A. Storr Freud Kratki Uvod

Froj d: Kratki uvod
Sarajevo/Zagreb, 2007.
Biblioteka
Naslov originala
Copyright
Urednik
Izdava/Nakladnik
Za izdavaa/nakladnika
Prijevod
Recenzent prijevoda
Lektura i korektura
Naslovna strana
Tehniko ureenje
tampa/Tisak
Tira/Naklada
V.S.I. (Kratki uvod)
Anthony Storr
Freud
Anthony Storr 1989 FREUD: Kratki uvod je
izvorno objavljena na engleskom jeziku 2001.
Ovaj prijevod je objavljen u dogovoru sa Oxford
University Press.
Anthony Storr 1989 FREUD: A Very Short
Introduction was originally published in English
in 2001.
This translation is published by arrangement
with Oxford University Press.
Prof. dr. Sulejman Bosto
TKD ahinpai/BTC ahinpai
Tajib Sahinpai/Lada Jurkovi
Duan Jani
Prof. dr. Midhat Rianovi
Prof. dr. Sulejman Bosto
Oxford University Press, Philip Atkins
Dragan Tolomanoski
Varteks, Varadin
500
Sarajevo/Zagreb, decembar/prosinac 2007.
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u
Zagrebu pod brojem 647358.
GIP - Kat al ogi zaci j a u publ i kaci j i
Naci onal na i uni verzi t et ska bi bl i ot eka
Bosne i Her cegovi ne, Saraj evo
159.964.26
929 Freud S.
STORR, Ant hony
Freud / Anthony Storr ; [prijevod Duan
Jani ] . - Sarajevo : ahi npai , 2007. - 167 str.
: ilustr. ; 18 cm. - (Biblioteka V.S.I. Kratki
uvod)
Prijevod dj el a: Freud
ISBN 978-9958-41-217-2
COBI SS.BH-I D 16049158
Sadraj
Izrazi zahvalnosti vii
Popis ilustracija ix
1 ivot i lik Sigmunda Freuda 1
2 Od traume do fantazije 17
3 Ispitivanje prolosti 29
4 Slobodne asocijacije, snovi i transfer 39
5 Ego, super-ego i id 55
6 Agresija, depresija i paranoja 67
7 Vicevi i Psihopatologija svakidanjeg ivota 79
8 Umjetnost i knjievnost 89
9 Kultura i religija 103
10 Freud kao terapeut 115
11 Psihoanaliza danas 131
12 Privlanost psihoanalize 141
Za daljnje itanje 155
Indeks 159
Izrazi zahvalnosti
Sir Keith Thomas je odlino prokomentirao ovu knjigu, a
Catherine Clarke je znalaki obavila posao prireivaa. Posebno
sam zahvalan dr. Charlesu Rycroftu koji mi je skrenuo panju na
neke propuste i dao vie korisnih sugestija. Moram istai i znaaj
koji su za mene imala njegova djela, kao i zahvaliti mu za kritiku
ocjenu ove knjige.
Popis ilustracija
1 Freud stie u Pariz na 2
putu za London, 1938.
Mary Evans Picture Library/
Sigmund Freud Copyrights
2 Pismo Marthi u stanju 4
uzbuenosti, 9. augusta
1882.
3 Freud i Martha Bernays 5
na dan zaruka (1885)
4 Freud u Dolomitima s 7
kerkom Annom (1913)
Fotografija Max Hallberstadst/
5 Dio Freudove zbirke 10
antikih statueta
6 Ulazna vrata u kuu u 12
kojoj je Freud proveo
posljednji dio ivota
(Maresfield Gardens 20,
London, NW3)
7 J.M.Charcot 18
demonstrira simptome
histerije (1887)
Mary Evans Picture Library
8 Freud kao mladi (1885) 19
Mary Evans PictureLibrary/
9 Naslovna stranica prvog 41
izdanja Tumaenja snova
10 Zamak Bellevue (1895) 42
11 Freud u svom stanu 49
u ulici Berggasse br. 19 u
Beu (1914)
12 Michelangelo, Mojsije 92
Archivi Alinari, Firenze
13 Leonardo da Vinci, 95
Djevica i dijete sa svetom
Anom (1508-1513)
Louvre/Giroudon/Pix
14 Prva stranica prvog 122
izdanja sluaja 'Dora'
(1901-1905)
15 Freud i njegov Tajni 150
komitet (1922)
16 Freud ita j edan 153
rukopis (1938)
Prvo poglavlje
i vot i l i k
Si gmunda Fr euda
Sigmund Freud roenj e 6. maja 1856. godine u moravskom
gradu Freibergu, dananjem Priboru u ekoj. Njegova majka
Amalie, trea ena Jacoba Freuda, idovskog trgovca vunom,
bila je dvadesetak godina mlaa od svoga supruga. Godine
1859., kada je Sigmundu bilo tri godine, porodica Freud se
preselila u Be. Sljedeih 79 godina Freud je ivio i radio u Beu,
prema kojem je esto izraavao nenaklonost, ali koji nikad
nije elio napustiti. Godine 1938. bio je prinuen da bjei pred
nacistima, pa je posljednju godinu ivota proveo u Engleskoj.
Umro je 23. septembra 1939., neposredno nakon poetka
Drugog svjetskog rata.
Freudova majka, ivahna i draga ena, ivjela je 95 godina.
Sigmunda je rodila kada je imala samo 21 godinu, lako e
roditi jo sedmero djece, Sigmund, o kojem ona govori kao
o 'svom zlatnom Zigiju' ('mein goldener Sigi'), ostao joj je
neprikosnoveni miljenik. Freud je upravo time tumaio svoje
samopouzdanje. Pored toga, smatrao je da je njegov kasniji
uspjeh u ivotu bio direktno povezan s injenicom daj e idov,
lako se nikada nije molio Bogu, te iako je svako vjerovanje
bazirano na religiji odbacivao kao obmanu, Freud je bio veoma
svjestan da je idov - imao je veoma malo prijatelja koji nisu
bili idovi, redovito je posjeivao sastanke B'nai B'ritha, svog
lokalnog idovskog udruenja, a odricao se i honorara za knjige
koje su mu prevoene na jidi i hebrejski. Svoju intelektualnu
1
1. Freud sti e u Pari z na putovanj u za London 1938. godi ne,
u dr ut vu Mari e Bonaparte i Wi l l i ama C. Bul l i tta. Marie
Bonaparte ( pri nceza Georgi na od Grke) pl ati l a j e potrebnu
svotu novaca da naci sti puste Freuda da ode i z Austri j e, j er
j e nj egov bankovni raun bio bl oki ran a got ovi na oduzet a.
Wi l l i am Bul l i t t , ameri ki ambasador u Par i zu, zaj edno s
Freudom napi sao j e ( veoma lou) knj i gu o bi vem ameri kom
predsj edni ku Woodrowu Wi l sonu.
samostalnost pripisivao je svom idovskom porijeklu. Pisao je
da se sa antisemitizmom prvi put sreo na Bekom univerzitetu,
te da je preao u opoziciju i poeo samostalno rasuivati kad je
osjetio da ga kolege ne prihvaaju.
Freud je kao djeak rano sazrio u intelektualnom smislu, a
bio je i izuzetno vrijedan uenik. est godina zaredom bio
je najbolji ak u razredu. Do kraja kolovanja je ne samo
potpuno savladao grki, latinski, hebrejski, njemaki nego je
nauio i francuski i engleski, te samostalno neto i panskog i
talijanskog. Shakespearea je poeo itati kad mu je bilo osam
godina. On i Goethe su mu ostali omiljeni pisci. Freud je jo
od malih nogu bio ozbiljan, radu predan uenik, od kojeg su
porodica i nastavnici oekivali da napravi neto veliko u ivotu.
I sam je stekao uvjerenje da je bio predodreen dati neki vaan
doprinos nauci. Njegove kolske aktivnosti bile su u sreditu
panje u porodici. Veeravao je sam, a roditelji su odluili da
se iz stana ukloni klavir jer mu je smetalo kad bi njegova sestra
vjebala na njemu.
Na Medicinski fakultet Bekog univerziteta upisao se u jesen
1873. godine, ali je diplomirao tek 30. marta 1881. U poetku su
ga zanimala istraivanja u oblasti zoologije. Od 1876. do 1882.
bavio se istraivakim radom u Fiziolokom institutu Ernsta
Brckea, koji je bio autoritet u svojoj oblasti i koji je mnogo
utjecao na Freudovu misao. Brcke i njegovi saradnici vrsto su
vjerovali da se svi ivotni procesi mogu u krajnjoj liniji objasniti
kategorijama fizike i hemije. To miljenje tada nije bilo ire
prihvaeno, jer je to iziskivalo uklanjanje religijskih i vitalistikih
koncepata iz biologije. Freud je cijelog ivota ostao determinist,
smatrajui da svim ivotnim fenomenima, ukljuujui i
psiholoke pojave kao to su miljenje, osjeanja i fantazije,
strogo upravlja princip uzrono-posljedinog odnosa.
Freud nije imao elju da se posveti medicinskoj praksi i bio
bi zadovoljan da se bavi samo istraivakim radom. Ali 1882.
2. Pismo Marthi napi sano u trenucima uzbuenj a (otuda i mrlje
od tinte). Freud je moli da ne trai obj anj enj e. 9. augusta 1882.
godine zaljubio se u Marthu Bernays s kojom se i zaruio. Nakon
to je uvidio da radom u Bruckeovom laboratoriju nee moi
dovoljno zaraivati da bi izdravao enu i porodicu, nevoljno
je odustao od istraivakog rada i naredne tri godine proveo
kao staist u bekoj Opoj bolnici, to je predstavljalo pripremu
za posao Ijekara. Godine 1885. postavljen je za predavaa
neuropatologije na Bekom univerzitetu. Od oktobra 1885.
do februara 1886. radio je u bolnici Salpetriere u Parizu pod
vodstvom uvenog neurologa Charcota, ije je uenje o histeriji
pridonijelo da se zainteresira za neuroze kao poremeaje koji
se znatno razlikuju od organskih bolesti nervnog sistema. U
aprilu 1886. Freud je u Beu otvorio privatnu ordinaciju, a 13.
septembra se konano vjenao sa svojom zarunicom.
Mathilda, koja se rodila u oktobru 1887. godine, bila je njihovo
prvo dijete. Kasnije e im se roditi jo petero djece. Posljednja
je bila Anna, roena 1895. godine; ona je bila jedino Freudovo
4
Freud i Martha Bernays na dan zaruka (1885)
dijete koje e postati psihoanalitiar. Freudova ena Martha bila
je zadovoljna to se mogla posvetiti muu i djeci tokom itavog
njihovog dugog i mirnog branog ivota. Iz pisama saznajemo
da je njihov seksualni ivot rano splasnuo, ali da im je porodini
ivot ostao skladan. Nakon Freudove smrti, Martha je pisala
j ednoj prijateljici:
Kako mi je teko bez njega! ivjeti dalje bez toliko dobrote
i mudrosti pored sebe! Mala mi je utjeha to u pedeset tri
godi ne zajednikog ivota nismo razmijenili nijednu grubu
rije i to sam se uvijek trudila da ga, koliko god sam mogla,
potedim tekoa svakidanjeg ivota.
Sredinom posljednje decenije 19. stoljea Freudov ivot postaje
nerazdvojan od razvoja psihoanalize. Studije o histeriji, koje
je napisao zaj edno s Josefom Breuerom, objavljene su 1895.
godine. Ako se uzme u obzir Freudov utjecaj na savremenu
misao, kao i i nj eni ca da je njegov doprinos psihoanalizi tako
veliki da j e obj avlj en u dvadeset etiri knjige, udno j e da j e
njegov prvi rad iz psihoanalize ugledao svjetlo dana tek kada je
imao 39 godi na.
Kakav ovjek je u stanju uraditi toliko samo u drugoj polovini
ivota? Za vei nu ljudi izuzetnih intelektualnih sposobnosti i
ostvarenja karakteristine su crte linosti koje psihijatri zovu
opsesivnim. To znai da su pedantni, obzirni, tani , pouzdani,
poteni, i da im je veoma stalo da sve bude isto, uredno i pod
kontrolom. Tek kada te vrline postanu prenaglaene mogue j e
govoriti o opsesi vnoj neurozi, poremeaj u koji varira od blage
kompulzivnosti, potrebi da se neto stalno ponavlj a, provjerava,
do stanja potpune onesposobljenosti, kada bolesnikom vladaj u
rituali u tolikoj mjeri da mu normalan ivot postaje nemogu.
Freud je i sam priznavao da ima opsesivnu linost, i j ednom je
Jungu rekao da bi u sluaj u da se razboli od neuroze to zacijelo
bila neuroza opsesi vnog tipa. Njegova prerana intelektualna
6
4. Freud s kerkom Annom u Dol omi ti ma (1913)
zrelost i njegova predanost radu, koja je bila kompulzivna jo
od djetinjstva, veoma su karakteristine. Svom prijatelju Fliessu
pisao je da mu je potrebna 'dominantna strast'. Tvrdio je da
ne moe zamisliti ivot bez rada i da smatra kako kreativna
mata i rad idu zajedno. Bio je izuzetno produktivan u pisanju.
Najvie je pisao nedjeljom ili kasno nou nakon napornog
dana u kojem bi osam ili devet sati posvetio psihoanalitikom
radu s pacijentima. Ljeti je odlazio na duge odmore, na kojima
je mnogo etao, ali tokom radne sedmice gotovo da sebi nije
ostavljao vremena za odmor.
Kao i veina ljudi tog sklopa linosti, Freud je bio izuzetno
uredan u odijevanju i u izgledu openito. Takav je bio i onda
kad mu je oskudica smetala da bude takav. U jednom pismu
Wilhelmu Fliessu kae da svakog dana odlazi kod brijaa. Imao
je sve dragocjene osobine karakteristine za ljude njegova
tipa: bio je obziran, vladao je svojim postupcima, bio je poten
i strastveni traga za istinom. Sam Freud je ljude opsesivne
linosti opisivao kao 'posebno uredne, tedljive i tvrdoglave' (CD,
IX, 169). Zacijelo je i sam bio uredan i tvrdoglav, a u mladosti je
vjerovatno bio i tedljiv jer je bio veoma siromaan i prinuen
da se oslanja na novanu pomo prijatelja kao to je Josef
Breuer. Bio je jednostavnog ukusa, a Ernest Jones pie kako
nikada nije imao vie od tri odijela, tri para cipela i tri kompleta
donjeg rublja. U kasnijem dobu nije elio nikome dugovati
novac. Mada je skupo naplaivao profesionalne usluge onima
koji su to sebi mogli priutiti, izdano je novano pomagao
ljudima u oskudici, meu kojima su bili pojedini pacijenti,
njegovi roaci i siromani studenti.
Freud je i sam patio od nekih oblika nervne napetosti koji se
kod opsesivnih linosti uvijek pojavljuju zajedno s vrlinama.
Bio je sujevjeran kada su bili u pitanju brojevi. U pismu Jungu
napisanom 16. aprila 1909. kae da je dugo vjerovao da e
umrijeti u svojoj 61. ili 62. godini. Godine 1904. iao je s bratom
na odmor u Grku. Poslije je napisao da je bilo 'stvarno jezivo'
8
koliko se esto broj 61 ili 60 pojavljivao u vezi s brojevima 1 i 2.
Njegova soba u hotelu u Atini imala je broj 31, to jest pola od
62. U istom pismu kae da se opsesija brojevima kod njega prvi
put javila 1899. godine:
Tada su se desila dva dogaaja. Kao prvo, pisao sam 'Tumae-
nje snova' (koje je objavljeno kasnije, 1900. godine), a kao dru-
go dobio sam novi telefonski broj koji i danas imam: 14362. La-
hko je uoiti ta je zajedniko tim dogaajima. Godine 1899.,
kada sam pisao 'Tumaenje snova', imao sam 43 godine. Bilo
je mogue pretpostaviti da ostale brojke oznaavaju kraj mog
ivota, dakle 61 ili 62.
(Prepi ska Freud - Jung, 219)
Takvo sujevjerje, esto udrueno s kompulzivnim ritualima
i zaokupljenou smru, esto se sree kod opsesivnih
neurotiara. Ernest Jones je skrenuo panju na injenicu da je
Freud, kao i mnogi drugi kreativni genijalni ljudi, oscilirao na
udan nain izmeu skepse i lakovjernosti, lako nije vjerovao
u 'spiritizam' i spiritistike medije koji su krajem 19. stoljea
privlaili mnoge naunike, Freud je zadrao iracionalno
uvjerenje u postojanje okultnog znaenja brojeva i vie nego
labavo uvjerenje u telepatiju.
Freud je imao jo neke opsesivne navike i osobine. Izmeu
ostalog strastveno je puio cigare. ak i u periodu od 1893.
do 1896., kada ga je povremeno muila srana aritmija koja je
mogla biti djelomino izazvana puenjem, nije se mogao due
oduprijeti toj navici. U 67. godini dobio je rak na nepcu, koji
mu se vraao do kraja ivota i zbog kojeg se morao operirati
vie od trideset puta. lako je znao da puenje iritira nepce i
izaziva povratak bolesti, nije bio kadar da ga ostavi. Opsesivne
linosti obino kontroliraju svoje ponaanje do te mjere da
izgledaju inhibirane i sputane. I Freud je bio takav. Ali puenje
je bilo Freudova Ahilova peta, kompulzivni element njegova
ponaanja kojim nije bio u stanju ovladati.
9
5. Di o Freudove zbi r ke anti ki h statueta
Veoma je osobita i njegova kolekcionarska strast. Bio je
strastveni ljubitelj antikviteta. Tu strast je stekao uei klasine
jezike i itajui klasinu knjievnost, njegujui romantinu
enju za Rimom te zahvaljujui zanimanju za drevne
epohe ljudske historije. Fotografije iz njegova stana u Beu,
i rekonstrukcija radne sobe toga stana u njegovom domu u
londonskom naselju Hampstead (u ulici Maresfield Gardens
l>r. 20), gdje je danas Freudov muzej, prikazuju njegovu
/hirku antikih statueta. Police i pisai sto su pretrpani tim
i.ituetama do to mjere da se nijedna ne moe doivjeti kao
poseban estetski predmet. Takva postavka ne ukazuje na
poznavaoca umjetnosti ve na opsesivnog kolekcionara kojeg
vie zanima gomilanje predmeta nego ljepota. Freud je i sam
bio svjestan da je njegovo interesiranje za takve predmete, kao
i interesiranje za kiparstvo, zavisilo od historijskih asocijacija
odreenih predmeta i njihovo emotivno i intelektualno
znaenje, a ne za njihovu estetsku formu. To iskreno i priznaje
U ogledu 'Michelangelov Mojsije', u kojem se takoer uoava
koliku je panju posveivao detaljima, to veina istraivaa
nee ni opaziti. Ta usredotoenost na detalje vidi se i u
Freudovim klinikim tumaenjima simptoma i snova njegovih
pacijenata, kao i u drugoj psiholokoj grai vezanoj za njih.
F reud je volio knjievnost i ivo se zanimao za nju. Sam je pisao
izvrsnim stilom, koji je uoen jo dok je bio ak. Godine 1930.
postao je etvrti dobitnik Goetheove nagrade za knjievnost,
koju mu je dodijelio grad Frankfurt. U Freudovim sabranim
djelima Goethe i Shakespeare se spominju ee nego bilo koji
psihijatar. U muzici je volio samo operu, anr koji se najvie
dopada nemuzikalnim ljudima. Jedan njegov neak je rekao da
je Freud mrzio muziku.
Freudova inhibiranost i samokontrola nalaze izraza i u njegovoj
autobiografiji, u kojoj se gotovo sasvim usredotoio na razvoj
psihoanalize i gdje gotovo nita ne govori o linom ivotu.
Jo poetkom 1885. godine pie svojoj zarunici da je unitio
11
6. Ul azna vr at a u kuu u koj oj j e Freud proveo posl j ednj i di o
i vot a. Kua se nal azi u Londonu u ulici Maresfi eld Gardens 20.
Danas j e to Freudov muzej .
biljeke, pisma i rukopise iz prethodnih etrnaest godina,
vidovito dodajui da svojim buduim biografima ne eli
olakavati posao.
Freud, ovjek koji je itav ivot ispitivao najdublje tajne koje
ljudi nastoje sakriti od samih sebe kao i od drugih, jako se
ustezao da otkriva vlastite tajne.
U svom klinikom radu Freud je bio ljubazan i tolerantan, kakvi
psihoanalitiari i trebaju biti. Meutim, njegova ljubaznost nije
se temeljila na nekoj njegovoj visokoj ocjeni ljudi openito, na
koje je uostalom vie gledao s prezirom ili s distance nego sa
ljubavlju. U jednom pismu kae:
U ljudskom rodu kao takvom gotovo da ne vidim nita 'dobro'.
Iskustvo mi govori da su ljudi uglavnom gadovi.
('Psihoanaliza i vjera', 61-62)
Jedan pacijent kojeg je analizirao biljei da je Freud
bio udno bezlian ... Bio je tako koncentriran na svoje istra-
ivanje da je njegovo 'ja' funkcioniralo samo kao instrument
u radu.
Oni koji su mu bili bliski divili su mu se ne samo zato to je bio
veoma inteligentan i obrazovan nego i zbog toga stoj e bio
poten i hrabar. Moda nije imao dovoljno topline u odnosu
prema ljudima. U pismu Jungu (2. septembra 1907.) Freud pie:
Uvijek sam osjeao da u mojoj linosti, mojim idejama i nai-
nu govora ima neto to ljudi nalaze udnim i odbojnim, dok
Vama svi otvaraju svoja srca. Ako se zdrav ovjek, poput Vas,
smatra histerinim tipom, onda ja za sebe mogu rei da pri-
padam 'opsesivnom tipu'. Taj tip ovjeka vegetira u vlastitom
svijetu hermetikim zatvorenom.
(Prepi ska Freud - Jung, 82)
13
Freudovo izuzetno potenje prisiljavalo ga je da tokom
itavog svog dugog ivota vie puta preinauje i revidira
svoje ideje. ini se, meutim, da se to uvijek deavalo kao
posljedica novih saznanja, a ne kao reakcija na tue kritike.
Kada bi doao do nekog posebnog zakljuka, nije podnosio
neslaganja, i ta krutost uzrokovala je da ga mnogi saradnici i
sljedbenici napuste. To je svakako alosna injenica u historiji
psihoanalize. Freud je takva otpadnitva smatrao izdajom, a ne
intelektualnim neslaganjem. Breuer, prvi Freudov saradnik koji
se od njega odvojio, pisao je Forelu:
Freud je ovjek apsolutnih i iskljuivih formulacija... to je neka
psihika potreba koja ga, po mom miljenju, vodi do pretjera-
nog uopavanja.
Breuer je bio u pravu u obje stvari. Kad je u pitanju ljudska
slabost, Freud je bio neobino tolerantan. Takav stav, koji je
pomogao da se na neuroze, seksualne devijacije i druge oblike
emotivne neprilagoenosti gleda na civiliziraniji nain, jedan je
od Freudovih najznaajnijih doprinosa. Ali u vremenu kada je
psihoanaliza poinjala da se razvija Freud nije mogao dopustiti
onima koji su mu bliski da osporavaju postavke za koje je
smatrao da su temeljna i apsolutna naela nove nauke o psihi
koju je on stvorio. To je dovelo do raskida ne samo s Breuerom
i Fliessom nego i s Adlerom, Stekelom, Jungom, Rankom i jo
nekim psihoanalitiarima.
Breuerova opaska o Freudovim 'pretjeranom uopavanju'
takoer je osnovana. Freud je bio smion i originalan mislilac, ali
priroda i dugotrajnost psihoanalitikog postupka koji je izumio
nuno su znaili da je zakljuke o ljudskoj prirodi zasnivao na
veoma malom broju uzoraka. Freudovi pacijenti su uglavnom
potjecali iz vie ili vie srednje klase. Pored toga, poremeaj
kojim se psihoanaliza u poetku iskljuivo bavila bila je teka
konverzna histerija kod ena, koja se danas veoma rijetko
susree.
14
Pretjerano uopavanje je iskuenje svim originalnim misliocima
koji su obino sujetni i zato precjenjuju vlastite ideje.
Mogue je i da novatorske i nepopularne ideje nikada ne bi
naile na odziv da njihovi zaetnici nisu bili posve uvjereni da
su u pravu. Ne samo da je Freud bio siguran da je otkrio nove
istine o ljudima nego je i pisao uvjerljivo nastojei da odgovori
na sve eventualne kritike koje bi mu itatelji mogli uputiti;
takvim pristupom ih je Freud svjesno 'razoruavao'. Oekivao je
protivljenje i nevjericu, a esto je i nalazio na njih. Ali njegovo
spisateljsko umijee i potpuna uvjerenost u ispravnost vlastitih
stavova na kraju su uinili psihoanalizu silom s kojom se mora
raunati u cijelom zapadnom svijetu.
Postoji jo jedan razlog za pretjerano uopavanje koji nije
rezultat precjenjivanja novih ideja, ve elje ili potrebe veoma
izraene kod mislilaca sa opsesivnom linou. Budui da
zbog svoje psihologije imaju potrebu za redom i kontrolom
emocija i ponaanja, oni su skloni da trae njima privlane
obuhvatne misaone sisteme, koji obeavaju gotovo cjelovita
objanjenja ljudskog ivota i koji zato pruaju nadu da e
pojedinac uz pomo novih saznanja biti u stanju da ovlada
kako vlastitom prirodom i tako i vanjskom stvarnou. Neki
od najveih filozofa, meu kojima su bili Kant i Wittgenstein,
bili su ljudi upravo takvog tipa - stvarali su vlastite sisteme, bili
su nepristupani za ideje drugih ljudi, a djela drugih filozofa
esto nisu mogli itati uz zadovoljstvo ili korist koju bi im ona
eventualno donijela.
Freud se smatrao naunikom i nije bio filozof u pravom smislu
te rijei, niti ga je filozofija posebno zanimala iako je kao
mladi preveo jednu knjigu Johna Stuarta Milla. Po neemu
je ipak liio na neke filozofe budui da je izgradio itav jedan
sistem. Psihoanaliza je veoma rano izala iz ogranienog
okvira ordinacije i zala u antropologiju, sociologiju, religiju,
knjievnost, umjetnost i u sferu nadnaravnog. Postala je ako
15
ne filozofski sistem, onda bar poseban Weltanschauung. Taj
izuzetni iskorak jedne metode lijeenja neurotiara u novi
nain promatranja ljudske prirode ima porijeklo u psiholokim
potrebama njenog osnivaa.
Budui da je religiju odbacivao kao iluziju, Freudu je ipak
bio potreban neki sistematski pristup pomou kojeg bi
svijet shvatio na suvisao nain, lako je sistem koji je izumio
zvao naukom, psihoanaliza nije, niti je ikada mogla biti,
nauka u onom smislu u kojem su to fizika ili hernija. Naime,
njene hipoteze su retrospektivne i pomou njih se ne moe
predviati, a veina njih se i ne moe definitivno dokazati.
Freudov deterministiki stav i ustrajavanje na tome da
je psihoanaliza nauka diskreditirali su njegova otkria u
oima filozofa kakav je bio Popper i naunika kao stoj e bio
Medawar. Oni zbog toga nisu uoili znaaj psihoanalize kao
hermeneutikog sistema i naina promatranja ljudske prirode.
U kratkoj knjizi kao to je naa ne moemo dati prikaz svega to
je Freud napisao. Na narednim stranicama emo pokuati da u
svjetlu dananjih znanja procijenimo znaaj njegovih vanijih
teorija.
16
Drugo p o g l a v l j e
O d t r a u m e d o f a n t a z i j e
I reudov kratki boravak u Parizu u zimu 1885/1886. ostavio je
dubok trag na njegovu misao. Francuski Ijekar Jean-Martin
Charcot je ve nekoliko godina istraivao hipnozu s ciljem da
otkrije dijagnostiku tehniku kojom bi se mogla ustanoviti
razlika izmeu paralize prouzrokovane organskom boleu
centralnog nervnog sistema i paralize histerinog odnosno
neurotskog' porijekla. Charcot je Freudu dokazao da predodbe,
mada se ne mogu opisati, ipak mogu biti uzronici neuroze.
Kad neko dobije histerinu paralizu, oblik koji ona poprima
nije uvjetovan anatomijom ve pogrenom predodbom
pacijenta o svojoj anatomiji. On ne dobija paralizu koja bi se
mogla objasniti ozljedom odreenog perifernog nerva, ve
paralizu nekog uda koja odgovara njegovoj predodbi o tome
gdje mu se noga ili ruka poinje i zavrava. Charcot je pokazao
da se takve paralize mogu lijeiti hipnotikom sugestijom, a i
ponovno vjetaki izazivati.
Freud je od Charcota nauio jo neto: ako se eli objasniti
histerija, panju treba posvetiti psihologiji a ne neurologiji.
Poto se pacijenti koji su se budili iz stanja slinog transu
izazvanom hipnozom nisu mogli sjetiti onoga to im je bilo
nagovijeteno dok su bili pod hipnozom, hipnotiki opiti su
Freudu pokazali da mentalni procesi koji se odvijaju ispod
praga svijesti u velikoj mjeri utjeu na ovjekovo ponaanje.
Freud je zato primjenjivao hipnozu u lijeenju neurotinih
pacijenata i tu metodu koristio je sve do 1896. Ali on hipnozu
17
8. Freud kao ml adi (oko 1885)
nije koristio samo kao sredstvo da pacijentima prenese misli
o dobrom zdravlju. Drugi i mnogo vaniji aspekt koritenja
hipnoze potjee od zapaanja Josefa Breuera, Freudova
prijatelja i kolege. Dok je hipnozom lijeio svoju uvenu
pacijenticu 'Annu O.' (Berthu Pappen heim), Breuer je otkrio
da postoje simptomi histerije koji mogu nestati ako se
pacijentica sjeti trenutka kada se simptom prvi put javio i ako
moe ponovno doivjeti emociju koja ga je pratila. Tu metodu
lijeenja Breuer je nazvao 'katarzom'. Hipnoza se dakle poela
koristiti kao metoda koja pacijentu omoguuje da se sjeti
zaboravljenog poetka pojedinih simptoma. Hipnoza se nije
koristila kao direktni napad na simptom pomou sugestije, ve
je postala metoda istraivanja.
Freud i Breuer su se ponadali da bi se ovim mukotrpnim iako u
sutini jednostavnim postupkom mogli ukloniti svi neurotski
simptomi. U prvom zajednikom lanku Studije o histeriji pisali su
Otkrili smo, isprva na nae veliko iznenaenje, da svaki indivi-
dualni histerini simptom nestaje neposredno i trajno kada kod
pacijenta uspijemo probuditi sjeanje na dogaaj kojim je on iza-
zvan a izazvati i pratei afekt, i kada pacijent taj dogaaj opie
na najpodrobniji mogui nain i rijeima iskae afekt.
uvena je reenica u kojoj Freud i Breuer tvrde:
Histerici uglavnom pate od reminiscencija.
( C D , 11.6,7)
1
Te reminiscencije su veoma osobite. Kao prvo, teko ih je
prizvati u svijest. Pacijent bi ih se mogao sjetiti samo u
stanju hipnoze, ili ako bi mu se, kao stoj e Freud kasnije
otkrio, autoritativno reklo da su sjeanja tu i da bi se mogla
1 Autor citira Freuda po engleskom standardnom izdanju cjelokupnih psiholo-
kih djela Sigmunda Freuda {The standard edition of the Complete Psychological
Works of Sigmund Freud). [Mi emo to oznaavati kao CD (cjelokupna djela)
- op. prev.]
20
obnoviti ako Ijekar pritisne rukom pacijentovo elo. Kao
drugo, reminiscencije su uvijek bolne, sadre neto sramotno,
ili uznemiruju. Iz toga se moglo zakljuiti da postoji neki
mentalni mehanizam koji neugodna sjeanja tei da odagna
iz svijesti i donekle ih uini nepristupanima. Taj mehanizam
I reud je nazvao potiskivanjem. Potiskivanje, prvi 'odbrambeni
mehanizam', postalo je temelj psihoanalitike teorije o
neurozama. Freud je ve ranije bio istakao da unutar psihe
postoji konflikt; konflikt izmeu neke emocije (afekta) koja tei
da postane svjesna i da se isprazni, i drugog dijela psihe koji
odbija da prihvati postojanje njemu odbojne emocije, ili da se
suoi s njom.
Freud je zakljuio da negirani i potisnuti afekt, budui da ne
moe nai direktan izraz i isprazniti se, dovodi do neurotskih
simptoma. Za to mentalno stanje Freud je rekao da nalikuje
na 'potkoni ir' ili apsces koji, poto ne uspijeva izbiti na
povrinu, ne moe isprazniti toksinu tvar koju sadri. Takav se
'hirurki' pogled na neurozu Freudu kao medicinaru zacijelo
dopao. Smatrao je da bi se negirani afekt koji izaziva neurotske
simptome mogao odstraniti kao strano tijelo, uljez, kao neto
to nije dio pacijentove linosti kao cjeline.
Kada je u pitanju histerija, Freud je tvrdio da se afekt pretvara u
fiziki simptom; otuda i pojam 'konverzne histerije'. U mnogim
sluajevima fiziki simptom u simbolikom vidu izraava
pacijentova osjeanja. Tako bi se naprimjer stezanje grla moglo
tumaiti kao izraz nesposobnosti da se 'proguta' neka uvreda;
bol u predjelu srca mogao bi znaiti da je pacijentovo srce u
metaforikom smislu slomljeno ili ranjeno. U drugim vrstama
neuroze, razni neurotski simptomi, kao to su opsesije i fobije,
potjeu iz potisnutog afekta koji nastoji pronai indirektan izraz.
U prvo vrijeme Freud je smatrao da je potisnuti afekt uvijek
povezan s nekom traumom, odnosno s nekim neugodnim
dogaajem koji bi pacijent najradije zaboravio. Takav stav se i
21
danas smatra valjanim u sluaju tzv. 'posttraumatskog stresnog
poremeaja', kod kojeg neurotski simptomi nastaju jer je osoba
za dlaku izbjegla smrt, doivjela neku nesreu, ili imala neko
strano iskustvo, naprimjer bila izloena torturi. Omoguavanje
takvom pacijentu da povrati sjeanje na to iskustvo, da kroz
njega proe podrobno, da isprazni ili 'abreagira' emocije straha
i uasa koje su ga prvobitno pratile doista ima korisne uinke, a
to su mnogo puta dokazali oni koji se bave ratnim neurozama
i lijee ih.
Shvaanje potisnutog afekta Freud je kasnije proirio i u njega
ukljuio nagonske porive koji trae da se isprazne. A do toga
moe doi ili vanjskim poticanjem ili spontano. Jedan od ranih
primjera takvog poremeaja je sluaj jedne djevojke koja nije
mogla izai iz svoje sobe niti primati posjetioce a da vie puta
ne ode da urinira. Freud je utvrdio da se simptom prvi put
pojavio kada je djevojka bila u pozoritu i kada ju je veoma
privukao neki mukarac, pri emu je osjetila genitalne podraaje
koji su stvorili potrebu da urinira. Zbog toga je morala napustiti
predstavu. Od tada se plaila da se taj osjeaj ne ponovi, tako
da se strah od erotskih poriva prometnuo u strah da nee moi
kontrolirati mokrenje. Moe se pretpostaviti, podsjeanje na
nastanak simptoma zajedno sa priznavanjem i prihvaanjem
vlastite seksualnosti pomogli su da se djevojka izlijei.
U to vrijeme Freud je takoer ukazao da postoji posebna
vrsta neuroza koje su izravno izazvane nezadovoljavajuim ili
nepotpunim pranjenjem seksualnih poriva. Takvo nepotpuno
pranjenje izazivaju masturbacija ili coitus interruptus, ili
naprosto seksualna apstinencija. Freud je takva stanja nazvao
'aktualnim neurozama' (po njemakom aktuelle = 'koji se
trenutno dogaa'). Takvi poremeaji se, smatrao je, mogu
izlijeiti normalnom seksualnom aktivnou.
ak i u toj poetnoj fazi u razvoju psihoanalize mogue je uoiti
neke ideje koje e Freudu ostati vane itavog ivota. Prva je
22
da, izuzev u sluaju 'aktualne neuroze', ranije emocije uzrokuju
kasnije probleme; druga je da su takve emocije uvijek sramotne,
bolne ili strane, i da ih onaj koji im je podlegao odbija ili
potiskuje. Freud je uvijek kao glavno naelo mentalnog ivota
smatrao potrebu organizma da dosegne stanje spokoja
oslobaanjem od svih napetosti (to je kasnije prozvano
naelom nirvane). Po toj temeljnoj pretpostavci sve snane
emocije sadre neto negativno. One se smatraju poremeajima
kojih se rtve moraju osloboditi, a ne zadovoljstvima kojima
treba stremiti. Blaenstvo, po tom frojdovskom shvaanju,
dostie se kad se potrebe zadovolje a strasti istroe. Tu nema
ni rijei o 'gladi za poticajima', potrebi ljudi da trae emotivne
i intelektualne poticaje kada ive u sivilu u koje iz vanjskog
svijeta dolazi nedovoljno svjetla, ili kada su veoma dugo u
stanju spokoja da im postaje dosadno.
Freud je uskoro iznio stav da je u mnogim sluajevima histerije
trauma koja je naizgled izazvala izbijanje simptoma esto bila
odve trivijalna da bi bila pravi uzronik. U takvim sluajevima,
tvrdio je, vidljiva trauma je probudila sjeanja na neku raniju
traumu, a kombinacija trenutne s prijanjom traumom dovela je
do nastanka simptoma. U jednom ranom lanku sainjenom na
osnovu predavanja koje je odrao u Beu 1896. godine, Freud
tvrdi da:
nijedan histerini simptom ne moe nastati samo iz nekog stvar-
nog iskustva; u izbijanju simptoma ulogu uvijek ima i sjeanje na
ranija iskustva pobuena u vezi s njim.
(CD, 111.197)
Freud tada iznosi vaan i dalekosean stav. Na osnovu njemu
poznatih osamnaest sluajeva histerije tvrdi:
Koji god sluaj i koji god simptom uzmemo kao polazite, na
kraju neminovno dolazimo u oblast seksualnog iskustva.
(CD, 111.119)
23
U istom lanku Freud dalje kae:
Moja teza je, dakle, da u osnovi svakog sluaja histerije lei je-
dan ili vie doivljaja preranog seksualnog iskustva, doivljaja iz
ranog djetinjstva, ali koji se usprkos proteklom vremenu, mo-
da i decenijama, mogu reproducirati psihoanalitikim radom.
Smatram da je to znaajno otkrie u neuropatologiji, a koje bih
mogao nazvati otkriem 'izvora Nila' [caput Nilli].
Roger Brown, profesor psihologije na Harvardu, skrenuo je
panju na injenicu da je to bio Freudov zadnji pokuaj da dade
brojke u vezi s etiologijom, ali da ak i tu nije bilo provjeravanja.
Usprkos svemu, Freud je i dalje za sebe tvrdio da je naunik.
Iz Freudovih otkria slijedi da su seksualne emocije krajnje
znaajne, te da, ako su potisnute, uzrokuju neurotine
simptome, lako je priznao da i druge emocije mogu imati
udjela u histerinim simptomima, naprimjer ozlojeenost
uvredom koja se nije mogla 'progutati' i koja je izazvala
stezanje u grlu, seksualnost, a ne agresija, postala je Freudova
glavna tema. Njom se i bavio mnogo godina. Rasprostranjeni
stav da se psihoanaliza uglavnom bavi seksom najveim
dijelom je opravdan iako se mora priznati i da u njoj ima
mnogo vie nego to se obino smatra. Freud je seks smatrao
posebno prikladnom osom oko koje se psihoanalitika
teorija moe kretati i nadograivati. Seks ne samo da izaziva
mone emocije koje se esto odbacuju, te dakle potiskuju,
nego i premouje jaz izmeu psihe i tijela, jer je odgovoran
za mnotvo isto psiholokih manifestacija kao to su misli,
fantazije i snovi, dokj e s druge strane, i u svom hormonalnom
porijeklu i svom krajnjem izrazu, oito fizika pojava. Freud,
ostajui vjeran onom stoj e nauio radei u Brckeovim
laboratorijima, i dalje se nadao da e se na koncu pokazati da
neuroza ima fiziko porijeklo. To je mislio usprkos injenici
daj e sam 1897. godine odustao od pokuaja da neurotske
mehanizme dovede u vezu s anatomijom i fiziologijom mozga
24
(tzv. 'projekt naune psihologije'). U pismu Jungu od 19. aprila
1908. Freud pie:
U seksualnim procesima uvijek postoji 'organska osnova' bez
koje se Ijekar teko moe snai kada je u pitanju psiha.
[Prepiska Freud - Jung, 140-141)
Freud je sve vie bio uvjeren da neurotiara prije svega
obiljeava izostanak normalnog seksualnog ivota, kao i daj e
seksualno zadovoljenje klju ljudske sree. Time je elio rei i
da je zdrava osoba potpuno sposobna da napetosti uzrokovane
seksualnim porivima oslobodi ponovljenim zadovoljavajuim
orgazmom, ime obnavlja stanje nirvane u kojem nema
napetosti. O stanju nirvane smo ve govorili.
Freud je isprva smatrao da u sluaju histerije prerano seksualno
iskustvo, a koje predstavlja jezgro neuroze u ranom djetinjstvu,
jeste zavoenje djeteta od strane odrasle osobe. esto se
radi o zavoenju keri od strane oca, kao to je bilo u sluaju
Katharine, sluaju koji je Freud opisao u Studijama o histeriji,
iako je tu u poetku njezinog 'oca' nazivao 'ujakom', lako je
shvatio da svi koji su kao djeca bili zavedeni nisu kasnije postali
neurotiari, Freud je smatrao da je to stoga jer su zadrali
svjestan pristup traumatskom iskustvu, za razliku od neurotiara
koji su ga potisnuli. Freud je zbog sklonosti ka uopavanju
zakljuio da su svi njegovi pacijenti u ranom djetinjstvu bili
nekom prilikom seksualno zavedeni, zakljuak koji su u jednom
broju sluajeva njegovi pacijenti bili spremni da potvrde, ali koji
im je, kao to je sam uvidio, Freud mogao i sugerirati.
Freud je kasnije napustio teoriju o zavoenju, a za to su
postojala tri razloga. Prvi je bio to to, mada do seksualnog
zavoenja male djece od strane odraslih osoba nesumnjivo
dolazi, Freud ipak nije vjerovao da se to dogaa tako esto,
a to je zakljuio na osnovu svog sve veeg iskustva u radu
s pacijentima. Drugi je bio taj to bi, u sluaju da aktualno
25
zavoenje uvijek prethodi pojavi histerinih simptoma, morao
zakljuiti i da je njegov otac slino postupao. Naime, Freud je
kod svoje brae i sestara primijetio neke histerine simptome.
Trei razlog je sto je u toku samoanalize sve vie uviao vanost
seksualnih fantazija. Freud j e, naprimjer, priznao da se kao
mali djeak erotski uzbudio kada je svoju majku vidio nagu.
Zakljuio je da mnogi njegovi pacijenti zapravo prepriavaju
svoje seksualne fantazije da su zavedeni od jednog od roditelja,
a da to nije sjeanje na stvarne dogaaje.
Bila je to znaajna promjena u Freudovu miljenju. Kao to je
sam rekao, to ga je navelo da zakljui
da neurotski simptomi nisu direktno povezani s aktualnim do-
gaajima ve s fantazijama kao ispunjenju elja, te da je kada
je rije o neurozi psihika stvarnost znaajnija od materijalne.
(CD, XX, 34)
Od tada psihoanaliza vie nije pokuaj da se otkrije uzroni niz
dogaaja koji vrhunac nalaze u izbijanju neuroze, ve prerasta
u istraivanje pacijentovog izmatanog svijeta, posebno stoga
jer se on veoma rano oituje u djetinjstvu. Medicinski model
neuroze je gotovo sasvim nestao, mada je Freud i dalje vjerovao
da se simptomi odnose na 'zauzdavanje' seksualnih napetosti
koje nisu ispranjene kako valja.
Suoiti se s propau tako tegobno graene pretpostavke je
veoma neugodno, a Freudovo naputanje teorije o zavoenju
pozdravljeno je kao dokaz njegova potenja i beskompromisne
privrenosti istini. Jeffrey Masson, prireiva i prevodilac
Freudovih pisama Fliessu, doveo je u pitanje Freudovo
potenje u knjizi u kojoj tvrdi da se Freud svojih otkria u vezi
sa seksualnim zavoenjem djece svjesno odrekao da ne bi
dalje iritirao psihijatrijske krugove. Ipak, na osnovu onoga
to o Freudovom karakteru znamo preko onih to su mu bili
bliski Massonove optube se mogu odbaciti. S druge strane,
26
posljednjih godina psihijatri i drugi istraivai su shvatili da do
seksualnog zavoenja djece od strane odraslih dolazi daleko
ee nego to se dosad smatralo; iako zavoenje nije uvijek
praeno razvojem histerinih simptoma, kako je Freud isprva
pretpostavljao, ono doista esto ima alosne posljedice za
daljnje ovjekovo emotivno prilagoavanje.
Sasvim je mogue da su psihoanalitiari potcjenjivali uestalost
seksualnog zavoenja, te da su kao fantazije tretirali uspomene
svojih pacijenata koje su zapravo bili tani izvjetaji o stvarnim
dogaajima. Nije utvreno koliko zaista esto dolazi do
seksualnog zavoenja djece, ali nema sumnje da su sve vea
tolerantnost u javnosti prema govoru o takvim stvarima i
omoguavanje djeci da izvan porodice izvijeste o seksualnoj
zloupotrebi doprinijeli da se na svjetlo dana iznesu mnogi
sluajevi koji su ranije bili obavijeni utnjom.
Zbog usredotoenja na pacijentov unutarnji svijet fantazija
psihoanalitiari su ponekad zanemarivali ne samo pojave
seksualnog zavoenja nego i ostale stvarne dogaaje i
okolnosti koje utjeu na ivot ljudi. Kao to emo vidjeti, to
je jedna od zamjerki koje su 'klasinoj' psihoanalizi upuivali
neki kritiari meu kojima i John Bowlby. Unato svemu,
Freudovo uvianje vanosti fantazija je kamen mea u razvoju
psihoanalitike teorije. Freud je shvatio da ono to je podlono
potiskivanju nisu obino sjeanja na aktualne traumatske
dogaaje (iako se oni zacijelo mogu pojaviti), ve nagonski
porivi koji se oituju kao fantazije. Upravo na tome poivaju
Freudove teorije djeije seksualnosti i libidinalnog razvoja, a i
njegova teorija o snovima.
27
Tree p o g l a v l j e
I s p i t i v a n j e p r o l o s t i
Seksualni razvoj u ranom djetinjstvu
Freuda odbacivanje teorije zavoenja nije poljuljalo u uvjerenju
da je neuroza vezana za poremeaje seksualne funkcije, niti u
stavu da ona nastaje u ranom djetinjstvu. Freud ubrzo prestaje
da promatra i istrauje traumatine dogaaje i okree se
prouavanju seksualnog i emotivnog razvoja djece. Iznosi stav
da neuroza u kasnijem razdoblju nastupa zato to je seksualni
razvoj u djetinjstvu donekle zaostao na nekom nezrelom
stadiju. Ili, kao to sam kae:
Postupno uviam da je seksualnost neurotiara ostala u
infantilnom stadiju ili da je u njega vraena.
(CD, VII. 172)
Sukladno vlastitom zahtjevu da se psiholoki procesi, kad god
je to mogue, iskau u kategorijama njihove 'nune organske
osnove', Freud je faze seksualnog razvoja u ranom djetinjstvu
povezao s dijelovima tijela, a ne s opaanjem, misaonou,
uenjem i ljubavlju. U prvoj godini ivota dijete se fiziki
zadovoljava prvenstveno preko usta; to je 'oralni' stadij. Negdje
u treoj godini prevagu odnosi analna oblast. Nakon toga dolazi
'falusna' faza, u kojoj penis kod djeaka i klitoris kod djevojica
postaju sredite libidinalnog zaposjedanja i masturbacijske
aktivnosti; dijete meutim jo uvijek nije sposobno za genitalni
29
dodir s drugom osobom. Konani 'genitalni' stadij kada j edi nka
postaje kadra za sasvim zadovoljavajue seksualne odnose s
osobama suprotnog spola dostie se tek nakon puberteta. ak
i kod osoba koje su postale veoma zrele po karakteru uvijek je
mogue uoiti tragove ranijih faza libidinalnog razvoja.
Freud je u prvobitnom prikazu djeijeg seksualnog razvoja
naglasak stavio na autoerotizam, to j est na promjene koje se
zbi vaj u u djetetovu tijelu, a ne u odnosima koje ono ima s
vanj ski m svijetom. Smatrao j e daj e dijete u oralnom stadiju
privremeno vezano za majine grudi, ali da se taj oralni
dj elomini nagon povlai i da dijete zadovoljenje poinje
nalaziti u aktivnostima kao to su sisanje palca i vakanj e, lako
i dalje smatrajui da je trauma uzrok poremeaj a, Freud je
djetetov razvoj prikazivao kao unutarnji proces veoma njeno
povezan s interakcijom s majkom ili drugim skrbnicima. Tek
potkraj ivota Freud poinje shvaati sav znaaj koji za dijete
ima odnos s maj kom. Prethodno je maj ku smatrao uglavnom
agentom koji odgovara na djeije potrebe ublaujui mu
nagomilane napetosti kojih se malo dijete plai. Majku nije
smatrao osobom s kojom dijete emoti vno stoji u interakciji i
osobom koja, osim to olakava napetost, daje i poticaje i prilike
za uenje.
Freud j e dj eij u seksualnost opisivao kao 'polimorfno
perverznu', to j est kao difuzno sastavljenu od dj elominih
nagona koji su isprva odvojene tenje, ali se u kasnijem stadiju
stapaju i stvaraj u seksualni nagon odraslog ovjeka. U te
dj elomine nagone spadaj u sadistiki i mazohistiki porivi,
homoseksualna interesiranja, egzibicionistike, voajeristike
i fetiistike sklonosti. Tragovi svih tih dj elominih nagona
mogu se uoiti i kod normalnih osoba, ali su kod neurotiara
posebno naglaeni . Freud je sada poeo isticati da su neurotini
simptomi posl j edi ca potiskivanja perverznih seksualnih
poriva iz naj ranij eg djetinjstva. Zbog tog ranog potiskivanja
neurotiareva seksual nost ostaje nedovoljno razvij ena. Kada se
30
neki djelomini nagon preuvelia, ali ne bude potisnut, osoba
postaje seksualni pervertit. Ona svoje perverzne sklonosti
ispoljava u stvarnom ivotu. Po takvom gl edanj u, i neurotiari i
pervertiti su fiksirani na ranije stadije seksualnog razvoja, ali se
tazliito odnose prema toj fiksaciji. Takvo zapaanj e je Freuda
navelo da kae dobro poznati stav kako su
'neuroze, na izvjestan nain, negativ perverzije'
(CD, VII. 165).
lako su se krajem 19. stoljea mnogi istraivai zanimali za
hirovitosti koje prate ljudsku seksualnost, Freud je zapravo
najvie uvjerio i Ijekare i iroku publiku da su seksualne
perverzije ustvari poremeaji psihoseksualnog razvoja, a ne
'nasljedne mane' ili manifestacije 'degeneracije'. Posebno je
isticao da su i mukarci i ene dj elomino biseksualni.
Kod nekih ljudi tragovi ranih stadija libidinalnog razvoja tako
su uporni da se uvrijeilo govoriti o 'oralnom' i 'analnom'
karakteru. Oralne karakterne osobine mnogo je prouavao
Freudov uenik Karl Abraham. Sam Freud, kao to bi se i
moglo oekivati od linosti koju smo ocrtali u prvom poglavlju
knjige, prvenstveno se bavio istraivanjem analnih karakternih
osobina. S druge strane, istraivanjem falusnih karakternih
osobina niko se nije podrobnije bavio. Rycroft, u svom rjeniku
psihoanalize, za osobu falusnog karaktera kae da:
seksualno ponaanje doivljava kao iskazivanje potentnosti,
za razliku od osobe genitalnog karaktera koja seksualno
ponaanje doivljava kao sudjelovanje u odnosu.
Kad su u pitanju opisane oralne karakteristike, najee su
spojene pasivnost, zavisnost i sumnj a u vlastitu sposobnost.
Te osobine se obino nalaze zdruene kod osoba sklonih
povremenoj depresiji. Neki ljudi s tim osobinama imaju 'oralne'
navike kao to su sisanje palca, sklonost da j edu vie nego to
31
im je potrebno i da previe uivaju u alkoholu i duhanu. To su
obrasci ponaanja koje psihoanalitiari smatraju nadoknadom
izvornog osjeaja lienosti majinih grudi. Kada se radi o
seksualnim pervertitima, davanje prednosti cunnilingusu i
fellatiu, kako se te prakse nazivaju, ili ak ljubljenju, a na raun
snoaja, smatra se dokazom istrajne oralne psihopatologije.
Ipak, dokazi da je aktualna lienost povezana s potonjim
razvojem oralnog ponaanja ili karaktera nisu uvjerljivi. Oralne
sklonosti odreene osobe je zato najbolje smatrati korisnim
klinikim zapaanjem, a ne neim to ima specifian uzrok.
Isto vai za 'analni' karakter. Pretjerana urednost i sklonost
ka istoi smatra se 'reakcijskom tvorbom' protiv izraene
sklonosti za neurednost i prljavtinu povezanu s defekacijom.
Tvrdoglavost se tumai kao da proizlazi iz pobune protiv
insistiranja roditelja da se samo u posebnim okolnostima 'moe
ii van'. tedljivost se povezuje s djetetovom eljom da uiva
zadravajui fekalije to due moe. Naime, Freud je na osnovu
mitova, bajki i narodskog jezika zakljuio da se novac i fekalije
esto vezuju u frazama kao to su 'prljava zarada' i 'stegnuta
zadnjica'. Kod pervertita, vie nego kod neurotiara, jasno se
uoava preokupacija defeciranjem i analnim otvorom. Tako je,
naprimjer, i u djelu markiza de Sadea Sto dvadeset dana Sodome
(Les 120 Journees de Sodome).
U istraivanjima s ciljem da se otkrije jesu li opsesivna neuroza
i 'analne' karakterne crte posljedica strogih ili neuobiajenih
metoda vjebanja djeteta da odlazi na zahod nije pronaena
nikakva stroga uzrona veza. Ali osobine o kojima Freud govori
kao o povezanim zaista se veoma esto uoavaju zajedno, lako
Freudovo uzrono objanjenje nema dovoljnu potporu, njegova
klinika zapaanja i opisi su tani.
32
Edipov kompleks
Sada emo se pozabaviti zamrenim pitanjima Edipova
kompleksa, djeije amnezije i perioda latencije za koji se smatra
da dolazi nakon Edipovog stadija. Freud je shvaanje Edipovog
kompleksa izgradio na osnovu samoanalize. U pismu Fliessu od
15. oktobra 1897. godine on pie:
Samoanaliza mi je sada najvanija i obeava da e mi mnogo
donijeti ako je privedem kraju. ... Ona ipak nipoto nije
lahka. Biti posve iskren prema sebi dobra je vjeba. Sinula mi
je veoma znaajna ideja. Uoio sam da sam bio zaljubljen u
majku i bio ljubomoran na oca. Smatram da se to deava svoj
djeci u ranom razdoblju, iako onoj histerinoj ne tako rano.
Dakle, jasna je velika snaga koju ima O edipus Rex bez obzira na
sve primjedbe koje bi protiv sudbinskih predodreenja mogao
istai razum. Shvatljivo je zato 'drama sudbine' obavezno ima
alostan kraj.
{Prepiska Freud - Fliess, 271-272)
Freud je pretpostavio da se djeak kada doe u falusni stadij
razvoja, negdje sa etiri ili pet godina, seksualno zainteresira
za majku. eli biti njezin iskljuivi vlasnik, a prema ocu poinje
gajiti neprijateljstvo. Ipak, to neprijateljstvo stvara strah da
e se otac osvetiti, to jest da e ga najvjerovatnije kastrirati.
'Kompleks kastracije' kod djeaka biva aktiviran dijelom
prijetnjama odraslih ljudi koji su ga vidjeli da masturbira, a
dijelom njegovom pretpostavkom da su djevojice, poto
nemaju penis, sigurno kastrirane. Suoen sa uasnom prijetnjom
po najdragocjeniji dio svoga tijela, djeak nesvjesno gubi nadu
da e se spolno sjediniti s majkom, poistovjeuje se sa svojim
potencijalno agresivnim ocem, te se konano okree drugim
enskim osobama da kod njih potrai seksualno zadovoljenje.
enski pandan Edipovu kompleksu Freud nije tako jasno
razradio jer su mu ene itavog ivota ostale zagonetka.
33
Meutim, smatrao je da mal a djevoji ca takoer u poetku voli
majku. Ali kad otkrije da nema peni s, i zakljui da je inferiorno
bie, ona se obino razoara maj kom, koju poinje optuivati
za to to jeste. To je usmjerava ka ocu kao objektu ljubavi, te
poinje da fantazira da e je on oploditi. Za dijete koje e se
roditi, smatrao je Freud, djevojica misli da e nadoknaditi
neposjedovanje penisa, pa je ono u tom smislu nadomjestak
za organ to joj nedostaje. Ovaj se stadij emotivnog razvoja
zavrava kada djevojica sve druge mukarce poinje
promatrati kao potencijalne oploditelje koji e joj omoguiti da
ima bebu i tako savlada dugotrajan osjeaj da je nie ljudsko
bie.
Iskazano u tako ogoljenom vidu, Freudovo shvaanje Edipovog
kompleksa - kao glavnog emotivnog stadija kroz koji da bi
ostvarilo stabilnost odrasle osobe i doseglo sreu treba proi
svako ljudsko bie - doista zvui veoma grubo. Ve smo rekli
da je Freud bio sklon da psiholoko i emotivno svodi na fiziko.
Tvrdnja da se svi mali djeaci plae da e ih oevi kastrirati zvui
smijeno u doslovnom smislu. Ali ako se to iskae na drugi
nain, te tvrdi da mali djeaci arko ele ustanoviti svoj identitet
kao mukarci, da osjeaju suparnitvo s oevima, te da se lahko
osjete ponienima ili ugroenima ako im se upuuju prezirne
primjedbe o njihovoj tjelesnoj visini, slabosti, nesposobnosti
i nedostatku iskustva, onda bi se mnogi sloili s takvim
shvaanjem.
Uostalom, i djeaci i odrasli mukarci doista osjeaju da su im
genitalije posebno ranjiv dio tijela. Freudova tvrdnja da je strah
od kastracije vei kod mukaraca, za razliku od ena kod kojih je
vei strah od gubitka ljubavi, potvrena je istraivanjem. ene
se plae penetracije, ali poto su im spolni organi manje izloeni
manje se plae njihove povrede. Muki spolni organi nisu samo
nezatieni, ve su krajnje osjetljivi na bol. To je odvajkada
bilo poznato raznim muiteljima. Istraivanja meu djecom
podvrgnutom pedijatrijskom lijeenju otkrila su da velika
34
veina njih smatra da su djevojice imale penis, ali da su nekako
os t al e bez njega. Strah od kastracije oituje se u svakodnevnom
(lovoru. Oni koji poznaju psihoanalitiki argon esto na to
asociraju. Tako ovjek moe rei da se 'osjea kastriranim' ako iz
nekog razloga ne moe voziti auto ili obavljati posao. Freudovi
uporni pokuaji da metaforino ukine u korist doslovnog
dovelo je da se ono to je zaista elio rei rijetko kad dobro
razumije.
Slino se moe rei i za pojam 'zavisti zbog penisa'. U Freudovo
doba dominacija mukaraca je bila vea nego danas. Budui
da mukarci imaju najvie moi, mnoge ene se osjeaju
inferiornim, potcijenjenim, prezrenim ili slabim biima. Raanje
djece je nain na koji mogu osjetiti da su jednake ili nadmone
nad mukarcima. Ako Freudovu misao izrazimo u psiholokim,
a ne anatomskim kategorijama, malo je onih koji se s tim nee
sloiti. Carl Gustav Jung je navodno rekao: 'Konano, penis je
samo falusni simbol.'
Izlaui svoja razmiljanja o seksualnosti male djece i Edipovu
kompleksu, Freud je iznio i shvaanje da je dijete 'otac'
mukarca, i u emotivnom i seksualnom smislu, kao i na druge
naine. Freud je o tome pisao prije zoologa koji su vrili opite
na ovjekolikim majmunima i koji su dokazali da produena
izolacija u ranom djetinjstvu ivotinji u zrelom dobu moe
onemoguiti parenje kao i stvaranje normalnih odnosa u
svojoj grupi. Danas se smatra da djetetov prisni odnos s oba
roditelja, ukljuujui i fiziku bliskost, utjee na njegovu kasniju
sposobnost da u toku razvoja uspostavlja tople, srdane odnose
s vrnjacima. Takva pretpostavka u velikoj mjeri potjee od
Freuda, bez obzira to se moda ne slaemo sa svime to je
napisao na temu djetinjstva.
Freud je smatrao da Edipov kompleks postoji kod svih ljudi. Na
to bi se meutim mogla staviti primjedba da je to u prvom redu
zapadnjako shvaanje koje se odnosi na malu, 'nukleusnu'
35
porodicu. Jer pitanje je da li djeca odgojena u porodicama s
mnogo lanova, u kojima postoji i poligamija, imaju osjeaje
ljubomore, posesivnosti i straha koje je Freud uoavao kod
svojih pacijenata. Nismo sigurni. Anegdotski dokazi navode
na suprotan zakljuak. Jedan nigerijski psihoanalitiar mi je
rekao da mu je, dok je bio na didaktikoj analizi, trebalo vie od
godinu dana da svom analitiaru objasni potpuno drugaiju
emotivnu atmosferu koja vlada u porodici u kojoj otac ima
nekoliko ena.
Ve smo primijetili da se Freud, barem kada je poeo razraivati
svoje teorije, mnogo vie zanimao za djetetov odnos prema
ocu nego za odnos prema majci. tavie, oca je esto opisivao
kao autoritarnu i strogu linost, kao izvor zabrana i prijetnji, a
i kao osobu koja stvara 'super-ego', kako e tu instancu kasnije
nazvati. Savremena istraivanja poduprla su Freudov stav o
postojanju stadija u kojem djeak osjea suparnitvo prema
ocu. S druge strane, istraivanja ukazuju da djeakovo kasnije
poistovjeivanje s ocem nije 'poistovjeivanje s agresorom', ve
posljedica toga da otac djetetu pristupa prijateljski i s ljubavlju.
Kao to Fisher i Greenberg kau:
Izgleda da djeak odustaje od svog suparnikog stava spram
oca jer ga ovaj prijateljski poziva da mu se pridrui a ne da
se s njim bori... Otac poziva sina da mu se priblii, da stvore
savez, da usvoji njegov identitet i prihvati njegove vrijednosti
(str. 222).
Amnezija u ranom djetinjstvu
Veina ljudi se veoma slabo sjea dogaaja iz ranog djetinjstva.
Istraivanja pokazuju da 'prva sjeanja' potjeu iz tree godine
ivota. Freud je smatrao da je za infantilnu amneziju odgovorno
potiskivanje i smatrao da svako eli da svoje najranije seksualne
porive i iskustva progna u podruje nesvjesnog. To meutim ne
izgleda vjerovatno, posebno u kulturama u kojima seksualna
36
igra izmeu djece pobuuje ne uas ve, naprotiv, radost.
Postoje jo neki pokazatelji. Istraivanja pokazuju da se
pamenje razvija postupno. Pamenje, zadravanje i prizivanje
U sjeanje manje su uspjeni prije nego to se ovlada jezikom.
Ne zna se kako djeca od tri ili etiri godine pamte dogaaje
iz jo ranijeg razdoblja, to jest one dogaaje koje e kasnije
zaboraviti. Ali, ak i kod odraslih, sjeanje na novije dogaaje
Iezava ako se ne obnavlja. Bez vladanja jezikom do tog
obnavljanja ne moe doi. Dakle, nije udno to se uspomene
valjano ne zadravaju prije nego to pojedinac dovoljno ne
ovlada jezikom.
Period latencije
Freud je smatrao da nakon edipalnog stadija nastupa 'period
latencije', koji traje od pete godine do poetka puberteta, i u
kojem se seksualni porivi i ponaanje, iako nisu nestali, mnogo
manje ispoljavaju. Istraivanja ipak ne potvruju ovu drugu
pretpostavku. U seksualno permisivnim kulturama tokom
itavog spomenutog razdoblja postoji seksualna igra. ak
i u onim kulturama u kojima se nerado gleda na seksualnu
igru, koja je stoga skrivena, jasno je da su masturbacija,
heteroseksualna i homoseksualna igra sve izraeniji.
Freud je s druge strane bio u pravu da ovjek u svom razvoju
prolazi kroz dvije faze. Od roenja do pete godine ivota razvoj
je brz. Onda nastupa faza u kojoj se razvoj usporava, da bi
prije puberteta dobio novi poticaj. ovjekovo prilagoavanje
u velikoj mjeri zavisi od uenja i prenoenja kulture. Da bi
to uenje i prenoenje bilo djelotvorno, period djetetove
zavisnosti mora biti produen, to je vjerovatno razlog da
izmeu dvije faze brzog razvoja postoji faza sporijeg razvoja,
a koja se poklapa s periodom latencije. Mnogi uobiajeni
ljudski problemi zasigurno nastaju zbog produene
nezrelosti i zavisnosti od roditelja. Freudovo shvaanje da
roditelj suprotnog spola predstavlja za dijete prvi seksualni
37
objekt donekle objanjava neke seksualne potekoe koje
imaju odrasli ljudi. Mukarac ili ena koji se nisu oslobodili
emotivnih veza s roditeljima e mogue seksualne partnere
vjerovatno djelomice opaati kao roditelje. Prema Freudu,
edipalnu privrenost roditelju suprotnog spola (barem kod
mukaraca) prati strah od kastracije. Mukarci mogu ene, na
koje i dalje gledaju uglavnom ili djelomino kao na majke,
smatrati i potencijalno opasnim i seksualno privlanim; takva
dispozicija vjerovatno izaziva razliite seksualne poremeaje,
ukljuujui potpuno okretanje od ena, djelominu ili potpunu
impotenciju, ili potrebu pribjegavanja sadomazohistikim
ritualima ili fetiizmu, koji kao takvi jedini omoguuju spolni
snoaj, lako su mnogi aspekti edipalne teorije problematini,
njezina glavna naela ini se dovoljno dobro objanjavaju
razliite seksualne potekoe i ponaanja koja se ranije nisu
razumijevala.
Freud je ipak grijeio to je psihoseksualni razvoj smatrao toliko
kljunim daj e mislio da svi ostali oblici drutvenog i emotivnog
razvoja u njemu imaju porijeklo. U ogledu o Leonardu da
Vinciju ak tvrdi da iz seksualnosti potjeu radoznalost i elja
za znanjem. Freud je zasigurno znao da se mnoge ivotinje
ponaaju donekle istraivaki i da zapravo skupljaju informacije
koje im pomau da se prilagode sredini. To ponaanje podsjea
na intelektualnu znatielju kod ljudi. Freud ipak toliko upire
na seks kao na prvog pokretaa da ak i sublimirana infantilna
seksualna istraivanja smatra pobudom dalje strasti za
stjecanjem znanja. Danas veina onih koji prouavaju razvoj
djece smatra daj e seksualni razvoj samo jedna karika u lancu,
a nipoto prvi uzrok. Razlog za tekoe u kasnijim odnosima
izmeu odraslih ljudi mogue je vidjeti i u ranim oblicima
nesigurnosti koji nemaju nita zajedniko sa seksom, ali kasnije
mogu izazvati seksualne probleme. Slino tome, problemi
u seksualnom razvoju mogu dovesti do kasnijih problema u
odnosima pojedinca i sredine.
38
etvrto poglavlje
Sl obodne as oc i j ac i j e,
snovi i t r ansf er
Slobodne asocijacije
Usporedo s razvojem svoje teorije neuroze, Freud je preinaio
I tehniku lijeenja. Od 1892. hipnozu je postupno zamjenjivao
tehnikom slobodnih asocijacija. Od pacijenta bi i dalje traio
da legne na kau, dok bi on sjedio povie njegove glave i
Izvan njegova vidnog polja. Pa ipak, prestao je da ga pomou
hipnoze ili pritiui mu elo rukom potie da obnavlja sjeanja.
Sada je od njega traio da rijeima bez cenzure iskazuje sve
misli ili fantazije koje mu se spontano pojavljuju. Ta promjena
tehnike imat e trajan utjecaj ne samo na psihoanalizu nego i na
veinu psihoterapijskih tehnika koje su nastale kasnije. Takoer
i na mnoge druge situacije kada ljudi nastoje da pomognu jedni
drugima. Tehnika slobodnih asocijacija primorava pacijenta da
preuzme inicijativu, dok psihoanalitiar, s druge strane, zauzima
mnogo pasivniji stav nego to se obino oekuje od Ijekara.
Hipnoza je pak bila zasnovana prvenstveno na pacijentovoj
poslunosti i Ijekarevom autoritetu. Tehnika slobodnih
asocijacija zahtijeva od pacijenta vei stepen autonomije.
Psihoanaliza je tako postala tehnika kojom se pacijentu pomae
da pomogne sam sebi. Ne obraajui se vie psihoanalitiaru za
direktan savjet, pozitivne sugestije ili posebne upute, pacijenti
psihoanalizu poinju koristiti kao sredstvo da bolje shvate sami
sebe. U okviru takvog pristupa nastalo je oekivanje da e oni
tako, stekavi nova saznanja, moi da rjeavaju vlastite probleme.
39
Snovi
Ako pacijent lei na kauu i upusti se u slobodne asocijacije,
on e najvjerovatnije ponekad psihoanalitiaru ispriati svoje
snove, j er su oni esto dojmljivi ili uznemi ruj ui mentalni
fenomeni , lako je o snovima ve postojala opsena literatura,
Freud je s pravom zasluan to je obj edinio vi e stavova i to je
san uinio legitimnim predmetom istraivanja, kao i za to to je
izgradio teoriju snova i iznaao tehni ku za njihovo tumaenj e.
Djelo Tumaenje snova obj avlj eno je u novembru 1899. Dok je
u j ul u 1895. boravio u zamku Bellevue nadomak Bea, Freud
je sanjao uveni san o 'Irminoj injekciji'. Pojedinosti tog sna,
o kojem postoji opsena literatura, ovdj e nas ne zani maj u.
Freud je san protumaio kao vlastiti pokuaj da se oslobodi
odgovornosti za neuspjeno lijeenje svoga pacijenta, pa j e
tako, mislio je on, predstavljao ispunjenje elj e. Godi ne 1900.
Freud je opet boravio na istom mj estu, a 12. j una pisao je
Fliessu:
Vjerujete li zapravo da e jednom na toj kui na mramornoj
ploi pisati:
Ovdje se dr. Sigmundu Freudu
25. jula 1895. godine
razotkrila tajna sna.
{Prepiska Freud - Fliess, 417)
Freudova fantazi j a obistinila se 6. maja 1977. kada je takva ploa
na tom mj estu zaista i postavljena.
Godi ne 1931. Freud je napisao predgovor za tree englesko
izdanje Tumaenja snova u kojem kae:
Ova knjiga koja je dala novi doprinos psihologiji, a koja je
iznenadila svijet kada je ugledala svjetlo dana (1900), tek je
neznatno izmijenjena. U njoj je izloeno, ak i po mom da-
40
nanjem sudu, najvrjednije otkrie do kojeg sam doao. A do
saznanja kao to je ovo ovdje izloeno ovjek dolazi samo jed-
nom u ivotu.
(CD, IV. xxxii)
Kreativni inovatori nisu uvijek i najbolji procjenitelji vlastitih djela,
freudova teorija snova, iako jo uvijek znaajna, nije u cijelosti
izdrala probu vremena kao to je to Freud vjerovao. Njegova
konana teorija nastajala je u dugom razdoblju jer se za snove
zainteresirao jo kada je bio student medicine, mnogo prije
nastanka psihoanalize. Ovdje neemo opisivati faze kroz koje je
teorija prola ve emo je samo prikazati u konanom obliku.
Freud je tvrdio da snovi, izuzev u veoma malom broju sluajeva,
jesu preruena, halucinatorna ispunjenja potisnutih elja.
Takoer je tvrdio da snovi ne samo da predstavljaju tekue elje
nego i da su uvijek i izrazi ispunjenja elja iz ranog djetinjstva.
Ta je teorija jasno izvedena iz Freudovog ranog stava o histeriji
o kojem smo govorili u drugom poglavlju (ili se s tim stavom
moe usporediti), a gdje pretpostavlja da odreena trauma
izaziva tekue simptome samo stoga to je probudila sjeanja
na traume iz djetinjstva. Freud je snove smatrao neurotinim
simptomima. Budui da normalni ljudi sanjaju, Freud je u svojoj
teoriji snova zagovarao stav da se neurotino i normalno ne
mogu jasno odijeliti, te je tako pripremio put za izgradnju
psihoanalize kao ope teorije o psihi koja vai za sve ljude.
Taj stav koji je domiljato iskoristio uvrstio ga je u temeljnom
uvjerenju da skoro svi neurotini problemi potjeu iz ranog
djetinjstva. Snovi, smatrao je, omoguuju posredni izraz potisnutih
infantilnih seksualnih elja koje bi, da su izraene u nepreruenom
vidu, mogle spavaa toliko uznemiriti da se probudi.
U naoj teoriji o snovima smatra se da elje potjeu iz ranog
djetinjstva kao neophodna pokretaka sila za stvaranje snova.
(CD, V. 589)
43
Budui da su neprihvatljive i potencijalno uznemirujue, te
su elje cenzurirane i preruene. San koji nastaje, kao neki
neurotini simbol, jest kompromis izmeu cenzure i direktnog
izraavanja. Dogaaji od prethodnog dana, koji esto nalaze
izraza u snu, vani su samo stoga to aktiviraju potisnuti
infantilni poriv s kojim stoje u nekoj vezi.
Freud je opisao mentalne procese, ili 'rad sna' kojim se on
preinauje i ini manje uznemirujuim. Postoji nekoliko
mehanizama 'rada sna': zgunjavanje, to jest stapanje
razliitih ideja i slika u samo j ednu sliku; pomicanje, kojim se
potencijalno uznemirujua slika ili ideja zamjenjuje neim
srodnim, ali manje uznemirujuim; prikazivost, proces u
kojem se misli pretvaraju u vizualne slike; simbolizacija, kojom
neutralni objekti predstavljaju ili aludiraju na neki aspekt
seksualnog ivota ili one osobe koje su s tim povezane, a koje
sniva ne bi volio prepoznati. Osim toga, Freud je govorio i o
sekundarnoj obradi, procesu koji tei da san uini razumljivim
pretvarajui ga u suvislu priu, ali ga pritom vjerovatno dalje
iskrivljuje.
Ova teorija podrazumijeva da je san, kakvim ga se sjea sniva,
prethodno proao kroz sloeni proces preruavanja koji mu
je skrio pravo znaenje. Da oznai ono ega se sniva sjea,
Freud je uveo izraz 'manifestni sadraj sna'. Suprotno tome,
'latentni sadraj' sna je skriveno, istinsko znaenje sna, koje se
moe otkriti samo kada se snivaeve asocijacije na slike u snu
podvrgnu psihoanalitikom istraivanju i tumaenju.
Freudova teorija snova ukazuje kako na odlunost njezina
tvorca tako i na njegovu sklonost ka uopavanju. Bio je
uvjeren da su infantilne seksualne elje uzrok neuroza.
Snovi, po Freudovu miljenju, jesu primitivni, iracionalni
mentalni fenomeni koji ne poznaju logiku, sintaksu, te svjesno
prihvaene kriterije koji definiraju vrijeme i prostor. Freud je
pisao:
44
Tumaenje snova je kraljevski put ka upoznavanju nesvjesnih
aktivnosti psihe.
(CD, V. 608)
Snovi se, dakle, nuno i prvenstveno tiu infantilne seksualnosti,
jedinog 'neophodnog organskog temelja' psihoanalitike teorije,
makar se mnogi snovi naizgled tiu sasvim drugih pitanja.
Freudova tehnika tumaenja snova je veoma otroumna, iako
je i sam priznao da ima snova koji se ne uklapaju u njegovu
teoriju. Kao prvo, postoje snovi koji ne zahtijevaju tumaenje.
Gladan ovjek sanja o hrani, edan o piu. Ti takozvani
'prigodni' snovi zacijelo izraavaju elje, ali se odnose samo na
snivaevo trenutno stanje, a ne na njegovo rano djetinjstvo.
Kao drugo, postoje 'traumatski' snovi koji u nepreruenu vidu
ponavljaju neki neoekivani, uznemirujui dogaaj, kao to je
prometna nezgoda, bombaki napad, ili neki neizazvani napad
kao to je silovanje ili fiziko nasilnitvo. Freud je bio prinuen
priznati da se takvi snovi ne mogu smatrati ispunjenjem elja.
Mislio je da se oni pojavljuju kada je trauma tako nagla da se
psiha putem anksiozne pripreme nije mogla zatititi od oka.
Freud pie:
Ti snovi nastoje retrospektivno ovladati poticajem tako to
razvijaju strepnju ije je odsustvo uzrokovalo traumatsku ne-
urozu.
(CD, XVIII. 32)
lako se u tom lanku bavio 'kompulzijom ponavljanja', Freud
ne spominje da se pojedinci izloeni traumi svjesno ponaaju
isto kao to ukazuju njihovi snovi: to jest tee prihvatiti ok, ili
njime ovladati, tako to o svojoj traumi esto priaju svima koji
ih ele sluati. 'Prie o bombama' proistekle iz iskustva ljudi koji
su preivjeli bombardiranja u Drugom svjetskom ratu esto su
veoma naporne za sluanje.
45
Kao tree, anksiozni snovi, koji se nekad pretvaraju u none
more, kao da proturjee Freudovoj teoriji o snu kao ispunjenju
elja. Freud ih je objanjavao dvojako. Kao prvo, mogue je da
strepnja pripada samo manifestnom sadraju sna. Po tom stavu
analiza bi sigurno dokazala da latentni sadraj sna ispunjava
elju. Moglo bi se dogoditi i da potiskivanje i ispunjenje elja
nisu sasvim uspjeli, ime se strepnji vezanoj za zabranjene
porive omoguuje da se ispolji. U tom sluaju sniva se obino
probudi jer takvi snovi ne uvaju san. Valjalo bi istai da je
Freud u vrijeme kada je obrazloio svoju teoriju snova smatrao
daj e strepnja prosta manifestacija neosloboene seksualne
energije. Kasnije, u knjizi Potiskivanja, simptomi i strepnja, na
ovu potonju je poeo gledati kao na signal koji ukazuje na
moguu opasnost koja prijeti egu, a zbog koje se pojedinac
osjea bespomonim. Tako se, naprimjer, dijete moe osjeati
nesposobno da isprazni agresivne ili seksualne porive to
nastaju u njemu, ili pak da se drugaije suoi s njima. Ili moe
osjeati da mu prijeti opasnost da izgubi roditelja koji mu je
pruao ljubav i zatitu. Freud teoriju o snovima nije preinaio
tako da u nju unese ovo novo tumaenje strepnje.
Kao etvrto, i mukarci i ene esto imaju seksualne snove koji
dovode do orgazma. Slikovnost takvih snova je ili simbolika ili
nepreruena. Frojdovci su to pokuali objasniti tvrdnjom da su
seksualne elje koje se pojavljuju sasvim prihvatljive snivau,
za razliku od onih koje se pojavljuju u simbolikom obliku.
Meutim, time se ne objanjavaju snovi u kojima su seksualni
porivi otvoreno izraeni i takoer uznemirujui za snivaa. Iz tih
razloga nije odriv stav da snovi uvijek skrivaju potisnute elje.
lako je Freud uporno tvrdio da su potisnute infantilne elje
glavni poticaji snova, kliniki primjeri koje navodi uglavnom su
vezani za emocije odraslih osoba: za suparnitvo, neprikladne
seksualne elje, ili, kao u sluaju njegovog vlastitog sna
o Irmi, za elju da se oslobodi osjeaja krivnje. Danas tek
nekoliko psihoanalitiara podrava Freudovu teoriju u njezinu
46
lzvornom obli ku. Svi snovi nemaju za predmet neispunjene ili
neprikladne elje, iako se mora priznati daj e s nekima upravo
to sluaj. tavie, ako bi svi snovi bili izrazi potisnutih infantilnih
poriva, koji su se 'provukli' pored cenzora i ispoljili, moglo
bi se oekivati da e ovjek sve due sanjati dok spava. Ali
elektroencefalografska istraivanja pokazuju da dj eca mnogo
due sanjaju nego odrasli. To Freud nije znao. Iz injenice da
snovi nisu izraeni svakodnevnim j ezi kom ne slijedi nuno da
oni skrivaju neto neprihvatljivo. Poezija je izraavanje u kojem
simbol i metafora igraju dominantnu ulogu, lako ju je esto
teko razumjeti, o njoj ne mislimo da je zato svjesno opskurna.
Simbol se moe definirati kao sve to predstavlja neto, ili
ima 'reprezentativnu funkciju'. Za to j e sasvim obian primjer
nacionalna zastava. Za 'frojdovske simbole' se obino smatra
da su predmeti koji se pojavljuju u snovi ma ili fantazijama i koji
predstavljaju spolne organe. Na taj bi nain razna udublj enj a,
kao to su peine ili rune torbe, mogl a simbolizirati enske
spolne organe; s druge strane, maevi , kiobrani ili olovke
mogu se shvatiti kao simboli za penis. U ogledu "Je li frojdovski
simbolizam mit" Charles Rycroft j e istakao da Freud isprva nije
posveivao vei znaaj seksualnoj simbolici, ali da su ga na
to kasnije potakli radovi Wilhelma Stekela koje je itao. Poto
j e priznao znaaj simbolizacije, Freud j oj j e pristupio na sebi
svojstven reduktivan nain. To j est, tvrdio j e da:
Velika veina simbola u snovima jesu seksualni simboli.
(CD, XV. 153)
Potom nabraja mnotvo predmeta kao to su oni o kojima smo
maloas govorili. Drugim rijeima, Freud smatra da simboli
prvenstveno ispunjavaju funkciju skrivanj a, ili pak anatomske
aspekte seksualnosti ine prihvatljivijima. Kao to emo vidjeti
u osmom poglavlju, gdje piemo o njegovim pogledima na
umjetnost i knjievnost, Freud je slino negativno tretirao fantaziju
za koju je smatrao da je prvenstveno eskapistike prirode.
47
Ako, za razliku od Freuda, razvoj unutarnjeg svijeta mate
i sposobnosti za simbolizaciju smatramo adaptivnim i
meusobno prateim funkcijama, a koje su posebno razvijene
kod mukaraca, moda emo uvidjeti da je funkcija simbola
moda da premoste jaz izmeu unutarnjeg i vanjskog svijeta,
a predmetima u vanjskom svijetu daju emotivno znaenje.
'Prijelazni objekti' o kojima Winnicott pie u lanku iz 1954.,
a ponovo objavljenom u knjizi Kroz pedijatriju do psihoanalize
(1975), tipini su primjeri. Sasvim mala djeca se snano vezuju
za neke predmete, kao to su pliani medvjedii, ili razne
krpice, od kojih se veoma teko rastaju. Takvi predmeti izvorno
simboliziraju majku. Ali poto zaista postoje ne mogu se
odbaciti kao naprosto izmatani. A ni proces simbolizacije,
koji tim predmetima daje znaenje, ne moe se smatrati
eskapistikim, jer djetetu prijelazni objekt prua utjehu.
Freudova kruta podjela mentalnih aktivnosti na racionalne i
iracionalne procese, ili na 'primarne' i 'sekundarne', stvorila je
pravu pometnju.
Freudova teorija snova izgleda da je zasnovana na pretpostavci
da sve to je nesvjesno nosi negativan predznak jer je
potiskivanje mehanizam da se ono to je neprihvatljivo progna
u oblast nesvjesnog. U lanku 'Nesvjesno', napisanom 1915.
godine, Freud tvrdi da 'ono stoj e potisnuto ne pokriva sve
ono to je nesvjesno' (CD, XIV. 166). Ali u svojoj prvobitnoj
teoriji snova on to gotovo i ne spominje. Postoji vie razloga
da se smatra da nesvjesno nije iskljuivo, pa ak ni u prvom
redu posljedica potiskivanja, a jasno je i da su neki snovi oito
kreativni ili daju odgovore na probleme. Moderni teoretiari
mahom o snovima misle kao o obradi informacija, moda
o neem nalik na usporedbu dnevnih doivljaja sa slinim
doivljajima pohranjenim u dugoronoj memoriji. Usprkos
nedostacima u njegovoj teoriji snova, valja istai da je upravo
Freud ponovo istakao znaaj prouavanja sna.
48
Transfer
Drugi znaajan rezultat Freudove primjene tehnike slobodnih
asocijacija je otkrie transfera. Freud je transfer prvobitno
definirao kao proces kojim pacijent analitiaru pripisuje stavove i
ideje koji potjeu od linosti iz njegovog ranijeg ivota, posebno
od njegovih roditelja. Izraz je kasnije proiren na pacijentov
potpuni emotivni stav spram analitiara. Ako se pacijenta potie
da bez cenzure govori sve to mu pada na pamet, on e govoriti
ne samo o svojim neurotinim simptomima i sjeanjima iz ranog
djetinjstva nego i o svojim nadama i strahovima, uspjesima i
neuspjesima, a i o svojim trenutnim odnosima, u ta spada i
dobar ili lo odnos s psihoanalitiarom.
Kao naunik i Ijekar, Freud je isprva vjerovao da je otkrio uzrok
neurotinih simptoma a i nain kako da se uklone. Omoguujui
pacijentu da zaobie potiskivanje i podsjeti se nedaa koje je
imao u djetinjstvu, prepreke istinskom pranjenju instinktivnih
poriva trebalo bi da budu prevladane, pri emu bi nestali
simptomi koji su rezultat kompromisa izmeu potiskivanja
i pranjenja. Po tom nazoru lijeenje neuroza bi se moglo
usporediti s lijeenjem organskih bolesti. Upravo kao to je
bacil tuberkuloze uzrok plune tuberkuloze koji se unitava
strogom terapijskom metodom, tako se poelo smatrati da
su neuroze izazvane potisnutim infantilnim porivima i da
se mogu ukloniti prizivanjem u sjeanje i odjelovljenjem tih
poriva. Ti me se savlauju prepreke to pacijentu onemoguuju
da dostigne seksualnu zrelost. Psihoanaliza se dakle treba
smatrati tehnikom koju treba uiti isto onako kao i tehniku
svih ostalih medicinskih postupaka. Psihoanalitiar preuzima
tradicionalnu ulogu obrazovanog praktinog Ijekara. Treba biti
dobronamjeran, obziran, ali uglavnom na distanci.
Upravo je takav pristup Freud u poetku pokuao slijediti.
To je pristup u kojem je odnos izmeu pacijenta i Ijekara
profesionalan i objektivan, a ne osoban, mada se u odreenom
50
stepenu mogu ispoljiti neki osobni elementi kao to je
zahvalnost. Freud je ulogu psihoanalitiara usporeivao
s ulogom planinskog vodia. Kao to smo vidjeli u prvom
poglavlju, Freud je bio potpuno distanciran ovjek kojeg je
vie njegovih pacijenata doivljavalo 'udno bezlinim'. Kada je
Freud napustio hipnozu i metodu pritiskanja pacijentova ela,
I prihvatio tehniku slobodnih asocijacija, vie nije bilo nuno
da pacijenti lee na kauu. Freud je ipak zadrao kau, a sam
je ostajao izvan vidnog polja pacijenata, dijelom da bi kod
njih olakao tok asocijacija, ali dijelom, kao to je sam priznao,
jer nije volio da ljudi u njega zure po itav dan. Ustrajnost na
vlastitoj anonimnosti i odbijanje da odgovara na pitanja o sebi
moda takoer imaju neke veze s njegovom linou. U prvom
poglavlju smo istakli da je Freud oklijevao da govori o sebi.
Ipak, ta se nespremnost na kraju pokazala znaajnom jer je kod
pacijenata mogao da pobudi fantazije, to ne bi bio u stanju
daj e bio susretljiviji. To je jo jedan vaan aspekt savremenih
tehnika psihoterapije. Freudova distanciranost i odbijanje da
uspostavlja odnose prijateljstva sa svojim pacijentima izazivali
su fenomene transfera koji su postajali vidljivi.
Freud je negativno reagirao kada je shvatio da svojim
pacijentima postaje znaajan u emotivnom pogledu. Ipak,
ubrzo je priznao da je transfer neophodan i neizbjean dio
psihoanalitikog procesa. Isprva je mislio da je transfer nekakva
erotska vezanost za psihoanalitiara, kao to to doista ponekad
i moe biti. lako to moe nositi i tekoe, transfer moe, smatrao
je Freud, pomoi da pacijent prevlada otpore. Neto kasnije je
povjerovao da je transfer vjetaki izazvana neuroza u kojoj
pacijent ponavlja sve stavove koje je imao prema roditeljima.
Putem tumaenja Freud je nastojao da ovo ponavljanje pretvori
u sjeanje, te tako ublai intenzitet pacijentovih trenutnih
emocija tvrdei da one zapravo pripadaju prolosti.
ak i 5. juna 1910. godine Freud, iako je priznao njegov znaaj, jo
uvijek izraava rezerve prema transferu. U pismu Pfisteru kae:
51
Transfer je pravo prokletstvo. Zakuasti i estoki porivi u bole-
sti, zbog kojih sam odustao od sugestije, kako indirektne tako
i hipnotike, ne mogu se sasvim ukloniti ni psihoanalizom.
Mogu se jedino ograniiti, a ono to preostaje izraz nalazi u
transferu. A toga ima poprilino.
Mogue je shvatiti kako se Freud osjeao. Nadao se da e ga
pacijenti prihvatiti kao vjetog Ijekara koji tehnikom moe
otkriti porijeklo simptoma neuroze od koje pate i ukloniti ih.
Umjesto toga, oni ga pretvaraju u idealiziranog ljubavnika, u
oinski lik, ili nekakvog spasitelja. Ne ele njegovo znanje ve
njegovu ljubav.
Emotivne porive usmjerene na samog sebe Freud je shvatio
kao ponavljanja iz prolosti sigurno stoga to je po prirodi bio
bezlini istraiva, i to je odbacivao mogunost da pacijenti
moda imaju iva osjeanja.
Pacijent takorei usmjeruje ka ljekaru neto svoje ljubavi (veo-
ma esto pomijeane s neprijateljstvom), a koja nije zasnova-
na na stvarnom odnosu izmeu njih i koja se - kao to se vidi
po svemu kako se oituje - moe pratiti do starih fantazija kao
ispunjenja elja, fantazija koje su postale nesvjesne.
(CD, XI. 51)
Sasvim je prirodno da pacijenti iskreno cijene svog
psihoanalitiara, ma koliko slika koju kasnije imaju o njemu
moe biti iskrivljena ranijim iskustvima. Mnogi koji odlaze
na psihoanalizu nikad ni od koga nisu dobili tako dugotrajnu
brigu kao od psihoanalitiara. U ivotu nemaju mogunost
da ih neko toliko dugo i paljivo slua. Kod mnogih
pacijenata se bude emocije koje nikada nisu imali, to znai
da ne ponavljaju fantazije iz prolosti. Veina dananjih
psihoanalitiara smatra da neuroza nije toliko vezana za
potisnutu ili nerazvijenu seksualnost koliko za vaniji neuspjeh
u stvaranju zadovoljavajuih ravnopravnih odnosa s drugim
52
ljudima. Tumaenje transfera, prema tome, zavisi od toga kako
psihoanalitiar otkriva i komentira nain na koji se pacijent
u stvarnosti odnosi prema njemu: je li uplaen, posluan,
agresivan, suparniki raspoloen, i tome slino. Takvi stavovi
imaju prethistoriju koju valja istraiti. Pa ipak, naglasak se
stavlja na razumijevanje kako je stav pacijenta prema drugima
iskrivljen, a tome doprinos daje ako se uoi na koji je nain
iskrivljen stav spram analitiara. Da bi se to valjano obavilo,
psihoanalitiar ne treba da se zanima samo za dogaaje u
ranom djetinjstvu, ve da prizna postojanje aktualnog odnosa.
Freudu je uskoro postalo jasno da psihoanalitiar nije i ne
moe biti distancirani promatra za kojeg je pacijent nalik na
hemijsku supstancu. Godine 1910. Freud je pisao:
Ostale inovacije u tehnici psihoanalize odnose se na samog
analitiara. Uvidjeli smo da u njemu nastaje 'protutransfer', i
to kao posljedica pacijentovog utjecaja na analitiareve ne-
svjesne osjeaje. Skloni smo miljenju da e analitiar u sebi
priznati protutransfer i da e ga nadii.
(CD, XI. 144-145)
Freud se isprva nadao da bi se to moglo postii samoanalizom
slinom onoj kojoj je sam pribjegao. Kasnije je meutim priznao
da samoanalizu treba zamijeniti didaktikom analizom pod
vodstvom druge osobe. Carl Gustav Jung je meu osnivaima
psihoanalize prvi tvrdio da i sam analitiar mora biti analiziran.
Psihoanalitiar mora introspekcijom nadzirati vlastite emotivne
reakcije, jer da bi shvatio pacijenta neophodna je njegova
vlastita reakcija na pacijentov govor.
To je veoma daleko od mentalnog sklopa koji se zahtijeva
od naunika, koji nipoto ne smije dopustiti da mu emocije
utjeu na eksperimente. Mada psihoanalitiar mora svog
pacijenta donekle promatrati objektivno, kao linost e ga moi
razumjeti tek ako uzme u obzir i vlastite reakcije. Posvemanja
53
distanciranost kojoj je Freud stremio, ali koju, kao to znamo iz
novijih izvjetaja o njegovu ponaanju kao analitiara, nikada
nije ostvario, odvojila bi ga od izvora informacija koje su svima
nama potrebne ako elimo shvatiti osobe kao suprotstavljene
vanjskom svijetu. Usprkos priznanju postojanja transfera
i protutransfera, Freud je sebe i dalje, sve do kraja ivota,
smatrao naunikom. Njegov psihoanalitiki rad je prikladnije
usporediti s radom historiara. Historiari takoer nastoje
rekonstruirati prolost, bez obzira to niko ne vjeruje da ju
je mogue sagledati potpuno objektivno. Historija koja bi to
pokuala bila bi naprosto nejasna. Historiarevo razumijevanje
prolosti i pobuda ljudi koji stvaraju historiju povezano je s
njegovim vlastitim iskustvom i sposobnou da shvati ljude.
Stoga se ni historija ni psihoanaliza ne mogu ubrojiti u egzaktne
nauke.
54
Mada se u naelu protivio kada su mu drugi preinaavali
ideje, Freud ih je sam stalno revidirao. Sve do kraja ivota bio
je kreativno inovativan. U razdoblju druge polovice Prvog
svjetskog rata i poetkom dvadesetih godina 20. stoljea
Freud je znatno upotpunio psihoanalitiku teoriju i revidirao
je. Najvanija novina se tie shvaanja narcizma, strukture
mentalnog aparata i priznanja znaaja agresivnih poriva uz one
seksualne o kojima je ve govorio.
Narcizam
Narcizmom se isprva oznaavala seksualna perverzija u kojoj
je ovjek zaljubljen ne u drugu osobu, ve u samog sebe.
Pojam je kasnije proiren i ukljuio je svaki oblik ljubavi prema
sebi. Budui da je samopotovanje neophodno za psihiko
zdravlje, odreeni stepen narcizma se smatrao normalnim.
Freud je smatrao da svako usmjerava libido i prema sebi (libido
ja) i prema drugima (objektni libido). Kad je osoba zaljubljena,
veliki dio njenog libida zaposjeda voljenu osobu. Kad je fiziki
ili duevno bolesna, osoba postaje zaokupljena sama sobom
i manje je sposobna da se emotivno vezuje za druge ljude.
Ekstremni oblici narcizma sreu se u onom tipu shizofrenije
kada nevoljnik sve to se deava u svijetu tumai kao da
se odnosi na njega; u maninim stanjima kada rtva sebe
55
smatra svemonom; kao i u stanjima depresije kada moe biti
hipohondrino zaokupljena stanjem svoga tijela i duha a da je
nita drugo ne zanima. Freud je pretpostavio da u emotivnom
razvoju postoji narcistiki stadij, ili primarni narcizam, koji
prethodi libidinalnom zaposjedanju objekata izvan ovjeka.
On ovaj stadij opisuje kao stanje u kojem se seksualni nagoni
autoerotino zadovoljavaju. Zbog toga se moe smatrati da
mentalna ili tjelesna bolest dovode do regresije na neki raniji
stadij infantilnog razvoja.
Freud od tada smatra da postoje dvije vrste nagona: nagoni
samoodranja, koji pripadaju egu, i seksualni nagoni, koji
pripadaju objektima. Zakljuio je da su samoodranje i ljubav
prema sebi jedno te isto, kao i da je zapravo bitan stepen u
kojem je libido usmjeren ka objektima u odnosu na stepen u
kojem je usmjeren ka sebi.
U drugoj knjizi Freudove biografije Ernest Jones tvrdi da je Freudov
lanak 'O narcizmu: Uvod' (CD, XIV. 73-102) iao u prilog onim
kritiarima koji su Freudu zamjerali da sve svodi na seks. Isprva je
Freud smatrao da se nagoni samoodranja razlikuju od seksualnih
nagona, pa ak i da s njima mogu biti u sukobu. Tvrdei da je
ljubav prema drugima zapravo ljubav prema sebi okrenuta ka
vani, Freud kao da je tvrdio da su seksualni porivi doista jedini
izvor psihike energije. Taj stav je meutim uskoro preinaio.
Freud je u sutini bio dualist koji je mentalne fenomene obino
objanjavao u kategorijama interakcije ili konflikta suprotnosti.
Kao to je prvi to i uoio, tenja da se tako misli karakteristina
je za ljude opsesivnih linosti, koji su vidljivo 'ambivalentni'
spram ljudi s kojima su povezani, i koji esto teko donose
odluke jer ne mogu pomiriti oprene sudove. Ljubav i mrnja su
suprotnosti koje se mogu jasno razlikovati u svakom prisnijem
odnosu izmeu ljudi; kada se takav odnos prekine, ljubav se
esto promee u mrnju. Freud je zakljuio da mrnja stoji u
vezi s borbom ega za samoodranje. Takoer je rekao:
56
Mrnja, kao odnos prema stvarima, starija je nego ljubav. Ona
potjee iz narcistikog prvobitnog odbijanja vanjskog svijeta
od strane ega, svijeta s mnotvom poticaja. Kao izraz reakcije
nezadovoljstva koje pobuuju predmeti, ona uvijek ostaje bli-
sko povezana s nagonima samoodranja; na taj nain seksual-
ni nagoni i nagoni ega razvijaju antitezu koja ponavlja odnos
ljubavi i mrnje.
(CD, XIV. 139)
Pozivanje na 'vanjski svijet s mnotvom poticaja' moda
izgleda nejasno ako se ne podsjetimo da je Freud smatrao da
organizam uvijek tei da se oslobodi uznemirujuih poticaja,
bilo da oni naviru izvanjskog svijeta ili da su nagonske
napetosti koje nastaju u linosti. U drugom poglavlju govorili
smo o 'potrebi organizma da dosegne stanje spokoja rjeavajui
se svih napetosti'. Freud dalje tvrdi:
nervni sistem je aparat ija je funkcija da se oslobodi poticaja
koji ga doseu, ili pak da ih svede na najmanju moguu mjeru;
ili koji bi, ako je to mogue, sebe odrao u stanju bez ikakvih
poticaja.
(CD, XIV. 120)
Freud u svojim prvim studijama o histeriji i opsesivnoj
neurozi govori o podvojenosti psihe na svjesno i nesvjesno.
U tom jednostavnom modelu se pretpostavlja da nesvjesno
uglavnom, ako ne i sasvim, potjee iz potiskivanja, te da se
stoga sastoji iz poriva, misli i osjeaja koje svjesni ego ne moe
prihvatiti. U toku prvih dvadeset godina 20. stoljea Freud je
uvidio neadekvatnost tog modela. Naprimjer, instanca koja
stvara potiskivanje trebala je potjecati iz ega, svjesnog dijela
psihe. Ipak, pacijenti koji su leali na kauu pokazivali su otpor
i ponaali se kao da je ta instanca nesvjesna. Naime, kada bi se
u toku procesa slobodnih asocijacija poele pojavljivati opasne
i njemu mrske teme, pacijent bi prestao govoriti slobodno,
poeo bi tvrditi da mu nita ne pada na pamet, govoriti da je
57
zaboravio o emu se radi, ili na drugi nain izvrdavati. Freud
tvrdi
Sila koje je stvorila potiskivanje i koja ga odrava u toku
analitikog rada opaa se kao otpor.
{CD, XIX. 14)
To je znailo da bi dio ega dotada povezivan samo sa svijeu
i sam mogao biti nesvjestan. Freud je priznao da je bolje da
se izraz 'nesvjesno' primjenjuje kao opisni prilog, a ne kao
topografska imenica, lako sve stoj e potisnuto jeste nesvjesno,
sve nesvjesno nije potisnuto.
Struktura mentalnog aparata
Freudov novi model psihe, koji je rezultat tih i drugih
promiljanja, sastoji se od tri dijela - ega, ida i super-ega. Id se
definira kao najstariji dio psihe iz kojeg nastaju ostale strukture.
Id sadri sve naslijeeno, sve to je prisutno prilikom roenja,
to postoji u ovjekovom ustrojstvu - dakle prije svega nagone
koji potjeu iz somatske organizacije i koji svoj prvi psihiki
izraz nalaze u nama nepoznatim formama.
(CD, XXIII. 145)
Id je primitivan, neorganiziran i emotivan: on je 'oblast iloginog'.
On je mrani, nepristupani dio nae linosti; ono malo to o nje-
mu znamo nauili smo iz prouavanja rada sna i naina na koji
nastaju neurotski simptomi. Veina toga ima negativni predznak
i moe se opisati jedino u suprotnosti spram ega. Idu pristupa-
mo analogijama: nazivamo ga haosom, kotlom punim nadraaja
to kljuaju... Njega puni energija to stie iz nagona, ali on nema
organizaciju, ne stvara cjelovitu volju, ve samo tei zadovolje-
nju nagonskih potreba koje se pokoravaju naelu zadovoljstva.
(CD, XXII. 73)
58
i reud je jasno razlikovao dva naina funkcioniranja psihikog
aparata koje je nazvao 'primarnim' i 'sekundarnim' procesom.
Id se koristi primarnim procesom u kojem djeluju mehanizmi
zgunjavanja, pomicanja, simbolizacije i halucinatornog
Ispunjavanja elja (o emu smo govorili u etvrtom poglavlju
kada smo raspravljali o snovima). Idu su nepoznate kategorije
vremena i prostora, a opreke kao to su svijetlo/tamno i visoko/
duboko on tretira kao identine. Freud smatra da idom upravlja
samo najosnovnije, najprimitivnije naelo mentalne dinamike:
Izbjegavanje 'nezadovoljstva' uzrokovanog nagonskom
napetou, a to se moe postii samo zadovoljenjem
nagonskih potreba praenih zadovoljstvom.
U Freudov prvenstveno pesimistiki pogled na ljudsku prirodu
ukljueno je takozvano naelo zadovoljstva, koje u njegovoj
teoriji zauzima znaajno mjesto. A to naelo vie je vezano za
izbjegavanje bola nego za potragu za zadovoljstvom. U drugom
poglavlju rekli smo da je Freud smatrao da su mone emocije
zapravo poremeaji kojih se ovjek mora osloboditi, a ne tragati
za njima kao zadovoljstvima.
Ego je dio psihe koji predstavlja svijest. On se slui sekundarnim
procesom: on je pamet, zdrav razum, a i sposobnost da se
odgode neposredne reakcije na vanjske ili unutarnje nagonske
poticaje. On prvobitno nastaje iz ida. Freud je id opisivao kao
posebnu organizaciju' blisko povezanu s organima opaanja,
jer se prvi put razvija kao rezultat poticaja iz vanjskog svijeta
koji utjeu na osjetila.
Ego je najprije i u prvom redu tjelesni ego.
(CD, XIX. 26)
Freud tu misli da ego, budui da izravno potjee iz osjeta to
nastaju na povrini tijela, jest projekcija povrine tijela. Osjeaj
o 'ja' zavisi od opaanja vlastitog tijela kao posebne cjeline.
im nastane, ego 'djeluje kao posrednik izmeu ida i vanjskog
59
svijeta'. Zbog neuralne veze izmeu osjetilnog opaanja i
motorike aktivnosti, ego nadzire voljno kretanje. Prva funkcija
ega je samoodranje.
to se tie vanjskih deavanja, ego ispunjava taj zadatak tako
to postaje svjestan poticaja, pohranjuje iskustva o njima (u
sjeanju), izbjegava iznimno jake poticaje (kroz bijeg), bavi
se umjerenim poticajima (kroz adaptaciju), te konano to u
svoju korist izvodi korisne promjene u vanjskom svijetu (kroz
aktivnost). to se tie unutarnjih dogaaja, u odnosu na id on
izvrava tu zadau tako to stjee kontrolu nad zahtjevima na-
gona, odluuje da li da im dopusti zadovoljenje, odgaajui
ga prema zahtjevima vanjskog svijeta, kao i potpunim potiski-
vanjem njihovih podraaja.
(CD, XXIII. 145-146)
Postoji i trea Freudova podjela psihikog aparata:
Dugo razdoblje djetinjstva, tokom kojeg dijete koje odrasta
ivi zavisno od roditelja, ostavlja iza sebe u egu, poput neke
nataloene tvari, posebnu instancu u kojoj se produava taj
roditeljski utjecaj. Ta instanca se zove super-ego. Poto se su-
per-ego razlikuje od ega, ili mu je suprotstavljen, on je trea
sila s kojom ego mora raunati.
(CD, XXIII. 146)
Freud je pojam super-ega poeo razvijati u spomenutom
lanku o narcizmu. Smatrao je da u toku razvoja djetetov
megalomanski primarni narcizam postupno iezava, to jest
dijete sebe prestaje promatrati kao svemonog 'kralja bebu',
kao sredite svijeta. Dok dijete postupno stjee kulturne i
moralne predodbe, potiskuju se njegovi libidinalni instinktivni
porivi. Zbog te podjele u psihi dijete uvia da sebe vie ne
moe idealizirati; da postoji ego-ideal kojem njegov vlastiti ego
nije uvijek saglasan. Freud je bio uvjeren da u svijesti postoji
instanca koja se bavi samopromatranjem. Ona nadzire ego i
60
utvruje da li se on prilagouje ego-idealu. Tu je instancu Freud
kasnije prozvao super-egom. Kao to smo istakli u posljednjem
navodu, super-ego potjee iz roditeljskih zabrana i kritike. Zbog
dugotrajne djetetove zavisnosti, roditeljski standardi i potom
standardi drutva postaju njegovi vlastiti. Oni naime postaju
dio psihe subjekta, to za posljedicu ima da se uvijek kada ego
odstupi od ego-ideala zauje glas savjesti.
Freud je moda mogao koristiti i Pavlovljevu terminologiju.
Super-ego se moe smatrati proizvodom trajnog uvjetovanja
roditeljskim naredbama i kritikom. Tako naprimjer naredba
roditelja 'mora oprati zube poslije jel a' moe postati tako
uvrijeena da se odrastao ovjek koji je odavno napustio
roditeljski dom osjea nelagodno ako je ne poslua.
Egu je dakle nelagodno izmeu tri instance: vanjskog svijeta,
Ida i super-ega, od kojih svaka moe nametati poseban smjer
ponaanja. Nije udno to ljudske djelatnosti ponekad izgledaju
kolebljive ili neodlune.
Agresija
U ovom poglavlju ve smo naveli Freudov zakljuak da 'Mrnja,
kao odnos prema objektima, jeste starija nego ljubav'. To je
Freud napisao 1915. u lanku 'Nagoni i njihova nestalnost', gdje
prvi put priznaje postojanje 'agresivnog nagona' kao dijela ega,
a koji se razlikuje od seksualnog nagona. Prije toga agresiju
je smatrao sadistikim vidom seksualnog nagona, 'porivom
za vladanjem', primitivnom formom tenje za seksualnim
objektom ili njegovim ovladavanjem.
Ljubav u tom obliku i u toj preliminarnoj fazi teko je razliko-
vati od mrnje u svom stavu spram objekta. Ljubav postaje
suprotna mrnji tek kada se ustanovi genitalna organizacija
linosti.
(CD, XIV. 139)
61
Veoma sporo i zaobilazno Freud je prihvatio postojanje
'agresivnog nagona' koji ne zavisi ni od ega seksualnog.
Sjeam se svog defanzivnog stava kada se u psihoanalitikoj
literaturi prvi put pojavila ideja o postojanju destruktivnog
nagona, kao i toga koliko mi je dugo trebalo daje prihvatim.
(CD, XXI. 120)
Freudova esta upotreba rijei 'instinkt' [koji mi ovdje
uglavnom prevodimo kao nagon - op. prev.] ima staromodan
prizvuk zbog toga to su je moderni psiholozi i etolozi davno
napustili. Izraz' instinkt' se isprva koristio pri opisivanju onih
vidova ponaanja za koje se smatralo da su uroeni i da se
razvijaju nezavisno od utjecaja sredine. Danas se mahom
vjeruje da je svekoliko ponaanje pod utjecajem genetske
konstitucije i sredinskih uvjeta koji prate ovjekov razvoj. ak
i razmjerno stereotipni oblici ponaanja kao to je ptiiji pjev
nastaju tek kada se u odreenoj fazi pojave odgovarajui
sredinski poticaji. Freud je bio ispred svoga vremena jer je
smatrao da okolina igra veoma vanu ulogu tako to utjee
na obrasce seksualnog ponaanja. Freud je, meutim, jer
mu se tako dopalo, instinkte 'ograniio' na dva. Tako su,
naprimjer, spavanje i jedenje kod njega u velikoj mjeri odreeni
unutarnjim potrebama.
Freud je agresivni nagon prvi put opisao u lanku 'S onu
stranu naela ugode', spekulativnom ogledu koji je objavljen
1920 (CD, XVIII. 7-64). Mada je i dalje tvrdio da ovjekom vlada
naelo ugode, koje se preinaava, ali ne i ukida, time to ego
prihvaa naelo stvarnosti, Freud je zakljuio da mora djelovati
i drugo naelo. Kao to smo vidjeli u posljednjem poglavlju,
prouavanje pacijenata koji pate od 'posttraumatskog stresnog
poremeaja', odnosno od neuroze izazvane iznenadnim
nesreama ili okovima, otkrilo je da se traumatski dogaaj u
snovima pojavljuje gotovo nepreinaen. Poto je traumatski
dogaaj po definiciji neugodan, njegovo ponavljanje kao da
62
proturjei naelu ugode. Freud je primijetio i da kod male
djece postoji sklonost da u snovima i igri ponavljaju neugodna
iskustva, naprimjer odlazak od kue nekog od roditelja. Tu se
takvi dogaaji pretvaraju u repetitivnu igru koja im u mati
donekle omoguuje nadzor nad dogaajem. Freud je zakljuio
da i neurotian izloeni oku i djeca koja su pretrpjela neko
bolno iskustvo pokuavaju ovladati neugodnim doivljajima
tako to ih ponavljaju u snovima i igri.
U ovom smo poglavlju naveli Freudov stav da je mrnja
starija od ljubavi, te da je povezana s primordijalnim egoovim
odbijanjem predmeta kao izvorita uznemirujuih poticaja. To
nam pomae da shvatimo zasto je Freud agresiju povezao s
ovladavanjem okom i nesreama, o kojima smo gore govorili, a
i s prisilom da se ponavljaju neugodna iskustva.
Ispoljavanja neke prinude ponavljanja... pokazuju visoki
stepen nagonskog obiljeja, a kada ona djeluju opreno
naelu ugode onda to ostavlja dojam o djelovanju neke
'demonske' sile.
(CD, XVII. 35)
Ali Freud ide i dalje. Ostajui vjeran shvaanju da je funkcija
mentalnog aparata da se oslobodi poticaja koji u njega
stiu, Freud zakljuuje da ta 'demonska' instinktivna prinuda
ponavljanja zapravo uvijek prati nagon. Tako pie:
Izgleda, dakle, da je instinkt inherentni nagon u organskom
ivotu da se obnovi neka ranija faza koju je ivo bie moralo
napustiti pod pritiskom vanjskih remetilakih sila...
(CD, XVIII. 36)
Postavlja se pitanje ta je to najranije stanje stvari koje
instinkt nastoji da obnovi. Budui da u povijesti nae planete
neorgansko prethodi organskom, to jedino moe biti tenja ka
obnovi nekog stanja prije pojave samog ivota.
63
Ako bez ostatka prihvatimo da sve ivo umire iz unutarnjih
razloga - odnosno da opet postaje neorgansko - onda smo
prinueni rei da 'cilj itavog ivota jeste smrt' i da su, gledajui
unazad, 'neoivljene stvari postojale prije ivih'.
(CD, XVIII. 38)
Nagon smrti
Freud je tako poeo govoriti o 'nagonu smrti', kako ga nazivamo
danas, kao o krajnjem izrazu naela nirvane, tenji organizma
da dosegne Swinburneov 'Prozerpinin vrt', gdje nikakav vanjski
ili unutarnji poticaj ne remeti vjeni mir.
Ni zvijezde ni sunce se ne bude.
Niti ima ikakve promjene svjetla:
Niti huke uzburkanih voda.
Niti bilo kakvog zvuka ili prizora:
Niti zimskog ni proljetnog lia.
Niti dana niti dnevnih stvari;
Samo vjeiti san
U beskrajnoj noi.
Ta prilino apstraktna razmatranja Freudu su dala ono stoj e
elio: dualistiku shemu u kojoj bi se svi fenomeni mentalnog
ivota mogli u konanici pratiti do interakcije dva nagona ili
instinkta, ili pak do njihovog konflikta.
Poslije dugog kolebanja i oklijevanja prihvatio sam postojanje
samo dva temeljna nagona, Erosa i destruktivnog nagona... Cilj
prvog je da ustanovljuje sve vee jedinice i da ih tako sauva,
ukratko, da povezuje; cilj drugog je, naprotiv, da unitava veze,
pa tako i stvari. Kad je rije o destruktivnom nagonu, pretpo-
stavljamo da mu je konani cilj da ono to je ivo vrati u neor-
gansko stanje. Zato emo taj nagon zvati nagonom smrti.
(CD, XXIII. 148)
64
Freud je smatrao da agresija potjee iz nagona smrti, ali da se
preusmjerava ka vanjskom svijetu. Pisao je:
Destruktivni nagon, umjeren i zauzdan, i takorei inhibiran
u svom cilju, mora, kada je usmjeren ka predmetima, egu
dati zadovoljtinu u pogledu njegovih vitalnih potreba, kao i
kontrolu nad prirodom.
(CD, XXI. 121)
Freud zakljuuje da je sklonost ka agresiji 'najvea prepreka
civilizaciji'. A civilizaciju predstavlja kao
proces u slubi Erosa ija je svrha da pojedince, porodice,
rase, kao i narode i nacije, zdruuje u veliku jedinicu, u ovje-
anstvo. Ali ovjekov prirodni agresivni nagon, neprijateljstvo
svakog prema svakom i svih prema svima, opire se tom pro-
gramu civilizacije. Taj agresivni nagon je izvedene prirode i
glavni je predstavnik nagona smrti koji sreemo zajedno s
Erosom s kojim skupa vlada svijetom. Mislim da nam je zna-
enje razvoja sada jasno. Taj razvoj nuno predstavlja borbu
izmeu Erosa i Smrti, izmeu nagona ivota i destruktivnog
nagona, borbu koja se odvija meu ljudima. ivot se upravo
u biti i sastoji od te borbe, pa se razvoj civilizacije moe na-
prosto opisati kao borba za ivot ljudske vrste. Upravo taj boj
divova nae dadilje pokuavaju umiriti svojim uspavankama
o Raju.
(CD, XXI. 122)
Ko bi pretpostavio da je jedan Ijekar koji se trudio da shvati
neuroze svojih pacijenata iz beke vie klase iz svojih
istraivanja izveo tako velianstveno shvaanje ljudske
sudbine? Freudovo istraivanje sporednih putova seksa i
agresije dovelo je do kosmike vizije oprenih sila dobra i zla.
Freud je odlomak koji smo upravo citirali napisao sedamnaest
godina nakon razlaza s Jungom. Da su dvojica rodonaelnika
nastavila saraivati, Freud bi moda uvidio da ovaj njegov
65
opis Erosa i Smrti kao divova koji se stalno bore odgovara
onome to e Jung nazvati 'arhetipskom" vizij om. Je li takva
vizija istinita ili nije, druga je stvar. To nema nita zajedniko s
naukom.
66
Nakon to je utvrdio postojanje nezavisnog 'destruktivnog
nagona', Freud se pozabavio pitanjem kako civilizacija nadzire
taj nagon. Zakljuio je da glavnu ulogu ima 'introjekcija'.
Naime, ego unosi bitnu koliinu agresije u sebe, te je tako
od vanjskog svijeta okree ka sebstvu. Freud tvrdi da tako
dolazi do dvostrukog preusmjeravanja agresije. Nagon smrti
je izvorno usmjeren protiv sebstva, a poto svako umire taj
nagon konano pobjeuje. Ali tokom ivota nagon smrti je u
velikoj mjeri usmjeren ka van, i to kao agresija: kao prvo, protiv
neeljenih poticaja iz vanjskog svijeta; kao drugo, kao 'sadizam'
koji potpomae dominaciju nad seksualnim objektima; kao
tree, protiv pojedinaca ili okolnosti koji osujeuju elje ega.
Ipak, civilizacija osigurava da se destruktivnost ponovno
okrene ka unutra. Ona se unosi u super-ego i oituje kao osjeaj
krivnje koji dovodi do optuivanja, mrnje i kanjavanja samog
sebe.
Civilizacija, dakle, ovladava pojedinevom opasnom eljom
za agresijom tako to je slabi i oduzima joj sredstva da doe
do izraaja, kao i ustanovljujui u pojedincu instancu koja e
ga nadzirati, slino kao to vojni garnizon ini u okupiranom
gradu.
(CD, XXI. 123-124)
67
Freud pridaje veliki znaaj iracionalnoj strogosti super-ega. U
pravu je to tvrdi da dijete koje je blago odgojeno nikada nee
razviti strogu savjest. Njegovo objanjenje je uvjerljivo. Freud
smatra da
sve ono u agresiji od ijeg ispoljavanja subjekt odustaje pre-
uzima super-ego koji tako pojaava svoju agresivnost (protiv
ega).
(CD, XXI. 129)
Drugim rijeima, to ovjek vie potiskuje svoju agresivnost
prema drugima, vie e biti sklon sam sebe kanjavati. Slian
fenomen je Freud ranije opisao u uvenom lanku 'Tugovanje i
melanholija'.
Melanholija se danas opisuje kao teka depresivna bolest. Freud
tano opisuje njena osobita mentalna obiljeja kao
bolan osjeaj beznaa, gubljenje zanimanja za vanjski svijet
i sposobnosti za ljubav, inhibiciju svih aktivnosti, te toliko
sniavanje osjeaja samopotovanja da se on svodi na prigo-
varanje samom sebi i samooptuivanje. A to vrhunac nalazi u
iluzornom oekivanju kazne.
(CD, XIV. 244)
U tugovanju gubitak samopotovanja obino nije prisutan
u istom stepenu, mada mnogi koji su izgubili nekog bliskog
esto sami sebe optuuju to ga nisu dovoljno voljeli i o njemu
se starali. Obiljeja tugovanja i teke depresije su u nekim
drugim aspektima veoma slina. Freud kae da je tugovanje
esto veoma dugotrajno. Tu potekou povlaenja libida od
izgubljenog predmeta ljubavi Freud ukljuuje u obuhvatne
potekoe koje svako ima kada naputa bilo koju libidinalnu
poziciju. A tu je i potekoa koju neurotiari osjeaju kada
prekinu edipalne veze s roditeljima.
68
Freud istie i da melanholiju esto izaziva gubitak voljene
osobe iako do tog gubitka prije dolazi odbacivanjem a ne
smru. Ali zato depresivna osoba sebi sve vie predbacuje?
Freud istie da optube, koje osoba koja pati od depresije
usmjerava na sebe, jesu uglavnom primjedbe koje bi se jednako
mogle usmjeriti na objekt ljubavi koji je postao nedostupan.
Stav 'Ja sam bezvrijedna osoba koja ne zasluuje da ivi' znai
pomicanje stava 'Ti si bezvrijedna osoba koja ne zasluuje da
ivi jer si me napustila'. To je primjer kako se agresija, izvorno
okrenuta ka van, usmjeruje ka unutra, a unesena u super-ego.
U tom sluaju se oituje kao zamjeranje samom sebi i osjeaj
mrnje prema samom sebi.
Freud smatra da je izmeu tugovanja i melanholije glavna
razlika u tome da je u prvom sluaju osoba potpuno svjesna
gubitka koji ju je zadesio, dok u drugom sluaju to nije tako
izraeno. Kako se to odnosi na stav o razlici izmeu tugovanja
i melanholije, stavu o kojem smo ve govorili? Tu se naime
pretpostavlja da u melanholiji dolazi do mnogo veeg gubitka
samopotovanja. Freud smatra da u neku ruku melanholik
govori istinu o gubitku samopotovanja.
Analogija s tugovanjem navodi nas na zakljuak da je melan-
holik pretrpio gubitak nekog objekta. Ono to nam on govori
ukazuje na gubitak s obzirom na njegov ego.
(CD, XIV. 247)
Freudove primjedbe tota objanjavaju. Ljudi koji na gubitak
nekog objekta reagiraju gubitkom samopotovanja jesu
ljudi koji svoj izbor objekta temelje na poistovjeenju s njim,
odnosno na narcistikom izboru objekta koji u izvjesnom
smislu lii na njih. Gubitak objekta je u neku ruku gubitak dijela
ega. U znaajnom lanku 'O narcizmu', koji spominjemo u
posljednjem poglavlju, Freud nabraja vie naina na koje ovjek
bira objekte.
69
Osoba moe voljeti:
1) Prema narcistikom tipu:
a) ono to je ona sama (to jest samu sebe),
b) ono to je sama bila,
c) ono to bi voljela biti,
d) nekog koje nekad bio njen dio.
2. Prema anaklitinom tipu:
a) enu koja je hrani,
b) mukarca koji je titi,
te niz zamjena koji staju na njihovo mjesto.
(CD, XIV. 90)
('Anaklitiki' doslovno znai 'koji se naslanja'. Freud misli na
izvornu situaciju izmeu djeteta i majke. Dijete tu libidinalno
djelomice zaposjeda oba objekta, odnosno i samo sebe i
majku). Freud smatra da se melanholici ili vraaju na primitivniji
stepen u emotivnom razvoju kada su objekte birali narcistiki a
ne anaklitiki, ili pak da nikada nisu prevladali taj stepen. Tako
kada gube neki objekt oni gube vei dio samih sebe nego to je
sluaj s onima iju ljubav vie odreuje vezanost za neki objekt
koji se sasvim razlikuje od njih samih.
Freud je smatrao da su takvi pacijenti zaostali na 'oralnom
stadiju' emotivnog razvoja (pogledati tree poglavlje), lako
razloge za to zaostajanje Freud nije jasno odredio, moe se
pretpostaviti da do fiksacije za oralni stadij dolazi ili zbog
osujeenja ili zbog prekomjernog zadovoljenja oralnih
potreba malog djeteta, lako se Freudovo uporno objanjavanje
depresivne linosti na osnovu zaostajanja na 'oralnom' stadiju
emotivnog razvoja moe initi nedovoljnim u svjetlu modernih
istraivanja, ono je i paktano i prodorno kao i veina njegovih
klinikih opisa. U treem poglavlju smo primijetili da su
pasivnost, zavisnost i sumnje u vlastitu sposobnost karakterna
svojstva koja se esto sreu zajedno.
70
Osobe sklone melanholiji u dananje vrijeme opisuju se veoma
razliito. Za osobu sklonu da na gubitak reagira ozbiljnom
depresijom, umjesto da naprosto proe kroz period tugovanja,
moe se misliti da ne posjeduje osjeaj vlastite vrijednosti, te
da stoga nema unutarnjih resursa da se suoi s eventualnim
gubitkom ili liavanjem. Takva osoba ostaje posebno zavisna
od vanjskih izvora da bi sauvala samopotovanje, od drugih
osoba koje e je voljeti ili joj se diviti, ili od vlastitih ostvarenja
kojima e jaati svoj ego. Vjerovatno je da dijete koje dobija
iracionalne pohvale i divljenje kojima ga roditelji to ga vole
obino obasipaju postupno zadobija osjeaj vlastite vrijednosti
koji je najvjerovatnije objektivno neopravdan, ali postaje izvor
unutarnje snage kada stvari krenu naopako. Vjerovatno je da
takav proces traje u itavom djetinjstvu, a ne da je posebno
vezan za prvu godinu ivota, kao to su vjerovali Freud i njegov
saradnik Karl Abraham.
Postoji vie razloga da se taj proces ne odigra, ime subjekt
ostaje posebno sklon depresiji. Mogue je da roditelji nisu
eljeli dijete, ili ga nisu voljeli. Mogue je da su postavljali tako
visoke standarde da se ono uvijek osjealo da ga smatraju
neuspjenim. A mogue je i da neki genetski faktor (ima dokaza
da u mnogim sluajevima povremene depresije ulogu igraju
genetski faktori) spreava dijete, bez obzira koliko mu se ljubavi
daje, da tu ljubav introjicira i tako razvije unutarnji osjeaj
samopotovanja.
U tom kontekstu je posebno zanimljivo Freudovo shvaanje
narcistikog izbora objekta, to jest izbora objekta kroz
identifikaciju. Naime, 'depresivne linosti', kao to u zvati
one koji su skloni tekoj depresiji, gladne su priznanja i
tee da izbjegavaju kritiku ili okrivljavanja koja ih mogu
baciti u depresiju. Njihova jaka tenja da se dopadaju ini
ih preosjetljivim za ono to osjeaju drugi. To uvjetuje da
se drugima prilagoavaju kroz poistovjeivanje. Obino
uklapajui se to vie u ono to ostali osjeaju, dovodi do toga
71
da depresivna osoba suzbija ili potiskuje vlastita miljenja i
osjeaje, a posebno samopotvrdnu ili agresivnu stranu svoje
linosti.
Freud govori i o maniji: stanju psihe suprotnom melanholiji, ali
i njezinom dobro poznatom supstitutu u sluajevima manino-
depresivne psihoze ili bipolarnog afektivnog poremeaja, kao
to se on esto danas naziva. Freud je smatrao da su stanja
'veselosti, likovanja ili trijumfalizma' osobita za maniju, a da ih
obiljeava iznenadna dostupnost psihike energije koja se do
tada koristila za neto drugo. To lii kao da se na automobilu
uklone konice, ili na stanje koje Freud opisuje kao 'dugu i
estoku borbu krunisanu uspjehom'. Dok u stanjima depresije
subjekt sebi spoitava vlastite nedostatke, dotle u stanjima
manije ovjek ne samo da izgleda veoma zadovoljan sobom
nego katkad sebi pripisuje i magijske moi, onu 'svemo' za
koju je Freud mislio da je karakteristina za infantilno stanje
primarnog narcizma. Freud je smatrao da u sluaju manije
nestaje rascjep izmeu 'ideala j a' i ega. Super-ego, dakle, vie
ne ukazuje kako ego nije uspio ostvariti 'ideal ja', jer izmeu dva
entiteta vie ne postoji nikakva podjela.
Naa analiza ega jasno pokazuje da su se u sluaju manije ego
i 'ideal ja' stopili, tako da osoba, slavodobitniki raspoloena
i samozadovoljna, neuznemirena bilo kakvom samokritikom,
moe uivati u povlaenju inhibicija, nestanku osjeaja obzira
prema drugima i primjedaba koje sebi upuuje.
(CD, XVIII. 132)
Ranije smo komentirali tanost Freudovog opisa teke
depresije, mentalne bolesti koja nekad iziskuje hospitalizaciju,
a koju psihoanalitiari i veoma esto sreu u praksi. Freudove
biljeke o stanjima manije su jo krae i manje zadovoljavaju,
vjerovatno jer je on imao malo linog iskustva s takvim
poremeajima. rtve manije rijetko kad odlaze kod privatnih
psihijatara j er uglavnom ne trae medicinsku pomo. Njih
72
primaju u duevne bolnice i klinike ili stoga to to urede njihovi
roaci ili to se ponaaju antisocijalno pa ih je nuno izolirati.
rtve manije su rijetko u istim stanjima 'veselosti, likovanja ili
trijumfalizma' koja je opisao Freud. Pored toga, obino se lahko
uzrujaju, agresivne su i sklone rasijanosti. lako blaga hipomanija
moe biti ugodna, i podrazumijeva brzo razmiljanje, stoj e
nekad uzrok velike kreativnosti, manini pacijenti su veinom
prenadraeni, a ne sretni, a kada se oporave svoje iskustvo
opisuju kao ozbiljan poremeaj a ne radost.
esto se zaboravlja da je Freud zaista imao veoma malo
iskustva s pacijentima koji su patili od tekih duevnih bolesti.
Godine 1885., dok je ekao da li e dobiti stipendiju za studijski
boravak u Parizu, na Charcotovoj klinici, Freud je tri sedmice
radio kao locum tenens u privatnoj bolnici za duevne bolesti u
bekom predgrau Oberdbling. Bolesnike je svojoj zarunici
opisivao kao 'slaboumne i ekscentrine'. Pored razdoblja kada
je sa Charcotom radio u Parizu, kada se u prvom redu bavio
histerijom, tri sedmice u Oberdblingu bile su sve Freudovo
kliniko iskustvo u radu s psihotinim pacijentima u bolnici.
Kao to emo vidjeti, njegova uvena studija o paranoidnom
sudiji Schreberu bila je zasnovana na pacijentovim spisima
a ne na susretu i radu s njim. U uvodu studije Freud tvrdi da
on, kao i drugi psihijatri, susree 'mnoge sluajeva paranoje i
dementiae praecox' (shizofrenije). Ali budui da je smatrao da
takvi sluajevi nisu prikladni za psihoanalitiki tretman on ne
tvrdi da ih je podrobno istraivao. Carl Gustav Jung je radio
kao psihijatar u duevnoj bolnici Burghlzli od 1900. do 1909.
godine prije nego to je otvorio privatnu praksu. Da je Freud
slino dugotrajno neposredno radio s pacijentima koji pate od
hronine shizofrenije, manino-depresivne psihoze i drugih
oblika tekih duevnih bolesti, on bi svoju psihopatologiju
moda izgradio na psihozama a ne na neurozama. U takvoj
psihopatologiji bi vjerovatno vie bilo mjesta za probleme
razvoja individualnog osjeaja za stvarnost nego za mijene
djeije seksualnosti. Freudova uzrona objanjenja psihotinih
73
stanja su preusko utemeljena da bi zadovoljila veinu
psihijatara, ali uvijek sadre veoma vrijedna izvorna klinika
zapaanja. lanak o uspomenama sudije Daniela Paula
Schrebera, koji smo netom spomenuli, rjeito svjedoi i o
visprenosti i o ogranienjima Freudove misli.
Paranoidne mentalne bolesti, kojih ima vie vrsta, uglavnom
su obiljeene iluzijama proganjanja koje jaaju. Pacijent
uobraava da ga proganjaju, da je napadnut, da ga truju, ili da
ga povreuje neki pojedinac ili grupa ljudi sa zlim namjerama.
Ta su vjerovanja esto praena grandioznim uvjerenjem u
vlastitu vanost, to se moe djelomice objasniti injenicom da
je nevoljnik izloen velikoj panji na koju nerado gleda. Tako se
i desi da nekad pomisli da je doista kraljevskog porijekla, ili da
je upuen u neku iznimno vanu tajnu koju od njega ele izvui
njegovi neprijatelji.
Sudija Schreber je u vie pogleda bio neobian sluaj, lako su
paranoidne psihoze u veini sluajeva hronine, a ne akutne
i prolazne, Schreber je prvi put od mentalne bolesti patio od
oktobra 1884.do juna 1885. Tada se veoma dobro oporavio.
Vratio se sudijskom poslu na kojem je ostao do 1893. Kada
je imao 51 godinu, ubrzo nakon to je unaprijeen, ponovo
je zapao u duevnu bolest, i to veoma teku, zbog ega je
u bolnici morao ostati do decembra 1902. godine. Njegove
uspomene su objavljene godinu dana nakon to je izaao iz
bolnice. Od ove druge bolesti nikada se nije sasvim oporavio.
Godine 1907. ponovo je smjeten u duevnu bolnicu u kojoj je
14. aprila 1911. i umro.
Tokom druge bolesti Schreber je vjerovao da ga svakojako
fiziki zlostavljaju, kao i da ga progone i povreuju, u emu
posebno prednjai profesor Flechsig, direktor klinike u koju je
prvi put bio smjeten. S vremenom Schreberova akutna bolest
je popustila i ustupila mjesto hroninim iluzijama. Kao i ostale
rtve paranoje, Schreber je izgledao sasvim normalan sve dok
74
se u njegovom prisustvu ne bi dotakla tema njegovih iluzija.
Uspio je da ga puste iz bolnice 1902. usprkos istrajnim iluzijama,
stanju koje se saeto moe ovako opisati:
Vjerovao je da mu je poslanstvo da iskupi svijet i vrati ga u
izgubljeno stanje blaenstva. A to je pak mogao ostvariti, sma-
trao je, samo ako najprije bude pretvoren u enu.
(CD, XII. 16)
U svojim zapisima Schreber je izrazio uvjerenje da e, kada
bude pretvoren u enu, biti proet boanskim zraci ma, to e
omoguiti nastanak nove vrste ljudi.
lako ne znamo kakva je bila Schreberova prva bolest, Freud
drugu bolest tumai Schreberovim strahom od seksualnih
odnosa s Flechsigom, ali i eljom za njima.
Poticaj za bolest bio je, dakle, izljev homoseksualnog libida;
objekt tog libida bio je vjerovatno jo od poetka doktor
Flechsig; Schreberova borba protiv libidinalnog poriva stvorila
je konflikt koji je izazvao simptome.
(CD, XII. 43)
Freud Schreberove pretpostavljene homoseksualne sklonosti ka
njegovom psihijatru objanjava kao transfer ranijih nesvjesnih
homoseksualnih osjeanja koja su izvorno bila usmj erena na
Schreberova oca. To sto je Schreber kasnije na mjesto Flechsiga
kao progonitelja stavio Boga kao onog koji proima zrakama
ima slian uzrok. Freud smatra da bi se
svi uobiajeni glavni oblici paranoje mogli predstaviti kao
kontradikcije stava: 'Ja (mukarac) volim njega (mukarca)'.
One doista iscrpljuju sve mogue naine na koje bi se takve
kontradikcije mogle formulirati.
(CD, XII. 63)
75
Freud iluzije o proganjanju objanjava stavom da pacijentovo
poricanje homoseksualnih osjeaja najprije dobija oblik Ja ga
ne volim - ja ga mrzim'; drugi dio stava se onda projekcijom
pretvara u 'On me mrzi (proganja), to mi daje opravdanje da
ga mrzim'. Freud je uvjeren da je progonitelj uvijek osoba istog
spola koju je progonjeni nekad volio.
Freud je pridavao veliki znaaj injenici da je Schreberov otac bio
istaknuti Ijekar i pedagog iji su nazori o fizikom odgoju bili u to
doba ire poznati. Umro je veoma mlad, sa 53 godine, kada mu je
sin imao devetnaest. Freud svoje tumaenje da su Schreberove
iluzije o Bogu u krajnjoj liniji potjecale iz njegovih osjeanja
prema ocu brani tako to istie da e takav ugledan ovjek
prije nego drugi izazvati osjeaje 'poklonikog potinjavanja
i pobunjenike neposlunosti', za koje je Freud smatrao da
obiljeavaju infantilne stavove djeaka prema njihovim oevima.
lako mu nije bilo lahko utvrditi da je otac sudije Schrebera bio
dr. Daniel Gottlob Moritz Schreber, kao i da je sudija Schreber
imao starijeg brata, Freud nije dublje istraivao Schreberovo
djetinjstvo i linost njegovog oca. Da je to uinio, vjerovatno
bi utvrdio da je dr. Daniel Schreber bio autoritarno udovite.
Njegov stariji sin se ubio u 38. godini, njegov mlai sin, sudija
Schreber, postao j e, kao to smo rekli, psihotian. Ovdje nema
mjesta da opisujemo koliko se Schreber stariji trudio da slomi
sinovljevu volju, da mu je uz pomo raznih sprava tijelo drao
u uspravnom poloaju, da je koristio epie da bi mu sprijeio
none polucije, kao i druge uase. Pun prikaz o tome nalazi se u
knjizi Mortona Schatzmana Ubistvo due (New York, 1973).
U drugom poglavlju sam spomenuo da je Freudovo
ustrajavanje na stavu da je upornost ili ponovno izbijanje
infantilnih seksualnih fantazija kao uzronika neuroza ponekad
psihoanalitiare navodilo da zanemaruju stvarne dogaaje i
okolnosti koje utjeu na ivot ljudi. injenica da sam Freud nije
nita otkrio o Schreberovom ocu je za to veoma dobar primjer.
76
Freud meutim pokuava objasniti zato se Schreberova
druga bolest pojavila kada je imao 51 godinu. Smatra da u
tom 'klimakterinom' dobu i mukarcima i enama vie prijeti
opasnost da se razbole. Takoer ukazuje da je Schreber izgubio
oca i brata, kao i da nije imao djecu; posebno je bitno to
nije imao sinove 'na koje bi projicirao svoje nezadovoljene
homoseksualne sklonosti'. Tako su se kod Schrebera ponovo
Javile elje da postane enom, elje za koje Freud smatra da ih
je u ranom djetinjstvu imao zbog stava spram svog oca.
Freudova tvrdnja da osnovu paranoje ine konflikti u vezi sa
homoseksualnim porivima potakla je mnoga istraivanja. Fisher
i Greenberg u pregledu literature posveene toj temi zakljuuju
da eksperimentalna istraivanja u cjelini podravaju ideju da
'paranoici i oni koji to nisu veoma razliito reagiraju na poticaje
sa homoseksualnim konotacijama'. Pa ipak, nije potvrena
Freudova tvrdnja da je progonitelj uvijek osoba istog spola kao
progonjeni.
Tokom akutne faze bolesti, Schreber, kao i mnogi drugi koji
pate od slinih bolesti, misle da nailazi velika katastrofa, moda
i smak svijeta. Nakon to se dovoljno oporavio da bi ga otpustili
iz bolnice, Schreber je i dalje vjerovao da se katastrofa dogodila,
ali je shvatio, bar djelomice, da se ona dogodila u njemu a ne u
vanjskom svijetu. Freud smatra da je u akutnom stanju bolesti
svijet paranoiara doista doao do nekog kraja, jer on vie nije u
stanju da odrava emotivne veze s njim. Mehanizam projekcije
je takav da ga navodi da misli da to stoji u vezi s vanjskim
svijetom a ne s njim samim. Poslije toga konstruira novi svijet
zasnovan na vlastitom sistemu iluzija. Freud vispreno uoava
da takav sistem iluzija predstavlja 'pokuaj oporavka, proces
rekonstrukcije'. U doba kada su se iluzije mentalno oboljelih
obino smatrale patolokim besmislicama, a ne fenomenima
to iziskuju istraivanje i razumijevanje, Freudove opaske su bile
neobino originalne.
77
lanak o Schreberu nam mnogo govori o Freudovu nainu
razmiljanja i metodi tumaenja. On zapravo pokazuje koliko
je, kada se razmatra Freudovo djelo, vano razdvojiti ito od
kukolja. Freudovi komentari o toku Schreberove bolesti, o
ljubomori, o projekciji, kao i o pozitivnim funkcijama sistema
iluzija esto su veoma rjeiti. Ali neuspjeh da Schreberovu
karakternu strukturu i sadraj njegovih iluzija povee s mranim
nainom na koji ga je otac odgojio, a koji je injenino utvrdio,
predstavlja ozbiljan nedostatak. Gotovo je nevjerovatno da
se pojava homoseksualnih fantazija u srednjem dobu moe
smatrati dovoljnim uzrokom za izbijanje tako teke psihotine
bolesti. ak i na prijelomu 19. i 20. stoljea, jedan inteligentan i
obrazovan sudija, upuen u ponaanje ljudi i obiaje, zacijelo je
znao da mukarci i ene imaju razne seksualne misli i fantazije
koje ne bi rado javno priznali, ali koje nipoto nisu tako strane
da bi ih odvele u ludilo. Krafft-Ebing je svoje djelo Psychopathic/
Sexualis, u kojem postoji obilje informacija o svim vrstama
seksualne perverzije, objavio 1886. godine. Seksualnost i
njegovi pojavni oblici bili su u to doba esta tema rasprava
voenih u Beu.
Freudovo miljenje da je upornost infantilnih seksualnih
fantazija glavni uzrok mentalnih bolesti gotovo da je ponajbolje
dokazano u Schreberovu sluaju. Iz injenice da svi paranoiari
na psiholokim testovima pokazuju ili posebno zanimanje za
homoseksualne teme, ili pak snanu odbojnost prema njima, ne
slijedi da su nerazrijeeni homoseksualni konflikti jedini uzrok
paranoidnih duevnih bolesti. Mnogo je vjerovatnije da su ta
zanimanja dio mnogo dubljeg i obuhvatnog poremeaja.
78
Sedmo poglavlje
Vi cevi i Psi hopat ol ogi j a
s v aki da nj eg i vot a
Freud je prvi dio djela Psihopatologija svakidanjeg ivota
uglavnom posvetio psihopatologiji neuroza i psihoza, jer je
ona za psihoanalizu bila polazite u nastojanju da postane
obuhvatna psihologija. Kao to smo istakli u prvom poglavlju,
Freud je jo od doba kada je psihoanaliza nastajala spekulativno
teoretizirao o temama iz drugih oblasti. Da se ograniio na
prouavanje razliitih oblika mentalnih bolesti, psihoanaliza
zacijelo ne bi izvrila tako obuhvatan utjecaj. Freud je
bio uvjeren da se ono to je otkrio o ljudskoj motivaciji i
nesvjesnom ne odnosi samo na neurotiare, ve i na sve ljudske
aktivnosti.
Psihopatologija svakidanjeg ivota spada meu Freudove
najpopularnije knjige. U njoj se on bavi uvenim 'omakama',
odnosno grekama u govoru, u pisanju, pogrenom pamenju
imena, zaboravljanju namjera i slinom. Da podupre stav da su
svi mentalni fenomeni uzrono determinirani, Freud dokazuje
da su takve greke ili 'omake' posljedica uplitanja potisnutih,
nesvjesnih misli. Jedan sluaj o kojem izvjetava Jung mogao bi
nam posluiti kao jednostavan primjer.
Gospodin Y zaljubio se u jednu gospou; nije imao uspjeha, a
ona se ubrzo udala za gospodina X. Poslije toga je gospodin
Y, usprkos tome sto je dugo vremena poznavao gospodina X,
79
i ak imao poslovne veze s njim, stalno zaboravljao njegovo
ime. Vie puta kada je elio da mu se obrati morao je da se
raspita o njegovom imenu.
(CD, VI. 25)
Oito je da je ozlojeenost prema svom uspjenom suparniku
kod gospodina Y stvorila elju da zaboravi da ovaj uope i postoji.
Jednako je lahko protumaiti sljedeu omaku u pisanju:
Jedan Amerikanac koji ivi u Evropi, a koji je svoju enu osta-
vio pod runim okolnostima, pomislio je da se moe pomiriti s
njom i pozvao je doe u Evropu i vide se odreenog dana. 'Bilo
bi dobro', pisao je, 'ako bi mogla doi Mauritanijom kao i ja.' Ipak
se nije usudio poslati joj to pismo. Naime, nije elio da ona pri-
mijeti da je ispravio ime broda. Najprije je napisao Lusitanijom.
(CD, VI. 121-122)
Lusitania je bilo ime broda kojeg je za vrijeme Prvog svjetskog
rata nadomak obale Irske potopila njemaka podmornica.
Ipak, svi Freudovi primjeri nisu tako jednostavni. Neka njegova
tumaenja izgledaju pogrena i iskonstruirana. Kao to smo
primijetili kada smo govorili o snovima, Freud je uvijek kada
je elio potkrijepiti vlastite teorije bio veoma domiljat.
Upravo prvi njegov primjer dobra je ilustracija za to. Freud
se nije mogao sjetiti imena slikara koji je izradio uvene
freske u katedrali u Orvietu. Umjesto imena Signoreli na
pamet su mu stalno padala imena Boticelli i Boltraffio. Freud
ovo zaboravljanje objanjava na etiri stranice i spominje
neodlunost da s nepoznatim ljudima govori o seksu, kao i
elju da zaboravi samoubistvo njegovog prethodnog pacijenta.
Opisuje i kako su njegove potisnute misli uzrokovale da ime
Signorelli razdvoji na dvoje, dok je u isto vrijeme zamijenio
njemako 'Herr' sa talijanskim 'Signor'. ' Herr' je dio rijei
Hercegovina, a ' Bo' u imenu Boticellija i Boltraffija dio je rijei
80
Bosna. Bosna i Hercegovina je zemlj a koju su bili zauzeli
Turci, narod o ijim seksualnim navikama Freud nije elio
govoriti sa znanci ma u koje nije imao vee povjerenje. Dok je
boravio u Italiji, u Trafoiju, Freud je uo za samoubistvo svog
biveg pacijenta, to ga je uznemirilo. Trafoi je dakle pridonio
Freudovoj greci u pamenj u nametnuvi drugi dio imena
Boltraffio. Freud je pokuao dokazati da se dvije teme koje
je elio izbjei ipak oituju u imenima koja staju na mjesto
zaboravljenih. Isto j e tumaenj e primijenio na opsesi vne
rituale; naime, ritual je indirektni izraz nagonskog poriva koji je
nevoljnik potisnuo i koji se dakle ne moe izravno isprazniti.
Krajnje dovitljivo, Freudovo objanjenje je veoma sloeno, ali
ipak neuvjerljivo. Izgleda 'odve pametno', kao to je sluaj i sa
mnogim Freudovim tumaenj i ma snova. Nesvjesnoj mentalnoj
aktivnosti se pripisuju sloene konstrukcije da bi se sakrilo
ono to je u sutini trivijalno. Mnoge j ezi ke omake i greke
u pamenju su nesumnjivo motivirane onako kako to misli
Freud. Ali za druge to uope ne vai . Tako se veina starijih
ljudi sve tee sjea imena. Oni su ih moda tano zapamtili, ali
im treba sve vie vremena da ih se sjete. U treem poglavlju
smo izrazili sumnju da je Freud bio u pravu kada je infantilnu
amneziju sasvim pripisivao potiskivanju i predloili smo i druga
objanjenja. Sline sumnj e nastaju i povodom Freudove teorije
zaboravljanja kod odraslih. On ne uzi ma u obzir drutveni
kontekst u kojem sjeanje zakazuj e, niti mogunost da imena
zbog razliitih okolnosti nisu j ednako dobro zapamena. ovjek
e se vjerovatnije sjetiti imena novog znanca s kojim je proveo
veer nego nekoga ko mu je bio samo predstavljen na nekom
prijemu. Ali, poto je utvrdio da nesvjesne elje i misli nekad
utjeu na sjeanje, Freud to uopava na sve sluajeve.
Sebastiano Timpanaro napisao je knjigu Freudova omaka
u kojoj kritizira Freuda da nije uzeo u obzir da su mnoge
omake zapravo greke koje prave svi pisci: ponavljaju rijei
koje su upravo iskoristili, isputaju druge j er im je pamet bila
81
bra od pera, i tako dalje. U svom prikazu Timpanarove knjige
psihoanalitiar Charles Rycroft dodaje kritiku koju je u vezi sa
slobodnim asocijacijama prvi izrekao Jung. Mnoga Freudova
tumaenja greaka povezana su sa asocijacijama subjekta na
okolnosti u vezi s pogrekom. Naravno, Freud tako brzo stie do
grae koja stvara pometnju; ne uvijek do seksualnih sadraja,
kao to bi se oekivalo na osnovu Freudovih teorija, ve do
ljubomornih misli, misli o linom napredovanju, do predrasuda
i neprijateljskih stavova, to jest svega to je osobi ukljuenoj u
test slobodnih asocijacija neprihvatljivo. Svako koje valjano radio
sa slobodnim asocijacijama zna da se tako uvijek i brzo u svijest
dovode teme sa emotivnim znaenjem. Kao to Rycroft istie:
konano dosezanje 'znaajnog materijala' nije dokaz da je i
samo polazite na neki nain njime bilo uzrokovano".
Freud se u istraivanje svakodnevnog ivota veoma rano upustio
i u vezi s humorom. Djelo Vicevi i njihov odnos prema nesvjesnom
prvi put je objavljeno 1905. Freud je idovske ale poeo skupljati
jo 1897., ali je njegovo zanimanje za te teme ojaalo kada mu se
prijatelj Fliess, proitavi otisak djela Tumaenje snova, poalio da
su snovi prepuni ala. U odgovoru na Fliessovo pismo, Freud pie:
Svi snivai su jednako neugodno duhoviti, to je i razumljivo
jer su pod pritiskom i direktan put im je preprijeen... Oita
duhovitost svih nesvjesnih procesa izravno je povezana sa
teorijom ale i komike.
[Prepiska Freud - Fliess, 371)
Freud je pisao tako jasno i uvjerljivo da je veinu njegovih djela,
ak i u prijevodu, zadovoljstvo itati. Knjiga o vicevima je u tom
pogledu iznimka. To je dijelom stoga to vicevi gube mnogo u
prijevodu, a dijelom jer im objanjenje oduzima na duhovitosti.
Freud analizira tehniku vica, kako je naziva, i naglaava da neki
mehanizmi koji su tu na djelu postoje i u snovima, posebno
zgunjavanje i zamjena jedne rijei drugom. Jedan primjer je
82
opaska engleskog politiara Disraelija koji kae da su stari ljudi
skloni pasti u 'anecdotage'.Tu su naime zgusnute rijei 'anecdote'
i 'dotage', ['anecdote' = anegdota i 'dotage' = senilnost;
Disraeli eli dakle rei da stari ljudi obino priaju prazne prie
- op. prev.]. Slian primjer je kada se za boini praznik kae
'alcoholida/ [praznik kada se pije mnogo alkohola - op. prev.].
Freud spominje i druge mehanizme koji djeluju u snovima i
vicevima: 'pomicanje', krivo zakljuivanje, apsurdnost, indirektno
predstavljanje, predstavljanje putem suprotnosti. Potom viceve
razvrstava u dvije glavne grupe, u 'nevine' i 'tendenciozne'. Prvi
su iskljuivo zasnovani na verbalnoj domiljatosti, a drugi su
posredan izraz neprijateljstva ili opscenosti. Freuda uglavnom
zanimaju tendenciozni vicevi. I zaista, kao to emo vidjeti,
njemu je veoma teko da objasni zato nam 'nevini' vicevi
priinjavaju veliko zadovoljstvo. Tekoa meutim ne postoji u
tumaenju 'tendencioznih' viceva. Oni se lahko mogu usporediti
s neurotskim simptomima, omakama u govoru i snovima.
Ovdje najzad moemo shvatiti kako vicevi ostvaruju svoje
namjere. Oni omoguuju zadovoljenje nekog nagona (bilo
da je pohotan ili neprijateljski) pred kojim stoji zapreka. Oni
je zaobilaze i tako izvlae zadovoljstvo iz izvora koji je zbog
zapreke bio nepristupaan.
(CD, VII. 100-101)
Zapreka moe biti ili unutarnja ili pak drutvena inhibicija, to jest
biti oliena u nekoj osobi koju bi vic moda okirao. U tom ranom
radu Freud civilizaciju ve predstavlja kao neprijatelja nagona i
kao neto to potie potiskivanje. Tendenciozni vicevi su nain da
se zaobiu zapreke za direktno izraavanje opscenosti i agresije,
zapreke koje je postavila civilizacija.
Kada smo u estom poglavlju razmatrali Freudovo tumaenje
maninih stanja, rekli smo da je on smatrao da su stanja
'veselosti, likovanja ili trijumfalizma' obiljeena iznenadnom
dostupnou psihike energije, a to smo usporedili s
83
otputanjem konica na automobilu. Zadovoljstvo to prati
vic je, smatrao je Freud, sline prirode. To je uoljivo u sluaju
tendencioznih viceva kada onaj koji se ali, preruavajui svoje
opscene misli ili agresivne porive u humoristiko ruho, zaobilazi
vlastite inhibicije. Freud je ipak priznao da ne samo unutarnje
inhibicije nego i isto vanjski faktori mogu sprijeiti direktno
izraavanje takvih poriva. Freud navodi vic o princu koji u
gomili vidi ovjeka koji veoma lii na njega i pita ga:
'Je li vaa majka neko vrijeme radila na dvoru?'
Nato mu ovaj odgovara:
'Ne Vaa Visosti, ali moj otac jeste.'
Vicem ovjek moe izraziti agresiju prema dostojanstvenom
i monom princu, agresiju koju, zbog moi ovog drugog, ne
moe neposredno iskaliti. Freud je tvrdio da u tom sluaju
zadovoljstvo koje donosi vic potjee iz injenice da nije bilo
zapreke da ovjek izrazi svoja iskrena osjeanja.
Vicevi vezani za vanjske i unutarnje zapreke razlikuju se jedino
to se kod drugih uklanjaju postojee inhibicije, a kod prvih
izbjegava postavljanje neke nove. U tom sluaju se neemo
previe oslanjati na spekulaciju da i postavljanje i odravanje
psiholoke inhibicije iziskuje 'psihiko troenje'. A poto zna-
mo da se u oba sluaja koritenja tendencioznih viceva dobija
zadovoljstvo ima razloga pretpostavci da taj prinos zadovolj-
stva odgovara uteenom psihikom utroku.
{CD, VIII. 118)
Ovakvo dovitljivo rjeenje se Freudu nametnulo jer je elio dati
objanjenje koje bi vailo i za 'nevine' i za tendenciozne viceve.
Nevini vicevi temelje se na verbalnim dosjetkama, igrama rijei,
kombinaciji teko spojivih rijei i tome slino. Freud kae da
'mora zakljuiti kako su same tehnike vica izvori zadovoljstva'.
84
Tu pokazuje kao da nije spreman priznati da bi izvor
zadovoljstva moglo biti ita izuzev nagonskog pranjenja.
Freud problem rjeava tako to tvrdi da je zadovoljstvo koje
potjee iz nevinih viceva vezano i za ekonominost. Jer kada
ponovno otkrijemo neto poznato, kao to se esto deava kada
sluamo viceve, ili kada verbalnim asocijacijama poveemo
dvije stvari koje u prvi mah izgledaju nesaglasne, mi se igramo
rijeima, izbjegavamo napor da kritiki razmiljamo, te tako
tedimo psihiku energiju, a to nam sve donosi zadovoljstvo.
Freud ovu minornu i ekonominu ugodu naziva 'predugodom',
ime je usporeuje s razliitim predugodama osobitim za
seksualno uzbuenje, kada stimulacija drugih dijelova tijela
vodi nadraenosti genitalija. Freud na koncu problem koji
postavljaju 'nevini' vicevi rjeava tako to kae:
Vicevi, ak i kada je misao koju sadre netendenciozna i tako
samo intelektualna, nikada zapravo nisu netendenciozni.
(CD, VIII. 132)
Izvorno netendenciozan vic, a koji je poeo kao igra,
sekundarno ulazi u odnos s namjerama iz kojih nita to dobija
oblik u svijesti ne moe na kraju ostati postrani.
(CD, VIII. 133)
Freud tvrdi da dobar vic proizvodi totalni utisak; daj e esto
teko utvrditi da li zadovoljstvo potjee u prvom redu od forme
vica, ili od misli sadrane u njemu. Freud pod formom smatra
neku vrstu omotaa koji pomae da misao u njemu bude
prihvatljivija; slinu funkciju ima i eer kojim se prekrivaju
gorke ljekarije. Freud, vidjet emo, istu analogiju koristi i kada
raspravlja o umjetnikim djelima. O estetskoj formi pie kao
o dosjetki kojom umjetnici skrivaju svoje 'egoistine dnevne
snove' i istodobno ih ine prihvatljivijim za druge ljude. U oba
sluaja Freud porie da istinsko zadovoljstvo proizlazi iz forme.
Svako zadovoljstvo koje dobijamo iz verbalne domiljatosti vica.
85
ili iz estetskog aspekta umjetnikog djela, nuno je minorno:
ono je 'predugoda' koja se razlikuje od konane ugode koja po
Freudovom nazoru mora biti osjetilne prirode. To ne proturjei
Freudovu stavu da tendenciozni vicevi omoguuju izraavanje
agresije kao i seksualnih poriva. Naime, kada je to pisao,
agresiju je jo uvijek smatrao sadistikim aspektom seksualnog
nagona.
Iznenauje moda to Freud ne priznaje da zadovoljstvo moe
postojati i u koritenju moi i gospodarenju. Kada u istom djelu
govori o igri, Freud spominje pisca C. Groosa koji u svojoj knjizi
o igrama govori o 'uivanju u moi' ili uivanju u savladavanju
tekoa. Freud taj uitak odmah odbacuje kao sporedan. Mi
ipak moramo prihvatiti stav da zadovoljstvo moe potjecati iz
izvoenja vjetine, bilo da je ona fizika ili intelektualna. Vicevi
su obino varijante neke dobro poznate teme, ali to nama ne
smeta ako je vic verbalno domiljat ili ekonomino konstruiran.
Drugim rijeima, u vicevima, ak i kada su tendenciozni, mi
cijenimo i formu i sadraj. Forma vica nije naprosto mito,
'poticajni bonus', kao to ga naziva Freud, ve bitan element
onoga to izaziva zadovoljstvo. Napravimo li novi vic, bit emo
zadovoljni svojom pameu. Ako ujemo novi vic, cijenimo
pamet njegova tvorca. Za vic su veoma vani forma i ureivanje
grae, ime se povezuje ono to se ini nesuvislo. Vic je dakle
estetska tvorevina iako primitivne vrste.
Potraga za redom, za naelima koja objanjavaju, za
zajednikim obiljejima to povezuju razliite stvari, trajna
je ovjekova osobina. Sam Freud j e, kada bi rijeio neki
problem to ga je zbunjivao, vjerovatno osjeao zadovoljstvo
koje prati takozvano 'eureka iskustvo'. Usprkos svemu, on je
takvo zadovoljstvo i dalje smatrao sublimacijom, a ne neim
primarnim. ak i 1930. godine pisao je:
Zadovoljstvo koje ima umjetnik dok svojim fantazijama daje
formu, ili naunik dok rjeava probleme ili otkriva neto novo,
86
ima osobiti kvalitet koji emo jednom moi opisati metapsiho-
lokim kategorijama. Danas samo figurativno moemo rei da
takva zadovoljstva izgledaju 'finija i via'. Ali njihov intenzitet
je blag u usporedbi s onim koji prati zadovoljenja grubih i pri-
marnih nagonskih poriva. Ta zadovoljstva ne potresaju nae
fiziko bie.
(CD, XXI. 79-80)
U sl j edeom pogl avl j u emo govori ti o Fr eudovi m pogl edi ma
na umj etnost i umj et ni ke.
87
Psihoanaliza je tokom dvadesetog stoljea vrila izuzetan
utjecaj na umjetnost i knjievnost. Freudovo shvaanje
nesvjesnog, njegovo koritenje metode slobodnih asocijacija i
ponovno otkrie vanosti snova potakli su slikare, kipare i pisce
da eksperimentiraju sa sluajnim i iracionalnim, da posvete
ozbiljnu panju vlastitim snovima i snovima najavi , kao i da
pronau znaenje misli i slika koje su prethodno odbacivali
kao apsurdne ili nelogine. Pokreti kao dada i nadrealizam
mnogo duguju Freudu; takav je sluaj i s nekim knjievnim
djelima, kao to su Valovi Virginije Woolf, a u kojima se koristi
postupak 'toka svijesti'. Po ustanovljenju psihoanalize biografi
poinju uviati da njihovi prikazi ostaju nepotpuni ako ne
otkriju kojim su emotivnim utjecajima u ranom djetinjstvu bili
izloeni njihovi junaci. Poto je Freud istakao da je seksualnost
glavna pokretaka sila u ljudskoj prirodi, istraivanja seksualnog
ponaanja i sklonosti postala su u toj oblasti gotovo obavezna.
Prihvaeno je da je ak i politiare nemogue sasvim shvatiti
ako se ne sagledaju i s psihoanalitikog stanovita. Sam je
Freud s amerikim diplomatom Williamom Bullittom napisao
psihonalitiku studiju o Woodrowu Wilsonu, dvadeset osmom
amerikom predsjedniku. Mada su neki ugledni historiari
prihvatili da su psihoanalitiki koncepti vrijedni u razumijevanju
historijskih linosti, spomenuta knjiga se mahom smatra veoma
loom jer su Freud i Bullitt gajili velike predrasude prema
Wilsonu. Tako su ga ak nazivali 'prvom svinjom'. Napisali su
89
i sljedee: "Tommyja Wilsona, boleljivog, stidljivog djeaka
koji je nosio naoale, titili su otac, mati i sestre. U ivotu se
nikada nije potukao." Freud i Bullitt kao da misle da je tunjava
conditio sine que non muevnosti. Izrazili su svoj prezir i
prema Wilsonovim religijskim uvjerenjima i optuili ga da se
poistovjeivao sa Kristom. Ova tendenciozna biografija je rani
primjer koritenja psihoanalize u svrhu 'ubistva linosti'.
Freud je imao neobino podvojen stav prema umjetnosti i
umjetnicima. Kao to smo zabiljeili u prvom poglavlju, on je
veoma dobro poznavao i volio knjievnost, to je nalo izraza
i u izuzetnom stilu njegovih djela. Volio je i kiparstvo, a neto
manje slikarstvo. S druge strane, sam je pisao da u muzici ne
nalazi nikakvo zadovoljstvo. Freud je napisao vie knjiga i
lanaka o umjetnosti i umjetnicima, od kojih su najpoznatiji
Sumanutost i snovi u Jensenovoj 'Gradivi'; Jedna uspomena
iz djetinjstva Leonarda da Vincija; 'Mojsije i Michelangelo'; i
'Dostojevski i oceubistvo'.
Freud je vjerovao da je za nastanak sve umjetnosti i knjievnosti
zasluna sublimacija nezadovoljenog ega, to jest smatrao je
da umjetnici prazne svoju infantilnu seksualnost tako to je
prenose u nenagonske forme. Kao to smo vidjeli u treem
poglavlju, Freud je smatrao da potiskivanje perverznih,
predgenitalnih seksualnih nagona dovodi do zaustavljanja
seksualnog razvoja i posljedinog nedostatka seksualnog
zadovoljstva, u ta se stalno uvjeravao u sluajevima svojih
pacijenata neurotiara. Smatrao je da e osoba ako kod nje
porivi nisu potisnuti, ali su iz nekog razloga preuveliani,
vjerovatno postati seksualni pervertit a ne neurotiar.
Trei nain da rade na istoj grai nudi se umjetniki nadarenim
ljudima. Po takvom nazoru umjetnici su ljudi koji mogu izbjei
neurozu i perverziju tako to line porive sublimiraju kroz
svoje djelo. Freud nije pokuavao objasniti prirodu umjetnike
nadarenosti, isto kao ni spretnost ruku, inteligenciju, niti
90
bilo koju vrstu misaone ili opaajne razlike izmeu ljudi koje
prouavaju eksperimentalni psiholozi. Freuda je u prvom
redu zanimala motivacija; a ona se po njegovu miljenju u
krajnjoj liniji moe izvesti samo iz nagona smrti koji se oituje
kao agresija, ili iz seksualnog nagona. tavie, u Freudovu
modelu motivaciju treba pratiti do potiskivanja nagona u
ranom djetinjstvu. U Freudovim radovima o umjetnosti i
umjetnicima jasno se naziru ogranienja takvog gledanja na
'nagon'. Kao to smo primijetili na kraju prethodnog poglavlja,
Freud je smatrao da je ljudska potreba za ureivanjem
iskustva i njegovim osmiljavanjem samo sporedni fenomen.
Ta se potreba, misli on, ne moe direktno povezati s naelom
ugode. Ipak, i umjetnost i nauka, mada su veoma razliite vrste
ljudske aktivnosti, bave se pronalaenjem reda u sloenosti,
kao i jedinstva u razliitosti. A i poriv za to, bioloki adaptivan,
mogao bi se smatrati 'nagonskim'.
Ovo ogranienje ukazuje da Freuda nije zanimala forma
umjetnikog djela, ve jedino njegov sadraj. On to u lanku
'Michelangelov Mojsije'skromno i priznaje:
Odmah u rei da nisam poznavalac umjetnosti, ve napro-
sto laik. Vie puta sam uoio da me teme umjetnikih djela
vie privlae nego njihovi formalni i tehniki aspekti, iako za
umjetnika vrijednost djela ponajprije lei u ovim potonjim. Ni-
sam kadar ispravno procijeniti mnoge umjetnike metode niti
efekte koji se ostvaruju.
(CD, XIII. 211)
Budui da se Freud bavio sadrajem, a ne stilom, bilo je
prirodno da na umjetnika djela primijeni isti postupak
tumaenja kao na snove, fantazije i neurotine simptome.
S obzirom na to da je umjetnost smatrao sublimacijom, u
umjetnikim djelima je s vie ili manje uspjeha otkrivao dokaze
umjetnikovih navodnih konflikata u ranom djetinjstvu.
91
Freudov ogled o Leonardu da Vinciju dobra je ilustracija
kako njegovih stavova tako i ogranienja njegova pristupa.
Iz historijskih izvora je poznato da je Leonardo imao
homoseksualne sklonosti i da je bio vanbrano dijete. Iste
godine kada se rodio, otac mu se oenio s drugom enom.
Majka mu se udala poslije njegova roenja. Leonarda je
kasnije njegov pravi otac usvojio i odgojio u svom domu.
Nema historijskih dokumenta koji bi ukazali kakve je odnose
Leonardo imao sa svojom majkom i maehom, ili koji bi nam
neto bitno rekli o kakvim se ljudima radilo. Takoer se ne zna
kada su tano Leonarda oduzeli majci i doveli na odgoj maehi i
ocu, iako je zabiljeeno da je u tom domainstvu bio kada mu je
bilo pet godina.
Freud analizira jednu uspomenu iz Leonardova djetinjstva. On
se sjea da mu je dok je bio u kolijevci neka velika ptica otvorila
repom usta i istim ga repom udarila vie puta preko usana.
Freud s razlogom pretpostavlja da se to nikako nije stvarno
desilo, ve da je to vjerovatno kasnija Leonardova fantazija koju
je on prenio u rano djetinjstvo. Kao to se moe oekivati, Freud
fantaziju tumai kao izraz pasivne homoseksualnosti; ptiiji
rep surogat je za penis, a elja da se penis uzme u usta potjee
iz iskustva sisanja koje Freud naziva 'prvim zadovoljstvom u
ivotu'.
Ali zato majku predstavlja ptica? Freud, pretpostavljajui da
je ptica strvinar, objanjava vezu koja u egipatskoj mitologiji
postoji izmeu majke i strvinara. On tvrdi da je Leonardo
izabrao tu pticu kao predstavu svoje majke jer se smatralo da su
strvinari iskljuivo enskog spola, tako da je strvinar posebno
pogodna slika majke u sluaju djeteta kojem nedostaje otac.
Freudovo tumaenje je naalost zasnovano na pogrenom
prijevodu. Ptica nije strvinar, ve jastreb. Dok su strvinari u
mitologiji zaista povezani s majkama, s jastrebovima to nije
sluaj. Pored toga, iako prihvaa da ne postoji valjan dokument
93
0 tome kada su Leonarda odveli u oev dom, Freud i dalje tvrdi
da fantazija ukazuje na to da je on sigurno najranije djetinjstvo
proveo sa 'svojom jadnom naputenom pravom majkom, tako
da je imao vremena osjetiti da nema oca'.
Historiare umjetnosti ne moemo optuivati to su Freudova
tumaenja odbacili kao potpuno neosnovana. Ali kao to je
esto sluaj s Freudom, i meu kukoljem se moe pronai ito.
Freud podrobno komentira uvenu Leonardovu sliku Djevica
i dijete sa svetom Anom. Sveta Ana je prikazana kao neznatno
starija od svoje keri, djevice Marije. Freud pretpostavlja da
je temu majke, bake i djeteta, za koju su se slikari malo kad
odluivali, Leonardo moda izabrao stoga to je u domainstvu
njegovog oca pored maehe ivjela i oeva majka. Dalje
sugerira da je slinost u dobu dviju ena na slici moda odraz
injenice da je Leonardo zapravo imao dvije majke: bioloku
majku i maehu.
Ova spekulacija ini se i zanimljivijom i utemeljenijom. Teme
koje umjetnik bira i nain na koji ih predstavlja esto zapravo
odreuju umjetnikovi pokrovitelji i konvencije odreenog
razdoblja. Ipak, one su uvijek i djelomini odrazi umjetnikove
linosti i njegova ivota, iako on sam ne mora biti svjestan
takve povezanosti. Da li izabrane teme imaju neto zajedniko s
potisnutim seksualnim fantazijama tee je pitanje.
Freud je smatrao da Dostojevski kao knjievnik 'ne zaostaje
mnogo za Shakespeareom', a Brau Karamazove je smatrao
'najboljim ikada napisanim romanom'. On opravdano istie
da opisi Dostojevskog o mnogo linosti nasilnika, egoista
i ubica ukazuju na sline tenje u samom sebi, te se poziva
na njegovo navodno priznanje da je jednom seksualno
napao neku mladu djevojku. Strahov, prijatelj i biograf
Dostojevskog, na to se poziva u pismu Tolstoju, a postoji i
pria da je Dostojevski to jednom povjerio i Turgenjevu. Ta
se tema u djelima Dostojevskog esto sree. Freud skree
94
panju i na oite sadomazohistike crte kod Dostojevskog,
kao i na njegovu kockarsku zavisnost. Freudovo tumaenje
psihopatologije Dostojevskog poiva uglavnom na pretpostavci
da je piev otac bio 'posebno nasilan'. Freud smatra da
sklonost Dostojevskog vue korijen u nerazrijeenom konfliktu
izmeu muke (sadistike) pobune i enskog (mazohistikog)
pokoravanja u odnosu na svog oca, kao i daj e izraena
sklonost Dostojevskog da samog sebe kanjava stajala u vezi sa
sklonou njegovog oca da kanjava sina. Freud je pisao:
Za Dostojevskog se dakle moe rei: to je osoba s posebno izra-
enom biseksualnom dispozicijom, osoba koja se estoko moe
braniti protiv zavisnosti u odnosu na krajnje strogog oca.
Meutim, mada je bio strog traei od svoje djece da se rano
posvete uenju, dr. Dostojevski je bio posebno savjestan otac
koji je posvetio mnogo vremena obrazovanju svoje djece, koju
nikada nije fiziki kanjavao. tavie, da ih drugi ne bi tukli,
poslao ih je u privatne kole iako je to sebi jedva mogao priutiti.
U svojoj definitivnoj biografiji Dostojevskog Joseph Frank kae
da je Freud proitao fusnotu u biografiji objavljenoj 1883., gdje
se ukazuje na 'poseban dokaz o bolesti Fjodora Mihailovia
iz rane mladosti, a ta bolest povezuje s jednim traginim
dogaajem u porodinom ivotu'. Premda u tom odlomku ne
postoji nita o kanjavanju niti o ocu, Freud u pismu Stefanu
Zweigu podsjea na ono to je proitao:
U biografiji Dostojevskog sam proitao da je njegova nesrea
kao odraslog ovjeka povezana s injenicom da ga je otac
veoma strogo kanjavao.
To je primjer gdje Freud nehotice grijei u prisjeanju, a to da bi
potkrijepio svoj ve zauzeti stav o psihopatologiji Dostojevskog.
Upravo je to ona fantazija koja ispunjava elje i koja dovodi
do pogrenog sjeanja, a o emu i sam Freud govori u
96
Psihopatologiji svakidanjeg ivota. Bolest, ili 'kasnija nesrea',
jest epilepsija. Na temelju tog 'dokaza' Freud zakljuuje da
napadi od kojih je patio Dostojevski zasigurno nisu bili nastupi
prave epilepsije, ve da su bili izazvani emotivnim konfliktom
a ne oteenjem mozga. Takoer smatra da je Dostojevski
u djetinjstvu imao 'napade' koji su nagovjetavali kasniju
epilepsiju i bili praeni strahom od smrti i iznenadnim stanjima
letargije. Joseph Frank uvjerljivo dokazuje da Dostojevski u
djetinjstvu nije imao nikakve simptome bolesti jer se oni prvi
put javljaju 1846. i 1847. godine, odnosno kada je Dostojevskom
bilo 25 godina.
Oca Dostojevskog su navodno ubili njegovi kmetovi kada
mu je sin bio osamnaestogodinji student. Freud epilepsiju
Dostojevskog tumai, bilo daj e 'prava' ili ne, kao mazohistiku
elju za samokanjavanjem, te tvrdi da se ispoljila kada je uo
za oevu smrt. Ustvari, svi dokazi, sa iznimkom nepotvrene
'porodine tradicije' o kojoj pie njegova ki, sugeriraju daj e
Dostojevski prvi epileptini napad imao 1859. godine u zatvoru
u Sibiru. Ljekarski izvjetaji uvjerljivo ukazuju daj e Dostojevski
patio od greva tipinih za 'grand mal' (pravu epilepsiju). Daljnji
dokaz je i to to mu je sin Aleksej umro od epilepsije kada mu je
bilo tri godine. Naime, dokazano je da je kod epilepsije veoma
znaajan nasljedni faktor.
To je sutina kritike koju Frank upuuje Freudu zbog njegovog
nagaanja. Naime, Freudu je, kada je jednom donio zakljuak,
bilo teko da ga preinai pa je birao samo one 'dokaze' koji
podupiru njegove pretpostavke. Ovdje emo se svakako sjetiti
i da Freud nije uspio otkriti kakav je bio otac sudije Schrebera.
Moramo istai da Frank nije imao posebni animozitet prema
Freudu, lako je bio sumnjiav povodom njegovih tumaenja
karaktera Dostojevskog, Frankje smatrao daj e Freud svoje
tumaenje temeljio na tanim podacima. Tek poto je prouio
dogaaje iz djetinjstva i mladosti Dostojevskog, Frankje uoio
da je Freud nepouzdan na isto injeninom nivou.
97
Freudov lanak 'Michelangelov Mojsije' drugaije je vrste. Tu
on ne nagaa o Michelangelovu ranom djetinjstvu i ne tumai
njegovu psihopatologiju. To je zapravo opirni i teorijski
inspirirani prikaz onoga to su historiari umjetnosti napisali o
Michelangelovu kipu Mojsija, a to prate Freudovi zakljuci o
znaenju poze koju je umjetnik odabrao. Svi koji proitaju ogled
bit e impresionirani otrinom Freudova ispitivanja, panjom
koju posveuje detaljima, kao i skromnosti u tvrdnjama. Freud
za Michelangelov kip kae da je:
kao konkretni izraz najveeg mentalnog postignua jednog
ovjeka, to jest uspjene borbe protiv unutarnje strasti a zbog
neega emu se posvetio.
Nije mnogo vano da li se savremeni historiari umjetnosti
slau s tim stavom.
U tom se ogledu uoavaju i Freudova uenost i izuzetan dar
zapaanja. Ironino je meutim da u njegovom najboljem
lanku o umjetnosti i umjetnicima psihoanalitika teorija
gotovo da nema znaaja.
Kao to smo ukazali na poetku poglavlja, Freud je smatrao da
umjetnost i knjievnost nastaju iz sublimacije nezadovoljenog
libida. Mada je smatrao da normalni ljudi koji ive u civilizaciji i
pod prinudama koje ona namee uvijek pribjegavaju sublimaciji,
iz njegovog stava bi se moglo zakljuiti da umjetnost i
knjievnost ne bi bili nuni kada bi libido bio sasvim ispranjen.
A iz toga bi slijedilo i da su umjetnici, poto se veoma posveuju
aktivnostima to proizlaze iz sublimacije, blii neurotiarima
nego prosjenim osobama. Freud je to doista i mislio.
Umjetnik je u osnovi introvert i nije daleko od neuroze. Njega
pritiu izuzetno snane nagonske potrebe. On eli ast,
mo, bogatstvo, slavu, kao i ljubav ena; ali nedostaju mu
sredstva da bi sve to postigao. Shodno tome, kao i svi drugi
98
nezadovoljeni ljudi, on se okree od stvarnosti i sav svoj
interes i libido prenosi na fantazije koje ispunjavaju elje, a to
moe voditi i u neurozu.
(CD, XVI. 376)
Freud je smatrao da fantazija potjee iz igre. Po njegovu nazoru,
i igra i fantazija podrazumijevaju okretanje od stvarnosti ili
njeno poricanje, i prema tome predstavljaju aktivnosti koje
valja prerasti.
Dijete koje raste, a koje se prestaje igrati, odustaje upravo od
veze sa stvarnim objektima; umjesto da se igra, ono sada fan-
tazira. Ono gradi kule u zraku i stvara takozvane snove na javi.
(CD, IX. 145)
Kreativni pisac postupa isto kao i dijete koje se igra. On stvara
svijet fantazije koji shvaa veoma ozbiljno (a u koji investira
veliku koliinu emocija), iako ga otro odvaja od stvarnosti.
(CD, IX. 144)
Moemo smatrati da sretna osoba nikada ne fantazira, ve
da to ini samo nezadovoljna. Pokretaku snagu fantazija
predstavljaju nezadovoljene elje. Svaka fantazija je zapravo
ispunjenje elje, korekcija stvarnosti koja ne zadovoljava.
(CD, IX. 146)
Neurotiari se okreu od stvarnosti jer im je nepodnoljiva, ili
u cijelosti ili djelomino.
(CD, XII. 218)
Po ovom stajalitu igra, snovi i fantazije su slini j er su
djetinjasti, eskapistiki naini ispunjavanja elje kojima se
nadomjeta stvarnost koja ne donosi zadovoljenje.
U petom poglavlju smo govorili da je Freud razlikovao dvi j e
vrste funkcioniranja mentalnog aparata koje je prozvao
99
'primarnim' i 'sekundarnim' procesom. Prvim procesom upravlja
ispunjavanje elja i naelo zadovoljstva, a drugim svjesno
planiranje i naelo stvarnosti.
Naelo zadovoljstva dovodi do odvajanja jedne vrste misaone
aktivnosti koja ne podlijee provjeri u stvarnosti i potinjena
je samo naelu zadovoljstva. Ta aktivnost je fantaziranje koje
poinje ve u djeijoj igri, i koje kasnije, kada se nastavi kao
sanjanje na javi, vie ne zavisi od stvarnih objekata.
{CD, XII. 222)
Freud je ipak priznao, iako nevoljno, da umjetnici nisu naprosto
neurotiari koji koriste svoju darovitost da pobjegnu od
stvarnosti.
Umjetnost na novi nain dovodi do izmirenja dvaju naela.
Umjetnik je u sutini ovjek koji se okree od stvarnosti jer mu
je teko prihvatiti odustajanje nagonskog zadovoljenja koje
ona isprva zahtijeva. Potom on u fantaziji puta da se njegove
erotske i druge elje razmahnu. On iz tog svijeta fantazije ipak
nalazi put natrag u stvarnost tako to se koristi posebnim
darom da svoje fantazije preoblikuje u istine nove vrste, a koje
ljudi cijene kao dragocjene odraze stvarnosti.
(CD, XII. 224)
U ovom neobinom shvaanju smatra se da, iako umjetnik
moe izbjei pad u neurozu, njegova umjetnost jo uvijek
predstavlja posredan put da dobije nagonsko zadovoljenje
u kojem bi, da je bolje prilagoen stvarnosti, ili uivao ili od
njega odustao. Drugim rijeima, umjetnost je prvenstveno
eskapistika. U idealnom svijetu u kojem bi svako bio dovoljno
zreo da naelo zadovoljstva zamijeni naelom stvarnosti, ne bi
bilo potrebe za umjetnou.
Ovaj zakljuak izvrsnog pisca koji je veoma cijenio knjievnost
i likovne umjetnosti mnogim e itaocima izgledati veoma
100
neobian. Da je Freud ivio toliko dugo da se upozna s
modernom biolokom milju, on bi najvjerovatnije revidirao
svoje stavove.
Etolozi se naprimjer uglavnom slau da je igra mladih ivotinja
ne eskapistiko, ve adaptivno ponaanje. Igra olakava
istraivanje, a ponavljanjem pokreta potie razvoj miinih
vjetina. Nestana igra izmeu mladih ivotinja i djece je
vjerovatno vaan nain uenja kontrolirane upotrebe agresije, a
moe olakati i kasnije seksualno zadovoljenje.
Ako je igranje adaptivno u biolokom smislu, moda je to tako i
s fantazijom, lako postoje 'prazni' snovi na javi koji se uklapaju u
Freudovu eskapistiku teoriju, to nije sluaj sa svim fantazijama.
Albert Einstein je razmiljanje definirao kao 'slobodnu igru
pojmova' i posebno naglasio potrebu da kreativno miljenje
bude slobodno od prinuda koje nameu realni objekti. On
sam nikada bez fantazije ne bi uspio stvoriti specijalnu teoriju
relativnosti, iako je ona kasnije, naravno, i eksperimentalno
potvrena. Freud je, kao to smo rekli, smatrao da su Braa
Karamazovi najbolji ikada napisani roman, lako plod pieve
mate, roman takoer sadri portrete zasnovane na stvarnim
ljudima. Kao i svaki veliki roman razvija i produbljuje nae
razumijevanje stvarnosti, dakle ne nudi bijeg iz nje.
U etvrtom poglavlju smo govorili o neodrivosti Freudove
teorije da su snovi skoro uvijek halucinatorna ispunjenja
potisnutih elja. Rekli smo da su neki snovi put da se ovjek
suoi s traumom, dok drugi predstavljaju obradu informacija.
To dvije funkcije nisu eskapistike, ve naini da se postupno
prihvati stvarnost.
Igra, fantazija i snovi, tri aktivnosti koje je Freud dovodio u vezu
kao eskapistiko ispunjenje elja, mogu se smatrati i adaptivnim
aktivnostima. Tanije, kao naini da se biraju elementi naeg
unutarnjeg i vanjskog iskustva, i da se od njih stvaraju nove
101
kombinacije. Freud je smatrao da se pobude umjetnika i
pobude naunika veoma razlikuju. Nagon u osnovi umjetnikove
kreativne djelatnosti je nezadovoljeni libido koji se oituje u
eskapistikoj fantaziji. Nagon u osnovi naunikove djelatnosti je
elja da ovlada vanjskim svijetom. Ono to umjetnici i naunici
rade zacijelo se veoma razlikuje; ali, kao to smo ve rekli, i jedni
i drugi ele stvoriti poredak, osmisliti svijet i na doivljaj njega,
pri emu u razliitosti otkrivaju jedinstvo ili ga sami oblikuju.
Mnogi najkreativniji psihoanalitiari novijeg doba, izmeu
ostalih Rycroft, Winnicot, Bowlby, Marion Milner, kao i
Ehrenzweig, odbacuju Freudov pojam 'primarnog procesa'
kao arhaian, djetinjast i neprimjeren. Fantazija moe biti
eskapistika, ali kada se oituje kao kreativna mata onda je
ona vitalni aspekt ovjekovog prilagoavanja svijetu. Goya je
sigurno u pravu kada je povodom svog djela Caprichos napisao:
Fantazija koju je razum napustio proizvodi strana udovita;
udruena s razumom, ona je majka umjetnosti i ishodite nje-
nih divota.
102
Devet o pogl avl j e
Kultura i religija
Primjena psihoanalitike teorije na antropologiju i religiju bila
je, u cjelini, razoaranje. Pa ipak, Freudovi pogledi na te oblasti,
iako ih antropolozi i teolozi obino ne prihvaaju, vani su jer
pokazuju kako je psihoanaliza od metode lijeenja neurotskih
poremeaja prerasla u misaoni sistem koji pretendira da objasni
sve ovjekove aktivnosti.
Kao to smo napomenuli, Freud je bio veoma civiliziran
ovjek, ali je civilizaciju ipak smatrao represivnom jer ona, po
njegovu miljenju, suvie sputava zadovoljavanje nagona,
to kod veine ljudi izaziva neurotske simptome. Nije dakle
udno to je Freud mnogo prouavao antropologiju; smatrao
je da moe utvrditi kakav je ovjek bio prije no to je upao u
eljeznu stegu represije. Naalost, Freud je pisao u razdoblju
'salonske' antropologije, kada je bilo mnogo teoretiziranja bez
oslanjanja na dokaze. Tada se jo uvijek o ljudima iz kultura
u kojima nije bilo pisma moglo govoriti kao o 'divljacima', a i
sasvim neopravdano izjednaavati 'primitivno' s 'neurotinim'
ili 'infantilnim', kao to je sam Freud inio. Danas znamo da su
primitivni ljudi na veoma sloen nain bili dobro prilagoeni
sredini. Meutim, prije Prvog svjetskog rata prevladavali su
viktorijanski nazori da postoji jasan napredak od 'divljatva'
do vrtoglavih visina evropske civilizacije 20. stoljea. Otkrie
postojanja koncentracionih logora i dogaaji u dva svjetska rata
unitili su taj doivljaj samozadovoljstva.
103
Djelo Totem i tabu, koje ima etiri dijela koja su izvorno
objavljena zasebno, pojavilo se kao knjiga 1913. godine.
Freudovi glavni izvori za ove antropoloke spekulacije bili
su Darwinovo Porijeklo ovjeka, Frazerova Zlatna grana, kao i
teorije Robertsona Smitha i J. J. Atkinsona. Neki od tih izvora su
danas djelomino, a drugi u cijelosti diskreditirani.
Totem je simboliki znamen posebne drutvene grupe ili
plemena. On moe biti ivotinja ili, rjee, biljka ili prirodna
pojava kao naprimjer kia. Totem je predmet potovanja ili
oboavanja, i zatien je tabuima koji naelno zabranjuju da se
on ubija, jede ili ak dodiruje. Meutim, u posebnim prilikama
totemska ivotinja se ritualno ubija i sakramentalno jede.
Vezanost za posebni totem definira drutvene odnose, tako
da su seksualni odnosi izmeu lanova istog totemskog klana
obino zabranjeni.
Freud je totem tumaio kao da predstavlja oca jer je znao za
tri sluaja u kojima su djeaci s edipalnim konfliktima imali
fantazije ivotinja koje su bile zamjena za oca, ili su pak imali
fobije od njih. Freudov pacijent zvani 'mali Hans' plaio se da e
ga ugristi konj, to je Freud smatrao rezultatom potiskivanja i
kasnije projekcije djetetovog neprijateljstva prema ocu.
Freud je na Darwinovu tragu pretpostavio da su primitivni ljudi
ivjeli u malim skupinama ili 'hordama' u kojima je dominirao
samo j edan snani mujak koji ne samo da je zadravao sve
enke za sebe nego je i protjerivao mlae muke suparnike, te
tako spreavao incest i poticao stvaranje seksualnih veza izvan
izvorne grupe. Freud istie da su se:
... jednog dana prognana braa zajedno vratila, ubila i
prodrla svoga oca, to je oznailo kraj patrijarhalne horde...
lotemski objed, koji je moda ovjekova najranija svetkovina,
na taj je nain ponavljanje tog znamenitog i zloinakog djela
104
koje je znailo i poetak mnogo ega - drutvene organizacije,
obiajnih ogranienja i religije.
(CD, XIII, 141-142)
Freud potom tvrdi da su se sinovi koji su ubili oca raalostili, pa
su:
svoj postupak opozvali tako to su zabranili da se totem,
zamjena za njihovog oca, ubija; odrekli su se od onoga to
je on donosio tako to su odustali od pretenzija na ene koje
su osloboene. Tako su od sinovljevskog osjeaja krivice
stvorili dva osnovna tabua totemizma koji upravo zbog toga
odgovaraju dvjema potisnutim eljama Edipova kompleksa.
Ko prekri te tabue kriv je za jedina dva zloina koje poznaje
primitivno drutvo.
(CD, XIII. 143)
Obredni ' totemski obj ed' mogao bi se tumai ti kao ' povratak
poti snutog' ; kao pri vremeni si mbol i ki izraz i zvorni h pori va
mrnj e prema ocu, pori va koji zbog osj eaj a krivice obi no
ostaju nesvjesni .
Freud j e smatrao da j e to praubi stvo oca bilo stvarni dogaaj
koji je ostavi o ' nei zbri si ve tragove u historiji ovj eanstva' .
Drugi m rijeima, vj erovao je u di skredi ti ranu Lamarckovu
teoriju o nasl jei vanju steeni h osobi na. Usprkos i zvrsnom
poznavanj u Darwi nove teorije evol uci j e koja j e kod gotovo svi h
bi ol oga diskreditirala Lamarckovu i deju, Freud j e uporno, sve
do kraja i vota, tvrdi o da se steene osobi ne mogu prenositi,
ime je el i o rei da se poeci religije i moral a si gurno mogu
traiti u nekom stvarnom dogaaj u.
Freud i zgl eda da j e gaj i o podvoj ena osj eanj a prema dj el u
Totem i tabu. lako ga je smatrao svoji m vel i ki m ostvarenj em,
j ednom j e rekao: ' Nemoj te to uzi mati tako ozbi l jno, napi sao
sam to j ednog ki ovi tog nedj el j nog popodneva. ' Pored toga
105
sto je Freud privren Lamarcku, u njegovoj teoriji postoji vie
neodrivih elemenata.
Kao prvo, ni u antropologiji ni u nauci to prouava ovjekolike
majmune nema dokaza da je ikada postojala 'prvobitna horda'
kojom je dominirao samo jedan mujak. Darwin je svoju teoriju
izveo iz nepouzdanih izvjetaja o organizaciji grupe gorila,
izvjetaja koji su se ispostavili netanima.
Kao drugo, totemski objedi su rijetka pojava koja je dokazana
samo kod malog broja plemena kod kojih postoji totemizam.
Kao tree, Freud ne govori o moguem znaaju majke
u totemskoj religiji. To je propust karakteristian za
psihoanalitiku teoriju koja je veoma dugo u svom razvoju
obino ulozi majke pretpostavljala ulogu oca. Takav naglasak
vjerovatno ishodite ima u tome da je sam Freud imao vie
problema u odnosu prema ocu nego u odnosu prema majci.
Kao etvrto, u bar jednom sluaju na kojem je Freud zasnovao
svoju teoriju totema koji predstavlja oca mogue je posve
razliito tumaenje. 'Malog Hansa', petogodinjeg sina svog
prijatelja Maxa Grafa, Freud je zapravo vidio samo jednom.
Lijeio ga je posredstvom oca. John Bowlby, preispitujui sluaj,
utvrdio je da je fobija 'malog Hansa', kao i ostale djeije fobije,
vjerovatno bila izazvana strahom da e ga majka napustiti.
Utvreno je da je Hansa majka odgajala tako sto je koristila
uznemirujue prijetnje, ukljuujui i prijetnju da e ga, bude li
zloest, ostaviti.
U svjetlu moderne antropologije, darvinovske teorije,
Bowlbyjeve teorije o 'privrenosti', lahko je biti naknadno
mudar i optuivati Freuda da zanemaruje dokaze od kojih
za neke onda nikako i nije mogao znati. Unato svemu,
Totem i tabu zaista je u velikoj mjeri spekulativno djelo, a
svjedoi i o Freudovoj tenji da kada misli da e to poduprijeti
10
psihoanalitiku teoriju stvara openite sudove na osnovu
nedovoljnog broja injenica. Thomas Mann, u eseju
objavljenom 1929., napisao je da je Totem i tabu Freudovo djelo
koje je na njega ostavilo najjai dojam. To izgleda neobino ako
ne znamo da je Mannova ocjena isto literarna, to jest da se ne
temelji ni na kakvoj antropolokoj teoriji. Mann je pisao da je
Torem / tabu
nedvojbeno Freudovo djelo koje ima najveu umjetniku
vrijednost; kako po koncepciji tako i po formi, to je knjievno
remek-djelo koje stoji rame uz rame s najveim knjievnim
esejima s kojima se moe usporeivati.
Neke od kritika upuenih djelu Totem i tabu mogu se uputiti
i djelu Mojsije i monoteizam, Freudovoj posljednjoj potpunoj
knjizi koju je zavrio kada je imao vie od osamdeset godina.
Freud je istakao kontroverzan stav da je Mojsije, voa i osniva
idovskog naroda, bio zapravo Egipanin, kao to nagovjetava
i etimologija njegova imena. Biblijska prii veli da su Mojsija,
da bi izbjegao faraonov progon, roditelji stavili u koaricu od
papirusove trstike i poloili je pored rijeke. Faraonova ki je
otuda izbavila Mojsija. Poto ga je odgojila kao svoga sina,
Freud ne bez razloga zakljuuje da je on zapravo to i bio, to
jest da nije bio idov. Dalje kae da je Mojsije prihvatio veliku
reformu faraona Ehnatona koji je ukinuo mnogobotvo i uveo
jednobotvo. Kada je Ehnaton umro, dolo je do reakcije koja
je ugrozila monoteistika vjerovanja. Mojsije je stao na elo
potinjene idovske manjine, ojaao im identitet ustrajavajui
na jednobotvu i obiaju obrezivanja. Na kraju je idove iz
Egipta poveo u Obeanu zemlju (egzodus), lako se u Bibliji kae
da je Mojsije umro u sto dvadesetoj godini, Freud je smatrao
da su ga zapravo ubili sunarodnjaci. Dokaz je pronaao u
jednom stavu Ernsta Sellina koji su, odmah kada je bio iznijet,
odbacili svi idovski uenjaci. Freud je rado prihvatio Sellinovu
pretpostavku jer je ona podupirala njegovu ideju o oceubistvu
i porijeklu religije. Freud je smatrao da je ubistvo Mojsija
107
ojaalo osjeaj krivice koji je potjecao iz opisanog prvobitnog
oceubistva, i da je u idovskom narodu izazvao trajan nesvjesni
osjeaj krivice.
Sasvim je mogue da je kajanje zbog ubistva Mojsija bilo
poticaj za fantaziju o Mesiji koji e se vratiti i svoj narod povesti
ka iskupljenju i u obeanu vladavinu nad svijetom.
(CD, XXIII. 89)
Veina kritiara su djelo Mojsije i monoteizam odbacili kao
jedan od Freudovih najmanje uvjerljivih radova. Kao i u djelu
Totem i tabu, dokazivanje se i u ovom djelu znatno oslanja na
lamarkovsku teoriju o nasljeivanju steenih osobina. Pored
toga, knjizi se moe uputiti mnogo historiografskih primjedbi
koje bi ovdje bilo suvino nabrajati.
U prvom poglavlju smo rekli da Freud nikada nije bio aktivni
idovski vjernik, lako je priznavao da religija nekad moe
igrati ulogu u suzbijanju neurotskih simptoma, vrsto je ostao
pri stavu daj e religija iluzija koja ispunjava elje. Bogovi, po
Freudovu miljenju, imaju tri zadatka.
Oni moraju odstranjivati uase prirode, moraju ljude navii
na sudbinske nevolje, posebno na smrt, i moraju im dati
nadoknadu za patnje koje im je civilizirani ivot nametnuo.
(CD, XXI. 18)
Freud je vjerovao da religija nastaje iz ovjekovog osjeaja
bespomonosti. Kao odrasla osoba, ovjek je suoen sa
svakojakim opasnostima, od zemljotresa do bolesti. One mu
prijete, a on ih ne moe kontrolirati. Kao malo dijete bio je jo
bespomoniji, ali je uviao da ga otac, ma koliko ulijevao strah,
bar titi od uobiajenih opasnosti.
Nastanak religijskih potreba iz djeije bespomonosti i tenje za
ocem izgleda mi neosporno, posebno jer se taj osjeaj ne pro-
108
duuje prosto iz djetinjstva, ve se trajno odrava strahom pred
viim sudbinskim moima. Mislim da u djetinjstvu nijedna potre-
ba nije toliko snana kao potreba za zatitom koju prua otac.
(CD, XXI. 72)
U jednom ranijem lanku Freud je vei naglasak stavio na
opasnosti koje pojedincu prijete od njega samog. Uoio je
slinost izmeu vjerskih obiaja i opsesivnih rituala. Po njegovu
nazoru, opsesivni rituali su nain da se ego zatiti od pojave
fantazija, misli ili seksualnih poriva koje je ovjek potisnuo;
u isto vrijeme to je pomaknuti i djelomini izraz tih poriva.
Naprimjer, neki njegov pacijent je patio od prisile da esto
pere ruke, to je u tom sluaju bio izraz osjeaja krivnje u vezi
s masturbacijom. Pored toga, osjeao je prisilu da svaki prst
posebno pere, ime je pravio opsceni gest koji oznaava snoaj.
Freud je smatrao da je religija, kao dio civilizacije, zasnovana na
suzbijanju izvjesnih nagonskih poriva i odustajanju od njih. Ti
porivi, meutim, nisu, kao i u neurozi, iskljuivo komponente
seksualnog nagona; oni su sebini, drutveno tetni nagoni,
iako, ak i tada, obino sadre neku seksualnu komponentu.
(CD, IX. 125)
Poboni ljudi koji se ispovijedaju i priznaju da su grjenici
moraju biti obredno posluni jer se tako brane protiv napasti i
nadziru ili odbacuju nagonske sile koje uvijek prijete da izbiju
na povrinu. Freud je otiao ak tako daleko da je tvrdio da je
religiju mogue smatrati 'univerzalnom opsesivnom neurozom'.
Religija, dakle, obeava zatitu protiv unutarnjih teko
umirivih poriva, to se postie uestvovanjem u obredima.
Ona prua i djelominu zatitu protiv vanjskih opasnosti tako
to prihvaa ogranienja kojima civilizacija sputava sebine
porive pojedinaca. Ovo suzbijanje poriva omoguuje izvjestan
stepen solidarnosti s drugim ljudima, te stoga ublaava osjeaj
bespomonosti.
109
Religija osim toga obeava ivot nakon smrti. To ne samo da
ublaava strah od smrti nego i implicira da e pokojnik u raju
biti nagraen zadovoljstvima koja e nadoknaditi ovozemaljska
zadovoljstva kojih se liio u interesu civilizacije.
Na poetku poglavlja primijetili smo da je Freud civilizaciju
smatrao pretjerano opresivnom i neim to uzrokuje neuroze.
Njegova ozlojeenost je ila mnogo dalje od toga; toliko, doista,
da se moe pretpostaviti da mu je krajnja opsesivna kontrola
vlastitih poriva predstavljala teret. Freud, iako je priznao da je
civilizacija nuna ako ovjek kao vrsta eli preivjeti, ipak govori
o 'ozljedama' koje civilizacija nanosi pojedincu. Sljedei navod
je jasno ironian, ali otkriva i ta je Freud mislio o 'prirodnom'
ovjeku koji ne bi bio sputan.
Govorili smo o mrnji prema civilizaciji, mrnji koju stvara
pritisak to ga ona namee, kao i zahtjev za odustajanjem od
nagona. Zamislimo li da su te zabrane ukinute - ako ovjek
moe kao seksualni objekt uzeti svaku enu koju poeli, ako
bez kolebanja moe ubiti takmaca za njenu ljubav ili bilo kog
drugog to mu stoji na putu, ako nekanjeno moe otuiti
imovinu drugog ovjeka - nastao bi divan ivot, ispunjen za-
dovoljstvima!
Ta tmurna slika je rezultat injenice da je psihoanalitika
teorija zapravo teorija 'nagona'. Ona prvenstveno ispituje
kako pojedinci trae ili ne uspijevaju nai naine da isprazne
nagonske porive. itajui Freuda stjee se dojam da su odnosi
koje ovjek ima s drugim ljudskim biima vrijedni samo ako
olakavaju nagonsko zadovoljstvo. Prijateljstvo i drugi odnosi
se nikako ne vrednuju sami po sebi, ve se svi smatraju 'ciljno
potisnutim' zamjenama za seksualne odnose. Nije udno to
je Freud odbacio kransku zapovijed 'Voli blinjeg svoga
kao samoga sebe', o kojoj je govorio kao propisu koji nema
smisla j er se 'njegovo potovanje ne bi moglo preporuiti kao
racionalno'. Kao to emo vidjeti, moderna psihoanalitika
110
teorija se mnogo vie nego to je to inio Freud bavi kvalitetom
i vrstom odnosa u koje pojedinci stupaju itavog svog ivota.
Freudovo shvaanje religije se u vie pitanja moe izloiti
kritici. Kao prvo, on smatra daj e religija iskljuivo utemeljena
na linosti oca. Mada je Be u prvom redu bio katoliki grad,
Djevica Marija i ostale boice nisu imale nikakav znaaj, to je
nedostatak o kojem Freud raspravlja u djelu Totem i tabu.
Kao drugo, Freud ne spominje religije kao to su rani budizam,
u kome izgleda nema vjerovanja u boga ili bogove, ali koji ipak
propisuje nain ivota za koji mnogi smatraju da donosi veliko
ispunjenje.
Kao tree, Freud, kao to sam priznaje, nije u stanju da shvati
ekstatina i mistina iskustva, koja za mnoge ljude predstavljaju
izvor 'vjerskih' osjeaja. Kada je Freud svom prijatelju Romainu
Rollandu poslao primjerak svoje knjige Budunost jedne iluzije,
a u kojoj odbacuje religiju, ovaj je rekao da Freud nije shvatio
pravi izvor vjerskog osjeaja. Freud je pisao:
On, kae Rolland, sastoji se u posebnom osjeanju koje je
kod njega stalno prisutno, a koje je uoio kod mnogo ljudi,
a za koje moe pretpostaviti da postoji kod miliona ljudi. To
osjeanje bi on volio nazvati osjetom 'vjenosti', osjeanjem
neeg bezgraninog, nesputanog - takorei 'okeanskog'.
(CD, XXI. 64)
Freud ispravno oznaava to kao:
osjeaj neraskidive veze, jedinstva s vanjskim svijetom kao
cjelinom.
(CD, XXI. 65)
Freud taj osjeaj usporeuje sa snanom zaljubljenou, kada se
onaj koji voli osjea potpuno ujedinjenim s voljenom osobom.
111
Freud to tumai kao krajnju regresiju na veoma rano stanje;
stanje malog djeteta na grudima majke prije nego to naui da
sebe razlikuje od majke i vanjskog svijeta. I ljubav i okeanski
osjeaj su za Freuda dakle iluzije. I doista, on o stanju ljubavi
govori kao o nekakvom ludilu, kao o 'normalnom prauzoru
psihoze'.
Freud se djelomice slae s Rollandom jer doputa da okeanski
osjeaj i osjeaj jedinstvenosti sa svemirom moe biti povezan s
vjerskim osjeanjima u kasnijem stadiju, a to opisuje kao
prvi pokuaj vjerske utjehe, kao jo jedan nain da se porekne
opasnost za koju ego uoava da prijeti iz vanjskog svijeta.
(CD, XXI. 72)
Mada je svako rtva samoobmana i iluzija koje ispunjavaju elje,
oni koji su, za razliku od Freuda, doivjeli okeanski osjeaj, nee
biti zadovoljni tim objanjenjem. Prikazi ekstatinih iskustava
koje su dali mnogi ljudi, meu kojima i vjerski mistici, kao i
istraivai, meu kojima je bio admiral Byrd, nagovjeuju
da su takva iskustva najdublji trenuci u njihovu ivotu, a da
ponekad dovode do promjena u nainu kako opaaju sebe same
i svijet. Takva iskustva nije potrebno objanjavati u vjerskim
kategorijama, ali se ne mogu odbaciti ni kao sasvim iluzorna.
Defanzivna ispunjavanja elja izgledaju djelomice neautentina
ak i onima koji uivaju u njima. S druge strane, okeansko
iskustvo se osjea kao duboko i posve autentino. Ovo ipak nije
mjesto da se podrobnije bavimo okeanskim osjeajem. Dovoljno
e biti ako kaemo kako bi Freud, da je ikada osjetio neto slino
tome, bio primoran razmotriti neko drugo tumaenje.
Djelo Budunost jedne iluzije Freud zavrava postupkom kojim
se uvijek sluio kada se bavio posebno kontroverznim temama.
Rije je o raspravi izmeu njega i zamiljenog protivnika. Freud
smatra da e u dalekoj budunosti intelekt konano potvrditi
svoj primat a religija biti naputena.
1)2
Moemo koliko hoemo tvrditi da je ovjekov intelekt bespo-
moan u usporedbi s nagonskim ivotom, a u tome moemo
biti u pravu. Meutim, ta slabost ima neto osobito. Glas inte-
lekta je blag, ali se ne stiava dok ne naie na onoga koji ga
slua. Konano, nakon bezbroj odbijanja, on uspijeva.
(CD, XX. 53)
Freud izjednaava intelekt s naukom, mada, kao to smo ranije
ukazali, nije mogue podrati Freudov stav da psihoanaliza ve
jeste, ili da bi mogla postati nauka u strogom smislu te rijei. U
uvenoj posljednjoj reenici u spomenutoj knjizi Freud kae:
Ne, naa nauka nije iluzija. Iluzija bi pak bilo pretpostaviti da
ono to nam nauka ne moe dati moemo dobiti drugdje.
(CD, XXI. 56)
Moda vrijedi rei da kada Freud govori o Bogu svog
zamiljenog protivnika kao o 'vaem Bogu', o Bogu iz
tradicionalne religije, on suprotstavlja ono to ironino naziva
'naim Bogom', Logosom, glasom razuma. Ova Freudova
verbalna dosjetka otkriva o njemu vie no to on misli.
Iskljuivo vjerovanje u razum ili nauku moglo bi naime biti isto
tako iracionalno kao i vjerovanje u Boga. Dakako, Freudova
vjera u psihoanalizu znatno je nadilazila svaki dokaz o njenoj
ispravnosti koji bi se mogao nazvati naunim.
113
Tehnika psihoanalize
U etvrtom poglavlju kratko smo opisali tri aspekta
psihoanalitike tehnike: slobodne asocijacije, tumaenje
snova, i ocjenu transfera i protutransfera. Freud je o tehnici
psihoanalitikog lijeenja napisao vie lanaka. ak i u ovako
kratkoj knjizi obavezni smo saeto predstaviti njegova
shvaanja. Naime, njegov postupak utjecao je na skoro sve
kasnije oblike psihoterapije koji e se primjenjivati na Zapadu.
Principi lijeenja koje je postavio Freud znatno se razlikuju od
onih kojih se dre tradicionalni Ijekari, a u razdoblju prije Prvog
svjetskog rata, odnosno u vrijeme kada su formulirani, zacijelo
su izgledali revolucionarni, lako se savremeni psihoanalitiari
malo kad pridravaju svih Freudovih preporuka, uobiajene
prakse psihoanalize i drugi oblici psihoterapije zasnovani
su i dalje na Freudovom postupku, i ostaju meu njegovom
najtrajnijom ostavtinom.
Jo poetkom 1904. godine Freud je ustanovio nekoliko
kriterija za izbor za psihoanalizu pogodnih pacijenata.
Smatrao je da pacijenti trebaju biti 'dovoljno obrazovani i
veoma pouzdanog karaktera'. Nije elio psihotine pacijente,
odnosno shizofreniare i one koji su patili od najteeg oblika
melanholije (depresivne bolesti). Kao to smo ve primijetili,
pacijenti koji pate od manije ili hipomanije malo kad se
115
obraaju psihoanalitiarima, lako su neki psihoanalitiari
odbacili Freudov savjet u tom pogledu, te pokuali analizirati
shizofreniare, njihovi rezultati razoaravaju.
Freud je shvatio da se psihotini oblici duevnih bolesti mogu
oitovati kao neuroze i da nije uvijek uoljivo da se radi o daleko
ozbiljnijim poremeajima. Zbog toga je uviavno preporuivao
ogledni period analize od samo jedne ili dvije sedmice. Takoer
je bio oprezan kada je upozoravao da se psihoanaliza ne koristi
u sluajevima anorexiae nervosae i drugih ozbiljnih poremeaja
koji zahtijevaju neposredno uklanjanje simptoma.
Freud je dalje tvrdio da pacijenti 'blizu pedesete godine
ivota ili stariji' nisu pogodni za psihoanalitiki tretman iz dva
razloga. Kao prvo, plaio se da je graa koja se nagomilala
u toku pacijentovog ivota tolika da bi se tretman mogao
oduiti unedogled. Danas psihoanalitiari vie ne prihvaaju
to upozorenje i esto uspjeno lijee i starije pacijente.
Freudov drugi razlog za neprimanje sredovjenih i starijih
pacijenata mnogo je zanimljiviji. Kae da 'starije ljudi vie nije
mogue obrazovati', za razliku od mladih koji jo nisu stupili u
adolescenciju 'i koji su esto veoma podloni utjecaju'. Freud je
inae tvrdio da je psihoanaliza tretman u kojem direktan utjecaj
i sugestija imaju veoma mali udio. U tom je pak odlomku iznio
stav da sugestija u psihoanalizi igra mnogo veu ulogu nego
to se to openito smatra.
U etvrtom poglavlju naveli smo dva razloga zato je Freud od
pacijenata traio da lee na kauu, dok je on sjedio iza njih tako
da ga oni nisu mogli vidjeti. Freud je rekao da se tako potie tok
slobodnih asocijacija, a da on sam izbjegava da ga drugi ljudi
promatraju po itav dan. Ali postojao je jo jedan razlog: Freud
je smatrao da pacijent ne treba znati za promjene izraza na
analitiarevom licu. Sva tri razloga su donekle znaajna, a veina
frojdovski usmjerenih psihoanalitiara i dalje koriste kau.
Analitiari koji pripadaju drugim usmjerenjima smatraju da je
116
kau neprimjeren, i vie vole direktan kontakt s pacijentom, koji
vie izgleda kao susret ravnopravnih.
Freud je preporuivao da psihoanalitiar ne zapisuje nita
tokom seanse jer bi to moglo poremetiti 'jednako raspodijeljenu
panju' kada ne treba odluivati koji je pacijentov iskaz vaan.
Freud je isticao da znaenje onoga to analitiar uje na
posebnoj seansi treba biti utvreno tek kasnije. Analitiar
mora vlastito nesvjesno kao receptivni organ okrenuti preno-
enju pacijentovog nesvjesnog. On se mora prilagoditi paci-
jentu kao to je telefonska slualica prilagoena mikrofonu.
(CD, XII. 113-114)
Svaki psihoterapeut priznat e da je to mudar savjet. U najee
greke koje prave psihoterapeuti spada prerano tumaenje:
ure i bez dovoljno dokaza donose pogrene zakljuke.
Konvencija trai da psihoanalitiar ostane nehumano
distanciran, da ga jedino zanima tumaenje grae koju
isporuuje pacijent, a da ne dopusti da ga njegova muka
potrese. Ve smo rekli da je Freud, dok je izvodio psihoanalizu,
bio 'udno bezlian'. On je pisao:
Svoje kolege savjetujem da se tokom tretmana ponaaju
kao hirurzi, koji na stranu stavljaju sve osjeaje, ak i ljudski
saosjeaj, a svu mentalnu energiju fokusiraju na operaciju koju
trebaju izvesti to spretnije... Emotivna hladnoa koju traimo
od analitiara izuzetno je povoljna za obje strane. Za Ijekara je
to poeljna zatita vlastitog emotivnog ivota, a za pacijenta
najvea pomo koja mu se danas moe dati.
(CD, XII. 115)
Analitiar doista treba biti donekle distanciran. Ako se previe
poistovjeti s pacijentom, izgubit e objektivnost i nee vidjeti
koliko je pacijent zapravo odgovoran za vlastite tekoe. S
117
druge strane, ako je distanciran, kao to je savjetovao Freud,
onda prijeti opasnost da pacijenta ne shvati kao osobu.
Istraivanja su pokazala da analitiari trebaju biti sposobni za
iskrenu brigu za pacijenta. Takoer je ustanovljeno da srdaan
prijem od strane analitiara olakava da u pacijentovoj linosti
doe do promjena. Psihoanaliza i druge iz nje proizile vrste
psihoterapije ne mogu se promatrati kao hirurgija, djelomice
i stoga to vie nismo sigurni, onako kao to je bio Freud,
da je mogue utvrditi jedinstven uzrok svakog neurotskog
simptoma. Danas se analitiari vie zanimaju za pacijentovu
linost u cjelini, kao i za odnose koje je imao u ivotu, nego
za potisnute seksualne fantazije u ranom djetinjstvu. A to
trai razliit pristup od onog koji je preporuivao Freud, lako
mora biti objektivan spram pacijentova ponaanja, koje moe
odobravati ili ne, analitiar mora pokazivati i 'bezuvjetni
pozitivni pogled', kako je to nazivao Carl Rogers. To e rei da
analitiar pacijenta mora doista vrednovati kao osobu.
U etvrtom poglavlju smo rekli da se Freud sloio s Jungovom
sugestijom da i analitiar treba biti analiziran. Freud kae da
analitiar ne smije podlei napasti da govori o vlastitoj linosti i
problemima, kao u obinom ivotu gdje vlada pravilo 'ispovijest
za ispovijest'. Freud preporuuje da
Ijekar ostane neproziran za pacijente, te da, kao kakvo
ogledalo, njima pokazuje samo ono sto je pokazano njemu.
(CD, XII. 118)
lako se svaki terapeut s tim nee sloiti, smatram da je Freud tu
bio u pravu. Govoriti o sebi je velika popustljivost, to analitiar
treba izbjegavati tokom seanse, kada treba biti pacijentov
agent. Analitiarevo ispovijedanje, kao to primjeuje Freud,
stvara nesavladive tekoe u tumaenju transfera.
Freud je kritizirao i didaktiki pristup - preporuivanje pacijentu
ta da ita, kao i usmjeravanje pacijenta koji se oslobodio da ide
118
novim putovima za koje analitiar smatra da su primjereni. Freud
je opravdano kritizirao i praksu da se moguim pacijentima kao
uvod u ono to ih oekuje daju na itanje knjige i lanci iz oblasti
psihoanalize, a to danas neki psihoterapeuti primjenjuju.
itanje o psihoanalizi moglo bi uzrokovati raspravu umjesto da
se prvenstvo dadne linom iskustvu. Pored toga, davanje savjeta
koji se ne trae je neka vrsta pokroviteljstva, ime se pacijentu
porie status autonomne osobe.
Freud je savjetovao svakodnevni psihoanalitiki tretman,
izuzev nedjeljom i praznicima (iako je isticao da se 'blagi'
ili 'dobro uznapredovali' sluajevi mogu tretirati rjee).
Smatrao je ak i da stanka nedjeljom ima lo uinak. Danas
veina psihoanalitiara pacijente via rjee. Razlog je izmeu
ostalog i to se vie ne radi subotom, a i stoga to ima veoma
malo pacijenata koji sebi mogu priutiti svakodnevni skupi
psihoanalitiki tretman. Analitiaru naravno ide u prilog da
ima vie pacijenata koje prima rjee, jer tako seanse moe
naplaivati skuplje. Freud zacijelo ne bi odobrio takvo
preinaenje vlastite tehnike.
lako je ponekad bio velikoduan prema siromanima, Freud
je bio veoma realistian kad je u pitanju novac. Pridravao
se pravila da svakog radnog dana svakom pacijentu odredi
jedan sat, i da taj sat naplati, bilo da ga je pacijent iskoristio ili
ne. To na prvi pogled izgleda neuviavno, ali se Freud branio
tvrdnjom da bi pacijenti, ako se od njih ne bi trailo da plate,
veoma esto ispoljavali otpor ne dolazei na seanse, za to bi
pronalazili svakojake razloge, a to bi se vjerovatno deavalo
upravo kada je na pomolu neko vano otkrie.
Freud je izriito odbijao da kao pacijente prima one s kojima je
imao neki odnos izvan psihoanalitike ordinacije.
Posebne tekoe nastaju kada analitiar i novi pacijent, ili pak
njihove porodice, gaje prijateljske odnose ili odravaju neke
119
drutvene veze. Psihoanalitiar kojeg pitaju da poduzme
tretman supruge ili djeteta svoga prijatelja mora biti spreman
da, bez obzira na ishod tretmana, izgubi prijateljstvo; ipak,
mora podnijeti tu rtvu ako nije u stanju predloiti nekoga ko
e ga u tom poslu valjano zamijeniti.
(CD, XII. 125)
Veina psihoanalitiara smatra to pravilo utemeljenim, posebno
otkada je analiza transfera postala u psihoanalitikom tretmanu
krajnje vaan element. Meutim, i sam Freud je esto krio
vlastita pravila. Tako je naprimjer nekoliko godina analizirao
svoju ker Annu, to je oito krenje psihoanalitikih principa i
to bi veina psihoanalitiara osudila. Znakovito je da je Anna
Freud jedino Freudovo dijete koje e postati psihoanalitiar, kao
i da se nikada nije udavala i da je tako ispoljila trajnu odanost
ocu. U zavrnoj fazi Freudove bolesti o njemu se nije starala
supruga Martha, ve upravo Anna.
Freud je esto svoje ukaze krio i tako sto je tokom seansi
mnogo priao, a ponekad i o svojoj porodici. Hilda Doolittle,
pjesnikinja i prijateljica Ezre Pounda, a koja je neko vrijeme bila
udata za Richarda Adlingtona, biljei da je ve ostarjeli Freud
jednom prilikom udario akom o gornji dio kaua na kojem je
leala i rekao:
Nevolja je to sam ja starac i to vi ne mislite da je vrijedno
voljeti me.
Meutim, oni koji kritiziraju Freuda da je krio pravila psihoanalize
ponekad kao da zaboravljaju da ih je upravo on i smislio.
Freudovi sluajevi
Freudovi zapisani sluajevi postali su uveni, i kao ilustracija
kako je izvodio psihoanalizu, ali i kao prava knjievna djela.
Detaljnim prouavanjem Freudovih sabranih djela otkrivamo
120
da je on uzgred spomenuo 133 sluaja, ali da postoji samo est
podrobnih izvjetaja o odreenim pacijentima. Tu su izvjetaj
o sudiji Schreberu, kojeg Freud nikada nije vidio, kao i izvjetaj
o 'malom Hansu', koga je Freud lijeio posredstvom njegovog
oca. Ostaju etiri sluaja kojima se osobno bavio Freud: 'Dora',
koja je na psihoanalizi bila jedanaest sedmica 1900. godine;
'ovjek takor', lijeen jedanaest mjeseci od oktobra 1907;
neimenovana osamnaestogodinja lezbijka koju je Freud
prestao lijeiti nakon 'kratkog vremena'. etvrti sluaj je uveni
'ovjek vuk', ija je sudbina praena punih ezdesetih godina, i
koji je ivio sve do 1979. godine.
Izvjetaj o pacijentici 'Dori' je obzirno nazvan 'Fragment jedne
analize sluaja histerije'. Dora je bila osamnaestogodinja
djevojka, ki dvoje ljudi koji su ivjeli u nesretnom braku, a koji
su bili bliski prijatelji s takoer nesretnim branim parom koji
Freud naziva gospodinom i gospoom K. Gospoa K. je bila
ljubavnica Dorinog oca. Dora se nakratko zaljubila u gospou
K. Gospodin K. je Dori iznosio seksualne prijedloge kada je
ona imala 14 godina, to je ona estoko odbila. Kada je imala
16 godina, izjavila je da prezire gospodina K. i rekla da joj se
on opet udvarao. Od tada je patila od histerinih simptoma
- gubitka glasa, nervoznog kalja i nesvjestice - to je bilo
praeno depresijom, povlaenjem iz drutva i pomislima na
samoubistvo.
Sluaj Dore vaan je jer j e, kao to biljei Ernest Jones,
godinama sluio kao graa onima koji su uili psihoanalizu.
Kao to je Freud i elio, on ukazuje na znaaj snova u
psihoanalitikom tretmanu i svjedoi o Freudovoj sposobnosti
da ih tumai. On otkriva i mnogo toga to Freudu nije bila
namjera. Freud je veoma rano zakljuio da je Dora godinama
bila zaljubljena u gospodina K.; to je ona ostentativno poricala
sve do pretposljednje seanse u kratkotrajnom tretmanu.
Freud je njena ponovljena poricanja smatrao potvrdom, a ne
poricanjem svog tumaenja.
121
'Ne' izgovoreno od pacijenta nakon to se njegovoj svijesti
prvi put predstavila neka potisnuta misao naprosto ukazuje na
postojanje potiskivanja i njegovu silinu; ono djeluje, takorei,
kao mjerilo snage potiskivanja. Ako se to 'ne', umjesto da se
smatra izrazom nepristranog suda (za koji je pacijent zaista
sposoban), zanemari, i ako se rad nastavi, ubrzo postaje jasno
da 'ne' zapravo znai prieljkivano 'da'.
(CD, VII. 58-59)
Dora je ipak uporno poricala da je zalj ublj ena u gospodina K.
(koji j e, uzgred, bio mnogo stariji od nje) sve dok nije odluila
prekinuti lijeenje. Kao to su drugi primijetili, Freud ju je
opteretio tumaenj i ma sve dok nakon pretposljednje seanse
nije napisao:
Dora vie nije osporavala injenicu.
(CD, VII. 104)
Svako ko bez predrasuda proui Dorin sluaj uvidjet e da
Freud, im je donio zakljuak, vie 'ne' nije smatrao odgovorom,
ve je koristio svu svoju domiljatost i izuzetne sposobnosti
uvjeravanja da pacijenticu prinudi da prizna da je on u pravu.
Kao to smo ve primijetili, Freud je isto tako postupao u svojim
spisima, posebice u onima u kojima je pokuavao anticipirati
svaki prigovor koji bi mogao iznijeti neki zamiljeni protivnik.
'Psihogeneza j ednog sluaja homoseksualnosti kod j edne
ene' istie inj enicu, a koju psihoanalitiari danas uglavnom
priznaju, da se adolescenti koje su roditelji prinudili na
tretman rijetko kad oporave. Freud je to uoio, te kae da ta
osamnaestogodinja pacijentica
nije ni na koji nain bila bolesna (nije patila ni od kakvog
unutarnjeg problema, niti se alila na svoje stanje).
(CD, XVIII. 150)
123
Pa ipak, est mjeseci prije toga pokuala je da se ubije. Freud
je takoer priznao injenicu da pretvaranje homoseksualne
u heteroseksualnu usmjerenost nikada nije 'lahko'. Freud je
upozorio roditelje da e im elja da kod njihove keri doe do
promjene teko biti ostvarena. Veoma brzo uvidio je da analiza
nee uspjeti. Djevojka je odbacivala Freudova tumaenja i,
prema njegovom izvjetaju, ispoljavala je negativni transfer,
zasnovan na njezinoj mrnji prema svom ocu i mukarcima
openito. Freud je prekinuo tretman i preporuio da djevojka
potrai pomo lijenice. Njegova rekonstrukcija djevojinog
ranog seksualnog razvoja, onoga to ju je ponukalo da
odbacuje mukarce i zaljubljuje se u surogate majke, kao i
dogaaja i osjeanja koji su doveli do pokuaja samoubistva,
iznimno je znaajna. Ali zato je Freud tu djevojku, unato
tolikim kontraindikacijama za psihoanalizu kojih je bio sasvim
svjestan uope prihvatio za pacijenta? Odgovor se nalazi u
prvoj reenici u lanku.
Homoseksualnost kod ena, koja zacijelo nije rjea nego kod
mukaraca, iako je manje upadljiva, ne samo to zakonski nije
sankcionirana nego joj ni u psihoanalitikom istraivanju nije
posveivana panja.
(CD, XVIII. 147)
Jasno je da je Freud prihvatio Doru kao pacijenta ne bi li taj
propust nekako nadoknadio. Mora da je shvatio da je pokuaj
da se analizira neko ko nije bolestan i ko ne trai pomo
uzaludan sa pacijentovog stajalita, mada ne i s njegovog
vlastitog. Freud bi se sloio da je njegova intelektualna
znatielja uvijek imala prednost nad eljom da bude terapeut.
Vjerovatno je mislio da injenica da samo mali broj lezbijki
dolazi na lijeenje opravdava da se pacijent 'koristi' za
istraivanje.
'ovjek takor' j e bio potpuno drugaiji sluaj. To je jedan od
Freudovih najzanimljivijih i najuspjenijih sluajeva. 'ovjek
124
takor' bio je dvadesetdevetogodinji pravnik koji je kod Freuda
prvi put doao 1. oktobra 1907. godine. alio se na opsesivne
misli, to jest na neeljene misli i fantazije kojih se nije mogao
osloboditi. (Oni kojima je neto takvo nepoznato mogli bi se
sjetiti este pojave kada se neka pjesma 'stalno vrti u glavi' a da
se ne moe odagnati.) Misli koje su progonile Ernsta Lanzera
(tako se zvao pacijent) bile su doista uasne. U mnogima
je bio prisutan strah da e se ljudima koje je volio dogoditi
neto jezivo: njegovom ocu, ili eni koju je oboavao. Freud
se iznenadio kada je utvrdio da su se pacijentovi opsesivni
strahovi u vezi s njegovim ocem uporno pojavljivali bez obzira
to mu je otac umro nekoliko godina ranije.
Ali najstranije opsesivne misli ticale su se uskrnjeg
kanjavanja o kojem su mu priali dok je sluio vojsku. Ono
se sastojalo od vezivanja posude sa takorima za zadnjicu
kriminalca, tako da bi te ivotinje prodrle u tijelo kroz anus.
Lanzer je priznao da mu je palo na pamet da je ta kazna nanijeta
eni o kojoj je govorio Freudu; osjeao se prinuenim da vri
neke opsesivne rituale ne bi li se odbranio od te opasnosti.
Freudov dugaki, ali svakako i nepotpun izvjetaj o tom sluaju
zauzima drugi dio desete knjige engleskog standardnog izdanja
njegovih sabranih djela. U tom spisu Freud se pokazuje kao
izvrstan i iznimno uvjerljiv pisac. Freudova analiza opsesivnih
sumnji i ambivalencije ije se porijeklo moe ispitivati do
konflikta izmeu ljubavi i mrnje veoma je uvjerljiva. Freud
je oito osjeao posebnu empatiju prema opsesivnim
neurotiarima, a zasnovanu na svojoj vlastitoj opsesivnoj
linosti. Uspio je da 'ovjeka takora' oslobodi njegovih muka,
zastraujuih misli, tako da je pisao:
tretman, koji je trajao nekih godinu dana, doveo je do potpune
obnove pacijentove linosti, kao i do uklanjanja njegovih
inhibicija.
(CD, X. 155)
125
Skeptici e moda zamjeriti da ne postoji dugoroni izvjetaj
o sluaju Ernsta Lanzera. Opsesivni neurotian koje su muili,
kao i ovdje, prisilne misli i rituali od ranog djetinjstva rijetko kad
se zauvijek sasvim oslobode simptoma kojima opet podlegnu
kada dozive stres. Kao to emo vidjeti, to vai i za sluaj
'ovjeka vuka', to vidimo iz dugoronog izvjetaja kojem u
analima psihoanalize nema premca.
Freud je svom izvjetaju o 'ovjeku vuku' dao naslov 'Iz historije
jedne infantilne neuroze'. ovjek vuk je bio bogati Rus odgojen
na velikom imanju. Prvi put se obratio Freudu u februaru 1910.
godine, nakon ega ga je ovaj lijeio do jula 1914. Freud biljei
da ga je u to vrijeme smatrao izlijeenim. Pacijent u svojim
sjeanjima biljei da je kada je posjetio Freuda u proljee
1919. godine, nakon to se zavrio Prvi svjetski rat, bio sasvim
zadovoljan svojim duevnim i emotivnim stanjem i da je rijeio
da prekine psihoanalizu. Ipak, Freud, kada je uo izvjetaj,
mislio je drugaije i savjetovao je jo j ednu fazu lijeenja. Freud
je pacijenta viao ponovo od novembra 1919. do februara 1920.
On izvjetava:
dio transfera koji do sada nije bio prevazien uspjeno je
savladan.
(CD, XVII. 122)
'ovjek vuk' patio je od povremenih napada depresije i razliitih
opsesivnih simptoma, koji su se, kao u sluaju 'ovjeka takora',
razliitom snagom ispoljavali od ranog djetinjstva. Prozvan
je ovjekom vukom zbog straha od vukova koji potjee iz
razdoblja kada je imao etiri godine, tanije od vremena none
more iz istog razdoblja, kada se uasnuo vidjevi kako est ili
sedam bijelih vukova sjede na granama oraha ispred prozora
njegove sobe. Freud je zapisao da je bio siguran da se u osnovi
tog sna krije pacijentova infantilna neuroza. Ovdje je nemogue
podrobno opisati kako je Freud doao do tumaenja. Uostalom,
1 on sam iz izvjetaja isputa mnogo ta, moda iz opreznosti.
126
'Iz metea snivaevih nesvjesnih memorijskih tragova' on
zakljuuje da je pacijent kada je imao j ednu i po godinu, dok
je leao u svom krevetiu, vjerovatno triput vidio coitus a tergo
izmeu roditelja. Freud je od samog nastanka psihoanalize
bio uvjeren da vienje 'praprizora' snoaja izmeu roditelja
traumatski djeluje na malu djecu. To bi se moda moglo i
oekivati s obzirom na to da je veina njegovih pacijenata
dolazila iz vie klase. U prenatrpanim stanovima siromanih
djeca su svjedoci takvih prizora sigurno i vie puta sedmino;
ipak, Freud je esto govorio da su pripadnici radnike klase
manje skloni neurozama.
Freud je bio toliko uvjeren u valjanost svog objanjenja da je
izriito napisao da je seksualni ivot njegovog pacijenta zbog
ovog ranog doivljaja bio 'rascijepljen'. Pa ipak, 'ovjek vuk' se
sam nije sjeao tog dogaaja. Poto mu je Freud zabranio da
bude kritian, on je moda prihvatio Freudovu rekonstrukciju
u to vrijeme, ali to kasnije sigurno nije mislio. U intervjuu koji je
dao kada je imao 87 godina otkrio je:
Nikada nisam previe vjerovao u tumaenje snova. Uostalom,
u mom sluaju, ta snovi objanjavaju? Freud sve svodi na
praprizor koji izvodi iz sna. Ali u snu tog prizora i nema.
Smatram da je malo nategnuto kada bijele vukove tumai kao
none koulje ili neto slino tome, naprimjer plahte ili krpe.
Prizor u snu gdje se prozori otvaraju i tako dalje, kao i vukovi
koji tamo sjede, i njegovo tumaenje, ne znam, te su stvari
veoma razliite. Sve je veoma nategnuto.
U prikazu analize s Freudom on meutim esto istie koliko je
bio impresioniran Freudovom linou, te da je u njemu naao
'novog oca'. Freud je imao
mnogo linog razumijevanja za mene, kao to mi je esto go-
vorio tokom tretmana, a to je naravno ojaalo moju privre-
nost njemu.
127
'ovjek vuk' otkriva da je Freud s njim priao o Dostojevskom,
da je govorio o nezgodi koju je njegov sin imao na skijanju,
kao i da nije oklijevao da mu dadne di rektan savjet kad je to
smatrao umj esni m. Na kraju prvog stadija tretmana Freud
j e sam predloio da mu 'ovjek vuk' dadne neki poklon
'da njegov osjeaj zahvalnosti ne bi bio prejak'. Ovaj mu
j e poklonio j ednu egipatsku statuetu za nj egovu zbi rku.
Oigledno je da znatno pobolj anj e stanja 'ovjeka vuka' u toj
fazi nema nita zaj edniko s Freudovim tumaenj em nj egovih
infantilnih seksualnih iskustava, ve daj e sasvi m vezano za
i nj eni cu da je pacijent u Freudu vidio oinski lik na koji se
moe osloniti.
Kada je 'ovjek vuk' poslije rata doao na drugu fazu analize, bio
je sasvim ostao bez novaca. Freud ga je analizirao besplatno,
pomagao mu novano, i vie godina za njega iz drugih izvora
sakupljao novac. Godine 1926. bio je na psihoanalizi kod dr.
Ruth Mack Brunswick, koja ga je od tada vie puta lijeila.
Povremeno je odlazio kod barem j o tri psihoanalitiara.
Psihijatri e tu prepoznati tipian sluaj hronine opsesivne
neuroze. 'ovjek vuk' j e umro 7. maja 1979., kada je imao 92
godine. U nizu intervjua koje je s njim vodila Karin Obholzer,
gotovo do njegove smrti, vidi se da je i u kasnim osamdesetim
j o uvijek imao problema u odnosima sa enama, daj e dobijao
napade depresij e, kao i da su ga muile opsesivne misli i
sumnje. Freudov najuveniji pacijent nije dakle reklama za
psihoanalizu, to se Freud moda nadao nakon to se s njim prvi
put sreo.
ak i kada se zna da je psihoanalitike sluajeve teko
predstaviti a da se ne prekri povjerenje, broj tretiranih
sluaj eva, a o kojima je Freud podrobno izvijestio, nevjerovatno
je mali. tavie, samo u j ednom od tih sluajeva postoje
uvjerljivi dokazi da je dolo do bitnog poboljanja pacijentova
stanja. Fisher i Greenberg kau da
128
Freud nikada nije predoio nijedan podatak, u statistikom
obliku ili u obliku studije sluaja, koji bi dokazao da je tretman
bio koristan veem broju pacijenata s kojima je lino radio.
Zato je to tako? Neki e moda rei da Freud nije mogao
ponuditi takve podatke j er njegovi tretmani i nisu ba imali
dobre rezultate. Osobno mislim da je Freud bio daleko vie
zainteresiran za ideje nego za pacijente. Njemu su trebali
vrijeme i prilika da svoje ideje predstavi tako uvjerljivo da
itav svijet prizna i prihvati njegov revolucionarni nain
razumijevanja ovjeka. Nije mu bilo previe vano da li sluajevi
koje je izloio dokazuju terapijsku djelotvornost psihoanalize.
Oni su mu bili vani prije svega da bi poduprli njegove teorije o
ljudskoj prirodi.
129
Jedanaesto poglavlje
Ps i hoanal i z a d a n a s
lako su Freuda prvenstveno zanimali istraivanje i
psihoanalitika teorija, a ne terapija kao takva, italac bi sigurno
elio znati kakav je dananji status psihoanalize, i da li se smatra
djelotvornom u lijeenju neurotskih poremeaja. Usprkos
izuzetno opsenim istraivanjima posveenim tim pitanjima, na
njih je krajnje teko odgovoriti. A za to postoji vie razloga.
Kao prvo, istraivanja su dokazala da se psihoanalitiari
upadljivo razlikuju u pristupima ciljevima lijeenja i
oekivanjima ta ona mogu postii, kao i u nainu ophoenja
prema pacijentima. Tako nije mogue utvrditi, ak ni u
frojdovskoj koli, da neki oblik psihoterapije koji bi se mogao
oznaiti kao 'psihoanaliza' doista i postoji. Veina istraivanja
kojima bi trebalo ispitati rezultate psihoanalize tu injenicu ne
uzimaju dovoljno u obzir. Meutim, prilino je pouzdano da
psihoanaliza koja se izvodi onako kako je to Freud u poetku
inio, metodom slobodnih asocijacija, koritenjem kaua,
kao i uz pet ili est seansi sedmino, ne postie bolje uinke u
ublaavanju neurotskih poremeaja nego manje intenzivne
vrste analitiki usmjerene psihoterapije. Pedesetih godina 20.
stoljea Hans Eysenck i neki drugi pokuali su dokazati daj e
psihoanaliza sasvim nedjelotvorna. Ta je kritika opaska bila
korisna jer je potakla daljnja istraivanja, lako se ne moe rei da
je psihoanaliza koju je provodio Freud mnogo djelotvornija od
drugih oblika psihoterapije koji su se iz nje razvili, ipak postoji
131
saglasnost da e se osoba koja pati od neurotskih problema
prije oporaviti ako umjesto da naprosto eka da smetnje prou
same od sebe potrai pomo iskusnog psihoterapeuta.
Kao drugo, veoma je teko definirati u emu se lijeenje
sastoji. Psihoanaliza, koju je izvorno izgradio Freud, kao
glavni svoj cilj imala je da pacijente oslobodi histerinih i
opsesivnih simptoma. U entuzijazmu, prvi psihoanalitiari i
njihovi pacijenti otili su mnogo dalje u nadi da e zahvaljujui
psihoanalizi u linosti i karakternoj strukturi pacijenta nastupiti
duboke promjene. Mnogo panje posveivalo se pitanju
je li X ili Y 'potpuno analiziran', kao da se tu radilo o nekom
dostinom rezultatu. Sam Freud nije govorio o nekakvim
izuzetnim ciljevima. Danas su psihoanalitiari uglavnom manje
sigurni nego Freud u pitanju definicije 'uzroka' neuroza. Kada
je psihoanaliza uspjena, a ona to zacijelo moe biti, onda ona
vjerovatno djeluje tako to pacijentu omoguuje da korisno
upotrebljava svoju psihopatologiju, a ne da je uklanja. Pacijenti
koji odlaze na psihoanalizu osjeaju se preoptereenima i nisu
sposobni suoiti se s problemima. Bolje razumijevanje vlastite
snage i ogranienja moe biti krajnje korisno, ak i kada im se
linost temeljno ne preinaava.
U jednoj knjizi naveo sam moj vlastiti sluaj koji dobro
osvjetljuje tekoe u procjeni rezultata svake vrste
psihoterapije. Dobio sam pismo od ovjeka kojeg sam prije
25 godina kratko analizirao u dravnoj bolnici. Molio me je
da primim njegovu kerku. U pismu je napisao: 'Iskreno Vam
kaem da je est mjeseci Vaeg paljivog sluanja mojih jada
veoma utjecalo na nain na koji ivim. Mada moj transvestizam
nije izlijeen, moj pristup ivotu i drugim ljudima je preokrenut,
i zbog toga sam Vam posebno zahvalan. Taj dio mog ivota
nisam nikada zaboravio.'
Taj sluaj moe se smatrati neuspjenim, jer glavni simptom,
transvestizam, nije uklonjen. Ipak, poto sam proitao to pismo
132
napisano mnogo godina nakon zavretka tretmana, morao sam
priznati da se dogodilo neto vano, a to se moe direktno
povezati s tretmanom. ini se da je ograniena psihoterapija
koju sam pruio pomogla pacijentu da prihvati sebe, ili da
se suoi sa svojom psihopatologijom, da ne bude time dalje
optereen. Takvi rezultati su mnogo ei nego to se obino
smatra. Meutim, pitanje njihovog naunog vrednovanja nije
rijeeno.
U prvom poglavlju smo ocrtali neke aspekte opsesivne linosti.
Ljudi s takvom linou se lahko prepoznaju. Mada se opsesivni
simptomi mogu ublaiti, kao to je bio sluaj s 'ovjekom
takorom', crte osobene za opsesivnu linost psihoanaliza
ne odstranjuje. Od 1930. do 1950. godine psihoanaliza je bila
posebno popularna u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Od
nje se vie oekivalo nego to je Freud ikada tvrdio da ona
moe postii. I pacijenti i psihoanalitiari su oekivali da u
linosti moe doi do radikalnih promjena. Pored toga, vrijeme
tretmana se sve vie produavalo. Dobro se sjeam jednog
starijeg britanskog psihoanalitiara, koji se vidi na fotografiji sa
psihoanalitikog kongresa 1929. godine u Oxfordu, a koji mi je
ispriao o mladom ovjeku kojeg je analizirao vie godina. Dr.
W. je bio uvjeren da je njegov pacijent u ranom djetinjstvu bio
rtva homoseksualnog napada. Doktor je bio siguran da bi se
pacijent, da je ikako mogao savladati svoju odbranu da se sjeti
tog incidenta, oporavio. Ipak, nije bilo nikakvog dokaza da je do
takvog napada zaista dolo.
Spomenuta generacija psihoanalitiara otila je sa scene.
Njihovi dananji kolege su skeptiniji. tavie, sluaj
ovjeka vuka' dobro najavljuje jednu od velikih promjena u
psihoanalitikoj teoriji koja je nastupila poslije Freudove smrti
23. septembra 1939. Freud je bio uvjeren da je pacijentovo
prividno izljeenje poslije prvog stadija analize bilo posljedica
osvjeivanja da je u djetinjstvu bio svjedok praprizora
koji je Freud pretpostavio da se desio. Ali 'ovjek vuk' j e
133
mislio drugaije. Usprkos svemu, iako je odbacio Freudovu
rekonstrukciju vlastite psihopatologije, stalno je ponavljao da
se divi Freudu.
Ako stvari promatrate kritiki, u psihoanalizi nema mnogo
ega to bi izdralo provjeru. Pa ipak, ona je meni pomogla.
Freud je bio genij.
'ovjek vuk' se prisjea da mu je otac umro prije nego to je
doao na analizu kod Freuda; da je imao lo odnos s ocem jer je
ovaj vie volio svoju kerku, pacijentovu sestru; kao i da je zbog
smrti svog oca razvio transfer u odnosu na Freuda koji je bio
tako intenzivan da ak pie kako je tog ovjeka 'oboavao'.
Drugim rijeima, 'ovjek vuk' poboljanje svog stanja pripisuje
u cjelini svom odnosu prema Freudu; tome to je otkrio novog
'oca', koji je bio tolerantniji i predusretljiviji nego njegov vlastiti
otac; ovjeka koji je bio spreman da etiri godine slua njegova
intimna i ponekad okantna priznanja bez kritike, zgraanja i ne
odbacujui ga kao osobu.
U etvrtom poglavlju smo ukratko prikazali fenomen transfera.
Od 1950. psihoanalitiari su se od Freudovih teorija o nagonu
okrenuli teoriji 'objektnog odnosa', kako je ona ne ba sretno
prozvana; to jest, neurotske probleme poeli su pripisivati
ranim potekoama u meuljudskim odnosima, a ne vie
sputanom nagonskom razvoju. Freud je izraz 'objekt' izvorno
koristio kao da oznaava ono prema emu je libido okrenut
ne bi li zadobio seksualno olakanje. Ti objekti su obino
ljudi, ali se sam izraz 'objekt' moe odnositi i na dijelove tijela
ljudi, kao to su grudi, ili na surogate za osobe, kao to su
fetii ili ivotinje. Dolo je zapravo do promjene naglaska.
Freud je prvenstveno elio otkriti potisnute infantilne
seksualne fantazije koje su, bio je uvjeren, bile meu uzrocima
zaustavljanja neurotiarevog libidinalnog razvoja. Budui da
mu je seksualnost ostala u infantilnom stadiju, neurotiar ne
134

moe ostvariti seksualno zadovoljenje kao odrasla osoba, stoj e
Freud smatrao kao conditio sine qua non duevnog zdravlja.
Freud je naravno shvaao da su liavanje ili poremeaj u ranim
odnosima s roditeljima meu uzrocima zaustavljanja razvoja.
Ipak, on je stavljao naglasak na tretiranje pojedinca kojim
se oslobaa potiskivanja i otkrivaju fantazije ili traumatini
dogaaji iz ranog djetinjstva, kao to je tvrdio da sam radi
u sluaju 'ovjeka vuka'. Terapijski cilj psihoanalize Freud je
definirao na sljedei nain:
Ona treba da ojaa ego, da on postane mnogo nezavisniji od
super-ega, da se proiri njegovo opaajno polje i ojaa njego-
va organizacija, tako da moe prisvojiti svjee dijelove ida. Jer
gdje je id tamo je i ego. To je dugotrajan rad, slian isuivanju
jezera Zuider.
(CD, XXII. 80)
Tu se uope ne spominje mogunost poboljavanja odnosa
izmeu pacijenta i drugih ljudi.
Psihoanalitika kola koja govori o objektnom odnosu
prouava odnose u koje pojedinac stupa od ranog djetinjstva.
Tu se posebno istie, a to Freud nije izvorno inio, vanost
djetetove veze s majkom. Svi psihoanalitiari su od Freuda
naslijedili uvjerenje da su zadovoljavajui seksualni odnosi
glavni element ovjekova zdravlja i sree. Ali oni pretpostavljaju
i da sposobnost da se oni ostvare zavisi od prethodnog
ustanovljenja sigurnih i ljubavlju proetih veza s roditeljima ili
drugim skrbnicima. Freud smatra da je seks na prvom, a da su
ljubav i privrenost na drugom mjestu. S druge strane, John
Bowlby, kao najvaniji teoretiar objektnog odnosa, ustanovio
je da sigurna privrenost na prvom, a seks na drugom mjestu.
Ta promjena u naglasku uzrok je to se moderna psihoanaliza
posebno bavi analiziranjem transfera. Pacijent kojeg u ranom
135
djetinjstvu nisu razumjeli, kojeg su odbacivali, ili su prema
njemu loe postupali, oekivat e slian tretman i od onih
koje sree u ivotu. Kako on moe ostvariti zadovoljavajui
seksualni odnos ako, na nekom nivou kojeg je vjerovatno
nesvjestan, tretira svaku enu kao da od nje oekuje da ga
kritizira ili odbacuje? tavie, on e sline stavove pokazivati i
prema psihoanalitiaru. Nain na koji se prema nama odnosilo
u ranom djetinjstvu obavezno e uvjetovati naa oekivanja
0 tome kako e nas drugi kasnije tretirati. Psihoanalitiar ima
zadatak da ukae na takva ponavljanja i da stalnim skretanjem
pacijentove panje na lane pretpostavke o analitiaru stvara
korektivno emotivno iskustvo, postupno mijenjajui odnos
izmeu njih u odnos u kojem se pacijent osjea prihvaenim
1 shvaenim. U teim sluajevima moe se desiti da pacijent
nikada ne dosegne sreu; da pone vjerovati analitiaru, ali
da nije kadar da to vjerovanje prenese na nekog drugog. U
povoljnijim okolnostima pacijent e svoju novopronaenu
sigurnost prenijeti na druge osobe u vanjskom svijetu, a
poto je sposoban da se povjeri drugima moe biti u stanju da
pronae ljubav i sreu.
Ovo kratko i jednostavno izlaganje moe izgledati da nije
vezano za Freuda. To ipak nije tako, jer ono omoguuje da se
razumije vitalni dio Freudova naslijea. Svima koji ne poznaju
psihoanalizu, a koji proitaju saeti prikaz Freudova opisa
vlastitih sluajeva koji smo dali u prethodnom poglavlju,
moe se oprostiti ako znatan dio psihoanalize odbacuju
smatrajui je besmislenom. Bez obzira na to kako se dogodilo
u sluaju 'ovjeka takora', pacijenti pokazuju ili privremeno
poboljanje ili im se stanje nimalo ne mijenja. Neka Freudova
tumaenja svakako izgledaju nategnuta. tavie, mnogi ljudi
danas imaju poznanike za koje znaju da su veoma dugo bili 'na
analizi', ali koji izgleda da se uope nisu oslobodili simptoma
bolesti, ili su se oslobodili samo nekih. Zato ti ljudi uporno
plaaju skupi tretman koji ini se da im i ne pomae? Zato
mnogi psihoanalitiari i dalje primaju mnogo pacijenata koji
136
ne uspijevaju da se oslobode simptoma bolesti? Ako elimo
biti cinini, moemo rei da psihoanalitiar, poto pacijenti
ele nastaviti tretman i spremni su za njega i dalje plaati,
nema razloga da ih se odrekne. Ali veina psihoanalitiara ima
dovoljno pacijenata, a uz to je mnogo zahvalnije lijeiti ljude
kod kojih postoje jasni znaci da im se stanje poboljava tako
to se oslobaaju simptoma nego nastaviti rad s pacijentima s
kojima to nije sluaj.
To sve dalje komplicira injenica da se pacijenti koji danas
odlaze na psihoanalizu veoma razlikuju od onih koji su odlazili
Freudu. Dok su Freudovi pacijenti traili pomo zbog jasnih
histerinih i opsesivnih simptoma, danas pacijenti esto
odlaze kod analitiara zbog onoga to Thomas Szasz naziva
'problemima u ivotu': zbog tekoa u odnosima s drugim
ljudima, ili opeg nezadovoljstva ivotom. Takva situacija je
dovela do rasprava u psihoanalitikim krugovima. Iskrsnulo je
pitanje je li cilj psihoanalize smanjenje ili uklanjanje neurotskih
simptoma, ili pak stjecanje znanja o samom sebi. I jedno i drugo
su vrijedni ciljevi, a oboje se moe djelomice ostvariti u toku
psihoanalize. Al i j e li to sve to pacijenti trae?
Mnogi potcjenjuju revolucionarnu prirodu Freudovog postupka
i njegov uinak, bez obzira na to da li se radi o saznavanju ili
lijeenju simptoma. Psihoanaliza nudi jedinstveno iskustvo koje
se ne moe usporediti ni s jednom situacijom u ivotu. Postoji
li uope takva situacija da je neko spreman da iz sata u sat, iz
godine u godinu, tolerantno, s razumijevanjem i predusretljivo
slua? Psihoanalitiar je dobar prijatelj, zamjena za roditelja
koji nikada ne odbacuje, nikada nije ljut i nikada ne kanjava.
Mnogi pacijenti odlaze na psihoanalizu jer osjeaju da ih niko
ne razumije ili ne prihvaa. Neki se ne usuuju otkriti svoju
pravu prirodu ikom drugom, jer misle da e, ako to uine, biti
odbaeni. Psihoanaliza nekad moe biti muno iskustvo; ali, ak
i ako svi simptomi bolesti ne nestanu, iskustvo koje se stjee
toliko je bogato da se psihoanalitiari ale da im je najtee
137
da okonaju analizu, a ne da pacijenta uvjere daj e nastavi.
Freud se s tom potekoom sreo u analizi 'ovjeka vuka' tokom
prvog razdoblja tretmana, pa je na kraju morao odrediti rok za
zavretak analize.
Freudova tehnika, koja je izmeu analitiara i pacijenta
zahtijevala sasvim drugaiji odnos nego to je onaj tradicionalni
izmeu Ijekara i pacijenta, bila je i ostala mnogo znaajnija od
Freudove teorije o seksualnosti u ranom djetinjstvu. Vidjeli
smo da Freudova teorija o snovima, kojom se ponosio, nije
izdrala kritiku provjeru. Freud esto nije dobro uviao
ono stoj e u njegovim otkriima vano i ono stoj e sporno.
Njegovo tumaenje infantilne seksualnosti 'ovjeka vuka' bilo
je nagaanje koje nije mogue dokazati. Freud je potcjenjivao
svoje prihvaanje tog pacijenta kao osobe, svoje strpljenje,
stalnu brigu u duem vremenskom razdoblju, a to je ipak bilo
od vitalnog znaaja.
U etvrtom poglavlju smo rekli da Freud nije elio priznati
daj e svojim pacijentima postao emotivno znaajan. Naime,
on je elio da ga smatraju spretnim tehniarom, bezlinim
istraivaem i distanciranim naunikom. Transfer je smatrao
istim ponavljanjem, to jest projekcijom na njega osobina
pacijentovih roditelja, osobina koje s njim nemaju nita
zajedniko. Takav stav prema transferu doekan je sa dvije
primjedbe. Kao prvo, a to smo rekli u etvrtom poglavlju,
neki pacijenti prema analitiaru iskazuju pozitivna osjeanja
koja nikada ranije nisu iskazivali ni prema kome. Ta osjeanja
nisu imali prema svojim roditeljima jer su ovi bili ravnoduni,
neprijateljski nastrojeni, ili skloni da ih odbacuju. Kao drugo,
Freud je potcjenjivao znaaj aktualnih uinaka tehnike koju je
primjenjivao, a koja je bila usmjerena na daleke ciljeve. Smatrao
je da tretman mora biti dugaak da bi se prodrlo u tajne iz
pacijentovog djetinjstva. Ali nesretni i otueni pacijenti trebaju
i cijene onoga kojeg opaaju kao uviavnog, susretljivog,
ljubaznog i u dugom razdoblju zainteresiranog za njih, bez
138
obzira na to da li to prihvaanje dovodi do olakanja simptoma
ili pak do poveanja znanja o njima samima. U sluajevima
kada se postigne bilo ta pozitivno, to je najmanje to se moe
oekivati. To je postignue koje se ne bi smjelo potcjenjivati.
U najboljem sluaju, psihoanaliza i razliiti oblici individualne
psihoterapije proistekli iz nje mogu dovesti do saznanja o
munim simptomima i njihovog ublaavanja, kao i do sve vee
sposobnosti za uspostavljanje plodnih meuljudskih odnosa.
Savremeni psihoanalitiari su svjesni koliko je teko definirati
pravu prirodu psihoanalize. To su ipak neki pokuali uz
pet osnovnih pretpostavki. Prva je da je psihoanaliza opa
psihologija koja se odnosi kako na normalne ljude tako i na
neurotiare. Poto svi imamo neke neurotine simptome, razlika
izmeu neurotiara i normalnog ovjeka je kvantitativna, a ne
kvalitativna.
Kao drugo, psihoanaliza prihvaa Freudov pojam mentalnog
aparata koji iz vanjskog svijeta dobija poticaje i koji je u
interakciji s unutarnjim fiziolokim sistemima. Psihoanaliza se
razlikuje od eksperimentalne psihologije jer se prvenstveno
bavi subjektivnim iskustvom pojedinca, a tek uzgred njegovim
vidljivim ponaanjem.
Kao tree, psihoanaliza se bavi prilagoavanjem; s tim kako se
subjekt (ili ego) odnosi spram poticaja koji mu stiu izvana i
iznutra. Psihoanalitiari ne prihvaaju uvijek Freudovo naelo
nirvane. Smatraju da organizam stremi ravnotei, ali da ona
moe biti postojano stanje u kojem su poticaji u konfliktu
izbalansirani a ne posve ispranjeni. Tako, konflikt u psihi,
konflikt izmeu suparnikih poticaja kao to su seks i glad,
ili konflikt izmeu razliitih instanci psihe kao to su ego ili
super-ego, jesu glavne teme u psihoanalitikoj misli. Takvo
je shvaanje o egu koji koristi 'odbrambene' mehanizme kao
to su potiskivanje, projekcija, odbacivanje te sublimacije kao
naina da se suoi s pritiscima koje trpi. Psihoanaliza jo uvijek
139
nedovoljno govori o 'gladi za poticajima', o potrebi da se trae
poticaji kada ih nema.
Kao etvrto, psihoanalitiari u prouavanju mentalne aktivnosti
prihvaaju Freudov determinizam, to jest smatraju da mentalne
aktivnosti podlijeu uzronim zakonima. To meutim ne moe
rijeiti pitanje slobodne volje. Izvjesno je da su neurotski
simptomi, kao to su fobije i opsesije, strogo determinirani.
Njihovo otklanjanje ipak mora dovesti do toga da pacijent
ima veu slobodu biranja, a biranje je dobrovoljna radnja koja
iziskuje volju i namjeru, lako se priznaje da je svaki pojedinac
izloen genetskim i sredinskim pritiscima koji ograniavaju
slobodu izbora u nekim sluajevima - naprimjer u seksualnoj
orijentaciji - drutveni ivot bi bio nemogu bez pretpostavke
da su ljudi u naelu sposobni sami donositi odluke i birati.
Thomas Szasz, svakako neortodoksni psihoanalitiar, definirao
je cilj psihoanalize kao 'uveanje pacijentovog znanja o sebi
samom i drugima i stoga poveanje njegove slobode biranja u
vlastitom ivotu'.
Kao peto, psihoanaliza pretpostavlja da su neki aspekti
mentalnog ivota nepristupani za svijest. Mada se takvi
mentalni sadraji mogu djelomice ispoljiti u snovima,
neurotskim simptomima, omakama u govoru, kao i u stanjima
svijesti duevnih bolesnika, veina njih moe biti osvijetena
posebnim tehnikama podsjeanja i tumaenja koji su sastavni
dio psihoanalitikog procesa. To psihoanalitiari moda najvie
danas mogu rei za vjerovanja i teorije koje dijele.
140
Dvanaesto poglavlje
Pri vl anost psi hoanal i ze
Freuda smatraju historijskom linou. 0 njegovim ostvarenjima
ali i o nedostacima njegove teorije mogue je raspravljati a
da se pritom ne zaradi ni epitet nekritikog sljedbenika koji u
cjelini prihvaa psihoanalizu ni ovjeka koji je odbacuje zbog
linog otpora ili nedovoljnog znanj a. Freud nas nije odveo
u obeanu zemlju kao to su se to nadali njegovi najodaniji
privrenici. Ali Freudove ideje su imale tako snaan utjecaj da
j e, kao to kae Ernest Gellner, psihoanaliza postala 'dominantni
idiom u raspravi o ljudskoj linosti i ljudskim odnosima'. Kako i
zato je do toga dolo?
Freud je zacijelo imao mnogo originalnih ideja, ali moramo rei
da veina inventivnih umova mnogo duguj u prethodnicima.
Mislioci kojima se pripisuje revolucionarnost pojavljuju se kada
njihove ideje ve dovoljno dugo vise u zraku da bi nova sinteza
bila i mogua i ire prihvatljiva. Za Freuda se jo uvijek ponekad
kae da je otkrio nesvjesno; ali kao to je u djelu Nesvjesno prije
Freuda pokazao Lancelot White 'ideja o nesvjesnom mentalnom
procesu mogla se u mnogo emu zamisliti 1700. godine. Bila je
veoma esta oko 1800., a aktualizirana je oko 1900/ Freud nije
otkrio nesvjesno, ali je shvaanje o njemu kliniki primijenio i
uinio ga operativnim.
Lancelot Whyte nabraja mnogo filozofa, Ijekara i drugih
strunjaka koji su prihvatili i promovirali stav da nesvjesni
141
procesi u ovjekovu duevnom ivotu igraju znaajnu ulogu.
Meu one koji su najvie utjecali na oblikovanje Freudove misli
ubrajaju se njemaki Ijekar C. G. Carus (1789-1869), prijatelj
Freudovog omiljenog pisca Goethea. Carus je napisao znaajnu
knjigu Psyche objavljenu 1846. godine. Na samom poetku
tvrdi:
Klju za spoznaju prirode svjesnog ivota due lei u oblasti
nesvjesnog. Ovo objanjava tekou, ako ne i nemogunost da
se doista shvati tajna due.
Freud je u svojoj biblioteci imao Carusova djela, ali se njegovo
ime ne pojavljuje u indeksu u Freudovim sabranim djelima.
Eduard von Hartmann (1842-1906), autor djela Filozofija
nesvjesnog (1869), drugi je pisac na kojeg se Freud oslonio.
Freud slinosti njihovog razmiljanja spominje u fusnoti u
Tumaenju snova iz 1914. godine (CD, V. 528).
U Autobiografiji Freud posebno priznaje veliki dug njemakom
psihologu G.T. Fechneru (1801-1887). Njegove ideje utjecale
su na Freudov stav daj e glavna funkcija mentalnog aparata da
povrati mi r tako to otputa napetosti izazvane uznemirujuim
poticajima. Fechnerove ideje se spominju i u djelu S onu stranu
naela ugode (CD, XVIII. 8-9).
U prvom poglavlju istakli smo da Freuda nije mnogo zanimala
filozofija. U eseju pod naslovom 'Otpori psihoanalizi', prvi put
objavl jenom 1925., Freud kae:
Ideja koju imaju filozofi o onome to je mentalno nije ideja
psihoanalize. Filozofi u ogromnoj veini mentalnima smatraju
jedino fenomene svijesti. Za njih se oblast svjesnog poklapa s
oblau onoga to je mentalno.
(CD, XXI. 216)
142
Ovaj neobian i netaan stav uglavnom se ne slae s onim sto je
Freud iste godine napisao u Autobiografiji:
ak i kada me promatranje vie nije zanimalo izbjegavao sam
svaki dodir s pravom filozofijom. Ovo izbjegavanje bilo je znat-
no olakano mojom unutarnjom nesposobnou... Mnogo od
onoga to se u psihoanalizi poklapa sa Schopenhauerovom
filozofijom (on ne samo da je govorio o vlasti emocija i najve-
em moguem znaaju seksualnosti nego je znao i za mehani-
zam potiskivanja) ne moe se povezivati s mojim poznavanjem
njegovog uenja. Schopenhauera sam itao veoma kasno. Ni-
etzschea, drugog filozofa ije se slutnje i intuicije esto veoma
neobino slau sa saznanjima do kojih je s mukom dola psi-
hoanaliza, upravo sam zbog toga dugo izbjegavao. Vie nego
pitanje prvenstva zanimalo me je da zadrim nepristranost.
(CD, XX. 59-60)
Vie pisaca, meu kojima Thomas Mann, Philip Rieff i Henri
Ellenberger, tvrdili su da su Schopenhauer i Nietzsche mnogo
vie utjecali na Freuda nego to je on sam priznavao ili moda
shvaao. Thomas Mann je tvrdio da su psihoanalitiki koncepti
ustvari Schopenhauerove ideje prevedene iz metafizike
u psihologiju. Rieff istie da je Freudov napad na religiju
(Budunostjedne iluzije) veoma slian Schopenhauerovu
Dijalogu o religiji. Freud je na sugestiju nekonvencionalnog
analitiara Groddecka prihvatio izraz'id', a njega je izmislio
upravo Nietzsche. Nietzscheova opreka izmeu dioniskog i
apolonskog naela veoma lii na Freudovu dihotomiju izmeu
'primarnog' i 'sekundarnog' procesa. O Schopenhauerovim i
Nietzscheovim idejama se u Freudovo doba veoma mnogo
raspravljalo u intelektualnim krugovima. Sam je Freud kao
student pet godina bio lan 'Knjievnog kruoka' njemakih
studenata u Beu, a o kojem je Sulloway govorio kao o
'radikalnom svenjemakom udruenju u kojem se mnogo
raspravljalo o Schopenhauerovim, Wagnerovim i Nietzscheovim
stavovima'.
143
Nijednom autoru koji se bavi idejama nije milo kada otkrije
da ono to je smatrao svojom idejom postoji u djelima
drugog autora kojeg je smetnuo s uma. To to Freud ponekad
neopravdano tvrdi da je on prvi iznio neke ideje zapravo je
dokaz njegove teorije o tenjama koje 'nesvjesno' ima za
ispunjenjem elja, a ne Freudove elje da nekog obmane.
Freuda su esto, uz Darwina i Marxa, smatrali jednim od
stvaralaca koji su najvie izmijenili ovjekov nazor o samom
sebi u 20. stoljeu. Potranja za knjigama posveenim Freudu
i njegovim teorijama jo uvijek je nezasitna, a ak ezdeset
godina nakon njegove smrti svjedoi o sveprisutnosti njegovog
utjecaja. Poetkom 20. stoljea, kada je Freud formulirao svoje
glavne teorije o psihi, Darwinove ideje o evoluciji i porijeklu
ovjeka tek to su bile prihvaene. Darwin, dokazujui da ovjek
nije neko posebno stvorenje, ve da je najrazvijeniji primat,
utro je put psihologiji koja nije zasnovana na filozofiji svijesti,
na percepciji, uvjetnim refleksima, ni na ovjekovim duhovnim
odlikama, ve na ovjekovoj srodnosti sa ivotinjama. Sazrelo je
bilo vrijeme za nastanak psihologije zasnovane na 'instinktima',
to jest na osnovnim biolokim silama ili 'nagonima' koji
odreuju ponaanje i ovjeka i ivotinja. A od njih jedan od
najznaajnijih jeste seksualni nagon.
Darwin je ak zakljuio da jezik, razlikovno obiljeje drutvene
interakcije svojstveno ovjeku, potjee od izraajnih krikova
koje primati koriste tokom udvaranja, a koji su se postepeno
razvijali u rijei kao znakove sve sloenijih emocija. Kao to F.
Sulloway istie u studiji Freud, biolog psihe, upravo je Darwin
ukazao na bioloki znaaj instinkta za opstanak i reprodukciju
vrste. On je strunjacima za medicinu predstavio dinaminu i
dualistiku paradigmu instinkta koja izgleda obuhvaa itavo
'organsko ponaanje'.
Darwin je uzdrmao ovjekovo samopotovanje dokazujui mu
daj e srodan ivotinjama. Freud gaj e dalje uzdrmao tvrdnjom
144
da je ovjek daleko manje nego to sam pretpostavlja, gospodar
svog uma. Glas Intelekta moe biti uporan kao i blag, ali ljudima
daleko vie vladaju emocije i iracionalnost nego to to oni obino
misle. Freud je tvrdio da su ak i najvea ovjekova dostignua u
umjetnosti i filozofiji zapravo sublimacija prvobitnog instinkta.
Darwinov portret ovjeka bio je 'reduktivan'jer on ne samo
da je odbacio pojam ovjeka kao posebnog stvorenja po slici
Boijoj nego je i veoma sloeno ovjekovo ponaanje svodio
na jednostavne bioloke uzroke. Freud je pokuao da uini isto;
jedan od razloga zato se psihoanaliza toliko proirila izgleda da
je njena saglasnost s novom biologijom. Freudov dug Darwinu
bio je sigurno znatan, a to je i on sam priznao.
Pored toga, Freud je ivio u vremenu kada su fiziari poinjali
uoavati razlike u strukturi materije. Elektron je otkriven 1890.
godine. Uskoro je otkriveno mnotvo subatomskih estica.
Gotovo da ne treba isticati da se poetkom 20. stoljea nauno
istraivanje izjednaavalo sa svoenjem raznih struktura, dakle
i strukture svijesti, na sastavne dijelove. To je moda razlog
zato su previeni ili zanemareni neki nedostaci psihoanalitike
teorije. Kao to smo ve ukazali, Freudov pokuaj da umjetnost
i religiju objasni u kategorijama sublimirane infantilne
seksualnosti i eskapistike fantazije nije zadovoljavajui.
Freud u svom isto reduktivnim stavu uope ne razmatra
sintezu, potrebu da se iz jasno razliitih entiteta stvore nove
cjeline. Ne razmatra ni getalt psihologiju, ni 'bisocijaciju',
kako ju je Koestler kasnije prozvao. Freud nije prouavao ni
kognitivni razvoj, a drutveni razvoj je definirao samo u sklopu
psihoseksualnog razvoja unutar nukleusne porodice. Osjeao
se na vrstom tlu samo kada je mentalno svodio na fiziko, na
'neophodnu organsku bazu' na kojoj je insistirao.
Ovaj beskompromisni redukcionizam imao je znatnu emotivnu
privlanost. Svaki misaoni sistem koji se zove 'naunim' i koji
obeava novo razumijevanje ljudske prirode tako to se svodi
145
na nekoliko osnovnih postavki vjerovatno privlai ljude koji se
ponose time da su racionalni realisti, koji tvrde da ih ne mogu
prevariti govor o altruizmu, samoportvovnosti, nezainteresiranoj
ljubavi, kao ni isprazne prie o moralu. Freud je bio posebno
umjean da ljudske tenje svodi na najmanji zajedniki nazivnik.
Nije naodmet rei da je takav postupak osobit i za idovski
humor. Oni koji prihvaaju psihoanalizu kao obuhvatni sistem za
objanjenje ljudskog ponaanja ne samo da imaju sklonost da se
ponose time da su agresivno realistini i da posjeduju ezoterino
znanje nedostupno drugima nego to znanje koriste na nain koji
podsjea na takozvane 'ja pa ja' tehnike koje je pobrojao Stephen
Potter. 'Ja sve razumijem bolje nego ti; ti si neurotiar, a ja
zapravo znam.' Doveden do krajnosti, ovaj stav za posljedicu ima
'ubistvo linosti' o kojem smo ranije govorili u vezi s Freudovom i
Bullittovom biografijom Woodrowa Wilsona.
O psihoanalizi se esto govori kao o religiji, djelomice i zbog
estokih rasprava unutar pokreta koje su esto stvarale
disidente koji su osnivali suparnice kole, ili posebne grupe,
a to podsjea na vjerske sekte. Freud je uvijek poricao da
psihoanaliza nudi poseban Weltanschauung; u posljednjem
dijelu Novih uvodnih predavanja o psihoanalizi dokazuje da
psihoanaliza ne odstupa od naunih kriterija, te da na svijet
gleda kroz naunu prizmu. Ali takorei svi, izuzev nekolicine
ortodoksnih frojdovaca, slau se da psihoanaliza nije nauka, jer
njene teorije nisu podlone opovrgavanju i ne mogu se koristiti
za predvianje. Usprkos svemu, psihoanaliza je stvorila sistem
vjerovanja. U svom posljednjem 'uvodnom predavanju', Freud
pie da je marksizam
stekao energiju i samopouzdani i ekskluzivni karakter Wel-
tanschauunga, ali da u isto vrijeme udno lii na ono protiv
ega se bori... Svako kritiko ispitivanje marksistike teorije je
zabranjeno, a sumnje u njegovu ispravnost se kanjavaju isto
onako kao to katolika crkva kanjava herezu.
146
(CD, XXII. 180)
Isto se moe rei i za psihoanalizu u ranim fazama njenog
razvoja, mada njeni heretici - Adler, Stekel, Jung, Rank i mnogi
drugi, nisu bili podvrgnuti torturi niti su pogubljeni, ve su
samo 'karakterno ubijeni' tako to su ih oznaili neuroticima
ili psihotiarima. Jezik koji se koristio za to ponekad je strano
estok. Danas izmeu prethodno zavaenih frakcija Britanskog
psihoanalitikog drutva vlada primirje. Oruje ipak nije
odloeno, a u privatnim krugovima psihoanalitiari iz neke od
tri grupe na koje je drutvo podijeljeno skloni su da o onim
drugima uvredljivo govore. Zablude kako neka grupa bolje
uva psihoanalitiku 'istinu' od druge grupe jo uvijek naalost
postoje.
Kao to smo ranije ukazali, Freud je intelektualnu znatielju i
strast za znanjem izvodio iz infantilnih seksualnih zanimanja,
tako da nije prihvaao da ovjek posjeduje sklonost za
istraivako ponaanje slino onom koje postoji kod drugih
vrsta. Moda ovo tumaenje ima korijen iz vlastitog sjeanja
kada je u djetinjstvu iz radoznalosti ulazio u spavau sobu
svojih roditelja, odakle ga je razljueni otac tjerao. Sam
Freud zacijelo je bio veoma eljan znanja i teio nai put u
zbunjujuem labirintu duevnih fenomena. Freud je filozofiju
napadao tvrdei da ona, za razliku od nauke, pokuava svijet
prikazati odve koherentnim, odnosno bez praznina. Pored
toga, Freud je tvrdio da filozofija moe zanimati samo mali broj
intelektualaca a da drugim ljudima nije razumljiva. Meutim,
Freud se ipak nije ograniio na objanjavanje neurotskih
simptoma. Jo od nastanka psihoanalize, vidjeli smo, nastojao
je stvoriti suvisli idejni sistem pomou kojeg bi se mogle
objanjavati ne samo razne mentalne bolesti nego i religija,
umjetnost, knjievnost, humor, ovjekovo porijeklo, kao i
drutvo. Privlanost psihoanalize, injenica da je postala pokret,
to jest da nije ostala samo nain lijeenja neuroza, zacijelo
potjee iz njene pretenzije da tota objasni. Psihoanalizi
nedostaju mnoge odlike koje obino prate religiju, ali u
svjetovnom dobu kada se oni koji pristaju na stara vjerovanja
147
esto osjeaju iskorijenjenima i nesigurnima ona nudi sistem za
objanjavanje koji se rado prihvaa kao zamjena za religiju.
Ona takoer nudi lanstvo u ezoterinom bratstvu u koje
spadaju oni koji su bili analizirani, dakle ako ne sam Freud onda
neki od njegovih uenika, ili uenika tih uenika. Psihoanalitiko
znanje izgleda da se u velikoj mjeri prenosi usmenim putem,
a ne u pisanom obliku. Psihoanaliza, bar u svojoj ranijoj fazi,
izgleda da je nudila svjetovni oblik spasenja. tavie, ak
i kada pacijentima nije bilo bolje, ili uenici nisu svesrdno
usvajali sva naela koja je postavio Freud, psihoanalitiari su
esto uspijevali pacijente uvjeriti da su za to krivi sami, a ne
psihoanaliza. Takav pristup je osobit za sve sisteme vjerovanja,
od onog koji su nudila Plimutska braa do onog koji su nudili
Muniji.
Da psihoanaliza bude tako iroko prihvaena znatno je pridonio
i Freud svojim neobino uvjerljivim stilom pisanja. ak i
kada njegove ideje ne mogu izdrati provjeru, jo uvijek ih je
zadovoljstvo itati. To je sluaj ak i s Freudovim prevedenim
djelima. Ne znam ni za jednog psihoanalitikog autora koji bi
mu bio ravan, dok mi s druge strane padaju na pamet mnogi
koji kao da su namjerno mrani. Jacques Lacan, prevratniki
francuski naunik koji je psihoanalizu pokuavao spojiti sa
lingvistikom, glavni je primjer. No, kada neki pisac zdrui
stilsku uglaenost, uvjerljivost i potpuno uzdanje daj e u
pravu, teko je odoljeti mu. Freuda njegovi sljedbenici esto
hvale za fleksibilnost (koja je meutim prividna), za spremnost
da u toku razvoja psihoanalize preinaava vlastite postavke.
Pa ipak, postoje dokazi i da je Freud bio netolerantan prema
suprotstavljanju, lako je sam mijenjao i razraivao svoje
teorije, drugima to mahom nije doputao, uz poneki izuzetak
meu lanovima vlastitog navodno lojalnog komiteta, malog
zatvorenog kruga u kojem su bili Karl Abraham i Ernest Jones.
Uvjerenou da je u pravu, Freud je podsjeao na j ednog
od svojih najotrijih kritiara, filozofa nauke Karla Poppera.
148
Zanimljivo je da se Popper, da bi potkopao svoje oponente,
sluio istom argumentativnom tehnikom kao i Freud.
Freudovo uvjerenje da su njegove osnovne ideje ispravne
umnogome je zasluno to je privukao brojne sljedbenike,
mada se tu ne moe raditi o istinski naunom stavu. Veina ljudi
je sklona slijediti vou koji ispoljava potpuno uvjerenje, jer ih
takav stav oslobaa strepnje uz koju uvijek ide nesigurnost,
kao i od napora da samostalno misle. Nije teko ukazati na
neke politike lidere iz novijeg vremena koji pokazuju slinu
dogmatinost, bez obzira na njenu krhkost. Kao to je u djelu U
potrazi za milenijem dokazao Norman Cohn, potpuno uvjerenje
daje karizmu ak i mnogo manje originalnim i dojmljivim
linostima nego to je bio Freud.
Frojdovska teorija dovela je do toga da zapadni ovjek pone
sumnjati u ponaanje koje je ranije smatrano vrlim, a to je
esto imalo i nesretne posljedice. Godine 1900. na osobu koja je
pokazivala altruizam i samoportvovnost gledalo se naprosto
kao na 'dobrog' ovjeka. Od vremena Freuda nesebinost
se obino tumai kao mazohistiko samokanjavanje, a
altruizam kao skrivena elja za pokroviteljstvom. Nesebinost
i velikodunost su jo uvijek vrline. Pa ipak, Freud je onima
koji ne ele njegovati te vrline olakao napor da opravdaju
svoje ponaanje. Nevjenanost se uglavnom hvalila. Danas se
uglavnom tumai kao da skriva perverziju ili da je sramotan
bijeg od seksa, a ne kao samokontrola ili dokaz duhovne
kreposti. Ljudi u viktorijanskom dobu bili su tolerantniji
nego mi prema homoseksualnim osjeanjima, iako ne i
prema homoseksualnom ponaanju. Tennysonova pjesma In
Memoriam, njegova dugaka jadikovka nad smru svog dragog
prijatelja Arthura Hallama, danas ne bi mogla biti objavljena ako
pjesnik nije javno priznao svoju homoseksualnost. Onima koji
su zacijelo bili dominatno heteroseksualno usmjereni, kakav je
bio Tennyson, danas se izgleda daje manje slobode nego ranije
da izraze strastveno prijateljstvo prema pripadniku istog spola.
149
To je veoma neobino kada se zna da je Freud tvrdio da je svako
donekle biseksualan. Ipak, psihoanaliza je u cjelini doprinijela
poveanju razumijevanja i tolerancije prema onima koji se ne
uklapaju u tradicionalne seksualne obrasce, lako seks moda
nije prvi pokreta kako je to on smatrao, Freudu ipak mnogo
dugujemo jer je uklonio velove viktorijanske izvjetaene
ednosti i od seksa stvorio temu o kojoj se moe otvoreno i
ozbiljno razgovarati.
Freudova teorija je pomogla razvoju tolerancije i u nekim
drugim oblastima. Zahvaljujui Freudovu stavu da je sjeme
neuroze posijano u ranom djetinjstvu, danas vie panje
posveujemo emocionalnim potrebama nae djece, i
moda ih vie pokuavamo shvatiti, a ne kanjavati kada se
ponaaju antisocijalno. Isto vai za stavove koje imamo prema
kriminalcima. Premda smo jo uvijek sasvim nedjelotvorni
kada je rije o kriminalcima recidivistima, uglavnom se shvaa
da okrutno kanjavanje niti odvraa niti popravlja. Poelo se
uviati da antisocijalno ponaanje moe odraavati otuenje
od drutva ili osjeaje oaja, a ne uroenu zlou.
Mada u lijeenju neuroza psihoanaliza nije djelotvornija od
drugih oblika psihoterapija, Freudov pristup koji zahtijeva da
analitiar dugo vremena slua nesretne ljude iznimno je korisno
djelovao na sve oblike psihoterapije proizile iz psihoanalize.
Kao to smo ranije ukazali, ak i oni koji ne prevladaju sve
simptome sve vie razumijevaju sami sebe i osjeaju da su
prihvaeni kao linosti, a do ega se ranije nikada nije moglo
doi. Ironija je to su upravo Freudova strast prema istraivanju
i manjak entuzijazma za terapiju stvorili njegovo najvanije
naslijee. Svako moe dati 'dobar savjet' ljudima koji su u
nevolji. Freud nas je, naime, nauio da sluamo.
Freudovi izleti u oblasti izvan ordinacije uglavnom su loe
ocijenjeni. Freudove ideje o religiji, antropologiji i umjetnosti
mogu prihvatiti samo veoma odani frojdovci. Moda bi status
151
psihoanalize bio vii da Freud vlastite teorije nije koristio da
pored neuroza, perverzija i psihoze objasni i tota drugo. No
to se moda nije moglo izbjei postoj e elio stvoriti psihologiju
koja bi se osim na neurotiare mogla primijeniti i na normalne
osobe. Vrijedi ponoviti Breuerov sud koji smo naveli u prvom
poglavlju:
Freud je ovjek apsolutnih i iskljuivih formulacija... nekakva
psihika potreba ga, po mom miljenju, vodi do pretjeranih
uopavanja.
Pouzdano moemo rei da Freudu, ak i kada bi se dokazalo
da mu je svaka ideja pogrena, j o uvijek mnogo dugujemo.
Mada psihoanaliza nije nauka iste vrste kakve su egzaktne
nauke, na primjer fizika i hernija, historija ideja dokazuje da, u
pogledu naeg razumijevanje samih sebe i svij eta, psihoanaliza
isto onako napreduje kao st oj e Popper rekao da napreduje
i nauka - odnosno pobijanjem postojeih hipoteza. Freud je
bio iznimno inventivan i domiljat. Izveo je revoluciju u naem
nainu razmiljanja. Iznio je mnotvo pretpostavki, koje, ak i
kada su pogrene, zasluuju da se ozbiljno razmotre i pobiju
u detaljima. Eysenck psihoanalizu odbacuje kao nevrij ednu
smatrajui j e nenaunom. Medawar j e naziva 'zapanjujuom
intelektualnom obmanom'. Psihoanaliza je ipak imala tako
veliki utjecaj na nae miljenje j er zacijelo dira 'duboke ice' u
nama. Psihoanaliza u najmanju ruku zasluuje struno kritiko
ispitivanje, a ne j ednostavno odbacivanje. Moda je 'ovjek vuk'
bio u pravu kada je rekao:
Freud je neosporno bio genij. Sve one ideje koje je spojio u
sistem... Makar i mnogo toga ne bilo tano, rije je o velikom
ostvarenju.
152
Za daljnje itanje
Freud Si gmund, The Standard Edition of the Complete
Psychological Works of Sigmund Freud, prevedeno s
njemakog pod urednitvom Jamesa Stracheya, a u
saradnji s Annom Freud kojoj su pomagali Mix Strachey i
Alan Tyson, 24 knjige (London, 1953-1974). U ovoj se knjizi
pozivamo na ovo izdanje kao CD, iza ega stoji broj knjige i
stranice, naprimjer (CD, V. 96).
Farrell, B. A., The Standing of Psycho-Analysis (Oxford, 1981).
Prikaz psihoanalize od strane filozofa koji ne doputa da
njegovo poznavanje psihoanalize, i naklonost koju ima za
nju, iskrivi njegov kritiki stav.
Ferris, Paul, Dr. Freud: A Life (London, 1997). Veoma i va, kritika
i moderna biografija obj ekti vnog pisca koji uzima u obzir
nedavne promjene u stavu prema Freudu.
Fisher, Seymour i Greenberg, Roger P., The Scientific Credibility
of Freud's Theories and Therapy (New York, 1977). Obuhvatni
pregled svih obj ektivnih istraivanja psihoanalitike teorije
i tretmana prije 1977. godine. Neophodno referentno djelo.
Gay, Peter, Freud; A Life for Our Time (London, 1988). Freudova
biografija iz pera istaknutog historiara kulture. Peter Gay
je diplomirao na 'Western England Institute of Psycho-
Analysis', tako da se kao strunjak razumije u tu temu.
Gellner, Ernest, The Psychoanalitic Movement (London, 1985).
Zloban i mjestimino nepoten, ali ipak zabavan napad
na psihoanalizu u kojem se nastoje objasniti drutvene
155
potrebe i klima koji su utjecali da se psihoanaliza prihvati i
da od medicinske tehnike preraste u pokret.
Grosskurth, Phyllis, The Secret Ring (New York, 1991).
Izvanredan izvjetaj o Freudovom tajnom komitetu od
est navodno vjernih uenika. Njihove intrige i nevjerstvo
psihoanalizu vie prikazuje kao vjeru a ne naunu
djelatnost.
Horden, Peregrin (ed.), Freud and the Humanities (London, 1985).
Zbirka radova prvobitno predstavljenih na Chicele Lectures
1984. godine pod pokroviteljstvom All Souls Collegea u
Oxfordu. Meu saradnicima su historiar umjetnosti Ernst
Gombrich, Regius profesor grkog u Oxfordu, Hugh Lloyd-
Jones, te pokojni Richard Ellmann, biograf Jamesa Joycea i
Oscara Wildea.
Jones Ernest, Sigmund Freud: Life and Work, tri knjige (London,
1953). Klasina biografija Freudovog najblieg britanskog
saradnika. Mada je Jones kao Freudov uenik odve
nekritian, i mada je u kasnijim biografijama otkriveno vie
injenica, ova biografija je jo uvijek neophodno djelo.
Kline, Paul, Fact and Fantasy in Freudian Theory (London, 1972).
Jo jedan vrijedan prikaz objektivnog istraivanja
Freudovih teorija, sa dodacima iz knjige Fishera i
Greenberga vezanim za mnoge oblasti.
Masson, Jeffrey M., (prevodilac i prireiva), The Complete
Letters of Sigmund Freud to Wilhelm Fliess, 1887-1904
(Cambridge, Mass and London, 1985). Ta pisma su najvaniji
izvor za razumijevanje ranog razvoja psihoanalize. To je
prvo potpuno izdanje na engleskom jezi ku, j er su uvari
Freudovih arhiva mnoga pisma (koja nisu bila namijenjena
objavljivanju) esto ili skrivali ili znatno cenzurirali.
McGuire, William (ed.), The Freud-Jung Letters (London, 1974).
Briljivo prireena, fascinantna zbirka pisama koja svjedoe
o odnosu Freuda i Junga. To je zapravo tuna pria o tome
kako su se dvojica originalnih mislilaca meusobno otkrila,
kako su se intelektualno i emotivno sprijateljili, a onda se
otuili, te u gorini rastali.
156
Rieff, Philip, Freud: The Mind of the Moralist (London, 1960).
Izuzetno inteligentan prikaz Freudovog djela iz pera
amerikog autora, sa posebnim ukazivanjem na Freudovo
mjesto u historiji misli. Rieff psihonalizu naziva 'posljednjim
velikim izrazom svjetovnosti 19. stoljea'.
Roazen, Paul, Freud and His Followers (New York, 1975).
Od 1964 i 1967. godine, Roazen je intervjuirao sedamdeset
ljudi koji su lino poznavali Freuda. Roazen, koji ima
sklonost za skandal dobro je poznavao mnoge ljude koji
su bili veoma blisku Freudu. Pored toga nauni je hroniar
psihoanalitikog pokreta. U njegovoj knjizi ima mnogo
grae koja se ne moe nai drugdje, a izloena je veoma
itljivo.
Rycroft, Charles, A Critical Dictionary of Psychoanalysis.
Drugo izdanje (London, 1995). Svako koga zbunjuje
psihoanalitika terminologija, a to smo gotovo svi mi, u
Rycroftovoj knjizi e nai izvanredno vrijedan izvor tanih
definicija koje lijepo objanjavaju ak i najzakuastije
pojmove.
Sulloway, Frank J., Freud: Biologist of the Mind (New York, 1979).
Opsean, podroban i znaajan prikaz biolokog porijekla
Freudovih teorija. Sulloway smjeta Freuda u kontekst
historije ideja na jedinstven nain, i rui mit da je Freud
bio usamljeni, herojski lik ije su ideje u cijelosti odbaene.
Svaki savremeni frojdovac duguje neto Sullowayu.
Webster, Richard, Why Freud Was Wrong (London, 1995).
Kontroverzna, originalna, izvrsna knjiga u kojoj autor
znalaki osporava da je Freud bio nekakav Mesija, i da je
psihoanaliza preruen nastavak judeo-kranske vjerske
tradicije. Neophodna moderna kritika psihoanalize.
Whyte, Lancelot Law, The Unconscious Before Freud (London,
1962). Iznimno vano tivo za svakog koga zanima historija
ideja. Lancelot Whyte dokazuje da su Freudove teorije bile
vrhunac kulturnog procesa koji se odvijao nekoliko stotina
godina, kao i da su mnoga od njihovih otkria anticipirali
stariji mislioci.
157
Wollheim, Richard, Sigmund Freud (London, 1971). Freud je u
ovom djelu predstavljen kao 'moderni teoretiar'. To je
vrijedno izlaganje Freudovih teorija psihe iz pera uglednog
filozofa. Richard Wollheim je meutim odve uvjereni
frojdovac da bi bio sasvim objektivan. Zbog toga moda i
ne raspravlja mnogo o Freudovim izletima u umjetnost, a
pored toga i nekritiki prihvaa Freuda kao terapeuta.
158
Index
A
Abraham, Karl 31,71,148
abreakcija, odjelovljenje 50
Adler, Alfred 14,147
agresija 24,61-4,65,67-78,
83-4,86,91,101
amnezija, infantilna 36,81
anaklitini 70
anksiozni snovi 46
latentni sadraj 44
manifestni sadraj 44
'pri godni 'snovi 45
'rad sna' 44
traumatski snovi 45
'Anna O.', pogledati
Pappenhei m, Bertha
anorexia nervosa 116
antropologija 15,103,106,151
Atkinson, J. J. 104
autoerotizam 30,56
B
Be 1,3-4,11,15,23,40,49,
65, 73, 78,111,143
Bonaparte, Marie (princeza
Georgina od Grke) 2
Bowl byj ohn 27,102,106,135
Breuer, Josef 6, 8, 14, 20, 152
Brown, Roger 24
Brcke, Ernst 3-4,24
Brunswick, Ruth Mack 128
Bullitt, William C. 2,89-90,146
Byrd, admiral 112
Car us, C. G. 142
Charcot, Jean-Martin 4,17,
18, 73
civilizacija 65, 67, 83, 98, 103,
109-10
Cohn, Norman 149
V

'ovjek takor' (Ernst Lanzer)
121,124-6,133,136
'ovjek vuk' (Sergei Pankejeff)
121,126-8,133-4,152
D
Darwi n, Charles 104-6,144-5
depresija 31,56,67-9,71-3,75,
77,121,126,128
159
Doolittle, Hilda 120
' Dora' 121-4
Dostojevski, Fjodor M. 90,94,
96-7,128
Edipov kompleks 33-5,105
ego (ja) 57-69,72,135,139
tjelesni 59
ego-ideal (ideal ja) libido
j a 61
Ehrenzweig, Anton 102
Einstein, Albert 101
Ellenberger, Henri 143
emocije 15,20-4,46,51-3,59,
99,143-5
Eros 64-6
estetska forma 11,85-6
Eysenck, Hans 131,1452
E
r
fantazija 3,17,21,23-7,39-40,
47,51-2,76, 78, 86,91,93-4,
96,99-102,104,108-9,118,
125,134-5,145
Fechner,G.T. 142
filozofija 15,142-5,147
Fisher, Seymour 36,77,128
Flechsig, Professor P. E. 74-5
Fliess, Wilhelm 8,14,26,33,
40,82
Frankj oseph 96-7
Frazer, James 104
Freiberg 1
Freud, Amalie (majka) 1
Freud, Anna (ker) 4,120
Freud, Anna (sestra) 3
Freud, Jacob (otac) 1,26
Freud, Martha (ena) 5,6,120
Freud, Mathilde (ker) 4
Freudov muzej 11,12
Freud, Sigmund
bezlinost 13,51,117,138
brak 6
itanje 3
fotografije 2, 5, 7,19,49,
150,153
Freudov determinizam 3
Goetheova nagrada 11
historije sluaja 120-9
kao dualist 56
kao istraiva u oblasti
zoologije 3
kao lingvist 3
kao student medicine 3
knjievni stil 11,90,148
kolekcionarske strasti 11
linost 6,8-9,13,31,127
naune pretenzije 15,16,
24,102
nepodnoenje
suprotstavljanju 140
novac, stav prema novcu
8,119,128
opsesivne crte 6,8-9
otvara Ijekarsku ordinaciju
4
predanost radu 8
psihoanalitika tehnika
115-20
puenje 9
ravnodunost prema
muzici 11,90
roenje 1
rak, bolest 9
samoanaliza 33,53
160
seksualni ivot 6
sklonost ka uopavanj u 14,
15,25,44,81
smrt Freudova 1
spisi navedeni kao:
Autobiografija 11,142-3
Budunost jedne iluzije
111-2,143
Dostojevski i oceubistvo
90
Fragment jedne analize
sluaja histerije 121
Iz historije jedne
infantilne neuroze 126
Jedna uspomena iz
djetinjstva Leonarda
da Vincija 90
Michelangelov Mojsije
11,91,98
Mojsije i monoteizam 90,
107-8
Nagoni i njihova
nestalnost 61
Nesvjesno 48
Nova uvodna predavanja
o psihoanalizi 146
0 narcizmu: uvod 56
Otpori psihoanalizi 142
Potiskivanja, simptomi i
strepnja 46
Projekt naune
psihologije 25
Psihogeneza jednog
sluaja homoseksu-
alnosti kod ena 123
Psihopatologija
svakidanjeg ivota 79
S onu stranu naela
zadovoljstva 62,142
Studije o histeriji (sa
Josefom Breuerom)
6,20
Sumanutost i snovi u
Jensenovoj 'Gradivi'
90
Thomas Woodrow Wilson
(sa Williamom C.
Bullittom) 89
Totem i tabu 104-8,111
Tugovanje i melanholija
68
Tumaenje snova 9,40,
45, 82
Vicevi i njihov odnos
prema nesvjesnom 82
srana aritmija 9
sujevjerje 8-9
zaruke 4
zbunj enost u pogledu
ena 34
idovska solidarnost 1,146
'Frojdovska omaka' 81,83,
140
'Frojdovski si mboli ' 47
Gellner, Ernest 141
glad za poticajima 23,140
Goethe, Johann Wolfgang von
3,11,142
Goya, Francisco 102
Greenberg, Roger P. 36,77,
128
Groddeck, Georg 143
Groos, Carl 86
161
K
Hallam, Arthur 149
'Hans', pogledati 'Mali Hans'
Hartmann, Eduard von 142
hipnoza 17-8,20,39,51-2
hipomanij a 73,115
histerija 4,6,14,17-8,20-1,
23-5,43, 57, 73
histerija konverzije 14,21
homoseksualnost 30,37,758,
93,123-4,133,149
id 55-66,135,143
igra 37,63,85-6,99-101
instinkti, nagoni 22,27,30,
56-7, 59, 62, 65, 83, 91, 102,
110,113,134
destruktivni nagon 62,
65,67
dvojnost nagona 64
nagon smrti 64-6,67,91
nagon za samoodranj em
56-7
nagoni ega 57
nagonski poriv 27,87
seksualni nagon 30,56,61,
86, 90, 144
'Irma' 40, 46
ispunjenje elja 26, 40, 43,
45-6, 52,99,101,144
J
Jones, Ernest 8, 9, 56, 121, 148
J u n g , CG. 6, 8, 9, 13, 14, 25,
35,53,65, 66, 73, 79,82,
118,147
Kant, Immanuel 15
kastracija, kompleks kastracije
33-5,38
katarza 20
'Katharina' 25
Koestler, Arthur 145
konflikt 21,56,64,75,77-8,
96-7,104,125,139
Krafft-Ebing, Richard von 78
Lacan, Jacques 148
Lamarck, Jean-Baptiste 105-6
Leonardoda Vinci 93-5
literatura, knjievnost 11,15,
40, 62, 77,98,100,107
Lusitania 80
M
majka 30, 33-4, 38, 48, 70, 84,
93-4,106,112,124,135
'Mali Hans' (Herbert Graf)
104,106,121
manija, manino-depresivno
stanje 55,72-3,83,115
Mann, Thomas 107,143
Marx, Karl 144
Masson, Jeffrey M. 26
Mauretania pogledati
Lusitania
Medawar, Sir Peter 16,152
melanholija 68-72,115
Michelangelo 11,92,98
Mill, John Stuart 15
Milner, Marion 102
Mojsije 94,107-8
162
H
I
mrnj a 56,57,61,63,67,69,
105,110,124-5
N
naelo nirvane 23, 25, 64, 139
naelo stvarnosti 62,100
naelo zadovolj stva (ugode)
58-9,100
narcizam 55-61,72
nauka 14,16,54,66,91,113,
146-8,152
nesvjesno 36,45,48,52-3,57-
8, 75, 79,81-2, 89,105,108,
117,127,141-2,144
neuroza 21,22,24, 29, 44, 50,
51, 73, 147,152
aktualna 22,
opsesivna 6,32,
Nietzsche, Friedrich 143
o
Obholzer, Karin 128
obj ektni libido 55
objektni odnosi 134-5
odbrambeni mehanizmi 21,
139
'okeanski osjeaj' 111-2
opsesivne
crte linosti 8-9,13,15,56,
125,133
misli 125,128
neuroze 6,32,57,109,125-
6,128
praznovjerice, sujevjerja 8-9
rituali 81,109,125
orgazam 25,46
otac
kao autoritet 36,76
kao zatitnik 109
kao zavodnik 25
praubistvo oca 105
otpor 51,57-8,119,141-2
P
Pappenhei m, Bertha ('Anna
O.') 20
paranoja 67-78
Pavlov, Ivan Petrovi 61
penis, zavist zbog penisa 33-
5,47,93
period latencije 33,37
perverzija, seksualna
(devijacija) 31,55, 78, 90,
149,152
egzibicionizam 30
fetiizam 30,38,134
sadomazohizam 38, 96
voajerizam 30
Pfister, Oskar 51-2
Popper, Karl 16,148-9,152
potiskivanje 21,27,30,36,46,
48, 50, 57-8,60, 81, 83, 90-1,
104,123,135,139,143
praprizor 127,133
prijelazni objekti 48
primarni proces 59,102,143
protutransfer 53-4,115
psihoanaliza 6,11,13-6,24,
31,43,48,113,131-40,141-
52
cilj 132,135,137,140
i biografija 89-90
i umjetnost 89
ishod 131
osnovne pretpostavke
139-40
163
kao ezoterini sistem
vjerovanja 146,148
kao hermeneutiki sistem
16
kao historija 54
kao istraivanje fantazije 27
kao j edi nstvena situacija
137
kao opa teorija psihe 16,
43,103
kao teorija neuroza 22,26,
79,116,132,135
kao tretman, postupak
lijeenja 39, 50, 52,
115-28
kao 'ubistvo linosti' 90,146
kao Weltanschauung 16,
146
samoanaliza 26,33,53,118
tehnika 53,115-20
psihoza 72-4,79,112,152
R
raj 65
Rank, Otto 14,147
reakcijska tvorba 32
religija 1,3,15-6,90,103,105-
13,143,145-8,151
Rieff, Philip 143
Rogers, Carl 118
Rolland, Romain 111-2
Rycroft, Charles 31,47,82,102
s
Sade, Marquis de 32
san na j avi (dnevni san) 89,
99-101
Schatzman, Morton 76
Schopenhauer, Arthur 143
Schreber, Daniel Gottlob
Moritz 78,97,121
Schreber, Daniel Paul 73-8,
121
seks, seksualni razvoj,
emocij e, porivi, nagoni 22-
32,37-8, 56, 80, 90, 109
biseksualnost 31,96
infantilna seksualnost 38,
43-5,76, 78,90,128,134,
138,145,147
kao pokreta snova 43
stadiji
analni 31
falusni 33
genitalni 30
oralni 29-31,70
prerano seksualno
iskustvo 24-5
seksualni simbolizam 47-8
sekundarni proces 59,100,
143
Sellin, Ernest 107
Shakespeare, William 3,11,94
shizofrenija 55,73
Signorelli, Luca 80
simbolizam 44,47-8,59
slobodne asocijacije 39,40,
43,45,47,50-1,53, 57,82,
89,115,131
Smith, Robertson 104
smrt 6,22,64-7,91,97,108,
110,128,133-4,144
snovi 24, 27, 40, 43-48, 59, 62-
3,80,82-3, 89,90,98-9,101,
127,138,140
Stekel, Wilhelm 14,47,147
164
Strahov, Nikolaj N. 94
strepnja 45-6,149
sublimacija 86,90-1,98,139,
145
Sulloway, Frank J. 143-4
super-ego 36,55-66,67-9, 72,
135,139
Swinburne, Algernon 64
Szasz, Thomas 137,140
s
tedljivost 8,32
Tennyson, Alfred Lord 149
Timpanaro, Sebastiano 81-2
Tolstoj, Lav N. 94
totem, totemizam 104-8,111
transfer 50-4,75,115,118,120,
124,126,134-5,138
trauma 17-27,29-30,43,45,
127,135
posttraumatski stresni
poremeaj 22,62
traumatska neuroza 45
traumatski snovi 45,101
tugovanje 68-9,71
Turgenjev, Ivan S. 94
U
umjetnost 11,15,47,87,89-
102,145,147,151
V
vicevi, ale, dosjetke 79-87
w
Wagner, Richard 143
Whyte, Lancelot Law 141
Wilson, Wood row 2,89-90,
146
Winnicott, Donald W. 48
Wittgenstein, Ludwig 15
Woolf, Virginia 89
zakazivanje sjeanja 81
zamak Bellevue 40,42
zavoenje, seksualno 25-7,29
Zweig, Stefan 96
165

A. Storr Freud Kratki Uvod

Încărcat de

Informații document

Drepturi de autor

Formate disponibile

Partajați acest document

Partajați sau inserați document

Opțiuni de partajare

Vi se pare util acest document?

Este necorespunzător acest conținut?

Drepturi de autor:

Formate disponibile

A. Storr Freud Kratki Uvod

Încărcat de

Drepturi de autor:

Formate disponibile

Froj d: Kratki uvod

S-ar putea să vă placă și