstavnike institucija, privrednih subjekata, predstavnike medija i pojedince kojI su u proteklom periodu doprinijeli radu Asocijacije. Ovim povodom upriliena je i prezentacija aktivnosti i dosadanjih
305
Izvjetaji
postignua Asocijacije, kao i promocija web-stranice Asocijacije. Svima koji su doprinijeli radu Asocijacije dodjeljenje su zahvalnice.)
- Seminar o braku (U okviru treih susreta muslimanki u Tuzli 11.
juna 2011. godine odran je seminar o braku. Seminar je odran u biblioteci Behram-beg, a uesnice su imale priliku sluati Aidu Tule, Mahiru Jahic i Muameru amdi)
August 2011. god.
- Organiziranje iftara Asocijacije ena - Podijeljeni iftari i hedije za korisnike usluga Doma penzionera u
Tuzli
Septembar 2011. god.
- Meureligijska konferencija Zajedno u Bosni (Medlis Islamske
zajednice Tuzla je u petak 23. septembra 2011. godine bio domain bosansko-britanske meureligijske omladinske konferencije Zajedno u Tuzli, koja se odrava od 19. do 25. septembra te godine. Uesnici konferencije su mladi iz Velike Britanije, koji dolaze iz tri razliite crkve iz Londona, mladi iz Karimia centra iz Nottinghama, kao i mladi koji su predstavnici tri vjerske zajednice u Tuzli. Uee na ovoj konferenciji su uzele i lanice Asocijacije.)
Oktobar 2011. god.
-
-
Nastavak kampanje Prevencijom do zdravlja Odran radni sastanak predstavnica Asocijacije ena i dematlijki Dobrnje u Kulturnom centru Muhamed Hevai Usku u Dobrnji
Novembar 2011. god.
- Organizirana posjeta sajma knjiga i uila Interliber u Zagrebu - Poeo ciklus seminara iz Pozitive psihologije u 2011/12. godini
Decembar 2011. god.
- Odran drugi seminar iz Pozitivne psihologije - Druenje uz Kuran i korisna predavanja

- Realizirana humanitarna akcija za porodice Debi i Krajinovi
306
Izvjetaji
Omladinski krug
Januar - Odrana su etiri druenja: 4., 11., 18. i 25.1. - Predava je bio hfz. Sabahudin-ef. Skeji 4. i 25.1. Februar - Odrana su etiri druzenja: 1., 8., 15. i 22. 2. - Nedim Berberovi je bio predava 15. 2. 2011. - Javna tribina, koja je trebalo da se odri 18. februara otkazana je zbog zdravstvenog stanja hfz. Sulejmana Bugarija, koji je bio najavljen kao gost na njoj. - Dana 19. 2. Omladinski krug je organizirao mevlud u Behrambegovoj damiji. Program su izveli lanovi Omladinskog kruga. Mart - Bilo je pet druenja: 1., 8., 15., 22. i 29.3. - Od predavaa je gost bio dr. Izet Pajevi. Teme predavanja je bila Odnos djece prema roditeljima i prava djece. April - Odrana su etiri druenja: 5., 12., 19. i 26.4. - Od predavaa je gost bio dr. Mevludin Hasanovi. Tema predavanja je bila Dua i njeno mjesto u savrenom sistemu zvanom ovjek. - Nedim Berberovi je 19.4. govorio o Bosni i Hercegovini i Armiji BiH, a povodom Dana Armije BiH 15. aprila. - lanovi Omladinskog kruga su 2. 4. 2011. godine posjetili Srebrenicu i Potoare. U Potoarima su imali as historije o onome to se deavalo na tim podrujima za vrijeme rata, a posebno 11. jula 1995. godine. Uz to, obili su izletite i banju Guber.
307
Izvjetaji
Maj - Druenja su bila:3., 10., 17., 24. i 31.5. - Predava o temi Edebli insani i edebsuzi bio je Fuad Hadimehmedovi. - Ekskurzija u Poitelj je organizirana 22. maja. Juni - U ovome mjesecu su odrana etiri predavanja: 7., 14., 21. i 28.6. - Na javnoj tribini u Behram-begovoj damiji predava je bio hfz. Husein-ef. ajlakovi. - Jedno druenje je odrano 5. jula, bez predavaa. Nakon toga su druenja obustavljena zbog kolskog raspusta. Septembar - Druenja su nastavljena u ovom mjesecu. - Bila su ih etiri: 6., 13., 20. i 27.9. - Na prvome je Omladinski krug obiljeio Ramazanski bajram. Druenju je prisustvovao hfz. Sabahudin-ef. Skeji. - U periodu 19-25. 9. u Tuzli se odravala konferencija za mlade s temom Zajedno u Tuzli. Uz Asocijaciju ena, Omladinski krug je uestvovao u radu konferencije. Oktobar - Bila su etiri druenja: 4., 11., 18. i 25.10. - Od predavaa u gostima je bio hfz. Sabahudin-ef. Skeji. - U Behram-begovoj damiji je 12.10. Omladinski krug organizirao mevlud. Program su izveli lanovi Omladinskog kruga. Novembar - Bilo je pet druenja: 1., 8., 15., 22. i 29.11. - Hfz. Ahmed- ef. Huskanovi je 1.11.govorio o temi Posljednji Allahov poslanik Muhammed a.s. - Treeg dana Kurban bajrama, Omladinski krug je na prigodan nain, uenjem ilahija i mevluda obiljeio Kurban Bajram.
308
Izvjetaji
- Dana 22.11. u gostima je bio dr. Sead-ef. Seljubac. Govorio je o temi Ko spozna sebe spoznao je Allaha, d.. Decembar - Bila su etiri druenja: 6., 13., 20. i 27.12. - Dr. Sead Jamakosmanovi je govorio o temi Evolucija i islam.
309

Godišnjak Medžlisa Islamske Zajednice Tuzla 2012

Încărcat de

Informații document

Titlu original

Drepturi de autor

Formate disponibile

Partajați acest document

Partajați sau inserați document

Opțiuni de partajare

Vi se pare util acest document?

Este necorespunzător acest conținut?

Drepturi de autor:

Formate disponibile

Godišnjak Medžlisa Islamske Zajednice Tuzla 2012

Încărcat de

Drepturi de autor:

Formate disponibile

Godinjak

medlisa Islamske zajednice Tuzla

medlisa Islamske zajednice Tuzla

Stilistiko tumaenje sure Ad-Duha

Poslanica bogobojaljivom tragau od duhovnog ukoritelja

Poslanica u sklopu tumaenja stalnog vraanja i pokajanja

Rastua islamizacija Evrope

Negiranje genocida O mogunostima prevoenja u razvoju integrativne bioetike

mr. sci Amir Ahmetovi, Ahmed Omerovi, prof. Denan Sinanovi

Izbori za prvi Bosanski sabor Bosna i Bonjaci u djelima Dobrice osia

Vakufi i njihova sudbina kroz historiju Bosne i Hercegovine

Najee patronimske i toponimske denominacije s akcentom na bonjake patronime i toponime u regiji

Prilog razumijevanju New Age pokreta

Sirijski reformator Abdurrahman El-Kevakibi Murat Hajrovi Hulusi-ivot i djelo

hfz. mr. sci. Edin-ef. Petali

stilistiko tumaenje sure ad-duha

hfz. mr. sci. Edin-ef. Petali

Stilistiko tumaenje sure Ad-Duha

hfz. mr. sci. Edin-ef. Petali

GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

Stilistiko tumaenje sure Ad-Duha

A Gospodar tvoj e tebi, sigurno, dati, pa e zadovoljan biti!

GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

hfz. mr. sci. Edin-ef. Petali

, to znai podvi je oblik imperativa za zabranu od glagola knuti, izruiti, otjerati.

Stilistiko tumaenje sure Ad-Duha

GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

hfz. mr. sci. Edin-ef. Petali

GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

Stilistiko tumaenje sure Ad-Duha

hfz. mr. sci. Edin-ef. Petali

Abstract Stylistic analysis of the surah Al-Duha

Stilistiko tumaenje sure Ad-Duha

Literatura NA ARAPSKOM JEZIKU

GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

hfz. mr. sci. Edin-ef. Petali

GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

Najm al-Din Kubra

POSLANICA BOGOBOJALJIVOM TRAGAU OD DUHOVNOG UKORITELJA1

Najm al-Din Kubra

GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

Poslanica bogobojaljivom tragau od duhovnog ukoritelja

Najm al-Din Kubra

3. Trajna utnja (samt)

11 Tirmizi, Iman, str.18.

GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

Poslanica bogobojaljivom tragau od duhovnog ukoritelja

4. Trajni post (sawm)

Najm al-Din Kubra

5. Trajno spominjanje Allaha (dhikr)

GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

Poslanica bogobojaljivom tragau od duhovnog ukoritelja

Najm al-Din Kubra

GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

Poslanica bogobojaljivom tragau od duhovnog ukoritelja

Najm al-Din Kubra

GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

Poslanica bogobojaljivom tragau od duhovnog ukoritelja

Najm al-Din Kubra

GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA

Poslanica bogobojaljivom tragau od duhovnog ukoritelja

Najm al-Din Kubra

GODINJAK MEDLISA ISLAMSKE ZAJEDNICE TUZLA