Godinjak BZK Preporod 2013

Godina XIII

Sarajevo, 2013.

SADRAJ
UVODNIK
Senadin Lavi: Zaokruivanje: proces identitetnog definiranja Bonjaka 1903-2013.
i etabliranje drave Republike Bosne i Hercegovine 1992. ..................................... 9
POLITIKA I DRUTVO
Safet Halilovi: Proirenja Evropske unije ............................................................
Nermin Tursi: Bosna i Hercegovina u srpskim i hrvatskim velikodravnim
planovima u periodu 1992-1995. godine: osvrt na djelovanje meunarodne
zajednice i Evropske unije .............................................................................
Enver Halilovi: Bosna i Hercegovina na ledu izmeu Zapada i Ruske Federacije ...
Elvis Fejzi: Antinomije direktne demokratije u nacifaistikim dravama ...............
Delal Ibrakovi: Refleksije povodom zbivanja u i oko Tenja danas .........................

17

35
47
70
88

TREI NAUNI SKUP BOSANSKOHERCEGOVAKA

DRAVA I BONJACI
Rusmir Mahmutehaji: Bosanska politika filozofija: izmeu fantazija i realnosti ....... 101
Lada Sadikovi: Bosna i Hercegovina kao demokratska i pravna drava koja potuje
ljudska prava i slobode ............................................................................... 146
Demal Sokolovi: Drava (dejtonska) Bosna i Hercegovina izmeu pozitivnog i
prirodnog prava ili G. W. F. Hegel o Daytonu ............................................... 154
Jasna Baki-Mufti: Koncept good governancea u Bosni i Hercegovini kako
svoja vlast vlada svojim narodom ........................................................ 166
Samir Beglerovi: Odgovornost vjernika za dravu ........................................... 182
Hariz Halilovi: Bonjaka dijaspora kao integralni faktor bosanskohercegovake
drave ........................................................................................................ 189
Mehmedalija Hadi: Bivanje muslimanom i oblici predstavljanja u drutvu .... 204
Vahidin Preljevi: Identitetske zamke: Kulturoloke refleksije o
bosanskohercegovakim narativima u evropskom kontekstu ........................ 213
Amra Hadimuhamedovi: Arhitektura etnosimulacruma i turbofolk potkultura:
supstituiranje bosanskog kulturnog naslijea krivotvorinama ....................... 221
Tarik Kulenovi: Najbolje to Bosna ima Bonjaci Kulen-Vakufa i Ljutoke doline ... 239
Senadin Lavi: Bosna i Bonjaci: ime, bie i identitetna historija: (izvod iz
obimnijeg rada) ......................................................................................... 254
Redep krijelj: Problem kulturnog identiteta sandakih Bonjaka (1913-2013) .... 275
Godinjak 2013/3

GODINJICE
Petstopedesetogodinjica pada Bosanskog kraljevstva
pod osmanlijsku vlast (1463-2013)
Enes Dedi: Susret civilizacija. Pad Bosanskog kraljevstva ............................. 289
Stodesetogodinjica Preporoda (1903-2013)
BZK Preporod 110 godina postojanja ..................................................... 295
Stogodinjica roenja knjievnika Envera olakovia (1913-2013)
Sanjin Kodri: Knjievno djelo izgubljeno u povijesti i njegovo mjesto
u historiji knjievnosti danas ......................................................................... 299
Stogodinjica roenja knjievnika amila Sijaria
Melika Paali: amil Sijari (1913-1989): (povodom 100. godinjice roenja) .... 313
Stogodinjica roenja orijentaliste Mehmeda Mujezinovia (1913-2013)
Enes Pelidija: Osvrt na ivot i nauni doprinos Mehmeda Mujezinovia:
(1913-1981-2013): u povodu stogodinjice roenja ........................................ 323
Sedamdesetogodinjica Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a
u Mrkonji Gradu (1943-2013)
Amir Duranovi: ZAVNOBiH sedamdeset godina poslije ................................. 336
Desetogodinjica smrti politiara Alije Izetbegovia (2003-2013)
Hamza Kari: Diplomatske posjete Alije Izetbegovia Sjedinjenim
Amerikim Dravama 1991-1995. .................................................................. 339
IZ HISTORIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Sejfudin Isakovi: Tjentite u srednjem vijeku ....................................................... 349
Esad Kurtovi: Vlah Drobnjak ur Stipanovi (1429-1459) .................................... 373
erbo Rastoder: Jedan manje poznat elaborat Vase ubrilovia o rjeavanju
manjinskog problema u novoj Jugoslaviji od 3. novembra 1944. ........................ 384
Mirza Dananovi: Pitanje stambene izgradnje u Zenici u prvim decenijama
nakon Drugog svjetskog rata kao primjer socijalistike urbanizacije ................. 411
Zijad ehi: Uloga meunarodne diplomatije u procesu disolucije SFRJ ................. 418
KULTURNO STVARALATVO BONJAKA
Demaludin Lati: Veernje prie o Aliji erzelezu ............................................ 449
Haris Silajdi: Kome je dugo leati .................................................................. 455
Enver olakovi: erzelezu Ale ........................................................................ 458
Amir Tali: Pria o lijepoj Fatmi ...................................................................... 459
Demaludin Lati: Bog u eliji: (knjievna logorologija) .................................... 465
Munib Maglajli: Balada o Moriima ................................................................... 482
Nehrudin Rebihi: Folklorni prostori u novijoj bonjakoj knjievnosti modeli
i paradigme: Figura roda i doma na primjeru bonjake
pripovjedne proze i romana ............................................................................ 495
4/Godinjak 2013

Tarik ui: Reenica usmenog pripovjedaa: (na primjeru zbirke A. Nametka) ...... 513
Mustafa Balti: Kulturno nasljee Bonjaka Sandaka od balkanskih ratova do
danas: retrospektiva razbatinjenja jednog naroda ....................................... 522
PRIJEVODI
Tri slike Sarajeva u njemakoj putopisnoj literaturi sedamdesetih i osamdesetih
godina XX stoljea: Siegfried Gliewe: Agave i munare. Putopisne slike
iz Jugoslavije (Agaven und Minarette, Reisebilder aus Jugoslawien,
Bern-Stuttgart: Hallwag, 1973.) ................................................................... 535
Klaus Liebe: est puta Jugoslavija jedan put Albanija
(6 Mal Jugoslawien 1 Mal Albanien, Mnchen-Zrich, 1974.) ........................ 545
Wolfgang Libal: Sarajevo zelena Poslanikova zastava
(Preveo s njemakog Zijad ehi) ................................................................. 548
Sezai Karako: Mona Rosa. (Prijevod i biljeka Demaludin Lati) ..................... 552
Ibrahim Kadriu: ovjek eta sam. (Preveo s engleskog Demaludin Lati) ........... 554
Kofi Anydoho: Mjesto koje zovemo zaviajem
(Preveo s engleskog Demaludin Lati) ............................................................ 556
Abdul-Aziz Suud al-Babtin: apat pustinje: ljubavne pjesme
(Preveo s arapskog Demaludin Lati) .......................................................... 558
PRIKAZI I OSVRTI
Mustafa Sefo: Uticaj i posljedice socijalnih medija na drutvo ............................... 565
Fahira Fejzi-engi: Poruka Indijanaca nekad poruka Bosne danas:
(Poruka Indijanaca. Prireiva i prevoditelj Mehmed Karahodi,
Sarajevo: Connectum, 2013) ....................................................................... 569
Naida Osmanbegovi: Reprezentativni izbor novije bonjake pjesnike prakse:
(Ervin Jahi: Zato tone Venecija: bonjako pjesnitvo od 1990. do naih dana.
Zagreb: KDBH Preporod, 2012) ............................................................... 575
Nedim Rabi: Staroslavenska itanka u novom ruhu: (Stjepan Damjanovi,
Slovo iskona: staroslavenska / starohrvatska itanka. Tree popravljeno izdanje,
Zagreb: Matica hrvatska, Biblioteka Theoria, 2012, 324 str.) ............................. 577
Amila Kasumovi: Lice i nalije britanske politike u Bosni i Hercegovini:
(Edin Radui, Bosna i Hercegovina u britanskoj politici od 1857. do 1878.
godine Od branitelja i zatitnika do tuioca i sudije. Sarajevo: Institut za
istoriju, 2013, 422 str.) ................................................................................. 582
Enes Pelidija: Dvije decenije kontinuiranog uspjenog rada: u povodu 20-godinjice
Almanaha, asopisa za prouavanje, prezentaciju i zatitu kulturno-istorijske
batine Bonjaka/Muslimana, Podgorica ......................................................... 586
Enita Kapo: Bosanskohercegovaka slovarica: (Merima amo, Urbana abeceda
Bosne i Hercegovine. Sarajevo: Autorsko izdanje, 2013) ................................... 588
Godinjak 2013/5

Amer Osmi: Dvodimenzionalno drutvo: (Prisching Manfred, Die zweidimensionale

Gesellschaft: Ein Essay zur neokonsumistischen Geisteshaltung. Wiesbaden:
VS Verlag fr Sozialwissenschaften-GWV Fachverlage, 2009, 2. Auflage) ....... 590
IZ PREPORODOVE DJELATNOSTI

Hatida Duman: Izvjetaj o radu BZK Preporod Sarajevo za 2013. godinu ... 595
Mirsada Balji: Izvjetaj o radu Galerije Preporod za 2013. godinu ...... 602
Isma Kamberovi: Izvjetaj o radu Biblioteke Instituta za bonjake studije
BZK Preporod za 2013. godinu ............................................................. 604
Aktivnosti opinskih drutava BZK Preporod u 2013. godini ................... 606
Adresar opinskih drutava BZK Preporod .............................................. 659
BONJAKI MERHUMI (2013)

Isma Kamberovi: Sudionici nae prolosti umrli u 2013. godini ................ 669
Autori priloga .................................................................................................... 679
Upute autorima .................................................................................................. 681

6/Godinjak 2013

GODINJAK

UVODNIK _____

Uvodnik
Zaokruivanje: proces identitetnog
definiranja Bonjaka 1903-2013. i
etabliranje drave Republike
Bosne i Hercegovine 1992.
periodu s poetka 20. stoljea, tanije od 1903. godine, kada je pokrenut Gajret,
i 1906, kada je osnovana Muslimanska narodna organizacija s Alibegom
Firdusom na elu, do trinaeste godine 21. stoljea, za bonjaki narod odigrali
su se krucijalni dogaaji koji e bitno utjecati na bonjaku egzistenciju i odnos prema svijetu
u budunosti. Bilo je to 110 stravinih godina u kojima se otvoreno pokualo iskorijeniti
jedan stari evropski narod i izbrisati ga s mape svijeta, a njegovu dravu Bosnu pretvoriti
u posjed srpskih ili hrvatskih ekspanzionista. Ve sa stvaranjem Kraljevine SHS i kasnije
Kraljevine Jugoslavije projiciran je nestanak muslimana. A Bonjaci su po vjeri bili muslimani!
Bez obzira na velika stradanja tokom 20. stoljea, Bonjaci su se, prije svega, potvrdili kao
poseban i samosvojan narod meu drugim narodima i uspjeli su se oduprijeti stranim procesima
asimilacije i unitenja koje su im priredili prvi susjedi kroz hegemonijsko-militarna barbarstva i destrukcije koje su okonane u genocidu. Druga epohalna stvar, moda najvanija
stvar od 10. stoljea, kad se ime Bosna prvi put spominje u nama poznatom izvoru,1 jest
meunarodno priznanje Republike Bosne i Hercegovine kao nezavisne i samostalne drave.2
Od 1903. godine poinje bonjaki odgovor na velike izazove koje je prvi jasno nagovijestio Husein-kapetan Gradaevi 1831. stajui na elo pokreta za autonomiju Bosne. On
je u Carevoj damiji u Sarajevu sa svojim saradnicima 12. septembra 1831. godine formalno

1
2

U djelu Konstantina Porfirogeneta De administrando imperio (napisano oko 948-950).

Velikosrpski i velikohrvatski hegemonizam i ideologije velikih drava nisu pristali na ovu
injenicu i uinili su sve da Republika BiH nestane s lica svijeta. Otud je potekla agresija
na bosansku Republiku.
Godinjak 2013/9

LAVI

proglasio autonomiju Bosne u sklopu Osmanskog carstva. To nisu podrali ni sultan ni

evropske sile. Nakon toga uslijedila je stravina odmazda osmanskih ubica irom Bosne.
Dola je 1878. godine Austro-Ugarska monarhija i nametnula svoje oblike ivota. Dobar
dio Bonjaka beznadno je iseljavao u pravcu preostalih dijelova Osmanskog carstva. Oni
Bonjaci koji su ostali na svojoj zemlji, bez obzira na to to ju je okupirao vabo, uspjeli
su za dvadesetak godina od dolaska Austro-Ugarske monarhije (1878) da se usprave poslije
promjene slike svijeta i da ponude odgovor izmeu Istoka i Zapada. O tome svjedoe
Baagi, Kapetanovi Ljubuak, Mulabdi i mnogi drugi. Prvih dvadeset godina 20. stoljea
donijelo je, dakle, 1903. Gajret, na ijem je elu bio veliki i umni Safvet-beg Baagi, 1906.
Muslimansku narodnu organizaciju (MNO), koja je osnovana u Slavonskom Brodu, Prvi
svjetski rat, koji je otpoeo 1914. pucnjima u Sarajevu na austrijskog nadvojvodu Ferdinanda,
osnivanje JMO-a 1919, na ijem je elu bio dr. Mehmed Spaho, nestanak Austro-Ugarske
monarhije, potiskivanje imena Bonjak za jedan stari narod... Izmeu dva svjetska rata
Bonjaci su preivljavali stranu agoniju preobraanja u srpstvo ili hrvatstvo. Taj pokuaj
nacionaliziranja muslimana predstavlja najsramniju stranicu povijesti bonjakih odnosa
s prvim susjedima. Cvetkovi i Maek su se 1939. godine dogovorili da vie nema Bosne!
Na Prvom zasjedanju Zemaljskog antifaistikog vijea narodnog osloboenja BiH
(ZAVNOBiH) u Mrkonji Gradu (Varcar Vakuf do 1924. godine) 25. novembra 1943. obnovljena
je dravnost Bosne i Hercegovine nakon 480 godina i ona je postavljena kao autonomna
jedinica u federalnoj zajednikoj dravi. Mnogi Bonjaci smatraju da su Titovi partizani
osigurali opstanak bonjakog naroda tokom Drugog svjetskog rata i zatitili ga od etnikih
koljaa Drae Mihailovia. Naravno, sami Bonjaci su se ukljuili u Narodnooslobodilaki
pokret i antifaistiku borbu, to predstavlja jednu od najsvjetlijih stranica u povijesti bonjakog naroda. Husaga ii je pitao na Treem zasjedanju AVNOJ-a u Beogradu za estu
baklju za Bosnu i Bonjake. Uputio je dvije predstavke 5. decembra 1945. i 6. januara 1946.
godine. Umro je 1957. godine u svome rodnom Mostaru, zaboravljen i potisnut. Do danas mu
Mostarci nisu napravili nikakav spomenik u gradu.
U studijskom izvjetaju Stav muslimana Bosne i Hercegovine u pogledu nacionalnog
opredjeljenja (Sarajevo, 1970) pojavila se paradoksalna koncepcija muslimanske nacije.
Pria o muslimanskoj naciji iz dananje perspektive pokazuje kako je u razdoblju
socijalistikog politikog sistema u BiH nakaradno razumijevano i pogreno postavljeno
pitanje o naciji. Ono je u osnovi proizlazilo iz lansiranja lanog pitanja V. S. Karadia
kao da je on bio neki znanstveni kalibar za nacionalno pitanje da se muslimani u Bosni
trebaju nacionalno opredijeliti. Pitanje je, kao i lano rjeenje, i dalje s jednim cijelim
narodom operiralo kao s religijskom grupom. Koncepcija nacije kao proirenog plemena
na nekoj teritoriji potpuni je izraz onovremenog razumijevanja pojmova u politici i
znanstvenoj praksi koji se kaleme na Lenjin-Staljin-Kardelj liniju pojma nacije, pri emu
se izgubila distinkcija izmeu naroda i nacije, izmeu kulturnih obiljeja naroda i pravnopolitike odreenosti ivota u dravi. U ovom sluaju razumijevanje pitanja nacije na nivou
je komunistike partije ne na nivou nauke, a to znai da se ono odreuje partijskim i
izvanznanstvenim kriterijima koji su nametnuti politolokom, historiografskom i sociolokom razumijevanje i kontekstualiziranju pitanja. Zato je potisnuto staro i povijesno ime
Bonjaci i podmetnuto ime Muslimani za jedan cijeli narod. Religijsko ime je postavljeno
za nacionalno ime a nacionalno ime je Bosanac. To nije sluajno, jer je i tada bila jaka
10/Godinjak 2013

Uvodnik

ideologija koja nas je uvjeravala da Bosna nema svoj narod (Vasa ubrilovi), nego
da je ona srpska i hrvatska zemlja.
Centar za drutvena ispitivanja Fakulteta politikih nauka u Sarajevu, koji je preuzeo
ulogu nosioca projekta Stav muslimana BiH u pogledu nacionalnog opredjeljivanja, posluio
je komunistikoj politici da nametne nauci odreeni neznanstveni i ahistorijski koncept
nacije. Do danas je taj nakaradni koncept ostao djelatan na ovim prostorima zato nemamo
graane, nego plemena/etnije koje se bore za teritorije. Projekt je zapoeo 1967. godine,
a zavren 1970. godine. Inicijativu su pokrenuli Centar za naunoistraivaki rad pri FPN-u u
Sarajevu i lino profesor Hamdija emerli, a povodom konkursa koji je 1967. raspisao
Republiki fond za nauni rad. To su godine koje su bile obiljeene relevantnim pojavama
i tendencijama u politikom ivotu BiH uopte, a posebno im je sadraj inila problematika
nacionalne identifikacije b-h Muslimana i dravno-partijske politike prema Muslimanima
(Enver Redi). Karakteristino je da je projekt bio povjeren Fakultetu politikih nauka,
koji je predstavljao univerzitetsku instituciju partijskog rukovodstva, i da ga je u cjelini
finansirala drava, to jest Republiki fond za nauku, a izvrenjem ovoga posla rukovodio
je profesor emerli. Tim koji je ovom prilikom obrazovan sainjavali su, pored emerlia,
vii predava Fakulteta politikih nauka Hamdija Pozderac, docent Fakulteta Atif Purivatra,
sekretar Komisije za istoriju naroda Bosne i Hercegovine pri Akademiji nauka i umjetnosti
BiH dr. Muhamed Hadijahi i asistent na FPN-u ore Koetkov. U tim se naknadno
ukljuio i dekan Fakulteta Joco Marjanovi. Rezultat je bio potpuni historijski promaaj
oko imenovanja jednog naroda ali tako je partija odredila!
U Sarajevu je 1990. osnovana Stranka demokratske akcije (SDA), na ijem je elu bio
Alija Izetbegovi. Stranka je oformljena s ciljem politikog i kulturnog profiliranja bonjakog naroda i njegove budunosti u novonastalom povijesnom kontekstu kraj epohe
socijalizma i proces globalizacije kapitalistike paradigme i demokratije. Republika Bosna
i Hercegovina je 22. maja 1992. godine postala meunarodno priznata drava i pretrpjela
otvorenu agresiju velikosrpskog pa velikohrvatskog reima na elu s Miloeviem i Tumanom. Pokazalo se ta je velikosrpska i velikohrvatska ideologija u 20. stoljeu pripremala
onima koje je pogrdno zvala Turcima, poturicama, poturenjacima, Muslimanima, muhamedancima... Agresija je bila genocidna po karakteru i njezin rezultat je entitet s imenom
republika srpska.
Na Bonjakom saboru 27. i 28. septembra 1993. u Sarajevu, koji je dijelom organizirao
Preporod, vraeno je staro narodno ime, etnonim Bonjak, ime je zavrena jedna licemjerna
podvala oko imena naroda. Nigdje na svijetu nijedan narod nije nosio svoje religijsko
odreenje kao svoje narodno ime. Neki bonjaki intelektualci su govorili kako je komunistika partija definitivno rijeila pitanje muslimanske nacije, a tek devedesetih godina
smo shvatili da to pitanje nije bilo rijeeno. Partija, dakle, esencijalno posmatrano, nije rijeila
pitanje imena za jedan stari narod, nego je samo slijedila kompromis kojim se nije dovodio
u pitanje srpsko-hrvatski interes oko Bosne. Jasno je da Partija nije bila zainteresirana
za priznavanje i potivanje starog narodnog imena za Bonjake. Ova podvala je stalno
dovodila u zabunu Bonjake, jer su oni pomislili da je sasvim normalno da im neko, tako
velikoduno, daje ime ili da budu nacija. To je potpuno paradoksalno! Ne moemo zamisliti
da jedan stari narod ne zna svoje povijesno ime. Isto tako, obmanjuje se da je nacija isto
Godinjak 2013/11

LAVI

to i etnika zajednica ili religijska skupina! Svijet u kojem ivimo ureen je po sistemu
nacija-drava zato su meu Bonjacima naivni i neobrazovani oni naivci koji se odriu
nacije i ne vide da je bosanska nacija 1992. meunarodno priznata. S nepreciznim religijskim
imenom jedan narod je ostavljen postrani, u povijesnom orsokaku i beznau, a Bosna
i dalje nije imala svoj narod koji je stoljeima gradi, potuje, voli i uva, nego je to srpska
i hrvatska zemlja kako je govorio Vladimir orovi.
Naravno, ono to se dogaalo od 1967. godine trebamo shvatiti kao jednu fazu ili sekvencu u procesu bonjakog dostizanja slobode, pa i vlastitog imena. Ometanje Bonjaka u
produkciji znanja o sebi i svijetu odvija se na dvije ravni. Prva, spoljna ravan, moe se pratiti
kao svjesno i ciljano dezinformiranje o bitnim injenicama vezanim za povijest i karakter
bonjakog naroda, i ono se provodi pod patronatom ekspanzionistikog projekta velikosrpstva
i velikohrvatstva, kojima uveliko pomae bonjaka neodgovornost i nemar. Drugo, unutarnje
samoispitivanje bonjakog bia redukcionizmom, bilo da se radi o religijskom, ideolokopolitikom ili regionalnom samodoivljavanju.
Treba imati u vidu da su 1993. osnovani Meunarodni sud pravde i Meunarodni sud
za bivu Jugoslaviju u Den Haagu. Prvi put se sudi zloincima za zloine protiv Bosne
i Bonjaka u vrijeme agresije 1992-1995. godine. Na ovaj stravian nain isplivala je istina o
stradanju Bonjaka devedesetih godina, ali se istovremeno poela razvijati svijest o projiciranom
nestanku Bonjaka ve 1918. godine u Kraljevini SHS.
Bosna i Hercegovina je nakon 1991. godine ekala dvadeset i dvije godine i tek 2013.
obavljen je popis stanovnitva na kojem je ime Bonjak definitivno potvreno i time je
zavren proces koji je poeo 1891-1903.3 Bonjaci sebe razumiju kao narod i tako se predstavljaju drugima. Niko vie ne moe da ih svodi na religijsku grupu koja se treba podvesti
pod srpsko ili hrvatsko, imena koja su mnogi pokrili etiketom muslimani ili bosanski muslimani
zarad velikosrpskih i velikohrvatskih hegemonijskih interesa. Time je zavrena hegemonijska
i istrebljivaka kampanja protiv jednog starog naroda. Bonjaci su se u toku stotinu i deset
godina zaokruili kao narod u meunarodno priznatoj dravi Bosni i Hercegovini.
Jedan od najvanijih i najteih dogaaja u 2013. godini bio je popis stanovnitva u
BiH. Zato je ciljano osnovana posebna fondacija Popis 2013, koju su sainjavali Islamska
zajednica, Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, Bonjaki institut, Merhamet i BZK
Preporod. Prije svega, ovdje je potrebno iskazati zahvalnost Munibu Maglajliu, Hademu
Hajdareviu, Hidajetu Repovcu, Aidi Abadi-Hodi, Esadu Zgodiu, Amri Hadimuhamedovi,
Zlatku Topiu, Muhamedu Filipoviu, Zvonki Mariu, Sejfudinu Tokiu, reisu-l-ulemi
Huseinu ef. Kavazoviu i svim predstavnicima IZ-a u BiH, Njemakoj i Austriji, prethodnom
reisu-l-ulemi Mustafi Ceriu, Enesu Durmieviu, Ibrahimu Paiu, Smailu ekiu i njegovim saradnicima iz Instituta, Enveru Ajanoviu, Abdulahu Sidranu, Omeru Ibrahimagiu,
Nerminu Tursiu, Azri Gazibegovi, Tariku Zaimoviu, azimu Suljeviu, Bajri Dafiu,
Jusufu Latifoviu, Adilu Kulenoviu, svim opinskim odborima BZK Preporod u BiH,
VKBI-ju na elu s predsjednikom Nedadom Mulabegoviem i sekretarom Emirom
3

Sjetimo se da je Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak pokrenuo list Bonjak 1891. godine, u kojem
Safvet-beg Baagi pie pjesme i tekstove kao uputu i opomenu Bonjacima. Oni tada jasno
pokazuju da znaju za svoje narodno ime Bonjaci.

12/Godinjak 2013

Uvodnik

Zlatarom, Bonjakom institutu na elu s direktoricom Aminom Duvi-Rizvanbegovi

te predsjedniku Senata Bonjakog instituta Zlatku Lagumdiji i lanu Hilmi Neimarliji,
MDD Merhamet na elu s predsjednikom Hajrudinom ahiem i Kerimom Fazliem,
Halidu Genjcu i parlamentarcima, Nazifu Salinu, Senadu Hadifejzoviu, Bekimu Bijediu
i Albinu Smajloviu (Rezervnom sastavu iz epa), prijateljima koji su nas finansirali,
a nisu traili da reklamiramo njihovo ime. Ovi i mnogi drugi ljudi bitno su doprinijeli da
se bonjako ime definitivno nae u statistikim rubrikama i da se vie nikada ne potisne ili
zaboravi. Oni i mnogi drugi meu nama nisu dozvolili da se manipulira imenom bonjakog
naroda. Pokazali su hrabrost, portvovanost i dostojanstvo, te pomogli da 2013. zaokruimo
ono to smo kulturno-politiki zapoeli 1903. godine.
Sretni su oni meu nama koji su mogli na bilo koji nain doprinijeti uzdizanju bonjakog
naroda u posljednjih dvadesetak godina. Na taj nain stupili su na put koji je nekada postavljen
od njihovih predaka. Bonjaci su definitivno vratili svoje staro povijesno narodno ime. Prolo
je definitivno i nikada vie nee biti da im drugi nameu ime i podvaljuju historijske mitove.
Sljedei koraci su sasvim logini i Bonjaci e sa svojim prijateljima hrabro raditi na
tome da Bosna ue u EU i postane stabilna evropska drava.
Senadin Lavi

Godinjak 2013/13

GODINJAK

POLITIKA I DRUTVO _____

UDK 061.1 EU
327 (497.6)

Proirenja Evropske unije

Safet Halilovi
Fakultet politikih nauka
Sarajevo

Evropska unija predstavlja nadnacionalnu zajednicu evropskih drava, nastalu kao

rezultat procesa saradnje i integracije koji je poeo pedesetih godina 20. stoljea s ciljem zajednikog promicanja mira i prosperiteta te ekonomske, politike, kulturne i ukupne drutvene
saradnje. Za zemlje zapadnog Balkana, ukljuujui i Bosnu i Hercegovinu, ovaj proces
integriranja u EU odvija se kroz politiki okvir stabilizacije i pridruivanja kao alternative
nedemokratiji, nestabilnosti i zaostajanju. Ubrzanje procesa evropske integracije BiH predstavljalo bi istovremeno i ubrzanje procesa unutranjih reformi i promjena, a samo lanstvo
u Evropskoj uniji bilo bi potvrda da je Bosna i Hercegovina postala stabilna i napredna
evropska drava.
Kljune rijei: EU, integracije, irenje, stabilizacija, BiH, pridruivanje, reforme,
napredak, zemlje centralne i istone Evrope, zapadni Balkan

Uvod
vropska unija predstavlja nadnacionalnu zajednicu evropskih drava, nastalu kao
rezultat procesa saradnje i integracije koji je poeo pedesetih godina 20. stoljea
s ciljem zajednikog promicanja mira i prosperiteta te ekonomske, politike, kulturne i ukupne drutvene saradnje. Imajui u vidu da joj je temeljni zadatak ekonomska
i socijalna integracija drava lanica, a njezine nadlenosti obuhvataju ekonomiju, industriju,
ljudska prava, zajednike unutranje i jedinstvenu vanjsku politiku Evropska unija u
cjelini predstavlja najvaniju evropsku integraciju.
Meu primarne ciljeve Evropske unije spadaju promicanje ekonomskog i socijalnog
progresa, uravnoteen i odriv razvitak, snaenje ekonomske i socijalne kohezije, uspostavljanje
monetarne i ekonomske unije, ukljuujui i stvaranje zajednike valute, te uvoenje dravljanstva Evropske unije. Ciljevi EU su i ouvanje i razvijanje Unije kao prostora slobode,
pravde i sigurnosti, kao i ouvanje i nadogradnja acquis communautairea. Svoj identitet
na meunarodnoj sceni Evropska unija potvruje naroito provoenjem zajednike vanjske
i sigurnosne politike.
Evropska unija je specifina meunarodna organizacija (sui generis) kao novi oblik
odnosa izmeu drava iji je pravni osnov funkcioniranja nadnacionalnog odnosno suprana-

Godinjak 2013/17

HALILOVI

cionalnog karaktera. Evropska unija ima svoju samostalnu vlast sa suverenim pravima i
nezavisnim pravnim sistemom. Ona se svojim obimom djelovanja i nainom rada razlikuje
od svih meunarodnih organizacija, ali istodobno nema u cijelosti karakteristike federalne
drave. Pravni sistem Evropske unije je u njezinoj nadlenosti, obavezan je za drave lanice
i graane EU, a pravac njezinog daljeg razvoja ide u smjeru snaenja nadnacionalne vlasti.1
Na poetku evropskog integracijskog procesa, kada je stvorena Evropska unija sa svim
onim to je danas ini svaka evropska drava mogla je da zatrai lanstvo u Evropskoj
zajednici/Uniji. Pristupanje Evropskoj uniji u meuvremenu je bilo ureeno odgovarajuim
odredbama Ugovora o Evropskoj uniji gdje je precizirano da se Unija temelji na naelima
slobode, demokratije, potovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te i vladavini prava,
kao zajednikim naelima kojima se rukovode drave lanice, te da u skladu s tim zahtjev
za lanstvo u Evropskoj uniji moe podnijeti svaka evropska drava iji se sistem zasniva na
tim naelima. Detaljniji kriteriji koje drave kandidatkinje moraju ispotovati kao preduvjet
za punopravno lanstvo u Evropskoj uniji formalno su uvedeni u praksu 1990-ih godina
i poznati su kao kriteriji iz Kopenhagena i Madrida.
lanstvo u Evropskoj uniji podrazumijeva dvije bitne komponente koje je karakteriziraju.
Prva se odnosi na uee drava lanica u razliitim komponentama evropskih integracijskih
procesa koji se odvijaju u okviru Evropske unija, a druga se tie razliitih prava koja se
priznaju dravljanima drava lanica Unije. Evropska unije danas ima 28 punopravnih
lanica suverenih evropskih drava (raunajui i novoprimljenu Hrvatsku), i veina njih
uestvuje na svim podrujima politika i u svim programima Evropske unije.
Slino svojim dravama lanicama i drugim dravama u meunarodnom poretku, Evropska
unija svojim vezama sa inozemstvom nastoji da osnai prosperitet i sigurnost. Mada nema
svoju vojsku, kao to je imaju nacionalne drave, Evropska unija raspolae velikim spektrom
instrumenata meke moi, od trgovinskih koncesija, preko razvojne pomoi, do preferencijalnog zaduivanja kod Evropske investicione banke, koje ona moe da upotrijebi u cilju
izmjene ponaanja drava nelanica i oblikovanja ukupnog meunarodnog sistema. Povremeno titei trite EU (a ne priznajui da je to protekcionizam) i osiguravajui pristup
tritima treih zemalja, Evropska unija postie primarni cilj svoje trgovinske politike,
a to je dobijanje najpovoljnijih aranmana za evropske proizvoae i potroae. Pomaui
siromanim zemljama da ekonomski napreduju, posebno onima sa historijskim vezama
sa dravama lanicama EU, ali bez rizika izlaganja politiki osjetljivih evropskih sektora
veoj konkurenciji, Evropska unija unapreuje primarne ciljeve svoje razvojne politike.
Sporazumi Evropske unije sa zemljama u razvoju u najveem broju imaju i uvjetujue
odredbe o poboljanju zatite ljudskih prava i standardima dobre vladavine, to je povezano
sa trgovinskim koncesijama.
Evropska unija je razvila razgranatu mreu meuregionalnih i bilateralnih veza trgovinske
i politike naravi gotovo sa svakom dravom u svijetu, provodei time sopstvene ciljeve
i interese sa inozemstvom. Veina ovih veza je institucionalizirana kroz godinje samite,
ministarske susrete, sastanke visokih zvaninika i sesije meuparlamentarnih institucija.

Rodin, S.: Pravni sustav i institucije EZ. Zagreb, 1990, str. 29.

18/Godinjak 2013

Proirenja Evropske unije

Pitanje institucionalne strukture Evropske unije

Evropska integracija je politika konstrukcija kakva nije postojala u dosadanjoj historiji
napisao je Goci, svojevremeno savjetnik Romana Prodija, predsjednika Evropske komisije,2
koji je pokuao da odgovori na pitanje ta je zapravo Evropska unija. Razliku Evropske
unije od tradicionalnih meunarodnih organizacija ine njezina institucionalna struktura
i irok spektar zajednikih politika i ciljeva. Evropska unija sadri itavu paletu nadlenosti
slinih nadlenostima vlada pojedinih zemalja, dok meunarodne organizacije specijaliziranog tipa kao MMF, SB i slino obino imaju jedan domen nadlenosti. Premda ima
neke ovlasti i organe sline dravi, EU u svojoj nadlenosti nema veinu onoga to drave
lanice imaju, tako da Evropska unija nije drava.
Taan opis Evropske unije mogao bi biti preciziran i rijeima da je ona zajednica drava
zasnovana na elementima razliitih modela. Budui da je ine mnogobrojne drave lanice
sa veinom ovlasti u svojim rukama, EU po tome nije unitarna drava, ali nije ni federacija
ni konfederacija, premda ima jedinstvenu valutu za sedamnaest zemalja, to je ini slinom
unitarnoj dravi ili federaciji. EU ima zajedniko trite i carinsku uniju, kao i niz zajednikih
politika, to podsjea na ingerencije federacije, odnosno konfederacije. Meutim, slino
konfederaciji, nacionalne vlade u Uniji imaju jo uvijek mnogo vaniju ulogu od centralnih
organa u Bruxellesu, posebno u pitanjima poreza, zdravstva, penzija, obrazovanja, finansijskog trita, unutarnjih i vanjskih poslova ili politika odbrane. Uz to, slino klubu, EU neke
politike provodi samo za lanice koje ih prihvate (npr. valuta, reim migracija), dok odreene
politike ak provodi na nain nezavisnih zemalja (trgovina, industrija, konkurencija). Naroito malo zajednike politike, sa ak suprotstavljenim opcijama, ima kada je u pitanju vanjska
i sigurnosna politika EU.
Za sada Evropska unija nema ustav, nego vie meudravnih ugovora koji obavljaju
ustavnu funkciju. Tokom postojanja Evropske unije sadraj ugovora se mijenjao, te se stoga
govori o njegovoj rimskoj, mastrihtskoj, amsterdamskoj ili lisabonskoj verziji. Ugovor o
Evropskoj uniji je sloen i kompliciran dokument, sa vie kljunih sektora, dok sam ugovor
predstavlja samo dio ukupne regulative Unije koja je na snazi. Glavni ciljevi Evropske unije
su da unapreuje ekonomski i drutveni progres, politiku, kulturnu, ekoloku i sigurnosnu
saradnju te graanske i duhovne vrijednosti. Prema Ugovoru kljune ustanove Evropske
unije ine osovinu i daju ton integrativnim procesima u Uniji. Meutim, pored jedinstvenog
konstitucionalnog dizajna temeljnih ustanova, postoje i drugi faktori koji utjeu na pravila
i tok igre, kao to su:
a. regulatorni model EU
b. sistem upravljanja na vie nivoa
c. politika koordinacija
d. intenzivna meuvladina saradnja3

2
3

Prema: Prokopijevi, M.: Evropska unija, Uvod, Drugo dopunjeno izdanje, Beograd, 2009, str. 45.
Ibid., str. 46.
Godinjak 2013/19

HALILOVI

Navedena etiri principa rada tiu se razliitih razina ustanova i pravila. Kroz regulatorni
model u temeljnim organima Unije ustalila se produkcija zakonodavstva EU koja, da bi
mogla da funkcionira, mora da predstavlja skladnu i smislenu cjelinu koja vodi rauna o
nacionalnim, regionalnim i lokalnim zakonodavstvima. Uloga politike koordinacije i meuvladine saradnje je pokretanje novih inicijativa, usklaivanje djelovanja postojee regulative
te primjena usvojenih rjeenja. Premda se mogu razlikovati tijela koja vie ili manje imaju
karakter pojedinih oblika vlasti, Evropska unija ne funkcionira na principu striktne podjele
vlasti kao kod nacionalnih drava. Glavna tijela Evropske unije u oblasti izvrne vlasti su
Evropsko vijee (European Council), sastavljeno od efova drava i vlada, Vijee Evropske
unije (Council of European Union), ranije Vijee ministara (Council of Ministers), kojega
ine odgovarajui resorni ministri, i Evropska komisija (European Commission), koja je
takoer organizirana resorski. Temeljna ustanova u sudskoj oblasti je Evropski sud pravde
(European Court of Justice). Evropski parlament (European Parliament) jo uvijek ima
nedovoljnu ulogu u zakonodavnoj oblasti i tu nadlenost dijeli sa Vijeem i Komisijom.
Evropsko vijee je odgovorno za kljune postupke integracije, za strateke pregovore i odluke,
te za globalno oblikovanje paketa politika. Vijee Evropske unije bavi se konkretizacijom
pojedinih oblasti saradnje, to ini u uskoj saradnji sa Komisijom, koja ima ovlasti i oblikovanja i usvajanja zajednikih politika. Odluujuu ulogu u zakonodavnim poslovima
jo uvijek imaju ta tri organa izvrne vlasti, a ne Evropski parlament koji pri usvajanju
legislative ima razne oblike partnerskog odnosa sa izvrnom vlau. Meutim, Sud pravde
ima ulogu kakvu uobiajeno obavlja sudska vlast u dravama koje su lanice Unije.
Najmanje su tri razloga striktne podjele vlasti. Njome se spreava koncentracija vlasti
u istim rukama, to predstavlja mehanizam zatite linih sloboda, zatim podjela vlasti fokusira
odgovornost na tano odreena tijela, ime se olakava njihova demokratska kontrola,
te najzad podjela vlasti znai i podjelu rada, to pospjeuje specijalizaciju, koja poveava
efikasnost dravnih organa i administracija.
Razne institucionalne strukture Evropske unije
Premda bazirana na dvjema meunarodnim integrativnim organizacijama (Evropska
zajednica i Evropska zajednica za atomsku energiju), kao i na podruju meuvladine saradnje,
te ustrojena 1993. godine kao veoma sloena politika struktura, Evropska unija, uprkos
ovakvoj heterogenosti podruja djelovanja i razliitosti procedura za donoenje odluka,
ima jedan jedinstveni nadnacionalni institucionalni okvir potvren i Ugovorom iz Nice
(2003), gdje je precizirano: Uniju e sluiti jedinstveni (single) institucionalni okvir koji
e osigurati konzistenciju i kontinuitet aktivnosti koje se poduzimaju radi postizanja njezinih
ciljeva u potovanju i izgradnji acquis communautairea.4 Pored nadnacionalnih institucija,
koje predstavljaju najvii nivo njezinog institucionalnog okvira, Evropska unija obuhvata
jo i nacionalni i subnacionalni, kao dva institucionalna nivoa niih stupnjeva. Oba nivoa
zastupljena su u nadnacionalnim institucijama Evropske unije u donoenju odluka na najvioj
razini. Sva tri nivoa Evropske unije meusobno su isprepletena i svi zajedno ine sistem
4

Ugovor iz Nice, lan 3. stav 1.

20/Godinjak 2013

Proirenja Evropske unije

Evropske unije ili EU-sistem (EU-System), a zbog njegovih razliitih institucionalnih razina
govori se i o EU sistemu s vie razina (EU-multi-level system).5
a. Razinu podrunih (regionalnih) jedinica dravnih lanica pokriva najnii stupanj
institucionalne strukture Evropske unije, a tzv. subnacionalne vlade zastupljene su
u Odboru regija i Odboru za ekonomska i socijalna pitanja.
b. Na nacionalnom nivou nosioci institucionalne strukture Evropske unije su vlade 28
drava lanica, koje su zastupljene u Vijeu Evropske unije i u Evropskom vijeu,
ali, u okviru posebnih institucionalnih uvjeta, i nacionalni parlamenti, politike
stranke i graani, koji direktno biraju lanove Evropskog parlamenta.
c. Institucionalna struktura Evropske unije na nadnacionalnoj razini oliena je u
Evropskoj komisiji, Vijeu Evropske unije, Evropskom parlamentu i Sudu pravde
Evropskih zajednica.
Ovih pet institucija utemeljeno je osnivakim ugovorima iz Pariza (1952) i Rima
(1958), i jedine su koje imaju ope ovlasti za donoenje odluka od znaaja za razvoj Unije
i njezino djelovanje. Nazivani i trokutom za donoenje odluka (decision-making triangle),
Evropska komisija, Vijee Evropske unije i Evropski parlament donose ope normativne
akte, dok sudska instanca Zajednice Sud pravde Evropskih zajednica, donosi sudske
presude i miljenja. Evropski ekonomski i socijalni odbor (The European Economic and
Social Committee EESC) i Odbor regija (The Committee of the Regions CoR) ubrajaju se
u savjetodavna tijela, a ne meu institucije Evropske unije u uem smislu. Institucionalnu
organizaciju Evropske unije, prema odredbama Ugovora, ini dakle pet institucija: Evropski
parlament, Vijee, Komisija, Sud pravde i Revizijski sud, ali i niz pomonih organa i specijalizovanih agencija, a cilj ovakvog institucionalnog okvira je da osigurava usklaenost
i kontinuitet aktivnosti poduzetih radi ostvarenja njenih ciljeva, uz potovanje i razvijanje
tekovina Zajednice.6 Ove institucije imaju potrebne ingerencije za funkcioniranje Zajednice,
ukljuujui i donoenje pravnih akata i kontrolu njihove primjene, to ih ini zaokruenim
i standardiziranim sistemom institucionalnog odluivanja sa jasnim pravno obavezujuim
karakteristikama, a ne pukim okvirom meunarodno organizovane saradnje, odnosno meuvladinog pregovaranja.7
Bitan dio institucionalne strukture EU ine Evropska centralna banka i Evropska
investiciona banka, a posebno Evropsko vijee, koje je politiko tijelo koje utvruje ope
politike smjernice i daje nuni podsticaj za razvoj Unije.
Ugovorom iz Lisabona (stupio na snagu 1. decembra 2009. godine) dotadanji lan
9. Ugovora o Evropskoj uniji mijenja se Odredbama o institucijama EU u lanu 13, prema
kojim je Unija utvrdila svoj jedinstveni institucionalni okvir u cilju unapreenja svojih
vrijednosti, postizanja svojih ciljeva, ouvanja svojih interesa, interesa svojih graana i
svojih drava lanica, kao i osiguranja koherentnosti, efikasnosti i kontinuiteta svojih politika

Omejec, J.: Vijee Evrope i Evropska unija, Institucionalni i pravni okvir, Zagreb, 2008, str. 107.
Ugovor o Evropskoj uniji, l. 3.
7
Misita, N.: Evropska unija, institucije, Sarajevo, 2009, str. 39.
6

Godinjak 2013/21

HALILOVI

i akcija.8 Svaka od institucija EU treba da djeluje u okviru nadlenosti koje su joj povjerene
ugovorima i sa njima predvienim procedurama i uvjetima, te da institucije meusobno
ostvaruju korektnu saradnju.
Ugovor iz Lisabona donosi vie bitnijih izmjena i dopuna u odnosu na institucionalni
okvir i kljune nadlenosti nadnacionalnih institucija Evropske unije propisane Ugovorom
iz Maastrichta (1993), ukljuujui njegove izmjene i dopune uinjene ugovorima iz
Amsterdama (1999) i Nice (2003). Takoer, on modificira pojedina rjeenja predviena
(neuspjelim) Ustavom za Evropu (2004). Ugovor iz Lisabona, za razliku od rjeenja predvienog u Ustavu za Evropu, a na zahtjev Velike Britanije, odustao je od uvoenja dunosti
ministra vanjskih poslova Evropske unije, a u korist uvoenja dunosti visokog predstavnika
Evropske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku (High Representative of the Union
for Foreign Affairs and Security Policy). Tom dunou bit e zamijenjena dotadanja funkcija
visokog predstavnika za zajedniku vanjsku i sigurnosnu politiku (High Representative
for the Common Foreign and Security Policy CFSP), koju je od 18. oktobra 1999. godine
vrio Javier Solana, zajedno s dunou generalnog sekretara Vijea Evropske unije.
I pored izostavljanja naziva ministra, dunost visokog predstavnika ostat e slina rjeenju
iz predvienog Ustava za Evropu, tj. pod krovom i Vijea i Evropske komisije. Naime,
visokog predstavnika imenovat e Evropsko vijee kvalificiranom veinom glasova, uz
saglasnost predsjednika Evropske komisije, a visoki predstavnik, koji je lan Vijea u formatu
ministra vanjskih poslova, istovremeno e vriti funkciju potpredsjednika Evropske komisije
i predsjednika Vijea za vanjske poslove (Foreign Affairs Council). U kapacitetu visokog
predstavnika on e imati kontrolu nad iroko uspostavljenom mreom mnogobrojnih diplomata
i slubenika Evropske unije, a u kapacitetu potpredsjednika Evropske komisije vaan utjecaj
na budet i dodjelu sredstava iz fondova Evropske unije.
Demokratski deficit institucija Evropske unije
Vei broj autora je ukazao na problem demokratskog deficita u funkcioniranju institucija
Evropske unije. Jedna od najzanimljivijih je kritika ove anomalije koju je na raun EU
upravio H. M. Enzensberger. On konstatira injenicu da su zemlje koje su se udruile u EU
sve do jedne demokratske, ali je takoer injenica i to da su pri tome izgubile demokratske
standarde postignute u nacionalnim dravama, ako ih se nisu ak svjesno odrekle. Enzensberger navodi da se o razvijenoj demokratiji moe govoriti samo tamo gdje postoji podjela
vlasti. U Evropskoj uniji podjela vlasti je praktino dokinuta. Parlament se dodue bira,
ali on nema pravo stvarne zakonske inicijative, takvo pravo ima samo Komisija. Meutim,
Komisija je institucija u kojoj se demokratska legitimnost na koncu rui, jer ona je ustvari
aparat koji nije izabran niti se moe smijeniti, a koji je ponitio podjelu vlasti. Slijedom
analize pisca Roberta Menassea, Enzensberger poentira da demokratskopolitiki gledano
trojstvo koje ine Parlament, Vijee i Komisija stvara crnu rupu u kojoj nestaje ono za
ta se do sada smatralo da je demokratija. Za tzv. demokratski deficit Enzensberger dri
da nije nikakva bolest, nego da proizlazi iz toga to su se Ministarsko vijee i Komisija

Ugovor o EU, l. 13. stav 1.

22/Godinjak 2013

Proirenja Evropske unije

ve pri osnivanju Evropske unije zajedniki sloili u tome da u donoenju odluka narod
ne treba pitati za miljenje. Taj demokratski deficit se u biti pokazuje kao pristojan izraz
za politiko liavanje graana njihove suverenosti. Za razliku od klasinih pravnih drava,
u reimu Evropske unije nema prave podjele vlasti jer Komisija praktiki ima monopol
na zakonsku inicijativu. Enzensberger ak pretpostavlja da lobisti koji su aktivni u Bruxellesu
imaju vie utjecaja na odluke Komisije od svih poslanika zajedno.9
Naravno, vie je elemenata demokratskog deficita, meu kojima je oigledan onaj da
birai nemaju potreban utjecaj na politiku Unije, zatim da je dolo do naruavanja principa
podjele vlasti, te da je u procesu integracija dolo do jaanja izvrne u odnosu na parlamentarnu vlast. Takoer je evidentno da iako je znaajan dio ovlasti prenijet sa lanica
na Bruxelles, ime su nacionalni parlamenti izgubili kontrolu nad tim pitanjima, nije dolo
do kompenzacije da Evropski parlament povea svoju ulogu za onoliko utjecaja koliko
su ga izgubili nacionalni parlamenti. Logian zakljuak bio bi da se demokratski deficit
ne moe otkloniti dok se Evropska unija ne konstituira kao demokratska zajednica, slino
dravama lanicama koje je ine, to bi faktiki vodilo transformaciji EU u federaciju,
a za to jo ne postoji dovoljno politike volje ni kod politiara ni kod biraa.10
irenje Evropske unije
Naziv Evropska zajednica, koji su svom djelu dali osnivai ove nadnacionalne zajednice
evropskih drava, vie govori o aspiracijama osnivaa nego o stvarnim injenicama, jer est
zemalja u srednjem dijelu zapadne Evrope koje su prvobitno inile ovu zajednicu, ma kako
vane, nisu se mogle zvati Evropom.11 Meutim, aspiracije su se potvrdile u stvarnosti kroz
irenje Zajednice na skoro cijelu zapadnu te veliki dio srednje i istone Evrope. Razvijaju
se takoer vanjski odnosi i s veinom zemalja ostatka Evrope koje se jo nisu prikljuile,
ali se za to pripremaju.
Inae, proirenje je bilo glavno obiljeje evropske integracije gotovo od samog poetka
Evropske ekonomske zajednice. Tokom vremena proirenje je pomoglo u oblikovanju
institucija i politika Evropske unije, to je povratno utjecalo na oblikovanje politikog,
ekonomskog i socijalnog karaktera postojeih drava lanica i drava koje su pristupale.
Vie od prethodnih proirenja, ono iz 2004. godine podstaklo je Evropsku uniju da ubrza
integraciju u raznim oblastima politike, a da paradoks bude vei istovremeno je oteavalo
upravljanje tim politikama i njihovo provoenje, zbog ega je Evropska unija danas u veoj
mjeri integrirana, ali i raznolikija, udljivija, i ima vie razliitih aspekata nego ikada ranije.12
irenje Evropske unije je izraz njezine temeljne politike na osnovu koje Evropska unija,
kao grupacija ili klub baziran na odreenim vrijednostima, promovira te vrijednosti ukljuivanjem novih lanova svojevrsna Pax Europea. Vrijednosti kojima se Unija rukovodila
9

Enzensberger, H. M.: Njeni monstrum Bruxelles ili Evropa liena suverenosti, Zagreb, 2013,
str. 65.
10
Prokopijevi: Ibid., str. 90.
11
Pinder, J.: Evropska unija, Sarajevo, 2003, str. 129.
12
Dinan, D.: Sve blia Unija, Beograd, 2009, str. 143.
Godinjak 2013/23

HALILOVI

bile su konstantne i postojane, ali je mijenjan skup uvjeta koje je trebalo ispuniti za lanstvo.
U svakoj sljedeoj fazi proirenja uvjeti su postajali brojniji, a njihovo ispunjavanje kompliciranije. Svojom generalnom politikom irenja Evropska unija je uspijevala da ostavi dojam
da je otvorena za sve nove lanove koji ispunjavaju potrebne uvjete i imaju elju da u nju
uu. Pri svemu, proirenje Evropske unije je sloen proces u kojem su precizirani kriteriji ulaska,
razvijani mehanizmi pomaganja zemljama potencijalnim kandidatkinjama, praenja njihovog
razvoja, kao i postupci odluivanja koji se odnose neposredno na proirenje.
Motivi kandidata za lanstvo su esto razliiti, ali veina eli ekonomsku korist i politiki
utjecaj. Motiv za Grku, Portugal i paniju je bila i konsolidacija demokratije. Slina je situacija
i sa najveim dijelom zemalja srednje i istone Evrope, koje su nakon dugog perioda sovjetske
dominacije eljele prikljuenje evropskim tokovima i bolju sigurnosnu poziciju. irenje
ka istoku generalno podravale su drave lanice Unije, smatrajui to proirenjem podruja
prosperiteta i sigurnosti tih zemalja kroz Evropsku uniju. Posebno je za Njemaku bila vana
stabilna i sigurna granica sa susjedima na istoku.
Meutim, prihvatanje principa irenja na srednju i istonu Evropu bilo je s razliitim
nivoom entuzijazma. Margaret Thatcher i mnogi drugi u Britaniji izraavali su bojazan da e
ono dovesti do slabljenja veza u meuvladinim institucijama, dok su se Francuzi pribojavali
razvodnjavanja velikog evropskog projekta. Prema Ugovoru, lanstvo je otvoreno za svaku
evropsku zemlju koja potuje principe slobode, demokratije, ljudska prava i osnovne slobode,
te vladavinu zakona. Sama procedura irenja odvija se na nain da po prijemu prijave zemlje
kandidatkinje Vijee od Komisije trai miljenje o osnovu po kome bi Vijee moglo jednoglasno odobriti mandat za pregovore. Pod nadzorom Vijea, Komisija pregovara i konani
ugovor o pristupanju, nakon saglasnosti Parlamenta, Vijee usvaja jednoglasno, a zavrni
in je ratifikacija svih drava lanica. Primjer posebne vrste pridruivanja prije lanstva
je Ugovor o pridruivanju izmeu Grke i Zajednice iz 1962. godine, koji je omoguio
uklanjanje trgovinskih barijera u prijelaznom periodu, odreene forme saradnje i Vijee za
pridruivanje, nakon ega je Grka 1981. godine postala lanica EZ-a. Portugal i panija takoer
60-ih godina nisu ispunjavali uvjete za pridruivanje zbog svojih nedemokratskih reima
inkompatibilnih sa Zajednicom.
Uspostavljanjem demokratije 70-ih godina nakon pada diktatura, panija i Portugal su
uli u pregovore o ulanjenju bez posebnih pripremnih pridruivanja. Pregovori su bili dugi
zbog otpora protekcionista, naroito francuskih poljoprivrednika, a lanstvo je realizovano
1986. godine. Za lanice EFTA-e sa sjevera Evrope put u lanstvo odvijao se na drugaiji nain.
Naime, Britanija, Danska, Norveka, vedska i vicarska drale su se na distanci od politikih implikacija lanstva u Zajednici, a Austriju je blokirao njezin poslijeratni mirovni
ugovor. Nakon De Gaullovog odstupanja sa vlasti prevazien je njegov dvostruki veto na
lanstvo Britanije u EEC-u (1963. i 1967.) i Britanija, Danska i Irska poslije zavrenih pregovora
pristupaju Evropskoj zajednici u januaru 1973. godine, bez posebnih pridruivanja. Uklanjanjem
sovjetskog problema, 1989. godine Austrija je aplicirala za lanstvo u Evropskoj zajednici.
Nedugo zatim isto su uinile Finska (mart 1992.), Norveka (novembar 1992.), vedska
(juli 1991.) i vicarska (maj 1992.).
Iz bojazni da bi to moglo razvodniti Zajednicu, Jacques Delors, uspjeni predsjednik
Evropske komisije (1985-1995), pokuava da uspori njezino irenje time to je dao prijedlog
za formiranje evropskog ekonomskog podruja (European Economic Area EEA) koje
24/Godinjak 2013

Proirenja Evropske unije

bi okupljalo i zemlje lanice Ekonomske zajednice. Meutim, vlade pet zemalja lanica
EFTA-e, elei da i one uestvuju u mehanizmu odluivanja u Zajednici, podnijele su prijavu
za lanstvo, koje, nakon kratkih pregovora olakanih svojim ve postojeim trgovinskim
odnosima, ostvaruju u januaru 1995. godine. Norveani u novembru 1994. godine na
referendumu odbijaju lanstvo a vicarski glasai odbili su ak i lanstvo u Evropskom
ekonomskom podruju, zadravajui samo bilateralne sporazume o slobodnoj trgovini.
Evropskom ekonomskom podruju ostalo je da povezuje Norveku, Island i Lihtentajn sa
Evropskom unijom, a Uniji su pristupile sve druge zapadnoevropske zemlje, osim Malte i
Kipra, koji to ine u maju 2004. godine. Inae, u komparaciji sa prethodnim i kasnijim proirenjima,
ono iz januara 1995. godine, kada su Evropskoj uniji pristupile Austrija, Finska i vedska,
izgledalo je jednostavno i jasno. Ove drave kao kandidatkinje stajale su u ekonomskom
pogledu bolje od mnogih drava lanica. One su imale administrativne strukture s potrebnim
kapacitetom da tumae i primjenjuju zakonodavstvo Evropske unije, ali i vlade koje su,
i pored promjenjivog nivoa protivljenja javnosti, bile odlune da svoje zemlje uvedu u EU.
Relativno kratko trajanje, oko 15 mjeseci, pregovora o pristupanju Austrije, Finske
i vedske bilo je takvo zato to su ove drave kao lanice Evropskog udruenja slobodne
trgovine (European Free Trade Organization EFTA) ve bile usvojile veliki dio obimnih
pravnih tekovina Evropske unije (acquis communautaire). Samo u odnosu na unutarnje
trite radilo se o 1400 propisa, sa preko 10.000 stranica teksta. Evropska zajednica nije prihvatala
nove lanice dok nije bilo zavreno iberijsko proirenje i proveden program jedinstvenog
trita. elei da otkloni ubrzano novo ulanjenje, predsjednik Evropske komisije Jacques
Delors je januara 1989. godine umjesto lanstva predloio novi oblik udruivanja (Evropske
zajednice i EFTA) sa zajednikim odluivanjem i administrativnim institucijama.13
To je bio nain nastanka Evropskog ekonomskog prostora (EEA), ogromnog integriranog
trita koje je projicirano da obuhvati tadanjih dvanaest lanica Evropske zajednice i sedam
lanica EFTA-e (Austrija, Finska, Island, Lihtentajn, Norveka, vedska i vicarska). EEA
je postala najvei i najunosniji trgovinski blok na svijetu, sa 380 miliona stanovnika koji
realizuju 40 posto svjetske trgovine. Premda je prvenstveno, prema prijedlogu Delorsa, bio
zamiljen da sprijei proirenje Evropske unije, Evropski ekonomski prostor (EEA) je zapravo
za veinu lanica EFTA-e posluio kao ekaonica za pristupanje Evropskoj uniji. Time
su pregovori o EEA-i predstavljali svojevrstan prvi korak ka sljedeem proirenju Evropske
unije. Naime, iako je poslije velikih natezanja i pregovora izmeu EFTA-e i Ekonomske
zajednice krajem maja 1992. godine potpisan Sporazum o Evropskom ekonomskom prostoru
(EEA), odmah nakon toga Austrija, Finska, Norveka, vicarska i vedska ipak su podnijele
molbe za lanstvo u Evropskoj zajednici jer nisu bile zadovoljne lanstvom u EEA-i.
Na referendumima o pristupanju Evropskoj uniji do kraja 1994. godine Austrija, Finska
i vedska su izglasale ulanjenje u EU. Norveka je glasala protiv, a u vicarskoj je tijesnom
veinom odbijeno lanstvo, kao i na referendumu o ueu u EEA-i, tako da su ove dvije
drave ostale izvan okvira EU. Proirenje Evropske unije kada su joj u januaru 1995. godine
zvanino pristupile Austrija, Finska i vedska oznailo je izvjesnu izmjenu Evropske unije
jer se proirila do dalekog sjevera Evrope. To uveanje je teritorijalno bilo 33 posto, a u
pogledu stanovnitva 6,2 posto. U ekonomskom pogledu proirenje je u Evropsku uniju
13

Bulletin EC S/1-1989, str. 17.

Godinjak 2013/25

HALILOVI

uvelo tri bogate drave lanice (sve tri neto kontributori budeta), a u politikom smislu
osnailo je tradiciju demokratije, uee graana i otvorenost vlasti.
Pored otvaranja mogunosti da se evropske neutralne zemlje (kao Austrija i dr.) kandiduju
za lanstvo u Evropskoj uniji, zavretak hladnog rata izazvao je lavinu identinih prijava
i iz novih nezavisnih drava centralne i istone Evrope, kao i Kipra, Malte i Turske. Deset
kandidata iz centralne i istone Evrope bile su zemlje nove demokratije, ekonomski slabije
i od najsiromanijih drava lanica Evropske unije, prije toga izolirane od Zapadne Evrope bilo
inkorporiranjem u SSSR (Estonija, Letonija i Litvanija) bilo sovjetskom okupacijom i dominacijom. Zavretak hladnog rata i raspad Sovjetskog saveza pruili su Evropi historijsku
mogunost da se obnovi u ekonomskom, politikom i kulturnom pogledu. Poslije 1989.
godine i uruavanja sovjetskog bloka, zemlje srednje i istone Evrope vidjele su bastion
prosperiteta i demokratije u Evropskoj zajednici i u vezivanju s njom, te su u lanstvu u njoj
vidjele svoju perspektivu. Njemaka demokratska republika, odnosno dio Njemake pod
sovjetskom kontrolom, 1990. godine, poslije pada Berlinskog zida, postaje dio Savezne
Republike Njemake, a Zajednica je izvrila sve potrebne tehnike prilagodbe da ujedinjena
Njemaka nastavi svoje lanstvo u Zajednici bez ikakvih zastoja. Drugim, novim demokratijama zemalja srednje i istone Evrope, Evropska zajednica je odgovorila ugovorima o
pridruivanju i kroz pomo procesu transformacije u privrednoj reformi i strukturalnim
promjenama. Oekivanja novih nezavisnih drava centralne i istone Evrope od Evropske
unije, pored finansijske pomoi, pristupa tritu i tehnike pomoi, bila su i u pogledu priznanja
njihovog europejstva. S druge strane, Evropska unija stavljena je pred mogunost i odgovornost
da pomogne susjednim dravama da se razvijaju ekonomski i demokratski, promovirajui
na taj nain stabilnost i sigurnost irom Evrope i provodei istinsku panevropsku integraciju.
Zapravo, pojava centralnoevropskih i istonoevropskih reformskih pokreta sredinom 80-ih
godina 20. stoljea, koji su okonali hladni rat, uinila je upitnim pretpostavke Evropske
zajednice o znaenju i odreenju Evrope, te dometima i obimu evropske integracije,
koja je za osnivae Evropske zajednice bila sinonim za zapadnu evropsku integraciju, sa
centrom na Rajni.
EU i zemlje centralne i istone Evrope
Godina 1989. je posebno znaajna to tada Evropska zajednica u okviru PHARE programa
u decembru prua finansijsku i tehniku pomo Poljskoj i Maarskoj, a koordinator te pomoi
je bila Evropska komisija.
Na samitu sedam najrazvijenijih zemalja svijeta (Samit grupe G7) koji je odran u Parizu
uspostavljen je PHARE program (Poland and Hungary: Assistance for Economic Reconstruction), koji je, kao to puni naziv govori, prvobitno obuhvatao samo Poljsku i Maarsku
i koji je kao program pomoi imao za cilj da kroz investicije i struno osposobljavanje
prui podrku procesima politike i ekonomske reforme ovih zemalja. PHARE program
je 1990. godine proiren i na druge drave centralne i istone Evrope, a iste godine potpuno
su suspendirane kvote i druge vrste kvantitativnih ogranienja na proizvode iz Poljske,
Maarske, Bugarske, Rumunije i ehoslovake.
Poslije uspostavljanja mree sporazuma Evropske unije sa zemljama centralne i istone
Evrope (CIE zemlje), ime su uspostavljeni blii ekonomski odnosi, uslijedio je dakle proces
26/Godinjak 2013

Proirenja Evropske unije

uspostavljanja vieg nivoa veza izmeu ovih drava i evropskih integracija. Do ideje o
uspostavljanju pridruivanja Uniji dolazi zbog politikih i ekonomskih razloga, poslije velikih
promjena i izvrenih viestranakih izbora u ovim zemljama, kada je sazrilo opredjeljenje
za uspostavljanje blie veze sa EU. Tada su zemlje centralne i istone Evrope podnijele
zvanian zahtjev za otpoinjanje pregovora o sklapanju sporazuma o pridruivanju.
Temelj za odnose pridruivanja uspostavljene izmeu Evropske unije i zemalja centralne
i istone Evrope jeste druga generacija sporazuma, bilateralni Evropski (Evropa) sporazumi,
zakljueni u periodu od 1990. do 1996. godine, koji predstavljaju osnovni okvir za nove odnose
Unije i zemalja centralne i istone Evrope. Sa nazivom Evropski sporazumi, ovi novi sporazumi
trebali su da naprave razliku u odnosu na postojee sporazume o pridruivanju koje je koristila
Evropska zajednica, a imali su za cilj da osnae politike i ekonomske reforme ovih zemalja,
stvarajui na taj nain uvjete za njihovo konano lanstvo. Evropske sporazume kasnije
su dobile sve zemlje regije, sa slinom strukturom, ali sa razliitim sadrajem, prilagoenim
potrebama svake pridruene drave.
Ovi sporazumi o pridruivanju svojim nazivom Europe Agreement, upuuju na znaaj
politike inicijative koju oni predstavljaju i odgovor na aspiracije ovih drava za povratkom
svojim evropskim korijenima. Istodobno, zemlje centralne i istone Evrope, uz dobijanje
pridruenog statusa Uniji, postaju i lanice Vijea Evrope, i statusa pridruenog partnera
Zapadnoevropske unije, organizacije zaduene za pitanje vojne sigurnosti evropske
integracije. Zapravo, lanstvo u Vijeu Evrope je nezvanino preduvjet za stupanje u lanstvo
Evropske unije.14
Stupanjem na snagu ovih sporazuma o pridruivanju prestali su sa vaenjem ranije
zakljueni sporazumi o trgovini i saradnji. Odnos izmeu Unije i svake drave pridruivanja,
u vremenu izmeu zakljuivanja svakog Evropskog sporazuma o pridruivanju i njegovog
stupanja na snagu, reguliran je posebnim privremenim (ili prijelaznim) sporazumom (Interim
Agreements), i oni su sastavni dio Evropskih sporazuma, a tretiraju pitanja liberalizacije
i trgovine. Cilj prijelaznih sporazuma je da omogue da se prije stupanja na snagu sporazuma
o pridruivanju zapone s provoenjem samo onih odredaba koje se odnose na trgovinu,
odnosno oblasti koje su u iskljuivoj nadlenosti Evropske unije, a ne njezinih lanica.
Prijelazne sporazume traila je potreba ureivanja procesa za period izmeu potpisivanja
i stupanja na snagu sporazuma o pridruivanju, koji je u nekim sluajevima trajao i vie
od dvije godine. Stupanjem na snagu Evropskih sporazuma o pridruivanju prestajalo je vaenje
prijelaznih sporazuma.
Sporazumima o pridruivanju (Evropski sporazumi) uspostavlja se pridruivanje izmeu
Evropske unije i njezinih lanica, s jedne strane, i svake pridruene zemlje centralne i istone
Evrope, s druge strane. Kao osnovu pridruivanja, strane ugovornice su vidjele u potvrivanju
svoje potpune i obostrane predanosti pluralistikoj demokratiji utemeljenoj na vladavini
zakona, ljudskim pravima i osnovnim slobodama; viepartijskom sistemu sa slobodnim
i demokratskim izborima; te naelima trine ekonomije i socijalne jednakosti.

14

Mievi, T.: Pridruivanje Evropskoj uniji, Beograd, 2009, str. 128.

Godinjak 2013/27

HALILOVI

Pridruivanje i lanstvo zemalja centralne i istone Evrope

Iako potencirana od drava centralne i istone Evrope (kao zainteresiranih strana), rasprava
o lanstvu u Evropskoj uniji nije otvarana do zavretka postreferendumske krize nakon
usvajanja Ugovora o EU iz Maastrichta.
Inae, nemali broj pripadnika evropske politike elite smatrao je da je pridruivanje
pomo koju su drave centralne i istone Evrope dobile od Unije i prvi korak veoma dugog
tranzicionog procesa ije trajanje se mjeri godinama. Isto tako, stav prema prijemu u lanstvo
novih evropskih demokratija nije bio jednoglasan. Protivnici prijema su smatrali da su ove
drave potencijalni problem budui da imaju znatan broj manjinskih zajednica; drugi su
se pribojavali migracije radne snage sa istoka na zapad Evrope, a trei navodili da je skupo
primiti istonoevropske drave prije nego to se njihove ekonomske institucije osposobe
za konkurenciju na unutarnjem tritu Evropske unije.
Ovo su bili razlozi to su razgovori o proirenju smjeteni najprije u okvir pridruivanja,
u kome je Unija nastojala da preko Evropskih sporazuma zadri teite na slobodnoj trgovini
i na pitanju tehnike pomoi, gdje pristupanje dospijeva u drugi plan. Mada su drave lanice
nastavile sa debatom o praktinim posljedicama proirenja, sve vei moralni i politiki
pritisak na EU da se obavee doveo ju je do formalnog priznanja onoga to je bilo neminovno
i do preciziranja preduvjeta da do toga doe.15
Imajui u vidu razvoj tranzicijskih zemalja, Evropska unija je, na osnovu opih akata i
politikih ciljeva, tokom devedesetih godina na nekoliko svojih samita formulirala kriterije za
ulazak zemalja u Uniju. Pri tome je Unija izrazila elju da nove lanice primi bez usporavanja
procesa dalje integracije. Samit u Kopenhagenu bio je prvi korak u tom pravcu, na kome
su lanice Evropske unije konstatirale tenju tranzicijskih i drugih zemalja da se pridrue
Uniji i, shodno tome, potvrdile opredjeljenje da ih prihvate u lanstvo ako zadovolje odreene
uvjete, poznate kao Kopenhagenski kriteriji.
Kopenhagenski kriteriji
Prvi put u historiji proirenja Zajednica i Unija precizno definiraju koja pitanja (uvjeti)
moraju biti zadovoljena da bi drava mogla da postane lanica Unije. U ranijim proirenjima
naglasak je bio na ispunjenju uvjeta definiranih lanom 237. Ugovora o EEC-u16 kojim
se utvruje da e uvjeti pristupanja biti predmet sporazuma o pristupanju izmeu lanica
Unije i drave kandidatkinje. Kriteriji iz Kopenhagena su i sainjeni kako bi dolo do uspostavljanja veze izmeu starih i novih lanica u odnosu na njihove politike i ekonomske
sisteme i u odnosu na prihvatanje politika i prava Unije onoga to se naziva komunitarni
acquis.17 Tri su osnovna kriterija prema kojima e drave kandidati biti ocjenjivane za
prijem: ekonomski (trina privreda sa teitem na konkurentnosti), politiki (stabilne demokratske institucije i vladavina prava, uz potovanje ljudskih prava) i pravni (prihvatanje
15

Dinan: op. cit., str. 155.

Danas lan 49. Ugovora o EU
17
Mievi: op. cit., str. 147.
16

28/Godinjak 2013

Proirenja Evropske unije

komunitarnog acquisa). Evropsko vijee je, prepoznajui vjerovatni utjecaj proirenja na

samu Evropsku uniju, te da je zatiti od prekomjernog proirenja, takoer odredilo da e
... sposobnost Unije da apsorbuje nove lanove i istovremeno odri zamah evropske integracije (biti) vaan faktor za razmatranje u procesu prijema. Neki kritiari ovaj navod
prepoznaju kao mogui izgovor u funkciji odgaanja proirenja. Na samitu u Madridu
(decembar 1995. godine) navedenim uvjetima dodat je i novi, a to je da drava kandidatkinja
mora imati takav administrativni aparat koji e moi da odgovori na sve obaveze koje
proistjeu iz lanstva.
Kontroverze najveeg proirenja
Peto proirenje Evropske unije (2004-2007), ili istono proirenje, pri kome se
Evropskoj uniji prikljuilo 12 zemalja sa 105 miliona stanovnika, ini ovo proirenje
najveim do sada i jednom od najvanijih politikih odluka u historiji Evropske unije.
Zato se ovo proirenje oznaava i nezamislivim scenarijem proirenja (Dinan). Razliito
od prethodna etiri proirenja, ukazuje se na to da u petom nisu bili standardni aplikanti
za lanstvo, nego zemlje sa viedecenijskim socijalistikim reimima, a poslije toga su
imale petnaestak godina burne tranzicije. Poto su gotovo sve bile siromanije od starih
lanica, Unija je izvrila izvjesne modifikacije za postupak prijema. Tranzicijske zemlje
vodila je nada da e ulaskom u Uniju profitirati u ekonomskom, politikom i svakom drugom
pogledu. Zemlje koje su 2004-2007. pristupile Evropskoj uniji, naroito tranzicijske, pogrijeile
su ako su imale iluziju da e samim ulaskom u Evropsku uniju rijeiti sve svoje probleme
razvoja i standarda graana. Nakon pristupanja Uniji manje razvijene zemlje nisu automatski
postale razvijene.
Ve za vrijeme provoenja raznih faza proirenja i produbljivanja odnosa izmeu
Evropske unije i deset zemalja kandidatkinja uli su se prigovori da ih Evropska unija i
njezini organi ne tretiraju ravnopravno. Uz postavljanje uvjeta koji su podlijegali reviziji,
Evropska unija je, navodi se, i diktirala itav proces pregovora, to nije karakteristika pregovora ravnopravnih partnera. Otuda irenje Unije pomalo podsjea na kolonizaciju.18
Razumljivo da 12 kandidata sa BRD-om od 5,9 posto Unije nema istu pregovaraku snagu
kao EU-15, no Unija se nije trudila ak ni da osigura privid ravnopravnosti. Dvanaest zemalja
kandidatkinja ni u jednom trenutku pregovora nisu uspijevale da se ujedine u zajednikom
pregovaranju sa Evropskom unijom.
Sasvim je jasno da sve zemlje koje su ule u sastav Unije nisu u istoj mjeri realizirale
propisane uvjete. Najmanje su dva uzroka nejednakom ispunjavanju navedenih uvjeta:
jedan je leao u tome to su neki kriteriji bili nedovoljno precizni i jasni, a drugi u tome
to su razne zemlje bile razliito kapacitirane da ispune kriterije u pojedinim podrujima.
U pogledu politikih ustanova i demokratije razlike nisu bile velike ni meu novoprimljenim
zemljama, ni u odnosu njih spram EU-15. Meutim, nove lanice Evropske unije imale
su vrlo razliite ekonomske poretke. Komisija EU je u godinjim redovnim izvjetajima
referirala da nove lanice EU konstantno napreduju i da su ispunile traene uvjete, meutim

18

Prokopijevi: op. cit., str. 575.

Godinjak 2013/29

HALILOVI

nisu rijetka gledita koja govore da je evidentirani napredak vrlo skroman. Sve upuuje
na to da promjena temeljnih pravila, da bi rezultirala znaajnijim institucionalnim prilagoavanjem, za taj cilj zahtijeva decenije, a ne kratak vremenski period. Tako se pokazalo da
je u proirenju 2004-2007. prevalirala politika volja u odnosu na faktiko stanje, sa odlukom
da se uspjene tranzicijske zemlje prime u lanstvo sa uvjerenjem da e one postepeno
postati sline starim lanicama Unije s obzirom na funkcionalnost ustanova demokratije,
trine privrede i vladavine prava. Ili, drugaije formulirano, peto proirenje je bilo veliki
kredit starih lanica novim lanicama.19 Peto, historijsko proirenje, bilo je najvee proirenje
u historiji Unije u pogledu teritorije i broja stanovnika. Izrazitije nego bilo koje prethodno,
peto proirenje ima formu misije Pax Europea, sa prihvatanjem novih demokratija s niim
dohotkom u sigurnije i bogatije okrilje.
Peto proirenje, od nekih nazivano i velikim praskom (Big Bang), prema analizama,
ustvari i nije proizvelo velike okove. Strahovalo se prije ovog proirenja i postavljana su
pitanja kako e se tako veliki broj novih lanica integrirati u aktivnosti i dinamiku Unije, te
kako e na to reagirati nove drave lanice. Neki smatraju da je Unija od ovog proirenja zapravo
imala znaajne politike i ekonomske benefite. Evropska komisija je sainila zvanini izvjetaj
u kome je prezentirala svoje nalaze u pogledu procjene na temelju objektivnih parametara
o rezultatima nakon pet godina od proirenja iz 2004. godine. Prema izvjetaju Komisije,
peto, najvee proirenje, uinilo je Evropsku uniju jaom i kulturno bogatijom, i ono je
korak prema ujedinjenju Evrope. Uz to, ovaj proces proirenja pomogao je konsolidaciji
demokratije, ojaao evropsku sigurnost, te pripremio Evropu da se nosi sa izazovima globalizacije, inei je znatno konkurentnijom. Evropska ekonomija dostigla je 30 posto svjetskog
BDP-a i vie od 17 posto svjetske trgovine.
Takoer, strah prije proirenja da bi veliki broj lanica mogao da izazove probleme
u procesu odluivanja u Evropskoj uniji pokazao se neutemeljenim. Ustvari, veliki broj
predstavnika drava lanica, sa velikim brojem razliitih interesa, suprotno bojaznima,
nije doveo do velikih neslaganja u procesu odluivanja, prvenstveno u Vijeu ministara.
Unato ovim parametrima, zamor od proirenja ostaje glavna prepreka sutinskoj raspravi
o daljim proirenjima.20 Taj zamor se prije svega tie regije zapadnog Balkana, kao preostale
evropske regije koja svoju budunost dovodi u vezu sa perspektivom daljeg evropskog
proirenja i na zemlje ovog prostora.
Proces stabilizacije i pridruivanja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji
Pitanje evropskih integracija i ukljuenje Bosne i Hercegovine u ovaj kljuni projekt
ovog stoljea od prvorazrednog je znaaja prvenstveno za nau zemlju u cilju stabiliziranja
kao drave i prosperiteta njezinih graana. Proces evropskih integracija traje ezdesetak
godina i od prvobitnih est zemalja zapadne Evrope, koje su eljele da zalijee tragine
posljedice Drugog svjetskog rata, u kome su neke od njih bile na suprotnim stranama (kao
npr. Francuska i Njemaka), i onemogue u budunosti neto slino, danas Evropska unija
obuhvata 28 zemalja sa 4,3 miliona km2 sa oko 500 miliona stanovnika, i to je posebno
19
20

Ibid., str. 593.

Mievi: op. cit., str. 150.

30/Godinjak 2013

Proirenja Evropske unije

znaajno, iji je BDP 12.600 milijardi dolara (oko 30 posto svjetskog BDP-a), odmah iza
SAD-a sa 16.200 milijardi dolara, a ispred Kine sa BDP-om oko 9.000 milijardi dolara.
Sve je to Evropska unija postigla zahvaljujui ciljevima za koje se zalagala, kao to su
promicanje ekonomskog i socijalnog progresa, uravnoteenog i odrivog razvoja, uspostavljanje
monetarne i ekonomske unije, ukljuujui i stvaranje zajednike valute, uvoenjem dravljanstva EU, te razvitkom Unije kao prostora slobode, pravde i sigurnosti. I to sve mirnim putem,
bez ratova. Za zemlje zapadnog Balkana, ukljuujui i Bosnu i Hercegovinu, ovaj proces
integriranja u EU odvija se kroz politiki okvir stabilizacije i pridruivanja kao alternative
nedemokratiji, nestabilnosti i zaostajanju.
Javnost BiH nedovoljno, pa i vrlo povrno, razumijeva EU, kao da je to proizvoljni klub
odabranih koji drugima na selektivan nain kroji sudbinu i gdje birokratija Bruxellesa brine
prije svega o sebi i svojim interesima, spaavajui finansije bogatih, a vjetom trgovinskom
politikom izvlai dobit od siromanijih zemalja.
Kljuni ljudi u Evropskoj uniji naravno da razumiju Bosnu i Hercegovinu i njezine
probleme i aktuelne procese. Meutim, mnogo je pokazatelja da se u EU nedovoljno suptilno
razlikuju prefinjene niti multikulturalnog bia BiH kroz prolost, ratni period i tranzicijsku
fazu, pri emu ono najbolje iz bia BiH naprosto biva previeno, a u korist tzv. realpolitikog
pristupa i takvih metoda.
Takoer, zablude znatnog dijela politikih faktora iz BiH su domaa pitanja i problemi u
centru svijeta, pa i EU, i da se mogu beskonano neodgovorno ponaati i prema svojoj zemlji
i prema EU, ne provodei potrebne korake, reforme i zadatke koji su nuni za napredak
BiH na putu evropske budunosti, ali i snoljivije egzistencijalne pozicije svojih graana.
Zablude Evropske unije su u uvjerenju da e svi politiki lideri BiH na odgovoran i racionalan
nain provesti preporuke i uvjete EU za napredak zemlje kroz evropske integracije.
Razumljivo je da svaka drava koja je suverena i subjekt meunarodnog prava preuzima
odgovornost za svoje funkcioniranje, razvoj i prosperitet. Meutim, iako je BiH lanica
UN-a i eli u lanstvo EU, ona nema svoj na legitiman nain od graana usvojen najvii
pravni akt, tj. ustav, koji bi demokratski utvrdio pravni poredak zemlje, ve tu ulogu ima
Aneks IV Dejtonskog mirovnog sporazuma kao dio meunarodnog ugovora o miru, koji
je zaustavio rat, ali zamrznuo konflikt defektnim mehanizmom vlasti sa mnotvom blokada
koje onemoguavaju demokratsko i efikasno funkcioniranje bez ugraenog meunarodnog
mehanizma OHR-a. Put od dejtonske ka briselskoj strukturi BiH treba da eliminira mogunost
beskonanih viestrukih blokada kako bi sistem demokratskih institucija sluio svim graanima
i omoguavao progres. Dotle meunarodna zajednica snosi dio odgovornosti za tu demokratsku tranziciju do potpunog unutarnjeg konsenzusa.
Glavne lanice Evropske unije su 1990/91. u skladu sa meunarodnim pravom precizirale
uvjete i nain uspostavljanja nezavisnih drava zapadnog Balkana, a putem Badinterove
arbitrane komisije i za BiH, a, uz SAD, bile su kljuni kreatori Dejtonskog mirovnog
sporazuma za BiH, ime je zaustavljen rat, ali i zamrznut konflikt, te navuena uvena
luaka koulja iz koje Bosna i Hercegovina ne moe sama, uz dogovor domaih lidera
i njihovog konsenzusa, da izae. Tako je za Balkan kreirano balkansko rjeenje (D. Owen),
zbog ega BiH ide usporenim hodom ka EU. Znatan broj domaih politikih lidera ponaa
se destruktivno, brinui samo o svojim malim stranakim kraljevstvima, ali i rigidna i nefleksibilna politilka uvjetovanja Evropske unije esto je neprilagoena sloenoj i krhkoj
strukturi Bosne i Hercegovine. Umjesto da daju pune rezultate, mobilizirajui sve drutvene
Godinjak 2013/31

HALILOVI

snage u naoj zemlji na ispunjenje evropskih uvjeta i standarda za prikljuenje EU, ovi uvjeti
esto pruaju upravo tim destruktivnim snagama priliku da, komplikujui ispunjenje zadatih
uvjeta, kao npr. u predmetu Sejdi Finci, neprestano otvaraju nova pitanja svih globalnih
politikih problema ustroja drave Bosne i Hercegovine, zaustavljajui tako napredak BiH
na putu ka Evropskoj uniji. to EU proputa da sankcionie.
Ilustrativan primjer za to je to je Evropska komisija dopustila da se umjesto provedbe
presude Sejdi Finci stvar zamijeni rjeavanjem konstruiranog problema Krito ovi,
koji cijelu Bosnu i Hercegovinu dre taocem svojih nerealnih politikih ciljeva koje su
u BiH projicirali jo u ratnim uvjetima Tuman Boban, a to svesrdno podrava Dodik, kome
je to alibi za secesiju RS-a i disoluciju BiH. Meu takvim postupcima su i aktuelni koraci
predsjednika RS-a na stvaranju Savjeta za zatitu ustavnog poretka RS-a, to je otvoreno
oivljavanje Slube dravne bezbjednosti Republike Srpske, koja je, nakon etverogodinje
reforme sigurnosnog segmenta voene od meunarodne zajednice, ukinuta kao jedan od
uvjeta za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju izmeu BiH i EU 2008.
godine. A o tome predstavnik EU u Sarajevu Sorensen sa 200 slubenika Delegacije EU
ne progovara ni rijei. Dodik takoer ovih dana otvoreno izjavljuje da je on definitivno
promijenio politiku na planu evropskih integracija BiH. EU je ranije traila funkcionalnu
BiH i insistirala na evropskoj klauzuli koja je podrazumijevala da sve to je u nadlenosti
EU bude nadlenost BiH... To vie nije tako zahvaljujui politici koju smo vodili. Sada
je na sceni model koordinacije, a ne funkcionalne BiH... Nismo to dozvolili i danas je
RS ukljuena i ima jasnu ulogu u evropskim procesima.21 Valjda bi i o ovome Sorensen
i Delegacija EU imali to rei.
Dakle, nije sporno da BiH mora rijeiti problem Sejdi Finci i pitanje mehanizma
koordinacije i druge standarde kao preduvjet za stupanje na snagu sa EU ve potpisanog
Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju iz 2008. godine, kao uvjet za kredibilnu aplikaciju
za pregovore o pristupanju EU.
Realna opasnost da BiH ostane izolirano ostrvo izvan Evropske unije u suprotnosti
je ipak sa geostratekim i sigurnosnim interesima Evrope. Uprkos ozbiljnoj finansijskoj,
politikoj, pa i moralnoj krizi Evropske unije, kada ima dosta i onih koji sumnjaju u njezin
opstanak, Bosna i Hercegovina svojim pluralnim biem, multilateralizmom i multikulturalnim
vrijednostima naprosto je prirodno upuena na budunost u Evropskoj uniji, gdje bi podijelila
zajedniku sudbinu sa sebi slinima, ali u zajednici sa veim narodima, snanim ekonomijama
i demokratskim sistemima. Jer evropska budunost BiH je neminovna, makar dinamika
ostvarenja tog puta bila neizvjesna.
Jasno da proces integracije u Evropsku uniju mora prvenstveno posluiti kao sredstvo
za postizanje unutarnjeg mira i stabilnosti, jaanje demokratije i vladavine prava, kao i
ekonomskog prosperiteta i sveukupnog napretka svake drave prikljuenja u EU, te bi
naravno i ubrzanje procesa evropske integracije BiH predstavljalo istovremeno i ubrzanje
procesa unutranjih reformi i promjena, a samo lanstvo u Evropskoj uniji bilo bi potvrda
da je Bosna i Hercegovina postala stabilna i napredna evropska drava.
Meutim, pri svemu tome, Bosni i Hercegovini kao krhkoj postratnoj tranzicijskoj zemlji
potrebna je i stalna potpora do postizanja punog unutranjeg politikog konsenzusa.
21

Glas Srpske: 6-9. 1. 2014.

32/Godinjak 2013

Proirenja Evropske unije

Literatura i izvori:
Bache, I., George, S.: Politics of the European Union. Oxford: Oxford UP, 2006.
Beach, D.: The dynamics of European integration. Why and when EU institutions matter:
Basingstone: Macmillan, 2005.
Bosna i Hercegovina i Pakt stabilnosti: Sarajevo: Ministarstvo za evropske integracije, 2002.
Bosna i Hercegovina 2013, Bosnia and Herzegovina 2013, Progress Report, Brussels: European
commission, 1. 10. 2013.
Brni, A., Leppee, P., Monja, I.: Hrvatska na putu u Evropsku uniju: od kandidata do lanstva.
drugo izdanje: Zagreb, 2004.
Bulmer, S. & Lequesne, C. (Eds): The member states of the European Union. Oxford: Oxford
UP, 2005.
Cini, M. (Ed): European Union Politics. Oxford: Oxford UP, 2005.
Dinan, D.: Sve blia Unija, Uvod u evropsku integraci., Beograd: JP Slubeni glasnik, 2009.
Enzesberger, H. M.: Njeni monstrum Bruxeles ili Evropa liena suverenosti. Zagreb: Neandar
Media, 2013.
Habermas, J.: Eseji o Europi. Zagreb: kolska knjiga, 2008.
Halilovi, S.: Savremena diplomatija i diplomatska sluba BiH. Sarajevo: Fakultet politikih
nauka, 2012.
Hiks, S.: Politiki sistem Evropske unije. Beograd: Slubeni glasnik, 2007.
Izvjetaj o napretku BiH u 2012: Brisel. Evropska komisija, 10.10.2012.
Misita, N.: Evropska unija, institucije. Sarajevo: Revicon, 2009.
Mievi, T.:, Pridruivanje Evropskoj uniji. Beograd: JP Slubeni glasnik, 2009.
Omejec, J.: Vijee Europe i Europska unija. institucionalni i pravni okvir, Zagreb: Informator, 2008.
Pinder, J.: Evropska unija. Sarajevo: TKD ahinpai, 2003.
Pojmovnik evropskih integracija. Sarajevo: Direkcija za evropske integracije, 2010.
Prokopijevi, M.: Evropska unija. Uvod, II. dopunjeno izdanje, Beograd: Slubeni glasnik, 2009.
Ren, O.: Budui dometi Evrope. Beograd: Konrad Adenauer Stiftung, 2007.
Strategija integriranja Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Sarajevo: Direkcija zaevropske
integracije Vijea ministara BiH, 2006.
Strategija proirenja i kljuni izazovi za 2012-2013. Brisel: Evropska komisija, 10. 10. 2012.
Velikonja, M.: Evroza, kritika novog eurocentrizma. Beograd, 2007.

ENLARGEMENTS OF THE EUROPEAN UNION

Safet Halilovi
Summary
The European Union represents a supranational community of European states, created
as a result of cooperation and integration process that began in the fifties of the 20th century,
with the aim of promoting peace and common prosperity, and economic, political, cultural and
social cooperation overall. For the countries of the Western Balkans, including Bosnia and
Herzegovina, the EU integration process is taking place through the political framework
Godinjak 2013/33

HALILOVI
of the stabilization and association as alternatives to non-democracy, instability and lagging.
Acceleration of the European integration process of BiH would at the same time represent
acceleration of the internal reform and change processes, and membership in the European
Union by itself would be confirmation that Bosnia and Herzegovina has become a stable
and prosperous European state.
Key words: EU, integrations, expansion, stabilization, B&H, association, reforms, progress,
countries of the Central and Eastern Europe, Western Balkans

34/Godinjak 2013

UDK 323.13 (497.1:497.5=163.41/42) 1992/1995

341.31(497.6) 1992/1995: 061.1 EU

Bosna i Hercegovina u srpskim i hrvatskim

velikodravnim planovima u periodu
1992-1995. godine: osvrt na djelovanje
meunarodne zajednice i Evropske unije
Nermin Tursi
Dom za kulturu
Srebrenik

Rad predstavlja pogled na bosanskohercegovaka zbivanja u periodu 1992-1995. godine.

Pored uvoda i zakljuka, podijeljen je u tri dijela. Predmet rada su aktivnosti u pravcu realizacije
projekta Velika Srbija, koji se eksplicitno oitovao u namjeri za teritorijalnom pretenzijom
na Bosnu i Hercegovinu, a time i agresijom. Drugi dio rada koncipiran je na slinim osnovama,
s tim da su predmet istraivanja hrvatski politiki pogledi i odnosi prema BiH. Trei dio rada
posveen je meunarodnoj zajednici, Evropskoj zajednici/uniji, kao i meunarodnim vodeim
elnicima, odnosno akterima politikog djelovanja prema navedenom problemu. Prije svega,
odnosi se na nekonzistentnost i neprincipijelnost politike spomenutih drava i njihovih vlada
prema Bosni i Hercegovini i njenim graanima, to je direktno utjecalo na konanu cijenu
odbrane i broj rtava u BiH.
Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, Evropska zajednica/unija, meunarodna zajednica,
Hrvatska, Srbija, agresija

Uvod
eko je pronai dravu u svijetu slinu Bosni i Hercegovini, koja se toliko puta
uspjela oduprijeti i nadivjeti pokuaje njenog nestanka. Dosadanje historijsko
iskustvo ukazuje na konstantnu obilatost politikih i teritorijalnih pretenzija koje
su poduzimane od raznih sila, ali i njenih susjeda. Jedan od takvih pokuaja, sa epitetom najteeg,
pokrenut je od tadanje SR Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) na kraju dvadesetog stoljea.
Tanije, poetkom 1992. godine, nakon proglaenja neovisnosti bosanske drave i njenog
prijema u UN. Naime, po nekim procjenama tadanja etvrta vojna sila Evrope, ve srbizirana
JNA, uz pomo domaeg pravoslavnog stanovnitva, krenula je ka realizaciji velikodravnog

Godinjak 2013/35

TURSI

projekta. Legitimitet vojnih aktivnosti politiki vrh spomenutih jugoslavenskih republika nastojao
je da opravda kroz dva osnova:
Prvi, legalni (ustavni), iznalazili su u preambuli ustava SFRJ, u kojoj je JNA bila garant
vanjskih granica, ali i garant ouvanja unutranjeg ustavnopravnog poretka jugoslavenske
federacije.
Drugi, legitimni osnov, proizlazio je iz sveopeg odobravanja srpskog stanovnitva za
ouvanjem Jugoslavije, to je samo predstavljalo paravan za ostvarivanje projekta Velika
Srbija, i trebao je prvi put u historiji da okupi sve srpske zemlje.
S druge strane, imamo politiku dr. Franje Tumana, koja je bila optereena tekim bremenom
pseudohistorijske ideje o Velikoj Hrvatskoj zasnovanoj na projektu sporazuma Cvjetkovi
Maek. Cijena takvih teritorijlanih apetita prema Bosni i Hercegovini morala je da se
naplati preko jednog naroda, Bonjaka, koji nije prihvatio niti jedan od ponuenih koncepata,
jer su bili usmjereni ka nestanku drave Bosne i Hercegovine sa politike karte svijeta.
Kao rezultat odbijanja proizala je agresija na suverenu i meunarodno priznatu Republiku
Bosnu i Hercegovinu. Odbrana i ouvanje drave Bosne i Hercegovine plaeni su ogromnom
cijenom. Zbog toga, a voen nieanskom milju da prolost moemo sagledavati samo iz
najvie snage sadanjosti (jer bi se u suprotnom historija mogla svesti u sferu radoznalosti),
predstavlja osnovni motiv nastanka ovog rada. Kakva je unutranja istina dogaaja i njena
vanjska refleksija kreirana putem stavova pojedinih elnika i drava meunarodne zajednice,
kao i Evropske zajednice, odnosno Evropske unije i njenih drava lanica, prema bosanskohercegovakom problemu, tema je ovog rada.
Srpske teritorijalne pretenzije i agresija na Bosnu i Hercegovinu
Pripreme agresije na Bosnu i Hercegovinu od Savezne republike Jugoslavije (Republika
Srbija i Republika Crna Gora) poele su paralelno sa reanimacijom ideje o Velikoj Srbiji.
Takva ideja je skrojena u akademskim centrima, odnosno akademskoj zajednici, u saradnji
sa najveim vojnim umovima, i sveopi blagoslov Srpske pravoslavne crkve. Oslanjajui
se na ideje stare vie od jednog i po stoljea, iji su tvorci Ilija Garaanin, Stevan Moljevi,
pa i Draa Mihajlovi, te njihovom reanimacijom kroz ideologiju Dobrice osia, praenom
izjavama historiara (nacionalistike provenijencije) Milorada Ekmeia, vreno je uspaljivanje
nacionalne svijesti srpskog naroda. U djelima nabrojanih autora, kao i u ostatku nacionalistiko-akademskog korpusa koji je djelovao u ime velikosrpstva, pored ostalih, lahko su
primjetne ideje i Nikole Stojanovia,1 koje su itekako bile inkorporirane u ideoloki okvir
politike SDS-a. Da podsjetimo, spomenuti autor prije vie od jednog stoljea prikazuje
srpski ekskluzivizam kroz srpske narodne pjesme, to predstavlja jednu od primijenjenih
receptura djelovanja poetkom devedesetih godina prolog stoljea. Takoer istie naprednu
srpsku mesijansku svijest koja je nosilac napredne kulture i civilizacije, pozicionirajui
okvir teritorijalnog nacionalizma u odnosu na druge narode koji ive u Bosni i Hercegovini.
Kompatibilnost i prepoznatljivost takvih ideja iznesena je od Radovana Karadia na

Za vie podataka pogledati: Esad Zgodi: Bosanska politika misao u periodu austro-ugarske
uprave, Sarajevo: DES, 2003.

36/Godinjak 2013

Bosna i Hercegovina u srpskim i hrvatskim velikodravnim planovima u periodu 1992-1995.

godine: osvrt na djelovanje meunarodne zajednice i Evropske unije

skuptinskom zasjedanju (Republike Bosne i Hercegovine) 12. maja 1992. godine, kada
je govorio o ciljevima bosanskih Srba. Tom prilikom izmeu ostalog iznio je sljedee:
Srpska strana u BiH donijela je strateke prioritete srpskog naroda. Prvi je razdvajanje
od druge dvije nacionalne zajednice, tj. dravno razdvajanje, (...) drugi je koridor
izmeu Semberije i Krajine, (...) trei je uspostavljnje koridora u dolini rijeke Drine
kao granice izmeu dva svijeta, (...) etvrti je uspostavljanje granice na rijeci Uni
i rijeci Neretvi, (...) peti je podjela Sarajeva na srpski i muslimanski dio i uspostavljanje
u svakom od ova dva dijela efektivne dravne vlasti te konstitutivne drave, ... jer
Alija nema dravu dok mi imamo dio Sarajeva, (...) esti strateki cilj je izlazak
srpske republike BiH na more...
Danas je poznato da je takva namjera bila sastavni dio planova koji su trebali da zadovolje
potrebe velikodravnih apetita bosanskohercegovakih istonih susjeda. Provedene akcije
usmjeravane su ka dekonstrukciji historijske osobenosti i bosanske multietninosti, u namjeri
cijepanja dravnog teritorija kroz oblik srpske i hrvatske teritorijalne segregacijske politike.
I to sve sa jednim ciljem realizacije planiranog ina monoetnike getoizacije, kao jednog
od preduslova konanog ostvarenja projekata Velika Srbija i Velika Hrvatska.
Ovakve namjere danas su empirijski dokazane i velikim dijelom nauno elaborirane.
Meutim, nije naodmet ponovo spomenuti neke od njih, i to po kvalifikaciji hronolokih
zbivanja. S tim u vezi istakao bih stavove Aloisa Mocka, koji je primijetio da pred kraj
osamdesetih i poetak devedesetih godina prolog stoljea
Politiko vodstvo u Beogradu sve otvorenije ide na ostvarenje velikosrpske ideje: nakon
to su Kosovo i Vojvodina ve osjetili vojnu i politiku premo Srba () oduzimanjem
autonomnog statusa, donoenjem novog srpskog ustava po kojem su degradirani
na obine dijelove Srbije prelo se na to da se iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine silom
izdvoje podruja u kojim ive Srbi. Ponajprije u Krajini, zatim u Slavoniji, a kasnije
takoer i u Bosni i Hercegovini uvijek po istoj shemi (prostudiranoj jo u komunistikoj koli revolucije i stalno primjenjivoj u praksi).2
Kao potvrda istinitosti ovih navoda, dolazi lino od Slobodana Miloevia, koji je rekao
da bi
s Republikom Srpskom, u BiH, koja e pre ili posle da postane deo Srbije, reio
90 odsto srpskog nacionalnog pitanja, kao to je Tuman reio nacionalno pitanje
Hrvatske sa Herceg Bosnom3
Za realizaciju ovakvog projekta neophodno je bilo instalirati ekspoziturnu politiku unutar
same Bosne i Hercegovine. Naravno, to je i uinjeno preko SDS-a, iji je zadatak bio formiranje
jedinstvene javne svijesti srpskog naroda u Bosni i Hercegovini u ispravnost ouvanja
jugoslovenske federacije. Iz nje bi proizala i odreena vrsta legitimiteta za aktivnosti koje
su trebale uslijediti. Da bi se takvo to uspjelo realizovati, bilo je potrebno instalirati matricu
da se sa Bonjacima ne moe ivjeti, da im se ne moe vjerovati, te da je politika
ubijanja i progon Bonjaka najefikasniji nain rjeenja srpskog pitanja u Bosni i
Hercegovini.4
2

Kasim Trnka: Ustavno pravo, Sarajevo, 2006, str. 151-152.

Hrvoje arini: Svi moji tajni pregovori sa Slobodanom Miloeviem 1993-95 (98). Zagreb:
Globus, 1999, str. 43-44.
4
Suad Kurtehaji: Omer Ibrahimagi, Politiki sistem Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2007.
3

Godinjak 2013/37

TURSI

Ostvarenju ovakvog nauma kao dodatni oslonac posluila je i Srpska pravoslavna crkva,
ije je glavno uporite bilo izraeno u prevelikoj mesijanskoj identifikaciji srpskog
kolektiviteta sa ranijom crkvenom mitologizacijom. Takvo stanje nije ostalo neprimijeeno
ni u vanjskim krugovima. Naprotiv, doslovno ga je opisao ugledni ameriki diplomat
Richard Charles Albert Holbrooke, istiui
da je religijski simbolizam zauzimao vano mjesto meu razlozima kojima su Srbi
pravdali rat. Premda su Muslimani ti koji su shvaeni kao sinonim jedne vjere, Srbi
su ti koji su najenerginije povezivali religiju i nacionalizam, posebno upotrebljavajui
srpski pravoslavni kri uokviren irilinim slovima za svoj moto Samo sloga Srbina
spaava.
Isti diplomat je primijetio i posebnu injenicu da su voe pravoslavne crkve, a naroito
njen poglavar Pavle, davale svoj blagoslov strategijama bosanskih Srba. Takav oblik crkvene
podrke, ali i estog poziva na odbranu pravoslavlja, podstakao je mnoge vojne dobrovoljce
iz drugih pravoslavnih zemalja, kao npr. Ruse, Ukrajince, Grke, Rumune i slino da ratuju
na strani bosanskih Srba. U pravcu slinih namjera, ali i izjava, koje su bile usmjerene ka
dokazivanju vie srpske vrijednosti, izdvaja se ona od hakog optuenika Vojislava eelja,
koji je kao komandant jedne srpske nacionalistike paravojne organizacije, u svom obraanju,
rekao:
Mi se borimo 1000 godina, milion Srba su dali ivote, i neemo se odrei onoga to
je nae. Kako bi naglasio tu obavezu, eelj je zaprijetio da za svakog mrtvog Srbina
treba platiti ivotima najmanje 100 muslimana.5
Osim toga, u svome radu objavljenom u kragujevakom asopisu Pogledi novembra
1991. godine, savjetovao je politiki i vojni vrh Srbije da po svaku cijenu mora ouvati
instituciju JNA i sprijeiti njeno nestajanje. Naime, u radu se ukazuje na to da bi formalnim
prestankom postojanja JNA i njenom zamjenom za novoformiranu Vojsku Srbije nestala
mogunost legaliteta u provoenju vojnih operacija u cilju stvaranja Velike Srbije.
Odnosno, taj in bi promijenio karakter vojnih operacija i pretvorio ih iz unutranjeg u
vanjski oblik, to bi ujedno znailo napad na druge, suverene drave. Taj proces bi proizveo
stanje u kom bi Srbija od meunarodne zajednice vrlo brzo bila optuena za agresiju. Na
kraju zakljuuje da JNA i njeno postojanje daje odreenu vrstu legitimiteta i legaliteta za
vojni angaman u susjednim republikama. Zbog prihvatanja ovakvih stavova od srpske
vlasti, ali i srpske javnosti, formiran je sveopti konsenzus srpskog naroda koji je pretoen
u neku vrstu javnog legitimiteta za agresiju Srbije i Crne Gore na Bosnu i Hercegovinu.
Ovakvim pravno-politikim manevrom otklonjena je svaka mogunost zastoja za vojne
aktivnosti, te je otvoreno uslijedila agresija SR Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) na
meunarodno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu.
Hrvatska pretenzionistika politika prema Bosni i Hercegovini u periodu 1992-1995.
Za razliku od Slobodana Miloevia, koji je otvoreno i javno nastojao da ostvari velikodravne planove, s druge strane imamo Franju Tumana, predsjednika Republike Hrvatske,
5

David Campbell: Nacionalna dekonstrukcija - Nasilje, identitet i pravda u Bosni, Sarajevo:

Forum Bosne, 2003, str. 59.

38/Godinjak 2013

Bosna i Hercegovina u srpskim i hrvatskim velikodravnim planovima u periodu 1992-1995.

godine: osvrt na djelovanje meunarodne zajednice i Evropske unije

koji je svoj naum o stvaranju Velike Hrvatske drao u zatvorenijoj formi. Odnosno,
nikada nije dozvolio da ona bude predmet graanske javnosti. Iako je sve pripremne aktivnosti
u saradnji sa vodstvom HDZ-a BiH proveo ve krajem 1991. godine, tanije 12. novembra
1991. godine, kada je HDZ BiH u Bosanskom Brodu proglasio tzv. Hrvatsku zajednicu
Posavine, a est dana kasnije, 18. novembra 1991. godine, u Grudama je uspostavljena Hrvatska
zajednica Herceg-Bosna6 kao ekspoziture Zagreba. Kada pogledamo i kompariramo stavove
hrvatske javnosti sa ranije opisanim stavovima javnosti Srbije, primijetit emo da stavovi
hrvatskog javnog mnijenja prema bosanskom pitanju nisu imali velikog utjecaja na donoenje
politikih odluka u tom periodu. Pasivan stav javnog mnijenja otvorio je prostor prema
stranakom upravljakom hegemonizmu, to je u to vrijeme predstavljalo ekvivalent
personaliziranom tumanovskom nainu voenja i upravljanja dravom. To je ujedno znailo
slijepu i nekritiku sljedbenost vladajueg stranakog establimenta, naspram politike
Franje Tumana, bez bitnijeg utjecaja demokratinije opozicije. Sagledavajui takvo stanje,
koje je na neki nain bilo suprotno od srbijanskog, ali sa istim efektom, dolazi se do odgovora
zato se ta politika odrazila na pogoranje situacije u Bosni i Hercegovini u periodu agresije.
Kakva je bila predsjednika politika vizija dr. Tumana, na vrlo jasan nain opisuje
Carla del Ponte: Franjo Tuman nije mogao podnijeti ni samu pomisao o postojanju Bosne
i Hercegovine (...) kao suverene drave, istiui da je napokon pruena prilika za proirenje
hrvatske drave na tetu dravnog teritorija Bosne i Hercegovine: Dolo je vrijeme () da
iskoristimo priliku i okupimo hrvatski narod unutar najirih moguih granica.7 Uz navedeno,
nije naodmet podsjetiti se na jo neke izjave Franje Tumana, usmjerene ka teritorijalnoj
ambiciji. Tako, drugom prilikom izjavljuje:
... jedan od naih ljudi u Bosni napravio je neki prijedlog o takvom razgranienju
gdje bi hrvatska podruja i ona koja ste vi obuhvatili u ovoj Zajednici Herceg Bosna
i u Zajednici Hrvatske Posavine, bi vjerovatno pripale Hrvatskoj u sluaju razgranienja,
osim te dvije zajednice vjerovatno zbog geopolitikih razloga i cazinska, bihaka
krajina, to bi bilo gotovo optimalno zadovoljenje hrvatskih nacionalnih interesa.8
Iz ovog se da lahko zakljuiti da Franjo Tuman kao prvi ovjek Republike Hrvatske
nije imao senzibiliteta, niti razumijevanja za pitanje dravnosti Bosne i Hercegovine.
Naprotiv, svoju politiku je temeljio na postulatima historijski anahronog sporazuma
Cvetkovi Maek, smatrajui da je pripajanje dravnog teritorija Bosne i Hercegovine
Republici Hrvatskoj najbolje rjeenje. Tj. svom politikom naumu nedvojbeno je teio ka
rekonstrukciji Banovine Hrvatske u koncepciji HSS-a. Takve namjere jasno potvruje Mate
Grani, koji je u to vrijeme obavljao funkciju ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske,
u intervjuu datom magazinu Dani. U njemu istie:

Zdravko Sanevi: Pogled u Bosnu Zagreb: Naprijed, 1998, str. 115.

Carla del Ponte i Chuk Sudetic: Gospoa tuiteljica (Suoavanje s najteim ratnim zloinima
i kulturom nekanjivosti). Zagreb: Profil, Zagreb, 2008, str. 49.
8
Iz stenograma, sa sastanka Tumana sa elnicima HDZ-a BiH, u Zagrebu 27. decembra 1991.
godine, 7/3JG, 00850410, 7/4 JG, 00850411. Vidi: Ciril Ribii, Geneza jedne zablude, str. 131
i 132, preuzeto. Omer Ibrahimagi, spomenuto djelo.
7

Godinjak 2013/39

TURSI

... ponavljam, da je (...) dr. Franjo Tuman istodobno sanjao o Banovini Hrvatskoj,
skupa s Turskom Hrvatskom (...) Takoer, takvoj situaciji znatno je doprinosila
i meunarodna zajednica koja je bila miljenja da se BiH moe i treba podijeliti,
u nedostatku volje i sposobnosti da zaustavi rat. To se lijepo vidi po mnogim tadanjim
izjavama i slubenim prijedlozima Davida Owena, Thorvalda Stoltenbega, Cyrusa
Vancea, Josea Cutillera itd. Treba shvatiti, dakle, da je tu bio Miloevi, koji je elio
prisvojiti cijelu Bosnu, dok ga Hercegovina nije ba zanimala, zatim i meunarodna
zajednica koja je u svoje planove ukljuivala takvog Miloevia, kao ravnopravnog
sudionika u svim pregovorima.9
Nasuprot takvoj opciji stoji Ivan Cviji, koji smatra da je u tom periodu Republika Hrvatska
mogla i morala pokazati vie senzibiliteta za Muslimane i cjelovitost drave Bosne i
Hercegovine. Ali ovakva dinamika, ili pak ustrojena politika akcija, nije mogla odgovarati
predsjedniku Hrvatske Franji Tumanu, jer ona direktno iskljuuje ostvarenje projekta
Velika Hrvatska. Na kraju, ipak je morao da prihvati razoarenje koje je uslijedilo zbog
nemogunosti podjele Bosne i Hercegovine po zamiljenoj recepturi. Nije shvatao da su
skrojeni planovi bili jednostavno neizvodivi, te nisu bili dorasli politikoj i vojnoj situaciji.
Treba spomenuti i to da su krojeni od nerealnih i preambicioznih politiara, koji su u
potpunosti iskljuivali volju najmnogobrojnijeg naroda Bosne i Hercegovine Bonjaka.
Pored iznesenog, osnovni problem neuspjeha u realizaciji projekta je taj to nisu uzeli u
obzir ranije historijsko iskustvo sa kojim se Bosna i Hercegovina susretala, i koja je svojom
historijskom opstojnou ve jednom nadivjela takve planove uoi poetka Drugog
svjetskog rata.
Ciljevi i pravci politikog djelovanja meunarodne zajednice
i Evropske zajednice prema bosanskom pitanju
Kada je rije o stavu meunarodne zajednice prema bosanskom problemu u periodu
1992-1995. godina, najbolje ga oslikavaju termini neusaglaenost i neefikasnost. Ovi termini
se instaliraju kao vaei na osnovu velikog broja pogrenih procjena, pa i predrasuda meunarodne zajednice. Naalost, pogreke su znatno vie ile u prilog srpskim separatistikim
pozicijama nego poziciji legalne i legitimne bosanske vlasti.10 Razliiti oblici nejedinstvenih
stavova nacionalnih politikih diskursa unutar vodeih drava meunarodne zajednice, ali
i same Evropske zajednice, probudili su historijsku razliitost i neusaglaenost, projicirajui
podijeljeni geopolitiki utjecaj prema ovim prostorima. Naalost, takav odnos bio je prisutan
i kod Sjedinjenih Amerikih Drava. Naime, povodile su se matricom politikog promiljanja
da vanjsku politiku Sjedinjenih Drava prema Bosni i Hercegovini treba doivljavati kao
unutranje pitanje Evrope. Takvo stajalite pokazalo se kao potpuno pogreno. Stvarni
odnos evropskih drava prema problemu jugoslavenske federacije na vrlo jednostavan
nain opisao je Urs Altermatt rijeima:
...kao iz neke tamnice povijesti na poetku konflikta nanovo su proizali stari
nacionalistiki uzori Evrope: Nijemci su stali na stranu Hrvatske, Francuzi su podrali
9
10

Intervju s Matom Graniem, Dani, juni, 2005.

Urs Altermatt: Etnonacionalizam u Evropi: svjetionik Sarajevo. Sarajevo: Je, 1996., str. 63.

40/Godinjak 2013

Bosna i Hercegovina u srpskim i hrvatskim velikodravnim planovima u periodu 1992-1995.

godine: osvrt na djelovanje meunarodne zajednice i Evropske unije

Srbe. Kada su zapadni Evropljani zapazili nacionalistiku zamku, rat je ve toliko

eskalirao da su ga samo Amerikanci poslije dugog oklijevanja mogli obustaviti.11
Pored ovakvog stajalita koje pozicionira Sjedinjene Drave kao kljunog meunarodnog
faktora u mogunosti rjeenja bosanskog problema, u periodu do 1995. godine ta mogunost
nije bila znatno primjetna. Ve naprotiv, u toku 1994. godine francuska je vlada pozvala
Sjedinjene Drave da izvre pritisak na bosansku vladu da prihvati plan podjele Bosne
i Hercegovine.12 U istom periodu ameriki sekretar William Perry je izaao sa konstatacijom
da su bosanski Srbi zauzimanjem 70 posto dravnog teritorija pobijedili u bosanskom
sukobu. Na to su upuivala i trenutna deavanja, prije svih ofanziva Vojske RS-a prema
bihakom depu i Goradu. Odnos Francuske (kao jedne od vodeih drava Evropske unije)
prema Bosni i Hercegovini tek e se promijeniti majskim predsjednikim izborima 1995. godine
i pobjedom Jacquesa Rena Chiraca. Za razliku od svog prethodnika Francoisa Mitteranda,
imao je znatno jasniji stav usmjeren u korist Republike Bosne i Hercegovine i njene dravne
vlasti, a time i vie senzibiliteta o pitanju bosanskog problema. Kako istie Richard Holbrooke,
Mitterand je pripadao staroj generaciji politiara koji je neskriveno, zajedno sa velikim
brojem Francuza, pokazivao prosrpske simpatije i pozitivne osjeaje. Oni su bili proeti
historijskim saveznitvom, tj. otporom srpskog naroda prema Njemakoj u dva svjetska rata.
Nasuprot njemu, Jacques Chirac je bio nekompromisan prema agresiji na BiH, jednostavno
politiar sa suprotnim stavovima. Nije dozvolio da ga prilikom donoenja predsjednikih odluka
pritie breme prolosti, davnih historijskih saveznitava, ali ni svih skoranjih deavanja.
Ovakve navode potvruje u knjizi Zavriti rat, istiui:
Chirac je bio drugaiji, i po stilu i po sutini; osjeao je da je situacija u Bosni dospjela
do mrtve take i da e zapadne sile ili pojaati svoje snage i kazniti Srbe ili se povui.
Podstaknuti Chiracom, Britanci, Francuzi i Holanani najavili su 3. juna stvaranje
novih snaga Rapid Reaction Force Snage za brzu reakciju.13
Takve promjene inicirale su i odreenu promjenu meunarodne javne svijesti, koja
se ogledala u tome da je i sama meunarodna zajednica zahvaljujui pritisku meunarodnog
javnog mnijenja, posebno u Americi, kao i razumijevanju nama prijateljskih zemalja, konano
spoznala, zloinaku prirodu paljanskog reima i s njim prestala komunicirati.14 I pored
promjena politikih prilika prema bosanskoherce-govakom problemu unutar vodeih drava
meunarodne zajednice, umjesto kompromisa, politika i vojna vlast Republike Srpske
odluuje se prema daljnjim vojnim osvajanjima. Prvi korak je bio osvajanje meunarodno
zatiene zone Srebrenica, 11. jula 1995. godine. Inspiraciju za takav in oslikavaju rijei
Ratka Mladia, koji je prilokom ulaska u Srebrenicu izjavio: Ovaj grad dajem na dar srpskom
narodu. Dodajui: Napokon posle bune dahija, dolo je vreme da se osvetimo Turcima u
ovom regionu to je aluzija na srpsku pobunu protiv Turaka koja je 1804. bila brutalno
uguena. Mladievo poistovjeivanje dananjih bosanskih muslimana sa Turcima od prije
191 godinu otkrivalo je njegov opasno iskrivljen um.15 Ovaj in je ujedno i najvee masovno
11

Ibidem, str. 11.

Ibidem, str. 65.
13
Richard Holbrooke: Zavriti rat. Sarajevo: ahinpai, 1998., str. 69.
14
Omer Ibrahimagi: Dravnopravni i politiki razvitak Bosne i Hercegovine: Sarajevo, 2009, str. 389.
15
Richard Holbrooke: op. cit.,
12

Godinjak 2013/41

TURSI

ubistvo u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, dok spoljni svijet nije inio nita da zaustavi
tragediju. Tako je za samo tri dana ubijeno vie od 8.000 uglavnom mukaraca, ali i ena
i djece, bonjake nacionalnosti. Takva zlodjela Ratka Mladia i njegovih sljedbenika ne
bi bila izvodiva da ih nije politiki vrh Republike Srpske na elu sa Radovanom Karadiem
prethodno pripremio i institucionalizovao, jer takav zloin ne moe biti (...) usputni incident,
sluajna anomalija. On je dogaaj koji predstavlja politiku instituciju.16 Poslije srebrenikog
egzodusa dolo je do ponovne eskalacije ratnih djejstava. Istoni prostor Bosne i Hercegovine,
odnosno posljednji dijelovi enklava epa i Gorade, potencijalno su bili otvoreni za zauzimanje
od strane Vojske Republike Srpske. U tom trenutku na prostoru sjeverozapadne Bosne
situacija je izgledala vrlo slina onoj na istoku. Tanije, stvorena je takva situacija da je
izgledalo da e Biha jednostavno biti presjeen na dva dijela. Da bi bilo jo gore, uz sve
to obnovljeni su napadi na Sarajevo. U tom trenutku vaingtonska politika nala se u
dilemi koju je izazivao raniji stav o nemijeanju u evropski problem i sve vei utjecaj javnog
mnijenja. Inicijativa za promjenu ovog stava dola je u formi reakcije predsjednika amerikog
Kongresa Gingricha, koji je ovakvo stanje okarakterisao kao najgore ponienje zapadnih
demokratija od 30-ih, dok je Chirac dodao: Ne moemo zamisliti da e UN snage ostati
samo da osmatraju i, na izvjestan nain, budu sauesnici u situaciji. Ako je tako, bolje je
da se povuku. ...Premijer John Major javno je odbacivao neprestane Chiracove prijedloge da
se pomogne Srebrenici i pojaa Gorade. Umjesto toga, Major je predloio meunarodni
krizni sastanak kojim e on, 21. jula, predsjedavati u Londonu.17 Takav prijedlog je i usvojen,
a konferencija je odrana u zakazanom terminu. Uprkos predsjedavanju Johna Majora,
linost konferencije bio je ameriki dravni sekretar Warren Christopher, na ije zalaganje
su doneseni izuzetno pozitivni rezultati za interese Republike Bosne i Hercegovine u formi
zakljuaka, i to:
Prvo, NATO e povui crtu u pijesku oko enklave Gorade
Drugo, odluku da li u Goradu upotrijebiti ili ne upotrijebiti zranu silu i u kojoj
mjeri donijet e samo NATO, iskljuujui UN i njihovu ovlast tzv. dvostrukog kljua u
pogledu Gorada.
Kao takvi, naili su na veliki otpor odreenih evropskih politiara, a posebno premijera
Johna Majora. U neku ruku to je i razumljivo, jer je dvije godine ranije u slubi premijera
britanske vlade uputio pismo svome dravnom sekretaru za vanjske poslove i poslove
Komonvelta, Douglasu Hoggu, u kome stoji sljedee:
Neophodno je da se nastavi sa prevarom Vance-Owenovim razgovorima da bi se
dogaala kakva-takva akcija sve dok Bosna i Hercegovina ne prestane postojati kao
vaea drava, a njeno muslimansko stanovnitvo ne raseli iz svoje zemlje...
Pored ostalih, svakako je nezaobilazan i Carl Bildt, koji je kao ministar vanjskih poslova
Karaljevine vedske bio jedan od najizriitijih zagovornika embarga na uvoz naoruanja
u periodu agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, tvrdei da ga u ovom regionu ima
i previe. Nema dileme kada je u pitanju ostvarenje koristi zatite interesa ovakvim slubenim

16

Suveren i suverenost - izmeu pojma fikcije i politike emocije. Priredili Petar Bojani i Ivan
Milenkovi, Beograd: Slubeni glasnik, 2009, str. 74.
17
Ibidem.
42/Godinjak 2013

Bosna i Hercegovina u srpskim i hrvatskim velikodravnim planovima u periodu 1992-1995.

godine: osvrt na djelovanje meunarodne zajednice i Evropske unije

diplomatskim diskursom. Neusaglaena stanovita koja su dolazila iz drava lanica Evropske

unije anulirana su preuzimanjem jae inicijative Sjedinjenih Drava. Tim inom ujedno
se mijenja i situacija u Bosni i Hercegovini. Tu sigurno pomae i pokrenuta ofanziva Hrvatske
vojske augusta 1995. godine. Vojni uspjesi koji su se desili na terenu ne samo da su iznenadili
ve i dodatno podijelili Amerikance i Evropljane, ali i same vrhove amerike vlade i vlada
drava lanica Evropske unije. To je ujedno bio dodatni impuls Vojsci Republike Srpske da
28. augusta 1995. godine granatira pijacu Markale u Sarajevu. U masakru je poginulo vie od
40 graana. Poslije tog ina svima je bilo jasno da se jedno-stavno mora zaustaviti takva
genocidna politika. Poslije tog ina i bosanski Srbi shvataju da su gadno pogrijeili
granatirajui trnicu. Nastojei da umanje anse za zrane udare, preuzeli su tri jasna
koraka,18 koji su se odnosili na polje diplomatskih aktivnosti, ali bez bilo kakvih pozitivnih
rezultata. Razoarani neuspjehom odluili su se za drugi pravac djelovanja hapenje 370
predstavnika UN-a i njihovo vezivanje za potencijalne mete NATO napada. Taj in je samo
ubrzao zrane udare koji su poeli narednog dana, tj. 30. augusta 1995. godine, u dva sata ujutro.
Trajali su dvije sedmice i zavrili se 13. septembra 1995. godine. Meta napada bili su vojni
ciljevi i infrastruktura Republike Srpske. Cijela operacija nosila je naziv Deliberate Force
(Promiljena snaga). U njoj je uestvovalo preko ezdeset aviona. To je ujedno bila i najopsenija
akcija u istoriji NATO-a. Tome se pridruila bitanska i francuska artiljerija iz Rapid Reaction
Force, ciljajui kasarne u Lukavici, jugozapadno od Sarajeva.19 Predsjednik Alija Izetbegovi
ovu akciju opisao je rijeima: Svijet je napokon uinio ono to je trebalo davno, davno
prije uiniti.20 Slinog je stava bio i William Pfaff, koji je uoio ono za to su drugima trebali
mjeseci da prosude: da je bombardovanje NATO-a oznailo historijski razvoj u posthladnoratovskim odnosima izmeu Evrope i Sjedinjenih Drava. U vezi s tim je rekao: Ponienje
Evrope u onom to bi se moglo pokazati kao jugoslovenska zavrnica jo treba da se ocijeni
u metropolama Evrope. Dalje je, u International Herald Tribuneu 1. septembra te iste godine
napisao: Danas su Sjedinjene Drave ponovo lider Evrope; nema drugog. I Busheva i Clintonova
administracija pokuale su i nisu uspjele ubijediti evropske vlade da preuzmu vodstvo u
Evropi.21 U meuvremenu pokrenuta je i vojna akcija Armije Republike Bosne i Hercegovine,
kao i vojna akcija Oluja 95 Hrvatske vojske. Te akcije su praene od Amerikanaca, koji
su im ujedno dali politiko opravdanje. Prema velikim vojnim uspjesima meunarodna
zajednica je prvobitno pokazala zbunjenost, ali i nerazumijevanje promjene odnosa snaga
na terenu koja je vodila Srbe u konani poraz. Oslobaanjem velikog dijela bosanskog
dravnog teritorija, kao i padom Knina, pala je i ideja o Velikoj Srbiji. Novonastalo stanje
pokrenulo je pregovore izmeu predstavnika bosanskih Srba, Hrvata i Bonjaka, te Srbije
i Hrvatske, pod patronatom Kontakt-grupe. Napori uloeni u pregovore rezultirali su prihvatanjem plana iz juna 1994. godine, koji su dogovorili ministri spoljnih poslova Sjedinjenih
Amerikih Drava, Velike Britanije, Francuske, Njemake i Rusije.22 Konani sporazum
postignut je u Daytonu, drava Ohajo, SAD, a potpisan je u Parizu 14. decembra 1995.
18

Ibidem, str. 101.

Ibidem, str. 104.
20
Ibidem, str. 105.
21
Ibidem, str. 105.
22
Richard Holbrook:op. cit., str. 78.
19

Godinjak 2013/43

TURSI

godine.23 Predviao je jedinstvenu i suverenu, ali prostu i decentralizovanu dravu Bosnu

i Hercegovinu, u njenim historijskim odnosno avnojevskim granicama i sa unutranjom podjelom
na dva entiteta: Federacija BiH i Republika Srpska, u teritorijalnom omjeru 51:49 posto,
sa glavnim gradom Sarajevom, centralnom vladom, zajednikom monetom konvertibilnom
markom, parlamentom. Da je realpolitika prevagnula u rjeenju bosanskohercegovakog
sukoba, potvrdio je Urs Altermatt rijeima: Meutim, ako su velike sile dodue okonale
rat, one su ugovorom iz Dejtona i Pariza postale indirektnim egzodusima novih granica
koje su stvorene oruanom silom. Geopolitiki mir je kupljen etnikom podjelom.24
Zakljuak
Kada se analizira period agresije na Bosnu i Hercegovinu, dolazi se do zakljuka da je
strah od same ideje da bi Bosna i Hercegovina mogla postati islamskom snagom u Evropi
davao odreenim evropskim i amerikim politikim liderima rezonansu opravdanja srpskim
aktivnostima u periodu 1992-1995. godina. Na ovakvu situaciju velikim dijelom utjecao
je zavretak hladnog rata i kraj bipolarne ere, te pojava novog monopolarnog svjetskog
poretka. Novonastalo stanje je ideoloki propraeno djelom Samuela Hantingtona Sukob
civilizacija.25 U njemu autor postavlja tezu da e budunost meunarodnih odnosa biti
obiljeena sukobima islamske i zapadne civilizacije. Pomou tako postavljenih premisa,
autor iskljuuje alternativu ratu mir, a time i svaku mogunost mirnog suivota meu
razliitim civilizacijama. Uz tu tezu, Hantington je uspio da zamijeni starog neprijatelja
novim, tj. komunizam islamom, dok je izmeu islama i terorizma stavljen znak jednakosti,
kako bi to rekao Pol Tejlor.26 Nekritinim prihvatanjem ovakvih shvatanja projiciran je
i strah od mogue pojave bosansko-muslimanskog fundamentalizma. Meu prvim evropskim
politiarima koji su traili pomo za Bosnu i Hercegovinu u cilju preventive ove mogunosti
je Margaret Thatcher. Ona je javno upozoravala vlade Evropske zajednice da ako Zapad
ne intervenira, ogoreni Bosanci e se pokrenuti u pravcu fundamentalizma, to bi stvorilo
islamsku tempiranu bombu na mekom trbuhu Europe.27 Na kraju ipak ostaje paradoks da,
i pored svih tih politikih kalkulacija, glavne rtve agresije bosanskohercegovaki Muslimani
nisu gubili nadu itavog trajanja rata u egzistencijalni spas koji bi im donijela meunarodna
zajednica.28 Mada, i pored takve vjere, odreene blage fundamentalnosti koje su se i javile
u Bosni i Hercegovini proizvod su evropske pasivnosti prema stradanjima Bonjaka. Tanije,
Evropa nije doivljavala fiziku egzistenciju Bonjaka kao jednog od svojih naroda, pa
samim tim nita samostalno nije niti poduzela u spreavanju takvog stanja. Naprotiv. Tako je
23

Omer Ibrahimagi: Dravnost i nezavisnost Bosne i Hercegovine. Sarajevo: VKBI, 1997, str. 31.
Urs Altermatt: op. cit., str. 11.
25
Pogledati, Samuel Hantington: Sukob civilizacija. Podgorica: CID: Banja Luka: Romanov, 2000.
26
Pol Tejlor: Kraj evropske integracije. Beograd: Albatros plus - Slubeni glasnik, 2010.
27
Yahaya M. Sadowski: Bosnias Muslims: A Fundamentalist Threat?, Brookings reviev, 1995, str. 10.
28
Cvii - Sanfey: Jugoistona Europa: od konflikata do suradnje. Zagreb: EPH Liber, 2008, str. 108.
No, vodstvo Srba/JNA u Beogradu imalo je drugaije miljenje, a ono se naposljetku pokazalo
ispravnim. Naime, ohrabren dotadanjim izrazima nevoljkosti Zapada da se umijea u sukob, Beograd
je zakljuio da se nema ega bojati ako zapadnim vladama s vremena na vrijeme prui neki prigodan
izgovor da ne interveniraju.
24

44/Godinjak 2013

Bosna i Hercegovina u srpskim i hrvatskim velikodravnim planovima u periodu 1992-1995.

godine: osvrt na djelovanje meunarodne zajednice i Evropske unije

Chris Patten, lan komisije zaduene za odnose sa inostranstvom od 1999. do 2004. godine,
zabiljeio sljedee: Narodi zapadnog Balkana jesu Europljani kao i mi. Mi ne moemo da
operemo ruke od njih. Sjetimo se posljedica ruenja naeg odbijanja da se umijeamo (...)
Uasna opsada Sarajeva. Mrtvanica u Srebrenici. (...) Europska unija nije poinila ove
zloine. Ali 200.000 ili vie Europljana je umrlo samo u Bosni i Hercegovini. Kao Europljani,
mi ne moemo da izbjegnemo dio odgovornosti za ono to se desilo.29 Ovakvi navodi kanaliu
zakljuak da su evropska bahatost i nehumani odnos jednostavno natjerali bonjaki narod
da radi vlastitog opstanka trai pomo na drugoj strani, tj. u muslimanskim dravama.
Koliko god danas taj in bio prigovaran i osuivan od pojedinaca, moraju znati da je on
bio legitimno pravo Bonjaka u borbi za bioloki opstanak. Ali, sve u svemu, i pored svih
golgota koje su preivjeli od ubijanja, protjerivanja, etnikog ienja, silovanja, pa do
genocida, pokazali su Evropi i svijetu da su ipak jedan od najcivilizovanijih naroda Evrope,
koji je spreman na pratanje i pomirenje, iskljuujui svaki oblik revanizma, to predstavlja
jedinstven primjer u dosadanjoj poznatoj historiji. Nasuprot tome, kako ranije tako i u
daljnjoj budunosti, Bonjaci e predstavljeti sinonim za narod koji je u konstantnom procesu
zadobijanja neijeg povjerenja, to u sutini predstavlja pratei historijski paradoks. Naalost,
i danas vrlo esto Evropljani ne ele prihvatiti injenicu da ne postoji sukob civilizacija,
nego samo sukob interesa koji diktira politike i vojne akcije u meunarodnoj zajednici.

Literatura:
Altetmatt, Urs: Etnonacionalizam u Evropi: svjetionik Sarajevo. Sarajevo: Je, 1996.
Campbell, David: Nacionalna dekonstrukcija - nasilje, identitet i pravda u Bosni, Forum Bosne,
Sarajevo, 2003.
Carla del Ponte i Chuk Sudetic: Gospoa tuiteljica (Suoavanje s najteim ratnim zloinima
i kulturom nekanjivosti). Zagreb: Profil, 2008.
Cvii-Sanfey: Jugoistona Europa od konflikta do suradnje. Zagreb: EPH Liber, 2008.
Dani, Sarajevo, juni, 2005.
Dnevni avaz, 19/20. januar 2005.
Hantington, Samuel: Sukob civilizacija. Podgorica: CID, Banja Luka: Romanov, 2000.
Hoolbruke, Richard: Zavriti rat. Sarajevo: ahinpai, 1998.
Ibrahimagi, Omer: Dravnost i nezavisnost Bosne i Hercegovine. Sarajevo: VKBI, 1997.
Ibrahimagi, Omer: Dravnopravni i politiki razvitak Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 2009.
Kurtehaji, Suad - Ibrahimagi, Omer: Politiki sistem Bosne i Hercegovine. Knjiga trea. Sarajevo,
2007.
Suveren i suverenost-izmeu pojma fikcije i politike emocije, Priredili: Petar Bojani i Ivan
Milenkovi, Beograd:Slubeni glasnik, 2009.
arini, Hrvoje: Svi moji tajni pregovori sa Slobodanom Miloeviem 1993-95 (98). Zagreb:
Globus, 1999.
Tejlor, Pol: Kraj evropske integracije, Beograd. Albatros plus - Slubeni glasnik, 2010.
Trnka, Kasim: Ustavno pravo. Sarajevo, 2006.
Tursi, Nermin: Ugovorno i ustavno ureenje Europske unije. Osijek: ESSEG, 2012.
Zgodi, Esad: Bosanska politika misao: austrougarsko doba. Sarajevo: DES, 2003.
29

Nermin Tursi: Ugovorno i ustavno ureenje Europske unije. Osijek: ESSEG, 2012, str. 123.
Godinjak 2013/45

TURSI
BOSNIA AND HERZEGOVINA IN SERBIAN AND CROATIAN GREATER PLANS FROM
1992 TO 1995: WITH EMPHASIS ON THE ACTION OF INTERNATIONAL COMMUNITY
AND EUROPEAN UNION
Nermin Tursi
Summary
This paper represents the views of the Bosnian events during 1992nd to 1995th years.
In addition to an introduction and conclusion, is divided into three parts. The subject of the
action towards the realization of the Greater Serbia project that is explicitly manifested in
teritoral intent to occupy Bosnia and Herzegovina, but also aggression. The second part, concept
on similar grounds, but it is the subject of Croatian political views and concerns to Bosnia.
The third part is dedicated to the international community, the European Community / Union,
international top leaders, actors and political work under the above problem. First of all, the
lack of principles and policies ancostistency mentioned countries its goverment to Bosnia
and Herzegovina to its citizens, which is directly influenced the final price defender in terms
of casualties in BiH.
Key words: Bosnia and Herzegovina, the European Community, the international
community, Croatia, Serbia, aggression

46/Godinjak 2013

UDK 327: 355.012 (4+470+497.6)

Bosna i Hercegovina na ledu izmeu

Zapada i Ruske Federacije
Enver Halilovi
Univerzitet u Tuzli

Bosna i Hercegovina nije vie u orbiti stratekih interesa SAD-a. To je prostor interesnog
susreta EU, Ruske Federacije i Turske. Od nastanka istonog pitanja pa do danas BiH je dio
ruskog interesa za pitanja pravoslavnog slavenstva na Balkanu. U tom kontekstu moe se
shvatiti odnos Ruske Federacije prema Balkanu i njegovim otvorenim politikim pitanjima danas,
prema politikom statusu BiH, Kosova, Makedonije, ali i ulasku junoslavenskih drava,
posebno Srbije, u NATO i druge euroatlantske asocijacije. Iako je Otomansko carstvo sauvalo
i spasilo pravoslavlje Junih i Istonih Slavena od zapadnog latinizma i katolianstva, Ruska
Federacija ne nalazi u Turskoj politikog partnera u iznalaenju prihvatljivog rjeenja politikih
odnosa slavenskih drava na Balkanu bez obzira na to to je u njima veoma znaajan muslimanski kulturni faktor. Ruska Federacija ima veoma visok stupanj ohrabrenja i tolerancije
srpskog separatizma i iredentizma u BiH, to je ovdje dokumentirano i ilustrirano brojnim
politikim, diplomatskim, ekonomskim, kulturnim, naunim primjerima i injenicama. Ruska
Federacija svrstava RS u kontekst zamrznutih konflikata biveg SSSR-a (Juna Osetija,
Abhazija, Nagorno Karabah, Prdnjestrovlje), s jedne, i Kosova, s druge strane.
Kljune rijei: slavenofilstvo, istono pitanje, ruski sadraj istonog pitanja, Juni i
Istoni Slaveni

Uvod
usija u kontinuitetu, due od dvadeset godina, direktno ili indirektno ima veoma
tolerantan odnos i visok nivo razumijevanja srpskog separatizma u Bosni i Hercegovini. Bosna je u fokusu politikog interesa Rusije od nastanka istonog pitanja.
Tada, kao i danas, politiki interes Rusije za Bosnu je dio ruskog interesa za pitanje pravoslavnog
slavenstva na Balkanu. Historijski posmatrano, istono pitanje postavljeno je prvi put na
Veronskom kongresu Svete alijanse 1822. godine. Evropske sile su poele brinuti o tome
ta e biti poslije smrti bolesnika na Bosforu, kako su osmansku imperiju onda nazivali,
i svaka je imala planove kako mogui politiki vakuum popuniti radi obezbjeivanja svojih

Godinjak 2013/47

HALILOVI

interesnih sfera i uticaja na Balkanu.1 Istono pitanje i pravoslavno slavenstvo za carsku

Rusiju meusobno su veoma bliska pitanja kako u sadrinskom tako i historijskom smislu,
te su od velikog znaaja za ukupni duhovni i politiki ivot Rusije od prve polovine 18.
stoljea do danas. Rusija tada kao i danas vidi sebe izmeu ostalog i kao historijskog nasljednika nekadanjeg Istonog bizantskog hrianskog carstva.
Rano slavenofilstvo je izvorno ruska ideologija, uslovno kazano, politika doktrina,
pogled na svijet koji se temelji na postavci da je slavenstvo ne samo posebna ve i vrijednosno nadmona civilizacija. Zemlja roenja politike ideje pravoslavnog slavenofilstva
je Rusija. Historijski posmatrano u doktrinarno-politikom smislu, slavenofilstvo2 je nastalo
tridesetih godina 19. stoljea. Prvu konceptualnu formulaciju dobilo je 1839. u lanku A. S.
Homjakova O starom i novom, na koji je te iste godine Ivan Kirejevski napisao Odgovor
A. S. Homjakovu. Znaajan broj ranih ruskih slavenofila zastupao je stanovite da su Istok
i Zapad, Rusija i Evropa, dva ne samo razliita ve i suprotna svijeta. Oni su u stalnoj meusobnoj
borbi: vjerski, kulturno, ekonomski, nacionalno. Istovremeno s formiranjem ideje slavenofilstva
kao duhovnog i kulturolokog modela shvatanja i tumaenja historije i kulture nastala je
i politika koncepcija istonog pitanja. Istono pitanje u ruskoj verziji oznaava pitanje
historijskog rjeenja pravoslavnog slavenstva. Prema ruskim slavenofilima fundamentalne
odlike slavenstva su: pravoslavlje, opina, narodna drava. One su temelj pravoslavne slavenske
civilizacije, ali meu njima sutinska karakteristika slavenstva je pravoslavlje. Brojni ruski,
kako rani tako i dananji slavenofili, identificiraju slavenstvo i pravoslavlje.
Slavenstvo je bilo duhovni okvir ideologije carske Rusije. Njegova ogranienja u svakodnevnoj drutveno-historijskoj praksi bila su Otomansko carstvo i Zapad. Svi ruski ratovi
sa osmanskom Turskom bili su politiki motivirani pravoslavnim slavenstvom i njegovim
tzv. potrebama i interesima. Pravoslavno slavenstvo je veoma jak duhovno-politiki osnov
vanjske politike savremene Ruske Federacije. U tom kontekstu mogu se posmatrati savremeni odnosi Ruske Federacije i Balkana, odnos Ruske Federacije prema otvorenim politikim pitanjima na Balkanu, prema BiH, Kosovu, Makedoniji, ali i pitanju ulaska drava
zapadnog Balkana, posebno Srbije, u NATO i druge euroatlantske asocijacije.
Ideja slavenstva u Ruskoj Federaciji ojaala je i dobila status graanstva ve u prvom
mandatu predsjednika V. Putina, kako u diplomatskom tako i u ekonomskom pogledu. Trasa
naftovoda i gasovoda kroz drave zapadnog Balkana prema zapadnoj Evropi ima, pored
finansijske, i politiku dimenziju. Nije to samo i primarno najkrai put, koji je zbog toga
i finansijski najisplativiji za njegovu gradnju, ve je i nain namicanja prihoda dravama
kroz koje on prolazi, a uz to jo im se daje meunarodno sigurnosni znaaj.
Iako istono carstvo u vremenu nastanka i postavljanja istonog pitanja nije faktiki
drutveno-historijski postojalo, tadanje mono Rusko carstvo sebe je smatralo zatitnikom
i uvarom istonog-bizantijskog hrianskog carstva.

1
2

Safet Bandovi: Deosmanizacija Balkana i Bonjaci, Sarajevo, 2013, str. 34.

Ruska Federacija obnovila je glavne geopolitike ideje carske Rusije: slavenstvo, zapadnjatvo
i evroazijstvo. Vidi knjigu: Enver Halilovi: Postsovjetski geopolitiki prostor i Balkan. Sarajevo:
Dobra knjiga, 2012.

48/Godinjak 2013

Bosna i Hercegovina na ledu izmeu Zapada i Ruske Federacije

Krajnja taka Bizantijskog carstva, istonog hrianstva, na zapadu je zapadna granica BiH.
Inauguracijom istonog pitanja Rusija je iskazala svoj interes za politiku budunost
Slavena na krajnjoj taki zapadne granice Otomanskog carstva. Smatrajui to svojim kulturnim,
etnikim, vjerskim prostorom, iskazala je interes za njegovu budunost nakon nestanka
Otomanskog carstva.
U diplomatskom, naunom, politikom, vojnom smislu istono pitanje je postavljeno
u vrijeme realne procjene propasti Otomanskog carstva. Rusija je bila u skoro neprestanom
ratu sa Osmanskim carstvom. Nesporno je da je Rusija bila isfrustrirana injenicom da je
poglavar Pravoslavne patrijarije bio pod osmansko-muslimanskom vlau u Carigradu, koji
je bio turska administrativna, kulturna, duhovna i politika prijestolnica, ali je vanija od toga
bila injenica da je Otomansko carstvo upravljalo velikim brojem pravoslavnih slavenskih
naroda i njihovim teritorijem. Vojno i u svakom drugom smislu mona slavenska pravoslavna
drava Rusija sebe je smatrala pozvanom i historijski odgovornom da zatiti sve svoje
saplemenike i istovjernike, a posebno one koji su pod politikom vlau druge vjere, kao to
su bili oni pod osmansko-muslimanskom. Ako se posmatraju ratovi bilo kojeg od pravoslavnih
naroda s osmanskom dravom, zapaa se injenica da je Rusija uvijek bila manje ili vie,
otvoreno ili prikriveno, na strani tih naroda. Tako gledano moglo bi se kazati da su pravoslavni
narodi june i jugoistone Evrope vodili nacionalne ratove sa Turskom uz veliku pomo
Rusije, da ak nisu ni imali samostalne nacionalne ratove s Turskom.3
Ruski sadraj istonog pitanja i otomanski spas pravoslavlja Junih i Istonih Slavena
Poznati ruski slavenofil Nikolaj J. Danilevski4 shvata istono pitanje kao pitanje odnosa
slavenskog svijeta i zapadnoevropske civilizacije. Ono se postavljalo u svakom historijskom
momentu znaajnom za taj odnos. Ovaj slavenofil ije su ideje utjecale posebnom jainom
na vou Radikalne stranke Srbije Nikolu Paia i ondanju Naprednu stranku Srbije5 razlikuje
etiri perioda historije istonog pitanja.
Prvi period istonog pitanja bio je od Filipa Makedonskog do Karla Velikog; drugi
period je od Karla Velikog do ruske carice Katarine Velike. To je, smatra Danilevski, najtei
period slavenstva u historiji njegovog odnosa sa zapadnoevropskom civilizacijom. U tom
periodu znaajan dio slavenskog naroda je pod snanim pritiskom romansko-germanske
kulture napustio pravoslavlje i primio katolianstvo. Pravoslavni Slaveni na prostoru od
Jadranskog mora i srednjeg Dunava do obala Baltikog mora, i od Laba do Dvine i Dnjepra,
nisu uspjeli da odbrane svoje pravoslavlje, te su pod germanskim pritiskom latinizirani.
U to vrijeme nije postojao moan centar slavenstva. Bez duhovnog uporita latinizacija
i germanizacija zapadnih Slovena bila je neizbena. Rusija tada nije bila regionalna sila
da bi ih zatitila. Opstalo je slavenstvo i pravoslavlje pod upravom Otomanskog carstva.
3

Vidi: C. A. oaeo: oja, , a , oa ooa XIX aao XXI ea.Moa, 2002.

4
Nikolaj J. Danilevski: Rusija i Evropa. Beograd: Dosije, 2007.
5
Vidi: Latinka Perovi: Rusija i Evropa N. J. Danilevskog i njeni odjeci u Srbiji. Republika, god.
VI (1994), januar, tematski broj 8: Sloveni i Zapad.
Godinjak 2013/49

HALILOVI

Opta ideja, sutinski smisao muhamedanstva sadri se, dakle, u toj nehotinoj i nesvjesnoj usluzi koju je ono uinilo pravoslavlju i slovenstvu, ograujui ga prvo od pritiska
latinstva, spaavajui ga, i drugo, od prodrljivosti romano-germanstva u vremenu kada su
njegovi direktni i prirodni zatitnici leali na odru starake iznemoglosti ili u djejim pelenama.6
Tu misao da je Otomansko carstvo sauvalo i spasilo slavenstvo i pravoslavlje Junih
i Istonih Slavena od zapadnog latinizma izrekao je meu prvima konstantinopoljski patrijarh
Anfimije u vrijeme Grkog plana Katarine Velike protiv Otomanskog carstva. Grkim
planom naziva se ideja Katarine da istjera Turke iz Evrope, da evropski prostor Turske
podijeli s Austrijom, i da postavi na prijesto obnovljenog istonog bizantijskog hrianskog
carstva svog unuka Konstantina Pavlovia. Katarina Velika procijenila je tada da je pravi
trenutak da se na ruevinama Osmanskog carstva sagradi i obnovi grko bizantijsko carstvo,
jer je Engleska tada bila oslabljena ratom protiv nezavisnosti SAD-a, a Austrija i Pruska su
bile iscrpljene u meusobnom ratu oko Bavarske. Grki plan Katarine Velike nije podravao
konstantinopoljski patrijarh Anfimije, ali ne zato to mu se ideja obnove Bizantijske imperije
nije dopadala, ve zato to je s jedne strane imao drugaiju procjenu odnosa snaga izmeu
tadanjih monih zapadnoevropskih drava, Rusije i Turske, nesigurnost predvianja njihovih
meusobnih politikih interesa i razliitih kombinacija vojnih saveza, a s druge strane zato
to, kako on kae, provienje je izabralo vladavinu osmanlija radi zamene pokolebanog
pravoslavlja u vizantinskoj imperiji (upravo bi trebalo rei imperatorstvu) kao zatitu protiv
zapadne jeresi.
Trei period istonog pitanja poinje raanjem ruske misli o obnovi Istone imperije
poznate kao Grki plan Katarine Velike. Plan je izloen (1782) u dva Katarinina pisma
austrijskom vladaru Josifu II u vidu ideje o meusobnoj podjeli Turske.7 To je vrijeme, kako
kae Danilevski, otpora Istoka Zapadu, otpora slaveno-grkog germanskom svijetu, ali i borbe
protiv Otomanskog carstva. Krimskim ratovima zavrava se trei period istonog pitanja.
etvrti period istonog pitanja je period rjeenja istonog pitanja nastao u vrijeme
poetka raspada Otomanskog carstva. Istono pitanje je postalo realna historijska injenica
onog momenta kada je postao jasan i evidentan kraj Otomanskog carstva. Sasvim izvjesna
injenica njegovog kraja bio je Krimski rat. U isto vrijeme kada je Otomansko carstvo bilo
na zalasku Rusija je bila na vrhuncu svoje moi i na osnovu toga je vidjela svoju historijsku
ansu da oslobodi slovenske narode i grke. U vrijeme Katarine Rusija se teritorijalno
veoma uveala, osvojila je Krim, Ukrajinu, Gruziju i polovinu Poljske. Rusija je postavila istono
pitanje na dva naina: vojniki i diplomatski; vojniki ulaskom u Krimski rat i vojnom logistikom
nacionalnih ratova slavenskih naroda, a diplomatski politikim zalaganjem za pravo slavenskih naroda na nacionalnu politiku slobodu.
Rusko postavljanje istonog pitanja na historijsku scenu ilo je kao jedinstven vojnodiplomatsko-politiki proces otvaranjem direktnih ratova s Osmanskim carstvom, jakom
vojnom logistikom ratova slavenskih pravoslavnih naroda za osloboenje, kao i irokim
i intenzivnim politikim i diplomatskim lobiranjem kod zapadnoevropskih drava za njihovu

6
7

N. J. Danilevski: Evropa i Rusija, str. 246.

Austrijsko-ruski savez i meusobna podrka u borbi protiv Turske tada je funkcionirao i potvrdio
se u ruskoj aneksiji Krima (1780-1783).

50/Godinjak 2013

Bosna i Hercegovina na ledu izmeu Zapada i Ruske Federacije

opravdanu borbu za politiku nacionalnu slobodu. Ruski san o Istonom rimskom carstvu
objedinjenom sa Rusijom kao njegovim tvorcem inio se tada realno moguim. Tada Rusija
ulazi u este i direktne sukobe s Turskom, ali i sa dravama Zapada. Rusko postavljanje istonog
pitanja nastupilo je sa vlau ruske carice Katarine Velike, Mudre, Mati Otadbine8. Ona
je zavela korporativnu organizaciju drutvenih stalea, dajui im pravo da slobodno rukovode
poslovima svoga stalea i izvesno uee u mesnoj upravi. Ona je od plemstva nainila
najvaniji stale isto toliko u ekonomskoj oblasti koliko i u javnom ivotu.9 Imala je vrlo
aktivnu vanjsku politiku i veoma je uveala teritorij Rusije. U njeno doba Rusija postaje
zatitnicom pravoslavlja i slavenstva. S njenom vladavinom zavrava se vievjekovni pritisak
latinizma, romansko-germanskog, katolikog i protestantskog svijeta na pravoslavno-grki
svijet, koji je trajao sve od vremena Karla Velikog. Od vremena Katarine Velike zapoinje
aktivan odbrambeni otpor Istoka Zapadu, slaveno-grkog romano-germanskom svijetu.
Kraj Otomanskog carstva Rusija je vidjela kao priliku i vrijeme definitivnog rjeenja istonog
pitanja. Rusija je imala nekoliko scenarija rjeenja istonog pitanja. Prvo rjeenje bilo
je podjela slavenskog etnikog prostora izmeu Rusije i Austrije. S takvom opcijom ovog
pitanja nastao je savez ruske carice Katarine sa Josifom II. Drugo rjeenje bilo je formiranje
saveza slavenskih drava otomanskog prostora na elu s Rusijom. Tree je bilo oslobaanje
tih naroda i uspostava samostalnih nacionalnih drava. etvrto rjeenje bilo je formiranje
saveza junoslavenskih drava na elu sa Bugarskom.
Evidentne politike i druge injenice o ruskom utjecaju
na politiki status Bosne i Hercegovine danas
Ruske dobrovoljake snage uestvovale su u srpskoj agresiji na BiH. Akademik prof.
dr. Jelena Guskova, direktorica Balkanskog instituta Akademije nauka Ruske Federacije,
lan analitikog tima UN-a za Balkan u toku ratova devedesetih godina 20. stoljea na
prostoru bive Jugoslavije, gorljivi zastupnik politikih ideja velikosrpstva, svjedok generala Stanislava Galia na Sudu u Haagu kao nauni ekspert, u svojoj knjizi Historija
jugoslavenske krize 1990-2000.10 govori o 200 ruskih dobrovoljaca u Vojsci Republike
Srpske koji su bili zasebna jedinica. Njihov komandant bio je Aleksandar Muharev. Takoer,
knjiga Jurija Hamkina Zapaanja dobrovoljca (Moskva, 2004) nedvojbeno svjedoi o
kontinuiranom prisustvu ruske dobrovoljake jedinice u vojsci RS-a od 1992. do 1995.
Rusija je igrala aktivnu diplomatsko-politiku ulogu u kreiranju postavki i sadraja
Dejtonskog mirovnog sporazuma; predstavnici najviih nivoa dravne vlasti Rusije, osim
predsjednika drave, dolazili su na Pale u posjetu vlasti tadanje Republike Srpske dajui

Ove zvune titule nuene su Katarini za ivota, ali nijednu nije prihvatila. Tim povodom i u
momentu kad su joj nuene kazala je: Ostavljam naratajima koji dolaze da nepristrano sude
o onome to sam uinila.
9
Pavle Miljukov, arl Senjobos, Luj Ezenman: Istorija Rusije. Beograd: Narodna kultura, 1939,
ponovljeno izdanje, Zagreb, 2009, str. 350.
10
. : (1990-2000). Moskva: , 1996.
Godinjak 2013/51

HALILOVI

joj diplomatski legitimitet. Isto tako, Rusija je primala u posjetu u Moskvi Radovana
Karadia i Ratka Mladia11, sastajali se s njima i drugim predstavnicima vlasti Republike
Srpske u Beogradu.
Rusija se protivila svakom odgovoru NATO-snaga na zloine srpske vojske, o emu
svjedoe brojne knjige ruskih autora.
Ruski oficiri u mirotvornim snagama UN-a u BiH nisu bili politiki neutralni niti objektivni.
Naprotiv. Bili su na strani srpskih vojnih i politikih interesa i ciljeva.
Tekst Andreja Demurenka12 pod naslovom Muila me sumnja13 u knjizi Nai mirotvorci
na Balkanu vrlo pregnantno svjedoi o neobjektivnosti ruskih oficira u mirovnim snagama
UN-a u BiH. Pukovnik Ruske armije, zamjenik naelnika taba i zamjenik komandanta
Meunarodnog mirotvornog kontingenta UN-a sektor Sarajevo, govori o tome kako je i
zato poduzeo linu balistiku ekspertizu pogibije vie od 80 i ranjavanja oko 200 civila
na trnici Markale 28. augusta 1995. godine u Sarajevu. Ekspertizu ovog sluaja vrio je
prvo MUP BiH, a potom UNPROFOR. Dva sata poslije UNPROFOR-ove ekspertize rukovodilac Press-slube UNPROFOR-a general Rupert Smith odrao je konferenciju za tampu
na kojoj je nedvosmisleno izjavio da je granata na Markalama ispaljena sa srpskih vojnih
poloaja sa Jahorine. Nakon ovih dviju ekspertiza, koje su pokazale i potvrdile da je granata
na trnici Markale dola sa poloaja srpske vojske, balistiku analizu te tragedije poduzeo
je Andrej Demurenko na svoju ruku.
U tekstu Muila me sumnja Demurenko opisuje svoje psiholoke dileme, sumnje,
nesigurnosti, nelagodnosti ovom UNPROFOR-ovom analizom. Njegovim paljivim
itanjem vidljiv je predtekst da je Demurenko14 bio u vrlo bliskoj vezi sa srpskim vojnokomandnim strukturama. Znao je da je njegova ekspertiza privatnog karaktera, da je
besmislena. Takoer je znao da time naruava princip subordinacije i rukovoenja u vojnim
snagama UN-a, da dovodi u pitanje svoj status i ostanak u internacionalnim vojnim snagama.

11

Vidi: Jelena Guskova:Jahorina, u knjizi Nai mirotvorci na Balkanu. Moskva: Indrik, 2007.
Andrej Demurenko je pukovnik Ruske armije, prvi ruski oficir koji je studirao na amerikom
vojnom koledu Fort Leaventworth u Kanzasu 1992/93. Bio je naelnik taba UN sektora Sarajevo. Kako navodi SRNA 1. juna 1996. godine Demurenko je dao intervju Komsomoljskoj
pravdi dan prije u kojem je rekao, izmeu ostalog, da e se Republika Srpska ujediniti sa
Srbijom, a hrvatsko-muslimanska Federacija sa Hrvatskom bez konflikta velikih razmjera. U
jutarnjem izdanju vijesti 31. maja 1996. godine TV Srbija je saopila da je visoki komandant
Plavih ljemova ruski pukovnik Andrej Demurenko okarakterizirao komandanta Vojske RS-a
generala Ratka Mladia kao talentiranog ovjeka i veoma obrazovanog. U Demurenkovom
dnevniku objavljenom u Komsomoljskaja pravda on tvrdi da ne moe da objasni Ratku Mladiu
zato mu, kao komandantu Vojske RS, nije doputen sastanak sa ruskim ministrom odbrane Pavelom
Graovim u vrijeme njegove posjete Jugoslaviji.
13
Andrej Demurenko:Muila me sumnja, u knjizi Nai mirotvorci na Balkanu, str. 61-67.
14
Thimoty L Thomas, (Inostrane vojne studije, Fort Leavenworth, Kanzas) objavio je lanak u Vojnom
pregledu, septembar-oktobar 1996. pod naslovom Ruske lekcije nauene u Bosni u kojem je
dao iscrpnu i objektivnu ocjenu Demurenka kao oficira UN snaga u Bosni.
12

52/Godinjak 2013

Bosna i Hercegovina na ledu izmeu Zapada i Ruske Federacije

Sistem subordinacije u armiji, posebno, u mirotvornom kontingentu UN-a ne doputa

preduzimanje samostalne aktivnosti. ovjeku vojske ne predlae se ulaziti u takve sfere
za koje nema ovlaenje, za koje nije opunomoen. Razmiljao sam o tome da e me odmah
razrijeiti iz slube, ne govorei o tome da sam mogao biti ubijen,15 kae Demurenko.
Opisujui svoja razmiljanja prije zapoinjanja ekspertize, pred oima mu je bio lik
ruskog generala Pereljakina koji je na nedjelju prije zavretka mandata bio otputen iz
mirotvornih snaga UN. Bio je to, uope, amar Rusima, ruskoj vlasti, ruskim mirotvorcima,
ruskim oficirima. U sutini ja sam ponovio takvu situaciju.16 Iako je bio svjestan u svakom
pogledu ta znai pristupiti balistikoj analizi ovog dogaaja bez ovlaenja i legitimiteta
UN-a, Demurenko je poduzeo ovu aktivnost zbog ideoloko-politikih razloga. Cilj mu
je bio da ospori i relativizira oficijelnu analizu UNPROFOR-a. Preispitivanje i dokazivanje
neistinitom ekspertize strunjaka UNPROFOR-a Demurenko je izveo u dogovoru i uz
podrku srpskih politikih lidera i oficira, to sam priznaje.
Bio je jo jedan vaan detalj: Srbi na nivou operativne komande su rekli da me podravaju. U principu podrka se svodila na dvije stvari. Prvo: oni bi mi pomogli, nadao
sam se, da se evakuiram. Drugo: vjerovatno bi me sakrili, ako bi na mene poeo lov od
bosanskih muslimana.17
Svoj nalaz augustovskog granatiranja Markala Demurenko je prvo saopio (2. septembra)
amerikoj agenciji Associated Press, dao joj izjavu od 10 minuta. Potom je sazvao konferenciju za tampu u Sarajevu na kojoj je, kako kae, bilo prisutno vie od 100 svjetskih
agencija. Odmah poslije ove konferencije general Rupert Smith donio je rjeenje o deportaciji
Demurenka iz Sarajeva za 24 sata. Demurenko kae da je imao telefonski poziv kojim
mu je reeno umrijet e, da je na njega dva puta pucano iz snajpera, ali ne kae direktno
ni ko ga je zvao, ni ko je, navodno, pucao. Meutim, prva reenica iza one u kojoj govori
o dva snajperska pucnja na njega i prijetnji telefonom da e umrijeti upuuje na to za koga
sve to vezuje. Muslimani su, vjerovatno, shvatili da je moj komentar usmjeren protiv
njih, kazao je Demurenko. Nakon konferencije za tampu, koju je sazvao i odrao na
svoju inicijativu, kae da je imao poziv amerikog i hrvatskog ambasadora u Bosni, a da
ruska diplomatija nije imala nikakvu reakciju. U osnovi, Demurenko je tekstom Muila
me sumnja prikazao svoje igre na strani srpskih politikih interesa kroz mirovne snage
UN-a. Na osnovu neprofesionalnog i politiki jednostranog zastupanja jedne strane u ratu
ruskih oficira u snagama UN-a u BiH, a posebno kroz sluaj pukovnika ruske vojske Andreja
Demurenka, Thimoty L. Thomas napisao je tekst Ruske lekcije nauene u Bosni18.
Ruska Duma u vrijeme rata u BiH, ali i kasnije, donijela je niz rezolucija o BiH koje
su titile srpsku stranu. Iako skuptina nema veliki politiki utjecaj na vanjsku politiku
Rusije, ipak su njene rezolucije, stavovi skuptinskih komisija koje se bave vanjskom politikom
Rusije, kao to su Komisija za meunarodne odnose, Komisija za geopolitiku, Komisija
15

Demurenko: Muile me sumnje, u knjizi Nai mirotvorci na Balkanu, str. 63.

Ibid., str. 63.
17
Ibid., str. 64.
18
Tekst Svjedoenja ruskih mirotvoraca o Bosni, autora Envera Halilovia u knjizi Postsovjetski geopolitiki prostor i Balkan, str. 289-293.
16

Godinjak 2013/53

HALILOVI

za sigurnost, Komisija za odbranu, stvarale tada, ako nita vie, javni ambijent za politike
stavove i djelatnost MVP-a i predsjednika Rusije. Povodom smrti S. Miloevia u sudskoj
eliji Meunarodnog krivinog tribunala za bivu Jugoslaviju u Haagu, optuenog za ratne
zloine u BiH, Hrvatskoj i na Kosovu, dravna Duma je donijela rezoluciju (15. 3. 2006.)
pod nazivom O smrti biveg predsjednika Savezne republike Jugoslavije S. Miloevia.
U navedenoj rezoluciji dravna Duma: (1) okrivljuje Meunarodni krivini tribunal u Haagu
za smrt Miloevia, (2) kritikuje njegov dosadanji rad, i (3) trai od njegovog osnivaa, Vijea
sigurnosti UN-a, preispitivanje svrsishodnosti daljeg postojanja ovog suda. U rezoluciji
se kae da rad Tribunala od njegovog nastanka karakterizira politizacija i visok stupanj
predrasuda. Dvojni standardi su postali norma njegovog rada, smatraju ruski dravni parlamentarci. Iako se ne kae ta se podrazumijeva pod dvojnim standardima rada Hakog
tribunala, ipak se, s obzirom na sadraj rezolucije, naslov i povod njenog nastanka, zna
na ta se misli. Od Suda se oekuje da optui jednak broj ljudi iz svih tzv. zaraenih strana
na prostorima bive SFRJ, da im se izriu presude jednake duine trajanja itd. jer su svi
podjednako krivi. Poto Sud ne radi tako, ruski parlamentarci ga osuuju i ocjenjuju da
radi po dvojnim standardima. Smrt S. Miloevia u sudskoj eliji Meunarodnog krivinog
tribunala za bivu Jugoslaviju, napominju ruski parlamentarci, nije prvi sluaj smrti
zatvorenika predstavnika biveg srpskog rukovodstva. Oni ne spominju ime lidera hrvatskih
Srba Milana Babia, ali misle na njega. Tribunal po njihovoj ocjeni drastino kri ljudska
prava optuenih. Na kraju, dravni parlament drave koja je dala saglasnost u UN-u za
formiranje ovog suda trai da Sud u to je mogue kraem roku zavri zapoete istrage
i prestane dalje raditi. Dravna Duma poslala je rezoluciju O smrti biveg predsjednika Savezne
republike Jugoslavije S. Miloevia parlamentima drava lanica NATO-a, Meunarodnom
krivinom tribunalu za bivu Jugoslaviju u Haagu i generalnom sekretaru UN-a Kofiju
Annanu. Rezolucija dravne Dume je sinteza odnosa politikih stranaka Ruske Federacije
prema ratnoj prolosti na prostoru bive Jugoslavije devedesetih godina 20. stoljea.
Brojni ruski zvaninici, predstavnici ruskog parlamenta, njegovih komisija, ruske vlade,
predsjednici politikih stranaka bili su vie puta u posjeti paljanskoj vlasti, o emu svjedoe
brojne knjige objavljene u Moskvi.19 Medijski je posebno eksponiran sluaj posjete Vladimira
irinovskog ratnim linijama Vojske RS-a iznad Sarajeva. On je u februaru 1995. posjetio
Pale i ratno rukovodstvo RS-a, obiao vojne poloaje nad opkoljenim Sarajevom. Voa ruske
Liberalno-demokratske stranke, smijeei se nad razvaljenim Sarajevom, govorio je o ruskosrpskom prijateljstvu. elio je pomoi Karadiu da ovaj grad (misli se na Sarajevo) potpuno
uniti, doveo je jednog od najveih trgovaca orujem u svijetu Nicolasa Omana kako bi srpski
arsenal naoruanja upotpunili sa nekoliko bombi stravine razorne moi.
Ruski dunosnici u civilnim organima UN-a u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995.
bili su neobjektivni i na srpskoj strani: Rusi su u toku rata u Bosni obavljali visoke dunosti
zvaninika UN-a: (1) Andrej Viktor Aleksandrovi, specijalni predstavnik generalnog sekretara
UN-a, bio je u Sarajevu na toj dunosti od novembra 1992. do januara 1995. godine; (2)
akademik prof. dr. Jelena Guskova, jedan od tri lana Analitikog taba UN-a za Balkan
1993-1995; na tu dunost imenovao ju je Jasushi Akashi, specijalni predstavnik generalnog

19

Vidi: Statin Nikiforov: Me . Moskva, 1999.

54/Godinjak 2013

Bosna i Hercegovina na ledu izmeu Zapada i Ruske Federacije

sekretara UN-a za Balkan. Kao predstavnicima UN-a bila im je obaveza da budu nepristrasni,
objektivni. Meutim, bili su veoma pristrasni i neobjektivni. Nisu bili ni politiki ni faktiki
neutralni, to je vidljivo, izmeu ostalog, u njihovim svjedoenjima iznesenim u knjizi Nai
mirotvorci na Balkanu. Za nas su sada i ovdje zanimljiva vlastita pripovijedanja Andrejeva
Viktora Aleksandrovia i akademika prof. dr. Jelene Guskove o njihovom radu u strukturama
UN-a u BiH tokom agresije na BiH (1992-1995).
a) Andrejev Viktor Aleksandrovi, saradnik Sekretarijata UN-a u New Yorku, bio je
istaknuti dunosnik UN-a. U dva mandata, 1975. do 1980. i 1984. do 1992, bio je saradnik
Uprave vrhovnog komesara UN-a za pitanja prognanika u enevi; od 1995. do 1997. bio je
ef Uprave vrhovnog komesara UN-a u Gruziji; od 1997. do 1999. bio je ef Misije UN-a
u Namibiji; od 1989. do 1990. bio je ef Graanskog komiteta u Kini, u misiji UN-a
u bivoj Jugoslaviji, ef Graanskog komiteta UN-a i delegat specijalnog predstavnika
generalnog sekretara UN-a u Sarajevu 1992. do 1995. Svoje vienje rata u BiH izloio
je u tekstu pod naslovom Strasti po sarajevski,20 objavljenom u knjizi Nai mirotvorci
na Balkanu. Rat u Sarajevu poeo je na roendan Andrejeva. Prva injenica o kojoj pria
kao o svom doivljaju u Sarajevu jeste da je izgubio neseser u hotelu Holiday Inn prvog
dana kada se u njemu smjestio, ali da mu je UN kasnije kompenzirao novac koji je tom
prilikom izgubio. Tog dana je bila guva oko hotela i u hotelu, poela su djejstva po ulicama,
nastupio je komar u gradu. Naravno, nije dobro to to mu se desilo, ali koliko je nedunih
Sarajlija tog dana izgubilo ivote, zapaljeni im stanovi, kue, automobili itd., pitanje je
koje italac nuno postavlja kad ita tekst kojim on opisuje nestanak nesesera. Sarajlijama
koji su izgubili mnogo tota, nedunim i nevinim, isto kao i Andrejev, niko nije nadoknadio
ni jednog feninga. Najtee su tokom rata u Sarajevu, kae Andrejev, ivjeli Srbi. Odmah
po izbijanju rata oni su lieni humanitarne pomoi, postalo im je rizino izlaziti po gradu,
pie Andrejev. Vojnici iz takozvanih sarajevskih brdskih brigada, kakva je bila brigade
kojom je komandovao Caco, hapsili su sarajevske Srbe, ubijali ih i odvodili na kopanje
rovova prema poloajima Srba s druge strane, kae Andrejev. On govori o tome kako
se u gradu na poetku rata govorilo kako su Muslimani sami pucali na svoja naselja da bi te
rtve prikazivali rezultatom djejstava Srba. Na poetku rata to nisu znali da kamufliraju,
ali su to nauili u kasnijoj etapi rata. Ja sam lino prisustvovao susretu s predsjednikom
Izetbegoviem kada mu je general Morion predao neosporne dokaze jednog od takvih minobacakih granatiranja svoje teritorije, od strane bosanske armije, to je rezultiralo rtvama
civilnog stanovnitva. rtva jednog od takvih granatiranja bio je zamjenik premijera Bosne
i Hercegovine Zlatko Lagumdija, koji je tada ranjen. Ja lino znam da je to bilo tako,
ja sam imao priliku pitati ga o tome, zna li on to, kada sam ga posjetio u bolnici.21 Sjeam
se jo jednog sluaja kada je general Morion u mom prisustvu predao Izetbegoviu pismene
dokaze jednog britanskog kaplara o minobacakom granatiranju bolnice u gradu, koja se
nalazi na regionu Koevo. Ta bolnica je bila na spisku bosanskog rukovodstva za oficijelne
posjete inostranih delegacija. U vrijeme takvih posjeta gostima su pokazivana razbijena
stakla na prozorima, a medicinsko osoblje je ivopisno opisivalo detalje srpskih bombar-

20
21

A. V. Aleksandrovi: Strasti - po sarajevski, u knjizi Nai mirotvorci na Balkanu, str. 9-61.

Ibid., str. 17.
Godinjak 2013/55

HALILOVI

dovanja.22 U to vrijeme Bosanci jo nisu znali finese tog prljavog rata i predsjednik Izetbegovi uplaio se naeg saopenja; bio je nezadovoljan grubim radnjama njegove armije.
Obeao nam je kazniti poinioce i zamolio nas da ne objelodanjujemo taj sluaj.23
...U svojim laima i konstrukcijama Andrejev ne staje na ovome, ve, kao i Guskova,
kae kako je malo kome poznato da je balistika ekspertiza koju su izveli eksperti misije
UN poslije granatiranja centralne trnice u Sarajevu 1994., od ega je poginulo 75 ljudi,
dokazala da je po svemu sudei to bila granata ispaljena sa bosanske strane. Taj ekspert
bio je ruski pukovnik Andrej Demurenko, koji je u to vrijeme bio zamjenik naelnika taba
sektora UN u Sarajevu. Ja znam dobro Andreja kao prekrasnog znalca svog posla i veoma
potenog ovjeka. On i danas tvrdi da je zaista bilo tako.24
Navedeni citat je injenino potpuno netaan. Prvo, on govori o granatiranju centralne
trnice u Sarajevu 1994. od ega je poginulo 75 ljudi, to nije tano. U prvom granatiranju
trnice Markale sa srpskih vojnih poloaja iznad Sarajeva poginulo je 68 a ranjena su 144
civila, a ne, kako kae Andrejev, 75 ljudi. Poginule tom prilikom ne naziva civilima. Drugo,
tzv. ekspertiza ruskog oficira, tada zamjenika naelnika taba UN sektora u Sarajevu Andreja
Demurenka, koju je radio nakon drugog granatiranja trnice Markale sa poloaja srpske
vojske iznad Sarajeva 28. augusta 1995. da bi osporio ekspertizu koju je radio UNPROFOR
i za granatiranje okrivio Armiju BiH, nije nikada ni od koga usvojena. U sutini cilj njegove
tzv. ekspertize bio je odbrana srpske vojske od eventualne odgovornosti za ovaj zloin. Njom
je htio da problematizira izvrioca zloina i tako sprijei meunarodne vojne i politike
strukture da poduzmu vojne operacije protiv srpske vojske. Kao to je poznato, Demurenko
nije postigao cilj. Zbog tog neprofesionalnog, vojno-politiki nemoralnog postupka, on
je smijenjen s dunosti iz komande UN-a i vraen u Rusiju.
Kontakt osoba Andrejeva u bosanskoj vladi bio je Hasan Muratovi, tada premijer
Republike BiH, za kojeg kae da je potpuno razuman i prilino iskusan, radio je nekoliko
godina u inostranstvu i dobro govori engleski. Andrejev ne proputa priliku da kae kako
su bosanske optube protiv kanadskog brigadnog generala Lewisa Mackenzija za seksualne
odnose sa muslimanskim zarobljenicama u restoranu Sonja (MaMa 3OA) neosnovane.
Mackenzie je zbog te optube otputen iz armije, posvetio se politici u Kanadi i napisao
knjigu u kojoj je pokazao kampanju bosanskog rukovodstva protiv njega. Lino sam
znao Mackenzija kao asnog i visokoprofesionalnog oficira, koji je imao, za razliku od
veine generalskog i oficirskog sastava nae misije, bogato iskustvo u operacijama UN
za podrku miru. Andrejev je imao priliku, kako kae, da proita Mekenziejevo pismo
upueno komandantu snaga UN-a, generalu Satishu Nambiaru i politikom zapovjedniku
misije Sedriku Tornberiju, koji se u tom momentu nalazio u Kini. Ono je bilo puno emocija
i gorine, a Mackenzie potpuno argumentirano obrazlae razloge politike kampanje
bosanske vlade protiv njega. Za bosansko rukovodstvo Andrejev kae da su svi pili alkohol,
osim A. Izetbegovia i H. Silajdia, da su se trudili da pokau pred njim kao Rusom da
vole alkohol. Izetbegovi nije pio alkohol, jer je bio u godinama, a za H. Silajdia kae da
22

Ibid., str. 17.

Ibid., str. 18.
24
Ibid., str. 18.
23

56/Godinjak 2013

Bosna i Hercegovina na ledu izmeu Zapada i Ruske Federacije

je govorio da je privren istinskom islamu i da ne pije alkohol. Andrejev nije ispustio da

saopi svoje iskustvo prelazaka preko vojnih punktova sve tri strane. Oni su se primjetno
meusobno razlikovali jedan od drugog, na nekima su nas proputali bez ikakvih problema,
na drugima su nas izvodili iz auta i traili nam da im pokaemo ta imamo unutra. Na veini
srpskih kontrolno-propusnih punktova odnos prema nama je bio neposredan pozivali
su nas da uemo unutra i ak nam nudili da popijemo rakiju, domai jak napitak slian
samogonu, ali ukusniji. Iako se u vojnom tabu esto govorilo o Srbima u smislu njihovog
neodobravanja, ipak nikada nisu odbili popiti rakiju. U kontekstu opisa srpskog gostoprimstva kao neotuivog dijela njihove kulture, Andrejev napominje da je uvijek poslije
pregovora sa srpskom vlasti na Palama Karadi prireivao obilne veere. On smatra da
su Srbi neopravdano optueni za nehuman odnos prema Sarajevu, a kao obrazloenje svoje
tvrdnje navodi da je UN dobio aerodrom u Sarajevu 5. jula 1992. godine direktno iz ruku
Srba, ali ne kae da srpska strana na njega nije ni imala nikakvo pravo. Primopredaju su
izvrili Nikola Koljevi, tada zamjenik R. Karadia, u ime Srba, i S. Tornberi u ime UN-a.
Obino se ova injenica u zapadnim sredstvima masovnog informiranja zaobilazi, jer se
ne uklapa u naviknutu sliku o nehumanoj srpskoj blokadi Sarajeva. Dogovor je predvidio
dostavu u grad humanitarne robe i korienje aerodroma za druge potrebe UN-a, ukljuujui
dostavu za personal. Srbima je ostalo pravo kontrole tovara, kako se ne bi njim dostavljalo
oruje.25 Govorei o tome kako je sprijeio delegaciju Venecuele u VS UN-a na elu sa
Diegom Arriom da vidi sve to se dogaalo na podruju opine Srebrenica nakon donoenja
rezolucije UN-a o Srebrenici kao zatienoj zoni 1993. godine, ovaj visoki meunarodni
predstavnik u naoj zemlji sam se razotkrio kako je nepristrasno radio. I ovo je jedna od
bezbroj injenica iz njegovog kazivanja o agresiji na BiH 1992-1995., koje pokazuju u
kojoj su mjeri on i drugi ruski dunosnici UN-a u Bosni bili zastupnici stavova UN-a, odnosno
okorjeli ruski nacionalisti. Zanimljiva je Andrejevljeva ocjena ruske politike prema, kako
on kae, jugoslavenskom konfliktu. Po meni, ona je bila kratkovida i neprofesionalna.
On se, priznaje, nije htio povezivati s njom, o emu je za rukom direktno rekao tadanjem
ministru vanjskih poslova Andreju Kozirjevu, kada je bio moj gost u Sarajevu u jesen 1993.
Andrejev ne kae direktno kakvu politiku je Rusija trebala voditi prema jugoslavenskom
konfliktu, ali po tome to je naziva kratkovidnom i neprofesionalnom, kao i po tome ta je
on radio kao visoki zvaninik UN-a, vidljivo je da on misli da je Rusija trebala voditi otriju
politiku prema tom prostoru tada i ne dopustiti razvoj situacije kakav je navodno diktirao i
vodio Zapad. Specijalni predstavnik ruskog predsjednika Borisa Jeljcina za pitanje BiH bio
je Vitalij urkin, do tada savjetnik u Ambasadi Rusije u SAD-u, kasnije ef stalnog predstavnitva Rusije u UN-u. Prema tvrdnji Andrejeva bosanska vlast je odravala blokadu Sarajeva.
Bosansko rukovodstvo smatralo je vanim podrati predstavu u cijelom svijetu o blokiranom gradu Sarajevu, okruenom hordama Srba, gradu u kojem svakodnevno ginu nevini
mirni stanovnici. Sam poloaj blokiranog grada davao im je esto vie preimustva.26
Dakle, prema Andrejevu, blokadu Sarajeva nisu odravale srpske vojne snage, ve bosanska
vlast. itajui ovaj tekst ovjek ne moe da doe sebi, ne moe da vjeruje da ita neto
25
26

Ibid, str. 23.

Ibid, str. 33.
Godinjak 2013/57

HALILOVI

to je izrekao tako visoki zvaninik UN-a. Prema ovom svjedoenju ukljuenje biveg
amerikog predsjednika Jimmyja Cartera u mirotvorne aktivnosti i politike pregovore
u BiH je njegova zasluga, zasluga Andrejeva. Ideju je izloio Nikoli Koljeviu. Rekao mu
je i da taj posao treba da odradi srpski lobi u SAD-u, kako se i dogodilo. Radnu posjetu J.
Cartera Palama Andrejev ocjenjuje uspjenom. Bosanska strana nije prihvatila Carterov
plan, kako kae Andrejev, zato to je bila uvjerena da vrijeme radi za nju.27 On smatra da
je Carterov plan bio dobar, da su Srbi pristali na ustupke koje su ranije potpuno odbacivali.
Andrejev govori o Radovanu Karadiu samo u pozitivnom smislu. On je gostoprimljiv,
poslije svakog sastanka prireuje goenje, to je, kako kae, kulturoloka karakteristika
Srba, predao je aerodrom u Sarajevu UN-u, prihvatio je molbu Harisa Silajdia da omogui
prolazak do aerodroma grupi ranjenika i Caci da odu na lijeenje sa aerodroma u Sarajevu,
omoguio je izlazak autobusa sa Srbima iz Sarajeva itd. Andrejev i ovdje netano govori;
Caco nije nigdje iao na lijeenje. Iz onog to govori o R. Karadiu, njegovoj plemenitosti,
izgleda kao da bi mu trebalo odati visoko priznanje, a ne suditi mu za ratne zloine i genocid.
Ratko Mladi je, kae on, bio uvijek prisutan na sastancima Radovana Karadia sa strancima,
ali mnoge je i sam drao u svojoj rezidenciji na Jahorini.
On, kao i svi Srbi, bio je gostoprimljiv domain, trudio se dobro najesti i napiti strane
goste i u veoma tekom vremenu. Stol je uvijek bio pun raznovrsnih ukusnih jela, a bilo
je uvijek i rakije... Sam Mladi nije bio ljubitelj pia, ali je znao da pije a da se ne opija.
Ja sam dosta esto bio gost Mladia u prvoj etapi nae misije, tj. u Kninu i Srpskoj Krajini
u Hrvatskoj, gdje je Mladi bio na prvi oficijelni domain. Mnogo puta bio sam i na Jahorini
(kod Mladia), gdje sam esto i noivao. Vrlo esto smo s njim igrali bilijar u Kninu i u
Bosni... U jednom periodu ivota poeo je piti ozbiljno..., nije izlazio meu ljude nekoliko
nedjelja. To se dogodilo poslije samoubistva njegove jedine kerke.28
Andrejev svjedoi da su Ratko Mladi i komandant saveznikih NATO snaga za Evropu
(1997-2000) general Wesley K. Clark razmijenili poklone pred odlazak generala Clarka
sa ove dunosti. Mladi mu je poklonio pitolj Zastava sa ugraviranim imenom, koji su
mu oduzeli na aerodromu u Zagrebu prilikom povratka kui. Tada su se R. Mladi i W.
Clark fotografirali, Andrejev kae da je vidio tu fotografiju. Ne navodi kakav poklon je
general Clark dao Mladiu. Uobiajen ruski stav o jeziku u BiH Andrejev je izrekao opisom
svog razgovora sa Srbima Konjevi Polja 1995. nakon genocida i okupacije Srebrenice
govorei o tome kako mu nije bio poseban problem razumjeti se s njima jer je ruski jezik
vrlo blizak srpsko-hrvatskom, tako da sam se mogao obratiti Srbima.29
b) U knjizi Nai mirotvorci na Balkanu, pored Uvodne rijei, akademik prof. dr. Jelena
Guskova ima dva teksta: Jahorina30 i Tribunal u Hagu, lini utisci31 Tekst o Tribunalu u
Haagu napisan je u martu 2003. godine, dok za tekst Jahorina nema informacija kad je
27

Ibid, str. 36.

Ibid., str. 49.
29
Ibid., str. 53.
30
Tekst Jahorina, autorice Jelene Guskove: u knjizi Nai mirotvorci na Balkanu, str. 151-162.
31
Tekst Tribunal u Hagu, lini utisci, autorice Jelene Guskove: u knjizi Nai mirotvorci na Balkanu,
str. 207-210.
28

58/Godinjak 2013

Bosna i Hercegovina na ledu izmeu Zapada i Ruske Federacije

napisan. U tekstu Jahorina Guskova opisuje svoj put od Moskve do Pala, noenje u nekom,
kako kae, hotelu na Palama u kojem nije bilo vode ni svjetla, ali u kojem su prema njoj
zaposlenici bili vrlo ljubazni, za nju su zagrijali vodu, pripremili joj pristojnu veeru, potom
pie o susretu sa Radovanom Karadiem i Ratkom Mladiem. Razgovor akademika Jelene
Guskove sa Radovanom Karadiem i Ratkom Mladiem nije bio ni sluajan ni usputan.
Guskova opisuje kako je imala tekou prilikom izbora poklona za Karadia na aerodromu
eremetjevo u Moskvi i kako se opredijelila da mu kao ovjeku za kojeg zna da je vjernik
kupi drveno pashalno jaje, to govori da je susret bio oficijelno ugovoren i planiran. U
ovom tekstu nije dat pregled sadraja niti tema njihovog razgovora. Jedino to spominje
iz tog razgovora jeste njen stid zbog nedovoljne pomoi Rusije Karadiu. Susret sa
generalom Mladiem predstavila je kao susret s dragim i cijenjenim ovjekom koji ima,
kako ona kae, jednostavnu ivotnu filozofiju. To to ona naziva jednostavnom ivotnom
filozofijom u sutini jeste jednostavna, ali Guskova ne kae da je i historijski netana.
Prema toj, kako kae, Mladievoj prostoj ivotnoj filozofiji, srpski narod je mnogo
stradao kroz svoju historiju, preivio je nekoliko genocida, ali je uvijek pratao i bio dobar,
elio dobro svojim susjedima. Narod nije vjerovao da mu se tragedija moe ponoviti. I
u ovom ratu on je ponovo stradao, ponovo je izloen genocidu.32 Kad izlae tzv. Mladievu
ivotnu filozofiju, ne citira ga, ve parafrazira na takav nain da se vidi da ona dijeli njegovo
miljenje. Citira samo sljedee rijei Mladia: Ja inim sve da se to (genocid, dodao E.
H.) ne bi ponovilo. Srpski narod u BiH ivjee u samoslanoj dravi.33 Guskova, iako je
znanstvenik historiar, ne demantira Mladia, ne kae da bosanskohercegovaki narod
nikada nije poinio nikakav genocid nad srpskim narodom ni u BiH ni izvan nje, da se
Mladi nije borio protiv genocida, ve da ga je poinio, da srpski narod u BiH nee imati
samostalnu dravu. Naprotiv. Ona sve to odobrava, pa zadivljena njime kae i to:
On je fenomenalno pametan, zna ruske pjesnike i pisce. Mladi je prekrasan pripovjeda.
On krasno reproducira scene sa ruka s engleskim lordom (ne navodi s kojim, dodao E. H.),
susret sa amerikim vojnim ataeom na stepenicama MVP u Moskvi, razgovore s francuskim
generalima.34
Iako nema ama ba nikakvih empirijskih pokazatelja, Guskova kae da ga veoma vole
njegovi vojnici i srpski narod, to, prema njenoj ocjeni, njemu daje uvjerenje u ispravnost
onog to radi, a narodu uliva nadu da stvara vlastitu dravu. Guskova je, dakle, vrlo izdana
u pohvalama R. Mladia, iskazuje o njemu vrlo pozitivna uvjerenja bez ikakvog faktikog
utemeljenja. U tekstu Tribunal u Hagu, lini utisci Guskova opisuje svoje svjedoenje
u svojstvu znanstvenog eksperta na suenju generalu Stanislavu Galiu okrivljenom za
blokadu Sarajeva. Njena ekspertiza, kako sama kae, bila je na 120 stranica teksta na
srpskom jeziku koji je preveden na engleski. U tekstu se detaljno opisuje enterijer sobe
u kojoj je bila smjetena i hodnika od sobe do sudnice. Ona je, kao navodni znanstveni
ekspert, prikazala stradanje hiljada Srba u Sarajevu 1992. i 1993. godine, dokumentirala
nalaze ruskog oficira u mirovnim snagama UN-a Aleksandra Demurenka da su zloine
32

Ibid., str. 153.

Ibid., str.153.
34
Nai mirotvorci na Balkanu, Moskva: Indrik, 2007, str. 153-154.
33

Godinjak 2013/59

HALILOVI

u Sarajevu u ulici Vase Miskina i dva stravina masakra na trnici Markale izveli Muslimani
da bi u meunarodnoj zajednici proizveli javnu osudu Srba. Na meunarodnom tribunalu
za bivu Jugoslaviju, Guskova je, kako kae, nastojala dokazati da postoji zakonomjernost
u muslimanskom proizvoenju provokacija iza kojih su slijedile kazne, kako kae, samo
jedne strane u konfliktu.
Tako je nastala tragedija u redu za hljeb u ulici Vase Miskina 27. maja 1992., za ta
su bili okrivljeni Srbi, iza ega je uslijedilo uvoenje sankcija protiv Jugoslavije 30. maja;
poslije prvog granatiranja trnice Markale 5. februara 1994. godine, zbog kojeg su opet
okrivljeni Srbi, uslijedio je poetak NATO bombardiranja srpskih poloaja. Markale-2
po istoj shemi nastale su u avgustu 1995. godine.35
Guskova, kao to vidimo, ne upotrebljava nacionalno ime Bonjak, ve Musliman, agresiju
i genocid nad Bonjacima naziva konfliktom. Po miljenju Guskove, granatiranje trnice
Markale 5. februara 1994. godine, kao i 28. augusta 1995. godine, izveli su Muslimani da
bi meunarodna zajednica okrivila i kaznila Srbe. U namjeri zatite srpskih oruanih snaga
od krivice za dva stravina masakra civila na Markalama ona ne vodi rauna ni o kakvim
materijalnim injenicama, pa tako kae da je NATO bombardovanje srpskih poloaja u
BiH dolo nakon prvog masakra na Markalama 5. februara 1994. godine, to nije tano.
Kao to je opepoznato, NATO bombardovanje posebnih srpskih vojnih objekata i vojnih
poloaja izvedeno je poslije drugog masakra na trnici Markale.
O uvoenju sankcija zbog granatiranja u ulici Vase Miskina i Markale-1 raspravljali
smo na Tribunalu dva dana. Ja sam nastojala dokazati da postoje izjave visokih dunosnika
meunarodnih organizacija, saglasno kojima su prvorazredni UN balistiki strunjaci
dokazali nevinost Srba,36 kae Guskova da je tvrdila na Meunarodnom tribunalu za bivu
Jugoslaviju prilikom odbrane Stanislava Galia u svojstvu tzv. znanstvenog eksperta. Njen
dokaz da srpske vojne snage nisu granatirale Markale temelji se na samovoljnom, ni od
koga prihvaenom, sa srpskom vojskom dogovorenom, balistikom istraivanju ruskog
oficira Andreja Demurenka, pukovnika ruske armije, zamjenika naelnika taba i zamjenika
komandanta Meunarodnog mirotvornog kontingenta UN sektor Sarajevo. Guskova je
bila dobrovoljni svjedok odbrane generala Stanislava Galia kao znanstvenik i lan Analitikog taba UN-a za Balkan.
Prema svjedoenju Andrejeva Viktora Aleksandrovia u ovoj knjizi,37 Guskovu je postavio
za lana Analitikog taba UN-a za Balkan 1993. godine Jasushi Akashi. Tada je i Akashi
imenovan za specijalnog predstavnika generalnog sekretara UN-a za Balkan. U Analitiki
tab UN-a za Balkan, pored Guskove, uli su jo jedna Amerikanka i jedan Italijan. Po
ocjeni Viktora Aleksandrovia, Guskova je napisala veoma istinitu knjigu o tom ratu.
Radi se o njenoj knjizi Historija jugoslovenske krize (1990-2000). Iako Andrejev ne kae
da je Guskova ula u Analitiki tab UN-a za Balkan po njegovom prijedlogu, vidljivo
je iz njegovog teksta da jeste, jer istie svoje prijateljstvo sa Akashijem, s jedne, i naglaava

35

Nai mirotvorci na Balkanu, str. 209.

Ibid., str. 209.
37
Ibid., str. 57.
36

60/Godinjak 2013

Bosna i Hercegovina na ledu izmeu Zapada i Ruske Federacije

da je veoma dobra stvar da je u taj tab ula istaknuti specijalista za Balkan E. Guskova, s
druge strane. Da je Guskova istaknuti specijalista za Balkan, Akashi je saznao od Andrejeva.
Meutim, da se zaista ne radi ni o kakvom specijalisti, ve o ideoloko-politikom manipulantu
i falsifikatoru historijskih injenica, pokazuju njena dva lanka u knjizi o kojoj je ovdje rije.
Rusi su imali vrlo vanu ulogu u formuliranju i podrci Karadievih zahtjeva pri koncipiranju Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali i svih koji su mu prethodili, to je takoer
vidljivo iz ruskih knjiga koje govore o tom vremenu.38
Od uspostave Dejtonskog mirovnog sporazuma Rusija je lanica Vijea za implementaciju
tog sporazuma. Kao lanica Vijea stalno je na strani politikih i drugih zahtjeva RS-a insistirajui na: konsenzusu entiteta, na tzv. nenametanju rjeenja sa strane, na nacionalnom
konsenzusu o svakom pitanju, na ukidanju OHR-a, na zatvaranju Meunarodnog tribunala
u Haagu, na otporu reformi policije u BiH u skladu s principima Evropske komisije.
Rusija je faktiki zamrznula rad visokog predstavnika UN-a u BiH39 nakon to se usprotivila
najavi visokog predstavnika UN-a u BiH Miroslava Lajaka (2007) da e upotrijebiti izvanredna
bonska ovlatenja za realizaciju pitanja iz oblasti integracije BiH u EU. Ona je insistirala na
svom stavu da visoki predstavnik moe koristiti svoja ovlatenja iskljuivo u sluajevima
koji se neposredno odnose na Dejtonski mirovni sporazum. Rusija je tada zauzela vrst
stav o potrebi zatvaranja Ureda visokog predstavnika u BiH i predaji odgovornosti za sudbinu
drave zakonito izabranoj vlasti u BiH, znajui i videi da je ta vlast i u najboljim politikim
okolnostima institucionalno nemona, da je vie reprezentativna nego upravljaka. Rusija
je tada kroz Vijee za implementaciju mira i diplomatskim utjecajima izvan te institucije
faktiki zamrznula rad visokog predstavnika u BiH. Rad visokog predstavnika je u sutini
prestao 30. juna 2008. godine pod utjecajem Rusije. Nakon odlaska Miroslava Lajaka sa
dvojne dunosti, visokog predstavnika UN-a i specijalnog predstavnika EU, poeo je s radom
Ured EU u BiH, ali bez ikakvih pravno-politiki institucionaliziranih moi i utjecaja na politike
tokove integracije BiH i njen ulazak u EU. Sa faktikim ukidanjem Ureda visokog predstavnika
u BiH zaustavljeni su procesi funkcionalne integracije BiH i integracije BiH u EU.40
Ruska Federacija nije prihvatila Zakon o Memorijalnom centru Srebrenica-Potoari.
Ministarstvo vanjskih poslova Ruske Federacije ne podrava Zakon o Memorijalnom centru
Srebrenica-Potoari koji je donio visoki predstavnik UN-a i specijalni izaslanik Evropske
unije u BiH Christian Schwarz-Schilling 25. juna 2007. godine. Na pitanje novinara kako komentira
injenicu da je 25. juna 2007. godine visoki predstavnik meunarodne zajednice u BiH
Christian Schwarz-Schilling donio Odluku o Memorijalnom kompleksu za rtve Srebrenice,
koji se nalazi na teritoriji Republike Srpske, obezbijedivi mu status dravnog instituta BiH,
zvanini predstavnik MVP-a RF-a Mihail Kaminin odgovorio je:
Rjeenje visokog predstavnika predstavlja ozbiljno krenje Meunarodnog sporazuma
o Bosni i Hercegovini s obzirom na to da se radi o oduzimanju dijela teritorije Republike Srpske
bez njene saglasnosti, uz primjenu tzv. posebnih bonskih ovlatenja. Korak, koji je uinio
38

Vidi: Nai mirotvorci na Balkanu, Moskva: Indrik, 2007.

Vidi Saoptenje za javnost MVP RF br. 937-27-06-208. Vidi knjigu: Enver Halilovi: Postsovjetski geopolitiki prostor i Balkan, str. 269-274.
40
Vidi Saoptenje za javnost Ministarstva vanjskih poslova RF br. 2079-27-122007.
39

Godinjak 2013/61

HALILOVI

C. Schwarz-Schilling izazvao je otar protest stanovnika Republike Srpske, stvorivi jo veu

napetost u ve ionako sloenoj situaciji u Bosni i Hercegovini. Oekujemo da e Miroslav
Lajak, koji je stupio na dunost visokog predstavnika UN u BiH 2. jula na osnovu odluke
SB OUN ispraviti greku svog prethodnika i dosljedno traiti kompromis meu bosanskim
stranama, forsirati liniju prenoenja odgovornosti za stanje u zemlji na njih, izbjegavajui
pri tome koritenje bonskih ovlatenja, posebno u sluajevima koji se direktno ne odnose
na izvravanje Mirovnog sporazuma o BiH.
Miroslav Lajak nije ukinuo Zakon o Memorijalnom centru Srebrenica-Potoari, ali je
u toku njegovog mandata nastupilo zamrzavanje rada visokog predstavnika UN u BiH i
njegovo ogranienje iskljuivo i samo na doslovnom provoenju slova, ali ne i duha Mirovnog
sporazuma o BiH. Ministarstvo vanjskih poslova Ruske Federacije dalo je izjavu za javnost
3. jula 2007. u kojoj kae da je 29. juna Savjet bezbjednosti UN, na osnovi projekta, koji je
pripremila ruska delegacija jednoglasno prihvatio rezoluciju 1764 s odobrenjem da se Miroslav
Lajak imenuje na dunost visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. Ova odluka je
u skladu s Dejtonskim sporazumom kao i s prethodnim rezolucijama Savjeta bezbjednosti
koje se odnose na Bosnu i Hercegovinu. Oekujemo da e se novi visoki predstavnik u svom
radu pridravati odmjerenog i konstruktivnog pristupa, usmjerenog na podrku bosanskim
stranama u postizanju kompromisnih rjeenja putem konstruktivnog dijaloga. Polazimo
od toga da e ambasador Miroslav Lajak provoditi liniju u kojoj e biti maksimalno prisutni
politiko-diplomatski mehanizmi, podravanje inicijativa mjesnih vlasti i prevaziena praksa
neogranienog koritenja bonskih ovlatenja.41
Posljednju reformsku odluku visokog predstavnika UN-a u BiH, koja je donesena u
vrijeme mandata Miroslava Lajaka o nainu rada organa vlasti BiH, kojom je djelimino
unaprijeen rad i efikasnost Vijea ministara BiH, Rusija nije prihvatila. Direktor Odjela za
informiranje i glasnogovornik MVP-a Ruske Federacije Mihail Kaminjin (5. 11. 2007) dao
je ocjenu unutarnjopolitike situacije u BiH povodom mjera koje je donio visoki predstavnik
UN-a za BiH Miroslav Lajak 19. oktobra 2007. godine. Prema njegovoj ocjeni: (1) u BiH
je pogorana unutarnjopolitika situacija nakon mjera koje je donio M. Lajak 19. oktobra
2007. godine; (2) uzrok pogoranja unutarnjopolitike situacije u BiH su uvedene mjere
visokog predstavnika UN-a u BiH; (3) uvedene mjere visokog predstavnika su izmjene
naina rada zakonodavnih i izvrnih organa vlasti BiH; (4) uvedenim izmjenama u radu
organa vlasti BiH suprotstavlja se jedan od tri konstitutivna naroda u BiH, bosanski Srbi;
(5) Rusija je veoma uznemirena povodom donesenih mjera; (6) mjere visokog predstavnika
direktno protivrjee saglasnosti meunarodne zajednice o prenoenju ovlasti u BiH na
bosanske strane; (7) donesene mjere utjeu destabilizirajue ne samo u BiH ve i na situaciju
u regionu; (8) visoki predstavnik moe donijeti bilo kakve mjere iskljuivo putem konsenzusa
bosanskih strana, putem konstruktivne saradnje rukovodstva BiH i entiteta, a ne primjenom
posebnih ovlatenja. Na pitanje novinara kako komentira pogoranje unutarnjopolitike
situacije u BiH, M. Kaminjin, direktor Odjela za informiranje MVP-a i glasnogovornik
MVP-a RF, odgovorio je:

41

Vidi: Enver Halilovi: Postsovjetski geopolitiki prostor i Balkan. Sarajevo: Dobra knjiga, 2012.

62/Godinjak 2013

Bosna i Hercegovina na ledu izmeu Zapada i Ruske Federacije

Poslije donesenih mjera visokog predstavnika M. Lajaka o izmjeni naina rada

zakonodavnih i izvrnih organa vlasti BiH situacija u zemlji se veoma pogorala zbog
neslaganja s tim mjerama jednog od tri dravotvorna naroda, bosanskih Srba. Podnio je
ostavku predsjednik Vlade BiH Nikola piri. Na sjednici Vijea za implementaciju mira
odranoj u Sarajevu 31. oktobra 2007. ruska delegacija je saopila da je veoma uznemirena
povodom donesenih mjera visokog predstavnika, koje direktno protivrjee saglasnosti meunarodne zajednice o prenoenju ovlasti u BiH bosanskim stranama. Nesrazmjerno koritenje
mehanizama utjecaja na stanje u BiH sadri u sebi destabilizirajue rizike za unutarnji
razvitak u zemlji i u cijelom regionu. Rusija ima namjeru da i dalje utjee na implementaciju
Mirovnog sporazuma i uvrenje dravnosti BiH. Uvjereni smo da je potrebno donositi
odgovarajue mjere iskljuivo konsenzusom bosanskih strana, putem konstruktivne saradnje
rukovodstva BiH i entiteta, a ne primjenom posebnih ovlatenja.
Pritisak Ruske Federacije u sprezi s politikom elitom RS na Vijee ministara BiH da
se donese odluka o mogunosti prodaje naftnih proizvoda ruske kompanije Neftgazinkor
B. Brodu i Modrii na cijelom prostoru BiH, bez obzira na njihov kvalitet i injenicu da
se ti proizvodi ne mogu prodavati na evropskom tritu, jer sadre veu koliinu sumpora
od zakonima zemalja EU dozvoljenog procenta. Odluka Vijea ministara BiH o prodaji
naftnih proizvoda ruske kompanije Neftgazinkor donesena je kao posljedica to direktne
to posredne ruske politike moi u Vijeu za implementaciju mira u BiH i drugim meunarodnim institucijama i tijelima. Ondanji ambasador RF u BiH Konstantin uvalov u
vrijeme donoenja specijalne Odluke o kvalitetu naftnih proizvoda u Bosanskom Brodu
na Vijeu ministara BiH izrekao je prijetnju Bosni da e preporuiti ruskim privrednicima
da razmisle o ulaganju u bosansku privredu ako Vijee ministara BiH ne donese Odluku.
Ruski zvaninici susreu se sa zvaninicima BiH srpske nacionalnosti iz RS bez ogranienja,
dok se susreti i posjete zvaninika BiH bonjake nacionalnosti uvjetuju postojanjem nekog
konkretnog razloga. U prvoj polovini 2006. nije dolo do susreta Terzi Fratkov, odnosno
Tihi Putin, iako je postojala zvanina inicijativa s bosanske strane, jer, kako su nalazili
ruski diplomati, nije bilo nekog konkretnog povoda. Takav konkretan povod nije traen
za sastanak ministra vanjskih poslova Ruske Federacije Lavrova sa M. Dodikom (13. juna 2006),
kao ni za susret ministra Lavrova sa ministrom Mladenom Ivaniem u vrijeme nedefiniranog
statusa Ivania kao ministra, kad je bio pod ostavkom. ak i u takvim okolnostima Lavrov
se sastao s Ivaniem na marginama Samita OSCE-a u Ljubljani 6. oktobra 2005. godine
bez prethodnog meuministarskog dogovora.
Rusija je privrednom saradnjom sa RS veoma olakala Miloradu Dodiku da doe na
vlast na izborima 2006. On je na svakom izbornom skupu 2006. godine govorio ne samo
o ruskoj kupovini energetskog sistema u RS ve i o svim drugim ruskim investicijama
u sve one projekte koje je naveo minister Lavrov na sastanku s njim na marginama 10.
internacionalnog ekonomskog foruma u Sankt Peterburgu. Nakon izbora u BiH (juli 2006.)
autoritarizam vlasti u RS dobio je oblik klasine politike autokratije kojim Rusija moe
vrlo jednostavno dirigirati. Rusija to ve radi sa naprijed vie puta spomenutim ni od kog
priznatim republikama biveg SSSR-a (Abhazija, Juna Osetija, Pridnjestrovlje). Nakon
ruske kupovine i izgradnje energetskih objekata u Modrii i Bosanskom Brodu privreda
i politika RS postale su u dobroj mjeri zavisne od Rusije. Opepoznata je injenica da
Rusija pomou prirodnih energenata nafte i gasa utjee na izbore u svim njoj susjednim
evropskim dravama. Poznat je sluaj njenog utjecaja na predsjednike i parlamentarne izbore
Godinjak 2013/63

HALILOVI

u Ukrajini. Isporuka energenata i njihova cijena su vrlo mono sredstvo ruske vanjske politike.
Tu injenicu su istakli dravnici Zapada na Samitu G8 u S. Peterburgu (15-17. juli 2006). BiH
treba iznai modus snabdijevanja plinom koji nee direktno zavisiti samo od Rusije.
U udbenicima historije i lingvistike, u slavistikim naunim krugovima Akademije nauka
Ruske Federacije, na univerzitetima RF, na Institutu za Balkan Akademije nauka RF negira
se ime i identitet bosanskog jezika i nacionalno ime Bonjak. Ove naune institucije, posebno
Centar za izuavanje savremene krize na Balkanu i Institut za Balkan Akademije nauka
Ruske Federacije, u vrlo bliskom su odnosu sa Odsjekom za Balkan MVP-a RF.
a. ef Odsjeka slavistike na Filolokom fakultetu Dravnog univerziteta Lomonosov
prof. dr. Gutkov42 negira postojanje i ime bosanski jezik. On ignorie injenicu da
je Povelja Kulina bana napisana na tom jeziku, da postoje gramatike bosanskog jezika
stare vie od 100 godina. Svoje vienje bosanskog jezika Gutkov je iznio u svojoj
knjizi Slavenski svijet: problemi historije i savremenost (2007).43
b. U dvotomnoj knjizi Historija Junih i Zapadnih Slavena, izdava Moskovski univerzitet
(prvo izdanje 1998, drugo izdanje 2005), koja se, prema preporuci Ministarstva obrazovanja Ruske Federacije, koristi kao studentski udbenik, umjesto nacionalnog imena
Bonjak koristi se ime Bosanski muslimani, i to tako to se kae takozvani Bosanski
muslimani. Prema ovom udbeniku Slaveni se dijele na osnovu, kako se kae, etnografskih osobina, na: istone, zapadne i june. U istonu grupu Slavena ulaze plemena
koja ine rusku, bjelorusku i ukrajinsku naciju: u zapadnu preci dananjih Poljaka, eha,
Slovaka i Luikih Srba; u junu: Srbi, Hrvati, Slovenci, Bugari, Makedonci i takozvani
Bosanski muslimani.44
U brojnim naunim i popularnim publikacijama u Rusiji se krivotvori odbrana BiH
(1992-1995). U Moskvi je (2007) tampan prvi zbornik svjedoenja nekoliko Rusa, jednog
Kirgistanca i jednog Kazahstanca, koji su neposredno uestvovali u mirovnim misijama
na Balkanu pod naslovom Nai mirotvorci na Balkanu. To je u sutini zbornik proizvoljnosti,
neistina, konstrukcija i lai o ratu u BiH. Pripovjedai zbornika su vojni posmatrai, policajci,
saradnici humanitarnih organizacija i znanstvenog taba sektora Sarajevo, novinari i
znanstvenici. Meu njima su, izmeu ostalih, akademik prof. dr. Jelena Guskova, koja je
bila tzv. ekspert odbrane Galia na Meunarodnom sudu u Haagu, potom komandant ruskog
bataljona UN-a u Sarajevu Andrej Demurenko, koji se ubio da dokae da je Armija BiH
granatirala Markale. Knjiga je puna raznovrsnih konstrukcija.45
Savez knjievnika Rusije i Akcionarsko drutvo pisaca 1994. godine dodijelili su
Radovanu Karadiu Nagradu Mihail olohov, i to, kako je kazano, za izuzetan doprinos
riznici slavenske kulture i zatitu nacionalnog interesa Slavena.
42

. . : . : , 2007.
43
Vidi moje otvoreno pismo upueno Gutkovu u knjizi: Enver Halilovi: Postsovjetski geo-politiki
prostor i Balkan, str. 302.
44
Vidi opirnije prikaz ove knjige u knjizi: Enver Halilovi: Postsovjetski geopolitiki prostor
i Balkan, str. 300-301.
45
Citirana knjiga Nai mirotvorci na Balkanu, ali i brojne druge.
64/Godinjak 2013

Bosna i Hercegovina na ledu izmeu Zapada i Ruske Federacije

Za neke ratne zloince Moskva je bila ivotno utoite; u augustu 2005. nakon viegodinjeg skrivanja u Rusiji uhapen je haki bjegunac Dragan Zelenovi, optuen za stravine
zloine koje je tokom rata poinio u Foi. ivio je u sibirskom mjestu Hanti-Mansijsk
sa falsificiranim srbijanskim dokumentima. Samo mjesec dana kasnije, nakon dueg skrivanja u Rusiji, Hakom tribunalu se predao i Sredoje Luki, optuen za ratne zloine poinjene
u Viegradu. Vrlo je vjerovatno da su posljednjih godina, skrivajui se od Tribunala, u Rusiji
boravili ratni zloinci Radovan Karadi i Ratko Mladi.
Pritisak na sud BiH; u oktobru 2006. skandalozan pritisak poslanika dravne Dume
RF Nikolaja Kurijanovia, lana Vijea sigurnosti dravne Dume Ruske Federacije u mandatu
od 2004. do 2008. godine, na Sud BiH, uz optube da ova vodea pravosudna institucija
u BiH vri pravnu odmazdu nad Srbima.
Akademik Ruske akademije nauka prof. dr. Jelena Guskova svjedoila je na Meunarodnom
tribunalu u Haagu kao nauni ekspert UN-a za Balkan u odbrani generala Stanislava
Galia. Naunici iz Balkanolokog instituta i Fonda za istraivanje slavenstva Akademije
nauka Ruske Federacije napisali su nekoliko vrlo tendencioznih knjiga koje se odnose
na period srpsko-hrvatske agresije na BiH sa velikosrpskih politikih pozicija.46
Ruska Federacija daje diplomatsku i politiku podrku separatistikim tenjama
i aktivnostima rukovodstva RS-a. Ozbiljan zastoj i permanentno usporavanje procesa
reformskog pribliavanja BiH Evropskoj uniji nastali su u RS od onog momenta kada je
Milorad Dodik za svoje bosnoskeptine aktivnosti i stavove dobio jasnu i nedvosmislenu
politiku podrku od ministra Sergeja Lavrova u S. Peterburgu 15. juna 2006. godine. Sastanak
ministra Lavrova i Milorada Dodika odran je u Sankt Peterburgu na marginama 10. meunarodnog ekonomskog foruma u prostoriji foruma. Na ovom sastanku Lavrov je jasno i
nedvosmisleno rekao Miloradu Dodiku: (1) da RF eli paralelne dobre odnose sa RS-a i sa
Sarajevom, (2) da podrava stav tadanjeg vrioca dunosti premijera RS Dodika u takvoj
reformi policije u BiH koja podrazumijeva opstanak policije RS, (3) da podrava stav premijera
RS-a Dodika da OHR u BiH treba ukinuti i transformisati u Kancelariju Evropske unije,
jer se na taj nain suspendiraju bonska ovlatenja visokog predstavnika i odgovornost u
BiH preuzima u svoje ruke lokalna vlast, (4) sloio se sa pozitivnim ocjenama premijera
Dodika o radu visokog predstavnika UN-a Schwarz-Schillinga, do njihovog susreta, jer,
kako je reeno, ne zloupotrebljava bonske ovlasti, (5) podrao objanjenje premijera RS-a
o tome kako je prijedlog o odravanju referenduma u RS-u o izdvajanju iz BiH posljedica
pritiska bonjake strane za ukidanjem RS-a zbog genocidnog naina njenog nastanka,
(6) iskazao interes Ruske Federacije za investicije i privatizaciju u RS-u. Govorei o ekonomskim odnosima, ministar Lavrov ponovio je ono to je rekao na radnom sastanku ministru
Ivaniu 5. maja 2006. godine u Moskvi, da RF nije zadovoljna nivoom ekonomskih odnosa
sa BiH, da ima loe iskustvo u privatizaciji sa rudnikom Sase u Srebrenici, ali da je veoma
zainteresirana za investicije i privatizaciju u RS, ne samo u izgradnji gasovoda kroz RS,
Brko Bosanski Novi ve i u investicijama radova i opremanju aerodroma u Banjoj Luci,

46

U tekstu Tribunal u Hagu, lini utisci od 207. do 310. stranice u knjizi Nai mirotvorci, Moskva,
2007, akademik Jelena Guskova opisuje sadraj svog svjedoenja na suenju za ratne zloine
Stanislavu Galiu u Hagu.
Godinjak 2013/65

HALILOVI

eljeznica RS, izgradnji turistikih objekata na Jahorini, izgradnji autoputa 5C kroz RS,
rjeavanje pitanja obezbjeenja posla za oko 200 radnika u preduzeu Energoinvest u
Istonom Sarajevu itd., (7) podrao je prijedlog premijera Dodika, prijedlog nije formuliran
na samom sastanku nego nekad negdje ranije, da Vlada RS-a preuzme na sebe rjeavanje
meusobnih dugovanja RF i BiH, duga BiH za plin 1992-1995. i duga RF prema BiH iz
sovjetsko-jugoslavenskog doba itd.
Rusija stavlja RS u isti kontekst sa tzv. zamrznutim konfliktima biveg SSSR-a (Juna
Osetija, Abhazija, Nagorno Karabah i Pridnjestrovlje), s jedne, i sa Kosovom, s druge strane.
Odmah nakon to je diplomatskim i medijskim putem nagovijetena mogunost proglaenja
nezavisnosti Kosova, Putin je na konferenciji za novinare u Rimu, nakon zavretka samita
o nuklearnom programu Irana, u januaru mjesecu 2006. godine, reagirao pred zapadnom
javnou i zvaninicima stavovima da bi to: (1) bio negativan presedan u meunarodnim
odnosima ukoliko bi to bilo rjeenje samo za Kosovo ili (2) bi to postao model rjeavanja
pitanja nezavisnosti (a) tzv. zamrznutih konflikata, politiki spornih podruja, biveg SSSR-a,
(Abhazije, June Osetije, Pridnjestrovlja, Nagorno Karabaha), (b) na Balkanu (Makedonija
i BiH) i, (c) irom svijeta. RF je veoma istrajno protiv bilo kakvog politikog statusa Kosova
kojeg ne prihvata Srbija; nezavisno Kosovo proizvodi teke posljedice na Balkanu, prije
svega u BiH, jer i RS trai otcjepljenje od BiH.47 Tu matricu osporavanja mogunosti nezavisnosti Kosova i ucjene meunarodne zajednice primjenom tog rjeenja na BiH (RS) ne
upotrebljavaju samo politiari u Srbiji i srpski politiki lideri u BiH, ve i sve politike,
znanstvene i javne linosti Rusije. Predstavnici meunarodnih i nacionalnih politikih i
sigurnosnih institucija, posebno zapadnih zemalja, odbacili su rusko-srpsko izjednaavanje
svih navedenih konfliktnih podruja objektivnim, tanim i politiki ispravnim stavom da se
u svakom od njih radi o zasebnom i specifinom sluaju, te da se svi ne mogu ni posmatrati
ni rjeavati na isti nain.
Mediji u Ruskoj Federaciji esto jednostrano opisuju situaciju u BiH i blagonaklono
predstavljaju srpski separatizam u BiH. Na dravnom Telekanalu Russia u centralnoj
dnevnoj informativnoj emisiji Vesti 19. 2. 2008. u 20 sati emitiran je prilog pod naslovom
Srbi izili na barikade. U sklopu tog prikaza, koji je, po slobodnoj procjeni, trajao oko 10
minuta, data je kraa informacija s foto prilogom o demonstracijama studenata u Banjoj
Luci 18. februara 2008. povodom proglaenja nezavisnosti Kosova. Autor priloga je Vjeeslav
Duhin. U komentaru se kae da ovdanji Srbi su takoer izali na ulice protestirajui protiv
nezavisnosti koju su Albanci proglasili na Kosovu. Hiljade studenata vikalo je Kosovo
je dio Srbije i kamenovali su Konzulat SAD-a u Banjoj Luci. Oni su zapalili bosanske
zastave, a u rukama nosili srpske. Kao to se moglo pretpostaviti, Srbi koji ne ive u svojoj
dravi zakonito su traili odvajanje od Bosne i pripajanje Srbiji.
Mjeseni poslovni asopis PBK u Moskvi u br. 8/07. objavio je gnusan tekst o Bosni i
Hercegovini na etiri stranice pod nazivom Pod zelenom zastavom, pun neistina, falsifikata,
insinuacija. Nediskutabilno je da njegov stvarni autor nije novinar. Vjerovatno je njegov

47

O ruskom politikom povezivanju Kosova i Republike Srpske vidi u knjizi: Enver Halilovi:
Postsovjetski geopolitiki prostor i Balkan, vie tekstova i izvornih dokumenata.

66/Godinjak 2013

Bosna i Hercegovina na ledu izmeu Zapada i Ruske Federacije

glavni izvor tzv. srpski ekspert za terorizam Darko Trifunovi, ije ime se u tekstu i spominje,
ali nije samo on. Cilj teksta je politika denuncijacija Bonjaka i Bosne i Hercegovine.48
Rusija tretira RS dijelom panpravoslavnog svijeta; MVP Ruske Federacije podrao je
i organizirao tzv. konferenciju Meuparlamentarne skuptine pravoslavlja u organizaciji
Meunarodnog drutvenog fonda jedinstva pravoslavnih naroda Ruske pravoslavne crkve
u Banjoj Luci 18. 2. 2008. Avionom Gasproma Moskva Banja Luka doputovali su poslanici
parlamentarci dravne Dume RF, parlamenata Bjelorusije, Ukrajine, Armenije, Latvije,
Litve, Moldavije, Kazahstana. Narodna skuptina RS-a i Vlada RS-a izvrile su pritisak
na MVPBiH da se uesnicima konferencije izdaju vize na aerodromu u Banjoj Luci, umjesto
u ambasadama BiH u tim zemljama.
Meunarodni drutveni fond jedinstva pravoslavnih naroda osnovala je Ruska pravoslavna
patrijarija 1995. Njegovo sjedite je u Moskvi. Jedno od vrlo bitnih dostignua Fonda, kako
je rekao njegov izvrni direktor, jeste osnivanje pokreta Meuparlamentarna skuptina
pravoslavlja (1995) sa sjeditem u Atini. Fond ima svoju godinju nagradu Za doprinos
djelatnosti jaanja jedinstva pravoslavnih naroda. Nju su do 2008. godine dobili: predsjednik
Ruske Federacije V. Putin, predsjednik Bjelorusije A. G. Lukaenko, predsjednik Bugarske
G. Pervanov, predsjednik Grke Konstantinos Stefanopulos, predsjednik Republike Kipar
Tassos Papadopulos, predsjednik Estonije Arnold Rjujtelj, predsjednik Armenije R. Koarjan,
predsjednik Republike Moldavije V. N. Voronjin, princeza Katarina, supruga prestolonasljednika
Srbije Aleksandra II Karaorevia, svi patrijarsi u Evropi, Africi, Australiji, Balkana, Baltika,
Bliskog istoka i drugih regiona svijeta. Osnovna funkcija Fonda, na meunarodnom planu,
jeste jaanje panpravoslavnih veza.
Bosna kao odbrana srpstva
Od 1. jula 2008. godine BiH je ispala iz orbite ozbiljnog interesa SAD-a. Ustupljena
je EU i Ruskoj Federaciji, te su tako potisnuta civilizacijska politika pitanja u korist ruskih
prirodnih energenata, nafte i gasa. Ruski interes za BiH vie je indirektan nego direktan.
Direktan je u mjeri u kojoj je u RF danas snano istono-slaveno-pravoslavno pitanje, a
indirektan je u mjeri koja se tie interesa Srbije u BiH. Izmeu Rusije i Srbije postoje
savezniki odnosi koji podrazumijevaju meusobnu zatitu, to znai makar politikodiplomatsku. Za Srbiju danas Bosna je glavni politiki cilj. U vrijeme aneksijske krize,
poetkom 20. stoljea, glavni cilj Srbije bio je Skoplje zbog interesa Srbije da izae svojim
teritorijama na Jadransko more. Premijer Srbije iz tog doba Milivoje Milovanovi u odgovoru
bugarskom kolegi Toevu napisao je, izmeu ostalog: Za mene bi bilo suvino skrivati
da je jedan od naih glavnih ciljeva Skopje. Najvei dio Makedonije e, naravno, biti va,
ali ako je Skopje u pitanju, vi ga morate po pravu ustupiti nama. Dok za vas to mjesto
ima drugorazrednu vrijednost, za nas je ono od najvee mogue vrijednosti. Jedino na taj
nain mi moemo osigurati na prilaz Jadranskom moru.49 Makedonija nije podijeljena
48

Vidi tekst Pod zelenom zastavom u knjizi: E. Halilovi. Postsovjetski geopolitiki prostor i
Balkan, str. 262-265.
49
Andrew Rossos: Rusija i Balkan, Zagreb: Globus, 1992, str. 33.
Godinjak 2013/67

HALILOVI

zato to Rusi nisu tvrdo podrali srpski zahtjev za njenom podjelom. U odnosu na Austro-Ugarsku i Njemaku tada Rusija nije mogla podrati srpski zahtjev za podjelom Makedonije. U toku raspada SFRJ-a i uspostave nezavisnosti Kosova Rusija je imala znaajne
ne samo ekonomske, privredne ve i politike probleme i nije mogla stati naspram Zapada
u zatiti srpskih interesa na Kosovu, s jedne, a Zapad nije bio u ratu s terorizmom, itaj
islamskim, s druge strane, Nakon 11. septembra 2001. Zapad je radikalno promijenio vanjsku
politiku. Rusija je u toj novoj politici Zapada dobila ulogu saveznika u borbi protiv terorizma.
Od tada niko Rusiju ne pita za ljudska prava muslimanskih naroda na junom Kavkazu.
Nekad je eenija na sastancima s kolegama parlamentarcima iz EU bila prvo pitanje,
danas zadnje, ili uope nije predmet razgovora, navodi Boris Reitschuster u knjizi Vladimir
Putin, kamo vodi Rusiju.50 Rusija u ovom momentu ima veoma vanu politiku ulogu u
globalnom ratu protiv terorizma i zato Zapad prema njoj ima visok nivo tolerancije. Drugi
razlog popustljivosti Zapada prema Rusiji jeste u njenom ogromnom bogatstvu prirodnim
energentima, naftom i plinom. Zbog rata protiv terorizma Zapad eli smanjiti svoju zavisnost o uvozu sirovina iz islamskih zemalja, jer nekupovanjem u tim zemljama smanjuje
finansijske mogunosti terorizma. NATO je bombardovao Srbiju prije poetka rata protiv
terorizma. Tada je Rusija bila na drugoj strani od Zapada.
U ovom momentu kljuni cilj Srbije je BiH.51 Srpsko proglaenje Bosne posljednjom
odbranom srpstva Ruska Federacija prihvata s obavezom da RS pravno, moralno, historijski,
kulturno i na svaki drugi nain zatiti. U takvoj konstelaciji Zapad dri bosansko pitanje
na ledu. Problem pravno nije zamrznut, ali je na ledu; daje se prilika da na neku stranu
isklizne. Uz sve to Bosna zbog svog islamskog backgrounda ima dodatno optereenje.
Da bi se asocijacija izmeu Bosne i islama efikasno generirala, neki obavjetajni krugovi
vrlo briljivo biljee sve incidente na njenom prostoru, i smjetaju ih u svoje fajlove.

BOSNIA AND HERZEGOVINA ON ICE BETWEEN WEST AND RUSSIAN FEDERATION

Enver Halilovi
Summary
Bosnia and Herzegovina is no longer in an orbit of strategic interests of the United States.
It is an area of interest- meeting the EU, the Russian Federation and Turkey. Since appearance
of Eastern Question up to the present, Bosnia and Herzegovina has been a part of Russias
interest regarding the Orthodox Slavic peoples in the Balkans. In this context, one can
understand the relationship of the Russian Federation to the Balkans and its open political
issues today, according to the political status of Bosnia and Herzegovina, Kosovo, Macedonia,
50
51

Ibid., str. 166.

Vidi projekt Dobrice osia o Bosni kao posljednjoj odbrani srpske istine u knjizi: E. Halilovi:
Postsovjetski geopolitiki prostor i Balkan, pod naslovom Kosovo izmeu SAD i Ruske Federacije, str. 207-213.

68/Godinjak 2013

Bosna i Hercegovina na ledu izmeu Zapada i Ruske Federacije

and joining South Slavic countries, especially Serbia, in NATO and other Euro-Atlantic
associations. Although the Ottoman Empire preserved and saved the Southern and
Eastern Orthodox Slavs of Western Latinism and Catholicism, the Russian Federation has
not considered Turkey as a political partner for finding an acceptable solution of political
relations between the Slavic countries in the Balkans, regardless the important Muslim cultural
factor among them. The Russian Federation has very high degree of encouragement and
tolerance of Serbian separatism and irredentism in Bosnia and Herzegovina that was
documented and illustrated here by a number of political, diplomatic, economic, cultural,
scientific facts and examples. The Russian Federation ranks Republika Srpska in the context
of frozen conflicts of the former Soviet Union, South Ossetia, Abkhazia, Nagorno -Karabakh,
Prednjestrovlje on one hand, and Kosovo, on the other.
Key words: slavenofilstvo, Eastern question, Russian contents of Eastern question,
Southern and Eastern Slavs

Godinjak 2013/69

UDK 321.7: 329.18

Antinomije direktne demokratije

u nacifaistikim dravama
Elvis Fejzi
Fakultet politikih nauka
Sarajevo

Nacifaistiki reimi vlasti stjecali su legitimitet putem razliitih formi neposredne

demokratije. Taj oblik vladavine bio je zasnovan na naelu vladavine za narod. Vlast je u ime
naroda stvarao voa. Stoga, vladavina za narod ima obiljeja apsolutistike diktature. Nacifaistiki reimi poivali su na bezuslovnoj sakralizaciji volje vrhovnog voe. Uz pomo
demagogije, propagande i agitacije nacifaistiko vodstvo pribavljalo je podrku izmanipulirane
mase koja mu je asistirala, zapravo, u ostvarivanju proklamovanih ekspanzionistikih ciljeva.
Na masovnim skupovima, marevima i demonstracijama manipuliralo se putem neposredne
politike komunikacije i agresivne politike retorike osjeajima naroda, ija se volja, uz
to, uzurpirala i na kontroliranim, nelegalnim i lanim referendumima i plebiscitima. Imajui
to u vidu, autor tvrdi da je nacifaistiko iskustvo direktne demokratije markirano mnotvom
antinomijskih atributa.
Kljune rijei: nacizam, faizam, nacifaistiki reimi, totalitarna drava, antinomije
direktne demokratije, aklamacijska demokratija, korporativizam, politiko vodstvo

radu emo istraivati, detektirati te, uz to, analitiki prezentirati oblike neposredne
demokratije koji su prakticirani u totalitarnim reimima vlasti. Nacifaistiki
reimi razvijaju posebnu vrstu vladavine koju nazivamo totalitarna demokratija,
nacifaistika demokratija ili aklamacijska demokratija. Ovaj oblik demokratije nije zasnovan
na principu vladavine naroda, nego na naelu vladavine za narod. Prema tome, vlast u
totalitarnim demokratijama nije strukturirana odozdo prema gore, ve u skladu s modelom
odozgo prema dolje. Vlast u ovim reimima ne stvara narod ni posredno ni neposredno
ili, pak, tek u neznatnoj mjeri ima mogunost da participira u politici ali je zato u ime
naroda stvara voa, koji, ustvari, vjeruje da najbolje zna ivei u uvjerenju da ima
nadnaravne sposobnosti i mo harizmatskog lidera ta je narodu potrebno. U ovom sluaju
demokratija se, zapravo, svodi na nivo apsolutistike diktature. Reimi nacifaistike demokratije poivali su na bezuslovnoj sakralizaciji volje vrhovnog voe, s kojim su ogranienu
politiku komunikaciju ostvarivali na masovnim okupljanjima, marevima i demonstracijama.
Zbog toga su pristalice predstavnike demokratije traile da uestvovanje naroda u politici
bude iskljuivo vezano za in glasanja, zato to su vjerovali da graani ne posjeduju mudrost,
obrazovanje i iskustvo da neposredno, stalno i trezveno vladaju u svoju korist.

70/Godinjak 2013

Antinomije direktne demokratije u nacifaistikim dravama

Politiki proces u nacifaistikim dravama apsolutno je podreen nelimitiranoj volji

vrhovnog politikog voe. On je tvorac i kreator vladavine za narod umjesto naroda, kojem
je politika volja nametnuta a u njegovoj linosti je koncentrirana cjelokupna dravna
vlast. Deskribirani politiki odnosi izmeu voe i naroda pripadaju sferi politike realnosti
u apsolutistikim diktaturama. Svaki totalitarni reim poiva na jednoumlju, koje zagovara
neprikosnoveni voa, i funkcionira po formuli istomiljenitvo protiv rasuivanja: takav
je totalitarni program, faistiki ili komunistiki.1 elja nacifaistikih voa za stjecanjem
apsolutne vlasti je neograniena i iracionalna. tavie, i naknadno preuzeti nadimci totalitarnih voa, ustvari, asociraju na njihovu tenju za osvajanjem apsolutne vlasti. S tim u vezi,
Musolini je sebe nazivao II Duce, ili, pak, Hitler je koristio nadimak Der Fhrer. U ovom sluaju
nije zamiljeno da vostvo2 bude situirano unutar ustavnih granica, ono je izraz harizmatskog
autoriteta i vladavini nacifaistikih lidera daje epitet apsolutistike diktature. Prema tome,
harizmatski autoritet je neogranien i apsolutan.
U totalitarnim nacifaistikim reimima vrijedi dogma po kojoj je vlast voe iznad svih
pisanih normi i politikih institucija. U totalitarnoj dravi voa je centralna politika figura,
on je uvijek u pravu i njegova politika volja ne podlijee proceduri provjeravanja i ograniavanja. Druge politike institucije i politiki instrumenti kao to su izbori, parlament i
politike partije obavezno bivaju ukinuti ili im se, pak, nadlenosti radikalno reduciraju
kako ne bi bili u stanju da reguliraju i limitiraju politiku volju voe. tavie, u takvim
reimima jedino voa ima monopol na ideoloku mudrost te, uz to, pravo da bude kreator
sudbine vlastitog naroda. Ove reime vlasti oznaavamo kao panpolitike, svepolitike,
ili reime totalne politike. Reim totalitarne demokratije u svom istom obliku razvio
se u nacistikoj Njemakoj i faistikoj Italiji.3
Neprikosnovene harizmatske voe4 u totalitarnim dravama vlast tite i legitimiraju
uglavnom uz pomo politike demagogije i manipulacije. tavie, u totalitarnim reimima
1

Finkielkraut, Alain: Mudrost ljubavi. Sarajevo: Zid, 1997, str. 183.

Kada se suoimo sa izraenim, uoljivim i beskompromisnim utjecajem jednog ili vie pojedinaca
na ostale lanove grupe, onda tu pojavu oznaavamo kao vostvo. No, blisko znaenje imaju
pojmovi vostvo, voa i rukovoenje, odnosno izmeu njih nema sutinskih razlika. U nastojanju
da identificira stvarne razlike izmeu pojmova vostvo, voa i rukovoenje, Nikola Rot konstatira
da je vostvo poseban odnos izmeu dve ili vie osoba pri kome postoji uzajamni uticaj ali
je pri tom uticaj jedne ili vie osoba vei od uticaja ostalih. Reju voa oznaava se osoba koja
zauzima poseban poloaj i ima posebnu ulogu u grupi, to joj omoguava vei uticaj na ostale
lanove. Trei termin, rukovoenje, oznaava osnovne aktivnosti voe i osnovne funkcije
koje vostvo ima a koje su vane za odravanje grupe, njeno funkcionisanje i ostvarenje njenih
ciljeva (Rot, 2010: 283). Prema tome, mogue je diferencirati apostrofirane pojmove i detektirati
stvarne razlike izmeu njih.
3
Detaljnije pogledati u: Arendt, Hannah: Izvori totalitarizma: I. izdanje. Beograd: Feministika
izdavaka kua 94, 1998.
4
Harizmatski voa je lider ija je vladavina zasnovana na sopstvenoj harizmi. Pojam harizma imao
je prvobitno teoloko znaenje. Tako je, recimo, ona bila izvor moi koju je Isus Hrist imao nad
pristalicama njegovog vjerskog uenja. No, u sociologiji i politologiji harizma se odnosi na arm ili
mo linosti, odnosno sposobnost da se uspostavi vostvo putem psiholoke kontrole drugih.
S tim u vezi, harizmatska vlast obino podrazumijeva sposobnost izazivanja odanosti, emotivne
2

Godinjak 2013/71

FEJZI

vlasti esto se razliite forme neposredne demokratije slue kao instrumenti produene
ruke koriste u manipulativne svrhe. Nacifaistiki diktatori, recimo, uestalim organiziranjem
javnih zborova na kojima se direktno obraaju pokornoj masi pokuavaju iznuditi
legitimaciju svoje vlasti. Totalitarni reimi poivaju na dinaminoj mobilizaciji masa koje
neprikosnoveni voa koristei se populistikim i manipulatorskim sposobnostima
podreuje svojim partikularnim interesima i pretvara u mono politiko orue. U totalitarnim
oblicima vlasti dogaa se, ustvari, svojevrstan politiki paradoks zato to se siromani
ugnjetavaju u ime sirotinje.5 U totalitarnim demokratijama ne tei se iskljuivanju
i eliminiranju masa iz politike kao u tradicionalnim diktatorskim reimima vlasti ve,
naprotiv, cilj je obino kroz prakticiranje demagogije, propagande i agitacije pridobiti
simpatije masa i upotrijebiti ih za ostvarivanje politikih ciljeva. Upravo zbog toga se u
ovim reimima nerijetko prakticiraju razliiti oblici direktne demokratije kao to su referendumi, plebisciti, mobilizacijske tribine i demonstracije kroz iju manipulativnu upotrebu
totalitarne vlasti stjeu legitimitet naroda.
Treba znati da ni najbrutalnija autoritarna vlast nee sebe nikad nazvati nedemokratskom
i diktatorskom svaka vlast, pa i ona totalitarna, nastoji se legitimirati pred narodom
zbog ega svaki politiki reim tvrdi da odraava volju graana. Imajui to u vidu, Erih
From (Erich Fromm) govori o sadistikom i nekrofilnom karakteru totalitarnih politikih
lidera koji ne biraju sredstva u ostvarivanju svojih iracionalnih pannacionalistikih i
ekspanzionistikih ciljeva. Stoga, totalitarizam ne treba shvatiti kao viak politike zato
to on predstavlja praktino i teorijsko poricanje politike. Politika i totalitarizam nalaze
se u antinomijskom odnosu. Tretman pojedinaca i njihovih prava i sloboda u totalitarnim
dravama kao to su nacifaistike poraavajui je, dehumanizirajui i nedopustiv jer
u totalitarnom reimu ovek nije priznat kao ovek. Vrednovan je jedan poseban kolektiv
jedna klasa ili rasa. Totalitarizam se zasniva na apriornom iskljuivanju a potom i ubijanju
jednog dela oveanstva to protivrei projektu demokratskog univerzalizma.6 U
manipulativnoj i populistikoj borbi za politiku podrku marginaliziranih socijalnih stratuma,
recimo, dva najpoznatija nacifaistika reima izvjesno vrijeme su se predstavljali kao
socijalistiki oblici vlasti. S tim u vezi, vano je akcentirati da je, naprimjer, Mussolini
bio uticajni lan italijanske socijalistike partije i urednik njenih novina Avanti, dok
se Nacistika partija zalagala za filozofiju koju je nazvala nacionalni socijalizam.7 No
nacifaistiki reimi de facto nisu imali nikakve dodirne veze sa izvornom socijalistikom
dogmatikom, ve su referiranjem na socijalizam pokuali, ustvari, dobiti simpatije i podrku

zavisnosti, pa i oboavanja. Iako se obino smatra prirodnom sposobnou, sve politike voe svoje
harizmatske kvalitete neguju propagandom, vebanjem govornitva, predstavljanjem, itd. Veber
je pravio razliku izmeu individualne harizme (povezane s linou) i administrativne harizme
(povezane s poloajem) (Hejvud, 2004: 404). Harizmatska vlast je, ustvari, zasnovana na vjerovanju
u nadnaravne sposobnosti voe koji svoju vlast legitimira upotrebom demagokog vokabulara,
populistikih govora i raznih manipulativnih tehnika.
5
Finkielkraut, Alain: Mudrost ljubavi. Sarajevo: Zid, 1997, str. 182.
6
Tanze, Nikola: Politika. Beograd: Plato, 1999, str. 78-79.
7
Hejvud, Endru: Politike ideologije. Beograd: Zavod za udbenike, 2005, str. 234.
72/Godinjak 2013

Antinomije direktne demokratije u nacifaistikim dravama

radnike klase. Nacifaistiko vostvo osmislilo je zaista osebujan nain infiltriranja u

mase kako bi vlastitu ideologiju uinilo to popularnijom meu obinom svjetinom i niim
drutvenim staleima. tavie, ono nije biralo sredstva u pridobijanju naklonosti irokih
narodnih masa, to itekako upuuje na zakljuak da je svakoj vlasti bitna podrka naroda,
pa ak i onoj totalitarnoj.
Prema tome, i u totalitarnim dravama vano je osigurati iroku podrku mase zato
to jedino uz pomo desubjektivizirane, izmanipulirane i zavedene mase reim moe ostvariti
svoje politike ciljeve i interese i njen konformistiki odnos8 prema politikoj vlasti. Konformistiki svjetonazor nalae graanima nekritiko i bezuslovno prihvatanje zvanine
politike Fromm smatra da je to jedan od osnovnih oblika bijega od slobode pa makar ona
bila totalitarna i neslobodna, jer to je jedini nain uvjereni su konformisti za preivljavanje
u autoritarnom drutvu. Konformizam prua izrazite mogunosti diktatorskoj vlasti da
manipulira graanima, dri ih pod kontrolom i zavodi njihov um, zbog ega predstavlja
najefikasniji sustav drutvene kontrole i manipulacije. Na psiholokoj potrebi da se
pripada, osmisli i stekne sigurnost, uzdie se cjelokupna drutvena i kulturna nadgradnja
manipulacije potrebama i osjeajima.9 S druge strane, pak, nonkonformizam je prisutan,
recimo, u sluaju kada neki pojedinac u svakodnevnom ivotu svojim ponaanjem odstupa
od miljenja veine, odnosno od dominirajuih normi i vrijednosti. Meutim, postoje razliita
shvatanja nonkonformizma, odnosno odstupanja od grupnih normi i grupnog pritiska.
Vrijedi apostrofirati da u politiziranim drutvima kao to su, recimo, nacifaistika
postoje puno bolji uslovi za instaliranje konformistikih odnosa nego u istinskim demokratskim
drutvima iako ni ona nisu imuna na konformistiki mentalitet koja su zasnovana na
potivanju ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Klasine totalitarne demokratije ako posmatramo odnos vlasti i graana sutinski se
ne razlikuju u naem uvidu od novih totalitarnih reima. Konsekvence njihove vladavine
jednako su pogubne za graanska prava i slobode. Pojedinac nije neslobodan samo u nedemokratskim reimima. Naime, graani su i u liberalno-demokratskim reimima esto izloeni
raznim oblicima politikog manipuliranja. tavie, u savremenim liberalno-demokratskim
reimima vlasti pojedinac je nerijetko usamljen u gomili, a sastavnim dijelom mase postaje
konformiranjem to se ostvaruje putem masovnih medija s dominirajuim vrijednosnim
sistemom. Stoga, pitamo se da li pojedinac u savremenoj demokratskoj epohi i kibernetikom
dobu sve vie postaje subjekt manipulacije kao i u rigidnim nacifaistikim reimima vlasti.

Konformizam se viestruko tumai u sociologiji i politologiji, ali najbolje ga je u naem uvidu

definirati kao izrazito i nekritiko prihvaanje grupnih normi bez vlastitog osmiljavanja
injenica i osobnog stava, prikrivanje vlastitih interesa i slabosti uranjanjem u bezlinost grupa
(iber, 1998: 162-163). Mogue je diferencirati nekoliko vrsta konformizma. tavie, svako
ponaanje u skladu sa grupnim normama moe se oznaiti kao konformizam. Do konformiranja
moe doi i uslijed djelovanja i utjecaja veine na izvjesnog pojedinca. Konformisti bespogovorno
prihvataju stanje status quo bez bilo kakvog polariziranja i sukobljavanja sa zvaninim reimom
vlasti kako bi zatitili line interese i sigurnost.
9
iber, Ivan: Osnove politike psihologije. Zagreb: Politika kultura, 1998, str. 166.
Godinjak 2013/73

FEJZI

***
Njemaki nacistiki reim bio je zasnovan na politikama arijevstva i antisemitizma.
Radi se o surovom diktatorskom sistemu vlasti koji je bio inspiriran ekspanzionizmom,
ovinizmom i rasizmom. Nacistiki rasizam predstavljao je krajnji vid ruilakog rasizma,
koji je teio istrebljenju, eliminaciji i egzekuciji Drugog i drugaijeg. Nacisti su bili pristalice
strogih hijerarhijskih odnosa u drutvu i podjela na zatvorene socijalne stalee. Nije im
bila strana diferencijacija ljudi na superiorne i inferiorne ili, pak, na vie vrijedne i manje
vrijedne. Nacistika apsolutistika diktatura praktino ju je uspostavio Adolf Hitler
predstavljala je najekstremniji vid totalitarne demokratije jer je poivala na bezobzirnoj
zloupotrebi i manipuliranju graanima. Najpoznatiji i jedan od najozloglaenijih ideologa
njemakog nacifaizma, ali i duhovni tvorac totalitarnog aklamacijskog modela demokratije
putem kojeg je reguliran politiki proces u nacistikoj Njemakoj bio je Carl Schmitt.
Treba istai da je Katolika crkva pruala snanu podrku Hitlerovoj nacifaistikoj diktaturi
i provoenju nacifaistikih politikih akcija one su poslije od meunarodnih sudskih
instanci proglaene zloinakim i neovjenim. Miel Onfe (Michel Onfray) navodi veliki
broj primjera koji ukazuju na neasni pakt izmeu Katolike crkve i nacistikog reima.10
Prema tome, njemaki nacistiki reim nije bio usamljen, odnosno osim zvaninih politikih
saveznika imao je i druge asistente u ostvarivanju ekspanzionistikih i rasistikih politika.
Odnos nacifaistikog politikog vostva prema direktnoj demokratiji bio je kontroverzan.
Karakter vostva imao je ulogu opredjeljujueg i regulirajueg faktora u procesu stvaranja
politike u nacistikoj Njemakoj. Na nacistiko poimanje vostva uticala je Nieova ideja
(Friedrich Nietzsche) o bermenschu, odnosno natovjeku,11 koji ima nadnaravne sposobnosti.

10

S tim u vezi, Miel Onfre navodi da katolika crkva svesrdno odobrava ponovno naoruavanje
Njemake, idui protiv Versajskog ugovora, zacelo, ali i protiv jednog dela Isusovih uenja, naroito
onih koja veliaju mir, blagost, ljubav prema blinjem; Katolika crkva potpisuje konkordat sa
Adolfom Hitlerom od dolaska kancelara na elo drave 1933. Katolika drava uti o bojkotovanju
jevrejskih trgovaca, ona uti povodom proklamovanja rasistikih zakona u Nimbergu 1935, dri
zatvorena usta za vreme Kristalne noi 1938; Katolika crkva dostavlja svoju rodoslovnu arhivsku
knjigu nacistima koji, prema tome, znaju ko je hrianin, dakle, nejevrejin; Katolika crkva
trai zauzvrat pastirsku tajnu da ne saopti imena Jevreja koji su se preobratili u Hristovu veru
ili stupili u brak sa jednim ili jednom od njih; Katolika crkva podrava, brani, podupire ustaki
pronacistiki reim Ante Pavelia u Hrvatskoj; Katolika crkva daje svoj oprotaj kolaboracionistikom reimu Viija od 1940; Katolika crkva, mada obavetena o politikom istrebljenju
zapoetom 1942, ne osuuje ni privatno ni javno, ona nikad ne nareuje nijednom sveteniku
ili biskupu da igoe zloinaki reim pred vernicima (Onfre, 2005: 226). tavie, Katolika
crkva nastavila je da podrava naciste nakon otkria koncentracionog logora Auvic i masovnih
grobnica, to uope nije imanentno trezvenom ljudskom umu. Naprotiv, ni Adolf Hitler, ali ni
njegovi glavni saradnici nisu zbog svojih zlodjela bili iskljueni iz Katolike crkve.
11
Fridrih Nie je smatrao da je natovjek pojedinac koji se izdie iznad instinkta stada, konvencionalnog morala i ivi u skladu sa sopstvenom voljom i eljama. Faisti su, meutim, ideal
natoveka preokrenuli u teoriju o vrhovnom i bespogovornom politikom vostvu (Hejvud, 2005:
233-234). Dakle, volja nacistikog voe je neograniena, ona ne smije biti propitivana i regulirana.
74/Godinjak 2013

Antinomije direktne demokratije u nacifaistikim dravama

Totalitarno vostvo kakvo je, naprimjer, bilo nacifaistiko i staljinistiko pokazuje

sklonost ka paranoidnim tendencijama. No nacifaistiko vostvo privreno je i sadistikim
metodama12 iako su nacisti, recimo, tvrdili da ubistva moraju biti izvrena na ljudski
nain, ili, pak, bez sadistikih atribucija u ostvarivanju politikih ciljeva. U politikoj
praksi nije uvijek jednostavno razlikovati sadizam i mazohizam zbog njihove meusobne
povezanosti, pa se ee govori o sadomazohistikom karakteru13, iako je obino jedan
od dva spomenuta fenomena dominantniji kod odreene osobe. Sadomazohistiki karakter
ne moe se potpuno shvatiti bez pozivanja na Freudov pojam analnog karaktera, koji se
u Freudovom razumijevanju manifestira u sindromu karakternih crta: tvrdoglavosti,
urednosti, tedljivosti, tanosti i istoe.
Adolf Hitler imao je sve karakterne atribucije jednog totalitarnog voe. Znaajan broj
socijalnih psihologa tvrdi da najranije djetinjstvo i odgojni utjecaj roditelja ostavljaju veliki
trag na karakter djeteta. No to je izgleda u Hitlerovom sluaju bilo drugaije jer izuavanje
karaktera Hitlerovih roditelja koliko pokazuju poznati podaci, donosi iznenaenje:
i majka i otac izgleda da su bili stabilni, dobronamjerni i nedestruktivni ljudi.14 Naprotiv,
Hitler je bio jako narcisoidna i destruktivna osoba. Nije imao zanimanja za bilo koga i
za bilo ta osim za ono to mu je neposredno koristilo bio je hladan i distanciran od
svakoga, tako da nije skoro ni imao nikad istinskih prijatelja. Imao je izraenu sposobnost
uvjeravanja drugih ljudi ve od ranog djetinjstva to je itekako koristio u politike
svrhe. tavie, esto je koristio mo zavoenja oima oponenata i politikih neistomiljenika,
ije je dejstvo bilo poput magnetizma i imalo je preobraujui utjecaj. Hitler se, uz to,
predstavljao i kao siguran voa, mesija i spasitelj koji vjeruje u izvjesnost svojih ideja,
to mu je svakako pomoglo u manipuliranju osjeajima izbezumljenog njemakog naroda
u vremenu izmeu dva svjetska rata. Takoer, imao je izraenu osobinu za pretjerano pojednostavljivanje i oponaanje u dranju politikih govora, ime je osvajao simpatije priprostih
masa na masovnim okupljanjima i marevima, ali ponekad i simpatije politikih protivnika.
Meutim, Hitlerov talent da impresionira druge neodvojiv je, ustvari, od prezentiranja njegovih
iznenadnih, ali dobro kontroliranih i planiranih napada bijesa, to je esto koristio kako
bi upravljao emocijama sebi podreenih.

12

Erich Fromm smatra da je neka osoba sadist zato to se osjea nemonom, neivom ili
bespomonom. Ona taj nedostatak pokuava kompenzirati moi nad drugima, transformiranjem
gusjenice kakvom se osjea, u boga. Ali ak i sadist koji ima mo pati od svoje ljudske nemoi
(Fromm, 1989: 121). Adolf Hitler i Heinrich Himmler su, recimo, imali tipine sadistike sklonosti
kombinirane sa analnim karakterom.
13
Sadomazohista ima autoritarni karakter, a to je, ustvari, prijevod ... psiholokog vida njegove
karakterne strukture u termine politikog dranja. Taj pojam nalazi svoje opravdanje u injenici
da osobe ije je politiko dranje openito opisano kao autoritarno (aktivno i pasivno) obino
izraavaju (u naem drutvu) crte sadomazohistikog karaktera: vladanje onima ispod i podreivanje
onima iznad (Fromm, 1989: 121). Sadomazohizam u politici nije korespodentan sa demokratskim
ethosom zbog ruilakih obiljeja.
14
Fromm, Erich: Anatomija ljudske destruktivnosti: Druga knjiga. Zagreb: Naprijed, 1989, str. 204.
Godinjak 2013/75

FEJZI

Reim vlasti koji su preferirali nacisti oznaavamo kao aklamacijski, totalitarni, ili,
pak, nacifaistiki. Aklamacijska demokratija utemeljena je na neposrednoj graanskoj
participaciji i masovnim okupljanima koja regulira voa agresivnom populistikom i
demagokom retorikom, pri emu pokuava homogenizirati masu i pridobiti njenu podrku.
Karl mit (Carl Schmitt) tvorac je nacistikog koncepta aklamacijske demokratije. Meutim,
on je na pogrean nain protumaio Rusoovu koncepciju volonte gnrale, odnosno iskljuivo
kao plebiscitarnu ekstazu i aklamaciju. Bio je pristalica apsolutistike diktature zato to
je to u njegovom razumijevanju oblik vlasti koji je privren modelu aklamacijske
demokratije. S tim u vezi, vjeruje da diktatura nije suprotnost demokratiji, jer se u diktaturi
ostvaruje demokratska istovetnost voe i podanika. Dok je u ranom radu o diktaturi tvrdio
da sam primalac aklamacije, u kojoj se izraava demokratska istovetnost vladajuih i onih
nad kojima se vlada, moe biti kako demokratski diktator tako i apsolutni monarh i voa,
u radovima iz tridesetih godina mit e to pravo preneti iskljuivo na vou.15 mitovo
poimanje izvanrednog stanja i uloge voe u vanrednim politikim okolnostima voa je
vrhovni suveren16 ini vaan segment njegovog poimanja aklamacijske demokratije.
Vrhovni voa je u njegovom uvidu imalac apsolutnog suvereniteta jer njegova politika
volja nije i ne moe biti niim limitirana. On je, ustvari, zastupnik decizionistikog koncepta
politike.17 Naime, u njegovoj politikoj teoriji, koja je zasnovana na totalitarnoj dogmatici
... liberalizam je odbaen, pluralizam prezren, viepartizam ozloglaen, predstavnika drava
baena u arheoloko, normativni svijet (svijet Prava i Zakona) razoren, sve graansko baeno
pod noge mitske cjeline as drave, as naroda, as rase, i, napokon Voe.18 Stoga, mita
smatramo politikim teoretiarom anahrone mitske politike predstavljena je u formi
nacistike dogmatike koja je inspirirana iracionalizmom, intolerancijom i stereotipima.
mitovo shvatanje praktine politike inspirirano je politikim naelom prijatelj-neprijatelj.
On je, recimo, rtvovao i svog univerzitetskog kolegu Hansa Kelzena kako bi tim inom
ukazao na znaaj borbe protiv neprijatelja.19 Diferencirajui javnog i privatnog (linog)
15

Kulji, Todor: Teorije o totalitarizmu. Beograd: Istraivako-izdavaki centar SSO Srbije,

1983, str. 44.
16
Sakralizirajui politiku ulogu voe, mit samouvjereno tvrdi: Suveren je onaj koji odluuje
o izvanrednom stanju (Zgodi, 1997: 220). Prema tome, suveren predstavlja samo sebe jer nema
izborni legitimitet naroda koji mu prema mitovom miljenju nije ni potreban.
17
mitovo shvatanje decizionizma kao pravnog miljenja koje se zasniva na odluci utemeljeno
je pre svega na kritici normativizma. U decizionizmu poslednja pravna osnova svih pravnih
vaenja i vrednosti moe se nai u voljnom dogaaju, u odluci, koja tek kao odluka uopte stvara
pravo i ija se pravna snaga ne moe izvoditi iz pravne snage pravila na kojima se zasniva odluka
(Kulji, 1983: 46, 47). Po uzoru na Hobsa smatra da je onaj ko uspostavlja mir, sigurnost i red
suveren, odnosno da ima sav autoritet i da moe donositi naredbe i politike odluke.
18
Zgodi, Esad: Kult suvereniteta. Sarajevo: DES, 1997., str. 219.
19
Politika prijatelj-neprijatelj u politikoj praksi provodila se, izmeu ostalog, i kroz nehumane
politike akcije ienja njemakih univerziteta od nepodobnih nastavnika (njih 11% je na kraju
izgubilo posao), meu kojima se naao i Jevrejin Hans Kelzen, koji je sa mitom radio na Univerzitetu u Kelnu. Peticiju u korist Kelzena su odmah potpisali svi profesori, osim jednog jedinog
Karla mita koji je svoj gest indirektno obrazloio u Dobrom pravu nemake revolucije: poto
76/Godinjak 2013

Antinomije direktne demokratije u nacifaistikim dravama

neprijatelja, mit tvrdi da samo drava ima pravo na proglaavanje javnog neprijatelja,
dok privatni neprijatelj, recimo uope nije neprijatelj u politikom smislu. U njegovom
uvidu, politiar umjesto vojnika odreuje ko je neprijatelj politikog reima. Ipak, da
bismo bolje razumjeli njegovu politiku teoriju, treba apostrofirati da je na njegov politiki
svjetonazor snaan uticaj izvrila katolika dogmatika, tako da su, ustvari, neke njegove
temeljne politike ideje, ustvari, samo sekularizirane dogme katolike teologije. Strogi
hijerarhijski i piramidalni princip politikog upravljanja u rimokatolikoj crkvi najvie
je fascinirao mita, to je bio direktan povod da taj mehanizam ugradi u svoju politiku
doktrinu o vostvu. Zbog toga je on, ustvari, gorljivi zagovornik politikih ideja o totalnom
voi, totalnoj dravi i totalnom graaninu. Imajui to u vidu, nije teko zakljuiti da njegov
koncept politike predstavlja nasilje prema demokratiji, liberalizmu i pluralizmu, zbog ega
je u naem poimanju prevladan i nema nikakav znaaj za savremenu emancipatorsku
politiku teoriju.
Manipulacija i zloupotreba povjerenja naroda od strane nacistikog reima ostvarivala
se, izmeu ostalog, i kroz uestalu praktinu primjenu razliitih formi neposredne demokratije.
No, openito prilikom raspisivanja referenduma i plebiscita o nekim politikim pitanjima
uvijek postoji opasnost od politikih zloupotreba. Tako, naprimjer, referendumi i plebisciti
o nacionalnom samoopredjeljenju uvijek ukljuuju opasnost od zloupotrebe principa
samoopredjeljenja. Obino se u ime nacionalistikih i ekspanzionistikih ciljeva vre
demagoka i populistika eksploatiranja naela nacionalnog samoopredjeljenja. tavie,
taj politiki princip je i u savremenoj politici sam po sebi podloan manipulacijama.
Politiari bi se lako mogli pozivati na taj princip kao to je to inio Hitler u nameri da
opravdaju vojne invazije i aneksije.20 Manipulirajui upotrebom instrumenata direktne
demokratije te, uz to, predstavljajui se kao nacionalni spasitelj, Hitler je, ustvari, stekao
bespogovornu podrku naroda za provoenje osvajake, nekrofilne i iracionalne politike.
Naime, njemaki narod nije bio u poetku zadivljen Hitlerovom ekspanzionistikom
politikom, niti joj je davao svesrdnu podrku. S tim u vezi treba apostrofirati da je oduevljenje
naroda u trenutku kada je Hitler napao Poljsku i tako otpoeo drugi svjetski rat bilo
praktiki nikakvo. Narod je, usprkos godinama teke militaristike indoktrinacije, pokazao
vrlo jasno da ne eli voditi taj rat. (Hitler je ak morao reirati lani napad na lesku radiostanicu od strane navodnih Poljaka u stvari preruenih nacista da bi pobudio osjeaj

su Nemci napokon kao narod poeli ponovo da ue da razlikuju prijatelja od neprijatelja, u tome
ih ne smeju spreiti obziri koje (kao individualni graani!) imaju prema onim nesumnjivo
dobrohotnim Jevrejima (nav. prema: Rthers, 1990, 68) kao to je bio Hans Kelzen. Od tada pa
sve do 3-4. oktobra 1936, kada je organizovanjem savetovanja pod naslovom `Nemaka pravna
nauka u borbi protiv jevrejskog duha nainio poslednji veliki pokuaj da se izvue iz ivog blata
nemilosti u koje je ubrzano upadao, mit je oduevljeno pozdravljao sve mere novih vlasti koje
su imale za cilj uspostavljanje pretpolitike celovitosti i politike homogenosti nemakog naroda,
a samim tim i obezbeivanje osnovnih pretpostavki za istinsku totalnost drave. (Molnar, 2010:
164) Dakle, mit u potpunosti podrava i odobrava destruktivnu, segregirajuu i nehumanu
politiku nacizma, za koju vjeruje da moe praktino ostvariti viziju totalne drave.
20
Kaseze, Antonio: Samoodreenje naroda. Beograd: Slubeni glasnik, 2011, str. 61.
Godinjak 2013/77

FEJZI

obrane protiv napada.)21 No stalna politika agitacija, mitinzi, marevi i masovna okupljanja
na kojima je nacistika vlast homogenizirala osjeaje, stavove i opredjeljenja graana
promijenili su miljenje izmanipuliranog i prevarenog njemakog naroda. Prema tome,
nacisti bi bez primjene politike manipulacije vjerovatno teko uvjerili narod u neophodnost
voenja osvajakih ratova. Da li to znai da se instrumenti direktne demokratije u nacistikom
reimu nisu koristili za omoguavanje autentine narodne vladavine, ve, naprotiv, kao
sredstvo manipulacije graanima? Ko je imao koristi od primjene elemenata neposredne
demokratije u nacistikoj Njemakoj, narod ili nacistika politika elita? Na ova pitanja
odgovore emo dati naknadno, odnosno kada budemo detektirali antinomije direktne
demokratije u nacifaistikim reimima.
***
Italijanski faistiki reim predstavljao je radikalni oblik etatizma. No, faizam je, uz
to, bio i vid ekstremnog nacionalizma. Roger Griffin tvrdi da je faizam imao za cilj da
rekonstruira naciju nakon perioda krize i propadanja, pri emu je terminom palingenetika
to znai ponovno raanje iz pepela pokuavao okarakterizirati faizam. Hannah Arendt
je tvrdila da, ustvari, sutina faizma lei u upotrebi terora. U faistikoj Italiji Benito Musolini
vladao je kao harizmatski voa bio je najvanija persona u procesu politikog upravljanja.
On je, znai, istovremeno bio praktini egzekutor faistikih politika, nacionalni mesija
i heroj. Imajui u vidu da se za totalitarno vostvo obino veu razliite psiholoke defekcije
i poremeaji, nije drugaije bilo ni u sluaju faistikog vostva. Tako je, naprimjer, Musolini
u politici igrao ulogu agresivnog hrabrog mujaka, dok je, recimo, lino bio izuzetna kukavica.22
Gledajui u cjelini, faistiki pokret bio je antiracionalistiki, antiintelektualni i antiprosvjetiteljski, zbog ega ima izrazito negativan karakter.23 No, u sutini faizam je, ipak, elitistika
i patrijarhalna ideologija koja odbacuje i negira ideju politikog egalitarizma. Faistike

21

Fromm, Erich: Anatomija ljudske destruktivnosti: Druga knjiga. Zagreb: Naprijed, 1989,
str. 37.
22
Angelica Balabanof bila je jedan od urednika asopisa Avanti u Milanu, dok je Musolini jo
bio socijalist potvrdila je da je jedan ljekar to je prethodno Musoliniju izvadio krv tokom
pregleda rekao da je rijetko viao ovjeka koji se u toj situaciji tako kukaviki ponaao kao
Musolini. Ona je, uz to, istakla da ju je Musolini svakog poslijepodneva ekao nakon posla da
bi se mogao s njom proetati do kue, jer se tako joj je govorio bojao svake sjene i svakog
drveta. No, osim navedenih, postoji jo mnogo drugih primjera njegovog kukaviluka
(Detaljnije se informirati u: Fromm, 1989).
23
Faistika dogmatika bila je uveliko suprotstavljena temeljnim idejama liberalne i prosvjetiteljske epohe. tavie, intelektualna elita bila je obezvrijeena i marginalizirana. Faizam
je detronizirao i prezirao intelektualni ivot jer je hladan, suv i beivotan. Umesto toga,
faizam se obraa dui, emocijama i instinktima. U njegovim idejama je malo koherencije ili strogosti,
one tee da iskoriste privlanost mita (Hejvud, 2005: 228-229). Faistiko vostvo poticalo je
aktivizam, tako da su Musolinijevi najomiljeniji slogani bili Akcija, a ne pria i Neaktivnost
je smrt. No, faistiko uenje bilo je umnogome konfuzno, zbog ega je, recimo, znatno jasnije
emu se faisti protive nego za to se zalau.
78/Godinjak 2013

Antinomije direktne demokratije u nacifaistikim dravama

ideje zasnovane su na politikom uvjerenju, uenju i vjerovanju da su apsolutno vostvo

i vladavina elite prirodni i poeljni. Ljudska bia se raaju s radikalno razliitim svojstvima
i sposobnostima, to se ispoljava kroz injenicu da se oni s retkim kvalitetom vostva, borbom
uspinju iznad onih koji su sposobni da budu samo sledbenici.24 Dakle, faisti su bili privreni
kao sljedbenici politike patrijarhalizma idejama hijerarhijskog ustrojstva drutva i
podjele na izolirane socijalne stratume, iako nikad nisu, ustvari, otvoreno prihvatali i zastupali
ideje arijevstva i antisemitizma.25 Zbog toga kritiari totalitarnih reima istiu da je Musolinijev politiki reim, ipak, bio manje surov i totalitaran u odnosu na Hitlerov nacistiki reim.
U nacifaistikim reimima postoji vrsta sprega izmeu voe, partije i drave, to je
pretpostavka za implementiranje njihovih ekspanzionistikih ciljeva.26 Cilj svake totalitarne
partije je da nakon dolaska na vlast im prije uspostavi kontrolu nad dravom Musolini
je jedan od prvih totalitarnih voa koji je to praktino iskuao te iskoristi njen aparat
sile za podjarmljivanje graanskog drutva. Musolini je, ustvari, bio kao i Hitler tipini
politiki agitator. Zainteresiranost za politike ideje i teorije pokazivao je iskljuivo zbog
njihove moi da pobuuju emocionalni odgovor i podstrekavaju mase na akciju. Faizam
tako praktikuje politiku volje. Ipak, faizam nije puki iracionalizam. Ono to je specifino
za faizam nije njegovo pozivanje na neracionalne nagone i emocije, ve pre na specifian
niz verovanja i vrednosti kojima on pokuava da angauje emocije i proizvede politiki
aktivizam.27 Primarni cilj talijanskog faistikog vostva bio je da stvori mobiliziranu
nacionalnu zajednicu u kojoj svi dijelovi populacije trajno demonstriraju svoju ljubav
prema reimu, i u kojoj bi novi faistiki ovjek pronaao ispunjenje u slubi reimu
(Passmore, 2004: 26). Nacifaistiki reim u Italiji to je bio sluaj i u Njemakoj elio
je da postigne nacionalno jedinstvo guenjem nacionalnih neprijatelja te, uz to, inkorporiranjem svih socijalnih stalea i oba spola u permanentno mobiliziranu naciju. Prema
tome, faisti su po svaku cijenu nastojali homogenizirati bezimenu masu, napraviti od nje
emocionalnu gomilu i dobiti njenu podrku kako bi jednostavnije mogli njome upravljati.
To znai da je faistiki reim bio zasnovan na beskrupuloznom i bezobzirnom manipuliranju
graanima i njihovim potrebama te nehumanom regrutiranju i mobiliziranju masa za potrebe
totalitarne vlasti. Naime, zbog toga je dogmatika faizma sutinski suprotstavljena temeljnim
naelima demokratije. Demokratskom svjetonazoru je, ustvari, nepoznata stroga hijerarhijska
konstituiranost drutva i podjela na zatvorene stalee, emu je, naprotiv, u potpunosti bilo
privreno nacistiko i faistiko uenje.
24

Hejvud, Endru: Politike ideologije. Beograd: Zavod za udbenike, 2005, str. 232.

25

Tako su, recimo, nacifaisti vjerovali da je drutvo sastavljeno iz tri vrste ljudi. Prvo i najvanije, tu je vrhovni, svevidei voa koji poseduje neuporedivi autoritet. Drugo, tu je elita
`ratnika, iskljuivo muka, koja se, suprotno tradicionalnim elitama, odlikuje heroizmom, vizijom
i sposobnou samoportvovanja. U Nemakoj je ova uloga bila dodeljena SS jedinicama, koje
su prvobitno inili telohranitelj i, ali su se one, u toku nacistike vladavine, razvile u dravu u
dravi. Tree, tu su mase koje su slabe, inertne i pune neznanja i ija je sudbina bespogovorna
poslunost (Hejvud, 2005: 232) .Stoga, nacifaistika vizija drutva je s onu stranu demokratske
konstitucije drutvenih odnosa.
26
Detaljnije se informirati u: Sternhell, 2006.
27
Hejvud, Endru: Politike ideologije. Beograd: Zavod za udbenike, 2005, str. 228-229.
Godinjak 2013/79

FEJZI

Jedna od temeljnih dogmi faistike ideologije bio je korporativizam, odnosno vjera u korporativni nain upravljanja. Klasini faistiki korporativizam namjeravao je poslodavce
i radnike ukljuiti u proces politikog upravljanja. Sutinski cilj bio je stvoriti korporativnu
dravu.28 Faistiku verziju korporativne drave markirale su politike sindikalizma, futurizma
i nacionalizma. Dakle, u procesu vladavine u korporativnom sistemu upravljanja trebali
bi ravnopravno participirati radnici, poslodavci i politika vlast. Musolini je korporativizam
proglasio treim putem, izmeu kapitalizma i socijalizma. tavie, faisti u Italiji bili su
ukinuli parlament, a zamijenio ga je sustav predstavnitva putem korporacija. Premda
je predstavniki znaaj te korporativistike drave bio tlapnja ispod koje se pritajila mo
faistike drave i tiranskog reima, taj naglasak na dravnim organizacijama u odreivanju
svrha pojedinaca osebujno je obiljeje faizma.29 U politikoj praksi je, dakle, model korporativne drave bio samo dio ideolokog instrumentarija faistike partije, putem kojeg
je ostvarivala politiku kontrolu nad graanskim drutvom, sferom rada i biznisa. Ipak,
nikada do sada nijedno drutvo nije bilo organizirano po istom modelu korporativizma,
ali se korporativistiki nacrt za talijanski sustav za vrijeme Mussolinija najblie pribliio
tom idealu.30 Musolini i Gentile bio je jedan od glavnih ideologa italijanskog faizma,
dok je, naprimjer, tu ulogu u nacistikoj Njemakoj imao Karl mit odredili su italijanski
faistiki reim kao totalitaran, ime su htjeli rei da faistika korporativna drava ima
sveobuhvatnu mo i kontrolu nad graanima.
Korporativizam preferira direktnu politiku participaciju i neposredno sudjelovanje
graana u politikom odluivanju, ali prije svega u sferi rada. Radnici i vlasnici sredstava
za proizvodnju trebali su imati direktan pristup u kreiranju politika u faistikoj dravi.
No, faistika vlast nije bila iskrena u namjeri da decentralizira proces donoenja odluka,
ve je politiku korporativizma koristila kao manipulativno sredstvo za mobiliziranje i regrutiranje naroda. Ipak, ova politika je u praksi nuno vodila vroj politikoj kontroli
u podruju rada i privreivanja, zbog ega je oznaavamo kao jednu od antinomija direktne
demokratije u nacifaistikim reimima.

28

Tokom 1927. godine u Italiji osnovane su desetine korporacija, a svaka od njih predstavljala je
poslodavce, radnike i vladu. Spomenute korporacije imale su mandat da kontroliu razvoj
svih glavnih industrija u Italiji. Svoj vrhunac korporativna drava je dostigla 1939. godine, kada
je stvoreno Veliko faistiko vee korporacija, kao zamena za italijanski parlamant. Ipak, u
faistikoj Italiji je postojala jasna podela izmeu korporativistike teorije i stvarnosti ekonomske
politike. Korporativna drava je bila neto malo vie od ideolokog slogana, dok je korporativizam
u praksi bio samo neto malo vie od instrumenta pomou kojeg je faistika drava kontrolisala
glavne ekonomske interese. Organizacije radnike klase su bile razorene, a privatni biznis
zastraivan (Hejvud, 2005: 240, 241). Prema tome, korporativistika drava bila je vie ideoloko
orue u rukama faistikog vostva nego model politikog upravljanja i privreivanja.
29
Axford, Barrie; Browning K., Gary; Huggins, Richard; Rosamond, Ben; Turner, John; Grant
Alan: Uvod u politologiju. Zagreb: Politika kultura, 2002, str. 232.
30
Cawson, Alan: Korporatizam. u: Miller, David: Blackwellova enciklopedija politike misli. Zagreb:
Demetra, 2003, str. 315-316.
80/Godinjak 2013

Antinomije direktne demokratije u nacifaistikim dravama

***
Nacifaistiki reimi upotrebljavali su u svojstvu manipulativnih instrumenata diferentne
praktine elemente neposredne demokratije. Javni nastupi nacifaistikih voa na masovnim
skupovima paljivo su pripremani i reirani kako bi se ostavio dojam savrenstva, efikasnosti
i pripremljenosti. Tako, naprimjer, Hitlerove javne nastupe na skupovima u Nirnbergu
paljivo je reirao Albert per. Svaka Hitlerova re i pokret bili su uvebani i koreografisani
do detalja; itav dogaaj je organizovan tako da stvori emotivnu napetost koja se oslobaala
Hitlerovim pojavljivanjem.31 Masovna okupljanja u nacifaistikim reimima bila su obiljeena populistikim vokabularom i demagokom retorikom32. Naime, pluralistika demokratija
bila je u potpunosti zamijenjena populistikom ili, pak, aklamacijskom demokratijom, koja
se temeljila na metodama i praksama direktne demokratije. U savremenim demokratijama
je, naprimjer, transformaciono politiko vostvo esto povezano sa populizmom i
odraava elju politikih lidera da se predstave kao ljudi koji izraavaju interese naroda,
zbog ega ni ono nije imuno na pojavu autoritarnih praksi i ideoloke rigidnosti. Nacizam
je svojim graanima prisilno nametao reim mobilizacije kako bi se to bolje etablirao
te nastojao da u mase ugradi smisao za kolektivnu mo i povjerenje. Nacisti su teili
jednom trajno mobilnom drutvu koje e bez pobune pruati podrku svom vostvu te,
uz to, na namjetenim plebiscitima uvijek glasati sa da.33
Aklamacija je uglavnom zasnovana na agitacijskom uvjeravanju.34 mit tvrdi u emu
slijedi Rusoa da je ono to narod jednoglasno eli uvijek dobro to je vanije od svih
normi i programa i da bez vrline to je Ruso oznaavao kao supstancu demokratije
ili prirodno pravo jednoglasnost svih graana ne znai nita. Tako je, naprimjer, mit
iskoristio katolike vrline autoriteta i reprezentacije u konstruiranju nacistikog koncepta
politike homogenizacije. Bio je uvjeren da je aklamacija okupljenog naroda na javnim
mjestima jedini demokratski nain za stvaranje politike homogenosti. No, pogrijeio je
kada je izjednaio narod u gradu-dravi moe se okupiti na jednom mjestu i narod
u savremenoj nacionalnoj dravi ivi na velikoj teritoriji i nikad se ne moe pojaviti
cjelokupan na jednom mjestu. Uprkos tome, smatra preferirajui politiku logiku koju su

31

Hejvud, Endru: Politika. Beograd: Clio, 2004, str. 649.

32

Kao politiki svjetonazor i ideologija, populizam ukljuuje i podrazumijeva verovanje da

instinkti i elje naroda daju najvei legitimitet politikom delovanju. Zato se populistiki politiari
direktno obraaju narodu i tvrde da iznose njegova najvea nadanja i strahovanja, a da u sve
posrednike institucije nemaju poverenja. (Hejvud, 2004: 652) Populistiki reimi vlasti su,
zapravo, prikriveni autoritarni reimi vlasti, dok je populistika demokratija veliki neprijatelj
pluralistike demokratije.
33
Opirnije se informirati u: Volin, 2007.
34
Agitacijsko uvjeravanje je proces u kojemu jedan akter pri emu ne dovodi u pitanje nadmonost svojih stavova ili argumenata ne birajui sredstva utjee na druge aktere pomou
uvjeravanja i/ili agitacije. Ako je uspjean, drugi aklamacijom prihvaaju stav aktera koji ih je
uvjeravao, bez temeljitog ispitivanja njegova stajalita. Tipian akt agitacijskog uvjeravanja je
uporaba retorikih trikova i manipulativno pozivanje na emocije (Rucht, 2008: 71). Dakle,
aklamacija i agitacija se u politikoj praksi obino ne prakticiraju jedna bez druge.
Godinjak 2013/81

FEJZI

prakticirali jakobinci da je najefikasniji, najsigurniji, tavie, i jedini garant demokratije

i u nacionalnoj dravi (poput Francuske ili Nemake) okupljanje narodana ulicama i
trgovima, bez obzira na broj ljudi koji se okupio, povod ili cilj: Samo ako je narod uopte
okupljen, bez obzira na cilj, samo ako se ne pojavljuje kao organizovana interesna grupa,
kao na ulinim demonstracijama, pri javnim proslavama, u pozoritima, na trkalitima
ili na stadionu, postoji ovaj aklamirajui narod, a, barem potencijalno, i politika veliina.
Dovoljno esto je potvreno iskustvo da svako, pa i prividno isprva nepolitiko narodno
okupljanje, u sebi sadri neoekivane politike mogunosti.35 Politika homogenizacije
masa na javnim skupovima koju su prakticirali nacisti predstavljala je protudemokratski
reim vlasti, zasnovan na beskrupuloznoj politikoj manipulaciji i licemjerju.
Politika prijatelj-neprijatelj ini bazu aklamacijske demokratije. U mitovom razumijevanju,
politiko i demokratija povezani su kroz aklamacije, zato to je pomou njih opa volja
stvarala krug prijatelja koji su na javnim mestima jasno i nedvosmisleno detektirali neprijatelja
njemakog naroda i iskazivali svoju spremnost da ratuju protiv njega.36 Politika logika
prijatelj-neprijatelj koja je inila sutinu nacistike politike u Molnarovom uvidu ne
poznaje neutralne, zbog ega se broj neprijatelja misli se i na unutranje, ali i na vanjske
neprijatelje permanentno uveavao. Privatna egzistencija je komplementarna svrstavanju
uz vanjskog neprijatelja. mit je smatrao da voa treba sam detektirati neprijatelja, dok
je, recimo, aklamacijom nije podrazumijevala aktivnu ulogu naroda iskljuivo osiguravao
demokratsku legitimaciju i naklonost indoktriniranog naroda. mit je bio skeptian prema
nacistikom pokretu do 1933. godine. No, imajui u vidu da je njegove politike ideje mogao
u djelo provesti samo vrstan politiki manipulator te surov i odluan voa, postao je pristalica
i simpatizer Hitlerove apsolutistike diktature.37
Aklamacijska ili plebiscitarna demokratija nacifaistikog tipa ima decizionistika
obiljeja, jer minimizira, sotonira i marginalizira diskusiju i raspravu. Naime, u decizionistikom
diskursu istie se, zapravo, da decizionista eli odluivati, ali ne diskutirati. Pristalice
35

Schmitt, 1957: 244; Molnar, 2010: 166, 167.

36

Detaljnije pogledati u: Molnar, 2010.

Nacistika ulina okupljanja, protesti i demonstracijska divljanja kao i Hitlerov pokuaj
pua iz novembra 1923. godine bili su vie bliski mitovoj koncepciji plebiscitarne demokratije
koju je zagovarao u Ustavnom uenju nego svi sazivi Rajhstaga proistekli iz slobodnih
izbora, ukljuujui i onaj najnesreniji, iz marta 1933. A to je jo najparadoksalnije, ako je hteo
da postupa shodno vlastitoj teoriji, mit nije smeo da plebiscite koji se odravaju na nain
referenduma prizna kao legitimne aklamacije, poto su se i u tim prilikama opredeljivali
pojedinani graani, utei i tajei jedni od drugih kako glasaju. Zato je konana konsekvenca
njegove teorije plebiscitarne demokratije bila jedna gruba proizvoljnost, koja je o valjanosti
pojedinih plebiscita (u dijapazonu od referenduma do spontanih lineva) mogla da prosuuje
samo ex post facto, na osnovu njihove elementarne uspenosti sa stanovita gospodara koji
titi nemaki narod. U tom se smislu moe shvatiti i njegova opomena da ne treba olako
posezati za plebiscitom, zato to je on opasan i neizvesan, tako da slaba ruka ili polovina volja
mogu da izazovu samo suprotan efekat (Schmitt, 1980/ 94). (Molnar, 2010: 172, 173) Dakle,
mitovu koncepciju demokratije mogao je provesti u politikoj praksi samo voa vrste ruke,
kakav je uostalom bio Hitler.

37

82/Godinjak 2013

Antinomije direktne demokratije u nacifaistikim dravama

diskusije ele diskutirati, ali ne odluivati.38 Decizionistike teorije politike osporavaju

i demoniziraju, ustvari, koncept sadrajnih i detaljnih rasprava pri kreiranju politikih odluka.
Plebiscite nije mogao provoditi bilo kakav politiki voa jer su od njegove spremnosti
i politike volje zavisili rezultati plebiscitarne volje. Vjerovao je da, recimo, plebiscite
treba da organiziraju samo veti politiki manipulatori, demagozi velikog formata i
revolucionarne voe koje imaju dovoljno moi da od zastraenog naroda iznuuju odgovore
koji su im po volji. Zato nimalo ne udi to je mit kao primer uspenih plebiscita navodio
referendume koje su sprovodile revolucionarne i napoleonske vlade u Francuskoj (dok
je u mirnoj i sreenoj vajcarskoj uvek bilo obrnuto). Decizionistiki argument ovde
je samo polovino taan: referendumi u revolucionarnoj Francuskoj mogli su biti priznati
za uspene plebiscite zato to su teror i mahinacije aktuelnih vlastodraca ve prethodno
stvorili onu homogenost naroda (odnosno demokratsku supstancu) koja je odgovarala
kriterijumima mitove teorije i koja je te unapred donete odluke prikazivala u njihovom
pravom svetlu kao represivno prinuivanje zastraene amorfne mase ljudi da se konformiraju
s odlukama koje vlast donosi, pretvarajui se da je demokratska, a realno delajui kao da
je i dalje apsolutistika.39 mit je nacistike izbore koji su odrani petog marta 1933. godine
to je do kraja kontroverzno i paradoksalno proglasio validnim te im, uz to, dao epitet
punopravnog plebiscita.40
Kao sljedbenik Rusoa, tvrdio je da narod ne moe biti predstavljen jer on u demokratiji
uvijek mora aktivno sudjelovati u politici. tavie, vjerovao je da narod samo kao okupljen
na javnom mjestu moe da ini ono to je sutina demokratije da aklamuje, tj. da
kroz jednostavno uzvikivanje iskazuje (po pravilu) svoje odobravanje i (u neuporedivo
manjoj meri) neodobravanje.41 Aklamacija je stoga uvek uslovljena postojanjem neke vlade
i linog vostva, koje ne samo to okupljenom narodu daje predlog za izjanjavanje nego
i oblikuje javno mnjenje, odnosno formira vrline kao demokratsku sutinu. Zbog toga je
mit morao da ponovo posegne za Drutvenim ugovorom i da iz njega iita drugaiji stav
o reprezentaciji naroda: princip narodne homogenosti ima granicu u vladi i linom vodstvu,
poto bi u suprotnom bilo ugroeno samo politiko.42 Prema tome, doao je do zakljuka

38

Ottmann, Henning: Decizionistiki modeli politike. Politika misao, god. 47. (2010), br. 1,
str. 129-141.
39
Molnar, Aleksandar: Sunce mita i dugaka senka Karla mita: Ustavno zlopaenje Srbije u
prvoj dekadi 21. veka. Beograd: Slubeni glasnik; Institut za filozofiju i drutvenu teoriju, 2010,
str. 172-173.
40
Ni protuzakonito, iznueno i antidemokratsko ponaanje Hitlera prije martovskih izbora 1933.
godine nije moglo pokolebati i razuvjeriti mita u vjeri i podrci koju je pruao nacistima.
Pravo i zakon oigledno nisu predstavljali nikakvu formalnu prepreku mitu zbog ega ih je
esto svojim praktinim postupcima inio irelevantnim zato to je njegova vjera u nacistiku
misiju i Hitlerovo poslanje bila snanija.
41
Schmitt, 1957, 243.
42
Molnar, Aleksandar: Sunce mita i dugaka senka Karla mita: Ustavno zlopaenje Srbije u
prvoj dekadi 21. veka. Beograd: Slubeni glasnik; Institut za filozofiju i drutvenu teoriju, 2010,
str. 174-175.
Godinjak 2013/83

FEJZI

da princip predstavnitva mora da postoji i da bude, uz to, usaglaen s principom politike

homogenosti. Plebisciti i aklamacije su u mitovom uvidu politiki instrumenti koji na
najbolji nain uvaju narodne interese, a iji sveukupni znaaj jo vie raste u doba vanrednog
stanja, ratova i revolucija. Konstatira da se njemaki narod u novembru 1918. godine
plebiscitarno izjasnio protiv monarhije i za republiku, ali mu nije omogueno da kae kakvu
republiku eli, zbog ega je bio primoran da ponovo iskuava svoju plebiscitarnu volju.
Faistiki reim vlasti kao, zapravo, i nacistiki politiki reim zloupotrebljavao
je volju naroda, obino putem direktnih kontakata sa masama na demonstracijama, paradama
i drugim masovnim okupljanjima. Faistiko totalitarno vostvo trailo je bezuslovnu i
bespogovornu podrku od homogeniziranih i depersonaliziranih masa na masovnim
skupovima kojima je prethodno populistikim govorima i nerealnim mesijanskim
obeanjima na osmiljen nain ispiran mozak i utiskivan mentalitet ruilake horde kako
bi ostvarilo svoje ekspanzionistike i nekrofilne politike ciljeve. Ovakav reim vladavine
u kojem postoji samo jednosmjerna politika komunikacija, odnosno zahtjevi koje
formulira politiko vostvo, pri emu oekuje da ih desubjektivizirane mase obavezno
prihvate blizak je, zapravo, nacistikom konceptu aklamacijske demokratije koji smo
detaljno rekonstruirali i kritiki prezentirali. Vlast u faistikom politikom reimu stvarana
je prema principu odozgo prema dolje, dok, recimo, izmanipulirane narodne mase nisu
imale mogunost da stvaraju i mijenjaju predloene politike zato to im je jedino bio ostavljen
izbor da bezuslovno prihvate ponueni politiki koncept i politiku viziju. Imajui u vidu
da u nacifaistikim reimima nije postojala sloboda izbora, svrstavamo ih u grupu
antidemokratskih reima vlasti.
***
Praktinu primjenu elemenata direktne demokratije u nacifaistikim reimima vlasti
markiraju razliite antinomije. Ipak, vano je znati da svaki totalitarizam definiraju njegove
politike aktivnosti. S tim u vezi treba apostrofirati da su faizam, nacizam i staljinizam
kao radikalni vid revizionistikog marksistikog politikog uenja bili jednostranaki
reimi, ali i meusobno vrlo razliiti diktatorski sustavi, a svjetovi su dijelili ciljeve koje
su si postavili.43 Dakle, u ovom diskursu tvrdi se da izmeu njih postoje velike razlike
u dogmatskom i praktino-politikom smislu. S druge strane, Peter Sloterdijk otro kritizira
nacifaizam i staljinizam pri emu ne iskljuuje mogunost da izmeu njih postoje izvjesne
slinosti kao najbrutalnije politike svjetonazore prve polovine dvadesetog stoljea. S
tim u vezi, tvrdi da akcentirani totalitarni reimi predstavljaju pokuaj da se moderna
zajednica stvori kratkim spojem izmeu monarhije i komune u sluaju faizma preko
fuzione politike koja firera, sudbinskog kralja, sa narodnom zajednicom stapa u jedan omamljujui totalitet hiperhorde; u sluaju lenjinizma-staljinizma preko direktnog povezivanja
diktature paracarizma i elemenata saveta (hordi) zamiljenih tako da pokrivaju komunalnu
bazu. Obe politike su propale zbog pogrenih projekcija malog u veliko. U oba sluaja
moglo se videti ta se moe dogoditi kada velika drava, koja koristi ljude, direktno nastupi

43

Sternhell, Zeev: Faizam: Refleksije o sudbini ideja u povijesti dvadesetog stoljea, u: Freeden,
Michael: Politike ideologije: Novi prikaz. Zagreb: Algoritam, 2006, str. 164.

84/Godinjak 2013

Antinomije direktne demokratije u nacifaistikim dravama

kao intimna grupa koja stvara oveka: tada - inkubatori postaju bojna polja, a dravna teritorija
grobnica naroda.44 Zajedniku odliku totalitarnih reima u naem uvidu predstavlja
njihova sklonost ka politikoj paranoji i pronalaenju politikih neprijatelja. Izmiljanjem
imaginarnih politikih protivnika i virtuelnih opasnosti za politiki reim totalitarizmi
uspijevaju homogenizirati mase i osigurati njihovu podrku za implementaciju unaprijed
zamiljenih megalomanskih politika.
No ono to je sasvim sigurno zajedniko nacifaizmu i staljinizmu jesu njihove antinomijske
atribucije koje su, zapravo, nastale kao konsekvenca reirane manipulacije instrumentima
neposredne demokratije i direktne graanske participacije. Totalitarne oblike vlasti kao
to su nacifaistiki i staljinistiki oznaavamo i kao reime svepolitike ili, pak, totalne
politike, gdje se negiraju vrednosti i znaaj ljudske linosti i time vrednosti i uticaj ljudske
slobode i demokratije.45 U takvim reimima postoji samo jedan voa, jedan svjetonazor
i jedna istina, zbog ega oni, izmeu ostalog, nemaju nikakav stvaralaki, emancipatorski
i demokratski potencijal. Takvi reimi vlasti nalaze se s onu stranu demokratije, zbog ega
svako pozivanje na narodnu volju od strane ovih politikih reima istovremeno podrazumijeva i njenu zloupotrebu.
Nacistika partija imala je potpuno kontrolu nad masovnim medijima, putem kojih je
homogenizirala kulturu i miljenje prema svojim dogmatskim principima.46 Koncept
aklamacijske demokratije nije bio u funkciji prezentiranja stvarne volje naroda, ve je
koriten kao politiki instrument putem kojeg se volja politikog voe nametala njemakom
narodu. Tako da su masovna okupljanja, parade i demonstracije na kojima su se graani
okupljali u velikom broju iskljuivo imale svrhu potvrivanja i prihvatanja politike
vizije koju predlae voa, zato to je njemaki narod mogao samo da aklamuje, ali ne i da
bira, odluuje i raspravlja. Stoga, njemaki narod nije imao nikakve koristi od direktne komunikacije
s neprikosnovenim voom, jer je na neposrednim susretima sa voom mogao samo aklamativno prihvatiti nije se dogodilo nikad da, recimo, odbije neki politiki prijedlog ve
pripremljene politike projekte. Jednosmjerna politika komunikacija koju nudi model
nacistike aklamacijske demokratije bila je zasnovana, zapravo, na potpunom marginaliziranju,
minimiziranju i zloupotrebljavanju volje naroda.
Propagiranje i zalaganje politike vlasti za upotrebu plebiscita i referenduma ne znai
istovremeno da e narodna volja biti uvaena i prezentirana na legalan nain. Nacistika
vlast je, recimo, preferirala uestalo prakticiranje plebiscita kako bi mogla lairati plebiscitarnu
volju naroda i manipulirati rezultatima plebiscita. Prema tome, insistiranje nekog politikog
reima na neposrednoj politikoj komunikaciji i neposrednoj demokratiji, ustvari, ne znai da
je on istovremeno demokratski u politikoj praksi. Naprotiv, praktina iskustva i konsekvence
nacistike aklamacijske i plebiscitarne demokratije svjedoe i uvjeravaju nas da direktna
graanska participacija moe biti u funkciji odravanja totalitarnog sistema vlasti.

44

Sloterdijk, Peter: U istom amcu. Beograd: Beogradski krug, 2001, 52-53.

45

orevi, Jovan: Svepolitika: Reformom protiv svepolitike. Ni: Prosveta, 1989, str. 5.
46
O kontroli i neeljenim konsekvencama nadzora nad masovnim medijima moete se detaljnije
informirati u: Volin, 2007.
Godinjak 2013/85

FEJZI

Korporativistiki reim vlasti koji je prakticirala faistika Italija teio je stvaranju

konformistikog drutva. tavie, zagovornici kritiko-emancipatorskog diskursa u politologiji
tvrde da je to bio savremeni oblik feudalizma. Faistiko vostvo nije teilo, ustvari, decentraliziranju politikog odluivanja, ve, naprotiv, stvaranju zavisnog i konformistikog
drutva, u kojem se ukida autonomija i nezavisnost pojedinaca od politikog poretka. Prema
tome, faistiki koncept korporativistike demokratije bio je samo politika maska, zato to
nije teio istinskoj demokratizaciji politikih odnosa, odnosno inkluziji radnika i poslodavaca
u proces politikog odluivanja. Faistiki korporativizam insistirao je na ukljuivanju
radnika i poslodavaca u politiki proces, ali ne kako bi ravnopravno participirali u politikom
odluivanju, ve kako bi ih neprikosnoveni voa mogao kontrolirati. Vlast se u faistikom
korporativistikom sistemu stvarala, zapravo, u skladu sa anahronim politikim principom
odozgo prema dolje, iako se u politikoj praksi vjeto maskirala modelom korporativistikog
upravljanja. Stoga, koncept decentralizacije politikog odluivanja nije uvijek u funkciji
afirmacije i efikasnije prezentacije narodne volje, nego se moe koristiti, naprimjer, kao
politiki instrument putem kojeg totalitarna vlast homogenizira i dri pod kontrolom graane.
Faistiko nastojanje da mobilizira cjelokupnu naciju i od nje napravi emocionalnu
gomilu koju je jednostavnije regrutirati za potrebe politikog reima korespondira sa
nacistikim projektom aklamacijske demokratije, gdje su bezimene i desubjektivizirane
mase mogle samo aklamirati. Dakle, ni faistikom vostvu nije bila potrebna nezavisna
intelektualna elita faistiki reim ju je progonio i prezirao kao ni autonomni pojedinci,
ve depersonalizirana i emocionalna masa ijim je osjeajima i stavovima najjednostavnije
manipulirati uz iju podrku je jedino moglo ostvariti svoje politike ciljeve. Homogeniziranje i regrutiranje masa faistiko vostvo vrilo je na masovnim paradama i skupovima
kroz direktne kontakte sa graanima manipulirajui voljom, osjeajima i stavovima
okupljenog naroda. Dakle, prakticiranje neposredne demokratije u talijanskom faistikom
reimu nije imalo demokratski kapacitet, ve je bilo efikasan manipulativni instrument
u rukama totalitarne vlasti.

Literatura:
Arendt, Hannah: Izvori totalitarizma: I. izdanje. Beograd: Feministika izdavaka kua 94,
1998.
Axford, Barrie; Browning K., Gary; Huggins, Richard; Rosamond, Ben; Turner, John; Grant
Alan: Uvod u politologiju. Zagreb: Politika kultura, 2002.
Cawson, Alan: Korporatizam. U: Miller, David: Blackwellova enciklopedija politike misli.
Zagreb: Demetra, 2003.
orevi, Jovan: Svepolitika: Reformom protiv svepolitike. Ni: Prosveta, 1989.
Finkielkraut, Alain: Mudrost ljubavi. Sarajevo: Zid, 1997.
Fromm, Erich: Anatomija ljudske destruktivnosti: Druga knjiga. Zagreb: Naprijed, 1989.
Hejvud, Endru: Politike ideologije. Beograd: Zavod za udbenike, 2005.
Hejvud, Endru: Politika. Beograd: Clio, 2004.
Kaseze, Antonio: Samoodreenje naroda. Beograd: Slubeni glasnik, 2011.
Kulji, Todor: Teorije o totalitarizmu. Beograd: Istraivako-izdavaki centar SSO Srbije,
1983.
86/Godinjak 2013

Antinomije direktne demokratije u nacifaistikim dravama

Molnar, Aleksandar: Sunce mita i dugaka senka Karla mita: Ustavno zlopaenje Srbije u
prvoj dekadi 21. veka. Beograd: Slubeni glasnik; Institut za filozofiju i drutvenu teoriju, 2010.
Onfre, Miel: Ateoloka rasprava: Fizika metafizike. Beograd: Rad, 2006.
Ottmann, Henning: Decizionistiki modeli politike. Politika misao, god. 47. (2010), br. 1,
str. 129-141.
Passmore, Kevin: Faizam: Kratak uvod. Sarajevo: ahinpai, 2004.
Rot, Nikola: Psihologija grupa. Beograd: Zavod za udbenike, 2010.
Rucht, Dieter: Deliberativna demokracija i mo u pokretima za globalnu pravdu. Politika
misao, god. 45. (2008), br. 3-4, str. 59-90.
Sloterdijk, Peter: U istom amcu. Beograd: Beogradski krug, 2001.
Sternhell, Zeev: Faizam: Refleksije o sudbini ideja u povijesti dvadesetog stoljea, u: Freeden, Michael: Politike ideologije: Novi prikaz. Zagreb: Algoritam, 2006.
iber, Ivan: Osnove politike psihologije. Zagreb: Politika kultura, 1998.
Tanze, Nikola: Politika. Beograd: Plato, 1999.
Volin S., eldon: Politika i vizija. Beograd: Filip Vinji; Slubeni glasnik, 2007.
Zgodi, Esad: Kult suvereniteta. Sarajevo: DES, 1997.

ANTINOMY OF DIRECT DEMOCRACY IN NAZI-FASCIST STATES

Elvis Fejzi
Summary
Nazi-fascist ruling regimes have gained legitimacy through various forms of direct
democracy. That form of government was based on principle of the rule for people. The
authorities were created by leaders in the name of the people. Therefore, the rule for people
has characteristics of absolutist dictatorship. Nazi-fascist regimes are based on unconditional sacralisation of the supreme leaders will. With help of demagogy, propaganda and
agitation, Nazi-fascist leadership provides the support of manipulated masses that actually
assisted them in achieving of proclaimed expansionist goals. At mass gatherings, marches and
demonstrations - through direct political communication and aggressive political rhetoric
- the peoples feelings were manipulated, and besides, their will was usurped during controlled,
illegal and fake referendums and plebiscites. Having this in mind, the author argues that the
Nazi-fascist experience of direct democracy was marked by plenty attributes of antinomy.
Key words: Nazism, fascism, Nazi-fascist regimes, totalitarian state, antinomy of direct
democracy, democracy by acclamation, corporatism, political leadership

Godinjak 2013/87

UDK 323:341.38 (497.6Teanj)

Refleksije povodom zbivanja

u i oko Tenja danas
Delal Ibrakovi
Fakultet politikih nauka
Sarajevo

Gle, gle, govorili su, sada e ga secirati; bie to

zabavno. Na isti nain, znate, gospoo, svaki spektakl
zabavlja ljude; oni na isti nain idu u marionetsko
pozorite, na karneval, u kominu operu, na veliku misu,
na sahranu.
Voltaire
Hoe li biti pjesme, hoe li pjevati ljudi u mranim
vremenima? Pjevae, kako da ne! Pjevae o mranim
vremenima!
Bertolt Brecht

Odbrana Bosne i Hercegovine se cijelo vrijeme postavlja u negativni kontekst. Ona se

po velikodravnim projektima nije ni trebala dogoditi i tako bi se na ruevinama SFRJ formirale
pojedinane nacionalne drave Srba, Hrvata i Slovenaca, onih istih koji su i formirali
zajedniku dravu upravo pod tim nazivom 1918. godine (Kraljevina SHS). Zato se na primjeru
negiranja herojske veliine odbrambeno-oslobodilakog rata u Bosni i Hercegovini primjenjuju sve oprobane metode od kojih su najvanije: kriminaliziranje odbrane, ali i negiranje genocida u Bosni i Hercegovini, spreavanje obnove suivota i tolerancije, te ometanje
funkcioniranja drave. Uspjeni centri odbrane i poslijeratnog razvoja su trn u oku svima.
Uz retrogradne politike procese, to stalno dri nemoguim i samu ideju Bosne i Hercegovine,
ali i pogoduje zadravanju postojeeg stanja, opstanku istog ideoloko-politikog koncepta
i stalnu smjenu afera i senzacija koje nikada nemaju konani epilog, to proizvodi mijeanje
stvarnosti i ideolokih fikcija koje se pojavljuju kao viesmisleni govor za razliitu upotrebu.
Kljune rijei: Teanj, odbrana, genocid, velikodravni projekti, Bosna i Hercegovina

88/Godinjak 2013

Refleksije povodom zbivanja u i oko Tenja danas

egativni diskurs spram tekovina oslobodilakog rata jedan je opi trend koji je
trajao, moe se komotno ustvrditi, i prije nego to je sam rat zapoeo. Negiranje
prava na odbranu zapoelo je, naime, negiranjem prava na nacionalno izjanjavanje, negiranjem Bonjacima prava na ime, na vlastiti naziv jezika, ali, u konkretnijim
gestama, i razoruanjem Teritorijalne odbrane, stacioniranjem JNA u Bosnu i Hercegovinu,
te embargom na uvoz oruja to je uspostavljeno kao opa zabrana, ali ona se, u stvarnosti,
odnosila samo na probosanskohercegovake snage, od kojih su veliku veinu inili Bonjaci.
Dakle, moe se iznijeti hipoteza, koja bi zasluivala iru elaboraciju, o tome da je bh. otpor
agresiji bio unaprijed osuen, ak i prije nego to se desio.
Tu je jasno da se ima posla sa vrlo organiziranim elementima nacionalne drave, ma
koliko nam se SFRJ predstavljala kao multinacionalna drava. Radi nunog podsjeanja,
valja naglasiti da se ona u svom poetnom obliku zvala realno: drava Srba, Hrvata i Slovenaca,
i kao takva nastavila je da funkcionira dobivajui samo razliite dravne kontekste. Ona
se i raspala onoga trenutka kada vie nije bila u skladu sa prvobitnim nazivom, koji je postao
upitan, jer bi se po broju stanovnika iz posljednjeg popisa (1991) trebala u najmanju ruku zvati
drava Srba, Hrvata, Muslimana i Slovenaca, s tim to je bilo jasno da su neke nacionalne
manjine, poput Albanaca, bile na putu da po broju preteknu konstitutivni trolist koji je
svojim dogovorima i uspostavio i ukinuo dravu, prelazei na klasini model nacionalnih
drava (Srbija, Hrvatska i Slovenija a ostali su samo trebali, kroz pregovore o tome
kojoj od njih ta pripada, da se u takve nacionalne drave uklope).
Da je takvo stanje upravo na djelu i u savremenom diskursu, govori i injenica da se ne
postavlja upitnom vojna organizacija, pa ni otpor, Hrvatske i Slovenije, ali se stalno tretira
pitanje otpora u BiH, jer do njega, oito, nije trebalo ni doi. Tako se stalno otvaraju sluajevi, izjednaava krivica itd. Ovo ima i svoju specifinu teanjsku paradigmu koja se
s vremena na vrijeme mistificira, najee kao storija o monom politikom i ekonomskom
centru, pa samim tim i profiterskom gnijezdu, s obzirom na injenicu da je u opticaju retorika
koja poslijeratnu Bosnu i Hercegovinu (uglavnom) posmatra kao mjesto smjenjivanja
lopovskih garnitura i kriminalnu dravu, ali i drutvo. Odnosno, to treba i dalje da bude
nemogua drava, i sve se ini da to tako i bude u emu se (po svemu sudei) slau svi
akteri: i Srbija i Hrvatska, tu i tamo i Slovenija, ali i Evropska unija, kao i ono to se u cjelini
imenuje meunarodnom zajednicom.

1. Negiranje genocida i formiranje iluzionistikog stanja: Svi su krivi,

ili Nita se nije dogodilo
Prva refleksija, koja je moda i najvanija, jest ona sa udaljene i sigurne distance, odakle
se negiraju i agresija na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bonjacima. Israel Charny
identificira pet kategorija poricatelja genocida, uz razjanjenje njihovih odbrambenih mehanizama, koji su zapravo samoopravdavanje stava poricanja1. To su:
1

Ovdje moemo rei da u velikom procentu na strani otvorenih, prikrivenih i tajnih protivnika
Bosne i Hercegovine imamo njihovu zajedniku karakteristiku, a to je poricanje zloina genocida,
kao planskog pokuaja unitavanja demografske supstance BiH, ali i promjene krajolika, tradicije,
promjena sadraja i tumaenja historije.
Godinjak 2013/89

IBRAKOVI

1. Nevino i samoispravno poricanje

Ovaj tip negatora tvrdi da je njihov cilj samo da se ustanovi prava istina. tavie, on
ne vjeruje da ljudska bia mogu biti tako okrutna kao to se to tvrdi u opisima genocida.
A ak i da se to sve desilo u prolosti, vrijeme je da se to sve sad ostavi na stranu, zaboravi
i oprosti.
2. Nauni stav u slubi kreiranja konfuzije
Ova pozicija naizgled je najnevinija mi ne znamo dovoljno da bismo tvrdili ta su
naune injenice, i umjesto da se odredimo koga da osuujemo, moramo priekati konane
rezultate istraivanja.
3. Praktinost, pragmatizam i realpolitika
Argument ovog modela jest da je raiavanje povijesti nepraktino i da nee donijeti
mir u svijetu u kojem sada ivimo. Moramo biti realistini i u stvarnosti potivati principe
realpolitike.
4. Iskrivljeno vezivanje ideja i njihovo situiranje u pogrean vremenski period
5. Izbjegavanje, definisanje i izluivanje
Ova vrsta negiranja poznata je za akademike koji ulaze u raspravu oko definicije, te
se spore oko toga da li odreeni primjer genocida zaista odgovara istoj formi definicije
genocida.2
Ova refleksija o vezi konkretnih dogaaja i negiranja genocida, koja sasvim sigurno ima
svoga odraza i u sadanjem aktueliziranju sluaja Teanj, ima svoje korijene u aktuelnom
trendu islamofobije, ali se nikada ne smije zanemariti da je ta konstanta prisutna kao odnos
Evrope spram drugog i drugaijeg iz mnogo ranijih vremena kada se to drugo nije zvalo
islamski fundamentalizam ili terorizam sa vjerskim predznakom. Ne treba ni podsjeati
da je Teanj i prije rata bio grad i opina sa apsolutnom veinom Bonjaka u etnikoj strukturi.
Analizirajui agresiju na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godine, Jean Baudrillard
tvrdi da se genocid nad Bonjacima tolerirao zbog toga to su oni muslimani, te kae: To
Bosanci znaju. Oni znaju da ih je osudio meunarodni demokratski poredak, a ne nekolicina
anahronizama ili udovinih izraslina zvanih faizam.3 Slino govori i Toma Mastnak:
Musliman je simboliki neprijatelj Europe, i ja ne vjerujem da je sluajnost to je euro-srpska
politika Bosance uinila Muslimanima. Bila to sluajnost ili ne, ovo zasigurno nije nedosljedno , i najnovija sablast, ona islamskog fundamentalizma uznemirava zapadne
politiare i intelektualce. Kada su jednom bili nazvani Muslimanima, Bosanci, koji su se
odbili pridruiti ili predati, bilo srpskim ili hrvatskim etno-fundamentalistikim formacijama,
postali su totalni stranci za Europu. Da su, kao Muslimani, bili iskljueni iz Europe, religijski,
kulturno i politiki, to je bilo za oekivati. Vie iznenauje forma njihove rasne iskljuivosti.
Zato to su Bosanci Slaveni, najee koriten argument protiv pruanja efektivne pomoi

Israel W. Charny: The Psychological Satisfaction of Denials of the Holocaust or Other

Genocides by Non-Extremists or Bigots, and Even by Known Scholars, u: Idea: A Journal
of Social Issues. July 17. 2001.Vol. 6. No.1 (http://www.ideajournal.com/articles.php?id=27,
pristupljeno 4. 1. 2014.) Prijevod iz: Beirevi, 2009, gdje se moe nai i iroka i dragocjena argumentacija poricanja genocida kao njegove osme faze.
3
Bodriar, 1999: 151.
90/Godinjak 2013

Refleksije povodom zbivanja u i oko Tenja danas

bosanskoj vladi da bi ovo moglo raalostiti Ruse koji duboko suosjeaju sa svojim prijateljskim Slavenima, Srbima je zapravo nonsens. ak izvan takvog predmeta, europska
politika je komponirana i napravljena. Slaveni su, to je tono, samo druga klasa, ili potencijalni Europljani, ali Muslimani jednostavno ne pripadaju Europi. Zato je prihvaeno
da Bosanci nisu Slaveni.4 Mastnak je i eksplicitan naglaavajui da je rat protiv Bosne
(je) bio evropski rat par excellence.5 Kontinuitet negiranja genocida, kako u srpskoj tako
i u svjetskoj javnosti, u ovom kontekstu ima dubokog smisla. U toj optici treba posmatrati
i davanje medijske panje negiranju genocida u BiH od javnih linosti iz svijeta knjievnosti,
filma, odreenih politikih koncepcija, pa i predstavnika Instituta za istraivanje holokausta
upravo na poetku 2014. godine, kakav je primjer Efraima Zuroffa, koji predsjedava Institutom
Simon Wiesenthal, a koji negira genocid u BiH.6
Refleksije ovakve situacije stalno e se umnoavati kroz poricanje, zamagljivanje stvarnosti
i brisanje tragova i ostataka neumoljive istine, to je bilo i sastavni dio samog ina ubijanja
(o emu, kao najnoviji primjer, zorno svjedoi masovna grobnica Tomaica). Poricanje
je neizbjena faza u razvoju genocida koji prevazilazi granice praktine svrhe; poricanje
se nadovezuje na sloenu motivaciju koja, inae, nadahnjuje prvu fazu genocida.7 U tom
smislu, jedan od vrlo izraenih i efikasnih naina negiranja jest opa akcija da se na drugoj
strani nae neto kako bi se, prije svega u Srbiji i Republici Srpskoj, mogla u drugi plan
potiskivati Srebrenica (kao presueni zloin genocida), ali i Tomaica (Prijedor), Brko
i drugi oblici genocidnih zloinakih radnji koje su bile dio organiziranog i planskog naina
rjeavanja pitanja BiH.
Kad je rije o ovom negiranju, vjerovatno je potrebno mnogo vie strunog pristupa
i cjelovitog sagledavanja s ciljem dostizanja adekvatnijih odgovora, a ne samo koritenje
autoriteta ili stalna povika i podjela na lojalne i nelojalne medije, pri emu se izokreu razlozi,
pa se i na taj nain zamagljuje pravi uzrok. Naravno, ovim ne umanjujem ulogu medija, ali
poznato je da su barem kroz do sada procesuirane zloine mediji, ali i intelektualci,
knjievnici, pa ak i politiki podstrekai, bili abolirani i od samog sudjelovanja u ratovima.
2. Isti akteri: eufemizmi, dvosmislenosti, ifrovani govor
Poznato je da je nakon poraza nacizma zabranjena Nacionalsocijalistika partija. Time
je sa politike scene otiao, i relaksirao je problem katarze, ideoloko-politiki koncept
4

Mastnak, 1998.
Cijelo V poglavlje knjige T. Mastnaka (Evropa: istorija politikog pojma) nosi naziv Od progona
Turina iz Evrope do etnikog ienja (str. 83-110) sadri i vrlo znaajne izvore pozivanja na
historijat ideje odnosa prema evropskom drugom i drugaijem. Izmeu ostalog, poziva se i
na izjavu upravo J. Baudrillarda, jednog od rijetkih intelektualnih velikana 20. stoljea, koji
je, kao Evropljanin, Srbe jasno nazvao nai: bili su to objektivno gledano, nai saradnici u
etnikom ienju Evrope. Izjava u listu Ljiljan, god, IV, br. 132, 26. jula - 2. augusta 1995. godine
(prema Mastnak, 2007: 110)
6
Hajnal, 2014.
7
Koen, 2003: 24.
5

Godinjak 2013/91

IBRAKOVI

koji e uvijek vidjeti problem u nekom drugom, a opravdavati vlastitu ulogu. Ostankom
istog politikog okvira u BiH koji je uspostavljen 1990. godine, ostavljen je isti ideoloki
prostor u kojem se traga za razlozima upotrebe nasilnih sredstava, uz politiku propagandu
u smislu da se nita nije dogodilo, i da se tako doprinosi zaboravu kao vlastitom prilogu
realpolitikom stanju i uspostavljanju mira u kui.
Time se na javnoj sceni proizvodi jedna vrsta zone sumraka izmeu znanja i neznanja,
uz poricanje uea u velikim stradanjima ljudi i dobara, to se deavalo i u samom inu
agresije, gdje je poricanje bilo podrazumijevajui dio samog ina agresije. I u izvravanju,
a posebno u njegovom poricanju, koriste se eufemizmi, razni oblici dvosmislenosti,
tajanstvenosti, dvostrukog, ili ak i trostrukog kolosijeka. Taj jezik razumljiv je samo odabranom krugu i politikim sljedbenicima i istomiljenicima, to se u ifrovanim porukama
nastavlja i nakon rata. Naprosto se podrazumijeva kako se ponaati i koji se tajni jezik
ifri upotrebljava prema vani, u prisustvu meunarodne zajednice, u razgovoru sa unutarnjim
nosiocima politikog ivota i nunosti suivota (koji se esto i pretjerano istie), a sve
da bi se dokazalo da BiH nije ni postojala, da je nemogua, da jest i da se imenuje
postdejtonskom itd.
Kad su posrijedi refleksije povodom zbivanja u i oko Tenja danas, prvi dio analize predstavljaju velikodravne koncepcije. One dogaaje u i oko Tenja posmatraju u kontekstu
izazivakog i ratobornog Tenja, kao i svakog drugog centra otpora agresiji, pa ga
tako unaprijed proglaavaju kriminalnim, stoga i zloinakim kako bi se umanjio realni
doprinos koji je cijelo ovo podruje dalo u odbrani drave. Dakle, mogli bismo uslovno kazati
da su posljednji dogaaji ili i da i dalje idu naruku onim snagama koje minimiziraju, kriminaliziraju i nacionaliziraju, pa i teologiziraju odbrambeno-oslobodilaki rat. Teanj se objektivno
pojavljuje kao jedna od najvrednijih jezgri bh. otpora koja se suprotstavila i jednom i drugom
agresoru, sa specifinostima na prostoru Tenja koje su ostavile mogunosti za realan izlaz i
stvarnu pobjedu multilateralnosti odbrambeno-oslobodilakog rata i pobjedu bh. koncepta.
Kad smo ve kod ovog izraza (bh. koncept), onda da obrazloimo da je to borba za dravu
Bosnu i Hercegovinu u kataklizmikom rasturanju SFRJ i njene preobrazbe u nacionalne
drave to su se kao takve (i jedino one) vidjele na prostoru jugoistoka Evrope u procesu
nacionaliziranja i reafirmiranja poznatog Wilsonovog koncepta o pravu naroda na samoopredjeljenje, nastalog nakon Prvog svjetskog rata.8 Ideje Ilirskog pokreta udruile su tri najbrojnija

Predsjednik SAD-a Woodrow Wilson bio je na stanovitu da koncept samoopredjeljenja treba

sluiti kao vodee naelo prilikom odreivanja granica drava nastalih na ruevinama tri velika
carstva nestala u vrtlogu Prvog svjetskog rata: Ruske carevine, Austro-Ugarske monarhije i
Otomanskog carstva. U svom obraanju Kongresu 1918. godine pod nazivom Ciljevi rata i uslovi
mira Wilson je izloio program koji je trebao da slui kao osnov regulisanja odnosa i stvaranja
dugoronog mira u poslijeratnoj Evropi, tzv. 14 taaka, u kojima znaajno mjesto zauzima naelo
samoopredjeljenja. Ipak, treba naglasiti da je samoopredjeljenje smatrano, prije svega, politikim
naelom i da nastojanja amerikog predsjednika da mu da pravnu vrstinu unoenjem u Statut
Lige naroda nisu urodila plodom. Osnovna ideja iza njegove inicijative bila je kreiranje nacionalnih
drava kako bi se preduprijedilo nastajanje konflikata u budunosti. Nacionalne drave su,
dakle, smatrane osnovnim i prirodnim oblikom politikog organizovanja (Gavrilovi, 2013).

92/Godinjak 2013

Refleksije povodom zbivanja u i oko Tenja danas

junoslavenska naroda, a ostale narode, zapravo, niko nije nita posebno ni pitao: oni nisu
smatrani nacijama koje treba da imaju dravu, i to se i dalje uzima kao najvaniji opravdavajui argument za dogovore o podjeli i samoj agresiji. U tretiranju zloina genocida,
koji su izvrile jedinice JNA i njima pridruene paravojne formacije, koristi se ifrovani
govor, a ak i u obinoj sumnji o zloinu prema pojedincima na drugoj strani koriste se
najtee kvalifikacije i mijeaju se vremena bitke na Kosovu, bune protiv dahija, Jasenovca
za to su krivi drugi, koji su dehumanizirani i kao takvi se i dalje tretiraju. To su u
principu Bonjaci, ali i sve probosanskohercegovake snage. A stalni argument, na kojem
se insistira u javnom diskursu, jeste neproporcionalnost u suenjima za ratne zloine
pri emu se nikada ne gleda stvarna statistika i karakter zloina, nego statistika suenja
i procesuiranih sluajeva.
3. Zato ba Teanj, i postoji li (uope) teanjska paradigma?
Dakle, osnovni pristup je da dogaaji iz prolosti imaju refleksiju na zbivanja iz devedesetih
godina prolog stoljea kroz agresiju na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bonjacima,
sa osnovnim ciljem da se, i u tadanjem trenutku i u budunosti, osujeti svaki pokuaj da
se uspostavi samostalna drava Bosna i Hercegovina i uini nemoguim (i ogadi se, ako
je preostao) zajedniki ivot koji je izdrao stoljetna iskuenja i potvrivao se kroz njih.
U tom smislu, podruje nekadanje dobojske regije (kao prirodnog regionalnog koncepta)
u svom sastavu imalo je i srednju i sjeveroistonu Bosnu, naslanjalo se na plodnu Semberiju,
odnosno Posavinu, sa mjeovitim nacionalnim sastavom stanovnitva, to je smatrano velikom prednou i bogatstvom. To podruje, veoma plodno i pogodno za ivot, znaajno
saobraajno vorite koje BiH vezuje za Evropu, ali i kao potencijalno plovno podruje
preko rijeke Save, postalo je vrlo interesantno u osvajakim planovima i konceptima podjele
Bosne i Hercegovine. I tu e biti stalna refleksija povezana sa teritorijalnim apetitima,
s nastojanjem da se razbijaju prirodne veze i uspostavljaju lokalne zajednice i regionalne
administrativne cjeline koje e sprijeiti potencijalni prosperitet.
Uspostavljanjem kapitalistikih uzusa Teanj je na irem planu postao paradigmom
inventivnosti i poduzetnitva, pa je, objektivno, mogao biti motorna snaga razvoja cijele
dobojsko-teanjske regije u koju spadaju i Teanj i Tesli, ali i Maglaj i Doboj Jug, pa
i sam grad Doboj. Kao centar vrlo uspjenog otpora, Teanj je u tom periodu iskazao ve
reenu inventivnost, sposobnost za maksimalno koritenje resursa, posebno ljudskih, za
preorijentaciju privrede na ratnu proizvodnju, za jaanje solidarnosti sa prognanim stanovnitvom Doboja, Teslia, Maglaja...
Ne smije se nikako izgubiti iz vida da je Teanj izgradio i kadrove to su, kako bi to rekao
Edgar Morin, bili u skladu sa duhom vremena koje je donijelo potpuno nove izazove, ali
i iskuenja da se, moda, padne u revanizam, da se granice pojaaju. A to je, u sutini,
bio osnovni strateki cilj agresije: da se izazovu animoziteti prema zajednikom ivotu.
Planeri su imali u vidu vitalnost multikulturnog bosanskog modela ivljenja, koji je izdrao
stoljea iskuenja u za njega nikada povoljnim vremenima. Mirovne sporazume potpisuju
politiari, ali mir i ivot izgrauju obini ljudi koji probijaju led u novim trgovakim
centrima, u kulturnoj produkciji, u sportskim susretima, u razmjeni onog to posjeduju
i to proizvode, pa i u saobraaju, u zajednikim projektima i dr. Taj proces nezaustavljivo
Godinjak 2013/93

IBRAKOVI

je krenuo, a izgradnja brojnih trgovinskih centara od Matuzia, preko Jelaha, sve uz

saobraajnice, ukljuujui i Teanj, ali i ije s druge strane otvorila je brojne prozore,
radna mjesta, obnovila neka stara prijateljstva... Taj proces praen je i novom vrstom elana
koji nas je poeo podsjeati na gradilita i izgled naselja na Zapadu, a to je uoljivo kad
se, recimo, koristi saobraajnica Doboj Tesli...
Sve to ne odgovara retrogradnim snagama, jer one i dalje ele ostvarenje ciljeva s poetka
agresije, a uz to su i same pod pritiskom mnogo znaajnijih centara moi i iz susjedstva
Bosne i Hercegovine i iz ireg inozemstva. Stoga im valja initi sve da se ovi pozitivni
procesi zaustavljaju, da se ta slika kvari, da se voda muti... I zato se proizvode negativne
refleksije u ogledalima koja jesu i mediji, ali jesu i politiki odnosi u kojima je na znaajnim
pozicijama prisutan jedan broj linosti upravo sa ovog prostora. Stvarala se i zavist i
unutar Tenja i ire, to je podsticano aferama koje su se s vremena na vrijeme pojavljivale,
a nisu rjeavane na adekvatan nain.
4. Iznutra, ili: u samom Tenju seciranje kao reality show
Ova teanjska paradigma, da je tako uslovno nazovemo, postala je zgodna senzacionalistika
potapalica umjesto prie o ponosu na postignuto, posebno u vremenu odbrane, koja se
odvijala u principijelnom odnosu spram Bosne i Hercegovine kao cjeline i koja nije ulazila
ni u kakve kalkulacije to su se nudile. U sociolokom pogledu, to je ve postala pomalo
uobiajena slika poslijeratne Bosne i Hercegovine u kojoj su mnoga oekivanja iznevjerena,
a na javnoj sceni su se smjenjivali pomalo tragikomini prizori i umnoavanje afera koje traju
sve dok ne dou nove, obavezno povezane sa sudskim procesima. Ovo je izgraivalo nemuti
jezik, sa izraenom mimikrijom i igranjem odreenih uloga, pri emu se nerijetko pomijeaju
fikcija i realnost. Otprilike tako funkcionira ta javna, polujavna i tajna scena (zavisno od
ugla posmatranja). I to je, moda, najvei problem, jer dovodi do potpune zbunjenosti, pa
i raspameenosti stanovnitva, pri emu su Bonjaci vjerovatno najvei gubitnici, ali je jasno
da su, u konanici, gubitnici svi.
Od svih aktera u politikom ivotu prihvaena je osnovica svake izborne aktivnosti
unutar vlastitog nacionalnog korpusa, a njihova meusobna borba za vlast zasniva se na
ocrnjivanju one druge strane kao lopovske, izdajnike i slino. Tako je, htjelo se to
ili ne, stvoreno javno miljenje da je sve lopovsko iako su na javnoj sceni obeanja o boljem
ivotu. Seciranje i prozivke izazivaju navijanje i prieljkivanje da stradaju i oni na vrhu,
sa vrlo izraenim opim nepovjerenjem, to su i eljeli stratezi velikodravnih projekata:
uiniti nemoguim zajedniki ivot, a to se najbolje moe postizati kroz tekoe i njihovu
kontinuiranu proizvodnju u dugom protoku vremena. Nema sumnje da i realna ponaanja
aktera na politikoj sceni, svjesno ili ne, uglavnom pogoduju ovim ciljevima.
Ne smije se izgubiti iz vida da to u datim trenucima odgovara i pretendentima na vlast, jer
stalno podizanje tenzija barem odrava birako tijelo na (jedno)nacionalnoj strani. Komoditet
ivota u miru najee je povezan sa ostvarivanjem vlastitih oekivanja individue i afirmacije
njenog mjesta i uloge, te priznanja ire drutvene zajednice, a to znai uglavnom putem
pojedinaca koji su na vlasti.
Za savremeni politiki ivot u BiH karakteristino je dugo opstajanje istih garnitura
u strukturama vlasti, to je veliko iskuenje, koje, u nedostatku sistemskog funkcioniranja
94/Godinjak 2013

Refleksije povodom zbivanja u i oko Tenja danas

drave i povjerenja u nju, razvija parainstitucionalne forme line vlasti, ma koliko pojedinci
bili protiv toga i ma kako to bilo u suprotnosti sa njihovim habitusom po kojem su postali
prepoznatljivi. Ovakav devijantni nain vladanja neizbjeno proizvodi pogubni model podanike vlasti, partijske poslunosti i bezuslovne lojalnosti pojedincu ili neformalnoj grupi
koja je uzurpirala i prisvojila javni prostor to je, uz sve ostalo, i recidiv ovdje nikada do
kraja prevladanog i naputenog feudalistikog psihomentalog sklopa i na njemu zasnovanih
drutvenih odnosa. Naravno, sa ovim je u sociopatolokoj simbiozi i naslijee socijalizma,
tj. njegove moralno-politike podobnosti. Sve se to odralo i u novim okolnostima mutiralo
do prethodno ukratko naglaenog oblika vladavine i ukupnih drutvenih odnosa.
Na planu pojedinanih oekivanja, tu esto dolazi i do neostvarenih ambicija sudionika
zbog nesrazmjere miljenja o vlastitoj vrijednosti i dostignutoga drutvenog statusa, to
veliki broj pojedinaca esto odvodi u kategoriju razoaranih i frustriranih, pa i u opoziciju
zvaninoj politici. To nije nova pojava: njome su se bavili, izmeu ostalih, i Hegel i Nietzsche,
ali i stari filozofi Platon i Aristotel, a od novijih i znaajni ameriki teoretiari kao to su
Francis Fukuyama, Charles Taylor i drugi.9 Kada miljenje o sebi i svojim zaslugama doe
u sukob sa nepriznavanjem okoline, onda se krivica projektuje na nosioce vlasti. Na javnoj
sceni to dovodi do poveavanja broja onih koji prieljukuju pad jedne garniture na vlasti, te,
i ne elei, postaju dio ukupnog razvoja pesimizma, apatije, bezizlaznosti kao projektovanog drutvenog stanja. A seciranje je, o tome nas je davno uio Voltaire, oduvijek bilo
popularno. U savremenom dobu ono je postalo dio reality showa koji je upravo zbog te znatielje
veoma atraktivan za iroke mase.
U refleksiji povodom ovih najnovijih dogaaja u i oko Tenja treba, dakle, tragati i za
vanjskim faktorima: velikodravnim projektima, unutarstranakim borbama za vlast pred
(jo jedne) izbore, ali nikada ne treba smetnuti s uma osnovnu injenicu da protok vremena
djeluje kao poguban faktor na kod nas i inae nerazvijenu kulturu pamenja. Prije svega
na onu o znaaju i veliini odbrambeno-oslobodilakog rata i na njegovu pozitivnu percepciju
kao osnovni podsticaj za razvijanje optimizma i vrednota za budunost. Njihovo stalno
potiskivanje i nedovoljna briga za njihovu prezentaciju i utemeljenje, po mom miljenju,
predstavljaju mnogo vei problem, jer samo je vrijednost borbe bila ta koja je spasila cijelo
ovo podruje od jo jednog planiranog zloina. Zato mislim da je Teanj, kao uspjean
centar otpora na ovom prostoru Bosne i Hercegovine, trn u oku mnogima, pa se zato moe
rei da je on i paradigma stanja u BiH, ujednaavanja, optubi za zloin itd.
Vjerovatno je da upravo zbog te povijesne pozicije u narednom periodu moemo oekivati
jo i udovinije oblike zamjene teza ovog novogovora, smiljenog da se negira osnovni uzrok
agresije, a to je bila promjena etnike strukture BiH i njeno teritorijalno prisajedinjenje,
veim dijelom ili u cjelini, novoformiranim nacionalnim dravama. Teanj, kao uspjean
model, mora biti ocrnjen, a perspektiva zajednikog ivota, dokazana i u izuzetno sloenim
uvjetima, npr. spaavanjem pravoslavnih relikvija i ouvanjem svih vjerskih objekata, ali
i sudjelovanjem pripadnika svih nacija u komandnim strukturama i u borakom sastavu,
treba da bude minimizirana.
Kriminaliziranje situacije u Tenju, insinuacije za ratne zloine prema nebonjakom
stanovnitvu... naravno da sve to nije dobronamjeran in, ali moraju se objektivno analizirati
9

Fukuyama, 1994.
Godinjak 2013/95

IBRAKOVI

sve konsekvence velikodravnog projekta koji ima za cilj da reducira svaki pozitivan primjer,
da ga obezvrijedi, ili da ga lukavo preobrazi u njegovu suprotnost. Zbog toga u aktivnostima
svih kojima je na srcu Bosna i Hercegovina treba biti mnogo strpljenja, jer projekat negiranja
BiH, kao osnovna refleksija Memoranduma SANU i drugih velikodravnih dokumenata,
uvijek e, dokle god postoje njegovi sljedbenici, izazivati animozitete spram uspjenih sredina,
takoer i spram nosilaca znaajnih drutvenih i dravnih funkcija. Ali, da se ne zavaravamo,
i prema svima drugima koji jo nisu prozvani, ili koji ak i misle da su, iz najdobronamjernijih
pobuda, preli liniju i postali univerzalniji od zbivanja u jednoj lokalnoj bh. sredini.
S obzirom na tezu koju sam iznio na poetku, a ona se sastoji u tome da je svaka vrsta
otpora agresiji unaprijed osuena, jasno je da u ovom trenutku teko moe biti prihvaena
takva vrsta univerzalnosti, ma koliko se nama inilo da smo to sve prevazili i da je odbrana
Bosne i Hercegovine imala karakter odbrane univerzalnih principa ljudske zajednice u
globalnom smislu. Ona to zaista i jeste bila, ali upravo zbog drugih ciljeva, prije svega
velikodravnih, njoj e taj kvalitet uporno biti negiran. Rat protiv Bosne i Hercegovine
nije zavren onako kako se veina ratova zavrava: pobjedom ili porazom, a zanimljivo
je da se u javnom diskursu kod svih epilog rata tretira kao vojnika pobjeda koja, onda,
podrazumijeva sve to iz nje proistie, to je posebna tema, koja na najirem planu zasluuje
mnogo vie panje i koja e i u budunosti izazivati brojne nedoumice, nerazumijevanja,
i biti izvorom podjela.
Zakljuak
Jasno je da nije nimalo ugodno kada se iz dana u dan u brojnim medijskim sadrajima
ponavljaju sluajevi iz konkretne (nae) sredine, pa se to onda vezuje i za ono to jeste
i to nije, a posebno je zabrinjavajue to ta negativna predstavljanja imaju i privremenih
uspjeha. Koliko e razni sluajevi u funkciji velikodravnih projekata, koji su otvoreni
i otvaraju se i dalje, imati uspjeha, zavisi od onih koji, sve i da hoe, ne mogu odustati od
ideje Bosne i Hercegovine, jer ne postoji nikakva alternativa. A Bosna je izdrala mnogo
vie nego to mi, sadanja generacija, moemo i pretpostaviti. Jer ona je ideja za koju su se
ustrajno borile desetine generacija, pa je ona, stoga, i amanet za svaki sljedei narataj.
Ne smije se ta odbrana od agresije rezervirati samo za sebe, niti svojatati kao iskljuivo
svoj uspjeh ideoloki, politiki, ili bilo kakav drugi. Danas je jasno da smo suoeni sa
izvjesnim elementima ekskluzivnog svojatanja uspjeha borbe, ili njenog proglaenja uspjehom koji je okonan. Na drugoj strani je, naravno, negiranje rezultata borbe i njeno
kriminaliziranje. Zalaui se za istinu o odbrambeno-oslobodilakom ratu i borbi koja je
bila i herojska i viteka, jasno je svakom dobronamjernom da je ona imala svoje brojne
heroje sa poznatim imenom i prezimenom, ali i mnogo vie onih koji se nisu eksponirali
i koji pripadaju onom soju bosanskog ovjeka to, kako to Smail Bali kae, predstavlja
potenje svojim nainom ivota, povjerljivou, odanou i tenjom ka istini.10
Vraanje digniteta moralnoj istoti onih koji su 1992. godine grubo napadnuti, pa su
oni i sebe i svoju dravu Bosnu i Hercegovinu branili na uzvieni nain, moe se ostvarivati

10

Bali, 1952.

96/Godinjak 2013

Refleksije povodom zbivanja u i oko Tenja danas

kroz nove forme borbe koja nije zavrena: borbe protiv oholosti koja se pojavljuje u
postupcima pojedinaca, njihovog samouzdizanja i svojatanja zasluga, kroz rezervu spram onih
koji smatraju da je vrijeme da se uiva u plodovima borbe, ali i kroz borbu protiv brzopletosti,
naivnosti, pa i apriornog odbacivanja drugaijeg miljenja, borbu protiv neuvaavanja nauke
i kritika koje dobronamjerno preispituju uspostavljene odnose i drutvene tendencije.
Teret ovih novih borbi ne moe iznijeti samo mali broj ljudi, sve i da jesu istinski opredijeljeni
i ispravno usmjereni, jer ovo je teko breme izgradnje, borbe za bolji ivot, ali i borbe za
pobjedu istine i pravde, to je veliki dug spram onih koji su dali svoje ivote i dijelove tijela
u agresiji i odbrani. U taj novi zamah reafirmacije borbe protiv agresije i vrednovanja njenih
najsvjetlijih primjera potrebno je uvoditi mladost, i to ne samo onu poslunu nego i onu
koja e imati kritiki stav, a prema kojoj se sada uglavnom nema povjerenja. Uvijek se mora
imati u vidu da su veliki dio i borakog i komandnog sastava Armije RBiH, pa i nosilaca
politikog i kulturnog ivota u toku rata, inili mladi ljudi. A to su bila najtea iskuenja. I
ovi novi izazovi nesumnjivo su itekako teki, pa i oni trae svoje heroine i heroje.

Literatura:
Bali, Smail: Etiko nalije bosansko-hercegovakih muslimana. Be: Vlastito izdanje, 1952.
Beirevi, Edina: Na Drini genocid, istraivanje organiziranog zloina u Istonoj Bosni.
Sarajevo: Buybook, 2009.
Bodriar, an: Savreni zloin. Beograd: Beogradski krug, 1999.
Charny, Israel W.: The Psychological Satisfaction of Denials of the Holocaust or Other Genocides
by Non-Extremists or Bigots, and Even by Known Scholars, u Idea: A Journal of Social Issues.
July 17. 2001. Vol. 6. No.1 (http://www.ideajournal.com/articles. php?id=27, posjeta 4. 1. 2014.) prijevod - prema Beirevi, 2009.
Fukuyama, Francis: Kraj povijesti i posljednji ovjek. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada,
1994.
Gavrilovi, Bojan: Istorija prava na samoopredeljenje (R)evolucija prava na samoopredeljenje),
dostupno na http://bgcentar.org.rs/bgcentar/wp-content/uploads/ 2013/11/Istorija-prava-nasamoopredeljenje.pdf (posjeta 10.1. 2014).
Hajnal, Marjan: Slom poretka humanosti i pravde antinacist Efraim Zuroff negira genocid
u Bosni http://solonovpolis.wordpress.com/2014/01/02/slom-poretka-humanosti-i-pravde-antinacistefraim-zuroff-negira-genocid-u-bosni-marjan-hajnal/ (posjeta 11. 1. 2014).
Koen, Stenli: Stanje poricanja, Re, br. 69/15 (2003), str. 21-83.
Mastnak,Toma : Dnevnik kunih godina (Biljeke o evropskom antinacionalizmu), Most,
br. 102 (1998). http://w1.500.telia.com/ (posjeta 15. 10. 2011).
Mastnak, Toma: Evropa: istorija politikog pojma. Beograd: Beogradski krug: Centar za medije
i komunikacije, 2007.

Godinjak 2013/97

IBRAKOVI
REFLECTIONS ON EVENTS IN AND AROUND TEANJ NOWADAYS
Delal Ibrakovi
Summary
The defense of Bosnia and Herzegovina has been placed in negative context for a long
time. This defense was never supposed to happen, according to hegemonic project that
predicted the forming of single nation states of Serbs, Croats and Slovenes on the ruins of
former Yugoslavia. The same three nations had formed a common state under the same name
in 1918 (Kingdom of SHS). Therefore, in the example of the heroic greatness of Bosnias
defense and liberation they apply all possible and previously trialed methods, including the
criminalization of defense, denial of genocide in Bosnia and Herzegovina, preventing the
restoration of coexistence and tolerance as well as disruption of a functioning state. Successful
centers of defense and post-war development is a thorn in everyones eye. Retrograde
political processes not only implicates that the very idea of Bosnia and Herzegovina is
impossible, but favors the retention of current state and retention of the same ideological
- political concept and permanent existence of scandals and sensations without a final
epilogue. The end result is a blend of reality and ideological fiction that appear as a highly
ambiguous communication that can be utilized in many different ways.
Key words: Tesanj, defense, genocide, large state projects, Bosnia and Herzegovina

98/Godinjak 2013

GODINJAK

TREI NAUNI SKUP

BOSANSKOHERCEGOVAKA
DRAVA I BONJACI* _____

*
Ova rubrika sadri pristigle referate sa Treeg naunog skupa
Bosanskohercegovaka drava i Bonjaci, koji je odran 1. 6. 2013.
godine u organizaciji BZK Preporod iz Sarajeva.

Godinjak 2013/99

UDK 323.1:316.3 (497.6)

141.7:172.15(497.6)

Bosanska politika filozofija*

Izmeu fantazija i realnosti
Rusmir Mahmutehaji
Meunarodni forum Bosna
Sarajevo
Svaka politika teorija nastaje u drutvenoj krizi i iz nje. Bosanska drutvena kriza
traje stoljeima, ali u njoj i iz nje nije nastala prepoznatljiva politika teorija. Bosna jest
predmet razliitih politikih teorija. U vienjima koja su uobliena u tim teorijama, Bosna
je nemogua kao politiko drutvo, pa je tumaena kao historijska nunost, prijelazno
stanje i nerijeeno nacijsko pitanje njenih susjeda. I pored ogromnih moi koje su ulagane
u takvu sliku Bosne, uz pothvate njenog razaranja, sve do danas traju i ideja i osjeanja
ovjeka, drutva i politike Bosne kao pluralne nunosti i poeljnosti. Ako bi kriza Bosne
bila izvedena u otvorene kognitivne vidike, te istraivana u skladu s razvijenim politikim
teorijama, bilo bi mogue, smatra autor, cijelo bosansko pitanje razumijevati na nain koji
je drukiji od svih sada vladajuih politikih pristupa. Tako bi bilo mogue u pojmu Bosne,
kojem nacijski ideolozi nastoje porei sve sadraje osim onih srpske i hrvatske regije, mrtvog
ugla izmeu Srbije i Hrvatske, otkriti i artikulirati obeavajuu politiku filozofiju posve
skladnu s najuzvienijim tenjama ljudi ovog doba.
Kljune rijei: Bosna, politika filozofija, Bonjaci

Posle, dolazio je jo jedan momenat: za koga on ini ovo delo?

Gortaki sin, on nije podnosio vazduha gradova u kojima je
korupcija uzdrmala sve redove. arija mu je bila odvratna,
naroito talihanski moral. I on je onda rekao one rei koje
nikad ne mogu zaboraviti: Kada bih Sarajevo mogao sabiti u
kutiju ibica, ja bih ga zapalio!
Vladimir Gainovi o Gavrilu Principu1
*

Dio ove rasprave izloen je 1. juna 2013. godine u Sarajevu, na Treem naunom skupu Bosanskohercegovaka drava i Bonjaci.
1
U: Borivoje Jevti: Sarajevski atentat: Seanja i utisci. Sarajevo: tamparija Petra N. Gakovia,
1923, 35.
Godinjak 2013/101

MAHMUTEHAJI

Proslov
ada je 1850. godine pohodom marala Omer-pae Latasa, vojnom silom te utamnienjima i progonima bosanskih ljudi potvrena podvrgnutost Bosne Osmanskom
sultanatu, smatrano je da bosansko pitanje dobiva novi i postojan odgovor u okviru
tadanjeg osmanskog politikog poretka. Tako je smatrano i 1878. godine, kada su, jo
veom silom i okrutnou, Bosna i njezini ljudi podvrgnuti Habsburkome carstvu. Jednako
je smatrano i 1918. godine, kada su i ta zemlja i njezini ljudi ukljueni u Kraljevinu Srba,
Hrvata i Slovenaca. (Valja odmah naglasiti da Bosna nikada nije graniila sa Slovenijom,
te da je tim imenom potvrena ideologijska postavka da u njoj nema nikog drugog do Srba
i Hrvata, i da je, u skladu s time, ona srpska i hrvatska.) vrsta ideologijska postavka o
jednome narodu s tri plemena srpskom, hrvatskom i slovenakom u drutvenoj zbilji
Kraljevine pokazivala je brojne nepopravljive rascjepe. Nastojanja da se ta ideologijska
konstrukcija popravi snaenjem dravnog centralizma dobila su 1929. godine izraze u kraljevskoj diktaturi, novom imenu drave i administrativnoj podjeli. Cijeli dravni prostor podijeljen
je u devet novih upravnih oblasti, tako da je u est tih banovina srpsko stanovnitvo bilo
u veini, iako u cijeloj dravi nije dosezalo ni polovinu od ukupnog stanovnitva. Tako
se inilo da je i Bosna kao jezgra slavenske drutvene pluralnosti konano iezla s pozornice
historije. Njeno unitenje smatrano je i rjeenjem njenoga pitanja. Ali nita od napetosti unutar
ideologijski izmatane nacije nije iezlo. Prividno iezli i Bosna i njezin narod i dalje su
bili poprite politikih sukobljavanja u drutvu, kulturi i politici Kraljevine. Zato su 1939.
godine i Bosna i njezini ljudi jo jednom razdijeljeni izmeu politikih predstavnika Srba
i Hrvata u Kraljevini, uz pretpostavku da e tako biti rijeeno hrvatsko pitanje u Jugoslaviji.
Smatrano je da su izmeu tih naroda odreene i tvarne granice kroz bosanski prostor. To je
bio jo jedan pokuaj koji je u sebe ukljuivao rjeenje bosanskog pitanja njegovim potpunim
zanemarivanjem. Napetosti i sukobe u toj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je nedugo
poslije nazvana Kraljevina Jugoslavija, komunisti su smatrali posljedicom nerijeenog
pitanja nacija ukljuenih u tu dravu. Zato su zagovarali onaj isti obrazac koji je Vladimir
Ilji Lenjin nametnuo kao revolucionarni nain izbavljenja iz tamnice Ruskoga carstva. Tako
je antifaistiki i oslobodilaki rat u Jugoslaviji donio i federalno rjeenje za komunistiku
Jugoslaviju. Uspostavljene su federalne republike, ali ispod te konstrukcije ostali su gotovo
svi sadraji starih nacijskih pitanja. Narodnooslobodilaka vojska, koju su organizirali i
vodili jugoslavenski komunisti, uspostavlja novu pozornicu za rjeenje bosanskog pitanja.
Tvrdei da ga razumiju na osnovi uvida u prethodna rjeenja, vijenici Prvog zasjedanja
Antifaistikog vijea narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine istakli su 1943. godine
da Bosna nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, ve i srpska i hrvatska i muslimanska.
inilo se da taj princip ni-ni-ni ve i-i-i preuzet iz sovjetskih obeanja o rjeenju
nacijskih pitanja kao dijela procesa koji obuhvata svjetska revolucija, otklanja lai o Bosni
i njenim ljudima. Komunistiko obeanje rjeenja bosanskog pitanja prihvatili su oni kojih
se ono sudbinski ticalo kao revolucionarnu promjenu u odnosu na sva stanja kroz koja su
prolazili sve do tada. Ali ono je skrivalo isti sadraj iza promijenjene forme: Bosna je i srpska
i hrvatska, pri emu je tu rije o pretpostavljenim i priznatim nacijama, te i muslimanska, pri
emu su muslimani priznati kao neosporiva realnost, ali ne i kao politiki narod usporediv s
drugim takvim narodima, jer ako bi bili priznati na drukiji nain, to bi ih stavilo nasuprot uvrenom vjerovanju da Bosna nema i da ne moe imati svoj, to znai bosanski politiki narod.

102/Godinjak 2013

Bosanska politika filozofija izmeu fantazija i realnosti

Ali, uz topove i tenkove jugoslavenske vojske, uz pameti odkolovane u socijalistikoj

Jugoslaviji, Bosna od 1991. godine ponovno postaje pozornicom razaranja i unitavanja
svega to je smatrano njezinim. U svim komunistikim strukturama tadanje komunistike
Jugoslavije na politike povrine iz zatamnjenih dubina izbijaju strasti, postavke i tumaenja u kojima je bosansko pitanje sa svim njegovim poricanim sadrajima presudno
za oivljavanje starih sukoba u novim rovovima.
I devetnaesto i dvadeseto stoljee protekli su s obeanjima i vjerovanjima da je rijeeno
bosansko pitanje. I prije i poslije tih rjeenja zbivala su se stradanja bosanskih ljudi. Osporavanja i poniavanja te progoni i ubijanja obuhvataju sve bosanske ljude i sve to je njihovo.
Ali nijedno od obeanja koje im je dano i koje su prihvatili nije i ispunjeno. Bosansko
pitanje je i danas jednako duboko i bolno, zamreno i nejasno. Odgovori na njega su i sada,
nekako kao i prije, tu u njemu. U njemu, to znai u ljudima. Te odgovore nije mogue nai
izvan tih ljudi koji ih sada nemaju. Odsutnost tih odgovora je jamstvo stalne mogunosti da
budu naeni. Bosanski ljudi danas imaju gotovo sva iskustva prihvatanja i/ili nametanja
razliitih slika ovjeka, drutva i drave, od nacionalizma do kozmopolitizma, od fundamentalizma do ekumenizma, od faizma do liberalizma, od tradicionalizma do scijentizma.
Uz to, sve do sada nema nijednog sadraja u tim iskustvima koji je preispitan i posljedino
osvijeen. Svaki od njih je u dubokoj i nerazrijeenoj iskustvenoj traumi bosanskih ljudi.
Neznanja i posljedini strahovi, s mrnjama i njima pokretanim strastima, proimaju
bosanske ljude. Obeanja rjeenja koja su domiljana izvan i mimo bosanskih ljudi udaljuju
ih od onog to je u njima, u tim predjelima najveeg i najeeg rata za ovjeka. Kada se
danas govori o razluenosti bosanskog drutva, jasno je da u njemu ive pojedinci i skupine
najgorih izopaenosti ljudskosti, ali i pojedinci i skupine koji su svjedoci za sve to bi u
budunosti moglo biti bolje od ovog to je danas. Ako bi ovjeanstvo u cjelini ili neki
njegov dio bio preputen strastima nekog ili nekih od svojih pojedinaca, zasigurno bi bio
neizbjean njegov sunovrat u propast. Politiki poredak je potreban naspram te stalno prijetee propasti. Iako je neodvojiv od srijede ljudskosti, politiki poredak se nerijetko izdvoji
u zasebnu silu koja postaje opakija i razornija od svake ljudske pojedinanosti. A ta pojedinanost je uvijek izvorna i neponovljiva pojava. Nije svediva ni na sebe samu niti na
bilo koji poredak u svijetu. Stil nije samo ovjek, pie Pablo Neruda, ve i ono to ovjeka
okruuje.2 Kae li se to drukije, stil je ukupnost postojanja, s obje svoje strane i vidljive
i nevidljive. Nevidljivu obznanjuje i svjedoi vidljiva. U cijeloj svojoj rasprostranjenosti,
i jedna i druga sabrane su u ovjeku, u obje njegove strane i vidljivoj i nevidljivoj. Sve to
jeste stil. Znaenje tog otvara se tek usvajanjem da Stil jest Um, prvo to je Bog stvorio.3
Um je objedinjenost svega to pokazuje postojanje u neprestanome protjecanju. Da bi
to sve sabirao, ovjek na prvoj razini svoje ukljuenosti u postojanje, a to znai svaki ovjek,
odraava opu umnost u svojoj raz-umnosti. U tome je on u neprestanom osvjeivanju
poretka kojem su izvor i ue Um, ali vazda preko raz-Uma. Bivanje Uma u svemu pokazanom

Pablo Neruda: Priznajem da sam iveo: Memoari, prev. Gojko Vrtuni. Beograd: Beogradski
grafiko-izdavaki zavod, 1975, 109.
3
O tome vidjeti vie u: Rusmir Mahmutehaji: Iz Jerusalema: O jednosti, vjesnitvu i povratku.
Zagreb: Profil, 2011, 97-104.
Godinjak 2013/103

MAHMUTEHAJI

namee nunost njegove neograniljivosti: on je jedan, ali kao poelo svega u to se svojim
protjecanjem sputa. Zato je raz-Um mogu jedino u svijetu granica, i to tako da na granici
nita ne zavrava, ve na njoj poinje. Shvatanje i osvjeenje granice znai nadlaenje
zatoenja. Raz-Um dovodi do granice, ali je sam nikada ne nadlazi. Bude li pojam stil
shvaen kao odraz ovjekove najvie mogunosti, to znai kao njegov razlog i njegova
svrha, shvaen kao vazdanja uskraenost u odnosu na savrenost prema kojoj se pojedinac
okree, politiki poredak u svakome od svojih oblika odraava oboje i ovjeka i njegovo
okruenje, ali u nastojanju da se iz tog uzae u bolji svijet. Zato je opravdano rei da su
i ovjek i drutvo u neprestanoj krizi i njezinome nadlaenju. Ni u jednome od stoljea
svog milenijskog trajanja Bosna nije bila izvan svoje politike krize. Vjerovatno je tako
sa svakim trajanjem drutva u historiji. Dananja osjeanja i shvatanja pojma bosanska
kriza odreena su dubokim i otrim raskolom izmeu ovodobne egzistencijalne ukljuenosti
u tu krizu, na jednoj, i imaginacija o nekoj boljoj prolosti, na drugoj strani. Ni Bosnu ni
njenu politiku krizu u dananjim gledanjima njenih ljudi nije mogue tumaiti izvan utjecaja
komunistikih obeanja i postignua u Jugoslaviji, te razarajuih i ubilakih sunovraenja
tog poretka u novo uskrsnue bosanskog pitanja u svoj njegovoj estini i vanosti.
Nastanak i propast jugoslavenske drave nisu shvatljivi izvan drutvenih, kulturnih i
politikih tokova na irem evropskom prostoru. Razlozi nastanka te drave su u tokovima
koje je opravdano nazvati modernou. Uzroci njene propasti su u ideologijskim pojednostavljenjima modernih zamisli o napretku, nacijskim teleologijama, stvaranju novog
ovjeka i novog svijeta, pri emu su zanemareni najvaniji sadraji zbilje pluralnih drutava
i slobode pojedinca kao principa svakog konstruiranja drutva i nacije.
Raspad Jugoslavije bio je predvidljiv, jer je u ideologijskom konstruiranju te drave
bilo ukljueno vie zanemarenja nego priznanja realnosti drutava od kojih je bila sagraena.
Oni koji su raspad podsticali kao poeljnu pojavu nisu mogli predvidjeti sve njegove ishode.
A meu ishodima koji su gotovo posve bili nepredvidljivi glavnim pokretaima i sudionicima
raspada Jugoslavije jest opstanak i dravni suverenitet Bosne. I suverenitet i otpor pothvatima
njegovog razaranja ozbiljeni su kao pojava nepredviena na neprijateljskoj strani. (Onima
koji mogu osjeati nelagodu, pa se i protiviti ovakvom koritenju imena Bosna, predlaemo
da se strpe do dijela ovog izlaganja u kojem e biti iznijeti razlozi za to.)
Ni netom spomenute nepredvidljivosti i predvidljivosti nisu najvei paradoks u ishodu
raspada Jugoslavije i uspostavljanja dravnog suvereniteta Bosne. Najvei paradoks tog
dogaaja je u injenici da su zagovornici i branitelji bosanske dravne suverenosti i prije
i sada bez jasnih teorijskih uvida u razloge i svrhu svojih zalaganja. I prije i sada, u njihovome
odnosu prema bosanskom politikom poretku, taj paradoks je proistjecao prvenstveno iz
emocijskog odnosa prema onim snagama koje su ga nastojale osporiti, sprijeiti i razoriti.
Veinu zagovornika i branitelja bosanske dravnosti proimala su osjeanja onog to oni
nee, dok su i osjeanja onog to oni hoe takoer bila i ostala nejasna. Bosanska kriza
u posljednja dva stoljea bila je hronina, pri emu su svi njeni znakovi bili zaprijeeni
strahom od goreg. To gore bilo je povezano s osjeanjima da Osmanski sultanat moe nestati,
da Habsburko carstvo moe zauzeti zemlju, te da se Srbija i Crna Gora mogu proiriti prema
zapadu. Takav strah je uzrokovan jasnim vienjem promjena koje su nametala nastajanja
osvijeenih naroda, pokretanih i voenih idejom drutvenog i nacijskog osloboenja. Bosanska
drutvena sloenost, kao zbilja dugog trajanja, nikada nije zadobila nijednu konzistentnu
104/Godinjak 2013

Bosanska politika filozofija izmeu fantazija i realnosti

i uvjerljivu vlastitu filozofijsku predstavu. Uz to, svaka njena predstava kao drutva, kulture
i politike koja je tu, u stalnoj mogunosti ozbiljenja, nije bila ukljuiva ni u jednu od okruujuih nacijskih teleologija. Zato je sve bosansko, to se pokazivalo izvan tih teleologija,
moralo biti poreeno, prognano ili uniteno.
U esnaestome i sedamnaestome stoljeu Bosna je bila obuhvaena susjednim zemljama
koje su takoer bile u okviru Osmanskog sultanata. Na ta je podruja bosansko stanovnitvo
dolazilo s razliitim ciljevima radi boljih ivotnih uvjeta, u svojstvu slubenika i vojnika
Carstva, te pridruivanja novim obraenicima u njihovu vjeru.4 Tako je bilo i s podrujima
Dalmacije i Like. Nakon to je u tim podrujima propala osmanska vlast, sve muslimansko
stanovnitvo je imalo tri mogunosti ili iseljenje ili pokrtenje ili smrt.5 Nestajanje muslimana
i gotovo svega to je s njima u vezi u tim krajevima dogodilo se na temelju tih triju pojava.
Mnogi su protjerani, mnogi pokrteni, a mnogi ubijeni. Sudbina muslimana u zemljama
sjeverno i zapadno od Bosne nije odvojiva od tokova oblikovanja mentaliteta bosanskih
ljudi tokom osamnaestoga i devetnaestoga stoljea. Isti usud pogodio je i muslimane Srbije
i Crne Gore tokom devetnaestoga stoljea.6 Na cijelom prostoru dananje Srbije, i u selima
i u gradovima, ivjeli su muslimani istog jezika i porijekla kao i njihovi pravoslavni susjedi.
U ustancima hrianskih Srba na prijelomu izmeu osamnaestoga i devetnaestoga stoljea borba
protiv feudalne tiranije poistovjeivana je s potpunim unitenjem svih muslimana i svega
njihovog. Zamisao slobodne hrianske drave, u koju bi bila ozbiljena prava potlaenih,
iskljuivala je mogunost zajednikog ivota s muslimanima. Svi muslimani su poistovjeivani
s Turcima, pa je njihovo unitenje i kao vanjskih i unutarnjih neprijatelja smatrano uvjetom
dostizanja nacijskog cilja.7
Oni koji su krajem sedamnaestog i tokom osamnaestoga stoljea uspjeli izbjei iz svojih
zaviaja sjeverno i zapadno u odnosu na dananje granice Bosne, nosei uspomene na strane
pokolje i unitavanja, esto predstavljajui rijetke svjedoke pokolja muslimana, doprinosili
su kulturi straha i nesigurnosti. Izbjeglice iz zemalja svuda oko Bosne, s uspomenama na
stradanja, znaajno su utjecali na oblikovanje bosanske krize, koja je od tada pa sve do sada
u odnosu s uincima i razvojem evropske modernosti u Jugoistonoj Evropi.
Uz to valja naglasiti da su oslobodilaki pokreti naroda slavenskog juga tokom devetnaestoga i dvadesetoga stoljea redovito ukljuivali borbu seljaka protiv osmanskog feudalnog
poretka. U toj borbi za drutvenu i politiku slobodu neprijatelji su bili Turci. Razdioba

O etnikom sastavu doseljenika u prostore sjeverno od Bosne vidjeti, npr., u: Klra Hegyi:
Balkan Garrison Troops and Soldier-peasants in the Vilayet of Buda; u: Ibolya Gerelyes i
Gyngy Kovcs, ur.: Archaeology of the Ottoman period in Hungary. Budapest: Hungarian
National Museum, 2003, 23-40.
5
O tome vidjeti vie u: Rusmir Mahmutehaji: Tajna Hasanaginice. Sarajevo: Buybook, 2009.
6
O tome vidjeti vie u: Safet Bandovi: Muslimani u Smederevskom sandaku: Progoni i pribjeita (1804-1862); u: Mirsad Arnautali, ur.: 150 godina od protjerivanja muslimana iz
Kneevine Srbije. Oraje: Medlis Islamske zajednice, 2013, 9-49; Galib ljivo: Protjerivanje
stanovnitva islamske vjere iz Kneevine Srbije 1830-1878 godine; u: isto, 51-70.
7
Vidjeti: Vasa ubrilovi: Istorija politike misli u Srbiji XIX veka. Beograd: Narodna knjiga,
1982, str. 72.
Godinjak 2013/105

MAHMUTEHAJI

je bila potpuna: Turci su i politiki i teoloki i vanjski i unutarnji neprijatelji svega naeg.
Tako su razlozi turskog feudalnog gospodstva nalaeni u njihovom muslimanstvu, a razlozi
borbe protiv njih u hrianstvu. Potlaeni seljaci su razloge za svoje borbe otkrivali u svemu
to je bilo naspram turijata, u svome hrianstvu i sjeanjima na doba u kojem nisu bili
potinjeni tuim gospodarima, da bi postigli ono do ega su drugi evropski narodi u svome
razvoju ve doli.
Iz stanja krize bosanskog naroda razdijeljenog razliitim religijskim i politikim
lojalnostima, te optereenog nerazrijeenim traumama nastalim i produbljivanim kroz vie
stoljea nije izvedena zajednika svijest o odgovornosti za artikuliranje politike filozofije
koja bi bila njegov odgovor na smrtne prijetnje svim sudionicima bosanske drutvene pluralnosti. Cjelovitog politikog odgovora na promjene u zemlji i okruenju nije bilo unutar
Bosne. inilo se gotovo svakome da takav odgovor nije ni mogu, jer Bosna nema ni granice
niti svoj narod kojima bi bila razluena od Srbije i Hrvatske. Nije nikako mogue rei gdje
poinje i gdje prestaje jezika razlika izmeu srpskog, hrvatskog, crnogorskog i bosanskog
jezika. Nije mogue rei ni gdje su poelne razlike izmeu katolianstva, pravoslavlja i
muslimanstva, niti koji dio bosanskog kulturnog naslijea moe biti dodijeljen samo jednim,
a posve oduzet od drugih sudionika bosanske pluralnosti. Ni u Bosni ni u susjednim zemljama
nikada nije bilo izvornog poretka ljudi kojem bi razlozi bili u nekoj neposrednoj vjesnikoj
vezi s Transcendentnim. Nije bilo ni originalnih filozofskih, teolokih i politikih mislilaca.
Oni na koje se najee poziva u govorenju o Bosni, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori nisu ni
djelovali u svojoj zemlji niti su pisali na svome maternjem jeziku, pa je potreba za vanjskim
voama i sucima odraavala i neodgovornost elita unutar naroda prema njemu. Jednostavno
je pokazati da kriza bosanskog drutva, pa tako i paradoks nepostojanja odgovarajue politike
teorije, i pored sudbinske potrebe za njom, traje i danas. Nemogue je dati pouzdane dokaze
da se neto u tome stanju mijenja. Ali jasna je nunost izlaska iz tog stanja psiholoke i
kognitivne zaprijeenosti gotovo svega to je bosansko. A to je mogue prije svega u artikuliranju politike filozofije koja nastaje iz kritiki istraivane bosanske drutvene krize.
Sadraji ovodobne bosanske politike krize su brojni. Obuzetost ljudi samo nekim od njih
religijskim i modernim, pravoslavnim i srpskim, katolikim i hrvatskim, muslimanskim
i bonjakim, balkanskim i evropskim, partijskim i korporacijskim, itd onemoguuje
razumijevanje cjeline i izvoenje zajednikog imenitelja za bliskosti i razliitosti, spojivosti
i oprenosti, te obeavajue i prijetee sadraje tog drutvenog trajanja.
1. U ideologijskom razdoru
Najradikalnija osporavanja svih zasebnosti u historijskom trajanju Bosne osnovana
su na postavci da to ime ne oznaava nita drugo do geografski pojam.8 Kada tome pojmu
budu dodana nacijski usmjerena historiografska, antropogeografska i druga istraivanja
u okviru nacijskih ideologija i imperijalnih nacrta, jasno je da njemu nije mogue dodijeliti
nikakve sadraje do srpske i/ili hrvatske.

Vidjeti, npr., Jovan Cviji: Balkansko poluostrvo i junoslovenske zemlje. Beograd: Marso, 2011,
str. 74.

106/Godinjak 2013

Bosanska politika filozofija izmeu fantazija i realnosti

Bude li cijelo pitanje prevedeno u podruje nacijskih ideologija, ta dva radikalno suprotstavljena zahtjeva nude politiki kompromis prema kojem je Bosna djelomino srpska
a djelomino hrvatska. Nje u takvome gledanju zapravo i nema kao cjeline. To su dvije
teritorije na kojima se na sloen nain dotiu i prepliu dva povijesna naroda koji imaju
politiku svijest, to jest Srbi i Hrvati. U tu sloenost ukljueni su muslimani, koji su zapravo
Srbi i/ili Hrvati. Kao muslimani, ukljuivi su u srpsku ili hrvatsku naciju. Kao Turci, iskljuivi
su iz njih obje, te najhumanije rjeenje za njih je iseljenje u Tursku. A kada hoe da ozbilje
svoje bivanje politikim narodom unutar svog bosanstva, to znai u osvjeenju sebe izvan
nametanih im ukljuenja u druge nacije, uzrok su nemogunosti izvoenja spomenutog
politikog kompromisa u trajno rjeenje razgranienja Srbije i Hrvatske, pa su najgori unutarnji neprijatelji zamisli o nacijskoj i drutvenoj slobodi svojih kranskih susjeda. Tada
ih je nuno predstaviti kao zapreku i bauk naspram svega to je zamiljeni put prema nacijskom cilju. Nemogunosti razgranienja meu Srbima i Hrvatima kroz tijelo Bosne namee
odgovarajuim ideologijama dodatne ideologijske odnose prema Bonjacima. U takvim
je konstrukcijama neprihvatljivo da bilo ko od onih koji su lojalni ideologijskom srpstvu
i ideologijskom hrvatstvu bude Bonjak, iako je to ime koje svojom obuhvatnou nadlazi
svaku od modernih nacijskih konstrukcija. U poricanju mogunosti bosanskog politikog
naroda, bonjatvu je nuno oduzeti sve sadraje koji bi mogli znaiti ita drugo do ideologizirano muslimanstvo. Odvajanje Bonjaka od svake mogunosti da tome imenu naroda
dodijele sadraje politikog obuhvatanja potrebno je provesti svim sredstvima koja su na
raspolaganju nacijskim elitama, jer to je nuan sadraj snaenja teleologija nacijskog srpstva
i nacijskog hrvatstva. Tako su Bonjaci svedeni na onaj dio stanovnitva koji ne pristaje
uz ideologiju srpstva i hrvatstva, na one koji se tim ideologijama suprotstavljaju svojom
pseudonacijskom religioznou.
Ime Bonjak odgovara imenu naroda. Za tvrdnju o nerazdvojivosti imena naroda i imena
zemlje presudnu ulogu nema nijedan od moguih odgovora na pitanje: ta je starije ime
naroda ili ime zemlje, te ko je kome dao ime zemlja narodu ili narod zemlji? Budui
da Bosna pripada legitimno svim njenim stanovnicima, od kojih su neki Srbi a neki Hrvati,
ime Bonjaci postaje u nekim ideologijskim vidicima nelegitimno, jer ono ukljuuje polaganje prava tih ljudi na cijelu Bosnu. U skladu s takvim gledanjima, Bonjaci su samo
muslimani, religijska zajednica koja se suprotstavlja tokovima nacijskog osvjeenja naroda
na prostorima slavenskog juga. A ta religijska zajednica nije nita drugo nego ostatak turske
vladavine, potureni dio srpskog i hrvatskog naroda, narod turske kulture, pa tako i nelagoda
u cjelinama tih evropskih naroda.9 A zapravo Bonjaci u sebi i svome trajanju imaju, prema
tvrdnjama dijela bonjake elite, sve to je potrebno za nacijsko osvjeenje i njemu odgovarajuu politiku realizaciju. U vidiku evropske nacijske emancipacije muslimani ne mogu
postati politiki narod. Tek kada prihvate nacijsku teleologiju Srba ili Hrvata, oni mogu

U: Konvencija koja regulira iseljenje turskog stanovnitva iz podruja jugoistone Srbije u

Jugoslaviji, koju su 1938. godine potpisali predstavnici Kraljevine Jugoslavije i Republike Turske,
a stanovnitvo tih krajeva, uglavnom ili gotovo iskljuivo Albanci i Bonjaci, odreeno je kao
jugoslavenski muslimanski podanici turskog porijekla i jezika i turske kulture. Vidjeti: http://www.al
banianhistory.net
Godinjak 2013/107

MAHMUTEHAJI

polagati pravo na vjersku autonomiju. Ako se toj mogunosti suprotstavljaju, oni su neprijatelji, i to u svoj ambivalentnosti bivanja i unutarnjim i vanjskim zaprekama nacijskom
osloboenju kranskih naroda. Takvo osloboenje za pravoslavne stanovnike Bosne, koji
su se emancipirali u srpskoj naciji, znai ozbiljenje u srpskoj dravi, za to razlozi moraju
postojati u njihovoj slici historije. Zato je Bosna u vidicima nacijskih nacrta koji vode prema
zamiljenoj dravi samo gradivo, neureena teritorija koju valja osvojiti, urediti i ujediniti
s nacijskom dravom. Tokom devetnaestoga stoljea Bosna je samo jedno od podruja
nacijske imaginacije o osloboenju i ujedinjenju. Njena jedinstvenost osporavana je na
razliite naine. U dijahronijskom trajanju ona ima granicu na kojoj poetke muslimanstva
nije mogue nikako spojiti ni sa ime to tome prethodi. Uzme li se stav gotovo svih ideologa
srpske nacije o nunosti prisajedinjenja Bosne Srbiji, kao nacijski odnos prema Bosni, jedini
mogui odgovor muslimana na njeg jest njegovo odbijanje. Uasavajue je cijelo muslimansko iskustvo sa Srbijom i zalaganjima za njeno nacijsko osloboenje. Zamisao o drutvenom
i nacijskom osloboenju Srba tokom devetnaestoga i dvadesetoga stoljea u najveoj mjeri
temeljena je na antimuslimanstvu, pri emu su muslimani predstavljani i kao vanjski i
kao unutarnji srpski neprijatelji. Ni u jednom vidiku osloboenja i nacijske emancipacije
naroda slavenskog juga muslimani nisu prihvatani ni kao postojei ni kao mogui zasebni
narod. Zato je njihovo odvajanje od svakog kolektivnog prava na Bosnu kao domovinu
bitan sadraj ideologijskih nacrta nacijskog osloboenja Srba i Hrvata. Cijelo iskustvo
Bosanskih Muslimana sve od Bekog rata pa do ovoga doba mogue je sabrati u pet rijei:
progoni, ubijanja, pokrtavanja, poniavanja i razaranja. Zaudno je da ni Veselin Maslea,
kao ni gotovo svi ostali marksistiki pisci s junoslavenskoga prostora, ne prepoznaje taj
okvir za razumijevanje psihikog i drutvenog stanja Bosanskih Muslimana. On pie:
Srpski seljaci bili su nacionalno svesni i tu svest vie niko nije mogao da potisne. Muslimanska
masa, politiki potpuno pod uticajem begova i aga, nije predstavljala nacionalno svestan
i odreen elemenat, i ba zbog toga je mogla da bude ona dravotvorna snaga na koju
bi se Austrija naslanjala.10
Tako odreena prikladnost muslimana da budu dravotvorna snaga u okviru okupacije
Austro-Ugarske ukljuuje njihovu suprotstavljenost srpskoj nacijskoj teleologiji unutar
koje su ideja drutvenog i nacijskog osloboenja glavni initelji svih tadanjih i buduih
promjena. Muslimani ne poznaju te promjene, pa su nesvjesno sredstvo onih imperijalnih
snaga koje im se suprotstavljaju. Tu dravotvornu snagu odreivali su njeno muslimanstvo,
poloaj feudalnih gospodara i veza sa Osmanskim sultanatom. Nositelji srpske nacijske
oslobodilake ideologije oblikovali su svoj subjektivitet u estokoj suprotstavljenosti svemu
tome. Nikakvi oblici muslimanstva, nasljeivanja gospodstva i turske politike ostavtine
nisu bili uskladivi sa srpskim nacionalizmom. Veselin Maslea u vezi s time zakljuuje:
Samo postojanje dveju samostalnih i nezavisnih srpskih nacionalnih drava bez begova
i kmetova, sa slobodnom zemljom, bilo je ve dovoljno da deluje na razvoj nacionalne
svesti kod Srba u Bosni i Hercegovini. Njihovo postojanje kao srpskih drava znailo
je praktino ostvarenje svega onoga to je pravoslavna raja u Bosni i Hercegovini elela:
sloboda na zemlju i sloboda vere. I jedini politiki zakljuak iz toga saznanja mogao

10

Veselin Maslea: Mlada Bosna. Sarajevo: Veselin Maslea, 1990, 91.

108/Godinjak 2013

Bosanska politika filozofija izmeu fantazija i realnosti

je da bude: negacija muslimanskog feudalizma i turske drave. I ona je u istinu postala

glavni sadraj srpskog nacionalizma.11
Srpska nacionalna svijest je u takvome vidiku odreena negativnim odnosom prema
svakoj mogunosti transformiranja predstave o turijatu, gospodstvu i muslimanstvu, transformiranja koje bi dovelo do osvjeenja bosanstva kao politike filozofije. Uz oitost
da je begovat kao najvaniji kontrapunkt srpske nacionalne svijesti neodriv u politikim
procesima, ideologijsko rekonstruiranje tog odnosa usmjereno je prema muslimanstvu kao
novom kontrapunktu. Takvu sliku muslimana podupiralo je austrougarsko koritenje ostataka
muslimanskog feudalnog gospodstva kao sredstva protiv nacijske emancipacije muslimana
u modernu bonjaku naciju. Nacijsko osloboenje Srba znai dokidanje potinjenosti
hrianskog naroda muslimanskoj feudalnoj gospodi. A to ukljuuje otklanjanje turskog
politikog okvira u kojem je osiguran odnos gospodara i kmeta. Tako srpski kmet svoju
slobodu vidi u svome hrianskom dostojanstvu naspram muslimanstva poistovjeenog
s feudalnim gospodstvom. Kada taj slobodom pokrenuti narod postane politiki svjestan,
njegov politiki partner je Turska kao nositelj politikog poretka, a ne njena religijska i
politika ispostava u obliku bosanskog muslimanstva. Kada nestane mo nositelja politikog
poretka, mijenjaju se i svi drutveni odnosi, pa se muslimanstvo javlja kao perenijalni sadraj
poraenog feudalnog gospodstva. Veselin Maslea zakljuuje: Savez Srba i Muslimana
bio je nesumnjivo jedna velika potreba bosanske politike, ali je savez begova i arije bio
najvea smetnja tome savezu.12
Begovi i arija u tome kazivanju oznaavaju prvenstveno onaj dio muslimanskog naroda
koji je ouvanje svojih feudalnih privilegija, pa tako i politikih poredaka koji bi ih mogli
tititi, isticao kao najviu vrijednost sveg muslimanstva. Muslimanstvo je tako bilo svedeno
na tienje feudalnog poretka protiv kojeg su pravoslavni Srbi i katoliki Hrvati vodili borbu
radi svog drutvenog i nacijskog osloboenja. to je politika prisutnost Osmanskog carstva
bila slabija, to su nositelji preostalih feudalnih privilegija nastalih u okviru tog Carstva
postajali sve strasniji i bezobzirniji zagovornici turijata u muslimanskome narodu. Tako
su zamraivali vidike u kojima bi se taj narod osvijestio u svojoj bonjakoj naciji, i to
uz uvaavanje svog odnosa s drugim nacijama istog prostora. U takvome vienju bosanske
politike srpstvo nije odvojivo od pravoslavlja, pri emu ni begovatu ni muslimanstvu nije
mogue priznati bilo kakvu nacijsku teleologiju povezivu s bosanstvom. Svoenje sveg
bosanskog muslimanstva na to to su deset hiljada njegovih istoveraca bili age i begovi13
jest temeljna ideologijska postavka integralnog srpstva u kojem je dokazni oslonac traen
u uzvratnom integralnom hrvatstvu. Politika emancipacija srpskog naroda vodi opoj
mogunosti razrjeenja nesporazuma i sukoba s drugim politikim narodima iz blieg ili
daljeg susjedstva. Politika emancipacija Hrvata je komplementarna politikoj emancipaciji
Srba, pa njihova sposobnost da se politiki sporazumijevaju ukljuuje redovito i muslimansko pitanje kao zajedniko, te tako i razrjeivo u sporazumijevanju vladajuih elita
tih dviju nacija. Taj paradoks, koji e trajati kao zapreka bosanskoj politikoj filozofiji, Veselin
Maslea odreuje na sljedei nain:
11

Isto, 111.
Isto, 138.
13
Isto, 142.
12

Godinjak 2013/109

MAHMUTEHAJI

Priznavajui, dalje, begovat kao politiko vostvo Muslimana, prva generacija srpske
inteligencije nije radila na ublaavanju ideoloke suprotnosti pravoslavni-Muslimani,
nego, naprotiv, na njenom jaanju, poto je stvarnu feudalnu suprotnost kmet-beg elela
da prevazie na nain koji nije mogao da prihvati srpski kmet. Politikom jedinstva sa
srpskim seljakom i politikom jedinstva sa Muslimanima, a ne sa begovima, mogla se
jedino ukloniti istorijska i ideoloka suprotnost pravoslavni-Muslimani, koja je, uistinu,
bila velika smetnja u bosanskoj politici.14
Zamisao prevazilaenja suprotnosti pravoslavni musliman ne ukljuuje ak ni mogunost
osvjeenja bosanstva naspram srpstva. Ne ukljuuje, jer bi relativiziranje vjerovanja srpskih
nacionalista da je Bosna srpska pokrajina znailo nunost transformiranja najvanijih postavki
srpske nacijske ideologije. Vladimir Gainovi pie: Bosna je stara srpska zemlja. Po svojoj
psihologiji, kulturi, celom ivotu.15 U takvome vidiku shvatljiv je stav Veselina Maslee:
Za Srbe u Bosni i Hercegovini osamnaesta znai nacionalno osloboenje, kraj feudalne
eksploatacije.16 A zapravo rije je o proirenju Srbije nad ideologijski konstruiranu sliku
nacijske cjeline.
U takvoj ideologijskoj zamisli Bosne, za muslimane je samo jedna prirodna mogunost:
osvjeenje postojee izoliranosti iz koje je izlaz u srpstvu kao nacijskom i drutvenom
osloboenju. Borivoje Jevti o tome njihovom poloaju i pojedincima koji njime nisu zadovoljni,
promatrajui ga u odnosu na revolucionarni polet srpskih nacionalista u organizaciji Mlada
Bosna, pie:
Muslimanski elemenat, mada je dao nekoliko izrazitih nacionalnih radnika, ostaje po
strani; nad njim visi agrarno pitanje kao avet, i Austro-Ugarska, mandator Berlinskog
Kongresa za reenje agrara u Bosni tog stalnog podjarivaa nemira u okupiranim
pokrajinama ini sve da stvori to jaom i vrom izolaciju muslimana.17
Izolacija muslimana jest presudna za cijelo bosansko pitanje. Iako su srpska i hrvatska
teleologija konstruirane uglavnom na prijelazu devetnaestoga u dvadeseto stoljea, te sve
do ovog doba ostale podlone promjenama, izoliranje muslimana je bitan sadraj njihovog
odnosa prema svemu bosanskome. U konstruiranju transhistorijske naravi tih nacija, muslimani se javljaju kao posljedica osmanske vojne okupacije, a ne kao posljedica promjene
unutar njih samih i onog to jesu, budui da oni niotkud ne dolaze u svoje bosanstvo. Njima
je nametana potpuna odvojenost od svega kranskog, iako su u njihov muslimanski subjektivitet ukljueni i svi razlozi njihovog nekadanjeg bivanja kranima. Njihovo muslimanstvo
ukljuuje kognitivni prijevod sveg njihovog nekadanjeg bivanja kranima.
Dijahronijska neprekinutost bosanskog muslimanstva u odnosu s bosanskim kranstvom,
koja je gorljivo poricana, iako oita, omoguavala je dostojanstvo granice izmeu sinhronijskog
trajanja razliitih pripadanja. A upravo to je osporavano u nacijskim teleologijama. Izoliranje
muslimana koje je nametano kroz nacijske ideologije srpstva i hrvatstva, te prihvatano
14

Isto, 143.
Vladimir Gainovi: Mlada Bosna; u: Pero Slijepevi, ur.: Spomenica Vladimira Gainovia.
Sarajevo: tamparija Petra N. Gakovia, 1921, 32-34, 32.
16
Maslea: Mlada Bosna, 188.
17
Jevti: Sarajevski atentat, 5.
15

110/Godinjak 2013

Bosanska politika filozofija izmeu fantazija i realnosti

u okviru razliitih odnosa samih muslimana prema sebi i drugim, mogue je razumjeti
kao najvaniju zapreku bosanskoj politikoj filozofiji.
2. Historiografska konstruiranja
U tekstu Istorijski osnovi Republike Bosne i Hercegovine18, proitanom 1968. godine
pred gotovo svim sudionicima politike, naune i kulturne javnosti zemlje u kojoj je roen,
Vasa ubrilovi kae:
Ove nae dve zemlje kao republika nemaju etniku osnovu, ujednaenu politiku, kulturnu
i istorijsku tradiciju kao Srbija i Hrvatska, nisu odraz tenji za nacionalnom i kulturnom
samosvojnou svoga naroda kao Slovenija i Makedonija. Jednom rei, Bosna i Hercegovina nemaju dravni narod, koji bi svojim poreklom, istorijskom i dravnom tradicijom
bio nosilac njihove dravne misli. Pored svega toga, ove dve nae zemlje bile su vekovima ili samostalne drave ili su imale poseban poloaj u okviru veih drava.19
Iako je ta historiografska konstrukcija svojstvena gotovo svim nacijskim vienjima
Bosne, valja odmah istaknuti da nijedan sadraj u navedenoj tvrdnji Vase ubrilovia nije
taan. Sve njegove tvrdnje su ideologijske konstrukcije u kojima je polazite neprijepornost
njegovoga prihvatanja dvaju nacijskih programa srpskog kao temeljnog i hrvatskog kao
njemu posljedinog i komplementarnog. Iako je drava, Bosna (Bosna i Hercegovina) nema,
prema danome navodu, svoj dravni narod. Taj paradoks je razrjeiv jedino u konstrukciji
o toj dravi kao tehnikom pitanju dva dravna naroda, srpskome i hrvatskome.
Prema tome, osvjeenje oito postojeeg bosanskog naroda, osvjeenje koje bi ga
usmjeravalo prema njegovoj dravi, ne vodi prema tom cilju, ve prema ujedinjenju s narodima
ili dijelovima naroda izvan nje. Ako nema bosanskog dravnog naroda, ne moe biti ni
bosanske nacije, to znai ni politiki osvijeenog bosanskog naroda. Kada je usvojena
takva pretpostavka, za njenog zagovornika je nebitno da li je ona posljedica nepostojanja
ujednaene politike, kulturno-historijske tradicije te kulturne i nacionalne samosvojnosti,
ili je upravo to uzrok nepostojanja bosanskog politikog naroda.
Iako i taj autor, kao i mnogi drugi iz njegove nacijske zajednice historiografa, i tu i na
drugim mjestima, manje ili vie vjeto krije svoju postavku o transhistorijskoj naravi srpske
nacije, jasno mu je da bi, i kad bi njegove tvrdnje bile tane, bosanska nacija ili bosanski
politiki narod bio oita pojava, jer bosansko pitanje i de facto i de iure opstaje i pored
uasavajuih pothvata da bude razrijeeno i perom i maem i ognjem.
A ta je zapravo ta nacija, taj osvijeeni narod, taj politiki narod u ime kojeg kroz
stoljea osporavaju bosansku mogunost u tome to jest? Moe li ne postojati to to je
potrebno ustrajno poricati i razarati? Ima li imaginacijski svijet, u kojem se to nepostojanje
smjeta, veu zbiljnost od tog to jest? Karl Deutsch ovako odgovara na ta pitanja: Nacija,
tako se kae u jednoj alosnoj evropskoj izreci, jest skupina ljudi ujedinjena zajednikom
zabludom o njihovom zajednikom porijeklu i zajednikom mrnjom svojih susjeda.20
18

Vasa ubrilovi: Istorijski osnovi Republike Bosne i Hercegovine, Prilozi Instituta za istoriju
radnikog pokreta Sarajevo, 4 (1968): 23-42.
19
Isto, 23.
20
Karl Wolfgang Deutsch: Nationalism and its Alternatives. New York: Knopf, 1969, 3.
Godinjak 2013/111

MAHMUTEHAJI

Konstrukcija Vase ubrilovia ukljuuje dijahronijsko apsolutiziranje srpske nacije

i iskljuivanje bosanskih muslimana kao mogueg politikog naroda izvan turske
okupacije hrianskih zemalja. Uz navedenu tvrdnju Vase ubrilovia valjalo bi, radi ovdje
pokrenutih i raiavanih pojmova, uvesti i zakljuak Hazima abanovia o Bosni promatranoj u vidiku njegovih istraivanja njenog poloaja u Osmanskom carstvu:
Bosanski paa drao je pod svojom vlau podruje vee nego ijedan bosanski kralj.
U tom prostranom sklopu, koji je hvatao od apca do mora i od Zveana do Virovitice,
Bosna je kao sredinja oblast predstavljala neku vrstu matice koja je sada dobila vei
znaaj. Taj znaaj Bosne porastao je jo vie kasnije kada je ona postala pogranini i
periferijski paaluk Osmanskog Carstva skoro na svim takama.
Jedna osobenost bosanskog paaluka jeste i to to je to bio u oznaenom periodu jedini
paaluk ije je sjedite i sva teritorija bila na jugoslavenskom podruju, a matica u srcu
jedne nae ranije drave.
Kako je bosanski ajalet obuhvatio mnogo ire podruje od podruja nekadanjeg kraljevstva,
tako je sada i pojam Bosne postao mnogo iri.21
Pojam Bosne je doista postao mnogo iri. On je, uz poelne razloge za to, obuhvatio
drutvo religijske pluralnosti. Katolici i pravoslavci te muslimani i jevreji ukljueni su
u to drutvo. Njihova ukljuenost nije bila posljedica ni prostog politikog realizma niti
ravnodunosti prema religijskim razlikama. Razliite puteve prema Bogu te nepovredivost
ljudskog prava da pripada bilo kojem od njih svima njima jamio je niko drugi do Bog,
i to preko objave vjesniku Hvalu.
A kada god bude postavljen u prostor i vrijeme koji nisu transcendirani ni natpojedinanou ni Duhom, nacijski cilj postaje bog. Iskustvo s prisutnou drugog i drukijeg
u susjedstvu, onog koji ima poelne razloge da bude to to hoe, postaje nepodnoljivo,
jer njegov bog mora biti krivi. Mora, jer u apsolutiziranom nacijskom cilju nema mjesta
za dva poela.
U vidiku Vase ubrilovia, koji je paradigmatina suma antibosanske ideologije, navedena
cjelina se postavlja izmeu dviju ideologijskih konstrukcija ur-Srbije i ur-Hrvatske, koje
su kao historiografska utjelovljenja asimilirane u moderne nacijske ideologije. On kae:
Dinarske planinske oblasti, gde se nalaze Bosna i Hercegovina, matice su prve srpske
i prve hrvatske drave. Srpska drava nastaje u slivovima gornjeg toka reke Drine, Zapadne Morave i Ibra, prva Hrvatska drava nastaje u slivovima severno-dalmatinskih
reka Une i Vrbasa.22
Te ideologijski konstruirane ur-Srbija i ur-Hrvatska jesu, u nacijskim teleologijama,
perenijalno nepreispitive premise. One, i pored razliitih utjecaja Bizanta i Bugarske, na
jednoj, te Venecije, Austrije i Ugarske, na drugoj strani, ostaju, kako istie Vasa ubrilovi,
stoeri oko kojih se zbivaju sve junoslavenske nacijske teleologije u njihovoj dijahronijskoj
usmjerenosti prema budunosti pripadajuih im nacija i drava. Prostor izmeu njih je,
prema njegovom tumaenju, mrtvi ugao. On kae:

21
22

Hazim abanovi: Bosanski paaluk: Postanak i upravna podjela. Sarajevo: Svjetlost, 1982, 79-80.
ubrilovi: Istorijski osnovi Republike Bosne i Hercegovine, 23-24.

112/Godinjak 2013

Bosanska politika filozofija izmeu fantazija i realnosti

Tako sredinji deo dinarskih oblasti ostaje u mrtvom uglu, i u gornjem toku reke Bosne
jo od ranog srednjeg veka poee se izgraivati istorijska pokrajina, to je danas zovemo
Republika Bosna i Hercegovina.23
Izgraivanje te pokrajine, prema Vasi ubriloviu, nije i jest drava. Nije, jer njegovoj
ideologijskoj konstrukciji o ur-Srbiji, kojoj je ur-Hrvatska potrebna kao logiki konstrukt,
svaki novi ur-entitet postaje zapreka, pa njegovo generiranje, to je historijska oitost, moe
biti samo na podlozi njegovog ur-konstruiranja, kako to izriito kae:
Tako je srednjovekovna Bosna imala da zahvali svome zaklonjenom sredinjem poloaju
i dobrim saobraajnim vezama sa susednim srpskim i hrvatskim zemljama to se vrlo
rano poela iriti na raun srednjovekovne Srbije i Hrvatske. Ove dve drave, kako smo
rekli, vie okrenute prema spolja, bilo zbog kretanja svog stanovnitva ili zbog odbrane
nezavisnosti, zanemaruju svoje unutarnje planinske oblasti, to su graniile sa starom Bosnom.
Ova to iskoriava da se osamostali, a posle i da se proiri na njihov raun.24
Cijela zamisao Vase ubrilovia o toj dvojini obuhvata dijahronijsku ukupnost slavenskog
juga. U srednjovjekovnoj Bosni nema i ne moe biti ni njenog teritorija niti njenog naroda.
I jedno i drugo izvedeno je iz spomenute primordijalne dvojine, kako to konstruira taj pisac:
U njoj ive Srbi i Hrvati, a po verskom pripadnitvu narod se delio na Bogumile, pravoslavne i katolike. Verski sukobi, praeni ratovima i pritiscima iz Ugarske, ostavie od XII
do XV veka duboke tragove na drutvene i kulturno-politike odnose u zemlji. Nedostatak
jedinstvene etnike osnove i vee povezanosti kulture naroda iz novih oblasti sa dravnom
maticom u sredinjoj Bosni, bio je praen separatistikim tenjama velikih feudalnih
gospodara. Sve je to ometalo izgraivanje jedinstvene dravne tradicije i narodne svesti
u srednjovekovnoj Bosni.25
I ta konstrukcija je nuno netana, jer sva promatranja su posljedica pristajanja da nacija
postoji izvan historijskih procesa konstruiranja i dekonstruiranja politikih pripadanja i
nepripadanja. Najvei dio bosanskog stanovnitva, kako priznaje i Vasa ubrilovi, proi
e kroz promjene svog vjerskog pripadanja, pa e muslimani te zemlje postati i njeni kljuni
branitelji od pokuaja krana da je osvoje. A takva prisutnost Bosanskih Muslimana nije
objanjiva izvan i mimo njihove politike osvijeenosti.
Upravo u toj promjeni svijesti ne dogaa se nikakav prekid, jer oni u svem svome kranskom
naslijeu nalaze razloge za osvjeenje svog muslimanstva, a nikako ne u bilo emu izvan
sebe kao presudnijem od njih samih. Oni su, kae Vasa ubrilovi, osujetili sve pokuaje
stranih vojska da dublje prodru u njihovu otadbinu.26 O toj odlunosti muslimana da brane
svoju otadbinu Vasa ubrilovi govori samo onda kada to odgovara njegovoj dihotomijskoj
srpsko-hrvatskoj slici. Tako, on istie: Jo za vreme austrougarske okupacije 1878. oni su
dali takav otpor ulasku strane vojske u svoju zemlju da ga je Be mogao slomiti tek onda kad
je doveo u Bosnu nekoliko korpusa.27
23

Isto, 24.
Isto.
25
Isto, 25.
26
Isto, 27.
27
Isto.
24

Godinjak 2013/113

MAHMUTEHAJI

Ta neosporiva veza s otadbinom nije i ne moe biti, prema ideologijskoj konstrukciji

Vase ubrilovia, nikakva posljedica njihove politike svijesti. A moe li takva borba za
otadbinu biti pokrenuta bez politike svijesti, bez jedinstvene etnike osnove i povezanosti
kulture naroda?! Da bi uvrstio svoja ideologijska domiljanja, koja inae u svome temelju
imaju la, Vasi ubriloviu i slinim zagovornicima nepostojanja politikog bosanstva
potrebna je i dodatna konstrukcija:
Oseanje bosanskih muslimana da su neto posebno u muslimansko-islamskoj zajednici
u Turskom Carstvu nije bilo posledica neke srednjovekovne bosanske dravne tradicije
koju bi oni sauvali. Ova tradicija izumire kod bosanskih muslimana kad prelaze na islam.
Oseanje posebnog izrastalo je iz njihovog uverenja da su po svom poreklu, po svom
jeziku, nainu ivota vezani za Bosnu, i da su neto drugo, razliiti ne samo od pravih
Osmanlija ve i od drugih islamskih naroda u Turskom Carstvu. Samo, ovo oseanje posebnog
kod bosanskih muslimana nikad nije tako daleko ilo da bi vodilo kidanju sa Carstvom.28
I tu je rije o ideologijskoj konstrukciji prepunoj oitih netanosti, te i nunih proturjenosti. Priznanje da su Bonjaci neto posebno, i pored toga to su i muslimani, jest zapravo
relativiziranje njihove usporedivosti s bilo kojim drugim narodom. I nije zaudno da upravo
tu Vasa ubrilovi uvodi zamraenu rije islam. Pojam islam ima u autorovom vidiku
znaenje utjelovljene i svakoj ideologijskoj potrebi prilagodljive pojave. Nikada i nigdje
ni on ni pisci slinih ideologijskih vidika ne izlaze iz opredmeene predstave o islamu.
A upravo takva predstava potrebna im je radi konstruiranja razluenja razumskog subjekta,
koji odgovara Zapadu, od svega to kao nie treba potiniti, emu odgovara opredmeeni
Orijent kao objekt.
Autor potvruje da su bosanski muslimani sauvali svijest o svome bosanstvu, to znai
da su u cijelosti vezani za jezik, zemlju i obiaje koje nasljeuju od jednog do drugog narataja.
Ali nije tana tvrdnja da srednjovjekovna bosanska tradicija izumire s prelaskom Bonjaka
na islam. Za takvu tvrdnju autor ne navodi nijedan dokaz. Ne navodi ga, jer ga i nema i
ne moe biti mimo ideologijskih imaginacija. Upravo u toj promjeni bosanska srednjovjekovna
tradicija nalazi svoje uznesenje, dozrijevanje i obnovu.
Kroz cijelo svoje srednjovjekovno trajanje Bosna je bila pozornica borbe za pravo na
religijsku pluralnost. Istini za volju, to je bila borba za pravo na razliite eklezioloke puteve
prema Isusu Kristu i za pravo zasebnog tumaenja njegovog naslijea. Takvo pravo im
je osporavano. Savezi crkvenih i politikih moi u inkvizicijskim pothvatima protiv njih
ispunjavaju to doba bosanskog trajanja. Ta borba u novim okolnostima nalazi do tada
nevieni okvir: hriani/krani, i istonog i zapadnog obreda, muslimani i jevreji postaju
drutvena zbilja, za to su principijelni razlozi u samoj muslimanskoj tradiciji. U onoj okrutno
osporavanoj kranskoj okrenutosti Kristu, u potrazi za pravom na vlastiti put prema njemu,
dogaa se otkrivanje novih vidika istog svjedoenja, vidika u kojima je vjesnik Hval prihvaen
kao milost svjetovima.
Kada istie da posebnost Bosanskih Muslimana nikada nije vodila tako daleko da bi
oni prekidali veze s Carstvom, Vasa ubrilovi u tome ne vidi a to je nuna posljedica
zatvorenosti njegovog nacijskog vidika njihovu privrenost najuzvienijem idealu bosanskog naslijea idealu religijski pluralnog drutva.
28

Isto.

114/Godinjak 2013

Bosanska politika filozofija izmeu fantazija i realnosti

Kidanje veze s Carstvom oni su osjeali i iskuavali kao smrtonosno sunovraenje u

propast religijske pluralnosti, to znai i njihovo nestajanje. Istina je da su veze Bonjaka s
tim Carstvom, i zbiljne i ideologijski im nametane, bile najpoeljnije stanje tih ljudi, jer su
ih iskljuivale iz nacijskih teleologija i pravdale njihovo unitavanje. to su vie bili Turci, Bonjaci
su vie odgovarali nacijskim konstrukcijama o osloboenju, jedinstvu i ujedinjenju.
Onemoguenost Bonjaka da razloge i kognitivna sredstva branjenja religijske pluralnosti
svoje zemlje nau u evropskim tokovima devetnaestoga i dvadesetoga stoljea jesu i njihova
krivica, ali i posljedica okrutnosti kojom su poricani kao sadraj bosanske cjelovitosti i kao
sudionici u promjenama na irem geopolitikom podruju. Njihova ukljuenost u Osmansko
carstvo sve dok je ono trajalo bila je de facto uvjet njihovog opstanka. Osloboenje podanika
tog Carstva pretpostavljalo je potpuno razluenje od svega to je s njime u vezi. Gdje god
je to Carstvo poraeno kako je to sluaj posvuda izvan granica Bosne nestajala je religijska
pluralnost, to jest bitan sadraj posebnosti Bosanskih Muslimana.
Za Vasu ubrilovia je nebitna injenica da bosanski muslimani nigdje nisu mogli vidjeti
osiguranje svog prava na preivljenje, te da je upravo to pravo jezgra njihove politike
slike svijeta. Razmatrajui dalje sadraje koji ih iskljuuju iz njegove nacijske ideologije,
isti pisac kae:
U Bosni feudalna anarhija nije dovela do izrastanja monih feudalnih dinasta kao Buatlija
u severnoj Albaniji ili Ali-pae Janjinskog u junoj Albaniji. Time se vie istie snaga
i znaaj mnogobrojne sitne i krupne muslimanske vlastele u Bosni XVIII i XIX veka.
Njihov uticaj u to doba bio je tako moan da su veziri u Travniku esto drali vrlo malo
vlasti u svojim rukama.29
Ako su veziri u Travniku odraavali prisutnost osmanske politike u Bosni, a drali vrlo
malo vlasti, opravdano je upitati se: kakva je onda bila politika te veine bosanskih muslimana? Teko je bilo gdje meu balkanskim narodima pokazati toliko saglasnosti o najveem broju pitanja koja odraavaju zajedniko pripadanje. Upravo je taj narod, u tome
to im priznaje i Vasa ubrilovi dokaz protiv njegove tvrdnje o nepostojanju ujednaene
politike, kulturno-historijske tradicije te tenje za nacionalnom i kulturnom samosvojnou.
Ali tu je rije o bosanskim muslimanima. A oni u nacijskim entelehijama Evrope nisu
ukljuivi u sliku politikog poretka kao politiki narod.30 A srpsko i hrvatsko nacijsko osvjeenje jest proces ukljuenja u evropske historijske tokove, a nasuprot svemu to je
u vie stoljea ranije bila zbilja balkanskih drutava. Gradnja novog politikog poretka
je voena uz konstruiranje vanjskog i unutarnjeg neprijatelja naspram kojeg se dogaa
osvjeenje naroda u nacije.
3. Antimuslimanstvo
Na temelju premise o Bosni kao srpskoj zemlji nastaloj izmeu ur-Srbije i ur-Hrvatske
izgraen je cijeli nacrt o osloboenju i ujedinjenju srpske nacije, to je u politikoj strategiji
29
30

Isto.
O tome vidjeti vie u: Talal Asad: Muslims and European Identity: Can Europe represent Islam?;
u: Anthony Pagden, ur.: Idea of Europe: From Antiquity to the European Union. Cambridge:
Cambridge University Press, 2002, 209-227, 209.
Godinjak 2013/115

MAHMUTEHAJI

uvijek provoeno kao irenje Srbije na susjedne teritorije. Svojim bivanjem izmeu dviju
nacija koje se otkrivaju i odreuju u pothvatu razgranienja Bosna se pokazuje kao anomalino
podruje, kao sivo etniko podruje ije otklanjanje je nuda unutar dviju komplementarnih
nacijskih teleologija. Ta siva etnika zona su zapravo muslimani, koji su u nacijskim ideologijama i Turci i poturice, ona druga i tua strana svega to je nacijski nae. Za njih
Ivo Andri pie:
Po geografskom poloaju Bosna bi zapravo trebalo da povezuje zemlje Podunavlja
sa Jadranskim morem, a to znai dve periferije srpsko-hrvatskog elementa i ujedno dve
razliite oblasti evropske kulture. Potpavi pod islam, Bosna ne samo da je bila liena
mogunosti da ispuni ovaj zadatak, koji joj je po prirodi pripadao, i da uestvuje u kulturnom razvoju hrianske Evrope (kojoj pripada po svojim etnografskim i geografskim
obelejima), nego je, tavie, zbog domaeg islamiziranog elementa postala mona
prepreka hrianskom Zapadu. U tome neprirodnom poloaju Bosna je ostala za sve
vreme turske vladavine.31
Od odluujueg znaaja je to da je Bosnu, u najkritinijem trenutku njenog duhovnog
razvoja, u doba kada je previranje duhovnih snaga dostiglo vrhunac, osvojio jedan azijatski ratniki narod ije su drutvene institucije i obiaji znaili negaciju svake hrianske
kulture i ija je vera nastala pod drugim klimatskim i drutvenim uslovima i nepodesna
za svako prilagoavanje prekinula duhovni ivot zemlje, izobliila ga i od tog ivota
nainila neto sasvim osobeno.32
U tim i njima slinim ideologijskim konstrukcijama Ivo Andri sabire i saima stavove
o bosanskome muslimanstvu kakvih je gotovo neizbrojivo mnogo u nacijskim kulturama
ranijih stoljea. Takvi stavovi su prvo postavljani u okvir evropskih predstava o osloboenju
i napretku. Za prostore jugoistone Evrope kognitivna osnova takvih gledanja je ukljuena
u balkanologiju i s njom povezane ustanove. Potom, iz balkanoloke cjeline izdvojeno je
sve to se odnosi na drutvene, kulturne i politike sadraje muslimanstva, te predstavljeno
kao orijentalno i shvatljivo jedino u vidiku orijentalistikih studija, koje su izvedive jedino
u razumskoj slici svijeta svojstvenoj za neorijentnog subjekta povijesti.33

31

Ivo Andri: Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der trkischen
Herrschaft/ Razvoj duhovnog ivota u Bosni pod uticajem turske vladavine, prev. Zoran Konstantinovi, Sveske Zadubine Ive Andria, 1/1 (1982): 7-258, 53.
32
Isto, 51.
33
Ideologijska osnova Zemaljskog muzeja u Sarajevu, uspostavljanje i djelovanje Balkano-lokog
instituta u okviru njega, osnivanje 1950. godine Orijentalnog instituta u Sarajevu, u koji su
pohranjene sve rukopisne knjige na arapskom, turskom, perzijskom jeziku i bosanskom jeziku
pisane arebicom, te turska arhiva, do tada uvani u Zemaljskome muzeju, uz istodobno osnivanje
katedre za orijentalne jezike Filozofskog fakulteta u Sarajevu, jasno potvruju opseni pothvat
orijentaliziranja sveg bosanskog muslimanstva u pothvatu njegovog iskljuivanja iz mogue
rekonstrukcije bosanstva. Sve to se dogaa u vrijeme najokrutnijih razaranja bosanskog muslimanstva kao ometajue pojave na putu drutvenog, kulturnog i politikog napretka. (O tome
vidjeti vie u: Rusmir Mahmutehaji: On Ruins and the Place of Memory: A Bosnian PostScript to Communism, East European Politics & Societies, 25/1 (2011): 153-192)
116/Godinjak 2013

Bosanska politika filozofija izmeu fantazija i realnosti

Tako je izgraen potpuni okvir ideologijskog iskljuivanja muslimanskih sadraja drutva,

kulture i politike kao sinhronijskih i dijahronijskih initelja one pluralnosti drutva i kulture
koju je potrebno svladati u okviru i nacijskih teleologija. Nikada nije bilo mogue utemeljiti
i razviti cjelovitu historiografiju koja bi bila posve izvan navedenih ideologijskih konstrukcija.
Zato nastaje teko razluiva povezanost historiografije i umjetnikog pripovijedanja. Tamo
gdje historiografija ne uspijeva savladati orijentaliziranje i iskljuivanje muslimanskih
sadraja otvoreni su prostori za umjetniko pripovijedanje koje je prihvatano kao istinitije
i uvjerljivije od svakog razumskog preispitivanja historijskih pojava. Moe se rei da je
svima njima epitom djelo Gorski vijenac vladike Petra Drugog Petrovia Njegoa.34
Bosna je, prema Ivi Andriu, mona prepreka hrianskome zapadu. Razlog za to je,
misli on, domai islamizirani element. Taj domai element je, domatava taj pripovjeda,
izoblien i tako izdvojen iz svog prirodnog poloaja uslijed usvajanja tue vjere, nepodesne
za svako prilagoavanje. U takvim gledanjima, to je sve ono to je nasuprot svega naeg
hrianskog. Zato su, prema nacrtima koje je mogue pratiti u dugome razdoblju, potrebna
i rjeenja bosanskog pitanja. Bez uzimanja u obzir domiljanja tih rjeenja i njihovih izvoenja
nije shvatljiva nijedna nacijska teleologija na slavenskome jugu. Ako je to zanemareno,
nije mogue misliti ni o fantazijskim ni o zbiljnim sadrajima bosanske politike filozofije.
Radi prikaza radikalnih oblika postavljanja muslimana u sredite bosanskog pitanja, ovdje
su dani samo neki iz zaudno velikog mnotva zagovora unitavanja bosanske religijske
pluralnosti unitavanjem njenih muslimana.
Nekoliko desetljea nakon Ivana Frane Jukia, koji bez ustezanja za bosanske muslimane
kae da su sljedbenici lanog proroka,35 tumaei eljeni ishod bosanske pluralnosti u njenom
kranskom homogeniziranju, fratar Mijo Vjenceslav Batini pie:
Sultan Mahmund II. neprestano je mislio na to, da svoju, prostranu, ali u prosvjeti zaostalu
dravu podigne do one visine na kojoj su bile kranske drave u Evropi. On je dobro
uvidjao da njegova carevina iz dana u dan sve to vema propada, slabi i gubi sjaj, koji
ju je njegda okruavao. Ostavljen samu sebi, nije odabrao tomu prilina sredstva: on
je mislio, kada se riei samovoljnih jenjiara, poprimi evropejsko odielo, zakone i obiaje,
preustroji vojsku po novoj vojnikoj taktici, a financije uredi po zapadnom kalupu,
da je sve uinio. Nu dublje je trebovalo to pitanje prouiti, temeljitije preinake zavesti,
pa i vjeru Muhamedovu Isukrstvom zamieniti, ako se je htjelo dati ivota truhlomu
carstvu, koje su raztrovala sama naela muhamedanske nauke. To bi mu odtudjilo azijske
narode, preve opojene muhamedanstvom, nu zaisto evropejske bi pokrajine lahko na
to sklonuo, imenito Bonjake i Albaneze, koji se i tako ivo sjeaju svoga kranskoga
poriekla, te su se ovom i drugimi prilikami iskazivali spremnimi nu povratak, im to
i politike okolnosti budu savjetovale.36
34

O tome vidjeti vie u: Rusmir Mahmutehaji: Andriism: An aesthetics for genocide, East
European Politics & Societies 27/4 (2013).
35
Vidjeti: Slavoljub Bonjak, [fra Ivan Frano Juki]: Zemljopis i poviestnica Bosne. Zagreb: Narodna
tiskarnica dr. Ljudevita Gaja, 1851; u: Ivan Frano Juki: Sabrana djela. Sarajevo: Svjetlost,
1973, 171-249, 187-88.
36
Fra Mijo Vjenceslav Batini: Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini za prvih est viekova
njihova boravka, 13, Zagreb: Dionika tiskara, 1881, 1883, 1887, 3:197-198.
Godinjak 2013/117

MAHMUTEHAJI

O ozbiljenju navedenih fantazija povratka muslimana tamo gdje im tumai njihovog

pripadanja vide mjesto domiljana su razliita sredstva. Naalost, najee su oni na taj
fantazijski povratak prisiljavani izborom izmeu ivota i smrti. Milivoje Blaznavac, oficir
i dravnik u vladi Knjaevine Srbije, 1870. godine u Beogradu kae Antunu Kneeviu,
bosanskom franjevcu koji istrauje mogunosti osloboenja svoje zemlje od tuinske vlasti:
Dok se dignete, odmah na Turke izdajte proglas: ol nek se odmah krste, ol odmah nek sele
kuda znadu, ako ne misle biti sasjeeni!37
Jo u toku Prvog svjetskog rata za Bosanske Muslimane je, prema svjedoenju Ivana
Metrovia, srpski politiar Stojan Proti predloio konano rjeenje: Kad pree naa
vojska Drinu, dat u Turcima dvadeset i etiri sata, pa makar i etrdesetosam, vremena
da se vrate na pradjedovsku vjeru, a to ne bi htjelo, to posjei, kao to smo u svoje vrijeme
uradili u Srbiji.38 Rjeenje bosanskog pitanja, to znai unitenje muslimanske prisutnosti
na nacijski odreenim teritorijima, u vidiku Stevana Moljevia, zamiljeno je ovako:
cilj da stvore i organiziraju homogenu Srbiju koja ima da obuhvati celo etniko podruje
na kome Srbi ive; nain preseljavanje i izmena iteljstva, naroito Hrvata sa srpskog
i Srba sa hrvatskog podruja, jedini je put da se izvri razgranienje i stvore bolji odnosi
izmeu njih.39
Mogue je navesti veliki broj dokumenata u kojima su zagovarani takve zamisli i prijedlozi
o unitavanju bosanske cjelovitosti. Kao sadraj nacijskih teleologija na prostorima slavenskog
juga antibosanstvo i antimuslimanstvo se odravaju i kao ideologija i kao operativna politika.
O njihovoj prisutnosti neosporiv dokaz su i dogaaji krajem dvadesetog stoljea, u raspadu
druge Jugoslavije, kojima je sredinji i najvaniji sadraj bio rat protiv Bosne. Aleksa Buha,
predsjednik skuptinskog kluba Srpske demokratske stranke, krajem 1991. godine, u prisustvu
autora ove rasprave, kae: Mi hoemo potpunu podjelu teritorija. To je uvjet za bilo koji
politiki dogovor. Ako bosansku religijsku pluralnost iz doba kraljeva, koju prema Vasi
ubriloviu ine bogumili, pravoslavni i katolici, zamjenjuje doba Bosanskog paaluka
u kojem tu pluralnost ine muslimani, pravoslavni i katolici, kojima se uskoro pridruuju
i jevreji kao doseljenici, jasno je da muslimani ostaju u dijahronijskoj i sinhronijskoj povezanosti i s prethodnim i s novim stanjima. Muslimani niotkud ne dolaze u Bosnu. Promjena
koja ih uvodi u to novo bivanje, unutar njihove zemlje i trajanja, ne moe prekinuti njihovu
uzajamnost s pripadanjima njihovih predaka. Kredo muslimana ne znai odbacivanje njihovog
bivanja kranima. Naprotiv. To je samo, prema njihovom vjerovanju, upotpunjenje tog to
jesu. Njihovo bivanje muslimanima je preobraaj unutar njihovog kranstva, kojem su
razlozi prije svega unutarnji, u njima samim, i tek potom vanjski, to su drutvene i politike
okolnosti u kojima se ta promjena zbiva. Da je tako, jasno je iz injenice da njihovi srodnici
37

Antun Kneevi: Njeke moje biljeke iz zadnjih godinah. Beograd/Banja Luka: Rad/Besjeda,
2001, 54.
38
Navod u: Ivan Metrovi: Uspomene na politike ljude i dogaaje. Buenos Aires: Knjinica
Hrvatske revije, 1961, 73; preuzeto iz: Ivo Banac: Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: Porijeklo,
povijest, politika, prev. Josip entija. Zagreb: Durieux, 1995, 84.
39
Stevan Moljevi: Homogena Srbija; u: Boe ovi, ur.: Izvori velikosrpske agresije. Zagreb:
August Cesarec, 1991, 141-147, 141.
118/Godinjak 2013

Bosanska politika filozofija izmeu fantazija i realnosti

i susjedi koji su pravoslavni i katolici u sebi nalaze razloge da to budu i dalje u istim drutvenim
i politikim okolnostima. Kako god bila objanjena injenica otpornosti bosanskog muslimanstva sloenim i okrutnim pritiscima izvana, njihov opstanak uz ustrajavanje na religijski
pluralnom drutvu jest injenica najvieg politikog znaaja. Konstruiranja srpske i hrvatske
nacije ukljuivala su odstranjenje prisutnosti Bosanskih Muslimana iz vremena i prostora
prema kojim su usmjereni nacijski razvoji. Opiranja tom nestajanju shvatana su kao neprijateljstvo koje ima i politike i teoloke sadraje. Njima je u nacijskim teleologijama neprestano
nametana i prigovarana veza s Turskom, iako je u njihovoj zajednikoj svijesti bosanstvo
vazda imalo vei znaaj. Ni nacijska osvjeenja Srba i Hrvata, te uraunavanja Bosne u
nacrte o dravama koje e nastati osloboenjem i ujedinjenjem, nisu mogla razoriti tu politiku
jedinstvenost Bosanskih Muslimana, iako je ona bila posve na drugoj strani srpskih i hrvatskih
nacijskih nacrta. Pluralno drutvo kojem su pripadali podvrgnuto je ideologijskom razbijanju.
Ono to je iz tog nastajalo smatrano je osloboenjem radi ujedinjenja i napretka. A muslimani
su u tome smatrani nunim ostatkom, povijesnim smetljem koje nekako treba otkloniti
ili preraditi.
U tim nacrtima Bosni se nameu dva izvanjska sredita, a njenim pravoslavcima i katolicima
dodjeljuje uloga nacijskog zauzimanja bosanskih teritorija. Vasa ubrilovi o tome pie:
Kada kod Srba i Hrvata poinje u XIX veku nacionalno buenje, i jedan i drugi narod
stvaraju svoja kulturna i politika sredita izvan Bosne: Srbi u Srbiji, Hrvati u Hrvatskoj.
U tom pravcu se okreu i bosanski Srbi i bosanski Hrvati. I srpski i hrvatski narod teio
je svom ujedinjenju i pri tome raunao na svoje sunarodnike u Bosni i Hercegovini.
Posebice se veoma osea tenja kod Srba u XIX veku da se Bosna ujedini sa Srbijom,
a Hercegovina sa Crnom Gorom.40
Meu bosanskim muslimanima i jedna i druga tenja smatrane su ugroavanjem njih
i njihove domovine. Iako je meu njima bilo mogue nai odlune podravatelje srpskih
oslobodilakih tenji, to nikada nije znailo i pristajanje na relativiziranje bosanske cjelovitosti o kojoj su oni imali manje ili vie jasnu svijest. Da je tako, jasno je vidljivo iz njihovog
otpora austrougarskoj okupaciji 1878. godine. Vasa ubrilovi o tome pie: Otpor bosanskih
muslimana okupaciji bio je tako jak da se u leto i jesen 1878. morala dovesti velika vojska
da bi taj otpor bio slomljen, a Bosna i Hercegovina zaposednuta.41 Ni to za Vasu ubrilovia
nije posljedica politike svijesti, jer ona, prema njegovom miljenju, nije mogua ni u jednom
muslimanskom nebivanju Srbima ili Hrvatima. O tome on pie:
Mlai narataji u Bosni i Hercegovini, usklaujui svoje drutvene i nacionalno-politike
tenje sa pokretima u drugim jugoslovenskim zemljama, sasvim drukije gledaju na poloaj
svoje otadbine nego stariji narataji. Bili oni Srbi ili Hrvati, za njih ona nije smela da
bude kamen spoticanja meu njihovim narodima. Zato su odbacivali i velikosrpsku
i velikohrvatsku dravnu misao koje su predviale pripajanje Bosne i Hercegovine bilo
Srbiji, bilo Hrvatskoj. Prema shvatanju novog narataja, prije svega o kolama, ove
dve zemlje imale su istorijski zadatak da povezuju, a ne da razdvajaju Srbe i Hrvate.
Zajedniko posedovanje Bosne i Hercegovine u okviru zajednike jugoslovenske drave,

40
41

ubrilovi: Istorijski osnovi Republike Bosne i Hercegovine, 28-29.

Isto, 29.
Godinjak 2013/119

MAHMUTEHAJI

bilo je prema njegovom miljenju najbolje reenje kako za narod u ovim zemljama, tako
i za Srbe i Hrvate uopte.42
Takvo najbolje rjeenje odraavano je u politikim nastojanjima da Bosna bude ili pokrajina
u centraliziranoj Jugoslaviji ili razdijeljena izmeu dva politika naroda, srpskog, to znai
pravo-slavnog, i hrvatskog, to znai katolikog. U tome su muslimani jednostavno pretpostavljeni kao nepolitiki narod, to znai nenacionalan i tu u tokovima rjeavanja nacionalnog pitanja. O tome stanju politikih volja u Kraljevini Jugoslaviji Vasa ubrilovi pie:
Kad su osetili da je centralistiki pokuaj propao, vratili su se trijalistikoj ideji. Ako ve
drava ne moe da se odri centralistiki ureena, onda da se njeno federativno ureenje
izvri na osnovu etnike podele naroda: Srbija, Hrvatska i Slovenija.43
Ni u jednom od pokuaja ureenja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca odnosno Kraljevine
Jugoslavije Bosna nije uvaavana kao mogui politiki subjekt te cjeline. Ona je jednostavno
bila nerazrijeeni historijski i demografski arhipelag srpstva i hrvatstva. Sabirui dvadeset
godina te historije, Vasa ubrilovi pie:
Vidovdanski ustav je deli na upanije, Uredbom o osnivanju banovina 1929. podeljena
je na banovine, a sporazumom Cvetkovi-Maek u avgustu 1939. podeljene su izmeu
Srbije i Hrvatske. Ovakvo njihovo deljenje bez obzira na njihovu istorijsku tradiciju,
na navike i tenje njihovog stanovnitva, moralo je izazvati otpore. Podela od 1939.
nije stiala nacionalne strasti meu Srbima i Hrvatima, ve ih je jo vie raspalila. Danas
je istorijski utvreno da je ovakvo voenje dravne politike od strane vodeih drutvenih
i politikih snaga, pre svega buroazije, u predveerje drugog svetskog rata, bilo jedan
od glavnih uzroka brzog sloma drave u aprilskom ratu 1941. Bosna i Hercegovina
e najvie osetiti posledice ovakve politike. Deljena izmeu dva rata, ona e jo vie
biti podeljena u toku drugog svetskog rata, gde e je raspaljene nacionalne i verske
strasti dovesti do takvih obraunavanja meu narodima i verama kakve oni jedva da
pamte u svojoj inae burnoj istoriji.44
Drukijeg gledanja na Bosnu nije bilo ni u svem vremenu druge Jugoslavije. injenica
nerazrjeivoga pitanja muslimana smatrana je anomalijom za koju su komunistike vlasti
nudile samo povrna tumaenja. U nacijskim vidicima, koji su u tim vremenima bili zastrti
razliitim oblicima ideologijskih simbioza, muslimani su predstavljani kao siva etnika
zona. Veselin ureti o onoj nunosti Bosne kakvu spominje Vasa ubrilovi i muslimanima
a zapravo Bonjacima pie:
U toku formiranja nove jugoslavenske drave Srbi su svoje nacionalne ciljeve podreivali
ne samo nadnacionalnim ciljevima nego su tom opredeljivanju podreivali i svoje
drutveno i dravno organizovanje. Zbog te zanesenosti nisu mogli dovriti ono to su
kao narod morali da dovre: nisu izvrili homogenizaciju ni onoga svog etnikog prostora
koji je bio osloboen u toku antiturskih i antigermanskih ratova. itavi predeli koje
Karaoreva buna nije bila zahvatila, kao i oni koji nisu bili obuhvaeni bunom u Crnoj
Gori, Hercegovini, Bosni, ostali su nacionalno nekoherentni. Ostali su kao sive etnike zone,
42

Isto, 31.
Isto, 37.
44
Isto, 38-39.
43

120/Godinjak 2013

Bosanska politika filozofija izmeu fantazija i realnosti

na kojima e se kasnije izvoditi socijalni eksperimenti razliitog smera: i oni eksperimenti

koje je usmeravala Crna katolika multinacionala i oni koje je usmeravala Crvena
(komunistika) internacionala.45
4. Nacijske imaginacije
Za shvatanje stanja drutva i politike u Bosni na poetku treeg kranskog milenija
potrebno je prije svega objasniti i dekonstruirati prevladavajua uvjerenja o transhistorijskoj
naravi nacija. To znai, potrebno je pokazati da nacije nastaju u ideologijskim konstruiranjima
tako to su neporecivi sadraji zbilje ukljueni u imaginacije koje bi trebale nadii i samu
zbilju. U pretpostavci o transhistorijskoj naravi nacija smatrano je da one zapoinju nekad
u davnini, u nekom svom savrenom poetku, te da im je telos neunitiv. Uloga nacijske
avangarde jest jedino u tome da taj telos otkrije, podri i vodi narod putem prema njemu.
Na cijelom junoslavenskom prostoru sve nacije u njihovom sadanjem razumijevanju
su inscenirane. Zato su predstave o njima nuno optereene laima koje su prekrivane
zbiljnim iskustvima i dogaajima, vizijama i prorotvima. Posljedica tog insceniranja je
zahvat u postojei drutveni poredak. Od njegove pluralnosti, koja je neodvojiva od vladajue
slike svijeta i psiholoke uvrenosti, nacijska avangarda gradi novu predstavu. Prema
toj predstavi, potrebno je u postojeoj drutvenoj cjelini odrediti nae i njih, te takvu
razdiobu nametnuti kao presudnu za nacijsko osvjeenje. Nacijske druge potrebno je
odrediti kao politike i teoloke neprijatelje, kao zapreku drutvenom i nacijskom osloboenju.
Ukupnost politikog i kulturnog djelovanja mjerena je upravo tom razdiobom. Nije zaudno
da Ivo Andri na samome poetku svog pripovjedakog programa postavlja 1924. godine
takvu matricu: Ove pripovetke o Turcima i o naima jesu samo deo (otprilike srednji)
jednog rada, zapoetog pripovetkom Put Alije erzeleza i do danas nezavrenog.46 U vezi
s tim konstruiranjima nacijskih izdvajanja iz narodne pluralnosti Marie-anin ali pie:
Kao i svuda u Evropi, pronalazak nacije prevashodno su inscenirali intelektualci,
politiari i predstavnici crkve. Na mikroravni ona se u poetku inila kao apstraktna
tvorevina. Suivot s pripadnicima drugih vera za mnoge je bio svakodnevno, drutveno
strukturisano iskustvo, uglavnom bez sukoba. Svakome je uvek bilo jasno ko je kojem
narodu pripadao: ovo je stavljano do znanja imenom, odeom, religijskim praksama
i socijalnim barijerama, kao to je, na primer, zabrana sklapanja braka izmeu hriana
i muslimana.47
Nacija nastaje u procesu osvjeivanja naroda, pri emu zaviajna konkretnost biva
podvrgnuta nacijskoj apstrakciji. Taj proces nikada ne nastaje iz skokovitog obrata, ve
zapoinje u gotovo posve neprepoznatljivim stanjima pojedinaca i skupina, te narasta do
45

Nikola ureti: Politike ideologije XX veka i srpsko etniko bie; u: Radovan Samardi
i Milan Dukov, ur.: Srbi u evropskoj civilizaciji. Beograd: SANU Balkanoloki institut, 1993,
64-70, 65.
46
Ivo Andri: Pripovetke. Beograd: Srpska knjievna zadruga, 1924, 3.
47
Marie-anin ali: Istorija Jugoslavije u 20 veku, prev. Ranka Gai i Vladimir Babi, Beograd:
Clio, 2013, 31.
Godinjak 2013/121

MAHMUTEHAJI

prevlasti slike svijeta u odnosu na svijet, ideologije u odnosu na drutvenu zbilju. Ljudske
nevolje i egzistencijalne zapitanosti predstavljaju se u odnosu na politikog i teolokog
neprijatelja. Sva stradanja i rtve koje su spojive s tim neprijateljem postaju neprestano
uveliavano i snaeno sredstvo sataniziranja drugog. Takvi procesi nikada i nigdje nisu
sinhroni za sve narode. Ali oni koji budu njime obuhvaeni snanije, shvatajui ih kao
ubrzanu evoluciju, s prezirom gledaju na one koji u tome procesu zaostaju. Te koji kasne
smatraju predmetom svog djelovanja radi njihovog osvjeenja i ukljuenja u glavne nacijske
tokove. Oni koji kasne su, u takvome vidiku, na nioj razini razvoja. Njihovo potinjavanje je
smatrano pothvatom civiliziranja. A kada se oni tome opiru, opravdano je njihovo prisiljavanje
na bivanje onim to nisu i poricanje onog to jesu.
Radi postizanja osvjeenja neosvijeenih, esto su primjenjivana i nasilna sredstva.
Ako se zakanjeli opiru nametanoj nacijskoj ideologiji, oni postaju ili unutarnji ili vanjski
neprijatelji nacije koje je potrebno odstraniti. Tako je u devetnaestome i dvadesetome stoljeu
bosanska drutvena pluralnost shvatana uasavajuom zaprekom u pothvatima ozbiljenja
teleologija srpske i hrvatske nacije.
Bosanski muslimani u svojoj drutvenoj zbilji jesu neto drugo u odnosu na nacije koje
se oslobaaju, ujedinjuju i napreduju prema nacijskom cilju. Nasuprot nama kao napredujuim nacijama Bosanski Muslimani su, prema izrazu tog u vidiku Ive Andria i njemu
slinih sudionika nacijskih teleologija, politiki neprijatelji, to znai Turci. Kad prestaju
biti politiki neprijatelji, oni su teoloki nasuprot svemu to je kransko, pa su tada unutarnji
neprijatelji. U konfuznim vienjima nacijske teleologije, koja su se rasporeivala od revolucionarnog ateizma i republikanizma do autoritarnih, militarnih i klerikalnih shvatanja
svijeta, nigdje u tome idejnom i ideologijskom spektru shvatanja nacijskog osloboenja,
ujedinjenja i napretka nije bilo mjesta za pluralno bosanstvo, to znai ni za principijelno
priznanje slavenskog muslimanstva. Kada su balkanske zemlje (Srbija, Crna Gora, Bugarska
i Grka) 1921. godine pokrenule, uz poticaj, nadzor i podrku Rusije, rat za osloboenje
preostalih balkanskih podruja pod osmanskom vlau, to je bio pohod s ciljem totalnog
unitenja svega muslimanskog na tim podrujima. Svi muslimanski sadraji slavenskih
zemalja poistovjeivani su s turijatom. Osloboenje od turske vlasti posve je poistovjeivano
s potpunim unitenjem svega muslimanskog. Lev Bronshtein, poznat kao Lav Trocki, piui
o balkanskim ratovima izvjetava kako se Srbi u svome nacionalnom stremljenju da isprave
podatke etnografskih statistika koji im ba ne idu u korist, bave jednostavno sistematskim
unitenjem muslimanskog stanovnitva.48 U svemu to se zbivalo tokom balkanskih ratova
u odnosu prema muslimanima prepoznatljivi su oni isti obrasci nacijskog osloboenja koji
su primjenjivani na cijelom prostoru jugoistone Evrope i prije i poslije. Njih ideologijski
i operativno sabire Vasa ubrilovi u dva dokumenta, prvi napisan za vlasti Kraljevine
Jugoslavije49, a drugi za komunistiko vodstvo Narodnooslobodilakog rata.50

48

Navod u: Noel Malcom: Kosovo: Kratka povijest, prev. Senada Kreso, Sabina Berberovi i Amira
Sadikovi. Sarajevo: Dani, 2000, 298.
49
Vasa ubrilovi: Iseljavanje Arnauta; u: ovi: Izvori velikosrpske agresije, 106-124.
50
Isti, Manjinski problem u novoj Jugoslaviji, 3. novembar 1944; u: Arhiv Srbije, fond Prezidjuma
Narodne Skuptine Republike Srbije, AS-G 16-F1. Iako je vaan za razumijevanje
122/Godinjak 2013

Bosanska politika filozofija izmeu fantazija i realnosti

Razliiti tokovi osvjeenja naroda u odgovarajue nacije proizvodili su u Bosni napetosti

i pometnje. Marie-anin ali o tim nesinhronim tokovima nastajanja nacija pie:
Na prelasku 19. u 20. vek proces graenja nacije je uz izvesna odlaganja u itavom
regionu jo u punom jeku. Protonacionalne zajednice (kasniji Srbi, Hrvati, Muslimani
itd.) nisu se jo bile potpuno konstituisale kao moderne nacije to i nije specifino
junoslovenski fenomen.51
Proces modernizacije na slavenskom jugu znaajno je ubrzan u toku komunistikog
preoblikovanja Jugoslavije. U taj proces ukljuene su manje ili vie uobliene nacijske
ideologije s njihovim zamislima politinosti kao odnosa prema drugim kao nacijskim neprijateljima.52 Ideolozi i drugi sudionici komunistikog pokreta u junoslavenskim zemljama
regrutirani su uglavnom iz oslobodilakih i socijalnih pokreta usmjerenih protiv Osmanskog
sultanata i Austro-Ugarskog carstva. Koliko god bile velike, razlike u poimanju mjesta
i uloge Bosne u komunistikoj rekonstrukciji slike Jugoslavije ne nadlaze njihovu principijelnu istost s vienjima u nacijskim ideologijama. Bosna je u toj slici samo pokrajina,
a njezin narod nema i ne moe imati politiku subjektivnost izvan srpstva i hrvatstva. Kada
joj je dodijeljen status federalne jedinice u komunistikoj Jugoslaviji, njen politiki subjektivitet proistjee iz injenice da u njoj ive jedino Srbi i Hrvati.53 Govorei o komunistikoj
rekonstrukciji rjeenja bosanskog pitanja u labirintu historije, Vasa ubrilovi pie:
Istupajui protiv svih starih drutvenih snaga i protiv svih starih politikih i kulturnih
vrednosti, Komunistika partija uspela je i u Bosni pod najteim uslovima iznenaujue
brzo da otrgne mase od starih reakcionarnih snaga i privue ih sebi.54
Jedan od prvih zadataka koje je Vee [Zemaljsko antifaistiko vee narodnog osloboenja
Bosne i Hercegovine] sebi postavilo bio je snaenje oruanog bratstva Srba, Hrvata
i Muslimana.55
Krajnja stanja ljudskosti i nesigurnost ishoda rata uinili su i jasnijom nemogunost
svoenja bosanske ukupnosti na dvije nacijske konstrukcije srpsku i hrvatsku. Na tu
nemogunost jasno ukazuje uvoenje muslimana kao nezanemarljivog sadraja sveg bosanstva.
Ali nain na koji je taj sadraj tada uveden jasno svjedoi o ustrajavanju na ideologijskom
tumaenja i izvoenja etnikog homogeniziranja teritorija na slavenskome jugu, tekst je dugo vremena
bio pokriven zavjerom utnje. Objavljen je tek u vremenu raspada Jugoslavije i novih pothvata na
realiziranju njegovih ideja. Vidjeti: Vladimir Petrovi: Dosije Vasa ubrilovi, Manjinski problem
u novoj Jugoslaviji, Hereticus 5/1 (2007): 377-378; referat je objavljen na stranicama 379-391.
51
ali: Istorija Jugoslavije u 20. veku, 32.
52
O odnosu prijatelj-neprijatelj kao pretpostavljenome temeljnom sadraju zamisli politinosti
vidjeti u: Carl Schmitt: The Concept of the Political, prev. George Schwab. Chicago: The University
of Chicago Press, 2007, 27-29, 36 i 54.
53
Iako su izriito spominjani u dokumentima ZAVNOBIH-a, Muslimani nisu ukljueni u prvi ustav
Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Tako je Bosna neizravno odreena kao srpska i
hrvatska teritorija. U tome vremenu jugoslavenski komunisti muslimanskog porijekla, uz zanemarljive izuzetke, iskazivali su se kao Srbi, jer to je od njih traeno kao dokaz nacijske osvijetenosti.
54
ubrilovi: Istorijski osnovi Republike Bosne i Hercegovine, 40.
55
Isto, 41.
Godinjak 2013/123

MAHMUTEHAJI

iskljuenju svakog politikog bosanstva iz razumijevanja jugoslavenskog federalizma i

s njime povezanih nacijskih rekonstrukcija. Konstruiranja i dekonstruiranja historiografskih
prikaza Bosne i bosanstva tokom devetnaestoga i dvadesetoga stoljea primila su u srpskim
i hrvatskim nacijskim teleologijama neizmirljive a nerijetko i karikaturne sadraje. U njima su
oblikovani prikazi nevinosti jednih i krivice drugih, stradanja jednih u zloinakim pothvatima
drugih. Ali u svima njima postojala je, iako na razliite naine uobliena, saglasnost o Turcima
i poturicama kao zajednikim vanjskim i unutarnjim neprijateljima. Bosanski muslimani,
predstavljeni kao Turci, bili su esencijalni neprijatelji. Stalno i iznova su predstavljani kao
neprijatelji, i to kao politiki i teoloki, te kao vanjski i unutarnji, kao neprijatelji transhistorijskim utemeljenjima i tokovima nacijskih teleologija srpstva i hrvatstva. Uz unitavanja
njihove prisutnosti u podrujima koja su graniila s Bosnom Slavonija, Dalmacija i Lika
te Srbija i Crna Gora njihova fizika prisutnost usred pretpostavljenog srpskohrvatskog
podruja zahtijevala je novo razgranienje kojim bi oni ponovno postali smetnja na samoj
granici Srba i srpstva i Hrvata i hrvatstva. Koliko god historiografija bila shvatana kao
sredstvo takvih nacijskih nadmetanja, umjetniko pripovijedanje je shvatano kao monije
sredstvo u oblikovanju slika koje odgovaraju duhu nacijske historije. Marie-anin ali pie:
Struna istoriografija ni u kom sluaju nije bila jedino poprite borbe za konstrukciju
i dekonstrukciju predstava o nacionalnoj istoriji. Bar isto toliko uticajni bili su istorijski
romani, filmovi i politika publicistika, koja je snabdevala publiku gladnu istorije velikim
priama o prolosti. Za razliku od naunih tekstova, knjievna proza ima tu nedostinu
prednost da lako pronalazi smisaone narative sasvim nezavisno od realnih istorijskih
dogaaja. Istovremeno knjievno ambiciozno i emocionalno potresno, monumentalni
romani Dobrice osia, Vreme smrti i Vreme zla, ili Vuka Drakovia, No, transponovali
su prie o patnjama srpskog naroda, u liku protagonista romana, u istorijske kulise Prvog
svetskog rata ili turskog perioda.56
Nijedan pjesniki ili pripovjedaki prikaz domatane historije nije toliko okrutno koriten
u pothvatima nametanja zbilji njenih slika, uz unitavanje svega to nije odgovaralo tim
slikama, koliko djelo Petra Drugog Petrovia Njegoa. Polazei od tog djela kao neupitnog
epitoma zamisli o nacijskoj slobodi, Ivo Andri je svoje pripovijedanje postavio u okvir
iste nacijske teleologije. Antimuslimanstvo je bitan sadraj njegove slike svijeta, to se
pokazuje kao potpora razaranju bosanske drutvene pluralnosti.57 Tako su ta dva djela,
oslanjajui se jedno na drugo, postala moda najmonija sredstva u promicanju ideologijskih
slika Bosne i bosanstva. Nastojei odgonetnuti odnos historije i pripovjedake slobode
u djelu Ive Andria, Radovan Samardi kae:
Iako je bio do osetljivosti privren istorijskom podatku, Andri nije pisao o prolosti
s namerom da realistiki oivi jedan njen trenutak. Svet njegovih romana i pripovedaka
izgleda stvaran, i italac manje knjievno obrazovan prihvata sadrinu njegovih dela
kao svaku drugu realnost. Kao moderan umetnik, Andri je, meutim, oivljavao svet
prolosti kao svet svoje mate.58
56

ali: Istorija Jugoslavije u 20. veku, 357.

O tome vidjeti vie u: Mahmutehaji: Andriism: An aesthetics for genocide.
58
Radovan Samadri: Pisci Srpske istorije. Beograd: Aleksandrija, 2009, 1043.
57

124/Godinjak 2013

Bosanska politika filozofija izmeu fantazija i realnosti

Spomenuto prihvatanje izmatanih slika historije Bosne i bosanskih ljudi, u kojima

su muslimani poistovjeeni s Turcima i njihovom poturakom sutinom, proizvodilo je
uasavajue strahove i pokretalo ljude da djeluju iz njih. Nastojanja da neznanja o Bosni
i bosanstvu budu preoblikovana doivljavana su kao desakralizacija sakraliziranih predstava
o sadrajima nacijskih teleologija. itanjima pisaca kakvi su Petar Drugi Petrovi Njego
i Ivo Andri dodijeljene su granice. Tako su nastali tabui i jednog i drugog pisca, poistovjeeni s njihovim djelima i nametnutim im znaenjima. Svako prelaenje tih granica
doivljavano je kao ugroavanje opeprihvaenog tabua. A sutina tog bila je u obrtanju
vidika da bi zloin bio shvaen kao dobro djelo, a progon i ubijanja kao osloboenje i
ienje. Tako su uobliena nacijska mistva, to njihove sudionike ini nesposobnim za
odnose s drugim i drugaijim na osnovi etike sjeanja. U romanu Na Drini uprija izmatana
ubijanja Srba na Viegradskome mostu, naelno govorei, u okviru itanja umjetnikog
djela ne bi bila sporna, jer rije je o slobodi pripovijedanja. Ali ona su izmatana nasuprot
istini o trajanju Mosta kroz stoljea, nasuprot neposrednom vienju pripovjedaa o ubijanju
bosanskih muslimana upravo na tome Mostu i oko njega, ubijanja koja su podsticana matovitim predstavama o tim ljudima i njihovim krivicama. U svim tim predstavama etika
sjeanja je izobliena i poreena. Tako italac manje knjievno obrazovan prihvata izmatanu la kao istinu, pa djeluje na osnovi nje, uvjeren da je njegov zloin opravdiv pothvat
nacijskog osloboenja i oienja. Viegradski most i prostor oko njega bili su doista stratita
na kojima su ubijani bosanski muslimani, pri emu su ubice na taj pothvat podsticane usvajanjem mati pjesnika i vladike Petra Drugog Petrovia Njegoa i pripovjedaa Ive Andria
i njima slinih. Ti zloini su nerijetko podsticani i vreni kao osveivanja preko kojih su
jedino mogua njihova posveivanja, u skladu sa iroko usvojenim vjerovanjem saetim
u izreku: Ko se ne osveti, taj se ne posveti. I doista, na Viegradskome mostu na najokrutniji
nain ubijani su muslimani, pa bi odvajanje te injenice o zloinu od itanja romana Na
Drini uprija bilo nemogue u onoj mjeri u kojoj je nemogue tu graevinu prevesti u
magline pripovjedake mate, te imaginaciju predstaviti kao zbiljniju od onog to ju je
podstaklo.59 A italac manje knjievno obrazovan, istie Radovan Samardi, prihvata
sadrinu njegovih dela kao svaku drugu realnost, to znai i kao zbilju koja pravda zloine
protiv prisutnih ljudi, neodvojivih od onih iz ispripovijedanih matarija. Jo 1924. godine
pripovjedako djelo Ive Andria je prihvaeno kao mono umjetniko doprinoenje orijentaliziranju svih muslimanskih sadraja bosanstva. Za to su mu odavana priznanja i otvarana
vrata dravnih privilegija. Ali i u drugoj Jugoslaviji, uz prijenos kljunih obrazaca teleologija
srpstva i hrvatstva, njemu su otvoreni drutveni, kulturni i politiki prostori, pa su njegova
djela Na Drini uprija i Travnika hronika promicana i tumaena kao stupovi nove jugoslavenske kulture.
Politiko zagovaranje tih umjetnikih matarija, te prihvatanje kao vjernih odraza bosanske
zbilje, nametnulo je orijentaliziranu sliku Bosne i bosanstva, to znai posve krivu i posljedino
razornu, u jugoslavenski komunistiki integrizam koji je konzervirao nacijske teleologije
s antimuslimanstvom i antibosanstvom kao njihovim bitnim sadrajem. Kriza jugoslavenskog
drutva u osamdesetim godinama dvadesetog stoljea pokazivana je u dva bitna sadraja
59

O ubijanju bosanskih muslimana na Drinskoj upriji i oko nje u toku posljednjeg rata protiv
Bosne vidjeti u: Edina Beirevi: Na Drini genocid. Sarajevo: Buybook, 2004, 197-206.
Godinjak 2013/125

MAHMUTEHAJI

koje je komunistika ideologija zastirala uz tvrdnju da ih je rijeila. Prvi sadraj je nerazrijeenost pitanja drutvene pluralnosti s obzirom na njene poelne razloge. A drugi je
da su nacijske elite u postojanju drugih, koje je mogue predstaviti zaprekom ozbiljenju
nacijskog cilja, vidjele stare neprijatelje u novim politikim i kulturnim okolnostima. Iskustvo
rata, koje je predstavljano kao vrhunac narodne borbe za osloboenje, neprestano je dozivano
u sjeanje, i to tako da je bauk meusobnih sukoba stalno koriten za legitimiranje oinskog
autoriteta voe i politikog poretka kojem je on sredite i jamac. Ali, iskustvo ratova nije
predstava koju je mogue uvrstiti u neizmjenjivi spomenik u svijesti. Ta predstava se
mijenja u sjeanjima i jezikim uobliavanjima. U drutvenom okruenju sjeanja i predstave
historije bivaju iznova preoblikovani. ta se doista dogaalo u prolosti manje je vano
od nunosti da politike elite imaju opravdanja za to to hoe. One politiku sadanjost
stavljaju u okvir svojih vidika, te u njima tumae prolost radi nalaenja novog smisla
za legitimitet svojih djelovanja. Rat protiv Bosne u posljednjoj deceniji dvadesetoga stoljea
nije uzrokovan onim to se doista zbivalo prije, ve time to su slike prolosti podsticale
strahove osnovane na osjeanjima i miljenjima nepoznatog.
Nacijske elite u svojim politikim pothvatima koristile su upravo te strahove irene i
snaene u narodu. Kako je jugoslavenska kriza postajala dublja i obuhvatnija, kako su slabila
uporita komunistikog legitimiteta, muslimansko pitanje, to je zapravo bosansko pitanje,
postajalo je sve prisutnije. Umjetnika imaginacija historije i bosanskih muslimana u njoj
kao Turaka i poturica takoer je postajala sve prisutnijom i vanijom u tumaenjima Bosne
kao sredinjih pitanja raspada Jugoslavije.60
5. Nerazrijeeni paradoks
Razvoj bonjake nacije u sloenoj cjelini bosanstva nije shvatljiv izvan slinih procesa
kroz koje prolaze srpska, hrvatska i crnogorska nacija. Onako kako su te nacije povezane
s pravoslavljem i katolianstvom, tako je i bonjaka povezana s muslimanstvom. Pitanje
inkarnacije muslimanstva u bonjatvo je slino sluajevima srpstva, hrvatstva i crnogorstva.
Biti musliman ne znai i biti Bonjak, i obrnuto biti Bonjak ne znai biti i musliman.
I bonjatvo je kao i svaka druga nacijska konstrukcija pred stalnom opasnou da svoju
teleologiju zatvori u historiju. Kad god se to dogodi, bonjatvo izdaje bosanstvo kao onu
otvorenost koja nadlazi svaku nacijsku konstrukciju. Ako je nacija politiki osvijeeni
narod, religijski sadraji u tome mogu biti i osnaeni i iznevjereni, ali nikada poistovjeeni
s nacijskom ukupnou. Religijska slika svijeta je i posve ukljuiva i posve iskljuiva.
Ukljuiva je jer su u njenome vidiku istina o svijetu i ovjeku. Iskljuiva je jer ne pristaje
na bilo kakvu manjkavost razloga i svrhe svijeta i ovjeka bez obzira na njihova iznevjerenja
u historiji. Tako su religija i politika u vazdanjem usklaivanju i suprotstavljanju. Tomislav
agi-Buni, hrvatski katoliki teolog, pie 1966. godine:

60

O ulozi srbijanskih orijentalista i orijentalistikih tumaenja u pripremi rata protiv Bosne

vidjeti: Michael Sells: The Bridge Betrayed: Religion and Genocide in Bosnia. New York: The
University of California Press, 1998; i Norman Cigar: Serbias Orientalists and Islam: Making
Genocide Intellectually Respectable, The Islamic Quarterly, 38 (1994): 147-170.

126/Godinjak 2013

Bosanska politika filozofija izmeu fantazija i realnosti

(...) biti katolik i biti Hrvat nije isto, to nas je sad moralo pouiti i uvjeriti ne samo postojanje muslimanske vjerske zajednice naega jezika i nae krvi nego i injenica da
sad ve imamo prilian broj ljudi meu nama koji nemaju nikakve vjere. Bog je u svojoj
Providnosti dopustio da nas, i Hrvate i Srbe, ova novost to se meu nama pojavio
ateizam prisili da uvidimo da zaista nije isto biti Hrvat i biti katolik ni biti Srbin i biti
pravoslavac, jer valjda nitko ni u ali ne moe tvrditi da nai ateisti nisu Hrvati i Srbi.61
Ta inkarnacija vanjskih duhovnih utjecaja u narodu nije ni onda kada je rije o Bosni
nikada jasno razluena i prouena. Narod je ivo tkivo unutar kojeg inkarnacija prima
razliite oblike. Ali nijedan od oblika inkarnacije nije nadvladao, a nije ni mogao nadvladati
narod u njegovoj otvorenosti za prilagoavanja, te ostavljanja starog i primanja novog.
I za muslimanski, jednako kao i za pravoslavni i katoliki narod Bosne, kao i cijelog balkanskog prostora, mogue je rei da u njemu nikada nisu postojali jasni i prepoznatljivi vjesniki
krani bi rekli proroki pokreti koji su proistjecali iz tog naroda. I vjesnika iskustva
i velika svetaka prisegnua ovdje su bili strani ili u pogledu vremena i mjesta, ili u pogledu
jezika. Zaokupljenosti njima kao izvanjskim pojavama, svojstvenim za tue povijesti i
krajeve, uglavnom su se pokazivale kao zanemarivanje svog naroda. Tako su zanemarivani
najvaniji svjedoci jednosti Boga, poslanosti ljudske savrenosti i povratka Njemu kao
mogunosti u svakome narodu i vremenu. Takvo zanemarivanje je najizrazitije u sluaju
Bosanskih Muslimana, i to u njihovoj izloenosti modernim utjecajima koje sami nisu
osvijestili. Njima je u predmodernome dobu pripadala gusta mrea bosanskih vrela, uzvisina
i raslinja, te grobalja i pojedinanih grobova dobrih. Preko te ive hagiografije i hagiogeografije,
u njihovome svetom kalendaru, otkrivane i odravane su veze svetog nauka o jednosti
Boga, poslanosti Hvala i povratka svega Bogu u dijahronijskom i sinhronijskom trajanju
njihovog bosanstva. Nije bilo nieg vrijednog u njihovome odnosu sa svijetom ako nije
podsjealo jastvo na mogunost njegovog ozbiljenja u savrenosti. Sve to je razarano i
nestajalo u navalama modernih racionaliziranja i s njima povezanih predstava o ovjeku,
svijetu i Bogu. U tim razaranjima jastvo saznavajueg ovjeka je svoeno prema nitavilu
te uinjeno nebitnim u znanju koje se inilo neovisnim o saznavatelju. U toj uronjenosti
u neosvijeenu modernost bosanski narod nije uziman kao kljuna pojava unutar koje
su razlozi za sva prihvatanja i sva ostavljanja onih pologa koji se tiu jastva svakog pojedinca,
pri emu je njihovo vremensko i prostorno porijeklo nebitno za ozbiljenje ili izbavljenje
konkretnog ovjeka, a koje se, htjeli to ili ne htjeli, uvijek dogaa u neosporivoj konkretnosti.
Uputno je taj zakljuak usporediti sa slinim zakljukom Tomislava agi-Bunia: Teko
je nai neki ozbiljan i dalekosean, velik hrvatski kranski pokret. Nai su sveci s periferije
ili su ivjeli u tuini. Nai teolozi ili nisu originalni ili su opet bili u tuini, pisali na tuim
jezicima.62 Mislei na Hrvate, zakljuak tog pisca da je najvea naa nesrea potcjenjivanje
svoga vlastitog naroda63 vrijedi u njegovoj stostrukosti za odnos muslimanskih intelektualaca prema svome narodu, i to naroito u onim historijskim procesima koje je mogue
odrediti kao modernizacijske.
61

Navod u: Ivo Banac: Hrvati i Crkva: Kratka povijest hrvatskog katolianstva u modernosti.
Zagreb/Sarajevo: Profil/Svjetlo rijei, 2013, 125-126.
62
Isto, 127.
63
Isto.
Godinjak 2013/127

MAHMUTEHAJI

Stare puke hagiografije i hagiogeografije, jednako kao i njima odgovarajui kalendar,

odraavale su neodvojivost naroda od njegovog jezika i njegove zemlje. U opoj sublimaciji
muslimanskog pripadanja, odraenoj u izreci Do podne Ilija, od podne Alija!, postavljen
je okvir unutar kojeg su opi sadraji religijskog pripadanja dobivali ivu konkretnost.
A upravo to je u procesima moderniziranja poricano i unitavano.
Potcjenjivanje naroda koji nije odvojiv od bosanskog muslimanstva i muslimanskog
bosanstva primilo je traumatske sadraje u modernim konstrukcijama srpske i hrvatske
nacije. Ta dva komplementarna procesa traju kao kolebanja izmeu naglaavanja razlika
i naglaavanja slinosti. Tako, Srbi i Hrvati su u nekim gledanjima dva zasebna naroda
s razliitim historijskim iskustvima i politikim tradicijama. U drugim gledanjima oni su
zapravo jedan narod razluen u dva iskustva i dvije tradicije. U oba gledanja neosporivi su
zajedniki sadraji u procesima nastajanja i razvoja tih nacija. Marie-anin ali podsjea
na zajedniki sadraj tih procesa:
Kao i sve mlade evropske nacije, i Juni Sloveni su pokuavali da potvrde legitimitet
svog nacionalnog postojanja vraanjem na istorijske tradicije, kao i da utemelje socijalno,
emocionalno jedinstvo preko istorijskih sadraja koji su inili da nacija izgleda kao
prirodna, a ne kao politiki stvorena zajednica. Kao niko drugi, jeziki reformator Vuk
Karadi je u doba romantizma zbirkom epskih i narodnih pesama doprineo formiranju
srpske nacionalne ideologije.64
U srpskoj nacionalnoj ideologiji postuliran je prostor srpskih zemalja. Taj prostor je oito
pripadao narodu razliitih kulturnih i politikih naslijea. Njegova sloenost nije obuhvatljiva
nijednom nacijskom ideologijom, a da u to ne budu ukljuena brojna zanemarenja i pojednostavljenja, te poricanja, poniavanja i iskljuivanja oitih kulturnih razlika i zasebnosti.
Shvatljivo je da u nacijskoj ideologiji zamiljeni prostor moe biti osvojen samo ujedinjenjem.
Nikola Pai istie 1910. godine:
Teorija o jednom narodu, koja odgovara i nauci i faktikom stanju, ima sve dobre strane
ideje o narodnom jedinstvu, a ne smeta ni jednom delu naroda da svoje osobine i istorijske
uspomene neguje i razvija.65
Taj jedan narod su, prema Nikoli Paiu, Srbo-Hrvati ili Jugoslaveni. Kao politiki narod,
odreen je svojim neprijateljima, i to vanjskim i unutarnjim. Njegovi vanjski neprijatelji
su Osmanski sultanat i Austro-Ugarsko carstvo. Ali potpuni neprijatelj, koji presudno odreuje
nacijski koncept politinosti, jesu Turci, koji se razlau u dvojinu vanjskog i unutarnjeg
neprijatelja. U vremenu moderne iezava vanjski neprijatelj, ali ne i unutarnji. Ni velika
jugoslavenska sinteza ne iskljuuje antimuslimanstvo, to znai ni zamiljenu nunost
razaranja bosanske religijske pluralnosti kao cjeline koja, kad god pokazuje mogunost
politikog osvjeenja, prijei srpsko-hrvatsko narodno jedinstvo u jasnoj razluivosti kao
uvjetu njegovog uspostavljanja. Nikada u odnosima prema ideologijskim zamislima o
uzdizanju, osloboenju i ujedinjenju srpske nacije emu su kroz oba stoljea, i devetnaesto
i dvadeseto, smjerove odredili kulturna revolucija Vuka Stefanovia Karadia i geopolitika

64
65

ali: Istorija Jugoslavije u 20. veku, 61.

U: Milan St. Proti: Uspon i pad srpske ideje. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti
Balkanoloki institut, 1994, 75.

128/Godinjak 2013

Bosanska politika filozofija izmeu fantazija i realnosti

vizija Ilije Garaanina, dana u dugo prikrivanome spisu Program spoljne i nacionalne politike
Srbije, poznatom kao Naertanije66 nisu preispitivani sadraji takvih koncepata u ideologijskome dogmatiziranju antibosanstva kao antimuslimanstva, niti posljedice tog na
potvrene neodrivosti i prve i druge Jugoslavije. Zamisao o osloboenju i ujedinjenju
junoslavenskih naroda kao uzvienome cilju, uz podrazumijevajue razaranje Bosne i
bosanstva, pokazivala se u oba stoljea kao paradoksni sadraj gotovo svih politikih ideologija i s njima povezanih pothvata.
Vasa ubrilovi se istraivaki osvre na srpsku politiku misao i mjesto Naertanija
Ilije Garaanina u njoj ini to u vrijeme kada je komunistika Jugoslavija na svome razvojnom
vrhuncu pa zakljuuje da je naertanijski koncept u graanskim, konzervativnim autoritarnim
i militaristikim tokovima te srpske nacijske politike preovladavao sve do 1941. godine,
te da je uzrok sloma Kraljevine Jugoslavije.67 Ali on ne vidi ili moda vidi, pa preuuje
da su bitni sadraji te iste politike u koju je i sam bio ukljuen i dalje prisutni u brojnim
komunistikim razumijevanjima bosanske drutvene pluralnosti. Da je tako, dovoljan dokaz
bio bi ve spomenuto njegovo predavanje u Sarajevu 1968. godine.
Bez takve prisutnosti srpske nacijske politike proirenja silom na bosanske teritorije, uz
ideologijsko sataniziranje njezine pluralnosti, nije mogue razumjeti ni rat protiv Bosne krajem
dvadesetoga stoljea niti suvremene odnose vladajue srpske politike prema posljedicama
tog rata i sadanjem stanju bosanskog drutva. Naertanijski koncept meu utjecajnim
nositeljima srpske nacijske politike preivio je i drugu Jugoslaviju i Vasu ubrilovia kao
njegovog kritiara.
Za bosanske muslimane su, u skladu s ideologijskim konstrukcijama narodnog jedinstva,
odreeni korijeni upravo u onim historijskim pojavama ije unitenje jest onaj najvii nacijski
uzor koji oblikuje sve moderne tenje ujedinjenja naroda. Za njih je dopustivo da budu
vjerska zajednica, i to tako da sve to ih odreuje bude to je mogue vie tue, tursko i arapsko,
orijentalno i strano. Ali za njih nikako nije dopustivo da u istoj historiji, koja je riznica svih
nacijskih razloga za politiko jedinstvo naroda, u obuhvatnome bosanstvu, nalaze i usvajaju
bilo ta ime se mogu osvijestiti kao politiki narod.
Kada su shvatani kao politiki neprijatelji, Turci su samo tijelo protiv kojeg je borba nuna
sve dok ne budu izgnani iz tvarne cjeline odreene u nacijskoj ideologiji osloboenja, ujedinjenja i napretka. A kada su unutarnji neprijatelji, Turci su zapravo poturenjaci, ranije
otpali a sada neosvijeeni dio nacije, jer su kao muslimani bez poela, kako to kazuje
Ivo Andri preko doktora Galantija, junaka njegove prie Mrak nad Sarajevom. Doktor
Galanti odnosno pisac prie istie da ne moe trajati to to je nastalo sluajno, mimo zakona
i protiv smisla ivota.68 Zato je, prema istom vidiku, potrebno oduprijeti se tome principu
koji je ne samo zao i tetan nego i nesiguran, slab, od danas do sutra.69
66

O ulozi Naertanija Ilije Garaanina u srpskoj nacijskoj teleologiji vidjeti u: ubrilovi:

Istorija politike misli u Srbiji XIX veka, 126-167.
67
Isto, 149-152, 181.
68
Ivo Andri: Mrak nad Sarajevom; u: isti, Sabrane pripovetke, Drugo, dopunjeno izdanje.
Beograd: Zavod za udbenike, 2012, 154-155, 155.
69
Isto.
Godinjak 2013/129

MAHMUTEHAJI

Osloboenje, ujedinjenje i napredak nacije pretpostavlja iskljuenje svega turskog kao

opreke principu. Vie osjeajui nego razumijevajui to, Marie-anin ali istie:
Kao ifra jugoslovenskog nacionalnog etosa kulturni stvaraoci iz oblasti knjievnosti,
vajarstva i likovne umetnosti otkrili su herojstvo srpske narodne epike, iji su junaci
i motivi sada bivali transportovani u anrove kulturne visoke moderne. Hrvatski skulptor
Ivan Metrovi je 1911. godine u Rimu izloio maketu za Vidovdanski hram, koji je seao
na godinjicu Kosovske bitke. On je kombinovao katolike i pravoslavne, kao i stilske
elemente secesije, i na taj nain stvorio idealnotipsku reprezentaciju jugoslovenstva.70
Ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca u jednu dravu u svim pretpostavljanim inaicama
odraavalo je brojne razloge u subjektivitetima i poloajima tih naroda u odnosu na vladajue
politike poretke. Njihove svijesti o sebi oblikovane su u razliitim vremenima i okolnostima.
Zamisli o slobodi, te o kulturnim jezgrama koje tim drutvima osiguravaju okupljenosti i
mogunosti da se usmjeravaju prema eljenoj budunosti, dobivale su u svim ideologijskim
tumaenjima nuno nepotpune slike. Zato su te zamisli na zbiljnim politikim pozornicama
nailazile na brojne oprenosti i iznevjerenja svojih oekivanja.
Kako god da su mijenjale svoje oblike na drutvenoj pozornici, te zamisli, pa i osjeanja
i oekivanja povezana s njima, ukljuivale su uvjerenje da sve ono to povezuje Srbe, Hrvate
i Slovence u njihovu trojednost nekako, ali ipak zasigurno jest nasuprot svega to je muslimansko. Ideologijski je postulirano da kranstvo u svim svojim varijantama pa i onda
kada prima posve sekularizirani oblik revolucionarne kulture, zamisli o napretku i oprenosti
klerikalizmu i dogmatizmu nije i ne moe nikako biti izvor i nasljedstvo muslimana u
jedinstvenosti bosanske drutvene pluralnosti. U vezi s time, Marie-anin ali nadalje istie:
Drutvena i kulturna praksa jugoslovenstva bila je svakako polivalentna, tj. mogla
je istovremeno da priziva jugoslovenski identitet, kao i ekskluzivno nacionalne, odnosno
regionalne tradicije. Istorijski dogaaji, narodna kultura i mitovi mogli su se uklopiti
u obe ove konstrukcije identiteta. Monumentalna skulptura Grgura Ninskog, rad vajara
Metrovia, postavljena 1929. u Splitu, mogla je odraavati istovremeno, zavisno od
gledita, hrvatsku nacionalnu ili jugoslovensku istoriju. Svetenik koji se u 10. veku
borio za slovensku liturgiju i glagoljicu i suprotstavljao se Rimu, mogao je biti doivljen
jednako kao pretea borbe za hrvatsku samostalnost ili kao simbol junoslovenske svesti.
Predstava, tumaenje i negovanje sopstvene istorije, tj. sopstvene nacije, moglo je, dakle,
sluiti sasvim razliitim potrebama.71
U oba sluaja simboliziranja junoslavenskog jedinstva, i Vidovdanski hram i spomenik
Grguru Ninskome, historijski korijeni nacije pokazivani su u irilo-metodskom kranskom
naslijeu. Takvo naslijee je ideologijski posve odvajano od svega muslimanskog. A upravo
u toj kranskoj tradiciji, u tom nastojanju za sakralno ivljenje u vlastitome jeziku jesu
presudni razlozi sveg bosanskog muslimanstva. Nema nieg u muslimanskom vjerovanju
to nije povezano upravo s tim naslijeem, i to u njegovom poelnom sadraju. Upravo to
je ideologijski poricano u svim zamislima o osloboenju i ujedinjenju naroda slavenskog
juga, emu je antibosanstvo bila nuna posljedica.
70
71

ali: Istorija Jugoslavije u 20. veku, 76-77.

Isto, 141-142.

130/Godinjak 2013

Bosanska politika filozofija izmeu fantazija i realnosti

Dvadeseto stoljee na prostorima jugoistone Evrope je vrijeme politikih previranja

u kojem nastaju dva dravna projekta ujedinjenja Srba i Hrvata. Oba su propala u sukobu
oko sadraja i budunosti tog ujedinjenja. Iako su u nacijskim tumaenjima svega to je
zasebno i zajedniko smatrani neodlunim pojavama, Bosna i bosanstvo su uglavnom,
na neosvijeen nain, u samome sreditu sukoba izmeu srpskih i hrvatskih elita. Tako
prikrivano i poricano bosansko pitanje jest u sreditu svega to je okupljano u jugoslavenske
dravne projekte. Nerazumijevanje i posljedino nepriznavanje Bosne i bosanstva kao neizdvojivog sadraja drutvenih, kulturnih i politikih odnosa u jugoistonoj Evropi i epitoma
jedinstvo u razlikama karakterizira zamisao vladajue ideologije politinosti i s njima povezanih
historiografijskih konstrukcija. Marie-anin ali u svome pokuaju da historiografski predstavi
te procese ne uspijeva prepoznati tabuizirane predstave o Bosni i bosanstvu, pa kae:
Poto se izgradnja nacija u istorijskim regionima Jugoslavije odvijala neistovremeno,
pa je zato bilo starijih i mlaih naroda, stvorene su politike asimetrije. Samo su Slovenci,
Hrvati i Srbi 1918. imali ve prilino jasno prepoznatljivu samosvest, dok su ih Muslimani,
Crnogorci i Makedonci u tome dostigli tek u Drugom svetskom ratu.72
To se prepoznavanje, prema miljenju navedene autorice, dogaa poslije. Nuno je, to
znai i kasno u odnosu na ona srpska i hrvatska. Zato je nuno da su ona anomalije u navodno
prirodnom toku drugih nacijskih entelehija. Tako su ta svijeenja nuno i neprijateljska
u zamisli politikog razvoja starih naroda. I samo je jedan korak od tog do uobliavanja
stalno prisutnog, ali nikad posve odreenog bauka bosanstva, koji svoj ogoljeni oblik prima
u fantaziji bauka muslimanstva, onog bauka kojem je mogue dodjeljivati uasavajue sadraje,
ovisno o potrebama i okolnostima u kojima se zatiu nositelji vladajuih nacijskih entelehija.
Zamisao osloboenja i politikog ujedinjenja Srba i Hrvata kojoj su Slovenci bili konstrukcijski dodatak i pravdanje za ideologijsku utajenost pred gotovo nemoguim odreenjem
granica izmeu teritorija na kojima ive Bonjaci, Crnogorci, Hrvati i Srbi tumaena je preko
prodora evropske moderne i pretpostavke o mogunosti uoblienja homogenih nacija. Taj
prodor donosio je uvjerenje da je cijela drutva mogue oblikovati i usmjeravati prema
razumskim projekcijama i na osnovi jednakih modela razvoja.
U takvome pothvatu razliiti sadraji evropskog naslijea tumaeni su kao sutinski
sadraj moderne. Postojanje takvih sadraja meu muslimanima je poricano. Sve to ih
je inilo ukljuenim u historiju Srba i Hrvata predstavljeno je za njih tuim, te dokazom
da oni nisu nita drugo do Srbi i Hrvati koje je prihvatanje tue vjere izdvojilo iz njihovog
izvornog bivanja. Takva tuost je u zapadnom miljenju uvedena u razdiobu subjekt-objekt.
ovjek koji je sebe shvatao kao uzdignutog nositelja razumnog odnosa prema svemu u
svijetu kao objektu koji treba potiniti izmatao je kao svoj orijent one ljude s kojima se
nije mogao poistovjetiti. Takav izmatani objekt trebalo je potiniti i preinaiti u skladu
s obrascima koji su svojina subjekta. A zapravo ta razdioba u samom subjektu predstavljala
je uzdizanje svijesti nad podsvijeu i razuma nad strastima, pri emu je u vanjskome svijetu
mraku podsvijesti i strastima u njoj dodjeljivan lik nerazumnog i neosvijeenog Orijenta.
Svijetu Orijenta dodjeljivane su slike vanjskih i unutarnjih neprijatelja zapada, i to u slikama
Saracena, Arapa i Turina, Jevreja, Cigana, heretika i drugih.73 Odnos tih navodno ranih
71
73

Isto, 414.
O tome vidjeti vie u: Gil Anidjar: The Jew, The Arab: A History of the Enemy. Stanford: Stanford
University Press, 2003.
Godinjak 2013/131

MAHMUTEHAJI

nacijskih elita prema bosanskim muslimanima kao vanjskom i unutarnjem neprijatelju uveden
je u to orijentaliziranje svijeta koji je stajao naspram osvajakih pothvata subjekta historije
na putu prema njenome kraju. Tvrdnja ora Magaraevia o Turcima i poturicama iz
1827. godine dobivala je i ranije i poslije brojna ideologijska i pripovjedaka uoblienja,
ali nikada, ni u jednoj od brojnih artikulacija, nije iznevjeravala sutinu svoje poruke. Zato
je ona ovdje navedena kao paradigmatini odnos prema svemu muslimanskom, i to u dugome
trajanju: Primivi tu zakon, odrekli su se roda i kolena i fanatismom zaslepljeni poturice
jesu mnogo gori od Turaka.74
Tako je u protonacijskom vidiku predstavljen muslimanski sadraj na junoslavenskim
prostorima. Njegovo otklanjanje provoeno je na najokrutniji nain izgonom, pokrtavanjem ili ubijanjem. Nema u tome gledanju ni traka muslimanskog ideala o nepovredivosti
prava ljudi na razliite puteve prema Bogu. A kada su komunisti ponudili svladavanje
socijalnih problema seljaka i radnika, otklanjanje eksploatacije i strane vladavine, te
nacionalno pomirenje preko bratstva i jedinstva, nita od tog nije bilo spojivo s pluralnou
bosanskog drutva kojem su muslimani bili bitan sadraj, a ne nesretnom sudbinom umetnuti
Turci i poturice. Ukljuivanje bosanskih muslimana u politiku kojom bi navedena obeanja
bila i ozbiljena pretpostavljalo je i prihvatanje i odbacivanje slike njih napravljene u nacijskim
ideologijama, te im potom podmetane kao jedine ispravne. to su muslimani vie zagovarali
svoju stranost u prostorima koje su nastanjivali, vie su podravali stavove onih kojima
su Bosna i bosanstvo bili neprihvatljivi. Jo uvijek je neobjanjeno kako su Bonjaci preko
djelovanja dviju nacijskih elita uvedeni u shvatanja sebe kao iskljuivo vjerske zajednice
koja je poveziva s dalekim imaginacijskim narodnim kulturama, a udaljeni od sebe u svome
jeziku i trajanju.
6. Zaborav
Osporavanje bosanstva kao drutvene, kulturne i politike cjeline mogue je jedino
u konstruiranju lane slike tog i njenome promicanju na viu razinu od same zbilje. Da
bi Bosna i sve to je u vezi s njome bili iskljueni iz vidika potrebnog za oblikovanje njihovog
ukljuenja u srpsku i hrvatsku nacijsku teleologiju, nuni su poricanje i zaborav svega
bosanskog to ne doprinosi zadanome cilju. Kao i svaku ideologiju, tako i nacijsku odreuju
pretpostavke koje su oito netane, ali su toliko temeljne za cijelu konstrukciju da je njihovo
preispitivanje nedopustivo. Takve pretpostavke su tabuizirane, pa se ovisno o odnosu prema
njima odreuju nacijski prijatelji i neprijatelji. Razmatrajui konstrukcijske sadraje nacijskih
ideologija, Ernest Renan pie: Zaborav, a rei u ak i historijska pogreka, oblikuje sutinskog initelja u stvaranju svake nacije; i zato napredak historijskih studija esto moe biti
opasan za nacionalnost.75
Mogunostima izvoenja svih sadraja bosanstva kao politike nacije koja ne iznevjerava
bosansku drutvenu pluralnost, ali istodobno nadlazi opasnosti da bude prosti uzvrat okruujuim

74

ore Magaraevi: Putovanje po Srbiji u 1827. godini. Panevo: Knjiara brae Jovanovia,
1882, 15.
75
Ernest Renan: What is a Nation?; u: isti, The Poetry of the Celtic Races and Other Essays.
London: The Walter Scott Publishing Co., 2008, 61-83, 66.
132/Godinjak 2013

Bosanska politika filozofija izmeu fantazija i realnosti

nacijskim pothvatima, izazov i podrka, te istodobno i smetnja i zapreka, bili su tokovi snaenja
programa srpstva i hrvatstva kao integralnih i monocentrinih nacija na podruju sloenih
i suprotstavljenih drutvenih, kulturnih i politikih iskustava. U svem bosanskom naslijeu
i drutvu devetnaestoga stoljea postojale su mogunosti za uoblienje cjelovite nacijske
teleologije, ali uz uvaavanje religijske pluralnosti. Ako je razluenje pravoslavlja i katolianstva u Bosni bilo osnova za usmjeravanje prema nacijskom srpstvu i nacijskom
hrvatstvu, muslimanstvo je ostajalo u tome razluenju i odvojeno od Bosne i vezano za nju.
Dok su u svojoj obespravljenosti pravoslavci i katolici vidjeli glavne razloge podsticanja
i uobliavanja ideologija nacijskog i drutvenog osloboenja, muslimani su povezivani
prije svega s njihovim begovatom, to jeste s nestajuim feudalnim gospodstvom, pa je
njihova nacijska teleologija ostala bez zbiljnog oslonca u drutvenim, kulturnim i politikim
promjenama u uem i irem geopolitikom okruenju. Tako je mogue objasniti i razloge
neuspjeha bosanske nacije kakvu je zagovarao Benjamin Kalaj.76
U ideologijskom konstruiranju nacijskih teleologija Bosna i bosanstvo su shvatani kao
ona povijesna anomalija koju je nuno otkloniti u tokovima nacijskog osloboenja. Vladimir
orovi o tome pie:
Bosna je pala skoro kao primer drave, koja nije imala ni neke svesne historiske misije ni
neke jasne ideje vodilje. Njen polet u 14. veku malaksao je brzo i skoro bez traga. Njena
prolost, kao neto suvie sloeno, tue i daleko, nevezana sudbinski za njezinu narodnu
duu, zaboravila se ak u vlastitom narodu i na sopstvenom podruju. Za nju skoro
ne zna ne samo naa tako bogata epska poezija, nego ni lokalna predanja, koja na drugim
stranama mogu biti tako uporna. S Bosnom je 1463. god. nestalo jedne drave, koja je
nastala i ivela preteno samo kao geografska jedinica i koja je samo u jednom izuzetnom
periodu pokuala iz svog geografskog poloaja stvoriti jednu historisku misiju.77
ak i iz one grae koju je koristio u konstruiranjima svojih historiografskih gledanja na
Bosnu, jasna je netanost svih navedenih tvrdnji Vladimira orovia. Ako bi bilo prihvaeno
da je Bosna imala neku svjesnu historijsku misiju i neku jasnu ideju vodilju, te da njena
prolost nije ni suvie sloena, ni tua ni daleka, da je upravo to to ona jest odraz najuzvienijih razina njene narodne due, one razine koja nikada ne moe biti posve zaboravljena, tada ne bi bilo mogue tu cjelinu ljudskog trajanja svesti samo na geografsku
jedinicu ukljuivu jedino u ideologijsku konstrukciju srpske nacije uz slobodu poricanja
i razaranja svega to nije u skladu s takvom imaginacijom. Da je takva imaginacija potreba
nacijskog konstruiranja u koje je i sam ukljuen, ne taji ni Vladimir orovi. On kae:
U 19. veku, kad je poelo oslobaanje od Turaka, niko vie nije traio da se obnovi ta
stara drava, nego je tenja svih bila da se ue u okvir svojih drugih nacionalnih zajednica,
odnosno kod veine da se stvori prava srpska nacionalna drava.78
Opravdano je rei da su svi ljudi i onog i svakog drugog vremena eljeli slobodu. Ali
osloboenje o kojem tu govori Vladimir orovi nije imalo isto znaenje za Srbe i njihove
76

O tome vidjeti vie u: Enver Redi: Istorijski pogledi na vjerske i nacionalne odnose u Bosni
i Hercegovini. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1993, 46-47.
77
Vladimir orovi: Historija Bosne, 1. Beograd: Srpska kraljevska akademija, 1940, 559-560.
78
Isto, 607.
Godinjak 2013/133

MAHMUTEHAJI

muslimane, onaj jedan narod razdijeljen u okviru vladajueg feudalnog poretka, ali narod
punog susjedstva i jednog jezika. Osloboenje Srba od Turaka za muslimane je znailo
uglavnom iskljuenje iz prava na ivot u takvoj slobodi, i to ne kao imaginacija, ve kao
iskustvo kojem nigdje na osloboenim teritorijima nije bilo izuzetka.
Ako je izuzetaka i bilo, rije je samo o privremenosti koju namee politiki realizam.79
Knjaz Milo Obrenovi pie 1815. godine Petru Dobrinjcu: Mi smo do sad sreno na sve strane
postupili, i Bog nam je pomogao te smo sve palanke istrebili, samo jote u etiri grada i u
upriji Turaka se nahodi.80
U konstruiranju nacijske teleologije muslimani su Turci, vanjski i unutarnji neprijatelji
Srba na njihovome putu osloboenja i ujedinjenja. Zato Bosna u srpskoj nacijskoj ideologiji
postaje najsloenije pitanje nacijskog osloboenja i ujedinjenja. Sve dok u njoj postoji narod
koji nije svediv na Turke, koji nije mogue ni prognati ni unititi ni asimilirati, ni osloboenje
ni ujedinjenje nisu zavreni. Na historijskom putu prema cilju, koji Vladimir orovi odreuje
kao prava srpska nacionalna drava, potrebno je ideologijski konstruirati vidik Bosne
i bosanstva koji bi tome i odgovarao. To znai ideologijsko poricanje bosanske drutvene,
kulturne i politike cjelovitosti i ideologijsko konstruiranje jedinstva s one strane svega
to s time nije uskladivo. Ozbiljenje takve potrebe mogue je u iskljuenju svega to transcendira nacijski cilj i apsolutiziranju nacije kao jednog, kao nerazdvojnog, to znai pravog
Boga za kojeg je potrebno podnijeti svaku rtvu. Sve estetsko i etino mora proistjecati
iz odnosa s tim bogom. Vladimir orovi pie:
I kad je 1913. god., posle balkanskih ratova, Jovan Skerli krenuo ponovo pitanje, da li
da se primi kao opte knjievno juno ili istono nareje, svi srpski pisci Bosne i Hercegovine izjasnili su se potpuno za istono kao nareje Srbijino. Svetozar orovi pisao
je tada rei svih nas: Ja bih da uzmemo istono nareje i zato, i kad ne bi drugih razloga
ni bilo samo zato jer njime govore junaci sa Kumanova i Bregalnice. Oni su nas rastresli,
razbudili, digli; oni su, onako veliki i slavni, ginui za brata, prvi uinili da pravo osjetimo:
kako smo i koliko smo jedno, nerazdvojno.81
Prema istraivanjima Adema Handia, poetkom sedamnaestoga stoljea 71% stanovita
Bosne su muslimani a 29% krani.82 Ti brojani odnosi bili su razliiti u razliitim vremenima. Bosanska muslimanska zajednica nastala je unutar spektra bosanskih kranskih
oekivanja i odnosa meu razliitim tumaenjima naslijea Isusa Krista. I ona je, jednako
kao i drugi dijelovi bosanskog drutva, bila ukljuena u drutveni i politiki poredak koji
se kroz stoljea mijenjao.

79

Vidjeti: ubrilovi, npr.: Istorija politike misli u Srbiji XIX veka, 103.
Navod u: Tihomir R. orevi: Turci u Srbiji za prve vlade Kneza Miloa; u: isti, Na narodni
ivot, 6. Beograd: Izdavaka knjiarnica Gece Kona, 1932, 3-25, 22; o povijesti pojma etnikog
ienja u srpskome jeziku vidjeti: Vladimir Petrovi: Etnicizacija i ienja u rei i nedelu:
Represija i njena nauna legitimizacija, Hereticus, 5/1 (2007): 11-35.
81
Vladimir orovi: Bosna i Hercegovina. Beograd: Srpska knjievna zadruga, 1925, 198.
82
U: Adem Handi: O drutvenoj strukturi stanovnitva u Bosni poetkom XVII stoljea; u: isti,
Studije o Bosni: Historijski prilozi iz osmansko-turskog perioda. Istanbul: Research center for
Islamic history, art and culture, 1994, 235-251, 242.
80

134/Godinjak 2013

Bosanska politika filozofija izmeu fantazija i realnosti

U uzdizanju i razvoju nacijskih konstrukcija u devetnaestome stoljeu bosansko muslimansko stanovnitvo je zateeno u dvostrukoj povezanosti s turskim politikim poretkom.
Prva povezanost bila je u injenici da su dijelovi bosanske muslimanske zajednice bili posve
ukljueni u turski feudalni poredak. A druga povezanost je u injenici da su u nastajuim
nacijskim ideologijama i pokretima nacijskog osloboenja i ujedinjenja glavni neprijatelji
odreeni u Turcima kao nositeljima vladajueg drutvenog i politikog poretka, s kojim
su poistovjeivani svi muslimani, pa su psiholoke veze s tim poretkom bile posljedica
straha od drugih. Nastojei odrediti sloene odnose vladajueg turskog poretka i bosanskih
muslimana, Enver Redi istie:
Kada je trebalo pokazati ko je prvi gazda u bosanskom paaluku, muslimansko bosansko
plemstvo nije prezalo od konfrontacija sa Portom. Afirmacija i podizanje autoriteta
bosanskih feudalaca podrazumijevali su i porast njihove ekonomske snage, koju oni
nisu crpili iz vlastitog angaovanja u proizvodnji, ve u poveavanju eksploatacije raje.83
O nerazdvojivosti Bosne od Osmanskog carstva u vidiku bosanskih feudalaca isti autor
takoer kae:
Bilo bi pogreno tvrditi da su bosanski feudalci bili spremni da interesu cjeline Turskog
Carstva rtvuju Bosnu, odnosno interesu Bosne integritet Turskog Carstva. Takvo pitanje
za njih nije postojalo. Naime, u svijesti bosanskih feudalaca i njihovom opredjeljenju
Bosna i Tursko Carstvo inili su nerazdvojno jedinstvo.84
Zamisli i pokreti nacijskog osloboenja i ujedinjenja Srba proistjecali su uglavnom
iz osjeanja ponienosti i patnje srpskog seljaka. Uzroci te ponienosti i patnje bili su u
vladajuem turskom poretku koji su muslimani predstavljali i odravali. Tako je u srpskoj
nacijskoj teleologiji oivljavanje i promicanje narodne svijesti bio uvjet za osloboenje
i ujedinjenje. Nasuprot tome stajalo je tursko feudalno gospodstvo koje se nudilo cijelom
bosanskome muslimanstvu kao utjelovljenje njegovih potreba i tenji.
U tome raskolu uzrokovano je slabljenje svijesti bosanskih muslimana o bosanstvu kao
njihovom idealu, ije bi vrijednosti trebale nadii svaki politiki poredak, idealu koji je
zajedniki svim ljudima imati pravo na zaseban put prema savrenosti, uz uvaavanje
nunosti pluralnog susjedstva kao pozornice potvrivanja svake ljudskosti. Tako je bosanstvo
zamraeno nacijskim teleologijama, te u njima svoeno na turijat, muslimanstvo i bonjakluk kao preivjele oblike otpora osloboenju, ujedinjenju i napretku.
Dana 2. jula (20. juna) 1876. godine objavljen je Proglas naroda bosanskog, koji su
potpisali vojvoda Golub Babi i sedamdeset i jedan ustaniki etovoa od Prologa do Vujakplanine. Oni tako obznanjuju:
U ime toga naeg velikog saveznika Boga, mi vaskolike voe ustanikih eta bosanskih
jedini zakoniti predstavnici srpske zemlje Bosne posle tolikog ekanja i bez nade na
ikakvu pomo reavamo, da od danas za navek kidamo sa nehrianskom vladom carigradskom i elei s braom naom Srbima deliti sudbinu pa ma kakva ona bila, proglaavamo, da se domovina naa Bosna prisajuava kneevini Srbiji, zakonitom i pravom
83
84

Redi: Istorijski pogledi na vjerske i nacionalne odnose u Bosni i Hercegovini, 30.

Isto, 32.
Godinjak 2013/135

MAHMUTEHAJI

nasledniku drave starih naih kraljeva i careva i proglaavamo naim naslednim gospodarom
knjaza srpskog Milana M. Obrenovia.85
Takav stav o Bosni ostavlja nerijeenim pitanje o njenome, na razliite naine isticanome
bivanju izmeu ur-Srbije i ur-Hrvatske, koje su ukljuene u moderne nacrte o osloboenju
i ujedinjenju. Podravanje zamisli o osloboenju i ujedinjenju nije mogue bez odnosa
prema objema monarhijama, i Osmanskoj i Habsburkoj. Zato Vasa ubrilovi dosljedno
iskljuuje svaku mogunost bosanskog odgovora na pitanje o osloboenju i ujedinjenju.
Sve to se toga tie jest srpsko-hrvatsko pitanje. On pie:
Bosna je 1875-1878 postala kamen spoticanja meu Srbima i Hrvatima. I jedni i drugi
s pravom su mogli tvrditi da bez nje nema njihova ujedinjenja; ali upravo stoga, ona
nije mogla razdvajati, nego samo spajati Srbe i Hrvate; zajedniki posed Bosne u jednoj
zajednikoj narodnoj dravi zadovoljio bi i Srbe i Hrvate i osigurao i jednima i drugima
slobodni nacionalni i kulturni razvitak u toj zemlji.86
Bosanska ukupnost kao osporavani, ali ipak neosporivi politiki potencijal, kao dugotrajno opiranje ivih ljudi nacijskim nastojanjima da politika imaginacija bude nametnuta
umjesto politike filozofije, mono se pokazala u nemogunosti prve Jugoslavije, s oba
njena imena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevina Jugoslavija. I pored uvjerenja
da je postignuto eljeno ujedinjenje te da su na raspolaganju sva sredstva dravnog poretka
za njegovo uvrivanje, razdvojenost srpskih i hrvatskih razumijevanja Bosne i drave
kojom je ona obuhvaena djelovala je kao nesvladivo sukobljavanje i razlaenje politikih
sila na teritoriji te Jugoslavije. Postavka o ujedinjenju ili smrti dobila je izraze u zagovaranjima
ouvanja drave kao centralistike ili kao federalne. U svemu tome Bosna je ostajala sredinje pitanje u svakom domislivom vidiku politike budunosti junoslavenskih naroda. O
tome stanju Enver Redi pie:
Znaajno je da srpske i hrvatske politike stranke od velikog uticaja u Bosni i Hercegovini, svoje centrale imaju u nacionalnim maticama, za razliku od JMO, koja je po
izvoru svoga nastanka jedina bosanska stranka. U njihovom divergentnom djelovanju
izraavaju se nacionalno-politike aspiracije prema Bosni i Hercegovini. Ukidanje istorijskih
pokrajina praeno je konfrontacijom srpske i hrvatske politike; centralizma i federalizma.
Ne postoje unutranji uslovi da se drava uvrsti. Tek to je bila stvorena, otpoele su
da je razdiru suprotnosti, kojima se ne trai lijek zajednikog ublaavanja ve, naprotiv,
preputaju stihiji da ih nosi i produbljuje. Federalizam je optuen za separatizam, a dravni
centralizam za nacionalno obespravljivanje.87
I u nacijskim i u komunistikim gledanjima na Bosnu, u svim njihovim varijantama,
nije osvijeena oitost bosanstva kao neporecivog naslijea svih koji su tragali za osloboenjem i dostojanstvom ovjeka. Kako god su ideolozi i sudionici tih gledanja tumaili Bosnu
i bosanstvo bilo u vidicima realne politike, ravnodunosti prema religijskim i etnikim
razlikama ili prihvatanju autonomnosti jastva bosansko pluralno drutvo, koje je kulturno

85

Vasa ubrilovi: Bosanski ustanak 1875-1878, Beograd: Srpska kraljevska akademija, 1930, 209.
Isto, 415.
87
Redi: Istorijski pogledi na vjerske i nacionalne odnose u Bosni i Hercegovini, 86.
86

136/Godinjak 2013

Bosanska politika filozofija izmeu fantazija i realnosti

i politiki opstajalo nasuprot njegovoj neuskladivosti s nacijskim teleologijama srpstva

i hrvatstva, nije bilo mogue opravdati i prihvatiti unutar vladajuih politikih filozofija.
Ali zbilja bosanske drutvene cjelovitosti, s ukljuenom religijskom pluralnou, jest prisutnost
onog to u politikim potrebama svakog pojedinanog ovjeka i svijeta kao cjeline valja
dosezati kao trajnu vrijednost. Nikada drutva nisu bila bez te potrebe za ozbiljenjem tog to
imaju. Zato su nacijska konstruiranja unutar bosanske cjeline uzrokovala povreivanja, sukobe
i patnje, ali nikad nisu donosila sigurnost u suoenju s izazovima onog to moe biti.
7. Putevi Mira
Onako kako su pitanja pluralnosti postojeih drutava u cijelome svijetu izazovi u politikoj
filozofiji openito, tako su izazovi i otkrivanja prisutnih, ali nikada do sada posve shvaenih
mogunosti bosanstva kao konkretne politike filozofije. Na svjetskoj pozornici nema ni
drutava ni kultura ni politika koji, s obzirom na neodgovorena pitanja o politikim porecima,
ne bi podravali to otkrivanje politikog bosanstva.
U svim nacijskim teleologijama u koje su ukljuivani i Bosna i bosanstvo muslimanstvo
je bila kljuna enigma. Otpori bosanskih muslimana nacijskim redukcijama i destrukcijama
bosanstva kao zbilje pluralnog drutva kreni su na najokrutnije naine. Ali uz razloge i snagu
koji su jo uvijek neshvaeni, bosanska pluralnost opstala je sve do sada. Ono to se smatralo
bosanskom uskraenou, moglo bi se u potpunijim vidicima politike filozofije pokazati
kao sauvano blago koje pripada svima. Ako je tako, valjalo bi iznova preispitati pojmove
Bosna i bosanstvo u njihovoj do sada neotkrivenoj otvorenosti prema budunosti.
U historijskom trajanju Bosne mijenjala su se znaenja svih pojmova u vezi s njome
i njenim imenom. To to Bosna i s njome povezani pojmovi politikog miljenja danas znae
proistjee uglavnom iz modernih nacijskih teleologija, koje su, bez ijednog izuzetka, u
bosanstvu imale svoju i teorijsku i praktinu oprenost. Preko istraivanja sadanjih znaenja,
koja su takoer podvrgnuta promjenama, bilo bi mogue procijeniti njihove sadraje u
budunosti. Ali takva procjena pretpostavlja razumijevanje tokova kroz koje su ti pojmovi proli
u prethodnim stoljeima.
Pojmom Bosna oznaavana je, kako to istie Vasa ubrilovi, samo geografska jedinica.
Ali nikada taj pojam nije bio svediv samo na taj sadraj. On je uvijek obuhvatao i narod
i povijest, i drutvo i politiku, i kulturu i svijest. Sve to, i jo vie, inilo je Bosnu cjelinom
u kojoj je svaki promatra mogao nai i slinosti s drugim pojavama u svijetu, ali i one
razlike koje to trajanje ine i izvornim i neponovljivim. Upravo te razlike prikazivane su
u nacijskim teleologijama kao neto tue i daleko, to znai sudbinski nevezano za narodnu
duu. Nikada u svome trajanju Bosna nije bila religijski jedinstvena. Ali, i pored tog, ona
je u svojoj ukupnosti trajala kao cjelovito drutvo. To nikako ne znai da unutar njega
nisu postojala strukturiranja i okupljanja oko razliitih pojedinanih i skupnih uzora i potreba.
Ali nijedna od granica tih unutarnjih zasebnosti nije ostajala neprolazna u oba smjera, iz
unutarnjosti prema vani, i izvana prema unutarnjosti. U takvoj prolaznosti trajali su odnosi
solidarnosti i uvaavanja, pa su unutarnje podjele potvrivale etiku zasnovanost i cjeline
i njenih dijelova. Uz to, takvo drutvo bilo je vazda trudno mogunou otvaranja razgovora
meu njegovim initeljima, onog razgovora preko kojeg je mogue otkrivati via obzorja
ljudskosti. Razliite religijske zajednice ukljuene su u to drutvo, i to preko osjeanja
Godinjak 2013/137

MAHMUTEHAJI

nerazluivosti onog to jest ljudskost i odgovornost za nju. U nacijskim teleologijama tradicijska drutvena cjelovitost jest onaj bauk koji je nuno unititi u pothvatima drutvenog
i nacijskog osloboenja. Za Bosanske Muslimane, te izmatane krivce i smetnju na putevima
nacijskog osloboenja i ujedinjenja, razlozi za tu drutvenu cjelovitost, za pravo na zasebne
religijske puteve, ima poelno utemeljenje u samoj njihovoj tradiciji.
Kada su 1941. godine muslimanski prvaci u Bijeljini, kako su to inili njihovi sunarodnici
u mnogim slinim sluajevima u drugim vremenima i na drugim mjestima, podigli glas
protiv progona i ubijanja svojih pravoslavnih susjeda, razloge za to mogli su nai u opoj
ljudskosti, ali i u svome religijskom pripadanju. Oni istiu:
Vjera neka nas ne razdvaja ve neka nas ujedinjuje blagotvorno djelujui na sve nas
da budemo na prvom mjestu ljudi koji ne dozvoljavaju da njima vladaju pobunjeni ivotinjski nagoni ubijanja i pljakanja, koje kulturan ovjek treba da obuzda.88
Kad god se pretpostavljeno nacionaliziranje muslimana pokazuje neizvedivim, i pored
primjene svih raspoloivih sredstava za postizanje takvoga cilja, nuno je i Bosnu i bosanstvo
prikazati kao odvojene pojmove, te u krajnjoj nudi podsticati muslimansku nacijsku teleologiju u dva njena poeljna ishoda: prvi je u religijskom fundamentalizmu i osjeanju
dovoljnosti u odnosu na druge; a drugi je u prostom nacijskom uzvraanju tako da oni postanu
surogat onog emu se suprotstavljaju.
Bosna je prostor na kojem ive razliite narodne zajednice s razliitim uoblienjima
religijskih i nacijskih pripadanja. Kada se to uzme kao zbilja, nije mogue poznati nikakvu
presudnu razliku izmeu bilo kojeg njihovog lana na sjeveru od onog na jugu, ili onog
na zapadu od onog na istoku. Njih sve objedinjuje bosanstvo, bez obzira na to kakav je
njihov ideologijski odnos prema tome pojmu. Nijedan od sudionika te pluralnosti nije razluen
hercegovinstvom nita vie nego svojim krajinitvom, semberijstvom ili bilo kojom drugom
zaviajnou. Nema u cijeloj bosanskoj historiji ni opravdanijeg ni prikladnijeg imena
za svu tu raznolikost od Bosne i bosanstva. Takva prikladnost, sa svim mogunostima koje
nosi, jest najvea riznica za izvoenje politike filozofije koja bi bila u skladu s najuzvienijim idealima savremenog svijeta.
Za svakog sudionika pluralnog bosanstva je i opravdano rei da je Bosanac. Ali unutar tog
okvira nastaju brojna razluivanja koja odraavaju ivot pluralnog drutva. Golema veina
Bonjaka je, kako tumai Inoslav Beker, kulturalno obiljeena bosanskom akulturacijom
islama, a znatna veina i religijski (bilo vjerski, bilo tradicijski) orijentirana muslimanski.89
Navedena akulturacija Bonjaka kao derivata Bosanaca, njihova akulturacija islamom,
jest u nacijskim teleologijama srpstva i hrvatstva najpoeljnije stanje tog dijela naroda.
to su vie odvojeni od svog bosanstva, a to znai drukiji u odnosu na svoje kranske
pretke i savremenike, oni se pokazuju vie tuim, dalekim i nevezanim za narodnu duu
Bosne. Na taj nain potvruju i pravdaju bosansko pitanje kao zapreku u rjeavanju srpskog
i hrvatskog nacijskog ozbiljenja.
88

Proglas Muslimana grada i kotara Bijeljine 2. decembra 1941; u: Vladimir Dedijer i Antun
Mileti: Genocid nad Muslimanima 1941-1945: Zbornik dokumenata i svjedoenja. Sarajevo:
Svjetlost, 1990, 80-83, 82.
89
Inoslav Beker: Bosanac i/ili Bonjak, Jutarnji list, 16. listopada 2013, 15.
138/Godinjak 2013

Bosanska politika filozofija izmeu fantazija i realnosti

Ali cijela konstrukcija, kojoj je dani navod iz teksta Inoslava Bekera samo ilustracija,
ukljuuje nekoliko ideologijski opredmeenih pojmova stavljenih u slubu tabuiziranih
predstava o Bosni i bosanstvu. Prizna li se da je islam samo arapska imenica sa znaenjem
mirenje, imenica koja u svim znaenjskim poljima Uenja (arapski Kuran) znai odnos
mirnog ovjeka (arapski muslim) s Bogom koji jest Mir (arapski al-salam), navedena akulturacija ne moe biti nita drugo do jo jedno ivo oblikovanje odnosa bosanskih ljudi
prema sebi, svijetu i Bogu. U tome nema nikakvog poelnog izdvajanja iz onog to isti
pojmovi znae u Tori i Evanelju. Ako je tako, a jest, onda bi u bosanskom muslimanstvu,
koje je u nacijskim teleologijama vazda smatrano povijesnom anomalijom, bilo mogue
otkriti poelne razloge za tienje i razvoj bosanskog politiki pluralnog drutva.
U prethodna dva stoljea politikih odnosa na slavenskom jugu smatrano je da na srpskome i hrvatskome etnikom prostoru treba razrijeiti muslimansko pitanje. Njima treba,
prema vidicima nacijskih teleologija, porei svaku mogunost emancipiranja u bosanstvu
kao politikoj ideji koja bi mogla biti suprotstavljena srpskoj i/ili hrvatskoj nacijskoj teleologiji.
Zato ih izoliranje, to znai dijahronijsko i sinhronijsko getoiziranje, preinauje u tue i daleke,
koji nisu nita drugo do vjerska manjina. Vasa ubrilovi 1937. godine o njima pie: Oni
postaju verska manjina, jedina muslimanska na Balkanu, a ta e injenica ubrzati njihovo
nacionalizovanje.90
Snaenje tuosti i udaljenosti, kao promjena koje e sve vie sudbinski odvajati muslimane
od bosanske narodne due, postie se podsticanjem meu njima onih svojstava koja ih
prvo getoiziraju, a potom guraju u emotivne veze s turijatom, arapstvom i drugim imaginacijskim osloncima njihovog postojanja. Vasa ubrilovi, slino drugim zagovornicima
srpsko-hrvatskog rjeenja za Bosnu, u tome rauna na razvijanje poeljne psihoze meu
muslimanima, koja bi ih onemoguila u politikom osvjeenju, pa istie:
Poznato je da muslimanske mase u opte vrlo lako podleu uticaju, naroito verskom,
da su lakoverne, ak i fanatine. Zato je potrebno prvenstveno, za iseljavanje meu
Arnautima pridobiti njihovo svetenstvo i prve ljude od uticaja, ili novcem ili pretnjama.
Treba, to pre nai agitatore, koji e agitovati za iseljavanje naroito ako bi nam htela
sama Turska da dade. Oni ima da opisuju lepotu novih krajeva u Turskoj, lak i ugodan
ivot tamo, da raspaljuju u masama verski fanatizam i bude u njima turski dravni ponos.
Naa tampa moe da uini ogromne usluge opisujui udobno iseljavanje Turaka iz
Dobrude i lepo njihovo smetanje u novim krajevima.91
Tako zagovarano iseljavanje muslimana iz krajeva u kojima ive te provoenja mjera
kojima e to biti i ozbiljeno vreni su s namjerom da bude unitena postojea drutvena
pluralnost. Nacijske teleologije se ine nemoguim bez tog unitenja. A sva drutva su
pluralna. To je nunost kojoj je razlog u izvornosti i zasebnosti svake ljudske pojedinanosti.
Ozbiljenje pojedinca mogue je samo u slobodi koja nije ograniljiva niim do pravom
svakog pojedinca da bude usmjeren prema vazda prisutnoj svojoj vioj mogunosti. Sloboda
znai i mogunost pojedinca da u svakome asu mijenja svoja znanja, stavove i ponaanja.
Niko ne moe drugom nametati svoja znanja, stavove i ponaanja mimo principa prema
90
91

ubrilovi: Iseljavanje Arnauta, 110.

Isto, 113.
Godinjak 2013/139

MAHMUTEHAJI

kojem nijedan ovjek nije obvezan na poslunost drugom ovjeku, ili bilo emu drugome,
ako to nije etiki opravdivo.
Kako god bila opisana bosanska drutvena pluralnost, u svakome od njenih moguih
pripadanja nuno je otkrivati etiki princip koji je openit i ije iznevjerenje znai pristajanje
uz uskraeno znanje o ovjeku i svijetu. Mjerilo svakog politikog govorenja i djelovanja
ne moe biti nita drugo do taj opi etiki princip.
Ideologijska razluivanja bosanske drutvene ukupnosti prema religijskim pripadanjima
i nacijskim teleologijama i pravdana i branjena su kao ope dobro, ali i okrivljivana za sve
nesree i stradanja bosanskih ljudi. Zato sredinje pitanje bosanske politike filozofije moe
biti: Je li u religijskim posebnostima bosanskih ljudi doista mogue nai razloge za sadanje
pogubne pometenosti, suprotstavljenosti i mrnje meu njima?
Ako bi odgovor na to pitanje bio potvrdan, slijedi logiki neosporiv zakljuak: Zabluda
su nastojanja pojedinaca i drutava kojima oni pripadaju da se ozbilje u odnosu s Bogom,
i to u mnotvu razliitih tradicija. Ali takav se zakljuak pokazuje neodrivim pred oitim
injenicama. U svim naratajima jevreja, hriana/krana, muslimana, konfuijanaca, budista,
hindusa i drugih postoje dobri, oni ljudi ija vrlina nije osporiva, postoje djela kojima su
pojedinci kroz narataje podsticani na vrlinu, a za to su okvir nalazili u svojoj okrenutosti
na putu prema Istini, koju su iskazivali u svome umskome naslijeu. Ipak, u svim naratajima
takvih pripadanja postoje i najopakija iznevjerenja vrline. Ali princip nije to prema emu
su usmjerena ta izopaenja. Zato je u bosanskoj politikoj filozofiji kljuno pitanje: Kako
na drutvenu pozornicu, to znai i na kulturnu i na politiku, iznijeti saglasnost o etikom
uenju koje jest zajedniko svim religijskim pripadanjima? Kad god neki pojedinac smatra
da je njegov odnos s Bogom uvjet i put ozbiljenja ljudskosti, valja mu priznati da on moe
imati samo predstavu o Bogu, te da Bog nije svediv u granice bilo koje pojedinanosti. Zato
je put ozbiljenja ljudskosti preko odnosa s Bogom i otvoren i nedovriv. Bog Se pokazuje u
svakoj pojedinanosti, ali ni u jednu nije zatoiv. Predstava o Bogu je onoliko koliko je ljudi
i njihovih sada. Iako Se objavljuje u stalnome toku tih ljudskih predstava, Bog jest Jedan.
Svakome ovjeku odgovara njegova predstava Boga. Nijedna od njih ne moe biti uzdignuta
na razinu vrstog i svima dostupnog mjerila. Zato je odnose meu ljudima opravdano mjeriti
jedino etinou njihovih stavova i ponaanja. Niija djela nisu runa ili dobra na osnovi
tog to on za sebe kae ili osjea. Ona su to to jesu dobra ili zla, lijepa ili runa. Stanja
ljudske unutarnjosti iskaziva su u stavovima i ponaanjima. Zato je politiki poredak, kao
etino utemeljenje estetinosti, trajna mogunost, i to uz ukljuenost svakog pojedinca.
A pojedinac je uvijek u sinhronijskoj i dijahronijskoj mrei svog drutva. Smisao te ukljuenosti
je u svijesti o poretku. Ako je odnos pojedinca s Bogom nain njegovog ozbiljenja, Mir
kao razlog i svrha tenje za politikim poretkom jest jedno od Boijih imena. Vjesnik Hval
se obraa Bogu rijeima: Moj Boe, Ti si Mir i Mir je od Tebe.92 Pojedinac koji se ozbiljuje
u takvom odnosu s Mirom jest mirni. A odnos mirnog ovjeka i Boga, Mira, jest mirenje.
Taj princip je kljuni sadraj svake potpune tradicije. On je i razlog i svrha ovjeka i svijeta.
Budui da jest princip, on ne ovisi ni o jednom pojedinanom jeziku, ni o jednom poje-

92

Imam Muslim: Al-Jm-u-ahh,

. . prev. Abdul Hamd iddq. Riyadh: International Islamic
Publishing House, s. a, 1:292.

140/Godinjak 2013

Bosanska politika filozofija izmeu fantazija i realnosti

dinanom drutvu, niti o bilo kojem politikom poretku. Ne ovisi ni o jednoj historijskoj
pojavi, ni o jednoj zemlji, niti o bilo kojoj pojedinanoj drutvenoj ustanovi. Upravo zato
je i prisutan kao mogunost svakog jezika, naroda i politikog poretka, svake historijske
pojave, zemlje i ustanove.
Bosna je jezini, drutveni i politiki okvir, te historija, zemlja i ustanova u kojima traju
jevreji, hriani/krani i muslimani. Ta religijska drutva su iskazi bosanske cjelovitosti.
Njihova unutarnja razluenost obuhvata nunu zasebnost i izvornost svakog pojedinca
u rasponu njegovog ja od najnie niskosti do najljepe uzvienosti. Kada se imenu jevrej
dodaju pridjevi akenaski ili sefardski, navedena razluenost nije ograniena, jer se ona
tie ljudskosti. Tako je i s hrianima/kranima. Kada se tome imenu dodaju pridjevi pravoslavni i katoliki, ljudskosti, u punome znaenju tog pojma, nita nije ni dodano niti oduzeto.
A imenom kranin oznaeno je bivanje pomazanim, pri emu je Bog Taj Koji pomazuje.
Pravoslavlje ili ortodoksnost je sve ono ime je navedeni princip uvan i prenoen u svoj
njegovoj istosti od jednog do drugog narataja. A katolik je onaj koji sve to vidi u neogranienoj
openitosti, u nesvodivosti na bilo koju prostornu i vremensku uskraenost. Moe li onda
neko biti kranin, a da ne nastoji biti i ortodoksan i katolik? Konkretnost ljudskog postojanja,
to znai i izvornost svakog pojedinca, koja se pokazuje u njegovoj ukljuenosti u jezino,
drutveno i politiko pripadanje, u odredljivu historiju, zemlju i ustanovu, ne izmie jednom
i istom principu. Princip koji je iskazan u odnosu mirnog ovjeka s Bogom, Mirom preko
mirenja, ukljuuje sva osvjeenja pripadanja bosanskih ljudi u konkretnu i ivu cjelinu.
Tako, ako poimenini pridjevi ortodoksni, katolik i muslim budu uzeti u njihovom
izvornom i doslovnom znaenju, moe li iko porei svoje nastojanje da njima odredi svoju
okrenutost cilju puta, tog puta prema sebi u najuzvienijoj mogunosti? Potvrda bivanja
ortodoksnim, katolikom i muslimom nije mogua ni u emu do u odnosu s Principom.
Kad god je Princip zamijenjen bilo ime odredljivim, to znai i ograniljivim, pripadanje
je preinaeno u idolatriju, u usvajanje bogova mimo Boga. Za bogove mogu biti uzeti strast,
oevi, tradicija, jedinstvo naroda i cilj prema kojem je narod usmjeren. A najgora iznevjerenja
nepovredivosti ljudskosti, to znai pojedinca, provedena su radi bogova. Nebitno je kakva
su imena dana tim bogovima dostojanstvo, narod, otadbina, jedinstvo, religija, nacija,
suverenost, partija ili voa.
Bog dodjeljuje ovjeku njegovu ucijepljenost u Bie. Kakvom god se pokazivala, ucijepljenost ima savren razlog i savrenu svrhu. Na ovjeku je otkrivanje te savrenosti, to
jest ozbiljenje ili vraanje Bogu. ovjeka na to podsjeaju sve pojave u obzorjima i jastvima.
Podsjeaju ga i vjesnici preko kojih mu Bog govori u njegovome jeziku. U ukupnome vremenu
ovjeka takvih vjesnika je stotinu i dvadeset etiri tisue. Nema naroda kojem Bog nije
poslao Svog vjesnika. Svaki od njih kazivao je na jeziku svog naroda to to mu je Bog sputao
kao Svoj govor. Gotovo svi od njih su kao konkretne historijske pojave zaboravljeni.
Oni vjesnici o kojima je uspomena sauvana u naslijeu svijeta samo su primjeri opeg
i obuhvatnog vjesnitva. Ali zato su narodi sa svojim jezicima nositelji te stalne povezanosti
sa ivim Poelom. Tako su svi ljudski jezici Boiji znakovi, a svi narodi s istim razlogom
i istom svrhom. U njima je kazivana ista sutina Boijeg podsjeanja ljudi, ali vazda u drukijem
obliku. Ta sutina ne ovisi ni o jednom pojedinanom jeziku, ni o jednoj historijskoj pojavi,
ni o jednome predjelu svijeta. Ako bi ovisila, pa neki jezici, narodi, doba i krajevi imali
prednost u odnosu na druge, Bog bi bio nepravedni, a Njegove objave neopenite. A nije
Godinjak 2013/141

MAHMUTEHAJI

i ne moe biti tako. Vjesnici su svjedoci jedan za drugog. Vjesnik Hval im je, prema muslimanskom vjerovanju, i maternost i peatnost. Njegovo pokazanje u svijetu je podsjeanje
na jednu maternost i jedno opeaenje svih Boijih vjesnika, to znai i razliitih puteva
slijeenja njih u otkrivanju ovjeka u njegovoj najvioj mogunosti. Kada god osjeti primanje
dobra i ljepote, ovjek izrie, manje ili vie svjesno, hvalu njenome izvoru ili posredniku.
Tako u sebi otkriva i potvruje svoju vezu s vjesnikom Hvalom kao maternim poelom
ljudskosti. A vjesnik Hval je podignut meu Arabljanima. Zato je arapski njegov jezik. Ali
poslan je kao milost svjetovima, najljepi primjer i svjetlea lampa.
Zato je Hval vjesnik svim narodima. Objava koju Bog preko njega alje ljudima kao
radosnu vijest ne moe ovisiti ni o jednom pojedinanom jeziku, pa ni o arapskome na
kojem je izvorno saopena u povijesti. Ona pripada svim ljudima, to znai i svim jezicima.
Ako ne bi bilo tako, Bog ne bi bio ni Milosni niti Premilosni, a vjesnik Hval ne bi bio
poslan svim ljudima niti bi bio milost svjetovima. Tada ljudi i narodi ne bi imali istu
mogunost izbavljenja, a pojedinac ne bi bio odgovoran za se. Postojali bi i odabrani i
odbaeni narodi. Pozornica ozbiljenja ljudskosti je istota tog to joj je dano kao njezina
izvorna ucijepljenost, koja se u vremenu otkriva u jeziku, narodu, zemlji i dobu. U priznanju
i prihvatanju tog jest preduvjet za noenje vlastitog tereta, u skladu s Boijim pozivom:
Vjerni, budite zatitnici pravde, svjedoci za Boga,
pa makar to bilo i protiv vas, ili vaih roditelja i srodnika,
bio ovjek imuan ili siromaan;
Bog je najblii i jednim i drugim.
I ne slijedite strast, da se ne biste kolebali;
jer, ako se snebivate ili okrenete,
Bog je svjestan toga to inite.93
Zaslov
Bauk bosanstva kola u ilama veine ljudi ovog podruja u koje su prostor i vrijeme
Bosne i svega njezinog urasli tako da se iz njih mogu iupati jedino ubijanjima i razaranjima,
kola onako kako sotona, onaj u kojem je cijelo mnotvo pojava odvraanja ovjeka od
njega samog, kola u ljudskoj krvi. A bosanstvo nije nita drugo do ljubav za ljudsku
savrenost. Takvoj ljubavi je i izvor i ue u ljudskoj pojedinanosti, u njenoj slobodi da
odabere put i slian ostalim i od svih njih drukiji. U izboru svoga puta slobodan putnik
ne porie drukije izbore drugih ljudi. Voli ih, jer se nada da i oni kao i njegov vode ozbiljenju
u istoj zbilji koja se obznanjuje u neprestanome protjecanju preko kojeg se stalno otkriva
i skriva, i to vazda na drukiji nain.
Bosansko muslimanstvo u svojoj neporecivoj izvornosti, u ljudskome jastvu kao ivome
vrelu i uu, nije odvojivo od bosanskog hrianstva/kranstva. Voljenje Boga i slijeenje
Hvala, uz nadu da e i Bog voljeti te koji Ga vole i slijede njegovog Poslanog i oprostiti
im grijehove, u bosanstvu se obznanjuje kao voljenje svega to na to podsjea. Nikakva
mrnja prema drukijim putevima Bogu nije ukljuiva u takvo bosanstvo.

93

Kuran, 4:135.

142/Godinjak 2013

Bosanska politika filozofija izmeu fantazija i realnosti

U nacijskim teleologijama mrnja je i gradivna tvar i sredstvo. Tek kada bosanski muslimani budu shvaeni kao otpadnici od prave vjere, sljeditelji lanog proroka, te mreni
kao sve ono to njihovi mrzitelji nisu i nee da budu, a oni sami prihvate da mrze svoju
neizdvojivost iz bosanske cjeline, u tome nerazrjeivom strahu, u toj mrnji prema sebi
i drugim uzdie se bauk bosanstva kao prijetnja nacijskim teleologijama.
Bude li uoblien u politiku dvojinu prijatelj-neprijatelj, taj bauk u sebe ukljuuje neposredne
religijske i nacijske susjede, to znai katolike/Hrvate, pravoslavce/Srbe, muslimane/Bonjake, Jevreje, Rome i druge, kao zbiljne neprijatelje, dok su prijatelji domatavani u dalekim
i nepoznatim narodima i njihovim nacijskim teleologijama. Tako su drutvena i politika
zbilja zamijenjene fantazijom,a fantazija shvaena kao zbilja.
A zbiljni neprijatelji svima njima, svim bosanskim ljudima, jesu jad i nepravda koje
im svojim laima zastiru pseudonacijske, pseudoreligijske i pseudogospodarske oligarhije.
Fantazija preinaena u drutvenu i politiku zbilju postaje anestezija svima njima u drutvenom
i politikom jadu, te u neizbrojivome mnotvu nepravdi koje trpe i kojima sami doprinose.
Ni suprotstavljenosti ni mrnje meu bosanskim zajednicama ne doprinose domatavanju
bauka koji lebdi nad bosanskim drutvom. Taj bauk je nastao iz politizacije razlika u modernome masovnom drutvu devetnaestoga i dvadesetoga stoljea. Drutva, nacije i kulture
nisu transhistorijski entiteti. Oni nastaju te prolaze kroz stalna historijska mijenjanja. Odnosi
meu initeljima pluralnog drutva, u cijelom njihovom rasponu od skladnog dopunjavanja
i oploivanja do iscrpljujuih zapreivanja i razaranja, nikada nisu bili uvrstivi u nekoj
politikoj elji. Zato su i iz najgorih stanja ti odnosi izvedivi u bolje i prikladnije za pojedinca
i drutvenu cjelinu. Intelektualnu odgovornost pred takvom mogunou opravdano je odrediti
kao podsjeanje na poelne razloge drutvene pluralnosti u jezgrama razliitih tradicija.
Religijska pluralnost je temelj sveg iskustva bosanskih ljudi. U njoj i s njome, u svim
svojim naratajima, bosanski ljudi su preivjeli. Tek u tome iskustvu i s njime mogue
je razumijevati i snaiti bosansku politiku filozofiju. Odnosi prema bosanskoj pluralnosti
ovise o stanovitu pojedinca i dijelu drutva kojem on pripada. O prihvatanju ili trpljenju
drugog traeni su razlozi u politikom pragmatizmu, ravnodunosti prema religiji ili u
modernoj zamisli o autonomnome jastvu. Ali bosanska religijska pluralnost je zagovarana
i odravana prvenstveno na osnovi unutarnjih metafizikih, kozmolokih i antropolokih
razloga koje su bosanski muslimani nalazili u tome to jesu. Za njih religijska pluralnost,
nepovredivost razliitih religijskih zajednica u jedinstvenome bosanskome drutvu, jest
Boiji zahtjev, to znai i nepovredivo pravo na razliite puteve prema Njemu. U osporavanoj
i ranjenoj zbilji bosanske pluralnosti, u svemu njenome i iza nje, mogue je poznati Boiji
nalog ljudima:
Doputenje je dano onima koji se bore zato jer im je uinjena nepravda Bog je doista
moan da im pomogne koji su bez razloga prognani iz svojih zaviaja, ni zato drugo
jer kau: Na Gospod je Bog! Da Bog ne uzvraa ljude jedne drugim, bili bi razoreni
samostani i crkve, sinagoge i mesdidi, u kojima je Boije ime esto spominjano. Doista
e Bog pomoi onome koji pomogne Njemu Bog je zasigurno Silni, Moni koji,
ako ih uvrstimo na zemlji, klanjaju, plaaju istin, te nareuju asno i zabranjuju neasno.
A ishod svega Bogu pripada.94
94

Isto, 22:39-41.
Godinjak 2013/143

MAHMUTEHAJI

Da Bog ne uzvraa ljude jedne drugim, zemlja bi zasigurno bila pokvarena. Ali Bog
je blagostiv svim svjetovima.95
Uzvraanje, branjenje i odravanje jednog naroda drugim je uvjet poeljnog stanja drutva,
to se pokazuje, pored ostalog, i u njegovoj religijskoj pluralnosti. Odnos ovjeka s Puninom
mogu je jedino iz njegovog bivanja slobodnim. Svaka prisila u tome odnosu preinauje
Puninu u njenu sliku, to znai u njenu uskraenost. Kada je pluralnost razorena, kada
je spominjanju Boijeg imena poreena nunost razliitih oblika, zemlja je pokvarena.
Zatienost razliitih puteva prema Bogu u jednom prostoru i vremenu jest ono stanje
ljudskosti kojem prijeti razaranje samostana, crkava, sinagoga i mesdida, i to kao pokvarenost na zemlji. Takvo stanje nepravde nuno je otkloniti suprotstavljanjem iji su nositelji
ljudi koji su osvijestili razlog i svrhu svog bivanja na zemlji. Ako ne bi bilo tako, progonjenja
ljudi bila bi pravdana uzimanjem jednog puta prema Bogu umjesto Boga, jednog shvatanja
Boga umjesto Boga.
U navedenim stavcima ukazano je na uzrok nepravde i nasilja na nastojanje ljudi
da svoje shvatanje Boga i s Njime povezani put prema Njemu predstave kao jedine, te da
ih nametnu svim drugim ljudima. Tako osvijeeno pripadanje zajednici ili narodu svodi
Boga u tu svijest, s osjeanjem i miljenjem da svaka druga zajednica ili narod jest bez
Boga ili s krivim bogom. A ovjek zapravo nikada nema nita drugo do svoju predstavu
o Bogu, i to u njenom neprestanom mijenjanju. Koliko je ljudi, toliko je takvih predstava.
A kako bi ovjek u svem mnotvu predstava o Bogu i njihovom stalnom protjecanju mogao
potvrivati njihovu valjanost?
ovjek je razluen izmeu svog najljepeg uspravljenja kao razloga i svrhe bivanja
u svijetu i potpune oprenosti tome. Njegovo se postojanje pokazuje u udaljavanju ili sputanju od te izvorne savrenosti do najniih od niskih, do tog stanja u kojem postaje najgori
od svih ivih bia. U sebi i svome poimanju svijeta ovjek je vazda izmeu zla ili tmina
svog neznanja i onog to je lijepo, onog ime mu Se stalno obznanjuje Bog kao dobri imatelj
najljepih imena. Odnos prema zlu odreuje ga kao onog kojeg je Bog poduio svim imenima.
Bog u Uenju kae: Nisu jednaki lijepo i zlo djelo. Uzvraaj time to je ljepe i, gledaj, onaj
s kojim si bio u neprijateljstvu postat e ti poput odanog prijatelja.96
Nema dijela svijeta u kojem religijska pluralnost ne postaje prisutnija i vanija. Uz svijest
da je iz svih tih razlika mogue izvesti i promicati jezgru ope etike domisliva je budunost
u kojoj razliiti putevi prema Bogu mogu biti putevi mira i za pojedinca i za narode. A razlika
izmeu politike mira i politike rata nije odredljiva sve dok i jedna i druga ne budu promatrane
u etikom vidiku koji nadlazi sve razlike unutar ovjeanstva, ali tako da jednako vrijedi u
svakoj pojedinanoj ljudskosti i iz nje izvedenoj drutvenosti.
Nije mogue govoriti ni o kakvom obuhvatnom bosanstvu unutar kojeg ne bi bila priznata
njegova mogunost bez drutvene, kulturne i politike ukljuenosti pravoslavnih i Srba,
katolika i Hrvata, ali i svih drugih sudionika te cjelovitosti Jevreja, Roma i muslimanskih
Bonjaka. Svaka zamisao politikog izdvajanja bilo kojeg od tih sadraja, uz pretpostavku
da su oni odrivi kao zasebnosti i neovisnosti u odnosu na druge, vodi nuno imaginaciji o

95
96

Isto, 2:251.
Isto, 41:34.

144/Godinjak 2013

Bosanska politika filozofija izmeu fantazija i realnosti

etikoj uskraenosti i onog koji se izdvaja i onih u odnosu na koje se izdvaja. I politika osnovana
na takvim izdvajanjima je nuno etiki uskraena. Njeni zagovornici pozivaju se na graenje
bolje budunosti onih kojima se obraaju kao osnovi svog legitimiteta, a zapravo opako
razaraju etiku zasnovanost tradicija iz kojih proistjeu zasebnosti u bosanskom jedinstvu.

BOSNIAN POLITICAL PHILOSOPHY

BETWEEN FANTASY AND REALITY
Rusmir Mahmutehaji
Summary
Every political theory arises in and from a social crisis. Bosnias social crisis has lasted
for centuries, but has not given rise to an identifiable political theory. Bosnia, however, is the
subject of various political theories. In the perceptions shaped within these theories, Bosnia
is not viable as a political society, and so is regarded as a historical necessity, a transition
stage, and an unsolved national question for its neighbours. Despite the huge forces invested
in such images of Bosnia and beside the projects to destroy it, the sense of Bosnias people,
society and politics as a pluralist imperative and desire has endured till the present day. Were
the crisis of Bosnia to be viewed in a cognitively open light that is, analysed according
to sophisticated political theories it would be possible, the author believes, to understand
the whole Bosnian question differently than in all prevailing political frameworks. Thus
the concept of Bosnia, where nation-based ideologies strive to deny all content beyond that
of Serbian and Croatian region, of no-mans-land between Serbia and Croatia, might serve to
reveal and articulate a fruitful political philosophy perfectly suited to the highest aspirations
of humankind today.
Key words: Bosnia and Herzegovina, Bosniaks, Bosnian political philosophy

Godinjak 2013/145

UDK 342.7 (497.6):342.3 (497.6)

Bosna i Hercegovina kao demokratska

i pravna drava koja potuje
ljudska prava i slobode
Lada Sadikovi
Fakultet za kriminalistiku,
kriminologiju
i sigurnosne studije
Sarajevo

Moderna demokratska i pravna drava koja potuje ljudska prava ima veliki znaaj,
svakako, za razvoj ekonomije, drutvenih integracija i drugog napretka. Meutim, ona ima
isto tako veliki znaaj kako za vienacionalne tako i za viereligijske zajednice. Drava
Bosna i Hercegovina je prema Ustavu Bosne i Hercegovine Aneksu 4 Opeg okvirnog
sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odreena kao demokratska i pravna drava sa
slobodnim i demokratskim izborima. U tom smislu, drava Bosna i Hercegovina se obavezala
da e osigurati najvei nivo meunarodno priznatih ljudskih prava i fundamentalnih sloboda.
Stoga je Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava dobila specijalni status odredbom
lana 2.2 Ustava Bosne i Hercegovine, gdje se navodi da se ljudska prava i slobode primjenjuju
direktno u Bosni i Hercegovini i da imaju prioritet nad svakim drugim pravom, ukljuujui
tu i ustavno pravo. Bosna i Hercegovina je poput drugih modernih demokratskih i pravnih
drava potpisala i sve druge meunarodne i regionalne instrumente za zatitu ljudskih
prava. Prema tome, insistiranjem na zatiti ljudskih prava, trebalo je u Bosni i Hercegovini,
kao i u ostalim demokratskim i pravnim dravama, osigurati da se svi ljudi dovedu u jednaku
poziciju prema dravi i prema vlasti, ime bi se prevladali antagonizmi nastali na osnovu
vjerskih, etnikih, rasnih i nacionalnih razliitosti bosanskohercegovakog drutva.
Kljune rijei: demokracija, vladavina prava, ljudska prava i slobode, drava Bosna
i Hercegovina, rezolucije, Vijee Evrope, ustavna reforma

146/Godinjak 2013

Bosna i Hercegovina kao demokratska i pravna drava koja potuje ljudska prava i slobode

Uvod
rava Bosna i Hercegovina je prema Ustavu Bosne i Hercegovine Aneksu 4 Opeg
okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odreena kao demokratska
i pravna drava sa slobodnim i demokratskim izborima.1 U tom smislu, drava
Bosna i Hercegovina se obavezala da e osigurati najvei nivo meunarodno priznatih ljudskih
prava i fundamentalnih sloboda.2 Stoga je Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava
dobila specijalni status odredbom lana 2.2 Ustava Bosne i Hercegovine, gdje se navodi
da se ljudska prava i slobode u Bosni i Hercegovini primjenjuju direktno i da imaju prioritet
nad svakim drugim pravom, ukljuujui tu i ustavno pravo.3 Ovom prilikom nainjen je
izuzetak u odnosu na sve druge evropske zemlje, koje su mogle prihvatiti Evropsku
konvenciju za zatitu ljudskih prava samo nakon prijema u Vijee Evrope. Insistiranjem
na zatiti ljudskih prava Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava, koja se inae mogu
osigurati samo u efikasnoj demokratskoj i pravnoj dravi, trebalo je da se svi graani u Bosni
i Hercegovini dovedu u jednaku poziciju prema dravi i prema vlasti, u namjeri da se
prevladaju svi antagonizmi koji bi nastali usljed rata i genocida na okupiranoj teritoriji
Bosne i Hercegovine.
Drava Bosna i Hercegovina je pristupila Vijeu Evrope 24. aprila 2002. godine, a Evropsku
konvenciju za zatitu ljudskih prava, koja se inae oficijelno tretira kao ustavni instrument
evropskog javnog poretka4, ratificirala je 12. jula 2002. godine. Prema lanu 3. Statuta Vijea
Evrope svaka drava lanica Vijea Evrope priznaje naelo vladavine prava i naelo prema
kojem svaka osoba pod njezinom jurisdikcijom mora uivati ljudska prava i temeljne slobode
te se obavezuje da e iskreno i djelotvorno suraivati na postizanju cilja odreenog u poglavlju I. Uvjeti iz lana 3. Statuta Vijea Evrope zajedniki su i za Evropsku uniju i za NATO.
Svaka evropska drava moe podnijeti zahtjev da postane lan Unije ako potuje principe
Ugovora o Evropskoj uniji kao to su sloboda, demokracija, zatita ljudskih prava i osnovnih
sloboda i vladavina prava5. U stavu 2 se dodatno predvia da su ta ista ljudska prava zatiena
Evropskom konvencijom, potpisanom u Rimu 4. novembra 1950. godine, i da proizlaze
iz ustavne tradicije zajednike dravama lanicama kao opih naela prava zajednica.6
Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju, koji je drava Bosna i Hercegovina potpisala
u junu 2008. godine, ve u Preambuli naglaava opredijeljenost strana za potivanje ljudskih
prava i vladavine prava, ukljuujui i prava pripadnika nacionalnih manjina, te demokratske

lan 1.2 Ustava Bosne i Hercegovine Aneksa 4 Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni
i Hercegovini
2
lan 2.1 Ustava Bosne i Hercegovine Aneksa 4 Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni
i Hercegovini
3
lan 2.2 Ustava Bosne i Hercegovine Aneksa 4 Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni
i Hercegovini
4
Loizidou v. Tourkey Case, 23 March 1995, A 310, 75.
5
Ugovor o Evropskoj uniji, lan 6. (1)
6
Ugovor o Evropskoj uniji, lan 6. (2)
Godinjak 2013/147

SADIKOVI

principe ostvarene kroz viestranaki sistem sa slobodnim i fer izborima7. Drava Bosna
i Hercegovina se tim Sporazumom obavezala da e poi od stanovita opredijeljenosti
za potpuno provoenje svih principa i odredbi Povelje UN-a i OSCE-a, naroito onih
sadranih u Zavrnom aktu Konferencije o sigurnosti i saradnji u Evropi (Helsinki zavrni
akt), sa kljunim dokumentima Madridske i Beke konferencije, Parikoj povelji za novu
Evropu, kao i izvravanja obaveza iz Dejtonskog/Parikog mirovnog sporazuma i Pakta
stabilnosti za jugoistonu Evropu, radi doprinosa regionalnoj stabilnosti i saradnji zemalja
u regiji8. I konano, Preambula NATO-a (North Atlantic Treaty Organisation) egzaktno
navodi da drave lanice NATO-saveza, to je jedan od stratekih ciljeva drave Bosne
i Hercegovine, tite slobodu, zajedniko naslijee i civilizaciju svojih naroda, i zasnovane
su na principu demokracije, individualne slobode i vladavine prava9.
Ouvanje i daljnje provoenje ljudskih prava i osnovnih sloboda kao cilj Vijea Evrope
Cilj Vijea Evrope prema Statutu Vijea Evrope jeste ostvariti vee jedinstvo izmeu
svojih lanica radi ouvanja i promicanja ideala i naela koja su njihova zajednika batina
i poticati ekonomski i socijalni napredak10. Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava
potvruje da je cilj Vijea Evrope ostvarenje veeg jedinstva meu njegovim lanicama
i da je jedan od naina postizanja tog cilja ouvanje i daljnje provoenje ljudskih prava
i osnovnih sloboda11. Navedeni cilj Vijea Evrope ostvaruje se putem organa Vijea,
raspravljanjem pitanja od zajednikog interesa, sklapanjem sporazuma i usvajanjem zajednike
akcije na ekonomskom, socijalnom, kulturnom, znanstvenom, pravnom i administrativnom
polju, kao i ouvanjem i razvojem ljudskih prava i temeljnih sloboda12.
U trenutku prijema u Vijee Evrope drava Bosna i Hercegovina nije ispunjavala sve
uvjete iz lana 3. Statuta Vijea Evrope, i tako zapravo ulazi u Vijee Evrope s namjerom
i uz preutnu saglasnost da e u tim okolnostima lake doi do ispunjenja uvjeta koje ta
organizacija zahtijeva od svake drave lanice.
Prijem drave Bosne i Hercegovine u Vijee Evrope nametnuo je, oekivano, veliki broj
obaveza po kojima je BiH trebala hitno postupiti, pa su upravo te obaveze nametnule karakter
ustavnih promjena u Bosni i Hercegovini. Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava
i osnovnih sloboda ima veliki znaaj za BiH zato to na taj nain potvruje svoju duboku
vjeru u one osnovne slobode koje ine temelje pravde i mira u svijetu, a koje se s jedne
strane najbolje tite stvarnom politikom demokracijom, a s druge zajednikim shvatanjem
i potivanjem ljudskih prava o kojima ovise. Vrlo je vano za dravu Bosnu i Hercegovinu

Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju (SSP) izmeu evropskih zajednica i njihovih drava

lanica i Bosne i Hercegovine, Preambula, paragraf 6
8
Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju (SSP) izmeu evropskih zajednica i njihovih drava lanica
i Bosne i Hercegovine, Preambula, paragraf 7
9
North Atlantic Treaty Organisation, Preambula
10
Statut Vijea Evrope, London, 5. maj 1949. godine, lan 1.(a)
11
Preambula Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, par. 4
12
Statut Vijea Evrope, London, 5. maj 1949. godine, lan 1.(b)
148/Godinjak 2013

Bosna i Hercegovina kao demokratska i pravna drava koja potuje ljudska prava i slobode

da su vlade evropskih zemalja odlune da s istim strijemljenjima i zajednikim naslijeem

politikih tradicija, ideala, slobode i vladavine prava, preduzmu prve korake ka zajednikom
provoenju odreenih prava navedenih u Univerzalnoj deklaraciji13. Jo vanije je, svakako,
da je Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koju je Parlament
drave Bosne i Hercegovine ratificirao 2002. godine, referentni dokumentza pristupanje svake
drave pa i Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji kao preteno ekonomskoj evropskoj integraciji.
Dinamika ustavnih promjena u Bosni i Hercegovini
Izvjetaj Evropske komisije o napredovanju Bosne i Hercegovine navodi da je sveukupna
dinamika reformi bila veoma ograniena14. Parlamentarna skuptina Vijea Evrope, kao
organ Vijea Evrope koji stoji na raspolaganju svim dravama lanicama Vijea Evrope,
pa i dravi Bosni i Hercegovini, naglaava da je Bosna i Hercegovina, kao drava lanica
VE, obavezna da se uskladi sa osnovnim principima Vijea Evrope15. Samim tim nametnuta
je i dinamika ustavnih promjena u Bosni i Hercegovini koja prvo zahtijeva samo odreene
ustavne promjene kako bi drava Bosna i Hercegovina bila u stanju da ispuni evropske
kriterije i postane punopravni kandidat za lanstvo u Evropskoj uniji, da bi u drugoj fazi
Vijee Evrope zauzelo stav da je dravi Bosni i Hercegovini neophodan novi ustav.
U skladu sa prvim zahtjevom Vijea Evrope iz 2002. godine zauzet je vrlo jasan i
principijelan stav, koji uope ne odudara od stava koji je primijenjen prema drugim dravama
lanicama Vijea Evrope. Stoga je Parlamentarna skuptina Vijea Evrope ve 2002. godine
uoila veliku slabost dravnih institucija i naloila dravi Bosni i Hercegovini da svoje
dravne institucije ojaa na raun institucija na entitetskom nivou, ukoliko bude potrebno i
revizijom Ustava Bosne i Hercegovine Aneksa 4 Opeg okvirnog sporazuma za mir u
Bosni i Hercegovini16.
Druga faza dinamike ustavnih promjena pokazuje da Parlamentarna skuptina Vijea
Evrope smatra da jaanje dravnih institucija na raun entitetskih institucija nee biti
dovoljno da drava Bosna i Hercegovina napreduje prema euroatlantskim integracijama,
pa stoga zauzima stav da je dravi Bosni i Hercegovini neophodan novi ustav koji bi bio
pripremljen i usvojen. Novi ustav bi sadravao odredbe u kojim bi se mehanizam etnikog
predstavljanja zamijenio graanskim predstavljanjem, ime bi se konano okonala ustavna
diskriminacija protiv tzv. kategorije ostalih. Pored toga, uoeno je da je u Bosni i Hercegovini
apsolutno blokiran proces donoenja politikih odluka, pa se u tom smislu nalae dravi
da se u novom ustavu nau efikasne i racionalne procedure donoenja politikih odluka.
I kao trea najvea slabost drave Bosne i Hercegovine uoena je njena teritorijalna
organizacija, koja se pokazala kao smetnja uspjenom funkcioniranju drave Bosne i
Hercegovine i njenom napredovanju ka euroatlantskim integracijama. U tom smislu, i Parla13

Preambula Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, par. 6

Izvjetaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2011. godini, Bruxells, 20. 10. 2011, SEC (2011) 1206,
str. 4
15
Rezolucija 1384 (2004), par. 5 i 6
16
Mienje br. 234 iz 2002. godine o Zahtjevu BiH za lanstvo u Vijeu Evrope, par. 4
14

Godinjak 2013/149

SADIKOVI

mentarna skuptina Vijea Evrope naloila je dravi Bosni i Hercegovini da preispita

teritorijalnu organizaciju drave i njenu podjelu na entitete, kantone, opine i podjelu
nadlenosti izmeu drave i niih nivoa vlasti s ciljem jaanja efikasnosti i samoodrivosti.
Uz to, Parlamentarna skuptina Vijea Evrope uoila je i veliki zaostatak u cilju unapreenja
pravosua, tako da bi u novom ustavu trebao ponovno biti uspostavljen vrhovni sud na
dravnom nivou.17
Analiza efikasnosti i racionalnosti sadanjih ustavnih
i pravnih aranmana u Bosni i Hercegovini
Organi Vijea Evrope, na elu sa Parlamentarnom skuptinom Vijea Evrope, potvrdili
su 2004. godine da Bosna i Hercegovina nije ostavljena da se sama bori sa novonastalim
problemima. Stoga upuuju zahtjev Evropskoj komisiji za demokraciju putem prava
(Venecijanska komisija) da napravi sveobuhvatnu procjenu saglasnosti Ustava Bosne i
Hercegovine sa Evropskom konvencijom za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i
Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi (ETS No. 122), kao i analizu efikasnosti i racionalnosti sadanjih ustavnih i pravnih aranmana u BiH.18 Evropska komisija za demokraciju
putem prava (Venecijanska komisija) je, u skladu sa zahtjevom koji joj je uputila Parlamentarna
skuptina Vijea Evrope, 2005. godine dostavila svoje Miljenje o ustavnoj situaciji i ovlatenjima visokog predstavnika u BiH19, u kojem je dala prijedloge za urgentne ustavne
promjene u Bosni i Hercegovini.
Pitanje ustavnih promjena u Bosni i Hercegovini putem primjene Evropske konvencije
za zatitu ljudskih prava postavlja se, naalost, tek u decembru 2009. godine, kada je donesena
presuda Sejdi - Finci protiv Bosne i Hercegovine u korist aplikanata, koja ni do dananjeg
dana nije implementirana.20 Presuda Sejdi- Finci, iako samo jedna u nizu presuda koje
su donesene protiv drave Bosne i Hercegovine, ima veliki znaaj jer je stavljajui na dnevni
red pitanje diskriminacije tzv. ostalih graana otvorila zapravo, prvi put, pitanje ustavnih
promjena. Samim tim postalo je vie nego oigledno da su preporuke Vijea Evrope o
urgentnoj potrebi za ustavnim promjenama zapravo bile od krucijalnog znaaja za dravu
Bosnu i Hercegovinu. U vrlo kratkom periodu se oekuje presuda Dr. Ilijaz Pilav protiv
Bosne i Hercegovine, koja otvara pitanje diskriminacije konstitutivnih naroda. Naime,
doktor Pilav prije est godina je tuio Bosnu i Hercegovinu Evropskom sudu za ljudska
prava u Strasbourgu zbog nemogunosti da se kao Bonjak kandidira za lana Predsjednitva
Bosne i Hercegovine iz bosanskohercegovakog entiteta Republika Srpska.

17

Rezolucija PSVE 1513 iz 2006. godine, par. 20.1- 20.3, 21.7, 17, i Rezolucija PSVE 1626 iz
2008. godine, par. 10.4.1
18
Rezolucija 1384 (2004) Jaanje demokratskih institucija Bosne i Hercegovine, par. 13
19
Miljenje Evropske komisije za demokraciju putem prava o ustavnoj situaciji i ovlatenjima
visokog predstavnika u BiH CDL-AD (2005) 004
20
http://www.mhrr.gov.ba/ured_zastupnika/novosti/default.aspx?id=1008&langTag=bs-BA, Presuda
Sejdi Finci protiv Bosne i Hercegovine, (Aplikacije br. 27996/06 i 34836/06)
150/Godinjak 2013

Bosna i Hercegovina kao demokratska i pravna drava koja potuje ljudska prava i slobode

Ukoliko presuda bude u korist doktora Pilava, drava Bosna i Hercegovina e morati
napustiti dejtonski model ureenja drave.21 Iako je Sud za ljudska prava prihvatio aplikaciju
u sluaju dr. Pilava 2013. godine, Vijee Evrope je uoilo nekompatibilnost Ustava Bosne
i Hercegovine sa Evropskom konvencijom za zatitu ljudskih prava ve 2010. godine, i
naloilo dravi Bosni i Hercegovini da ukloni ustavnu diskriminaciju konstitutivnih naroda
koji nisu rezidentni u entitetu gdje je njihova etnika grupa u veini, ime se oni sprjeavaju
u kandidaturi za lana Predsjednitva Bosne i Hercegovine.22 Sve zajedno ukazuje na obavezu
drave Bosne i Hercegovine koju je trebala izvriti jo prije osamnaest godina, a to je
usaglaavanje Ustava Bosne i Hercegovine sa odredbama Evropske konvencije za zatitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda, ime bi Bosna i Hercegovina postala demokratska i
pravna drava koja titi ljudska prava i osnovne slobode.
Zakljuci
Drava Bosna i Hercegovina se trenutno nalazi u izrazito tekoj poziciji. Jedina je od
zemalja u Evropi koja u Ustavu sadri diskriminacijske odredbe, i koja time kri Privremeni
sporazum o stabilizaciji i pridruivanju.23 Jedan od brojnih problema sa kojima se drava
Bosna i Hercegovina danas suoava jeste i nedovoljna angairanost meunarodne zajednice,
prije svega institucija Vijea Evrope i savjetodavnog tijela Vijea Evrope, Evropske komisije
za demokraciju putem prava (Venecijanske komisije), institucija Evropske unije, i to posebno
diplomatskog tijela pod nazivom European External Action Service (EEAC), koje je poelo
sa radom 2011. godine, pod vodstvom gospoe Catherine Ashton. Spomenuto diplomatsko
tijelo i Komisija trebalo je da iniciraju iroke i otvorene konsultacije kao i javne diskusije
sa svim nosiocima vlasti u dravi o promjeni ustava; naglaavajui da sve partije i zajednice
moraju u potpunosti biti ukljuene u proces izmjene ustava, koji bi trebao voditi ka konkretnim rezultatima.24
Radi rjeenja brojnih nagomilanih problema, Dejtonski sporazum je uveo instituciju
visokog predstavnika meunarodne zajednice, koji upravo zbog kompleksnosti situacije
i provedbe civilnih aspekata mirovnog rjeenja, iji proces jo uvijek nije zavren, obuhvata:
nastavak pruanja humanitarne pomoi dok je god to potrebno; obnovu infrastrukture
i privrednu obnovu; uspostavljanje politikih i ustavnih institucija u Bosni i Hercegovini;
promoviranje potivanja ljudskih prava i povratak prognanika i izbjeglica te odravanje
slobodnih i potenih izbora prema rokovima u Aneksu 3 Opeg okvirnog sporazuma. U

21

http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/slucaj-pilav-presuda-do-proljeca-bih-mora-napustiti-dejton
ski-model, Monika Miji, agent Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom u Strasbourgu
potvrdila da je postupak tek sada aktivno poeo. Tuba je dostavljena Bosni i Hercegovini,
te se sada oekuje oitovanje drave; 23. 10. 2013. godine.
22
Rezolucija PSVE 1725 iz 2010, par. 3
23
Miljenje Evropske komisije za demokraciju putem prava o ustavnoj situaciji i ovlatenjima
visokog predstavnika u BiH, CDL-AD (2005) 004
24
European Parliament Rezolution on the 2012. Progress Report on Bosnia and Herzegovina
(2012/2865(RSP)); B7-0161/2013; par. 15
Godinjak 2013/151

SADIKOVI

nastavku se navodi da e veliki broj meunarodnih organizacija i agencija biti pozvan kako
bi pomogao tom procesu.25
Jo jedna neostvarena specifinost institucije visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini
jeste njegova obaveza da, u skladu sa svojim mandatom, saziva i predsjedava komisijom
(Zajednika civilna komisija) u Bosni i Hercegovini, koja bi se sastojala od viih politikih
predstavnika svake stranke, zapovjednika IFOR-a ili njegovog predstavnika te predstavnika
onih civilnih organizacija i agencija koje visoki predstavnik smatra potrebnim.26 Takva
komisija nije nikad formirana, pa je tako direktna mogunost uea predstavnika civilnog
drutva i davanje prijedloga za izlazak iz duboke krize u kojoj se drava Bosna i Hercegovina
nala ovim potezom dosadanjih visokih predstavnika direktno onemoguena.
Zastoj u pogledu ustavne reforme ugroava provoenje neophodnih reformi u kljunim
sektorima kao to su demokratske institucije, vladavina prava i ljudska prava, te usporava
napredak drave prema euroatlantskim integracijama. Vlasti BiH moraju pristupiti ustavnoj
reformi te ispuniti, to je mogue prije, postprijemne uvjete. Bosna i Hercegovina nije u
stanju da zapone ozbiljan institucionalizirani proces za pripremu obimnog paketa ustavnih
amandmana, u skladu sa postprijemnim obavezama uz asistenciju Evropske komisije za
demokraciju putem prava (Venecijanske komisije). Taj proces bi bio baziran na jasnom
politikom mandatu i koji bi ukljuivao veliki broj domaih pravnih eksperata kako bi se,
uz odgovarajue uee civilnog drutva, na temelju odgovarajue analize postojeih odredbi,
napravio paket konkretnih amandmana koji bi u konanici proizveo opi konsenzus unutar
kljunih politikih nosilaca vlasti. Parlamentarna skuptina Vijea Evrope poziva sve
meunarodne partnere, a posebno Evropsku uniju, da u potpunosti podre institucionalizirani
proces za pripremu ustavnih amandmana u cilju snaenja drave i njenog napretka prema
euroatlantskim integracijama.

Literatura:
Aneks 10 Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini
Aneksa 4 Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini
European Parliament Rezolution on the 2012 Progress Report on Bosnia and Herzegovina
(2012/2865(RSP); B7-0161/2013
Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
Izvjetaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2011. godini, Bruxelles, 20. 10. 2011, SEC (2011)1206
Loizidou v. Tourkey Case, 23 March 1995, A 310, 75
Miljenje br. 234 iz 2002. godine o Zahtjevu BiH za lanstvo u Vijeu Evrope, par. 4
Miljenje Evropske komisije za demokraciju putem prava o ustavnoj situaciji i ovlatenjima
visokog predstavnika u BiH CDL-AD (2005) 004
North Atlantic Treaty Organisation
Rezolucija 1384 (2004)
Rezolucija 1384 (2004) Jaanje demokratskih institucija Bosne i Hercegovine
Rezolucija PSVE 1513 iz 2006. godine, par. 20.1- 20.3, 21.7, 17, i Rezolucija PSVE 1626 iz
2008. godine, par. 10.4.1
25
26

Aneks 10 Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, lan I

Aneks 10 Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, lan II, par. 2

152/Godinjak 2013

Bosna i Hercegovina kao demokratska i pravna drava koja potuje ljudska prava i slobode
Rezolucija PSVE 1725 iz 2010.
Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju (SSP) izmeu evropskih zajednica i njihovih drava
lanica i Bosne i Hercegovine
Statut Vijea Evrope, London, 5. maj 1949.
Ugovor o Evropskoj uniji
http://www.mhrr.gov.ba/ured_zastupnika/novosti/default.aspx?id=1008&langTag=bs-BA,
Presuda Sejdi Finci protiv Bosne i Hercegovine, (Aplikacije br. 27996/06 i 34836/06)
http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/slucaj-pilav-presuda-do-proljeca-bih-mora-napustitidejtonski-model

BOSNIA AND HERZEGOVINA AS DEMOCRATIC AND THE STATE BASED ON THE

RULE OF LAW RESPECTING HUMAN RIGHTS AND FREEDOMS
Lada Sadikovi
Summary
The modern democratic and the State based on the Rule of Law which respects the
Human Rights and Freedoms is very important for development of economy, societys
institutions and all other progress. However, such State is very important for multinational
as well multi-religious community. According to the Annex 4 of the General Framework
Agreement for Peace in Bosnia and Herzegovina, the State Bosnia and Herzegovina is
democratic and the State based on the Rule of Law with free and democratic election. In
this sense, the State Bosnia and Herzegovina has obliged to secure the highest level of internationally recognized human rights and fundamental freedoms. So, according to the
Article 2.2 of the Constitution of Bosnia and Herzegovina the European Convention on
Human Rights became the special status. This article stated that the rights and freedoms
set forth in the European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental
Freedoms and its Protocols shall apply directly and shall have priority over all other law,
including the constitutional law. The State Bosnia and Herzegovina, as all other modern
and states based on the rule of law, signed all other international and regional instrument for
the protection of human rights. Insisting to respect human rights and fundamental freedoms,
as in all other democratic and the states based on the rule of law, all people should be brought
in the equal position before the law, in order to overcome antagonism on ground of religious,
ethnical, racial and national differences of the society of Bosnia and Herzegovina.
Key words: democracy, rule of law, human rights and freedoms, the State Bosnia and
Herzegovina, resolutions, Council of Europe, constitutional reform

Godinjak 2013/153

UDK 342.1 (497.6)

341.382: 342.4 (497.6)

Drava (dejtonska) Bosna i Hercegovina

izmeu pozitivnog i prirodnog prava
ili
G. W. F. Hegel o Daytonu
Demal Sokolovi
Bergen, Norveka

Autor nastoji da u Hegelovoj filozofiji prava pronae premise za fundamentalnu kritiku

Dejtonskog sporazuma, tj. Ustava BiH u njemu sadranog, i politikog realiteta koji je
nastao kao posljedica ovog pravnog akta. Ta premisa se sadri u Hegelovom distingviranju
prirodnog od pozitivnog prava. Ustav drave Bosne i Hercegovine, a time i drava (dejtonska)
Bosna i Hercegovina, poiva na pozitivnom pravu, a ne na prirodnom pravu. Za prirodno
pravo Hegel kae da je pravo koje je umno i pravedno. Pozitivno pravo je, takoer prema
Hegelu, meutim pravo koje proizlazi iz okolnosti. Ustav drave Bosne i Hercegovine,
prema tome, nije ni pravedan ni uman. Okolnosti koje su dovele do Dejtonskog sporazuma
i sadanjeg Ustava Bosne i Hercegovine, i koje su mu davale znaenje i svrhu, bile su rat
i zloini. Te okolnosti vie ne postoje. Zato autor zakljuuje, zajedno s Hegelom, da je taj akt
pozitivnog prava ostao i bez znaenja i bez svoje svrsishodnosti. Ergo, Ustav (dejtonske)
Bosne i Hercegovine treba mijenjati iz fundamentalnih razloga.
Kljune rijei: prirodno i pozitivno pravo, Ustav Bosne i Hercegovine, G. W. F. Hegel

1
Sarajevu postoje dva fakulteta, pravni i filozofski, od ijih se sposobnih i vjetih
(lat. facultas sposobnost, vjetina) ljudi oekivalo (a neki jo oekuju) da progovore sutinski o Dejtonskom sporazumu. Sutinski u ovom sluaju znai
sa stanovita filozofije prava. Ueni ljudi, meutim, uglavnom ute. Moda je razlog njihove
utnje to to filozofi ba i nemaju interesa za zbilju, jer je smatraju banalnom, profanom
i vulgarnom, dok pravnici misle da nema smisla baviti se filozofijom zato to je apstraktna,
nerazumljiva i beskorisna.

154/Godinjak 2013

Drava (dejtonska) Bosna i Hercegovina izmeu pozitivnog i prirodnog prava ili G. W. F.

Hegel o Daytonu

Iz tog su se razloga, vjerovatno, Dejtonskim sporazumom poele baviti iroke narodne

mase. To je, naravno, i razlog zato im to ne treba zamjeriti. Meutim, to je i razlog to
od tog populistikog bavljenja Dejtonskim sporazumom nee biti velike koristi.
Realitetom, zbiljom, dakle i Daytonom, trebalo bi da se bave umni ljudi. Jer, filozofija
je, budui da je pro onostranoga, koje bi bogzna gdje trebalo biti...1 Zato e Hegel, naravno
ne samo zbog uenih ljudi sa sarajevskog i inih bosanskih univerziteta, uzviknuti:
to je umno, to je zbiljsko;
a to je zbiljsko, to je umno
a zatim, i:
Hic Rhodus, hic saltus.
Ali, avaj! Da bi se ueni ljudi mogli baviti onim zbiljskim, onim ovdje i onim sada, oni
sami moraju biti umni. Ueni ljudi zaboravljaju da je i ono ovdje, Rhodus, dio univerzuma,
a sadanjost, ba ovaj trenutak, dio vjenosti. Prema tome, nauka ne gubi nita od svoje
svetosti time to se bavi onim zbiljskim i onim ovdanjim, ukljuujui i Dejtonski sporazum
i realnost koja se iz njega (iz)rodila.
2
Dejtonskim sporazumom se, dakle, i ne pitajui za dozvolu, pozabavila filozofija prava,
davno prije nego je i sklepan. G. W. F. Hegel, naime, u Osnovnim crtama izrie svoj sud
o ovom pravnom udu. Ako ne vjerujete, pogledajte. Otkuda, meutim, Hegelu interes za
Dejtonskim sporazumom? Otuda to njegovo bavljenje njegovim Rodosom, Njemakom
i Evropom, i njegovim vremenom, vremenom od prije dvije stotine godina, proizlazi
iz njegova uma.
Dejton accords je, smatra Hegel, rezultat okolnosti. Ustav u njemu sadran ima
svoje znaenje i svrsishodnost u okolnostima...2 Da Hegel zaista smatra da je Dejtonski
sporazum rezultat okolnosti, proizlazi iz toga to on dri da su svi zakoni i sva prava koja
ljudi prave rezultat okolnosti; svi zakoni i sva prava koja su napravili ljudi, dakle, nalaze
svoje znaenje i svrsishodnost u okolnostima. Ono to dolazi iz Hegelova uma, mada se
odnosi na Njemaku i Evropu, i njegovo vrijeme, ope je i ne moe biti ope a da se ne
odnosi i na nae vrijeme i na Bosnu, ovakvu kakva jest, i njen Dejtonski ustav, koji ju je
i napravio ovakvom kakva jest, a kakva nikada nije bila.
Prije nego to ustanovimo zato su okolnosti bitne zbog ega ih Hegel i naglaava
(kurzivom!), za odreenje prave prirode prava i zakon koje prave ljudi, da vidimo kako
stoje stvari s okolnostima u kojima je dejtonska Bosna nastala, i naravno ljudima (budui
da Dejtonski sporazum nije djelo ni prirode ni neke metafizike sile) koji su je napravili.
Koje su to dakle okolnosti u kojima je nastao Dejtonski sporazum, a koje su mu odredile
znaenje i svrhu? I moda jo vanije: kao djelo ljudi, to se podrazumijeva, vano je takoer
znati koji i kakvi su to ljudi svojim potpisom prihvatili Dejtonski sporazum.
1

Hegel, G. W. F.: Osnovne crte filozofije prava, preveo Sulejman Bosto, Sarajevo. Veselin Maslea
Svjetlost, Biblioteka Logos, 1989, Predgovor, str. 16.
2
Ibidem, 3, str. 28.
Godinjak 2013/155

SOKOLOVI

Okolnosti u kojima je nastao Dejtonski sporazum, i koje su mu dale, itekakvo, i znaenje

i svrhu, bile su, malkice, rat i, uglavnom, zloini, mali i veliki, zloini protiv ovjenosti,
ratni zloini i, kao najvei, mada skrojen po ICC mini modi i sveden samo na sluaj Srebrenice genocid.
Dobro je znano ko je napravio taj pravni akt; dobro je znano i gdje je taj pravni akt konano
ovjeren. (U zemlji Voltaira!) Zna se, prema tome, da je taj pravni akt napravljen u Americi,
a ovjeren u Evropi. Ali upravo zbog toga treba stalno podsjeati kakvi su ljudi potpisali ovaj
pravni akt: neki od njih su bili sumnjieni, neki istraivani, a neki i sueni za zloine. A
svi su, manje-vie, uestvovali u stvaranju okolnosti koje su Dejtonskom ustavu i dejtonskoj
Bosni dali znaenje i smisao.
Okolnosti su bitne zato to samo one daju znaenje i smisao Dejtonskom sporazumu
i odreuju pravu prirodu prava iji je on rezultat. Dayton accords je, naime, paradigma
pozitivnog prava, a Ustav, u njemu sadran, pozitivan je zakon. Ustav (dejtonske) drave
BiH dakle nije utemeljen na prirodnom pravu. Ako hoemo da znamo, a trebalo bi, ta
je nuna posljedica ove proste, a supstancijalne distinkcije, potrebno je ustanoviti zbog
pravnika koje ne zanima filozofija, ali i filozofa koji se ne bave pravom u emu je razlika
izmeu pozitivnog i prirodnog prava.
3
Da bismo odgovorili na fundamentalno pitanje o razlici izmeu prirodnog i pozitivnog
prava, pozabavimo se, jo malo, banalnim okolnostima, dakle onim to pozitivnom pravu
daje i znaenje i svrsishodnost. ta je to sa zakonima koji su odreeni okolnostima?
Okolnosti su ono to zakone ini vrijednim, djelotvornim (workable) i, dakle, pozitivnim.
Okolnosti u kojima je nastao Dejtonski sporazum, i koje su mu davale i znaenje i svrhu,
ni rat ni zloini, meutim, vie ne postoje. Okolnost koja danas odreuje Dejtonski sporazum,
i njegovo znaenje i njegovu svrsishodnost, jeste da okolnosti zbog kojih je napravljen
vie ne postoje. Razlog zbog kojeg je Hegel naglasio ulogu okolnosti u davanju znaenja i
smisla zakonima koje prave ljudi sadran je u neporecivoj injenici da se okolnosti mijenjaju.
Zbog toga se nunim pokazuje pitanje: ta biva s pravom ili zakonima kada se okolnosti,
koje su im davale i znaenje i svrhu, promijene? Jednostavno, ostaju i bez znaenja i bez
svrhe. Ergo, Dejtonski sporazum je izgubio i svoju svrhu i svoje znaenje s nestankom
okolnosti zbog kojih je nastao. Zato Dejtonski sporazum vie ne treba da postoji. Ovakav
kakav jest, Dejtonski sporazum je izgubio svoj raison dtre. Za razliku od sarajevskih
pravnika i filozofa, to stanovite izraava Hegel. On kae da takvi, pozitivni zakoni, koji
svoje znaenje i svrsishodnost nalaze u okolnostima, sasvim logino, imaju samo historijsku
vrijednost, stoga i jesu prolazne prirode.3 Dejtonski sporazum, dakle, treba da ode, uz
sve poasti njegovim vrijednostima, u historiju.
Meutim, upravo zbog toga ne treba rei da je Dejtonski sporazum negativan. Dayton
je mrtav, a to znai da je Bosna umrtvljena, a o mrtvacima treba govoriti lijepo, i s potovanjem, zbog ivih, onih koji su pravili Dayton, Amerikanaca, a i nas koji smo umrtvljeni,

Ibidem, 3, str. 28.

156/Godinjak 2013

Drava (dejtonska) Bosna i Hercegovina izmeu pozitivnog i prirodnog prava ili G. W. F.

Hegel o Daytonu

ili uspavani, ili se samo pretvaramo da smo uspavani, kao to je sluaj s pravnicima, filozofima, i Evropljanima. utnja uenih ljudi nije sluajna ni bez razloga, a halabuka irokih
narodnih masa nee ih probuditi, jer se ne mogu probuditi oni koji se pretvaraju da spavaju.
Kao to Bosnu treba probuditi, ako spava, tako i Dejton treba oivjeti.
4
Dejtonski sporazum, iako su se izmakle njegove pretpostavke okolnosti, kao to znamo,
vrsto stoji. Zbog toga treba istraiti ne samo zato opstaje jedan akt pozitivnog prava ak
i kada se izmaknu njegove okolnosti nego i neto drugo, mnogo vanije. Naime, treba istraiti
kakav je odnos zakona koji je ostao i bez svoga znaenja i svrsishodnosti prema okolnostima koje su mu davale i znaenje i svrsishodnost, a kojih vie nema. Prvo ovo prvo.
a) Dejtonski sporazum vrsto stoji zato to nije tano da on odgovara samo onima koji
su krivi za okolnosti rat i zloine, a koji su njime nagraeni, nego odgovara i onima koji
su bili rtve tih okolnosti. O toj strani Dejtonskog sporazuma Hegel kae: Jedno pravno
odreenje dade se na osnovu prilika i opstojeih pravnih institucija, pokazati kao savreno
obrazloeno i konzekventno, a po sebi i za sebe ipak moe biti nepravedno i neumno, poput
mnotva odreenja rimskog privatnog prava...4 ta je to u dejtonskom Ustavu Bosne i
Hercegovine to se moe pokazati kao savreno obrazloeno i konzekventno, i pored
toga to je i nepravedno i neumno? Dejtonski sporazum je odriv zato to pravno odreenje
u njemu sadrano konzekventno proizvodi prilike i pravne institucije koje ga savreno
obrazlau. Naravno, sa stanovita koje je kreiralo okolnosti, tj. rat i zloine, dejtonski Ustav
Bosne i Hercegovine ne treba da se mijenja jer je upravo to stanovite bilo nagraeno sa
49 posto teritorije Bosne, etniki oiene svim sredstvima, ukljuujui i genocid, i politikom tvorevinom poznatom pod kompromitirajuim imenom Republika s. Sasvim
logino, tj. savreno obrazloivo, i konzekventno.
Dejtonski sporazum vrsto stoji i zato to se rjeenja u njemu sadrana pokazuju kao
savreno obrazloiva i konzekventna i sa stanovita onih koji su pravili Herceg-Bosnu,
mada nedavno osuenih zbog sredstava i metoda kojima su se sluili u stvaranju te politike
tvorevine. Poto to stanovite, tj. samo pravljenje Herceg-Bosne, u Haagu nije osueno,
ono jo uvijek postoji kao politika opcija. Zahtjev sadanjih hrvatskih politiara za treim,
tj. hrvatskim entitetom, sasvim je konzekventan rjeenju koje je sadrano u Dejtonskom
sporazumu, i moe se savreno obrazloiti. Ako je, naime, srpski secesionizam u Bosni,
ak i nakon agresije i zloina, bio nagraen politikom tvorevinom zvanom entitet, onda
je zahtjev hrvatske politike elite sasvim obrazloiv i konzekventan razvitak pravnog rjeenja
sadranog u Dejtonskom sporazumu, tj. Ustavu Bosne i Hercegovine. Budui da je i hrvatski
secesionizam pokuao doi do svog cilja ratom, zloinom (presuenim i u Haagu) i izdajom,
onda se i njegov zahtjev za treim entitetom pokazuje sasvim dosljednim, i u skladu s bingom
srpskog secesionizma i Dejtonskim ustavom koji mu je dodijelio taj dobitak. tavie, dananji
zahtjev za hrvatskim entitetom opravdava i postojanje entiteta s.

Ibidem, 3, str. 26.

Godinjak 2013/157

SOKOLOVI

Najzad, da li bi Dejtonski sporazum vrsto stajao da on ne odgovara i bonjakom nacionalizmu? Ako je vjerovati logici sadranoj u Hegelovoj ocjeni da se jedno i nepravedno
i neumno pravno odreenje moe pokazati i kao savreno obrazloeno i konzekventno,
onda se stanovite bonjakog nacionalizma ne razlikuje bitno ni od srpskog ni od hrvatskog.
Ponaanje bonjake politike elite to i potvruje. Ako ta elita uistinu stoji na stanovitu
integralne Bosne, zato ne ini nita na njenoj integraciji.5
O tome da je dejtonska Bosna i neumna i nepravedna, i pored svoje obrazloivosti
i konzekventnosti, sa stanovita interesa sva tri ova naroda, i srpskog i hrvatskog i bonjakog
u paragrafu 5.
b) A sad i o onom drugom, moda vanijem. Kakav je, naime, odnos jednog pozitivnog
pravnog rjeenja prema okolnostima koje su mu davale i znaenje i svrsishodnost, a
koje vie ne postoje. In medias res, kakve su posljedice Dejtonskog sporazuma koji vie
nema ni znaenja ni svrsishodnosti?
Da bi opravdao svoje znaenje i svrsishodnost, jedan pozitivni pravni akt e uiniti
sve da nanovo uspostavi upravo okolnosti koje mu osiguravaju razlog postojanja. Kao
to su rat i zloini davali znaenje i svrsishodnost Dejtonskom sporazumu, tako i Ustav
Bosne i Hercegovine u njemu sadran, odnosno drava Bosna ovako konstruirana, ini
sve da nanovo povrati svoje i znaenje i svrsishodnost. A to e moi samo ako ponovo
uspostavi okolnosti zbog kojih su i nastali. Zato nas stalno plae novim mrnjama, novim
ratovima, novim zloinima. I optubama da je problem na drugoj strani entitetske linije,
a ne linija sama. Zato je Dejtonski sporazum, a naroito Ustav Bosne i Hercegovine u njemu
sadran, paradigmatski sluaj mirovnog sporazuma ija svrha nije bila mir, nego samo
prekid rata.6 Zato je Dejtonski sporazum, danas, i drava Bosna, nastala na tom sporazumu,
prijetnja miru u Bosni, i slutnja rata u Evropi. Ovakva Bosna hoe svoje okolnosti;
Dejtonski sporazum priziva i rat i zloine.
5
A sad neto o onom glavnom. Kako moe biti nepravedno i neumno jedno pravno
rjeenje koje se pokazuje savreno obrazloeno i konzekventno? I sa ijeg je stanovita
to rjeenje i nepravedno i neumno?
Okolnosti koje su proizvele Dejtonski sporazum, i u njemu sadran vrhovni pravni akt
jedne drave, dakle vie ne postoje, ali se zato uspostavljaju i umnoavaju prilike i opstojee
pravne institucije koje ne doputaju da se on ukine ili prevazie, svejedno. Ustvari, te
prilike i opstojee pravne institucije su umnoene Dejtonskim sporazumom. Umnoene
su ustavom koji je definirao Bosnu kao tronacionalnu dravu, podijelio je na dva entiteta
5

Skoranja izjava S. Tihia, efa SDA, kojom odbija i kako odbija ideju o ukidanju veeg entiteta,
to i potvruje. Vidjeti: http://www.osloboenje.ba/vijesti/bih/sulejman-tihi-sda-ne-eli-ulazitiu-vlast-oviev-zahtjev-za-ukidanje-fbih-je-nerealan-i-nemogu. I ideja o ukidanju Federacije i
njeno odbijanje doli su nakon to je ovaj tekst objavljen u svojoj prvobitnoj verziji. Vidjeti:
http://isd-bh.org/documents/Hegel_on_Dayton_accords.pdf; http://tacno.net/novosti/g-w-fhegel-o-daytonu/
Sokolovi, Demal: Kultura rata Od izvora rata do pojma rata, Odjek, jesen 2009, Sarajevo;
http://isd-bh.org/documents/CULTUREofWAR.bosanski.pdf

158/Godinjak 2013

Drava (dejtonska) Bosna i Hercegovina izmeu pozitivnog i prirodnog prava ili G. W. F.

Hegel o Daytonu

na nacionalnoj osnovi, od kojih je jedan, manji, jednonacionalan, a drugi, vei, dvonacionalan. Ovakva (ras)podjela zemlje i drave Bosne nastala je na okolnostima (ratu i
zloinu) kojih vie nema. U dvonacionalnom entitetu, koji je trebalo da bude dokaz o
mogunosti vienacionalnog politikog rjeenja, te prilike se dodatno umnoavaju njegovom podjelom na deset jedno - ili dvonacionalnih kantona. Mada savreno obrazloeno
i konzekventno, ovo pravno odreenje (Ustav Bosne i Hercegovine) je i nepravedno
i neumno, ba kao i mnotvo odreenja rimskog privatnog prava iz Hegelova vremena.
Budui da se Dejtonski sporazum, tj. jedno pravno odreenje, moe prikazati kao
savreno obrazloeno i konzekventno, a na osnovu prilika i opstojeih pravnih institucija,
onda nije udno to se to i neumno i nepravedno pravno odreenje nastoji multiplicirati.
Zahtjev za treim, hrvatskim entitetom, nije nita drugo nego neumno i nepravedno rjeenje
upravo sa stanovita hrvatskog naroda. Kao to su Hrvati u Republici s ostavljeni na
milost i nemilost osnivanjem (i) njihovog entiteta F, tako bi Hrvati koji bi ostali izvan
hrvatskog entiteta, u tada ve ekskluzivno bonjakom entitetu, postali rtve i neumnog
i nepravednog pravnog rjeenja. Oni koji trae hrvatski entitet namijenili su Hrvatima
u Federaciji sudbinu Hrvata u Republici s. Iako rtve dejtonske Bosne, skoro kao i Bonjaci,
Hrvati bi mogli postati rtve politike njihove vlastite nacionalistike elite. Umjesto da trae
ukidanje kanton i entiteta koji se zove bonjako-hrvatski, to bi bila pretpostavka ukidanja
i manjeg entiteta i povratka suvereniteta i Hrvata i Bonjaka (i Srba, naravno) na tlu itave
Bosne, voe tog naroda trae hrvatski entitet. Trei, hrvatski entitet, bio bi neuman
i nepravedan upravo sa stanovita naroda koji se zove hrvatski. Trei, tzv. hrvatski entitet,
moe se savreno obrazloiti i pokazati konzekventnim jedino sa stanovita hrvatske
(itaj: hercegovake) elite, i one tajkunske i one politike ako ih je uope mogue i odvojiti.
Isto ovo vrijedi i za srpski entitet, za koji se takoer moe rei da se moe savreno
obrazloiti i pokazati konzekventnim, ali sa stanovita one politike elite koja njime
upravlja. Kompromitirajui karakter njegovog naziva sastoji se u njegovom imenu. Republika
s je rezultat zloina i rata, za to je i osuena za genocid presudama njenim oficirima. Sam
atribut te republike, dakle narodni atribut, kolektivno optuuje itav narod za ono to je
ta politika tvorevina uinila. Zato ga i izbjegavam upotrebljavati, jer ne smatram da je
za zloin, za koji su osueni oficiri, odgovoran itav jedan narod. Srpski narod nije poinio
zloin, a pogotovo ne genocid, jer se taj narod ak borio i protiv te tvorevine, u Armiji
Bosne i Hercegovine.
Samo se po sebi razumije da se isto konzekventno, samo jo drastinije, odnosi na
bonjaki narod. Istina, bonjaka politika elita ipak ima problema kako da ba savreno
obrazloi svome narodu zato ga nema tamo gdje je stoljeima ivio.
6
Podsjeajui na rimsko pravo, Hegel ustvari cilja na graansko drutvo, to Evropa
prieljkuje da bude ili uobraava da ve jeste: ne moe se praviti graansko drutvo na
pretpostavkama rimskom pravu, koje su proizale iz rimskih okolnosti. Rimsko pravo,
naime, ne zadovoljava ni vrlo male zahtjeve uma7; problem Evrope, one iz Hegelova
7

Hegel, G. W. F.: Ibidem, 3, str. 29.

Godinjak 2013/159

SOKOLOVI

vremena i ove savremene, jest u tome to za graansko drutvo treba pravo koje e biti
umno, barem minimalno. A to onda znai da Evropa i Bosna dijele istu kob: nedostatak
filozofije prava, konzekventno prirodnog prava, prava koje e biti umno i pravedno.
Dejtonski Ustav Bosne i Hercegovine, mada napravljen u Americi, i mada suprotstavljen
amerikim okolnostima, a i pravnim principima, usklaen je s evropskim okolnostima;
problem Bosne je u tome to njen ustav poiva na najboljim tradicijama pozitivnih pravnih
osnova Evrope. Kad su Amerikanci pravili Dejtonski sporazum, i ustav, onda su ga, umjesto
u skladu sa svojim principima, pa i okolnostima, pravili u skladu s evropskim okolnostima,
i zato je ovaj, umjesto da bude pravedan i uman, tek pozitivan. Dejtonski sporazum dakle
nije proizaao iz amerikog uma, nego iz svijesti koja je sa (amerikog) svjetla dola u
tamu (evropske) peine. Da bi se Bosna uskladila s evropskom idejom prava, Evropa mora
doi do pojma prava i ozbiljiti ga. Evropa, a ne Bosna, mora zadovoljiti zahtjeve uma,
makar minimalne, da bi Bosna bila umna. A to je predmet filozofijske pravne znanosti.8
Meutim, to je ve zadatak prevelik i za evropsku filozofiju prava, a kamoli sarajevsku.
7
Rimsko pravo je bilo pozitivno pravo jer je poivalo na ondanjim okolnostima, dakle
ropstvu. Dananje evropsko pravo je pozitivno pravo jer poiva na dananjim okolnostima,
dakle naciji. Najzad, dejtonski Ustav BiH je pozitivni pravni akt jer poiva na evropskim
okolnostima. Ustvari, svako pravo, svaki pravni sistem, svaki zakon koji su napravili ljudi,
jeste pozitivno pravo.
Hegel pravi paralelu izmeu rimskog prava i zakonika evropskih drava. Tako npr.
u rimskom pravu ne bi bila mogua nikakva definicija o ovjeku, jer se rob ne bi mogao
supsumirati pod nju; u njegovu je stanju onaj pojam, tavie, povrijeen...9 Pa zakljuuje:
Hvala Bogu, u naim se dravama moe definicija ovjeka kao pravno sposobnoga
staviti na elo zakonika a da se ne upadne u opasnost da e se naii na odreenja o ovjekovu
pravu i dunostima ovjeka koja protivrjee pojmu ovjeka.10
Moe li se, koristei isti komparativni metod, napraviti paralela izmeu Evrope i Bosne?
Pokuajmo.
Tako npr. u dananjem stanju evropskog pozitivnog prava ne bi bila mogua nikakva
definicija o graaninu, jer se Francuz, Nijemac, ili Italijan, kao pripadnici nacije, a pogotovo
pripadnik neke nacionalne manjine, pa makar se on zvao Finci ili Sejdi, ne bi mogao supsumirati
pod nju, tj. pod definiciju graanina. U njegovom stanju, stanju Evropljanina, a bolje je rei
jer je upitno da li takvo neto uope postoji u njihovom je stanju, tj. stanju nacionalno
definiranih, i manjinskih i veinskih, onaj pojam, tj. pojam graanina, tavie, povrijeen.
A zatim, i da, kao i Hegel, zakljuim: Hvala bogu, u Bosni se, naravno davno prije Daytona,
definicija graanina ak i kao pravno nedefiniranog, mogla primijeniti na svakog ovjeka
samim tim to je stajao na zemlji koja se, sluajno, zvala i Bosna. I to je bio rezultat okolnosti,
8

Ibidem, 1, str. 20.

Ibidem, 2, str. 22.
10
Ibidem, 2, str. 23-24.
9

160/Godinjak 2013

Drava (dejtonska) Bosna i Hercegovina izmeu pozitivnog i prirodnog prava ili G. W. F.

Hegel o Daytonu

nekadanjih, ali i prirodnog prava, jer je bilo i umno i pravedno da svaki ovjek, bez
obzira na to ta je, bude i Bosanac samim tim to stoji na zemljici koja se zvala Bosna,
a koja se nekada zvala i Dalmacija i Ilirikum, i ko zna kako jo.
Meutim, u Bosni stvari danas stoje drugaije zahvaljujui Dejtonskom sporazumu
i evropskim okolnostima.
U tronacionalnoj dravi Bosni nisu politiki povrijeeni Ustavom samo graani Finci
i Sejdi, nego i svi Bonjaci, Srbi i Hrvati. U pojmu konstitutivnih naroda, konstituiranom
dejtonskim Ustavom Bosne i Hercegovine, nisu dakle povrijeeni samo pripadnici manjina,
nego je povrijeen graanin kao takav. U Evropi nisu povrijeeni samo graani Bosne,
nego i svi tobonji graani svih nacionalnih drava. U Evropi nacionalnih drava, a uz
to jo i kranski definiranih, antisemitizam, islamofobija, mrnja prema Romima, ak
antiamerikanizam, a sada ve i antieuropeizam, jednom rijeju ksenofobija, napadna
je okolnost zbog koje Evropa ne moe dalje od pozitivnog prava, dalje od ideje prava,
do pojma prava i njegovog ozbiljenja.
8
EU hipokritski postavlja pitanje Fincija i Sejdia, dok istovremeno jedna njena punopravna
drava lanica ak ne priznaje ni postojanje manjina u svome drutvu. Ono to Evropa
trai od Bosne je upravo ono to Evropi nedostaje. Nastranu to da je to upravo ono to je
upravo Bosna imala prije Dejtonskog sporazuma, i prije autohtono bosanskih nacionalistikih
zloina. Bosanci su naime bili graani a da pri tome nisu morali biti povrijeeni srozavanjem
na nivo Bonjaka, Srba i Hrvata da bi uope bili dravljani. Odgovornost Evrope se ne
sastoji u tome to danas, kroz Office of High Representative, nije u stanju da regenerira
multietniki karakter bosanskog drutva kroz pravo koje e biti umno i pravedno, jer to
nedostaje i njoj samoj. Evropa je odgovorna zato to je dopustila da se pred njenim oima,
u njenom sreditu, nacionalizmom degenerira jedno drutvo u kome niko nije bio manjina,
zato jer niko nije bio veina. Evropa je odgovorna zato to je dozvolila da nestane jedina
evropska no mans land, zato jer je bila jedina evropska zemlja svih ljudi, every mans
land. Evropa je odgovorna zato to je dozvolila da pred njenim oima nestane jedno
graansko drutvo koje je moglo i moralo biti njen vlastiti uzor. Pravo ljudi da budu graani
je u Bosni bilo zbiljsko i prije nego to su doli do ideje prava. Do pojma graanina Bosanci
su doli iz svoje egzistencije, koja nije bila ni jednonacionalna ni monoreligijska. Ili, da
budemo dosljedni Hegelovu vokabularu: tamo (ovdje) se do due dolo iz tijela.11
9
Bosansko, a naroito bonjako, tijelo je, naalost, uniteno izdajom, ratom i zloinom.
Zato je Bosna ostala i bez svoje, graanske due. Ako je Dejtonski sporazum, kao rezultat
tih okolnosti, jo tu, pa ak i ako je i obrazloiv i konzekventan za one kojima bi takoer
trebalo da bude i neuman i nepravedan, tu je i bosanski um. A um moe djelovati umno
ak i kroz pozitivno pravo.
11

Ibidem, 1, str. 21.

Godinjak 2013/161

SOKOLOVI

Ako Bosanci, mislim na one koji hoe promjenu Ustava, dakle Bonjaci, zaista hoe
graansku Bosnu, onda ne treba da ekaju na Evropu niti zavise od Republike s. Ako
bonjaka politika elita zaista hoe graansko umjesto nacionalnog, onda neka s tim pone
na svom pragu, u svojoj avliji. Niko im ne brani da odustanu od svog entiteta zasnovanog
na takoer nacionalnim okolnostima. Ako je graanin stanovite onih koji hoe da ukinu
dejtonski Ustav Bosne i Hercegovine, onda to umno i pravedno, dakle stanovite prirodnog
prava, moe biti ozbiljeno barem na nivou danas jedno- i dvonacionalnih kantona. Hic
Rhodus, hic salta!
Da, ali um nije nacionalan, nije ak ni kad je i srpski, i hrvatski, i bonjaki.
10
Dejtonski sporazum je najvii, i stoga najoigledniji, primjerak zakona prava.12
Pored zakona prava postoje i zakoni prirode.13 Dejtonski sporazum nije zakon prirode
ili zakon prirodnog prava.
Zato je vrlo vano, i nuno, ustanoviti ta to znai da Dejtonski sporazum jeste to to
jeste, naime zakon prava, ili, preciznije zakon pozitivnog prava, s jedne strane, i ta
to znai, s druge strane, da Dejtonski sporazum nije to to bi htio da bude, naime da nije
zakon prirode, ili, preciznije zakon prirodnog prava. Evo kako Hegel objanjava razliku
izmeu zakon prirode i zakon prava. Zakoni prirode su opi i vae onakvi kakvi jesu
Da bismo znali ta je zakon prirode, mi ga moramo upoznati, jer ovi zakoni su tani; pogrene
mogu biti samo nae predstave o njima. Mjerilo ovih zakona je izvan nas i nae spoznavanje
im nita ne pridodaje, ne podstie ih: proiriti se moe samo nae saznanje o njima.14
Nasuprot ovih zakona stoje zakoni prava. Zakoni prava su ono to je postavljeno, ono
to potjee od ovjekajer mu njegov interes uvijek govori kako bi trebalo bitiu zakonu
prava stvar ne vai zato to ona jest, nego svako zahtijeva da ona mora odgovarati njegovom
vlastitom kriteriju.15 Zakoni prava ne dolaze iz uma nego iz interesa. Interesi su, dakle, ono
to zakonima ne d da budu napravljeni onako kako um govori kako bi trebalo da bude.
Interes, ali ne samo njihov nego i na, jest ono to nama, kao i njima, govori kako bi trebalo
da bude. Zato su zakoni prava ne samo razliiti od zakona prirode, nego i tlo sukoba unutar
pozitivnog prava kao sukob izmeu onoga to jest i onoga to bi trebalo da bude.16 Zakoni
prava su stoga razliiti; tavie, isti zakoni prava se razliito posmatraju, i ve kao takvi,
razliito vieni, jer se posmatraju sa stanovita interesa, a ne uma, izvor su sukoba.
Zato e Hegel rei da ve razliitost zakona upozorava na to da oni nisu apsolutni.17
To jest: da ih treba mijenjati. A ja bih dodao: ve razliita percepcija zakona upozorava
da ih se mora mijenjati.
12

Ibidem, Predgovor, str. 10, Dodatak

Ibidem
14
Ibidem
15
Ibidem
16
Ibidem
17
Ibidem
13

162/Godinjak 2013

Drava (dejtonska) Bosna i Hercegovina izmeu pozitivnog i prirodnog prava ili G. W. F.

Hegel o Daytonu

11
O Dejtonskom sporazumu ne treba govoriti negativno samo zato to dolazi iz pozitivnog
prava. Da bismo to razumjeli, treba postaviti pitanje da li je pozitivno pravo, samo zbog
toga to je rezultat okolnosti, eo ipso protivno prirodnom pravu. Hegel se tome suprotstavljao:
Bio bi veliki nesporazum ako bi se to to su prirodno pravo i filozofsko pravo razliiti od
pozitivnoga preokrenulo u to da su oni meusobno suprotstavljeni ili protivni...18 Ustvari,
moe se rei da je pozitivno pravo samo proirivanje naeg saznanja o zakonima prirode.
Iako Dejtonski sporazum nije in prirodnog prava, bilo je i umno i pravedno zaustaviti rat
i zloine. Ima u Dejtonskom sporazumu jo neto i umno i pravedno to ga ini znaajnim proirenjem naega saznanja o zakonima prirode. Zato e biti zanimljivo istraiti ta je to u
Dejtonskom sporazumu to ga, ak i kao zakon pozitivnog prava, ne ini suprotstavljenim
ili protivnim prirodnom pravu, to u i uiniti u sljedeem paragrafu.
12
Iako zakon koji proizlazi iz okolnosti, tj. u njima nalazi svoje znaenje i svoju svrsishodnost,
Dejtonski sporazum se pokazao i kao uman i pravedan. Pored rata i zloina, okolnosti koje
su njime uklonjene, Dejtonski sporazum nije zaboravio na jo jednu okolnost u kojoj je
naao svoje znaenje i svrsishodnost: povratak izbjeglica. Razlika izmeu ove dvije vrste
okolnosti, rata i zloina, na jednoj strani, i povratka izbjeglica, na drugoj, sastoji se u tome
to ova druga okolnost predvieni povratak izbjeglica, jo uvijek postoji. Izbjeglice se
nisu vratile. Znai li to da upravo ta okolnost, za razliku od rata i zloina, opravdava uporno
opstojanje tog sporazuma? Naprotiv, injenica da od povratka izbjeglica nije bilo u sutini
nita, ni nakon dvadeset godina njegovog postojanja kao pozitivnog prava, govori da on,
ovakav kakav je, treba da ode upravo u interesu umnosti i pravednosti. Nepovratak izbjeglica
svojim domovima govori da Dejtonski sporazum, kojim je taj povratak bio garantiran,
vie nema ni znaenja ni svrhe.
13
Hegel je rekao da zakoni nisu apsolutni ve i zbog toga to su razliiti. U sluaju Dejtonskog
sporazuma, konkretno zakonskog prava izbjeglica na povratak, stvar je jo sloenija. Ovdje
se na povratak izbjeglica, dakle na jednu okolnost koju je trebalo zakonom promijeniti,
razliito gleda, pa je i to razlog zbog kojeg treba zakljuiti da taj zakon nije apsolutan.
Kome je stalo da Dejtonski sporazum, i Ustav, predstavi apsolutnim. To su, naravno,
lokalni nacionalisti, i oni i ovi. Ali to su takoer i Amerikanci. Oni to ine ne zato to nisu
svjesni njegovih mana i njegove prolaznosti. Uostalom, sam je arhitekt tog sporazuma
rekao da ga treba ruiti im je vidio kakve su njegove posljedice kada su nestale okolnosti
koje su ga stvorile. Naroito mu je smetao atribut entiteta koji je konstruirao. Amerikanci
to ine iz sujete. Ipak je Bosna ve trea zemlja kojoj oni prave ustav. Bit e mnogo

18

Ibidem, 3, str. 25.

Godinjak 2013/163

SOKOLOVI

lake osloboditi Amerikance sujete nego nacionaliste interesa. Zato Dayton moraju
mijenjati oni koji su ga i napravili, ako ni zbog ega drugog, ono barem iz sujete.
Dejtonski sporazum se ne mijenja i iz jo jednog razloga evropskog kompleksa inferiornosti.
Mada svjesni njegove nesavrenosti, dakle i nepravednosti i neumnosti, oni upravo zbog toga
ne mijenjaju Dejtonski sporazum. Jer on, takav kakav je, kompromitira one koji su ga napravili.
14
Dejtonski sporazum dakle nije apsolutan; sve to nije apsolutno moe se mijenjati. Treba
ga mijenjati ne zato to je lo, jer on nije lo, nego ga treba mijenjati zato to su razliite
percepcije tog sporazuma i ustava u njemu sadranog. Promjena Dejtonskog sporazuma
je nuna zato to on podstie razliitost interesa. Kao takav Dejtonski sporazum postaje
izvor sukoba. Zato je Dejtonski sporazum veoma lo. Ono to je u datim okolnostima bilo dobro,
moda i veoma dobro, jer je zaustavilo rat, i zloine, sada je postalo veoma loe, jer moe
voditi novom sukobu, novom ratu, novom zloinu. To je ono to danas malo ko shvata, ba
kao to je bilo malo onih koji su shvatali da Dejtonski sporazum nee biti dobar ni onda kada
je pravljen i potpisivan, a kada je bio dobar. A bilo ih je. Malo, ali ih je bilo. Zato to je i tada
bilo onih koji su znali da se zakoni mogu praviti i sa stanovita prirodnog prava, stanovita
zakona prirode, stanovita uma i pravednosti. Dejtonski sporazum dakle nije dobar zato
to je, dok je pravljen, mogao biti bolji, umniji, pravedniji. Pa ipak, Amerikanci nisu grijeili
kada su pravili sporazum zato to su ga prilagoavali evropskim okolnostima; Amerikanci
grijee danas jer vjeruju da Evropa moe popraviti Dayton usklaujui ga s amerikim
okolnostima. Dejtonski sporazum, dananja Bosna, mina je koju je napravila nuda i samovolja.
I nedostatak saznanja o zakonima prirode, nedostatak uma.
15
Upravo u tome, u injenici koja samovolju ini pravom, lei potreba da se temeljito
ui spoznavati ono pravedno.19 Samo pravednou se moe samovolja sprijeiti da postane
pravom. Da bi se moglo spoznati ono pravedno ovjek mora biti uman. Tek umni ljudi
mogu praviti zakone koji su u skladu s prirodom, dakle pravedne zakone. Umnost prava
je u suprotnosti sa pozitivnom pravnom znanou.20 Umnost prava se dakle suprotstavlja
Dejtonskom sporazumu. Svaki ovjek ima prste, moe imati kist i boje, ali zato jo nije
slikar. Isto tako je sa miljenjem. 21 Svi oni koji su smislili Dejtonski sporazum, a naroito
oni koji su ga potpisali skoro da sam siguran imaju mozak, dakle organ za miljenje.
Ali to ne znai da znaju misliti. Svi meu onima koji hoe da mijenjaju Ustav Bosne i
Hercegovine, ukljuujui i Vijee Evrope, imaju mozak, prste, kist i boje. Ali hoe li, takvi
kakvi jesu, znati naslikati Bosnu, barem onakvu kakva je bila?
Ako je umnost pretpostavka Bosne, onda je Bosna pretpostavka Evrope. Zato se bojim
za Evropu. Bosna bi mogla biti tek kolateralna teta.
19

Ibidem, Dodatak, str. 11.

Ibidem
21
Ibidem
20

164/Godinjak 2013

Drava (dejtonska) Bosna i Hercegovina izmeu pozitivnog i prirodnog prava ili G. W. F.

Hegel o Daytonu
THE STATE OF BOSNIA AND HERZEGOVINA (DAYTON) BETWEEN POSITIVE
AND NATURAL LAW OR G. W. F. HEGEL ON DAYTON
Demal Sokolovi
Summary
The author tries to find out in Hegels philosophy of law the premises for fundamental
critique of the Dayton Agreement, i.e. the Constitution of Bosnia and Herzegovina, and the
political reality that has emerged as a result of this legal act. That premise is contained in
Hegels distinction between natural of positive law. The Constitution of Bosnia and Herzegovina,
and thus (Dayton) State of Bosnia and Herzegovina, is based on the positive law, not on
natural law. For natural law, Hegel said that reasonable law was the fair one. Positive law,
also according to Hegel, however is the law that arises from circumstances. The Constitution
of Bosnia and Herzegovina, therefore, is neither fair nor ingenious. The circumstances
that led to the Dayton Agreement and the current Constitution of Bosnia and Herzegovina,
and that gave it meaning and purpose, were war and crimes. These circumstances do not
exist any more. Therefore, the author concludes, as well as Hegel, that the act of positive law
remained without meaning and without their expediency. Ergo, the Constitution (Dayton)
Bosnia and Herzegovina should be changed for fundamental reasons.
Key words: natural and positive law, the Constitution of Bosnia and Herzegovina, G.
W. F. Hegel

Godinjak 2013/165

UDK 342.51 (497.6): 342.6 (497.6)

Koncept good governancea u Bosni

i Hercegovini kako svoja vlast
vlada svojim narodom
Jasna Baki-Mufti
Pravni fakultet
Sarajevo

U ovom tekstu analiziraju se principi koncepta good governancea i apliciraju na situaciju u

Bosni i Hercegovini. Poetno polazite za analizu je postojea teritorijalno-politika organizacija Bosne i Hercegovine, teritorijalna etnika homogenizacija stanovnitva i dominantna
etnika veina u strukturama vlasti. Pokazalo se da etnikoj strukturi stanovnitva na odreenoj
teritoriji u potpunosti odgovara etnika struktura vlasti. Nestali su etniki drugi koji bi mogli
ugroziti proces donoenja politikih odluka ili zakona na odreenoj teritoriji, ali vlast (etnika) pokazuju loe rezultate u potivanju vrijednosti vladavine prava, transparentnosti,
efikasnosti i stvaranja ambijenta za ekonomski razvoj. Bez obzira na etniku strukturu vlasti,
pokazuju se jednako loi rezultati njenog djelovanja na svim dijelovima Bosne i Hercegovine;
visoki stepen nezaposlenosti, niska primanja, lo ivotni standard, lo kvalitet javnog
servisa i izostanak blagostanja graana/naroda. Politika vlast je netransparentna, troi visoki
iznos budetskih sredstava i ne pokazuje odgovornost prema svom birakom tijelu. Podudarnost etnike strukture stanovnitva i etnike strukture u organizacijama vlasti te ukupni loi
rezultati upravljanja/vladanja ozbiljno dovode u pitanje popularnu tezu da je nacionalna
drava (teritorija, nacija, organizacija vlasti) izlaz iz svih problema u kojima se nalaze
narodi i drava Bosna i Hercegovina.
Kljune rijei: good governance, teritorijalna organizacija i etnika vlast, rezultati
vladanja u kantonima, entitetima, dravna struktura BiH

Uvod
rvo pitanje koje se moe postaviti odnosi se na znaaj ispitivanja koncepta dobrog
upravljanja na sluaju Bosne i Hercegovine. Postoje najmanje dva razloga koji
opravdavaju njegovu provjeru; prvi je vezan za iskustvo komunizma i komunistikog naina vladanja karakteristino za vrijeme postojanja Bosne i Hercegovine unutar
Socijalistike federativne republike Jugoslavije sve do njenog raspada (1991). Snagom

166/Godinjak 2013

Koncept good governancea u Bosni i Hercegovini kako svoja vlast vlada svojim narodom

inercije etablirane matrice koncept vladanja je zadran u vremenu politike i ekonomske

tranzicije. Drugi razlog vezuje se za iskuenja izgradnje drave nakon stjecanja nezavisnosti
1992. godine, razornog rata (1992-1995) i izgradnje drave na principima Dejtonskog
mirovnog sporazuma, iji je Aneks IV ujedno i Ustav BiH. Njime je odreena nova politika
i organizaciona struktura Bosne i Hercegovine, bitno drugaija u odnosu na prethodnu,
koja BiH po efikasnosti pribliava dravama Treeg svijeta. Dodatni razlog koji koncept
good governancea ini relevantnim za Bosnu i Hercegovini je implicitno dobivanje odgovora
na pitanje koliko je nacionalna drava klju za rjeavanje svih problema kako je predstavljeno
u aktuelnim nacionalnim politikim retorikama.
Komunistika partija/Savez komunista, kao politika avangarda radnike klase koja
je imala misiju izgradnje efikasne socijalistike drave besklasnog drutva, ostavila je
iza sebe koncept drave bez jakih institucija paralelni sistem vlasti, bez vladavine prava
koncept partijske drave, bez koncepta zatite ljudskih prava prezir prema graanskim
vrijednostima, bez izgraene politike odgovornosti koncept partijske odgovornosti,
i bez efikasne privrede dravni intervencionizam. Naslijeeni koncept neefikasna drava
i glomazni birokratski aparat, slabe dravne institucije uz jake politike centre moi, kolektivni
politiki identitet slijep za razlike, partijska lojalnost i odgovornost uz zanemarivanje
volje izbornog tijela, sada pokazuju sve slabosti u novim, izmijenjenim politikim i pravnim
okvirima Bosne i Hercegovine. Avangarda radnike klase zamijenjena je nacionalnim/etnikim
avangardama, koje u politikom djelovanju zanemaruju opi dravni interes na raun parcijalnih etnikih/stranakih/linih interesa. Jaanje parcijalnih politikih interesa deava
se na tetu zajednikih dravnih interesa proizvodei politiku i ekonomsku nestabilnost
drave. Kao posljedica takovog stanja za Bosnu i Hercegovinu se koriste izrazi nedovrena
drava, franketajn drava, drava zamrznutog sukoba, invalidna drava. Bosna i Hercegovina je ostala zaglavljena izmeu koncepata devetnaestog stoljea drava, nacija suverenitet, i zahtjeva moderne drave efikasna organizacija, vladavina prava i odrivi
razvoj. Politiki ciljevi usmjereni na lanstvo u Evropskoj uniji pokazuju stremljenja pridruivanja dravama Centra, a realno stanje u kojem se nalazi Bosna i Hercegovina pribliava
je dravama periferije Treeg svijeta.
Dvadeset godina (1992-1995) je prolo od rata protiv Bosne i Hercegovine i rata u Bosni
i Hercegovini. Uz punu svijest o razornim posljedicama koje su ostavile traga na pokidanom
drutvenom, politikom i ekonomskom tkivu Bosne i Hercegovine, u ovom radu su namjerno
zaobieni uzroci rata i poinjeni ratni zloini. Meutim, veza izmeu ostvarivanja ekonomskog
razvoja, politike stabilnosti i mira ulazi u segmente koncepta good governancea dobrog
upravljanja. Iako je koncept dobrog upravljanja primjenljiv na sve drave, problemi izgradnje
drave u postkonfliktnom drutvu pribliavaju relevantnost ovog koncepta za kontekste
drava Treeg svijeta, prije nego kontekstu koji se primjenjuje u razvijenim dravama,
imajui u vidu postojee uvjerenje da se demokratske institucije i mir smatraju preduslovima
razvoja.
Okvir za analizu koncepta jeste postojea dravna organizacija i izmijenjena demografska
karta Bosne i Hercegovine. Bez obzira na to to je popis stanovnitva odran 2013. godine,
a rezultati e biti poznati poetkom 2014. godine, ve sada postoje realni indikatori za procjenu
etnikog teritorijalnog rasporeda stanovnitva Bosne i Hercegovine koji ukazuju na postojanje etniki gotovo homogenih teritorija. Dominantne etnike veine koje formiraju
Godinjak 2013/167

BAKI-MUFTI

vlast na odreenom teritoriju bez prisustva drugih, koji mogu predstavljati kritinu masu
sposobnu da ostvari snaan politiki utjecaj na vlast, pokazuju nain na koji svoja (etnika)
vlast vlada svojim (etnikim) narodom. Ostvareni rezultati su pokazatelji politike zrelosti,
sposobnosti upravljanja i provjera ideolokih vrijednosti na koje se vlast i nacionalne elite
pozivaju. To je istovremeno i mali test za provjeru ideje da je nacionalna drava okvir
za rjeavanje svih problema. Ovaj test na sluaju Bosne i Hercegovine dobiva na teini imajui
u vidu globalno iskustvo koje pokazuje da je manji problem imati nacionalnu dravu u
odnosu na pitanje kako je uiniti dobrim mjestom za ivljenje. Dobro mjesto za ivljenje
nije metafora iz nacionalistike retorike, nego realan prostor koji podlijee provjeri na
osnovu objektivno ustanovljenih kriterija kojima barata koncept dobrog upravljanja: vladavina prava, participativnost, orijentiranost ka konsenzusu, odgovornost, transparentnost,
odgovaranje na potrebe stanovnitva, pravinost i inkluzivnost.
Cilj ovog rada jeste provjera kriterija dobrog upravljanja na Bosni i Hercegovini i utvrivanje iskuenja za implementaciju ovog koncepta.
Znaenje koncepta good governancea u kontekstu Bosne i Hercegovine
Traenje odgovarajueg prijevoda ove sintagme na na jezik nailazi na potekoe. U
EU dictionary (englesko-hrvatski)1 ova sintagma nije navedena, postoje samo prijevodi
za rije good dobro, sigurno, sretno, valjano, i governance izvravanje vlasti, uprava,
upravljanje, vlast, tako da koncept pod ovim imenom nije naveden. Ista je situacija s konceptom poor governancea, koji se kao sintagma ne navodi, samo se daju znaenja za poor
bijedan, jadan jeftin, lo, neplodan, nesretan, nevoljan, oskudan, slab. Spajanjem znaenja
rijei good i governance i poor i governance dobivamo dobro upravljanje, dobru vlast i
loe upravljanje i slabu vlast.
Ova dva koncepta se navode u suprotstavljenom znaenju, i to da je loa vlast (upravljanje) uzrok drutvenog zla, a dobra vlast (upravljanje) uslov razvoja i stabilnosti. Na toj
dihotomiji dobra/loa vlast (upravljanje) razvija se itav koncept good governancea. Ve
iz same ove injenice, kao i kasnijih definicija, jasno je da se koncept dobrog upravljanja
podudara s demokratskom vlasti i demokratskim upravljanjem i da je razvijen u dravama
Centra. Pojam Centra odreuje realna vojna, ekonomska i politika mo, a odnosi se na razvijene,
demokratske, liberalne drave. Ako se kritike opaske itavog koncepta good governancea,
koje poivaju na argumentima kulturnog relativizma i kritiziraju zanemarivanje lokalnog
konteksta kojem se namee jedan drugaiji koncept vrijednosti, mogu uzeti u obzir u drugim
dijelovima svijeta, u Bosni i Hercegovini, koja ima politiki cilj lanstva u Evropskoj uniji,
ovaj koncept mora biti shvaen ozbiljno. Sve bive socijalistike drave koje su uspjeno
okonale proces politike i ekonomske tranzicije morale su prihvatiti vrijednosti koncepta
dobrog upravljanja demokratske vlasti, i pored injenice da nije razvijan u njihovim politikim kulturama i tradicijama.
Meutim, koncept dobrog upravljanja ostaje relevantan i za razvijene zemlje i primjenjuje
se na drugu vrstu izazova kojima treba odgovoriti u vremenu globalizacije i rastue ekonomske

http://eudict.com/index.php?lang=engcro&word=good%20governance&results=0

168/Godinjak 2013

Koncept good governancea u Bosni i Hercegovini kako svoja vlast vlada svojim narodom

krize koja pogaa i razvijene i zemlje u razvoju. Zato je kriterije za good governance razvio
i OECD2, ne samo kao pomo zemljama u razvoju nego i kao set standarda za vlastitu
upotrebu u situacijama izazova u vlastitim dravama. U svakom sluaju, koncept dobrog
upravljanja vlasti, pokriva iroki spektar oblasti i primjenljiv je na razliite situacije
od izgradnje dravnih kapaciteta do sposobnosti vlasti da se nosi sa izazovima rastue
globalizacije, dravnog budetskog deficita, pritisaka i traenja odgovora na finansijsku
krizu, od primarne izgradnje dravne infrastrukture za zadovoljavanje potreba do iznalaenja
funkcionalnog modela za efikasan javni servis koji zadovoljava potrebe stanovnitva, od
kreiranja javnih politika do njihove efikasne implementacije. U konceptu OECD-a postoji
konsenzus da koncept dobrog upravljanja vlasti, ukljuuje sljedee meusobno povezane
ili uslovljene elemente: tehnike i upravljake sposobnosti (dravnih slubenika, uz obavezu
kontinuirane edukacije), organizacioni kapacitet (kvalitet organizacije baziran na razvojnim
potrebama i socijalnoj koheziji), pouzdan sistem, predvidljivost i vladavinu prava (odluke
vlasti moraju biti zasnovane na pravu, a privredna drutva i pojedinci zatieni od arbitrarnog
ponaanja vlasti, vlast mora biti osloboena od korupcije, nepotizma, bliskosti s privatnim
interesnim grupama, garantirati imovinu, lina prava i odreen stepen socijalne i politike
stabilnosti), odgovornost (shvaena kao demokratska vrijednost i razvoj djelotvorne organizacije, mo se mora koristiti na odgovarajui nain i u skladu s javnim interesom,
politiari i dravni slubenici su odgovorni za odluke i djelovanje), transparentnost i otvoren
informacioni sistem (informiranje na nain da pojedinci mogu donositi svoje odluke) i
participativnost (konsultacije u procesu donoenja razvojnih politika i u procesu odluivanja).
Definicije dobrog upravljanja nalazimo u pojmovniku koji daju Ujedinjene nacije
(UN), Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD)3, Meunarodni monetarni
fond4, Svjetska banka5, literatura koja se bavi ovim pojmom, pa sve do razvijanja Vodia
za dobro upravljanje6, iji je cilj da precizira znaenje pojmova koji ulaze u vokabular
dobrog upravljanja.
2

Drave lanice OECD-a: Australija, Austrija, Belgija, Kanada, ile, eka Republika, Danska,
Estonija, Finska, Francuska, Njemaka, Grka, Maarska, Island, Irska, Izrael, Italija, Japan, Koreja,
Luksemburg, Meksiko, Holandija, Novi Zeland, Norveka, Poljska, Portugal, Slovaka Republika,
Slovenija, panija, vedska, Turska, Velika Britanija, Sjedinjene Amerike Drave
http://www.oecd.org/general/listofoecdmembercountries-ratificationoftheconventionontheoecd.htm
3
The Good Governance Guide was produced by the Municipal Association of Victoria (MAV),
Victorian Local Governance Association (VLGA), Local Government Victoria (LGV) and Local
Government Professionals (LGPro) to promote good governance in local government:
http://www.gdrc.org/u-gov/doc-oecd_ggov.html
4
Official website of the Bank: http://www.imf.org/external/pubs/ft/exrp/govern/govindex.htm
5
Official website of the United Nations Economic and Social Commission for Asia and the Pacific
(ESCAP) http://www.unescap.org/pdd/prs/ProjectActivities/Ongoing/gg/governance.asp
Good governance and World Bank , Based on research by Elizabeth Drake, Ambreen Malik,
Ying Xu, Ioanna Kotsioni, Rasha El-Habashy, and Vivek Misra, LSE Masters students 2001-2
http://www.ucl.ac.uk/dpu-projects/drivers_urb_change/urb_economy/pdf_glob_SAP/BWP_
Governance_World%20Bank.pdf
6
http://www.goodgovernance.org.au/about-good-governance/
Godinjak 2013/169

BAKI-MUFTI

U definiciji Meunarodnog monetarnog fonda (1996) promoviranje koncepta dobrog

upravljanja kao okvira za ekonomski prosperitet ukljuuje osiguranje vladavine prava,
efikasnost i odgovornost javnog sektora i suzbijanje korupcije.7 U programu Svjetske banke
koncept good governancea se posmatra u postojeoj relaciji izmeu drave, trita i civilnog
drutva u dunikim dravama. Liberalni ideal minimalne drave zamijenjen je pojmom
efikasne drave. Da bi bila efikasna, drava mora utjecati na trite i na civilno drutvo.
Svjetska banka je fokusirana na tri drutvena aspekta vlasti: na tip politike vlasti, na procese
u vlasti za osiguranje razvoja u pogledu upravljanja ekonomskim i drutvenim resursima
te na sposobnost vlasti da formulira i efektivno implementira usvojene politike. Tako se
Svjetska banka u prouavanju good governancea fokusira na dravu i institucije. Principi
good governancea povezani su s nastojanjima Svjetske banke da se u dunikim dravama
uspostavi funkcionalno trite sa stabilnim pravima vlasnitva, potivanje ugovornih obaveza,
visoki nivo transparentnosti i nizak nivo korupcije Poiva na uvjerenju da razvoj u dravama
mora dolaziti unutar samih drava jer pomo koja im se daje za razvoj moe imati rezultate
samo u dobrom politikom okruenju.8 U UN-ovoj definiciji navodi se da dobro upravljanje
ima osam karakteristika: vladavina prava, participativnost, orijentiranost ka konsenzusu,
odgovornost, transparentnost, odgovaranje na potrebe stanovnitva, pravinost i inkluzivnost.
U Vodiu za dobro upravljanje daju se karakteristike dobrog upravljanja vlasti, pa se
navodi odgovornost,9 transparentnost,10 vladavina prava,11 odgovaranje na potrebe zajednice,12 pravinost i inkluzivnost,13 uinkovitost i sposobnost,14 participatornost.15

Good governance is important for countries at all stages of development... Our approach is to
concentrate on those aspects of good governance that are most closely related to our surveillance
over macroeconomic policiesnamely, the transparency of government accounts, the effectiveness
of public resource management, and the stability and transparency of the economic and regulatory
environment for private sector activity. Michel Camdessus http://www.imf.org/external/ pubs/
ft/ exrp/govern/govindex.htm
8
http://www.ucl.ac.uk/dpu-projects/drivers_urb_change/urb_economy/pdf_glob_SAP/BWP_
Governance_World%20Bank.pdf
9
To je osnovni zahtjev za dobru vlast upravljanje. Lokalna vlast ima obavezu da izvjetava, objanjava i odgovara za posljedice odluka koje je donijela u ime lokalne zajednice koju predstavlja.
Dobra vlast (upravljanje) je odgovorna Dobra vlast (upravljanje) je transparentna. Narod
mora biti u mogunosti pratiti i razumjeti proces donoenja odluka. To znai da mora jasno biti
pokazano zato i kako je odluka donesena, na kojim informacijama, sugestijama je zasnovana
i koju zakonsku regulativu slijedi.
10
Dobra vlast (upravljanje) je odgovorna Dobra vlast (upravljanje) je transparentna. Narod mora
biti u mogunosti da prati i razumije proces donoenja odluka. To znai da mora jasno biti
pokazano zato i kako je odluka donesena, na kojim informacijama, sugestijama je zasnovana
i koju zakonsku regulativu slijedi.
11
Dobra vlast (upravljanje) slijedi vladavinu prava. Odluke su zasnovane na odgovarajuoj
legislativi.
12
Dobra vlast (upravljanje) odgovara na potrebe. Lokalna uprava (vlast) uvijek treba da slijedi
potrebe zajednice dovodei u ravnoteu suprotstavljene interese i da pronae odgovarajui nain
za njihovo zadovoljavanje.
170/Godinjak 2013

Koncept good governancea u Bosni i Hercegovini kako svoja vlast vlada svojim narodom

U literaturi16 koja razvija koncept good governancea navodi se da se kvalitet vlasti

poboljava bliskim povezivanjem javnog servisa s potrebama graana, pribliavanjem vlasti
interesima ljudi kojim treba sluiti, osiguranjem odgovornosti javnog sektora. Kao kriteriji provjere
kvaliteta vlasti/upravljanja uzimaju se sljedei kriteriji: osiguranje politike transparentnosti
i odgovaranje na potrebe graana, osiguranje efikasnog javnog servisa, promoviranje zdravlja
i blagostanja svih graana, kreiranje ambijenta za stabilan ekonomski rast.
Kao to se vidi, rije je o politikim i pravnim vrijednostima i koncept dobrog upravljanja
(vlasti) ini skup standarda i principa na osnovu kojih se vri procjena stanja u odreenoj
dravi/drutvenoj zajednici. U dravama i politikim kulturama (podanike i autoritarne
politike kulture) u kojima ove vrijednosti nisu razvijane iznutra one ne ine obrazac politikog
ponaanja uesnika u vlasti s jedne i standard za procjenu uinaka vlasti od birakog tijela
s druge strane. Koncept dobrog upravljanja se ui, dizajniran je kao lekcija koju trebaju nauiti
svi: politiari/politiarke koji uestvuju u vlasti o principima i ciljevima vlasti, birako
tijelo koje treba na osnovu odreenih vrijednosti birati vlast i vriti procjenu njene efikasnosti.
Konceptom politike odgovornost za socijalno i ekonomsko stanje u jednoj dravi obuhvaeni su svi njeni graani bez obzira na to da li biraju ili su birani i zajedniki i u razliitom
stepenu dijele odgovornost. U dravama/drutvima bez demokratske tradicije koncept dobrog
upravljanja/vlasti treba utjecati na promjenu usvojene percepcije vlasti kao neograniene
moi i drave kao primarno organizacije s monopolom fizike prinude. Promjena percepcije
vlasti kao neograniene i nesputane moi koja ispunjava visoke ciljeve u izvravanju historijske misije i drave kao primarne organizacije s monopolom fizike prinude ima posebnu
teinu u Bosni i Hercegovini. Bez postojanja takve percepcije vlasti teko bi se mogli prihvatiti katastrofalni rezultati i pokazatelji ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine koji
karakterizira visoka stopa nezaposlenosti,17 nizak nivo ivotnog standarda (odnos izmeu

13

Dobra vlast je pravina i inkluzivna. Blagostanje zajednice i svih njenih lanova koji trebaju
imati osjeaj da su njihovi interesi uzeti u obzir u procesu donoenja odluka. To znai da sve
grupe, a posebno one ranjive, trebaju imati mogunost uestvovanja u procesu odluivanja.
14
Dobra vlast je uinkovita i sposobna. Lokalna vlast treba implementirati odluke, na najbolji nain
koristiti resurse, odgovarajue ljude, postiui na taj nain najbolji rezultat za zajednicu.
15
Dobra vlast (uprava) je participatorna. lanovi zajednice moraju biti ukljueni u proces donoenja
odluka informiranjem, traenjem miljenja i stavova, davanjem mogunosti za preporuke.
16
Jeff Huther and Anwar Shah Applaying a Simple Measure of Good Governance to the Debate
on Fiscal Decentralization The World Bank, 1988.
http://books.google.ba/books?hl=hr&lr=&id=GCBu3Z7FixMC&oi=fnd&pg=PA1&dq=good
+governance+definition&ots=EiFLh37uM1&sig=illKw3NUzJuV4Ur_bt7hf70iJTw&redir_es
c=y#v=onepage&q=good%20govern
17
Stopa registrirane nezaposlenosti za juli 2013. godine je 44,6%. Na evidencijama slubi zavoda
za zapoljavanje u BiH u julu je registrirano 553.036 nezaposlenih osoba (38.834 s visokom
strunom spremom). Podaci Agencije za rad i zapoljavanje Bosne i Hercegovine, web stranica:
www.arz.gov.ba.
Godinjak 2013/171

BAKI-MUFTI

prosjene potroake korpe i prosjene zarade je meu najviim u Evropi),18 ekonomska

nesigurnost,19 visok stepen korupcije u javnom i privatnom sektoru.20 Iste karakteristike
su prisutne u svim dijelovima drave i slika u pojedinim dijelovima (entiteti, kantoni,
gradovi i opine) bitno ne odstupa od ope slike Bosne i Hercegovine kao cjeline.
Ekonomski pokazatelji iz SWOT analize razvoja ekonomije BiH21 u dijelu koji se odnosi
na njene slabosti istiu nestabilan poslovni ambijent, neformalnu ekonomiju i korupciju,
18

Prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine prosjena mjesena bruto plaa
po zaposlenim u pravnim osobama za august 2013. iznosila je 1293 KM, to pokazuje nominalni
pad za 0,5% u odnosu na decembar 2012. godine. Prosjena isplaena neto plaa po zaposlenom
u pravnim osobama u BiH za august 2013. iznosila je 828 KM, to pokazuje pad plae od 0,4%
u odnosu na decembar 2012. godine. Na svim portalima je objavljena vijest da potroaka korpa
u Federaciji Bosne i Hercegovine iznosi 1600 KM, a prosjena plaa 817 KM, a u Republici
Srpskoj potroaka korpa je 1740 KM, dok je prosjena plaa 811 KM (pokrivala je neophodne
trokove etverolane porodice u iznosu od 45,41% po izjavi predstavnika Sindikata RS-a.
Istovremeno, po izjavi iz sindikata RS-a plae u najnie plaenim oblastima iznosile su: ugostiteljstvo 540 KM, u oblasti umjetnosti, rekreacije i zabave 541 KM, administrativne i pomone
uslune djelatnosti 545 KM, u graevinarstvu 553 KM, u preraivakoj industriji 585 KM, u
saobraaju 606 KM, trgovina 613 KM, poljoprivreda, umarstvo i ribolov 636 KM. Podaci na
zvaninim web stranicama Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, Federalnog zavoda za
statistiku FBiH, Zavoda za statistiku RS-a, Penzionog fonda Republike Srpske, Saveza sindikata
Republike Srpske
http://www.oslobodjenje.ba/ekonomija/potrosacka-korpa-u-rsu-duplo-skuplja-u-odnosu-naprosjecnu-zaradu
19
Prema podacima Agencije za statistiku BiH u junu 2013. godine broj zaposlenih u pravnim
osobama BiH iznosio je 686.299, a od ukupnog broja 281.912 su ene. U odnosu na maj 2013.
broj zaposlenih u pravnim osobama je povean za 0,1%, a broj zaposlenih ena se smanjio za 0,1%.
Broj nezaposlenih se poveao za 0,2% i broj nezaposlenih ena takoer se poveao za 0,2%
u odnosu na maj 2013. (Saopenje Agencije za statistiku BiH, od 15. augusta 2013, br. 6)
http://www.bhas.ba/saopstenja/2013/ZAP_2013M06_001_01_bos.pdf
20
Korupcija u BiH, analiza stanja Na osnovu analize moe se konstatirati da BiH ima brojne zakone
koji su bazirani na dobroj meunarodnoj praksi, ali koji se kao rezultat nedostatka politike volje,
neusaglaenosti na razliitim nivoima vlasti i slabih mehanizama koordinacije nedosljedno
provode. U odnosu na zemlje regiona BiH ve godinama vidno zaostaje, stoga je procesuiranje
najteih oblika korupcije hitno neophodno kako bi se izbjeglo daljnje uruavanje pravnog poretka
i institucionalnog okvira... Uprkos viegodinjim reformama i angamanu meunarodne zajednice,
u BiH je i dalje prisutna sistemska korupcija, bez odgovarajuih institucionalnih kapaciteta i
stvarne politike volje za njeno suzbijanje.
Prema posljednjem Indeksu percepcije korupcije koji je Transparency International sainio
za 2011. godinu, na listi od 182 zemlje BiH s indeksom 3,2 dijeli 91-94. mjesto s Liberijom,
Trinidadom i Tobagom te Zambijom, to jasno ukazuje na injenicu da u BiH nije ostvaren
napredak, te da je, zajedno s UNMIK Kosovo, BiH najloije pozicionirana u regionu i ponovo
na samom dnu liste evropskih zemalja. Human Rights In Bosnia and Herzegovina 2011
Legal Provisions, Practice and International Human Rights Standards with Public Opinion Survey,
Human Rights Centre University of Sarajevo, str. 127. http://ljudskaprava.ba/korupcija -u-bihanaliza-stanja-11/
21
Fuad Bajraktarevi, Predrag Dudukovi, Saa Grabovac i Slobodan Suboti: Analiza optereenja
privrede u Bosni i Hercegovini, iz novembra 2011. Ova studija je izraena uz potporu Meu172/Godinjak 2013

Koncept good governancea u Bosni i Hercegovini kako svoja vlast vlada svojim narodom

visok nivo javnih rashoda, slab pristup finansijama (posebno za mikro i mala preduzea),
nedovoljan i fragmentiran okvir za razvoj nebankarskih institucija, zastarjela znanja, vjetine
i tehnologiju te metode upravljanja preduzeima, nedovoljna ulaganja u istraivanja i razvoj,
obrazovni sistem nedovoljno ukljuuje populaciju i nije dovoljno prilagoen potrebama
trita, nedovoljno razvijeno trite unutar BiH (uslovi za registraciju, porezi na dobit,
doprinosi i sl.), neizgraenost i nelicenciranost postojeih institucija kontrole kvaliteta
roba u izvozu, nerazvijenost infrastrukture (fizike, poslovne, naune) i nizak nivo njenih
usluga, tehnoloki usmjerena strana preduzea ve naputaju BiH zbog nedostatka tehnoloki
visokokvalificirane radne i istraivake radne snage, ogromno neracionalno koritenje
energije, nedostatak institucija (organa, laboratorija itd.), zakona i dokumenata (strategija,
pravilnika investicionih dokumenata) te sporo prihvaanje globalnih i EU standarda, velike
povrine potencijalno obradivog zemljita pod minama.
Lista prednosti koja se u studiji navodi je daleko manja: relativno stabilan makroekonomski
ambijent (stabilna unutranja i vanjska vrijednost valute), stabilan bankarski sektor, geo-poloaj
(blizina EU i mediteranskih trita, industrijska tradicija, dobro postavljena osnovna transportna i energetska mrea, diverzificiranost proizvodne energije i sigurnost nabavke, izvrsni
prirodni resursi, nezagaeno zemljite, klima itd.
Usporedba prednosti i slabosti pokazuje da se prednosti odnose na faktore nezavisne od
vlasti geo-poloaj, klima, resursi, te na naslijee industrijska tradicija, osnovna energetska
i transportna mrea. Nabrojane slabosti pokazuju rezultate djelovanja vlasti na stvaranje
uslova za ekonomski razvoj, na kreiranje sigurnog poslovnog ambijenta, na rezultate reforme
uprave, obrazovanja, na ulaganja u infrastrukturu, na efikasnost razvojne strategije, na upravljanje
dravom.
U studiji se navodi i da je najvei izazov bosanskohercegovake ekonomije nekonkurentnost.
Bosna i Hercegovina pripada najnekonkurentnijim evropskim ekonomijama (Grka 67.
mjesto, Rumunija 68, Ukrajina 72, Bugarska 76, Srbija 85, Makedonija 89, Moldavija 95,
BiH 107, Albanija 108. mjesto). Zajedno sa ostalim zemljama jugoistone Evrope ini
najnekonkurentniju regiju Evrope. Znaajno je primijetiti da su, izuzev Grke, sve nabrojane
zemlje bive socijalistike drave u kojima je pola stoljea bila vladajua komunistika
ideologija i da se primjenjivala ista ideoloka matrica mo partije i njenih elnika, snaan
represivni dravni aparat, nepotivanje vladavine prava, netransparentnost vlasti, neodgovornost vlasti za trenutnu situaciju. Vrijednost unaprijed postavljenih ideolokih ciljeva
bila je dovoljna da ekskulpira od odgovornosti vlast za loe postojee stanje. Proizvoeno
je uvjerenje o izvjesnosti dolaska svijetle budunosti, a loa stvarnost je prikazivana kao
privremeno iskuenje na tom putu. U skladu s tim konceptom vlast je odgovorna pred budunosti
i pred sudom historije, a ne pred narodom. Ovo su samo dijelovi iz tadanjeg politikog
vokabulara, a naslijee takve politike retorike, u Bosni i Hercegovini sigurno, ima snaan
utjecaj na oblikovanje politike svijesti i naina vladanja. U sluaju Bosne i Hercegovine, narod,
narodne organizacije rada kroz finansiranje osigurano iz Austrijske agencije za razvoj projekta
Konsolidiranje pravnog i institucionalnog socijalnog dijaloga u zemljama zapadnog Balkana i
Moldavije. Autori Fuad Bajraktarevi (Analiza optereenja privrede Federacija BiH), Predrag
Dudukovi i Saa Grabovac (Analiza optereenja privrede RS-a) i Slobodan Suboti (Analiza
optereenja privrede Distrikta Brko). http://www.upfbih.ba/attachments/ article/182/Analiza%
20bos%20verzija.pdf
Godinjak 2013/173

BAKI-MUFTI

ije interese politika vlast predstavlja, jest etnicizirani narod. Umjesto ranijih ostvarivanja
interesa radnike klase/radnog naroda, sada se zastupaju interesi etniki shvaenog naroda.
Koncept good governancea je indikator za provjeru nacionalne/etnike vlasti; koliko
demokratski i odgovorno vlada na dijelovima etniki homogeniziranih teritorija nastalih
kao posljedica rata, odnosno njene sposobnosti da pokrene ekonomski razvoj i napredak. Etniki
narod je dobio/izabrao svoju etniku vlast. Teritorijalna etnika struktura se podudara s etnikom
strukturom vlasti na lokalnom, na kantonalnom i na entitetskom nivou. Ako se na dravnom
nivou organizacije vlasti loi rezultati napretka Bosne i Hercegovine mogu pravdati sloenom
dravnom strukturom i nainom odluivanja, neusaglaenim stavovima o funkcijama i
ciljevima drave, o perspektivama razvoja Bosne i Hercegovine, na niim nivoima vlasti
ti razlozi ne postoje. Kantoni22 odnosno entiteti23 imaju dovoljno ustavnih nadlenosti da
22

Kantoni imaju sve nadlenosti koje nisu izriito povjerene federalnoj vlasti. Posebno su
nadleni za:
a) uspostavljanje i nadziranje policijskih snaga koje e imati jedinstvene federalne uniforme s
kantonalnim oznakama,
b) utvrivanje obrazovne politike, ukljuujui donoenje propisa o obrazovanju i osiguranje
obrazovanja
c) utvrivanje i provoenje kulturne politike
d) utvrivanje stambene politike, ukljuujui donoenje propisa koji se tiu ureivanja i izgradnje
stambenih objekata
e) utvrivanje politike koja se tie reguliranja i osiguranja javnih slubi
f) donoenje propisa o koritenju lokalnog zemljita, ukljuujui zoniranje
g) donoenje propisa o unapreenju lokalnog poslovanja i dobrotvornih aktivnosti
h) donoenje propisa o lokalnim postrojenjima za proizvodnju energije i osiguranje njihove
dostupnosti
i) utvrivanje politike u vezi sa osiguranjem radija i televizije, ukljuujui donoenje propisa o
osiguranju njihovog rada i izgradnji
j) provoenje socijalne politike i uspostava slubi socijalne zatite
k) stvaranje i primjenu politike kantonalnog turizma, razvoj turistikih resursa
l) finansiranje djelatnosti kantonalne vlasti ili njenih agencija oporezivanjem, zaduivanjem ili
drugim sredstvima, lan 4 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine
23
lan 1.
U iskljuivoj nadlenosti Federacije su:
a) voenje vanjskih poslova
b) organiziranje i voenje odbrane Federacije i zatita njenih granica, ukljuujui ustanovljene
zajednike komande armijskih snaga Federacije, nadzor nad vojnom proizvodnjom i zakljuivanje
vojnih sporazuma
c) dravljanstvo
d) utvrivanje ekonomske politike, ukljuujui planiranje i obnovu i politiku koritenja zemljita
na federalnom nivou
e) ureivanje trgovine, ukljuujui carine, meunarodnu trgovinu i finansije, trgovinu unutar
Federacije, prava industrijskog vlasnitva, standardizaciju proizvoda, papire od vrijednosti i
komunikacije
f) ureivanje finansija i finansijskih institucija, ukljuujui uspostavljanje i kontrolu monete
Federacije, utvrivanje monetarne i fiskalne politike i osnivanje centralne banke
g) suzbijanje meunarodnog i meukantonalnog kriminala, posebno terorizma, neovlatene
trgovine drogom i organiziranog kriminala, kao i saradnju s Interpolom

174/Godinjak 2013

Koncept good governancea u Bosni i Hercegovini kako svoja vlast vlada svojim narodom

stvore politiki i ekonomski okvir za razvoj. Kao kriteriji provjere kvaliteta politike vlasti
uzeti su kriteriji transparentnosti, inkluzivnosti, efikasan javni servis, promocija zdravlja
i blagostanja te stvaranje ambijenta za ekonomski razvoj.
U Republici Srpskoj vlast je organizirana na opinskom nivou, na nivou gradova i entiteta.
Ima iroke ustavne nadlenosti24, posebno imajui u vidu ustavnu odredbu da nadlenost
ide u korist entiteta, a ne drave Bosne i Hercegovine.25
Kao posljedica rata u ovom entitetu dolo je do etnike homogenizacije Srba, pa tako
i struktura vlasti u entitetu pokazuje njihovu apsolutnu dominaciju.26 U sastavu etnike strukture
Narodne skuptine Republike Srpske, bez obzira na stranaku pripadnost, Srbi uestvuju

h) dodjela elektronskih frekvencija za radio, televiziju i za ostale potrebe

i) utvrivanje energetske politike, ukljuujui raspodjelu izmeu kantona i osiguranje i
odravanje potrebne infrastrukture
j) finansiranje djelatnosti federalnih vlasti i ustanova i institucija koje federalne vlasti osnivaju
oporezivanjem, zaduivanjem ili na druge naine
http://skupstinabd.ba/ustavi/f/ustav_federacije_bosne_i_hercegovine.pdf
24
lan 61.
Republika jami minimum socijalne sigurnosti graana i obezbjeuje funkcionisanje javnih
slubi u skladu sa zakonom.
Finansiranje javnih slubi vri se preko fondova i budeta u skladu sa zakonom. lan 62.
Republika i optina budetom utvruju javne prihode i javne rashode.
Sredstva budeta su porezi, takse i drugi zakonom utvreni prihodi.
lan 63.
Obaveza plaanja poreza i drugih dabina je opta i utvruje se prema ekonomskoj snazi
obveznika.
lan 64.
Republika titi i podstie:
- racionalno korienje prirodnih bogatstava u cilju zatite i poboljanja kvaliteta ivota i zatite
i obnove
sredine u optem interesu;
- ouvanje i obogaivanje istorijskog, kulturnog i umjetnikog blaga
- naunoistraivaki rad
- tednju u svim njenim oblicima, a posebno tednju koja je usmjerena na privredne aktivnosti
i otkup stanova
- zadruge i zadrugarstvo
- zanatstvo
- fiziku kulturu i sport
lan 65.
Zaposleni imaju pravo uea u upravljanju preduzeem, u skladu sa zakonom.
U upravljanju fondovima i dobrima u dravnoj svojini zakonom se obezbjeuje uticaj graana.
http://www.ads.gov.ba/v2/attachments/1953_ustavrslat.pdf
25
Sve vladine funkcije i ovlasti koje se u ovome Ustavu izriito ne dodjeljuju ustanovama Bosne
i Hercegovine bit e one koje postoje u entitetima. Ustav BiH, lan III: Nadlenosti i odnosi
izmeu ustanova Bosne i Hercegovine i entiteta
htp://www.oscebih.org/dejtonski_mirovni_sporazum/BS/annex4.htm
26
U Narodnoj skuptini RS-a imaju 83 zastupnika mjesta. Veina lanova su Srbi, 72 (86,7%), zatim
Hrvati i Bonjaci po 4 (4,8%) i Ostali 3 (3,6%). Meu izabranim zastupnicima 20,5% su ene.
Godinjak 2013/175

BAKI-MUFTI

u procentu od 86,7%, u spolnoj strukturi dominiraju mukarci sa 79,5%, i to veina u starosnoj

dobi izmeu 50 i 59 godina (38,6%). Mlaih od 30 godina nema.27 Ve sami pokazatelji o
spolnoj i dobnoj zastupljenosti pokazuju politiku marginalizaciju ena i mladih te nedovoljan
stepen politike inkluzije svih dijelova populacije. Prema kriterijima za provjeru kvaliteta
vlasti vidljivo je da vlast nema transparentnost u svom radu, da ne uzima u obzir interese
svih graana (etnike, spolne, dobne manjine), da nema efikasan javni servis (korupcija28
u zdravstvu, obrazovanju, javnoj upravi, kulturi), da graani, osim dobivanja verbalne podrke
promociji zdravlja i blagostanja, objektivno imaju lo ivotni standard, izloeni su visokoj stopi
nezaposlenosti i socijalne nesigurnosti. U pogledu kreiranja ambijenta za ekonomski razvoj
pokazalo se da vlast nije kreirala poslovni ambijent za stimuliranje ekonomskog razvoja.29
Drugi entitet, Federaciju Bosne i Hercegovine, ini 10 kantona. Etnika teritorijalna
homogenizacija stanovnitva podudara se s etnikom strukturom vlasti. Efikasnost vlasti
e se analizirati s nivoa kantonalne teritorijalno-politike organizacije i entiteta Federacija
Bosne i Hercegovine, na osnovu zvaninih podataka Federalnog zavoda za statistiku.30
U pet kantona Bonjaci imaju etniku veinu, to je vidljivo iz strukture etnike zastupljenosti u kantonalnim skuptinama, u kojima, bez obzira na stranaku pripadnost, Bonjaci
ine dominantnu veinu. Procentualna veina Bonjaka u strukturi vlasti u Unsko-sanskom
kantonu31 iznosi 70%, u Tuzlanskom kantonu32 85,7%, u Zeniko-dobojskom kantonu33
27

Podaci Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, rezultati opih izbora 2010.

U Nacrtu strategije borbe protiv korupcije (2013-2017) navodi se da je korupcija prisutna u
zdravstvu, obrazovanju, javnoj upravi i kulturi, a kao strateke ciljeve odredila je utvrivanje disciplinske odgovornosti, jai inspekcijski nadzor i reviziju te jai nadzor nad javnim radovima:
http://lat.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=91114
29
Privreda Republike Srpske optereena je mnogim materijalnim i nematerijalnim obavezama. Neke
od njih su: 35 plaanja po raznim osnovama, veina od tih plaanja su na mjesenom nivou. Da
bi preduzee nesmetano obavljalo djelatnost, neophodno je da se pridrava vie od 20 zakona
vezanih za plaanje raznih fiskalnih i parafiskalnih dabina i oko 30 zakona kojima su, ako ih
se ne pridrava, predviene kaznene odredbe. Preduzee je duno da u toku godine preda 150 raznih
prijava i obrazaca. Kamatne stope na kredite su duplo vee od kamata u EU. Porezi i doprinosi
na lina primanja nisu vie najmanji u okruenju. Rigorozni uslovi za dobijanje kredita. Skuplje
tarife komunalnih usluga (el. energija, voda, grijanje) za 50% domainstva.
30
Federalni zavod za statistiku, Godinji bilten 2012, podaci o broju zaposlenih/nezaposlenih osoba
i prosjenoj bruto/neto plai: http://www.fzs.ba/god_bilteni/Zap186.pdf
Federalni zavod za statistiku, Godinjak 2012, podaci o povrini i broju stanovnika:
http://www.fzs.ba/Godisnjak2012.pdf
31
Skuptina Unsko-sanskog kantona ima 30 mjesta. Veina su Bonjaci, 21 (70%), zatim Hrvati
4 (13,3), Srbi 2 (6,7), Ostali 3 (10%). U sastavu skuptinskih zastupnika su 3 (10%) ene. U
starosnoj dobi do 27 godina imaju 2 zastupnika, a 15 ih pripada starosnoj grupi od 40 do 49 godina
(50%). Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, Godinjak 2012. godine, navodi se
da je povrina ovog kantona 4125 kvadratnih kilometara, a ukupan broj stanovnika je 287.835
(2011. godina).
32
Skuptina Tuzlanskog kantona ima 35 mjesta. Veina su Bonjaci, 30 (85,7%), zatim Hrvati 3
(8,6%), Srbi 2 (5,7%). U sastavu skuptinskih zastupnika je 6 ena (17,1%). U starosnoj dobi do
29 godina su 4 (11,4%) zastupnika, a u starosnoj dobi od 50 do 59 godina je 31,4% zastupnika.
33
Skuptina Zeniko-dobojskog kantona ima 35 mjesta. Veinu zastupnika ine Bonjaci, 26
(74,3%), zatim Hrvati 7 (20%), Srbi 2 (5,7%). U sastavu skuptinskih zastupnika je 5 (14,3%)
28

176/Godinjak 2013

Koncept good governancea u Bosni i Hercegovini kako svoja vlast vlada svojim narodom

74,3%, u Bosansko-podrinjskom kantonu34 76% i u Sarajevskom kantonu35 68,6%.

Prema podacima Zavoda za statistiku Federacije Bosne i Hercegovine navedeni kantoni
biljee visoki stepen nezaposlenosti (izuzev Sarajevskog i Bosansko-podrinjskog kantona,
u ostala tri kantona s bonjakom veinom broj nezaposlenih je bio vei u odnosu na broj
zaposlenih osoba36). Uz izuzetak Kantona Sarajevo, prosjena plaa je nia od entitetskog
prosjeka, postoji neravnomjeran razvoj opina u kantonima u odnosu na kantonalne centre.37
U tri kantona Hrvati imaju etniku veinu, to je vidljivo iz strukture etnike zastupljenosti
u kantonalnim skuptinama, u kojima, bez obzira na stranaku pripadnost, Hrvati ine
dominantnu veinu. Procentualna veina Hrvata u strukturi vlasti iznosi u Posavskom kantonu38 76,2%, Zapadnohercegovakom kantonu39 91,3% i Livanjskom kantonu40 76%.

ena. U starosnoj dobi do 29 godina su 2 (5,7%) zastupnika, a u starosnoj dobi od 50 do 59 godina

40% zastupnika.
34
Skuptina Bosansko-podrinjskog kantona ima 25 mjesta, Bonjaci su veina, 19 (76%), Hrvati
2 (8%), Srbi 1 (4%), Ostali 3 (12%). U sastavu skuptinskih zastupnika je 6 (24%) ena. U starosnoj
dobi do 29 godina su 2 (85) zastupnika, a u starosnoj grupi od 50 do 59 je 48% zastupnika.
35
Skuptina Kantona Sarajevo ima 35 mjesta. Veinu zastupnika ine Bonjaci, 24 (68,6%), Hrvati
2 (5,7), Srbi 3 (8,6%), Ostali 6 (17,1%). U sastavu zastupnika je 6 (17,1%) ena. U starosnoj grupi
do 29 godina je 1 (2,9%) zastupnik, a u starosnoj dobi od 40 do 49 godina je 42,9% zastupnika.
36
Podaci Zavoda za statistiku Federacije Bosne i Hercegovine (Statistiki bilten, 186/2013), s danom
31. decembra 2012, koriteni su za broj zaposlenih/nezaposlenih i prosjenu plau, a podaci za
povrinu Kantona i ukupnog stanovnitva iz Statistikog godinjaka iz 2012. godine.
U Unsko-sanskom kantonu (povrina 4125 km2, 287.835 stanovnika) broj zaposlenih je iznosio
31.683 osoba, od kojih 13.187 ena, a broj nezaposlenih 44.734 osobe, od kojih je 21.425 ena.
Prosjena plaa u Kantonu je iznosila 1178 KM bruto, odnosno 776 KM neto.
U Tuzlanskom kantonu (2649 km2, 499.221 stanovnik) broj zaposlenih osoba bio je 80.767,
od kojih su 28.962 ene, a broj nezaposlenih 98.289 osoba, od kojih je 50.031 ena. Prosjena
plaa u Kantonu je iznosila bruto 1111 KM, odnosno 735 KM neto.
U Zeniko-dobojskom kantonu (3343 km2, 399.856 stanovnika) broj zaposlenih osoba iznosio
je 68.649, od kojih su 25.409 ene, a broj nezaposlenih 69.212, od kojih su 34.042 ena.
Prosjena plaa u Kantonu iznosila je bruto 1088 KM, odnosno 720 KM neto.
U Bosansko-podrinjskom kantonu (504,6 km2, 32.818 stanovnika) broj zaposlenih osoba je
iznosio 6036, od kojih su 2659 ene, a broj nezaposlenih 3637 osoba, od kojih je 1948 ena.
Prosjena plaa u Kantonu je iznosila bruto 1117 KM, odnosno 733 KM neto.
U Kantonu Sarajevo (1276 km2, 436.757 stanovnika) broj zaposlenih osoba iznosio je 126.265,
od kojih je 55.481 ena, broj nezaposlenih iznosio je 73.017 osoba, od kojih je 43.681 ena.
Prosjena plaa iznosila je bruto 1564 KM, odnosno 1013 KM neto.
37
Usporediti podatke Federalnog zavoda za statistiku koji se daju za opine u Federaciji BiH (2012)
koji pokazuju razlike meu opinama u odnosu na kantonalno sjedite u pogledu broja zaposlenih/nezaposlenih, prosjenih plaa, visine penzija: http://www.fzs.ba/god_bilteni/Zap186.pdf
38
Skuptina Posavskog kantona ima 21 mjesto. Veina su Hrvati, 16 (76,2%), a Bonjaci 5 (23,8%).
U sastavu skuptinskih zastupnika je 1 ena (4,8%). Veina zastupnika pripada starosnoj dobi
od 40 do 49 godina (57,1%).
39
Skuptina Zapadnohercegovakog kantona ima 23 mjesta. Veinu zastupnika ine Hrvati, 21
(91,3%), Bonjaci 1 (4,3%), Srbi 1 (4,3%). U sastavu skuptinskih zastupnika su 4 (17,4) ene.
Godinjak 2013/177

BAKI-MUFTI

Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku i u ovim kantonima je visoka stopa

nezaposlenosti,41 plae u kantonima su nie od federalnog prosjeka (iako su, izuzev Kantona
Sarajevo, vie nego u kantonima s bonjakom veinom) i primjetan je neravnomjeran razvoj
opina u ovim kantonima.
U dva mjeovita kantona Bonjaci i Hrvati su zastupljeni s neznatnim veinama u etnikim
strukturama kantonalnih skuptina, i to u Srednjobosanskom kantonu42 veina su Bonjaci,
50%, dok su Hrvati zastupljeni sa 43,3%. U Hercegovako-neretvanskom43 kantonu veina
su Hrvati, 46%, dok su Bonjaci zastupljeni 40%.
Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku stopa nezaposlenosti u Hercegovakoneretvanskom kantonu je visoka44 i u dvije opine ovog kantona vei je broj nezaposlenih
u odnosu na zaposlene osobe. Prosjena plaa je via od federalnog prosjeka i prisutan
je neravnomjeran razvoj opina u kantonu. U Srednjobosanskom kantonu45 stopa neza-

U starosnoj grupi do 29 godina je 1 (4,3) zastupnik, a veina pripada starosnoj grupi od 30 do 39

godina (43,5%). Obrazovna struktura zastupnika u ovom kantonu razlikuje se u odnosu na ostale.
Dok je u drugim kantonima dominantna veina s visokim obrazovanjem, ovdje je znaajan udio
zastupnika koji imaju srednju strunu spremu, veina (30,4%), zatim viu (26,1%) i visoku (43,5%).
40
U skuptini Livanjskog kantona ima 25 mjesta. Veina su Hrvati, 19 (76%), Bonjaci 2 (8,0%),
Srbi 4 (16%). U sastavu skuptinskih zastupnika su 2 (8%) ene. U starosnoj grupi do 29 godina
je 1 (4,0%) zastupnik, a u starosnoj grupi od 50 do 59 godina je 48% zastupnika.
41
U Posavskom kantonu (povrina 324,6 km2, 39.585 stanovnika) broj zaposlenih je 5739, od
kojih je 2410 ena, a broj nezaposlenih 5602 osobe, od kojih su 2452 ene. Prosjena plaa
iznosila je bruto 1037 KM, a neto 684 KM.
U Zapadnohercegovakom kantonu (povrina 1362 km2, 81.414 stanovnika) broj zaposlenih je
16.462, od kojih je 6900 ena, nezaposlena 9741 osoba, od kojih su 5404 ene. Prosjena bruto
plaa 1230 KM, a neto 810 KM.
U Livanjskom kantonu (povrina 4934 km2, 79.879 stanovnika) broj zaposlenih osoba je bio
9569 osoba, od kojih je 3749 ena, broj nezaposlenih 8.900, od kojih su 4343 ene. Prosjena
bruto plaa je 1237 KM, a neto 814 KM.
42
Skuptina Srednjobosanskog kantona ima 30 mjesta. U njenom sastavu su Bonjaci, 15 (50%),
Hrvati 13 (43,3), Srbi 1 (3,3%) i Ostali 1 (3,3%). U sastavu skuptinskih zastupnika je 7 (23,3%)
ena. U starosnoj dobi do 29 godina su 3 (10%) zastupnika, a u starosnoj dobi izmeu 50 i 59
godina je 30% zastupnika.
43
Skuptina Hercegovako-neretvanskog kantona ima 30 mjesta. Veina zastupnika su Hrvati,
14 (46,7%), zatim Bonjaci 12 (40%), Srbi 2 (6,7%), Ostali 2 (6,7%). U strukturi zastupnika je 7
ena (23,3%). U starosnoj strukturi do 29 godina je 5 (16,7%) zastupnika, a procentualno najbrojnija skupina zastupnika pripada starosnoj grupi od 40 do 49 godina.
44
U Hercegovako-neretvanskom kantonu (povrina 4401 km2, 224.902 stanovnika) broj zaposlenih
osoba je bio 45.442, od kojih je 19.200 ena, broj nezaposlenih 31.362 osobe, od kojih je 16.230
ena. Prosjena bruto plaa 1373 KM, a neto 897 KM. U pojedinim opinama (Stolac i Prozor)
broj nezaposlenih je vei od broja zaposlenih osoba, i prosjena neto plaa je razliita po
opinama (najnia u itluku, 670 KM, a najvia u Jablanici, 1021 KM).
45
U Srednjobosanskom kantonu (povrina 3.189 km2, 254.003 stanovnika) broj zaposlenih osoba
je bio 38.719, od kojih 15.492 ene, a broj nezaposlenih 40.356, od kojih 18.086 ena. Prosjena
plaa je bila bruto 1068 KM, a neto 708 KM.
178/Godinjak 2013

Koncept good governancea u Bosni i Hercegovini kako svoja vlast vlada svojim narodom

poslenosti je via u odnosu na stopu zaposlenosti (samo u tri46 od dvanaest opina u ovom
kantonu zabiljeen je vei broj zaposlenih u odnosu na nezaposlene osobe), prosjena plaa
je nia u odnosu na kantonalni prosjek i neravnomjeran je razvoj opina u ovom kantonu.
Entitet Republika Srpska ima vii stepen centralizacije vlasti i etniki homogeno stanovnitvo, koje predstavlja etniki homogena struktura vlasti. Drugi entitet, Federacija Bosne
i Hercegovine, ima visoki stepen decentralizacije vlasti, u deset kantona postoji etniki
homogeno stanovnitvo, kojem odgovara etniki homogena, kantonalno organizirana vlast.
Rezultati naina vladanja, stepen ekonomskog razvoja i nivo blagostanja graana na etniki
homogenim teritorijama ne pokazuju znatna odstupanja. Pored toga to prolaze test kriterija
kvaliteta vlasti s dosadanjim loim rezultatima, odgovaraju na drugo znaajno pitanje
prisutno u Bosni i Hercegovini: koliko je nacionalna organizacija (teritorija, stanovnitvo
i nacionalne institucije vlasti) rjeenje prisutnih problema u Bosni i Hercegovini i preduslov
za prosperitet naroda. Realna postojea situacija u kojoj etniki narod ima dominantnu
veinu na odreenoj teritoriji, institucije lokalne vlasti koja ima ustavne nadlenosti i
mogunosti da odgovara potrebama lokalne zajednice (politika i kulturna autonomija,
obrazovanje, socijalna zatita, okoli, lokalni razvoj) i ne stvara uslove za povoljan ekonomski
razvoj.47 Pokazalo se da svoja vlast loe vlada svojim narodom.
U Bosni i Hercegovini na svim nivoima zakonodavne vlasti (opine, gradovi, kantoni,
entiteti, drava) uestvuje 3797 osoba, u organima izvrne vlasti na svim nivoima 304 osobe,
to znai da ukupno u svim zakonodavnim i izvrnim organima na svim nivoima vlasti u
Bosni i Hercegovini uestvuje 4101 osoba.48
Ovako impresivan broj ljudi koji direktno uestvuju u zakonodavnoj i izvrnoj vlasti na
svim nivoima dravne organizacije sugerirao bi sliku drave s visokim stepenom demokratinosti,
inkluzivnosti i senzibilnosti za potrebe lokalne zajednice. Meutim ovaj broj aktivnih uesnika
u organima izvrne i politike vlasti na svim nivoima u Bosni i Hercegovini treba posmatrati
u svjetlu naslijeene autoritarne politike matrice vladanja iz vremena komunistike vlasti.
Etablirane politike elite naslijedile su netransparentni nain rada i troenja budetskih
sredstava, to se najuoljivije vidi iz naina finansiranja politikih stranaka i izvjetaja
revizora o troenju budetskih sredstava. U opem zakljuku izvjetaja Transparency Internationala Bosna i Hercegovina pod nazivom Monitoring finansiranja politikih partija

46

Kiseljak broj zaposlenih 3382, a broj nezaposlenih 2793, Travnik broj zaposlenih 10.980,
a broj nezaposlenih 8014, Vitez broj zaposlenih je bio 5463, a broj nezaposlenih osoba 3975.
47
Na osnovu analize aktuelne situacije u BiH moe se konstatovati da se privrednici suoavaju s
ogromnim brojem formalizovanih administrativnih i finansijskih obaveza u elji da odre i razviju
svoju poslovnu djelatnost. Privreda BiH nije konkurentna iz vie razloga, pri emu su kljuni
mali broj kvalitetnih proizvoda za plasman na inostrano trite, i neodgovorni odnos Vlade prema
vlasnicima preduzea i preduzetnicima. Citirana studija dostupna na
http://www.upfbih.ba/attachments/article/182/Analiza%20bos%20verzija.pdf
48
Opirnije u tekstu Jasna Baki-Mufti: Political Rights and Political Presentations as Human
Rights with Special Focus on Bosnia and Herzegovina. U: Rule of Law, Human Rights and
Europena Union. Skopje: GIZ, 2012.
Godinjak 2013/179

BAKI-MUFTI

u Bosni i Hercegovini49 istaknuti su brojni nedostaci koji se odnose na finansiranje politikih

stranaka u Bosni i Hercegovini. Nedostaci se odnose kako na samo zakonsko reguliranje50
tako i na primjenu zakona, na nemogunost dobivanja potpunih informacija o privatnim
doniranim sredstvima politikim strankama, o nainu troenja sredstava, o razliitim imenima
pod kojim se nalazi finansiranje politikih stranaka u opinskim, kantonalnim i entitetskim
budetima. Nain finansiranja politikih stranaka je po ovim nalazima netransparentan
i ostavlja prostora brojnim manipulacijama.
injenica je da postoje brojni statistiki pokazatelji koji pokazuju stepen siromatva,
lo kvalitet javnih usluga, netransparentnost naina vladanja politikih stranaka, lo poloaj
etnikih, rodnih, dobnih manjina, autoritarni nain vladanja, izostanak vladavine prava u Bosni
i Hercegovini i u svim njenim dijelovima. Zbog ogranienosti teksta izdvojen je samo jedan
broj podataka i indikatora dovoljan za testiranje koncepta dobrog upravljanja/vlasti u Bosni
i Hercegovini.
Ako se i generalna slika ekonomske situacije u Bosni i Hercegovini moe dovesti u vezu
s politikim problematiziranjem i opstrukcijama usmjerenim na slabljenje drave Bosne
i Hercegovine, na redukciju nadlenosti na dravnom nivou i na smanjenje razvojnih perspektiva, slika ekonomske situacije na niim teritorijalnim nivoima vlasti u uslovima potpune
etnike dominacije jednog naroda pokazuje realne rezultate dobrog/loeg upravljanja.
Zakljuak
Koncept good governancea je znaajan koncept, koji slui kao politiki vodi politiarima
i test pomou kojeg birako tijelo vri provjeru kvaliteta vlasti. U literaturi koja razvija
koncept good governancea navodi se da se kvalitet vlasti poboljava bliskim povezivanjem
javnog servisa s potrebama graana, pribliavanjem vlasti interesima ljudi kojim treba sluiti,
osiguranjem odgovornosti javnog sektora. Kao kriteriji provjere kvaliteta vlasti/upravljanja
uzimaju se sljedei kriteriji: osiguranje politike transparentnosti i odgovaranje na potrebe
graana, osiguranje efikasnog javnog servisa, promoviranje zdravlja i blagostanja svih
graana, kreiranje ambijenta za stabilan ekonomski rast. Ovaj koncept je posebno znaajan
u dravama u kojima navedene vrijednosti nisu razvijane unutar njihovog historijskog,
politikog i pravnog razvoja, nego predstavljaju nove, usvojene vrijednosti. Takav je sluaj
u Bosni i Hercegovini, koja batini komunistiku, autoritarnu politiku kulturu, koja ne
poznaje vladavinu prava, transparentnost u nainu vladanja i politiku odgovornost birakom
49

Transparency International Monitoring finansiranja politikih partija u Bosni i Hercegovini

(2010-2011), objavljen marta 2012: http://ti-bih.org/wp-content/uploads/2012/08/Monitoringfinansiranje-partija-2011.pdf
50
U navedenom izvjetaju se navodi: Zakon o financiranju politikih stranaka iz budeta Federacije
BiH jo uvijek nije usvojen, to je jasan nagovjetaj nedostatka politike volje da se ovo pitanje
u FBiH kvalitetnije rijei. Upravo nepostojanje ovog zakona utjee na transparentnost dodjele
sredstava iz budeta Federacije, kao i kantonalnih i opinskih budeta u FBiH. S druge strane,
u Zakonu RS postoji odredba po kojoj se za redovno finansiranje strankama iz budeta izdvaja
minimum 0,2%, a za finansiranje kampanje minimum 0,05%, pa se na ovaj nain ostavlja mogunost da ova sredstva budu i vea. Kada se uzme u obzir da vladajue stranke ine veinu u
parlamentu, te samim tim i izglasavaju visinu finansiranja, ostavlja se mogunost manipulacije
ovim iznosima, pa teoretski stranke same sebi mogu izglasati znatno vee iznose, po potrebi.
180/Godinjak 2013

Koncept good governancea u Bosni i Hercegovini kako svoja vlast vlada svojim narodom

tijelu. Pad komunizma, ratni sukobi, masovni zloini i etniko ienje izmijenili su demografsku strukturu Bosne i Hercegovine i rezultirali novom teritorijalno-politikom organizacijom
vlasti, definiranom u Dejtonskom mirovnom sporazumu.
Evidentno je stvaranje etniki homogenih teritorijalnih jedinica u ijim strukturama vlasti
postoji dominantna etnika politika veina koja moe po ustavnim nadlenostima doprinijeti
ekonomskom razvoju teritorijalnih jedinica. Evidentno je da realni pokazatelji rezultata vlasti
pokazuju odsustvo vladavine prava, netransparentnost u radu, nepostojanje pravinosti
i inkluzije, nepostojanje efikasnog javnog servisa i nepostojanje ambijenta za ekonomski
razvoj. Politika vlast u kojoj uestvuje 4101 osoba u izvrnim i zakonodavnim organima
na svim nivoima teritorijalno-politike organizacije BiH, na ije finansiranje odlazi gotovo
polovina dravnog budeta, pokazala je nesposobnost da doprinese blagostanju graana/etnikih naroda koji ive na teritoriji Bosne i Hercegovine. Politika retorika zamagljuje realno
siromatvo, visok procent nezaposlenosti, lo ivotni standard i socijalnu nesigurnost u kojoj
ivi stanovnitvo Bosne i Hercegovine, bez obzira na etniku pripadnost ili teritoriju na kojoj
se nalazi. Svi su u jednakoj looj situaciji. Pokazao se nain na koji svoja vlast vlada svojim
narodom i ozbiljno je dovedena u pitanje popularna teza da je stvaranje nacionalne drave
(teritorija, nacija i politike institucije vlasti) rjeenje svih postojeih problema.

GOOD GOVERNANCE CONCEPT IN BOSNIA AND HERZEGOVINA HOW DOES

THE GOVERNMENT RULES ITS OWN PEOPLE
Jasna Baki-Mufti
Summary
This paper analyzes the concept principles of good governance and applies to the situation
in Bosnia and Herzegovina. The initial starting point for the analysis is existing territorialpolitical organization of Bosnia and Herzegovina, territorial ethnic homogenization of population and the dominant ethnic majority in government structures. It turned out that the ethnic
composition of the population living in a particular area, perfectly corresponds to the ethnic
structure of government. The category - ethnic other are gone who might threaten the political
decision making process, or the law of particular territory, but authorities (ethnic) show bad
results in respect of the value of the rule of law, transparency, efficiency and creating the
environment for economic development. Despite the ethnic structure of government, equally
bad results appear regarded its actions in all parts of Bosnia and Herzegovina, high level
of unemployment, low wages and poor living standards, poor quality of public services and
the lack of citizens / peoples prosperity. Political authorities are not transparent, they consume
high amount of budget funds and show no responsibility to the electorate. The compatibility
of the ethnic structure of the population and ethnic structure of government organizations,
the overall bad results of management / governance, seriously lead to doubt the popular idea
that the national state (territory, nation, government organizations) is the only way out of
all problems that overcome people and the state of Bosnia and Herzegovina.
Key words: good governance, territorial organization and ethnical authorities, governing
results in Cantons, Entities, state structure of Bosnia and Herzegovina
Godinjak 2013/181

UDK 322 (497.6=163.43*)

Odgovornost vjernika za dravu

Samir Beglerovi
Fakultet islamskih nauka
Sarajevo

Rad tretira fenomene religije i drave kao moderne ideologijske konstrukte koji se, kao
osnovni izazovi savremenog ovjeanstva, manifestiraju kroz tri razliita aspekta: kroz
razumijevanje religije kao ekskluzivne zajednice, kroz prihvatanje ideje sekularizacije kao
epistemoloki neupitne kategorije, te kroz uspostavljanje specifinog ureenja drave, po svojoj
naravi antitradicijskog. Insistiranje na apsolutnoj vjerodostojnosti ovih naina razumijevanja
pojmova religije, sekularnoga ureenja drutva te modernoga koncepta drave rezultiralo
je, sasvim prirodno, promjenom odnosa novih generacija prema drugome, karakteriziranom
prije svega iskljuivou, to se, uslijed prenaglaavanja vlastite nepovredivosti utemeljene
na stalnome povreivanju drugoga, i to kao pojedinca i kao bilo kojeg apstraktnog pojma,
manifestira razvojem krajnje neodgovornoga odnosa prema dravi i drutvu.
Kljune rijei: religija, moderni koncept religije, drava, sekularizacija, korupcija,
vjera i drutvo

ko se uzme u obzir brojnost literature napisane iz svih znanstvenih oblasti, koja

je naroito porasla u modernome dobu nakon izuma stroja za tampanje te sada
sa razvojem savremenih oblika globalne komunikacije, kao i skoro nepregledan
broj napisanih politikih, filozofskih, teolokih, moralnih i drugih teorija vezanih za fenomen
ureenja drave, moglo bi se zakljuiti da je ureenost modernih drava i poloaj ovjeka
u njima danas na izuzetno visokome stepenu, tavie, najviemu u cijeloj ljudskoj povijesti.
I zaista, slijedei stavove brojnih savremenih dravnika, pretpostavljeni zakljuak mogao
bi se podrati s obzirom na to da se u njihovim javnim obraanjima istie neupitna snaga
demokratske opredijeljenosti modernih drutava te visok stepen demokratskih ideja ugraenih
u pozitivne zakone savremenih drava.
Meutim, ne elei ovom prilikom govoriti o savremenom, bitno izmijenjenom razumijevanju samoga koncepta drutvenih vrijednosti (poput pitanja slobode, jednakosti,
apsolutnosti prava svake individue na vlastiti javni izraaj i sl.) na osnovu kojih se, sasvim
sigurno, i izvode ocjene, pozitivne ili negativne, o stepenu civilizacijske razvijenosti nekoga
drutva, a osvrui se na kontekst Bosne, izreena pretpostavka ne moe se podrati. Iako

182/Godinjak 2013

Odgovornost vjernika za dravu

su u modernoj povijesti, pa i srednjovjekovnoj te predindustrijskoj, drava Bosna i njeno

drutvo bili izloeni mnogima krizama, ipak, slobodni smo zakljuiti da je sadanja postratna
kriza dvostruko specifinija.
S jedne strane, ono po emu se ova kriza razlikuje od ranijih iskazano je u promjeni
opih karakteristika modernoga u odnosu na predmoderna drutva, dodatno uslonjenog
posebnostima savremenoga drutva koje su naglo dole do izraaja u proteklih trideset
godina.1 Takoer, uslijed povremenih ali kontinuiranih ratova na bosanskim prostorima,
bosansko drutvo, njegova inteligencija, nije bilo u mogunosti ozbiljnije ni detektirati
a kamoli pruiti adekvatne odgovore na sve izazove stalnih promjena, i o ovome treba
krajnje otvoreno i kritiki govoriti.2 S druge strane, upravo ona u uvodu spomenuta realnost
velikoga broja teorija o fenomenu drave, njenome ureenju i nainu voenja, trebala bi
znaiti i postojanje sasvim jasne perspektive za rjeavanje problema u odnosu na ranije
periode. Drugim rijeima, a na to emo se i koncentrirati u ovome radu, injenica da ni pored
velikoga broja ve postojeih sistematiziranih ideja o pitanju drave i odnosa prema njoj,
uz puno uvaavanje sloenog i tekog poloaja savremene Bosne, sasvim dostatno otkriva
da rjeenje trenutnog tekog poloaja bosanskohercegovakih graana, po naem dubokom
uvjerenju, ne moe biti dato u formi neke nove teorije strogo politike naravi, niti u pukom
multidisciplinarnom pristupu fenomenima modernog i savremenog oblika dravnoga ureenja.
Kljuni problemi savremene Bosne odnose se na primjetan neodgovoran odnos velikoga
broja osoba na visokim drutvenim pozicijama prema povjerenim dravnim poloajima,
te na veliku nebrigu prema ovjeku svakodnevlja.
Smatramo da su moderni ideologijski konstrukti razumijevanja naravi fenomena religije
i drave osnovni izazovi savremenoga ovjeanstva, pa tako i savremenog bosanskog drutva.
Ti izazovi manifestiraju se kroz tri aspekta.
Prvi aspekt odnosi se na razumijevanje religije kao ekskluzivne zajednice nastale uslijed
duboke frustriranosti pojedinaca pred dinamikom drutvenoga ivota ija institucionalna
organizacija slui iskljuivo radi stjecanja moi, koja, opet, treba posluiti potinjavanju
svih oblika funkcioniranja lokalnog drutva interesima predvodnika religijske zajednice.3
Ovakvo definiranje religije, razvijano naroito u vremenu postprosvjetiteljstva, prihvaano
je, dijelom svjesno a dijelom nesvjesno, i izvan crkava i vjerskih zajednica, ali i iznutra, to je,
nadalje, dovelo do strane, skoro iskljuive, polarizacije drutva. S jedne strane, crkve i vjerske
zajednice uglavnom su se opredijelile za njegovanje identiteta ekskluzivnosti, koji je, prvo,
podrazumijevao iskljuivanje drugih crkava i vjerskih zajednica iz ope povijesti spasenja
te iz toga razvijen moderni koncept religije kakvu mi danas poznajemo, a potom i neprijateljski odnos prema pripadnicima iste religijske tradicije, ali koji ne uestvuju u potpunosti
1

Vidi npr.: Thomas L. Friedman: The World is Flat: A Brief History of the Twenty-First Century. New
York: Picador, 2007, str. 8-9.
2
Meutim, ovdje vrijedi spomenuti jednu od prvih studija, antropoloko-politikih, o bosanskim
muslimanima koju je uradio musliman, i to veoma kritiki toniranu: Ahmed Muradbegovi.
Problem jugoslovenske muslimanske izolacije, u asopisu Nova Evropa, Zagreb, god. III,
1921, br. 4, str. 107-116.
3
Usporedi: Talal Asad: Genealogies of Religion: Discipline and Reasons of Power in Christianity
and Islam. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1993, str. 2-8.
Godinjak 2013/183

BEGLEROVI

u vjerskom ivotu svoje zajednice.4 S druge strane, ti iskljueni lanovi zajednice na taj
opi trend iskljuivanja drugoga, ba kao i crkve i vjerske zajednice, odgovorili su takoer
ekskluzivitetom, insistirajui na jasnome razdvajanju pozicija u javnome ivotu, koji je,
zapravo, postao skup razliitih identiteta baziranih na meusobnom iskljuivanju.5
Ovakav odnos prouzroio je drugi ideologijski konstrukt ideju sekularizacije. Bez obzira
na uobiajeno predstavljanje sekularizacije kao ideje suprotstavljenosti drave i religije,
zapravo je rije samo o drugome polu jednoga sistema koji je u svojoj osnovi posljedica
tenje za iskljuivanjem drugoga. Ukoliko je uope mogue zamisliti neko drutvo lieno bilo
kojega izraza vjerovanja u dragoga Boga, to bi istovremeno znailo i nesuvislost daljnjega
razgovora o sekularizaciji.6 Iako je rije o sasvim loginoj postavci, navika savremenoga
ovjeka da religiju i javni prostor percipira na prethodno opisan nain sasvim prirodno
odreuje njegov identitet utemeljen na iskljuivanju drugoga. Tako i osobe, sasvim otvorene
za drugoga, kako ih esto oslovljavamo, odnosno demokratske institucije, tu svoju otvorenost
takoer baziraju na vlastitome ekskluzivitetu. Ovo je dovelo do nastanka i demokratskoga
legitimiranja pozicije tzv. broker moi, pozicije koja predstavlja artificijelnu moralnu i
pravnu kompetentnost neke osobe ili institucije da donosi kvalifikacije o ontolokoj i egzistencijalnoj relevantnosti drugoga.7 Pojednostavljeno, zahvaljujui toj poziciji, neka religiozna
osoba osjea se pozvanom govoriti o krajnjem, eshatolokom uinku ivota nekog drugog,
odnosno osoba na visokoj drutvenoj poziciji osjea se kompetentnom valorizirati stepen
prav druge osobe.
Spomenute dvije ideologijske konstrukcije nemogue je bilo aktualizirati izvan uspostavljanja
specifinoga oblika ureenja drave, razvijanog jo izmeu XIV i XVI stoljea, a koji je svoju
puninu doivio u XIX stoljea. Najkrae reeno, uvrijeena postavka da je drava, onakva
kakvu je mi danas poznajemo, arhetipski, skoro neupitni, neki autori koriste ak i pojam
perenijalni, oblik ureivanja nekoga drutva, krajnje je neprecizna.8 Meusobna lojalnost
stanovnika u tradicionalnim drutvima graena je na meusobnoj bliskosti, plemenskim
vezama i sl. No, jo od XIV stoljea ta vrsta lojalnosti, koja je predstavljala udruivanje
radi stvarnoga objektivnoga interesa subjekata, zamijenjena je konceptom organiziranja
na principu suvereniteta, koji je podrazumijevao dvoje: lojalnost prema nekom konstruiranom centru te strogo potivanje geografskih granica.9
Jo od vremena prvoga ovjeka na Zemlji, blagoslovljenoga Adema, stanovnici Zemlje,
njegovi potomci, slijedei univerzalne, objavljene vrijednosti, meusobnu lojalnost
uspostavljali su i utvrivali upravo snagom potivanja nebeskih principa, i time odgajali

Vidi: Brent Nongbri: Before Religion: A History of a Modern Concept. New Haven i London: Yale
University Press, 2013, str. 65.
5
Vidi: Talal Asad: Formations of the Secular: Christianity, Islam, Modernity. Stanford: Stanford
University Press, 2003, str. 161.
6
Ibid.
7
Usporedi: Lukas Cukalis: Kakva Evropa? Beograd: Zavod za udbenike, 2012, str. 33-43.
8
Vidi: William T. Cavanough: Migrations of the Holy: God, State, and the political meaning of the
Church. Cambridge: Grand Rapids, 2011, str. 9-18.
9
William T. Cavanough: Migrations of the Holy, str. 13-15.
184/Godinjak 2013

Odgovornost vjernika za dravu

prvotna drutva. S formiranjem moderne drave, a kroz instrumentarij prisile, dravno vodstvo,
centar, uspostavilo je vlastite vrijednosti, koje su, vremenom, bivale sve dalje od nebeskih,
i uz pomo kojih je na svoj nain, shodno vlastitim interesima, oblikovalo drutvo. Stoga je
ispravnije rei da zapravo drava, u opisanome smislu, kreira drutvo, ili barem ima snaniji
utjecaj na njega, negoli to savremeno drutvo utjee na dravu. Osnovni agens u dogaanju
toga privlaenja, vezanja drutva za dravni centar, najee su krize (politike, finansijske
i sl.) i rat. Ovim putem, gradei svijest modernoga ovjeka na nain razumijevanja religije
kao ekskluzivne zajednice te prihvatanja procesa sekularizacije kao jedinoga vida zatite
od magijskog nauavanja crkava i vjerskih zajednica, moderna je drava postala osnovni
garant zatite i osiguranja daljnjega monopola centra odnosno interesne grupe na vlasti.10
Otuda i ideje metafizike, nebeske utemeljenosti neke drave, zapravo krajnje kontingentnoga entiteta, samim tim i podlonog kvarenju (fasd). Vano je napomenuti da na
ideji nebeskoga utemeljenja razloga uspostavljanja neke drave ne insistiraju samo
velikonacionalne ideologije, ve, u veoj ili manjoj mjeri, veina savremenih politikih
uenja, kako onih nacionalnih tako i demokratskih odnosno liberalnih.
Prihvatanje i insistiranje na ideji apsolutne neupitnosti prethodno opisanoga modernog
oblika uspostavljanja drave, kao najadekvatnijega sredstva zatite opega dobra11, znaenjski
prilino nejasnog i konstantno mijenjajueg pojma, u mentalitetu novih generacija prouzroili
su i u odnosu na tradicionalna drutva bitno izmijenjen odnos i prema dravi i prema vlastitoj
ulozi u organiziranom drutvu. Ta relacija karakterizirana je takoer principom iskljuivosti,
koji se u svakodnevnom ivotu, te u profesionalnim i radnim obavezama savremnih ljudi,
pokazuje u vidu neodgovornoga odnosa prema dravi i uope prema drutvu, te u vidu
nebrige prema drugome.
Neodgovornost prema dobivenim pozicijama najjasnije se izraava kroz za sada, ini se,
nezaustavljiv proces ope korupcije, o kojoj se mnogo govori i pie, a koja je u svakodnevnome
ivotu ak i snanije izraena. O tome se svako osvjedouje iz dana u dan, obavljajui redovne
dnevne obaveze. Meutim, ovaj koruptivni odnos bitno je tretirati kako u njegovom ontolokom
smislu tako i u pojavnom, ali u svim fazama njegovoga pokazanja, ne samo isto politikim.
Tako, duboka meusobna posvaanost nastavnika u akademskim zajednicama, brojni iznutarnji
nedolini montirani procesi, manjega i veega obima, koji se periodino ali konstantno
dogaaju unutar struktura crkava i vjerskih zajednica, neobuzdana meusobna zavidnost
radnika u firmama i trgovaca i slino, slobodni smo zakljuiti, zapravo je posljedica takvoga
djelovanja centra vlasti, grupe koju ne predstavljaju tek najjae politike stranke i njihovi
predstavnici, ve je rije o zajednikome djelovanju pojedinaca i zajednica koje povezuje
nekritiki odnos prema modernim formama ovjekovoga otuenja kao i elja za moi.
S jedne strane, ako bismo ih reducirali tek na politike stranke na vlasti, to bi znailo
jednostran pristup problemu, samim time i nepotpun, ali, s druge strane, definirajui ih odve
naelno, kao neku apstraktnu, mistinu grupu, zapravo bismo odgovornost za opu kvarnost
10

Usporedi npr. poziciju nacionalne elite: William T. Cavanough: Migrations of the Holy, str.
33-39.
11
Samo bismo podsjetili na dva sjajna teoloka djela o zadai drave koja su napisali Augustin
i Frb: Aurelije Augustin: O dravi Bojoj/De Civitate Dei. Zagreb: Kranska sadanjost, 1995;
al-Frb: r Ahl Al-Madna al-Fila. Kairo: Naha Mir, (s. a.)
Godinjak 2013/185

BEGLEROVI

(fasd) savremenoga drutva prenijeli takoer u imaginarni svijet, odnosno time bismo
iskljuili vlastitu odgovornost.12 Ovo su i razlozi pa dananje najdominantije kritike neodgovornoga odnosa prema obavezama i drutvenim pozicijama zavravaju u obliku tendencijalno senzacionalistikih vijesti plasiranih kroz informativne medije u kojima se panja
usmjerava uglavnom na skandale javnih linosti, odnosno u formama govora o raznim
teorijama zavjere ili okultnim silama.
Jednako tako je pogreno isticati koncept zajednike odgovornosti s obzirom na to da
takva odgovornost ne postoji, ve postoji odgovoran, manje odgovoran ili neodgovoran
odnos svakoga pojedinca prema vlastitim preuzetim obavezama.
to se tie nedovoljne brige, ili nebrige, o drugome, ona je takoer posljedica specifinoga
mentaliteta savremenih generacija, plod opih promjena kroz koje je prolazilo savremeno
drutvo. Postindustrijska transformacija drutva od onog industrijskog, nakon agrikulturnog,
pa do savremenog, uslunog, sada je izraena snano birokratiziranim mentalitetom ljudi,
zbog ega je svaki pojedinac, odnosno svaki segment organiziranoga drutva, postao svrha sam
sebi. Aktuelnom praksom izmjetanja radnih pogona izvan odreenoga teritorija, izvan drave,
proces koji se odvija ve dvadesetak godina, kod rukovodstva nacionalnih i multinacionalnih
kompanija, samim time i kod drave/drava, stvorena je birokratsko-upravljaka svijest, koja,
opet, u praktinom smislu, podrazumijeva rast i jaanje birokratije u svim segmentima drutvenoga
ivota, ime se, nadalje, snai mentalitet upravljanja, koji, sasvim prirodno, za sobom povlai
i porast svijesti o vlastitoj vioj vrijednosti u odnosu na drugoga, odnosno uvjerenje da
je neiji visok poloaj u drutvu kategorika datost. Stoga se naprimjer rad u dravnim organima
danas uglavnom doivljava kao sjajna prilika za razvoj vlastite karijere, umjesto kao izazov
odgovornoga naina ivota manifestiran u formi staranja o drugim ljudima.
Vjetaki nametnuta podjela javnoga ivota na religijski i sekularni dio istovremeno
znai i podjelu ovjekove odgovornosti na imaginarnu religijsku komponentu, shvaenu
kao krajnje apstraktan entitet, gdje se, ustvari, deava ono to voe ekskluzivne religijske
zajednice zamisle da se treba deavati, i na realnu, ali zato nezbiljsku sekularnu komponentu
u kojoj kriterije odgovornosti uspostavlja ideologijski centar, i stalno ih, shodno vlastitim
interesima, mijenja. elei navesti samo po jedan primjer, dovoljno je obratiti panju na
vjerska glasila, koja su uglavnom ispunjena moralnim osudama drugoga, i mada brojni
prigovori mogu biti utemeljeni na doktrini, ipak, kao jedna od osnovnih karakteristika savremenih crkava i vjerskih zajednica, moe se istai zapostavljanje osnovne zadae pruanje
utoita drugome, s obzirom na to da doktrinarna kritika ne znai isto to i poslanje, razlika
koja se, skoro u cijelosti, previa u moderniziranim crkvenim i vjerskim institucijama.
S druge strane, odgovor demokratskih drava na pojaanu opasnost od jedne od najveih
perverzija u povijesti ovjeanstva seksualno napastvovanje djece (pedofilija), nije dat
samo u obliku javne kritike, koja je adekvatno medijski praena, ve, uporedo s time, naalost,
i sniavanjem dobne granice djeteta, ime je enorman broj djece, u pravnome smislu,
pretvoren u mlade osobe, to je, zapravo, znailo svojevrstan vid, uslovno reeno, razu12

Na ovome tragu nastala je brojna literatura o teorijama zavjere kao praktinim planovima voenja
drave i ureenja drutva. Npr. vidi: Michael Barkun: A Culture of Conspiracy: Apocalyptic Visions
in Contemporary America. Berkeley-Los Angeles-London: University of California Press, 2003,
naroito poglavlje: Conclusion: Millennialist from Outer Space, str. 170-189.

186/Godinjak 2013

Odgovornost vjernika za dravu

mijevanja snaga centra za spomenutu perverzivnu sklonost. Posljedica toga su sve ei

javni otvoreni promotivni istupi pojedinaca iz pedofilskih udruenja, snanije promoviranje
pedofilskoga sadraja u erotskim asopisima, ak i znanstvenoga, uslovno reeno, moralno
neutralnoga pristupa krizi seksualnosti, zapravo, perverzivnim agresivnim pojavama, koje, iz
straha pred sve snanijim pedofilskim lobijem mnogi izbjegavaju tako kvalificirati u javnosti.
Vjetaki nametnut dualitet religijsko sekularno praen je i formiranjem straha
javnosti pred tzv. teokratskim oblicima dravnoga ureenja. Uzevi u obzir brojne koruptivne
aktivnosti crkvenih i vjerskih slubenika, strah od teokratskoga ureenja sasvim je opravdan.
Meutim, kroz studiranje izvora vjere i intelektualne tradicije nastale na njima, a dovoljno
je spomenuti koncepte Drave Boije Augustina i Najodabranije drave al-Frbja,
izbor religijsko sekularno sasvim jasno se prepoznaje kao ideologijski konstrukt. Poput
vremenski jo starijega koncepta Platonove Idealne drave, tradicijski oblici dravnoga
ureenja ne podrazumijevaju pozicioniranje crkava i vjerskih zajednica na vlast, ve odan
odnos duhovno zreloga pojedinca prema vlastitim obavezama. Jednostavnije reeno, tradicijski
koncept upravljanja dravom poiva na odgovornom odnosu vjernika prema drugome,
koji treba biti graen kroz harmonino smjetanje svake stvari na njeno mjesto, na nain
slijeenja vjene mudrosti odraene u harmoninom i tano preciziranom poloaju i ulozi
svakoga stvorenja u kosmosu. Snaga i autentina briga za drutvom ne bi se trebala mjeriti
stepenom upravne i administrativne moi tradicionalnih vjerskih i crkvenih institucija,
ve bi se morala bazirati na snanom moralnom autoritetu vjernika, koji, u prvome redu,
podrazumijeva otvorenu konstruktivnu kritiku svih oblika devijantnosti drutva. Ili, sasvim
otvoreno rekavi, postizanje potpunoga povjerenja graana u dravu izravno zavisi od odgovornoga odnosa vjernika prema drugome, i to drugome kao pojedincu, i kao zajednici. U
suprotnome bespotrebno je pozivati se na razliite obrasce dravnoga ustroja. Shodno praksi
posljednjega Boijeg poslanika blagoslovljenog Muhammeda, snaga i visok stepen razvijenosti
drutva ogleda se u stepenu institucionalne zatite najslabijega pojedinca. Naprosto, umjesto
od dravnoga centra prema drutvu, obrasci drutvenoga ivljenja trebaju biti izvoeni
iz iskrenog i odgovornog odnosa pojedinca prema drugome. Svaki ovjekov postupak rezultat
je njegovoga svjedoenja, i osvjedoenosti, u Istinu, i jednostavno, po svojoj naravi, ne trpi
relativiziranje niti la. Odgovoran odnos prema povjerenim obavezama odraz je autentinosti
odnosa prema dragome Bogu, prema nebu. Samo iz ovoga se i mogu razviti teorije adekvatne
i za nae vrijeme. Odgovornost je na svakome pojedincu.

BELIEVER RESPONSIBILITY FOR THE STATE

Samir Beglerovi
Summary
The paper deals with phenomena of religion and state as a modern ideological
constructors, that as main challenges of modern humanity, manifested through three
different aspects: the understanding of religion as an exclusive community, through
Godinjak 2013/187

BEGLEROVI

the acceptance of the idea of secularism as unquestioned epistemological categories,

and through the establishment of a specific structure of the state, for its nature antitraditional one. Insisting on absolute authenticity of these ways of understanding
the concepts of religion, secular organization of society and the modern concept
of state, has resulted in, quite naturally, by changing the relationship of new generation
one to another, primarily characterized by intolerance, which is due to overemphasis
of self inviolability founded on constant injury of the other, as an individual and
as any abstract notion, manifested by developing extremely irresponsible attitude
towards the state and society.
Key words: religion, modern concept of religion, state, secularization, corruption,
faith and society

188/Godinjak 2013

UDK 314.7 (100=163.43*)

Bonjaka dijaspora kao integralni faktor

bosanskohercegovake drave
Hariz Halilovi
Monash University, Australia

Bonjaci danas ine jednu od najbrojnijih, globalno najrasprostranjenijih i drutveno

najorganiziranijih iseljenikih grupacija iz bive Jugoslavije. Razlog brojnosti i rasprostranjenosti, kao i organiziranosti bonjake dijaspore, moe se nai u prisilnom raseljavanju/
iseljavanju Bonjaka, koje nije bilo samo posljedica nego i direktan cilj genocida protiv
ovoga naroda i agresije na njihovu matinu domovinu Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995.
godine. Protjerani iz svojih zaviaja i svoje domovine, Bonjaci su postupili po obrascima
slinih prognanikih grupa u modernoj historiji: formirali su se, prije svega, kao politika
dijaspora, iji su egzistencija i politiko bie direktno vezani za sudbinu BiH. U ovom lanku
baziranom na etnografskom istraivanju bonjakih iseljenikih grupa u Australiji, Sjevernoj
Americi i Evropi autor opisuje globalni profil i posebnosti bonjake dijaspore kao deteritorijaliziranoga dijela bonjakog korpusa, te nudi uvide u naine njihovoga politikog
djelovanja usmjerenog k promoviranju i ouvanju bosanskohercegovake drave s ciljem
stvaranja povoljnih uvjeta za dostojanstven povratak svojoj kui i svojoj zemlji.
Kljune rijei: bonjaka dijaspora, zaviaj, transnacionalizam, translokalizam

Uvod
edavno provedeni popis stanovnitva u Bosni i Hercegovini, uz sve svoje nedostatke, statistiki je potvrdio ono to se ve godinama zna, a poesto ignorira:
Bosna i Hercegovina je izmeu dva zadnja popisa, onog 1991. i ovoga 2013.,
izgubila preko treinu svojeg stanovnitva djelomino zbog gubitka ljudskih ivota za
vrijeme agresije na BiH (1992-1995), a veim dijelom usljed migracija i masivnih pomjeranja
stanovnitva u toku zadnje dvije decenije. Ovdje se, dakle, ne radi o nekim spontanim ili ekonomski
uvjetovanim migracijama stanovnitva, nego o prisilnom raseljavanju (iseljavanju, protjerivanju,
izgonu, humanom preseljenju, etnikom ienju...) iza kojih su stajali jasno definirana

Godinjak 2013/189

HALILOVI

politika i mehanizmi prisile. Kao takve, ove prisilne migracije su neodvojive od politiki motiviranog nasilja i naslijea ratnih deavanja u BiH1. Osim toga, one su takoer neodvojive
od genocidnog plana usmjerenog ka zatiranju bosanskohercegovake dravnosti i eliminiranju
Bonjaka kao naroda koji svoj kolektivni identitet i svoj habitus u kulturolokom, politikom
i egzistencijalnom smislu vezuje za i crpi iz ideje i postojanja bosanskohercegovake drave.
Pomjeranje stanovnitva u ratu i porau je, pored etnike homogenizacije u okviru novonastalih entiteta, takoer dovelo do niza drugih demografskih promjena nevienih u novijoj
povijesti zemlje i regiona. Pored jasnog etnikog obrasca, u kojem je prednjailo progonjenje
bonjakog naroda u okupiranim dijelovima BiH, jedna od bitnih injenica vezanih za
prisilne i politiki uvjetovane unutarnje migracije je da su one skoro iskljuivo bile iz ruralnih
podruja u urbane dijelove i vee urbane centre. Slian trend su imale i vanjske migracije
u evropske i prekookeanske zemlje. Ove dramatine promjene su, pored traume, kulturnog
oka i kidanja veza s ljudima i mjestima porijekla, dovele i do promjena kako u naputenim
mjestima tako i u mjestima preseljenja. Prvotna mjesta su ostala bez ljudi koji su ta mjesta
inili, a useljenika mjesta su dobila doseljenike s drugaijim obiajima, jezikom, dijalektom
i osjeajem lokalne pripadnosti.
Od prisilnih migracija do dijaspore
Dok se o fazama prisilnog iseljavanja domicilnog stanovnitva Bosne i Hercegovine moe
govoriti kao o procesu koji se odvijao jo od vremena srednjovjekovne bosanske drave te
kroz razne periode okupacija i stranih dominacija, kada je bosanska dravnost bila suspendirana,
obnova pune dravnosti i samostalnosti Bosne i Hercegovine 1992. godine dovela je do
jednog, u povijesti ove zemlje, nevienog demografskog fenomena ne samo do masovnog
pomjeranja (emigracije) stanovnitva izvan granica BiH nego i do formiranja prepoznatljive
bosanske, prvenstveno bonjake dijaspore, u veem broju zemalja svijeta. Tako danas
migranti porijeklom iz Bosne i Hercegovine predstavljaju jednu od najbrojnijih i geografski
najrasprostranjenijih iseljenikih zajednica s podruja bive Jugoslavije. Prema procjenama,
iseljenika bh. zajednica ili bh. dijaspora broji oko 1,7 miliona ljudi, prisutnih u oko 100
zemalja svijeta2. Dok je ogromna veina njih zavrila u iseljenitvu kao rezultat prisilnih
migracija u ratnom periodu od 1992 do 1995, iseljeniki trend se nastavio i u porau,
uglavnom tzv. lananim migracijama (chain migration), sve do 2003. godine, nakon ega
emigracija iz BiH jenjava, ali ne prestaje u potpunosti.3

Halilovi, H.: Beyond the sadness: memories and homecomings among survivors of ethnic
cleansing in a Bosnian village. Memory Studies Journal, IV (1), 2011, str. 42-52.
2
Valenta, M. i Ramet, S. P. Bosnian migrants: an introduction. U: Valenta, M. i Ramet, S. P. (ur.)
The Bosnian Diaspora: Integration of Transnational Communities. Farnham: Ashgate, 2011,
str. 1-23; Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine. Pregled stanja bosanskohercegovakog stanovnitva. Sarajevo: Sektor za iseljenitvo, 2008.
3
Halilovi, H.: Rekonstrukcija zaviajnih identiteta u dijaspori: translokalne zajednice u
Australiji i Sjedinjenim Amerikim Dravama. U: Emirhafizovi, M. (ur.), Migracije iz Bosne
i Hercegovine. Sarajevo: UNSA i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, 2011, str. 63-72.
190/Godinjak 2013

Bonjaka dijaspora kao integralni faktor bosanskohercegovake drave

Cilj ovoga rada, meutim, nije geografski, niti historijski pregled bonjake dijaspore,
kao niti njeno statistiko i demografsko profiliranje, nego prije svega osvrt na specifine
okolnosti u kojima su se iseljenike zajednice iz BiH (re)konstruirale u novim sredinama,
kao i veze ovih zajednica s mjestima porijekla. Opisani primjeri i zakljuci temelje se na
terenskom istraivanju, tj. etnografiji u nekoliko zemalja, i na tri kontinenta, a moja osobna
pozicioniranost, kao autora, u odnosu na ovu problematiku je takoer bitan faktor u zanimanju
za ovu temu, kao i njeno interpretiranje i razumijevanje. Ta pozicioniranost je odreena samom
injenicom da sam i sam dijelom ratne migracije i onoga to se danas zove bosanskom
i bonjakom dijasporom. No, prije nego to nastavim s daljnjom upotrebom termina dijaspora,
elim ukazati na konceptualne i politike izazove i problematinost koju neki znanstvenici,
politiari i komentatori vide u samom terminu dijaspora.
(Ne)sporna dijaspora
Prihvatanje injenice da je vie od treine stanovnitva permanentno iseljeno iz zemlje
je kako demografsko tako i puno vie politiko, socijalno, pa i psiholoko pitanje. Naime, mnogi
obini bh. graani kao i politiari i intelektualci imaju problema akceptirati ovu novu silom
nametnutu stvarnost, jer prihvatiti je isto je to i prihvatiti fakt da je etniko ienje bilo
uspjean projekt te da je Aneks 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma propao. Dakle, da je
dravnost BiH ozbiljno potkopana. Stoga ne iznenauje da se sam pojam, kao i postojanje
bonjake dijaspore, osporava, problematizira i poesto ignorira. Tako je, naprimjer, profesor
Muhamed Filipovi, na skupu Dani bh. dijaspore, odranog u Sarajevu u julu 2007, osporio
status dijaspore prisilno raseljenim i u tree zemlje useljenim bh. graanima. Profesor
Filipovi je pri tome insistirao da se bh. emigranti nazovu emigracija umjesto dijaspora,
napominjui kako oni nisu dijaspora u klasinom znaenju toga pojma poto, iako su protjerani,
jo uvijek imaju svoju matinu domovinu.4
injenica je meutim da su bh. izbjeglike grupe formirale iseljenike transnacionalne
zajednice, odnosno dijasporu, i bh. graani u zemljama useljenja sebe tako doivljavaju,
dok su znanstvenici koji se bave istraivanjem migracija to takoer potvrdili.5
Dok je pojam dijaspora u upotrebi nekoliko milenija i prvobitno je oznaavao raseljenost
(ili tanije reeno rasijanost) starih Grka, idova i slinih naroda koji su ostali bez domovine
i otjerani u izgnanstvo u novije vrijeme dijaspora je, u irem diskursu, postala sinonim
za prepoznatljive imigrantske zajednice u zemljama useljenitva. Pri tome, brojnost iseljenika
iz odreenog podruja u zemlji domaina nije najbitniji faktor u formiranju dijaspore. Isto
tako, globalna rasprostranjenost i mobilnost odreene raseljene grupe ne garantira uspostavljanje
dijaspore. Ono to dijasporu ini dijasporom, to jest specifinom deteritorijaliziranom drutvenom
zajednicom, jeste postojanje osjeaja kolektivnog identiteta baziranog na zajednikoj viziji,
sjeanju ili mitu o domovini, te aktivna veza lanova iseljenike zajednice sa zemljom
porijekla, zaviajem i kulturom. Dijaspora je dakle bazirana na formalnim i neformalnim

4
5

Filipovi, M.: Fenomen dijaspore. Nezavisne novine. 25. juli (2007).

Vidi npr. Franz (2005), Valenta i Ramet (2011), Lavi (2012), Coughlan (2011) i Halilovi (2006;
2012; 2013a).
Godinjak 2013/191

HALILOVI

vezama ljudi koji dijele subjektivni osjeaj pripadnosti, to jest spomenute karakteristike
kolektivnog identiteta, esto konkretiziranog u praksi raznim drutvenim aktivnostima.
Zajednika prolost, kolektivni osjeaj pripadnosti te kolektivni identitet bazirani su kako
na socijalnoj stvarnosti tako i na imaginarnom osjeaju pripadnosti jednom narodu ili jednoj
zemlji. Pored ostalih, i ovaj lanak nastoji potvrditi da suvremena bonjaka dijaspora ispunjava
sve ove navedene karakteristike dijaspore.
Dok je brojanost i rasprostranjenost bh./bonjake dijaspore direktan rezultat rata i
politiki motiviranih progona predominantno usmjerenih protiv bonjakog stanovnitva,
rudimenti bonjake dijaspore, kao politiki i nacionalno osvijeenog dijela bh. emigracije,
postojali su jo odranije. U periodu nakon Drugog svjetskog rata bonjaka dijaspora je,
prije svega, bila voena aktivnostima nekolicine naprednih bonjakih intelektalaca i disidenata
u egzilu, predvoenih dr. Adil-begom Zulfikarpaiem i prof. Smailom Baliem.6
Iako ivotno djelo doajena bonjake dijaspore zasluuje temeljitiji osvrt od onoga koji
se moe ponuditi u jednom ovakvom radu, bitno je istai da je Adil-beg Zulfikarpai,
u egzilu u vicarskoj u vremenima koja ne samo da su bila politiki konfuzna nego i vrlo
esto po ivot opasna u rasponu od etrdeset godina, na politikom i kulturnom planu,
radio na promoviranju ideje bonjatva i obnove bosanskohercegovake dravnosti, uporedo
gradei jedinstvenu kolekciju kulturno-historijske grae, od unikatnih historijskih dokumenata do rijetkih knjiga i publikacija vezanih za Bosnu i Hercegovinu. Kao to je poznato,
taj dugogodinji istraivaki i kolekcionarski rad je vremenom izrastao u modernu instituciju
Bonjaki institut. Pored aktivnog istraivakog rada, politikog aktivizma u okviru liberalnih evropskih demokrata te odgovorne i vrlo uspjene poslovne karijere, Zulfikarpai
je sa grupom istomiljenika, intelektualaca iz Bosne i Hercegovine, pokrenuo i godinama
objavljivao i ureivao Bosanske poglede, to je bio prvi struni asopis za drutvena pitanja
u historiji bonjake dijaspore.7 Upravo e, u toku 1990-ih i 2000-tih, ovo iskustvo posluiti
kao obrazac za formiranje i aktivnosti bonjake dijaspore u zapadnoevropskim zemljama,
Skandinaviji, Sjevernoj Americi i Australiji zemljama u kojima je zavrio znaajan broj
izbjelike emigracije iz BiH, u ratnom i poratnom periodu.
Pored novonastalih emigrantskih zajednica diljem svijeta, po kojima je bonjaka dijaspora
danas poznata i jasno prepoznatljiva, interesantan fenomen se desio u Turskoj, u kojoj
su potomci bonjakih doseljenika odranije oivjeli bonjaki identitet i institucionalizirali
svoje veze s Bosnom. Ova, prema procjenama potencijalno viemilijunska bonjaka
dijaspora, danas, prvi put, ima svoje priznate kulturne institucije i medije u Turskoj i pokazala
se bitnim faktorom jaanja meudravnih odnosa izmeu Turske i BiH.8 Pored domicilnih

Imamovi, Mustafa: Bonjaci u emigraciji: monografija Bosanskih pogleda: 1955-1967.

Sarajevo: Bonjaki institut, 1996; Halilovi, H. Bosanskohercegovaka dijaspora u vrtlogu
globalnih migracija: anse i izazovi za Bosnu i Hercegovinu. Pregled, LXXXVI (3), 2006, str.
193-220.
7
Imamovi, Mustafa: Bonjaci u emigraciji: monografija Bosanskih pogleda: 1955-1967.
Sarajevo: Bonjaki institut, 1996.
8
Bandovi, Safet: Iseljavanje Bonjaka u Tursku. Sarajevo: Institut za istraivanje zloina protiv
ovjenosti i meunarodnog prava, 2006.
192/Godinjak 2013

Bonjaka dijaspora kao integralni faktor bosanskohercegovake drave

bonjakih zajednica u Srbiji, Crnoj Gori i na Kosovu, Bonjaci u zemljama nastalim raspadom
bive Jugoslavije su se takoer organizirali kao dijaspora i na razne naine odravaju veze
kako jedni s drugima tako i s matinom domovinom BiH.
Prekookeanska dijaspora
Dok su u periodu 1992-1995. u veini evropskih zemalja graani BiH prisutni u tim
zemljama bili tretirani i tolerirani kao privremene izbjeglice koje e se, milom ili silom,
vratiti kui im se za to ukae minimum potrebnih sigurnosnih uvjeta, dotle su bh. graani
koji su tih godina pristigli kao izbjeglice u Australiju, SAD i Kanadu bili smatrani (i sebe
smatrali) kao emigranti u potrazi za trajnim useljenjem. U poreenju s evropskim zemljama,
traenje sigurnog utoita u ovim prekookeanskim zemljama je bilo sporadino u toku
samoga rata; meutim, ove destinacije postaju jako aktualne nakon 1995. godine, tj. po
zavretku rata. Jedan od razloga za promjenu tog migracijskoga trenda jeste prijetnja prisilne
repatrijacije bh. izbjeglica iz evropskih zemalja (npr. Njemake), zbog koje su se, u nedostatku
boljih mogunosti, bh. prognanici odluivali za prijavljivanje za useljenike programe
Australije, Kanade i SAD-a. Ogromna veina njihovih useljenikih zahtjeva je pozitivno
i promptno rjeavana, te se moe rei da su, u toku 1990-ih i ranih 2000-tih, bh. graani
bili posebno privilegirana migrantska grupa u okviru amerikih, kanadskih i australskih
useljenikih programa.9 Dodatni razlog poveanja emigracija u ove zemlje u porau jeste
prisustvo vie stotina hiljada interno raseljenih osoba u BiH (IDPs), koje su tek po okonanju
rata dobile priliku za iseljenje.
Kao i u sluaju drugih, slinih migracijskih tokova, svako (pre)seljenje (deteritorizacija)
iz BiH bilo je praeno novim nastanjenjem (reteritorizacijom) u zemlji useljenitva (dispacement vs. emplacement). U tom procesu iseljenja/nastanjenja vanu ulogu su igrali
i jo uvijek igraju pre-migracijski socio-kulturoloki faktori, ali i drutveno-politike okolnosti u zemljama i lokalnim sredinama prijema. Useljenika politika, ili nedostatak iste,
kao i kulturne posebnosti drutava domaina bitno su utjecale na socijalnu morfologiju bh.
zajednica u dijaspori. S druge strane, od pre-migracijskih faktora, lokalni, tj. zaviajni identiteti
imali su odluujuu ulogu u uspostavljanju migracijskih trendova, biranju destinacija za
selidbu, lananoj migraciji i (re)konstruiranju iseljenikih/useljenikih zajednica u mjestima
prijema. U toku protekle dvije decenije ti (re-)konstruirani ili presaeni zaviajni identiteti
rezultirali su formiranjem prepoznatljivih translokalnih zajednica u zemljama i mjestima
prijema kako u Australiji i SAD-u tako i u mnogim drugim zemljama.10

Franz, B.: Uprooted and Unwanted: Bosnian Refugees in Austria and the United States. College
Station: Texas A&M University Press, 2005; H.: Bosanskohercegovaka dijaspora u vrtlogu
globalnih migracija: anse i izazovi za Bosnu i Hercegovinu. Pregled, LXXXVI (3), 2006, str.
193-220.
10
Halilovi, H.: Trans-local communities in the age of transnationalism: Bosnians in diaspora.
International Migration, 50 (1), 2012, str. 162-178; Halilovi, H.: Places of Pain: Forced Displacement, Popular Memory and Trans-local Identities in Bosnian War-torn Communities.
New York - Oxford: Berghahn, 2013.
Godinjak 2013/193

HALILOVI

Bonjaka dijaspora kao politiki i istraivaki izazov

Bosanskohercegovaka drava, sve i kada bi htjela, ne moe ignorirati dalekosene demografske, socijalne, kulturne i politike posljedice koje su ova masivna pomjeranja stanovnitva
izazvala kako u okviru tako i mimo granica zemlje. Bez obzira na ove injenice, istraivanje
prisilnih migracija u okviru i izvan BiH je donekle ostalo tabu tema, jer govoriti o prisilnim
migracijama ne moe proi bez spominjanja rata, a rat je rizina tema, koju bi mnogi, ako je
ikako mogue, nekako zaobili. Stoga ne iznenauje da su, u BiH i regionu, dominantni
koncepti i istraivaki pristupi migracijama postali brain gain vs. brain drain, finansijske doznake
transferirane iz dijaspore u domovinu, mogunost pretvaranja drutvenog kapitala emigranata
u finansijski kapital usmjeren u maticu, itd. Ipak, niz publikacija autora poput npr. Franza,
Toala i Dahlmana, Valente i Ramet, Lavia i Halilovia potvruju da se temama migracija,
prisilnih i inih, moe baviti na nain da se ukae kako na ui lokalni, tako i iri regionalni
kontekst bez zapadanja u apolitine, ekonomske interpretacijske okvire. Na koncu, cilj ovih
istraivanja nije ostajanje na pukim deskripcijama i statistikama, nego pruanje empirijskih
podataka za formiranje preporuka i konkretnih politika i zakona temeljenih kako na relevantnim teorijama i metodologijama tako i na stvarnom stanju na terenu umjesto njihovog
daljnjeg politiziranja ili tabuiziranja.
Moje osobno iskustvo u bavljenju ovim temama, kao i ono nekih mojih kolega, pokazuje
da se pri istraivanju prisilnih migracija ne moemo baviti samo viim i irim makro i mezo
nivoima, i na osnovu njih donositi validne znanstvene zakljuke. Naime, kako bi se utvrdili
neki ustaljeni obrasci i socijalna morfologija migracijskih trendova iz BiH, nuno je zaviriti
u nie i ue, tj. mikro, lokalne ili zaviajne kontekste.11 Uz to, istraivati i pisati o migracijama
zahtijeva kontinuitet praenja mobilnosti stanovnitva kroz dui vremenski period, jer migracije,
prisilne i ine, obino se deavaju u etapama i po lokalnim obrascima.
Transnacionalnost i translokalnost u prekograninim prostorima
Kao to sam ranije pisao, a na temelju etnografskih uvida razliitih migracijskih konteksta,
ini se da se pri njihovoj interpretaciji ne moemo iskljuivo zadrati na promatranju dogaaja iz perspektive transnacionalizma (engl. transnationalism), dominantnog teorijskog
okvira unutar kojega se u posljednja gotovo dva desetljea opisuju i analiziraju iseljenike
teme.12 Prouavajui transnacionalne veze koje pojedinci i skupine u migracijskom kontekstu
11

Halilovi, H.: (Per)forming trans-local homes: Bosnian diaspora in Australia. U: Valenta, M. i

Ramet, S. P. (ur.) Bosnian Diaspora: Integration in Transnational Communities. Farnham: Ashgate,
2011, str. 63-81; Halilovi, H.: Beyond the sadness: memories and homecomings among survivors
of ethnic cleansing in a Bosnian village. Memory Studies Journal, IV (1), 2011, str. 42-52;
Halilovi, H.: Trans-local communities in the age of transnationalism: Bosnians in diaspora.
International Migration, 50(1), str. 162-178, 2012; Halilovi, H.: Places of Pain: Forced
Displacement, Popular Memory and Trans-local Identities in Bosnian War-torn Communities.
New York - Oxford: Berghahn, 2013.
12
Basch, L. et al.: Nations unbound: Transnational Projects and the Deterritorialised Nationstate. New York: Gordon and Breach, 1994; Glick Schiller, N...(et al.): Trans-nationalism: a new
analytic framework for understanding migration. U: Vertovec, S. i Cohen, R. (ur.) Migration,
194/Godinjak 2013

Bonjaka dijaspora kao integralni faktor bosanskohercegovake drave

ustanovljuju i odravaju preko granica nacionalnih drava, istraivai nerijetko ostaju zarobljeni
u (etno)nacionalne obrasce miljenja i reprezentacije jer se oslanjaju na nacionalne/etnike
grupe analize razmatrajui ih prije svega u odnosu na njihovu etniku domovinu/nacionalnu
dravu i njihovu nacionalnu identifikaciju.13 Taj dominirajui ethno-gaze (etnicizirani pogled)14
ili oslanjanje na etniku grupu/naciju kao jedinicu analize15 to ga istraivai migracijskih
transnacionalnih drutvenih polja primjenjuju u svojim istraivanjima implicira da su migranti
primarno odreeni nekim oblikom etnokulturnog identiteta omeenog teritorijaliziranom
nacionalnom dravom.16 Takav pristup reproducira nacionalni model miljenja i pisanja,
odnosno, paradoksalno s obzirom na to da se istraivai bave transnacionalnim pojavama,
i nadalje ostaje zarobljen u metodolokom nacionalizmu17 ili metodolokom etnicitetu.18
Metodoloki nacionalizam objanjava ponaanja migranata i unutar drave naseljavanja
i u njihovim transnacionalnim praksama kroz pretpostavku njihove etnike pripadnosti,
pred- i pod-razumijevajui pripadnost ukupne migracijske populacije zajednici ljudi odreena
etniciteta, kulture i identiteta omeenoga granicama nacionalne drave iz koje potjeu.
Stoga takve analize u transnacionalnom prostoru migrante tretiraju prije svega kao dislocirane
lanove njihove nacije ili nacionalne drave.
Privilegiranjem etnike/nacionalne prizme u transnacionalnim istraivanjima previaju
se paralelni oblici identifikacije migranata od profesionalnih, rodnih, obiteljskih, generacijskih, klasnih, drutvenih do ue teritorijalnih (zaviajnih), a migracijske populacije
poimaju kao uniformne, homogene zajednice bez unutranje diferencijacije, koje su odreene
prije svega pripadnou naciji/etniji. Na razini prakse i djelovanja ta prizma zanemaruje
ona djelovanja migranata koja transcendiraju granice etnikih organizacija i etnonacionalnih
identiteta, odnosno ne-etnike oblike integracije u drutvo primitka i participacije u trans-

Diasporas and Trans-nationalism. Cheltenham: Edward Elgar Publishing,1999, str. 26-50; Kearney,
M.: The local and the global: the anthropology of globalisation and transnationalism. Annual
Reviews Anthropology, 25, 1995, str. 547-565; Guarnizo, L. E. i Smith, M. P.: The Locations
of transnationalism. U: Smith, M. P. i Guarnizo, L. E. (ur.) Transnationalism from Below. New
Brunswick-London: Transaction Publishers, 1998, str. 3-34.
13
apo, J. i Halilovi, H.: La Localisation du Transnationalisme: Pratiques Tranfrontalires
Bosniaques et Croates. Ethnologie franaise, 43 (2), 2013, str. 291-301.
14
Glick Schiller, N.: Transnational social fields and imperialism: bringing a theory of power to
transnational studies. Anthropological Theory, 5 (4), 2005, str. 439-461.
15
Glick Schiller, N.: Beyond methodological ethnicity: local and transnational pathways of
immigrant incorporation. Willy Brandt Series of Working Papers, 2/8, Malm: Malm University,
2008.
16
Glick Schiller, N.: Transnational social fields and imperialism: bringing a theory of power to
transnational studies. Anthropological Theory, 5 (4), 2005, str. 439-461.
17
Wimmer, A. i Glick Schiller, N.: Methodological nationalism, the social sciences and the study
of migration: an essay in historical epistemology. International Migration Review, XXXVII
(3), 2003, str. 576-610.
18
Glick Schiller, N.: Beyond methodological ethnicity: local and transnational pathways of
immigrant incorporation. Willy Brandt Series of Working Papers, 2/8, Malm: Malm University,
2008.
Godinjak 2013/195

HALILOVI

nacionalnim drutvenim poljima obiteljske i prijateljske, poslovne, politike, religijske

te ue teritorijalne (lokalne) identitete.19
Pripadnost u transnacionalnom migracijskom prostoru ne mora nuno biti vezana uz
nacionalnu dravu porijekla ili etniku/nacionalnu skupinu; ona moe biti ua, lokalna,
zaviajna, i u svakodnevici nevezana iskljuivo uz vjersko, nacionalno ili etniko. Ta dimenzija pripadanja, a ujedno i bivanja u transnacionalnom prostoru heuristiki se ini
teko odijeliti to dvoje pretee u transnacionalnim praksama migracijskih skupina. Stoga
smo je, u svojim odvojenim i zajednikim radovima, kolegica apo mega i ja nazvali
translokalnou.20 U njima smo doli do zakljuka da translokalnost, prije nego transnacionalnost, bolje objanjava socijalnu morfologiju i ivljene stvarnosti migrantskih populacija, ukljuivo i oblike njihove socijalne interakcije, organizacijske obrasce, kulturne
prakse i razliite druge aktivnosti i djelovanja koja prakticiraju u odnosu na svoje domovine,
kao i na svoje translokalne sunarodnjake u drugim zemljama. Odabirom termina translokalnost za opis migrantskih praksi, za razliku od termina transnacionalnost, eljeli smo
naglasiti da dugoroni, svakodnevni interesi migranata, nisu nuno vezani uz nacionalnu
ili dravnu politiku (no to mogu postati u izvanrednim okolnostima, kakve su npr. bile
one devedesetih godina prologa stoljea prilikom nastajanja novih drava na krhotinama
raspadnute Jugoslavije), nego sasvim specifini lokalni problemi, posebice oni vezani uz
dislocirane oblike obiteljskih odnosa u tzv. transnacionalnim obiteljima21 i ulaganja u mjesto
19

Glick Schiller, N.: Transnational social fields and imperialism: bringing a theory of power to
transnational studies. Anthropological Theory, 5 (4), 2005, str. 439-461. Glick Schiller, N.:
Beyond methodological ethnicity: local and transnational pathways of immigrant incorporation.
Willy Brandt Series of Working Papers, 2/8, Malm: Malm University, 2008; Povrzanovi
Frykman, M.: Materijalne prakse bivanja i pripadanja u transnacionalnim drutvenim prostorima.
Studia ethnologica Croatica, 22 (1), 2010, str. 39-60; Conradson, D. i Mckay, D.: Translocal
subjectivities: mobility, connection, emotion. Mobilities, II (2), 2007, str. 167-174; Peleikis, A.:
The emergence of a translocal community: the case of a South Lebanese village and its migrant
connections to Ivory Coast. Cahiers dtudes sur la Mditerrane Orientale et le Monde TurcoIranienn, 30, 2000, str. 297-317; Wise, A. i Velayutham, S.: Second-generation Tamils and crosscultural marriage: managing the translocal village in a moment of cultural rupture. Journal of
Ethnic and Migration Studies, XXIV (1), 2008, str. 113-131.
20
Halilovi, H.: Beyond the sadness: memories and homecomings among survivors of ethnic
cleansing in a Bosnian village. Memory Studies Journal, IV (1), 2011, str. 42-52; Halilovi, H.:
Trans-local communities in the age of transnationalism: Bosnians in diaspora. International
Migration, 50 (1), 2012, str. 162-178; Halilovi, H.: Places of Pain: Forced Displacement, Popular
Memory and Trans-local Identities in Bosnian War-torn Communities. New York - Oxford:
Berghahn, 2013; apo-mega, J.: Dva lokaliteta, dvije drave, dva doma: transmigracija hrvatskih ekonomskih migranata u Mnchenu. Narodna umjetnost: Croatian Journal of Ethnology
and Folklore Research, 40 (2), 2003, str. 117-131; apo J. i Halilovi, H.: La Localisation du
Transnationalisme: Pratiques Tranfrontalires Bosniaques et Croates. Ethnologie franaise, 43
(2), 2013, str. 291-301.
21
apo-mega, J.: Strangers Either Way: The Lives of Croatian Refugees in Their New Home. New
York-Oxford: Berghahn Books, 2007; apo-mega, J.: Dva lokaliteta, dvije drave, dva doma:
transmigracija hrvatskih ekonomskih migranata u Mnchenu. Narodna umjetnost: Croatian
Journal of Ethnology and Folklore Research, 40 (2), 2003, str. 117-131.
196/Godinjak 2013

Bonjaka dijaspora kao integralni faktor bosanskohercegovake drave

porijekla, njegovanje lojalnosti i podrke naputenim mjestima, ouvanje, oivljavanje

i rekonstruiranje lokalnih identiteta konstrukcijom doma daleko od doma i sl.
Konceptualiziranje zaviajnog translokalizma
Oblici transnacionalno (u smislu transdravno) kontekstualiziranih odnosa i praksi u
etnografski istraivanim migracijskim populacijama iz BiH ukazuju na njihov prije svega
translokalni karakter, odnosno da su uzemljene djelovanjem na lokalnoj i zaviajnoj razini,
ponajvie vezane uz obiteljske prilike i ulaganja u ui ili iri kraj porijekla i uz pomaganje,
obnovu i rekonstrukciju ili, alternativno, imaginaciju naputene lokalne sredine u kontekstu
izmjetenosti iz prvotne lokacije. Ovo pokazuje da se svakodnevni interes migranata za
njihov kraj porijekla preteno suava na ue, lokalne zaviaje, i obiteljske prilike. ak i
onda kad su potaknute nacionalnim interesom, prekogranine prakse migranata bivaju
lokalizirane i upisane u konkretna mjesta porijekla migranata.
Translokalnost nije iskljuivo obiljeje bonjake dijaspore i slinih izbjeglikih migracija;
ipak, najintenzivniji oblici translokalnih praksi pokazuju se upravo u kontekstu takvih prisilnih
iseljavanja i vezani su uz injenicu da su prvotni domovi bili prisilno naputeni, da su,
uostalom kao i cijela susjedstva i sela, uniteni. Domovi i mjesta porijekla prisilnih migranata
su najee nepovratno izgubljeni, u fizikom smislu i/ili u smislu da u kraju porijekla
migranti se vie ne osjeaju kao kod kue. Budui da mjesta porijekla za migrante imaju
identitetni znaaj, oni ih kroz konkretne dimenzije sjeanja, naracija i uprizorenja, u susretima
s bivim sumjetanima, nastoje utjeloviti u novim mjestima stanovanja, stvarajui tako novi
dom daleko od doma, istodobno i slian i razliit od onoga koji su napustili. Privrenost ideji
staroga mjesta kao doma stoga nije prepreka integraciji u novim mjestima naseljavanja.22
Upravo suprotno, ona im daje osjeaj mogunosti da stvore svoj novi dom oko elje da
razviju osjeaj bivanja tamo ovdje.23 Uostalom, zaviaja odnosno doma tamo, u onom
obliku kakav je bio i kakav su poznavali i zapamtili, vie nema, jer zaviaj nije samo mjesto,
nego ga ine i ljudi i odnosi; zaviaj je prisnost i intimnost s fizikom okolinom, s drutvenim
i kulturnim okoliem.24 Izgubljena zajednica i osjeaj pripadnosti mogu se ponovno stvoriti
samo u sjeanjima i priama kojima se bivi stanovnici nekadanjih mjesta preputaju prilikom
druenja sa svojim bivim sumjetanima u mjestima koja danas nastanjuju. Ta mjesta nisu
vie locirana u prostoru tamo, nego u prolom vremenu i u prostoru ovdje. Migranti, egzilanti
i drugi putnici pronalaze novi dom u rutinskim praksama, susretima s poznatim osobama,
u sjeanjima i priama o prolom vremenu, u okusima i mirisima, odnosno, kako je rekla Leslie
Van Gelder, ljudi u dijaspori ne ukorjenjuju se u mjestu, nego jedni u drugima.25
22

Hage, G.: At home in the entrails of the West: multiculturalism, ethnic food and migrant homebuildin. U: Grace, H. ..(et al.) (ur.) Community and Marginality in Sydneys West. Annandale:
Pluto Press, 1997, str. 99-153.
23
Ibid
24
Halilovi, H.: Beyond the sadness: memories and homecomings among survivors of ethnic
cleansing in a Bosnian village. Memory Studies Journal, IV (1), 2011, str. 42-52.
25
Van Gelder, L.: Weaving a Way Home: A personal Journey Exploring Place and Story. Ann
Arbor: University of Michigan Press, 2008.
Godinjak 2013/197

HALILOVI

Nekoliko autora se bavilo pitanjem koliko je vana udaljenost u translokalnim i transnacionalnim praksama.26 Na prvi pogled udaljenost nije nevana, ali nije ni odluujua. Bonjaki
(i bosanski) emigranti raspreni u Evropi, Americi i Australiji su hiljadama kilometara udaljeni
od svojih zaviaja. U potrazi za prisnou i sigurnou poznatoga ove e iseljenike populacije
intenzivno uranjati u translokalno i teiti stvaranju i odravanju drutvenih mrea meu
nekadanjim sumjetanima, neovisno o njihovom dananjem boravitu i odlascima u stari kraj.
Udaljenost se stoga ne ini odluujuim faktorom translokalnosti, pogotovo u eri digitalnih
telekomunikacijskih tehnologija kao to su internet, mobilni telefoni i satelitska televizija.27
Naposljetku, translokalnost dijaspore se moe realizirati kao bilokalnost, povezanost
izmeu dvaju lokaliteta, i kao polilokalnost, povezanost izmeu nekoliko lokaliteta. Ta
razlika vezana je uz oblike prekograninih praksi koje te populacije prakticiraju: odvojeni
obiteljski ivot, zaviajnu endogamiju i reteritorijalizaciju.
Vie od nostalgije za izgubljenim
Mnoge formalne i neformalne aktivnosti i veze migranata u zemljama useljenitva prilika
su da se u sjeanja prizovu i podijele uspomene na zajedniki grad/mjesto/zaviaj i (d)oivi
osjeaj zajednike pripadnosti mjestu svoga porijekla i nekadanjeg ivljenja. Ove se
aktivnosti i veze mogu jedino u potpunosti razumjeti u lokalnom ili zaviajnom kontekstu.
Nakon to je taj lokalni kontekst radikalno promijenjen, poput onoga diljem Bosne i Hercegovine, ljudi u migracijskoj situaciji (re-)kreiraju svoje zaviaje kroz translokalne prakse
s onima s kojima dijele osjeaj pripadnosti i zajednike uspomene na mjesta porijekla.
Lokalne i regionalne, dakle zaviajne veze, ili identiteti odozdo isprepliu se s identiteta
odozgo, tj. nacionalnim, etnikim i vjerskim identitetima, ali su ove prve primarne jer su
bazirane na izravnim ivim iskustvima i zajednikim utjelovljenim sjeanjima, nekadanjim
drutvenim odnosima i statusima, dijalektu i nainu govora, smislu za humor, hrani i piu
itd. Vidjeti druge i biti vien naini su odravanja starih identiteta i nekadanjega statusa
u novom ivotnom kontekstu, u kojemu, nerijetko, stari socijalni identiteti i uloge postaju
neupotrebljivi. Kad se susretnu, naprimjer, Braci koji ive u raznim predgraima Melbournea, ili Prijedorani koji ive u St. Louisu, opet su komije, a titule i status iz zaviaja
se potuju bez obzira na njihovu neupotrebnu vrijednost izvan zajednice Braka, odnosno
Prijedorana. Njihova meusobna uvaavanja i oslovljavanja s profesore, doktore ili komija

26

Portis-Winner, I.: Semiotics of Peasants in Transition: Slovene Villagers and Their Ethnic Relatives
in America. Durham: Duke University Press, 2002; Baldassar, L.: Transnational families and
the provision of moral and emotional support: The relationship between truth and distance.
Identities, 14, 2007, str. 385-409; Brickell, K. i Datta, A.: Introduction: translocal geographies.
U: Katherine B. i Datta, A. (ur.) Translocal Geographies: Spaces, Places, Connections. London:
Ashgate, 2011, str. 3-22.
27
Halilovi, H.: Trans-local communities in the age of transnationalism: Bosnians in diaspora.
International Migration, 50 (1), 2012, str. 162-178.
2013a. Halilovi, H.: Places of Pain: Forced Displacement, Popular Memory and Trans-local
Identities in Bosnian War-torn Communities. New York - Oxford: Berghahn, 2013.
198/Godinjak 2013

Bonjaka dijaspora kao integralni faktor bosanskohercegovake drave

jedino imaju puno afektivno i socijalno znaenje meu onima koji su dijelili prolost u kojoj
su ove titule bile vezane za konkretne drutvene pozicije u lokalnoj zajednici. U velikom
broju sluajeva taj status je danas uglavnom simbolian jer se drutveni kontekst u potpunosti
promijenio. Moglo bi se rei da Braci, Prijedorani, Podrinjci u dijaspori trebaju jedni druge
ne samo kako bi se druili u sadanjosti ve i stoga kako bi, kroz zajednika sjeanja, potvrdili
ono to su i ko su bili u prolosti. Ta zajednika sjeanja o domu i zaviaju tamo u prolosti
se nadopunjuju ivim iskustvima doma novoga doma, ovdje i sada, u iseljenitvu.28
Dislocirani zaviaji kao dinamini, mobilni identiteti
Pored onih u Austriji, vedskoj i Australiji, prakse ouvanja, oivljavanja i rekonstruiranja
lokalnih identiteta u iseljenitvu istraivao sam i zabiljeio i meu pripadnicima bosanske
dijaspore u amerikom gradu St. Louisu, najmnogoljudnijem bosanskom gradu izvan
BiH, u kojem se u zadnja dva desetljea skrasilo oko 75.000 bosanskih migranata, preteno
Bonjaka iz Podrinja i Prijedora, protjeranih za vrijeme rata iz svojih zaviaja.29 Ono to
ini ovu bosanska zajednicu vidljivom jesu brojne gostionice, duani s proizvodima
uvezenim iz BiH, drutveni i sportski klubovi, a lanovi zajednice takoer imaju i svoje
radijske programe, novine i magazine, pa ak i svoju televiziju. Meutim, prava heterogenost
ove iseljenike zajednice tek se da razaznati kada zavirite u domove i susjedstva bosanskih
migranata, ili pak sjednete za njihov stol u nekoj od gostionica na Gravois Avenue u predgrau Bevo dijelu St. Louisa gdje se mogu nai cijela bosanska sela u jednoj ulici, ili
u jednom kvartu. Ispod niza slojeva irih kolektivnih identiteta od amerikoga i bjelakoga
do bosanskoga i bonjakoga utjelovljeni, intimni identiteti koje Bonjaci u St. Louisu
svakodnevno ive su prije svega zaviajni, tj. translokalni. Paljivom sluatelju e za
uho zapasti niz lokalnih dijalekata i narjeja kojima bosanski migranti u St. Louisu govore.
Dok se u veim urbanim sredinama u BiH lokalni dijalekti doseljenika (unutarnjih migranata)
vrlo brzo zamijene standardiziranim jezikom i urbanim slengom, dotle se u dijaspori, u
mjestima poput St. Louisa, ti lokalni dijalekti iz starih zaviaja ljubomorno uvaju, odravaju
i ine bitan faktor diferenciranja pojedinaca i grupa u okviru bonjake dijaspore. Slino

28

apo, J. i Halilovi, H.: La Localisation du Transnationalisme: Pratiques Tranfrontalires

Bosniaques et Croates. Ethnologie franaise, 43 (2), 2013, str. 291-301; Halilovi, H.: Places
of Pain: Forced Displacement, Popular Memory and Trans-local Identities in Bosnian Wartorn Communities. New York - Oxford: Berghahn, 2013; Halilovi, H.: Rekonstrukcija zaviajnih
9U: Emirhafizovi, M. et al (ur.), Migracije iz Bosne i Hercegovine. Sarajevo: UNSA i Ministarstvo
za ljudska prava i izbjeglice, 2013, str. 63-72; Halilovi, H.: Istraivanje i konceptualiziranje
prisilnih migracija na Zapadnom Balkanu. U: Vajzovi, E. i Raidagi, E. K. (ur.), Mediji izmeu
slobode i zavisnosti: mediji i politike elite u kontekstu izbjeglih i raseljenih osoba u Bosni i
Hercegovini i Srbiji. Sarajevo: Fakultet politikih nauka UNSA, Institut za drutvena istraivanja,
2013, str. 19-32.
29
Coughlan, R.: Transnationalism in the Bosnian Diaspora in America. U: Valenta, M. i Ramet, S.
P. (ur.) Bosnian Diaspora: Integration in Transnational Communities. Farnham: Ashgate, 2011,
str. 105-22; Halilovi, H.: Trans-local communities in the age of transnationalism: Bosnians
in diaspora. International Migration, 50 (1), 2012, str. 162-178.
Godinjak 2013/199

HALILOVI

je i s drugim oblicima utjelovljenih i senzornih izraaja tih lokalnih identiteta prisutnih

kroz razne lokalne posebnosti, poput pite kvrgue,30 zatitnog znaka Prijedorana St. Louisa,
ili izvorne muzike, specifine za Podrinje i istonu Bosnu. I okusi hrane i muziki ukusi
isto kao i govor i niz drugih lokalnih obiaja, pria i uspomena dio su palete zaviajnih
identiteta raseljenih Bonjaka. Uprizorenje tih lokalnih identiteta se odvija na razne naine,
kako u privatnosti domova tako i u javnom prostoru.
Svakodnevno ivljenje translokalnih identiteta ukljuuje i niz drugih aktivnosti kako
s rodbinom, nekadanjim susjedima, poznanicima i prijateljima u St. Louisu i drugim
gradovima u SAD-u tako i s onima koji su migrirali u druge zemlje ili su ostali u BiH.
Da se ne radi samo o nostalgiji za izgubljenim zaviajem, ve o rekonstruiranim zaviajnim
identitetima u drugaijem kontekstu, potvruje i skoro prevalentna i svakako poeljna
zaviajna endogamija; mladim ljudima se sugerira da se ene naima, pri tome mislei
na osobe istoga zaviajnog porijekla. Ovaj trend uzajamnih enidbi i udaja pripadnica i
pripadnika istih zaviajnih grupa Bonjaka raseljenih diljem svijeta takoer dodatno, na
vrlo utjelovljen nain, uvruje i potvruje translokalne identitete.
Premda afirmira znaenje naputenoga mjesta za razne migrantske populacije, ova
interpretacija ne implicira esencijalistiki, statiki pogled na odnos ljudi, mjesta i identiteta.
Ona ne implicira da su translokalne dijasporske zajednice fiksirane i nepromjenjive u
svom identitetu smjetenom u nekom prolom vremenu i prostoru. Prakse translokalnosti
pokazuju kako kulturno mjesto i utjelovljeni lokalni identiteti transcendiraju geografski
prostor i kronoloko vrijeme kako mobilnost i privrenost mjestu nisu intrinzino kontradiktorni, nego mogu biti komplementarni procesi.31 One potvruju dinamizam i fluidnost
sloenoga odnosa u kojemu identitet mjesta kao skup utjelovljenih praksi transcendira svoju
prvotnu geografsku lokaciju i postaje translokalan ili polilokalan. U novom, dijasporskom
prostoru, migranti stvaraju mjesto (od engl. place-making) u smislu da ga prisvajaju i
usvajaju kao znaenjsko i identitetno mjesto32 kroz translokalni proces koji ukljuuje
intervenciju drugih lokaliteta (porijekla), mrea i djelovanja izdaleka. Budui da se u migracijskom
kontekstu osjeaj mjesta nuno stvara i transformira u translokalnom okruenju koje
ukljuuje barem jedno ovdje i jedno tamo taj proces ne nastaje samo u mjestima naseljavanja
ve i u mjestima porijekla, prilikom posjeta i povratka migranata. Translokalnost, dakle,
obuhvaa irok spektar praksi i odnosa u artikulaciji distinktivnih (trans)lokalnih identiteta
i u migraciji i u kraju porijekla otkrivajui kako se te prakse i odnosi rekonstruiraju,
prilagoavaju i iznova stvaraju u mobilnome svijetu. Ovakve translokalne prakse i veze
tako igraju znaajnu iako nedovoljno priznatu ulogu (i) u socioekonomskoj transformaciji
i opravku lokalnih mjesta i zajednica u BiH.

30

Pita od komada pileeg mesa poredanih po tijestu i zaljevena kiselim vrhnjem.

Halilovi, H: (Per)forming trans-local homes: Bosnian diaspora in Australia. U: Valenta, M. i
Ramet, S. P. (ur.) Bosnian Diaspora: Integration in Transnational Communities. Farnham:
Ashgate, 2011, str. 63-81; apo, J. i Halilovi, H.: La Localisation du Transnationalisme: Pratiques
Tranfrontalires Bosniaques et Croates. Ethnologie franaise, 43 (2), 2013, str. 291-301.
32
Gulin Zrni, V.: Kvartovska spika: Znaenja grada i urbani lokalizmi u Novom Zagrebu. Zagreb:
Institut za etnologiju i folkloristiku - Jesenski i Turk, 2009.
31

200/Godinjak 2013

Bonjaka dijaspora kao integralni faktor bosanskohercegovake drave

Zakljuak
Iako na prvi pogled moe izgledati kao politiki marginalno vrijedno, ouvanje i rekonstrukcija zaviajnih identiteta u dijaspori, kao i razni vidovi veza s mjestom porijekla u
BiH, od kljune su vanosti za dravu BiH i njenu budunost. Naime, kroz odravanje lokalne
kulture, sjeanja, dijalekta, narodnih obiaja i drugih posebnosti zaviaja koje su u genocidu
unitene, translokalne aktivnosti i identiteti u okviru globalne bonjake dijaspore potvruju
dravnost i ideju cjelovite BiH na cijelom njenom teritoriju. Takoer treba napomenuti
da su ljudi koji su stvorili i ine suvremenu bonjaku dijasporu upravo iz podruja koja
su sustavno etniki oiena i gdje su se desili najvei zloini u toku rata, dakle iz Podrinja,
Bosanske krajine i Posavine. Mnogi od njih su preivjeli torture, logore i ponienja, a skoro
svaki prognanik je izgubio nekog bliskog iz kruga porodice, komija i prijatelja. Cilj genocidnog nasilja je upravo bio usmjeren protiv ideje zaviaja kao mjesta intimne teritorijalne,
sociokulturne pripadnosti u okviru BiH. Sistematsko nasilje kojim su unitavani ljudi i veze
koje su inili ta mjesta takoer je imalo namjeru da ljude otui od njihovih zaviaja i na
afektivnoj razini, da se sjeanje na zaviaj vezuje za rune epizode nasilja i ratnih zloina,
na epizode patnje i ponienja uz koje je progon Bonjaka iz njihovh zaviaja bio propraen.
Meutim, ljudi koji danas ine bonjaku dijasporu ne samo da nikada nisu i nee prihvatiti
de facto stanje okupacije i apartheida u svojim otetim zaviajima nego takoer svojim postojanjem i politikim aktivizmom ukazuju na to nepravedno stanje u svjetskim demokracijama,
iji su, u meuvremenu, postali graani i dravljani. injenica je da se danas lake osjeati
Bonjakom (i Bosancem) iz epe, Zvornika, Brkog ili Prijedora u dalekim gradovima
poput St. Louisa, Bea, Melbournea ili Malma nego u mjestima gdje se ova mjesta nalaze
u BiH. Rekonstrukcija i odravanje transloklanih identiteta u dijaspori je upravo odgovor
na nemogunost punog ivljenja tih identiteta u stvarnim zaviajima. Prakse translokalnosti
nisu prihvaene kao alternativa stvarnim zaviajima, nego kao nain uvanja i odravanja
lokalnih identiteta do mogunosti dostojanstvenog povratka u otete zaviaje, od kojih su
mnogi jo uvijek reducirani na zarasle ruevine i masovne grobnice. Moda je najvea
vanost postojanja i odravanja translokalnih identiteta u dijaspori upravo taj prkos
preivjelih kao dokaz da su njihovi zaviaji samo privremeno transformirani, da jo uvijek
ive bez obzira na sve nasilje kojima su bili izloeni. Na koncu, mjesta ine ljudi i njihovi
obiaji, sjeanja, prie i emocije, a ne puka geografija, i dok oni postoje, postojat e i sva
ona spaljena, unitena i oteta mjesta diljem BiH.

Literatura
Baldassar, L.: Transnational families and the provision of moral and emotional support: The
relationship between truth and distance. Identities, 14, (2007), str. 385-409.
Bandovi, Safet: Iseljavanje Bonjaka u Tursku, Sarajevo: Institut za istraivanje zloina
protiv ovjenosti i meunarodnog prava, 2006.
Basch, L. et al.: Nations unbound: Transnational Projects and the Deterritorialised Nationstate. New York: Gordon and Breach, 1994.
Brickell, K. i Datta, A.: Introduction: translocal geographies. U: Katherine B. i Datta, A. (ur.)
Translocal Geographies: Spaces, Places, Connections. London: Ashgate, 2011, str. 3-22.
Godinjak 2013/201

HALILOVI
Conradson, D. i Mckay, D.: Translocal subjectivities: mobility, connection, emotion. Mobilities,
II (2), 2007, str. 167-174.
Coughlan, R.: Transnationalism in the Bosnian Diaspora in America. U: Valenta, M. i Ramet,
S.P. (ur.) Bosnian Diaspora: Integration in Transnational Communities. Farnham: Ashgate, 2011,
str. 105-22.
apo J. i Halilovi, H.:La Localisation du Transnationalisme: Pratiques Tranfrontalires
Bosniaques et Croates. Ethnologie franaise, 43 (2), 2013, str. 291-301.
apo-mega, J.: Dva lokaliteta, dvije drave, dva doma: transmigracija hrvatskih ekonomskih
migranata u Mnchenu. Narodna umjetnost: Croatian Journal of Ethnology and Folklore Research,
40 (2), str. 117-131, 2003.apo-mega, J.: Strangers Either Way: The Lives of Croatian Refugees
in Their New Home. New York-Oxford: Berghahn Books, 2007.
Filipovi, M.: Fenomen dijaspore. Nezavisne novine. 25. juli (2007).
Franz, B.: Uprooted and Unwanted: Bosnian Refugees in Austria and the United States. College
Station: Texas A&M University Press, 2005.
Glick Schiller, N.: Transnational social fields and imperialism: bringing a theory of power
to transnational studies. Anthropological Theory, 5 (4),2005, str. 439-461.
Glick Schiller, N.: Beyond methodological ethnicity: local and transnational pathways of
immigrant incorporation. Willy Brandt Series of Working Papers, 2/8, Malm: Malm University,
2008.
Glick Schiller, N... (et al.): Trans-nationalism: a new analytic framework for understanding
migration. U: Vertovec, S. i Cohen, R. (ur.) Migration, Diasporas and Trans-nationalism. Cheltenham:
Edward Elgar Publishing, 1999, str. 26-50.
Guarnizo, L. E. i Smith, M. P.: The Locations of transnationalism. U: Smith, M. P. i Guarnizo, L.
E. (ur.) Transnationalism from Below. New Brunswick-London: Transaction Publishers, 1998, str. 3-34.
Gulin Zrni, V.: Kvartovska spika: Znaenja grada i urbani lokalizmi u Novom Zagrebu. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku - Jesenski i Turk, 2009.
Hage, G.: At home in the entrails of the West: multiculturalism, ethnic food and migrant
home-buildin. U: Grace, H. ...(et al.) (ur.) Community and Marginality in Sydneys West. Annandale:
Pluto Press, 1997, str. 99-153.
Halilovi, H.: Bosanskohercegovaka dijaspora u vrtlogu globalnih migracija: anse i izazovi
za Bosnu i Hercegovinu. Pregled, LXXXVI (3), 2006, str. 193-220.
Halilovi, H.: (Per)forming trans-local homes: Bosnian diaspora in Australia. U: Valenta,
M. i Ramet, S. P. (ur.) Bosnian Diaspora: Integration in Transnational Communities. Farnham:
Ashgate, 2011(a), str. 63-81.
Halilovi, H.: Beyond the sadness: memories and homecomings among survivors of ethnic
cleansing in a Bosnian village. Memory Studies Journal, IV (1), 2011.(b), str. 42-52.
Halilovi, H.: Trans-local communities in the age of transnationalism: Bosnians in diaspora.
International Migration, 50 (1), 2012, str. 162-178.
Halilovi, H. :Places of Pain: Forced Displacement, Popular Memory and Trans-local Identities in Bosnian War-torn Communities. New York - Oxford: Berghahn, 2013 (a)
Halilovi, H.: Rekonstrukcija zaviajnih identiteta u dijaspori: translokalne zajednice u Australiji i Sjedinjenim Amerikim Dravama. U: Emirhafizovi, M. et al (ur.), Migracije iz Bosne
i Hercegovine. Sarajevo: UNSA i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, 2013 (b), str. 63-72.
Halilovi, H.: Istraivanje i konceptualiziranje prisilnih migracija na Zapadnom Balkanu.
U: Vajzovi, E. i Raidagi, E. K. (ur.), Mediji izmeu slobode i zavisnosti: mediji i politike
elite u kontekstu izbjeglih i raseljenih osoba u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Sarajevo: Fakultet
politikih nauka UNSA, Institut za drutvena istraivanja, 2013. (c), str. 19-32.
Imamovi, Mustafa: Bonjaci u emigraciji: monografija Bosanskih pogleda: 1955-1967.
Sarajevo: Bonjaki institut, 1996.
Kearney, M.: The local and the global: the anthropology of globalisation and transnationalism.
Annual Reviews Anthropology, 25, 1995, str. 547-565.
202/Godinjak 2013

Bonjaka dijaspora kao integralni faktor bosanskohercegovake drave

Lavi, S.: Bosanskohercegovaka dijaspora i migracije: njihov znaaj za bosanskohercegovako
drutvo. Institute for Research of Genocide: (2012)
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine. Pregled stanja bosanskohercegovakog stanovnitva. Sarajevo: Sektor za iseljenitvo, 2008.
Portis-Winner, I.: Semiotics of Peasants in Transition: Slovene Villagers and Their Ethnic
Relatives in America. Durham: Duke University Press, 2002.
Peleikis, A.: The emergence of a translocal community: the case of a South Lebanese village
and its migrant connections to Ivory Coast. Cahiers dtudes sur la Mditerrane Orientale et
le Monde Turco-Iranienn, 30, 2000, str. 297-317.
Povrzanovi Frykman, M.: Materijalne prakse bivanja i pripadanja u transnacionalnim drutvenim prostorima. Studia ethnologica Croatica, 22 (1), 2010, str. 39-60.
Toal, G. i Dahlman, C.T.: Bosnia Remade: Ethnic Cleanisng and Its Reversal. Oxford i New
York: Oxford University Press, 2011.
Valenta, M. i Ramet, S. P.: Bosnian migrants: an introduction. U: Valenta, M i Ramet, S. P.
(ur.) The Bosnian Diaspora: Integration of Transnational Communities. Farnham: Ashgate, 2011,
str. 1-23.
Van Gelder, L.: Weaving a Way Home: A personal Journey Exploring Place and Story. Ann
Arbor: University of Michigan Press, 2008.
Wimmer, A. i Glick Schiller, N. : Methodological nationalism, the social sciences and the study
of migration: an essay in historical epistemology. International Migration Review, XXXVII (3),
2003, str. 576-610.
Wise, A. i Velayutham, S.: Second-generation Tamils and cross-cultural marriage: managing
the translocal village in a moment of cultural rupture. Journal of Ethnic and Migration Studies, XXIV
(1), 2008, str. 113-131.

BOSNIAKS DIASPORA AS AN INTEGRAL FACTOR OF

BOSNIAN-HERZEGOVINIAN STATE
Hariz Halilovi
Summary
Nowadays, Bosniaks are one of the largest, globally widespread and socially best organized
immigrant groups from Ex-Yugoslavia. The reason for the abundance and distribution, as
well as the organization, the Bosniaks Diaspora can be found in the forced displacement /
emigration of Bosniaks, which was not only a consequence but also a direct target of genocide
against this people and aggression against their homeland of Bosnia and Herzegovina during
1992-1995. Expelled from their native places and their homeland, Bosniaks followed similar
patterns of refugee groups in modern history: they become formed primarily as a political
Diaspora, whose existence and political being were directly tied to the destiny of Bosnia
and Herzegovina. In this article - based on ethnographic research of Bosniaks immigrant groups
in Australia, North America and Europe - author describes a global profile and particularity
of Bosniaks Diaspora as a part of ex-territorial Bosniaks corpus, and offers insights into the
ways of their political activities directed towards the promoting and preserving the state of
Bosnia and Herzegovina, for the purpose of creating favourable conditions for a dignified
return to ones home and country.
Key words: Bosniaks Diaspora, homeland, transnationalism, translocalism
Godinjak 2013/203

UDK 28-4: 28.7 (497.6)

Bivanje muslimanom i oblici

predstavljanja u drutvu
Hadi Mehmedalija
Rijaset Islamske zajednice u BiH
Sarajevo

Bivanje muslimanom je odreeno svjedoenjem jednosti Boga, poslanstva Muhammeda

i povratka svega Bogu. Takvo bivanje je uvijek iz konkretnih uvjeta, ali nikad nije posredovano
nikakvom vanjskom pojavom. Iz takvog bivanja proistjeu i ovjekove odgovornosti prema
Bogu, sebi, svim ljudima, i prema svemu to jeste u postojanju. Priznanje realnosti tog svega
je uvjet za ovjekovo ispunjenje Boije zapovijedi da ini dobro i spreava zlo. U bivanju
muslimanom nema obaveznog crkvenog poretka, pa posljedino ni bilo kakvog sveenstva.
Nijedan pojedinac niti ijedna organizacija ne dri u svojim rukama sakrament kojim bi bilo
uvjetovano ili ogranieno bivanje muslimanom. Ukljuenost muslimana u drutvo i politiki
poredak znai da u tome postoje razliiti oblici predstavljanja i zastupanja. Svaki od tih oblika
je u muslimanskom vidiku procjenjivan sa stanovita njegovog doprinoenja dobru ili zlu,
u skladu s Boijom zapovijedi ovjeku da bezuvjetno ini ono to je dobro. U politikim
porecima u kojima je zajamena sloboda vjerskog opredjeljenja svako udruivanje na temelju
vjerskog pripadanja je dobrovoljno, pa su i svi oblici predstavljanja i zastupanja u takvom
organiziranju takoer dobrovoljni, i to prema principu ravnotee prava i dunosti. U javnosti
su esti sluajevi odluivanja u vezi s predstavljanjem i zastupanjem koji se nude kao
obvezujui za sve muslimane. Potrebno je, u skladu s time, razmotriti doktrinarne razloge
za takve oblike javnog predstavljanja i zastupanja. U ovome radu bit e ukazano na neke
od nejasnih pitanja predstavljanja i zastupanja u tienju dostojanstva individualnog
bivanja muslimanom i u razliitim oblicima ukljuenosti tog bivanja u drutvo.
Kljune rijei: Bog, Poslanik, musliman, sloboda, drutvo, politiki poredak, Islamska
zajednica
Nasuprot itavoj epohi i unato tolikoj rjeitosti i stvarnim rtvama, sloboda
openito nije, istinu govorei, nikakav Razlog ak ni u politikoj oblasti. ()
ovjek jest slobodan, a to znai da se u svakom trenutku nalazi pred dvojakom
mogunou: initi dobro koje Bog hoe, i koje e njega izbaviti; ili ono koje hoe
njegova lakomost, i koje e ga ubrzo podjarmiti. () Ali, ako budete slobodni
prigrliti i ispuniti poziv koji vam je Bog uputio, tada ete umai mehanikom kolu
u koje ste ubaeni svojim roenjem i svojom rasom, svojim grijesima i vladajuim
mnijenjem.
Denis de Rougemont
204/Godinjak 2013

Bivanje muslimanom i oblici predstavljanja u drutvu

Dva mogua ovjekova bivanja

ovjek je vazda pred dvojakom mogunou: bivanjem ovjekom i bivanjem
muslimanom. Poelna razlika izmeu ova dva bivanja jeste to je prvo Bogom
(za)dato, dok se u drugo ulazi slobodnim voljom i odlukom svakog pojedinca.
Ljudski (drutveni, politiki) poredak koji omoguuje da se moi u ovjeku spremljene za jedno
ili drugo njegovo (ljudsko) bivanje pokazuju i razvijaju nesmetano je u tradicijskoj slici
svijeta validan. Poznatom muslimanskom pravniku Ibn Tejmiji pripisuje se izjava da je
pravedna drava ako je i nevjerujua bolja od nepravedne drave makar bila vjerujua.1
Navedene ovjekove mogunosti pokuat u obrazloiti u recima koje dolje ispisujem.

Bivanje ovjekom
Zamjetno je da u Kuranu asnom bivanje ovjekom stoji prije bilo kojeg drugog njegova
bivanja, pa tako i bivanja muslimanom. Tako je u tradicijskom uenju uope. U tom uenju
izvor ovjekova dostojanstva jeste Bog, Koji jasno obznanjuje: Pa, zaista, Mi smo
dali dostojanstvo djeci Ademovoj, Mi ih nosimo kopnom i morem i opskrbljujemo ih
blagodatima, i dajemo im prednost daleko iznad veine Naih stvorenja.2
Meu pokazanjima tog dostojanstva su i sljedea: Bog je ovjeka stvorio Svojom rukom3;
udahnuo u njega od duha Svoga4; poduio ga imenima svim5; zapovjedio melekima
da mu se poklone6; potinio mu sve u nebesima i sve na Zemlji7; uinio ga namjesnikom
na njoj8 sa zadaom da je obrauje i na njoj red i mir odrava. Da bi to dostojanstvo bilo
ozbiljeno, Bog je ovjeku zajamio sva prava i zapovjedio njihovu zatitu i odravanje.9
Tako, ivot svakog ovjeka je svet; njegova imovina je nepovrediva; sloboda njegova je
neotuiva, i to od slobode vjerovanja, miljenja i izbora zanimanja do slobode korienja
institucija; pa dalje, ovjekovo je pravo da sebi odabere prebivalite gdje god eli, da stanuje
gdje hoe i da zemljom putuje nesmetano; Bog nije dozvolio da ovjek bude nepravedno

Takoer: Bog e pomoi pravednu dravu ako je i nevjerujua, a nee pomoi nasilniku
dravu makar bila i vjerujua. Hani al-Duber: El-emr bil-maruf ve en-nehj anil-munker, str. 48.
2
Vidi: Kuran, 17, 72.
3
Isto, 38, 75.
4
Isto, 15, 29. i 38, 72.
5
Isto, 2, 31.
6
Isto, 2, 34.
7
Isto, 31, 20.
8
Isto, 2, 30.
9
Svi su ljudi podjednako obdareni osnovnim ljudskim pravima, ukljuujui pravo da slobodno
izaberu svoju religiju bez prisile, jer unutar islamskog uenja prostor onog drugog je uvan i
zatien. Islam nije iskljuiva religija, i niti jedno ljudsko bie, sveenstvo ili neko drugi, nema
doputenje postavljati granice Boijoj milosti i oprostu, ili u Njegovo ime govoriti o podjeli
nagrade ili kazne. Konani sudija je jedino Bog to se jasno vidi iz kuranskog stavka 6, 154.
Hassan Hathout: Reading the Muslim Mind, American trust Publication, March 1995, str. 13.
Godinjak 2013/205

HADI

proganjan ili zatvaran; On ga je zatitio u slobodi miljenja i javnoj obznani njegovoj,

zatim da se neometano obrazuje i odgaja; Bog jasno upozorava da je pravo gladnog da bude
nahranjen, golog da bude odjeven, bolesnog da bude lijeen, uplaenog da bude osloboen
od straha, bez obzira na boju koe, vjeru, rasu, jezik i dr.
U kuranskom vidiku je potivanje ovih ovjekovih prava dug Bogu. Njihova primjena
u stvarnom ivotu je in kojim se ovjek uzdie Stvoritelju i Gospodaru svom, ba kao
to Mu se pribliava klanjanjem (salat) i drugim zapovjeenim i pohvalnim vidovima
robovanja (ibadet).
A ovjekova je dunost da svoj odnos s Bogom, koji znai potpunu predanost i potinjenost
samo Njemu (islam), ozbilji i(li) ras-krije svoje dostojanstvo. To dostojanstvo ne moe
a priori ovisiti ni o emu to ovjek nema u svojoj izvornoj naravi (fitra). Ozbiljiti se znai
ras-kriviti svoju izvornu narav ili vratiti se Bogu. Taj povratak ne moe biti odreen svijetom
niti zatvoren u njeg.
Ovo su neki od vidova bivanjem ovjekom u kuranskom vidiku.
Bivanje muslimanom
Bivanje muslimanom je odreeno svjedoenjem jednosti Boga, poslanstva Muhammedova
i povratka svega Bogu. Takvo bivanje je vazda iz konkretnih uvjeta, ali nikad nije posredovano
nikakvom vanjskom pojavom. Iz takvog bivanja proistjeu i ovjekove odgovornosti prema
Bogu, sebi, svim ljudima, i prema svemu to jeste u postojanju. Priznanje realnosti tog svega
je uvjet za ovjekovo ispunjenje Boije zapovijedi da ini dobro i spreava zlo.
U bivanju muslimanom nema obaveznog crkvenog poretka, pa posljedino ni bilo kakvog
sveenstva. Nijedan pojedinac niti ijedna organizacija ne dri u svojim rukama sakrament
kojim bi bilo uvjetovano ili ogranieno bivanje muslimanom.10 Svaka osoba koja svjesno
i iskreno priznaje da nema Boga osim Boga i da je Muhammed poslanik Njegov jeste
predana Bogu (musliman).11
Meutim, podijeljena su miljenja o tome da li je u vidiku islamskog uenja nuno
potrebna neka vrsta posredovanja u cilju tumaenja i primjene kuranskog teksta. Rije

10

Pojedinac moe traiti oprost u Boga izravno, bilo kad i bilo gdje. Nije mu potreban posrednik
niti zagovaratelj, jer svako, i mukarac i ena, ima pravo na izravnu vezu sa svojim Stvoriteljem:
kad god Ga dozovu traei milost i oprost, On se odaziva i (o)prata im. Odlazak nekom smrtniku,
koji je smrtan upravo kao i vi, kako biste se ispovijedili, poslije ega ta osoba izgovori neto
u smislu: Idi, dijete moje, oproteno ti je!, neprihvatljiv je u vidiku islamskog uenja. Oprost
je iskljuivo u Boijem domenu i niko nikada nije u stanju uzeti Njegove atribute. Zapravo u
islamu nema sveenstva... Hassan Hathout: Reading the Muslim Mind, American trust
Publication, mart 1995, str. 34.
11
Ispunjenje ove jednostavne definicije pripadanja islamskom uenju jeste sve to islamski zakon
trai od lanova islamske zajednice. Samo se jedanput osoba testira i dokazuje svoju odgovornost,
i to kroz dvije izjave: da je Boije bie samo Allah i da je Muhammed Njegov poslanik, i, nakon
toga, od nje se vie ne trai nikakav legalni dokaz njene vjere, a u prednosti je jer, kao linost,
uiva sva prava i obaveze koje proistjeu iz islamskog zakona. Ismail Faruqi: Islam, prijevod
Jasmina Dizdarevi i Hasan Dilo, Lukavac: D. J. L. ELL-2, 1998, str. 14.
206/Godinjak 2013

Bivanje muslimanom i oblici predstavljanja u drutvu

je o posredovanju izmeu svetog (religijskog teksta) i date realnosti.12 Mnogi su upozoravali

na opasnost zloupotrebe spomenutog posredovanja, koja je i danas vrlo prisutna.13
Oblici predstavljanja u drutvu
U muslimanskoj slici organizirane ljudske zajednice nosilac suvereniteta (moda, pozajmljenog) jeste narod, a ne vladar, odnosno ummet (zajednica), a ne halifa. Prema tome, suveren
je narod, a vladar je unajmljenik (ar. edir) ili opunomoenik (ar. vekil). Pravo je zajednice
i, istovremeno, dunost da smijeni vladara kad god za to postoji opravdan razlog.
U islamskom vjerozakonu (erijatu) vjera vazda ostaje izvor zakona i vrijednosti, a
nikada izvor vlasti. Imam ejh Muhammed Abduhu je jedan od onih koji su jo na poetku
minulog stoljea odluno odbili prihvatiti da je vlast uspostavljena na principima islamskog
uenja vjerska vlast. On podsjea da je jedan od temelja koji ovo uenje posebno cijeni
ruenje vjerske vlasti i njezino dokidanje u samom temelju.14
12

Iako u principu u islamu nema posebne organizirane vjerske institucije u funkciji posredovanja
izmeu Boije Rijei i ovjekovih djela, ipak postoji nuna potreba za nekom vrstom posrednika
u cilju tumaenja, odnosno primjene njezina sadraja. To je posredovanje izmeu svetog (religijskog) teksta i realnosti. No u procesu ovog ljudskog posredovanja javljaju se sve pogreke i
pristrasnosti kojima su izloeni ljudi. Ako je rije o tekstu koji je svet (nepovrediv), onaj ko
ga tumai i primjenjuje je ovjek sa svim ljudskim slabostima. Ono to je ovdje najopasnije jeste da
ovjek koji primjenjuje i tumai sveti tekst, bilo da je rije o visokom vjerskom dostojanstveniku
ili vlastodrcu ija se vlast temelji na religijskoj osnovi, pridodaje sebi neki vid svetosti, vie ili
manje, od svetosti teksta koji tumai i primjenjuje. Tako on svoje naloge ili pravno miljenje
predstavlja kao izraze samog vjerskog stajalita, a ne svoga vlastitog razumijevanja vjere. Stoga,
on svoje osporavatelje opisuje kao neprijatelje vjere, a ne kao protivnike njegova naina tumaenja
same vjere. Fuad Zekerija: Al-sahva al-islamijja fi mizani al-akl, Dar al-fikr li al-dirasati ve
al-ner ve al-tevzi, Kairo, 1989, str. 23.
13
Postoji jedno drugo miljenje koje je u oprenosti sa spomenutim (obaveznosti i nunosti zajednikog rada za boljitak muslimana): ono prihvaa zajedniki rad kao obavezu, ali tu obavezu
ograniava na odreenu skupinu smatrajui da samo ona predstavlja pravu istinu, a da je sve drugo
neistina. () Drukije reeno, ovakve grupe istiu za sebe da su zajednice muslimana i da osim
njih ne postoji zajednica muslimana i da, dokle god su oni zajednica muslimana, svako ko se
odvoji od njih odvojio se od zajednice, i svako ko im nije pristupio nije u zajednici muslimana!
() Njima se mogu pridodati i oni koji istinu pripisuju svojoj zajednici ili partiji iskljuujui
druge. () Ove fetve, koje su plod neznanja i bahatosti ljudi koji nisu upueni u nauk erijata,
vode zajednicu muslimana u najgore odredite i propast () Neki pravnici u prolim vremenima
su kazali kad su vidjeli fetve nekih od onih koji sebe smatraju upuenim u znanje: Doista, neki
koji danas izdaju fetve ljudima zasluuju vie da budu u zatvoru nego kradljivci jer kradljivci
upropauju ljudima njihov ovaj svijet, dok im ovi kvare vjeru njihovu! A ta bi tek ti znalci
islamskog prava rekli kad bi vidjeli kakve mi sve fetve itamo ili sluamo u nae vrijeme?!
Jusuf al-Karedavi: Savremene fetve 2, prijevod s arapskog: Ahmed Hatuni, Amir Hodi, Halili
Mehanovi, Osman Kozli i Mustafa Prljaa, Sarajevo: El-Kalem, 2010, str. 658-659.
14
Na drugom mjestu u svom tekstu dodaje da islam rui zgradu takve vlasti i brie je tako da od
nje u narodu ne ostanu ni ime ni trag. I niko, osim Bog i Njegov Poslanik, nema vlast nad bilo ijom
vjerom niti kontrolu nad bilo ijim vjerovanjem. Boiji Poslanik Blagoslovi i mir Boiji s njime!
bijae samo priopitelj i opominjatelj, a nikako nadzornik niti vlastodrac. Svevinji
Godinjak 2013/207

HADI

Ovdje emo ukratko ukazati na neke od vidova spomenutog predstavljanja.

Porodica
Iz slike svijeta kojoj ovjek pripada voljno ili nevoljno, sa znanjem ili neznanjem, proistjeu
njegova shvatanja izvora prava. U svakoj ideologijskoj slici pravo je konstruirano na osnovi
zadanog cilja. A u tradicijskoj slici pravo je utemeljeno na Boijoj Objavi. Ako je tako, onda
je i shvatanje porodice drukije u te dvije slike. U ideologijskoj slici svijeta porodica je ili
naelo ili smetnja. U tradicijskoj ona je samo dio okvira u koji je smjetena ljudska pojedinanost.
Odgovornost pojedinca prema njegovoj zajednici zapoinje s porodicom, koja je samo
dio okvira u koji je smjetena njegova ljudska pojedinanost Od svakog pojedinca oekuje
se bezuvjetno injenje dobra drugim ljudima, ali i bezuvjetno odbijanje da se bilo kome
prizna poelni znaaj u odreivanju Puta i Pravila ovjekovog ozbiljenja. Nijedan ovjek
u eshatolokome ishodu nee i ne moe nositi breme drugog ovjeka. Niko nikoga od ljudi
ne moe konano spasiti, bez obzira na njihove poloaje u odnosu prema Bogu.
Narod
Svaki pojedinac roen je u svome narodu15 (a to znai u odreenome dobu i jeziku).
Nijedan od naroda ne moe imati a priori prednost u odnosu na drugi. Svaki narod, bez obzira
na zemlju koju nastanjuje i jezik koji govori, moe biti dijahronijski i sinhronijski okupljen oko
autoriteta Knjige (Kitab), koju mu je Bog objavio preko nekog od Svojih vjerovjesnika.
Nijedna od tih knjiga nije dostupna ovjeku kao potpuno i zavreno (konano) tumaenje.
Njezino potpuno tumaenje ostaje uvijek u Boga. ovjekova tenja da popravlja svoje
tumaenje, a to znai da sudjeluje u zajednici tumaenja, jeste i nain vraanja Bogu. Nikada
i niko u narodu Knjige ne moe preuzeti mjesto najvieg autoriteta. Zato je i simboliki i
sutinski za svaki narod od presudne vanosti ta otvorenost sredita za pristup svakom pojedincu.

o tome kazuje: I ti opominji, ti si samo opominjatelj, nisi vlastodrac nad njima! (Kuran, 88,
21-22). Nikom od njegovih sljedbenika nije dato da on razvezuje niti da vezuje, ni na nebu ni
na Zemlji; vjernik je osloboen od svakog nadzornika u onom to je izmeu njega i izmeu Boga
jedinog () U islamskoj vjeri nema nikakve vjerske vlasti osim vlasti lijepog savjeta i pozivanja
u dobro i odvraanja od zla. A tu vlast Bog je prenio na najprostijeg meu muslimanima i njom
odbio najuglednijeg meu njima; i On je tu vlast prenio na najuglednijeg meu njima
kritikujui njom najneuglednijeg meu njima. Al-amalul-kamilah lil-Imam Muhammed Abduhu,
realizacija dr. Muhammed Immara, tom 3, str. 286.
15
Ko sainjava narod? Jesu li to porodice ili pojedinci (individue)? Openito, na Zapadu e biti
odgovor da su to individue, jer je u tamonjim drutvima individualizam jaka vrijednost. U
islamskom svijetu stvarnost je sasvim drukija jer u tamonjim drutvima, tanije zajednicama,
porodica predstavlja jednu cjelinu iji su lanovi meusobno tijesno povezani i solidarni. Naravno,
drutvo e, ako njegova ideja zaivi u tim zemljama, nastojati ukinuti ili oslabiti te tijesne
porodine povezanosti. No to je dugaak proces i dosta bolan, naravno, i teko je da e ikada
biti prihvaen. Thomas Hylland Eriksen: Paranoja globalizacije, islam i svijet poslije 11.
septembra. S norvekog preveo: Rasim Muratovi, Sarajevo: Sejtarija, 2002, str. 141. i dalje.
208/Godinjak 2013

Bivanje muslimanom i oblici predstavljanja u drutvu

Nacija
Ono to u muslimanskoj intelektualnoj tradiciji odgovara narodu Knjige u modernome
dobu odreeno je kao nacija ili kao narod osvijeen oko nametnutog mu autoriteta.
U ideologijskoj slici svijeta sredite naroda ili drutva pripada autoritetu ideologijske
elite koja odreuje cilj i naine njegovog postizanja. Nikada ideologijska elita, pa makar
ona bila ona najdemokratskija, ne moe pristati na otvorenost sredita i autoriteta koje
zauzima za tumaenje svih koji su usmjereni prema tako postavljenom autoritetu.
Drava
U svakome od svojih stanja ovjeku je potrebna zatita njegove smjetenosti u porodicu
i drutvo. Ta zatita je vladavina prava. U savremenome svijetu politiki poredak ili polis,
to znai ureenost u odnosu na neko nepovredivo sredite, jeste nacija-drava. Svaki narod
svoje osvjeenje posvjedouje sposobnou da uspostavi i odrava ustrojstvo kojim titi
dostojanstvo i prava pojedinca. To ustrojstvo ili taj poredak jeste drava. Ona je i za narod
Knjige i za naciju sredstvo za osiguranje pojedinanih i skupnih prava, ali se, kako i prolost
i sadanjost jasno pokazuju, jednostavno transformira u cilj, pa tako i u tiraniju i nasilje
nad pojedincem. Drava je, valja stalno naglaavati, sredstvo za osiguranje uvjeta u kojima
e biti zatieno ovjekovo dostojanstvo.
Danas se uglavnom poeljna drava imenuje kao sekularna. To bi trebalo da znai da
poeljna drava nije perenijalna. I to je posve jasno. Svi oblici dravnog ustrojstva promjenljivi
su u skladu s procjenama interesa njezinih ljudi. Ali to ne znai da sekularnost (promjenljivost)
drave moe dovoditi u pitanje perenijalnost (trajnost) izvora ovjekovog individualnog
i kolektivnog dostojanstva. Bog kao Stvoritelj ovjeka, kao Pravedni Stvoritelj i Vladar
svega to je u postojanju, ne moe biti iskljuen kao izvor ovjekove slobode i dostojanstva,
ovjekovih prava i dunosti, da bi umjesto Njega bio uspostavljen bilo koji drugi autoritet
(oblik ureenja drave: republika, monarhija; nacija, elita, religijska zajednica itd.).
Budui da je drava sekularna, onda su sve njezine promjene, kao naini prilagoavanja
i usklaivanja s potrebama njezinih konkretnih ljudi, njezinih graana, koji mogu biti
muslimani i nemuslimani, krani i nekrani, gnostici i agnostici, teisti i ateisti, uvijek takve
da ne dovode u pitanje perenijalne (trajne) izvore ovjekovih dunosti prema drugim ljudima,
svijetu i Bogu, dunosti iz kojih proistjee ovjekovo pravo na povratak Bogu u savrenosti.
Zamjenjivanje tih perenijalnih dunosti i prava muslimana, koji ne mogu biti izmijenjeni
u bilo kojem dravnom ureenju, bilo kojom ideologijskom imaginacijom ma kako imenovana
bila, pokazuje se danas, a tako je gotovo stoljeima, kao nain izbjegavanja odgovornosti
za neotrpljivo krenje perenijalanih prava muslimana na svakom koraku zemlje i neotrpljivu
utnju ljudi koji imaju odgovornost za tienje tih prava.
Sekularnost drave je neosporna. Ali to ne znai da je svaka sekularnost i dobra, te
da u dovoljnoj mjeri i na jednak nain titi perenijalnu mudrost, perenijalno dostojanstvo,
neosporivu slobodu volje, pravo na mnotvo tumaenja Knjige itd.
Zapravo, problem s dravom nastaje onda kada se ona proglaava apsolutnim suverenom.
Ta dogma o njezinom suverenitetu nad teritorijem, ljudima koji ga nastanjuju, nad njihovim
ivotima, djelatnostima, ostvarenjima, vrijednostima, sve do njihovih ideja, i danas je na
djelu na mnogim dijelovima planete.
Godinjak 2013/209

HADI

Sve je vei broj onih koji smatraju da koncept sekularne drave proistekao iz protestantskokatolikog sukoba i njegovog razrjeenja Vestfalskim mirom (1648) ne moe biti univerzalno
primijenjen iz injenice da su iskustva raznih zemalja razliita.16
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini
Poseban oblik predstavljanja u Bosni i Hercegovini jeste Islamska zajednica.17 Ona po
svojoj definiciji batini cjelokupno tradicijsko vjersko naslijee i islamsku (muslimansku)
kulturnu batinu bosanskih muslimana. Zaista, rije je o obilnom i raskonom tradicijskom
naslijeu i golemoj i raskonoj kulturnoj batini ovdanjih muslimana ije je glavno ishodite
u njihovoj (bosanskoj) recepciji Boanske Rijei dostavljene ovjeku preko Poslanika
Muhammeda, a.s., i njihovom pristajanju uz njega kao najljepeg uzora. Sada se ovdje
namee pitanje da li je na odnos prema ovome to imamo ispravan, da li tim odnosom
pomaemo da to nae naslijee i dalje traje, ili, pak, prekidamo njegovo trajanje i unitavamo
ga. Ako je odgovor da na sadanji odnos prema tradicijskoj i kulturnoj batini koju smo
naslijedili od naih predaka predstavlja, zaista, nastavak njihova trajanja, onda imamo pravo
i sve druge podsticati da i oni postupaju slino. Meutim, brojni su primjeri koji zorno
govore o, najblae reeno, naoj nebrizi o najvanijim segmentima nae kulturne batine.
U vienju velikog broja svjesnih i savjesnih vjernika i pripadnika Islamske zajednice
dananja Islamska zajednica odaje silno nesnalaenje i odsustvo koordiniranog djelovanja
kako unutar tako i (iz)van sebe, pa se dobija percepcije opepoznatog bh. fenomena: (ne)kontrolirane filozofije haosa. Tako zajednica postaje sve vie i vie nemuta u suoenju s istinskim
problemima bh. drutva. Vidljivo odsustvo kritikog modela miljenja i kritikog propitivanja
cjelokupne situacije sve vie odvaja administraciju IZ-a od intelektualaca, napose svjetovne
16

Rijetki su danas oni koji kau da je ovakav koncept drave glavni krivac postojee globalne krize
koja sve vie prijeti unitenju ovjeka, Svijeta i ivota uope. Mudri su s razlogom zabrinuti,
i stoga tragaju za moguim izlazom. Moda se mora cijeli ovaj meuperiod vrijeme svjetskih
ratova, hladni rat i veliko vrijeme nacionalnih drava zaboraviti prije nego to se saini jedna
konstruktivna politika teorija u blioj budunosti? U tom sluaju, zapadni teoretiari ne nalaze
se puno dalje ispred muslimana u politikom razmiljanju. Imamo li mi neto nauiti od muslimanskog miljenja i prakse u ovom kontekstu? Ovo je jedno neuveno miljenje za mnoge
koji su naviknuti misliti o muslimanskom drutvu kao, po definiciji, reakcionarnom i antimodernom. Moda ipak oni nama mogu objasniti da se moe graditi jedna dostojna ljudska
zajednica sa vrijednostima srednjeg puta i da postoje vie vrijednosti nego individuina nesputana
sloboda? Moda ne? U jednom buduem dijalokom dnevnom redu bit e obavezno i davati i
uzimati. Kao jedan prvi korak u tome zapadnjaci mogu poeti s priznavanjem svojih historijskih
greaka i sadanjih nedostataka. Kada se dvojica svaaju, to se rauna kao dobar takt i signalni
tonovi za onog najjaeg da izae s najveim priznanjima Thomas Hylland Eriksen, nav.
djelo, str. 162.
17
I.Z. je fakultativna organizacija vjernika, koja ne pretendira da se interpolira izmeu
osoba, koje vjeruju u Boga, nego vjernicima preputa da sami odlue da li e pristupiti, ostati ili
istupiti iz I.Z. (Katolika i pravoslavna crkva su obligatorne organizacije, budui da se samo
posredstvom sveenika sakrament krtenja! moe postati katolikom odnosno pravoslavcem).
Halid auevi, Drutveno-pravni aspekti osnovanosti namjeravanja reorganizacije Islamske
zajednice (dokument, 19. 4. 1993. godine, u vlastitom posjedu).
210/Godinjak 2013

Bivanje muslimanom i oblici predstavljanja u drutvu

inteligencije, kao i samog naroda, i ini je neosjetljivom za njihove egzistencijalne probleme.

Umjesto sluenja Bogu, pa time i narodu, esto se nastoji manipulirati u dnevnopolitike
svrhe i kalkulacije, zapadajui i propadajui istodobno u ideologiziranje islama i tzv. fenomen
zarotirane religije (to je svaka religija koja umjesto sluenja Bogu slui zapravo interesima
pojedinaca, odreenih politikih partija itd.). Uoljive su i pojave redukcionizma najgore
vrste, i, shodno tome, temeljno islamsko uenje gubi snagu iscjeljenja postojeih bolesti
dananje civilizacije; uz to preovladava puka redundantna parola koja ne unapreuje ivot
vjernika, ve iskljuivo istrajava na poveanju broja pripadnika.
Dodatni problem, dobro uoen, prepoznat i zloupotrijebljen od novonastalih vjerskih skupina
na ovom prostoru, jeste ustrajavanje na rigidnom institucionalnom (domalo crkvenom)
karakteru oficijelne zajednice, s jasnom subordinacijom koja je sve vie autokratska i autarkina,
i ne poiva na moralnim principima, ve na odranije uspostavljenom stalekom udruenju
vjerskih slubenika s jasno izraenim eljama da se steene privilegije sauvaju i proire
bez interesa za aktualni trenutak i stanje naroda. Sve ovo dodatno produbljuje sumnje i
podozrenja. Kako drukije razumjeti koaliranje Islamske zajednice s pojedinim politikim
strankama i njihovim liderima, to jest zapadanje u svijet politikog prizemlja umjesto
njegovog prevladavanja u svrhu opeg dravnog i nacionalnog interesa.
to je onda mogue pribjeite u miljenju i djelovanju?
Cjelovit zaokret u pogledu postojee prakse i obnova principa ura (najiri konsenzus
svih ukljuenih i raspoloivih kapaciteta pro i contra, napose onih intelektualnih); udaljavanje
od politike biranja podobnih umjesto sposobnih; naputanje katastrofalne politike svoenja
Bonjaka na vjersku skupinu, jer IZ ne moe i ne smije kompenzirati dravne institucije
(npr. iz nekih izjava bivih prvih ljudi vidljivo je da IZ sebe smatra nasljednicom osmanske
drave na ovom prostoru); povlaenje iz dnevnopolitikih upotreba i zloupotreba pojma
islama i nuenje percepcije univerzalnog, pluralnog i integriranog pripadanja i predanosti
Bogu koji su sposobni doprinijeti svekolikoj obnovi itavog regiona, i to ne samo u sklopu
regionalnih ve i ukupnih globalnih kretanja i procesa; transparentnost u finansijskim
tokovima, uz potivanje pozitivnih zakonskih propisa u tom pogledu vie od bilo koga
drugog u drutvu; zaokret prema malom, obinom ovjeku, i usredotoenje na njegove
probleme u iznalaenju modusa vivendi umjesto dosadanjeg paktiranja s poslijeratnim
tajkunima; okretanje ka bosanskim dematima u oba dijela BiH i ozbiljno sagledavanje
postojeih problema, uz naglasak na izgradnju i odgoj lanova demata, a ne damija/graevina;
stalno insistiranje na univerzalizmu i inkluzivizmu te interkulturalnim susretanjima, umjesto
zapadanja u partikularna i ekskluzivistika tumaenja islamskog uenja; naglasak na socijalnoj
pravdi u bh. drutvu, jer je insistiranje na apsolutnoj pravdi i genocidu apsolutna nepravda,
budui da se time na neizravan nain nijee Dan konanog Boijeg Suda (niko do On nije
i ne smije biti konani presuditelj); ukazivanje na opasnosti i pogibelji filozofije rtve,
kao i (ne)svijesti o iekivanju bilo ijih donacija umjesto pouzdavanja u svoje vlastite
snage i resurse; insistiranje na cjeloivotnom obrazovanju kadrova IZ-a itd., ali i izgradnji
cjelokupne agende bonjakog naroda i ovdanjih muslimana po listi egzistencijalnih a
ne politikih prioriteta itd.

Godinjak 2013/211

HADI

Zakljuak
ovjekova veza ili uzajamnost s Bogom Svevinjim, odnosno sjeanja Njegova Imena,
sudbonosna je za njega i na Ovom i na Drugom svijetu. O tom sjeanju ovjek nosi znanje
u svom unutarnjem biu koje ne ovisi ni o emu to je prenijeto izvana, ni o kakvom znanju
koje proistjee iz slijeenja nekog ili neeg. Istinski odgoj omoguava ovjeku da mu to
znanje ima prednost u odnosu na svako drugo. Uvjeti u kojima se on ozbiljuje su prirodno
i drutveno okruenje.
Ako izreene naznake o osobnom razumijevanju teme koju sam ovim tekstom zapoeo
privuku iiji interes, onda je njegova osnovna svrha postignuta. Pitanja koja sam ovdje
naznaio vanija su od odgovora koje sam ponudio.

BEING MUSLIM AND FORMS OF INTRODUCTION IN SOCIETY

Hadi Mehmedalija
Summary
Being Muslim is determined by testimony of the Almighty God, prophet hood of
Mohammad and return all to God. Suchlike being is always for specific conditions, but
never mediated by any external phenomenon. From such being arise mans responsibility
to God, to oneself, to all people and to all that exists. Reality recognition of everything is
condition for mans fulfilment of Gods commandments to act well and prevent evil. Being
Muslim, there is neither mandatory church order, and consequently nor clergy. Neither individual
nor an organization hold in their hands the sacrament which would be conditioned or limited
to be Muslim. Muslims involvement in society and in political system means that exist different
forms of representation and advocacy. Each of these forms, for the Muslim horizon, were
estimated from the standpoint of its contribution to good or evil, according to Gods
commandments for a man to unconditionally do good. In political orders that guarantee
freedom of religious belief, any association based on religious affiliation is voluntary, therefore
all forms of representation and advocacy in such organization are also voluntary, according
to the principle of the balance of rights and duties. In public there are frequent cases of decisionmaking concerning the representation and advocacy that are offered as obliging for all
Muslims. It is necessary, accordingly consider the doctrinal reasons for such forms of public
representation and advocacy. In this paper we will point at some unclear questions of
representation and advocacy to protect dignity of individual being a Muslim in a variety
of forms for involvement that being in society.
Key words: God, Prophet, Muslim, freedom, society, political order, Islamic community

212/Godinjak 2013

UDK 323.1:316.7 (497.6=163.43*)

Identitetske zamke
Kulturoloke refleksije o
bosanskohercegovakim narativima
u evropskom kontekstu
Vahidin Preljevi
Filozofski fakultet
Sarajevo

Sa aspekta moderne kulturologije gledano, identitet nije i ne moe biti neki jednom
zanavijek proiveni oznaitelj. Postupak stvaranja fiksiranih identiteta koji nemaju dovoljnu
irinu esto je povezan i sa totalitarnim politikim praksama. Povijest pokazuje da takvi
monoloki identiteti, ako ve nisu osueni na propast, tavore na veoma niskom stupnju
civilizacijskog razvoja. To se ini osobito vanim u kontekstu Bosne i Hercegovine i njenih
identiteta, pa i bonjakog. Tenja posebnosti koja odlikuje svaku praksu ouvanja ili stabiliziranja identitetskih granica, i bez koje uistinu i nema identiteta, uvijek prijeti da se prometne
u egzaltiranu ekskluzivnost. U tom sluaju ona neprestano suava prostor potencijalnim
pripadnicima. U neku ruku postaje sudbinska (A. Sen), zakovana u neprobojne okvire, pa
se pretvara u neku vrstu identitetske klopke i pribjeita u strahu od izazova (post)moderne.
U svom e prilogu referent iz ove kulturoloke perspektive osmotriti takve identitetske strategije
u BiH, koristei se kulturnopovijesnim paralelama u Evropi, posebno na njemakom govornom podruju.
Kljune rijei: identiteti, kultura, kulturni identiteti, bonjaki identitet

Ubilaki identiteti i kulturna moderna

sjeaj pripadnosti nekom identitetu, kae indijsko-britanski ekonomist i nobelovac Amartya Sen, moe znatno osnaiti, obogatiti i intenzivirati nae
odnose prema drugima, te nas osloboditi egocentrinog voenja ivota1.

O
1

Amartya Sen: Die Identittsfalle. Warum es keinen Krieg der Kulturen gibt. Mnchen, 2010, str. 18.
Godinjak 2013/213

PRELJEVI

Upravo u moderni, koja se odlikuje disperziranou prostora i vremena, socijalne

i kulturne zajednice, veli Zygmunt Bauman2, premda izuzetno nestabilne, postaju
izuzetno vane kako bi donekle ublaile prazninu koju ostavlja atomistiki individualizam. Ipak: takozvani kraj povijesti pokazao nam je da su identiteti (i to etnikoreligijski, pomalo i kulturalni) postali vaniji nego ikad. Nakon sloma dvoblokovske
podjele svijeta sukobi se gotovo iskljuivo vode, barem nominalno, barem na razini
diskursa, na razini etnikih razlikovanja, a u ime neega to je libanski pisac Amin
Maalouf nazvao ubilaki identiteti, fundamentalistiko iskljuivanje drugog i njegovo
identificiranje kao neprijatelja vlastitome.3 Ubilake koncepcije identiteta ne priznaju
sloenost strukture personalnog i kolektivnog sopstva; u najboljem sluaju pobornici
takve ideologije prihvataju postojanje mijeanih karaktera (djece iz, recimo, dvoetnikih
brakova), ali to smatraju problematinom situacijom, pa, kao to Maalouf kae,
opet tragaju za nekim autentinim jezgrom koje se krije iza vierasne, interkulturalne
oblande, pa takvog problematinog graanina pitaju: a ta si ti zapravo u najveoj
dubini svoje due.4
Znamo da u pozadini svih ratova djeluju i djelovat e i neki drugi faktori, prije svega
konkretni interesi elita, no nesumnjivo je da nita ne moe mobilizirati i militarizirati
graanstvo, pogotovo, hajde da kaemo, u kulturoloki manje osvijetenim drutvima,
vie od pozivanja na odbranu vlastitog identiteta. Povratak prie o identitetu u politikama
krajem 20. stoljea predstavlja na prvi pogled jedan anahronizam, no, sagledamo
li stvari u njihovom povijesnom razvitku, usudio bih se rei da su ideologije blokovske
podjele svijeta samo nakratko suspendirale ideologiju nacionalizma kao bitnog inioca
politike prakse. Zapravo, niti Evropa, to pokazuju fenomeni ksenofobije u zemljama
s imigrantskom populacijom, a pogotovo ne zakanjeli balkanski nacionalizmi, nisu
osvijestili vlastiti odnos prema onome to bi trebao biti identitet u neemu to bismo
ovdje nazvali kulturna moderna. Zadrat u se nakratko kod ovog pojma: kulturna
moderna, dakle jedno poimanje kulture a i identiteta u suglasju sa svim onim to ini
moderno doba moda je najbolje opisati jednom metaforom koju koristi Robert Musil
u svom romanu ovjek bez svojstava: u jednom poglavlju na poetku romana pod
naslovom Kakanija to predstavlja izvedenicu iz skraenice k-u.k. za Habsburku
monarhiju, Musilov pripovjeda esejistiki se osvre na problem karaktera, pa
kae: svaki stanovnik neke zemlje ima najmanje devet karaktera, karakter profesije,
nacionalni, dravni, klasni, geografski, spolni, svjesni, nesvjesni, a moda jo i privatni
karakter, on ih u sebi sve objedinjuju, no oni ga ujedno i rastau, pa je on samo
jedno malo, od puno potoia isprano korito, u koje se oni ukapaju, i iz kojeg opet izlaze,
da bi se s drugim potoiima slili u naredno korito. E sad, upravo zbog toga, kae
pripovjeda dalje, svaki stanovnik Zemlje ima jo i jedan deseti karakter, a on
nije nita drugo nego pasivna fantazija neispunjenih prostora; on ovjeku dozvoljava
sve, ali samo jedno ne: da uzme za ozbiljno ovo to ine prethodnih najmanje devet
2

Zygmunt Bauman: Flchtige Moderne. Frankfurt/M, 2003.

Amin Maluf (Maalouf): Ubilaki identiteti. Beograd, 2003.
4
Maalouf, 2003, str. 6.
3

214/Godinjak 2013

Identitetske zamke. Kulturoloke refleksije o bosanskohercegovakim

narativima u evropskom kontekstu

karaktera, niti ono to se s njima dogaa, dakle drugim rijeima, upravo ne ono
to ga treba ispuniti.5 Ova metafora korita s devet karaktera koji se ulijevaju i desetim
koji bi trebao reflektirati ovo ispunjavanje i drati ga, takorei, na distanci upravo mi
se ini inspirativnim opisom onoga to ini kulturnu modernu: refleksivnost u tom
smislu da se ne dopusti, tako da kaem, potonue u ono Musilovo korito, odnosno
potpuna identifikacija s bilo kojim karakterom ili, hajde da kaemo, identitetom,
upravo da bi bili svjesni toga da smo kao individue silom prilika ili sreom podijeljeni
u vie pripadnosti. Historija je pokazala da su sirene etnikog identiteta posebno
glasne i posebno zavodljive, jer obeavaju potpuno utapanje svih ostalih karaktera,
njihovo dokidanje, pa i ponitavanje svih tegoba, razmirica koje oni nose sa sobom,
naroito u moderno doba.
Kako bi se onemoguilo ovakvo skraivanje identiteta, trebalo bi po Amartyji
Senu, ofanzivno insistirati na konceptu konstruktivnosti identiteta. Citiram: Ne radi
se samo o tome da priznamo identitete i njihove mnogostrane implikacije; odsudan
je po meni i uvid da prisilna snaga i znaaj odreenih identiteta sa njihovom neumitnom raznolikosti jeste zapravo stvar naeg slobodnog izbora.6 Bilo bi zanimljivo
ispitati koliko pojedini identiteti na odreenim prostorima i u odreenim vremenima
uope mogu biti stvar slobodne volje, a koliko je upisivanje, ukoliko su Musilovi
potoii toliko snani, da subjekt zapravo i nema mogunost oduprijeti se tome
i izgraditi bilo kakvu alternativu, kao to je sluaj u patrijarhalnim drutvima. Posebno
je pitanje da li uistinu svi identiteti i trebaju biti izbor slobodne volje; ne predstavlja
li to radikalno iskljuivanje nunosti i jednu problematinu dimenziju individualistike postmoderne, koja moe zavriti u proizvoljnosti? Ovo treba imati na umu,
premda sad nije mjesto i vrijeme da se opirnije progovori o tome.
Senovo insistiranje na nesvodivoj raznolikosti i voljnoj dimenziji identiteta treba
shvatiti kao regulativni koncept koji u doba agresivnih politika identiteta predstavlja
poeljnu i civiliziranu alternativu revitalizaciji predmodernih iskljuivosti. Kulturna
moderna otuda bi poivala na prepoznavanju i relativiziranju iluzije o jednoj sudbinskoj pripadnosti, izbjegavanju identitetske zamke, potpunom utapanju u jedno
identitetsko korito.
Nacionalni narativi
Ne postoji nikakva dvojba o tome, kae beki kulturolog Wolfgang Mller-Funk,
da sva kolektivna, nacionalna pamenja imaju podlogu u pripovijestima, odnosno
odreenim pripovjednim matricama, koje konstituiraju politiku identiteta.7 Kulture
su otuda uvijek i pripovjedake i ispripovijedane zajednice, koje se mogu razlikovati
upravo po svom pripovjednom fundusu. Tako narativna podloga kulturnog pamenja
5

Robert Musil: Der Mann ohne Eigenschaften. Bd. 1, Reinbeck bei Hamburg, 1999, str. 34.
Sen, 2010, op.cit., str. 20.
7
Vidi Wolfgang Mller-Funk: Kultur und ihre Narrative. Eine Einfhrung. 2. berarb. u. verndert.
Auflage Wien/New York, 2008.
6

Godinjak 2013/215

PRELJEVI

odsudno razlikuje zemlje i zajednice koje dijele isti jezik, kulturni kanon, i dobar
dio zajednike povijesti kao to su Njemaka i Austrija. Dok je u ovoj posljednjoj
dominantan habsburki mit, kako ga zove Claudio Magris8, a od Drugog svjetskog
rata i narativ neutralnosti, dotle je u Njemakoj poslije 1945. godine ostvaren prekid
sa starijim kulturalno-nacionalnim narativima, a njihovo mjesto je, kako procjenjuje
Aleida Assmann, zauzela pripovijest o Auschwitzu.9 To generira odreeni kvalitet
politikog diskursa i politikog identiteta, pa je tako u Njemakoj do danas postalo
nezamislivo da neka politika stranka dobije izbore na rasistikim ili antisemitskim
parolama ili koketiranju s nacionalsocijalizmom, kao to je to svojevremeno bio
sluaj u Austriji, a recimo i u Italiji.10
Konstitucija kulturnog identiteta iz narativa se, kako tvrdi Mller-Funk, odnosi
kako na mitove tradicionalnih zajednica tako i na moderne velike pripovijesti. Pritom
biva Jugoslavija moe posluiti kao dobar primjer ta se dogaa kada se raspadnu
velike pripovijesti: mit o narodnooslobodilakoj borbi i partizanima kao glavnim
junacima ove pripovijesti, koji se neprestano celebrirao o svetkovinama i godinjicama,
institucionalno potvrivao u udbenicima i kolskoj nastavi, te prezentirao u brojnim
filmovima i drugim medijskim formatima. Politikom raspadu Jugoslavije prethodio
je proces rehabilitiranja alternativnih pripovijesti o Drugom svjetskom ratu, koje
su postepeno ulazile u javnu sferu, probijale granice kazivosti, ulazile u poredak,
te naposljetku ovladale diskursom krajem osamdesetih i poetkom devedesetih godina.
Uspjeh ovih alternativnih pripovijesti bazirao se na tome da su one aktivirale odreen
sloj tzv. pukog sjeanja, koje se nije poklapao sa zvaninim narativom. Ovdje, meutim,
treba naglasiti sljedee: to puko sjeanje, na koje su se i pozivali ex-jugoslavenski
nacionalistiki narativi, daleko je od toga da predstavlja nekakvo nepatvoreno
izvorite, koje samo treba artikulirati i kojemu treba dati nekakav izvorni oblik.
U tu zamku retorike autentinosti i izvornosti, koja esto odlikuje nacionalistike
naracije, upale su mnoge intelektualne elite tog vremena, njegujui kult nekakve
autohtone, izvorne etnokulture.11 Takvo izvorno sjeanje ne moe postojati ve i
zbog toga to je i ono samo preformirano porodinim i privatnim pripovijestima,
koje i same predstavljaju konstrukciju, odnosno koje imaju svoje pripovjedake
instance kao institucije moi (bilo da se radi o predstavnicima vjerskih zajednica,
oevima, djedovima itd.). Osim toga, alternativni narativi krajem osamdesetih naslanjali
su se na isti nain na ve formirane mitove i legende, koji su u socijalistikoj naraciji
potisnuti na rub. Otuda izmeu ovih narativa nije postojala razlika u njihovom sutinskom
8

Claudio Magris: Der habsburgische Mythos. Wien, 2000.

Aleida Assmann: Arbeit am nationalen Gedchtnis. Eine kurze Geschichte der deutschen
Bildungsidee. Frankfurt; New York, 1993.
10
Da se moda u Njemakoj u tom pogledu neto mijenja, ili bi se moglo promijeniti, svjedoi
ogromni uspjeh knjige Thile Sarrazina, koja se protivi daljem naseljavanju stranaca ocrtavajui
apokaliptinu sliku Njemake koja je izgubila svoju vlastitu kulturnu matricu.
11
O ovome vidi ve klasine studije u zborniku Izmiljanje tradicije koji su pripredili Eric Hobsbawm
i Terence Ranger (na prijevod: Beograd, 2011), te izvanrednu zbirku eseja Ivana olovia: Balkan
teror kulture. Beograd, 2008.
9

216/Godinjak 2013

Identitetske zamke. Kulturoloke refleksije o bosanskohercegovakim

narativima u evropskom kontekstu

izvoritu, u tom smislu da je jedan bio umjetni, nametnut, a drugi prirodan, na:
oba su rezultat konstrukcijskih operacija, oba su dakle jednako izvorna i oba su
proizvod ideolokog diskursa. Razlika izmeu pojedinih narativa ne sastoji se dakle
u kvalitetu njihovog porijekla, nego u trenutnoj konstelaciji moi i onome to bih
ja nazvao ideoloki efekt. Jugoslavenski narativ je imao jednu, da kaemo,
humanistiku i univerzalistiku dimenziju, njegova teleologija je, barem iznutra,
smjerala na povezivanje razliitog, dok su se nacionalistiki narativi uglavnom
zasnivali na retorici separacije. No gledajui strukturalno, socijalistiki narativ
zasnivao se takoer na prii o posebnosti jugoslavenskog puta izmeu istoka i zapada,
ekvidistanci prema komunizmu i diktaturi ruskog i istonoevropskog tipa s jedne
i truhlom kapitalizmu Zapada s druge strane. Poznata je osnovnokolska ilustracija
iz nastave geografije, koja je osamdesetih, dakle jo u mojoj generaciji, imala zauujuu narativnu snagu, a to je da je Jugoslavija okruena brigama, pri emu slova
posljednjeg dijela sintagme aludiraju na poetna slova susjednih zemalja. Stoga je,
strukturalno gledajui, socijalistiki narativ, koji po svom tipu pripada herojskim
narativima (Mller-Funk), zapravo prenesen na nacionalistike diskurse, i tamo
u svojoj konfiguraciji multipliciran, premda, dakako, popunjen drugaijim sadrajem.
Raspad socijalistikog narativa dogodio se iz drugih razloga, i mislim da je to
sa svoje strane pouno za bosanskohercegovaki sluaj: on se raspao zbog toga to
nije doputao postojanje paralelnih naracija, koje bi ga relativizirale i civilizirale te
onemoguile identitetski fundamentalizam koji vodi u konflikt i sukob. Revolucije
rijetko donose neto stvarno novo, ve, kako i etimologija rijei to sugerira, povratak
starog i potisnutog. Uske granice diskurzivnog poretka, tipine za diktature, koje
se ustanovljavaju potiskivanjem pa i poricanjem alternativnih pripovijesti, vrlo esto
ovdje se uz svu skepsu moemo nasloniti na psihoanalitiku teoriju kulture
imaju za posljedicu da se urue upravo pod pritiskom traumatskog, latentnog sadraja
traume, osobne i kolektivne, uglavnom dobijaju na snazi kada se potisnu u prostor
odnosno ne-prostor kazivog. Otuda je odnos latentnog i manifestnog u kulturolokom
promatranju identiteta od kljunog znaaja.
BiH u kontekstu junoslavenskih identiteta
Sve ovo to je prethodno reeno naravno vrijedi samo u sluaju stabilnog poretka
imena, kako kae njemaki romanist i kulturolog Matthias Waltz12. Istina, imena su,
da parafraziramo poznato mjesto iz Goetheovog Fausta, samo zvuk i dim, a osjeaj
je sve. U kulturalnim diskursima, naalost, upravo je obrnuto. U konkretnom sluaju
BiH, nejasnoe oko naziva za razliite etnike grupe trajale su dugo, na neki nain
jo uvijek traju; naroito se to iz razliitih razloga odnosi na odrednicu Bonjak.
No upravo ovo relativno kanjenje u stabiliziranju diskurzivnog poretka, koje
odreeni nacionalni osvijeteni narativi, obino oznaavaju kao veliki nedostatak,
Bosni i Hercegovini i Bonjacima daje priliku da ne ponove stranputice srodnih
12

Mathias Waltz: Die Ordnung der Namen. Frankfurt, 1993.

Godinjak 2013/217

PRELJEVI

junoslavenskih identiteta. Mislim da nije pretjerano rei da su se nacionalna

osloboenja i stjecanja nacionalnih identiteta junoslavenskih zajednica u 20. stoljeu
dogaala na jedan nain koji je imao za posljedice razaranja, sukobe, zloine. Dakle,
naa (junoslavenska) emancipacija ne odvija se ba na neki neduan nain, kako
je to nastojala predstaviti historiografija naih naroda i narodnosti, ukljuujui i onu
u socijalistikom periodu nae povijesti. Ogledan primjer jesu nae bive zajednike
utemeljiteljske pripovijesti koje se uglavnom baziraju na junakoj krvi, kako je
P. Slijepevi rekao za Aleksu antia, a nedavno jedan historiar izgovorio da opie
Gavrila Principa, kao onu historijsku figuru u kojoj se oitava ideoloko zastranjenje
junoslavenskih zajednica i njihovih diskursa o utemeljivanju vlastite posebnosti.13
Iz toga slijedi da se u koncipiranju bosanskohercegovakog i bonjakog identiteta
trebaju izbjei predmoderna mitologiziranja povijesti, kao to se trebaju izbjei
i zamke fiksiranja identiteta, koja bi ove identitete zakovala u neke arhaine semantike
ija je kljuna odrednica zatvorenost i suprotstavljenost modernosti. Drugim rijeima:
trebalo bi izbjei imaginiranje nekog ur-bosanskog ili ur-bonjakog identiteta s tano
odreenim elementima i obrascem koji bi modelirali pojedince pripadnike tog identiteta.
Fantazma autentinosti nacionalnog identiteta, koja obino poiva na figurama,
slikama i pripovijestima neke zamiljene nepatvorenosti, vodi radikalnoj redukciji
svijesti, a esto se suprotstavlja neemu to se interpretira kao poast modernog doba
i nezdravi dio nacionalnog bia. Najei primjeri takvog bolesnog tkiva nacije jesu
drugovjerci, ateisti, LGBT zajednice itd. Bosanskohercegovaki/bonjaki identitet
trebao bi upravo biti inkluzivni, integrativni: doputati pa i poticati postojanje paralelnih
pripadnosti i paralelnih naracija. Nasilno kodiranje i modeliranje identiteta koje bi
vodilo iskljuivanju odreenih segmenata ponovilo bi greke nekih junoslavenskih
zajednica ije su radikalne politike u ime te iskljuivosti u 20. stoljeu poinile ogromne
zloine i natovarile sebi teret povijesne krivnje, kojom e se jo generacije baviti.
U jednom eseju o utemeljiteljskim kulturalnim pripovijestima njemaki germanist
Albrecht Koschorke zastupa tezu da je bez nekog sredinjeg narativa nemogue govoriti
o nekoj kulturnoj zajednici, a posredno i o dravi. (Zaotreno reeno, EU, koja ima veinu
parametara jedne konfederalne dravne zajednice samo zbog toga jo nije drava,
jer nema objediniteljski narativ, koji bi se celebrirao u zajednikoj javnosti.) Tu
dolazimo do Bosne i Hercegovine. Evidentno je da Bosna i Hercegovina u stanju sadanje
podijeljenosti ne posjeduje zajedniki kulturni kod koji bi se manifestirao preko
zajednike simbolike. Da li je mogue, da li je uope poeljno da ga zadobije?
Pseudorealistina, nacionalistika teza, koja se esto moe uti u recentnom politikom
diskursu, sastoji se u tome da uope nije potrebno vriti separacije i dodatna odvajanja,
jer e se, eto, Bosna i Hercegovina uruiti sama od sebe. Ona se upravo zasniva na
ovom uvidu da bez zajednikog pripovjednog fundusa i vezujuih simbola nije mogue
oformiti onaj zajedniki emocionalni rezervoar koji ini osnovnu identifikaciju
graana s dravom. esto kulturoloki slijepa odbrana BiH poziva se na stoljetnu
13

Vidi Slobodan oja: Principijelno o Principu. Slobodna Bosna, 25. 4. 2013. Vidi i moj komentar
na tekue diskurse o stogodinjici 1914, objavljen u Osloboenju 25. 5. 2013. pod naslovom ija
ja 1914. Napomene o Sarajevskom atentatu i politikama sjeanja.

218/Godinjak 2013

Identitetske zamke. Kulturoloke refleksije o bosanskohercegovakim

narativima u evropskom kontekstu

tradiciju multikulturalnosti i zajednitva, zanemarujui notornu injenicu da stoljea

komiluka u politikom smislu nita ne znae ako se ne prenesu na refleksivnu
i konstruktivnu razinu, to jest ako se ne prevedu u jezik politike moderne. Upravo
je to onaj aspekt na koji se treba fokusirati. Odlika politike moderne je ta da velike
pripovijesti danas mogu funkcionirati samo ako omogue pluralnost u diskursu,
tj. samo ako se insistira na relativnosti postojeih separatnih naracija. Mit o interkulturalnom biu Bosne jeste mit, on jeste iluzija, on jeste konstrukcija, ali je
njegova prednost u odnosu na separirajue diskurse u tome to u svojoj osnovi, i
u svom ideolokom efektu, ima izraenu univerzalistiku notu.
Jer, kljuna karakteristika kulturalnih narativa je i u tome, o tome sam ovdje
premalo rekao, da ne mogu opstati ako se ne prilagode svom vremenu. Kosovski mit,
primjerice, barem u svojoj militantnoj verziji14, i danas optereuje Srbiju jer vie nije
kompatibilan s globalnom politikom kulturom, koja se, pored svih potekoa koje
imamo, ipak zasniva na verificiranom znanju, ili barem tome stremi. Pritom, dakako,
ne treba zaboraviti da je vidovdanski narativ bio usaen u stvaranje jugoslavenske
drave nakon Prvog svjetskog rata, te da su brigu o njemu bile preuzele i ostale
junoslavenske elite; karakteristian primjer je Vidovdanski hram Ivana Metrovia.
On je na neki nain, sa svojom karakteristinom strukturom, prisutan u osnovama
svih naih politikih identiteta u 20. stoljeu.
Ono to predmoderne narative ini izuzetno ranjivim jeste radikalna redukcija povijesti,
odnosno negiranje kompleksnosti povijesnih epoha. Danas kulturalni narativi imaju
ansu da opstanu jedino ako u sebi otvore mogunost diferencije, pa i proturjeja.
U tom kontekstu treba sagledavati i problem identiteta Republike Srpske kao entiteta
unutar BiH i najizraenijeg primjera tenje za omeivanjem jedne predmoderne
etno-teritorije. Je li mogue danas bez potpunog zatvaranja diskursa zasnovati uvjerljivu
naraciju iz koje bi, recimo, bili potpuno iskljueni genocid u Srebrenici, dugogodinja
opsada Sarajeva i nebrojeni drugi organizirani zloini za koje su presueni skoro
svi vaniji pripadnici politike i vojne elite? Ako su ovakvi poduhvati i bili mogui,
odnosno u skladu s duhom vremena, u doba oko Prvog svjetskog rata, oni su danas
u nepomirljivoj koliziji s dominantnim diskursima evropske integracije.
Ne vidim stoga kako se u BiH s kulturolokog aspekta mogu trajno odrati nacionalistiki narativi u BiH. Ukoliko se integrativni interkulturalni narativ ne bude nametao
silom, ne bude ne elim navoditi na pogrene analogije ponovio jugoslavensku
greku, te bude doputao diferenciranost i prijepornost u sebi, mislim da e se on, zbog
svoje principijelne otvorenosti i, kako bi Lvi-Strauss to nazvao: zbog svog kumulativnog karaktera15, da tako kaem, prirodnim putem nametnuti kao onaj narativ
14

Do danas neprevaziena kulturoloka studija o kosovskom mitu jeste ona Miodraga Pavlovia:
Vidovdan i asni krst. Beograd, 1976, citirano prema etvrtom izdanju iz 2007: Budei ratnike
instinkte i raspaljujui iskonsku mrnju, kosovski mit pripremao je duhove za krvavi obraun
s Turcima. To je bilo ba ono to je, u tom trenutku, najvie odgovaralo dravotvornom srpskom
graanstvu, zaoukupljenom duhovnom i materijalnom pripremom za rat protiv Turske. Kosovski
mit kao spona izmeu ratnikih masa i vodeeg graanskog sloja, neposredno se ukljuivao u
nacionalnu propagandu: od mita postajao politika stvarnost srpskog naroda. str. 166.
15
Claude Lvi-Strauss: Rasse und Geschichte. Frankfurt, 1972.
Godinjak 2013/219

PRELJEVI

koji moe odgovoriti na izazove modernog doba. Ako je ovo posljednje to sam rekao
nesmotrena prognoza koja ne uzima u obzir realnost na terenu (da upotrijebim jednu
od, u recentnim bosanskohercegovakim politikim diskursima, omiljenih vojnih
metafora), onda moda moe posluiti kao regulativna ideja, kao utopijski obris
jedne nae kulturne moderne.

IDENTITY TRAPS
CULTURAL REFLECTIONS ON BOSNIAN-HERZEGOVINIAN
NARRATIVES IN EUROPEAN CONTEXT
Vahidin Preljevi
Summary
Taking the modern culturology view, identity is not and can not be some signifier
sewed for good. The process of fixed identities creation that does not have sufficient
breadth is often connected with totalitarian political practices. History shows that such
monological identities, if they are not already doomed to failure, vegetate at a very low
level of civilization development. This seems particularly important in the context of Bosnia
and Herzegovina and its identities, even the Bosniaks one. Striving of special features that
distinguish any practice of preserving or stabilizing identity boundaries, and without it
there is no identity indeed, always threatens to turn into exalted exclusivity. In such case,
it continually narrows the space to prospective members. In a sense, it becomes fatal (A.
Sen), nailed to impenetrable frames, so it turns into a kind of identity trap and refuge in
a fear of (post)modernity challenge. In this paper, from the cultural perspective, the author will
observe such strategies of identity in Bosnia and Herzegovina, using the cultural- historical
parallels in Europe, particularly in German-speaking areas.
Key words: identities, culture, cultural identities, Bosniaks identity

220/Godinjak 2013

UDK 72: 711.164 (497.6)

316.752.4 (497.6)

Arhitektura etnosimulacruma i turbofolk

potkultura: supstituiranje bosanskog kulturnog
naslijea krivotvorinama
Amra Hadimuhamedovi
Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika
Sarajevo

Ovaj rad usmjeren je na mogue objektiviziranje pojave simulacruma u savremenoj

bosanskoj arhitekturi, iskazanog kroz kopije, krivotvorine i arhitektonske fikcije. Kroz
analizirane sluajeve koritenja kopija postojeih graevina velike simbolike vrijednosti,
koritenja nagaanja i fikcije za rekonstrukciju objekata koji su srueni i prije vie od jednog
stoljea, i arhitektonskog simuliranja historije kakva nikad nije bila savremenim arhitektonskim
hibridima koji nose naziv etnosela mogue je ukazati na dva kljuna poticaja etnosimuliranju
kulturnog naslijea: 1. ostvarivanje finansijske dobiti kroz masovni turizam sa etnobrendom;
2. supstituiranje ili novo konstruiranje identiteta, ekskluzivistiko zatvaranja etnoteritorija
i preoblikovanja bosanskih historijskih urbanih krajolika. Definicija razliitih razina
pozajmljivanja ili iznevjerivanja kulturnog naslijea u Bosni oslonjena je na kategorije
koje postavlja J. Baudrillard kroz prikaz sukcesivnih faza slike od reprezentacije do
simulacruma. Pojava etnosimulacruma u novoj bosanskoj arhitekturi ima izravan utjecaj
na kulturno naslijee s obzirom na to da je konstituirana na razgradnji znaenja bosanskog
kulturnog pamenja, na njegovom obezvreivanju i izravnom fizikom destruiranju (ili
kroz kalemljenje arhitektonskih fikcija na arheoloke ostatke graevina, ili spolijiziranjem
fragmenata naslijea u simulacije historijske arhitekture). Ta pojava, koja nosi lokalne
specifinosti potkulture, svoje prve znaajnije izriaje dobija poetkom 21. stoljea u
Srbiji, a u cijelosti je naslonjena na kontekst nastanka, sadraj i socioloko znaenje muzikog
manira poznatog kao turbofolk. Nakon skoro deceniju i po od registriranja znaajnijih
oblika etnosimulacija u bosanskoj arhitekturi, mogue je govoriti o arhitektonskom i drutvenom
trendu, njegovim modelima i utjecajima na kulturno naslijee. Trend etnosimulacruma u
Bosni usporediv je sa slinim trajuim pojavama u nekim drugim dijelovima svijeta, posebno
s trendom kopija i mimikrija naslijea u postsocijalistikim zemljama biveg Sovjetskog
saveza i postkomunistikoj Kini, ali mogue ju je smjestiti i u globalni kontekst zbivanja
koja su okarakterizirana kao poticaj na promjenu paradigme zatite kulturnog naslijea uope.
Kljune rijei: Bosna, arhitektonsko naslijee, simulacrum, kopija, krivotvorina, fikcija,
etnosela
Godinjak 2013/221

HADIMUHAMEDOVI

1. Kulturno naslijee vrelo stvaralatva ili pozajmite utrivih roba

Ako je bogatstvo izgubljeno, nita nije izgubljeno
Ako je zdravlje izgubljeno, neto je izgubljeno.
Ako je karakter izgubljen, izgubljeno je mnogo.
Ako je naslijee izgubljeno, ti si izgubljen.
Izreka sikskih uitelja (Lowenthal, 1998)

Razaranje kulturnog naslijea i nastojanje da ono ponovno bude uspostavljeno iz ulomaka

fizikog gradiva i iz sjeanja uinili su Bosnu jednim od prostora globalnog preispitivanja
teorijskih odreenja i praktinih usmjerenja sadranih u savremenoj doktrini zatite naslijea.
(Napomena: naziv Bosna koriten je u geografskom i geopolitikom smislu kao oznaka
za prostor i dravu koja u savremenom dobu nosi naziv Bosna i Hercegovina. Posljedino,
na isti nain je koriten i etnikum Bosanac. Izuzetak je navoenje zvaninih naziva institucija
i dokumenata, kada su oni navedeni doslovno i citiranja ili parafraziranje koritenih izvora.
Pridjev bosanski oznaava sve ono to je izvedeno iz, na ovaj nain koritenog, imena Bosna.)
Iako su fizika ugroenost kulturnog naslijea nasiljem i njegovo znaenje u uspostavi
mira, pomirenja i okvira za dostupnost ljudskih prava kljuni odreditelji mogueg doprinosa
bosanskog iskustva integrirane zatite naslijea univerzalnom mozaiku raznovrsnosti, nisu
zanemarive brojne razliite, nerijetko specifine pojave, koje svojim utjecajem na naslijee
proizvode nove strune i naune izazove.
Ovaj rad je usmjeren na trajuu pojavu simuliranja kulturnog naslijea savremenom
arhitekturom u Bosni, koju je, koritenjem analogije s konvencionalnim nazivima nekih njenih
izraajnih oblika kao to su etnosela mogue nazvati arhitekturom etnosimulacruma.
Upotreba oznake etno ovdje je uvedena formalno, i potpuno je izvan znanstvenog etnolokog
uporita. Kroz upotrebu etnolokog znanstvenog instrumentarija bilo bi mogue potvrditi da
taj izriaj ne ispunjava sadraj definicije etnoloke pojave, nego se oslanja na narodne
sadraje i oblike, ponekad na narodnu epiku i bajke, i predstavlja eklektiku mjeavinu
historicistikih, vernakularnih i fiktivnih elemenata. Rijeca etno, kako zakljuuju ia i
Mlinar, koritena je u savremenim marketinkim tokovima za brendiranje turistiki privlanih
i finansijski iskoristivih proizvoda, ukljuujui prije svega arhitektonske objekte, komplekse
i cijela naselja, bez sudjelovanja etnologa u bilo kojem dijelu procesa.1
Kulturno pamenje, iji je najznaajniji sadratelj i gradivni element kulturno naslijee,
u posljednjim desetljeima izloeno je najizriitijim filozofskim preispitivanjima, koja
zadiru u kljuna polja njegovog odreenja, kao to su vrijednosni, sadrajni, znaenjski,
vremenski obuhvat i autentinost.2 Svaka od navedenih kategorija je u savremenom teoretskom

ia, Z., Mlinar, A.: Etno-sela izmeu ouvanja identiteta i poduzetnikog trenda. Etnoloka
tribina, 33 (40), 2010, str. 117-128
2
Araoz, G. F.: Preserving heritage places under a new paradigm. Journal of Cultural Heritage
Management and Sustainable Development, 1(1), 2011, str. 55-60.
222/Godinjak 2013

Arhitektura etnosimulacruma i turbofolk potkultura: supstituiranje

bosanskog kulturnog naslijea krivotvorinama

maniru dekonstruirana i podvrgnuta raspravama, koje se kreu od temeljnih pitanja, poput

onog Who owns the past3, do tumaenja razloga za savremenu obuzetost naslijeem i
ukazivanja na drutvene koristi i tete koje naslijee nosi.4
Rasprave ukazuju na potrebu univerzaliziranja svakog od postavljenih pitanja kroz poznavanje
i regionalnih i kulturnih razliitosti i priznavanje njihove korektnosti i prihvatljivosti, ali
ukazuju i na misaone labirinte, poput, naprimjer, tri reprezentativna paradoksa: 1. materijalne
autentinosti iskaza nematerijalnog naslijea, ili 2. internacionalnog stila u zatiti i interpretaciji
kulturnog naslijea, ili 3. unutarnje nepomirljivosti zatite i restauracije naslijea stila
moderne i izvorne zamisli tog stila.
U tom globalnom kontekstu pojava etnosimulacruma u Bosni i njoj susjednim zemljama
predstavlja sluaj koji dodatno uslonjava svaki od navedenih paradoksa i ima potencijal
da bude prihvaena kao novi arhitektonski iskaz globalne, ili, u najmanju ruku, u mnogim
podrujima prihvaene, pop-kulture. Proizvoenje novog pseudo etnoizriaja konstruiranjem
hibrida ili fiktivnih predstava tradicionalnih lokalnih narodnih vie ukusa i ukrasa nego znanja
i obiaja, iskazanih kroz savremeno graenje, proces je suprotstavljen procesu transnacionalnog
i univerzalnog vrednovanja kulturnog naslijea, koji traje od poetka 20. stoljea, sa sasvim
jasnom artikulacijom u preambuli Hake konvencije iz 1954. godine, a potom najizravnije
i precizno u Konvenciji o svjetskoj batini iz 1972. godine i njenim brojnim teoretskim
i doktrinarnim razradama i komentarima.
Tu opasnost univerzaliziranja sada regionalne pojave etnosimulacruma dodatno najavljuje
i brojnost, narastanje i irenje izazova koji se vezuju za interpretiranje, koritenje i zatitu
naslijea. Skoro svaki stav na otvoreno pitanje suoen je s mnotvom njegovih negacija,
to proizvodi zbunjujue stanje novih odreenja kulturnog naslijea i konteksta u kojem
disciplina njegove zatite funkcionira. Nikada se prije nije toliko ljudi bavilo s tako puno
razliitih prolosti. Povezujui stoljea od prethistorije do prole noi, naslijee stapa mezozojska
udovita s Marilyn Monroe, egipatske piramide s Elvisom Presleyjem.5
U strategijama vrednovanja, zatite i koritenja kulturnog naslijea na transnacionalnoj
razini istaknuta je uloga naslijea da potie savremeno stvaralatvo i djeluje kao vrelo nadahnua
za budunost.6 UNESCO-va Univerzalna deklaracija o kulturnim razliitostima iz novembra
2001. godine lanom 7 izriito obrauje kulturno naslijee kao izvorite stvaralatva. U iroki
raspon ljudskog odnosa prema naslijeu od ustrajavanja na autentinosti do kontinuiranja
vrijednosti u novim zamislima i oblicima smjetene su nebrojene mogunosti djelovanja.
3

Gibbon, K. F. (ur.): Who owns past? Cultural Policy, cultural property and the law. New Brunswick,
New Jersey and New London in association with American Council for Cultural Properties
Rutgers University Press, 2005.
4
Lowenthal, D.: The heritage crusade and the spoils of history. New York: Cambridge University
Press, 1968, str. 5.
5
Lowenthal, D.: The heritage crusade and the spoils of history. New York: Cambridge University
Press, 1968, str. 3.
6
Koers, W., Van der Giessen, A., Van Weelden, M., Becker, J.: Future of Cultural Heritage Impact
of external developments. Background Paper to the 18 December 2012 European Policy Workshop,
Brussels, http://www.foresight-platform.eu/wp-content/uploads/2012/12/EFP-Cultural- HeritageBackground-Paper_18122012.pdf
Godinjak 2013/223

HADIMUHAMEDOVI

To djelovanje moe biti usmjereno iskljuivo na ouvanje autentinosti kroz primjenu metoda
konzervacije, restauracije i rekonstrukcije; moe predstavljati i sloenu zadau traenja balansa
izmeu ouvanja autentinosti naslijea i nove kreativnosti kroz metode adaptacije, revitalizacije, rehabilitacije; ali moe sluiti i kao poticaj za savremena djela primjenom metoda poput
transponiranja, asocijacije, redukcije, apstrakcije, negacije, kontrastiranja, dekonstrukcije
naslijea. Ta opa mjesta u teoriji integrirane zatite kulturnog naslijea i teoriji arhitekture
neophodno je spomenuti kako bi bilo jasno naglaeno da pojave koje su obuhvaene istraivanjem
saetim u ovom radu predstavljaju sasvim novi odnos savremene arhitekture i kulturnog
naslijea, koji nije nikako ili je samo sporadino znanstveno objektiviziran.
Etnosimulacrum i turbofolk postkultura
Posezanje za fragmentarnim i selektivno vrednovanim iskazima kulturnog naslijea
i njihovo naljepljivanje na savremeni, znaenjem potpuno suprotstavljeni predloak, u pravilu
je svoenje predmeta i zamisli u lahko utrive oblike, kako u svom rjeniku postmodernizma
Felluga definira ki.7 Ta pojava u savremenoj arhitekturi Bosne, ali i ostalih balkanskih zemalja,
ne bi privlaila panju u sklopu teoretskih rasprava o ouvanju kulturnog naslijea kada bi
naslijee unutar nje bilo koriteno iskljuivo kao vrelo nadahnua ili pozajmite arhitektonskih
ideja i elemenata. Ona je, meutim, znakovita s obzirom na to da u cijelosti proizlazi iz nastojanja
da kulturno naslijee bude supstituirano ne samo u fizikom prostoru nego i u sociolokom
i mentalnom obuhvatu njegove uinkovitosti, a da njegove vrijednosti budu prisvajane ili
odbacivane novim kriterijima etnikog odreenja.
Etnosimulacrum u Bosni ima tri najjasnije utvrdiva iskaza: kopija, krivotvorenje i fikcija,
ali je najee prisutna njihova kombinacija. Ta pojava ima sve karakteristike manipuliranja
kulturnim pamenjem u svrhu poticanja populistikog konzumerizma i ostvarivanja izravne
finansijske dobiti, potaknutih pohlepom, ali nerijetko i ksenofobinom mrnjom, ovinizmom
i iskljuivou. Elementi kulturnog naslijea, veza s njim ili asocijacija na odabrane iskaze
kulturnog naslijea koriteni su pritom kao pomona sredstva kolektivne hipnoze, kojima
kulturno pamenje biva modificirano, konstruirano, potisnuto, izbrisano. Etnosimulacrum moe
proizvesti konfuziju, ali i probuditi nostalgiju za simuliranom izgubljenom zbiljom onom
koja nikada nije bila stvarna zbilja.
Koritenje krivotvorina, kopija i fiktivnih iskaza arhitekture iz prolosti u svrhu produkcije
novog identiteta usporedivo je s pojavama koje su prisutne i u drugim segmentima savremene
kulture, od kojih je, s obzirom na transgraninu rasprostranjenost, najslikovitija usporedba
s turbofolk muzikim pravcem koji biva oblikovan devedesetih godina u Srbiji, a koji
konvencionalno ime nosi na osnovi ironinog odreenja koje mu je dao crnogorsko-srbijanski
pjeva ije je estradno ime Rambo Amadeus.8 I etnosimulacrum u arhitekturi je nedvojbeno
7

Felluga, D., Terms Used by Postmodernists. Introductory Guide to Critical Theory. [posljednja
izmjena u januaru 2012]. Purdue U. [6. aprila 2013]. <http://www.purdue.edu/guidetotheory/post
modernism/terms/>
8
Gruji, M., Community and the Popular: Women, Nation and Turbofolk in post-Yugoslav Serbia,
sumbited to Central European University. Department of Gender Studies, in partial fullfilments
of the requirements for the degree of Doctor of Phylosophy, supervisor prof. Elissa Helms:
Budimpeta, 2009.
224/Godinjak 2013

Arhitektura etnosimulacruma i turbofolk potkultura: supstituiranje

bosanskog kulturnog naslijea krivotvorinama

dio ve oblikovane turbofolk potkulture, koja je proizvod jasnih ideologija i klasne podvojenosti u drutvima u kojima nastaje, ali je i, uzvratno, postala sredstvo snaenja i odravanja
tih ideologija i klasne podvojenosti.
Mejremi se poziva na muzikoloko odreenje turbofolka kao hibridne pojave proizvedene
postmodernistikim manirom koritenja formi izmijeanih stilova narodne muzike na
Balkanu datih u savremenom elektronskom plesnom predloku, ali naglaava saglasnost
istraivaa da je turbofolk nastao kao dio ratnog instrumentarija reima Slobodana Miloevia
i da ta potkultura odreuje srbijansku elitu na prijelazu dvadesetog u dvadesetprvo stoljee.9
Odreenje turbofolk pravca kao potkulture koja u prvoj deceniji dvadesetprvog stoljea
ima tendenciju fuzije s normiranom kulturom imajui u vidu sva neslaganja s koritenjem
termina potkultura u ovom radu je, bez ulaenja u rasprave o terminu, uvedeno njegovo
koritenje na osnovi sugestija definicija koje su, izmeu ostalog, sadrane u Leksikonu podkultura
Radomira orevia10 kako bi bila napravljena distinkcija izmeu normirane kulture i pojave
koja je nastoji ili supstituirati ili preplaviti, a koja obuhvata veliki broj initelja neke kulture
muziku, poeziju, arhitekturu, modu, govor, stanovanje. Pokazatelj, ali i simbolini iskaz politikog
odreenja turbofolk potkulture i njenog kaskadiranja izmeu granica zakona jeste brak
izmeu vodee srbijanske vodee turbofolk muziarke Cece i Arkana, srbijanskog gospodara
ratita i srbijanskog podzemlja, najsurovijeg paravojnog egzekutora Miloevieve srpske
hegemonistike politike i istrebljenja drugih u Bosni i Hrvatskoj.11
Kopije, krivotvorine i fikcije koje za svoje pozajmite i prostor supstitucije odreuju
kulturno naslijee ideoloki su smjetene u isti politiki kontekst, koji ustrajava i nakon
Miloevia, i prisutan je u razliitim etnoinaicama. Obuhvatna studija te pojave ukazala
bi na injenicu da, bez obzira na lokaciju prve balkanske savremene kopije u svrhu potcrtavanja
etnolokog odreenja nekog prostora ili prvog savremenog etnosela, Srbija predstavlja
domovinu te pojave, jednako kako je domovina turbofolka. Slobodan Bogunovi definira
arhitekturu beogradskih vila na Dedinju nastalih u ozraju Miloevieve vladavine, iji
su vlasnici srbijanski nacionalistiki orijentirani politiari, gospodari rata, kriminalci, ratni
zloinci i turbofolk muziari kao dio turbofolk potkulture i dodjeljuje joj naziv turbo-arhitektura,
koju karakterizira a nationalist mania for mythmaking based on incorrect readings of
national history, reinterpretation and politization of folklore, s teatralno nakienim motivima
i detaljima.12 Razlika izmeu arhitekture o kojoj pie Bogunovi, koja nastaje istovremeno
s turbofolk muzikom, i etnosimulacruma, koji se pojavljuje skoro deceniju kasnije, jeste
da turbo-arhitektura nije iskaz nastojanja da supstituira kulturno naslijee.
9

Mejremi, M.: Sluanost i negativni uticaji turbofolka. Graaniki glasnik, http://www.gra

canickiglasnik.ba/wp-content/uploads/2013/01/Pages-from-gg25-4.pdf, Gracanicas messenger,
http://www.gracanickiglasnik.ba, broj 25/13, 2008.
10
orevi, R.: Leksikon podkultura. Ni: Zoograf, 2002.
11
Archer, R.: Paint me Black and Gold and Put me in a Frame: Turbofolk and Balkanist Discourse
in (post)Yugoslav cultural space, sumbited to Central European University, Nationalisms Studies
Program, in partial fullfilments of the requirements for the degree of master of Arts, advisors:
dr. Florian Bieber, dr. Mria Kovcs: Budimpeta, 2009.
12
Bogunovi, S.: Arhitektonska enciklopedija Beograda XIX i XX vijeka, 3 toma. Beograd:
Beogradska knjiga, 2005; Norris, D.: Belgrade:A Cultural History. Oxford University Press, 2008.
Godinjak 2013/225

HADIMUHAMEDOVI

Imajui u vidu da su proizvedeni u Srbiji, i turbo-arhitektura i etnosimulacrumi su, meutim,

prisutni i u Bosni, Crnoj Gori, Makedoniji i Hrvatskoj. Budui da formiraju graditeljski i
prostorni kontekst narastajue turbofolk potkulture u Bosni, oni postaju prevlaujui savremeni
arhitektonski oblik, koji jednako kao i turbofolk muzika djeluju hipnotizirajui privlano
na one ije je kulturno pamenje izravno izloeno zamagljivanju i unitavanju njihovom
izgradnjom. Ta mo ideoloki punjenog kia da nesmetano djeluje kao politiko sredstvo
pokoravanja i osvajanja, kojem se rtva na svojevrstan hedo-mazohistiki nain potinjava,
uoena je i u turbofolk muzici. Na ratnim pijacama okruenih i bombardiranih bosanskih
gradova i diljem ratom opustoene Hrvatske nosai srbijanskih turbofolk pjesama su prodavani
jednako kao i esencijalne prehrambene namirnice. Gruji ukazuje da je malo fenomena
u historiji jugoistone Evrope koji su poput turbofolka istovremeno izazivali oduevljenje
i gnuanje.13
Ovaj rad e, predstavljanjem primjera koji ispunjavaju kriterije odreenja simulacija
u ideoloke svrhe, ukazati na razmjere i znaenje te pojave u Bosni, s posebnim naglaskom
na njene tri posljedice: 1. zanemarivanje i oteivanje kulturnog graditeljskog naslijea; 2.
supstituiranje graditeljskog naslijea krivotvorinama, kopijama i fikcijama, i 3. preuzimanje
uloge kulturnog graditeljskog naslijea u procesu preoblikovanja kulturnog identiteta.
Kopija i kopija kopije
Temeljna definicija kopije jest da je ona ekvivalentna reprezentacija originala. Uzimajui
u obzir Baudrillardovo upozorenje da kopija nije znak zbilje, nego je njena the visible and
intelligible mediation, svaka kopija je simulacija koja uspostavlja aktivnu drutvenu i
prostornu refleksiju, bit e analizirane pojave kopije u savremenoj bosanskoj sakralnoj arhitekturi. Dok predstavljanje pokuava usisati simulaciju tumaei je kao lano predstavljanje,
simulacija obavija cijelu strukturu samog predstavljanja kao odreeni simulacrum.14
Pojava kopije u savremenoj bosanskoj arhitekturi nije izoliran sluaj, ali je razliit u odnosu
na ostale sluajeve kopija koje u savremenom dobu nastaju u svijetu s obzirom na ideoloko
nacionalistiko punjenje koje bosanske kopije nose. Bosker taj paradoks jedinstvenosti
razloga za upotrebu kopije u razliitim drutvima objanjava potrebom da odreena kultura
u odreeno vrijeme ima potrebu da zadovolji sasvim specifinu skupinu simbolikih i
pragmatinih planova. Upotreba kopija u savremenoj arhitekturi u razliitim kulturnim kontekstima je razliita i po promjeni koju proizvodi u dubljoj strukturi te kulture.15 (Koritenje
kopije u sklopu pojave etnosimulacruma u Bosni bit e pokazano na odabranom primjeru
novih pravoslavnih crkava, iji oblik slui konstruiranju s jedne strane razlikovnog etnoidentiteta
13

Gruji, M.: Community and the Popular: Women, Nation and Turbofolk in post-Yugoslav Serbia,
sumbited to Central European University, Department of Gender Studies, in partial fullfilments
of the requirements for the degree of Doctor of Phylosophy, supervisor prof. Elissa Helms:
Budimpeta, 2009.
14
Baudrillard, J.: Simulacra and Simulation (The Body, In Theory: Histories of Cultural Materialism),
University of Michigan Press, 1995.
15
Bosker, B.: Original Copies: Architectural Mimicry in Contemporary China (Spatial Habitus),
University of Hawaii Press, 2013.
226/Godinjak 2013

Arhitektura etnosimulacruma i turbofolk potkultura: supstituiranje

bosanskog kulturnog naslijea krivotvorinama

u odnosu na ostale etnike zajednice bosanskog drutva, a s druge strane simbolikog transgraninog povezivanja srpskog pravoslavlja i potiranja svih kulturnih razlika meu Srbima
ma gdje oni ivjeli, ukljuujui tako i unitavanje zasebnih kulturnih zajednica pravoslavnih
krana Srba u Bosni, Hrvatskoj, Srbiji, na Kosovu, u Crnoj Gori.
Kopija kao savremeni arhitektonski izraz prisutna je u amerikoj arhitekturi, u Rusiji, u
Ujedinjenim Arapskim Emiratima, naprimjer. U Americi je ona nastala iz nostalgije doseljenikih zajednica za prepoznatljivim prostorima njihovog izvornog nacionalnog identiteta.
U svijetu globalnih migracija kopiranje sa istim poticajem prisutno je diljem svijeta i
prepoznatljivo posebno u arhitekturi objekata visoke simbolike vrijednosti, kao to su
sakralni objekti ili drutveni centri, i u svim tim sluajevima posuivanje od arhitektonskih
izvora usmjereno je na kulturu s kojom se savremeni plagijatori identificiraju, s obzirom
na to da u novom kulturnom okruenju jo uvijek nisu ostvarili odnose davanja i primanja
koja bi oblikovala njima prijemiv i udoban identitet.16
Meutim, nisu svi sluajevi savremenih kopija nastali kao iskaz nostalgije u novim
multikulturnim drutvima u svijetu. Kina je zemlja koja u prvoj deceniji dvadesetprvog
stoljea prednjai u kopiranju. Diljem Kine nastaju kopije evropske arhitekture, najee
kulturnog naslijea, od historijskih gradova i etvrti do ikoninih graevina: collective
farms now boast sparkling versions of Paris, Venice, Amsterdam, London, a usred Kine su
nikli klonovi Corbusiers Ronchamp chapela, Ajfelovog tornja, a kopija jo nezavrene
Wangjing Soho graevine koju je Zaha Hadid projektirala za Peking bit e sagraena u
junokineskom megagradu i prije samog izvornika. Imaju li kopije utjecaj na izvornik? Jesu
li one dokaz visoke vrijednosti izvornika ili predstavljaju neku vrstu spolijiziranja ideja
i tehnikih dostignua? To su pitanja univerzalnog znaaja bez obzira na programe kojima
kopije u razliitim kulturama i razliitim vremenima slue.
Pitanje utjecaja kineskih kopija na izvornike pokrenuto je kako u Kini tako i u meunarodnoj
javnosti. Kopiranje biva procjenjivano i s etikog i s pravnog stanovita. Sluaj klona uvene
kapele u Ronchampu, koji je pred sudom pokrenula Le Corbusierova fondacija, rezultiralo
je time da kopija bude djelimino sruena to se, zapravo, sudei prema dostupnim
fotografijama, nije desilo u potpunosti, pa graevina sada slui kao neka vrsta nadrealne
pozadine za restoran podignut ispred nje.17 Zaha Hadid takoer najavljuje sudski proces
u kome e biti pokrenuto pitanje plagijarizma.
Kinesko kopiranja je iskaz nestigmatiziranja replike u kineskoj kulturi od davnina, ali
istovremeno i jedan od naina kako nova kineska postkomunistika elita iskazuje svoju
mo ovladavanja svim to predstavlja najvea dostignua ovjeanstva. Bianca Bosker
16

Dodds, J. D.: New York Masjid/Mosques Of New York, powerHouse Books, 2002; Roose, E.:
The Architectural Representation of Islam. Muslim-Commissioned Mosque Design in The
Netherlands, Amsterdam University Press/Leiden ISIM, 2009.
17
Yang, X.: Management DisasterA German Ghost Town in the Heart of China, Spiegelonline, 10. februara 2011, http://www.spiegel.de/international/world/management-disaster-a-germanghost-town-in-the-heart-of-china-791392.html; Xeroxed Village: Chinese Secretly Copy Austrian
UNESCO Town 06/16/2011)http://www.spiegel.de/international/europe/0,1518,768754,00.html;
Wainwright, O., Seeing double: what Chinas copycat culture means for architecture, guardian.co.uk,
7. januara 2013.
Godinjak 2013/227

HADIMUHAMEDOVI

objanjava da su kineske simulacrascapes are manifestations of cultural constants that

include deeply rootedattitudes toward replication and a long-standing tradition of the
imitative appropriation of the alien. The culture of the copy can be situated within traditional
Chinese philosophy, value systems, and power relations.18
Kopije kao oblikovni initelj historije arhitekture predstavljene su na izlobi Muzej
kopiranja, koju je oblikovao britanski arhitektonski studio FAT, a kojim upravljaju Sean
Griffiths, Charles Holland i Sam Jacob, na 13. venecijanskom bijenalu arhitekture. Arhitekti
FAT-a dekonstruiraju kopiju kao pasivnu reprezentaciju originala i zalau se za potencijal
kopije invent ways of manufacturing new versions of the world.19
Sredinom 2012. godine vijest da je austrijsko alpsko selo Hallstadt, koje je upisano
na Listu svjetske batine kao kulturni krajolik, s obzirom na svoju jedinstvenost i univerzalnu
vrijednost, kopirano u Guangdong provinciji na suptropskom jugu Kine, ukljuujui i cijeli
prirodni krajolik s jezerom, otvorila je brojne rasprave o legitimnosti kopiranja onog ija
je vrijednost, izmeu ostalog, i u njegovoj jedinstvenosti. Dvanaest godina prije toga u
Bosni je na dominantnom brdu u sreditu grada Trebinja na osnovi projekta beogradskog
arhitekte Predraga Ristia podignuta crkva koja je u cijelosti kopija uvene crkve svetog
Navjetenja iz manastira Graanica kraj Pritine iz 14. stoljea, a koja je, kao jedinstven
primjer univerzalne vrijednosti, 2004. godine upisana na Listu svjetske batine. Sama crkva
je najee nazivana Graanica, prema imenu manastira. Da li je Ristieva crkva u Trebinju
kopija Graanice s Kosova ili je kopija njene kopije, ija je gradnja na osnovi projekta
arhitekte Milojka Periia 1984. zavrena u mjestu Thirdlake kraj ikaga u Americi, ili
je kopija kopije kopije Graanice koju su kao crkvu. sv. Marka u Beogradu 1940. godine
projektirali arhitekti Branko i Petar Krsti?20
Nijedna od kopija nije izazvala razmatranja njihovog utjecaja na jedinstvenost univerzalnih
vrijednosti Graanice, kao i etikih i pravnih aspekata kopiranja, kako lokalno tako i na
razini Centra za svjetsku batinu i njegovih savjetodavnih tijela.
Nova Graanica je u cijelosti armiranobetonski, na moderan nain konstruirani objekt
srednjovjekovnog prostornog rjeenja, obloen alterniranom kamenom sedrom i opekom
savremena mimikrija svog uzora, njegova simulacija. Simulacija, naprotiv, proizlazi
iz utopije poela jednakostine, iz radikalne negacije znaka kao vrijednosti, iz znaka kao
obrtanja i smrtne presude svakoj referenci.21
Srednjovjekovna crkva u Graanici kraj Pritine smjetena je u prostranoj ravnici; njena
porta je okruena zidovima i manastirskim objektima, i doima se kao blago udubljena u
odnosu na neznatno zatalasanu geomorfologiju Graanice. Rasko arhitektonskog rjeenja
18

Bosker, B., Original Copies: Architectural Mimicry in Contemporary China (Spatial Habitus),
University of Hawaii Press, 2013.
19
FAT, Villa Rotunda Redux, 13th Architecture Biennale, Venice, 2012. http://www.strange
harvest.com/VillaRotundaRedux.pdf
20
Matovi, M. .: Srbija u Americi: pravoslavne crkve i manastiri preko Atlantika. Nova Graanica
ulepala Ameriku. Vestionline, http://www.vesti-online.com/Stampano-izdanje/20-02-2011/
Zavicajnik/118352/Nova-Gracanica-ulepsala-Ameriku/print, 20. 2. 2011.
21
Baudrillard, J.: Simulacra and Simulation (The Body, In Theory: Histories of Cultural Materialism),
University of Michigan Press, 1995.
228/Godinjak 2013

Arhitektura etnosimulacruma i turbofolk potkultura: supstituiranje

bosanskog kulturnog naslijea krivotvorinama

nije saglediva ni iz daljine ni iz prostora izvan porte. Crkva se otvara njeno prema onom
ko joj prilazi i stapa s oblicima visokih stabala u njenom dvoritu. Ono to arhitekturu crkve
ini univerzalno vrijednom jest njena nenametljivost, nenapadni sklad volumena u vanjskom
iskazu, i ushiujua hijerarhija snopa vertikalnih prostora u unutarnjosti crkve, koji su
ivopisom i kupolama na njihovim vrhovima dematerijalizirani. Nova Graanica je podignuta
na vrhu sa svih strana iz Trebinja vidljivog brda, kojem je 1992. godine nametljivo uveden naziv
Crkvine, kako bi bilo legitimizirano podizanje monumentalne crkve na njemu neposredno
nakon ruenja svih trebinjskih damija i protjerivanja svih nesrba iz tog grada.
U Trebinju i u selima oko njega sauvan je jo uvijek veliki broj starih pravoslavnih
crkava, koje autentinou svoje arhitekture svjedoe bosanski manir graenja. One su
jednobrodne kamene graevine, sa zvonikom na preslicu, koji se stapa s crkvenim krovom,
na jednak nain kako se drvene munare stapaju s konstrukcijom krovova bosanskih damija.
Takve crkve su u Bosni gradili i pravoslavni i katoliki krani, a u sreditu Ljubinja, Trebinju
susjednog grada, sauvane su do danas jedna do druge.
Uvoenjem neobizantijskog stila, rake i moravske kole kroz kopije ili historicizam
u savremenoj arhitekturi bosanskih pravoslavnih crkava biva provoen jasan ideoloki
program oduzimanje bosanskog identiteta pravoslavcima koji stoljeima nastanjuju Bosnu,
nametanje identiteta koji je u novim programima srpskog jedinstva odabran kao identitet
srca Srbije, motiviranje svih Srba, ma gdje oni bili, da u Kosovu prepoznaju svoju pradomovinu,
a da svoju zbiljnu domovinu, u ovom sluaju Bosnu, napuste i, poeljno je, prezru kao kulturu
i kao mogunost ostvarenja srpskog identiteta. Dok nova Graanica u ikagu moe oslikavati
nostalgiju imigrantske srpske pravoslavne zajednice i nastojanje ugraivanja svog identiteta
u multikulturni mozaik nove domovine, nova Graanica u Bosni predstavlja otuivanje od
stare domovine, njeno razgraivanje i razgraivanje svog identiteta kako bi bio konstruiran
novi svesrpski jedinstveni identitet. Taj identitet, uz to, vidljivo je iz kopije Graanice, treba
biti fundamentalno srpski, bez primjesa, utjecaja i zajednikih elemenata s bilo kojim drugim
dijelom bosanskog identiteta. I sam poloaj nove Graanice u Trebinju znakovit je za
razumijevanje agresivnosti nametanja razlikovnog, dominantnog, fundamentalnog srpskog
identiteta ne samo Srbima nego Trebinju, ime i oblikovno, i funkcionalno, i simboliki
jedan od najznaajnijih historijskih urbanih krajolika na Balkanu biva izmijenjen.
Nova Graanica u Trebinju nastala je iz namjere da tim nacionalno-konfesionalnim
fundamentalistikim iskazima i oblicima dominacije bude supstituirano kulturno naslijee
koje je u toku rata u Trebinju srueno. Istovremeno je ono naslijee koje je sadrano u
starim pravoslavnim crkvama u trebinjskom kraju obezvrijeeno kao neautentini iskaz
kome nedostaje veza s novim fundamentalnim srpskim identitetom. Kopije poput trebinjske
Graanice, predstavljene kao oznaka novog narodnog identiteta, predstavljaju onaj oblik
etnosimulacruma u Bosni iza kojeg stoji cijeli akademski i nauni aparat, a koji rauna na
promjenjivost kulturnog pamenja i spremnost ratom opijenog naroda da prihvata ponuene
gotove fundamentalistike modele vlastitog identiteta.
Proizvoenje prolosti koja treba popraviti identitet fikcija i krivotvorina
Pitanje autentinosti i izmiljotine nikako nije iskljuivo vezano za savremeno doba.
Krivotvorine svih vrsta dokumenata, peata, svetakih likova na religijskim slikama,
Godinjak 2013/229

HADIMUHAMEDOVI

dio su poznate historije evropskog srednjovjekovlja i renesanse, u kojima je znaajnu ulogu

imala fikcija. Fikcija je virtualna zbilja koja je smjetena pored zbilje za potrebe poreenja,
ludikog argumenta, zadovoljstva ili utopijske projekcije. [] Fikcija je u teoriji objanjavana
kao res ficta quae tamen fieri potuit, izum koji je usprkos tome, moda, istina.22
Fikcije u savremenoj bosanskoj arhitekturi uvijek su vezane za kulturno naslijee i proistjeu
iz kvazi- ili pseudonaunog odnosa prema naslijeu, koji nije uvijek rezultat neobrazovanosti
i naune ili strune nekompetentnosti autora, ali je uvijek u slubi provedbe odreenih ideolokih programa.
Fikcije nastaju procesom pretvaranje pretpostavki u dokaze i pogrenim zakljuivanjem
na osnovi neprovjerenih i konstruiranih mogunosti. Slikovit nebosanski primjer fikcije u
procesu restauracije kulturnog naslijea je sluaj izgradnje crkve sv. Klimenta i sv. Pantelejmona na Plaoniku u Ohridu na njenim arheolokim ostacima. U svrhu obiljeavanja
2000 godina kranstva, Ministarstvo kulture Makedonije, na zahtjev pravoslavne eparhije
i uz sudjelovanje ohridskih institucija nadlenih za zatitu naslijea, uz punu prisutnost
Lazara umanova, koji je u to vrijeme obavljao dunost predsjednika Nacionalnog komiteta
ICOMOS-a, u samo dvije godine uklonjeni su objekti iz 15. stoljea, provedena arheoloka
istraivanja prostora i na naenim temeljima sagraena crkva sv. Pantelejmona na osnovi
pretpostavke o njenom izgledu. Pretpostavke, koje su posluile kao osnova za zakljuivanje,
u ovom sluaju su proizvod mijeanja narodne predaje i historijskih izvora da je prvi
slavenski nadbiskup, doavi u Ohrid u 9. stoljeu, na Plaoniku rekonstruirao nestalu crkvu
iz 7. stoljea, te da je ta crkva rekonstruirana nekad u razdoblju izmeu 13. i 15. stoljea.
Osim temelja, nijedan relevantan dokaz o obliku crkve nije postojao, ali je ona rekonstruirana
na osnovi fikcije fikcija je bila osnova i za rekonstrukciju ivopisa crkve.
Hipoteza je jedna vrsta izmiljenog modela, zapravo historiografska fikcija, tvrdi
Wood. Hipoteza kao historiografska fikcija utemeljena je u principu analogije. U sklopu
pojave bosanskih etnosimulacruma takav metodoloki postupak proizvoenja fikcije u
sluajevima rekonstrukcije crkava na arheolokim lokalitetima za koje ne postoje dovoljni
i pouzdani historijski izvori najee ni o njihovom ruenju, a pogotovo ne o njihovom
obliku, koristi Milijana Okilj, koja je, kao i Lazar umanov, lanica Nacionalnog komiteta
ICOMOS-a Bosne i Hercegovine. Projekt rekonstrukcije crkve sv. Pavla u sklopu arheolokog
podruje na kojem su ouvani ostaci graditeljske cjeline crkava sv. Petra i sv. Pavla s nekropolom
steaka u ievu kod Trebinja primjer je primjene fikcije u svrhu manipuliranja pamenjem.
Arheoloko podruje je odlukom Komisije za ouvanje nacionalnih spomenika iz 2003.
godine proglaeno nacionalnim spomenikom. U obrazloenju navedene odluke dat je detaljan
pregled arheolokih istraivanja koja su na njemu provoena, ukljuujui neslaganja o
datiranju i arhitektonskim osobinama crkve sv. Pavla.23 Okilj objanjava svoja polazita
proizvoenja fikcije ija je namjera ne samo simulirati historijsku istinu nego je i supstituirati,
22

Wood, C. S.: Forgery, Replica, Fiction: Temporalities of German Renaissance Art, Chicago: The
University of Chicago Press, 2008.
23
Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine: Odluka o proglaenju
nacionalnim spomenikom Arheolokog podruja ostaci graditeljske cjeline crkava sv. Petra i sv.
Pavla s nekropolom steaka u ievu. Slubeni glasnik BiH, broj 21/04, http://kons.gov.ba/
main. php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=1819, 2004.
230/Godinjak 2013

Arhitektura etnosimulacruma i turbofolk potkultura: supstituiranje

bosanskog kulturnog naslijea krivotvorinama

kroz oblikovanje pretpostavki, a potom kroz primjenu tipolokih ili modela zasnovanih
na repliciranju pretpostavljenih analognih poznatih objekata.
Dva su arheologa vrila znaajnija istraivanja ostataka crkve sv. Pavla Marko Popovi
1968. i ore Jankovi 2001. godine.24 (Jankovi nalazima i pretpostavkama zasnovanim
na analogiji iznosi neslaganje s Popovievima datiranjem crkve u 11. ili 12. stoljee i na
osnovi nalaza krstionice i antikih ulomaka predlae njeno datiranje po svoj prilici u 5.
stoljee nakon Krista. Osim u datiranju, Popovi i Jankovi se ne slau ni u interpretaciji
nalaza ni u pretpostavkama o glavnom ulazu, nainu pokrivanja broda crkve, poloaju i
postojanju narteksa, i jo u mnotvu interpretacija pojedinosti pri opisivanju pretpostavljenog
izvornog stanja crkve. Popovi, naprimjer, tvrdi da je poduni brod crkve s obzirom na naenu
debljinu zidova mogao biti pokriven samo dvovodnim krovom na drvenoj konstrukciji.
Ni Jankovi ni Popovi nisu sa sigurnou mogli utvrditi vrijeme zadnjeg ruenja crkve,
ali su utvrdili etiri graevinske faze25, ili etiri ruenja.26
Imajui dostupne sve raspoloive podatke o arheolokim nalazima i dva razliita seta
pretpostavki, Okilj vri izbor hipoteza na osnovi poeljnog ideolokog predloka i odluuje
da ima dovoljno podataka za rekonstrukciju nepoznatog oblika objekta, pa rekonstruira
prvobitni izgled ranovizantijskog hrama. U opisu fikcije kojom krivotvori izvorni oblik
crkve sv. Pavla, Okilj nastavlja: Rekonstruie se hram sa kupolom iznad krstionice. Kupola
na pandatifima ima pravougaonu osnovu. Kupola je rekonstruisana na osnovu analogije
sa sauvanim graevinama, sline osnove iz ranovizantijskog perioda, mauzoleja Gale
Plasidije u Raveni i kapele Marije Formoze u Puli. Oblik svoda takoe je rekonstruisan na
osnovu analogija a prema zadatim rasponima. Ovakvom metodom izmiljanja i odabira
objekata s kojih e biti posueni elementi za izvoenje analogije Okilj iznevjerava strunu etiku,
koja je, izmeu ostalog, sadrana i u lanu 9 Venecijanske povelje, koji naglaava: Proces
restauracije je visoko specijalizirani poduhvat. Njegov cilj je zatititi i otkriti estetsku i historijsku
vrijednost spomenika, i ona je zasnovana na potovanju za izvorni materijal i autentine
dokumente. Ona mora biti zaustavljena na onom mjestu na kojem nagaanje poinje.27
Model rekonstrukcije utemeljen na hipotezi, iz koje se izvode sadraji tipolokog odreenja
objekta koji je predmet rekonstrukcije, ili ak i potpunog repliciranja drugih objekata, neprofesionalan je, ideoloki punjen pristup konstruiranja poeljnog identiteta manipuliranjem
graditeljskim naslijeem. Izmiljanje prolosti je takoer oblik proricateljstva, a moderno
proizvoenje artefakata i slika je jedan oblik historiografije.28
24

Popovi M.: Manastir svetog Petra de Campo kod Trebinja. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne
i Hercegovine u Sarajevu, Arheologija, Nova serija, XXVII/XXVIII, Sarajevo, 1973, str. 313-346;
Jankovi, .: Late Antique Triconchal Church of St. Apostoles Peter and Paul Monastery
Near Trebinje. Glasnik Srpskog arheolokog drutva, 18, Beograd, 2002, str. 99-124.
25
Popovi M.: Manastir svetog Petra de Campo kod Trebinja. Glasnik Zem-aljskog muzeja Bosne
i Hercegovine u Sarajevu, Arheologija, Nova serija, XXVII/XXVIII, Sarajevo, 1973, str. 313-346.
26
Jankovi, .: Late Antique Triconchal Church of St. Apostoles Peter and Paul Monastery Near
Trebinje. Glasnik Srpskog arheolokog drutva, 18, Beograd, 2002, str. 99-124.
27
Venecijanska povelja, 1964.
28
Wood, C. S.: Forgery, Replica, Fiction: Temporalities of German Renaissance Art. Chicago: The
University of Chicago Press, 2008.
Godinjak 2013/231

HADIMUHAMEDOVI

Kombinacija kopije, fikcije i krivotvorine u sluaju crkve sv. Pavla u ievu proizvela
je, osim proizvoljne interpretacije kulturnog naslijea, nereverzibilnu gradnju kojom je
zatvorena mogunost daljeg voenja rasprava o nerijeenim pitanjima vanim za vrednovanje
i razumijevanje objekta.
Fikcije u arheologiji i graditeljskom naslijeu predstavljaju opasnu kontaminaciju prostora,
jer se izmiljeno mijea i poistovjeuje sa izvornim dijelovima objekta ili mjesta, pa navodi
na pogrenu sliku o hronolokom, stilskom, funkcionalnom, oblikovnom, tehnikom, dokumentarnom odreenju objekta ili cjeline iji je dio krivotvoren. Definicija koju daje Johnson
za arheoloke krivotvorine i koja doslovno moe biti prenesena na arhitektonske objekte:
namjerno proizvoenje ili manipulacija nekim objektom u svrhu obmanjivanja i akademskih
i neakademskih zajednica i njihovog navoenja da vjeruju da se radi o legitimnom dijelu
arheolokog nalaza29 (Johnson, 2007).
Spolijizacija i krivotvorenje kulturnog naslijea etnosela u Bosni i Hercegovini
Etnosela, koja u toku posljednjih deset godina preplavljuju Bosnu, mogu biti samo poetno
usporeena s evropskim muzejima na otvorenom ili eksperimentalnim i interpretacijskim
arheolokim parkovima, koji nastaju najprije na sjeveru Evrope koncem 19. stoljea, u
sklopu tada prevladavajueg muzeolokog koncepta pasivne zatite kulturnog naslijea.
Muzeji na otvorenom komponirani su od originalnih (najee drvenih) kua, njihovog
pokustva i simuliranih okunica koji bivaju premjeteni ili replicirani na prostoru
odreenom za njihovo prezentiranje i interpretiranje. Formiranje i odravanje muzeja na
otvorenom je projekt u kojem sudjeluju muzeolozi, etnolozi i razliiti profili strunjaka
za zatitu i interpretaciju naslijea, a njihov osnovni cilj je ouvanje, prezentacija i
interpretacija kulturnog naslijea.30
ia i Mlinar utvruju tri kategorije etnosela u Hrvatskoj: 1) autentina sela koja su konzervirana in situ; 2) sela koja su nastala kao rekonstrukcija tradicijskih sela kombinacijom
izmjetenih izvornih objekata, i 3) kompleksi koji su nastali inscenacijom.31
Etnosela u Bosni su svojevrsni brikolai, nastali spolijiziranjem, repliciranjem, interpretiranjem
i simuliranjem historijskih objekata i prostora i postavljanjem tako nagomilanih historicistikih
i lano historicistikih elemenata kao dekora ili obloge na savremenim objektima I mogue
ih je svrstati u treu kategoriju u skladu s kategorizacijom koju daju ia i Mlinar.
Prvo bosansko etnoselo Stanii kraj Bijeljine nastalo je kao nacionalistiki projekt
njegovog vlasnika Borisa Staniia 2003. godine u sklopu provoenja programa etnike
homogenizacije u Bosni, a odmah potom je preraslo u komercijalni poduhvat, u kome se,
u obliku gotovog proizvoda, u kojem se tradicijska kulturna batina iskoritava samo kao
terminoloki i scenografski celofan, u koji je zapravo zapakirana prije i iznad svega komercijalna
29

Johnson, E. (2007): The Players, the Problems, and the Persistence of Forgeries in Biblical
Archaeology, PARA Research Paper A-01, http://pseudoarchaeology.org/a01-johnson.html
30
Rentzhog, S.: Open air museums: The history and future of a visionary idea, Stockholm and
stersund: Carlsson Jamtli Frlag, 2007.
31
ia, Z., Mlinar, A.: Etno-sela izmeu ouvanja identiteta, i poduzetnikog trenda. Etnoloka
tribina, 33(40), 2010, str. 117-128.
232/Godinjak 2013

Arhitektura etnosimulacruma i turbofolk potkultura: supstituiranje

bosanskog kulturnog naslijea krivotvorinama

motivacija bez stvarnog autentinog reprezentativnog uinka.32 U etnoselu Stanii

kombinirane su izvorne kue i gospodarski objekti preneseni iz srednjobosanskih sela u
Stanove kod Bijeljine sa izmiljenom strukturom, planskom osnovom i pejzanim ureenjem,
na koje su nakalemljene, i s replikama i fikcijama pravoslavnih vjerskih objekata iz razliitih
dijelova svijeta, kao i s hotelima i restoranima, koji su oblikovani na osnovi opisa graevina
iz srpskih narodnih epskih pjesma.
Nakon etnikog ienja provedenog u toku rata protiv Bosne 1992-1996, kojim je
izvrena etnika homogenizacija bosanskih prostora, ubijanjima, izgonima, preseljenjem
stanovnitva, i razaranjem kulturnog naslijea, konstruirana je matrica koja je omoguavala
djeljivost Bosne po etniki postignutim granicama. U toj matrici stanovnitvo i njemu programski
dodijeljeni elementi bosanske kulture podijeljeni su u tri skupine homogenizirane na tri
prostora, zacrtana ratnim planom razaranja Bosne.
Prva zamisao Borisa Staniia sastojala se u prijenosu srpske vernakularne arhitekture
i svega to je uz nju vezano s Niike visoravni, iz sela srednjobosanskih opina u blizini
Sarajeva Ilijaa, Varea, Olova u okolinu Bijeljine. Premjetanje kua u kojima su prije
rata stanovali Srbi dio je njihovog trajnog iskorjenjivanja s prostora srednje Bosne, mnogo
vie nego nastojanje da, u maniru muzeja na otvorenom, bude prikazana kultura stanovanja
u srednjobosanskom selu. Plasiranje premjetenih kua u etnobrikolau kao komercijalnog
turistikog proizvoda dio je vikend manipuliranja pamenjem i proizvoenje nostalgije
za zbiljom koja to nikad nije bila.
Etniko ienje Bijeljine i njenog okruenja provedeno je 1992. godine, uz aktivno
sudjelovanje Arkana Ranatovia i njegovih paravojnih trupa, i oznailo je model protjerivanja
nesrba i uklanjanja tragova njihove prisutnosti kroz razaranje kulture koji je kasnije slijeen
u cijeloj Bosni, o emu su dostupni brojni dokumenti prezentirani u toku suenja Momilu
Krajiniku na Meunarodnom sudu za ratne zloine.33 Potom je srpsko stanovnitvo iz srednje
Bosne poticano, dodjelom kua i okunica, da se preseli u podruje Semberije. Prenoenjem
petnaest objekata vernakularne srednjobosanske arhitekture, koja je pripadala porodicama
Blagojevi, Trifkovi, Todorovi, Stanii, emeri, Tomi, Lali, Adi i Josipovi
ukljuujui kue-ardaklije, brvnare, kolibe, mljekarnik, hambar, mlinice i kovanicu bez
odobrenja lokalnih vlasti i bez provoenja zakonske procedure njihovog valoriziranja,
razoreni su historijski krajolici i izvreno etniko ienje kulture. Objekti su preneseni u
podruje zemlje koje je etniki homogenizirano iz zaviaja u kojem su svjedoili bosansku
kulturu razliitosti u novi konstruirani vjetaki zaviaj u kojem svjedoe fundamentalni
srpski identitet. Ta fundamentalnost identiteta dodatno je naglaena izgradnjom kopija i
fikcija pravoslavnih crkava.
U deset godina od nastanka etnosela Stanii diljem Bosne nikli su brojni brikolai
skupina kua ili sela, nakienih indrom i kamenom ploom, daanom ili kamenom fasadom
nalijepljenom na betonske zidove; kolskim tokovima i volovskim kolima; limenim kantama,
kovakim nakovnjima, sedlima i obijenim erpama; lusterima, lampama i svijenjacima;
tevsijama, saevima, starim pukama, maetama, opancima, preslicama i saksijama; kapama,
ordenjem i saksijama. Predmeti, komadi predmeta, ponekad i cijela groblja, sakupljeni su iz
32
33

Isto.
(ICTY, IT-00-39)
Godinjak 2013/233

HADIMUHAMEDOVI

razliitih dijelova Bosne, gdje su iskidani iz svog konteksta, razarani i spolijizirani u novi
kontekst turistikog proizvoda, oblikovanog ksenofobinim, ekskluzivistikim manirom.
Za razliku od etnosela Stanii, etnosela koja nastaju kasnije uglavnom ne sadre izvorne
kue, nego njihove bajkovite i etno ojaane simulacije. U Begovom selu, u mjestu Borak na
Niikoj visoravni u kome su elementi bosanske planinske seoske kue kombinirani s
elementima trumfogradske organizacije i dekoracije zgrada i dvorita uz damiju postavljenu
na rubu sela, postoji groblje s desetak autentinih niana, od kojih je jedan star, izuzetno
vrijedan i vrlo velik. Zbunjena jedinstvenom pogrenom orijentacijom grobova na tom
starom muslimanskom groblju s vrijednim nadgrobnicima, na pitanje da mi kae neto
vie o starim nianima, dobijam odgovor domaina: Svia li vam se? Ima toga jo, ali snijeg
je pa nismo uspjeli dovesti. Ima toga starih bosanskih nadgrobnika jo na prostorima
na kojima graditelji bosanskih etnosimulacruma pabire odabrane fragmente bosanskog
identiteta i, ugraujui ih u svoje brikolae, konstruiraju novu kulturu, a onu od koje posuuju,
koju kopiraju i simuliraju, nepovratno obezvreuju i razgrauju.
Etnoselo najee legitimira odabrani etniki/konfesionalni identitet postavljanjem
vjerskog objekta ili vjerskog simbola pravoslavnom crkvom, katolikom kapelom, kriem,
damijom koji su samo oznake i dekoracija, ispranjene od sadraja.
Ako izostavimo manje skupine etnokua i manje profitabilne turistike etnotvorevine,
u Bosni su do sada sagraena ili su u procesu planiranja i gradnje sljedea etnosela: Stanii
(Bijeljina), ibovi (Banja Luka), Herceg (Meugorje), Kotromanievo (Doboj), ardaci
(Ustikolina), Meea (Viegrad), Babii (Rostovo, Travnik), Vijaka (Vare), ardaci (Vitez),
Zelinja Gornja (Pelagievo), Etnoavlija (Banovii), Begovo selo (Niii, Ilija), Remi (Menjik,
Prozor), Karanovac (Graanica), Drain do (Trebinje), Ravna Romanija (Han-Pijesak),
Tiila (Trnovo), a politiki najznaajniji i ideoloki najsnanije napunjen je Andrigrad
u Viegradu, koji na najslikovitiji nain odraava strukturu turbofolk potkulture i njeno
uporite kako u institucijama normirane kulture tako i u zvaninim politikim i vladajuim
krugovima. Andrigrad je najvei etnosimulacrum do sada u Bosni; trenutno je u izgradnji
na zemljitu neposredno uz zatitnu zonu Viegradskog mosta, koji je 2007. godine upisan
na Listu svjetske batine.
Veza izmeu Emira Kusturice, voditelja gradnje tog etnosimulacruma i reditelja koji
u svoja filmska djela uvodi teme i strukture turbofolk potkulture, i Milorada Dodika,
predsjednika Republike Srpske, promotora ideje razgradnje Bosne, ukazuje na politike
i ideoloke izvore pojave etnosimulacruma i njeno koritenje u sklopu politikih programa,
na jednako simbolian nain kako je brak izmeu Cece i Arkana simbolizirao ratnu i politiku
angairanost turbofolk muzike. Veza Kusturica Dodik, s obzirom na normiranost djelovanja
Kusturice kao filmskog reditelja u polju kulture i Dodika u polju zakonite vlasti kao predsjednika
Republike Srpske, moe dodatno simbolizirati hibridizaciju kulture, ili njeno potpuno preklapanje
sadrajima turbofolk potkulture.
O tome kakav je utjecaj Andrigrada na ljude, pamenje i historijski urbani krajolik
Viegrada, kao i koje su materijalne i simbolike posljedice manipuliranja pamenjem kroz
projekt Kusturicinog etnosimulacruma, na drugom je mjestu analizirano obuhvatnije.34 Ovdje

34

Hadimuhamedovi, 2013.

234/Godinjak 2013

Arhitektura etnosimulacruma i turbofolk potkultura: supstituiranje

bosanskog kulturnog naslijea krivotvorinama

e biti date samo neke naznake kako projekt Andrigrada izravno utjee na kulturno naslijee
njegovim negiranjem, simuliranjem i maskiranjem zbilje.
Emir Kusturica u brojnim intervjuima objanjava svoj projekt na sljedei nain: Moja
namjera je da Viegrad bude sliniji njegovoj predstavi u Andrievom romanu nego svojoj
stvarnoj historiji. Napravit emo grad koji e izgledati kao da je sazidan prije etiri vijeka.
Kusturica objanjava da je renesansa zaobila Srbe u njihovoj historiji jer su njenu pojavu
sprijeili osmanski stilovi. Zato, tvrdi, cilj projekta Andrigrad jeste da interpolira renesansu
u historijsku arhitekturu Viegrada. Mjesna viegradska novinarka Mira Andri slavi projekt
iz istih razloga: Onaj dio starine koji je nedostajao ovom gradu bit e uskoro roen pored
Sokolovievog mosta Ona navodi Kusturicine rijei da e novi grad biti pomalo od
svega Istanbul, Trebinje i Dubrovnik.35
A vrhunac pritiska Kusturicinog trinog produkta na bosansko kulturno naslijee
proistjee iz njegovog objanjenja da e sve graevine biti podignute od modernih materijala,
a onda obloene kamenom sa starih kua u Hercegovini (junom dijelu zemlje). Ta zastraujua prijetnja da e dio vernakularnog bosanskog naslijea biti izloen akvizicijskom
vandalizmu realizirana je uskoro nakon izricanja. Sredinom juna 2012. godine graani
Trebinja su zaustavili ruenje austrougarske utvrde Petrinja i odvoenje kamena iz njenih
zidova u Viegrad. Ta graanska reakcija ukazala je na to da iza ruenja ne samo austrougarske
utvrde nego i naputenih eljeznikih stanica s prijeloma 19. u 20. stoljee starih seoskih
kola, kua imunijih porodica, od kojih su mnoge naputene, a iz nekih su vlasnici protjerani
koncem dvadesetog stoljea, diljem bosanskog juga ne stoji sam Emir Kusturica, nego
cijeli aparat vlasti Republike Srpske, ukljuujui i mona javna poduzea koja upravljaju
najveim javnim kapitalom, uz podrku crkvenih struktura.
Iako nekatalogizirano, naslijee koje Kusturica spolijizira u svoj etnosimulacrum nesporno
svjedoi o bosanskom identitetu svim kriterijima svjedoenja oblikom, materijalom, bojom,
organizacijom prostora koja zrcali drutveni poredak, odnosom prema okruenju, obradom,
detaljima. Emir Kusturica spolijiziranje tog naslijea naziva sakupljanjem smea prolosti
i pravda ksenofobinom devalorizacijom s obzirom na to da on premjeta kamen samo
bezvrijednih tragova poraenog okupatora u prostor koji e kreirati i poduavati srpski
identitet. Etnosimulacrum koji nastaje iz veze Dodik Kusturica smjeten je u Podrinje,
dio Bosne u kojem je ubijeno na desetke hiljada nesrba.
Zakljuak
Historija je sirovina za nacionalistike, etnike ili fundamentalistike ideologije, onako
kako su makovi sirovina za ovisnost od heroina Ako nema odgovarajue prolosti, ona
uvijek moe biti izmiljena, kazao je Eric Hobsbawm.36 Izmiljanje odgovarajue prolosti
i njeno prilagoavanje trajuim procesima redefiniranja identiteta kroz savremenu arhitekturu
ija je namjena da preklopi ili supstituira kulturno naslijee u Bosni pojava je koja svojom
silinom i rasprostranjenou ukazuju na tendenciju irenja i univerzaliziranja.
35

Andri, M.: Viegraani podravaju gradnju Kamengrada, Viegrad gradski portal, 22. februara
2011, http://www.visegrad.ba/visegradani-podrzavaju-gradnju-kamengrada/
36
Hobsbawm, E.: The New Threat to History. New York Times Review of Books, 16. decembra 1993.
Godinjak 2013/235

HADIMUHAMEDOVI

Trajui trend selektivnog posuivanja nepovezanih i smisleno nepovezivih, esto

izmiljenih elemenata kulturnog naslijea, ili lanog pozivanja na kulturno naslijee i njegove
etnoloke sadraje u savremenoj bosanskoj arhitekturi, u ovom radu oznaena kao
etnosimulacrum, predstavlja posve novi izvor utjecaja na bosansko kulturno naslijee, s
posljedicama koje su usmjerene na preoblikovanje sustava vrijednosti, a nose sposobnost
manipuliranja pamenjem s obzirom na to da simulacija ugroava razliku izmeu istinitog
i lanog, zbiljnog i imaginarnog.37 Posezanje za arhitektonskim sadrajima ija je
funkcija da prizovu i najee oblikuju etnoizriaje, a ne da kontinuiraju vrijednosti kulturnog
naslijea, dio je politike strategije koja je prerasla u drutvenu zbilju etniciziranja
u svrhu razgradnje bosanske kulture.
Imajui u vidu irinu savremenog pristupa i trajue rasprave o promjeni paradigme
zatite kulturnog naslijea, ovim radom je koritenjem ekolokih termina pokazana
odrivost teze da krivotvorine, kopije i fikcije u savremenoj bosanskoj arhitekturi
predstavljaju zagaenje historijskih urbanih krajolika s trajnim i moguim katastrofalnim
posljedicama, ne samo na bosansko kulturno pamenje nego i na recepciju kulturnog
naslijea uope.

Literatura:
Andri, M.: Viegraani podravaju gradnju Kamengrada, Viegrad gradski portal, 22.
februara 2011, http://www.visegrad.ba/visegradani-podrzavaju-gradnju-kamengrada/
Araoz, G. F.: Preserving heritage places under a new paradigm. Journal of Cultural Heritage
Management and Sustainable Development, 1(1), 2011.
Archer, R.: Paint me Black and Gold and Put me in a Frame: Turbofolk and Balkanist Discourse
in (post) Yugoslav cultural space. Sumbited to Central European University, Nationalisms Studies
Program, in partial fullfilments of the requirements for the degree of master of Arts, advisors: dr.
Florian Bieber, dr. Mria Kovcs: Budimpeta, 2009.
Baudrillard J.: Simulacra and Simulation (The Body, In Theory: Histories of Cultural Materialism),
University of Michigan Press, 1995.
Bogunovi, S.: Arhitektonska enciklopedija Beograda XIX i XX vijeka, 3 toma. Beograd:
Beogradska knjiga, 2005.
Bosker, B., Original Copies: Architectural Mimicry in Contemporary China (Spatial Habitus),
University of Hawaii Press, 2013.
ia, Z., Mlinar, A.: Etno-sela izmeu ouvanja identiteta, i poduzetnikog trenda. Etnoloka
tribina, 33(40), 2010.
Dodds, J. D.: New York Masjid / Mosques Of New York, powerHouse Books, 2002.
orevi, R.: Leksikon podkultura. Ni: Zoograf, 2002.
FAT, Villa Rotunda Redux, 13th Architecture Biennale, Venice, 2012. http://www.strange
harvest.com/VillaRotundaRedux.pdf
Felluga, D.: Terms Used by Postmodernists. Introductory Guide to Critical Theory. [zadnja izmjena
januar 2012]. Purdue U. [6 april 2013]. <http://www.purdue.edu/guidetotheory/postmodernism/terms/>.
Gibbon, K. F. (ur.): Who owns past? Cultural Policy, cultural property and the law, Rutgers
University Press: New Brunswick, New Jersey and New London in association with American
Council for Cultural Properties, 2005.
37

Baudrillard, J.: Simulacra and Simulation (The Body, In Theory: Histories of Cultural Materialism),
University of Michigan Press, 1995.

236/Godinjak 2013

Arhitektura etnosimulacruma i turbofolk potkultura: supstituiranje

bosanskog kulturnog naslijea krivotvorinama
Gruji, M.: Community and the Popular: Women, Nation and Turbofolk in post-Yugoslav Serbia,
sumbited to Central European University. Department of Gender Studies, in partial fullfilments of
the requirements for the degree of Doctor of Phylosophy, supervisor prof. Elissa Helms: Budimpeta,
2009.
Hadimuhamedovi, A.: Viva la memoria: A Dialogue with an Urban Landscape. Icomos
international scientific Commite for Theory and Phyilosophy of Conservation VII meeting
Heritage under Pressure Perspectives of HUL: Baku (Azerbejdan), 25-29. aprila 2012.
Hobsbawm, E.: The New Threat to History. New York Times Review of Books, 16. decembra
1993.
International charter for the conservation and restoration of monuments and sites (The Venice
charter 1964), ICOMOS, http://www.icomos.org/charters/venice_e.pdf
Jankovi, .: Late Antique Triconchal Church of St. Apostoles Peter and Paul Monastery
Near Trebinje.Glasnik Srpskog arheolokog drutva, 18, Beograd, 2002.
Johnson, E.: The Players, the Problems, and the Persistence of Forgeries in Biblical Archaeology,
PARA Research Paper A-01, 2007, http://pseudoarchaeology.org/a01-johnson.html
Koers, W. &Van der Giessen, A. & Van Weelden, M. & Becker, J.: Future of Cultural Heritage
Impact of external developments Background Paper to the 18 December 2012 European Policy
Workshop, Brussels, http://www.foresight-platform.eu/wp-content/uploads/2012/12/EFP-CulturalHeritage- Background-Paper_18122012.pdf
Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, Odluka o proglaenju
nacionalnim spomenikom Arheolokog podruja ostaci graditeljske cjeline crkava sv. Petra i sv.
Pavla sa nekropolom steaka u ievu, Slubeni glasnik BiH, broj 21/04, http://kons.gov.ba/main.
php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=1819, 2004.
Lowenthal, D.: The heritage crusade and the spoils of history. New York: Cambridge University
Press, 1968.
Matovi, M. .: Srbija u Americi: pravoslavne crkve i manastiri preko Atlantika. Nova
Graanica ulepala Ameriku, Vestionline, http://www.vesti-online.com/Stampano-izdanje/20-022011/Zavicajnik/118352/Nova-Gracanica-ulepsala-Ameriku/print, 20. februara 2011.
Mejremi, M.: Sluanost i negativni uticaji turbofolka. Graaniki glasnik, http://www.gracanicki
glasnik.ba/wp-content/uploads/2013/01/Pages-from-gg25-4.pdf Gracanicas messenger, http://www.gra
canickiglasnik.ba, broj 25/13, 2008.
Norris, D.: Belgrade: A Cultural History. Oxford University Press, 2008.
Popovi M.: Manastir svetog Petra de Campo kod Trebinja. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne
i Hercegovine, Arheologija, Nova serija, XXVII/XXVIII, Sarajevo, 1973.
Rentzhog, S.: Open air museums: The history and future of a visionary idea. Stockholm and
stersund: Carlsson Jamtli Frlag, 2007.
Roose, E.: The Architectural Representation of Islam. Muslim-Commissioned Mosque Design
in The Netherlands,
Amsterdam University Press / Leiden ISIM, 2009.
Wainwright, O.: Seeing double: what Chinas copycat culture means for architecture, Guar
dian.co.uk, 7. januar 2013.
Wood, C. S.: Forgery, Replica, Fiction: Temporalities of German Renaissance Art. Chicago:
The University of Chicago Press, 2008.
Yang, X.: Management DisasterA German Ghost Town in the Heart of China. Spiegelonline,
10. decembra 2011, http://www.spiegel.de/international/world/management-disaster-a-german-ghosttown-in-the-heart-of-china-a-791392.html; Xeroxed Village: Chinese Secretly Copy Austrian
UNESCO Town (06/16/2011) http://www.spiegel.de/international/europe/0,1518,768754,00.html

Godinjak 2013/237

HADIMUHAMEDOVI
ARCHITECTURE OF ETHNO SIMULACRUM AND TURBO FOLK OF SUBCULTURE:
SUBSTITUTING OF BOSNIAN HERITAGE BY FORGERIES
Amra Hadimuhamedovi
Summary
This paper is intended to provide a possible scientific objectification of simulacra in
contemporary Bosnian architecture, expressed in the form of copies, forgeries and fiction.
By analyzing instances of the replicating the existing buildings of great symbolic value, of
conjectural and fictive reconstructions of buildings demolished a century or more ago, and of
architectural simulations of history that never was by the forms of the modern architectural
hybrids known as ethno-villages, two key motives for the ethno-simulation of cultural
heritage can be identified: 1) the financial gain to be obtained from large-scale ethno-branded
tourism; 2) the supstitution or new construction of identity, exclusivist demarcation of ethnoterritory and remodelling of Bosnias historic urban landscapes. The definition of the different
levels of borrowing or betrayal of the cultural heritage in Bosnia is based on the categories
suggested by Jean Baudrillard in his list of stages of sign-order from faithful image to pure
simulation.
The appearance of ethno-simulacra in recent Bosnian architecture has a direct impact
on the cultural heritage, being constituted on the distortion of the meaning of Bosnian cultural
memory, on its devaluation and direct physical destruction (either by giving the archaeological
remains of a building a veneer of fictive architecture or plundering the heritage sites for new
simulations of historic architecture).
This phenomenon, that has local attributes of a subculture, found its first major expression
in Serbia in the early 21st century, and is based entirely on the context of the origins, content
and sociological significance of the music known as turbofolk. Almost a decade and a half since
significant forms of ethno-simulation were first registered in the Bosnian architecture, it is
fair to describe is as an architectural and social trend and to consider its impact on the cultural
heritage. The ethno-simulacrum trend in Bosnia is comparable with some on-going phenomena
in various other parts of the world, particularly that of heritage copies and mimicry in the
post-socialist countries of the former Soviet Union and post-communist China, but may
also be set in the global context of events characterized as instigating a paradigm shift in cultural
heritage protection in general.
Key words: Bosnia, architectural heritage, simulacrum, copy, counterfeit, fictive,
ethno-village

238/Godinjak 2013

UDK 908 (497.6=163.43* Kulen-Vakuf)

341.485 (497.6=163.43* Kulen-Vakuf)

Najbolje to Bosna ima

Bonjaci Kulen-Vakufa i Ljutoke doline
Tarik Kulenovi
Filozofski fakultet
Zagreb

Rad obrauje populaciju Bonjaka Ljutoke doline, mikrocjelinu, njene kulturalne,

arheoloke i bioloke osobitosti. Podruje poznato kao Dolina heroja i Epska krajina, danas
dijelom u sastavu Nacionalnog parka Una, poprite je brojnih povijesnih dogaaja te zaviaj
linosti poput Oraanina Tala, Muje Hrnjice i Kulin-kapetana. Oni nisu i jedini. U KulenVakufu je roen i prvi bonjaki reisu-l-ulema Mustafa Hilmi ef. Hadiomerovi. Ljutoka
je dolina i poprite jednog od najveih masovnih zloina nad Bonjacima prije Srebrenice,
kada su srpski nacionalisti 6-8. rujna 1941. poubijali oko 2,5 tisua Bonjaka, 50 posto Ljutoke
doline. Zloin je rijetko obraivan u slubenoj historiografiji iako je rije o jednom od najveih
pojedinanih djela nasilja nad Bonjacima prije Srebrenice 1995. i uvodu u kasnija etnika
ratna djelovanja. Ljutoani transgeneracijski prenose identitet s roditelja na djecu kao Bonjaci
i religijski muslimani iskazujui kolektivnu i individualnu svijest o sebi. Generacijama graniari
i ratnici, Ljutoani su i u ovoj generaciji u ratu potvrdili reenicu epskog junaka Mustajbega
Likog kako su oni najbolje to Bosna ima.
Kljune rijei: Bosna, islam, Ljutoka dolina, identitet

Uvod
utoka se dolina nalazi na krajnjem sjeverozapadu BiH. Omeena je planinom
Ljuto na sjeverozapadu, rijekom Unom na zapadu, magistralnim Putem Petog
korpusa na istoku i Kulen-Vakufom na jugu. Prostorno je mala, oko 20 km dugaka i 5 km iroka. Ovo zabaeno krako podruje, slijepo crijevo Krajine, kako ga mjetani
znaju nazivati, umnogome je neobian kraj BiH, mnogo znaajniji nego to njegova veliina
sugerira. Na samom skretanju za dolinu na Dubovskom stoji tabla za jumbo plakate i na
njoj natpis: Dobro doli u Dolinu heroja, izblijedio kao i cijela tabla od sunca i kie. Putokazi,
skinuti u ratu i ponovo postavljeni, govore kako se tu odvaja put za ukove, Oraac, Klisu
i Kulen-Vakuf. Nakon sputanja cestom kroz umu dolazite pred ehitluke ehidsko mezarje
na kojem su sahranjeni ubijeni u ratu 1992-1995. godine. Na samom ulazu u dolinu vidljivi

LJ

Godinjak 2013/239

KULENOVI

su brojni simboli Bosne. Govorimo li o zastavama, prva je zelena, vjerska, na ulazu u ehidsko mezarje. Nekoliko metara dalje, na samom zavoju je i spomen-ploa prvom poginulom
Ljutoaninu, pored nje zastava Republike Bosne i Hercegovine modra boja na bijelom
platnu, est ljiljana vezenih u zlatu. Cesta se nastavlja sputati i ubrzo izlazi na prvo naselje
Ljutoke doline ukove. Za njima niz cestu slijede Duljci, potom i sredinje naselje Ljutoke
doline Oraac. Nakon njega oranice uz cestu, uma, zaselak Luine, polja uz rijeku Unu,
u daljini Klisa, pored ceste povrinski kop gipsa, vakufske bare, zavoj i Otvara se jedan
od najljepih pogleda koji doivite u ivotu, Kulen-Vakuf .1
Ova zabaena dolina rodno je mjesto nekih znaajnih linosti bonjake historije i
epike. Uz povijesne linosti i epske junake, Ljutoka dolina je poprite i jedne od najveih
bonjakih tragedija, pokolja civila u rujnu 1941. godine.
Kao da nije dovoljno to su Kulen-Vakuf i Ljutoka dolina bremeniti historijom, prirodni
elementi se poigravaju njima. Grad smjeten na rijeci Uni povremeno biva zahvaen proljetnim
poplavama, kada se otopi snijeg u planinama gdje izvire Una. umski poari takoer se
javljaju, potvrujui izreku kako e: Vakuf ili voda potopiti ili vatra unititi.
Tale Oraanin
Jedan od znaajnijih epova kulturalne batine ovjeanstva, enidbu Smailagi Mehe,
najdui europski ep, dui i od Ilijade i od Odiseje, stvorio je Bonjak, Avdo Meedovi iz
sela udaljenog est sati hoda od Bijelog polja, na Sandaku. Avdo je bio nepismen jer je, kako
sam kae, bio lijen uiti pisati. No to ga nije omelo da stvori junaki ep iji tonski zapis i danas
postoji u sveuilinoj knjinici na Harvardu, SAD, zahvaljujui zapisivau Milmanu Parryju.
Njegova radnja glasi: Smailagi Meho, sin Smail-age, beglerbega Undurovine (Madarske),
ide u Kanjiu preuzeti dunost od oca. Na putu nailazi na koiju u kojoj je djevojka koju
napadaju razbojnici. Meho posijee razbojnike i spasi djevojku Fatu. Ona je nasljednica
velikog bogatstva kojeg se eli doepati budimski vezir. Hoe je udati za svog kompanjona
Petra enerala i na taj se nain domoi njenog bogatstva. Spaena se Fata obea mladom
junaku. Meho se potom vraa u Bosnu da bi skupio vojsku s kojom e doi u Undurovinu
osloboditi Fatu i njenu majku zatoenitva i oeniti se Fatom.
Uz ljubavne, tu su i politiki razlozi. Kroz razgovor Smail-age i bonjakih uglednika
saznajemo kako je budimski vezir izdajica koji se u suradnji s Petrom eneralom sprema udariti
na samog sultana i Osmansko carstvo. Zakljuuju kako sultan nee vjerovati Bonjacima na
rije. Stoga moraju vojno poraziti budimskog vezira i tako odbraniti Osmansko carstvo.2
1

Kada je prvi put u ivotu ugledao Kulen-Vakuf, engleski je putnik Arthur Evans 1877. napisao:
From the brow of the hill the first view on Kulen Vakuf broke upon me and its position is one
of the most beautiful that can be imagined (Evans, 1877: 97).
2
Bonjaka uivljenost u Osmansko carstvo i doivljaj da su upravo oni odgovorni za sudbinu
Osmanskog carstva mnogostruko je prisutna kako u epu i narodnoj epici, tako i u povijesnim
dokumentima. Bonjaci su nazivani/sebe su nazivali lavovima islama, a Bosna kljuanicom carstva.
Baagi navodi 20 velikih vezira u Osmanskom carstvu u 16. stoljeu.
Meu povodima za bonjaki ustanak Husein-kapetana Gradaevia je i zahtjev za smjenom
aur-sultana (sultana nevjernika) u Istanbulu. Smjena vladara ako je nevjernik jedina je islamski
legitimna nasilna smjena vladara. Fascinantno je kako Bonjaci sebe u tom razdoblju doivljavaju
240/Godinjak 2013

Najbolje to Bosna ima Bonjaci Kulen-Vakufa i Ljutoke doline

Mehin otac Smail-aga okuplja bosansku vojsku za odlazak u rat, u svatove njegovog sina.
Pod Kozarom se okuplja vojska, bosanski prvii i junaci, begovi, age, janjiari, pae i subae...
Izgledalo je kako se okupila sva Bosna i mogu krenuti u pohod. No Mustajbeg Liki, mudra
sijeda glava, objavljuje da ne mogu krenuti u rat jer nema nama najboljega druga, od Oraca
Lianina Tala. Okupljeni se bune jer oni su elita Bosne, begovi i carske pae, tko u Bosni moe
biti bolji od njih? No Mustajbeg Liki ustraje u svom naumu i alje glasnika koji dovodi Tala
i Oraane. Bosanska vojska kompletirana odlazi pred Budim gdje nakon brojnih obrata
vodi odluni krvavi boj na rijeci Klimi. Gubici su strahoviti na obje strane. Rijekom Klimom
prvi su dan plovile bonjake alme, drugi dan alme i kalpaci, a trei dan kalpaci neprijatelja.
U boju je poginulo oko polovice Bonjaka. No, pobijedili su. Potreseni ogromnim gubicima,
bonjaki prvaci predlau da se vojska vrati u Bosnu, oporavi i onda vrati pod Budim.
Tale govori kako su sada tu i trebaju zauzeti Budim, a on e to i uiniti, makar i sam. Budimski
ga janjiari putaju u grad gdje zarobljava budimskog veziri koji mu otkriva skrivenu riznicu
blaga koje je pljakao godinama. Tale potom zarobljenog vezira vodi kroz Budim, u muci jer
je dao rije da vezira nee ubiti. Utom nailazi Mujo Hrnjica sa zarobljenim Petrom eneralom.
Tale vezira predaje Muji Hrnjici da ga on objesi, jer je dao rije i on nee ubiti vezira. Mujo
vjea Petra enerala i budimskog vezira na budimska gradska vrata, svakog s jedne strane
vrata. Ep zavrava svadbom Smailagi Mehe sa lijepom Fatom i povratkom bosanskih
svatova kui, a Tale se nakon uspjenog ratovanja vraa kui s velikim bogatstvom.
Junaki ep enidba Smailagi Mehe fascinantan je na vie razina.3 Upravo je tim epom
Milman Parry dokazao kako je mogue da jedan autor napravi ep duljine Ilijade i Odiseje.
No, enidba... ne fascinira samo duljinom. Glavni lik epa, Oraanin Tale, jedinstvena je pojava
odgovornim za sudbinu svjetskog carstva. Istovremeno Bonjaci sebe doivljavaju kao pravovjerne
muslimane i razloge za rat (casus belli) tumae islamskim erijatskim propisima.Vezanost uz
Osmansko carstvo pokazuje i koritenje naziva musliman u etnikoj identifikaciji. Osmansko je
carstvo bilo ureeno u sustavu milleta, gdje su svi pripadnici jedne religije sainjavali jedan millet.
U Bosni se tijekom 19. stoljea odvijala nacionalizacija milleta, pa su se tako pripadnici pravoslavnog milleta nacionalizirali u Srbe, a katolikog u Hrvate. Tako su u Bosni, gdje su Bonjaci
inili katoliki, pravoslavni i muslimanski millet, samo muslimani ostali Bonjaci. Promjenom
vrhovnog suverena 1878. godine nakon austrougarske okupacije, Bonjaci su se zatekli usred
historijske promjene. Nakon 415 godina muslimanske vlasti, Bosna je dola pod kransku vlast,
protiv koje su Bonjaci stoljeima ratovali. Stoga nije udno to je identifikacija biti musliman
bila primarna Bonjacima kroz 19. i 20. stoljee. Odbijanje da se bude neto drugo, pa i kroz
sintagmu: Musliman u etnikom smislu, nacionalno neopredijeljen, pokazatelj je postojanja skupine
koja odbija druge identifikacije. Promjena nacionalnog naziva iz Musliman u Bonjak pokazuje
kako je skupina dovoljno osnaila da jasno istakne svoj identitet. Pojam Bonjak u 21. stoljeu donosi
novi kvalitet u odnosu na pojam Musliman i pokazuje jasan etnonacionalni osjeaj pripadanja.
3
Ep ima strukturu Ilijade. Ljubavni zaplet, kojeg slijedi veliki rat. Kao u Ilijadi, vojska se okuplja
i eka glavnog epskog heroja, Grci Ahila, a Bonjaci Tala. Nakon njegovog dolaska odlaze u rat u
kojem uz velike gubitke izbore pobjedu. enidba ima vremenski zgusnutiju radnju od Ilijade ija
se radnja odvija 10 godina, dok je u enidbi rije o dijelu godine. U Ilijadi su opisane obje zaraene
strane, dok je u enidbi puna panja posveena tek Bonjacima. Budimski vezir, Petar eneral
i njihove vojske tu se nalaze samo kao protivnici. enidba govori o graanskom ratu u kojem
se sukobljavaju Bonjaci i Turci, dok je poglavar carstva, sultan Al-Osman negdje daleko. Takoer,
ona sretno zavrva, negativci su poraeni, glavni su junaci ivi i vraaju se kui, a Smailagi Meho
se eni lijepom Fatom.
Godinjak 2013/241

KULENOVI

u cjelokupnoj indoeuropskoj epskoj tradiciji puanin, niska roda i neotesanog ponaanja,

na prvi pogled najvie slii dvorskim ludama europskih dvorova. No samo na prvi pogled.
Tale je najbolji ratnik Bosne, koji, kako se ep razvija, zapovjeda cijelom vojskom i donosi
glavne odluke. Njega sluaju begovi i carske pae. I zapovjednik bosanske vojske, aga Mujo
Hrnjica, dobrovoljno se zaklinje njemu na poslunost.4
Oraanin Tale nije junak samo u Meedovievom epu, on je jedan od glavnih aktera
brojnih bonjakih narodnih pjesama. Uz erzelez Aliju, Muju Hrnjicu i Kulin-kapetana,
Oraanin Tale, znani kao Tale Lianin i Budalina Tale, vjerovatno je najopjevaniji bonjaki
epski heroj. Otkrivanje zanemarivane i preuivane bonjake narodne batine odvijalo
se u okviru bonjake nacionalne emancipacije koja je u 19. i 20. stoljeu prola trnovit
put od odbrane namjerama potpunog biolokog zatiranja5 preko prisvajanja dijelova ili
cjeline kulturalne posebnosti do nacionalnog afirmiranja kroz krvav, genocidni rat, protiv
Bosne u 1990-ima. enidba Smailagi Mehe je samo detalj te velike slike, no opravdano
je postaviti pitanje zato je nepismeni autor sa Sandaka kao sredinjeg lika svojeg fascinantnog djela odabrao junaka sa skroz drugog kraja Bosne, njenog sjeverozapadnog ugla?
No, Tale nije sam. Uz njega jae i hoda uvaija, muslimanski sveenik koji ui iz
Kurana i pije iz pljoske s etir litre vina, Belaj bajraktar, zastavnik koji zastavu nosi okrenutu
naopako, kao to i konja jae naopako, leima okrenut prema glavi ivotinje. A za njima tristo
Oraana naoruanih samo sabljama. Kakvi su to ljudi? Kakav je to kraj koji raa tako
silne junake, a opet skroz naopake? Ne ide knjiga s pljoskom, govore bezi. Imaju oni oba adeta
i oba irameta, objanjava Mustajbeg Liki ljute Ljutoane. No, nedoumica ostaje.
Kroz ep Tale i Oraani pokazuju svoju pravu vrijednost kao najbolji ratnici koje Bosna
ima. Tale pokazuje da nije samo mahniti ratnik kojem je sva pamet u vitlanju sabljom.
Susret s njim u epu je susret sa siromanim ovjekom koji ivi u tali jer ga je ena istjerala
iz kue s optubom da nije u stanju priskrbiti hranu djeci. Njegova sestra, mahnita Aziza,
duevno je poremeena i nou gola hoda po ulicama. Tale je svjestan da mahnitu bez novaca
nitko nee, a ratova vie nema, pa tako ni mogunosti zarade na mau, da donese novaca
za djecu i da ga ena primi natrag u kuu.

Kad su Bonjaci doli pred Budim, vezir ih je pozvao da se pogoste i proslave svadbu. Bosanski
prvii, predvoeni Mujom Hrnjicom, rado su se odazvali pozivu. Tale je objanjavao Muji Hrnjici
kako je rije o vezirovoj varci kojom eli kupiti vrijeme potrebno da njegov saveznik Petar eneral
doe sa svojom vojskom do rijeke Klime. Tako bi se Bonjaci nali izmeu dva neprijatelja. Mujo
Hrnjica je odbacio Talina upozorenja i odveo prvie na gozbu. Dok su oni slavili, vojska Petra
enerala je dola do Klime i utaborila se. Kad je uvidio svoju greku, Mujo Hrnjica se ispriao
obvezavi se da slua Tala kao pametnijeg i promuurnijeg.
5
Tendencija srpskog nacionalizma ka potpunom zatiranju muslimana (u ovom sluaju Bonjaka) sa
tzv. srpskih etnikih prostora protee se kroz sve ratove u Bosni u posljednja dva stoljea. Srpski je
ekstremni nacionalizam istrebljenje muslimana, Turaka kako su zvani, inio na svim prostorima
koje je osvajao u 19. i 20. stoljeu. Isti je scenarij primjenjivan kako u Bosni tako i na Sandaku,
Kosovu, Staroj Hercegovini i u Makedoniji. O povlaenju srpske vojske kroz Albaniju 1915.
godine i njenoj golgoti u tom bjekstvu brojne su stranice ispisane i pjesme ispjevane. Brutalnost
s kojom su Albanci napadali vojsku u povlaenju okantna je neupuenom promatrau. No, ne
spominje se brutalnost srpske vojske prema Albancima nekoliko godina ranije prilikom osvajanja
Kosova i Makedonije, a to je samo jedan primjer.
242/Godinjak 2013

Najbolje to Bosna ima Bonjaci Kulen-Vakufa i Ljutoke doline

Kada otprema glasnika Talu, Mustajbeg Liki mu daje dukate, carske madarije, da ih
dadne Talu. Bez toga Tale nee ni ustati, a kamoli doi. To govori o Talovoj neimatini, ali
i o svijesti o vlastitoj vrijednosti. Takvi su tabijati Talu, kae ep o njemu. Bezi kad negoduju
zbog Talovog izgleda dobijaju objanjenje da bi on taki i pred sultana. akire od jarca,
jandik od magarca, sablja skoro ispala iz korica, pitolji iz futrola, prsti provirili iz izama,
koljena iz akira. No, takav je Tale. U ratovima uz i niz esarsku uvijek prvi. Gdje su najvie
zidine i najdublji hendeci, Tale i Oraani prolaze gdje se drugi ni ne usude. Za njega su
svi uli, nitko ga ne poznaje.
udna izgleda, odrpan, otra jezika, taj je nahereni heroj najbolji ratnik Bosne, to vie
puta pokazuje. Za razliku od drugih epskih heroja, on je niska roda, sa stvarnim obiteljskim
i drutvenim problemima. Heroj koji ivi u tali. Moda je to inio Grk Herkules kad je istio
Augijeve tale. No njemu je otac bio vrhovni bog Zeus. Tko je bio Talov otac to ni povijest
ni ep ne pamte.
Kulen-Vakuf
Kulen-Vakuf je vorite puteva od davnine. U vremenu Rimskog carstva tuda je prolazila
cesta koja je od Zadra povezivala rimske provincije Dalmaciju i Panoniju. Carstvo je propalo,
no cesta je ostala. Put se koristio i kasnije, a njegov znaaj potvruje i utvrda sagraena
na brdu Ostrovici u 12. stoljeu. Izgraena na temeljima starije ilirske gradine, ova je utvrda
obnavljana krajem 17. stoljea, kada je poprimila dananji izgled. Na uglovima tvrave
sagraene su okrugle kule, a zidovi tvrave su popravljeni i dodatno ojaani.
Pliina zavoja Une i most sagraen na njoj ini Kulen-Vakuf strategijski vrlo znaajnim
mjestom. Uz staru cestu koja vodi u i iz njega, most preko Une je jedino mjesto uzvodno
od Bihaa gdje kolski prijevoz moe prei preko rijeke. Od Kulen-Vakufa do Bihaa Una
veinom tee u kanjonu i kolski je prijelaz nemogu. Vanost prijelaza i obilje utvrda oko
njega potvruje i staro ime mjesta Disri kebir6 (Veliki most). Posljednja velika potvrda
vanosti prijelaza dogodila se 1995. godine, kada su se vojska i civili tzv. Republike srpske
krajine iz Like povlaili u Bosnu upravo preko kulenvakufskog mosta.
Samo mjesto bilo je utvreno, a oko mjesta je iskopan kanal spojen s Unom. Tako je KulenVakuf od poluotoka postao otok. Austro-Ugarska monarhija je poruila zidine nakon okupacije
1878. godine. Zidine su vidljive na sauvanim grafikama, a danas su od njih ostali samo temelji.
Kulen-Vakuf je stradao u velikom poaru 1903. godine, kada je izgorio vei dio mjesta. Stara
arhitektura gotovo je u potpunosti unitena, a urbanistiki je jedino organizacija mjesta.
Kao i cijela Ljutoka dolina, Kulen-Vakuf je svoju dananju formu poprimio krajem
17. stoljea, nakon Bekog rata 1683. godine. Ljutoku dolinu moemo zvati i turskom Likom,
odnosno ostatkom pokrajine Osmanskog carstva koja se pruala do Udbine u Hrvatskoj.
Muslimani Like habsburkim su udarom nakon propasti opsade Bea bili prisiljeni napustiti
Udbinu i povui se na novu granicu na rijeci Uni. Mir 1699. godine u Sremskim Karlovcima
donio je Bosni nove granice, no liki su Bonjaci i dalje bili graniari.
6

Prvi sauvani naziv mjesta je Disri kebir (Veliki most), koje se javlja nakon turskog osvojenja 1523.
godine. Mjesto mijenja ime u 18. stoljeu od kada se prema vakifu naziva Palanka Mahmut-pae
Kulenovia. U 19. stoljeu mjesto mijenja ime u Kulen-Vakuf kako se i danas zove.
Godinjak 2013/243

KULENOVI

Utvrivanje doline preduzeto je pod vodstvom Salih-pae Kulenovia7, kapetana

kapetanije Ostrovice i Bia. Nakon njegovog pogubljenja u Travniku 1722. godine kapetanija
se dijeli u dvije: ostroviku i bihaku.
Utvrivanje nove granice predstavljalo je masivan graevinski poduhvat. Rezultiralo
je novosagraenim i obnovljenim kulama i utvrdama na podruju kapetanije od planine
Ljuto do Martin Broda8. Novodoseljeni Liani sauvali su svoju reputaciju odlinih boraca,
zabiljeenih i u narodnim pjesmama, Krajikom ciklusu. U njemu glavne uloge imaju epski
heroji Tale Oraanin i Mujo Hrnjica, praeni brojnim epskim linostima, npr. Mustajbegom
Likim, Halilom Hrnjicom, Cifri Hasan-agom Zanimljivost je kako je jedno geografski
malo podruje iznjedrilo toliko herojskih likova. Treba napomenuti da to nije specifinost
iskljuivo muslimana. Herojske likove, krajike etovoe, nalazimo na svim stranama granice,
osmanskoj, habsburkoj i mletakoj, kako like age nabodice tako i hajduke Stojana Jankovia.
Herojske osobine i ratna vjetina Liana ostaju kao stoljetna konstanta. U Osmanskom
carstvu Krajinici su bili na glasu kao odlini ratnici, poglavito Liani. U Austro-Ugarskom
carstvu Liani su takoer bili cijenjeni ratnici, a njima je npr. za carevanja Marije Terezije
popunjavana carska dvorska garda.
Prva bitka u ratu za Bosnu 1737. godine odigrala se upravo kod Kulen-Vakufa. Ruskotursko-austrijski rat 1736-1739. poeo je ruskim napadom na osmanska podruja oko Crnog
mora. Habsburka se Austrija ukljuila u rat naredne godine provalom austrijskih postrojbi
u Bosnu. Rat je zapoeo opsadom tvrave Ostrovica iznad Kulen-Vakufa od 12. do 22.
srpnja 1737. godine.9 Austrijski zapisi govore kako su se branitelji Ostrovice hrabro borili,
mukarci, ali i ene, koje su oblaile oklope i borile se zajedno s njima. To je izrodilo legendu
o ostrovikim Amazonkama. Opsjednutoj je tvravi upuena pomo iz Travnika. U bici
na Bilajskom polju u blizini Kulen-Vakufa porazili su invazionu vojsku i razbili opsadu.
Vijest o ovoj pobjedi, prvoj u ratu za Bosnu 1737. godine, stigla je u glavninu bosanske
vojske pred polazak u pomo Banjaluci i predstavljala je veliki moralni podstrek koji se
ispoljio i u bici pod Banjalukom.
Kulin-kapetan (Mehmed/Muhamed-kapetan Kulenovi), vremenski je posljednji u nizu
heroja turske Like. Ova povijesna linost, kapetan kapetanije Ostrovica, ubijena je 1806.
godine u boju na Miaru. Kako navodi Hamdija Kreevljakovi, on je najopjevaniji od svih
bosanskih kapetana. Razlog tome je vjerovatno njegov kratak i pustolovinama bogat ivot.

U njegovoj su osobi i funkciji jedini put ujedinjene bihaka i ostrovika kapetanija u jednu. Nakon
njegovog pogubljenja 1722. u Travniku kapetanija se dijeli na dvije: bihaku i ostroviku, a njega
kao kapetan Ostrovike kapetanije nasljeuje sin, Mahmut-paa Kulenovi
8
Sagraena je kula na Klieviu, tvrave Havala i Vrnogra, dozidane su okrugle kule na tvravama
Ostrovica i Oraac, obnovljena je palanka ovka i tvrava Rmanj.
9
Rat za Bosnu i pobjeda kod Banjaluke 1737. godine jedno je od temeljnih identitetskih uporita
Bonjaka. Vjerovatno u namjeri da se dodatno ne provocira Austrija dok se Osmansko carstvo
brani od napada Ruskog carstva, iz Istanbula je bosanskom pai Alipai Hekimogluu (Heimoviu
lijenikovom sinu) dola zapovijed da ne mobilizira bosansku vojsku. Alipaa je, uznemiren
izvjetajima o mobilizaciji austrijskih snaga, proveo mobilizaciju u Bosni USPRKOS zapovijedima
Porte u pravom trenutku. Naime, austrijske su trupe napale Bosnu u nekoliko pravaca. Jedan
je iz Like, preko Ostrovice, iao u Krajinu. Glavni krak napada bio je usmjeren na Banjaluku.
244/Godinjak 2013

Najbolje to Bosna ima Bonjaci Kulen-Vakufa i Ljutoke doline

Ubojstvo10 Kulin-kapetana 1806. godine u bici na Miaru, kao i neuspjeh pokreta za bosansku
autonomiju Husein-kapetana Gradaevia 1830-1832. godine, okonali su samostalnu vladavinu bosanskih feudalaca. Posljedica je bilo ukinue kapetanija kao osnove feudalne moi.
Iz njihovih ruku mo poinje prelaziti agama, koji su se transformirali iz vojnog
u trgovaki stale. On tokom 19. stoljea jaa stvarajui domau buroaziju. Liberalnost
trgovakog stalea predstavlja dodatni plus za njegov napredak. Osim muslimana, koji
transformiraju esnafsku i zanatsku proizvodnju u modernije oblike, u trgovakom sloju
moemo identificirati pravoslavne, katolike i idovske Bonjake, koji ravnopravno sudjeluju
u ekonomskom ivotu zemlje.
Ukinue kapetanija nakon neuspjeha ustanka Husein-kapetana Gradaevia (18301832) i uspjeh vojnog pohoda Omer-pae Latasa 1852. godine pacificirali su i uvijek nemirnu
Krajinu. No, mir je trajao dvadesetak godina. Ustanak pravoslavnih Vlaha 1875-1878. godine,
potpomagan od strane Srbije, proizveo je velika zlodjela i doveo do austrougarske vojne
intervencije, koja je rezultirala okupacijom Bosne 1878. godine i njenim pripajanjem AustroUgarskoj monarhiji 1906. godine.
Pobuna je izravno utjecala i na muslimane Ljutoke doline. U Ilirskim pismima Arthur
Evans opisuje svoj dolazak u Kulen-Vakuf 1877. godine. U gradu susree muslimane koji su
izbjegli u utvreno mjesto iz okolnih sela zbog napada pobunjenih kmetova. Evans je izrazito
negativno nastrojen prema lokalnim Bonjacima, koje naziva hordom pomahnitalih muslimanskih fanatika. Rije je o domicilnom stanovnitvu muslimanske vjere koje se iz okolnih
naselja sabilo u Kulen-Vakuf, tada utvreno mjesto, radi zatite od pobunjenika koji su
vrili nasilje nad civilima, pljakajui i ubijajui. Evans prema muslimanima nema nimalo
simpatija. On muslimanske Bonjake smatra smetnjom na putu napretka. Iako begovsku
zemljoposjedniku klasu usporeuje s engleskom, on u liberalnom duhu trai mogue
nositelje napretka u trgovakoj klasi. Iako registrira postojanje razliitih religijskih skupina
muslimana, pravoslavnih i katolikih krana, Evans navodi kako su oni svi Bonjaci,
Srba u Bosni nema, a Hrvate navodi kao izmiljenu naciju. Svoj boravak u Kulen-Vakufu
Evans detaljno opisuje, navodei kako je mjesto puno ljudi povienih emocija. On opisuje
svoje susrete s lokalnim uglednicima, navodi njihove stavove i daje svoje prijedloge za
mogue razrjeenje problema koji ih tite.
Taj nadasve udni posjet jednog svjetskog putnika, istraivaa, arheologa i novinara,
za kojeg mnogi i danas govore kako je ustvari bio agent britanske obavjetajne slube,
za sobom je ostavio etnografski vrijedan zapis koji govori o krajevima kroz koje je prolazio,
pa tako i o Kulen-Vakufu. U svojim zapisima Evans Kulen-Vakuf karakterizira kao muslimanske Delfe. Jedna je obitelj donijela sa hada predmete (kamenje) kojima pripisuju
veliku mo. Evans navodi kako svakog dana pripadnici te obitelji s velikim potovanjem
donose to kamenje u damiju i pomou njih proriu budunost.

10

Na prvi pogled bizarno je govoriti o ubojstvu u bitci. No, prema srpskim izvorima, tokom Boja
na Miaru, Kulin-kapetana je na dvoboj izazvao jedan srpski poglavica. Ujedno je dao zapovijed
jednom srpskom ustaniku da puca u Kulin-kapetana ako vidi da pobjeuje u dvoboju. Pobunjenik
je posluao svog poglavicu i ubio s lea Kulin-kapetana.
Godinjak 2013/245

KULENOVI

Nakon austrougarske okupacije 1878. godine gradski su zidovi Kulen-Vakufa porueni.

Danas su od njih vidljivi samo temelji. Do 1918. godine Kulen-Vakuf je bio provincijsko
mjesto Austro-Ugarskog carstva. Veliki poar 1903. godine unitio je mjesto spalivi ga
gotovo cijelog. S porazom Centralnih sila u Prvom svjetskom ratu Kulen-Vakuf je preao
u sastav kratkotrajne Drave SHS, koja je odlukom o ujedinjenju prvog prosinca 1918.
godine spojena s Kraljevinom Srbijom u novu dravu, Kraljevinu SHS.
U vremenu nakon ujedinjenja u Dravu SHS ula je srpska vojska, koja je svoj ulazak
zapadno od Drine shvatila kao okupaciju, tako se i ponaajui. Saveznik im je bilo domae
pravoslavno stanovnitvo koje se, po osnovi iste religije i mogunosti novanih dobitaka,
pohrlilo nacionalno izjanjavati kao Srbi.
Identifikacija nije stala samo na verbalnoj razini. Domae se pravoslavno stanovnitvo
poelo organizirati u naoruane grupe komite,11 voeni idejom osvete Turcima koja se nalazi
u sreditu srpskog nacionalnog mita.12 Nekanjavanje zloina i zloinaca kod stanovnitva
je dovelo do gomilanja frustracija koje su eksplodirale uspostavom Nezavisne drave
Hrvatske 1941. godine. U prvim mjesecima rata pojedinci su se osveivali noeni osobnim
motivima, no veina je muslimanskog stanovnitva ostala izvan politikih konflikata. To
nije smetalo lokalnom pravoslavnom stanovnitvu da identificira sve muslimane kao ustae.
Prema dostupnim podacima, 1941. godine je u Ustakom pokretu bila 51 osoba, 31 musliman
i 20 katolika iz i oko Ljutoke doline. Dolina je 1941. godine brojala oko 5 300 stanovnika.
Broj pripadnika KPJ, SKOJ-a i simpatizera nije poznat. Stranka je bila ilegalna i njeni
su lanovi bili tajni. No, prema dostupnim sjeanjima i podacima njihov je broj bio priblino
jednak broju pripadnika Ustakog pokreta, a zajedno su inili neto preko 1% stanovnitva.
Takva polarizirana situacija postojala je prije 2. svjetskog rata u brojnim mjestima Kraljevine
Jugoslavije. Raspad te drave u Aprilskom ratu 1941. godine, okupacija i uspostava novih
drava nisu Bonjake ostavili po strani. Bosna je u cjelini ula u sastav nove drave, Nezavisne drave Hrvatske. To je mnogo vie odgovaralo Bonjacima od srpsko-hrvatske nagodbe
Cvetkovi Maek 1939. godine. Najvea bonjaka stranka Jugoslavenska muslimanska
organizacija iskazuje lojalnost novom reimu. Kao potvrdu, Paveli u vladu NDH za potpredsjednika postavlja Osmanbega Kulenovia, brata predsjednika JMO Daferbega
Kulenovia. Osmanbeg ostaje kratko na funkciji potpredsjednika vlade (travanj srpanj 1941.)
i podnosi ostavku zbog ustakih zloina nad Srbima, Romima i idovima. Na njegovo

11

Nakon Prvog svjetskog rata komite su haraile po Bosni, pogotovo Bosanskoj krajini, ubijajui
muslimansko civilno stanovnitvo. Postojee su jugoslavenske vlasti tolerirale te zloine i nisu
progonile i kanjavale zloince. Hama, koji je mog oca spasio s Klievia 1941. godine, navodno
je naoruan samo noevima sam poklao desetak civila 1941. godine osveujui se za pokolj svoje
obitelji poetkom 1920-ih. Pokolj su poinile komite koje nikada nisu odgovarale za to zlodjelo.
12
Jedan zapis govori kako je za vrijeme francuske vladavine dijelovima Hrvatske doao u Travnik
turskom pai francuski konzul da se ali kako je neka grupa naoruanih ljudi provalila u
Hrvatsku, pobila nekoliko ljudi i spalila nekoliko kua. Turski mu je paa odgovorio kako je
to Krajina koja je uvijek bila i biti e nemirna. Nema smisla da naa dva velika carstva ratuju
zbog Krajine, rekao je i savjetovao mu da skupi grupu koja e provaliti u Krajinu, spaliti par
kua i pobiti par ljudi. I mirna Bosna.
246/Godinjak 2013

Najbolje to Bosna ima Bonjaci Kulen-Vakufa i Ljutoke doline

mjesto u studenom 1941. godine Paveli imenuje Daferbega Kulenovia, koji ostaje na
funkciji do kraja rata i propasti NDH.13
Pokolj
Burno ljeto 1941. godine u Ljutokoj je dolini svoju kulminaciju doivjelo napadom
ustanika na Ljutoku dolinu 4-8. rujna 1941. godine. Nakon napada, osvajanja i pljake
Kulen-Vakufa uslijedio je pokolj mjetana, vjerojatno najtamnija toka tzv. antifaistike
borbe na prostorima nekadanje Jugoslavije. Zato kaemo tzv. antifaistika? Prema dostupnim podacima u napadu na Ljutoku dolinu sudjelovalo je oko 1 000 etnika i 70-ak
komunista. Nakon zauzimanja Kulen-Vakufa zarobljen je dio zbjega, oko tri tisue mjetana
Ljutoke doline i izbjeglica iz Borievca. Oni su vraeni u mjesto, gdje je oko 2 300 ljudi
poubijano na najbrutalniji nain, a Kulen-Vakuf je temeljito opljakan i spaljen.
Tone je podatke teko ustanoviti. Procjene ubijenih se kreu od 1,5 do 3,5 tisua ljudi,
ovisno o procjeniteljima. Prema popisu stanovnitva u Ljutokoj je dolini 1941. godine ivjelo
oko 5 300 ljudi. Po popisu koji je napravljen po pristizanju zbjega, u Biha je dolo oko
2,5 tisua ljudi. Rauna se kako su komunisti uspjeli spasiti oko 400 ljudi, uglavnom ene
i djecu. Dio stanovnitva je izbjegao prije izbijanja sukoba, a dio stanovnitva Borievca
i okolnih hrvatskih sela se povukao zajedno s ustaama u Kulen-Vakuf.
Motiv pokolja u Kulen-Vakufu bio je osveta Turcima. Iako je iz tog kraja bilo 150 partizana, a komunistika je elija bila jaka, mrnja pravoslavnih Vlaha prema muslimanskim
Bonjacima je nadvladala sve druge veze. Uslijed stravinog dogaaja, skloni smo sve
sudionike ustanikog osvajanja Kulen-Vakufa proglaavati zloincima, kao to je zloinaka
i velikosrpska ideologija koja stoji iza dogaaja. Poetak ustanka bio je i pokuaj spajanja
dviju ideologija, komunizma i srpskog nacionalizma, u borbi protiv zajednikog neprijatelja,
okupatorskog njemakog nacizma, talijanskog i ustakog faizma.14 Pokuaj je zavrio
13

Kao opravdanje za poinjeni zloin nad Kulen-Vakufom 1941. godine poslije 2. svjetskog rata
pravoslavno stanovnito Like i Bosanske krajine navodi kako su svi muslimani ustae. Kako
su dva brata Kulenovia iz Rajnovaca bila u vodstvu NDH, to bi moglo posluiti kao opravdanje
da nije nekoliko injenica. Osmanbeg Kulenovi podnio je ostavku na funkciju potpredsjednika
vlade dva mjeseca PRIJE zloina u Kulen-Vakufu. Njegov je brat Daferbeg prihvatio funkciju
dva mjeseca NAKON zloina u Kulen-Vakufu. Zloini etnika nad Bonjacima 1941. godine
odnijeli su ivote preko deset tisua civila. Stoga je razumljivo prihvaanje funkcije potpredsjednika
vlade od strane predsjednika JMO, najvee bonjake politike stranke, Daferbega Kulenovia.
Njegovu odluku potvruje i Izvjetaj SUBNOR-a iz 1986. godine koji navodi: Jo uvijek nemamo
politike hrabrosti da ljudima kaemo istinu. Vrijeme je da se ljudima kae da smo u prvim
danima rata izgubili desetine hiljada Muslimana (Bergholz, 2011: 111).
14
Ustaki je pokret ideoloki bio motiviran primarno talijanskim faizmom na to je utjecala i
dugogodinja internacija ustaa u faistikoj Italiji. Pokuaj korporativne organizacije drave
slijedio je talijanski faistiki model. Okretanje ustakog reima Njemakoj bilo je motivirano
talijanskom dvostrukom igrom s krajnjim ciljem pripajanja hrvatske obale faistikoj Italiji.
Faistika je vlast titila etnike kao protupartizansku miliciju i potencijalne saveznike u namjeri
otcjepljenja obalnih podruja od Hrvatske. Tako je stvorena shizofrena situacija u kojoj je novonastala NDH bila podijeljena na njemaku i talijansku okupacionu zonu. Dok su u njemakoj
Godinjak 2013/247

KULENOVI

meusobnim sukobom i pobjedom partizana u borbi protiv etnika 1943. godine u Bitci
na Neretvi.
Slian se pokuaj zajednikog nastupa u borbi protiv okupatora odvijao u Srbiji u razdoblju
od dizanja ustanka do sloma Uike republike krajem 1941. godine. Pobjeda etnika u Srbiji
i slubena tzv. Nedieva Srbija svrstali su se na stranu Sila Osovine te su i slubeno bili dio
faistikih snaga. Tek osvajanjem Beograda 1944. godine od partizanskog NOV-a i
sovjetskog Treeg ukrajinskog fronta marala Tolbuhina poraen je srpski faistiki reim
i ekstremni je srpski nacionalizam stavljen u hibernaciju do uskrsnua sredinom osamdesetih
godina prolog stoljea.
Srpska narodna pjesma Boj na Miaru opisuje dogaaje tijekom Prvog srpskog ustanka
za nacionalno osloboenje, preciznije, bitku izmeu Srba, pobunjenih protiv Osmanskog
carstva, i Bonjaka, koji su dio protupobunjenikih osmanskih snaga. Pjesma opisuje sukob
Bonjaka i Srba na Miaru 1806. godine. U pjesmi predvodnik je bosanske vojske Kulinkapetan, a njegova se pogibija slavi kao simbol poraza Srbima omraenih bosanskih Turaka.
Dapae, pjesma poinje stihovima o preletu sokola sa loim vijestima preko Kulen-Vakufa
proklete arije prema Prkosima, kuli Kulin-kapetana. U razdoblju velike srpske neobrazovanosti narodne su pjesme u desetercu bile uestali medij prenoenja i uvrivanja identiteta.
Jedan od prenesenih elemenata je i mrnja prema Turcima. To se potvrdilo i 1995. godine
kada je srpska vojska ula u Srebrenicu. Na pitanje to e sad, srpski zapovjednik Ratko
Mladi rekao je da e se osvetiti Turcima. Kako su Turci otili iz Bosne jo 1878. godine
postavlja se logino pitanje kome su se to osveivali Srbi, kako pod Mladiem tako i pod
ranijim zapovjednicima poput Alekse ilasa, majora vojske Kraljevine Jugoslavije, koji
je doao na elo etnikog puka koji je poklao stanovnitvo Kulen-Vakufa, i oke Jovania,
voe ustanka i zapovjednika, osvojenog Kulen-Vakufa 1941.
Zloin u Kulen-Vakufu 1941. godine svakako je obiljeio 20. stoljee Ljutoke doline.
Naknadne su interpretacije govorile kako je Kulen-Vakuf bio jako ustako uporite koje
su ustanici zauzeli nakon estokih borbi. rtve nisu spominjane, a u sluaju da su i spomenute
objanjavane su kao posljedica pravednog gnjeva i osvete narodnih masa. Nekoliko je
injenica omoguilo javnu tiinu oko dogaaja u Kulen-Vakufu u rujnu 1941. Zapovjednici
i sudionici napada na Kulen-Vakuf kasnije su ostvarili visoke vojne i politike funkcije
u SFRJ i nije ih bilo mogue sudski goniti. Takoer datum okupljanja napadaa na KulenVakuf 27. srpnja 1941. godine bio je proglaen Danom ustanka naroda BiH i Hrvatske.
To je oteavalo jasnu identifikaciju zloina i zloinaca. Oko 2 300 stanovnika Ljutoke
doline, preteno Kulen-Vakufa i okolnih zaselaka, ubijeno je u pijanoj orgiji smrti ustanika.
No, zloin je ostao zatakan. Ubojice su se pridruile pobjednikoj vojsci i zahvaljujui
monoj vojno-politikoj zatiti ostali su nekanjeni za zloin.
Zastraujue je to su masovno ubijani i pljakani civili iji je jedini grijeh to su Turci
Bonjaci muslimanske vjere. Iako je u mjestu postojala organizirana grupa komunista
i njihovih simpatizera, iako su se stanovnici suprotstavljali progonu i ubijanju srpskog

okupacionoj zoni potpomagani Hrvati i progonjeni Srbi, u talijanskoj su progonjeni Hrvati i

tieni Srbi. Istovremeno je u obje zone voen rat protiv partizana. Talijani su na teritoriju pod
svojom kontrolom naoruavali i pomagali etnike kao antipartizansku miliciju.
248/Godinjak 2013

Najbolje to Bosna ima Bonjaci Kulen-Vakufa i Ljutoke doline

stanovnitva, dapae organizirano su pomogli evakuaciji srpskog stanovnitva na teritorij koji

su kontrolirali ustanici, to nije pomoglo.15
Preivjeli su se stanovnici Kulen-Vakufa poslije rata vratili u svoje mjesto i nastavili
ivot pokuavajui obnoviti ga. Iako je u dolini bilo vie simpatizera KPJ-a i komunista
muslimanske vjeroispovijesti, a stanovnitvo nikada nije iskazivalo radikalne stavove prema
pravoslavnoj populaciji, podruje je u poslijeratnoj mitologizaciji Narodnooslobodilake
borbe definirano kao ustako mjesto, dok su svi stanovnici muslimanske vjeroispovijesti
proglaeni ustaama. Svi muslimani ustae, parola je koja i danas krui meu pravoslavnim
stanovnitvom Like i Bosanske krajine. U stvarnosti, rije je o opravdanju masovnog pokolja
civilnog stanovnitva, pljaki i unitenju koje se dananjom terminologijom ispravno moe
okarakterizirati genocidom, urbicidom i etnikim ienjem. Kao to je genocid u Srebrenici
1995. godine najavio kraj rata, tako je i genocid u Kulen-Vakufu 1941. godine najavio
poetak rata.16
Dokle je ila ta mrnja zorno pokazuje uniteno muslimansko groblje na Havali iznad
Kulen-Vakufa. Iako najstariji grobovi seu u 17. stoljee, a cijelo groblje ima i vrijednost
kulturno-historijskog spomenika, nadgrobne su ploe brutalno razbijane, dok su niani
(nadgrobna obiljeja) upani i bacani na zemlju. elja za potpunim unitenjem svega to
je tursko vidljiva je i na preivjelim povijesnim spomenicima ostacima kula i tvrava,
kao i u odsustvu ruevina koje su trebale biti tu, no jednostavno ih nema.
15

Iako je naknadno proglaavan ustakim mjestom, u Kulen-Vakufu 1941. godine nije bilo ustaa.
Posadu mjesta inila je eta/satnija domobrana sa zapovjednikom satnikom Weberom. Ustae, pod
zapovjednitvom gostioniara Miroslava Matijevia, nisu dolazili u samo mjesto. Baza im je bila
u njegovoj gostionici na Vakufskom buku. Kroz mjesto su prolazile ustae Maksa Luburia na
putu prema Lici gdje su inili zloine. U barem jednom sluaju ustae su od djece iz Kulen-Vakufa
traile fesove (Mueta: 2013) koje su nosili tokom injenja zloina ne bi li tako odgovornost
za zloine svalili na muslimane.
16
Srpski nacionalizam ratove najavljuje prijenosima posmrtnih ostataka (moti) s jednog na drugo
mjesto, a zapoinje masovnim ubojstvima poput onog u Bijeljini 1992. godine. Masovno ubojsto
Kulenvakufljana 1941. godine samo je jedan izraz takvih ratnih obiaja.
Srpska masovna ubojstva obiljeavaju i kraj rata. Masakr zarobljenika u Srebrenici 1995. godine
obiljeio je i kraj bosanskog rata (1992-1995) kao vrhunac zloudnosti srpskog nacionalizma.
Netko e rei kako 2. svjetski rat u Jugoslaviji nije zavrio etnikim pokoljem zarobljenika. Srpski
nacionalisti - etnici - ipak su bili meu onima koji su izgubili rat. To bi znailo olako prei preko
injenice masovnih ubojstava koje je partizanska strana poinila nad zarobljenim pripadnicima
Hrvatske vojske i drugih osovinskih formacija, danas poznatih kao blajburki zloin i Krini
put. Prilikom britanske primopredaje zarobljenih osovinskih vojnika Jugoslavenskoj armiji na
Bleiburgu nije bilo masovnijih ubojstava, no procjenjuje se da je na krinom putu poubijano
izmeu 60 i 80 tisua ljudi. Mjesta poput Koevskog roga i naputenih rudnika po Sloveniji i danas
kriju ostatke tisua poubijanih ljudi, a masovne se grobnice i danas otkrivaju na mjestima poput
zagrebake Kustoije gdje su poubijani ranjenici i bolesnici iz zagrebakih bolnica 1945. godine.
Zanimljiv je detalj kako su se ubojice Kulen-Vakufa veinom pridruile Dinarskoj etnikoj diviziji
Momila popa ujia pod zapovjednitvom faistike Italije. Nakon kapitulacije Italije 1943.
dobar dio ujievih etnika nastavio je ratovati dijelom i u 6. likoj diviziji. Ta je jedinica JA svoj
ratni put zavrila upravo na Krinom putu, te je imala udjela u masovnim egzekucijama zarobljenika.
Velika je vjerovatnost da su neki od pripadnika 6. like svoj ratni put poeli pokoljem KulenVakufa, a zavrili ga na Bleiburgu i Krinom putu.
Godinjak 2013/249

KULENOVI

Zaselak Klievi pored Kulenovia kule17 u planini Ljuto dobar je primjer takvog djelovanja.
Napravljena krajem 17. stoljea, kula je odolijevala vremenu i bila u razliitim funkcijama.
Zaselak je do Drugog svjetskog rata brojao oko 300 stanovnika, od kojih je, ugrubo, religijska
distribucija bila pola-pola. Muslimani su ivjeli u zaseoku oko kule, dok su kue pravoslavnih
stanovnika bile razbacane po rubovima visoravni.
Prema izjavama preivjelih stanovnika i njihovih potomaka sukob je 1941. zapoeo
Asim Crnki, ustaa iz ukova, koji je doao na Klievi predvodei svoju grupu. Oni
su poeli okupljati lokalno pravoslavno stanovnitvo u obor pored nekadanje kole na
Klieviu u seoskoj kui pored izvora Bukovac na ulazu u visoravan Klievi.
Tome se usprotivio uitelj. Njemu je Asim Crnki takoer naredio da klekne, on je odbio
jer je imao odijelo koje nije htio uprljati kleei na zemlji. Tada ga je Crnki zaklao na
nogama. Ustae su namjeravale poubijati zarobljene pravoslavce, no tome se usprotivio
Ahmedbeg Kletac Kulenovi, koji je uspio otjerati ustae. Lokalni zapovjednik ustanika,
komandant Blanua, zahvalio mu je tako to je muslimanskim stanovnicima Klievia
omoguio slobodan prolaz prema Ripu i Bihau. Prema izjavama potomaka preivjelih
nakon dogaaja kod kole, isti ili sljedei dan, iz ume se uo glas: Bezi, komandant Blanua
vam daje slobodan prolaz 24 sata. Stanovnici su posluali glas i evakuirali se. No, naselje
nije slijedilo njihovu sudbinu. U potpunosti je opljakano, uniteno i spaljeno.
Prema popisu stanovnitva iz 1931. godine u naselju je samo porodica Kulenovi imala
11 kamenih kua. Danas na mjestu nekadanjih kua rastu trava, ipraje i podivljale voke.
Zanimljiv je detalj da kua vie jednostavno nema. S obzirom na to da je dolo do pljake
i paljenja, za oekivati je da se na lokaciji nalaze ruevine kua. No, poslije Drugog svjetskog
rata lokalno je pravoslavno stanovnitvo ukralo kamen sa poruenih kua i sebi izgradilo
nove kamene kue.
Kraa je kamena izgleda uobiajena pojava u Ljutokoj dolini. Tako je, primjerice,
na svim tvravama i kulama u dolini izvaen ugaoni (tesani) kamen iz graevina. Kamen
gradskih zidova Kulen-Vakufa i Oraca je upotrijebljen za gradnju kua, kao i ugaoni kamen
kula na Klieviu i na Prkosima. Jedan nas etnografski zapis upuuje kako je pravoslavno
stanovnitvo Ljutoke doline poelo graditi kamene kue nakon Drugog svjetskog rata.
S obzirom na manjak cijelog sela na Klieviu i ugaonih kamenova na svim utvrdama u
Ljutokoj dolini, logino je zakljuiti kako je kamen upotrijebljen za gradnju kua u
pravoslavnim podljutokim naseljima ukraden i donesen sa unitenih muslimanskih kua
na Klieviu i u drugim naseljima Ljutoke doline.18

17

Kulenovia kula na Klieviu sagraena je krajem 17. stoljea. Njen je prvi vlasnik bio Halilbeg
Kulenovi, sin Mahmut-pae. Spominje se u Kulama i odacima u BiH Hamdije Kreevljakovia.
18
Ne treba okrivljavati samo pravoslavne stanovnike Ljutoke doline zbog devastacije kulturalne
batine. U ruevinama Havale, tvrave iznad Kulen-Vakufa, nalazi se i ruevina jedne kue. U
jednom njenom zidu, pored prozora, nalazi se kamen koji je izgleda nekada bio muslimanski nian
(nadgrobni spomenik), a njen je posljednji stanovnik bio jedan hoda (muslimanski sveenik).
250/Godinjak 2013

Najbolje to Bosna ima Bonjaci Kulen-Vakufa i Ljutoke doline

Iako je stanovnike Kulen-Vakufa tokom trajanja Jugoslavije pratila stigma ustaa,19

mjesto se uspjelo obnoviti,20 dapae i napredovati. Prvo razdoblje, od zavretka Drugog
svjetskog rata do 1960-ih i pada Rankovia i njegovih suradnika, prvenstveno generala
oke Jovania, obiljeeno je prisilnim suivotom ubojica i njihovih preivjelih rtava. Drugo
razdoblje, do raspada SFRJ-a 1991. godine, oznaava ekonomski i demografski oporavak
Kulen-Vakufa i Ljutoke doline. Prema prianjima mjetana u Vakufu nije radio samo onaj tko
nije htio raditi. U svaku je kuu dolazilo nekoliko plaa, to je utjecalo i na obnovu mjesta.21
Gradska damija, unitena 1941. godine, obnovljena je nakon skoro etrdeset godina. KulenVakuf i Ljutoka dolina u socijalizmu su bili i izletite imunijih Biana. Iznad mjesta,
pored tvrave Ostrovica postavljen je i natpis TITO sloen od kamenih kocki. Ipak, to nije
bilo dovoljno da odvrati Kulen-Vakuf od ponovnog napada 1992. godine.
Napadai, ovaj put u uniformama JNA, napali su Ljutoku dolinu na Bajram 11. svibnja
1992. godine. Dolina je opkoljena sa svih strana, s oitom namjerom etnikog ienja. Stanovnitvo, u namjeri da mu se ne ponovi 1941. godina, organizirano je napustilo dolinu. Stanovnitvo
Kulen-Vakufa se evakuiralo u Klisu, zatim su zajedno preli Unu i nastavili za Oraac.
Tu su se pridruili stanovnitvu Oraca, Duljaca i ukova, te su se zajedno preko orakog starog
grada uputili kroz umu prema proplanku Radolje, ispod Ljuto planine. Zbjeg je tu prenoio,
a delegacija otila na Klievi dogovoriti predaju. Zbjeg je uspio doi do pjeakog mosta
na trbakom buku, gdje je agresor poeo razdvajati mukarce od ena i djece. Da nije
bilo predstavnika UNPROFOR-a, vjerovatno je da bi cijeli zbjeg bio pobijen, kao to su
kasnije zarobljeni mukarci poubijani u zarobljenikom logoru u Ripu.
Nakon 40 godina stanovnici su Ljutoke doline ponovo postali izbjeglice, istjerani iz
vlastitih domova. Nakon to su preli preko pjeakog mosta u Hrvatsku, sprovedeni su
u Donji Lapac, a potom u Biha, gdje su kao izbjeglice proveli cijeli rat. Koliko je to bila
tragedija za Ljutoane, za opkoljeni Biha oni su predstavljali veliko pojaanje. Od izbjeglica
je formiran bataljon Ljuto 501. brigade bosanske vojske,22 jedna od najuspjenijih jedinica
5. korpusa ARBiH.
Identitet
Ljutoani su ratnici. Ljutoani su muslimani. Ljutoani su Bonjaci. To je neupitno.
To su ujedno i prve informacije koje dobijate o dolini silazei prema njoj. ehidsko mezarje,
zelena zastava, esma i ljiljani na zastavi pored spomen-ploe na mjestu gdje je poginuo
prvi Ljutoanin u prolom ratu.
19

Iako je mjesto imalo vie muslimana prvoboraca i sudionika NOR-a, oznaka ustakog ga je pratila
cijelo vrijeme trajanja SFRJ-a.
20
Borievac je selo u Hrvatskoj koje je doivjelo istu sudbinu kao i Kulen-Vakuf 1941. godine. No,
za razliku od Kulen-Vakufa, Borievac je ostao uniten i naputen za vrijeme trajanja SFRJ-a, a
povratka stanovnika nije bilo.
21
Dvojica Vakufljana, general potpukovnik dr. Hajro Kulenovi i general major Ismet Kulenovi,
bili su naelnik saniteta JNA zapovjednik RV i PVO JNA. Oraanin Muhamed Zuli bio je
zastupnik u Hrvatskom saboru.
22
Odred TO Ljuto sa etama iz Oraca, Kulen-Vakufa, ukova i Ripa je bio u sastavu 1. bihake
pjeake brigade (kasnije 501. brigada ARBiH) od njenog osnivanja.
Godinjak 2013/251

KULENOVI

Prolaskom kroz dolinu uoljivo je kako svako mjesto ima damiju, a dananje sredite
Ljutoke doline, Oraac, ima dvije, fasada obojenih u zeleno, to je rijetka pojava u Bosni gdje
su fasade obino bijele ili od kamena kao u Hercegovini. Nema odreenih religijskih razloga
zbog kojih bi muslimani fasade svojih vjerskih objekata bojili u zeleno. Pretpostavljamo
da je rije o pukoj pobonosti kojom se eli pokazati jakost muslimanskog religijskog
identiteta. Kad se ulazi u Oraac, damije su odmah vidljive. Zelena boja ih ini jo uoljivijima.23
Ljutoani su, na svoj nain, najbolji muslimani. I u epu enidba... Oraanin Tale glave
sijee i ezana ui. Ratniki mentalitet i ponosno pokazivanje svoje islamske pripadnosti
nije samo Talin specifikum. Ljutoani obiljeja svog identiteta ne skrivaju, podnosei nedae
i dijelei radosti koje on sobom nosi. Religijski je identitet oblikovan stoljeima i specifian
je oblik pukog islama, povezan sa tradicionalnim zanimanjem Ljutoana kao ratnika
graniara. Islam su u Bosnu donijeli osmanski Turci. Prethodnicu njihovih vojski inili
su i akindije laka konjica koja se, koristei svoju pokretljivost, zalijetala u neprijateljski
teritorij izviajui prostor na koji je dolazila glavnina osmanske vojske. Bosna je, nakon
osmanskog osvajanja, bila krajite polazite daljnjih osmanskih osvajanja usmjerenih
prema Madarskoj i Austriji.24 Nazivi Krajite i Krajina upuuju na rubnost Bosne u
Osmanskom carstvu. Bonjaci su svoju vrijednost dokazali intenzivno sudjelujui u
osmansko-habsburkim ratovima u Podunavlju (15-18. stoljee), a potom u odbrani Bosne
i Osmanskog carstva (18-19. stoljee). Krajinici su stalno ukljueni u ratovanje, kao izvidnici,
graniari i ratnici. Unatrag vie od deset generacija sudjelovanje u ratu sastavni je dio ivota
mukih, a esto i enskih pripadnika ljutokih porodica.
No, ratovanje nije jedini oblik egzistencije Ljutoana. umovito breuljkasto podruje
uvjetovalo je bavljenje stoarstvom, te uzgoj poljoprivrednih kultura i voa kojima odgovara
klima.
Kroz stoljea Ljutoka se dolina manifestirala kao zasebna cjelina s nekoliko kljunih
uporita identiteta. Islam i pripadnost Bosni svakako su meu njima. Veliko herojstvo i velike
tragedije obiljeavaju povijest ove doline, ali i brojni uspjeni pojedinci. To nam svjedoi
o uspjenom transgeneracijskom prenoenju uporita identiteta i u praksi potvruje narodnu
tradiciju Ljutoana kao najboljeg to Bosna ima.

23

Kolika je vanost boje damije u identitetu pokazuje i sljedei razgovor. Pokazujui mi novu
damiju, prijatelj Oraanin mi je rekao: Vidi ti nae damije. Vidim, odgovorio sam mu. Jes
zelena, rekao je. Jes, odgovorio sam mu. Didovi nai, nastavio je. Hoe zeleno. I hoe. Kroz
razgovor sam saznao kako prilikom izgradnje boja fasade nikada nije bila upitna. Uvijek se znalo
da e damija biti zelena. No, rasprava o najboljoj nijansi zelene boje za fasadu potrajala je danima.
24
Narodna tradicija dovita Ajvatovica u Pruscu odrava se preko 500 godina. Smotra vjernika,
parada konjanika i bajraka ima porijeklo u vojnoj smotri pred polazak u rat.
252/Godinjak 2013

Najbolje to Bosna ima Bonjaci Kulen-Vakufa i Ljutoke doline

Literatura:
Bergholz, Max: udna utnja - Zato nema spomenika za muslimanske civilne rtve ubijene
u Bosni u Drugom svjetskom ratu?, Historijska traganja, 8, 2011.
Evans, Arthur: Ilyrian Letters - A Revised Selection of Correspondence from the Illyrian Provinces
of Bosnia, Herzegovina, Montenegro, Albania, Dalmatia, Croatia, and Slavonia, Addressed to the
Manchester Guardian During the Year 1877. London: Longmans, Green, 1878.
Kreevljakovi, Hamdija: Kulen-Vakuf, Narodna uzdanica, kalendar za 1936. godinu. Sarajevo:
Narodna uzdanica, 1935.
Meedovi, Avdo: enidba Smailagi Mehe Junaki ep. Wupertal: Bosanska rije, 1994.
Mueta, Abas: Tragedija Kulen-Vakufa (neobjavljeno), 2013.
Truhelka, iro: Studije o podrijetlu - Etnoloka razmatranja iz Bosne i Hercegovine. Zagreb:
Matica hrvatska. (Pretisak Hrvatsko drutvo folklorista), 2012.

THE BEST THAT BOSNIA HAS

- BOSNIAKS OF KULEN VAKUF AND LJUTOKA DOLINA
Tarik Kulenovi
Summary
The paper deals with population of Bosniaks from Ljutoka dolina, micro-unity, its
cultural, archeological and biological peculiarity. This area, known as The valley of heroes
and Epic Border-land, todays part of Una National park is the scene of many historical events
and homeland of personalities such as Oraanin Tale, Mujo Hrnjica and Captain Kulin.
They are not the only ones. In town Kulen Vakuf was born the first Reis-ul-Ulema (Islamic
superior) Mustafa Hilmi ef. Hadiomerovi. Ljutoka dolina was the scene one of the biggest
mass crimes against Bosniaks, before the crime in Srebrenica, when Serbian nationalists killed
about 2,500 Bosniaks from 6th to 8th September 1941, 50% of Ljutoka dolina population.
This crime is rarely analyzed in official historiography, although this was one of the largest
single acts of violence against Bosniaks before Srebrenica in 1995 and it was introduction
in subsequent Chetniks war activities. People from Ljutoka dolina through generations
transmitted their identity from parents to children as Bosniaks and religious Muslims expressing collective and individual self-awareness. Frontier guards and soldiers for generations, people from Ljutoka dolina, as well as generation during recent war, confirmed
the sentence of epic hero Mustajbeg Liki that they are: The best that Bosnia has.
Key words: Bosnia, Islam, Ljutoka dolina, identity

Godinjak 2013/253

UDK 323.1 (497.6=163.43*)

Bosna i Bonjaci
Ime, bie i identitetna historija
(Izvod iz obimnijeg rada)

Senadin Lavi
Fakultet politikih nauka
Sarajevo

Autor u ovome rade pokuava osvijetliti neke dijelove identitetne historije bonjakog
bia koristei se relevantnim metodskim sredstvima analize, komparacije i zakljuivanja.
Rekonstrukcija konstruiranog povijesnog lika uvijek je izraz narasle potrebe da se oslobodimo
suvinih, netanih i zavodljivih interpretacija koje su bile izraz povijesnog konteksta. U
izmijenjenim povijesnim okolnostima pokazuje se da su veliki dijelovi naih teorija vie
neupotrebljivi, jer su njihovi sastojci bili ispoljavanje ideoloki motiviranih kazivanja. Pred
svakom generacijom misleih ljudi stoji zadatak rekonstruktivno-reinterpretacijskog djelovanja, koje oslobaa potisnuto znanje o sebi ili drugima, i koje, pritom, otvara polje novih
interpretacijskih mogunosti slobodnog miljenja. Dakle, ono to je nekada bilo postavljeno
u na epistemiki okvir kao sveta istina danas se pokazuje kao ideoloko-dogmatska predrasuda i pogrena interpretacija.
Kljune rijei Bosna, Bonjaci, identitetna historija, historiografija, ime, narod

ogue je rekonstruirati liniju postojanja Bosne i identitetnu historiju Bonjaka

na osnovu spoznaja koje proizlaze iz historiografskih, arheolokih, kulturolokih,
politolokih, sociolokih, etnolokih, lingvistikih, onomastikih i drugih studija
koje su poznate i dostupne za znanstvenoistraivaki interes te potkrijepljene prvorazrednim
izvorima. U ovim studijama postoje brojne kontroverze koje su donekle odreene nepoznavanjem i nedostatkom cjelovitih historijskih izvora, neprimjerenim koritenjem znanstvenih
metoda i metodolokih pristupa, izvanznanstvenim utjecajima i nalozima, ideolokim
stereotipima, predrasudama, politikantskim konstrukcijama, hegemonijskim pretenzijama
i najmizernijim laima i falsifikatima.1

Primjer historiografskog falsificiranja povijesti Bosne predstavljaju, naprimjer, knjige Vladimira

orovia Bosna i Hercegovina (1925) i Historija Bosne (1940), u kojima se ni sluajno

254/Godinjak 2013

Bosna i Bonjaci. Ime, bie i identitetna historija

Ime jedne savremene meunarodno priznate drave (stare zemlje spomenute kao to
horion Bosona, plemenite batine, prostora, geografske cjeline, banovine, kraljevine,
republike) i naroda koji je naseljava nisu stvar nekog trenutnog povijesnog izmiljanja
ili proizvoljnosti. Promiljanje imena Bosne i Bonjaka optereeno je povijesnim kontekstom
u kojem je nacionalistika infekcija poprimila epidemijske razmjere. U mnogim sluajevima,
naalost, zapada se u krute naracije o kontinuitetu nepromjenljivog bia, a narod je ivo
i dinamino bie koje se neprestano transformira u vremenu i pokazuje u novom svjetlu,
isto kao i forma i kontekst u kojem je zadeen u svome postojanju. Gotovo da nema oblasti
ljudskog djelovanja i drutvenog ivota ovjeka u dananjoj Bosni koja nije reducirana
ideologiziranim naracijama i lanim interpretacijama. Ovovremene koncepcije transponiraju
se u daleku prolost, gdje uope nemaju nikakvog smisla. Bonjaci nisu Iliri ili Goti bez
obzira na to to u njihovim korijenima ima ilirskih i gotskih elemenata. Bonjaci su davno
izrazili svoju vlastitu bonjaku svijest i nadvisili plemensko-etnika odreenja, koja su
ostala iza njih kao faza njihove identitetne historije i forme drutvenosti. Bonjaci su,
naalost, kroz sistem obrazovanja u 20. stoljeu poduavani da nemaju vlastite prolosti
(povijesti), svoje porijeklo, svoje naracije o svijetu, svoje linosti u velikim dogaajima,
odnosno da su islamizirani Slaveni koji su s jedne strane Srbi islamske vere, a s druge
strane cvijee hrvatskog naroda.2 U takvim tendencioznim ideologijama i historiografskim
mitovima ivjela je sasvim nenormalna, ovovremena ideja, da se Bosna potini nekom
velikodravnom hegemonijskom projektu. Iz tog ideoloko-mitskog galimatijasa ubaena je
u bonjaku svijest netana i opasna informacija koja je iznutra nagrizala narodni bonjaki
identitet. Ta nesretna ideologizirana svijest postala je mjera cjelokupnog sadraja ivota
ljudi, a s njom se znanost mora kritiki obraunati. Najopakiji primjer podmetnute netane
historijske informacije jeste krunisanje bosanskog kralja Tvrtka I Kotromania 1377. godine.
Velikosrpska historiografija gura Tvrtka u manastir Mileeva kod Prijepolja i crkvu sv.
ne doputa postojanje etnike posebnosti Bonjaka i samostalne Bosne, a pritom se vrlo grubo
i tendenciozno podmee hipoteza o Bosni kao srpskoj zemlji. To je povijesni falsifikat. Takve
falsifikate nalazimo kod D. Obradovia, S. Stanojevia, Vuka S. Karadia (Srbi svi i svuda, napisana
1836, a tampana 1849. u Beu), J. Cvijia (antropogeografska istraivanja srpske rasprostranjenosti
na Balkanu), V. ubrilovia, M. Ekmeia (Dugo kretanje izmeu klanja i oranja. Istorija Srba
u novom veku (14921992), Tree, dopunjeno izdanje, Beograd: Evro-Giunti, 2010), u knjizi
optuuje Bonjake za disoluciju Jugoslavije) ili kod Dominika Mandia, Etnika povijest Bosne i
Hercegovine (Rim, 1967), i Franje Tumana. U njima se Bosna pretvara historiografskom arolijom u staru hrvatsku ili staru srpsku zemlju. Uz njih idu pravaka ideologija A. Starevia
u drugoj polovini 19. stoljea ili velikosrpski ekspanzionizam iz Naertanija (1844) I. Garaanina.
S druge strane, srpski historiar Ilarion Ruvarac nikada nije pristao na znanstveni konsenzus
o srednjovjekovnoj Bosni kao srpskoj zemlji.
2
Bonjaci nisu nastali kada su Osmanlije dole na Balkansko poluostrvo i ratniki osvojili kraljevinu
Bosnu 1463. godine. Povijest Bosne i Bonjaka, dakle, ne poinje s dolaskom Osmanlija na Balkan.
Ovo je polazni aksiom bonjake samosvijesti. Bonjaci su stari evropski narod ija je sudbina
specifina i vrlo kompleksna, a posebno pitanje njihovog imena u 20. stoljeu. Malo je naroda
u Evropi i svijetu koji su doivjeli slinu sudbinu da mu zabrane ime i jezik (austrougarska vlast
dekretom zabranjuje bosanski jezik 1907. godine) i prognaju/potisnu narodno ime (etnofagija
i glotofagija).
Godinjak 2013/255

LAVI

Save, te tako namee znanstveno nedokazivu hipotezu o srpskom porijeklu krune bosanskog
kralja.3 Tvrtko I krunisan je u Milama kod Visokog 1377. godine u kralja. Sasvim valjane
argumente o tome nude . Basler, P. Aneli, S. M. Daja, I. Pai, D. Lovrenovi i dr.
O tome bosanski historiar D. Lovrenovi kazuje:
Bosanska kruna endogenog je podrijetla, a osoba koja je u duhu biskupskih kompetencija vrijedeih na cijelom evropskom prostoru okrunila prvog bosanskog kralja
moe biti samo djed Crkve bosanske njezin prvi gospodin episkop, kako se titulirao
poetkom 1404. godine. Ovaj dogaaj praktino i teoretski odredio je sadraj ugarskobosanskih odnosa sve do 1463, pa i kasnije kada su imenovanjem marionetskih kraljeva
u Bosni do 1477. Osmanlije i Ugari nastavili davno zapoeti obraun na ovome podruju.4
Dugo traje pokuaj da se povijesna sadrina Bosne i Bonjana pretvori u neto to nikada
nije bila, a to, naprimjer, moemo pratiti od programskog spisa Naertanije (1844), koji
je redigirao Ilija Garaanin za potrebe srbijanske vlade. U toj falsifikatorski provoenoj
djelatnosti uestvuju znanstvenici iz polja historiografije, politologije i sociologije, etnologije
i antropologije, knjievnici i knjievni historiari, te pored njih politiari, teolozi, sveenici
i drugi falsifikatori. Svi falsifikatori skupa pokuavaju pokazati od druge polovine 19. stoljea
da je Bosna samo dio susjednih drava i da imaju povijesno pravo na nju. Naravno, u tome
dokazivanju stradale su povijesne injenice koje su prilagoene u spornim interpretacijama
onim hegemonijskim koncepcijama koje su jedno vrijeme predstavljale kljunu orijentaciju
beogradskih i zagrebakih intelektualnih krugova.5 Nikada ne treba smetnuti s uma injenicu
Bosna nikada nije bila srpska ili hrvatska zemlja, a Bonjani su od srednjovjekovlja svjesni
svoje narodne posebnosti. Oni imaju svoje narodno ime! Ni Bosna ni Bonjaci ne mogu
biti negirani ili ignorirani hegemonijski potaknutim historiografijama mnogih pseudoznanstvenih tumaa povijesnog dogaanja. Velikodravni ekspanzionizam prvih susjeda
kamufliran je u znanstvene konceptualizacije povijesti, drave i imena naroda. U tom
polju predstoji rad kritike svijesti koja treba znanstvenim sredstvima dezavuirati lai i
konstrukcije koje su kao falsifikati funkcionirale u znanstvenim teorijama o Bosni i Bonjacima.
U novom povijesnom kontekstu gdje slobodna misao moe iskazati svoje stanovite pokazuje
se da su mnoge ideoloke interpretacije dole svome kraju.

Preko djela Il regno degli Slavi (Kraljevstvo Slavena, 1601) dubrovakog benediktinca i historiara
Mavra Orbinija uselila se u povijesne spise pria o Mileevu koju su slijedili mnogi historiari.
Oni su previdjeli Orbinijevo identificiranje lokaliteta Mili s imenom Mileevo, tako da nisu itali
cjelinu izvjea ovoga historiara koji jasno kazuje da je u Mileevu u Bosni ban Stjepan II
Kotromani za svoga ivota podigao [...] i u njoj bio pokopan, crkvu Male brae sv. Nikole.
D. Lovrenovi upozorava da je ovo dovoljan razlog kojim se rjeava spor oko krunjenja bosanskog
kralja i upozorava da su se srpski kraljevi krunili u Petrovoj crkvi, ili u ii ili u Pei, ime
srpsko-pravoslavna Mileeva kod Prijepolja ispada iz bilo kakvih razmatranja oko krunisanja
bosanskog kralja Tvrtka I u 1377. (v. D. Lovrenovi, Bosanska kvadratura kruga, str. 232).
4
Dubravko Lovrenovi: Bosanska kvadratura kruga. Sarajevo Zagreb: Dobra knjiga - Synopsis,
2012, str. 233.
5
U ovome procesu spinovanja stradala je drutvena znanost u potpunosti i pretvorila se u dogmatsko
podruje ouvanja ideolokih predrasuda i neistina kojima se krivotvori sadraj drutvenog i
kulturno-povijesnog ivota ljudi na prostoru Bosne i jugoistone Evrope.
256/Godinjak 2013

Bosna i Bonjaci. Ime, bie i identitetna historija

Narod kao kulturna forma

Nemogue je zamisliti jedan narod, etniju, bez kulture u kojoj se razvijaju raznovrsni
sadraji. Ti sadraji, izmeu ostalog, mogu biti komparirani s drugim ili slinim sadrajima,
iz ega nastaje svijest o kulturnim sadrajima, o naim bliskostima, slinostima ili razlikama.
Kulturne forme sa svojim sadrajima su pluralne i bogate smislom, tako da predstavljaju
prave riznice ili znaenjske tokove za interpretatore. Njihova semantiko-antropoloka
vrijednost priziva interpretacijski um na akciju. Antropologija prouava fenomen ovjeka,
ne prosto ovjekov um, njegovo tijelo, evoluciju, porijeklo, orua, umjetnost ili grupe same,
nego kao dio ili aspekt opeg modela ili cjeline. Da bi naglasili ovu injenicu i uinili je
dijelom njihovog tekueg pokuaja, antropolozi su uveli generalnu rije u rasprostranjenu
upotrebu da stoji za taj fenomen, a to je rije kultura.6 Antropolog uzima svoju vlastitu
kulturu da studira druge ili kulturu uope. Klasini racionalistiki antropolozi pretendirali
su na apsolutnu objektivnost. Pluralnost sadraja kulture je povijest kulture jedne narodne
kulturne forme.
Vrlo je teko objasniti ljudsku naviku i postaviti pitanje o tome zato se cjelina jednog
drutva kakvo je bosansko pokuava reducirati na jednu bitnu karakteristiku, bilo da je rije
o naraciji koja nas upozorava da je bosansko drutvo u cijeloj svojoj povijesti bilo multireligijsko, da je to podijeljeno drutvo, da je to multilateralno drutvo, da je Bosna
zemlja mrnje ili zemlja konflikta, da je Bosna ostatak osmanskog svijeta, da je samo
avnojevska tvorevina i tako redom. Broj ovih pokuaja da se navede jedna bitna karakteristika bosanskog bia ili povijesnog drutvenog ivota bosanskog bia ukazuje na pluralnost
odredbi povijesnog bosanskog bia i relativnost reduciranja na jednu bitnu crtu. Reduciranje
cjeline na jednu povijesnu dimenziju ivota slui uvijek sadanjem trenutku za njegove
interpretacije. Zato je sadanji trenutak zavodljiv za cjelinu i treba ga raskrinkati, demaskirati
kao la. I danas se primjeuje da je, naprimjer, oko imena Bonjak nametnuta jednodimenzionalna predrasuda iz koje nas upozoravaju da su to bosnian muslim, dakle ponovo
cjelinu postojanja jednog naroda reduciraju na religijsku dimenziju kao primarnu. A to
je samo jedna od moguih oznaka za njegove bitne sadraje. Ali to ne bi bio problem kada
bi u printanim ili elektronskim medijima isto tako potcrtavali za bosanske Srbe da su
pravoslavci ili ateisti i za bosanske Hrvate da su katolici ili ateisti. Samo se jo za Bonjake
potcrtava religijska dimenzija, koja je samo jedna od brojnih oznaka njihovog narodnog
bia i najzad samo njihova privatna stvar.
Ideja kulture postavlja istraivaa u poziciju jednakosti s njegovim predmetom: svako
pripada kulturi. Zato to svaka kultura moe biti razumljena kao specifina manifestacija
ili primjer fenomena ovjeka i zato to ne moe biti otkrivena infalibilna metoda za gradaciju
(grading) diferentnih kultura i sortiranje ovih u njihove prirodne tipove, mi pretpostavljamo
da je svaka kultura kao takva ekvivalentna svakoj drugoj kulturi. Ova pretpostavka se naziva
kulturni relativizam (cultural relativity).7

Roy Wagner: The Invention of Cultures. Chicago and London: The University of Chicago Press,
1982, str. 12.
7
Roy Wagner, ibid., str. 12-13.
Godinjak 2013/257

LAVI

Kulturne promjene
Na Zapadu je donedavno postojala predrasuda da je napredak neprekidan i da su ostale,
nezapadne civilizacije, definitivno prevaziene i zaostale. Evolucionistiki pristup kulturi
unutar antropologije reducirao je puninu kulturnog djelovanja na jedan dominantan smjer
i naraciju o napretku. No vremenom je koncept drutvene i kulturne evolucije prema jednom
vaeem obrascu odbaen sa stanovita znanosti, ali se odrao i multiplicirao na opem
politikom, ekonomskom i religijskom planu. To poprima kvaziznanstveni iskaz u Huntingtonovoj naraciji o the clash of civilizations.
U 19. i 20. stoljeu postojalo je neopravdano shvaanje kulture jedne drutvene grupe kao
neeg statinog, zaokruenog, zavrenog, konano datog. Spram toga, meutim, razvijeno
je jedno sasvim drugaije stanovite u kojem je kultura odreena kao dinamian fenomen
koji prevazilazi sheme krutog poimanja drutveno-povijesnih procesa jednog kulturnog bia.
Bonjacima je, naalost, viestoljetno nametana kulturna stigma koja je svoje potpuno
semantiko ispoljavanje imala konano u genocidu. S jedne strane, njihova kultura je zaostala
u odnosu na okruenje. Stoga se oni moraju vratiti u pravu kulturu, naprimjer u kulturu
pradedovske vere koju su izdali prihvaanjem islama.8 Na takav kontinuirani kulturni
hegemonizam i procese akulturacije Bonjaci su odgovorili prenaglaavanjem religijske
dimenzije svog kulturnog postojanja. U kulturnom smislu ta reakcija je sasvim oekivana
jer se na religijskoj osnovi, pored jezika, najrazgovjetnije odraava razlika izmeu drutvenih
narodnih grupa u povijesnoj zbilji u razlici religija dobijaju se jasna distinktivna obiljeja.
Na osnovu razlike religijske, jezike, fizike, prostorne, obiajne, epistemike uspostavlja
se postojanje pojedinane etnike zajednice i specifine kulturne forme.9 Ovim se potkopava
tradicionalno univerzalistiko shvaanje kulture koja bi bila nadreena ili superordinirana
svim etnikim zajednicama bez obzira na njihove specifinosti i naglaava se koncept pluraliteta
kultura (ili kulturnih formi) koji podrazumijeva da je povijest ovjeanstva viesmjeran
proces, nesvodiv na jedan univerzalni i pravi oblik kulture, te da unutar te povijesti treba
misliti i na pluralitet naroda. U tom pluralitetu se nalaze i Bonjaci s vlastitim kulturnim
8

Stojan Proti pred stvaranje Kraljevine SHS predlae rjeenje muslimanskog pitanja i na taj
nain od 1918. godine projicira genocid kao sredstvo za rjeavanje postojanja Bonjaka i Bosne
(v. Ivan Metrovi: Uspomene na politike ljude i dogaaje. Buenos Aires: Knjinica Hrvatske
revije, 1961).
9
Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak je u tekstu ta misle muhamedanci u Bosni (1886) rekao:
Baka je vjera, baka je narodnost. Time je jasno iskazao znanje i svijest o diferenciji narodnog/
etnikog i religijskog dijela bonjakog identiteta.
Nakon okupacije Bosne 1878. godine okupacijska vlast je poela, u administraciji i tampanim
medijima, upotrebljavati termin muhamedanac (njem. Muhammedaner) za muslimane u Bosni.
Naziv, meutim, narod nije prihvatio, i dalje je koristio nazive Bonjak ili musliman. Ali, usljed
potrebe za jasnom diferencijacijom u odnosu na nacionaliziranje pravoslavaca i katolika u Srbe
i Hrvate u drugoj polovici 19. stoljea oznaka Musliman postaje dominantna i iskljuuje druge,
da bi oko 1900. intelektualna javnost zatraila da se neadekvatni i neprecizni naziv muhamedanac
sasvim iskljui iz slubene upotrebe i zamijeni nazivom Musliman. Naravno, to nam kazuje da
Bonjaci u tome periodu jo uvijek nemaju jake drutvenoznanstvene inteligencije koja e
definitivno zavriti pitanje narodnog identiteta i ouvanja starog narodnog imena Bonjak.
258/Godinjak 2013

Bosna i Bonjaci. Ime, bie i identitetna historija

oblikom postojanja meu drugim narodima. Oni nisu pokleknuli u ouvanju svoga bia
tokom stravinih iskustava 20. stoljea. Uvijek su znali istaknuti neku specifinost i uvati
je kao svoju bez obzira na to to su ih primoravali da se izjanjavaju kao Srbi ili Hrvati.
Dvostruka stigmatiziranost Bonjaka dovela je do multipliciranja njihove kulturne dinamike
od izgubljenosti i straha, s jedne strane, do kulturne iskljuenosti i mimikrije, s druge strane.
Pokuaj da se kultura definira preko religijskog sadraja nije rijetkost na prostoru jugoistone
Evrope.10 Nakon stoljea dominacije Osmanskog carstva ostala je slika religije kao vrhovne
ili superordinirane institucije ili superstrukture u drutvenom ivotu etnikih zajednica koje
su se stoljeima razlikovale samo kao religijske zajednice. ak je izgledalo da je jedina
distinktivna karakteristika naroda u 20. stoljeu bila religija kao primarni okvir kolektivnog
identiteta.11 Tako je poslije odlaska Osmanske carevine u povijesni muzej kod Bonjaka
ostalo sjeanje i ideja o vanosti religijskog u drutvenom ivotu ovjeka. Naravno, u ovome
se moglo prepoznati skretanje u eskapizam i nespremnost da se suoi s novim historijskim
izazovima za jedan cijeli kolektivitet ili narod koji se morao brzo odvojiti od feudalnog
doba. Povijesna je injenica da je od 1882. godine Islamska zajednica bila jedina institucija
koju su Bonjaci imali kao stoer oko kojeg su se okupljali a 1903. osnovali su Gajret,
te 1924. Narodnu uzdanicu, dva kulturna drutva koja su od 1946. objedinjena u Preporod,
koji je ugaen 1949. Daleke 1906. osnovali su Muslimansku narodnu organizaciju (MNO),
od 1919. postoji Jugoslovenska muslimanska organizacija (JMO) na elu s Mehmedom
Spahom, te 1990. osnivaju Stranku demokratske akcije (SDA) s Alijom Izetbegoviem na
mjestu predsjednika.
Kad jedna kultura bude obuhvaena religijom ili svedena na religiju, ona prestaje biti
kultura jer se okameni u religijsko-sveenikoj formi koja pokuava konzervirati ivot,
a epistemiko-heuristiku dimenziju ivota reducirati na ouvanje ve date istine i smisla
postojanja. Svoenje cjelokupne kulture jedne etnike zajednice na religijsku (klerikalnu)
dimenziju pretvara kulturu u klerikalno-dogmatski sistem zabrana, dogmi, obredoslovlja
kojim upravljaju sveenici. Epistemika skepsa se iskljuuje iz normi ivota. Istraivai
se moraju potiniti uvarima vjenih istina. Tada se kultura okameni i umrtvi jer u njoj
prestaje miljenje izvan zadatog obrasca. Tamo gdje nema miljenja kao da nema ivota.
Zato joj je potreban racionalni poziv ili okret da bi ostala u ivotu.12
10

Konfesionalna razlika kljuna je za stvaranje posebnosti Srba i Hrvata.

. Filandra smatra da se posebnost bonjakog naroda ogledala u tome to je kod ovog naroda
tokom 20. stoljea religija bila primarni okvir kolektivnog identiteta... (air Filandra: Bonjaci
nakon socijalizma. Sarajevo: Zagreb: BZK Preporod: Synopsis, 2012, str. 13).
12
Bonjake su u prvim decenijama 21. stoljea pokuali, preko postojeih islamskih koncepcija,
raspolutiti na otro konfrontirane sekte koje bi u perspektivi trebale dovesti do unutarbonjakog
haosa. To bi trebalo osigurati potinjavanje bonjakog bia nezadovoljenim i nesmirenim
hegemonijskim koncepcijama srpskog i hrvatskog nacionalizma i potisnulo bi iz njihovog
vidokruga i politikog djelovanja pitanja drave, finansija, ekonomije, narodnog i nacionalnog
interesa. Reduciranje bonjakog interesa na unutarreligijski konflikt apsolutno nije poteklo iz
nutrine bonjakog bia koje je neovisno od toga iskazalo volju da bude slobodno u dravi
Bosni. Pokuaj reduciranja Bonjaka na religijsku skupinu znai da je vjerovanje jednog naroda
uhvaeno u mreu politike koja ga sistemski destruira i zloupotrebljava. Zato je proces gradnje
nezavisne drave Bosne i Hercegovine njihov interes od kojeg nikada ne smiju odustati.
11

Godinjak 2013/259

LAVI

Bosna je na kraju 19 stoljea bila dio istonog pitanja ili procesa rjeavanja istonog
pitanja od strane evropskih drava i velikih sila. Na kraju 20. stoljea Bosna je postala dio
zapadnog pitanja ili odnosa evropskih drava prema multietnikom drutvu i njegovoj
kulturnoj pluralnosti. Posebno je bitno da se na Bosni primjeuje odnos Evrope prema islamu.
Druga stigmatizirajua podvala koja dolazi izvan bonjakog bia jeste ona iz velikosrpskog
propagandnog sklopa u kojem se ve odavno manipulira najprimitivnijim laima i falsifikatima.
U toj stigmatizirajue propagandnoj, a u osnovi antibosanskoj i antibonjakoj kampanji,
koja traje od 19. stoljea i stvara razorne procese za Bosnu i Bonjake u 20. stoljeu, bonjakom
narodu se odrie subjektivitet (subjektnost) i ne priznaje ime, posebnost, autohtonost, kultura,
odnosno postojanje uope, i predstavlja ih se kao otpadnike od srpstva ili hrvatstva. Kratko
reeno radi se o negaciji bonjakog bia! Time se hoe kazati da su Bonjaci, navodno,
napustili srpstvo ili hrvatstvo, izdali pradedovske korene. Primitivni pokuaj srpskog i
hrvatskog hegemonizma da se Bonjaci posrbe ili kroatiziraju, kako je to uraeno s bonjakim
katolicima i pravoslavcima u drugoj polovini 19. stoljea, predstavlja se kao krivnja Bonjaka
za izdaju neke pradedovske prolosti i slavenske brae, koja je ustvari izmiljotina
i la. Pred nas iskrsavaju dva velika mita iz 19. stoljea: 1) mit o pradedovskoj vjeri koji
potkrepljuje osvajake namjere velikosrpske politike (koja je to vera pravjera? Iz koje
vjere dolaze u kranstvo/hrianstvo dananji Hrvati i Srbi? Da li je to Crkva bosanska
ili neto drugo? Zato se pokuava pravoslavizirati bosansko srednjovjekovlje?, i 2) mit
o slavenstvu i panslavistika metafizika (oito je da su ove naracije u 19. stoljeu imale
svoje razloge postojanja, vanu ulogu u geopolitici, stvarale predstavu na rasnim osnovama
o jedinstvu slavenskih naroda na osnovu jezika).13 Povijesno je utvreno da Crkva bosanska nije pravoslavna (bez obzira na podmetanja Vase Gluca, Teofila Petranovia i slinih
znanstvenika) i da to nije bila neka srpska crkva.14 Naravno, jeste bila dio kranskog
metafizikog okvira vjerovanja. U srednjovjekovlju Bosna nije bila srpska zemlja ni drava,
niti hrvatska. Bosanski vladari od bana Boria do kralja Tvrtka I Kotromania nisu bili
srpski vladari ni hrvatski u etnikom pogledu. Svi oni su bili Bonjani i vladali su Bosnom
pripadali su bonjanskom narodu. Imali su pod svojom vlau mnoge dijelove teritorije
koji danas pripadaju susjednim dravama. Tvrtko je u jednom povijesnom asu svojoj tituli
kralja dodao i vladar Srbljem ali nije bio nikakav etniki Srbin jer se u to vrijeme u Bosni
ne spominje postojanje srpskog etnikog elementa!
Podmetanjem lanih konstrukcija Bonjaci se trebaju dovesti u stanje da se neprestano
pravdaju za neto s im oni nemaju nikakve veze. Tako su stalno okrivljeni za neto i iz te
okrivljenosti se nikako ne mogu iupati, izbaviti ili osloboditi. Danas ih, naprimjer, velikosrpski propagandni mehanizam predstavlja kao glavne uzronike konflikata na podruju
jugoistone Evrope i bive zajednike drave.15 Bonjaci su, s jedne strane, doljaci,
13

Bugari su, naprimjer, uvrteni u slavenske narode zbog jezika kojim govore, a oni su porijeklom
neslavenski narod hunsko-onogurskog etnikog porijekla.
14
Tek u drugoj polovini 19. stoljea nastaje oznaka Srpska pravoslavna crkva, koja do tad nije
postojala pod tim imenom. Treba naglasiti da je pravoslavlje na Balkanu za vrijeme Osmanlija bilo
u rukama Fanariota, grkih sveenika koji su odluivali o sudbini Pravoslavne crkve.
15
Tako M. Ekmei okrivljuje Aliju Izetbegovia za disoluciju Jugoslavije i ratove koji su voeni
zbog toga (M. Ekmei: Dugo kretanje izmeu klanja i oranja). D. osi pie knjigu Bosanski
rat kao da se radi o nekom sluajnom dogaaju bez uesnika i sadraja, bez agresora i rtve.
260/Godinjak 2013

Bosna i Bonjaci. Ime, bie i identitetna historija

mrski Azijati, Turci koji su zauzeli slavensku zemlju ili slavenski prostor (kako kae
posrbljeni Mehmedalija Nuhi u svojim fantazmagorijama), a s druge strane izdali su
pradedovsku veru prihvaajui islamski vjerski put. Danas se jednostavno zaboravlja
da je Stefan Prvovenani bio katolik, dakle srpskog kralja krunisao je papa. Stefan, Lazarov
sin, bio je ura Bajazita I, Muratovog sina! Tako su Turci i Srbi postali roaci i prijatelji odmah
poslije Kosovskog boja 1389. godine.
Velikosrpska antropologija se od 19. stoljea, a prije svega kroz radove Jovana Cvijia,
odnosi prema Bonjacima kao prema niem, stranom biu ili etniko-religijskoj zajednici.
To je sasvim vezano uz eurocentrike antropoloke predrasude o Istoku, drugaijem, drugim
narodima i kulturama. U ovoj lanoj antropolokoj slici drugi/drugaiji se doivljavaju
kao primitivni, zaostali, divlji, na pogrenom putu, u pogrenoj vjeri ili u zabludi. Drugog
je zato potrebno vratiti na pravi put ili iskorijeniti. Zato se etniko iskorjenjivanje i genocid
pojavljuju kao metoda i tehnika ostvarenja rasne, plemenske i etnike istoe ili tehnike
konzekventnog ponitavanja razlika. Zato se rue vjerski hramovi ili bogomolje drugih
i drugaijih. Zato se drugima ne dozvoljava njihovo staro narodno ime...
Razlike se pojavljuju u jeziku, historiji, linostima, obiajima i navikama, odnosno
u kulturnom bivstvovanju zajednice. Antropologija uveava vlastiti epistemiki kapacitet
saznavanjem razlika i iz postojanja razlike gradi saznajni mozaik o razliitim ljudskim
zajednicama. Na taj nain uva se znanje o postojanju razliitih i drugaijih ljudskih zajednica
irom svijeta koje se u procesima globalizacije stavljaju u pogon kulturnog ujednaavanja
i time nestajanju u homogenom i uniformnom obliku. Stoga su kritika zapadnog drutva
i kritika balkanske antropologije dio istog racionalnog demitologiziranja okamenjenih
predrasuda, rasistikih stavova, religijskih fundamentalizama i kvaziznanstvenih interpretacija u 19. i 20. stoljeu.
Ime oznaava ta jeste
Ime je jeziki znak za bie. Imenom se bie sakuplja u poredak, klasifikaciju, prepoznatljivost. Iz toga se za ovjeka koji ima sposobnost da razumijeva pojavljuje semantiko
prostranstvo. Stoga je ime, na jedan nain, sveta stvar za pojedinca ili grupu ljudi. Prema
imenu ljudi se odnose vrlo esto kao prema svetinji. Ime i bie su povezani znaenjem. Bie
je ono to jeste na neki konkretan nain. Filozofija pod biem podrazumijeva ono to jeste.
Preko imena se postojanje bia definira, precizira, pokazuje. Imenovanje je vrhunska ljudska
djelatnost. ovjek je taj akter koji vri imenovanje bia. U djelatnosti imenovanja ovjek
oznaava sebe i svijet oko sebe na nain kako to on u odreenom povijesnom asu smatra
da je potrebno. Tamo gdje nema imena kao da ne postoji bie, da parafraziramo Hlderina

Naravno, u osievoj interpretaciji za rat su krivi muslimanski fundamentalisti koji su htjeli

potiniti srpski narod itd. Vrlo je interesantna i pouna knjiga Muhameda S. Mujkia Bosanski
rat Dobrice osia (Brko, 2012), koja raskrinkava sve njegove velikosrpske podvale, lai i mitove.
osi, naime, nigdje ne spominje genocid u Srebrenici i smatra da je velikosrpska agresija na
meunarodno priznatu dravu Republiku Bosnu i Hercegovinu ispravan i opravdan odgovor
srpskog naroda na disoluciju Jugoslavije. Zar je Jugoslavija bila samo srpska drava i interes?
osi je svakako ratnohuka i veliki sljedbenik lai!
Godinjak 2013/261

LAVI

i Heideggera. Ime precizira bie u postojanju. Posebno je vano i vrijedno vlastito ime
(Eigenname/proper name) za pojedinca ili zajednicu ljudi. Latini bi rekli: Nomen est omen.
Stari horonim i etnonim: ime Bosna i Bonjaci
Dosadanja znanja upuuju nas da je ime Bosna, u obliku Bosona (gr. B),
hronoloki prvi put spomenuo Konstantin Porfirogenet u djelu De administrando imperio
(oko 950. godine). Ovo je prvi povijesno potvreni spomen imena Bosna iz sredine 10.
stoljea. Historijski spomen imena Bosona kazuje nam da ime postoji otprije, najvjerovatnije ve nekoliko stoljea.16 Tamo se izriito spominje to horion Bosona ( B),
odnosno zemljica Bosna, oblast Bosna. Porfirogenet je i u drugim sluajevima koristio
za jednu te istu zemlju izraz hora () i horion (), zemlja i zemljica.17 Porfirogenetov
spomen Bosne je prvorazredni historijski izvor koji ima historijsku, kulturoloku, politoloku,
dravnopravnu vrijednost za promiljanje Bosne. Njega se ne moe ignorirati u znanstvenim
analizama.
Raanje bosanske srednjovjekovne drave predstavlja poseban znanstveni izazov i problem.
Ovo pitanje se do sada na razne naine podreivalo ekspanzionistikim interesima prvih
susjeda. Tako Nada Klai primjeuje da bi upravo raanje srednjovjekovne bosanske drave
moralo pobuivati posebnu panju i to ne samo zato to je ona, izgleda, meu svojim susjedima
najstarija, nego i zato to se hrvatska ili srpska formula, nikako nisu dale primijeniti na Bosnu,18
u nastanku bosanske drave. Bosna je poela kao banovina i ve u 14. stoljeu je kraljevina.
U mlaem prijepisu Povelje bana Kulina, napisane 29. augusta 1189. godine, nalazi
se izraz ban bosenski Kulin, koji sadri oblik bosenski (N), iz ega proizlazi oblik
Bosena (N). Isti oblik N proizlazi iz dvije povelje bana Matije Ninoslava (1240.
i 1249) u kojima stoji da je on ban bosenski (N N). I u ostalim srednjovjekovnim
izvorima ime se pojavljuje i pie razliito, naprimjer: N, N, N. U latinskim
izvorima ime je zabiljeeno kao Bossona (pismo Stjepana II Kotromania od 13. oktobra
1334. godine), Bossina (dubrovaka pribiljeka uz Tvrtkovu povelju iz 1375), Bosna. Dukljanski
vladar Vukan 1199. u pismu papi Inoentiju III pie oblik Bessina. Smatra se da izvorni
i najstariji naziv zemlje i rijeke Bosne jeste u obliku Bosona.19

16

A ime Bosna nastalo je kontrakcijom od Bosona; ime Bosna mlae je od Bosona i u tome ne
moe biti dvojbe. Ignorira se onomastika znanost, a u onomastici slogovno dui jeziki oblici
zakonomjerno su stariji od kraih. Kontrakcija Bosona > Bosna nastala je u skladu s opom
jezikom tendencijom za pojednostavljivanjem jezikih oblika (Ibrahim Pai, Predslavenski
korijeni Bonjaka. Trako ime Bosna i Traani u Bosni. Sarajevo: BZK Preporod, 2012, str. 60).
17
Muhamed Hadijahi: Povijest Bosne u IX i X stoljeu. Sarajevo: BZK Preporod, 2004, str. 15.
18
Nada Klai: Srednjovjekovna Bosna. Politiki poloaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe
(1377), Zagreb: Eminex, 1994, str. 5.
19
F. Miklosich: Monumenta Serbica. Spectantia historiam Serbiae Bosnae Ragusii, Graz, 1964,
str. 28, 32, 79, 101; Ibrahim Pai: Predslavenski korijeni Bonjaka. Trako ime Bosna i Traani
u Bosni. Sarajevo: BZK Preporod, 2012, str. 27, 40, 41, 47. i dr.
262/Godinjak 2013

Bosna i Bonjaci. Ime, bie i identitetna historija

U Bosni se od najstarijih vremena vrhovni poglavar zvao ban, a u susjednoj Rakoj veliki
upan.20 Do danas pamtimo bana Boria, bana Prijezdu, bana Kulina i njegovu povelju
Dubrovanima od 29. augusta 1189. godine, velikog i monog bana Stjepana II Kotromana,
koji je pripremio Tvrtku I poziciju, i mnoge druge. Sima irkovi pie: Tek to je postao
sused Bosne upan Nikola Altomanovi je doao u neprijateljstvo prema banu Tvrtku...21
Bosanski ban Tvrtko I Kotroman (Kotromani) se 1377. krunisao za kralja u Milama kod
Visokog, tako da je Bosna otada postala kraljevina. Nedugo od dana kada je Tvrtko I stavio
na glavu kraljevsku krunu, naime 1390. godine, s ponosom je obznanio svoju titulu s ovim
oznakama: Stephan Tvrtko, po boijoj milosti kralj Bosne, Dalmacije, Rake, Hrvatske
i Primorja. Naalost, Tvrtko I je sklopio oi 1391. godine u naponu moi. Bosna je, dakle,
bila banovina pa kraljevina, a onda su je Osmanlije zauzele i pretvorile u sandak,22 pa
u ejalet (beglerbegluk). Za vrijeme osmanske vlasti Bonjaci su 12. septembra 1831. godine
u Sarajevu proglasili autonomiju Bosne u sklopu Osmanskog carstva. To je uveni pokret
za autonomiju s Husein-begom Gradaeviem na elu. U tom vremenu u Bosni jo uvijek
nema imena hrvatskog i srpskog naroda, svi su Bonjaci s tri vjere. Taj proces poinje poslije
1862. godine, kada se planski provodi posrbljivanje i kroatiziranje bosanskog i bonjakog
naroda. Dolaskom Austro-Ugarske 1878. Bonjaci su masovno poeli da se iseljavaju u
Tursku, ali su dvadeset godina poslije okupacije Bosne uspjeli da se dignu i pokrenu kulturni
preporod na elu sa Safvet-begom Baagiem i drugima kulturnim poslenicima. Baagi
je 1903. stao na elo Gajreta. U sastavu Kraljevine SHS od 1918. godine bonjako bie
je potisnuto i prisiljeno da se izjanjava i opredjeljuje za srpsko ili hrvatsko narodno
ime ali ne za bonjako.
Bosna je bila pravno-politika jedinica u federalnoj Jugoslaviji, republika, ija je dravnost
obnovljena 25. novembra 1943. godine na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonji
Gradu (Varcar-Vakufu),23 a od 22. maja 1992. godine internacionalno priznata republika,
kao 177. lanica OUN-a.

20

Vladimir orovi: Historija Bosne, str. 113.

Sima irkovi: Istorija srednjovekovne bosanske drave, Beograd, 1964, str. 133.
22
Mustafa Imamovi, Historija Bonjaka. Sarajevo: BZK Preporod, 1997, str. 107.
23
Bosna i Hercegovina obnavlja svoju dravnost na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a, u Mrkonji
Gradu, 25. novembra 1943. godine. Odravanje ZAVNOBiH-a u predveerje Drugog zasjedanja
AVNOJ-a u Jajcu kasnilo je zbog neusklaenih i razliitih koncepcija o politiko-pravnom
statusu BiH u buduoj jugoslavenskoj federaciji. Radilo se o dvije koncepcije o statusu BiH: prva
zagovara status autonomne pokrajine u okviru Srbije ili neke druge jugo-republike, odnosno
u okviru Federacije, a druga zagovara BiH sa statusom federalne jedinice unutar jugoslavenske
federacije, sasvim ravnopravne Srbiji, Hrvatskoj, Makedoniji, Crnoj Gori i Sloveniji. Izgleda
da je, prema historijskim izvorima, upravo Josip Broz Tito donio presudnu prevagu da BiH bude
federalna jedinica unutar tadanje Demokratske federativne Jugoslavije (DFJ). Dakle, federalni
status BiH unutar DFJ definitivno je utvren odlukama Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a. Moemo
rei, sasvim opravdano i prema historijskim injenicama argumentirano, da ZAVNOBiH ponovo
uspostavlja odnosno obnavlja dravnost BiH. Odlukama Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a Bosna
i Hercegovina je utemeljena kao drava njezinih graana i ravnopravnih naroda: Bonjaka,
Hrvata, Srba i pripadnika drugih naroda.
21

Godinjak 2013/263

LAVI

Bosna u povijesnom kontinuitetu ima jednu od najstarijih regionalnih organizacija u

Evropi. Dobro je poznato da te regije nikada nisu bile utemeljene samo na etnikom, nego
i na historijskim, saobraajnim, geografskim i drugim ekonomsko-politikim principima
koji su omoguavali efikasno funkcioniranje sistema. Upravo je na tim principima ustrojena
BiH ula u savremenu povijest. Bosanski se vilajet uoi Berlinskog kongresa i austrougarske
okupacije 1878. sastojao od sedam sandaka: bihakog, travnikog, zvorniko-tuzlanskog, hercegovakog, banjalukog, sarajevskog i novopazarskog, koji nije obuhvaen okupacijom
nego je ostao u sastavu Osmanskog carstva. Austro-Ugarska je zadrala ovu zateenu osmansku politiko-administrativnu strukturu prostim preimenovanjem sandaka u okruge.
Kako je lanom 135. Vidovdanskog ustava iz 1929. garantiran teritorijalni integritet BiH,
to su njenih est okruga postali oblasti.24 Naravno, ovi sandaci, a kasnije okruzi, rezultat
su viestoljetnog politiko-ekonomskog razvitka od ranog srednjeg vijeka i pojavili su
se mnogo prije konstitucije dananjih triju etnikih grupa na tlu Bosne i Hercegovine koje
pokuavaju izvriti etnoteritorijalizaciju drave. Osmanlije su samo nastavile s teritorijalnom
organizacijom drave na onoj osnovi koju su zatekli ona se sastojala iz vie oblasti ili
zemalja. Tako je, naprimjer, uz unutarnju jezgru matine zemlje Bosne (oko izvora
i gornjeg toka rijeke Bosne i gornjeg Podrinja) kralj Tvrtko pripojio Polimlje, onda je uz
to Usora i Soli (Tuzlanski bazen), Donji kraji (Bosanska krajina) i Hum (od XV stoljea
Hercegovina), a Osmanlije su pridodale Pounje s Bihaem (1592) i upom Pset (Krupa),
Cazinom i Kladuom (1633). Tim oblastima je davno zaokruena teritorijalna cjelina dananje drave Bosne i Hercegovine.
Muhamed Hadijahi smatra da je prvo dato ime za prostor iz kojeg je nastao horonim
(ime za zemlju) Bosna, po kojem je kasnije nazvana rijeka (hidronim Bosna) koja tee
kroz taj prostor.25 Naravno, ovjek je ono bie koje imenuje stvari oko sebe. Oni koji su
imenovali taj prostor, smatra I. Pai, najvjerovatnije su bili Basanisi, gotizirano trako
pleme koje se naselilo u visoku dolinu u estom stoljeu.26 Dakle, rijeka Bosna i zemlja
Bosna, najvjerovatnije, dobile su ime od etnonima Basanisi. Muhamed Hadijahi je u tekstu
Ko su pretee Bonjaka spomenuo hipotezu o Besima.27 Hronoloki i lingvistiki fakti koji
stoje u vezi s imenom Bosna pokazuju da je ime Bosna nastalo kontrakcijom od oblika
Bosona (Bosona > Bosna). Pritom, s oblikom Bosna kontrakcija je rijeila disimilaciju
dvostrukog o u Bosona.28 U historijskim izvorima susreu se brojni oblici imena Bosna
koji se razliito piu. Mnotvo tih razliitih zapisa imena zemlje Bosne kazuje nam da je
24

Mustafa Imamovi: Knjige i zbivanja. Sarajevo: Magistrat, 2008, str. 492.

Muhamed Hadijahi, ibid., str. 162-166.
26
Desetine historiara pisali su o injenici da je ime Bosna trakog porijekla. O tome su pisali,
naprimjer, Bonifinis Antonio (ugarski historiar, umro 1503), Sebastian Mnster (1489-1552),
Cerva Ludovik Tubero, Mavro Orbini (Kraljevstvo Slavena, 1601), Caroli du Fresne, Daniel Farlati,
Gian Antonio Bomman. Ivan Frano Juki, Pasko Vasa efendija, E. Picot de Saint-Marie, Abel
Luki, fra Anto Kneevi, Ibrahim Pai i dr. Veinu ovih imena spominje Muhamed Hadijahi
u tekstu Ko su pretee Bonjaka.
27
Muhamed Hadijahi: Ko su pretee Bonjaka, Odjek, god. XXI, broj 5, od 1. marta 1969,
Sarajevo, 1969, str. 16.
28
Ibrahim Pai, ibid., str. 29.
25

264/Godinjak 2013

Bosna i Bonjaci. Ime, bie i identitetna historija

naziv zemlje vrlo star i sigurno predslavenski. Razliite jezike adaptacije imena, u slavensko-bosanskom, srednjegrkom i vulgarnolatinskom, prije svega, pokazuju da ime Bosna
ne pripada tim jezicima.29 Jezgreno tlo Bosne, prvi sveti krug njenog razvitka, prema
istraivanjima Pave Anelia, jeste u oblasti dananjeg Visokog, odakle se koncentrino
iri na okolni prostor.30 Aneli je naveo est faza ili prstenova irenja imena Bosna, s tim
da nije datirao prvu fazu, a zadnja se zavrava u 12. stoljeu, kada se u Bosnu uklapaju
prostrane oblasti Donjih krajeva, Usore, Soli, Podrinja i Zagorja. Ljudi (narod) koji na tom
prostoru ive sebe su imenovali Bonjanima. Tvrtko I je u 14. stoljeu pridodao i Polimlje
u sastav Bosne. U tom prostoru Bosne stoljeima ive Bonjani (kasnije Bonjaci) Bosna
(Bosona) je zemlja i drava Bonjana.31 Iz tog samoodreenja razvila se svijest o sebi i
vlastitom biu na svojoj, na plemenitoj batini. Dakle, moe se tvrditi da ve odavno
postoji bonjanska/bonjaka samosvijest i da su Bonjani/Bonjaci prirodno generiran
narod iz starih plemensko-etnikih osnova.
Identitetna historija Bonjaka
Bonjaci su autohtoni evropski narod koji stoljeima ivi na jedinstvenoj teritoriji i
u vrlo starim granicama Bosne. U brojnim historijskim spisima, kakve su primjerice povelje
i diplomatska pisma, nalazimo staro ime Bonjani za narod koji ivi u Bosni. Stari etniki
oblik B (Bosenikos), koji se nalazi u titularu bizantijskog cara Mihajla Komnena
iz 1166. godine, svjedoi o postojanju starog imena za narod Bosne... Kad franjevci 1291. dolaze
u Bosnu, oni zatiu narod, etnikum koji se zove dobri Bonjani... U poveljama bosanskih
banova i kraljeva spominje se ime Bonjani. To znai da je ono starije i da se za njega ve
zna. Takoer, Tvrtko I Kotromani spominje u poveljama ime Bonjani. U glavne elemente
identitetne specifinosti Bonjaka spadaju oznake: vezanost za zemlju Bosnu (plemenita
batina), samostalna Crkva bosanska (crkva bosanskih krstjana) i gnostika uenja, bosanski
jezik (od pisma bosanice do savremnog doba i latininog pisma), nadgrobni spomenici
steci32 (nadgrobni spomenici plemena bosanskog) koji se rasprostiru tamo gdje je bila
29

Ibrahim Pai, ibid.

Pavo Aneli: Visoko i okolina kroz historiju, 1, Visoko, 1984, str. 111.
31
Ovdje je jasno da je narod dao ime zemlji, rijeci, ili prostoru openito. Ime bosanskog naroda,
dakle, Bonjana, odluujue je u nastanku imena Bosna.
32
Postoje brojni pokuaji da se steci odvoje od povijesti Bosne i pridodaju nekim drugim izvanbosanskim tradicijama. Steak, to je sasvim jasno, nikako ne pripada tradicijama katolike i
pravoslavne crkve i njegova pripadnost bosanskim katolicima i pravoslavcima ima privremen
i sporadian karakter (I. Pai: Mile i Motre, 134). Obje crkve, u brojnim sluajevima, koriste
steke kao graevni materijal. Steak, primarno i nesumnjivo, pripada autohtonom bosanskom
stanovnitvu koje je, u vjerskom smislu, pripadalo vjeri bosanskoj i Crkvi bosanskoj (I. Pai:
Mile i Motre, str. 134). Etnika struktura tog stanovnitva uglavnom je ilirskog porijekla i zaela
se jo u antici na jezgrenom podruju rimske provincije Dalmacije, na zapadu od Jadrana i
Cetine do istonih granica provincije koje se poklapaju s granicama Tvrtkove drave. Od 4.
stoljea n. e. na tlo dananje Bosne uz Ilire pojavljuju se i Goti, koji slijede arijansko uenje.
I upravo e arijanski Goti, u znatnom broju istonjaci, s prostora dananje Sirije na bosanskohercegovako tlo donijeti tradiciju svog zaviajnog nadgrobnika koji e se ukrstiti s bosanskom
30

Godinjak 2013/265

LAVI

srednjovjekovna bosanska drava, prijelaz iz kranstva u islamsku vjeru, izvornost i starost

na bosanskom prostoru, autohtonost.
Mnogi toponimi u Bosni potjeu iz antikog i srednjovjekovnog doba zahvaljujui
Osmanlijama koji su ih ouvali u svojim defterima. Alija Dogovi upozorava:
Osmanlije su, u osvojenim zemljama, zatekle toponomastiki fond dvojakog porijekla:
prvi, naslijeen iz najstarijih balkanskih jezikih sistema (grko-vizantijski, ilirskotraki, ilirsko-keltski, romanski), uglavnom kao supstrate; i mlai toponomastiki
sloj slovenski (u likovima mikrotoponima i modifikovanih mikrotoponima).
Turci nijesu mijenjali stare (naslijeene) nazive mjesta, kao to su to poslije njih inili
drugi balkanski narodi. Starim toponomastikim likovima oni su, po zakonitostima
svoga jezika, dodavali samo relevantne morfoloke strukture (finalna pozicija, kompozitni oblici, prefiksi i afiksi, atributivne lekseme) i fonetski ih modificirali prema
duhu svoga jezika. Kao graditeljski narod, Turci su podizali nove varoi, kasabe,
palanke, sela, gradili drumove, sakralne objekte i vakufe, gradili mostove, esme
i adrvane, u prigradskim naseljima kaldrmisane sokake, ureivali mahale i bae
u njima. Novim graevinama i lokalitetima, naravno, davali su imena iz leksikog korpusa
svoga jezika. Tako je formiran jedan bogat i raznovrstan toponomastiki resurs specifine
morfoloke strukture, za svaku jeziku areu u Carevini. Ovaj toponomastiki resurs,
uz onaj antroponimski i uz ve prilagoene i stabilne orijentalizme, predstavlja veliko
bogatstvo dananjih neturskih jezika iji su narodi pripadali velikom Osmanlijskom
carstvu i njegovoj sociokulturi.33
Kada su Osmanlije zauzele Bosnu, oni su pravili deftere i popisivali stanovnitvo. Prvi
popis stanovnitva u Bosni Osmanlije su izvrile 1468. godine i tada se biljei da u Sarajevu
ive krani i muslimani.34 U prvim defterima Sandaka Bosna navodi se da u Bosni ive
kriani (katolici i grko-istona vjera) i krstjani (pripadnici Crkve bosanske). U tom vremenu, dakle, zabiljeeno je da je Bosna ve bila multireligijska drava i politika injenica.
Etniki su stanovnici u tome vremenu nazivani Bonjani, a u osmanskom periodu oni se
nazivaju Bonjaci (tur. Bonaklar). To ime za cjelinu bosanskog naroda ostat e sve do
druge polovice 19. stoljea, kada poinju velikodravni projekti srpskog i hrvatskog nacionalizma. esto se pripadnici Crkve bosanske, bosanski krstjani, nazivaju bogumili,
to nije precizno odreenje. U radovima Franje Rakog od polovice 19. stoljea razvija
se narativ o bogumilima, a zanemaruje se da su stanovnici Bosne narod koji se zove

tradicijom kasnoantikih sarkofaga i ilirskih nadgrobnika (I. Pai: Mile i Motre, str. 135).
Najvaniji, osnovni period bosanskog steka je njegov krstjanski period i ne moe se anulirati
kratkim prijelaznim vjerskim periodima kada su neki bosanski katolici i pravoslavci podizali
steke, ali ne kao katolike ili pravoslavne nadgrobne biljege, ve kao svoje nekadanje tradicionalne bosanske spomenike od kojih se nisu mogli odvojiti na preac i preko noi (str. 136).
(I. Pai: Predslavenski korijeni Bonjaka. Knjiga II. Mile i Motre. Ilirsko-gotski korijeni bosanske
vladarske dinastije, steka i Crkve bosanske. Sarajevo: Autorsko izdanje, 2009).
33
Alija Dogovi: Toponomastika turskog porijekla i njena prilagoenost u sistemima junoslovenskih jezika, Almanah, br. 33-34, Podgorica, 2006, str. 145.
34
Behija Zlatar: Zlatno doba Sarajeva (XVI stoljee). Sarajevo: Svjetlost, 1996.
266/Godinjak 2013

Bosna i Bonjaci. Ime, bie i identitetna historija

Bonjani, odnosno Bonjaci. Bonjaci su od 15. stoljea prihvatili islamsku vjeru i nisu
prestali biti Bonjaci, odnosno nisu promijenili etniku strukturu vlastitog bia. Promjena
vjere nije nikako mogla dovesti do promjene etnikog identiteta i povijesti naroda. Bonjaci
su u islamu ostali Bonjaci. Oni su svojoj identitetnoj historiji dodali jo jednu specifinost,
to jest islamsku vjeru... Time nisu postali Turci ili neko drugi. Osmanlije su poslije osvojenja
Kraljevine Bosne koristile Vlahe kao znaajan drutveni, politiki i vojni faktor... U borbi
za potiskivanje hercega Stjepana i njegovih nasljednika i za konano zauzimanje cijele
Hercegovine, oni su se koristili suprotstavljanim pozicijama Vlaha i vlakih starjeina i
ostataka domae feudalne klase.35
Situaciju Bonjaka izmeu dva narastajua nacionalna pokreta srpskog i hrvatskog porijekla opisao je Josip Ljubi, poznat pod pseudonimom Ild Bogdanov, u brouri Spor izmeu
Srba i Hrvata (Zadar, 1895) u kojoj naglaava:
- Kad se Bosna i Hercegovina iz stoljetna sna prenula u ivot, pohitie Srbi i rekoe
Bonjacima:
- Amo k nama, vi ste Srbi. Kad to opazie Hrvati, pohitie i oni i rekoe Bonjacima:
Ne k Srbima, ve k nama, vi ste Hrvati.
- Ali Bonjaci nijesu bili lude. Prije nego to bi se odluili il na desno il na lijevo,
prohtjelo im se, da vide da li je ta hitnja bratska ljubav ili to drugo, pa kad vidjee
o emu se radi, tad jednostavno, logino, sasma logino dooe do zakljuka: Ni
amo ni tamo, ve svak za se. Evo logike kojom se posluie:
- Kad se Hrvati i Srbi smatraju dva naroda, a jezik im je isti, zato ne bi i mi, kad
govorimo kao i oni, bili trei narod?
- Kad Srbi i Hrvati kau da ne mogu da budu isti narod, jer su im dva imena, zato
ne bi i mi, kada nam je ime drugaije nego li njihovo, bili trei narod?
- Kad Srbi i Hrvati kau da ne mogu da budu isti narod, jer nisu nad njima u prolosti
isti kraljevi vladali, zato ne bi i mi, kada smo vlastite kraljeve imali, bili trei narod?
- Kad Srbi i Hrvati kau da ne mogu da budu isti narod, jer su jedni pravoslavni,
a drugi katolici, zato ne bi i mi, kad smo muhamedovci, bili trei narod.36
U ovom pretpostavljanju bonjakog rezoniranja u jednoj povijesnoj situaciji Ljubi
je naveo etiri distinktivna elementa u kojima se etnicitet moe prepoznati kao specifinost
u odnosu na neki drugi, a to su jezik, narodno ime, vladari u prolosti i religija naroda.
Ali slijepa primitivnost nacionalistiko-hegemonijskih projekcija prema Bosni i Bonjacima
postala je, naalost, sastavni dio kulturnih matrica prvih susjeda u kojima se kontinuirano negira
i ponitava bonjaka specifinost, jednom akademskim, a drugi put militarnim sredstvima.37
Ne postoji narod u Evropi kojemu je tako nasilno i barbarski negiran identitet i pravo
da bude ono to misli, osjea i zna da jeste, kako je to sluaj s Bonjacima. Tokom cijelog
20. stoljea nad njima su se provodile primitivne prakse velikodravnog nacionaliziranja,

35

Nedim Filipovi: Osmanski feudalizam u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Armis Print, 2007, str. 433.
Cit. prema Muhamed Hadijahi: Od tradicije do identiteta. Geneza nacionalnog pitanja bosanskih
Muslimana, Zagreb, 1990, str. 37.
37
Esad Zgodi: Politike poricanja, Sarajevo, 20.
36

Godinjak 2013/267

LAVI

teror s nametanjem tueg imena, planska zlodjela srpskog i hrvatskog hegemonizma i nacionalistiki pokuaj da ih potine i pretvore u pripadnike svoga naroda. To primitivno
negiranje i nepriznavanje bonjakog identiteta znailo je kulturno i fiziko unitavanje
bonjakog bia u vremenu i prostoru. Tokom cijelog 20. stoljea iskorjenjuju ih i unitavaju
na najmonstruoznije naine.38 Krajem 20. stoljea negacija Bonjaka okonala se u agresiji
i genocidu nad Bonjacima pred kamerama cijeloga svijeta. Bonjaka borba za vlastiti
identitet pokazala se kao borba za opstanak izmeu dva neprijateljska hegemonijska projekta
koja su se na kraju pokazala kao projekti za istrebljenje Bonjaka i unitenje drave Bosne.
Moemo rei da su Bonjaci stari evropski narod koji ne moe biti sveden na jednu
dimenziju postojanja narodnog bia, naprimjer religijsku, jeziku, historijsku ili neku drugu
karakteristiku etniciteta, nego se moraju gledati holistiki kao narodno povijesno bie u
totalitetu, koje ima svoju evolucijsku putanju, postaje, sadraje, smjerove, dogaaje. Tek kad
se posmatra kao cjelina, bonjaki narod se pokazuje i otvara nam punu sliku svoga postojanja
u povijesti. Zanemarivanje te cjeline falsificira veliki dio sadraja slike Bonjaka u povijesti.
U strukturi bonjakog etnikog bia povijesno se sakupilo svega pomalo. Ako u bonjakom
biu ima ilirskog, gotskog, keltskog, trakog, slavenskog elementa, ne znai da se Bonjaci
danas mogu svesti iskljuivo na samo jedan od sastavnih elemenata.39 Njihova identitetna
historija nije svodiva na povijesne stanice ili elemente iz kojih se razvija jedno narodno
bie. Zato je naivno i pogreno svako ono pojedinano svoenje Bonjaka na Ilire, Gote,
Kelte, Traane, Slavene, jer se ne smije zanemariti povijesni kontekst u kojem se javlja
odreeno ime. Pojmovi mijenjaju svoj sadraj kroz vrijeme, to jest oni semantiki nisu istog
znaenja koje se nekada vezalo uz njih i ne odnose se na isto bie. Dananji Bonjaci nisu
ono od ega su povijesno sastavljeni, jer po tome naivnom shvaanju nikada ne bi mogli da
se razviju u cjelovito i samosvjesno narodno bie. Uvijek bi se morali reducirati na sastojke
od kojih prepoznajemo tragove, crtice, slinosti. Cjelina koja je danas osvijetena nije svodiva
na dijelove ili elemente.40
Dananji Bonjaci su mnogo, mnogo vie od pukog mehanikog zbira sastavnih povijesnih
dijelova koji su u strukturalnom viestoljetnom jedinstvu neizdvojivi iz njihovog bia. I
naivno je na svim povijesnim linijama praviti neupitan kontinuitet narodnog bia koje se,
to nikada ne smijemo zaboraviti, povijesno i kulturno transformira, mijenja, preoblikuje.
28

emso Tucakovi: Preueni genocid. Zloini srpskih snaga na Drini 1941-1945. Sarajevo: Amos
Graf, 2013.
39
vicarski institut IGENEA pokazao je genetski sastav strukture stanovnitva u Bosni i Sandaku.
Etniki supstrat ine: Iliri 40%, Kelti 15%, Goti 20%, Slaveni 15%, Huni 6% i Traani 4%. Nema
tu nikakvih Srba i Hrvata od stoljea sedmog, to dovodi u pitanje brojne historiografske
falsifikate.
40
Hegel u Fenomenologiji duha koristi sliku s pupoljkom, cvijetom i plodom. On kae: Pupoljak
se gubi u izbijanju cvijeta, te bi se moglo rei da cvijet opovrgava pupoljak; tako isto plod oglaava
cvijet za neko lano postojanje biljke, te kao istina biljke nastupa plod na mjesto cvijeta. Ove
se forme ne samo razlikuju, ve se takoer uzajamno potiskuju kao meusobno nepodnoljive.
Ali, njihova prolaznost ini ih u isto vrijeme momentima organskog jedinstva, u kome one ne
samo ne protivrjee jedan drugoj, ve je svaka isto tako nuna kao i svaka druga; i tek ta jednaka
nunost sainjava ivot cjeline (G. W. F. Hegel: Fenomenologija duha. Beograd: BIGZ,
1974, str. 2).
268/Godinjak 2013

Bosna i Bonjaci. Ime, bie i identitetna historija

Narod se kroz povijest mijenja u tome nema nita sporno. Ono to je bilo juer ve danas
vie nije. Bonjaka svijest se razvija, obrazuje, oblikuje u odnosu prema drugima. Dakle,
Bonjaci su ve stoljeima imenovani kao Bonjaci bez obzira na to to u njihovim starim
rodovsko-plemenskim korijenima moemo prepoznati ilirske, gotske, trake ili keltske
i slavenske korijene.41 Pluralitet dananjeg narodnog bia ve odavno je objedinjen u imenu
Bonjani i Bonjanke (ime u srednjovjekovlju), odnosno Bonjaci i Bonjakinje (ime od
osmanskog doba do danas). Ne moe se identitetna historija reducirati na samo jednu etniku
komponentu koja je bila jedna od njezinih razvojnih objedinjavajuih faza.
Ime za narod Bonjaci, naprimjer, pronalazimo kod Marka Marulia u Molitvi suprotivoj
Turkom napisanoj izmeu 1493. i 1500. godine:
Boj su bili njimi [Turcima, op. S. L.] Harvati, Bonjaci,
Garci ter Latini, Sarbli ter Poljaci.
Povlaiti ova imena u Marulievoj pjesmi iz povijesnog konteksta (Harvati, Bonjaci,
Sarbli) da bi se pokazalo tobonje postojanje triju zasebnih naroda u srednjem vijeku u
Bosni nije opravdano. Historijski izvori pokazuju da u srednjem vijeku ne postoje u Bosni
Srbi i Hrvati kao narodi.42 A nacije su mnogo vie i sloenije od imaginarne zajednice
(B. Anderson) koje se pojavljuju tek krajem 18. i u 19. stoljeu. Kod nas se, naalost, naivno,
neznalaki i neopravdano provodi izjednaavanje nacije i naroda, to je znak nerazumijevanja
razlike izmeu naroda, koji se odreuje preko kulture, i nacije, koja se vezuje za dravu.43
Tek od druge polovine 19. stoljea u Bosni se odvija proces preimenovanja bonjakih
katolika i pravoslavaca u bosanske Hrvate i bosanske Srbe.44 U Naertaniju iz 1844. godine,
41

Regija Balkan je raskre kojim kroz povijest prolaze brojni narodi u svojoj ovozemaljskoj
potrazi za smislom.
42
Prvi velikodravni projekti poinju u 19. stoljeu kod velikosrpskog ekspanzionizma poinju s
Naertanijem (1844) koje je priredio I. Garaanin, a kod velikohrvatskog ekspanzionizma ezdesetih godina 19. stoljea s idejama A. Starevia. U njima se radi o svojatanju Bosne i planiranju
njezinog potinjavanja velikodravnim ambicijama srpskog i hrvatskog nacionalizma. Iz toga
su proizale brojne teorije, podvale, lai i izmiljotine koje imaju zadatak da opravdaju hegemonijske projekte nasrtljivog nacionalizma i etnoklerikalizma.
43
U tom smislu Bosanci su nacija (politiki narod, demos), nacionalnost, dravljanstvo ili oni koji
su dravljani Bosne i Hercegovine, a Bonjaci su narod (ethnos) koji ivi u Bosni i irom svijeta.
44
U Bosni nije postojala srpska narodna ni nacionalna svijest u 19. stoljeu, tanije do 1863. godine,
kada je u Sarajevu potaknut projekt za irenje srpskog narodnog imena u Bosni, na ijem je elu
bio Bogoljub /Teofil/ Petranovi (Drni, 1830. ibenik, 1887), jeromonah pristigao iz Savine.
Petranovi je po nalogu vlade iz Srbije doao u Bosnu 1862. sa zadatkom da propagandno djeluje
meu pravoslavnim bonjakim stanovnitvom i priprema ga za bunu protiv osmanske vlasti.
Slubeno Petranovi dolazi u Bosnu kao uitelj da se bavi uiteljskim i knjievnim radom (prikupljanje narodnih pjesama), a stvarno je plaeni srbijanski agent koji ima zadatak da iri srpsku
narodnu svijest meu bonjakim pravoslavcima i priprema bunu, ime se intenzivno bavi sve
do 1869. godine, kada je protjeran iz Bosne. Sadraj Petranovieva rada u Bosni ogledao se u
irenju svijesti meu bonjakim pravoslavcima o veliini srpstva i o pravoslavnoj Rusiji koja
stoji kao zatitnica iza slavenske pravoslavne brae. To je bio dio zadataka koji su postavljeni
Godinjak 2013/269

LAVI

koje je redigirao Ilija Garaanin, a napisali Franjo Zah i Adam artiorski, Bonjaci se spominju
pod svojim historijskim etnikim imenom, ali se planira pridobijanje i prevoenje bonjakih
pravoslavaca, katolika i muhamedanaca pod srpsko ime. U drugoj polovini 19. stoljea Bonjaci
pravoslavci i katolici postali su meta nacionalne propagande iz Srbije i Hrvatske. Od bonjakih
katolika nastaju bosanski Hrvati, a od bonjakih pravoslavaca nastaju bosanski Srbi.
Tridesetih godina dvadesetog stoljea Bonjaci su postavljali odgovorna pitanja o svome
identitetu. U Kikievom Putokazu (Zagreb, 1937-1939) lijevo orijentirana bonjaka
inteligencija je pred Drugi svjetski rat iskazala svijest o svojoj posebnosti i jasno postavila
pitanje o svome identitetu. Skender Kulenovi je u tekstu Jedna alost i jedna potreba
(1939) opisao teko stanje naroda u Bosni koji se bori za opstanak, baen u epohalnu
zaostalost, u opi narodni potop, gdje se bosanski ovjek gui u movari bijede, neznanja
i kriminala. On upozorava da je pored alosnog stanja u kojem se nalazi narod, stanje
kod intelektualaca takvo da postoje pojedinci koji su nacionalne orijentacije mijenjali
kao koulje iz trgovako-karijeristikih razloga. Kulenovi podvrgava kritici neodgovornost
intelektualaca koji nisu obradili bitne teme i pitanja bonjakog naroda. Tako se pokazuje
da intelektualci nisu uradili svoje zadatke i objasnili postojanje bonjakog naroda i njegov
narodni i nacionalni problem (stvaranje drave), ulogu bonjake inteligencije u odreenim
odsjecima historije, poloaj ene Bonjanke, stanje omladine u ariji, karakter agrarne reforme
od 1918. godine, njenu historijsku uslovljenost, nain provoenja, uinke na drutvenu
strukturu Bonjaka te stvarne rezultate za katolike i pravoslavne seljake, pitanje vakufa,
kritiku ocjenu rada dvaju kulturno-prosvjetnih drutava (Gajret i Narodna uzdanica),
pitanje postanka i razvoja bosanske tampe i knjievnosti, pitanje alkoholizma, spolnih
bolesti, pauperizacije, prostitucije, pitanje opredjeljivanja Bonjaka za odreene ideologije,

u Naertaniju 1844. Novak Kilibarda smatra da nacionalno egzaltiranom Petranoviu takva

Bosna izgledala je kao obeana zemlja. Zato ne treba sumnjati u Petranovievu izjavu da je poao
u Sarajevo sa plamenim oduevljenjem. Kilibarda napominje da je Petranovi u Sarajevu
bio na elu odbora koji je imao cilj da se iskorjenjuje pogrdni naziv Vlasi, a da se popularie
ime Srbin. Fra Grga Marti, koji je ivio u Sarajevu u isto vrijeme kada i Petranovi, sjea se
1906, u svojim Zapamenjima, da je Teofil Petranovi bio glavni organizator srpske propagande
u Bosni. Vladislav Skari, odlian poznavalac sarajevske prolosti, veli da je Teofil bio dua
srpskog pokreta u Sarajevu i da je rukovodio srpskim odborom koji je imao revolucionarnih
ciljeva. Jovan Skerli dokazuje da je Omladinsko drutvo u Sarajevu osnovano 1866. godine, kada
i Spomenica u Temivaru i Srbenda u Pragu. Javno se zvalo Drutvo za kupljenje narodnih
umotvorina, a u stvari bilo je sredite omladinskog pokreta u Bosni (Novak Kilibarda: Narodne
pjesme iz Bosne i Hercegovine, knjiga VIII. Sarajevo: Svjetlost, 1989; Novak Kilibarda: Bogoljub
Petranovi kao sakuplja narodnih pjesama, Srpska akademija nauka i umetnosti, u: Zbornik
istorije knjievnosti, knj. VIII, Beograd, 1974; htt://www.rastko.rs/rastko-bl/umetnost/knjizevnost/
bpetranovic/nkilibarda -bpetranovic_l.html).
Po ugledu na srpsko, tih se godina osniva slino Drutvo za irenje hrvatskog nacionalnog imena,
tj. ukidanje naziva okac, a usvajanje nacionalne odrednice Hrvat. Na elu Drutva je bio dragoman
pruskog konzulata u BiH, izvjesni Klement Boi. O ovome je pisao Tomo Herkalovi u Obzoru,
br. 78, od 19. marta 1911. i jo ranije u knjizi Vorgeschichte der Occupation Bosniens und der Hercegovina (Zagreb, 1906). (air Filandra: Bonjaka politika u 20. stoljeu. Sarajevo: Sejtarija, 1998)
270/Godinjak 2013

Bosna i Bonjaci. Ime, bie i identitetna historija

pitanje ivotnog standarda u odnosu na prirodna bogatstva Bosne itd. Sve te teme su
neobraene, zanemarene, nenaete, zaboravljene, a postoje samo neka nagaanja, povrne
procjene, tapkanja u mraku, sve je to jo zavijeno mrakom, sve je to jo puno feudalizma.
Kulenovi smatra da bi intelektualci bili duni da ovu problematiku istrauju i dou do
odgovora koji bi pomogli razrjeenju tekog stanja bonjakog naroda. Odgovori na ova
teka i netaknuta pitanja bili bi jedan korak naprijed u razvijanju bonjakog naroda.45
Poslije Drugog svjetskog rata pitanje identiteta Bonjaka ponovo je zamagljeno
podmetanjem imena Musliman kao imena za narod. Time je narod reduciran na vjersku
skupinu i prostu priu o velikom i malom slovu m. S druge strane, moglo bi se razumijevati
iz dananje perspektive, to je bila samo jedna stepenica u koraanju Bonjaka ka svome
povijesnom i starom imenu.
Na Bonjakom saboru koji je odran 27. i 28. septembra 1993. godine vraeno je staro
narodno ime Bonjak za narod koji je do tada imenovan kao Muslimani, a ve 1994. dodati
su amandmani na Ustav Republike Bosne i Hercegovine gdje je jasno naznaeno da se
dotadanje ime Muslimani ima nadomjestiti imenom Bonjaci. Time je ponovo prihvaeno
staro historijsko ime za narod. To naravno ne znai da se ime Bonjak nije spominjalo i
koristilo tokom 20. stoljea, naprimjer u Turskoj na narod zovu Bonjaci, na Kosovu, Crnoj
Gori i Albaniji, dakle drugi narodi znaju nae narodno ime. Naravno, i unutar Bosne tokom
20. stoljea postoje brojni tekstovi gdje se jasno vidi da autori znaju koje je ime naroda
Bonjaci mogu biti samo Bonjaci kako je govorio Vasif-beg Bievi 1911. godine.46
Treba se podsjetiti Suljage Salihagia, ukrije Kurtovia, Husage iia i brojnih drugih autora.
Hadijahi je smatrao da je V. S. Karadi bio taj koji je podmetnuo narativ o nacionaliziranju muslimana kao Srba.47 Ova lansirana koncepcija je od velikosrpskih ideologa
openito prihvaena i do danas zastupana bez obzira na to to nema nikakve veze sa znanou
i historijskim injenicama.
45

Skender Kulenovi: Jedna alost i jedna potreba, Putokaz, Zagreb, III/1939, 1-3; vidjeti takoer
tematski broj ivota, XXVI / 1977, knj. LI, 5, 628-634, posveenog Putokazu koji je ureivao
H. Kiki u Zagrebu.
46
U Hrvatskom dnevniku od 7. juna 1911. godine, Vasif-beg Bievi pie: Ja svagdje, pa evo i
ovdje, velim da niti sam Srbin niti sam Hrvat te da neu niti jednu, a niti drugu propagandu uvlaiti
u nau zemlju. A niti predviam za nae interese kakve opasnosti a niti potrebe da moramo u
kojekakve veze i pakte stupati. Kad bi uistinu prijetila kakva opasnost interesima naeg islamskog
naroda u ovim pokrajinama, imamo ii naem vladaru, koji nam je svojom carskom rijei sva
naa prava zajamio. Zar da traimo spas u Zagrebu, odnosno u Hrvatskoj, koja ni sama sebi
pomoi ne moe, nego jei pod tekim ugarskim jarmom. Bosna Bonjacima, narodnost bosanska
i jezik bosanski moja su lozinka. Neu da se povlaim za onim neiskusnim mladiima kojima
su Hrvati uitelji u Beu i Zagrebu ulili hrvatstvo, kao i za svima kojima su Srbi uitelji ulili
u glavu srpstvo te ni za njihovim usljed toga nastalim komeanjem; tako da jedni istiu hrvatstvo
a drugi srpstvo...
Osim toga, kad bi nai mladii proputovali svoju domovinu i prouili osjeaje svoga naroda, tek
tada bi vidjeli koliko je uz srce naeg naroda, prirasla istina da Bonjak moe biti samo Bonjak, i
da govori samo bosanski, uvjeren sam da im ne bi nikada ni na um palo osjeati se kakvim tuinom,
odnosno Hrvatom ili Srbinom, tako kao ni meni.
47
Muhamed Hadijahi: Od tradicije do identiteta...
Godinjak 2013/271

LAVI

Srpska i velikosrpska historiografija

Srpska historiografija zadrala je nacionalistiki ethos (a nationalistic ethos) u pisanjima
J. Cvijia i V. ubrilovia.48 Oni su posebno na znanstven nain ustrajavali na dogmi svi
Srbi u jednoj dravi, odnosno, kako kae L. Perovi, jedinstveno dravno rjeenje za
cijeli srpski narod.49 U toj vrsti historiografskog rada pokualo se od historiografije napraviti
sveto slovo, nesumnjiv iskaz o prolosti, a zaboravilo se, naprimjer, da se historija moe
posmatrati kao jedan narativ, odnosno da se historijska djela mogu uzeti kao jedan oblik narativa.
Hayden White je upozorio da su historijska objanjenja retorika i poetika po prirodi.50
Bonjaci su krajem 19. i velikim dijelom tokom 20. stoljea bili iskljueni iz politike moi
i pisanja povijesti. A kada drugi o Bonjacima piu povijest onda se moe svata dogoditi to
nema nikakve veze s povijesnim injenicama. To znai da su bili onemogueni da odluuju
i donose bitne odluke o sebi. Zato su im srpski i hrvatski historiografi pravili povijest,
to jest pisali je prema svojim politikim interesima. S te take posmatrano, Bonjacima
predstoji teak zadatak dezavuiranja i razaranja povijesnih konstrukcija u kojima su stvari
postavljene na lane interpretacije. Moe se posmatrati povijest Bonjaka kao proces planskog
relegiranja i postepenog privikavanja na potinjenost, porobljenost, nemo, neslobodu i
mnogovrsne vidove diskriminacije. Konstruiranje lanih pripovijesti o Bosni i Bonjacima
ima samo jedan cilj da se oni negiraju i da se Bosna prisvoji. Zato je metodoloko-epistemoloki zahtjev pred nama da se oslobodimo pogrene literature i da poinjemo sumnjati
u podmetnute konstrukcije i spinovanu povijest hegemonijske historiografije.
Nametanje velikosrpske historiografske mitologije Bonjacima pretvorilo se u pravu bolest
koja se ve proirila kroz cjelokupnu mreu srpske kulture u kojoj ordinira kao aksiomatska
osnova djelovanja. Velikosrpski historiografi, naalost, jo uvijek misle da mogu pripovijedati
historijske bajke o sebi i drugima. Takva historiografija je takoer ostavila traga i na bonjako
definiranje vlastitog bia i svijeta u kojem ivi. Ta opasna mitomanska infekcija posebno
se odnosi na falsifikate o porijeklu, jeziku, teritoriju, historijskim dogaajima, religiji, simbolima,
slavnim linostima, naciji, narodu itd. Ona sve prilagoava sebi i svom interesu. ini se,
naime, da je mitomanski diskurs zauzeo prostor drutvenih znanosti i potpuno ih neutralizirao, odnosno potinio svojim zahtjevima. Tako politiari i sveenici definiraju sve nae
istine u kulturnom okviru. Tamo gdje su drutvene znanosti trebale znanstvenom argumentacijom
utvrditi pojmove, stanja, dogaaje ili procese, stupila je mitomanska svijest i sve to zamutila.
Danas je pred nama zadatak razbistravanja zamuenih tokova, ustvari veliki posao kritikog
razraunavanja s mitomanskom svijeu koja je postala dominantna u svakodnevnom ivotu
i u znanstvenim sadrajima.

48

Robert Stallaerts: Historiography in the Former and New Yugoslavia. BTNG | RBHC, XXIX,
1999, 3-4, 315-336.
49
Latinka Perovi u intervjuu Ostraenost je naa druga priroda, Vreme, br. 1176, 18. jula 2013.
50
Hayden White: Metahistory: the historical imagination in nineteenth-century Europe. Baltimor:
John Hopkins University Press, 1973, str. ix.
272/Godinjak 2013

Bosna i Bonjaci. Ime, bie i identitetna historija

Dezavuiranje mitomanskih naslaga s injenica, kao nesumnjivih i definitivnih interpretacija, samo od sebe je vaan poduhvat, ali e neprestano biti pod pritiskom politiziranog
i ideologiziranog govora o zbilji. Takav politizirani govor je omamljujui i moe nas skrenuti
s pravog puta. Znanost je duna da razvija govor koji se ne potinjava politizaciji i izmie
joj nezaustavljivo. Iz tih hrabrih suoavanja mora se pojaviti drugaija misao, svijest, znanje,
oblik, nada. Mi se, dakle, prvo moramo suoiti s jezikom i jezikim oitovanjima ljudi u
znanostima i politiko-ideolokim stanovitima. Jezik u drutvenom kontekstu nije zatvorena
i nepromjenljiva supstancija iz koje crpimo trajna znaenja. Jezik se mijenja na svim razinama
od glasova (fonologija), oblik (morfologija), ustroja reenic (sintaksa), znaenja
(semantika) pa sve do rije (leksika).51 Jezik historiara, njihove analize i interpretacije
povijesnih dogaaja, primjena i razumijevanje metoda, njihove predstave o logici, metodologiji
i epistemologiji, moraju biti otvoreni za multiaspektne analize, kritike, propitivanja i
argumentirane diskurse znanstvenika iz oblasti drutvenih i humanistikih nauka. Tada e
se pokazati, u viestrukom suoavanju i disciplinarnoj optici, o emu se radi u hegemonijskoj
historiografskoj slici svijeta koja nam se nudi kao neupitna i definitivna istina o povijesnom
svijetu. Vidjet emo da je historiografija esto ignorirala preciznu upotrebu pojmova i rad na
njihovom osavremenjivanju kroz kvalitetne definicije. Latinka Perovi upozorava:
Neprecizna upotreba pojmova u srpskoj istoriografiji (nacija, drava, demokratija,
liberalizam, socijalizam, radikalizam, modernizacija i modernost) posledica su ignorisanja teorije. Ali i shvatanja distance iskljuivo u hronolokom, a ne i u razvojnom
smislu. Razliita recepcija odreenih pojmova ispunjavala ih je drugim sadrajem
i udaljavala od njihovih izvornih znaenja. Istraiva srpske drave i drutva u moderno
doba mora da rauna sa normativnim cinizmom, inae bi mogao zakljuiti da je
Srbija ve u XIX veku bila moderna drava u zapadnoevropskom smislu rei, to
jest drava zasnovana na vladavini prava. Sreom, akteri istorije su esto bivali jasniji
od njenih istraivaa. Tek celine koje nastaju kao rezultat dugih sinhronih istraivanja
omoguuju razlikovanje distance kao razumevanja istorijskog procesa od distance
kao pukog protoka odreenog vremena. Za distancu u prvom smislu potrebne su
dve pretpostavke: razvoj koji sam po sebi znai novo stanje, kao poziciju sa koje je
mogue uspostaviti odnos prema prolosti, i slobodu istraivaa za implicitne i
eksplicitne zakljuke. Ove dve pretpostavke se meusobno uslovljavaju.52
Jezik Bonjaka
Bonjaci povijesno i lingvistiki svoj jezik nazivaju bosanskim jezikom. Njihov jezik
spada u porodicu slavenskih jezika. Najstariji poznati dokument za povijest bosanskog jezika
jeste Povelja bana Kulina od 29. augusta 1189. godine. Slavenizacija Bosne bila je uslovljena
slavenskom zemljoradnjom. Brojni slavenski termini iz zemljoradnje, od koje se ivi, vremenom
su potisnuli predslavenske jezike Bosne, gotski, traki, vulgarnolatinski, koji je odranije
prevladao ilirski.
51
52

Mate Kapovi: iji je jezik. Zagreb: Algoritam, 2010, str. 16.

Latinka Perovi: Izmeu anarhije i autokratije. Srpsko drutvo na prelazima vekova (XIX-XXI).
Beograd: Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji.
Godinjak 2013/273

LAVI

Jedan od najstarijih tragova njihove jezike svijesti je rjenik bosansko-turskog jezika,

poznat pod imenom Magbuli arif ili Potur-ahidija, koji je 1631. godine napravio Muhamed
Hevaji Uskufi. Mula Mustafa Baeskija u svome Ljetopisu pie: Taj ovjek je bio mlad,
punaak u licu, na bosanskom to kau rumen. Svoje sevdalinke Bonjaci pjevaju na bosanskom
jeziku. V. S. Karadi ih je htio predstaviti kao srpske pesme i uzeo je dio bosanskog jezika
za osnovu srpskog jezika.
Na kraju, prizivamo rijei Nedada Ibriimovia iz njegovog intervjua Bosna je dobrim
sjemenom posijana (1994):
Bonjaki narod je posljednjih, otprilike sto i sedamdeset godina, od pokreta Huseinakapetana Gradaevia, do prije dvije godine, bio u nekoj vrsti polusna. Kada je
bonjaki narod prije dvije godine promolio glavu, dobio je granatu u tu istu glavu.53
Danas su se Bonjaci probudili iz polusna i tu su, na svjetskopovijesnoj sceni s drugim
narodima...

BOSNIA AND BOSNIAKS

NAME, BEING AND HISTORY OF IDENTITY
(A part of comprehensive paper)
Senadin Lavi
Summary
The author of this paper tries to highlight some parts of the Bosniaks identity history,
using the relevant methodical means of analysis, comparison and conclusion. Reconstruction
of constructed historical character is always an expression of the growing needs to get rid
of clutter, false and seductive interpretations that were an expression of the historical context.
In changed historical circumstances it has been shown that large parts of our theories
were more useless, because their constituents were the expressing of ideologically motivated
narratives. In front of each generation of thinking people is the task of reconstructive-reinterpretational action, which releases suppressed knowledge about themselves or the others,
and by doing so, opens the field of new interpretative possibilities of free thinking. So, what
was once put in our epistemic frame as gospel truth now is presented as a dogmatic
ideological prejudice and misinterpretation.
Key words: Bosnia, Bosniaks, history of identity, historiography, name, nation

53

Nedad Ibriimovi: Ruhani i ejtani inspiracija. Sarajevo: Legoloko udruenje BiH, 2013,
str. 141.

274/Godinjak 2013

UDK 323.1 (497.1=163.43*) 1913/2013

Problem kulturnog identiteta sandakih

Bonjaka (1913-2013)
Redep krijelj
Dravni univerzitet
Novi Pazar

Pitanje kulturnog identiteta sandakih Bonjaka je od primarnog znaaja za definisanje kulturne politike i cjelokupnog drutvenog razvoja Sandaka, kulturno i vjerski podvojenog vjetakom granicom dviju drava u okviru kojih danas postoji. Nacionalni savjeti
Bonjaka u junom (Crna Gora) i sjeverozapadnom (Srbija) Sandaku nastoje da, institucionalnim putem, sveukupnu bonjaku kulturnu seharu integriu u multikulturni organizam srbijanskog i crnogorskog drutva. Aktivnost kulturnih politika ovih drava svedena
je na paualnu odreenost prema identitetu bonjake nacionalne zajednice i nizu apstraktnih paradigmi odvojenih od suvremenih evropskih kulturnih tokova. Sve intenzivniju
tenju dviju drava za integracijom u evropski kulturni prostor slijedi upornost ovdanjih
Bonjaka za ouvanje vlastitog identiteta i tradicionalnih kulturnih vrijednosti.
Kljune rijei: kulturni identitet, Sandak, Bonjaci, Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina

Uvod
slijed stoljetnjeg procesa asimilacije, nametanjem sopstvenih nacionalnih i kulturnih vrijednosti, veinsko srbijansko-crnogorsko drutvo nije pokazivalo interes
za integraciju ovdanjih regionalnih kultura u sveukupni kulturni ambijent. Ovakav
ad acta poloaj tzv. provincijalnih kultura otvara pitanje cjelokupne dravne i kulturne
politike Srbije i Crne Gore prema Sandaku.1 Spomenuto pitanje izaziva brojne politike

Sandak (tur. sancak) je jedini preostali meu nekada mnogobrojnim sandacima (administrativne
jedinice drugog reda) Osmanlijske imperije. Danas je Sandak regija koja je do 1912. godine predstavljala podruje nekadanjeg Novopazarskog sandaka. Naziv Sandak je potvren i odlukama
Berlinskog kongresa iz 1878. godine, kada je Austro-Ugarska izdejstvovala pravo da izvri aneksiju
Bosne i Hercegovine, iz ijeg je sastava, kao dio teritorije dotadanjeg Bosanskog vilajeta, izuzet
Novopazarski sandak. Austro-Ugarska je istom odlukom stekla pravo da u Sanaku nastani svoj
garnizon (Pljevlja). Prisustvo dviju vlasti (austrougarske i osmanlijske) govori koliki je strateki
Godinjak 2013/275

KRIJELJ

implikacije i potrebu njihovog jasnijeg odreenje prema nacionalnim i kulturnim politikama

egzistirajuih etnikih zajednica.
estoki ratovi na zapadnom Balkanu, raspad SFR Jugoslavije, agresija na Bosnu i Hercegovinu i Bonjake uticali su na fragmentaciju bonjakog kulturnog identiteta. Danas se
u razdvojenom Sandaku namee potreba njegovog redefinisanja. Bonjaci nastoje istrajati
u naporima da vlastite aktivnosti usklade sa postojeim korpusom prava na kulturni identitet
odreen normama evropske, kao i legislativa dravica u kojima egzistiraju.
Sandak u XX stoljeu
Problem kulturnog, historijskog i obrazovnog identiteta2 u Sandaku se u minulom stoljeu
(1913-2013) javlja kao posljedica burnih socijalno-historijskih previranja i problema koje
su kao historijska aporema nastupile okonanjem balkanskih ratova, okupacije, decenija
terora, progona, masovnih migracija i velikih zloina koji su se u njemu dogodili.
Sva istraivanja balkanske i regionalne politike historije XX stoljea pokazuju nasilje i
netoleranciju prema Bonjacima u Srbiji i Crnoj Gori. Do 1912. godine Bonjaci su bili okosnica
graanskog drutva u Srbiji (Smederevski, Niki, Novopazarski i ostali sandaci), koja je
bila multietnika, multikonfesionalna zemlja. Znatno proirenje teritorije Srbije, nakon
osvajake ekspanzije ostvarene 1912/13. godine, nije mnogo doprinijelo toleranciji i pristanku
Srba za egzistiranje sa drugima (Bonjaci, Albanci, Turci), o emu neke statistike ukazuju
da bi bilo bolje da drugih i nema. Naviknuti na situaciju u kojoj je Osmanlijska imperija
svojim millet-sistemom3 priznala relativnu autonomiju vjerskim zajednicama, omoguivi

znaaj Sandak imao kao regija. Preciznije se Sandak moe definirati kao nekadanja teritorija
Novopazarskog sadnaka izuzev Kosovke Mitrovice, u to vrijeme poznate i kao Pazarska Mitrovica,
koja je kasnije bila prikljuena Kosovu. Uz ranije izdvojenu teritoriju Plava i Gusinja (1868),
Novopazarski sandak predstavlja nacionalno heterogenu regiju koja je do 1912. godine ostala pod
osmanlijskom upravom. Nakon balkanskih ratova (1912/13), Sandak je okupiran i podijeljen
izmeu Kraljevine Srbije i Kraljevine Crne Gore. Danas se Sandak nalazi u sastavu Republike
Crne Gore (Juni Sandak), Republike Srbije (Sjeverni/Sjeverozapadni Sandak), a svojim manjim
dijelom i Bosne i Hercegovine (opina Rudo i dr.), i bori za svoje historijsko pravo na kulturnu
i teritorijalnu autonomiju.
2
Rije identitet je latinskog porijekla; u antikom latinskom postoji rije idem u znaenju isto
i pridjev identidem u znaenju ponovljeno, ali ne i imenica identitas. Starogrka imenica
tautos, koju upotrebljava Aristotel bavei se problemom identiteta, potie od rijei autos (sebe
i sam), a kasnije, nakon prevoenja na latinski kao identitas, biva koriena u sholastikim
raspravama; u novovjekovnu filozofsku i socijalnu misao termin identitet prvi meu teoretiarima
ponovno uvodi David Hume. U ovom znaenju identiteta, istie svijest subjekta o kontinuitetu
sopstvenog postojanja koja je sadrana u relaciji identiteta. Upravo takvo shvatanje identiteta
je preuzeto u individualnoj i razvojnoj psihologiji: individualni/lini identitet predstavlja jedinstvo
linosti u toku odreenog vremenskog perioda. (Vidjeti: Antoni Smit: Nacionalni identitet.
Beograd: Biblioteka XX vek, 1998)
3
Detaljnije: - Millet
. , . 1, , 2010, 51-58.
276/Godinjak 2013

Problem kulturnog identiteta sandakih Bonjaka (1913-2013)

ouvanje i mobilizaciju religijskih kasnije etnikih i nacionalnih identiteta. Sandak

je regija u ijoj su prolosti stanovnici razliitih religijskih i vjerskih tradicija uvijek ivjeli
nerazmrsivo pomijeani.4
Ako sve to promatramo kroz prizmu integrativne bioetike, opi je utisak da se borba za
ouvanje nacionalnog identiteta odvijala u veoma tekim drutveno-politikim okolnostima.
Izloen aspiracijama dviju hegemonistikih drava (Kraljevine Srbije i Kraljevine Crne
Gore) Sandak kraj Prvog svjetskog rata doekuje kao austrougarska okupaciona zona.
Bilans prvog poslijeratnog popisa stanovnitva u okviru Kraljevine SHS iz 1921. godine
kazuje da su u Sandaku ivjela 167.632 stanovnika, te da je stanje u seoskoj privredi bilo
veoma sloeno, bez pravih uvjeta za njen razvoj, uz primitivno ratarstvo (obrada drvenim
ralom) i stoarstvo, bez efikasnih sredstava za razvoj seoskih gazdinstava. Nerazvijena putna
mrea, uz veoma ekstenzivan saobraaj du nesreenih, nerazvijenih i teko prohodnih
cesta (veoma slian dananjem), dodatno je usporavao ono malo privrednog i kulturnog
progresa koji je zaustavljen po odlasku Osmanlija. Sandak zaobilazi i predviena eljeznica
kojom se planiralo njegovo povezivanje sa Bosnom i dalje sa Solunom i jugoistokom.
Stagnacija u razvoju zdravstvene i socijalne zatite pogaa sve slojeve stanovnitva. itavim
regionom harale su epidemije, svakodnevno odnosei ljudske ivote, a ne jenjavaju ni ratna
djejstva, veoma teko siromatvo, glad i permanentni progon napaenog bonjakog stanovnitva. Teko se opstajalo u krajevima u kojima je instalirano vie andarmerijskih nego
zdravstvenih i veterinarskih stanica. U itavom Sandaku bilo je samo pet bolnica sa jedva
stotinjak leajeva i minimalnim brojem ljekara. Oskudne socijalne i zdravstvene prilike
su uprkos visokoj stopi nataliteta u Sandaku uzrokovale neoekivani mortalitet stanovnitva,
koji je uveavan estim epidemijama tifusa i tuberkuloze. Veliki strah i ogromno nepovjerenje
vladalo je prema vlastima nove Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koje su umjesto prosvjete,
zdravstva i kulture na prostoru Sandaka forsirale pravoslavlje, uzrokujui osjetni zastoj
u edukaciji bonjake omladine. Uzroci su visokog procenta prividno nepismenih5,
prinuenih da se na dokumentima novih vlasti kraljevina (Srbije, Crne Gore, a kasnije
Jugoslavije), pred polupismenim administratorom, potpisuju mastiljavim palcem. Sudei
po takvim statistikama, u tu skupinu je ubrajano 80 posto mukog i nevjerovatnih 100 posto
enske populacije. Na cijelom sandakom prostoru nije bilo novanih zavoda, tedionica,
banaka, strunih i visokih kola, elektrocentrala, rudokopa, centara za otkup ili plasman
poljoprivrednih proizvoda i drugih neophodnih privrednih objekata. Brojano desetkovani
zbog kontinuiranog iseljavanja, ekonomskog posrnua, nezatienosti, nad Bonjacima
se provode procesi deidentifikacije i nagle stagnacije koja je izazvala sve dublje potonue,
besperspektivnost i nemo stanovnitva. Izlaz iz takvog stanja se nije nazirao. Ondanje su
vlasti u nae krajeve slale i vrile raspored najgorih kadrova, sastavljenih od degradiranih

Jakob Fier: Socijalni, politiki i kulturni identitet Sandaka (Stanovnitvo Sandaka 1912
2012). Almanah, br. 53-54, Podgorica, 2012, 57-58.
5
Rije je o veinskom bonjakom stanovnitvu kom je nametnuta latinica i irilica pisma koja nisu
poznavali i za koja nisu snosili krivnju jer ih u prethodnom periodu nisu izuavali u koli. Pitanje
ope nepismenosti stanovnitva u Sandaku je veoma diskutabilna pojava. Da li je za populaciju
odgojenu uz osmanlijsko, arapsko, perzijsko pismo, ak i bosanicu, ta konstatacija odriva?
Godinjak 2013/277

KRIJELJ

i korumpiranih ljudi inovnikog oloa bez radnih ambicija, kako bi doprinijeli preobraaju i progresu stanovnitva. este zloupotrebe i nepravde, potkradanje i pljaka mjetana
dostiu vrhunac. Korumpirana andarmerija, birokratija i sudije ostali su upameni zbog
neviene okrutnosti, zlodjela i nepravde prema lokalnom stanovnitvu. Veoma je vano istai
da su spomenutu inovniku strukturu predvodili kadrovi regrutirani iz Crne Gore, iji je
broj iz dana u dan rastao i zagoravao sudbinu dezorijentiranog muslimanskog stanovnitva.
Rapidan porast nasilja i oite nebrige nebonjake populacije intenzivira iseljavanje i depopulaciju sandakih Bonjaka i ostalih muslimana. Burne godine nakon zavretka Prvog
svjetskog rata (1914-1918), kada bahatost i revanizam, koji provode takozvani zasluni
solunci, izaziva irok talas iseljavanja bonjakog stanovnitva Berana, Bijelog Polja,
Pljevalja, Gusinja, Plava, Nove Varoi, Prijepolja, Kladnice, Sjenice, dugopoljske opine
i okolnih mjesta. Odnos prema Bonjacima proklamiran je kao odnos prema mrskim i
poraenim Turcima. U kraljevinama SHS i Jugoslaviji pravo i pravda su za Bonjake dvosjekli
Damoklov ma nadvijen nad njihovom sudbinom. Sve je ukazivalo na to da je stvorena
unitarna, pravoslavna drava, u kojoj muslimani postaju graani drugog reda. Izloeni
ogromnim asimilatorskim i politikim pritiscima koje provode ondanji hizmeari reima
i proklamatori teze o Bonjacima kao Srbima muslimanske vjere (Brat je mio koje vere
bio!).6 U opoj psihozi straha, besperspektivnosti i otvorene diskriminacije, Bonjaci su
se obreli izvan kolosijeka opih privrednih i kulturnih tokova, stekavai tretman otpadnika,
odnosno nepoeljnog, tueg elementa.7
Permanentno iseljavanje imunijeg bonjakog stanovnitva (vjerska ulema, zanatlije
i trgovaci) u Tursku doprinosi da se siromani sloj Bonjaka ostavi u strahu i neizvjesnosti.
Ostanak na ognjitu zaviaja doivljavan je kao stanje beznaa i neizvjesnosti, pri emu
se puka lojalnost dravi inila nedovoljnom da ublai prisutnu anksioznost od progona i terora.
Uslijed permanentne depopulacije, ekonomskih i drugih oblika pritiska, stari sandaki
gradovi lagahno zamiru svoenjem na rang nekadanjih kasaba. Ogromna nepismenost
stanovnitva pokazala se kao najjaa prepreka. Statistike popisa iz 1931. godine kazuju da
se njihov broj kretao izmeu 76,54 i 89,2 procenta (lica starija od 10 godina). Uzroke tome
vidimo u nepovjerenju, slaboj organiziranosti i nedovoljnom broju kola, naroito strunih
i prosperitetnih (dvije osmorazredne gimnazije: Pljevlja i Berane; etverorazredne: Bijelo
Polje, Prijepolje, Nova Varo i Novi Pazar). Formiranje Velike medrese Kralja Aleksandra I
u Skoplju (1924) zaustavlja zapoeti trend depopulacije i deidentifikacije sandakih Bonjaka.
U ovoj elitnoj obrazovno-odgojnoj ustanovi priliku za kolovanje dobija vei broj mladih i
talentiranih kadrova, preteno iz imunijih obitelji, iji je utjecaj na bonjako stanovnitvo
u Sandaku bio nesumnjiv. Medresa e biti rasadnik kadrova koji e u poslijeratnom Sandaku generirati privredno-politike tokove, ali nee uspjeti da zaustave unitenje i devastaciju
bonjake nacionalne i kulturne batine. Pod izgovorom ruenja dekadentnog feudalnog
naslijea orijentalno-islamske kulture sa kulturne mape nestaju brojni artefakti sakralne
i materijalno-duhovne kulture, pisana i arheoloka graa.
6

Slogan asopisa koji je izlazio kao list Drutva Svetog Save od 1887. do 1941.
godine.
7
Redep krijelj: Sandak i Bonjaci (1912-2012). Bonjaka rije, br. 26-28, Novi Pazar,
april-decembar 2012, 3-4.
278/Godinjak 2013

Problem kulturnog identiteta sandakih Bonjaka (1913-2013)

Nakon godina rata i raspada Jugoslavije, Bonjaci u Sandaku nastavljaju egzistiranje

u Srbiji i Crnoj Gori, u kojima je za dvije decenije dolo do usporavanja nacionalnog i
identitetskog pitanja. Pomenute godine nacionalistike ostraenosti i bolesnog, ksenofobinog i borbenog nacionalizma8 svojih kranskih susjeda proveli su u strahu i neizvjesnosti. Kroz izrazito buran, stoljetni, historijski razvoj Sandaka, kao jednog od najnerazvijenijih podruja Kraljevine SHS i zatim Jugoslavije9, i pokuaj njegovog ekonomskog
razvoja i industrijalizacije nakon Drugog svetskog rata ugroava osjetna estina nacionalistikih turbulencija raspada SFRJ10.
Bonjaki identitet Sandaka
Pored ogromne depopulacije tokom XX stoljea, i velikog broja iseljenih Bonjaka
tokom ratnih devedesetih, Sandak je ostao multietnika regija u kojoj je ouvana stabilnost
i zajedniki ivot razliitih nacionalnih i religijskih zajednica. Promjene u sastavu bonjakog
stanovnitva po pojedinim okruzima i opinama unutar Sandaka imale su presudan uticaj
na njegovu sveukupnu identifikaciju.
Regija se u posljednjim godinama nala u zaaranom vrtlogu snanog procesa asimilacije,
pritisaka i tenje zagovornika ukidanja Sandaka, kao i napora za distinkciju Bonjaka
izmeu bonjake i muslimanske identifikacije. Ovakve aspiracije je vrlo teko razumjeti
bez detaljnijeg historijskog pregleda, neophodnog za razumijevanje prolosti, sadanjosti
i budunosti sandake regije.
U tom zaaranom krugu se umjesto brzog ekonomskog razvoja i industrijalizacije javljaju
novi oblici prisile i pokuaja da se iz jedne prepoznatljive autohtone nacionalno-bonjake
identifikacije Sandak kao region izbrie nametanjem historijski neodrivog termina Raka
oblast, i pretvori u neto to bi prema ocjeni B. Andersona bilo u suprotnosti identifikacije
sa narodom kao zamiljenom zajednicom.11
Bonjatvo se kao kulturna podloga i dominantna duhovna matrica Sandaka odralo
zahvaljujui sposobnosti bonjakih institucija predvoenih Bonjakim nacionalnim vijeem
i ostalih udruenja i organizacija. One su uspjele da se uzdignu iznad religijskog oblika
organiziranja i ponude ekonomske, politike, znanstvene i druge oblike, kao jedan od najboljih
odgovora na razliite konstrukcije i mogunost adekvatnog usklaivanja egzistencijalne
orijentacije Bonjaka u srbijanskom i evropskom drutvu.12 Zahvaljujui tome, danas jaa
tenja za bonjakim konsenzusom u Sandaku, koji predvia da se u narednoj 2014. godini

Aleksandar Gatalica: Identitet kao zdrava pripadnost, evropski pokret u Srbiji. Identitet kao
osnova tranzicije - (okrugli sto, odran 22. aprila 2004) Beograd: Fridrih Ebert Stiftung, 2004, 8.
9
Nakon uspostave Kraljevine Jugoslavije (6. januara 1929.) i podjele na devet banovina, teritorija
Sandaka je djelimino ulazila u sastav Moravske i Zetske banovine.
10
Jakob Fier: Socijalni, politiki i kulturni identitet Sandaka 57-90.
11
Benedict Anderson: Zamiljene skupnosti Ljubljana: Studia humanitatis, 2007, 59-69.
12
Senadin Lavi: Globalizacijski procesi, evropske integracije i bosanske perspektive. Bonjako
sazrijevanje. Bonjaka pismohrana, Zbornik radova XVII. simpozija Europski identitet Bonjaka
od minulog iskustva do suvremene afirmacije, sv. 11, broj 34-35, Zagreb, 2012, 66.
Godinjak 2013/279

KRIJELJ

sandaki Bonjaci moraju ujediniti oko realizacije tri osnovna cilja: prvi, ekonomski razvoj
i upoljavanje; drugi, bonjako kolstvo, zatita kulturnog naslijea i drugih kolektivnih
prava; i trei, autonomija Sandaka u Srbiji i Crnoj Gori, o emu se oekuje javna debata
i izjanjavanje svih politikih stranaka i javnih linosti u Sandaku!
Historija i religija kao identitetske determinante
Njegovanje preostale, vrlo devastirane, materijalne-duhovne kulture govori o snanom
uticaju islama na formiranje duhovnog i kulturnog identiteta Sandaka. Uzimajui u obzir
osnovu identifikacije sandakog stanovnitva, nailazimo na potekoe pri razjanjavanju
pitanja toka stvari oko onoga to nazivamo nacionalni bonjaki identitet Sandaka.
Legitimiran mladom, vitalnom i monom osmanlijsko-islamskom artefakturom, raereen
izmeu Srbije i Crne Gore, Sandak je izloen bezuspjenim pokuajima da se prikae
perifernim, marginalnim i dalekim izvanbonjakim getom. To se u medijima postie
naglaavanjem tzv. fundamentalistike strane i pokuajem da bude prikazan kao teroristiko
arite i ozbiljna prijetnja regiji i itavoj jugoistonoj Evropi. Permanentne su optube i
konstrukti o Sandaku kao izvoru religioznog animoziteta i generatoru perpetuiranja kulturolokih predrasuda13 u kome jaaju destruktivne antisrbijanske snage inkarnirane u muslimanima i islamu, na iskljuivo srpskoj zemlji u ijim gabaritima egzistira stari Ras
srpska prijestolnica i topos kulturolokog uspona srpskog pravoslavlja.
I pored postojanja objektivnih historijskih izvora koji prolost vide drugaije, ovdanja
skolastika teorija nastavlja operirati konstruktima o izvorno srpskom i pravoslavom identitetskom porijeklu Sandaka. Sudei na osnovu tih sadraja, historija je u srbijanskom edukativnom sistemu, jo uvijek, nauka koja educira primarno nacionalnom identitetu i patriotizmu, to pripadnike manjina udaljava od uenja i kritikog miljenja. U Sandaku,
u kome su se u prolosti deavale najvee zloupotrebe sile, takva historija jo uvijek nije
prepoznata kao ozbiljna kritika nauka, ve tivo sa naglaenom romantiarskom dimenzijom
(Karaore, Njego, sveti Sava). Nametanje srbijanskog identiteta, koje u kolskim klupama
traje bar stoljee, bazira se na nacionalnom egocentrizmu koji vidimo kao svjesno reduciranje
bonjakog identitetskog bogatstva i raznolikosti na jednu pripadnost, koja se koristi u
funkciji jedne ideje, odnosno asimilatorske misije, u uvjetima kada veinski narod nije
raunao na autohtone regionalne identitete. Poznati francuski historiar Francois Bedarida
izraava bojazan da Francuska kao drutvo ne postane optereena prolou.14
Nastojanje da se uiteljica ivota usmjeri ka sticanju znanja putem odreenih historijskih
primjera mora imati akcenat na generiranju kritikog miljenja, usprkos postojanju snanog
patriotizma iskorienog kao sintagma za termin nacionalni identitet. Jedna od prepreka
je pokuaj dobijanja izgubljenih ratova koji se manifestuje na heterogenom prostoru.

13

Ferid Muhi: Mit o kranskoj Europi i islamskom Orijentu Bosna kao povijesna i kulturna
paradigma Europe. Bonjaka pismohrana, Zbornik radova XVII. simpozija Europski identitet
Bonjaka od minulog iskustva do suvremene afirmacije, sv. 11, broj 34-35, Zagreb, 2012, 94.
14
Vidjeti: Franois Bdarida: Lhistoire et le mtier dhistorien en France, 1945-1995. Paris: ditions
de la Maison des sciences de lhomme, 1995.
280/Godinjak 2013

Problem kulturnog identiteta sandakih Bonjaka (1913-2013)

Postojei sistem iziskuje konkretnu dravnu edukativnu politiku koju treba zasnivati na
sadrajima koji vode ka zrelom evropskom drutvu lienom mitova i demagogije. U jednom
prilino ksenofobinom srbijanskom drutvu osjetan je i nedostatak civilnih vrlina.
Sva istraivanja politike historije u 20. stoljeu pokazuju nasilje i netoleranciju prema
Bonjacima u Srbiji i Crnoj Gori. Do 1912. godine Bonjaci su bili okosnica graanskog drutva
u Srbiji (Smederevski, Niki, Novopazarski i ostali sandaci), koja je bila multietnika,
multikonfesionalna zemlja. Znatno proirena teritorija Srbije nakon osvajake ekspanzije
1912/13. godine nije mnogo doprinijela toleranciji i odobravanju egzistiranja sa drugima
(Bonjaci, Albanci, Turci), o emu neke statistike ukazuju da bi bilo bolje da drugih
i nema. Sticanje prava nastave na bosanskom jeziku daje mogunost da se nae zajedniki
sadralac u regionalnoj historiji, koja prua metod multiperspektivnosti. To podrazumijeva
uporedo objavljivanje razliitih vienja dogaaja fundiranih na historijskim izvorima koji
ne preferiraju nametanju jedne (nae) istine. Udbenik treba vidjeti kao katalizator koji
kole oslobaa od etnocentrizma i strepnje o nedovoljnoj zastupljenosti naroda (Bonjaka
i Srba) u najnegativnijem svjetlu.
To je rezultat procesa partikularizacije, kao dijela moderne (globalne) historije, kada
se procesi fragmentacije (razdvajanja) smjenjuju vrtoglavom brzinom tako da se ak i najsavremenije, najnovije i najotvorenije teorijske platforme, iji je cilj pruanje okvira i hermeneutikog objanjenja identiteta pokazuju nemonim i, praktino, ve na samom
poetku, zastarjelim. Zato, usprkos tome, u junoslavenskim dravama mediji, kolstvo
i politiari ustrajavaju na tvrdnji o nacionalnoj kulturi i nacionalnom identitetu moe se
objasniti time to vjera u nacionalnu kulturu i nacionalni identitet ini ljude podlonijima
manipulaciji od strane nacionalnih elita i spremnijima da podnesu raznorazne rtve za interese
tih elita jer su uvjereni da prirodno i neraskidivo pripadaju tome nacionalnom kolektivu.15
Imajui u vidu da je osmanlijski uticaj na konstituiranje Bonjaka u Sandaku bio dosta
skroman, presudnu ulogu ima povijesni, ekoloki, psiholoki, socioloki, kulturoloki i
duhovni faktor, kao i linosti o kojima u sutini veoma malo znamo (Mehmed-paa Bajrovi,
Ibrahim Bioak, Nedib i Ferhat Draga, Jusuf Mehoni, Aif Hadiahmetovi, Rifat Burdovi,
Muhamed Abdagi, amil Sijari, Hilmi-beg Kajabegovi i dr.), kao to su mala i naa saznanja
o 20. stoljeu u kome se dogaa najvea depopulacija i dekonstrukcija homogenizacije
bonjake nacionalne i kulturne paradigme.
Problem politikog, kulturnog i obrazovnog identiteta
Pitanje identiteta je najee traenje odgovora na pitanje ta je sandake Bonjake
u minulom vijeku inilo akterom jednog asimilatorskog i netolerantnog drutva. Pritom
je teko blie definirati elementarne osobine pojedinca u procesu koji je njegov poloaj vie
oteavao nego to je olakavao njegovu participaciju u privrednim procesima i drutvenoj
podjeli materijalnih vrijednosti.

15

Snjeana Kordi (Mainz): Ideologija nacionalnog identiteta i nacionalne kulture. U ast Pera
Jakobsena (urednici: Dejan Ajdai i Persida Lazarevi Di akomo), Beograd, 2010., 225-239.
Godinjak 2013/281

KRIJELJ

U godinama nakon okupacije i podjele Sandaka dolazi do zamjene jednog obrazovnog

sistema drugim. Postojei sistem osmanlijskog obrazovanja, zasnivan na sabiranju postojeih
znanja, na Balkanu i meu muslimanskom populacijom zamjenjuje se hriansko-crkvenom
varijantom, koja polaznika u saznavanju i sazrijevanju vodi ka potpunoj asimilaciji i deindentifikaciji. Na zametke tako nametnutog sistema obrazovanja nailazimo i izvan podruja
Sandaka, naroito u oblastima koje su nove balkanske dravice stekle ratom i okupacijom.
To su dogaaji o kojima u sutini veoma malo znamo, kada se u Sandaku dogaa ogromna
depopulacija i dehomogenizacija bonjake nacionalne i kulturne paradigme.
Problem bonjakog identiteta u Sandaku16 postaje aktuelniji u trenutku kada se Bonjako nacionalno vijee17 javilo kao tijelo koje e zaustaviti dalju asimilaciju i deidentifikaciju. Sandaki Bonjaci su itavo stoljee projekat odozgo. U njemu srbijanskocrnogorska politika elita, uz pomo dijela lokalne intelektualne elite, tei asimiliranju veoma
tvrdokornog i uglavnom homogenog i tekom mukom uvanog nacionalnog identiteta. To je
doprinijelo viestranoj modernizaciji sandakog, kao segmenta svebonjakog kolektiviteta,
koja je uglavnom svedena na borbu za sticanja politike pozicije i ekonomske moi kao
najbitnijeg sredstva ili pokretake snage u sferi odbrane identiteta. Formuliu ga prilino
netolerantni (veinski) identiteti koji tu identitetsku granicu resko povlae.
Kao jedan od segmenata tranzicionog jugoslavenskog drutva, sandaki Bonjaci su,
kao i njihovi sugraani u spomenutim republikama, bili prinueni da naputaju socijalistike
kulturne modele, koji nisu uvaavali elementarna identitetska obiljeja (jezik, naciju i kulturu).
Meu glavnim preprekama vidimo odsustvo elje da se drugi i razliitiji vidi u svjetlu vlastitog
i istinskog kulturnog identiteta, to producira negativan uticaj na osnovni status pojedinca
u jednom ksenofobinom i egocentrikom drutvu kakvo je ranih devedesetih i mnogo
ranije bilo srbijansko i crnogorsko. Vidjeti bonjaku naciju kao veliki kolektivni organizam18 je sutinska odlika tolerantnih drutava, nasuprot nenaviknutosti i nepromenljivosti
srbijanskog stava o razumijevanju hiljadugodinjeg bonjakog identiteta, koji se nakaradno
i namjerno itavo stoljee proglaava identitetom u nastanku, premda je rije o politikom
problemu shvatanja identiteta, nerazumijevanju i neprihvatanju drugoga.19 Zapostavljanjem
materijalne i duhovne kulture i tradicije sandakih Bonjaka ovamo se dugo na itavu
stvar ukazivalo kao na neto to predstavlja srpsku duhovnu vertikalu, na prostoru na
kome heterogeno lokalno stanovnitvo ne dijeli ak ni isti jezik. Nije teko utvrditi te razlike
jer se po redoslijedu obiaja i kultura ovdanji identiteti odvijaju. Potreba za apostrofiranjem
vieznanosti bonjakog identiteta u Sandaku javlja se kao potreba otpora stoljetnoj asimilaciji i deidentifikaciji, u uvjetima kada o bonjakom identitetu raspravljaju neuki. Vidljiva
16

Nijedan politiki program koji su Bonjaci ikada podravali nije podrazumijevao doktrinu i
koncept jedan narod, jedna drava. Naprotiv, u proglasu SDA iz 1993. godine nedvojbeno
se tvrdi da je bioloki, nacionalni i svaki drugi opstanak bosanskih muslimana i teritorijalni integritet
Bosne i Hercegovine usko i posljedino povezan.
17
Muslimansko nacionalno vijee Sandaka je formirano 11. maja 1991. godine, koji je u Republici
Srbiji odreen kao Dan bonjake zastave.
18
Ljubia Raji: Preduslovi rasprave o identitetu. Identitet kao osnova tranzicije - (okrugli sto,
odran 22. aprila 2004), Beograd: Fridrih Ebert Stiftung, 2004, 8-11.
19
Ibidem, 12.
282/Godinjak 2013

Problem kulturnog identiteta sandakih Bonjaka (1913-2013)

differentia specifica bonjakog identiteta u Sandaku ne tei postavljanju demarkacione

linije meu entitetima lokalnog multietnikog arenila, ve jasno odreenje prema sebi
i svom identitetu. Manja prepreka su poltroni koji iz osobne koristi i interesa ne pate
od bonjake etnike sentimentalnosti. Umjesto upoznavanja sa identitetskim razliitostima
Srba, Crnogoraca, Bonjaka i ostalih, trae mogunost diskontinuiteta i naruavanja umjerene
ekvidistance, pri emu se od tih usamljenih pojedinaca lokalnih, reimima naklonjenih
muslimana (Bonjaka), utvrdi njihova to vea sprskost.
Kulturni identitet Bonjaka Sandaka ouvan je kontrastiranjem, odnosno strpljivim
hodom kroz minulo stoljee progona, terora, asimilacije i akulturacije. Unato bonjakoj
tenji ka interkulturalnosti, taj proces tee, ali se danas drastino ubrzava, prije svega zbog
globalizacije, koja snano utie na identitet. Historiarka Branka Prpa ocjenjuje da je Srbija
u tranzicionom periodu ve dve stotine godina i da je identitet, upravo zbog te dve stotine
godina tranzicije, konfliktna kategorija.20 U raspravama esto ujemo besmislena pitanja
ta ini ovdanji bonjaki nacionalni identitet. Ona imaju za cilj da se postojei identitet
prikau kao konstrukciju i upotrijebe kao antibonjako propagandno sredstvo. Nacionalni
identitet veinskog naroda se u minulom vijeku vrlo komercijalizovao na tetu Bonjaka.
U kolama smo kao aci gledali filmove u kojima ratuju Srbi i muslimani, aplaudirajui protiv
svojih. Tumaenje vjere kao irelevantnog segmenta identiteta pobijaju prisutna tumaenja
patrijarha SPC-a Pavla, po kojim je Srbin samo onaj graanih koji je pravoslavne vjere.
Fragmentacija i nejednaka percepcija Sandaka uslonjavaju zajedniko pitanje identiteta
Bonjaka junog (crnogorskog) i sjeverozapadnog (srbijanskog) dijela. Ve vie od dvije
decenije dio tamonje intelektualne elite, idui naruku reimu Mila ukanovia, sve ee
brie odrednicu Sandak, zamjenjujui je ekvivalentom sjeverna Crna Gora. Ista interesna
grupa dugi niz godina fragmentira i nacionalno ime Bonjak, inei kod njih zabunu. Iz
istih razloga, za jedan te isti bonjaki narod, fabrikovano je pet popisnih odrednica:
Bonjak, Musliman-Bonjak, Crnogorac, Cnogorac-Musliman i Musliman; sa ciljem da
upisani broj Bonjaka bude to manji u zvaninim statistikama, a samim tim i predviene
kvote o zastupljenosti u institucijama vlasti. I pored postojanja Bonjakog nacionalnog
vijea Crne Gore, pitanje bosanskog jezika u kolstvu i administraciji se perfidno podvodi
pod floskulu maternji. Slino je i sa nastavnim sadrajima u kojima jo uvijek bonjaka
djeca ue neprihvatljive sadraje (Njego, Karaore i drugi), a na kraju godine se acima
dodjeljuje Njegoeva Lua.
Meutim, neke aktivnosti dobijaju drugaiji tok. Nakon to su sandaku oblast Bihor
etniki oistili od Bonjaka, tamonja Petnjica je postala opina. Sliu sudbinu oekuje
muhadirsko Gusinje, koje je kroz minulo stoljee sa ranga kapetanije svedeno na status
mjesne zajednice. Zanimljiv je i podatak da ovaj drevni grad obiluje prirodnim vodama
a da stanovnitvo kupuje preraenu iz Bijelog Polja, Beograda i drugih srbijanskih fabrika.
Uspjena saradnja Bonjakog nacionalnog vijea donijela je znaajne rezultate bonjakoj
nacionalnoj zajednici u Srbiji. Ministarstvo obrazovanja i nauke je 21. februara 2013. godine
odobrilo uvoenje pripremne, a od 2. septembra 2013. godine redovnu nastavu na bosanskom
20

Branka Prpa: Posmatranje identiteta kao konfliktne kategorije: u tranziciji dve stotine godina.
Identitet kao osnova tranzicije - (okrugli sto, odran 22. aprila 2004). Beograd: Fridrih Ebert
Stiftung, 2004, 48-50.
Godinjak 2013/283

KRIJELJ

jeziku. Odobreni su i adekvatni udbenici i nastavna sredstva. Oekuje se da nastavni proces

obuhvati opine Novu Varo, cijelu opinu Prijepolje i Priboj. U Vojvodini je Bonjako
nacionalno vijee izdalo certifikate zainteresovanim osobama koje su izrazile elju da budu
sudski tumai i lektori u nadlenim opinskim institucijama. Opi je utisak da su ostvareni
rezultati mali korak za Bonjake, a veliki korak za Srbiju na putu ka evrointegracijama.21
Zakljuak
Izgraenost bonjakog identiteta u Sandaku oponira nacionalistikoj svijesti susjeda
da se sudbina Bonjaka mora svesti na negiranje nacionalnosti i historijske osobenosti
Bonjaka, iju su kulturnu tradiciju i djelatnost pripisivali Osmanlijama. Pri utvrivanju
osnovnih komponenata bonjakog nacionalnog identiteta Sandaklija nedopustivo je
prihvatanje stava o izjednaavanju prolosti Bonjaka sa prolou Srba i Crnogoraca.
Poslijeratna pozicija nacionalno nepriznatog naroda i pripisivanje optubi za podgrijavanje
nacionalizma (montirani procesi od 1946. do 1983. i nakon 1993) izaziva raseljavanje u
svim pravcima. Dezorijentiranost i negiranje identiteta Bonjaka na filozof R. Muminovi
ocjenjuje: Ne priznati nekome da je ono to se osjea, ve ono to mu drugi nameu, znai
ne dopustiti mu da se ravnopravno ukljui u drutveni ivot, odnosno stvaranje uslova za
ostvarivanje smisla demokracije.22 U Sandaku su tokom minulog stoljea vladajue dravne
strukture u redovima bonjakog naroda sprovodile politiku iskljuivanja vidjevi ga kao
pasivni element koji eli da ga se uinkovitije nadzire ili titi od utjecaja stranih kultura.23
Vladajue srbijansko-crnogorske strukture su permanentno provodile nadzor nad sveukupnom
materijalnom i nematerijalnom tradicijom i kulturom, koja je prisvajana ili falsifikovana
na razliite naine. Velika iseljavanja Bonjaka i animozitet prema njima producirali su
oni koji su provodili progon. Sandak je opstajao u zajednici u kojoj nije jenjavala glad za
materijalnom dobiti i odsustvo elementarnog zanimanja za eminentne kulturne vrijednosti
Bonjaka sa ovih prostora. Gledajui sa vremenske distance, namee se pitanje razloga ope
politike dezorganiziranosti i nedovoljne odgovornosti Sandaklija koje Srbi i aka Crnogoraca
dave stoljeima a da oni ne uzvraaju, to indicira da ih predstavljaju infantilnim.24
Bonjaki identitet Sandaka kao historijska i ovovremena injenica, ali i kao konkretna
pojava, ima svoje korijene u historijskom vremeplovu (Bosanski ejalet/vilajet). Put njegove
historijske egzistentnosti danas mu omoguava atribute pravno-politikog subjekta u porodici
identiteta koji se itav vijek borio da ne bude istisnut iz porodice priznatih identiteta. To je
u veoj mjeri izraz steenog i neprevazienog identiteta u kulturolokom i historijskom smislu.25

21

Opirnije: Muratka Fetahovi: Nakon cjelovjekovnog odsustva bosanski ponovo jezik nastave
u kolama. Bonjaka rije, br. 26-28, Novi Pazar (april-decembar) 2012, 191-195.
22
Rasim Muminovi: Hadi Murad i Sandak. Sarajevo, 2005, 11.
23
Ajka Tiro Srebrenikovi: Identitet - jezik i bosanska knjievnost. Zagreb, 2007, 14.
24
Rasim Muminovi: Hadi Murad... 10.
25
Ibrahim Baki: Bonjaki identitet Sandaka. Drutveni i dravno-pravni i kontinuitet
Sandaka. Sarajevo, 1996, 41-46.
284/Godinjak 2013

Problem kulturnog identiteta sandakih Bonjaka (1913-2013)

Problem vladajueg zapadnog modela nacionalne drave, koji podrazumijeva jednu

dravu, jedan jezik, jednu religiju26 prijetnja je nestanku multietnikog i multikonfesionalnog arenila na ovim prostorima.
Zbog arogancije tzv. reimskih historija i historiara ne shvata se prolost i duh vremena,
a jo manje mogunost za saopavanje konane istine o prolosti Bonjaka. Ideja o pisanju
zajednike crnogorsko-bonjake historije je bespredmetna.27 Ona slui za privatne potrebe
i samonametanje vlastima. Uprkos lijepim eljama i poltronstvu, s pravom se moe zakljuiti
da Albanci i Bonjaci ne mogu imati zajedniku historiju sa Crnogorcima. Ona je fundirana
na uzajamnim sukobima i ratnim rtvama (Crnogoraca i Bonjaka Turaka). Ali to ne znai
da ne moemo imati sadanjost i budunost zasnovanu na umjerenoj graanskoj ekvidistanci.28
Period duge i neizvjesne, stoljetne asimilatorske prolosti Sandaka moe se tematizirati
kao vrijeme zuluma. O tome e pisati nove generacije Bonjaka i njihovih egzekutora.
Autizam i egocentrinost naeg drutva ne treba biti povod da se ne uini potrebni iskorak
ka objektivnom tumaenju i razumijevanju injenica o prolosti. Usprkos odvojenosti miljenja,
kojoj doprinose nakaradne lokalne historiografije, mora se tragati za istinom. U svojoj
osnovnoj premisi, itav svijet poiva na toleranciji. Zbog toga i ovaj sve sloeniji problem
zahtijeva trajno rjeenje, pa ga treba realizirati izvan politikih konteksta.
Na ovakvim primjerima bonjaka historija mora traiti puteve izlaza iz kolopleta tuih,
nejasnih, ali i namjerno krivotvorenih predstava o vlastitoj prolosti. Historija ne moe biti
plat ispod koga treba kriti ono runo to smo napisali jedni o drugima. Manje je tragino i
bolno ukoliko se napie jezikom argumenata, a ne jezikom mitomanski neodrivog koncepta
nacionalnog romantizma. Hrabro i odgovorno sueljavanje sa injenicama moe doprinijeti
nadilaenju nesporazuma i objektivnom prikazivanju historije. Kultura jednog naroda je
osnov svake posebne kulture ukoliko potvruje i izraava identitet naroda kome pripada
i na taj ga nain povezuje sa kulturama svijeta u kome ivimo.29

26

Don Ralston Sol: Propast globalizma i preoblikovanje svt. Beograd: Arhipelag, 2011.
U tekstu pod naslovom: Dvojica reimskih istoriara: ivko Andrijaevi i erbo Rastoder,
Slavko Perovi istie: U rukama mi je kratka Istorija Crne Gore objavljena 2006-te iji su autori
dvojica reimskih istoriara: ivko Andrijaevi i erbo Rastoder. Ova knjiga je objavljena uz
pomo Ministarstva prosvjete i nauke i ministarstva kulture Crne Gore, ali i Blaa Sredanovia,
sramotnog reimskog mafijakog sluge iz San Franciska. Sami ovi podaci govore i o samoj prirodi
istorije ija je jedina namjera da se ispriaju dogaaji na taj nain koji pere mafijaa ukanovia,
ali da se u njihovu sutinu nikako ne ue, da se sve prikae glatko, fino, izglancano, i da ratnom
hukau i savezniku Slobodana Miloevia, zloincu, pljakau i mafijau ukanoviu pripane,
nazdravlje Svetom Petru cetinjskom, svetopetrovsko mjesto u najnovijoj crnogorskoj istoriji, pi!
(Prema: slavkoperovic.wordpress.com)
28
Redep krijelj: Strah od pokrtavanja i agresivnog kranskog prozelitizma kao uzrok iseljavanja
stanovnitva plavsko-gusinjskog kraja (1913-1970). Almanah (Vakat zuluma: Plav-Gusinje
1912-1913), br. 55-56, Podgorica, 2013, 401-403.
29
Neboja Bradi: Tue i nae. Identitet kao osnova tranzicije - (okrugli sto, odran 22. aprila
2004.). Beograd: Fridrih Ebert Stiftung, 2004., 8-29.
27

Godinjak 2013/285

KRIJELJ

U svojoj ocjeni povodom izdanja knjige Sandak historija, profesor Riard Krempton,
predava istonoevropske historije na Univerzitetu Oksford istie: Sandak zauzima kljunu
poziciju na zapadnom Balkanu. Povremeno, u njegovoj varirajuoj povijesti bio je u ii
evropske i svjetske panje. Ako zapadni Balkan eruptira, Sandak bi opet mogao postati
regija od kritine vanosti. Njegovu raznoliku historiju treba dakle znati, a Morrison i
Roberts su dali izvrstan uvod u tu historiju.30

THE ISSUE OF CULTURAL IDENTITY OF BOSNIAKS FROM SANDAK (1913-2013)

Redep krijelj
Summary
The issue of cultural identity of Bosniaks from Sandak has primary importance for
definition of cultural policy and overall social development in Sandak, culturally and
religiously ambivalent by artificial border between two countries that exist today. National
Council of Bosniaks in the southern part (Montenegro) and northern part (Serbia) of Sandak
keep trying to integrate overall Bosniaks cultural treasure chest, through institutional channels,
into the multicultural body of the Serbian and Montenegrin society. Cultural policy
activities of these countries are reduced to a lump-determination according to the Bosniaks
national community, and a series of abstract paradigms separated from contemporary European
cultural processes. More intense aspiration of these two countries to be integrated into the
European cultural space, is followed by the persistence of local Bosniaks to preserve their
identity and traditional cultural values.
Key words: cultural identity, Sandak, Bosniaks, Serbia, Montenegro, Bosnia and
Herzegovina

30

Kenneth Morrison/Elizabeth Roberts: The Sandak a histori. Oxford University Press, Inc.
UK 2013, 287.

286/Godinjak 2013

GODINJAK

GODINJICE _____

UDK 94 (497.6) 1463: 394.46

Susret civilizacija.
Pad Bosanskog kraljevstva
(550 godina od pada srednjovjekovne bosanske drave)

Enes Dedi
III ciklus (Doktorski studij)
Filozofski fakultet
Sarajevo

Svaki historijski proces kao svoju finalizaciju ima jedan krajnji dogaaj ija se pojava na
hronolokoj ljestvici markira poput mea njegova postojanja. Takve sluajeve ponajbolje
demonstriraju markantne podjele prolosti na periode: antike, srednjeg i novog vijeka.
Svaka od navedenih epoha niti je zapoela niti zavrila istovremeno u razliitim geografskim
podrujima. Kako je srednjovjekovni razvojni luk u razliitim zemljama tekao diferentnom
linijom, i njegov silazak sa historijske pozornice ogranien je razliitim parametrima. U
sluaju srednjovjekovne Bosne ti se parametri odnose na osamdeset godina dug proces koji
je svoj epilog dobio 1463. godine u vojnom pohodu sultana Mehmeda II, kada je ovaj prostor
integriran u Osmansku imperiju. U osmanskom viestoljetnom naletu toak historije im je na
put donio Bosnu, koja je nestala u vrtlogu historijske bujice, te e ekati nekoliko stoljea
da ponovo bude otkrivena. Zauzimanje srednjovjekovne Bosne predstavljat e polaznu
taku za nove procese, vjerske, kulturne, politike, privredne i demografske, koji e svoje
gravure duboko ucrtati u mnogim segmentima modernog bosanskohercegovakog ivota.
Kljune rijei: srednjovjekovna Bosna, pad, Osmanlije, osvajanje, godinjica

ako u oima savremenika poetne i krajnje linije historijskih etapa nisu imale dimenziju
koju bi moderno oko sa dananje take gledita uoilo, ovim prijelomnim vremenima,
kako u naunim krugovima tako i u javnom mnijenju, pridavana je najvea panja,
te su ona ponajvie interpretirana. Ove godine navreno je 550 godina otkako je formalno
prestalo da postoji Bosansko kraljevstvo, koje je s veim ili manjim odstupanjima inkorporirano
u sastav Osmanskog carstva. Ovaj dogaaj od iznimne je vanosti u historiji Bosne i
Hercegovine, jer je uspostavom osmanske vlasti ovaj prostor upleten u jedan drugaiji
civilizacijski tok, iji su segmenti i danas evidentni.
Finalna epizoda nestanka Bosanskog kraljevstva 1463. godine svoje korijene povlai
u dogaajima koji su se odigrali osamdeset godina ranije. Naime, najraniji kontakti Bosne

Godinjak 2013/289

DEDI

i Osmanlija ostvareni su 1386. godine, kada je odred osmanskih akindija, brze i lake konjice,
napravio upad sve do sliva Neretve. No, jaka i centralizirana vlast, usidrenost vjerne slube
i nekompromisan otpor uinili su da se osmanski odredi krajem XIV i poetkom XV stoljea
iz Bosne vraaju podvijena repa. Nakon kraeg interregnuma, konsolidacijom Carstva
nastali su i novi problemi za bosansku dravu. Njih je u prvom redu izazvao u to vrijeme
najmoniji bosanski vlastelin vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini. U elji da se odupre utjecaju
ugarskog kralja Sigismunda, Hrvoje povlai koban potez i u pomo poziva Osmanlije,
koji e ga uistinu i zatititi od Sigismunda, kojeg poraavaju u poznatoj bitki kod Lave
u februaru 1415. godine. Od ovog momenta posmatramo jednu sasvim novu dimenziju politikih
odnosa u Bosni. Oni se vie nisu dali odvijati odvojeno od sultanovog utjecaja. Osmanski
odredi, izvanredno uvjebani za ratna djelovanja, postaju veoma interesantno oruje koje
e bosanski feudalci koristiti u meusobnim razmiricama sve do samog pada kraljevstva.
Opasnost urovanja sa osmanskim zapovjednicima ubrzo je demonstrirana kroz prizmu
neslavnog zavretka kneza Petra Pavlovia 1420. godine ije je ubistvo naredio skopski
namjesnik Isa-beg.
Dvadesetih godina XV stoljea Osmanlije su etablirali svoje pozicije u Bosni kroz prizmu
nametanja vazalstva najmonijim vojvodama Sandalju Hraniu i Radosavu Pavloviu,
te kralju Tvrtku II Tvrtkoviu. Ulazak Osmanlija u krug bitnih imbenika u pogledu usmjerenja
bosanske politike nije bio toliko oit, sve do izbijanja Konavoskog rata poetkom tridesetih
godina, koji je posluio kao pogodan poligon za demonstraciju njihova ve ostvarenog utjecaja.
Isprepletena mrea seniora i vazala te ukorijenjeni strah od Osmanlija onemoguili su
zajedniko djelovanje svih bosanskih velmoa u ovom ratu. Kao logian slijed osmanske
ekspanzionistike politike u narednom periodu uslijedilo je i formiranje prvih teritorijalnih
jedinica na prostoru Bosne pod osmanskom vlau u obliku Bosanskog krajita ustanovljenog
1448. godine. Meusobnim sukobima posljednje generacije monih vlastelina i kraljeva,
hercega Stjepana Vukia Kosae i kralja Stjepana Tomaa, stvarane su pukotine koje su
osmanski inovnici precizno popunjavali etablirajui svoj utjecaj u svim segmentima ivota
srednjovjekovne Bosne. Kada je ve bilo jasno da je osmanski ma prodro duboko u pore
kraljevstva, Stjepan Tomaevi je traio izlaz u papskoj kruni i progonu heretika, to je
samo jo vie uzburkalo strasti pred velike dogaaje.
Bijeg od Osmanlija traio se na zapadu, ponajvie u Veneciji i Rimskoj kuriji, ija pomo
za protuuslugu ne bi imala zahtjev za bosanskom krunom, kao to je to sluaj sa Ugarima.
Oslonio se posljednji bosanski kralj na neosnovanu priu papskog legata Nikole Modrukog,
uskrativi sultanu Mehmedu II danak, samo mu je poklonio legitimitet pohoda na Bosnu.
Kada je na vidjelo isplivala istina kako je Bosna uistinu bedem izmeu kranstva i islama,
ali usamljeni bedem koji ima samostalno da se odupre tadanjoj najjaoj svjetskoj sili,
kod Tomaevia se javila ideja da se ipak vrati u vazalitet prema sultanu, to vie nije bilo
izvodivo. Ni kasnije buenje svijesti o potrebi uzajamnog djelovanja kralja, hercega i
hercegova sina u proljee 1463. godine vie nije moglo uroditi plodom. Osmanlije su osvojili
Bobovac, obezglavili najplemenitiju bosansku glavu i rijeili Bosnu njena srednjovjekovnog
postojanja. Kao to se iz priloenog moe uoiti, Bosna je od 1386. do 1463. uspjeno
prola itav razvojni luk osmanske ekspanzionistike politike, te se napad iz 1463. godine
ne smije promatrati kao zaseban dogaaj, nego kao zavrni dio itavog jednog procesa.
Stjepan Tomaevi ponio je nesretnu titulu glavnog lika zavretka Bosanskog kraljevstva,
290/Godinjak 2013

Susret civilizacija. Pad Bosanskog kraljevstva

(550 godina od pada srednjovjekovne bosanske drave)

a u taj ga je kontekst ubacila prevrtljiva bujica historijskih zbivanja. Vie je on nesretnik

historijskog konteksta nego megaloman bez talenta, jer varamo se ukoliko smatramo da
bi neki drugi megaloman u samo dvije godine preusmjerio historijski tok u korist Bonjana.
Izvorne i historiografske konstrukcije o padu srednjovjekovne bosanske drave kao uzroke
sloma kraljevstva markiraju razliite elemente koji su pruili odskonu dasku osmanskom
osvajanju. Dranje bosanskih vlastelina u osamdesetogodinjem razdoblju zajednike prolosti
srednjovjekovne Bosne i Osmanskog carstva esto je opisivano iz pera medievalista koji su
se zanimali ovim problemom. Njihov grijeh manifestuje se u traenju pomoi osmanskih vojnih
odreda u njihovoj borbi protiv drugih vlastelina. Ovu nepopularnu praksu prvi je zapoeo
vojvoda Hrvoje 1414. godine, kada je branei se od Sigismundovih nasrtaja kucao na brojna
vrata, a spremnost da se upletu u ovu sagu pokazale su samo Osmanlije. Otvarajui osmanska
vrata, prihvatajui pomo Ishak-bega, Hrvoje je ponio teke epitete sumnjive slave koja
je Bosnu dovela u status osmanskog tributara. Ovu matricu slijedili su i njegovi savremenici,
te ona postaje ustaljeni sistem zatite jednih feudalaca od drugih. Ve dvadesetih godina
XV stoljea rivalstvo Sandalja Hrania i Radoslava Pavlovia prouzrokovalo je brojne
pozive Osmanlijama. U toku poznate maratonske kupoprodaje Konavala Osmanlije osvojivi
1420. godine Pavlovia dio Konavala poklonili su ga Sandalju, koji nee izostaviti rei
kako ovaj teritorij milostju i darom bojim i velikoga cara sultana Mehmed bega prie
u nae ruke. Deceniju kasnije, u vrijeme Konavoskog rata, kada osmanski utjecaj na prilike
u Bosni bude iziao na vidjelo, Sandalj i kralj Tvrtko II se nee angairati bez dozvole sultana,
pa e ak pokuati od njega otkupiti Radoslavljeve teritorije, inae oblasti koje pripadaju
bosanskom kraljevstvu.
Dvije decenije nakon ovih dogaaja mikroregion Konavle opet bosansku prolost i njene
aktere dovodi u paradoksalnu situaciju. Ovaj put je kralj Toma u igri sa Dubrovanima
protiv hercega Stjepana Vukia Kosae, uz uslov da ne bude imao tekoe ali kakve vojske
turske na sebi, govori Dubrovanima kako u posjed hercegovih zemalja, inae dijela
Bosanskog kraljevstva, mogu doi ali s portom turskom, ali s pinezom, ali s moju svojom
ali inih, ali po koji godire nim drago nain. Samo nekoliko godina kasnije i herceg Stjepan
e dati svoj doprinos u prilog tezi o niskom nivou svijesti o pripadnosti zajednikom
kraljevstvu. Naime, u ispravi iz 1453. godine herceg koristi sintagmu i gospodara velikoga
gospodina mi cara Amir sultana Mehmed bega i pritom obavezuje sina Vladislava da
e biti vjeran polag mene gospodaru velikomu. Pred sami kraj bosanske samostalnosti ionako
nemoan otpor osmanskim osvajanjima jo e vie naruiti dranje vojvode Vladislava.
U nastojanjima da se domogne oevih teritorija Vladislav je po hercegovim rijeima doveo
osmanske trupe nekim klancima kuda ranije nijedan Turin nije mogao proi. Koliko
je Vladislavljevo dranje naruilo krhku stabilnost kraljevstva svjedoi hercegova srdba izraena
nakon pada Bosne s rijeima i kada bi imao hiljadu ivota bilo bi pravo da ih izgubi.
Kao poseban aspekt pada srednjovjekovne Bosne izdvaja se obeavana pomo zapadnih
monika, meu kojima se ponajvie izdvajaju rimski papa, mletaki dud, te ugarski kralj.
Iznimno velika pomo u vrijeme kada je sultan sa desetinama hiljada osmanskih vojnika prelazio
bosansku granicu oekivala se i od Dubrovana s kojima je Bosna stoljeima njegovala
veoma dobre susjedske i trgovake odnose. Odlukom vijea umoljenih iz maja 1463. godine
kojom se nee izii u susret Tomaevievim eljama za davanjem plaenika, Dubrovani
su historiografiji podastrli povod da baci mrlju na njihove odnose sa Bosnom u posljednjim
Godinjak 2013/291

DEDI

danima kraljevstva. Slian sluaj je i s Mleanima. Na molbe za pomo od strane kralja

i hercega u posljednjim mjesecima kraljevstva Mleani su odgovarali kako Bosna nee
ostati usamljena, a realnost se ovaj put krila u znaaju to dueg opstanka Bosne kao bedema
prema Osmanlijama. Zbog neodgovorne djelatnosti papskog legata Nikole Modrukog
u pogledu savjeta o uskraivanju tributa, Rimska kurija je u naunom opusu pretrpjela
posebne kritike. Papa Pio II nije uspio u svojim nastojanjima oko formiranja antiosmanske
koalicije, nije ak uspio motivirati niti uspavane Ugre, iznevjerene u njegovo krunjenje
Stjepana Tomaevia nekoliko godina ranije. U tim okvirima se i zatvorio krug pomonika
Bosne, koji se analogno injenicama pretvorio u krug nijemih posmatraa pada kraljevstva,
koji su se sa Bonjanima oprostili sintagmom sadranom u venecijanskom pismu Firenci
ardent ante oculos opulentissimus regnum (Pred oima svijeta gori jedno ugledno kraljevstvo).
Presudni historijski dogaaji su se u praksi pokazali kao pogodan poligon za stvaranje
mitolokih predodbi. Od ove poasti nije osloboeno niti osmansko osvajanje bosanske
drave. Tako je kroz pisanje papskog legata Nikole Modrukog stvoren mit o izdajnikom
dranju bobovakog katelana, kraljeva strica, krstjanina Radaka. Konstrukcija ovog mita
zasnovana je sa ciljem opravdanja postupka Modrukog, koji se naao u nezgodnoj poziciji
nakon Tomaevieve smrti izazvane postupanjem po njegovom receptu. Radak je predstavljao
pogodan izbor, donedavno se deklarisao kao pripadnik sekte odbjegle iz krila Kurije.
Trogirski izvjetaji kraljeva diplomate Nikole Teste koji govore o snanom otporu branitelja,
te arheoloka iskopavanja na Bobovcu demantuju navode legata Modrukog. Romantiarska
historiografija lansirala je i mit o masovnom prelasku bogumila na islam po dolasku sultana
Mehmeda II u Bosnu. U ovakvim tvrdnjama bogumilima se smatraju bosanski krstjani,
koji su nezadovoljni politikom posljednjeg bosanskog kralja objeruke prihvatili novu
vjeru. Izvorna podloga ne podupire ovakve tvrdnje, ona ih demantuje kroz migraciju gosta
Radina sa preostalim sljedbenicima. U odreenim parametrima mitskoj konstrukciji pripada
i tobonje obnavljanje Bosanskog kraljevstva od strane Ugara. Akcije Matijaa Korvina
nakon 1463. godine i postavljanje marionetskog kralja treba iskljuivo posmatrati kroz
objektiv osvajanja prostora sjeverne Bosne, a nikako kao neki vid oslobaanja.
injenica kako isti historijski dogaaj u razliitim politikim uslovima dovodi do suprotstavljenih historiografskih konstrukcija primjenjiva je i na problematiku pada Bosne. U
ovom sluaju radi se o suprotnim vienjima vrednovanja bosanskog otpora. Historiar Vladimir
orovi ponesen politikom zbiljom svoga vremena i preuzimajui doslovno trogirske
izvjetaje konstatuje kako je Bosna pala brzo, bez ikakve borbe, apatom ... Turci su jednim
udarom noge sruili zgradu koja je bila sva crvotona ... nestalo je jedne drave koja je
nastala i ivela preteno samo kao geografska celina. Ovakvim shvatanjima suprotstavio
je svoja vienja medievalist Marko unji, koji na orovieve rijei kae kako ipak nije
bilo tako, jer Turci su prethodno, punih 77 godina stalno ugroavali i potkopavali Bosnu
da bi, u posljednjem obraunu upotrijebili 150-200 hiljada vojnika. Turska je tada bila najjaa
svjetska velesila koja je prethodno sruila bizantinsko carstvo, ostatke srpske i bugarske
drave ... Srednjovjekovna bosanska drava nije dakle sama od sebe propala.
Pad srednjovjekovne Bosne i postepeno uklapanje u sastav Osmanske imperije sa sobom
je donio i niz novih elemanata koji su svoje gravure ocrtali na gotovo svim segmentima
ivota tadanjeg stanovnitva. Ovaj proces, kao to je i inae sluaj sa promjenama velikih
dimenzija, manifestovao se u duem vremenskom intervalu i sporim intenzitetom. Inkorporiranje
292/Godinjak 2013

Susret civilizacija. Pad Bosanskog kraljevstva

(550 godina od pada srednjovjekovne bosanske drave)

prostora u novi timarski sistem znailo je i oprotaj od viestoljetnog srednjovjekovnog

feudalnog ustrojstva. Vremenom je dolazilo i do sve veeg etabliranja islama kod ovdanjeg
stanovnita, a njihov jezik je poprimio mnoge elemente turskog jezika. Dolo je i do promjene
u onomastikom sistemu, kod stanovnitva koje bude prelazilo na novu vjeru ukorijenit e
se osmanska lina imena. Kako vrijeme bude odmicalo mnoge istaknute linosti na sultanovom
dvoru potjecat e iz Bosne. ini se kako je vremenom kod stanovnitva sve vie blijedilo
sjeanje na pretke i srednjovjekovnu prolost. Ovaj fenomen je namarkantnije izraen na
primjeru srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika o kojima se u XIX stoljeu nije nita
pouzdano znalo iako su nepomino stajali gotovo pola milenija i neumorno svjedoili o
bosanskom srednjovjekovlju. Njih kao i kompletnu srednjovjekovnu prolost nauka je tek
trebala ponovo otkriti. Takav je sluaj i sa narodnom predajom koja je u pogleduu srednjovjekovne tematike jako siromana. Diskontinuitet u kolektivnom sjeanju na itavu jednu
epohu mogao bi biti objanjen samim dogaajima iz prve polovine XV stoljea, kada je u
eri sve vee samostalnosti feudalnih magnata sve vie blijedio osjeaj pripadnosti jednom
kraljevstvu, a do izraaja dolazila pripadnost jednom uem teritoriju pod vlau vlastelina
ili kralja.
Godinjicu osmanskog osvajanja srednjovjekovne bosanske drave na naem prostoru u
toku 2013. godine obiljeile su aktivnosti Drutva za prouavanje srednjovjekovne bosanske
historije kroz prizmu prezentacije naslovljene 550 godina od pada srednjovjekovne Bosne
(1463-2013), koja je gostovala u nekoliko bosanskohercegovakih gradova, te organiziranja
okruglog stola na temu 550 godina od osmanskog osvajanja bosanske kraljevine u reiji Instituta
za istoriju u Sarajevu. Izraen je bio i interes javnosti za ovaj jubilej, dnevna tampa i ostala
sredstva javnog oglaavanja informirala su javnost o znaaju ove godine za bosansku prolost.

Literatura:
Ani, Mladen: Renesansna diplomacija i rat. Primjer pada Bosne 1463. Zbornik diplomatske
akademije, Zagreb, 1999, 143-177.
, : 500 . ,
XIV, , 1964, 5-10.
, : , .
, 1964.
, : .
, 2, , 1982, 390-402.
, : 1463. . ,
3, , 1954, 123-131.
, : , : , 1940. (
129, ; 53)
Daja M., Sreko: Osmansko osvojenje Bosne i Rimska kurija. Zbornik radova sa znanstvenog
skupa u povodu 500. obljetnice smrti Fra Anela Zvizdovia, Sarajevo-Fojnica, 2000, 219-228.
Daja M., Sreko: Rimski izvori o propasti bosanskog kraljevstva 1463. Konfesionalnost i
nacionalnost Bosne i Hercegovine (Predemancipacijski period 1463-1804), Sarajevo: Svjetlost,
1992, 217-221.
Goldstein, Ivo: Bizantski izvori o osmanskom osvajanju Bosne 1463. godine. Zbornik radova
sa znanstvenog skupa u povodu 500. obljetnice smrti Fra Anela Zvizdovia, Sarajevo-Fojnica,
2000, 229-237.
Godinjak 2013/293

DEDI
, : .
; XIV, , 1964, 205-220.
Nilevi, Boris: O moralnom stanju Bosne pred 1463. godinu. Prilozi za orijentalnu filologiju,
Vol. 40 (1990), Sarajevo, 1991, 115-123.
abanovi, Hazim: Bosanski paaluk. Sarajevo: Nauno drutvo NR Bosne i Hercegovine, 1959.
abanovi, Hazim: Pitanje turske vlasti u Bosni do pohoda Mehmeda II 1463. g.. Godinjak
Istoriskog drutva Bosne i Hercegovine, Godina VII, Sarajevo, 1955, 37-51.
unji, Marko, Trogirski izvjetaji o Turskom osvojenju Bosne (1463). Glasnik arhiva i Drutva
arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, Knjiga XXIX. Sarajevo, 1989, 19-157
unji , Marko: Bosna i Venecija (odnosi u XIV. i XV. st.), Sarajevo: Hrvatsko kulturno drutvo
Napredak, 1996.
unji, Marko: Unitenje srednjovjekovne bosanske drave. Bosna i Hercegovina od najstarijih
vremena do kraja Drugog svjetskog rata, Sarajevo: Bosanski kulturni centar, 1998, 83-96.

MEETING OF CIVILIZATIONS. THE FALL OF BOSNIAN KINGDOM

(550 YEARS FROM THE FALL OF MEDIEVAL BOSNIAN STATE)
Enes Dedi
Summary
Every historical process as its finalization has one final event that occurs on the chronological
scale and marks like the boundary of its existence. Such cases are best demonstrated by striking
division of past periods: ancient, medieval and modern times. Each of these epochs neither
began nor ended at the same time in different geographic areas. Since medieval development
arch in different countries has been running along the differential line and its descent from
historical stage was limited by different parameters. In case of medieval Bosnia, these
parameters were related to eighty years long process that concluded in 1463 during military
campaign of Sultan Mehmed II, when this area was integrated into the Ottoman Empire.
During the Ottomans centuries-long attack, Bosnia was brought on their way by the wheel
of history. Bosnia disappeared in the whirlpool of historical flood, and it will wait a few
centuries to be discovered again. Occupation of medieval Bosnia was a starting point for
new processes, religious, cultural, political, economic and demographic that inscribed its deep
engravings into many aspects of modern Bosnian-Herzegovinian life.
Key words: Medieval Bosnia, fall, Ottomans, occupation, anniversary

294/Godinjak 2013

BZK Preporod 110 godina postojanja

istorija Preporoda poinje 1903. godine osnivanjem kulturno-prosvjetnog i
humanitarnog drutva Gajret, drutva za potpomaganje muslimanskih uenika
i studenata. Drutvo Gajret su na osnivakoj skuptini 20. februara 1903. godine
u Sarajevu osnovali Safvet-beg Baagi i Edhem Mulabdi, koji su bili i osnivai asopisa
Behar (prvog porodinog bonjakog lista u Bosni i Hercegovini). Osnivanje Gajreta, nakon
pokretanja lista Behar, predstavlja vrlo vaan korak u kulturnom i prosvjetnom ivotu
Bonjaka Bosne i Hercegovine u stanju potinjenosti Austro-Ugarskoj monarhiji. Predsjednik
drutva bio je Safvet-beg Baagi do 1907. godine, kada Gajret preuzimaju pristalice
Muslimanske narodne organizacije (prva bonjaka politika stranka, osnovana 3. decembra
1906. godine u Slavonskom Brodu, a vodio ju je Egzekutivni odbor na elu s Alibegom Firdusom).
Gajret je nastavio s radom i izmeu dva svjetska rata, kada se formira jo jedno drutvo
nazvano Narodna uzdanica. Nakon Drugog svjetskog rata, tanije 1946. godine, dolazi do
spajanja Gajreta i Narodne uzdanice i formiranja Preporoda. Meutim, ve 1949. godine
Preporod doivljava sudbinu svih drugih organizacija koje se brinu za kulturu naroda,
u ovome sluaju bonjakog. Odlukom tadanjih vlasti Preporod je ugaen, a njegova
imovina prebaena Savezu kulturno-prosvjetnih drutava BiH. Preporod je 1990. godine
obnovio svoj rad, ne prekidajui ga ni u tekim uvjetima koje je donio rat. Gajret, bonjako kulturno-prosvjetno drutvo koje je osnovano 1903. godine u Sarajevu, prinudno
je likvidiran 1941. Ovo drutvo je 1945. godine naslijedio Preporod, ali i on je vrlo brzo ugaen,
da bi se tek 1990. godine ponovo obnovio njegov rad.
Od kraja 1913. godine, kada su dravne vlasti suspendirale Upravni odbor drutva,
uveden je Komesarijat. Od 1919. godine Gajret proiruje svoj rad i pored davanja stipendija
uenicima i studentima osniva i konvikte (ustanove u kojima aci imaju stan i hranu) za
srednjokolce u Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Banjoj Luci, Bihau i Foi. Pored brige za kolovanje i prosvjeivanje napredne bonjake djece te osnivanja asopisa Gajret1, drutvo
je pokrenulo svoju vlastitu biblioteku, a kasnije i banku, koja se zvala Gajret-banka. Drutvo
Gajret odravalo je i razne teajeve, kakvi su, naprimjer, analfabetski kurs, teaj za propagiranje zadrugarstva i dr.

Gajret. List istoimenog prosvjetno-humanitarnog drutva Bonjaka Gajret koje se bavilo potporom nadarenim i kvalitetnim acima srednjih i visokih kola. List Gajret je izlazio u Sarajevu
od 1907. do 1914. godine, a zatim od 1921. do 1941. godine, s prekidom u 1923. godini. Ureivali
su ga Edhem Mulabdi, Mustaj-beg Halilbai, Osman iki (od 1909. do 1912.), dr. Murad
Sari, Avdo Sumbul, ukrija Kurtovi, Abdurezak Bjelevac, Hamid Kuki, Hamza Humo, zatim
ponovo Hamid Kuki.
List Gajret je u jednom trenutku predstavljao tendenciju unutar Bonjaka da se nacionalno
priblie srpskom elementu, te se vidno razvijaju muslimanskosrpske koncepcije. To e se zaustaviti
s pokretanjem asopisa Biser 1912. godine, koji e razvijati panislamistike ideje i voditi bonjaki
narod u nove neizvjesnosti.
Godinjak 2013/295

BZK Preporod 110 godina postojanja

Tokom svoga postojanja drutvo Gajret izdavalo je istoimeni asopis i poznati kalendar.
Historija drutva Gajret u prvoj polovini 20. stoljea najue je vezana s kulturnim, prosvjetnim, politikim, nacionalnim i ekonomskim razvojem tadanjih Bonjaka u Bosni i Hercegovini. Za sagledavanje odnosa Gajreta i Jugoslovenske muslimanske organizacije dosta
valjanih informacija nudi rad Atifa Purivatre Jugoslovenska muslimanska organizacija
u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.
Davno je bila 1903. godina, kada je bonjaka inteligencija, koja se ve iskazala radom
oko lista Behar (Safvet-beg Baagi, zaetnik kulturnog preporoda Bonjaka u 20. stoljeu,
E. Mulabdi, H. Fazlagi, S. Aliehi, A. eta i dr.), pokrenula kulturno-prosvjetno drutvo
Gajret u Sarajevu. Smatra se da su ideju za osnivanje jednog ovakvog drutva dala braa
Defterdarevi, Ahmed-beg i Ibrahim-beg, koji su spadali u prvu generaciju fakultetski obrazovanih Bonjaka.
Prvi predsjednik Gajreta, dakle, bio je Safvet-beg Baagi. Ovo drutvo imalo je svoju
ekspozituru u Beogradu. Naime, 1923. godine u tom gradu je pokrenut Beogradski Gajret
Osman iki, koji je vremenom bonjaku omladinu koja je dolazila da studira na
Beogradski univerzitet poeo da preokree za srpsku nacionalnu ideju i projekte. Zato
je ovo drutvo imalo veliku podrku i pokroviteljstvo prestolonasljednika Petra. Na tu podvalu
Bonjaci su brzo reagirali 1923. i na prijedlog Hamzalije Ajanovia krenuli u osnivanje
drugog drutva, koje bi se suprotstavilo srbiziranju Bonjaka, a naroito fakultetske omladine.
Tek nakon godinu dana, jer vlasti nisu davale saglasnost za osnivanje, tanije 17. oktobra
1924. godine, pokrenuto je drutvo Narodna uzdanica u prostorijama Jugoslavenskog
muslimanskog kluba, u tadanjoj kiraethani na Bembai. Ime drutva motivirano je stihovima
Safvet-bega Baagia: Ustaj omladino mila, uzdanico roda svoga. Iza njega je stajala
Jugoslavenska muslimanska organizacija i njen predsjednik dr. Mehmed Spaho. Ve tada je
bilo jasno da e se tokom dvadesetog stoljea voditi velika politiko-propagandna i militarna
borba oko bonjakog naroda i drave Bosne i Hercegovine.
Te dvije linije unutar bonjakog kulturnog djelovanja objedinjene su u Preporod
1946. godine. No ve 1949. zabranjen je rad narodnih kulturnih drutava. Tek 5. oktobra
1990. obnovljen je rad Preporoda i za njegovog predsjednika izabran je prof. dr. Muhsin
Rizvi. Preporod, dakle, nasljeuje Gajret i Narodnu uzdanicu, odnosno od 1946. godine
Preporod nastavlja rad prijeratnih kulturnih drutava Bonjaka. Kulturna drutva Bonjaka
imala su za cilj da obrazuju i odgajaju nadarenu bonjaku omladinu prema potrebama
vremena. Stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. nastavljena je politika
nacionalnih pokreta na tlu Bosne i Hercegovine kojom se Bonjaci navode da se izjasne
kao Srbi ili kao Hrvati, tako da bi Bosna postala srpska ili hrvatska zemlja. Bonjaci, naalost,
nisu imali narodne ni nacionalne (dravne) strategije u prvoj polovini dvadesetog stoljea.
Bili su nemoni u punom smislu rijei. Srpski propagandni mehanizam je bio zahvatio
Gajret dvadesetih godina 20. stoljea i bitno utjecao na njegovu prosrpsku orijentaciju.
Na to se odgovorilo formiranjem Narodne uzdanice 1924. godine. U tom drutvu, s druge
strane, poelo se s prohrvatskom orijentacijom, to je dovelo do jedne tune i opasne
raspoluenosti Bonjaka izmeu srpstva, hrvatstva i jugoslavenstva. Tek ratne 1993. godine
na Bonjakom saboru u Sarajevu ta je raspoluenost dokinuta povratom starog narodnog
imena za narod imena Bonjak. Otada nema vie nikoga ko meu Bonjacima ne zna
svoje narodno i nacionalno ime, Bonjak i Bosanac.
296/Godinjak 2013

BZK Preporod 110 godina postojanja

Ni srpski a ni hrvatski etniki sadraj u Bosni i Hercegovini nisu bili orijentirani prije
druge polovine 19. stoljea. To je rezultat svjesne politike propagandne djelatnosti Crkve
i kulturno-politikih tijela i pojedinaca koji su radili na tome zadatku iz Beograda i Zagreba.
Taj proces je direktno povezan s politikom, religijskom i svakom drugom vrstom moi, koju
bonjaki etniki element tada, na poetku 20. stoljea, nije imao u toj mjeri da se moe nositi
s dvama nacionalnim projektima prvih susjeda.
Od Obnoviteljske skuptine, 1990. godine, Preporod, to treba posebno naglasiti, nikada
nije imao problema s identitetom naroda za iju se kulturu odgovorno brine. O identitetskim
nedoumicama izmeu dva svjetska rata moe biti govora, ali i to treba shvatiti kao dio
bonjake strategije preivljavanja u tekom i nepovoljnom kontekstu. Od 1990. godine
predsjednici Preporoda prof. dr. Muhsin Rizvi, prof. dr. Enes Durakovi, prof. dr. Munib
Maglajli, prof. dr. air Filandra i prof. dr. Senadin Lavi sasvim jasno, nedvosmisleno
i odgovorno predstavljaju linosti koje bonjaki identitet zastupaju u punom intelektualnom
kapacitetu. Oko pitanja bonjakog identiteta vie nema dvojbe niti nerazumijevanja unutar
bonjake inteligencije i naroda u Bosni i irom svijeta. Dostignuta narodna svijest o sebi
(samosvjesnost) i bonjako ime su zavrena stvar i vie niko ne moe manipulirati bonjakim narodom. Preporod je bio organizator Bonjakog sabora 1993. godine na kojem
je vraeno staro narodno ime Bonjak.
U tzv. gluhom dobu (1950-1990) nije ba sve bilo prazno, besadrajno, bez glasa ili
lika. Krajem ezdesetih godina poinje velika promocija Bosne, Bonjaka (od 1968. govori
se o Muslimanima kao narodu, koji e postati ustavna kategorija 1971. godine, i navodno
se rjeava pitanje muslimanske nacije, kao da se takva pitanja rjeavaju dekretom politike
partije). Pojavljuje se kvalitetna knjievnost po kojoj se Bosna i Bonjaci prepoznaju meu
drugim narodima u tadanjoj Jugoslaviji. U sedamdesetim godinama Bosna i Sarajevo
su veliko kulturno arite. Znanstveno, umjetniko, ekonomsko, sportsko, opekulturno
djelovanje ljudi sedamdesetih i osamdesetih godina napravilo je od Bosne prepoznatljivu
injenicu, nezaobilazan realitet ispunjen kulturnim energijama koje su imale vaan utjecaj
na mnoge generacije Bosanaca. A sve to je kulminiralo 1984. godine s organizacijom Zimskih
olimpijskih igara u Sarajevu.
Nekad nedostaje svijesti o vlastitoj kulturi, a nekad svijesti o svome politikom identitetu
i interesu, svijesti o stanju kolektiva i drutveno-povijesnih procesa u kojima se nalazimo.
Bonjaci su u tome periodu radili mnogo u oblasti knjievnosti i knjievne kritike, umjetnosti,
ali nisu, naprimjer, imali veih rezultata u stvaranju jedne historiografske slike o sebi zasnovane
na znanstvenim injenicama. Nisu napisali savremenu historiju Bosne. Tek je prof. dr.
Mustafa Imamovi napisao Historiju Bonjaka (koju je izdao Preporod) pri kraju dvadesetog stoljea. Naravno, bilo je tu pojedinih kvalitetnih radova (disertacije, pojedinana
istraivanja i slino), ali nije bilo planskog, znanstvenog istraivanja, s ciljem da se doe
do preciznih uvida u vezi s Bosnom i njenom povijesno-kulturnom strukturom. Zato je
oko Bosne i Bonjaka velikosrpska i velikohrvatska znanstvena orijentacija isplela mnoge
opasne mitove koje treba razbiti znanstvenim radovima i objanjenjima. Sada bi Bonjaci
morali u polju filozofije i znanosti (kulturne i socijalne antropologije, historiografije, sociologije, politologije, etnologije, pravnih nauka i dr.) mnogo vie raditi i predstaviti se svijetu
i drugim narodima.
Godinjak 2013/297

BZK Preporod 110 godina postojanja

Koji su glavni djelatni tokovi BZK Preporod? Prije svega radi se o ediciji Bonjaka
knjievnost u 100 knjiga koja je do sada izdala 11 kola (jedno kolo 5 knjiga), o pet stotina
pripremljenih natuknica za Bonjaki bibliografski leksikon, o izdavanju Imamovieve
Historije Bonjaka, asopisima Godinjak i Bosnian studies: Journal for research of Bosnian
thought and culture, odravanju naunih skupova posveenih najznaajnijim knjievnicima
(Nedad Ibriimovi, 2007; Irfan Horozovi, 2008; Tvrtko Kulenovi, 2009; Devad Karahasan, 2010; Abdulah Sidran, 2011; Sead Mahmutefendi, 2012), zatim je pripremljen i na
Izvrnom odboru Preporoda usvojen Elaborat za ediciju Filozofija, znanost, umjetnost, koja
bi obuhvaala bonjako stvaralatvo u ovim oblastima, o naunim skupovima o politikim
i drutvenim procesima koji se bitno odnose na Bonjake (nauni skup Bonjaki identitet,
Sarajevo, 2003) te drugim projiciranim aktivnostima koje su u toku (meunarodni nauni
skup Bosanskohercegovaka drava i Bonjaci, Sarajevo, 2011, 2012, 2013). Sada treba
razmiljati o perspektivama razvoja na svim poljima drutvenog ivota i prosperitetu bosanskohercegovake drave.
Preporod je ponos Bonjaka na poetku 21. stoljea. To je institucija koja, uz prekid rada
u nekim godinama socijalistikog razdoblja naeg drutva, traje vie od jednog stoljea i
svjedoi o naem kulturno-povijesnom angamanu i odgovornosti. Danas je BZK Preporod
bonjaka institucija kulture koja batini sve bitne sadraje, dogaaje i procese unutar bonjake
i bosanske kulture u dvadesetom stoljeu. Njeno sjedite (Matini odbor) je u Sarajevu, a
irom Bosne i Hercegovine su brojne podrunice ili opinska drutva BZK Preporod danas
ih ima oko sedamdeset. Preporod je razgranat u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sandaku,
Kosovu, Norvekoj, vedskoj... Opinska drutva su postala sastavnim dijelom bonjakog
identiteta na lokalnim razinama i nezamislivo je bonjako djelovanje u kulturi bez njih.
Iza Preporoda je stalo 110 godina postojanja.

Literatura:
Hasanbegovi, Zlatko: Jugoslovenska muslimanska organizacija 1929 - 1941. U ratu i revoluciji
1941 1945. Zagreb: Bonjaka nacionalna zajednica za Grad Zagreb i Zagrebaku upaniju, 2012.
Hauptman, Ferdo (ur.): Borba Muslimana Bosne i Hercegovine za vjersku i vakufsko-mearifsku
autonomiju. Sarajevo: Arhiv BiH, 1967.
Imamovi, Mustafa: Pravni poloaj i unutranjopolitiki razvitak Bosne i Hercegovine od
1878-1914. Sarajevo: Svjetlost, 1976.
Kemura, Ibrahim: Uloga Gajreta u drutvenom ivotu Muslimana (1903.-1941.). Sarajevo: Veselin
Maslea, 1986.
Kruevac, Todor: Sarajevo pod Austro-Ugarskom upravom. Sarajevo: Muzej grada Sarajeva, 1960.
Kultura i umjetnost u Bosni i Hercegovini pod austrougarskom upravom. Sarajevo: Arhiv BiH,1968.
Purivatra, Atif: Jugoslovenska muslimanska organizacija u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.
Sarajevo, 1974.
Rizvi, Muhsin: Behar. Knjievnohistorijska monografija. Sarajevo: Svjetlost, 2000.

298/Godinjak 2013

UDK 821.163.43*.09 olakovi, E.

Knjievno djelo izgubljeno u povijesti i

njegovo mjesto u historiji knjievnosti danas
(U povodu 100. godinjice roenja Envera olakovia)*
Sanjin Kodri
Filozofski fakultet
Sarajevo

Izuzev u vremenu izmeu dvaju svjetskih ratova te u toku Drugog svjetskog rata,
knjievno djelo Envera olakovia desetljeima je bilo zanemareno kako italaki, tako
i u perspektivi tradicionalne historije knjievnosti. Razlozi za ovakvo to s jedne strane jesu
ideoloki, dok se s druge strane tiu kulturalno-poetikih znaajki olakovieva knjievnog
rada. Meutim, upravo kulturalno-poetike znaajke olakovieva knjievnog djela jesu ono
to danas, u neto drugaijoj, savremenoj knjievnohistorijskoj perspektivi ovom piscu i njegovu
knjievnom radu moe osigurati znatno vaniju poziciju u inae specifinim povijesnorazvojnim procesima i pojavama novije bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti.
Kljune rijei: Enver olakovi, novija bonjaka i bosanskohercegovaka knjievnost,
kulturalno-poetike znaajke, postpreporodni tradicionalizam i modernost

1.

odinjice su jedan od posebno vanih fenomena pamenja kulture trenutak kad

se jedna kultura prisjea svoje povijesti i tako, na temeljima onog to je prolost,
iznova razumijeva kako svoju sadanjost koju ivi, tako i pretpostavke za
budunost kojoj tei. U tom smislu, godinjice su svugdje i uvijek osoben susret prolosti,
*

Rad je ostvaren u okviru naunoistraivakog projekta Modeli prouavanja i poduavanja

knjievnosti naroda BiH pod pokroviteljstvom Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke (voditelj
projekta: prof. dr. Sanjin Kodri), a predstavlja djelimino izmijenjenu verziju plenarnog izlaganja
na Meunarodnom znanstvenom simpoziju povodom 100. godinjice roenja knjievnika Envera
olakovia Trajni knjievni znamen Envera olakovia, koji je odran u Zagrebu 14. 11. 2013.
godine u organizaciji Kulturnog drutva Bonjaka Hrvatske Preporod, Drutva hrvatskih knjievnika i Bosanskog filolokog drutva iz Sarajeva.
Godinjak 2013/299

KODRI

sadanjosti i budunosti kulture, kao i prilika za makar tek i naelna ponovna propitivanja
vlastite povijesti, to je sluaj i onda kad je rije o historiji knjievnosti kao vanom diskursu
kulturalne samosvijesti. tavie, historija knjievnosti svoj stvarni smisao dosee upravo onda
kad prestane biti tek in pukog hronolokog nizanja pisaca i djela i kad tako preraste
u, izmeu ostalog, i in savremenog dijaloga s knjievnom prolou, a zapravo s onim to
su knjievni procesi i pojave prolih vremena. A ovakvo to, kao posebno vaan izazov za historiju
knjievnosti danas, naroito je znaajno onda kad su u pitanju u jednom trenutku zaboravljeni
pisci i njihovo knjievno djelo, ba kao i isto tako u zaborav prolih vremena potisnuti knjievni
procesi i pojave kojih su oni dio.
Upravo ovakav knjievnohistorijski izazov u naem dananjem trenutku jeste i sluaj
knjievnog djela Envera olakovia (Budimpeta, 1913. Zagreb, 1976.), pisca vrlo rijetke i
vrlo neobine, pa ak na neki nain i nesretne knjievne sudbine, iako ne nuno dokraja
nerazrjeive. olakovi je bio pjesnik, pripovjeda, romansijer, esejist, publicist i prevodilac,
ak i komediograf i libretist, pisao je na tri (ili ak etiri) jezika na bosanskom (i/ili
hrvatskom), maarskom i njemakom, i bio vezan za najmanje etiri knjievnosti za
bonjaku i bosanskohercegovaku te hrvatsku i maarsku, a ipak knjievnohistorijski
jedva da je iole ozbiljnije tretiran. Izuzev prvih godina njegova aktivnog knjievnog rada
i vremena do kraja Drugog svjetskog rata, kad se smatrao znaajnom knjievnom pojavom,
naroito unutar muslimansko-bonjakog knjievnog kruga, olakovi je nakon rata te
u kasnijim desetljeima, praktino sve do smrti, bio uglavnom zaboravljen i italaki gotovo
u potpunosti nepoznat, mada njegova bibliografija kako se tvrdi sadri preko 400 bibliografskih jedinica, mahom jo uvijek neobjavljenih i nepoznatih knjievnih tekstova.1
To je i razlog da o njegovu knjievnom djelu i nije, zapravo, mogue dokraja cjelovito govoriti,
ali i novi izazov za historiju knjievnosti danas, iako je istina svaki pokuaj ove vrste
unaprijed osuen na nepotpunost, problematian ve u startu, i ogranien tek na djelie onog
to je olakovieva knjievna ostavtina, koja jo uvijek eka na ono to je u knjievnosti
najelementarnije da bude barem objavljena i italaki dostupna.
Kao pisac svojevremeno cijenjen i uvaavan, olakovi je imao sreu da mu je 1944. u
Zagrebu objavljen prvi roman Legenda o Ali-pai2 i da je jo prije ovog nagraen nagradom
Matice hrvatske za najbolji roman 1943. godine. To je, meutim, istovremeno bila i pieva
nesrea te poetak njegove neobine knjievne sudbine, jer e upravo zbog Legende o
Ali-pai i nagrade koju je ovaj roman dobio, a potom i zbog svojih knjievno-publicistikih
priloga u periodici objavljivanoj u NDH, kao i zbog mjesta povjerenika Vlade NDH za
kulturnu razmjenu u Maarskoj, olakovi odmah po zavretku Drugog svjetskog rata
biti proglaen saradnikom okupatora, pa ak i faistom. A upravo ova kvalifikacija

Usp.: Zlatan olakovi, Bibliografija Envera olakovia, u: Enver olakovi, Izabrane pjesme,
Izabrao iz rukopisne pjesnike ostavtine i dnevnikih zapisa, pripremio i bio-bibliografskim
biljekama popratio dr. Zlatan olakovi, Hrvatsko knjievno drutvo sv. irila i Metoda, Zagreb,
1990, str. 407426, odnosno: Zlatan olakovi, Biljeka o piscu, u: Enver olakovi, Lokljani
Iz Bosne o Bosni, prir. Zlatan olakovi, Islamska zajednica, Zagreb, 1991, str. 318.
2
Enver olakovi, Legenda o Ali-pai, Matica hrvatska, Zagreb, 1944.
300/Godinjak 2013

Knjievno djelo izgubljeno u povijesti i njegovo mjesto u historiji knjievnosti danas

(U povodu 100. godinjice roenja Envera olakovia)

donijela mu je i zabranu objavljivanja u novoj, socijalistikoj Jugoslaviji tokom naredna

dva desetljea (19451965), naroito autorskih knjievnih tekstova, pa ak i prijevoda
(uz vrlo rijetke prevodilake izuzetke), a isti ideoloki prijestup za olakovievo ime i
knjievno djelo vezivan je i znatno kasnije, pa tako i danas, kao npr. onda kad se gotovo
po automatizmu zakljuuje kako olakovi nije umakao ideologizaciji teksta, pa tako
ni stereotipima i predrasudama recentne ideologije nacizma, kao ni onome to je uticaj
tadanjih rasistikih teorija3, bez stvarne argumentacije i elaboracije.
Istina, u isto vrijeme, na drugoj strani stoje sasvim suprotne tvrdnje da je olakovi bio,
zapravo, humanist i nepokolebljivo antifaistikog opredjeljenja4, odnosno da on ne
prihvata status quo, on ne moe prihvatiti zloine etnika nad muslimanima, niti ustake
pogrome nad Srbima, niti Hitlerove zloine nad cijelim svijetom, ime se jasno stavio
na stranu antifaizma5. Pa ipak, ma koliko zasnovana na nesumnjivo cjelovitijem uvidu
u ono to je autorova ivotna i knjievna ostavtina i ma koliko otud vana kao prilog potpunijem
sagledavanju olakovieva sluaja, ova i slina drugaija vienja olakovia i njegova
knjievnog djela ne samo da nisu rijeila problem ideolokog prijestupa stavljenog na teret piscu
i njegovu knjievnom radu, ve su, isto tako, nedovoljna za razrjeenje one situacije u kojoj
je olakovi neko bio nesumnjivo cijenjen i uvaavan autor, dok je kasnije, pa tako i danas
(p)ostao tek jedan od zaboravljenih pisaca, i to ne samo jedne ve ak etiri knjievnosti.
Bez obzira na ovakav ili onakav mogui ideoloki sud o olakoviu i njegovu knjievnom
radu, upravo ovakvo to nadaje se kao temeljni problem u susretu s knjievnim djelom
ovog pisca sagleda li se ono u perspektivi savremene historije knjievnosti, a ne neke od
prolih ili sadanjih ideologija: Kako je, dakle, mogua ovakva radikalna promjena?! Kako
je mogue gotovo sa samog vrha ljestvice knjievnih vrijednosti jednog vremena pasti
takoreku najednom u gotovo potpuni ne samo italaki ve i knjievnohistorijski zaborav?
I jesu li razlozi za ovakvo to iskljuivo ideoloki ili je, pak, uz ideoloki faktor u pitanju
i neka naroita knjievnohistorijska okolnost i ta bi, u tom sluaju, ona mogla biti? Konano,
kako, onda, olakovievo knjievno djelo knjievnohistorijski razumijevati danas?
Na vanost ovih pitanja upuuju ve i injenice naizgled tek formalne prirode. Jer, uz
tekstove razasute u periodici objavljivanoj izmeu dvaju svjetskih ratova i u vremenu NDH,6
objavljeni i danas italaki dostupni dio knjievnog djela Envera olakovia uglavnom
je dosta skroman i ogranien, a trenutno ga, uza spomenuti roman Legenda o Ali-pai,
ini tek nekoliko drugih knjiga, objavljenih nakon dugog niza godina: pjesnika zbirka

Enver Kazaz, Bonjaki roman XX vijeka, Naklada Zoro, Zagreb Sarajevo, 2004, str. 66.
Zlatan olakovi, Biljeka o piscu, u: Enver olakovi, Lokljani Iz Bosne o Bosni, prir. Zlatan
olakovi, Islamska zajednica, Zagreb, 1991, str. 317.
5
Vojislav Vujanovi, Knjiga etikih vertikala, u: Enver olakovi, Knjiga majci, prir. Zlatan olakovi, Opina Hadii, Hadii, 2012, str. 352, 358.
6
Usp.: Zlatan olakovi, Bibliografija Envera olakovia, u: Enver olakovi, Izabrane pjesme,
Izabrao iz rukopisne pjesnike ostavtine i dnevnikih zapisa, pripremio i bio-bibliografskim
biljekama popratio dr. Zlatan olakovi, Hrvatsko knjievno drutvo sv. irila i Metoda, Zagreb,
1990, str. 407426.
4

Godinjak 2013/301

KODRI

Izabrane pjesme7, pripovjedaka zbirka Lokljani Iz Bosne o Bosni8, roman Mali svijet9,
pjesnika zbirka Bosni10, roman Jedinac11 i, zasad najnovija, Knjiga majci12, anrovski
hibridna knjiga pievih autobiografsko-ispovjednih tekstova iz njegove knjievne
ostavtine, a emu se moe dodati jo jedino sasvim nedavni izbor iz dosad takoer potpuno
nepoznatih olakovievih pjesnikih zbirki Minijature, Haiku i Biblijske prie XX. stoljea13.
Pritom, meu ovim olakovievim knjievnim radovima, jedino je roman Legenda o Alipai objavljen pravovremeno zavren do kraja 1942, objavljen je tek dvije godine kasnije,
dakle relativno brzo za onovremene i usto ratne prilike14, dok su svi drugi spomenuti pievi
knjievni radovi objavljeni sa znaajnim zakanjenjem Izabrane pjesme, kao i pjesnika
zbirka Bosni, javljaju se vie od 60 godina nakon olakovievih pjesnikih poetaka s
pjesmama pisanim tad najprije na maarskom jeziku15, pripovjedaka zbirka Lokljani
Iz Bosne o Bosni s prve tri pripovijetke zapoeta je izmeu 1936. i 1939, kao cjelina napisana
je 1943/44, dopunjena 1953. godine, a objavljena ak 47 ili, u najboljem sluaju, 38 godina
kasnije16, roman Mali svijet olakovi je poeo pisati tokom ezdesetih godina 20. st., a
7

Enver olakovi, Izabrane pjesme, Izabrao iz rukopisne pjesnike ostavtine i dnevnikih zapisa,
pripremio i bio-bibliografskim biljekama popratio dr. Zlatan olakovi, Hrvatsko knjievno drutvo
sv. irila i Metoda, Zagreb, 1990.
8
Enver olakovi, Lokljani Iz Bosne o Bosni, prir. Zlatan olakovi, Islamska zajednica, Zagreb,
1991.
9
Enver olakovi, Mali svijet, prir. Zlatan olakovi, Nakladni zavod Matice hrvatske Hrvatsko
knjievno drutvo sv. irila i Metoda, Zagreb, 1991.
10
Enver olakovi, Bosni, prir. Esad olakovi, Izdanje Esada olakovia, Zagreb, 1998.
11
Enver olakovi, Jedinac, prir. Zlatan olakovi, Bonjaka nacionalna zajednica Hrvatske,
Zagreb, 2005.
12
Enver olakovi, Knjiga majci, prir. Zlatan olakovi, Opina Hadii, Hadii, 2012.
13
Enver olakovi, U zasjenku Allahova vrta (Neobjavljene pjesme iz ostavtine: Minijature,
Haiku, Biblijske prie XX. stoljea), pripremili Zlatan olakovi i Esad olakovi, izabrao
Sead Begovi, Behar, br. 114, Knjievni podlistak, br. 5, Zagreb, 2013, str. 6784.
14
Usp.: Zlatan olakovi, Biografija Envera olakovia, u: Enver olakovi, Izabrane pjesme,
Izabrao iz rukopisne pjesnike ostavtine i dnevnikih zapisa, pripremio i bio-bibliografskim
biljekama popratio dr. Zlatan olakovi, Hrvatsko knjievno drutvo sv. irila i Metoda, Zagreb,
1990, str. 400.
15
Usp.: Zlatan olakovi, Biografija Envera olakovia, u: Enver olakovi, Izabrane pjesme,
Izabrao iz rukopisne pjesnike ostavtine i dnevnikih zapisa, pripremio i bio-bibliografskim
biljekama popratio dr. Zlatan olakovi, Hrvatsko knjievno drutvo sv. irila i Metoda, Zagreb,
1990, str. 399400.
16
Usp.: Zlatan olakovi, Biografija Envera olakovia, u: Enver olakovi, Izabrane pjesme,
Izabrao iz rukopisne pjesnike ostavtine i dnevnikih zapisa, pripremio i bio-bibliografskim
biljekama popratio dr. Zlatan olakovi, Hrvatsko knjievno drutvo sv. irila i Metoda, Zagreb,
1990, str. 401, odnosno: Zlatan olakovi, Dnevniki zapisi Envera olakovia o Lokljanima i
pripovijetkama, u: Enver olakovi, Lokljani Iz Bosne o Bosni, prir. Zlatan olakovi, Islamska
zajednica, Zagreb, 1991, str. 297.
302/Godinjak 2013

Knjievno djelo izgubljeno u povijesti i njegovo mjesto u historiji knjievnosti danas

(U povodu 100. godinjice roenja Envera olakovia)

objavljen je s gotovo tri desetljea kanjenja17, a drastian je i sluaj romana Jedinac, koji je
pisan od 1947. do 1962. godine, da bi bio objavljen tek nakon cijele 43 godine18, kao i
sluaj Knjige majci, koja je zavrena do kraja 1942, nadopunjena 1955. godine, a objavljena
sa zakanjenjem od gotovo nevjerovatnih 70, odnosno 57 godina19! Slino stoji i s izborom
iz olakovievih pjesnikih zbirki Minijature, Haiku i Biblijske prie XX. stoljea, pri
emu su Minijature pisane izmeu 1960. i 1963. godine, a objavljene 53, odnosno 50 godina
kasnije, Biblijske prie XX. stoljea nastale su izmeu 1960. i 1974. godine, a objavljene
sa zakanjenjem od takoer 53, odnosno 39 godina, dok je pjesniku zbirku Haiku olakovi
pisao jo od 1967. godine pa sve do svoje smrti, da bi bile objavljene tek nakon 46, odnosno
37 godina.20
U ovakvoj situaciji, istinski vrlo rijetkoj i neobinoj u knjievnoj historiji, olakovievo
knjievno djelo ne samo da je tek parcijalno prisutno u javnosti knjievnog ivota nego
je ono, isto tako, i knjievnohistorijski gotovo u potpunosti dekontekstualizirano praktino
vjetaki izmjeteno iz kulturalno-poetikih konteksta u kojima je nastajalo, u kojima se
oblikovalo, koje je i samo moglo oblikovati, u kojima je moglo biti pravovremeno i valjano
vrednovano, i u kojima se, pri svemu ovom, moglo razvijati i mijenjati na nain kao kod drugih,
u ovom smislu sretnijih pisaca uobiajene dinamike knjievnopovijesnih procesa i pojava,
te tako do nas doi moda i drugaije. Istina, ovakva pretpostavka primjerenija bi bila nekoj
knjievnoj futuristici negoli historiji knjievnosti, ali savremeni knjievnohistorijski pristup
olakovievu knjievnom radu, posebno onaj koji u obzir uzima i iri kulturalni kontekst,
danas mora raunati i na ovakvo to te s ovim u vezi, uz problem ideolokog prijestupa
zbog kojeg je olakovievo knjievno djelo bilo iskljueno iz javnosti knjievnog ivota,
mora uzeti u obzir i problem bilo ueg poetikog, bilo ireg kulturalnog odreenja
olakovieva knjievnog stvaranja i upravo na taj nain pokuati odgovoriti na ona vana
pitanja koja postavlja neobina sudbina knjievnog rada Envera olakovia. Jer, rije je
konano o knjievnom djelu izgubljenom u povijesti.
Upravo zato, iako se najee istie i iako je nesumnjivo posebno vana, olakovieva
ideoloka nasilna i vjetaka iskljuenost iz javnosti knjievnog ivota nije, ipak, i jedini
razlog objektivnog karaktera koji je uvjetovao pievu neobinu knjievnu sudbinu. Ovome
treba, naime, dodati upravo i unutarknjievne znaajke olakovieva knjievnog djela,

17

Usp.: Zlatan olakovi, Biografija Envera olakovia, u: Enver olakovi, Izabrane pjesme,
Izabrao iz rukopisne pjesnike ostavtine i dnevnikih zapisa, pripremio i bio-bibliografskim
biljekama popratio dr. Zlatan olakovi, Hrvatsko knjievno drutvo sv. irila i Metoda, Zagreb,
1990, str. 403.
18
Usp.: Remzija Hadiefendi-Pari, Jedinac est arriv!, u: Enver olakovi, Jedinac, prir.
Zlatan olakovi, Bonjaka nacionalna zajednica Hrvatske, Zagreb, 2005, str. 5.
19
Usp.: Zlatan olakovi, Predgovor, u: Enver olakovi, Knjiga majci, prir. Zlatan olakovi,
Opina Hadii, Hadii, 2012, str. 5.
20
Usp.: Zlatan olakovi, Zbirke poezije nastale u doba olakovievog najzrelijeg stvaralatva, u: Enver olakovi, U zasjenku Allahova vrta (Neobjavljene pjesme iz ostavtine:
Minijature, Haiku, Biblijske prie XX. stoljea), pripremili Zlatan olakovi i Esad olakovi,
izabrao Sead Begovi, Behar, br. 114, Knjievni podlistak, br. 5, Zagreb, 2013, str. 68.
Godinjak 2013/303

KODRI

posebno njegovu apostrofiranu poetiku, onakvu kakvu je pisac uspio ostvariti s obzirom
na njegov poloaj u knjievnom ivotu, a koja je zasigurno i sama bila pogoena njegovom
javnom izolacijom u godinama nakon Drugog svjetskog rata, ali koja je, isto tako, i sama
na vaan nain odredila poziciju olakovieva knjievnog rada u historiji knjievnosti,
naroito sagleda li se u iroj, kulturalnoj perspektivi, koja takoer zasluuje posebnu panju.
A sve ovo zajedno konano upuuje i na vanost kulturalno-poetikih konteksta najprije
produkcije, a potom i recepcije olakovieva knjievnog djela, ili barem onog njegova
objavljenog i poznatog dijela.
2.
olakovi je, nesumnjivo, interliteraran i interkulturalan pisac, izvorno vezan za razliite
knjievne i kulturalne tradicije, ime je imao neposrednu mogunost njihova meusobnog
povezivanja, komuniciranja i dijalogiziranja, a otud i mogunost stvaranja barem potencijalne
osnove za nove, sinkretike i liminalno-hibridne vrijednosti u svakom od knjievnohistorijskih
ili kulturalno-poetikih konteksta za koje je bio vezan.
Jedan od ovih njegovih temeljnih konteksta ove vrste svakako je i onaj bonjaki te
bosanskohercegovaki. Uz poetni maarski te kasnije i hrvatski (koji e olakoviu postati
vaan naroito u toku te nakon Drugog svjetskog rata), za ovaj knjievnohistorijski ili
kulturalno-poetiki kontekst olakovi je vezan ne samo kolektivnim aspektima linog
i knjievnog identiteta21 svojim paternalnim porijeklom i svim onim na to upuuje jo
daleko djetinje pievo sjeanje sebe kao bosanskog muslimania meu njegovim
maarskim roacima po majinoj liniji22, ve znatno vie od ovog aspekta, koji ne mora
nuno imati odluujuu vanost upravo samim svojim knjievnim djelom, koje je posebno
vezano za bosanski i bosanskomuslimanski, bonjaki svijet, naroito onda kad je u pitanju
olakoviev prozni, pripovjedaki i romaneskni knjievni rad, s kojim je i uao u bonjaku
i bosanskohercegovaku knjievnost, a koji je, u skladu s prirodom literarne naracije, vie
nego poezija ee otvoren neposrednosti ivota i njegovih sadraja. Reprezentacijski, posebno
u pievoj prozi, ovaj svijet, dakle, dominira njegovim knjievnim djelom, to olakovia
za bonjaki i bosanskohercegovaki knjievnohistorijski i kulturalno-poetiki kontekst
vezuje i u vanom pragmatikom smislu23, a to je, pak, posebno izraeno i na jo jednoj
21

Usp.: Robert Hodel, O kriterijima kodifikacije nacionalnih knjievnih kanona, u: Poudniowosowiaskie ssiedztwo: Slawistyka i komparatystyka dzisiaj, pod redakcj Bogusawa
Zieliskiego i Ewy Szperlik, Instytut Filologii Sowiaskiej UAM, Komisja Bada Porwnawczych
nad Literaturami Sowiaskimi Midzynarodowego Komitetu Slawistw, Pozna, 2012, str. 9197.
22
Usp.: Enver olakovi, O mom pjesnikom razvoju, u: Enver olakovi, Izabrane pjesme,
Izabrao iz rukopisne pjesnike ostavtine i dnevnikih zapisa, pripremio i bio-bibliografskim
biljekama popratio dr. Zlatan olakovi, Hrvatsko knjievno drutvo sv. irila i Metoda, Zagreb,
1990, str. 365.
23
Usp.: Robert Hodel, O kriterijima kodifikacije nacionalnih knjievnih kanona, u: Poudniowosowiaskie ssiedztwo: Slawistyka i komparatystyka dzisiaj, pod redakcj Bogusawa
Zieliskiego i Ewy Szperlik, Instytut Filologii Sowiaskiej UAM, Komisja Bada Porwnawczych
nad Literaturami Sowiaskimi Midzynarodowego Komitetu Slawistw, Pozna, 2012, str. 9197.
304/Godinjak 2013

Knjievno djelo izgubljeno u povijesti i njegovo mjesto u historiji knjievnosti danas

(U povodu 100. godinjice roenja Envera olakovia)

naroito vanoj kulturalno-poetikoj razini, odnosno razini knjievnog sistema, gdje piev
knjievni rad ni u kojem sluaju ne sporei mogui znaaj i drugih potencijalnih okvira
vrlo vidno korespondira s kulturalno-poetikim osobenostima upravo sistema bonjake
i bosanskohercegovake knjievnosti vremena u kojem se olakovi javlja kao pisac i
knjievno djeluje.24
U bonjaku i bosanskohercegovaku knjievnost, sa svim specifinostima njihove
pozicije i statusa u jugoslavenskokraljevskom vremenu, olakovi se ukljuuje tridesetih
godina 20. st., kad i konano dospijeva u Sarajevo i kad, nakon prvih knjievnih, tad tek
pjesnikih radova na maarskom i njemakom jeziku, poinje pisati na bosanskom (ili
hrvatskom, to je bila nominacija jezika dostupna piscu u ovom trenutku), i to upravo prije
svega prozu, s kojom se javlja prvenstveno u periodici, ve od svoje prve pripovijetke Bajram
Muje Halvadije25 vezujui se prije svega za bosanski milje i bonjaki svijet, koji e mu
i kasnije ostati kljuni knjievni izazov i inspiracija. Nestanak starog vakta i iskuenja
novog vremena, sadrina ivota itavog jednog post- ili sad ve pseudoorijentalnog svijeta
koji se u njemu tad jo uvijek nedovoljno bliskom i stranom zapadno-evropskom poretku
naao u naroitoj, za ukupnu bonjaku i bosanskohercegovaku kulturu karakteristinoj
poziciji raskra izmeu svoje izgubljene prolosti (koja se uglavnom s enjom idealistiki
doivljava) i teke savremenosti (koja se najee nastoji nekako preivjeti), ba kao i u strahu
od budunosti (koja se u pravilu sa zebnjom nasluuje), jednako kao i vrlo intenzivno prisutan
dramatino-traumatini doivljaj povijesti i tradicijski ok neki su od kljunih momenata
koji e dominantno odrediti bonjaku i bosanskohercegovaku knjievnu praksu izmeu
dvaju svjetskih ratova i u trenutku kad se u njoj javlja olakovi. Zato e ona i u meuratnom
dobu nastaviti brojne knjievne pojave iz svojeg ranijeg, preporodnog perioda s kraja 19.
i poetka 20. st., uz postepeno usvajanje i novijih, tad aktuelnih knjievnih tendencija,
prije svega onih iz okvira meuratne knjievne avangarde, a kasnije, neto prije Drugog
svjetskog rata, i iz okvira lijevo orijentiranog pokreta socijalne literature, dakle, s jedne
strane, i dalje pokazujui elemente tzv. zakanjelog knjievnog razvoja, odnosno, s druge
strane, sve vie sustiui povijesnorazvojne procese i pojave u drugim junoslavenskim
i evropskim literaturama, na nain knjievnopovijesne pravovremenosti i aktuelnosti. Ovakvu
situaciju kanjenja u knjievnopovijesnoj dinamici u bonjakoj i bosanskohercegovakoj
knjievnoj povijesti u trenutku kad se u njoj javlja Enver olakovi mogue je odrediti
imenom postpreporodnog tradicionalizma kao specifinog knjievnog pravca bonjake
i bosanskohercegovake knjievne prakse u meurau, kao i kasnije, a koji se, dakle, u ovom
kontekstu javlja uporedo s pojavama razliitih avangardizama, prije svega s pojavom ekspresionizma, kao i s kasnijom pojavom tzv. socijalne literature, ali i s pojavama poetikih
alijansi novijih i starijih knjievnih moda te s ovim povezanih neoizama,26 pri emu se upravo
postpreporodni tradicionalizam, uz tek elemente novijih knjievnih tendencija, nadaje kao
24

Usp.: Sanjin Kodri, Knjievnost sjeanja: Kulturalno pamenje i reprezentacija prolosti u novijoj
bonjakoj knjievnosti, Slavistiki komitet, Sarajevo, 2012, str. 59 200.
35
Enver olakovi, Bajram Muje Halvadije, Svijet 7 dana, br. 45, Zagreb, 1939.
26
Usp.: Sanjin Kodri, Knjievnost sjeanja: Kulturalno pamenje i reprezentacija prolosti u novijoj
bonjakoj knjievnosti, Slavistiki komitet, Sarajevo, 2012, str. 147161.
Godinjak 2013/305

KODRI

nesumnjivo najprimjereniji kulturalno-poetiki okvir i olakovieva knjievnog djela,

naroito proznog, i to ne samo u vremenu njegovih spisateljskih poetaka.
U ovakvim kulturalno-poetikim datostima, dakle, knjievno, a posebno prozno olakovievo djelo u osnovi nastavlja tek unekoliko modificiranu literarnu matricu prvih bonjakih
i bosanskohercegovakih pripovjedaa novijeg doba poput npr. Edhema Mulabdia ili Osmana
Nurija Hadia (Osmana Aziza) i drugih, s jakom kako kulturalnomemorijskom, tako
i socijalnom, pa ak katkad i aktivno-propedeutikom ulogom knjievnosti,27 slino sluaju
niza drugih bonjakih i bosanskohercegovakih meuratnih pisaca, meu kojima su, istina,
najbrojniji tzv. knjievni saputnici, mada su ovdje u nekim primjerima prisutni i neki
od istaknutih autora glavnog toka bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti izmeu
dvaju svjetskih ratova, naroito onda kad je rije o njihovim prvim knjievnim radovima,
kako je to, izmeu ostalih, sluaj ak i kod kasnije lijevo angairanog Hasana Kikia.
Ovakvo to na svoj nain prati se u najveem broju olakovievih pripovijetki te u njegovim
romanima, pa tako tek primjera radi u osnovi meuratna pripovjedaka zbirka Lokljani
Iz Bosne o Bosni saobraava se s jednim specifinim tradicionalim svijetom koji je ve
u trenutku nastajanja ove zbirke bio povijesno dotrajao, u nestajanju i pred svojim konanim
krajem, i to vrlo, do nerazlikovanja blisko onome kako su o ovom svijetu pisali njegovi prvi,
preporodni pripovjedai s kraja 19. i poetka 20. st. Slino ovom, roman Legenda o Ali-pai,
sa svojom jednakom folklornoromantiarskom osnovom i uope jednakim tradicionalno
insceniranim svijetom, iako nastao krajem meuratnog doba i poetkom Drugog svjetskog
rata isto tako vjerno slijedi istu ovu preporodnu knjievnu matricu, neodoljivo podsjeajui
na ono to je npr. Mulabdieva pria kao sanjarija28, s istina unekoliko prisutnim, ali vrlo
ogranienim brojem dodirnih taaka s knjievnim aktuelnostima i novim poetikim trendovima
meuraa, odnosno svojeg vremena, a uz svemu ovom slian roman Mali svijet, roman
iz nae nedavne prolosti jo je egzemplarniji gotovo drastini sluaj poratnog romana
Jedinac. Ostvaren u stihovima (sveukupno 13.542 stiha), ovaj roman jo blii je tradicionalnom svijetu usmene knjievnosti i njezinu folklornom naslijeu te uope osobenoj
folklornoromantiarskoj doivljajnosti, doslovno ba kao u preporodnoj knjievnoj praksi
s prijelaza dvaju stoljea, ak najsliniji njoj u ukupnosti poznatog olakovieva knjievnog
djela, odnosno s viedesetljetnim poetikim povratkom u prolost, bez ikakvih bitnijih, istaknutijih veza sa svojom neposrednom knjievnom savremenou i za vrijeme svojeg nastanka
praktino anahron.
Izuzev pjesama domovinsko-domoljubne patetike (najee u pjesnikoj zbirci Bosni) ili
pojedinih pjesama strogo privatnog intimo-ispovjednog karaktera, a koje najee i nisu
bile pisane prvenstveno za objavljivanje (kakve su uglavnom pjesme u Knjizi majci), i
drugih slinih pjesnikih primjera, od ovog obrasca odstupa i to znaajnim svojim dijelom
jedino olakovievo pjesnitvo (barem ono objavljeno u pjesnikoj zbirci Izabrane pjesme

27

Usp.: Sanjin Kodri, Knjievnost sjeanja: Kulturalno pamenje i reprezentacija prolosti u novijoj
bonjakoj knjievnosti, Slavistiki komitet, Sarajevo, 2012, str. 110118.
28
Usp.: Zdenko Lei, Pria kao sanjarija: O pripovijetkama Edhema Mulabdia, u: Bonjaka
knjievnost u knjievnoj kritici: Novija knjievnost, knj. IV, Proza, prir. Enes Durakovi, Alef,
Sarajevo, 1998, str. 105126.
306/Godinjak 2013

Knjievno djelo izgubljeno u povijesti i njegovo mjesto u historiji knjievnosti danas

(U povodu 100. godinjice roenja Envera olakovia)

te izboru iz pjesnikih zbirki Minijature, Haiku i Biblijske prie XX. stoljea), koje u svojim
najsupjenijim trenucima pokazuje ak i znake nesumnjive modernosti, nerijetko vrlo cjelovito korespondirajui s knjievnim aktuelitetima i vladajuim poetikim tendencijama svojeg
vremena. Ovakvo to nije sluaj iskljuivo uslijed naroitog pieva razumijevanja fenomena
pjesnike umjetnosti kao takve i sebe kao pjesnika,29 ve, ak moda i prije svega drugog,
i stoga to je zahvaljujui specifinoj poziciji pisca olakovievo pjesnitvo imalo
barem tu sreu da se u pievoj javnoj izolaciji razvijalo sve vrijeme neprekidno, na
nain knjievnopovijesnog kontinuiteta, i da je kao takvo nesumnjivo nastavljalo i meuratna
knjievna iskustva bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti, ali isto tako i barem u
naznakama sauvana iskustva maarskog meuratnog knjievnog konteksta kao onog okvira
za koji su vezani pievi pjesniki poeci, ba kao i uope iskustva savremenog evropskog
pjesnitva, s kojim je pisac ostao u trajnoj i neposrednoj vezi s obzirom na svoj prevodilaki
rad sve to, dakle, bez naglih i radikalnih poetikih zaokreta kao kod drugih bonjakih
i bosanskohercegovakih pisaca u vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata, a koji su, naime,
u ovom povijesnom trenutku imali nesreu izvravanja obaveze sluenja socijalistikoj
Revoluciji i poratnoj obnovi domovine, uz potivanje strogih poetikih okvira knjievnosti
NOB-a i socrealizma. A na taj nain, upravo isti oni razlozi koji su ga izopili iz javnosti
knjievnog ivota, i koji su njegovo prozno djelo uinili knjievnohistorijski dekontekstualiziranim i izgubljenim u povijesti u negativnom smislu, ovdje u sluaju znaajnog
dijela olakovieva pjesnitva ostvarili su se pozitivnim uincima, istina i dalje potvrujui
drugaijost pieve knjievnohistorijske pozicije, ali isto tako istovremeno stvarajui osnovu
i za to da upravo pjesniki rad Envera olakovia postane neke vrsta uvara moderne
knjievne svijesti i sasvim konkretni, stvarni most izmeu knjievne prakse meuratnog
avangardizma te njegovih poetikih alijansi i neoizama, na jednoj strani, i poratnog predmodernizma i modernizma u bonjakoj i bosanskohercegovakoj knjievnosti, na drugoj
strani, bez njezina povijesnorazvojnog diskontinuiteta u vremenu i neposredno nakon Drugog
svjetskog rata, odnosno vremenu knjievnosti NOB-a i socrealizma.
3.
Knjievnohistorijski, a posebno kulturalno-poetiki konteksti odigrali su, dakle, nedvojbeno
izrazito vane uloge i u produkciji, ba kao i u recepciji knjievnog djela Envera olakovia.
Uz izuzetak pieva poetnikog maarskog pjesnitva (koje se nije sauvalo u pisanom
tragu i o kojem praktino nema saznanja), sigurno je da je olakoviev knjievni rad uvijek
bio i ostao na neki nain knjievnohistorijski dekontekstualiziran i izgubljen u povijesti, s negativnim ili pozitivnim uincima ovakvog ega, osim, moda, u jednom trenutku u vremenu
objavljivanja romana Legenda o Ali-pai, mada je, uprkos svojem nesumnjivom onovremenom
uspjehu, i ovaj tekst na svojevrstan nain ipak jednim dijelom stranstvovao u knjievnoj

29

Usp.: Enver olakovi, O mom pjesnikom razvoju, u: Enver olakovi, Izabrane pjesme,
Izabrao iz rukopisne pjesnike ostavtine i dnevnikih zapisa, pripremio i biobibliografskim
biljekama popratio dr. Zlatan olakovi, Hrvatsko knjievno drutvo sv. irila i Metoda,
Zagreb, 1990, str. 361397.
Godinjak 2013/307

KODRI

praksi NDH, u kojoj je veu panju mogao izazvati prije svega tek svojom muslimanskom
osnovom i post- ili pseudoorijentalnom egzotikom, koja ga dominantno obiljeava.
Na ovu svoju specifinu povijesnu poziciju panju e iako na drugaiji nain skrenuti
i sam pisac u brojnim zapisima u svojoj knjievnoj zaostavtini i dnevnicima, pa tako i
onda kad 1954. godine, u, dakle, prvim godinama svoje javne izolacije, uz brojne pasae
o svojoj ljudskoj i knjievnoj samoi, izmeu ostalog s gorinom, pa ak i s ironijom i
sarkazmom, pie:
Dakle Bosna me se odrekla. Ona me ne treba. Nju danas reprezentiraju Mak Dizdar,
Hromadi, Ilija Kecmanovi i t.d. Mogao bih o tome pisati jo mnogo, ali mi se
pomalo gadi. Dosta.30

Kako to pokazuje kasnija povijest bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti,

od triju pisca ija imena spominje, olakovi se ozbiljno prevario u vezi s ak dva, dok
je samo s jednim u vezi bio gotovo u potpunosti upravu: Ilije Kecmanovia, poratnog
istaknutog bosanskohercegovakog knjievnog i kulturnog radnika, sjea se jo
manje-vie samo historija knjievnosti i kulture, dok je Mak Dizdar vrlo brzo izrastao
u jednog od najznaajnijih pjesnika bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti
uope, a Ahmet Hromadi u isto tako jednu od najvanijih figura u cjelini bonjake
i bosanskohercegovake knjievnosti za djecu i omladinu. A ovakvo to konano
na osoben nain uokviruje i slijedei olakoviev dnevniki zapis, takoer iz 1954.
godine, posebno vaan u smislu pieva vlastitog razumijevanja pozicije svojeg knjievnog
rada, kao i u smislu njegova dananjeg knjievnohistorijskog razumijevanja:
Ne bih nikome nikada oprostio, ako bi u kritikoj analizi moje poezije pokuao
govoriti o nekakvoj zaostalosti, reakcionarnosti, desniarstvu, i tome slino. Nisam
i ne elim biti borac protiv novoga, niti branilac onoga, to spada u povijest, u muzeje,
u vitrine kao relikvije, ili kao primjerci neega to nije valjalo, jer je nadraeno,
preraeno, korigirano prirodnim odabiranjem. Nisam i ne elim biti zloguka ptica
kukavica, koja uzalud plae nad razorenim hramom sveovjeanskog razbora! Duboki
jaz koji dijeli moju generaciju od nove, koja istom die svoja slabana krila u elji
da uzleti na nebo poezije i nagleda se odozgor, iz perspektive nadoblane bistirine,
svijeta, i ivota na njemu, da, taj duboki jaz ja ne elim produbljivati, nego suziti.
Ne elim ak ni baciti most preko njega i tako prijei u novi svijet, ili omoguiti
novome da doe k meni, ako to razumije se hoe i moe, nego ja upravo bolesno
udim za tim, da taj jaz izmeu generacija zatrpam leinama zabluda, kako bih opet
uravnao razvojni put literature.31
Rije je, dakle, o onome to su olakovieva strahovanja i nadanja o pievoj indirektno
iskazanoj bojazni o anahronosti i izvjesnosti zaborava njegova knjievnog djela, s jedne
strane, kao i jednako tako o pievoj dokraja neiskazanoj, skrivenoj nadi o eljenoj

30

Usp.: Zlatan olakovi, Dnevniki zapisi Envera olakovia o Lokljanima i pripovijetkama, u:

Enver olakovi, Lokljani Iz Bosne o Bosni, prir. Zlatan olakovi, Islamska zajednica,
Zagreb, 1991, str. 299.
31
Enver olakovi, Boje, u: Enver olakovi, Izabrane pjesme, Izabrao iz rukopisne pjesnike
ostavtine i dnevnikih zapisa, pripremio i bio-bibliografskim biljekama popratio dr. Zlatan
olakovi, Hrvatsko knjievno drutvo sv. irila i Metoda, Zagreb, 1990, str. 67, 68.
308/Godinjak 2013

Knjievno djelo izgubljeno u povijesti i njegovo mjesto u historiji knjievnosti danas

(U povodu 100. godinjice roenja Envera olakovia)

vanosti njegova pisanja i u savremenosti, nadi da ipak moda moe opet biti pisac Legende
o Ali-pai, dakle autor priznat i vaan za tekuu i buduu knjievnu praksu, s druge strane.
A upravo ova i ovakva nekadanja olakovieva strahovanja i nadanja, bez obzira na to
bila ona realna ili nerealna, ispostavit e se danas paradoksalno na prvi pogled na poseban
nain vana te naroito knjievnohistorijski indikativna u onom to je perspektiva vrlo
specifinih povijesnorazvojnih procesa i pojava novije bonjake i bosanskohercegovake
knjievnosti, odnosno onog posebnog dijela ukupne bonjake i bosanskohercegovake
knjievne prakse koji zapoinje preporodnim dobom s kraja 19. i poetka 20. st. i traje
praktino sve do danas, ba kao i naroito znaajna za razumijevanje olakovieva knjievnog
rada u ovom okviru.
Naime, na nov i drugaiji nain sagledano u cjelini, knjievno djelo Envera olakovia
(sa svim rizicima koji proizlaze iz italake nedostupnosti ukupnosti njegove knjievne
ostavtine) pojava je ne neobina, strana, a pogotovo ne knjievnohistorijski neobjanjiva,
ve naprotiv sasvim karakteristina za ono to je jedan znaajan dio novije bonjake i
bosanskohercegovake knjievne prakse vremena izmeu dvaju svjetskih ratova, ali i kasnije
jer, naravno, olakovi nije jedini autor novije bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti koji je u meuratnom dobu te vremenu to za njim neposredno slijedi na svoj nain
nastavljao ranije, preporodne knjievne tendencije, s tek manjim i ne posebno znaajnim
izmjenama ovog nekadanjeg poetikog okvira. Preciznije govorei, u pitanju je specifian
kulturalno-poetiki okvir novije bonjake i bosanskohercegovake knjievne prakse
njezin politradicijski kulturalno-poetiki makromodel, a koji smjeten izmeu kanonskog
i postkanonskog kulturalno-poetikog makromodela novije bonjake i bosanskohercegovake
knjievnosti kao njezina druga dva temeljna kulturalno-poetika okvira ove vrste32 ne
samo da ih spaja i meusobno povezuje u smislu knjievnopovijesne dinamike ve, isto tako,
poev od meuratnog doba pa sve do vremena nakon Drugog svjetskog rata u sebi okuplja
upravo elemente i jednog i drugog, poivajui upravo na mijeanju kulturalno-poetikih
znaajki razliitih vrsta i karaktera, pa ak i onih sasvim suprotnih i meusobno iskljuujuih
(poput npr. elemenata folklornog romantizma i prosvjetiteljskog realizma preporodnog
doba iz okvira kanonskog, odnosno elemenata poratnih modernistikih knjievnih tendencija
iz okvira postkanonskog kulturalno-poetikog makromodela), sve to nerijetko u knjievnom
djelu jednog autora, pa ak katkad i u jednom te istom knjievnom anru ili pojedinanom
knjievnom tekstu,33 ba, dakle, kao kod olakovia. Ovaj, politradicijski kulturalno-poetiki
makromodel, koji izmeu ostalog obuhvata i apostrofirani postprepordni tradicionalizam,
kao i modernije knjievne pojave meuraa te pojedine pojave poslijeratnog knjievnog
stvaranja, uinak je vrlo specifinih i sloenih povijesnorazvojnih procesa i pojava novije
bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti, pa tako i njezine od kraja 19. i poetka
20. st. trajue traume evropeizacije, modernizacije i emancipacije, njezina u poetku
zakanjelog razvoja, a zapravo vrlo osobene povijesne dinamike, njezinih razvojnih skoko-

32

Usp.: Sanjin Kodri, Knjievnost sjeanja: Kulturalno pamenje i reprezentacija prolosti u novijoj
bonjakoj knjievnosti, Slavistiki komitet, Sarajevo, 2012, str. 104130, 174200.
33
Usp.: Sanjin Kodri, Knjievnost sjeanja: Kulturalno pamenje i reprezentacija prolosti u novijoj
bonjakoj knjievnosti, Slavistiki komitet, Sarajevo, 2012, str. 131174.
Godinjak 2013/309

KODRI

va, lotmanovskih eksplozija, ali i knjievnohistorijskih retardacija i retrospekcija,

njezina (post)kolonijalnog kretanja od preporodne adoptivne, preko mahom meuratne
adaptivne te kasnije adeptivne faze itd., konano uinak vrlo specifine i sloene lokalne
povijesti, kao i, posebno, jednako specifine i sloene kulture sjeanja bonjake i bosanskohercegovake knjievne prakse vremena o kojem je rije,34 a to je sve zajedno
ono u emu na vrlo vaan i indikativan nain uestvuje i olakovi sa svojim postpreporodnim tradicionalizmom, s jedne strane, i elementima knjievne modernosti, s druge
strane. Istina, olakovievo prisustvo u javnosti knjievnog ivota u jednom je trenutku
nasilno i vjetaki prekinuto, pa njegovo knjievno djelo i nije tokom niza godina
neposredno uestvovalo u zbilji knjievnog ivota svojeg vremena, ali je i to jedna od karakteristinih pojava onda kad je rije politradicijskom kulturalno-poetikom makromodelu u
novijoj bonjakoj knjievnosti, a posebno o njezinu postpreporodnom tradicionalizmu,
jer slino olakoviu iz neposrednosti knjievnog ivota nakon Drugog svjetskog rata
bili su iskljueni i pojedini drugi pisci koji su svoj knjievni rad zapoeli u meurau,
poput npr. Ahmeda Muradbegovia ili Alije Nametka, takoer optereenih njihovom NDHovskom prolou, ali i drugih autora bez ovakvih biografskih okolnosti. A sve ovo, najzad,
na poseban nain smjetajui knjievno djelo Envera olakovia u ono to su povijesnorazvojni procesi i pojave novije bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti, govori
napokon i o nunosti promjene odnosa i prema olakoviu, ali i prema drugim sliim
pojavama u onom to je bonjaka i bosansko-hercegovaka knjievna historija danas.
Danas, dakle, barem onda kad je rije o historiji bonjake i bosanskohercegovake
knjievnosti, nema potrebe lamentirati nad olakovievom nepravednom knjievnom sudbinom
i u osnovi jalovo insistirati na nepravednosti njegova dosadanjeg knjievnohistorijskog
tretmana. Umjesto ovog, potrebno je okrenuti se zbilji knjievnog ivota bonjake i bosanskohercegovake kulturalne prolosti i u njoj prepoznati stvarni, nepatvoreni knjievnopovijesni znaaj (i) knjievnog djela Envera olakovia jer on je knjievnopovijesna realnost,
naroito s obzirom na ono to su specifini i sloeni povijesnorazvojni procesi i pojave
novije bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti i njihovi kulturalno-poetiki konteksti.
A u ovim povijesnorazvojnim procesima i pojavama i njihovim kulturalno-poetikim kontekstima knjievno djelo Envera olakovia ne predstavlja tek neki usputni eksces ili izuzetak, ve naprotiv ak i ono to je knjievnopovijesna pravilnost. To, pak, to su kasniji
povijesnorazvojni procesi i pojave bonjake i bosanskohercegovake knjievne prakse krenuli
drugaijim putem, ba kao i to to je u ovoj kasnijoj knjievnopovijesnoj dinamici
olakovievo knjievno djelo postalo sadrajem bonjakog i bosanskohercegovakog
knjievno-kulturalnog arhiva, takoer je knjievnopovijesna realnost koju treba uzeti
u obzir. A tad uvai li se ovakva knjievnohistorijska zbilja u svoj svojoj cjelini, a posebno
s obzirom na sloenosti kulturalno-poetikih konteksta bonjake i bosanskohercegovake
knjievnosti vremena o kojem je rije knjievno djelo Envera olakovia napokon e
se ukazati i kao ono koje je u jednom trenutku, barem u jednom dijelu bonjake i bosanskohercegovake knjievne prakse, onom koje je vezano za NDH, bljesnulo svojom

34

Usp.: Sanjin Kodri, Knjievnost sjeanja: Kulturalno pamenje i reprezentacija prolosti u novijoj
bonjakoj knjievnosti, Slavistiki komitet, Sarajevo, 2012, str. 131174.

310/Godinjak 2013

Knjievno djelo izgubljeno u povijesti i njegovo mjesto u historiji knjievnosti danas

(U povodu 100. godinjice roenja Envera olakovia)

knjievnom mogunou, pa ak i istinski ostvarenom knjievnom snagom, da bi potom

postalo tek saputniko, dakle izvan onog to je glavni tok kasnije bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti, ali i dalje vaan dio novije bonjake i bosanskohercegovake
knjievnopovijesne zbilje, taman i izolirane i tek naknadno italaki dostupne, tim prije
to suprotno tzv. koncepciji knjievnih generala istinsku stvarnost knjievnog ivota
nikad ne ine samo autori glavnog knjievnog toka, ve, isto tako, i njihovi knjievni saputnici,
pa ak i kad su na neki nain utiani, poput upravo Envera olakovia.
Hrvatska knjievna historija, za koju je olakovievo knjievno djelo takoer na svoj
nain predmet interesa (kao i historija maarske knjievnosti, ukoliko je realno oekivati
da e ona iskazati stvarno zanimanje za olakovievo knjievno stvaranje), svakako e
nai svoj put za pristup pievu knjievnom radu. Pa ipak, kakav god on bio i ma na emu
se temeljio, posebno hrvatski pristup knjievnom djelu Envera olakovia nesumnjivo
bi dobio ukoliko bi uzeo u obzir poloaj i karakter pieva knjievnog rada u njegovu izvornom
bonjakom i bosanskohercegovakom kulturalno-poetikom kontekstu, odakle je, izmeu
ostalog, mogue krenuti i u pravcu rasvjetljavanja naina olakovieva osobenog vezivanja
i za hrvatsku knjievnu povijest (naroito u vremenu NDH i nakon Drugog svjetskog rata,
kad pisac konano poinje stalno ivjeti u Zagrebu), a poseban bi dobitak predstavljala
interliterarna i interkulturalna razmatranja njegova knjievnog stvaranja, izrazito vana
i za bonjaku i bosanskohercegovaku i za hrvatsku recepciju olakovieva knjievnog
rada (kao i, barem potencijalno, za onu maarsku).
Tek tad, ovakvim, integralnim pristupom, pristupom koji bi se, dakle, na nov i drugaiji
nain vratio povijesnoj zbilji cjeline knjievnog ivota iji je olakovi bio dio, i to u svim
knjievnohistorijskim i kulturalno-poetikim kontekstima za koje je njegov knjievni rad
vezan na ovaj ili onaj nain, knjievno djelo Envera olakovia pokazalo bi se kao djelo
koje nudi znatno vie od esto isticane slike nepoznate Bosne, predstave njezina postili pseudoorijentalnog svijeta, a koja se najee uz apostrofiranje njezine nepravedne
zanemarenosti i zaboravljenosti u osnovi bespotrebno naglaavala, pa i prenaglaavala,
u pravilu stoga ne bi li se njome ovom piscu i njegovu u povijesti izgubljenom knjievnom
radu u savremenosti dala kakva-takva vanost, a da se pritom gotovo bez izuzetka ipak
zaboravljalo upravo ono po emu ovo knjievno djelo jeste realno knjievnohistorijski
i kulturalno-poetiki znaajno i relevantno. I tad bi se, barem donekle, u perspektivi historije
knjievnosti, razrijeila i olakovieva nesretna knjievna sudbina.

A LITERARY WORK LOST IN THE PAST AND ITS PLACE IN HISTORY OF

LITERATURE TODAY
(On the Occasion of the 100th Anniversary of the Birth of Enver olakovi)
Sanjin Kodri
Summary
Except for the period between the two world wars and during the Second World War, the
literary work of Enver olakovi has been neglected for decades in both readers perspective

Godinjak 2013/311

KODRI
and perspective of traditional literary history. Reasons for this are ideological ones on the one
hand, while on the other hand they concern cultural and poetic features of olakovis literary
writing. However, if seen today from a slightly different, contemporary literary-historical
perspective, the cultural and poetic features of olakovis literary work are exactly what
can provide this writer and his literary writing much more important position in generally
specific processes and phenomena of historical development of modern Bosniak and BosnianHerzegovinian literature.
Key Words: Enver Colakovic, modern Bosniak and Bosnian-Herzegovinian literature,
cultural and poetical features, post-revival traditionalism and modernity

312/Godinjak 2013

UDK 821.163.43*.09 Sijari, .

amil Sijari (1913-1989):

(povodom 100. godinjice roenja)

Melika Paali
Ekonomska kola
Brko

amil Sijari je pisac ije se pisanje zasniva na mitovima i legendama koje on oivljava i
u svojim ,,svevremenskim priama upoznaje s obinim ljudskim sudbinama i nevjerovatnim
ivotnim situacijama. Pie o stalnoj ovjekovoj borbi sa samim sobom, o odnosu mukarca
i ene, o ovjeku i prirodi iz koje je iznikao i za koju je iskonski vezan. Romani nastali na
istorijskoj osnovi upoznaju nas sa traginim a ponekad i kominim priama balkanskog
ovjeka raspoluenog izmeu Istoka i Zapada; izmeu vjere i nevjere; izmeu Turaka i
Austrijanaca i mnogih drugih repera udarenih davno na granicama ovog prostora. U svom
obimnom knjievnom djelu obuhvatio je iroku lepezu tema, motiva i formi, s ponekad neujednaenom snagom izraza, ali uvijek sa zadivljujuim smislom za prianje.
Kljune rijei: amil Sijari, bonjaka knjievna kritika

Sijari nekad i sad

vrijeme cyber i facebook generacije, kad je itanje postalo luksuz koji si meu
mladim ljudima samo rijetki priute, prie o nekakvom hrtu (veina uenika
nije ula da je to vrsta psa), o nekakvoj kozi koja je zapela negdje gore meu
stijenama, a da kozu nikad vidjeli nisu, o Dimiru Tuhovcu i njegovom traenju vode i
kopanju bunara po suhom Melajskom polju da bi spasio edne karavane (a da ne znaju
ta je karavana), postavlja se pitanje kako pribliiti ovog pisca, nepravedno zapostavljenog,
mladoj generaciji i predoiti im magiju i umijee pripovijedanja koje samo rijetki imaju
kao neto uroeno, a Sijari je sigurno jedan od njih. Za one kojim italaka radoznalost
nije jaa strana, poznavanje knjievnog stvaranja ovog pisca svodilo se na par pria o udnim
likovima udnih i, za nas, neobinih imena i krajevima sa udnim obiajima i jo udnijim
nazivima. Piui o djelu Miljenka Jergovia, prije nekoliko godina, pronala sam jednu
njegovu kolumnu s posebno istaknutim naslovom ,,amil, u kojoj on opisuje kako su
osamdesetih godina 19. vijeka sarajevski gimnazijalci doivljavali ovog pisca:

Godinjak 2013/313

PAALI

Mrzili smo seljake, smijali smo se njihovim naglascima...U svakom sluaju bilo je
krajnje nepreporuljivo u Sarajevu ili drutvu Sarajlija biti seljak... A onda bi u
koli za lektiru dobili neku seljaku knjigu... Eto, recimo, prie od amila Sijaria...
Bila je, recimo, neka reenica u kojoj se autor pitao kako bi lovac mogao pucati u
meeda koji gleda zalazak sunca. Joj, kako je to nama bilo glupo i koliko smo se
trudili smijati se i piscu, i lovcu, i meedu. Sve ono to su tada ismijavali sarajevski
gimnazijalci kao glupost, tek kada je u modu ulo itanje latinoamerike knjievnosti
Sto godina samoe, Markes i ,,neki udni pisci koji su pisali o seoskim ludama...
postalo je drugaije u novom svjetlu. Tek tada, nakon novog iitavanja Sijari je
,,postao i ostao pisac sa iste stalae kao Gabrijel Garsija Markes. amil je prvi Gaucho
bosanske knjievnosti, vitez sandakih pampasa i eglen-efendija iz predgraa
Buenos Airesa.1
A gdje je Sijari danas?
U jednoj svojoj pjesmi i sam kae:
Gdje sam to ja?
To jest:
Gdje to trajem...?
To to me sunce obasjava sjajem
I mene, i drvo, i kam
Jo nita nije;
Moe biti da me sunce grije
Na nekom drugom svijetu
Za koji ne znam.
(. Sijari, Lirika, BIGZ,1988)
iroj italakoj publici malo je poznato da je svoj knjievni rad Sijari poeo pisanjem pjesama,
objavljujui ih u knjievnim asopisima Mlada kultura, asopisu studenata Beogradskog
univerziteta, kao i u sarajevskim asopisima Gajret i Pregled. Nakon toga pie i objavljuje
pripovijetke u zbirkama: Ram-Bulja (1953); Zelen prsten na vodi (1956); Naa snaha i
mi momci (1962); Sablja (1969); Na putu putnici (1970); Kad djevojka spava, to je kao da
miriu jabuke (1973); Francuski pamuk (1980); Prie kod vode (1982); Rimski prsten (1985);
Drvo kraj Akova (1990 posthumno).Napisao je romane: Bihorci, Konak, Mojkovaka
bitka, Kuu kuom ine lastavice, Carska vojska i Raka zemlja Rascija. Osim navedenog,
napisao je i vei broj reportaa i putopisne proze objavljenih u zbirkama Zapisi o gradovima,
Putopisi i Herceg-Bosno i tvoji gradovi. U svom obimnom knjievnom djelu obuhvatio
je iroku lepezu tema, motiva i formi, sa ponekad neujednaenom snagom izraza, ali uvijek
sa zadivljujuim smislom za prianje. Pisac je koji nas svojim bezvremenskim ili bolje
rei svevremenskim priama, zasnovanim na mitovima, legendama, upoznaje s obinim
ljudskim sudbinama, nevjerovatnim ivotnim situacijama, obratima, patnjama, govorei
o stalnoj ovjekovoj borbi sa samim sobom, o odnosu mukarca i ene, o ovjeku i prirodi
iz koje je iznikao i za koju je iskonski vezan; pisac je koji nas svojim romanima zasnovanim
na historijskoj osnovi upoznaje s traginim, a ponekad i kominim priama balkanskog
1

M. Jergovi: amil, Dani, 2000.

314/Godinjak 2013

amil Sijari (1913-1989): (povodom 100. godinjice roenja)

ovjeka, raspoluenog izmeu Istoka i Zapada; izmeu vjere i nevjere, izmeu Turaka i
Austrijanaca, i mnogih drugih repera udarenih davno na granicama ovih prostora. Nema
iskljuivosti u njegovom prianju, nema pobjednika i pobijeenih, nego se sve preplie,
mijea, ivi i putuje putevima davno odreenim nekim prstom sudbine.
Pisac je ije smo putopise rijetko spominjali, a koji predstavljaju pravo bogatstvo i riznicu
opisa starih bosanskih gradova za koje smo, naalost, zaboravili i da postoje. Piui o njima
Sijari oivi u nama neki daleki ivot i neke daleke srednjovjekovne gradove kao to su
Bobovac, Kraljeva Sutjeska, Srebrenica, Poitelj i mnogi drugi.
Sijari i pisanje
Sam Sijari je govorei o svom pisanju rekao da pisac ima ulogu ,,bogoovjeka koji
stvara jedan novi svijet, likove kojim udahnjuje duu, vodi ih razliitim putevima, stavljajui
im u usta rijei koje je sam smislio, a sve sa ciljem da se ivi jedan drugi ivot, ivot prie.
U prii Hasan, sin Huseinov Sijari govori o toj aroliji prianja, o sposobnosti pripovjedaa da sluaoca ili itaoca omaija i prenese ga u neki imaginarni svijet koji mu se
uvue pod kou i esto ne zna koji je ivot ili svijet pravi.
A Hasan, sin Huseinov, dok se veera pripremala, priao prie... Priao im je toliko
udne prie, i toliko lijepim glasom da su svi ljudi umuknuli. Nisu disali. Nisu vie znali
ni gdje su. Bili su tamo gdje ih je odveo Hasan svojom priom... Bili su u sasvim drugom
vremenu, u davnom vremenu; ovo svoje su zaboravili, i sebe su zaboravili... Nije
vano je li ono to se pria istina da poui, ili izmiljeno da zabavi, nego da
se priajui i sluajui dva puta ivi.2
Iz tih davnih vremena, a po motivima iz narodnih pria, legendi, mitova, stvarao je
Sijari neke nove, svoje prie. Isprepliu se u njima razliiti utjecaji, od kojih se Sijari
ne ograuje. On kae da su mu uzor bili poznati ruski pisci, da je za svakog pisca vano
da ui od drugih, kao i da svakom mladom, talentovanom ovjeku treba puhnuti vjetar
u krila, a ne ,,ugasiti plamen koji se poput svijee lako ugasi.3
Slavko Leovac u predgovoru Sijarievom romanu Bihorci secirajui njegovo prozno
djelo konstantno provlai razliite utjecaje pod kojim je Sijari pisao, ostavljajui malo
prostora onom neem originalnom i prepoznatljivo ,,sijarievskom. Ima tu, kako on kae,
i Gorkog i Tolstoja, i Bunjina i Andria, i Stankovia i Crnjanskog... Ali i ,,Rimljani su
umjeli da se vjeto ugledaju na Helene, ali su, izmeu redova, pa i u cijelom tekstu, naglasak,
ton, dah znali da nametnu... Znao je to i Sijari.
Ekspresivnost Sijarievog pisanja
Taj specifian ton, snaga i ekspresivnost njegovog zapaanja i izraza prisutni su u veini
pria. U prii Doi e Cigani, poput Markesa uvodi elemente magijskog realizma, predskazanja, snova, erotskog zanosa.
2
3

amil Sijari: Hasan, sin Huseinov, Naa snaha i mi momci, Sarajevo, 1981.
Dokumentarna TV emisija, 1989.
Godinjak 2013/315

PAALI

Leala je na leima, iroko razbaenih ruku i nogu na utoj, od mjeseine kao zlatnoj
slami. inilo nam se da je mjeseina, od svih nas u slami, na nju najvie navaljivala;
gotovo se nije moglo ni znati ta je tu na slami mjeseina a ta tijelo Hurtulovice.
Nije bila gola, a nama se inilo da je sasvim gola, i zbog toga stala da nas hvata
neka naa muka muka ne od nje, nego od mjeseine po njoj goloj.4
Malo je pisaca koji su prirodu tako snano oivjeli, onomatopejskim rijeima probudili,
sinestezijski isprepleli kao to je to uradio amil Sijari. Mirie i uti orahovo lie, orahovina
opija, mjeseina navaljuje, zvijezde kaplju pravo na zjenice, gledaju iz konjskih griva,
vjetar se poigrava dok na gumnu za vrijeme vridbe ita u slami spavaju mukarci i ene,
radnici, opijeni prirodom i razapeti unutranjim porivima i enjom za neim to im je
tako blizu, a opet zabranjeno i daleko.
Ni u jednom selu ne mirie toliko orahovo lie koliko u naoj Grki; mi koji smo
iz Grke moemo rei da nas u jesen opije miris orahovine i moemo rei da u jesen
ni u jednom selu nijesu zvijezde toliko svijetle kao u naem: kad vremo ito i nou
spavamo na slami kraj gumna sve rukama navlaimo orahovo lie na oi da ih
sakrijemo od zvijezda, jer nam kaplju pravo na zjenice i ne daju nam da zaspimo.
Ako glavom zaronimo u slamu, one nas gledaju iz slame, ako se okrenemo tamo
ledini i na njoj konjima, one nas gledaju iz konjskih griva, ako se okrenemo na onu
stranu gdje je na slami do nas mukaraca leala ena Hurtulova, one nas gledaju
iz ene Hurtulove; tamo smo se, ka Hurtulovici, najvie i okretali.5
Hurtulovica, iz ve spomenute prie Doi e Cigani, na svojim nogama iaranim
ko zna kakvim slamicama, pomalo naivno privlai muku panju, poigrava se njihovim
strpljenjem i prorie neto to se na zaprepatenje svih i ostvaruje.
Kroz tu propuklu mjeseinu ena Hurtulova digla je odozdo iz slame, svoju golu
nogu i drala je uspravno, kao to uspravno stoji stoer u gumnu. Rekla je a mi
nijesmo razumjeli ta to znai: da su se na njenoj nozi, sve od koljena pa do stopala,
upisali Cigani; neka doemo i vidimo. Digla je zatim iz slame i drugu nogu... Pitali
smo enu Hurtulovu: Jesi li jo kuda ispisana, sem to po nogama? i ako jeste
htjeli smo cijelu da je vidimo, i proitamo kako umijemo (a bili su nepismeni, op. a.).
Odgovorila nam je da Cigani piu samo po nogama, i sve to ima na njoj napisano
to je dolje ispod koljena, gore iznad koljena neka ruke ne pruamo... Ne dam
gore; nijesam knjiga da me vi noas ovdje na slami otvarate i zatvarate. Ostavite
vi te moje noge kad ne umijete da itate; kad ne umijete, ja u vam kazati ta na
njima pie doi e Cigani!6
Kolektivna, plemenska komponenta u Sijarievom djelu
Jedna od prepoznatljivih karakteristika Sijarievog jezikog izraza u veini pria je
pisanje u prvom licu mnoine. Pisac na taj nain participira u svemu to se deava i uvodei
4

amil Sijari: Doi e Cigani, Naa snaha... str. 81.

Ibidem.
6
Ibidem, str. 82.
5

316/Godinjak 2013

amil Sijari (1913-1989): (povodom 100. godinjice roenja)

na mjesto pripovjedaa kolektiv, pleme, to je opet jedna od bitnih odrednica sandakog

kraja od kojeg se pisac rijetko kad odvaja. U tom kolektivitetu i jeste snaga i autentinost
specifine sredine, posebnih geografsko-klimatskih pojava i ljudi koji su gromade, opaljeni
suncem i vjetrovima, obdareni prirodnom inteligencijom i bistrinom. Skrivajui se iza
zamjenica mi, nas, naa, sebi daje slobodu da moe da se, identifikujui se s grupom, igra
s likovima koji su drugaiji, koji se ne uklapaju u pleme, a ono mi, to pleme, eli pomoi,
najee mu nehotice odmaui, dovodei ga u tragikomine situacije, i na kraju gurajui
u propast. U prii Kako smo enili erifa, erif postaje rtva nagovaranja da se oeni, udvarajui
se djevojkama po tuim selima, u pozajmljenom odijelu kupljenom od Cigana, bez vlastitog
identiteta, jadan i nikakav, dobijajui svaki put teke batine, od kojih na kraju umire, ,,oenivi
se crnom zemljom.
Na erife, na jadane, htjeli smo da s nevjestom spava, a nosimo te da pod crnom
zemljom spava!
Mrtvom se ovjeku ne moe dokazati, a mi smo htjeli ba sad dok ga nosimo, da svakom
na svijetu mrtvom i ivom, kaemo da smo uinili sve to smo mogli da se erif
oeni. Obukli smo ga u odijelo od ohe, i u tome odijelu kakvo niko od nas ne nosi,
slali ga u sela djevojkama. I lijepo smo ga uili: neka proe uz selo i niz selo desetak
puta nek ne ali odijelo ni na kii ni na suncu jer njegovo i nije, nek ne ali vrijeme
jer i onako kod kue nema posla... A to su ga tamo zbog njegovog etanja gore-dolje
po tuem selu i gledanja u prozore seljaci gonili i bili mi mu nijesmo krivi...Hrabrili
smo ga da izdri: A dotle, erife, nek ti nije krivo kad te izbiju; ne biju te zbog toga
to hoe da im ukrade brava iz tora to nije lijepo, nego djevojku iz kue, to je
lijepo, a uboj po tijelu zbog djevojke neto je to samo momcima pripada, kao erife,
rana na prsima junaka!7
U prii Naa snaha i mi momci dovedena snaha je naa, ona je poput lutke kojom su
svi zalueni, ona je neto to pripada svima, koju, na simbolikom planu, svi oboavaju, brinu
za nju, ,,foknerovski se poigravajui s njom dozivanjem kroz vlati ita. Veina Sijarievih
pria poinje, moglo bi se rei, pitomim opisima ljudi, situacija i pojava, da bi se odjednom,
neoekivano i pomalo bizarno, s dramskom napetou sve stubokom preokrenulo i ak
se iz ponekad kominih situacija odjednom preobratilo u tragediju i smrt.
Eros, tanatos, humor komponente su koje ine osnovu Sijarievog pripovijedanja.
Ponekad se ima osjeaj kao da se u silovitosti prianja utrkuju za dominacijom. Na poetku
navedene prie snaha je predmet elje, ona je igra, ona je sve, ali sve se mijenja kad poklekne
i ode s drugim dok je mu u vojsci, da bi se na kraju, poniena i po zakonima patrijarhalne
sredine vraena muu, objesila.
Mi smo u naem selu imali divnu snahu... Bila je srednjeg rasta, a nama se ba to
dopadalo to je srednjeg rasta... Bila je udata za jednog naeg komiju, kojeg smo
mirne due mogli da otpiemo iz naeg sela, i kojeg je i naa snaha mogla da otpie
isto tako kao i mi... Kad bi obukla svoju crvenu haljinu i stala da eta vie kue
po brijegu, koji se vidio sa svakog kraja naeg sela, mi smo onda znali da joj je
srce mirno i bili smo i sami tada mirni. A kad bismo joj se ponekad javili kroz

amil Sijari: Kako smo enili erifa, Naa snaha... str. 72.
Godinjak 2013/317

PAALI

vlati ita, i ona nam otud s brijega odgovorila isto tako kroz vlati ita, nas bi tada
spopala elja da joj se neprestano javljamo, a i nju bi tamo spopala elja da nam
neprestano odgovara i mi bismo se tada cijelo vee dozivali kroz ito, mi odovud,
ona otud, i bilo nam je svima ugodno, i nama i njoj.8
Osjeaj ,,ugode i spokoja biva poniten surovom realnou, neumitnom kaznom i
neminovno traginim zavretkom, kao u antikoj tragediji:
A sutradan smo kad smo doli u kuu koju smo okreili da naoj snahi bude prijatno,
zatekli u njoj udo; zatekli smo snahu objeenu... Mi smo zatim htjeli da se popnemo
gore na tavan i da joj sa grla odveemo konopac i spustimo je dolje na ruke, ali nam
njen brat nije dopustio, nego je presjekao konopac i ona je pala dolje pala je grozno
pred nae noge, a brat je njen tako i htio da ona padne odozgo s konopca.9
Sandaki motivi
Ako pratimo Sijariev rad od prve zbirke pria Ram Bulja, moemo, osim pripovjedakog
sazrijevanja, zapaziti i promjene u izboru tema i motiva, njihovu raznovrsnost koja je u poetku
iskljuivo vezana za Sandak i prolost, za likove visokih moralnih naela, tvrdoglave i
neumoljive i kad ljube, i kad mrze, osjeajne divove, portvovane majke, vuice, koje e zbog
morala i asti rtvovati i vlastitu djecu, borce koji su proli sve bitke i vraajui se kui
gube ivot, mirei se sa sudbinom koja im je to odredila jer postaju predmet krvne osvete.
U svakoj od pria kao u ogledalu bljesne neto prepoznatljivo jer sugestivnou svog pripovijedanja, kao arolijom, Sijari u nama samim probudi neto potisnuto i neizreeno. Tako u
prii Sablja kae: ,,... jer se svi mi u priama nalazimo, u njima je po dio naeg dijela, po
dio nae sudbine, pa je zbog toga, dobro sluati svaiju priu radi sebe.
Osim ve spomenutih, sandakih motiva, u njegovom proznom djelu istiu se motivi lirski
obojenih pria iz perioda turske vlasti, meu kojim se posebno izdvajaju Kad morija Sarajevo
smori, Top za Fejzagu, Stajanje starca pod prozorom i roman Raka zemlja Rascija.
Dirljiva pria Kad morija Sarajevo smori, sadrajno smjetena u vrijeme austrijsko-turskih
ratova i kuge o kojoj je pisao i Mula Mustafa Baeskija, govori o poasti koja je zadesila
ne samo Sarajevo nego i cijelu Evropu. Pria poinje pjesmom koju su preivjeli ispjevali
i tako sauvali od zaborava jedan dio prolosti:
Kad morija Sarajevo smori,
Te pomori i staro i mlado...
Od kua se zatvorie vrata,
Uz pragove poe mahovina,
Strehe plau a imaju za kim,
Kugo pusta , da te bog ubije!
(Kad morija Sarajevo smori, Naa snaha..., str. 102)

8
9

amil Sijari: Naa snaha..., str. 168.

Ibidem, str. 174.

318/Godinjak 2013

amil Sijari (1913-1989): (povodom 100. godinjice roenja)

Motivi traginih, izgubljenih linosti

Motivi rascijepljenih, podvojenih linosti, koje se ne snalaze u vremenu u kojem ive,
i koje su razapete nekim tajnim unutranjim i vanjskim silama, sujevjerjem i neznanjem,
osuene su na tragian kraj. To su ljudi obuzeti svojim snovima u koje jedino vjeruju, i
na kraju, ostvarivi ih, ostaju bez smisla ivota, sami i izgubljeni. Takav je Dimir Tuhovac
u prii Bunar, koji sanja vodu i u njoj cvijet bijel, a zaboravlja na stvarni ivot, rtvujui
ga radi ostvarenja sna. Nita manje nije tragian lik strica u prii Miris lia orahova,
za koga je, shvativi da je kupio kuu u ijoj neposrednoj blizini je orah, ije ga lie,
njegov miris i utanje stalno podsjeaju na to da blizina oraha po narodnom vjerovanju
donosi smrt, to postalo opsesija od koje stric, nekada glavni stup porodice, postaje samo
uplaena sjena koja lagano kopni i poprijeko umire dopustivi da ga sujevjerje proguta.
O sugestivnosti ove prie govori primjer jednog uenika koji je takoer kod kue imao
orah u blizini temelja i koji je ispriavi ocu o prii koju je proitao na sljedei as doao
ozaren i skoro pobjedniki izjavio: Moj babo je sruio onaj na orah!
Ranije sam napomenula da su humor, komino i tiha pieva ironija prisutni u priama koje
govore o ljudskom neznanju, ludosti i primitivizmu. Jer kako bi drugaije mogli objasniti
postupke ljudi u prii Kamen koji svog sumjetanina Bahta, da bi ga izlijeili, zatrpavaju
vruim kamenjem, zidajui na njemu zid, a ubijeeni da mu ine dobro, dok ga ivog ne
zatrpaju i umore. Takve su i prie Roak, Talak, Skaka, a slinih motiva ima i u
romanima Bihorci i Raka zemlja Rascija.
enski likovi
Osim ve spomenutih motiva, neizostavno je naglasiti da enski likovi zauzimaju posebno
mjesto u Sijarievom djelu. Oni svjedoe o mjestu i ulozi ene u patrijarhalnoj sredini u
vrijeme velikih historijskih previranja na naim prostorima. Sve ,,Sijarieve ene su kao
potka bez koje se ne moe zamisliti nijedno tkanje, dobile su razliite uloge u njegovim
priama, smjetene su u razliite sredine i ine lepezu od onih grubih, potinjenih, zarobljenih
i obeaenih pa do onih namirisanih, bijelih, u utavoj svili i kadifi, od moralnih i nepokolebljivih
do nevjernica i preljubnica. Potresna je slika zarobljenih i obeaenih djevojaka u romanu
Raka zemlja Rascija, u kojoj prepoznajemo vrijeme koje je Sijari opisao a da se ovdje jo
ni slutilo nije:
To je da se skameni, ta ovjek moe da vidi kad se zarati... One su djevojke jadne
sirotice. Ako oca imaju, vie ga nemaju, ako majku imaju vie je nemaju i jo su ovdje
kod nas mukaraca, i gole... inilo se da su tu samo svojim tijelima a bez due; od
njih kao da su ostale samo njihove sjenke, tu po travi. Nijesu vie bile ni djevojke,
ni enska bia nego kao razruen duan u kojem se areni tek pokoje puce...10
Zanimljive su i prie o Todori, Jagliki, udovici, hodinici, Nurovoj eni za koju pisac
kae: ,,Samo je jedna tuga na zemlji: ona kad se izjutra mlada ena izvlai iz postelje u
kojoj je no provela sa starcem. enski likovi isprepleteni su s historijskom tematikom,
one su te koje su iz pozadine odreivale tokove ivotnih pria na ovim prostorima.
10

amil Sijari: Raka zemlja Rascija, str. 162.

Godinjak 2013/319

PAALI

Historijski motivi
Historijski motivi u Sijarievim romanima razlog su vie za ponovno iitavanje i sklapanje
mozaika sa djelima sline tematike drugih pisaca, kao to su Seobe Miloa Crnjanskog, neki
od romana Mirjane uri-Habjanovi, Ive Andria, Bore Stankovia, Mee Selimovia.
Prosto je nevjerovatno kako se od svih tih djela sloi jedna slika Balkana s tragedijom
naroda koji ga naseljavaju, oduvijek ratuju, negiraju se meusobno, protjeruju, mrze, vole,
mijeaju, bez pobjednika i pobijeenih, umiru, a Bosna, Sandak... Raka, ostaju, ive. ive,
izmeu ostalog i u djelu amila Sijaria.
Sa vaom odivom Oliverom, kerkom kneza Lazara a enom cara Bajazita dola je
rakija na turski dvor. Zao miraz vae odive. Njen brat Vuk pijan se valjao po odajama
svoga zeta cara Bajazita; Jedrene su strahovale, telali su izvikivali da se narod
sklanja kad se, pijan, Vuk otisne niz ariju, sa sabljom u rukama, sa kaftanom na
leima, sa elenkom na glavi kad stane na dvoboj da izaziva cijele Jedrene. Niko
mu nije izlazio, bojei se da nije i suvie pijan, jer tada je straan. Poslije je dola
vaa druga odiva na dvor. Bila je to Mara, kerka vaeg despota ura, ena cara
Murata Drugog, i ona sa mirazom sa rakijom!
Epsko, dramsko i lirsko u Sijarievom djelu
Sijari se u svojim priama majstorski poigravao kombiniranjem epskog, lirskog i
dramskog. Neka od njegovih djela su zahvaljujui tome ekranizovana, a veina pria su prave
,,male drame koje bi uz neznatan napor mogle scenski da se postave i priblie iroj publici.
Jedna od takvih pria je Gdje su ona prava vrata o vojniku emsi Bajriu i njegovoj ljubavi
prema Sarajki djevojci, o njegovom umijeu prianja kojim i ednog preko vode prevodi. Taj
,,edni je djevojka Hajra. Jedan dio te prie, donekle dramski uoblien, jo jednom potvruje
kako je u Sijarievom djelu prisutna magija pripovijedanja zasnovana na nevjerovatnim
dramskim sukobima, nadahnuta izvornim ivotnim situacijama.
Gdje su ona prava vrata
Carski vojnik, nizam emso Bajri, zaljubi se u djevojku Hajriju iz mahale Bistrik na
lijevoj obali Miljacke i izgubi pamet. Njegovim drugovima,vojnicima kao i on, nije
bilo ao to je emso izgubio pamet; govorili su da jedan seljak iz Korita iz
najgoreg sela na svijetu, u kojem po svu no urlaju vuci i motaju se hajduci, u kojem
se ne veera ako se rua jer se nema ta, u kojem ljudi konopcima biju ene i ne
razlikuju se od volova a djeca od teladi da jedan emso, iz takvog sela Korita
izmeu Akova i Sjenice, iz planine i divljine, nije ni imao pameti pa je nije mogao
ni izgubiti, i nisu ga alili...Nisu ga razumjeli... Nije ni on sam sebe razumio: bio
se zapalio od ljubavi i sav gorio... Stajao je uvee u sokaku s ove strane dama. A
ona je stajala u sobi, s one strane dama. A da bi se jo vie jedno drugom primakli
ona bi, polako da se ne uje, odkrinula prozor. A tada, kad bi ga odkrinula, vojnik
iz divljeg sela Korita, nizam emso, izgubio bi i srce, koje je imao, a i pamet, koju
nije imao, i ostajale mu samo rijei hiljadu rijei iz jedne glave. Umio je da joj
pria... Da joj veze... Da djevojci gradi zlatne dvore u koje e je, ako ona hoe, uvesti
im ga puste iz vojske... Rekao joj je da su ta Korita jedna velika varo, malo vea
ili manja od Sarajeva i da se nalaze izmeu Akova i Sjenice...
320/Godinjak 2013

amil Sijari (1913-1989): (povodom 100. godinjice roenja)

Kad bi se ti obrela u Stambolu, pa na sokaku srela ovjeka i pitala ga koje su varoi

najvee on bi ti nabrojao dvije-tri a etvrta bi bila Korita; ne znam bi li Sarajevo
pomenuo... Kod nas dolaze iz Stambola te se ene, a ne vjerujem da neko kod vas
dolazi da se oeni. Nae su djevojke najljepe, one su tanke, tanke, a visoke, ruke
i noge su im bijele, lijepe, a oi kakve hoe; crne, zelene, i drukije; imali smo jednu
djevojku sa jednim okom, sa lijevim, a da je imala i drugo za cara bi se mogla udati...
A gdje ivi, jadan? Ima li kuu u tim Koritima?
Gdje ivim...! Kako bih ovoliki porastao kad ne bih imao gdje da ivim. I rodio sam
se, i porastao, ivim na vrh ardaka. Nesrean sam zbog tog mog ardaka! Na tri
je kata! A ja sam na najviem. Pa mi se muno peti uz toliko katova... Kad sam gore,
na ardaku, ja sjednem i gledam Korita. to bi za tebe bilo lijepo da sjedne gore
i da gleda: hoda po sobi u papuama a kad se nahoda, sjedne te gleda Korita,
a ona puna duana, u duanima o ivijama sve vise areni erdani i sve nou po
sokacima sijaju fenjeri i oi da izgubi gledajui ovamo i onamo; blago onoj djevojci
to nije imala jedno oko pa nije mnogo vidjela, mi sa dva oslijepiemo od gledanja
arenih Korita... Odkrini malo vie taj pender. Kod nas u Koritima djevojke sasvim
otvore prozor i momku prue obadvije ruke da ih dri u svojima i pokraj srca; kod
nas je to dobro od djevojaka a kod vas ne valja; kad te odvedem u Korita vidjet
e ta tamo djevojke rade.
A to da me vodi?
Da mi eta po ardaku, sve u papuama, sve iz jedne sobe u drugu; zapalio bih
ga kad te ne bih odveo u moj ardak.
teta ti je da zapali ardak!
Zapalio bih ga cijelog! Sva tri kata. Poslije bih otiao u Stambol i ne bih se vraao!
U Stambol, diko, a jesi l bio u Stambolu?
etao po njemu kao po Koritima. Da me sudbina nije dovela tebi i oenio bih
se iz Stambola. Ali mi sudbina odredila da se oenim iz Sarajeva.
Kojom ti je odredila da se oeni iz Sarajeva?
Ne znam, tebi ne nalazim greke, sem to taj dam ne otvori no me mui...
Hajra je povjerovala u sve emsine prie, povjerovala mu je i u ardak, i u drvo,
i u ptice, i u vodu, mnogo joj se svialo to umije da pria.
Hajde da te vodim!
Ne smijem, daleko je.
Ne boj se, vodiu te sve po noi. Odvee tebe tvoj hajduk sve kroz goru zelenu;
s brijega e se okrenuti da jo jednom vidi Sarajevo a poslije e gledati Korita.
Blago sunce kupalo je crne borove ume oko sela, odbijalo se od golog bijelog
kamenja i treperilo... Od ume, pa tamo dalje niz kamenjar, poinjale su male, za
zemlju prikrpljene kuice od drveta na kojima su se crnili krovovi od borove kore;
da ti krovovi nisu bili crni, selo ne bi izgledalo tuno.
Vidi li one kue...?
Vidim. to su male!
Male su zato da ih vjetar ne odnese, digne vjetar po cijelu kuu i odnese je. Pa
ljudi tre da stignu svoju kuu ali je vjetar bri.
Koliko imamo do tvojih Korita ?
Godinjak 2013/321

PAALI

Jai konja i ne pitaj.

Nemoj me provoditi kroz ovakva sela, mene je strah; ja ovo nisam vidjela, ja sam
gledala Sarajevo, ja u da zamurim.
Neu te vie ni kroz jedno provesti. A ovo je selo lijepo, meni je ovo selo najljepe.
Svaka je srena koja se uda u ovo selo.
Ja ne mogu da ga gledam.
A ja ga gledam otkad sam se rodio. I gledau ga dok ne umrem. I ti sa mnom.
Koliko imamo do Korita?
Do onih Korita sa arenim duanima o kojim sam ti priao neemo nikad stii.
Ni do onog mog ardaka od tri kata; imao je tri kata kad sam ti u Sarajevu priao
pod prozorom, a sad nema nijednog. Neemo stii ni do onog drveta to na njemu
ptice pjevaju... Moja sestro, da te tako zovnem i da ti vie ne laem, ovo su ti ona
moja Korita! A ona kua to je na kraju vidi ona ti je onaj moj ardak! Doli
smo u moja Korita! Vidi da u njima nema duana; to e ti duani, ja sam ti duan.
Ja tvoj duan, ti moj duan. Ne treba ti nita drugo da gleda sem mene. Ti mene
i ja tebe. Da se gledamo dok smo ivi.
Pa ti si mi lagao...
Kod nas se nijedan momak ne bi oenio kad ne bi djevojku lagao. Neu te vie
lagati, ne treba mi da te laem kad sam te doveo u Korita, niko od nas ne lae kad
se oeni. to da se lae svoju enu, lagao je kad je bio momak a ona djevojka, ne
treba mu vie.
(Tekst je dio izlaganja sa obiljeavanja stogodinjice roenja amila Sijaria koje je
odrano u julu 2013. u Brkom.)

AMIL SIJARI (1913-1989):

(ON THE OCCASION OF MARKING A CENTENARY OF HIS BIRTH)
Melika Paali
Summary
amil Sijari was a writer whose writing was based on myths and legends which he
revived in his timeless stories and met with ordinary peoples destinies and incredible
situations. He wrote about the constant struggle of a man with himself, about the relationship
between man and woman, a man and nature, from which he has emerged and for which
he has primeval bound. Novels formed on historical basis acquainted us with tragic and
sometimes comical stories of Balkan man, divided between East and West, between faith
and unbelief, between the Turks and the Austrians and many other rappers established
long time ago on the borders of this area. In his extensive literary work he included a wide
fan of themes, motifs and forms, with sometimes uneven power of expression, but always
with an amazing sense of story-telling.
Key words: amil Sijari, Bosniaks literary critique

322/Godinjak 2013

UDK 929 Mujezinovi, M.:28

Osvrt na ivot i nauni doprinos Mehmeda

Mujezinovia: (1913-1981-2013):
u povodu stogodinjice roenja
Enes Pelidija
Filozofski fakultet
Sarajevo

Meu istaknutijim orijentalistima i osmanistima XX stoljea iz Bosne i Hercegovine

nezaobilazno je ime Mehmeda Mujezinovia. Naunim radom bavio se pune etiri decenije.
Brojne radove, priloge i osvrte objavio je u vie strunih asopisa, kao i nekoliko listova.
Panju naune javnosti skrenuo je na sebe svojim radovima, a kasnije i knjigama o islamskoj
epigrafici Bosne i Hercegovine, kao i ire regije. Struno, jasno i precizno pronaao je
brojne natpise na osmansko-turskom, arapskom i perzijskom, te ih preveo na bosanski jezik.
Time je iz zaborava istrgao na stotine manje poznatih linosti koje su u svome vremenu
na ovim prostorima, ali i u drugim dijelovima Osmanskog carstva, ostavile vidne i vrijedne
tragove. Meu njima su mnoge poznate linosti, kao i pojedinci o kojima se do objavljivanja
islamskih epigrafskih natpisa malo ili nikako nije znalo. Zahvaljujui tome, Mujezinovi je
svojim radom uspio oivjeti itave biblioteke u kamenu. Naalost, jedan dio tih kulturnohistorijskih spomenika je uniten u posljednjoj deceniji XX stoljea, ali pisani tragovi u
Mujezinovievim knjigama su ih za sva vremena sauvali.
Kljune rijei: Mehmed Mujezinovi, osmanisti, islamska epigrafika, Bosna, Hercegovina,
niani, tarihi, mektebi, medrese, tekije, spomenici kulture

a) Biografski podaci
eu znaajnijim osmanistima Bosne i Hercegovine XX stoljea koji su svojim
radom i djelima ostavili neizbrisiv trag nezaobilazno je ime Mehmeda Mujezinovia. Na njegov ivotni i nauni put nesumnjivo je utjecala i porodina
tradicija. Rodio se u obrazovanoj sarajevskoj porodici Mujezinovia. Njegov otac hafiz Mustafa
Mujezinovi (1883-1946) bio je obrazovana i cijenjena linost. Hafiz Mustafa je pored
mektepskog obrazovanja zavrio i rudiju.1 kolovanje je nastavio u sarajevskoj medresi Ismail

Rudije su bile prve dravne svjetovne kole u Osmanskom carstvu. Sa radom su poele sredinom
XIX stoljea. U njima su se upisivali uenici koji su zavrili sibjan mekteb, kao i djeca iz
Godinjak 2013/323

PELIDIJA

ef. Misrije, koja je bila poznatija pod imenom Atmejdanska.2 Dalje kolovanje nastavlja
u Dar-ul-mualliminu3. Mustafa Mujezinovi je i ovu kolu zavrio sa odlinim uspjehom
1909. godine. Ve 17. maja 1909. godine imenovan je za imama i hatiba Vekil Harove damije
(Hadijska). Povjereni imamski poziv u ovoj damiji uspjeno obavlja u naredne etiri decenije,
do smrti 1949. godine. U meuvremenu je nauio cio Kuran napamet i time stekao zvanje
hafiza. Zahvaljujui obrazovanju i pedagokim sposobnostima, bio je uitelj u vie kola.
Od 1936. do smrti 1949. godine radio je kao nastavnik Islamske enske vjerske kole, u narodu
poznatije pod imenom enska medresa. Drao je dopunsku nastavu za djecu mnogih znaajnijih
Sarajlija. Savremenici su ga znali kao tihu, nenametljivu linost, koja je u drutvu bila potovana
i rado sluana.4 Ovakve osobine su krasile i njegovog sina Mehmeda Mujezinovia. Mehmed
je roen je u Sarajevu 29. jula 1913. godine. Poslije zavrene osnovne kole, dalje obrazovanje
nastavio je 1927. godine u Gazi Husrev-begovoj medresi, koju je zavrio u redovnom roku
1935. godine. Dalje obrazovanje tee u Vioj islamsko-erijatsko-teolokoj koli, gdje je
diplomirao u junu 1939. godine. Zatim slijedi vojni rok 1940. godine, a do 1945. godine radi
kao profesor-vjerouitelj na srednjim kolama u Sarajevu. Istovremeno je aktivan i u radu
El-Hidaje. Od druge polovine 1945. godine radi kao profesor prvo enske, a zatim i muke
Gazi Husrev-begove medrese. Profesorski poziv u medresi naputa u augustu 1949. godine.
Tada se zapoljava na mjesto korektora u Dravnoj tampariji. U to vrijeme ui i grafiki
zanat. Kao jedan od istaknutijih uenika akademika Hamdije Kreevljakovia, koji je o
svojim uenicima vodio panju i usmjeravao ih u profesionalnom pozivu, Mehmed je 1951.
godine primljen na mjesto referenta za orijentalnu odnosno islamsku epigrafiku u Zavodu
za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine. Na tom radnom
mjestu ostao je do odlaska u penziju u zvanju naunog saradnika 1. januara 1980. godine.
Steeno znanje bit e mu dragocjeno za struni i nauni rad do kraja ivota.
Uporedo sa tim poslom vrio je imamsku i hatibsku dunost u Vekil Harovoj ili Hadijskoj
damiji. U tome zvanju naslijedio je oca Mustafu, koji je ovu asnu slubu obavljao punih
36 godina. Njegov sin Mehmed je na ovoj dunosti bio narednih 35 godina. Time je steenu
naobrazbu upotpunjavao praktino i teoretski. Po miljenju njegovih kolega, Mujezinovi
je bio dobar poznavalac islamske mistine filozofije (tesavvuf). Iz ove discipline je drao
vie predavanja i objavio nekoliko radova. Posebnu je panju posveivao Delaludinu Rumiju

drugih konfesija koja su znala itati i pisati. Rudije su odgovarale nioj srednjoj koli. U toku
etverogodinjeg kolovanja njeni uenici su se osposobljavali za nia inovnika zvanja. Vidi: Hajrudin uri: Muslimansko kolstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. godine. Sarajevo: 1983, 135, 136.
2
Ismet Kasumovi: kolstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave.
Mostar, 1999, 172-180.
3
Dar-ul-muallimin je kola za obrazovanje mektepskih uitelja. U Sarajevu je ova kola poela sa
radom 1869. godine. Uenici su u toku trogodinjeg kolovanja sticali ope obrazovanje iz vie
predmeta. Poslije okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine je ukinuta. Njen rad je obnovljen
1891. godine. Od 1914. godine, umjesto trogodinje, uenici pohaaju nastavu etiri godine. kolske
1917/1918. godine Dar-ul-muallimin se ujedinjuje sa Gazi Husrev-begovom medresom, te time
prestaje i njen rad. H. uri: Muslimansko kolstvo, 241-245.
4
Hfz. Mahmud Tralji: Istaknuti Bonjaci, drugo dopunjeno izdanje. Sarajevo, 1998, 219-224.
324/Godinjak 2013

Osvrt na ivot i nauni doprinos Mehmeda Mujezinovia: (1913-1981-2013):

u povodu stogodinjice roenja

i njegovoj Mesneviji. Pored ostalog, redovno je pohaao tzv. privatne dersove kod najpoznatijih
sarajevskih alima, kao to su bili: Muhamed ef. Tufo, Ahmed ef. Burek, hadi Mehmed ef.
Handi, Kasim ef. Dobraa i hadi Mujaga Merhemi. Zahvaljujui predavanjima navedenih
linosti, usavrevao je znanje iz arapskog, osmansko-turskog i perzijskog jezika. Osim toga,
stalno je itao strunu literaturu na ovim jezicima. Vremenom je postao jedan od najcjenjenijih
orijentalista. Meu znaajnijim aktivnostima u kojima je Mujezinovi ostavio vidan trag
je i njegovo angairanje u pokretanju i tampanju asopisa Anali Gazi Husrev-begove
biblioteke. Od njegovog prvog broja koji je publikovan 1972. godine u narednih est brojeva
do smrti bio je lan Redakcije i njegov tehniki urednik. Takoer je bio i lan Savjeta Gazi
Husrev-begove biblioteke. Sve navedeno vremenom je imalo direktnog utjecaja na nauni opus
ovog vrijednog orijentaliste i osmaniste.
b) Nauni opus
U toku svog ivotnog vijeka Mehmed Mujezinovi je najvei dio vremena posvetio
nauci i naunom radu. Savjestan, odgovoran, uvijek je vodio rauna da sve ono o emu
govori i pie bude tano, jasno i precizno. Rezultat takvog rada su sedam napisanih i objavljenih
knjiga i broura, te 82 rada. Radove je objavio u vie strunih asopisa i listova. Izmeu
ostalog 12 u Glasniku Vrhovnog islamskog starjeinstva (Glasnik VIS-a), 17 u El-Hidaji, sedam
(7) u Prilozima za orijentalnu filologiju, 18 u Naim starinama, tri (3) u Starinama Kosova
i Metohije, sedam (7) u Analima Gazi Husrev-begove biblioteke, etiri (4) u Takvimu, tri (3)
u listu Preporod, dva (2) u Bakije Almanah, dva (2) u Islamskoj misli, te preostalih sedam
(7) u asopisima, manjim publikacijama i u listovima Odjek, ivot, Bilten Zavoda za likovne
umjetnosti JAZU, Novopazarski zbornik, ebi-arus, Islamski obiteljski ivot i Zemzem.5
Gledajui cjelokupni nauni opus ovog cijenjenog osmaniste, moe se vidjeti da je iza
sebe ostavio veliki nauni trag u daljem poznavanju prolosti Bosne i Hercegovine osmanskog
perioda. Brojne studije, lanci, prilozi, osvrti i prijevodi mogu se grupisati u etiri osnovna
historijska podruja: (1) predstavljanjem graditeljskog nasljea u odreenju kronogramskih
svjedoanstava; (2) prevoenje kronogramskih svjedoanstava iz raznolikih grafijskih i
jezikih oblika u bosanski jezik; (3) prevoenje bonjakih knjievnih djela nastalih na
arapskom, turskom i perzijskom jeziku; i (4) tumaenje oblika i sadraja u bonjakom
nasljeu i predanju.6
1. Prva faza naunog rada (1940-1965)
U prvih 17 radova koje je objavio izmeu 1940. i 1945. godine u El-Hidaji Mehmed
Mujezinovi je najvie pisao o pojedinim istaknutijim linostima iz blie i dalje prolosti, te

Mahmud Tralji: Bibliografija Mehmeda Mujezinovia. Anali Gazi Husrev-begove biblioteke,

knjiga IX-X, Sarajevo, 1983, 329-333.
6
Rusmir Mahmutehaji: Mehmed Mujezinovi i bonjako predanje: zapis kazivanja u asu
sjeanja petnaest godina nakon Mujezinovieve smrti. Sarajevo, 7. studenoga 1996., as sjeanja
Mehmed Mujezinovi (1913-1981), Sarajevo, 1996, 38.
Godinjak 2013/325

PELIDIJA

na temu o islamu.7 U periodu od 1946. do 1951. godine nije objavio nijedan rad. Vjerovatno
su profesorske obaveze u Gazi Husrev-begovoj enskoj i mukoj medresi, kao i dunost
sekretara u ovoj koli,8 te druge okolnosti utjecale na takvo stanje. No, vjerovatno je i u
tom periodu zapoeo pisati svoj prvi rad na temu islamske epigrafije. To nam potvruje
rad objavljen na ovu temu pod naslovom Turski natpisi u Sarajevu iz XVI vijeka.9 I narednih
godina u strunim asopisima objavljuje radove na temu islamske epigrafije. Meu njima su:
Turski natpisi XVI vijeka iz nekoliko mjesta Bosne i Hercegovine,10 Damija bobovakog
Dizdara Osmanage u Janjiima, Iz istorije naih vakufa,11 Obnova natpisa na Sokolovievom
mostu u Viegradu,12 Damija u Ustikolini,13Musafirhana i tekija Isa-bega Ishakovia u
Sarajevu,14 Epigrafika i kaligrafika pjesnika Mehmeda Mejlije,15 Autogram Evlije elebije
u trijemu damije Alade u Foi,16 Kaligrafski zapisi u Sinanovoj tekiji u Sarajevu i njihova
konzervacija,17 Konzervacija Hadi Sinanove tekije u Sarajevu,18 Konzervacija nadgrobnog
spomenika Ferhada, sina Skenderova u Tenju,19 Turski natpisi iz XVI vijeka u Bosni i
Hercegovini,20 Stari Alifakovac u Sarajevu,21 Groblje na Kovaima u Sarajevu i pitanje
njihova ureenja,22 Bibliografija tampanih radova u Naim starinama, I-X po materiji,23
Turski natpisi iz XVII vijeka u nekoliko mjesta Bosne i Hercegovine i Natpisi na nadgrobnim

M. Tralji, 45-46.
M. Tralji: Mehmed Mujezinovi. 211.
9
Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom: II,
1951, Sarajevo, 1952, 95-114.
10
Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom: IIIIV/1952, Sarajevo, 455-484.
11
Glasnik Vrhovnog islamskog starjeinstva FNRJ, XVI/1953, br. 5-7, 141-143.
12
Nae starine, Godinjak Zemaljskog zavoda za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti
Narodne Republike Bosne i Hercegovine, I/1953, Sarajevo, 1954, 183-188.
13
(u koautorstvu sa Evangelosom Dimitrijeviem), Nae starine, Godinjak Zemaljskog zavoda
za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Narodne Republike Bosne i Hercegovine, II/1954,
Sarajevo, 1954, 217-220.
14
Isto, III/1956, Sarajevo, 1956, 245-252.
15
Isto, IV/1957, Sarajevo, 1957, 131-168.
16
Isto, IV/1957, Sarajevo, 1957, 291-29.3
17
Isto, V/1958, Sarajevo, 1958, 95-104.
18
Isto (u koautorstvu sa Matom Bikom), VI/1959, Sarajevo, 1959, 161-166.
19
Isto, VI/1959, Sarajevo, 1959, 247-250.
20
Prilozi za orijentalnu filologiju, VIII-IX/1958/59, Sarajevo, 1960, 181-191.
21
Nae starine, Godinjak Zemaljskog zavoda za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti
Narodne Republike Bosne i Hercegovine, VIII/1962, Sarajevo, 1962, 119-138.
22
Nae starine, Godinjak Zavoda za zatitu spomenika kulture S.R. Bosne i Hercegovine, IX/1964,
Sarajevo, 1964, 123-132.
23
Isto, X/1965., Sarajevo, 1965, 267-274; 275-283.
8

326/Godinjak 2013

Osvrt na ivot i nauni doprinos Mehmeda Mujezinovia: (1913-1981-2013):

u povodu stogodinjice roenja

spomenicima Suzi-elebije i Neharija u Prizrenu,24 Turski natpisi u Travniku i njegovoj

okolini,25 Ferhadija damija u Sarajevu (U povodu konzervatorskih radova na objektu
izvrenih u 1964-1965. god.,26 Kronogram na novopazarskoj banji.27 Meu zapaenijim
Mujezinovievim radovima iz prvih decenija njegovog naunog opusa je i pisanje o epigrafiarima: Merhum ejh Sejfudin Fehmi ef. Kemura kao epigrafiar28 i Mehmed Enveri
Kadi kao epigrafiar29 te Kolekcija orijentalnih rukopisa Biblioteke Mehmed-paine damije
u Prizrenu.30
2. Druga faza Mujezinovievog naunog opusa (1965-1981)
Ve u ovo vrijeme Mehmed Mujezinovi je svojim znanjem orijentalnih jezika i sa vie
objavljenih radova skrenuo panju istaknutijih osmanista. Vjerovatno je Mehmedovo druenje
i razgovor sa kolegama dr. Hazimom abanoviem i Salihom Trakom doprinio da u narednom
periodu intenzivnije radi na prevoenju znaajnijih djela pisanih na osmansko-turskom
jeziku, kao i itanju svih vrsta natpisa na brojnim nianim istaknutijih linosti, ali i brojnih
drugih ljudi, te natpisa na sakralnim i profanim objektima nastalim u osmanskom periodu
u Bosni i Hercegovini. O tome Salih Trako: ... tada smo se esto viali i kontaktirali. U
to vrijeme, u razgovorima sa rahmetli Hazimom abanoviem, rodila se ideja o radu na
islamskoj epigrafici i spomenikim natpisima, kao i na prevoenju Ljetopisa Mula Mustafe
Baeskije. Ukratko, bez razmiljanja sam pristao na Mehmed ef. poziv.... Bila je to sretna
prilika da se uz glavni zadatak, ubiciranje i opisivanje nekropola, usput prikupe podaci
o mezarovima znaajnijih linosti u muslimanskim grebljima, iitaju i ispiu tarihi na
nianima i uope na spomenicima, dakle, da se prikupi materijal o islamskoj epigrafici...
to se tie muslimanskih grebalja, a to je bio na usputni posao, u njima smo pronalazili
niane znaajnijih linosti, a to su bili uglavnom niani umjetniki isklesani i sa uklesanim
tarihima, to je bilo od posebne vanosti za na zadatak. Takve niane smo istili zelenom travom
ili kredom u boji, osvjeavali tekst tariha i ako je bilo mogue odmah iitavali i ispisivali
tarihe; ako itanje nije uspijevalo, tarihe smo fotografisali i kasnije iitavali.

24

Prilozi za orijentalnu filologiju, XII-XIII/1962/63, Sarajevo, 1965, 175-207 i 265-268.

Prilozi za orijentalnu filologiju, XIV/XV/1964/65, Sarajevo, 1969, 141-187; Prilozi za orijentalnu
filologiju XVI/XVII/1966-67, Sarajevo, 1970, 213-306.
26
Nae starine, Godinjak Zavoda za zatitu spomenika kulture S. R. Bosne i Hercegovine, XI/1967,
Sarajevo, 1967, 59-66.
27
Prilozi za orijentalnu filologiju, XX-XXI/1970/71, Sarajevo, 1974, 437-484.
28
Glasnik Vrhovnog islamskog starjeinstva u FNRJ, XXI/1958, br. 3-5; br. 6-8, Sarajevo, 1958,
158-167; 285-308.
29
Isto, XXII/1959, br. 4-6, Sarajevo, 1959, 175-76; Isto, XXIII/1960, br. 1-3; br.7-9; br. 10-12;
Sarajevo, 1960, 12-19; 316-326; 466-481.
30
Starine Kosova i Metohije, Antikitete te Kosove e Metohius, Antiquites de Kosovo et Metohija,
Oblasni zavod za zatitu spomenika kulture, II-III/1963, Pritina, 1963, 197-203 + 4 lista faksimila.
25

Godinjak 2013/327

PELIDIJA

Ovo terensko istraivanje zapoeli smo (prema planu) od Gornjeg Vakufa sa okolinom
pa nastavili preko Bugojna, Donjeg Vakufa, Travnika, Novog Travnika, Visokog i Kiseljaka,
obiavi sva mjesta i terene okoline... Imao sam, dakle, samo jednu kratku epizodnu ulogu
u velikom Mehmed ef. viegodinjem zadatku na prikupljanju, prevoenju i strunoj obradi
i sistematiziranju bogate islamske epigrafije u Bosni...31
Kao to mu je profesor Hamdija Kreevljakovi pomogao da se zaposli u Zavod za zatitu
spomenika kulture, tako ga je kasnije dr. Hazim abanovi ohrabrio da sa veim intenzitetom
nastavi zapoeti rad na islamskoj epigrafici. Orijentalista Salih Trako proveo je godinji
odmor na navedenom podruju iitavajui zajedno sa g. Mujezinoviem tarihe sa brojnih
niana i drugih objekata. U prevoenju Baeskijinog Ljetopisa Mujezinoviu su pomagali
prijatelji. O tome hafiz Mahmud Tralji pie: Kad je Mehmed ef. preveo s turskog jezika
Medmuu Mula Mustafe Baeskije, dva puta smo zajedniki proitali prijevod i opremili
ga potrebnim biljekama... Kako je Mehmed ef. pored posla u Zavodu, ee morao ii na
teren, a urilo se sa izdavanjem Baeskijine Kronike, izradio sam rjenik turcizama i manje
poznatih rijei. Svi nedostaci u rjeniku idu na moju a ne Mehmed-efendijinu adresu.32
Tada je izalo prvo izdanje Baeskijinog Ljetopisa.33
Zbog velikog interesovanja, izdavaka kua Veselin Maslea u svojoj poznatoj ediciji
Kulturno nasljee pokazala je interesiranje da se ovo djelo ponovo tampa. Kako u prvom
izdanju nije preveo dio Baeskinog Ljetopisa koji se odnosi na hiaje i druge zabiljeke, to
je ovoga puta pristupio i njihovom prijevodu. Bilo je to u zadnjim godinama ivota Mehmeda
Mujezinovia. O tome prof. dr. Fehim Nametak pie: Kao da je predosjeao da mu se pribliava
smrt jednog dana mi je donio prijevod veeg dijela Baeskijinih hiaja i traio da to nastavim
i zavrim. Drugo izdanje Ljetopisa sadri i ove hiaje. Baeskija je od Mujezinovievog
prijevoda inspirirao mnoge knjievnike, folkloriste, muzikologe i druge da dalje tragaju
za vrijednotama ovog dijela. Mnogi pri tome i ne pomiljaju na to kako je iz dosta neitkog
rukopisa, starog gotovo 200 godina, bilo teko iitavati Baeskijine poruke.34 Tako je
dolo do tampanja drugog, a zatim i treeg izdanja Baeskijinog Ljetopisa.35 U nastojanju
da itaocu prui to bolji i struniji prijevod, Ljetopis je snabdjeven i sa preko 700 biljeaka,
te rjenikom manje poznatih rijei sa blizu 600 pojmova.36 Na ovom mjestu oko prevoenja
31

Salih Trako, Jedan godinji odmor sa Mehmed ef. Mujezinoviem: as sjeanja, Mehmed Mujezinovi (1913-1981), Sarajevo, 1996, 26, 27.
32
Hafiz M. Tralji: Poznanstvo, prijateljstvo i suradnja, 12.
33
Mula Mustafa evki Baeskija: Ljetopis 1746-1804. Prevod s turskog, uvod i komentar Mehmed
Mujezinovi. Sarajevo: Veselin Maslea, 1968, 490+2 (Biblioteka Kulturno nasljee).
34
Fehim Nametak: Sjeanje na Mehmed ef. Mujezinovia, as sjeanja Mehmed Mujezinovi
(1913-1981). Sarajevo, 1996, 16, 17.
35
II izdanje: Mula Mustafa evki Baeskija: Ljetopis (1746-1804), Prevod s turskog, uvod i komentar
Mehmed Mujezinovi, Biblioteka Kulturno nasljee, Veselin Maslea, Sarajevo. 1987.
472; III izdanje: Mula Mustafa evki Baeskija: Ljetopis (1746-1804) Prevod s turskog, uvod i
komentar Mehmed Mujezinovi. Pogovor: Fehim Nametak, Biblioteka Kulturno nasljee,
Publishing, Sarajevo, 1997, 472.
36
M. Tralji: Mehmed Mujezinovi, 215.
328/Godinjak 2013

Osvrt na ivot i nauni doprinos Mehmeda Mujezinovia: (1913-1981-2013):

u povodu stogodinjice roenja

Ljetopisa jasno je ukazano da Mehmed Mujezinovi nije bio sujetan ovjek i da je sa puno
povjerenja traio savjete, miljenje i pomo od svojih prijatelja i kolega. Tako je postupao
i u drugim slinim situacijama.
Sljedei znaajan Mujezinoviev nauni rad bio je o Gazi Husrev-begovoj biblioteci
u Sarajevu. Ovaj rad tampan je u posebnom izdanju pod naslovom Gazi Husrevbegova
biblioteka.37 Tema o Gazi Husrev-begovoj biblioteci zaokupljala je Mujezinovia tokom
cijelog njegovog naunog rada. To je i razlog da o njenom znaaju i ulozi pie i u narednom
periodu. Zajedno sa svojim prijateljem i kolegom hafizom Mahmudom Traljiem napisao
je vei rad pod naslovom Gazi Husrevbegova biblioteka. Ovaj rad je, pored bosanskog,
preveden i tampan posthumno kao posebno izdanje na arapskom i engleskom jeziku.38
Stalna istraivanja i rad u ovoj znaajnoj naunoj ustanovi koja uva neprocjenjivo arhivsko
blago historije Bosne i Hercegovine, posebno njenog osmanskog perioda, rezultirali su
pisanjem novih radova koji su objavljeni u asopisu Anali Gazi Husrev-begove biblioteke,
kao i u drugim strunim i naunim publikacijama. Bio je jedan od pokretaa i prvih lanova
Redakcije ovog asopisa. Od prvog (I) do sedmog (VII) broja bio je ujedno i njegov tehniki
urednik. Kao tehniki urednik bio je od VI do XIII broja i u asopisu Nae starine Zavoda
za zatitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine.39
U Analima Gazi Husrev-begove biblioteke napisao je i objavio sedam lanaka: Diplome
kaligrafa Islamovia u Gazi Husrevbegovoj biblioteci,40 Neobjavljeni natpisi sa Gazi
Husrevbegovih graevina u Sarajevu,41 Nekoliko rukopisa prepisanih u Gazi Husrevbegovoj
medresi u Sarajevu,42 Biblioteka Mehmed-Razi Velihodia, ejha i muderisa Husrevbegova
Hanikaha u Sarajevu, Tri stara orijentalna rukopisa u jugoslovenskim zbirkama prepisana
u Iraku.43 Ranije napisana dva rada su mu posthumno objavljena u VII-VIII knjizi Anala.
To su: Nekoliko kronograma i zapisa na objektima Gazi Husrevbegova vakufa u Sarajevu
i Povodom izlaska iz tampe II sveska kataloga rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke.44
U drugoj fazi naunog opusa Mehmed Mujezinovi se sa radovima javlja i u drugim
asopisima i listovima. Tako je u ovom periodu u Glasniku Vrhovnog islamskog starjeinstva
u SFRJ objavio sljedee radove: Sarajevske hadije druge polovine XVIII vijeka,45 Vakufnama
iz 1630. godine o osnivanju biblioteke Mevla Husamuddina Bonjaka u Banjoj Luci.46 U

37

Drutvo konzervatora Bosne i Hercegovine, Sarajevo. 1968, 12.

Sarajevo, 1982, 40.
39
M. Tralji: Mehmed Mujezinovi, 217.
40
Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga I, Sarajevo, 1972, 91-94 + 3 lista faksimila
41
Isto, Knjiga II-III, Sarajevo, 1974, 185-191.
42
Isto, Knjiga IV, Sarajevo, 1976, 21-32.
43
Isto, Knjiga V-VI, Sarajevo, 1978, 65-82, 205-215.
44
Isto, Knjiga VII-VIII, Sarajevo, 1982, 41-55; 287-289.
45
Glasnik Vrhovnog islamskog starjeinstva u SFR, XXVII/1964, Sarajevo, 1964, br. 1-2, 41-2,
42-48; br. 3-4, 148-151, br. 5-6, 221-228, br. 7-9, 333-338.
46
(U koautorstvu sa Mahmudom Traljiem), Isto, LX/1977, br. 1, Sarajevo, 1977, 28-39.
38

Godinjak 2013/329

PELIDIJA

isto vrijeme pie i objavljuje radove i u drugim publikacijama. U asopisu Starine Kosova
i Metohije, br. IV-V objavljuje dva rada: Natpisi na Sinan-painoj damiji u Kaaniku
iz 1003. (1594-1595) i Natpisi na nadgrobnim spomenicima Halil-bega iz 1545. i defterdara
Hadi Muhamed efendije iz 1623. godine u Pei.47 O islamskoj epigrafici pie i u Takvimu,
asopisu Udruenja ilmije u SR Bosne i Hercegovine radove pod naslovom: Pronaen zagubljen
nian Mula Mestvice,48 Natpis na nianu hafiza Saliha Gaevia u Bijelom Polju,49 kao
i Dva autorgrama Evlije elebije u Foi iz 1074. (1664) godine,50 te Mjesto ivota Kronogram
iz 1129. (1716-1717) godine o obnovi tekije na izvoru Bune u Blagaju.51 Ovaj rad je pretampani
pod istim naslovom objavljen je i u Glasniku VIS-a.52 Pred kraj ovosvjetskog ivota napisao
je i u vie asopisa i listova objavio sljedee radove: Sauvani natpisi na nianima Sarajlija
poginulih 19. VIII 1878. godine, Muhamed efendija Enverija Kadi,53 Muslimanske nekropole
na Kovaima i Alifakovcu u Sarajevu54 i Hadi Jusuf Livnjak: Putopis sa hada 1615. godine.55
Dva kratka osvrta o putovanju Jusufa Livnjaka i Evlije elebije napisao je i objavio pred
smrt pod istim naslovom u istom goditu Glasnika VIS-a iz 1981. godine.56 Takoer, napisao
je i objavio sljedee radove: Hadi Mujaga Mehremi-Hajri kao mesnevihan i epigrafiar,57
Hazreti Mevlana Muhamed Demaludin Rumi,58 Islamski epigrafski spomenici Novog
Pazara,59 Zajedniko blago: Bogata riznica Gazi Husrevbegove biblioteke,60 i u islamskoj
periodinoj tampi objavljivao je radove. Meu njima su: O islamskoj umjetnosti kod nas61

47

Starine Kosova i Metohije, Antikitete te Kosove e Metohius, Antiquites de Kosovo et Methija,

Prizren, Oblasni zavod za zatitu spomenika kulture Prizren, Pritina, IV-V/1971., 323-326 +
1 list faksimila; IV-V/1971. 327-330 + 3 lista faksimila.
48
Takvim za 1971. godinu, Sarajevo, 1970 , 149-154.
49
Takvim za 1973. godinu (hidretsku 1392-1393), Sarajevo, 1973.
50
Isto, Sarajevo, 1976, 226-231.
51
Isto, Sarajevo, 1979, 235-241.
52
Glasnik Vrhovnog islamskog starjeinstva u SFRJ, XLIV/1981, br. 4, Sarajevo, 1981, 428-432.
53
Bak je - Almanah, Sarajevo, 1972, 92-95; 123-128.
54
(U koautorstvu sa dr. Smailom Tihiem), Bulletin Zavoda za likovne umjetnosti JAZU u Zagrebu,
III, Zagreb, 1964.
55
Preveo s turskog Mehmed Mujezinovi, ivot, XXIII, knjiga XLV, br. 4, april, 439-477.
56
Hadi Jusufovo putovanje na had 1615. godine, Glasnik VIS-a, XLIV/1981, Sarajevo, 1981, br.
1, 65-70; Dva autograma Evlije elebije u Foi iz 1074. (1664), Glasnik VIS-a, XLIV/1981,
br.4 , Sarajevo, 1981, 433-437.
57
ebi-arus, Povodom 700. godinjice smrti Mevlana Delaludina Rumije (17. XII 1273.-17.XII
1973.), Sarajevo, 1974, 20-30.
58
Glasnik Vrhovnog islamskog starjeinstva u SFRJ, XLII/1981, br. 3, Sarajevo, 1981, 245-251.
59
Novopazarski zbornik, br. 1, god. I, Novi Pazar, 1977, 137-155.
60
Odjek, XXXIV/1981, br. 10, (15-31. maj), Sarajevo, 1981. 9
61
Preporod, islamske informativne novine, god. III, br. 34, Sarajevo, 1972, 10.
330/Godinjak 2013

Osvrt na ivot i nauni doprinos Mehmeda Mujezinovia: (1913-1981-2013):

u povodu stogodinjice roenja

i Prepisivanje Kurana.62 Posebno je interesantno kako i zbog ega je u listu Preporod napisao
lanak Nekoliko kronograma Muhameda Fadil-pae erifovia.63 O tome prof. dr. Fehim
Nametak pie: Ovom prilikom bih elio spomenuti i jednu konkretnu pomo koju mi
je rahmetli Mujezinovi pruio. Kada sam negdje prije dvadesetak godina otiao u Beograd
da bih pokuao prijaviti doktorsku disertaciju o Fadil-pai erifoviu, tamonji profesori
su sa skepsom gledali na takvu temu jer nisu nikad uli za ovog naeg pjesnika. U poetku
su me pokuali uvjeriti da to nije prava tema koju je mogue obrazloiti tako da bi bila
prihvaena na nastavnikom vijeu Fakulteta. O tome sam razgovarao sa rahmetli Mehmed
ef. Fejzulah ef. Hadibajriem i hafizom Mahmudom Traljiem. Uskoro su se u listu Preporod
pojavila tri lanka o Fadil-pai erifoviu: po jedan hadi Fejzulah ef. Hadibajria, hafiza
Mahmud ef. Traljia i Mehmed ef. Mujezinovia. Poslao sam lanke u Beograd i to je bilo
dovoljno kao obrazloenje za moju disertaciju, koja je bila prihvaena. Ta tri imena i sadraj
njihovih lanaka nisu mogli biti nerespektirani.64
I preostala tri Mujezinovieva lanka objavljena tokom 1980. i 1981. godine zasluuju panju.
To su: Hadi Mustafa Skopljak: Od Skoplja do Bejtullaha,65 Natpis na arenoj Painoj
damiji u Tetovu66 i Islamski rukopisi u Bosni i Hercegovini i njihovo ukraavanje.67 Pored
navedenih radova, Mujezinovi je napisao jo nekoliko lanaka u kojima pie o pojedinim
linostima i temama iz islama. Osim navedenog, bio je saradnik i autor vie natuknica koje
su tampane u Enciklopediji Jugoslavije, Enciklopediji Leksikografskog zavoda i Enciklopediji
likovnih umjetnosti.68
Zahvaljujui ovako relativno velikom broju radova, vremenom je jedan dio napisanog, sa
jo novim istraivanjima, rezultirao pojavom knjiga. Nerijetko, neke teme koje su ivotno vane
nisu do Mujezinovievog pisanja bile u fokusu naunika. Jedna od takvih tema je i pisanje
o komunikacijama. No one su bile interesantne za ovog vrijednog naunika. Posebno su ga
interesirali mostovi. Radei na ovoj temi zajedno sa ing. arh. Demalom eliem, vremenom
je nastala velika i interesantna graa sa brojnim podacima o preko 100 mostova koji su
podignuti na svim znaajnijim rijekama Bosne i Hercegovine. Rezultat toga vrijednog i
korisnog rada je tampanje knjige u Biblioteci Kulturno nasljee pod naslovom Stari
Mostovi u Bosni i Hercegovini.69 U knjizi su, pored tekstualnog dijela, donesene brojne slike
mostova, tariha, skica , tlocrta i ematskih prikaza. Sve to skupa predstavlja jednu vrlo korisnu,

62

Isto, god. IV, br. 3, Sarajevo, 1973 , 10.

Isto, god. VII, br. 3, Sarajevo, 1976, 6.
64
F. Nametak: Sjeanje na Mehmed ef. Mujezinovia, 16.
65
Islamska misao: S turskog preveo Mehmed Mujezinovi, II/1980, br. 24, Sarajevo, 1980, 24-40.
66
Isto, III/1981., br. 30, Sarajevo, 1981, 44-47.
67
Zemzem, list uenika Gazi Husrev-begove medrese, XIV/1981., br. 1, Sarajevo, 1981, 11-15.
68
M. Tralji, Mehmed Mujezinovi, 215
69
Demal eli, Mehmed Mujezinovi: Stari mostovi u Bosni i Hercegovini, 1. Izdanje. Sarajevo:
I.P. Veselin Maslea, 1969, 290. (Biblioteka Kulturno nasljee); 2. izdanje, Sarajevo: Sarajevo
Publishing, 1998, (Biblioteka Kulturno nasljee) 338.
63

Godinjak 2013/331

PELIDIJA

interesantnu i znaajnu studiju. Dvije godine kasnije (1971) u koautorstvu sa dr. Muhamedom
Hadijahiem objavio je u posebnom izdanju rad pod naslovom Uloga damije Mehmedbega Stoanina u formiranju Gornjeg Vakufa.70
Interesantan je i Mujezinoviev prijevod putopisa hadi Jusufa Livnjaka sa turskog
na bosanski jezik. Ovo je do sada prvi poznati putopis jednog Bonjaka o hadu iz 1615.
godine. Prvi prijevod tampan je u asopisu ivot 1974. godine, a osvrt na ovo putovanje i
u asopisu Glasnik VIS-a.71 Pod naslovom Hadi Jusuf Livnjak: Odazivam Ti se, Boe ...
Putopis sa hada 1615. godine prijevod ovog putopisa tampan je kao posebno izdanje.72
U elji da bude to jasniji i precizniji, Mujezinovi je cijeli prevedeni putopis popratio
sa 172 napomene.
c) Islamska epigrafika
Skoro cio nauni rad Mehmed Mujezinovi posvetio je islamskoj epigrafici. Bio je jedan
od rijetkih osmanista svoga vremena koji je uoio njen znaaj. U tome je imao podrku dijela
svojih kolega i prijatelja, kao i Zavoda za zatitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine.
Ve od sredine XX stoljea u strunim asopisima javlja se sa svojim radovima na ovu
temu. To nije bilo sluajno. Bio je svjestan da su ljudi, bez obzira na mjesto i vrijeme, u svim
prilikama nastojali da obiljee dogaaje u materijalima trajne vrijednosti. Zato su nastojali
da trajno obiljee ono o emu piu ili rade. Tragove su ostavljali podjednako u kamenu,
metalu, peenoj glini i dr. Zahvaljujui tome, vremenom se razvila posebna disciplina pod
imenom epigrafika. Njen zadatak je da pronalazi, prouava, deifruje i ispituje natpise i
zapise.73 Kako je naa zemlja bogata tom vrstom natpisa, posebno onih koji su nastali u
etiristoljetnom osmanskom periodu, to je njihovo nauno istraivanje i pisanje zasluivalo
posebno mjesto u Bosni i Hercegovini i susjednim teritorijama koje su bile u sastavu
Bosanskog ejaleta. Na ovom poslu vrlo predano, precizno i strpljivo Mehmed Mujezinovi
radio je pune tri decenije (1951-1981). Rezultat toga je objavljivanje vie radova u brojnim
asopisima i listovima. No, posebno je znaaj ovog rada doao do izraaja u tri posebno
publikovane knjige. Kao i mnogi drugi naunici za svoga ivota, na ovom izuzetno vrijednom
i znaajnom radu, izuzev usmenih pohvala, nije dobio nijedno zvanino priznanje. Tek,
godinu poslije odlaska sa ovog svijeta, izdavaka kua Veselin Maslea iz Sarajeva je
Mehmedu Mujezinoviu za knjigu Islamska epigrafika 1982. godine posthumno odala zasluno
priznanje za nauni i kulturni doprinos iz oblasti kojom se bavio.
Tih i skroman, ovaj nenametljivi nauni radnik, koji je dugi niz godina kao veliki poznavalac
svog posla strpljivo i uporno, ali i sa velikim entuzijazmom, obilazio ne samo sva mjesta
u Bosni i Hercegovini, nego i u drugim republikama ex-Jugoslavije (Crna Gora, Srbija

70

Odbor Islamske zajednice, Gornji Vakuf, 1971, 48.

Vidi napomene 330 i 331.
72
Starjeinstvo Islamske zajednice za Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Sloveniju, Sarajevo, 1981., 86.
73
Mehmed Mujezinovi: Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine. Knjiga I, 3. izd., Sarajevo:
Sarajevo Publishing, 1998, 7.
71

332/Godinjak 2013

Osvrt na ivot i nauni doprinos Mehmeda Mujezinovia: (1913-1981-2013):

u povodu stogodinjice roenja

i Kosovo), uspio je da proita i prevede preko 5000 natpisa na arapskom, osmansko-turskom

i perzijskom jeziku. Do tako velikog broja doao je upornim obilaskom starih muslimanskih
grobova gdje je uzimao kalkove sa ve gotovo izbrisanih arapskih natpisa na nianima,
koje je kasnije kopirao, deifrovao ih i preveo. Takoer je u toku dugogodinjeg rada uspio
da proita i prevede natpise i tarihe na brojnim damijama, turbetima, medresama, te drugim
zdanjima kao to su esme i mostovi. Taj posao je jedno vrijeme radio kao jedini orijentalista
osmanista u Jugoslaviji, direktno angairan u slubi zatite historijskih spomenika.
Vremenom se razvio u jednog od najveih strunjaka za kaligrafiju i epigrafiku.
Ako se zna da je u posljednjoj godini ivota poeo raditi na prevoenju i sreivanju
dokumenata osmanske provenijencije koji se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u
Sarajevu, onda moemo vidjeti ne samo raznovrsnost i obimnost posla nego i naunog
doprinosa koji je autor iza sebe ostavio u brojnim radovima i knjigama. Imajui u vidu
nauni opus, ve sada se moe konstatovati da je Mehmed Mujezinovi iza sebe ostavio
vrijedne prijevode i napisane radove koji su mu jo za ivota pronijeli ime u naunom svijetu
i van granica domovine.
U velikom broju epitafa koji su majstori radili sa najbujnijom matom i skladnou,
o umrlom su pored imena, te godine roenja i smrti, doneseni, kao i danas, izvanredni podaci
o ljudima, njihovom poloaju koje su u drutvu zauzimali, pogledima na svijet, te odnosu
prema ivotu i smrti. Na taj nain su mnoga muslimanska groblja postala velike arhivske
riznice u kamenu koje o mnogim linostima i vremenu njihovog ivota i djelovanja pruaju
interesantne i dragocjene podatke.
Sve te proitane i prevedene natpise Mujezinovi je vremenom objavio u tri toma. U
prvoj knjizi Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini74 doneseni su natpisi sa spomenika
(niana) sa podruja Sarajeva i njegove okoline iz osmanskog perioda. Tu su uvrteni svi
hronogrami sa objekata sakralne i profane arhitekture. U knjizi su dati prijevodi natpisa
sa 28 damija, 20 esama, 12 mostova, etiri (4) tekije, tri (3) mekteba, tri (3) medrese, tri
(3) muvekithane, dvije (2) biblioteke, dva (2) stambena objekta, jedne (1) musafirhane
i jedne (1) kafane. To ukupno iznosi 79 natpisa koji su do ovog prijevoda iroj javnosti bili
nepoznati. Istovremeno, autor je u knjizi donio prijevode sa ukupno 1346 nadgrobnih spomenika
(niana). Od toga ih je 449 prevedeno u cjelini, a ostali su eksceptirani.
Godine 1977. sa istim naslovom objavljena je i druga Mujezinovieva knjiga.75 U njoj
su dati natpisi sa podruja istone i centralne Bosne. U cijelom djelu doneseno je ukupno
670 natpisa na orijentalnim jezicima, sa autorovim prijevodima. Na ovom mjestu Mehmed
Mujezinovi je donio prijevode natpisa sa 85 damija, 16 esama, osam (8) medresa, pet
(5) mostova i po tri (3) prijevoda sa vojnoodbrambenih objekata i sahat-kula. Na stranicama
knjige donesena su po dva (2) prijevoda natpisa sa mekteba, duana i hanova, te po jedan
(1) sa tekije, musafirhane, bezistana i biblioteke. To ini 130 prijevoda sa sakralnih i profanih
spomenika. Autor je u toku rada vrio selekciju. To se vidi i iz podatka da je od 529 epitafa
njih 196 donio u cjelini, odnosno u prijepisu i prijevodu a preostalih 344 samo registrovao,
dajui o njima samo najosnovnije podatke. Meu natpisima koje je donio u punom prijepisu
74
75

Biblioteka Kulturno nasljee, Sarajevo: I.P. Veselin Maslea, 1974, 558 + 6 +1 prilog.
Biblioteka Kulturno nasljee, Sarajevo: I. P. Veselin Maslea, 1977, 515.
Godinjak 2013/333

PELIDIJA

i prijevodu 142 su hronogrami u pjesmi, a od njih se u 52 javljaju i njihovi autori sa svojim

pjesnikim imenima.
Trea knjiga, Islamska epigrafija Bosne i Hercegovine Bosanska krajina, Zapadna Bosna
i Hercegovina, objavljena je kao i prve dvije u biblioteci Kulturno nasljee I.P. Veselin
Maslea.76 I ova trea po redu knjiga o islamskoj epigrafici na tlu Bosne i Hercegovine
je struno obraena kao i prethodne dvije i po istoj naunoj metodologiji. Zbog brojnosti,
bogatstva i vrijednosti spomenika, vie su zastupljena neka mjesta u odnosu na druge gradove
sa navedenog podruja. Meu takvima su: Mostar, Stolac, Konjic, Biha i Livno. Mehmed
Mujezinovi je u treoj knjizi objavio 317 epitafa. Od njih je 59 u stihu. Takoer je donio
i 544 natpisa u skraenoj verziji. Sa sakralnih arhitektonskih spomenika preveo je i objavio
122 natpisa, a sa memorijalnih spomenika 195 epitafa. Po namjeni i vrstama spomenika
natpisi su sa 71 damije, po tri (3) sa tekija i musafirhana, te po jedan (1) sa mekteba, esme,
adrvana i vodovoda, 10 sa izvora, est (6) sa mostova, osam (8) sa stambenih objekata i
18 sa tvrava, kula i saraja, tri (3) sa turbeta, jedan (1) sa izgradnje puta i dr. Posebnu vrijednost
u knjizi imaju natpisi i prijevodi sa 195 natpisa koji se nalaze na nadgrobnim spomenicima
(nianima). Autor se potrudio da tematski i hronoloki donese prijevode sa orijentalnih
jezika. Zato ih je svrstao po njihovoj namjeni. Vrijedno je napomenuti da je u knjizi doneseno
59 natpisa u stihu, te da se navode imena 34 pjesnika koji su bili autori dijela ovih epitafa.
Cijela trea knjiga donosi ukupno 2560 prevedenih natpisa razliitih povoda, sadrine i
mjesta gdje su ispisani. Sve tri knjige (I, II, III) ponovo su tampane u istoj biblioteci
Kulturno nasljee Izdavake kue Sarajevo Publishing, koje je naslijedilo ranije I.P,
Veselin Maslea.77
I pored brojnosti i raznovrsnosti podataka, orijentalista i osmanista Mehmed Mujezinovi
je smatrao da je na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine ostao relativno veliki broj jo
neproitanih i neprevedenih epitafa, kojima treba pokloniti panju i uiniti ih dostupnijim
iroj naunoj javnosti i italakoj publici. Naalost, iznenadna smrt ga je onemoguila
da u potpunosti zavri zapoeto djelo, koje je tokom viedecenijskog rada uinio dostupnim.
Bez obzira na sudbinu njihovog materijalnog ostatka, uinio je prevedene i publikovane
natpise i same spomenike sauvanim za sva vremena.
Ve sada se moe kazati da je islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, zahvaljujui
Mehmedu Mujezinoviu, skoro u cijelosti obraena, prevedena i sauvana. Ta potpunost se
ogleda u injenici da je autor proao i bio u svim veim i manjim mjestima Bosne i Hercegovine.
Do sada sve tri Mujezinovieve knjige predstavljaju jednu cjelinu i krunu istraivakog
napornog i strpljivog naunikog rada. Tokom viedecenijskog posla, autor je ostvario spoj
terenskog, bibliotekog i arhivskog rada. Pored pokazane strpljivosti, prevodilakog znanja,
strunog prikazivanja, do izraaja je doao i Mujezinoviev osjeaj za vrijednost ove vrste
naune djelatnosti i davanja zaslunog mjesta prijevodu donesenih natpisa.
Time je ovaj staloeni, tihi i nadasve odmjereni naunik ne samo uradio dinovski posao
nego je ujedno svojim djelima, kako je to lijepo kazao njegov kolega dr. Zdravko Kajmakovi,
iza sebe: .... podigao vrst, svjetao i neunitiv nian, vei od onog kolosa na Jakir groblju
kraj Glamoa kome se divio kao i svi oni koji su vidjeli.
76
77

Isto, Sarajevo, 1981, 474.

Sarajevo, 1998.

334/Godinjak 2013

Osvrt na ivot i nauni doprinos Mehmeda Mujezinovia: (1913-1981-2013):

u povodu stogodinjice roenja
REFLECTIONS ON MEHMED MUJEZINOVIS LIFE AND SCIENTIFIC CONTRIBUTION:
(1913-1981-2013): MARKING THE CENTENARY OF HIS BIRTH
Enes Pelidija
Summary
Among the prominent Orientalists and Ottoman scholars of the twentieth century from
Bosnia and Herzegovina, it is inevitably mention Mehmed Mujezinovi. He dealt with scientific
work over the four decades. Papers, articles and reviews are numerous that he published in
several professional periodicals, as well as in a few journals. He drew public attention to his
work by his papers, and later by his books on Islamic epigraphy in Bosnia and Herzegovina,
as well as in wider region. Professionally, clearly and accurately he found numerous inscriptions
in Ottoman Turkish, Arabic and Persian language, and translated them into Bosnian. This was
the way of pulling out of oblivion hundreds of lesser-known personalities who left visible
and valuable traces during that time in the region, but also in other parts of the Ottoman
Empire. Among them were many well-known personalities, as well as the individuals that
were completely unknown or less known before publishing the Islamic inscriptions. Thanks to
his work, Mujezinovi managed to revive the entire libraries in stone. Unfortunately, one part
of the cultural and historical monuments was destroyed in the last decade of the twentieth
century, but the written records in Mujezinovis books were preserved for good.
Key words: Mehmed Mujezinovi, Ottoman Scholars, Islamic epigraphy, Bosnia,
Herzegovina, tombstones, inscriptions, Maktab (Muslim religious primary school), Madrasah
(Muslim religious secondary school), Tekke (Muslim monastery), Mahmud Tralji, monuments
of culture

Godinjak 2013/335

UDK 94 (497.6) 1943: 394.46

ZAVNOBiH sedamdeset godina poslije

Amir Duranovi
Filozofski fakultet
Sarajevo

Autor se u radu esejistiki osvre na znaaj Prvog zasjedanja Zemaljskog antifaistikog

vijea narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH-a) koje je odrano 25.
novembra 1943. godine u Mrkonji Gradu. Na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a donesena
je Rezolucija kojom je oivotvorena dravnost Bosne i Hercegovine i kojom se Bosna i
Hercegovina definira kao slobodna zemlja u kojoj se garantira ravnopravnost svih Srba,
Muslimana i Hrvata, te ravnopravan status Bosne i Hercegovine u jugoslavenskoj dravi.
Autor govori o potrebi njegovanja kolektivnog sjeanja na ovaj znaajan historijski datum
za Bosnu i Hercegovinu.
Kljune rijei: Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a, Drugi svjetski rat, Bosna i Hercegovina

Kako da naemo smisao u kratkom dvadesetom veku, to e rei u

godinama od izbijanja Prvog svetskog rata do kolapsa SSSR-a, koje,
kako sada moemo videti u retrospektivi, sainjavaju koherentan
istorijski period koji se sada zavrio?
Eric Hobsbawm

a svjetskoj historijskoj pozornici kraj 20. stoljea donio je krupne drutvenopolitike i ekonomske promjene, ije pojedine posljedice osjetimo i danas, jednako
kao to u naoj tegobnoj svakodnevnici osjetimo i nedovrenost nekih od tih
procesa. I pored toga, postoje odreeni momenti iz nae skorije ili neto dalje prolosti
iju vrijednost i znaaj posebno vrijedi naglaavati. Sa zavretkom kratkog 20. stoljea
Bosna i Hercegovina ula je u novu fazu svoga savremenog historijskog hoda. Iako bismo
o stvarnom poetku njene savremene historije mogli veoma argumentirano debatirati u kontekstu nekoliko znaajnih dogaaja, vrijeme Drugog svjetskog rata i borbe protiv faizma
ipak ima veoma posebno mjesto u bosanskohercegovakoj historiji.
Todor Kulji, beogradski profesor, u jednom od svojih brojnih radova koji govore o
drutvenom odnosu prema prolosti, sjeanju, izgradnji i odravanju kolektivnih identiteta,

336/Godinjak 2013

ZAVNOBiH sedamdeset godina poslije

ratove je nazvao markantnim mjestima sjeanja. Time je elio naglasiti znaaj koji pojedini
momenti iz ratnog perioda, ili ratovi uope, mogu imati za jedno drutvo. Nae razumijevanje
znaaja koji Drugi svjetski rat ima, ili bi trebao da ima, u kolektivnom sjeanju proizlazi
iz nekoliko injenica. Prije svega, stalno podsjeanje na zlo faizma i civilizacijsku vrijednost
antifaistike opredijeljenosti moglo bi doprinijeti kvalitativnom unaprjeenju naeg antifaistikog stava. Pored toga, takoer, vrijedi iznova podsjetiti kako je veoma znaajan
teret antifaistike borbe u Drugom svjetskom ratu podnijela Bosna i Hercegovina, to
bjelodano moemo vidjeti analizom toka Drugog svjetskog rata. I konano, najvanije
za savremenu historiju Bosne i Hercegovine, Drugi svjetski rat svakako predstavlja polazino
mjesto zajednike, bosanskohercegovake kulture sjeanja. tavie, mogli bismo s pravom
kazati kako savremena historija Bosne i Hercegovine poinje upravo u toku Drugog svjetskog
rata, odnosno odravanjem prvog zasjedanja Zemaljskog antifaistikog vijea narodnog
osloboenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH).
Ideje ijom se realizacijom ostvarilo prvo, a zatim i naredna zasjedanja ZAVNOBiH-a,
svakako su osnova svakog ozbiljnijeg promiljanja savremene historije Bosne i Hercegovine.
U uvjetima destrukcije svjetskih razmjera, kakvi su vladali tokom Drugog svjetskog rata,
pokrenuti procesi obnove bosanskohercegovake dravnosti u poslijeratnom su periodu
krenuli ka viem stepenu razvoja. Tako je tokom ezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljea
Bosna i Hercegovina prola iznimno vane integracijske procese koji su joj omoguili
status ravnopravne lanice jugoslavenske federacije, da bi u konanoj fazi razvojnoga puta
izgradnje dravnosti, tokom devedesetih godina, stekla meunarodno priznanje i nezavisnost.
Integracijski procesi ezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljea, pored toga to imaju
znaajno mjesto u savremenoj historiji, svakako mogu posluiti i kao model jedne dobro
osmiljene politike agende iji je krajnji cilj bila modernizacija i ekonomsko-politiko
uzdizanje Bosne i Hercegovine. U tom smislu vrijedi naglasiti dva pravca integracijskih
procesa. S jedne strane, bili su to integracijski procesi unutar Bosne i Hercegovine kroz
investicijske cikluse u slabije razvijene krajeve, ime su dotadanji periferni dijelovi vie
vezivani za republiki centar, a time i za republiku. S druge strane, integracijski procesi
kroz borbu za ravnopravnu politiku zastupljenost naroda koji ive u Bosni i Hercegovini,
uz ve spomenuti ekonomski razvoj, omoguili su, u konanici, ravnopravan status Bosne
i Hercegovine u jugoslavenskoj federaciji.
Iako je Bosna i Hercegovina na kraju 20. stoljea doivjela jo jedno destruktivno razdoblje,
kada se nelegitimnim i nelegalnim metodima i sredstvima nastojalo unititi pozitivno naslijee
savremene izgradnje bosanskohercegovake dravnosti, pojedine tekovine razvojne linije
nadivjele su agresiju i destrukciju. Jedan od pozitivnih primjera svakako je i odnos prema
samom inu prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a. Upravo je odnos prema 25. novembru, datumu
prvoga zasjedanja, pokazatelj kako odreeni momenti, odnosno na odnos prema njima,
mogu i trebaju nadivjeti destruktivni val brisanja i unitenja kakav je bio nametnut tokom
devedesetih godina 20. stoljea. Ipak, treba naglasiti i to kako nedovoljno zalaganje za temeljne
vrijednosti i ideje ZAVNOBiH-a ni u kom sluaju ne umanjuju njegov stvarni znaaj. Ta
injenica mnogo vie govori o sistemu vrijednosti savremenih bosanskohercegovakih elita.
Kao najvie politiko predstavniko tijelo Bosne i Hercegovine, ZAVNOBiH je utemeljio
put izgradnji bosanskohercegovakih politikih institucija, kao i bosanskohercegovakog
predstavljanja na jugoslavenskom nivou. Istovremeno je nudio formulu unutranjeg drutvenog
Godinjak 2013/337

DURANOVI

ureenja. U daljoj liniji razvoja zemaljska antifaistika vijea postala su temeljem izgradnje
zakonodavne i izvrne vlasti.
Polazine ideje ZAVNOBiH-a, uz simboliku vrijednost datuma preko kojeg se utjecalo
na integracijske procese u drutvu, doivjele su destabilizaciju otvorenom konfrontacijom
suprotstavljenih ideologija. Pratea pojava navedenoj negativnoj tendenciji bilo je ideoloko
revidiranje prolosti. U takvom ambijentu ugroenosti temeljnih antifaistikih vrijednosti
ideja ZAVNOBiH-a je ipak uspjela preivjeti.
Kada danas razmiljamo o naem odnosu prema skorijoj prolosti, vrijedilo bi insistirati
upravo na injenici da pojedini momenti, kao to je ZAVNOBiH, i dalje postoje u naem
kolektivnom sjeanju i budu dio naeg kolektivnog identiteta. Mogla bi to opet biti polazina
taka naih novih integracijskih procesa. Sedamdeset godina od prvog zasjedanja
ZAVNOBiH-a u ukupnom toku bosanskohercegovake historije i nije neto naroito veliko.
Ipak, za savremenu historiju Bosne i Hercegovine to je vrijedan jubilej. S tom namjerom
valja ostati ustrajan u nastojanju da pozitivne tekovine antifaistikog opredjeljenja i dalje
budu polazina taka naih savremenih drutvenih debata. Otvaranje ozbiljno utemeljenog
drutvenog dijaloga u Bosni i Hercegovini o Bosni i Hercegovini ne bi moglo poluiti
dugorone rezultate ukoliko bi se bilo ko, iz bilo kojih razloga, udaljio ili odrekao bazine
vrijednosti ideje ZAVNOBiH-a. Na tom mukotrpnom putu sigurno e biti uspona i padova.
No, bez obzira na to, postoje ideali koji imaju svoje historijsko utemeljenje za ije se
ostvarenje i danas vrijedi boriti. I sedamdeset godina poslije, ideal vrijedan borbe ostaje
Bosna i Hercegovina.

ZAVNOBiH SEVENTY YEARS AFTER

Amir Duranovi
Summary
The paper deals with reflects on the importance of the First Session of the National
Anti-Fascist Council of National Liberation of Bosnia and Herzegovina (ZAVNOBiH) which
was held on the 25th November,1943 in Mrkonji Grad. At the first session of ZAVNOBiH
adopted Resolution which was brought to life the statehood of Bosnia and Herzegovina and
that Bosnia and Herzegovina was defined as a free country in which was guaranteed the
equality of all Serbs, Muslims and Croats, and the equal status of Bosnia and Herzegovina
in the Yugoslav state. The author deals with the need of cherishing the collective memory
of this historically significant date for Bosnia and Herzegovina.
Key words: The First session of ZAVNOBiH, The Second World War, Bosnia and
Herzegovina

338/Godinjak 2013

UDK 32: 929 Izetbegovi, A.

Diplomatske posjete Alije Izetbegovia

Sjedinjenim Amerikim Dravama
1991-19951
Hamza Kari
Fakultet politikih nauka
Sarajevo

Cilj ovog lanka je analizirati diplomatske posjete predsjednika Predsjednitva Republike

Bosne i Hercegovine Sjedinjenim Amerikim Dravama od izbora 1990. godine do dejtonskih
mirovnih pregovora. Ovaj lanak e, na osnovu dostupne arhivske grae, predoiti narativ
o posjetama Izetbegovia SAD-u, o susretima sa zvaninicima koje je imao, te o porukama
koje je poruivao. O Dejtonskom mirovnom sporazumu dosta je napisano, tako da e se
ovaj lanak ograniiti na period do poetka dejtonskih pregovora. Cilj lanka je i da slui kao
svojevrsni prilog biografiji Alije Izetbegovia.
Kljune rijei: Alija Izetbegovi, diplomatske posjete, Bosna i Hercegovina, Sjedinjene
Amerike Drave

rema zvaninim podacima State Departmenta, Alija Izetbegovi je u posjeti SAD-u

u periodu od 1991. do dejtonskih pregovora boravio 8. i 9. septembra 1993. godine,
kada se susreo sa predsjednikom Billom Clintonom, 17-19. marta 1994. godine, kada
je prisustvovao potpisivanju sporazumu o muslimansko-hrvatskoj federaciji, 25. septembra
1994. godine, prilikom uea na Generalnoj skuptini UN-a, te 24. oktobra 1995. godine,
kada se takoer susreo sa predsjednikom Clintonom u okviru zasjedanja Generalne skuptine
UN-a.2 Zato je bitna analiza Izetbegovievih posjeta SAD-u? Analiza Izetbegovievih
posjeta jedinoj svjetskoj velesili u periodu agresije na BiH znaajna je jer govori o tome
koliko je napora prvi predsjednik Predsjednitva RBiH uloio da pridobije podrku Bushove
i kasnije Clintonove administracije. Izetbegovievi susreti sa najviim zvaninicima su

1
2

Rad objavljujemo povodom desetogodinjice smrti politiara Alije Izetbegovia (2003-2013)

Visits by Foreign Leaders of Bosnia and Herzegovina, U. S. Department of State Office of the
Historian, pristupljeno 16. 8. 2013. http://history.state.gov/departmenthistory/visits/bosniaherzegovina
Godinjak 2013/339

KARI

takoer pokazatelj u kojoj je mjeri rat u BiH predstavljao vanjskopolitiki prioritet amerikim
zvaninicima. Poruke koje je slao Izetbegovi ukazuju na ciljeve njegovih posjeta, dok
institucionalne platforme sa kojih je slao te poruke odraavaju naklonjenost tih institucija
odbrambenoj borbi RBiH. Ovaj rad e dokumentovati Izetbegovieve posjete u periodu
od 1991. do poetka dejtonskih pregovora na osnovu Izetbegovievih memoara, tadanje
bosanskohercegovake i amerike tampe, te video arhiva C-Spana.
Prema sjeanjima prvog predsjednika Predsjednitva nezavisne BiH, Izetbegovieva
prva posjeta SAD-u realizovana je u julu 1991. godine. Izetbegovi u svojim memoarima
spominje ovu posjetu 25. i 26. jula 1991. godine. Tokom posjete imao je sastanke sa senatorima
Bobom Doleom, Claiborneom Pellom, Donaldom Nicklesom i Larryjem Presslerom. Od
spomenutih linosti s kojima se susreo, Izetbegovi je mnogo godina kasnije napisao da
je nesumnjivo najmarkantnija figura bio Bob Dole. Izetbegovi je tokom ove posjete imao
sastanak sa zamjenikom dravnog sekretara Lawrenceom Eagleburgerom. Primijetio sam
da u administraciji predsjednika Busha ne postoji razumijevanje za jugoslovensku krizu,
napisao je u svojim sjeanjima Izetbegovi.3
Dvadeset i estog jula 1991. Izetbegovi se obratio u National Press Clubu u Washingtonu,
gdje je i odgovarao na pitanja novinara. Rekao je da je cilj posjete upoznati domaine sa
situacijom u Jugoslaviji i zatraiti vei stepen angamana SAD-a u BiH, to je i iznio tokom
susreta sa spomenutim senatorima. On je istakao da se mnogo promijenilo od posjete dravnog
sekretara Jamesa Bakera Jugoslaviji (u junu 1991), ukljuujui i poetak rata u Hrvatskoj.
Istakao je miljenje da postoji prijetnja graanskog rata, te da ukoliko do toga doe mogue
je rasplamsavanje sukoba u ostatku Jugoslavije, kao i potencijalno aktiviranje arita u
Sovjetskom savezu. Rekao je da je cilj posjete da upozna domaine sa prijetnjom sukoba
te dodao da e ove utiske prenijeti i zamjeniku dravnog sekretara Lawrenceu Eagleburgeru
i savjetniku za nacionalnu sigurnost Brentu Scowcroftu. Izetbegovi je ovom prilikom
iznio miljenje da SAD moda dovoljno ne poznaje situaciju u Jugoslaviji s obzirom na
to da je tokom Bakerove posjete poslata poruka o podrci jedinstvu Jugoslavije (to je razliito
tumaeno u Jugoslaviji), te da je ubrzo nakon toga dolo do sukoba u Hrvatskoj. Na pitanje
novinara o planovima za podjelu, Izetbegovi je rekao da obje strane u BiH (i srpska i hrvatska)
demantuju te navode, ali da je sam uvjeren da su o tome voeni razgovori. Naglasio je opasnost
takvih planova za mir u zemlji i regiji. Takoer je rekao da se zalae za mali Helsinki
za Jugoslaviju, aludirajui na princip nepovredivosti granica.4
Nakon poetka agresije na BiH, prema pisanju Osloboenja, Izetbegovi je 7. januara
1993. godine boravio u SAD-u. Izetbegovi je zatraio provedbu zabrane letova nad BiH te
posebno istakao teku situaciju u BiH. Izetbegovieva posjeta, prema pisanju Osloboenja,
vezana je za tadanje razmatranje rezolucije UN-a o odobravanju upotrebe sile u procesu
uspostave nadzora zranog prostora BiH.5 U toku ove posjete Izetbegovi se sastao sa
predstavnicima Clintonovog tranzicionog tima kojima je iznio svoje vienje mirovnih
3

Alija Izetbegovi: Sjeanja: Autobiografski zapis. Sarajevo: TKD ahinpai, 2001, 88-89.
C-SPAN Video Library, Events in Yugoslavia, National Press Club, July 26, 1991, (39
min) http://www.c-spanvideo.org/program/Yugosla (pristupljeno 24. novembra 2012).
5
Sprijeiti ljudsku katastrofu. Osloboenje, 8. januara/sijenja 1993., str. 8. i Izetbegovievo
obraanje novinarima. Osloboenje, 9. januara/sijenja 1993, str. 8.
4

340/Godinjak 2013

Diplomatske posjete Alije Izetbegovia Sjedinjenim Amerikim Dravama 1991-1995.

pregovora predvoenih Cyrusom Vanceom i Lordom Owenom. Takoer se sastao i sa savjetnikom

za nacionalnu sigurnost Busheve administracije Brentom Scowcroftom i sa podsekretarom
za politika pitanja State Departmenta Arnoldom Kanterom.6 U arhivskoj grai senatora
Georgea Mitchella memorandum jednog od savjetnika podsjea da je bipartisan coffee
(kafa sa lanovima obje stranke) sa Izetbegoviem predviena za 7. januar 1993. Isti dokument
podsjea senatora Mitchella da se ranije sastao sa Izetbegoviem u Zagrebu, te da je jedan
od ciljeva njegove posjete SAD-u da se odbaci Vance-Owenov plan i da se ne usvoji stav
Vijea sigurnosti UN-a o podrci Vance-Owenovom planu.7 Iz bosanskohercegovakih medija
nije jasno da li je ovaj susret (drugi po redu sa Mitchellom) realiziran.
Narednog dana 8. januara 1993. Izetbegovi je odrao izglasanje i odgovarao na pitanja
novinara u Carnegie Endowment for International Peace. Predsjednik ovog think tanka
u to vrijeme bio je bivi ameriki diplomata Morton Abramowitz. Izetbegovi je posjetio
Washington u pauzi enevskih pregovora. Istakao je da je cilj posjete prisutnima i putem
njih amerikoj javnosti objasniti situaciju u BiH i tok enevskih pregovora. Rekao je da
su predvieni susreti sa Eagleburgerom i Scowcroftom. U svom izlaganju je opisao stradanje
stanovnitva u BiH i rekao da se radi o otvorenom genocidu i urbicidu. Naglasio je da
mu je predsjednik George H. W. Bush u Helsinkiju obeao da e humanitarna pomo bez
obzira na sve biti dostavljena. Izetbegovi je rekao da agresorske snage koriste hranu kao
instrument protiv naroda te da u BiH nije u pitanju klasini rat, ve rat jedne vojske protiv
naroda koji je goloruk, i rat koji se pretvorio u genocid. Rekao je da su mu Vance i Owen
direktno rekli da ako ne prihvati pregovore mirovni proces bit e zaustavljen, sukob i
stradanje naroda nastavljeni, a da e on (Izetbegovi) biti odgovoran za to. Istakao je da zahtjev
Vancea i Owena za otvaranje direktnih pregovora sa okupatorima predstavlja jednu od najteih
odluka koju je donio, ali da nije mogao propustiti ansu za mir. to se tie Vance-Owenovog
plana, Izetbegovi je istakao da su dokumenti prihvatljivi, ali da ponuene mape nisu jer
su suprotne dotadanjim stavovima meunarodnih institucija da etniko ienje i prisvajane
teritorije silom nee biti nagraeni. Takoer je iznio miljenje da sukob u BiH ne moe
biti ogranien samo na BiH i da bosanska nesrea ima globalne implikacije. U toku pitanja
i odgovora, Izetbegovi je pojasnio da kada govori u intervenciji misli iskljuivo na zrane
udare, a ne na slanje kopnenih snaga. Dodao je i precizirao zahtjev za ogranienim kontingentom odbrambenog oruja kako bi se narod u BiH zatitio.8
Prema pisanju Osloboenja, naredna Izetbegovieva posjeta SAD-u bila je 27. februara
1993. godine kada je imao sastanak sa potpredsjednikom Alom Goreom. Delegaciju su inili
i ministar Haris Silajdi, ambasador pri UN-u Muhamed airbegovi, Ivica Mii iz Misije
pri UN-u i Kasim Trnka.9 Razgovor je trajao dvadeset minuta, a bosanskohercegovaka
6

Steven A. Holmes: Word of Bosnians Killing Cuts Clinton Briefing Short. The New York Times,
January 9, 1993.
7
The George J. Mitchell Papers, George J. Mitchell Department of Special Collections & Archives,
Bowdoin College Library.
8
C-SPAN Video Library, Conflict in Former Yugoslavia, Carnegie Endowment for International
Peace, January 8, 1993, (1 hr 21 min) http://www.c-spanvideo.org/program/Conflictin FormerYu
goslavi (pristupljeno 26. novembra 2012)
9
Mujo Delibegovi: Kako zaustaviti tragediju. Osloboenje, 28. februara/veljae 1993. godine, 1.
Godinjak 2013/341

KARI

delegacija je zatraila snaniji angaman SAD-a i ukidanje embarga.10 Prema pisanju New
York Timesa, nova administracija je pozvala Izetbegovia u Washington da ga ubijedi da
se ukljui u mirovne pregovore u New Yorku pod okriljem Evropske zajednice i UN-a.
Izetbegovi je poetkom februara 1993. obznanio da nee nastaviti uee u pregovorima
zbog neprihvatanja Vance-Owenovog mirovnog plana.11 Clinton u svojim memoarima kratko
konstatuje da se Izetbegovi susreo sa Alom Goreom, iji je savjetnik za nacionalnu sigurnost
Leon Fuerth bio zaduen za provedbu sankcija.12 U toku ove posjete Izetbegovi se sastao
i sa Reginaldom Bartholomewom i Vitalijem urkinom, diplomatama angaovanim u mirovnim
inicijativama.13 Izetbegovi se sastao i sa liderom demokrata u Senatu Georgeom Mitchellom,
koji je izrazio podrku suverenosti i teritorijalnom integritetu BiH. U nastavku ove posjete Izetbegovi imao je susrete i sa Vanceom i Owenom, te izjavio da sam nee uestvovati u ovom
krugu razgovora, ali da e Silajdi predvoditi bosanskohercegovaku stranu u pregovorima.14
U okviru ove posjete Izetbegovi je 1. marta 1993. imao obraanje na Carnegie Endowment
for International Peace nakon ega je odgovarao na pitanja novinara. Izetbegovi je pojasnio
da ova posjeta SAD-u ne znai da je lan dravne delegacije koja je na pregovorima u New
Yorku. U svom izlaganju je rekao da se od januara 1993. godine situacija i vojno i politiki
pogorala. to se tie plana administracije izloenog u est taaka s poetka 1993. godine,
on je rekao da je sretan da se SAD ukljuio u mirovni proces. Izostanak intervencije iz tog
plana su, prema Izetbegoviu, agresori smatrali kljunim jer oni samo razumiju silu, te su nakon
toga intenzivirali etniko ienje. Rekao je da posebno podrava dostavu humanitarne
pomoi iz zraka, te ponovio zahtjev za ogranienim kontingentom odbrambenog oruja.
Takoer je izrazio zadovoljstvo to je SAD iskazao spremnost da uestvuje u provedbi
mirovnog plana kada do toga doe. Nakon susreta sa Goreom i drugima iz administracije
posebno je istakao zadovoljstvo to su apsolutno podrali opstanak i teritorijalni integritet
BiH. Upitan o Vance-Owenovom planu, Izetbegovi je rekao da vlada RBiH nee prihvatiti
etniku podjelu BiH, te da je strukturiranje provincija zanemarilo ekonomske i geografske
kriterije. To je ocijenio neprihvatljivim jer bi etniki oiene teritorije ostale pod kontrolom
onih koji su izvrili etniko ienje.15
Sljedea Izetbegovieva posjeta realizovana je 26. marta 1993. godine, kada se u Washingtonu
susreo sa potpredsjednikom Goreom, i nakratko se vidio sa predsjednikom Clintonom. U
obraanju medijima nakon susreta on je izrazio zadovoljstvo sastancima te ponovio zahtjev za
10

Mujo Delibegovi: Efikasnije ameriko angaovanje. Osloboenje, 1. marta/oujka 1993.

godine, 1.
11
David Binder: Beleaguered Bosnian President Meets With Gore. The New York Times,
February 28, 1993.
12
Bill Clinton: My Life, Arrow Books, 2005, 512.
13
Mujo Delibegovi: Poetak novog procesa. Osloboenje, 2. marta/oujka 1993. godine, 1.
14
Mujo Delibegovi: Artiljeriju pod meunarodnu kontrolu. Osloboenje, 3. marta/oujka 1993.
godine, 1.
15
C-SPAN, Video Library, Conflict in Former Yugoslavia, Carnegie Endowment for International
Peace, March 1, 1993, (51 min) http://www.c-spanvideo.org/program/ConflictinFormerYugo
slavia17 (pristupljeno 27. novembra 2012)
342/Godinjak 2013

Diplomatske posjete Alije Izetbegovia Sjedinjenim Amerikim Dravama 1991-1995.

odbrambeno oruje. Na pitanje ta konkretno oekuje od amerike politike, rekao je da se

nada provedbi zabrane letova nad BiH, kao i podrci da se u BiH povue teko naoruanje.16
Druga Izetbegovieva posjeta SAD-u u 1993. godini realizovana je u septembru. Osmog
septembra 1993. Izetbegovi je imao sastanak sa Clintonom u Bijeloj kui i, prema Clintonovim
memoarima, istakao je da je privren mirovnom rjeenju ukoliko takvo rjeenje bude pravedno
za bosanske muslimane. Clinton istie da je Izetbegovi traio njegovo obeanje da e snage
SAD-a zajedno sa NATO-vim snagama biti poslane u BiH u cilju provedbe mirovnog rjeenja
kada ono bude postignuto. Clinton se prisjea da je obeao svoju namjeru da to uini.17
Inae, Clinton u svojim memoarima Izetbegovia opisuje kao vodeeg muslimanskog
politiara.18 Clinton je deset godina kasnije, prisjeajui se napora koji su kulminirali
Deytonskim sporazumom, napisao da su nai napori neizmjerno potpomognuti... hrabrou
i nepopustljivim odbijanjem Izetbegovia i njegovih saradnika da se predaju pred agresijom
bosanskih Srba.19
Osmog septembra 1993. Izetbegovi je, prema pisanju Osloboenja, imao i niz susreta
sa kongresmenima i senatorima (kao i sa lanovima Helsinke komisije), sa senatskim
vanjskopolitikim odborom te sa senatorima i kongresmenima pri grupi za podrku BiH.
Prema pisanju Osloboenja iskazana je podrka BiH i narodu u BiH.20 Nisu navedeni
precizniji podaci o ovim susretima. Prema dostupnoj arhivi senatora Mitchella, delegacija,
ukljuujui Izetbegovia, Gania, airbegovia i Miia, trebala se susresti sa Mitchellom
9. septembra 1993. godine.21
O Izetbegovievim susretima u Kongresu pisao je i uticajni New York Times. Izetbegovi
je odrao sastanke sa lanovima Kongresa nakon to se Clinton nije saglasio sa zahtjevom
Izetbegovia da se precizira vremenski rok za upotrebu sile ukoliko snage bosanskih Srba
ne obustave opsadu glavnog grada BiH. Na sastancima sa zakonodavcima Izetbegovi je
traio ameriko uee u mirovnim snagama ukoliko bude postignut mirovni sporazum,
a posebno je naglasio da ovo bude sluaj sa sarajevskom regijom. Traio je da SAD osigura
trupe za provedbu mira, da se ruske trupe iskljue i da komandant sarajevske oblasti tokom
tranzicije ka miru bude Amerikanac. New York Times je primijetio da je Izetbegovi usmjerio
svoje napore s ciljem pridobijanja podrke Kongresa nakon to je odbijen Izetbegoviev
zahtjev upuen administraciji.22 Istog dana Izetbegovi se obratio novinarima u Carnegie
Endowment for International Peace, nakon ega je odgovarao na njihova pitanja. Uz Izetbegovia su bili njegova kerka i prevoditeljica Sabina Berberovi i Ejup Gani. Izetbegovi
se obratio novinarima na engleskom, a na njihova pitanja je odgovarao na bosanskom, to

16

C-SPAN, Video Library, Conflict in Former Yugoslavia, March 26, 1993, (6 min) http://www.cspanvideo.org/program/ConflictinFormerYugoslavia20 (pristupljeno 27. novembra 012)
17
Clinton: My Life, 541.
18
Ibid., 509.
19
Ibid., 684.
20
Amerike trupe e uvati mir. Osloboenje, petak 10. septembra/rujna, 1.
21
The George J. Mitchell Papers, George J. Mitchell Department of Special Collections & Archives,
Bowdoin College Library.
22
Steven A. Holmes: Bosnian Seeks Aid from Capitol Hill. New York Times, September 10, 1993.
Godinjak 2013/343

KARI

je ga Berberovi prevodila. On je rekao da je relativno zadovoljan sastankom sa Clintonom

prethodnog dana i da je cilj posjete bio dobiti uvjerenje da e SAD uestvovati u provedbi
potencijalnog mirovnog sporazuma. Rekao je da je dobio to uvjeravanje. Uee SAD-a bilo bi
u okviru NATO snaga, dok je Clinton istakao da e za to biti neophodno odobrenje Kongresa.
Izetbegovi je rekao da je tog dana 9. septembra imao sastanak sa vie kongresmena
na elu sa Leejem Hamiltonom. Njegov utisak je, kako je istakao, da je veina kongresmena
spremna podrati slanje snaga za provedbu mirovnog sporazuma. On je rekao da je spreman
vratiti se za pregovarai sto, ali da je minimum za RBiH nepristanak da genocidom oiene
teritorije ostanu pod kontrolom snaga koje su to uinile. Izetbegovi je rekao i da je od
Clintona traio da se odredi rok do kojeg bi se trebalo povui teko naoruanje oko Sarajeva
i na taj nain obustaviti opsada grada. Od Clintona je dobio odgovor da SAD to ne moe
jednostrano uiniti te da to treba poduzeti NATO. Izetbegovi je od Clintona zatraio i
da UN i NATO iniciraju provedbu Rezolucije 836 o zatienim zonama. Predsjednik
Predsjednitva je prisutnima istakao i da BiH i SAD imaju jednu slinost, a to je i da je
i BiH bila multietnika i multireligijska drava, ali da je taj pluralizam u BiH poraen. U
tom kontekstu, rjeenje ponueno u enevi ocijenio je kao ispod minimuma bosanskohercegovake strane. to se tie implementacije potencijalnog mirovnog sporazuma, naglasio
je znaaj uea SAD-a i izrazio nadu da e te snage preteno biti iz NATO-a. Na kraju
je istakao da su snage koje rue BiH faistike, boljevike, i kombinacija ove dvije, ali
i podsjetio da su obje osuene na neuspjeh.23
Naredne godine, preciznije 18. marta 1994., uprilieno je potpisivanje hrvatsko-bosansko
-muslimanske federacije. Sporazum su potpisali Alija Izetbegovi i Franjo Tuman, kao
i Haris Silajdi i Kreimir Zubak. Domain je bio predsjednik Clinton. U svom obraanju
Clinton je zahvalio prisutnima, a od zakonodavaca je zahvalio senatorima Richardu Lugaru,
Theodoru Stevensu, Carlu Levinu, Orrinu Hatchu, kao i kongresmenima Tomu Lantosu
i Franku McCloskeyu. Sporazum je ocijenio kao prvi korak ka obustavi nasilja te izrazio
nadu da e i Srbi pristupiti ovom sporazumu. Rekao je i da su ameriki interesi sprijeiti
proirenje sukoba u Evropi, potvrditi da je NATO kredibilna sila, zaustaviti priliv izbjeglica
kao faktora destabilizacije te humanitarni interes u zaustavljanju stradanja. Rekao je i da
je SAD spreman doprinijeti ekonomskoj obnovi u BiH, to e dodatno ojaati potpisane
sporazume. Obraajui se prisutnima, Izetbegovi je spomenuo posebno prijatelje iz Senata
i Kongresa. On je zahvalio SAD-u, posebno predsjedniku Clintonu i dravnom sekretaru
Warrenu Christopheru, na njihovom doprinosu. Naglasio je znaaj ouvanja dravnih granica,
kao i zahvalnost za spremnost da se podri ekonomska obnova zemlje. Tuman i Zubak
su takoer iskazali zahvalnost SAD-u na naporima koji su omoguili ovaj sporazum.24
Prije zvaninog potpisivanja sporazuma Izetbegovi je odrao sastanak sa Clintonom.25

23

C-SPAN Video Library, Conflict in Former Yugoslavia, Carnegie Endowment for International Peace, September 9, 1993, (42 min), http://www.c-spanvideo.org/program/Conflictin
FormerYugoslavia75 (pristupljeno 30. novembra 2012.)
24
C-SPAN Video Library, Bosnian Muslim and Croat Federation Agreement, March 18, 1994,
(27 min), http://www.c-spanvideo.org/program/Bosna (pristupljeno 1. decembra 2012.)
25
Kemal Kurspahi: Potpis za bosansku federaciju. Osloboenje, 19. III. 1994, 1.
344/Godinjak 2013

Diplomatske posjete Alije Izetbegovia Sjedinjenim Amerikim Dravama 1991-1995.

U toku 1994. godine predsjednik Izetbegovi sastao se 25. septembra u New Yorku
sa predsjednikom Clintonom. Na sastanku koji je trajao pedeset minuta prisustvovali su
i premijer Haris Silajdi, potpredsjednik vlade i ministar odbrane Jadranko Prli, ambasador
RBiH pri UN-u Muhamed airbegovi te ambasador RBiH u SAD-u Sven Alkalaj. Delegacija
RBiH je predloila demilitarizaciju pojasa od 5 km oko glavnog grada te je konstatovala
nezatienost UN-ovih zatienih zona. Predsjednik Clinton je obavijestio delegaciju
RBiH da e SAD Federaciju BiH podrati sa 20 miliona dolara, uz prethodnih 10 miliona
dolara. Delegacija RBiH je Clintonu izloila i nove ideje u pogledu ukidanja embarga na
oruje.26 Izetbegovi je pojasnio da je interes RBiH da UNPROFOR ostane u BiH zbog
Srebrenice i teritorija uz Drinu, kao i zbog aerodroma u Sarajevu. Istakao je da je cilj da
se pronae formula kako bi se zadrao UNPROFOR a istovremeno ukinuo embargo.27
U svom izlaganju pred Generalnom skuptinom UN-a Izetbegovi je iznio kompromisno
rjeenje da RBiH ogranii svoj zahtjev na donoenje odluke o ukidanju embarga a da se
implementacija te odluke odgodi za est mjeseci. Na taj nain bi UNPROFOR ostao u BiH,
obeanje Kontakt-grupe bilo bi ispunjeno, a politikom rukovodstvu Karaievih Srba poslata
poruka. Ovaj kompromis predloen je uz est uslova koje je Izetbegovi uputio Vijeu
sigurnosti i Skuptini UN-a, ukljuujui provedbu svih rezolucija, efikasniju kontrolu granice
Srbije i Crne Gore sa RBiH, donoenje mjera o spreavanju davljenja Sarajeva te obustavu
olakavanja sankcija Srbiji i Crnoj Gori.28
U toku 1995. godine, a prije poetka dejtonskih pregovora, Izetbegovi je jednom boravio
u SAD-u. Predsjednik Izetbegovi se 24. oktobra 1995. godine obratio Generalnoj skuptini
UN-a. On je pozdravio inicijativu SAD-a za mirovne pregovore. Od meunarodnih faktora
je zatraio da, ukoliko mir bude postignut, pomo za obnovu uskrate onima koji ne budu
potovali ljudska prava i slobode. Zatraio je iskljuenje i izolaciju ratnih zloinaca u
postratnoj BiH. U okviru svog govora istakao je i da je ravnotea u naoruanju bitan faktor
za odrivi mir, te je pozvao na uspostavu takve ravnotee redukcijom (oduzimanjem oruja
srpskoj strani) ili naoruavanjem Armije RBiH. U okviru svoje posjete Izetbegovi se sastao
sa predsjednikom Clintonom.29
Zakljuak
Iz ovog pregleda Izetbegovievih posjeta vidimo da je predsjednik Predsjednitva est
puta u toku rata boravio u SAD-u. Zanimljivo je da predsjednik Clinton u svojim memoarima
pie o dva susreta sa Izetbegoviem, dok Izetbegovi u svojim Sjeanjima nije zabiljeio
svoje utiske sa susreta sa Clintonom. U najmanje dva sluaja njegov domain odnosno
institucija koja mu je omoguila platformu za obraanje amerikoj javnosti bio je Carnegie
Endowment for International Peace. Vano je istai da je u to vrijeme predsjednik ovog think
26

Nove ideje o podizanju embarga. Osloboenje, 26. septembra 1994, 1.

Ivica Pulji: Bez embarga, sa UNPROFOR-om, Osloboenje, 27. septembra 1994, 3.
28
Provesti sve rezolucije. Osloboenje, 28. septrembra 1994, 1.
29
Hoemo pobjedu u miru. Osloboenje, 25. oktobra 1995, 3; Kemal Kurspahi. U Ohajo ipak
preko Moskve. Osloboenje, 26. oktobra 1995, 5.
27

Godinjak 2013/345

KARI

tanka bio Morton Abramowitz, inae naklonjen bosanskohercegovakoj strani. Iz ovog

se takoer vidi da je predsjednik Izetbegovi imao etiri susreta sa predsjednikom Clintonom
od poetka mandata Clintonove administracije do poetka dejtonskih mirovnih pregovora.
Koliko su znaajni Izetbegovievi susreti sa vrhom administracije, toliko su bili vani i
njegovi susreti sa kongresmenima i senatorima iz obje stranke. U najmanje jednom sluaju
iz kasne 1993. godine Izetbegovi se okrenuo Kongresu i traenju kongresne podrke
uslijed izgleda da administracija mijenja politiku prema BiH.
Izetbegovievi zahtjevi i poruke vrhu amerikih administracija (Busheve i Clintonove)
mogu se sumirati na sljedee: zahtjev za implementaciju rezolucija UN-a s fokusom na
provedbu zabrane letenja u zranom prostoru BiH i ukidanje embarga na oruje RBiH,
stvarnu zatitu UN-ovih zatienih zona, ukljuujui upotrebu sile za obustavu opsade
Sarajeva, te zahtjev za obeanjem o amerikom i NATO-vom ueu u provedbi mira nakon
pronalaska mirovnog rjeenja.
Ovaj pregled diplomatskih posjeta predsjednika Izetbegovia SAD-u dokumentovao je
etiri susreta Izetbegovia sa predsjednikom Clintonom. Iz ovoga proizlazi da su u ime RBiH
za predstavljanje bosanskohercegovake stvarnosti amerikoj publici uglavnom bili zadueni
ministar (i kasniji premijer) Silajdi i ambasador (i kasniji ministar) airbegovi. etiri
susreta Izetbegovia i Clintona ukazuju da iako je BiH predstavljala jedan od vanijih
vanjskopolitikih izazova prve Clintonove administracije za rjeavanje pitanja BiH u
administraciji su bili zadueni zvaninici na nivou kabineta ili nierangirani zvaninici
u hijerarhiji administracije.

ALIJA IZETBEGOVIS DIPLOMATIC VISITS

TO THE UNITED STATES OF AMERICA
1991-1995
Hamza Kari
Summary
The aim of this article is to analyze diplomatic visits to the U. S. by President of Bosnia
and Herzegovina Alija Izetbegovi from 1991 until the beginning of the Dayton peace talks.
Based on archival sources, this article will lay out the chronology of the visits of President
Izetbegovi to the U.S., the meetings with high-ranking officials that he conducted and the
substance of the messages he sought to convey. Given that much has been written about the
Dayton peace talks, this article is limited to the period until the beginning of the peace talks.
The aim of the article is to contribute to this aspect of Izetbegovis political biography.
Key words: Alija Izetbegovi, diplomatic visits, Bosnia and Herzegovina, United
States of America

346/Godinjak 2013

GODINJAK

IZ HISTORIJE
BOSNE I HERCEGOVINE _____

UDK 908 (497.6 Tjentite) 04/14

Tjentite u srednjem vijeku

Sejfudin Isakovi
III ciklus (Doktorski studij)
Filozofski fakultet
Sarajevo

Kroz prizmu dubrovakih izvora nastoji se ukazati na mjesto i ulogu Tjentita u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi. Radi se o naselju iji je nastanak i razvoj podstaknula karavanska
trgovina. U radu se nastoji ukazati na tipologiju naselja i upravno-teritorijalnu organizaciju,
a zatim na privredni ivot sagledan kroz trgovinske i druge poslovne aktivnosti. Kao podruje
sa znaajnim prometom robe i putnika znaajnu aktivnost pojedinaca na podruju Tjentita
predstavljalo je drumsko razbojnitvo, a posljedice takvih aktivnosti bile su tube u Dubrovniku,
razliitog karaktera i sadraja. Na tragove kulturne djelatnosti upuuju materijalni ostaci na
podruju Tjentita, u najveoj mjeri srednjovjekovni nadgrobni spomenici steci, sudake
stolice i crkve.
Kljune rijei: Tjentite, srednjovjekovna Bosna, Kosae, karavanska trgovina, carina,
drumski razbojnici, steci

Uvod
mjeteno u kanjonu rijeke Sutjeske, Tjentite nije izraslo u vee naselje, ali je
ostavilo znaajnog traga u izvornoj grai. Prolost naselja mogue je pratiti tek
od druge decenije 15. stoljea, kada se poinje intenzivnije spominjati u izvorima.
Bez obzira na mali broj izvora, za odreene segmente iz ivota ovog naselja mogu se donijeti
precizni podaci. Najznaajniji izvori za prouavanje historije i razvoja Tjentita nalaze se
u Dravnom arhivu u Dubrovniku. Najvie podataka sadre arhivske knjige zaduenja (Debita
Notariae) i tubi (Lamenta de foris), a odreen broj podataka se moe nai u knjigama
Diversa Notariae, Divresa Cancellariae, Consilium Rogatorum i Lettere di Levante.1 Tjentite
u srednjem vijeku nikad nije bilo predmet posebne studije. U literaturi se mogu nai odreeni
podaci o Tjentitu stavljeni u opi kontekst prilikom istraivanja irih tematskih cjelina.

Za istraivanje ove teme potrebne dokumente iz Dubrovakog arhiva ustupio nam je prof. dr.
Esad Kurtovi, kojem ovom prilikom iskreno zahvaljujem.
Godinjak 2013/349

ISAKOVI

To su uglavnom osnovni podaci koji govore o nastanku naselja, njegovom razvoju i znaaju,
te djelatnosti pojedinih trgovaca. Nekoliko istraivaa se prilikom istraivanja pojedinih
tema doticalo Tjentita, ali je u tome najdalje otila Desanka Kovaevi-Koji u knjizi o
gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne.2
U prvom dijelu rada posvetit emo panju okolnostima u kojima je nastalo naselje,
porijeklu imena, znaaju i razvoju naselja, te pokuati odrediti o kakvom tipu naselja sa
radi. Zatim emo dati krai osvrt na okolinu Tjentita, te sagledati ulogu i znaaj Tjentita na
irem podruju. Takoer, bitno je utvrditi pripadnost Tjentita i okoline u pogledu upravnoteritorijalne organizacije. Osim opih karakteristika naselja, znaajno pitanje odnosi se
na privredu. Kroz prizmu dubrovakih izvora sagledana je kreditna trgovina. Odreen broj
ugovora o zaduenjima trgovaca iz Tjentita osvjetljava ovu stranu privredne djelatnosti.
U Tjentitu kao karavanskoj stanici poele su da se razvijaju odreene uslune djelatnosti,
odnosno svratita ili stanovi za smjetaj trgovaca i putnika. Postoje odreeni pokazatelji
o drugim granama privredne djelatnosti, kao to su stoarstvo i odreena vrsta zanata.
Kao mjesto situirano na prometnom putnom pravcu, sa znaajnim prometom putnika
i karavana s robom, Tjentite je bilo pogodno za drumsko razbojnitvo. Nekoliko tubi
spominje Tjentite kao mjesto gdje se desila pljaka ili oduzimanje novca i robe. Tube
se nisu uvijek odnosile samo na pljaku, nego su podizane u situacijama kada pojedinci nisu
izvravali svoje poslovne obaveze, o emu e biti vie govora u posebnom poglavlju. O
kulturnim tekovinama stanovnitva sa prostora Tjentita moe se govoriti samo na osnovu
materijalnih ostataka, jer nam pisani izvori u tom pogledu ne mogu pomoi. Posebno su
za ovo pitanje znaajni steci i objekti sakralne namjene.
Tjentite i okolina razvoj, znaaj i tipologija naselja
Tokom perioda samostalnosti srednjovjekovne bosanske drave Tjentite nije izraslo
u naselje od veeg znaaja, ali je ipak ostavilo traga u izvornoj grai i zadralo svoje ime do
danas. Osim po svojoj srednjovjekovnoj historiji, ovo naselje je ostavilo traga u dogaajima
tokom Drugog svjetskog rata. Prostor Sutjeske, a time i Tjentita, bio je poprite znaajnih
ratnih operacija, koje su ostavile dubok trag u novijoj historiji. Kada je rat okonan, Tjentite
i njegova okolina proglaeni su za nacionalni park, a zatim je tu podignuta Spomen-kua,
Muzej bitke na Sutjesci, i monumentalni spomenik u znak sjeanja na pale borce u borbi
protiv faizma.
O poecima samog naselja ne mogu se dati precizni podaci, a u izvorima prije druge
decenije 15. stoljea nemamo nikakvih podataka o Tjentitu. Meutim, o ivotu i djelovanju
ljudi na ovom prostoru imamo potvrdu zahvaljujui rezultatima istraivanja koje nam prua
arheologija. Postoji nekoliko lokaliteta u blizini Tjentita iji se ostaci datiraju u period
bronzanog i eljeznog doba. Najblie Tjentitu su Mrkalji, gdje je pronaeno osam kamenih

-, : . , 1978.

350/Godinjak 2013

Tjentite u srednjem vijeku

tumula.3 Pored Mrkalja, tumuli su pronaeni na lokalitetima Gromile, Jarina, Rudine i

Zborna gromila u adiima, zatim na lokalitetu Gromila u Vrbnici.4 Nekoliko kilometara
sjeveroistono od Tjentita nalazi se Prijeel, gdje su otkriveni tumuli na lokalitetima Kaldrma
i Zavojnica, a na uzvisini iznad Drine na lokalitetu Gradac vidljiv je trag gradinskog naselja
u ijem podnoju su pronaeni fragmenti grube keramike i kunog lijepa.5
Periodu ranog srednjeg vijeka pripadaju ostaci ranokranske bazilike u Prijeelu, pronaeni
1973. godine na lokalitetu Crkvina u okviru naunoistraivakog programa Gornje Podrinje
u doba Kosaa. Bazilika je u obliku dvojne crkve. U osnovi je imala dva broda koji su se
na istonoj strani zavravali oltarskim apsidama. Izgraena je na specifian i neuobiajen
nain jer su njeni zidovi prilagoeni konfiguraciji terena, pa se savijaju i krive u zavisnosti
od terena.6 Izgradnja bazilike pripisuje se domaim majstorima zanatlijama. Kako se
moe vidjeti iz prethodno izloenog, prostor oko Tjentita pruao je povoljne uvjete za ivot,
pa stoga ne ude arheoloki nalazi iz daleke prolosti. Znatno bogatiji su materijalni ostaci iz
perioda razvijenog srednjeg vijeka o kojima emo dati iri osvrt u posebnom poglavlju.
Razvoj i kontinuitet naselja u kanjonu rijeke Sutjeske prema dosadanjim istraivanjima
u velikoj mjeri podstaknula je karavanska trgovina. Prostor na kojem je Tjentite izniklo
je jedino vee proirenje u kanjonu Sutjeske pogodno za formiranje naselja na jednom
od najprometnijih puteva u istonoj Bosni. Konfiguracija terena u istonoj Bosni, odnosno
u gornjem Podrinju, nije davala mogunost da se po zahtjevnom i nepristupanom terenu
formira vie putnih pravaca kojima bi se moglo doi do veih i znaajnijih naselja sjeverno
od Tjentita, kao to su Foa i Gorade. Jedini, najkrai i najisplativiji put u gornjem Podrinju
prema sjeveru morao je prolaziti kroz Tjentite, to su istraivai odavno utvrdili i dali svoj
doprinos izuavanju putnih komunikacija u ovom dijelu srednjovjekovne Bosne. Najiscrpniju
sliku dao je Gavro krivani, a pored njega znaajan doprinos dali su Mihailo Dini i Desanka
Kovaevi-Koji. Ovaj putni pravac u gornjem Podrinju u dubrovakim izvorima je poznat
pod nazivima via Drine, via Bosne, via Goze i via Trebigne. Karavani su sa robom polazili
iz Dubrovnika sa Ploa prema Brgatu, a zatim do Trebinja, nastavljajui prama Bilei, Gacku,
3

Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 3. Arheoloka nalazita regija 14-25, Sarajevo, 1988,
str. 124.
4
Isto, str. 124, 125, 130, 132.
5
Isto, str. 122, 125, 132.
6
Prilikom otkopavanja temelja bazilike pronaeni su tordirani i obini stubii raeni vitlom, na
kojima su uoljive figuralne predstave. Na jednom od njih etiri predstavljen je mukarac sa
uzdignutim rukama kao orant s vijencem koji dri u podignutoj desnoj ruci. Na drugom impostu
predstavljena je slina figura sa uzdignutom lijevom rukom, a desnu ruku dri na grudima s
nekim predmetom slinim orahu. U doba seobe narodna crkva na Prijeelu je opustjela i na kraju
pala, a kada se na njenim ruevinama formirao debeo sloj humusa i izrasla uma, Slaveni su na
ovom mjestu poeli da ukopavaju svoje mrtve, te je na crkvi, i sjeverno od nje, formirana nekropola
sa stecima. Kajmakovi, Zdravko, Srednjovjekovna arhitektura u Bosni i Hercegovini. Radio
Sarajevo Trei program, VII/20, Sarajevo, 1978, 851-853. Isti autor je saopio rezultate istraivanja ove ranokranske bazilike u radu: Drina u doba Kosaa. Nae starine, godinjak Zavoda
za zatitu spomenika kulture prirodnih znamenitosti i rijetkosti Bosne i Hercegovine, XIV-XV,
Sarajevo, 1981, 167-174.
Godinjak 2013/351

ISAKOVI

emernu i Tjentitu.7 Odavde se dalje ilo prema Popov-mostu pored sela urevo i Kosmana,
a zatim preko sela Brod stizalo se u Fou, odakle se put granao na istok prema Pljevljima,
Breznici i Sjenici, spajajui se sa Carigradskim drumom. Dalje se prema sjeveru stizalo
u Ustikolinu i Gorade, inae znaajnu karavansku stanicu, odakle su se putevi ravali
u vie pravaca.8
U historiografiji je ustaljeno miljenje da je Tjentite dobilo ime od latinske rijei tenda,
to u prijevodu znai ator, jer se prilikom zaustavljanja karavana tu prvobitno noivalo
pod atorima.9 Desanka Kovaevi-Koji smatra da se Tjentite formiralo tek etrdesetih
godina 15. stoljea kao karavanska stanica10, iako se kao naseljeno mjesto spominje znatno
ranije. Dragomir Vujii bavei se pitanjem hidronima u lijevom slivu rijeke Drine iznosi
sasvim drugaije miljenje o porijeklu imena, pa predlae da korijen rijei Tjentite treba
vezati za rije tentus, to bi znailo stanica, ostanovka, zaderka, jer kako kae Tjentite
i jeste bilo ostanovka.11
Dubrovaki izvori, odakle crpimo naa saznanja, Tjentite spominju prvi put 15. februara
1418. u vezi sa zaduenjem dvojice trgovaca.12 Od tada na spomen ovog naselja ee nailazimo
u izvornoj grai, najee u vezi sa zaduenjem trgovaca, ali i raznih pljaki koje su se deavale
na tom prostoru. Ime Tjentita se spominje u sedam razliitih oblika, pa tako najee sreemo izraze Tintista, Tintiste, dok rjee sreemo izraze Tientista, Tentisti, Tentista, i samo
u dva dokumenta nalazimo izraze Tintinista i Tintiniste.13
7

, : . , 1974, 43-47; . .,
: .
(: ). : Equilibrium, 2003, 693;
Kovaevi, Desanka: Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni. Djela Naunog drutva NRBiH, Odjeljenje
istorijsko-filolokih nauka, knj. XIII, Sarajevo, 1961, 158-159; -:
, 43.
8
, : , 47-50.
9
: , 701; -:
, 93-94; , : , 47; Vego, Marko: Naselja bosanske srednjevjekovne drave. Sarajevo: Svjetlost,
1957, 115; , :
. , ,
CCCXXVI, , 33, , 1959, 290.
10
-: , 93.
11
Na istom mjestu donosi i tumaenja drugih autora, gdje se izmeu ostalog smatra da ovaj toponim
potjee od pojma tjena, to znai skrama (abokreina). Vujii, Dragomir: Hidronimi (imena
voda) u lijevom slivu Drine, ANUBiH, Djela, knjiga LVIII, Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga
33, Sarajevo, 1982, 42-43, nap. 41.
12
(15. 2. 1418) Dravni arhiv u Dubrovniku (dalje: DAD), Debita Notariae, XIII, 14 v.
13
Izraz Tintista zabiljeen je u sljedeim dokumentima: (22. 5. 1432), DAD, Deb. Not., XV, 209;
(29. 11. 1439), Isto, XIX, 104; (10. 7. 1441), Isto, XX, 182v; (14. 5. 1445), Isto, XXII, 109; (31.
8. 1446), Div. Not., XXXI, 116; (2. 4. 1446), Isto, XXXI, 43v; (2. 1. 1447), Lam. de foris, XX,
274v; (12. 12. 1448), Deb. Not., XXIV, 99; (18-19. 5. 1445), Test. Not., XIII, 220; (19. 9. 1452),
Cons. Rog., XIII, 84v; (24. 7. 1455), Lam. de foris, XXVIII, 169v; (18. 1. 1457), Isto, XXX, 25v;
(5. 11. 1457), Div. Canc., LXVII, 20v; Izraz Tintiste: (15. 2. 1418), Deb. Not., XIII, 14v; (15. 12.
352/Godinjak 2013

Tjentite u srednjem vijeku

Odavno je uoen znaaj kategorizacije i tipologije naselja u historiografiji. To pitanje

do danas nije rijeeno, niti su poduzimana vea istraivanja u cilju njegovog konanog
rjeenja, osim to su izvjestan doprinos dali Desanka Kovaevi-Koji i Pavao Aneli.
Kriterij koji se uzima u obzir za tipoloko razvrstavanje naselja je privredna djelatnost
ljudi koji u naselju ive, a posebno za period srednjeg vijeka je vaan kriterij poloaja naselja
u drutvenom organizmu, odnosno njegov pravni status. Kakav je status imalo Tjentite teko
se moe s preciznou odrediti s obzirom na to da smo ogranieni na dva podatka koji
nam mogu pomoi pri rjeavanju ovog pitanja. Jedan podatak kojim raspolaemo spominje
Tjentite kao mjesto gdje se desila pljaka u sljedeem kontekstu in loco dicto Tentisti14,
dok drugi podatak svjedoi o postojanju gradskog kneza.15 Kako je Desanka KovaeviKoji utvrdila da se rijeju locus oznaavaju openito mjesta u srednjovjekovnoj Bosni,
kao Podviegrad, Deevica, Prijepolje, Srebrenica, Visoko, Bora, Foa, onda se moe
rei da u obzir dolaze podgraa i otvoreni trgovi, a ponekad i mjesta ili sela spomenuta
samo jednom u izvorima. Termin locus je opi naziv u najirem znaenju, ali s napomenom
da on podrazumijeva naselje u cjelini.16 Pavao Aneli smatra da se za vei broj mjesta
iz sadraja izvora moe zakljuiti da se radi o trgovitima koja u izvorima imaju opi apelativ
loco ili locus.17
Kako nemamo nikakvog osnova da Tjentite smatramo podgraem, onda se iz prethodnih
tvrdnji namee zakljuak da je Tjentite moglo imati elemente trga ili trgovita s obzirom
na to da je imalo kneza. Trgovite je naselje trgovakog karaktera, gdje su trgovci i zanatlije
ekonomski najsnaniji element. Za Tjentite bismo mogli rei da ima i elemente uslovno
reeno grada otvorenog tipa s obzirom na to da ima kneza, pa se moe zakljuiti da je moglo
imati karakter upravno-politikog centra svoje okoline ili upe. Ako rezimiramo dosadanje
izlaganje, onda moramo naglasiti da se Tjentite moe tipoloki posmatrati kao naselje sa
elementima trgovita i grada, i moemo ga oznaiti kao trgovite-grad bez fortifikacijskih
objekata. Na to upuuje i sam geostrateki poloaj Tjentita u odnosu na ostala mjesta.
Tjentite je bilo u izvjesnom pogledu zatieno i nije bilo potrebe da ima fortifikacijske
objekte. Sa zapada i istoka je zatieno planinama, dok je sjeverni prilaz naselju osiguravao
utvreni grad Toevac, a na jugu istu funkciju je imao utvreni Vratar.

1418), Isto, XIII, 70v; (24. 9. 1440), Lam. de foris, XIV, 47; (11. 3. 1443), Div. Not., XXVI,
165v; (14. 5. 1449), Deb. Not., XXIV, 174v; (6. 12. 1445), Lam. de foris, XX, 6; (7. 3. 1446),
Isto, XX, 75; (3. 5. 1448), Deb. Not., XXIV, 7; (21. 3. 1450), Lam. de foris, XXIII, 71v; (20.
11. 1450), Lett. di Lev., XIV, 46; (10. 9. 1454), Cons. Rog., XIV, 86; Izraz Tientista (25. 9.
1439), Deb. Not., XIX, 75; (25. 6. 1443), Div. Canc., LVII, 270v; (26. 9. 1441), Lam. de foris,
XV, 24v; (izmeu 22 i 30. 1. 1449), Deb. Not., XXIV, 111v; Izraz Tentisti (7. 6. 1420), Lam.
de foris, IV, 206; Izraz Tentista (23. 7. 1429), Deb. Not., XIV, 315; Izraz Tintinista (29. 10.
1444), Isto, XXII, 42v; Izraz Tintiniste (26. 12. 1445), Lam. de foris, XX, 23.
14
(7. 6. 1420), DAD, Lam. de foris, IV, 206.
15
Brailus filius comitis de Tintiste (6. 12. 1445), DAD, Lam. de foris, XX, 6.
16
-: , 141-142.
17
Aneli, Pavao: Trgovite, varo i grad u srednjovjekovnoj Bosni prilog tipologiji naselja.
Posebni otisak Glasnika Zemaljskog muzeja - Arheologija, Sarajevo, 1963, 183.
Godinjak 2013/353

ISAKOVI

Tjentite nije bilo usamljeno naselje, nego je u svojoj okolini imalo nekoliko znaajnih
tvrava. Najblii utvreni grad je Toevac, ije se podgrae spominje prvi put 1398. godine.
Njegova uloga je znaajna u pogledu sigurnosti cijelog podruja. Sama tvrava grada je
izgraena u tri nivoa, u vidu stepenasto povezanih platformi.18 Naselje Podrinac je smjeteno
prema dosadanjim istraivanjima u blizini Toevca. Spominje se u vezi sa carinama
koje je uspostavio vojvoda Stjepan Vuki Kosaa.19
Nejasna situacija dolazi do izraaja oko ubikacije tvrave urevac. Istono od Toevca,
u selu Prijeelu na brdu urevica, prema miljenju Zdravka Kajmakovia, nalazi se
spomenuta tvrava. To se zakljuuje na osnovu podataka o pregovorima oko carine na
so izmeu vojvode Stjepana Vukia i Dubrovana, jer se spominju, pored urevca, u
njegovoj blizini Foa i Sokol kao mjesta odravanja pregovora. Kajmakovi se oslanja
na miljenje Marka Vege da je ovu tvravu ispravnije ubicirati iznad Kosmana, dakle u
neposrednoj blizini Tjentita.20 S druge strane, Mihailo Dini donosi podatak iz Dubrovakog
arhiva prema kojem bi urevac trebao biti smjeten izmeu Srebrenice i Foe, na lijevoj
obali Drine, juno od Srebrenice, prema planini Tari.21 Ono u emu se istraivai slau je
da se urevac nalazio u Podrinju. Rjeenje problema lei u injenici da su u pitanju dva
razliita grada. urevac iznad Kosmana i urevac juno od Srebrenice egzistiraju istovremeno, i oba su bili pod vlau vojvode Stjepana Vukia Kosae.
Znaajan utvreni grad u blizini Tjentita bio je i Kosman, smjeten na hridini neposredno
na uu rijeke Sutjeske u Drinu. Spominje se 1430. prilikom boravka dubrovakih poslanika
kod Sandalja Hrania upravo u ovom gradu.22 Nalazio se na povoljnom stratekom poloaju,
kako u pogledu odbrane tako i putne komunikacije, odnosno na sredini razdaljine izmeu
tvrave urevac i tvrave Soko na sastavu Tare i Pive, upravo onako kako tvrdi dubrovaki
poklisar na Sandaljevom dvoru. U novije vrijeme ruevine ove tvrave lokalno stanovnitvo
naziva Gradac.23 Kako se iz prethodnog izlaganja moe vidjeti, veina gradova bila je sjeverno od Tjentita, dok je na jugu Vratar bio najznaajniji utvreni grad. Spominje se 1435.
kao mjesto gdje je opljakan jedan dubrovaki karavan.24 Ulazio je u sastav upe Sutjeska,
o emu svjedoe, osim dubrovakih izvora, i povelje koje je herceg Stjepan dobio od
napuljskog-aragonskog kralja Alfonsa V i kasnije od rimskog kralja Fridriha III, koji
potvruju njegove posjede.25
18

Detaljan opis terena i onoga to je ostalo od grada vidi u: Ninkovi, Aleksandar: Srednjovjekovni
gradovi Toevac i Koetina. Radio Sarajevo Trei program, 26, Sarajevo, 1979, 537-540.
19
, : - , , o ,
. CCCLXXVI, , . 48, , 1964, 23; -:
, 105.
20
Kajmakovi: Drina u doba Kosaa, 161; Vego: Naselja bosanske srednjevjekovne drave, 38-39.
21
, : . , XLXXXII,
, -, 92, , 1940, 227.
22
Kurtovi, Esad: Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hrani Kosaa. Sarajevo: Institut za istoriju,
2009, 323; Kajmakovi: Drina u doba Kosaa, 144.
23
Kajmakovi: Drina u doba Kosaa, 144.
24
-: , 104-105.
25
: , 172.
354/Godinjak 2013

Tjentite u srednjem vijeku

Upravno-teritorijalna organizacija upe Sutjeska

Za upu Sutjesku se zna da je bila formirana u gornjem Podrinju, meutim nije se pristupilo
detaljnijem istraivanju s ciljem da se pokua predstaviti podruje njenog rasprostiranja.
To je sloen i teak zadatak jer raspolaemo s malo izvorne grae da bismo pouzdano odredili
podruje njenog rasprostiranja. Od velike pomoi pri rjeavanju ovog zadatka jesu pojedina
mjesta koja se spominju u upi Sutjesci.
Na prvom mjestu valja izdvojiti Tjentite. U jednoj tubi iz decembra 1445. saznajemo
da je opljakan izvjesni Rada u Tjentitu, inae po zanimanju obuar. U dokumentu je izriito
naglaeno da se to desilo apud Tintiste in Sutischa. Radi Boginovi i Radosav Gorianin
oduzeli su Radau 33 perpera i 3 groa, zbog ega je podignuta tuba u Dubrovniku. Meu
svjedocima pljake spominje se Brailo, sin kneza u Tjentitu.26 Navedeni podaci nam izriito
potvruju da je Tjentite bilo smjeteno u upi Sutjeska i da je imalo razvijenu upravnu strukturu
sa knezom na elu. Nije nam ostalo zabiljeeno ime nijednog kneza u Tjentitu. Jedini
podatak koji nas upuuje da je ovdje postojao knez je upravo spomenuta pljaka.
Nemamo podataka o tome kakvim se poslovima knez u Tjentitu bavio, ali na osnovu
istraivanja Desanke Kovaevi-Koji moe se rei da je njegova uloga bila slina onim
koju su obavljali knezovi u drugim gradskim naseljima. Knez je mogao biti domai ovjek
ili Dubrovanin, to je u prvom redu zavisilo od linih sposobnosti pojedinca, s napomenom
da ova pozicija nije bila ni nasljedna ni doivotna. Desanka Kovaevi-Koji smatra da
je u Tjentitu knez bio domai ovjek, iz razloga to se tu Dubrovani nisu due zadravali,
pa stoga nisu ni bili u konkurenciji da budu izabrani za kneza. U veini sluajeva knezovi
su bili trgovci, to je znatno utjecalo na njihov ugled, a time i na mogunost da postanu
knezovi u gradskim naseljima. Knez je bio lokalni organ vlasti, odnosno predstavnik vladara
ili pojedine vlastele u rudnicima ili trgovima. On je lokalni posrednik izmeu gradskog
naselja i javne vlasti. Saraivao je s bosanskim kraljem ili vlastelom, zavisno pod ijom
upravom je bila odreena oblast.27 Kao lice koje radi na upravnim i sudskim poslovima,
bio je dobro upuen u lokalne prilike, pa je zbog toga imao saradnju u odreenim prilikama
s dubrovakim trgovcima, a prilikom raznih parnica Dubrovani su kneza rado uzimali
za svjedoka.28 Treba naglasiti da obim njegovih poslova nije bio isti u svim naseljima,
26

Petrus de Nassis de Jadra coram domino Rectore ser Nicola Mat. de Georgio fecit lamentum
supra Radi Boginoich et Radosauum Gorizaninum, dicens quod ipse Petrus dedit Rada caligario
certam quantitatem denariorum ad eos inuesticione secundum comissionem sibi datam. Et dum
ipse Rada eius commisus iret ad viagium et esset apud Tintiste in Sutischa, dicti Radi et
Radosauus venerunt et per vim acceperunt sibi yperperis triginta tres grossis tres de denariis
quos ipse Petrus sibi dedit secundum scripsit sibi dictus Rada petens sibi de remedio oportuno
prouideri contra suprascriptos robatores protestans de omnibus damnis et interesse quibus
possit occurere pro predictis offerens se posse probare predictam per infrascriptos qui fuerunt
presentes predictis. Radichoe Obradouich de Coza, Radosauus Vermlianin, Radoe [prazan
prostor], Radogna [prazan prostor], Brailus filius comitis de Tintiste (6. 12. 1445), DAD, Lam.
de foris, XX, 6.
27
Kovaevi-Koji, Desanka: O knezovima u gradskim naseljima srednjovjekovne Bosne. Radovi,
knjiga VI, 1970/1971, Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 1971, 336-340.
28
Ist, 343.
Godinjak 2013/355

ISAKOVI

pa je razumljivo da knez u Tjentitu nije mogao imati naroito istaknutu ulogu u odnosu
na kneza u razvijenijim gradskim naseljima kao to su Foa ili Srebrenica.
Drugo mjesto za koje pouzdano moemo utvrditi da je ulazilo u sastav upe Sutjeske
je grad Vratar. U dubrovakim izvorima se spominje kao Vratar in Sutischa, to je odavno
utvrdio K. Jireek. Po njegovom miljenju Vratar se jo nazivao jednostavno Sutjeska.29
S druge strane, D. Kovaevi-Koji smatra da bi Sutjeska mogla biti podgrae Vratara,
ili mjesto u istoimenoj upi.30 U poveljama Alfonsa V i Fridriha III izdatim Stjepanu Vukiu
Kosai takoer se spominje Vratar, a na povelji iz 1444. jasno je naznaeno Vatrato Sucisti,
castello n lo contato.31
Nema drugih naselja za koja se moe pouzdano utvrditi da ulaze u sastav upe Sutjeska.
S obzirom na blizinu Toevca, geografski posmatrano, bila bi logina i njegova pripadnost
Sutjesci. Meutim, za njega znamo da pripada upi Drinaljevo, to potvruje izvorna graa.32
Ako pokuamo utvrditi podruje rasprostiranja upe Sutjeska, onda bismo mogli rei da
se radi o manjoj upi koja se prostire u kanjonu rijeke Sutjeske. Njena sjeverna granica
ila bi do Toevca, dok bi na jugu mogla da se protee do Vratara i njegove okoline. Znaajnija
naselja su Tjentite, koje je bilo karavanska stanica, a istovremeno i sredite upe sa knezom
na elu. U pogledu sigurnosti, Vratar je s juga inio znaajno uporite, dok je na sjeveru
istu ulogu imao Toevac, iako nije pripadao upi Sutjeska. S obzirom na to da se upa
protee kroz uski prostor kanjona, moglo bi se zakljuiti da su njene istone i zapadne
granice svedene na irinu samog kanjona. Zato je formirana upa Sutjeska, koja svojom
veliinom nije predstavljala znaajniju oblast, teko je odgovoriti. Izgleda da je strateka
uloga cijelog podruja bila od presudnog znaaja, jer je glavni karavanski put upravo iao
kroz Sutjesku prema srednjem Podrinju.
upa Sutjeska je pripadala vlasteoskoj porodici Hrania/Kosae. Konkretno za Tjentite
moemo vezati Sandaljevog brata Vukca Hrania. U maju 1432. spominje se njegov ovjek
Kova Bogosali u Tjentitu.33 Poslije Vukeve smrti 1432. izgleda da na podruju Tjentita
djeluje njegova supruga Katarina, koja tu ubire carinu.34 Istraivanja Esada Kurtovia vode
prema zakljuku da se porodica kneza Vukca vre vezala za podruje Tjentita. Knez
Vukac ima svoje ljude u Tjentitu i na irem podruju, naprimjer u Cernici i Jeleu, koje
geografski, zajedno s Tjentitem, mogu initi jednu veu oblast. Dalje, Dubrovani se jednom
prilikom al vojvodi Sandalju Hraniu za uvoenje novih carina i krenje starih obiaja
u zemlji kneza Vukca, pa bi se u ovom sluaju moglo raditi upravo o podruju Tjentita
i drinskom putu koji se nalazio u oblasti kneza Vukca.35
29

: , 289, 293, nap. 269.

-: , 105.
31
Thallczy von, Ludwig: Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter. Mnchen
und Leipzig 1914, 361; : , 172.
32
Thallczy: Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, 361; :
, 170-171.
33
(22. 5. 1432), DAD, Deb. Not., XV, 209.
34
(20. 11. 1450), DAD, Lett. di Lev., XIV, 46
35
Kurtovi: Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hrani Kosaa, 57-58.
30

356/Godinjak 2013

Tjentite u srednjem vijeku

Poslije smrti kneza Vukca 1432. i Sandalja Hrania 1435. svi Sandaljevi posjedi pa
i podruje Tjentita dolaze pod upravu vojvode Stjepana Vukia Kosae. Bez obzira na
to to u Tjentitu carinu ubire njegova majka Katarina, ipak glavnu rije vodi Stjepan Vuki.
Kao to je knez Vukac imao svoje ljude u Tjentitu, tako ih ima i vojvoda Stjepan Vuki.
Za trgovca Radivoja Petkovia izriito je naglaeno da je ovjek vojvode Stjepana Vukia.36
Zahvaljujui intervenciji hercega Stjepana, 1452. je Stjepko Dubljevi iz Tjentita osloboen
iz dubrovakog zatvora, to bi vodilo prema zakljuku da se radi o njegovom ovjeku.37
On je takoer bio trgovac, i o njemu e malo kasnije jo biti rijei. Hercegov ovjek je i
Jurak Vlai. Prema raspoloivim podacima izgleda da je bio hercegov carinik u Tjentitu.
On je u januaru 1457. dubrovakom vlastelinu Dragoju Guetiu kod kue i carine hercega
Stjepana oduzeo novac, konje i robu.38 Iz priloenog se vidi da je Stjepan Vuki posredstvom
svojih ljudi ostvarivao uvid u prilike na podruju Tjentita. Postojanje carinika i lokalnog
kneza ukazuje na dobro organiziranu lokalnu upravu.
Privredni ivot
S obzirom na to da se nalazilo na vanom karavanskom putu koji je vezivao primorje
sa istonim krajevima srednjovjekovne Bosne, Polimljem, Podrinjem i dalje na istoku sa
Despotovinom, Tjentite se formiralo kao nezaobilazna stanica za karavane upuene iz
Dubrovnika. To je uzrokovalo i potrebu da se u ovom naselju razviju odreene uslune i
trgovinske aktivnosti. Poslovni ljudi iz Tjentita zaduuju se u Dubrovniku, na razliite iznose.
Izvori nam dozvoljavaju da pratimo nekoliko trgovaca ija se aktivnost vezuje za Tjentite.
Istovremeno, poduzetniki duh pojedinaca iz Tjentita govori o privrednom usponu naselja.
Kakva su bila zaduenja ljudi iz Tjentita, u kolikim iznosima, pod kojim uslovima
i na koji vremenski period, najvie nam govore podaci iz serije Debita Notariae. Zaduenja
moemo pratiti u periodu od 1418. do 1449. godine. To su zaduenja u robi, ali su u dokumentima
izraena u novanoj vrijednosti i vraaju se najee u novcu. Malo se ta moe kazati
za ljude ija imena nam nude dokumenti. Izvjesno je da su u pitanju trgovci, ije se porijeklo
ili poslovna djelatnost vee za Tjentite. Zaduuju se na razliite iznose, samostalno ili
udrueno s drugim poslovnim partnerima. Nerijetko se za odreenog trgovca pojavljuje
i jamac, kao garancija da e dug biti vraen na vrijeme. Donesena roba iz Dubrovnika
plasirana je na trite i brzo je prodavana, to svjedoi injenica da su u kratkom periodu
uspijevali vratiti svoje dugove kreditorima. Deavalo se da dunik ponekad nije na vrijeme
izvravao svoje obaveze prema kreditorima. Svaki odlazak trgovaca u Dubrovnik da prime
robu podrazumijevao je i da oni nose neku vrstu robe iz svoje sredine u Dubrovnik, najee
vosak, crvac, koe.
U knjigama zaduenja pojavljuju se sljedei trgovci iz Tjentita: Radoje Dubijevi i
Veselko Rai (1418), Radia Radosali (1418), Petko Brajkovi (1418), Bude Tihojevi

36

Radiuoi Petchouich de Tientista homo de vaiuoda Stiepano (25. 6. 1443), DAD, Div. Canc.,
LVII, 270v.
37
(19. 9. 1452), DAD, Cons. Rog., XIII, 84v.
38
(18. 1. 1457), DAD, Lam. de foris, XXX, 25v.
Godinjak 2013/357

ISAKOVI

(1429), Kova Bogosali (1432), Pribio Medoevi (1439), Stijepko Dubijevi, Radivoj
Petkovi i Miljen Brankovi (1441), Bogeta Radohni (1443), Radain Radatovi (1444,
1445, 1446, 1448, 1449), Radonja Mladinovi (1448).
Prvi podaci o zaduivanju trgovaca iz Tjentita veu se za 1418. godinu, kada je izvreno
zaduivanje u svrhu daljeg poslovanja. Iznenauje injenica da se radi o velikim iznosima,
datim bez jamaca, to upuuje na zakljuak da je zaduenja moglo biti i ranije, iako nemamo
podataka koji to mogu potvrditi. Radoje Dubijevi i Veselko Rai 15. februara 1418. zaduuju
se kod Mihaela Sorkoevia na iznos od 116 dukata, na period od tri mjeseca.39 Istog dana,
kod istog kreditora i na isti vremenski period zaduio se i Radia Radosali iz Tjentita,
na iznos od 74 dukata i 10 groa.40 Krajem 1418. zaduio se Petko Brajkovi sa Zavlom
Baldoviniem na iznos od 35 dukata kod Mihaela Sorkoevia.41 Spomenuti Zavao Baldovinovi i njegovi sinovi Radoje i Mihael Zavlovi u razliitim poslovnim aktivnostima
povezani su za Tjentite, Fou i Gacko. Izgleda da je Zavao Baldovinovi roenjem ili
rodbinski povezan za te sredine.42
Poslije ovih zaduenja uslijedila je decenija gdje nemamo nikakvih podataka o zaduivanjima
trgovaca iz Tjentita. Teko je zakljuiti iz kojih razloga se ljudi iz Tjentita ne zaduuju
u Dubrovniku sve do 1429. godine, kada se Bude Tihojevi zaduuje kod Radaa Ostojia
39

Radoe Dubieuich et Veselcus Racich de Tintiste confitemur quod super nos et omnia bona
nostra obligamus nos dare et soluere ser Michaeli de Sorgo et fratribus ducatos auri centum
sexdecim usque ad tres menses proxime futuros (15. 2. 1418) DAD, Deb. Not., XIII, 14v.
40
Ego Radissa Radosaglich de Tintiste, confiteor quod super me et omnia bona mea obligo me
dare et soluere ser Michaeli de Sorgo et fratribus ducatos auri septuagintaquatour grossos decem,
usque ad tres mensem proxime futuros (15. 2. 1418), Isto.
41
Zaual Baldouinouich et Petchus Braicouich} de Tintiste confitemur quod super nos et super omnia
bona nostra obligamus nos dare et soluere ser Michaeli de Sorgo et fratribus ducatos triginta
quinque auri usque ad tres menses proxime futuros (15.12. 1418) DAD, Deb. Not., XIII, 70v.
42
Zaual Baldouinouich et Petchus Braicouich de Tintiste (15.12. 1418), DAD, Deb. Not., XIII,
70v; Nos Zauo Baldouinich et Mircho Pribignich dictus Cladoruph de Zerniza socii (03.03.
1430.g.), Isto, XIV, 386; Vocxa Bogcinouich homo voyuode Stipani de Gazcha fuit confessus
habuisse et recepisse a Zaulo Baldouinouich et a Radoye et Michaely filiis dicti Zauli equam
unam quam equam dicti Vocha super se et omnia sua bona se sollemniter obligando per aptay
renuntiando promisit redere et restituere dictis Zaulo et eius filiis suprascriptis siue alteri eorum
usii ad festum sancti Viti proxime futuros (15. 2. 1436), Div. Canc., XLIX, 223; Bocheta
Miobratouich de Tribigna locauit se et opera sua hinc ad annum unum proxime futuros Bernabe
Stani Iliich suo et nomine et vice Nouach Giurgeuich pro quo se constituit et de rato promisit
stipulanti et conducenti, ... Pro quo Bogeta et eius precibus Zauao Baodouinich pro omnibus
suprascriptis obseruandis et attendendis per dictum Bogeta se constituit plegium et principalem
debitorem dicto Bernabe (9. 4. 1437), Div. Not., XXI, 129; Nos Radasinus Radatouich de
Tintinista principalis debitor et Michal Zaulouich plegius ipsius Radasini (29. 10. 1444),
Deb. Not., XXII, 42v; Radasinus Radatouich et Vucheta Bogdanouich de Choza confitemur
quod super nos et omnia nostra bona obligamus nos dare et soluere Mathco Milsich ducatos auri
treginta tres usque ad duos menses proxime futuros. ... Pro quibus Radasino et Vucheta suprascripti
principalibus debitoribus Michal Zaulouich extitit plegius et fideuissor (3. 5. 1448), Deb. Not.,
XXIV, 7; Ego Radogna Mladinouich de Tintiste principalis debitor et ego Michal Zaulouich
fideuissor eius (3. 5. 1448), Isto, 7; Ego Radogna Miladinouich de Tintista ... Pro quo Radogna
Michal Zaulouich extitit plegius et fideuissor (12. 12. 1448), Isto, 99.
358/Godinjak 2013

Tjentite u srednjem vijeku

na iznos od 40 perpera.43 U narednim godinama vidimo da zaduenja nisu bila naroito

velika, to e rei da se nije radilo o unosnim poslovima niti o krupnijim trgovcima. Godine
1432. Kova Bogosali, ovjek kneza Vukca Hrania, uzima od Radosava Miokanovia,
inae poznatog dubrovakog oruara, u vrijednosti od 36 perpera dva oklopa, koje je trebao
isplatiti u roku od etiri mjeseca. Ukoliko ne bude u predvienom roku isplatio navedenu
sumu, morao je oklope vratiti nazad vlasniku.44 Izgleda da je Kova Bogosali bio sitni
vlastelii kneza Vukca Hrania, a na to ukazuje njegova kupovina dva oklopa. Trgovci
u veini sluajeva iz Dubrovnika donose i prodaju tkanine, a ne vojnu opremu, koja je
sudei po kupljenoj koliini bila namijenjena za linu upotrebu. Trag je ostavio i Pribio
Medoevi, koji se tokom 1439. u dva navrata zaduuje na iznos od 60 i 30 perpera kod
brae Vlatka i Ratka Gostiia.45
Nisu dunici uvijek na vrijeme izvravali svoje obaveze prema kreditorima, a to je zavisilo
i od njihovog poslovnog uspjeha. Kompanjoni iz Tjentita, Stijepko Dubijevi, Radivoj
Petkovi i Miljen Brankovi zaduili su se kod Vitka ivanovia poetkom jula 1441. na
iznos od 260 perpera i 9 groa. Dug nisu uspjeli vratiti u predvienom roku. Trebao je biti
isplaen za dva mjeseca, meutim u dokumentu je naknadno zabiljeeno da su tek 6. februara
1442. dunici kreditoru Vitku ivanoviu isplatili 108 perpera kao dio duga.46 Slian sluaj

43

Ego Bude Utichoeuich de Tentista confiteor quod super me et omnia mea bona obligo me
dare et soluere Rada Ostoich yperperos quadraginta grossos usque ad unum mensem proxime
futuros (23. 7. 1429), DAD, Deb. Not., XIV, 315.
44
Ego Choua Bogosalich homo comitis Vocha in Tintista confiteor quod super me et omnia bona
mea obligo me dare et soluere Radossauo Miochanouich armerio yperperos triginta sex pro
loricis duabus michi venditis et datis cum conditione nisi illas vendere potuerit quod debeam et
possim restituere ipsas dicto Radossauo presente eodem Radossauo et sit verum esse confitente
et contentante, usque ad IIIIor menses proxime futuros (22. 5. 1432), DAD, Deb. Not., XV,
209; Desanka Kovaevi-Koji smatra da se radi o zanatliji, dakle kovau Bogosaliu, to ne
moe biti jer je oito da se radi o vlastitom imenu Kova, i u ovom sluaju to ne oznaava
zanat ili zanimanje kova. O tome vidi: -:
, 209, nap. 35.
45
Ego Pribius Medosich de Tientista confiteor quod super me et omnia mea bona obligo me dare
et soluere Vlatcho et Ratcho fratribus Gostisich yperperos sexaginta grossos Ragusi hinc ad
duos menses proxime futuros (25. 9. 1439), DAD, Deb. Not., XIX, 75; Ego Pribius Medoseuich
de Tintista confiteor quod super me et omnia mea bona obligo me dare et soluere Ratcho Gostisich
yperperos treginta usque ad unum mensem proxime futurum (29. 11. 1439), Deb. Not., XIX, 104.
46
Nos Stiepchus Dubieuich et Radiuoy Petchouich et Miglien Branchouich de Tintista confitemur
quod super nos et omnia nostra bona obligamus nos dare et soluere Vitcho Giuanouich yperperos
ducentos et sexaginta et grossos nouem usque ad duos menses proxime futuros. Et sit de presenti
viagio. Et si ultra etc. Tenendo se etc. Hec autem etc. Judex et testis ut supra. Et similiter dare et
soluere Radino Bogcinouich yperperos quinquaginta tres, terminus ad meliustenendum et in
omnibus et per omnia ut supra. Judex et testis ut supra (10. 7. 1441), DAD, Deb. Not., XX,
182v. Iznad: 1442 die sexto februarii infrascriptus Vitchus Giuanouich creditor confessus fuit
habuisse ab infrascriptis tribus debitoris pro parte debiti infrascripti yperperos centum octo,
Isto. U ovom dokumentu spomenuti Radin Boginovi, koji se pod istim uslovima zaduuje
na iznos od 53 perpera, izgleda da nije iz Tjentita.
Godinjak 2013/359

ISAKOVI

nalazimo 1443. kada su prilikom sreivanja zaostavtine Luke Sorkoevia navedeni dunici
iz nekoliko znaajnijih naselja u Bosni. Meu brojnim dunicima iz Tjentita se javlja
kao dunik Bogeta Radohni, koji je ostao duan 14 dukata i jedan gro.47
Trgovci su ponekad do robe dolazili na drugaije naine, odnosno nisu ili u Dubrovnik
da se zaduuju, nego su uspijevali da prodaju dio svoje imovine i sebi obezbijede potrebnu
robu. To svjedoi sluaj iz juna 1443. kada je spomenuti Radivoj Petkovi prodao Bogonu
Radieviu i njegovom bratu jednu kobilu za 19 komada plave tkanine.48
etrdesetih godina 15. stoljea u Tjentitu uspjeno posluje Radain Radatovi sa svojim
kompanjonima. To potvruje i broj zaduenja u Dubrovniku. U periodu od 1444. do 1449.
zaduuje se u nekoliko navrata na razliite iznose. Njegovo prvo registrirano zaduenje
kod Vasilja Petkovia u oktobru 1444. iznosi 31 dukat. U dokumentu je navedeno da je
Radain glavni dunik, dok je jamac Mihalj Zavlovi, koji se u veini Radainovih zaduenja
javlja u ovoj ulozi.49 U maju 1445. kod Klementa Guetia zaduuje sa na iznos od 31 dukata
na rok od dva mjeseca. Ovaj put Radain je oito imao problema u svom poslu, jer nije
uspio da vrati navedeni iznos na vrijeme. Tek nekoliko mjeseci kasnije, zabiljeeno je 14.
decembra 1445. da je dug isplaen u potpunosti, odnosno 31 dukat koliko je prvobitno iznosio.
Dug je namiren preko prokuratora Marina Guetia, inae brata spomenutog kreditora
Klementa Guetia.50 Kada dug nije vraen na vrijeme, onda se naplata preputa u ruke
prokuratora, da se pobrine da dug bude isplaen, kao to nam to oslikava prethodni sluaj.
Tokom 1446. Radain se zaduuje dva puta. Poetkom aprila, uz jamstvo spomenutog Mihalja
Zavlovia, kod dubrovakog vlastelina Luke Guetia zaduuje se na iznos od 63 dukata,
dok u augustu samostalno pravi zaduenje kod zlatara Pavka Stojia na iznos od 12 dukata.51
47

(11. 3. 1443), DAD, Div. Not. XXVI, 165v.

Radiuoi Petchouich de Tientista homo de vaiuoda Stiepano fecit manifestum quod vendidit
Bogono Radiceuich et fratri suo unam jumentam pro brachiis XVIIII boni panni blaui cum hoc,
quod si dicti fratres emptores aliqua aliter molestarenter aut in Ragusio aut alibi pro dicta jumenta
empta quod ipse Radiuoi super se et omnia sua bona teneater eos guarentare et deffendere
quecumque persona et eos liberare ab omni molestia que sibi infereretur pro dicta jumenta et eos
conseruare in dictum et sit promisit. Renuntiando (25. 6. 1443), DAD, Div. Canc., LVII, 270v.
49
Nos Radasinus Radatouich de Tintinista principalis debitor et Michal Zaulouich plegius
ipsius Radasini pro quo de rato promisit et se constituit confitemur quod super nos et omnia
nostra bona obligamus nos dare et soluere Vasil Petchouich ducatos auri treginta unum usque
ad duos menses proxime futuros (29. 10. 1444), DAD, Deb. Not., XXII, 42v.
50
Nos Radassinus Radatouich de Tintista principalis debitor et Michagl Zaulouich marangonus
tanquam plegius qui tamen me constituo principalem debitorem pro eo confitemur quod super
nos et omnia bona nostra obligamus nos dare et soluere ser Clementi Vite de Goze ducatos
auri triginta unum usque ad duos menses proxime futuros... U istom dokumentu ispod: 1445 die
XIIII decembris ser Marinus Vite de Goze procurator suprascripti ser Clementis eius fratris ut de
procura patet in procuris notarie sub die XXV octobris suprascripti millessimi confessus fuit
habuisse et recepisse a suprascripti debiti per solutione huius debiti ducatos auri XXXI. (14. 5.
1445), DAD, Deb. Not., XXII, 109.
51
Nos Radasin Radutouich de Tintista principalis debitor et Michagl Zaulouich tanquam plegius
dicti Radasini qui me constituo principalem debitorem et solutorem pro eo confitemur quod super
nos et super omnia nostra bona obligamus nos dare et soluere ser Luce Ni. de Goze ducatos auri
48

360/Godinjak 2013

Tjentite u srednjem vijeku

Radain se u svojim poslovnim poduhvatima udruuje s ljudima iz Foe, to je razumljivo

s obzirom na to da je Foa bila najznaajnije gradsko naselje u blizini Tjentita, gdje je
bilo pojedinaca spremnih za vee poslovne poduhvate. Takav je i Vukota Bogdanovi iz
Foe. Oni se u maju 1448. zaduuju kod Matka Milia na iznos od 33 dukata.52 Navedeni
dug je trebalo vratiti u roku od dva mjeseca. Izgleda da je poslovni poduhvat dvojice trgovaca
dobro proao. Navedeni dug je uspjeno otplaen, a ve naredne godine Radain i Vukota
se ponovo zaduuju kod Vladisava Guetia, sada na jo vee iznose. U januaru 1449.
uzimaju 43 dukata i 12 groa,53 a u maju iznos zaduenja bio je 72 dukata, koje je trebalo
vratiti u roku od dva mjeseca.54 Ujedno je ovo bilo posljednje Radainovo zaduenje sauvano
u izvorima. O njegovoj daljoj djelatnosti nemamo dostupnih podataka. Predoeni podaci
govore u prilog postojanju znaajne poslovne aktivnosti u Tjentitu. Na primjeru Radaina
Radatovia vidimo da su u pitanju vei iznosi zaduenja, koje pojedinci uzimaju u svrhu
daljeg poslovanja. U periodu 1444-1449. ukupno se zaduio, bilo sam ili s kompanjonom
Vukotom Bogdanoviem, na iznos od 285 dukata i 12 groa, to predstavlja znaajnu sumu
s obzirom na to da svoje poslovanje vee za Tjentite, koje nije bilo posebno poznato kao
vei poslovni centar.
Bilo je i sitnijih trgovaca, koji se rjee javljaju i zaduenja su povremena i relativno skromna.
Takav je Radonja Mladinovi iz Tjentita. On se tokom 1448. zaduuje dva puta. Kod Ruska
Mirkovia se zaduio poetkom maja 1448. na iznos od 4 dukata, a kao jamac se javlja Mihalj
Zavlovi.55 Krajem iste godine ponovo se zaduio kod Matka Milia, takoer na iznos od

sexaginta tres usque ad tres menses proxime futuros (2. 4. 1446), DAD, Div. Not., XXXI, 43v;
Ego Radasin Radatouich de Tintista confiteor quod super me et omnia mea bona obligo me
dare et soluere Paucho Stoicich aurifici ducatos auri duodecim cum dimidio usque ad unum mensem
proxime futuros. Et sit de presenti viagio et si ultra etc. Renuntiantes etc. Hec autem etc. Judex
et testis ut supra (31. 8. 1446), Div. Not., XXXI, 116.
52
Radasinus Radatouich et Vucheta Bogdanouich de Choza confitemur quod super nos et
omnia nostra bona obligamus nos dare et soluere Mathco Milsich ducatos auri treginta tres
usque ad duos menses proxime futuros (3. 5. 1448), DAD, Deb. Not., XXIV, 7.
53
Nos Vuchota Bogdanouich de Coza et Radassinus Radatouich de Tientista principales debitores
et ego Michal Zaulouich plezius et principalis qui me constituo confitemur quod super nos et
omnia nostra bona obligamus nos dare et soluere ser Vladissauo de Goze ducatos quadraginta
tres auri grossos duodecim per totum mensem marcii proxime futuros (izmeu 22. i 30. 1. 1449),
DAD, Deb. Not., XXIV, 111v.
54
Ego Vucheta Bogdanouich de Coza et ego Radassinus Radatouich de Tintiste principales
debitores et ego Michl Zaulouich plezius et principalis, quem me constituo pro ipsis, confitemur
quod super nos et omnia nostra bona obligamus nos dare et soluere ser Vladissauo de Goze
ducatos septuaginta duos auri usque ad duos menses proxime futuros (14. 5. 1449), DAD,
Deb. Not., XXIV, 174v.
55
Ego Radogna Mladinouich de Tintiste principalis debitor et ego Michal Zaulouich fideuissor eius
confitemur quod super nos et omnia nostra bona obligamus nos dare et soluere Ruscho
Mirchouich ducatos auri quatuor usque ad duos menses proxime futuros (3. 5. 1448), DAD, Deb.
Not., XXIV, 7.
Godinjak 2013/361

ISAKOVI

4 dukata.56 Zajedno s bratom Radojem Mladinoviem spominje se kao svjedok jedne pljake
1445, a u martu 1446. opljakao je s bratom Radojem Vukia Gabrielovia.57
Osim brata Radoja, njegov brat je bio i Ivan Mladinovi, za kojeg se u jednom dokumentu
kae da je iz Tjentita.58
Izloeni podaci govore o znaajnom razvoju trgovinske djelatnosti u Tjentitu. Broj
trgovaca iz Tjentita nije naroito velik, ali je njihova djelatnost zadovoljavala osnovne
potrebe lokalnog trita. Oni se u Dubrovniku zaduuju u robi ija je vrijednost izraena
u novcu, a zatim tu robu prodaju na podruju Tjentita i okoline. Nakon to prodaju robu,
za to je obino trebalo dva do tri mjeseca, oni svoje dugove vraaju kreditorima u novcu.
U ugovorima o zaduenjima trgovaca iz Tjentita rijetko nailazimo na sluaj da dugovi
nisu isplaeni na vrijeme, to svjedoi da su robu donesenu iz Dubrovnika uspijevali da
prodaju u kratkom vremenskom periodu. Najea zaduenja su bila u tkaninama koje
treba lokalna sredina, a zatim i predmetima za svakodnevnu upotrebu.59 U Dubrovniku
ne nalazimo vei broj ugovora o zaduenjima trgovaca iz Tjentita. Razlog tome moe
se traiti u injenici to su kroz Tjentite esto prolazili karavani s razliitom robom, pa
je i na taj nain zadovoljavano lokalno trite.
Pregled zaduenja trgovaca iz Tjentita od 1418. do 1449. godine
Trgovci

Kreditori

Visina zaduenja

Datum

Radoje Dubijevi
i Veselko Rai

Mihael Sorkoevi

116 dukata

15. 2. 1418.

Radia Radosali

Mihael Sorkoevi

74 dukata, 10 groa

15. 2. 1418.

Petko Brajkovi

Mihael Sorkoevi

35 dukata

15. 12. 1418.

Bude Tihojevi

Rada Ostoji

40 perpera

23. 7. 1429.

Kova Bogosali

Radosav Miokanovi

36 perpera

22. 5. 1432.

56

Ego Radogna Miladinouich de Tintista confiteor quod super me et omnia mea bona obligo me
dare et soluere Metheo Miosich ducatos auri quatuor cum dimidio usque ad duos menses proxime
futuros (12. 12. 1448), DAD, Deb. Not., XXIV, 99.
57
(26. 12. 1445), DAD, Lam. de foris, XX, 23; (7. 3. 1446), Isto, 75.
58
Iuan Mladienouich de Tintista frater quondam Radogne Mladienouich (5. 11. 1457), DAD,
Div. Canc., LXVII, 20v.
59
Kovaevi: Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 123-124.
362/Godinjak 2013

Tjentite u srednjem vijeku

Trgovci
Pribio Medoevi

Kreditori

Vlatko i Ratko Gostii 90 perpera

Stijepko Dubijevi,
Radivoj Petkovi i Vitko ivanovi
Miljen Brankovi
Vasilj Petkovi
Klement Gueti
Radain Radatovi
Luka Gueti
Pavko Stoji
Radain Radatovi i Matko Mili
Vukota Bogdanovi Vladisav Gueti

Radonja Mladinovi

Visina zaduenja

Rusko Mirkovi
Matko Mili

Datum
25. 9. 1439.
29. 11. 1439.

260 perpera i 9 groa

10. 7. 1441.

137 dukata

29. 10. 1444.

14. 5. 1445.
2. 4. 1446.
31. 8. 1446.

148 dukata i 12 groa

3. 5. 1448.
Izmeu 22. i
30. 1. 1449.
14. 5. 1449.

8 dukata

3. 5. 1448.
12. 12. 1448.

***
Srednjovjekovna karavanska trgovina bila je najlaki i jedini nain prijenosa veih koliina robe iz Dubrovnika u zalee, i obratno. S obzirom na to da karavani nisu mogli doi
do odredita za jedan dan, niti su tovarne ivotinje mogle cijelo vrijeme bez odmora da
nose robu, na pojedinim mjestima formirane su karavanske stanice. To je podrazumijevalo
postojanje svratita i drugih objekata za smjetaj ljudi, robe i konja.60 Nekoliko takvih mjesta
poznato je u srednjovjekovnoj Bosni, a takvo je bilo i Tjentite. Karavani upueni prema
Foi (1368-1436), Ustikolini (1402-1404), Goradu (1379-1443) i Viegradu (1433-1437)
morali su prolaziti kroz Tjentite s obzirom na to da je ovo naselje lealo na glavnom putu
koji je spomenuta mjesta vezivao sa Dubrovnikom.61 To se odrazilo na razvoj privrede,
potrebu organizacije lokalne uprave, uspostavu carina i odreenih uslunih djelatnosti.
Radi se o stanovima (ital. alberghi), kuama ili svratitima podignutim u svrhu pruanja
usluga putnicima. Svaki putnik mogao je kod stanjanina dobiti stan za odmor i noenje te
smjetaj robe i konja.62 U testamentu Ivana Lampre Bolice iz 1445. spominje se u Tjentitu
60

U jednoj tubi Maroje Kreevi izjavljuje da mu je ukradeno 28 libri kalaja. Vjerovatno se to

moglo desiti prilikom njegovog boravka u svratitu: Maroe Cresseuich...conqueritur supra... dicti
accusati furati fuerant accusatori predicto libras stagni XXVIII (7. 6. 1420), DAD, Lam. de
foris, IV, 206.
61
: , 694.
62
-: , 270. Usp. ,
: , . ,
CCCXXVI, , 33, ,
1959, 419.
Godinjak 2013/363

ISAKOVI

neki Radoje albergar.63 To znai da su tu postojali alberghi, odnosno stanovi ili svratita
za putnike. Kao karavanska stanica i naselje smjeteno na vanoj putnoj komunikaciji,
u Tjentitu je postojanje ovih objekata bilo neophodno kako za smjetaj karavana i poslovanje
pojedinaca koji nude usluge smjetaja tako i za sam razvoj naselja i trgovine. Kroz Tjentite
su uglavnom karavani iz Dubrovnika prolazili dalje prema veim gradskim naseljima. Meutim,
u jednom ugovoru o prijevozu robe Mirosav Novakovi trebao je prevesti osam tovara tkanine
do Sutjeske.64 Ako se radi o upi Sutjesci, onda je cilj ovog karavana trebalo biti Tjentite
s obzirom na to da je na tom prostoru bilo najznaajnija karavanska stanica. U srednjovjekovnoj Bosni stanove su drali pojedinci razliitog drutvenog stalea, od pripadnika Crkve
bosanske do kraljeva i vlastele.65 Izgleda da je i sam herceg Stjepan imao u Tjentitu kuu
namijenjenu smjetaju putnika.66 Izvjesni Pribinja Radosali se ali da su mu pokradene
neke stvari u kui nekog Milorada u Tjentitu, to upuuje na zakljuak da se radi o kui
ili stanu za smjetaj putnika.67
***
Osim podataka o trgovini i postojanju svratita, o drugim granama privrede nemamo
direktnih podataka, ali to ne znai da se o odreenim djelatnostima ne moe govoriti. Planinski
kraj, kakav je prostor Tjentita, imao je pogodne uslove za bavljenje stoarstvom, jer na
ovom prostoru okuenom planinama zemljoradnja nije mogla imati znaajnije mjesto u
cjelokupnoj privredi naselja.68 Planina Zelengora, pogodna za ispau, bila je idealna za
uzgoj stoke i proizvodnju mesa, mlijeka, sira i koe.
Teko je zamisliti jedno naselje bez zanatlija. Raireno zanimanje u srednjovjekovnoj
Bosni bio je kovaki zanat, koji ponekad moe oznaavati i lino ime, kao to je sluaja
s Kovaem Bogosaliem iz Tjentita. Pod kovakim zanatom podrazumijeva se obraiva tvrde

63

Radiuoy Petchouich et Radoe albergar nostro di Tintista (18-19. 5. 1445), DAD, Test. Not.,
XIII, 220.
64
Mirosauus Nouachouich frater Vlatchi se solemniter obligando et per aptay renuntiando promisit
ser Marino Johanni de Goze et Radeglie Radoucich, presentibus et recipientibus, conducere salmas
octo pannorum usque parigium de Sutischa quod est inferius Gorasde cum bonis equis et
sufficientis (7. 12. 1435), DAD, Div. Canc., XLIX, 183.
65
: , 702. Usp. -:
, 270.
66
Ser Dragoe domini Aluisii de Gozis...lamentatur contra Jurag Vlassich dicens quod cum ser
Dragoe aplicuisset ad Tintista in domum et gabellam chercech Stepani (18. 1. 1457), DAD,
Lam. de foris, XXX, 25v.
67
Pribigna Radossalich Gluma...fecit lamentum dicens quod ipse portauit in domo Miloradi
[prazan prostor] in Tintiste unum par bisaciarum cum aliquibus rebus valoris ducatorum quindecim.
Que bisacie cum dictis rebus valoris ducatorum XV subtracte fuerunt dicto Pribigne in domo
ipsius Miloradi (21. 3. 1450), DAD, Lam. de foris, XXIII, 71v.
68
O stoarstvu iscrpnije vidjeti u: B., : . ,
, DXIII, , 30, , 1978,
1-32; , : . (
), , 1999, 710-714.
364/Godinjak 2013

Tjentite u srednjem vijeku

sirovine, odnosno obraiva kovine ili kamena. Postojanje preko 300 steaka u Tjentitu
i okolini daje nam mogunost da zakljuimo da je takvih zanatlija bilo na ovom prostoru.
Tube i drumsko razbojnitvo
Podruje Tjentita u srednjem vijeku nije bilo poteeno pljaki i otimaine stvari razliitih
vrijednosti i namjene. Veliki protok robe i putnika na ovom prostoru pogodovao je pojedincima
da na takav nain steknu odreenu materijalnu korist, najee nasilnim oduzimanjem dobara.
Odreen broj takvih razbojnitava registriran je u dubrovakoj arhivskoj seriji Lamenta
de foris. Tube su razliitog karaktera, a najei razlozi su pljakake akcije pojedinaca
i neispunjavanje dogovorenih poslova.
Jedna od prvih registriranih tubi zabiljeena je 1420. godine. Maroje Kreevi podigao
je tubu protiv Radie Pervanovia i Radovana Novakovia, vjerovatno vlaha Bukvia
(de Buchuich), zato zato to su mu ukrali 28 libri kalaja (kositra). Maroje Kreevi je izjavio
da se to dogodilo na dan svetog Mihovila u Tjentitu.69 Navedenih 28 libri iznosi 10 kilograma
kalaja. Kako je tuba registrirana poetkom juna 1420, moe se utvrditi da se navedena
pljaka desila na dan svetog Mihovila 29. septembra 1419. godine. Ujedno je ovo bila jedina
tuba zabiljeena u ovom periodu, jer do poetka etrdesetih godina 15. stoljea nemamo
poznatih pljakakih akcija na podruju Tjentita.
Tuba iz septembra 1440. je koncizna i obavjetava nas o akterima i predmetu tube.
Izvjesni Radojko Pribainovi podigao je tubu protiv Radaina Vlaia iz Tjentita jer
ga je, kada je iz Pritine iao za Dubrovnik, u Tjentitu Radain uhvatio i nasilu mu oduzeo
6 perpera i 1,5 groa.70 Nasilni pljakaki poduhvati pojedinaca nisu uvijek bili predmet
tube, to svjedoi sljedei primjer. Trgovac Miho Pavlovi prilikom boravka u Bosni
kupio je 87 libri (31,1 kg) krimiza, koji je drao u kui Radaina Vlaia u Tjentitu, kod
Radainovog sina i supruge. On optuuje Dubrovanina Vlakuu Latiniia jer je njegov
krimiz uzeo iz kue Radaina Vlaia, a u ime vojvode Stjepana Vukia, navodno po
odredbi monoga vojvode da nijedan Dubrovanin ne moe kupovati krimiz.71

69

Maroe Cresseuich coram nobili et sapienti viro domino Martolo de Zamagno honor Rectore
Ragusii conqueritur supra Radissam Peruanouich et supra Radouanum Nouachouich de Buchuich.
Eo quia dicti accusati furati fuerant accusatori predicto libras stagni XXVIII. Et hoc fuit in die
sancti Michaly propelapsi in [prekrieno: Tentisti] loco dicto Tentisti (7. 6. 1420), DAD, Lam.
de foris, IV, 206.
70
Radoichus Pribasinouigh coram domino Rectore ser Georgio de Goze fecit lamentum supra
Radossinum Blasigh de Tintiste, dicens quia dum veniret de Pristina Ragusium ipse cepit eum in
Tintiste per vim accepit yperperos sex et unum grossum cum dimidio pro uno alio Raguseo Sisat
(24. 9. 1440), DAD, Lam. de foris, XIV, 47.
71
Micho Paulouich coram domino Rectore ser Johanne de Menze fecit lamentum supra Vlacusam
Latinicigh, dicens quia dum esset in Bosina emit libris LXXXXVII crimisi quem recommdauit
in domo Radasini Vlasigh in Tientista, videlicet, filio dicti Radasini et eius uxori. Et dictus Vlacusa
fecit sibi ipsum accipi per vaiuodam Stiepanum. Eo quia fecit cum dicto vaiuoda Stiepan quod
nemo Raguseus non posset emere crimicem nisi ipse (26. 9. 1441), DAD, Lam. de foris, XV, 24v.
Godinjak 2013/365

ISAKOVI

U Tjentitu su razliite neugodnosti doivljavali najee putnici. Upravo je takvu sudbinu

doivio Rada Bojakovi, po zanimanju obuar, kad se nalazio na podruju Tjentita, i
tom prilikom bio opljakan poetkom decembra 1445. godine. Oduzeta mu je odreena
koliina novca, a situacija je bila komplikovana jer novac nije pripadao njemu. Vlasnik
novca Petar Nazis (Petrus de Nassis) iz Zadra je reagirao i podnio tubu protiv Radia
Boginovia i Radosava Gorianina, koji su kod Tjentita Sutjesci (apud Tintiste in Sutischa)
od spomenutog Radaa oduzeli 33 perpera i 3 groa.72 Krajem decembra te iste godine i
Rada Bojakovi optuuje Radia Boginovia i Radosava Gorianina da su ga, dok je
iao u Bosnu, opljakali i uzeli mu novac Petra Nazisa, te da su ga ranili. Meu svjedocima
navedeni su Radikoje Obradovi iz Foe, Radoslav Vrmljanin, braa Radoje i Radonja
Mladinovi, te Brailo, sin kneza iz Tjentita. Dalje se u dokumentu navodi da su pred
Dubrovaninom Marinom Buom, Matkom postrigaem sukna i Radonjom Goiiem navedeni
Radi i Radosav priznali da su uzeli novac od Radaa.73 Svjedoci pljake Radaa Bojakovia
braa Radonja i Radoje Mladinovi bili su glavni akteri jedne druge pljake koja se desila
poetkom marta 1446. godine. Naime, Vuki Gabrielovi podie tubu protiv spomenute
brae jer su mu u Tjentitu nasilu oduzeli luk i strijele.74 Jednog od dvojice brae, Radonju
Mladinovia kasnije susreemo u kreditnom zaduivanju u Dubrovniku.
Nepotivanje poslovnih ugovora takoer je mogao biti razlog da se pokrene spor. Tako
dubrovaka vlastela Nikola P. Rasti i Benedikt Kotruljevi optuuju Vlakuu Pelioia
i njegovu karavanu. Izdvojena karavana iz Dubrovnika trebala je da preveze jedan tovar

72

Petrus de Nassis de Jadra coram domino Rectore ser Nicola Mat. de Georgio fecit lamentum supra
Radi Boginoich et Radosauum Gorizaninum, dicens quod ipse Petrus dedit Rada caligario
certam quantitatem denariorum ad eos inuesticione secundum comissionem sibi datam. Et dum
ipse Rada eius commisus iret ad viagium et esset apud Tintiste in Sutischa, dicti Radi et
Radosauus venerunt et per vim acceperunt sibi yperperis triginta tres grossis tres de denariis quos
ipse Petrus sibi dedit secundum scripsit sibi dictus Rada petens sibi de remedio oportuno prouideri
contra suprascriptos robatores protestans de omnibus damnis et interesse quibus possit occurere
pro predictis offerens se posse probare predictam per infrascriptos qui fuerunt presentes predictis
(6. 12. 1445), DAD, Lam. de foris, XX, 6.
73
Rada Boiachouich calegarius coram domino Rectore ser Nicola de Georgio fecit lamentum
supra Radi Boghcinouich et Radossauum Gorizaninum, dicens quod dum dictus Rada iret in
Bossinam et portaret certam quantitatem denariorum ser Petri de Nassis pro ipsos inuestiendum.
Et esset apud Tintiniste [?] in Sutisca, dicti Radi Boghcinouich et Radossauus Gorizaninum
acceperunt sibi per vim de dictis denariis yperperis triginta duos et grossis tres et ipsum
verberauerunt extrahendo supra ipsum spatas et cortellessas ipsum minazando et ipsi inferendo
timorem, petens sibi de remedio opportuno prouideri contra suprascriptos robatores protestans
de omnibus damnis et interesse etc. [Testes:] Radichoe Obradouich de Choza, Radossaus
Vermilianin, Radoe et Radogna Mladienouichi fratres, Braillus filius comitis de Tintiste. Ser
Marinus Dobre de Buchia, Matchus cimator, Radogna Goicich} in quorum presentia suprascripti
Radi et Radossauus confessi fuerunt accepisse suprascripto Rada suprascriptos denarios
(26. 12. 1445), DAD, Lam. de foris, XX, 23.
74
Vuchich Gabrielouich coram domino Rectore domino Alouisio de Goze fecit lamentum supra
Radognam et Radoe Mladienouichi, dicens quod ipsi in Tintiste acceperunt sibi per vim arcum
fulcitum cum friciis (7. 3. 1446), DAD, Lam. de foris, XX, 75.
366/Godinjak 2013

Tjentite u srednjem vijeku

tkanine Nikole P. Rastia i tri tovara Vlakue Pelioia, ali kada je karavana dola do Tjentita
Vlakuin ponosnik Radoje izgubio je tovar Nikole P. Rastia. Takoer je izvjesni Radivoj
Silojevi trebao za Nikolu P. Rastia da preveze jedan tovar tkanine do Foe, ali on to nije
uinio, nego je tovar dovezao samo do Tjentita.75 Dakle, Vlakua Pelioi i Radivoj Silojevi
nisu izvrili svoje obaveze, pa ih Nikola P. Rasti tui jer je pretrpio tetu i trokove za
izgubljene tovare tkanina.
Tuba registrirana u martu 1450. godine ne spominje poinioce nedjela. Pribinja
Radosali Gluma podigao je tubu jer su mu ukradene bisage sa stvarima u vrijednosti od
15 dukata prilikom boravka u kui izvjesnog Milorada u Tjentitu. Svjedoci spomenutog
nedjela bili su Vukain i Vueta iz Tjentita i Radonja Malistri.76 Pribinja Radosali Gluma
je prilikom putovanja kroz Bosnu doao do Tjentita, gdje se zadrao izvjesno vrijeme,
te je u meuvremenu bio opljakan. U takvim ili slinim situacijama znali su se nai pojedini
trgovci, o emu govori tuba iz jula 1455. godine. Trgovac iz Tjentita Boidar Magui
opljakan je prilikom povratka iz Beograda u mjestu Serapes kod Uica. Tom prilikom
oduzeto mu je zlato i srebro u vrijednosti od 600 dukata. U Boidarovo ime, njegov otac
Pribil Magui podie tubu protiv brae Stjepana i Lazara, koji su neaci trgovca Radivoja
i zlatara Ivana Radojia.77

75

Ser Nicolaus domini Pasqualis de Restis [dodato: insimul cum Benedicto de Cotruglis] coram
domino Rectore ser Georgio de Chaboga sedentes loco ser Andree de Babalio ... fecit lamentum
supra Vlacussam Peliocich et charauanam dicti Vlacusse, dicens quod discendente charauana dicti
Vlacusse de Ragusio cum una soma pannorum dicti ser Nicole et tribus somis dicti Vlacusse et
euntibus insimul cum fuerunt in Tintista Radoe conductor somarum dicti Vlacusse demiserunt
ibi conductorem some dicti ser Nicole cum dicta soma pannorum. Qui conductor dicte some dicti
ser Nicola non inuerutur, unde dictus ser Nicola reseruat sibi jus quoniam fecit melius ut se
habuit res. Item fecit lamentum supra Radiuoi Siloeuich, dicens quod promiist sibi conducere unam
somam pannorum in Choza et non conduxit ipsam misi in Tintista et ipsum dimidit ibi in
Tintista, unde conductor dicte some et dicta soma non inuenitur, unde dictus ser Nicola protestatur
de omni danno et expensas (2. 1. 1447), DAD, Lam. de foris, XX, 274v.
76
Pribigna Radossalich Gluma coram domino Rectore ser Junio de Chalich fecit lamentum
dicens quod ipse portauit in domo Miloradi [prazan prostor] in Tintiste unum par bisaciarum
cum aliquibus rebus valoris ducatorum quindecim. Que bisacie cum dictis rebus valoris ducatorum
XV subtracte fuerunt dicto Pribigne in domo ipsius Miloradi. [Testes:] Vocassinus de Tintiste,
Radogna Malistrich, Voceta de Tintiste (21. 3. 1450), DAD, Lam. de foris, XXIII, 71v.
77
Pribil Magiussich de Tintista coram domino rectore ser Jo. de Volzo lamentum detulit contra
et aduersus Stiepanum nepotem Radiuoi mercatoris et nepotem Johanis Radoucich aurificis et
fratrem Lazari, qui Lazarus est nepos suprascriptorum Radouini et Johanis, dicendo quod dum
Bosiedar filius suprascripti Pribili recessisset alias de Belgrado de societate dicti Stiepahani et
fesissent certam inuicem societatem quam diabolicam ac essent in loco vocato Serapes apud
Usize dictus Stipanus videns quod suprascriptus Bosiedarus habebat plures ducatos et argentos
laboratos et non laboratos inductus ipse Stipanus diabolica subiestione interfecit et mactauit
dictum Bosiedar et accepit sibi in auro et argentis ac argenteriis pro valore et summa sucatorum
sexcentorum. Et si de tali nephando delicto dominia vostra voluerit diligenter inquirere prout
tantum delictum requirie pro justicia ministranda poterit some habere totius rei veritatem per
infrascriptos, videlicet, Maroie Jude mercator habitans ale Pille, Gregorius Grubaceuich et Matchus
Jude} de Ragusio (24. 7. 1455), DAD, Lam. de foris, XXVIII, 169v.
Godinjak 2013/367

ISAKOVI

Neugodnosti u Tjentitu doivio je i dubrovaki vlastelin Dragoje Gueti. On podie

ukupno tri tube zbog pretrpljene tete i neugodnosti poetkom 1457. godine. Prvo optuuje
Juraka Vlaia da mu je kod kue i carine hercega Stjepana Vukia Kosae u Tjentitu
nasilno oduzeo novac, konje i robu koju su nosile njegove sluge. Na kraju je Jurak vratio
oduzete stvari, ali je zadrao 30 dukata.78 Neto od navedenog novca Dragoje je uskoro
povratio. U aprilu te iste godine na Dragojev zahtjev sekvestrirano je 10 dukata Juraka Vlaia
koji su bili kod Venka Glavaa.79 Takoer, kada je Dragoje nastavio put iz Tjentita i stigao
do Gorada, doivio je neugodnost kada je htio da plati carinu koju je ubirao herceg Stjepan.
Vjerovatno hercegov ovjek, Vukac Tvrdoevi zadrao je Dragojevog slugu zajedno sa
srebrom koje je nosio. Od toga srebra izabrao je tri komada, koja je rafinisao i iz kojih
je izvukao 12 libara finog srebra i 10 dukata.80 Na kraju je Dragoje podigao tubu i protiv
svog sluge Marka, koji je uhvaen svojom krivicom, zato to je bez njegove dozvole otiao
sa srebrom na teritoriju hercega Stjepana.81
Jedan sluaj ini se naroito zanimljivim. Radi se o zatvaranju osobe iz Tjentita u
Dubrovniku zbog nekog nedjela. Septembra 1452. godine pratimo odluku dubrovakog
Vijea umoljenih da se iz zatvora oslobode Brajan Radieni iz Zubaca i Stjepko Dubljevi
iz Tjentita u zamjenu za Brajana Slijepia, kojeg je herceg Stjepan oslobodio.82 Teko
78

Ser Dragoe domini Aluisii de Gozis coram domino rectore ser Zupano de Bona lamentatur contra
Jurag Vlassich dicens quod cum ser Dragoe aplicuisset ad Tintista in domum et gabellam chercech
Stepani et dictus Jurag per vim arripuit ipsi ser Dragoe et eius famulis omnes denarios, equos,
res et bona que ipse ser Dragoe et famuli portabant. Ultimo ipse Jurag restituit dictas res. Verum
retinuit ducatorum XXX auri et multa obprobuta et jurgia iundit in ipsum ser Dragoe que nulli
mercatori nec nobili dicta nec illata fuere quare (18. 1. 1457), DAD, Lam. de foris, XXX, 25v.
79
Die V aprilis 1457. Ad instantiam suprascripti ser Dragoe Stepan riuerius comunis etiam de
mandato domini Rectoris ser Damiani de Menzis et suorum judicium sequestrasse in manibus
Venchi Glauas acceptantis usque ad jus cognitum ducatorum decem de denarios prefati Jurag
Vlassich (18. 1. 1457), DAD, Lam. de foris, XXX, 25v.
80
Item lamentatur contra Vozzam Tuerdosseuich dicens quod cum ipse ser Dragoe applicuisse
apud Gorazde et vellet soluere gabellam que soluitur chercech Stepano ipse Vozzam retinuit
famulum ipsius ser Dragoe cum omni argento quod portabat duos dies et totidem noctes et de
dicto argento accepit tres petias quas resinauit et de eis accepit libris XII argenti finis et ducatorum
X auri (18. 1. 1457), DAD, Lam. de foris, XXX, 26. Na ovom mjestu skreemo panju da je
Bogumil Hrabak prilikom iitavanja dokumenta gdje se spominje Vukac Tvrdoevi napravio
greku prilikom itanja Vukevog prezimena, pa je umjesto Tvrdoevi (Tuerdosseuich) proitao
Tvrdosali. Bogumil Hrabak: Gorade od XIV do XVI veka. Jugoslovenski istorijski asopis,
godina XXX, broj 2, Beograd, 1997, 23; , XIV XVI ,
, I, , 2003, 205.
81
Item lamentatur contra Marcum [prazan prostor] eius famulum, dicens quod ipse Marcus sine
voluntate ac licentia ipsius ser Dragoe iuit cum argento dicti ser dragoe in territoria chercech
Stepani et ea argenta rapta fuerit per culpamipsius Marci (18. 1. 1457), DAD, Lam. de foris,
XXX, 26.
82
Prima pars est de liberando de carceribus nostri Brayanum Radienich de Xubzi et Stiepchum
Dublieuich de Tintista loco Brayani Sliepzich qui fuit liberatus a cherzech Stiepano cum condicione
quod illi duo relaxentur (19. 9. 1452), DAD, Cons. Rog., XIII, 84v; Brajan Radieni je tek
poetkom januara 1453. osloboen iz zatvora. Prima pars est de leuando compedis ferreos Braicho
de Subzis qui est in carceribus (8. 1. 1453). Isto, 131.
368/Godinjak 2013

Tjentite u srednjem vijeku

je zakljuiti zbog ega su spomenute linosti, hercegovi podanici, bile u dubrovakom

zatvoru. Izgleda da je Stjepko Dubljevi identian sa Stijepkom Dubijeviem iz Tjentita,
kojeg smo upratili kao trgovca. Iako je Stijepko Dubijevi, zajedno sa svojim kompanjonima,
prilikom jednog zaduenja ostao duan odreenu sumu novca kreditoru Vitku ivanoviu,
ne moemo tvrditi da je ba zbog toga bio u zatvoru, jer je prevelik vremenski raspon izmeu
zaduenja (1441) i njegovog boravka u zatvoru (1452).
Dvije odluke Vijea umoljenih spominju pljaku dubrovakih trgovaca, a kao glavni
akter pojavljuje se herceg Stjepan Vuki Kosaa. On je izazvao reakciju Dubrovana jer
je poetkom augusta 1454. Nalku Naliu i ostalim njihovim trgovcima oduzeo srebro to
su imali kod sebe.83 U sljedeoj odluci pod istim datumom saznajemo da je rije o pljaki
dubrovakog karavana u Tjentitu, te se ponovo govori o tome da je herceg Stjepan oduzeo
srebro i novac od trgovaca.84
Kako se iz priloenih podataka moe vidjeti, podruje Tjentita bilo je pogodno za drumsko
razbojnitvo. Uglavnom su pojedinci iskoritavali pogodne prilike i napadali putnike koji
su sa sobom nosili znaajna materijalna sredstva. Na meti su bili novac, srebro, zlato, kalaj,
a ponekad i oruje. S druge strane, podizane su optube protiv pojedinaca koji nisu izvrili
svoje ugovorene poslovne obaveze, o emu svjedoi sluaj Vlakue Pelioia i Radivoja
Silojevia. Ponekad su se ljudi iz Tjentita nali u situaciji da budu opljakani, kao to
je to sluaj s trgovcem Boidarom Maguiem, to govori u prilog tvrdnji da je drumsko
razbojnitvo bila rairena i svakodnevna pojava u srednjem vijeku.
Tragovi kulturne djelatnosti u Tjentitu
Najznaajniji pokazatelji kulturne djelatnosti su materijalni ostaci s obzirom na to da
nam pisani izvori koji se odnose na Tjentite ne pruaju takve mogunosti. U Tjentitu
i okolini sauvan je znaajan broj srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika steaka, tri
kamene stolice u Toevcu, i ostaci jedne crkve na Prijeelu. Takoer se moe govoriti i o
pismenosti u ovom naselju. Postojanje trgovaca u Tjentitu ukazuje na elemente pismenosti.
Ugovori o zaduenjima, trgovina, ispunjavanje obaveza prema kreditorima navode na zakljuak
da su barem oni morali imati odreen stepen pismenosti. O tome da li su vodili trgovake
knjige, kao to su to radili Dubrovani, teko je govoriti, ali ni ta mogunost nije iskljuena,
posebno ako se radi o trgovcima ije poslovanje moemo pratiti nekoliko godina kao to
je sluaj s trgovcem Radainom Radatoviem iz Tjentita.
Kroz steke je najbolje izraena misao o smrti, i potreba da se dostojno obiljei i sauva
uspomena na pojedince. Steci u sebi objedinjuju tri znaajna duhovna osjeaja za religiju,
kulturu i umjetnost. Njihova osnovna funkcija je da kultu pokojnika kao jednoj od sredinjih
83

Prima pars est de induciando super argento accepto Naucho Mar. de Nale pro chercech et alio
argento aliorum pro quo dictus chercech dixit soluere et non soluit usque nunc usque ad aduentum
ser Marini Ni. de Gondola (10. 9. 1454), DAD, Cons. Rog., XIV, 85v.
84
Prima pars est quod omnes illi de charauana argenti aut ducatos aut monete acceptis pro chercech
Stiepanum in Tintiste ponere debeant in camere comunis nostri argentum recuperatum aut ducatos
aut monetam aut valorem argenti quod stare debeat ibi in camera usque ad terminationem consilii
rogatorum (10. 9. 1454), DAD, Cons. Rog., XIV, 86. Usp. : , 213-214.
Godinjak 2013/369

ISAKOVI

taki religioznosti dodijeli vidljivo i prepoznatljivo obiljeje. S umjetnikim ambicijama

je i ornamentika na stecima, ija je uloga da kod posmatraa pobudi estetski osjeaj osjeaj
za lijepo.85 Vrijedno je na ovom mjestu spomenuti nekropole u okolini Tjentita radi uvida
u brojno stanje i rasprostranjenost steaka na ovom prostoru. Jedna nekropola sa tri ouvana
steka u obliku sanduka smjetena je u Tjentitu, dok su ostali uniteni.86 Sjeveroistono
od Tjentita, na Kosman-polju, na lokalitetu Grko groblje, nalazi se 50 steaka, od toga
20 ploa i 30 sanduka. Slabo su obraeni i nemaju nikakvih ukrasa. Na drugom lokalitetu
Gradac, unutar zidina i ispred ulaza srednjovjekovnog grada Kosmana nalaze se tri steka,
takoer bez ukrasa.87 Blizu Kosmana, na Prijeelu je sauvano nekoliko steaka u obliku
sanduka i niana, s motivima luka i topuza.88 U adiima je evidentirano 200 steaka, a
od toga je ukraeno njih deset, s motivima stiliziranih i antropomorfnih krstova, tita i
scena lova na jelena.89 Nekoliko kilometara istono od Tjentita u selu Igoe, na lokalitetu
Grko groblje, sauvano je pet steaka u obliku sanduka.90 Nedaleko od sela Vrbnica, uz
pravoslavno groblje lei nekropola od 20 steaka. Ukraena su dva primjerka, a ukrasni
motivi su arkade, titovi s maevima, stiliziran krst i mukarac s konjem.91 Zapadno od
Tjentita, na Zelengori, lei jedan usamljen steak bez ukrasa na lokalitetu Ljubin grob, dok
se na lokalitetu Luke kolibe nalazi nekropola od 23 steka, s jednim ukraenim primjerkom
s motivom stiliziranog krsta.92
Pored steaka, u okolini Tjentita otkrivene su tri kamene (sudake) stolice. Aleksandar
Ninkovi je meu ostacima srednjovjekovnog grada Toevca 1977. otkrio i opisao dvije
kamene stolice uklesane u liticu.93 Naknadno je efik Belagi 1981. otkrio jo jednu kamenu
stolicu.94 O njihovoj funkciji nauka nije donijela konaan sud. Izgleda da su kamene stolice
sluile uglednijim velikaima da na njima sjede kada obavljaju javno suenje svojim potinjenim, pa odatle naziv sudake ili sudijske stolice.95 Na znaaj kamenih stolica u javnom
ivotu srednjovjekovne Bosne ukazao je i Pavao Aneli, pripisujui im funkciju zbornih
mjesta gdje su obavljani razliiti poslovi iz sfere javnog ivota, a izmeu ostalih i sudaki.96
85

Lovrenovi, Dubravko: Steci Bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka. II dopunjeno izdanje,
Sarajevo: Rabic, 2010, 113.
86
Arheoloki leksikon BiH, 131.
87
Belagi, efik: Steci Kataloko-topografski pregled. Sarajevo: Veselin Maslea, 1971, 276.
88
Arheoloki leksikon BiH, 123.
89
Belagi: Steci Kataloko-topografski pregled, 276.
90
Arheoloki leksikon BiH, 123.
91
Belagi: Steci Kataloko-topografski pregled, 276.
92
Isto.
93
Ninkovi: Srednjovjekovni gradovi Toevac i Koetina, 537.
94
Belagi, efik: Kamene stolice srednjovjekovne Bosne i Hercegovine. ANUBiH, knjiga LIX,
Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga 34, Sarajevo, 1985, 34.
95
O funkciji kamenih stolica iscrpno u: Belagi: Kamene stolice srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, 103-109.
96
Aneli, Pavao: Bobovac i Kraljeva Sutjeska Stolna mjesta bosanskih vladara u u XIV i XV
stoljeu. Sarajevo: Veselin Maslea, 1973, 252-255.
370/Godinjak 2013

Tjentite u srednjem vijeku

Od objekata sakralne namjene u Tjentitu do sada nisu otkriveni nikakvi ostaci. Meutim,
u Toevcu, smjetenom blizu Tjentita, spominje se crkva koju je najvjerovatnije podigao
herceg Stjepan Vuki Kosaa.97 Na Prijeelu su pronaeni temelji manje mauzolejne crkve
posveene sv. uru, podignute unutar fortifikacijskog objekta na brdu urevici. Unutranjost
crkve je bila oslikana freskama zapadnog stila, a uz juni zid je pronaena grobnica nepoznatog
ktitora, ozidana sedrom.98
Kako se iz priloenih podataka moe vidjeti, najbrojniji materijalni ostaci su steci, ija
rasprostranjenost na ovom podruju govori o znaajnim kulturnim aktivnostima. Evidentirano
je preko 300 steaka, od kojih je veina bez ukrasa. Postojanje steaka pokazatelj je materijalnih
mogunosti, ali i duhovnih potreba stanovnitva s ovih prostora. Kamene stolice, crkva
u Toevcu i ostaci manje crkve na Prijeelu dodatni su argumenti da se moe govoriti o
kulturnim prilikama u Tjentitu i okolini, te zakljuiti da su kulturne prilike na ovom prostoru
bile u skladu s opim razvojem i tokovima u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi.
Zakljuak
Nastanak i razvoj Tjentita u velikoj mjeri je podstakla karavanska trgovina. Smatra se
da je naselje dobilo ime od latinske rijei tenda (ator), jer se prilikom zaustavljana karavana
tu prvobitno noivalo pod atorima. Prvi put se spominje 1418. godine, i od tada se ee
pojavljuje u izvorima. Tjentite se moe tipoloki posmatrati kao naselje s elementima
trgovita i grada, i moemo ga oznaiti kao trgovite-grad bez fortifikacijskih objekata, jer
na to upuuje i geostrateki poloaj Tjentita u odnosu na ostala okolna naselja. U upravnoteritorijalnoj organizaciji Tjentite je pripadalo upi Sutjeska, a znaajno je napomenuti da
je imalo razvijenu upravnu strukturu s knezom na elu. upa Sutjeska s okolinom pripadala
je vlasteoskoj porodici Hrania/Kosaa. Tjentite moemo vezati za Vukca Hrania, jer
se tu u maju 1432. spominje njegov ovjek Kova Bogosali. Poslije Vukeve smrti Tjentite
je pod upravom vojvode Stjepana Vukia Kosae, na to upuuje spominjanje njegovih
ljudi u ovom naselju.
Privredni ivot u Tjentitu najvie je ostavio traga kroz kreditnu trgovinu. Poslovni
ljudi iz Tjentita zaduuju se u Dubrovniku na razliite iznose, samostalno ili udrueno
s poslovnim partnerima. Zaduuju su u robi, ali je njihova vrijednost izraena u novcu.
Trgovci donose iz Dubrovnika robu, najee tkanine, i prodaju tu istu robu na podruju
Tjentita. U periodu od 1418. do 1449. spominju se Radoje Dubijevi i Veselko Rai, Radia
Radosali, Petko Brajkovi, Bude Tihojevi, Kova Bogosali, Pribio Medoevi, Stijepko
Dubijevi, Radivoj Petkovi i Miljen Brankovi, Bogeta Radohni, Radain Radatovi,
Radonja Mladinovi. Od spomenutih, neki se samo povremeno zaduuju na manje iznose,
to znai da ni obim njihovih poslovnih aktivnosti nije bio naroito znaajan. Neki trgovci,
kao to je Radain Ratatovi, poduzimaju vee poslovne poduhvate.

97
98

-: , 302.
Iscrpnije o crkvi u: Kajmakovi: Drina u doba Kosaa, 161-167; Isti: Srednjovjekovna
arhitektura u Bosni i Hercegovini, 858, 865-866.
Godinjak 2013/371

ISAKOVI

Drugi vid poslovanja vezan je za pruanje usluga za smjetaj ljudi, robe i konja. Zbog
toga u Tjentitu nalazimo alberghe, odnosno svratita ili stanove. Svaki karavan upuen
prema Foi, Ustikolini, Goradu ili Viegradu morao je proi kroz Tjentite, pa je postojanje
svratita bilo neophodno, a takoer je donosilo materijalnu korist ljudima koji su pruali
te usluge. Kako je smjeteno u planinskom kraju, stanovnitvo u Tjentitu je imalo pogodne
uslove za bavljenje stoarstvom. to se tie zanatstva, moe se tvrditi da je bilo kovaa,
odnosno klesara kamena, to potvruje znaajan broj steaka na ovom prostoru.
Na podruju Tjentita deavale su se pljake i otimaina stvari razliitih vrijednosti
i namjene. Prolazak robe i putnika pogodovao je pojedincima da na taj nain steknu odreenu
materijalnu korist, najee nasilnim oduzimanjem dobara. Posljedice pljakakih akcija
bile su tube u Dubrovniku. One su razliitog karaktera i sadraja. Predmeti pljake u Tjentitu
su najee bili novac, srebro, zlato, kalaj, ili oruje. Tube nisu uvijek podizane zbog neke
pljake, ve i zbog neispunjavanja dogovorenih poslovnih obaveza. O tubama vezanim
za neispunjavanje ugovorenih poslova najbolje svjedoi sluaj Vlakue Pelioia i Radivoja
Silojevia, koje je tuila dubrovaka vlastela jer su izgubili po tovar tkanine.
Na tragove kulturne djelatnosti upuuju materijalni ostaci. To su prije svega srednjovjekovni
nadgrobni spomenici steci, kojih je preko 300 evidentirano u okolini Tjentita. Zatim
su tu sudake stolice u Toevcu, koje su imale funkciju zbornih mjesta gdje su obavljani
razliiti poslovi iz javnog ivota, pa i sudaki. Takoer se u Toevcu spominje jedna crkva,
a na Prijeelu su otkriveni temelji mauzolejne crkve posveene sv. uru. Postojanje
trgovaca u Tjentitu, odnosno sama priroda njihovog zanimanja, upuuje na zakljuak da
su morali imati odreen stepen pismenosti.

TJENTITE IN MIDDLE AGES

Sejfudin Isakovi
Summary
The efforts were made to point out the place and role of Tjentite in medieval Bosnian
state through the prism of Dubrovnik- sources. Tjentite was a settlement which beginning and
development were encouraged by caravan trade. This paper tries to point out the typology
of settlement and administrative-territorial organization, and then point out the economic
life seen through the trade and other business activities. As an area with important traffic
of goods and passengers, significant activities of individuals in the field of Tjentite were
robberies on road, and the consequences of such activities were complaints in Dubrovnik,
different by character and content. The material remains in the area of Tjentite indicate
on the traces of cultural activities, largely medieval tombstones standing tomb-stones,
benches and churches.
Key words: Tjentite, Medieval Bosnia, Kosaa, caravan trade, custom, highwayman,
standing tomb-stones.

372/Godinjak 2013

UDK 929 Stipanovi, .: 336 (497.6) 1429/1459

Vlah Drobnjak ur Stipanovi

(1429-1459)
Esad Kurtovi
Filozofski fakultet
Sarajevo

Na osnovu dostupnih podataka rad prikazuje vlaha Drobnjaka ura Stipanovia (14291459). Okosnicu urove ivotne prie ine fragmentarni isjeci ouvani u arhivskim knjigama
kreditnog zaduivanja i tubi koji ga odreuju kao trgovca koji se bavi kreditnom trgovinom
i pripada uglednijim predstavnicima meu Drobnjacima.
Kljune rijei: vlasi Drobnjaci, ur Stipanovi, Kosae

istorija vlaha Drobnjaka u prilinoj mjeri poznata je zahvaljujui detaljnim

istraivanjima i interpretacijama vrijedne autorice Marice Malovi-uki.1 Za
oekivati je sintetsko zaokruivanje koje bi znaajno unaprijedilo poznavanje
Drobnjaka i potaklo slina zaokruivanja drugih vlakih skupina i katuna. U njenim razmatranjima s pravom je pretpostavljeno da e u dodatnim istraivanjima dubrovake i kotorske
grae biti prostora i za pojedinanu obradu nekih od najvanijih predstavnika meu Drobnjacima.2 Jednoj takvoj osobi, uru Stipanoviu, kao pokuaju u tom pravcu, na ovom mjestu
posveujemo posebnu panju.

-, : .
, 2 (1996), , 1997, 25-33; -:
. , 1, , 1999, 145-155;
-: XV .
2, , 2001, 117-127; -: .
. . --, 2002, 452-463;
-:
. , 5, , 2006, 25-28; : .
, 6, , 2007, 9-14; -,
. , 7, , 2010, 9-17.
2
. -: , 11.
Godinjak 2013/373

KURTOVI

Prema opim prilikama u vezi s graom za historiju jugoistone Evrope u srednjem

vijeku za izuavanje historije jedne osobe dvadesetak zasebnih arhivskih vijesti u vremenskom
periodu od tri decenije je ak obilno polazite. Ako je kvalitet informacija dobar, a umjenost
interpretatora barem solidna, moe se oekivati skica preglednog ivotopisa. Oskudnoj
srednjovjekovnoj grai ne treba zamjerati na stereotipnosti, no mora se priznati da broj
informacija i njihov sadraj nikada nisu usklaeni s mnotvom pitanja i zahtjevima historiara
i italaca. Uzimajui sve navedeno u obzir, neozbiljno bi bilo pred poetak ovakvoga posla
poeljeti ita vie no da e se na pristup zavriti na razini pokuaja.
Uz navedene preglede M. Malovi-uki, na ovom mjestu kao svojevrsni uvod spomenut
emo nekoliko opih stvari o vlasima Drobnjacima. Vlasi Drobnjaci (Drobignaich, Drobgnach, Droggnaz, Dropgnach, Drupinach, Idobrignach) bili su smjeteni u slivu Komarnice
i na visoravni Jezera do rijeke Tare. Savremeni izvori ih jasno veu za podruje Jezera.3
Primjer uvene tube Franciska de Grota iz Bergama iz 1423. pokazuje da se vlaha Drobnjaka moglo nai i u Prijepolju4, najvjerovatnije po poslu, dok primjer iz 1443. godine
Drobnjake povezuje i uz naselja Bijela kod Trebinja.5 Vlasi Drobnjaci intenzivnije se u

Pljaka se desila: in Naysiregh penes Vuchotam Braichouich (3. 12. 1429), Dravni arhiv u
Dubrovniku (dalje: DAD), Lamenta de foris, VIII, 291v. Spominjani Vukota Brajkovi je vlah
Drobnjak: Nos Vochota Braichouich vlachus Dropgnach et Milas Priboeuich confitemur quod
super nos et omnia nostra bona obligamus nos dare et soluere ser Johanni Teo. de Prodanello
yperperos sexcentos qudraginta duos grossorum usque ad unum mensem proxime futuros. Et
sit de presenti viagio et si ultra etc. Tenendo se etc. Ad quorum solucionem realiter et personaliter
conuenire possumus in Bosna, Sclauonia et ubiquam locorum etc. Renuntiando etc. Hec autem
etc. Judex ser Andreas Bla. de Menze et Ruscus magistri Christofori testis (13. 8. 1426), Debita
Notariae, XIV, 47; Radouaz Radusinouich coram domino Rectore ser Marino Mi. de Restis
conqueritur supra Vuchotam Braychouich vlachum Droggnach. Eo quia sibi per vim accepit et
derobauit octo brachias barchani et brachia quinque pannis. Item supra Nicolam hominem dicti
Vuchote. Eo quia sibi accepit violenter castratas tres. Et predicta fuerunt iam sunt XV dies elapsi
in Jesereg. Testes: Radiuoi Raspaycich, Dobre eius frater (21. 8. 1433), Lamenta de foris, X, 44.
4
Francischus de Crota de Bergamo coram nobili et sapienti viro domino Raphaele de Gozis honor
Rectore Ragusii conqueritur supra Radiuoi Boxich Drobgnach morolachum de Prepogle qui
venit nuper cum presenti carauano et caput carauane predicte. Eo quia dum dictus Francischus
accusator pepigisset cum dicto Radiuoi ut deferret Ragusium res suas infrascriptas pro uno
yperpero in loco dicto Pripogle, tunc dictus Radouan [valjda: Radiuoi] accusatus sibi furatus fuit
unum equm valoris unius libre argenti, unam manariam et unum cultellum, unam pelandam magnam
nouam de beretino fino suffultam angellinis nigris, unum diploidem panni morelli, unum birretum
nigrum suffultum schiriolis, unum lentiamen et unum tapetum, valoris in totum sine equo ducatorum
quinquaginta. Et hoc fuit his elapsis diebus dum duceret secum per iter versus Ragusium ipsum
accusatorem (1. 9. 1423), DAD, Lamenta de foris, V, 195.
5
Vucha Radilich et Tunchus Striedanouich socii coram domino Rectore ser Antonio Cle. de Goze
fecerunt lamentum supra Nixam Vitomierouich et Giurach Ratchouich et Nicolam eius nepotem,
Velimier Ratchouich dictum Pribinouich, Vuch Viggneuich et Vuch Vocosalich de Drobignaci,
dicentes quod ipsi per vim acceperunt sibi castronos 82 et tres jumentas et unum equum et brachia
XIII pani ad valutam yperperorum CCLXX et verberauerunt eos (13. 11. 1443), DAD, Lamenta
de foris, XVII, 97v. Ispod: Die IIII nouembris 1444. Nicola Blaxii de Crancho, Vucha Miochouich
quibus suprascriptus Gurach Ratchouich confessus est quod accepit castronos 66, brachia X
374/Godinjak 2013

Vlah Drobnjak ur Stipanovi (1429-1459)

arhivskoj grai prate od sredine XIV stoljea.6 Bili su vazali vojvode Sandalja Hrania
Kosae7 i njegovog nasljednika Stjepana Vukia Kosae.8
panni et equos quatuor, Isto. Ispod: Die XIII maii 1445. Radi Stoicouich testis suprascriptus
constitutus coram domino Rectore ser Nicola de Poza et suis judicibus ser Johanne de Volzo,
ser Nicola Jo. de Caboga et ser Dimitrio de Ragnina juratus et examinatus supra dicto lamento
suo sacro, dixit quod vera sunt omnia contenta in lamento et hoc scit de visu et quod hoc fuit in
Biella in Droghgnazi preter eundo Tribignani. Ostoia suprascriptus testis constitutus etc., dixit in
omnibus et pro omnia ut dixit suprascriptus Radi, Isto.
6
, : .
, , 2,
- 1, , 1963, 124; Dragossius Costadinich
vlachus Drobignaich facit manifestum quod ipse confitetur habuisse et recepisse a Stiepoe
Chienich centuram unam argenti quam ipse impignorauerat Radino Qualenouich, quam centuram
ipse Dragossius redemit ab ipso Stiepoe pro perperis XVIII (4. 11. 1365), DAD, Diversa
Cancellariae, XX, 71; Goitan Banilouich et Bogosclauus Dessiminich vlacchi de chatono de
Dobrgnai (30. 11. 1376), Isto, XXIV, 193; Vulchota filius Dobroslaui Drobgnach facit
manifestum quod ipse constituit se habuisse et recepisse a Iuanno Ogrea totum salem quem
deposuerat dictis Dobroslauus deposuerat penes dictum Iuanum Ogrea ... Dubraue Drobgnach,
Vladoie Stiepanouich, Branchus Nouacouich Drobgnach et Jurech Bogutouich Drobgnach ad
melius se promittunt et se obligant dare et soluere dicto Iuano Ogrea yperperos C pro apthay
(4. 5. 1377), Debita Notariae, VIII, 36v; Dubraue Chostadinich et Jurech Bogutouich Drobnachi
faciunt manifestum quod ipsi ambo et quilibet eorum insolidum promittunt et se obligant Sredano
Chranislauich ab hodierna die usque ad tres ebdomadas ire ad Praam et debere honerare equas
octuaginta plumbo dicti Sredani quod plumbum eis dabit ibi Miladinus Chranislauich frater
dicti Sredani et conducere dictas equas octuaginta plumbi inde Ragusium, Isto, 37.
7
Dubraua Stipchouich vlachus Drobnach villanus vaiuode Sandai dedit et vendedit Nicole de
Fore unum equm vocatum Merchxa nigram signatum signo Drobnach. Et hoc pro precio yperperos
sexdecim et grossos quatuor. Quod precium dictus Dubraua venditor contentus et confessus
fuit habuisse et recepisse, promittens dictus Dubraua venditor et Nicola Bogdanouich et Velimier
Ratchouich vlachi Drobnach fideuissores promiserunt dictum equum defendere et guarentare
a quacumquam persona, videlicet, quilibet eorum insolidum ad melius tenendem. Renuntiantes
omnes (31. 8. 1430), DAD, Diversa Cancellariae, XLVI, 209v; Nos Vuchota Braichouich
et Milasius Priboeuich} vlachi Drobignach voiuode Sandagl confitemur quod super nos et
omnia bona nostra obligamus nos dare et soluere ser Johanni Theo. de Prodanello yperperos
centum octuaginta usque ad decem dies proxime futuros. Et sit de presenti viagio et sit ultra
etc. Tenendo se etc. Renuntiando etc. Judex et testius ut supra (13. 5. 1427), Debita Notariae,
XIV, 115; Radossauus Cranchouich, Radouan Grupsich et Radochna Pribiqualouich coram
domino Rectore ser Michaele de Crieua conqueruntur supra Pribium Vocosalich, Vuchasinum
Couaceuich et Bogutam Vuchoeuich et eius fratres vlacchos Droggnaz voyuode Sandagl. Eo
quia de mense augusti proxime preteriti dicti morolachi ceperunt eos qui ibant in Comariza et
sibi derobauerunt in pannis, rebus et mercibus quas secum portabant valoris iperperorum centum
et septem (23. 12. 1432), Lamenta de foris, IX, 174v; supra Pribium Vuchosalich, Vuchasinum
Couazeuich, Bogutam Vuchoeuich et eius fratres vlacchos Drognaz voyuode Sandagl (23.
12. 1432), Lamenta de intus et de foris, Ia, 264.
8
Nos Radman Petchouich, Xur Stipanouich morlachi Drobgnazi homines voyuode Stipanum et
Brayanus Terbutinich de Ragusio confitemur quod super nos et omnia nostra bona obligamus nos
dare et soluere ser Steffano Ursi de Zamagno yperperos sexcentos octuaginta duos et grossos duos
usque ad unum mensem proxime futuros (21. 6. 1441), DAD, Debita Notariae, XX, 175Godinjak 2013/375

KURTOVI

***
Prva informacija o uru Stipanoviu vezana je za juli 1429. godine. Vlasi Drobnjaci
Oliver Herakovi i ur Stipanovi dobili su odobrenje Malog vijea da mogu kupiti so
u Dubrovniku i da im se na ime koliine kupljene soli da na poklon po dva modija soli.9
Ovakva aktivnost traenja i dobijanja soli u Dubrovniku predviena je za istaknute predstavnike u vlakoj skupini ili katunu, a koji predvode ili predstavljaju vie osoba. Prema tome,
moemo kazati da su ovdje prezentirana dvojica istaknutijih predstavnika meu Drobnjacima.10
Ranijih informacija o uru Stipanoviu nemamo. Moemo kazati da ga upoznajemo, u
ovom podatku, u dobi kada je odrastao i kada je sposoban da uestvuje u znaajnom poslu
u privrednom saobraaju izmeu Dubrovnika i zalea. Odrastao je oito u miljeu uglednijih
predstavnika u krilu Drobnjaka, koji su mu osigurali uspjean odgoj i brigu za budunost,
a svoju poziciju iz prvog spomena mogao je osigurati i talentiranou koju su njegovi srodnici
i ostali pripadnici katuna prepoznali i prihvatili. U svakom sluaju, kada dolazi po so jedan
je od predstavnika vee skupine i druine za koju odgovara i koja mu daje povjerenje na
mjestu predstavnitva i vodstva. Ne moemo kazati da je katunar, ali praksa u ovakvim
situacijama najprije ukazuje na to ili na izuzetno poslovnu osobu meu vlasima Drobnjacima.
Prema kasnijim informacijama, u njegovom sluaju radi se o poslovnoj osobi.
Identifikacija ura Stipanovia u grai je specifian okvir kojemu panju treba da posvete
i lingvisti. Izvedeno prezime Stipanovi upuuje na patronimik (u izvorima skoro uvijek
kao Stipanouich, samo jednom prilikom Stiepanouich), i njegovog oca bismo najvjerovatnije
mogli traiti prema imenu Stipan. U dostupnoj grai meu Drobnjacima nismo nali adekvatno
uporite za pretpostavku o njegovom ocu. Ime ur je rjee ouvano u izvorima. Egzistiralo
je meu vlasima i kao prezime. Najpoznatije je kao osnova po kojoj je prozvana vlaka
skupina urovii, koji su bili smjeteni na podruju neposrednog dubrovakog zalea.11
Nisu poznati ni nasljednici ura Stipanovia. Poznata su samo njegova dva brata Dobrain
i Radosav Stipanovi.12
ur Stipanovi je bio ovjek vojvode Stjepana Vukia Kosae. To je zabiljeeno juna
1441. godine.13 Vjerovatno je ranije bio i ovjek Stjepanovog prethodnika vojvode Sandalja
Hrania Kosae. I inae, upratili smo da se samo Kosae prate kao seniori vlaha Drobnjaka,
barem od vremena vojvode Sandalja Hrania Kosae.
175v; contra Radinchum Vochcich de vlachis Drobnacis jurisdictionis herceg et contra Stiepanum
et Dragoe fratres dicti Radinchi et contra Radinaz Millosaglich et Radossauum Millossaglich
et Iuanum Voccassinouich et Hateglum Pascasseuich et Iuanum Pascasseuich omnes predictos
de vlachis Drobgnacis jurisdictionis herceg (31. 7. 1461), Lamenta de foris, XXXV, 25.
9
Captum fuit de dando libertatem officialibus salinariis quod dare debeant Oliuerio Cherachouich
et Xur Stipanouich vlachis Dropgnaci qui venerunt Ragusium pro sale ad modios duos salis
pro quelibet in donum (9. 7. 1429), DAD, Consilium Minus, IV, 252.
10
Izostaju druge informacije o spomenutom vlahu Drobnjaku Oliveru Herakoviu.
11
Milini Lipinich moroblachus de catuna ur (4. 6. 1367), DAD, Diversa Cancellariae, XXI,
101; Nicola Sur vlachus (28. 7. 1387), Isto, XXVII, 19; Radosaum Xur patronum dictorum
vlachum (4. 6. 1392), Isto, XXX, 111.
12
(20. 9. 1442), DAD, Debita Notariae, XXI, 162; (12. 6. 1444), Lamenta de foris, XVIII, 7.
13
Nos Radman Petchouich, Xur Stipanouich morlachi Drobgnazi homines voyuode Stipanum et
Brayanus Terbutinich de Ragusio (21. 6. 1441), DAD, Debita Notariae, XX, 175-175v.
376/Godinjak 2013

Vlah Drobnjak ur Stipanovi (1429-1459)

***
Ve smo najavili da ur Stipanovi nije bio katunar, ve poslovna osoba, trgovac, meu vlasima
Drobnjacima. Pored prvog pokazatelja u kojem smo ispratili da je dolazio po so u Dubrovnik
1429. godine, na to upuuje najvei dio informacija koje su o njemu pronaene. Uglavnom
ga pratimo u kreditnoj trgovini, u uobiajenom poslovnom aranmanu domaih trgovaca iz
zalea s kreditorima na podruju Dubrovnika. Nju je najbolje prezentirati putem tabele.
Dunici

Kreditori

Kredit

Datum i signatura

Zur Stipanouich,
Bogossauo Dudlouich et
Miglien barberius

Bogmillo Radouanich
et Radouan
420 perpera
Bogosalich sociis

30. 5. 1432, Deb.

Not., XV, 215v

Zur Stipanouich, Bogossauus Dudlouich et

Miglien barberius

Maroe Miocinouich
80 perpera
becario

1. 6. 1432, Deb.
Not., XV, 218v

Giurien Rascouich, Xur

Stipanouich et Miglien
barbitonosor

ser Martolo de
Georgio

29. 5. 1433, Deb.

Not., XVI, 45v

Giurien Rascouich. Xur

Stipanouich et Miglien
Biogugnouich olim barberius

Bogmil Radouanich
575 perpera
et Radouan
i 5 groa
Bogosalich

29. 5. 1433, Deb.

Not., XVI, 46

Giurien Rascouich. Xur

Stipanouich et Miglien
Biogugnouich olim barberius

Maroe Mioinouich
100 perpera
becario

29. 5. 1433, Deb.

Not., XVI, 46

Xur Stipanouich, Radi

Vucich, Bosigcho Miobraser Dragoe de Goze 105 perpera
touich et Milien Pleszich
olim barberius

14. 1. 1435, Deb.

Not., XVII, 38

Xur Stipanouich vlachus

Dropgniach et Rachoe
Radmilouich becarius

Bogmillo
Radouanich et
Radouan
Bogosalich sociis

Radiuoy Raspacich et DoRadossauo

brie eius frater et Sur StiRaspacich
panouich

64 perpera

417 perpera

25. 7. 1435, Deb.

Not., XVII, 134

830 perpera

28. 5. 1438, Deb.

Not., XVIII, 56v

Godinjak 2013/377

KURTOVI

Dobrie Raspacich, Xurus

Stipanouich Drobgnach,
Radossauus Miloseuich
dictus Rolin

Radossauo
Raspacich

880 perpera

10. 6. 1439, Deb.

Not., XIX, 39v

Sur Stipanouich vlacchus

ser Marino Iunii de

Georgio

109 perpera

10. 4. 1440, Deb.

Not., XVIII, 161v

Giurin Raschouich, Xur

Stipanouich et Radossauus Milutinouich de
Drognach

Radoano Goysalich 324 perpera

22. 6. 1440, Deb.

Not., XX, 29

Giurin Raschouich, Xur

Stipanouich et Radossauus Milutinouich de
Drognach

Dobraxino
Braychouich

22. 6. 1440, Deb.

Not., XX, 29

Radman Petchouich, Xur

Stipanouich morlachi
Drobgnazi homines
voyuode Stipanum et
Brayanus Terbutinich de
Ragusio

ser Steffano Ursi de

21. 6. 1441, Deb.
682 i 2 groa
Zamagno
Not., XX, 175-175v

Radman Petchouich, Xur

Stipanouich morlachi
Drobgnazi homines
voyuode Stipanum et
Brayanus Terbutinich de
Ragusio

Dobroman
Dabisinouich et
Milutino
Obradouich

327 perpera

34 perpera

21. 6. 1441, Deb.

Not., XX, 175-175v

Radman Petchouich et
Iuan Bogdanouich
Xur Stipanouich vlachi de et Bielan
Drobgnaz
Radosalich

52 dukata

28. 9. 1441, Deb.

Not., XXI, 18v

Xur Stipanouich de Drop- Dobrasino

gnach
Braychouich

650 perpera

21. 8. 1442, Deb.

Not., XXI, 153

Petrus de Paxe, Xur

Stiepanouich et Giurien
Radinouich Drognach
vlachi

980 perpera

zaduenje od 22. 6.
1443, (28. 11. 1455),
Div. Not., XL, 94v

378/Godinjak 2013

Johanni de Paxe

Vlah Drobnjak ur Stipanovi (1429-1459)

Kreditna trgovina predstavlja najee zaduivanje u robi (a najee tkanine), koju

krupniji trgovci daju sitnijim trgovcima na dalju preprodaju. Obino se izraava u novanim
iznosima. Podrazumijeva da osoba koja uzima robu na kredit (dunik) vrati kredit u novcu
svome kreditoru poslije dogovorenog vremena. U periodu 1432-1443. godine (13 godina) sam
ili u drutvu sa svojim kompanjonima ur Stipanovi sklopio je 17 takvih kreditnih ugovora
(1432 - 2; 1433 - 3; 1435 - 2; 1438 - 1; 1439 - 1; 1440 - 3; 1441 - 3; 1442 - 1; 1443 - 1). Ukupan
iznos zaduivanja je 52 dukata, 6577 perpera i 7 groa. Iskazano u dukatima po zvaninom
kursu to bi bilo 2244 dukata, a u perperima 5963 perpera. To su cifre koje u kontekstu mjerenja
kreditnog zaduivanja znaajno premauju skoro sve domae trgovce u Bosni koje pratimo
u sakupljenim podacima akademika Desanke Kovaevi-Koji.14 No kada se zna da se
ur Stipanovi rijetko sam zaduivao, onda ti podaci dobijaju drugaiju snagu i treba ih
drugaije razumijevati.
ur Stipanovi se sam zaduivao samo u dva navrata aprila 1440. (109 perpera) i augusta
1442. godine (650 perpera). Ostalih 15 zaduivanja pravio je u drutvu sa svojim kompanjonima
kroz vie kombinacija. To su Dubrovani (Miljen Bogunovi Plii, 6; Dobro Raspai,
3; Radivoj Raspai, 2; Brajan Tributini, 2; Radi Vui, 1; Boiko Miobratovi, 1; Rakoje
Radmilovi, 1; Radoslav Miloevi, 1; Petar de Paxe, 1) te njegovi zemljaci, vlasi Drobnjaci,
meu kojima i istaknuti predstavnici Drobnjaka (Jurien Rakovi, 6; Radman Petkovi,
3; Radoslav Milutinovi, 2).15 Pred ovim brojem kompanjona pregled ukupnog zaduivanja
i pregled poslovnosti ura Stipanovia trebaju drugaiju kontekstualizaciju.
Njihovi kreditori su dubrovaki trgovci Radoslav Raspai, kod kojeg se zaduuju u
dva ugovora na ukupan iznos od 1710 perpera, Bogmil Radovani i Radovan Bogosali,
kod kojih se zaduuju u tri ugovora na ukupan iznos od 1402 perpera, te Dobrain Brajkovi,
u dva ugovora 977 perpera, i Maroje Mioinovi, u dva ugovora 180 perpera. Po jedanput se
prate zaduenja kod Radovana Gojsalia (324 perpera), Dobromana Dabiinovia i Milutina
Obradovia (34 perpera), Ivana Bogdanovia i Bjelana Radosalia (52 dukata) te Ivana
de Paxe (980 perpera). Pored toga, sam ili u drutvu sa svojim kompanjonima ur Stipanovi
sklapao je ugovore i s dubrovakom vlastelom: Martolom oriem (64 perpera), Marinom
Junija oriem (109 perpera), Stefanom Ursa Zamanjiem (682 perpera i 2 groa) i Dragojem
14

-, .: , Sarajevo:
, 1978, 174-176.
15
Nekoliko pokazatelja za dvojicu koji su poznatiji meu vlasima Drobnjacima, za Juriena Rakovia
i Radmana Petkovia: Vuchotta Brayachouich, Jurien Raschouich, Ratchus Iurchcich omnes de
vlachis Dragnaz (16. 5. 1430), DAD, Diversa Cancellariae, XLVI, 180; Ego Giurin Raschouich
vlacchus (11. 7. 1438), Debita Notariae, XVIII, 66v; Nos Radossauus Gudeglieuich et Radman
Petcouich catunne de Dropgnach (28. 6. 1432), Deb. Not., XV, 229; Radman Petchouich vlacchus
Drobgnach (4. 5. 1434), Diversa Notariae, XVIII, 249v; Nos Radossauus Cranchouich, Radman
Petchouich Drobgnach et Radouan Grupsich (16. 11. 1434), Debita Notariae, XVII, 21v;
Nos Miluth Radouagnich lanarius}, Vigagn Bogutouich et Radman Petchouich} vlachi Dropgnach
et Radouan Starzich lanarius (25. 7. 1435), Isto, 134v; Nos Milutinus Obradouich, Vigagn
Bogutouich et Radman Petchouich vlacchi de Droggnazi (1. 6. 1439), Isto, XIX, 36; Nos
Radochna Pribisalich de Ragusio, Radman Petchouich et Radiz Gradisalich de Drognach
(23. 6. 1440), Isto, XX, 29v; Nos Radman Petchouich et Vigan Bogutouich vlachi Drobgnaci,
Bossidar Radognich de Ragusio (25. 5. 1442), Isto, XXI, 125v.
Godinjak 2013/379

KURTOVI

Guetiem (105 perpera). Broj ugovora i visina zaduivanja su razliiti. U detaljnijoj analizi
i ovaj pregled kreditora i iznosi zaduivanja mogu biti relativni i nepouzdani pri povrnom
sagledavanju. Detaljnije promiljanje pokazuje da je, primjera radi, kreditor na najvei
iznos Radoslav Raspai zapravo kreditirao svoju brau (Radivoj i Dobro Raspai) uz
ura Stipanovia. Po svemu, u iroj analizi trebalo bi sagledati ukupno poslovanje svih
lanova dunika kompanjona i kreditni opus kreditora da bi se dobila vjernija slika. I bez
toga, na osnovu iznesenog moe se kazati da je ur Stipanovi bio istaknuti predstavnik
trgovakog sloja meu vlasima Drobnjacima. U 17 kreditnih ugovora on je u najveem
broju sluajeva ona domaa pokretaka snaga koja na terenu treba da obavi najvei dio
posla. Najvjerovatnije da osigura prijevoz robe do trita, da trguje u lokalnoj sredini i
da pomae dubrovakim kompanjonima da olakano trguju u zaleu.
Svoje kredite ur je uspjeno vraao, to se vidi prema sklapanjima novih ugovora
sa istim kreditorima. Jednom prilikom to nije bilo u predvienom vremenu, o emu svjedoi
dokument iz novembra 1455. godine. Njime se aktuelizira nenamireni kreditni ugovor iz
juna 1443. godine u kojem su Petrus de Paxe, Jurien Rakovi i ur Stipanovi napravili zaduenje
kod Ivana de Paxe na iznos od 980 perpera.16 Ne znamo koji je razlog ovog dueg izostajanja
vraanja kredita.
Mimo navedenih ugovora o zaduivanju u kojima uestvuje vlah Drobnjak ur
Stipanovi ouvan je i jedan ugovor o trgovakom drutvu. Maja 1437. godine, sa ovdje
ve spominjanom braom Dobrom i Radoslavom Raspaiem kao jednom stranom, ur
Stipanovi sainio je trgovako drutvo koje je trebalo da traje jedan mjesec ili vie, u
skladu s dogovorom uesnika. Braa su u drutvo uloila 800 perpera u zajedniko trgovanje
u Dubrovniku i izvan Dubrovnika. Poslije vraanja glavnice dobit ili tetu bi dijelili na
tri jednaka dijela.17
16

Infrascriptum instrumentum ad instantiam et cautionem creditoris in eo denominati mandato domini

Rectoris ser Trifoni de Bonda cum suo consilio hic transactatum et transcriptum fuit prout in eo
legitum ad literam huius infrascripti tenoris, videlicet: In Christi nomine amen. Anno Natiuitatis
eiusdem millessimo quadringentessimo quadragesimo tertio, indictione sexta, die vigesimo secundo
junii, Ragusii. Coram testibus infrascripstus. Nos Petrus de Paxe, Xur Stiepanouich et Giurien
Radinouich Drognach vlachi confitemur quod super nos et omnia nostra bona obligamus nos
dare et soluere Johanni de Paxe yperperos nonigentos et octuaginta hinc usque ad unum mensem
proxime futurum. Et sit de presenti viagio. Et si ultra dictum terminum ipsos denarios tenuerimus
sint ab inde in antea in pena de quinque in sex per omnia donec illos cum integritate soluerimus.
Tenendo se dicto creditore ad nos omnes tres vel duos aut unum ex nobis pro toto et parte
ipsius debiti prout et sicut eidem creditori melius videbitur et placuerit. Renuntiantes omnibus et
singulis dillationibus, terminis, feriis, statutis, legibus, reformationibus ac juris auxiliis uniuersis
cum quibus contrascripta facere possimus seu a presenti obligatione tueri. Hoc autem carta
nullo testimonio rumpi possit. Judex ser Damianus de Sorgo et Nicola de Stella testis (28. 11.
1455), DAD, Diversa Notariae, XL, 94v.
17
Dobrie Raspacich et Radossaus Raspacich et Sur Stipanouich faciunt manifestum quia ipsi fecerunt
et faciunt collegantiam et societatem insimul duraturam usque ad unum mensem proxime futuros
et tanto plus quanto partes fuerunt concordes, videlicet, Dobrie et Radossauus ex una parte siue
alter eorum et suprascriptus Sur Stipanouich ex parte altera. In qua societate dicti Dobrie et
Radossaus posuerunt de suis propriis denariis yperperis octingentos ut ibi sponte confessus
fuit dictus Sur Stipanouich, cum quibus denariis dicti Dobrie et Radossaus et Sur debeat emere
et vendere ac mercari ac negociari res et de rebus in quibus sibi videbitur pro maiori utilitate et
380/Godinjak 2013

Vlah Drobnjak ur Stipanovi (1429-1459)

***
Druge informacije koje posjedujemo o uru Stipanoviu povezane su za dubrovake
tube. Augusta 1432. godine Branko Predojevi i Miljen brija podigli su tubu protiv brae
Stroja, Bue i Nikole Veljanovia, ljudi vojvode Sandalja Hrania Kosae, brae Bareja, Raka,
Dmitra i Ljuboja Krajsalia, te Radelje, Vladimira, Ragea, Ivania, kao i brae Danoja
i Vuete, a zbog pljake 133 koze i konja sa sedlom i uzdama koje je zamijenio sa 40 komada
lanenih tkanina i dva zvona za velike krave. Kao svjedoci navedeni su Radoslav Vlai,
Bogosav Dudlovi, Jurin Rakovi i ur Stipanovi.18 Neki od navedenih tuitelja i svjedoka
ve su spominjani. Oito je da su tuioci i svjedoci poslovno povezani i da se ur Stipanovi
u poziciji svjedoka pojavljuje ne samo kao svjedok pljake nego i kao svojevrsni zatitnik
interesa poslovnih ljudi kojima je i sam pripadao.
Juna 1444. godine braa eprnja i Vukac podigli su tubu protiv vlaha Drobnjaka i
Riana zbog pljake 600 grla stoke, ovaca i koza. Za pljaku su optuena braa ur, Dobrain
i Radoslav Stipanovi te ljudi Juriena Rakovia (Radienko Radosali, Vukota Radelji,
Bogmio Krepkovi, Milj Borovi, Petko Radovanovi i jo neki kojima tuioci nisu znali
imena).19 Osim direktne optube za pljaku, uobiajene okolnosti u kojima se nalaze brojni
comerli dicto societatis tam extra Ragusium quam in Ragusio, pactis, modis et condicionibus
infrascriptis, videlicet, quia finita suprascripti societate primus et ante omnia suprascripti Dobrie
et Radossaus fratres Raspacich habere debeant et extrahere de dicta societate dictos perperos
octingentos, videlicet, capitale suum. Et quod lucrum quod fiet ex dicta societate diuidi debeat in
tres partes quarum due partes sint et esse debeant suprascriptorum Dobrie et Radossaui Raspacich
et aliam terciam pars sit et esse debeat suprascripti Sur Stipanouich. Et similiter de damno si
damnum esset quod Deus auertat. Et quod dicte partes teneatur et debeant et sit sibi vicissim
promiserunt reddere sibi racionem, videlicet, una pars alteri et altera alteri ad clarum factum ad
omnem requisicionem ipsarum partium et cuiuslibet earum, videlicet, dictorum Dobrie et Radossaui
siue alterius eorum ex parte una et suprascripti Sur Stipanouich exaltera parte. Que omnia et
singula suprascripta suprascripte partes promiserunt sibi vicissim attendere et obseruare et hinc
firma et rata. Renuntiantes omnes (10. 5. 1437), DAD, Diversa Cancellariae, L, 248.
18
Branchus Predoyeuich et Milyen barberius coram domino Rectore ser Thoma de [Bona]
conqueritur supra Stroyce et supra Bussam et Nicolam fratres Vellanouich homines Sandagly
et supra Barey Craysalich et Raschum et Dmitar et Liuboe fratres dicti Barey et supra omnes
suprascriptorum acusatorum vicinos et supra Radeliam et Vladimir et supra Ragce et Iuanis et supra
Danoe et Voceta eius fratrum. Eo quia dicti accusati acceperunt suprascripti Barancho et Millien per
vim castratos CXXXIII et unum equum cum sella et habena quam cambiunt cum brachiis XL panni
lane et duas campanellas a vachis peruas. Testes: Radossaus Vlassich, Bogossaus Dudlouich,
Giurin Raschouich et Zur Stipanouich (29. 8. 1432), DAD, Lamenta de foris, IX, 115v.
19
Cepregna et Vucha fratres [nije navedeno prezime] coram domino Rectore ser Johanne de
Goze fecerunt lamentum supra vlachos Dobrignai et vlachos Rigiani, dicentes quod ipsi per vim
acceperunt sibi capita sexcenta animalium, videlicet, pecudum et castronorum, que recomandauerant
Xuro Stiepanouich et fratribus, quare etc. (12. 6. 1444), DAD, Lamenta de foris, XVIII, 7.
Ispod: Die XXVIIII augusti 1444. Conquerentes suprascripti venerunt et dixerunt quod isti
fuerunt robatores qui acceperunt sibi per vim dicta animalia secundum inuenerunt, quorum tunc
non dixerunt nomina, quia non sciuerunt, Sur Stiepanouich, Dobrasinus, Radosauus eius fratres
et homines Giurien Raschouich, videlicet, Radienchus Radosalich, Vuchota Radelich, Bogmius
Chrepchouich et Miglium Boroucich et alii quorum nesciut nomina, Isto. Ispod: Die XIII aprilliis
1445. Conquerentes suprascripti venerunt et dixerunt quod inuenerunt in infrascriptos robatores,
videlicet, Petchum Radouanouich et alios quorum nomina nesciunt, unde reseruat sibi jus, Isto.
Godinjak 2013/381

KURTOVI

vlasi bez obzira na njihov ugled, pa i oni za koje bismo to najmanje oekivali, ovdje je
najinteresantniji segment koji spominje urovu brau Dobraina i Radoslava Stipanovia.
Za Dobraina to je jedino dosad pronaeno mjesto u izvorima. Radoslav Stipanovi se
spominje i prije ove situacije. Na njega se odnosi spomen iz septembra 1442. godine u
knjigama zaduenja. U drutvu sa Radosavom Raspaiem i Radosavom Pribisaliem zaduio
se kod dubrovakog vlastelina Marina Guetia na 578 perpera.20 Za druge njegove poslove
ne znamo.
***
Posljednji spomen ura Stipanovia je iz testamenta dubrovakog trgovca Radia
Grubaevia. Meu brojnim trgovcima koji su spomenuti kao dunici (iz Cernice, Podmievca, Prijepolja, Pljevlja i Novog) bio je i ur Stipanovi, koji je bio duan 53 perpera.21
Ne znamo da li je ur Stipanovi tada bio meu ivima.
Zakljuak
ur Stipanovi (1429-1459) pripada uglednijim predstavnicima meu vlasima Drobnjacima u prvoj polovini 15. stoljea. O njegovom ivotu se malo zna. Ime njegovog oca
formom patronimika najvjerovatnije mu je ostavilo osnovu za njegovo prezime. Imao je
dvojicu brae Dobraina i Radoslava Stipanovia (1442-1444). Kao ni prethodnici, ni njihovi
nasljednici nisu nam poznati. urova ivotna pria u izvorima kroz arhivske knjige zaduenja
i tube predstavljena je njegovim zrelim dobom. To su fragmentarni isjeci koji daju malo
prostora za detaljniju analizu njegovog ivota. On je pripadao poznatijem dijelu vlakog
stanovnitva koje je bilo vezano uz promet s Dubrovnikom. U znaajnoj mjeri uestvovao
je u kreditnoj trgovini. Ona ga odreuje kao trgovca. U periodu 1432-1443. godine pravi
zaduenja sam u dva navrata i 15 puta u drutvu s Dubrovanima i zemljacima vlasima
Drobnjacima na ukupan iznos od 52 dukata, 6577 perpera i 7 groa (tj. 2244 dukata, ili
5963 perpera). Veliki iznosi, ali uz udrueno poslovanje pokazuje nastojanje da se dodatno
20

Nos Radossauus Stiepanouich vlacchus de Drognach, Radossauus Raspacich et Radossauus

Pribisalich confitemur quod super nos et omnia nostra bona obligamus nos dare et soluere ser
Marino Antoni de Goze yperperos quingentos et septuaginta octo usque ad unum mensem
proxime futuros (20. 9. 1442), DAD, Debita Notariae, XXI, 162.
21
Testamentum Radiz Grubaceuich. MoCCCCoLVIIIIo, indictione VII, die XXI marcii, Ragusii.
Hoc est testamentum Radiz Grubaceuich pridie defuncti ... Petar Vochosalich de Zerniza dieme
dar yperperi V grossos III come apar in notaria et in mio libro ... Vochaz Miochanouich lo qual sta
Soto Mizeuaz die dar duchati quatrodexi come apar in notaria et in mio libro ... Radoe Pribilouich
Spodcosice de Pripogle die dar duchati trentacinque ... Pribio Milinouich de Pripolie die dar
duchati XXXIIII ... Dragobrat Silchouich die dar duchati XX noue come apar in notaria et in
libro mio ... Radoe Drugalich de Pripoglie die dar duchati XXII sopra sua consciencia ... Io sio
carta cauata in casa mia Sur Stipanouich de Drobgnachi die dar yperperi LIII. Radogna
Ogudonouich de Spleugle die dar yperperi cinquecento sesanta sopra la sua fede et li sui fioli.
Radochna Braicouich lo qual sta Soto a Noui die dar duchati X (21. 3. 1459), DAD, Testamenta
Notariae, XVII, 34v-35v. Iscrpno o Radiu Grubaeviu i o njegovom testamentu, :
. , 39, ,
1992, 59-70.
382/Godinjak 2013

Vlah Drobnjak ur Stipanovi (1429-1459)

osiguravaju sklopljeni poslovni aranmani u kojima uestvuje vie osoba. Njegov angaman
je trgovaki, naroito u lokalnoj sredini, a vjerovatno se angairao i na prijevozu i distribuciji
robe na relaciji izmeu Dubrovnik i zalea, te na olakavanju poslovanja svojim kompanjonima
Dubrovanima s kojima je bio u zajednikim poslovima. Jednom prilikom ur Stipanovi
je zabiljeen kao svjedok (1432) a drugom sa svojom braom meu optuenima za krau stoke
(1444). Posljednje informacije o uru Stipanoviu nalaze se u testamentu istaknutog
dubrovakog trgovca Radia Grubaevia (1459), koji ga spominje kao svoga dunika.

UR STIPANOVI (1429-1459), DROBNJAK VLACH

Summary
Esad Kurtovi
ur Stipanovi (1429-1459) was a distinguished representative of the Drobnjak Vlachs
during the first half of the 15th century. Little is known about his life. His fathers name,
judging by his patronymic surname, was Stipan. He had two brothers, Dobrain and Radoslav
Stipanovi (1442-1444). Their antecedents and descendants are not known. The story of
urs life is presented in the archival books through debts and prosecutions from the time
when he was already a mature individual. These are fragmentary notes which do not allow
a sufficient basis for a more detailed analysis of his life. He belonged to the more notable
part of the Vlach population which was connected to trade with Ragusa. He was significantly
involved in credit commerce which defined him as a merchant. During the period from
1432 until 1443 he is recorded to have taken credit two times by himself, and 15 times with
accomplices from Ragusa and his fellow Vlach Drobnjaks. These credits amounted to 52
ducats, 6577 perpers and 7 grossus (cumulatively around 2244 ducats, or around 5963
perpers). These were significant amounts but the fact that they were taken with an affiliation
shows the desire to additionally ensure the business arrangements undertaken by several
persons. urs activities were rooted in commerce, especially in the local community, and
he was probably also engaged in the transfer and distribution of goods between Ragusa and
its hinterland, as well as in the lightening of the burden of his companions. On one occasion
he was documented as a witness (1432), and on another on he was accused, together with his
brothers, for the theft of cattle (1444). The last information on ur Stipanovi can be found
in the will of the Ragusan merchant Radi Grubaevi (1459) which mentions him as a debtor.
Kaywords: ur Stipanovi, Drobnjak Vlach

Godinjak 2013/383

UDK 323.1: 316.022.4 (497.11): 930.25

Jedan manje poznat elaborat Vase ubrilovia

o rjeavanju manjinskog
problema u novoj Jugoslaviji
od 3. novembra 1944.
erbo Rastoder
Udruenje Almanah
Podgorica

Nedovoljno poznat elaborat prof. Vase ubrilovia o manjinskom pitanju u Jugoslaviji

prvi put se integralno objavljuje u obliku u kakvom je sauvan u Arhivu. Motivi su viestruki:
njih je mogue pronai u vremenu kada je nastao elaborat (3. novembar 1944), samom sadraju
teksta i injenici da autor nije bio samo profesor Univerziteta, ve i znaajna istorijska
linost (uesnik Sarajevskog atentata) i osoba koja je za potrebe Srpskog kulturnog kluba ve
razraivala sline elaborate (7. marta 1937). Uobliavanje ideje o nelojalnim manjinama
nije bilo originalno ni autentino, ali je u svakom sluaju proizvodilo posljedice koje se
mogu analizirati u posljednja dva vijeka. Sa stanovita srpske nacionalne ideje problem se
moe posmatrati i u kontekstu injenice da je Srbija izgubila Kosovo na jugu, ali je dobila
Vojvodinu na sjeveru. Naravno, ovakav zakljuak moe proistei iz analize konkretnih
posljedica realizacije ideja naznaenih u elaboratu bez obzira na to to e veina autora koji
su ga izuavali tvrditi da partizansko rukovodstvo nije prihvatilo ubriloviev elaborat.
Sutina je ipak u tome to niko od njih ne osporava da je Vojvodina oiena od njemake
etnike manjine. Bitan motiv objavljivanja dokumenta sastoji se i u potrebi kritikog
ralanjivanja pojma nelojalna manjina. Posebno u okviru ideoloko-politikog konteksta
stanja u ratu na ovim prostorima. Jer, postavlja se pitanje da ako bi se tada vaeim ideolokopolitikim kantarom vagali svi onda bismo doli do paradoksa da bi neki narodi koji su bili
veina (npr. Srbi i Hrvati) s obzirom na snagu etnikog i ustakog pokreta i kvalifikacije
tih pokreta u komunistikoj politici takoe, po vrijednosnom sistemu prisutnom u elaboratu,
trebali biti predmetom panje. Naravno, to to se takva mogunost i ne nazire, postaje jasno
da navedene ideje ne treba posmatrati kao posljedicu ideoloko-politike konstrukcije
nastale trenutno u osvit pobjede komunista, ve kao kontinuitet realizacije nacionalne ideje
i projekata prisutnih jo u 19. vijeku.
Kljune rijei: manjinski problemi, Jugoslavija, Vasa ubrilovi

384/Godinjak 2013

Jedan manje poznat elaborat Vase ubrilovia o rjeavanju manjinskog

problema u novoj Jugoslaviji od 3. novembra 1944.

ut do nacionalne drave poploan je represijom. Njegov zakon glasi: ili ili. To

znai: prema vani iskljuivanje, konstrukcija tuinaca, slika neprijatelja i njihovo
uklanjanje (ubijanje) u (prijeteim) ratovima; prema unutra prisilna asimilacija,
protjerivanje, zatiranje kulture i ivota devijantnih grupa koje se ne priklanjaju materinskom jeziku dravne istovjetnosti napisao je Ulrich Beck1 pokuavajui da odgonetne
sutinu istorijske pojave nacionalne drave. Naime, teko je imajui na umu istorijsko iskustvo
19. i naroito 20. vijeka ne sloiti se sa zapaanjem Mari anin ali, koja ve u predgovoru
svoje knjige o Jugoslaviji potencira sljedee stanovite: Ipak u Evropi i danas dominira jedno
gledite, koje nacionalnu dravu razume kao tobo prirodno agregatno stanje istorijskog
razvoja i koje nastoji da nacionalne razlike i posebne puteve, kontingenciju i divergenciju
shvati kao primarne, konvergenciju i unifikaciju nasuprot tome kao podreene procese.2
Teko je ne razumjeti protivrjean hod istorijskog razvoja u kojem carstva (kao najvee
multinacionalne tvorevine) razara ideja nacionalne drave3 kao istorijskog ideala poev
od 19. vijeka, da bi se tek stvaranjem takvih drava i poslije skoro dva vijeka utvrdilo da
samo 0,5 odsto svjetskog stanovnitva ivi u jednonacionalnim dravama.4 Znai li takvo
iskustvo da je jednonacionalna drava utopija do koje se stie samo represijom i nasiljem,
jer je jedno sigurno: ona nije bitno, a posebno ne dominantno stanje u drutvu. Sigurno je
da nije ni prirodno agregatno stanje istorijskog razvoja,5 pa bi samim tim svaki cilj ka tome
morao biti definisan kao protivprirodan antistorijski i nasilan in. U svakom sluaju, pitanje
nacionalne drave i problem manjina u njoj je novijeg istorijskog datuma, ali je svakako
stariji od Drugog svjetskog rata, iako se u meunarodnom pravu ovo pitanje pojavljuje,
u savremenom kontekstu, tek od poetka 20. vijeka. Odnosno, do tada je ovo pitanje posmatrano vie u kontekstu vjerskih a ne nacionalnih manjina. Dovoljno je podsjetiti da Beki
kongres 1814. prvi put u jednom meunarodnom ugovoru proklamuje slobodu svih vjera,
dok su na Berlinskom kongresu 1878. godine odredbe o vjerskim slobodama nametnute
Osmanskom carstvu, kao i novopriznatim dravama (Crnoj Gori, Rumuniji, Bugarskoj,
Srbiji), i to na prijedlog Francuske, a uz podrku Njemake, Austro-Ugarske i Italije.6 Manjine
se prvi put pominju nakon Prvog svjetskog rata u Vilsonovom nacrtu Pakta Drutva naroda.7

Cit. prema: Vrcan, Sran: Nacija: nacionalistika ili graanska ili postnacionalna konst-elacija?
Izmeu autoritarizma i demokratije, Beograd: Cedet, 2004, 149.
2
ali, Mari anin: Istorija Jugoslavije u 20. veku, Beograd: Clio, 2013, 9.
3
O pojmovima nacije i nacionalne drave vidi vie: B. ukanovi, B. Kuzmanovi, M. Lazi,
M. Bei: Nacija i drava, Podgorica: CID, SoCEN, 2001.
4
Despi, Aleksandar: Pozdravna re na naunom skupu. Poloaj manjina u SRJ. Vidi: Miti,
Miodrag: Nacionalne manjine. Prava pripadnika manjina i zatita teritorijalnog integriteta drava,
Beograd, 1998, 49.
5
Vidi: ali, Mari anin: Istorija Jugoslavije u 20. veku, Beograd: Clio, 2013, 9.
6
Vidi: Pri, Ilija A.: Zatita manjina, Beograd, 1933, 25-67.
7
Drutvo naroda traie od novih drava kao predhodni uslov da bi ih priznalo kao nezavisne
ili autonomne drave, da se obaveu da prue svim rasnim ili narodnosnim manjinama u svojoj
pravnoj nadlenosti kako pravno tako i faktiki, potpuno isto postupanje i bezbednost koju pruaju
veini rase ili narodnosti svog naroda; Vidi: Miti, Miodrag: Nacionalne manjine, Prava pripadnika
manjina i zatita teritorijalnog integriteta drava, Beograd, 1998, 14.
Godinjak 2013/385

RASTODER

Iako je navedena Vilsonova inicijativa doivjela neuspjeh, odredbe o manjinama su ipak

unijete u mirovne ugovore, prvo u odnosu na Poljsku i ehoslovaku, a potom i na Rumuniju,
KSHS, Grku, Austriju, Maarsku, Bugarsku i Tursku. Delegacija KSHS-a nije potpisala
navedene odredbe ugovora (u instrukcijama je stajalo da ga ne potpisuje ako je tetan po
nau dravu). Predsjednik tadanje vlade Ljubomir Davidovi je tim povodom podnio ostavku,
a PNP8 je takoe odbio da odobri potpis ovih ugovora. Ugovor je tek naknadno potpisan na
insistiranje predsjednika Mirovne konferencije u Parizu Klemansoa.9 Navedimo jo samo
injenicu vezanu za meunarodnopravni razvoj ovog pitanja, da je loe iskustvo, meu
kojima je posebno bila vana zloupotreba prava manjina od Njemake bio glavni razlog,
to je ovo pitanje potpuno bilo iskljueno iz rada UN-a, nakon Drugog svjetskog rata.
Od svog nastanka 1918. godine Jugoslavija je bila sloena vienacionalna zajednica.
Nacionalna struktura te sloene tvorevine izvodi se posredno iz podataka za maternji jezik,
vjeroispovijest i prema istraivanju Branislava Gligorijevia ona je 1921. godine izgledala:
Srbi, 4.704.876 (39%); Hrvati 2.889.102 (23,9%); Slovenci 1.023.588 (8,5%); Muslimani
759.656 (6,3%); Makedonci 630.000 (3,3%); Nijemci 512.207 (4,3%); Maari 472.079
(3,9%); Albanci (Arnauti, iptari) 483.871 (4%); Rumuni 183.563 (1,6%); Turci 143.453
(1,2%); Italijani 11.630 (0,1%); slovenske manjine 198.857 (1,6%); Ostali 42.756 (0,3%).
Prema podacima iz 1921. godine ukupno je na podruju tadanje jugoslovenske drave
ivjelo 12.055.715. stanovnika.10 Iako je matematiki bila drava u kojoj su svi narodi
mogli biti manjina ili veina, zavisno od trenutnih politikih kalkulacija. Ustavima te drave
iz 1921. i 1931. naelno su proklamovana opta graanska prava11, no izmeu norme i
prakse bilo je velikih razlika. Istraivanja pokazuju da na podrujima na kojima su priznati
narodi (Srbi, Hrvati, Slovenci) bili manjina nijesu bili u istovjetnom poloaju kao na prostoru
na kojem su bili veina u kompaktnim zajednicama. S druge strane, poloaj manjina bio je
veoma raznolik i iznad svega je zavisio od snage matine drave i repekta i odnosa prema njoj.
U tom kontekstu je sigurno postojala velika razlika u odnosu prema njemakoj, italijanskoj,
maarskoj manjini u poreenju sa albanskom, turskom ili nekom drugom manjinom. Manjine
su u principu uvijek smatrane jeom u tuem stomaku, te ih je po pravilu trebalo odstraniti
ili nacionalizovati. U tom smislu su ve postojala zavidna iskustva. Od kolonizacije
do potpisivanja ugovora o preseljenju sa drugim dravama. Kolonizacija je kao mjera
dravne politike i stare i nove Jugoslavije proklamovana sa ciljem da rijei agrarno pitanje,
odnosno da se obezbijedi zemlja bezemljaima. Nije nimalo sluajno da se takva politika
provodila uglavnom na prostorima koje su u veem broju naseljavale manjine, a to su
8

To je bilo privremeno narodno predstavnitvo koje je do izbora za Ustavotvornu skuptinu obavljalo

zakonodavnu vlast. Ovo tijelo nije bilo birano, ve imenovano po teritorijalnom principu.
9
Vidi vie: Mitrovi, Andrej: Jugoslavija na konferenciji mira 1919-1920, Beograd, 1969; Miti,
Miodrag: Nacionalne manjine. Prava pripadnika manjina i zatita teritorijalnog integriteta drava,
Beograd, 1998, 14-15.
10
Vidi: Petranovi, Branko: Istorija Jugoslavije I, Beograd, 1988, 3.2.
11
lan 4. Dravljanstvo je u itavoj Kraljevini jedno. Svi su graani pred zakonom jednaki. Svi uivaju
jednaku zatitu vlasti; lan 5. Ujemava se lina sloboda; lan 12. Ujemava se sloboda vere i
savesti... Vidi: Ustavi i vlade Kraljevine Srbije, Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije 18351941, Beograd, 1988, 209-231.
386/Godinjak 2013

Jedan manje poznat elaborat Vase ubrilovia o rjeavanju manjinskog

problema u novoj Jugoslaviji od 3. novembra 1944.

bili prostor Vojvodine i Kosova i Metohije. Tako se ovo pitanje rjeavalo kao pitanje agrarne
reforme, kojoj je drava pristupila ve 1919. godine. Tada su donesene Predhodne odredbe
za pripremu agrarne reforme kojima je proklamovano raskidanje kmetovskih odnosa (u
BiH, nekim krajevima Srbije i Crne Gore), uz oslobaanje ivijskih odnosa i nadoknade
agama, zatim raskidanje kolonatskih odnosa (u Istri, Dalmaciji, Gorikoj), razdioba velikih
posjeda (100-500) jutara. Ustanovljen je i poseban dravni fond za agrarnu reformu,
u iji je djelokrug poslova spadalo pitanje unutranje kolonizacije, repatriranje jugoslovenskih
iseljenika u Americi i drugim zemljama i uopte pitanje preseljenja Srba, Hrvata i Slovenaca,
koji ive u drugim dravama.12 Subjekti ove reforme bili su dobrovoljci kojima je srpska
vlada jo na Krfu 29. februara 1917. godine obeala da e svako lice koje stupi u srpsku
vojsku i u njoj uestvuje u predstojeim borbama, po zavretku rata, kao znak priznanja
za zasluge, dobiti dovoljno obradive zemlje za naseljenje.13 Sljedstveno tome, Ministarstvo
za agrarnu reformu je ve 8. septembra 1919. izdalo raspis kojim je nareeno niim agrarnim
organima da svim dobrovoljcima, bez obzira na imovno stanje pojedinaca, dodijele besplatan
zakup po pet hektara (ako se radilo o borcu), odnosno tri hektara (ako se radilo o neborcu).
Uredbe su mijenjane, osnivani su razni savezi dobrovoljaca, kojih je, prema zvaninim
dravnim podacima iz 1924. bilo 32.219 na Solunskom frontu, od kojih 219 iz Crne Gore,
ali aljkavost, nemarnost i korupcija su sve ove mjere obesmislili. Sve u svemu, raspoloivi
nepotpuni podaci Vrhovnog povjerenitva agrarne reforme u Skoplju s kraja 1932. godine
govore o broju od 19.764 korisnika koji su naseljeni na povrini od 131.859 hektara. Istovremeno, u periodu od 11. juna 1931. do kraja 1939. podijeljeno je 118.725 hektara na
30.604 interesenta. U cjelini bi se moglo zakljuiti da ove mjere nijesu dale oekivane
rezultate kako sa socijalnog (nije do kraja rijeeno agrarno pitanje) tako ni sa nacionalnog
(nije postignuta veina u oblastima naseljenim anacionalnim elementima) stanovita.
U svim dokumentima Crnogorci su oznaavani kao najpogodniji element u procesu nacionalizovanja.14 Zato su oni bili i najvee rtve takve politike, jer s jedne strane nijesu rijeili
svoje gorue socijalno-ekonomske probleme, dok su s druge strane u tekim okolnostima
bili izloeni gnjevu onih koji su smatrali da su ove mjere bile usmjerene protiv njih.
Politiku humane razmjene stanovnitva promovisale su Grka i Turska nakon Prvog
svjetskog rata. Ove dvije zemlje su u Lozani 30. januara 1923. godine potpisale Konvenciju15
o razmjeni grkog i turskog stanovnitva (pripadnika vjerskih manjina) kojom je ve u
lanu 1 naznaeno: Od 1. maja 1923. pristupit e se obaveznoj razmeni turskih graana
grke pravoslavne vere nastanjenih na turskim teritorijama i grkih graana muslimanske
vere nastanjenih na grkim teritorijama. Ova lica nee moi ponovo da se nastane u Turskoj
odnosno Grkoj bez dozvole turske odnosno grke vlade.16 S obzirom na to da je proces
iseljavanja Turaka (muslimana) sa prostora jugoslovenskih zemalja tekao jo od 1876. do
12

AJ, 96-45-126, Predhodne odredbe za pripremu agrarne reforme 1919.

Eri, Milivoje: Agrarna reforma u Jugoslaviji 1918-1941, Sarajevo, 1958, 246.
14
Vidi vie: Rastoder, erbo, ivotna pitanja Crne Gore 1918-1929, Bar, 1995, 70-79.
15
Konvencija je ratifikovana od Turske 23. avgusta 1923, a od Grke 25. avgusta 1923.
16
Vidi vie: Balkanski ugovorni odnosi 1876-1996, (II tom 1919-1945), priredio Momir Stojkovi,
Beograd, 1988, 156-162.
13

Godinjak 2013/387

RASTODER

1878. godine i da je intenziviran nakon Prvog svjetskog rata, kada se prema nekim podacima
iselilo izmeu 40 i 50 hiljada Turaka (muslimana),17 sve dok turska vlada nije rijeila da
ovo pitanje uredi meudravnim sporazumom. Na konferenciji predstavnika ovih zemalja
koja je poela 8. juna 1938. godine parafiran je sporazum ve narednog mjeseca. Sporazumom
se predvialo da se iz Jugoslavije iseli 40.000 muslimanskih porodica u Tursku poev od
1. juna 1939. Bilo je predvieno da se prve godine iseli 4000 porodica, druge 6000, tree i
etvrte po 7000, pete i este po 8000. porodica. Sporazum je trebalo s jugoslovenske strane da
potpie jugoslovenski poslanik u Ankari, poto ga prethodno odobri vlada. Meutim, zbog
protivljenja albanske manjine u Jugoslaviji i same Albanije, koje su sporazum tumaile kao sredstvo
iseljavanja Albanaca,18 a ne Turaka, sporazum nije potpisan, tako da nije ni realizovan.19
Prethodno navedene injenice pojanjavaju istorijski kontekst koji pomae boljem i
svestranijem razumijevanju dokumenta koji integralno objavljujemo, a koji je do sada fragmentarno i necjelovito objavljivan i vezuje se za ime poznatog istoriara i akademika SANU,
Vase ubrilovia.20 Dokument koji prvi put integralno objavljujemo uva se u Arhivu Srbije,21

17

Ovim imenom su uglavnom oznaavani svi pripadnici islamske vjere sa ovih prostora.
Prema podacima Istorijskog instituta u Pritini, od 1919. do 1940. godine iseljeno je ukupno 255.878
muslimana iz Jugoslavije u Tursku, od kojih 215.412 Albanaca. Vidi: Damjan Pavlica, Kosovo,
savremena istorija Kosova, Peanik, 19. septembra 2011.
19
Vidi: Balkanski ugovorni odnosi 1876-1996 (II tom 1919-1945), priredio Momir Stojkovi,
Beograd, 1988, 416-417.
20
Vaso ubrilovi (Bosanska Gradika, 14. januara 1897. Beograd, 11. juna 1990.) bio je srpski
akademik i istoriar. Osnovnu kolu i gimnaziju je pohaao u Sarajevu. Za vrijeme gimnazijskih
dana upoznao se sa Danilom Iliem, i postao lan organizacije Mlada Bosna. Bio je uesnik
u atentatu na prestolonasljednika Franju Ferdinanda 28. juna 1914. godine u Sarajevu. Zbog
maloljetnosti, sud ga je potedio smrtne kazne i osudio na 16 godina teke tamnice, koju je izdravao
u Sarajevu. Poslije raspada Austro-Ugarske monarhije krajem 1918. osloboen je i odlazi u
Srbiju. Po zavretku rata je diplomirao, a kasnije i doktorirao istoriju (filozofiju) na Beogradskom
univerzitetu. Do poetka Drugog svjetskog rata radio je kao profesor na Filozofskom fakultetu
u Beogradu od 1930. godine. Na tom mjestu, sa kraim prekidima za vrijeme rata, ostao je punih
40 godina. Sedmog marta 1937. objavio je svoje djelo Istjerivanje Albanaca. Po izbijanju rata
i okupacije Jugoslavije poeo je propovijedati antinjemaku propagandu, odbio da prihvati mjesto
na Beogradskom univerzitetu za vrijeme okupacije, pa je zato uhvaen i odveden u logor na
Banjicu. Puten je krajem 1943. godine i ostao je u Beogradu. Po formiranju prve privremene
vlade DFJ-a, kao ugledni naunik, zauzeo je mjesto ministra poljoprivrede (1945). Prestao je
biti lan Zemljoradnike stranke i prihvatio je liniju NKOJ-a i postao lan KPJ-a krajem 1945.
Po osloboenju Beograda, Vaso ubrilovi je postao dekan Filozofskog fakulteta umjesto
akademika Veselina ajkovia, kome je Sud asti grada Beograda oduzeo tu funkciju. Takoer je
bio i lan Komisije za obnovu Beogradskog univerziteta i inspektor za Filozofski fakultet. Po
formiranju Vlade FNRJ-a Vaso ubrilovi je bio ministar poljoprivrede (1945-1946) i ministar
umarstva (1946-1950). Osniva je Balkanolokog instituta u Beogradu 1970. i bio je redovni
predava na katedri Istorija Jugoslavije, zajedno sa njenim osnivaem dr. Jovanom Marjanoviem.
Dobitnik je Oktobarske nagrade i Sedmojulske nagrade. Autor je vie naunih radova i monografija
iz istorije junoslovenskih naroda.
21
AS, G-16, f, 1, br. 1.
11

388/Godinjak 2013

Jedan manje poznat elaborat Vase ubrilovia o rjeavanju manjinskog

problema u novoj Jugoslaviji od 3. novembra 1944.

ima ukupno 15 stranica, od ega je 11 stranica gusto kucanog teksta mainom na irilici
i etiri stranice tabela. Iako stoji datum na dokumentu 3. novembar 1944, dokument je
ostao potpuno nepoznat u narednih 45 godina jer ga je prvi put objavila Mladina, br. 49,
od 18. novembra 1988, a zatim i Nedeljni telegraf, 18. i 25. novembra 1996. Na engleskom
jeziku ga je objavio Robert Elsie u: Gathering clouds: the roots of ethnic cleansing in Kosovo
and Macedonia: early twentieth century documents, Peja, 2002, 68-76. U Crnoj Gori je
1997. godine dokument prvi objavio Hamdija arkinovi,22 preuzimajui tekst objavljen
kao posebna studija iz knjige Vase ubrilovia.23 Prema naim saznanjima ovim dokumentom se bavio i ugledni asopis Hereticus, u okviru temata o albanskom pitanju i Kosovu
i Metohiji 2007. godine.24 Imajui na umu vrijeme kada je dokument napisan, ko je njegov
autor, bez obzira na dileme o tome da li se radi o skici, nacrtu, memorandumu, usvojenom ili
neusvojenom prijedlogu, pa ak i na injenicu da je pokazivan i u tribunalu u Hagu, kao
dokaz za upotrebu termina etniko ienje, ipak smatramo da su brojni aspekti ovoga
dokumenta nedovoljno analizirani ili tumaeni izvan realnog istorijskog konteksta. No,
poimo redom. Poev od datuma nastanka dokumenta. Naveli smo da na dokumentu stoji
datum 3. novembar 1944. To je samo dvije nedjelje po osloboenju Beograda, to opravdano
provocira pitanje da li je elaborat, memorandum, skica, nacrt, kako god da ga nazovemo,
naruen ili je to bila inicijativa samog ubrilovia? Odgovor moe biti potvrdan ili ne,
ali je injenica da se za ovog autora vezuje memorandum Iseljavanje Arnauta,25odnosno
predavanje pod tim nazivom odrano u Srpskom kulturnom klubu 7. marta 1937. godine.
Upravo ta injenica daje dodatni znaaj ovom dokumentu u kontekstu geneze ideja. Usporedba sadraja ova dva dokumenta to nedvosmisleno potvruje i poto se o prvom mnogo
vie pisalo26 usredsrijedit emo panju na ovaj drugi iz vie razloga. Prvi je zapaanje da
ubrilovi manjine u Jugoslaviji vidi kao neslovenske narode (Nijemci, Maari, Arnauti,
Rumuni, Italijani), odnosno one etnike zajednice koje imaju matine drave u susjedstvu.
Drugi aspekt tog zapaanja je vezivanje rasprostranjenosti manjina i njihovo dovoenje
u vezu sa geostratekim poloajem zemlje kao cjeline. Razumijevanje pitanja perspektive
manjina u kontekstu ponaanja tokom Drugog svjetskog rata i otvorene ili prikrivene
kolaboracije sa okupatorom u sutini je politiki sud reduciran samo na ponaanje manjina.
Jer u dominantnom ideolokom kontekstu iz vremena nastanka dokumenta kao kolaboracionistiki pokreti bili su i neki u kojima su masovno participirali pripadnici dva najvea
naroda (ustaki i etniki pokret), te se s pravom postavlja dilema o opravdanosti primjene
ovog kriterijuma bez obzira na to to se injenino (posebno u sluaju njemake manjine)
moe initi razumnim. Ono to se ini vie problematinim je opisivanje jugoslovenske

22

Vidi: arkinovi, Hamdija: Bonjaci od Naertanija do Memoranduma, Podgorica, 1997, 243-259.

Vidi: ubrilovi, Vasa: Manjinski problem u novoj Jugoslaviji, Beograd, 1994.
24
Hereticus, 1/2007, 379-391.
25
AVII, K69, f 4, br. 2.
26
Vidi: Beljo, Ante: Ideologija Velike Srbije; Hamdija arkinovi, n. d., 213-230; Jusuf Buxovi,
Kosova, III, Pritina, 2012, 198, 203-208, 285-287...
23

Godinjak 2013/389

RASTODER

politike prema manjinama kao irokogrude i trpeljive, to je moralo zasmetati komunistikoj

vrhuki, bar u onom dijelu u kojem je takav sud bio apsolutno nesaglasan sa politikom KPJ
i njenom ideolokom retorikom. Oigledno je da to nije zasmetalo ubriloviu da ubrzo
postane dekan, ministar i lan KPJ, to samo ukazuje na daljnju detaljnu i sistematsku provjeru
svih dokumenata, injenica i okolnosti vezanih za nastanak ovog dokumenta. Drugo, ne
manje intrigantno pitanje, jest i ono, ako se prihvati stanovite da dokument Vase ubrilovia
nije prihvaen kao osnova politikih ideja i ciljeva od najviih zvaninika, kako se moglo
desiti da se mnoge od ideja iz dokumenta kasnije nalaze kao odluke, praksa i politika. Imamo
li pravo tvrditi da je u pitanju sluajnost? Ili, konano, da li se u bilansima ukupne politike
mogu prepoznati neke od ideja iz elaborata Vase ubrilovia? Zato je vano analizirati
poziciju apostrofiranih manjina: (Nijemci, Maari, Arnauti, Italijani) u kasnijem periodu.
Posebno sudbinu Nijemaca, iz razloga to se stie utisak da je najvei dio mjera primijenjen
u odnosu na njih praktino operacionalizacija ideja iznijetih u elaboratu ubrilovia. Tek
e studioznije bavljenje ovim problemom potvrditi ili odbaciti navedeno stanovite, no neke
injenice se prosto nameu i one su ve ugraene u dokumentarne filmove koji se posljednjih
godina prave na tu temu. Stradanje vojvoanskih Nijemaca na kraju rata, osnivanje logora
u koje su zatvarani, oduzimanje imovine i masovne grobnice tema su filma Eve Hi. Prema
istraivanjima CNA polo se od pretpostavke da je na podruju bive Jugoslavije ivjelo
izmeu 510. i 540.000 Nijemaca. U vrijeme istraivanja (2010) bilo ih je 3901, od kojih u
Vojvodini 3154. Istraivanje ukazuje na brojku od 67.000 stradalih civila Nijemaca. Stradanje
se vezuje za odluku AVNOJ-a od 21. novembra 1944. godine kojom je odlueno da se
eksproprie imovina27 svim graanima Jugoslavije njemakog porijekla,28 ime je nad
Nijemcima primijenjen institut kolektivne krivice i proglaeni su neprijateljima nacije. Oduzeto
im je jugoslovensko dravljanstvo i izgubili su sva graanska prava. Od oktobra 1944.
poelo se sa njihovim interniranjem u logore, a do avgusta 1945. sva sela gdje su ivjeli
Nijemci bila su oiena. Izuzetak je pravljen samo prema onim Nijemcima koji su bili
vjenani sa osobom druge nacionalnosti ili su se borili na strani partizana. Od kraja oktobra
u Banatu i od sredine novembra do juna 1945. u Bakoj pobijeno je 7000 civila, ukljuujui
ene i djecu, deportovani su u SSSR u radne kampove (umrlo oko 2000 zbog gladi, bolesti),
pobijeno oko 5000 ratnih zarobljenika, izvrena tzv. slavizacija djece tako to su deportovana
u jugoslovenske domove za nezbrinutu djecu, oko 167.000 civila, od 195.000 koliko ih

27

O istorijatu eksproprijacije B. Petranovi pie: Od izvrenika je zavisio i postupak oduzimanja

imovine: za imovinu Treeg rajha i pripadnike njemake nacionalne manjine bilo je dovoljno
da se utvrdi objekt eksproprijacije pa da se odlukom upravnog organa narodnooslobodilakog
odbora imovina prenese u svojinu, dok se saradnicima neprijatelja imovina oduzimala pravosnanom sudskom presudom, na bazi utvrene krivice u dokaznom postupku... Vidi: Petranovi,
Branko: Istorija Jugoslavije, II, Beograd, 1988, 345.
28
Ova odredba je potvrena i kasnije: Jugoslovenski zakon od 31. 7. 1946. odreuje: Eksproprijacija se odnosi na sve Nemce, osim onih koji su se borili za partizane, ili su bili aktivni u
pokretu osloboenja, koji su asimilovani pre rata, zatim oni koji su venani za June Slavene ili
nekom drugom manjinom, nacionalnou koja nije bila neprijatelj partizana (Bundesministerium
fr Vertriebene, Flchtlinge, und Kriegsgeschdigte, 2004: 103E.).
390/Godinjak 2013

Jedan manje poznat elaborat Vase ubrilovia o rjeavanju manjinskog

problema u novoj Jugoslaviji od 3. novembra 1944.

je bilo ostalo u Jugoslaviji, bilo je zatvoreno u kampove, a izmeu 1944. i 1948. je umrlo oko
48.500 podunavskih Nijemaca zbog egzekucija, maltretiranja, nedovoljne hrane i tekog rada,
od toga u Vojvodini 35.000. Za ovu populaciju je postojalo oko 100 logora, a najzloglasniji
su bili oni u Knianinu (Banat), Gakovu (Baka), Kruevlju (Baka), Sremskoj Mitrovici,
Molinu, Bakom Jarku.29 U svakom sluaju, njemako pitanje je u istoriografiji otvoreno
tek poetkom XXI vijeka i sudei po nekim najavama ono e biti tek aktuelizovano, prije
svega u kontekstu savremenih integracionih procesa. Naime, Nijemci odbijaju da prihvate
institut kolektivne krivice i u tom kontekstu predsednik Nemakog narodnog saveza Rudolf
Vajs izjavio je da e Nemci traiti da im se vrati imovina koja je oduzeta nakon Drugog svetskog
rata, potencirajui da je ta imovina u Srbiji procenjena na 32,5 milijardi evra.30 Dakle,
posmatrano iz perspektive posljedica uoava se da je njemaka manjina najvie stradala
i da su nad njom primijenjene neke norme odmazde, koje se pronalaze u dokumentu Vase
ubrilovia.31 Zanimljivo je da argumente sline ubrilovievim pominje i Milovan ilas
u obrazloenju ove odluke: I ratnicima i narodu su nai Nemci toliko dozlogrdili da
je u CK mnogo puta spominjano i isterivanje nemakog ivlja sa naeg tla. No moda bi

29

Vidi vie: Horozovi, Nedad, Helena Rill i Jessica ic: Izvetaj sa puta po Vojvodini, CNA,
30. decembar 2010; Donaudeutsche Landsmannschaft in Rheinland-Pfalz e.V. 2003: 74;
Arbeitskreis Dokumentation, 1994: 16; Arbeitskreis Dokumentation, 1994: 16; Donaudeutsche
Landsmannschaft in Rheinland-Pfalz e.V. 2003: 75; Arbeitskreis Dokumentation, 1994: 4;
Arbeitskreis Dokumentation, 1994: 17; Arbeitskreis Dokumentation 1994: 17; Izvjetaj Radne
grupe za dokumentaciju, 2004: 150 (Genocid nad nemakom manjinom u Jugoslaviji 19441948); Nenad Stefanovi, Jedan svet na Dunavu, http://www.drustvosns.org/nemacka%20manjina/
stefan ovics/jedan%20svet%20na%20dunavu.html.; Zoran aleti, Nemci u Vojvodini i drugi
svetski rat, Novi Sad, 2010; Rudolf Weiss: Nemci u Vojvodini: Prolost, sadanjost i budunost,
Be, 2013.
30
Prema ovim podacima, posljednja procjena imovine koja je oduzeta Nijemcima poslije rata datira
iz 1990. godine i govori o tome da je vrijednost oduzete imovine u bivoj Jugoslaviji oko 50
milijardi evra, od ega na Srbiju otpada 32,5 milijardi. Vidi: Zbog restitucije Maarska razmatra
podrku srpskoj kandidaturi, 2. oktobar 2011. Izvor: Tanjug, Beta. Vidi: Radio 021, nedjelja,
2. oktobar 2011: Prema njegovim reima, bez prava na povrat imovine praktino su ostali svi
oni iji su preci za vreme Drugog svetskog rata nosili uniforme domobrana, honveda i Vermahta,
iako je meu njima bilo najvie prinudno mobilisanih. Za vreme rata u Vojvodini su razne vojske
mobilisale ovdanji ivalj, a poznato je da je za odbijanje poziva na mobilizaciju u to vreme kazna
bila samo jedna smrt, rekao je Vajs. Podsetio je da su Nemci u Vojvodini nedavno dobili podrku
etrdesetak nemakih udruenja iz 10 zemalja, da se izbore za ostvarivanje svojih prava. Vajs
je naveo da se nemaka udruenja iz ostalih zemalja sada vie nee zadovoljiti samo skidanjem
kolektivne krivice, ve e traiti ono to je od njihovih roaka oduzeto. Opljakana imovina,
dokle se god ne vrati, uvek ostaje opljakana imovina. Ovo je ist bezobrazluk prema nama i baena
rukavica prema svim rtvama ratnog i poratnog perioda, kazao je Vajs. Prema njegovim reima,
poslednja procena imovine koja je oduzeta Nemcima posle rata datira iz 1990. godine i govori
o tome da je vrednost oduzete imovine u bivoj Jugoslaviji oko 50 milijardi evra, od ega na Srbiju
otpada 32,5 milijardi.
31
Vidi: Posle onih strahota to su ih Nemci poinili po naim zemljama i po celoj Evropi, oni su
izgubili svako pravo a nikakav obzir zato ih treba nemilosrdno goniti. ubrilovi, Vasa: Manjinsko
pitanje u novoj Jugoslaviji.
Godinjak 2013/391

RASTODER

se mi i predomislili da Rusi, Poljaci i esi ve nisu zakljuili a delimino i izvrili isterivanje

Nemaca. Mi smo stav prihvatili bez zasedanja, bez diskusije kao neto to su nemaka
zloinstva uinila shvatljivim i opravdanim.32
Uvoenjem instituta kolektivne krivice inaugurisan je princip osvete, koji moe
podijeliti javnost sa stanovita (ne)opravdanosti, ali ne moe biti promovisan kao naelo
utemeljeno u pravnoj normi i meunarodnom pravu. O argumentima koji su motivisali
ovakvu odluku najubjedljivije govore radovi objavljeni u partijskom glasilu, gdje se pored
ostalog navodi: Ne moe se odvajati nemaki narod od hitlerovskog reima, jer se on skoro
u celini solidarisao sa hitlerovskim zloinima. A nemaka nacionalna manjina u Vojvodini
je bila najkrvaviji i najpodmukliji izvrilac Firerovih ludakih planova. Stoga bi bilo
udovino dati toj nacionalnoj manjini ona prava koja su odlukom Avnoja zagarantovana
drugim nacionalnim manjinama.33 Pogreno bi mogue bilo odluku pripisivati iskljuivo
partijskom aparatu, jer je u kontekstu vremena u kojem je donesena oigledno to bilo veoma
raireno miljenje. Potvrdu tome moemo pronai i u listu Politika.34
Odluujui se da integralno objavimo dokument Vasa ubrilovia, motivisani smo injenicom
da i pored toga to je, kao to smo pokazali, vie puta publikovan to ni u jednom sluaju
nije uraeno saglasno principima recenzije istorijskih izvora, standardima moderne naune
ekspozicije i potrebe afirmacije stanovita da je svako nauno stanovite prihvatljivo ako
je sistematino, logino, mjerljivo i provjerljivo.

MANJINSKI PROBLEM U NOVOJ JUGOSLAVIJI

Str. 1.
Dananji rat meu ostalim mnogobrojnim pitanjima postavio je u Jugoslaviji i problem njenih
manjina. Sve manjine vane su bile od samog poetka stvaranja drave 1918. g. ne zbog svog broja
u odnosu prema nama Junim Slovenima, koliko zbog mesta gde su bile naseljene i svoje povezanosti

32

Vidi: ilas, Milovan: Revolucionarni rat. Knjievne novine, Beograd, 1990, 540.
Vidi: Uvruje se snaga i jedinstvo Federativne Jugoslavije. Borba, 23. novembar 1944, str. 3.
34
Vidi: Nova narodna dobra. Pitanje konfiskovanja neprijateljske imovine i nemakih graana...
je samo mali deo odtete koju naa drava potrauje od Nemake i nemakog naroda za sva
nedela i razaranja poinjena u ovom ratu... Politika, 24. novembra 1944, str. 2.
33

392/Godinjak 2013

Jedan manje poznat elaborat Vase ubrilovia o rjeavanju manjinskog

problema u novoj Jugoslaviji od 3. novembra 1944.
sa sebi srodnim narodima u susednim dravama. Geopolitiki poloaj jugoslovenskih zemalja na
raskru civilizacija, imperija i naroda, na prelazu izmeu istoka i zapada, severa i juga, delovao
je u toku vekova, da su se u njih naselili ili pokuali u veim masama naseliti i drugi narodi osim
Junih Slovena. Svojom ilavom vekovnom borbom mi smo uspeli da suzbijemo Italijane od naeg
Jadrana, da zadravamo Nemce na Karavankama, da uspeno vodimo borbu sa Maarima i Nemcima
u ravnicama Bake, Banata i Srema, da zadravamo irenje albanskog talasa od Drima prema
Moravi i Vardaru. Meutim, za vreme vladavine Venecije, Austrije i Turske ovi narodi su ipak uspeli,
da se infiltriraju u nae zemlje, stvarajui negde vea, negde manja svoja etnika ostrva u naim
najbogatijim pokrajinama. U 18. i 19. veku, Austrija je prekrila Vojvodinu, Hrvatsku i Slavoniju
sa nemakim i maarskim kolonijama. Od seobe Srba pod Arsenijem arnojeviem 1690. u Ugarsku,
Arbanasi sistematskim pustoenjem srpskih sela preplavili su35 Kosovo i Metohiju, niz padine ar
planine, oni se u to doba sputaju u gornji tok reke Vardara u Makedoniji. U to vreme pojaava se
italijanska civilizacija po naim gradovima na Jadranu, kad je 1918. g. dolo do stvaranja Jugoslavije,
mi smo Jugosloveni dobili razgranienje sa susednim narodima na naelu narodnosti. Iako smo izgubili
zbog toga velik deo zemlje, kojim smo etniki vladali jo pre 100 god. mi smo (zbog toga)36 ih dobili
u okvir svoje drave veliki dio stranih naroda, koji su sainjavali tako zvane narodne manjine. Njih
je bilo u svemu ()37 Nemaca; ()Maara; () Arnauta; ()Rumuna; () Italijana.
Mi smo posle osloboenja 1918. g. prema nacionalnim manjinama zauzeli stanovite najvee
irokogrudosti, iako su neke od njih ve u ratovima 1914-1918 g. tako se prema nama ponaale, da
su opravdano zasluile i drugi postupak. Mirovni ugovori sklopljeni izmeu nas i pobeene Nemake,
Austrije, Maarske, pored toga su nam naturali itav niz obaveza kako da postupamo sa nacionalnim
manjinama. Mi smo te obaveze savesno i poteno ispunjavali. Kod nas su manjine uivale sva graanska
prava, imale potpunu prosvetnu autonomiju i pravo odravanja kulturnih veza sa sebi srodnim
narodima. Posebice ove povlastice iskoriavali su jugoslovenski Nemci. Oni su imali svoje osnovne
i strune kole, preko kulturbunda bili su kulturno usko povezani meu sobom, itav niz privrednih
ustanova poev od zadrunih saveza do banaka, sluio je privrednom unapreenju nemakog oveka
u Jugoslaviji. I politiki su Nemci bili organizovani i zastupljeni preko Nemakog kluba u Narodnoj
skuptini. Ne tako svestrano i vrsto, ali ipak dosta jako bili su organizovani i Maari u Vojvodini. Arnauti
u Staroj Srbiji i Makedoniji uspeli su preko autonomije islamske verske zajednice, da dobiju u ruke jednu
organizaciju, koja e svestrano sluiti njihovim kulturnim i nacionalno politikim ciljevima.
Kako su jugoslovenske manjine iskoriavale ovu nau irokogrudost i trpeljivost?Kod nas,
kao i svugde u Evropi, pokazalo se da nikakva popustljivost nije u stanju da odvrati tenje pojedinih
manjina, jo pre rata zapaeno je jaanje separatistikih tenja nacionalnih manjina u svim dravama,
pa i u naoj. Sve povlastice kulturne i prirodne, posluile su im, samo zato, da ih iskoriste, kao sredstvo
za razbijanje drava, kojima su uivalo. Poslije pojave nacional-socijalistikog pokreta u Nemakoj,
njene manjine prednjae ostalim manjinama u tom pitanju. Voi Treeg Rajha (i njihovi teroristi),38
svesno i sa planom su iskoriavali svoje39 manjine,40 kao minu za razbijanje njima neprijateljskih
drava. Nemaki teoretiari nemakog nacional-socijalizma otili su toliko daleko, da su izgradili
novu teoriju o pripadnosti narodnoj. Po toj teoriji oseanje nacionalne svesti jae je od oseanja
lojalnosti prema dravi. Zato svaki Nemac, bez obzira u kojoj dravi ivio i iji graanin je bio, pre
35

Dopisano rukom.
Precrtano u originalu.
37
Na ovim dijelovima teksta je prazan razmak, to navodi na sumnju da su tu bile vjerovatno ispisane
cifre koje su naknadno uklonjene ili one bar nisu vidljive na kopiji kojom raspolaemo.
38
Precrtano.
39
Upisano rukom.
40
Ovdje se zavrava prva stranica teksta u originalu.
36

Godinjak 2013/393

RASTODER
svega je Nemac, duan na poslunost Rajhu i njegovom vostvu. irei ovu novu nauku o graanskim
obavezama, nemaki nacional-socijalizam je od manjina svoga naroda po raznim dravama, stvorio
jedno mono sredstvo za borbu protiv samih drava. Godine pre poetka ovoga rata agenti Treeg
Nemakog Rajha razmilili su se bili i po naoj dravi, organizujui kulturno-politiki, privredno
i vojniki nau nemaku manjinu na ovoj osnovi. Neki uvieniji i trezveniji jugoslovenski Nemci pokuali
su tome da se odupru, ali su bili pregaeni talasom nacionalnog oduevljenja koga je Adolf Hitler
umio da ulije u due nemakih ljudi, naroito nemake omladine. Tako su sve manjinske povlastice
nemakog naroda u Jugoslaviji bezobzirno iskoriene da pre poetka rata sa nama izgrade jednu
monu petokolonaku armiju. Daleko bi odvelo opisivanje toga rada u naoj zemlji, svi znamo koje
su bile posledice. Nai merodavni faktori u to doba, bili su o svemu tano obaveteni ali nisu imali
moralne smelosti da na vreme preduzmu mere, naalost mnogi od njih su bili i sami petokolonai,
a jo vie ih je bilo, koji su svesno zatvarali oi pred injenicama iz straha pred monim Nemakim
Rajhom. Videemo, dalje od kakvih je posledica to bilo. Slino dranju Nemaca bilo je i dranje
Maara. Oni su bili mnogo slabije organizovani od Nemaca, siromaniji i kulturno zaostaliji, ali zato
su imali neposredan naslon na susednu Maarsku. U poslednjim godinama pred rat, naglo otvaranje
maarskih privrednih preduzea, pokretanje asopisa i listova i osnivanje mnogih kulturnih
organizacija po Vojvodini, sve snabdeveno sa velikim novanim sredstvima, govorilo je da iza sve
te pojaane aktivnosti stoji maarska vlada sa svojim dispozicionim fondovima.
Arnautska separatistika akcija, naroito je bila jaka na Kosovu i Metohiji. Tu je oduvek bio aktivan
Kosovski komitet, obino pomagan i novano i politiki od faistike Italije. Kad je izborio sporazum
sa Stojadinoviem preko Mehmeda Spaha, Ferat beg Draga uspeo je da proiri autonomiju Islamske
verske zajednice i na Staru Srbiju i Makedoniju sa seditem u Skoplju. Albanski separatisti su dobili
nae oruje u ruke, oni su za dve do tri godine tako spretno iskoristili da su u svoje ruke dobili celokupnu
versku i prosvetnu organizaciju Muslimana na Jugu. Preko nje oni su se politiki organizovali i
preli u napad tako da je vlada u Beogradu u jesen 1939. bila prisiljena da tu autonomiju ukine.
Kao to se vidi, jo pre poetka rata jo 1941. nae nacionalne manjine su manje vie neskriveno
pokazivale svoju tenju da iskoriste prvi ratni sukob iziu iz okvira nae dravne zajednice i prikljue
se susednim dravama. Kako se u upuenim politikim krugovima o tome dosta znalo, niko nije
ni slutio, da se kod tih manjina nagomilalo tako velika koliina mrnje prema nama. Ta mrnja i
neobuzdana tenja za naim unitenjem nekima od njih je elementarni nagon posle 6. aprila ili
ve prvog dana rata i vojnik i graanin kod nas osjetio je da Nemci, Maari i Arnauti, ine glavni
kadar petokolonake vojske, koja se pojavila kao organ zavera i slugu u svakom mestu, da je bilo
jasno da se ta organizacija morala stvarati sistematski i dugo vremena jo pre poetka rata. Izlino
bi bilo navoditi primere za njihov petokolonaki rad. Pomenuu samo glavne stvari.
Ve prvog dana rata celokupna nemaka manjina u Jugoslaviji zaboravila je na graansku
lojalnost i zakletvu dravi u kojoj je ivela. Stavlja se na raspoloenje vojsci Treeg nemakog Rajha.
Kulturbund se preko noi pretvorio u politiku organizaciju Folksdojera. Privredne organizacije
Nemake u Jugoslaviji smesta su se ukopale u nemaku ratnu privredu. Nemaka manjina organizovala se itavim nizom naredaba odozgo, odvojeno od ostalih naroda, privilegisana i isticana
kao vladajua rasa. Svi mukarci Folksdojeri stavili su se na raspoloenje nemakoj vojnoj upravi.
Jedan deo stupio je odmah u SS odrede i Gestapo, i sluio kao policijska vojska po naim zemljama.
Svi mi znamo da su ti Folksdojeri iz Gestapoa i SS odreda bili gori o od najgorih Rajhdojera.
Ko ne zna u Beogradu41 folksdojere delate, Rihtera, Krigera, Kana, i itav niz slinih betija u
ljudskom obliku, koji su tri godine ubijali i pustoili ovu zemlju. Princ Eugenova divizija sastavljena
od folksdojera proula se ne po junatvu u borbi sa narodnooslobodilakom vojskom nego po
svireposti, paljenju i pustoenju naih sela u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini. Drugi folksdojeri
koji nisu bili u vojnoj slubi, radili su u organizaciji Tot, bili su u privrednim preduzeima komesari
i eksperti za sva mogua pitanja, samo gde se mogla prigrabiti koja para. Od naeg Banata bila
41

Ovdje je kraj druge stranice u originalu.

394/Godinjak 2013

Jedan manje poznat elaborat Vase ubrilovia o rjeavanju manjinskog

problema u novoj Jugoslaviji od 3. novembra 1944.
je napravljena posebna upravna oblast u kojoj su folksdojeri imali celokupnu vlast. Treba pitati
ljude iz tog kraja, da priaju kakva je to bila to uprava, kakvu je pravdu delila. Mi smo bili graani
drugog reda, esto izjednaavani sa progonjenim Jevrejima, ikanirani, pljakani i za najmanju
sitnicu u masama streljani. Ovakvo ponaanje Folksdojera u Jugoslaviji izazvalo je ogromno
ogorenje kod svih Jugoslovena. Mi se moemo slagati ili neslagati u pojedinim pitanjima dravne
politike, ali smo danas sloni u jedno, da sa Folksdojerima u Jugoslaviji, treba jednom zauvek
preistiti raune. Oni su to zasluili svojim nelojalnim dranjem prema dravi u kojoj su iveli,
svojom svirepou i verolomnou, svojom grabljivou i i bezobzirnou.
Kada je Maarska u prolee 1941. propustila nemaku vojsku da nas napadne sa severa, ona
je za nagradu dobila Baku. Ve u ratu 1914 do 1918. Maari su se prouli zbog svojih zverstava
poinjenih po Srbiji i nasilja izvrenim nad Srbima u Vojvodini. Pored svega toga, kada je Vojvodina
pripojena Jugoslaviji 1918. prelo se preko svega. Nijedna glava maarska nije pala kad je srpska
vojska ula u Vojvodinu. Meutim, kada je maarska vojska 1941. prodrla u Baku, bez borbe i krvi,
ona je odmah poela sa sistematskim istrebljivanjem naeg ivlja u Bakoj. Ve u aprilu 1941. maarska
vojska izvrila je pokolje u Novom Sadu, Somboru i titelskom srezu. Glavni potkazivai i hukai
bili su domai Maari. Koncem 1941. i poetkom 1942. pokolji nad Srbima u Bakoj su ponovljeni,
nove hiljade ljudi, ena i djece pobijeno je iz puaka ili pobacano u zamrznuti Dunav i Tisu. Na
hiljade dobrovoljakih porodica, to nije pobijeno odvedeno je u koncentracione logore u Maarsku,
gde ih je veliki deo propao. Rauna se da je tokom okupacije Bake pobijeno 20-25.000 Srba. Ne
malu ulogu pri tom je imala i maarska manjina u Bakoj, mnogo manje kriva nego Folksdojeri za
pokolje nad Srbima; od njih se kasnije branila Kalajeva vlada u Peti i tovarila odgovornost na
lea maarskih faista, ali ipak, objektivno uzevi njihovo uee u tome je bilo tako veliko da se
ne mogu oprati.
Kada su u prolee 1941. g. prodrle nemake motorizovane divizije na Kosovo i Metohiju, ceo
arnautski svet je skoio na oruje i pritekao im u pomo. Naoruani od Nemaca, Arnauti su poeli
besomuno da pustoe srpska sela, po tim predelima. Na hiljade je kua popaljeno, narod bez igde iega
najuren i ko je u to doba bio u Crnoj Gori i Srbiji, mogao je videti reke izbeglica koje bee prema severu
ili jugu, da spasu samo goli ivot. Italijanske i nemake trupe ile su u svemu na ruku arnautskoj
tenji da unite na ivalj u Staroj Srbiji. One su Arnautima dale oruje i celokupnu spremu, i kad
su u susednim zemljama Srbiji, Crnoj Gori, Albaniji i Makedoniji poeli ustanci narodno-oslobodilakog pokreta i partizana protiv okupatora, Arnauti iz ovih krajeva sluili su kao glavna pomona
snaga okupatoru u borbi protiv tih ustanika. Metohijski i kosovski Arnauti ili su sa Nemcima i
Italijanima u stalne pohode protiv partizana u svim okolnim zemljama. Njihovi odredi zbog svoje
svireposti i grabljivosti bili su strah i trepet za stanovnitvo tih zemalja. Oni i danas, kada je nemaka
vojska na izdisaju slue kao glavni oslonac nemakoj vojsci koja se iz Grke i Makedonije, preko
Kosova i Metohije povlai prema severu. Oni su u toku cele narodno-oslobodilake borbe bila glavna
smetnja spajanju narodno-oslobodilakog pokreta iz Crne Gore, Bosne i Srbije sa pokretom u Albaniji
i Makedoniji. Ljudi koji su upravljali operacijama narodnooslobodilake vojske najbolje to znaju42.
Govorei o dranju Arnauta u Staroj Srbiji i Makedoniji u ovom ratu, izuzimam asne izuzetke.
Posebice treba da se oda priznanje junakom dranju Albanaca iz prave Albanije. Oni su od samog
poetka poveli borbu protiv faistikih osvajaa njihove otadbine, drugarski i lojalno saraivali
sa narodno-oslobodilakim pokretom u Crnoj Gori i Makedoniji, stavljajui se na raspoloenje
i pod vostvo marala Tita. Narodi Jugoslavije ne smeju nikada to zaboraviti i to god bude u njihovoj
moi trebaju se truditi da im vrate vernost za vernost, pomaui siromane brane s ovu stranu
Drima, da i ovi to pre privrednim i kulturnim napretkom stanu u red kulturnih naroda u Evropi.
Ali simpatije koje mi oseamo prema narodu u Albaniji, ne smeju nas omesti da raistimo raune
sa kvislinkim razbojnicima Kosova i Metohije.

42

Ovdje se zavrava trea stranica originalnog teksta.

Godinjak 2013/395

RASTODER
Iz gore napisanih redaka vidi se, da su tri glavne manjinske grupe u Jugoslaviji same su se odrekle
svojih graanskih prava, nastupajui otvoreno i neprijateljski prema dravi u kojoj ive. Zato su
izgubili pravo da se i dalje zovu nai graani. Njih treba ukloniti iz nae drave jer su to zasluili.

Razlozi zato treba reiti manjinsko pitanje u Jugoslaviji

Osim nelojalnog dranja ima i drugih dubokih dravnih razloga koji nas prisiljavaju da iskoristimo ovaj rat i da reimo manjinsko pitanje iseljavanje manjina. Nae manjine, ve smo podvukli,
nisu za nas opasne zbog svog broja ve zbog svog geopolitikog poloaja i zbog svoje povezanosti
sa sebi srodnim susednim narodima. Zato su one iskoriavane od tih naroda u borbi protiv nas,
a sluile su ujedno kao kamen spoticanja izmeu nae drave i susednih naroda. Demokratska Federativna Jugoslavija moe imati mira i osiguran razvitak samo onda, ako bude etniki ista i reenjem
manjinskog pitanja jednom za uvek ukloni uzroke trvenjima izmeu sebe i susednih drava.
Kad gledamo na priloene karte (3 tabele)43, mi vidimo, da su nae manjine skupile na vrlo
vanim privrednim i strategijskim poloajima nae drave. Naprimer Vojvodina, koja vlada uima
reka srednjeg Podunavlja u Dunav i gospodari pristupom iz srednje Evrope na Balkan, geo-politiki
uzevi, strateki je klju Balkana. Bez nje glavne jugoslovenske zemlje Srbija i Hrvatska izgubile
bi svoj oslonac na Dravi, Savi, Dunavu i Moravi i opet postale beznaajne periferijske zemlje neke Austrije,
ili Turske. Vojvodina je itnica cele Jugoslavije a da u njoj nema nijednog Srbina ili Hrvata, morali
bi se za nju boriti zbog ishrane miliona naih graana juno od Save i Dunava. Kad ovek pokuava
da stvara (privredni)44 plan za buduu izgradnju jugoslovenskih zemalja, on ga ne moe zamisliti
bez Vojvodine, kao itne rezerve. Zemlje juno od Save i Dunava sa svojim rudnim bogatstvom,
sa bogatim umama i velikom hidroelektrinom energijom, pruaju sve uslove za izgradnju savremene
industrije. Ali, ona e se moi tamo podii samo u tom sluaju ako vojvoanske ravnice prue dovoljno
ivotnih namirnica za ishranu radnikih masa po tim novim industrijama. Meutim, u toj Vojvodini
mi Srbi i Hrvati inimo samo relativnu veinu, zato nam se moglo desiti u ovom ratu da Maari
uzmu Baku, a Nemci od svojih manjina u Banatu, da od njega naprave mali Rajh.
Slian je poloaj zemalja oko ar planine naseljene sada preteno Arnautima. Ti predeli su
razvoe balkanskih reka, to odatle teku u tri mora, zato su Kosovo i Metohija oduvek smatrani,
kao strategijski centar Balkana. S druge strane drei centralni deo Balkana ovi predeli razdvajaju
Crnu Goru od Srbije, a njih obadve od Makedonije. Ove zemlje demokratske federativne Jugoslavije,
sve dotle nee biti vrsto povezane, dok ne dobiju i neposrednu etniku granicu. Ovo je naroito
vano pitanje za Makedoniju. Od reke Vardara, njegov gornji tok dre Arnauti, njegov donji tok imaju
u svojim rukama Grci. Mi, Juni Sloveni drimo samo srednji tok. Pozicije su suvie slabe i da ne
bi mogle biti dovedene u pitanje onako, kako je to napravila Italija u ovom ratu, pripasjajui Albaniji,
ne samo Kosovo i Metohiju, nego i Debar, Kievo, Gostivar i Tetovo. Mi ne smemo da imamo iluziju
o razvitku buduih odnosa u Evropi. Ovaj strani rat teko da e biti i poslednji. Mi emo i dalje ostati
na raskrsnici svetova, zato i opet izloeni prvom udarcu, u nekom novom ratu.45
Stoga je dunost ljudi, koji upravljaju sudbinom ovih zemalja, da sada, ve predviaju sve
mogunosti i osiguraju ih od ponavljanja dogaaja iz ovog rata. Dravnici stare Jugoslavije nijesu
to imali u vidu 1918. kada su zadrali nacionalne manjine. Jo vie iz partijsko-politikih razloga
oni su te manjine pomagali a mi smo u ovom ratu platili to sa desetinama hiljada glava. To se vie ne
sme ponoviti. I privredno vane su za nas plodne kotline Podloga, Kosova i Metohije. Oko njih se nalaze
nae siromane zemlje kao Crna Gora, Sandak Novopazarski severno od ar planine, i siromana

43

Dopisano rukom.
Rije je precrtana u originalu.
45
Ovdje se zavrava etvrta stranica originalnog teksta.
44

396/Godinjak 2013

Jedan manje poznat elaborat Vase ubrilovia o rjeavanju manjinskog

problema u novoj Jugoslaviji od 3. novembra 1944.
pealbarska naselja Makedonaca juno od ar planine. Oni s pravom trae da im se natrag povrati
zemlja odakle su ih Arnauti najurili poslednjih 150 godina.
Ja namerno u ovom referatu usredsreujem panju na Vojvodinu i Staru Srbiju, jer smatram
da je tu vor naeg manjinskog problema. Pri reavanju ovog pitanja nas ne sme da vodi nikakva
elja za osvetom zbog poinjenih nasilja od njihove strane nad naim narodima. Samo hladni dravni
raun mora da upravlja naom politikom po ovom pitanju. Mi imamo tih manjina rasutih i po drugim
pokrajinama. Bez sumnje, posle onih stranih nasilja,to ih uz pomo domaih Nemaca poinie
Nemci iz Rajha po slovenakim zemljama, Slovenci imaju puno pravo da trae ienje svojih zemalja
od folksdojera. Nova granica izmeu nas i Austrije mora biti etnika granica izmeu Slovenaca
i Nemaca. Samo, tu je u pitanje desetina hiljada Nemaca i posao e moi svriti sami Slovenci
bez velikih komplikacija. Njemake i Maarske manjine po Hrvatskoj i Slavoniji, Bosni i Hercegovini,
rasuta su ostrvca u etnikom moru jugoslovenskih naroda, i da e se proterati ili pretopiti bez velikog
otpora. Za nas je glavni problem kako razbiti manjinske blokove na vanim geo-politikim poloajima.
Tu e morati priskoiti u pomo snaga celokupne drave preko federalne vlade.
Poto smo izneli razloge zato treba oistiti dravu od manjina, da vidimo ima li mogunosti
za izvoenje toga plana. Objektivno uzevi, uslovi za taj posao su veoma povoljni. Ako se 1918.
prilikom izgraivanja Evrope polazilo sa stanovita da se manjinsko pitanje moe reiti preko povlastica
tim manjinama iskustva iz ovoga rata su pokazala celoj Evropi da to nije tano. Bezobzirno iskoriavanje nemakih manjina od strane Treeg Rajha, doveli su do saznanja, da je jedino pravino
reenje tog pitanja, preseljavanje manjina. Sam Trei Rajh poveo je jednu brutalnu kolonizatornu
politiku prebacujui milione s jednog kraja Evrope na drugi. ta vie, on je spremao planove za
iseljavanje itavih naroda i putem jedne smiljene kolonizacione politike teio je da zavlada jugoistonom i istonom Evropom. Da je on pobedio u ovom ratu, nas Junih Slovena, posebice Srba
nestalo bi sa lica zemlje. Ovaj nain reavanja manjinskog pitanja primili su bili i nemaki saveznici
Italija i Maarska. Zato, je i razumljivo da su i nai saveznici stali na stanovite da se u ovom ratu
manjinsko pitanje rei putem preseljavanja. Prvi bratski Sovjetski Savez primenjuje jo pre rata
ovu metodu u reavanju manjinskih problema. On je ve davno raselio Karelce na granicama Finske.
Iz primorskih oblasti na Dalekom istoku iseljeni su Koreanci i Kinezi ak u Turkestan. Kada je
Sovjetski Savez jo 1940. zaposeo Besarabiju on je iselio iz nje 150.000 Besarabskih Nemaca. itav
grad od baraka izgradili su te godine Nemci na uu Save u Dunav u zemunskom polju. Mi Beograani
imali smo tada prilike da gledamo transporte tih Nemaca, u tom logoru prilikom odlaska za Nemaki
Rajh. I sada vri Sovjetski Savez jo u toku rata izmenu stanovnitva, preseljavajui Poljake iz Ukrajine
i Bele Rusije preko nove poljsko-sovjetske granice, a dovodei otud Ukrajince i Belo-Ruse u Sovjetski
Savez. Pozivajui se na ove primere i mi emo imati pravo, da traimo od naih saveznika, da se
i nae manjinsko pitanje rei na isti nain, iseljavanjem.
Traei od naih saveznika da nam dozvoli iseljavanje manjina mi e mo na to imati vie pravo,
nego ijedan drugi narod u Evropi. Ni jedan drugi narod nije toliko podneo, od naroda, s rodnim svojim
manjinama, kao mi. Preko milion ljudi, ena i dece izginulo je u ovom stranom ratu kod nas i to
tri puta vie je poklano nejai, nego to je ljudi palo na bojnom polju sa pukom u ruci. Veliki deo
krivice za te pokolje nose na sebe kao to smo videli manjine. To naim saveznicima treba kazati
i dokazati. Duboko sam uveren da e nas oni razumeti i izai u susret naim eljama. Naroito,
veliko uzdanje polaem u bratski Sovjetski Savez. Mi smo bili jedini narod pregaeni od nemakog
okupatora, to je digao ustanak Nemcu iza lea, onda kad je Hitler u ljeto 1941. poveo nemake
horde na Lenjigrad, Moskvu, Staljingrad46.
Tri godine mi smo se preko narodno-oslobodilakog pokreta borili pod najteim uslovima. Zato
se s pravom moemo nadati da e nas bratski Sovjetski Savez pomoi, da onako reimo manjinsko
pitanje kod nas, kako ga je on reavao i reava kod sebe.

46

Ovdje se zavrava tekst pete stranice originalnog teksta.

Godinjak 2013/397

RASTODER
Manjinsko pitanje reeno putem iseljavanja najlake se vri za vreme ratova kakav je ovaj. Narodi
na iju e tetu to ii nai su (ratni)47 protivnici u ovom ratu. Oni su napali nas, ne mi njih. Oni
su pustoili nae zemlje i sami svesno iskoristili svoje manjine u borbi protiv nas. Mi nemamo prema
njima nikakvih teritorijalnih zahteva, izuzev prema Italiji u pitanju Istre, Gorice i Gradike. Zato,
s tim veim pravom moemo traiti kao pobednici da prime svoje manjine iz nae drave.
Ovaj rat sa svojim pokretima masa stvorio je i predhodno psiholoko raspoloenje za iseljavanje.
Nae manjine svesne su ta su poinile, zato se nee dugo ni braniti ako ih proteramo. Openito
uzevi kada se uzmu u obzir svi elementi o kojima smo govorili mi nikada nismo imali povoljnije
uslove za reenje manjinskog pitanja, nego u ovom trenutku. Ovisi od irine pogleda, uviavnosti
i energije ljudi,to odluuju sudbinom naeg naroda, hoe li se to pitanje pravilno reiti. Duboko
sam uveren da oni shvataju znaaj celog problema i da e znati pristupiti njegovom reavanju.
Zato i piem ove redove.

Nain reenja manjinskog pitanja u novoj Jugoslaviji

Kada se stane na stanovite da je jedino pravilno reenje manjinskog pitanja za nas, iseljavanje,
namee nam se itav niz zadataka, koji se pri tom moraju reiti. Da li seliti sve manjine ili samo
pojedine narode, iz kojih pokrajina prvenstveno isterati manjinski elemenat, kako organizovati iseljavanje,
a jo je vanije kako naseliti naputena sela i gradove. Dau o tome nekoliko napomena.
Po pitanju naroda koje trebamo iseliti miljenja sam, da treba uzeti u red: Nemci, Maari, Arnauti,
(Italijani)48 i Rumuni. Ve smo izneli ta su sve u toku rata poinile kod nas nemake, maarske i
arnautske manjine. Naelno gledajui, oni su svi zasluili da izgube graanska prava u svojoj zemlji.
Meutim, politiki obziri zahtijevaju diferencijaciju. Posle onih strahota to su ih Nemci poinili po
naim zemljama i po celoj Evropi, oni su izgubili svako pravo a nikakav obzir zato ih treba nemilosrdno
goniti. Maarski narod i kod nas, kao i u Maarskoj, i pored pokolja u Bakoj i pandurske slube
Nemcima po Rusiji, ipak zasluuju neto obzira. Na njih ne bi trebalo primeniti sve one mere, koje
e se primeniti protiv Nemaca. To isto vai i za Arnaute u Staroj Srbiji i Makedoniji. Meutim, prilikom
reavanja manjinskog problema mi morasmo po svaku cenu etniki osvojiti Baku, Kosovo i Metohiju,
izbacujui pri tom koju stotinu (hiljada)49 Maara i Arnauta iz nae drave. Faistiki reim u Italiji
strahovito je postupao sa naim svetom u Istri, Gorici i Gradici. Kad dobijemo te zemlje natrag
mi se moramo potruditi da ih ponovo etniki osvojimo, iseljavajui iz njih sve one Talijane, koji
su se tamo naselili posle 1. decembra 1918. god. Samo Rumunima stvar e biti najlaka. Nekoliko
desetina hiljada Rumuna ivelo je u Banatu naem a neto manje naeg sveta ima u rumunskom
Banatu. Jednim politikim sporazumom sa vladom u Bukuretu dala bi se izvriti razmena.
Drugo vano pitanje je, koje zemlje treba prvenstveno oistiti od manjina. Ve sam podvukao
zato za nas nije vano koliko isterati manjina, nego odakle ih isterati. One manjine, koje su rasute
po naim zemljama, kao i pojedinane porodice i manja naselja, nisu za nas opasne. Za nas predstavljaju opasnost veliki manjinski blokovi u strategijski i privredno vanim graninim pokrajinama.
Posebice ti manjinski blokovi su opasni onda kada se granie sa sebi srodnim susednim narodima.
Polazei od ovog stanovita za nas je vano oistiti Nemce, Maare iz Vojvodine a Arnaute iz Stare
Srbije i Makedonije. Isto tako treba potisnuti Nemce iz Koevja, Maribora i drugih graninih oblasti
u Slovenakoj. Ovim pitanjem e mo se zabaviti podrobnije.
Poeemo od Vojvodine. Kada uzme ovjek preda se etnografsku kartu ove nae zemlje, videe
da je tako arena, kao najljepi pirotski ilim. Ali paljivi posmatra e vrlo brzo da izdvoji pojedine

47

Rije precrtana u originalu.

Naknadno umetnuto manuskriptom.
49
Isto.
48

398/Godinjak 2013

Jedan manje poznat elaborat Vase ubrilovia o rjeavanju manjinskog

problema u novoj Jugoslaviji od 3. novembra 1944.
etnike blokove, koji daju osnovnu potku ovom ilimu. Zapazit e naprimer da je glavna masa
maarskih etnikih naselja smetena u severo-istonoj i srednjoj Bakoj. Tu se nalazi poevi od
Horgoa (.....)50 na severu, preko Sente, Bake Topole,51 Kuli i (Odacima),52 Novom Sadu53 nalazi
se glavni etniki maarski blok u naoj zemlji. Od pola miliona Maara koliko ih je bilo otprilike
1941. u Jugoslaviji, skoro 300.000 ivi u Bakoj. Ostalih 200.000 rasuto je po Banatu, Sremu,
Hrvatskoj i Slavoniji kao beznaajne manjine. Ukloniti iz Bake 200.000 Maara znailo bi reiti
maarski manjinski problem kod nas.
Problem nemaki nije tako jednostavan. Nemci ive rasuti po celoj dravi ali oni su uglavnom
naseljeni po bogatim ravnicama Bake, Banata i Srema. Ako Maari zauzimaju srednju i severoistonu Baku (vidi priloene karte), Nemci zauzimaju jugozapadnu. Srezovi: Apatin, Novi Vrbas,
Odaci, Stara Palanka i dobrim delom Novi Sad i Sombor naseljeni su Nemcima. Ako elimo da
stvorimo svoju apsolutnu veinu u Bakoj, mi te srezove moramo oistiti od Nemaca. Uopte, Baka
je klju naih poloaja u Vojvodini. Na nekih pola miliona Maara i Nemaca u toj oblasti dolazi
neto vie od 300.000 svih Slovena: Srba, Hrvata, Slovaka. Zato prilikom reavanja manjinskog pitanja
na ovu oblast treba naroito obratiti panju.
U Banatu je poloaj mnogo bolji. Ova oblast nije tako pustoena u ratu kao Baka. Mi imamo
u njoj apsolutnu veinu a kao nacionalnu manjinu od veeg znaaja, samo Nemce. Oni su smeteni
u srezovima: Panevo, Bela Crkva, Vrac, Bekerek, Itebej i odatle ih treba isterati. U Sremu naseljeni
su Nemci u srezovima: Zemun, Stara Pazova, Ruma, id. Oni dre najbolje i najplodnije zemlje
i te srezove treba od njih oistiti. U Sloveniji predeli oko Koevja i Maribora moraju biti osloboeni
od Nemaca. U ostalim naim pokrajinama treba po mogustvu razbiti i raseliti Nemaka i Maarska
naselja, ali nabrojane srezove, treba bezuslovno od njih oistiti. Ako bi mi uspeli da izbacimo iz
Bake, Banata, Srema i oznaenih srezova 5-600.000 Nemaca i Maara i na njihovo mesto da dovedemo
na svet, Vojvodina bi jednom za uvek postala naa.
Poto u pitanju Arnauta Stare Srbije i Makedonije, moramo i etniki da zavladamo Kosovom
i Metohijom, a da izbegnemo sukob sa susednim albanskim narodom, tu treba jo smiljenije i taktinije
raditi nego u Vojvodini. Zato, treba dobro prouiti, koje predele moramo raseliti od Arnauta i naseliti
svojim narodom, ne dirajui nijedno selo, ni jednu kuu arnautsku vie nego to je potrebno. Ako
se eli da se postigne cilj meusobnog povezivanja Crne Gore, Srbije i Makedonije, Kosovo i Metohija
moraju iz temelja izmeniti svoj etniki sastav. Pre svega, treba oistiti Metohiju kao graninu oblast,
susednu Crnu Goru, zato najzgodniju za kolonizaciju Crnogoraca. Pored toga, metohijski i dreniki
Arnauti najvernije su sluge danas Nemaca, kako su jue bili faistike Italije. uda i pokora poinili
su Arnauti sa makedonskim selima na gornjem Vardaru. Zato Makedonci imaju pravo, da trae
njihovo iseljavanje. Prilikom detaljnijeg izraivanja plana, treba tano utvrditi koja sela i koje
srezove u Staroj Srbiji i Makedoniji treba oistiti, prema tome postupati.
Naelno ovek ne bi imao nita protiv toga, kad bismo mi mogli sve manjine da uklonimo iz
svojih zemalja. Zato treba na tome i raditi. Ali ovo to navodimo za Vojvodinu, Sloveniju, Staru
Srbiju i Makedoniju, to je minimum, to se mora postii, ako elimo da osiguramo sebi za budunost
posed tih zemalja. Ako smo naelno sloni, da se manjinsko pitanje kod nas moe reiti samo putem
iseljavanja i na nain na koji smo naveli, postavlja se problem, kako to izvesti.
Prvo to moram da kaem po tom pitanju, to je ovi ratovi su najpogodniji za reavanje tih problema. Oni kao kakva bura, hujei preko drava upaju korene i raznose narode. Ono, zato bi u
mirno doba trebale decenije i vekovi, za vreme ratova svrava se za koji mesec i koju godinu. Ne

50

Neitka rije dopisana rukom.

Ovdje se zavrava tekst este stranice originala.
52
Rije prekriena u originalu.
53
Dopisano rukom.
51

Godinjak 2013/399

RASTODER
treba da se varamo. elimo li da reimo to pitanje, moemo ga reiti samo sad dok je rat. Ljudi, koji
su posle 1918. god. vodili staru Jugoslaviju, mislili su da putem kolonizacije mogu razbiti manjinske
etnike blokove u naim zemljama. Mi smo potroili milijardu dinara naseljavajui dobrovoljce
i druge koloniste po Vojvodini, Kosovu i Metohiji. U Vojvodini pomerili smo u roku od 20 god. razmer
snaga u nau korist za nekoliko procenata, ali i pored toga u Bakoj je ostala nemaka i maarska
veina. Na Kosovu i Metohiji, Arnauti su od 1918. god. do 1938. god. porasli vie prirodnim priratajem,
nego to smo mi iselili kolonizacijom54.
Zato je bez po muke uspelo Maarima i Arnautima, da i to malo rezultata ponite isterujui
nae koloniste iz Bake, sa Kosova i Metohije. Da nam se to ne bi desilo i drugi put, vojska jo u
toku ratnih operacija mora planski i nemilosrdno da oisti od nacionalnih manjina sve ove krajeve,
koje elimo da naselimo svojim, nacionalnim elementom. Neu da ulazim u detalje kako to treba
izvoditi. Ako bi se ovo stanovite naelno usvojilo, od sveg srca bih stavio na raspoloenje svoje
znanje i svoja iskustva Vrhovnoj komandi narodno-oslobodilake vojske i partizanskih odreda za
izradu detaljnih planova po tom pitanju.
Zasad, samo napominjem, da bezuslovno treba oistiti Nemce i Maare iz srezova u Vojvodini,
koje sam naveo, a Metohiju, Kosovo i Polog od Arnauta. Pored ienja od strane vojske u toku
operacija, treba primeniti i druga sredstva, da bi se narodne manjine prisilile na iseljavanje. Pre
svega, zbog njihovog dranja u ovom ratu, treba im oduzeti sva manjinska prava. Nemilosrdno
treba staviti pred ratni sud sve one lanove narodnih manjina, koji su se stavili na bilo koji nain
u slubu okupatora. Za njih treba stvoriti koncentracione logore, njihova imanja zapleniti, a porodice
im isto poslati u logore, pa prvom prilikom prebaciti u njihove nacionalne drave. U tom pitanju
mnogo nam moe pomoi u odnosu Maara i Nemaca bratska sovjetska vojska. Prilikom ienja
manjina naroito treba obratiti panju na inteligenciju i bogatije drutvene slojeve. Oni su i inae
bili prema nama najgori, a najvernije sluili okupatorima, najopasniji su kad ostanu na svom mestu.
Radnika i seljaka sirotinja inae nije mnogo simpatisala nemaki i maarski faizam, zato je
ne treba ni goniti. Isto ovo vai i za arnautske begove, i arnautsku ariju. Oni isti ljudi, koji su sluili
za vreme stare Jugoslavije svim reimima, zaraivali pare na prljavim poslovima, bili su nai najvei
krvnici posle 1941. god. Ima jo niz pitanja uvezi sa iseljavanjem manjina, ako se tome pristupi.
O njima emo govoriti docnije.

Kolonizacija naputenih zemalja

Od neobino velike vanosti je naseljavanje naputenih sela i gradova od strane naeg sveta.
Evo zato. Interesi dravni zahtevaju da se naputene zemlje od manjina to pre nasele, da bi i
njih i celu Evropu to pre stavili pred gotov in. Privredni interesi drave trae da se ovo etniko
pomeranje izvri sa to manje tete za privredni ivot nae drave, zato, naputene zemlje ne smeju
ostati neobraene, fabrike moraju dalje da rade, a zanatske radionice da se ne zatvaraju. Sve to
nije tako lako izvesti. Koliko god uneli volje, smisla za organizaciju i vetine za izvoenje ovih
poslova, mi neemo moi izbei privremene privredne tete zbog iseljavanja narodnih manjina.
To nas ne sme da odvrati od glavnog cilja, ali upravo stoga moramo preduzeti sve to je u ljudskoj
snazi, da te tete svedemo na najmanju moguu meru. Ovo je pitanje tim vanije, to su nae manjine
naseljene po bogatim poljoprivrednim oblastima Vojvodine, Stare Srbije i Makedonije. Naroito
Nemci dre u svojim rukama proizvodnju industrijskog bilja. Ako elimo da odrimo nau eernu,
lanenu i konopljanu industriju, mi emo se morati pobrinuti da brzo zamenimo proteranog nemakog
proizvoaa. Isti sluaj je sa zanatstvom i industrijom, preko 80% svih zanata u Vojvodini nalazi

54

Ovdje se zavrava esta (sedma) stranica u originalu. Razlika se javlja u pogrenoj paginaciji
stranica.

400/Godinjak 2013

Jedan manje poznat elaborat Vase ubrilovia o rjeavanju manjinskog

problema u novoj Jugoslaviji od 3. novembra 1944.
se u rukama Nemaca! Mnogo manji procenat zanata u Hrvatskoj i Slavoniji, ali opet vrlo vaan
nalazi se u njihovim rukama. Nemci gospodare mlinarskom, pivarskom i konopljanom industrijom
u Vojvodini, Maari eernom. Sve to moramo imati u vidu, i unapred spremiti aparat, koji e to
sve preuzeti i osigurati pravilno funkcionisanje privrednog ivota i posle odlaska Nemaca i Maara
iz naih zemalja. Da bi naputene zemlje od manjina bile to pre obraene, njih treba odmah naseliti
naim svetom. Posle 1918. god. kod nas se kolonizacija izvodila sa dobrovoljcima i domaim kolonistima. Dat im je zemljini posed 5 hektara, neto alata i po negde zidane kue. Posedi su bili isuvie
mali, alat slab, nedostajala je stoka i zato su nae kolonije sporo napredovale. To tim pre, to su
planinci iz Crne Gore, Hercegovine, Krajine i Like svoeni u barovite ravnice Vojvodine, i teko
se privikavali55 novoj klimi, novom nainu rada na zemlji. Zato su mnogi od njih poeli rasprodavati
svoje posede, i pred rat 1941. god. drava je morala posredovati, da sprei da te zemlje putem kupnje
ponovo ne dou u ruke narodnih manjina. Sad treba pristupiti poslu kolonizacije mnogo temeljnije,
sa vie ozbiljnosti i naunih metoda. Prilikom kolonizacije Narodno-oslobodilaki pokret nalazie se
pred istim zadatkom kao i vlada stare Jugoslavije posle 1918. god. Najbolji borci pokreta regrutovali
su se iz pasivnijih krajeva juno od Save i Dunava i od siromanog sveta severno od tih reka. Seljaci
iz hiljada popaljenih sela Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Dalmacije, Like, Banije, Hrvatske i Srbije,
zahtevae od svojih voa nagradu za svoje patnje, odtetu za svoja popaljena imanja, i oni e im
morati neto dati. Njihova kolonizacija po naputenim nemakim, maarskim i arnautskim selima
bie im najbolja nagrada. Ali, pritom se ne smeju praviti pogreke raene posle 1918. god. Naelno,
zemlje i imanja naputene od manjina, treba prvenstveno davati partizanskim borcima i svima lanovima Narodno-oslobodilakog pokreta uopte. Ali, pritom se mora poi od stanovita, da zemlju uzme
samo onaj, koji je voljan sam da je obrauje. Zemlja je alatka, s njom se ne sme spekulisati. Zato,
ona ne sme sluiti kao nagrada ni najboljem borcu, ma koliko inae bio zasluan, ako je nee sam
da obrauje. U novoj Jugoslaviji, ne sme da bude ni malih ni velikih spahija.
Prilikom naseljavanja Vojvodine, Kosova i Metohije, treba poi od jednog pravilnog stanovita:
ne reava se problem agrarnog proletarijata u Jugoslaviji na taj nain, to e se jedan mali njegov
procenat pretvoriti u sitnog posednika. Taj se problem moe reiti samo putem ubrzane industrijalizacije. Zato vojvoanske ravnice trebaju da poslue, ne kao smestite za koju stotinu hiljada
gladnih Crnogoraca, Hercegovaca i Krajinika, nego kao poljoprivredna osnova za ishranu celokupne
drave, za njenu industrijalizaciju. Polazei sa ovog stanovita, mi viak hrane u Vojvodini za ishranu
ostale drave moemo dobiti na dva naina: 1) da stvaramo putem kolonizacije vee seoske posede
od 5 hektara, koji e veliki deo svojih proizvoda izvesti na pijacu. Drugi je nain, da dravna vlast
zadri dobar deo zemalja naputenih od manjina za sebe, i da ih obradi u svojoj reiji. Da se kombinovati i jedno i drugo reenje, i to bi moe biti bilo najzgodnije. Ne mogu dovoljno da podvuem
znaaj ovog pitanja, prostor mi ne dozvoljava da u njega ulazim podrobnije. Pitanje industrije i
zanatstva je isto tako vano kao i poljoprivredno, samo to e se mnogo lake reavati. Poljoprivrednu
industriju u Vojvodini treba etatizovati. Isto to uraditi sa svima velikim neprijateljskim preduzeima
po dravi. Sa zanatima nee ii tako lako, ali bi se i tu dalo mnogo uiniti, pomaui domae zanatlije
i njihove pomonike, da preuzmu naputene zanatske radnje.
Neobino je vano pitanje u vezi sa naputenim zemljama od strane nacionalnih manjina, da
kolonizacija bude vrena po svim propisima meunarodnih obiaja i prava. Zato, treba to pre
potraiti odobrenje saveznika i ve sad se potruditi, da nam se dade pravo konfiskovanja imanja
neprijateljskih manjina. Dravna komisija za ratne krivce morala bi staviti na raspoloenje materijal
kojim bismo mogli svetskom javnom mnjenju i saveznicima dokazati, ta su sve poinile narodne
manjine po naim zemljama u ovom ratu. Ovaj predlog sam trebao staviti ranije, ali sam izostavio,
pa ga ovde ubacujem.

55

Ovdje se zavrava stranica sedam (osam) u tekstu originala.

Godinjak 2013/401

RASTODER

Organizacija posla

Str. 9
Ve smo podvukli znaaj ienja manjina jo u toku ratnih operacija. Zato je uloga vojske u
ovom poslu najznaajnija. Ona je ta, koja ima da primeni oruanu silu pri izbacivanju manjina
iz nae drave. Zato je od prvoklasne vanosti, da nai vojni komandanti, u predelima naseljenim
Maarima, dobiju precizna uputstva, ta i kako da rade. Jo bi najbolje bilo osnovati pri Vrhovnoj
komandi narodno-oslobodilake vojske i partizanskih odreda poseban odsek, koji bi imao zadatak
da se brine o ienju manjina jo u toku rata. Taj odsek sakupio bi oko sebe jedan mali broj strunjaka,
poznavaoca manjinskog problema u pojedinim naim zemljama. Oni bi Vrhovnoj56 davali potreban
struni materijal i u detalje razraivali predloge kako da se postupa sa raznim manjinama u naim
zemljama jo u toku rata. Vojska bi u prvo vreme dok se ne stvore civilne vlasti, osim proterivanja
manjina morala preuzeti na sebe i uvanje naputenih objekata i instalacija. Ona bi morala, moe biti,
i da se pobrine i za jesenju setvu. Sve se to moe izvriti samo onda, ako se stvori poseban aparat
preko koga e se to raditi. Njega treba zadrati kod vojske i onda, kada celo pitanje pree u nadlenost
Ministarstva ili Poverenitva. Zamrenost poslova oko iseljavanja koga miliona nacionalnih manjina
iz nae drave i naseljavanje stotina hiljada naeg sveta po naputenim selima i gradovima, zahtevaju
stvaranje jedne posebne ustanove, koja e sve te poslove voditi. Tu ustanovu, ministarstvo ili poverenitvo, treba to pre stvoriti. Mi smo posle 1918. god. imali ministarstvo agrarne reforme. Ono je imalo
zadatak, da putem agrarne reforme zadovolji glad jednog dela naeg seljaka za zemljom. U osnovi
uzevi, organizacija tog Ministarstva nije bila hrava, ako ono nije ispunilo svoj zadatak, to je krivica
do njegove birokratije i nesposobnosti naih partijskih voa. Sve od 1918. god. imao sam prilike,
da pratim rad inovnika toga Ministarstva. Ono se vrlo brzo korumpiralo, birokratisalo, i Ministarstvo
je godinama postojalo ne zbog kolonista, ve zbog svojih inovnika. Od 1.000.000.000 din. koliko je
stara Jugoslavija izdala na agrarnu reformu po proraunima poznavaoca, samo 200.000.000 otilo
je za koloniste, a oko 800.000.000 progutale su inovnike plate. Pri organizaciji novog ministarstva
za kolonizaciju, ovo se mora izbei. Zato se ovaj posao ne sme poveriti starim inovnicima Ministarstva
poljoprivrede, Odeljenja za agrarnu reformu. U njega se moraju potraiti i dovesti ljudi, koji e
shvatiti znaaj pitanja i biti spremni da svo svoje vreme i energiju utroe na ovaj veliki posao. Zato,
prilikom osnivanja ovog Ministarstva, koje e inae biti privremeno, treba putem posebne Uredbe
omoguiti izbor inovnika iz privatnih i javnih preduzea za taj posao, njima treba dati dobre plate, osigurati
napredovanje, ali zato nemilosrdno se obraunati sa svakim od njih, koji podlegne korupciji. A korupcije
u ovoj vrsti poslova, gde se raspolae sa milionima tueg imanja, uvek je bilo, pa e i biti.

56

Ovdje se zavrava tekst na stranici 9 originala.

402/Godinjak 2013

Jedan manje poznat elaborat Vase ubrilovia o rjeavanju manjinskog

problema u novoj Jugoslaviji od 3. novembra 1944.
Podrobnije izlaganje kako da se organizuje ovo ministarstvo odvelo bi daleko. Zasad napominjem,
da pored strogog izbora inovnitva treba pojaati nadzor nad njegovim radom preko Narodnooslobodilakih odbora. Ovi odbori mogu igrati vrlo veliku ulogu u reavanju pitanja kako da se isele manjine
i kako da se nasele novi kolonisti. Federalna vlada i onako e morati po ovom pitanju da veliki
deo poslova prepusti Narodnooslobodilakim odborima u pojedinim pokrajinama. To treba imati
u vidu, kad se izrauju smernice nae kolonizacione politike. Samo ve unapred treba ograniiti
delokrug rada ovakvoj ustanovi. Sukob kompetencija u ovakvim pitanjima moe da zakoi svako
pravilno otpravljanje poslova. U ovom trenutku, za nas su pored vojske, najvaniji inilac Narodnooslobodilaki odbori na terenu. Ono ogromno ogorenje, to se nakupilo u dui naih naroda
u toku ovog rata protiv narodnih manjina zbog njihovih zloina, poinjenih nad nama, dolazi do
izraza u svima naim pokrajinama u neodoljivom naletu naeg sveta protiv tih manjina. Tu mrnju
i neutoljivu elju naih masa da raiste sa manjinama, treba konstruktivno iskoristiti. Ona ne sme
da se izvrgne u anarhiju i pljaku, nego ima da poslui dravnim ciljevima, koje smo naveli. Zato,
treba to pre uputiti precizna uputstva Narodnooslobodilakim odborima po celoj zemlji, ta i kako
imaju da rade. Ti odbori imaju da organizuju proterivanje manjina, ali isto tako i da se pobrinu,
da se naputena imanja ouvaju, zemlje obrade, radionice i fabrike ouvaju. Moe biti, da bi bilo
dobro, da poev od seoskih odbora, do zemaljskih, stvore svugde posebne sekcije za ovo pitanje.
Od samog poetka treba naviknuti nae ljude, da se zna ko za ta ima pravo, ali ko i za ta odgovara.
Ovo pitanje je tako vano, da bi moe biti bilo vrlo korisno, da Maral Tito, kao Vrhovni komandant
Narodno-oslobodilake vojske, izdajui uputstva vojsci, izda to pre i posebna uputstva Narodnooslobodilakim odborima, kako da se postupa po ovom pitanju. Pitanje je vrlo hitno, a osnivanje
posebnog ministarstva i stvaranje njegove organizacije trai dosta vremena57.
Isto toliko mogu biti korisni narodnooslobodilaki odbori i za dovoenje kolonista u naputena
sela, koliko i pri ienju manjina iz njih. Ve sam podvukao da je jedan od glavnih razloga neuspeha
nae kolonizacije od 19181941. god. bio taj, to su zemlju dobijali ljudi, koji je sami nisu hteli
obraivati. Ovaj put ta se pogreka mora izbei. Mi moramo pronai puta i naina da za kolonizaciju
pridobijemo seljake, domaine. Ti se vrlo teko kreu, ali kad se jednom presele u novo mesto, brzo
se ukorene. Narodnooslobodilaki odbori po naim zemljama odakle emo dobijati koloniste, imali
bi zadatak, da vrbuju ovu vrstu kolonista za iseljavanje. Oni bi isto tako morali da se pobrinu,
kako popuniti nedostatak zanatlija i strunog radnitva po Vojvodini pole proterivanja Nemaca.
Tome poslu mnogo bi mogla pripomoi razna struna i staleka udruenja, komore, zadruge, sindikati,
preko njih bi naroito bio olakan posao preseljavanja gradskog stanovnitva.
Pitanje organizacije celog posla oko iseljavanja narodnih manjina i nove kolonizacije, nabacio
sam ovde samo u glavnim crtama. Ima jo mnogo stvari o kojima e se morati razmisliti, ali otilo
bi se suvie u pojedinosti. Ostaviemo to za sluaj detaljnijeg prouavanja celog problema. Rei u
nekoliko rei o neposrednim zadacima po ovom pitanju, koji se ve sad nameu. Dok mi raspravljamo,
treba li iseljavati ili ne manjine, kako bi i na koji nain naselili opustele zemlje, vihor rata huji
preko naih zemalja. Iz svih krajeva, gde se vode ratne operacije, stiu izvetaji da se nae narodne
mase nemilosrdno obraunavaju sa onim narodnim manjinama, koje su u ovom ratu bile protiv
nas. Tu narodnu bujicu treba to pre kanalisati. Najvanije, to bi sad odmah trebalo uraditi bilo bi:
1) Izdati uputstva vojsci, narodno-oslobodilakim odborima ta da rade, 2) Kod bratske sovjetske vojske
preduzeti korake, da nam pomogne u ienju Nemaca i Maara, 3) Preduzeti sve mere da se naputene
zemlje jo jesenas urade, a fabrike i radionice ouvaju, 4) Poeti odmah sa naseljavanjem opustelih
sela i gradova sa naim svetom, zabraniti svaku pljaku i raspolaganje sa imovinom neprijateljskih
naroda pod pretnjom smrtne kazne. To bi bile prve mere, koje bi se morale odmah preduzeti. Ostale
poslove zapoeti to pre. Zaboravio sam da napomenem, da je vrlo vano ona imanja po gradovima

57

Ovdje se zavrava tekst na stranici 10 originala.

Godinjak 2013/403

RASTODER
i selima, koja emo dati kolonistima, odmah i preneti na njih. U staroj agrarnoj reformi, inovnici,
politiki kortei terali su itavu trgovinu sa sirotim kolonistima, sad im dajui, sad im oduzimajui
zemlje. To sad treba izbei. One zemlje, koje se dadu seljacima, treba na njih i preneti, isto tako
i kue i zanatske radionice. Drugo je pitanje da li se tom prilikom seljaci mogu vezati, da moraju
pristupiti zadrugama za zajednika obraivanja zemlje. Mislim da bi to bio najbolji nain kako
da se pomou savremenih poljoprivrednih maina zemljita bolje obrade. I o tom bi trebalo vie govoriti,
jer je pitanje vrlo znaajno. Napominjem samo, da bi se zajedniko obraivanje zemljita kod nas
dalo najlake uvesti, ba u onim krajevima, gde se bude vrila ova kolonizacija.

Zakljuak

Moj referat o manjinskom problemu ispao je moe biti preopiran. Meutim, pitanje je od tako
velikog znaaja za na dravni ivot, da se sve bojim da nisam ta ispustio. Moe biti nikad nam
se nee pruiti ovakva prilika da svoju dravu napravimo etniki isto nau. Svi veliki problemi
dananjice u naoj dravi, bili oni od nacionalno-politikog, socijalnog ili privrednog znaaja, mogu
neki manje, neki vie i da priekaju na svoje reavanje. Meutim, manjinski problem, ako ne reimo
sad, neemo ga nikad reavati. Uzdam se, da e ljudi, koji vode Narodnooslobodilaki pokret isto
tako znati oceniti znaaj ovog pitanja kao ja, i da e pristupiti njegovom reavanju s istom energijom
i samoportvovanjem, sa kojim su 1941. god. ugazili u stranu borbu za osloboenje i stvaranje
nove Demokratske Federativne Jugoslavije. Ako ovaj referat ma i malo doprinese tome cilju, on
je ispunio svoj zadatak.
Beograd, 3. novembar 1944. godine
Profesor Univerziteta
Vasa ubrilovi58

58

Ovdje se zavrava tekst na stranici 11 originala.

404/Godinjak 2013

Jedan manje poznat elaborat Vase ubrilovia o rjeavanju manjinskog

problema u novoj Jugoslaviji od 3. novembra 1944.
PRILOG: TABELE SA ETNIKOM STRUKTUROM STANOVNITVA SE NALAZE NA
12, 13. i 14. STRANICI ORIGINALNOG TEKSTA

BROJNO STANJE NEMACA I MAARA

Prema popisu od 31. III. 1931.god.
(Srezovi i gradovi zajedno)
BANAT
Broj
stanovnitva

Nemaca

Maara

Rumuna

Alibunar

41.432

6.923

16,7

2362

5,7

14.214

34,3

BelaCrkva

44.190

3.666

19,6

1.136

2,7

7.438

16,8

JaaTomi

45.838

14.243

31

9.134

20,3

288

0,6

Kovaica

47.826

1.665

3,5

5.288

11,0

4.872

10,3

Kovin

36.973

7.376

19,9

4.838

13,1

4.333

11,7

Novi Beej

46.379

750

1,6

12.062

26,0

31

0,1

Nova Kanjia

32.659

1.059

3,2

15.096

46,3

71

0,2

Vel. Bekerek

95.713

24.935

26

19.509

20,4

9.376

9,8

Vel. Kikinda

58.612

11.026

18,8

12.734

21,7

215

0,4

Vrac

68.127

19.104

28,1

7.645

11,2

12.043

17,7

Panevo

69.173

25.513

34,0

4.737

7,1

9.379

13,6

UKUPNO

536.922

118.581

20,2

94.258

16,1

62.284

10,6

Srezovi

Godinjak 2013/405

RASTODER
BAKA
Broj
stanovnitva

Nemaca

Maara

Rumuna

Apatin

45.690

20.236

44,3

10.795

26,7

-II-

-II-

Baka Palanka

46.637

23.064

54,2

1764

4,1

-II-

-II-

Baka Topola

50.167

6.637

11,0

40.836

68,0

-II-

-II-

Kula

53.479

27.495

51,4

7.372

13,0

-II-

-II-

Novi Sad sa
Petrovaradinom

125.473

21.568

17,2

26.890

21,4

-II-

-II-

Odaci

51.466

28.231

54,9

2.134

4,1

-II-

-II-

Senta

92.141

495

0,5

71.754

78,0

-II-

-II-

Sombor

99.469

33.591

33,8

23.239

13,4

-II-

-II-

Stari Beej

57.974

773

1,3

30.739

53,0

-II-

-II-

Subotica

100.058

2.285

2,3

38.958

38,9

-II-

-II-

Titel

25.805

3.865

15,0

3.182

13,5

-II-

-II-

Ukupno

784.896

169.782

21,6

262.705

33,4

-II-

-II-

Srezovi

BARANJA

UKUPNO

Broj stanovnitva

Nemaca

Maara

Rumuna

52.846

15.682

29,7

13.903

26,3

-II-

-II-

SREM
Srezovi

Broj stanovnitva

Nemaca

Maara

Ilok

29.839

3.160

10,6

2.271

7,6

Irig

21.998

720

3,3

2.624

11,9

Ruma

49.836

10.739

21,6

3.371

6,8

Sr. Mitrovica

46.890

3.735

8,0

1.687

3,6

St. Pazova
id
Vinkovci
Vukovar

41.617
34.353
48.092
47.336

7.069
3.047
909
7.542

17,0
8,9
19,0
15,9

164
324
2.330
5030

0,4
0,9
4,8
10,6

Zemun
upanja
Sr. Karlovci

63.532
34.719
28.379

12.159
1.859
3.717

19,1
5,4
30,7

1.127
720
1.278

1,8
2,1
4,6

UKUPNO

446.591

67.855

15,2

20.926

4,7

406/Godinjak 2013

Jedan manje poznat elaborat Vase ubrilovia o rjeavanju manjinskog

problema u novoj Jugoslaviji od 3. novembra 1944.
BOSNA I HERCEGOVINA
Srezovi

Broj
stanovnitva

Nemaca

Maara

Banja Luka

93.002

1.511

1,5

-II-

-II-

Bijeljina

78.602

2.315

2,9

737

0,9

Bos. Dubica

33.129

317

1,0

-II-

-II-

Bos.Gradika

57.235

2.753

4,8

-II-

-II-

Derventa

67.305

648

1,0

-II-

-II-

Prnjavor

63.653

1.687

2,7

-II-

-II-

Sarajevo

143.910

2.507

1,7

-II-

-II-

UKUPNO

541.836

11.748

737

HRVATSKA
Broj
stanovnitva

Nemaca

Maara

Bjelovar

73.664

705

1,0

3.267

4,4

akovec

48.825

710

1,5

urevac

52.258

697

1,3

Garanica

30.971

1958

6,3

1.989

6,4

Grubiino Polje

24.179

306

1,3

2.208

9,1

Koprivnica

54.087

757

1,4

Kutina

23.041

348

1,2

985

3,5

Zagreb

249.895

6.534

2,6

abar

10.223

395

3,9

UKUPNO

572.143

10.246

Srezovi

10.613

Pri dnu tabele je dodato da u Dalmaciji ivi oko 600 Nemaca i oko 150 Maara.

Godinjak 2013/407

RASTODER
SLAVONIJA
Srezovi

Broj stan.

Nemaca

Maara

Brod
Daruvar

66.639
35.935

2.115
2.705

3,2
7,5

1.181
3.405

1,8
8,4

D. Miholjac

26.961

498

1,9

850

3,2

akovo
Naica
N. Gradika
Osijek

52.941
50.792
40.178
73.851

12.016
3.566
252
16.521

22,7
7,0
22,4

3.059
3.263
155
9.161

5,8
6,4
12,4

Novska

24.467

114

537

Pakrac

14.051

1642

4,1

1.791

4,5

Poega

60.045

2.462

4,1

1.119

1,9

Slatina

45.695

1.800

3,9

2.698

5,9

Valpovo

24.096

1920

8,0

512

2,1

Virovitica

49.804

3.202

6,4

4.416

8,9

Okuani

20.935

78

61

UKUPNO

612.380

48.891

8,0

32.248

5,3

SLOVENIJA
Srezovi

Broj stan.
66.779

Nemaca
1.010

%
1,5

Maara

rnomelj

16.741

566

3,4

D. Nidava

35.120

86

5646

14,8

Dravograd

32.358

1037

3,6

Koevje
Konjic
Ljubljana

37.954
21.234
139.284

8.819
308
2.136

23,2
1,4
1,5

Ljutomer

41.381

2.721

6,6

Maribor desni breg

Maribor levi breg

54.656
88.008

991
4.422

1,6
5,0

Murska Sobota

52.597

1403

2,7

1.961

3,7

Novo Mesto
Ptuj
Srezovi kod kojih su
Nemci i Maari ispod 1%

50.405
75.299

2.349
942

4,7
1,3

2121

344

28.911

2,6

7.981

Celje

UKUPNO
408/Godinjak 2013

1.144.298

0,7

Jedan manje poznat elaborat Vase ubrilovia o rjeavanju manjinskog

problema u novoj Jugoslaviji od 3. novembra 1944.
BROJ ARNAUTA u Staroj Srbiji, Makedoniji i Crnoj Gori po srezovima prema popisu od 31.
marta 1931.god.
Srezovi
Lab
Vuitrn
Andrijevica
Bar
Bitolj
Donji Polog
inica
Galinik
Gnjilane
akovica
Istok
Kruevo
Gornji Debar
Gornji Polog
Graanica
Jablanica
Kaanik
Kievo
Ohrid
Kos. Mitrovica
Podgora
Pore
Prespa
Preevo
Prilep
Skoplje
Struga
ar planina
Pe
Podgorica
Podrina
Pigavica
Veles
Vekligovo
Vorsin?
Ukupno

Br. stan.
34.797
32.248
27.221
32.926
65.164
70.983
25.811
12.051
91.037
45.378
25.918
23.570
16.296
32.658
57.858
58.322
12.466
32.101
33.066
30.788
16.220
18.740
21.631
44.405
54.480
128.052
28.055
46.154
44.688
42.904
36.191
16.602
42.236
66.501
14.127
1.381.655

Arnauta
26.926
20.565
373
12.504
5.108
7.645
21.347
1.902
53.083
36.399
12.872
1.335
4.181
14.845
23.845
3.195
11.624
10.064
841
5.788
13.558
1.581
1.841
17.305
1.114
25.132
8.219
19.500
27.259
5.005
27.768
410
1.664
13.485
6.608
474.771

%
77,3
63,7
1,4
38,0
78,5 ?
53,0
82,6
15,8
58,3
80,2
49,7
5,7
25,7
45,4
41,2
5,5
93,4
31,4
2,6
18,8
83,6
8,4
8,5
39,0
2,0
19,6
29,3
42,3
61,1
11,7
76,7
2,5
3,9
29,3
46,9

Godinjak 2013/409

RASTODER
A LESS KNOWN STUDY BY VASA UBRILOVI ON MINORITIES ISSUE SOLUTION
IN NEW YUGOSLAVIA ON 3RD NOVEMBER, 1944
erbo Rastoder
Summary
Insufficiently known study on minority issues in Yugoslavia by professor Vasa
ubrilovi, for the first time was published in form that was preserved in the Archives. The
motives are multiple: they can be found in time when study appeared (3rd November,
1944), the contents of the text and the fact that the author was not only a professor at the
University, but also a significant historical figure (participant of Sarajevo assassination)
and the person who has already made similar studies for the Serbian Cultural Club needs
(7th March, 1937). Shaping the ideas of disloyal minorities was not original and authentic
but in fact, it produced effects that can be analyzed in last two centuries. From the standpoint
of Serbian national idea, the problem can be viewed in the context of the fact that Serbia
lost Kosovo in the south but obtained Vojvodina in the north. Certainly, this conclusion
may arise from the analysis of the specific effects of the ideas realization outlined in the study,
regardless the majority of authors who have studied it, claimed that partisan leadership did
not accept ubrilovis study. However, the essence is that none of them did not dispute
that Vojvodina was cleaned of German ethnic minority. An important motive for publishing
the document consists in need of critical dividing the term disloyal minorities. Especially,
it is important within the ideological- political context of the situation during the war on
these areas. Because, the question is that if the current ideological- political scale-beam
measures all, then you have come to the paradox that some people who were majority
(eg. Serbs and Croats) with respect to the power of Chetnik and Ustasha movement
and the qualifications of these movements in communist politics, should also, by the system
of values presented in the study, be the object of attention? Certainly, the fact is that such
possibility was not in a sight, it becomes clear that these ideas should not be seen as a
consequence of ideological and political construction formed in the dawn of the current
Communist victory, but as a continuity of national ideas realization and projects existed
in the nineteenth century.
Key words: minorities issues, Yugoslavia, Vasa ubrilovi

410/Godinjak 2013

UDK 911.375.12 (497.6 Zenica): 711.4 (497.6 Zenica)

Pitanje stambene izgradnje u Zenici u prvim

decenijama nakon Drugog svjetskog rata kao
primjer socijalistike urbanizacije
Mirza Dananovi
Muzej grada Zenice

Zenica nakon Drugog svjetskog rata postaje metalurki centar i glavni pokreta ukupnog
privrednog razvoja Jugoslavije, ali takoer doivljava i najveu urbanistiku ekspanziju
u svojoj historiji. Problem stambene izgradnje, namijenjene smjetaju nove radne snage,
postaje prioritet lokalnih vlasti. Ovaj rad, napisan prvenstveno na osnovu novinskih lanaka
iz lokalnog sedminika Naa rije, analizira odnos lokalnih vlasti prema ovom problemu,
naine njegovog rjeavanja i posljedice koje su uslijedile.
Kljune rijei: Zenica, socijalistika urbanizacija, stambena izgradnja, generalni
urbanistiki plan, stambena reforma

ocijalistika urbanizacija je poseban tip urbanizacije, karakteristina za socijalistike zemlje, gdje je akcent stavljen na ubrzanu industrijalizaciju, pa se
urbanizacija gradskih naselja zapravo javlja kao posljedica ili nusprodukt
industrijalizacije. Za ovaj tip urbanizacije karakteristina je ubrzana izgradnja radnikih
naselja, koja su se uglavnom sastojala od velikih i istovrsnih stambenih objekata, bez
estetskog i arhitektonskog znaaja.1 Osnovni cilj socijalistike urbanizacije od samog poetka
bio je stvaranje socijalistikog grada, koji je trebao biti bitno drugaiji od grada u kapitalizmu.
To je podrazumijevalo podizanje gradova na novim osnovama u skladu s idealima drutva
u kome se iezavanje klasnih antagonizama i segregacije na urbanistikom planu izraava
kao iezavanje suprotnosti centar periferija, luksuzne rezidencijalne etvrti radnika
predgraa, i, na kraju, suprotnosti grad selo.2 Socijalistiki grad treba da omogui i

1
2

Caves, W. Roger (ur.): Encyclopedia of the city. London and New York: Routledge, 2005, 660.
Vujovi, Sreten: Grad i drutvo, marksistika misao o gradu. Beograd: Istraivako-izdavaki
centar SSO Srbije, 1982, 65-66.
Godinjak 2013/411

DANANOVI

poseban, socijalistiki nain ivota ljudi, koji je bio kolektiviziran i socijaliziran.3 Centar
socijalistikog grada, za razliku od kapitalistikog, koji je visoko komercijaliziran, odlikuje
nedostatak poslovnog, kancelarijskog i maloprodajnog prostora, jer je prednost davana
stambenoj izgradnji. Nedostatak ovih prostora bio je jo izraeniji u perifernim dijelovima
grada.4 Sama industrijalizacija se vri na troak urbane infrastrukture, jer se investicije u infrastrukturu odgaaju u beskonanost, i na raun jeftine radne snage, emu su potpomogle
znaajne kategorije radnika seljaka kojima nije bilo potrebno osigurati stanove jer su
u gradu samo radili. ak i u sluaju trajnog naseljavanja u gradu ta nova radnika klasa
je jo dugo godina kako po svojim kulturnim obrascima tako i po ivljenju i privreivanju
bila jednom nogom u gradu, a drugom na selu, a s obzirom na niske socijalne i egzistencijalne
zahtjeve i aspiracije veine takvih radnika lokalne vlasti su mogle bez problema graditi
stambene objekte niskog kvaliteta i uslova ivota. Meutim, ni za ostale kategorije radnika
nije sistemom osigurano da mogu svojim dohotkom doi do stana, trokovi stambenog
zbrinjavanja nisu bili ukljueni u trokove reprodukcije radne snage, to jest u line dohotke
radnika. Rjeavanje stambenog problema radnika bilo je u nadlenosti drutva, koje to
obavlja na naelu pravedne raspodjele.5
Do 1956. godine Zenica je sa oko 30.000 stanovnika izrasla u grad srednje veliine
u Bosni i Hercegovini, s perspektivom jo breg rasta. Intenzivna ulaganja u eljezaru
Zenica privlaila su mnogobrojne stanovnike iz drugih krajeva Bosne i Hercegovine
i Jugoslavije, to je stvorilo mnogobrojne probleme, naroito u pogledu njihovog smjetaja.
Iako su nakon Drugog svjetskog rata izgraeni mnogi stambeni blokovi namijenjeni stambenom zbrinjavanju stanovnitva, ovo pitanje nije bilo ni blizu rijeenog. Naprotiv, bilo
je sve izraenije, i kao takvo ostalo je u fokusu tokom itavog perioda.6 Stambena reforma
koja je 1957. godine provedena na saveznom nivou otvorila je nove perspektive u rjeavanju
ovog gorueg problema uvoenjem doprinosa na lini dohodak stanovnika, kojim je
omoguena akumulacija ogromnih novanih sredstava. Ta sredstva su raspodjeljivana u
niz namjenskih fondova, od kojih je jedan bio za stambenu izgradnju. Novom stambenom
reformom 1966. godine ovi fondovi su ukinuti, a finansijska sredstva namijenjena stambenoj
izgradnji ostaju na raspolaganju radnim organizacijama. Na ovaj nain pitanje rjeavanja
stambenog problema je sputeno na nie nivoe upravljanja.7
Prvu deceniju po zavretku rata obiljeila je provizorna izgradnja stambenih objekata
loeg kvaliteta, pa je Zenica do 1956. godine imala izgled grada malih i najveim procentom
prizemnih stambenih zgrada.8 Iako se nakon usvajanja prvog Generalnog urbanistikog
3

Isto, 68.
Backovi, Vera: Evropski gradovi u postsocijalistikoj transformaciji. Sociologija, Vol. XLVII,
No. 1, Beograd, 2005, 33.
5
Koroi, Marijan: Jugoslavenska kriza, 97-100.
6
Bjeloviti, Milo: Zenica i njena okolina, 183-184.
7
Enciklopedija Jugoslavije, Socijalistika Republika Bosna i Hercegovina. Separat iz II izdanja
Enciklopedije Jugoslavije. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod, 1983, 223.
8
Bie to moderan grad, Naa rije, 10. augusta 1960, 7.
4

412/Godinjak 2013

Pitanje stambene izgradnje u Zenici u prvim decenijama nakon Drugog svjetskog rata kao
primjer socijalistike urbanizacije

plana 1955. godine poelo sa izgradnjom prvih viespratnica, izgled grada se jo zadugo
nije znaajno promijenio.9 Usvajanjem Generalnog urbanistikog plana 1955. godine10 prvi
put se prilo planskom rjeavanju stambene krize u gradu, ali nedostatak razraenih rjeenja
za pojedine gradske etvrti doveo je do velikih odstupanja od njegovih koncepcija. Takva
praksa je bila naroito uoljiva u izgradnji prateih objekata, vodovoda, kanalizacije, elektrine mree, pristupnih puteva, ije je podizanje u novim naseljima planom bilo predvieno,
ali je zbog nedostatka sredstava bilo usmjeravano u stambenu izgradnju.11 Zbog toga je
ivot stanovnika novoizgraenih naselja u poetku bio izrazito teak i neuslovan.

Panorama Zenice 1964. godine

Kvalitet izgraenih stambenih objekata u prvim decenijama nakon rata bio je izrazito
nizak. Osnovni razlozi zbog kojih su graeni takvi objekti su velik priliv stanovnika i mala
novana sredstva koja su bila na raspolaganju za stambenu izgradnju. Zbog toga su stalno
traeni naini za to bru i to jeftiniju izgradnju, to je imalo presudan utjecaj na kvalitet
samih objekata. Graevinske firme su poslove na stambenoj izgradnji dobijale na licitacijama
9

Finci, Jahiel: Problemi stanovanja Zenice i prigradskih naselja, Urbanistiki zavod NR BiH,
Sarajevo, 1962, 37.
10
U Bosni i Hercegovini je, kao i u ostatku Jugoslavije, 1959. godine usvojen republiki Zakon
o urbanistikom planu kojim je uvedena obavezna institucija urbanistikog planiranja, a istim
zakonom odreena je i obavezna izrada generalnih urbanistikih planova svih gradova najkasnije
do 1970. godine. Dvadeset i pet godina graevinarstva Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine 1943-1968. Sarajevo: Savez graevinskih inenjera i tehniara SR BiH, 1968; Taubman,
Ivan: Urbanizam i prostorno planiranje, 89.
11
Zenica budui grad sa 120 hiljada stanovnika. Naa rije, 6. decembra 1961, 1-3.
Godinjak 2013/413

DANANOVI

organiziranim od Opine, u ijoj nadlenosti je bilo odreivanje projekta i mjesta gradnje

objekata te procjenjivanje vrijednosti radova. Preduzea su bila prinuena da daju to jeftinije
ponude kako bi dobila posao na izgradnji, ali su onda pribjegavala raznim utedama (npr.
jeftinijim zanatskim uslugama i koritenjem jeftinijeg graevinskog materijala) prilikom
izgradnje ionako skromnih stambenih objekata.12 Opinske vlasti su poduzimale brojne
mjere kako bi izgradnja stanova pojeftinila, a neke od njih, poput koritenje lokalnih izvora,
bile su krajnje logine i praktine. Naime, deavalo se da preduzea nabavljaju potrebni
graevinski materijal iz Srbije i Hrvatske, dok su firme iz naprimjer Busovae i Turbeta
koje su se bavile proizvodnjom istih materijala, a mnogo su blie Zenici, svoje proizvode
izvozile u Crnu Goru. Razlog za ovakvu praksu leao je u injenici da je na podruju
Zenikog sreza bilo samo jedno domae graevinsko preduzee, to jest Izgradnja Zenica,
koje u to vrijeme nije imalo dovoljan kapacitet za izvoenje potrebnih radova.

Stambeno naselje u Zenici 1954. godine

Zbog toga su pojedina graevinska preduzea imala monopol, pa se esto deavalo

da su investitori bili prinueni gotovo da ih mole da uestvuju na licitaciji. Zato je odlueno
da se zenika Izgradnja dodatno ojaa i osposobi za izvoenje svih radova, ali i da se
formiraju nova preduzea, naprimjer u Travniku.13

12
13

Zato su slabe zanatske usluge u graevinarstvu. Naa rije, 21. marta 1956, 3.
ta poskupljuje izgradnju?. Naa rije, 8. januara 1958, 5.

414/Godinjak 2013

Pitanje stambene izgradnje u Zenici u prvim decenijama nakon Drugog svjetskog rata kao
primjer socijalistike urbanizacije

Osnovan je i Zavod za stambenu izgradnju, po uzoru na iste u Beogradu, Zagrebu i

Sarajevu, odnosno preduzee koje je imalo zadatak da priprema svu potrebnu dokumentaciju
za izvoenje radova na izgradnji objekata, priprema i obavlja licitacije, vodi tehniki nadzor
nad izgradnjom te prouava i analizira probleme izgradnje stanova i drutvenih objekata,
kao i urbanistike probleme Zenice, i predlae mjere za njihovo prevladavanje.14 Osnivanje
ovog preduzea omoguilo je bre prikupljanje kompletne tehnike dokumentacije potrebne
za izgradnju, pa je uvedena praksa organiziranja licitacija za sve radove na vie objekata, to
je pojeftinilo izgradnju, ali i privuklo druge, vee graevinske firme, te povealo konkurenciju.15 Meutim, utede su se pravile i projektiranjem takozvanih praktinih, odnosno malih
i jeftinih stanova, ija je gradnja najvie forsirana upravo u Zenici. Protivnici gradnje ovakvih
stanova bila su i pojedina preduzea, prvenstveno strana, pa je izgradnja takvih objekata
preputena zenikoj Izgradnji.16 Autor tog projekta bio je Karlo Kuatko, koji je pored
Zenice realiziran i u drugim dijelovima Zenikog sreza (Kakanj, Zavidovii, Travnik, Novi
Travnik), a koji je predviao izgradnju dvosobnog stana vrlo male kvadrature.17 Insistiralo
se i na brzoj izgradnji stanova, ali su rokovi najee bili nerealno postavljani, o emu svjedoe
i vrlo esta probijanja.18 Meutim, uskoro su na vidjelo izali rezultati jeftinije gradnje
i brojnih uteda na graevinskom materijalu. U nekoliko stambenih blokova dolo je do pucanja
zidova, tako da se moe kroz pukotinu i ruka provui, a iako su pojedini stanari pokuali da
gipsom zatvore pukotine, zidovi su i dalje pucali, tako da su se za nekoliko centimetara
pomjerili. U drugom sluaju dolo je do ruenja dijela zgrade u Crkvicama koja jo nije bila
ni dovrena, pri emu je jedan radnik Izgradnje zadobio teke povrede, a dvojica lake, dok
je sama zgrada izgledala kao poslije bombardovanja.19 Kako je vrijeme prolazilo, situacija
se dodatno pogoravala, a svi nedostaci brze i jeftine izgradnje su izlazili na vidjelo.
Naginjanje i pucanje zidova postali su standardnim sluajevima, kao i pucanje vodovodnih
i kanalizacijskih cijevi. I najmanje padavine dovodile su da poplavljivanja podruma, a
deavalo se i propadanje balkona, to je predstavljalo veliku opasnost kako za stanare tako
i za ostale graane. Stanari su podnosili primjedbe i apele opinskim vlastima, pa ak i
Izvrnom vijeu Bosne i Hercegovine i Saveznom izvrnom vijeu.20 Opina, koja je bila
vlasnik stanova i odgovorna za njihovo odravanje, formirala je strune komisije koje su
utvrdile greke prilikom izvoenja radova. Meutim, izvoai radova, preduzea Izgradnja
i Krajina, odgovornost su prebacivali na projektanta i greke u samim projektnim planovima.
Odgovornost je prebacivana s jednih na druge, a stanovi su se i dalje ruili, dok se na kraju
nije utvrdilo da je za sanaciju i uklanjanje nedostataka potrebno investirati oko 70 miliona
dinara, a najugroenijim stanarima dodijeliti druge stanove, to je konano i uinjeno.21
14

Osnovano preduzee za izgradnju objekata drutvenog standarda. Naa rije, 8. januara 1958, 5.
Grupisanje gradilita. Naa rije, 15. januara 1958, 5.
16
Savremeno, brzo i jevtino. Naa rije, 25. decembra 1957, 5.
17
est pitanja projektantu. Naa rije, 29. januara 1958, 5.
18
Zeniki rokovi ili priam ti priu. Naa rije, 13. januara 1960, 5.
19
Sruio se dio nedovrene stambene zgrade. Naa rije, 31. maja 1961, 9.
20
Naselje Curukovia umire uspravno. Naa rije, 25. augusta 1965, 3.
21
Ko treba da odgovara? Naa rije, 9. februara 1966, 5.
15

Godinjak 2013/415

DANANOVI

***
Rjeavanje stambenog problema hiljada radnika zaposlenih u industrijskim kapacitetima
grada bilo je u sreditu zanimanja politikih elita Zenice u prvim decenijama socijalistike
izgradnje, ali i poslije. Stepen rasta stanovnika bio je mnogo vei od broja izgraenih stambenih objekata, za koje je trebalo izdvojiti ogromna novana sredstva, a kojih nikada nije
bilo dovoljno. Ovakva situacija definirala je dva najvanija prioriteta u rjeavanju akutne
krize stambenog prostora, a to su pronalazak odgovarajueg modela finansiranja
stambene izgradnje i izrada projekata izgradnje to jeftinijih stanova. Pronalaenje najboljeg
naina finansiranja stambene izgradnje bilo je u nadlenosti saveznog nivoa vlasti, koji
je to pokuao rijeiti provoenjem dvije stambene reforme, 1957. i 1966. godine, dok su
izrada i odabir najjeftinijeg stambenog projekta bili preputeni opinskim nivoima vlasti,
pa je zbog toga u Zenici i osnovano preduzee Projekat. U periodu do donoenja prvog
Generalnog urbanistikog plana 1955. godine u Zenici su graene jeftine jednospratne
zgrade ili drvene barake rasute po itavom gradu, a najee u blizini samih preduzea.
Pred samo donoenje urbanistikog plana poelo se sa izgradnjom niskih dugih zgrada
na tri ili etiri sprata, a odlika svih tih objekata je mala kvadratura stanova i niska cijena
trokova izgradnje zbog koritenja nekvalitetnih graevinskih materijala. Naselja su graena
po principu bre i jeftinije, a iako su pomogla u djelominom suzbijanju stambene krize
u Zenici, u kasnijem periodu su stvarala velike probleme zbog visokih trokova
njihovog odravanja. Pritisak novopridolog stanovnitva bio je zaista ogroman i
uprkos svim naporima lokalnih vlasti problem stambenog smjetaja u gradu nije bio ni
blizu rijeenog.

Literatura:
Backovi, Vera: Evropski gradovi u postsocijalistikoj transformaciji. Sociologija, Vol.
XLVII, No. 1, Beograd, 2005.
Bjeloviti, Milo: Zenica i njena okolina, Ekonomskogeografska studija. Sarajevo: Akademija
nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Djela, knjiga XXXI, Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga
18, 1968.
Caves W., Roger (ur.): Encyclopedia of the city. London and New York: Routledge, 2005.
Dvadeset i pet godina graevinarstva Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine 1943-1968.
Sarajevo: Savez graevinskih inenjera i tehniara SR BiH, 1968.
Enciklopedija Jugoslavije, Socijalistika Republika Bosna i Hercegovina, Separat iz II izdanja
Enciklopedije Jugoslavije. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod, 1983.
Finci, Jahiel: Problemi stanovanja Zenice i prigradskih naselja. Urbanistiki zavod NR BiH,
Sarajevo, 1962
Koroi, Marijan: Jugoslavenska kriza. Zagreb: ITRO Naprijed, 1988.
Naa rije, Zenica, 1957, 1958, 1960, 1961, 1965, 1966.
Vujovi, Sreten: Grad i drutvo, marksistika misao o gradu, Beograd: Istraivako-izdavaki
centar SSO Srbije, 1982.
Zenica: fotomonografija. Zenica: Banjaluka: Muzej grada Zenice, NIGRO Glas, OOUR
Grafika, 1987.
416/Godinjak 2013

Pitanje stambene izgradnje u Zenici u prvim decenijama nakon Drugog svjetskog rata kao
primjer socijalistike urbanizacije
ZENICA TOWN MUSEUM
THE ISSUE OF HOUSING IN ZENICA IN THE FIRST DECADES AFTER WORLD WAR
II AS AN EXAMPLE OF SOCIALISTIC URBANIZATION
Mirza Dananovi
Summary
Zenica after World War II has become a metallurgical center and the main initiator of
economic development in Yugoslavia, but also has experienced the greatest urban expansion
in its history. The problem of housing designed for the accommodation of the new work-force,
has become a priority of the local government. This paper, written primarily on the basis
of newspapers articles in the local weekly newspapers Our Word, analyzes the relationship of
local authorities towards the problem, the ways to solve it and the consequences that followed.
Key words: Zenica, socialistic urbanization, housing, general urban plan, housing reform

Godinjak 2013/417

UDK 341.7 (100+497.11) 1991

Uloga meunarodne diplomatije

u procesu disolucije SFRJ1
Zijad ehi
Filozofski fakultet
Sarajevo

U lanku autor razmatra tri faze aktivnosti meunarodne diplomatije u procesu disolucije
SFRJ u toku 1991. godine: u posredovanju do augusta, u okviru Konferencije u Haagu od
septembra do novembra te u procesu koordiniranog priznanja jugoslavenskih republika u
decembru 1991. godine. Posebna panja posveena je aktivnostima zemalja koje su imale
kljunu ulogu u meunarodnim odnosima.
Kljune rijei: disolucija SFRJ, meunarodna diplomatija, EZ, SAD, Francuska, Velika
Britanija, Njemaka, SSSR

jednom dokumentu o politici SAD-a prema Jugoslaviji iz 1984. naglaavan

je njen znaaj za zapadne saveznike. Kao opozicija Moskvi, i njena uloga u
Pokretu nesvrstanih bila je posebno korisna za SAD. Tada su takoer spominjane
finansijske tekoe u kojima se nalazila, ali je obeano da e se pronai rjeenje tog problema.
Sredinom osamdesetih godina promijenila se politika situacija u Evropi. Generalni sekretar
Komunistike partije SSSR-a Mihail Gorbaov poeo je provoditi reforme u koje je bilo
ukljueno i povlaenje Crvene armije iz istonoevropskih zemalja. Uskoro je dolo do poputanja
zategnutosti izmeu dva bloka velikih sila i okonanja hladnog rata. Jugoslavija je za SAD
sve vie gubila znaaj.2 Simptome galopirajue dezintegracije meunarodna zajednica gotovo
da nije uzimala u obzir. Svjetska javnost je bila zaokupljena kolapsom komunizma u istonoj
i jugoistonoj Evropi, Zaljevskim ratom, puem u Moskvi i raspadom Sovjetskog saveza.
lanice EZ-a i SAD-a su, uprkos jasnim pokazateljima krize, vrsto stajale na fikciji da

lanak predstavlja dio knjige Zijada ehia: Eksperiment u svjetskoj laboratoriji Bosna. Meunarodna diplomatija u vrijeme disolucije SFRJ i agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu (do
Vaingtonskog sporazuma 1994). Sarajevo: Dobra knjiga, 2013.
2
Schmidt Martin: Die Rolle der USA im Zerfallsprozess der jugoslawischen Federation. Diplomarbeit
Universitt Wien, 2008, 18.
418/Godinjak 2013

Uloga meunarodne diplomatije u procesu disolucije SFRJ

jugoslavenski dravni savez treba odrati u bilo kojoj formi.3 Iz State Departmenta je saopeno
da je SAD za jedinstvenu, demokratsku Jugoslaviju, i da nee podrati njeno cijepanje. To
je bila jasna poruka republikim rukovodstvima.4 Od marta do juna 1989. u amerikom
Kongresu je bilo predloeno nekoliko rezolucija koje su izraavale veliku zabrinutost zbog
nagovjetaja buduih dogaaja u Jugoslaviji i uvjerenje da bi trebalo poduzeti sve korake
kako bi se izbjeglo krvoprolie. U nekim od njih trailo se da SAD, zbog dogaaja na Kosovu,
ukine Jugoslaviji povlateni trgovinski status ili da zabrani uvoz jugoslavenskih automobila.
Druge rezolucije pozivale su predsjednika Georgea Busha da State Departmentu proslijedi
uputu kojom e Jugoslaviji prenijeti podrku SAD-a za nastavak autonomije Kosova kako
je bilo po ustavu iz 1974. Meutim, nijedna od tih rezolucija nije dobila potreban broj
glasova.5 Za nain razmiljanja u amerikoj administraciji bilo je karakteristino miljenje
Lawrencea Eagleburgera, novoimenovanog zamjenika dravnog sekretara i osobu koja
je najvie utjecala na jugoslavensku politiku State Departmenta i Bijele kue. Na nominacijskom sasluanju pred senatskim Odborom za vanjsku politiku, 15. i 16. marta 1989.
godine, kritizirao je Miloevia zbog toga to je s obzirom na nacionalno pitanje stvorio
najgoru situaciju otkako je zavrio rat. Meutim, jo uvijek je smatrao da je Miloevi
na ekonomskim pitanjima bio nesumnjivo zapadnjaki trino orijentiran ovjek koji igra
na kartu srpskog nacionalizma i djelomino ga iskoritava kako bi prisilio centralnu vladu
da se uhvati ukotac s nekim vrlo tekim privrednim problemima. Eagleburgerov stav tada je
u potpunosti odgovarao stavovima administracije u odnosu na Istonu Evropu. Tokom prvih
mjeseci mandata predsjednika Busha, koji je zapoeo u januaru 1989. godine, administracija
se gotovo potpuno distancirala od tog podruja. Poetkom 1989. zanemarivanje cijele
Jugoslavije postalo je njihova slubena politika i pobrinuli su se da to Jugoslaveni shvate. Na
polasku u Jugoslaviju marta 1989. godine novom ambasadoru SAD-a Warrenu Zimmermannu
Eegleburger je dao da porui Beogradu i jugoslavenskim republikama da Jugoslavija vie nema
nekadanju geopolitiku vanost kao faktor ravnotee izmeu NATO-a i Varavskog pakta.6
Jugoslavenska kriza deavala se paralelno s temeljnim promjenama u Evropi nakon
1989. godine, to je vodilo njenoj internacionalizaciji. Za EZ predstavljala je prvi ozbiljan
test evropske politike saradnje i njene sposobnosti da djeluje kao meunarodni subjekt.
Diplomatski napori EZ-a na smirivanju situacije u Jugoslaviji, koji su se temeljili na strahu
od irenja nemira, bili su pogreni od poetka. lanice EZ-a bile su svjesne prilike za
testiranje svoje kolektivne snage, ali su bile nepripremljene za budua zbivanja. Evropska
zajednica nije imala status izvan teritorija svojih lanica, oruane snage, zajednike ciljeve,
niti aparat za usklaivanje svoje vanjske politike.7 Kod formuliranja zajednike politike,
Evropska zajednica se suoila s brojnim problemima. Pogledi njenih lanica na budunost

Schnfeld, Roland: Balkankrieg und internationale Gemeinschaft. Mnchen: Sdosteuropa

Mitteilungen, 1994, 260.
4
Jovi, Borisav: Posljednji dani SFRJ. Kragujevac: Prizma, 1996, 180.
5
Glaurdi, Josip: Vrijeme Europe. Zapadne sile i raspad Jugoslavije. Zagreb: Mate d.o.o., 2011, 34.
6
Ibidem, 37-39.
7
Calvocoressi, Peter: Svjetska politika nakon 1945. Zagreb: Globus, 2003, 336.
Godinjak 2013/419

EHI

Jugoslavije su se razilazili. Sklonost prema jugoslavenskim narodima bila je razliito

zastupljena, pri emu su znaajnu ulogu igrale i tradicionalne predrasude, kao i sjeanja
na saveznitvo ili neprijateljstvo u svjetskim ratovima. Pored toga, zemlje lanice su slijedile
i vlastite politike interese. Vlade Francuske, panije i Velike Britanije, koje su imale tekoa
sa separatistikim pokretima u svojim zemljama, nastojale su po svaku cijenu odrati
zajedniku jugoslavensku dravu. Za SAD jugoslavenska kriza je predstavljala ansu da
isproba svoju novu ulogu u Evropi, a za SR Njemaku priliku da demonstrira dostignutu snagu
nakon ujedinjenja i da se sama oslobodi poslijeratnih vanjskopolitikih i vojnih ogranienja.
Za Konferenciju o evropskoj sigurnosti i saradnji (KESS) i Ujedinjene nacije (UN) radilo
se o mogunostima da stave na probu svoje sposobnosti. Za veinu evropskih zemalja
jugoslavenska kriza je bila povod da, nakon kraja perioda hladnog rata redefiniraju svoju
vanjsku politiku i geopolitike interese.8
U SAD-u je bilo prisutno miljenje po kojem je u toku Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji
bilo ubijeno oko 1.700.000 Srba i idova, te da nije bilo Srba koji su bili faisti ili saraivali
sa silama Osovine. Milan Nedi, Kosta Peanac, Dimitrije Ljoti, Pavle urii, koji su
saraivali s Nijemcima, nisu se spominjali, ili su, kao Draa Mihailovi, prikazivani kao
hrabri antifaistiki borci. Srbi su prikazivani kao rtve, a Hrvati kao izvrioci zloina, ime
je zamagljivana sloenost jugoslavenskog sukoba u Drugom svjetskom ratu, u nastojanju da
se te interpretacije projiciraju na trenutne odnose u zemlji. Ipak, bilo je senatora i kongresmena
koji su bili dobro obavijeteni o problemima na podruju Jugoslavije, poput republikanskih
senatora Boba Dolea iz Kanzasa i Dona Nicklesa iz Oklahome te demokratskog kongresmena
Toma Lantosha iz Kalifornije, ali i onih iji su istupi iskazivali znatno neznanje ili pristranost,
poput Helen Delich Bentley, Amerikanke srpskog porijekla, ili kongresmena Jima Moodyja.9
Jedan strogo povjerljivi dokument amerikog Ministarstva vanjskih poslova iz augusta
1988. upozoravao je na spektar revanistikog nacionalizma koji tei dominirati Jugoslavijom,
kao to je to bilo i u razdoblju izmeu dva svjetska rata. Godinu dana kasnije zapadni strunjaci
poeli su upozoravati da postoji opasnost od izbijanja rata izmeu Srba i nesrpskih naroda.
Ameriki kongres paljivo je pratio dogaaje na Kosovu, zahvaljujui prije svega naporima
republikanskog kongresmena Josepha DioGuardija iz New Yorka, kao i senatora Dolea.
Oni su kao i neki drugi kongresmeni bili svjesni Miloevieve politike usmjerene protiv
Albanaca, poput proglaavanja srpskog jezika jedinim slubenim jezikom na Kosovu u proljee
1988. godini, ime je zabranjeno koritenje albanskog jezika u dravnoj upravi, sudovima
i drugim slubenim poslovima. Znali su o masovnim okupljanjima koja su organizirana
na Kosovu, a iji je cilj bio poduzimanje poteza koji su vodili ukidanju ustavom zagarantirane
autonomije Kosova, otputanju Albanaca s posla i prekidu nastave na albanskom jeziku
na Univerzitetu u Pritini. U maju 1990. sedmorica senatora, meu kojima je bio i Dole,
otputovala su na Kosovo, bez bilo kakve saradnje s jugoslavenskim vlastima, stupivi u
vezu s Albancima i informirajui se o njihovim pritubama. Vratili su se u SAD uvjereni

ehi, Zijad: Bosna i Hercegovina i meunarodna diplomatija 1992-1994. Radovi Akademije

nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 2003, 388.
9
Ramet P., Sabrina: Priznati, ili ne priznati Politika Sjedinjenih Amerikih Drava prema
Hrvatskoj, 1990-1991. asopis za suvremenu povijest, god. 40, br. 1 (2008), 142-143.
420/Godinjak 2013

Uloga meunarodne diplomatije u procesu disolucije SFRJ

da srpske vlasti na Kosovu u velikoj mjeri kre ljudska prava Albanaca. U meuvremenu
se braniteljica srpskih interesa u Kongresu Helen Bentley obraala Odboru za ljudska prava,
zamagljujui cijeli problem lanim tvrdnjama da su Srbi po njenom vienju svi i bez izuzetka
tokom Drugog svjetskog rata bili na strani saveznika, i da su, prema njenom miljenju,
u meuratnom razdoblju kosovski Albanci i Srbi ivjeli u slozi, uprkos injenici da su
jugoslavenske vlasti nasilno konfiscirale najmanje 47.044 hektara obradive zemlje od Albanaca
na Kosovu u razdoblju od 1918. do 1941, tjerajui oko 45.000 Albanaca iz njihovih domova
i doseljavajui oko 60.000 srpskih kolonista na zemlju oduzetu od njih. Nakon to je u
maju 1990. Tuman doao na elo Hrvatske, ameriki senatori i kongresmeni su poeli
obraati vie panje na nju. Poetkom ljeta 1990. Tuman je u New York Timesu objavio
uvodni lanak, to je utjecalo na Dolea da se zauzme za hrvatske tenje, tvrdei u Senatu
da hrvatski narod jasno pokazuje svoju tenju da stavi sve na kocku kako bi se izborio
za demokratiju. Na njegov zahtjev, Tumanov lanak je uao u slubene spise Kongresa,
to je onima koji su ih itali omoguilo da obrate panju na Tumanovo upozorenje da
graanskog rata nee biti ako ga Beograd ne izazove vojnom intervencijom. U oktobru 1990.
Hrvatska i Slovenija su objavile plan kojim bi Jugoslavija bila preureena u konfederaciju.
Tuman je nastojao da dobije ameriku podrku, ali se Washington na to nije obazirao.
Bushova administracija uputila je tada nekoliko poruka svojim evropskim saveznicima,
raspitujui se o njihovim stavovima prema jugoslavenskoj krizi, ali Evropljani nisu odgovorili.10
Amerika vlada nije bila neinformirana o zbivanjima u Jugoslaviji i u Bosni i Hercegovini.
Jugoslaviju su dobro poznavali i Bushov savjetnik za nacionalnu sigurnost Brent Scowcroft
i dravni sekretar Eagleburger, a CIA je od kasnih osamdesetih godina redovno upozoravala
na predstojee sukobe. Ali, poput britanske vlade, i Bushova administracija je svu panju
usmjerila na zbivanja u bivem Varavskom paktu i u Sovjetskom savezu, zbog ega nije
htjela jo vie oteati ivot Gorbaovu, stvarajui presedan priznanjem slovenskog i
hrvatskog zahtjeva za samostalnost. Ujedno je, s dogaajima 1989/1990, Jugoslavija izgubila
i posljednji ostatak stratekog znaaja koji je uivala tokom hladnog rata. Njeno uruavanje
je odjednom postalo nevano za ameriku nacionalnu sigurnost. Amerikanci su dijelili
s Britanijom kljune politike ciljeve, posebno potrebu da se jedinstvena Jugoslavija to
due odri.11 Zahvaljujui lobiranju ambasadora Zimmermanna i Eagleburgera, Markovi se
u oktobru 1989. sastao s Bushom. Meutim, on nije pokazao zainteresiranost za ekonomske
reforme u SFRJ, a njegove stavove su podravali dravni sekretar James Baker i ministri
finansija i trgovine. Tom prilikom Bush je obeao Markoviu finansijsku pomo ako uspiju
njegove ekonomske reforme. Zbog tadanjeg stanja u SFRJ, Washington je finansijsku pomo
radije usmjeravao prema Poljskoj, Maarskoj i ehoslovakoj, insistirajui na cjelovitosti
SFRJ. Amerika administracija je globalne geopolitike interese stavljala iznad naela
demokratije, ljudskih prava i volje naroda, branei jedinstvo Jugoslavije. Prilikom slubene
posjete Beogradu u februaru 1990. Eagleburger je izjavio da SAD nee koristiti silu da
bi ouvao Jugoslaviju, ali nije rekao kako e reagirati bude li koja od jugoslavenskih strana,

10
11

Ibidem, 148.
Simms, Brendan: Najsramniji trenutak. Britanija i unitavanje Bosne. Sarajevo, 2003, 41-42.
Godinjak 2013/421

EHI

Srbija ili JNA, upotrijebila silu da bi sauvala federaciju koja se raspadala.12 Jo 1989.
ameriko ministarstvo vanjskih poslova skretalo je panju administraciji na zbivanja u
SFRJ, ali bezuspjeno. Jedan ameriki diplomat se kasnije prisjeao da su se na to Francuzi
drali suzdrano, a Britanci i Nijemci upozorenja smatrali pretjeranim. Vjerovao je da oni
jednostavno nisu bili spremni prihvatiti da se stvari koje su se deavale u Somaliji mogu
desiti i u njihovoj blizini. Kada je SAD 1990. predloio Evropljanima da se u okviru NATO-a
obave konsultacije o zbivanjima u SFRJ, oni su to odbili, nastojei da, po elji Francuske,
svoju politiku formuliraju u okviru EZ-a.13 Borisav Jovi je 29. augusta 1990. vodio razgovor
s delegacijom Senata SAD-a, koju je predvodio Dole, a kojem je prisustvovao i Zimmermann.
Govorei o unutranjim deavanjima u Jugoslaviji, Dole je naglasio da SAD vrsto podrava
demokratska kretanja koja se odvijaju u Sloveniji i Hrvatskoj, gdje su odrani viestranaki
izbori, izraavajui elju da se oni ostvare i u ostalom dijelu zemlje.14
U decembru 1990. predsjedavajui Evropske komisije Jacques Delors je izjavio da republike
koje istupe iz SFRJ nee biti primljene u EZ. Vijee za saradnju Jugoslavije i EZ-a odbilo
je pregovore sa SFRJ s obzirom na nesigurnu politiku saradnju. Da bi podrala jedinstvo
SFRJ, Evropska zajednica je obeala finansijsku podrku u visini od 730.000.000 ekija
(milijarda amerikih dolara). Kada je porasla opasnost od eskalacije nasilja, SAD je od EZ-a
traio da neto zajedno poduzmu. Evropska zajednica je insistirala na privrednoj podrci, prijetnjama, kao i na retorici o potrebi da suprotstavljene republike ostanu u okviru SFRJ.15
Jovi se 1. oktobra 1990. u New Yorku sastao s Bushom, koji je naglaavao da e SAD pruiti
punu podrku jedinstvu, nezavisnosti i teritorijalnom integritetu Jugoslavije, te politikim
i ekonomskim reformama njene Vlade.16 Razlike prema pitanju sudbine SFRJ bile su sve
vidljivije. U SAD-u je rasla zabrinutost za zbivanje u njoj, to je bilo razlog za razmatranje
mogunosti da pokau svoj aktivni interes za ouvanje jugoslavenskog jedinstva. Na toj
liniji bila je i instrukcija da se prenese ameriki stav Komisiji EZ-a o tome da je doao
trenutak da se svi stvarni prijatelji Jugoslavije aktivno postave u prevazilaenju jugoslavenskih
tekoa, a ne da promatraju i ekaju. Amerikanci su nastojali utjecati na EZ da prihvati
taj stav, posebno na Njemaku, Veliku Britaniju, Holandiju i Grku, koje su imale rezerve
prema 3. finansijskom protokolu s Jugoslavijom.17 Tokom rasprave o Jugoslaviji na sastanku
Vijea ministara EZ-a u Luksemburgu 22. oktobra 1990. godine gotovo bez izuzetka iskazan
je stav o neophodnosti podravanja jedinstva i integriteta Jugoslavije i provoenja daljnjeg
procesa demokratizacije i ekonomskih reformi. Prema ocjenama amerikih eksperata, raspad
Jugoslavije na manje dravice ne bi rijeio nijedan jugoslavenski problem, nego bi se unutranji
12

Podobnik, Zoran: Politika SAD-a spram raspada SFRJ 1989-1991. Meunarodne studije, god.
V, br. 2 (2005), 65-66.
13
Witte A., Erich: Die Rolle der Vereinigten Staaten im Jugoslawien Konflikt und der auenpolitische
handlungsspielraum der Bundesrepublik Deutschland (1990-1996). Mnchen: Mitteilungen
Osteuropa-Institut, Nr 32, 2000, 44.
14
Jovi, Posljednji dani SFRJ..., 185.
15
Ibidem, 145.
16
Ibidem, 197-200.
17
Ibidem, 207-208.
422/Godinjak 2013

Uloga meunarodne diplomatije u procesu disolucije SFRJ

problemi prenijeli na nivo odnosa izmeu vie suverenih dravica. Dok su se zapadne zemlje
vrsto zalagale za jedinstvo Jugoslavije, obeshrabrivale njen raspad i ratne sukobe, u Vijeu
za nacionalnu sigurnost SAD-a su ocjenjivali da su oni neminovni. Eagleburger je izjavio
da SAD nee okrenuti lea Sloveniji ako ona odlui da se odvoji. SAD je jasno naglaavao
da daje izvjesnu prednost demokratizaciji u odnosu na jedinstvo Jugoslavije. Istovremeno
je ocjenjivao da su ekonomske reforme bile u sjenci katastrofalne politike situacije i meunacionalnih odnosa.18 Ocjena amerikih senatora o situaciji na Kosovu i u Jugoslaviji bila
je u skladu s medijskim izvjetajima i s obavjetajnim procjenama budunosti federacije.
Nalazi CIA-e o situaciji u Hrvatskoj, navedeni u izvjetajima u augustu i septembru 1990, bili
su sastavljeni sa analizama situacije u cijeloj federaciji u Nacionalnu obavjetajnu procjenu
(Nationa Intelligence Estimate, NIE) pod naslovom Preobraaj Jugoslavije. Prema njoj,
Jugoslavija je kao federalna drava trebala prestati funkcionirati u roku od jedne godine
i raspasti se za dvije. Procjenjivalo se da se nije pojavio nijedan svejugoslavenski politiki
pokret koji bi ispunio prazninu poslije propasti titoistike vizije jugoslavenske drave, niti
da e se on pojaviti. Ta procjena je ukljuivala i premijera Markovia, ija su reformska nastojanja
smatrana iluzornima. Sve alternative raspadu, a posebno konfederalni plan Slovenije i Hrvatske,
bile su pred neuspjehom zbog protivljenja Srbije. Prema toj procjeni najvjerovatniji scenarij
meurepublikog sukoba bio bi pokuaj Srbije da uz pomo buntovnih manjinskih srpskih
skupina u drugim republikama ukljui sporni teritorij u Veliku Srbiju s (...) i krvavim preseljavanjem stanovnitva. Neki analitiari su smatrali da je razlog zanemarivanja te procjene
bilo oslanjanje Busha i Bakera na Eagleburgerove odnose s Miloeviem. S druge strane,
ambasador Zimmermann i direktor Odjela za evropske poslove Vijea za nacionalnu sigurnost
Robert Hutchings su objanjavali razloge zbog kojih izvjetaj nije utjecao na politike
odluke svaljujui krivnju na konstataciju da se nita vie ne moe uiniti.19 Jugoslavija je
predstavljala veliki test i dogaaji u proljee 1991. doveli su do nekih promjena u reagiranju
zapadnih vlada, a najznaajnija se dogodila u SAD-u, gdje je pritisak Kongresa primorao
State Department i administraciju da konano preispitaju situaciju i javno potvrde glavni
problem u Jugoslaviji. Nakon posjeta delegacije istaknutih lanova amerikog Kongresa
Jugoslaviji i Kosovu, vani lanovi iz republikanske stranke (senatori Dole, Alfonse DAmato
i Donald Nickles) izrazili su ogorenost zbog srbijanske politike, zahtijevajui da SAD ne
ostaje postrani. Iako su njihovi napori za donoenje kongresnih rezolucija o situaciji u
Jugoslaviji i na Kosovu bili neuspjeni zbog protivljenja Bijele kue i State Departmenta,
u novembru 1990. senatori su ipak uspjeli progurati znaajan amandman poznat kao
Nicklesov amandman na Zakon o namjenskim sredstvima za aktivnosti u inostranstvu
(Foreign Operations Appropriations Act) za fiskalnu 1991. godinu, po kojem je SAD trebao
prekinuti sve oblike ekonomske pomoi Jugoslaviji, ukljuujui podrku MMF-u i Svjetskoj
banci, ako se potvrde sistematske i grube povrede ljudskih prava u narednih est mjeseci.20
Na poetku 1991. u Washingtonu je rasla zabrinutost da bi JNA mogla vojno intervenirati
u Hrvatskoj, posebno nakon 9. januara 1991, kada je Predsjednitvo SFRJ umalo donijelo
18

Ibidem, 219-223.
Glaurdi: Vrijeme Evrope..., 102-103.
20
Ibidem, 145.
19

Godinjak 2013/423

EHI

takvu odluku. Ambasador Zimmermann je 11. januara 1991. u razgovoru s Joviem upozorio
da bi upotreba sile, ili zastraivanje od strane JNA, ubrzali raspad, a ne sauvali jedinstvo
Jugoslavije. On mu je zaprijetio da e oni koji koriste silu biti izolirani i tetiti amerikim
nastojanjima da pomognu jugoslavenskoj ekonomiji. Zimmermann je 17. januara 1991.
Joviu uruio promemoriju SAD-a o Jugoslaviji i Kosovu, prenosei mu zabrinutost amerike
vade i upozoravajui ga da se ona protivi svakoj primjeni sile ili prijetnji silom, koja bi mogla
zaustaviti demokratske promjene. Istovremeno je podvlaio da SAD podrava jedinstvo
Jugoslavije, ali ne i takvo koje bi ugrozilo demokratiju. Amerika strana je smatrala da bi
upotreba sile u rjeavanju spornih pitanja dovela do ozbiljnih sukoba. Zimmermann je
prenio poruku svoje vlade da e, ako u rjeavanju situacije bude upotrijebljena vojna sila,
SAD-u biti veoma teko da odobri ekonomsku pomo. SAD je snano podravao jedinstvo
Jugoslavije, smatrajui da se ono moe ouvati kroz demokratske promjene, potivanje ljudskih
prava i reforme trine privrede. Insistirao je da je ustavno ureenje pitanje o kojem trebaju
odluiti jugoslavenski narodi u skladu s principima KESS-a, putem mirnog, demokratskog
dijaloga.21 Amerika administracija je tada lavirala izmeu hrvatskog i slovenskog nacionalizma
na jednoj i velikosrpskog hegemonizma u sprezi s komunistikom ideologijom armijskog
vrha na drugoj strani. Bush je 28. marta 1991. poslao pismo Markoviu u kojem je iznio stavove
podrke saveznoj vladi, te, kao najvanije, naglasio da SAD ne daje, niti e davati, prednost
bilo kojoj nacionalnoj ili etnikoj grupi u Jugoslaviji. Istovremeno je izrazio nadu da e se
razlike meu narodima rijeiti u okviru jedinstvene, demokratske Jugoslavije. lanovi amerikog
Kongresa, koji su pratili situaciju u Jugoslaviji, pozdravili su demokratske izbore 1990.
u Hrvatskoj i Sloveniji. Senator Dole je zagovarao pomo nekomunistikim republikama,
smatrajui da se SAD mora staviti na stranu demokratije u Jugoslaviji jer su bila ugroena
ne samo ljudska prava ve i ivoti.22
Tri bitna razloga su utjecala da amerika administracija odbije daljnje posredovanje u jugoslavenskoj krizi. U amerikoj vanjskoj politici je, nakon zbivanja u Iraku, dolo do zamora.
Od augusta 1990, kada je Irak okupirao Kuvajt, do proljea 1991. amerika diplomatska
i vojna mainerija bile su angairane oko krize u Zaljevu. Najveu brigu administracije
predstavljala je kriza u Sovjetskom savezu. Gorbaov je pruio podrku meunarodnoj
koaliciji u Zaljevskom ratu, a SAD ga je zauzvrat podravao u nastojanju da sauva Sovjetski
savez. Nakon neuspjelog pua u Moskvi, u augustu 1991, postalo je jasno da Gorbaov gubi
kontrolu i da se Sovjetski savez raspada. Amerikoj administraciji bilo je najvanije da
se taj raspad provede mirno i da sovjetsko nuklearno naoruanje bude pod punom kontrolom.
SAD je jugoslavensku krizu tretirao kao evropski sigurnosni problem, pa ga je prepustio
Evropi. Amerika politika prema raspadu Jugoslavije demonstrirala je nemo njenog sistema
kolektivne sigurnosti nakon hladnog rata. Ne smatrajui vie Jugoslaviju vanim podrujem
za amerike nacionalne interese i pogreno percipirajui uzroke jugoslavenske krize, SAD
je poeo voditi suzdranu politiku.23 Angairao se u meunarodnoj diplomatiji povezanoj

21

Jovi: Posljednji dani SFRJ..., 248-253.

Podobnik: Politika SAD-a spram raspada SFRJ 1989-1991. Meunarodne studije, god. V, br. 2
(2005), 68-70.
23
Ibidem, 72-76.
22

424/Godinjak 2013

Uloga meunarodne diplomatije u procesu disolucije SFRJ

s raspadom Jugoslavije iako je politika prema njoj od samog poetka bila nedosljedna.
Na nju su u velikoj mjeri utjecali rezultati ispitivanja domaeg javnog mnijenja i postupci
Kongresa, pri emu su takoer vanu ulogu imali i etniko porijeklo njegovih lanova i
njihovih birakih tijela, kao i aktivnosti lidera razliitih grupa koje su se u SAD doselile
s prostora bive Jugoslavije. Uprkos upozorenjima CIA-e, SAD nije elio da se u veoj
mjeri ukljui u jugoslavensku krizu. Predsjednik Bush se pribojavao da bi mjere njegove
administracije mogle imati utjecaja na ishod predsjednikih izbora u novembru 1992. godine,
zbog ega se SAD suprotstavljao priznavanju novih drava, plaei se da e jugoslavenska
kriza utjecati i na vrlo sloenu unutranjopolitiku situaciju u Sovjetskom savezu.24 SAD
je bio spreman prepustiti jugoslavensku krizu Evropljanima jer je htio da oni dokau kako
su sposobni sami rjeavati sigurnosne izazove ili ak i bolje da pokau kako za to nisu
sposobni. Prema Bakeru, administracija je tada bila zaokupljena ozbiljnim neslaganjem
s nekim zapadnoevropskim dravama (najvie s Francuskom) u vezi odnosa NATO-a i
odbrambenog krila EZ-a, ZEU-a, koji se temeljio na tvrdnji tih zapadnoevropskih faktora da
je Evropi u posthladnoratovskom svijetu potreban poseban odbrambeni identitet, nezavisan
od SAD-a. Baker i Eagleburger su smatrali da ne treba pasti na evropski blef. Kladili su
se na dva jedina mogua ishoda. Ako Evropljani uspiju, to e omoguiti lake rjeavanje
dnevnog reda na kojem su ve prevladavali Irak i raspad Sovjetskog saveza; ako ne uspiju,
to e ih nauiti da budu ponizniji.25
Pod utjecajem tradicionalnog francuskog prijateljstva sa Srbijom, francuska administracija
se borila za opstanak jedinstvene Jugoslavije, smatrajui da bi se na taj nain izbjeglo irenje
separatistikih nacionalistikih tendencija na druge evropske regije, a takoer bi omelo
planove za stvaranje nove Mitteleurope pod njemakim vodstvom. Francuska politika je
zauzela stav da e prava i interesi srpske manjine u Hrvatskoj biti ugroeni nakon to Hrvatska
proglasi nezavisnost. Velika Britanija nastojala se ne mijeati pretjerano u jugoslavensku
krizu, pogotovo zato to je jednako postupao i SAD. Iako je u prolosti imala intenzivne
kontakte sa Srbijom, u to vrijeme nije izgledalo da ta injenica igra neku vaniju ulogu.
Nekoliko zapadnih diplomata u Beogradu je zatrailo od svojih vlada da podre konfederalni
prijedlog, ali se niko nije obazirao na njihove savjete. Prema jednom bivem visokom dunosniku
u britanskoj ambasadi u Beogradu, izvjetaji ambasadora Petera Halla (Foreign Office)
svodili su se u sve veoj mjeri na to da je federacija propala stvar. On je podsticao London
da ga ovlaste kako bi mogao to energinije zagovarati vrlo labavu konfederaciju, ali nikada
nije dobio takva ohrabrenja iz Londona. Takav stav britanske vlade u oktobru i novembru
1990. bio je razumljiv s obzirom na unutranjopolitike prilike u zemlji zbog ostavke ministra
vanjskih poslova Geoffreyja Howea 1. novembra i predsjednice vlade Margaret Thatcher 22.
novembra, ali ni druge zapadne sile nisu se obazirale na plan za jugoslavensku konfederaciju,
niti su ga odobravale. Jedini traak neslaganja s najviim nivoima kreatora vanjskih politika
u to doba bila je tvrdnja njemakog ministarstva vanjskih poslova koja se temeljila na tek
zavrenom procesu ujedinjenja Njemake 3. oktobra 1990: Ako izbor izmeu stabilnosti

24

Klemeni, Matja: Meunarodna zajednica i SRJ / zaraene strane, 1989-1997. Suoavanje s

jugoslavenskim kontroverzama, 154.
25
Glaurdi: Vrijeme Evrope..., 168.
Godinjak 2013/425

EHI

i jedinstva Jugoslavije s jedne strane i demokratije i ljudskih prava s druge postane neizbjean,
tada prioritet treba dati potonjem.26 Britanski ministar vanjskih poslova Douglas Hurd,
pokuao je opravdati politiku podravanja opstanka Jugoslavije pogreno tvrdei da je
Jugoslavija izmiljena 1919. kako bi se rijeio problem razliitih naroda u istom dijelu Balkana
s dugom historijom meusobne borbe. Prema njegovom miljenju, izraenom u intervjuu
BBC-u 30. juna 1991. godine, jugoslavenski narodi jednostavno nisu bili sposobni ivjeti
zajedno ako republike postanu nezavisne drave.27
Na stavove Holandije prema jugoslavenskoj krizi naroito je utjecala injenica da je
ona u drugoj polovini 1991. predsjedavala EZ-om. Na poetku konflikta premijer Ruud
Lubbers i ministar vanjskih poslova Hans van den Broek vodili su politiku podravanja
jedinstvene Jugoslavije i nepriznavanja Slovenije i Hrvatske. U drugoj polovini 1991. Broek
je bio najvei protivnik njemake inicijative za njihovo priznavanje. Izjave austrijske vlade
u vezi s Jugoslavijom morale su biti u skladu sa izjavama EZ-a jer nije eljela da bilo ta
ugrozi njenu molbu za ulazak u EZ. Na njenu poziciju u vezi s jugoslavenskom krizom
utjecala je i injenica da su Slovenci i Hrvati ivjeli u toj zemlji kao manjina, kao i da je
u Austriji radilo mnogo gastarbajtera iz Jugoslavije. Meunarodne organizacije i njihova
radna tijela, kao to su bili KESS, EZ, Evropski parlament, NATO i UN, takoer su pokuavali
da se izbore s jugoslavenskom krizom. Pozicije pojedinih zemalja lanica su se razlikovale.
esto su odravale zvaninu politiku njihove dravne administracije ili politikih stranaka.
Ponekad su pojedini predstavnici iznosili i vlastito miljenje. Meutim, sve do poetka oruanih
sukoba u Jugoslaviji konsenzus meunarodnih organizacija je glasio da bi Jugoslavija trebala
sauvati teritorijalni integritet i postati demokratska zemlja.28
U novembru 1990. CIA je opominjala da je jugoslavenski eksperiment propao i da se
najkasnije za osamnaest mjeseci mogu oekivati sukobi.29 Bushova administracija je nastojala
po svaku cijenu sprijeiti raspad SFRJ. Uskoro je dolo do konflikta. Jedna grupa u Kongresu,
okupljena oko Dolea, opominjala je jugoslavensku vladu smatrajui je krivcem za povrede
ljudskih prava i rastui nacionalizam pod Miloevievim vodstvom, zahtijevajui politiku
SAD-a koja e se temeljiti na vrijednostima demokratije i potivanju ljudskih prava. Na
poetku 1991. Baker je naglaavao kriterije koji su bitni za buduu saradnju sa SAD-om,
a to su potivanje ljudskih prava, dravnosti, uvoenje viepartijskog sistema i provoenje
slobodnih izbora. Prema miljenju poslanika okupljenih oko Dolea, kao i organizacije za
ljudska prava Helsinki Watcha, trebale su biti uvedene privredne sankcije i ukinuta finansijska
podrka da bi se pojaao pritisak na centralnu vladu i srpsko vodstvo. Budui da je Bushova
vlada u to vrijeme davala prednost reformama koje je provodio Markovi, izbjegavala
je zauzeti tvri stav prema Beogradu.30 Do jula 1991. njemaki ministar vanjskih poslova

26

Ibidem, 116.
Ibidem, 181.
28
Klemeni: Meunarodna zajednica i SRJ / zaraene strane, 157-158.
29
Kirste, Klaus: Der Jugoslawienkonflik. DFG-Projekt, Zivilmchte, Universitt Trier, 1998, 8.
30
Zeitler, Klaus Peter: Deutschland Rolle bei der Volkerrechtlichen Anerkennung der Republik
Kroatien unter besonderer Berchsichtigung des deutschen Auenministers Genscher. Marburg:
Tectum Verlag, 2000, 47.
27

426/Godinjak 2013

Uloga meunarodne diplomatije u procesu disolucije SFRJ

Hans Dietrich Genscher nije bio previe zaokupljen krizom u Jugoslaviji. Poetkom marta
1991. obratio se ministrima EZ-a govorei o nedostatku demokratije u Srbiji i potrebi da
se osudi upotreba sile. Kada se 20. marta 1991. sastao s Kuanom i slovenskim ministrom
odbrane Dimitrijem Rupelom, izrazio je brigu Zapada za jugoslavensko jedinstvo. Slovence
je savjetovao da ne ure s priznanjem i ne pribjegavaju jednostranim koracima, ve da
tragaju za nainima kako bi se ouvalo jedinstvo jugoslavenske federacije.31 U mjesecima
koji su prethodili rasplamsavanju krize Njemaka se priklonila izjanjavanju EZ-a u korist
jedinstva jugoslavenske drave, ostajui vjerna tom pristupu. Uprkos Markovievoj bespomonosti u provoenju reformi, njemaki savezni kancelar Helmut Kohl i francuski
predsjednik Francois Mitterrand su 28. maja 1991. podrali nastojanja savezne vlade za
ouvanje jedinstvene Jugoslavije. Njemaki ministar finansija Theo Waigel je smatrao
federalizam EZ-a kao primjer budunosti Jugoslavije. U prvoj polovini maja 1991. bivi
njemaki savezni kancelar Willi Brandt predlagao je stvaranje evropskih snaga za intervenciju
koje su trebale ouvati mir u SFRJ.32
NATO je stalno razmatrao situaciju u SFRJ. Rezime gledanja na aktuelno stanje vidio
se iz dokumenta pripremljenog za sastanak Vijea NATO-a 27. marta 1991. Opa situacija
izazivala je veliku uznemirenost. U vezi s tim oekivalo se da Zapad nee intervenirati
trupama da bi izmijenio stanje do kojeg bi dolo nasilno, ali je imao na raspolaganju veliki
broj drugih instrumenata djelovanja koji bi bili aktivirani u sluaju izbijanja rata ili vojne
intervencije u politike svrhe.33
Njemaka je zastupala stav da jugoslavenski narodi moraju sami odluiti o budunosti
svoje drave, ali se moralo voditi rauna da tok razrjeavanja svih spornih pitanja ne smije
ugroziti stabilnost Evrope i mora se odvijati na miroljubiv i demokratski nain. Ona je bila
protiv nasilnog ouvanja dravnog jedinstva, ali isto tako i protiv nasilnih jednostranih
akata izdvajanja. Bon je raspolagao informacijama da se JNA izmakla kontroli politikih
institucija i da namjerava silom rijeiti krizu, ne ostavljajui prostor za dijalog i sporazum.
Evropa se podijelila. Njemaka je htjela priznati odvajanje Slovenije i Hrvatske, dok su
se Francuska i veina lanica EZ-a tome suprotstavljale. U SAD-u je zauzet stav da odvajanja
mogu izazvati poboljanje, ali i pogoranje situacije, kako zbog mogueg revolta srpske
strane tako i razlika unutar EZ-a. SAD se dvoumio oko pitanja da li treba podrati Kohla ili
Mitterranda, na ijoj strani je bila veina lanica EZ-a. Amerika pozicija kako se Jugoslaveni
dogovore bila je izloena velikoj kritici unutar EZ-a. Njemaku podrku Sloveniji Francuzi
su ocjenjivali kao veliku igru na raun integriteta Jugoslavije. U SSSR-u su se zalagali da
se sauva Jugoslavija jer bi njen raspad mogao biti zarazan primjer.34
Predsjedavajui evropske Trojke, ministar vanjskih poslova Luksemburga Jacques Poos
izjavio je 4. aprila 1991. da EZ nee podrati raspad Jugoslavije, niti e prihvatiti posebne
pregovore s njenim pojedinim dijelovima ako do toga doe.35 Na samitu EZ-a etiri dana
31

Libal, Michael: Njemaka politika i jugoslavenska kriza 1991-1992, Zagreb, 2004, 17.
Kirste: Der Jugoslawien Konflikt, 8-9.
33
Jovi: Posljednji dani SFRJ..., 317.
34
Ibidem, 361-363.
35
Ibidem, 314-317.
32

Godinjak 2013/427

EHI

kasnije jasno je stavljeno do znanja da Jugoslavija ne moe raunati na bru integraciju

s Evropom, posebno na status pridruenog lana EZ-a, ako ne sauva svoje jedinstvo i
teritorijalni integritet. Ukazano je na injenicu da se granice ne mogu mijenjati jer su one
u Evropi bile vrlo osjetljivo pitanje. Uporedo s predsjednicima drava i premijerima o
jugoslavenskoj krizi raspravljali su i ministri vanjskih poslova koji su usvojili zakljuke
do kojih je dola evropska Trojka nakon posjete Beogradu. Oni su potvrdili opredjeljenje
da i dalje sarauju s Jugoslavijom kao jedinstvenom i demokratskom zemljom, naglaavajui
da e samo tako ona moi biti partner EZ-a, te da se nee ii ususret snagama koje ele
razbijanje drave. Budunost Jugoslavije je viena u evropskoj opciji koja je naglaavala
nastavak politikih i ekonomskih reformi i demokratsko prevazilaenje ustavne krize, bez
pribjegavanja sili. Poos je izrazio nadu da su jugoslavenski rukovodioci i javnost shvatili
poruku koju im je uputio EZ.36
Nakon susreta s predsjednikom EZ-a Delorsom i predsjednikom Evropskog vijea premijerom
Luksemburga J. Santerom, Bush je potvrdio da je postignut dogovor da se nastavi pruati
podrka narodima Jugoslavije u njihovom nastojanju da prevladaju meusobne razlike
na miran nain i putem demokratskog dijaloga. Na konferenciji za tampu u Washingtonu
11. aprila 1991. Delors je saopio da je stav EZ-a da se treba sauvati jedinstvo Jugoslavije,
a njena stvar je bila kakav e biti njegov oblik. Takoer je potvrdio da je veliki broj saveznih
i republikih funkcionera u Jugoslaviji iskazao spremnost za to tjenje odnose sa EZ-om,
ocjenjujui to vrlo povoljnim za budui ekonomski razvoj, uspjeh reformi u zemlji, ali
i ukupnu evropsku situaciju i EZ. Santer je ponovio principe s kojima je Evropa ve due
vrijeme dosljedno pristupala jugoslavenskoj krizi, naglaavajui da je glavni cilj da se
sauva jedinstvo i teritorijalni integritet Jugoslavije. Evropa i SAD su nastojali uvjeriti
Jugoslaviju i njene dijelove da su EZ i svijet spremni da se udrue s njom jedino ako se
ona meusobno udrui na demokratskim osnovama i mirnim putem.37
U Beogradu su 29. maja 1991. odrani razgovori Delorsa i Santera s lanovima Predsjednitva SFRJ, Mesiem, Tupurkovskim i Joviem. Odbili su posredniku ulogu u jugoslavenskoj
krizi obrazlaui to injenicom da se ne ele mijeati u unutranje nadlenosti SFRJ. Naglasili
su da se pitanje jednostranog odvajanja od SFRJ ne postavlja i potcrtali da Dvanaestorica
nee dijelovima podijeljene SFRJ pruiti finansijsku pomo.38 Vijee Evrope je 8. juna
1991. pozdravilo pregovore koje su prethodno vodili predsjednici jugoslavenskih republika,
oznaavajui ih kao korak za vraanje na ustavne odredbe.39
Do preokreta u stavu amerike administracije dolo je u proljee 1991. kada je ona
shvatila da je ouvanje jedinstvene Jugoslavije pod vodstvom premijera Markovia postalo
nemogue. Eagleburger je izrazio sumnju da vlada ima kontrolu nad JNA, pa su nakon
toga za strategiju ouvanja, zalaui se za njeno preoblikovanje u labavu konfederaciju

36

Samit EZ o Jugoslaviji. Granice se ne mogu mijenjati. Osloboenje, broj 15376, 10. april
1991, 1.
37
Mii, Ivica: Vaington. Za jedinstvenu Jugoslaviju, Osloboenje, 13. april 1991, 3.
38
Archiv der Gegenwart, Sankt Augustin, 1. juli 1991, 35.795; Up: Jovi, Posljednji dani SFRJ...,
328-337.
39
EA; EPZ - Erklrung zu Jugoslawien, Bruxelles, 8. 6. 1991, Nr 21/1991, D. 528.
428/Godinjak 2013

Uloga meunarodne diplomatije u procesu disolucije SFRJ

suverenih drava. U kongresnim zapisima tokom prve polovine 1991. bila je primjetna jasna
i odluna sklonost lanova Kongresa da prikau Miloevia kao tvrdokornog komunistu,
dok su Srbi prikazivani kao zagovornici umirue ideologije. Nasuprot tome, Tuman i Hrvati
su prikazivani kao nacionalisti kojima je odluka o samostalnosti njihove republike postala
jednaka s opredjeljenju za linu slobodu. Naklonost koju su lanovi Kongresa osjeali prema
Hrvatskoj nije dovela ni do kakve odlune akcije administracije, koja se zadovoljila time
to je prepustila EZ-u vodstvo u oblikovanju onoga to se smatralo zajednikim odgovorom
Zapada na situaciju u Jugoslaviji. Poetkom juna 1991. kongresmen Lipinski iz Ilinoisa
je upozoravao svoje kolege da opasnost od izbijanja rata u Jugoslaviji neprestano raste,
smatrajui da je odluka administracije da ukine zabranu na pomo Jugoslaviji dola u
pogrenom trenutku. Dole je i tada pokazivao naklonost ne samo za kosovske Albance
nego i za Hrvate. Zimmermann je bio vie naklonjen srpskoj manjini u Hrvatskoj. U svojim
sjeanjima zabiljeio je da je snaan hrvatski lobi u SAD-u naao omiljenog saradnika
u Doleu, koji se zalagao za hrvatsku nezavisnost, ne vodei puno brige za sudbinu srpske
manjine u Hrvatskoj, kao ni za injenicu da e nezavisnost Hrvatske gotovo sigurno dovesti
do rata. U meuvremenu je Senat prihvatio rezoluciju koja je pozivala Vladu Republike
Srbije da prestane blokirati izbor novog predsjednika Predsjednitva Jugoslavije i saveznu
vladu da prekine koristiti JNA za rjeavanje postojee jugoslavenske krize. Dravni sekretar
Baker, koji je ve bio izrazio svoju naklonost jedinstvenoj Jugoslaviji, izjavio je da je SAD
veoma uznemiren onim to se dogaalo u Jugoslaviji, zahtijevajui ponovo pregovore i
dijalog.40 S tom idejom je 21. juna 1991. Hrvatskoj i Sloveniji jasno stavio do znanja da
u sluaju jednostranog proglaenja nezavisnosti nee biti meunarodno priznate i moi
raunati na privrednu pomo. Od JNA su njegova nastojanja shvaena kao ohrabrenje.
Meutim, Bakerovo posredovanje izmeu savezne vlade i republika uskoro je propalo
jer su Hrvatska i Slovenija 25. juna 1991. proglasile nezavisnost, nakon ega je JNA vojno
intervenirala u Sloveniji, a uskoro i Hrvatskoj.41
Za promjenu raspoloenja njemakih parlamentaraca prema zbivanjima u SFRJ kljunu
ulogu imali su stavovi jednog od vodeih vanjskopolitikih strunjaka iz Socijaldemokratske
stranke, potpredsjednika parlamentarne grupe, Norberta Gansela, koji je boravio u Jugoslaviji
i o tome nainio izvjetaj u kojem je dijagnosticirao vrlo ozbiljnu politiku krizu koja je
dovela zemlju na rub rata. Od EZ-a je traio da odustane od stereotipnog zalaganja za jedinstvo
SFRJ i da prizna jugoslavenskim narodima pravo na samoopredjeljenje. Tradicionalni odnosi
Njemake, Hrvatske i Slovenije imali su znaajnu ulogu na stav njemake vlade. Izvjetaji
u njemakim medijima trebali su napraviti unutranjopolitiki pritisak kako bi se promijenio
stav u pogledu njihovog priznanja. U medijima naglasak je bio na agresiji srpskog vodstva
iz Beograda i pobunjene hrvatske Krajine, kao i na statusu rtve republika koje su se odvajale
od SFRJ.42
Na ministarskoj konferenciji KESS-a odranoj u Berlinu 19. i 20. juna 1991. ponovo
je data podrka jedinstvu i teritorijalnom integritetu SFRJ. Meutim, Bundestag je donio
40

Ramet: Priznati ili ne priznati, 151-152.

Kirste: Der Jugoslawien Konflikt, 9-10.
42
Libal: Njemaka politika..., 18.
41

Godinjak 2013/429

EHI

rezoluciju u kojoj se prvi put prihvaala ideja da narodi u SFRJ sami trebaju odluiti o
svojoj sudbini, uz pravo na otcjepljenje. Istovremeno su predstavnici EZ-a, Poos, Broek
i Gianni de Michelis traili da se priznavanje Slovenije i Hrvatske odgodi tri mjeseca.43
Uprkos svim apelima, Slovenija i Hrvatska su 25. juna 1991. proglasile nezavisnost.44 Istog
dana pripadnici slovenske Teritorijalne odbrane (TO) pokuali su zaposjesti granine prijelaze
prema Austriji. Ispaljeni su prvi kurumi, a bilo je i poginulih. Toga dana poeo je rat u
Jugoslaviji. Zahvaljujui dobro opremljenoj i naoruanoj vojsci, Srbija i Crna Gora su zapoele
prvu u nizu agresija protiv ostalih naroda Jugoslavije s ciljem ujedinjenja svih Srba u jednu
dravu. Beograd se mogao pomiriti s gubitkom Slovenije, ali nikako da izvan srbijanskih
granica ostanu srpske manjine, pogotovo u granicama Hrvatske i Bosne i Hercegovine.45
Tek nakon angairanja JNA protiv Slovenije i Hrvatske, Evropska zajednica se aktivnije
ukljuila u jugoslavensku krizu. Ovo su sati Evrope, ovo nisu sati Amerike, tvrdio je luksemburki ministar vanjskih poslova Poos.46 Austrija je pokrenula krizni mehanizam KESS-a,
to je obavezivalo Jugoslaviju da obrazloi svoje vojno angairanje. Na sastanku Vijea
Evrope 28. juna 1991. razlike u miljenju su se jasno ispoljile. Kohl je isticao pravo na
samostalnost jugoslavenskih republika, dok su Francuska, Velika Britanija i panija ukazivale
na znaaj teritorijalnog integriteta SFRJ.47 Velika Britanija i Francuska su imale sline
poglede na jugoslavensku krizu. Francuska politika se svodila na historijske odnose ili,
kako je rekao Mitterrand, sve povijesne datosti ovog stoljea nalaze se tu ujedinjene na
jednom opasnom terenu. Dvanaestorica nemaju snagu za bitku, ili intervenciju. SSSR, koji ima
svojih nacionalnih problema, nee intervenirati. Mi ne smijemo zanemariti naa tradicionalna prijateljstva. Za nas, kao i za Rusiju, to je Srbija. Slovenija i Hrvatska su vie
okrenute Njemakoj. Dakle, ne moemo utjecati, navijajmo za prijatelje.48 Dok je veina
lanica EZ-a podravala uvoenje zajednikog evropskog sigurnosnog sistema, Velika
Britanija je predstavljala veliku prepreku. Francuski prijedlog da se u Jugoslaviju poalju
snage za razdvajanje, prvi put stavljen na raspravu krajem juna 1991, dobivao je, kako
se sukob irio, sve snaniju podrku veine evropskih drava. Ali Velika Britanija se tome

43

EA; Erklarung des Auerministers des KSZE zu Jugoslawien, abgegeben am 19. juni 1991 in
Berlin, 14/1991, D. 355-D. 357.
44
EA; Unabhngigkeitserklrung der Republik Slowenien vom 25. juni 1991, 21/1991, D. 528D. 531, i Erklrung ber die Schaffung der souvernen und unabhngigen Republik Kroatien vom
25. Juni 1991, 21/1991, D. 531- D. 534.
45
Reuter, Jens: Die Entstehung der jugoslawische Krise und ihre Internationalisierung. Sdosteuropa,
Vol. 40, Nr 7/8, 1993, 343-344. Slovensko proglaenje nezavisnosti odgovaralo je srpskim nacionalistima jer je time praktino prestala egzistirati Jugoslavija, to je im je dalo mogunost da
mogu vojniki krenuti u realizaciju ciljeva na prostorima Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Slovenija se nije nalazila u domenu njihovih interesa. Odlaskom Slovenije, Jugoslavija se raspala,
a s njom i posljednja konica srpskim velikodravnim ambicijama. Nestankom Jugoslavije, ni
JNA nije preostalo nita nego se potpuno prikloniti Miloeviu kako bi se sauvala od propasti.
46
Witte: Die Rolle der Vereinigten Staaten, 6.
47
Ibidem, 57.
48
Stareina, Vinja: Vjebe u laboratoriju Balkan. Zagreb: Naklada Ljevak, 2004, 50-51.
430/Godinjak 2013

Uloga meunarodne diplomatije u procesu disolucije SFRJ

prijedlogu sistematski suprotstavljala, dok ga, tri mjeseca kasnije, nije podralo i jugoslavensko
predsjednitvo, koje je tada bilo pod potpunom Miloevievom kontrolom. U tom trenutku
JNA i srpske paravojne jedinice su ve bile okupirale gotovo treinu Hrvatske. Britanska
podrka Beogradu postala je glavno obiljeje njene politike u regiji i znatno je utjecala
na oblikovanje politike meunarodne zajednice prema Balkanu.49 Velika Britanija je nastojala
sauvati status velike svjetske sile, zbog ega je nastojala sprijeiti svaku inicijativu oko
zajednike evropske vanjske politike. Britanci nisu podravali francusku inicijativu, koja
je teila zapadnoevropskim integracijama u oblasti sigurnosti, plaei se da e ujedinjena
Njemaka preuzeti kljunu ulogu. Na kraju je dogovoreno samo upuivanje evropske Trojke,
pod vodstvom Poosa u Beograd i Zagreb. Ona je dogovorila primirje, ije su tri glavne
take bile: povratak JNA u kasarne, suspendiranje proglaenja nezavisnosti Hrvatske i
Slovenije za naredna tri mjeseca i potivanje zakonskih odredbi o Mesievom izboru za
predsjednika Predsjednitva SFRJ. Meutim, sukobi su nastavljeni, pa se uskoro Vijee
Evrope oglasilo izjavom u kojoj je pozivalo sve strane da se pridravaju do tada postignutih
dogovora.50 Istovremeno su intenzivirani posredniki pokuaji KESS-a, koji se zajedno
sa zemljama EZ-a ukljuio u rjeenje konflikta, i 3. jula 1991. u Pragu, u okviru kriznog
mehanizma, usvojena je izjava o slanju misije dobre volje u kojoj su obeali Beogradu
pomo i podrku da bi se sukobljene strane pokrenule na nove pregovore.51 U svom stavu
od 5. jula 1991. Vijee Evrope je pozdravljalo odluku KESS-a o slanju promatrake misije
i o uvoenju embarga na uvoz oruja u cijelu SFRJ. Van snage je stavljen 3. finansijski
protokol. Francuski ministar Dima predloio je plan kojim se SFRJ priznavalo pravo da
sama odluuje o svojoj sudbini.52 Nakon neuspjenih razgovora u Beogradu, Genscher
je zahtijevao priznanje jugoslavenskih republika ukoliko se borbena djelovanja JNA ne
obustave. On je 6. jula 1991. izjavio da narodi Jugoslavije trebaju sami odluiti o svojoj
budunosti i da je samo njihova stvar kako e se dogovoriti. U prilogu za asopis Welt
am Sonntag podsjetio je da su se tako opredijelili ministri vanjskih poslova trideset pet
zemalja KESS-a na sastanku u Berlinu 19. juna 1991. Predvidio je nastanak konfederativne
Evrope u kojoj vie nee biti mjesta nacionalizmu i dominaciji. Tvrdio je da tamo gdje
se ne potuju ljudska i manjinska prava, pravo na samoopredjeljenje i demokratija postoji
opasnost novog nacionalizma i balkanizacije Evrope.53
Na poetku ratnih sukoba u Jugoslaviji Kongres i State Department su reagirali vrlo
neodluno. Kongres je usvojio rezolucije u kojima je poticao, pozdravljao i ohrabrivao,
ali nije od predsjednika zahtijevao odlunu akciju, niti je ikome prijetio. Jedan vii ameriki
dunosnik u svojoj izjavi je saeo tadanje razmiljanje u Washingtonu tokom prvih mjeseci

49

Hodge: Velika Britanija i Balkan od 1991. do danas, Zagreb: DETECTA, 31.

EA; EPZ- Erklrung zur Lage in Jugoslawien, Bruxelles, 2. juli 1991, 21/1991, D. 536.
51
EA; Komunique des Ausschlusses Hoher Beamten in Rahmen des Krisenmechanismus der
Konferenz ber Sicherheit und Zusammenarbeit in Europa (KSZE) ber die Angebot einer Mission
der Guten Dienste nach Jugoslawien, podneseno 3. jula 1991. u Pragu, Nr 21/1991., D.534-D.536.
52
EA; EPZ - Erklrung zur Lage in Jugoslawien, Den Haag, 5. juli 1991, 21/1991, D.536-D.537.
53
Gener nakon Haga, Jugosloveni sami odluuju o svojoj sudbini, Osloboenje, broj 15462, 7. juli
1991, 3.
50

Godinjak 2013/431

EHI

rata: U vezi s Jugoslavijom, shvatili smo da su njeni narodi voljni krenuti u meusobni obraun,
a mi ih u tome ne moemo zaustaviti. U Kongresu je sve vie rasla spoznaja o odgovornosti
Beograda za sukobe, kao i o Miloevievim planovima, pa je ve 11. septembra 1991. demokratski
senator Claiborne Pell iz Rhode Islanda upozorio da e Bosna i Hercegovina biti naredni
cilj srpske agresije. Dvije sedmice kasnije JNA je razorila hercegovako selo Ravno u
kojem su ivjeli Hrvati. Istoga dana Pell, Dole i nekoliko drugih senatora su predloili
rezoluciju u kojoj su osudili srpsku agresiju na Hrvatsku i pohvalili EZ zbog njezinih napora
da okona sukob. Traili su od predsjednika da na sastanku KESS-a, koji se odravao u
Moskvi, postavi pitanje agresije na Hrvatsku koju podstie srbijanska vlast.54
Na poziv jugoslavenske vlade Trojka se 7. jula 1991. sastala na Brijunima. Evropska
zajednica je i dalje vrsto stajala na stanovitu da se Jugoslavija kao dravna zajednica
treba ouvati i da se pregovori trebaju nastaviti. Postignuti sporazum je predviao slanje
promatrake misije, kao i odgaanje odluke o nezavisnosti Slovenije i Hrvatske.55 Nekoliko
dana nakon potpisivanja Brijunskog sporazuma Borisav Jovi se nagodio s Drnovekom
da e potpuno povui jedinice JNA iz Slovenije i da ih nee ostaviti u kasarnama, kako
je bilo predvieno Brijunskim sporazumom. Uprkos jakim protestima Mesia i Markovia,
nova koalicija je u saveznom predstavnitvu 18. jula 1991. glasala za naputanje Slovenije,
upravo po Miloevievoj elji. Namjera Jovia i srbijanskog bloka bila je jasna. Jedinice JNA
su se trebale premjestiti u Bosnu i Hercegovinu i Srbiju, odakle su se mogle iskoristiti u
buduim bitkama koje su Miloevi i njegov reim eljeli. Kako se tvrdilo u CIA-inu izvjetaju
od 19. jula 1991, ta odluka je znaila de facto priznanje slovenske nezavisnosti. Dok su
irom Hrvatske tih ljetnih mjeseci planuli sukobi, a JNA nagomilala velike oklopne snage,
te ih otvoreno koristila pomaui krajikim Srbima, bilo je jasno da pravi rat tek poinje.
Vrhovna komanda armije je tada prihvatila Miloeviev program, a Hrvatska je ostala sama.
Tumanova odluka da vojno ne pomogne Slovencima bila je kontroverzna i nije prola
bez otpora u njegovu kabinetu. Iako je vjerovao da akcija JNA u Sloveniji ne moe uspjeti
jer nije imala podrku Srbije, pretpostavljao je da vrhovna armijska komanda planira zbaciti
hrvatske vlasti ako se otvoreno angairaju na strani Slovenaca. Sudei po dogaajima na
terenu i kasnijem Kadijevievom prikazu, Tumanove procjene su bile ispravne.56
Od sredine jula 1991. JNA je u svakom pogledu postala najmonije sredstvo u Miloevievom arsenalu. Niz tadanjih presretnutih njegovih razgovora sa saradnicima u Bosni
i Hercegovini i Hrvatskoj, koji su koriteni kao dokazni materijal na suenju u Den Haagu,
jasno ukazuje na takav razvoj dogaaja. U snimci jednoga razgovora od 8. jula 1991. koji
je privukao veliku panju dva mjeseca kasnije kada ga je Markovi objavio, a koji je po
svemu sudei dobio od bosanskohercegovakog SDB-a, Miloevi je Karadiu dao upute:
Od stratekog znaaja je za budui RAM (...) da banjoluka grupacija bude sposobna
i mobilna (...) zato mora, pod jedan, obezbediti da ona bude sposobna i mobilna
da nema nikakvih problema. I dva, za jedan sat se javi (komandantu banjolukog
54

Ramet: Priznati ili ne priznati, 155.

EA; Gemeinsame Erklrung der Ministertroika der Europischen Gemeinschaft und der jugoslawischen Konfliktparteien ber einem Friedensplan fr Jugoslawien vereinbart in Brioni
(Jugoslawien), 7. jula 1991, Nr 21/1991/1991, D.537-D.539.
56
Glaurdi: 176-177.
55

432/Godinjak 2013

Uloga meunarodne diplomatije u procesu disolucije SFRJ

korpusa generalu) Uzelcu sa pozivom na dogovor (...) na najviem mestu (...) Sve
koliko ti da ljudi dodatnih (...) sve e ih naoruati, sve e ih obezbediti, helikoptere
emo doterati i sve to.57
Na sastanku u Londonu sredinom jula 1991. zemlje lanice G-7 su se saglasile da ne
mogu uiniti nita da bi sprijeile sukob u Hrvatskoj, te su se sakrile iza izjave da narodi
Jugoslavije moraju sami odluiti o svojoj budunosti. Dio rezoniranja u prilog takvom stavu
temeljio se kako se Russell Johnston sjeao svojih interakcija s Johnom Majorom na
uvjerenju da e se zaraene strane jednostavno meusobno iscrpiti. Dio takvog stava, u
sluaju Francuske i Velike Britanije, temeljio se i na vie-manje otvorenim simpatijama
prema Srbiji i njenim ciljevima.58 Nakon Trojke dolo je do sastanka ministara vanjskih
poslova EZ-a 6. augusta 1991. u Den Haagu, koji je zavren jo jednom javnom izjavom.
Potujui naelo nepristranosti, nije bilo mogue postii opu saglasnost da se Srbija nazove
agresorom, pa je u izjavi samo osuena jedna neimenovana republika, a nije postignut
ni dogovor o sankcijama. Od komisije je zatraeno da Dvanaestoricu obavijesti o moguim
privrednim i finansijskim mjerama prema republikama koje sarauju ili ne sarauju. Ministri
su izrazili spremnost da zakau pregovore o budunosti Jugoslavije izlaui naela na kojima
su se oni trebali temeljiti da se nee prihvatiti nikakve promjene vanjskih ili unutranjih
granica silom, a svako rjeenje je trebalo garantirati prava manjina u svakoj republici. Da
bi se Srbija pokrenula na saradnju, Vijee Evrope je opunomoilo komisiju koja je trebala
podrati pozitivne i negativne mjere da bi se strane, prema njihovoj spremnosti na saradnju,
nagradile ili kaznile. Istovremeno je Vijee Evrope pozdravilo spremnost Zapadnoevropske
unije (ZEU), vojnog tijela EZ-a, da doprinese odravanju postignutog primirja.59
Na vanrednom savjetovanju ministara vanjskih poslova EZ-a 27. augusta 1991. jasno
je ukazano na injenicu da je Srbija glavni krivac: Evropska zajednica i njene lanice su
preneraene primjenom nasilja u Hrvatskoj. Ministri su podsjeali odgovorne za nasilje
da su odluni da nikada nee priznati promjene granica koje ne budu uspostavljene mirnim
sredstvima i kroz dogovor. Jo vie uznemirujue je bilo poricanje da dijelovi JNA aktivno
podravaju srpsku stranu. Na prijedlog Francuske primirje je trebalo biti osnova za odravanje
mirovne konferencije. U sluaju da se do 1. septembra 1991. ono ne postigne, Evropska
zajednica je najavila da e poduzeti dodatne mjere, ukljuujui i meunarodne korake.
Na sastanku su se ponovo ispoljili razliiti stavovi njenih lanica. Dok su se Holandija
i Velika Britanija zalagale da se konferencija odgodi zbog trajanja intenzivnih borbi, Italija,
Njemaka i Francuska odluno su istupile zalaui se za hitni nastavak pregovora.60 Dok
su u pogledu priznanja Hrvatske i Slovenije Njemaka i Francuska vodile rasprave, Velika
Britanija je drala pod kontrolom cijeli proces. Kada je krajem augusta 1991. JNA ula
u otvorenu agresiju protiv Hrvatske, Evropska zajednica je sazvala mirovnu konferenciju.
Konano je njena odlunost pokazala svoje djelovanje, pa je 1. septembra 1991. u Beogradu

57

Ibidem, 178-179.
Ibidem, 180.
59
EA; EPZ - Erklrung zu Jugoslawien, Den Haag, 6. august 1991, Nr 21/1991, D. 540 - D. 541.
60
EA; EPZ - Erklrung zu Jugoslawien, Auerordentliche EPZ Ministertagung, Bruxelles, 27.
augusta 1991, Nr 21/1991, D.543 - D. 544.
58

Godinjak 2013/433

EHI

potpisano primirje, to je omoguilo odravanje mirovne konferencije.61 Jugoslavenska

kriza je Velikoj Britaniji pruila priliku da unutar EZ-a djelimino ponovo preuzme inicijativu
kada je u pitanju bilo nametanje njenih stavova, ondje gdje je bila najjaa, u diplomaciji.
Lakoa kojom je uspijevala dovoditi ostale lanice EZ-a do konsenzusa djelimino se mogla
pripisati i strukturama uspostavljenim unutar EZ-a koje su zahtijevale konsenzus o vanjskoj
i odbrambenoj politici. To je dijelom bilo prouzrokovano i nastojanjem holandskog predsjednitva da se ouva jedinstvo unutar EZ-a u periodu pred Maastricht, ali i nespremnost
evropskih zemalja da preuzmu odgovornost za vojno djelovanje. Istovremeno, ni SAD
nije bio spreman da se aktivno ukljui u jugoslavensku krizu.62 U septembru 1991. Britanija
se odluno suprotstavila francuskoj ideji o slanju interpozicijskih snaga Zapadnoeuropske
unije u Hrvatsku. Na hitnom sastanku ministara vanjskih poslova EZ-a u Den Haagu Hurd
je upozoravao kolege da bi slanje takvih snaga odvelo Evropu u movaru bez izlaza.
Istovremeno, britanski slubenici su saopili medijima kako ondje nema mira koji bi trebalo
uvati. To bi znailo slati snage da razdvoje zaraene strane, na to javno mnijenje nije
bilo spremno smatrajui tu situaciju dramatinom. Umjesto toga, Hurd je predlagao da se
uvede naftni embargo protiv itave Jugoslavije, da bi se zemlja dozvala pameti. Zavrna
deklaracija sastanka na vrhu, koja je utvrdila zajedniki stav da nee biti vojne intervencije,
predstavljala je trijumf britanske diplomatije.63 Meutim, nije bilo dovoljno samo relativizirati
i minimalizirati stvarna zbivanja, nego je trebalo takoer zamagliti razliku izmeu agresora
i rtve. Stavovi o moralnoj jednakosti bili su prisutni od samog poetka rata. Hurd je poetkom
jula 1991. rekao: Ako su oni na kraju svega odluili da ba hoe graanski rat, bit e to prijekor
Evropi, ali mi ga ne moemo sprijeiti. Kao to je rekao Douglas Hogg u Donjem domu u oktobru
1991. godine, u vrijeme najee opsade Vukovara i Dubrovnika: naalost, dolo je
do ponovljenih prekraja primirja na objema stranama. Nedugo potom, lord Brabazon
od Tare, ministar saobraaja, izjavio je kako je propalo 12 uzastopnih sporazuma o primirju
zbog manjka volje na objema stranama da ih potuju. Ta navodna simetrija nije uzimala
u raun asimetriju oruja. Hrvati su primirja krili linim orujem, dok su se Srbi sluili
punom snagom svojih topova.64
Predstavnici EZ-a su na Brookeov prijedlog 3. septembra 1991. u Haagu usvojili Deklaraciju
o nepovredivosti granica i izabrali predsjedavajueg mirovne konferencije.65 Ona je sazvana
za 7. septembar 1991. Predstavljala je prvo djelovanje kriznog mehanizma EZ-a, a vodio ju
je Peter Carrington, koji je ranije bio generalni sekretar NATO-a i ministar odbrane Velike
Britanije u vladi Margaret Thatcher. Uesnici konferencije bili su predstavnici dravnog
predsjednitva, savezna vlada, kao i predsjednici jugoslavenskih republika. Za kompetentnost
razmatranja spornih pitanja imenovana je sudaka komisija pod vodstvom predsjednika
Ustavnog suda Francuske Roberta Badintera i pet lanova iz evropskih zemalja. Prvi cilj
61

EA; Abkomen ber einen Waffenstilstand in Kroatien unterzeichnet am 1. September in

Belgrad, Nr 21/1991, D. 544-D.545.
62
Hodge, Velika Britanija i Balkan... 59.
63
Simms, Najsramniji trenutak..., 4-5.
64
Ibidem, 20.
65
EA; EPZ - Erklrung zu Jugoslawien, Auerordentliche Ministertagung Den Haag, 3.
septembra 1991, Nr 21/1991, D. 545-D. 546.
434/Godinjak 2013

Uloga meunarodne diplomatije u procesu disolucije SFRJ

konferencije bio je uspostavljanje dugotrajnijeg primirja. Uprkos tekim borbama u Hrvatskoj,

12. i 13. septembra 1991. odrana je prva radna sjednica na kojoj je Italija predloila da
se umjesto Jugoslavije priznaju nove, suverene drave. Zatim je i Tuman traio priznanje
Hrvatske.66 Za nastavak konferencije trebalo je prvo dogovoriti primirje. Carrington je poslao
Fitzroya MacLeana u Beograd na sastanak s generalom Kadijeviem i admiralom S. Brovetom,
koji im je prenio poruku da bi trebali vie pritisnuti Francusku jer je ona kolebljiva, a sve
kako bi ona i Velika Britanija zajedno zaustavile Njemaku. Carrington se protivio priznanju
Hrvatske i Slovenije, pa je insistirao da se nezavisnost ne prizna sve dok se ne nae ustavno
rjeenje na nivou cijele Jugoslavije, koje bi bilo prihvatljivo za sve republike. U pismu Brookeu
povezivao je problem priznanja Hrvatske s buduim zbivanjima smatrajui da e to djelovati
kao iskra koja e zapaliti Bosnu i Hercegovinu jer Miloevi i JNA to nee prihvatiti.67
Genscher i Mikelis sastali su se 14. septembra 1991. u Veneciji. Genscher je izjavio da e,
ako pregovori propadnu zbog nastavka oruanih sukoba, nastupiti vrijeme za priznanje
jugoslavenskih republika. U Holandiji, predsjedavajuoj EZ-om, ta izjava je protumaena kao
jednostrano naputanje zajednikih stavova EZ-a, ime e se obeshrabriti glasovi umjerenosti
u Hrvatskoj i Sloveniji.68 U njemakim parlamentarnim debatama u septembru 1991. Kohl je
tvrdio da e Njemaka, ako ve Jugoslavija vie ne moe ivjeti u miru, morati razmotriti pitanje
priznavanja onih republika koje vie ne ele biti njen dio. Genscher je bio jo eksplicitniji
tvrdei da e narodima Jugoslavije koji prieljkuju nezavisnost, a ne mogu je ostvariti kroz
pregovore, Njemaka priznati njihovu jednostrano proglaenu nezavisnost.69
Primirje je postignuto 17. septembra 1991. u Igalu.70 Dva dana kasnije sastali su se ministri
vanjskih poslova EZ-a i vodili raspravu o tome je li vrijeme da se Vijee sigurnosti UN-a
obavijesti o jugoslavenskom pitanju s ciljem da se dobije podrka za mirovne snage, po
mogunosti iz redova ZEU-a. Tome se otro suprotstavljao ministar vanjskih poslova Velike
Britanije Hurd, koji je smatrao da e se, ako zapone vojna intervencija, prije ili kasnije,
morati suoiti sa izborom izmeu naputanja misije ili poveanja uloga insistirajui da
se zaotre ili poboljaju sredstva politikog i ekonomskog pritiska, posebno za kontrolu
embarga na uvoz oruja. Ministri su pozdravili sporazum iz Igala o prekidu vatre kao posljednju
priliku za nastavak pregovora. Pozvali su strane da se suzdre od vojnog i politikog djelovanja,
to bi moglo tetiti konferenciji koja je zbog nastavka nasilja dovedena u pitanje. Bili su
krajnje oprezni kada je bilo rijei o ukljuivanju ZEU-a. Pozdravili su injenicu da e razmotriti
naine kako bi se mogla podrati djelatnost promatraa EZ-a i uiniti ih to efikasnijim
na odravanju mira.71 Miloevi je iskoristio rasulo u EZ-u i uputio JNA i srpske dobrovoljce
66

Archiv der Gegenwart, 8. 11. 1991, 36202.

Jovi: Poslednji dani SFRJ, 384.
68
Kirste: Der Jugoslawienkonflikt, 18.
69
Klemeni, Meunarodna zajednica i SRJ / zaraene strane, 161.
70
EA; Erklrung zu einem Waffenstilstand in Jugoslawien abgegeben vom EG - Beanfragten Lord
Carrington, des Presidenten der Republic Kroatien und Serbien und dem jugoslawischen Verteidigungsminister in Igalo (Jugoslawien) am 17. 9. 1991, Nr 21/1991/199, D. 548.
71
EA; EPZ Erklrung zu Jugoslawien, Den Haag, 19. September 1991, Nr 21/1991, D. 549-D. 550;
Bulletin. Presse und Informationsamt der Bundesregierung, Nr 103, 25. 9. 1991. Up: Libal,
Njemaka politika..., 74-75.
67

Godinjak 2013/435

EHI

na hrvatske granice i rasporedio ih za napad u tri smjera. Ve je bilo blokirano sedam hrvatskih
luka na Jadranu. Dubrovnik je bio pod opsadom, a Vukovar i neki drugi gradovi izloeni
artiljerijskom djelovanju. Srbija je sve pripremila da u Hrvatskoj zauzme oko treine njezina
teritorija, a istovremeno su se u Bosni i Hercegovini pojaavale napetosti izmeu Srba i
ostalih naroda. Srbi su osnovali etiri srpske autonomne oblasti (SAO), a iz Beograda je
voena operacija njihovog naoruavanja preko JNA. Odluka EZ-a da se vojno ne intervenira
bila je jedna od etiri uzajamno povezane politike odluke prihvaene u septembru 1991.
kojima je uobliena uloga Evrope na Balkanu za period od naredne etiri godine.72 Kada
se situacija zaotrila, pozivajui se na lan 7 Povelje UN-a i konstatirajui da je jugoslavenski
sukob postao direktna prijetnja meunarodnom miru i sigurnosti, Vijee sigurnosti UN-a je
25. septembra 1991. donijelo prvu od ezdeset sedam rezolucija, koliko e ih biti usvojeno
do januara 1995. Tek tada je jugoslavensko pitanje dolo na dnevni red Vijea sigurnosti
UN-a. Rezolucijom 713 zahtijevano je primirje u Hrvatskoj i uveden embargo na uvoz
oruja u sve jugoslavenske republike.73 Krnje Predsjednitvo SFRJ je 3. oktobra 1991.
odluilo da se proglasi stanje neposredne ratne opasnosti i preuzme ingerencije Skuptine
shodno tom stanju. Proglaena je i djelimina mobilizacija oruanih snaga.74 Na sastanku
s Carringtonom 4. oktobra 1991. Miloevi se u naelu sloio s tri glavne take mirovnog plana
o labavom savezu suverenih ili nezavisnih drava, uz odredbe o zatiti manjina, ljudskim
pravima i moguem posebnom statusu nekih od njih. Taj mirovni plan podsjeao je na
prijedlog Izetbegovia i Gligorova iz juna 1991, koji je Miloevi odbio. U oktobru 1991. godine,
kada su JNA i srpske paravojne formacije ve okupirale znatne dijelove Hrvatske, konfederalno
rjeenje srbijanskom predsjedniku je postalo jo manje privlano.75 Mesi je za 4. oktobar
1991. sazvao sjednicu Predsjednitva SFRJ na Brijunima. Njeno odravanje JNA je sprijeila
blokadom aerodroma. Iako je EZ kritizirala deavanja, ona se jo drala svoje neutralne
uloge. Uprkos tekim okolnostima, pregovori su ipak napredovali. U razgovoru izmeu
Brookea, Carringtona i predstavnika strana u sukobu, 4. oktobra 1991. u Den Haagu, prvi
put je razmatran stav po kojem je u okviru globalnog rjeenja bilo mogue priznavanje
jugoslavenskih republika. Njegove glavne take bile su: labava asocijacija ili veza suverenih
i nezavisnih drava; reguliranje zatite manjina, ukljuujui garancije ljudskih prava i mogu
poseban status za odreene regije; nema jednostrane promjene granica.76 Borbe su i dalje
trajale i uskoro je dolo do djelimine mobilizacije JNA i ope mobilizacije hrvatske policije.
Nakon toga ministri vanjskih poslova EZ-a su na informativnom sastanku u Holandiji usvojili
deklaraciju koja je osuivala djelovanja krnjeg Predsjednitva SFRJ i naglaavala da ministri
EZ-a nisu spremni priznati nijednu odluku koju ono donese. Zakljueno je da sukobljene

72

Hodge: Velika Britanija i Balkan..., 38-39.

EA; Resolution 713 (1991) des Sicherheitsrates der Vereinten Nationen ber ein bindendes
Waffenembargo gegen Jugoslawien, objavljeno am 25. septembra 1991, New York, 21/1991, D. 550.
74
Hronologija 1990-1995, 48.
75
Hodge: Velika Britanija i Balkan..., 42.
76
EA; Erklrung zu Vereinbarung von Den Haag ber den Konflikt in Jugoslawien abgegeben
anlsslich eines Treffens zwischen den Konfliktparteien unter vermittlung der EG in
Auenministerium von Den Haag am 4. Oktober 1991, Nr 21/1991, D. 555.
73

436/Godinjak 2013

Uloga meunarodne diplomatije u procesu disolucije SFRJ

strane ne ele sporove okonati na miran nain, zbog ega su najavljene restriktivne mjere
u formi privrednih i trgovakih sankcija krivcima. Takoer je podrana ideja da politika rjeenja
treba traiti u perspektivi priznanja jugoslavenskih republika.77 Posljednji dan tromjesenog
moratorija, uspostavljenog Brijunskim sporazumom, isticao je 8. oktobra 1991. Generalni
sekretar UN-a Perez de Cuellar odluio je na Balkan, kao svog linog izaslanika, uputiti Cyrusa
Vancea, biveg amerikog dravnog sekretar. Prema njegovom miljenju, Evropska zajednica
nije mogla biti neutralna u nametanju pravednog mira. U saradnji s Carringtonom, Vance
je bio ovlaten da zapone pregovaraki proces pod okriljem EZ-a i UN-a.78 Budui da
Predsjednitvo SFRJ nije vrilo svoje dunosti po ustavnim odredbama, jer je sazvana sjednica
Srpskog bloka koji je uputio ultimatum Hrvatskoj i prijetio da e u sluaju insistiranja
Hrvatske na proglaenju nezavisnosti odgovoriti masovnim napadima JNA, situacija se
u velikoj mjeri zaotrila. Naredni krug pregovora odran je 9. oktobra u Beogradu i 10.
i 14. oktobra 1991. u Den Haagu, ali su zavreni bez vanijih rezultata. Predsjednitvo
EZ-a je jo 10. oktobra u saopenju za tampu najavilo da e na zavretku politikog procesa
za jedan, ili najkasnije dva mjeseca, za EZ nastupiti vrijeme da odlui o priznanju republika
koje su izrazile elju za nezavisnou. Konferencija o Jugoslaviji dostigla je zenit evropskim
planom za rjeenje jugoslavenske krize u okviru zasjedanja u Den Haagu 18. oktobra 1991.
godine, kada su se sastale sve strane i kada su Carrington i Brooke predloili nacrt koji
je unutar postojeih granica predviao labavi dravni savez, konfederaciju, plan koji su
predloili Izetbegovi i Gligorov u junu 1991, ali je on tada naiao na odbijanje Srbije.
Osim toga, bio je predvien poseban status autonomija za odreene skupine i podruja
na cijeloj teritoriji Jugoslavije. Na plenarnoj sjednici Miloevi nije prihvatio ponueni
dokument smatrajui da on praktino znai ukidanje Jugoslavije. Visoki predstavnici EZ-a
postavili su jasan plan u sluaju pozitivnog ili negativnog ishoda razgovora, tako da je
priznanje jugoslavenskih republika izgledalo ve kao gotova injenica. Genscher je zastupao
stav da Srbija nee moi blokirati mirovni proces.79 Odredbe mirovnoga plana trebale su
vrijediti na cijeloj teritoriji Jugoslavije, ukljuujui i Kosovo, pa su stoga Miloeviu bile
neprihvatljive. Nakon to je Srbija odbila mirovni plan, komisija je dobila nalog da izradi

77

EA; EPZ - Erklrung zu Jugoslawien, Informelle Tagung der Auenminister, Haarzulens, 6. 10.
1991, Nr 21/1991, D. 555-D.556.
78
Klemeni: Meunarodna zajednica i SRJ / zaraene strane, 162.
79
Neubeck von Arne: Die Eurpische Union als auenpolitischer Akteur. Konfliktmanegement auf
den Balkan. Bonn: Grn Verlag, 2002, 49.
Prema okviru za generalno rjeenje krize bilo je predvieno:
- suverene i nezavisne drave s meunarodnim subjektivitetom za one republike koje to ele,
- slobodna asocijacija republika s meunarodnopravnim subjektivitetom kako je to predvieno
sporazumom,
- sveobuhvatni sporazum, ukljuujui i kontrolne mehanizme za zatitu prava ovjeka i specijalnog
statusa za pojedine grupe i oblasti, evropsko angairanje u sluajevima gdje je to potrebno,
- u sklopu globalnog rjeenja, priznavanje nezavisnosti onih republika koje to budu eljele, u
okviru njihovih postojeih granica, osim ukoliko se ne postigne drugaiji sporazum. Up:
Begi, Kasim: BiH od Vanceove misije do Daytonskog sporazuma. Sarajevo: Bosanska knjiga
i Pravni centar Fonda otvoreno drutvo Bosne i Hercegovine, 1997, 24-27.
Godinjak 2013/437

EHI

preporuke o nezavisnosti svih republika koje to ele, a problem Crne Gore je trebalo to
prije rijeiti. Prihvaajui Carringtonov plan, predsjednik Crne Gore Momir Bulatovi
samo je nakratko iziao iz Miloevievog kruga. Osim to bi to ostavilo Srbiju bez izlaza
na more, otcjepljenje Crne Gore bi znailo i kraj jugoslavenske federacije, a time i pokuaja
Srbije da sauva ime Jugoslavije zajedno s njezinom imovinom, ukljuujui vojsku i
naoruanje. Provedeni referendumi u Sloveniji i Hrvatskoj ve su nagovijestili da bi se,
ako se one otcijepe, veina stanovnika Bosne i Hercegovine i Makedonije takoer mogla
opredijeliti za nezavisnost. Crna Gora je postala ivotno vana za Srbiju.80
Najbolju potvrdu katastrofalnog uinka Zapada na zbivanja nakon neuspjeha Carringtonove konferencije predstavlja transkript presretnutog razgovora Karadia i osia, samo
tri dana nakon rimskog sastanka na vrhu. osi je tvrdio da je ujedinjenje junih Slavena
historijski propalo, ali ujedinjenje Srba nije, smatrajui da se sada historijski dovrava ili gubi.
Hvalio je Karadievu taktiku i strategiju u toku referenduma bosanskih Srba o ostanku
u zajednikoj dravi sa Srbijom i Crnom Gorom i samo nekoliko sedmica nakon to su
demonstrativno napustili Skuptinu Bosne i Hercegovine. Nakon dvomjesene Konferencije
o Jugoslaviji, na kojoj Miloevi nije nita prihvatio, srpska koalicija je bila u dobroj situaciji.
Nalazila se nadomak postizanju vojnih ciljeva, a uspjela je izbjei sve kaznene mjere. Neuspjeh
EZ-a je omoguio Miloeviu da premjesti arite meunarodnog posredovanja s Evrope i
neugodnih Nijemaca na jednu drugu meunarodnu organizaciju kojom je mogao mnogo
lake manipulirati na Ujedinjene nacije.81
Zahvaljujui umreenosti jugoslavenske obavjetajne slube, ratrkane irom svijeta,
Miloevi je u oktobru 1991. posjedovao tajne analize NATO-a, iz kojih je doznao da on ne
namjerava poduzeti nikakvu direktnu intervenciju u Jugoslaviji, ni politiku ni vojnu. Osim
toga, uvjerio se da se oruana ruka zapadnih sila, jedina koje se istinski pribojavao, nee
uplitati u lokalne sukobe naredne tri ili etiri godine. Znao je da je upravo u toku bio osjetljiv
i sloen politiki proces koji je trebao redefinirati ulogu NATO-a u posthladnoratovskom
periodu u kome su sudjelovale sve zemlje lanice i koji e potrajati nekoliko godina. Cijelo
vrijeme trajanja tog procesa svi e mehanizmi odluivanja biti paralizirani, spreavajui
tako svako direktno sudjelovanje NATO-a.82
Unutranjopolitiki pritisak na njemaku vladu sve vie je rastao. Pod utjecajem medijskih
izvjetaja, a posebno Frankfurter Algemeine Zeitunga, stranke u Bundestagu (CDU/CSU
i SPD) su se 16. oktobra 1991. zalagale da se izvri pojaani pritisak na evropske partnere
da prihvate proglaenje nezavisnosti Slovenije i Hrvatske. U jednoj anketi o stavu Nijemaca
o ratu u Jugoslaviji, u julu 1991, 39 posto anketiranih se izjasnilo za priznanje Slovenije
i Hrvatske, 34 posto je to vidjelo kao mijeanje u stvari druge drave, dok ih 27 posto nije
imalo stav prema tom pitanju.83
Ministarsko vijee EZ-a uputilo je 28. oktobra 1991. ultimatum Srbiji ili e prihvatiti mirovni
plan ili e joj biti nametnute sankcije a konferencija e se nastaviti bez nje. U ultimatumu
80

Hodge: Velika Britanija i Balkan..., 41.

Glaurdi: Vrijeme Evrope..., 228.
82
Hartmann: Miloevi: dijagonala luaka. Rijeka: Adami Zagreb: Globus, 2002, 238.
83
Kirste: Der Jugoslawienpolitik, 16.
81

438/Godinjak 2013

Uloga meunarodne diplomatije u procesu disolucije SFRJ

se naglaavalo da se nee dopustiti koritenje mirovne konferencije za nastavak ratnih

aktivnosti.84 Novo zasjedanje konferencije zakazano je za 4. novembar 1991. Ministri vanjskih
poslova zemalja lanica EZ-a predloili su uvoenje sankcija Srbiji i Crnoj Gori ako i dalje
budu nepopustljive prema mirnom rjeenju krize, dok se za kooperativne republike predlagalo
nagraivanje uvoenjem pozitivnih mjera.85 Na novom sastanku Konferencije o Jugoslaviji,
odranom u Rimu 8. novembra 1991, usvojen je paket sankcija protiv Jugoslavije, uz najavu
da su one predviene za one jugoslavenske republike koje ne prihvaaju mirovni proces.86
Stav Francuske se promijenio, pa je Mitterrand 12. septembra 1991. izjavio da je nakon
posljednjih dogaaja nezavisnost Slovenije i Hrvatske mogua. Sedam dana kasnije rekao
je da te republike ne ele ivjeti u jednoj dravi. Zvanini predstavnici Francuske izbjegavali
su se izjanjavati u stilu srpske propagande koja je nastojala rat u Hrvatskoj predstaviti kao
nastavak borbe protiv nacistike Njemake i NDH. Moto Evropa Evropljanima trebao je znaiti
da su evropske zemlje same u stanju odreivati svoju sudbinu. Obiljeje francuske politike
bile su injenice da je ona, kao nezavisna atomska sila, bila stalni lan Vijea sigurnosti
UN-a s pravom veta. Za njenu ulogu bila je od znaaja i injenica da je Njemaka imala
ogranienu vojnu mo. Na sastancima odranim tokom novembra i decembra 1991. jasno
su se pokazali suprotni stavovi Francuske i Njemake. Mitterrand je insistirao na tvrdnji
da je pitanje granica i zatita manjina centralno pitanje, naglaavajui da se u Sloveniji to pitanje
ne postavlja, nego u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Zbog toga je predloeno
da se odluka o priznanju jugoslavenskih republika donese konsenzusom, uz ispunjavanje
kriterija od republika koje ele priznanje, ime se eljelo odgoditi priznanje Hrvatske.87
U EZ-u se razmiljalo o definiranju vlastite doktrine o priznavanju novih drava. Ta
ideja nastala je pod francuskim autorstvom i podrazumijevala je donoenje principijelne
odluke da bi se izbjeglo da se o tim pitanjima opredjeljuje od sluaja do sluaja. Francuski
prijedlog temeljio se na Povelji KESS-a, pravu naroda na samoopredjeljenje, meunarodnim
garancijama granica i potivanju prava manjina. Ali, ve 15. novembra 1991. Kohl je obavijestio
Mitterranda o njemakoj namjeri da prizna nezavisnost Hrvatske i Slovenije. Tu namjeru objasnio je raspoloenjem u njemakoj javnosti, a francuski predsjednik nije bio oduevljen
njemakom diplomatskom inicijativom, zalaui se za saglasnost svih lanica EZ-a. Ali
Kohl je 27. novembra 1991. u Bundestagu objavio njemaku odluku o priznavanju dviju
jugoslavenskih republika najkasnije do Boia 1991.88
Usvajanjem preporuke Vijea za operacionalizaciju plana akcija za Jugoslaviju, 5.
decembra 1991, u Parizu je zavreno etverodnevno zasjedanje Skuptine ZEU-a. Plan,
koji je jo u toku zasjedanja, zbog sutinski razliitih mjera u njemu, popularno nazvan
taktikom vrue-hladno, praktino je bio sastavljen iz dva dijela. Parlamentarci su stavili

84

EA; EPZ Erklrung zur Lage in Jugoslawien, Bruxelles, 28. 10. 1991, Nr 3/1992, D-117 D-118.
Pripremljen paket sankcija. Osloboenje, broj 15583, 5. novembar 1991, 1.
86
EA; EPZ Erklrung zu Jugoslawien, Rim, 8. 11. 1991, Nr 3/1992, D-118 - D-119.
87
Neubeck, Die Europische Union..., 96.
88
Prije Boia priznavanje nezavisnosti. Osloboenje, broj 15606, 28, 29. i 30. novembar 1991, 1.
85

Godinjak 2013/439

EHI

u zadatak Vijeu, kojim je predsjedavao Genscher, da nastavi s akcijama radi politikog

rjeenja jugoslavenske krize i podri dalje korake EZ-a, KESS-a i UN-a na tom planu.
Meutim, u drugom dijelu preporuke dobio je tipine vojne zadatke sa istim ciljem, adresiran
na interarmijsku grupu devet lanica.89 Uoi susreta na vrhu Dvanaestorice u holandskom
gradu Maastrichtu, Francuska je prihvaala priznanje jugoslavenskih republika shodno
pravu naroda na samoopredjeljenje, uz dva uvjeta: garantiranje svih prava etnikih manjina
i potivanje meunarodnog prava. To je bio Mitterrandov stav koji je naglaavao da, kada
nastaju nove drave, obaveznu rije ima meunarodno pravo i meunarodna zajednica
to se tie granica. Na tom skupu govorio je i ef francuske diplomatije Rolan Dima ukazujui
na potrebu ouvanja izvjesnog zajednitva, ak federalnog oblika, to nikako nije znailo
negiranje prava na samoopredjeljenje i nezavisnost naroda. Smatrao je da su procesi u
Sovjetskom savezu i Jugoslaviji i te kako podudarni u nastojanjima da se stvori novi oblik
zajednitva, jer je stari oblik, koji je bio neodriv, praktino bio razruen. Zagovarao je ouvanje
centra, ali ne centra hegemonije jedne ideologije, ve centra organizatora, zajednikog
rjeenja zajednikih problema. Zvanina Francuska je bila za uvjetno priznavanje Slovenije
i Hrvatske, to je praktino znailo da je prvo trebalo rijeiti glavne probleme, posebno poloaj
i pravo etnikih grupa i utvrivanje novih granica, jer su, po njegovom miljenju, stare
ponegdje mogle biti ispravljene, pa je onda trebalo priznavati nove republike.90
SAD i Grka su smatrale da priznavanje nezavisnosti bilo koje jugoslavenske republike
ne bi doprinijelo uspjenom razrjeenju krize. Do tog zakljuka su doli Bush i grki premijer
Konstantin Micotakis tokom zvaninog susreta u Washingtonu 13. decembra 1991. Obje
strane su dale podrku nastojanjima Carringtona i EZ-a da pronau rjeenje jugoslavenske
krize na dui rok. Sagovornici su bili saglasni da priznavanje statusa nezavisne drave
bilo kojoj od jugoslavenskih republika ne bi vodilo ili ne bi doprinosilo uspjenom razrjeavanju krize.91
Nova inicijativa EZ-a pokrenuta je 10. decembra 1991. Na samitu u Maastrichtu na
kojem je trebalo donijeti odluku o prerastanju EZ-a u Evropsku uniju (EU). Ipak, to nije
bilo mogue postii bez saglasnosti Njemake, koja je u tom trenutku bila najmonija zemlja
zapadne Evrope. Njemaka vlada je jasno stavila do znanja da e unilateralno priznati
nezavisnost Slovenije i Hrvatske. Osim toga, i Velika Britanija je bila sklonija ideji da se
o priznavanju novih drava poslije raspada dvije komunistike federacije odluuje parcijalno,
bez unaprijed utvrenih obavezujuih normi.92
Glasnogovornik njemake vlade Dieter Vogel izjavio je 13. decembra 1991. da je Njemaka
ostala pri stavovima da prije Boia prizna jugoslavenske republike koje to ele. Predstavnik
njemakog ministarstva vanjskih poslova Hans Schumacher naglasio je da je Hrvatska prihvatila

89

Skuptina Zapadnoevropske unije. Vrue-hladno za Jugoslaviju. Osloboenje, broj 15612,

6. decembar 1991, 1.
90
Pudar, Momo: Pariz uoi susreta na vrhu EZ-a. Dva uslova za priznavanje. Osloboenje, broj
15613, 7. decembar 1991, 5.
91
Mii, Ivica: Bu i Micotakis o zbivanjima u Jugoslaviji. SAD i Grka protiv otcjepljenja YU
republike. Osloboenje, broj 15620, 14. decembar 1991, 6.
92
Uspjean ishod samita u Mastrihtu. Osloboenje, broj 15618, 12. decembar 1991, 6.
440/Godinjak 2013

Uloga meunarodne diplomatije u procesu disolucije SFRJ

zakon o pravima manjina u skladu s naelima KESS-a, ispunjavajui time jedan od naelnih
uvjeta koje je Njemaka postavila za priznanje.93 Ministrica za evropske poslove u francuskom
Senatu Elisabeth Guigou je u vezi s aktuelnim zbivanjima tvrdila da je Francuska odluila prei
Rubikon, odnosno, priznati sve nove drave irom Evrope, pa tako i u umrloj Jugoslaviji.94
Kao reakcija na procjenu Badinterove komisije i upute Vijea Evrope ministri vanjskih
poslova EZ-a su u noi izmeu 16. i 17. decembra 1991. raspravljali o jugoslavenskoj krizi.
Nakon rasprave, koja je trajala vie od deset sati, u tri sata ujutro uspjeli su postii kompromis
po kojem e EZ priznati nezavisnost svih jugoslavenskih republika koje ele ukoliko to
zatrae do 23. decembra 1991, ali i udovolje uvjetima za priznanje. Tim kompromisom
Evropska zajednica je izbjegla podijeljenost ako bi se odluivalo samo o priznanju Slovenije
i Hrvatske. Istovremeno se udovoljavalo i stavovima Carringtonovog mirovnog nacrta koji
je insistirao na takvom rjeenju jugoslavenske krize koje bi udovoljilo svim jugoslavenskim
republikama. Ministri EZ-a usvojili su i francusko-njemaki prijedlog uvjeta za priznanje
samostalnosti, odluujui se da o zahtjevima jugoslavenskih republika najprije presudi
Arbitrana, Badinterova komisija, koja je do 15. januara 1992. trebala donijeti odluku,
a ukoliko ispunjavaju sve uvjete EZ bi ih tog dana priznala kao nezavisne drave. Meu
zahtjevima koje su morale ispuniti sve republike koje su eljele meunarodno priznanje
bili su potivanje Povelje UN-a, direktiva KESS-a, Parike povelje za novu Evropu na
temelju potivanja principa demokratije i pravne drave, prava manjina, nepromjenjivosti
dravnih granica koje bi se mogle mijenjati samo mirnim putem i preuzimanje obaveza
za razoruanje. Pored toga, sve republike su se morale obavezati da e nastaviti sa ueem
na mirovnoj konferenciji.95 Velika Britanija dola je na sastanak odluna sprijeiti donoenje
odluke o priznanjima. Njene stavove pokuao je nametnuti Carrington, koji je tumaio kako
prvi paragraf njegovog plana nudi perspektivu osamostaljenja republikama koje to ele,
ali tek nakon to se postigne ope rjeenje.96 Francuski mediji su 17. decembra 1991. prenosili
udarnu vijest da Slovenija i Hrvatska nee dobiti obeani boini poklon priznanje nezavisnosti jer je Francuska ponovo sprijeila njemake namjere. Sudei po njenim reakcijama,
inilo se da je to posljednji put. Istoga dana Kohl je poruio Mitterrandu da svako strpljenje
ima kraj i svako saveznitvo granice, vrsto naglaavajui da e Njemaka konano priznati
Hrvatsku i Sloveniju 15. januara 1992. Dima je u Bruxellesu, prilikom zasjedanja Vijea
ministara vanjskih poslova EZ-a, privolio Genschera, inae svog kunog prijatelja, da ne
uini ono to je najavio da e priznati Hrvatsku i Sloveniju prije Boia. Nadam se da
e solidarnost Njemake potrajati, rekao je Dima, ve dovoljno pritjeran uza zid pod pritiskom Bona. Za Francusku su bila ostala dva osnovna problema utvrivanje granica

93

Bon ne odustaje. Osloboenje, broj 15620, 14. decembar 1991, 6.

Francuska i YU kriza. Pariz prelazi Rubikon. Osloboenje, broj 15620, 14. decembar 1991, 6.
95
EA; Richtlinien fr die Anerkennung neuer Staaten in Osteuropa und in der Sowjetunion, Bruxelles,
16. 12. 1991, 3, 1991, D.120 - D.121; Up: Klemeni: Meunarodna zajednica i SRJ / zaraene
strane, 165; Giersch, Carsten: Konfliktregulierung in Jugoslawien 1991-1995, Die Rolle von
OSZE, EU, UNO und NATO, Nomos, Baden Baden, 1998, 138-139.
96
Stareina: U laboratoriji Balkan, 62-63.
94

Godinjak 2013/441

EHI

i garantiranje prava etnikih grupa. U Parizu se smatralo da je riskantno priznati nove drave
bez jasnih granica. Francuska je uporno naglaavala da se granice izmeu svih novih drava
tek trebaju utvrditi pregovorima. Zato se nametao zakljuak da Pariz smatra da postoji
granini problem izmeu Hrvata i Srba i da Ustav Hrvatske mora solidnije garantirati demokratski sistem.97 Francuska se nije zvanino oglaavala, ali nije krila svoja osjeanja, odbijajui
njemaku Evropu, kako je navodio Figaro ocjenjujui jednostranu odluku njemake vlade
da prizna Sloveniju i Hrvatsku. Francuska vlada je 21. decembra 1991. ponovo stavila do
znanja da Vijee sigurnosti UN-a treba razmotriti upuivanje plavih ljemova u Jugoslaviju
ne ekajui konani prekid vatre. Ona je zauzimala vrst stav protiv komadanja Evrope,
iako se nije suprotstavljala nezavisnosti drava po odreenim meunarodnim uvjetima.
Mediji su vrlo buno ocjenjivali da je Markovieva ostavka znaila pad posljednjeg simbola
vlasti i bastiona federacije. Pariski Liberation pisao je da njegov odlazak obiljeava kraj
mita federacije i raspad Jugoslavije, a Figaro je zakljuivao da su nestale jugoslavenske
institucije, a to je ostalo to je bilo samo srpsko i pod srpskom kontrolom. Ipak, Francuska
je priznavala Jugoslaviju kao jedini meunarodni subjekt, iako je realnost svjedoila da
ona vie nije postojala u izvornom obliku.98 Francuska je bila nezadovoljna beskorisnim
istravanjem Njemake, koju je slijedila Italija objavljujui da e ozvaniiti priznavanje
Slovenije i Hrvatske. Pariz je smatrao da se tako kri sporazum Dvanaestorice o zajednikoj
doktrini i kriterijima za priznavanje novih drava u Evropi. Prekren je svjei ugovor
postignut u Maastrichtu, porueno je iz Francuske, koja je zazirala od toga da e raspad
sloge Dvanaestorice i istravanje Njemake pogorati krizu. Posljednje vijesti iz Beograda
i s ratita su upravo to i pokazivale. Stav Pariza je glasio da je osnovni cilj obuzdati ratne
strasti i sprijeiti rat na kontinentu. Dima je izrazio nadu da e njemaka vlada ouvati
solidarnost EZ-a, naglaavajui da je Arbitrana komisija u okviru Hake konferencije
trebala 15. januara 1992. odluiti da li pojedine jugoslavenske republike ispunjavaju uvjete
za priznavanje nezavisnosti. Tako se nastavljala nesloga u taboru Dvanaestorice o rjeavanju
jugoslavenske krize.99 Vlada u Parizu je bila nezadovoljna i ljuta na Bon i Kohla, tvrdei
da ujedinjena Njemaka ne moe ivjeti bez Bismarckovih ambicija, bez tenje da namee
vlastitu volju, politiku, interese i ukus evropskom biu. Figaro je pisao da Kohl moe zabrinjavati
igrajui ulogu usamljenog jahaa, ali Evropa, odluena u Maastrichtu, nije njemaka
Evropa. Slino su reagirali i ostali francuski dnevnici, ocjenjujui da su dva posljednja
njemaka poteza predstavljala izvor ozbiljne zabrinutosti svih demokrata u Evropi. Prema
ocjeni francuske tampe, Njemaka nije oklijevala da ujedinjena, treim korakom, igra
kljunu ulogu u srcu Evrope. Pariz je posebno okirao Kohlov stav koji se u Maastrichtu,
prije samo nekoliko dana, predstavio kao uvjereni Evropljanin i svi su se tome radovali.
Od tada, Njemaka je poveala kamatne stope, primoravajui Pariz da uini isto, a onda priznala

97

Svijet o odluci Evropske zajednice o Jugoslaviji. Riskantno priznanje. Osloboenje, broj 15624,
18. decembar 1991, 7.
98
Stav francuske vlade. Ubrzanje za plave ljemove. Osloboenje, broj 15628, 22. decembar
1991, 3.
99
Pariz o njemakom potezu. Nekorisno istravanje Bona. Osloboenje, broj 15627, 21. decembar
1991, 6.
442/Godinjak 2013

Uloga meunarodne diplomatije u procesu disolucije SFRJ

dvije republike prije ostalih. Gdje je nestala Evropa iz Maastrichta koja je organizirala
harmonizaciju o monetarnim i diplomatskim problemima EZ-a pitala se francuska tampa.100
U britanskoj tampi se ocjenjivalo da ponaanje Njemake poinje liiti na diktat Evropi.
Prvo su Kohl i Genscher primorali Evropu na uvjetno priznanje Hrvatske i Slovenije, a
zatim su bez konsultiranja ostalih partnera poveali kamatnu stopu, to je izazvalo lananu
reakciju. To je posebno pogodilo britansku vladu, koja se spremala sniziti kamatne stope, to
bi joj povealo popularnost uoi predstojeih parlamentarnih izbora. Analizirajui njemako
ponaanje Daily Telegraph je tvrdio da se promijenio odnos snaga u Evropi i da bi bilo
pogubno da Njemaka ponovo postane arbitar za zemlje srednje i istone Evrope. Na uvijen
nain komentator se zalagao da se ponovo razmotri britanska odbrambena strategija
smanjivanja oruanih snaga.101 Njemaka je 23. decembra 1991. formalno priznala Sloveniju
i Hrvatsku, a diplomatske veze s njima trebale su se uspostaviti sredinom januara naredne
godine. Njemako ministarstvo vanjskih poslova naglaavalo je da, prema miljenju Vlade,
Slovenija i Hrvatska ispunjavaju uvjete koje je postavila Evropska zajednica, za priznavanje
novih drava, ukljuujui potivanje demokratije, prava manjina i stabilnih granica.102 Odluka
Njemake da slubeno prizna nezavisnost Slovenije i Hrvatske nije izazvala iznenaenje
u predsjednitvu EZ-a u Den Haagu, budui da je to ranije najavila. Predstavnik Ministarstva
vanjskih poslova Holandije smatrao je da je ta odluka bila u skladu s dogovorenom procedurom,
u najmanju ruku u skladu s njemakom interpretacijom deklaracije iz Bruxellesa. Veina
lanica EZ-a drala se drukije linije, smatrajui da je kao prvo bilo potrebno da Arbitrana
komisija do 15. januara 1992. podnese izvjetaj o tome koliko pojedine republike ispunjavaju
postavljene uvjete za priznavanje nezavisnosti da bi se potom donijela odluka u okviru
EZ-a. Britanska vlada je i dalje ostala pri svom stavu prema priznavanju nezavisnosti Slovenije
i Hrvatske. Odluka Bona nije imala utjecaja na stav Vlade u Londonu. Procjenjivalo se da
Slovenija moda ispunjava kriterije EZ-a, ali ne i Hrvatska.103
Proces raspada SFRJ bio je potpun. Markovi je 20. decembra 1991. podnio ostavku budui
da je krnje predsjednitvo, po njegovom saznanju, 81 posto budeta za 1992. namijenilo
JNA.104 Francuska se plaila da e rat zahvatiti Republiku Bosnu i Hercegovinu. Figaro
je 23. decembra 1991. u alarmantnom naslovu pisao da se ona nalazi na rubu eksplozije.
Strahovanja je izraavao i Mond, ocjenjujui da bi totalni rat bio neizbjean ako plamen

100

Francuska zabrinuta ponaanjem Njemake. Pariz nee njemaku Evropu. Osloboenje, broj
15630, 25. decembar 1991, 9.
101
Lii na njemaki diktat. Osloboenje, broj 15629, 24. decembar 1991, 6.
102
Slovenija i Hrvatska. Priznanje iz Bona. Osloboenje, broj 15629, 24. decembar 1991, 2.
Detaljnu analizu razloga i posljedica njemake politike priznanja jugoslavenskih republika vidi
u: Axt, Heinz Jrgen: Hat Genscher Jugoslawien entzweit, u: Volle, Angelika Wagner,
Wolfgang: Der Krieg auf dem Balkan. Bonn: Verlag fr Internationale Politik, 1994, 95-103;
Up: Beschlu des Bundeskabinetts zur Anekennung der jugoslawischen Republiken, u:
Bulletin. Presse und Informationsamt der Bundesregierung, Nr 145, 21. 12. 1991, 1183.
103
Bez iznenaenja u EZ-u. London ne mijenja stav. Osloboenje, broj 15629, 24. decembar
1991, 6.
104
Witte: Die Rolle der Vereinigten Staaten, 73.
Godinjak 2013/443

EHI

zahvati Bosnu i Hercegovinu. Procjenjujui situaciju, Dima je predloio da se to prije

upute plavi ljemovi da bi se zaustavilo irenje ratnog poara.105 Nakon donoenja odluke
EZ-a o priznavanju i nepriznavanju bivih jugoslavenskih republika, gotovo svi francuski
mediji su ukazivali na evropsku bruku. U Mondu se moglo proitati da je EZ rasturila jednu
dravu da bi se stavila u slubu secesionista. Figaro je pisao da Evropa Dvanaestorice
sahranjuje Jugoslaviju. Iako se uporno ponavljalo da je EZ konano odluila da iskopa raku
Jugoslaviji, pariski komentatori su tvrdili da e se ouvati krnja zajednica. Tako je Mond
pisao da Srbija stvara treu Jugoslaviju ije, bi jezgro trebala initi Srbija, Crna Gora i
autonomne srpske republike u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Dopisnik Figaroa iz Beograda
je izvijestio da Miloevi igra na stvar mira u pokuaju da obnovi Jugoslaviju u granicama
Velike Srbije, jugoslavensku dravu sa izabranim parlamentom i novim Ustavom. Liberation
je tvrdio da je EZ unitila tenje da se ouva Jugoslavija, ali nije u osnovi nita rijeila.106
Petnaestog januara 1992, u odnosu na priznanje Republike Bosne i Hercegovine, Evropska zajednica se odluila da zajedno s Washingtonom prui podrku nastojanju
predsjednika Izetbegovia da sauva jedinstvenu dravu. Ta promjena u stavu EZ-a mogla
se pojasniti injenicom da je do njenog sjedita dospjela vijest da su Srbi na pragu da nau
zajedniki jezik s Tumanom oko podjele Bosne i Hercegovine. U tom trenutku EZ je
odluila da joj da opipljiviju podrku nego do tada, izjavljujui da je samo referendum
dijeli do priznanja. Izjava je data u Washingtonu, a samo nekoliko dana prije toga u Sarajevu
je boravio Zimmermann i na sve strane tvrdio koliko su SAD privrene teritorijalnoj nedjeljivosti i cjelovitosti Bosne i Hercegovine. U nekim uglednim zapadnoevropskim glasilima,
poput dobro informiranog Financial Timesa, odmah po priznanju Slovenije i Hrvatske
poelo se agitirati u prilog teze da ni Tuman ni Miloevi ne zasluuju nikakvo apriorno
povjerenje Evropljana, ve ih treba procjenjivati samo po tome kako se budu ponaali prema
Bosni i Hercegovini.107
Maarska je vie od ostalih zemalja bila zainteresirana za ratna zbivanja u Jugoslaviji.
Vojne operacije su voene u Slavoniji i Baranji, na njenoj granici, a njen zrani prostor bio
je povrijeen vie puta. Znatna maarska manjina je ivjela na tom prostoru i bila ugroena
na isti nain kao i hrvatsko stanovnitvo. Osim toga, maarska manjina u Vojvodini je
bila ugroena dokidanjem autonomije. Tako je Maarska podravala Hrvate, ali je istovremeno
bila oprezna elei po svaku cijenu izbjei da bude uvuena u sukob.108 Austrija se od samog
poetka zalagala da vjerodostojno bude primijenjeno meunarodno pravo: od temeljnih
ljudskih sloboda do Povelje UN-a i dokumenata KESS-a. U jednoj izjavi pred Nacionalnim
vijeem (Nationalrat), 8. jula 1991, Alois Mock je ustvrdio da pojedinim narodima Jugoslavije
mora biti omogueno da svoju budunost oblikuju prema naelima prava na samoodreenje,
demokratije i ljudskih prava i to u miru, odbijajui svaki pokuaj da se granice izmeu
105

Pudar: Francuska tampa o Jugoslaviji. BiH na rubu eksplozije. Osloboenje, broj 15629, 24.
decembar 1991, 6.
106
Pudar: Francuska reagovanja na odluke EZ-a. Nemona jaka Evropa. Osloboenje, broj 15653,
18. januar 1992, 6.
107
Smajlovi: Dvanaestorica i sudbina BiH. Evropa odabrala graansku republiku. Osloboenje,
broj 15661, 26. januar 1992, 1.
108
Garde, Paul: ivot i smrt Jugoslavije. Zagreb: CERES, 1996, 383-384.
444/Godinjak 2013

Uloga meunarodne diplomatije u procesu disolucije SFRJ

pojedinih republika mijenjaju nasilno.109 Od samog poetka krize Austrija je zastupala

rjeenja koja su bila zapisana u Povelji UN-a, zavrnim dokumentima KESS-a i Pariskoj
povelji.110 U Austriju su dolazile brojne izbjeglice, to je povealo ope simpatije za Sloveniju
i Hrvatsku. Slino se deavalo u Italiji, gdje je jedina iznimka bila krajnja desnica, koja
je postavljala teritorijalne zahtjeve prema Sloveniji i Hrvatskoj, traei povratak Istre, pa
ak i Dalmacije.111 U vrijeme jugoslavenske krize SSSR je pokuavao odrati dobre odnose
sa SAD-om i EZ-om i s njima uskladiti svoju politiku, to je ukljuivalo ouvanje jedinstvene
jugoslavenske drave, rjeavanje sporova mirnim putem, kao i posredovanje UN-a i EZ-a.
SSSR je osudio proglaenje nezavisnosti Slovenije i Hrvatske zalaui se za ouvanje jedinstva
i teritorijalnog integriteta SFRJ, te nepovredivost granica. Bio je i protiv upuivanja mirovnih
snaga. SSSR je temeljno promijenio stav nakon pua 19. oktobra 1991. i njegovog neuspjeha.
Prije tog datuma nominalno je vladao Gorbaov, ali zapravo su vladali budui puisti maral
Jazov, Krjukov, ef KGB-a, potpredsjednik Janajev, ministar vanjskih poslova Besmertnih.
Nakon toga, SSSR je poeo aktivno podravati Srbiju. Jo poetkom oktobra 1991. je nastojao
da razuvjeri Evropljane od slanja snaga za razgranienje u Jugoslaviju. Sovjeti su se tome
protivili jer su u tome vidjeli znakove evropske hegemonije i prste NATO-a. Sovjetska
armija je ak dala do znanja da raspolae orujem i da e ga znati upotrijebiti. Na poetku
1992, upravo u vrijeme primirja izmeu Srbije i Hrvatske, poela je unutranjopolitika
kritika ruske balkanske diplomatije. Rusija je do sredine 1992. vodila politiku u skladu s
politikom SAD-a.112
Simpatije za dva naroda koji su se eljeli osloboditi komunizma dolazile su do izraaja
posebno u evropskim zemljama koje su proivjele isto iskustvo, Poljskoj, baltikim zemljama,
Bugarskoj. Vaclav Havel, ehoslovaki predsjednik, izjasnio se u korist Hrvatske i Slovenije
uprkos mogunosti od odlaska Slovake. Rumunija je inila je izuzetak bila je bliska
Srbiji. Ipak, i ona je priznala Hrvatsku i Sloveniju. Veina malih zemalja zapadne Evrope,
skandinavske zemlje, Holandija, Belgija, vicarska i Portugal su popustile pred dokazima
o srpskoj agresiji i bile sklone priznati nezavisnost republika. Unutar EZ-a etiri zemlje
su djelovale protiv priznanja novih nezavisnih republika Velika Britanija, Francuska,
panija i Grka.113 Nakon priznanja Slovenije i Hrvatske, meunarodna kritika dovela je
do Genscherovog povlaenja i slabljena njemake politike u pogledu meunarodnog utjecaja.
Budui da nije imala direktnog utjecaja na meunarodnom planu, od tada je djelovala
neprimjetno, bez snage i inicijative. Zbog ustavnopravnih ogranienja uloga Njemake
na meunarodnom nivou bila je ograniena na civilnu i humanitarnu pomo.114
109

Dossier Balkan. Svjedoci povijesti. Ratna agresija u bivoj Jugoslaviji perspektive za budunost.
Pripremio Herbert Vytiska, Zagreb, 1998, 15. (dalje: Vytiska: Dossier Balkan...).
110
Ibidem, 51.
111
Garde: ivot i smrt Jugoslavije, 384.
112
Lynch, Allen Luki, Reneo: Ruslandund der Krieg in ehemaligen Jugoslawien, u: Wolle,
Angelika Wagner, Wolfgang: Der Krieg auf dem Balkan. Die Hilflsigkeit der Staatenwelt.
Bonn: Verlag fr internationale Politik, 1994, 126.
113
Garde: ivot i smrt Jugoslavije..., 384-385.
114
Knut: Jugoslawienkonflikt, 56.
Godinjak 2013/445

EHI
INTERNATIONAL DIPLOMACY ROLE IN DISSOLUTION PROCESS OF YUGOSLAVIA
Zijad ehi
Summary
The author discusses the three stages of the activities of international diplomacy in
dissolution process of Yugoslavia during 1991: in mediation until August, as part of the
conference in The Hague from September to November and in the process of coordinated
recognition of Yugoslav republics in December 1991. Special attention was paid to activities
of countries that have had a key role in international relations.
Key words: Yugoslavia dissolution, international diplomacy, European Community,
United States of America, France, Great Britain, Germany, Russia

446/Godinjak 2013

GODINJAK

KULTURNO STVARALATVO
BONJAKA _____

UDK 821.163.43*-1

Demaludin Lati

A to je bio erzelezu Ale, na elu svoje

vojske, na bijelome hatu,
s neprobojnom majinom kouljom, s
kopljem i maem i sa tokama u zlatu!
I on pobi dumane, otjera ih iza sedam
Ahmetu Hromadiu, piscu gora, i ne htjede da se vrati,
Okamenjenih vukova gajb se uini, ne zna se kako je tano bilo,
ko e sve da pamti...
Naveer, iza jacija, kad sova pone
Dedina me pria useli u san: pred
negdje da hukti,
mnotvom jahaa
prije odlaska u haljine, dok u pei vatra
usnih Alu kako nam se na svom dori
posljednji put bukti,
vraa.
dedo je poinjao svoju arobnu priu od
poetka
kako je nekad ovdje bilo more, koje je
neka velika rijeka
odvukla do Banje Luke, u neke nepreBosanski ljiljan
gledne ravnice,
i kako su, od njegovih bijelih emija,
Teufiku Velagiu Tofi
ostale luke i halkice
po brdima, a vesla po polju...
Svi ljiljani na bijelom svijetu svoj cvijet
su digli gore,
I sve je nekada bilo ostalo pusto, nikoga
u nebesa, da njih gledaju i s njima vode
nije bilo
razgovore;
osim gavranova po starome kolju...
ti jedini svio si glavu zemlji ne da je
A kad su ljudi, s konjima, u koloni, doli
gleda,
iz daljine,
ve da joj ape: ko majka iznad svoga
jedni sa mora (nai preci), a drugi sa sure eda!
Kunare-planine,
poeli su da se tuku, jedni drugima zemlju Nad zemljom koju voli ti svija dva
i ene da otimaju,
turbana:
i tako je poela prva krvava bitka u naem tvoja je batina sjemenjem samrtnim zasimirnome kraju...
jana!

Veernje prie o Aliji

erzelezu

I kad su nae dumani bili stisli opkolivi

ih izmeu Tura i Kika,
najednom su uli doboe, najednom se
prosula silna ratnika vika...

I dva perina spustio si nad djevojaku

zelen-travku
pa strau ljubavi uva, ti, Lilium bosniacum.
Godinjak 2013/449

LATI

Tetkina divanhana

Jelene
(Pria iz Bosne i Hercegovine)

Nasihi Kapidi-Hadi,
banjalukoj pjesnikinji

Ona je sva u cvijeu,

a ono sa nje visi, smijei se i cvjeta.
Ono me prvo pozdravi
kad bahnem u avliju,
kad doem tetki iz bijela svijeta.
Na namirisanoj divanhani,
ene se zumbuli razdragani
i udaju se latifice,
a jengije im menuice...
A kad se vratim u dalek grad,
ja vidim urin u suzama
i premilu lica blijeda:
tetka je opet s ibrikom sama
i stalno na brijeg visok gleda.

Sipajte, sipajte
Draganu Kulidanu,
bosanskohercegovakom pjesniku

Jesenjinu

Prije neg se zora pomolila,

umama se uo lave ljuti:
nekoga su lovci i psi uti
potjerali iz majina krila!
Jo kroza san, usmo jedan pucanj,
a onda nas obvila tiina.
Veljaa je, sipi sa visina;
po staklima suh sjeverac kljuca.
A kada se izbudismo kasno,
usmo amor kraj naeg mostia:
lovci su u grmlju Javoria
uhvatili jelene prekrasno!
Drhtala je ta sirota lijepa
dok je svako po vratu je diro...
Nad lovevim sa perjem eirom
strila je dvocijevka slijepa!

San u sijenu
Branku opiu, pjesniku Bosanske krajine

Sipajte, sipajte, pahulje perje

iz nebeskih jastuka!
Kako je njena, dareljiva,
ona iz koje hujite Ruka!

Ve mornar Mjesec puinom jedri...,

tjera bjele talase;
u daljinama jo mire lampe,
u bukvi uk javlja se.

Sipajte, sipajte, vi s djejom duom:

bez zlobe i bez brige!
Zatrpat ete zla siavi
niz kose, nedogledne verige!

Leim u sjenu, ono me bocka,

i zvjezda gledam sadak;
jedna se otkida iz svog roja
i pada negdje u mrak.

Sipajte, sipajte iz svih zembilja

po selu i po umi!
Noas pod bijelim jorganom
e sniti voke, krovovi i drumi...

Vi mene javor u snu umori,

a vatra dogorjeva.
Za Crnim vrhom, iza Varvare,
stidljivo munja sjeva,

i brat i sestrica, to oi ire:

(Ah, dolazi nam zima!)
Gledaju uvis sa prozora
i grlili bi se s vama svima.

al ljetna rumen je nadjaava

i Nema kie! kae.
Spavaj u sjenu, vjeit djeae,
uukan i bez strae!

450/Godinjak 2013

LATI

ergari
Bodleru

S proljea, kad se zima oprata bijela,

a iva utim pupom iznenada plane,
jednog jutra, na okuci, do rjeke, ispod
sela,
izderana erga ciganska, u dimu, osvane!
Iz nje glave crne, kao trnje provire
pa ih bunovne povuku iza cerade...
Trojica kotlokrpa, smrknuti, ust eire,
sa ruksacima kreu put sela, da rade.
Do erge kola. Kraj njih pase kljuse.
Najstarija, nad vatrom, sijee pil karata;
druge, uz kaalj, dim uvlaei u se,
s torbom to zjapi, idu od vrata do vrata.

Uzdahni pa pokrij rukom

toga anela za koricom...,
al njegov smijeh uguit nee
rukom, ve nesanicom!

Molitva za roba Boijeg

Agana, bez ruke
Boe na, Boe milostivni,
Eto Ti veeras doe Agan, u tbtu drvenom;
Tvoji e meleci u snijegu lahko nai novu
pjegicu,
A kada odgrnu efine, rei e potiteno:
To je on, zacijelo
Jer na mjestu gdje drugi imaju desnicu,
prazno e biti pod kamrikom bijelom.

Umjetnici ivota, oni vjeruju u sreu:

igraju za druge, faletaju im, gude...!
A kad doe utornik, na put novi kreu

To mjesto smo uvijek vidjeli, a gledali

nismo,
Jer to patrljak bjee koji se, kad se Agan
nasmije ili naljuti,
im osjete da e bblj zm stdn
Vrtio, tobe jarabbi, ko vreteno. (Budala bi
ukrast koji dan sunanom proljeu.
se zasmijao,
A pametan na to oduti.) I zato je stalno
psovao rat,
Slika djeaka s harmonikom I ko ga poe, i ko ga vabi,
Rat koji, ko psina, odgrize mu ruku pod
Borisu Novaku ramenom.
Kako si lijep: izronio iz pjene
pa na sred Planete stao:
Harmonikom kazuje svijetu
o srei za koju nije znao!
Ti bje Apolon zaljubljeni
s kosom od dugih zlatnih hvoja!
iroke usne harmonike
sinonja pisma itaju tvoja.
Snatri daljine, dok prsti
tipku po tipku iza sna prenu!
Veselom duom dolape
doziva daleku enu.

I dok svako desnicom, skom, u mimohodu,

Uzima lopatu, sikiru il mln, il pie, ili se
ee, Agan se uvijek varako
Zaboravljaju da mu je ruka baena niz
vodu
Ona ruka bijela, sa podlakticom i jo
vruom akom.
I sada, poto si Ti kdur da nas iznova
stvara,
Aganu, im mu novo tijelo skroji, saij i
ruku,
Godinjak 2013/451

LATI

Uzmi, Agane, blagodati Mojih, kimaj rajsko voe!

Ti e mu rei, a on e se, u tome bonluku, nasmijat ustima cijelim,
Nee Ti rei: Neu, ve e Ti rei: Allhumme,
I to mi se hoe, al kasnije, a sad mi Ti
moju ruku previj
I daj mi da svoje unuke zagrlim i krompir
oplijevim...

Moja Barbaro
Preveru

Skojevko iz Afeea
Sa parada iz Prvog maja
Zatim sa tafete
Ne doe tvoje besklasno
Za tebe ne b njihovog raja
Socijalistiko dijete
Ti mene bogme ostavi
Nacionalistu kontraa
I tekog Muslimana...
A kad me uhapsie
Ti poree vianja naa
Pokraj fontana
I ode ti za tipa
Koji ti zabi pcu
U maternicu
I ostavi te samu

Kruh i vino
Nedjelja je, kia rosi,
Nad gradom zvona zvone...
Jutro je razbudilo
Vas dvije, ikone.
Daj mi vino svojih usta
I ramena obla dva:
Od zagrljaja tvoga vrsta
Aneo u postat ja...
Ti si moj kruh, moje vino,
Koplje koje ne utim...;
Pod vjencem tvoje kose
U zanosu utim...
Daj mi vino svojih usta
I ramena obla dva:
Od zagrljaja tvoga vrsta
Aneo u postat ja...
Glorijo u vinogradu,
U visinama plavim,
U tvoju slamu sputam
Zvijezdu ljubavi...
Daj mi vino svojih usta
I ramena obla dva:
Od zagrljaja tvoga vrsta
Aneo u postat ja...

Tri sestre udovice

Kao kue

Tri sestre udovice,

tri njeme lastavice,
i tri panja...

O moja Barbaro iz Bresta

to danas zagleda lijepo okreene kue
Pored cesta
Za tuom djecom pogled prua

Svaka ali svoga dragog,

svaka s dragim susret sanja...

Za njih si bila drebica

Za mene kap iz ru
452/Godinjak 2013

Tri sestre etri zida,

tri ive bez prolje,
i tri prie:

LATI

jednog ubi duman kleti,

drugog kurva, treeg pie...

jo mogu samo ridati, ridati

nad prolaznou ljudske sree.

Tri sestre tri amije...

Glazba u gradu svira ...
Tri koraka...

Mi nismo gladni bili,

al se ivota naekasmo,
mi djeca socijalizma.

Otii e do damije
i vratit se prije mraka...

tafete, radne akcije, pioniri,

dimnjaci, rudarska izma...
a kad je ve bilo sasvim kasno
prve fleke na pluima!

Akifa koji je pjevao kao Safet,

u nebo zagledan:
Aleksandru Bloku u Hanku i momke s handarima dovukli su iz Austrije...
Sabit njega je neka vojska
Jer proe mladost, sve proe sem
izvela iz ludnice...,
bola...
ustrijelila!
Gledam niz polje i iznad Borija...
i tako pod zemljom smiri ivce
Tvoj lik nestane iznad moga stola,
na Ajntajn, na genije!
javi se nad njima, ko lijepa Marija...

Sve proe sem bola

pod plavim platom..., blijeda u licu...

kao kad si, izgubljena u noi,
uz tanad vjetra, niz zimsku vijavicu,
u strahu pitala zar neu ipak doi...
I krenuo sam, naim putem vijugavim...
I zvao te... svoje mladosti plaem...
Al ivot b jai od nae ljubavi,
taj ivot to od sebe tjera nas korbaem!

Smrt radosti polahko truje...

Tako u meni Akifova
pjesma odjekuje.

Kumrijini napjevi
(savjet mladim pjesnicima)
Aliji Duboaninu

Ne htje ni da ti ponese moje zadnje pismo

da zna kako sam u krmi izgaro...,
Rijei ne mogu nositi svoj teret,
u strasti ..., bez ieg svetog,...sa Iblisom...,
i zato ga ostavljaju kao svlak
e, moja muslimanko pod zarom!
na pola puta, il jo ranije.
Ono na to ciljaju iza oklopa se stere.

Zapis o vrnjacima

Uzmi govor kumrije za primjer:

Ona samo vue svoga traga znak
Dobrii Cesariu, majstoru vers vjeto skladajui tonove i rime,
a svijet koji probudi u nama
Sad kad se Osmi jedan
beskrajan je, i dok vali njene glazbe fine
poeo osipati
odravaju ga, rijei jedva stoje na svojim
i kad se vi nikad sastat nee,
ljestvama.
Godinjak 2013/453

LATI

Boiji kist
(mesnevija)
Delluddnu Rmiju

Gledaj tu ruku koja polje ara:

njezinom kistu zbilja nema para!
to god je u svom stvorila umjeu
svemu je dala arenu odjeu!
Kad se, s proljea, ivot opet javi,
listu i osi...sve boje nabavi,
ali i kad dah od jesenskog mraza
kratkom veselju najavi odlazak,
novih se boja ista ruka laa:
da rastanak bude ljep, i bez plaa.
Pa vako mudri Lukmn zborio je:
Onaj ko smisli ove divne boje
i ko ara njima ovaj svjet cjeli
kada smo tuni i kad smo veseli,
kolko On ima jo svjetova arnih
koje jo nikad nismo upoznali!
Kakvo li lie koje tamo cvjeta,
koje ne pozna ni studi ni ljeta,
tamo sada pada?
(Iz rukopisne zbirke Careve oi)

454/Godinjak 2013

UDK 821.163.43*-1

Haris Silajdi

Kome je dugo leati

Ti koji ree da dugo ti je leati
Evo ispod biliga ti stojim
Ruku na kamen polaem
Dobru vijest da ti kaem
I hvalu ako hoe uti
Jer pokud i potvor b previe
Preko stoljea presee
Do mene see
Monom i okrutnom, kad ustreba,
Povod da bude.
Dooh da ti kaem:
Sad kad te nema
Svi te slave i tuju
Svojim nazivaju
Korijen zalivaju
Heres vie nisi ni kazna Boija
Zabludjela ovca kau njihova si.
I veseli me to ti za ivota
Iz tuine glas zasluen stie
Kako dobrijem te zovu
Da plemenita te znaju
A ti sm ree:
Za ivota ne zgrijeih
Ne utinih naao
Ni ljudma ni stoci.
Jo rekoe da tvrde si rijei i ponosa
Da ma dobar kuje
A nerad ga nosi
Da uljem hljeb stie
A rad ga dijeli
Da svakome gostu
Sve to ima nudi
I kamen nad glavom
Zadnjim dahom daje:
I ove moj km ko istie

I kutji svojoj vratja i projzore spravi

Dobro tce uiniti
I mojim kostjima i mom srdcu
Bitce malo toplije.
Tako ti ree
I nita ti ne pomoe
Jer si prave vjere bosanske bio
I po svome Boga si slavio
Hram si u sebi zidao
Dok nas silni ne natjerae na drugo.
Osim to svoj zakon uzdra
Ne pitaj me jer ne znam
ime zaslui oganj i ma
Siroadi pla
Tubu na te Bogu i svijetu
Porugu u narodu
Babn pogani, heres trikleta
I avo sm da si.
To ne znam rekoh
Ali znam kao i ti:
Da su Pravda i Istina
Svijetom vladale,
Ne bi se svijeom traile.
A za nas ako pita,
Oluja b strana i pogibelj,
Na Bosnu sa svih strana vojske udarie
Velike grane manje lomie
A stablo nekako ostade.
Silni narod u tuinu izbjee,
Tamo gdir je
In sonce drugatcije
I vjetar drugtciji
I Bog i voda i vazduh
I ljudi tui
I dui mojoj strni.
Godinjak 2013/455

SILAJDI

Hrabri ratnici Bosnu branie

Mnogi pod zemljom ostadoe
I doe opet vrijeme
Da se kamenje ree.
Kad va ime Boga dobroga
Dobri Bostjani digoe ovaj km
Svojem plemenitim ratnicim.
Kako tad tako i sad.
Jedino ne znam ta te navede da kae:
A iz plata njihove slave
Svake godine
Sve vie kopiladi izlazi.
To si sa sobom odnio.
Kako god bilo,
Na zemlji po starome:
Veliko mnotvo a ljudi malo.
Ne ree li ti:
Legoh gk kad je Bosnom
Vladala glad za posjedom?
Kako tad tako i sad.
Dugo se spremah
Da ti hvalu kaem:
Hvala ti to volje ovu zemlju
Gdje posnu, gdje rosnu,
Gdje bez mlada zaraslu,
I godinu kad gladnu i planu,
Pokad mrsnu i poskonu.
Hvala ti to znoj proli na egi
A na studi sukno reza sebi
Da ja bez slova ostao ne bih...
to u mraku loj ee
Jer znade da je rije tica:
Uas pobjee...
to zorom mrzne prste
Na punu vimenu mlai...
Za prst na elu ti hvala
Bolan od drai...

456/Godinjak 2013

to neduna ne ubi
Sve da iju krv ne htje
Tvoju krv proli...
to ne b ko oni
Koji bi stablo bli
A grane lomili...
to mi prenese mudrosti iz starine
Pa sada znam da lovek
Mozje vidjeti ono tsto nije vidio,
Tcuti ono tsto nije tcuo,
Okusuti ono tsto nije okusio,
Bit tami gdi nie bio,
Al uvijek i svugdi samo sebe moze najti ili
ne najti.
Kako tad tako i sad.
Evo brzo e hiljadu ljeta
Kako ti lee i ree:
I da ostavih kosti u tujini
I tad bih samo Bosnu sanjao.
Pa se ponekad pitam:
Sanjaju li Geda, Borna i Dostava
to ih u roblje prodae
Sanjaju li u neznanim grobovima
Lp Bosnu, njine gore i rke?
Je li im neko poelio
Mirno more
Od Raguze do Katalunje?
Il zvuk lanca na sidru
B sve to ue
Kad im se oi
Mutne od tuge
Jo jednom prema gorju podigoe?
Od tada se mnoge kie prolie
Mnoge pjesme utihnue
Stoljea nekud odoe
Ali u knjigama u Barseloni
Jo uvijek ovaj zapis ima:
PATARENA DE BOSSINA, ROBINJA,
TRIDESET TALIRA.
Od njih eto osta toliko
A od onoga ko ih proda

SILAJDI

I onoga ko ih kupi
Ni toliko.
Neto mislim:
Meu ljudima
Bez smrti
Je li bilo
Moe li
Pravde biti?
Nego vidjeh: na kamenu pie:
Sad hotju da budijem svojoj
Na plemenitoj batini
Sa sobom malo sm.
I zato neu vie.
Samo u jo na odlasku rei:
Hvala ti to kod sv muke i posta,
I kad gk lee,
Nijem ne osta
Pa poslije tebe
In kad ne govore,
Steci ne ute.
Sad suton pada jesenji tih
A meni je zemljom jo hodit
Kada u lei ne znam
Kako ne znah kad u se rodit.
Evo od tebe odoh vedra duha
Slovo kameno nek me doziva
Dok na batini tvojoj i mojoj
Na vjetru kii i suncu
Raste i rua i kopriva.

Godinjak 2013/457

OLAKOVI
UDK 821.163.43*-1

Enver olakovi

erzelezu Ale
Osedlaj najbreg ata,
najotriju sablju opai,
s majkom halali se brzo
i kreni, erzelezu Ale!
Prainu otresi sa ruha
i upavu podigni kosu
s oiju umrlih davno,
pa hitro izjai iz groba
u borbu za opstanak Bosne!
U dennetu ne miruj vie
ako si mumin i junak,
majine ne gledaj suze
ako si ponosni Bonjak.
S nebeskih kad modrih visina
snesu te meleci amo
do tvog zaputenog groba,
nek at te ve osedlan eka.
Potegni buzdovan i sablju,
pa jurni kroz pranjavu Bosnu
i gledaj, i bori se, Ale!
Nek te ne zaude gladni,
ponieni, jadni i bosi
Bonjaci u izlizan jaram
zapregnuti, kada ih spazi.
Nek te ne zaudi, Ale,
to nee arije nai,
ni kule begovske, hane
ni tople hamame, ni ene
u zaru, ili feredi crnoj.
Nek te ne zaudi, kada
u damiji mjesto demata
pronae konje i ovce;
to narodu otet mal je
kog ejtanu daju na danak.
Ti samo razmahuj sabljom
i jai kroz zamrlu Bosnu,
neka te oaj bar vidi
458/Godinjak 2013

i u tebi nasluti spas.

Kad prva te opazi straa
i upita: ta ovdje trai,
ne udri ga tim buzdovanom
nego mu ponizno reci:
Na rad se javljam, na prugu...
Kad s tvog vilenog konja
htjedne te skinuti dronjo,
da uzjae namjesto tebe,
ti stisni junaki zube,
pa sjai i nastavi pjeke...
Kad dumanin zaie sablju,
buzdovan i s prsa ti toke,
i zlatni sahat, i saruk,
pa ak i kosu sa glave
podaj mu, podaj mu, Ale,
pa nastavi kruiti
Bosnom...
Kad te na meeting pozovu
i brke da obrije reknu,
otii obrij se, Ale.
I pljei, kad dumanin
stane
o nekoj ti lagati srei,
i nemoj nikome rei
da time bori se hrabro,
hrabrije nego sa sabljom,
za novu, za sretniju Bosnu.
Kad kao ugavi prosjak
u dennet se materi vrati,
reci joj: Ne strahuj majko,
za svoga sina, junaka...
Vei su, vei i jai
erzelezi danas Bonjaci,
i hrabrije danas se bore,
jer ive i prkose vragu
ljube mu lukavo skute
dok smrt mu opaku slute...
(16. X 1950.)

UDK 821.163.43*-32

Pria o lijepoj Fatmi

Amir Tali

bau Ibrahimovu nije mogao ui ba svako. Ispred kue u bosanskom adetu

sagraene, teake kue na podrum, u maju, rascvjeta se baa puna raznolikog
cvijea. Cvjetanje se izmjenjuje do duboko u jesen, kad mrazovita jutra spre
svojim ledenim dahom posljednje pupove rua. U bau jasmina, jorgovana, zambaka,
miloduha, limundika, raznih rua, ekeria, i da ne nabrajam sve posaeno bilje koje su
Ibrahimove kerke njegovale, ulazile su ptice pjevaice, pele i bumbari, i samo oni gosti
koje je Ibrahimova familija posebno cijenila. Baa je mirisala mahalom do damije, koja
je bila udaljena stotinjak metara. Pa kad se tu dodaju kruke, ljive, jabuke i dunje u produetku
bae, ima li ta ljepe ispred prekrasne bosanske kue u bjelini krenih zidova i zelenih
pendera iza kojih su cure pjevale sevdalinke dok su radile razne kune poslove. Basamci
u verandi su se utjeli izribani i namirisani da si mogao na njima jesti sone baklave kao
sa sofre. U velikoj gostinskoj sobi bila je vjeto izrezbarena vitrina, orijentalnog stila, u
kojoj su bile poredane tevsije, tanjiri i dezvenjaci za kahvenisanje. Na zidu je bila omanja
stalaa, na kojoj su bile vjerske knjige i musafi, a na drvenim raljama u kutu sobe, takoer
vjeto izrezbarenim, bio je Kuran, prekriven heklanim malim pokrivaem. Drugi zid krasile
su levhe, i u velikom okviru porodine fotografije rahmetlija i ivih Ibrahimovih srodnika.
Zidni ilim je bio preko cijelog zida, a ispod krevet od tesanog hrasta, prekriven mirisnom
perinom i duecima. Na suprotnoj strani su bila iljteta i vezeni tvrdi jastuci oko cijelog
zida. Nasred sobe mangala, na kojoj se u bajramskim sveanostima na aru krkala kahva
i dimila mirisna trava dok su hanume i didovi divanili i sevdisali poslije bajramskog ruka
i dove. im dova zavri, pa se stariji umaknu od sofre, sva djeca iz komiluka i domaa
eljad sjedaju za takozvanu drugu sofru i dojedu ono to iza uglednika i hadija ostane.
Dolje pod kuom u urednoj podrumskoj tali hrzalo je par konja, monih i raskonih,
pa nekoliko krava i telad u teoaku. Blistavost kue na spratu se i ovdje ogledala, jer cure
Ibrahimove i ovdje zajedno s babom odravaju red, kako i prilii muslimanskoj kui.
Ispod kue, prema velikom vonjaku, bile su magaze i hambari, pojata, kurzane, pa
natkriveni tor u kojem je bilo uvijek pedesetak ovaca. Ibrahim je bio majstor za suho meso
zimi, i sve je imalo svoj krug u kojem je ivot pulsirao. Na tavanu kue suit e se suduk
i pastrma. Ti specijaliteti putovat e na izbirljive trpeze poguzija u Zagreb, Sarajevo i Banju
Luku, pa i dalje. Za svoje ljepotice Ibrahim je tavio ovije koe, za molitvene postekije.
Cure bi Ramazanom u zimsko doba, na seoskoj adi na nizbrdici sjedale na postekije, kao
na sanke, i uz ciku na krivini sletjele u bodljikavu ivicu. Koice bi izdrale vratolomno
klizanje, do Bajrama a i Ramazan umakne iz zime u jesen, pa naredne godine postekije
ostanu itave.

Godinjak 2013/459

TALI

Ali da se vratimo u mirisnu bau.

Na posebno izabranom mjestu, skoro sakrivenom, bio je hladnjak u sitnom ruinjaku,
natkriven lozom groa. Odmah pored bio je dubok bunar, atrnja kamenom ljutcem zidana.
I tu se dogaao najljepi dio prie.
Obiaj je nalagao da momci, koji bajramskim blagdanom ili na svadbenom piru budu
meta rumenih djevojaka, dolaze nou pod pender i cure do neko doba aikuju, uz strogi
nadzor roditelja. Jer ako panja samo za tren umine, opasni momci donesu merdevine pa se
uzbuenim curama i u postelju uvuku. Ta strogost je kod Ibrahima imala smisla. On nije
curama dozvoljavao da tajnoviti momci dolaze u bau njihovu bez prethodnog dogovora
s ocem. Momak je obavezno dolazio po danu kui u avliju, pa kad ga Ibrahim isljedniki
ispita, iji je, koji, odakle, tek onda dobije dozvolu da i nou pod pender dolazi. A cure,
voljele su svog babu, pa mu i referisale ujutro o tome kako su i ta priale. Naravno, neke
dijelove kakljive su preutjele, ali su uveer, kad na dueke legnu, uz kikot jedna drugoj
priale svoje ljubavne doivljaje.
Najmlaa Ibrahimova ki zvala se Fatma. Dobila je ime po tetki, babinoj sestri, koja je
bila ljepotica, ko biser meu kapnicama. Udala se u Medarevo, daleko tamo u istonu Bosnu.
Ta njena tetka, Ibrahimova najdraa sestra, stradala je u onom ratu. Odveli su je jedne
mrkle noi iz kue u kojoj su sve poklali i nikada za nju nita vie nisu uli. Bilo je svakojakih
pria, ali Ibrahim ih nije volio sluati i uvao je uspomenu na voljenu sestru, onako kako
ju je volio dok su bili djeca i kad je pazio da joj ko bilo ta runo ne uini. Tog svog mua,
a bio je lijep, pametan i bogat, upoznala je kad je jednom dovozio suhe ljive i prodavao
iz konjskih kola tu ispred kue. Tako su dolazili u selo razni trgovci, prodajui zemljane
lonce, enske krpice, ilime, bakarno sue i razne drangulije. Dovozili su posavski bostan,
voe iz Gradaca, koje je tamo raalo bolje nego ovdje kod nas.
Kad se Fatma rodila, a Ibrahim nije imao muke djece, dobi to tetkino ime i ljubav oevu.
Sestre su bile ak malo ljubomorne, ali poto je bila najmlaa svi su je posebno voljeli.
Naslijedila je naravno i ljepotu tetkinu. Ljepota je esto i prokletstvo curama zbog najezde
raznih momaka koji samo razmiljaju da je u svoj strastveni zagrljaj zgrabe. Zato je Ibrahimov
nadzor bio poseban nad ovom vrckastom mjezimicom.
Momci koji su je salijetali nisu svojim udvaranjem dosezali do njenog srca. Sve prie
i laskanja kao da su se odbijali od tvrdog zida neke neprelazne tvrave u kojoj je ova ljepotica
boravila. Sestre su imale momke i dolazili su u bau pod pender, a Fatma se iznutra kikotala.
ak je jednom prilikom momku koji je neto bezobrazno lanuo istresla kantu ledene vode
na glavu, pa se pokunjeno ko mokar maak izvukao preko visokih taraba na sokak. Drugom
prilikom, na piru, kad se enio Ismet Safetov, Fatma je u mladoenjinoj kui bila navrh
basamaka. Drvena veranda bila je kao galerija na ulasku u veliki ganjak, ili hodnik, na
kojem je bila vriska i pjesma, jer su upravo mladu uveli u sobu gdje e provesti prvu branu
no. U sobu je prethodno sve bilo uneseno to mladencima treba te noi. Uz basamke su
se penjali i tiskali seoski momci, malo nacrvrcani rakijom, koja se u avliji sluila pirdijama.
Jedan od momaka, kad se dokopao verande, bezobrazno dodirnu Fatmina prsa. Ona sva
usplahirena snano ga gurnu niz basamke, a on ko krpena kugla povalja momke, vaarske
limene ae, sve do ulaza, kao da su unjevi. Kad je Ismet ustao, drao se za iaeni zglob
ruke i vriskao. I ostali momci su se dobro ugruhali. Fatma je tog trena strala niz basamke
i pobjegla kui. Zatvorila se u sobu i tek kasno uveer, kad su joj se sestre vratile s pirovanja,
460/Godinjak 2013

Pria o lijepoj Fatmi

utihnula jecajui muklo. Ibrahimu nita nisu govorile, ali je on ujutro sve saznao i umalo nije
otiao da se obrauna s familijom stradalog momka. Poslije toga do Fatme se nije moglo lahko,
pa su seoski momci zazirali da joj bilo ta kau. Ali, gledali su je i divili se njenoj ljepoti.
To je trajalo nekoliko godina i napokon se pojavio momak kao na krilima oblaka. Fatma
ga je vidjela jednom na piru kad se enio njen amidi Sefer. Taj momak, kasnije je saznala
da se zove Omer, doao je iz arije kod nekih roaka i pojavio se na piru, kao da ga je
dragi Bog poslao. Stajao je postrani u grmu jorgovana, i pomislili bi da ga se nita nije
ticalo. Nije igrao ni kolo. Ali Fatma je uoila da lagahno krui glavom i oima po uigranim
curama i svakog trena pogled se zadri na njoj. Fatma se sva zacrvenjela, ali joj je oko
srca strujala neka toplina i uzvraala je pogled kradomice. Omer je bio stasit i lijep momak,
plavkaste kose, skoro ukaste. Plave oi, ko nebeski svod otvorene, as su bile blage i
bistre a as nekako stroge i pronicljive. Dranje je bilo ak preozbiljno, ali neka tajnovitost
je iz njega strujala i Fatma je ve bila zaluena tim arijskim armom. Poslije svadbe,
Omera dugo nije bilo, ali Fatma je o njemu mislila i molila Boga da doe Bajram, ili kakav
pir, samo da ga ponovo vidi.
Sluaj je htio da je s babom jednog pijanog dana krenula u ariju. Dok je babo s nekim
ovjekom razgovarao, pred njom se odjednom stvori Omer. Sva se ukoila, pa je obli rumen
i nita ne kaza. Samo ga je gledala i utjela. On se pribra u trenu, pa prozbori neto kao
pozdrav, i onda Fatma progovori:
Ja tebe znam, ti si bio na piru kad se moj amidi enio.
I ja tebe znam, bila si na piru kad se tvoj amidi enio smueno odgovori Omer.
Ah, ali nisi igrao u kolu.
Nisam, samo sam tebe gledao.
Ba mene.
Tebe.
Tog trena otac je zgrabi za ruku i skoro nasilno je odvede ispred ukoenog Omera:
Idemo eri, hajmo dalje. Moramo kupiti fasungu za kuu jer e nas tvoja mati ureziliti
ako ta zaboravimo.
Samo mu je uspjela kradomice mahnuti rukom i ve se izgubie meu svjetinom. Omerova
figura vrtjela joj se u glavi i skoro se onesvijestila. Sve joj se pred oima zanebesalo ko
da je mokrim taraem dobila po glavi, kako su je ponekad starije sestre zadirkivale i smijuljile
joj se bezazleno. Tih dana je sluena hodala kuom, nije znala ta radi, pa je ponekad neto
to je trebala uraditi u kui iznosila na avliju, a kad doe sebi udari se dlanom po elu pa
tiho prozbori:
ta je ovo sa mnom, Boe dragi, taj Omer e me zaludjeti, pa u hodati baom ko
vilena Ajka.
Ali ni Omer nije bio ravnoduan. Hodao je pored Velike vode, opijen ko tetrijeb na Crnom
vrhu Grmea. Srea da pored rijeke nije bilo vilenih konjskih zaprega, inae takvog bi ga
i voz udario da ide prugom prema tunelima Sanice. Mislio je na Fatmu i mislio samo da
doe kakav pir pa da je vidi i da pokua da joj se priblii. uo je Omer da je Fatma opasna
i da hoe klepiti po zubima ko je pokua dirati, ali nadao se da e uspjeti ukrotiti tu opasnu
ljepoticu. Znao je i to da to nije divlja drjebica koju mora zauzdati ljutim emom i stegnuti
vrsto kolan oko pasa, pa cimati uzdom i vodati je danima dok zapjenuana ne popusti.
Ovu djevu moe osvojiti samo aptavim i umilnim milovanjem, slatkim rijeima i panjom.
Godinjak 2013/461

TALI

Ako se samo za tren pogreno pomakne, prhnue ko jarebica iz vrbica u proljee kad
je etajui poljem plahne. Sve je to Omer u svojoj glavi slagao i planirao momaku strategiju
da mu u postavljeno gvoe uleti taj slatki plijen.
Da li je sluaj ili ne, ali je Boija volja zasigurno da je Zuhdija, Omerov otac, kupovao
neku ormu za konje kod Ibrahima, pa kad to na Omko saznade, zamoli babu da ga povede.
Sav uzbuen se umivao i kupao na avlijskoj pumpi, mirisao se metvicom i miloduhom
ispod pazuha, latio kosu eernom vodicom. Obukao je bijelu koulju i hlae koje samo
Bajramom nosi i sjeo pored babe na dasku utegnutu u ulatene lotre. Konje je prethodno
istimario i stavio praporce, kao da u pronju idu. Zuhdija se udio kako to njegovo dijete
odjednom posta valjan, paradi konje i ormu, lotre glanca i ureuje.
Kad dooe u Ibrahimovu avliju, odvede ih on u baenski hladnjak, a jedna od cura
odmah donese himber od rua, da se osvjee prije kahve. Dvojica teaka priali su o svojim
poslovima, urodu ita, blagu u tali, prilikama u dematima, u ariji i ovdje na selu. Omer
se uzvrpoljio i arao je oima po penderima samo da ugleda Fatmu.
Ona je u trenu virnula kroz ipkanu zavjesu i vidjela Omera. Nabrzinu se ucifrala i
obukla areni iscvjetali haljetak, koji je izgledao ko ruinjak u bai ispod kojeg je vrio
mravinjak. Izila, kobajagi na atrnju, pored hladnjaka i grabila kofom vodu, pa je lagahno
istresala u kantu i nosila u kuu. To je izvodila ritualno kao ples i Omer se sav ukoio,
gledajui je zadivljeno. Niko nije primijetio da se izmeu ovo dvoje razmjenjuje nevidljiva
ljubavna energija. Samo munja treba da bljesne i da se grom prolomi, pa da se sve razotkrije.
Poslije popijene kahve dvojica teaka su obavila kupoprodaju orme i potom se razioe.
Jadni Omer nije imao priliku da prozbori ni rijei, a Fatma je, sva usplahirena, virila iza zavjese
i gledala kako konji laganim kasom odvezoe njenu eljenu ljubav iza prve mahalske krivine.
Bajram je!
Omer se drugog dana bajramske sveanosti spremao u Hatiraj. Tu se okupe mladi iz okolnih
mjesta i cijeli dan se prai od igre i pjesme. Ibrahim je uprezao konje u ugizdana kola. Na
iroki prajc moe da sjedne desetak djevojaka, a momci u Hatiraj odlaze na kotaima ili
zapregama koje samo momke vuku. Tih dana Fatma razmilja samo o Omeru. Nije ga vidjela
nekoliko mjeseci. Na meraji pored Blihe vrije mladost. Kasim harmonika pocupkuje
razvlaei harmoniku ko dvokrilna kuna vrata. Oko njega igraju cure i momci. Sve u
bajramskom zanosu blista. Na nekoliko mjesta okreu se janjci na ranju. Dva ringipila
uz kripavu muziku loeg razglasa zamahuju nestanu djecu i poneki zaljubljeni par. Tad
momci na trkaim ringipilskim sjedalicama zavitlavaju cure nebu pod oblake, a one vriskajui iskazuju svoje ushienje i uzbuenje. Stariji u hladu vrbe kahveniu. Didovi priaju
prie, kako je to za njihovog vakta bilo. Jedan malehni stari se jada:
Iskvarila se ova mlade, sad momak curu i za ruku dri.
Fatma je jednog trena sila na pjeani nanos Blihe da opere pranjave cipelice. Tad
joj se Omer priblii, kao da je tu negdje uao jer se iznenada pojavi.
Ha, evo me izusti Omer.
Pa neka te, ta ho.
Neu nit, hou samo da ti neto kaem.
Pa kai.
Hoe biti moja?
A zato bi bila tvoja?
462/Godinjak 2013

Pria o lijepoj Fatmi

Zato.
Zato, zato?
Zato to mi se svia.
Ne prilazi mi, zvat u babu.
Zovi koga ho, bit e moja i niija vie.
Ne prilazi.
Dobro, neu. Al ho bit moja?
Hou, ako me ne dirati.
Dobro, neu, ako ti ne da.
Tako se naoe ko za dlaku svezani, ovo dvoje zaljubljenih, i od tog dana poe aik.
Omer je dolazio svaku veer u ruinjak pod prozor, vrat mu se iskrivi da razazna u mraku
lik Fatmin. Ona mu je nestvarno lebdjela u pomrini. Molio je Boga da svaku no bude
mjeseina da je to bolje vidi.
Morao je. Kad je prvi put doao pred Ibrahima, pa kad ga Ibraga prepozna, bi mu drago
jer je oca vrlo cijenio, a i potena je to familija iz arije bila. Imali su puno zemlje i velik
imetak. Valjani i dobri muslimani, to je Ibrahimu posebno bilo drago. Ako je Fatma izabrala
svoj budui ivot, ima babin blagoslov.
Fatma se malo primirila, nije se onako divlje kikotala kad dou momci njenim sestrama.
Nije istresala kante vode uspaljenim momcima na glavu s pendera. Uveer su je cure zadirkivale
kad polegnu na dueke. Ona se pravila luckastom i nita im nije govorila o svojoj ljubavi.
Svoju tajnu je uvala samo za se, i svog Omera.
I Omer se nekako primirio, nije izlazio s momcima u ariju, a nije vie biciklom odlazio
na okolne seoske teferie i sijela. Sve je govorilo da je naao izabranicu svoga srca i da
ga druge cure ne zanimaju.
Zima je. U bai Ibrahimovoj mala prtina je oiena i ugaena do atrnje. Tu cure
svakog dana nekoliko puta idu po vodu. Pod prozorom je ugaen snijeg samo onoliko koliko
jedna osoba moe da cupkajui na zimi napravi mali krug. Tokom dana momci nisu dolazili,
ali Omer, kradomice, ponekad doe tu u bau i eka da Fatma bar malo istri na atrnju.
Ona bi, kad primijeti da je Omer stigao, istrala bosa na snijeg, i dok nekoliko trenutaka
stoji tu pored atrnje snijeg progori ispod njenih bosih nogu. To u njoj uzvrije krv i ljubavni
sokovi se pregriju, pa sve kljua u njoj i ispod nje. Noge od studeni poplave, i poslije nekoliko
reenica pobjegne u kuu. Omer sretan, okrene niz sokak, ali ponovo s prvim sumrakom
dolazi pod prozor, i tu e ostati dok neka od cura ne vikne da ve jednom odlazi da i njima
momci mogu doi pod prozor. Momaka smjena pod prozorom se izmjenjuje kao vojnika
straa, tiho i bez povika. Neka aikovanja traju do zore.
Proljee, pa ljeto stie. Dvije Ibrahimove cure se udadoe. Fatma i Omer su ve vie
od dvije godine u aiku. Ibrahim se kao malo pogrbio, utihla je i njegova strogost. Postao
je popustljiv. ak povremeno pita kako Omera nema ba esto iako je svaku no dolazio.
Ibrahimovca se lukavo smijuljila, pa je svog Ibrahima zadirkivala.
A valja ti Omer, jer iz bogate je kue, a uvaj se ti, bogata kua i bogat miraz trai.
Ova stara kona je bila mudrica, i ona je dola za Ibrahima iz bogate arijske familije.
Babo je imao veliku pekaru, pekli se janjci u koritima, a ona je bila ki jedinica i etiri
brata su posebno pazila na nju. Ibrahimov otac je isprosio iako se samo nekoliko puta vidjela
s mladoenjom. Svidjeli su se jedno drugom, i evo proivjee sretni sa svojim kerima
lijep ivot.
Godinjak 2013/463

TALI

Jednom je Omer nehotice, tu na atrnji, dodirnuo Fatminu ruku. Kao da se opekla, povukla
se korak nazad i pobjegla pljuskajui vodu iz prepune kante. Skupljao je tih dana hrabrost
da je zaprosi i da napokon utia svoju i njenu vatru koja im je buktala u mlaahnim tijelima.
Jednog jutra uzvodno iznad grada krenuo je Omer u njivu, gdje je bilo pokoeno sijeno.
Otac ga je obavezao da u oblinjem umarku usijee nekoliko brkalja pa da ih zailji. Trebalo
ih je pobosti duinom njive, pa kad poslijepodne dou da se osueno sijeno pokupi i sadije.
Sve je to vjeto obavio i krenuo prema rijeci da se osvjei. Sunce je ve pregrijalo i bez
razmiljanja je zagazio u prilino ledenu rijeku i poeo se pljuskati da svjeinom vode
ublai vrelinu tijela. U zanosu je zagazio dublje i zaplivao. Tog trena mu se smrailo u glavi,
pa neka svjetlost ga udari posred ela i osjeti da pada. Rijeka ga uze zanesena u svoj zagrljaj,
i nikako nije mogao shvatiti ta se to s njim deava. Voda ga ponese. U dubini mu se ukaza
Fatma. Lebdjela je iza vodene zavjese, kao da mu se ukazuje na penderu, a on, sav iskrivljenog vrata, gleda i ne moe da se odvoji od njenog lelujavog lika. Podvodna baa mu
se uini kao ruinjak. Sve dublje je padao u neki slatki bezdan. Slike djetinjstva, porodice,
Fatme i neki ringipilski kovitlac ponesoe ga besciljnom vremenskom mainom negdje
daleko. Sve dalje i dalje je odlazio, i posljednje to vidje bi Fatma. A onda sve nestade u
mraku podvodnih odaja.
Nali su ga istog dana u pliaku, irom otvorenih oiju i stisnutih usana. Gledao je u nebo,
kao da iekuje Fatmu na penderu.
Denaza je bila sutradan. Kau da odavno nije bilo vie svijeta na denazi. Pored ograde
gradskog mezarja stajala je u grupi uplakanih ena lijepa Fatma. Svoje prekrasne uvojke
kose zavila je bijelom maramom. Nije plakala. Nije, ustvari, ni znala ta se dogodilo. Njen
mozak nije mogao primiti takvu vijest. Omer nije mrtav, nije, nije! U glavi joj neki komar
i borba da shvati istinitost onoga to gleda. U trenu pomisli da pritri tabutu i da otkrije
Omerovo lice, da se uvjeri da je on taj iza koga stoji tolika svjetina. Stajala je ukoena i
sleena. Sluala je umilno uenje, koje je tiho melodino dolazilo od mezara i ponavljala
molitve za uaima. Svijet se lagahno razilazio.
Kad se vratila kui, sjela je pored pendera i gledala u ruinjak. Tamo je stajao Omer
i smijeio se. Njeno sjedenje pored prozora je bila svakodnevnica. Aikovala je, aikovala.
Tihim glasom mu je govorila da e biti njegova, samo njegova. A dolje u ruinjaku na
izgaenoj travi bila je boanska, nestvarna Omerova silueta. U nebo prhnu neka majuna ptica.
Kao da dua Omerova odletje. Vratit e se veeras na aikovanje, vratit e se. ekat e
ga Fatma na penderu i puhnut e mu s dlana poljubac u nasmijano lice.
ekala je godinama, dok se nije ugasila i stopila s odlazeom Omerovom sjenkom.
Vjenanje je bilo u Boijoj bai, u denetskom ruinjaku, gdje ljubav vjeno boravi.

464/Godinjak 2013

DK 821.163.43*-94

Bog u eliji
(knjievna logorologija)

Demaludin Lati
Fakultet islamskih nauka
Sarajevo

Nema nita stranije nego ivjeti u duhovno tuoj sredini.

(F. M. Dostojevski, Zapisi iz mrtvog doma)

u, u Staklari, u vrijeme kad su Ahmeta Jsufa strpali u nju, glavni je bio jedan
policajac koga su robijai zvali Preznaj, ponekad Omerica, a ponekad su spajali
ova dva imena pa su ga zvali Omerica Preznaj ili Preznaj Omerica. On
je bio strah i trepet cijeloga Kapedea, nona mora svih robijaa, a naroito politiara.
Jer kad on neto kae, nema robijaa koji smije rei da nije onako kako on hoe da jeste,
nema robijaa koji smije rei nisam ako on kae da jeste poinio to i to, jer on samo
kae: Preznaj!, i eka robovo priznanje, a ako to ovaj ne uini, on povlai svoj pendrek
i tue robijaa sve dok on ne prizna da je uinio i ono to nije, pa ga onda vodi Upravi, na
pisanje izjave. Stvori se tamo gdje mu se ne nada, kao duh, i uvijek kad robovi ponu
neku nezakonitu radnju.
Bio je malehan (valjda su ga zato nazvali Omericom), porijeklom iz nekog sela blizu
Zenice. O velikom trbuhu nosio je sveanj lisica, kljueva i brava, niz kukove su mu
visili pendreci, a pozadi, na glomaznoj stranjici, nosio je pitolj. Koraao je kao da je sav
od federa, uvijek smrknut, s pogledom koji je prijetio ili u neto zurio.
Ahmet Jsuf i njegova grupa upoznali su se s njim nakon jednog objeda: kada je
rob ubacio tacne sa tanjirima, a oni ih, uzevi samo hljeb i salatu od kupusa, ostavili
netaknutim (osim Cvijana, koji je jeo svoj obrok i utio). Preznaj je morao znati da fundamentalisti vraaju sve njihove tacne jer nee da jedu nita to je skuhano na svinjskoj
masti. kljocnu brava, vrata se otvorie, na njima: rob, koji je opsluivao u Staklari, i
Preznaj. Rob se odmah sage i podie tacnu.
ekaj! Ostavi to i stoj mirno! naredi mu Preznaj, a onda se obrati fundamentalistima:

Godinjak 2013/465

LATI

A vi, je li... neete nau hranu?! A?!... trajkujete?!... A jeete vi nju, ustae, i to
ete traiti repete! i zalupi vratima iz sve snage. Tacne ostadoe u eliji. Fundamentalisti
su samo utjeli sluajui bat njegovih cokula niza Staklaru, i nisu bili ni odahli kad opet
naglo kljocnu brava, vrata se otvorie i na njima se ponovo pojavi Preznaj.
Ti! pogleda u Ahmeta Jsufa i uhvati ga za prsa. Izlaz van!
Vodio ga je niz dugu Staklaru, u kojoj se uo samo bat njegovih cokula.
Napred! Bre! Stigoe do posljednje elije. Stan!
Otkljua eliju i ubaci ga u nju! elija je bila sva smea od zahralih golih poljskih
kreveta. Ahmet udari o jedan od njih, Preznaj ga epa za grkljan!
Hoe jest?! povika i palicom ga ubode u stomak. Ahmet je utio, bez kapi krvi
u sebi. Preznaj se izmae do praga i potee palicu, ona se izvi u zraku...
U tom asu Ahmet Jsuf, sa dna srca, iz nepoznatih dubina svoje due, potee Boije
ime: Allah! i sasu ga Omerici u lice kao kantu vode. Omerici palica ispade iz ruke, i
on zautje... Dugo su se gledali u oi: on je i dalje drao ruku u zraku. Osim Onoga koga
je zazvao, nikoga nigdje nije bilo, niko osim Njega pod nebesima nije uo ta se desilo
u ovoj eliji. Preznaj se sm sagnu i podie palicu iz praine. Ponovo se zagleda u Ahmeta
Jsufa, a Ahmet u njega... pa, koliko god je mogao jae, Omerica lupi vratima i ostavi
Ahmeta u mraku punom smee praine i smrada truhlih ica.
U toj eliji je mladi pisac ostao sve do kraja dana drhtei kao golub, bojei se da se
Preznaj ne vrati. Stajao je uspravno; nije mogao da se naslanja na prazni eljezni krevet,
nije smio da une ili sjedne. Bio je samo edan, nikakve gladi nije osjeao vasboiji dan.
Mislio je na Majku... Po licu mu se slagala praina od ice, prsti su mu bili uti od nje.
U tiini, da ne uje ni samog sebe, proklinjao je Omericu najgorom kletvom, molio Allaha
da mu se On osveti, da mu slomi silu... pa da vie ne tue nijedno ljudsko bie niti da u
njega sasipa strah.
(Udbina inscenacija sudara vozova 1950. /?/ godine) A kako ovjek koji se nae
ovdje, u mjestu gdje je Neastivi komuniste nadahnuo da smisle najgore muke za one koje
su oznaili neprijateljima naroda i drave, da ne drhti od straha? U tim mranim elijama
oni dugoprugae (to je naziv za politiare koji imaju dugu robiju, sve vie od pet kuka)
veu u sindire i bukagije, i to za jedno nisko sidro koje ne prelazi ni polovinu robijaeve
potkoljenice. Bukagije su zavezane za to sidro, i one stoje pozadi njega. Dugoprugau
se najprije na ruke nabiju sindiri, zatim se on prisili da opkorai sidro i spusti zavezane
ruke ispod moanja, a onda se sindiri ukoso, ispod njegovih nogu, zaveu za bukagije
tako da nesretni ovjek ne moe ni stajati ni sjediti. Tako ga, u savijenom poloaju, dre
po itav dan i odvezuju ga samo kad mu donesu zatvorske pomije i kad mora obaviti nudu
nad WC oljom koja se nalazi u kutku te elije. Pred spavanje mu odveu sindire od
bukagija, i dopuste mu da legne na ebe prostrto po betonu, ali i dalje u lisicama... Ne
proe ni koji dan a drugopruga pone da plae, kuka i zavija. Udbaima je to jasan
znak da mogu prijei u ofanzivu: najprije saekaju da njihova rtva padne u nesvijest, na
sidro, a kad ga bolno uljanje o njega probudi, poneko od tih kukavnih stvorenja pone
da ih moli za pomo. Udba tada postavi prvi uvjet: saradnju sa njom, a to znai mekanje
svojih drugova ili nekih drugih robijaa.
Salih Behmen je proao kroza sve te muke; K. D. je, u strahu da e ponovo proi kroz
njih, u nekoj od ovih elija sebi prerezao vene; ali oni nisu molili za pomo. Saliha su
466/Godinjak 2013

Bog u eliji

u nekoj od ovih mraara drali punu godinu dana. Kada su ga izvodili, bojao se danskog
svjetla, da ga njegov snop ne oslijepi dok se ne privikne na nj, a bojao se i da govori
jer su mu se glasne ice bile osuile i toliko zakrljale da ga je grlo boljelo od prvih rijei
izgovorenih na krugu, prilikom prvog susreta sa njegovim drugovima.
Ali ja se malo udaljih od teme. Govorim o Boijem kerametu koji se dogodio u eliji
u koju su prebacili Ahmeta Jsufa... Mladi pisac, dok je uio dove, jednu stvar je tvrdo
shvatio u tim trenucima...
(Da li je prekrupno ovo to u sada rei? Da li u ja to moi izvriti? podvueno je
crnom olovkom u njegovom dnevniku.)
... Mislim na sljedee: Da li me je dragi Allah poslao ovdje sa jednom osnovnom svrhom:
da to sve saznam, da, nakon razgovora sa Salihom, u studentskom stanu na Bjelavama, kada
su mi se pred oima ukazivali i Centralni i Staklara, doem i vidim i jedno i drugo mjesto
tuge i plaa i da o njima svjedoim jer su to zasluile napaene due koje, iz ko zna kojih
razloga, nisu smjele ili nisu znale, ili najprije e biti nisu imale volje da o tome piu?
Ja se nalazim u mjestu koje bih nazvao Muzejom slobode u Bosni dopisivao je u
nastavku jer su ovdje patili, plakali, molili se, proklinjali i preklinjali najljepi umovi koje
je ova zemlja dala u prolom stoljeu, a da o tome naa javnost ne zna skoro nita. Tu su robijali:
Kasim-ef. Dobraa, dr. Jablanovi (vodei katoliki teolog), dr. ekada (dostojanstvenik
Katolike crkve), Read Kadi, pjesnik i prozaist, Alija Nametak, knjievnik, jedan Hadiosmanovi iz Mostara, Munir Gavrankapetanovi... na uitelj Salih Behmen... i mnogi drugi
ijih se imena sada ne sjeam.
Odavde su ih prema Ahmetovoj prii koja zauzima desetak strana u Dnevniku odveli
na eljezniku stanicu u Zenici, ali po noi, da niko ne vidi, i, zavezane, poredali ih u nekom
prikrajku, a zatim smjestili u dva-tri vagona rekavi im da ih premjetaju u zatvor u Sremskoj
Mitrovici. Vagoni su bili puni politiara. Voz se pokrenuo bez piska, jurei dolinom
Bosne, a onda okrenuo ka istoku u sudar s drugom, praznom kompozicijom od isto tako dvatri vagona, koja je dolazila iz suprotnog smjera. Sudar je bio iznenadan i estok, daleko od
naseljenih mjesta. Alija Nametak, koji je drao ruke naprijed, nakon sudara ih je naao pozadi,
a i dalje zavezane; mainovoa i nekoliko katolikih osuenika su poginuli, a veina putnika
je okrvavljena, polomljena i onesvijetena. (Readu Kadiu je pukla lobanja posred ela.)
Udba je, ovim insceniranim sudarom, bila odluila da se rijei ondanjih neprijatelja
naroda i drave tako to e ih poslati u smrt, a priom o navodnoj eljeznikoj nesrei da
zataka svoju namjeru...
... Iz svoje nove elije, u polumraku, Ahmet Jsuf je mogao samo da nazre zgradu Uprave...
i drvored jablanova ispod kojih su Mitrovane odveli u voz...
Da dovrimo priu o Preznaj Omerici. Taj naopaki ovjek pisca Dnevnika vie nikada
nije mogao pogledati u oi, a kad je progonio politiare po krugu zadajui im nove teke
poslove i vitlajui palicom iznad njihovih glava, njega je zaobilazio kao da ga ne vidi, kao
da nisam politiar...
... Kada su pisca prebacili u foanski zatvor, toga ljeta je saznao da je Preznaj, nabacujui
malter na svojoj kui, pao s visine, niza skele, lomei jednu po jednu letvu. Smrskavi kimu,
u nastupu najgorih bolova, ostavi sam, nekako je doao do svoga pitolja i ubio se.
(Jedna etnja 3992 d) Fundamentaliste su raspodijelili ne samo po spavaonicama
i smjenama nego i na etnji. Hasan i Ahmet Jsuf bili su u istoj smjeni, ali ne i u istoj spavaonici
Godinjak 2013/467

LATI

niti na istoj etnji; Husejn i Kemal su bili skupa u smjeni i na etnji, ali nisu mogli biti
na etnji s Hasanom i Omerom. A njima i samo njima bilo je zabranjeno da prelaze
sa etnje na etnju, da se due viaju i razgovaraju. Oni su to, u poetku, pokuali
jednom-dvaput uiniti, ali ih je budno oko Lisca (kako izgleda, najstroijeg vodnika
na krugu) ili Preznaj Omerice otkrivalo i vraalo na etnju koja im je bila propisana.
Zaneseni u prii, esto ne bi ni primjeivali kako su se ta dva satrapa pribliili njihovom
uskom prostoru, omeenom zelenom ivicom, pa motre ko s kime eta, da li neko nekome
prebacuje kakve papirie, da li neko s nekim neto sumnjivo planira, i tako dalje. (Ve smo
rekli kako je Omerica Preznaj zbog onog dogaaja u Staklari izbjegavao pogledati
Jsufa.) Oni se taman zapriaju, kad sva im robija vie da stanu. Podignu glavu: goropadni
Lisac upire kaiprstom u nekog od njih i trai da izie sa etnje. Fundamentalist mu
prie i on mu istim prstom pokae novo mjesto kamo treba da se usmjeri. A tamo ga eka
metla da pomete taj i taj dio kruga, ili lauf da opere stubite ispred Kuhinje, ili neto
slino tome to bi Liscu naumpalo u tom asu.
Jednom je na njihovu etnju doao Antaga, zapravo on ih je ekao na njoj. Lisac
je svoj kaiprst uperio na njega, i kad su fundamentalisti doli da etaju on je ve razvlaio
lauf. Kotur je bio velik i teak, a Antina kima povrijeena u istrazi. Stenjao je i razvlaio
debelo crijevo, Lisac ga je pratio svojim sitnim oima, a on je, sagibavi se do zemlje
dok izvue lauf s kotura i ustajui dok ga uprti preko ramena, crven u licu, gledao u njih,
poruujui im: Vidte ta mi rade srbokomunisti! Bio je to saaljiv prizor, pomutio im
je raspoloenje, te su oni samo vrhli po etnji bez suvinih rijei.
Lisac nije bio nikakav Srbin, ve vodnik iste nacionalnosti kao i oni, fundamentalisti,
idolopoklonik Tita i Partije. Ahmet Jsuf je svakoga dana strepio kada e ga zapisati u svoj
libri i odvesti na raport zbog njegovoga druenja s najokorjelijim neprijateljima njegovog reima. A za Jsufa su to bili divni ljudi, svaki sa svojom nesretnom sudbinom koja
ga je dirala u srce. O nekim od tih sudbina moramo rei nekoliko rijei.
S vrha etnje redovno je dolazio i istim putiem odlazio s nje pjesnik Vjenceslav
iek. To je bio gospodin ovjek. Mrav, uspravan, etao je akademski, uvijek u svojoj
kapi, malom amcu na glavi. Imao je preko sedamdeset godina, nosio je teku robiju. On
ni s kim nije priao, samo je etao i etao. Grabio je zraka, otimao se smrti. elio je samo
da iv izie na slobodu jer i sama injenica da nije umro u zatvoru za njega bi bila
osveta komunistima. Nosio je tamne naoare s velikom dioptrijom, elio da izgleda ljepi,
da se to manje gleda u lice koje ga je danonono podsjealo na najgori dan njegovog
ivota: kada su mu udbai, kidnapiravi ga u nekoj zapadnoevropskoj zemlji i ubacivi
ga u hladnjau (kojom su ga prebacili preko granice), izbili oko. Hrvatski intelektualac,
sljedbenik Hrvatske seljake stranke, izgubio je mo da ita i pie jer je i preostalo oko
davno poelo da se gasi. Slijep izdiktirao je Anti svoje stihove koje je danima brusio
u mislima, a ovaj filolog ih zapisao svezan, izmeu dvojice / razbojnika crvenog podzemlja,
prti tanka kora poledice. // Gluha ura vrhbosanske ume / po nauku azijatskog Kremlja
/ strojnice su uperene u me. / Uskvasalo moje srce malo / neduna bi htjelo obraniti / ko
obalu napjenjeno alo...
Druga ljudska sudbina je jo tea. U onim prvim veerima kada je Ahmet Jsuf prebaen
u novi or, pokraj . .-a, priao mu je jedan smotan stari robija. Sijed, sa zelenim oima
i izbrazdanim licem. I on mu je donio neki dar (kao da mu je doao na naselje), ali se Jsuf vie
468/Godinjak 2013

Bog u eliji

ne sjea ta je to bilo. Rekao mu je da je politiar i da nije dobro da ga viaju s njim, na

to su se obojica nasmijali. Zvao se Pero, bio je rodom iz Kreeva. Godinama prije hapenja,
moda ve u svome djeatvu, Ahmet Jsuf je uo za njegovo djelo, jer se ono prema
tim glasinama trebalo odigrati u relativnoj blizini njegovog rodnoga kraja, u Jablanici,
na Hidrocentrali. Prialo se, naime, kako su organi bezbjednosti otkrili jednog ustau
koji je htio da uvenu hidrocentralu digne u zrak. Da je u tome uspio, Neretva bi poplavila
sve do mora i usmrtila hiljade i hiljade ljudi koji dolje, u Hercegovini, ive. Pred njim je
sada bio taj terorist, koji je govorio jedva ujnim glasom i saalijevao Jsufa to je tako
mlad zaglavio.
Ali, ..be mu vraga, sve se izdri. I ja sam ree mlad zaglavio prvi put!
Pero je imao svega est godina kada se zavrio Drugi svjetski rat. Komunisti mu oca
optue da je bio kolaboracionist Endehazije, i, bez ikakve istrage i suenja, jednoga
jutra dou u dvorite i strijeljaju ga naoigled njegove ene. Ubistvo je, iza kue, posmatrao
malodobni sin ubijenog, i zauvijek ga ponio u sjeanju. Odrastao je, poao u kolu i zavrio
je, ne druei se s djecom i izbjegavajui razgovore s nastavnicima, kao i oni s njim. im
je postao punoljetan, Udba mu je napakovala verbalni delikt i poslala ga u Zenicu.
Iziavi s robije, Pero je pobjegao na Zapad, u Njemaku, i ulanio se u neku ustaku
organizaciju. Udba koja je imala svoje filijale po zemljama Zapada registrira ga i kidnapuje.
Prebacili su ga u Centralni zatvor u Sarajevu i optuili za pokuaj teroristikog akta: ruenja
jablanike hidrocentrale. Sudio mu je zloglasni sudija Milorad Potpari. U zapisniku sa
sasluanja nalazio se neki svjedok ije je ime Peri bilo potpuno nepoznato; taj je svjedok,
naime, prema optunici, otkrio Perine namjere i prijavio ga Slubi dravne bezbjednosti.
Pero zatrai da na optueniku klupu uz njega sjedne bilo ko pa da vidimo hoe li me taj
svjedok prepoznati. Potpari nije mogao izbjei ovaj zahtjev odbrane, dozvoli da neki
civil sjedne uz Peru. Uvedu svjedoka. On se uredno predstavi (na onom istom podiju na
kome su svoje generalije deklamovali Jsufovi svjedoci!) i ispria kako je Pero namjeravao
sruiti jablaniku hidrocentralu. Sudija, po slubenoj dunosti jer je suenje, zbog
delikatnosti djela, zvanino bilo zatvoreno za javnost zatrai od svjedoka da prepozna
teroristu, svjedok se okrene i pogrijei, pokae na drugog ovjeka, onog civila. No
ni taj dogaaj na suenju nije imao nikakvog utjecaja na sudsku odluku: Pero je dobio
11 godina, i ta mu je kazna potvrena na svim viim instancama!
... Njegova robija se pribliavala kraju (ve je bio izdrao devet godina). Te veeri
i bogzna koliko puta na etnji on je prilazio Ahmetu Jsufu, kao malo dijete, hvatao
ga za ruku, molio ga da stane, pa bi ga onda upitaj:
Tako ti Boga, Jsufe, Amete, kako ti je ono pravo ime, ..be mu vraga, zaboravim...
ti si, onako, ... je li... poboan ovjek... pravo mi reci jesam li ja malo... da kaemo skreno!
Ti si, maalla... i onda se obojica nasmiju, jer je Pero, katolik, znao za ovu muslimansku uzreicu osto pri punoj pameti. to se, bolan, sikira zbog toga?
Pero bi se nasmijei i zadovoljan otii od Jsufa kao da mu je on dao neki drag poklon.
Aj dovienja!
Dovienja, gospon Pero!
Pero je etao u vrhu ovog dijela robije o kome priamo. Usamljen, gledao je dugo u
rue, dodirivao ih, nadnosio se nad njih, gledao ih iskosa i razgovarao s njima. Ili je gledao
u nebo, razmiljao i govorio sa sobom.
Godinjak 2013/469

LATI

Evo i itave grupe hrvatskih uznika, danas su veseli! Da, iziao Perica iz Staklare!
Tu su Kreo, Mio, i jo neki Hercegovci. Od svih njih, Perica je proao kroz najtee muke.
Njega su, dok je bio na studiju elektrotehnike, uhapsili u Sarajevu i tukli u istim onim
elijama gdje su robijali fundamentalisti. O njemu su politiari priali jedan krvavi
vic: dok je bio u Staklari, debejac (Hrvat po nacionalnosti) opsuje mu ustaku mater i
zaprijeti da e ga skratiti za glavu. Perica mu na to odgovori: I kad me skrati za glavu,
opet u biti vii od tebe! Razbjesnjeli debejac pozove vodnika, i kad ga je napao Omerica
Preznaj, Perica, u strahu od smrti, branei se, udari Omericu glavom u bradu i obori
ga, nakon ega su pritrali ostali straari i na leima mu zaigrali ikino kolo! Na svaki
njihov skok, debejac je uzvikivao: To! To! To, to, to! Jadni Perica: polomili su mu rebra
i nagnjeili bubrege!
Ti nepoznati mladii oko njih imali su poseban nadimak: pjevai. Oni bi se politiarima
javljali neposredno pred izlazak s robije. Robijai su dotle mislili da su oni sitni kriminalci
(tako su se predstavljali), a oni su, ustvari, bili politiki osuenici na kratke staze. Osuivani
su zbog pjevanja protunarodnih pjesama ili poneke psovke Njega i Njegovog reima.
Sve u svemu, svakog proljea (kada je obino reim pokretao hajku na dravne neprijatelje)
u Bosni i Hercegovini zbog politikoga kriminala zaglavilo bi izmeu 50 i 100 ljudi!
A sredinom etnje, kao pu, epajui, etao je Hanefija Avdagi, ostarjeli ovjek s
relativno malom robijom nakon svih albi koje je uputio sudskim instancama, sve do Beograda.
On je bio tipini primjer naeg nacionalnog intelektualca koji je pri sebi zadrao elementarno
potenje. kolujui se u zenikoj gimnaziji u predratno vrijeme, upamtio je viestranaki
sistem druge Jugoslavije i ostao vjeran principima graanske drave. Mislei da je za
to dolo vrijeme (takve pogrene procjene imaju svi starci u prvoj fazi svoje senilnosti),
poeo je da, umjesto o socijalistikom radniku, agitira o graaninu u jugoslavenskom
socijalizmu koji konano dobija humano lice. Udba ga je uhapsila i na prvoj instanci
optuila za pokuaj ruenja ustavnog poretka, emu se on udio u istrazi, ali i na robiji,
i itav svoj sluaj smatrao jednom ishitrenom grekom naeg sistema. Njegovoj naivnosti
nije bilo kraja sve dok mu na posjeti rodbina nije saopila da se glavni svjedok na njegovom
suenju objesio u kupatilu svoje kue odmah nakon to su radio i televizija objavili koliko
je godina dobio optueni.
Dobar dan! pozdravljao je Graanin kako bi fundamentaliste preduhitrio da
mu oni ne nazovu selam.
Fundamentalisti klimnue glavom.
Vidite zaustavljao ih je osjeajui u kom grmu lei zec, to jest bivi uvrijeen to
mu oni ne primaju pozdrav i ja sam vjernik, ali to je moja privatna stvar. Ja sam za
razliku od vas, naprimjer protiv toga da se mijeaju religija i politika...
A zar smo mi to dvoje pomijeali? upitao je Husejn.
A zar niste?!
Nismo, jer mi slijedimo vjeru u kojoj su to neodvojive stvari.
Eto vidite! A to je nedopustivo u naem sistemu...
Znamo mi to.
Pa to ste onda...?
A ta smo...?
Hanefija je zbunjeno gledao u njih.
470/Godinjak 2013

Bog u eliji

Predlaem da se odreknemo vjere koja se pomijeala s politikom, pa da budu rahat

i na sistem i mi... cinino se u razgovor ukljui Jsuf.
Ne, ne! Nisam to rekao! pourio je da ga prekine Graanin. Ne moemo se
odrei svoje vjere, nisam to rekao... I ja sam vjernik, ali ja mislim da je graansko drutvo
najbolji put za nas, Muslimane...
Pa to ga niste sagradili, dragi graanine, pa da ne robijamo ni ja ni vi... a i va svjedok
u njemu ne bi sebi vezao trik oko vrata...
Zadihan, taj bonjaki intelektualac (ivio je posljednje dane svoga ivota), stade i rukom
dade znak fundamentalistima da nastave etati bez njega.
E, moj Tofa! uzdahnu Ahmet Jsuf.
Husejn, vjeiti ilegalac, mainski ininjer koji je desetljeima ivio sa opasnim idejama
i knjigama (one najopasnije je vadio odnekud iz duvara u svojoj kui na Aikovcu), znao
je zato je Jsuf uzdahnuo. A evo zato.
Davno, prije blizu etiri desetljea, ovim istim poploanim stazama etao je Teufik Velagi,
zvani Tofa. etao je, siguran je Jsuf, usamljen jer su diskusije o bonjakom nacionalnom
pitanju toliko nervirale ostale muslimanske politiare da ga nisu mogli variti. Mladi
zagrebaki student medicine, porijeklom od begova sa Bune, ve tada je zagovarao Bonjatvo
i bosanski jezik. Pripadnici em-ema (Mladih Muslimana) o tome nisu htjeli da uju jer
se to priao je Tofa Ahmetu Jsufu u njegovom stanu u Beu prema njihovom tumaenju,
kosilo sa islamom! Ama, pobogu brate, kakve veze islam ima sa tim, govorio im je on,
islam je univerzalna, nadnacionalna religija, uostalom kao i katolianstvo, a mi imademo
svoje nacionalne korijene kao i svi narodi na Planeti...Pa i ti muslimanski narodi oni
jesu muslimani, ali su i Arapi, Afganistanci, Turci... svaki zna i uva svoj nacionalni identitet,
a samo mi, Bonjaci, vei katolici od pape, kao neki marsovci, neka endemska nacionalna
vrsta, odriemo se toga, i tu svoju glupost, nesabrani, nesvjesni, razjedinjeni, plaamo svojom
krvlju i nestajemo, gasimo se kao meteor na nebu!
Druga opcija meu tim bonjakim mladiima, ondanjim studentima preteno sa
zagrebake Univerze, medresalijama i gimnazijalcima, bilo je Hrvatstvo. Neki od njih su i
zaglavili kao agitatori te politike linije u muslimanskom bonjakom narodu. (Ahmet
Jsuf ih je sve poznavao; svi su oni bili pojedinci institucije u vrijeme komunizma. Nisu
mogli da se u sebi pomire s porazom svojih politikih ideala i zabluda, a svi su za Bonjatvo
uinili koliko i legendarni revolucionar Tofa, ako ne i vie.)
Tofa, koji je bio svjedok ustakih zloina nad Srbima Mostara (zloina koje je endehazija
inila u fesovima, pa su se etnici i partizani onda za te zloine nad njihovim, srpskim
narodom, svetili Bonjacima istone Hercegovine, ak i istone Bosne!) i njihovih odvoenja
bonjake lijeve inteligencije i uglednika koji su stajali na stranu srpskih rtava u Jasenovac
(odakle se nijedan nije iv vratio!), nije mogao da smisli Hrvate islamske vjeroispovijesti.
Prema tome, tvrdio je Tofa, nita nije razvilo komunu u Mostaru i diljem Hercegovine
kao to nae hrvatovanje, pogotovo od strane uleme. Potpuna, istorijska katastrofa! Molim
ja vas! othukivao je u svome stanu na treem spratu u ... strasse, br. III/10.
Volio je svoje drugove s robije; oni su bili jedino blago koje je imao. Po putanju iz
zatvora, pobjegao je preko granice u Austriju. Nije se enio, itav ivot proveo je u samoi
elija i bekih azilantskih stanova, gdje su ga posjeivali svi fundamentalisti i uvijek
iznova sluali njegove dramatine povike o povratku Bonjatvu.
Godinjak 2013/471

LATI

E jesmo mi neki baksuzan narod, tbe jrabbi! ree Ahmet Jsuf svojim tamnikim
drugovima kad su ostavili Hanefiju iza sebe.
Nismo, nemoj tako! veli mu Husejn. Ui dovu, ona je na spas...!
...
Zlato moje! irio je, iza ivice, svoje ruke Demo, Musliman iz Zagreba. Zlato
moje! Sve sam sluao... i ured se s njima, jedan dir, jer on je jedva ekao da se zavri
razgovor sa Graaninom pa da, kad se Husejn i Kemal odvoje, razgovara s Jsufom.
Zato gubite vrijeme sa starim magarcem? ree stupajui ukorak s njima. Krepat
e, a nee se opametiti! I sad mu je Tto u glavi iako ga njegovi lmaju...Sluaj svoga Demu:
No East no West, Islam is the best! Gledaj me kako koraam! Ne dam im se, majku im
njihovu! Jesam li pravi revolucionar, ha?! Izgledam li tako?
Izgleda, Demal-paa! Mogao bi na front!
To i ekam! im izaem, odoh u Iran da zgnjeimo prokletog Saddama!
Nisu se vidjeli bar mjesec dana, kada su ga odveli u Staklaru zbog lajanja. Pitaju
me pria sada Jsufu kako se zovem. uj, ne znaju kako se zove najvei homeinijevac
u cijeloj Bosni i pola Hrvatske! Ja im kaem: Garibaldi! Mar, izdera se na mene jedan
drot, pa udri, udri... I sad me boli, majku im njihovu! Al nita mi ne mogu, uskoro ja odoh
svojoj Ismihani, a onda pravac Islamska Republika!
Ali Demo vie nikada nije vidio svoju Ismihanu, jedino bie koje je imao i za koje
je ivio. Ona je, prije koji mjesec, upravo bila odsluila svoju kaznu, a onda, umjesto da
mu doe u posjetu, poslala mu depeu u kojoj ga obavjetava da se vratila u svoju raniju
religiju i u svoju ehoslovaku. (To je jedina depea koja je Demi stigla na vrijeme.)
Bila je ehinja i pripadala je nekoj posebnoj kranskoj sljedbi. Sa Demom se upoznala
na nekoj sesiji spiritista u Zagrebu. Demo je bio lijep mukarac, sa djeakim licem, uredno
poeljanom, gustom bijelom kosom. Njegovu raniju biografiju Jsuf nije saznao, a nije
imao hrabrosti da ga pita za nju. Kada je upoznao svoju ehinju, ivio je kao samac. Imao
je pristojnu uteevinu, pribliavao se mirovini. Udavi se za njega, ehinja je primila
i islam. Oboje ih je obuzeo vjerski ar, posebno nakon pobjede islamske revolucije u Iranu.
Demo je eznuo za svojom Bosnom. Znao je da u njoj islam nestaje i u svome revolucionarnom zanosu poeli da zaustavi takav razvoj dogaaja. On je roen u Tuzli, u staroj
plemikoj porodici. Doao je u rod da mu predstavi svoju Ismihanu i da balije vraa
u islam. Ismihana je postala atrakcija cijelog tuzlanskog regiona, ako ne i bonjake nacije.
Slubeno glasilo Islamske zajednice u Sarajevu u vrijeme dok se bilo malo izmaklo
kontroli Partije! ak je objavilo intervju s njom. I onda je, jednog ranog jutra, dok se
brani par pripremao za povratak u Zagreb, na vrata zakucala Udba.
Demino ponaanje u istrazi razbjesnilo je tuioca, sudiju i udbae, koji mu zauzvrat
na sud dovedu tadanjeg tuzlanskog muftiju (budueg reisul-ulemu), a on, sa svoje pozicije,
osudi Demino neprijateljsko djelovanje i tako javnost pripremi za visoku kaznu koja
je ekala i njega i njegovu voljenu enu. Da li je zaista rasturao neke letke ili je te letke
u njegovu tuzlansku kuu unijela Udba detalje oko toga Jsuf nije uspio pohvatati. Udba
je Tuzlu i tuzlanski bazen, kimu bonjakog naroda i islamijjeta u Bosni tretirala na
poseban nain. U tako crvenom gradu iriti islam kako je to bio nakanio initi zaneseni
Demo bila je unaprijed izgubljena misija. On je za dva krivina djela dobio 7,
a Ismihana izmeu 3 i 5 godina (?).
472/Godinjak 2013

Bog u eliji

... Ismihana je robijala u enskom zatvoru negdje na sjeveru Bosne. Imala je pravo
na dopisivanje sa Demom, svojim zakonitim suprugom. Njihova pisma su lutala mjesecima,
i na Demi se uvijek moglo osjetiti kad ih, u svitku, sva dobije od nje. Ali, Ismihanina
enska priroda nije mogla da se dalje nosi s nesreom koja ju je zadesila. Mnogo mlaa
od Deme, svjesna da je njegov ivot pri kraju, pod utjecajem svoje rodbine i strahujui
od Udbinog praenja, napustila je Demu, islam i Jugoslaviju.
...
Gdje li je sada Demo, vjeiti djeak? Zar je mogue da su prola ona teka vremena?
pie Ahmet Jsuf. ... Sreli smo se jo samo jednom u naim ivotima, pred Zagrebakom
damijom, krajem osamdesetih. Bio je u mornarskoj majici, sa irokim naoarima. Ni traga
onom veselom ovjeku s robije! O, kako je sloboda gorka bez ene koju voli...!
Kao i u Zenici, i na slobodi su svi bjeali od njega. (Opasan je, zato se s njim drui?
aptali su mi.) Sm je klanjao u oku damije i odmah odlazio iz nje svjestan da ga
njegova braa i sestre ne ele vidjeti u svome drutvu...
... Uskoro je umro ostavivi svoju oporuku i novac za denazu. Ukopali su ga na muslimanskom greblju na Mirogoju...
... O, gdje li je sada taj vjeiti zanesenjak? Na kojoj li je zvjezdanoj stazi iziao u etnju
u roju anela, konano sretan i veseo, bez pratnje Lisca i Preznaj Omerice?
(Ivan i njegova Regina noxtis) Na dan pred Prvi maj robijai su se uobiajeno vraali
s doruka u Livnicu. Svearsko raspoloenje ve se osjealo u cijelom zatvoru. Napolju
sunce, dan vedar, nebo se cakli.
Pred ulazom u Livnicu nalazi se kovaka radnja. U njoj je radilo tek nekoliko robova,
a ef im je bio takoer rob, koji je, razumije se, imao civilnog efa nad sobom. Kulturnoumjetnika sekcija i Kovaija, na ijem je elu stajao takav jedan ef, najvie su se pobrinuli
da se Praznik rada i te godine dostojno obiljei u kazneno-popravnom domu.
Ti robijai-efovi su prava napast za ostale osuenike. Njih je vlast ve unekoliko pomilovala,
smanjila im kaznu, a malo zatim ih premjestila na gospodsko radno mjesto. Oni su bili dio
sistema, rukovodioci i na slobodi, koji su se igrom sluaja, a ne, prema tumaenju reima,
zato to su u biti bili zlikovci ogrijeili o zakon. Ovaj ef o kome govorimo je ucmekao
ovjeka, kako se znao hvalisati pred robijaima upotrebljavajui ba ovaj glagol.
Openito uzevi, ubice se dijele u dvije vrste: kukavice ti ljudi u drutvu lie na vrapce
meu jastrebovima koji iz straha zbodu ovjeka (kakav je, naprimjer, bio Jsufov cimer
N. u Centralnom i kakvih je on mnogo upoznao u Zenici), i hvalisavce, koji ubiju ovjeka
iz elje da se istaknu pred drugim ljudima, da se time hvaliu i svoje djelo smatraju nekim
herojskim inom. Ni jedni ni drugi u trenutku ubistva nisu svjesni svoga ina, ali, za razliku
od kukavica, kod kojih se zna probuditi savjest, hvalisavci nemaju savjesti; oni se
nikada nisu saalili nad svojom rtvom i njegovom djecom, ve su tu jadnu rtvu mrzili
ak i na robiji.
ef je bio riokosi direktor nekog preduzea iz Doboja. Nosio je tanke brkove koji
su mu sezali sve do podvoljka ( na slovo O). Neprijatelje je mrzio iz dna due, i najradije
bi ih ucmekao kao i svoju rtvu. Vidjelo se to po njegovom prijeziru koji je iskazivao prema
svim politiarima, a naroito prema fundamentalistima. Ni s jednim od njih on se nikada
nije pozdravio, a prilikom sluajnog susreta na poslu, na vodi ili u stroju za objed, pravio
se da ih ne vidi i okretao im lea.
Godinjak 2013/473

LATI

On je toga jutra iznad vrata svoje kovaije od trave i cvijea ispleo petokraku, a kredom,
ili gipsom, ispisao velikim bijelim slovima: IVIO PRVI MAJ, PRAZNIK RADA! Velim,
robijai su se vraali s doruka i tek tada primijetili njegov umjetniki rad. Ahmet Jsuf
je bio u drutvu s Ivanom.
Pokraj Kovaije, njima ususret, dolazio je Crni Oblak, deurni vodnik. ef je
doekao svoj trenutak: s vrata je mahao svojoj vlasti, Crnom Oblaku, i pozivao ga:
Drue vodnie, pogledajte! Pogledajte! Crni Oblak proe pokraj njega kao da ga Bog
nije ni dao. ef je zanijemio i trenutak-dva ostao tako razvuenog osmijeha (brkovi
na slovo O su mu se jo jae isticali) i rairenih ruku. Njegov poraz je bio tim vei to
su mu prisustvovali neprijatelji njegovog reima i, razumije se, njegovi neprijatelji.
Ivo Jsufu ispria kratki ivotopis Crnog Oblaka:
On je, u mladosti, uio bogosloviju u Sarajevu, gdje ga je Udba vrbovala najprije za
suradnju, a onda i izvela iz bogoslovije. Njegove daljnje godine bile su nepoznate crkvenim
slubama, a izgleda i njegovoj majci, koja ga je dala da ui za fratra. (Oca odavno nije imao.)
Naposljetku je ovaj raspop dobio mjesto u KaPe-domu u Zenici. Po dolasku na ovu dunost,
raspop se poeo dokazivati svojim pretpostavljenima tukui osuenike, naroito politiare.
Izvede ovjeka na krug prialo se na robiji i tue ga, a ovjek skii kao pseto i
moli ga da ga malo lake tue, ljubei mu izme. Ali on se nije obazirao na ljudska preklinjanja: i dalje je tukao roba sve dok ga ne bi onesvijestio.
itava robija je satima utjela nakon ovakvih premlaivanja. Robijai su ga zbog
toga nazvali Crnim Oblakom.
Crni Oblak se, nakon dolaska u Zenicu, oeni s nekom skojevkom iz svoje brane.
Majka, koja je ve bila nepokretna, u meuvremenu sve sazna: kako je napustio bogosloviju,
gdje se zaposlio i kako se ponaa na robiji. (Do nje je, u njezino selo pokraj Fojnice,
stizala rodbina pretuenih osuenika, jer bi na narod saznao sve to je reim skrivao.)
Uskoro se razboli i osjeti da e umrijeti. Pozove sina preda se (a njegova ena je ve bila
u blagoslovljenom stanju!) i rekne mu ta Boija grlica kako ju je Ivo, sjea se Jsuf,
nazvao: Sine, to to si uinio sebi si uinio, nisi meni. Ja odo na onaj svt Gospodinu
naem, a tebe zaklinjem svojim mlikom: Ne tuci ljude! Ako nastavi, neka ti sudi On,
Sudija nebeski! Crni Oblak je ve bio raistio s religijom i nije se obazirao na majine
kletve sve dok mu se nije rodilo gluhonijemo dijete. (Da Bog sauva!) Od tada je postao
drugi ovjek: vie nikada nikoga nije istukao, i samo je utio.
U Ivu je kako je on priao samo dugo gledao, kao i u fra Franu. Njih dvojica najednom
osjetie kako ih na robiji titi neka nepoznata ruka; znali su da je to Crni Oblak, nesueni
fratar. I fundamentaliste i njih, fratre, zaobilazio je kad god je mogao, a kada su morali
da se susretnu kao toga jutra on je obarao glavu. Mogli su, to se njega tie, svu robiju
prevrnuti on im ne bi ni rijei kazao.
ta li se dogaa u njegovoj dui sada, i sve ove godine? pita se Ahmet Jsuf u
svojoj svatari.
...
elavac nastavi da jede i podriguje, i robijai bi zaspali sluajui njegovo podrigivanje
da robijom nisu odjeknuli plotuni. U prvi mah robijai pomislie da oni dopiru iz grada,
koji je buno slavio dolazak radnikog praznika (nebo nad Zenicom je sijevalo od petardi),
ali drugi plotun razbistri situaciju. Redar je ve bio na vratima, negdje su zvonila zvona
474/Godinjak 2013

Bog u eliji

za uzbunu, uo se lave pasa sa karaule...! U Trinesku bahnue naoruani policajci, jedni

ostae na vratima, a drugi prooe putevima izmeu kreveta.
Na spavanje! komandova jedan od njih. Robijai se, bez iznimke, poee zavlaiti
pod ebad.
... Te noi je organizovana grupa robijaa pokuala da pobjegne preko zida.
(Ilija Toli ne zna izii iz zatvora) Najvei dugopruga u Zenici bio je jedan hrvatski
politiar iju sudbinu nikada niko nije uspio dokraja sklopiti. A i kako bi kad je on, taj
robija, sm bio poput zatvorene kutije, a niko drugi se nije usuivao o njemu raspitivati
ili ga ta o tome pitati. On je bio najtei sluaj na robiji i njezina najvea zagonetka.
Navodno zbog mladosti, a ustvari zbog nekih posebnih Udbinih razloga, izbjegao je
metak u elo. Robijao je preko dvadeset godina, mada je bio osuen na dvadeset (prema
jednom izvoru do koga je Ahmet Jsuf naknadno doao: na etrnaest godina!), a to je
jo interesantnije nije znao dokle e jo robijati. Upravu nije smio pitati o tome, a i kad
bi je pitao ona mu ne bi znala dati odgovor na to pitanje, to jest na pitanje svih njegovih
pitanja. Ponekad se Ahmetu Jsufu inilo, dok ga je posmatrao na Kernari, da se on pomirio
sa sudbinom: umrijet e na robiji za svoj hrvatski stijeg ili e biti ubijen u prometnoj
nesrei im izie na neku od zenikih avenija kao to su bili poubijani i njegovi drugovi
koji su robijali ovdje, u Zenici, ili u nekom drugom jugoslavenskom zatvoru.
Nikad ga niko nije vidio na etnji, nije se znalo u kojoj je spavaonici bio i da li je ikada
imao posjetu. Zvao se Ilija Toli. Bio je pomalehnog rasta, mrav i suh kao grana. Iz jutra u
jutro iao je na rad u Livnicu sa svojim podmetaem pod pazuhom, u plavoj kapi sa kaketom,
i svakog popodneva, u isto vrijeme, usamljen, mimo stroja, vraao se s posla. Izgleda da
se presvlaio negdje izvan Garderobe, ili se nije ni presvlaio. On je samom sebi napravio
red i raspored u koji mu Uprava nije dirala. Moda nije ni brojio svoje dane.
Neumorno je puio, sve jednu za drugom. Dok bi se robijai preobuci kod Mee na
Garderobi, on bi ve savij i zapali svoju cigaru u dugom, ljubiastom cigarluku, i izdrobi
hljeb svojim golubovima. Oni samo to nisu priali s njim: im bi Ilija otvori svoje kese,
slijetali bi sa livnikih santraa i ispod mranih krovova na njegova ramena, gukali i otimali
se za skorene mrvice rasute po ravnim stolovima Kernare. On im se smijao, gledao ih ispod
oka na svome ramenu, tepao im: Pi, pii! i uivao u njihovom avrljanju. Robijai su
zapoinjali svoj svakodnevni rad i nisu ni primjeivali kad bi ih ova Boija stvorenja ostavljala
same sa njihovom mukom... Eto, kako se ovjek ne bi zapitao: Kako je mogue da je ovaj
Samarianin koji ih je hranio baratao bombama i u zrak dizao vozove, policijske postaje
i zgrade komunistikih komiteta?
Pravo budi reeno, Ilija to nije uinio, nego je samo namjeravao uiniti; Udba je otkrila
njegov plan, pohvatala njegovu grupu negdje u Gorskom kotaru i presjekla akciju HRB-a
(Hrvatsko revolucionarno bratstvo), iji je lan Ilija bio. Kako rekosmo, robijai o tome
nita nisu znali dokle god su bili na robiji, nego je Ahmet Jsuf njegovu ivotnu putanju
pronaao u jednoj Udbinoj knjizi koju mu je, na sarajevskom buhljaku, poklonio prodava
robija koji ga je prepoznao. Komentare iz te Udbine prie oprezan i razuman ovjek,
naravno, ne moe prihvatiti, ali neke injenice ta sluba nije imala potrebe ni izmiljati
ni falsificirati.
Ta se knjiga zove Dvadeseti ovjek. Napisao ju je ore Liina, a objavljena je u Zagrebu
1980. godine od izdavake kue znakovitog naziva: Centar za informacije i publicitet.
Godinjak 2013/475

LATI

Ilija Toli je zaraivao svoj kruh svagdanji kao voza u Ljupljanici, selu pokraj Dervente,
sve dok ga neki avo, kako to ve biva s mladim ljudima, nije navratio da zvanino
ode na rad u Njemaku, a ustvari elio je da se prikljui Legiji stranaca. Na slici koja se
nalazi na kraju knjige vidi se on kao mladi s dugom kovrdavom kosom, ozbiljnog pogleda,
duguljastog lica. Odmah da kaemo: ne lii ni na kakvog avanturista, kako kae spomenuti
izvor. O toj dilemi debatirat emo malo kasnije.
U subotu 28. lipnja 1958. Caster Felice, sa 350 putnika razliitih nacionalnosti, u
tijesnim kabinama i na palubi koja je mirisala na ribu, digao je sidro, isplovio iz bremenske
luke i usmjerio pravac prema Australiji. Bilo je predvieno da se zadri u Dakaru, Capetownu
i Singapuru. Krajnja luka bio je Melbourne. Ovakav preokret kod Ilije Tolia Liina tumai
njegovim prolaskom kroz kandidacioni sta kroz koji je proao u nekom izbjeglikom
logoru, nakon ega se pridruio izvjesnim faistikim organizacijama, kojima je plaao
lanarinu. Pred samo ukrcavanje na Caster Felice Iliji prilazi emigrant koji izaziva posebnu
panju i o kome, kao Hrvatu islamske vjeroispovijesti, takoer kanimo govoriti. On se
zvao dr. Mehmed Mehii.
Ovaj ilegalac je Iliji predao tajnu depeu u kojoj je bila navedena adresa kojoj e se
obratiti u Melburnu. Na depei je, izmeu ostaloga, pisalo: ... brat Jure Mari (vodei hrvatski
emigrant u Australiji, s mjestom prebivanja u Sidneju op. a.) ima velike mogunosti da
pomogne izbjeglim Hrvatima koji su spremni da se prikljue ustakoj organizaciji. U podnoju
su bile nanizane titule, zatim imena i nazivi i ostalih organizacija s kojima je Ilija dobio
zadatak da surauje: ef HOP-a (Hrvatski oslobodilaki pokret), ef Petog zbora za
Bliski istok, zapovjednik Glavnog starjeinstva hrvatskog domobrana, glavni povjerenik
HNO-a (Hrvatski narodni odbor) za Oceaniju... i tako dalje.
U blizini Melburna, na platou zvanom Wodonga, Ilija je proao teroristiku obuku, a zatim
se vratio u Evropu, gdje, u umama blizu tutgarta, organizira teroristiku grupu od osam
lanova, s kojom se ilegalno prebacuje u Jugoslaviju sa zloinakim planovima i zadacima.
Meutim, prije nego to su uspjeli ostvariti ijedan planirani zadatak, pali su u ruke Slube
sigurnosti. Bilo je to u srpnju 1963.
U mnogim dijelovima ovih Udbinih informacija Ahmet Jsuf je prepoznavao Ilijine
izjave koje je bio prisiljen dati i potpisati tokom viegodinjih istraga prije i poslije presude
na tajnom suenju u Rijeci. To to je u zenikom zatvoru proivio vie od dvije decenije
(malo manje od cijelog tadanjeg Ahmetovog ivotnog vijeka) i to toga dana kada su ga
konano pustili nije bilo nikakve prometne nesree svjedoi o tome da je on, odmah
nakon neuspjeha njegove operacije, postao slomljen ovjek u kome odavno nije bilo elje
ne samo za hrvatskim stijegom nego ni za ivotom. Zgadilo mu se na sve: na reim koji
je elio oboriti bombama, na sauesnike u njegovoj akciji (u ovoj, kao i u svim ustakim
operacijama, Udba je imala svoga, dvadesetog ovjeka!), na naredbodavce koji su mjesecima
ekali potu iz Jugoslavije sa ifrovanim jezikom, na Udbu i zatvor, a najvie na sebe
samoga, koga je i Bog zaboravio. Evo kako je iziao s robije:
Ilija Toli?! viknuo je kurir na livnikoj kapiji.
Tu je! rekao je Ilija kao da kurir proziva nekog drugog, a ne njega. Mravo tijelo
ispod irokog radnikog odijela je zadrhtalo, Iliji je ispao alat iz ruku. (Ahmet Jsuf se
i sad sjea kako je eki, zveknuvi, pao na jednu kantu.)
Trae te!
476/Godinjak 2013

Bog u eliji

Ve smo rekli da su ga, u tih godinu i po dana koliko se pisac naeg Dnevnika viao
s njim, dva puta na isti ovakav nain po itav dan putali, izvodili do pred glavni ulaz,
a onda ponovo vraali u zatvor iz bezbjedonosnih razloga.
Na Kernaru se vratio pred kraj smjene. Na sebi je imao plavo zatvorsko odijelo i,
odnekud, bijelu koulju. Zaeljan, s naoarima velike dioptrije, sada je izgledao jo mraviji
i manji. Za njim je iao vodnik s formularima u ruci. Obilazili su sva radna mjesta na kojima
je Ilija radio, kancelarije efova smjene, Garderobu, svugdje se ispotpisivali i ponovo se
vratili na Kernaru. Ilija je stao i pogledao u santrae, gdje se naao jedva koji golub.
Ilija?! viknuo je neko od robijaa. Nemoj nas zaboraviti!
Idemo! vikao je vodnik sa kapije.
Ilija nita i nikoga nije uo.
Idemo! ponovo viknu vodnik.
Ilija krenu pravo niz Livnicu, ka kukama.
Ilija, bolan? pozva ga Ivan, ali on je iao niz Livnicu ne okreui se. Neko pritra
do njega i okrenu ga na lijevu stranu prema kapiji, ali on krenu malo ukoso, na stolove
Kernare, ukoen kao da je na procesiji.
Ilija, uje li me? prihvati ga Ivan i prodrmusa. On i dalje nikoga nije vidio. ak
ni Ivana. Prie vodnik, uze ga za ruke... Ahmet Jsuf se i sad sjea njegove mrave figure
kako posljednji put prolazi kroz kapiju kroz koju je prolazila dva desetljea, i tek tada
primijeti da je bio u papuama.
Sretno, Ilija! govorili su robijai za njima, bolje rei: molili se i za sebe i za njega,
gledajui u alat na kernarskom stolu, a, zapravo, ne videi ga.
Tada se u Ahmetu Jsufu naroito toga dana kada je iziao Ilija po ko zna koji
put javilo pitanje: A to u ja ovdje? i iz njega stotinu hladnih, tekih misli, od kojih emo
navesti one najvanije:
Iliju su, dok je bio mlad, u avanturu koja ga je kotala ivota odvele prie o srbokomunistima
i njihovim zlodjelima nad narodom kome je pripadao, dok je one druge prie o zlodjelima
politikog i vojnog rukovodstva njegovog naroda nad Srbima smatrao komunistikom
propagandom. Dva naroda, koja su podijelile dvije religije nastale iz istoga korijena, srpski
i hrvatski, na junoslavenskom prostoru bore se za prevlast i teritorije, za svoj Lebensraum,
i u toj borbi i jedan i drugi ini strane zloine nad onim drugim, ali i nad narodom koji
stoji izmeu njih ili je pomijean s njima. Ilija se bori za neovisnost svoje Hrvatske, u
koju bi da ugura i republiku u kojoj je roen; on pripada pokretu koji sa svoje zemlje
eli da istrijebi pravoslavce, radi ega su u Drugom svjetskom ratu ustae donijele rasne
zakone i podigle Jasenovac koncentracioni logor u kome su ubili... nikad se nee tano
saznati koliko Srba, Jevreja i Roma: srpskokomunistika propaganda je tu cifru podizala
na 700.000, uzvraala im je hrvatska propaganda i historiografija i tu cifru sputala na
50.000...Zatim je doao Blajburg: 15. maja 1945, nakon to ih je britanski general Patrik Skot
predao partizanskim jedinicama, u ovome malome mjestu na slovenako- austrijskoj granici,
tanije: u njegovom polju, partizani su pobili... nikad se nee saznati koliko Hrvata: hrvatska
propaganda i historiografija tu cifru podiu ak na 200.000, jedan jevrejski historiar, Slavko
Goldtajn, smanjuje je na 20.000, srpski izvori govore o cifri izmeu 55.000 i 99.000...
Tu su pobijeni pripadnici svih poraenih vojski, najvie ustae, domobrani, ljotievci...
Godinjak 2013/477

LATI

bez suenja, takozvanim prekim sudom! I u jednom i u drugom stradanju bilo je Bonjaka,
ali o njima u tim godinama nigdje nije bilo ni rijei. O njima bez kojih bi se Srbi i Hrvati
nakon to su do tada u zajednikoj dravi proivjeli vie od pola stoljea namirili.
Ma kako izgledao krotak, poput svojih golubova, Ilija Toli je pripadao onoj tako jednostavnoj,
priprostoj, a tako opasnoj monomanskoj ideji po kojoj se narodi mogu premjetati ili, ak,
unitavati kao da su jata komaraca. Njegov ustaki pokret je, u predveerje Drugog svjetskog
rata, kada se doepao vlasti, isplanirao da pobije ili protjera sa njihovih ognjita oko 700.000
Srba koji su dotle ivjeli u Hrvatskoj i u Bosni; na drugoj strani, istovrsni pokret kod Srba,
etnici, predvoeni generalom Kraljevske vojske Draom Mihajloviem, isplanirao je da
pobije ili protjera sa njihovih ognjita preko milion muslimana i katolika koji su ivjeli
u Sandaku, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Slavoniji! Kakvi grozni planovi! Odakle
su i kako su se ukvasili na junoslavenskom prostoru?
Prema Dedijeru i Miletiu (v. njihovu dokumentiranu knjigu Genocid nad Muslimanima),
Draa Mihajlovi je te genocidne ideje preuzeo od Adolfa Hitlera, iz njegovog Mein Kampfa,
a Hitler od anglosaksonskih rasista, engleskih naseljenika u Americi, koji su ih primjenjivali
na Indijancima. (Ni Dedijer, lan Raselovog suda, ni Mileti ne spominju Josifa Visarionovia
Staljina i Beriju, koji su, nita manje i ee od Hitlera, unitavali i preseljavali itave
narode nastanjene pod komunistikom jurisdikcijom!)
Hrvati su malobrojniji narod od Srba, a, osim toga, manje su u tim godinama: gotovo
nikako optereeni loim historijskim pamenjem u odnosu na muslimane i islam. U antagonizmu prema Srbima i svakoj formi Jugoslavije, njima su muslimani bili potrebni, a muslimani,
Bonjaci, ivei izmeu ekia i nakovnja, primorani da se opredjeljuju sad na hrvatsku,
sad na srpsku stranu, ee su se i iskrenije okretali Hrvatima i Hrvatskoj. Pogotovo tokom
Drugog svjetskog rata. Ante Paveli, voa ustakog pokreta, na nekim fotografijama nosi
fes; kao poglavnik svoje drave, u prvim godinama rata, obilazio je muslimanske krajeve
u zapadnoj Bosni, ak prisustvovao otvaranjima damija. (O tome v. u ratnim brojevima
El-Hidaje, naprimjer.) Potpredsjednik njegove vlade bio je dr. Dafer-beg Kulenovi,
bliski saradnik dr. Mehmeda Spahe, tajno umorenog voe Jugoslovenske muslimanske
organizacije u Beogradu, u predveerje Drugog svjetskog rata. U svojoj Zakonskoj odredbi
o rasnoj pripadnosti, kao i tokom itave svoje politike karijere, Paveli je u Bonjacima
gledao Hrvate islamske vjeroispovijesti i iste arijevce. Takve poglede na ovaj narod on
je preuzeo od Oca hrvatske domovine Ante Starevia, osnivaa hrvatske Stranke prava
(ija je majka bila pravoslavka koja je prela u rimokatoliku religiju). Starevi je Bonjake
nazvao cvijeem hrvatskoga plemstva. (Na jednome mjestu u svojim Politikim spisima
on pie: U Bosni ivi strana naega najiega, najnepokvarenijega naroda, koji lake
moe biti bez nas, negoli mi bez njega. Za nas je njegov ivot znamenitiji negoli parikih
proletera i njemakih mudraca, njegovo je naravno stanje za nas korisnije i potrebitije negoli
zapadna civilizacija koja smuuje pamet, truje srce i ubija nam ivot.) Pisao je afirmativne
lanke o Osmanskom carstvu i islamu, sukobljavao se sa Katolikom crkvom (navodno
zbog njezinog sluenja stranim osvajaima Hrvatske) i mrzio Serbe u tolikoj mjeri da
je skovao pojam Slavoserba koji je oznaavao nenarodne elemente niskog morala.
Vukovoj krilatici Srbi svi i svuda i njegovim pogledima na jezik suprotstavljao je svoje
poglede prema kojima je jezik koji Vuk naziva srpskim, zapravo, hrvatski, a zbog prisustva
ekavice u kajkavskom i akavskom dijalektu, sluio se ekavicom podrivajui Vukovu namjeru da ijekavicu uini osnovom zajednikog srpsko-hrvatskoga jezika.
478/Godinjak 2013

Bog u eliji

Allahselamet!... Boe, Boe, gdje si Ti nas posijao?! ponavljao je Ahmet Jsuf toga
popodneva Memnuninu reenicu iz Skenderove Ponornice. Srbi i Hrvati se nikada nee
ni oko ega sloiti, i tu e svoju neslogu uvijek prebijati preko lea nas i nae domovine
u kojoj ivimo i s jednima i s drugima, na velikoj granici koja je, 1054. godine, kada
se kranstvo podijelilo na dvije pole, pukla ba preko nae Bosne... A ja sam ovdje kao
i sva moja braa ni zbog ega drugog osim da se namiri komunistiki tronoac: jer
samo Neopredijeljeni ili Muslimani nemaju masovnih zloina nad drugim narodima,
nemaju ni Jasenovca, ni Jazovke, ni Blajburga... Da, imali su Handar-diviziju, ali gdje
su njezini zloini? Imali su Mlade Muslimane gdje su njihovi zloini? I poto je njihov
tronoac u ovom dijelu krivao, nama su pripisali islamizaciju Muslimana a to je za
Komunistiku partiju, nita manje teroristiku organizaciju od Ilijinog HRB-a, bilo isto
to i Jasenovac ili Blajburg!... Boe, Boe, gdje si nas posijao?!... Kud god se okrenemo, Srbima
jal Hrvatima, ili ako se nikako ne okreemo uvijek grmi, uvijek po nama, uvijek mi izvuemo
deblji kraj... Nikom krivi, a svakom na putu...
... Taj dr. Mehmed Mehii, i taj Dafer-beg Kulenovi, i Ademaga Mei, i mnogi drugi,
bez ikakve svijesti o svojoj nacionalnoj posebnosti, priklonili su se Hrvatima i Endehaziji;
potiu uglavnom iz Krajine, za njih je jugoslavenstvo isto to i velikosrpstvo... Jedan od
takvih, Vejsil Keki, postao je lan Ilijinog HRB-a, a nakon Ilijinog pada, ubaen je
1971. godine u Bosnu i Hercegovinu da bi se borio za veliku Hrvatsku, uhvaen, osuen
na smrt strijeljanjem na tajnom suenju u Sarajevu. Prije izvrenja presude zatraio je da
mu ispune jednu elju: da se abdesti i klanja u Begovoj damiji; elja mu je ispunjena!
Ahmet Jsuf gleda u njegovu sliku u Dvadesetom ovjeku: crn, lijep Krajinik! Malo
dalje: fotografije 19 ubijenih rezervista, svih nacionalnosti... Takoer lijepi i uglavnom mladi
ljudi, veinom Muslimani iz okoline Prozora! Tu je mogla biti i fotografija Ahmetovog
babe ili amide, jer su obojica bili mobilizirani, hvatali ustae po Radui, meu njima i
Vejsila, koji je izgubio i naciju i dravu, a ostala mu samo vjera...
Na drugoj strani, Mustafa Mulali i Ismet Popovac priklonili se Srbima i etnicima
sve gubitnikim stranama Drugog svjetskog rata... Nakon to je iziao iz zatvora, s tim
Mulaliem Alija Isakovi napravi intervju i upita ga kad mu je bilo najtee u ivotu, a
ovaj mu odgovori da je to bio onaj trenutak na suenju, u Beogradu, kad su ga upitali ta
je po nacionalnosti, on rekao: Srbin, a sva se sala nasmijala... Dobro, Dajda je otiao
s partizanima, kao i profesor emerli, tvorac ZAVNOBiH-a (ijeg su brata Asima ubili
etnici u Srebrenici), kao i Nurija Pozderac, savezni poslanik ispred JMO-a (poginuo na
Sutjesci)... i ta smo dobili od partizanskog pokreta? Jedan kratki odmor nacije do
novog srpsko-hrvatskog sukoba u kome emo ponovo morati spaavati ivu glavu... Ahmet
Jsuf uze olovku iz unutarnjeg depa bluze i zapisa na papiru od cementne vree:
(BREZE)
Sestre, u ovom asu mirujete.
Al uskoro e pah vjetra
Uzbudit vae straare s vrhova.
Vas uvijek love!
I kada diete poslije bijega,
U vaim duama tinja

Godinjak 2013/479

LATI

Strah od nepoznate ruke.

Jave vam da su lovci pospali.
Uto zaplee vae lie
I vae due izdiu radost.

Nekoliko kratkih dogaaja i doivljaja iz nenapisanog dnevnika...

Husejn imao posjetu. Jedva sam ekao da se vrati, da mi prenese vijesti sa slobode...
Vratio se, ja mu priao u or, a ovjek me ne vidi. Nazivam mu selam, zovem ga, a on samo
uti... Skunjio se pa samo uti... Da se nije ta naljutio na me, pitam ga, a on i dalje uti...
Otkravio se predveer. ta je bilo? Dole mu obje keri s majkom im na posjetu, u
vrhu stola sjedio milicioner, on ne da da se politiari zagrle s rodbinom, nita osim pozdrava
rukom... Curice bile zbunjene... On (to jest, milicioner) u jednome momentu ustane da
proeta po sali, a jedna curica se zavue pod sto i pravo bbi u krilo! Milicioner zagalami,
pritri i nasilno je odvoji iz Husinog zagrljaja... Eto, ovjek zbog toga bio u behutu i ne
zna da sam dolazio u njegov or... Teko politiaru koji ima djecu!
...
Pismo od Nevze! Odlazim na etnju, itam: Mirzeta rodila kerku, dali joj ime Nejra!
Nejra? Svjetlica. Svjetlica vjere! Radujem se, nek se iri ummet Muhammedov, a onda
mi se u srce zabode strijela alosti: Nevzi je sigurno teko, mi nemamo djece, plaimo
se hoemo li ih imati, nije mi do mene koliko do nje, uplaena je, ko zna ta e biti s mene
kad, ako Bog da, iziem s robije, ho li me zatrovati, hou li moi imati djece... Ko zna
do koga je, ali njoj je sigurno teko, tee nego meni... Ali, zato se paamo u Boije, moda
e, jednog dana, sve biti dobro, imat emo djecu, i to mnogo djece, da sva avlija odjekuje
od njihovog cvrkuta dok ih Nevzeta, u svojoj bijeloj amiji punoj ljubiastih grana, gleda
s prozora, malo njih, malo mene...
...
A ta ako se i meni, jednoga dana, kad me budu putali ovako kao Iliju, desi saobraajna
nesrea?! Ili neto slino tome?!...Nee, ako Bog da.
...
U treoj smjeni tamo iza ponoi, kad zahlade i pijesak i alat, a glava samo to ne klone
od premorenosti i nesanice, javlja se Basri sa svojim pitanjima o religiji. Sijedi Basri! Sijed
kao ovca. Nastavnik u nekoj srednjoj koli u okolini Pritine, potpuno odan albanskoj stvari.
Vue debelu robiju, a osijedio je za jednu no u istrazi. Ja nemam potrebe za religijom, stalno
mi ponavlja, a kad god se osamimo na Kernari pita me o religiji. Vrlo inteligentan ovjek,
Albanac od bs. Kad sam ga sino upitao otkud mu ime Basri, sa smijekom mi je odgovorio
da mu je pradjed uio islamske nauke u Basri i da je po tome djedu dobio to ime.
...
Danas ode Francika, fra Frano. Doe da se pozdravi sa svima nama, onda se izgrli sa
Ivanom. Ivan se skunjio, gleda u zemlju. Sad imam samo vas (to jest, Husu, Hasu i mene)!
ree i zaplaka kad se zatvori livnika kapija... Kako nee plakati: Francika dobio etiri i po,
on etiri, onda njemu smontirali novi proces na kome je dobio nove dvije godine (o emu
sam pisao). Sad fra Frano ode, a Ivan ostade...
480/Godinjak 2013

Bog u eliji

...
Konano smo saznali kad i kako je umro Ruid! itav dan smo hodali tuni, a na
etnji smo mu uili Fatihe. Doktorica Vahida, od alosti, promijenila stan, ne moe da ivi
u onom na Bjelavama gdje je sve podsjea na njega. O, smirena duo, vrati se Gospodaru
svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa ui meu robove Moje, ui u Dennet Moj...

(Odlomci iz romana Breze na vjetru)

Godinjak 2013/481

UDK 821.163.43*.09:398

Balada o Moriima
Munib Maglajli
Filozofski fakultet
Sarajevo

Balada o Moriima je po vie osnova u samom vrhu baladesknih tema u bonjakom

usmenom pjesnitvu. Pogibija sarajevskih janiarskih prvaka, Hadi Mehmeda (Pae) i Ibrahimage, koja pada u sredinu 18. stoljea, bila je veoma omiljena meu usmenim pjesnicima i
ivjela je u bujnom i neprekinutom toku sve do posljednjih batinika usmenog pjevanja
ovog usmjerenja, s kraja 20. stoljea. Izrazitije nego i u bilo kojem slinom primjeru pjesama
sa lokalnim obiljejima u bonjakom usmenom pjesnitvu, u sluaju teme Moria sauvana
su i historijska svjedoanstva o opjevanom dogaaju, i usmene predaje o samim junacima
i porodinom okviru traginog zbivanja, i to je posebno vano itav niz pjesnikih
uoblienja, od kojih su ak nekoliko na vrhunskoj pjesnikoj razini. Zahaljujui svjedoanstvima o kojima je bilo rijei, u primjeru balade o Moriima mogue je u znaajnom
obimu pratiti zamreni tok od dogaaja do pjesme o njemu, od zbivanja u historijskoj zbilji,
koja je bila i zbilja lokalnih pjesnika, oevidaca opjevanog zbivanja, do nove zbilje jezike
umjetnine, koju u zabiljeenim primjerima dijeli od vremena opjevanog dogaaja itav niz
decenija, ak i u najranije zabiljeenom primjeru due od jednog stoljea. Balada o Moriima,
u presjeku sauvanih inaica, postignue vrhunskog pjesnikog umijea neznanih usmenih
pjesnika, uzoran je i po mnogo emu neponovljiv primjer za ustanovljavanje poetikih
zakonitosti uoblienja usmene balade openito.
Kljune rijei: balada o Moriima, balade, braa Morii, bonjaka usmena knjievnost

Povijesni okvir opjevane pogibije

ovijesnu jezgru balade o Moriima ini pogibija Hadi Mehmeda (Pae) i Ibrahimage, janiarskih prvaka koji su nali smrt u nemirima u Sarajevu sredinom 18.
stoljea. Opjevana pogibija dvojice Moria smjetena je u iri povijesni okvir
desetgodinjih burnih zbivanja u Bosni od 1747. do 1757. godine. Pogubljenjem dvadesetak
uesnika bune u sarajevskoj tvravi meu kojima su bili i braa Hadi Mehmed i Ibrahimaga Mori u akam 13. dumadel-ahira 1170. / 3. oujka 1757. godine stavljen je krvavi
peat na dogaaje koji su potresali ne samo Sarajevo nego i itav sredinji dio Bosne. Sredina
18. stoljea, kada se niu dogaaji koji su u jednom kratkom isjeku opjevani osmerakom
baladom, kod savremenika u Sarajevu i ire bili su poznati pod nazivom Moria buna,

482/Godinjak 2013

Balada o Moriima

to uvjerljivo svjedoi o vanoj ulozi zlosretne brae u politikim gibanjima koja su privukla
znaajnu panju u sreditu osmanske vlasti, u Carigradu. Vanost ovih zbivanja te uloga
sarajevskih janiarskih prvaka u njihovu odvijanju nisu bili, sve do najnovijeg doba,
rasvijetljeni u dovoljnoj mjeri. Nepotpun prikaz dogaaja koji su vodili pogubljenju Moria,
Hadi Mehmeda i Ibrahim-age, kasnijih junaka balade, donesen je na poetku ljetopisa
sarajevskog hroniara Mula Mustafe Baeskije. Ovaj osvrt, pisan na temelju tuih zapamenja
i sa vremenskog odstojanja, usmjerio je kasnije historiare da ova sloena dogaanja razmatraju
pojednostavljeno.1 Pri tome su posve gubili iz vida da je i sami ljetopisac Baeskija, sedamnaest
godina kasnije u godini smrti majke historijskih Moria, glavne junakinje balade temeljito
drugaije gledao na pogibiju janiarskih prvaka i njihov poloaj u gradu Sarajevu onoga
doba. Uz Baeskiju, ljetopisac na kojeg su se kasniji historiari oslanjali bio je takoer
fra Bono Beni. Njihovi ljetopisni zapisi posluili su historiarima iz druge polovine 19.
i poetka 20. stoljea da oblikuju srazmjerno nepotpunu i dijelom jednostranu predstavu
o Moriima i njihovu dobu. Prvi u nizu ovih historiara bio je alih Sidki Hadi-huseinovi
Muvekit, a nakon njega slijede Muhamed Enveri Kadi, koji se drao Muvekita, te Safvetbeg Baagi, zatim Vladislav Skari i u novije doba Avdo Sueska, koji izvlai zakljuak,
u biti proistekao iz Benieva vienja pogibije Moria, a koji su i drugi ponovili, tj. da je
pogubljenje brae uslijedilo kao posljedica sukoba sarajevskih janiarskih veterana i gradskih
trgovaca. Tek su bavljenja enane Buturovi ovom temom dala osnovu za svestranije
sagledavanje dogaaja u Sarajevu i dijelu Bosne sredinom 18. stoljea, u kojima su Morii
igrali vanu ulogu, koje ona posmatra u sklopu irih odnosa na liniji graanskog muslimanskog
drutva i njegove borbe za politiku vlast, a u odnosu na centralnu vlast, tj. njene nosioce
u Bosni. Potpuniji uvid u dogaaje u Bosni, posebno u Sarajevu, bio je mogu zahvaljujui
otkrivanju novih izvora, dubrovakih i osmanskih, do kojih je dola . Buturovi. Iz dubrovakih
izvora se jasno razabire da Morii spadaju meu najmonije domae janiare u Sarajevu,
a osmanski izvori prilino iscrpno kazuju o njihovom drutvenom poloaju u sklopu tereta
i obaveza koje im je donosilo stanje Carevine sredinom 18. stoljea, odnosno Bosne kao
njezine vane pokrajine, posebno u okviru sloenih zbivanja u nemirima, meu ijim su
se kolovoama nali. Iz uvida u carske fermane vidi se da je u ljeto 1756. godine nareeno
hvatanje itave skupine kolovoa, meu kojima su bili i Morii, a u isto vrijeme zapoinje
se i sa pomilovanjima. Morii su bili meu onima iz skupine za koje se osnovano oekivalo
pomilovanje, koje je doslovno bilo na putu u asu njihova smaknua. Smiljena hitnja
sa kojom su uhvaeni i pogubljeni, prije prispijea fermana o pomilovanju, uvjerljivo pokazuje
kakav je znaaj pridavan Moria buni i u kojoj se mjeri smatralo da ona predstavlja
opasnost za stanje u graninoj pokrajini Carstva. Ostvarujui podroban uvid u pronaene
dokumente, . Buturovi je dosada najpotpunije osvijetlila okolnosti pod kojima su Morii
uhvaeni i pogubljeni. Po svemu sudei, bilo je to u nekom okraju, kakav je bio napad
pobunjenika na Agin konak. Izvjesno je da su Morii bili pripravni za skoro smaknue,
jer su dan prije pogubljenja bili, po vlastitom zahtjevu, izvedeni pred kadiju da bi oporukom
osigurali svoje porodice za razdoblje nakon njihove smrti. . Buturovi dri da su postojala

Mula Mustafa evki Baeskija, Ljetopis (1746-1804), Prevod s turskog, uvod i komentar Mehmed
Mujezinovi, Sarajevo 1968, str. 34-35.
Godinjak 2013/483

MAGLAJLI

dva razloga za brzo smaknue Moria: prvi je sadran u injenici da su uhvaeni u posebnim
okolnostima, u vrijeme oruanog okraja, a drugi da se svakog asa oekivalo da stigne
ferman o traenom pomilovanju. Na kraju, . Buturovi donosi dva vana zakljuka koji
se tiu ocjene zbivanja u kojima su nali smrt braa Mori. Prvi je da dokumenti daju valjanu
osnovu da se pretpostavi da je ovaj buntovni pokret dijela sarajevskog stanovnitva, esnafa
i domaih janiara a okupljao je i gradsku sirotinju i pridolice iz unutranjosti bio
izuzetno masovan. Drugi je da je itav koloplet zbivanja svega onoga to je saeto nazvano
Moria buna uvjetovan zapravo posebnim dogaajima u najveem gradu Bosne, te da
su ti dogaaji duboko povezani sa pitanjima koja su pratila privredni i politiki poloaj
sarajevskog esnafa.2
Odnos pjesme i zbilje
Zato je nepoznati pjesnik izmeu dvadesetak uesnika bune koji su bili pohvatani i
zadavljeni u tvravi izabrao za baladine junake upravo brau Mori? U opisu toka nemira
Baeskija nigdje ne izdvaja brau, ali da su oni bili meu kolovoama nema nikakve dvojbe,
jer o tome sasvim odreeno govore sauvani historijski dokumenti. Osim toga, u spisku lica
koja su pogubljena nalaze se kod ljetopisca Morii u samom vrhu, odmah iza pogubljenog
janiarskog prvaka Sari Murata, ije je umorstvo prouzrokovalo janiarsku odmazdu nad
estoricom trgovaca, sudionika ovog ina, a ovaj je dogaaj kap u prepunoj ai izazvao
prema Baeskiji srdbu sarajevskih graana te hvatanje i davljenje, uz gruhanje topova,
jaramaza-ubojica, meu kojima su bili i braa Mori. Sve govori u prilog zakljuku da
su Morii bili vani sudionici nemira u Sarajevu sredinom 18. stoljea, poznatih u predaji
pod nazivom Moria buna, i to je bio jedan od preduvjeta da dou u iu zanimanja
pjesnika-hroniara. Baeskija ne navodi da je i u jednom sluaju, osim kod Moria, meu
pogubljenim postojao tako blizak rodbinski odnos, a da je postojao vjerovatno bi ga ljetopisac
naveo, kao to ga je istakao i u primjeru Moria. Ve sama injenica da su dva brata skonala
nasilnom smru bila je dovoljna da privue panju sarajevskih pjesnika-hroniara, ali su
na njihovo konano opredjeljenje vjerovatno presudno uticale ivotne prilike u kojima
se, nakon pogibije brae, nala porodica Moria, prilike koje su prvim pjesnicima ove balade
sigurno bile dobro poznate: ova janiarska porodica bila se zatekla bez odraslog mukog
potomka i bez odraslog mukarca openito. Otac nesretne brae, Mustafaga, tada je ve
bio preminuo, a njihov mlai brat Alija umro je koju godinu prije 1757; njihova sestra
Atija i majka Amina sa nevjestama ostale su u porodinoj kui pod Alifakovcem bez odraslog
mukarca sa kojom bi bile u uem srodstvu, sa potomkom mlaeg od pogubljene brae,
Ibrahim-age, koji je iza sebe ostavio sinia od nekoliko mjeseci. Ovo stanje moralo je
privui panju usmenih lokalnih pjesnika, oevidaca dramatinih zbivanja.3
2
3

Vidi: enana Buturovi, Morii. Od stvarnosti do usmene predaje. Sarajevo, 1983.

Podaci o porodici Mori preuzeti su iz studije Hamdije Kreevljakovia: Morii, Novi Behar,
12/938-39, , 5-14.
Potpuniji podaci o porodici Mori te iscrpna literatura o ovoj temi doneseni su u novom izdanju
knjige . Buturovi: Morii. Smisao sjeanja i pamenja. Novo, dopunjeno izdanje, Sarajevo, 2009.

484/Godinjak 2013

Balada o Moriima

U rasvjetljavanju prilika u kojima je nastala balada o Moriima utemeljeno se moe

braniti postavka da je majka nad ijom boli su se zaustavili pjesnici svojim dranjem
svratila panju okoline: i balada, i usmena predaja to potvruju. Takoer, na bol nesretne
majke ukazuje i nadahnuti zapis pjesnika, sroen u formi tariha na turskom jeziku, koji
se nalazi uklesan na kamenoj ploi, ugraenoj u zidu harema Vekilharove damije, u kojem
su braa sahranjena: Brai Mori, Hadi Mehmedu i Ibrahim-agi, puhnu iznenada gorak
i smrtonosan vjetar te obojicu pogubi za as. Ostavie majku u velikoj boli, a njima neka
se Bog smiluje! Jednim uzdahom napisa se datum. Njima bi vjeita pogibija 1170.4
Na sami in uoblienja balade o Moriima i bujnost i trajnost njezina usmenog ivota
svakako je uticala omiljenost brae u najirim slojevima sarajevskog stanovnitva, o emu
svjedoe sauvane usmene predaje. Braa Mori su u predaji prikazani kao prznice i nabodice,
a ono to se o njihovu ivotu pouzdano znade daje mnogo sloeniju slikuo njima kao historijskim linostima. Po jednom dokumentu, koji ujedno svjedoi da su uoi pogubljenja
bili izvedeni pred kadiju, braa su uvakufila porodini mlin na Miljacki i odredili da se
od prihoda alje godinje 50 groa sirotinji Meke i Medine. Po drugom dokumentu, braa
su preotela jedan bostan (vrt) od Gazi Isa-begova vakufa, ali ne za sebe, ve u korist vakufa
Vekilharove damije, koja se nalazila u blizini njihove kue na Alifakovcu.5 U dugom
usmenoknjievnom ivotu, u zabiljeenim predajama se nataloilo nanosa koji vjerovatno
nemaju pokria u zbilji ivota linosti opjevanih baladom, o emu svjedoi i zvanje hadije
uz ime starijeg brata, koja govori o injenici da je on obavio hodoae u Meku i Medinu
i sa ime je ponaanje brae to im ga pripisuje predaja posve nespojivo. Ali da su Morii
ipak mogli dati povoda uobliavanju slinih predaja pokazuje svjedoanstvo o dranju upravo
starijeg brata, koji je bio lan izaslanstva sa osmanske strane u pregovorima sa Crnogorcima,
a u vezi sa graninim sporom na podruju Gacka 1754. godine.6 Napokon, predaja o izgledu
4

Tarih kojim je opjevana pogibija brae Mori prvi je objavio Sejfudin Kemura u studiji Sarajevske
damije i druge javne zgrade turske dobe, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini,
2/1 910, str. 103.
5
Hamdija Kreevljakovi, nav. rad, str. 11.
6
Dio zapisnika sa ovih pregovora koji je vodio Dubrovanin Sorkoevi na talijanskom jeziku, a u
kojem se spominje stariji Mori, u prijevodu Hamdije Hajdarhodia glasi: Kad je to rekao
ovaj defterehaja svi ostali paini saradnici, koji su bili tu okupljeni, skoie protiv crnogorskih
knezova i kazae im mnoge teke rijei. U tome se naroito isticao slavni Mori, kojem sam na
poetku moga boravka u Sarajevu dao neki sitni dar Mori je napao te knezove rekavi im:
Zar vas nisam upozorio jo u atoru da ove vae lai nemaju nikakvog osnova (Crnogorci su, naime,
tvrdili da Dubrovani imaju blago Hercegovo, a oni su Crnogorci njegovi nasljednici) i da
Dubrovani moraju biti prvi uneseni u ovaj ugovor! Paa je naredio da se u hudet stavi da
je zakljuen mir i da su ga zakljuili ehaja i spomenuti Mori, koji su zaloili sve svoje sile da
mir bude zakljuen i da poslui Porti Odmah iza toga slavni Mori ree doktoru Paganiju i
dragomanu: Vidjeste li vi ta ja uinih za vas. Recite vaem ambasadoru da mi nabavi jedan tespih
od merdana, jer ja sam vam dobar prijatelj i uvijek u ostati u svakoj prilici, i u Sarajevu, i u
Foi. Ako me elite takvog i ubudue, nabavite mi jedan tespih. Dodue, istina je da sam dobio
jedan poklon, iako mali, ali ovaj tespih mi zaista treba! Na to je idov Danon dodao da ako
ga elimo imati za prijatelja ne treba propustiti da se uini ono to trai. On to i zasluuje jer
nam je pomogao, a pomagat e i dalje
Kopija regesta u kojima se nalazi Sorkoeviev zapisnik nalazi se u arhivi ANUBiH u Sarajevu.
Godinjak 2013/485

MAGLAJLI

i naravi brae, koju je zabiljeio I. J. Marunovi, saglasna je zapisu o dranju starijeg Moria
u razgovorima oko graninog spora u Gacku, te na uvjerljiv nain upotpunjuje predstavu
o linostima opjevanih janiarskih prvaka: Slika Mori Pae u narodnoj predaji je ozbiljna
lica, pogleda otra, usta zatvorenih, a desnice uvijek jake i teke; brata mu Ibre lice je veselo,
oko ljupko, usta otvorena, a desnica sad za ordu, sad za milovanje.7
Razmatranje odnosa pjesme i zbilje u kojoj je ponikla, kao jednog od vidova sloenog
procesa poetizacije ivotne stvarnosti, koju podrazumijeva svako pjesniko djelo, punosnano
je jedino kada se govori o prvom narataju pjesnika ove balade, dakle onih pojedinaca koji
su bili oevici traginog zbivanja, jer se ovo pitanje nije otvaralo kod pjesnika kasnijih
narataja koji su batinili ovu temu: stvarnosti dogaanja u svijetu same balade nije u njihovoj
svijesti bilo suprotstavljeno sjeanje na tok zbiljskog deavanja. Poznato je, naime upravo
iz Baeskijina ljetopisa da je majka Moria, koja u svim razvijenim uoblienjima ove
pjesnike teme izrasta u sredinji lik balade, nadivjela svoje sinove za petnaestak godina.
Usmena predaja dobro pamti ovu zbiljsku injenicu: po njoj se majka na vijest o pogibiji
sinova zatvorila u sobu u namjeri da umre od gladi, ali je osmi dan izala, rekavi snahama:
Pritee glad jad!8 Meutim, u svim sauvanim usmenopjesnikim uoblienjima teme
stradanja Moria, junakinja balade, majka Moria, na kraju pjesme skonava nad mrtvim
tijelima svojih sinova. Postavlja se pitanje: Da li su prvi pjesnici balade o Moriima, sugraani
pogubljenih janiarskih prvaka, koji su poticali moda i iz redova njihovih pristalica, mogli
ponuditi ondanjoj sarajevskoj javnosti pjesmu u kojoj majka presvisne nad tijelima umorenih
sinova, unato svima znanoj injenici da je ona preivjela ovaj strani ivotni udes, dijelei
u danima i godinama koji su uslijedili veliku bol sa nevjestama u njihovoj porodinoj
kui pod Alifakovcem? U Sarajevu onoga vremena, kada je pjesma predstavljala usmenu
lokalnu hroniku o zbivanjima i radosnim, i tunim, takvo ta nije bilo mogue: sve dok
je bila iva Moria majka, s jedne strane, i sve dok su u znatnijem broju bili u ivotu
i meu pjesnicima-pjevaima, i meu onima koji su ih sluali pojedinci koji su pamtili
injenicu da je ojaena majka preivjela smrt svojih sinova, s druge strane, nije mogla
biti uobliena pjesma u kojoj junakinja umire ponekad ak i na samu vijest o pogubljenju
njezine djece. Osnovano se, dakle, moe tvrditi da je u usmenom opticaju u meuvremenu
ivjela tuna pjesma, koja je uvajui pjesniku temu za kasnije batinike neko vrijeme
opjevavala samo smrtno stradavanje zlosretne brae i svakako jad, ali jo uvijek ne i smrt
njihove majke. Dogaaj kakav je bio pogibija sarajevskih janiarskih prvaka, sa svim onim
to mu je prethodilo i svim onim to je nakon njega uslijedilo, bio je odve privlaan da
bi trebao ekati na svoje pjesnike: dogaaj je traio i odmah naao pjesnika, a lokalni pjesnicipjevai, savremenici i oevici traginog deavanja, prepoznali su i prigrlili temu i prenosili
je dalje i prostorno, i vremenski, tako da su usmenoj tradiciji nije prestala da ivi ni do
najnovijeg vremena. U tom viedecenijskom ivotu usmene tvorevine od pjesme o pogibiji
brae Mori (Hadi Mehmeda i Ibrahim-age), nastala je uzorna balada, u kojoj majka
(Moria) izrasta u vjerodostojnu tragiku junakinju u oblikovnom toku koji je kolski
prepoznatljiv i koji podlijee poetikim zakonitostima pjesnike vrste o kojoj je rije.9
7

Narodne pjesme, po Herceg-Bosni sabrao i uredio: Ivan J. Marunovi, Zadar, 1906, str. 96.
Hamdija Kreevljakovi, nav. rad, str. 11.
9
Pratei se sazom baladu o Moriima pjevali su jo osamdesetih godina 20. stoljea omiljeni
sarajevski pjevai Muhamed Meanovi zvani Hami i Igbal Ljuca.
8

486/Godinjak 2013

Balada o Moriima

Uoljivo je da su pjesnika uoblienja teme Moria mahom zabiljeena u Sarajevu

na uvjerljiv nain doarala ivopisnu sliku ovoga grada iz vremena u kojem se pogibija
nesretne brae dogodila. Pjesma dobro pamti niz lokaliteta za koje se pretpostavlja da su
inili pozornicu zbivanja vezanih za stradanje Moria. Put koji prelazi nesretna mati, hitei da
sustigne svoje zasunjene sinove, mijenja se od pjesme do pjesme u inovirajuim pojedinostima,
u kojima su injenice o dogaajima, kako ih biljei povijest, dopunjene usmenom predajom,
po emu su Morii u nekim varijantama uhvaeni na molitvi u Bakrbabinoj damiji na
Atmejdanu, sprovedeni kroz ariju, pa uz Kovae, preko Jekovca, odvedeni na Bijelu
tabiju i tamo pogubljeni. Razvijenije inaice razgovijetno uoavaju dijelove arije kroz
koje su braa sprovedena: Halae, Sarae, Kovae, a u oprotajnoj pjesmi upeatljivo
iskrsava slika rodnoga grada iz razdoblja ivota junaka balade: arenilo Baarije, bogatstvo
emalue, bekrijsko utoite Latinluka i Talihana, obilje bezistana.
Neke varijante sadre i pojedinost o samom inu hvatanja Moria, ali se u lokalizaciji
ne podudaraju sa predajom. Tako se u tri inaice vidi kako su braa upala u zasjedu kod
eherehajine uprije, kojom su historijski Morii zaista morali esto prolaziti, odlazei
kui pod Alifakovac. U tri druge varijante Morii kao i u predaji bivaju uhvaeni u damiji:
u jednoj se spominje Kurumlija, u drugoj Magribija, dok je trea varijanta, koja ne sadri
ime damije, zapamtila da su Morii zateeni i uhvaeni na molitvi: u damiji klanjajui,
/ i na seddu padajui.10 Da su Boiji hramovi ponekad bili na udaru te da u nekim
neprilikama nije bila uvaavana nepovredivost okrilja svetih mjesta u razdoblju u koje
padaju opjevani dogaaji, nalazimo potvrdu kod ljetopisca Baeskije, koji u nekrologiju
osoba poginulih u dogaajima to su prethodili pogubljenju Moria navodi da su ubijena
dvojica ljudi u damji na Vogoi.11
Razmatranje sloenog odnosa pjesme i zbilje u primjeru balade o Moriima ukazuje
se kao znaajno za upoznavanje procesa pretakanja stvarnosne grae u tkivo jedne pjesnike
tvorevine. U primjeru ove balade sretna je okolnost u injenici da su dogaaji koji ine
povijesno jezgro pjesme vjerodostojno opisali savremenici-oevici, odnosno da je itav
kontekst zbivanja, u koje se opjevana pogibija uklapa, sagledljiv i dostupan zahvaljujui
brojnim izvorima. Tako je mogue pratiti pjesniki postupak uvoenja grae koju nudi
stvarnosna zbilja u samosvojan svijet to ga ini zaokruena jezina umjetnina; mogue
je posmatrati kako se odreena tema istrgnuta iz zbilje povijesnog, ali i svakidanjeg
oblikuje, podlijeui zakonitostima nastanka balade kao pjesnike vrste.
Varijantska promicanja
Starije varijante balade o Moriima zapoinju vijeu o zasunjenju brae, dok mlae
imaju najavu u obavijesti o stizanju carske naredbe kojom se preko sultanovog predstavnika,

10

Rukopisna zbirka Saliha Meia iz Tenja, pohranjena u Muzeju knjievnosti i pozorine

umjetnosti Bosne i Hercegovine u Sarajevu pjesma br. 32.
11
Mula Mustafa Baeskija, nav. d jelo, str. 33.
Godinjak 2013/487

MAGLAJLI

vezira u Travniku, nalae hvatanje i kanjavanje nepslunih Moria.12 U oba rjeenja balada
dobija poetni zamah koji radnju ubrzano tjera naprijed. Pjesnik jedne od najcjelovitijih
varijanti, koju je Ivanu Marunoviu po pjevao sarajevski obuar Muharem Pora, osim vijesti
o stizanju sultanovog fermana, obrazlae i okolnosti zbog kojih Morii postaju rtve carske osude.
Postoje dalje sitnije razlike u rjeavanju motiva zasunjenja brae u inaicama koje
imaju najavu sa carskom naredbom. U Hangijevoj Morie zasunjuju dva buljuka sve
Bonjaka, u Marunovievoj ih hvata haskerija, dok ih u dvije mlae varijante zarobljavaju
janiari. Upadljivo je da samo tri najmlaa uoblienja podrobnije kazuju o mjestu hvatanja
Moria: u jednoj brau saekuje zasjeda kod eherije uprije, a u druge dvije ih janiari,
opkolivi damiju, zarobljavaju na molitvi, to se podudara sa usmenom predajom, po
kojoj su Morie zatekli kad su klanjali ikindiju (popodnevnu molitvu) u Bakrbabinoj damiji
na Atmejdanu i tamo ih uhvatili. U inaici koju je zabiljeila Ljuba Simi prema pjevanju
Mehmeda Vareanovia iz Sarajeva podrobno je dat opis zasunjenja brae: na sultanski
ferman Dizdar-aga, sakupivi travnike janiare, dolazi u Sarajevo da uhvati Morie.
Prilike u kojima majka saznaje za hvatanje sinova upadljivo su slino rijeene u svim
sauvanim uoblienjima. To je ujedno najpostojanije mjesto u siejnom obrascu ove balade
jer se nalazi ak i u sauvanim odlomcima. Vijest o smrti sinova zatie majku u slikovitom
prizoru kuhanja pite, a njezino uzbuenje nije iskazano rijeima niti opisom onog to je
u tom trenutku osjetila, nego kako je to u narodnoj pjesmi openito ee opisom njezinih
postupaka, ime se upeatljivo doarava uzbuenje koje je majku obuzelo uvi stranu
vijest. Slika zaprepaene majke koja, lomei oklagiju i bacajui ibrik, bosonoga, gologlava
i raspasana, unezvijereno hrli na mjesto gdje su joj sinovi uhvaeni potresna je u svojoj
izuzetnoj slikovitosti. Ovaj dio motivskog niza nadahnjivao je redom pjesnike svih
zabiljeenih inaica, jer na tom mjestu, u vilovitom nastupu majke koju pogubno pogaa
vijest o zasunjivanju sinova, balada istinski zapoinje. Nepoznati pjesnik varijante koju
je zabiljeio Antun Hangi izuzetno poletno rjeava taj prizor.
Silazei u ariju, majka se u svim uoblienjima obraa arijskim zanatlijama, saraima,
kovaima i halaima, zamjerajui im to su pustili da joj odvedu sinove ili molei ih da
12

Najpotpuniji uvid u pjesnika uoblienja teme pogibije sarajevskih janiarskih prvaka donosi
. Buturovi u svojoj knjizi o Moriima.
U varijanti koju je 1984. godine pjevao, pratei se sazom, Selim Salihovi (1910) iz Janje kod
Bijeljine, nalazi se deseteraki uvod od osam stihova o navodnim zulumima mlaeg Moria, kojim
se motiviraju carski ferman i vezirova bujruntija, odnosno zasunjenje Moria koje potom slijedi.
Uloga koja se u ovom uvodu daje mlaem Moriu u skladu je i sa predstavom iz usmene predaje
o izgledu brae, koju je zabiljeio Ivan Marunovi:
Sunce zae, a Mjesec izae,
Rahman-paa u Saraj'vo sae,
birden sae, haberdija doe,
haberdija lijepa djevojka.
Aman, pao, ivjet se ne more,
od zuluma Mori Ibrahima:
momke kupi, a djevojke ljubi,
ostadoe cure neudate!

488/Godinjak 2013

Balada o Moriima

joj pomognu da oslobodi djecu; arijske zanatlije ili utke sasluaju majku, koja leti dalje
da sustigne povorku u kojoj odvode sinove, ili ih slika oajne majke najtera u pla; tek
u jednoj novijoj inaici arijske esnaflije (sarai, kovai i halai) naoruani odlaze Dizdaragi da trae putanje Moria, nudei ispred majke mito.
Stanje u kojem majka stie u ariju, meu sarae, kovae i halae, predstavlja novi
stepen u gradaciji njezina plahovitog nastupa oajanja to ga je izazvala potresna vijest
o odvoenju sinova. Ojaenost koja obuzima majku, vidjevi vezane sinove u povorci
koju sustie, izlazi na vidjelo u dirljivom obraanju za pomo onima koji su bili oevici
poetka stradanja njezinih sinova, a u inaici Mehmeda Vareanovia oaj prizor je najivopisnije oblikovan.
Inae se majka redovito izravno obraa starjeini oruane pratnje njezinih sinova, koji
je najee imenovan kao Dizdar-aga, traei oslobaanje barem jednog sina. Pokloni koje
oajna mati nudi, uz ve pobrojane, u raznim uoblienjima jesu: tri erdana ispod vrata,
zlatni sahat sa duvara, suho zlato, duani, pola blaga, kmetovi, ifluci (na Glasincu),
bjeli dvori, tanka ili bijela kula u Sarajvu, pokraj Bosne, iza Grada ili na Zagorju.
Jedino u Marunovievoj varijanti majka takoer i prijeti, osim to obeava darove, nastojei
da Dizdar-agu zaplai tekom dovom, molitvom-kletvom upuenom preko njega svim
izaslanicima vlasti, sve do vrha, do samoga sultana.
Odgovor majki starjeine oruane pratnje u svojoj biti se ne razlikuje mnogo u zabiljeenim
inaicama. Dizdar-aga ili drukije imenovan izaslanik vlasti: Delal-paa, amil-paa,
Heimhaja, kolehaja, jenehaja obino odbijajui darove, uglavnom obeava da e pustiti
zasunjenu brau, naglaavajui ponekad da e to uiniti bez dinara, a u ovom prenesenom
govoru izaslanika vlasti krije se u predumiljaju bezonost, pogubna za nesretnu majku
po onom to u sebi sadri: on e zasunjene zaista pustiti, i to bez nagrade, ali nee ih pustiti
ive, nego e nakon to tamniki delati zavre svoj posao izbaciti njihova mrtva tijela pred
tvravsku kapiju. Zato izaslanik vlasti oznaava kao as tobonjeg oslobaanja zasunjenih
akam, tj. dio dana po zalasku sunca kada se obavlja i istoimena molitva, odnosno vrijeme
kada su na smrt osueni, u osmanskom razdoblju ivota u Sarajevu, pogubljivani, uz gruhanje
topova sa gradske tvrave, to je trebalo graane Sarajeva opomenuti i skrenuti im panju
na zlosretnu sudbinu onih pojedinaca koji su se na razliite naine ogrijeili o vlast.
Nakon susreta majke sa povorkom u kojoj joj sprovode zasunjene sinove i razgovora
sa zapovjednikom pratnje, u veini uoblienja Morii izvijaju oprotajnu pjesmu. Motiv
opratanja na smrt osuenih sa pjesmom kojom se jedan od brae, obojica zajedniki ili
naizmjenino, jedan pa drugi dijele sa ivotom i svijetom ili oprataju sa najbliim i
najdraim jedno je od vrih mjesta u siejnom obrascu koji se uobliio u pjesmama
o stradanju sarajevskih janiarskih prvaka i udesu njihove majke. Oprotajnu pjesmu ili
pjesmu u pjesmi kao osobit pjesniki postupak koji se u bonjakoj baladi susree
jo jedino u oblikovanju teme smru rastavljenih dragih izvijaju zlosretna braa u asu
suoenja sa neumitnou kraja, na pragu smrti. Od varijante do varijante pomjera se teite
u oprotajnoj pjesmi na smrt osuenih, koji naizmjenino zazivaju majku-siroticu ili
krmaricu-milosnicu, a al za ivotom i misao o krhkosti ivljenja i prolaznosti svijeta
upeatljivo okonava ove jedinstvene iskaze. Suoeni sa odlaskom i dijelei se sa Ovim
svijetom, nesretna se braa prisjeaju svega to im je u ivotu bilo najdrae, ocrtavajui
u nizu uoblienja ivopisnu sliku rodnoga grada koji na smrt osueni gledaju sa uzvisine,
Godinjak 2013/489

MAGLAJLI

na putu u tvravu iz koje nema izbavljenja ni povratka. Iskrsava slika gizdavog i bekrijskog
Sarajeva: kiene Baarije, bogate emalue, irokog (bijelog i zelenog) Atmejdana,
bekrijskog utoita Varoi i Latinluka, prostranog kamenog hana, Talihana, prepunih
bezistana, meraklijske Bembae. Priziva se krmarica, milosnica ili posestrima, lijepa Mara,
Savka, Ana, dilber-Ana ili dilber-Jelka, koja ih je nebrojeno puta napojila i od dumana
zaklonila. Samilosno se doziva i ali majka koja e ostati sirotica, a u jednoj je varijanti
sudbina majke koja gubi sinove zgusnuto predstavljena upeatljivom metaforom kojom
je in njihovog predstojeeg pogubljenja vien kao svadba, u kojoj je smrt nevjesta: Moja
majko, jadna li si, / kad sinove svoje eni, / mile snahe i ne vidi! U veini pjesnikih
uoblienja teme Moria oprotajna pjesma okonava se tegobnom vijeu da je stigao smrtni
as, tj. da je doao vakat kada valja mrijeti. Misao o udu ivota i prolaznosti svijeta
ponegdje je takoer saeto i uspjelo saopena Ovaj svijetu, lijep ti si, / lijep ti si, udan
ti si, / sad postani, sad nestani! a openito je motiv opratanja od ivota i Ovoga svijeta
na smrt osuenih najskladnije razvijen opet u inaici koju je s poetka 20. stoljea Ivanu
Marunoviu iz Zadra pjevao sarajevski obuar Muharem Pora:
Cie halke u sindira,
povedoe dva Moria.
Kad su bili na Jekovcu,
progovara Mori Ibro:
A borati, Dizdar-aga,
zastavider nubeije,
oprosti mi bjele ruke,
i dodaj mi tamburicu,
da pogledam po Sarajvu,
ne bi li mi lake bilo!
Kad to uo Dizdar-aga,
zaustavi jasakije,
naokolo nubeije,
oprosti mu bjele ruke,
dodade mu tamburicu.
Ja da vidi Mori Ibre,
kad se lati tamburice,
pritegnu joj tanke ice,
pa zakuca i zapjeva
Sitno kuca Mori Ibro,
sitno kuca, jasno pjeva:
Dunjalue, golem ti si!
Sarajevo, sehir ti si!
Baarijo, gani ti si!
emaluo, duga ti si!
Latinlue, ravan ti si!
Talihanu, irok ti si!
Ljepa Maro, ljepa ti si,
dosta si me napojila,
490/Godinjak 2013

Balada o Moriima

od dumana zaklonila,
vakat doo, valja mrijeti!
Trenutak smaknua brae Mori, u svim uoblienjima u kojima je oznaeno vrijeme
pogubljenja, pada u smiraj dana, oko akama. U znatnom broju inaica samo se obznanjuje
pogubljenje brae, koje najee bude oglaeno i pucnjevima iz tvravskih topova. U
nekoliko razvijenijih pjesnikih uoblienja ove teme potanko je opisano izvrenje smrtne
presude nad sarajevskim janiarskim prvacima (Kulinovievoj, Hangijevoj, Kemurinoj,
Marunovievoj). Kemurina varijanta u motivu pogubljenja zlosretne brae izvanredno je
oivljena pojavom krvnika kolehaje, koji sa svilenim gajtanom u ruci sam pristupa izvrenju,
koji sa svilenim gajtanom u ruci sam pristupa izvrenju smrtne kazne nad utamnienom
braom. Slika katila (delata) koji u suton ulazi u tamniko dvorite, traei od uvara da
mu izvedu na smrt osuene, upeatljiva je po svojoj surovoj dokumentarnosti. Meutim, sami
motiv pogubljenja brae Mori najrazueniji je u inaici koju je zabiljeio Muhamed Fejzibeg Kulinovi. Postupak izvrenja smrtne kazne opisan je do u tanine, i to vrlo nadahnuto,
a u potresnim slikama prikazano je ponaanje na smrt osuenih u susretu sa krvnikom i
tokom provoenja okrutnog ina pogubljenja. U ovom razvijenom motivu Kulinovieve
varijante niu se jedna za drugom slike koje svjedoe da ih je konano uobliio izuzetno
obdaren usmeni pjesnik: slika kretanja okovanog starijeg brata sa opisom davljenja svilenim
gajtanom i varirana ista slika s mlaim bratom, kojeg delati ne mogu zadaviti dok mu,
na njegovo zauzimanje, iz desnice sabljom ne izvade hamajliju, koja ga djelotvorno titi:
Kao to postoji velika podudarnost u rjeavanju poetnog prizora u baladi, kada majku
zatie vijest o hvatanju sinova, uoljive su velike slinosti i u rjeavanju kraja balade, tj.
motiva smrti Moria majke u inaicama u kojima mati ne umire na vijest o smrti sinova,
nego odlazi pred tvravu (ili u Hangijevoj, banjalukoj varijanti, na lokalitet oznaen kao
Luine), gdje zatie mrtva tijela zadavljenih sinova, pred kojim prizorom bezglasno skonava.
Sva pjesnika uoblienja sa ovim krajem zavravaju jezivom slikom umorene brae, kojima
su lisiine na rukama, bukagije na nogama i svilen gajtan (odnosno svilen ili zlatan tenef)
o vratu. U Vareanovievoj inaici, koja znade za vjeanje Moria to svakako predstavlja
noviji, vjerovatno austrougarski nanos u baladi ovo mjesto je najupeatljivije oblikovano:
Hangijeva varijanta se i na ovom mjestu odvaja od ostalih: stranom vijeu potresena,
majka prolazi na putu do mjesta pogubljenja sinova kroz sve dijelove Sarajeva kroz koje
je prolazila i na vijest o hvatanju sinova, obraajui se arijskim zanatlijama, saraima
i kovaima, prijekorom zato to su dopustili da joj u gradskoj tvravi zadave sinove. Ovo
ponavljanje predstavlja unekoliko epski nanos u baladi. Potaknuti majkinim prezirom,
sarai i kovai joj se pridruuju i odlaze s njom u Luine, pa kada se ima na umu da je
tamo ve stigla gradska sirotinja, koja je prisustvovala pogubljenju Moria, te da je uz
okovanu brau stigla brojna oruana pratnja, zavrni prizor u baladi slomljena i oajna
mati pred umorenim tijelima njenih sinova dobiva velianstven okvir u Hangijevoj inaici.
Ustrojstvo balade
S obzirom na razvoj radnje, baladu o Moriima odlikuje izrazito dramsko ustrojstvo.
Naime, uoljive su sve etape koje ine cjelinu dramske radnje openito. Ekspoziciju, kojom
Godinjak 2013/491

MAGLAJLI

se uvodi u radnju, sainjavaju stihovi o carskom fermanu, koji najavljuju stradanje junaka
balade. Zaplet, koji podrazumijeva javljanje dinamikih motiva, zapoinje u ovoj baladi
od asa kada glavna junakinja, majka Moria, saznaje da su joj sinovi zasunjeni, nakon
ega u ovoj pjesmi slijedi niz motiva koji radnju pokreu naprijed. Kulminacija, u kojoj
napetost narasta do nune potrebe da bude razrijeena, bez jasnog pravca razrjeenja, nastupa
u asu kad se majka vraa kui, ne uspijevi privoliti sprovodnike ili tamniare-delate
svojih sinova da ih puste, ali jo uvijek sa nadom u spas njihovih ivota. Peripetija, u kojoj
radnja kree u odreenom pravcu, nastaje u ovoj baladi u trenutku kada postaje jasno da
e braa biti pogubljena, tj. kada im krvnici pristupaju, najprije jednom, a zatim i drugom.
Rasplet, koji podrazumijeva razrjeenje svih suprotnosti i sukoba, ukazuje se u prizoru
majke koja umire od boli nad tijelima njenih umorenih sinova.
Majka Moria, kao svaki vjerodostojni tragiki junak, rtva je vlastite nesretne sudbine,
u najirem smislu te rijei. Udes sudbine u kojem ona stradava sadran je zapravo u udesu
njezinih sinova, iju smrt ona ne moe preivjeti. Majka Moria stradava u sukobu ideala
(materinske ljubavi) i zbilje (udesa njezinih sinova), a ovaj se sukob razrjeava smru
junakinje koja, kao svaki istinski tragiki junak, slijedei svoj ideal, ulae i rtvuje vlastiti ivot.
Iako po onome to je uoljivo ve na prvi pogled pjeva o nesretnoj sudbini dvojice
brae, balada o Moriima kao teini motiv iznosi golemu materinsku ljubav. Lik majke
gospodari ovom baladom i kroz njezinu svijest prelamaju se sva zbivanja. Stradanje brae
Mori mjereno je njezinom patnjom i postaje najoitije sa ispoljavanjem materinske boli
nad udesom djece. Balada o Moriima u svojoj ukupnosti predstavlja, dakle, bolno intoniranu
odu materinskoj ljubavi i materinstvu openito.
Jedino je stradanje glavnog junaka balade, majke Moria, u potpunosti zaokrueno i
obrazloeno: u veini inaica dato je samo stradanje njezinih sinova, ali ne i njihova krivica.
Iz gotovo svih varijanata, meutim, osim podrobno predoenog stradanja, razaznaje se
i tragika krivica majke Moria, njezino materinstvo, koje radnju balade vodi ubrzano i
neodgodivo njezinom kraju: smrti glavne junakinje. (U nekim varijantama stradanje brae
dijelom je motivirano njihovom samovoljom naspram vezira i sultana, ali se ni tu ne razabire
njihova krivica i pjesnik ih ne osuuje, nego kazuje dalje o udesu koji ih sustie.) Ako
se kod brae ipak moe govoriti o nekoj stvarnoj krivici koja nije u njihovim naravima,
nego u postupcima koje ine njihova majka je posve izvjesno pravi tragiki junak jer
je bez krivice kriva.
Udes majke Moria u baladi je stepenovan, tj. ostvaren je u obliku gradacije. Prvi potres
nastaje hvatanjem i sprovoenjem brae, ali punu ivotnu vanost i teinu ovoga ina
saznajemo tek u razvijenoj slici oajanja, ponaanju majke koja saznaje za udes sinova.
Drugi stepen u razvijenoj metafori materinstva, kako bi se ova balada takoer mogla oznaiti,
predstavlja trenutak kada se majka, obnevidjela od goleme boli, obraa svjedocima stradanja
njezinih sinova, otro ih prekorijevajui to su dopustili da ih odvedu. Trei stepen gradacije
ostvaruje se u asu kad se majka izravno obraa izaslaniku vlasti koji joj odvodi sinove
i njezina bol ukazuje se jo veom suprotstavljena bezosjeajnom dranju onoga kome
se upuuje molbe. etvrti stepen oblikovan je osobenim pjesnikim zahvatom: majka nije
izravno prisutna, ali se o njezinoj boli posredno kazuje kroz izjavu jednoga od brae: u
samozaboravu pred vlastitim krajem, on u inu smrti brata ije je pogubljenje gledao
usmjerava svoju panju ka udesu majke-sirotice, imajui na umu bol koja e joj biti
492/Godinjak 2013

Balada o Moriima

nanesena smru sinova. Napokon, najvii stepen u ovoj gradaciji materinske ljubavi i boli
nastaje u trenutku kada majka, saznavi za smrt sinova, unezvijereno hita na mjesto njihova
pogubljenja i umire, ne mogavi preivjeti da ih vidi zadavljene.
Osim prevladavajueg lika majke, ije stradanje uokviruje zbivanje u baladi, skladno
i raznovrsno su oblikovani likovi njezinih sinova, Ibre i Pae. Njihovo stradanje jedno vrijeme
je nijemo i pjesnici svih varijanata daju im da se oglase svega dva puta: prvi put kada trae
od njihovog sprovodnika da im dopusti da se pjesmom oproste od Sarajeva, to u veini
uoblienja ini Mori Ibro, a drugi put kada jedan od brae, koji je gledao pogubljenje
drugog, odgovara na krvnikovo pitanje, to veina inaica opet pripisuje mlaem bratu.
Dajui upravo mlaem od zlosretne brae da se pjevajui oprosti od Dunjaluka (Ovoga
svijeta), pjesnici, zapravo, slijede usmenu predaju po kojoj u Mori Ibre lice je veselo,
oko ljupko, usta otvorena, a desnica sad za ordu, sad za milovanje, dok je stariji brat
bio manje prikladan da se pjesmom dijeli od Ovoga svijeta, jer je bio ozbiljna lica, pogleda
otra, usta zatvorenih, a desnice uvije jake i teke.13
etvrti lik koji se izdvaja u baladi jeste lik izaslanika vlasti, najee imenovanog kao
Dizdar-aga, koji se u nekim pjesnikim uoblienjima pojavljuje i u ulozi krvnika. Pjesnici
uglavnom na umjeren nain slikaju Dizdaragu ili drugaije imenovanog izaslanika vlasti
sa kojima su Morii u sukobu ne izriui nad njim osudu, shvaajui ga kao djelatnog
izvrioca nadreene mu vlasti, vie sile ili same Sudbine. Dizdaraga provodi volju viih
i on se pred preklinjanjem ojaene majke spaava lanim obeanjem, jer ga uistinu ne smije
ni izvriti, ali zato ini ono to smije i moe: dozvoljava da oslobode ruke zasunjenim nevoljnicima i puta ih da se pjesmom uz tamburicu oproste od ivota i Ovoga svijeta i pozdrave
sa rodnim gradom, gledajui ga sa uzvienja na putu za tvravu iz koje nema spasa ni izlaska.
Zamisli pjesnika ove balade i ne treba drugaiji lik Dizdarage, jer je on sporedni junak
u pjesmi te izvrilac vie sile, bez mogunosti da izmijeni sudbinu zlosretne brae.

A BALLAD ABOUT MORII

Munib Maglajli
Summary
The Ballad of Morii is at the top of balladesque topics in Bosniaks oral poetry. Death
of Sarajevos Janissary champions, Hadji Mehmed (Pasha) and Ibrahim-aga, which happened
in the middle of the 18th century, was very popular among the oral poets and lived in a lush
and uninterrupted flow till the last heir of this direction oral singing, in the end of the 20th
century. More pronounced than in any other similar examples of singing with local features
in Bosniaks oral poetry, in case of topic Morii were preserved historical testimony of the
singed event, as well as oral traditions of the heroes themselves within family frame of the
tragic events, and - particularly important - a whole range of poetic embodiments, and several

13

Ivan J. Marunovi, nav. zbirka, str. 96.

Godinjak 2013/493

MAGLAJLI
of them were on supreme poetic level. Thanks to the testimonies that were discussed in the
example of ballads about Morii, it is possible to follow complicated flow - from event to
song about it, from event in historical reality, that was reality of local poets, eyewitnesses
to singed event, to the new reality of language art, which was far away from time of singed
event, for series of decades, even more than a century according to the earliest recorded
examples. The Ballad of Morii, through preserved version, is the achievement of superior
poetic artistry of unknown oral poets, a unique model and example in many ways for
establishing the legality of poetic embodiment of oral ballads in general.
Key words: ballad about Morii, ballads, brother Morii, Bosniaks oral literature

494/Godinjak 2013

UDK 821.163.43*.09: 398

Folklorni prostori u novijoj bonjakoj

knjievnosti modeli i paradigme
Figura roda i doma na primjeru bonjake
pripovjedne proze i romana
Nehrudin Rebihi
Filozofski fakultet
Sarajevo

Rad ima cilj predstaviti mogunosti analize prostora u knjievnosti, s posebnim osvrtom
na ustaljene prostore koji su iz folklorne tradicije obnovljeni u pisanoj knjievnosti. Jedan
od najuestalijih prostora koji je nastao u folklornoj tradiciji Bonjaka i kao takav obnovljen
u novijoj bonjakoj knjievnosti jeste prostor roda i doma. Obnavljanje prostora roda i doma
praeno je na primjerima nekoliko kanonskih pisaca od preporodnog doba pa sve do danas.
Kljune rijei: rod i dom, narativni prostori, diskurs, kulturalno pamenje

njievnohistorijske i poetike specifinosti novije bonjake knjievnosti ogledaju

se prije svega u njenom estetskom pribliavanju knjievnim vrijednostima
zapadnoevropskog kulturno-civilizacijskog kruga (teorija ubrzanog razvoja),
s evidentnim ciljevima nadomjetanja i sustizanja evropskih literatura. Cjelokupna novija
bonjaka knjievnost uva i obnavlja ono to je dio njene ukupne tradicije, smatrajui
to vrijednou i specifikumom vlastite duhovnosti i kulturne proizvodnje. Njen literarno
najupeatljiviji i najizrazitiji element koji uva, kao dio vlastitih konektivnih struktura,
jeste svakako prepoznatljivo uvanje folklorne tradicije, posebice sevdalinsko-baladesknog
duha, a koji je sutinski sauvan u romanesknom i pripovjednom anru u obliku poetskog
diskursa, ali i, uz njega, epskog postamenta, koji je evidentno literarno manje zastupljen
s obzirom na to da su noviji literarni procesi u koje je tad ulazila bonjaka knjievnost
bili prezasieni velikim priama i velikom prolou. Ova literatura upravo se utjelovila
u zapadnoevropski kulturni kontekst u onom trenutku kada je spomenuti kulturni kd ve
uveliko bio prevazien. Meutim, taj nagli rez nije mogao biti takav da se epski postament
s vremena na vrijeme ne javi u literarnim uoblienjima s obzirom na to da je jedan od
konstitutivnih elemenata kulture, pa i samog kulturnog znanja. Nijedan od ovih modela

Godinjak 2013/495

REBIHI

nee uspjeti zadrati ona osobena znaenja kakva su imali u primarnom kulturnom i
knjievnom repozitoriju, u kojem su nastali, nego e biti transformirani s obzirom na
knjievnohistorijski kontekst u kojem se obnavljaju, postajui tako ponekad vrlo doslovan
i namjeran literarni sadraj. Pored folklornog, kulturnog i knjievnog elementa, drugi svakako
znaajan element koji se permanentno obnavlja jeste onaj dio knjievne batine koji je nastao
pod utjecajem orijentalno-islamske tradicije, ije literarno obnavljanje traje sve do danas, uz
odgovarajua estetska uoblienja. Unato svim ovim kulturnim i knjievnim elementima,
novija bonjaka knjievnost e svakako izgraditi i drugaije, vlastite unutranje konektivne
strukture sukladno stilskim formacijama i poetikim naelima nakon 1878. godine, to
se moe vidjeti u osobenoj austrougarskoj temi, diskursu o Bosni kao granici itd.
Najee obnovljene konektivne strukture unutar novije knjievnosti svakako su one koje
svoju inspiraciju pronalaze na vrelima folklorne tradicije, iji elementi ulaze u sastav jednog
ireg, univerzalnog razumijevanja ivota, izraslog, najprije, na mitskom razumijevanju svijeta,
a koji kao totalitet nastoji dokuiti one nedovoljno razumljive i razumski neodgonetnute
arhetipske vorove u kojima se ne mogu lahko razluiti odnosi ljudskog bia i svijet, i u
kojima egzistiraju u svojoj fizikoj ili duhovnoj punini. Stoga, kada je rije o folklornoj
tradiciji, ona se razvija i iri unutar vlastitog znanja, unutar vlastitog razumijevanja svijeta.
Bavei se smislom ivota na poseban nain, folklorna tradicija se zbog vremenske distance
smatra zavrenim svijetom u namjeri i ideji, iji svijet po konstituciji i vremenskoj distanci
ne prelazi granice ka stvarnom ivotu. Njena sutinska ideja vodilja i jeste u ideji pronalaska
smisla ovjekovog ivota na razliitim stranama njegovog neprekinutog ritma, u njegovoj
pulsirajuoj i ivoj dinamici koja odraava ljudsku tenju ka savrenom biu kao protutei
njegovom rasreditenju u pojavnom svijetu. Otuda ideja ivota uobliena na ovakav nain
nee umanjiti partikularna razumijevanja ivota odreenog naroda, u kojima e svaki narod
jo vie, na samo njemu svojstven nain ivota, oploditi ovako iroko postavljen folklorni
univerzum (svijet). Herderova ideja o narodu1 kao jednoj svijesti oblikovat e jedinstvo
na prvi pogled razliitih naina razumijevanja ivota, obiaja, koji na metaoznaiteljskoj
razini objedinjavaju ono to je narod (kolektiv) stvorio kao vlastite simbole i figure prepoznavanja, pritom ih nesebino nudei i drugim narodima i civilizacijama kao vrijednost,
ostvarujui tako zajedniku i potpuniju svijest o samom ovjeku i svijetu u kojem ivi.
Tako je i folklorna tradicija na ovim prostorima izrasla na vrelima slavenske kolektivne
svijesti, religije i kulture, potom oploena sa dvije monoteistike religije islamskom i
kranskom, koje su nadile uske religijske dogme, pa su se realizirale i kao kulture, obiaji
i naini ivota. Izrastajui na ovakvim zasadama, u debelom, plodnom i raznorodnom kulturnom
humusu, bonjaka folklorna tradicija i kultura realizirat e osobenu topografiju koja se
uveliko oslanja na folklorne topografije i kartografije sublimiranih slavenskih, kranskih
i islamskih tradicija, kao vlastitih prauzora ili prototipa. Ovakvo to moemo prepoznati
u skoro svim usmenoknjievnim vrstama (epika, balada, sevdalinka, bajka, legenda) koje
su izrasle na/u folklornom svijetu, a koje su upravo realizirane kao prvotni kulturnomemorijski
i knjievnomemorijski obrasci pamenja folklorne tradicije.
Usmenoknjievne vrste, oslanjajui se na prepoznatljivu folklornu geografiju, morale
su izgraditi specifine naine kulturnog oznaavanja i reprezentiranja onog to je stil i nain
1

Usp. Peter Burke: Junaci, nitkovi i lude. Zagreb: kolska knjiga, 1991.

496/Godinjak 2013

Folklorni prostori u novijoj bonjakoj knjievnosti modeli i paradigme. Figura roda i doma
na primjeru bonjake pripovjedne proze i romana

ivota odreenog kolektiva. Zato je znaajno definirati koji su to prostori i figure kulturnog
oznaavanja folklorne tradicije s obzirom na to da kolektivni identitet upravo svoje pamenje
uva pa i organizira na tim imaginarnim kulturnim mapama i njihovim simbolikim znaenjima,
koje esto znaenjski putuju iz onih profanih u sakralne smislove, iz stvarnih u utopijske,
iz individualnih u kolektivne. Ako se malo bolje udubimo u pitanje folklornog prostornog
sistema, onda emo prepoznati dva osnovna oblika.
Prvi oblik jeste svakako onaj koji strukturno i znaenjski nastavlja empirijski doivljene
prostore. Jedna od svakako najznaajnijih figura ovog oblika prostora jeste figura doma
i roda u koju se upisuju skoro sve kolektivne i individualne vrijednosti epska pjesma,
sevdalinka i balada. Figura doma e itekako imati literarnu obradu u novijoj bonjakoj
knjievnosti s obzirom na traumatinu povijest u kojoj se razvijao ovaj kolektiv, koji e
vlastiti spas potraiti upravo u tim intimnim, zatienim prostornim okvirima. Tako e
svojevremeno Selimovi rei:
Kuda je mogao da vodi njihov istorijski put? Nikud. To je tragini bezizlaz. U zatvorenim
zajednicama koje su se stvarale u Bosni, najzatvorenija je bila muslimanska. Od kue i
porodice stvoren je kult, i sav neistroeni vitalitet tu se ispoljio, te se na taj nain stvorila
intenzivna intimna sfera, s neobino jakom osjeajnou... (Radovan Popovi/Selimovi,
1970: 180)
Ako ove dvije figure pogledamo u izvjesnom suodnosu, onda emo vidjeti da ponekad
i figura roda poprima dimenzije intimnog prostora, mada po svojoj sutini ona reprezentira
ono to je javno, drutveno i kolektivno (npr. Bosna kod N. Ibriimovia i A. Sidrana).
Ovdje valja, meutim, sagledati i folklorno-ambijentalnu atmosferu u kojoj su uronjene
ove figure, njihovu puninu u stapanjima sa svim prostornim okvirima u kojima se one
kao takve realiziraju. Kao odgovor namee se vanost ovih figura kao izrazito jakih mjesta
kognitivnih mentalnih procesa pamenja, recepcija i doivljaja prostora, koje, zaista, snano
djeluju na oblikovanje ljudskog identiteta i njegovog samopoimanja. Pripisujui im odgovarajuu osobenost u kulturno-identitarnom smislu, ove figure esto iz univerzalne prostornosti prelaze u poziciju mjesta (npr. bosanskog), ostvarujui na taj nain individualizaciju
ovih figura. Upravo u ovom smislu moemo rei da su prostori i doivljaji prostora intelektualni
procesi u kojima ovjek nastoji da osmisli, opie i definira okolnosti u kojima egzistira.
Gledajui poetiki na ovu figuru (figuru roda i doma), ona e unutar razliitih knjievnih
uoblienja imati drukiji status, tim prije to e, naprimjer, u knjievnosti preporodnog
perioda imati povlateni status, pa sve do onih knjievnih pravaca i stilskih formacija u
kojima se vri njena dezintegracija. Meutim, na drugoj strani, takoer treba sagledati
kako i sam diskurs vri uoblienje ovih prostora, koji su to elementi koju ulaze u njihovu
literarnu prezentaciju. Iako je prostor intelektualna tvorevina, ponekad ljudska mata i
osjeajnost nastoje u konkretan prostor upisati dio onoga to je mitsko, ono to ponekad
nije svojstveno doivljenom, to se ne moe pripisati pragmatinom odnosu ovjeka spram
svijeta, nego plodu njegovih fantazija proetom dubljim arhetipskim naslijeem. Pripisivanje
nekom konkretnom, empirijski doivljenom prostoru drugaije simbolike i znaenja prostora
oznaava se kao heterotopija.2 Meutim, isto tako heterotopijska znaenja mogu se pojaviti

Michel Foucault: O drugim prostorima. Vidi: http://pescanik.net/2013/08/o-drugim-prostorima/

Godinjak 2013/497

REBIHI

kao kombinacije svjetova, s tim to je razlika u ovom sluaju u tome da se tad ne spajaju
dva svijeta (mitski i pragmatini), dvije ideje u gledanju i reprezentiranju prostora, nego one
odvojeno egzistiraju, istovremeno u svojoj estetskoj punini. Otuda e elementi fantastinosti,
naprimjer, ostvariti jedan paralelni prostor u kojem prevladavaju nemimetike, irealne stvari,
predmeti i bia. Ovi prostori su nastali kao dio ili religijskih uenja ili naslijeenog mitskog
svijeta kao vlastitog prauzora. Moda, zanimljivim se ini i trei oblik prostora koji se
konstruira na relaciji unutar vani (ovaj i onaj svijet), koja je, naprimjer, karakteristina za
gnostike3, a to se u folklornoj tradiciji moe povezati s priama o evlijama ili dobrim ljudima,
barem kada je rije o bonjakoj folklornoj tradiciji. Upravo taj hod, putovanje iz jedne
u drugu prostornu dimenziju, moe biti nain da se zaokrui jedan svekosmiki prostor4.
Ako se vratimo knjievnom tekstu, onda emo uoiti da se prostori u knjievnosti mogu
pojaviti u razliitim oblicima. U knjievnim tekstovima rijetko je da se prostori doivljavaju
doslovno, uvijek se tu javljaju dodatna znaenja i simbolike. Prostorna itanja knjievnosti su
savremeni naini i metode analize knjievnog teksta koje ukljuuju odnose izmeu autora i
recipijenta, knjievnog teksta i historije, te razliitih intertekstualnih i aluzivnih odnosa u tekstu.
Ono to se namee kao prva dimenzija u analizi prostora jeste pronalaenja prostornih
okvira za realizaciju radnje, na ijim smjenama se vri premjetanje akcija samih likova.
Ovakvo to moemo ponajbolje ilustrirati u narativima koji operiraju figurom doma, u
kojima prostorni okvir za radnju moe biti soba, ili minder, ili ak enski dio kue naspram
mukog. Naprimjer, Karahasanovo vienje bosanske kue kao glavice luka (Izvjetaj
iz Tamnog vilajeta) ilustrira hijerarhijsku organizaciju prostora, gdje razliita hijerarhijska
pozicija donosi odgovarajue prostorne okvire, koji, opet, zahtijevaju poseban oblik naracije
(npr. razliite naracije u sobi i salonu). Kao nadomjestak ovoj vrsti narativne konstrukcije
prostora javljaju se drutveno-politiki i kulturni prostori, u kojim se realizira i prvi oblik
prostora, s razlikom da ga odlikuje konstantnost i nedinaminost, to nije naroita karakteristika
prostornih okvira. Ovakvo to moemo ilustrirati na primjeru patrijarhalnog ureenja svijeta
na takav nain da se patrijarhalni drutveno-politiki i kulturni sistem realizira kroz cijelu
naraciju te, kao takav, zaposjeda i odreuje i same okvirne prostore.
Trei oblik narativne konstrukcije moe biti onaj koji Marie-Laure Ryan odreuje kao
the thematization of space5. Ova konstrukcija prostora je veoma esta jer se u ovom sluaju
tematizira konkretan prostor, njegova topografska dimenzija: kua, avlija, baa, kafana,
zatvor, ulica itd.
Dalje, narativno oblikovanje prostora moe se ostvariti kao oblik diskurzivne tvorevine,
to jest diskurs (o) prostora(u)6, na takav nain da se o odreenom prostoru konstruira znanje.
Meutim, ovakvo oblikovanje prostora itekako je ovisno o kulturnom znanju koje se upisuje
ili ita iz datog prostora, pri emu, kada je rije o knjievnim tekstovima, oni operiraju

Almir Baovi: ehov i prostori. Sterijino pozorje, 2008, str. 25.

Lucian Blaga e u tekstu Kultura i prostor u arapske prostore upisati simbolike duplje, upljine
i svoda. Lucian Blaga: Kultura i prostor, Izraz, br. 3 (1991).
5
Marie-Laure Ryan: Space. Handbook of Nararratology, Walter Gruyter, 2009.
6
O odnosima diskursa vremena i diskursa prostora vidjeti u knjizi: Chatman, Seymour Benjamin:
Story and discourse. Cornell University, 1978, str. 96-107.
4

498/Godinjak 2013

Folklorni prostori u novijoj bonjakoj knjievnosti modeli i paradigme. Figura roda i doma
na primjeru bonjake pripovjedne proze i romana

svi oficijelnim tekstovima kulture koji govore o prostoru (ekonomija, politika, medicina),
ne traei pritom nikakvu ekvivalenciju meu tim tekstovima, nego prepoznajui tekstualna
(iskaze) znanja koja ulaze u definiranje datog prostora. U analizi diskursa o prostoru treba
voditi, zapravo, rauna o tome kakve to oblike govora i znanja dobijamo od razliitih narativnih instanci: naratora, likova itd. Jedan od najeih diskursa7 o prostoru je naprimjer
onaj diskurs koji govori o Bosni kao granici. Cilj ove metode analize je da utvrdi, kada
je rije o diskursu o granici, kako u oblikovanju navedenog diskursa o prostoru ulaze razliiti
iskazi, tekstovi, diskursi; naprimjer medicinski diskurs (rane ratnika), mitopolitiki (ratnik,
u ovom sluaju graniar), knjievni (putopisi), policijski (izvjetaji) itd.
Meutim, unutar ovih oblika prostora moemo govoriti o odnosu prostora i teksta, njegovom
cirkuliranju i prohodnosti odreenim prostorom, to moemo nazvati irenjem teksta u
prostoru. irenje teksta u prostoru ovisi o njegovom kulturnom znaaju i meukulturnoj
(meuprostornoj) saradnji, tako da ova razina analize teksta promatra tekst u njegovom
itinerariju i migraciji kao materijalnom kulturnom predmetu koji cirkulira na relaciji pisac
italac. Ovakvo to u bonjakoj knjievnosti moemo vidjeti na primjeru romana Imotski
kadija Irfana Horozovia, u kojem se tekst Hasanaginice iz Imotskog proiruje na prostor
Mediterana.
Meutim, ono to je karakteristino za knjievnost, osobito prozu, ona esto ukazuje
na stvarna mjesta (prostore) dogaaja, ija reprezentacija izriito mimetiki oslikava mjesto
o kojem govori. S obzirom na to, knjievni tekst ovdje ne tematizira prostor, nego konkretne
prostore posuuje kao kontekst u kojem se realizira radnja. Tako je u bonjakoj pripovjednoj
prozi preporodnog perioda prizivanje gradova Mostara, Maglaja ili Sarajeva u funkciji
da se prostor realizira kao kontekst za odvijane radnje. S druge strane, veliki broj prostora
u knjievnom tekstu poprima i simboliki karakter simboliki prostori. Za ilustraciju
ovih prostora najbolje nam mogu posluiti simboli tvrave i avlije kod Selimovia i Andria,
koji, pored svog primarnog, topografskog znaenja, poprimaju simbole zatvora, metaforu
sistema itd.
Dalje, razlaganje narativnih prostora i njihovo opisivanje itekako moemo vriti u okvirima
ovih navedenih, mada bi nas takvo to odvelo u daljnje teoretiziranje prostornih koncepcija,
pa emo se stoga ovdje zaustaviti i vratiti se konkretnim analizama folklornih prostora
u novijoj bonjakoj knjievnosti.
U bonjakoj knjievnost preporodnog doba (Rizvi), osobito u njegovom modelu folklornog
romantizma (S. Kodri), posebno se afirmiraju folklorni obrasci i motivi. S obzirom na
to da je to vrijeme u historiji knjievnosti koje se odlikuje velikom prisutnou folklorne
tradicije i svega onog to je iz nje proizalo, to ga nije moglo sauvati od promjena koje
donosi duh vremena, pa se u nekim knjievnim tekstovima osjeti velika prisutnost folklorne
tradicije u cilju njene afirmacije, dok u drugima ti tradicionalni motivi bivaju podvrgnuti
izvjesnim modernim preobrazbama. Iako se u ovom periodu procesi literarnih i kulturnih
prekodiranja odvijaju istovremeno, realitet ivota i istovremeno egzistiranje dviju svijesti
o ivotu staroj i novoj, nuno e se odraziti i na narativno oblikovanje prostora s

O diskursu i nainu na koji se on oblikuje i definira vidjeti u knjizi M. Fuko: Arheologija znanja.
Godinjak 2013/499

REBIHI

obzirom na to da postoje izrazito upeatljive analogije i preklapanja izmeu vremena i

prostora isprianih dogaaja. Ovako atribuiranje prostorno-vremenske specifinosti proizvest
e izrazito jaku dijalektiku napetost izmeu onih prostora koji reprezentiraju stara vremena
i onih koji su nastali pod utjecajem novog, zapadnoevropskog kulturno-civilizacijskog
kruga. Pisci preporodnog perioda, osobito E. Mulabdi i Osman Aziz, vlastitu pripovjednu
prozu ispisivat e na inspirativnim vrelima folklorne tradicije, oslanjajui se najee na
sevdalinsko-baladeski narativ, koji e u te narative unijeti folklornu koncepciju vremena
i prostora, te se tako intertekstualno obnavljati i pamtiti. S obzirom na ivu tradiciju epskog
kulturnog kda, koji je manje od baladeskno-sevdalinskog narativa, njegova osobena tematizacija izriito e imati folklorno- romantiarsku i ideoloku funkciju.
Moda najupeatljivije narativno uoblienje ove vrste moemo prepoznati u pripovijetki
Ago ari Osmana Aziza, u kojoj kod glavnog lika prepoznajemo osobine epskog lika.
Ali ono to razlikuje ovu figuru od klasinog epskog lika jeste njegovo smjetanje u realni
svijet, u kojem on ne moe izrasti do klasine epske figure, samim tim to je individualiziran,
dok epski junaci imaju neka ustaljena obiljeja, to ih svodi na vrste. S druge strane, Azizovo
konstruiranje ovog lika prije svega insistira na njegovom portretiranju, to u biti nije osobena
karakteristika za epske junake, iako u njima imao izrazito duga opisivanja itd. Dakako
da su ove razlike ontoloke prirode, tim prije to klasini epski prostori u ovoj pripovijetki
nisu zastupljeni ak ni kao okviri u kojima se kree glavni lik, ve su dezintegrirani, to
mogu potvrditi sugestivne slike krajolika koji konstruira narator, dok u epskoj pjesmi narator
ostaje ravnoduan prema krajoliku.
Glavni lik uronjen je u drugaiji svijet realni. Ako ovu pripovijetku sagledamo u poetici
folklornog romantizma, uvidjet emo njen veliki znaaj za kolektivnu memoriju. Naime,
posebna karakteristika epskih junaka jeste u tome da se njihov itinerarij ogleda u odlasku
od kue u boj, a potom povratak kui, to moemo vidjeti i kod Age aria. Takoer, za
folklorni svijet i za dogaaje koji se u njemu odvijaju ne postoje mjesta simultanosti
nespojivost akcija koje se odvijaju u razliitim trenucima to za svijet ove pripovijetke
nije karakteristino. Zajedniko epskim prostorima i prostorima radnje ove pripovijetke
jest svakako da su oni javni, kolektivni prostori roda. Da prostorima ove pripovijetke
pristupimo iz metode analize diskursa, analizirajui diskurs koji oblikuje njen prostor, onda
bismo mogli doi do vidljivijih veza izmeu ova dva prostora, tim prije to bi za predmet analize
njenog prostora iskoristili akumulirana kulturna znanja koja cirkuliraju u samoj prii.
Mulabdieve i Osman Azizove pripovijetke takoer pronalaze tematsku ukorijenjenost
u sevdalinsko-baladesknom svijetu, ija se znaenjska osnova crpi iz homogenog horizonta
patrijarhalne interpretativne zajednice i jo uvijek ive tradicije usmenog pripovijedanja
i folklornog pamenja8 zasnovanog na dominantno lirskoj pjesnikoj tradiciji o mitu
roda i doma9. Zanimljivo je, meutim, da se veina pripovjedne proze navedenih autora
upravo oslanja na poetski diskurs10 inspiriran na vrelima duboke lirske tradicije ija je osnova

Enes Durakovi: Obzori bonjake knjievnosti. Sarajevo: Dobra knjiga, 2012, str. 268.
Ibidem, str. 266.
10
Usp. Dijana Hadizuki: Poetski diskurs u bonjakom romanu. Sarajevo: Slavistiki komitet, 2011.
9

500/Godinjak 2013

Folklorni prostori u novijoj bonjakoj knjievnosti modeli i paradigme. Figura roda i doma
na primjeru bonjake pripovjedne proze i romana

prepoznatljiva u cjelokupnoj bonjakoj knjievnosti. Stoga je evidentno da e ove pripovjedne proze, na strukturnom planu, afirmirati osobene kutke tradicije, koristei se kulturnim,
psiholokim i simbolikim potencijalima lirske tradicije koja zaranja ispod javne, ideoloke
stvarnosti, doputajui nam tako da zavirimo u najintimnije dijelove ljudskog ivota. Durakovievo prepoznavanje mit roda i doma kod Mulabdia te Begievo kod Selimovia
predstavlja upeatljiv arhetipski motiv preuzet iz tradicije i kolektivne memorije, ne tretirajui
ga iskljuivo kao kulturnomemorijsko mjesto11, nego kao izvanrednu i plodnu figuru sa
izrazitim narativnim potencijalima.
Odnosei se prema tradiciji kao ivom palimpsestu12, kako e to u naslovu svoje knjige
istai Hatida Krnjevi, bonjaki pripovjedai tu ivost baladeskno-sevdalinskog narativa
prepoznaju kao vezu izmeu ovjeka i svijeta, kao najskriveniju ljudsku tenju prema ivotu,
a ija je ivotvornost najvidljivije prikazana u figuri roda i doma. Stoga e pripovjedna
proza s kraja 19. i poetka 20. stoljea na arhetipskim znaenjima doma i roda na psihopoetikom planu izgraditi sliku ivota tog perioda. Meutim, figura doma na psihopoetikom
i mitopoetikom planu ponekad djeluje kao subverzivno mjesto na patrijarhalni sistem
kao personifikaciju roda. Sevdalinka je, kao porodina pjesma, primjer ovakvog odnosa.
Kada je rije o domu u pripovjednoj prozi preporodnog perioda, on je predstavljen kao
hijerarhiziran prostor, to se vidi na psihopoetikoj razini tekstova, jer je u njima vidljivo
prenoenje folklorno-patrijarhalnih reprezentacija prostora. Iako je dom po svojoj prirodi izrazito
dinamian prostor, u ovim pripovijetkama ne izgleda tako jer su u njega upisane i neke
figure izrazito statinog karaktera, kakva je figura oca. Kombinirajui ga s moralnom i religijskom
dimenzijom, poprima tako simboliku prostora za sanjarenje.13 Tako je Mulabdieva pripovijetka
Tvrdo srce14 dom u statinoj slici oevog prava na rije, te kao prostor u kojem figura
oca, na semantikoj razini, zaposjeda taj prostor. Konano, ta njegova pozicija omoguit
e njegovo simboliko utjelovljenje u prostor doma. Uz mukarca, vezujui enski lik (majku)
za dom kao tamnu sjenu koja se vidjela kroz prostor (Mulabdi), Mulabdi skicira unutranju
simboliku topografiju muslimanske porodice, u kojoj se figura ene uvijek vezuje za mukarev
personaliti (House of the Father). ena otuda izrasta kao najpotpuniji simbol intimnih i
moralnih vrijednosti doma. Meutim, naruavanje intimnih prostora od drugih (momak,
aik) biva izriito sankcionirano od patrijarhalnog sistema, jer istinska mo i kontrola intimnih
prostora pripada mukarcu (ocu), to ga odreuje kao njihovog moralnog zatitnika.
O samo da mi je znati, ko to ima obraza, ko to ima srca da kroi preko moga praga
(...) O pasiji sine! Ti ne zna ta je obraz! (Mulabdi, 2007: 482)
Meutim, kultura je pronala legitimne naine naruavanja ove hijerarhije na takav nain
da muko ulaenje u zatiene intimne prostore zbog ljubavi i aikovanja biva premjeteno
iz avlije u bau kao mjesto sveopeg mira i ivotnog zadovoljstva. Za razliku od avlije,

11

Usp. Sanjin Kodri: Knjievnost sjeanja: Kulturno pamenje i reprezentacija prolosti u novijoj
bonjakoj knjievnosti. Sarajevo: Slavistiki komitet, 2011.
12
Hatida Krnjevi: ivi palimpsest ili o usmenoj knjievnosti. Beograd: Neolit, 1980.
13
Bachelard, Gaston: Poetika prostora. Zagreb: Ceres, 2000.
14
Edhem Mulabdi: Na obali Bosne. Sarajevo: Preporod, 2007.
Godinjak 2013/501

REBIHI

koja je prednji meuprostor to odvaja dom od javnog prostora, iza kue je uvijek bivala baa,
preko koje je zaljubljenik, aik, ulazio u prostor koji mu je bio osporen avlijom. Otuda
i karakteristina arhitektura kue u patrijarhalnom sistemu, na kojoj su prozori prema ulici
bili iroki i visoki15, a prema bai uski i niski.
Primjere odnosa tijela i prostora imamo u sluajevima kada se za figuru doma vezuju
razliite metafore, od toga da se muko tijelo, zapravo, upisuje u vanjski oblik kue i njen
drutveni status, pa do enskog tijela koje se tretira kao njena dua i njena etika dimenzija.
Zato e za knjievnost izmeu dva svjetska rata biti znaajna tematizacija ovih prostora s
obzirom na to da e upravo ovaj period biti utoliko specifian to se u poetikom smislu pravi
izvjestan otklon od tradicionalnih, poetikih i kulturnih oblikovanja prostora u knjievnosti,
a to se ogleda u tome da se knjievni angaman okree ka ideolokim i socijalnim nainima
narativne deskripcije svijeta i ivota. Otuda je znaajna pojava u ovom periodu Ilijasa
Dobardia i Zije Dizdarevia, koji pregovaraju s folklornom tradicijom, vie na idejnom
i semiotikom planu nego to ga prenose u svoj knjievni svijet. Oblikovanje figure doma
karakteristino je za Ilijasa Dobardia (1902-1945), tim prije to on u vlastitu pripovjedaku
prozu unosi sevdalinski diskurs kao ambijentalni i prostorni za okvir radnje, koji iskazuje puninu
enskog ivota. Njegovo vienje doma ogleda se kroz ensku patnju. Individualizirajui
njihov ivot i njihove osobne traume, Dobardi u enama nastoji prepoznati njihovu melanholiju
i osjeajnost, a ponekad, zbog drutveno-politikih odnosa, i preveliku jezu za budunost.
Oslanjajui se na sevdalinsko-baladeskni narativ u oblikovanju prie, Ilijas Dobardi
dom predstavlja kao centralni prostorni okvir u koji smjeta radnju pripovijetke, to e,
otuda, i njegova pripovijetka Zineta16 osvjedoiti kao ensku gorinu i enju za mladiem
i njenu melanholinu slutnju da se nikad nee udati budui da je nakon smrti svoga oca
morala prodati vlastito ruho kako bi preivjela s majkom. Ona vlastiti dom vidi kao metaforu
kaveza, s oikofobnim elementima. Zineta ezne za prolou, ona bludi u prolosti17,
tim sretnim danima ivota, koje e Dobardi na narativnom planu uzdii kao kolektivnu
ensku enju u trenutku kada u ambijentalnoj atmosferi bae u kojoj srastaju svjetovi
i koja poprima simboliku oslobaajuih prostora zaive u akam enski glasovi u pjevanju
sevdalinki, u kojima one stvaraju neke nove svjetove i dragog koji e ih grliti u naruju
i dugo ih u slasti, srei i mladosti cjelivati. Oblikujui lik Zinete u prirodnom ambijentu
bae arobnom vrtu, predstavljenom naspram kue, u kojoj je enjivo stezala ipke
od prozora, grizla ih, Dobardi u njenom sluaju dom ne vidi kao mjesto transcendentalnog
smiraja i sklada, ve, zapravo, kao ono negativno u kojem dani odmiu kao u zatvoru.
S druge strane, pripovijetka Adembegova Fatima18, na psihopoetikoj razini teksta,
predstavlja dramatinu sliku simbolike ovisnosti ene o domu u koji su upisani porodini
drutveno-politiki statusi. Dobardi nastoji prikazati porodinu kuu kao harem, koja je
odvojena od cijelog svijeta, i u kojoj svuda mirie prolost, predstavljajui je u pre-

15

Alija Nametak: Sunce, u: E. Durakovi: Antologija bonjake pripovijetke XX stoljea. Sarajevo:

Alef, 1995, str. 165.
16
Ilijas Dobardi: Zineta, Novi Behar, 2 (1928-299), br. 23, str. 346-348.
17
Ilijas Dobardi: Zineta, Novi Behar, 2 (1928-1929), br. 23, str. 346-347.
18
Ilijas Dobardi: Adembegova Fatima, Novi Behar, 2 (1928-1929), br. 1-2, str. 13-15.
502/Godinjak 2013

Folklorni prostori u novijoj bonjakoj knjievnosti modeli i paradigme. Figura roda i doma
na primjeru bonjake pripovjedne proze i romana

poznatljivom ruhu orijentalno-patrijarhalnog svijeta. Ako bismo nastojali nominirati prostor

doma u pripovijetkama Ilijasa Dobardia, onda bismo vidjeli da je on izriito upotrijebljen
kao prostor enske patnje, u kojem je, ako uzmemo ovu pripovijetku za primjer, Fatima
ta koja pati za Seferom koji je haremsko dijete i ije neostvarenje ljubavi priziva
jednu melanholinu patnju i enski jecaj kao posljednji kliktaj osujeene enske elje i
enje, u ovom sluaju odreenih ambijentom sevdalinke. Stoga, tretirajui baladu i sevdalinku
kao porodinu pjesmu19, Hatida Krnjevi u tome vidi univerzalni karakter njenog znaenja
bez obzira na to da li se preuzimaju kao motiv za njen nastanak.
U bonjakoj knjievnosti meuratnog perioda realiziraju se dva poetika modela
folklorni i moderni (socijalna literatura), koji se esto preklapaju, emu moe posvjedoiti
i Dobardieva pripovijetka Salihbegovica. Njenu naraciju upravo odlikuje izuzee muke
figure iz teksta, kao simbolikog uvara patrijarhalnog svijeta, a kao centralni model pripovijetke
uzima se figura ene i prostor kue kao okvir za radnju pripovijetke. Iako je ova pripovijetka
uveliko ukorijenjena u poetiku socijalne literature, ona na vremenskoj dimenziji prie prikazuje
i sukob dvaju vremena: staro vrijeme, u kojem figura doma ima povlateno i sakralno
znaenje, mjesto sveopeg smiraja i ljepote ivljenja, i novo vrijeme, u kojem figura doma
postaje anti-dom, gubei simbol ivotvornog i napredujueg i postajui simbolom straha
i jeze. Otuda je meuratni period, kako primjeuje E. Durakovi20, insistirao na emancipaciji
ene, ime se, u ovom kontekstu, znaajnim ine pripovijetke Zije Dizdarevia, koje tematskomotivski govore o statusu ene u kulturi, to se osobito vidi u njegovim paradigmatinim
pripovijetkama Majka i Otmica. Kod ovih pripovijedaka zanimljivim se ini analizirati
jezik prostora patrijarhalne zajednice u kojoj je eni oduzeto pravo na jezik, to se oituje
najprije u fenomenolokoj topografiji prostora i na prostornim relacijama unutar i vani,
privatnog i javnog.
Ilustrativan primjer za analizu prostornih relacija je svakako pripovijetka Majka, koja,
na zavidnom metonimijskom potencijalu, govori o majci u njenom arhetipskom znaenju
kao srcu kue, predstavljajui njenu idejno-semantiku funkciju koju ostvaruje na relaciji
dom majka. Uzimajui sobu (halvat)21, kutiju, kao prostorni okvir za realizaciju radnje,
te vezujui majino tijelo (napaeno, mravo) za nju, Zija Dizdarevi do u tanine
analizira odnose ene (majke) i prostora. Preko prie o majci, kao centralnoj linosti intimnih
prostora, Dizdarevi demaskira cjelovito iri kulturni poloaj ene, tim prije to za narativnu
figuru uzima dijete i njegov doivljaj majke i doma.22 Na kraju pripovijetke, dramatina slika
majinog izlaska u javni prostor bez vale ilustrira odnos majka dom otac u patrijarhalnom
kulturnom sistemu. Pripovijetka Otmica, na drugoj strani, kao podtekst imat e motiv iz folklorne
tradicije, koji je preuzet iz prie/pjesme Siv-zelen-Soko. Motiv ove pripovijetke preuzet je
iz usmenoknjievne folklorne tradicije, a koji se javlja kao motiv spaavanja doma u pjesmi
Ropstvo Jankovi Stojana, te kao muki princip u sevdalinci Soko leti iznad Sarajeva.

19

H. Krnjevi, ibidem, str. 34.

E. Durakovi: Obzori bonjake knjievnosti, str. 304.
21
Zija Dizdarevi: Blago u duvaru. Sarajevo: NIRO Zadruga, 1983.
22
Odnos majke i doma u bonjakoj knjievnosti ponajbolje je predstavljen u poemi Na pravi put
sam ti, majko, izio Skendera Kulenovia.
20

Godinjak 2013/503

REBIHI

Ovdje ovaj motiv ima oslobaajue znaenje za zarobljenu djevojku od okova patrijarhalnog sistema. Ako bismo frojdovski analizirali ovu pripovijetku, in njenog tamnienja
osvjedoio bi oevo pravo doma i enski svijet u njemu, ali i cilj maksimalnog obuzdavanja
enske seksualnosti, to jest kada djevojka zatreperi.23 Otuda se patrijarhat moe promatrati
i kao kultura mrtvih ena. Iako se ovdje prenosi arhetipski obrazac poimanja ene, on afirmira
arhetipske sklonosti ene, ija se funkcija ogleda u tome da subverzivno djeluje na muki,
patrijarhalni svijet.
Metafora kamene kule u ovoj prii ima funkciju patrijarhalnog svijeta, dok je motiv
Siv-zelen-Soko personifikacija za ueni i nagonski enski princip (Kada ju je uzeo oko
struka, popucali su zidovi od kamena, a kada je lego s njome u dueke i obljubio je, kula
je sva hela bila, nestalo je sa bijela svijeta24). Kombinirajui fikcionalno-fantastino s
mimetiko-realnim nainom pripovijedanja, Dizdarevi, na narativnom planu, kreira sinkretiki
narativ. Stoga e ovakva narativna kombinatorika pridodati domu heterotopijska znaenja,
u ijem se nastajanju prepliu elementi folklorne fantastike s realistikim sadrajem.
Tako se kod Mulabdia, Dobardia i Zije Dizdarevia figura doma iskljuivo promatra
kao prostorna metafora memorije ili prostorna metafora sjeanja, inei ga tako osobenom,
aktivnom i permanetnom memorijom i sjeanjem.
Specifino narativno oblikovanje folklornih prostora, osobito figure roda i doma, nastavit
e se u literaturi modernizma i postmodernizma. Ako pogledamo autore koji su kao narativnu
potku koristili folklorne prostore, onda emo tu uoiti pojavu dva obrasca. Najprije ona
knjievna djela koja su folklornu tradiciju koristila kao pogodno mjesto za kreiranje prie,
ali i kao mehanizam da se folklorna tradicija, osobito slavenska, afirmira u ideoloko-politikoj
funkciji, dok je u postmodernizmu odnos prema tradiciji njena dezintegracija, u cilju dekonstruiranja njihove dijalektike. Kao posebno zanimljivi autori izdvajaju se: Enver olakovi
s romanom Jedinac25, u kojem se afirmira epski postament unutar socrealistike ideologije
i prakse, te amil Sijari. Sijarieva pripovijetka Hrt preuzima motiviku folklorno-ambijentalnog prostora za kreiranje prie, kombinirajui je sa ustaljenim motivima, npr. djevojakog
ruha u hrtu, te pria Kad morija Sarajevo smori26, koja nastaje kao metatekst narodnoj
pjesmi, a u kojoj se figura doma predstavlja kao dom smrti (House of Death).
Zatim, Skender Kulenovi u romanu Ponornica na izvanredan nain, na sjeanju moralnog
i historijskog svjedoka Muhameda, saima sliku istovremenog egzistiranja dvaju prostora
epskog i sevdalinskog (figura roda i doma). Upravo u Ponornici Kulenovi na najsugestivniji nain predstavlja bonjaku kulturu u vremenu promjene sveukupne kulturne prakse
koncem 19. stoljea s obzirom na to da se u to vrijeme osjeti prisustvo dvaju svjetova:
epski svijet, koji je dio slavne prolosti, i sevdalinski, koji se osobito vidi u njegovanju

23

Dizdarevi, ibidem, str. 67.

Dizdarevi, ibidem, str. 69.
25
Takoer, na ovom fonu karakteristina je pjesma E. olakovia inspirirana epskim kulturnim
kodom i likom erzelez Alije, naravno oblikujui ga u kontekstu zadate poetike tog vremena.
Pjesma nosi naziv erzelezu Ale.
26
amil Sijari: Naa snaha i mi momci. Sarajevo: Veselin Maslea, 1981, str.102.
24

504/Godinjak 2013

Folklorni prostori u novijoj bonjakoj knjievnosti modeli i paradigme. Figura roda i doma
na primjeru bonjake pripovjedne proze i romana

tipinog kulenovievskog kunog kulta27, kako e to dobro uoiti Sanjin Kodri28. Tako
sjeanja u Ponornici, o kojima govori S. Kodri, svoje utemeljenje crpe upravo iz arhetipskih
figura doma i roda. Neprestano prelaenje iz prostora roda u prostor doma, odnosno iz
epskog u sevdalinsko, u ovom romanu oituje se u konvulzivnoj psihokulturnoj manifestaciji
bonjakog kulturnog bia na prijelazu stoljea. Prikrivajui ono to je plod rodovskog
(epskog) kulturnog identiteta, te njegovo prekrivanje preko prostora doma, predstavlja,
dakako, unutranji psihokulturni fenomen stidljivog odnosa prema onom to je rodovsko,
javno i kolektivno. To ivo prisustvo folklorne tradicije s modernitetom iz 19. u 20. stoljee
ostaje kao kognitivni doivljaj bosanskog prostora kod naratora i autora, jer su upravo i
autor i narator batinici istog oblika kulturnog znanja o predoenom prostoru.
Posebno oblikovanje arhetipskih figura roda i doma vidljivo je u prii Posmre Fatime
Muminovi, u kojoj se predoava tragika ene koja se nala izmeu surovih odnosa roda
i doma. Iako pripovijetka sadri baladeskne motivike zle svekrve, ona uveliko nadrasta
baladeskni narativ i prelazi u kulturoloku priu o eni. Upisivanje po srodstvu i upisivanje
po braku specifini su naini upisivanja tijela u prostor. Upravo ova dva naina upisivanja
tijela u prostor karakteristina su za kolektiv. Odnosi tijela i prostora su veoma znaajni.
Tijela se oznaavaju u skladu s prostorom u koji se upisuju: biljeenjem, pisanjem, oiljcima
itd. Stoga, prvo upisivanje u prostor jeste upravo po krvnom srodstvu, i ono je rodovsko,
to u pripovijetki vidimo kada Vasvu otac vraa u rod (Vratih se u rod. Kome gore kom
tee no meni29), te kada joj kae da ona ne smije roditi dijete u rodu, nego u domu, odnosno
da to dijete (posmre) ne smije biti roeno izvan njegovog roda, uvajui tako rodovsko
biopamenje. S druge strane, vidljivo je da se i Vasvina udaja za Dervu brata njenog
umrlog mua moe promatrati kao upisivanje u prostor po braku, to enu simbolino
odreuje kao dugotrajni i opticajni kapital30 izmeu dva roda, u emu se ogleda i proces
prelaska iz biopamenja u kolektivno pamenje, koje, zapravo, nadrasta i rodovsku pri27

Otud je karakteristina geneza praenja ove pojave unutar bonjake knjievnosti, to Kulenovi
na univerzalnom planu osobito prepoznaje u Grozdaninom kikotu H. Hume. U ovom svijetu, pred
kunim pragom svi spoljni tragovi ostavljaju se za obuom. Unutar je stalna sutonska tiina, govor
je ispod glasa, zidovi bez ara I slika, samo na ponekom visi levha: to je neki, uokviren, kaligrafski
ispis iz Kurana () Mati je ovdje iva svetinja (enu ovjek uvijek nae, majku nikada), pred
starou se ustaje na noge, brat i sestra dvojnici su jedne ljubavi kakva samo meu njima moe
da bude (i dvojnici najveeg grijeha). Svijet je ovdje dozlaboga ulan: i mata o raju mu je ulna.
A pod kamenom patrijarhalnog tabua izraio se u najei ljubavni fluid ispjevao, u svojoj
drevnoj rijei, jednu od najrafiniranijih i najdramatskijih ljubavnih lirika u svijetu. Mrtvi se
potuju, ostaju u dugom spominjanju, ali nema pompe smrti ni mnogo plaa poslije nje; prije
sahrane hoda e upitati vjernike je li umrli bio dobar ovjek, oni e rei da jest i na tabutu spustiti
ga u crnu zemlju. Jednostavni nadgrobni spomenici stoje u zelenoj travi nagnuti svaki na svoju
stranu, kao vesela pripita braa. Skender Kulenovi: Iz smaragda Une, u: Eseji. Sarajevo:
Veselin Maslea, 1971, str. 210-211.
28
S. Kodri, ibidem, str. 262-385.
29
F. Muminovi, Posmre, u: E. Durakovi: Antologija bonjake pripovijetke XX vijeka. Sarajevo:
Alef, 1998, str. 470.
30
il Delez i Feliks Gatari: Anti-Edip. Sremski Karlovci: Izdavaka knjinica Zorana Stojanovia,
1990, str. 118.
Godinjak 2013/505

REBIHI

padnost. Ako figuru ene promatramo u kontekstu kapitalnog i politikog odnosa izmeu
dva roda, prema ilu Delezu i Feliksu Gatariju31, ona se ostvaruje kao figura na mei, to
jest njeno tijelo ne moe biti upisano iskljuivo u rodovski teritorij. Ona je figura koja
migrira izmeu dva roda, te figura kojom se potire biopamenje i uspostavlja put prema
kolektivnom pamenju.
U kontekstu ovoga zanimljivim se ini posmatrati i roman Safeta Sijaria Rod i dom
(1998), koji po svojoj temi ne spada u romane savremene postmoderne poetike, ve obnavlja
tradicionalne teme, temeljei ih na usmenim priama o udajama ena. U kontekstu ove teme,
ovaj roman je utoliko interesantan to tematizira i mit o rodu i domu, ali s nesvakidanjim
pogledom na ovu temu. Safet Sijari priu romana smjeta u folklorni prostor na ideolokoj
razini, unutar patrijarhalne kulturne norme, uzimajui upravo ove prostorne okvire za akcije
svojih junaka. Ovaj roman unijet e jednu novinu na ideoloko-politikoj organizaciji prostora,
tim prije to za patrijarhalnu interpretativnu zajednicu, kao glavnu prostornu figuru, uzima
enu. Pravei dijalektiku napetost izmeu patrijarhalne kulturne norme na ideolokopolitikoj razini oblikovanja prostora i izmeu figure ene kao njenog esto subverzivnog
i subalternog reprezenta, Sijari se oslanja na jedan kulturni arhetip koji je naa kultura
razvila jednim dijelom kroz sevdalinku, ali i epsku pjesmu, a to je arhetip divlje ene. Iako
knjievna kritika32 ovaj roman opisuje kao reprezentativni narativ u kojem se predoava
odnos patrijarhalnog sistema prema eni, miljenja sam da glavni enski lik ovoga romana
itekako naruava patrijarhalno obiajno pravo samim tim to u pojedinim dijelovima naruava
kodekse te norme. enska arhetipska funkcija u ovom romanu ima za cilj krenje kulturnih
normi, predstavljena u arhetipskom simbolu moi tijela i njegovoj ljepoti. Stoga, na poetku
Sijari kao narativni okvirni prostor za radnju uzima kuu, u kojoj promatra lik Pae, sa
svim njenim unutranjim porivima i eljama. Prostor kue, za enu, predstavlja mjesto
sanjarenja i matanja. Na psiholokoj ravni vidi se subverzivan odnos prema patrijarhalnom
sistemu, na takav nain to Paa imaginira mogunost ostvarenja vlastitih udnji koje su
joj osporene u vanjskom svijetu rodu. Meutim, ono to ona ini i u javnom prostoru
u cilju je naruavanja patrijarhalne norme (rodovske), i to u njenom konstitutivnom elementu,
preuzimajui na sebe simboliku ratnika/ratnice obiljeje mukog i patrijarhalnog svijeta
to se vidi u pobjeivanju u nadmetanju s mukarcima u svatovima.
Paina udaja odmotat e drugi sloj njene psihe, koji pokazuje njenu elju za nadvladavanjem
svatova (Mutuluk! ree krei staro pravilo da nevjesta ne smije progovarati33) i njen
dolazak bez vela u rod, koji je simbol uvanja enskog erosa, tajanstvenosti njene divlje
prirode i suzbijanja erotinosti, to je oit primjer da se radi o arhetipu divlje ene. Kad
je rije o arhetipu divlje ene i njenog tretmana u kulturi, za takvo to u romanu su karakteristine dvije scene: prva, kada se u svatovima rodovi meusobno nadmeu u hrvanju,
bacanju kamena, to pokazuje javnu, epsku osobenost tradicije, i druga, zavrna scena
romana, kada Pau braa tjeraju od kue nakon to je prekrila uspostavljeni rodovski odnos
inom udaje. Kanjavanje Pae na kraju romana predstavlja upisivanje u tijelo nepripadnosti
31

il Delez i Feliks Gatari, ibidem.

Vidjeti kritike osvrte E. Kazaza i A. Kujovia o ovome romanu.
33
S. Sijari: Rod i dom. Tuzla: Bosanska rije, 1999, str. 74.
32

506/Godinjak 2013

Folklorni prostori u novijoj bonjakoj knjievnosti modeli i paradigme. Figura roda i doma
na primjeru bonjake pripovjedne proze i romana

rodu iz kojeg je otila, dok u inu bievanja patrijarhalna norma vidi jedinu mogunost
nadvladavanja tog enskog arhetipa. Meutim, ovdje, kao i u prii Posmre, dom je predstavljen
kao anti-dom, ali i kao neeljena nunost s obzirom na to da ene inom udaje vie ne pripadaju
rodu. Na diskurzivnom planu, ovaj roman uronjen je u folklorno znanje, a da bi se valjano
otkljuao roman recipijent se mora osloniti na topografiju folklornog imaginarija i njen
osobeni nain oznaavanja kulturnog smisla.
II
irenje teksta u kulturnom prostoru uprostorenje
teksta i estetizacija folklornih prostora
U okvirima ove problematizacije folklornih prostora posebnim se namee tematski okvir
s pogledom na narativno oblikovanje folklornih prostora u bonjakoj knjievnosti u periodu
modernizma i postmodernizma. Ako pogledamo bonjaku knjievnost modernizma i postmodernizma, vidjet emo da se tu posebno istiu dva autora: Alija Isakovi i Irfan Horozovi,
iji narativi pregovaraju s folklornom tradicijom oblikujui je u okviru moderne i postmoderne poetike na takav nain da preuzimaju narativne obrasce iz folklornog usmenog
stvaralatva i onda, u okviru zadanih poetikih naela, vre njihovu restauraciju, preoblikovanje i transformaciju, najee s ciljem da popune tekstualne nedoreenosti usmenoknjievnog prototeksta. Ova dva autora, a svaki na svoj osoben nain, uzimaju za prototekst
baladu Hasanaginica i tematiziraju je u svom djelu. Alija Isakovi, zadivljen famom
oko nastanka ove balade, napisat e svoju najznaajniju dramu, ime e je, iz medija nulte
i dvodimenzionalne prostornosti, to jest usmene tradicije i zabiljeke Alberta Fortisa, estetski
uprostoriti u trodimenzionalni mediji scene i scenskog prostora u okviru dramskog anra,
s jedne strane, dok e s druge strane njegova zadivljenost njenom i strukturnom i semantikom
nedoreenou inspirirati drugu dimenziju njegovog narativnog oblikovanja ove balade
kroz putopis, to se vidi u njegovoj elji da prostorno lokalizira njen sadraj, na nain da
slijedi pisani trag i tekstualne mape prostora kritike, povijesne itd., te tako na osnovu
njih nastoji udomiti baladu u odreeni, konkretni prostor. Irfan Horozovi takvo to ini
na jo specifiniji nain, samim tim to tekst balade sagledava u irem, mediteranskom
prostornom okviru, pretaui spomenuti tekst sa drugim kulturnim tradicijama i traei
njegov mogui pandan u drugim kulturama, kakve su, ponajprije, zapadnoevropska (italijanska) i orijentalno-islamska. Izmjestivi tekst Hasanaginice u drugi kulturni i mitoloki
prostor, Horozovi e na neizravan nain obraditi tekst balade, traei paralelni tekst u
drugoj tradiciji, te pokazujui kako se tekstualno znaenje iri izvan matine tradicije, to
jest u prostor Mediterana.34 I A. Isakovi i I. Horozovi na tematsko-motivskoj razini imaju
kao prototekst baladu u cilju otvaranja njenih svekolikih znaenja: Isakovi u lokalizaciji
teksta balade i njenog pamenja u konkretnom prostoru kada je rije o putopisu, te obradi
traginog motiva sukoba mua i ene u baladi kada je u pitanju drama35, a Horozovi
u metafori nedovrene knjige, koju komentarima ispisuje Nazim Garib Busnewi. Prepoznajui
tako tekst balade kao jedan od oficijelnih tekstova kulture, i ovi autori pronalaze, ali i naknadno
34
35

L. Buturovi: Putovanje Hasanaginice Mediteranom, ivot, br. LII/2004, str. 135-141.

H. Krnjevi: ivi palimpsest ili o usmenom pjesnitvu. Beograd: Nolit, 1980.
Godinjak 2013/507

REBIHI

crtaju mape i trase kulturnog znanja koje se ire jednim, po Horozoviu, jo nedovrenim
tekstom na kojem se uobliila ova i ovakva knjiga36, ali i na kojim se temelji poetak
nove knjige i novog puta.37
Ne mogavi proi utke i ravnoduno, kako bi kazala H. Krnjevi, pored teksta balade,
Alija Isakovi e mu prii veoma obazrivo i bojaljivo, nastojei to tanije, vjerodostojnije
predstaviti njegov duh, s ciljem da ne narui sam tekst balade. Pogodnost baladesknog
narativa za dramatizaciju Isakovi e iskoristiti da u dramsku obradu ove pjesme uvrsti
mogue razloge patnje i tragine sudbine Hasanaginice na takav nain to e zaplet dramske
radnje smjestiti upravo u tada najosjetljiviji drutveno-hijerarhijski statusa, odnos izmeu
begova i aga. Promatrajui Isakovievu Hasanaginicu kroz teoriju narativnim prostorima
moemo vidjeti da je radnja drame konstruirana tako da su scenski prostori drama38 ili
okvirni prostori za akciju likova smjeteni u dvije odaje: odaja u kuli bega Pintorovia
na Klisu i odaja na kuli Hasan-age Arapovia na Zagvozdu, ime se zadovoljava prostorna
topografija konstruirana u tekstu balade. S tim u vezi, i scenski i narativni prostorni okviri
za radnju preuzeti su iz folklornog mita o rodu i domu, to se posebno vidi u baladesknom
narativu kada Hasan-aga poruuje da ga Hasanaginica ne eka u dvoru bjelomu, ni
u dvoru, ni u rodu momu.39 Prenosei ovaj motiv u dramu, kao nagovjetaj turbulentnog
zapleta dogaaja, Isakovi na drugaiji nain narativno oblikuje prvotna znaenja ove folklorne
figure, samim tim to motiv bijelog dvora kod Isakovia postaje semiotiziran i simboliki
prostor Hasan-agine drutveno-politike moi, s jedne strane, dok, s druge strane takvo
to za Hasanaginicu predstavlja, prvotno, protjerivanje iz doma, ali i nepoeljnost njenog
prisustva u bijelom dvoru, kao mjestu istote, odanosti i vjernosti. Upisivanje u prostor
simbolike drutvene moi od Hasan-age, prostor dvora biva uzdignut kao konstantna simbolika u kojoj se negira bilo kakva prisutnost doma.
Odvajajui simboliku privrenost majke, ene za dom, Isakovi dramski zaplet gradi
upravo na drugostepenoj narativnoj instanci oblikovanja prostora, a to je sukob na rodovskom
planu ili drutveno-politikom prostoru. Hasan-agini dvori na Zagvozdu su za Hasanaginicu
anti-dom, ali i mjesto i prostor njene smrti. Dok njegov imperativ da ga ona ne eka u
rodu predstavlja negiranje njene veze s teritorijaliziranim simbolikama krvi, negirajui
njenu rodovska pripadnost i roditeljsku funkciju. Simbolika dvora u njenom sluaju je
metafora za prognane prostore.
U ovom kontekstu znaajno je, meutim, istaknuti Isakoviev odnos prema usmenoj
knjievnosti i folklornoj tradiciji, samim tim to on ispisivanje putopisa oslanja na pisane
tragove, kao mape i mnemotope kulturnog pamenja, osobito o Hasanaginici, naslovljavajui
svoj putopis kao Hasanaginici u pohode, a potom i o baladi Svatovsko groblje na Morinama.
Koristei knjievni tekst kao mjesto pamenja, ali i kao mjesto u koje se upisuje topografija
kulturnih prostora, Alija Isakovi nastoji materijalizirati pisanu grau u konkretni prostor,

36

H. Krnjevi, str. 293.

I. Horozovi: Imotski kadija. Sarajevo: Sedam, 2002, str. 281.
38
Gordana Muzaferija: Zadani ivot Isakovievih junaka, u: A. Isakovi: Drame. Sarajevo:
Preporod, 1995.
39
M. Maglajli: Usmena balada Bonjaka. Sarajevo: BZK Preporod, str. 297.
37

508/Godinjak 2013

Folklorni prostori u novijoj bonjakoj knjievnosti modeli i paradigme. Figura roda i doma
na primjeru bonjake pripovjedne proze i romana

te ga tako sauvati u dubokoj kolektivnoj memoriji. Stoga imenica pohode na semantikom

planu zahtijeva jedno realno, vidljivo i opipljivo, a ne imaginativno i fikcionalno, ime
Isakovi svoj putopis smjeta u jedan ivi svijet, s evidentnom mimetikom estetizacijom
moguih prostora na kojim je nastala i ispjevana pjesma o Hasanaginici. Meutim, Isakovi
ide dalje, pa tako Hasanaginicu vidi i kao jedan od oficijelnih tekstova kulture, ali i kao
osnovni tekst, koji u svojoj znaenjskoj bremenitosti poraa druge tekstove, to e Isakovi
slikovito predstaviti u putopisu:
Na ivot imao je vlastite udesnosti i knadio pjesme o njima, a bogato predanje stajalo
nam je kao neizbjena inspiracija, toplo kao ognjite, veliko kao najvee biblioteke,
kojih nije bilo.40
Vidjevi da jedino putopisnim anrom moe prei pisane topografske kulturne mape
upisane u knjievne tekstove, Isakovi se nije mogao oduprijeti svom izrazito tanom i
preciznom izraavanju prostora jezikom, njegovoj estetskoj funkciji, pa e, uz to, njegovo
tekstualno uoblienje i balade Svatovsko groblje na Morinama41 imati za cilj estetsko
i topografsko traganje za usmenim (napisanim) knjievnim tekstom, tim prije to u putopisu
Morine izraava potrebu za estetizacijom i lokalizacijom folklornog mjesta pamenja, ili
lokalnih obiljeja u baladi kako ih definira M. Maglajli.42 Deskribirajui realni prostor
Morina, te istovremeno mu podastirui realnu i pseudodokumentarnu grau, Isakovi ovaj
mnemotop oblikuje suprotno od baladesknog predloka tako to Morine ne doivljava kao
prostor smrti, hladnog snijega itd., nego upravo kao prostor smiraja i ljepote za oko.
Koristei heterotopijsku funkciju Morina (groblje), Isakovi na kraju putopisa pravi
jednu sliku oksimoronskog karaktera kao cvjetnog pakla43, u kojoj kombinira baladeskno
usvojeno znanje o Morinama i pievo steeno znanje vienjem i imaginiranjem, a istovremeno stvarajui novu heterotopijsku sliku prostora u cvijetu kao ivotu i radosti i paklu
kao smrti i patnji. Pritom se on koristi i figurama (likovima) koje su upisane putem balade u
problematizirani prostor. Stoga ovakav odnos prema folklornoj tradiciji i usmenoj knjievnosti
Isakovia stavlja nekako u vrh onih autora koji su svoju inspiraciju pronalazili na vrelu
folklorne bonjake tradicije.
Zajedno sa Isakoviem, pod ruku, moemo podvesti i Irfana Horozovia, jednog od
najznaajnijih postmodernih autora u bonjakoj knjievnosti, autoru koji inspiraciju za
svoja djela pronalazi u tradiciji i na njenim nepresunim vrelima pria i sudbina. Operirajui
kulturnim znanjem i diskursima koji oblikuju takvo to, Horozovi u romanu Imotski kadija
postavlja nekoliko narativnih figura koje se meusobno na razliitim narativnim instancama
od usmenog pripovjedaa do pisca (olaka) pa sve do komentatora (Nazim Garib Busnewi)
nadopunjuju u oblikovanju i prenoenju istih znanja, uvajui ga tako kao dio ive diskurzivne
prakse. Ono to je vidljivo jeste da sve narativne figure, i autodijagetikog i ekstradijagetikog

40

A. Isakovi: Jednom. Sarajevo: Sarajevo Publishing, 1997, str. 96.

Narativno oblikovanje ove balade vidljivo je i u romanu Huseina oge Dubravia. Na osnovu
ovoga moe se vidjeti kako se intertekstualno formira diskurs o ovoj baladi. Husein ogo Dubravi:
Srea mladog Ljubovia. Sarajevo: Preporod, 2007.
42
Maglajli, Munib: Usmena balada Bonjaka. Sarajevo: Preporod, str. 25-55.
43
A. Isakovi, ibidem, str. 91.
41

Godinjak 2013/509

REBIHI

naratora, operiraju istim znanjem, koje nije proturjeno jedno drugom, s tim to Horozovi
kolektivno nesvjesno, reeno Jungovim jezikom, pozicionira u formu knjige, koja je, opet,
jedan u nizu diskursa o Hasanaginici kao naina njenog prenoenja i uvanja.
Meutim, narativno izmjetanje smisla Hasanaginice u druge prostore, prema Veneciji
i Stambolu, Horozovi pronalazi sline knjievne arhetipove u tim tradicijama, to e uoiti
i Asmir Kujovi vidjevi u Imotskom kadiji sufijsku verziju Odiseja44, ali i istovremeno
preslaganje kulturnih znanja i arhetipova s drugim tradicijama: Cervantesom, Torquatom
Tassom, Danteom Alighierijem zapadni kulturno-civilizacijski krug, te s Arebijem, Pruakom,
Ibn Sinaom istoni kulturno-civilizacijski krug, te s tradicijom unutar epskog i baladesknog
narativa. Ponutrenje kadijine line drame te duhovno kretanje i sazrijevanje njegovog bia
Kujovi prepoznaje kao sufijski moment, to je u dosluhu sa esto u romanu prizivanim
islamskim misticima i njihovim uenjem o spoznajnom putu ovjeka, dok, isto tako, E.
Kazaz takvo to prepoznaje kao pisanje topografije unutranjeg puta u metonimijskom
prostoru unutranje zemlje.45
Nasuprot ovim unutranjim topografijama o spoznaji vlastitog bia i prostora zanimljivim
se ini i itanje Lade Buturovi ovog romana u kontekstu putovanja prie o Hasanaginici
u konkretnom prostoru Mediterana46, i kako baladeskni tekst bonjake tradicije postaje
sastavnim i konstitutivnim elementom irokog znanja toga doba. Tako e Lada Buturovi
istaknuti da je teza Horozovievog romana Imotski kadija valorizacija ljudskog sjeanja
i kolektivne svijesti, itavog ivota koji se uklapa u jedno podneblje i njegov iri prostor
Mediterana, te da vieno oima junaka i pisca Bosna je istovremeno granica i centar,
i pulsira od Zapada prema Istoku, i od Istoka prema Zapadu.47
To pulsiranje Bosne od Zapada prema Istoku, i od Istoka prema Zapadu, ini ovaj prostor
izrazito znaenjski i semiotiki plodnim, to se, kada je rije o ovom romanu, vidi u ezoterikoj
topografiji i pounutarnjenju prostora s jedne strane, dok se na drugoj strani takvo to vidi
u permanentnom pronalaenju naina za pozicioniranjem vlastitog identiteta u svekolikom
preslaganju i pretakanju kultura na bosanskom prostoru, a osobito u bonjakoj etnokulturnoj
zajednici. irenje teksta u prostoru i vremenu te irenje, uz njega, i osobenog kulturnog
smisla, roman Imotski kadija predstavit e sublimat iskustva jedne tradicije i kulture pretoen
u poetiku knjige, kao svojevrsnog prostornog okvira za adaptaciju, sistematizaciju kulturnog
smisla, ali i odve dobro mjesto za smjetanje i arhiviranje kulturnog znanja. Horozovi
je svjestan da uspostavljeno znanje i njegovo prenoenje itekako ovisi o putu i nainu njegove
akumulacije i kruenja u kulturi, pa otuda metafora knjige izriito predstavlja mjesto uvanja
i irenja tradicije, ali i mjesto njene internacionalizacije, pretaui je tako s drugim tekstualnim
i diskurzivnim poljima.

44

Asmir Kujovi: Knjiga puta i knjiga o putu, u: Irfan Horozovi: Imotski kadija. Sarajevo: Sedam,
2002, str. 299.
45
E. Kazaz: Romaneskni labirint Irfana Horozovia, u: Irfan Horozovi: Imotski kadija. Sarajevo:
Sedam, 2002, str. 302.
46
Lada Buturovi, ibidem, str. 135-141.
47
Buturovi, ibidem, str. 134-141.
510/Godinjak 2013

Folklorni prostori u novijoj bonjakoj knjievnosti modeli i paradigme. Figura roda i doma
na primjeru bonjake pripovjedne proze i romana

Stoga, pronalaenje temporalne i prostorne bliskosti izmeu Hasanaginice s drugim

djelima Istoka i Zapada postavlja nain na koji se jedan tekst iri i producira kulturni smisao,
ali i kako on, istovremeno, u prostoru Mediterana predstavlja jedan kanonski tekst koji je
dio upravo tog ireg znanja obuhvaenog u prostor Mediterana. To traganje za neotkrivenim
smislovima tradicije te njeno izmjetanje iz lokalnog prostora predstavlja Horozoviev
doprinos u afirmaciji i artikulaciji znaaja tradicije u irim i paralelnim tradicijama Mediterana
toga doba. Dakako da pronalaenje rukopisa Horozovi smjeta u Orijentalni institut u
Sarajevu kao metaforu uvanja i arhiviranja znanja, ali i mjesta koje producira novo znanje,
pa e, stoga, biti evidentno i to da on razdvaja putovanje pjesme i putovanje prie o Hasanaginici, razdvajajui takvo to tim prije to putanja pjesme ima svoju jasnu topografsku
putanju, dok je putovanje prie topografski neodredivo i nepresuno. Traganje za smislom
tradicije i njeno prepoznavanje i razumijevanje u sadanjosti je itekako bitno, postajui
tako nepremostivo vrelo u traganju za identitetom.
Literatura i izvori:
Bachelard, Gaston: Poetika prostora. Zagreb: Ceres, 2000.
Baaka van, Joost: The House in Rusian Literature: A Mithopoetic Exploration. AmsterdamNew York, NY: Radopi, 2009.
Baovi, Almir: ehov i prostori. Sterijino pozorje, 2008.
Blaga, Lucian: Kultura i prostor, Izraz, br. 3, mart 1991.
Burke, Peter: Junaci, nitkovi i lude. Zagreb: kolska knjiga, 1991.
Buturovi, Lada: Putovanje Hasanaginice Mediteranom, ivot, br. LII, 2004.
Chatman, Seymour Benjamin: Story and discourse. Cornell University, 1978.
Delez, il i Feliks Gatari: Anti-Edip. Sremski Karlovci: Izdavaka knjinica Zorana Stojanovia,
1990.
Dizdarevi, Zija: Blago u duvaru. Sarajevo: NIRO Zadruga, 1983.
Dobardi, Ilijas: Zineta, Novi Behar, 2 (1928-1929), br. 23.
Dobardi, Ilijas: Adembegova Fatima, Novi Behar, 2 (1928-1929), br. 1-2.
Durakovi, Enes: Obzori bonjake knjievnosti. Sarajevo: Dobra knjiga, 2012.
Foucault, Michel: O drugim prostorima. Vidi: http://pescanik.net/2013/08/o-drugim-prostorima/
Garry, Jane, Hasan M. El-Shamy: Archetypes And Motifs In Folklore And Literature: A Handbook, 2005.
Hadizuki, Dijana: Poetski diskurs u bonjakom romanu. Sarajevo: Slavistiki komitet, 2011.
Horozovi, Irfan: Imotski kadija. Sarajevo: Sedam, 2002, str. 281.
Isakovi, Alija: Jednom. Sarajevo: Sarajevo Publishing, 1997.
Kazaz, E.: Romaneskni labirint Irfana Horozovia, u: Irfan Horozovi: Imotski kadija. Sarajevo:
Sedam, 2002.
Kodri, Sanjin: Knjievnost sjeanja: Kulturno pamenje i reprezentacija prolosti u novijoj
bonjakoj knjievnosti. Sarajevo: Slavistiki komitet, 2011.
Krnjevi, Hatida: ivi palimpsest ili o usmenom pjesnitvu. Beograd: Neolit, 1980.
Kujovi Asmir: Knjiga puta i knjiga o putu, u: Irfan Horozovi: Imotski kadija. Sarajevo: Sedam,
2002.
Kulenovi, Skender: Iz smaragda Une, u: Eseji. Sarajevo: Veselin Maslea, 1971.
Lotman, M.: Semiosfera. U svetu miljenja. ovek tekst semiosfera historija. Novi Sad:
Svetovi, 2004.
Godinjak 2013/511

REBIHI
Maglajli, Munib: Usmena balada Bonjaka. Sarajevo: KDB Preporod, 1995.
Ryan, Marie-Laure: Space. Handbook of Narratology, Walter Gruyter, 2009.
Matvejevi, Predrag: Mediteranski brevijar. Zagreb: Grafiki zavod, 1990.
Mulabdi, Edhem: Na obali Bosne. Sarajevo: Preporod, 2007.
Muminovi, Fatima: Posmre, u: E. Durakovi: Antologija bonjake pripovijetke XX
vijeka. Sarajevo: Alef, 1998.
Muzaferija, Gordana: Zadani ivot Isakovievih junaka, u: A. Isakovi: Drame. Sarajevo:
Preporod, 1995.
Nametak, Alija: Sunce, u: E. Durakovi: Antologija bonjake pripovijetke XX stoljea.
Sarajevo: Alef, 1995.
Prop, Vladimir: Theory and history of folklore. University of Minnesota, 1984.
Sijari, amil: Naa snaha i mi momci. Sarajevo: Veselin Maslea, 1981.
Sijari, Safet: Rod i dom. Tuzla: Bosanska rije, 1999.

FOLKLORE AREAS IN RECENT BOSNIAK LITERATURE - MODELS AND PARADIGMS

THE FIGURE OF ROD I DOM - THE EXAMPLE OF THE BOSNIAK NARRATIVE
PROSE AND NOVELS
Nehrudin Rebihi
Summary
The paper aims to present the analysis capabilities of area in literature, focusing on
established areas that were reconstructed from the folk traditions in written literature. One
of the most common spaces that were created in a folk tradition of Bosniaks and as such
restored in recent Bosniak literature is the area of Rod i dom. Renewing the area was
observed on a few examples of canonical writers of the revival era until today.
Key words: Rod i dom, narrative areas discourse, cultural memory

512/Godinjak 2013

UDK 821.163.43*:929 Nametak, A.

811.163.43*367: 398

Reenica usmenog pripovjedaa

(na primjeru zbirke A. Nametka)

Tarik ui
Rektorat Univerziteta
Sarajevo

U radu su izdvojena jeziko-stilska obiljeja reenice usmenog pripovjedaa na primjeru

Narodnih pripovijesti bosanskohercegovakih Muslimana, zbirke usmenih pria nastale
kao rezultat sakupljakog rada Alije Nametka, objavljene 1975. godine. Stoga e predmetom
analize biti jeziko-stilski i pripovjedni postupci svojstveni usmenim pripovjedaima zbirke
A. Nametka.
Kljune rijei: reenica, Narodne pripovijesti bosanskohercegovakih Muslimana,
jeziko-stilska obiljeja, pripovjedni postupak

aralelno s razvojem bonjake usmene knjievnosti u stihu razvijalo se tematski

raznovrsno usmeno stvaralatvo Bonjaka u proznom obliku. Prozni oblici usmenog
stvaralatva nastajali su u razliitim situacijama, njihova namjena je bila viestruka,
a oslanjali su se na prie sa Istoka, iz djela Hiljadu i jedna no i Hajatul-hajvan, koje su
u povratku hadije i trgovci prenosili u bonjaku sredinu, dok je pojedinim pripovjednim
oblicima kao podtekst sluila neka misao iz Kurana i hadisa.
Prve zbirke usmenih pripovjedaka nastale u bonjakoj sredini pojavile su se krajem
19. stoljea. Kamilo Blagaji je 1886. godine objavio zbirku Hrvatske narodne pjesme i
pripoviedke iz Bosne navodei da je 31 pripovijetku, koliko ih je zabiljeio, uo od muhamedovaca. Razliiti oblici usmenog pripovijedanja zabiljeeni su u zbirci Omer-bega Sulejmanpaia Skopljaka i Narodnom blagu Mehmed-bega Kapetanovia Ljubuaka kao rezultat
njihovog sakupljakog rada. Znaajan doprinos u objavljivanju usmenih pripovjedaka imali
su bonjaki asopisi, meu kojima naroito Behar u brojevima koje je ureivao Edhem
Mulabdi. Godine 1944. tampana je zbirka usmenih pripovjedaka naslovljena kao Muslimanske
pripovijesti iz Bosne koju je uredio Alija Nametak.
Valja izdvojiti zbirku pria A. Nametka koja je objavljena 1975. godine. Zbirka tematski
raznovrsnih pria, naslovljena kao Narodne pripovijesti bosanskohercegovakih Muslimana,
plod je Nametkova sakupljakog rada tokom 50-ih, 60-ih i 70-ih godina 20. stoljea. Zbirka

Godinjak 2013/513

UI

predstavlja prvi samostalni rad na sakupljanju usmenih prie, a sve prie (ukupno 44) zabiljeene
su u bonjakoj sredini. Za razliku od mnogih zapisivaa, Nametak nije pravio nikakve
stilsko-gramatike korekcije, nego je zapisivao prie onako kako ih je uo od kazivaa. est
pria zabiljeio je na magnetofonskoj traci.1
Upravo e zbirka Narodne pripovijesti bosanskohercegovakih Muslimana2 biti istraivakim
korpusom ovoga rada kako bi se izdvojila i ispitala jeziko-stilska obiljeja reenice usmenog
pripovjedaa. Stoga e predmetom analize biti jeziko-stilski i pripovjedni postupci svojstveni
usmenim pripovjedaima Nametkove zbirke, a prije svih eliptine reenice, pripovjedna
ponavljanja, implicitne reenice, retorika pitanja, specifine glagolsko-imenike veze te
kohezioni elementi i inkoativne i finitne reenice.
1. Jeziko-stilski postupci
1.1. Eliptine reenice
Jedno od osnovnih obiljeja usmenog pripovijedanja su eliptine reenice. Pod eliptinim
reenicama u ovome radu smatraju se nepotpune reenice u kojima je izostavljena jedna
ili vie rijei, a pri emu ne dolazi do naruavanja smisla reenica.
U zbirci pripovjedaka Alije Nametka sve eliptine reenice dijele se u dvije grupe: djelimino
eliptine i potpuno eliptine reenice.
A) Reenice u kojima je izostavljena rije izreena u nekoj od prethodno navedenih
reenica ili u drugim klauzama iste reenice, najee uslijed dijaloke forme pripovijedanja,
te reenice ije pojedine sintakseme kategorijalno preobraene pripadaju grupi djelimino
eliptinih reenica.
Radi karakterizacije likova usmeni pripovjeda esto uvodi dijaloku formu karakteristinu
po mnogobrojnim eliptinim reenicama. Izostavljeni dijelovi u tim eliptinim reenicama
izreeni su u prethodnim reenicama ili u drugim klauzama reenice, te bi bilo redundantno
navoditi ih ponovo i to usmeni pripovjeda ne ini, npr.:
Mi, beli, tebe hoemo dalje. (str. 30) izostavljen je infinitivni oblik tjerati koji ini
leksiko znaenje u futuru I; Mi tebe neemo, jer bi i nas naa djeca bacila. (str. 30)
u prvoj, nezavisnoj klauzi je izostavljen glagol baciti u infinitivu, naveden u zavisnoj klauzi
(u drugom glagolskom obliku); Ako ne dovede da e mu osjei glavu. (str. 32) u pogodbenoj
klauzi izostavljen je blii objekt (najveeg prijatelja i neprijatelja), koji je naveden u
prethodnoj reenici; Ja u na. (str. 44) izostavljen blii objekt (lopova), naveden u
prethodnoj reenici; Sutra im natovare na kobilu. (str. 56) izostavljena rije je pare
u funkciji blieg objekta, navedena u prethodnoj klauzi itd.
Kako ne bi ponavljao iste, preteno supstantivne sintagme, usmeni pripovjeda elidira
supstantivnu sintaksemu u ulozi upravnog lana, pri emu se neka od adjektivnih sintaksema
kao zavisni lan tih sintagmi, mijenjajui svoja leksika i gramatika svojstva, kategorijalno
preobraava i postaje supstantivna sintaksema, npr.:

Navedeni podaci su koriteni iz: Softi, Aia: Antologija bonjake usmene prie. Sarajevo: Alef,
1997; i: Nametak, Alija: Narodne pripovijesti bosanskohercegovakih Muslimana, Sarajevo, 1975.
2
U radu e se koristiti sintagma zbirka pripovijedaka kao krai izraz za ovu zbirku.
514/Godinjak 2013

Reenica usmenog pripovjedaa

I oni su dobro potivali svog starog. (str. 30) od starog oca; E kad si ti svog bacio,
ja tebe neu. (str. 33) od svog babu; Pa mlai ima troje djece, a stariji estero. (str. 33)
od mlai brat i stariji brat; Ne fali ni jedan. (str. 38) od nijedan hajduk; I on doe,
uzme najstariju. (str. 138) od najstariju ker; I dovede on kui onu. (str. 139) od onu
ker; Tako su jedna tkala, druga vezla, a trea po kui majila. (str. 166) od jedna sestra,
druga sestra, trea sestra itd.
B) U potpuno eliptine reenice ubrajaju se reenice u kojima je izostavljen pomoni
glagol biti, bilo u nekom od linih glagolskih oblika koji ine predikat reenice, bilo kao
sastavni dio imenskog (/kopulativnog) predikata, kao i reenice u kojima izostavljena rije
nije eksplicirana u prethodno navedenim reenicama nego se ona smisaono implicira u
reeninom ustrojstvu.
Reenica usmenog pripovjedaa prepoznatljiva je po izostavljanju pomonog glagola
biti kao dijela nekog od glagolskih oblika ili imenskog predikata. Premda nije izreen,
pomoni glagol biti gramatiki se implicira u reeninom ustrojstvu, a mnogobrojni su
primjeri sa eliptinim reenicama ove vrste u zbirci pripovjedaka A. Nametka, npr.:
Oni mislili da niko ne slua. (str. 15); I imala jo dosta sitne dice. (str. 18); Tu oni njega
doekali, bio nekoliko vremena kod njiha. (str. 19); Leao pas u zimsko doba pred kuom
gospodarevom. (str. 220); Iao putnik kroz goru, a vjetar i snijeg ne dali mu oka otvoriti.
(str. 225); Bila zima, a on poslo djecu da mu iz bunara izvade kovu vode. (str. 226); ili:
Samo ovaj mali fin i okretan. (str. 14); Taj va momak fin i brz. (str. 14); Oni poletu da
vide ta je, kad car mrtav. (str. 15); Bila jama duboka, kojoj je teko bilo na kraj. (str.
26); I nenina kua prid njegovom kuom. (str. 29); Jedan bio oenjen, a jedan momak.
(str. 70); I on hamal. (str. 91); Tvoj san dobar, pao... (str. 99) itd.
Nerijetko usmeni pripovjeda izostavlja rije u reenici koja nije eksplicirana u ve
navedenim reenicama niti u ostalim klauzama iste reenice, pa je on smisaono implicira
u reeninom ustrojstvu. Najee se u ovoj vrsti potpuno eliptine reenice elidira predikat
ili njegovi sastavni dijelovi, a rijetko neki od drugih reeninih lanova, npr.:
Kad tamo, adaha poela derat jelena. (str. 18) implicira se predikat u zavisnoj klauzi;
Mali, tebi e moj otac svata davat, a ti nemoj nita nego oni crni prsten s ruke! (str. 18)
implicira se glagol sa leksikim znaenjem u sloenom glagolskom predikatu; Onda on
uzme kobilicu svoju, skupi malo ume, natovari i kui. (str. 20) implicira se predikat, tj.
neki od glagola kretanja koji bi trebao stajati uz imenicu kui; On brdu u onu paprat
e je sjedio i uzme svoju sikiru i vrati se djeci toj svojoj (str. 37) implicira se predikat,
tj. glagol kretanja u poziciji izmeu subjekta reenice i adverbijalne odredbe za mjesto;
A on uzu i bismillu pa skoi na konja i ufati ga za grivu. (str. 170) implicira se glagol sa
znaenjem (pro)uiti u funkciji predikata; I pokupi svoj halat i u njegovu musafirhanu
sa njime. (str. 44) impliciran je glagol kretanja u funkciji predikata; I na vrata. (str. 35)
implicira se neki od glagola kretanja u funkciji predikata; ili: I ja mu volim neg ijednom svom
djetetu. (str. 14) impliciran je komparativni oblik nekog od priloga u adverbijalnoj ulozi i sl.
Djelimino i potpuno eliptine reenice u usmenom pripovijedanju rezultat su tenje
usmenih pripovjedaa za ekonominou izraza i dinaminou pripovijedanja, to ukljuuje
da se reenice iskazuju jezgrovito i to krae jer treba uzeti u obzir da se usmeno pripovijedanje
odvija u trenutku izvoenja, stoga su eliptine reenice korisne usmenom pripovjedau tokom
samog izvoenja pred publikom.
Godinjak 2013/515

UI

1.2. Pripovjedna ponavljanja

est postupak usmenog pripovjedaa jeste ponavljanje. Razliita ponavljanja, kako
dijelova reenice tako i cijelih reenica, korisna su usmenom pripovjedau za stvaranje
ekspresivnijeg ritma i isticanje iskaza.3
U zbirci pripovjedaka A. Nametka ponavljaju se rijei, sintagme, dijelovi reenice, nezavisne
i zavisne klauze te cijele reenice.
Pri ponavljanju iste rijei u reenici i ponovljena rije i rijei koje su u suodnosu s tom
rijeju imaju iste reenine funkcije u razliitim klauzama. Naprimjer, u reenici I tako
Aladin raste, drijebe raste. (str. 131) glagol raste ima funkciju predikata u objema klauzama,
dok je imenica Aladin u ulozi subjekta u prvoj, a imenica drijebe u drugoj klauzi. Prema
istom modelu nastale su brojne reenice u zbirci pripovjedaka, a neke od njih su: Imo je
strina: nekoja podoji, nekoja operi, nekoja povi, i mali je dobro napredovo. (str. 14); ... jer
neko doji, neko proji... (str. 50); Polahko piju, polahko razgovaraju. (str. 73) i sl.
Posebnu vrstu ponavljanja rijei ini nizanje istoga glagola u reenici. Reenica se gramatiki
i semantiki moe ustrojiti i bez ponavljanja istoga glagola u nizu; dovoljno bi bilo jednom
iskazati glagol u reenici. Meutim, postupak nizanja istoga glagola korisno je jeziko-stilsko
sredstvo za usmene pripovjedae koji tako istiu kontinuitet vrenja odreene radnje ili
trajanja nekog stanja. Mnogobrojne reenice u zbirci pripovjedaka nastale su prema ovom
modelu, zbog ega se moe tretirati inherentnim obiljejem reenice usmenog pripovjedaa.
Naprimjer:
On ope broji, broji, ope osamnes nijedan ne fali. (str. 35); On u sebi broji, broji, osamnes
ji opet. (str. 38); On trpio, trpio i, kad nije vie mogao trpit, ode izvan grada... (str. 69); ...
ivi, ivi, ivi i dedo umre... (str. 133); I tako idu, idu, idu danima, noima, dou u jedan
grad. (str. 133); I ide, ide, ide, kad doe u jednu pustinju. (str. 134); Putuju, putuju i dou
u drugu carevinu... (str. 134); Te on uho vai, vai, vai. (str. 139); Te on trai, trai, kad
nae nekakav prsten, zarao, crn. (str. 144); Kad on trai, trai, kad nekakav ullah. (str.
147); Te opet hoda, hoda, kad ugleda bijelu smokvu. (str. 149); I tako ti ona sve radi, radi,
spremi zimnicu. (str. 153); Te on bacaj, bacaj, bacaj, a kad je nabacao, kae... (str. 160);
Jedno vrijeme trpi, trpi. (str. 162); Car je gonio, gonio do pod jedne planine sve dok prije
nego se sunce rodilo. (str. 201) itd.
Slino kao ponavljanje iste rijei u reenici, pri ponavljanju istih sintagmi i dijelova
reenice ponovljene sintagme i dijelovi reenice te rijei koje su u suodnosu s njima imaju
iste reenine funkcije u razliitim klauzama. U reenici Vidi, moja tetka, ta sam nabrala
paprika, ta sam nabrala mohuna, kavada! (str. 153) ponavlja se ta sam nabrala, pri emu
ta ima adverbijalnu ulogu (u znaenju nekog od koliinskih priloga), a sam nabrala
ima oblik perfekta u ulozi predikata, dok genitivni mnoinski oblik imenice paprika ima
funkciju daljeg objekta u jednoj, a genitivni oblik imenica mohuna i kavada u mnoini
ima istu funkciju u drugoj klauzi. Nemali je broj reenica u zbirci pripovjedaka u kojima
se ponavljaju iste sintagme i dijelovi reenice, poput:
Te tu je pita, te tu je meso, te tu je halva, te baklava, te pelte tamam prid sobna vrata.
(str. 20) ponavlja se inicijalna konstrukciji te tu je u razliitim klauzama; Evo ti bardak,

Bokovi-Stulli, Maja (1975): Usmena knjievnost kao umjetnost rijei. Zagreb: Mladost, str. 156.

516/Godinjak 2013

Reenica usmenog pripovjedaa

evo ti legen, evo ti postekija, evo ti tespih, i ui i klanjaj. (str. 21) ponavlja se evo ti
u razliitim klauzama; Hou te bacit ovde, babo, u vu jamu. (str. 33) E pa de, sine, ba
sam i ja svog babu bacio u vu jamu. (str. 33) ponavlja se supstantivna sintagma u vu
jamu; Harambaa mu baci ohu, a baci mu i dukat. (str. 46) ponavlja se isti predikat
(baci) i dalji objekt (mu); I nabavi mi jedne emane. (str. 125) I ondar nabavi mi jednu
valjugu od metar dugu. (str. 125) I nabavi mi jednu malu valjugicu od jedno deset senata
dugu. (str. 125) ponavlja se inicijalna konstrukcija u razliitim klauzama, sainjena od sastavnog
veznika (i), imperativa u funkciji predikata (nabavi) i daljeg objekta (mi); Najstarija
je oinula vezireva sina, druga je oinula paina sina (str. 61) ponavlja se predikat
iskazan perfektom (je oinula) te blii objekt (sina); Tetka, hoemo li jesti? (str. 153)
Tetka, hoemo li spavat? (str. 153) Tetka, hoemo li popit kahvu? (str. 153) ponavlja
se vokativni oblik imenice tetka, pomoni glagol htjeti u prvom licu mnoine (hoemo)
i upitna rijeca (li).
Usmeni pripovjedai esto se slue tehnikom ponavljanja iste radnje i dogaaja, pri
emu ponavlja iste klauze manje-vie u cijelosti, bilo nezavisne bilo zavisne, i reenice
(uz neznatne izmjene rasporeda rijei) koje se odnose na ponovljene radnje i dogaaje,
uglavnom u dijalokoj formi pripovijedanja, npr.:
Da me hoe na patiah uzet, svidila bu mu jemek... (str. 167) Da me hoe na patiah
uzet, ja bi mu otkala jedan ilim... (str. 167); Kad dotira suhi, on ga suje, kad dotira sirovi,
on ga suje. (str. 189); Sve sama govori i odgovara. (str. 152) reenica se doslovno ponavlja;
Da ti, harambaa, ne zna, ne bi ti bio harambaa. (str. 43) Da ti ne zna ne bi ni bio
harambaa. (str. 46); Pa bi l oni mene uzeli u najam? Bogme, sinko, otidi pa upitaj! (str.
179) Bi l me, bako, uzeli u najam? Otii, sinko, pa upitaj! (str. 180)
Kako je ponavljanje istih radnji i dogaaja est postupak u usmenom pripovijedanju,
tako i ponavljanje sintagmi, dijelova reenice, klauza i cijelih reenica karakteristinih
za te radnje i dogaaje postaje predvidljivo kao nain pripovijedanja, stoga i svojstveno
reenici usmenog pripovjedaa.
1.3. Implicitne reenice
Jedan od jeziko-stilskih postupaka u usmenom pripovijedanju jeste nizanje implicitnih
reenica. Usmeni pripovjedai Nametkove zbirke koriste implicitne reenice u
pripovijedanju radi stvaranja dinaminosti samog usmenog izvoenja. Naprimjer:
Letio je kroza umu, dojde na jedno polje, tu najde vrilo, vodu i on se naprije. (str. 14);
Kad je car obao, dojde svojoj kui, topovi ispucaju, car se nazad povratijo. (str. 14); Doveli
je, pir proo, proveselili se, njiha se dvoje vrlo zavolili. (str. 21); Posjedoe malo, kahvu
popie, slatkie pojedoe, poe se sijelo razilazit. (str. 75); Ne mere jes, ne mere pit, hoda,
hoda i razboli se. (str. 151); Onda on doe kui svojoj, izkupuje zemlju, namisti kue, nabavi
mal, digne ovce na planinu. (str. 191) itd.
Vano je napomenuti da uestala upotreba implicitnih reenica umnogome ovisi o publici.
Bez obzira na to to je usmeni pripovjeda izvoa, u stvaranju usmene pripovijetke
uestvuje i publika kao njegov izravni kritiar. Stoga ubrzani pripovjedni tok postignut
nizanjem implicitnih reenica valja dovesti u vezu sa slualakom publikom.

Godinjak 2013/517

UI

1.4. Retorika pitanja

Kako bi panju slualake publike u potpunosti usmjerio prii koju kazuje, usmeni pripovjeda
nerijetko se slui retorikim pitanjima. Retorika pitanja spadaju u red ekspresivno-emocionalnih jeziko-stilskih sredstava, zato su pripovjedau korisna tokom samog izvoenja,
npr.: ta e ona sad? (str. 139); ta e on, kud e tamo? (str. 144); ta e sad, kud e, gdje je
prispio rogat? (str. 149); ta e jadna? (str. 151); ta e ona? (str. 152); ta e sad? (str.
162); Jadni, tuni, kako e caru devap uiniti? (str. 185) i sl.

1.5. Glagol (u)initi i orijentalna imenica

Poznato je da je model glagol (u)initi + (apstraktna) imenica orijentalnog porijekla
jedan od najfrekventnijih glagolsko-imenikih modela u bonjakoj epskoj poeziji. Meutim,
manje je poznato da se ovaj model koristi, premda u manjem broju, u usmenim proznim
oblicima. U zbirci pripovjedaka A. Nametka glagol (u)initi najee se upotrebljava uz
imenice devab (devap), hizmet, konak i dr., npr.:
Jadni, tuni, kako e caru devap uiniti? (str. 185); uje, eh-islamu, sutra ako mi ne
uini devab to sam s teakom govorio, nije na tebi glave. (str. 202); ... a ko hizmet ini...
(str. 14); ... a nema nam niko hizmeta initi... (str. 59); ... nema niko hizmet da joj ini...
(str. 151); I tako nema joj ko hizmeta init... (str. 151); ... bi li mogo konak uiniti kod nje...
(str. 61); ... i zatraio je da bi konak uinio... (str. 65); ... i tudi su konak uinili kod nje...
(str. 65); Tu su zatraili konak da uine i tu su konak uinili. (str. 66) i sl.4
Budui da je svojstven i stihovnim i proznim oblicima usmene knjievnosti, model sainjen
od glagola (u)initi i imenice orijentalnog porijekla ima se, dakle, smatrati opim glagolsko-imenikim modelom inherentnim razliitim oblicima usmenog stvaralatva Bonjaka.
2. Kohezioni elementi
A) Najeu subjekatsko-predikatsku vezu u zbirci pripovjedaka A. Nametka ini imenica
kojom se oznaava neki od likova i glagol (uglavnom) govorenja, npr. Rekne car (str.
15). Ova veza sa svojstvom predikativnosti obino zauzima poetnu poziciju u reenici,
a njeni lanovi preteno se navode jedan za drugim, a rjee su odvojeni, npr.:
Rekne Dobri... (str. 14); Rekne cigo... (str. 69); Kae mlada... (str. 73); ul-ehra kae...
(str. 163); Dedum-Fatma kae... (str. 163); Onda ul-emsa veli... (str. 163); Onda halifa
ree... (str. 17); A on zavie... (str. 20); Imam mu ree... (str. 17); Rekne joj jedan dan nena...
(str. 21) itd.
Ovom subjekatsko-predikatskom vezom uvode se druge klauze u reenicu bilo kao
upravni govor subjekta iz ove veze, bilo kao dijaloku formu u usmenom pripovijedanju
odnosno ostvaruje se lanana veza meu reenicama na nivou prie, stoga je uloga ove
veze kohezione prirode.
4

Prema istom modelu nastala je konstrukciji zabun (ne) initi u primjeru Nemojte ga, nek me
zabun ne ini! (str. 208), s tim to se umjesto orijentalne imenice javlja orijentalni pridjev (zabun);
prema: kalji, Abdulah (1985): Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, 5. izdanje. Sarajevo: Svjetlost,
1985, str. 643.

518/Godinjak 2013

Reenica usmenog pripovjedaa

B) Slino kao subjekatsko-predikatska veza imenice i glagola sa znaenjem govorenja,

i konektori u zbirci pripovjedaka imaju kohezionu ulogu. Konektori su korisni usmenom
pripovjedau kako u stvaranju jae veze meu klauzama u reenici ili meu reenicama
u veim cjelinama tako i u razvijanju pripovjednog toka.
Ovu ulogu u zbirci pripovjedaka najee ima spacijalni konektor onda koji uglavnom
zauzima poetnu poziciju u reenici, npr.: Onda nakon nekog vremena doe u drugo selo...
(str. 17); Onda halifa ree... (str. 17); Onda doe u tree selo... (str. 17); I onda on jedan
dan ode u drva. (str. 18); Onda rekne on da ide. (str. 19); Onda kad je vidila mater njezina
da e oti s njima... (str. 19); Onda on uzme prsten i rekne na er njegova... (str. 19);
Onda on ga zamolio... (str. 22); Onda on uzme njezinu koulju i spali je... (str. 163); Onda
se one naspavale, ustale sve tri. (str. 182) itd., a rjee neki drugi spacijalni konektor, poput
zatim, npr.: On je zatim se vratio iz damije. (str. 174); Zatim su zdravo doli do u Carigrad.
(str. 175); Ona je zatim progovorila caru... (str. 176) i sl.
3. Inkoativne i finitne reenice
Inicijalnu poziciju veeg broja inkoativnih reenica u zbirci pripovjedaka A. Nametka
popunjavaju perfekt, i to samo pomoni glagol biti u glagolskom pridjevu radnom (pomoni
glagol biti u prezentu nije izreen), i neka od imenica (imenica ovjek ee od ostalih), dok
izmeu perfekta i imenice preteno stoji broj (uglavnom jedan); ostali dijelovi inkoativne
reenice variraju od pripovijetke do pripovijetke. Inkoativne reenice imaju otvaraku ulogu,
njima usmeni pripovjeda uvodi slualaku publiku u izvoenje pripovijetke. Naprimjer:
Bio car i vezir. (str. 13); Bila ena i imala sina. (str. 19); Bila dva brata u jednoj ariji.
(str. 33); Bio jedan car i carica. (str. 131); Bio jednom jedan ojk. (str. 139); Bila jedna
siromana ena i imala jednog sina. (str. 144); Bio jedan ojk... (str. 151); Bio jedan hadija
i imo tri eri. (str. 155); Bio jedan gazda... (str. 189) itd.
I dok inkoativne reenice imaju ustaljenu inicijalnu formu, finitne reenice zbirke pripovjedaka
(razliitih usmenih pripovjedaa) skoro su u cijelosti istovjetne. Finitne reenice strukturirane
su od dvije klauze: od zavisne pogodbene, koja najee zauzima prvu poziciju u reenici,
rjee je umetnuta, i nezavisne klauze, koja zauzima zavrnu poziciju u reenici. U objema
klauzama predikat je imenski: u zavisnoj klauzi leksiko jezgro predikata ini pridjev iv,
preteno u mnoinskom obliku, a u nezavisnoj prilog dobro. Njihova je uloga zatvarake
prirode, tj. finitnim reenicama pripovjeda zavrava usmeno izvoenje. Naprimjer:
Ako su ivi, i danas jim je dobro. (str. 13); I tako su i dalje ivili i, ako su ivi, i sad
im je dobro. (str. 57); Ako su ivi i danas im je dobro. (str. 119); Ako su ivi i sad su dobro.
(str. 178); I, ako su ivi, i sad im je dobro. (str. 183); Ako su ivi, i danas im je dobro. (str. 196);
Ako su ivi i sad su dobro. (str. 200) i dr.
4. Zakljuak
Svojstvena reenici usmenih pripovjedaa zbirke A. Nametka jesu jeziko-stilska obiljeja
i postupci koji se najfrekventniji, s jedne, i koji su uvjetovani pripovjedakom tehnikom,
s druge strane. Prema zahtjevima publike koja je sudionik u kreiranju neke prie, usmeni
pripovjeda mijenja pripovjedaku tehniku, uslijed ega dolazi do razliitih promjena na
Godinjak 2013/519

UI

nivou reenice. Neka od obiljeja tih jeziko-stilskih postupaka su eliptine reenice, pripovjedna
ponavljanja, implicitne reenice, retorika pitanja, upotreba glagola (u)initi u kombinaciji
sa imenicom orijentalnog porijekla, te kohezioni elementi i inkoativne i finitne reenice.
Djelimino i potpuno eliptine reenice u usmenom pripovijedanju rezultat su tenje
usmenih pripovjedaa za ekonominou izraza i dinaminou pripovijedanja, to ukljuuje
da se reenice iskazuju jezgrovito i to krae jer treba uzeti u obzir da se usmeno pripovijedanje
odvija u trenutku izvoenja, stoga su eliptine reenice korisne usmenom pripovjedau
tokom samog izvoenja pred publikom.
Kako je ponavljanje istih radnji i dogaaja est postupak u usmenom pripovijedanju,
tako i ponavljanje sintagmi, dijelova reenice, klauza i cijelih reenica karakteristinih
za te radnje i dogaaje postaje predvidljivo kao nain pripovijedanja, stoga i svojstveno
reenici usmenog pripovjedaa.
Uestala upotreba implicitnih reenica umnogome ovisi o publici. Bez obzira na to to
je usmeni pripovjeda izvoa, u stvaranju usmene pripovijetke uestvuje i publika kao
njegov izravni kritiar. Stoga ubrzani pripovjedni tok postignut nizanjem implicitnih reenica
valja dovesti u vezu sa slualakom publikom.
Kako bi panju slualake publike u potpunosti usmjerio prii koju kazuje, usmeni pripovjeda
nerijetko se slui retorikim pitanjima. Retorika pitanja spadaju u red ekspresivno-emocionalnih jeziko-stilskih sredstava, zato su pripovjedau korisna tokom samog izvoenja.
Svojstven i stihovnim i proznim oblicima usmene knjievnosti, model sainjen od glagola
(u)initi i imenice orijentalnog porijekla moe se smatrati opim glagolsko-imenikim
modelom inherentnim razliitim oblicima usmenog stvaralatva Bonjaka.
Konektori i subjekatsko-predikatska veza sainjena od imenice i glagola govorenja
u zbirci pripovjedaka imaju kohezionu ulogu, jer su korisni usmenom pripovjedau kako
u stvaranju jae veze meu klauzama u reenici ili meu reenicama u veim cjelinama
tako i u razvijanju pripovjednog toka.
Inkoativne i finitne reenice u zbirci pripovjedaka imaju ustaljenu strukturu; njima usmeni
pripovjeda uvodi slualaku publiku u izvoenje pripovijetke i zavrava svoje pripovijedanje.
Literatura:
Bal, Mike: Naratologija: Teorija prie i pripovedanja. Beograd: Narodna knjiga Alfa, 2000.
Bokovi-Stulli, Maja: Usmena knjievnost kao umjetnost rijei. Zagreb: Mladost, 1975.
Jahi, Devad i dr.: Gramatika bosanskoga jezika. Zenica: Dom tampe, 2000.
Lei, Zdenko: Teorija knjievnosti. Sarajevo: Sarajevo Publishing, 2005.
Lord, Albert Bates: Peva pria, knjiga I. Beograd: Nolit, 1990.
Maticki, Miodrag: Pevai, kazivai pesnici (I), u: Knjievnost i jezik, br. 2, 1980.
Softi, Aia: Antologija bonjake usmene prie. Sarajevo: Alef, 1997.
kalji, Abdulah: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Sarajevo: Svjetlost, 1985.
Izvor:
Nametak, Alija (ur.): Narodne pripovijesti bosanskohercegovakih Muslimana, Sarajevo, 1975.

520/Godinjak 2013

Reenica usmenog pripovjedaa

NARRATORS SENTENCE: (IN THE EXAMPLE OF A. NAMETAKS COLLECTION)
Tarik ui
Summary
This paper marks linguistic characteristics of the sentence from the oral narrator, based on
the example of a collection of stories told by narrators: Native stories of Bosnian-herzegovian
Muslims (Narodne pripovijesti bosanskohercegovakih Muslimana), which is a product of
a collection by Alija Nametak, published in 1975. Regarding this, the subject of this analysis
are linguistic characteristics and narrative procedure which are common for oral storytellers/narrators of Nametaks collection.
Key words: sentence, native stories of Bosnian-Herzegovian Muslims, linguistic characteristics, narrative procedure

Godinjak 2013/521

UDK 930.85 (497.1=163.43*)

Kulturno nasljee Bonjaka Sandaka od

balkanskih ratova do danas: retrospektiva
razbatinjenja jednog naroda
Mustafa Balti
Skuptina Opine Sjenica

Ovaj rad ima za cilj predstaviti sliku kulturnog nasljea Bonjaka Sandaka, tanije njegov
poloaj, status u periodu od 1912. godine do danas. To podrazumijeva definisanje bonjakog
materijalnog i nematerijalnog kulturnog nasljea, odreivanje historijskih i teritorijalnih
okvira u kojima postoji, i drutvenih i drugih uslova u kojima je nastajalo, odnosno probleme
pred kojima se nalo nakon balkanskih ratova, i nove izazove pred kojima se tek nalazi.
Bonjako kulturno nasljee u Sandaku nastajalo je tokom 800 godina bitisanja na prostoru
koji danas smatramo Sandakom. Cijelo to vrijeme moe se podijeliti na tri velika perioda:
srednjovjekovni, osmanlijski, i postosmanlijski nakon 1912. godine. Pod kulturnim nasljeem
Bonjaka Sandaka podrazumijeva se cjelokupno stvaralatvo Bonjaka, sve one vrijednosti
i sva materijalna i nematerijalna dobra koja sami Bonjaci smatraju vanim za svoj identitet.
Kulturno nasljee je plod naina miljenja, ivljenja i drutvenih pravila po kojima su se
vladali Bonjaci Sandaka. Vodei se injenicom da su najznaajnija kulturna dobra, materijalna
i nematerijalna, koja Bonjaci batine nastala do 1912. godine, kada dolazi do jednog kulturnog,
politikog, pa i biolokog oka i degradacije cjelokupnog bonjakog bia, moralo se zakljuiti
da je posljednji vijek vrijeme kada se ta ista dobra preoblikuju, definiu kao tua, njihovi
titulari nestaju, a nestaju i sama dobra zbog razliitih razloga. Stie se dojam da su period od
balkanskih ratova do danas to se tie bonjakog kulturnog nasljea obiljeila devastacija,
prisvajanje i negacija, institucionalna i vaninstitucionalna nebriga, dijelom od drugih dijelom
krivicom nas samih.
Kljune rijei: kulturno nasljee, Prvi balkanski rat, negacija, devastacija, prisvajanje

rolo je cijelo stoljee kako Bonjaci Sandaka egzistiraju u potpuno drugaijim

drutveno-politikim uslovima u odnosu na onaj period u kom su kao narod nastajali
i u kom su doivjeli kulturni, politiki i ekonomski vrhunac. U takvom stanju historijskog preokreta, balkanskih turbulencija pred Bonjacima se nalo nekoliko egzistencijalnih pitanja, i nekoliko rjeenja, od onih kojim se utapaju u novi sistem, u novu drutvenu
realnost, nestajui, preko ideje da se kao strani kulturni element uklone iz Evrope, ali su,

522/Godinjak 2013

Kulturno nasljee Bonjaka Sandaka od balkanskih ratova do danas: retrospektiva

razbatinjenja jednog naroda

koliko svjesno toliko sticajem historijskih okolnosti, opstali kao autohton evropski narod,
staro evropsko plemstvo islamske tradicije i duhovnih uvjerenja.
Kulturna dobra Bonjaka u novom drutvu, novoj historiji, tom drugom periodu, doivljavaju stanje potpunog egzistencijalnog oka, pri emu se oduzimaju od onih koji su je
stvarali, obezvrjeuju, negiraju i unitavaju. Ovaj rad nastao je kao pokuaj da se uvide i opiu
posljedice svih drutvenih promjena nastalih nakon 1912. godine po kulturno nasljee Bonjaka.
Postoji potreba da se bonjaka kultura definie, odredi njen poloaj u 21. stoljeu na Balkanu,
te da se uvide mehanizmi zatite kulturnog nasljee Bonjaka Sandaka, u kulturnom proljeu
Bonjaka sa kraja 20. i poetka 21. stoljea.
Izuzetno je vano naglasiti da ovdje nije rije o klasinom nabrajanju i deskripciji kulturne
batine Bonjaka Sandaka, koja je ponajvie nastala do Prvog balkanskog rata, ve, kao
to je ve reeno, upravo da prikae njegove posljedice na nju. Postoji vie pristupa ovoj
temi, jedan od njih je hronoloki, a drugi je uvidjeti promjene na posebne segmente bonjake
kulture u Sandaku. U ovom radu e biti kombinovane obje ove metode.
Kultura, kulturno nasljee, savremeni habitus
Kultura predstavlja sveukupno djelovanje i stvaralatvo odreene grupe ljudi koja egzistira
u istoj ideolokoj matrici. To je jedna od definicija koje mogu da se primijene na skoro sve
aspekte ljudskog djelovanja. Kultura predstavlja sve ono to pojedinac ili zajednica koji
funkcioniu pod istim uslovima ostavlja iza sebe u materijalnoj i nematerijalnoj formi.
Kultura je uvijek znaenjska i podrazumijeva komunikaciju onih koji je kreiraju, ona predstavlja idealan prikaz naih uvjerenja, drutvenih normi i saznanja o svijetu oko sebe i drutveno
prihvatljivom ponaanju, odnosno habitusu.
Kulturno nasljee u uem smislu obuhvata sve ono to jedna zajednica smatra svojom
kulturom, odnosno sva ona djela, materijalne spomenike, duhovne vrijednosti, rituale, obrede
i procesije, pisane i nepisane zakonitosti, obiaje svakodnevnice i upotrebne stvari, proizila
iz ideologije, uvjerenja i naina ivota te iste zajednice.
Na odreenom nivou kulturno nasljee je istovjetan izraz kao i kultura, sa razlikom da
je kultura iva, egzistira u savremenosti, i obuhvata i kulturno nasljee, koje je samo jedan
dio, jer samo po sebi ne mora da se mijenja. Meutim, vano je napomenuti da dobija svaki
put novo znaenje, koje mu se takorei upisuje u zavisnosti od ideolokih normi zajednice
koja ga smatra svojim. Ako ak zaista i postoji direktna historijska veza sa odreenim kulturnim
dobrom, ono nuno ne mora i, ak naprotiv, najee i nema isto znaenje koje je imalo
u trenutku stvaranja. To nas dovodi do zakljuka da znaenje odreenog kulturnog dobra,
ili neke kulturne pojave, koja je dio cjelokupne kulture, zavisi od onog pojedinca ili, ee,
zajednice koja iitava kulturnu pojavu.
Dakle, znaenjska karakteristika kulture zavisi od habitusa odreenog drutva, kako
postmodernisti smatraju, historija ne figurira kao strano, odvojeno tijelo, i linearno, ve
postoje faze i ciklusi u kojima vae odreena pravila, koja imaju svoj diskurs, i koja su
nevezana za neka druga. Sadanjost samim tim postaje skup naslaga tih historija koje su
imale odreene kritine momente koje ih odvajaju. Ovo je sutinski vano za temu kojom
se bavimo u ovom referatu.

Godinjak 2013/523

BALTI

Kulturno nasljee Bonjaka

Bonjako kulturno nasljee predstavlja sva ona kulturna dobra, materijalna i nematerijalna,
koja Bonjaci kao narod smatraju svojom, sa kojom se identifikuju, i koja je vana za njihov
identitet na odreenom prostoru.
Pod ovim se podrazumijeva sve ono to su tokom hiljadugodinjeg postojanja na ovim
prostorima Bonjaci stvarali pod odreenim drutvenim uslovima. To se kulturno nasljee
kroz historijske periode mijenjalo, razvijalo, neki pojmovi, predmeti su iz sfere svakodnevnog
prelazili u simbolike i tako dobijali novo znaenje i ulogu u drutvu. Kako je etnos prolazio
kroz transformacije, prihvatajui odreene drutvene norme, kreirajui nove ideoloke matrice,
tako su odreene kulturne pojave i dobra bila odbacivana, usklaivana sa novom ideologijom, mijenjala funkciju, a neka nova prihvatana i uklapana u ve postojei drutveni poredak.
Najdrastiniji primjer je prihvatanje islama kao religije od Bonjaka. Na taj nain se
cjelokupni kulturni poredak Bonjaka promijenio, dobio nove tokove, dobio nova pravila,
novi vrijednosni sistem, te su odreena pravila, kulturne norme koje su bile vane, za novi
ideoloki koncept postali viak i potpuno nepotrebni balast kog se trebalo osloboditi i velikim
dijelom negirati. Ono to je vano napomenuti je da ta promjena nije bila nagla, te da se
u materijalnoj kulturi, posebno sakralnoj, primjeuju odreene naznake zadravanja starih
kulturnih vrijednosti.
Historijski tok razvoja bonjake kulture uopte moe se podijeliti na tri perioda:
srednjovjekovni period
osmanlijski period
postosmanlijsko i savremeno doba
Srednjovjekovno doba predstavlja period prve drave Bonjaka, srednjovjekovne Bosne,
krstjana, period stvaranja etnosa i ukapanja u evropsku porodicu naroda, sa potpunim
zapadnoevropskim modelom drutveno prihvatljivog. Taj period predstavlja mitsko doba,
koje, iako je postojalo u realnosti, tokom dugih vjekova odroivanja i kreiranja sopstvenog
etnikog bia i kulture u drugoj ideolokoj matrici, biva na izvjestan nain odvojeno od obinog
svijeta, strano i sa njim se malobrojna skupina identificirala. Meutim, kolektivno pamenje
na taj period ipak nije iezlo, i Bonjacima je danas identifikacija sa srednjovjekovnom
Bosnom i njezinim simbolima i nasljeem apsolutno prihvatljiva i iva.
Osmanlijski period predstavlja najduu i moda najznaajniju fazu razvoja bonjake
kulture. To je jedna, iz nae perspektive, idealizirana prolost u kojoj su Bonjaci postali
upravo onakvi kakvi su danas. U tom periodu vladajua srednjovjekovna bosanska elita
postaje nova elita, koja u potpuno novim uslovima nastavlja kreiranje jednog naroda i njegove
kulture. Bonjaci upravo tada, postajui dijelom osmanlijske zajednice naroda, bivajui aktivnim
kreatorom historije i kulture, doivljavaju vrhunac i stvaraju najvie onoga to se danas
smatra bonjakim kulturnim nasljeem. Bonjaci su danas direktni batinici osmanlijske
zaostavtine na zapadnom Balkanu, jer su bili njeni kreatori i ivjeli su po mjerilima i pravilima
te kulture.
Postosmanlijski period, odnosno doba od balkanskih ratova do danas, period je izvjesne
kulturne dekadencije Bonjaka, i upravo je to tema ovog rada.
Materijalno kulturno nasljee Bonjaka u Sandaku predstavlja sva materijalna nepokretna
i pokretna kulturna dobra koja su Bonjaci stvarali tokom ova tri perioda a nalaze se na
524/Godinjak 2013

Kulturno nasljee Bonjaka Sandaka od balkanskih ratova do danas: retrospektiva

razbatinjenja jednog naroda

teritoriji Sandaka. Posebna lista, koja naravno nije konana, jer kulturno nasljee je iv
entitet, bitna je za ovaj rad te stoga treba biti ovdje navedena: steci, damije i mesdidi,
musale, nadgrobni spomenici, niani i mezarluci, esme, adrvani i sebilji, hanovi, hamami,
sahat-kule, mejtai, tvrave, utvrenja, kule i bedemi, mektebi i medrese, uprije i mostovi,
vakufske zgrade, stare porodine bonjake kue, rezidencijalni objekti, ograde i kapije,
turbeta, kahve, kahvane, restorani i duani, tekije, bezistani, pekare, ljetni stanovi (katuni),
ambijentalne cjeline, sandaki mlinovi.
Pored materijalnog kulturnog nasljea Bonjaka u Sandaku, postoji i nematerijalno
kulturno nasljee, koje obuhvata sve aspekte duhovnog stvaralatva, obreda, obiaja, upotrebnih
znanja i vjetina, kosmolokih saznanja i uvjerenja, umjetnikog stvaralatva i izraavanja,
koja Bonjaci Sandaka batine kao svoje i meu njima su: usmena epika Bonjaka (epske
pjesme Bonjaka, tzv. krajenice, pjevane uz gusle), sandaka sevdalinka, sandaki ilim,
mevludski obredi, teferii, kaside, bonjaki folklor, mutuluk i mutulugdije, svadbeni
obiaji, pogrebni obredi i obiaji, muslihunluk, enski svadbarske pjesme uz tepsiju, hiaje,
hamajlije, sihir, slijevanje strave, uma i moruna, kupljenje eluca i zavijanje pupka, dizanje
vrata i guka, bajanje i uenje na vodu, sandaka leksika u bosanskom jeziku, prelo i sijeloposjedak, sandake djeije igre, obanske pjesme i heganje, obredi pri suneenju, kujundijstvo, pazarski evap, sandaki suduk i pruta, sjeniki sir, peterska ovavina i jardum,
pazarske mantije, peterska pita, sandake kosake mobe i obredi.
Odreivanje historijskih okvira u kojima je dolo do formiranja bonjake kulturne
posebnosti u Sandaku, te definisanje same bonjake kulture, bilo je nuno da bi dalji
rad i analiza perioda nakon Prvog balkanskog rata, te onoga to se do danas deavalo sa
bonjakim kulturnim nasljeem, imalo smisla.
Balkanski ratovi, prekid historijskog kontinuuma i kulturni ok
Poetak 20. stoljea donosi velike drutvene promjene. Balkanske nacionalne drave
nastale krajem prethodnoga stoljea stoje u direktnoj suprotnosti sa starim konceptom multinacionalnih drava, kulturnih konglomerata, kao to su Osmanlijsko carstvo i Austro-Ugarska
monarhija. Bonjaci su ivjeli u ovim potonjima, a kulturoloki su pripadali osmanlijskoj
grupi naroda i osmanlijskom kulturnom miljeu. Jedna nenacionalna kultura, sa izvjesnim
varijacijama, bila je manje-vie zajednika muslimanskim narodima Osmanlijskog carstva.
Meutim, Mladoturska revolucija mijenja taj poredak star nekoliko stoljea i uvodi nacionalni
model u samo carstvo.
Prvi balkanski rat oznaava najveu historijsku prekretnicu u politikom, kulturnom,
drutvenom i ekonomskom ivotu Bonjaka Sandaka. Sandak postaje dio Srbije i Crne
Gore, a Bonjaci se nalaze u novim dravama, pod novim zakonom, i u potpuno novoj drutvenoj
realnosti, koja predstavlja potpuni prekid jednog historijskog trajanja u kom su se Bonjaci
definisali kao narod, i u kom se njihova kultura razvijala kao dio ire, moe se rei dravne
kulturne strategije.
Spomenuti historijski preokret zatekao je cio jedan narod potpuno nespreman, ostavljen
vanvremenski u odreeni prostor koji vie nije bio njegov. Historijski kontinuum je prekinut
i novi poredak, potpuno stran autohtonom stanovnitvu, dovodi do kolektivnog preispitivanja,
identitetskih dilema, neke vrste kulturnog oka.
Godinjak 2013/525

BALTI

Promjene koje nastaju nakon 1912. godine su prije svega politike prirode, one prouzrokuju
itav spektar novih odnosa, preispitivanja relacija moi, te novih drutvenih uloga svakog
pojedinca i cijele bonjake zajednice uopte. Bioloki opstanak zajednice doveden je u
pitanje, a identitet Bonjaka od samog poetka biva negiran. Novi ekonomski poredak donio
je direktnu izmjenu uloga u drutvu, i svi ovi faktori, pored izravnoga nasilja koje se deavalo
poetkom 1913. posebno u crnogorskom dijelu Sandaka, ivotna i materijalna nesigurnost,
doveli su do velikih migratornih procesa, te se i etnika slika samog Sandaka mijenja. Bonjaci,
iji je identitet potpuno negiran, u oima nove vlasti postaju vjerska skupina. To dovodi
do identitetskih preispitivanja samih Bonjaka, koji, uukani vievjekovnim vladajuim
poloajem, i kao muslimanski narod, nisu imali duboko razvijen nacionalni osjeaj, posebice
u niim slojevima drutva.
Navedene promjene su se odrazile na dotadanju bonjaku kulturu, na nasljee koje
su batinili stotinama godina i slobodno ga na sebi osoben nain razvijali prema pravilima
koja su sami postavljali. Kao to je ve reeno, bonjaka zajednica doivljava svojevrstan
kulturni ok, koji se ogleda u neuklapanju u nove kulturne norme i saznanja o drutveno
prihvatljivom ponaanju, u potpunom prekidu razvoja, jer stvaraoci tzv. elitne kulturne batine
prestaju biti elita i gube svoj poloaj, a referentni sistem prema kom se Bonjaci razvijaju
nisu vie oni sami i njihova uvjerenja.
Bonjako kulturno nasljee se negira, vezuje se za prethodnu dravu, i od dravnog
establimenta postaje neprijateljska batina, postaje nezatieno, to je apsolutno razumljivo
i karakteristino za velike historijske preokrete kakav je Prvi balkanski rat.
Sociokulturna dekadencija, multikulturalizam i graanski liberalizam
(hronologija i karakteristike)
Kulturno nasljee Bonjaka Sandaka nakon balkanskih ratova dijeli sudbinu svojih
batinika. Ratne neprilike, agrarna reforma, ukidanje kolstva na maternjem jeziku, te opte
osiromaenje doveli su do opte stagnacije bonjakog drutva na svim poljima. Kulturno
nasljee predstavlja dokaz postojanja Bonjaka na prostoru Sandaka i Balkana uopte,
te je stoga, u skladu sa optim stanjem Bonjaka, kao to je ve reeno, podvrgnuto procesima
koji su u direktnom skladu sa odnosom nove drave prema Bonjacima. Tako se odnos prema
kulturnom nasljeu Bonjaka u posljednjih sto godina mijenjao prema stanju u poloaju
Bonjaka u samom drutvu.
Vremenski period na koji se odnosi ovaj rad moe se podijeliti, prema nekim historijskim
potresima koji su bitno uticali kako na bonjaki narod tako i na njegovu kulturu, na:
period od Prvog balkanskog rata do Drugog svjetskog rata
period nakon Drugog svjetskog rada do raspada SFRJ
period od raspada SFRJ do demokratskih promjena
savremeno doba
Ova, samo za ovu priliku napravljena podjela, nastala je na osnovu ideolokih i politikih
promjena koje su se deavale u posljednjih sto godina, a koje su svaka na svoj nain uticale na
Bonjake i kulturu Bonjaka.
Pitanje Bonjaka u periodu izmeu dva svjetska rata rjeavano je na vie naina, kroz
agrarnu reformu, oduzimanjem zemlje agama i begovima, velikim iseljavanjima u Tursku
526/Godinjak 2013

Kulturno nasljee Bonjaka Sandaka od balkanskih ratova do danas: retrospektiva

razbatinjenja jednog naroda

i slino, pri emu su Bonjaci tretirani kao Srbi muslimanske vjere ili kao Turci. Kako
je princip multikulturalizma bio primaran u novoj dravi, to je svaka etnika i vjerska skupina
imala svoje posebne kolektivne slobode, koje su se formalno-pravno ogledale kroz postojanje
posebnih sudova, naprimjer za obiajno pravo i slino.
Taj pravni princip imao je efekta na kulturu Bonjaka u Sandaku, negiranje postojanja
Bonjaka kao naroda, uzrokovao je maksimalno negiranje postojanje posebne bonjake kulture.
Nematerijalna kultura Bonjaka Sandaka uvana je kroz usmenu tradiciju i obiaje, kao
i kolektivno sjeanje na prethodno, osmanlijsko vrijeme, koje je bilo jako svjee. Sa druge
strane, zvanino, vjerovanja, rituali, obiaji, pisana i usmena lirika i epika posmatrani su
samo kao produkt vjerske posebnosti Bonjaka. Poezija i muzika je otuena i definisana
je kao srpska. Materijalna kultura Bonjaka izmeu dva svjetska rata na prostoru Sandaka,
a esto i na teritoriji Bosne i Hercegovine, bila je podvrgnuta ruenju. Ona je smatrana
stranom, azijskom, okupatorskom, te se nije mogla uklopiti u ideju o troimenom narodu.
U tom periodu posebno su stradali objekti sakralne arhitekture, a poseban primjer je damija
osnivaa Novog Pazara, Gazi Isa-begova damija, u centru grada, koja je poruena 1936.
godine. Posebno su u ovom periodu stradali vjerski objekti u junom dijelu Sandaka,
koji je danas dio Crne Gore, i to u vrijeme i nakon zloina u ahoviima, kada su stradale
damije u Limskoj dolini, Vraneu i ahoviima. Broj poruenih seoskih damija jo nije
poznat. Slina situacija bila je i u Bosni i Hercegovini, kada u samom centru Sarajeva u
periodu od 1925. do 1939. bivaju sruene tri damije. Karakteristika tog vremena je da su
vjerski objekti Bonjaka bili dovedeni, nebrigom i drugim faktorima, do faze ruiniranja,
u njihovo odravanje nije ulagano i oni bi se u principu sami uruili. Zemljite je koristila
Islamska zajednica za izgradnju svojih novih objekata, ili sami gradovi u druge svrhe. Rezidencijalni objekti Bonjaka klasine bonjake arhitekture, karakteristini za vie
stoljea, nisu stradali u tom periodu, osim u toku ratova, jer su bili u privatnom vlasnitvu.
Kulturno nasljee Bonjaka izmeu dva svjetska rata, kako materijalno, nepokretno
i pokretno, tako i nematerijalno, usmeno i pisano, otuivano je sistemski od Bonjaka, i
smatrano je stranim, pa se o njemu nije ni vodila nikakva briga. Poseban doprinos ovakvom
stavu dao je Jovan Cviji, koji je, prouavajui antropologiju Junih Slavena, Bonjake
definisao kao Srbe dinaride, koji su pod uticajem islamske religije izmijenili obiaje, nain
ivota i slino.
Nasuprot tome, Bonjaci su u tom periodu ljubomorno uvali svaku ideju na svoju posebnost. To se najvie vidjelo po nonji, svakodnevnom ivotu, stambenoj arhitekturi, obiajima
i procesijama. Takav vid zatite od asimilacije omoguen im je multikulturalnim osnovama
drave, koja (osim u kratkom periodu 1929-1934) nije imala elju da stvori jednu jedinstvenu
kulturnu matricu za sve stanovnike. Kulturno nasljee Bonjaka tako je sauvano u privatnoj
sferi, i sama kultura Bonjaka bila je getoizirana.
Kreiranje jedinstvene kulturne matrice za sve stanovnike zapadnog Balkana poinje
nakon Drugog svjetskog rata. Naime, SFRJ je koncipirana tako da se ideologija zajednice
odnosi na pojedinca, to jest drutvo se sastoji od pojedinaca, koji su hipotetiki svi rasli,
razvijali se pod istim uslovima, i naravno imaju istu ideologiju. Samim tim svaka posebnost
neke od grupa, a naroito one koje nisu u skladu sa novom ideologijom, nije bila poeljna
i gui se kroz obrazovanje, drutveni sistem i norme ponaanja. Bonjacima se priznaje
etnika posebnost, te u skladu sa tim drugaije se tretira i bonjaka kultura uopte.
Godinjak 2013/527

BALTI

Na prostoru bive Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata poinje doba socrealizma
u arhitekturi. To se pogubno odraava na urbane cjeline u Sandaku. Cjelokupna naselja
nestaju, to su mahom mahale koje predstavljaju urbanistiki biser bonjake kulture, i sama
bonjaka arhitektura se odbacuje kao neto zastarjelo, to koi opti progres, te sandaki
gradovi naglo mijenjaju izgled. Primjeri takvih urbicida su dijelovi Novog Pazara u dananjem centru, ili Sjenice, gdje je cijela stara arija poruena jednom odlukom, slino se deava
sa Bijelim Poljem, dok je u izvjesnoj mjeri sauvan izgled Pljevalja, Prijepolja i starog
Priboja. U sutini, u periodu socijalizma, gradska bonjaka rezidencijalna arhitektura postala
je raritet, definitivno odbaena kao simbol starog vremena.
Vjerski objekti, kao to je musalla u Prijepolju, jedinstveni i po stilu i funkciji, bivaju
unitavani, a dijelom zaklanjani od javnosti novim, velikim zgradama. Najdrastiniji primjer
raiavanja sa prolou je ruenje sjenike tvrave i u njoj damije sultana Murata
IV, koja je sruena do temelja, a kamen upotrijebljen za izgradnju zgrada skuptine optine
i doma kulture, tih simbola nove narodne vlasti.
Nematerijalno kulturno nasljee Bonjaka u Sandaku u ovom periodu institucionalno
je izbrisano, izuzev folkloristike, koja se probudila krajem 70-ih i tokom 80-ih godina 20.
stoljea, kada polako poinje nacionalno buenje Bonjaka i samim tim javlja se briga
za kulturnim dobrima koja su Bonjacima Sandaka bila potrebna za samoidentifikaciju,
to se u svjetlu nematerijalnih dobara opet ogledalo samo na folkloristici i religiji.
Institucije zatite, koje nastaju u tom periodu, bave se fragmentarno i nesistemski onim to
je bonjako kulturno nasljee, i to veoma skromno, dajui mu epitete stranog, orijentalnog,
islamskog, vjerskog u krajnjem smislu. To se posebno odnosi na nepokretna materijalna
dobra, kao to su damije, hamami, stare arije. Srednjovjekovno bonjako nasljee,
vezuje se za srednjovjekovnu Bosnu, ali ne pripada nikom, ili se (dodue tek od 90-ih godina
20. stoljea) tretira kao srpsko. Ipak, u tom periodu obavljena su istraivanja objekata i pojava
koje danas smatramo bonjakim, to jest dijelovima bonjake kulture. Obavljeni su prvi
zatitni radovi na sakralnim objektima, iako nisu adekvatno valorizovani, a dijelovi pojedinih
gradova, to jest stare arije Novog Pazara i Prijepolja bivaju proglaene kulturnim dobrom.
To je svakako veliki civilizacijski pomak u odnosu na prethodni period.
Raspad SFRJ oznaio je poetak romansiranog pogleda na sopstvenu prolost i potvrivanja
nacionalnih identiteta. Bonjaci u tom smislu vraaju u upotrebu svoje pravo nacionalno
ime, i sve jasnije percipiraju svoje kulturno nasljee kao neto to je egzistencijalno vano
za itav etnos. Taj je period sa jedne strane obiljeilo prenaglaeno konzumiranje simbola,
uurbana briga za svakim dijelom kulturnog bia zajednice, ali sve ima karakter stihijskog
pristupa pitanju sopstvenog kulturnog nasljea. Ono se ponovo kreira izgradnjom novih
vjerskih objekata, afirmisanjem masovnih folkloristikih procesija samoidentifikacije,
nagomilavanjem podataka i neselektivnim pristupom. Potpuno je razumljiv ovakav pristup
jer je zasnovan na snanoj potrebi da se odbrani svoje nacionalno bie i afirmie posebnost
kulture, a pri tome ne postoji ni dovoljno znanja o njoj, niti institucija koje se brinu o njoj.
Sa druge strane, odnos postojeih institucija postaje ignorantski, a srednjovjekovno bonjako
nasljee tretira se kao srpsko. To se isto deava i sa nematerijalnim kulturnim nasljeem,
kao npr. muzikom i poezijom.
Takvo stanje se mijenja poetkom 21. stoljea.
528/Godinjak 2013

Kulturno nasljee Bonjaka Sandaka od balkanskih ratova do danas: retrospektiva

razbatinjenja jednog naroda

Svaki od navedenih perioda ima svoje posebne karakteristike, koje su se drugaije reflektovale na bonjako kulturno nasljee i na koje su Bonjaci drugaije reagovali, ali
zajednike karakteristike svih perioda u odnosu na bonjaku kulturu jesu negacija, prisvajanje i devastacija.
Negacija
Kulturno nasljee Bonjaka Sandaka je u posljednjih sto godina najee sistemski
negirano. Postoje razni vidovi to direktne to indirektne eufemistike negacije. To proizlazi
iz odnosa prema Bonjacima, koji nisu smatrani posebnim narodom, te samim tim nisu
ni mogli imati svoju kulturu. Pojedini istraivai, kao O. Zirojevi, smatrali su kako je
orijentalna reka Osmanlija protekla kroz Balkan ne izlivajui se, to e rei da je sve
to to su oni donijeli i otilo 1912. i da nikakav uticaj nije imalo na okolinu, to jest da se nita
od te kulturne matrice nije odomailo, ili imalo neku posebnu autohtonu ovdanju varijantu.
Ovakav stav je negiranje realnosti, jer materijalna kultura iz tog perioda postoji svuda oko
nas, a svoju autohtonu varijantu ima upravo u Bosni i Hercegovini i Sandaku.
Druga, uslovno reeno, blaa varijanta negiranja bonjakog kulturnog nasljea u
Sandaku, i uopte, jeste njeno definisanje kao islamska kultura. Bonjako kulturno nasljee,
bilo ono materijalno ili nematerijalno, pokretna ili nepokretna dobra, ak i kad su sakralna
kulturna dobra u pitanju, samo je jednim dijelom islamsko, to jest to je samo jedan segment
bonjake kulture. Ona je opet samo dio svjetskog islamskog kulturnog kruga, jer je potpuno
drugaija od onoga to se moe sresti u drugim krajevima naseljenim muslimanima. Ono
to je vano jest da su kulturna dobra gradili i o njima brinuli upravo Bonjaci, te da su
samim tim u njih ugraivali svoja vjerovanja, svoj pogled na svijet, jer materijalna kultura
jeste objektivizacija duha i vrijednosti koje postoje u jednom drutvu, tako da je u najmanju
ruku nepristojno kvalifikovati itavo kulturno stvaralatvo jedne zajednice kroz jedan, ma
koliko vaan, segment ideoloke matrice te zajednice.
Drugi su pak smatrali kako je osmanlijska kultura u stvari turska kultura, to je takoe
pokuaj preslikavanja naeg nacionalno definisanog drutva u jedno nadnacionalno, kakvo
je osmanlijsko, i gdje su u kreiranju kulture uestvovale sve vladajue zajednice koje se
mogu smatrati osmanlijskom grupom naroda.
Prisvajanje
Srednjovjekovno kulturno nasljee Bonjaka Sandaka je u periodu nakon balkanskih
ratova prisvajano od srpske naune javnosti i tretirano kao srpsko, posebno poetkom i
krajem 20. stoljea. Steci se u pojedinim radovima smatraju pogrebnim obiajima svih
stanovnika dinarskog prostora, i negira se postojanje posebne Crkve bosanske iako za to
postoje pisani i materijalni dokazi, opteprihvaeni u naunom svijetu.
Nematerijalno kulturno nasljee se takoe u potpunosti prisvajalo, od igara i muzike,
preko lirike i epike, do hrane, obiaja, nonje i slino. Karakteristian primjer je pazarska mantija,
kao nematerijalno kulturno dobro za ije su nosioce kandidovani i Bonjaci i Srbi iako ne
postoji nijedan primjer koji to moe potvrditi. Paualne procjene pojedinih istraivaa dovele
su do utvrivanja pojedinih naunih istina a nautrb bonjake zajednice u Sandaku.
Godinjak 2013/529

BALTI

Devastacija
Materijalno kulturno nasljee Bonjaka u Sandaku bilo je, a i danas je, izloeno devastiranju,
planskom, sistemskom, aktivnom i pasivnom, kako od drave, pojedinaca, tako i od same
zajednice koja batini to nasljee.
Aktivna devastacija deavala se u ratu, u toku balkanskih ratova, u Prvom i Drugom
svjetskom ratu, meutim ono to je poraavajue jest da je najvei broj spomenika kulture
nestao u miru.
Izmeu dva svjetska rata devastirane su brojne damije i nekropole, kao npr. ve spomenuta
Isa-begova, a nakon Drugog svjetskog rata dolazi do devastacije itavih urbanih cjelina. Tako
su poruene stare arije u Novom Pazaru i Sjenici, dijelom u Bijelom Polju. Planski je sruena
tvrava u Sjenici, musalla u Prijepolju, devastirana tvrava u Novom Pazaru. Tragina
je injenica da su veliki dio svoje sopstvene kulturne batine unitili sami Bonjaci, to
iz neznanja to nebrigom, te su tako nestali privatni rezidencijalni objekti u svim sandakim
gradovima, koji su davali sliku begovskog grada, bogatstva i raskoi jednog vremena.
Pasivna devastacija predstavlja postepeno uruavanje nastalo nebrigom i preputanjem
zubu vremena. Najvei broj spomenika kulture Bonjaka Sandaka na ovaj nain je nestao.
Neki od njih su Gazi Isa-begov hamam u Novom Pazaru, Smailbegovia han i Amir-agin
han u Novom Pazaru, Jusovia kula u Prijepolju, Atlagia kula u Pljevljima, nekropole
steaka u Divicama, Hisardik
Uzroci ovakvom stanju u kom se nalo bonjako kulturno nasljee nakon balkanskih
ratova su direktni projekti kulturne i sveukupne asimilacije Bonjaka tokom punih sto godina,
zatim nedostatak institucija koje se bave kulturom i zatitom kulturnog nasljea, nebriga postojeih, i na kraju, ali isto toliko vano, nepromiljeno ponaanje i nebriga samih Bonjaka
za svoje kulturno nasljee.
Mehanizmi zatite
Kulturni aktivizam danas poetkom 21. stoljea ima istu onu atraktivnost koju je ekoloki
aktivizam imao posljednjih decenija prethodnoga stoljea. Kako je svijet postao jedinstvena
komunikaciona cjelina, i kako se skoro svi nalaze pod istim kulturnim uticajem, to je elja
za ouvanjem posebnosti mnogo vea, i briga o onome to nas definie i razlikuje, uvajui
nae karakteristike, mnogo znaajnija. Drutvo se nalazi u stalnom redefinisanju, te je stoga
kreiranje novih zajednica, sa posebnom kulturnom matricom, svakodnevno, one danas
ne moraju biti fiziki na istom mjestu i pod istim uslovima, povezane su i komuniciraju
na drugi nain, indirektno, kreirajui posebna pravila, obrede i rituale karakteristine ba
za tu zajednicu, koja moe biti ogromna i imati mnogo veu sferu uticaja nego tradicionalne.
Mehanizmi pomou kojih Bonjaci u Sandaku mogu zatititi svoje kulturno nasljee
determinirani su unutarbonjakim konsenzusom u shvatanju samih sebe, spoljanjim
uticajima, kako drave tako i okruenja, i geopolitikim stanjem.
Potrebno je prije svega jasno definisati bonjako kulturno nasljee uopte, i to isto u
Sandaku, zatim otvoriti institucije koje se bave zatitom i prouavanjem kulturnog nasljea,
aktivno uestvovati u radu ve postojeih, promovisati sopstvene kulturne vrijednosti, kako izmeu
sebe, obrazovanjem buduih generacija, tako i meu drugima. A zatim zatititi spomenike
kulture i nematerijalna kulturna dobra koja smatramo vanim za svoj identitet.
530/Godinjak 2013

Kulturno nasljee Bonjaka Sandaka od balkanskih ratova do danas: retrospektiva

razbatinjenja jednog naroda

Zakljuak
Posljednje stoljee razvoja bonjake kulture do danas predstavlja doba redefinisanja
bonjake nacije i nacionalnih vrijednosti, snalaenja u novim drutvenim uslovima, drugaijim
od onih u kojima je narod kreirao svoj ideoloki koncept, i kulturne norme.
Kulturno nasljee Bonjaka Sandaka je u periodu od balkanskih ratova do danas doivjelo
svojevrsnu stagnaciju, bilo je izloeno negiranju, prisvajanju i devastaciji, i konano novom
definisanju kroz vrijednosti koje danas Bonjaci batine.

CULTURAL HERITAGE OF BOSNIAKS FROM SANDAK SINCE THE BALKAN WARS

UP TO THE PRESENT: DISINHERITANCE RETROSPECTIVE OF A NATION
Mustafa Balti
Summary
The aim of this paper is to present a picture of the cultural heritage of Bosniaks from
Sandak, more precisely the position and its status in period from 1912 up to the present. This
involves defining the Bosniak material and non-material cultural heritage, determination
of historical and territorial framework in which exists, and social and other conditions in
which it was produced, or issues that were emerged after the Balkan Wars, and the new
challenges that were just in front. Bosniak cultural heritage in Sandak was composed
during the 800 years of peoples life in the area, today considered as Sandak, all that time
can be divided into three major periods: medieval, Ottoman and post-Ottoman period after
1912. Under the cultural heritage of Bosniaks from Sandak, it means the entire creativity of
Bosniaks, all those values and all material and non-material goods that Bosniaks themselves
considered as important for their identity. Cultural heritage is the result of the way of thinking,
living and social rules by which Bosniaks from Sandak were governed. Guided by the fact that
Bosniaks inherited the most important cultural goods, material and non-material, created
up to 1912 when it came to a cultural, political and even biological shock and degradation
of the entire Bosniak beings. It must be concluded that the last century was a span when
the same goods became transformed, defined as someone elses, their titulars as well as goods
disappeared for different reasons. It seems that the period from the Balkan Wars up to the
present, regarding the Bosniak cultural heritage was marked by devastation, usurpation and
negation, institutional and non-institutional neglecting, partly by the fault of another people,
partly of ourselves.
Key words: cultural heritage, The First Balkan War, negation, devastation, usurpation

Godinjak 2013/531

GODINJAK

PRIJEVODI _____

UDK 821.112.2-992=163.43*

Tri slike Sarajeva u njemakoj putopisnoj

literaturi sedamdesetih i osamdesetih
godina XX stoljea
Siegfried Gliewe
Klaus Liebe
Wolfgang Libal

ta ima u ljudskoj dui sakrosanktnije od sjeanja? Naa prolaznost uvjetuje i nau nespornu
bliskost s prolou, a ona pobuuje nostalgiju, resentiment, priroenu idealiziranu sliku
o vremenima koja su se zamela kao trag lovakog plijena u snijegu. I svaki proitani redak
o ljudima, gradovima, pojavama i obiajima od nekad postaje na prtljag sree kojim se
ponosimo jer je svijet ipak imao svoja toboe sretnija vremena. To ljudsko trajanje, u nekom
hronometarskom skalom zabiljeenom vremenu, svima je drago, ali ga rijetko ko umjesto
samo u srcu uva izmeu korica knjige. Za takvu rabotu treba mnogo vie od nostalgine misije
kojoj se ne mogu othrvati lokalni pripovjedai kada u toplim sobama s drutvom svojih
vrnjaka pripovijedaju o velianstvenosti nekadanjih druenja i ljepoti meusobnog
potovanja. Tri autora oslikala su prilike u Sarajevu u vremenskom okviru od 15 godina.
Njihovi zapisi predstavljaju svjedoanstvo toga vremena.

Siegfried Gliewe1: Agave i munare. Putopisne slike iz Jugoslavije

(Agaven und Minarette, Reisebilder aus Jugoslawien,
Bern-Stuttgart: Hallwag, 1973.)
Glavni grad Bosne ima dva lica. On je, moemo slobodno rei, podijeljen grad, iako
zbog toga ne pati: slavenski i turski, balkanski i orijentalni. udan spoj zaostalog srednjeg
1

Njemaki pisac i historiar Gliewe Siegfried roen je 1902. godine u u Stolpu, gdje je zavrio
osnovnu i realnu kolu. Sa 15 godina je kao vojnik uestvovao u Prvom svjetskom ratu. Od 1919.
do 1922. pohaao je seminar za uitelje u Pyritzu, a od 1923. do 1927. studirao je na FriedrichWilhelms univerzitetu u Berlinu i na Univerzitetu Greifswald. Nakon zavretka studija do poetka
Drugog svjetskog rata radio je kao nastavnik u okrugu Stolp. Kao vojnik u ratu upoznao je
Jugoslaviju. Nakon 1945, kada je njegovo rodno mjesto dolo pod poljsku upravu, iseljava se
u Schleswig-Holstein. Od 1946. do penzionisanja 1964. radio je kao nastavnik u mjestima
Wendorf i Laboe. Umro je u Kielu 1982. godine. Autor je 10 knjiga, od kojih su dvije putopisi
o Jugoslaviji (Agaven und Minarette. Reisebilder aus Jugoslawien je objavljena u Bernu i
Stuttgartu 1973, a knjiga pod naslovom Jugoslawien u Hamburgu 1982. godine.
Godinjak 2013/535

Tri slike Sarajeva u njemakoj putopisnoj literaturi sedamdesetih i osamdesetih godina XX stoljea

vijeka i ubrzanog zapadnog napretka. Obiluje zamiljenim i stvarnim osobinama, nespojivim

suprotnostima, iznenaujuim disonancama i zbrkanim uporedbama. Pokuajte uporediti
tramvaj, koji su u ovaj grad od 150 hiljada stanovnika donijeli iz Amerike, i autobus uvezen
iz Londona, s neravnim i loim ulicama, ostalim jo iz vremena Gazi Husrev-bega, po kojima
se ak i magare na uzdi mora vui. Najveu i najugledniju damiju u zemlji samo jedan
oak dijeli od moderne i ogledalima ustakljene robne kue. U zanatskim ulicama kazandije
i majstori filigrana lupkaju i drijemaju ba kao i zanatlije u Bagdadu ili Isfahanu. To to
se njihovim rukama radi, urezuje, tranira, gravira, turpija, ubada i tanca na svoj je nain
prelijepo jer se naslanja na 500 godina dugu orijentalnu tradiciju. Ve iza oka trguje se
najjeftinijim plastinim materijalom. Dvadeset koraka dalje, u limarskoj ulici, nasred ulice
rasklapaju motor. Plinske boce koje koriste za varenje stoje im takoer nasred ulice. U
zelenoj oazi stabala preko puta nalazi se renovirana islamska kola Medresa. Na oblinjem
obronku dominira veliki svijetlei transparent s imenom marala i predsjednika Tita. Odozdo
nagore pozdravljaju tri tuceta munara, koliko ih je ostalo od nekadanjih legendarnih tri stotine,
koliko se pretpostavlja da ih je bilo u prolom vremenu. U tvornikim halama smjetenim
na sjeverozapadnom ulazu grada radi se po normama, nagrauje po uinku, i vodi se rauna
da se dividende jednako i pravilno raspodijele na radnike. Jedan radnik se ali: Mi nismo
kadri preuzeti ovaj ameriki nain rada. Fiziki smo preoptereeni. Naa klima ne dozvoljava
rad na industrijskoj traci.
U muslimanskoj etvrti grada duani se zatvaraju kad je vrue. Trnica opusti, a alat
se iz ruku ispusti kada mujezin na molitvu pozove. Njegov glas se i bez zvunika razlijee
preko cijele arije. Zae li se s ove vruine meu debele zidove i bijelo okreene svodove
jedne graevine, koja je nekad vjerovatno sluila kao kupatilo, odjednom ete se nai meu
bijelim keceljama i pregaama mukaraca i ena, te meu primamljivim barikadama od
jaja, sira i putera, kao da ste u Holandiji. Ovdje vlada potpuna istoa za jednu trnicu.
Takva da biste je kod kue poeljeli. Pred ulazom okae prodavai vijence crvenog i bijelog
luka oko vrata, trpaju kupcima paprike u vunene cekere, slau kruke, groe i ljive...
Po zapadnoj modi odjevene ene ongliraju u visokim potpeticama preko arijske kaldrme,
kojom muslimanske domaice i muslimanske djevojke sigurno kroe u nanulama. Gortaci
i seljanke vrsto koraaju u izlizanim, blatnjavim, pletenim opancima. Pored studentica
u lepravim suknjama, koje kikoui se trae sladoled i slatkie, hodaju seljanke u vunenim
suknjama sa tri kata podsuknji, koje su toliko duge i prostrane da diu prainu s vrelog
plonika. Prve farmerice jo uvijek se tek tu i tamo stidljivo pokau. Ove uske hlae pokazuju
tijelo mnogo vie nego to se u ovoj zemlji smatra primjerenim. U ovoj zemlji jo se uvijek
mogu vidjeti sijede, stare ene, koje nose izlizane kone japanke i dimije, neku vrstu hlaa
iroko, iroko nabranih. Ti odjevni predmeti muslimanki boje ulice arenilom svojih cvjetnih
dezena, poput livada Anadolije ili Sirije u proljee. Ako elimo dimije najpodrobnije opisati,
rei emo da su to hlae saivene od est do osam metara platna, koje slobodno padaju
do lanaka mjesta na kojem njihovu bogatu irinu obuzdava guma, inei pokrete tijela
praktinim. Dimije su i oko struka jako nabrane, pa mnogobrojni nabori ine da se kukovi
doimaju irim, to se u ovim krajevima cijeni kao znaajan element enske ljepote. Ovdje
su i mukarci i ene dugo ovisili o jahaim ivotinjama, pa nije udno da su koristili ovakvu
odjeu, koja ne moe biti prikladnija za jahanje. ene koje rade u poljoprivredi koriste slinu
odjeu, s tim to se njihove nogavice suavaju na nogama oko listova kako platno ne bi
536/Godinjak 2013

Tri slike Sarajeva u njemakoj putopisnoj literaturi sedamdesetih i osamdesetih godina XX stoljea

smetalo pri radu. Mukarci i ene nose iste pojaseve, napravljene od platna, meu kojima
dominiraju crveni, a potom i uti ili plavi. U izlogu robne kue nude se skupi ljetni eiri,
kojih se ne bi postidjeli ni u Zagrebu ili Opatiji. Odmah pored tog izloga je mali pokretni
tand, na kojem se nude svilene mahrame u svim bojama Orijenta, koje se divlje njiu
na blagom vjetru, a okolo se guraju ene i djevojke, urei da potroe svoju malu zaradu
koju su tog dana stekle na trnici. One ele makar ove mahrame, poto je 1950. godine
ovdje zabranjen veo ogromna tkanina kojom se ena pokrivala od glave do pete, nalikujui
na pokretnu vreu. Ta pojava potpuno je nestala iz grada i za njom izgleda ne ali niko.
Meutim, nije ba onako kako izgleda. Skidanje vela ovdje je doivljeno kao sramoenje
ene i od vjernika koji Kuranu vjeruju estoko je osueno. Slino su se osjeali i kada
je nareeno da se s vrhova damija odreu polumjeseci kako bi se uklonio vanjski simbol
viestoljetne omraene vladavine. Bilo kako bilo, zabrana noenja vela ustupila je mjesto
ovim arenim mahramama. One se doimaju mnogo veselije od burki, koje su samo male
otvore za oi ostavljale. Muslimanka smije u javnosti pokazati samo ake, stopala i lice.
Za to su sluile do poda duge suknje i iroki ogrtai, u kojima se ovjek morao osjeati
komotno u svim poloajima. Preko nonje nekad su se nosile kratke jakne s rukavima koje,
kad ena spusti ruke, potpuno ruke pokriju, ali zato otvor na unutranjoj strani rukava
omoguava slobodne pokrete. Uprkos zabrani noenja vela koja ih je zadesila, jugoslavenske
muslimanke (Bosna i Hercegovina, Kosovo i Metohija, Makedonija i juna Srbija) pronale
su rjeenje: spretno poput maioniara veu mahrame ispod brade, a preko nosa i usta
stavljaju manje krpice, koje im mau od ispod oiju, do ispod brade. To nismo vidjeli na
Baariji, ali zato jesmo po selima. U gradu razlike vie nisu zamjetljive. Kada se jedan
ovakav obiaj (koji uope nije bio lo) opeati kao moralno, politiki i ideoloki nepodoban,
i kao takav zabrani, rezultat mora biti destruktivan. Odlaskom tog obiaja izgubljena je
izrazito naglaena karakteristika Orijenta, u obliku u kojem se on primio na ovim prostorima.
Veo je, u smislu golicanja znatielje, zaista jedan erotiziran stimulans. Meutim, ko je vidio
zemlje Zapada i nakon toga se vratio ovdje nikad nee zaaliti za onim to je bilo. Evropa je
utjela kada je veo zabranjen. Zapadne ene, noene idejama emancipacije i izjednaavanja,
udile su se zato su se muslimanke bunile protiv zabrane vela. Mukarci prozapadnjaki
orijentirani zahvaljuju Bogu to je veo prolost, jer su se, kako kau, iza tog vela mogla sakriti
razliita lica, pa i ona runa, unakaena konim bolestima i boginjama. Danas moete vidjeti
briljivo pletene pletenice kako se njiu niz lea ovdanjih muslimanki. Veo ih vie ne sakriva.
Djevojaki nestaluk mahramom uokvire lice, a nehajno, kao sluajno, puste pletenicu niz
lea. To je danas veoma lijep prizor, tim prije to je mnogo pletenica, pred nadiruom modom
sa Zapada, ve odrezano. Uskoro e mnogi aliti to nestaje ovaj jedinstveni ukras u vidu
debele pletenice i lahkog utanja irokih dimija. To utanje bilo je rezultat zanosnog enskog
koraka, za razliku od onog kakvim koraaju mladii ustro, brzo, energino i dostojanstveno.
U blizini dojmljivog kamenog zida kojim je opasan Gazi Husrev-begov vakuf nalazi
se pijaca. Ona je svaki dan drukija. Na vrstim drvenim pultovima, djelimino natkrivenim,
kupci se skupljaju oko balkanskih seljaka, koji tu prodaju crveni i bijeli luk, buraniju, paradajz,
paprike, patlidan, groe malih boba, ogromne dinje i lubenice, smokve, krastavce, endivije,
u istim vreicama upakovane plodove mahunarki i svako drugo domae voe i povre.
U luksuz, meutim, spadaju limuni i narande, kao i neukusne isflekane banane. Kokoi
se vezanih nogu batrgaju po podu. Jedan tihi ovjek prodaje kao papir tanko pecivo, hljeb
Godinjak 2013/537

Tri slike Sarajeva u njemakoj putopisnoj literaturi sedamdesetih i osamdesetih godina XX stoljea

i kolae. Tekuina se presijava u bocama i bokalima; uto, smee, crveno, uljasto tu je

domae vino, crno i bijelo, ljivovica iz vlastite proizvodnje, kiselo mlijeko, maslinovo
i suncokretovo ulje, voni sokovi. Odmah do toga je tvrdi oviji i koziji sir. areniji od cvijea
su stolovi na kojima su poredana brda slatkih sitnih eernih kolaa. A jo vei praznici za
oi su tandovi trgovaca ilimima. ilimi su ovdje neizbjean inventar, pa ak i u skromnim
domainstvima. Molitveni ilim je za vjerski ritual muslimana takoer prijeko potreban.
Stoga ne treba uditi to se trgovina ovom robom ovoliko proirila ilimi se arene po
zidovima, ogradama, stolovima, stolicama i prostrti su po dobro pometenim kaldrmama
na trnici i oko nje. ilimi se tkaju runo, u kunoj radinosti. Boje i oblici su specifini za
ovo podeblje. ilimi preferiraju geometrijske uzorke i lomljene linije, koje u svom krivudanju
ine jedinstvenu apstraktnu mustru, nimalo slinu s onom koju moemo vidjeti na perzijskim
i orijentalnim ilimima. Vuna za ove ilime je grubo konana i ima kvrice. To je zato to
se runo prede na vretenima, to ene ponekad rade i na ulici. Takoer runo se i boji, i
to u kuama ili specijaliziranim zanatskim radionicama. Od istog materijala proizvode se
prostirke, staze i rasprostranjeni cekeri. arenilo ovih boja kao da je temperom slikano. Uporan
kupac u tom mnotvu pronai e uvijek jedan primjerak koji je ljepi, vredniji i drugaiji od
svih ostalih, a istovremeno i jeftiniji. Ovi ilimi, odnosno njihovi prodavai, uvijek nau naina
da svoju robu zatite od ape carine i poreza.
Pravoslavke sa arenim i prugastim pregaama, uglavnom tamnijih boja, ponose se
svojim prslucima, srebreno obrubljenim i resama ukraenim. Meutim, dojam i nije tako lijep,
pogotovo ako se uzmu u obzir njihove mahrame, runih boja, pohabane, kao da ih je vatromet
izreetao. Mnoge od njih su u mranoj crnini, koja je obavezna nakon smrti bliskog srodnika.
Teke i duge plisirane suknje od svijetlog lana na ovoj vruini stvaraju zaista neugodne
asocijacije. Za razliku od njih, muslimanke puste da im, ispod trofrtaljne suknje, stidljivo
hlae provire. Malo dalje dvojica trguju oko magareta. Jedan mladi drijema izmeu dreavih,
zelenih, glinenih posuda. Mladi mukarci, ponosni na svoje sintetike koulje, nude duge
bosanske lule, koje su ustvari imitacije turskih ibuka. Runo rezbareno sue, kaike i kutljae
nudi se izloeno na stolovima prekrivenim tkaninom. Ovako mukarac moe biti obuven:
bosonog, u debelim vunenim arapama, konim opancima, svileno pletenim papuama ili
sandalama, tenama, debelo poonjenim amerikankama, dubokim izmama od njene ovije
koe. Na ulicama moete vidjeti i hlae boje duhana, stegnute ispod koljena, kakve se
najee nose na Kosmetu i u Albaniji, od prirodnog vunenog materijala. Otvoreni i ukraeni
prsluci, kao i iroki odjevni predmeti, doneseni s obronaka Karpata ili s Peloponeza, ovdje
su jo uvijek omiljeno ruho. Novoj mukoj odori nedostaje ma ili pitolj za pojasom, to
je u ranijim nonjama bilo neizbjeno.
Pravoslavci, meutim, to nadomjeuju tako to puste brojanicu da visi za pojasom
umjesto maa, koristei to kao znak raspoznavanja kojoj vjeri pripadaju. Arnauti iz albanskih
predjela nose ukastu filcanu kapu, kao i bijele, sive ili crne ubare od janjeeg krzna.
Fesova, crvenih ili crnih, ne fali, ali je zato turban skoro potpuno nestao. Zadrao se ponegdje,
samo kod starijih mukaraca, i to najjednostavnije motan. esta je i kapa ajkaa, vojna
kapa bive srpske vojske, koju pripadnici ovog borbenog i raspoloenog naroda, uprkos
socijalnom napretku, vole da nose u znak sjeanja na, kako kau, slavna ratna vremena.
Sve je ovdje raznoliko i areno, smjeteno jedno do drugog: jeftine i rune igrake, roba
za domainstvo, erpe, obuari, kapari, trgovci tkaninom, pekari, slastiarne, male i jeftine
538/Godinjak 2013

Tri slike Sarajeva u njemakoj putopisnoj literaturi sedamdesetih i osamdesetih godina XX stoljea

gostionice, stolari izrauju krevete, limari kade repariraju, krojai mjeru uzimaju i hlae
peglaju, mesari i neizbjena vojska istaa cipela. Na koga ekaju ovi istai, kojih je toliko
da ine jedan lanac od obala Miljacke do visokih muslimanskih etvrti? To se upitam svaki
put kad pogledam u nae bijele lanene cipele i sivu obuu ovdanjih stanovnika. Oni ak
i ne uzvikuju hvalei svoje usluge. Mogue je da se u Parizu, Madridu ili Napulju njihov posao
smatra zanatom, ali ovdje!? Ako u biti jo malo zloban, rei u da mislim kako oni svoja
mjesta ne bi napustili ak ni kada nekoliko dana tim putem ne bi naiao niti jedan ovjek. Njihov
radni moto glasi: Ne mora se raditi da bi se ivjelo. Zarada je tek jedna lijepa usputna prijatnost.
Ulazimo u malu zanatsku radionicu, u kojoj jedan ovjek veze jorgane po turskim mustrama
i uzorcima. On nas doekuje uljudno, ali hladnokrvno i smireno. Moramo priznati da ovakav
nastup, u poreenju sa agresivno aurnim prodavaima u zapadnim robnim kuama, djeluju
na nas skoro smirujue. Njegova mirna prirodnost kojom se pokrene dok prima novac samo
upotpunjuje dojam. Ipak, na Baariji se krije jedna opasna ulica. Onaj koji eli da kupi
kakvu uspomenu nee se suzdrati da tu ne potroi vie nego to je planirao. Opasna je naroito
zato to je iroka samo dva koraka, pa je kao takva puna zapreka. Radi se o Kazandijskoj ulici.
Ovdje se turist oduevi obiljem egzotinih petrolejskih lampica, antiknih uljanica, rezbarenih
kotlova, ibrika za vodu. Iskusan turist ovdje zna da se radi o robi koju bi u svojoj zemlji platio
izuzetno skupo kao uvoznu robu. Tu je takoer mnotvo utog mesinga, arenih legura,
crvenkastog bakra, medaste bronze, galvaniziranih, posrebrenih i filigranskih predmeta,
pozlaenih i graviranih sitnica, nakita i robe za svakodnevnu upotrebu. Ovdje moete nai
i niz antikviteta, kao to su crkveni lusteri, minue, runo proizvedene sablje, maeve, srebreni
pribor za jelo, obraene poludragulje, ogrlice, tanjire u obliku sjajnih sunca, metalne stolove...
Na svu tu ponudu samo smo iskolaili oi. Zakljuili smo da bi najbolje bilo da oborimo
poglede te da je to jedini nain da odolimo ovim iskuenjima. Pobjegli smo od kripe limova,
zvukova koje proizvodi zavarivanje, kucanja ekia, struganja pila i pogleda ponosnih
mukaraca, kojima su nas pratili dok smo prolazili, a oni sjedili besposleno na svom metalnom
blagu, kao kvoka meu utim piliima. Ipak, izrei emo ovdje pohvalu kazandijama.
Nijedan nas nije povukao za rukav, preprijeio nam put kako bi nas nagovarao da kupimo
njegovu robu, ili nas pratio do kafane. U malom duanu, prvom slijeva od damije, prodaju
se mali fildani i ostali pribor, bez ega je ovdje nezamislivo popiti tursku kahvu. Kada
smo uli, vlasnik duana, sa izrazom lica pametnog i dobroudnog seljaka, obuen u crnobijelu nonju (iroke hlae i prsluk bili su zadivljujue bijeli), ustao je sa svoje seije, koja
se nalazila usred arsenala alata, malog nakovnja i jedne jedine stoliice. Ispred je bila
spretno poredana skromna koliina zaliha koje su inile njegovu ponudu. U ovoj prostoriji,
koja se mogla obii u tri koraka, ovaj ovjek osiguravao je egzistenciju sebi i svojim najbliim. ovjek je bio toliko suzdrljiv, nenametljiv i simpatian dok smo obavljali ovu
malu kupovinu da bih ga rado, samo da mi je vrijeme dozvolilo, poastio u njegovom duanu
kahvom i rakijicom. Meutim, pitanje je bi li on pristao. Napustili smo budake turskog
grada prije mraka, dok su se duani polahko zatvarali. Potpuno relaksirano i skoro meditirajui
proli smo pored dvorita Gazi Husrev-begove damije, odakle su se mogli uti leerni
razgovori ovdanjih mukaraca. Ovako bi stanovnik pustinje, polupustinje ili stepe zamiljao
sliku raja: oaze drvea, voda na svakom koraku i mir. Zaista, ni u raju nije drugaije. Ovdje
se, uprkos bliskosti svakodnevnice, moe osjetiti konanost vremena, mistino i onostrano.
Samo u ovakvoj tiini mogue je skrenuti misli sa svakidanjih problema. Drugaije bi to
Godinjak 2013/539

Tri slike Sarajeva u njemakoj putopisnoj literaturi sedamdesetih i osamdesetih godina XX stoljea

bilo nemogue. Iako nismo uli u ovu rajsku bau (tako smo doivjeli damijsko dvorite),
osjetili smo blagi dodir spokoja. Sve mora biti skladno, pa ovo mjesto ne trpi visoke kue.
One suavaju ivotni prostor i doimaju se rogobatnim. Ovom mjestu mogli bismo zamjeriti
loe ulice, kao i jo mnogo toga to smeta razmaenim turistima. Malo ulaganja ne bi bilo
zgoreg, naravno s ciljem da se na ovo mjesto slije daleko vie turista nego to ih je danas.
Zasigurno bi bili oduevljeni ljepotom ovih cvjetnih baa, a vidjeli bi i osjetili jo mnogo
toga. Munara i sahat-kula Gazi Husrev-begove damije skoro su iste visine. Sahat-kula
i munara ovdje meutim nisu povezane, kao naprimjer u Travniku. One stoje jedna nasuprot
drugoj kao Zapad nasuprot Orijentu. Ovdje je duhovni centar starog Sarajeva, najvaniji
dio grada i mala meka Bosne. To je svijet potpuno razliit od onoga kakav vas doeka
samo ulicu dalje, na uurbanoj pijaci. Kamene klupe smjestile se su se udobno ispod kronji
stoljetnih stabala. One tonu u dubokoj sjeni tekih grana ovog drvea. Taj prelijepi zeleni
svod obeava prijatnost i osvjeenje tokom itavog dana. Uranjanje u ovaj tamnozeleni
mir godi oima, zaslijepljenim jarkim ljetnim suncem. Milostivo poput Allaha, ovaj hlad
poziva u mir i spokoj ak i nemuslimane. Stara lipa, poput drveta ivota, potpuno natkriljuje
damijski sebilj. Lipa ovdje dobija skoro mistini znaaj, jer pod njenim korijenjem tee
ista izvorska voda, koja ivot daruje. Izvor ivota koji poinje u posudama za ritualno
pranje. Mukarci na ovim esmama pred molitvu peru naborana ela, vornata stopala i
ruke koje podsjeaju na zemlju. Kako se samo vjerom propisano ienje sa osvjeenjem
usklauje! Iz sredine bunara, odakle tee hladna voda, ritmino se, poput nekog podmlatka,
izdie mermerni stup, oko kojeg je korito. Taj stup je jednostavni, draesni i vrlo uspjean
rad nekog majstora kamenorezake umjetnosti. Po njenim serpentinama prelijeva se voda,
odlazei neprekidno u odvod prekriven mreom. Kompletna fontana krukastog je oblika,
irei se lagano od vrha prema dnu. Ako pogledate izdaleka, uinit e vam se da oko fontane
lebdi veo od srebrenih vodenih niti. Izraena mrea od kovanog eljeza, iji se vrci zavravaju polumjesecima, doprinosi skladu ovog bunarskog osmokuta. Krov koji natkriva objekt
pomalo lii na kineski paviljonski krov. Strop je prekriven izrezbarenom ornamentikom,
koja prati osmokutni oblik. Tako ukraen strop podsjea na ilimsku mustru, koja se iz
sredine, svog ishodita, nezaustavljivo iri ka krajevima. Slikanje likova je i sada, kao i
uvijek kod muslimana, izbjegnuto. Bunar je paralelan s damijskim mihrabom, iza kojeg
se vjernici mole. Da li se takva gradnja poduzela iz simetrijskih razloga ili iz pitanja koja
se tiu mistike, ostaje otvoreno. Damijsko predvorje lei na okruglim uglaanim stupovima,
visokim oko osam metara. Paljivijem promatrau nee pomoi da su ovi stupovi restaurirani,
naalost daleko nekvalitetnijim materijalom od onog od kojeg su prvobitno napravljeni.
Da li se ovako neodgovorno pristupilo restauraciji zbog nedostatka sredstava, ili zbog toga
to se osjea odbojnost vlasti prema svemu to su Turci ostavili ovdje, na Zlatnom rogu
svoga carstva. Isto se pristupa i restauraciji ornamenata, koji su ve dobro nagrieni zubom
vremena i nebrige. Kad buka otpadne, samo napune upljinu obinim materijalom, ne
potujui okrnjene oblike naslikane vrijednim rukama starih umjetnika. To je zaista teta,
jer su ovi radovi spomenik seldukoj umjetnosti na ovim prostorima, a znamo da su oni
preferirali kombinaciju reljefa i kista po svodovima. Tako je uraeno i u ovoj damiji. Kist
je posluio samo kao finesa glaziranim povrinama. Slina remek-djela moemo vidjeti
u Buhari, Samarkandu i Isfahanu. Takav rad najaktivniji je oko mihraba, ali ne zaostaje mnogo
ni na propovjedaonici, odakle muslimanski sveenici dre prigodne govore. Renoviranjem su
540/Godinjak 2013

Tri slike Sarajeva u njemakoj putopisnoj literaturi sedamdesetih i osamdesetih godina XX stoljea

uinili jo jedan nedopustiv gest smanjili su ulaze, pa se sada, ovako niski, doimaju profano,
a ne sakralno. Poto su izgubili sedamdesetak centimetara visine, izgledaju kao da su u
nesporazumu za portalom. Trijem je zatvoren, ali svjetlost ukoso ipak ulazi kroz velike prozore.
To zatamnjeno staklo, opet u osmokutnu mustru razdijeljeno, simbolizira Allaha, Muhammeda
i njegove ashabe, posredujui izmeu svjetla i unutranjosti damije. Atmosfera koju stvara
na ovaj nain filtrirano svjetlo doprinosi blagotvornoj, skladnoj i ugodnoj sakralnosti. Ukupnom
dojmu, ponovit emo, smetaju skraeni prozori i vrata. Nastojala se ova greka ublaiti forsiranjem
osmokutnih oblika. Ali, je li se uspjelo? Sadanji oblik boja i formi ne dozvoljava vie ni
da se nasluti prvobitni sjaj. Ipak se mora priznati da je predvorje ostalo ono to i treba da
bude mjesto sastanka i mjesto na kojem e se vjernici pripremiti, psihiki i fiziki, za
predstojeu molitvu. Patina ovdje vlada. Nedostatak nekadanjeg sjaja nadoknauje se ponosom
koji nosi starost i trajanje. U vrijeme kada je namjesnik Bosne Gazi Husrev-beg naredio da
se pone klesati kamenje za izgradnju ovog mjesta molitve Jedinom Bogu, osim Kojeg drugog
nema, luteranci su otrili svoje maeve protiv Katolike crkve. Bilo je to 1529-1531. godine.
Prvo to je moralo biti tano utvreno bilo je odreivanje samo jednog poloaja kible.
Osim toga, za razliku od crkvenih freski, gdje postoje slike Bogorodice, oltari itd., ovdje
nita vie nije posebno naglaeno. Ipak, svjetlo koje ovdje upada pod izvrsnim uglom doprinosi da se ovjek ugodno osjea. U damiji nema mranih uglova. I ne smije ih biti, jer
u svakom uglu ove kue mora biti mogue itati Kuran. To se potpuno razlikuje od utiska
koji ostavljaju srednjovjekovne crkve, u ijim su se mranim aulama drale liturgije. Stalci
na kojima stoji Kuran dok ga ua ita nalaze se okolo i njima se moe posluiti svako
ko poeli. Natpisi ugravirani ili naslikani na ploama (levhe) stoje na zidovima. Oni sadre
citate iz Kurana ili mudre izreke (hadise). Za nas oni, naalost, ostaju samo lijepa kaligrafska
slova, koja ne umijemo proitati. Molitva se obavlja na podu. Mi ne znamo koliko su odreene
i ograniene molitvene kretnje muslimana koji klanjaju. Koso popodnevno svjetlo smjestilo
se na leima dvojice vjernika koji se mole kod desnog zida. U naoj blizini klei mladi
ija nas glava podsjea na glavu Titusa, rimskog velikodostojnika, kakvu je prikazuju statue.
Jedna kapa na glavi, zanimljivog dezena, obuzdava uperak kose i titi elo od neposrednog
dodira s ilimom. Oigledno to je vie higijensko nego ceremonijalno pomagalo. Mladi
se savija naprijed, a zatim sjedne na pete, ljuljajui tijelo i u zanosu uei sure, a onda opet
rukama i licem krene niice u stupove svjetla. Njih ne ometaju strani gosti, koji nee da
saviju koljena i spuste ela pred Allahovom sveobuhvatnom milou i mudrou. Pogledima
nas mole da budemo tihi i obazrivi. Na podu je ilim do ilima. Iako su nae arape znojne,
niko nas ne upozorava. Traimo stoga nezastrto mjesto na koje bismo stali, ali takvog nema.
Sav pod, irok i dug po etrdeset metara, prekriven je ilimima od zida do zida. Tu pod nogama
su zasigurno mnoge skupocjene orijentalne vrijednosti. Jedan od ilima je star 350 godine
i jo uvijek je u upotrebi. Vidimo velike ilime, 15-20 metara kvadratnih. Meu njima
su i pokloni poglavara mnogih drava. Odgoj i obazrivost ne dozvoljavaju nam na prekoraujemo vjernike koji se mole. Propovjedniko mjesto je prazno. Niko ne uzvikuje vjerske
parole. Nijedan muziki instrument nee zasvirati. Nijedan sveenik otrim pogledom ne
oekuje pokoru i kajanje. Samo e mujezin dostojanstveno pozvati vjernike na molitvu.

Godinjak 2013/541

Tri slike Sarajeva u njemakoj putopisnoj literaturi sedamdesetih i osamdesetih godina XX stoljea

Strani glas
U dvoritu se slijeva spajaju sa damijom i druge graevine. One ne slue samo za smjetaj
vjerskih slubenika, koji iz okrilja lagodnog ivota pozivaju na ono to sveti spisi obeavaju.
Kua molitve ovdje je povezana sa ustanovama koje brinu o bolesnima i siromanima:
ambulantom, narodnom kuhinjom i kolom. U Sarajevu, odmah preko puta damije, egzistira
via kola u kojoj se obrazuje islamski vjerski podmladak, koja je dotirana i kroz dravnu
potporu. Drava i Islamska vjerska zajednica potuju se meusobno iz praktinih razloga,
uinat crkvenom neprijateljstvu i krajnostima marksizma. Poglavar Islamske vjerske zajednice
reisu-l-ulema ima sjedite u Beogradu. Na nae veliko iznenaenje, ispred damijskog
predvorja ugledali smo poloen lijes. Tkanina tamne boje pokriva ovaj drveni pokrov, a preko
toga je prebaen mali molitveni ilim (serdada) na kojem se umrli molio Bogu. Tamnocrveni
fes poput ljema postavljen je iznad uzglavlja mrtvaca. Umrli je, dakle, mukarac. Izlau li
se lijesovi s umrlim enama u predvorju? Sumnjam u to! enama je dozvoljeno da prisustvuju
ceremoniji, ali s velike udaljenosti. Nije preporuljivo da ene prisustvuju sahranama. To se
razlikuje od prakse drugih konfesija da se na sahrane dovode narikae, ene zaduene da
prave to tuniju atmosferu. Ba kao to propis nalae, i ovaj je mrtvac poloen u odgovarajui poloaj prema Meki. Iza lijesa ui jedan nepokretni starac. On mrtvacu kao da
uva strau. Nijedan trzaj neete vidjeti na njegovom licu. Njegovo usko lice, smjeteno ispod
fesa, i uramljeno kratko podianom bijelom bradom, zrai pribranou i mirom. Uzalud
na okolnim licima traimo bol i alost. Samo mir i pribranost odlika je muslimanske psihologije u ovim trenucima. Jer u Allahovim rukama sve poiva. Kismet je odreena sudbina.
Ovo mjesto ne doputa mrmljanje, glasan govor, raspravljanje i svau. Taj izraz utljivog zajednitva mrtvaca i ivih ljudi i nas dotie i mi napregnuto oekujemo da se zauje glas
mujezina s visine. Ova munara, visoka 47 metara, vjerovatno je najvia u zemlji. Odavde
moemo vidjeti samo njegovu glavu, na kojoj je moni, crni turban, koja se pojavljuje
na verandici ispod vrha munare. On die ruke u visini uiju, a zatim ih postavlja oko usta,
u poloaj u kojem slue kao pojaala zvuka. Taj glas zavitla se preko itavog damijskog
dvorita i drhturei zalebdi preko mrtvaca. Potom nastavi svoj put preko itave Baarije.
Mi stranci ostajemo zateeni tim glasom, tako udnim, tako zbunjujuim, tako stranim. Nita
slino u ivotu nismo uli. Ne moemo ga opisati, jer nam na usluzi ne stoje adekvatne vokalne
ili instrumentalne poredbe. Ipak, doputeno nam je kazati da nam se uinilo da taj glas lebdi.
To nipoto nije monotono dozivanje. Rekli bismo da se taj glas dojmio kao njean, razvuen
i mehak. Kratko reeno, doivjeli smo ga kao vanzemaljski glas, koji ljudskom ne slii
i koji se otima naim spoznajama, bjeei u visine kamo i pripada. Sve etiri strane svijeta
taj glas mora obavijestiti: Allahu ekber! (Allah je najvei), i da je vrijeme da se molitva
obavi. Jo jedan trenutak vidimo turban i glas nestaje. Verandica je opet prazna. Kazaljke
na sahat-kuli pokazuju puni sat. Zato bih ja sada ovdje preutio da nas je u tom momentu
obuzela tiha jeza strahopotovanja i osjeaj bliskosti sa egzotinom tuinom. Ta nas jeza
nije popustila itav dan. Strani glas bio je glas duhovnog svijeta Azije i Afrike. Taj glas uutio
je zvona kranskih crkvi ak i po Evropi.

542/Godinjak 2013

Tri slike Sarajeva u njemakoj putopisnoj literaturi sedamdesetih i osamdesetih godina XX stoljea

Hipoteka
Mrnja zbog ubistva cara lebdi nad glavnim gradom Bosne. Ima mnogo gradova u Evropi
u kojima su visoke linosti stradale u atentatu ili masakru, ali nijedan pucanj nije ostao
upamen kao onaj koji je devetnaestogodinji student Gavrilo Princip ispalio u austrijskog
prestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju 28. juna 1914. godine.
On je bio posljednja i najvanija karika u lancu od esterice zavjerenika, koji su bombama
i pucnjevima pitolja trebali dati signal za ustanak Junih Slavena protiv Habsburke
monarhije. Njihovi srpski naredbodavci htjeli su rat. Ovi mladii (meu njima je u fazi
planiranja bio i jedan Musliman koji je odustao od tog ina) nisu slutili da e poslije njihovog
pucnja u austrijskog prestolonasljednika uslijediti jedan, a potom jo jedan svjetski rat.
Prva krv pala je na strani ruskih fanatinih zanesenjaka i Srba, dakako. Sarajlije nemaju
poseban odnos prema ovom atentatu. Do tog zakljuka dolazimo nakon to nas hotelijer
ljubazno upuuje na mjesto odakle je Princip pucao, nonalantno iznosei miljenje da
to mjesto moe postati tek dobra turistika atrakcija. Svako dijete u Sarajevu znat e vam
pokazati to mjesto, s kojeg je Evropa sunovraena u ponor haosa. Ukoliko elite doi do
starog dijela grada, skoro da ne moete zaobii to mjesto. Na ubojicu podsjea most koji
na mjestu atentata vezuje dvije obale Miljacke, nazvan Principov most. To je kratak i uzak
most, s tijesnim prolazom za pjeake prikladna asocijacija za pucanj iz drhtave ruke na
metu koja se nalazi na bliskoj udaljenosti. Toliko blizu da se, uslijed eventualnog obrta
situacije, ak i bomba mogla ubaciti na stranje sjedalo automobila. Moramo priznati da
nam je postalo vrue kada smo preli preko ovog mosta te da vruina nije potjecala samo
od visokih temperatura tog ljetnog dana. Vie gestikulirajui nego rijeima, pokuao sam
objasniti hrvatskom i bosanskom vodiu koliko su gorke asocijacije koje ovo mjesto projicira
na nau psihu. Priznajem da mi je laknulo kada su mi rekli da su to gorka sjeanja i za
njih. U muzeju Mlada Bosna uvaju se, meutim, relikvije koje podsjeaju na pokret Mlada
Bosna, iji je i Princip bio lan. Oni se promoviraju u narodne heroje, borce protiv okupacije,
ije je djelovanje utabalo put ka stvaranju mlade socijalistike drave na ovim prostorima
u 20. stoljeu. Koliko god nas je nadmoni strani glas neto ranije ganuo, toliko nas je
susret s Principovim mostom bolno kosnuo stajali smo na taki s koje je jedan skoro
maloljetnik prije pola stoljea dao zeleno svjetlo za dva svjetska rata.
Dovienja, Sarajevo!
Asfaltnim putem, koji vodi strmim planinskim putem, provlaei se kroz visoka brda
njihovim veselim okukama, krenuli smo put jedne preporuene osmatranice. Rekli su
nam da se odavde, s ove prirodne terase na visini od preko 300 metara, prua jedinstven
pogled na skupine kua smjetene u planinsko korito. U ravnici daleko vidimo nastajui
Novi Grad, dok se na sjeverozapadu sive grbave grupice umaraka, koje razbijaju monotoniju
pustih obronaka, prostiru na putu prema Srbiji. Kako je impozantan pogled odavde. Sve
me malo podsjetilo na poloaj Stuttgarta, koji sam jedne zime takoer imao priliku gledati
s visine. Odozgo posmatrano, stari i novi dio grada spojeni su bez vidljivog ava. Ipak,
ne treba biti posebno pronicljiv da se uoi dokle i kuda see turski grad. Taj, sainjen od
stijenjenih kuica i baraka, veoma odudara od mlaeg grada, gdje je red gradnje bitna
Godinjak 2013/543

Tri slike Sarajeva u njemakoj putopisnoj literaturi sedamdesetih i osamdesetih godina XX stoljea

karakteristika. Nagomilane munare u turskom gradu nesumnjivo mu daju orijentalnu osobinu.

S ove udaljenosti izgledaju poput svijea u smeoj torti. Nobelovac Ivo Andri, koji je mnoge
svoje knjiene pripovijesti ba ovdje smjestio, napisao je o pogledu na Sarajevo sljedee:
Kada se grad odozgo posmatra dok jo uvijek jutarnja izmaglica preko kua spava, izdiu
se vrhovi munara iz te magle poput jarbola potonulih brodova. Mi se potpuno slaemo
s ovakvim dojmom iako Sarajevo posmatramo u vrijeme kada je dnevna svjetlost prosula
svoje zrake na grad u punoj snazi. Ponos Novog Grada su nove, svijetle, sjajne i moderne gradnje.
Kroz te arene, pjegave, kockaste, svjetlucave, smee, roza i sive boje kua, Sarajevo se
lagano kree prema putu za Travnik i Mostar. iroke asfaltirane ulice vode prema sunoj
ravnici, visokim stupovima, benzinskim pumpama i tvornikim pogonima. Tramvajske
i autobuske linije u stopu prate preobraaj lica i duha grada. Meutim, onaj ko u grad dolazi
s druge strane, iz pravca Viegrada, nee nabasati na ovaj prizor, nego e ga morati potraiti.
On e stii u onaj prvoopisani dio grada. Ve smo govorili o dva lica grada. Kao na velikom
starom dlanu, Sarajevo mijea Orijent i Zapad, koji se pred naim oima prelijevaju u svim svojim
delikatnim nijansama. Polumjesec zalazi. Habsburgove boje, koje su ovdje donesene s
batom vojnikih izama, takoer blijede. Na njihovo mjesto stupila je crvena zvijezda. Ali ta
se to tie Cigana koji su se u meuvremenu okupili iza naih lea pored tek raspaljene vatre?!
Dovienja, Sarajevo! Dovienja!

544/Godinjak 2013

Tri slike Sarajeva u njemakoj putopisnoj literaturi sedamdesetih i osamdesetih godina XX stoljea

Klaus Liebe2: est puta Jugoslavija jedanput Albanija

(6 Mal Jugoslawien 1 Mal Albanien, Mnchen-Zrich, 1974.)
Sarajevo je glavni grad jedne jugoslavenske republike. Zbog svog orijentalnog meka
vai za jedan od najljepih gradova Jugoslavije. Njegov poloaj u uskom klancu Miljacke je
fascinantan. Nijedan grad po tome mu ne moe biti konkurencija. Na skoro svim obroncima
grada srest ete muslimanska groblja, koja odaju utisak tuge i naputenosti, ali i oslikavaju
odnos muslimanske religije prema smrti. Muslimanska sahrana je skroman obred, bez
ikakvih pompeznih primjesa, kao to je to sluaj kod krana. Smrt je za njih potpuno
prirodan prelazak na onaj svijet, koji je za muslimane daleko vaniji od ovog. Samo
jednostavni neisklesani kamen oznaava mjesto gdje umrli poiva. Zub vremena uskoro
pojede i taj trag. Nedugo poslije moete vidjeti ovce kako pasu meu ovim nadgrobnim
kamenima. Nadgrobni humci uskoro propadaju u zemlju. I ve nakon prve smjene godinjih
doba sve se utopi u jednolino zelenilo livadske trave. Skromne posmrtne pokrove muslimana
moete svakodnevno vidjeti ispred glavne damije, odatle, prekriveni zelenim ili ljubiastim
prekrivaima, odlaze na vjeni poinak. Ako je umrli musliman mukarac, onda na mjestu
gdje mu je glava stoji znak, neto kao turban za glavu, koji se moe vidjeti isklesan na nadgrobnim
kamenom bogatih i utjecajnih ljudi. Hoda, koji je muslimanski sveenik, tokom ove ceremonije
izgovara molitve, dok familija i prijatelji nose umrlog na ramenima van grada, gdje e
u miru, bez ikakvih dodatnih rituala, biti predat zemlji. Najljepa i najvea damija nalazi
se u srcu sarajevske stare arije, pored sahat-kule. To je Gazi Husrev-begova damija i
izgraena je u 16. stoljeu. Gazi Husrev-beg vladao je ovdje od 1521. do 1541. godine. Bio
je guverner i sultanov namjesnik za Bosnu. Doba njegove vladavine naziva se zlatnim dobom
sarajevske arhitekture. Osim damije, on je ostavio i brojne druge zaklade: Medresu, Hamam,
Imaret (kuhinja za ishranu siromanih, bila je aktivna sve do 1942. godine), Bezistan, veliko
trgovite... Sve te zaklade i danas nose njegovo ime. Gazi Husrev-beg sahranjen je u posebnom
mauzoleju, neposredno uz damiju. Nije ba islamski obiaj da se iko, pa i najvei uglednici,
sahranjuju direktno u damiji. Ovu damiju gradio je uveni Sinan. Njeno zdanje pod velikom
kupolom smatra se najmonumentalnijim na Balkanu. Raskoni ornamenti koji krase ulaz
i unutranjost damije ostavljaju gledaoca bez daha. Meutim, treba naglasiti da je ornamentika
uraena mnogo poslije gradnje damije. Izvori kau da je prvobitna ornamentika nestala
u katastrofalnom poaru 1879. godine. A ovo to danas vidimo djelo je minhenskog umjetnika
i datira iz 1886. godine. Posmatra skoro tokom itavog dana moe vidjeti ritualna pranja
vjernika pred molitvu. Taj obred obavlja se na otvorenom, u dvoritu damije, oko velikog
adrvana. Veinom su to stariji mukarci koji brino uvaju vjeru i tradiciju. Mlae ljude
moete vidjeti petkom, posebnim muslimanskim praznikom, koji je odavno u Jugoslaviji
obian radni dan. Oni stiu moderno obueni, s aktovkama u ruci, u toku pauze na poslu
ili poslije radnog vremena. Brzo skinu cipele, uu u damiju i iziu ve poslije nekoliko minuta,
da bi se odmah potom izgubili u uskim uliicama Starog Grada.

Klaus Liebe, roen u Berlinu 1938, a nakon 1948. je ivio u Klnu, gdje je zavrio studij prava
i filozofije. Od 1968. djelovao je kao slobodni novinar. Autor je i reiser brojnih televizijskih
filmova i dokumentacija s teitem na jugoistonoj Evropi i na pitanju nacionalizma.
Godinjak 2013/545

Tri slike Sarajeva u njemakoj putopisnoj literaturi sedamdesetih i osamdesetih godina XX stoljea

Sarajevo, grad triju religija, vrsto je povezan i s etvrtom, sefardskom jevrejskom

zajednicom, ije porijeklo vue iz panije. Oni su u 16. stoljeu protjerani iz svoje domovine.
Mnogi od njih ovdje su nali svoju novu domovinu. Osmanski sultan pruio im je sigurnost
i slobodu vjere, to su malo gdje drugo uspjeli dobiti. Vremenom su oni, skupa s ovdanjim
muslimanima i kranima, ovdje pustili korijene i postali jedno od fundamentalnih obiljeja
prirode grada. Zemaljski muzej u Sarajevu posjeduje jedno od najveih blaga za Jevreje irom
svijeta Hagadu, zbirku sainjenu od religijskih pripovijesti, stihova, molitvi, tumaenja
Starog zavjeta. Vjeruje se da je ova knjiga nastala u paniji u 14. stoljeu, napisana na bogato
ilustriranom pergamentu, te da su je prognani Jevreji donijeli prilikom dolaska ovdje. Ovi
Jevreji vjekovima su ovdje, u srcu Bosne, imali domovinu i sigurnost. Sve do Drugog svjetskog
rata, kada su ovdje, kao i diljem Evrope, ponovo postali rtve, ali ovaj put opakih ustaa
i nacista. Danas u Sarajevu nema mnogo Jevreja. Oni nedostaju ovom gradu, jer je on bio
njihov grad, vie nego bilo koji jugoslavenski grad. Baarija je stara trgovaka etvrt,
preivjeli komad propalog Orijenta. Vrijeme, ratovi i poari suzili su ovaj kraj, ali ipak
etnja izmeu ovih radnji, iz kojih dopiru karakteristini zvuci starih zanata, vodi vas unazad
najmanje dvije stotine godina. Ovdje se ini da je jo uvijek zlatno doba zanatstva. Zanatlije,
meutim, due zadravaju poglede na novanicima turista, nego na predmetima koje izrauju.
Dominiraju kazandije i majstori filigrana, premda su se jo zadrali sedlari i koari. Nostalgino
srce uurbanog zapadnjaka ovdje moe nai sve o emu je sanjalo. Cijene su veoma visoke.
Kau da je Sarajevo jedan od najskupljih gradova Jugoslavije. Moda na to utjee injenica
da se grad nema kuda iriti, zarobljen u ovom klancu bosanskih planina. Posjetilac bi mnogo
propustio ukoliko ne bi posjetio jednu od mnogobrojnih turskih kafana. Veinom su to
male odajice, u ijem uglu na poretu vrije voda za kahvu. Uprkos malom prostoru, nekim
udom uvijek se moe nai mjesto za niskim stolom. Kahvedije radi ugoaja nose fesove,
koje zamijene kaketom poslije radnog vremena. Ipak, nije nam moglo promai da se kahva
ovdje sprema na sasvim drukiji nain nego u Srbiji. U Srbiji se voda stavi u dezvu, tradicionalni turski sud namijenjen za spremanje kahve, u vodu stave eer i ekaju da voda
prokuha. Potom se malo vode odlije, stavi se kahva, vrati da se napitak podigne na vatri
i posao je gotov. Takva kahva, im se nalije u oljice, spremna je za pijenje. Ovdje u Bosni,
kao i u Hercegovini, kahva se sprema drukije, vie po turski, kau ljudi. Mljevena kahva
stavi se na dno dezve, a voda se stavi na vatru u drugom sudu da prokljua. Potom se voda
prelije preko kahve, te se stavi na vatru da se podigne. eer i kocka serviraju se odvojena,
kako bi svako zasladio po ukusu. Bosanci obino ne eere kahvu, oni radije umau u nju
kocke eera i liu ih izmeu gutljaja ili eer stave u usta da se polagano topi. Zbog ovakvog
naina ispijanja kahve, u Bosni se troi mnogo vie eera nego u Srbiji. Ovdje, i nigdje
drugo u Jugoslaviji, moete popiti i aj spremljen na turski nain. Turci su kahvu na ove
prostore donijeli kao posrednici iz arapskih zemalja, ali su lino preferirali aj. To su nastojali
prenijeti i na ovdanje stanovnitvo. Bosanci, meutim, vie piju kahvu, ali su ipak sauvali
obiaj tradicionalnog spremanja aja. Ako doete u bosansku kuu, servirat e vam ratluk
(rahatlokum op. pr.), voni ele uvaljan u eer u prahu. To je sasvim razliit obiaj od
onog u Srbiji ili Makedoniji, gdje e vam servirati slatko, voe u eernom sirupu. Putnik
e odmah primijetiti koliko se bosanska kuhinja razlikuje od drugih kuhinja Jugoslavije.
Mnogi e se sloiti da je to najbolja kuhinja u Jugoslaviji. Bosanska kuhinja se ne bazira
potpuno na mesu, kao to je to sluaj u Srbiji. Ne bazira se potpuno ni na tjestenini, kao
546/Godinjak 2013

Tri slike Sarajeva u njemakoj putopisnoj literaturi sedamdesetih i osamdesetih godina XX stoljea

to je to sluaj u Sloveniji i dijelu Hrvatske. Njena baza je arolika lepeza povra, premda
ne fali ni mesa ni tjestenine. Klasini uve, jelo od povra i mesa koje je uveno u cijeloj
Jugoslaviji, tipino je bosansko jelo. Jo poznatiji je bosanski lonac. To je pravi lonac, kau
Bosanci, pun razliitog povra, mesa i zaina. Neto slino se i kod nas pravi. Ko voli kukuruz,
ni toga mu u Bosni nee faliti. Naime trpeza na selima veinom se sastoji od sljedeih
namirnica: ovije i kravlje mlijeko, sir, meso, kukuruz i voe, uglavnom ljive.
Stari dio Sarajeva, skupa s muslimanskim naseljima koja se stepenasto penju uz obronke,
jo lebdi u dahu starog Orijenta. Ovaj prizor najbolje ete osmotriti iz iare koja vozi
za Trebevi. Slika koja se tada ukae slobodno se moe porediti s reportaama o starom
Damasku. Idui niz rijeku srest ete obrise austrijskih godina. Sve je to spontano povezano
modernom gradnjom. Graani su, naime, veoma ponosni na novi trgovaki i kongresni centar
Skenderija. Na selima jo uvijek vladaju starinski obiaji, jer su gradovi geografski postavljeni tako da su irenje i modernizacija skoro nemogui. Stoga je islamski mentalitet, neprilagodljiv evropskom napretku, jo uvijek ovdje duboko ukorijenjen. Ali to je dra Bosne,
koju ova zemlja, nadam se, dugo nee izgubiti. Kako kae jedna bosanska poslovica: Bolje
da se srui selo nego obiaji u selu.

Godinjak 2013/547

Tri slike Sarajeva u njemakoj putopisnoj literaturi sedamdesetih i osamdesetih godina XX stoljea

Wolfgang Libal3: Sarajevo zelena Poslanikova zastava

Sarajevo je poznato kao grad sa stotinu damija. Ne znam je li to istina. Ipak, s prozora svoje
sobe u hotelu Evropa, odakle se prua prilino skuen pogled, uspio sam izbrojati trinaest
munara. Bez obzira na to ima li ih stotinu ili ne, damije i danas ine osnovnu karakteristiku
siluete glavnog grada Bosne i Hercegovine, a pogotovo njegovog starog dijela. Sa svojih
450 hiljada stanovnika, Sarajevo je po veliini etvrti grad u Jugoslaviji. Sarajevo se razvilo
u moderan grad sa neboderima, bankama, dravnim zgradama, modernim cestama i pomalo
sumornim stambenim kvartovima, kakvi se mogu sresti u mnogim gradovima Evrope.
Ipak, neemo sada govoriti o tom Sarajevu, nego o onom Sarajevu koje u naim vizijama
neminovno nosi peat prolih vremena. Jednog proljetnog popodneva poeljeli smo vidjeti
Begovu damiju, najveu i najznaajniju muslimansku bogomolju u Sarajevu. Mnotvo
starih i mladih, u dinsu, samtu, demperima i jaknama ulazilo je u damiju, a mi smo
zamoljeni da priekamo dok se molitva zavri. I tako smo sjeli na kamenu klupu u dvoritu
damije, nedaleko od osmougaone fontane iz koje voda ubori i ispod stabla u ijim granama
vrapci cvrkuu. U naoj blizini starci razgovaraju. To je est prizor u damijskim dvoritima.
esto smo posjeivali damije i uvijek smo imali dojam da ulazimo u jedan svijet prolosti;
ali i tuge i rezignacije. Svuda ista slika starci tunim oima gledaju u strance, kao da se
pitaju zato su jo uvijek na ovom svijetu, zato ve i oni nisu dio prolosti. Izmeu mezara
u dvoritu raste visoka trava i korov. Kao da nikog nije briga. Ipak, htjeli ne htjeli, morali
smo primijetiti razliitost Begove damije od drugih koje smo posjetili. Na skupocjenim
perzijskim ilimima, koje su poklanjali muslimanski vladari i bogatai irom svijeta, mnogo
mladosti obavlja molitvu. Oni nam daju sliku vitalnosti i nade da sve ovo nee otii u prolost,
da e preivjeti. Ovi mladii oigledno nose islam u svojim balkanskim srcima. Jesu li
oni novi nosioci islamskog duha u Jugoslaviji? Prije nego to pokuamo odgovoriti na
to pitanje, moramo se prvo jo malo pozabaviti ovom damijom u ijoj sjeni sjedimo.
Izgraena je 1530. godine, po nalogu i od sredstava Gazi Husrev-bega, tadanjeg guvernera
u Bosni. Ona i danas vai za najljepu islamsku bogomolju koje je Osmansko carstvo ostavilo
na evropskom tlu. Malo damija moe se pohvaliti ovakvim kupolama, napravljenim rukama
najboljih majstora, koje mono natkrivaju prostor u kojem se vjernici mole. Sarajevo treba
zahvaliti Gazi Husrev-begu zbog ovakve graevine, koja je sagraena po uzoru na najljepe
zgrade Osmanske imperije. Gazi Husrev-beg sigurno se ugledao na sultana Sulejmana
Velianstvenog, koji je irom Imperije gradio dobra za narod. U zgrade koje je uz Begovu
damiju izgradio Gazi Husrev-beg ubrajamo i Medresu, visoku islamsku kolu, na ije

Wolfgang Libal, sudetski Nijemac, roen je 1. maja 1912. u Melniku u blizini Praga, a umro u Beu
3. februara 2008. Bio je jedan je od najboljih poznavalaca jugoistone Evrope. Radio je kao dopisnik
za Njemaku novinsku agenciju (DPA) od njenog osnivanja 1949. Autor je vie knjiga o Balkanu.
U knjizi putopisa iz 1987. historijska problematika je naila na znaajnu panju, ali e nekoliko
godina kasnije posvetiti panju raspadu jugoslavenske drave i njegovim posljedicama (Vidi
izmeu ostalog knjige: Das Ende Jugoslawiens: Chronik eine Selbstzersterung. Europaverlag,
1991; Mazedonien: zwischen den Fronten: Junger Staat mit Alten Konflikten. Europaverlag, 1993;
Die Serben: Blte, Wahn und Katastrophe. Europaverlag, 1996; Der Balkan. Stabilitt oder Haos
in Europa, Europaverlag, 2000...

548/Godinjak 2013

Tri slike Sarajeva u njemakoj putopisnoj literaturi sedamdesetih i osamdesetih godina XX stoljea

kupolom natkriveno dvorite sjenu prua munara damije. Tu je i 109 metara dug Bezistan,
koji i dan-danas slui kao trgovako sredite. Guverner je takoer dao izgraditi est kilometara
dug vodovod, koji opskrbljuje 40 javnih esmi i bunara i jedan veliki hamam. Sarajevo je
u 17. stoljeu bio grad s pedeset hiljada stanovnika. Bio je u to vrijeme vei grad od Klna,
koji je brojao 37 hiljada stanovnika, pa i od Bea. U osmokutnom turbetu, koje se nalazi
u dvoritu ove damije, Gazi Husrev-beg je naao svoj vjeni mir. Ipak, vratimo se omladini
koju smo maloprije zatekli kako hita u damiju. Dio njih stigao je iz Medrese, a dio sa
Islamskog fakulteta, koji se takoer nalazi u komiluku damije. Rad Islamskog fakulteta
obnovljen je tek sedamdesetih godina. On je danas jedina takva ustanova na evropskom
tlu. Time je Islamska zajednica Jugoslavije koja djeluje nad oko tri i po miliona muslimana
dobila priliku da obrazuje svoj sveeniki kadar. Do sada su ih morali slati da se obrazuju
na visokim islamskim kolama na Bliskom istoku. Ova ustanova potaknula je mnogo snanije ivotno zadovoljstvo meu muslimanima nego to to ini renoviranje ili izgradnja samih
damija. Inae, saznajemo da se od kraja Drugog svjetskog rata ovdje izgradilo oko est
stotina damija, u emu su veliku ulogu odigrale donacije gastarbajtera sa Zapada i iz arapskih
zemalja. Poslije desetljea samoe, sloma i naputenosti, muslimani dobijaju novi ivotni
zamah. Koliko je tu bilo tuge i samoe u bliskoj prolosti moemo saznati iz rijei Mee
Selimovia, najznaajnijeg jugoslavenskog knjievnika muslimanskog porijekla, koji je
nedavno umro i ije je roman Dervi i smrt preveden i na njemaki jezik. Tokom jednog
govora Selimovi je rekao: Mislim da nikad nijedan narod u historiji nije bio usamljen
kao bosanski Muslimani, koji su se svoga odrekli, a strano nisu prihvatili. Kuda je njihov
historijski put mogao voditi? Nikuda! U jedno tragino bespue...
Odroeni od svoga, a ne prihvaaju tue to je sudbina bosanskih Muslimana, metaforiki
nalik na orahovu ljusku... Stoljea koja su protutnjala ostavila su na njima peat religiozne,
socijalne i duhovne vrline, na drugaiji nain i u drugaijoj formi od katolika i pravoslavaca.
Tokom ta etiri stoljea osmanske vladavine bosanski Muslimani obrazovali su svoju posebnu
civilizaciju, karakteristian mentalitet, pa ak i specifinu knjievnost, mada je ona napisana
na srpskohrvatskom jeziku. Iako je Osmansko carstvo, korak po korak, izgurano, bosanski
Muslimani ostali su u Evropi. Pitanje njihove budunosti postavilo se ve 1878. godine,
kada je Bosna i Hercegovina pripala Austriji. K.u.k. Monarhija eljela je pomoi razvoju
i opstanku tog naroda, jer su se, jo u staroj Austriji, uli mnogi hvalospjevi na raun Bonjaka.
Pod tim imenom nisu se podrazumijevali samo muslimani, nego i pravoslavci i katolici.
Upravo takvim neodreenim pojmom eljelo se zaobii komplikovano nacionalno pitanje.
Meutim, svijest o bosanstvu, kao opoj karakteristici, nije se mogla ouvati. U tome se
nije moglo uspjeti jer je nacionalizam meu Srbima i Hrvatima ve znaajno narastao.
Kraljevina koja je osnovana izmeu dva rata takoer nije bila rjeenje. Pravoslavni Srbi
s mrnjom su gledali na bosanske Muslimane kao na otpadnike od vjere. eljeli su ih se
otresti jer su ih poistovjeivali sa zlom koje su trpjeli u periodu osmanske vladavine. I
Tito se jo u vrijeme partizanskog rata naao pred pitanjem: ta s Muslimanima? Nije mu
bilo lahko odluiti koja je opcija najbolja. S jedne strane bili su rtve srpskom kralju odanih
trupa koje su sebe nazivale etnicima, a s druge strane mnogo ih je bilo na strani faista
u Nezavisnoj dravi Hrvatskoj, koju su Hitler i Mussolini osnovali na ovim prostorima.
Kako bi se izbjegao sukob Muslimana, Srba i Hrvata, bilo je odlueno da se Muslimanima
prizna nacionalnost i tako ih se dovede u istu i ravnopravnu ravan sa Srbima, Hrvatima,
Godinjak 2013/549

Tri slike Sarajeva u njemakoj putopisnoj literaturi sedamdesetih i osamdesetih godina XX stoljea

Slovencima, Crnogorcima i Makedoncima. Muslimani su se tek na popisu iz 1971. godine

prvi put mogli izjasniti kao pripadnici svoje nacije. Popis je pokazao da su Muslimani,
sa etrdeset posto stanovnitva, bili najbrojniji narod u Bosni i Hercegovini. Tu poziciju
dre i danas. Srba je, prema popisu, bilo 32 posto, dok su Hrvati inili 18 posto stanovnitva.
Meutim, treba imati u vidu da se ni tada svi muslimani po vjeri nisu izjasnili kao Muslimani
u nacionalnom smislu. Ali ako se nacionalnost ne oslanja na vjeru, na ta se onda oslanja
bit Muslimana. Njihova patrijarhalna i stroga ivotna i drutvena pravila ustupaju mjesto
nadiruoj modernizaciji. Muslimani danas izgledaju isto kao Srbi i Hrvati, isto se oblae,
njihove kue i namjetaj su slini, idu u zajednike kole, kupuju na istim mjestima... Ako
razvoj svijesti ne bude poivao na vjerskim osnovama, moi se se razviti novi, bosanski
nacionalizam, koji e moi parirati srpskom i hrvatskom. U ovoj zemlji, punoj sklada i suprotnosti,
razvila su se posebna obiljeja, znatno drukija od onih koja postoje u komiluku. Ovdje
je u srednjem vijeku postojala Crkva bosanska, koja je bila u konfliktu i sa Bizantom i
Rimom. Stoga se islam na ovim prostorima relativno brzo udomaio. Ipak, ovdanje plemstvo
zadralo je mnoga slavenska obiljeja, pa je, slijedei vlastite interese nerijetko dolazilo
u sukob s Velikom Portom. Je li mogue da je ba religija islam taj faktor koji daje poticaj razvoju
jednog novog identiteta? Mora se konstatirati da je ovo podruje i u prolosti bilo specifino
i drukije od drugih krajeva Jugoslavije.
Mnoga se pitanja postavljaju dok etamo kroz uliice bazara, oko Begove damije i
Sahat-kule, koja i sada pokazuje vrijeme u Meki. Mora proi dosta vremena i moraju sazreti
mnoge injenice da bi se na njih ozbiljno odgovorilo. Zasad se neemo time mnogo zamarati.
Radije emo uivati etajui i probijajui se uliicama bazara. Krznari i obuari su u uriluku,
zlatari u Kujundiluku, kotlari u Kazandiluku itd. Sve je to proarano malim kafanama
i evabdinicama, u kojima se na vatri od drva rotiljaju evapi i ranjii, irei nadaleko
svoj miris. Naravno, tu su i slastiarne sa svojim ljepljivim turskim slatkiima, kao i kafane
u kojima moe sjesti na tabure, piti kahvu i biti zadovoljan i sa sobom i sa svijetom i sa
Dragim Bogom. Dojam o Sarajevu upotpunjuje i Sinagoga, smjetena nedaleko od bazara, koja
danas slui i kao Muzej Jevreja. Ona svjedoi da je ovdje za vrijeme osmanske vladavine ivjela
jedna znaajna zajednice sefardskih Jevreja, koji su nakon progona iz panije nali utoite
u okrilju Osmanske carevine. Jo do Drugog svjetskog rata sarajevski Jevreji govorili su
judeo-panskim ili ladino jezikom, koji predstavlja neku iskrivljenu varijantu panskog jezika.
Taj jezik smatrali su sponom koja ih povezuje sa njihovom izgubljenom domovinom. Jevrejsko
groblje nalazi se na lijevoj obali Miljacke. Na nadgrobnim spomenicima, koje je odavno naeo
zub vremena, jo uvijek se mogu vidjeti natpisi na tom jeziku. Na jednom od tih spomenika,
pod kojim je sahranjen ugledan lan jevrejske zajednice, pie hombre prejado yentelegente
(ponosan i mudar ovjek). Predanja kau da su onda sarajevski Jevreji govorili etiri jezika:
panski u kui, hebrejski u sinagogi, srpskohrvatski s narodom i turski sa slubenicima.
Najznaajnije to su Jevreji donijeli iz panije u svoju novu domovinu moete nai u Muzeju
to je uvena sarajevska Hagada. Radi se o arenim minijaturama ukraenoj i runo pisanoj
knjizi iz 14. stoljea, u kojoj su zapisane pjesme, stihovi i molitve za Pesah, osmodnevni jevrejski
praznik kojim oni slave izlazak iz egipatskog ropstva. Iako je u periodu 1941-1945. Sarajevo
bilo pod NDH, odanoj faistima, uposlenicima Zemaljskog muzeja polo je za rukom da
taj rukopis sakriju u jednom bosanskom selu i tako ga sauvaju. Jevrejska zajednica je,
djelovanjem Nijemaca i ustaa, skoro iskorijenjena; od 14 hiljada pripadnika (u Sarajevu
je ivjelo njih deset i po hiljada) rat je preivjelo sveukupno njih 1.600.
550/Godinjak 2013

Tri slike Sarajeva u njemakoj putopisnoj literaturi sedamdesetih i osamdesetih godina XX stoljea

Jo jedno mjesto u Sarajevu podsjea na mrane godine: u blizini mosta Gavrila Principa
u betonu su utisnute stope ovog mladog srpskog studenta, koji je 28. juna 1914. godine
hicima iz pitolja zadao smrtne rane austrijskom prestolonasljedniku i njegovoj supruzi,
to je bio povod Prvom svjetskom ratu. Kua na uglu pored tih stopa danas je Muzej, koji
sadri eksponate i podatke o organizaciji Mlada Bosna, kojoj je pripadao Gavrilo Princip.
Nain na koji su izloeni i tretirani muzejski dokumenti i fotografije upuuje na to da su
ovi urotnici u Jugoslaviji ovjenani slavom uprkos tome to je djelo koje su poinili zloin
i to je Jugoslavija zbog toga mnogo propatila u godinama koje su uslijedile. To nam ilustrira
slobodarski duh ove arolike zemlje koja je Monarhiju smatrala tamnicom naroda.
(Preveo s njemakog jezika Zijad ehi)

Godinjak 2013/551

UDK 821.512.161-1=163.43*

Sezai Karako

Mona Rosa
Mona Rosa, crne rue, i bjele.
Rue Gejve i bijela postelja.
Krl strth dral moli milost, mehlem
Ah, zbog tebe su krvlju oblivena!
Mona Rosa, crne rue, i bjele.

Sezai Karako (Ergani kod Dijarbekira, 1933)

savremeni je turski pjesnik, mislilac i islamski
politiki aktivist. Jedan je od pionira turske
literature iji je cilj napraviti most izmeu tradicionalnih islamskih vjerovanja i modernih
poetikih tehnika. Najpoznatije zbirke poezije
su mu: Krfez (Zaljev, 1959), Sesler (Glasovi,
1968), Zamana Adanmi Szler (Rijei posveene vremenu, 1970), Ayinler (Ibadeti, 1977)
Mona Rosa je najslavnija pjesma ovog pjesnika
(u kojoj se mogu razaznati spomenute moderne
poetike tehnike), nazvana turskom ljubavnom
himnom. Posveena je muhadirskoj djevojci iz Gejve po imenu Muazzez Akkajam
(ije se ime i prezime nalazi u akrostihu pjesme). Prema jednoj legendi, Muazzez, koja i
danas ivi i nosi prezime Giray, Bonjakinja
je iji su se roditelji doselili u Tursku, gdje su,
kao i ostali muhadiri, promijenili bonjako
prezime. Postoji i legenda o zaljubljenoj djevojci
koja se ubila nakon itanja ove pjesme.
Sezai Karako, osamdesetjednogodinjak, danas
ivi u Sirkediju (Istanbul, blizu Sultan-Ahmetove damije) - u tiini. Neobino je vezan
za Bosnu i Bonjake. U znak protesta protiv
genocida nad njima, tokom agresije 19921995. godine, javno je odbio da pie bilo ta dok
se taj genocid ne zaustavi. Tokom nedavnog
susreta razmijenili smo svoje knjige i dugo
razgovarali. Prevodilac se nada da e legendarni turski pjesnik ipak posjetiti Sarajevo
kada upriliimo promociju antologije njegove
poezije na bosanskome jeziku.

552/Godinjak 2013

Urlik na mjesec nakaznih vukova,

Zeko uplaen gleda u planinu.
Mona Rosa, ta mi se to deava?
Dad koso pada na travu zemljinu,
Urlik na mjesec nakaznih vukova.
Ah, ne otvaraj prozor, ve zarice
Povuci! Moram te vidjeti, Mona!
Jedan pogled da umrem netremice.
Mona Rosa, ja sam naspram balkona!
Ah, ne otvaraj prozor, ve zarice...
Za stablom masline, pod vrbe sjenom,
U srcu sunce izalo je davno.
Kucanje na vrata, ruka s prstenom
Na te me podsjeaju stalno, stalno.
Za stablom masline, pod vrbe sjenom.
Za gorom i dolom zambak cvjeta plav
I svaki se cvijet jutros jordami,
A vjetar za svjeom eka hladan sav
Da trese duu zamrlu u ami.
Za gorom i dolom zambak cvjeta plav.
Eh, zagrljaj tvojih ruku, prstiju
Zgnjeio bi garnat crvenih rana...
To su ruke eninih ari sviju,
en to eta ispod okeana.
Eh, zagrljaj tvojih ruku, prstiju.
Znaj, Mona, nai dani brzo prou.
Pononi su sati, svjetla se gase.
Spavaj, nek ti dralovi u san dou...
Ne gledaj nebo, gdje oblak trza se!
Znaj, Mona, nai dani brzo prou.

Mona Rosa

Akam pada, i trepteljke vesele

Na smokve u mojoj bai slijeu.
Jedne su bjele, druge poutjele.
Kad bi gaale u me, ne po cvjeu...
Akam pada, i trepteljke vesele...
Kako ja, Mona Rosa, tebe naem
U svakom pogledu trepteljaka tih!
Tvoje edne oi ispune lae
Moga ivota sa jedrima svitim.
Kako ja, Mona Rosa, tebe naem...
Kako me moe, Rosa, gledat gruba,
A moje balade nisi ula ti?
Nema strune da kae moju ljubav,
Kurum e to najbolje uiniti!
Kako me moe, Rosa, gledat gruba...
Aj, djevojko muhadirska, vjeruj mi
I uj ove moje ispovijedi:
Cjelo moje tjelo u plamenu vri,
A to je bol plav, od kojega ledim.
Aj, djevojko muhadirska, vjeruj mi...
Jest: nakon kie zametne se klasje,
A voe zrije, zrije u samoi.
Shvatit e to su ive oi zgasle
Kad vidi dubine njihove noi.
Jest: nakon kie zametne se klasje...
A zlatni nakit i koa mousna
Odgovor neka ovom peru daju:
Tvoj osmjeh dosad ekala mu usna,
Nou i danju rjei mu spavahu,
A zlatni nakit i koa mousna...
Mona Rosa, crne rue, i bjele.
Rue Gejve i bijela postelja.
Krl strth dral moli milost, mehlem.
Ah, zbog tebe su krvlju oblivena!
Mona Rosa, crne rue, i bjele...
(Prijevod s engleskog i biljeka
Demaludin Lati)

Godinjak 2013/553

UDK 821.18=163.43*

Ibrahim Kadriu1

ovjek eta sam

1. O prvom ovjeku
Zakljuat u svoja vrata i biti siguran
Da sam ostao sm sa sobom,
Daleko od groznice i lajanja koji mi
upropastie dan.
Sakrit u se meu knjige i kleknuti,
Pred slavom i nabusitim skitnjama molit u,
Nalik naoj historiji i pjesmama.
Prolazit u kroz knjige stojei poput
ranjene savjesti
etkat u prainu koja se uvijek nae
tamo gdje stanem
Branei svoje ime od pljuvanja.
Ljubit u jednu po jednu stranicu i maziti ih
Da ne ostave me liena sjeanja
Da ne ostave me sa bolovima koje mi
donosi dan
Da ne ostave me u noi, gospodarici
tjeskobe
Dok izmeu korica bacam sidra svoje ei
1

Ibrahim Kadriu (1945, Zhegr kod Gnjilana)

objavio je preko 50 djela poezije, proze, scenarija i drama. Prevoen je na francuski,
arapski, engleski, njemaki, turski, italijanski,
srpski, crnogorski i rumunski jezik. Dobitnik
je svih najviih priznanja i nagrada za svoj
rad kako u Republici Kosovo tako i u Albaniji.
Najpoznatija djela su mu: romani: Karadaki
konjanik, Vraiji rod, Momak iz vremena Leke;
zbirke poezije: Koprena vremena, Narod je
kriv, Neto se desilo...

554/Godinjak 2013

Da pronau me na putovanju koje kraja

nema
Ja milovat u jednu po jednu stranicu
ljubei ih,
Ljubei bijele stranice mranog ivota.

2. ovjek eta sam

Pusti ga da eta i prelazi kuda god eli,
Pusti ga da ide gdje god mu sjenka kae;
On nije sam; sa svojim snima on je;
U drutvu od kojeg boljeg nema.
Pusti ga da procijeni sebe ta je to za
tebe
Njegova ljubav za ritmom njegovih
umornih koraka...
Putovanje e posljednje biti, zavrit e se
pod njegovom koom;
Ispod prtljaga koe poludjele od ekanja.
Pusti ga da govori onako kako on to ini:
u tiini.
On zna kako da lijei duu svoju lijekom
koji mu treba;
On zna kako da stvori svoj svijet u drai
kakvu on eli,
Pusti ga da ivi u ovoj otmjenosti.
Pusti ga da gleda preko svih planina,
Moda granica njegove ei tamo skrivena
lei,
Jednom kada je dostigne, on nadii e
svoj bol

ovjek eta sam

Pusti ga nek pije, i nek u piu ispria ivot

svoj.
Putevi su se otvorili pred njim. Pusti ga
da eta slobodno,
On poznaje staze, on moe daljine stii
Taj starac uva svoje vjeito ime
Pusti ga, pusti ga da ide svojim putom
obeanim...

3. Ko god da doe u moju samou

Ko god da doe veeras
Zatei e me budnog
Ja mjerim se sa sjenkom na zidu
Uz treperavu svijeu
Vrata su otvorena
Ona ne mogu uspravna pred udarcima
biti
Ona se boje udaraca nogom
Njihovi zvekiri su polomili kosti
A ljubav je nestala
I nee se vratiti
Ko god da doe u moju samou
Nai e me umotana u krpe vremena
Uglavnom vritim
Svijajui svoja koljena i molei se da u
stihu izrazim
Spas koji na vrijeme dolazi
Veeras ko god da doe
Nai e me sa uzdahom da ne elim otii.

Svaka je tugovanka otpjevana

Najbolje su rijei izabrane
Da bi se uzdigla ljubav
I uzdah sauvao
Na ovom putu mnogi putnici
Sanjaju preduge snove
Izmueni u beskraju sna
Ka nekom zamiljenom kraju
Oni koraaju ivicom maa.

5. Obino
ak i prije hiljadu godina jezik Ljubavi
Bijae isti, sa istim narjejem
On nikada nije imao potrebu da se prevodi
Niti da se namami u mikroip
Jezik Ljubavi se uvijek dobro naui
Obine stvari nemaju protokola
One dolaze poput mirisa koji ispuni sobu
I govore kako dananji dan, sedmica,
mjesec, godina
Postaju patroni Ljubavi
Ljubav imade istu teinu kada se mjeri
Pod mjeseinom dok zaklon trai
Nesretna danas kao i prije hiljadu godina
Lije svoje suze i otvara srca zaljubljenih.
(Preveo s engleskog Demaludin Lati)

4. Na ovom putu
Ispred mene je staza
etnja njome je puna smisla
Njome se moe proi samo s ljubavlju
Drukije e ti se saviti vrat
I vrata zakljuati za sva vremena
Na ovom putu

Godinjak 2013/555

UDK 821.42/.45-1=163.43*

Kofi Anydoho1

Mjesto koje zovemo zaviajem

Doi u opet na ove obale
Moram ponovo doi u ove krajeve

kako igra i pjeva o izgubljenim zemljama

i boanstvima svojih predaka

Jo jednom se vratiti u vrijeme predaka

Jo jednom osjetiti posljednji zagrljaj
prve radosti
roenja voda koje zaplju zaplju
zapljuskuju
ove tabane ispucale od lutanja

Od dalekog sna Medellina

do Baranquija na kolumbijskim
karipskim obalama
o vremenu mune nade u Santiago de Cuba i
u haianskim komarima Santo Dominga
ja sam gledao ja sam sluao ja sam osjeao
ja sam mirisao ja sam ak i kuao
krvave tragove nae Povijesti i njezin
konani uzdah

Hodio sam dalekim prostranstvima

letio sve do oblaka
gazio sam horizontima
ogrnut tmurnom nijansom tuge
U Wellingtonu sam jedne prilike gledao
Maurkinju

Ali danas
Ja moram da se vratim u ove krajeve
Ja jo jednom moram etati ovim obalama
Ima neto u mjestu koje zove zaviajem

Kofi Anydoho je poznati savremeni pjesnik,

naunik i knjievni kritiar iz Gane. Potjee
iz porodice Ewe, koja uva tradiciju ganskog
usmenog pjesnitva, tako da on svoju poeziju,
na internacionalnim festivalima, ne govori, ve
pjeva. Dobitnik je najveih nagrada za poeziju
u svojoj zemlji, Africi i na Zapadu, posebno
u Engleskoj (npr. Nagrada Pjesnik godine
u Gani, Knjiga godine u Gani, BBC-jeva
nagrada za afriku poeziju, Le Grand Prix de
Poesie en Langue Nationale Togo i dr.). Na
engleskome jeziku objavio je pet knjiga poezije,
a posljednja mu nosi naslov The Place We
Call Home and Other Poems Mjesto koje
zovemo zaviajem i druge pjesme, objavljena
na Oksfordu u izdavakoj kui Arts Council
England, sa cedeom na kojem pjesnik pjeva
svoje stihove u Ewe tradiciji. Predsjednik je
Asocijacije afrikih pisaca i lan Akademije
nauka i umjetnosti Gane.

556/Godinjak 2013

Neki poznati obrisi Zemlje

neki okus zraka
neki sutinski miris tla
neki osjeaj stvari
geografija izgubljenih biljega
hemija pronaenih sjeanja
ak i nitavilo Vremena
ove male radosti
umotane u magli sjeanja
i nerazgovijetni odjeci
davnog smijeha
Ima neto u jutarnjim vidicima
koji nestaju tamo gdje pucaju gromovi
u veernjim oblacima
tako nemirnim sa duginim radostima

Mjesto koje zovemo zaviajem

trei pijevci pjevaju

jutarnja etnja do vodopada kraj sela
travurina jo mokra od rose
razuzdani vjetar i njegov otri dodir
pononi huk samotne sove
jecaj galebovog sirotana

Jedanaesti deveti
Ovdje e biti ponovo vremena za Ljubav
Ovdje e biti ponovo vremena za Smijeh
Ali sada Samo Rana ostaje
Samo Bol preivljava

termiti jedu plot

gdje si esto stajao
na jednoj nozi
drhtei uvajui
svoj uzdisaj za dragu
koju sada gubi u djetinjim snima

Nakon to su sirene jaukale svojim putem

prema ovoj novoj tuzi ovaj novi
teret tei od ila

***
U mjestu koje zove zaviajem
ima jedna ukleta kua iza crkve

Ovdje e ponovo biti vremena za nadu

Ovdje e ponovo biti vremena za snove

staro groblje s novim nadgrobnim

spomenicima
gdje si nekad pjevao svoju posljednju
pjesmu
za druga iz razreda izgubljenog u blijesku
munje

Ali sada samo sumnja ostaje

Samo dim ostaje

U mjestu koje zove zaviajem

ima staro kolsko zvono sa unjkavim
zvukom

Ovdje e ponovo biti vremena za

matanje
Ovdje e ponovo biti vremena za smijeh

ogromna pojava Direktora

njegov vitki tap koji stalno prijeti
poziv na godinje ispitivanje
i nervoza svih uitelja

Ali sada samo sumnja ostaje

razredni eret koji je sada samo strailo

za vrane
i ah! vodea atletiarka sa vitkim vratom
koja je donijela brojne medalje u nau kolu
koja te je nagraivala stidljivim osmijesima
sa mahramicom
na kojoj je tajno izvezla tvoje ime.
Mjesto koje zovemo zaviajem
odreuje nas same u Vremenu i Prostoru
Moram ponovo doi na te obale
Doi u opet i opet u ove krajeve
preplavljene prvim sjeanjima.

Samo Bol ostaje

Samo Rana Bijes preivljava

jedna hiljada leeva u vreama

deset hiljada dijelova tijela
deset milijardi DNA

Nakon to su tornjevi eksplodirali u

plamenu
budunost je smrvljena u ruevinama
O, kako je naa bia teko natovariti
bijesom ruevinama dimom.
Preveo s engleskog Demaludin Lati

Lorne Lodge Tegbi, 13. 1. 2004

Godinjak 2013/557

UDK 821.411.21-1=163.43*

Abdul-Aziz Suud al-Babtin1

apat pustinje: ljubavne pjesme

Posveta
apat pustinje poklanjam onoj koja je
voljela davno,
a koju okrutni rastanak odnese bolno,
nezaboravno.
Ona me podui ljubavi, istoj ko oblak
zore, vioj od puti...
Volio sam je itav ivot...dok me ne iscrpi
nehat njen beutni.
ezno sam za njom, jecao pate... Srce
je stalno u bolu bilo,
i ni za stihove ni za pjesmu, ni za to
osim nje nije marilo.
ivotni saputnie, ako klevetnici nai
saznaju ikad
da othranili smo nade kroz svaanja
duga, velika,
1

Abd al-Aziz Suud al-Babtin (1936) savremeni kuvajtski pjesnik. Objavio je dva divana
poezije Bawh al-bawadi (Pustinjski apat),
1995. godine, i Musafir fi al-qifar (Putnik u
pustinji), 2004. godine. lan je Drutva pisaca
Kuvajta. Dopisni je lan Akademije za arapski
jezik u Damasku. Jedan je od utemeljitelja Fondacije za arapsku misao i lan irija pri toj
fondaciji. Utemeljitelj je i finansijer Fondacije
Abd al-Aziz Suud al-Babtin za poetsko
stvaralatvo, al- Babtinove Centralne biblioteke
(neke vrste muzeja) za arapsku poeziju u Kuvajtu, Babtinovog centra za prevoenje, Babtinovog centra za meucivilizacijski dijalog i
dr. Dobitnik je vie nagrada za doprinos na
polju arapske kulture.

558/Godinjak 2013

svijet e im postati tijesan, nepodnoljiv,

kao u onoga
ije su oi oslabile pa hoda tuan bez vida
svoga.
ivot svog srca iznosim pred nju to sa
mnom bjee u ovoj patnji.
Sjeam se oprotaja: oi su rekle da emo
zajedno uvijek ostati
do Sudnjeg, posljednjeg dana... dok ne
budemo izmoreni
zbog naeg rastanka to emer u dui donio
je meni.
ivotni saputnie, nadahnue moje,
diem ti spomenik
pjesmama svojim... kako bi ljubav i sa
njom zaljubljeni
sjeali se mladosti koju tvoj odlazak
ovremeni.

Tvoja boravita u srcu mome

Znah te prije nego to ljubav upozna
mene,
i tada oboljeh od bolesti nepreboljene.
Tvoj lik danonono pred oima mojim sija,
a sve nada mnom se njie, draga se i arlija!
U srcu mome tvoja e ljubav stajati, mila,
zauvijek, ljubav koju je njenost odgajila.

apat pustinje: ljubavne pjesme

Kada bi vjernost dala, sa njom bih ivio

godine duge; uza te, ljubavi, istinski bio.
im se spomene ljubav, u meni oivi ona,
i moje tijelo otrne, oh, od sjeanja bolna.

Sva moja osjeanja, svi snovi moji, palmo,

ekat e tvoje vijesti!
Ti ponavlja svoj stari savjet: U srce
sabur beskrajni smjesti!

Sjetim se kolko sam dugo spavao u srcu

tvom
dok ti si bila pljakana svojim umilnim
snom.

Moji se srsi vraaju u zebnji, poput

tunoga to nita nema.
Minue mjeseci dugi, dugi, a ti mi
nikakav haber ne sprema?!

U tvojim oima spavah miran kao klada,

siguran tokom ivota tvoga mlada.

Stidljivim smijekom ti mi ree: Ja uvam

tvoju tajnu nonu!
Spaljene, sumnje se javie, srce se potui
na davnu samou.

I niko ti od mene tada bio blii nije

niti si ikome njenost dijelila pravije.
Ljubavi, nau prolost da li si zaboravila
ili si uspomene drage u vatri zapalila?
Ili su duge prepirke te tragove odnijele
i u tvom srcu moj lik zauvijek zamele?
U mome srcu, u mome oku, u mojoj dui
cijeloj
postoje boravita tvoja, visoko, u srmi
bijeloj!
Moja ista ljubav vjeno e ostat da ivi,
ko Demil i Busejna, dvoje srdaca divnih!
Da li je tvoja ljubav ostala ko moja ista?
I sad te volim u bolu, i moja bolest ostaje
ista.
30. 12. 1993.

O, moje palmino drvo

Palmo u Nisi, sad se rastajemo. Hoe li se
ponovo sresti nas dvoje?
U mati sklapam ljubavna sjeanja, tuga
je obuzela sve misli moje.

Da moja tajna nije otkrivena, da svako o

njoj ne pria na sijelu?
Tako je moja briga razglaena, suze je u
pjesme preslau cijelu.
O palmo, ne prigovaram zbog straha da
mi klevetnik ne zaprijeti;
ve dugo, godinama, to poriem, bez
brige i bez ikakve pameti,
jer ja se bojim samo, kad se raire sve o
mojoj tajni vijesti,
hoe li se vratiti ona, moja draga, hoemo
li se jo jednom sresti!
1. 9. 1982.

Putnik u pustinji
Divan poezije
U ime Boga, Svemilosnika, Milostivnog
Uvod
Musafirun fi al-qifar (Putnik u pustinji) moja
je druga zbirka pjesama; prva koju sam objavio zvala se Bawh al-bawadiyy (Pustinjski
apat). Ono to me okurailo da objavim ovaj
drugi izbor svojih pjesama bile su studije
koje su napisane o mojoj prvi zbirci, to mi
je u znatnoj mjeri pomoglo u pripremi ove
Godinjak 2013/559

apat pustinje: ljubavne pjesme

kolekcije. Korigirao sam neke ranije kaside,

zamijenio neke rijei i izraze i, sve u svemu,
mislim da sam dobro uinio. Isto tako, izvrio
sam neka dodavanja ili izbacivanja u nekim
stihovima, to je, nadam se, poboljalo ove
moje pjesme.
Moja ljubav prema pustinjama i opustjelim
predjelima, po kojima sam nazvao svoje
zbirke, dolazi otuda to su pustinje, te domaje
beduina, meni jako bliske i to su one veoma
znaajne za moj ivot. U pustinji se osjeam
beskrajno slobodno, u njoj su moji vidici otvoreni do krajnjih granica. Ja mislim da je
pustinja prirodna domovina moje due i srca;
u njoj ja mogu da napunim svoja plua i
zadovoljim svoje oi, kao to, isto tako, u
njezinim otvorenim horizontima, mogu da
pronaem udobnost svake vrste i sreu i
rahatluk svojoj dui.
Neobino mi je drago to je ovaj divan ugledao
svjetlo dana u Qurtubi/Cordobi, gradu ibn
Zayduna u kome se on rodio, u kome je proveo
svoje djeatvo i u kome je, ve od svoje
mladosti, svojim genijem vrio snaan utjecaj
u poeziji. Zavolio sam njegovu poeziju svom
svojom ljubavlju i itavim svojim biem, i
neobino sam sretan to se objavljivanje ovog
moga divana vremenski podudarilo sa sveanou ustanovljenja nagrade Abdulaziz
Suud al-Babtain za poetsko stvaralatvo,
i to na devetu godinjicu te nagrade. Sveanost
je odrana od 4. do 8. oktobra 2004. u ibn
Zaydunovoj Qurtubi (Andalus).
Nadam se da e ove moje pjesme biti lijepo
primljene svugdje kod pjesnika i ljubitelja
poezije kao i kod knjievnih kritiara.
August, 2004.
Abdul-Aziz Suud Al-Babtin

Vrijeme nesree
Molio sam svoju Voljenu da zaspi one noi,
Da nona tmina njezine one kapke prekrije,
A ona ree: Voljela bih da ostanemo sami,
560/Godinjak 2013

Da nas, Ljubavi, niije oko veeras ne otkrije.

Tako bih ti priala svoju priu daleko od svih
I ti bi meni priao svoje bolno puteestvije,
Tako bih, prijatelju, sluala tvoju pjesmu
dugu,
Pjesmu slavuja zagubljenu davno ranijeTako bi mogao uti moje srce to gori,
Isjeeno po dubini, gdje moj ivot vrije.
Tako bih ti ja izlila sva sjeanja svoja
u jedan bokal tuni, sve svoje davorije,
a ti bi pio, pio, pio iz njega do mile volje,
a ja bih popila ostatak, ostatak muke
gorije.
I onda bi naa veer sva pijana bila,
Sva bez srca, bez razuma, sve do zore divne.
I mi bismo pijani bili dok drugi svijet spava,
Naa bi srca sluala odjek te davne
memorije,
Nau bi no savilo u se Vrijeme to
neumitno leti,
to se ponaa okrutno spram nae sudbine.
I mi bismo prizvali doba naih sastanaka,
I oblaci bi noi postali svijetli, kao da
sunce grije.
Mi sjedimo zajedno, gledamo jedno drugo,
A nae usne ute, do razgovora im nije.
I sluamo jecaje i uzdahe jedno drugog;
Oni umuknu, odjek se njihov u utnji savije.
Kada rastanak doe, o emu da razgovaramo
ovdje, veeras, mi, dvije osobe postarije?
Sada se ne sjeam gdje su stali putovi moji;
Podsjeti me na to svakog akama i svake
jacije.
Sjeam se, sjeam kada su me dozivali
Da sluam svog srca njenog tune
melodije.
Bijasmo rastavljeni, a te veeri bjehu
izgubljene,
I izgubljen bi na susret u noi igrom
udne sudbine,
I mi smo opet daleko, mi smo opet
rastavljeni;
neka je prokleta ruka vremena koja nas
tako vije!
Kairo, 17. 7. 1976.

apat pustinje: ljubavne pjesme

Vjeni puteljak
O, vjeni putelje moje drage, moje voljene,
Zar jo nisu po tebi stope zarasle njene?
Zar u tebi vie ni zrna pijeska nema ni za
mene,
O, putelje, prugo koja rastavi etae
zaljubljene?
Kada ljubav kisela posta, jedan eta se
okrenu
od onog drugog, koji zakletvu pogazi vjernu
I nikad ne prevrnu milju da ljubav vatrena
Moe sainit okove za ovjeka neljubljena.
Moj ivot se zakoturao, moje su elje
neispunjene,
Ja ostah sam, izvan svoje brazde ispruene.
Panjak i drvee patnje davno su isueni,
Poput obeanja onih koji nisu vjerni.
O, putelje, nae su godine prole davno;
Nai koraci ne vode nikud u ovom traenju
trajnom.
Jesmo li te zaboravili ili smo zalutali,
otili prijeko,
kad je ona, koju zovemo sada, daleko,
daleko?
Mi nismo zaboravili! Pozdravi je od mene!
Ti si moje naeno blago, moje uspomene.

One poslae moju patnju da lunja gore-dolje

I zbog njih jei ivot onih koji se uzalud vole.
Ti uzmi mladost moju, keri dana proljetnoga,
Saini bau jasmina okolo vrata svoga!
Ne elim da gledam ljepotu tvoju da vehne.
Ti budi vjeita, to ti je pozdrav od mene!
Jer ti si miomiris, najljepa melodija,
Za svakog onog ko se pod skutom ljubavi
svija.
Ti si zora sa svjetlom to vjeno sija,
I ti si Ljubav koja ivotu donosi lijek i smiraj.
O, keri Proljea, neka tvoj arm vjeito ivi,
I tvoje grudi, kojima ostajem da se divim.
Nica, 14. 7. 1978.
Preveo s arapskog Demaludin Lati

eneva, 5. 7. 1978.

Zavodljive grudi
Grudi su tvoje poput gnijezda u kome dojke
spavaju,
Ruka ljepote izvaja ih za one koji ih gledaju!
Njihove dvije ptice, gole, eljele bi da se vinu
i obraduju svakog ko prati ih u visinu.
Gnijezdo je bilo uhvaeno, njih dvije stoje
usprav, uplaene, odbaciv nakite suvine
svoje.
Nesmotrenost je njihovo svojstvo, a opsjene
udne
O mladosti im zbore dok se lilanjem nude.

Godinjak 2013/561

GODINJAK

PRIKAZI I OSVRTI _____

UDK 004: 004.738.12

Utjecaj i posljedice socijalnih

medija na drutvo
Mustafa Sefo
(Doktorski studij)
Fakultet politikih nauka
Sarajevo

Glavna karakteristika koncepta web 2.0 je sudjelovanje korisnika u stvaranju,

obogaivanju i razvoju sadraja. Ono to je vano jest njegova funkcionalnost, odnosno ta
korisnik dobija njime, a dobitaka je zaista mnogo. Web 2.0 e svakako ostati zapamen kao
fenomen koji je uveliko promijenio nain na koji primamo ali i serviramo informacije. Radi
se o webu sljedee generacije, gdje se web tretira kao platforma koja korisnicima omoguava
interakciju, jednostavno praenje, ali i zajedniko uestvovanje u kreiranju sadraja.
Kljune rijei: web sajtovi, web 2.0, drutvene mree, internet

eutaiva potreba ljudi za manipuliranjem informacijama ima korijene u dalekoj

prolosti, kada je ovjek poeo da kodira glasove klinastim pismom jo u Babilonu,
a kasnije i na papirusu u starom Egiptu. To su moda i prvi korijeni informacionih
tehnologija. Godine 1455. ovjeanstvo je doivjelo prvu medijsku revoluciju objavljena
je Gutenbergova Biblija. Bila je to prva knjiga tampana upotrebom nove tehnologije, zahvaljujui pronalasku Gutenbergove tamparske prese. Ovo se smatra jednim od najznaajnijih
dogaaja u savremenoj historiji. tamparska maina je uinila informaciju dostupnijom
nego ikada ranije u ljudskoj historiji, to je omoguilo razvoj renesanse, pokreta reformacije
i naune revolucije, i postavilo osnove za razvoj savremene ekonomije. Nekih pet stotina
godina poslije Gutenberga ljudsku civilizaciju je zahvatio drugi talas medijske revolucije
masovni elektronski mediji (radio i televizija) su poeli da dominiraju ivotima ljudi.
Tradicionalni mediji, kao to su televizija, radio, novine i asopisi, predstavljaju jednosmjerne
platforme za guranje poruka, koje karakterizira esto i neeljeno prekidanje panje i
aktivnosti ljudi koji ih prate.

Medijske revolucije koje ne prestaju

Kraj osamdesetih i poetak devedesetih godina 20. stoljea oznaili su poetak tree
medijske revolucije. Englez Tim Berners-Lee i Belgijanac Robert Cailliau, zaposleni u
Godinjak 2013/565

Prikazi i osvrti

Evropskoj organizaciji za nuklearna istraivanja u enevi, 1989. godine predstavili su

revolucionarno novi internetski servis World Wide Web, koji predstavlja sistem meusobno
povezanih hipertekst dokumenata koji su dostupni putem interneta. Prvi web sajt je ugledao
svjetlost dana 1991. godine. Dok je Berlinski zid padao 1989. godine, svega oko 400 ljudi
je znalo ta je World Wide Web. Danas, web koristi vie od dvije milijarde ljudi irom svijeta.
Umjesto 500 televizijskih programa, sada nam je na raspolaganju vie od 130 miliona web
sajtova. Od pojave interneta i World Wide Weba 1990. godine, pa sve do 2004. godine kada
se koncept Web 2.0 prvi put pojavio, veliki broj korisnika nije bio u mogunosti da aktivno
sudjeluje u kreiranju i organizaciji sadraja koji se pojavljivao na webu. Tu injenicu u korijenu
mijenja pojava paradigme nazvane Web 2.0
S drutvenog aspekta gledano, kritiari poput Andrewa Keena tvrde da je Web 2.0 stvorio
kult digitalnog amaterizma i narcizma, koji potkopava ideju strunosti, doputajui da bilo
ko, bilo gdje, daje svoja miljenja o bilo kojoj temi, bez obzira na njihovu strunost, talent,
znanja... Andrew Keen, u svojoj knjizi, na sarkastian nain opisuje drutvene mree:
Ta beskrajna enja za privlaenjem pozornosti na sebe pokree najvrui dio internetske
ekonomije drutvene mree kao to su MySpace, Facebook, Twitter. One postoje
da bismo mogli reklamirati sami sebe: sve, od svojih omiljenih knjiga, filmova, pa
do fotografija s ljetnih praznika, svjedoanstava u kojima se hvalimo svojim ljupkim
osobinama ili rekapituliramo svoja najnovija pijanstva.1
Nastankom drutvenih medija, medijska scena se drastino promijenila u posljednjih
nekoliko godina. Nove tehnologije zasnovane na internetu omoguile su ljudima da stvaraju
multimedijalne sadraje i dijele ih s drugim ljudima na globalnom nivou. Razvoj informacionih
i komunikacijskih tehnologija toliko je napredovao da je danas gotovo nemogue zamisliti
ivot bez kompjutera, interneta, kako u svakodnevnom ivotu tako i u biznisu.
Kako do prijatelja i do sljedbenika?
Nain razmjene informacija, njihovog prihvaanja i reagiranje od strane potroaa se,
u uslovima ekspanzije novih tehnologija, potpuno izmijenio. Polazei od prednosti koje
nudi internet, komunikacija i druenje u realnim uslovima zamijenjeni su virtualnim. Ljudi
sklapaju prijateljstva bez obzira na prostornu pripadnost, i oslanjanju se na svoje prijatelje
i poznanike kada im je potreban razgovor, oputanje, zabava, druenje i dobijanje savjeta.
Jedna osoba komunicira sa stotinama ili ak hiljadama ljudi razmjenjujui svoje stavove.
Ljudi koriste drutvene medije da bi bili vijest, informacija, a ne za praenje informacija.
Drutveni mediji ukljuuju sve vrste online tehnolokih alata koji omoguavaju da ljudi
putem interneta lake komuniciraju i dijele brojne sadraje tekstove, slike, zvune i video
zapise. Drutveni mediji su, vie nego ikada, pruili pojedincima ansu da iznesu svoje
miljenje u javnost. Drutveni mediji, iako postoje od samih poetaka interneta, pojam
i poimanje drutvenih medija nastao je kao fenomen web 2.0 evolucije internetskih trendova.
Interesantna je OReillyjeva definicija weba 2.0:

Andrew Keen: Kult amatera. Fraktura, 2010, 22.

566/Godinjak 2013

Prikazi i osvrti

Web 2.0 je poslovna revolucija u kompjuterskoj industriji uzrokovana tretiranjem

mree kao platforme i nastojanje da se shvate pravila uspjeha na toj platformi.2
Drutveni mediji svojim korisnicima omoguavaju jedan ili vie kanala komunikacije
s drugim korisnicima u vidu samoprezentacije i stvaranja publike (sljedbenika) ili interaktivne
komunikacije (prijatelja).
Drutveni mediji predstavljaju kanal savremene on-line komunikacije, a injenica je
i to da transformiraju nain uspostavljanja odnosa i poslovanja na internetu. Socijalni mediji
irom svijeta stjeu sve vei broj pristalica i aktivnih korisnika, kojima, zahvaljujui brzom
tempu ivota, Facebook, Twitter, blogovi i slini vidovi on-line umreavanja postaju
osnovni nain komunikacije. Upravo iz ovih razloga koritenje drutvenih medija za ostvarenje
razliitih ciljeva sve je znaajnije u cijelom svijetu, pa i kod nas.
Drutvenim medijima danas se koriste stotine miliona ljudi. Osim openitih (npr. Facebook),
postoje i sa ciljanim udruivanjem (npr. poslovni LinkedIN), no i openiti nude mogunost
stvaranja ciljanih udruivanja (npr. Facebook grupe).
Web 2.0 ili novi internet je pojam koji je omoguio razvoj virtualnih zajednica, donio
sa sobom fenomen drutvenih mrea s velikim grupama ljudi, koji je potakao korisnike
na sudjelovanje u stvaranju sadraja, omoguio bri protok informacija. To je sistem koji
daje sve veu demokratiju i slobodu odabira, od prvobitne razmjene informacija dolo
se do razmjene ideja, stavova, emocija. Ljudi vie ne dolaze na internet da trae informacije,
ve da se ukljue u razgovor.
Moe li mrea zamijeniti osobu
asopis Time u svom izdanju od 18. decembra 2006. godine na svojoj naslovnoj
stani izabrao je tebe, odnosno svakog od nas koji koristimo ili stvaramo sadraje
na webu, za osobu godine. Naslovnica asopisa sastojala se od bijele tastature s
ogledalom na mjestu monitora u kojem je svaki itatelj mogao vidjeti svoj vlastiti
odraz. Ta naslovnica odraavala je da je 2006. godina, godina weba, i to nove, poboljane,
korisniki generirane druge verzije weba.3
Najvea promjena u odnosu na prvu generaciju weba ogleda se u tome to je u prvoj
komunikacija bila jednosmjerna, dok je u drugoj dvosmjerna. Sadraj za web sada zahvaljujui
web 2.0 kreiraju obini ljudi koji su nekad bili poznati kao publika. Web 2.0 dobija snagu iz
povezivanja ljudi, njihovih ideja, informacija i virtualnog postojanja koje sam omoguuje.
Glavna karakteristika koncepta web 2.0 je sudjelovanje korisnika u stvaranju, obogaivanju
i razvoju sadraja. Ono to je vano je njegova funkcionalnost, odnosno ta korisnik dobija
njime, a dobitaka je zaista mnogo. Web 2.0 e svakako ostati zapamen kao fenomen koji je
uveliko promijenio nain na koji primamo ali i serviramo informacije. Radi se o webu sljedee
generacije, gdje se web tretira kao platforma koja korisnicima omoguava interakciju, jednostavno praenje, ali i zajedniko uestvovanje u kreiranju sadraja. Dakle, ne radi se o
novinama u samoj internetskoj tehnologiji, prije bi se moglo rei da web 2.0 mijenja nain
2
3

Dostupno na http://oreilly.com/web2/archive/what-is-web-20.html.
Izvor: Slavoj iek: O nasilju. Naklada Ljevak, 2008, 33.
Godinjak 2013/567

Prikazi i osvrti

na koji ljudi doivljavaju i koriste internet. Posjetioci nisu vie pasivna publika, koja samo
prima informacije, ve uestvuju u stvaranju, dopunjavanju i dijeljenju sadraja.
Pojam web 2.0 je pronaao svoje mjesto u leksikonu, 2009. godine Global Language
Monitor ga je proglasio milionitom engleskom rijeju.
Svijet se mijenja brzinom koju ranije nismo mogli ni zamisliti. Drutvene mree i mobilne
tehnologije su ubrzale razvoj odnosa, irenja informacija i utjecaja. Ljudi sada koriste
tehnologiju drutvenih mrea za oblikovanje svjetskih dogaaja i kulture. Drutvene mree
se sve vie koriste i za samoorganiziranje pojedinih grupa graana. Poetkom godine ljudi
u sjevernoj Africi su izrazili nezadovoljstvo na drutvenim mreama, putem kojih je krenula
pobuna protiv tamonjih reima. Preko Facebooka su se slali pozivi za okupljanje i organiziranje protesta. Drutvene mree i mobilni telefoni su neko vrijeme bili jedina infrastruktura za slanje vijesti i slika o zahtjevima demonstranata i intervencijama policije
i vojske. Svjedoci smo snage drutvenih medija i njihovog utjecaja na drutvo. Od Arapskog
proljea do pokreta Okupiraj Wall Street, graani svijeta su osnaeni kao nikad prije. Mo
drutvenih medija prepoznali su i politiari. Tako su Barack Obama i Hillary Clinton koristili
YouTube kao medij za predsjedniku kampanju. Pojedinci su se povezali u mnotvo i sruili
politike ustanove, sve uz pomo komuniciranja putem drutvenih mrea. Takoer smo
svjedoci utjecaja drutvene revolucije na poslovanje.
Iako mnogi smatraju da je utjecaj drutvenih mrea u najveoj mjeri determiniran individualnim karakteristikama korisnika, ini se da vie niko ne sumnja u to da smo svjedoci
razvoja jedne nove digitalne kulture koja ve oblikuje navike stotina miliona ljudi irom
svijeta. Ako se decenijama unazad raspravljalo o dominantnom utjecaju televizije, nema
sumnje da je sve blii trenutak kada e fokus biti pomjeran ka virtuelnim ulnim dodacima.
No i tada, kao i sada, ostat e vano moralno pitanje budunosti moe li, ili, hoe li
mrea moi zamijeniti individuu? Nisam siguran da e odgovor na to pitanje biti potvrdan.

SOCIAL MEDIAS IMPACT AND CONSEQUENCES ON SOCIETY

Mustafa Sefo
Summary
The main feature of the concept of Web 2.0 is users participation in creation, enrichment
and development of facilities. The most important is its functionality, i.e. what the user gets
by it, and gains are numerous. Web 2.0 will certainly be remembered as a phenomenon that
has considerably changed the way we receive information, but also to serve them. It is the
next generation web, where the Web is treated as a platform that allows users to interact,
to enable them easy tracking, and joint participation in content creation.
Key words: Web sites, Web 2.0, social networks, Internet

568/Godinjak 2013

Prikazi i osvrti

Poruka Indijanaca nekad

poruka Bosne danas
(Poruka Indijanaca, prireiva i prevoditelj
Mehmed Karahodi, Sarajevo: Connectum, 2013.)

Dok sam iitavala ove mudrosti Indijanaca, a mislim da ih vrijedi svako malo nanovo
iitavati i vraati im se kao svetome tekstu, do ruku mi je dola sjajna drama posveena
buduem dogaaju obiljeavanja stogodinjice Sarajevskog atentata kao povoda Prvog
svjetskog rata. Bernard-Henry Levy, poznati francuski filozof i zaljubljenik u Bosnu, pie
dramu Posljednji dani Evrope, koja bi se trebala izvesti naporedo s programom obiljeavanja
sto godina od sarajevskog atentata, u ljeto 2014. Autor ponavlja da je s ovim datumom jednako
vano obiljeavati i godinjicu opsade Sarajeva. Bezuvjetno. U toj svojoj drami autor citira
Paula Valeryja: Evropa nije imala politiku na visini svoje misli, i Dostojevskoga: Evropa
je postala veliko groblje, na kome smo doli odati poast velikanima... On, suprotno svim
drugim vanim Evropljanima koji e se spominjati uz atentat, vidi u opkoljenom i osloboenom
Sarajevu tu drugu Evropu, koja nije ovo to ona sad jeste, projekt Hitlerove imperije, i
koja se mora razlikovati. I on vidi pobjedu Dobrote i Ljubavi nad zlom imperijalizma i faizma.
On eli Evropu Husserla, Erasmusa, Stefana Zweiga i branitelja Sarajeva. Pisac u ovoj drami
nagovjetava pustinju koja se iri, haos u svijetu, siromatvo u velikim gradovima Evrope
u propasti... Potom vidi reinkarnaciju ili oivljavanje istruhle Evrope u povratku Gasparija,
Adenauera, Monneta, i povratku Bosne u Evropu! Mala Bosna, kojoj je vraeno njeno mjesto,
istinsko mjesto koje joj pripada, u srcu Evrope. To bi bila pravda, najvanija reparacija.
Eliksir ivota, napitak mladosti, smatra ovaj pisac. Skromno bih dodala da se u ovoj taki
dodiruju sudbine Indijanaca u genocidu i Bosne i Bonjaka u genocidu. Takvo bi mjesto,
kao Levyjevo o Bosni u Evropi, trebalo pripasti indijanskom narodu u SAD-u, Kanadi
kao tamonji prekookeanski ameriki ili kanadski eliksir, napitak mladosti i najvanija
povijesna reparacija!

ljeto 2013. godine iz tampe je izala knjiga odline opreme i dizajna u izdanju
sarajevske izdavake kue Connectum, koja je po mnogoemu kulturni i izdavaki
dogaaj, kako je to ponovio na promociji ove knjige, 26. oktobra u Bonjakom
institutu, profesor doktor Hilmo Neimarlija. Naime, knjiga donosi mnotvo mudrosti i sjajnih
misli filozofije i psihologije ovih drevnih naroda iz dviju Amerika, june i sjeverne. Ali
knjiga, kako je to prilikom promocije naglasio prireiva hafiz Mehmed Karahodi, izravno
posvjedouje, potvruje koliko je sjajnu radost ivota i puninu stapanja s Prirodom i Stvoriteljem posjedovao ovaj iskonski narod. Istovremeno demantira i na stup srama postavlja sve
one brojne historijske falsifikate i preinake koje smo izuavali u stoljeima zvaninog obra-

Godinjak 2013/569

Prikazi i osvrti

zovanja a koje je Indijance predstavljalo kao zaostale, primitivne i divlje ljude. Zvanino
obrazovanje i slubena historija su nas, po ko zna koji put, grdno prevarili. Zahvaljujui
velikoj energiji, upornosti i prevodilakom zanosu prireivaa, pred nama se otvara jedan
neizmjerno bogat, prebogat svijet plemenitosti, uzvienosti i dobrote, kakve posigurno
nismo mogli ni zamisliti. Sa svake stranice, odlomka, iz svakoga stiha ove sjajne literature
do nas dopiru vodotoci mudrosti: Svaki istinski ovjek je Indijanac. Svaki istinski Indijanac
je istinski ovjek. Svakoga i sve ivo mora odista paziti zemlju, mjesec, sunce, zvijezde,
siromaka, dijete, biljku, ivotinju, kamen, odsjaj, pauinu, vjetar, uzdah...ba kako znadosmo
iz svoje svete Knjige da i zora die (Kuran) i usmo da stabla govore, samo se treba
navrnuti na tu frekvenciju, natimati ula i sluh te osluhnuti...zoru koja die i govor stabala...ali osluhnuti najprije tiinu, potom ritam, potom glas, potom rije...
Dok nas stranice ove knjige poput slatke magije vode nekamo kamo zadugo nismo
odlazili, dok nas bude i uspavljuju, naizmjence kako kad, ne moemo se ne trznuti zaueni
iz ovoga naeg vremena i mjesta pa ko to danas ini? A arolija tiine nonoga neba je
jo uvijek tu. Tu oko nas, za nas, dobre ljude. Kao od postanja svijeta i nas ljudi u njemu.
Ali, pitam se i dalje, ko to danas ini?
Danas, u naoj civilizaciji plastinih kesa i smrdljivih benzinskih pumpi, ne zna se ta
gore zaudara, zapaljena plastika kao produkt nafte ili gusta sirova nafta trovaica, koja
ne tee, ustajala je i stoji, smrdi, truje sve oko sebe... No, i povrh toga, danas joj se klanjaju,
nafta je glavni dunjaluki jular kojim je ova civilizacija zajularena. Mnogi ude biti kraljevi
nafte. Moderni vladari, faraoni moi trae naftu da bi bili bogati, bez truda i rada. Makar
koliko to bogatstvo runog mirisa zelenu Planetu u propast vodi, i koje ne moe pustinju
u zelenilo pretvoriti. Jasno, nafta smrdi, ne pije se, gui... Oduzima ivot, a voda ga daje.
Vi iz vode Gospodara pogledajte... vele svete rijei. Pa ipak vodu malo cijenimo.
A samo nekoliko obinih radnji i korisnih prihvaenih savjeta uinilo bi nas zadovoljnim,
sretnim... boljim ljudima. Intima sa zemljom, radost u poljima i svime to raste jednostavan
sklad s prirodom, kako drevni Indijanci preporuuju. Nasuprot bezumlju kojemu se moderna
veina predala: trka za novcem, konzumerizam, egoizam, neodgojene due, svuda oko nas.
Tako se potencijalni halifa, sultan zemlje prepustio avoljim rabotama, postao besprizorni
isti rob materijalnog dunjaluka, kako u vrijeme dok izlazi ova knjiga govori veliki sufija
s Kipra, ejh Nazim Hakkani.1
Ili, kako govori duhovni uitelj Erckhart Tolle u sjajnoj knjizi Mo sadanjeg trenutka.
Pa ipak, nema ga na dunjaluku a da kae ja sam s dunjalukom zadovoljan, sretan, dodaje
Hakkani. Gotovo sam sigurna da ovaj ejh nije iitavao ovu najnoviju kod nas prevedenu
i prireenu knjigu Poruka Indijanaca, ali je nevjerovatno koliko zajednikih ideja, mudrosti
i istina sa identinim smislom gotovo svakodnevno izgovara, pozivajui ljude na dobro
i spas. Ovako govore sufije istih srca, ovako zen majstori, ovako genuini narodi amerikog
kontinenta Indijanci. Niste to znali? I nama je, veinom, to skorije saznanje. Zato je ova
knjiga, prireivaa i prevoditelja hafiza Mehmeda Karahodia, otvorila sjajne svjetove
i pruila nam svjetlo koje smo tako rado upalili u svojim nutrinama i zadovoljno se osmjehnuli ovdje u Sarajevu Similis simili gaudet! Slian se slinome smijei.

(http://www.saltanat.0rg/Blog/tabid/271/Default.aspx)

570/Godinjak 2013

Prikazi i osvrti

Pregolema je ova utnja meu Nebom i Zemljom, malehan je u njoj ovjek, svaki, pa
i osvaja. Odgoj smirenosti i utnje otpoinje vrlo rano. Mi uimo svoju djecu da mirno
sjede i da su pri tome radosni... Dijete koje ne moe mirno sjediti zaostalo je u svom razvoju...
ovjeka koji neprestano govori, smatramo neuljudnim i nepromiljenim... zaista, uimo
i da mudrom zapoinjanju razgovora, prethode zajednika utnja i promiljanje.2 Ima
li boljeg odgojnog obrasca? Pedagogije ili preporuka? Rane socijalizacije djece i mladih?
Edeba? Edeba utnje i edeba smjernog govora? Prekrasno! Za Dakota Indijance utnja
je imala veu snagu nego rije (61). ime je, utnjom i tiinom, naroito udivljen bio autor
Pogovora i promotor knjige profesor doktor fra Mile Babi.
Naroito nakon iitavanja ovih mudrosti, eljna sam ponoviti: kako su lijepe razne
boje koe: bronzana, crvena, uta, crna, smekasta, bijela. to tamnija koa, to jai imunitet
i otpornost na sve to je napast na harmoniju trajanja. to tamnija put to insan zdraviji.
ta ako je i prvi ovjek, moe biti i sami Adem a.s., bio zapravo tamnoput? Prije jest nego
da nije, jer je njegov gen, takav tamnoputi gen, dominantni gen. Ne recesivni gen, koji se
lake gubi i mutira kao kod istih bijelaca. Bolje je biti dobri Indijanac, poraen, no loi
bijelac, osvaja. To je veliki paradoks. Za dananjicu veliki paradoks. Neshvatljiv. Nepojmljiv.
Kako to da je bolje biti donji nego gornji? Biti slabiji nego jai? Mislim da je tu glavna tajna
postojanja. Ovu neobinu tajnu, diskurzivni um, kako ga naziva jedan od predgovaraa
ove knjige, profesor doktor Samir Beglerovi, taj racionalni um ne moe svojim uskim
diskurzivnim kao izvanjskim i jednodimenzionalnim kao metrikim metodama zahvatiti.
Ne moe stoga ni prihvatiti. Jer bijeli danas, pa i globalni um, shvata samo materijalno,
vidljivo, ulno, ujno, isplativo, plativo, doplativo, korisnoljubno. Svega je to onih etiri posto
od ukupnosti svijeta, kako su to dokazali i ovogodinji dobitnici Nobelove nagrade za fiziku,
kao vidljivi svijet, a sve ostalo od 96 posto spada u nevidljivo, u gajb3. U to bijeli ovjek
u pravilu ne vjeruje. Batin4, skriveno je ogromnost, zahir5, materijalno i vidljivo je sitnica.
I zato je, pored ostalog, ispravno poslaniko upozorenje poslanika islama, makar i tuno,
da ivei spavamo, tek kad umremo budimo se. No tad je za korekcije i kajanje za poinjena
nedjela odvie kasno. Ali, eref, svjetlo plemenitosti obasjava iz Batina, ne iz Zahira. Iz nematerijalnog (duhovnog), nikako ne iz materijalnog. Prije iz vode no iz nafte, simboliki kazano.
2

Karahodi: 2013, str. 55.

Prema duhovnom uenju islama gajb predstavlja sve ono to se ne vidi uobiajenim ljudskim
ulima, predvienim za komunikaciju s materijalnim svijetom. Gajb se ne vidi okom, ne uje uhom
(sluhom), ne mirie nosom, ne dotie rukom ili nogom, ali svakako postoji. To je preogromni
spektar nevidljivih kao nematerijalnih ili duhovnih potencijaliteta ili epifanija koje egzistiraju
u dubokim, dubokim prostranstvima Kosmosa, koji neprestance titra, vibrira, mijenja se, harmonizira
i utjee na svijet i ovjeka znatno vie nego materijalni, opipljivi svijet.
4
Batin je sufijski termin za ono neobuhvatno ulima, za gajb, i esta je metafora u sufijskoj poeziji,
prozi ili mudrim sentencama kojima se pokuava obujmiti i pojasniti ovaj svijet, to prolazni
kao Dunja, to trajni, transcendentni, ili vjeni kao Ahiret.
5
Naspram ili nasuprot batinu je zahir, vidljivo, materijalno, uoljivo, normalnim ili prosjenim
ulima dosezljivo, i est je sufijski termin kojim se pojanjava svijet vidljivih, ujnih i dosezljivih
epifanija boanskoga stvaranja.
3

Godinjak 2013/571

Prikazi i osvrti

Dakle, kako shvatiti paradoks ivota? Tajnu uspjeha i bie uspjeha? Rekoe Indijanci:
Uprkos njegovoj pameti i pronicljivosti, bijelcu nedostaje neto veoma vano. On je izgubio
pristup svome Stvoritelju (61), pa su dodali i ovo: Mi Indijanci neemo posjedovati organizacije i lobije...ali emo putem nae unutarnje snage se suprotstaviti bijelom ovjeku
i naposlijetku emo biti jai od njih. Mi emo preivjeti (83). Za ovakvu utopijsku reenicu
potrebna je hrabrost, ne samo izgovaranja ve i hrabrost prihvatanja. Stoga je i u ovom
tekstu ova reenica vie od utopije. Rekoe zen majstori, sufije, Indijanci svjetlost, eref
izlazi samo iz skromnih pobonjaka. Iz onih koji bjee od Dunjaluka. Iznutra, ne izvana.
Tamo je keramet6. udo. Bismillah... je klju keramet-kapije. Iz zdravog zrna sedam klasova
nie, iz jednog pravog zrna sedam zumbula. Ne zna to veina. Jer su iz insanluka izali.
Samo svoj nefs slue. Ego slue, samo ne Uzvienoga... A oni Koji Mevlanu Uzvienoga
slue vazda su rahli, ferahli, zadovoljni, lica sjajna ko mjesec... Bismillah e vam danas
donijeti najvee svjetlo. Upalite tu sijalicu nad sobom stotine hiljada puta na dan, zaogrnite se
sjajnim imanskim odijelom, sjaj mu se do Neba vidi, nita ne brinite (Hakkani), to svi
istinski Indijanci znaju. Sultanima sjaj svjetlosti ostaje, magarcima julari. Ve smo ih spominjali.
Naftno carstvo, zlatna groznica i srebrne draguljarnice. Kod dileme magarac ili sultan
jasno je: Ne budi magarac! Budi sultan! eref Rabb od vode daje, nikada ne od nafte!7
Na Dunja od strane Gospodara nismo sputani da budemo roblje zauzdano jularima
Dunjaluka kao iskljuivo materijalnog svijeta, sputani smo da budemo halife, plemeniti
i pravedni vladari tog svijeta. Tu smo sputani da postanemo sretni robovi Neba, gdje
je sve uzvieno i isto. Moderni ovjek robovanje Dunjaluku i ejtanu avolu, smatra
najviom slavom, sreom, karijeristikom svjetlou. A zapravo, neprestano tegli julare
poput klasinih robova, julare zlata, julare srebra, julare rubina, julare nafte... potpuno
neslobodan... U golemom Dunjaluku svijetlih i istih insana nestaje. Koji je zulum (nepravda)
na zemlji. Jer je bijela civilizacija kazala, sve u ja napraviti, iznova, ne gledajui u nebo,
ne gledajui u zemlju, videi samo sopstveni ego. Pravi plastino nebo i vjetaku zemlju.
Jo je ranom psihologu linosti Jungu nakon iscrpnog razgovora s jednim indijanskim
poglavicom, ovaj mudri ovjek, Indijanac, rekao: Veina bijelaca ima napeto lice, oi koje
zure i okrutno se ponaaju, uvijek za neim tragaju. ta to trae? Bijelci uvijek neto trae.
Bijelci uvijek neto ele. Uvijek su nemirni i nelagodno im je. Mi mislimo da su ludi.8
Kad sam bio dijete, shvatio sam davanje i dijeljenje. Sad kad sam postao civiliziran,
ja sam ove vrline zaboravio (25), veli jedan iskreni Indijanac. Nae je samo ono to damo,
velimo poneki od nas. Ako jo tako zbilja i postupamo, ima li vee sree, ba u ovo vrijeme
otimaina i felaketa9, kad dovikuju lideri s kraja na kraj Planete: Ovo je moja obala, - Ne
6

Keramet je standardna sufijska rije kojom se pokuava pojasniti udotvornost, ili mogunost
velikih mistika da u svijet zahira, vidljivog, ubace neto od svojih tajnih moi. Istina, oni to nerado
ine, ali je povijest sufijskih redova i velikih mistika prepuna osvjedoenja u njihove prisutne
nadnaravne moi, keramete, kojima su u nekim neuobiajenim prilikama pokazivali i dokazivali
svoju nadmo nad prosjenim svijetom zahira.
7
Hakkani; (http://www.saltanat.0rg/Blog/tabid/271/Default.aspx.
8
Tolle, 2003, str. 54.
9
Felaket, turcizam koji se jo koristi u bosanskom jeziku, a oznaava neopisivo veliki nered,
elementarnu strahovitu nepogodu koja rui sve pred sobom.
572/Godinjak 2013

Prikazi i osvrti

ovo je moja uma, A ovo e biti moje more nije vie tvoje, Daj mi ovu planinu i pride ovo
brdo neka je sve moje. Iscrpljuje dobru ivotnu energiju. On, bijelac, ne samo da truje i
unitava plastikom i naftom pojedince ve i itavu Zemlju kadar je unititi. Naalost, bijeli
ovjek, tzv. demokrata i tzv. liberalni kosmopolit, danas je i prvi i najjai razara dobrote
svijeta. Njegovo najjae oruje racionalni um i egoizam, vole probleme jer im rjeavanje
problema daje neku vrstu identiteta.10
To je normalno i bezumno. Ljudi, takvi ljudi stvaraju sve lokalne i globalne probleme.
I sebi i drugima. Tako moderni ovjek i lini i kolektivni identitet gradi na problemima.
Na proivljenim i izmiljenim patnjama. Ne znaju nita i nikome oprostiti. Ko bi zaboga
bili ako toga nemaju? Strah je sredinji motiv, pokretaki poriv modernog ljudskog djelovanja. I miljenja. A kao vrsta moemo preivjeti samo ako napravimo to udo u svojoj
svijesti, u svojoj nutrini, u svojoj dui. Uinite neto ili pustite da se dogodi to je jedan te
isti proces! Jer to onda znai da ste u dubini sebe osjetili Boga, Jednoga, Jedinoga, Rahmana,
(Milostivog) Rahima, (Samilosnog) Gospodara svih dogaaja, Zul-Delala, (Vlasnika
Uzvienosti) Rabbul-alemina (Gospodara svih svjetova). Ako ste osjetili Uzvienoga, sloili
se s njim, stopili se s njim, dotakli Ga... zavoljeli ste sve oko sebe, sve to die i postoji,
zavoljeli ste svako bie, svaku osobu, i ne moete mrziti. Kad ne mrzite, tad nemate straha.
Tad vas ljubav pokree i ljubav odrava. Tada nastaje harmonija svih poelnih elemenata:
vatre-vode-zraka i zemlje, kako nas nauava svako Prvo Znanje. To zna svaki Indijanac,
i prijanji i sadanji. Kao potpuna i smirena bia vie nemate rupa u sebi, niti boli koja vas
razdire, sve ostalo konkretno ili pojavno doi e ionako samo po sebi. Ne govorim uzalud
sve to imam dolo je samo od sebe. Jer trajnost se i ne trai u materijalnom i prolaznom
svijetu gdje su oblici koji se raaju i nestaju, gdje je sve prepuno gubitaka i dobitaka.
Sve su to Indijanci na vrijeme shvatili. Oni su spoznali sebe, Planetu i Velikog Duha. Oblici
ih i materija nisu smarali, zato su unato genocidu nad njima, najstranijem genocidu u
Novom vijeku, oni preivjeli. U esencijalnom smislu su preivjeli. Ostavljaju tragove oko
sebe i iza sebe, pa tako i ova knjiga meu nama, ove 2013, u naem Sarajevu. Otuda ovaj
sadanji trenutak, drag i neponovljiv. Sve treba potovati, ali nita nije vano11, a Indijanci
upravo zato sve potuju, ali im nita nije vano osim Vjenosti i Duha Velikoga, nije im vaan
ak ni genocid nad njima, oni doista znaju da nita to stvarno postoji ne osjea prijetnju.
Oni su to proivjeli. A istina se mora osobno proivjeti. Drugaije ne moe. Tu, na mjestu
duhovnoga iskustva nastaje radost ivota i spoznaja Gospodara, tu su visoke frekvencije...
frekvencije kosmosa... Najokrutnije niske frekvencije, naporedo s njima, zapoele su
titrati svakako prije uspona zapadne industrijske civilizacije, ali se ba u ovoj civilizaciji,
koja je postala globalna, oituje njihova uestalost i stoga nezapamena okrutnost. U temelju
njenom je zaborav Boga. Taj je poremeaj jo zreli kliniki psiholog Freud primijetio,
ali ne i nain kako zaborav izbjei. U toj civilizaciji veina komunicira iskljuivo umom.
Usko i rigidno. Ne umije komunicirati kao ljudsko bie s ljudskim biem, dakle u zajednitvu.
Poetni impuls, osnovica za izljeenje zapadne industrijske bijele civilizacije je komuniciranje
u zajednitvu. Zato je potrebno ovu civilizaciju tome inu i stilu ivota poduavati. Ta
10
11

Tolle; 2003, str. 47.

Tolle; 2003, str. 50.
Godinjak 2013/573

Prikazi i osvrti

poduka je bezbeli duga i zahtjevna. Ko zna hoe li biti prilike i vremena da se ona doista
dogodi u skorije vrijeme? Zato bijelci imaju toliko sukoba i ratova planiranih i sluajnih
u svojim glavama. U svojim projektima. Pred nama su teka, preteka vremena, ali sam
sigurna da e Dobrota i Ljubav nakon toga pobijediti.
Dok sam iitavala ove mudrosti Indijanaca, a mislim da ih vrijedi svako malo nanovo
iitavati i vraati im se kao svetome tekstu, do ruku mi je dola sjajna drama posveena
buduem dogaaju obiljeavanju stogodinjice Sarajevskog atentata kao povoda Prvog
svjetskog rata. Bernard-Henry Levy, poznati francuski filozof i zaljubljenik u Bosnu, pie dramu
Posljednji dani Evrope, koja bi se trebala izvesti naporedo s programom obiljeavanja
sto godina od sarajevskog atentata, u ljeto 2014. Autor ponavlja da je s ovim datumom
jednako vano obiljeavati i godinjicu opsade Sarajeva. Bezuvjetno. U toj svojoj drami
autor citira Paula Valeryja: Evropa nije imala politiku na visini svoje misli, i Dostojevskoga:
Evropa je postala veliko groblje, na kome smo doli odati poast velikanima... On, suprotno
svim drugim vanim Evropljanima koji e se spominjati uz atentat, vidi u opkoljenom i
osloboenom Sarajevu tu drugu Evropu, koja nije ovo to ona sad jeste, projekt Hitlerove
imperije, i koja se mora razlikovati. I on vidi pobjedu Dobrote i Ljubavi nad zlom imperijalizma i faizma. On eli Evropu Husserla, Erasmusa, Stefana Zweiga i branitelja
Sarajeva. Pisac u ovoj drami nagovjetava pustinju koja se iri, haos u svijetu, siromatvo
u velikim gradovima Evrope u propasti... Potom vidi reinkarnaciju ili oivljavanje istruhle
Evrope u povratku Monneta, Gasparija, Adenauera i povratku Bosne u Evropu! Mala Bosna,
kojoj je vraeno njeno mjesto, istinsko mjesto koje joj pripada, u srcu Evrope. To bi bila
pravda, najvanija reparacija. Eliksir ivota, napitak mladosti, smatra ovaj pisac. Skromno
bih dodala da se u ovoj taki dodiruju sudbine Indijanaca u genocidu i Bosne i Bonjaka
u genocidu. Takvo bi mjesto, kao Levyjevo o Bosni u Evropi, trebalo pripasti indijanskom
narodu u SAD-u, Kanadi kao tamonji prekookeanski ameriki ili kanadski eliksir, napitak
mladosti i najvanija povijesna reparacija!
Ljudi dananjice poznaju svijet, ili misle tako, ali ne poznaju Boga. Poistovjeuju se samo
s fizikim svijetom. A svaki je oblik nepostojan, te stoga ive u strahu. Taj strah vodi ih
u pogreno shvaanje sebe i drugih.12 ivot, Bog, dar ivota i Stvoritelj su s onu stranu
oblika. Tako ni Indijanci nisu postali zloinci jer su i dalje imali Boga u sebi i mo iznalaenja
harmonije. Oni poznaju tajnu tiine i cijene njene blagodati. I zato ih ima i danas, rahat
su i ogledalo ostalima. SAD su osnovane na otetoj zemlji, veli Indijanka pjesnikinja Lesly
Silko13, i ko zna ta i njih eka...

Fahira Fejzi-engi

12
13

Tolle; 2003, str. 99.

Karahoda; 2013, str. 105.

574/Godinjak 2013

Prikazi i osvrti

Reprezentativni izbor novije bonjake

pjesnike prakse
(Ervin Jahi: Zato tone Venecija: bonjako pjesnitvo od 1990. do naih
dana. Zagreb: KDBH Preporod, 2012.)

ntologija Zato tone Venecija: bonjako pjesnitvo od 1990. do naih dana Ervina
Jahia performativni aspekt knjievnoga izriaja temelji u projektu tematskopoetikog ujedinjavanja autora/autorica posljednjih godina, markira kao inicijalnu
taku potrebu uvrivanja i ouvanja bonjakog identiteta, s jedne strane, i pokazuje
da identitet kojemu se tei nije toliko spoznajni koliko drutveni, a to znai usmjeren prema
kulturalnom, spolnom, rasnom, klasnom samo(prepoznavanju) autora/autorica i njihovih
itatelja, to i ini poetiki credo ove antologije naznaen u polilogu predgovora u kojem
jedno ja nije mogue bez onoga drugoga. No, prije svega, ona jeste reprezentativni izbor
iz najnovije, to jest savremene i recentne bonjake pjesnike prakse, i obuhvata pjesniki
rad ak 68 bonjakih pjesnika i svega 8 pjesnikinja, zastupljenih u rasponu od jedne do cijelih
14 pjesama. Ako je ovakvo stanje u bonjakoj knjievnosti realno, vjerovatno prouzroeno
(ne)svjesnom primjenom mukih vrijednosti, onda nam se valja zapitati zato je to tako
i na koje se naine ta rodna diskriminacija i raspodjela moi reprodukuje. Nirman MoranjakBambura u tekstu Signature smrti i etinost enskog pisma (a u kojemu se izmeu ostalog
obraunava sa dvama prethodnim antologijama bosanskohercegovake poezije) zakljuuje
da problem enskog subjekta, kao i enskog pisma u bosanskohercegovakoj knjievnoj
zajednici, ili je marginalan ili jednostavno ne postoji, te da se prizivati vrijednosti enskog
autorstva, enske povijesti i drugosti, te tako potencijalno uzdrmati kanonske nacionalne
hijerarhije, dapae ini zazornim... Poetski svjetovi bonjakih pjesnikinja s jedne strane
naglaavaju potrebu za rodno osvijetenim itanjima, dok su s druge strane to i tekstovi
koji problematiziraju aktuelna pitanja mirnodopskog stanja bosanskohercegovakog drutva:
pitanja viktimizacije, memorijalizacije, kao i prostore marginalnih i manjinskih diskursa.
Poezija bonjakih pjesnikinja u kontekstu suvremene bonjake knjievne produkcije
reprezentira specifinu drugost teksta, tijela, tradicije, a ije ispisivanje je mogue pratiti
kroz teorijske konceptualizacije enskog pisma. Vizure iz kojih se govori diferentne su
spram dominirajuih okvira, pa na taj nain lecriture feminine postaje prostor koji deifruje
povijesne, i kulturalne procjepe, i tako legitimira svoju ulogu u postojeem valorizacijskom
(simbolikom) sistemu. Ali s obzirom na to da su male knjievnosti, kako kae uvakovi,
osuene baviti se velikim/mukim temama, dakle pitanjima nacionalnog identiteta, potrage/a
za S/smislom, pri emu se neprestano otkrivaju nove upotrebne vrijednosti jezika, takve,
dakle, knjievnosti ne definirane prema formalistikim, estetikim, poetikim, ili ak
egzistencijalnim kriterijumima umetniko-knjievnog znaaja i vrednosti, ve po lokalnim
infrastrukturama i njihovim politiko identifikacionim ili kulturalno identifikacionim kri-

Godinjak 2013/575

Prikazi i osvrti

terijumima nikako ne stiu da se bave marginalnim/enskim iskustvom i jezikom u

kome se poezija prije svega drugog zbiva.
Antologija E. Jahia, inherentno samoj poziciji, akumulira ire i slabije poznat autore
i autorice, one etablirane i one koji to nisu, s tim da meu izostavljenima nedostaje i ime
prireivaa ove knjige, skromnog i vrsnog Ervina Jahia, ali i nekolicine, ve spomenute,
najmlae generacije bonjakih pjesnikinja (naroito Gorinove pjesnikinje!).
Usmjerimo li pozornost na generacijsku, poetiku, statusnu, pa i prostornu profiliranost
uvrtenih autora, doista emo uvidjeti konfrontacijsku napetost koja problematizira
mogunosti obnavljanja trauma rata i na taj nain nastoji unormaliti i unormirati jaz koji
je nastao u svijetu koji je nastavio da se okree. Antologija, dakle, sasvim oekivano, prezentira autore koji svoj rad zapoinju prije nekoliko desetljea, autore srednje, stabilne generacije,
i one koji tek ulaze u knjievni svijet, a koji nam opet potvruju svu poetiku rasko i raznolikost
nae ponajbolje knjievnosti, grupirajui se u nekoliko poetikih modusa, od visokog
modernizma do nove osjeajnosti, od intimistiko i lirsko intoniranih slika, preko palimpsestnih
upisivanja, do socijalno i etiki odgovornih sedimenata.
Neki od uvrtenih autora ine trenutni bosanskohercegovaki knjievni milje, ive i rade
u Bosni, drugi su prostorno na rubovima bonjake knjievnosti, poput pjesnika iz Sandaka,
Hrvatske, Srbije, s Kosova i iz Makedonije, pa sve do drugih kontinenata. U ovoj knjizi
ima ih, dakle, raznih i razliitih, ali svi su zajedno svjedoci ratne i tranzicijske drame, na
to asocira i sam naslov ove antologije citatno ostvaren stihovima istoimene pjesme Abdulaha
Sidrana. I svi oni, sa svim svojim slinostima, ali i razlikama, upuuju na ono to predstavlja
suvremena bonjaka knjievnost.
Naida Osmanbegovi

576/Godinjak 2013

Prikazi i osvrti

Staroslavenska itanka u novom ruhu

(Stjepan Damjanovi: Slovo iskona: staroslavenska/starohrvatska itanka.
Tree popravljeno izdanje. Zagreb: Matica hrvatska, Biblioteka Theoria, 2012,
324 str.)

Zagrebu je 2012. godine iz tampe izalo tree izdanje knjige Slovo iskona,
uglednog hrvatskog slaviste i akademika Stjepana Damjanovia (ranija izdanja
su iz 2002. i 2004. godine). Roen je 2. novembra 1946. godine u Strizivojni. Na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je jugoslavenske jezike i knjievnosti te ruski
jezik i knjievnost. Iznimnu karijeru na matinom fakultetu otpoinje 1971. izborom za
asistenta na Katedri za staroslavenski jezik. Godine 1982. izabran je za docenta, a 1986. za
redovnog profesora. Od 2004. godine primljen je u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti.
Objavio je vei broj priloga i knjiga na temu srednjovjekovnih glagoljskih tekstova hrvatskog
kulturnog kruga. Meu poznatije naslove ubrajamo: Tragom jezika hrvatskih glagoljaa
(1984), Opirnost bez povrnosti (1988, 2006), Staroslavenski glasovi i oblici (2000, ranija
izdanja iste knjige objavljena su 1993. i 1995. pod nazivom Glasovi i oblici opeslavenskog
knjievnog jezika), Staroslavenski jezik (2003, 2005), Mali staroslavensko-hrvatski rjenik
(u saradnji s I. Jureviem, T. Kutovi, B. Kuzmiem, M. Luki, i M. agarom, 2004,
2009) i Jezik hrvatskih glagoljaa (2008). Urednik i lan vie strunih asopisa Hrvatske
i inozemstva.
Izdava ovog izdanja je Matica hrvatska. Knjiga predstavlja odlian udbenik za studente
slavistikih studija, ali isto tako ini izvanredan prirunik za historiare, posebno one srednjovjekovnog naunog usmjerenja. Ova kvalitetno opremljena publikacija obiluje izuzetno
lijepim slikovnim prilogom koji u veini sluajeva prikazuje dijelove najznaajnijih junoslavenskih srednjovjekovnih rukopisa. Toj grupi pripadaju esencijalni kanonski staroslavenski
spisi, kao to su: Kijevski listii (KI), Zografsko evanelje (ZO), Marijinsko evanelje (MA),
Assemanijevo evanelje (ASS), Sinajski psaltir (PAS, PS. SIN.), Sinajski molitvenik (SIN.
EU.), Glagolita Clozianus (CLO), Savina knjiga (SA), Suprasalijski zbornik (SUPR). To
su temeljni tekstovi za prouavanje razvojne linije glagoljinog pisma.
S obzirom na to da je knjiga zamiljena kao udbeniko tivo, a ranija izdanja ipak
su bila raritetna, osjeala se potreba za osavremenjenim pristupom. Stoga je elja autora
bila da pored reprodukcije staroslavenskih tekstova ponudi i neka temeljna filoloka znanja
kojima bi trebao raspolagati student kada se poinje sustavnije uvoditi u povijest izuavanja
savremenog jezika. Ova knjiga sadri sasvim vjerni historijski prikaz o razvoju pismenosti
kod Junih Slavena. Kroz ovaj dio autor svoje itaoce uvodi u same poetke nastanka irilinog
i glagoljskog pisma, koji se nepobitno veu za misiju irila i Metodija krajem 9. stoljea.
Slavenska pismenost se izraavala putem dva pisma, a to su irilica i glagoljica. Iako danas
veina strunjaka smatra irilicu starijom od ova dva pisma, ovo pitanje se jo uvijek ne
moe promatrati kao konano rijeeno. irilska grafija posluila je mnogim slavenskim

Godinjak 2013/577

Prikazi i osvrti

narodima u razvoju pismenosti, a kod mnogih je, dodue u razliitim varijantama, ostala
do danas u upotrebi. Njom se slue Rusi, Ukrajinci, Bjelorusi, Srbi, Crnogorci, Makedonci
i Bugari. Iako je glagoljica tokom prvih stoljea razvoja pismenosti bila u najmanju ruku
ravnopravna irilici, ona se vremenom skoro u potpunosti povukla na dio hrvatskog prostora.
Smatra se nauno deplasiranim promatrati povlaenje glagoljice sa osobinom tog pisma,
kojem se esto pripisivala sloenost. Razloge za njeno povlaenje prije moemo nai u
drutvenim i ekonomskim okolnostima.
Za razliku od irilice, koja se razvila od grkog uncijalnog pisma, glagoljica je imala
drugaije temelje. Stjepan Damjanovi uz istanan pripovjedaki stil na veoma razumljiv
nain pribliava sloenu, zapravo esto i suhoparnu, kategorizaciju ovih dvaju pisama.
Ukazuje se na razlike i slinosti s grkom grafijom kao ishodinom za nastanak irilice.
Koliki je utjecaj grkog pisma na irilinu azbuku pokazuje ak 26 slova koja uope nisu
mijenjala oblik slova. Kod glagoljice je situacija znatno drugaija. U ovom pismu se mogu
prepoznati svega est znakova, te je ta injenica dovela do mnogih pretpostavki nastanka
glagoljine grafije. Stoga je autor mnoge teorije o nastanku grupirao u tri kategorije: egzogenu,
egzogeno-endogenu te endogenu teoriju.
Egzogeno gledite, koje u raznim oblicima grkog alfabeta vidi uzore koji su koriteni
pri formiranju glagoljske grafije. Zagovarai ove teze uzimaju grko kurzivno pismo iz
8. i 9. stoljea kao varijantu iz koje se razvila glagoljica. Utjecajni predstavnici ove kole su
engleski paleograf Isaac Taylor i hrvatski slavist Vatroslav Jagi, to je u naunoj javnosti
dovelo do toga da se u ovom sluaju govori o Taylor-Jagievoj teoriji. Ovu teoriju je prihvatio
itav niz istraivaa, a vremenom je proirivana i na druge jezike. Pored teorije da se glagoljino
pismo ugledalo na staroidovsko, koptsko, hazarsko, sirijsko, gruzijsko, armensko i druga,
do pokuaja da se za njenim porijeklom traga izvan grke grafije, kao naprimjer u albanskom
i gotskom jeziku. Sloeni grafijski sistem irilice, iji se postanak vee za autorstvo jedne
osobe, nazvan je egzogeno-endogena teorija. Nauna strana ove teorije dakako odbacuje
Konstantina-irila kao njenog tvorca, ali ne iskljuuje nekoga od njegovih uenika iz kruga
onih koji su osmislili cijeli grafijski sistem. U svojim tezama zagovarai ove teorije, kao
to su Thorvi Eckhardt i Josip Hamm, oslanjali su se na formalne i stilske elemente. Prema ovoj
postavci, prvotno pismo irilice sastojalo se od dva niza grafema iz kojih su se jedni razvili
nezavisno od grkog pisma, dok su drugi izvedeni iz njega, kao to je sluaj sa irilicom.
Na koncu, endogeno gledite ne trai uzor ni u jednom pismu, jer prema predstavnicima
ove teze Konstantin se nije elio ugledati na grafije grkog, latinskog i idovskog pisma.
Jedan od predstavnika ove teorije je finski slavist Georg ernohwostow, koji je pokuao
oivjeti Konstantinov nain razmiljanja. Prema njegov predodbi glagoljica je originalno
pismo koje poinje kriem simbolom otkupljenja, zatim krugom, koji predstavlja vjenost
i Boiju savrenost, i na koncu trokut, koji predstavlja Sveto Trojstvo. To su simboli iz kojih
se, prema miljenju ovog autora, razvila glagoljica u svom konanom obliku. Druga varijanta,
koja danas ima vei broj zagovaraa, jeste teorija bugarskog slaviste V. Joneva, koji je
podijelivi krunicu na etiri dijametra, te time dobivi mreu od osam jednakih dijelova,
zamislio pojednostavljeni model iz kojeg bi svaki njegov dio mogao da predstavlja jedno
glagoljino slovo. Postojee teze rijetko su zaobilazile pitanje prvenstva, odnosno gorue
pitanje koje je od pisama ranije nastalo. Unato ogromnom napretku slavistike nauke,
ovo pitanje se jo uvijek nalazi na samom poetku, te nije mogue utvrditi da li je irilica
578/Godinjak 2013

Prikazi i osvrti

ili glagoljica starija. Oba pisma se u materijalnim spomenicima pojavljuju tokom posljednje
dvije decenije 10. stoljea.
Ponuenim materijalom Stjepan Damjanovi uvodi itaoca u poetke nastanka staroslavenske
pismenosti nudei, u saetom obliku, historijski presjek. Pregledno je predstavljen period
o ranim sukobima izmeu poklonika obaju pisama. Nakon to je preslavskim crkvenim
saborom prihvaena irilica kao slubeno pismo u Bugarskoj u doba kneza Borisa, za glagoljicu
vie nije bilo mjesta. Stoga su se i tekstovi koji su ranije pisani glagoljicom poeli prepisivati
irilicom. U toj vrsti procesa moemo uoiti politiku pozadinu, jer bi prihvaanje glagoljice
moglo biti promatrano kao elja za zaotravanjem odnosa s grkim crkvenim krugovima,
a time i sa bizantskim dravnim vrhom. Jedan od uenika solunske brae Kliment, nije
se slagao s takvom odlukom, te je potraio utoite u Ohridu, koji je u to doba predstavljao
protuteu preslavskoj knjievnoj koli. U Ohridu e stoga djelovati izvorna irilo-metodska
tradicija koja nije odbacivala glagoljicu.
Znaajan dio knjige posveen je kanonu staroslavenskih spisa (67-120). Rije je uglavnom
o evaneljima pisanim glagoljicom, za koja se smatra da su najstariji spomenici slavenske
pismenosti. Stari slavenski tekstovi, a osobito sakralni tekstovi tipa evanelja, pisani su
na pergameni. Za pisanje su stari Slaveni esto koristili pero, a rjee trstiku. Najee su koristili
guije pero. Metalne pisaljke su upotrebljavane esto prilikom pisanja sakralnih tekstova,
a materijal od kojih su bile napravljene je zlato i srebro. U nastavku emo istai najznaajnija
staroslavenska evanelja kojima i autor poklanja punu panju. Napominjemo da svako
evanelje prati veoma lijep i u boji kvalitetno reproduciran slikovni materijal.
Najstarije staroslavensko tetraevanelje (tetraevanelje oznaava kodeks u kojem su
sakupljena potpuna evanelja i poredana po autorima, a to su Matej, Marko, Luka i Ivan) jest
Zografsko evanelje. Nastalo je krajem 10. ili poetkom 11. stoljea na prostoru Makedonije.
Pisano je glagoljicom, a naziv je dobilo po manastiru Zografu, koji se nalazi na Svetoj Gori.
Za njegov pronalazak moemo zahvaliti hrvatskom knjievniku i diplomatu Antunu Mihaniu,
koji ga je pronaao 1843. godine. Danas se uva u St. Peterburgu u Rusiji. Zografsko evanelje
je prvi put objavio cijenjeni filolog Vatroslav Jagi 1879. godine u Berlinu. Ovo evanelje
se istie po tome to se starije varijante glasova pojavljuju u njegovom drugom dijelu,
to se tumai postepenim privikavanjem na jezik pramatice s kojeg je on prepisan. Stjepan
Damjanovi istie da se od postojeih karakteristika mogu izdvojiti rjee vokaliziranje
jerova kao i fakultativna duljenja, uva se epentetsko l, te u veem dijelu teksta mogu se
pronai asimilacije jerova. Starije varijante staroslavenskog jezika, za razliku od glasovnih
oznaka, manje su zastupljene na razini morfologije i sintakse.
Marijinsko evanelje potjee s podruja na kojem se govorilo tokavskim narjejem.
Autor knjige objanjava da ono spada u krug etveroevanelja i takoer je pisano glagoljicom.
Ime je dobilo po manastiru Roenja Bogorodice Marije, koji je situiran na Svetoj Gori,
a poznato je i po nazivima Bogorodino i Ksilurko evanelje, jer je rije Bogorodica ranije
bila zamijenjena terminom Ksilurg u znaenju: prebivalite isposnika. Pronaao ga je Viktor
Ivanovi Grogorovi, koji ga je ponio u Rusiju, te se danas uva u Javnoj biblioteci u Moskvi,
dok se dva lista ovog evanelja nalaze u Beu u Narodnoj biblioteci. Kao i prethodni, i ovaj
rukopis izdao je V. Jagi, s tim to je ovo izdanje objavljeno je St. Peterburgu 1884. godine.
Prema miljenju Jagia, ovaj dragocjeni spomenik je nastao na podruju hrvatskog ili srpskog
govornog podruja tokom 11. stoljea, dok je Josip Hamm prije sklon ovaj rukopis smjestiti
na makedonsko podruje.
Godinjak 2013/579

Prikazi i osvrti

Kategoriji aprakosa, to u prijevodu znai izborno ili nedjeljno, pripada Assemanijevo

evanelje. italo se u pojedine dane liturgijske godine, pa su tekstovi (odlomci evanelja)
sloeni prema datumima u crkvenoj (liturgijskoj) godini, za takvu vrstu spisa koristi se
i naziv evanelistar. Ovom tipu rukopisa pored Assemanijevog evanelja pripada spis u
nauci poznat pod nazivom Savina knjiga. Od strane struke datirano je na prijelaz izmeu
10. i 11. stoljea i smatra se da potjee iz Makedonije. Zbog svoje izuzetne grafije i zanimljivih
iluminacija ovo evanelje se smatra najljepim staroslavenskim rukopisom. Za razliku
od prethodnih knjiga, ova je najkraa i sadri 158 listova. Ime nosi po isusovcu sirijskog
porijekla J. Assemaniju, poznatom crkvenom historiaru. On ga je 1736. godine pronaao i
kupio u Jerusalemu, a njegov neak ga je poklonio Vatikanskoj biblioteci, u kojoj se i danas
nalazi. Doivjelo je vei broj izdanja, prvi ga je objavio Franjo Raki 1865. u Zagrebu, a nakon
njega I. Crni, J. Vajs i J. Kurz. Posljednje izdanje pojavilo se u Bugarskoj 1981. godine.
U narednom poglavlju autor je priredio Izvod iz staroslavenske gramatike (123-140).
Tu se nalaze osnovni tabelarni pregledi staroslavenskih glasova, zatim deklinacije imenica,
zamjenica i pridjeva, te stupnjevanje pridjeva i na kraju uvid u gramatike osnove glagola
i naini upotrebe brojeva. Ovi podaci pruaju itaocu mogunost da se upozna, a studentu
da obnovi gradivo iz gramatikih osnova. Za proirivanje znanja autor upuuje na odgovarajuu strunu literaturu.
O jezinim osobinama drugih slavenskih idioma autor pie u poglavlju Staroslavenski
u dodiru sa srodnim idiomima (143-201). Naime, od 12. stoljea dolazi do izraenijeg
mijeanja i interakcije meu brojnim varijetetima slavenskih jezika, tada se govori o redakcijama
i o recenzijama staroslavenskog jezika. U prvom sluaju rije je o prirodnim ili nehotinim
utjecajima drugih slavenskih elemenata na ve izgraeni odnosno prvotni oblik, dok se
u drugom sluaju radi o namjernim intervencijama. Autor je izdvojio nekoliko geografskih
prostora koji su uvali, razvili i mijenjali jezine osobine u odnosu na druge. Tom prilikom
sagledani su eka i Moravska i njihova staroslavenska tradicija te izvodi iz Prakih listia,
uz njihovu transliteraciju; Panonija s panonsko-slavenskom redakcijom i Briinskim
spomenicima, koji su takoer transliterirani i prevedeni, te Govor Klimenta Ohridskog
u spomen apostolu ili mueniku; Rusija ruska redakcija; bugarska redakcija s njenim
najpoznatijim lanom Crnoriscem Hrabrem, njegovim traktatom; zatim makedonska redakcija i njena slinost/razlika s bugarskom; Srbija i Crna Gora sa srpskom redakcijom, Knjiga
zvana apostol, i itije svetog Save napisano od Teodosija.
Na samom kraju autor je posvetio dio Bosni i Hercegovini, to jest nekim posebnostima
staroslavenskih tekstova nastalih na njenom podruju. Ukratko su predstavljeni osnovni
podaci o Humakoj ploi iz 12. stoljea, koja je napisana irilicom s nekoliko glagoljskih
slova, i Grkovievom odlomku apostola, koji ini glagoljini fragment od svega etiri
lista. Kao karakteristine predstavnike bosanskog kulturnog kruga Damjanovi ubraja
glagoljicom napisani Splitski odlomak misala iz 13. te Divoevo i Batalovo evanelje iz
14. stoljea. Narednom stoljeu pripadaju Hvalov zbornik i Mletaki zbornik. Autor je
na kraju odjeljka o Bosni uvrstio odlomak nedavno umrle najpoznatije prouavateljice
bosanskih rukopisa Herte Kune, gdje ona pie o porijeklu bosansko-humske tradicije.
Posljednje poglavlje odnosi se na irilometodsko naslijee u hrvatskom srednjem vijeku
(205-307). Autor primjeuje da se knjievnojezina kultura hrvatskog srednjovjekovlja
esto naziva trojezinom i tropismenom mislei na to da su njeni tekstovi ostvareni na
580/Godinjak 2013

Prikazi i osvrti

latinskom, staroslavenskom i starohrvatskom jeziku te u latininom, glagoljinom i irilinom

pismu. Stoga istraivanje ovog osobenog kulturnog kruga, koji ugledni hrvatski historiar
Tomislav Raukar saima sintagmom raznorodnosti i spajanja, ini posebno zahtjevnim.
Nakon pregleda hrvatskog glagoljatva, koje se ipak odlikuje najduim kontinuitetom na
hrvatskom historijskom prostoru, Damjanovi predstavlja Pismohrane u kamenu, u koji
spadaju: Hrvatski glagoljski epitafi, Plominski natpis, Volunska ploa, Baanska ploa,
Kninski ulomak, Konavoski glagoljski natpis i drugi. Naredni odlomci se odnose na Glagoljicu
na oltaru i Glagoljicu van liturgije, gdje pripadaju: Hrvatskoglagoljski liturgijski tekstovi,
Beki listii, Mihanoviev odlomak apostola, Londonski odlomak brevijara, Regula Svetoga
Benedikta, Pariki zbornik, Pismo Nikole Modrukoga i mnogi drugi. Posljednji osvrti sadrinom
se ve odnose na prijelazno razdoblje izmeu srednjeg i ranog novog vijeka i tretiraju Glagoljae
u Gutenbergovoj galaksiji i karakteristike hrvatskog jezika pisanog irilicom i latinicom.
Olakavajuu okolnost u sluenju ovom knjigom predstavlja registar imena i predmetni
registar (309-314).
Tree popravljeno izdanje knjige Slovo iskona: staroslavenska/starohrvatska itanka
sadri koncizan i jasan pregled historije staroslavenske knjievnosti, objanjava razvoj
irilinog i glagoljskog pisma, zatim njihovo razgranavanje u razliite oblike redakcija
i njihove osobenosti, uvod u osnove staroslavenske gramatike, a povrh svega obiluje izuzetno
kvalitetnim slikovnim prilogom koji obuhvaa najznaajnije staroslavenske tekstove. To
je, nakon pojave Staroslavenske itanke Josipa Hamma prije vie od etiri desetljea, prvo
djelo koje sintetski tretira najvaniji razvoj staroslavenskog jezika. Posebnu vrijednost
predstavlja objanjavanje pojedinih filolokih pojmova koji osobama van slavistike struke
mogu predavati odreene potekoe. Ovo djelo sintetski pristup ini zanimljivim ne samo
studentima staroslavenskog, strunjacima i profesionalnim filolozima nego i iroj italakoj
publici, a iz nje mogu vrijedna saznanja crpiti i nauni radnici ostalih grana humanistikih nauka,
posebno historiari. Pored toga to je pregledno i jasno, ovo djelo Stjepana Damjanovia
donosi nova shvaanja i stvara osnovu za dalje istraivake napore.
Nedim Rabi

Godinjak 2013/581

Prikazi i osvrti

Lice i nalije britanske politike

u Bosni i Hercegovini
(Edin Radui: Bosna i Hercegovina u britanskoj politici od 1857. do 1878. godine
Od branitelja i zatitnika do tuioca i sudije. Sarajevo: Institut za istoriju,
2013, 422 str.)

vropsku povijest 19. stoljea obiljeila je borba velikih sila za premo na

kontinentu, ali i ire. Istono pitanje, odnosno pitanje opstanka i sudbine Osmanskog
carstva, moda je najeklatantniji prikaz suparnitva evropskih sila u tom periodu.
U zamrenoj diplomatskoj igri, gdje su znaajnu ulogu igrale Francuska, Rusija i Austrija,
Velika Britanija je zauzimala posebno mjesto. Ona je bila kolijevka parlamentarizma,
industrijske revolucije i znanosti te vodea imperijalistika sila tog doba. Njen primarni
cilj je bio ouvanje balansa i mira u Evropi kako bi britanski politiki i ekonomski interesi
ostali netaknuti. Ouvanje ravnotee podrazumijevalo je ouvanje integriteta i nezavisnosti
Osmanskog carstva kojem su prijetnju predstavljale Rusija i Austrija. Budui da je Bosna bila
najisturenija osmanska provincija u Evropi, naseljena brojnim muslimanskim stanovnitvom,
ona je, posebno od sredine 19. stoljea, privukla panju evropskih sila koje su na ovom
prostoru poele otvarati svoja konzularna predstavnitva. Velika Britanija je otvorila svoj
konzulat u Bosni 1857. godine. Iako je pitanje mjesta Osmanskog carstva i Bosne unutar
britanske politike 19. stoljea iznimno vano, ono do sada nije bilo predmetom ozbiljnijeg
znanstvenog istraivanja.
Knjiga Bosna i Hercegovina u britanskoj politici od 1857. do 1878. godine Od branitelja
i zatitnika do tuioca i sudije, autora Edina Raduia, vanrednog profesora na Odsjeku
za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, prati razvoj britanske politike u drugoj polovini
19. stoljea na dva nivoa: irem nivou Osmanskog carstva, i uem nivou Bosanskog
ejaleta/vilajeta. Ona predstavlja jo jedan naslov koji je izaao zahvaljujui izdavakoj
djelatnosti Instituta za istoriju u Sarajevu, a rezultat je rada na arhivskoj grai rasporeenoj
u razliitim fondovima National Archives of the United Kingdom u Londonu i koja do danas
uglavnom nije bila predstavljena naunoj zajednici i iroj javnosti. Ovo djelo, upakovano
u dizajnerski sjajno rijeene korice, ima 422 stranice i podijeljeno je u vie poglavlja.
U uvodnim razmatranjima (9-21) autor kratko oslikava zamrenu mreu diplomatskih
odnosa evropskih vodeih sila u 19. stoljeu. Taj osvrt zavrava analizom Istonog pitanja
i specifinog poloaja Bosne i Hercegovine unutar njega, te posebno unutar britanske politike.
Specifian poloaj definira sljedeim faktorima: geostrateki poloaj Bosne i Hercegovine,
prisustvo znaajnog broja muslimanskog slavenskog stanovnitva, pojaano interesiranje
Rusije i Austro-Ugarske nad ovim podrujem, kao i tenje kneevina Srbije i Crne Gore
da se proire na ovaj teritorij. Autor ukazuje i na injenicu da u historiografiji nije postojalo
djelo koje se bavilo pitanjem poloaja Bosne i Hercegovine u britanskoj politici u razdoblju

582/Godinjak 2013

Prikazi i osvrti

od 1857. do 1878. godine. Knjiga je stoga najveim dijelom zasnovana na neobjavljenoj arhivskoj
grai te neto manje na publiciranim izvorima i putopisima. Osnovni cilj autorova istraivanja
je bila rekonstrukcija mjesta Bosne i Hercegovine u britanskoj politici u posljednje dvije
decenije osmanske uprave.
Britanska politika prema Osmanskom carstvu od sredine 19. stoljea do istone krize
sedamdesetih: nezavisnost i teritorijalni integritet (21-56) uvodno je poglavlje u kojem se
daje pregled politike velikih evropskih sila prema Osmanskom carstvu u naznaenom periodu.
Odnos evropskih sila u prvom redu Velike Britanije, Francuske, Rusije i Habsburke monarhije
prema Osmanskom carstvu bio je prilino kompliciran, a na momente ak i konfuzan
i nedefiniran. Sve navedene sile, osim Rusije, ija je politika prema Osmanlijama ipak drala
odreeni kurs u kontinuitetu, Carstvu su mogle biti kako zatitnice tako i neprijatelji. Autor
analizira karakter ovih odnosa i njihovu uvjetovanost unutranjopolitikim deavanjima s
jedne te previranjima u evropskoj politici s druge strane. Krimski rat i Pariski kongres 1856.
godine su na izvjestan nain donijeli predah Osmanskom carstvu, jer je donekle bio anuliran
utjecaj Rusije. Meutim, poetkom 70-ih godina 19. stoljea sudbina Osmanskog carstva je
leala u rukama Rusije, Velike Britanije, Austro-Ugarske, dok se utjecaj Francuske postepeno
gubio. Radui istie da je ovako postavljen sistem meudravnih odnosa mogao imati osnova
kada je u pitanju Carstvo u cjelini. Meutim, ako se pokua analizirati politika pojedinih
provincijskih vlasti, kao naprimjer u Bosanskom ejaletu/vilajetu, prema stranim silama i njihovim
konzulima, onda je austrijski interes najvie izraen. Osnovni britanski ciljevi su bili zatita
stratekih politikih i ekonomskih interesa. Stoga je Velika Britanija bila protiv komadanja
Osmanskog carstva. Jedinstveno i stabilno Osmansko carstvo je bilo garant sigurnosti na
Levantu i oduzimanja taktike prednosti velikih sila suparnica: Francuske i Rusije.
Drugo poglavlje, naslovljeno kao Uspostava konzulata u Bosni i britanska konzularna
i diplomatska sluba (56-95), donosi osvrt na britanske interese u okviru Istonog pitanja,
koji su ili tragom odranja nezavisnosti i integriteta Osmanskog carstva, za to je garant trebao
pruiti hatti-humajun, vaan dokument u periodu reformi i modernizacije Carstva. Kako
bi bila pravovremeno informirana, Velika Britanija otvorila je veliki broj konzularnih predstavnitava na podruju Osmanskog carstva. Otvaranje takvih predstavnitava bilo je oekivano
i u najisturenijoj provinciji Carstva Bosanskom ejaletu, naseljenom velikim brojem slavenskih
muslimana. Kraljica je 5. septembra 1856. godine imenovala Henryja Churchilla konzulom
u Bosni i Hercegovini, sa sjeditem u Sarajevu. Za vicekonzula, sa sjeditem u Mostaru,
bio je imenovan Zohrab. Vicekonzulat u Hercegovini nije bio aktivan u periodu od 1864.
do 1876. godine. Posebno vaan dio poglavlja odnosi se na zadatke koje je britanski konzulat
trebao realizirati u Bosni i Hercegovini. Djelatnost konzulata je ila u pravcu odravanja mira
u provinciji, anuliranja utjecaja konzulata Rusije i Austrije, ije je dranje bilo neprijateljski
nastrojeno prema Carstvu, te poduzimanje odreenih mjera koje bi pomogle u provoenju
zagovaranih reformi u Carstvu. Konzul je bio duan pisati generalne izvjetaje, te godinje
trgovake izvjetaje. Autor je u daljem tekstu dao detaljan opis smjene britanskih konzularnih
slubenika u Bosni (1857-1878). Takoer je potcrtao osnovne karakteristike poslova koje
su obavljali konzuli i vicekonzuli. S tim u vezi su od posebnog znaaja bili njihovi izvjetaji.
Vicekonzul ih je bio duan slati konzulu, a ovaj ambasadi u Carigrad. Ako bi izvjetaj britanskog
konzula iz Sarajeva bio posebno interesantan, njegovi dijelovi ili izvjetaj u cjelini su mogli
biti upueni Foreign Officeu.
Godinjak 2013/583

Prikazi i osvrti

Bosna i Hercegovina u britanskoj politici od osnivanja konzulata 1857. do poetka

ustanka 1875. (95-217) naziv je sljedeeg poglavlja, u kojem autor oslikava britansku
politiku prema Osmanskom carstvu openito. Iako su se konzervativci i liberali u Britaniji
razlikovali u svom pristupu rjeavanja Istonog pitanja i odnosa spram sudbine Osmanskog
carstva, bili su usaglaeni u stavu da se Carstvo ne smije komadati, mada nisu bili spremni ni
preuzeti ulogu potpunog zatitnika osmanskih interesa. Meutim, prijetnju im je predstavljala
ruska vrlo asertivna politika, kako u Evropi tako i u Aziji. Autor istie da su se Britanci
u politici ouvanja osmanskog integriteta i suvereniteta dosta uzdali u provoenje reformi,
koje su bile neophodne osmanskom drutvu. Reforme su bile neophodne kako bi se u okviru
Osmanskog carstva zadrale i odreene provincije, meu kojima je svakako bila i Bosna.
Britanska politika u Bosni je bila suglasna britanskoj opoj politici prema Osmanskom
carstvu. Provoenje reformi je podrazumijevalo ouvanje mira, iji su garant mogle biti
britanska diplomatska i konzularna sluba. Osim politikih, Britanija je imala i odreene
ekonomske interese: prodor britanske robe na balkansko podruje je bio jedan od njih.
Glavni zadatak britanskog konzula u Bosni je bila zatita britanskih interesa, kao i interesa
britanskih podanika, te promocija trgovine i trgovakih interesa. Stoga je bilo neophodno
djelovati u tri pravca: raditi na ouvanju mira i stabilnosti, provoenje reformi te anuliranje
negativnog utjecaja konzulata onih sila koje su imale neprijateljsko dranje spram Osmanskog
carstva, a to su u prvom redu bile Rusija i Austrija.
U narednom poglavlju Bosna i Hercegovina u ekonomskoj politici Velike Britanije
i tretman privrednih kretanja u djelatnosti britanskog konzulata u Bosni (217-254) razmatran
je britanski trgovaki utjecaj u Osmanskom carstvu, koji je sve vie rastao kroz 19. stoljee.
U ovom dijelu je izostalo konsultiranje turskih autora, ija je perspektiva oslikavanja britansko-osmanskih trgovakih interakcija takoer jako interesantna i obiluje zanimljivim
informacijama, posebno u odnosu na provoenje reformi na kojima insistira autor. Ortajli
smatra da je britansko-osmanski trgovaki ugovor iz 1838. godine direktno utjecao na
donoenje Hatierifa od Gilhane. Britanska trgovina u Bosni nije bila znaajnije razvijena
niti organizirana, te ni britanski konzulat nije imao naglaene privredne zadatke. Ipak, bio
je duan sastavljati polugodinje trgovake izvjetaje, dok su i generalni izvjetaji sadravali
vane stavke o privredi. Radui ukazuje na tenju britanske vlasti da se otvori mogunost
protoka britanske robe u Bosni, to bi bilo omogueno otvaranjem luke Klek za slobodnu
trgovinu te njeno povezivanje sa Sarajevom i Mostarom. Posrednika uloga Austrije i njena
privredna dominacija na ovom prostoru predstavljala je problem. Meutim, za razvoj trgovine
u Bosni bile su potrebne i korjenite promjene: izgradnja puteva, eljeznica, unapreenje
poljoprivredne proizvodnje i sl. Budui da je britanska politika bila dugorona, ove prepreke
su bile samo faze koje treba prevazii.
Posljednje poglavlje knjige nosi naslov Bosna i Hercegovina u politici Velike Britanije
za vrijeme Istone krize 1875-1878 (254-383). Iako na kraju, ono je okosnica knjige, jer
se tu oslikava mijenjanje pravca britanske politike prema Osmanskom carstvu i Bosni. Za
kratko vrijeme trajanja istone krize, britanska politika prema Bosni i Hercegovini je prola
dvije faze: 1. od poetka nemira do potpisivanja mirovnog ugovora u San Stefanu, i 2. od San
Stefana do Berlinskog kongresa. U prvoj fazi britanska politika nije mijenjala kurs koji
je podrazumijevao odranje integriteta Osmanskog carstva i ostanak Bosne i Hercegovine
unutar njega, uz provoenje administrativnih reformi. Nakon San Stefana ova politika kree
584/Godinjak 2013

Prikazi i osvrti

u pravcu ograniavanja Osmanskog carstva na podruje Azijske Turske, dok je Bosnu

i Hercegovinu trebalo vezati uz Austro-Ugarsku. Pribliavanje Austro-Ugarske i Velike
Britanije posljedica je dranja Rusije u istonoj krizi. Tako je na Berlinskom kongresu,
uz blagoslov Britanaca, Austro-Ugarskoj dat mandat da okupira Bosnu i Hercegovinu i
upravlja njome.
Na kraju, moemo zakljuiti da je knjiga odlino koncipirana i da je autor uspio rekonstruirati vrlo zamrene diplomatske odnose Velike Britanije i Osmanskog carstva te ocrtati osnovne
pravce britanske politike prema Osmanskom carstvu i Bosni. Ova znanstvena studija predstavlja
jo jedan vrijedan prilog povijesti posljednjih godina osmanske uprave u Bosni i Hercegovini,
uz vrlo turbulentan kraj obiljeen velikom istonom krizom i Berlinskim kongresom.
Amila Kasumovi

Godinjak 2013/585

Prikazi i osvrti

Dvije decenije kontinuiranog uspjenog rada

(U povodu 20. godinjice Almanaha, asopisa za prouavanje, prezentaciju i
zatitu kulturno-istorijske batine Bonjaka/Muslimana, Podgorica)

posljednjim decenijama 20. i prvim godinama 21. stoljea na prostorima bive

Jugoslavije desili su se brojni dogaaji koji su uticali na sve segmente ivota
i rada ljudi sa ovih prostora. Naalost, puno toga je loeg u odnosu na pozitivne
strane. Jedna od rijetkih pozitivnijih pojava iz olovnog vremena je pojava Almanaha
asopisa za prouavanje, prezentaciju i zatitu kulturno-istorijske batine Bonjaka/Muslimana. Nastao je u vrijeme kada je srpsko-crnogorska agresija na Bosnu i Hercegovinu
bila u punom jeku i kada je bonjaki narod na prostorima Srbije i Crne Gore, a posebno
na teritoriji Sandaka, preivljavao najtee dane u svojoj povijesti. U to vrijeme su pojedini
istaknutiji intelektualci s navedenog prostora pisanom rijei i pokretanjem novog asopisa
eljeli pokazati da se i u tom dubokom mraku moe pokuati upaliti traak svjetlosti i
nade, te kazati da zlo nije pobijedilo dobro i da nije sve gotovo. Kako je pisao jedan od
pokretaa asopisa i njegov prvi urednik rahmetli Husein Bai, pojavom Almanaha
eljelo se u ovom asopisu ukazati na kakvu-takvu mogunost da se makar registruju i
naznae elementarne kulturne vrijednosti muslimanskog naroda u Crnoj Gori i Srbiji,
koji je sticajem traginih okolnosti ostao jo vie izolovan i usamljen, s nanovo raspirenom
hipotekom vjeite krivice, ali i one, nimalo lake, koju mu ve, kao teak kamen vjeaju
o vrat uskovitlani nacionalistiki korpus, aktuelna vlast i njihovi mediji.
Od inicijative te 1993. godine i 1-2. broja, pa u protekle dvije decenije, Almanah je pod
urednitvom knjievnika Huseina Baia u prva etiri, a od 5-6. do sada tampanog 56.
broja, pod urednitvom akademika erbe Rastodera te sekretara prva etiri broja akademika
Zuvdije Hodia, a od 5. do sada Atvije Kerovia, prolazio kroz brojna iskuenja. U tome
su nesebinu ulogu imali i lanovi Redakcije: Milika Pavlovi, Asim Dizdarevi, Senad
Gaevi, Esad Koan, Suljo Mustafi, Aldemar Ibrahimovi, Adnan igri te brojni saradnici.
Oni su u granicama svojih mogunosti pomagali i pomau da asopis izlazi to redovnije
i sa dobrim sadrajem.
I pored oteanog rada, posebno slabog finansiranja, na desetine stvaralaca iz reda
knjievnika, naunih radnika iz svih naunih disciplina pomogli su da Almanah pree
lokalne, dravne, pa i regionalne granice. Danas je to asopis koji je dostupan u brojnim evropskim i vanevropskim zemljama. Posebno se s panjom prati u ozbiljnim naunim krugovima.
Do toga nije dolo sluajno. Od prvog broja asopis je postao otvoren za saradnju za
sve ljude dobre volje koji svojim radovima i prilozima pribliuju narode, zemlje, kulture
i civilizacije. Kako je vrijeme prolazilo, Almanah postaje sve vei i sigurniji most preko
koga se meusobno povezuju i pribliavaju svi stvaraoci koji su eljni istine i znanja. Kao
to su to zamislili i njegovi osnivai, a prihvatili svi drugi, na stranicama ovog asopisa

586/Godinjak 2013

Prikazi i osvrti

nalaze se imena ne samo Bonjaka nego i naunika, umjetnika iz reda drugih naroda,
konfesija te razliitih politikih uvjerenja i iz ireg regiona. Time je Almanah izbjegao
sudbinu onih koji se iskljuivo bave sami sobom i nalaze se pod staklenim zvonom.
Naprotiv. asopis Almanah od prvog do zadnjeg broja otvoren je za saradnju svima
onima koji pokazuju interes da doprinesu njegovom jo bogatijem i interesantnijem
sadraju. U tome imaju otvorena mjesta u rubrikama: Batina, Istorija, Portreti, Aktuelnosti,
Knjievnost, Iz rukopisa, Iz starih rukopisa, Zapisi, Pisma, Dokumenti, Prikazi, In memoriam
i Jubileji.
Meu saradnicima Almanaha su i autori s vie lanaka, priloga, prikaza i osvrta. Kao
to se vidi iz priloene bibliografije koju je uradio mr. Sait . aboti za prvih 50 brojeva
Almanaha, njegovi saradnici su ne samo sa teritorije Crne Gore i bive Jugoslavije nego
i iz drugih evropskih i vanevropskih zemalja. Sa radovima javile su se desetine poznatih i
priznatih autora iz oblasti koje su predmet njihovog stvaralatva. Sa svojim lancima, prilozima
i knjievnim djelima punili su i pune do sada oko 10.000 stranica ovog cijenjenog asopisa.
Gledajui sa ove vremenske distance, u protekle dvije decenije Almanah, asopis za
prouavanje, prezentaciju i zatitu kulturno-istorijske batine Bonjaka/Muslimana iz
Podgorice, i pored svih potekoa i izazova, kontinuirano izlazi i sa svakim novim brojem
stie sve nove i nove saradnike i itaoce. Kao ulistan uao je u srca velikog broja ljudi koji
ga sa zadovoljstvom i velikom panjom iz broja u broj sve vie itaju i ele mu dugovjenost.
Vremenom, traak svjetlosti koji je najavljen ovim asopisom sve vie iri svoje svjetlosne
zrake i potiskuje mrak i mitske zablude.
Enes Pelidija

Godinjak 2013/587

Prikazi i osvrti

Bosanskohercegovaka slovarica
(Merima amo: Urbana abeceda Bosne i Hercegovine. Sarajevo:
Autorsko izdanje, 2013.)

maju 2013. godine iz tampe je izala knjiga dr. Merime amo, profesorice
na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu, pod naslovom Urbana abeceda Bosne
i Hercegovine. Knjiga je rezultat dugogodinjeg ne samo naunog i predavakog
nego i istraivakog angamana u prikupljanju podataka o bosanskohercegovakim gradovima.
Urbana je, a pritom se bavi urbanitetom Bosne i Hercegovine, abeceda jer su gradovi
poredani abecednim redom, i ini se vanijim, u knjizi su sabrana osnovna znanja i podaci
o svakom gradu nae drave, to je jednako bitno kao znati abecedu
Djelo je prezentirano na 174 stranice teksta, a obuhvata opis 42 gradska naselja predoena
abecednim redom, odnosno utvrenim redoslijedom slova u latinici kojim se, prema rijeima
autorice, eljela osigurati to bolja preglednost i jasnoa teksta. Osim toga, u tekstu su opisani
i zanimljivi ambijenti urbanog karaktera koji do sada nisu bili predmetom istraivanja,
a radi se o lokacijama/graevnim cjelinama iz ranijeg perioda, smjetenim u neposrednoj
blizini Cazina, apljine, Mostara, Trebinja, Varea, Visokog i Zenice, a to su Ostroac, Poitelj,
Blagaj, Kraljeva Sutjeska (Bobovac), Ravno, Visoica i Vranduk. U uvodu se ukazuje na
to da je socijalna egzistencija bosanskohercegovakih naselja prezentirana kroz razliite
historijske etape, ime se nastojalo ukazati na vanost hronolokog (pre)poznavanja urbanih
mijena, izazvanih djelovanjem mnogovrsnih internih i eksternih inilaca, koji su razliitom
intenzijom upotpunjavali, preobraavali i oplemenjivali autohtoni gradski ambijent. Budui
da (nae) savremeno drutvo saima razliite tradicijske, ideoloke, kulturoloke, religijske
i druge elemente, namjera ovog udbenika je da se u historijskoj ovojnici Bosne i Hercegovine
osvijetli socijalnoantropoloki milje bosanskohercegovakog grada, odnosno njegov optimum, dinamika, ljudski resursi, privredni potencijal, nain ivota, konfesionalna struktura,
drutvena (dez)organizacija, kulturoloke tvorevine, demografski debalansi, konflikti itd.
Urbana abeceda Bosne i Hercegovine znaajan je doprinos bosanskohercegovakoj
sociolokoj literaturi iz najmanje nekoliko razloga. Prvi je, svakako, jer je ovo prvo djelo
ovakve vrste na naim prostorima, iako se urbana problematika unazad nekoliko desetljea
svrstala u temeljna pitanja naeg vremena. Zatim, pisana s velikom ljubavlju i (patriotskom)
naklonou prema bosanskohercegovakim gradovima, a istovremeno veoma sistematino,
knjiga je na jednom mjestu saela sve bitne ali i zanimljive informacije o gradovima u
Bosni i Hercegovini, ime je znaajno obogaen bosanskohercegovaki knjini fond. U nju
je uloen znaajan znanstveni napor da se upotpuni mozaik prouavanja urbane problematike,
a osim faktografskih podataka, knjiga je matovita i predstavlja splet historijske zbilje i
mitolokih doivljaja, to nas navodi da nekim drugim oima pogledamo ljepote Bosne
i Hercegovine. Ovaj svojevrsni katalog bosanskohercegovakih gradova, bez suvinih slika,
daje veoma precizan i temeljit pregled deavanja na ovim prostorima od Kulina bana do

588/Godinjak 2013

Prikazi i osvrti

savremenih dana. Zanimljivo i ne tako esto za ovaj anr izrazito faktografski, iz knjige
nije izostala emocija, ali ona umjerena, nenapadna
Knjiga je potkrijepljena sa 135 znaajnih i recentnih bibliografskih jedinica iz oblasti
sociologije grada, etnologije i antropologije, te 16 internetskih stranica, uz konsultiranje
svih slubenih stranica gradova koji su opisani u tekstu.
Kao rezultat viegodinjeg marljivog prikupljanja podataka, istraivanja i bavljenja
urbanom problematikom, Urbana abeceda Bosne i Hercegovine predstavlja istinsku riznicu
znanja i podataka o gradovima BiH. Namijenjena iroj italakoj publici, bit e od koristi svima:
turistikim djelatnicima, sociolozima i onima koji se na bilo koji nain bave urbanitetom;
znaajna i zanimljiva nama, graanima Bosne i Hercegovine, ne samo zato to na jednom
mjestu imamo najvanije podatke o svim bosanskohercegovakim gradovima nego i zato
to e nam kao podsjetnik posluiti svaki put kad nas daleki roak ili kakav prijatelj posjeti
iz inostranstva, pa nam ponestane ideja gdje ga odvesti ili ta mu zanimljivo ispriati o
nekom gradu Bosne i Hercegovine. Za njom e posegnuti i svi oni koji namjerno dou ili
sluajno zalutaju ovdje, pa zastanu i zamisle se ta to lijepoga i zanimljivoga ima da se posjeti,
obie stoga se itaoci ove knjige ne mogu svesti ak ni na graane Bosne i Hercegovine
Urbana abeceda Bosne i Hercegovine e zasigurno svakoga ko proita barem nekoliko
stranica pozvati da prije neke daleke, skupe svjetske destinacije, posjeti gradove Bosne
i Hercegovine, da s knjigom u ruci proeta i obie sve znamenitosti i zanimljivosti koje
autorica u knjizi navodi.
Kako je istaknuto, knjiga je namijenjena irem italakom auditoriju, no kao svojevrsni
udbenik univerzitetskog karaktera naroito se preporuuje nastavnom kadru i studentima
drutvenih nauka openito. Nesumnjivo je da e knjiga pobuditi veliki interes i veoma
brzo biti prevedena na neki od svjetskih jezika.
Enita Kapo

Godinjak 2013/589

Prikazi i osvrti

Dvodimenzionalno drutvo
(Manfred Prisching: Die zweidimensionale Gesellschaft: Ein Essay zur
neokonsumistischen Geisteshaltung. Wiesbaden: VS Verlag fr Sozialwissenschaften
GWV Fachverlage, 2009, 2. Auflage)

anfred Prisching1, istaknuti naunik i lan Austrijske akademije nauka, autor

je desetak knjiga i brojnih naunih i strunih lanaka u oblastima politike
sociologije, ekonomske sociologije i sociologije kulture. U veini svojih radova
tretira pitanja postmodernih drutava. Knjiga Dvodimenzionalno drutvo: esej o neokonzumeristikom stanju uma pokree diskusiju o drutvenim tokovima u sadanjosti i ukazuje
na problem konzumerizma kao krucijalnog faktora naeg bivstvovanja. Autor govori o
dvodimenzionalnom drutvu gdje pojam dvodimenzionalnosti bazira na novcu i zabavi,
to su dva kljuna pojma koja se proimaju kroz ovaj rad. Autor definira i pojam neokonzumerizma, kojim detektuje znatne razlike u odnosu na prethodne kritike konzumerizma
koje svoje uporite nalaze u ezdesetim godinama prolog stoljea. Upravo kritika konzumerizma
koju Prisching karakterizira kao staru pomae autoru da opie i objasni pojam neokonzumerizama u savremenom drutvu koji se bazira na novcu i zabavi. Knjigu ini dvanaest
poglavlja na 296 stranica teksta. Nakon kraeg uvoda u problematiku, Prisching pojanjava
prirodu konzumerizma i ustanovljava da individue ili pojedinci nikada u historiji ovjeanstva
nisu posjedovali tolika dobra kao danas. Na ovom tragu Prisching nastavlja u drugom poglavlju
govoriti o pojmu starog konzumerizama te pravi razliku izmeu teorije otuenja ili
alijenacije, koja se odnosi na neto to je ovjek stvorio, a onda mu se ta tvorevina ukazuje
kao strana (Adorno, Horkheimer, Marcuse), kritiari ove teorije smatraju da savremeno
potroako drutvo vodi otuenju i tzv. komodifikaciji itavog drutva kroz promociju
potronje kao najvee vrijednosti2, takoer spominje i teoriju manipulacije gdje kroz
istraivanje i analize radova Vancea Packarda, koji tvrdi da pojedinci nisu krivi za sve veu
elju za konzumerizmom iz prostog razloga to moraju konzumirati jer bivaju manipulirani.
Svoj obraun sa slabostima teorija starog konzumerizma Prisching zavrava sa teorijom
zavjere (Pasolini). Prisching tvrdi da fenomen materijalizma3 koji svoje utoite ima u
staroj potroakoj politici nema vie sigurnu opstojnost. U treem poglavlju, koje nosi
naslov berbietunglogik, koji bismo mogli prevesti kao logiku nadmetanja, a koju Prisching

Manfred Prisching, austrijski sociolog, od 1994. godine profesor na Univerzitetu u Grazu, sa

teitem interesiranja u oblasti politike i ekonomske sociologije. Autor je vie stotina strunih
i naunih lanaka u oblasti sociologije.
2
Vidanovi Ivan: Renik socijalnog rada; pojam alijenacija.
3
Materijalno ne spreava tenju ka idejnom; ono prvenstveno postavlja uslove, unutar kojih se
ono moe razvijati.
590/Godinjak 2013

Prikazi i osvrti

tretira kao tipino obiljeje neokonzumeristikih drutava. Ova logika analizira fenomen
prijanjeg ili normalnog koje brzo zadovoljava ljudske potrebe te analogno tome dolazi
do zasienja i mora se na neki nain nadmaiti. Kao dobro vrijedi jedino ono to je vie,
koje se ve sutra gleda kao prijanje i ponovo mora biti nadmaeno, i tako ukrug. U etvrtom
poglavlju autor se bavi multiopcionalizmom (mogunost vie izbora), gdje smo kontinuirano
prisiljeni da od prekomjerne ponude dobara odaberemo ona prava. Peto poglavlje analizira
put od elinog kuita do konzumerizma, a u ovom poglavlju autor kroz prizmu velikih
teoretiara Webera, Habermasa, Eliasa i Bella te njihova stajalita pokuava doi do novih
spoznaja o shvatanju konzumeristikog drutva. esto poglavlje nosi naslov Svijet kao
trni centar (Die Welt als Einkaufszentrum), a Prisching u ovom poglavlju vidi trni centar
kao mjesto drutvenog i kulturnog zbivanja, i ukazuje na transformaciju ina kupovine
koja je prije bila odvojena od ivota i koristila iskljuivo svrsi. Danas je kupovina postala
doivljaj, ali u nekim sluajevima i bolest, te veliki broj ljudi svoje slobodno vrijeme provodi
upravo u tim centrima zabave u kojima uvijek ima neto za svakog posjetioca. U sedmom
i osmom poglavlju Prisching utvruje da savremeni (moderni) ovjek uvijek tei za stimulacijom, te ne prihvata dosadu i normalnost. Stimulacija, spontanost i trenutna satisfakcija
obiljeja su neokonzumeristikih drutava. Kupovina u dananjem drutvu ima i jo jednu
vanu ulogu, a to je da na odreeni nain formirate svoj identitet; na pitanje ko sam ja?
danas imate mogunosti da kroz investiranje odreene sume novca dobijete potpuno drugi
identitet, pa iako on bio iskljuivo vizualni (dekorativna razliitost), bivate prihvaeni ili
odbaeni od drutva kojem stremite. Pojam dekorativne razliitosti i mentalnog konformiteta
(usklaenosti) Prisching detaljno analizira u narednom poglavlju, gdje navodi da je moderna
individualnost sklad izmeu mentalnog konformiteta i dekorativne razliitosti. U naredna
tri poglavlja autor analizira trine procese koji kako direktno tako i indirektno utjeu na
konzumerizam pojedinca, skree panju na drutva koja ne uspijevaju u namjeri da zadovolje
svoj nivo kunzumerizma, jer to vie trite nudi luksuznih artikala utoliko bre e rasti
i nezadovoljstvo, razlog tome kod pojedinca je stalni osjeaj da je neto propustio. U posljednjem,
dvanaestom poglavlju, Prisching govori o dobrom ivotu, koji je po autoru u neokonzumeristikim drutvima povezan s novcem, jer ko ima novac taj i konzumira. Nadalje,
slae se s Bolzom i tvrdi da je imuni sistem svjetskog drutva upravo konzumerizam koji
se bori protiv virusa fanatinih religija. Prisching takoer primjeuje da su drutva prilino
otporna na revolucije iz prostog razloga jer vie vole da idu u kupovinu, bave se sportom
ili posjeuju razne predstave nego da svoj kratki ivotni vijek rasipaju na revolucije.
Knjiga Dvodimenzionalno drutvo: Esej o neokonzumeristikom stanju uma daje odlinu
analizu neokonzumeristikog drutva, gdje Prisching pokuava definirati proces nastanka
modernog zapadnog drutva kada je rije o konzumerizmu i njegovom utjecaju na drutvo.
Knjiga je svakako preporuljiva ako elimo shvatiti koliko i kako se odnos pojedinca prema
konzumerizmu kontinuirano i dinamino mijenjao. Ova knjiga je vrlo bogata stajalitima
mnogih savremenih mislilaca koji su se dotakli problema konzumerizma te je autor njihove
radove vjeto inkorporirao u svoj rad, dakako ni zadnja reenica u ovoj knjizi nije sluajna
jer govori o trenutnom, a moda i buduem stanju drutva i drutvenih vrijednosti, jer Prisching
kae: ne postoji ivot izvan konzumeristike egzistencije.
Amer Osmi
Godinjak 2013/591

GODINJAK

IZ PREPORODOVE
DJELATNOSTI _____

Izvjetaj o radu BZK Preporod Sarajevo

za 2013. godinu

ve godine navrilo se 110 godina od osnivanja Preporoda, koji je u ovom turbulentnom vremenu proao put neujednaenog djelovanja u kulturi na nacionalnoj
osnovi: od romantiarskog zanosa, potom gluhog doba zabrane rada, te
ponovnog organiziranja u rjeavanju uskraenih pitanja u kulturi bonjakog naroda.
Ideja vakufa u kulturi, koja je bila prisutna i potvrena u Gajretu i Narodnoj uzdanici,
danas skoro da ne postoji. Finansijska sredstva za opstanak ove zajednice u kulturi mogu se
oekivati samo od drave. Sredstva koja dobivamo u posljednje dvije godine su nedovoljna
kako na razini Matinog odbora tako i na razini opinskih drutava.
Ogranieni skromnim sredstvima, prvi put u posljednjih 17 godina nismo odrali tradicionalni Zbor predsjednika opinskih drutava. U nemogunosti odravanja Zbora predsjednik i lanovi Matinog odbora BZK Preporod nastojali su to nadoknaditi svojim
estim posjetama opinskim drutvima irom Bosne i Hercegovine, gdje su se putem tribina
lanovi opinskih drutava upoznavali s aktualnim pitanjima vezanim za poloaj Bonjaka
i stanje u dravi Bosni i Hercegovini.
Dodatni razlog za obilazak opinskih drutava, pogotovo u entitetu RS, bio je popis
stanovnitva u Bosni i Hercegovini. U oktobru ove godine osnovana je Fondacija Popis
2013, koju su utemeljili BZK Preporod, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini,
Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, Muslimansko dobrotvorno drutvo Merhamet
i Bonjaki institut Fondacija Adil Zulfikarpai. Na podrujima Bosne i Hercegovine
Fondacija Popis 2013 valjano je informirala stanovnitvo u vezi s popisom i koordinirano
djelovala meu graanima s ciljem da popis bude izveden uspjeno.
Brojna pitanja u vezi s daljnjim unapreenjem nae drave Bosne i Hercegovine
nametana su i postavljana pred ovu zajednicu u kulturi. U tom smislu odrani su savjetodavni
sastanci i javne tribine na kojim su raspravljana sljedea pitanja: Parcijalna reforma Ustava
FBiH, a ne cijelog Ustava BiH, na osnovama legalnog Ustava Republike BiH; Mostar kako
urediti raspodjelu vlasti u gradu; Entitet RS ostaje dok se reformira FBiH ili...; Popis stanovnitva
oktobar 2013. godine; Sarajevo distrikt ta to znai za grad; Parainstitucionalno djelovanje
Bonjaka i svoenje naroda na religijsku skupinu: Kome to odgovara?; Imamo li svijest o
vanosti dravnih institucija koje moramo razvijati i unapreivati? U radu ovih savjetodavnih
sastanaka uestvovao je veliki broj univerzitetskih profesora i znanstvenih radnika.
Na okruglom stolu u Brkom, koji je organizirao BZK Preporod 31. oktobra 2013.
godine povodom onemoguavanja djece iz Konjevi Polja da ue bosanski jezik, kao i
injenice da njihovi roditelji ne mogu da budu lanovi kolskog odbora, te neproporcionalnog

Godinjak 2013/595

Izvjetaj o radu BZK Preporod Sarajevo za 2013. godinu

broja zaposlenih Bonjaka u koli gdje su apsolutna veina bonjaka djeca, postavljeno
je pitanje: Ima li danas u Evropi postoji narod kojem vlast ne dozvoljava da ui svoj maternji
jezik? Imajui u vidu dramatinu situaciju u krenju osnovnih ljudskih prava Bonjaka
u obrazovnom sistemu entiteta RS kroz onemoguavanje izuavanja bosanskog jezika i
grupe predmeta iz kojih se ui narodna i nacionalna kultura, suprotno Ustavu BiH i evropskoj
Konvenciji o osnovnim ljudskim pravima i slobodama, uesnici konferencije usaglasili
su se sa sljedeim zahtjevima i traili njihovo ispunjenje:
1. Onemoguavanje Bonjaka da budu ravnopravni graani drave Bosne i Hercegovine
i njezinih entiteta sistematsko je krenje dejtonskog Ustava BiH i Povelje o ljudskim
pravima. Takoer, onemoguavanje uenika iz reda bonjakog naroda da ue bosanski
jezik u koli je protuzakonito i protuustavno djelovanje. Zahtijevamo da ovakvo djelovanje
prestane i da se pitanje bosanskog jezika razrijei bez politikantskih igara bilo kojeg
aktera u ovome procesu.
2. Negiranje drugih naroda kroz sistem obrazovanja u entitetu RS samo je dio organiziranog
i sistematskog projekta srbiziranja i pravoslaviziranja polovice Bosne s koje su
protjerani Bonjaci. Zato se bonjakoj povratnikoj djeci natura srpski jezik i srpska
povijest, srpska interpretacija disolucije bive zajednike drave i poetak agresije
na Republiku BiH, a to bi trebalo voditi njihovom ljudskom obezlienju, rastemeljenju
i asimilaciji. Zato su u kolama pravoslavna obiljeja i ikonografija. Zato se onemoguava
zapoljavanje Bonjaka u obrazovnom sistemu entiteta RS. Zahtijevamo da se kole
oslobode od religijskih simbola kojima je mjesto u crkvama i da se u obrazovni sistem
entiteta RS zapoljavaju Bonjaci.
3. Sasvim je jasno i vidljivo da entitet RS nema namjeru da osigura bonjakom narodu
demokratski okvir ivota i u njemu normalno obrazovanje. Diskriminacija koju entitet
RS provodi nad Bonjacima jasan je znak da je ova tvorevina nedemokratski sistem
vlasti u Bosni i Hercegovini i neprestani generator konflikta meu narodima Bosne
i Hercegovine. Zahtijevamo od drave BiH na svim njezinim razinama (kanton, entitet,
dravna ministarstva) da zatiti Bonjake u bosanskohercegovakom etnitetu RS i
da im osigura sistem obrazovanja u skladu s evropskim standardima.
4. Zahtijevamo od drave Bosne i Hercegovine na svim njezinim razinama da pokrene
pitanje odgovornosti i procedure kanjavanja onih koji aktivno provode i stimuliraju
aparthejd nad bonjakim narodom u entitetu RS i vre poniavanje povratnika, prije
svega krivinu odgovornost ministara koji ne potuju zakone. Predstavnici evropskih
institucija u BiH takoer trebaju rei da li bonjaka djeca imaju pravo na obrazovanje
u slobodi ili za njih ne vae standardi i vrijednosti evropskog ivota.
5. Zahtijevamo od drave Bosne i Hercegovine, OSCE-a i OHR-a da osiguraju uslove
za kvalitetno i slobodno obrazovanje Bonjaka i da ih otrgnu iz ruku manijakalnih
velikosrpskih politika koje jo nisu prestale s negacijom Bosne i Bonjaka. Visoki
predstavnik mora aktivno uestvovati u rjeavanju ovoga pitanja i koristiti svoje ovlasti
sad ne moe stajati postrani.
6. Pozivamo Bonjake u entitetu RS da organizirano i dostojanstveno stanu na put borbe
za ouvanje bonjakog narodnog identiteta i kolektivnog prava na vlastiti jezik,
bosansku historiju, geografiju i bosansko-bonjaku knjievnost. Na ovaj nain elimo
zaustaviti proces negacije i asimilacije Bonjaka koji ni nakon rata 1992-1995. nisu
596/Godinjak 2013

Izvjetaj o radu BZK Preporod Sarajevo za 2013. godinu

uspjeli relegirati s dijela Bosne i Hercegovine koji se danas nalazi u okviru dejtonskog
entiteta RS.
7. Zahtijevamo da se stave pod znanstveno-kritiku lupu udbenici iz historije i geografije
koji su pretrpani lanim i netanim informacijama. Takvi udbenici su sasvim prilagoeni
ideolokim i politikim konstrukcijama koje nemaju veze s historijskim izvorima
i injenicama. Potpuno je nedopustivo da se uenicima podmeu istine koje su
znanstveno nedokazive i koje predstavljaju neviene falsifikate i historijske mitove.
8. Danas vidimo jasno nepriznavanje naziva/imena bosanski jezik. Bez obzira na to
to su prema Dejtonskom mirovnom sporazumu i Ustavu BiH slubeni jezici u Bosni
i Hercegovini bosanski, hrvatski i srpski, u entitetu RS situacija je sasvim drugaija.
Izbjegava se navesti ime maternjeg jezika Bonjaka bosanski jezik. Zahtijevamo
da se svi zakonski akti entiteta RS usklade s Ustavom i ustavnim odredbama drave
BiH, te da se jasno i precizno navede bosanski jezik kao jezik kojim govore Bonjaci
i drugi koji ga smatraju svojim maternjim jezikom. Visoki predstavnik je duan da
u sklopu svojih ovlasti izvri nadzor nad procesom usklaivanja zakonskih akata entiteta
RS sa Ustavom i zakonima drave BiH.
9. Zahtjevi e biti predati nadlenim institucijama i dati na uvid domaoj i stranoj javnosti.
Ovim zahtjevima iskazujemo solidarnost s Bonjacima u entitetu RS, odlunost i
odgovornost za dugoronu zatitu i aktivnu ustrajnost u ouvanju bonjakog identiteta
na prostoru drave Bosne i Hercegovine. Na kraju, istiemo da Bonjaci nisu nacionalna
manjina u entitetu RS oni su ravnopravan narod s drugima u Bosni i Hercegovini.
U radu okruglog stola uestvovali su dr. Munib Maglajli, dr. Refik Buli, dr. Sead ef.
Seljubac, mr. Jasna Hadiselimovi, mr. Nermin Tursi, mr. Muhamed Mujki, mr. Sejfudin
Toki, Salim ef. Kanli, Mirsad ef. Arnautali, azim Suljevi, Azra Gazibegovi, Elvir
Hodi, Amer Redi, mr. Mustafa ef. Gobelji, Sanela Bei-Mujanovi, profesorica bosanskog jezika i knjievnosti iz Brkog i dr. Senadin Lavi, predsjednik BZK Preporod.
Zakljuci s okruglog stola poslati su na sve relevantne domae i inozemne adrese.
Na istom tragu polovinom godine u Sarajevu odran je sastanak na kome je predsjednik
BZK Preporod obavio iscrpne razgovore s predsjednikom Bonjakog nacionalnog vijea
Sandaka Esadom Dudeviem, kao i lanovima Vijea Redepom krijeljom i Ismetom
Rebronjom. Svjesni svekolike rasutosti bonjakoga naroda tokom dogaanja posljednje
decenije, a u cilju njegovog sabiranja i jaanja svijesti o sebi kao cjelini, data je puna podrka
Bonjakom nacionalnom vijeu u provoenju koncepta uvoenja nastave na bosanskom
jeziku u osnovnim kolama u Sandaku.
Predsjednik i lanovi Matinog odbora i ove godine su napravili niz posjeta opinskim
drutvima gdje su prisustvovali izbornim skuptinama i promocijama knjiga Preporodovih
izdanja. Promocije knjiga iz izdavake djelatnosti BZK Preporod i posjete radnog i konsultativnog karaktera bile su u: Banjoj Luci, Blagaju, Bratuncu, Brkom, Buimu, Doboju,
Foi, Glamou, Goradu, Graanici, Gradacu, Jajcu, Kaknju, Kladnju, Konjicu, Livnu, Mostaru,
Oraju, Prnjavoru, Srebreniku, Stocu, Tenju, Travniku, Tuzli, Visokom, Vitezu Zenici, Zvorniku,
epu, ivinicama itd. Skromnim finansijskim sredstvima pomogli smo neka opinska
drutva u njihovom radu: plaanje sudskih trokova, potpora oko tampe knjiga i tome
slino. Promocije knjiga, uestvovanje na tribinama, radnim ili konsultativnim sastancima
Godinjak 2013/597

Izvjetaj o radu BZK Preporod Sarajevo za 2013. godinu

s elnim ljudima u navedenim gradovima obavili su: Senadin Lavi, Munib Maglajli,
air Filandra, Hadem Hajdarevi, Muhamed Filipovi, Enes Durmievi, Demaludin
Lati, Esad Zgodi, Sejfudin Toki i dr. Posjete izvan zemlje obavljene su u Srbiji (Beograd,
Roaje i Novoi Pazar) i Austriji (Klagenfurt).
U nedostatku finansijskih sredstava XII kolo iz edicije Bonjaka knjievnost u 100
knjiga nismo uspjeli tampati u ovoj godini. U naem izdanju objavljena je knjiga Nihada
Halilbegovia: Unitavanje kulturno-historijskog naslijea u Sarajevu 1992.1995. godine:
Spaavanje zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u ratnim uvjetima.
Iskustva steena u organiziranju prethodna dva nauna skupa potvrdila su opravdanost
odluke Izvrnog odbora BZK Preporod da se jedanput godinje odrava nauni skup Bosanskohercegovaka drava i Bonjaci. Nauni skup, trei po redu, odran je ove godine u Sarajevu
1. juna u hotelu Europe. Ovom prilikom vano je naglasiti da je skup odran u okviru obiljeavanja 110 godina postojanja Preporoda.
Skup je podijeljen u tri panela: Bosanskohercegovaka drava-nacija u vidicima internacionalnog politikog poretka, Bonjaka politika, kulturna i ekonomska emancipacija
u okviru bosanskohercegovake dravne pluralnosti dekonstrukcija ideologijskih i
sentimentalistikih stereotipa i Nacijska, narodna i regionalna diversificiranost bosanske
dijahronijske i sinhronijske cjelovitosti.
Trei nauni skup otvorio je predsjednik BZK Preporod Senadin Lavi. U svome kratkom
obraanju uesnicima skupa predsjednik je rekao:
Na Drugom naunom skupu, koji je odran 20. oktobra 2012. godine u Sarajevu,
naglasili smo da je bosanskohercegovakom drutvu potrebna ravnopravnost graana
i naroda, koja je naruena stranom ratnom agresijom na Republiku BiH i zaokruena
nametnutim dejtonskim ustavom (Aneks IV), koji perpetuira konflikte i ilegalne politike
aktivnosti u cijeloj dravi. Nametanjem ustava kao aneksa u okviru mirovnog
sporazuma, internacionalna zajednica se nametnula kao ustavotvorac, a mirovni
pregovori zaraenih strana pretvoreni su u pregovore oko promjene i suspendiranja
Ustava Republike Bosne i Hercegovine.
U naim intelektualnim promiljanjima naglaeno je da postoji mogunost i plan
unitenja drave Bosne i Hercegovine. To nije sluajna procjena, jer ona proizlazi
iz znanstvenog uvida u proces iskorjenjivanja muslimana s Balkana. To znai da
treba imati u vidu mogunost novih zloina nad Bonjacima, koji su ve dva stoljea
glavna meta velikodravnog ekspanzionizma prvih susjeda.
Mnogi politiki teoretiari smatraju da je neophodno razviti etatistiki um u Bosni
i Hercegovini, odnosno odbaciti strah od etatistikog miljenja ili dravnog uma
u politici. U tome se prepoznaje zahtjev za dravotvornim miljenjem i politikom
logikom koja u osnovi anticipira gradnju kvalitetne moderne drave. Bosna i
Hercegovina je 177. lanica OUN-a i postavljena je u internacionalni (meudravni)
poredak prava i obaveza. To je apsolutno vana pravno-politika injenica koju
nikako ne smijemo izgubiti iz vida. Pred nama je imperativ da razvijamo politiku
izgradnje multietnike drave u 21. stoljeu.
Doli smo do uvida da je postojao osmiljen proces sistematskog razaranja kulturnog pamenja kod Bonjaka i da im je potrebna unutarnja konsolidacija, da im
je potrebno vrijeme i miljenje o stranim traumama koje nose kao stradalnici
598/Godinjak 2013

Izvjetaj o radu BZK Preporod Sarajevo za 2013. godinu

nerazumnih ideologija i politika zloinakog istrebljivanja drugog i drugaijeg.

Bonjacima je sutinski potreban intelektualni dijalog unutar vlastitog narodnog
bia, kao i otvoren dijalog s prvim susjedima kao sagovornicima oko zajednike
drame ljudskog postojanja na ovim prostorima. U ovome povijesnom asu moramo
pretpostaviti da e meu nama biti racionalnih i kompetentnih sagovornika koji
e na moralnim pretpostavkama voditi ljudski dijalog.
U radu Treeg naunog skupa svoja izlaganja su imali: Jasna Baki-Mufti, Samir
Beglerovi, Enes Durmievi, Sinan Gudevi, Mehmedalija Hadi, Hariz Halilovi, Amra
Hadimuhamedovi, Enver Kazaz, Tarik Kulenovi, Senadin Lavi, Rusmir Mahmutehaji,
Fatima Mahmutehaji-Novalija, Mirsad Priganica, Vahidin Preljevi, Lada Sadikovi,
Abdulah Sidran, Demal Sokolovi, Amra arani-Logo, Redep krijelj i Ugo Vlaisavljevi.
Svi uesnici koji su dostavili svoja izlaganja u pismenoj formi tampana su u ovom broju
Godinjaka. Pored uesnika, koji su izlagali svoje radove, skupu su prisustvovali brojni
ugledni profesori, javni i kulturni djelatnici iz zemlje i inostranstva.
Postupajui po propozicijama natjeaja za nagradu Alija Isakovi za najbolji dramski
tekst na bosanskom jeziku iri je odluio da se nagrada ne dodjeljuje ako ne zadovoljava
umjetnike kriterije, a to se dogodilo prole godine. Stoga je natjeaj za ovu bijenalnu nagradu
raspisan i ove godine. Na anonimni konkurs stiglo je pet drama, anrovski raznolikih i neujednaenih knjievnih dometa. U ovoj konkurenciji ipak se izdvojila drama Igra sjena
Amira Bukvia, kojoj je trolani iri, u sastavu Zlatko Topi, Vedad Spahi i Nedad Fejzi,
jednoglasno dodijelio nagradu Alija Isakovi, smatrajui je po svemu najdostojnijom
da ponese to priznanje. Drama Igra sjena direktno se referira na Hiljadu i jednu no i priu
o caru ahrijaru, pred kojim eherzada umijeem pripovijedanja otkupljuje svaki novi
dan ivota, jer on nevjeru svoje ene pripisuje cijelom enskom rodu te iz osvete dovodi
djevice u dvorsku lonicu, a jutrom im presuuje. Intertekstualno se igrajui drevnim motivom knjige, koja jeste i svojevrsna pohvala ovjekovoj generikoj potrebi za prianjem
prie, autor od egzistencijalne drame preivljavanja i poetike drame pripovijedanja gradi,
na klasinom aristotelijanskom diktumu, tekst uzorne dramske strukture u kojem lica
djelaju a ne pripovijedaju. Po rijeima irija autor reinterpretirajui arhetipski kontekst
u rafiniranoj, eruditnoj, ali i anrovski oputeno postmodernoj maniri dosljedno osnovnoj
zamisli i visokom knjievno-civilizacijskom uzoru, uspijeva napisati dramsko djelo koje
e, nesumnjivo, znaiti i doprinos bosanskohercegovakoj dramskoj literaturi. U stilski
superiornoj formi za idej teksta posve pogoeno blago arhaiziranoj intonaciji autor
uobliava dramu koja kroz eros jezika/jezik erosa, kroz igru sjen, uspijeva upriliiti teatarski
uvijek inspirativnu autopoetiku igru iji topos i jeste izmeu iluzije i stvarnosti. Dodjela ove
nagrade bit e upriliena 3. februara 2014. godine.
U ovoj godini imali smo niz zapaenih promocija koje su vane za kulturu bonjakog
naroda. Bonjaka zajednica kulture Preporod u Bosni i Hercegovini i Kulturno drutvo Bonjaka
Hrvatske Preporod zajedniki su predstavili knjigu Zato tone Venecija: Bonjako pjesnitvo
od 1990. do naih dana. Knjiga je objavljena u izdanju zagrebakog Preporoda, a rije
je o prvom raznogeneracijskom pregledu novije bonjake poezije uope. Prireiva ove
izuzetno vrijedne antologije je Ervin Jahi, istaknuti pjesnik, kritiar, urednik i antologiar.
Ovo impresivno izdanje, ne bjeei od vrednovanja, na 500 stranica donosi tekstove 76
pjesnikinja i pjesnika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Makedonije, Evrope i svijeta.
Godinjak 2013/599

Izvjetaj o radu BZK Preporod Sarajevo za 2013. godinu

Izbor sadri est-sedam narataja bonjakoga pjesnitva i barem toliko kola pjevanja,
orijentacija i tendencija. On je i po duhu i po nakani transgeneracijsko i transpoetiko pretraivanje
novije bonjake poezije. O knjizi su govorili: dr. Sanjin Kodri, dr. Mirsad Kuni, dr.
Muris Bajramovi, akademik Tonko Maroevi i Faris Nani. Uz predstavljanje knjige svoje
pjesme su govorili autori zastupljeni u knjizi: Abdulah Sidran, Bisera Alikadi, Kemal
Mahmutefendi, Zilhad Kljuanin, Ferida Durakovi, Admiral Mahi, Hadem Hajdarevi,
Sead Begovi, Mujo Musagi, Husein Haskovi, Asmir Kujovi, Senadin Musabegovi,
Fuad Kova, efik Daupovi, Ahmed Buri ...
Promocija knjige Jusufa Trbia Istine i lai odrana je u prepunoj sali Drina u hotelu
Holiday Inn. Autor ove knjige svjedoi i analizira dogaaje uoi agresije na Bosnu i
Hercegovinu te ratne zloine nad Bonjacima i njihov progon iz Bijeljine i sjeveroistone
Bosne. O knjizi su govorili: Svetlana Broz, Senadin Lavi i Duko Tomi. U diskusiji je
uestvovao veliki broj ljudi koji su kazivali potresna svjedoenja o stradanju svojih sugraana.
Promocija knjige Sueljavanje sa predrasudama dokumentarna pripovijest Sanje
Seferovi-Drnovek, koja ivi i radi u Chicagu, odrana je u Galeriji Preporod. Radi
se o dokumentarnoj prozi iz raznih oblasti njezinog angamana u posljednjih dvadeset
godina, pri emu autorica pokuava napraviti realan most izmeu domovine i nove sredine.
Po rijeima promotora Muniba Maglajlia i Senadina Lavia autorica je pokuala znanjem
nadvladati predrasude. Njezina pripovijest dobija posebnu vrijednost u kontekstu ouvanja
bonjake memorije i iskustva svijeta, a usto je pria samosvjesne Bonjakinje iz Chicaga
koja putovanjima kroz vrijeme i prostor oblikuje ljudsku budunost. Osnova njezinog feministikog kapaciteta je u refleksivnom odnosu prema pojavama i dogaajima iz prolosti
i sadanjosti s kojima se autorica suoava, primarno sa enskim senzibilitetom svijeta,
ali i kao mislei subjekt, u svome iskustvu.
U organizaciji Bonjake zajednice kulture Preporod, Vijea Kongresa bonjakih
intelektualaca i Bonjakog instituta Fondacija Adil Zulfikarpai na godinjicu proglaenja
bosanske autonomije (12. 9. 1831. 12. 9. 2013.) u Bonjakom institutu odran je as
sjeanja na Husein-kapetana Gradaevia. Na asu sjeanja su uestvovali: Ahmed Alii,
Omer Ibrahimagi, Senadin Lavi i Ibrahim Pai.
U oblikovanju savremenog bonjakog identiteta posljednjih decenija 20. stoljea nezaobilazna je injenica Husein-kapetan Gradaevi. U tom smislu uesnici asa sjeanja
skrenuli su panju na Gradaevia i podsjetili javnost na 12. septembar 1831, kada je Husein
Gradaevi, gradaaki kapetan i jedan od bonjakih prvaka, proglasio autonomiju Bosne.
Jedanaesti konkurs Preporoda za literarne i likovne radove uenika osnovnih kola u
Bosni i Hercegovini na temu Osmijeh moje majke najljepi je dar karakterizirao je, ponajprije,
velik broj kvalitetno ujednaenih literarnih radova, a stiglo ih je 940 iz svih krajeva zemlje.
Uesnici konkursa, svako na svoj nain, eljeli su svoju njenu rije da zabodu u debelo
uho nae drutvene svakodnevice. Majka je, kao centralna figura, pogotovu kroz prizmu
djeijeg gledanja, obuhvatila svu dramu naeg poslijeratnog vremena, koje jo nazivaju
i tranzicijskim dobom, prepunim raznih i neoekivanih promjena. Mnogo je i okrnjenih
porodica. To svjedoi veina prispjelih i literarnih i likovnih radova.
Zbog malog broja konkursom predvienih nagrada i ogranienog prostora u katalogu
nismo bili u mogunosti prezentacijom svih koji to zasluuju adekvatno pokazati kvalitet
prispjelih radova. Posljednje tri-etiri godine voditeljica dodjele nagrada i otvaranja izlobe bila
600/Godinjak 2013

Izvjetaj o radu BZK Preporod Sarajevo za 2013. godinu

je naa mlada aktivistica iz Hadia Lejla Musto. Njezino voenje ove manifestacije nije
prolo nezapaeno, tako da je sada angairana u djeijoj emisiji Ringipil na Radiju BH1.
iri za vrednovanje literarnih radova na konkursu Preporoda, o temi: Osmijeh moje
majke najljepi je dar, u sastavu: Bisera Alikadi, Mujo Musagi i Alija Musi, nakon
paljive analize radova iz najueg izbora, donio je sljedee odluke: da se nagrada za prvo
mjesto dodijeli Sabiri Jukan, uenici VIIIc razreda O Edhem Mulabdi, Meia Donja
Gradaac; da se nagrada za drugo mjesto dodijeli Lejli Rami, uenici VIII1 razreda
Druge osnovne kole, Grica Brko Distrikt; da se nagrada za tree mjesto dodijeli
Hani Hasanbegovi, uenici VIId razreda O Musa azim ati, Zenica.
iri za vrednovanje likovnih radova u sastavu: Mirsada Balji, Muo ahman i Jasminko
Mulaomerovi, nakon pregledanih likovnih radova, odluio je da za nabolje proglasi radove
sljedeih uenica i uenika: prvo mjesto dodijelio je Taniti Zuki, uenici Va razreda O
Blagaj, Blagaj, drugo Amaru Sabljici, ueniku VI2 razreda O Hasan Kiki, Sarajevo,
i tree mjesto Adni Softi, uenici VIII razreda O Osman Naka, Sarajevo.
U skladu sa ustaljenom praksom za doprinose u realizaciji konkursa dodijeljene su i
nagrade jednom broju prosvjetnih radnika. Ovoga puta nagrade za poseban doprinos u
realizaciji literarnog dijela konkursa dodijeljene su: Sabiri Beirovi, O Buim, Buim,
Murveti Zalihi, O Grbavica I, Sarajevo, i Majdi Ovini, O Klokotnica, DobojIstok. A za poseban doprinos u realizaciji likovnog dijela konkursa Velidi Bai, O Safvetbeg Baagi, Visoko, Dariji Osmanagi, O Osman Naka, Sarajevo, i Amiri osi,
O Pazar, Tuzla.
Hatida Duman

Godinjak 2013/601

Izvjetaj o radu Galerije Preporod

u 2013. godini

Januar
Stalna postavka u Galeriji Preporod u ulici Marala Tita 54.
Februar
Lisa Ouintos (SAD) Balkanska Odiseja, u suorganizaciji s festivalom Sarajevska
zima 2013
Mart
Izloba povodom Dana nezavisnosti BiH, na poziv Ambasade BiH u Bruxellesu:
Ana Kova, Mirsada Balji, Irena Sladoje: Izloba skulptura, akvarela i video rad
Samostalna izloba Merime Ivkovi Zaudni pejzai, u suorganizaciji s festivalom
Sarajevska zima 2013
April
Samostalna izloba slika Aldemara Ibrahimovia Memorija prostora
Maj
Samostalna izloba crtea Mehmeda Slezovia Zapisi iz Poitelja
Izloba umjetnike fotografije Ahlat, Tuncay Bayar, Ahlat (Turska) u Dubrovniku
(u saradnji s drugim galerijama)
Tradicionalna izloba kolskih radova s godinjeg konkursa likovnih i literarnih
radova BZK Preporod
Juni
Samostalna izloba slika Juse Nikia Odjeci Hercegovine
Juli
Izloba crtea Devdeta Nikoevia Dodiri duhovnosti, Gazi Husrev-begov hanikah

602/Godinjak 2013

Izvjetaj o radu Galerije Preporod za 2013. godinu

August
Stalna postavka Internacionalna izloba Galerije Preporod
Septembar
- Prva internacionalna umjetnika kolonija Sarajevo 2013, Gazi Husrev-begov
hanikah i izloba Osmanlijski period u 550 godina Sarajeva
Oktobar
Samostalna izloba objekt Selme ulizarevi-Karanovi Nevidljiva
Novembar
Internacionalna prodajna izloba umjetnina od 500 do 5.000 KM (40 djela, 20 autora).
Razne tehnike: ulje na platnu, akvarel, akril na platnu, kaligrafija i umjetnike fotografije.
Decembar
Zajednika izloba: azim Hadimejli, Devdet Nikoevi, Mirsada Balji i Mensura
Jahi: Sjeanje na Mevlana Delaludina Rumija (eb-i Arus)

Mirsada Balji

Godinjak 2013/603

Izvjetaj o radu Biblioteke Instituta

za bonjake studije BZK Preporod
za 2013. godinu

U 2013. godini u biblioteci su raeni uobiajeni poslovi: nabavka knjiga, njihova katalogizacija i klasifikacija, unos u kompjutersku bazu, rad s korisnicima, prikupljanje podataka
za bibliografiju Preporodovih izdanja i bibliografiju o aktivnostima Preporoda te prezentiranje
sadraja na facebook profilu biblioteke u svrhu populariziranja novih i zanimljivih izdanja.
Aplicirali smo na konkurse Fondacije za biblioteku djelatnost i od njih oekujemo odobrena
sredstva za police za knjige i stolice za itaonicu. Osim ovih bibliotekih poslova, ukljueni
smo i u koordinaciju rada u Redakciji Godinjaka BZK Preporod.
Nabavka knjiga
Biblioteki fond obogaen je sa 845 novih naslova, od kojih je odreen broj kupljen,
ostalo smo nabavili razmjenom i poklonima pojedinaca i ustanova. Istiemo gest Mufida Memije,
koji je prepoznao vrijednost nae biblioteke te poklonio 320 naslova iz kune biblioteke
njegove rahmetli sestre prof. dr. Emine Memije. Od profesorice Lamije Hadiosmanovi
zaprimili smo 98 naslova iz njene kune biblioteke. Nita manje nisu vani pokloni naih
dragih darodavaca: Ajnije Omani, Ajnue Horozovi, Aladina Husia, Amira Brke, Refika
Bulia, Mirze Hasana emana, Enesa Halilovia, Hatide Duman, Jasminka Mulaomerovia,
Devada Jogunia, Senadina Lavia, Muje Okovia, Rasima Muratovia, Sanje Seferovi,
Vefika Hadismajlovia, Husnije Kamberovia i dr. Od ustanova najvie knjiga smo primili
od Fondacije za biblioteku djelatnost, zatim Filozofskog fakulteta, Gazi Husrev-begove
biblioteke, HKD Napredak, Instituta za istoriju, Instituta za etnologiju i folkloristiku
iz Zagreba, Meunarodnog foruma Bosna, Muzeja Hercegovine, Naunoistraivakog
instituta Ibn Sina, Opine Hadii, Orijentalnog instituta, PEN centra, Pravnog fakulteta,
Preporodovih opinskih drutava, Rijaseta Islamske zajednice, Sarajevskog univerziteta,
Sarajevskog otvorenog centra, Slavistikog komiteta, Udruenja Monos, Udruenja Odjek,
Udruenja Ilmijje, Veterinarskog fakulteta i dr.
Obrada knjiga
Upisano je 845 novih naslova, a ukupan broj do sada upisanih bibliotekih jedinica
u inventarskoj knjizi je 15.230 i pokazuje stvarni broj knjiga u biblioteci. Knjige su kataloki
obraene po meunarodnim standardima UDK i ISBD(M)-u, a zatim su zapisi pohranjeni
u kompjuterski katalog.
Rad na online katalogu
Nove knjige i periodika su kompjuterski obraene i pohranjene u kompjutersku bazu
nae biblioteke. Pored toga, uradili smo i bibliografiju Preporodovih asopisa: Godinjaka,
604/Godinjak 2013

Izvjetaj o radu Biblioteke Instituta za bonjake studije BZK Preporod za 2013. godinu

Blagaja i Bosnian Studies, te se u kompjuterskoj bazi mogu nai zapisi lanaka iz ovih
asopisa. Tako se uz knjige odreenog autora izlistaju i lanci tog autora ako se nalaze
u ovim asopisima. S bibliografskom obradom pojedinih asopisa nastavit emo i dalje,
time e naa kompjuterska baza biti potpunija i vie e sluiti svojoj svrsi. U proloj godini
imali smo tehnikih problema s Preporodovom web stranicom, koja je nekoliko mjeseci
bila izvan funkcije, a samim tim i online katalog biblioteke. Stranica je vraena u funkciju,
a online katalog se trenutno dopunjuje novim naslovima i bit e uskoro opet dostupan na:
www.preporod.ba
Biblioteko-informacijske usluge
S ciljem pomaganja naunoistraivakog rada i obrazovanja, biblioteka prua idealne
uslove za rad: besplatno koritenje, rad u itaonici sa 12 mjesta, brzu pretragu online kataloga,
za koritenje knjiga ne treba ranija najava, knjige su odmah dostupne u itaonici. Knjini
fond najee koriste istraivai, studenti i uenici za seminarske, maturske, diplomske,
magistarske i doktorske radove. Usput, da kaemo i za ostalo graanstvo, ko god ima elju
da koristi knjige iz naeg knjinog fonda moe to bez problema uiniti besplatno.
Koordinacija s Preporodovim opinskim bibliotekama
Prola godina je bila teka za sve, te je teko stanje utjecalo i na rad opinskih drutava
i njihovih biblioteka. Prema izvjetajima veine opinskih drutava (ast izuzecima), smanjene
su sve aktivnosti, pa prema tome i biblioteke. Odreen broj knjiga poklonili smo bibliotekama
u Vitezu, Bosanskoj Dubici i Brkom.
Bibliografija Preporodovih izdanja
U proloj godini s peatom Preporoda objavljeno je 20 novih knjiga i 5 kataloga izlobi.
Prikupljeno je oko 40 zapisa o Preporodovim aktivnostima u asopisima, novinama, listovima
i drugim publikacijama.
Rad u Redakciji Godinjaka BZK Preporod
Obavljene su koordinacije sa Central and European Online Library u Frankfurt am Main,
gdje je indeksiran Godinjak za 2012. godinu. Izvrena je koordinacija aktivnosti oko rada
Redakcije, prijema lanaka i pripreme za objavljivanje Godinjaka za 2013. godinu. Klasifikacija
lanaka po UDK za Godinjak za 2013. godinu uraena je u naoj biblioteci.
Facebook profil biblioteke
Voeni namjerom da populariziramo bonjaku knjievnost, postavili smo fotografije
znaajnijih knjievnika i knjievnica, zatim smo napravili izbor novih knjiga iz naeg
knjinog fonda, te predloili neke zanimljive naslove za itanje i prezentirali znaajnije
godinjice u 2014. godini
Isma Kamberovi

Godinjak 2013/605

Aktivnosti opinskih drutava

BZK Preporod u 2013. godini

BZK Preporod Opinsko drutvo Bijeljina Janja

I u 2013. godini BZK Preporod Bijeljina Janja nastavio je s redovnim aktivnostima,
u dvije kancelarije i sa dvije biblioteke, od kojih ona u Janji ima vie od 10 hiljada knjiga
i izuzetno je aktivna. Broj italaca se poveava iz godine u godinu, posebno meu mladima,
jer u osnovnoj koli u Janji, koju pohaa vie od 500 bonjake djece, nema knjiga potrebnih
za nesmetano odvijanje nastave iz bosanskog jezika, pa je biblioteka Preporoda za njih
nezamjenjiv izvor te literature.
Prethodnu godinu obiljeilo je, prije svega, pokretanje web stranice (www.preporodbn.com),
na kojoj je od juna do kraja godine objavljeno oko 200 tekstova, od toga vie od stotinu naih,
autorskih kolumni i vijesti. Na facebooku smo dobili i fan klub, a dnevna itanost naih tekstova
je preko stotinu. Stranica je pokrenuta uz pomo Bijeljinca Mensura Mehmedovia, koji ivi
u vedskoj.
Drugi vaan dogaaj je izlazak knjige Istine i lai Jusufa Trbia, knjige publicistike, eseja,
analiza i rasprava, a vrlo uspjene promocije odrane su u Sarajevu, Tuzli, Janji i Bijeljini.
I u 2013. godini obiljeili smo poetak aprila, godinjicu masovnih zloina nad civilima
Bijeljine, kao i godinjicu velikog zloina nad tri bijeljinske porodice, u septembru 1992. godine.
Odrane su ve tradicionalne Ljetne veeri u Janji, s bogatim sedmodnevnim programom,
a posebne aktivnosti Preporoda odvijale su se prije i u toku popisa stanovnitva.
Objavljena je i knjiga Asima Osmanbaia o znamenitim ljudima Janje, a predsjednik
Preporoda Jusuf Trbi bio je u posjeti naim ljudima u vedskoj, na njihov poziv, a zatim
i u Rusiji, na poziv Vlade Ruske Federacije, kao gost Univerziteta Lobaevski iz Ninjeg
Novgoroda, u okviru programa izuavanja meunacionalnih i meureligijskih odnosa.
Bijeljinski Preporod je i u proloj godini nastavio aktivnosti koje ine prekretnicu
u ivotu i javnom djelovanju Bonjaka ovoga kraja. injenica da u dugoj historiji ovoga
grada nijedan Bonjak koji je ivio u Bijeljini nije nikad objavio nijednu knjigu (osim dvije
zbirke pjesama Mustafe Grabanovia), a da je Preporod za deceniju rada objavio 19
knjiga, dovoljno govori o znaaju ovakvog rada.
Predsjednik
Jusuf Trbi

606/Godinjak 2013

Aktivnosti opinskih drutava

BZK Preporod Opinsko drutvo Bosanska/Kozarska Dubica

Poetkom 2013. godine nae drutvo je bilo prisiljeno zaustaviti aktivnosti na odreeno
vrijeme zbog hladnoe. Tokom protekle godine uspjeli smo ostvariti neke zacrtane ciljeve:
uveali smo broj narodnih nonji u naem asortimanu, uspjeli smo da saijemo jednu novu
nonju koja nam je bila neophodna zbog novih koreografija. Pokuali smo dobiti novu
prostoriju za nae drutvo kako bismo imali kancelariju i ostavu za nonju i instrumente,
naalost u tome nismo uspjeli, ali ne predajemo se tako lako.
U proloj godini uestvovali smo na sljedeim manifestacijama:
Humanitarni koncert Vratimo Natai osmijeh u saradnji sa KUD Una Kozarska
Dubica
Smotra folklora u Kljuu
Manifestacija Gastrodani 2013. Kozarska Dubica
Festival folklora Otoka 2013.
Smotra folklora Kozarac 2013.
Smotra folklora Dubica 2013.
Bajramski teferi sa OC Horozovac
Smotra folklora Vukovci (Gradaac)
Smotra folklora Gornji Vakuf
Naalost, puno poziva koje smo imali ove godine morali smo odbiti jer nismo imali
finansijsku mogunosti da se odzovemo na sve nastupe.
Vano je napomenuti da smo na nastupima dobili velike pohvale od drugih drutava
i naa saradnja s njima je nastavljena. Stekli smo mnoge prijatelje za koje vjerujemo da
e biti s nama i narednih godina.
Naem uspjehu prole godine puno su doprinijeli: predsjednica Drutva, umjetniki
rukovodilac, naa djeca, koja su redovna na probama i koja su voljna za rad, roditelji i
svi ostali koji podravaju na rad.
Nae ambicije za budunost su odrati kontinuitet naeg dosadanjeg rada i naravno
proirenje aktivnosti vezanih za nau tradiciju i kulturu.
Predsjednica
Elvira anta-auevi

BZK Preporod Opinsko drutvo Brko

Za branski Preporod protekla, 2013. godina, bila je izuzetno uspjena, kako po obimu
tako i kvalitetom realiziranih aktivnosti. Meu najznaajnijim su aktivnosti vezane za popis
stanovnitva. Dom Islahijet bio je sredite koordinacije aktivnosti Fondacije Popis 2013.
za regiju Brko, Bijeljina, Lopare i Ugljevik. Prve preliminarne procjene na osnovu izvjetaja
aktivista ukazuju na dobre rezultate i odjek realiziranih aktivnosti.

Godinjak 2013/607

Aktivnosti opinskih drutava

Povodom Meunarodnog dana maternjeg jezika, koji se odlukom UNESCO-a obiljeava

21. februara svake godine, BZK Preporod Brko organizirao je konkurs za uenike osnovnih
i srednjih kola za najbolje literarne i likovne radove, najljepu lutku i razglednicu. Na
konkurs je pristiglo 415 radova, od toga: 287 likovnih, 89 literarnih, 23 razglednice i 16
lutaka. Na konkursu su uestvovale osnovne i srednje kole iz Brkog, Tuzle, Dobrinje
(Visoko), Sapne i Vraia (eli). Tema konkursa za literarne radove za uenike osnovnih
kola je bila Moj maternji jezik, a za uenike srednjih kola teme: Jezik je dua naroda i
Dok ivi jezik, ivi i narod.
iri u sastavu Rasema Dedi, prof. bosanskog jezika, Suada Krako, prof. bosanskog
jezika i Hakija Kari, knjievnik, izabrali su najbolje radove u kategoriji osnovnih i srednjih
kola, i to za osnovne kole:
1. Said Memievi, VII osnovna kola Gornji Rahi
2. Melisa Bahor, II osnovna kola, Brko
3. Lejla ardaklija, V osnovna kola Brko (radovi uenika osnovnih kola)
A u kategoriji srednjih kola izabrani su radovi uenika:
1. Belma Babi, Gimnazija Ismet Mujezinovi Tuzla
2. Emir Ljuca, Poljoprivredno-medicinska kola Brko
3. Esmeralda Mrkaljevi, Gimnazija Vaso Pelagi Brko
Tema za likovne radove uenika osnovnih i srednjih kole glasila je Sve se ovo Bosna
zove, dok je tema za izradu lutki za uenike osnovnih kola bila Lutka iz mog zaviaja.
Tema konkursa za izradu razglednica za uenike srednjih kola bila je Razglednica iz
mog zaviaja.
iri u sastavu Fadil Tursunovi, nastavnik likovne kulture, te slikar Idriz Muminovi
izabrali su sljedee radove:
1. Tatjana Stoki, II osnovna kola Brko
2. Irma Lazarevi, V osnovna kola Brko
3. Jasmina Kari, VII osnovna kola Gornji Rahi (likovni radovi uenika osnovnih kola)
Najbolje likovne radove poslali su srednjokolci:
1. Suada Belagi, Poljoprivredno-medicinska kola Brko
2. Enida Mulamuji, Gimnazija Vaso Pelagi Brko
3. Ramiza Ibievi, Gimnazija Ismet Mujezinovi Tuzla
Prva tri osvojena mjesta u kategoriji izrada lutke:
1. Grupni rad VIII osnovna kola Brka Zajednica 3
2. Knei Jovana, II osnovna kola podrunica Grica
3. Asmira Gorani i Elma Hamidovi, VII osnovna kola Gornji Rahi
Prva tri osvojena mjesta u kategoriji izrada razglednice osvojili su:
1. Ajdin Begovi, Ekonomska kola Brko
2. Ljuca Emir, Poljoprivredno-medicinska kola Brko
3. Uenici IV razreda Ekonomske kole, smjer turistiki tehniari
Kao zavrni dio programa povodom Meunarodnog dana maternjeg jezika 21. februara
u zgradi Islahijeta upriliena je izloba jednog broja radova, te proglaenje najboljih
radova i uruivanje nagrada. Ukupna vrijednost nagrada iznosila je 3.500 KM.
Nakon sveane ceremonije dodjele nagrada prisutnima se obratio dr. Ibrahim Kajan,
knjievnik iz Mostara, koji je iste veeri na posebno organiziranoj javnoj tribini govorio
o temi Bosanski jezik i oko njega.
608/Godinjak 2013

Aktivnosti opinskih drutava

U okviru manifestacije Dani vakufa u BiH, koju organizira Vakufska direkcija Bosne i
Hercegovine ve treu godinu zaredom, na inicijativu branskog Preporoda meu gradovima
partnerima u 2013. bilo je i Brko, te su 6. i 8. juna u Brkom realizirani sljedei sadraji:
Izloba dokumenata Alijage Kuukalia, Dom Islahijet, sveano otvaranje 6. juna
u 19,30 sati.
Okrugli sto Uloga vakufa u razvoju Brkog s posebnim osvrtom na vakuf Alijage
Kuukalia, Islahijet, 8. juna od 14,00 do 15,30 sati.
Sveana akademija Brko je grad vakifa, Dom kulture Brko, subota 8. juni u
19,00 sati.
Na okruglom stolu pod nazivom Uloga vakufa u razvoju Brkog sa posebnim osvrtom
na Vakuf Alijage Kuukalia bilo je govora o zapostavljenom i zaboravljenom vakifu Brkog,
koji je svojom nesebinou zaduio Bonjake ove regije. Veoma interesantno izlaganje
je imao dr. Enes Kujundi na temu Vakufi u BiH i otvoreni univerzitet. O ivotu i djelu
rahmetli Alijage Kuukalia govorio je glavni imam Medlisa Islamske zajednice u Brkom
Mustafa ef. Gobelji. Na kraju tribine prisutnima se obratio ugledni branski advokat Osman
Mulahalilovi, koji je u svom referatu obradio nacionaliziranu i oduzetu vakufsku imovinu
Kuukalia vakufa.
U nastavku cjelodnevnog programa u Brkom odrana je i sveana akademija u okviru
koje je prikazan bogat kulturno-umjetniki program. U prepunoj dvorani Doma kulture
u Brkom prisutnim gostima je prikazan dio dokumentarnog filma Bosna i Hercegovina
zemlja vakufa te upriliena multimedijalna prezentacija vakufname Alijage Kuukalia.
Branskoj publici se predstavio i hor Mous iz Brkog sa nekoliko prigodnih ilahija.
Poseban dojam na prisutne ostavili su nagraeni literarni radovi branskih uenika na temu
vakufa Alijage Kuukalia. Literarni radovi koji su prezentirani u okviru akademije bit e uvrteni
u zbornik radova koji Vakufska direkcija tradicionalno izdaje po zavretku manifestacije
Dani vakufa. Na kraju se gostima obratio muftija tuzlanski Vahid ef. Fazlovi. Muftija
je nadahnutim i inspirativnim rijeima govorio o vakufu kao vizionarskom otjelotvorenju
ljudske iskonske potrebe da na ovom svijetu ostavi trag i jo za ivota svojim djelima ostavi
spomen na ovom svijetu. Obraanjem muftije tuzlanskog Vahid ef. Fazlovia uspjeno
je zavren dio manifestacije Dani vakufa koji je ove godine realiziran u Brkom. Program
manifestacije Dani vakufa u BiH u Brkom su zajedniki realizirali branski Preporod
i Medlis Islamske zajednice Brko.
Povodom 100 godina od roenja velikog knjievnika amila Sijaria branski Preporod
je organizirao knjievnu veer u srijedu, 3. jula 2013. O knjievnom stvaralatvu amila
Sijaria govorila je Melika Paali, profesorica bosanskog jezika i knjievnosti iz Brkog.
Odlomke iz romana i pripovijedaka amila Sijaria itali su uenici Ekonomske kole
Medina Zahirovi, Edina Musi i Eldin Ibrahimbai. Prisjeanje na amila Sijaria kroz
lina sjeanja i anegdote o njemu na jedinstven nain sa Bracima je podijelio akademik
Abdulah Sidran. U okviru programa prikazan je odlomak iz dokumentarnog filma ovjek
i vrijeme koji je televizija Sarajevo producirala 1989. godine. Videomaterijal Preporodu
je za ovu svrhu ustupio amilov sin Faruk Sijari.
BZK Preporod u Bosni i Hercegovini organizirao je u etvrtak 31. oktobra 2013. u
Domu Islahijet u Brkom javnu tribinu i konferenciju za tampu Budunost obrazovanja
u entitetu Republika Srpska onemoguavanje uenja bosanskog jezika. Na ovom skupu
Godinjak 2013/609

Aktivnosti opinskih drutava

uestvovali su: prof. dr. Senadin Lavi, prof. dr. Munib Maglajli, mr. Sejfudin Toki te
predstavnici organizacija Preporoda iz Bratunca, Zvornika, Bijeljine i Janje, Oraja, Bosanskog
amca, Srebrenika, Tuzle i Brkog. Na skupu su usvojeni zakljuci koji su dostavljeni
na adrese relevantnih meunarodnih i domaih institucija.
Predstavljaka djelatnost
Branski Preporod i Medlis Islamske zajednice Brko organizirali su promociju
romana Sluajno ovjek autora Enesa Karia. Promocije su upriliene u Domu kulture u
Gornjem Rahiu i Domu Islahijet u Brkom, u petak, 27. septembra 2013. U predstavljanju
romana, pored autora, uestvovali su prof. dr. Hilmo Neimarlija i prof. dr. Demaludin Lati.
Moderator promocija bila je Emina Hajdarevi, profesorica bosanskog jezika i knjievnosti
iz Brkog.
Povodom Meunarodnog mjeseca knjige, koji se tradicionalno u svijetu obiljeava od
15. oktobra do 15. novembra, branski Preporod organizirao je knjievnu veer s mladim
i nagraivanim branskim knjievnicima Ernadom Osmiem, Borisom Mariem i Jasminom
Ibranoviem. Knjievna veer je odrana u petak, 1. novembra 2013. u Domu Islahijet.
Povodom 25. novembra, Dana dravnosti Bosne i Hercegovine, branski Preporod
organizirao je predstavljanje knjige Knjiga pamenja autora prof. dr. Mustafe Imamovia.
U predstavljanju su uestvovali prof. dr. Enes Durmievi, doc. dr. Edin Mutapi i mr. Mehmed Bei.
Izlobe
Ova godina je zapoela izlobom slika Damira Nikia Put u sredite Zemlje. Izloba
je otvorena 3. aprila u galeriji Islahijet.
U petak, 19. aprila 2013. u galeriji Islahijet s poetkom u 19.00 sati otvorena je 16. izloba
dokumentarne fotografije Ataha Mahia Brko kroz vrijeme 2 (1945-1992). Organizatori
su bili BZK Preporod Brko Distrikt BiH i Islamska zajednica BiH Medlis IZ Brko.
Izloba dokumenata Alijage Kuukalia Galerija Islahijet, otvorena je 6. juna 2013.
Pripreme za postavku ove izlobe branski Preporod rade se ve dvije godine. U pitanju
su nastojanja da se pristupi dokumentaciji koju je Ferid Kuukali, Alijagin potomak, poklonio
branskoj biblioteci 1984. Nakon uvida i skeniranja dokumenata (ukupno 1260) napravljena
je selekcija i postavka. Postavku izlobe i uvodni referat na otvaranju izlobe je pripremila
Jasmina Begi, diplomirana ekonomistica iz Brkog. Asistenciju u pripremi i postavci izlobe
su pruili Atah Mahi, Edin Jaarevi i Almir Deni. Izlobu je otvorio Alijagin potomak Rizo
Kuukali. Kompletna graa je digitalizirana i postavljena na web stranici Preporoda Brko.
Povodom Ramazanskog bajrama, u utorak, 6. augusta 2013. (29. ramazana 1434. h. g.),
Bonjaka zajednica kulture Preporod i Medlis Islamske zajednice Brko organizirali
su u Galeriji Islahijet izlobu fotografija Stare damije u Bosni i Hercegovini autora
Ataha Mahia. Ova zanimljiva izloba je 17. autorski projekt Ataha Mahia. Izlobu je
otvorio mr. Muhamed Mujki. Izloba je nakon Brkog postavljena u Arhivu Tuzlanskog kantona
13. septembra 2013. godine.
Ciklus predstavljanja Branki i Braka
Branski Preporod je u 2013. godini zapoeo realizaciju programa nazvanog Ciklus
predstavljanja Branki i Braka koji su kroz obrazovanje, struno usavravanje i rad u Bosni
i Hercegovini i svijetu postigli zapaene rezultate u nauci, kulturi i umjetnosti. Aktivnost
je zapoela 3. aprila predstavljanjem konceptualnog umjetnika mr. Damira Nikia. Ovo
610/Godinjak 2013

Aktivnosti opinskih drutava

bogato umjetniko vee je pored izlobe slika iz Ciklusa Put u sredite zemlje upotpunjeno
razgovorom sa umjetnikom koji je moderirao azim Suljevi, predsjednik Preporoda.
Ovaj program je nastavljen 5. aprila kada je u prepunom Islahijetu uprilieno predstavljanje dvoje mladih doktora nauka, sestre i brata, Nadire i Mirze Ibriimovia. Doc. dr.
Nadira Ibriimovi je prezentirala temu Biomimetriki senzori za detekciju mikroorganizama, a njen mlai brat dr. Mirza Ibriimovi je elaborirao temu Virusom protiv virusa
genska terapija, terapija budunosti.
Nastavljajui zapoeti ciklus aktivnosti predstavljanja uspjenih Branki i Braka, u
petak, 24. maja 2013, u domu Islahijet predstavljene su sestre ehanovi, Jasmina i Denana.
Domain i moderator veeri bio je doc. dr. Saa Leskovac, Brak koji ivi i radi u Sarajevu.
Program je osmiljen i realiziran kao razgovor s mladim umjetnicama uz neizbjenu interpretaciju poznatih djela klasine muzike i zajednikom izvedbom nekoliko sevdalinki za
koje je aranmane napisao poznati bh. kompozitor Asim Horozi.
U srijedu, 2. oktobra 2013, u Domu Islahijet predstavljen je mladi i afirmirani knjievnik
iz Brkog Bekim Sejranovi. Objavio je romane Nigdje, niotkuda i Ljepi kraj, zbirke kratkih
pria Fasung i Sandale, te je preveo desetak knjiga s norvekog na bosanski/hrvatski/srpski.
Za roman Nigdje, niotkuda dobio je nagradu Mea Selimovi za najbolji roman izdat
u BiH, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori u 2008. godini. Moderator veeri bio je Almir Deni,
prof. bosanskog jezika i knjievnosti iz Brkog. Program iz ovog ciklusa za 2013. godinu
zaokruen je 14. decembra predstavljanjem novinara, knjievnika, publiciste Uzeira Bukvia.
Na ovoj knjievno-filmskoj veeri uestvovali su prof. dr. Enes Kujundi i dr. Nedad
Akami. Pored predstavljanja knjievnog stvaralatva Uzeira Bukvia, upriliena je projekcija dokumentarnih filmova Deneta i Heim avlija.
Rad sa mladima
Dramski studio Arlekino
U devetoj godini postojanja lanovi dramskog studija Arlekino koji djeluje u okviru
BZK Preporod Brko Distrikt BiH pripremili su, devetu po redu, pozorinu predstavu
Teenage Show, prema tekstu Nikole Zaviia iz Beograda, u reiji Rubine Sarajli,
diplomirane glumice iz Brkog. U predstavi igraju: Vedran Mari, Amina Alagi, Medina
Zahirovi, Asja andi, Kristian Bili, Eldin Glinac, Ayla Korajac, Arnela Podbianin,
Vedad Podbianin, Uro Dimitrijevi. Kostimi i minka: Saira andi, Rasvjeta: Eldin
Fazlovi. Foto&Video: Bojan Josi, Ton: Rasim Korajac, Design: Rasim Korajac. Predstava
je premijerno izvedena u prepunoj sali Doma kulture u Brkom 9. maja 2013. godine. Reakcija
branske publike nagovijestila je pozitivan i uspjean prijem ove predstave kod publike
i kritike u BiH i regionu. Velika potvrda je uslijedila vrlo brzo nakon premijere. U okviru
56. meunarodnog festivala Majske igre u Beeju odlukom irija predstava i akteri su
nagraeni nagradama, i to: Srebrni pa u konkurenciji predstava za mlade; Nagrada za
najbolju reiju Rubini Sarajli; Nagrada za najbolju sporednu ulogu Vedranu Mariu. Uspjenu
godinu arlekinovci su zakljuili izvedbom ove predstave u okviru programa obiljeavanja
Dana Evrope u Brkom 11. maja, a trenutno je u toku rad na novoj predstavi, i to Antoinea
de Sainta-Exuperyja Mali princ. Premijera je planirana za proljee 2014. godine.
Ansambl pjesama i igara
Ovaj ansambl je nastavio uspjean rad tokom 2013. godine. Zabiljeeno je nekoliko nastupa
i jedan cjeloveernji koncert. Tako je ansambl nastupio povodom Dana Armije BiH u Domu
Godinjak 2013/611

Aktivnosti opinskih drutava

kulture 16. maja, zatim na prvu godinjicu obdanita Evlad 15. maja te na sveanoj akademiji
povodom 20 godina osnivanja Udruenja ena Bonjakinja uprilienoj 6. novembra u Domu
kulture u Brkom.
U srijedu, 29. maja, realiziran je program u trajanju od skoro dva sata, nazvan Vee
igre, pjesme, poezije, mladosti..., zamiljen kao prilika za predstavljanje Preporodovog
ansambla pjesama i igara, mladih i talentiranih interpretatora sevdalinke, itanje poezije
i zanimljiv umjetniki perfomans. Poeziju i prozu Safvet-bega Baagia, Mee Selimovia
i drugih autora nadahnuto su govorili uenici Medina Zahirovi i Adnan Didi, a u ulozi
voditelja odlino se snala mlada uenica Edina Musi. Najmlai Preporodov ansambl
se predstavio koracima igara i pjesama iz Bosne i Hercegovine, koreografijom Svatovski
obiaji i prvi put u Brkom izvedenom koreografijom Stare pjesme i igre iz okoline Sarajeva.
Nastup najmlaih lanova ansambla, meu kojima je najmlaem pet a najstarijem lanu
trinaest godina, izazvao je oduevljenje prisutnih. To je jo jedna potvrda da su u ovom
segmentu bonjake kulture Jusuf Saletovi (koreograf) i Alosman Ahmetovi (korepetitor)
neprikosnoven dvojac strunjaka.
Dio programa inio je i umjetniki performans Djetinjstvo u ratu uraen prema
istoimenoj knjizi Jasminka Halilovia. Performans su izveli lanovi dramskog studija
Arlekino BZK Preporod pod vodstvom profesorice bosanskog jezika i knjievnosti
i magistrice Amele Selimovi i Dane Krasni-Matanovi. Amina Ademovi i Alma
Muratovi su proitale prvonagraenu i drugonagraenu pjesmu sa konkursa likovnih i
literarnih radova organiziranog povodom Meunarodnog dana maternjeg jezika. U
muzikom djelu programa nastupili su Fatmir Sulejmani, Mejdi Sulejmani, Enida Mulamuji
uz pratnju magistra Elvisa Sivevia na gitari, Emina Hajdarevi, Ernad Osmi, Lejla
Imamovi i Enida ejvanovi.
kola starnih jezika
Krajem godine provedena je opsena anketa meu uenicima osnovnih kola u Brkom,
uzrasta od pet do deset godina, sa ciljem prikupljanja informacija o interesiranju za uenje
stranih jezika (engleski i njemaki). Formirane su prve grupe i za sada je u program uenja
engleskog jezika po Cambdrige programu ukljueno 40 polaznika. Nastava se realizira
u mektepskoj uionici demata u Gornjem Rahiu i Domu Islahijet u Brkom. U pripremi
je program kursa za sve uzraste i nivoe koji e biti ponuen poetkom septembra 2014.
godine. Planovi su da ovaj program preraste u malu kolu stranih jezika, informatike i
prirodnih nauka.
U Domu Islahijet i ove godine realizirani su brojni kulturni i drugi sadraji i aktivnosti
udruenja graana, institucija i pojedinaca, a pruena je maksimalna podrka realizaciji
programa odjeljenja dislocirane nastave Univerziteta Sarajevo te programu aktivnosti
udruenja Viva ene iz Tuzle za rad sa grupama u Brko Distriktu BiH.
Predsjednik
azim Suljevi

612/Godinjak 2013

Aktivnosti opinskih drutava

BZK Preporod Opinsko drutvo Buim

U toku 2013. godine lanovi i aktivisti BZK Preporod Buim uspjeli su realizirati veliki
broj planiranih sadraja i aktivnosti. Svojim nesebinim angamanom graanima opine
Buim ponudili su mnotvo novih kulturnih dogaaja, a Preporodu su vratili dostojno mjesto,
kakvo i zasluuje u ovoj lokalnoj zajednici. Po broju kulturnih sadraja, te znaaju nekih od
njih, a koji su realizirani u organizaciji ili suorganizaciji lanova buimskog Preporoda,
2013. godinu bi s pravom mogli nazvati godinom kulture u opini Buim. Pored toga,
pojedini lanovi Preporoda kroz izlobe i promocije svoje su radove promovirali irom
Bosne i Hercegovine, kao i na internacionalnoj sceni. Izdvajamo sljedee kolektivne i pojedinane aktivnosti i projekte po mjesecima:
3. januar odrano je predavanje Rasim Muminovi (1935-2012) bonjaki filozof
i mislilac evropskog i svjetskog formata. Predava je bio Amir Sijamhodi, prof. U dvosatnom
druenju i predavanju bilo je govora o moralnim principima, kljunim pojmovima i
fenomenima kojima se u svojih trinaest objavljenih studija i preko 500 znanstvenih, strunih
i publicistikih radova na originalan nain bavio filozof i etiar, prof. dr. Rasim Muminovi.
13. januar djelatnici Preporoda Sead Emri i Amir Sijamhodi gostovali su na TK
USK-a u emisiji Nedjeljom zajedno, povodom oivljavanja rada buimskog Preporoda
u 2012. godini, dvije decenije nakon osnivake skuptine u februaru 1992.
7. februar uee Halide Emri na internacionalnoj izlobi Zvonari i keramika 13,
u Matuljima, Republika Hrvatska. Umjetnica Emri, koja se ve dui niz godina bavi maskom
kao temom u svom keramikom opusu, na ovoj izlobi je postavila maske iz umjetnikog
ciklusa Dobri Bonjani.
19. februar odrana promocija monografije Buim kroz vrijeme autora Amira Sijamhodia i Adnana Softia u amfiteatru MS Buim, sa poetkom u 18 sati. U ovom projektu
Preporod se uz Udruenje mladih Buima pojavio u svojstvu suizdavaa. Promociji je
prisustvovalo preko 300 sugraana, a promotori su bili akademik Enver Mandi te knjievnik
Zlatko Duki.
21. februa izloba fotografija Nediba Vuelja u Zagrebu s motivima Buima i
Bosanske krajine.
27. februar lanovi Preporoda organizirano su posjetili izlobu pod nazivom ivot
i obiaji ljudi Travnikog kraja, koju je organizirao Zaviajni muzej grada Travnika u
prostorijama Doma kulture Buim. Istu je 20. februara, na Dan opine Buim, otvorio naelnik
opine Agan Buni, a o izlobi su govorili Sead Emri, referent za kulturu Opine Buim,
te Fatima Masli, direktorica Zaviajnog muzeja Travnika.
1. mart sveana akademija povodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
4. mart postavljena izloba umjetnike keramike Halide Emri u Domu kulture u
Bihau, u sklopu obiljeavanja Dana opine Biha. Izlobu je otvorio Smail Toromanovi,
savjetnik naelnika opine Biha, a uvodnu rije o izlobi imao je Alen Zuli, direktor
Kulturnog centra Biha.
28. mart u sali Opinskog vijea opine Buim, s poetkom u 18 sati, odrano je kvalitetno
i zanimljivo predavanje djelatnice Preporoda Emine Vuelj na temu Andragoka recepcija
romana Tvrava Mee Selimovia teorija o ljudskim potrebama u analizi romanesknih
likova i dogaaja.
Godinjak 2013/613

Aktivnosti opinskih drutava

11. april druenje lanova Preporoda povodom odravanja znaajne dravne manifestacije Collegium artisticuma, na kojoj su, proavi strogu selekciju, sa svojim radovima
uestvovali buimski umjetnici Sead i Halida Emri.
13. april djelatnici Preporoda Sead Emri, Mirsad Ljubijanki, Muhamed Krali,
Elvedin Groi te Amir Sijamhodi prisustvovali su izlobi Pabla Picasa u Klovievim
dvorima te posjetili Tehniki muzej u Zagrebu, gdje je uestvovalo 160 fotografa iz
12 zemalja svijeta.
30. april Elvedin Groi, profesor sociologije te djelatnik buimskog Preporoda, odrao
predavanje Anomija bosanskohercegovakog drutva razlozi anomije bonjake svijesti.
Odrana izloba fotografija Nediba Vuelja u Tutinu. Fotografije su ostale kao stalna
postavka u tutinskoj vijenici.
5. maj odrana je izborna skuptina, na kojoj je, kako je i ranije najavljeno, izabrano
novo rukovodstvo. U Izvrni odbor su imenovani: Muhamed Krali, Sead Emri, Amir
Sijamhodi, Elvedin Groi, Izudin Mulali, Mirsad Ljubijanki, Amra Sijamhodi i
Aid Aleevi. U Nadzorni odbor uli su: Asim Ljubijanki, Zeid Suljadi i Emir Kazaferovi,
a u Sud asti: Husein Bajraktarevi, Mirela Muratovi i Sejfudin Melki. Za predsjednika
Izvrnog odbora izabran je Muhamed Krali, a za zamjenika Amir Sijamhodi. Dugogodinji
predsjednik Sead Emri, koji je Preporod vodio od 1997. godine, voenje Preporoda
je predao Muhamedu Kraliu, dipl. ekonomisti.
25. maj slubena posjeta lanova Izvrnog odbora BZK Preporod Buim Matinom
odboru Preporoda u Sarajevu te prijem kod predsjednika Preporoda prof. dr. Senadina
Lavia.
6. jun odrana promocija monografije Buim kroz vrijeme u Domu kulture u Cazinu,
u organizaciji Udruenja mladih Buim. Promotori su bili mr. Samil Klii te likovni umjetnik
Sead Emri.
8. juni u prostorijama Torlakove kue u Jajcu otvorena izloba Halide Emri, u sklopu
Pozorinih igara BiH. Izlobu je otvorio knjievnik i umjetniki kritiar Vojislav Vujanovi.
22. juni odrana promocija monografije Buim kroz vrijeme na tvravi u Travniku,
u sklopu manifestacije Dani Ajvatovice. Organizatori su bili Zaviajni muzej grada Travnika
i Udruenje mladih Buim, a promotori su bili Fatima Masli i Sead Emri.
31. juni u Buimu odran predramazanski koncert ilahija i kasida, u organizaciji hora
duhovne muzike islama Gazija iz Buima. Koncertu su meu brojnim poznatim gostima
prisustvovali i Eldin Huseinbegovi i Zeid oto. Tim povodom je promoviran novi videospot
hora Gazija, pod nazivom U hladu ara. Takoer je postavljena samostalna izloba Summa
Bosniaca Seada Emria u Komendi kod Kranja, Republika Slovenija. Kompletna izloba
je ostala kao stalni postav poslovnog centra IMP-a u kolekciji Duke i Damira Popovia.
30. juli djelatnici Preporoda su posjetili nacionalni spomenik Stari grad Buim. U
drutvu sa njima boravio je i novoizabrani naelnik opine Buim Agan Buni. Tim povodom
bilo je govora o dosadanjim radovima na istraivanju i rekonstrukciji tvrave, postojeim
idejnim i projektnim rjeenjima, vidnim grekama i propustima koji su rezultat povrnog
pristupa, nedovoljnog savjetovanja i sve prisutnijem diletantizmu u rekonstrukciji naslijea.
Cilj je bio da se razgovara o ovom za Buimljane najznaajnijem kulturno-historijskom
spomeniku, narednim koracima koje treba poduzimati kako bi rekonstrukcija i revitalizacija
pratila ve utvrene standarde, te kako bi se izbjeglo skrnavljenje i odstupanje od prvotnog
izgleda i oblika buimske tvrave.
614/Godinjak 2013

Aktivnosti opinskih drutava

U sklopu manifestacije Slobodarski dani vitekog grada Buima 2013, koja se odrava
od 5. do 15. augusta, djelatnici Preporoda su bili organizatori vie sadraja u Domu kulture
Buim. Izloba slika dr. Asima Delilovia otvorena je 6. augusta. Naredne veeri odrana
je Poetska veer sa Amirom Taliem, lanom Drutva pisaca BiH. U etvrtak, 8. augusta,
promovirano je nekoliko knjiga mr. Rifeta ahinovia, profesora akaida u Medresi Demaludin auevi. Promotori knjiga Nadnaravno i naravno u Nasrovoj teologiji prirode,
Akaidske teme, Akaid 4 te U hladovima Kurana bili su Zuhdija Handanovi i Suad Mahmutovi, takoer profesori u Medresi Demaludin auevi u Cazinu. Prvo buimsko
knjievno kazivanje odrano je 11. augusta, na kojem su uestvovali lokalni zaljubljenici
pisane rijei: Elvin Dervi, Nedib Vuelj i Amir Sijamhodi. Bosanska savremena zbilja
autora Osmana Brke naziv je knjige koja je promovirana 12. augusta, a promotori su bili
prof. dr. Navzet Veladi i Zijad Ljevakovi. Pozorina predstava Dravni lopov Fadila
Hadia privukla je veliki broj posjetilaca. Posljednji kulturni sadraj manifestacije bio
je Prvi buimski likovni salon, na kojem su svoje radove izlagali Halida Emri, Nedib
Vuelj, Murisa Emri, Ajla Livakovi i Sead Emri.
U augustu je zavrena tromjesena kola umjetnike keramike Halide Emri koja se
odravala u Sanskom Mostu.
Septembar aktivnosti Preporoda su se najveim dijelom odnosile na popis stanovnitva
2013, koji je slijedio u oktobru. Tako je 15. septembra odran zajedniki sastanak s predstavnicima svih politikih stranaka na kojem je usaglaen jedinstven nastup u vezi prije
svega etnikog izjanjavanja na popisu stanovnitva. Na sastanku su bili prisutni predstavnici
svih politikih stranaka, te se jednoglasno dolo do konsenzusa o ovom vanom nacionalnom
pitanju. Dogovoreno je da Preporod bude nosilac aktivnosti oko popisa. Djelatnici Preporoda
su u saradnji sa predstavnicima Skuptine mjesnih zajednica organizirali tribine na kojima
je bilo govora o identitetu Bonjaka, kao i o svim ostalim vanijim pitanjima vezanim za
popis. Tako je u periodu od 13. do 22. septembra odrana 14 tribina, na koje se odazvao veliki
broj zainteresiranih sugraana. U kampanju su najdirektnije bili ukljueni Muhamed Krali,
Sead Emri, Amir Sijamhodi, Elvedin Groi, Nisvet Jusi i Haris Suljadi. Cijenimo
da je Preporod, kao i 1993. godine, kada je nakon vraanja u slubenu upotrebu imena
Bonjak, te naziva bosanski jezik, organizirao niz tribina po buimskim dematima o naem
narodnosnom identitetu, i ovaj put odigrao znaajnu ulogu u afirmaciji imena za na narod,
vjeru i jezik, to za rezultat ima enormno visok procent Bonjaka u Buimu.
12-15. septembar na Eko biseru u Bihau, opina Buim se predstavila slikama i
grafikama Seada Emria, keramikom Halide Emri, te monografijom Buim kroz vrijeme
Amira Sijamhodia i Adnana Softia.
29. septembar nagrada Nedibu Vuelju na Grad prixu na meunarodnim fotosusretima
u Zagorju, gdje su organizatori bili vie klubova iz Zagreba i Zagorja, a uestvovalo je oko
60 fotografa iz vie zemalja Evrope.
6. oktobar u Hrvatskoj Kostajnici, na manifestaciji pod nazivom Kestenijada, nastupali
umjetnici Sead i Halida Emri. Postavkom Kafe sa Japodima te Una iz mog sna publici
se predstavila Halida Emri, dok je tema Seadove postavke glasila Ciklus Summa Bosniaca.
21. oktobar na 7. bijenalu minijaturne umjetnosti Bosne i Hercegovine, odranom
u BKC-u u Tuzli, uestvovali Sead i Halida Emri iz Buima.
25. oktobar otvorena izloba fotografija Zapis o zemlji Buimljanina Sulejmana
Muratovia u Galeriji Bonjake nacionalne zajednice za grad Zagreb i Zagrebaku upaniju.
Godinjak 2013/615

Aktivnosti opinskih drutava

U novembru je otvorena izloba Seada Emria u Zavodu za kulturu i umjetnost ARTEVIDA u Ljubljani.
7. novembar priznanje Nedibu Vuelju na meunarodnom takmienju u Zagrebu
na temu ovjek i bicikl.
Viednevnom manifestacijom od 14. do 16. novembra u Buimu je obiljeen znaajan
jubilej pod nazivom 100 godina savremenog osnovnog i 20 godina srednjeg obrazovanja
na podruju opine Buim. Organizatori manifestacije bili su BZK Preporod Buim,
Opina Buim te O Buim, O avnik i Konjodor, kao i MS Buim. Bogat
i raznovrstan etverodnevni program zapoeo je 13. novembra u 19 sati otvaranjem Dokumentarne izlobe nastavnih uila i starih dokumenata osnovnih i srednje kole u Galeriji
Muzeja Unsko-sanskog kantona. Dan kasnije u amfiteatru MS Buim proglaenje najboljih
literarnih i likovnih radova buimskih kolaraca, te izloba umjetnike keramike s motivima
glagoljske ploe, autorice Halide Emri, o kojoj je govorio Vojislav Vujanovi. Centralni
dogaaj bio je nauni simpoziji u formi okruglog stola, na temu Osnovnokolska i srednjokolska tradicija na podruju opine Buim, te zahtjevi odgojno-obrazovne reforme u Bosni
i Hercegovini, okupio je brojne prosvjetne radnike. Prigodne referate o buimskoj glagoljskoj
ploi, poecima pismenosti na buimskom tlu, stogodinjem razvoju kolstva, te osvrt na
najvanije informacije i injenice o navedenim kolama, kao i osnovnoj muzikoj koli
u Buimu, ponudili su Sead Emri, Amir Sijamhodi, Razija Bakija, Enver Kaukovi,
Senad ahinovi i Karmela Hanzi. Posebno zadovoljstvo bilo je ugostiti brojne naune
i akademske radnike iz zemlje i inostranstva. Govorei u kontekstu zahtjeva odgojno-obrazovne
reforme u Bosni i Hercegovini, uesnici su ponudili brojne strune i naune opservacije.
Samovrednovanje odgojno-obrazovnog procesa i razvoj kvaliteta izvrsnosti, naziv je
teme dr. Izeta Pehlia, dr. Raid Duri je govorio o temi Tolerancija razliitosti i rat olovkom
trajni izazovi u odgoju i obrazovanju, s teitem izlaganja u argumentaciji
(ne)tolerancije u abrahamskim religijama. Kao poseban gost skupa bio je predsjednik BZK
Preporod prof. dr. Senadin Lavi, koji je prisutnim govorio o temi Obrazovanje osnov
kulturnog identiteta Bonjaka. Teorija i filozofija savremenog obrazovanja naslov je
teme mr. Rifeta ahinovia, profesora Medrese Demaludin auevi u Cazinu. Temom
Reformski odgojno-obrazovni procesi u BiH, te obaveza usklaivanja sa evropskim standardima prisutnima se obratio dr. Husein Nani. Posljednji uesnik dr. Husein Muratovi
govorio je o temi Obrazovanje kao faktor razvoja. Posljednji dan, u kabinetu naelnika
opine Buim Agana Bunia, koji je bio i generalni sponzor manifestacije, uprilien je prijem
za brojne goste.
22. novembar izloba Seada Emria u Gradskoj galeriji u Jajcu povodom Dana dravnosti,
koja je bila postavljena do 3. decembra.
U Bosanskom kulturnom centru Tuzla otvorena je izloba fotografija Zapis o zemlji
od Une do Drine, od mora do Save fotografa Sulejmana Muratovia iz Buima, sa adresom
u Tuzli. Izloba je odrana u povodu Dana dravnosti Bosne i Hercegovine.
25. novembar sveana akademija u Domu kulture Buim povodom Dana dravnosti
Bosne i Hercegovine. Udruenje Bonjaka porijeklom iz Sandaka u BiH, povodom Dana
ZAVNOBiH-a i ZAVNOS-a, Zlatnu plaketu dodijelilo Nedibu Vuelju.
616/Godinjak 2013

Aktivnosti opinskih drutava

Decembar odrane tri promocije monografije Buim kroz vrijeme. Na promociji u

Ljubljani koja je odrana 6. decembra u sklopu Kulturnog zavoda Averos, pri Islamskoj
zajednici u Sloveniji, pored autora Sijamhodia, o knjizi su govorili Haris Suljadi i
Sead Emri.
Isti dan odrane su promocije u Srebreniku i Tuzli. Organizator promocije u Srebreniku
bio je BZK Preporod Srebrenik, te JU dom kulture.
Na promociji u Tuzli, u sklopu Narodne i univerzitetske biblioteke, pored Seada Emria,
promotor je bio i akademik Enver Mandi.
U decembru Sead Emri je uestvovao na meunarodnoj likovnoj koloniji u Bihau.
25. decembar otvorena izloba fotografija Nediba Vuelja u Buimu.
27. decembar Udruenje likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine i Centra za kulturu
Mostar organizirali su 16. po redu izlobu Anala crtea Bosne i Hercegovine Mostar Grand prix
2013, na kojoj je meu brojnim umjetnicima svojim radovima bio prisutan i Sead Emri.
28. decembar na novogodinjem sajmu knjige i umjetnina u Bihau svoje radove
izlagali Sead i Halida Emri.
30. decembar na kraju veoma uspjene i kulturnim sadrajima bogate 2013. godine,
u sali Opine Buim odrano je predavanje Harisa Suljadia Mitomanija kod nas mi
mitomani.
Predsjednik
Muhamed Krali

BZK Preporod Opinsko drutvo Doboj Istok

Preporodovo posijelo uprilieno je u prostorijama Drutva u Klokotnici 5. 1. 2013.
godine, a u povodu uspjenog rada Drutva u 2012. godini. Bilo je to druenje uz sevdah,
kahvu, sokove i kolae svih lanova, roditelja i simpatizera Drutva. Naravno, razgovaralo
se i o aktivnostima u 2013. godini, poput odravanja sedmih tradicionalnih knjievnih
susreta Kasim Derakovi, V meunarodne smotre folklornog stvaralatva, tampanju
i promocijama knjiga itd.
Zumro duo, pender mi okrini. Dana 7. 2. 2013. godine uprilieno je prikazivanje
ezdesetominutne drame u velikoj sali JU BKC Tuzla.
Dana 9. 2. 2013. godine BZK Preporod Doboj Istok je bio organizator humanitarnog
koncerta pod nazivom Amire, nisi sam, a za potrebe lijeenja teko oboljelog mladia
Amira Pilavdia iz Miriine kod Graanice.
Dana 17. 2. 2013. godine u prostorijama Drutva upriliena je javna tribina Bitno
je biti Bonjak. Na ovu temu, lanovima, roditeljima i ostalim posjetiocima govorili su
Muhamed Mahmutovi, novinar i knjievnik koji je stigao ak iz daleke vedske tim
povodom, zatim, viestruki svjetski ampion u kick-boksu mr. Salko Zildi te naelnik
opine Kemal Brati. Nakon tribine upriliena je i promocija knjige autora Muhameda
Mahmutovia Pokoeni cvjetovi Krajine.
Godinjak 2013/617

Aktivnosti opinskih drutava

U povodu 1. marta, Dana nezavisnosti RBiH, kao i uvijek do sada, Drutvo je u sali
Doma kulture u Klokotnici, dana 2. 3. 2013. godine, organiziralo sveanu akademiju. Da
bi obogatili kulturno-zabavni dio akademije, uee su uzeli i lanovi UG Sijedi kr
iz MZ Babii kod Graanice.
U nedjelju, 8. 4. 2013. godine, Drutvo je bilo organizator jo jednog humanitarnog
koncerta: Zvijezde Hayata za malu Marizelu, koji je uprilien u sali Doma kulture u
Klokotnici, a za lijeenje teko oboljele petogodinje djevojice, Marizele Tirak iz Tuzle.
Pored sekcija naeg drutva, ovaj plemeniti, prije svega ljudski gest, svojim nastupom
pomogle su i zvijezde Hayata, i to: Jasmin Malkoevi, Azra Musi, Adnan Koljenovi,
Elvin Kadri Kadra i Jasmin Redepovi.
Dana 13. 4. 2013. godine Drutvo je bilo domain lanovima KUD-a Mladost Vinjevo
kod Travnika, koji su za graane Doboj Istoka u Domu kulture u Klokotnici upriliili
cjeloveernji kulturno-zabavni program.
Jedinstvo Bonjaka i odrivi povratak naziv je javne tribine upriliene u MZ Sjenina
kod Doboja, kojom prilikom je Bonjaki hor Ak, dakle hor BZK Preporod Doboj
Istok uzeo uee, naravno, na poziv organizatora.
Ve 5. 5. 2013. godine lanovi naeg drutva su otputovali u uzvratnu posjetu u Travnik,
kojom prilikom smo za mnogobrojne posjetioce upriliili bogat cjeloveernji kulturno-zabavni
program, a to je podrazumijevalo recitacije, izvedbu drame, sevdah, ilahije, saz i folklor.
Majski dani otpora naziv je tradicionalne manifestacije upriliene 11. 5. 2013. godine
u sportskoj sali u Klokotnici, a u povodu obiljeavanja godinjice pruanja prvog oruanog
otpora agresoru na ovim prostorima. Pored prigodnih referata o ovom vanom danu, uruenju
zahvalnica i priznanja, BZK Preporod je mnogobrojnim posjetiocima poklonio i jedan
sahat bogatog kulturno-zabavnog programa.
Na poziv organizacionog odbora vjersko-kulturne manifestacije Dani Hasana Kaimije
u Zvorniku, a u sklopu tih dana, dana, 8. 6. 2013. godine u Domu kulture u Zvorniku uprilieno
je prikazivanje drame Zumro duo, pender mi okrini.
U sali Doma kulture u Klokotnici 22. 6. 2013. godine upriliena je promocija monografije 109/224. brdska brigada Doboj u odbrambenooslobodilakom ratu 1992- 1995.
autora Mirsada Sinanovia, komandanta brigade, a iji je izdava nae drutvo, a urednik
predsjednik BZK Preporod Doboj Istok Ismet Sulji.
Dana 28. 6. 2013. godine Drutvo je bilo organizator pete po redu, sada ve tradicionalne
smotre folklornog stvaralatva, Sprea 2013. Na ovoj meunarodnoj smotri folklora,
pored desetak folklornih ansambala iz BiH, nastupili su i ansambli iz Makedonije, Hrvatske
i Turske. Ovu, petu po redu manifestaciju folklora, otvorio je opinski naelnik Kemal
Brati. lanovi KUD-a Mladost Kievo, Makedonija, uesnici smotre, etiri dana su bili
nai dragi gosti, rasporeeni po kuama naih lanova.
U drugoj polovini mjeseca ramazana, tanije, 27. 7. 2013. godine, Drutvo je bilo
organizator drugog po redu tradicionalnog Iftara u Preporodu. Kao i prole godine,
cilj nam je bio da otrgnemo od zaborava nae lijepe adete i obiaje kada je u pitanju i ovaj
dio nae duhovnosti. Nakon tradicionalnog polijevanje na ruke postaa, postai su na stari,
tradicionalni nain, dakle za sinijama, pristupili iftaru. O vrijednosti mjeseca ramazana
postaima je govorio Idriz ef. Bei, glavni imam vukovarsko-srijemske upanije u Hrvatskoj
i pomonik opinskog naelnika u Gunji, dok nam je akam namaz predvodio mladi imam
iz Srebrenika Jasmin ef. Otrakovi.
618/Godinjak 2013

Aktivnosti opinskih drutava

Na poziv BZK Preporod Sapna, a u povodu Ramazanskog bajrama, na hor Ak

je 9. 8. 2013. godine uestvovao na ovoj bajramskoj akademiji.
U povodu Ramazanskog bajrama, kao i svake godine, 10. 8. 2013. godine, u Domu
kulture u Klokotnici, Drutvo je upriliilo bajramsku akademiju za graane Doboj Istoka,
koji su se odazvali u zaista velikom broju.
Ve 11. 8. 2013. godine, na poziv organizatora, nai najmlai lanovi folklornog ansambla
otputovali su u Kievo u Makedoniji, gdje su uzeli uee na trodnevnom svjetskom festivalu
djeijeg folklora Kievo 2013. Ovo je bila uzvratna posjeta naim prijateljima, lanovima
KUD-a Mladost Kievo, na emu im i ovom prilikom najtoplije zahvaljujemo. Dani provedeni
u Kievu, obilazak glavnog grada Makedonije, ljetovanje i kupanje na jezeru u Ohridu,
te ljubaznost naih domaina, ostali su u naem sjeanju. Ostao je dogovor da nastavimo
nau kako kulturnu tako i prijateljsku saradnju.
Na poziv naih starih prijatelja, lanova KUD-a eref iz Cazina, na folklorni
ansambl je od 23. do 25. 8. 2013. godine gostovao u ovom krajikom gradu i uestvovao na
smotrama folklora u Cazinu i Velikoj Kladui.
U petak, 11. 10. 2013. godine, Drutvo je bilo organizator VII knjievnih susreta Kasim
Derakovi u Doboj Istoku. U sklopu susreta, uprilien je oma zaviajnom piscu Bajruzinu
Hajri Planjcu, te su promovirani roman Tamo kad odemo autora Rasima Hadia i zbirka
poezije Karazeman autora Huseina Tokia.
U povodu Kurban-bajrama Drutvo je u sali Doma kulture u Klokotnici 10. 10. 2013.
godine upriliilo bajramsku akademiju Bajrama se miris iri.
U povodu obiljeavanja Dana JU BKC Tuzla dana, 24. 10. naem drutvu je pripala
ast da u velikoj sali JU BKC Tuzla upriliimo cjeloveernji kulturno-umjetniki program.
Aplauzi i ovacije mnogobrojnih posjetilaca bili su najbolja nagrada i priznanje naem radu
i pregalatvu.
I na kraju, u povodu obiljeavanja Nove hidretske godine, 3. 11. 2013. godine, u novootvorenoj kulturno-sportskoj sali u Brijesnici Velikoj, opina Doboj Istok, skupa sa ostalim
uesnicima, na folklorni ansambl Bonjaki hor Ak, recitatorska i muzika sekcija dali
su veliki doprinos obiljeavanju Nove hidretske godine.
Predsjednik
Ismet Sulji

BZK Preporod Opinsko drutvo Foa

U toku 2013. godine dolo je do odstupanja od planiranih aktivnosti zbog finansijskog
dotoka novanih sredstava. Ali to ipak ne znai da se BZK Preporod Foa predao i pomirio
s injeninim stanjem u kojem se naao. Kao predsjednik BZK Preporod Foa, sa svojim
potpredsjednikom prof. dr. Hasanom Baliem, uinio sam sve unaprijed da uvaimo ovakvo
stanje. Pismenim putem smo se obraali svim relevantnim institucijama za pomo kako
u Federaciji BiH tako i u Republici Srpskoj. Jedna od prepiski je urodila plodom, pa smo
dobili neka sredstva od Ministarstva za izbjegla i raseljena lica, a zahvaljujui ponajvie
Godinjak 2013/619

Aktivnosti opinskih drutava

ministru Adilu Osmanoviu. Moram priznati da su ova sredstva stigla kasno u toku godine,
a i po nesrei zbog bolesti predsjednika, ta sredstva su ostala na raunu tako da emo nae
aktivnosti preusmjeriti na 2014. godinu.
Mi smo usmjerili akcent na poboljanje kontakata s ambasadama kao to su Ambasada
Turske Republike i Ambasada Makedonije, gdje smo na njihov poziv imali prijeme, a i
uzvratne posjete kod nas na iftaru, odranom u Foi.
BZK Preporod Foa je jako zadovoljan ovim prijemima jer se ubudue nadamo boljem
razumijevanju za na daljnji rad i opstanak.
Na tim prijemima smo dobili uvjeravanja i od srbijanske i od crnogorske ambasade
da e nas posjetiti u Foi 2014. godine, to nas ini veoma sretnim.
BZK Preporod Foa je takoer imao prijem kod uvaenog reisu-l-uleme Huseina
ef. Kavazovia. Tom prijemu smo prisustvovali ja i prof. dr. Hasan Bali, i tom prilikom
smo ukazali na probleme koji nas prate, poput nedostatka prostorija, kao i novanih sredstava.
Takoer smo ukazali na postojanje problema sa IVZ Foa. Tom sastanku je prisustvovao i
kompletan Upravni odbor Merhameta iz Sarajeva na elu s njihovim direktorom. Dobili smo
obeanje da e Merhamet pomoi nae aktivnosti u smislu iznalaenja prostorija za BZK.
Tu inicijativu je podrao i predsjednik IVZ-a Foa Salem emo.
U toku 2013. smo imali i kontakte s ataeom za sport i kulturu iz Turske, tako da smo
jako zadovoljni razgovorom kojim smo ukazali na nae probleme.
Jedna od aktivnosti u kojoj smo uestvovali je i aktivno sudjelovanje u popisu stanovnitva.
Obavili smo niz posjeta povratnicima u Fou i tom prilikom smo im ukazali na ponaanje
tokom popisa.
Takoer smo aplicirali i televiziji Hayat za emisiju Ispuni mi elju kako bismo pomogli
jednu od porodica povratnika, a koja je socijalno ugroena. Naime, rije je o Mini Hasanagi.
Na nau aplikaciju dobili smo potvrdan odgovor, pa su sve naredne aktivnosti medijski
propraene.
BZK Preporod Foa, naalost, nema nikakve odnose s gradskim vlastima u Foi, jer
ih oni ne ele. Tako ve evo etiri godine nee da nas uvrste u svoj budet. Naravno da smo
se pismeno obraali, ali ni bivi naelnik Zdravko Krsmanovi ni sadanji Radisav Mai
nisu nam nikad odgovorili na nae dopise. Sa aljenjem moramo konstatirati da takav nain
komunikacije ne doprinosi boljoj saradnji i razumijevanju. Mi emo i dalje nastojati da
te odnose svedemo u okvire normalnog i nastojat emo ukazivati na nae postojanje i da
emo tu ostati, jer BZK Preporod Foa ne postoji od juer kako to neki misle.
Mi smo egzistirali na ovim podrujima i ako Bog da egzistirat emo i dalje, bilo to nekome
milo ili krivo.
BZK Preporod Foa je imao tu sreu da je njen potpredsjednik prof. dr. Hasan Bali
mnogo uinio i ini da se uje za BZK Preporod Foa ne samo u regiji ve i ire, to jest i
van granica BiH.
Na kraju posebno elimo da jo jednom zahvalimo reisu-l-ulemi Huseinu ef. Kavazoviu,
Merhametu iz Sarajeva i IVZ Foa na ukazanoj podrci.
Predsjednik
Ismet Hotovi

620/Godinjak 2013

Aktivnosti opinskih drutava

BZK Preporod Opinsko drutvo Gornji Vakuf

Godina 2013. je za BZK Preporod Gornji Vakuf kao i sve protekle bila uspjena. BZK
Preporod Gornji Vakuf tei ka poboljanju svog rada, pa je tako za potrebe rada svojih
sekcija nabavio nonju za svoj folklorni ansambl. Zahvaljujui materijalnoj pomoi Fondacije
za biblioteku djelatnost Sarajevo, realiziran je projekt Dopunjavanje fonda biblioteke
koji je poveao fond u biblioteci za jo 250 novih izdanja. Organizirane su razne manifestacije
i posjeeni gradovi u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Povodom 1. marta, Dana nezavisnosti
Bosne i Hercegovine, odrana je sveana akademija na kojoj su uestvovali HKD
Napredak Uskoplje i Narodni ansambl BZK Preporod Gornji Vakuf.
Kako bi pokazali da nisu zaboravili svoju rodnu grudu i proslavili Dan nezavisnosti BiH,
lanovi Bonjake zajednice kulture Preporod Dubrovnik su u saradnji sa BZK Preporod
Gornji Vakuf iz Gornjeg Vakufa Uskoplja, organizirali cjeloveernji koncert u subotu
9. 3. 2013.
Koncert je odran u hotelu Lero u Dubrovniku, ijem vlasniku a i naim domainima
ovaj put iskreno zahvaljujemo na gostoprimstvu. Kao znak zahvalnosti predsjednik BZK
Preporod Gornji Vakuf Alija Filan je domainima uruio prigodne hedije/poklone, kao
i poklone zahvalnosti za mogunost prezentacije naeg grada u ime naelnika opine Gornji
Vakuf Uskoplje.
irom Bosne i Hercegovine u subotu 18. 5. 2013. godine upriliena je velika ekoloka
volonterska akcija Lets do it oistimo zemlju za jedan dan, koja se sastojala u ienju
ilegalnih deponija smea, zelenih povrina i drugih prirodnih vrijednosti u jednom danu. U
ovoj akciji uestvovalo je preko 40.000 graana i graanki iz 110 bosanskohercegovakih
opina. U akciji Lets do it oistimo zemlju za jedan dan, koju u Gornjem Vakufu Uskoplju
podrava Centar za obrazovanje i kulturu, JKP Radovina, kao i Opina Gornji Vakuf
Uskoplje, uestvovali su i lanovi BZK Preporod Gornji Vakuf.
Osnovni cilj je ienje otpada, a pored toga potrebno je skupiti oko 100 volontera koji
e svojim ueem probuditi svijest graana kako ne treba bacati smee na lokacije koje
nisu predviene za odlaganje.
Iz tima Lets do it oistimo zemlju za jedan dan su istakli zadovoljstvo realiziranjem
ovogodinje ekoloke akcije.
BZK Preporod Gornji Vakuf i JU Centar za obrazovanje i kulturu Gornji Vakuf
Uskoplje su istog dana organizirali pripovijedanje za ene na temu ena u islamu.
Predavanje je odrala pjesnikinja, Ammara abi-Langi iz Travnika.
U organizaciji Bonjake zajednice kulture Preporod Gornji Vakuf u Centru za
obrazovanje i kulturu je i ove godine uprilien 6. meunarodni festival ilahija i kasida Gornji
Vakuf 2013, koji je trajao od 14. do 16. 6. 2013. Festival je poeo s radom 2008. godine
i postao je tradicionalna i najjaa manifestacija u naem gradu i kantonu. Uvrten u Strategiju
razvoja opine Gornji Vakuf Uskoplje i turistiku ponudu Turistike zajednice SBK-a.
Nosilac i vlasnik projekta je BZK Preporod Gornji Vakuf. Pored navedenih organizatora
u realizaciji uestvuje jo 50-ak mladih lanova naeg drutva (polaznika osnovnih i srednjih
kola, studenata i mladih profesora). Navedeni su zadueni za pripremu bine, doek zvanica,
doek horova i solista kojima u pauzama izmeu proba i ruka nude turistiki obilazak grada.
Glavni ciljevi Festivala su:
Godinjak 2013/621

Aktivnosti opinskih drutava

Afirmiranje amaterskog stvaralatva u Bosni i Hercegovini

Afirmiranje mladih i stvaranje uslova za njihovo kreativno djelovanje
Odravanje tradicije i obiaja naroda Bosne i Hercegovine
Afirmiranje univerzalnih ljudskih vrijednosti
Poboljanje turistike ponude nae opine
Festival se kao i svake godine odrava u prvoj polovici juna. Festival je projekt trajnog
karaktera i postojat e dok god postoji njen organizator, volja za ueem i finansijska sredstva.
Ovogodinji Struni iri je bio u sljedeem sastavu: profesori Edin Fazli, Dunja Fazli,
Aida Ceri, Samira Merdani i mr. Enes ef. Omerovi.
Prema ocjeni strunog irija sljedei horovi su prikazali najbolje izvedbe ilahija i kasida:
U kategoriji solista:
1. mjesto Ilhana Zahiragi, Zenica
2. mjesto Benjamin Redi, Gornji Vakuf Uskoplje
3. mjesto Denana Bajraktarevi, Gornji Vakuf Uskoplje
U kategoriji horova:
1. mjesto Hor Selimija Doboj Istok
2. mjesto Ansambl Ornament Potoci Mostar
3. mjesto Hor Ismihan Donja Orahovica
Tradicionalni koncert ilahija i kasida U susret ramazanu u okviru kulturne manifestacije
Ljetne veeri Janja 2013. odran je u nedjelju, 7. 7. 2013. ispred Doma kulture u Janji.
Uesnici programa su sveanim defileom proli ulicama Janje te prouili Fatihu na
spomen-obiljeja ehidima ispred Atik damije u Janji. Uesnici programa bili su: Hor Bilal
Janja, Hor El Aziz Kikai, Hrustan ef. Noi, Hor Azizija Oraje, Hor El Bedr Oraje,
Hor Ismihan Orahovica, Narodni ansambl BZK Preporod Gornji Vakuf.
U okviru tradicionalne kulturno-sportske manifestacije: Dani otpora Privor 1992
Dani slobode Privor 2013, organizirane od UG Bolja budunost Privor, 10. augusta 2013.
godine organizirano je Peto vee bonjake kulture, na kojem su uestvovali i BZK Preporod
Prozor, BZK Preporod Jajce, horska sekcija i folklorni ansambl BZK Preporod Gornji Vakuf.
Nakon Dana trgovine, koji su odrani od 1. do 7. jula 2013. godine, doao je red i na Dane
kulture i sporta u okviru Visokog ljeta 2013, koje je ove godine podijeljeno u dva dijela.
Dani kulture i sporta planirani su od 23. do 29. augusta 2013. godine. Nosilac aktivnosti
manifestacije Visoko ljeto 2013 za Dane trgovine je Sluba za privredu, razvoj, budet
i finansije, a za kulturno-zabavni i sportski program Sluba za poslove Opinskog vijea
i opinske naelnice te Sluba za drutvene djelatnosti, borako-invalidsku zatitu i raseljena
lica. U nedjelju, 25. 8. 2013. godine, dramska sekcija BZK Preporod Gornji Vakuf publici
se predstavila dramskim komadom Knja. Dramski komad je izveden u gradskom kinu
u Visokom pred mnogobrojnom publikom.
Sveanom sjednicom Opinskog vijea Gornji Vakuf Uskoplje, koja je odrana 1.
oktobra sa poetkom u 10 sati, zavren je sedmodnevni program obiljeavanja Dana opine
Gornji Vakuf Uskoplje. U proteklih sedam dana odran je niz kulturnih i sportskih manifestacija.
Povodom obiljeavanja Dana opine Gornji Vakuf Uskoplje, Povelja sa grbom Opine
u oblasti kulture za 2012. godinu pripala je BZK Preporod Gornji Vakuf. Povelju sa grbom
Opine naelnik opine uruio je predsjedniku BZK Preporod Aliji Filanu. Tom prilikom
622/Godinjak 2013

Aktivnosti opinskih drutava

predsjednik Drutva je izjavio. Danas sam imao veliku ast da primim u ime BZK Preporod
Povelju sa grbom Opine za doprinos u oblasti kulture. Zahvaljujem svim lanovima naeg
drutva na trudu koji su uloili u stvaranju naeg ugleda kod naih sugraana, pa tako i dalje.
Tako je 23. 9. 2013. godine odrano predavanje rtve manipulacije predavaa Vladimira
Pavia, 24. 9. 2013. odrana je promocija knjige I ja sam iz Srebrenice autora Fikreta Hodia,
25. 9. 2013. upriliena je projekcija filma Epizoda u ivotu beraa eljeza oskarovca
Danisa Tanovia, 26. 9. 2013. najmlai su mogli pogledati predstvu Od kamena pria
Studio lutkarstva Sarajevo, 27. 9. 2013. odrana je 3. smotra folklora na kojoj su nastupili gosti
iz Bosanske Dubice, Gradaca, Donjeg Vakufa, Bugojna te domaini BZK Preporod
i HKD Napredak.
lanovi BZK Preporod iz Gornjeg Vakufa publici su se predstavili igrama s Kosova,
kao i orijentalnim igrama, dok su se lanovi folklorne sekcije HKD Napredak predstavili
spletom kola. Gosti iz Donjeg Vakufa, lanovi KUD-a Nakib Abdagi iz Donjeg Vakufa publici
su se predstavili spletom igara iz srednje Bosne, kao i igrama iz Sandaka, dok su gosti
iz Jajca, lanovi Kulturno-umjetnikog drutva Stari grad publiku poastili izvedbom
muslimanskih igara iz sjeveroistone Bosne. Gosti iz Bosanske Dubice izveli su begovske
igre i igre iz Leskovca, dok su se lanovi BZK Preporod iz Ilijaa predstavili muslimanskim
igrama iz okoline Sarajeva i spletom bonjakih igara. Travnike igre i Vranje izveli su
lanovi KUD-a Sevdah iz Vukovaca, Gradaac. Smotra folklora je odrana na platou
malonogometnog igralita pored osnovne kole u Gornjem Vakufu.
28. 9. 2013. godine odran je II meunarodni turnir u sjedeoj odbojci Open 2013.
Gornji Vakuf Uskoplje, na kojem je prvo mjesto osvojila ekipa SKISO Sloga Gornji
Vakuf Uskoplje, koji je folklorni ansambl BZK Preporod Gornji Vakuf podrao na sebi
svojstven nain, otvarajui ga igrom i plesom.
29. 9. 2013. godine odran je koncert Vokalnog ansambla Bugojno sa solistima u organizaciji
BZK Preporod Gornji Vakuf. Na Uskopaljskim jesenima, u nedjelju, 27. 10. 2013. godine,
koje organizira HKD Napredak Uskoplje, nastupili su lanovi folklornog ansambla Bonjake
zajednice kulture Preporod.
Predsjednik BZK Preporod Alija Filan dodaje da je svakim danom primjetan sve snaniji
napredak suivota u Gornjem Vakufu Uskoplju, to potvruje i saradnja sa HKD Napredak.
Istie da je BZK Preporod na Uskopaljskim jesenima doekan gromoglasnim aplauzom.
Omladinska banka Gornji Vakuf Uskoplje u 2013. godini podrala je 10 projekata
mladih, od kojih je svih 10 uspjeno realizirano u periodu od juna do septembra na podruju
opine Gornji Vakuf Uskoplje. Jedan od projekata je i Izletite Bistrika Rika, koji
su lanovi BZK Preporod Gornji Vakuf u saradnji sa uenicima O Gornji Vakuf realizirali.
Gornji Vakuf Uskoplje posjeduje jako kvalitetno izletite koje je pogodno za kampovanje,
izlete, fete, igru i zabavu. Mnogi ljubitelji prirode ga koriste. Prije rata na ovom izletitu
je bio i dom od kojeg danas postoje samo ruevine. Sve ljepote Bistrike Rike su nestale
zbog nesavjesnosti graana. Kako bi se to poboljalo, lokalitet je oien, postavljeni su
znakovi upozorenja i izgraena dva vanjska WC-a, kao i nekoliko loita za vatru.
U organizaciji Javna ustanova Centar za obrazovanje i kulturu Gornji Vakuf Uskoplje,
25. novembra 2013. godine odrana je sveanost obiljeavanja dana dravnosti Bosne i
Hercegovine. Razliitim programima, igranjem folklora, recitacijama, izvoenjem razliitih
Godinjak 2013/623

Aktivnosti opinskih drutava

predstava i slino uenici osnovnih kola Gornji Vakuf, Paji Polje i Voljevac poastili
su prisutne graane Gornjeg Vakufa koji su u velikom broja doli da obiljee Dan dravnosti
Bosne i Hercegovine. Na manifestaciji je uestvovao i folklorni ansambl BZK Preporod
Gornji Vakuf.
Predsjednik
Alija Filan

BZK Preporod Opinsko drutvo Gradaac

BZK Preporod Gradaac, kao rijetko koja Preporodova zajednica u Bosni i Hercegovini, posjeduje prostor u centru grada s bogatom bibliotekom i ah-klubom smjetenim
u tradicionalno bonjakom enterijeru. Ako se uzme u obzir da su ove prostorije svakodnevno
otvorene stalnim lanovima, prolaznicima, ekskurzijama i delegacijama, moemo ustvrditi
da ve samim tim Preporod realizira jedan od ciljeva ouvanja bonjake kulture i tradicije,
a programski sadraji i aktivnosti u proloj godini bili su uslovljeni smanjenim finansijskim
sredstvima iz budeta Opine. Od OD Preporod TK dobili smo samo obeanja, koja
nisu ispunjena.
Ipak, uz napore lanova Upravnog odbora i razumijevanje uesnika u sadrajima, BZK
Preporod je u 2013. godini imao dovoljno kulturnih sadraja koje emo, da ne zamaramo
itaoce Godinjaka, samo nabrojati:
U ast Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine u Preporodu je organizirana promocija
knjige Demal Bijedi (politika biografija) autora prof. dr. Husnije Kamberovia, direktora
Instituta za historiju iz Sarajeva. Knjigu su posjetiocima predstavili prof. dr. Munib Maglajli
i mr. Amir Duranovi, uz prisustvo autora i gosp. Asima Krhana kao izdavaa, dok je promociju
vodila predsjednica Preporoda Kadira Abdulahovi.
Svjetski dan poezije, 21. mart, BZK Preporod je obiljeio promocijom pjesama
Fatime Buli iz Tuzle.
Dana 23. marta organizirano je otvaranje izlobe slika pod nazivom Bosnom kroz
gradove autora Emina Skomorca iz Zenice. O izlobi i likovnom stvaralatvu govorile
su predsjednica BZK Preporod Graanica slikarka Refija aji i menaderica ateljea
Skomorac. Izloba je bila zainjena zvucima saza i sevdalinke mladog Zenina Berbia
iz Tarevaca kod Modrie.
U okviru manifestacije Gradaaki knjievni susreti 2013, u prostoru Preporoda
otvorena je izloba akademskog slikara Zorana Dragievia iz Brkog. Izlobu je otvorio
i o likovnom stvaralatvu govorio kritiar prof. Vojislav Vujanovi iz Sarajeva. Prisutnima
se obratio i sam autor, koji je, koristei i svoj pjesniki dar, dodijelio nagrade za najbolje
likovne radove uenika osnovnih kola na likovnom performansu pod nazivom Svijet
koji mi knjiga otvori realiziranom tog dana u Gradskom parku. Medijator i domain izlobe
bila je Kadira Abdulahovi.

624/Godinjak 2013

Aktivnosti opinskih drutava

Drugi sadraj u okviru GKS u organizaciji Preporoda bila je promocija knjige antologija bonjake poezije Zato tone Venecija autora Ervina Jahia. Promotori su bili prof.
dr. Munib Maglajli, knjievnik Zilhad Kljuanin i knjievnik Dinko Deli.
Istog dana u veernjim satima Preporod je bio domain i zavrnoj knjievnoj veeri
GKS-a sa uesnicima: Nijaz Alispahi, Ibrahim Kajan, Radmila Karta, Vahid Klopi,
imo Ei, Amir Brka, Evin Jahi, Ilijaz Dudi, Zilhad Kljuanin, Zejir Hasi, Fadila Nura
Haver, Dinko Deli i Enisa Osmanevi-uri. Moderator veeri je bio mr. Nijaz Alispahi,
a uvodnu i zavrnu rije u ime domaina imala je Muamera Bristi, prof.
U okviru manifestacije Dani Vakufa Bosne i Hercegovine, Vakufska direkcija Sarajevo
i Medlis Islamske zajednice Gradaac u saradnji sa BZK Preporod priredili su 9. juna
izlobu arhivske grae o vakufima u Gradacu. Izlobu je otvorio i o njoj govorio glavni
imam mr. Nusret ef. Kujrakovi.
Tradicionalno Predramazansko sijelo organizirano je 5. jula u dva okvirna sadraja:
o znaaju i vrijednostima ramazana govorio je mr. Nusret ef. Kujrakovi, a ilahije je uila
Mediha Kujrakovi. U zabavnom dijelu sijela sevdalinke su izvodili David Pamukovi,
Suad Iskri uz pratnju Izeta Muratovia, Refije Husejnagi, Huseina aldia i Mine Mustafi.
Voditeljica programa je bila predsjednica Kadira Abdulahovi.
Treeg dana ramazana lanovi IO BZK Preporod prisustvovali su Iftaru na otvorenom,
uz vjersko-kulturni program koji je upriliila opina Bajrampaa iz Turske u saradnji s
Opinom Gradaac. Spomenuta istambulska opina ove je godine u Bosni i Hercegovini poastila
Sarajevo, Srebrenicu, Mostar i Gradaac.
Povodom obiljeavanja godinjice smrti Husein-kapetana Gradaevia u tradiciji
je da se u augustu u damiji Husejniji, prije dume-namaza, proui tevhid.
Na manifestaciji Dani Djevojake peine u Kladnju 24. augusta BZK Preporod
Gradaac se predstavio Folklornim ansamblom Zmaj od Bosne pod rukovodstvom Indire
Gibi. Tom prilikom su predsjednici BZK Preporod Kladanj urueni primjerci knjiga
iz izdavake djelatnosti gradaakog Preporoda.
Za vrijeme Sajma ljive BZK Preporod je imao stalni tand sa knjigama iz svoje
izdavake djelatnosti, a 31. augusta bili smo domaini grupi graana iz Indonezije, meu
kojima su bili ambasadori u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini s vodiem Zinom H. Muhamedoviem, koji je gostima predstavio aktivnosti i znaaj Preporoda. Tom prilikom predsjednica je prisutnima poklonila po knjigu prof. dr. Mustafe Imamovia na bosanskom
i engleskom jeziku.
Dana 13. septembra upriliena je promocija knjievnih djela Senada Imamovia, sugraanina koji trenutno ivi u Americi. Promotori su bili prof. dr. Mustafa Imamovi, prof.
Mirzet Hamzi, i novinarka Lejla Selimovi. Prisutnima se obratio i autor, a promociju
je vodila Kadira Abdulahovi.
Povodom Dana opine Gradaac u Preporodu je promovirana Knjiga pamenja
autora prof. dr. Mustafe Imamovia. Promotori su bili prof. dr. Adnan Jahi i doc. dr. Edin
Mutapi. Promociji je prisustvovao i autor prof. dr. Mustafa Imamovi, a u ulozi domaice
bila je Sadeta Subai, prof.
U novembru su vrene pripreme za izdavanje knjige Vakufi begovske porodice
Gradaevi iji je autor mr. Nusret Kujrakovi.
Godinjak 2013/625

Aktivnosti opinskih drutava

U dane 18. i 25. decembra prostorije Preporoda su posluile kao mjesto odravanja
seminara o pelarstvu i voarstvu. Predavai su bili profesori Banjalukog univerziteta
u organizaciji UG pelara i voara opine Gradaac uz meunarodne organizacije na elu
sa USAID-om.
Predsjednica
Kadira Abdulahovi

BZK Preporod Opinsko drutvo Hadii

BZK Preporod Opinsko drutvo Hadii, svoj rad u 2013. godini, treoj zaredom,
obavljao je bez finansijske podrke. Naime, naelnik opine Hadii Hamdo Ejubovi je,
bezrazlono i samovoljno, donio odluku o prestanku finansiranja Preporoda. Tako smo
2011, 2012. i 2013. godinu bili bez finansijske podrke, radili vrlo teko i s minimalnim
aktivnostima. U razgovoru s nekoliko vijenika, ija su djeca lanovi folklornog, dramskog
ili horskog ansambla, a koji su i sami bili upueni u rad Preporoda, saznala sam da ukidanje
finansiranja nije bila odluka Vijea, nego samog naelnika. Meutim, tu nije bio kraj nemilosti
prema radu Preporoda, nego se ilo jo dalje ka gaenju rada ovog, do tada, veoma uspjenog
i aktivnog drutva. Naime, poetkom maja 2013. godine zaprimila sam poiljku od Opine
Hadii, ponovo bez stava vijenika, koja je nagovjetavala deloaciju Preporoda iz
prostora koji je, nakon prethodne dvije deloacije, dodijelila Opina. Tada sam poduzela
aktivnosti na informiranju vijenika o nastaloj situaciji i predsjednicima klubova vijenika
svih politikih partija koje participiraju u Vijeu obratila se lino i dopisom sljedee sadrine:
Klub vijenika
Potovani!
Obzirom da inite dio Vijea opine Hadii, obraam vam se ovim dopisom da, na predstojeoj
sjednici, razmotrite i zauzmete stav na trenutno nastalu situaciju po pitanju, od Slube za
razvoj, stambeno komunalne poslove i Mjesne zajednice najavljenog deponovanja zateenih
stvari iz prostora koji je opina Hadii dodijelila BZK Preporodu Hadii za rad i
aktivnosti i koje koristi ve vie od 10 godina u ul. Hadeli 185 (slovenaka zgrada). Radi
kratkog podsjeanja, Bonjaka zajednica kulture Preporod, Opinsko drutvo Hadii,
koja djeluje u sastavu BZK Preporod BiH, je osnovana 1994. godine. Od osnivanja, punih
19 godina, aktivnosti Preporoda su se odvijale u kontinuitetu upotpunjujui kulturni milje
opine Hadii. Taj kontinuitet krasi na desetine i stotine: izlobi, promocija, izdavatvo,
rad sekcija (okupljao veliki broj djece i omladine), razna gostovanja (Konjic, Donji Vakuf,
Bugojno, Kozarac, Prijedor, Crna Gora i sl.) to je znatnim dijelom evidentirano u Monografiji
povodom deset godina rada. Posebno se moe istai manifestacija Preporodovo kulturno
ljeto, iji su sadraji, pet godina za redom, bili osvjeenje u toplim ljetnim danima. Osim
ovih aktivnosti, veoma mnogo se radilo na nabavci materijalno tehnikih sredstava, kao i
formiranju biblioteke Preporod, koja, danas, posjeduje znatan broj naslova. Radi svega
navedenog, BZK Preporod Hadii ima visok rejting i u Matinom odboru BZK Preporoda
BiH. Planske aktivnosti, kao i godinji izvjetaji o radu Preporoda redovno su dostavljani
Slubi za opu upravu, drutvene djelatnosti i zajednike poslove, koji su u svom obimu, kao
626/Godinjak 2013

Aktivnosti opinskih drutava

globalno predstavljena slika stanja kulture, naalost, ostali zanemarivi. U skladu sa prethodno
reenim, izostavljanjem finansijske podrke, izostali su i pomenuti izvjetaji. Sve ove godine,
ambijentalno su obiljeila i tri prostora koja su dodjeljivana i ustupana za rad Preporoda,
koji ne bi bio mogu bez finansijske podrke iz budeta opine Hadii, koja je, evo ve
treu godinu, izostavljena. U potpunom razumijevanju, moda, vanijih i prioritetnijih potreba
za finansiranjem, Preporod je minimizirao svoje aktivnosti, ali ne i ugasio. Meutim,
odbijanje finansiranja iz budeta BZK Preporoda nije bilo dovoljno, pa je Sluba za razvoj,
stambeno komunalne poslove i Mjesne zajednice uputila Poziv, broj: 08-23-6-3912/13 od
24.04.2013.god., (i to ne na ime institucije, ve lino), kojim trai da ... dostavite kljueve
poslovne prostorije, biveg sjedita Preporoda, vlasnitvo Opine Hadii, iji ste korisnik
ranije bili, kako bi ovaj organ mogao dalje raspolagati sa predmetnim prostorom..., bez
alternative za novi prostor.
Tekst poziva je veoma tendenciozan i usmjeren ka potpunom onemoguavanju rada i
gaenja nacionalne institucije kulture bonjakog naroda na podruju opine Hadii, i
ponovo raa sumnju da ruilaki nagoni, prema onome to je Bonjako, ipak nisu ugaeni
potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma za BiH.
Kako zdrav duh BZK Preporoda Hadii jo uvijek vjeruje da ima dovoljno prostora za
razumijevanje potrebe za njegovanjem vlastitog i kulturnog identiteta drugih i drugaijih,
oekujemo od vas konstruktivan stav po pitanju prethodno iznesenog, jer, naprosto, ne
moemo vjerovati da elite sauestvovati u linu nad kulturnom institucijom Bonjaka u
civilizovanom 21-om vijeku!

S lijepim eljama
Bonjaka zajednica kulture Preporod
Opinsko drutvo Hadii
Prilog:
Co: Poziv, broj: 08-23-6-3912/13 od 24.04.2013.
Takoer, bezrezervnu podrku sam imala i od predsjednika BZK Preporod BiH prof.
dr. Senadina Lavia, koja mi je dala jo veu motivaciju za ustrajnost. Iako su predsjednici
svih klubova izrazili svoju podrku ostanku Preporoda u prostoru koji koristi, na sjednici
Vijea o problematici deloacije je naroito komentirao i usprotivio se Devad Hando,
predsjednik Kluba SDP-a i sam aktivista Preporoda, te Mujo Ibrica, predsjednik Kluba
SBiH, koji su svojim komentarima utjecali da ih je nekolicina vijenika i podrala. Takoer
sam dopise, sline sadrine, uputila Enesu Kaziu, pomoniku naelnika u Slubi za opu
upravu, drutvene djelatnosti i zajednike poslove, predsjedavajuem Opinskog vijea
Adnanu Prohi i zamjeniku predsjedavajueg Salki Gosti. Niko od njih se nije pismeno
oglasio sa odgovorom, ali ni deloacija Preporoda nije izvrena. Jo smo na istoj adresi
i u istom prostoru, ali i dalje bez finansijske podrke.
Ipak, uprkos svim nedaama, tokom 2013. godine organizirane su sljedee aktivnosti:
23. 1. 2013. godine odrano je javno predstavljanje knjige Historijska dimenzija opine
Hadii autora Hidajeta ef. Hujia u atriju O 6. mart u Hadiima. Po elji autora, izdava
knjige je bio BZK Preporod Hadii. Aere je prouio Almir Majdani. Program je vodila
Zehra Mustoo, a na promociji su uestvovali promotori prof. dr. Ismet Buatli, prof. dr.
Safet Halilovi, prof. dr. Jusuf iga i prof. dr. Smail eki.
3. 6. 2013. godine u prostorijama Preporoda je odran muziko-poetski program
pod nazivom Dobra vam no, prijatelji. Program je bio posveen vijenicima kojima je
Godinjak 2013/627

Aktivnosti opinskih drutava

upuen dopis za razmatranje opravdanosti deloacije Preporoda. U programu su uestvovali:

Lejla Mustoo, Sejo Hando i Negra Hando. O poetku rada u ratnim uslovima i kontinuiranom
nastavku sa vrlo sadrajnim aktivnostima Preporoda govorili su vrlo emotivno Jusuf
Avdi, Zehra Mustoo, Devad Hando, Sejo Hando, Dervi Jasika, Vera Avdi, Fadila
Meanovi i dr. Tom prilikom predsjednicima klubova vijenika su urueni kompleti knjiga
Monografija u povodu 10 godina BZK Preporod Hadii, u znak zahvalnosti za podrku
radu Preporoda.
8. 7. 2013. godine u prostorijama Preporoda odran je program pod nazivom Iz
nae sehare. Program je bio posveen sjeanjima na poetak rada i koritenje, u ratnim
uslovima, prostora slastiarne eljezniar u Pazariu. Program je interpretacijama uljepao
muziar Sejo Hando, a recitacijama Lejla Mustoo. Tom prilikom vlasniku objekta slastiarne
eljezniar je, u ime Preporoda, Zehra Mustoo uruila zahvalnicu.
18. 11. 2013. godine u prostorijama Preporoda odran je program pod nazivom
O, jesenje noi duge. Sadraj programa je bio posveen afirmiranim i neafirmiranim
pjesnicima s podruja Hadia. Program je vodila Lejla Mustoo, a svojim stihovima su
se predstavili Hava Saki, Sejo Hando, Dervi Jasika, uro Fier, Devad Hando i Zijad
Ismi. Jusuf Avdi, urednik knjiga Sunani zagrljaj autorica Denise Joldi i Vernese Fati
i Rastimo zajedno autorica Amile elilovi i Ehlimane Kurga predstavio je svoje uenice,
mlade pjesnikinje, i njihovu poeziju. Ovu veoma nadahnutu poetsku veer je zvukom gitare
i pjesmom uljepao, kao i uvijek, Sejo Hando. Prijatelji Preporoda su i ovu veer glasno
i jasno rekli da u znak podrke radu.
30. 10. 2013. godine u prostorijama Preporoda odran je Performans rahmetli Kemi
Bolobanu. Svom istaknutom prijatelju i aktivisti, vrsnom slikaru, Preporod se nastojao
oduiti sjeanjem na njega, njegov rad i nesebinu ljudskost koja je krasila njegovo bie.
Veina nas je donijela slike iz svoga stana, pa smo priredili skromnu izlobu. Te slike ne
samo da ukraavaju zidove naih stanova nego nas i svakodnevno podsjeaju na rahmetli
Kemu. Sjeanja su navirala, emocije kulminirale, a priu o ljudskosti i dobroti rahmetli
Keme Bolobana priali su Jusuf Avdi, Zehra Mustoo, Devad Hando, Fadila Meanovi,
erif era Meanovi, Vera Avdi, Lejla Mustoo, Melina Dupovac, Dervi Jasika, uro
Fier, Sejo Hando, Fadil Bandi, Hamdo Alagi i dr. Ovom prilikom, porodici rahmetli
Keme Bolobana Jusuf Avdi je uruio skromnu novanu pomo koju su darovali prijatelji
ovog nam nikad zaboravljenog sugraanina i umjetnika. Koliko god bili skromni, ovi
programi su organizirani da bi se, iako bez novca bez koga se nita ne moe, kontinuitet
rada Preporoda odrao i uprkos svemu dokazalo da smo zajedno mnogo jai i bolje razumijemo
potrebu za odranjem kulture u naoj sredini.
Na kraju, elim da ova pria bude podstrek drugima ukoliko se nau u istoj ili slinoj
situaciji.
Predsjednica
Zehra Mustoo

628/Godinjak 2013

Aktivnosti opinskih drutava

BZK Preporod Opinsko drutvo Ilija

Bonjaka zajednica kulture Preporod, Opinsko drutvo Ilija, u izvjetajnom periodu
realizirala je veinu aktivnosti predvienih programom rada za 2013. godinu. Vano je istai
i odreen broj vanprogramskih aktivnosti koje su uspjeno realizirane. U daljnjem tekstu dajemo
detaljan pregled aktivnosti po oblastima.
Izdavako-produkcijska djelatnost
11. 6. 2013. godine promocija i izdavanje knjige mlade autorice Nejre ehi pod nazivom
Pjesme i prie nae Bonjakinje.
Rad sekcije Drutva
Od sekcija koje djeluju pri naem opinskom drutvu i ove godine najvie aktivnosti imao
je Ansambl Preporod, koji je i glavni nosilac veine kulturnih manifestacija koje organizira
nae drutvo. Ansambl ove godine biljei znaajne nastupe kako u Bosni i Hercegovini
tako i izvan granica domovine, od kojih izdvajamo:
11. 1. 2013. godine nastup hora u Domu mladih povodom obiljeavanja pete godinjice
emitiranja programa radija Bir
24. 1. 2013. godine nastup hora na koncertu Salavat tebi Poslanie u Visokom
25. 1. 2013. godine nastup hora povodom ispraaja ef. Ibrahima Kahrimana u penziju,
Misoa
13. 2. 2013. godine nastup hora na humanitarnom koncertu u Brezi za prikupljanje
sredstava za lijeenje sugraanke Eldine ii iz Breze
16. 5. 2013. godine nastup hora na Gala koncertu koji je odran u Domu mladih Skenderija
8. 6. 2013. godine nastup hora povodom obiljeavanja godinjice bitke za brdo u
10. 6. 2013. godine nastup hora Novogradski dani 2013
18. 6. 2012. godine nastup na programskom sadraju 503. Dana Ajvatovice uenjem
ilahija i kasida pred vie hiljada posjetilaca u Gornjem Vakufu
27. 6. 2013. godine nastup hora i folklora na otvaranju pjeake zone u Ilijau
3. 7. 2013. godine nastup u Mostaru sa Mostarskim kiama
4. 7. 2013. godine nastup ansambla i folklora na manifestaciji Ilijaki dani 2013
7. 7. 2013. godine nastup na predramazanskom koncertu u Novom Gradu Sarajevo
U sklopu bajramskih programa na ansambl zabiljeio je vie nastupa, a drugog dana
Bajrama nastupao je na bajramskom koncertu u Brkom
28. 8. 2013. godine nastup muzikog ansambla na Visokom ljetu 2013
16. 9. 2013. godine folklorni ansambl je imao nastup u Gornjem Vakufu
Aktivnost biblioteke Drutva
Biblioteka BZK Preporod Ilija osnovana je 2009. godine odlukom Izvrnog odbora
Drutva. Od tada biljei stalni porast broja naslova. Knjige i druge publikacije se nabavljaju
uglavnom iz sredstava Opinskog drutva, prilozima Biblioteke Instituta za bonjake studije
BZK Preporod te prilozima simpatizera i graana.
Organizaciona pitanja
23. 5. 2013. godine odrana je redovna izvjetajna Skuptina Drutva
24. 5. 2013. godine uspjeno smo realizirali javnu tribinu pod nazivom Bonjaci
i njihova kultura, gost predava je bio prof. dr. Munib Maglajli
Godinjak 2013/629

Aktivnosti opinskih drutava

2. 10. 2013. uspjeno je realiziran 7. po redu tradicionalni koncert duhovne muzike,

koji je ove godine nosio naziv Bitno je biti Bonjak
Na koncertu su uzeli uee Latif Moevi, Armin Muzaferija, Mous iz Brkog, El-Fatih
Ilija i domain koncerta Ansambl Preporod.
Predsjednik
Adem Ali

BZK Preporod Opinsko drutvo Kladanj

Drutvo je svoju aktivnost u izvjetajnom periodu ostvarivalo u razliitim oblicima,
na raznim poljima kulture, umjetnosti, prosvjete i nauke, koristei se metodama koje su
do sada davale dobre rezultate.
U 2013. godini u BZK Preporod Opinsko drutvo Kladanj, realiziran je niz projekata
iji su efekti neprocjenjivi za nau lokalnu zajednicu jer se njima prezentira bogatstvo i
raznolikost tradicije narodnih obiaja Bosne i Hercegovine, popularizira ideja o potrebi
ouvanja i promocije tradicijskih vrijednosti s ciljem aktivnog i konstruktivnog ukljuivanja
mladih ljudi u projekte na tom polju, te prua primjer mladim ljudima kako da se sopstvenim
angairanjem i promoviranjem tradicijske aktivnosti ukljue u drutveni i kulturni ivot.
Posebno je vano istai da je Preporod svojim aktivnostima ouvanja istinskih vrijednosti nae kulture i batine dodao jo jedan jako bitan segment za sve nas, humanitarni
aspekt svog rada i djelovanja.
Drutvo je po potrebi odravalo sjednice Izvrnog odbora u skladu sa Statutom i programskim ciljevima Bonjake zajednice kulture Preporod, uestvovalo u radu Zajednice
opinskih drutava Tuzlanskog kantona, radu Matinog odbora. Saraivalo je s udruenjima,
organizacijama i ustanovama, okupljalo stvaraoce iz razliitih sfera umjetnosti, najvee
bonjake intelektualce, autore iz razliitih podruja umjetnosti i knjievnosti.
Meu znaajnijim projektima Drutva u ovom izvjetajnom periodu su projekti promocije
Bonjake zajednice kulture Preporod Opinsko drutvo Kladanj, i uspjeni nastupi
u Njemakoj, Austriji, Turskoj, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji, gdje smo se na najljepi nain
predstavili biserima bosanske kulturne batine i pokazali kako se prenosi i die na visoku
razinu vrijednost i ljepota nae kulture.
Izmeu brojnih predstavljanja, posebno se istie nastup u Hrvatskoj, gdje su na najljepi
nain, u prelijepom slavonskom ambijentu, predstavljene nae narodne igre, a kao kruna
uspjenih nastupa doao je izbor nae lanice Enise Selimbai kao najljepe djevojke u
narodnoj nonji u konkurenciji devet drutava.
Najvee vrijednosti i poseban ponos kladanjskog Preporoda su prije svega mladi
lanovi, koji su svoj polet, darovitost, entuzijazam i mladost stavili u slubu Preporoda, na
emu im treba istai posebnu zahvalnost. Mladi su posebna briga Preporoda, o emu svjedoe
pored ostalog i obrazovanje ukljuivanjem u razne vidove seminara kojima prisustvuju
predstavnici naih sekcija (seminar za rukovodioce i koreografe folklornih grupa u Donjem
Vakufu, Tuzli i dr.). Na ovaj nain pokuavamo dati svoj doprinos educiranju mladih, motivirajui
ih da se ukljuuju u rad i aktivnosti Drutva.
630/Godinjak 2013

Aktivnosti opinskih drutava

Tokom proteklog perioda odvijale su se kontinuirano probe i aktivnosti folklornog ansambla,

muzike, dramske i recitatorske sekcije.
Drutvo je uestvovalo i nosilo aktivnosti u vezi sa obiljeavanjem znaajnih datuma,
dogaaja i linosti na podruju opine Kladanj.
U uvodnom dijelu izvjetaja spomenut je humanitarni aspekt Preporodovog rada, koji
je bio omoguen zahvaljujui uspostavljenoj saradnji i humanitarnom mostu sa Danskom, prije
svega naim prijateljem Vezuvom Baiem Baijem. Na taj nain je objezbijeena znaajna
vatrogasna oprema za Dobrovoljno vatrogasno drutvo u Kladnju, zatim poiljka s prijeko
potrebnim stolicama za osnovnu i srednju kolu, prehrambeni paketi za najugroenije porodice
u Kladnju, poiljka sa kolskim namjetajem, priborom odjeom i obuom, igrakama,
koja je usmjerena Osnovnoj koli u Kladnju, te udruenjima Nae dijete, RIV-u, Djeijem
obdanitu. Potom, ponovno poiljka sa 64 prehrambena paketa za najugroenije porodice,
motorna invalidska kolica za oboljelu osmogodinju djevojicu Melisu Mazalovi. Uspostavljena
saradnja sa Danskom se nastavlja kao i naa nastojanja da pomognemo svima onima kojima
je pomo potrebna.
Takoer, kroz nae angairanje u humanitarnim programima nastojimo animirati nae
graane koji ive i rade i inostranstvu da razmotre mogunost i ukljue se u razliite vidove
humanitarne pomoi Kladnju. Meu svijetlim primjera su naa sugraanka Hajrija Rustemovi
i njen suprug Muhidin koji su kroz svoj humanitarni rad u Austriji obezbijedili vrijednu
medicinsku opremu koja e posluiti najteim oboljelim sluajevima u Kladnju.
Napominjemo da smo imali dobru saradnju sa elektronskim i printanim medijima, kao
i da smo u vie navrata gostovali na TV kuama Tuzlanskog kantona i ire. Preporod je
u svakoj prilici na najprimjereniji nain predstavljao opinu Kladanj, njenu tradiciju, kulturu
i kulturnu batinu.
Vano je istai da je rukovodstvo Drutva prepoznalo da je bitan segment rad Drutva
i praenje javnih poziva na koje se apliciralo s vlastitim projektima i na taj nain obezbjeivala
potrebna sredstva za rad.
Kao ilustraciju navest emo projekt realiziran u proloj godini, izrada kalendara Drutva
za koji smo obezbijedili podrku BH Telecoma, Opine Kladanj, JP ume, TK-a, Zlatare
Keka, Kafe bar Blue Sky, Apoteka Muka voda, D.o.o. Rad-expot i dr. Zahvalnost
za praenje svih naih aktivnosti dugujemo Opini Kladanj, ali i svima koji su pratili na
rad, pruali nam podrku i time davali svoj doprinos da Preporod naini kvalitetan iskorak
u svom radu.
Svi izvjetaji su redovno upuivani Matinom odboru u Sarajevu, Zajednici opinskih
drutava TK-a, Opini Kladanj te nadlenim slubama.
Drutvo je i pored teke ekonomske situacije imalo podrku Opine Kladanj u svim
aktivnostima i sadrajima kojima je prezentiran njegov rad.
Konano, ovaj osvrt bio bi nepotpun bez ukazivanja na konkretan rad Drutva i sadraje
u proteklom periodu:
Promocija XI kola Bonjake knjievnosti u 100 knjiga. Promotori su bili prof. dr.
Senadin Lavi i prof. dr. Munib Maglajli (10. 1. 2013)
Prigodan program u okviru obiljeavanja 20 godina od osnivanja Prve muslimanske
podrinjske brigade (8. 2. 2013)
Godinjak 2013/631

Aktivnosti opinskih drutava

Vee ilahija Noi blaga, noi mila (23. 3. 2013). Najljepe ilahije, prave bisere bonjakog
vjerskog naslijea, izvodili su: lanovi hora Medlisa Islamske zajednice Kladanj, Hor Kelf
Amra Halilovi, Erna Sejdinovi, Zerina erzi, Hata i Nusreta Muji, Asim Hajdarevi,
Muharem Karasulji, Mensur Muji, Osman Hrnji, Sanel osi i Safet Omerovi.
Uee na sveanoj akademiji u povodu obiljeavanja 21. godinjice formiranja Armije
R BiH (15. 4. 2013)
Uee u zajednikom obiljeavanju 23. aprila, Svjetskog dana knjige i autorskih
prava pod nazivom uvajmo knjigu, druimo se s njom, sa JU Javna biblioteka Kladanj
u saradnji sa Osnovnom kolom Kladanj (22. 4. 2013)
Podjela humanitarnih paketa (donacija Bonjakog kulturnog centra Sabur, BH
Radio Odense Danska; nosilac aktivnosti Vezuv Bai) organizacijama UG Nae dijete,
RVI, porodicama ehida i poginulih boraca i ugroenim licima (4. 2013)
Obiljeavanje Dana opine Kladanj, uee na manifestaciji obiljeavanja 50 godina
rada Biblioteke u Kladnju, promocija knjige Vezuva Baia S obje strane Drine (6. 5. 2013)
Sveana akademija, prigodan program i posjeta spomen-obiljeju Zubeta (10. 5. 2013)
Uee u programu za defile maturanata MS Musa azim ati (11. 5. 2013)
Ozvuenje BZK Preporod Opinsko drutvo Kladanj za izvoenje monodrame
orkan Harisa Burine (24. 5. 2013)
Prigodan program za vjersku manifestaciju ehidska dova na Stanovima (26. 5. 2013)
Uee u programu za defile malim maturantima Osnovne kole Kladanj (29. 5. 2013)
Zajedniko druenje lanova Folklornog ansambla BZK Preporod Opinsko drutvo
Kladanj sa lanovima KSD iz Olova u Olovu (9. 6. 2013)
Uee u manifestaciji Dani Titove peine Kladanj 2013 (29. 6. 2013)
Odravanje prigodnog programa u okviru 5. biciklistikog rekreativno-turistikog
kampa maratona Stazama bosanskih kraljeva 2013 (20. 6. 2013)
Uee VKM Dani Djevojake peine Kladanj 2013
Okrugli sto na temu Bonjaki identitet u 21. Stoljeu, uesnici: prof. dr. Hilmo
Neimarlija, prof. dr. Senadin Lavi, mr. Emir Zlatar (23. 8. 2013)
X smotra folklora 2013, uesnici: Preporod Kladanj; KUD Zvonko Ceri iz Tuzle;
KUD Zmaj od Bosne Gradaac; KSD Tik-tak Olovo; KUD Mladost Kladanj (24.
8. 20 13)
Podjela prehrambenih paketa najugroenijim porodicama u opini Kladanj (11. 9. 2013)
Tribina na temu Popis stanovnitva u BiH 2013, uesnici: mr. Nermin Tursi i
prof. Midhat auevi (24. 9. 2013)
Uee lanova Folklornog ansambla na seminaru u Tuzli za koreografe i
rukovodioce grupa (9 i 10. 11. 2013)
Uee u obiljeavanju 25. Novembra, Dana dravnosti Bosne i Hercegovine
Odravanje redovne izvjetajno-izborne skuptine BZK Preporod BiH, Opinsko
drutvo Kladanj (14. 12. 2013)
Nemjerljiv doprinos u radu Preporoda dali su lanovi Izvrnog odbora, na emu im
posebno zahvaljujem, naa saradnja i koordinacija te nesebian rad i portvovanje dali
su ovakve sjajne rezultate i obim aktivnosti.
Predsjednica
Nevzeta Rustemovi
632/Godinjak 2013

Aktivnosti opinskih drutava

BZK Preporod Opinsko drutvo Livno

Poetkom 2013. godine odrana je izvjetajno-izborna skuptina opinskog drutva BZK
Preporod Livno. Izvjetaj o radu Opinskog drutva podnio je dotadanji v. d. predsjednika
Sead Hadijahi, istaknuvi pored ostalog kako je izvrni odbor BZK Preporod u proteklom
periodu radio intenzivno na ureenju i stavljanju u funkciju prostorija BZK Preporod
Livno. Na skuptini je izabrano novo rukovodstvo skuptine na elu sa Ahmetom Burekom
kao predsjednikom skuptine, Sulejmanom Ormanom, zamjenikom predsjednika skuptine,
te Ajiom Jarebica kao sekretarom skuptine. U novi Izvrni odbor BZK Preporod Livno
izabrani su: Ibrahim Veli, Suada Dilaver, Mirsad Karaosmanovi, Sead Hadijahi, Fikret
Sitni, Adin Lemo, Sulejman Pali, Esad Bajraktarevi i Haris Jele.
Izvjetajno-izbornoj skuptini je prisustvovao i predsjednik BZK Preporod BiH prof.
dr. Senadin Lavi, koji se i sam obratio lanovim skuptine, estitao na izboru novom izvrnom
odboru te zahvalio prethodnom na uloenom trudu na ureenju i stavljanju u funkciju prostorija
BZK Preporod Livno.
Poslije izbora novog izvrnog odbora uslijedila je konstituirajua sjednica Izvrnog odbora
na kojoj je za predsjednika Opinskog drutva BZK Preporod Livno izabran Haris Jele.
Aktivnosti koje je BZK Preporod Livno realizirao u 2013. godini su:
Odravanje sveane akademije povodom Dana nezavisnosti BiH. Uesnici akademije
su bili prof. dr. air Filandra, HKUD Dinara iz Livna, muzika kola Franjo Vilhar iz
Livna, literarna sekcija BZK Preporod Livno.
BZK Preporod Livno se zajedno sa ostalim bonjakim organizacijama koje djeluju
u opini Livno i Medlisom IZ-a Livno aktivno ukljuio u aktivnosti oko popisa stanovnitva
u BiH koji se odravao u oktobru 2013. godine, te je vrhunac tih aktivnosti bilo organiziranje
javne tribine na temu Bonjaci i popis u BiH. Uesnici tribine su bili prof. dr. Senadin
Lavi, predsjednik BZK Preporod BiH, i Sejfudin Toki, koordinator koalicije nevladinih
organizacija Bitno je biti Bonjak.
BZK Preporod Livno je organizirao i promociju knjige autora Osmana Brke Bosanska
savremena zbilja. Pored samog autora knjige, svoj doprinos promociji dao je i prof. Zijad
Ljevakovi, direktor Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu.
BZK Preporod je u protekloj godini organizirao i sveanu akademiju povodom
25. novembra, Dana dravnosti Bosne i Hercegovine. Svoj doprinos programu sveane
akademije dali su HKUD Dinara, muzika kola Franjo Vilhar iz Livna, literarna sekcija
BZK Preporod Livno te gosti iz Sarajeva gudaki kvartet Devada abanagia.
Takoer u organizaciji Opinskog drutva BZK Preporod Livno promovirano je
11. kolo edicije Bonjaka knjievnost u 100 knjiga. Promociju su uveliali prof. dr. Munib
Maglajli i prof. dr. Demaludin Lati.
Predsjednik
Haris Jele

Godinjak 2013/633

Aktivnosti opinskih drutava

BZK Preporod Opinsko drutvo Sanski Most

BZK Preporod iz Sanskog Mosta 2013. godine nije obavljao svoju djelatnost u normalnim
uslovima. Zbog neprincipijelnog odnosa opinskih vlasti naa organizacija je ve etvrtu
godinu uskraena za osnovna sredstava iz budeta iako uredno podnosi finansijski zahtjev,
izvjetaj o radu i program rada.
Iz tih razloga djelatnost je onemoguena i BZK Preporod se tokom protekle godine
angaira kao suorganizator razliitih programa zajedno sa ostalim organizacijama kulture opine
Sanski Most.
BZK Preporod je uestvovao u realizaciji nekoliko izlobi slika u Gradskoj galeriji,
promocija knjiga u Opinskoj vijenici, tribina i akademija povodom praznika.
Najznaajniji program u kojem uestvujemo u realizaciji ukupnog kulturnog programa
je Ljetni sajam knjige, gdje se tokom pet dana sajma odravaju razliite promocije knjiga
i poetsko-muziki programi.
Poto je djelatnost BZK Preporod Sanski Most upitna u narednom periodu, molimo
da autoritetom Glavnog odbora uputite pismo nadlenim institucijama opine Sanski Most
i pomognete prevazilaenju ovog problema. U protivnom, ako reagiranje izostane, prijeti gaenje
aktivnosti ove vane organizacije.
Predsjednik
Amir Tali

BZK Preporod Opinsko drutvo Srebrenik

BZK Preporod iz Srebrenika svojim angamanima znatno je doprinio kulturnom
nadahnuu nae opine kroz svoje aktivnosti u 2013. godini od kojih izdvajamo:
Januar
Ureene su tri emisije na NTV JATA kojima se promovira bonjaki identitet putem
sevdalinke i tradicionalnog instrumenta saz s nazivom Divan o sazu. Nosilac aktivnosti
je bio klub sazlija koji djeluje u sklopu Preporoda.
Februar
Akivno uee BZK Preporod Srebrenik u manifestaciji Dani povelje koja je odrana
u kinosali Doma kulture.
Obiljeavanje manifestacije Dani maternjeg jezika. Uee u manifestaciji su uzeli
uenici, profesori i nastavnici SM Srebrenik i O Srebrenik. Manifestacija je odrana
u kinosali Doma kulture.
Mart
Prvog marta odrana je sveana sjednica povodom Dana nezavisnosti BiH
April
U odravanje manifestacije Zaviajni pjesnik aktivno se ukljuilo pet podrunih osnovnih
kola sa 70 uenika i preko 80 literarnih radova. Ove godine manifestacija se odravala
povodom 15. aprila, Dana armije RBiH. Nosilac aktivnosti je klub pisaca koji djeluje u sklopu
634/Godinjak 2013

Aktivnosti opinskih drutava

Preporoda. Manifestacija je odrana u prepunoj Plavoj sali Doma kulture, a za najbolje

radove uruene su pismene zahvalnice kao i prigodan pokloni u drvorezbariji.
Maj
Promotivno predavanje akademika Ibrahima Paia u prepunoj Plavoj sali Doma kulture.
Promocija knjige akademika Ibrahima Paia Predslavenski korijeni Bonjaka u Plavoj
sali Doma kulture.
Juni
Dana 21. 6. obiljeavanje Dana opine Srebrenik. Veer saza i sevdaha. Program posveen
ouvanju muzike tradicije Bonjaka u izvedbi kluba sazlija koji djeluje u sklopu Preporoda.
Juli
Sahat u mojoj avliji Emisija o sazu koja je predstavila klub sazlija BZK Preporod
OO Srebrenik u realizaciji TVTK.
Promocija knjige Pod zastavom UN autora Hasana Nuhanovia.
Izloba fotografija Srebrenica 1995. godine Arhiv TK
August
Manifestacija Vee sa Preporodom u sklopu OGUS-a 2013, bina ispred Doma kulture.
Veliki broj naih sugraana je s oduevljenjem pratio ovu manifestaciju.
OGUS 2013 FESS Festival saza i sevdaha Srebrenik.
Septembar
Posjeta Republici Kosovo u povodu obiljeavanja manifestacije Dani Bonjaka Kosova.
Promocija knjige Moj pogled iz kolica autora Damira ef. Babajia. Promocija je upriliena
u prepunoj Plavoj sali Doma kulture.
Tribina Popis 2013 sa predavaima prof. dr. Senadinom Laviem, prof. dr. Omerom
Ibrahimagiem, mr. Nerminom Tursiem, Plava sala Dom kulture.
Oktobar
Promocija knjige Bosna je jedna il je nema autora Kemala Tursunovia Dom kulture.
Promocija knjige Od Gazimestana do Haga autora Avde Husejnovia. Promotori su
bili Naser Ori i Avdo Husejnovi. Promocija je odrana u prepunoj kinosali Doma kulture.
Novembar
Posjeta BZK Preporodu Dubrovnik
25.11. Sveana sjednica povodom obiljeavanja Dana dravnosti BiH
Decembar
Promocija knjige Buim kroz vrijeme u Plavoj sali Doma kulture.
U 2013. godini BZK Preporod OO Srebrenik je odrao sedam redovnih i dvije sveane
sjednice drutva.
Predsjednik
Nermin Tursi

Godinjak 2013/635

Aktivnosti opinskih drutava

BZK Preporod Opinsko drutvo Tomislavgrad

Aktivnosti Opinskog drutva Preporod iz Tomislavgrada za 2013. godinu, za razliku
od prethodnih godina, bile su uistinu raznovrsne i bogate kulturnim dogaajima, a sve u
granicama raspoloivih finansijskih sredstava. Zahvaljujui upornosti predsjednika ovoga
drutva i pojedinih kulturnih poslenika te razumijevanju Matinog odbora i predsjednika
prof. dr. Senadina Lavia i Ministarstva za kulturu i port Livanjskog kantona uspjeli smo
jedan dio sadraja realizirati.
Prije svega tu mislimo na sljedee:
Izdato je kratko saopenje za javnost u kojem smo predstavili najznaajnije programske
sadraje putem Radija Tomislavgrad, Radio Livna, Radija Studio N i drugim oblicima
izvjetavanja, te novinara s podruja opine.
Aktivno smo se ukljuili u realizaciju intervjua akademika Devada Karahasana na
Radiju Tomislavgrad u emisiji U dnevnom zrcalu i Razgovori ugodni.
Uestvovali smo u organizaciji tradicionalne veeri Ilahije i kaside.
U saradnji sa G. U. . Duvanjke organizirali smo prodajnu izlobu rukotvorina
ena s podruja Duvna i ire.
U estom mjesecu ovo drutvo je uspjeno organiziralo razgovor s knjievnikom Duvnjakom
akademikom Devadom Karahasanom, a gost veeri je bio fra Mile Babi.
Upriliena je knjievna veer i javno predstavljanje knjige sa knjievnikom Mujom
Musagiem okom, Duvnjakom.
U devetom mjesecu organizirali smo javnu tribinu na temu Bosna i Bonjaci popis
2013. godine, a predavai su bili prof. dr. Senadin Lavi, Sejfudin Toki, lan Fondacije
Bitno je biti Bonjak.
Organizirane su javne tribine na temu Alkohol, droga mladih te Bonjaki dijalog
u vezi s vjeronaukom kao predmetom u osnovnim i srednjim kolama.
U suradnji sa ostalim bonjakim institucijama organizirana su bajramska sijela, iftari
za vrijeme ramazana.
Posebno bismo istakli doprinos u proslavi 100 godina Mehrameta, kada je organiziran
kulturno-zabavni program.
U akciji tokom ramazana Knjiga jedna zlata vrijedna obogatili smo knjini fond biblioteka sa podznakom Preporoda sa 700 naslova iz beletristike, bonjake knjievnosti i dr.
U skladu s mogunostima izdat je i bilten Glas Bonjaka lokalnog karaktera
enski hor je u vie navrata uestvovao u manifestacijama u opinama Livno, Glamo,
Mostar, te posjetama Zenici i Sarajevu.
Tokom ljetnog raspusta organizirali smo i aktivno uestvovali u malonogometnom
turniru u mjesnim zajednicama gdje ive Bonjaci.
U skladu s finansijskim mogunostima za prolu godinu uestvovali smo u kupovini
knjiga za potrebe biblioteka u gradu.
Ovih dana smo svim udrugama, institucijama i lanovima dostavili na adresu jedan
letak pod nazivom Paradoks naeg vremena te apel za ukljuivanje u rad ovog drutva.
Predsjednik
Senad Dankovi
636/Godinjak 2013

Aktivnosti opinskih drutava

BZK Preporod Opinsko drutvo Travnik

U skladu sa Statutom Bonjake zajednice kulture Preporod, a prema programu rada
Bonjake zajednice kulture Preporod Opinskog drutva Travnik za 2013. godinu,
travniki Preporod je tokom 2013. godine uspjeno realizirao niz aktivnosti. U ovom
izvjetajnom periodu odrano je 16 sastanaka na kojima je razmatrana problematika u vezi
s realizacijom aktivnosti planiranih programom rada Bonjake zajednice kulture Preporod
Opinskog drutva Travnik za 2013. godinu, kako ga je utvrdio Izvrni odbor. Radi preciznog
obavjetavanja o kljunim aktivnostima Bonjake zajednice kulture Preporod Opinskog
drutva Travnik, podnosimo izvjetaj koji sadri opis najznaajnijih djelovanja i hronoloki
popis aktivnosti realiziranih u 2013. godini, kako slijedi u nastavku.
18. februara, u sali Centra za kulturu Opine Travnik, odrana je Skuptina Drutva, na
kojoj su izabrani novi lanovi tijela Preporoda, i to:
Skuptina:
Haris Teni, predsjednik, dr. Alen Salki, zamjenik predsjednika, Elvedin Kanafija, sekretar
Izvrni odbor:
Amra ampara-Loli, predsjednica, mr. Senid Gerin, zamjenik predsjednika, Taik
Gani, zamjenik predsjednika, Jasmina Hopi, blagajnica, Fatima Masli, Aida Rami-Salki,
mr. Hamid Indi, Elmedina Ali, Dino Loli, Zakir Varenikovi, Safet Beganovi, Abdulah
Vrselj, sekretar
Nadzorni odbor:
Admir Hadiemri, predsjednik, Munevera Hodi, Samer Dolovac
Sud asti:
dr. Ahmed-efendija Adilovi, predsjednik, Kanita Talam, Mustafa Indi
Nakon radnog dijela nastavljeno je druenje lanova Preporoda uz bogat kulturnozabavni program.
17. marta, u sklopu obiljeavanja Dana opine Travnik, u Preporodovim prostorijama
odran je ahovski turnir za mlade na kojem su nastupili mladi ahisti, uenici travnikih
osnovnih kola. Nakon pet odigranih kola prvo mjesto osvojio je Tarik Ekmei, uenik
Osnovne kole Travnik, sa osvojenih 5 poena, drugi je bio Faris Begi, uenik Osnovne
kole Kalibunar, sa 4 poena, a tree mjesto, sa 3 poena, pripalo je Abdulkerimu Hadiu,
ueniku Osnovne kole Travnik.
18. marta, takoer u sklopu Dana opine Travnik, Preporod je priredio program u
znak obiljeavanja 20. obljetnice izlaska prvog broja lista Divan, te u znak sjeanja na
rahmetli Seada Saria, prvog predsjednika travnikog Preporoda i rahmetli Mustafu Gafia,
prvog urednika lista Divan. Obojica su obiljeili jedan period historije grada Travnika,
takoer i profilirali rad Preporoda te pokrenuli aktivnosti koje i danas njegujemo u Preporodu.
Jedna od tih aktivnosti je pokretanje lista Divan.
28. marta, odrana je promocija knjige Razgovori sa ejhom autorice Esme Bandi.
Promotor ove sufijske poezije bio je prof. dr. Demaludin Lati, prema ijim rijeima je za
razumijevanje simbolino-alegorijske poetike ovoga djela potrebno poznavanje temeljnog
mistinog stava o supstancijalnom jedinstvu sa univerzumom. U ime Preporoda govorila
je gospoa Aida Rami-Salki. Uz autoriino predstavljanje, ukupnom dojmu promocije
doprinijeli su i vrsni naratori Vildana Kalo, Matej Bakarad i Enes krgo.
Godinjak 2013/637

Aktivnosti opinskih drutava

14. aprila u Gradskoj knjinici u Slavonskom Brodu pjesnik Taik Gani predstavio je
svoju zbirku Zemlja dobrih ljudi Djeija planeta, djelo tampano u izdanju travnikoga
Preporoda. Tako su na poseban nain spojeni Travnik i travniki knjievnici s Ivanom
Brli-Maurani i Slavonskim Brodom. Predstavljanju knjige prisustvovali su predstavnici
grada Travnika i Slavonskoga Broda. Autor Gani, inae savjetnik za kulturu u Opini Travnik
i lan Izvrnog odbora Preporoda, opisao je svoju knjigu kao krinju djeije mate, igre
i veselja. Uz predstavljanje knjige, otpjevao je, u pratnji gitare, i nekoliko svojih pjesama
koje se nalaze u zbirci. Pjesme su se svidjele brodskoj publici, a posebno su mali posjetitelji
bili obradovani darovima izdanjima Bonjake zajednice kulture Preporod Travnik.
18. jula lanovi Preporoda su se druili na zajednikom iftaru.
1. augusta, u okviru projekta Opine Travnik Prvi u centru, prvog dana mjeseca augusta
travnika publika je prisustvovala Preporodovom programu O travnikim damijama kroz
film i knjigu. U okviru ovog svojevrsnog prigodnog ramazanskoga programa, Preporod
je arolikoj travnikoj publici predstavio drugo dopunjeno izdanje knjige Damije Travnika
Envera Sujoldia, a prikazan je i dokumentarni film Travnik i njegove damije autora
Mehe iljka i Fatime Masli, iji je producent travniki Preporod. O knjizi i filmu govorili
su autori Fatima Masli, diplomirana historiarka umjetnosti, inae direktorica Zaviajnog
muzeja Travnik, i Enver Sujoldi, jedan od najboljih poznavalaca prolosti travnikoga kraja.
5. augusta, u organizaciji travnikoga Preporoda, u saradnji s Muftijstvom travnikim
i uz realizaciju Muslimanskog dobrotvornog drutva Merhamet Travnik, u dvoritu zgrade
Muftijstva uprilien je zajedniki iftar na otvorenom za 200 graana Travnika. Iftar na
otvorenom organizira se ve nekoliko godina, a karakteristian je po tome to se odazivaju
kompletne porodice iji su lanovi raznih ivotnih doba. Prilika je to za upoznavanje,
druenje i razmjenu miljenja.
7. septembra odran je koncert grupe Divanhana. Ueem u organiziranju ovoga
koncerta pod nazivom U Travniku na izvoru sevdaha, travniki Preporod eli dati svoj
doprinos ouvanju i njegovanju tradicionalne bosanske pjesme.
Kulturna manifestacija Dani ejha Abdulvehhaba Ilhamije epaka bila je centralna
kulturna manifestacija u Travniku tokom jeseni 2013. godine, a trajala je od 17. oktobra
do 14. novembra.
17. oktobra u prostorijama Preporoda odrana je sveana ceremonija otvaranja Preporodove manifestacije Dani ejha Abdulvehhaba Ilhamije epaka 2013.
Istoga dana u amfiteatru Edukacijskog fakulteta Univerziteta u Travniku upriliena
je promocija Preporodovog izdanja monografije Travnika ahovska hronika 65 godina
aha u Travniku (1947-2011), autora Smaila Dautovia i Denana Dautovia. Osim to
prikazuje nastanak i razvoj ove plemenite igre u Travniku, ovo impozantno djelo, po rijeima
recenzentice Fatime Masli, u isto vrijeme donosi jednu osebujnu galeriju likova, sudionika
travnikoga aha Premda je monografija velika po svome fizikom obimu i zaprema skoro
900 stranica, a predmet njenog interesiranja ne obeava posebno interesantan i dinamian
sadraj, ve na samom poetku itanja ove knjige rue se sve predrasude o ahu kao monotonoj
temi. Za svakog laika i prosjenog itaoca ova knjiga postaje neoekivano i zanimljivo otkrie.
Promotor i domain u ime Preporoda bio je mr. Senid Gerin. Knjiga je veoma dobro
primljena i van Travnika, i to ne samo kod ljubitelja ahovske igre nego i kod ire publike.
638/Godinjak 2013

Aktivnosti opinskih drutava

27. oktobra u Maloj sali Centra za kulturu Travnik odrana je promocija romana Mustafe
Mastura Poljubi Boga od mene, u prijevodu dr. Namira Karahalilovia. Domain promocije
ovoga djela iranske knjievnosti u ime Preporoda bila je Jasmina Hopi, diplomirana
orijentalistica.
31. oktobra u prepunoj sali Edukacijskog fakulteta u Travniku odrano je predavanje
Uskufijev rjenik. Predavanje je odrala prof. dr. Kerima Filan, redovna profesorica
na Odsjeku za orijentalistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Profesorica Filan je izrazila
zadovoljstvo to ba u Travniku, pred Travnianima, moe govoriti o vrijednosti i vanosti
Uskufijevog rjenika, prvog tursko-bosanskog rjenika iz 1631. godine, izvorno poznatog
pod nazivom Makbuli arif ili Potur ahidija. Uime Bonjake zajednice kulture Preporod
Opinskog drutva Travnik, prisutne je pozdravila lanica Izvrnog odbora Elmedina
Ali, a uime Edukacijskog fakulteta mr. Denan Kos. Diskusija i konstruktivni razgovor
nakon predavanja, izmeu profesorice Filan i posjetilaca predavanja, dokaz su koliko je
tema Uskufijevog rjenika interesantna Travnianima.
3. novembra u prepunoj Velikoj sali Centra za kulturu travnikoj publici je predstavljena
knjiga Fikreta Hodia I ja sam iz Srebrenice. Dobroj komunikaciji izmeu autora i publike
na ovoj promociji na, kojoj su prtale emocije, doprinijela je moderatorica koja je uime
Preporoda bila domain veeri, gospoa Aida Rami-Salki.
8. novembra prvi put je predstavljena knjiga Rusmira Agaevia Rusa Snovoprie o
travnikim Akenazima i Sefardima, u izdanju Kulturnog drutva Bonjaka Hrvatske Preporod,
Zagreb. Promocija je organizirana u saradnji Bonjake zajednica kulture Preporod
Opinskog drutva Travnik i Kulturnog drutva Bonjaka Hrvatske Preporod, Zagreb.
Brojnu publiku, oko 150 posjetilaca, uime travnikog Preporoda pozdravio je zamjenik
predsjednika Izvrnog odbora mr. Senid Gerin. Promotor knjige urednik Filip Mursel
Begovi, knjievnik iz Zagreba i urednik asopisa Behar, u kratkim crtama je istakao izuzetnu
vrijednost ovoga djela. Autor knjige Rusmir Agaevi Rus, voditelj djeijeg Preporodovog
Zvrk-teatra u Zagrebu, proitao je jednu od 12 pria iz knjige priu Rosa Ibrinica. lanovi
grupe Atelje Travnik izveli su u toku promocije vie prikladnih muzikih numera.
9. novembra, takoer kao rezultat saradnje Bonjake zajednice kulture Opinskog
drutva Travnik, i Kulturnog drutva Bonjaka Hrvatske Preporod, Zagreb, odran je
i koncert enskog zbora Kulturnog drutva Bonjaka Hrvatske Preporod. Zbor je, predvoen
maestrom Ismetom Kurtoviem, travnikoj publici predstavio aktuelni album obrada tradicionalnih bosanskih pjesama.
Koncert je prireen u Velikoj sali Centra za kulturu, u ambijentu posebno prilagoenom
za takvo izvoenje. Prisutnima su se obratili Midheta Ibrahimpai, u ime Kulturnog drutva
Bonjaka Hrvatske Preporod Zagreb, te prof. dr. Senadin Lavi uime Bonjake zajednice
kulture Preporod u Bosni i Hercegovini.
9. i 10. novembra odrana je dvodnevna Likovna radionica ebru-tehnike. Radionicu
je vodio Elvis Hajdarevi, a asistirala i, uime Preporoda, rukovodila radionicom Jasmina
Hopi. U radu radionice, na kojoj je nastalo oko 150 ebru-radova, uestvovala su 54 polaznika.
Likovna radionica je izazvala veliko zanimanje javnosti te je, osim uesnika, radionici prisustvovao i vei broj posmatraa, to predstavlja rekordnu posjetu jednoj likovnoj radionici.
10. novembra travniki Preporod bio je domain lanovima Preporoda iz Varea,
koji su se tokom boravka u Travniku ukljuili u rad Likovne radionice, te im je domain
upriliio i druenje s lanovima enskog zbora Bulbuli zagrebakog Preporoda.
Godinjak 2013/639

Aktivnosti opinskih drutava

13. novembra prouen je zikr u Osojskoj tekiji u Travniku, gdje je prouena i dova u
znak sjeanja na Ilhamiju kao dervia i imama Ferhat-paine damije, a hafiz dr. Demail
Ibranovi odrao je prigodno predavanje. Travniki Preporod se svojim aktivnostima
ukljuio i u obiljeavanje Jevmul-aure.
I u okviru ovogodinje manifestacije Preporod je meu srednjokolskom omladinom
raspisao konkurs za najbolji literarni rad. Na ovogodinji konkurs odazvale su se etiri
travnike kole: Eli Ibrahim-paina medresa, Mjeovita srednja kola Travnik, Mjeovita
srednja tehnika kola Travnik i Mjeovita srednja ekonomsko-ugostiteljska kola Travnik.
Pristigle radove pisane na temu Umjetnost je snaga oluje, svjeina proljea, snaga ivota
(M. Selimovi, Krug), pregledala je Struna komisija u sastavu: Aida Lonar, Esma Bandi,
Alma Hujdur-Beiragi i mr. Nermin ui, profesori bosanskog jezika. Radom Komisije,
uime Preporoda, koordinirala je Elmedina Ali.
14. novembra u prostorijama Preporoda upriliena je sveanost povodom objavljivanja
najuspjenijih uesnika konkursa te su im dodijeljene nagrade. Prvo mjesto i novanu nagradu
u iznosu od 150 KM osvojila je Emina Ljuma, uenica Eli Ibrahim-paine medrese; drugo
mjesto i novanu nagradu u iznosu od 100 KM osvojio je Ammar Cikoti, uenik Eli
Ibrahim-paine medrese; a tree mjesto i novanu nagradu u iznosu od 50 KM osvojila
je Alma Karajko, uenica Mjeovite srednje kole Travnik. Novane nagrade nagraenim
uenicima i zahvalnice lanovima Komisije uruila je Amra ampara-Loli, predsjednica
Izvrnog odbora Bonjake zajednice kulture Preporod Travnik.
9. decembra, u saradnji s Turskim kulturnim centrom Yunus Emre i Eli Ibrahim-painom
medresom u Travniku, travniki Preporod je bio domain lanovima najstarijeg vojnog
orkestra na svijetu, osmanskog vojnog orkestra Mehter iz Ankare, koji su u Travniku odrali
promenadni koncert Ulicom bosanskom. Takoer, Preporod je upriliio susret gostiju iz
Turske s naelnikom opine Travnik.
Kao i prethodnih godina, nastavljena je dobra saradnja s opinskim i kantonalnim organima
vlasti. Opina Travnik je u budetu za 2013. godinu planirala sredstva za Bonjaku zajednicu
kulture Preporod Opinsko drutvo Travnik, bez kojih rad ovoga drutva ne bi bio mogu,
dok je Vlada Srednjobosanskog kantona veim dijelom sufinansirala kulturnu manifestaciju
Dani ejha Abdulvehhaba Ilhamije epaka 2013. Nadalje, istiemo dobru saradnju s
medijskim kuama, te su svi programski sadraji bili medijski praeni, kao i s odreenim
institucijama iz oblasti kulture i obrazovanja.
Manifestacija Dani ejha Abdulvehhaba Ilhamije epaka 2013. je, kroz saradnju
Bonjake zajednice kulture Preporod Opinskog drutva Travnik, i Kulturnog drutva
Bonjaka Hrvatske Preporod, Zagreb, dobila internacionalnu notu, a aktivnosti koje su
obiljeile ove Ilhamijine dane svakako su prva promocija knjige Snovoprie o travnikim
Akenazima i Sefardima autora Rusmira Agaevia Rusa, te nastup enskog zbora Bulbuli,
pod dirigentskom palicom maestra Ismeta Kurtovia. Takoer, potrebno je napomenuti
i saradnju s organizacijom U svijetu bajki Ivane Brli-Maurani iz Slavonskog Broda,
te s Turskim kulturnim centrom Yunus Emre iz Sarajeva. Takoer istiemo saradnju s
Bonjakom zajednicom kulture Preporod Opinskim drutvom Vare.
Deavanja i aktivnosti u okviru Preporodovih aktivnosti tokom 2013. godine provedeni
su na sljedeim lokacijama: prostorije BZK Preporod Opinskog drutva Travnik, Centar
za kulturu Opine Travnik, Amfiteatar Edukacijskog fakulteta Univerziteta u Travniku,
Tekija u Gornjem Osoju, park i dvorite Muftijstva travnikog, ulice Travnika.
640/Godinjak 2013

Aktivnosti opinskih drutava

Posjeenost svih Preporodovih programskih sadraja i aktivnosti bila je veoma dobra.

Travnika publika je svojim dolaskom podrala skoro sva deavanja u Preporodovoj
organizaciji. Po posjeenosti mogla bi nam pozavidjeti i vea sredina, a naroito su bili zapaeni
programi u okviru manifestacije Dani ejha Abdulvehhaba Ilhamije epaka 2013. Nakon
obavljene analize, cijenimo da je Ilhamijine dane u 2013. godini posjetilo 1500-1700 ljudi,
to je, po naoj procjeni, znaajan porast u odnosu na posjete prethodnih godina.
I u 2013. godini u Preporodovoj kancelariji svakoga radnog dana radi sekretar Drutva
(pola radnog vremena), a realizacija svih sadraja bila je mogua zahvaljujui nesebinom
zalaganju lanova Izvrnog odbora, kao i drugih Travniana koji na razne naine pomau
rad Preporoda.
Predsjednica
Amra ampara-Loli

BZK Preporod Opinsko drutvo Vare

Sve aktivnosti osnivaa oko osnivanja i registracije BZK Preporod Vare poele su
poetkom aprila 2013. godine. Radilo se na pripremi i izradi Statuta udruenja i druge
potrebne dokumentaciju. Vrene su pripreme za osnivaku skuptinu, koja je odrana 12.
6. 2013. godine u Velikoj sali opine Vare. Na Skuptini je usvojen Statut udruenja, izabrani
su organi udruenja, i to Izvrni odbor, Nadzorni odbor, Sud asti, lanovi sekcija i dr. Osnivaka
skuptina je pripremljena, organizirana i odrana u potpunosti u skladu s oekivanjima.
7. jula BZK Preporod Vare je organizirao Predramazanski koncert na platou
Zelene pijace u Vareu. Izvoa je bio Armin Muzaferija s prateom grupom.
25. i 26. jula postavljena je izloba Bosanska soba u prostorijama Osnovne kole
Vare, u sklopu Ljetnog festivala. Eksponati koji su koriteni za ovu izlobu prikupljeni
su od Avdije Kovaevia, zatim iz kue iia Atlagia, od porodica Seje i Senada Pari
i od porodice Beganovi.
14. augusta organizirana je izloba i prezentacija tradicionalnih bosanskih jela,
gdje su prisutni mogli da degustiraju izloene specijalitete. Izloba je organizirana uz pomo
varekih hanuma. Ove aktivnosti su propraene od TV Hayat, Radija Bobovac, dnevnog
lista Osloboenje i lista Bobovac.
Posljednju sedmicu Ljetnog festivala lanovi BZK Preporod Vare bili su zadueni
za deurstvo u izlobenim prostorima Osnovne kole Vare.
23. augusta organizirana je akcija ienja prostorija u objektu vlasnitva MIZ Vare,
a koje je planirano da koristi BZK Preporod Vare.
25. augusta u okviru udruenja organiziran je jednodnevni izlet za ene, na dovite
Djevojaka peina u blizini Kladnja.
10. septembra raspisan je prvi literarni konkurs povodom obiljeavanja 20 godina
stradanja Bonjaka u Stupnom Dolu i Vareu. Konkurs je objavljen na internetu i putem
Radija Bobovac.
Godinjak 2013/641

Aktivnosti opinskih drutava

BZK Preporod Vare je 14. septembra organizirao muziko-kulturni dogaaj pod

nazivom Tur Bo Ge Ce Tursko-bosanska veer. Izvoai su bili lanovi asocijacije
Mostovi prijateljstva, i u programu je uestvovalo 60 uesnika. Tom prilikom je u holu
kinosale postavljena izloba fotografija Novinske agencije Anadolija pod nazivom 20
godina od dolaska Turske vojne misije.
20. septembra organizirana je javna tribina u prostorijama mekteba MIZ Vare, na
temu Popis 2013. Predava na tribini je bio prof. dr. Hilmo Neimarlija.
28. Septembra, zajedno sa MIZ Vare, organizirana je javna tribina na temu Popis
2013 u kinosali Vare. Predavai na ovoj tribini su bili Hajrudin ahi, Timur Numi, azim
Hadimejli i Ismar Talji.
11. oktobra formirana je komisija za pregled literarnih radova koji su pristigli na
objavljeni konkurs u povodu 20 godina stradanja Bonjaka iz Stupnog Dola i Varea.
Komisija u sastavu Adisa Nahi, Jasminka Ibriimovi, Naida Numanovi i Sahudina
Beganovi donijela je sljedeu odluku: u konkurenciji radova uenika osnovne kole u
prozi na temu Vrijeme sporo prolazi onima koji tuguju prvu nagradu u iznosu od po
100 KM podijelile su uenice Nejra uukovi i Sabina Mahmutovi. U konkurenciji uenika srednjih kola na temu Spokoj nalazimo u onima koje volimo nagrade u iznosu od
po 200 KM dobili su uenici Alija Liki i Emira Beganovi. U konkurenciji odraslih, na
temu Suze 23. oktobra, nagradu u iznosu od 300 KM dobila je Irmela Sulji .
17. oktobra BZK Preporod Vare, zajedno s Medlisom IZ Vare, organizirao je
bajramski prijem u prostorijama mekteba.
21. oktobra BZK Preporod Vare je organizirao akademiju u povodu 20 godina
od stradanja mjetana Stupnog Dola i Varea. Akademija je odrana u opinskoj sali Vare.
22. oktobra u organizaciji naeg udruenja odrana je promocija knjige autora Fikreta
Hodia pod nazivom I ja sam iz Srebrenice.
23. oktobra organiziran je komemorativni program u povodu stradanja Bonjaka
Stupnog Dola i Varea u Stupnom Dolu, kojem su prisustvovali visoki dravni i politiki
dunosnici te veliki broj graana.
10. novembra lanovi BZK Preporod Vare su organizirali posjetu vezirskom gradu
Travniku. Posjeta je bila edukativnog karaktera, gdje smo bili gosti BZK Preporod Travnik.
Osim obilaska kulturno-historijskih i vjerskih znamenitosti, lanovi Preporoda uestvovali
su u likovnoj radionici ebru tehnika (slikanje na vodi). U toku ove posjete obili smo rodnu
kuu Ive Andria, gdje je odran historijski as. Takoer smo posjetili arenu damiju u
Travniku, Tvravu i Stari grad, Medresu u Travniku Uprilien je i susret sa lanovima
BZK Preporod iz Zagreba.
U toku novembra stavljena je u funkciju jedna prostorija u zgradi IZ-a Vare, koja
je oiena i pripremljena te je nabavljen sto i oprema za stoni tenis. Zaeta je i ideja o
osnivanju stonoteniske sekcije, gdje se okuplja sve vei broj mladih.
27. novembra BZK Preporod Vare je realizirao odlazak u Narodno pozorite u
Sarajevu.
16. decembra odrana je audicija za prijem lanova u horsku sekciju BZK Preporod
Vare. Nakon toga je formiran hor na elu s Almirom ef. Meiem.
18. decembra podnesena je molba Opini Vare za uvrtavanje BZK Preporod
Vare u budet za 2014. godinu.
642/Godinjak 2013

Aktivnosti opinskih drutava

19. decembra BZK Preporod Vare je aplicirao na Javni poziv koji je raspisalo
Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Zeniko-dobojskog kantona. Na konkurs
je aplicirano sa dva projekta za opremanje folklorne sekcije i projekt za opremanje hora
BZK Preporod Vare.
Svi navedeni projekti i zadaci su uspjeno realizirani, to se vidjelo i po broju posjetilaca
i pozitivnih kritika, kao i velikoj elji da se sve aktivnosti proire.
Predsjednica
Sahudina Beganovi

BZK Preporod Opinsko drutvo Vitez

Plan i program rada Opinskog drutva BZK Preporod Vitez za 2013. godinu definiran
je i usvojen na sjednici Upravnog odbora odranoj 19. 1. 2013. godine. Kao osnovne aktivnosti
izdvojene su sljedee:
Organizacija kulturno-zabavne manifestacije Veer s prijateljima (januar 2013)
Organizacija kulturno-zabavne manifestacije 6. meunarodna smotra folklornog
stvaralatva Vitez 2013
Izrada i promocija publikacije Godinjak Opinskog drutva BZK Preporod Vitez
za 2012.
Organizacija manifestacija povodom dravnih praznika (Dan nezavisnosti BiH, Dan
dravnosti BiH)
Organizacija kulturno-zabavnih manifestacija u sklopu obiljeavanja vjerskih praznika
(Ramazanski bajram i Kurban-bajram)
Organizacija minimalno dvije promocije knjige
Uee na Meunarodnoj smotri folklora u Kljuu
Uee na Meunarodnoj smotri folklora Konjika sehara u Konjicu
Uee na Smotri folklora u Karauli kod Travnika
Organizacija kulturno-zabavne manifestacije 2. festival sevdalinke Sevdah u Vitezu
Uee na Djeijoj smotri folklora u Brkom
Realiziranje minimalno dva nosaa zvuka u produkciji muzike sekcije i sekcije
vokalnih solista
Uee u svim kulturnim, vjerskim i sportskim dogaajima na podruju opine Vitez
za koje Drutvo dobije poziv od organizatora.
Vei dio navedenih aktivnosti i realiziran je tokom 2013. godine, osim onih za koje nisu
obezbijeena dovoljna finansijska sredstva (izrada i promocija Godinjaka Opinskog drutva
za 2012. godinu, Festival sevdalinke Sevdah u Vitezu i realizacija dva nosaa zvuka u produkciji
muziko-vokalne sekcije). Bitno je napomenuti da je BZK Preporod Vitez tokom 2013.
bio organizator ili uesnik na ukupno 47 kulturno-zabavnih manifestacija, drutvenih, edukativnih
i sportskih dogaaja to u prosjeku predstavlja skoro jednu aktivnost sedmino.
Pregled uea BZK Preporod Vitez na dogaajima i manifestacijama odranim na
podruju opine Vitez u 2013. godini
Godinjak 2013/643

Aktivnosti opinskih drutava

Kulturno zabavna manifestacija Veer s prijateljima odrana 19. 1. 2013. (organizatori)

Vjerska manifestacija Veer Kurana, Lupac, Vitez, 25. 1. 2013. (uesnici)
Sveana akademija Moja jedina domovina zove se Bosna i Hercegovina odrana
1. 3. 2013. (organizatori)
Zabava za lanove drutva, restoran Label Vitez, 24. 3. 2013. (organizatori)
Humanitarni koncert za Mahira ehia odran u Vitezu 4. 4. 2013. (uesnici)
Kulturno-zabavna manifestacija Pjesmom i igrom kroz Vitez odrana 27. 4. 2013.
(organizatori)
Sportska manifestacija Memorijal Rebihi Sulejman, Patkovi Amel i Trako enan,
Preoica, Vitez, 19. 5. 2013. (uesnici)
Obiljeavanje godinjice osnivanja 1. dobrovoljakog odreda 21. 5. 2013. (uesnici)
Humanitarna akcija za Senahida Memia, Vitez, 8. 6. i 9. 6. 2013. (uesnici)
Kulturno-zabavna manifestacija 6. meunarodna smotra folklornog stvaralatava
Vitez 2013 odrana 15. 6. 2013. (organizatori)
Ispraaj konjanika na dovite Ajvatovica odrano u Kruici,Vitez, 27. 6. 2013. (uesnici)
Pohod Mar mira Vitez Nezuk Srebrenica 2013 od 7. do 11. 7. 2013. (uesnici)
Sportska manifestacija Memorijalni turnir Galib Muji odrana 20. i 21. 7. 2013.
(uesnici)
Kulturno-vjerska manifestacija U susret ramazanu odrana 5. 7. 2013. (uesnici)
Vjersko-zabavna manifestacija Bajramsko sijelo odrana 9. 08. 2013. (organizatori)
Otvorenje obnovljenih prostorija O Bukve Bukve,Vitez odrano 20. 9. 2013. (uesnici)
Javna tribina Zato je bitno biti Bonjak odrana 1. 10. 2013. (organizatori)
Vjersko-zabavna manifestacija Bajramsko sijelo odrana 16. 10. 2013. (organizatori)
Kulturno-zabavna manifestacija Tursko-bosanska no odrana 9. 11. 2013. (organizatori)
Obiljeavanje 21. godinjice 325. bbr odrano 1. 12. 2013. (uesnici)
Otvaranje prostorija BBI banke u Vitezu 26. 12. 2013. (uesnici)
Pregled uea BZK Preporod Vitez na dogaajima i manifestacijama
van matine opine u 2013. godini
Kulturno-zabavna manifestacija Zaigraj i zapjevaj, Opara, Novi Travnik, 2. 2. 2013.
Kulturno-zabavna manifestacija Veer s prijateljima, Tojiii, 10. 2. 2013.
Seminar za koreografe i umjetnike rukovodioce odran 12. 3. i 13. 3. 2013. u Donjem
Vakufu
Humanitarni koncert za Mahira ehia odran u hotelu Rudar Zenica 24. 4. 2013.
Izborna skuptina KUD-a Karaula Karaula, Travnik, 4. 5. 2013.
Etno festival Gorica, Zenica 18. 5. 2013.
Kulturno-vjerska manifestacija Dani Ahdname Milodra 2013, Kiseljak, odrana
28. 5. 2013.
Kulturno-zabavna manifestacija 1. meunarodna smotra folklora atorovii 2013,
atorovii, Brko, 1. 6. 2013.
Kulturno-zabavna manifestacija Vee sevdaha i folklora, Rostovo, N. Travnik, 8. 6. 2013.
644/Godinjak 2013

Aktivnosti opinskih drutava

Kulturno-zabavna manifestacija 3. meunarodna smotra folklora, Opara, Novi

Travnik, odrana 16. 6. 2013.
Vjerska manifestacija Ajvatovica 2013 ispraaj konjanika iz Karaule kod Travnika,
28. 6. 2013.
Kulturno-zabavna manifestacija Druenje s dijasporom, Krasulje, Klju, 13. 8. 2013.
Kulturno-zabavna manifestacija Konjika sehara, Konjic, odrana 15. 8. 2013.
Kulturno-zabavna manifestacija 2. meunarodna smotra folklora Kiseljak 2013,
Kiseljak, 16. 8. 2013.
Kulturno-zabavna manifestacija Smotra folklora Busovaa 2013, Busovaa, odrana
17. 8. 2013.
Kulturno-zabavna manifestacija Smotra folklora Bijela 2013 Bijela, Brko, 18.
8. 2013.
Kulturno-zabavna manifestacija Smotra folklornog stvaralatva, Karaula, Travnik,
odrana 24. 8. 2013.
Kulturno-zabavna manifestacija 6. djeiji festival folklora i pjesme, Gornji Rahi,
odrana 25. 8. 2013.
Kulturno-zabavna manifestacija Smotra folklora Sanica, Sanica, Klju, 7. 9. 2013.
Kulturno-zabavna manifestacija organizirana povodom Dana opine Donji Vakuf,
14. 9. 2013.
Obiljeavanje Dana osloboenja Bosanskog Petrovca, 14. 9. 2013.
Otvaranje prostorija KUD-a Neretva, Jablanica, 21. 9. 2013.
Kulturno- zabavna manifestacija Veer s prijateljima, Tojiii, Kalesija, 16. 10. 2013.
Seminar za koreografe i umjetnike rukovodioce odran 19. i 20. 10. 2013. u Donjem
Vakufu
Sajam etno narodnog stvaralatva OPEN-s, Zenica, 8. 12. 2013.
Novogodinji koncert KUD-a Naa mladost, Klju, 25. 12. 2013.
Izmeu navedenih realiziranih aktivnosti potrebno je posebno izdvojiti njih nekoliko
koje su zbog svoje specifinosti doprinijele posebnoj afirmaciji Drutva, programskih ciljeva
i ukupne slike BZK Preporod Vitez u 2013. godini. Prije svega, posebno istiemo 6.
meunarodnu smotru folklora Vitez 2013, koja je zadrala svoj meunarodni karakter
koji je potvren ueem KUD-a Lalapasa iz istoimenog grada, drava Turska. Gosti iz
Turske ovom prilikom u Vitezu su boravili etiri dana, a uz lanove spomenutog KUD-a
gosti grada Viteza bili su i naelnik opine Lalapasa i etiri vijenika, to je iskoriteno za
uspostavu saradnje izmeu dvije opine (sveani prijem uprilien kod naelnika opine
Vitez). Smotra koja je odrana 15. 6. 2013. u Gradskoj sportskoj dvorani ostat e zabiljeena
i po svome humanitarnom karakteru. Naime, prvi put BZK Preporod Vitez kao organizator
odluio je naplaivati ulaz te su prikupljena sredstva (oko 10.000 KM) od prodaje karata
direktno uplaena u fond za lijeenje naeg sugraanina Elvisa Memia. Vrijedno je spomenuti
da je pored drutva iz Turske na ovogodinjoj smotri uestvovalo i 11 drugih kulturnoumjetnikih drutava iz Bosne i Hercegovine. BZK Preporod Vitez takoer je u skladu
s planom i programom djelovanja obiljeio sve znaajnije dravne i vjerske praznike na
podruju opine Vitez, gdje smo organizacijom prigodnih kulturnih, vjerskih i zabavnih
programa, tribina i predavanja na dostojanstven nain potcrtali znaaj ovih datuma. Aktivno
smo uzeli uee u kampanji Popis te smo uz konstantne aktivnosti vezane za ovu temu
Godinjak 2013/645

Aktivnosti opinskih drutava

odrali i javnu tribinu na kojoj je gost predava bio predsjednik BZK Preporod BiH,
prof. dr. Senadin Lavi (koji je na prijedlog Upravnog odbora BZK Preporod Vitez proglaen
poasnim graaninom opine Vitez). to se tie predstavljanja Drutva i aktivnosti van matine
opine, i u 2013. godini smo odrali kontinuitet uea na svim vanijim manifestacijama,
pa smo tako bili prisutni u Konjicu, Kljuu, Zenici, Brkom, Bosanskom Petrovcu, Novom
Travniku, Kiseljaku, Travniku, Busovai, Kalesiji, Jablanici i drugim gradovima i mjestima
irom Bosne i Hercegovine.
Upravni odbor Drutva u 2013. godini odrao je 12 redovnih i 5 vanrednih sjednica, na
kojima je doneseno 10 odluka i 12 zakljuaka, koji su i provedeni.
to se tie lanstva u 2013. godini, nije bilo znaajnijih promjena, pa smo kalendarsku
godinu zavrili sa 112 registriranih lanova.
Folklorna sekcija BZK Preporod Vitez, koja radi podijeljena u tri ansambla (A, B
i C), i koja je i najbrojnija, odrala je ukupno 216 proba te uestvovala u gotovo svim
realiziranim aktivnostima. Odran je kontinuitet to se tie obraenih koreografija te su
na scenu postavljene i dvije nove koreografije. Koreografi folklorne sekcije uzeli su uee
na dva seminara za koreografe i umjetnike rukovodioce koji su odrani u Donjem Vakufu.
Muziko-vokalna sekcija BZK Preporod Vitez odrala je kontinuitet rada i u 2013.
godini i bogatija je za nekoliko novih mladih lanova koji su ve imali prilike za premijerne
nastupe. Radi se o mladim vokalnim solistima i muziarima koji su prvenstveno posveeni
afirmaciji nae sevdalinke.
Dramsko-recitatorska sekcija BZK Preporod Vitez takoer je bila vrlo aktivna i lanovi
ove sekcije dali su svoj doprinos u realizaciji velikog broja aktivnosti. Premijerno su izvedeni
i neki novi sadraji, od kojih posebno izdvajamo monodrame Razbolje se sultan Sulejman
i On meni nema Bosne.
Bitno je napomenuti da je 2013. godina bila vrlo teka kada je u pitanju finansiranje
rada Drutva. Zbog cjelokupne ekonomske situacije u zemlji budetska sredstva koja su
i osnova u sadanjem nainu finansiranja umanjena su za skoro 40%, sredstva od donatora
i sponzora koja su u proteklim godinama takoer bila znaajna smanjena su i za preko
50%, naplativost lanarine (koja je po iznosu najmanja u odnosu na sva udruenja koja
djeluju na podruju opine Vitez) vrlo je slaba, tako da je finansiranje rada Drutva bilo
vrlo oteano. Ipak, kalendarsku godinu zavravamo bez znaajnijih dugovanja i gubitaka,
a imajui u vidu da smo broj aktivnosti zadrali i odrali na nivou prethodnih nekoliko godina
moe se rei da je iza nas vrlo uspjena godina.
Predsjednik
Fejzulah Beo

BZK Preporod Opinsko drutvo Zenica

Januar
8. 1. Prisustvo predsjednice i sekretara na boinom prijemu u Sokolskom domu koji
su organizirali SPKD Prosvjeta i Srpska pravoslavna crkvena optina i parohija u Zenici.
646/Godinjak 2013

Aktivnosti opinskih drutava

15. 1. Prireen sveani program povodom obiljeavanja 20. godinjice obnoviteljskog

rada BZK Preporod Zenica kojem su prisustvovali lanovi Skuptine te brojne zvanice
i prijatelji Preporoda. Povodom ovog znaajnog jubileja prigodnim referatom obratila
se predsjednica Amna Sofi i dodijeljena su najvea Preporodova priznanja. Priznanje
Muhamed Seid Serdarevi za ukupan doprinos u radu Preporoda dobili su: Husejin
Smajlovi, Enver Tali i Muhamed Begagi. Priznanje Muhamed Kondi Hakija za
doprinos na polju kulture, umjetnosti i sporta dobili su Abdulah Hodi, Sejida ehaji,
Muhamed Bajramovi, efika Korkut-unje, Ismet Hadiahmetovi (posthumno), Ahmo
Muharemovi, Melih Karan i Fadil Imamovi (posthumno). Posebna priznanja za doprinos
na unapreenju rada Preporoda dobili su Nejira Serdarevi, Nedim Tali, Edbir ari, Jakub
ef. Salkica, Meliha Salinovi, Amna Sofi, Zahida ii, Faruk Kadri, fra Zoran Livani,
Alisa Ibrakovi, Ekrem Kahriman, Mato Zovko, Nihad Paali, Taib Spahi, Hasan esti
i Abdurahman Hadimejli. Takoer, 29 lanova i prijatelja Preporoda te 26 firmi, institucija
i organizacija za doprinos i pomo u radu dobili su zahvalnice. U ime dobitnika zahvalio
je akademski slikar Muhamed Bajramovi. Prigodne kulturno-umjetnike sadraje izveli
su Senad Ali, Berina Omerdi, Anida Sarajli, Edbir ari, Narodni orkestar i Djeiji folklorni
ansambl Preporoda. Voditeljice programa bile su Nejira Serdarevi i Emina Tali. Cio
tok sveanog programa bio je popraen video i foto zapisima o radu Preporoda koje je
pripremio Semir Sofi. Scenarij i reiju programa potpisuje Faruk Kadri.
26. 1. Odrano druenje lanova Preporoda uz razgovore o rezultatima ostvarenim
tokom protekle godine i spontane muzike sadraje. Prireeno je takoer i spravljanje
etenije, tradicionalnog slatkog jela, kao priprema za program Veer etenije.
30. 1. U Domu Preporoda Udruenje Kewser odralo je prigodan knjievni program.
Februar
2. 2. U Domu Preporoda odrana Skuptina Sportsko rekreativnog kluba Bosna Zenica.
17. 2. Odran program ansambla Bosnia folk Zenica. U programu uestvovali lanovi
djeijeg folklornog ansambla. Program je odran u Domu Preporoda, a namijenjen je roditeljima
i medijima s ciljem promocije i afirmacije djeijeg stvaralatva.
20. 2. Odrana promocija knjige Bonjaka kultura ponaanja (drugo dopunjeno
izdanje) autorica Mevlide Serdarevi i dr. Ajnije Omani iz Sarajeva. Pored autorica, promotor
knjige bio je i Faruk Kadri, sekretar BZK Preporod Zenica.
Mart
5. 3. Povodom 8. marta Dana ena, prireena je izloba djeijih runih radova nastalih
u okviru Preporodove sekcije za rukotvorine. Izloba je imala prodajni karakter s namjenom
u humanitarne svrhe. Izloeno je oko 80 radova. Promotori izlobe su bile Nejira Serdarevi,
voditeljica sekcije, i Amna Sofi, predsjednica Preporoda. Izlobu je sveano otvorila Zahida
ii, istaknuta lanica Preporoda.
6. 3. Odrana tradicionalna manifestacije Veer etenije. Centralni dogaaj javno
spravljanje slatkog jela etenije, bio je popraen prigodnim kulturno-umjetnikim programom
i multimedijalnim sadrajima, a akteri su bili lanovi Preporodovih sekcija: Djeiji folklorni
ansambl; Narodni orkestar; vokalni solisti Anida Sarajli, Senad Ali i Emma Daferovi;
naratori Salko Klapuh, Sabina Kulenovi i Faruk Kadri. Kao gosti nastupili su lanovi
muzikog ansambla Istok-Orijent i sazlija Zanin Berbi. Pred brojnom publikom javno
spravljanje etenije obavile su Nejira Serdarevi, Azra Telalovi, Lejla ati, Jasmina Feti
Godinjak 2013/647

Aktivnosti opinskih drutava

i Belma Hubljar. Svojim prisustvom manifestaciju su uveliali predstavnici Turske vojne

misije EUFOR-a u BiH, misionar bosanskohercegovake kulture otac Zvonko Marti
karmelianin iz Bukog blata, Indijka Gita Taneja i predstavnici BZK Preporod Travnik.
Scenografiju je osmislila Amna Sofi, a scenarist i reditelj programa je Faruk Kadri.
19. 3. Povodom 135 godina od roenja bonjakog pjesnika Muse azima atia
u Domu Preporoda odrano Poetsko vee. U programu su uestvovali lanovi dramske,
literarne i recitatorke sekcije O Musa azim ati Zenica.
30. i 31. 3. lanovi Preporoda Nazif Didi, Lejla ati i Nadira Danan pohaali
Seminar za koreografe u organizaciji ansambla Bosnia folk Zenica. Seminar su vodili:
Marica Filipovi, etnolog, Svetlana Baji, etnolog, Ajdin Smajkan, profesor muzike, Behrudin
Hodi, folklorist i Vehid Polovina, folklorist. U okviru seminara obraene su teme: gradske
nonje u BiH, narodne nonje Hercegovine, tradicionalne bonjake igre iz razliitih krajeva
BiH, te tradicionalne igre Hrvata i Srba iz BiH.
April
1. 4. Prisutvo predsjednice i sekretara Preporoda tradicionalnom uskrsnom prijemu
u hotelu Dubrovnik Zenica. Prijem su organizirali koordinacija hrvatskih i katolikih
institucija grada Zenice.
3. 4. U Domu Preporoda odran kulturno-zabavni program u organizaciji ansambla
Bosnia folk. Program, u kojem su uestvovali folklorni ansambl i vokalni solisti uz pratnju
muzikog ansambla, bio je namijenjen za roditelje lanova ovog ansambla.
3. 4. Komisija Vlade FBiH izvrila obilazak Doma Preporoda (bivi Dom armije)
s ciljem utvrivanja stanja objekata vojne imovine koji su Odlukom Vlade dati na koritenje
opinama. Komisija se takoer uvjerila da se objekt koristi namjenski u skladu s Odlukom
o dodjeli na koritenje.
9. 4. Posjeta lanova Inicijativnog odbora za osnivanje opinskog drutva BZK
Preporod u Vareu (Sahudina Beganovi, Sabina Libri i Sadid ef. Rami). Tokom
razgovora predsjednica Amna Sofi i sekretar Faruk Kadri prenijeli su kolegama iz Varea
iskustva iz rada zenikog Preporoda, te dali upute oko organiziranja osnivake skuptine.
12. 4. U okviru manifestacije obiljeavanja 12. aprila Dana osloboenja Zenice,
i 15. aprila Dana Armije RBiH, BZK Preporod je bio suorganizator programa koji je
odran na Centralnom spomen-obiljeju Kameni spava.
13. 4. U kompleksu drevne tvrave Vranduk obavljeno snimanje dokumentacionog
videomaterijala o spravljanju etenije, tradicionalnog slatkog jela. Akteri su bili lanovi
sekcija Preporoda: Nejira Serdarevi, evada Salinovi, Azra Telalovi, Lejla ati,
Belma Hubljar, Jasmina Feti, Nedim Tali, Halid Kobi, Senad Ali, Fuad Daferovi,
Amna Sofi, Nazif Didi, Davud Paali, Semir Sofi. Snimatelj je bio Husein Feti, a reditelj
Faruk Kadri. Realizaciju projekta je pomogao Muzej grada Zenice. U produkciji Preporoda
izraen je DVD koji svjedoi o jednoj naoj svijetloj tradiciji.
17. 4. Prireena prva samostalna izloba slika Asima Goralije iz epa. Slikarskom
se bavi amaterski vie od 10 godina. Njegova pretena preokupaciju su slikarski motivi
prirode. Na ovoj izlobi mladi slikar se predstavio sa 35 slika. Promotor izlobe bila je
Amna Sofi, voditeljica Likovnog kruga Preporoda, a moderator Faruk Kadri. Izloba
je prireena u Domu Preporoda, a bila je otvorene do 23. aprila.
648/Godinjak 2013

Aktivnosti opinskih drutava

25. 4. U Domu Preporoda odrana promocija knjige Genocid i istina o genocidu

u BiH prof. dr. Smaila ekia. Pored autora, promotori knjige su bili prof. dr. Ismet Dizdarevi,
prof. dr. Safet Halilovi, prof. dr. Enes Kujundi, Midhat Kasap, prof. i sekretar Preporoda
Faruk Kadri.
Maj
4. 5. Uee Preporoda u organizaciji manifestacije obiljeavanja 18. godinjice
pogibije Reada alkia, komandanta 303 viteke brigade Armije RBiH.
6. 5. Prisustvo predsjednice i sekretara vaskrsnom prijemu u Sokolskom domu koji
su organizirali Srpska pravoslavna crkvena optina, Srpsko graansko vijea i SPKD Prosvjeta Zenica.
9. 5. Povodom obiljeavanja Dana Evrope u Domu Preporoda odrano kviz takmienje
pod nazivom Rije je o Evropi, rije je o vama, a u organizaciji Delegacije EU u BiH. U
takmienju u znanju uestvovali uenici zenikih osnovnih kola Vladimir Nazor, Mea
Selimovi i Edhem Mulabdi. Pobjednik kviza bila je O Mea Selimovi. Kviz je bio
popraen bogatim kulturno-zabavnim programom u izvoenju uenika navedenih kola.
Ovoj manifestaciji prisustvovali su Peter Sorensen, ef Delegacije EU u BiH, i naelnik opine
Zenica Husejin Smajlovi, koji su u prostorijama Preporoda upriliili i protokolarne razgovore.
16. 5. U Domu Preporoda prireena dramska predstava U Sandaku je moje srce
u izvedi Dramskog studija ansambla Bosnia folk Zenica, a u reiji Emine Hori.
17. 5. Uee u programu obiljeavanja 21. godinjice formiranja Prve zenike 303.
viteke brigade i eljezarskog bataljona. U programu uestvovali uenici O Musa azim
ati i lanovi Preporoda.
23. 5. U Domu Preporoda odran kulturno-zabavni program uenika privatne O
Hasan Kjafija Pruak Zenica.
25. 5. Uee u manifestaciji Majski zov slobode, koja se tradicionalno odrava
na zenikom izletitu Smetovi, a povodom obiljeavanja godinjica svih zenikih brigada
i drugih jedinica odbrambeno-oslobodilakog rata 1992-1995. U sklopu manifestacije
Preporod je bio organizator kulturno-umjetnikog programa, u kojem su nastupili Djeiji
folklorni ansambl i Narodni orkestar Preporoda, zatim vokalni solisti Nusreta Kobi i
Omer Kadri uz pratnju orkestra Rima band, te glumica Bosanskog narodnog pozorita
Sabina Kulenovi.
31. 5. Preporod je bio suorganizator koncerta pod nazivom U inat godinama,
koji je odran u Bosanskom narodnom pozoritu a povodom 50 godina rada Osmana
osanovia ose u kulturno-umjetnikom amaterizmu Zenice. Voditelj programa bio je
novinar Radija BH1 Demaludin Rami, a reditelj Faruk Kadri.
Juni
1. 6. U Domu Preporoda odran zavrni koncert polaznika kole muzike Udruenja
Istok-Orijent Zenica koji su zavrili obuku na muzikim instrumentima. Ova kola je
jedina ovakve vrste u Zenici i Zeniko-dobojskom kantonu jer je mogu pohaati sve generacije
i primjenjuje plan i program koji koriste sve muzike kole u kantonu. Nakon odranog
koncerta lanovima su uruene i diplome. Preporod je u ovom projektu bio partner.
12. 6. lan Upravnog odbora Midhat Kasap prisustvovao u Vareu osnivakoj skuptini
Opinskog drutva BZK Preporod Vare.
Godinjak 2013/649

Aktivnosti opinskih drutava

25. 6. U Doma Preporoda odrana Skuptina SAUBNOR-a Zeniko-dobojskog

kantona.
Tokom juna Preporod bio ukljuen u organizaciono-tehnike poslove za odlazak
Zeniana na Mar mira Srebrenica 2013. Oko 30 Zeniana svoju misiju su obavili pjeaenjem
od Zenice do Potoara.
Juli
2. 7. U povodu ramazana u centru grada na Trgu Alije Izetbegovia organiziran Art
bazar na kojem se predstavilo 10 umjetnika koji se bave primijenjenom umjetnou. Oni
su izloili svoje radove iz razliitih sfera interesiranja, a uestvovali su: Meliha Drui
(oslikavanje staklenih predmeta i slikanje na svili), Vildana Tali (slike od suhog cvijea),
Jasmin Fejzi (suveniri), Edina Hodi (nakit), BZK Preporod Zenica (djeiji runi radovi),
Hadira Drao (zlatovez), Mirsad T. (cvijee od drveta), emsa Gaci (nakit), Asocijacija
Fatma (oslikane svilene marame) i Amna Sofi (salveta tehnika decoupage). Ukupan
ambijent bazara uljepan je nastupom Djeijeg folklornog ansambla Preporoda
4. 7. U ljetnoj bai Preporoda prireen kolani kulturno-umjetniki program pod
nazivom U susret ramazanu. U divnom ambijentu, pred brojnom publikom, program su
izveli lanovi Preporodovih sekcija. Nastupili su: Hor ilahija i kasida Bedr pod vodstvom
Alije ehia; vokalni solisti Nusreta Kobi, Senad Ali i Anida Sarajli uz pratnju Narodnog
orkestra pod vodstvom Halida Kobia; Djeiji folklorni ansambl, koreografi Lejla ati
i Nazif Didi, korepetitor Samir Efendi. Prigodne poetske tekstove kazivala je Sabina
Kulenovi, glumica Bosanskog narodnog pozorita. Scenografiju je osmislila Amna Sofi,
a scenarij i reiju programa Faruk Kadri.
7. 7. Ukljuivanje u humanitarnu akciju za oboljelog Mevludina Smriku iz Zenice,
koju je organizirao portal Zenica 24 sata. Na velikom humanitarnom koncertu koji je tim
povodom odran u Bosanskom narodnom pozoritu ostvareno je i uee izvoaa Preporoda.
17. 7. U ljetnoj bai Preporoda prireen tradicionalni iftar za ene iz javnog, kulturnog
i politikog ivota grada i Zeniko-dobojskog kantona. Ve po obiaju uesnice su same
pripremale i donosile raznovrsna slana i slatka jela za iftar. Ovo je bila svojevrsna promocija
bosanskih jela. Na iftaru je bilo oko 50 ena. Nakon iftara izveden je i prigodan muziki
program u kojem su uestvovali vokalni solisti Nusreta Kobi i Senad Ali uz pratnju
Narodnog orkestra te glumica Bosanskog narodnog pozorita Sabina Kulenovi.
20. 7. U Domu Preporoda organiziran donatorski (humanitarni) iftar putem kojeg
su prikupljene donacije za obezbjeenje iftara za socijalno ugroene porodice. Odziv donatora
bio je veliki. Organizator iftara bila je organizacija Pomozi Sarajevo, ogranak Zenica, u
partnerstvu s Preporodom. Ovo udruenje iftare je dostavljalo korisnicima na kune adrese,
a akcija je trajala sve do kraja ramazana.
22. 7. U Domu Preporoda odrana Skuptina Saveza sjedee odbojke Zenikodobojskog kantona.
August
1. 8. U ljetnoj bai Preporoda prireen humanitarni iftar u organizaciji Udruenja
graana za afirmaciju humanih ideja AHI Zenica s ciljem skupljanja sredstava za pomo
socijalno ugroenim porodicama. Prikupljena sredstva su upuena porodici Jusi iz Karaule.
Radi se o sedmerolanoj porodici ratnog vojnog invalida naruenog zdravlja i bez posla
koji na razne naine pokuava da prehrani vielanu porodicu.
650/Godinjak 2013

Aktivnosti opinskih drutava

8. 8. U Staroj ariji, nakon klanjanja bajram-namaza, prireeno bajramsko druenje.

Prigodan muziki program izveli su lanovi Narodnog orkestra s vokalnim solistima Senadom
Aliem i Anidom Sarajli. Ovom prigodom lanice folklornog ansambla dijelile su kolae,
a u nekoliko ugostiteljskih objekata dijeljena je besplatna kahva. Bajramsko druenje postaje
dio zenike tradicije a organizira se u saradnji s Medilsom IZ-a Zenica.
9. 8. U Bosanskom narodnom pozoritu organiziran tradicionalni 21. bajramski koncert
u kojem su uestvovali lanovi Preporoda (hor Bedr, Narodni orkestar s vokalnim solistom
Senadom Aliem i Alijom ehiem, Djeiji folklor, Nejira Serdarevi narator); Kamerni
simfonijski orkestra pod dirigentskom palicom Tanise Mustafi; Zanin Berbi saz; Jelena
Pavli (Maglaj); enski hor Harmonija (Fojnica). Scenarij i reija: Ahmo Muharemovi
i Faruk Kadri.
10. 8. U ljetnoj bai Preporoda odran kolani kulturno-umjetniki program pod
nazivom Pria o Bosni a u sklopu vjersko-kulturne manifestacije Lastavica 2013. U
programu su nastupili izvoai: Preporod (Narodni orkestar pod vodstvom Halida Kobia,
vokalni solisti Anida Sarajli i Senad Ali, hor Bedr, naratori Nejira Serdarevi, Edbir
ari i Mirza Huseti); enski hor Fatma Vitez; folklorni ansambl KUD Gradina Gadie.
Scenarij i reiju programa uradio je Faruk Kadri.
11. 8. Na platou Lastavica odrana vjersko-kulturna manifestacija Lastavica 2013. u
okviru koje je Muftijstvo zeniko dodijelilo Preporodu visoko priznanje Plaketa Lastavica.
Septembar
3. 9. Naelnik opine Teanj Suad Huski primio delegaciju ZOD Preporod u
Zeniko-dobojskom kantonu, u kojoj su, pored predsjednika Nedima Talia, bili Amna
Sofi i Faruk Kadri. Ovom prilikom razgovarano je o mogunostima osnivanja opinskog
drutva Preporod u Tenju. Dogovoreno je da se u narednom periodu analizira i ispita
zainteresiranost za eventualno pokretanje aktivnosti i osnivanje ovog drutva u Tenju.
12. 9. U Domu Preporoda odran program Druenje uz kahvu i kolae. U programu
uestvovali lanovi Narodnog orkestra i vokalni solisti Preporoda. Svrha ovog programa
bila je prikupljanje sredstava za kupovinu opreme (stolovi i stolice, djeije folklorne nonje).
Od sredstva prikupljenih putem ove akcije kupljeno je 15 PVC stolova.
17. 9. Odrana tribina pod nazivom Bitno je biti Bonjak a u okviru Preporodovih
edukativnih aktivnosti u opini Zenica pred popis stanovnitva u BiH. Na tribini su uestvovali prof. dr Senadin Lavi, prof. dr. Enes Durmievi i prof. dr. Ibrahim Pai. Moderator
je bio Faruk Kadri. Nakon tribine u veernjim satima o ovoj temi uivo u programu TV
Zenica govorili su prof. dr. Senadin Lavi, prof. dr. Ibrahim Pai i Amna Sofi.
25. 9. U organizaciji udruenja Pomozi Sarajevo, ogranak Zenica, u Domu Preporoda
prireena Humanitarna veer. Druenju uz kafu, kola i sok te prigodan program, na
kojem je nastupila i spisateljica Ammara abi-Langi, prisustvovali su donatori i sponzori.
Prikupljeni novac od ulaznica utroen je za tekue akcije ovog humanitarnog udruenja.
Preporod je bio suorganizator ove manifestacije. Udruenje Pomozi, ovom prilikom,
dodijelilo je Preporodu Zahvalnicu za doprinos radu i djelovanju ovog udruenja.
27. 9. U nastavku kampanje Bitno je biti Bonjak na ulinom prostoru kod RK
Bosna volonteri Preporoda dijelili prigodne letke i komunicirali sa graanima na temu
zato je bitno biti Bonjak.
Godinjak 2013/651

Aktivnosti opinskih drutava

29. 9. U domu Preporoda odrana Skuptina Saveza sjedee odbojke Zeniko-dobojskog kantona
30. 9. Povodom popisa stanovnitva u BiH u emisiji na TV Zenica uestvovali Ismet
Sarajli (Savez za bolju budunost), Ibrahim ii (Stranka demokratske akcije), Asim
ajlakovi (Stranka za BiH) i Faruk Kadri, sekretar BZK Preporod.
Na poziv Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport ZDK-a BZK Preporod
bio je ukljuen u izradu Strategije kulturne politike ZDK-a 2014-2019. godine. S tim u
vezi Preporod je izradio odgovarajui materijal u kojem je identificirano stanje u opinskim
drutvima Preporod, istaknute kljune prepreke i problemi, misija i vizija opinskih
drutava u ZDK-u, kao i prijedlozi za promjene.
Oktobar
10. 10. Na poziv urednika NTV IC Kakanj Narodni orkestar i solisti Preporoda u
TV studiju u Kaknju snimili prigodne muzike sadraje u sklopu eme bajramskog programa
ove TV kue. O Bajramu i Preporodovim aktivnostima, tokom emisije, govorili su Amna
Sofi i Faruk Kadri. Snimljena jednoiposatna emisija emitirana je tokom Kurban-bajrama.
17. 10. U atriju Medlisa IZ Zenica prireen tradicionalni bajramski prijem za zvanice
iz javnog, kulturnog, vjerskog, privrednog i politikog ivota grada. Prigodna obraanja
su imali Amna Sofi, predsjednica Preporoda, i hfz. Enes ef. Beganovi, zamjenik glavnog
imama Medlisa IZ Zenica. U prigodnom muzikom dijelu programa uestvovali su Narodni
orkestar i solisti Preporoda Senad Ali (vokal) i Ahmed Turinovi (saz).
17. 10. Odrano javno rijebanje ekipa uesnica 17. bajramskog malonogometnog
turnira zenikih mahala, uz prisustvo predstavnika svih prijavljenih ekipa i TV Zenica,
medijskog pokrovitelja turnira. Ovoj manifestaciji su prethodile brojne aktivnosti Organizacionog tima i Takmiarske komisije turnira.
17. 10. U Domu Preporoda prireen bajramski program za djecu. Izvoai programa
bila su djeca iz obdanita Sindibad Zenica.
18. i 20. 10 U gradskoj Areni odigrane utakmice prvog dijela takmienja po grupama
u okviru 17. bajramskog malonogometnog turnira zenikih mahala. Prvog dana turnira odran
je ceremonijal otvaranja na kojem su se obratili Amna Sofi, predsjednica Preporoda,
i Muhamed Begagi, predsjednik Medlisa IZ Zenica.
22. 10. U okviru manifestacije Mjesec knjige u Domu Preporoda odrana promocija
knjige Preueni genocid prof. dr. emse Tucakovia. O ovoj knjizi, pored autora, govorili
su prof. dr. Ismet Dizdarevi i prof. Hikmet Krkali. Moderator je bio Faruk Kadri.
23. 10. Poela s radom Kreativna radionica za ene koja se odvijala u dvije grupe.
Prva grupa je okupila 16 zainteresiranih ena koje su prole kurs decoupage tehnike (salveta
tehnika) na drvetu, platnu, staklu, porculanu i izrada minijatura. Druga grupa ena, 12 polaznica,
bila je podijeljena u tri podgrupe i uile su: tehniku decoupage (5 polaznica), slikanje na
svili (2 polaznice) i pravljenje nakita (5 polaznica). Voditeljice su bile Amna Sofi, Paa
Begovi, Aida Hodi-Paali i Mediha Selman. Radionice za obje grupe odvijale su se
u etiri termina po dva sata i trajale su sve do sredine decembra.
26. 10. U gradskoj Areni odran zavrni, finalni dio, 17. bajramskog malonogometnog
turnira zenikih mahala. Na turniru je nastupilo 30 ekipa sa oko 300 takmiara. Pobjednik
turnira je ekipa Janjii. Drugo mjesto je pripalo ekipi Goradanska 84, a tree ekipi
652/Godinjak 2013

Aktivnosti opinskih drutava

Zmaj od Bosne. Najbolje plasiranim ekipama dodijeljeni su pehari i novane nagrade,

kao i pismena priznanja.
28. i 29. 10. U sklopu nastavnih aktivnosti uenici zenike O Mak Dizdar bili
u posjeti Preporodu. Sekretar Faruk Kadri je na prikladan nain upoznao uenike o
radu i djelatnostima Preporoda. Takoer, uenicima je za ovu prigodu prireena posebna
dokumentaciona izloba.
31. 10. Odrane promocije knjiga Ima jedna zemlja Besima Spahia i Kad doe as
Taiba Spahia. Uz autore, promotori su bili Gradimir Gojer, Kemal Mahmutefendi, eljko
Grahovac, Midhat Kasap i Faruk Kadri. Izdava ovih knjiga je Preporod. Program je
upotpunio mladi sazlija Zanin Berbi. Promocija je odrana u Domu Preporoda u okviru
manifestacije Mjesec knjige, a u organizaciji Preporoda i Ope biblioteke u Zenici.
Novembar
7. 11. Odrana promocija knjige Svjetlost istine knjievnika Husnije Krupia, a u
izadnju Preporoda. Radi se o poetskoj zbirci za djecu inspiriranoj kur`anskim ajetima.
Pored autora, promotri su bili Zahir ef. Magli, knjievnici Abid Jari i Kemal Mahmutefendi,
moderator je bio Faruk Kadri. Stihove iz knjige kazivali su uenici O Vladimir Nadzor:
Harun Smailagi, Amar Paanbegovi, Lamija Beirevi i Ajla Kobilica. Posebne impresije
ostavila su kazivanja stihova u izvoenju djece iz obdanita Sindibad.
13. 11. U povodu 10. muharrema 1435. hidretske godine, Udruenje Graaniko
keranje Graanica i BZK Preporod upriliili su u Bosanskom kulturnom centru Graanica
manifestaciju obiljeavanja Dana aure. Poetak manifestacije bio je u znaku promocije
i podjele tradicionalnog jela aure, spravljenog po receptu lanica graanikog udruenja
i zenika aura po receptu Nermane Kadri. U ovom dijelu programa prireena je i zajednika
izloba runih radova. U centralnom dijelu programa prisutnima su se obratili Smajo ef.
Mustafi, glavni imam Medlisa IZ Graanica, te Amna Sofi, predsjednica Preporoda
Zenica, i Azemina Ahmetbegovi, predsjednica udruenja Graaniko keranje, koje su
najavile nastavak uspjeno zapoete saradnje dvaju udruenja. lanovi Preporoda izveli
su bogat cjeloveernji kulturno-umjetniki program u kojem su uestvovali Narodni orkestar
pod vodstvom Halida Kobia sa solistima Anidom Sarajli, Senadom Aliem i Eminom
Sinanovi, zatim sazlija Ahmed Turinovi, te Nejira Serdarevi i glumica Bosanskog narosnog
pozorita Zenica Sabina Kulenovi. Svojim izvedbama predstavili su se i hor El-Emin,
Hasan Huski i prof. Miralem Mejremi iz Graanice. Scenarist i reditelj programa bio
je Faruk Kadri.
16. 11. U Domu Preporoda odran 6. internacionalni djeiji festival foklora Folk inter
fest Zenica 2013. u organizaciji ansambla Bosnia folk Zenica. Na festivalu uestvovalo
est KUD-ova iz BiH i Hrvatske. Preporod je bio partner u organizaciji festivala.
25. 11. U suorganizaciji sa Udruenjem antifaista i boraca NOR-a opine Zenica
u Domu Preporoda odrana sveana akademija povodom Dana dravnosti Bosne i
Hercegovine. U sklopu programa, uz prigodne muzike i poetske sadraje, odrana je i
tribina na temu Kontinuitet bosanskohercegovake dravnosti u svjetlu ZAVNOBIH-a, koju
je vodio prof. Hikmet Krkali.
28. 11. U Domu Preporoda odran kulturno-umjetniki program pod nazivom Veer
sevdaha sa Damirom Galijaeviem. Bio je to susret teanjskih i zenikih muziara. U
programu su uestvovali Omladinski ansambl Teanj pod vodstvom Damira Galijaevia
Godinjak 2013/653

Aktivnosti opinskih drutava

i vokalni solisti Nedad Hasanbai, Nermin Handi, Nejira Brka, Selma Plani, Adelisa
Krdali i Selma Ahmetagi. Iz Zenice su nastupili Narodni orkestar Preporoda s vokalnim
solistima Anidom Sarajli, Senadom Aliem i Eminom Sinanovi. Gost programa bila je
estradna zvijezda sevdalinke Nusreta Kobi.
Decembar
6. 12. U sklopu programskih sadraja Sajma organske i poljoprivredne proizvodnje
i etno stvaralatva OPEN-s Zenica 2013, koji je odran na Trgu Alije Izetbegovia, Djeiji
folklorni ansambl Preporoda predstavio se izvedbom Vranduke igre. Za uee na ovoj
manifestaciji organizator je Preporodu dodijelio Zahvalnicu.
14. 12. U Domu Preporoda odran Festival izviakih pjesama u organizaciji Saveza
izviaa opine Zenice, kojem je Preporod bio partner. Festival je odran u sklopu tree
faze projekta Stvaramo bolji svijet koji realizira Savez izviaa. U programu su nastupali
ansambli i solisti lanovi Saveza izviaa, kao i mali hor Osnovne muzike kole Zenica,
a pjevali su obraene izviake pjesme.
24. 12. Povodom uspjenog rada ostvarenog tokom tekue godine odrano tradicionalno
druenje lanova sekcija Preporoda. U prijatnoj atmosferi, uz muzike sadraje i specijalno
iznenaenje spravljanje etenije, u drutvu sa predsjednicom i sekretarom voeni su spontani
razgovori o postignutim rezultatima i planovima i zadacima Preporoda.
20. 12. U mjestu erii odrana manifestacija obiljeavanja 20. godinjice formiranja
330. lahke brigade Armije RBiH. Preporod je u organizacionom i tehnikom smislu
potpomogao realizaciju ove manifestacije.
26. 12. Prisustvo predsjednice i sekretara sveanom prijemu povodom blagdana Boi
u hotelu Dubrovnik koji su organizirali koordinacija hrvatskih i katolikih institucija
grada Zenice.
Tokom godine, uz pauze za zimski i ljetni raspust, aktivno su jednom sedmino radile
stalne Preporodove sekcije i ansambli:
Sekcija za rukotvorine (20-ak djevojica iz nekoliko zenikih osnovnih kola). Pored
voditeljice Sekcije Nejire Serdarevi, kao instruktorice bile su Azra Telalovi, Hajrija
Numanagi i Irma Sofi.
Narodni orkestar s vokalnim solistima (15 lanova) pod vodstvom Halida Kobia
Djeiji foklorni ansambl (20 lanova) pod vodstvo koreografa Nazifa Didia i Lejle ati
Hor Bedr (8 lanova) pod vodstvom Alije ehia.
Povremene probe imala je Dramska sekcija (6 lanova) pod vodstvom Sabine Kulenovi,
glumice Bosanskog narodnog pozorita. Knjievni krug (5 lanova) bio je angairan pri
odabiru knjievnih sadraja u sklopu kolanih programa, kao i na realizaciji promocija
knjiga, dok je Likovni krug (7 lanova) bio ukljuen u izbor likovnih sadraja i realizaciju
likovnih izlobi.
Tokom 2013. godine Preporod je bio izdava i sljedeih knjiga:
Marifetnama knjiga o tajnom znanju i mudrosti (drugi dio), autor Erzurumlu Ibrahim
Hakki Hz, prijevod i urednik hadi ejh Mustafa olakovi
Kratka historija Bonjaka u Kanadi Demat bonjaka Islamska zajednica Gazi
Husrev-beg Toronto. Planirano je da se promocije ovih knjiga odre tokom 2014. godine.
Predsjednica
Amna Sofi
654/Godinjak 2013

Aktivnosti opinskih drutava

BZK Preporod Opinsko drutvo Zvornik

BZK Preporod Opinsko drutvo Zvornik je u 2013. godini uestvovao u brojnim
kulturnim sadrajima na podruju opine Zvornik, ali i cijelog Podrinja. U ovom izvjetaju
navest emo najvanije.
Poetkom 2013. godine raspisan je natjeaj za najbolji literarni rad povodom nastupajueg
Dana nezavisnosti BiH 1. marta 2013. na temu Bosno moja, zemljo najmilija. Na adresu
Preporoda do kraja natjeaja pristiglo je 20 radova iz svih dijelova Podrinja. Najbolji radovi
su nagraeni. Najbolji literarni rad je proitan 1. marta na sveanosti koju je organizirala
Bonjaka zajednica kulture Preporod u prostorijama Islamskog centra u Zvorniku pred
stotinjak okupljenih graana koji su uivali u ovoj sveanosti.
Poetkom maja otpoele su pripreme za organizaciju kulturno-vjerske manifestacije
Kaimijini dani Zvornik 2013, paralelno s ovom organizacijom otpoele su i pripreme
za obiljeavanje stradanja Bonjaka Zvornika u proljee 1992. godine.
Uz saradnju s Medlisom islamske zajednice Zvornik, Udruenjem porodica nestalih
i zarobljenih osoba opine Zvornik, Udruenjem demobilisanih boraca ARBiH, BZK Preporod
je uzeo uee u obiljeavanju stradanja Bonjaka Zvornika 1992. godine. Program obiljeavanja je trajao 30 dana, a obilaena su mjesta gdje su se desili masovni zloini, mjesta masovnih
grobnica, strijeljanja i muenja civila irom Zvornika. Kolektivna denaza ubijenim Zvornianima 1992. godine klanjana je na zajednikom mezarju 1. juna 2013. godine.
BZK Preporod je kao i prethodnih godina suorganizator manifestacije Kaimijini
dani Zvornik 2013, zajedno s Medlisom IZ Zvornik. Manifestacija je trajala pet dana
na podruju cijele opine Zvornik i opine Sapna.
Nastavljena je uspjena saradnja s humanitarnom organizacijom Budunost, koja
stipendira djecu jetime iz Podrinja.
BZK Preporod Opinsko drutvo Zvornik poetkom jula je nosilac aktivnosti za
knjigovodstvene usluge naih opinskih drutava razasutih cijelim entitetom. Prvi krug
je uspjeno i zavren.
Za vrijeme ramazana Preporod je uspjeno organizirao iftar za prijatelje kulturnosportske manifestacije Bajramski turnir u malom nogometu.
Saradnjom s udruenjem Prosvjetitelj Mualim u proloj godini oformljena je sekcija
u naselju Krievii. Polaznici ove sekcije imali su godinu dana priliku da vjebaju svoje
tijelo i duh kroz nogomet i dodatno obrazovanje o svom kulturoloko-nacionalnom identitetu
na jedan zabavno-edukativan nain. Sekcija broji 55 polaznika. Od toga je 40 polaznika
uzrasta od 1. do 9. razreda osnovne kole, a petnaest srednjokolskog i starijeg uzrasta.
Uspjenom saradnjom udruenja rad sekcije je nastavljen i u ovoj godini.
U augustu je odrana sedma kulturno-sportska manifestacija Bajramski turnir u malom
nogometu Zvornik 2013, koja tradicionalno poinje drugog dana Ramazanskog bajrama.
Ove godine je zbog manjih finansijskih sredstava manifestacija trajala samo jedan dan
u centru Zvornika. Kao i ranijih godina manifestaciju je posjetilo vie hiljada ljudi.
Sveano je obiljeen 25. novembar, Dan dravnosti BiH, u organizaciji Preporoda.
Naalost, mnogobrojne aktivnosti koje smo planirali na poetku godine nismo uspjeli
realizirati zbog ogranienih finansijskih sredstava. Sredstva koja smo ove godine imali na
raspolaganju jedino su dotacije iz opinskog budeta, to je nedovoljno za osnovne reije
Godinjak 2013/655

Aktivnosti opinskih drutava

koje plaamo, a kamoli za likovnu koloniju koju elimo organizirati i koju emo nadam se
uspjeti realizirati naredne godine. Sve nae aktivnosti su odlino medijski popraene od
lokalnih medija.
Predsjednik
Amer Redi

BZK Preporod Opinsko drutvo epe

U povodu 240. godinjice roenja Abdulvehaba Ilhamije epaka, Bonjaka zajednica
kulture Preporod epe upriliila je u maju i junu kulturnu manifestaciju Dani ejha
Abdulvehaba Ilhamije epaka. Manifestacija je otvorena knjievnom veeri pod nazivom
Ilhamija nekad i sad. O liku i djelu Ilhamije na knjievnoj veeri govorio je predsjednik
Drutva pisaca BiH knjievnik Amir Brka. Kroz retrospektivu knjievnih zapisa Brka je
predstavio ivot i rad jednog od najplodonosnijih alhamijado pjesnika s kraja 18. i poetka 19.
stoljea. Ilhamija je jedan od rijetkih pjesnika svoga vremena koji je pisao na bosanskom jeziku.
Nakon knjievne veeri, odrano je Vee sevdaha na kojem je nastupila sarajevska
grupa Divanhana u sali Doma kulture.
Ovim povodom odrana je i javna tribini na temu Popis stanovnitva 2013. Lane
dileme Bonjaka. Javnu tribinu o temi popisa stanovnitva otvorio je prof. dr. Hidajet
Repovac s Fakulteta politikih nauka u Sarajevu. Prisutnima sa obratio i predsjednik BZK
Preporod u BiH prof. dr. Senadin Lavi.
Ovogodinja manifestacija Dani ejha Abdulvehaba Ilhamije epaka zavrena je
u petak, 7. juna hutbom glavnog imama Izeta ef. Efendia na duma namazu u Ferhatpainoj damiji, koja je u cijelosti bila posveena Abdulvehabu Ilhamiji, njegovom ivotu,
liku i djelu.
Organizirana je promocija knjige Tajne psihoterapijske vjetine autora Elharuna
Selimovia, jednog od vodeih klinikih psihologa u BiH.
Bonjaka zajednica kulture Preporod epe povodom obiljeavanja druge godinjice
smrti knjievnika Nedada Ibriimovia upriliila je u epu knjievno vee i likovnu
izlobu Sjeanje na knjievnika Nedada Ibriimovia. Izloba Ibriimovievih slika
i skulptura postavljena u sklopu Ibriimovieve porodine kue u Gornjoj Mahali u epu
u kojoj se nalazi i njegova spomen-soba. Na knjievnoj veeri o ovom istaknutom bosanskohercegovakom umjetniku, koji je svoje djetinjstvo, mladost i jedan dio radnog vijeka
preveo u epu, govorili su prof. dr. air Filandra, prof. dr. Senadin Lavi, prof. dr. Sanjin Kodri
i knjievnik Asmir Kujevi.
Pretposljednji dan Kurban-bajrama u epu uvelian bajramskim koncertom Bajram
doe, miriu avlije. Koncert je odran u organizaciji Medlisa Islamske zajednice epe
i Bonjake zajednice kulture Preporod epe u kino dvorani Doma kulture. Uestvovali
su lanovi Bonjake kulturne zajednice Ihlas iz Brkog i hor epakog Preporoda.
U povodu Dana dravnosti BiH, Asocijacija Mostovi prijateljstva BiH Zenica, u
saradnji sa Opinom i BZK Preporod upriliila je u epu koncert pod nazivom Tursko656/Godinjak 2013

Aktivnosti opinskih drutava

bosanska no muzike i folklornih igara. U muzikom programu uestvovali su KUD Plamen

Pehare, KUD Bosnia Folk te vokalni solisti Omer Kadri, Aia Zaimovi, Mujo Aganovi,
Amel Kodi i Hana eri.
U sklopu manifestacije u Gradskoj kafani u epu upriliena je i izloba fotografija
novinske agencije Anadolija 20 godina od dolaska turske vojne mirovne misije u BiH.
Dan ranije, povodom dravnog praznika, predstavnici borakih udruenja obili su i poloili
cvijee na Gornjomahalskom ehidskom mezarju i partizanskoj spomen-kosturnici na Lazini
u epu.
Predsjednik
Rusmir Agi

BZK Preporod Opinsko drutvo ivinice

Dana 5. 2. 2013. godine u ivinicama je odrana promocija knjige pod nazivom Bonjaci
nakon socijalizma autor prof. dr. aira Filandre. Promotor knjige je bio predsjednik BZK
Preporod BiH prof. dr. Senadin Lavi. Promocija je odrana u prepunoj sali Opinskog
vijea ivinice.
20. 5. 2013. godine odrana je sjednica Izvrnog odbora Drutva, pri emu je izmeu
ostalog donesena odluka o odravanju likovne kolonije i izdavanju knjige.
23, 24. i 25. maja 2013. godine BZK Preporod ivinice ugostio je predstavnike Bonjaka
iz Prizrena i Dragaa u sastavu: Nuhija Tairovci, Adnan Redepovi, Ramadan Redepovi
i Zinaida Elmazi. Naime, Preporod ivinice je skupio oko 2500 knjiga za uenike bonjake nacionalnosti za srednje i osnovno obrazovanje koje su namijenjene djeci opina
Draga i Prizren. Delegaciju je primio i naelnik opine ivinice, pri emu su dogovoreni
i daljnji koraci meusobne saradnje izmeu ovih opina. Ovaj projekt doniranja knjiga je
i medijski propraen.
1. i 2. juna u ivinicama je odrana etvrta po redu likovna kolonija pod nazivom
Toplice 2013. Na koliniji je uestvovalo 19 slikara iz Novog Pazara, Mostara, Sarajeva,
Zenice, Tuzle, Graanice, Srebrenika, Lukavca, Kalesije i ivinica. Uraena su 42 likovna
djela. Dio radova pripao je Opini ivinice kao najveem pokrovitelju odravanja kolonije.
21. i 22. 6. 2013. godine prostoru BKC ivinice upriliena je izloba slika s likovne
kolonije Toplice 2013. Izlobu je posjetio veliki broj graana ivinica.
Opinsko drutvo Preporod ivinice je u augustu 2013. godine odtampalo i izdalo
novu knjigu u tirau od 1000 komada pod nazivom Kua na kraju grada autora prof. dr.
Rede Butkovia, koji je i lan Izvrnog odbora naeg drutva. Jedan primjerak knjige
je dostavljen biblioteci Instituta za bonjake studije BZK Preporod u Sarajevu. Prva
promocija knjige bit e u februaru 2014. godine u ivinicama.
Predsjednik Drutva Sakib Alji, zajedno sa Azrom Gazibegovi, predsjednicom ZOD-a
TK, Lejlom Idrizovi, lanicom OD Preporod Tuzla, i Nerminom Tursiem, predsjednikom
OD Preporod Srebrenik, 29. 9. 2013. godine boravili u dvodnevnoj posjeti u Prizrenu povodom
Dana Bonjaka.
Godinjak 2013/657

Aktivnosti opinskih drutava

1. 11. 2013. godine predstavnici Drutva posjeuju Opinu ivinice i naelniku Hasanu
Muratoviu uruuju odreen broj umjetnikih slika s likovne kolonije. Slike se koriste
za ukraavanje prostorija Opine i kao pokloni Opine zaslunim gostima.
Do kraja godine odran je jo jedan sastanaka (tanije 12. 12. 2013. godine) Izvrnog odbora
Drutva, na kojem su analizirani rezultati rada iz tekue godine i plan rada za 2014. godinu.
Predsjednik
Sakib Alji

658/Godinjak 2013

Adresar opinskih drutava

BZK Preporod
1. Opinsko drutvo Banovii
Alije Izetbegovia 65
Predsjednik: Vehid Kudumovi
Tel/Fax: 070/217-885
Mob: 061/737-886
vehid.kudumovic@hotmail.com
75290 BANOVII
2. Opinsko drutvo Banjaluka
Gorana Radulovia Bimbe 7
Tel: 051/251-343
78000 BANJALUKA
3. Opinsko drutvo Biha
Mali Lug
Predsjednik: Smail Klii
Mob: 061/479-451
Fax: 037/226-084
77000 BIHA
4. Opinsko drutvo Bijeljina/Janja
Kozaraka 5
Predsjednik: Jusuf Trbi
Tel/fax: 055 / 204-258
Mob: 065 / 787-032
preporodbn@yahoo.de
76300 BIJELJINA
5. Opinsko drutvo Bosanska/Kozarska
Dubica
aka ulica 17
Predsjednica: Elvira anta-auevi
Mob: 065/186-344
bzkpreporod.bosdubica@hotmail.com
79240 BOSANSKA DUBICA

6. Opinsko drutvo Bosanska Gradika

Partizanska 6
Predsjednik: Ejub Bievi
Tel/fax: 051/815-317
78400 BOSANSKA GRADIKA
7. Opinsko drutvo Bosanska Krupa
Dom kulture
Trg Avde uka bb
Tel: 037/471-693
77240 BOSANSKA KRUPA
8. Opinsko drutvo Bosanski Novi
Mee Selimovia 1
Predsjednik: Kasim Falan
Tel: 052/751-593
Tel: 065/592-821
Dom Urije
79220 BOSANSKI NOVI
9. Opinsko drutvo Bratunac
Predsjednik: Elvir Hodi
hodzicelvir@yahoo.com
Zgrada Medlisa Islamske zajednice
Ulica Drinska bb
75420 BRATUNAC
10. Opinsko drutvo Brko Distrikt BiH
Ulica Islahijjet 3
Predsjednik: azim Suljevi
Tel: 049/230-120
Fax: 049/230-121
Mob: 061/344-946
preporodbrcko@gmail.com
76120 BRKO Distrikt BiH
www.preporod-brcko.ba
Godinjak 2013/659

Adresar opinskih drutava

11. Opinsko drutvo Breza
Alije Izetbegovia bb
Predsjednik: Fikret Herco
Tel/Fax: 032/784-596 (O. .)
Mob: 061/783-260
josebreza@gmail.com
71370 BREZA
12. Opinsko drutvo Bugojno
Sultan Ahmedova 71
Predsjednik: Muamer Terzi
Mob: 062 / 581-676
mterzic@bih.net.ba
70230 BUGOJNO
www.bugojno.org /preporod/
13. Opinsko drutvo Busovaa
Kauni bb
Predsjednica: Ferida Kari
Tel/Fax: 030/590-143
Mob: 061/361-031
ferida_karic@hotmail.com
72264 BUSOVAA
14. Opinsko drutvo Buim
Konjodor bb
Predsjednik: Muhamed Krali
Mob: 061/767-162
77249 BUIM
15. Opinsko drutvo Cazin
Indire Pjani 27
Predsjednik: Selim Toromanovi
77220 CAZIN
16. Opinsko drutvo eli
Alije Izetbegovia bb
Predsjednik: Mersad Tanji
Tel/Fax: 035/668-121
Mob: 061/665-009
mersed.tanjic@humci.net
75246 ELI

660/Godinjak 2013

17. Opinsko drutvo Doboj

Makljenovac Plane
Predsjednik Almir Hadikaduni
Mob: 061/451-340
066/898-780
74200 DOBOJ
18. Opinsko drutvo Doboj Istok
Klokotnica b. b.
Predsjednik: Ismet Sulji
Tel: 035/720-189
Mob: 061/654-702
suljicismet9@gmail.com
74207 DOBOJ ISTOK
19. Opinsko drutvo Donji Vakuf
770. Slavne brigade 18
Predsjednik: Kemal olak
Tel/Fax: 030/205-596
Mob: 061/132-119
kemal.colak@promo.ba
70220 DONJI VAKUF
20. KDB Preporod Dubrovnik
Obala pape Ivana Pavla 35
Predsjednik: Izet Spahovi
izet.spahovic@du.t-com.hr
Mob: 00385-95-1606-954
20 000 DUBROVNIK
Hrvatska
21. Opinsko drutvo Foa
Paunci bb
Predsjednik: Ismet Hotovi
Fax: 058/ 238-003
Mob: 062/978-205; 062/417-244
bzkpreporod@yahoo.com
73300 FOA
22. Opinsko drutvo Fojnica
Numanagia 2
Predsjednik: Salko Hurko
71270 FOJNICA

Adresar opinskih drutava

23. Opinsko drutvo Glamo
Ive Lole Ribara 1
Predsjednik: Amel Saltaga
063/881-029
Tel/Fax: 034/272-465
80230 GLAMO
24. Opinsko drutvo Gorade
Ferida Dizdarevia 21
Predsjednik: Nedad Kurtovi
Tel/Fax: 038/220-926
Mob: 061/331-302
preporodgz@hotmail.com
73000 GORADE
25. Opinsko drutvo Gornji Vakuf
Gradska bb
Predsjednik: Alija Filan
Predsjednik: 061/768 818
Tel/fax: 030/265 053
preporod.gv@gmail.com
70240 GORNJI VAKUF
www.preporod-gv.ba
26. Opinsko drutvo Graanica
111 Graanike brigade bb
Predsjednica: Refija aji
Tel: 035/702-070
Mob: 061/305-621
refka@mail.com
75320 GRAANICA
27. Opinsko drutvo Gradaac
Husein-kapetana Gradaevia 96
Predsjednica: Kadira Abdulahovi
Tel/Fax: 035/816-138
prep.grd@bih.net.ba
76250 GRADAAC
28. Opinsko drutvo Hadii
Hadeli 185
Predsjednica: Zehra Musto
Mob: 061/377-100
zmustoo@yahoo.com
71240 HADII

29. Opinsko drutvo Ilija

I. F. Jukia 2
Predsjednik: Adem Ali
Mob: 062/345-215
alic.adem@bih.net.ba
71380 ILIJA
www.preporod-ilijas.ba
30. Opinsko drutvo Jablanica
Branilaca grada bb
Predsjednik: Resul ili
Tel: 036/753-333
Mob: 062/345-378
resul_c@hotmail.com
88420 JABLANICA
31. Opinsko drutvo Jajce
Bravnice bb
Predsjednik: Almir Kuni
Mob: 062 / 347-720
info@mer-kunic.com
70101 JAJCE
32. Opinsko drutvo Kakanj
RMK Kakanj
Predsjednik: Nazif Hrusti
Tel/Fax: 032/553-971
Mob: 061/477-910
hrustic.n@live.com
nazif.hr@gmail.com
Sekretar: Nevzet Kovaevi
Mob: 061/421-983
72240 KAKANJ
33. Opinsko drutvo Kalesija
rtava genocida 1
Predsjednik: Nermin Bukvar
Tel/Fax: 035/631-881
Mob: 061/635-561
nerminbukvar@gmail.com
75260 KALESIJA

Godinjak 2013/661

Adresar opinskih drutava

34. Opinsko drutvo Kiseljak
ure akovia bb
Predsjednik: Munir Muji
Tel/Fax: 030/594-005 (Medlis IZ)
Mob: 06/1349-305
71250 KISELJAK
35. Opinsko drutvo Kladanj
Kladanjskih brigada 2
Predsjednica: Nevzeta Rustemovi
Tel/Fax: 035/621-150
Mob: 061/553-473
75280 KLADANJ
www.preporodkladanj.com.ba
36. Opinsko drutvo Klju
Trg Alije Izetbegovia 1
Predsjednik: Ibrahim Kapetanovi
Tel/Fax: 037/661-116
78280 KLJU
37. Opinsko drutvo Konjic
Varda bb, Narodni univerzitet
Predsjednik: Jasmin Mehanoli
Tel: 036/735-031
Fax: 036/735-030
062/172-386
preporodkonjic@yahoo.com
88400 KONJIC
38. Opinsko drutvo Kotor-Varo
Svetozara Miletia 30
Predsjednik: Nerim Abdi
78220 KOTOR-VARO
39. Opinsko drutvo Kupres
Kralja Tomislava 7
Predsjednik: Safet Pili
Tel/Fax: 034/275-017
Mob: 063/349-328
88320 KUPRES

662/Godinjak 2013

40. Opinsko drutvo Livno

Kalajdinica bb
Predsjednik: Haris Jele
harislivno@yahoo.com
Mob: 063/922-740
Tel/Fax: 034/200-634
80101 LIVNO
41. Opinsko drutvo Lukavac
Dom kulture
75300 LUKAVAC
42. Opinsko drutvo Modria
J. Rakovia bb
Predsjednik: Husein Huselji
Tel/Fax: 053/811-472
Mob: 0627584-884
74480 MODRIA
43. Opinsko drutvo Mostar
Mala tepa 3/1
Predsjednik: Damir Sadovi
Tel: 036/552-537
Mob: 061/175-270
Sekretar: Kasim Muinovi
Mob: 061/891-139
kasimmusinovic@hotmail.com
88000 MOSTAR
44. Opinsko drutvo Novi Travnik
Mehmeda Spahe bb
Predsjednik: Enver Veletovac
Mob: 061/751-566
Tel: 030/525-064
e.veletovac@bih.net.ba
72290 NOVI TRAVNIK
45. Opinsko drutvo Odak
Predsjednik: Mujan Duran
Tel/Fax: 031/761-029 (Opina)
063/341-042
mujan.duran@tel.net.ba
76290 ODAK

Adresar opinskih drutava

46. Opinsko drutvo Oraje
etrnaesta 5
Predsjednik: Husein Hadispahi
Tel: 031/712-400
Fax: 031/ 712-833
76270 ORAJE

53. Opinsko drutvo Sapna

Ulica 206. Viteke brigade bb
Predsjednik: Munir Kahrimanovi
Mob: 061/179-816
preporod.sapna@yahoo.com
75411 SAPNA

47. Opinsko drutvo Osmaci

Mahala bb
Predsjednik: Samir Kari
Mob: 061/344-318
karic.samir@gmail.com
75406 OSMACI

54. BZK Preporod Sarajevo

Branilaca Sarajeva 30
Predsjednik: Senadin Lavi
Tel: (++387 33) 444-078;
033/215-665
Fax: 033/226-511
E-mail: preporod@bih.net.ba
bzkpreporod@bih.net.ba
www.preporod.ba
71000 SARAJEVO

48. Opinsko drutvo Papraa-ekovii

Predsjednik: Sejfudin Ferhatbegovi
Mob: 065/060-839
75453 PAPRAA-EKOVII
49. Opinsko drutvo Prijedor Kozarac
Predsjednik: Sabiha Turkanovi
79101 PRIJEDOR
50. Opinsko drutvo Prnjavor
Predsjednik: Jusuf Latifovi
preporodprnjavor@gmail.com
PRNJAVOR

55. Opinsko drutvo Split

Trg Republike 4/3
Predsjednik: Ibrahim Durakovi
0038598668043
00385953440951
ibrahimdurakovic@gmail.com
kdbpreporodsplit@gmail.com
21000 SPLIT
Hrvatska

51. Opinsko drutvo Prozor-Rama

Kralja Tomislava 35
Predsjednik: Almir Muminovi
Mob. 061/894-604
muminovicalmir@yahoo.com
88440 PROZOR

56. Opinsko drutvo Srebrenik

Dom kulture
Predsjednik: Nermin Tursi
Tel/fax 035/643-243
Mob: 061/345-471
nermint_007@hotmail.com
75350 SREBRENIK

52. Opinsko drutvo Sanski Most

Banjaluka bb
Predsjednik: Amir Tali
Tel: 037/684-018; 037/689-126
Mob: 061/137-457
amirtalic@yahoo.com
79260 SANSKI MOST

57. Opinsko drutvo Srebrenica

Crni Guber bb
Predsjednica: Fija Avdi
fiija_avdic@hotmail.com
preporod.srebrenica@gmail.com
Mob: 061/406-530
75430 SREBRENICA

Godinjak 2013/663

Adresar opinskih drutava

58. Opinsko drutvo Stolac
Vlatka Maeka 13a
Predsjednik: Mensud Medar
Tel/kua: 036/854-029
Mob: 061/935-539
88360 STOLAC

64. Opinsko drutvo Vare

Put mira bb
Predsjednica: Sahudina Beganovi
Mob: 062/552-241
pivares@bih.net.ba
71330 VARE

59. Opinsko drutvo Teoak

Centar bb
Predsjednik: Munever Duzdanovi
061/658-883
75414 TEOAK
www.preporod.teocak.ba

65. Opinsko drutvo Velika Kladua

Mahmuta Zulia 19
Predsjednik: Sakib Selimovi
sakib.selimovic63@hotmail.com
Tel: 070/221-091
061/613-609
77230 VELIKA KLADUA

60. Opinsko drutvo Tesli

Krajika bb
Predsjednik: Aldin Sivi
Tel.: 053/430-510
065/758-899
preporod.teslic1@gmail.com
sivic_aldin@yahoo.de
74270 TESLI
61. Opinsko drutvo Tomislavgrad
Mijata Tomia bb
Predsjednik: Senad Dankovi
Tel: 063/344-665
80240 TOMISLAVGRAD
62. Opinsko drutvo Travnik
Bosanska 119
Predsjednica: Amra Loli
Tel: 030/541-092
Fax: 030 /541-091
Mob: 061/340-458
divan@bih.net.ba
72240 TRAVNIK
www.preporodtravnik.ba
63. Opinsko drutvo Tuzla
Turalibegova 20/2
Predsjednica: Jasna Hadiselimovi
Tel/Fax: 035/257-479
Mob: 063 / 032-780
75000 TUZLA

664/Godinjak 2013

66. Opinsko drutvo Visoko

Predsjednik: Mersed ahinovi
Mob: 061/136-417
mersed.s@gmail.com
71300 VISOKO
67. Opinsko drutvo Vitez
OD Behar
Predsjednik: Fejzulah Beo
Tel/Fax: 030/521-007
bzkpreporodvitez@yahoo.com
Branilaca Starog Viteza bb
72251 VITEZ
68. Opinsko drutvo Vlasenica
Svetosavska bb
Predsjednik: Sakib Zubovi
Tel/Fax: 056/734-830
Mob: 061/135-206
sakibzubovic@hotmail.com
75440 VLASENICA
69. Opinsko drutvo Vogoa
Joanika 66
Predsjednik: Selman Selhanovi
Tel: 432-235
71320 VOGOA

Adresar opinskih drutava

70. KDBH Preporod Zagreb
Ul. grada Vukovara 235
Predsjednik: Senad Nani
Tel/Fax: 00385 (0)1483-3635
kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr
10 000
ZAGREB
Hrvatska
www. kdbhpreporod.hr
71. Zajednica Opinskih drutava
Bosansko-Podrinjskog kantona
Ferida Dizdarevia 42
73000 GORADE
72. Zajednica Opinskih drutava
Tuzlanskog kantona
Turalibegova 20/2
Predsjednica: Azra Gazibegovi
Mob: 061/859-325
Tel: 035/257-479
75000 TUZLA
73. Opinsko drutvo Zavidovii
umurana bb
Predsjednik: Samir Hasii
Tel/Fax: 032/868-310
Mob: 061/754-572
72220 ZAVIDOVII

75. Opinsko drutvo Zvornik

Svetog Save 119
Predsjednik: Amer Redi
Tel/Fax: 056/215-757
Mob: 061/731-373
E-mail:
bzk.preporod.zvornik@gmail.com
amer_redzic@yahoo.com
75410 ZVORNIK
www.preporod-zvornik.org
76. Opinsko drutvo epe
Sarajevska bb
Predsjednik: Rusmir Agi
Mob: 061 / 691-751
rusmir_agic@yahoo.com
72230 EPE
77. Opinsko drutvo ivinice
Alije Izetbegovia 20
Predsjednik: Sakib Alji
Tel.(kuni): 035/774-933
Mob: 062/ 976-308
asakib@tk.kim.ba
75270 IVINICE

74. Opinsko drutvo Zenica

Ulica Armije R BiH 1
Predsjednica: Amna Sofi
Mob: 061/754-450
Tel: 032/463-291
Fax: 032/463-291
amnas@bih.net.ba
preporod.zenica@gmail.com
72000 ZENICA
www.preporodzenica.weebly.com

Godinjak 2013/665

GODINJAK

BONJAKI MERHUMI (2013) _____

UDK 929 (497.6=163.43*)

Sudionici nae prolosti

umrli u 2013. godini
Isma Kamberovi
BZK Preporod
Sarajevo

Zadnje stranice Godinjaka rezervirane su za umrle. U rubrici merhuma uvrteno je

jedanaest istaknutih Bonjaka i jedna Bonjakinja. Velika praznina osjetit e se u oblastima
veterine, medicine, kiparstva, lingvistike, historije, slikarstva, arhitekture, poljoprivrede,
biologije, ekologije, stomatologije i novinarstva. U radu smo naveli njihove najznaajnije
doprinose spomenutim oblastima kako ne bi pali u zaborav. Na ovaj nain elimo proiriti
informacije o njihovim znaajnim djelima koja su vana za Bosnu i Bonjake.
Kljune rijei: Bonjaci, Ibrahim Arnautovi, Ismet Bratovi, Ahmed Bei, Husnija
Festi, Alma Granov, Raif Hajdarpai, Mehmed Hrasnica, Devad Jarebica, Izudin
Porovi, Sulejman Redi, Zulfo ehovi i Arif Zuli

akon prie o politici, drutvu, dravi Bosni, godinjicama, historiji, knjievnoj kritici,
prijevodima, prikazima, Preporodovim aktivnostima, slijedi podsjeanje na smrt
i umrle u 2013. godini. I u Godinjaku, kao i u ivotu, zadnje stranice rezervirane
su za priu o smrti i merhumima. Izmeu nekoliko hiljada umrlih ove godine, izdvojili
smo dvanaest merhuma koji su nau panju privukli svojim znaajnim djelima u oblasti
veterine, medicine, kiparstva, lingvistike, historije, slikarstva, arhitekture, poljoprivrede,
biologije, ekologije, stomatologije i novinarstva. Zanimljivo je spomenuti ime su se, izmeu
ostalog, bavili ovi uspjeni Bonjaci: jedan se bavio pustinjskim ivotinjama kamilama,
drugi je vajao ptice u svjetskim parkovima, trei je ispitivao cirozu jetre i karcinom eluca,
etvrti je bio strunjak za viroze voaka, peti je prouavao komite i kapetanije, esti je
virtuozno slikao mahale, sedmi je poboljavao urode jabuka, kruaka i ljiva, osmi je vjeto
slikao apstrakcije, deveti je istraivao umske fitocenoze, deseti se bavio bolestima zuba
i vilica i dr. Nije vano ime se ovjek bavi, vano je da ima afinitet prema izabranom zanimanju
i da svoj posao radi srano i za dobrobit sebe i svoje zajednice. Uvidom u godine i naine
smrti umrlih, vidimo da je nekima dola rano i neoekivano, a nekima oekivano i prirodno,
nekima je bila nasilna, a nekima nije. Nikad se ne zna kada e doi, ali obavezno doe.
Ovaj put posjetila je sljedee nae savremenike:

Godinjak 2013/669

Sudionici nae prolosti

ARNAUTOVI, Ibrahim (1928-2013)

Redovni profesor Veterinarskog fakulteta u Sarajevu Ibrahim Arnautovi roen je 4. 3.
1928. godine u Travniku. Nakon zavrenog osnovnog i srednjeg obrazovanja diplomirao
je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu 1954. godine. Izabran je za asistenta na predmetu
Anatomija domaih ivotinja na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu 1955. godine, a 1958.
odbranio je doktorsku disertaciju Vaskularizacija mokranog sustava goveda na Veterinarskom
fakultetu u Sarajevu. Specijalizaciju je pohaao na Veterinarskom fakultetu u Cambridgeu
(1958), a zatim je est mjeseci boravio na specijalizaciji iz anatomije u Edinburghu, u kotskoj
(1959). Proao je izbor u sva nauna i nastavna zvanja na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu.
Kao gostujui profesor boravio je na Veterinarskom fakultetu u Kartumu, u Sudanu (19661973) i na Veterinarskom fakultetu u Tripoliju u Libiji (1981-1988). Boravei na ovim
fakultetima izuavao je pustinjske ivotinje i postao je ekspert za kamilu. Naunoistraivake
radove objavio je u brojnim svjetskim asopisima: Journal of Camel Practice and Reserach,
Sudan Journal of Veterinary Scinece and Animal Husbandry, Acta Anatomica, The Veterinary
Record, Journal of Anatomy, Medicina Experimentalis, Slovenian Veterinary, Acta Veterinaria,
The British Veterinary Journal, El Baitter, Folia Anatomica Jugoslavica, Assiut Veterinary
Medical Journal, Journal of Egyptian and Zoological Society i dr. Ovo je prvi na doktor
veterinarskih nauka s meunarodnim autoritetom i karijerom.
Objavio je sljedee publikacije: Osteology of Camel, Kartum: Khartoum University
Press, 1975; Anatomija domaih ivotinja (sa U. Bego), Sarajevo: Izdavako knjiarskotrgovako preduzee, 1990; Anatomija domae peradi (sa U. Bego, A. Gagi), Sarajevo:
Univerzitetska knjiga, 1991.
Uestvovao je na brojnim meunarodnim kongresima, konferencijama i simpozijima
koji su odrani u Sarajevu, Beogradu, Zagrebu, Niu, Sofiji, Parizu, Ohridu, Novom Sadu, Lenjingradu, Rijeci, Ljubljani, Portorou, Maarskoj, Bengaziju, Izraelu, Ujedinjenim Arapskim
Emiratima, Rimu, Maroku
Bio je lan brojnih strunih udruenja: The Association of European Anatomist, The
Association of Great Britain and Ireland Anatomist, The Association of Worlds Anatomist,
The Sudan Veterinary Association, Libian Veterinary Association, The American Association
for Advancement of Science i dr.
Obavljao je funkciju prodekana (1974-1976) i dekana (1976-1980) na Veterinarskom
fakultetu u Sarajevu. Promoviran je u profesora emeritusa 2003. godine, a Zijah Hadiomerovi
i Nihad Fejzi objavili su knjigu o cijenjenom profesoru Dr. Ibrahim Arnautovi, prof. emeritus:
ivot i djelo, Sarajevo: Univerzitet, 2009.
Dobitnik je brojnih priznanja od kojih izdvajamo sljedee: Orden zasluga za narod III reda,
Medalja za hrabrost, Orden rada sa zlatnim vijencem, Spomen-plaketa Grada Sarajeva i dr.
Umro je 26. 10. 2013. u 85. godini ivota, a pokopan je na sarajevskom groblju Bare.

BEI, Ahmed (1933-2013)

Vajar Ahmed Bei roen je 6. 11. 1933. godine u Starom Majdanu. Osnovno obrazovanje
zavrio je u rodnom mjestu, a srednju kolu u Banjoj Luci. Diplomirao je na Akademiji
za primenjenu umetnost u Beogradu 1960. godine. Bio je zaposlen u Djeijem pozoritu
670/Godinjak 2013

Sudionici nae prolosti

u Banjoj Luci, kao kreator animiranih lutki, od 1962. do 1995. Pri Domu kulture vodio
je prvi vajarski atelje od 1964. do 1990. Struno se usavravao na studijskim putovanjima
u Italiji i Francuskoj. Prvu samostalnu izlobu priredio je u 27. godini ivota u Beogradu.
Zatim slijede izlobe u Banjoj Luci, Koruli, Prijedoru, Tuzli, Sarajevu, Cazinu, Kruevcu,
Novom Sadu, Vukovaru, Rijeci
U srpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu doivio je tunu i nepravednu sudbinu svojih
sugraana Bonjaka. Istjeran je iz ateljea iz Doma kulture, izbaen iz vlastitog stana i protjeran
u amcu preko Save u daleki svijet, to dalje od Banje Luke i domovine, na daleki sjever,
gdje su mu kasnije i kosti zakopane. Ali, zahvaljujui svom umjetnikom talentu, Bei je
i u dalekom svijetu stao na svoje noge. Otvorio je svoj vajarski atelje u dalekom Stockholmu,
gdje je ponovo izvajao vie od 300 prepoznatljivih skulptura i figura, koje je izlagao na
brojnim izlobama u vedskoj, Njemakoj i Francuskoj. Kao umjetnik, doivio je posebnu ast
kada mu je postavljena bronzana skulptura ptice prepelice Ripe u tokholmskom parku
2001. godine, koja predstavlja simbol slobode i neuhvatljivosti.
O umjetnikoj vrijednosti vajarskih djela Ahmeda Beia svjedoi pedesetak bronzanih
portreta rasutih irom Bosne i Hercegovine: biste knjievnika Ivana Frane Jukia, Ivana
Gorana Kovaia, Petra Koia, biste narodnih heroja u parku Kastel u Banjoj Luci, spomenik
rtvama faizma u Orlovcima pod Kozarom, biste narodnih heroja u elincu, Vrbanji, KotorVaroi, Goradu i drugim gradovima Bosne i Hercegovine.
Za svoj umjetniki rad nagraen je brojnim nagradama i priznanjima: nagrada na izlobi
u Beogradu (1960), nagrada za kiparstvo na izlobi likovnih umjetnika sreza banjalukog (1964),
nagrada Veselin Maslea (1967), prva nagrada za spomenik u Orlovcima (1975) i dr.
Godine 2008. u organizaciji BZK Preporod iz Banje Luke organizirana je, nakon svega,
izloba skulptura Ahmeda Beia u njegovom rodnom gradu, sa simbolinom porukom
da se umjetnost ipak ne moe protjerati i ubiti.
Bio je lan Udruenja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine.
Umro je 27. 8. 2013. u 80. godini ivota u Stockholmu, gdje je i pokopan.

BRATOVI, Ismet (1938-2013)

Redovni profesor Medicinskog fakulteta u Sarajevu, gastroenterolog, Ismet Bratovi roen
je 6. 8. 1938. godine u Podgorici, u Crnoj Gori. Nakon zavretka osnovne i srednje kole diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1964. godine. Bio je zaposlen na Klinici
za gastroenterohepatologiju. Obavio je specijalizaciju iz interne medicine 1974. godine
i subspecijalizaciju iz gastroenterohepatologije 1975. godine. Odbranio je doktorsku disertaciju Ispitivanje portalne cirkulacije kod difuznih hepatopatija metodom transendoskopske
aplikacije radiotrasera na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1986. godine. Proao je izbor
u sva nauna zvanja na Medicinskom fakultetu, od docenta (1989) preko vanrednog profesora
(1993) do redovnog profesora. Bavio se naunoistraivakim radom u kojem su najvanije
bile sljedee teme: ciroza jetre, hepatitis, karcinom eluca, Helicobacter pylori i dr. Rezultate
svojih naunih istraivanja prezentirao je u sljedeim asopisima i publikacijama: Gastroenterohepatoloki arh., Medicinski urnal, Medicinski arhiv, Alt. lije. vjesn., Acta chir
Iugoslav., zbornicima sa kongresa ljekara, gastroenterologa, hirurga, infektologa i dr.
Godinjak 2013/671

Sudionici nae prolosti

Objavio je knjige: Klinika propedeutika (et al.), Sarajevo: Svjetlost, 2000; Kronini
hepatitis (s N. Laeviem), Sarajevo: Grafing, 2001.
Bio je lan Sabora ljekara, Udruenja gastroenterologa BiH i Evropske asocijacije.
Umro je 22. 11. 2013. u 75. godini ivota, a pokopan je na Barama.

FESTI, Husnija (1935-2013)

Redovni profesor Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta Husnija Festi roen je 1.
2. 1935. godine u Stocu. Nakon osnovnog i srednjeg obrazovanja diplomirao je na Poljoprivredno-umarskom fakultetu u Sarajevu 1958. godine. Magistrirao je na Poljoprivrednom
fakultetu u Zemunu 1965. godine, a 1972. je na istom fakultetu odbranio doktorsku disertaciju
Prilog istraivanju sojeva virusa arke. Najvei dio svoje karijere proveo je u Institutu za
poljoprivredna istraivanja, radei na naunoistraivakim projektima iz biljne patologije.
Njegova istraivanja obuhvatala su sljedee teme: ispitivao je pojavu virusa arke, virusa
jabuke, uzronike nekroze kore ljive, bavio se zatitom poljoprivrednog bilja od patogenih
i tetnih organizama i dr. Boravio je na specijalistikom usavravanju u SAD-u, Holandiji,
Bugarskoj, Engleskoj, Francuskoj i Njemakoj. Godine 1994. izabran je za profesora na Poljoprivrednom fakultetu na predmetu Entomologija sa fitofarmacijom. Bio je saradnik umarskog
fakulteta, te upravnik Instituta za zatitu bilja i prehrambenih proizvoda u okviru Poljoprivrednog fakulteta. Uestvovao je na brojnim meunarodnim kongresima i simpozijima.
Objavio je sljedee publikacije: Viroze voaka i vinove loze, Sarajevo: Zadrugar, 1979;
Prirunik za suzbijanje bolesti i tetoina voaka (s S. uri, D. Ivanovi), Sarajevo: Zadrugar,
1981; Zatita voaka i vinove loze (sa S. uri, D. Ivanovi), Sarajevo: Zadrugar, 1987; arka
ljive, Sarajevo: Zadrugar, 1990; Poljoprivredna entomologija, Sarajevo: Svjetlost, 1996.
Umro je 25. 4. 2013. u 78. godini ivota, a pokopan je na mezarju u Hadiima.

GRANOV, Alma (1968-2013)

Profesorica Filozofskog fakulteta Alma Granov roena je 22. 1. 1968. godine u Sarajevu.
Nakon zavretka osnovne i srednje kole diplomirala je na Filozofskom fakultetu na Odsjeku
za bosanski, hrvatski i srpski jezik 1993. godine, gdje je dvije godine kasnije primljena za
asistenticu. Godine 2003. magistrirala je s temom GP metod u ASR: teorijski i praktini aspekti
primjene u bosanskom jeziku, a doktorsku disertaciju Semiotiki pristup znakovima u korisniki
orijentiranim interfaceima odbranila je 2008. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Kao mlai kadar sa odlinim znanjem engleskog jezika, izabrala je savremenije teme. Bavila
se pitanjima iz oblasti kompjuterske lingvistike: neurolingvistikom, semiotikom, fuzzy
lingvistikom, kompjuterskom fonologijom, jezikim tehnologijama, digitalizacijom jezika
i dr. Unutar odrednica ovjek jezik kompjuter tekla su njena prouavanja, koja je obznanila
u vie strunih radova i prezentirala na strunim i naunim skupovima.
Predavala je sljedee predmete: Opu lingvistiku, Kompjutersku lingvistiku, Semiotiku
i dr. Saraivala je s Microsoftom u okviru nekoliko meunarodnih projekata. Puno je pomogla
u projektu uvrtavanja bosanskog jezika na Google Translateu.
672/Godinjak 2013

Sudionici nae prolosti

Njen otac Emin bio je jedan od osnivaa udruenja Mladi muslimani. Nakon smrti
oca, Alma je dugo brinula o nepokretnoj majci. Uz sve ivotne probleme i bolesti, koji su
bili poznati samo uem krugu ljudi, uspjela je ostvariti i akademsku univerzitetsku karijeru.
Nakon majine smrti posvetila se radu i prouavanju. Ipak se u njoj krila jedna njena,
krhka i ranjiva dua. Imala je vie ideja i projekata na kojima je radila, ali ju je, naalost,
prerana smrt sprijeila u tome. Njena posjeta bratu Ameru u Beu tragino se zavrila.
Umrla je 29. 3. 2013. u 45. godini ivota, a pokopana je u Beu.

HAJDARPAI, Raif (1935-2013)

Historiar Raif Hajdarpai roen je 9. 9. 1935. godine u Vrevu kod Ivangrada u Crnoj
Gori. Osnovnu i srednju kolu zavrio u Petnjici i Beranama. Diplomirao je na Odsjeku za
istoriju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1973. godine. Dugo je ivio i radio kao profesor
u Srednjokolskom centru u Goradu. Preao je u Sarajevo, gdje je kao profesor, kasnije direktor,
radio u Drvno-tehnikoj koli (1977-1980) i Saobraajnom kolskom centru (1981-1987).
Nije bio samo profesor koji je drao nastavu i pouavao ake, ve je strastveno istraivao
prolost sandakih i hercegovakih mjesta, pojmove kao to su begovi, age, spahije, kapetanije,
komite, genealogiju porodica i dr. Svoja istraivanja objavio je u asopisima, zbornicima
i knjigama. Kao veoma plodan historiar, objavio je sljedee knjige: Prolost kao budunost,
Sarajevo, 1990; Kolainska kapetanija i bonjaki narod, Sarajevo: Udruenje Bonjaka
porijeklom iz Sandaka, 1996; Bosna i Bonjaci Bihora, Sarajevo: Udruenje Bonjaka
porijeklom iz Sandaka, 1997; Trebinjska kapetanija u odbrani Hercegovine, Sarajevo:
Udruenje graana istone Hercegovine, 1998; Sandak od 1912.-1929., Sarajevo: Oko,
2003; Hronika geneze Hajdarpaia od 1532. do 2007, Sarajevo: Autor, 2008; Begovi, age
i spahije, Sarajevo: Autor, 2009; Herceg-novska kapetanija, Sarajevo: Autor, 2012.
U ratnom periodu 1992-1995. bio je pripadnik Armije Bosne i Hercegovine. Bio je lan
Matice Bonjaka Sandaka i Udruenja Bonjaka porijeklom iz Sandaka.
Umro je 31. 10. 2013. u 78. godini ivota, a pokopan je na sarajevskom groblju Vlakovo.

HRASNICA, Mehmed (1935-2013)

Redovni profesor Arhitektonskog fakulteta i slikar Mehmed Hrasnica roen je 2. 7.
1935. godine u Sarajevu. Nakon zavretka osnovne i srednje kole diplomirao je na
Tehnikom fakultetu u Sarajevu 1959. godine. Izabran je za asistenta na predmetu Slobodno
crtanje na Arhitektonskom fakultetu 1963. godine. Magistrirao je 1981, a doktorsku disertaciju Arhitekt Josip Pospiil ivot i djelo odbranio je 1983. godine na Arhitektonskom
fakultetu u Beogradu. Na Arhitektonskom fakultetu proao je izbor u sva nastavna zvanja,
od docenta preko vanrednog do redovnog profesora. Uporedo sa univerzitetskom, gradio
je i slikarsku karijeru. Prvu samostalnu izlobu priredio je 1967. godine u Sarajevu. Poto
nije esto prireivao izlobe, spomenut emo izlaganja u Brkom (1977), Mostaru (1991)
i Sarajevu (1972). Svoje arhitektonsko umijee spojio je s ljubavlju za staru bosansku graditeljsku arhitekturu, pa su tako najei motivi na njegovim akvarelima mostovi, kule,
Godinjak 2013/673

Sudionici nae prolosti

tvrave, turbeta, damije, mahale i sl. Poznati su njegovi akvareli s mostovima u Viegradu,
Trebinju, Stocu, Mostaru, Sarajevu, zatim stari gradovi i kule u Jajcu, Poitelju, Banjoj
Luci, Bihau, Sarajevu U poznatoj Mapi akvarela starog Sarajeva, koja je objavljena 1997.
godine, nalaze se reprodukcije njegovih akvarela sa ulicama iz sarajevskih mahala: Sagrdije,
Dinina, Gloina, Ploa te ekrijina, Brdo damija itd. Nekoliko godina prije smrti, tanije
2009. godine, u Bonjakom institutu Adila Zulfikarpaia prireena je izloba njegovih
akvarela Umjetnou ariji.
Sin je poznatog slikara i profesora Poljoprivrednog fakulteta Fahrudin-bega Hrasnice, o
kome je BZK Preporod objavio knjigu as sjeanja 1997. godine u biblioteci Dokumenti.
Objavio je dvije knjige: Arhitekt Josip Pospiil ivot i djelo, Sarajevo: Arhitektonski fakultet,
2002. i Od kocke do vedute (s Ladom Pervan), Sarajevo: Arhitektonski fakultet, 2010.
Na Arhitektonskom fakultetu obavljao je funkciju dekana u dva mandata. Bio je predsjednik Univerzitetskog sportskog drutva Bosna i predsjednik Sportskog saveza Kantona
Sarajevo.
Umro je 13. 12. 2013. u 78. godini ivota, a pokopan je na mezarju u Faletiima.

JAREBICA, Devad (1934-2013)

Redovni profesor Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu Devad Jarebica roen je 18.
7. 1934. godine u Prozoru. Nakon zavretka osnovne i srednje kole diplomirao je na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu 1959. godine. Kasnije je primljen za asistenta na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu. Odbranio je doktorsku disertaciju Kompatibilnost pri
oploavanju vinje kereke sa vanijim sortama vinje na Poljoprivrednom fakultetu u
Sarajevu 1972. godine. Obavljao je funkciju direktora Zavoda za voarstvo i vinogradarstvo
i Instituta za istraivanje i razvoj Bosne i Hercegovine, efa Odsjeka za voarstvo i vinogradarstvo. Boravio je na specijalizaciji u vicarskoj (1955). Bavio se temama iz voarstva
i vinogradarstva, kao to su: uzgoj i proizvodnja ljiva, jabuka, kruaka, borovnica, malina,
kupina, oplemenjivanje voaka i vinove loze i dr. Svoja istraivanja prezentirao je u sljedeim
publikacijama: Gustina sadnje i sistemi uzgoja u plantaama jabuka i kruaka, Sarajevo:
Institut za poljoprivredna istraivanja, 1967; ljiva (sa saradnicima), Sarajevo: Zadrugar,
1969; Prouavanje biolokih i tehnolokih osobina introduciranih sorti vinove loze i voaka,
Sarajevo: Zavod za voarstvo i vinogradarstvo Instituta za istraivanje i razvoj, 1973; Mogunost
dobijanja novih preraevina od stonih i industrijskih sorata ljiva, primjenom niskih temperatura, Sarajevo: Zavod za voarstvo i vinogradarstvo Instituta za istraivanje i razvoj,
1977; Poljoprivredni informacioni sistemi, Sarajevo: UPI, 1984; Poznavanje i kontrola
sirovina (s T. ariem, Z. aueviem), Sarajevo: Studentska tamparija, 1996; Oplemenjivanje
voaka i vinove loze (s M. Kurtoviem), Sarajevo: EDIS, 1997; Uzgoj jagode, maline i kupine,
Fojnica: Svjetlost, 1998; Voarstvo (s A. Muratoviem, M. Kurtoviem), Sarajevo: Studentska
tamparija, 1999; Jagodasto voe (s M. Kurtoviem), Fojnica: tamprija Fojnica, 2000.
Dobitnik je sljedeih nagrada: Ordena rada sa srebrenim vijencem, Prvomajske nagrade
Saveza sindikata, Spomen-plakete Grada Sarajeva, Plakete za izuzetno ostvarenje u nauci
i voarskoj proizvodnji.
Umro je 11. 11. 2013. u 79. godini ivota, a pokopan je na mezarju Ravne Bakije.
674/Godinjak 2013

Sudionici nae prolosti

POROVI, Izudin (1952-2013)

Akademski slikar Izudin Porovi roen je 27. 1. 1952. godine u Seljanima kod Prijepolja.
Nakon osnovnog i srednjeg obrazovanja diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti
u Sarajevu 1976. godine. Dugo je radio kao profesor likovne umjetnosti u srednjoj koli
u Prijepolju. Bio je voditelj sekcije crtanja pri Domu kulture u Prijepolju, ime je razvijao
ljubav prema slikarstvu u svojoj okolini. Godine 1990. poeo se baviti i politikim radom,
te je jedan od osnivaa Stranke demokratske akcije za Sandak. Bio je ukljuen u osnivanje
Kulturnog drutva Muslimana Sandaka Preporod, te kao lan Redakcije lista Preporod,
koji je izlazio u izdanju istoimenog drutva, dao doprinos kulturnim aktivnostima u svojoj
sredini. Godine 1992. preselio se s porodicom u Njemaku, gdje je nastavio sa slikarskim radom
kao slobodni umjetnik. Njegova umjetnost pripada apstraktnoj, a u toku boravka u Njemakoj
u svom radu razvio je digitalnu grafiku, te se pokazao kao izrazito moderan umjetnik.
Svoje radove prezentirao je na etrdeset samostalnih i kolektivnih izlobi. Iz dostupnih
podataka vidi se da je njegov boravak u Njemakoj bio veoma plodan, te je organizirao
sljedee izlobe: Beograd, Galerija 73, 1987; Heilbronn, Izloba u Rathaus Lichthof, 1993;
Stuttgart, Galerie Experiment, 1996; Bad Rappenau, Kunst im Kulturhaus, 1997; Sarajevo,
Galerija Mak, 1998; Mannheim, Galerie Friedrichsring, 1999; Heilbronn, Galerie U21, 2002;
Ludwigshafen, Pfalzbau Theater, 2003; Mannheim, Modehaus Engelhorn, 2005; Prijepolje,
Galerija B. N. V, 2006; Sarajevo, Kurumli medresa, 2007; Heidelberg, Galerija Melnikow,
2010; Heidelberg, Galerija Melnikow, 2012;
Bio je lan Udruenja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine i Udruenja likovnih
umjetnika Njemake.
Za svoj umjetniki rad odlikovan je brojnim nagradama od kojih izdvajamo sljedee:
meurepublika nagrada za slikarstvo Pivo Karamatijevi, prva nagrada na Majskom
salonu u Prijepolju i dr.
Umro je 21. 8. 2013. u 61. godini ivota u Mannheimu u Njemakoj, a pokopan je u
Prijepolju.

REDI, Sulejman (1954-2013)

Redovni profesor Prirodno-matematikog fakulteta u Sarajevu, akademik Sulejman
Redi roen je 1. 2. 1954. godine u Seliu kod Jajca. Nakon osnovnog i srednjeg obrazovanja
diplomirao je na Prirodno-matematikom fakultetu na Odsjeku za biologiju u Sarajevu
1978. godine. Zaposlio se kao asistent na Biolokom institutu Univerziteta u Sarajevu, zatim
je, nakon odbrane magistarskog rada 1984, izabran za vieg asistenta na Odsjeku za biologiju
Prirodno-matematikog fakulteta. Doktorsku disertaciju umske fitocenoze i njihova stanita
u uslovima totalnih sjea odbranio je na Prirodno-matematikom fakultetu u Sarajevu 1990.
godine. Biran je u sva nauna i nastavna zvanja na matinom fakultetu. Fascinira broj
strunih specijalizacija koje je pohaao: Odjel Geobotanike i ekologije biljaka u Zavodu
za botaniku Prirodoslovno-matematikog fakulteta na Sveuilitu u Zagrebu, 1988; Royal
Botanic Garden, Edinburgh, 1997; University Botanic Garden, Cambridge, 1997. i 2005;
Department of Ecological Botany, Uppsala University, 1998; Botanic Garden and Department
Godinjak 2013/675

Sudionici nae prolosti

of Vegetation Ecology, Universita La Sapienza di Roma, 1999; Dat Naturvidenskabelige

Fakultet, Kobenhavns Universitet, 2000; Faculty of Science, University of Kongston, 2000;
Ege Tarimsal Aratirma Enstits, Izmir, 2003; Universitat Politecnica de Catalunya,
Barcelona, 2007; Department of Pharmaceutical Sciences, University of Graz, 2007; Fatih
niversitesi, Istanbul, 2007; Orto Botanico dellUniversita di Pisa, 2009. i dr.
Njegova nauna istraivanja obuhvataju nekoliko oblasti: ekologiju, botaniku i biogeografiju. Pisao je o ljekovitom bilju, prirodnim resursima, ekolokom planiranju, odrivom
razvoju, etnobotanici i dr. Objavio je sljedee publikacije: umske fitocenoze i njihova stanita
u uslovima totalnih sjea, Sarajevo: Bioloki institut, 1988; Biologija za 1. razred gimnazije
(s T. Bai i R. Erben), Sarajevo: Sarajevo Publishing, 2003; Ekoloki sistemi i modeli (s
H. Bai, S. Barudanovi), Sarajevo: Grafika aran, 2009. Uredio je sljedee publikacije:
Uravnoteeni razvoj put u budunost (s D. oljan), Sarajevo: Fondeko, 1996; Bosna
i Hercegovina zemlja raznolikosti: pregled i stanje bioloke i pejzane raznolikosti Bosne
i Hercegovine: prvi izvjetaj Bosne i Hercegovine za konvenciju o biolokoj raznolikosti
(sa S. Barudanovi i M. Radevi), Sarajevo: Federalno ministarstvo okolia i turizma, 2008;
Bosnia and Herzegovina land of diversity: overview and state of biological and landscapes
diversity in Bosnia and Herzegovina: first national Raport of Bosnia and Herzegovina
for the Convention on biological Diversity (S. Barudanovi, M. Radevi), Sarajevo: Federal
Ministy of Environment and Turism, 2009; Upravljanje animalnim otpadom i odrivi razvoj.
zbornik radova, Sarajevo: ANUBiH, 2012; Simpozijum Panel Darwin danas: povodom
200-godinjice roenja i 150-godinjice Postanka vrsta: zbornik radova (s Lj. Berberoviem),
Sarajevo: ANUBiH, 2010; Drugi meunarodni kolokvijum Biodiverzitet teorijski i praktini
aspekti: zbornik radova, Sarajevo: ANUBiH, 2012.
Naune i strune radove objavio je u brojnim asopisima i publikacijama, od kojih izdvajamo
sljedee: Studio Botanica, Studies in Plant Ecology, Annali di Botanica, In vegetation science
in retrospect and perspective, Plenary lecture at the XI Optima Meeting, Ecology of Food
and Nutrition, Collegium Antropologicum, Biologia i dr.
Bio je uesnik brojnih meunarodnih i regionalnih naunih skupova, voditelj mnogih
meunarodnih projekata. Zahvaljujui ogromnoj energiji, pored nastavnog rada na matinom
fakultetu, predavao je i na sljedeim visokokolskim ustanovama: Farmaceutskom i Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu, te njihovim odjeljenjima u Tuzli, Visokoj zdravstvenoj koli
u Sarajevu i Biotehnikom fakultetu u Bihau.
Obavljao je funkciju dekana na Prirodno-matematikom fakultetu i efa Katedre za
ekologiju i zatitu prirodne okoline, bio je predsjednik Kruga intelektualaca 99. Dopisni
lan Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine postao je 2008. godine.
Bio je lan Drutva ekologa BiH, Biolokog drutva BiH i International Ecological
Society.
Javnost je bila zateena njegovim misterioznim nestankom, a njegovo tijelo nakon potrage
pronaeno je 21. 1. 2013. u kanjonu Miljacke kod Lapinice u blizini Sarajeva. Ni do danas
nije razjanjeno ta se zaista dogodilo s profesorom Rediem.
Sahranjen je 23. 1. 2013. godine na sarajevskom groblju Bare.

676/Godinjak 2013

Sudionici nae prolosti

EHOVI, Zulfo (1934-2013)

Redovni profesor Stomatolokog fakulteta Zulfo ehovi roen je 28. 5. 1934. godine
u Nevesinju. Nakon osnovnog i srednjeg obrazovanja diplomirao je na Stomatolokom
fakultetu u Beogradu. Izabran je za asistenta na Stomatolokom fakultetu u Sarajevu, gdje
je odbranio magistarski rad 1970. godine. Odbranio je doktorsku disertaciju Specifinost
pokreta donje vilice, odnosa bezubih vilica i problemi njihovog registrovanja 1977. godine.
Proao je izbor u sva nastavna i nauna zvanja: od docenta (1977) preko vanrednog (1982)
do redovnog profesora (1986). Predavao je nastavu iz predmeta Stomatoloka protetika.
Obavljao je funkciju efa Katedre za protetiku od 1986. do 1994. godine. Sedam godina
boravio je u Kuvajtu (1994-2001) kao konsultant kuvajtskog Ministarstva zdravstva.
Umro je 25. 10. 2013. u 79. godini ivota, a pokopan je na sarajevskom groblju Bare.

ZULI, Arif (1933-2013)

Novinar i lan Savjeta BZK Preporod Arif Zuli roen je 29. 10. 1933. godine u apljini.
Diplomirao je na Filozofskom fakultetu na Odsjeku za istoriju jugoslovenskih knjievnosti
1961. godine. Kao novinar radio je u Veernjim novinama, Osloboenju, na Radio Sarajevu
i dr. Obavljao je funkciju direktora Televizije BiH. Bio je urednik izdavake djelatnosti u
Vijeu Kongresa bonjakih intelektualaca. Koautor je knjige Informiranje u novim uvjetima
(s Asimom Gruhonjiem), Sarajevo: VKBI, 1994. Koprireiva je monografije o Vijeu
Kongresa bonjakih intelektualaca: 1992-1997, Sarajevo: VKBI, 1998. Pod njegovim
urednitvom objavljene su sljedee publikacije: o Muhsinu Rizviu, ovjek uspravnog hoda
i Aliji Isakoviu, Knjievnik i mislilac, zbornici Stanje kulturnog blaga, Sandak na putu
autonomije i dr.
Bio je lan Izvrnog odbora Vijea Kongresa bonjakih intelektualaca, Matinog odbora
BZK Preporod i Internacionalne lige humanista.
Dobitnik je Ordena zasluga za narod sa srebrenom zvijezdom i Zlatne znake RTV
Sarajevo, Priznanja Udruenja novinara i dr.
Umro je 21. 6. 2013. u 80. godini ivota, a pokopan je na sarajevskom groblju Lav.

PARTICIPANTS OF OUR HISTORY DEAD IN 2013

Isma Kamberovi
Summary
The last pages of the Yearbook are reserved for the deceased. The section Merhum included
eleven prominent Bosniak males and one Bosniak female. Large gaps will be felt in the fields
of veterinary medicine, medicine, sculpture, linguistics, history, art, architecture, agriculture,

Godinjak 2013/677

Sudionici nae prolosti

biology, ecology, dentistry and journalism. This paper deals with their most significant
contributions to the above mentioned fields, in order not to be forgotten. In this way we want
to disseminate information about their significant works important for Bosnia and Bosniaks.
Key words: Bosniaks, Ibrahim Arnautovi, Ismet Bratovi, Ahmed Bei, Husnija Festi,
Alma Granov, Raif Hajdarpai, Mehmed Hrasnica, Devad Jarebica, Izudin Porovi,
Sulejman Redi, Zulfo ehovi and Arif Zuli

678/Godinjak 2013

Autori:
Anydoho, Kofi, knjievnik, Gana
al-Babtin Abdul-Aziz Suud, knjievnik, Kuvajt
Baki-Mufti, dr. Jasna, Pravni fakultet, Sarajevo
Balti, Mustafa, arheolog, Skuptina Optine Sjenica
Balji, Mirsada, Galerija Preporod, Sarajevo
Beglerovi, dr. Samir, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo
olakovi, Enver, knjievnik (1913-2013)
ui, Tarik, prof., Rektorat Univerziteta, Sarajevo
Dedi, Enes, MA, III ciklus (Doktorski studij), Filozofski fakultet, Sarajevo
Duman, Hatida, BZK Preporod, Sarajevo
Duranovi, mr. Amir, Filozofski fakultet, Sarajevo
Dananovi, Mirza, MA, Muzej grada Zenice
Fejzi, mr. Elvis, Fakultet politikih nauka, Sarajevo
Fejzi-engi, dr. Fahira, Fakultet politikih nauka, Sarajevo
Gliewe, Siegfried, historiar i putopisac (1902, Stolp 1982, Kiel)
Hadi, Mehmedalija, Rijaset Islamske zajednice u BiH, Sarajevo
Hadimuhamedovi, dr. Amra, Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika, Sarajevo
Halilovi, dr. Safet, Fakultet politikih nauka, Sarajevo
Halilovi, dr. Enver, Univerzitet u Tuzli
Halilovi, dr. Hariz, Monash University, Australia
Ibrakovi, dr. Delal, Fakultet politikih nauka, Sarajevo
Isakovi, Sejfudin, MA, III ciklus (Doktorski studij), Filozofski fakultet, Sarajevo
Kadriu, Ibrahim, knjievnik, Kosovo
Kamberovi, Isma, BZK Preporod, Sarajevo
Kapo, Enita, Fakultet politikih nauka, Sarajevo
Karako, Sezai, knjievnik, Istanbul, Turska
Godinjak 2013/679

Autori priloga

Kari, mr. Hamza, Fakultet politikih nauka, Sarajevo

Kasumovi, dr. Amila, Filozofski fakultet, Sarajevo
Kodri, dr. Sanjin, Filozofski fakultet, Sarajevo
Kulenovi, dr. Tarik, Filozofski fakultet, Zagreb
Kurtovi, dr. Esad, Filozofski fakultet, Sarajevo
Lati, dr. Demaludin, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo
Lavi, dr. Senadin, Fakultet politikih nauka, Sarajevo
Libal, Wolfgang, novinar i putopisac (1912, Melnik, Prag, 2008, Be)
Liebe, Klaus, novinar i putopisac (1938, Berlin)
Maglajli, dr. Munib, Filozofski fakultet, Sarajevo
Mahmutehaji, dr. Rusmir, Meunarodni forum Bosna, Sarajevo
Osmanbegovi, mr. Naida, Filozofski fakultet, Zenica
Osmi, Amer, mr. Fakultet politikih nauka, Sarajevo
Paali, Melika, prof., Ekonomska kola, Brko
Pelidija, dr. Enes, Filozofski fakultet, Sarajevo
Preljevi, dr. Vahidin, Filozofski fakultet, Sarajevo
Rabi, Nedim, MA, Institut za istoriju, Sarajevo
Rastoder, dr. erbo, Udruenje Almanah, Podgorica
Rebihi, Nehrudin, MA, Filozofski fakultet, Sarajevo
Sadikovi, dr. Lada, Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije, Sarajevo
Sefo, Mustafa, MA, (Doktorski studij), Fakultet politikih nauka, Sarajevo
Silajdi, dr. Haris, politiar, Sarajevo
Sokolovi, dr. Demal, Bergen, Norveka
ehi, dr. Zijad, Filozofski fakultet, Sarajevo
krijelj, dr. Redep, Dravni univerzitet, Novi Pazar
Tali, Amir, knjievnik, Sanski Most
Tursi, mr. Nermin, Dom kulture, Srebrenik
680/Godinjak 2013

UPUTE AUTORIMA
Rukopisi koji se nude za objavljivanje u Godinjaku BZK Preporod trebaju biti novi,
neobjavljeni tekstovi. Potrebno ih je dostaviti u printanoj i elektronskoj verziji. Tekst mora
biti u MS Wordu, font Times New Roman, veliina 12, prored 1, 5. Tekst u fusnotama i
biljekama treba biti veliine 10, sa proredom single (jednostruki). Veliina rukopisa ne treba
prelaziti jedan autorski tabak (15 stranica). Rukopise itaju i recenziraju glavni urednik
i lanovi Redakcije, te oni odluuju hoe li se tekst objaviti ili ne.
Uz rukopis je potrebno poslati sljedee podatke:
1. Naslov rada
2. Prezime i ime autora
3. Naziv institucije u kojoj je autor zaposlen
4. Adresa i e-mail
5. Saetak sa kljunim rijeima na bosanskom jeziku
6. Biljeke
8. Literatura
Literatura koja se navodi u tekstu treba slijediti sljedei model navoenja:
za knjige koje su djelo jednog autora:
Smailagi, Nerkez: Politika vizija Dantea Aligijerija. Sarajevo: Veselin Maslea, 1964.
za zbornike ili druge publikacije kolektivnog autora:
Rasprave o nacionalnom identitetu Bonjaka: zbornik radova. Sarajevo: Institut
za istoriju, 2009.
za lanke u asopisima ili drugim prublikacijama:
Rebronja, Nadija: Prie o Boijim poslanicima u podtekstu romana Dervi i smrt
Mee Selimovia. Godinjak BZK Preporod, God. 8 (2008), str. 211-233.
Radove slati na sljedeu adresu:
BZK Preporod
(za Redakciju Godinjaka)
Branilaca Sarajeva 30
71000 Sarajevo
E-mail: preporod@bih.net.ba

Godinjak 2013/681

Bonjaka zajednica kulture Preporod Sarajevo

Adresa
Branilaca Sarajeva 30
71000 Sarajevo
Tel./Fax.: 226-511; 215-665;
Web: www.preporod.ba
E-mail: preporod@bih.net.ba

tampa
Dobra knjiga

682/Godinjak 2013