Documente Academic
Documente Profesional
Documente Cultură
Marina Katnic-Bakaric
Marina Katnic-Bakaric
This work was prepared under financial support from the Research Support Scheme of the Open
Society
Support Foundation.
The digitization of this report was supported by the Electronic Publishing Development Program
andEducation
Higher the Support Program of the Open Society Institute Budapest.
Virtus
Libnsk 1
150 00 Praha 5
Czech Republic
www.virtus.cz
as representing
the accuracy
The information
andthe
correctness
views
published
of the
ofin
the
Open
this
content
work
Society
of
is the
this
Institute.
sole
work.
responsibility
The
AnyOpen
comments
Society
of the
related
Institute
author
toand
the
takes
contents
should
no notof be
responsibility
this
should
permission
construed
All
workbe
rights
directed
in writing
reserved.
for to the
from
No
author.
the
partauthor.
of this work may be reproduced, in any form or by any means without
Contents
O strukturi
knjige.......
Jezik kao komunikacioni sistem i jezicke
.................
funkcije jezik
Prirodni ...................................................
- Lingvisticka stilistika -
.................
..............................................
Semiotika 2
.............................................
Stil..........................................................................................................................................................
.................
....................................................
.................
Registar9vs. 6
.................
stil..............
Stilska markiranost i
.................
...................
stilem.......................
.................
Pravci u
...................
.................................
.................
stilistici
Impresionisticka
...................
.................................
.................
.............
stilistika ............
Strukturalna
................... lingvisticka
.................................
..... 1
.............
..........................
silistika...........................
Poststrukturalisticka
...................
.........
.............12
..........................
.......................................
stilistika
novoj..................
...................
Ka
.............
..........................
.......................................
................................
..................
stilistici
Ostali .
stilisticki
.............
..........................
............. 14
................................
11
..............
pravci ..............
.............
Statisticki
............. 14i kompjuterski metodi u
................................
..............
.........................
.............
stilistici...........................................
Retorika i
......... 15
..............
.........................
.............
.......................................................
stilistika..
Raslojavanje
.............. jezika/jezicko
.........................
.............
.... 16 ............................
................
variranje
Socijalno
.............. raslojavanje
.........................
.............
................
............................................
jezika
..............
Teritorijalno .........................
.................... 15 raslojavanje
.............
................
...........................................
...................................
..............
jezika .............................
.... 14
Individualno
................
19 ...................................
..............
........................................
raslojavanje.
Funkcionalno-stilsko
................
.............................
.............. 19
........................................
....................
raslojavanje
................
Sakralni .............
stil vs. profani
..............
.......... 21
....................
..................................
................
15stilovi
Dometi..........................
..................... i granice klasifikacije funkcionalnih
..................................
................
.....................................
stilova ...........................................................
Lingvisticka
.................... stilistika i jezicki
..................................
..............
.....................................
......................... 24
varijeteti
Stilisticka .................................
....................
17 . 22.................. 23
Naucni................................................
kompeten
....................
funkcionalni
..........................
cija..........
......... 22
stil............................ 25
Usko naucni
................
.................................
podstil ........
Naucno-udbenicki
................
.................................
....................
podstil ...................
Administrativni
................
.................................
stil ....................
...............................
...................
Razgovorni 26 (konverzacijski) funkcionalni
................
.........
....................
stil ...............................
.........................
.............................................................
................
Knjievnoumjetnicki
....................
............................... funkcionalni
.........................
stil Prozni
.........................................
................ 34
.................................................
....................
...............
.........................30
podsti
................
.......................................................
....................
"Tud govor" i govorna karakterizacija
.........................
l..........
Podstil
..................
37 25
.......... 27
likova...................................................
Funkcioniranje
........................ stranog ili vjetackog jezika u knjievnoumjetnickom
..........
poezij
drameDebatni
................................................
31 ...........
..........
e.........
podstil. 39
tekstu.............................................. 41
..........
...........
............
Gramaticki paralelizam i gramaticke
..........
...........
Reklamni
Stripovni
Retoricki
Oratorski
............
opozicije............................................
Fonetsko - fonoloka i leksicka ponavljanja u
..........
...........
stil..........
Esejisticki
podstil
............ ...
................................................. 51
stihu ................................................................
Sekundarni
..........
...........
Memoarski
...............
stil ...............
............
..........
......................... 53
urnalisticki
Publicisticki
stilovi..........
...........
Publicisticki
podstil
...............
................
Scenaristicki
...............
............
Vulgarizmi
............. i
stil
stilstil ..............
..................
..........
...........
podstil.........
..................
...............
................
..............
...............
............
psovke........
..............
....................
....................
..................
..........
...........
Naucno-popularni
..................
...............
................
....................
Leksicka
...............
............
....................
stilistika
....................
....................
..................
..........
...........
podstil
..................
...............
................
....................
(leksikostilistika).
...............
............
....................
.................
....................
....................
..................
..........
...........
..................
Knjievno-publicisticki
...............
................
....................
.............................
...............
............
....................
....................
....................
..................
..........
...........
..................
podstil
...............
................
....................
.............................
...............
............
....................
..........................
....................
....................
..................
Nivoi ..........
...........
..................
......................................
...............
................
....................
.............................
...............
............
....................
lingvostilisticke analize i njihove osnovne
....................
....................
..................
jedinice.................................................................
..........
...........
..................
......................................
Crte.......................................................................................................................................................
...............
................
....................
Fonostilistika..........................................................................................................................................
.........................
...............
.........
argon....................................................................................................................................................
....................
..............
..............
............
........
76 59
...................
39 ......
......
65
...................
....
.....
..........
...........
83 .71
.......
54
73
74
75
5071
67
62
62
76
78
84
73
80
8380 68
Eufemizmi i tabu-
rijeci ....................
Morfostilistika........................................................................................................................................
.............................
...............
Gramaticka 86 sinonimija i gramaticka
.............................
metafora ..........................................
Sinonimija
.............................
........................................................
lica .......... 85
Sintaksostilistika....................................................................................................................................
88 ......................
.................
...............
Dekomponirani 93 predikat i funkcionalno-stilska
.................
markiranost........................................................
Postupci ekspresivne
.................93
....................
sintakse
Elipsa ...................
....................................................................................................................................................
.................
.................................
........
Normativne94
.................
.................................
recenice
.....................
Parcelacija..............................................................................................................................................
.................................
...................
.................
............
Tekstualna 93 95
...................
stilistika .............
..
Jake pozicije
...................
88
.................
teksta ..........podnaslovi i
Naslovi,
...................
.................
....................
epigrafi ....................
Inkoativna
...................
................. i finitivna
....................
..................................
recenica ...................
...................
Imena
.................
....................likova i imenovanja u tekstu
..................................
..................................
...............
uopce...............................................
Stilisticki
.................
....................
...............................
..................................
95
.....................................................
konektor
.................
Figure kao
....................
98
...............................
99
ikonektori
.............
.................
....................
Figure
99
...............
.................
.................
.........
ponav 97
Gradacija
............... kao
.... .................
97 ljanja
konektor........
Retoricka
............... pitanja kao
.................
..........
......................
konektori
Sintaksicke
...............
................. ..................
figure permutacije -
..........
......................
..................................
Tacka inverzija
...............
.................
.......... ....................................
......................
..................................
...................................................
...............
gledi
.................
Intertekstualnost,
..........
...................... metatekst,
............................
...........
...............
ta.....
................. 102
autoreferencijalnost
.......... ............
Autoreferencijalnost..............................................................................................................................
......................
102
...............
.........
................
.............................................
..........
.......... 108
.........
.... 100 101
Stilistika
.........
100
hiperteksta i hipermedija: korak
..................................
.......... 104
Figuredalje..........................................................
.........i
..........
.................................... 108
tropi ....
Klasifikacija
.........
..........
............
figura
.........
Metafora .........
i metonimija: jakobsonova teorija i njena
..........
............
....................
.........
primjena
Narativne .......... ..................................................................
............
....................
.........
...... 114
figureTacka ..........
.....gledita kao narativna
............
....................
.........
Figure ..........
...............
figura i ...................................
funkcionalni
............
....................
.........
Indeks ....
...............
.............................................
stilovi.......................
............
Umjesto
....................
.........
100
...............
pojmo ................................
.................................. 116
............
pogovor
....................
.........
...............
va......
..................................
............
a...........
........
.........111
Literatura ...............................................................................................................................................
...............
..........
..................................
............
.............
.........
............. 133
...............
Izvori......................................................................................................................................................
..........
... 119
............
.............
......... 137
...............
.............
..........
............
.............
.........
...............
..........
............
.............
.....
...............
..........
... 110
.............
......103
116
..........
.............
..........
.............
..........
.............
..........
.............
..........
.............
..........
.. 122
..........
..........
..........
. 123
1 O strukturi knjige
O strukturi knjige
Knjiga Lingvisticka stilistikazamiljena je kao putokaz, kao svojevrsno "uputstvo za upotrebu
stilistike". Ona ne pretendira na davanje svih odgovora, ona postavlja niz pitanja
i otvara niz Pri tome i ova knjiga i njen autor kreiraju svoga idealnoga citatelja
mogucnosti.
(Model
koga EcoReader),
kae dazamora postojati i za svako knjievno djelo i za svaki red
vonje,
zahtijevajerspecificnu,
svaki tekstnjemu primjerenu suradnju citatelja/recipijenta poruke
(Eco 1994: 16).
Osporavana kao malo koja lingvisticka disciplina, stilistika se ipak izborila za
ponekad svoj status, stidljivo, dok drugdje ona progovara mnogo jacim glasom.
i ponegdje
U ovoj knjizi
pokuava se ustanoviti njen dosta iroki predmet proucavanja, i to uz strogost
ilingvistickih
istovremenokriterija
uz stalno otvaranje ka drugim naukama, ka knjievnoj teoriji,
naratologiji i,Gdje
semiologiji. prijegod
svega,
je to bilo moguce, uvodi se vieglasje, uvode se ponekad i
oprecna
nekih shvatanjapostavljaju se nova pitanja. Takav pristup uvjetovan je
problema,
uvjerenjem
nauke da je konzekvenci
u krajnjoj i diskurs diskurs naracije, te da mu je u osnovi dijaloki
princip.
Da bi se uopce pocelo sa govorom o stilistici, neophodno je krenuti od
promatranja
funkcija, i to u jezikujezicnih
shvacenom kao komunikacioni sistem. Ucenje o razlicitim
jezicnim funkcijama
preduvjet je proucavanja razlicitih varijeteta jezika, tj. stilova. Isto tako, prirodni
jezik kaotijesno
znakova sistem je povezan sa drugim znakovnim sistemima, a stilistika, baveci
useprirodnom
konotativnimjeziku, ne moe ignorirati konotativno u semiotici uopce.
U daljem toku razmatraju se pitanja stila i razvoja stilistike, tumace se njeni
i kole,osnovni pravci
proucava se raslojavanje jezika i jezicni varijeteti uopce, ponovo
polazeci od razlicitih
shvacanja.
Posebna panja poklonjena je funkcionalno-stilskom raslojavanju i analizi
konkretnih
i anrova. stilova osnovnih funkcija pojedinih stilova, osnovnih tipova
U odredivanju
injihove realizacije
u kazivanju o njihovim karakteristicnim jezicnim sredstvima stalno se u prvom
planu nalazio
u cjelini, tekst
dok su se pojedini elementi niih nivoa promatrali samo kao elementi
iteksta u cjelini
u mrei relacija prema drugim njegovim elementima.
Naredni veci dio knjige posvecen je nivoima lingvostilisticke analize i
karakteristicnim
jedinicama, stilemima, na svakom od tih nivoa. Uprvo se tu pokazalo kako je u
stilistici
sve sve povezano,
prepleteno, pa se o istim problemima govori u razlicitim dijelovima knjige,
ali sa razlicitog
aspekta i sa odredenim pomakom. Tako se, recimo, u poglavlju o podstilu
poezije govori
fonolokoj o fonetsko-
strukturi stiha, da bi se kasnije u fonostilistici posebno analizirale
stilogene
tom jezicnom mogucnosti
nivou, ana na kraju, u poglavlju o figurama, ponovo se pominju
neke
na figure koje djeluju planu. Slicno je i sa tackom gledita, koja se razmatra u
fonetsko-fonolokom
okviru ali
teksta, stilistike
i u vezi sa govornom karakterizacijom likova u
knjievnoumjetnickom
narativnih figura. Svakistilu i unutar
od ovih tekstova medusobno je povezan, ali se i
razlikuje
znaci po pristupu,
da citatelji njihovomto kombinacijom mogu steci potpunu, vieaspekatski
oformljenu
U informaciju.
tome im svakako moe pomoci i indeks pojmova na kraju knjige.
iova
neka
koli
o drugoj
disciplina
pitanja
(intertekstualnost,
Moe literaturi
koja
sedanas
reci
donedavno
idaobavi,
drugim
jehipertekst,
knjiga
ali nisu
i pristupima
kao
zamiljena
razmatrana
leksikon
narativne
koji
kao
stilistickih
figure
udanas
okviru
prikaz
i dominiraju
sl.),
predmeta
proucavanja
termina,
cime otvara
pojmova
ustilistike
stilistici.
stilistike,
novekoji
i razlicitih
sadri toga,
Osim
posebno
pravce
naznake pitanja
osnovne
istraivanja
puta
u slavenskoj
onakojim
kojima
podatke
pokrece
i bi
daje
sestilistika mogla (i trebala) krenuti.
2 Jezik kao komunikacioni sistem i jezicke funkcije
LINGVISTICKA
L
SEMIOTIKA
AN AG R AM
Poznata je i podjela na tri dimenzije znaka, tj. tri dijela semiotike, u koje
spadaju:
semantika , koja proucava odnos znaka prema predmetu (referentu);
sintaksa , cije je predmet istraivanje odnosa medu znakovima; te
pragmatika, dio koji proucava odnos izmedu znakova i njihovih korisnika, tj. odnos izmedu
znaka i covjeka.
Svih est elemenata komunikacije, a takoder i njima odgovarajuce jezicke
funkcije,faktori
su i neophodni relevantni
i drugih znakovnih sistema, ne samo prirodnojezicnog.
Komuniciranje znacenja u idealnom slucaju podrazumijevalo bi da svakom
oznacenom
odgovara samo jedan oznacitelj. Neki semioticki sistemi, npr. sistemi
signalizacije,
kodovi, zaistanaucni
djelujui na
logicki
tom principu (dovoljno je zamisliti probleme i
posljedice
bi koji bisemafora
crveno svjetlo nastali akonekad znacilo zabranjen, a nekad slobodan prolaz;
ako bi isti
element hemijski
mogao biti izraen simbolom Na i, recimo, S).
Drugi sistemi, umjetnicki i estetski u irem smislu, oni u kojima je "konvencija
funkcija slaba, ikonicka
razvijena, a znak otvoren" (Giro 1975: 31) pokazuju svojstvo
polisemicnosti
upucuje na vie(jedan oznacitelj
oznacenih, dok jedno oznaceno moe imati vie oznacitelja).
Prema Girouzapravo
slucajevima u takvimradi
se o skupu kodova slojevito poredanih i uklopljenih (ili o
uskupu potkodova
terminologiji koja ce se upotrebljavati u ovoj knjizi), to slui kao preduvjet za
mogucnost
stila. izbora,
Semiotika tj. smislu uvodi pojmove koji su znacajni i za lingvisticku
u tom
stilistiku,denotacije
pojmovi a to su i konotacije. Denotaciju cini oznaceno po sebi, objektivno shvaceno kao takvo,
dok konotaciju odnosno konotativne vrijednosti podrazumijevaju sve dodatne, subjektivne
vezane za znak.vrijednosti
O ovoj dihotomiji sa aspekta lingvostilistike bit ce kasnije vie
urijeci, posebno
poglavlju o leksickoj stilistici.
Ovdje je posebno zanimljivo zadrati se na denotaciji i konotaciji u drugim
znakovnim
sistemima: uniforma denotira cin i funkciju, a konotira presti i moc; reklama za
juhu koja prikazuje
zadovoljnu, skladnu, lijepu obitelj uz zajednicki obrok denotira kvalitet juhe, ali
uz to konotira
drugih niz i vaa ce porodica biti tako skladna ako budete kupovali ovu
elemenata:
juhu;
servirapoto juhu
supruga/majka, to konotira odredeni sistem vrijednosti - porodicnih,
drutvenih, i slcno);
u arhitekturi pedesetih godina u tadanjem Sovjetskom Savezu dominiriale su
uogromne
kojima su zgrade
bile smjetene vane dravne institucije, zgrade velikih, masivnih,
tekihotvarala
teko vrata koja- tasuvrata
se konotirala su malu moc pojedinca u odnosu na
"kolektiv",
dravu, u odnosu
a nasuprot na znacaj i moc institucije. Ovakvih primjera ima i u
tome
drugim znakovnim
sistemima, u modi, kulinarstvu i slicno. iroko shvacena, stilistika nije samo
lingvisticka
nego disciplina
i semioticka. Za razliku od lingvostilistike, semioticka stilistika
proucavala bi aspekte stila kao
rezultata izbora u svim semiotickim sistemima, posebno se bazirajuci na
konotacijama
Izmedu ostalog, znaka u njima.sistemi mogli bi se klasificirati s obzirom na
semioticki
dominaciju
konotacije udenotacije
njima, kaoilii na nacine izraavanja konotacije.
Buduci
Naredna da znakovni
c) klasifikcija
d) epistemoloke
na kraju, mantike
moe sistemi
kodove - tocine
posluiti
(ili "divljukao bogatu
sumisao")
naucni i raznovrsnu
ilustracija
jezici
kao jednog
sisteme skupinu,
(hemijski,
pristupa
znakova unije
matematicki,
- koje jednostavno
njojukljucuju
se,fizicki i
klasificirati
naime,tipa
kodovi,
Logicki
a)
b)
drugi
formule);
vjetine
razlikuju
estetski ih.
paralingvisticke
prakticne
horoskopa,
znakovi,
proricanja
kodovi
ilogicki
drutveni
kodove,
obuhvataju:
gledanja
kodove
kodovi
signale
u olju,
(u(Giro
-ovo
signali
karte,
spadaju
1975).
zagrah
upozorenje,
razlicite
ili slicno.
abecede,
drumskasistem
signalizacija
gestova); i sl.;
8 Prirodni jezik - Lingvisticka stilistika - Semiotika
Stil
Ali termin "stil" govori previe i premalo.
(Umberto Eco. Six Walks in the Fictional Woods)
Prema nekim tumacenjima o stilu moemo govoriti samo ako postoji mogucnost
odabira,
ako postoji vietj.od jedne jezicke jedinice koja se u odredenom kontekstu moe
upotrijebiti. S timsinonimije
vezi i izdvajanje je u kao centralnog stilistickog pitanja. Stilistika, naime,
sinonimiju
iroko, ire posmatra
od semantike, posmatra je na razlicitim jezickim nivoima, a
stilisticki sinonimi
razlicitom stilskomodlikuju se
markiranocu.
U rijecima mir i pir mi nisu p rezultat stilskog odabira, buduci da uvjetuju razlicit sadraj
leksema u cijem su sastavu. Isto tako, upotreba forme citam umjesto citau recenici
Ja citam
uvjetovana je pravilima gramatickog, a ne stilskog odabira.
Pojam stilskog odabira podrazumijeva da je na mjestu jedne jezicke jedinice
ili viemogla
drugihstajati jedna
- bez promjene osnovnoga sadraja, npr:
(1) Molim vas da prestanete pricati. ili
Prestanite pricati! ili
Da ste smjesta prestali pricati! ili
Prestati s pricom!
(2) Bio sam na fakultetu/faksu .
Izlazim sa djevojkom/trebom .
umjesnost
iskaz Najednog
uspostaviti
Tradicionalno
sinonimije
upotrebu
reci: Izlazimnebu
upotrebljava,
Jasno se upalilo
(appropriatness)
centralni
neje
sasamo
se,
da
djevojke),
oblika,
naime,
odabir
od hiljadu
sinonimski
predmet
cilja
jedne
usmatralo
stilisticka
navedenim
ineke
funkcijesvjetiljki
stilistickih
jezicne
parovi
jezicke
danorma
je .prua
iili:
komunikacije.
jedinice
primjerima
nego
problem
ispitivanja.
jedinice
citavi
u odredenom
odabira
uvece
zavisi
odgovarajucem
sinonimski
Dok
U navedenim
mogucnosti
od
kljucni
gramaticka
konteksta,
kontekstu
nizovi
problem
primjerima
kontekstu,
izbora.
norma
na
od situacije
poa i u
vidi se
razlicitim
stilistike,
pravilu
(gramaticki
Stilisticar
tada
susrece
sekojoj
Na
da
nerijetko
zahtijeva
saanebu
moe
se
jezickim
vie
pojava
bi
se
mogu
nepravilno
odredeni
mogucnosti.
se
istraivati
pojavilo
nivoima. hiljadu zvijezda .
bilo
10 Stil
Medutim, kada je rijec o jeziku i stilu knjievnog teksta, onda je odabir moguc i
uobicajeneizvanupotrebe,
granica izvan granica norme. U takvim slucajevima individualni
ustilodnosu
zaista na
je devijantan
normu, ali ta je devijacija opravdana, iz nje proizlazi
poetska/estetska
teksta. funkcija
Kao ilustracija odredenog
razlike izmedu gramaticke i stilisticke korektnosti iskaza
moe
sa posluiti
cuvenom primjerslavnog lingvista Noama Chomskog, gdje se recenicaBezbojne zelene ideje
tvrdnjom
bijesno spavaju proglaava besmislenom. Tu tvrdnju Sestra Mary Jonathan koristi kao epigraf
temu svoje pjesme i kaoYou, Noam Chomsky (Vi, Noame Chomsky) .
Pjesma moe posluiti kao sjajan primjer opozicije dvaju polova: gramatickog i
Ono tostilistickog.
je za Chomskog kao gramaticara besmisleno, dakle, semanticki i
gramaticki
pjesnika je devijantno, za
poetski opravdano i inspirativno. Metafora, a uz nju i drugi tropi i
figure, pocivaju
krenjima na
semantickih i drugih zabrana prirodnojezicke upotrebe. Krenje tih
zabranaodabira,
pravila stvara druga
bazirana na konotacijama, na ekspresivnosti i slikovitosti.
Suvremene stilisticke teorije polaze od pretpostavke da stil nije samo "odjeca
izmedusadraja", vec dapostoji ekvivalencija. Drugim rijecima, promjena u
stila i znacenja
iformi iskaza
njegovu nuno mijenja
sadrinu; naime, tvrdi se da potpunih sinonima u jeziku nema i da
svaki unosi promjene
znacenjskom na
ili upotrebnom nivou, a narocito cesto na stilistickom. Short,
medutim,
pomiriti ovapokuava
dva stava, tvrdeci da je sutina ove razlike u terminologiji: stil se
moe
"sadraja", ali od
odvojiti ne i od "znacenja", buduci da je znacenje
mnogo iri pojam, koji u sebe ukljucuje
sadraj, ali i konotaciju, signifikantnost i slicno. Autori tekstova imaju
mogucnost
sadraja i naselekcije i nasplanu
planu stila, tim to odabir stila nuno nosi posebno znacenje u
najirem
1994: smislu
4377). Ovo (Short
se moe pratiti analizom sljedeceg niza:
Molim vas, da li biste bili ljubazni da mi dodate so?
Dodaj mi so (molim te)!
Soli!
Sadraj sva tri iskaza ostaje isti, ali stil i nijanse u znacenju nisu iste. Prvi
izrazitoprimjer
formalnoj odgovara
situaciji, dok bi njegova upotreba u potpuno neformalnom
okruenju (npr. ua
obitelj ili prisni prijatelji) djelovala afektirano i vjerovatno bi signalizirala da se
govorno lice
pokuava naaliti ili izraava ironiju/sarkazam. Drugi primjer odgovara
neformalnoj
upotreba situaciji,
dodatka s timtepojacava
molim to uctivost, a izostanak dodatka neto vie potencira znacenje
naredbe. Treci, pak, primjer moe se smatrati stilski snienim i u veoma
neformalnim
takoder konotira uvjetima,
grubostgdje govornog lica. Obrnuto, ljekar koji bi u operacionoj
sali upotrijebio
Makaze! iskazbi se, medutim, smatrao grubim i neuctivim: rijec je o specificnoj situaciji,
ili Iglu!ne
jezik profesije mora gdje maksimalno ukidati redundancu da bi odgovorio
zahtjevima brzine i efikasnosti.
Prije formiranja strukturalne lingvostilistike, narocito prije formiranja teorije
stilova,funkcionalnih
pojam stila najcece se vezivao za jezik nekog knjievnika ili grupe
knjievnika.
prema nekimOsim toga,stil se moe promatrati samo na individualnom nivou (na
autorima idiostila
), kao
nivou jezickih karakteristika po kojima se pojedinci razlikuju - baza njihovoga
"skup
odredivali
ukazuje
biljei
i"Govoriti
poredak
posredstvom
licnog U
postojece
na
odraava
tradicionalnoj
znaci
sunjihovu
odlike
upotrebe
lingvistickog
identiteta" usvajati
(Crystalstanje,
hijerarhiju
neterminoloku
dobrog
1994: stilistici
opisuje
iovaj
koji
stila
66).ili
odgovarajucih
suionaj
dominiralo
objektivno
(u
tumaci
te
prirodu).
od
odlike
izraajnih
funkcioniranje
je
obiljeeni
grupa."
spadale
Suvremena
proskriptivno
stilova
(Bourdieu
susvojim
pojedinih
kratkost,
stilistika
koji
tumacenje
poloajem
su
1992:
vec
jasnoca,
jezicnih
dominantno
36)
stila,
unutar
Jedan
koje
je je
"ispravna"
skladnost
deskriptivna:
sredstava
pokazuje
bilo
konstituirani
hijerarhije
od tipicnih
usmeno,
propisivalo
Pored
promjene
ui stilova
svojstva
slicno,
pravaca
nekom
upredmet
individualnog
ona
upotrebi
ciji
to
stilu,
ustila.
stilovima
jasno
stilistike
Tako
stila
,shvacen
svakako
ikoji
slicno.
je odlika
stil
su imogao
svakog
grupni
je biti
pojedinca
shvaceni
stilovi dobarili
ui najirem
moe
, a autori
lo
se realizirati
smislu.
prirucnika
Bourdieu
bilo
iz pismeno
stilistike
tvrdi:
11 Stil
Pravci u stilistici
Razvoj stilistike pokazuje neke opce zakonitosti, koje cesto vrijede i za druge
znanstvene
discpline. Naime, i stilistika je u svom razvoju oscilirala nerijetko izmedu dvije
krajnosti,
dva dva pola, shvacanja njenog predmeta. Tako su se smjenjivale
suprotstavljena
usmjerenost
djela na stil knjievnog
i usmjerenost na "neumjetnicke" tekstove; nazivi knjievna stilistika
naspram
modele kojilingvisticka,
se medusobnouz iskljucuju. I sama lingvisticka stilistika, odnosno
njen predmet,
shvaca razlicitoautora,
kod razlicitih se pri cemu se moe izdvojiti nekoliko osnovnih
pravaca
od istraivanja.
mogucih Jednaona koja izdvaja tri dominantna pravca u stilistici:
podjela jeste
impresionisticku,
strukturalisticku i poststrukturalisticku stilistiku (Birch, 1994).
Impresionisticka stilistika
Ovaj se pravac odlikuje uvjerenjem da je njeno podrucje knjievno djelo, tj.
jezik knjievnog
djela. Tome se, medutim, pristupa manje sa objektivnog lingvistickog
stanovita,
polazeci odasubjektivnih
mnogo vie kriterija. Za stilisticare ove kole forma i sadraj dvije
su potpuno
stvari, odvojene formu nekog djela oni pokuavaju dati i vrednosni sud o
a analizirajuci
otom djelu,
uspjehu/neuspjehu kod citateljske publike i slicno. Po mnogo cemu diskurs
impresionisticke
stilistike zbliava se sa diskursom eseja ili kritike, a manje je blizak naucnoj,
lingvistickoj
Jedan metodi. poststrukturalisticke stilistike prilicno otro (ali i vrlo
od predstavnika
uvjerljivo) ovakometod:
impresionisticki opisuje"Knjievnost se tako shvaca kao specijalna; jezik
upotrijebljen
smatra u knjievnosti
se specijalnim, a ljudi koji se bave stvaranjem knjievnosti i
vrednovanjem knjievnosti
smatraju se specijalnima. Kriticki rezultat jeste antiracionalni diskurs koji
vjeruje da se 'stil' najbolje
teoretizira esteticki, prije nego lingvisticki."(Birch, 1994: 4379)
Poststrukturalisticka stilistika
Poststrukturalisticka stilistika nastala je u okrilju poststrukturalisticke filozofije i
teorije U skladu sa ovim teorijama tekst se posmatra u smislu
knjievnosti.
dekonstrukcije, kao mjesto
proizvodenja znacenja (site)interaktivan, dinamicki nacin.
na jedan
U ovoj se koli polazi od uvjerenja da je tekst "mjesto za pregovaranje
znacenja"
negotiation ('a site fortethe
of meanings'), da znacenja proizlaze od odnosa prema drugim
tekstovima i Princip komunikacije, dijalogicnosti dobija ovdje i nova ira
kontekstima.
znacenja, kaotermini
nagovijestili to su polifonost i vieglasje u Bahtinovom tumacenju. Drugim
rijecima, teorija koja je moda jezgro poststrukturalisticke misli uopce, i u
intertekstualnosti,
stilistici
tacka. postaje
Svaki polazna
tekst prema takvom shvacanju jeste dio procesa proizvodenja
znacenja,
podrazumijevaa poddijalog
tim se sa drugim tekstovima, diskursima - ili, kako to Derrida
kae,
maina svaki tekst je
"sa viestrukim glavama za citanje za druge tekstove -with multiple
readinggdje
texts", heads for other
"jedan tekst icitava drugi" (Derrida 1979: 107).
U krajnjoj konzekvenci poststrukturalisticka stilistika shvacena je kao kriticka
analiza koja
bavi diskursom kaosepolitickim procesom, pri cemu "interpretacija se nikada ne
odvaja od analize;
tumacenje se nikada ne odvaja od deskripcije; kritika se nikada ne odvaja od
prakse" (Birch 1994:
4382).
Zanimljivo je da u ovom stilistickom pravcu lingvistika i teorija knjievnosti
nisu
suprotstavljenih pozicija, vec da zajedno sa filozofijom suraduju na uistinu
interdisciplinaran
upravo nacin,
na tragu misli o multiploj subjektivnosti ljudi kao korisnika jezika.
Ka novoj stilistici
Ako je danas neosporna vanost poststrukturalistickog pristupa stilistici, ne
moe se
u potpunosti zanemariti ni vanost strukturalisticke analize razlicitih tipova
tekstova ili
tekstova. U cak
ovojsegmenata
knjizi pokuava se krenuti od poststrukturalistickog stava o
intertekstualnosti
osnovnom principu kao
funkcioniranja tekstova, ali istovremeno ce se obratiti
panja i na stilogene
mogucnosti pojedinih jezickih nivoa. Strukturalna i poststrukturalna stilistika,
dakle,
kao dvanece se shvatiti modela, vec kao dva modela koji se medusobno
suprotstavljena
nadopunjuju i cjelovitiju
omogucavaju koja stilisticku analizu.
Ostali
(Guiraud
izraza,
kodirao stilisticki
razlicitim
svega jezik
Uz
atekst,
njen
1964:
ove
jezickim pravci
pojedinca,
je
koje
osnovne
35).
osnivac
je
nivoima,
Stilistika
jezicne
ipravce
to
Ch.jezik
Bally.
ojedinice
izraza
mogu
cemu
pisaca,
Upravo
proucava
ce
seu akasnije
izdvojiti
odredenoj
uzova
to ekspresivne
se
biti
stilistika
jo
bavi,
situaciji
vie
neki.
prema
rijeci.
kasnije
Uodabrao,
i okviru
impresivne,
Guiraudu,
Stilistika
ce razvijati
strukturalne
proucava
tj.
govoreispitivanja
intencionalne
svoja
pojedinca
genetickim
odnosa
stilistike
ekspresivna
stilistike
Kod
oizmedu
primaoca,
proucava
deskriptivnoj
drugih
izucavanjem
sredstva
elemente
neki
jezika
poautora
tj.
prije
autori
istilistike
onoga
stilistici
moeko dekodiranja
sese
ili
uociti
njim
stilistici
razlikovanje
koristi.
izraza
. Prva disciplina
stilistike
i genetickoj
o analizira
poiljaoca,
stilistici
nacintj.ilistilistike
na
stilistici
koji jekodiranja,
pojedinca
poiljalac
od
16 Pravci u stilistici
Retorika i stilistika
Stilistika se nerijetko smatra nasljednicom retorike ili, drugim rijecima,
"modernom
koja postupno retorikom"
utvrduje svoj predmet, ciljeve i metode (Guiraud 1964: 5). Danas,
medutim,
jo situacija
sloenija, buducije da paralelno sa stilistikom (ili stilistikama
, ako elimo naglasiti razudenost ove
disipline) postoji i obnovljena retorika, koja takoder pretendira na status
nasljednice
Potrebno je anticke retorike.
zato vidjeti i kakav je medusobni suodnos ovih dviju disciplina
udanas, a ne samo
prolosti.
Retorika je rodena u antickoj Grckoj i u pocetku je bila shvacena kao vjetina
znaci dagovornitva,
je bila vezanato prije svega za sferu usmene upotrebe jezika. U to doba
ona je za
retore, prve sicilskeucenike Coraxa, Tiziju i Gorgiju, bila prije svega vjetina
Empedoklove
uvjeravanja,
zadatak cijiusavrava
bio da je tehniku argumentacije. Postupno, medutim, i
knjievnost postaje
proucavanja retorike,predmet
te retorika postaje prije svega teorija ukraene forme.
Aristotel
(1966) vec u Poetici
posmatra neke ukrase u knjievnim djelima, a u Retorici (1987) doputa
mogucnost primjene
retorickih ukrasa i u knjievnosti. Postupno dolazi do potpunog preokreta:
retorika se vezuje najvie(narocito knjievnih djela), dakle za poetsku funkciju
za "ukraavanje" govora
jezika. Tako retorika u srednjem vijeku bila je jedna od sedam vjetina, a
koncipirana
zajedno sa gramatikom
dijalektikom cinila je trii lijepe vjetine ili trivium.
Jo iz anticke retorike potice podjela retorike na pet dijelova: inventio
(invencija)
pronalaenju teme,slui
argumenata i dokaza; dispositio (dispozicija) odgovara
pojmu kompozicije;
elocutio (elokucija) bavi se ukraavanjem iskaza, odnosno predstavlja teoriju
tropa i figura;
(akcija) actio
obraduje nacin izlaganja, gestove, intonaciju i slicno, dok peti dio,
memoria (pamcenje) postupke.
razvija mnemotehnicke
S vremenom retorika ipak postaje suvie kruta, postaje puki zbir pravila, a
postajuukrasi (figure
sami sebi i tropi)to dovodi do njenog postupnog pada. Osim toga, dok
svrhom,
je anticka retorika
insistirala na eticnosti svakog govora, u srednjem vijeku zanemaruje se taj
szahtjev,
vremenomtako sam
da naziv 'retorika' dobija negativnu konotaciju, kao vjetina
govora
slui dakojom se govornik
bi ubijedio recipijente u svoje tvrdnje i onda kada one nisu istinite. Ipak,
sedamdesetih
dvadesetog godina
vijeka budi se ponovno zanimanje za retoriku, ovaj put na novim
osnovama, uz
lingvisticku cvrstu
utemeljenost, narocito uz koritenje metoda semantike i lingvistike
teksta. U
panje centru
tako shvacene retorike nalaze se elocutio i dispositio, dok ostali dijelovi
ili odumiru
predmet ili postajudrugih disciplina.
proucavanja
Za stilistiku su tri elementa tradicionalne retorike posebno znacajna: ucenje o
tropima
i figurama, teorija kompozicije i teorija triju stilova.
Tropi i figure kao osnova "teorije ukrasa" dugo su bili jedini preivjeli dio
u teorijiretorike, prvo a zatim i u stilistici. Protekle tri decenije oznacile su
knjievnosti,
drukciji pristup,
metodima baziransemantike.
lingvisticke na I nova retorika i stilistika pokuavaju
ustanoviti formalne,
funkcionalne i semanticke kriterije po kojima se realiziraju figure. Osim toga,
dok je Za
retorika
stilistika,tradicionalna
figure
oargumentacije,
ukljucenost
izdvajaju
rasporedu
Tekstualna posmatrala
posmatra
razliciti
razvoj
perioda
argumenata
tefunkcionalne
dinamicki,
stilistika
tipovi
ove staticki,
u prethodni,
pojave
diskursa.
u tekstu.
nakao pod
izvjestan
stilistike
netj.
sredstva
Uostalom,
Anticka
samo
ostaliutjecajem
narocito
nacin
kao
tekst,
vezivanja
jeukrase,
jo
retorikalingvistike
nastavlja
ajetime
Aristotelovo
vanu
ne
teksta,
izdvajala
moglo
samo teksta
i retoricko
ulogu
kao
staticki,stilistika,
posluiti
tri
svojevrsne
ucenje
imao
tipa
ucenje
nego
onaj
diskursa
kao
o periodu
odio
ikompoziciji
kao
retorike
narocito
sredstva
konektore.
impliciralo
inspiracija
povezivanja
(tj.
"besjeda"):
(svecani)
tri tipatekstualna
stilisticko-semanticke
u(dispositio),
kojem
-govora
za
sudski,
genus
dijelova
ispitivanje
se ili
demonstrativum
teksta
genus uiudiciale
vece cjeline
ili, savjetodavni
laudativum
i zkonitosti
. Svaki(politicki),
je
koje
tipto
morao
omogucuju.
imati
genusdobru
deliberativum
dispoziciju:
, te epideikticki
uvod,
18 Retorika i stilistika
Individualno raslojavanje
Individualno raslojavanje jezika bilo je u nekim stilistickim kolama shvaceno
predmet kao jedini pravi
stilistike. Proucavan je individualni stil (idiostil), te je i sama stilistika
bila stilistika
pojedinca.
Individualni stil podrazumijeva ukupnost jezickog ponaanja, kompletan jezicki
nekogarepertoar
pojedinca. Vec tempo govora, boja glasa, specificnosti glasovnih
realizacija pojedinih fonema,
repertoar intonacijskih tipova mogu posluiti kao prepoznatljive crte nekog
idiostila. Slicne
specificnosti mogu se odrediti i na drugim jezickim nivoima, to sve cini
ukupnost
stila. tog individualnog
Poseban slucaj proucavanja idiostila jeste proucavanje individualnog stila nekog
pisca
(pjesnika, dramaturga, esejista...). Lingvostilistika upravo ovaj aspekt ponekad
smatra svojim
najvanijim zadatkom i predmetom, a postignuti rezultati obicno donose
zapaanja
za koja
teoriju ili su vrijedna
historiju i
knjievnosti. Naravno, treba naglasiti da je tu idiolekt
shvacen
kao znatno
ukupnost ue, samo
pismene realizacije knjievnoumjetnickog stila tog pisca, dok
cijeli niz njegovih
osobenosti ostaje udrugih
pozadini.
Funkcionalno-stilsko raslojavanje
Ovaj je tip raslojavanja najznacajniji za stilistiku, posebno za funkcionalnu
osnovni stilistiku,
predmetciji je to
proucavanja. Mada se korijeni uocavanja razlicitih stilova koji
su povezani
razlicitim sa
sferama upotrebe jezika, sa funkcionalnim potkodovima, vezuju jo
ozatome
anticku retoriku (v.
u poglavlju Retorika kao preteca stilistike), osnivacima ovog pravca
smatrajulingvistickog
Prakog se lingvisti izkruoka. U cuvenim Tezama iz 1929. izricito se
naglaava:
"Potrebno je ispitivati forme jezika u kojima ima potpunu prevagu jedna
ufunkcija,
kojima iseforme
proimaju nekolike funkcije; pri tome, osnovno je pitanje razlicitih
aktuelnih
hijerarhija funkcija."
Istovremeno,
"Svaki funkcionalni jezik ima vlastiti sistem konvencija - vlastiti jezik" (Teze 1986: 163).
Na osnovu tih stavova razvijala se dalja tipologija i definiranje funkcionalnih
potkodova stilova
kojikao su vezani za odredenu sferu upotrebe jezika, a odlikuju se
ispecificnim
kombinacijom odabirom
jezicnih sredstava. Nastala u okviru strukturalne lingvistike i
stilistike, teorija
funkcionalnih stilova svojim pravim objektom smatra vezani tekst, te je ona
primarno tekstualna
disciplina, neodvojiva od lingvistike teksta (Toovic 1988: 77). Moe se reci da
se i u ovom manje
uspostavlja segmentu odnos opozicije, a vie komplementaran odnos sa
poststrukturalistickom
apsolutizacije teksta. Pri teorijom
tome poststrukturalna stilistika tekst shvaca kao mjesto
(site) proizvodenja
znacenja na interaktivan, dinamicki nacin, uz viestruke moguce interpretacije
koje polaze
razlicitih od
njegovih citanja u razlicite svrhe.
jezika,
klasifikacije
Ruska
aknjievnoumjetnicki,
funkcionalnih
jednaFunkcionalni
funkcionalna
koji
od novijih
seuvijek
upotrebljava
stilova
: "kao
klasifikacija
mogu
stilovi
stilistika
administrativni
uvodi
brojna
biti
predstavljaju
ui specificne
est
izdvaja
revidirane
imenica
jeste
medustilova
klasifikacija
pet
i ('a
razgovorni.
socijalne
isistem
funkcionalnih
discourse'),
unaprijedene
(scenaristicki,
koji
B.
iliCeka
se
Toovica
institucionalne
onrazvija
sstilova:
znaci
obzirom
i poljska
esejisticki,
(1988),
urelativno
naucni,
skladu
na
stilistika
svrhe"
irenje
koji
sa
diskretan
razvojem
uz pet podskup
termina
(Asher
utreba
stil).
sfera Vano
publicisticki,
proiruju
navedenih
reklamni,
kojem drutva,
1994:
se
diskurs
tu je
komunikacije.
dodati napomenuti
memoarski,
ovdje
klasifikaciju,
i 940).
termin
tako
cijeloga
upotrebljava
Ovome
da registarda se termin
, kojifunkcionalni funkcionalni
se u anglosaksonskoj
(o donekle
stilovome je stil poklapa
lingvistici
vec bilo cesto sa jednim od niza
rijeci upotrebljava
u poglavlju znacenja
Registar
u znacenju
vs.
23 Raslojavanje jezika/jezicko variranje
oratorski i epistolarni). Medustilovima ovaj autor smatra one stilove koji imaju
osobine dvaju ili vie
stilova.
U ovoj knjizi ta se klasifikacija donekle mijenja. Smatra se da podjela na
profane
prethodi daljoj ipodjeli,
sakralniisto
stilkao podjela na vojni i civilne stilove.
Primarni funkcionalni stilovi jesu sljedeci: naucni funkcionalni stil, urnalisticki
stil, knjievnoumjetnicki, administrativni i razgovorni
publicisticki,
(konverzacijski).
razdvojen Publicisticki
je, dakle, stilna urnalisticki i publicisticki. urnalisticki se
na dva stila,
vezuje za
medija sferu svih
- novina, radija, televizije, a sadri dva podstila: informativni i
informativno-analiticki.
Publicisticki stil dijeli se na knjievno-publicisticki, publicisticki u uem smislu,
memoarski i naucno-
popularni podstil.
Novinu predstavlja svrstavanje naucno-popularnog podstila u ovaj stil, a ne u
naucni,
vec i ranije iako je ukazivano na njegovo specificno mjesto izmedu ta dva
u literaturi
stila. Akoa ne
stilskih, se pode od karakteristika (ukazano je da ista tema moe biti
tematskih
realizirana
vidjet ce seudavie
ovaj stilova),
podstil osim teme i nekih leksickih i frazeolokih elemenata
(npr. termini
neki u njemui postoje
terminoloke sintagme) nema mnogo drugih obiljeja naucnosti,
narocito ne
formalni njegov
aparat, dok ima niz karakteristika publicistickog stila (detaljnije u
ovome v. u poglavlju
Publicisticki stil).
Osim toga, i memoarski je podstil prebacen u ovaj stil umjesto u zaseban
medustil,
njegove buduci
dominantne da su
karakteristike takoder najblie takvom odredenju.
Sekundarni funkcionalni stilovi jesu: esejisticki, scenaristicki, reklamni, stripovni i retoricki.
Epistolarni stil ne izdvaja se posebno, buduci da pisma mogu pripadati administrativnom
stilu
(poslovna, diplomatska pisma i slicno), urnalistickom i publicistickom stilu
(otvorena
kao pisma,
podvrsta pisma
dnevnicko-memoarske grade, pisma citalaca), razgovornom stilu
(medu bliskim naucnom stilu (naucna prepiska) ali mogu imati i elemente
poznanicima),
knjievnoumjetnickog
(ako su njegov dio, akostila
se radi o epistolarnoj knjievnosti, pa cak i ako su to
primarno
upucena).pisma
Nazivnekome
sekundarni stilovi oznacava ili njihovu specificnu sloenu
semioticku
kojoj pored prirodu,
verbalneukomponente postoje jo neke, npr. vizuelne ili auditivne
(reklamni
stil) ili paki njihovu
stripovniuu, specijaliziranu sferu funkcioniranja i manju razudenost
na podstilove esejisticki, retoricki stil).
(scenaristicki,
Stilisticka kompetencija
Sve prethodno receno moe se svesti i na pitanje stilisticke kompetencije
. Naime, ako je jezik
kao sistem shvacen kao kod, onda su svi jezicki varijeteti, odnosno stilovi,
zapravo njegovi
Stilisticka potkodovi.
kompetencija pojedinca direktno je proporcionalna njegovom
poznavanju kao
potkodova, razlicitih jezickihprekljucivanju sa jednog potkoda na drugi, a
i uspjenom
takoder i njegovoj
sposobnosti da prepozna stileme u nekom tekstu i pravilno odredi "stilski paso"
neke jezicne
jedinice. Znacaj ovoga tipa kompetencije posebno se moe uociti i kod ucenja
stranog
prvo jezika,pravila
usvajaju gdje sekoda - jezika kao sistema, a stilisticka kompetencija usvaja
se postupno
uvijek i nePoseban aspekt stilisticke kompetencije, kvalitativno drugaciji
do kraja.
od bazicnog
jeste aspekta,
stilisticka kreativnost kao odlika individualnog stila pojedinca. Stilisticka
performanca, analogno
komunikativnoj performanci, moe se odrediti kao konkretna realizacija
ustilisticke kompetencije
jednom govornom aktu ili dogadaju. I ovdje su, dakle, kompetencija i
performanca
novcica, dva lica
jednoga listajednoga
papira, i kao takve viestruko su medusobno uvjetovane.
26 Naucni funkcionalni stil
Ponekad upravo okvir naucnog stila (ustaljene fraze, konektori, fusnote, autorska mnoina -
pluralis modestiae -, pasivne konstrukcije i drugo) stvara privid naucnosti i vrijednosti rezultata
koji
se daju u tekstu, te se tako moe govoriti o cijelom nizu postupaka koji slue
fetiizaciji naucnog stila
(kiljan 1989: 68-81). Cinjenica je da je za fetiizaciju pogodniji jezik
drutvenihnauka,
egzaktnih disciplina
ali jeodona
jezika
univerzalno svojstvo naucnog stila uopce. I pored
toga, okvir
teksta naucnoga
ima niz pozitivnih svojstava: on olakava pracenje naucne literature,
nalaenje
podataka, potrebnih
pojednostavljuje komunikaciju i traenje potrebnih jezicnih obrazaca
za izraavanje
odredenih misli.
Osnovni anrovi usko naucnog stila jesu: naucni rad, izvorni znanstveni clanak,
clanak,pregledni
strucni clanak, naucna knjiga, monografija, referat, recenzija, doktorat,
amagistarski
poeljno birad,
bilo da njegove uzuse potuju i diplomske i seminarske radnje.
Posebni
stila jesuanrovi toga
enciklopedijski (clanci i natuknice), koji se odlikuju dodatnim
svojstvom zgusnutosti,
pregnantnocu stila i maksimalnom informativnocu.
Mada se vecina ovih anrova realizira u pismenoj formi, postoje i znanstveni
anrovi
primarno usmenomsa realizacijom: usmeno predavanje ili referat na naucnom
kongresu,iznaiste
naucnika skupu
oblasti, naucna diskusija, ekspoze prilikom odbrane doktorata ili
magistarskog
i slicno. rada
Usmena realizacija nuno uvjetuje neke stilske specificnosti ovih anrova. Prije
svega, i pored
pripremljenosti, najcece i pored toga to postoji i pismeni tekst na osnovu kojeg
uautor govori,govoru javljaju se pauze, oklijevanja, potapalice (ovaj, m-m,),
usmenom
ponavljanja,
recenice, prekiditoka misli, digresije i slicno. U anru naucne diskusije cesto
gubljenje
se biljee
emocionalno-ekspresivna sredstva, sredstva ocjene/vrednovanja ( Cini mi se da je kolega sjajno
uocio...; Nikako se ne moe prihvatiti tvrdnja da...; To je po mom miljenju
inedovoljno ubjedljivo...
sl.). Osim toga, ovdje su moguca i pitanja, te se realizira eksplicitan dijalog
izmedu autora i drugih
kolega-naucnika, uz bazicno ocuvanje osobina naucnog stila, ali i uz dodavanje
drugih elemenata, cak
i kolokvijalnih.
Istraivanja (cukareva 1985) pokazuju da u tipicna jezicna sredstva za
izraavanje
i neslaganja sumnje
u okviru naucne diskusije spadaju:
(a) leksicka sredstva: glagoli koji imaju semantiku neslaganja i sumnje u
vjerodostojnost
(sumnjam, netvrdnje
slaem se, pitam se... ); rijecce za negaciju (); intenzifikatori
ne i modalne rijeci
(sigurno, nipoto, teko da moe..., apsolutno, donekle... );
(b) leksicko-sintaksicka sredstva (fraze i recenice koje su vec postale
ablonizirane i mogu konektorima
propozicionalnim se smatrati ovoga anra): koliko ja znam, prema mojim istraivanjima, bojim
se da se ne moe prihvatiti, vjerujem da nema osnove za takvo tumacenje...i sl. Uz to, kako to
navodi cukareva, zanimljiva je specificna upotreba veznika (medutim) ali kao konektora koji
povezuje dva suprotna dijela iskaza: jedan, u kojem emitent poruke istice
pozitivne svoga
istupanja strane kolege, i drugi, u kojem izraava svoje neslaganje sa nekim
tvrdnjama
istupanja,
vrijede Rad
Kad izse
npr:toggovori
u konverzacijskom
kolege
god NN predstavlja
o stilu,
usmenojtoveoma
stvara
realizaciji
zanimljiv
specificnu
nekoga
pokuaj
kombinaciju
teksta,klasifikacije
ondanase stilskom
nuno
funkcionalnih
uvode i
planu. pravila
stilova,
mi se dakoja
su pomijeani razliciti kriteriji... cini
ali
30 Naucni funkcionalni stil
Naucno-udbenicki podstil
Dok je usko naucni stil namijenjen za komunikaciju izmedu naucnika, dakle,
izmedu
posjeduju ljudi
veliki koji
fond zajednickog znanja o odredenoj oblasti, naucno-
udbenicki
je podstiladresata
za obucavanje namijenjen
koji tek postupno savladavaju neke segmente
odredene
se pri tomenauke. Jasno
razlikuje stiljeudbenika
da u zavisnosti od nivoa na kojem se odredena
disciplina predstavlja
(npr., razlikuje se jezik udbenika za osnovno, srednje i visoko obrazovanje ili
udbenika za
usavravanje na viim nivoima). Ta se razlika prije svega uocava u stepenu
uvodenja
nauke: metajezika
svaki vii stupanj obrazovanja pokazivat ce vie slicnosti sa usko
naucnim stilom,
posjedovati vie buduci
elemenatada ce
metajezika odredene nauke.
U tom smislu moe se pratiti i razlicita zastupljenost formalnog naucnog
prvim aparata:
etapama dok je na
ucenja gotovo izostavljeno citiranje drugih radova, iznoenje
razlicitih
neka pogleda
pitanja, a po na
pravilu nema ni fusnota ni spiska literature, dotle
univerzitetski
imati udbenici
vecinu ovih moguistina uvedenu sa mjerom i svrhom.
elemenata,
anrovi ovoga podstila jesu udbenici, prirucnici, skripta, ali i predavanja, koja
se realiziraju
u usmenoj formi, a mogu biti zabiljeena i pismeno. Cak i ona predavanja koja
se citaju mogu
isprekidana biti objanjenjima, tumacenjima, primjerima, analizama.
usmenim
Kada se radi o usmenoj realizaciji ovoga anra, ona je pracena nizom elemenata
usmenokoje odlikuju
izlaganje uopce, a u koje spadaju:
(a) "neleksicka glasovna umetanja" tipa mmmili hmili koja aa su zapravo pauze, ispunjene
glasovima, a signaliziraju oklijevanje govornikovo u izboru narednih jezicnih
elemenata;
(b) potapalice ( ovaj, onaj, je li, pa, vidite... ), cija je funkcija slicna prethodnoj;
(c) ponavljanja segmenata, ponavljanja fraza, rijeci, razbijanje recenicne
strukture (naruavanje
koordinacije subjekta i predikata), mijeanje konstrukcija (zapocinjanje iskaza
jednim tipom a dovravanje drugom), digresije i slicno, to je sve posljedica
konstrukcije,
spontanog govorenja,
trenutnih gubitaka koncentracije, a ponekad i indisponiranosti govornikove.
U usmenim anrovima naucno-udbenickog podstila mogu biti zastupljena i
jezicnaubjedivacka
sredstva, sredstva privlacenja panje recipijenata poruke (retoricka ta je to
pitanja tipa
zapravo ekologija i kako se moe definirati? ; forma 2. lica u uopcenolicnom znacenju
Ovdje -zapravo
imate cestice koje su izuzetno zanimljive... ; Pod mikroskopom moete vidjeti..
; 1. lice mnoine
u inkluzivnom znacenju - Danas cemo govoriti o tipovima znakova... itd), skretanje sa toka
predavanja i razbijanje monotonije nekom alom, anegdotom, citatom ili na
drugi nacin.
moe Predavac
izraavati svoj licni stav, svoje tvrdnje i pri tome se moe koristiti i
emotivno-ekspresivnim
sredstvima koja ne bi bila svojstvena pisanoj formi.
Vano je napomenuti da se i naucno-udbenicki podstil i enciklopedijski anrovi
mogu
realizirati i u drugim medijima, na radiju ili televiziji, u novije vrijeme i putem
Interneta,
osnovnih uz
osobine. Takve ocuvanje
osobina
su istilske
uz koritenje drugih obrazovnog
karakteristike vizuelnih i auditivnih
programa,kodova,
s kojim to
se nuno
uslonjava
iponekad njihove emisije i filmovi.
naucno-popularne
zbliavaju
31 Administrativni stil
Administrativni stil
Ovome stilu svojstven je visok stepen shematiziranosti i determiniranosti
jezicnih
je rezultat sredstava,
njegove toAdministrativni tekstovi, naime, slue za zvanicnu
funkcije.
komunikaciju
pojedinaca izmedu izmedu ustanova, izmedu drava i dravnika, pojedinaca
i ustanova,
dravnih se
i odlikuju organa...
velikom anrovskom raznolikocu. Da bi takva komunikacija bila
efikasna
vremenskomu toperiodu,
kracem razvila su se manje-vie stroga pravila i sheme, obrasci za
vecinu tih anrova.
Evo nekoliko primjera administrativnoga stila:
(a) IZDAVACKI UGOVOR
zakljucen dana ________ u Sarajevu izmedu
1. __________ (u daljem tekstu izdavac) koga zastupa ___________, direktor
i
2. ___________ iz Sarajeva (u daljem tekstu autor), sa stanom u ul. __________
Bez pristanka izdavaca autor ne moe vriti promjene u rukopisu koji je predat u
tampu.
Ukoliko se izvre promjene, izdavac zadrava pravo da povecane trokove
naplati od autora.
(...)
XV
(b) _________________
(naziv radne organizacije)
_________________
(mjesto)
Broj: ___________
__________ god.
PUTNI NALOG
Po ukazanoj potrebi, a na osnovu clana _____________ (naziv opceg akta radne
organizacije)
naredujem da ___________ u zvanju_____ na radnom mjestu (poloaju)
__________
otputuje slubeno (navesti sva mjesta u koja se putuje) sa zadatkom
u ___________
____________.
Pravac puta: __________________
Polazak na put dana __________ godine u ___ sati i ___ minuta. Putovanje ce
trajati
dana, a______
najvie ______ dana.
Dnevnica imenovanom iznosi ___________.
(...)
Po povratku sa puta imenovani ce podnijeti pismeni izvjetaj i obracun trokova
putovanja
u roku od 3 dana.
(...) (potpis ovlacenog lica)
(pecat)
(c) RACUN
d.d._________ Serija "E" No 601404
Sarajevo
Prodavnica br. ______ odjeljenje br._________
Evidentni
broj Naziv robe Kolicina Cijena Iznos
-------------------------------------------------------------------------------
-------------------------------------------------------------------------------
-------------------------------------------------------------------------------
Datum Ukupno:
Blok sacuvati u slucaju reklamacija, koje se primaju u roku od 3 dana.
stilu u Obicno
administrativni
odredenom
(suvie
razumljive,
odstupanje
prenoenje
publicistiku
cjelini,
dugeelemenata
od
funkcijom,
gomilanje
(namjerno
recenice
tj.
se
opcejezicke
stil
onormativisti
jezicnim
po sa
ovoga
sebi
rijeci
prenoenje
i tome
velikim
norme
nije
sredstvima
ustila
iistom
jelingvisti
niprilagoden.
brojem
uidobar
obicno
slicno).
druge
padeu,
koja
koji
ni
rijeci
sfere
ima
lo
Osim
su
se
najcece
Druga
-koje
tacno
ubave
komunikacije,
kao
njemu
toga,
nisu
jeiodredenu
kulturom
ostali
genitivu,
stvar
stilsku
zastupljena.
sintaksicki
to
stilovi,
greku
posebno
govora
funkciju,
se
toustvara
iuspjeno
ovom
on
Medutim,
predstavlja
negativno
udjeluje
i ono
stilu u
potrebno
odredeniProdavac:
odredenoj
srecu
formirane
dvosmislenost
nenamjerno
konverzaciju
nije stilska
stilske
izjanjavaju
postupak).
jeisferi
greka,
zato
reci
greke
iliisa Roba
uzabunu,
da
su vec je
oteko
ovomeprodata u ispravnom stanju. (Pecat)
33 Administrativni stil
Obicno se smatra da ovaj stil ima pet podstilova (v. npr. Toovic 1988):
(a) zakonodavn o-pravni, ciji su anrovi zakoni, statuti, ustavi, odluke, naredbe, rjeenja;
(b) drutveno-politicki - rezolucije, povelje, deklaracije, programi, referati, saopcenja, izjave;
(c) diplomatski - kominikei, note, demari, protokoli, memorandumi;
(d) poslovni- ugovori, dopisi, fakture, sertifikati, narudbe, uplatnice, racuni, specifikacije;
(e) personalni - molbe, autobiografije, albe, punomoci, licna dokumenta, upitnici, ankete,
i slicno. formulari
Administrativni stil dominantno se realizira u pismenoj formi. Na leksickom
planu za postojanje
karakteristicno njega je kancelarizama , ustaljenih i njemu svojstvenih rijeci ili izraza
predmet;
(
dopis; dana toga i toga; gorenavedeni; imenovani; na osnovu clana br... donosi
uodluku kao ... i sl.). U diplomatskom podstilu takoder se biljee shematizirane konstrukcije,doci
dispozitivu
u prijateljskunpr.
(ili zvanicnu) posjetu; zadrati se u kracem i prijateljskom
razgovoru;
zadovoljstvoizraziti
uspjehom razgovora..., a u zakonodavno-pravnom podstilu mogu se naci i latinske rijeci,
izrazi i recenice ( alias, corpus delicti, vis maior, in personam itd).
Upotreba latinskog jezika odraz je viestoljetne tradicije, a ujedno ona slui kao
stilskoovog
za odvajanje sredstvo
stila od stila svakodnevne komunikacije, za odavanje utiska
ozbiljnosti,
Zapravo, naucnosti.
gotovo bi se moglo reci da latinski citati imaju ulogu bliskoj
magijskoj, jer
zvucanjem vec
cine svojim
jezik oneobicenim, vanim i dalekim od laika.
Velika panja u administrativnom stilu poklanja se tacnosti i preciznosti
navodenja
pa se cesto podataka,
broj pie i brojem i slovima (kao u prvom citiranom primjeru). U
mnogim anrovima
ovoga stila kao obavezan dio dolazi potpis i pecat, ciji se izgled takoder
odreduje posebnim aktima.
Na gramatickom planu ovaj stil je nominalni , to znaci da u njemu dominiraju imenice, narocito
apstraktne i deverbativne, a cest je postupak kondenzacije, narocito
nominalizacije,
glagola dodatnotako da je Postojeci
smanjen. broj glagoli dominantno su u formi sadanjeg
vremena,
(i rjede uprologa
to perfekta), trecem licu ili u neodredeno-licnim, bezlicnim i pasivnim
konstrukcijama.predikati
dekomponirani Cesti sudonijeti
( odluku, izvriti pregled, podnijeti izvjetaj, izraziti protest, uputiti
cestitke... ).
U administrativnim tekstovima po pravilu nema emocionalno-ekspresivnih
sredstava;
usmjereni oni su informacije i zvanicno komuniciranje, to zahtijeva bar
na prenoenje
formalnu
objektivnost na jezicnom planu. Uz diplomatski podstil, koji ponekad moe u
notama,
saucecima cestitkama i
uvesti ekspresivne elemente, pa i figure (najcece gradacije,
hiperbole ili litote),
odstupanje od takvog tonaliteta karakteristicno je u nekim anrovima pravnog
podstila.ponekad
podstil Naime, se pravni
zbliava sa naucnim stilom, ne u konkretnim zakonskim
aktima,Cak
prava. veciutada
teoriji
on zadrava neke mane administrativnog stila u cjelini:
tautologiju, nepotrebno
uslonjavanje jezika koje stvara privid ozbiljnosti i objektivnosti, svojevrsnu pompeznost
, kako tu
osobinu
zato
koncepciji
upodstila, naziva
poglavlju
toOpcenito,
mu
prije
pravne Mellinkoff
RETORICKI
u nekim
svega (1963),
zakonodavno-pravni
logike
anr
anrovima
shvacena
sudenja,
STIL),
moekoji
mada
zato uz svojstvena
kaobiti tobazu
podstil
prelaze
kao
nova izricito
retorika tvrdi
razlikuje
u zadravaju
retoricki dajezicne
jei pravo
(Hasanbegovic
specificna
se od
stil,
drugih
to
retorika, koja je rijeci .
profesija
u podstilova
elemente
njegov
1988).
u Perelmanovoj
Neki
debatni
pravnog
anrovi
administrativnoga
podstil
podstila.
ovoga
(v. stila
34 Razgovorni (konverzacijski) funkcionalni stil
(U. Eco,
Six Walks in Fictional Woods)
stilsko
druge Uz a ove
iversifikacije),
metatekstualna,
registar,
karakteristicnih
Stilizacija
se
oponaanje
funkciju
onaelemente
javlja
jedinstvoi elemente,
prikazivanja
stilizacija
nije
nekeuzatim
samo
svih
za
sdrugim
drame,
forme
tim
neki
je
kao
drugihNewby
predmet
to uvodi
metakreativni
toga
(karakteristicnog
tip
umjetnostima
to
oponaanje
jejezicne i znakovnim
preregistracija
stilova,
pokazuje
medija.
proucavanja elemente
realizacije
da
Kombinacija
karakteristicnog
anr.
sposobnost
iih pri
anra, TV
lingvisticke
postupak
Njutome novinarstva,
u karakterizira
svrhu
karakteristicnih
knjievnoumjetnickih
elemenata
podvrgnu
sistemima.
preuzimanja
stila
ostvarivanja
stilistike
nekoga specificne
oponaanje
razlicitih
preregistraciji
Unego
elemenata
knjievnosti
drugog
pravca
odredene
istilova
tekstova
jezicnih
tipa
(stila
toga
i ne
slabi
da
ucine konstrukcije
specificnog
registara
sredstava
umjetnicke
semioticke
stilizacija
anra,
romantizma,
apsorbiraju
nidijelovima
Stilizacija
karakteristicne
tematsko
usejedan
stilistike,
funkcije.
umjetnickog
javlja
baroka),
sveje koje
osnovni
nikao
pojam imaju
buducisistema.
koji
daje relativno blizak pojmu preregistracije. Njena je priroda takoder
38 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil
nekoga djela ili nekoga pisca. Ona se moe prepoznati i kao specificna govorna
karakterizacija,
tipicnih jezicnihuz niz
sredstava i slicno. Stilizirani tekst najmanje je dvoglasan
i(uvijek postoji obrascu
po njegovom prototekststvoreni metatekst). Stilizacija se moe realizirati u
cijelom
samo jednomnjegovim
u nekim tekstu ilidijelovima. Jedan od slucajeva stilizacije jeste i , o kome
skaz ce kasnije biti
vie rijeci (poglavlje "Tudi govor" i govorna karakterizacija). Skaz je uvodenje
pripovjedaca
uz u tekst,
ocuvanje svih karakteristicnih jezicnih osobina koje taj lik smjetaju u neku
sredinu, u odredeno
doba, socijalnu skupinu i slicno.
U drugim umjetnostima stilizacija se tumaci kao pojednostavljivanje, kao proces
oblici izkojim se eliminiranjem detalja svode na saetu formu koja zadrava
prirode
samo sutinska
bez svega obiljeja,
slucajnog, sporednog. Ponekad se rijeci stilizacija pridaju negativne
konotacije,
je stiliziran uoblik
smislu da
artificijelan oblik, daleko od onoga to je "prirodno".
Semiotika knjievnosti, narocito tzv. moskovsko-tartuska kola, posmatra
umjetnost,
i knjievnu, pa tako modelativni sistem u odnosu na prirodni jezik kao
kao sekundarni
primarni sistem.
umjetnicko djeloSvako
jeste tekst na jeziku odredene umjetnosti. Buduci da je fiksiran
u odredenimtaj je tekst suprotstavljen vantekstovnim strukturama: svaki
znakovima,
primalac
mora umjetnicke
dekodirati tekstporuke
u jeziku njemu pripadajuce umjetnosti.
Za Lotmana, najpoznatijeg predstavnika ove kole, knjievni tekst jeste cjelovit
znak, prirodnojezicki
pojedinacni a svi znakovi u njemu su samo elementi znaka. U stvari,
knjievni tekst cita se
dvorazinski: na prvoj razini on se cita kao svaki tekst na prirodnom jeziku; na
drugoj
kao raziniumjetnicki
cjelovit on se cita znak.
Osobenost jezika u ovome stilu jeste i u tome to je jezicna kreativnost
kvalitativno
one u drugim drukcija
stilovima. Osim odtoga, doputeno je krenje niza zabrana koje su
uobicajeneoucemu
stilovima, drugimce vie rijeci biti u odjeljku o jeziku poezije. Moe se cak reci
da
u knjievnoumjetnickom tekstu, pod uvjetom da je to u funkciji estetske,
umjetnicke vrijednosti,
pisac/emitent poruke smije slijediti primjer Humpty Dumptyja iz Alise u zemlji
cuda i reci:
"Kada jaupotrijebim rijec", rece Humpty Dumpty (...), "ona znaci tacno ono to ja
odlucim da ona znaci - ni manje ni vie."
(Carrol 1972)
Ovo je omiljeni primjer semanticara, koji, za razliku od Alise, ne doputaju sebi
da budu i naglaavaju da bi Humpty Dumptyjeva logika bila pogubna po
impresionirani
komunikaciju,
uvela jer bi Ipak, i semanticari priznaju da su u
totalnu anarhiju.
knjievnoumjetnickom
postupka: tekstu
prirodnojezicke moguca
rijeci dva kontekstu dobijaju dodatna
u odredenom
znacenja, specificne
konotacije koje vrijede jedino u okvirima toga teksta, ili se opet uvode okazionalizmi
, nove rijeci cije
znacenje, pa i forma, ne postoje izvan konkretnog teksta.
U knjievnoumjetnickom tekstu moguce je izdvojiti i stilsku dominantu
, koja podrazumijeva
onaj element stila toga teksta kojem su potcinjeni svi drugi njegovi elementi
(Slawinski
Funkciju
fonostilistickih,
skupina.
sintakse,
Pojam
skupine
alegorija,
zadrava ed.
stilske
Tradicionalna
stilske
tekstova,
Stilska
npr.
se
epske 1989: 95).poezije
dominante
i uparcelacija,
dominante
funkcionalnoj mogu
leksikostilistickih,
narodne
dominanta
umjetnickog
podjela
moe
dok nekih imati
knjievnosti
stilistici,
upravca
se
trecima ssvi
ustaljeni
tekstova
protumaciti elementi
morfostilistickih
ilitakvu
tim
anra.
na
epiteti,
jesu
to
triiulogu stila
retoricka
ire,
roda,
Tako
seponavljanja,
u ikao
imaju
tom
je
ma
slicno,
jedna
najznacajniji
pitanja,
koliko
slucaju
neke
pa
od
gramaticki
do
osporavana
figure
stilskih
obicno
u drugima
jo element
manjih
- govori
npr.su
u to
knjievnoumjetnickoga
elemenata
elementi
gradacija
stila
dominanti
oparalelizam
kao
prozi,
podstilovima
nekog
postmodernoj
poeziji
ekspresivne
iliuanra
autora,
imetafora.
okviru
slicno.
i basne
drami
unutar
neke
tih teksta
teoriji, - od
- kojih dalje ide anrovska diferencijacija.
39 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil
Prozni podstil
U ovom podstilu moguca je ista lingvostilisticka analiza na svim jezicnim
drugimnivoima kao i u svim
funkcionalnim stilovima, s tim to je ovdje oslonjena jo nizom pitanja
uvjetovanih
specificnom prirodom umjetnickog teksta. U prozi je zato posebno znacajna
govornazatim
likova, karakterizacija
funkcioniranje tacke gledita i problemi kompozicije uopce, uz to i
citav niz drugih
stilogenih postupaka: uvodenje figura i tropa i njihovo funkcioniranje, posebno
analiza anarativnih
figura, takoder i analiza intertekstualnih aspekata svakog teksta. Ova dva
posljednja pitanja
promatraju se zasebno u okviru tekstualne stilistike.
B. Govor likova.
"Vi niste neki robovlasnicki narod", rece. Govorio je italijanski i govorio je pijano
. "Ta riva
degli Schiavoni, tamo u kuckinoj Veneciji (...)"
(Isakovic, Antologija, 306)
Zanimljivo je da i u proznom tekstu postoje primjeri upravnog govora kod kojeg
se u cijelom
jednom segmentu smjenjuju replike likova, pri cemu njihov dijalog nije pracen
autorskim
kontekstom, npr:
"Ne dopadaju mi se vie ovi dobri ljudi, Slav."
"Znam, Hem."
"Zna li neki zgodan nacin da ih se otarasimo, Slav?"
"Ne znam, Hem."
"Mogao bi znati, Slav. Oni su tvoji zemljaci."
(Isakovic, Antologija, 306)
Takav dijalog zbliava se formalno, ali i znacenjski sa dramskim dijalogom,
stilske poprima
osobine, njegove
a ujedno oznacava uvodenje dramskih elemenata u prozu kao
jedan od vidova
preregistracije.
Osim toga, autor moe prepricati govor lika, prikazati njegov sadraj uz
znaci -promjenu
prilagoditiforme, to
ga vlastitom govoru; u takvim slucajevima rijec je o formineupravnog govora.
Neupravni govor jeste prepricani govor, u trecem je licu, uz niz drugih promjena
(izbacivanje
emocionalno-ekspresivnih sredstava, obiljeja individualnog stila i slicno).
Za ova dva tipa prenoenja tudeg govora postoje tacno odredeni abloni, zasebni
jezike.za razlicite posebno stilisticku zanimljivost predstavlja treci tip,
Medutim, nepravi
upravni govor
ili
slobodni neupravni govor(free indirect style). U ovom tipu dolazi do mijeanja osobina upravnog
i neupravnog govora, do njihovog stapanja u specificno stilsko dvoglasje. Po
pravilu,
odvojen takav govor nije
navodnicima i u formi je treceg lica, ali cuva sve ostale govorne
karakteristike, emocionalnu
markiranost iskaza lika. Evo nekoliko karakteristicnih primjera tog
funkcionalno-govornog sloja:
Ali on gledae u sebe, gdje se skupilo mnogo jada i cenje. Zato, zato je
u svojojovdje? Zato
sobici, kraj ne sjedi i cita Stormov "Immensee", te s vremena na
prozora,
vrijeme pogledava
vecernji u orah tromo kripi. Ondje je njegovo mjesto. Neka drugi
vrt gdje stari
cilo i veselo
hoce... Ne, ne,pleu ako je mjesto ipak ovdje, u Inginoj blizini, pa makar stajao
njegovo
ovdje sam ida
pokuavao izdalek
u onom brujanju, zveckanju i smijehu razabire njezin glas, u
kojemu
Te tvojezvuci topao modre,
dugoljaste, ivot. nasmijane oci, plava Ingo!
(Mann 102)
"Zapravo, to to javljaju ove ceduljice? Javljaju da mu je glava u torbi, koa na
iljku, javljaju
da se pokupi, da bjei ne obziruci se, i je li mu ita od toga to javljaju novo,
... Zar
ove
ce
sa
stanju ne
formalnom
autorskog
sve
lude,
U
lika,
ovo, ivi
prvom
vruce onglave,
citav
njegovom
planu.
ako
govora
se
primjeru
Naime,
ikad isvoj
uivot
naunutarnjem
desi,
govor
zar
forma
nije, sviknut
autorskom
biti
lika
treceg
jo
logicno naitamo
monologu.
kombinirani
negdje
lica
govoru
do vjetruine
zadnje
odsustvo
Udosljedno
su tonabi
posljednjoj
davno, nikad
sakonzekvencebila nisu
ekspresivnocu
navodnika
pocetku
recenici iniputa
upotrijebljena
ili
onog
nekog
puta,
retoricko
bistro
drugog
koji i
nepoznato, neocekivano?
prestajale
cisto
je
emocionalnocu
obracanje
drugog
treceg
forma
slucaju.
on vidio
izabrao...(...)"
pokazatelja
treceg
lica:
licazloslutno
iiforma
jednine
znao
njezin
licasvojstvenom
uda
prelaska
tom
glas)
(hujati
Te tvoje
pokazuju
okodugoljaste,
jo vecimodre,
stepennasmijane
prodiranjaoci,govora
plavalikaIngo!
nakon
u autorski
prethodne
(Lovrenovic,
kontekst
upotrebe
i67)
na
41 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil
Drugi, pak, primjer specifican je po tome to je iskazu u trecem licu, tj. formi
slobodnog
neupravnog govora, dodato neucekivano formalno obiljeje - navodnici kao
dodatno sredstvo
oneobicavanja. Tacna je tvrdnja kako "ponekad izgleda da je slobodni neupravni
igovor efikasniji
efektniji u prenoenju afektivnosti cak i od upravnog govora" (Vuletic, 1976:
195). je
efekt U istvari, takav
logican, buduci da je stilogeniji, tj. stilski informativniji uvijek onaj
postupak koji koji
jednoznacan, nije cuva ambigvitetnu prirodu, a takav je slucaj sa slobodnim
neupravnim govorom.
Tudi govor uvijek se percipira kao govor drugoga
, koji je iz vlastitog konteksta prenesen
u autorski i pri tome sacuvao sadraj i neka obiljeja forme. Medutim, ni
autorski govor vie
isti: on posjeduje ne ostajepravila uvodenja tudeg govora u svoj kontekst, a ta
odredena
pravila variraju
opcejezickih do od
specificnih, posebno stilogenih u nekim tekstovima. Trajno se
na taj nacin
dvoglasje cuva
kao obiljeje takvog diskursa, dvoglasje koje najcece prerasta u
vieglasje
govor viekad se uvodi
likova. Medutim, problem tudeg govora tijesno je povezan i sa tacke gledita:
pitanjem
kada u tekstu dominiraju jezicka obiljeja tudeg govora, po pravilu se radi i o
uvodenjunatude
gledita tacke
frazeolokom planu (Uspenski 1978).
Tekstovi se cak mogu gradirati po stepenu zastupljenosti i dominacije autorskog
govora
u njima. Uz to gradiranje mogu se uociti i neke razlicite stilske osobine tih
tekstova. Bahtin
razlikuje dva tako
dominantna stila u prenoenju tudeg govora - linearni
, koji
stil se odlikuje otrom
razgranicenocu autorskog konteksta i tudeg govora, pri cemu je tudi govor
prilagoden inema
autorskom, jezicki
ili veoma malo ima govorne karakterizacije likova, i slikarski
, kojistil
se odlikuje
slabljenjem granica izmedu autorskog i tueg govora, sve vecom zastupljenocu
govorne
karakterizacije likova, a u svom krajnjem dometu ovaj stil pokazuje rastvaranje
uautorskog govorapojavu pripovjedaca, cija je pozicija cesto nepouzdana i daleko
tudem govoru,
od pozicije pripovjedaca (Bahtin 1980: 133-136).
svevideceg
(a) Najcece je ovdje rijec o tome da strani jezik slui piscu za prikazivanje
jedne epohe,
sredinedrutvene
ili za govornu karakterizaciju likova. Takva je funkcija njemackog
jezika
junakauKrleinih
govoru drama, francuskog jezika u Tolstojevom romanu Rat. iV.mir
klovski
pokazao
aristokratsku
sferama
ruskog
jezika
naKad
ruskom,
je je kako
ui iskazima
manje jejepoznavala
francuskog
Napoleon Tolstoj
a djelomicno
rusku iste nautoga
ugledao
sredinu
koristio
osobe, pocetku
na
francuskom,
maternji
kao
paonoj
se
doba, uveo
stilskim
tako
strani
ruski
koja francuski
dogada
to
postupkom.
kozake
jezik
jeponekad
bila
daod jezik
(les u svoj
bilingvalna
Napoleonova
francuskog),
Narocito
Cosaques)
izraava (u roman
ironican
jereplika
ali
inekim zato
zanimljivo
beskrajne
kasnije to
autorov
budesestepe
je prikazivao
usred kojih
aspektima
variranjem
mijeanje
djelomicno
odnos
njemu,
(lesjesteppes),
prema
npr:
bilaoba
i data
Moscou
u nekim la ville sainte (...) on je (...) naredio da Cit.
seprema
nastupa...
(klovski 1984: 282).
42 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil
(c) Komican efekt (uz niz drugih funkcija) ima uvodenje dvojezicnosti u vec
pomenutoj
Newbyjadrami Ljubav
D. i drugi mediji. Dvojezicni i dvostruki englesko-njemacki dijalog izmedu
suprunika Engleskinje i Nijemca, pri cemu se svako od njih trudi da govori
jezik blii
drugom onomi autorska napomena da govore sa stranim akcentom), dopunjen
(odatle
je na drugoj
ravni prevodom nevidljivih prevodilaca, koji besprijekorno pokazuju ta se krije
iza prividne
smirenosti i neutralnosti njihovog razgovora. Ispostavlja se da je svaka
izgvorena
(odatle rijec lai vulgarizmi u prevodu kao kontrast hladnoj neutralnosti
i emocije
spoljanjeg govora).
Poseban postupak jeste stvaranje vjetackog, izmiljenog jezika: pisac stvara fiktivni jezik
i uvodi ga u svoj tekst kao realnu cinjenicu. Na izvjestan nacin i elementi takvog
jezika tumaciti
mogu zapravo se kao prazni (vakantni) citati u knjievnoumjetnickom tekstu i
uvijek im je imanentna
metatekstualnost. Brojni su primjeri takvih fiktivnih jezika - evo nekoliko
poznatih djela koja
sadre: Sviftova ih
Guliverova putovanja, Tolkinov Gospodar prstenova,
Bradburryjev
rates, Exchange
i drugi. Svrha takvogof postupka uvijek je stvaranje zacudnosti,
oneobicavanja u tekstu.
U nekim slucajevima picev individualni stil u tolikoj mjeri izlazi izvan okvira
opceg,
knjievnog jezika i u tolikoj mjeri naruava njegovu strukturu da se moe
govoriti o njegovom
individualnom jeziku. Obicno se ovaj postupak srece kod pisaca kojima je
vlastiti prirodni
"tijesan", suviejezikogranicavajuci, odnosno previe banaliziran svakodnevnom
upotrebom
biti da bi mogao
jezik umjetnickog djela. Takav jezik zbliava se sa individualnim poetskim
jezicima
o zaumnom (v. nie
jeziku kod ruskih futurista), on zahtijeva pun citaocev intelektualni
angaman, obicno
izaziva burne kritike suvremenika, a takoder je sloen i za prevodenje. Tipican
primjer
postupkaovogjesustilskog
djela J. Joycea. Po pravilu, tako oneobicen jezik vraca prozi
ritmiziranost
posjeduje samo koju obicnoosim toga, nuno se oslukuje zvucanje rijeci, svaka
poezija;
rijec prima se vrijednosti,
fonoestetskih sa aspekta a manje semantickih.
funkcionalnih
tumacenje
dominira
opaen
tekstoviPoznato
kao
nanad
postaje
izvjestan
takav,
ostalim
stilova.
je datj.
imperativ,
je
nacin
vidljivi
slojevima
Postoje,
lingvostilisticka
postaju
diskurs
buduci
medutim,
djela.
jedna
da
nasuprot
Ako
analiza
jemakrotekstualna
knjievnoumjetnicki
picev
se jo
neprozirnosti
relevantna
individualni
ima u vidu
figura,
pri
diskursa
cesto
interpretaciji
stil
tekstovi
toliko
citirana
(Todorov
za koja
svih tipova
lingvostilisticko
specifican
tvrdnja
1986:29),
makrotekstualni
okviru tekstova,
nalazi
da onda
je
iProvjera
toliko
figura
niztakvi
svih
stilem
drugih
diskurs
modela
ustilema
cijem
: Lingvostilisticka
sei mikrostilema.
Jukica interpretacija
Ivana Lovrenovica
romana Putovanje
Ivana Frane
vidljiv
da
43 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil
Kompozicija romana
Ako se krene od diskursa u cjelini i od njegovih najkrupnijih dijelova, koje
bismo kao
identificirati ovdje mogli romana, onda je potrebno prije svega utvrditi da li se
poglavlja
kompozicija
moe smatratiromana stilogenom. U Lovrenovicevom romanu postoji okvirna
pripovijest
se zbiva na (obuhvaca ono to 20. svibnja 1857., a ukljucuje poglavlja
dan smrti Jukiceve Na kraju putaEpilog
i, kao
i neke segmente na pocetku drugih poglavlja), a iz nje se kao Jukiceva
predsmrtna sjecanja,
retrospekcija, granaju kljucne scene njegovog ivota, u kojima se najotrije vidi
njegov karakter
i njegova sudbina. Postojanje tih dvaju vremenskih planova kod Lovrenovica je
uvijek i graficki
obiljeeno: svi dijelovi to pripadaju okvirnoj pripovijesti tampani su
kurzivom, te se potencira
grafostilemski, i tako, ova opozicija. Okvirna pripovijest i inace u svojoj
metatekstualnoj
ima posebnu dodatnu prirodiulogu: kao okvir, ona je pogodna da skupi raznovrsne
sadraje, raznovrsne
elemente, da im dade cvrstinu forme koju ne bi mogli imati po sebi. Tako i
ovdje slike,ivota
Jukicevog scenedobijaju
iz cvrce romaneskne konture zahvaljujuci okviru, koji
vremenske
narativna
oalternacije,
postupkufigura,
prelaze,
smjene
koji unastala
knjievnosti
pojedinih
skokove
na planu
to
vremenskih
nije
binarativnog
inace
nov, vrijedi
bili
planova,
suvie
diskursa
je zabiljeiti
ne
otri
spada
u okviru
bezjer
uikakvog
red
i ona
visoko
nosi
vezivnog
cini prirodnim
tkiva. Mada
hronologije/nehronologije
stilogenih,
odredenu
informacijustilsku
buduci
oovakva
romanuda jePutovanje
rijec Ivana Frane Jukica .
po principu
44 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil
(2) - Smrt je meni sjedala za vrat ne jedanput, obikao sam ja nju za ovo svoga
vijeka,mene
ne morate vi Ali, kaite mi, da znam!.. Pa - ili pod ledinu, ili haljine na se, pa na
tediti!
put!..
(L, 11)
I Becu i Stambolu Bosna je irget, dobar kad uti i tegli, a sto tapa po ledima
kad se uzbuni.
(L, 29)
(3) Ovako me je majka... Majka... Otkad nisam!?... Zaboravio!?...Zar se i to
moe!?zaboravio...
Nisam, nisamivot... vrijeme... hitnja... Oh, Boe, majka...
(L,13)
iskaza Uporedivanjem
prikazivanje
Bjegunac!...
prepada
i osnovne
Jukiceve
Martica,
karakteristike
Ali,veze
upravnog
ne...
a njega
saNenarodom,
Jukicevog
nije
moe...
govora
teko...
Nije,
osjecanja
Jukicevog
govora,
Azar,
akoto za
ali
ipak?..
usve
romanu
njegov
nema
ba
Zato
potpunog
tako?..
jezik,
i originalnih
bi paa
to
Neprenoenja
moe
onako
Jukicevih
to...
vrdao?..
To
i kolokvijalne
Lovrenovic
izuzetno
1973)
jezicnih
moe
sigurno
Ali,
ne...
Razgovorna
tekstova
osobina
bitnim
ne,
ocito
semetafore
ne,
konzul
zakljuciti
(Jukic
zasmatra
razumijevanje
frazeologija
- da
( Lovrenovic
smrt
( ili
ove
jepod
meni
historijske
pribjegava
ledinu,
sjedala
ililicnosti.
haljine
za vrat;
umjerenoj
na
Bosna
se, pajenaput;-a
stilizaciji
irget...
. Sacuvan
sto
) imaju
tapa
je opci
(L,
zapofunkciju
tonalitet
68)
ledima)
45 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil
(prije svega, Lovrenovic ne cuva Jukicev ikavski govor, kao ni cijeli niz
arhaicnih
strane, formi).
frazemi S druge
i izreke u romanu motivirane su njihovom upotrebom u
iJukicevim
cinjenicomtekstovima,
da ih je onkao
zajedno sa drugim formama narodnog stvaralatva
(zagonetkama,
pripovijetkama, pjesmama) skupljao i objavljivao.
(6) ...I cijela mahala, citav ovaj gradic, izgubljen u njedrima zemlje, bogu za
ledimacenaru,
i zemljismiruje
na se, kao to se je svaku vecer smirivao,
stotinu, tri stotine, tri puta po tri stotine
godina prije njega, i smirivace se tako i poslije njega (...)
(L, 68)
Retoricka pitanja
Lovrenovicev roman sadri jo jedno obiljeje ekspresivne sintakse - retoricka
pitanja.
je funkcija Njihova
u sistemu stilskih figura i inace ambigvitetna: s jedne strane, ova
pitanja pogodna su
argumentativnu, za
ubjedivacku funkciju (odatle njihova zastupljenost u
oratorskom ai reklamnom
medustilu), s druge strane ona su takoder snano emocionalno markirana.
Obje su
svoje ove funkcije
mjesto nalemonolozima, jer Lovrenovic pokazuje da kod njega
u Jukicevim
emocionalna
i intelektualna uzbudenja, potreba za didakticnocu i za samoobjanjenjem,
uvijek idu zajedno:
(7) A kad je, oprezno i zaobilazno, spomenuo (...) svoju ideju da bi mladic (...)
mogaomnogo
posticivie, eventualno "na nekom ucilitu u Italiji", Jukic je planuo...
U Italiju!? I dalje, kad bi se kako moglo!... Samo, to dalje!.. Da se rijeite
napasti, da
"usijana se slegne i ohladi!?... Da se otjera u red, u suru; da se pokloni na
glava"
sve cetiri
"Evo me, strane.
pokornog i smjernog, na usluzi, kome god ustreba!" Ne, ne! Kamo te
puste
su srece da
drukcija vremena (...) U Bosnu, gospodine, ne u Italiju.
(L.31)
(8) Ali o Bosni?! Ma, kome ja to?.. ta vi znate o Bosni? Vi, becka gospoda!..
Jest, rupa, turski
mrak!.. Ali, ona je meni, gospodine, tisucu puta mrkliji mrak i dublja jama nego
vama (...)
je moj mrak,ali to
mene taj mrak boli, ja sam sam taj mrak! Ali i svijeca sam ja...
(L,11)
Navedeni primjeri pripadaju podvrsti retorickog pitanja to se naziva
dijalogizam,
govornik kada pitanja i na njih odgovara" (kiljan 1985:31). Prvi
"sebi postavlja
navedeni
je primjer
hipofora pri tome
(govornik fingira dijalog; u pitanju je sadrano tude miljenje, a ne
a u odgovorugovornikovo,
(antihipofori) govornik to miljenje pobija (Zima 1988:148).
Drugi pak
schema perprimjer jeste (govornik formalno postavlja drugom pitanje, ali sam na njega odgovara.
suggestionem
Ako se vratimo na primjer (1), moe se prepoznati jo jedan tip, tzv. solilokvij
. Sve ove varijacije
duboko su uskladene sa strukturom i vrstom Jukicevog monologa, koji je cesto
obiljeen
retorickimupravo
pitanjem kao svojevrsnim konektorom teksta, kao sredstvom za
razvijanje misli
i argumentacije.
Upravo na ovom planu Lovrenovic stilizira Jukicev idiolekt, u kojem je
zajednoretoricko pitanje,
sa eksklamativnim recenicama i drugim postupcima ekspresivne
osintakse, zaista zastupljeno,
cemu svjedoci i niz primjera iz Jukicevih originalnih tekstova: "... zar mi
ineznamo
ugodno?tazarjemi
liepo
nejmamo serca?! imamo doisto i svaki put kad pievamo, ol
kad cujemo
ocutljiva pievat nieka
Joslast
u Lovrenovicevom razliva
je jedan se upostupak
stilski
romanu sercu naemu!"
i u Jukicevim (Jukic 1973
karakteristican
vlastitimza I: 116). Uporedi
tekstovima,
Lovrenovicev li se
vidi roman
se da je-
tonalitet
kljucne
Komutacija
razlicitimslicnog
stilizacija
komutacija
osobine
sacuvalapostupka
planovima.
(transpozicija)
njegovog
lica, i tomonologa.
na
lica
47 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil
Ka sintezi
Iako su iz obilja materijala to stilisticaru prua roman "Putovanje Ivana Frana
Jukica"
izdvojeni samoovdje
neki elementi, oni to su se cinili najznacajnijim za ovaj rad, cini
se da se neki
donijeti mogurelevantni zakljucci.
Specificna ritmo-melodijska linija recenice i nadrecenicnih jedinstava,
gomilanje- figura,
sintaksostilema nizobiljeja Lovrenovicevog stila, koji se stoga odlikuje
sve su to
ornamentalnocu.
Naime, ovdje treba navesti jo jednu osobinu toga stila: sve figure i svi stilski
postupci imaju prikazivanja,
svega funkciju prije slikanja Jukicevog karaktera, njegovih
preivljavanja,
nadanja, stradanja
nadilazeci i puko govorno karakteriziranje.
pri tome
Na strukturno-kompozicionom planu romana zanimljivost predstavlja i potpuna
podredenost
svih drugih likova, pa cak i podredenost autorskog govora, Jukicu i Jukicevom
govoru. Ovakva
apsolutna dominacija jednoga lika na svim nivoima romana takoder je postupak
oneobicavanja,
samim tim i izrazito stilski markiran postupak.
Analiza je takoder pokazala znacaj uocavanja i interpretacije intertekstualnog
dijaloga romana: od onoga sa Krleinim stilom, pa do tematskih,
Lovrenovicevog
kulturnih i vlastitim
Jukicevim ostalih veza sa
tekstovima s jedne strane i do dijaloga sa drugim
Lovrenovicevim
tematiziraju tekstovima
Jukica koji
i njegov kulturno-historijski krug.
Podstil poezije
Jezik poezije suprotstavljen je proznom i dramskom jeziku vec po svojoj
poezijaformalnoj
se biljei strukturi:
u stihovima i strofama, a bez obzira na prisustvo/odsutnost
rime uvijek se
specificnom odlikuje
ritmo-melodijskom strukturom.
Poetski jezik ukida zabrane i ogranicenja u odabiru, ali i u kombinaciji jezicnih
djelujujedinica
u prirodnom koje jeziku. Odatle u poeziji individualni neologizmi,
neocekivane
iujezickim
specificna
Lotman
semantiku
poetskom
tradicionalnoj sintagme
tekonfiguracija
i nivoima.
U.
"Elementi
tekstu
Eco,
rijeci,
retorickoj
aDok
kao
. to
te
Upravo
znaka dajedinica.
jejednom
su
zato Takvi
fonetsko-fonoloka
teoriji
ujezicni
zbog
sistemu
i moguce
cjelovitom
figura, su
ikonicnosti
znak primjeri
prirodnog
govoriti
udotle
poeziji
znaku.
moe semoguci
gramaticka
i leksicka
ojezika:
nije
glasovnom
Svi fonemi
jednak zbog
govoriti
foneme,
ponavljanjacinjenice
ponavljanja
znaku
simbolizmu,
koji
omorfeme
semantizaciji
cine
prirodnog
bila
postaju
neku na
-ali
semantizuju
rijec
i svih elemenata
se
koju
ujezika,
drugi
stilu
predmetukazuju
nezaobilazan
proucavanja
osnovi
stihu
podlijeu
elementi
Posebno
vec
dobijaju i J.M.
proucavanja
ikonican
i da
znakovi
postaju
tek
predmet
jeosobenoj
uznacajno
od
ovom
cim
znaka
cuvenog
joudu
semantizaciji:
mjesto
u rada
nizove
uR.
strukturi
izvesnih
Jakobsona
poetskog
uredenihGramatika
stila
ponavljanja"
predstavljaju
poezije
(Lotman
i poezija
ponavljanja
1976:
, gramatike
i to 55).
na
, urazlicitim
kojem je
51 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil
Emitent Recipijent
HARPAGON (za sebe) : - Dobro je to sam saznao ovu tajnu; upravo ono to sam hteo.
(Glasno ) - E, sine, znate ta? Treba da se reite i napustite svoju ljubav (...)
(Molijer, 65)
Istovremeno, drama na sceni jo uslonjava ovaj model, ne samo zato to je
njena verbalna
komponenta tada samo dio sloenog semiotickog sistema kazalita nego i zato
ito tada reiser
dramaturg predstavljaju jo jedan nivo, a glumci u odnosu na likove cetvrti. Pri
tome glumcima
raspolaganju na sredstva jezika gestova, mimike i pokreta kao pomocnih
stoje
jezika, tipova
drugih odnosno kao
semiotickih jezika. Drama na sceni tako postaje "sinkreticka
komunikativna
(Greimas situacija"
and Courtes 1979, cit. prema Melrose 1988, 101) sa razlicitim
znakovnim sistemima i
tipovima znakova.
Da se vratimo samom dramskom dijalogu u teatru, koji je, dakle, oslonjen u
shvacenuodnosu
samonakao dramu
knjievni tekst: on nuno ukljucuje faktor publike. Publika
na osnovu
scene moeprethodne
znati neto o liku A to lik B ne zna, i iz toga proistice dramska
napetost ili pak komika.
Dramski dijalozi moraju biti bazirani na "stvarnim" dijalozima. Pod ovim se ne
misli na
markiranost, stilskuda ima dramskih dijaloga koji su izrazito razgovorno
buduci
markirani,
nisu, a da jealitai artificijelnost
onih koji to dijaloga ipak u funkciji dramske radnje. Hoce se
reci dapotovati
mora dramski zakonitosti
dijalog i principe nastanka i razvijanja dijaloga, pa makar te
zakonitosti
bile svjesno
i prekrene.
Prije svega, razgovor podrazumijeva neke preutne pretpostavke, a u poglavlju o
svojstvima
konverzacije u razgovornom stilu pomenuto je nacelo suradnje
kao osnovno nacelo neophodno za
uspjenost konverzacije. Grice uvodi neke implicitne pretpostavke, poznate kao
Griceove
koje maksime,
obezbjeduju tu uspjenost, obavezujuci sudionike u dijalogu na potovanje
nekih elementarnih
pravila. U ta pravila spadaju sljedece maksime (Grice 1987: 55-67):
(A) Kvantitet - neophodno je dati sugovornicima odgovarajucu kolicinu informacija, ni manje ni vie
nego to je potrebno. Odgovor koji bi na uobicajeno pitanje poznanika na ulici
"Kako ste?"
"Pritisak glasio:
mi je 125/80, alergiju sam sanirala pomocu lijekova i kapi za nos,
srcane smetnje su skoro
sasvim prestale..." znacio bi redundanciju u odnosu na uobicajene odgovore.
Ukoliko bi
postavio isto pacijentu,
ljekar pitanje ovako iscrpan odgovor bio bi potpuno na mjestu.
(B) Kvalitet - sudionici bi trebalo da govore istinu i samo ono za to imaju dokaze. Ako
pitamo za put do neke ulice, ocekujemo da nam da istinita
slucajnog prolaznika
uputstva. cesto
maksima Naravno,
bivaova
iznevjerena u komunikaciji iz razlicitih razloga (elja da
ublaimo
istinu, neprijatnu posljedice nekog postupka, elja da se ostvari neka korist i
da izbjegnemo
slicno).
(C) Relevantnost - vano je i da sudionici budu relevantni (da ne pricamo o fudbalu ako nas
sugovornik pita o uzgoju orhideja). Ma koliko ovo izgledalo ocigledno,
nerijetko se deava
sugovornici da od ovoga pravila (u svakodnevnoj konverzaciji, ali i u
odstupaju
zvanicnim
razgovora).tipovima
stilisticar
dvosmislenosti,
konzistentnosti.
dijalogu,
neuspjeh
deava
na
(D)veceru
Kasnije
u bolnici,
dolazi
konverzacije
moe
u talijanski
Modalitet- autori
pratiti
do
preopirnosti
Kao
zamiljamo
ovaodstupanja
to
ovome
restoran
funkcioniranje
i slicno)
maksimaje vec
dodaju
bijele
ipodrazumijeva
signalizira
od
naruavanja
pokazano,
moguce
ovih
mantile,
i druge
svakog,
pravila.
sresti
niz
i uslijeda
maksime,
lijecnicki
svakodnevnoj
radnji
ai U
one
narocito
prije konverzaciji
replika.
uvjete
kao
npr.
pribor...)
svega pretpostavku
dramskog
imaksimu
Moe
posljedice
konverzaciji,
jei uz
potrebu "scenarija"
se
zadijaloga,
negativne
reci
uctivosti
za da
a ne
jasnocuje i izbjegavanjem
upravouna
stilisticka
samo
posljedice
odstupanja
kojima
(Recenica:
realizaciju)
nacin maksimu
Prepoznajuci
se
modalitet
dramskom
koji
kategorija
u(prekid,
Pozvani
od
za
drami
setih
svaki
stvara
pravila
grade
smo
ova
iskaz,
i za odstupanja,
stilski
stilistiku
na i umjetnicki
najaktualniji.
a takoderefekti.
i na osnovu svijesti o postojanju (ako
okvira
se radnja
57 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil
komicni, metaforicki ili neki drugi efekt. Dramski pisac, pak, uvijek je svjestan
raznovrsnih
mogucnosti dijaloga. Dovoljno je spomenuti da se ni u jednom drugom stilu ne
moe tako
izraziti snano
kontrast izmedu dijaloga i radnje kao u drami, jer samo je drama - radnja
po definiciji:
VLADIMIR: Onda, idemo?
ESTRAGON: Idemo!
(Ne micu se s mjesta)
Ovaj kraj drame Cekajuci Godota jedan je od najnavodenijih minidijaloga iz neke drame, kraj
koji na kraju brie vrijednost rijeci, cini ih samo prahom, a samo radnju (koja je
u ovoj drami
ne-radnja) cinizapravo
istinskom.
Stilisticke analize cesto proucavaju osobine dramskog jezika kod Ionesca,
buduci
pokazuje da on znacenja rijeci, od povratka zvuku do suprotstavljenosti
rastvaranje
znacenja i radnje, npr:
VATROGASAC: Oprostite, ne mogu dugo ostati. Skinut cu kacigu, ali nemam
vremena
sjednem. (Sjedne,da a da nije skinuo kacigu) (Celava pjevacica).
Ionescova je drama i inace veoma poticajna za stilisticka istraivanja, buduci da
dovodi
u pitanje sva Griceova nacela o uspjenosti dijaloga, a usput kreci i
elementarno pravilo
neproturjecnosti (diologicke
o porodici Wattson); osim toga, ironicki polemizirajuci sa
svakodnevnom,
faticki motiviranom konverzacijom, ovaj tekst dovodi do apsurda ne samo
konverzaciju nego
komunikaciju uopce.i Zacudnost toga teksta postaje, upravo zbog eksplicitne
anti-komunikacije
likovima, pokretacmeduizuzetne komunikacije sa publikom prilikom izvodenja
drame.
Pri tome se ponovno ukazuje specificnost dramskog teksta: on se moe citati, ali
je prije
namijenjen svega na sceni. U uvjetima scene stil Ionescov postaje
izvodenju
ocigledan: "rijec biti
smisao; prestaje gubileksicka
svoj jedinica odredenog smisla, postaje samo baza koja
omogucava
zvuka razvitak
i pokreta" (Vuletic 1976: 79). Tek onda kada se dramski tekst sagleda u
izvodenju,teatra,
semiotike u ukupnosti
on dobija svoj puni smisao i umjetnicku verifikaciju.
Ne treba zaboraviti ni drugi funkcionalno-govorni sloj dramskog teksta - sloj
autorskog
njegovih govora,
komentara, remarki ili didaskalija. Didaskalije su vaan dio dramskog
teksta, one
uputstva zauvode
izvodenje drame, autorove komentare o likovima i njihovom
ponaanju, npr:
PIERROT je tjei, da je umiri, jer ona glasno narice: (...)
KOLOMBINA, bijesno: (...)
Pierrot brzo zatvori prozor. U ocima mu je strah.
(KRLEA, 159-161)
Stilski tonalitet autorskog teksta razlicit je kod razlicitih autora. Dok su negdje
a stil imuputstva
ima prijetura,
svega informativnu i pragmaticnu vrijednost, dotle ima
dramskih pisaca
didaskalijama koji
posvecuju veliku panju, tako da i one posjeduju estetsku
teksta,
to se ponekad
Tapete.
kajsija.
U
Teko
i to
kaminu
lirski
daSve
Zeleni
pri
bi
intoniranog,
cudne
se
blista
dramatizaciji
mogla
ljiljani
melodije.
kaopronaci
na
nokti
teksta
japanskoj
ovakvih
Tamo
robinjice,
koji
razlika
vatra
posjeduje
dramskih
svili.
izmedu
to
place
Sve
se figurativnost
tekstova
smije
za
je
ovog
zadahnuto
blijedim
na
segmenta
posee
tigrovu
cvijecem
i prainom
posebnu
ikrznu
za
opisne
tekstom
u obasjana
dolinama.
snova
sekvence
i
funkciju.
slucaj Takav je recimo
sa Krleinom Maskeratom , kod koje autorski tekst posjeduje jak lirski naboj, poeticnost, npr.:
ekspresivnost.
didaskalija,
uvodi unekog
dakom
suncem.
Boja,
sa obliku
svjetiljke,
koji
to
proznog
Nije
zrelih
songova
(...)
kaplje
se boja
slucajno
ili
je na
svile,
nekizaronjene
drugi nacin.
u narancin sok. (Krlea, 145)
58 Knjievnoumjetnicki funkcionalni stil
,
, .
(, : .
),
.
: (
()
, ).
,
- .
,,
.
,
(. . -).
,
(
)
.
,
,
.
,
:
(, , )
(, ,
, ,
, ,
-...).
(,
...), , (-
,
).
,
,
,
/ .
-
,
,
.
,
;
,
, ,
, ,
. ,
,
( ,
.).
,
,
,
,
""
,
(
,
,
).
.
"
,
...;
;
"
,
,
,
.
,
,
-
,
.
,
,
"
,
:
;
"
( 1989: 91). ,"
60
,
,
, .
,
, , , .
,
(,
, )
.
.
, ,
-
. , ( , )
,
,
,
.
,
,
.
-,
.
,
, :
? (, 31.1.1995, 23)
? (, . 1997, 44)
. (, 10.10.1997, 12)
! (, 10.10.1997,22)
(, 1997, 40)
(, . 1997, 90)
yy (, . 1997, 20)
(, . 1997. 28)
(, . 1997, 77)
(, 10.10.1997, 2)
(, . 1997, 78)
(, . 1997, 18)
, (, . 1997, 46)
.
,
(
? ), ?
( ),
! (,
,
-
-
,
,
,
,
,
,
-
,
,
,
()
).
,
,
(-).
);
(
,
(
.
).
.,
.
-
,
61
-
- (
, 21.9. 1997.) (
,
- . , 21.9.1997.) .
,
- ,
(
, 7./8.12.1989, 33) -,(,
...4.7. 1990, 3).
- ,
,
(...)
.
, ,
:
,
,
; ,
.
.
(
,
,
.).
:
, ,
.
,
,
.
,
,
, ,
, ,
(
,
).
/
,
,
,
( - )
. ,
, -
.
, ,
.
, ,
,
;
,
, ,
.
,
(,
" " ,
,
,
, -
,
,
).
. "
",
, .
,
, ,
,
.
62 Publicisticki stil
Publicisticki stil
Publicisticki stil zastupljen je u razlicitim medijima, ukljucujuci i novine, ali
i u formirealizira
vecih se
publikacija, npr. knjige, ili TV-serija i ciklusa radio-emisija.
iBuduci da uz
televiziji se na radiju element uvijek dodaju i drugi auditivni kodovi (muzika,
verbalni
specificni
efekti, zvucizvucni
prirode i sl.), a na televiziji kao izuzetno znacajna komponenta i
vizuelni kod, analiza zadrat ce se najvie na onim prirodnojezicnim
lingvostilisticka
osobinama
za kojeovoga
sve anrove su zajedicke
stila, nezavisno od medija realizacije. Druge aspekte
proucava
uz semiotika,
lingvostilistiku kojapotpunije opisati sve karakteristike raznovrsnih
moe
anrova.
Publicisticki stil moe se podijeliti na nekoliko podstilova: publicisticki u uem smislu
, koji
podrazumijeva publicistiku shvacene kao "ozbiljnije", analiticko novinarstvo
(odatleposvecene
knjige i feljtoni ilinekim temama, politickim, sportskim, kulturnim), knjievno-publicisticki
(putopis,
reportaa, kritika koja nema osobine naucne, polemika), naucno-popularni
, ciji su anrovi knjige,
feljtoni i clanci, i memoarski podstil (memoari, sjecanja, uspomene, dnevnici).
Granicni anrovi ovoga podstila pribliavaju se nekim drugim stilovima,
narocito
a ponekad esejistickom,
i knjievnoumjetnickom (putopisi, dnevnici). Zanimljivo je da
politicki govori i politicki
programi, koji na zapadu pripadaju oratorskom stilu, u naoj sredini cesto
pripadaju
stilu, publicistickom
a ponekad su cak i na granici prema administrativnom stilu (uporedi jo
nezaobilazni
referata anr
na kongresima politickih stranaka).
Publicisticki podstil
Vec je ukazano na cinjenicu da je publicistika "razvijeno novinarstvo", te da taj
naziv ozbiljnu pripremu za pristup nekoj temi, proucavanje niza
podrazumijeva
cinjenica
materijala.i drugog
(a) Tarator
Grcka hladna juha s jogurtom
PRIPREMITE: 2 paprike (zelenu i crvenu), 2 mala patlidana, maslinovo ulje,
jogurt,
sok, sol, papar,limunov
cenjak.
Patlidane nareite na manje komade, malo ih nauljite i ispecitena eravici ili u pecnici. Isto
tako pecite cijele paprike. Ogulite i protisnite i papriku i patlidane zajedno s cenjakom.Dodajte
jogurt, posolite , zauljite , zakiselite limunovim sokom i popaprite . Posluitevrlo hladno.
(Zelena kuhinja 1990: 4)
(b) POIRANA JAJA NA LOVACKI NACIN - Oeufs poches chasseur
(...) Jetra nareemona ploke i pecemo ih na maslacu tako da ostanu jo malo krvava,
posolimo
ih i njima napunimo tortice. (...)
(Pellaprat 1969: 233)
(c) Reform-torta
(...) Ulupati cvrst snijeg od bjelanjaka, pa dodati
ecer pomijean sa orasima i kaikom brana.
Peci , vie suiti, u podmazanom plehu.(...)
(Oslobodenje, 24.12.1991.)
Rezultat specificne orijentiranosti na razlicite tipove kuhinja, razlicite kulture,
stranihjeste i upotreba
rijeci, naziva pojedinih jela ili namirnica, pa se mogu prepoznati i rijeci
razlicitih jezika
navedena oeufs (vec
poches chasseur , buredici , zatim lasagne
i niz drugih naziva jela), od kojih se neka
i odomacuju u novim jezicnim sredinama.
Osim toga, hrana predstavlja zanimljiv semioticki sistem, u kojem se, kako to
pokazuju
semioticari i antropolozi, mogu prepoznati sintagmatski i paradigmatski odnosi,
karakteristicni
pojedine za a takoder i razlicite opozicije tipa sirovo - peceno, kuhano -
kulture,
peceno itd. Na planu prate se mogucnosti kombinacije jela (koje jelo po pravilu
sintagmatskom
slijedinakon
zato iza kojega,
jedne juhe ne slijedi druga, kad dolazi desert i sl.), a na
paradigmatskom
se odabir u okviruplanu proucava
mjesta u sistemu (ta je glavno jelo, ta predjelo i sl.). Pored
kulturolokih
mogu se pratitirazlika,
i dijahronijske promjene u ovim pravilima na osi selekcije i
kombinacije.
Pojedine vrste hrane i pica postaju moderni mitovi, te tako R. Barthes govori o
siru kaocrnom vinu i mitu; u Sarajevu bi se moglo govoriti o kafi/kahvi/kavi
o francuskom
kao o posebnom
coca-cola mitu; restorani mitovi su suvremenog americkog drutva i
i Mc Donald's
amerikanizacije
svijeta. Zbog svega cijeloga
toga i diskurs pripremanja hrane sa karakteristicnim
tekstovima
jednostavannije nimalo
i jednoznacan, te se uklapa u semioticke sisteme kulture uopce.
Nije zato cudno to se u nekim knjievnoumjetnickim tekstovima tematizira
roman kulinarstvo
J.M. Simmela - Moe i bez kavijara sadri niz recepata koji razbijaju suspense (rijec je o
pijunskom
trenucima,
stvaranja
gdje
razvoja
nosi
razlicitih
pjesme,
pripovjedaceva
se historija
kuhanja,
odregistara
zacudnosti.
te
kojih
romanu
kuhanje
odnosa
razlicitih
sui stilova
neke
pisanom
ena
Posebno
i uvodenje
medu
posvecene
povezano
recepata
predstavlja
umukarcem
zanimljiv
lakom,
recepata
ije
hrani
prehrambenih
sa
vaan
cesto
roman
devet
(a),
ima
i enom
komicnom
stilski
afunkciju
etapa
unaovome
drugim
iobicaja.
prosede
historija
u razvoju
retardacije
kljucu):
smislu
mjestima
Devet
ucovjecanstva
Grassovom
kuhinje.
jeste
glavni
mjeseci
radnje
opisuje
roman
junak,
Buduci
i u se
pijun,
ujedno,
Guntera
uopce
razvoju
da
romanu,
karakteristicna
cesto
(a) kombinacija
OiCEMU
O
kristalizira
uz
kuha
naravno,
djeteta
Grassa
tu
jelu,
emocionalnu
seuokusu
nalaze
PIEM
odlucnim
hrana,
tofunkciju
pomocu
ganakon
i markiranost
njega. opisa (b): Lumbur,
65 Publicisticki stil
Ako se ponekad, citajuci knjigu ili sluajuci navecer ucene rasprave na radiju, strancem
osjetite
u svojem materinjem jeziku, ako vam se ucini da netko prekrasno govori ali da
ne moete
nikako proniknuti u to o cemu govori, razmisliteda li stedoista
sami tome
vi krivi ili se moda
ipak negdje iza takva iskaza pomaljaju golema usta malenog vraicka, idola Jezika.
(kiljan 1989: 81)
Ironija (ucene rasprave) , metafora (golema usta malenog vraicka, idola Jezika) i drugo lice
mnoine kao signal konativne funkcije - sve su to obiljeja naucno-popularnog
podstila, i to
metalingvistickog (rijec je o kritici metajezika lingvistike). Vano je, medutim,
reci da tekst koji poosobinama pripada naucno-popularnim tekstovima na planu
formalno-stilskim
sadrine ne mora
nimalo manje biti u odnosu na naucni stil, te da moe donijeti znanstveno
vrijedan
relevantne zakljucke.
Na izvjestan nacin moe se smatrati da se ovdje radi o prevodenju naucnog stila
u publicisticki,
o njegovom prilagodavanju irokom krugu recipijenata razlicitog obrazovanja.
Naucno-popularni stil, dakle, moe se realizirati i u formi TV ili radio-emisije ili
u formi
naucno-popularnog filma. Ako je realiziran u pismenoj formi, onda se javlja u
razlicitim
kao anrovima
informacija -
(a), clanak (b), feljton, kao knjiga (c).
(a) Tvornica organa
Britanski znanstvenici uspjeli su manipuliranjem odredenih gena "proizvesti"
embrijeDr.
glave. abe bez Dixon, autor knjige The Genetic Revolution
Patrick i jedan od vodecih znanstvenika
s podrucja kloniranja ivotinja, predvidio je na osnovu postignuca rast organa i
tkiva potrebnihtransplantacije u bezglavim ljudskim klonovima. Naravno, eticka
za medicinske
upitanja dolaze
prvi plan, odmah uz bok tehnolokih proboja (...)
(Tjednik, 24.10.1997., 64)
(b) HOCEMO LI PREIVJETI NAILAZECI KLIMATSKI OK
Temperatura zraka na Zemlji nezaustavljivo raste. Kao posljedica topljenja
ledenjaka,mora
svjetskog razinanekontrolirano se die, a vie nitko ne moe stati na kraj
podivjalim
epidemijama tropskih bolesti. (...) Je li doista realna procjena aktivista iz brojnih
drutava
zatitu za da vec zvoni zvono na uzbunu i da je globlni klimatski kolaps
okolia
pred nama? (...)
(Tjednik, 24.10.1997., 64)
Kometi pripadaju medu najromanticnije objekte u svemiru. Dolazeci iz
najudaljenijih
Sunceva kutova
sustava ili cak interstelarnog prostora, pojavljuju se kao sjajne zvijezde
s velicanstvenim blistavim repom to jure naim nebom. (...)
Postoji bliska veza izmedu kometa i meteora i to se mene tice tunguska je tajna
jednom
zauvijek rijeena informacijom koju sam upravo otkrio u djelu dra J.G. Portera
Kometi i rojevi
meteora (1952).
i upotreba
elemenata
Sve
nisu
Tauridi,
Svi
, uz primjeri
retorickih
udok
koju
bili
njemu.
ootriveni
se
jekojem
nije
paralelno
pokazuju
Upitanja
razvila
primjeru
zato
su 1947.
(primjer
emitirana
to
"eklekticnost"
radioastronomija
(c)
se
prvipojavljuju
moe
b),
izvijestili
i TV
kombinacija
se serija
naucno-popularnog
pratiti
samo
nije
Lovell
satakva
na
bilo
Clarkeom
naucnog
danjem
i njegove
poznato
kombinacija
nebu.
iustila,
publicistickog
kolege
ulozi
da postoje
Jedan
tj.
(epiteti
naratora.
-kombinaciju
svake
odrojevi
godine
Uz to,
kao izraz
stava
termini
svijeta
pristupa.
dominantno
-razlicitih
meteora
unajistaknutijih
susrece
moe
velicanstven
iisto
imena
ali
subjektivnog
sa
stilskim
vrijeme
seZemlju
koji
pratiti
- beta-Tauridi
nikad
blistavi
obiljejima
-dok
beta-obilazi
; prvo
rep , publicistickog
....).
lice
njezinom
jednine;
Odabraniputanjom.
citirana
stila.
tekst zanimljiv
literatura,
(Clarke
jepreprican
i zato
1989:
to sadraj
je174)
rijec naucnog
o knjizi
Misterije
rada,
67 Publicisticki stil
Memoarski podstil
Memoarski podstil obuhvata forme memoara i nekih dnevnickih zapisa. Pri
sadratitome on moe
elemente drugih stilova: cesto tu dolaze dokumenta, izvjetaji, odluke,
potvrde
za i sl., koji slue
potkrepljavanje onoga o cemu se govori. Istovremeno, ovdje se mogu naci
novinskiradio
novina, clanci, citati
i TV iz fotografije, skice i slicno.
emisija,
Samo u jednom tomu Churchillovih memoara mogu se naci sljedeci tipovi
tekstova:
a) karte i dijagrami (karte po pravilu pokazuju stanje na frontu, pravce ofanziva,
puteveabitki i sl., raznovrsne podatke -npr. stanje borbene gotovosti u odredenom
dijagrami
periodu
255); (Churchill
b) tabele (npr. brojno stanje aviona za vrijeme bitke za Britaniju, 1940. str 664);
c) prepiska (licne poruke i telegrami predsjednika vlade, prepiska izmedu
Churchilla i drugih
znacajnih licnosti);
d) govori samog Churchilla i drugih znacajnih licnosti;
e) opis i prepricavanje pojedinih dogadaja, njihova analiza i komentar (licno
Churchillovo
videnje).
I pored zastupljenosti tako stilski raznovrsnih tekstova, koji osciliraju izmedu
ponekadadministrativnog,
i naucnog stila, izmedu elemenata oratorskog stila, ponekad i
razgovornogcrta
dominantna ili esejistickog,
memoara jeste njihova pripadnost publicistickom stilu koji
okuplja
materijalsav
i naraznorodni
specifican se nacin koristi njime, podvrgavajuci ga svojim
ciljevima.
U izuzetnim slucajevima memoari prevazilaze granice publicistike i postaju
knjievnoumjetnicka cinjenica (poznato je da je sir Winston Churchill dobio
Nobelovu nagradu
knjievnost upravoza za memoare). Takav je slucaj i sa dnevnicima, sa sjecanjima
i zapisima,
se kod kojih
moe govoriti o dominaciji poetske funkcije i prelasku u sferu umjetnosti.
Sjecanja i zapisi,
ponekad dnevnici i inace najcece pripadaju knjievnoumjetnickom stilu, to
se moe karakteristikama
stilskim odrediti po - onda kad im dominantna funkcija nije referencijalna
ni konativna,
poetska funkcijakada je
u tekstu dominantna.
Memoarski podstil zanimljiv je zbog odredene ambigvitetnosti: s jedne strane,
pokuavaautor memoaraprikazati neke dogadaje u kojima je sudjelovao ili im je bio
objektivno
svjedok, slueci se
pri tome dokumentima i stvarnim historijskim izvorima. Istovremeno, najcece
je ta formalna
objektivnost pracena subjektivnom tackom gledita: memoari su po pravilu
subjektivni,
junak njihovdogadaji,
nisu uvijek glavni vec je to i sam autor memoara. Naravno, ta
subjektivnost
ovoga podstila,nije nedostatak
buduci da citaoce uvijek zanima licni pogled na zbivanja
znacajnih licnosti.
Stilisticaru ova osobina prua mogucnost za pracenje specificne tacke gledita i
stalnu oscilaciju
izmedu objektivnosti dokumenata i njihove subjektivne selekcije i tumacenja.
Ovo
uinedjeljnih
emocionalno-
suza"
Donjem
"I- str.
miliona
sad je25,
domu narocito
gubitaka
suljudi uocljivo
ekspresivno
se
kasnije
engleskog
tana
ponovo
Britanija
moru
citirana ukoliko
parlamenta
se
markirani
- str.
irazbuktala
njena se nada
i koritena
662), suceli
prostrana
stil
13.5.
sa govora
svojomi jezik
u drugim
1940.: dokumenata
asocijacija
u(npr.
prepoznatljivom
njoj
"Nemam
tipovima
cuvena
arka
drava
nita ili
osecanja.
tekstova)
recenica
i da navede
poseda,
ponudim
(...)
iz tabela
ili koji
Zastava
su,
(npr.
Churchillovog
sem
komentara
poglavlja:
krvi,
cinilo
urubu
mnogi tabela
administrativnom
Slobode,
tom
borbu
muka,
casu
na
propasti,
se,
neutralci
kraju
svoje
govora
koja
bila
bili
znoja
markiranocu,
jednog
na
Junion
je
i cije
iubeskrajno
podjarmljene
jeDek,
samo raznovrsne
i dalje
srce
drave
trebalo
ce leprati
videli
ivotne
da da
bude
na
snage
svim
probodeno
. S zvezde
vetrovima
uzdahom
, obucavali
jo iznenadenja
uvek
tosvoje
duvaju."
sijaju
ljudstvo
na
i olakanja
nebu
(575) .su
Ui srcima
unosili
68 Publicisticki stil
Knjievno-publicisticki podstil
Karakteristika ovoga podstila vidi se i iz njegovog naziva - to je granicni poloaj
prema iz publicistikeili prema eseju. U njegove anrove spadaju polemika, neki
knjievnosti
tipoviilikritike
eseji naucna (koji nisu putopisi i neke reportae. Osnovno obiljeje svih tih
kritika),
tekstova
i estetskejeste postojanje
funkcije, i to ne samo uzgred, vec kao jedne od kljucnih funkcija. Uz
to, svojstvena im je
i konativna funkcija (ona proistice iz publicisticke komponente ovih tekstova),
izatim nta manje
emotivna/ ekspresivna, a svakako i referentna funkcija.
Polemika
Polemika je anr u kojem se pisac teksta suprotstavlja nekom stavu, miljenju ili
odgovarapojavi tako to tog shvatanja. Moe se polemizirati o najrazlicitijim
zastupnicima
kategorijama
do - odod
opceljudskih, licnih
umjetnickih (estetskih) do politickih. U nekim slucajevima
ona podsjeca
otvoreno na buduci da moe sadrati i direktna obracanja adresatima (koji
pismo,
bi se u naratolokom
smislu mogli nazvati protivnicima). Polemika je uvijek metatekstualni anr,
buduci da
reakcija naona
nekinastaje
tekst, kao
i to po principu negativnog odnosa (Moranjak-Bamburac
1991).
koje One polemike
nemaju estetsku funkciju ne spadaju u knjievno-publicisticki stil, vec u
urazlikuje
urnalisticke
neki naucna
drugi: takoanrove.
polemika
se I inace,
kao anr
vano
naucnog
je naglasiti
stila, da
ili dnevnopoliticka
polemika moe biti
polemika,
koja tekstova
realizirana
vie spada u formi
(clanaka),
jednog ili ili
pak moe biti predstavljena citavom knjigom.
69 Publicisticki stil
Sekundarni stilovi
Reklamni stil
Reklame su u tolikoj mjeri postale dio suvremenog ivota i jedno od obiljeja
masovne
i civilizacije kulture
da nije neobicno to se njima bavi cijeli niz disciplina - od
psihologije,
marketinga do sociologije,
semiotike.preko
Za stilisticare reklama predstavlja vid jezicke upotrebe
koji po mnogo
zasluuje panju.cemu
Specificnost reklamnog stila jeste u tome to se on ne svodi samo na verbalni,
prirodnojezicni
kod. Reklama, naime, sadri jo i vizuelni kod (termin "vizuelni registar" to ga
uvodi Eko
izazvati moes obzirom na znacenje termina
zabunu registar
u angloamerickoj stilistici). Osim toga,
reklama u zavisnosti od medija u kojem se realizira moe imati i auditivni kod
(auditivnu neverbalnu
komponentu, pod cim se podrazumijeva muzika, zvukovi iz prirode, glasanje
ivotinja
uz i slicno) -koja
tekst Kvaliteta npr. se cuje
prikazuje se otvaranje boce osvjeavajuceg napitka, uz naglaen zvuk
pri tocenju i napisan i izgovoren onomatopejski Schweppes
. Vizuelna i auditivna neverbalna
komponenta u nekim reklamama dolaze samostalno, bez verbalne,
prirodnojezicke.
Funkcionalna stilistika nije jednostavno odredila mjesto reklame u sistemu
stilova.funkcionalnih
U pocetku je bilo pokuaja da se reklama svrsta u administrativni stil
(po analogiji
oglasima, sa
ne uzimajuci u obzir njihove razlicite jezicke karakteristike i
funkciju), zatim
publicisticki, u se kasnije izdvojila kao zaseban stil. Upravo na ovom
da bi
primjeru
kako moe funkcionalnih
se sistem se vidjeti stilova stalno razvija, obogacuje, a klasifikacija
treba taj razvoj pratiti.
Buduci da je reklamna tehnika "zasnovana na informacijskoj pretpostavci da
privlacijedna reklama
panju vie ukoliko vie kri vec stecene komunikacione norme
posmatraca
(pa, prema
razbija tome,
sistem retorickih ocekivanja)" (Eko 1973: 180), to znaci da i u
verbalnom
po pravilu odstupa odreklama
segmentu lako predvidljivog, ocekivanog.
Izbor jezickih sredstava u reklami uvjetovan je i njenom dominantnom jezickom
funkcijom
konativnom. -
Reklama je prije svega ubjedivacka poruka, ona uvijek sadri
retoricku i ideoloku
komponentu, usmjerena je na recipijente. Odatle u reklami i jezicka sredstva
koja
za se obicnofunkciju:
konativnu i vezujuforma 2. lica jednine i mnoine, obracanja, imperativi,
stilske
na figureForma
adresate. usmjerene
prvog lica mnoine izraava stav i samopouzdanje proizvod,
na
proizvodaca
nudimovam)(ili se radi o 1.l. inkluzivne mnoine, kojim se objedinjuju proizvodac i
(emitentpotroaci
i recipijenti poruke), cime se implicira solidarnost, bliskost izmedu njih nosimo
svaki
(odjecu
dan u primjeru d i sl.).
(a) Doditena koncert!
(b) Nature's Plus
Va korak ka zdravlju
(...)
Cak i one figure koje nisu primarno konativne usmjerene su na recipijente
maliUvjerite
svojom
(c) Pruite
Potraite seu- da
strukturom
KEKSI
eljom
vaem uVELIKI
vrhunsku
svim
ili
se
tijelu kvalitetu
recipijent
ljekarnama
uitak
samo naih ljekarnama
najbolje
identificira
i biljnim proizvoda
sa tekstom i slikom:
(Gloria br. 117,
117. 1997)
72 Sekundarni stilovi
Stripovni stil
Strip obicno nije izdvojen kao zaseban stil, cemu je vjerovatno uzrok cinjenica
puristada je stripbezvrijednim,
smatran kod trivijalnim, a njegov jezik manje vrijednim
jezikom. Osim toga,
cinjenica je da je strip semioticki sloen sistem, buduci da uz verbalni, prirodni
iljudski jezik
vizuelnu sadri
komponentu, realiziranu ikonickim znacima - slikama, tj. crteima.
Danas je strip nazvan i "osmom umjetnocu", a njegovi klasici zavreduju punu
panju
i lingvista, a svakako i semioticara. Strip, mada proizvod masovne kulture, u
svojim vrhunskim
dometima posjeduje i estetsku funkciju, to ga cini zanimljivim i vrijednim za
stilisticku
Odmah naanalizu.
pocetku potrebno je naglasiti da pojam jezik moe
stripa podrazumijevati sve semioticke
sisteme koji u stripu postoje, tako da ce u daljem tekstu uvijek posebno biti
naglaeno kada
istrauje stil se odnosno kada se raspravlja o verbalnim, prirodnojezickim
stripa,
elementima stripa.
Verbalni dio stripa po pravilu se nalazi u "oblacicu", koji na taj nacin predstavlja
konvencionalni znak za repliku, a ujedno i svojevrsni teokvir replike. Kao to u dramskom tekstu ili
u scenariju svakoj replici prethodi ime lika koji je izgovara, tako u stripu
izdueni
do kraj oblacica
lica govornika, dolazi poruke; unutarnji monolog lika umjesto
tj. poiljaoca
izduenog
oznacen je kraja
nizomoblacica
kruica.
Crte
Postupak sa kruicima primjenjuje se ponekad i u stripu u kojem su glavni
likovi ivotinje:
u popularnom stripu Garfield autor pokazuje unutarnji govor macka Garfielda
pomocuospoljeni
njegov kruica, "govor",
dok tj. razlicite onomatopeje kao prikaz toga glasanja
dolaze ukrajem.
iljatim oblacicu sa
Ovo je, dakle, jedna od tipicnih konvencija stila stripa, s tim to treba
trenutkunapomenuti da "uu 'oblacicu', svakodnevni izrazi dobijaju znacenje koje
kad se pojave
cesto vai
okviru samostripa.
pravila u U tom smislu, dakle, 'oblacic' nije samo konvencionalni
element
repertoarukoji pripadaon je i element metajezika
znakova, : bolje receno, jedna vrsta prethodnog signala koji nas
prisiljava da se za deifrovanje znakova koji se u njemu nalaze pozivamo na
odredeni
1975: 62).kodeks" (Eko
Na fonostilistickom planu strip je zanimljiv i zato to moe sadravati
njih suonomatopeje
ustaljene: bum, (neke
tras,odfljas, zviz; z-z-z- oznacava da lik spava), aliteracije
ili asonance.
Medutim, posebno je vrijedno istraiti grafostilemska obiljeja u stripu. Buduci
da je
jasno
slova,
U. mogucnost
redundancu
zvijezde
njegove
saet,
vizuelnu
zapravo
poruka
Ecoprenese
ukazao
jedvijeusu
lakonican,
nekad
prirode.
oko
informaciju,
dominantna,
glave za
stripu
Leksickostilisticke,
kontrastne
poruku:
jetaPrije
buduci
na znatno
slova
lika
specificnu
tako
svega,
lik smanjena,
verbalna
koji
data
da
situacije
koji
morfostilisticke
da
je
jeuverbalni
uverbalna
se
dobio
gradaciji;
pojavu
okviru
poruka
ljuti
izmedupostoji
udarac
ijezicki
pocinje
koja
jedne
poruka
svedena cijeli
obrnuto,
kojih
i se niz konvencija
sintaksostilisticke
oznacavaju
slicice
izraz
realizira
najcece
da
se
jegalami
kada
smjeta
una
prostor
stripu
minimum
neko
na
slui
frazem naobavezno
ugrafostilemskom
vecina
mora
oblacicu
ogranicen.
sve
tek
osobenosti
"vidjeti ovom
(odsustvo
biti
tie
kao
stripova:
to
govori,
njena
Osim
sve
manje
stripa
u
planu
nivou,
toga,
dopuna.
prvom koje
ima velika,
slova
vizualizacije
zvijezde";
"upalila
redundantan, recipijentima
prirodnojezickog
crte
su
direktno
pojavu
slucaju
mu
Moguce
manja,
sijalica
vec
masna
semetafore
to
vizuelna
lampica"
prenosi
proizlaze
svjetlija.
vie
su
aspekta
.- Naime, i iz
tu
slicno.
testera u oblacicu vizualizirana je predstava izraza "hrce kao testera";
74 Sekundarni stilovi
Retoricki stil
Retoricki stil posebno je zanimljiv buduci da je on razvijan jo u okviru anticke
je cak bioretorike, te dai osnovni predmet. Oratori, tj. retori, imali su specijalni
njen prvi
sistem
svojei obrazovanja
(odatle
govornitva
uidolo
poruke,
njena itvrdnje;
do naslov
ideoloka
govor
njenog
bila Kvintilijanove
i debata
da
jefunkcija
pada.
utjece
jedna
kao
Danas
od
na
kao i danas
osnovni cesto
najcjenjenijih
njega
neodvojiv
se oratorstvo
tehnikom
anrovi dio.citirane
vjetina
retorickog
proucava retorike
argumentacije.
Zadatak
kroz
igovornika
stila
uveci
kulturama
posjeduju
Buduci daObrazovanje
dio historije,
prije
koje
konativnu
svega
jenemaju
da bi govornika
). Vjetina
sa padom
pismenost,
poznaju
jeste
orijentiran
funkciju
retoricka
govore
parlamentarne
daRetoricki
Opce
, ubijedi
moc
dakle,
(odatle
obracanja,
retorike
na
ali
jerijeci,
primaoce
mjesto
imonoloki
auditorij
slicno)
stil
cestakao
moe
upotreba
daii jezik
se
use
jevisokorazvijenim
osnovnom
upodijeliti
drugog
sudnice,
svojoj strukturi,
lica
na
retorickom
tj. dva
jednine
sudenja.
kulturama
podstila:
i i funkcijom
mnoine,
Zapada.
debatni
imperativa).
oratorski
smatra
, koji
, koji
podrazumijeva
ubjedivacka,
podrazumijeva
debate
persuasivna
prije-(javne,
odatle
svega
75 Sekundarni stilovi
Oratorski podstil
Govori kao dio oratorskog podstila realiziraju se dominantno usmeno, a funkcija
ukazano, im preteno
je, vec jepersuasivna. Ima, medutim, govora cija je funkcija prije
svega
oni se faticka i emotivna
realiziraju - prilikama, forma im je visoko formalizirana, sa
u svecanim
amanjim
zadatakodstupanjima,
im je da se jedna skupina ljudi (porodica ili neka drutvena skupina)
prepozna
jedinstvena,kaodok im informativna vrijednost nije u prvom planu. Ovdje spadaju
govori povodom
proslave vjencanja, diplome, nekog familijarnog skupa, odlaska u penziju,
komemorativni
govori povodomgovori,
dodjele nekog priznanja i drugo. Cinjenica je da u razlicitim
kulturama
dranje prilike
govora za uvijek iste, niti je njegovanje oratorskih vjetina jednako
nisu
vano. O antropolokim
istraivanjima na ovom planu vidi: Yankah 1994.
Postoje i govori koji su zbog svojih specificnih kvaliteta i karakteristika cesto
citirani,
a posjeduju poetsku/estetsku funkciju uz persuasivnu. U takve govore spadaju
npr. Sokratov
predsmrtni govor, govor Martina Luthera Kinga, W. Churchila, Kenedijev govor
(Churchilov
i Kenedijev govor iroko su citirani u filmovima, muz. grupa zvala se Blood,
Sweat andrijecima
kljucnim Tears poCercilovog govora, u muzickom spotu danas se citira
Kingovo
Imam I have a dream -
san).
anrovski, govori variraju od javnih do privatnih, porodicnih; od politickih do
komicnih.
Izdvajajuci "govore u specijalnim prilikama", u koje spadaju govori
predstavljanja,
govori, govori nakomemorativni
pocetku ili na kraju vecere (mada ne moraju biti povezani sa
vecerom),
govora te adaptacija
za radio ili TV, moemo opaziti njihovu iznenadujucu slicnost "u formi i
ustilu, ako ne(Ross 1970:233). Jezicka sredstva nece biti ista u zvanicnom
sadraju"
politickom govoru"afterdinner" govoru (govoru poslije vecere), ali oratorski
i u neobaveznom
podstil u cjelini posjeduje
neke zajednicke specificne karakteristike, ukljucujuci i shematiziranost
kompozicije.
Oratorski podstil ima vanu ulogu i za kulture bez pismenosti, mada se susrecu i
pismene
realizacije govora (on moe biti prvobitno pripremljen u pismenoj formi ili, u
nekim slucajevima,
zapisan nakon to je usmeno izgovoren). Njega karakterizira komunikacija
"licemsimulira
efekt u lice" (ili
kodseTVtajgovora), to odreduje niz njegovih posebnosti. I
tradicionalne retorike
Kvintilijanova) (npr. prirucnici (npr. Rossov iz 1970) ukazuju na
i suvremeni
neophodnost
vanost pripreme,nastupa
govornikovog na (od nacina suzbijanja treme, preko odijevanja, do
gestova i je
Izuzetno mimike).
vana pravilna artikulacija, jasna dikcija, variranje intonacijskih
tipova, izbjegavanje
monotonosti; ritam govora ne smije biti ni prebrz ni prespor.
Na planu leksike vano je briljivo odabrati onu leksiku koja odgovara datoj
situaciji
(dozvoljena je emocionalna i ekspresivna leksika, ali primjereno temi i prilici).
Frazeologizmi,
poslovice, citati - sve to moe doci u govoru, s tim to neke recenice i same
postaju poslovicne,
odnosno postaju krilatice. Poceci i krajevi govora manje-vie su formalizirani za
razlicite tipove
oratorskih anrova. Govornik se moe opredijeliti i za neke argonske elemente
ili dijalektizme
ukoliko je njegov auditorij takav da je to umjesno, odnosno da bi se pribliio
auditoriju
sredinama,upokazao
nekim da je "jedan od njih".
i funkcionalni
govori.
zakljucak,
izuzetno
je
ustaljenih
jutarnja
se primjer
na konkretan
Oratorski
Vec
zahvalnost
znacajan
(izrazi
sela
zakljucne
je bilo
stilovi),
Falefa
problem
podstil
zahvalnosti
element
govora
zaformule)
uvane
upotrebu
Zapadnoj
podrazumijeva
oogovora,
kome
postojanju
dogadaje,
Bogu,
i ustaljenih
ekspresivne
se
Samoi,
azahvalnosti
taj
njegove
elje
dan
ustaljenih
i upotrebu
gdje
fraza
raspravlja,
za
sintakse,
jake
formalni
dug
useoskom
nekim
dijelova
pozicije
tropa
ivot
ciji
i govor
to
iod
ivijecu,
figura
je
na
govora
"vedro
moraju
tih
zadatak
vrlo
sadri
dijelova.
(v.
formalni
nebo"...),
uopcen
(obracanje,
biti
o sedam
da
tome
paljivo
pojaca
nacin
uapoglavlju
efekt onoga
uvod,
Kompozicija
rasporedene.
dijelova,
pozdravi
samo
(Crystaljedan
centralni
Figure
1994:
od
i obracanje,
dio
to
kojih
Zanimljiv
je,49).
dio,
odnosi
se
dakle,
je est
76 Sekundarni stilovi
Debatni podstil
Drugi podstil retorickoga stila, debatni stil, kombinira monoloke forme sa
dijaloka dijalokom,
forma posebnoali mu je znacajna. Debata se nalazi u temeljima moderne
demokratije,
predstavljajuci istinsku razmjenu miljenja. Ona pociva na argumentacijskoj
tehnici kao
kljucnoj neoretorickoj
postavci, na odredenim pravilima anra i slicno. Bilo da je rijec o
parlamentarnoj
drugoj javnoj debati, ili nekoj
postoje dva suprotna miljenja, a sudionici u debati
dokazuju stavove,
odredene ili pobijajukoristeci se logikom i retorikom. (O debatama v.:
Vlaisavljevic 1997).
Specifican podtip ovoga podstila jeste jezik sudenja. Za novu retoriku kao
prirodni pravnu
jezik logiku
jeste jedino sredstvo pravne argumentacije, a sve su
argumentativne
diskurzivne tehnike
tehnike zapravo
(Hasanbegovic 1988: 120). Odatle i proizlazi znacaj
iretorike za jezik sudenja
prava opcenito. anr sudenja realizira se u usmenoj formi, a uz pravnike,
advokate, isuce,
ukljucuje laikevjetake,
(kao svjedoke optube ili odbrane, ili u nekim zemljama i kao
porotu). Zbogjezik
profesionalni toga prava
uz ovdje moe doci i konverzacijski stil (ponekad cak i
argonska
dijalekatskailisredstva u iskazima laika) ili pak elementi nekih drugih specijalnih
stilova
konkretnog (zavisno od procesa). Sudenje je
sudskog velika narativna forma
, koja posjeduje niz etapa: uvod,
sredinu i kraj, a od drugih narativnih formi razlikuje se po tome to nju prica
uvie lica i to
najmanje postoji
dvije suprotstavljene verzije (Crystal 1994: 386). Cak i ta razlika
izapravo je relativna
u knjievnosti, jer ili na filmu ima niz primjera u kojima isti dogadaj prica
u teatru
vie lica,
verzije njihove su i u tome se krije poseban stilski postupak (film
suprotstavljene Raomon
Akira Kurosave
i prica koja mu je posluila kao predloak za scenarij). U odnosu na sudenje
ovdje su moguci
i slucajevi bez konacne "presude", kada se citatelju/ recipijentu preputa
konacna odluka o tome
je verzija "ispravna", cija
"tacna".
I jezik debate i jezik sudnice po pravilu su dijaloki utemeljeni, to odgovara
kojem shvatanju
"pravnompo govoru, ako se on shvati kao izraz vlasti, tj. nametanja volje,
odgovara
onom kojimonolog,
pretenduje dok
da bude otelovljenje razuma i da bude primeren
demokratiji, odgovara
(Hasanbegovic dijalog"
1988: 124). Odatle i nije slucajno to sa razvojem drutva pravni
stil, kojiijepojedno
vrijeme stilskim osobinama odgovarao administrativnom stilu, u nekim
usvojim anrovima
retoricki prelazi
stil, uz bitnu promjenu jezicno-stilske prirode. Ovo je jo jedan
pokazatelj kakostilova
funkcionalnih se sistem
razvija u skladu sa razvojem drutva, te se stoga
klasifikacije morajusa
i mijenjati u skladu obnavljati
tim promjenama.
Esejisticki stil
Esej izvorno znaci pokuaj, ogled; njegovo ime datira od kraja 16. stoljeca
(Montaigne
upotrijebio ga je a Bacon 1597.). Ovaj stil duge (i cest o slavne)
1580. godine,
tradicije posebno
zanimljiv upravo zbog je svoje djelomicne unutarnje suprotnosti: po tematici
izuzetno bogat,
naucnom stilu, poblizak
jezicko-stilskim sredstvima esej podsjeca na knjievnost. Za
razliku
teksta, esejod naucnog
po pravilu nema naucni aparat (spisak literature, izvore, rezime,
apstrakt,
citate fusnote,
- esej tacne
prije prepricava nego to citira), mada moe imati neke njegove
elemente.
veoma
bioloku
izvedba,
rijec
svoje
kao
ijezika,
je,
utiske,Tematika
ivotvornosti,
ideje
Govoreci
stila,
raznovrsna:
dakle,
svakodnevni
ili
(cakma
ali
stavove,
iokoju
da
za
ako mu
o"eseju
tome
razliku
nije
esej
se oje
prirodnoznanstvenu
pri
ivot...
zna
izraz
da
moe
eseju"
cemu
od
da
esej
povrnosti,
suhih,
Tema
esej
biti
moe
ima
ilibiografija,
nije
metaeseju.
ieseja
isparenih,
spoznajnu
doci
rezultat
Foht
temu,
moe
do moe
(1976:
zakljucaka
Esejisticar
mrtvacki-uozbiljenih,
sistematicnog
tema
biti
i estetsku
obradivati
i 37)
neki
eseja
dodaje
koji
svakoj
drugi
stranu,
moe
istraivanja
su
neku
esej
da
temi
izuzetno
biti
teje
historijsku,
da
ili
umjetnicko
krutih,
ta
pristupa
esejisticka
cak
lakoca
esej
politicku,
djelo,
kao
subjektivno,
zanimljivi
korpusa,
osnovu
"manifestacija
tvrdih
koje
dubine
anr,
sepravac,
lakoca
i imucno
eksperimenata
zgrcenih
naucne
da
kao
filozofsku,
i za
nije
iznoseci
jeste
stil
nauku
ivosti
radaju
nastao
ozbiljnosti.
recenica
- lakoca
barem
izina
slicno).
dogmatike
" sistema.
Mi nipoto ne smijemo prihvatiti dosadu kao legitimaciju
77 Sekundarni stilovi
Scenaristicki stil
Ovaj stil po mnogo cemu je specifican: on je po formalnim odlikama cesto
blizak
podstilu, ali sedramskom
obicno smatra da scenarij nije knjievno djelo. Teko da bi se
moglo reci kako je
scenarij cetvrti knjievni rod, tipican za suvremeno doba, buduci da je uvijek
samo priprema,
predloak za knjigu snimanja i za sam film. I dramski tekst namijenjen je prije
svega
se za izvodenje,
dramska ali moe i citati, dok scenarij citaju rijetki poznavaoci, po
knjievnost
pravilu sa tacno
odredenom funkcijom - u potrazi za scenarijem za film. Moe se reci da i
scenarij vec ulazitekstova,
intersemiotickih u sferu slicno kao to verbalna komponenta stripa ili reklame
nije dovoljnasutine
odredivanje za i prirode tih stilova. Ako se pri tome zna da ima filmskih
autora kojiadrade
scenarija, hoc,i bez
te da scenarij moe biti u obliku stripa (npr. u crtanom filmu),
onda to dodatno
uslonjava proucavanje ovoga stila sa lingvistickog aspekta.
Specificnost jezicnog znaka u scenariju jeste u njegovoj dvojnosti: taj znak nije
prirodnogsamo znaknego ujedno aludira i na znake filmskog jezika. Drugim
jezika
rijecima,
tipicna moe se
osobina reci
stila da je to to on predstavlja dinamizam "od jedne
scenarija
-stilisticke
ka drugojstrukture - govorne
stilistickoj strukturi - filmskoj", a citati scenarij znaci "empirijski
oiveti prelaz
strukture sa
A (literarna, verbalna struktura - prim. M.K.B.) na strukturu B (filmska
struktura 1978:
(Pasolini - M.K.B.)"
132).
Obicno se smatra da se scenarijem planira film, i to njegova "izlagacka
struktura", pod
se podrazumijeva kojom
vremensko-prostorna, tj. tematska struktura i nacin njenog
predocavanja
1988: (Turkovic
235). Jasno je da ce se i scenarij razlikovati s obzirom na vrstu filma (da li
je to igrani, propagandni ili obrazovni film), a s obzirom na potencijalne
dokumentarni,
oteme moci ce se
elementima govoritiregistara.
razlicitih
Na jezicnom planu i u scenariju se izdvajaju dijalozi i forma autorskog
komentara,
didaskalija poput tekstu. Autorske napomene usmjerene su na pripremu
u dramskom
filma, zato
sadrati one mogu
filmske profesionalizme, tj. "filmski argon". Filmski dijalozi mogu se
odlikovati
spontanocu vecom
od dramskih, jo vecom bliskocu sa svakodnevnim govorom
u(uporedi sa upadanjem
rijec, pauzama, simultanim replikama vie likova, potapalicama). Ova se
osobina, moe
posebno medutim,
uociti u filmu kao gotovom proizvodu, u njegovoj verbalnoj
formi, u osobinama
izgovora, intonacije, u suodnosu pauza i govora i slicno. Na taj nacin
lingvostilisticardijalokog
funkcioniranje moe istraivati
stila i u scenariju i u samom filmu.
Ako se uporedi
tzv. "konverzacijske
potpunanadovezivanju.
dosjetljivih
uzavidjeti
kojima
identicnost
likovima
nama dijalog
dijalokih
ta unita
konverzacijskom
konvencionalnosti"
uVrhunski
dva
ivotu
to
oblika
umiju
reakcija.
holivudski
nije
biti
takva
Gledalac
uvijek
nai bio
ne
jeziku
(...) stilu
poeljna. asa
bifunkcionalan,
filmovi
moe
palo
brzi,na onim
uivati
Naime,
uvijek
pamet.
pametni, u scenariju,
tausu
svojstva
ma
gipkim
Ako
duhoviti,
sekoliko
se onda seu
odlikovali
od
prijevojima
nedijalog
situacija
neocekivani
moe
u scenariju
garantiraju
scenarija vidjeti
"Zanimljiv
njegovanjem
udijalokoga
filmu
su okolnostima
tipicno
niti
kvalitet
potovao
ocekuje da
zanimljivost
zanimljivije
jetoka,
dijalog
da dijaloga.
onaj
od ivotnih,
u kojemutoima se ocekuje i oddosjetljivosti
dijaloga." u (Turkovic
replikama
, u dijalokome
1997: 41)
79 Sekundarni stilovi
Fonostilistika
Smatra se da je prvi put predmet i ciljeve fonostilistike naznacio osnivac
strukturalne
N.F. Trubeckoj, kojifonologije
je fonologiju podijelio na tri dijela: reprezentativna
fonologija
foneme kaoproucavala
objektivnebielemente; apelativna fonologija ima za zadatak
sproucavanje
obzirom nafonetskih
utisak kojivarijanti
one treba da ostave na sluaoca; konacno, ekspresivna
fonologija
bi promatrala
nacin izgovora, intonaciju, pauze i sl. sa stanovita govornika. Drugi i treci
dio cinili bi osnovu
fonostilistickih istraivanja.
Moe se izdvojiti nekoliko kljucnih oblasti kojima se danas posvecuje panja u
fonostilistici:
1) Pitanja razlicitih stilova izgovora (fonostilisticko raslojavanje jezika),
ukljucujuci i prozodijske
elemente;
2) Glasovni simbolizam i poetska funkcija glasova.
Naravno, uvijek se pri tome uzima u obzir postojanje mogucnosti odabira i
uopce. pitanje
fonostilistickih
glasova,
znacenje.
Pitanje
Naime,
smatra
dok
izvjesnu varijanti.
drugi ,akusticki
aglasovnog
da
jo
Ipak,
slicni
se onda
motiviranosti/nemotiviranosti
nose
obicno
sicuno,
priznaju
ovih asocijativnu
od
clan
oni
su oni red
antickih
izaziva
mogu obicno
zakljucci
simbolizma
jezicnog
vremena
vezu asociraju
zahvaljujuci
asocijacije
vokala
doneseni
u nije
takvim
znaka.
i od
moe
samo
na
na
nekimna neto
diskusije utromo,
slucajevima,
neto
Fonemi
osnovu
dovesti
predmet
svojim
veliko,
anomalista ozbiljno.
eksperimenata
sami
proucavanja
korelaciju
stvarnim
to
ozbiljno. i zaIselingvisti
poobjanjavaju
sebi,
i analogista
sa
svojstvima,
Ako
smatra
stilistike negopoput
i A.
postavlja
moderna
obiljejima,
diferencijalnim
odredenim
U
ovome
zadnjeg
artikularnim
konsonante
opozicijama
lingvistike
dodaju
reda,
lingvistika,
sesemantickim
ipitanje
iosobinama
sonante
sami
oi
vokali
izmiljenih
u po
Martineta
ne
(npr.,
sebi,
redom.
leksema
u odredenompil/pal , ibi/aba
kontekstu
prvi clan para
evocirati
izaziva
i potencirati
asocijacije
neka znacenja.
na neto maleno,
Tako se
81 Nivoi lingvostilisticke analize i njihove osnovne jedinice
kod opozicije vibranta r i laterala l ispitanike ovaj prvi podsjeca na neto otro,
atvrdo,
ovaj oporo, gorko,
drugi na neto blago, glatko, lagano, dobrocudno - Genette 1985: 387).
Uz ovaj, uvjetno receno, "univerzalni simbolizam", koji po pravilu promatra
glasove a ne svaki glas i njegovo "znacenje", svaki jezik razvija i,
u opozicijama,
nazovimo ga,koji
simbolizam, sekundarni
proizlazi iz znacenja nekih rijeci i njihovog zvucanja u tome
jeziku. U takvim
slucajevima govornici izjavljuju, poput talijanskog pjesnika u Rusiji, da ruska druba
rijec
(prijateljstvo) sigurno znaci neto tvrdo, otro, neprijatno, dok rijec teljatina
(teletina) asocira na neto
njeno, mekano, vjerovatno na rijec kojom se Rusi obracaju eni koju vole.
Takvih
primjeraanegdotskih
ima mnogo, a cesto je citirana jedna recenica seljanke iz njemackog
sela u vicarskoj, koju Ta se ena, naime, cudila to njeni susjedi iz francuskog
je zabiljeio Jakobson. fromage,
sela sir
kada je zovu
kase "mnogo prirodnije" (Jakobson, cit. prema Genette 1976: 26).
Stilisticko istraivanje pokazuje da u poeziji, rjede u prozi, ali i u svim tipovima
tekstova
kojih postoji kod funkcija jezika, emitent poruke moe posegnuti za
poetska slikanja
postupkom. Glasovni simbolizam u knjievnoumjetnickom stilu, narocito u poeziji, ima za
glasovima
cilj ili slike koja odgovara sadraju stihova (primjer a) ili da
stvaranje zvucne
ponavljanjem
dominiraju glasova ikoji
u kljucnoj tematskim rijecima stihova stalno potenciraju vanost tih
rijeci (primjer b).
(a) um penice
Iz luga vjetar dune u doba gluho
i zelenu plahtu niz obronke zatalasa.
Lelujanje se zacuje tako suho.
To umi dolinama klas do klasa.
Vrijedni domacin kroz otvoren prozor slua
umor klasa i smije se u dui.
I sve mu se cini kao da vec cuje
kako se zrelo zrnje u hambare rui.
Miris penice dua mi snano die.
I um sluam, stojeci za ogradom od trnja.
O hvala ti, Boe, to se u klasju ovom nie
i moja skromna acica zrnja.
(OP, 33)
(b) Svatovska
(...)
itka
Zaele
ene
IZa
enikekad
da poute
zamlade
hrabrene
hrabre
edne ih anjukad sazru ita
vojne
pute
bojne
82 Nivoi lingvostilisticke analize i njihove osnovne jedinice
(...)
(DIZDAR, 162)
Kod opa moe se pratiti aliteracija utavog , te strujnih s i z :
um - penica - umi - dua - sluam - umor - die - nie;
klasje - suho - zatalasa; zrelo - zrnje...
Istovremeno, zastupljena je jo jedna aliteracija - ponavljanja sonanta u rijecima
l u kojima se
biljei i asonanca a - u: klas - lug - gluho - plahta - zatalasa - lelujanje. Ova glasovna ponavljanja
stvaraju zvucnu sliku talasanja, lelujanja penice (to su i tri kljucne rijeci pjesme), to znaci da su
u funkciji dodatnog markiranja stihova u smisaonom i stilistickom smislu.
Konacni stihova,
eufonija je dojams -tim to se oni i aliteracijom povezuju u cjelovit tekst.
Kod Dizdara ponavlja se fonem, ali ne
u cilju stvaranja vizuelne slike, vec kao signal citaocu
da su kljucne rijeci ito, enei enici
. U modernoj poeziji ovakav je postupak ceci nego prethodno
"slikanje glasovima".
U sutini, glasovni simbolizam je u funkciji stvaranja eufonije
(milozvucnosti), koja uz ritmo-
melodijsku liniju stihova predstavlja vaan element ukupne estetske funkcije
upoezije.
nekim Naravno,
poetskim pravcima ili kod nekih pjesnika stil pokazuje obiljeja anti-
eufonije, pod cim
podrazumijeva se
gomilanje konsonanata i konsonantskih grupa koje su teke za
izgovaranje,
stvaranja sve u cilju
specificne atmosfere stihova. Ovdje se kao primjer namece refren Nevermore
iz cuvene
Poove pjesme Gavran , refren koji je svojevrsna sekundarna onomatopeja graktanja gavrana i kao
takav obiljeava cijelu pjesmu. U pjesnike koji su stvorili citavu poetiku anti-
eufonije
futuristi ispadaju
Marinaruski
Cvetajeva.
Poezija Tina Ujevica moe posluiti kao obrazac i za eufoniju koja je rezultat
uskladenosti
suglasnika i samoglasnika i otvorenih slogova (a), ali i za anti-eufoniju, kojom
se slika mracno
raspoloenje, mucne emocije (b):
(a) Nocas se moje celo ari
nocas se moje vjede pote;
i moje misli san ozari,
umrijecu nocas od ljepote.
Dua je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noci;
placimo, placimo u tiini,
umrimo, umrimo u samoci.
(Ujevic,
). Sve ovo, uz404)
smisao stihova, stvara onu atmosferu koju pjesnik i opisuje.
(b)Posebno
surovo
vr Po Ucestala
to
ija
(Ujevic,
ovom
pracena
zubom
gutam
gnusno
je gustom,
vano
71)
grizem
upotreba
je
gnevnu
pljuti,
sazvucjima
stalnom
vrela
mracnu
suglasnika
curislova.
sto
dadu,
krova,
vradu
privlace
koji
g zbog
panju
specificnosti
svojom teinom
pri izgovoru
izgovora
simbolizira
st,( t, gn, kr,
neto
gr, mucno,
d, me,
83 Nivoi lingvostilisticke analize i njihove osnovne jedinice
Eufemizmi i tabu-rijeci
Eufemizmi su na neki nacin u sistemu leksike suprotstavljeni vulgarizmima.
naime,Eufemizam,
podrazumijeva upotrebu rijeci ili izraza koji zamjenjuju vulgarizme,
psovke
odnosno,ilieufemizmi
tabu-rijeci;se odnose na pojave i pojmove koji se smatraju suvie
delikatnima
neke tjelesne(smrt, bolest,
funkcije, seks i slicno).
Rijec tabupozajmljena je iz tonganskog jezika, gdje znaci "sveto" ili "nedodirljivo"
1994: 8). Verbalni(Crystaltabui poznati su u svim kulturama, a negdje su cak proireni i
na sferu
(npr., licnih australskim
u nekim imena i novozelandskim plemenima ljudi dobijaju dva
aimena,
drugojedno
tajno,javno,
za koje treba znati samo najugledniji clan plemena i bog).
iZanimljivo je da
u visokorazvijenim kulturama zapada postoji citav niz tabua koji nisu samo u
funkciji izbjegavanja
"nepristojnih" rijeci vezanih za seks ili tjelesne funkcije izlucivanja i slicno
(uporedi ovdje Idem tamo gdje car ide pjeice umjesto Idem u.),toalet
eufemisticno: nego su odraz davnog straha da
ce se pomenom tabu-rijeci dozvati nepoeljna pojava (smrt, ivotinja koja je
predmetizraz
Odatle straha
"onoi slicno).
najgore" kao zamjena naziva bolesti koja izaziva strah
( "rak").
Za stilistiku eufemizmi i tabu-rijeci posebno su znacajni zato to prelazi sa
jednihprekljucivanje
oznacavaju na druge sa jednog stila na drugi, iz sfere neformalnog u sferu
formalnog registra.
Stilisticar moe okarakterisati govor lika ili individualni stil nekog autora u
zavisnosti od toga da li se i tabu-rijeci ili pak eufemizmi.
upotrebljavaju vulgarizmi
86 Morfostilistika
Morfostilistika
Morfostilistika proucava funkcionalno-stilsku markiranost morfolokih
kategorija
vrijednosti i ekspresivne
tih kategorija. Izmedu ostalog, moe se govoriti o zastupljenosti
vrsta rijeciTako
stilovima. u pojedinim
se npr. razlikuju nominalni (imenski) stilovi, u kojima
dominiraju imenice
administrativni (naucni,
stil, neki anrovi urnalistickog stila), i verbalni (glagolski)
stilovi
podstil(razgovorni stil, njih rasporeduju se i ostali stilovi.
drame), a izmedu
Slicno je i sa drugim vrstama rijeci i morfolokim kategorijama (npr. moe se u
govoritiokviru veznika
o stilski neutralnima i stilski markiranima - snieno, zvanicno, arhaicno
i sl.). U okviru
uzrocnih veznika jasno se razlikuju neutralni veznici i oni koji su specijalizirani
uzazvanicnim
upotrebu stilovima - naucnom, publicistickom i sl.: na osnovu toga to,
usljed
na toga
to to itd.to, s obzirom
Osim toga, morfostilistika proucava gramaticku sinonimiju opcenito i po
pojedinim
kategorijama i vrstama rijeci. Gramaticka sinonimija zanimljiva je sa
stilistickog,buduci
stanovita, ali i semantickog
da se upravo na znacenjskom planu uspostavlja najznacajnija
distinkcija izmedu
pojedinih formi koje ulaze u sinonimski red.
Sinonimija lica
Moderna retorika sinonimiju lica naziva jo i figurom povazanom sa
poiljaocem
informacije. Buducii primaocem
da svaki iskaz potjece od govornika (poiljaoca
informacije),zanajvie
mogucnosti zamjenuje forma prvog lica jednine drugim formama.
Pogledajmo karakteristicne oblike kojima se moe zamijeniti forma prvoga lica
jednine:
1) Prvo lice mnoine
Ovdje spadaju razliciti slucajevi, a najcece tzv. autorskou naucnom
mi i publicistickom stilu
(U prethodnom tekstu pokazali smo da...; Smatramo da je ovo zaseban jomi
se
fonem...).
naziva i miTakvo
skromnosti , jer je prvobitno imalo tu ulogu, buduci da se
smatralo
ja suvie neskromnim.
Drugi je slucaj tzv. kraljevsko, kojim
mi kraljevi i carevi izraavaju svoju radnju. Vjerovatno je ova
forma potekla u starom Rimu, za vrijeme trijumvirata, kada su svi aktovi i
ugovori potpisivani
ime sva i drani
tri vladara, a kasnije je preraslo u ustaljenu formu. Emocionalno
-ekspresivnu
imaju iskazi umarkiranost
razgovornom stilu, kada govorno lice izraava uvrijedenost ili,
nekad,
ni mi ba naivni, Nismo
alu, npr.
2) Drugo lice jednine ili mnoine
Drugo lice jednine ili mnoine u znacenju prvog lica jednine ili uopcenog lica
ovdje
posmatrti kaocejedan
se tip komutacije, buduci da 2.l. i kada izraava govornikovu
radnju uvijeknijansu
semanticku nosi uopcavanja radnje; vice versa, kada mu je osnovna funkcija
lica,
svoje
monologu
ono
iskustvo,
Govorno
uvijek
lika,
izraavanje uopcenogsvoje
datom
djelomicno
lice slui
doivljaje.
u formi
se izraava
ovomprividnog
Jednostavniji,
transpozicijom
i radnju
dijaloga
govornog
manje
(ponekad
onda
figurativan
lica.
kadase Seli
ovim
susrece
tip
pribliiti
je
teiufigure
tzv.
vezi i
cesto ukrtanje
gledita
biljei
alter-ego):
recipijentu/recipijentima
Podlac
bi
tvoje
filozofija,
seuni
uovoj
unutarnjem
pruila
bezizuzetno
sifiguri.
tacaka
ti,
a "oni"
ruku
govorim
kad
su"ti
,divljina
ise
sebi
to
i oni"
topi.
od one
i!(...)
divljatvo,
Tvojimoj-nakloni
vrste
Eto podlaca
kakav
maloumlje
kojasi,
samom
nikoga
iita
bezumlje
onda
sebi!
ne(KULENOVIC,
bi
znaci
si
(...)
gurnula
"Ti"
um,izdvajanje
tvoje
ukus,
u vodu,
poezija,
200-202)
od
alisvih,
mu
etika,
ne
to
89 Morfostilistika
U sinonimiji lica ovaj drugi tip bezlicnih konstrukcija dolazi kao sinonimican
licnim.
Zanimljivo je pogledati varijacije ove komutacije.
Naredni primjer pokazuje bezlicne " se- recenice" u funkciji treceg lica jednine:
Umire Jukic. (...) Antipaticni, tudi Bec, s kojim se je cijeli ivot tuklo , zacitava
koji se
ivota
znalo da dobro iz njega nece; sjajni, cesarski, biskupski Bec, u kojem nekad
se jedavno -
u jednom trenu slabosti volje - htjeloabdicirati, pobjeci, umiriti, a sad se je dolo
dse
ua
njemu umre... Bec iz kojega su se (...) otvarale zanesene perspektive na citav onaj dolje
ukleti prostor,dragi i sejo tvrdo vjerovalo u tlapnju...
i kada
(LOVRENOVIC, 113)
I ovdje se vidi da se komutacijama cesto pridruuje figura tacke gledita.
Naime,
monolog cijeli
u formi je
nepravog upravnog govora, u kojem se ukrtaju govor lika i
pripovjedacev govor, dolazi zapravo u funkciji semantickog prvog lica, to
tako da "se-recenica"
pokazuje uslonjenost
picevog postupka u ovom pasusu, kao i visok stupanj zacudnosti u njemu.
Kako objasniti razloge postojanje ovakve figure i njenu funkciju? Jednostavno,
recenice bezlicne
umjesto licnih potenciraju ili cinjenicu da je govorno lice (ili neko
drugo lice)
svjesno nemocno
djeluje, buduci dada njegovo djelovanje oteava "via sila", vanjske
okolnosti
ne kojima se toili
moe suprotstaviti lice
izraavaju potrebu da se umanji znacaj lica za neku
uradnju. Tako sepasusu ponovljenom figurom komutacije s jedne strane izraava
prethodnom
akoneksija teksta,Jukicev odnos prema vlastitom ivotu, prema pokuajima da se
s druge strane
suprotstavi mocnim
silama; ujedno je to i pokuaj da se ti pokuaji sagledaju sa distance, da se izade
izvan vlastitog "ja".
Potpuno obezlicenje putem infinitivnih recenica i pasivnih konstrukcija sa
trpnim
pridjevom glagolskim
takoder moe postati figurom u tekstu. U slijedecim primjerima to se
umoe pratiti iz dramskih tekstova:
odlomcima
Defterdar: (...) Pismo venecijanskom dudu u vezi udvostrucenog karantina za
trgovce iz
Azova...
Sokolovic: Potpisano! Raspravljeno . Dalje.
Defterdar: Raspis svim kadijama, askerima i...
S. : (...) tri pisara koji su najodgovorniji za zakanjenje raspisa, kazniti! ih
Poslati
u vojsku na
granicu prema Karabogazu. Dvije godine! Dalje!
(...)
S.: (...) Za prekosutra sastaviti
spisak odgovornih i prijedlog - koga na galiju, koga u granicnu
slubu...
(SUIC, V, 297)
91 Morfostilistika
Sintaksostilistika
Sintaksicka stilistika ispituje sve stileme na sintaksickom nivou, proucava
njihovu
funkcionalno-stilsku i ekspresivnu markiranost. U ovom dijelu iz dosta obimne
problematike
izdvojiti moezanimljivih
nekoliko se pitanja: prvo, funkcionalno-stilske diferencijacija
sintaksostilema
i sintaksicka sinonimija, zatim funkcioniranje dekomponiranih predikata,
opozicija
i verbalnihnominalnih
stilova, a pored toga i razliciti postupci ekspresivne sintakse (elipsa,
iparcelacija,
slicno). inverzija
Elipsa
Pod elipsom retoricari podrazumijevaju dokidanje pojedinih dijelova iskaza, "a prava je
retoricka elipsa ona u kojoj se izostavlja citav dio iskaza inace sintakticki
nuan"su(kiljan,
Neke 1985: 25).
elipse rezultat umanjivanja ili dokidanja redundance u iskazu, te se ne
mogu smatrati Takav je slucaj cest sa odgovorima na pitanje, npr:
figurativnima.
Gdje ste ostavili potvrdu?
Na stolu.
Ovakav odgovor jeste cista rema, a kontekstualna ukljucenost omogucava
izostavljanje
redundantnih dijelova. Odgovor Ostavila sam potvrdu na doimao
stolu bi se kao nepotrebno opiran,
redundantan, neprirodan. Zbog toga prvi odgovor sintaksicki jeste eliptican, ali
sa retoricke
gledita nijetacke
figurativan. Cak bi se potpuni odgovor mogao smatrati ili stilisticki
markiranim,dodavanja,
operacijom nastalim ili sa aspekta komunikativne upotrebe pogrenim.
U narednom primjeru zanimljivo je funkcioniranje elipse, ali i nekih njoj
srodnih figura:
Dakle, ja sam stajao pred njim na divanu, a pismo je vec putovalo!... A i ono sa
stola...,
Francuz..., i ono je vec u Stambolu, sigurno?!... Zato Omer-paa onako!... A ja
njemu
"Slavodobitnicu"!... Njemu "Slavodobitnica", meni smrtovnica! I - ta bi sad
Jukic?
U U Goru?Mi u rupi!... Bjegunac!... ali, ne... Ne moe... Nije, zar, to sve
Austriju?!...
ba tako!...
moe to... toNe
sigurno konzul prepada Martica, a njega nije teko... A ako ipak?...
Zato
onakobi paa Ali, ne, ne, ne...
vrdao?...
(LOVRENOVIC, 75)
Kao tipicne elipse u tom monologu dolaze recenice u kojima je izostavljen
predikat:
"Zato Omer-paa onako!" (moe se rekonstruirati predikat iz niza glagola:
postupa, cini, radi,
reagira, govori ...)
"A ja njemu 'Slavodobitnicu'?!" ( dao, poklonio, urucio ...)"
Figurativnost i pociva na potrebi citaocevog nunog angamana u pronalaenju
elidirane
komponente, te na izboru izmedu niza leksema iz odredenog semantickog polja,
u cemu je
oslonac osnovniPri tome treba naglasiti da elipsa ponekad moe stvoriti i
kontekst.
ambigvitetan
pojacava njensmisao, to
efekt zacudnosti.
Najceca funkcija elipse jeste prikazivanje spontanog, emotivnog,
nepripremljenog
povremeno govora,Istovremeno, ona cesto stilizira razgovorni stil i
i stvaranje patosa.
njegovu tenjuukidanju
maksimalnom ka redundance.
U prethodnom primjeru zastupljena je jo jedna figura srodna elipsireticencija - (reticence;
aposiopea) . Ona bi se mogla samtrati i podvrstom elipse, mada u tradicionalnoj retorici nju
smjetaju u obicno
figure sadraja, a ne izraza, te je smatraju vrstom metalogizama
132), odnosno
recenica,
nepodnoljiva.
moe biti
Niu
Bliskost
prekinutih
smatrana
se nedovrene
figurom
Ovom
reticencije
i iskaza,
elipsom
se"suavanja
figurom
irecenice,
elipse
najcece
(izostavljen
prikazuje
pokazuje
misli"
kao
sa ciljem
da(Zima,
jeibi
ipredikat
brza
naredna
glasno
prikazivnja
1880:
smjena
koji
izgovorena
recenica,
124).
radnji,
sesnanih
dade
Reticencija
urazmiljanja,
cijela
kojoj
rekonstruirati,
uzbudenja.
druga
misao
je izgledala
(Dubois, Edeline, 1986:
figura
Takve
recenice
burne
doivljaji...
jer
klauzi
je isti
emocije,
"Ali,
suvie
adverzativna
nezavrenih
su
- "prepasti"),
ukao
prekinute
prethodnom
ne...
strana,
u prvoj
Ne klauza
ali
moe...
iprimjeru:
reticencijojom
(...) Ne moe (klauza
to..." je naglo prekinuta):
95 Sintaksostilistika
Normativne recenice
Mada su sa sintaksicke tacke gledita nominativne recenice samo jedan tip
jednokomponentnih prostih recenica (shema im je cop N1), sa stilisticko-
retoricke tackei takoder
su markirane gleditase
one
mogu smatrati figurom. Kod njih se ne moe govoriti
o "izostavljenom
predikatu", jer jedini glavni clan - nominativna rijec ili sintagma - preuzima na
sebe predikativnost,
opca a
semantika tih recenica postojanje
jeste predmeta ili predmetno predstavljene pojave, radnje,
stanja (vedova, Lopatin, 1989: 454). I u novijoj retorickoj literaturi naglaava se da u
njima
"ponekad glagol kao da je prisutan u formi imenice - on predaje imenici svoj
smisao i dio
funkcija" svojih Edeline, 1986: 134).
(Dubois,
U retorici se ponekad nominativne recenice smatraju podvrstom elipse, buduci
da je cijeli izraz
saet, predstavljen nominacijom, imenovanjem.
Kia. Lice kao poklana perad, truhle okrajaka, triangulacija i logaritmi, zelena
salata i ocat,u augustu, rijec: konzekvenca, neciji smijeh, zreo, krupan zalazak
jedna tetka
sunca i hlad
rijecnog meandra, jedan poar u snu, nagla oceva smrt, brojni obrasci kojima se
pravda ivot,
slojevita utnja i vjebe iz grammetrije, ahatsko klatno instrumenta u mozgu, taj
klempavi
ekipe ef u zelenoj koverti; (...) i ova ulica, ovaj grad, ovaj obris neba, ovo
i otkaz
iprazno popodne
odmjeren korak i svijet u caroliji oka.
(Isakovic, Antologija, 301)
Ova figura, vidi se i iz citiranog primjera, nominalizirano predstavlja zbivanja,
stanjau (cesto
to zbivanja prirodisuili smjena dinamicnih zbivanja). Panja se pri tome
fokusira nominalizirano
njihovo na pojave, na imenovanje, ne i na vrioca radnje, niti na samu radnju
("ponekiOdatle
izdah"). cudan njena zastupljenost u opisnim dijelovima teksta.
Nominativne recenice zastupljene su u razlicitim stilovima, a posebno je
ekspresivna
upotreba u poeziji. njihova
Poznate su pjesme koje su zbog odsustva glagola, tj. zbog
iskljucivog nizanja
nominativnih recenica, u ranijim epohama izazivale svojevrsnu buru (pjesma
ruskog
Feta pjesnika
"opot, A.A.dyhan'je") i predstavljale primjer kada je zacudnost
robkoe
prevazila
stepen svojnaruila
i bitno uobicajeni
postojeci sistem, postojecu "normu odstupanja". I inace je
deglagolizacija jedan u poeziji, jo jedan vid gramaticke poezije.
od stilogenih postupaka
Parcelacija
uparcelacijom
Znaci,
interjunkturno
i(Radovanovic,
doci
parcelat
parcelata
parcelat,
nizu
i vie
Parcelacija
intonaciono
zaima
vezuje
parcelaciju
koji
parcelata,
ulogu
obicno
autonomizirana,
je
1974).
se
strukturno
sedruge
izdvojenih
zakao
se
asu
jednu
Usljed
oni
razumije
nuna
pojava
bazne
medusobno
uvjetovan
jedinu
toga
segmenata
dva
dok
komponente
ekspresivne
realizacija
izdvaja
uvjeta:
baznu
je drugi
baznom
mogu
medusobno
komponentu,
se
prvi
jedne
pozicioni
sintakse
za
bazna
biti
je
komponentom.
naredni
uintonacioni
recenice
odnosu
komponenta,
relativno
odvojenih
- ajedinica
parcelat).
sami
koordinacije
u vie
- parcelati
jezicna
nedavno
Uztrai
tackama)
gramaticko-
tekstovnih
Ujednu
narednom
sintaksicku
jedinica
ili
pocela
baznu
-
jedinica
(Aleksandrova,
mora
postpoziciju
strukturalno
komponentu
subordinacije
primjeru
medusobno
biti
izucavati.
(ili
citav
jednog
su
samostalna,
moe
(iniz
koordinirani:
1984:211).
tada
Pod iskaza
jedan
96 Sintaksostilistika
Tekstualna stilistika
...in the famous words of Jacques Derrida (famous to people like
Robyn, anyway), 'il n'y a pas de hors-texte'
,there is nothing
outside the text.
(David Nice
Lodge,
Work)
(Pavao Pavlicic,
Krasopis)
Tekstualna stilistika (ili stilistika teksta
) relativno je novi segment stilistickih istraivanja. Kao
to je lingvistika u cjelini smatrala recenicu za najviu jedinicu svojih
istraivanja,
ponekad takoizjevida
gubila i stilistika
cinjenicu da je teko, ako ne i nemoguce, izolirano
ipromatrati stileme,
njihovo mjesto a ne u tekstu. Tekstualna stilistika posmatra tekst kao
i funkciju
cjelinu,
analiziras prije
tim to pri tome
svega sve njegove stilogene elemente, medusobne odnose tih
elemenata na razlicitim
razinama, kao i nacin na koji ti elementi odreduju funkcionalnostilsku i stilsku
markiranost teksta
u cjelini.. Osim sa lingvistikom teksta, stilistika teksta zbliava se i sa teorijom
knjievnosti,
sa suvremenim narocito
teorijama o intertekstualnosti, kao i sa naratologijom. Uz to, u
mnogo cemuretorickih
nasljednica ona je istraivanja o tipovima diskursa.
U poststrukturalistickoj stilistici i analiza jednog teksta postaje nedovoljna:
odnosesvaki tekst drugih
sa nizom stupa tekstova nastalih prije njega ili istovremeno s njim, ili
sa onimaTip
nastati. koji ce tek teksta nisu samo rezultat nekih vantekstovnih konteksta;
i struktura
unaprotiv,
mnogome tekst
odreduje vantekstovnu zbilju, slicno kao to i sam jezik, u
vitgentajnovskoj
to cini. koncepciji,
Dok fonostilistika, leksicka stilistika, morfostilistika i sintaksostilistika
analiziraju
stilogene elementepojedine
u svojoj sferi same po sebi, izolirano, pokuavajuci odrediti
kako oni funkcioniraju
u pojedinim stilovima i stilovima, tekstualna stilistika promatra sve te elemente
kontekstualnoukljuceno, u njihovom medusobnom suodnosu i proimanju.
Mada tekstualna stilistika moe imati izuzetno raznovrsna pitanja koja istrauje,
ovdjenekoliko
proucavati cemo njenih aspekata. Drugim rijecima, u ovom poglavlju u
centru panje nalaze se:
l. Jake pozicije teksta;
2. Stilisticki tekstualni konektori;
3. Tacka gledita;
4. Intertekstualnost, metatekst, autoreferencijalnost.
Konacno, kao otvorena perspektiva i inspirativno polazite za dalji razvoj
velikogstilistike
nadrastanje
smisaona
izuzetno
orijentirana
znacaja
znacajna
i stilisticka
okvira
na knjievnoumjetnicki
zaza
teksta)
sverazumijevanje
teksta "cvorita"
(itekstove,
naznacavaju
teksta,
kako
toga
stil
zamjesta
se
(Arnol'd,
proizvodenje,
teksta.
nekikoja
aspekti
Mada
1978;
su po
je
hiperteksta
tako
Protcenko,
prvobitno
svojoj
i za poziciji
recepciju
i teorija
Ceremisina,
njegove
u tekstu
tih
jakih
stilisticke
iJake
pozicija
1986),
tekstova.
teksta
po svojoj
pozicije
spadaju
Pod
ona
bila
Uinterpretacije.
formi
jejakim
jake
teksta
od
prije
pozicije
pozicijama
svega: teksta podrazumijevaju se ona mjesta u tekstu koja su svojevrsna
98 Tekstualna stilistika
Stilisticki konektori
Konektori su signali kontekstualne ukljucenosti recenice i signali povezanosti
recenica
(Silic 1984). u tekstu konektori u tekstu mogu se proucavati kao svojevrsni toga
Istovremeno, okvir
teksta, te
kao metatekstualni signali koji "upucuju na to to je u iskazu tipsko ili
ponovljivo,
da a po cemu kao
tekst raspoznajemo mislimo
odredenu 'vrstu' teksta" (Velcic 1987: 120). Ovaj
aspekt
konektoraistraivanja
veoma je zanimljiv za stilistiku, posebno kao dodatni kriterij
anrovske ili
funkcionalnostilske klasifikacije. Mada metatekstualni signali ne mogu biti
opcevaeci,
pravilu moe se
uspostaviti po
distinkcija izmedu metatekstualnog okvira razgovornog
teksta i zvanicnih,
specijalnih stilova, posebno onih sa argumentativnom funkcijom. Istina, ne treba
zaboraviti da susignali ira kategorija od konektora, pa se kao primjer drugih
metatekstualni
metatekstualnih
moe uzeti naucni signala
stil. Ovaj stil kao svoj okvir, kao metatekstualne signale ima
jo neke
spisak elemente
literature -
i izvora, fusnote, predmetni i imenski indeks, specificno
uvedene citate i slicno, te
ova njegova osobina cini pogodnimga za postupke preregistracije i stilizacije
naucnog stila
u knjievnoumjetnickom stilu.
Osim toga, moe se izdvojiti grupa tekstova u kojoj gotovo nema metatekstulnih
signala,
tip teksta ali se na osnovu shematizirane strukture, na osnovu ustaljenog
prepoznaje
rasporeda
(Velcic sadraja
1987: 125) - takav je npr. slucaj sa nekim anrovima administrativnog
stila (formulari,
obrasci, uputstva za upotrebu) ili sa vec analiziranim kuharskim receptima i
slicno.tipovi
takvi Postoje, naravno,
tekstova kod ikojih nema formalnih pokazatelja okvira, i tada se
traga za drugim
kriterijima pri odredivanju klasifikacije tog teksta. Cinjenica da konektori nisu
dostatan
kriterij u idistinkciji
apsolutanmedu anrovima i stilovima ne znaci da taj kriterij treba u
potpunosti
vec da se onzanemariti,
uzima u obzir svuda tamo gdje je to moguce.
Za lingvisticku stilistiku posebno su zanimljivi stilisticki konektori
, u koje spadaju razliciti
leksicki i, rjede, gramaticki konektori koji imaju dodatnu komponentu
stilogenosti, odnosno
markiranosti. U osnovne stilske
njihove tipove spadaju figure, tropi, stilisticki
amarkirani redelement
kao prateci rijeci (inverzija),
cesto dolaze i specificna ritmicka sredstva. U izuzetnim
islucajevima
grafostilemifonostilemi
takoder mogu postati stilisticki konektori.
Figure ponavljanja
Vecina istraivaca istice prije svega figure ponavljanja u konektorskoj ulozi,
buducielemenata
ponavljanja da predstavljaju najvanije jezicko sredstvo za povezivanje
dijelova teksta.
Anafora (a), epifora (b), simploka, anadiploza (c), paralelizam (d), polisindet (e)
i ostale figure
ponavljanja mogu doci u ovoj ulozi u razlicitim tipovima tekstova:
(a) Idi , rekao sam mu tiho. Idi, rekao. Moda sam nisam ni rekao, ali on je razumio, po micanju
usana, ili po pokretu ruke, jer je elio da ode, i otiao je, ne ureci, da ne pokae
nestrpljenje
koje ga je sigurno gonilo da to prije ostane sam s onim to je donio u ocima. rekao Idi,sam,
jer on je bio svjedok moje slabosti (...)
(b) Cijeli
to ivot
cekajestotine
zapoceto,
ja samo
godina
to
cupam
lei
i ne nedovreno,
radi
i otimam
nita vrijeme...
drugo
to nenego
moe
Ja ne
ceka!
mogu
cekati!... (LOVRENOVIC,
(SELIMOVIC,
Mi! cekati
Ono
vec predugo
to jo moram
46)
...
cekamo
19)
Bosna
uraditi,
vec
101 Tekstualna stilistika
(c) Jesam ja sada slobodan, a kod tebe bih bio rob ili to i rob, ali ja racunam da
je vano dobro
ivjeti a svi smo mi robovi i ovako i onako. I ti si rob kod namjesnika
ili njegovog brata,
namjesnik je rob kod velikog vezira, veliki vezir kod kalifa,makar a kalifkod dragog Allaha.
Rob do roba i rob iznad roba - eto to smo ti mi, ali je jednome dobro ivjeti, a
drugomdobro,
manje je malo
i to ti je ona vana razlika koju pametni ljudi gledaju.
(KARAHASAN, 34)
(d) Izmedu zelenila crvenjeli su se pojedini plodovi na granama, crveni kao
Reginine
staromodne alice za kavu. Na staroj kupini preo je pauk mreu i sputao
se u pravilnim
razmacima okomito u dubljinu kao cunj nevidljivog ivaceg stroja, a sve je
bilo tiho.
Daleko iza ume dopirao je sopran pastirice i zvuk klepke. Pod proplankom
u dolini
vijugala se Blatnja izmedu livada i vinograda u koritu (...)
(KRLEA, 114)
(e) Knjiga postanja
Glava prva
U pocetku ti stvori nebo i zemlju A zemlja bjee bez
oblicja i pusta
Ibjee tama nad bezdanom
Iti rece Da bude svjetlost Ibi svjetlost
Ividje ti da je svjetlost dobra Irastavi od nje tamu
Isvjetlost nazva dan a tamu nazva noc
Ibi vece Ibi jutro Dan prvi
(...)
(DIZDAR, 29)
Svi ovi primjeri sjedoce o tome da su figure ponavljanja izuzetno znacajne kao
u tekstu, konektori
te da su one osnovna sredstva rekurencije , tj. povezanosti teksta putem ponavljanja jezickih
jedinica. Ujedno ove figure ne gube svoju stilogenu prirodu - one uvijek
oznacavaju
na samu sebe skretanje poruke zacudnosti, a time i realizacije estetske ili
u cilju stvaranja
argumentativne funkcije.
I drugi tipovi figura mogu postati konektori u tekstu, ali po pravilu samo ako se
ponavljaju,ucestalo
postajuci i kompoziciono sredstvo. U poetskom tekstu fonostilemi
(asonanca,
mogu aliteracija...)
takoder postati stilisticki konektori, a grafostilemi (specifican graficki
nacin pocinjanja
poglavlja, npr., obiljeavanje jednog segmenta teksta specificnim grafickim
sredstvima
poetske i sl.) uz
tekstove takvu ulogu mogu imati i u drugim tipovima tekstova. Posebno
uznacajnu
koneksijiulogu
teksta imaju gradacijai retoricka pitanja.
i(Katnic-Bakaric
11
upravo
ugradacija
tekstualnolingvistickih
knjievnoumjetnickom
formalnih
Ugradacija
gradaciji
imasredstava
ubjedivacku
(Nikolaeva
1996).
se razlikuje
gramatike
istraivanja
Cak
tekstu,
funkciju,
1978:
i vie
onipateksta,
autori
tipova
31).
i njena
isticu
u narednom
Dok
za
akonektora
ekspresivna
na
njen
koje
uplanu
publicistickim,
znacaj:
nije
primjeru,
sadraja
(leksicki,
karakteristicno
inpr.,
poetska
koji
tematska
odgovara
oratorskim,
stilisticki,
pokazuje
funkcija
dovodenje
progresija
jojgramaticki
kako
kao i
uGradacija
smatra
sadrinska
reklamnim
dominira
se
gradacijski
vezu
segment
propozicionalni)
retorickih
se jednim
kao
jedinica
tekstovima
razvija:
teksta
konektor
od
102 Tekstualna stilistika
Dijete je urlalo ocajno, kao iza glasa, opsjednuto, suludo, opreno od sunca, kao
u bunilu i sve je bilo vie grc nerava, padavicavo prividenje nego stvarnost.
suncanice
Drhtao je taj
ivotinjski gluhonijemi glas djecji na punoj svjetlosti, treperio je u bolecivim
kolutovima,
se u krug predirio
punim sjajem suncem prelivene stijene, razlijevao se po prostoru,
pod tornjem,
nad krovom, nad drvoredom, kao dim se puio pod nebom pritisnut suncem i
sparinom.
(KRLEA, 94)
Vec prva recenica, zasebno posmatrana, predstavlja gradaciju, a posmatranjem
nadrecenicnog
jedinstva u cjelini vidi se da prva recenica predstavlja temu koja se razvija u
narednimrijec
Kljucna recenicama.
u tekstu jeste rijec glas, tacnije, djeciji glas , koji je prikazan u gradaciji:
on drhti, treperi
u bolecivom kolutu, iri se, razlijeva se , i to pod krovom, nad tornjem, nad drvoredom i, konacno,
ostaje zarobljen pod nebom
(vrhunac). Istovremeno, kumulacija vie stilistickih konektora potencirana
je specificnim pratecim ritmom.
Tacka gledita
Tacka gledita izuzetno je znacajna za stilistiku teksta, buduci da ona pokazuje
nacin teksta, poziciju sa koje tece pripovijedanje. Vec je ranije pokazano
organizacije
da tacka
moe bitigledita
tijesno povezana sa problemom komutacije lica, tj. da komutacije lica
imogu signalizirati
promjenu tacke gledita. Istovremeno, tacka gledita ne moe se svesti samo
na ovaj aspekt.
Za jednog od najznacajnijih teoreticara koji su se bavili ovim pitanjem, Borisa
Uspenskog,
tacka gledita predstavlja centralni kompozicioni problem
knjievnoumjetnickog
uopce, buduci da se onai umjetnickog
javlja u svimdjela
reprezentativnim umjetnostima, npr. u
nosilac
navodeni tacke
primjer
slikarstvu i1979).
(Uspenski gledita
filmu iz Leopisuje
Carreovog
(prepricava)
romana neki
kada dogadaj
govornikizopozicije
sebi prica
promatraca
u trecem
a) ideoloka,
b)
c)
d)
(takav
licu),
prostorno-vremenska,
frazeoloka,
psiholoka
ne
Ovaj
Sve
je iranije
sudionika,
ove
teoreticar
itacka
tackegledita.
gledita
razlikuje
mogu
cetiribiti
tipa tacke
spoljnei
gledita,
unutarnje
u: spoljna
koje spadaju:
tacka gledita jeste ona u kojoj
104 Tekstualna stilistika
dok unutarnja tacka gledita dolazi u iskazima u kojima njen nosilac opisuje
dogadaj bez
sudionik distance, kao
u njemu.
Na izvjestan nacin one se sve prelamaju u frazeolokoj tacki, buduci da ona
pokazuje
sredstvima verbalnim
i ostale promjene. Tako se, izmedu ostalog, promjena tacke gledita
moe pratitisa upravnog govora na neupravni, prelaskom sa autorskog govora na
prelaskom
govor lika, a dviju (ili vie) tacaka moe se uociti u formi nepravog upravnog
supostojanje
govora, to je vec ranije
ukazano.
Jo je jedan karakteristican primjer za izraavanje vremenske tacke gledita
frazeolokim
sredstvima komutacija glagolskih vremena. Naime, komutacija (transpozicija;
sinonimija) vremena gramaticke stilistike kao i komutacija lica. Ipak,
predmet je proucavanja
upotreba
u primarnojjednog vremena
funkciji drugoga moe biti i signal promjene tacke gledita. Takav
je slucaj sa upotrebom
historijskog , tj. pripovjedackog prezenta
za opisivanje prolog dogadaja, kao u narednom primjeru:
ta misli koga samjuc e srela ? Idemti ja na posao, kad odjednom -tup!- tvoj bivi Smije
mu!
se , raspoloen, u nekom novom odijelu... I pitaza tebe.
U takvim slucajevima emitent sa spoljne tacke gledita (upotreba prolog
vremena
recenici) prelaziuna
prvoj
unutarnju, to signalizira forma sadanjeg vremena. U
takvim slucajevima
govorno lice kao da se "vraca" na onu tacku vremena na kojoj je bio dogadaj
koji prica,
postaje dioponovo
odredene situacije, njen unutarnji dio. Drugim rijecima, kao d se
simultano
i pricanje oodvija
njemu.dogadaj
Slicno je i sa upotrebom prezenta za izraavanje buducih radnji, to se u sintaksi
obicnovremena
definira kao izraavanje uvjerenja, sigurnosti da ce se neka radnja
realizirati
Takva u buducnosti.
upotreba signalizira i prelazak na unutarnju vremensku tacku gledita,
npr:
Sutra idem na odmor. U ovo vrijeme sutra sam na plai.
U subotu se udajem/ enim.
Vec i ova dva primjera pokazuju koliko se nuno svaka tacka gledita realizira
pomocu frazeoloke.
Jedna od mogucnosti variranja frazeoloke tacke gledita, a ujedno i signal
promjene
gledita, tackeimenovanja lika u knjievnoumjetnickom stilu ili,
jeste i nacin
opcenito, imenuje
govornik nacin na sugovornika
koji ili lice koje ne sudjeluje u dijalogu. Za stilistiku
je stoga vaan
istraivanje zadatak
jezicnih formula kojima se imenovanjem izraava razlicita tacka
gledita.
Tako se npr. u razgovornom stilu moe pratiti prelazak sa formalne na
gleditaneformalnu
(obracanjetacku
imenom umjesto prezimenom uz titulu ili zvanje) i obrnuto;
promjena emotivnog
stava takoder je cesto pracena promjenom imenovanja, to svoju realizaciju
nalazi
i u knjievnoumjetnickom stilu.
Da je tacka gledita veoma znacajna u strukturi teksta, pokazuje i cinjenica da se
ona narativnih
i u okviru proucava figura, pri cemu su u prvom planu slucajevi odstupanja od
ili
107).
postoji
teksta,
1994:
uporediti
kojioU
neutralne
(vie 4381),
Pod
uga
samo
tom
kojoj
dva
okruuju,
intertekstualnocu
smislu
ukao
tematizira
citata
nije
upotrebe
tome dio
tekst
koji
svaka
kao
poglavljuhistorijskog
se
determiniran
pripadaju
stalni
upotreba
i u knjievnoj
podrazumijeva
dijalog
Narativne iovim
kulturolokog
jezika
vanjskim
sadvjema
Drugim;
teoriji
moe
figure). se okolnostima,
iupucenost
se
oblastima,
uprocesa
-knjievnoumjetnickim
smatrati
jedan tekst
proizvodenja
teksta
ai citatom
kao
vec
icitava
da
je
natekst
su
druge
ilioba
drugi,
aluzijom
tajtekstove
izkoji
Intertekstualnost,
veli
na
znacenja.
ih
tekstovima,
semioticke
teksta:
determinira
druge
Derrida
kojitekstove,
Ovakva
mu
teorije
pa
(1979:
(Birch
prethode
je zanimljivo
metatekst,
primarnost
te autoreferencijalnost
105 Tekstualna stilistika
"U tom smislu nuno je zamisliti neko globalno makrojedinstvo (Kulturu kao
Tekst),
cjelovitost cija na medusobnoj povezanosti pojedinacnih tekstova..."
pociva
(Moranjak-Bamburac
117); 1991:
u vec citiranom romanu Krasopis
P. Pavlicic ovo jo ire semioticki posmatra: "U svemu to
covjeka okruuje, osobito u gradovima, sadrani su tekstovi to su ih ljudi,
svjesno da
ispisali ili ne
nesvjesno,
nestanu. (...) Svi mi, drugim rijecima, ivimo u tekstovima, od
akojih
nekeneke razumijemo,
ne. Sluimo se njima kao kucama, ulicama, parkovima, kao arama na
tapeti ili zapravo
a oni su automobilima,
mnogo vie od toga." (127)
Onaj ko bi se htio upoznati sa semiotickom teorijom primarnosti i sveprisutnosti
teksta mogaoromana (i iz drugih njegovih romana -Koraljna vrata,
bi i iz Pavlicicevog
Nevidljivo pismo,
pisanja) shvatiti kola
njenu sutinu. I ovdje je ta teorija kao poseban registar unesena
u knjievni
bi tekst,
tu doivjela da
transformaciju, preregistraciju. Nikada knjievna teorija i praksa
nisu u toj mjeri
uzajamno bile a njihov intertekstualni odnos toliko ogoljen kao poseban
povezane,
postupak,
slucaj kao to je to
u postmodernizmu.
Postmodernizam takoder pokazuje kako se jednostavno gubi razlika izmedu
naucnog
i knjievnoumjetnickog teksta kada postoji svijest o apsolutnosti teksta i
naracije, nije
citatnost kadaodlika
se znasamoda znanosti vec svakog teksta. Odjednom se shvaca da
nauka
morajui sebe
filozofija
promatrati skromno tek kao jo jedan skup narativa; historija je
samo tekst,
historiografija - interpretacija toga teksta. Drugim rijecima, polazi se od toga da
"povjesnicari
tekstove; piu
oni ne govore povijest nego piu tekstove" (Ivic 1997: 12). Historijska
inauka to primjenjuje
uvodenjem pozicije autora u svoje tekstove (Berkhofer: 1995:226) ili
pokuajem polifonosti
vieglasja, uvodenja u historijske tekstove ("Doli smo bili cak i do toga da je
bilo historiografskih
tekstova otisnutih onako kako je Faulkner htio da bude otisnuta Buka-irazlicitimbijes bojama da bi
se preplet razlicitih glasova vidio" -Ivic, 1997: 13). Jo jednom treba naglasiti da
je u historiografiji
proces najvidljiviji,tajnajosvjeteniji, ali moe se pratiti i u drugim naukama, to
znatno mijenja
dosadanje shvacanje nauke i naucnog stila.
Za stilistiku ovo je viestruko zanimljivo, i to iz vie aspekata. Prvo, postavlja se
pitanje
razlicitog funkcioniranja vieglasja u naucnom i knjievnoumjetnickom tekstu.
Naime,funkcija
tekstu u naucnompolifonijske strukture prije svega je kognitivna, dok je u
uknjievnosti njena funkcija
krajnjem slucaju uvijek estetska. Da bi se ovo dokazalo, dovoljno je uporediti
nacin na koji razliciti graficki otisci ili razlicite boje u prikazivanju polifone
funkcioniraju
strukture
samo romana (ne vec vilo kojeg) i bilo kojeg historijskog teksta tako
Faulknerovog,
koncipiranoga.
uspostavlja Drugo,
se novi sistem stilistike naucnog teksta, jer se moe pratiti nacin
realizacije autora (od autorskog
i autorske pozicije mipreko dominacije bezlicnih i pasivnih konstrukcija pa do
povratka smjelome i subjektivnom ja ).
U ovoj oblasti poststrukturalisticka stilistika promatra i postupak preregistracije,
bilo rijecio kojem je vecKFS. Identifikacija registara u tekstu vaan je element
pri analizi
intertekstualne
tekstova analize je u odredivanju stila teksta. Medutim, svojevrsna
i nezamjenjiva
mjeavina
odlika samo registara nije I drugi tekstovi cesto su multiregistarski diskursi, o
knjievnosti.
cemu
citatima
ukras,
Medutim,
igre.
na
U svjedoci
uohistoriografija,
Borgesove
naucnom
knjievnost.
tome
to (Molloy,
da su iiima
Preregistracija
manir,
Borges
i fusnotama,
Borges
citate
njena
stilu nova
reklame,
razmetanje,
cit.
Karakteristican
bilo
na
baza
se
prema
niz i urnalisticki
ornamentalne
poigrava
je
stvarnim
sedruga
rijeci
sljedbenika,
moe
Ki
dok knjievna
1981).
oiargumentalni
pratiti
primjer
i,uvodenju
jednima
jo itekstovi,
i argumentalne:
Postmoderna
acece,
kod
proza
udjela,
tom
njegovih
uvodenja
drugima, iknjievnost
fiktivnim
unose
D.
smislu
a ne eseji,
Kia.
realnost,
novu
obiljeja
ovi
tako
citata
svakakoiustripovi.
("vakantnim").
D.prvi
da
informaciju,
Lodgea,
stvara
knjievnoumjetnicki
umetnuti
ona
(citata,
supomocu
stalno
Borgesove
M.
atmosferu
fusnota,
Teoreticari
su
pokazuju
ukazuje
citata,
u tekst tekst.
spiska
pripovijetke,
su
radi
picevu
zacudnosti,
aluzija
na
Bradburryja,
je poslastica
vec
svoju
opsjene,
U
literature)
podijelili
i erudiciju.
fusnota
poglavlju
atmosferu
za
koje
K.
kao stilisticara.
Zaimovica
ukazuje
stilski
obiluju prava literarnost.
106 Tekstualna stilistika
Posebno zanimljiva preregistracija realizirana je u romanu M. Puiga Poljubac ene pauka. Ovaj
odvija
pisac
vec
naravno,
lika,
clanak
kao
iposebno
skrene
pseudobibliografskim
fantazmagoricnog
to melodrama,
kako
scenarij
sa
pokazuje
na
u(pseudonaucni
nizom
je
patetiku.
tako
moe
transsemiotickom
zanimljivo
ilito
emocionalnih
moda
kako
postati
pri
se
Ucemu
sna
podreduju
ovom
jezik
clanak);
kao
uvodenje
junak
jedinicama,
uvjetovanog
se
nije
zapisnik
segmentu
planu,
uelemenata;
djela.
potpunosti
samo
zvanicni
knjievnoumjetnickom
segmenata
jer
Tako
sa
to
orude
morfijem,
preregistracija
se
sasluanja,
ponekad
stil
pseudonaucni
se
jezik
jezicki
za
uistrage
romanu
kojem
komuniciranje
filma
udimenzijama
prenosi
kojem
bez
i je
razgovora
(cak
jedan
kombiniraju
komentara
prevazila
stil
registru:
se
taj
i ulik
ako
spajaju
melodramski
fusnotama
odredenog
pripovijeda
postaje
je
upravnika
razgovorni
itaj
okvire
razliciti
didaskalija;
niti
film
prava
stvarnosti
sa naboj,
stil u
sadraja,
stilovi
dijalogu
pseudocitatima
mala
zatvora
iregistar
drugom
uvijek
prirodnog
pseudofilm,
fikcije.
pripovijest
(ili
na sa
halucinacija
sadraje
dva
Ipak,
pa
granici
registri),
jezika:
zatvorenikom,
inepostojeci,
glavna
umjetnickog,
ili
filmova,
da
ona
mali
se prvi
dat
107 Tekstualna stilistika
3. U Casu anatomije zastupljeni su i drugi registri, prije svega knjievna kritika, ali to je i djelo
koje dijelom i zbog svoje sloene strukture ima i elemente knjievnosti, dakle,
estetske
elemente. Rijec je o tekstu koji se cita sa uitkom, koje posjeduje i odredeni
suspense,
to napetost
proizlazi iz fabule i siea.
4. Na planu intertekstualnosti ovo je djelo zanimljivo sa jo dva aspekta: ono je
pravi primjerak
postanalize kao specificnog metatekstualnog anra, u kojem autor analizira, tumaci svoj
ranije
napisani knjievnoumjetnicki tekst (o tome vie u: Moranjak-Bamburac 1991:
74-87).
Autoreferencijalnost
Autoreferencijalnost je tijesno povezana sa teorijom intertekstualnosti, a
postupakspecificna
"kojim se je kao
u knjievnome djelu tematizira literarnost toga istog djela"
(Pavlicic
Na irem 1993: 105). planu autoreferencijalnost je odlika i drugih umjetnickih
semiotickom
sistema, ne samo
knjievnoga, pa se moe pratiti u filmu (namjerno uvodenje kamere u kadar,
iobracanje
slicno) iliglumca
u teatrupublici
(obracanje glumca publici, pokazivanje uslovnosti scene).
Neke forme autoreferencijalnosti postojale su i ranije u knjievnosti, ali tek u
postajepostmoderni ona
jedan od najaktualnijih postupaka. Svaki put kada je realisticki pisac
uveo u romancitaoca,
pripovijetku ili obracajuci mu se, on se koristio autoreferencijalnim
signalom, ukazujuci
artificijelnost, na romana; ipak, u postmodernom romanu ovaj postupak
literarnost
postaje cesto potpuno potiskujuci fabulu u drugi plan. U takvim djelima
dominantan,
"autoreferencijalnost
jedina postaneknjievnih djela" (Pavlicic 1993: 113), a ukazivanje
tema i glavni sadraj
literarnost
na njegovu teksta,
artificijelnost ima za cilj ruenje knjievne iluzije (kao u romanu Ako jedne zimske noci
neki putnik... Itala Calvina). Takav postupak jeste zapravo postupak stvaranja zacudnosti
i proizvodenja estetskog, umjetnickog efekta na potpuno suprotnim premisama
od uobicajenih.
Ujedno, autoreferencijalnost postaje i stilska dominanta takvih tekstova, njihov
osnovni princip.
Na kraju, vec na osnovu samo ovih primjera vidi se koliko je teorija
intertekstualnosti
i metatekstualnosti neophodna za tekstualnu stilistiku. Bez poznavanja ovog
modela i njegovog
pojmovno-terminolokog aparata stilisticar bi ostao prikracen za citav niz
zakljucakazakoji
preduvjet daljusu stilisticku
nuan analizu svakoga teksta.
Figure i tropi
Figura je diskurs opaen kao takav.
(C. Todorov)
Klasifikacija figura
Klasifikacije figura cesto su veoma sloene, sa nizom kriterija i potkriterija, sa
grupama
podgrupama (v. npr. Lausberg 1960; Zima 1880/1988; kiljan 1985; Todorov
1967
S i slicno).
obzirom na jezicki nivo na kojem se odstupanje realizira, figure se mogu fonetsko-
podijeliti nasintaksicke i semanticke . Cetiri su osnovne operacije kojima nastaju figure:
fonoloke, supstancijalne
operacije mijenjaju supstanciju jedinica, a u njih spadaju dodavanje, skracivanje i supstitucija
, dok su
relacione operacije zapravo permutacije (one mijenjaju samo pozicioni odnos medu jedinicama).
(Dubois, Edeline, 1986). Buduci da su mnoge figure vec ranije razmatrane u
knjizi u okviru
ispitivanja nekih drugih pitanja, te s obzirom na cinjenicu da se u vec
navedenimmoe
radovima prirucnicima i definicija i oprimjerenje svake figure, ovdje ce se
naci iscrpna
navesti samo
osnovnim podacii onjihovim najkarakteristicnijim predstavnicima.
tipovima
Fonetsko-fonoloke figure
Fonetsko-fonoloke figure ( metaplazme i metagrafemi
u terminologiji autora Opce retorike)
predstavljaju odstupanja u glasovnom i grafemskom sastavu rijeci i manjih
dijelova rijeci, morfema.
U ovoj skupini narocito su znacajne sljedece figure:
- Asonanca je ponavljanje istih vokala ili vokala istog tipa - prednjih ili zadnjih npr.
u odredenom segmentu teksta, u cilju stvaranja glasovnog simbolizma, eufonije
ikljucnu
ilialiteracija.
asocijacije I asonanca
na
ili tematsku i aliteracija
rijec tog teksta.zasnovana su na operaciji iterativnog
- Aliteracija
idodavanja.
(oduzimanje
paragoga
U
proteza
ili
afereza
ovu
pak(dodavanje
na
skupinu
njima
(dodavanje
(oduzimanje
kraju
je
simetricnim
rijeci).
spada
ponavljanje
na fonema
kraju
fonema
i nizrijeci);
pozicionim
figura
na
istih
napocetku
pocetku
ili
koje
istotipskih
seoduzimanjem
rijeci);
rijeci);
odlikuju
suglasnika
pozicionim
sinkopa
epenteza
fonema:
(ubacivanje
u(oduzimanje
tekstu,
dodavanjem
fonema
sa istim
u sredini
uzadatkom
sredinu
fonema:
rijeci)
apokopa
rijeci)
kao
i
112 Figure i tropi
Sintaksicke figure
Sintaksicke figure (metatakse) definirane su kao figure koje djeluju na planu sintakse
i predstavljaju odstupanja od uobicajenog sklapanja recenice ili nadrecenicnog
jedinstva. Pri tome semoe govoriti o leksicko-sintaksickim sredstvima koja
u nekim slucajevima
ucestvujufigura,
ovakvih u realizaciji
figura specificne konfiguracije jezicnih jedinica. U velikom
broju ovihse:
izdvajaju figura
a) figure dodavanja, koje se odlikuju proirenjem osnovnog iskaza:
kumulacija (gomilanje elemenata koji se odlikuju istom sintaksickom pozicijom), sa
podvrstama distribucijom i sinatrezmom ; za razliku od takvog tipa dodavanja, dodavanja
koordinacijom, epitet
se realizira dodavanjem subordinacijom, a sastoji se u dodavanju pridjeva koji
poblie odreduje imenicu kojoj se dodaje;
b) figure iterativnog dodavanja, bazirane na ponavljanju leksickih elemenata:
anafora (ponavljanje iste rijeci ili grupe rijeci na pocetku dvije ili vie recenice, stiha,
pasusa...), epifora (ponavljanje iste rijeci ili grupe rijeci na kraju dvije ili vie recenice, stiha,
pasusa...), simploka (kombinacija anafore i epifore), okruenje/ciklos(ponavljanje iste rijeci ili grupe
rijeci na pocetku i na kraju recenice, stiha, pasusa), anadiploza
(ponavljanje iste rijeci ili grupe rijeci
sa kraja prve recenice/ stiha na pocetku naredne recenice ili stiha), reduplikacija
geminacija
/
(ponavljanje iste rijeci ili grupa rijeci u susjednoj poziciji), polisindet
(iterativno ponavljanje istog
veznika u jednom segmentu teksta);
c) figure oduzimanja, u kojima se iskaz reducira:
elipsa (izostavljanje dijela iskaza koji je bitan za komunikaciju), asindet
(dokidanje veznika
i relizacija jukstapozicije u jednom segmentu teksta), reticencija
rekid(precenice, nedovrena
recenica), zeugma (sintaksicko uokvirenje, kad se "dio iskaza koji bi se inace morao vie puta
ponoviti izrekne samo jedanput" (kiljan 1985: 25), postajuci tako okvir iskaza, silepsa
, kao
i
semanticka zeugma kod koje okvir ne odgovara znacenju svih preostalih
dijelova;
d) figure zamjene predstavljene su specificnim sintaksickim konstrukcijama
e)
ovoga
recenica
pripadnosti
jedne
kojefigure
recenice
tipa
iste
permutacije,
figura
figurama
zamjenjuju
neutralne, tj. recenicke
u vie
jesterecenica,
permutacije
nefigurativnekod
inverzija
strukture
kojihbuduci
(figurativna
se
i iistog
sintaksickefigurativnost
figurama
da
recenicnog
se poziciono
promjena
dodavanja
bazira
konstrukcije: reda.
izdvajaju
reda
na
ponavljanjem
Kod
pozicionim
rijeci);
paralelizma
parcelati
ovdje
(ponavlja
bi
(o
moe
se
svojim
potencira
promjenama
mogli
slucajevi
se
figure
oovome
stilistickim
govoriti
struktura).
svrstati
retoricko
spada
podvrstama
v. specificnog
vie
tvrdnju
o i-konektorima).
Uiupredstavnik
parcelacija
drugi
ove
pitanje
poglavlju
intonacijom
zamjenjuje
reda
,jeste
kojurijeci,
pitanje
douzvika;
sada
izjavnu
npr.
naretorike
koje
recenicu;
isokolon
nema
nisuodgovora
slicno
posebno
ili paralelizam
je iizdvajale,
ili
sa, ga
kodgovornik
kojeg
a koja
eksklamacijom
sei ponavlja
se
ne sastoji
ocekuje,
uutekstu
(uzvikom)
realizaciji
a sa,svim
koja
vie
113 Figure i tropi
Semanticke figure
Semanticke figure (metasememi i metalogizmi prema Opcoj retorici
) pokazuju odstupanje na
semantickom planu kao dominantno. U ovu grupu spadaju tropi i semanticke
figure u uem smislu.
Kod tropa se jedan oznacitelj zamjenjuje drugim, sekundarnim, te su to figure nastale
operacijom zamjene na semantickom planu, a u njih spadaju:
metafor a, kao kljucni trop, kome su posvecene brojne analize i tumacenja i koji prema
nekim obuhvata sve druge trope kao svoje vidove realizacije;
shvatanjima zapravo
metaforakao
definira se nekad
skraceno poredenje, tj. kao upotreba jednog oznacitelja umjesto
drugoga(paradigmatskog),
odabira na principu a na osnovu neke slicnosti sa drugim oznacenim;
metonimija je trop kod kojeg se zamjena odvija po susjednosti (metonimija je eliminiranje
konteksta: ezloje metonimija kraljevske vlasti; dubine su metonimija mora);
sinegdoha se moe shvatiti kao samostalan trop ili kao podvrsta metonimije, buduci da
funkcionira takoder na brisanju konteksta, na zamjene cjeline dijelom ( plavi ljemovi
kao sinegdoha
UNPROFOR-ovih vojnika), jednina umjesto mnoine (na covjek je sve izdrao)
, mnoina umjesto
jednine (svako doba ima svoje hamlete) ;
perifraza je zamjena jedne rijeci sintagmom ili izrazom istog referencijalnog znacenja,
a razlicitog smisla: car ivotinja - lav, zvijezda to daje ivot Zemlji - sunce i sl.; antonomazija
je
perifrasticka, tj. metonimijska zamjena vlastitog imena (zemlja izlazeceg sunca -
Japan);
hiperbola se sastoji u kvantitativnom pretjeravanju, preuvelicavanju (sto godina te cekam,
bjelja od snijega); ona se nekad definira kao "kvar mjerne tehnike";
litota je trop koji se sastoji u skracivanju sema kvantiteta bilo u potvrdnom iskazu
umjesto Volim (Drag si mi je solidna drama) bilo u negativnom iskazu koji sadri
te; Hamlet
negaciju
rijeci kojuantonima
zamjenjuje (Ne mrzim te u znacenju Volim te; Nije nesimpaticno u
znacenju Simpaticno
je);
ironija je trop kod kojega je forma iskaza u suprotnosti sa sadrajem iskaza, te se
moe shvatiti znacenje
pomocu neverbalnih sredstava ili intonacije, odnosno pomocu On ti je stra-
konteksta
ano ( u znacenju On je glup , moj voljeni ef u znacenju taj mrski ef).
pametan
Semanticke figure u uem smislu odlikuju se specificnim semantickim
ih cine.odnosima leksema
Tipicne su koje koje su bazirane na antitezi i kontrastu, a
ovdje figure
posebno su zanimljive dvije
figure:
oksimoron predstavlja konstrukciju u kojoj su spojeni semanticki nespojivi, protivrjecni
pojmovi (ivi le; mladi starac; kraj beskraja; glasna tiina i sl.);
antimetabola je vrsta antiteze, u kojoj se oba clana ponavljaju, ali uz izmjenu sintaksicke
funkcije (Smisao znacenja i znacenje smisla, gramaticka poezija i poezija
gramatike).
ovdje jo
Uz nema
to, u ove
zamjene
semanticke
koja jefigure
osnovaspada
tropicnosti;
i poredenje
umjesto toga,
, i to poredenje
postoji tipa (njena
simile si kao
pamuk) i tipa
ukazivanje
comparationisna comparatio
kao onu
(ljepa
karakteristiku
si od morakoja
i neba).
zbliava
Prvi dva
tip smatra
razlicita
se oznacena.
osnovom za metaforu, s tertium
tim to
114 Figure i tropi
Narativne figure
Narativne figure relativno su novi tipovi figura, koje izdvajaju autori Opce
osnovuretorike grupe M naznaka. Ove figure funkcioniraju u svim onim
pojma narativnog
umjetnostima
naraciji (dakle,koje pocivaju
i u filmu na
i u teatru), a za lingvostilistiku posebno je zanimljiva
unjihova analiza
knjievnoumjetnickim tekstovima.
Retoricari grupe M polaze od strukture jezicnog znaka to je daje Hjelmslev,
prema kojoj
znak jedinstvo planaje izraza i plana sadraja, a svaki od ovih planova ima formu i
supstancu.
izraza Forma
jezicnog znaka jesu zvucni signali, a supstanca izraza - zvucno polje, tj.
nacin na koji
percipira primalac
te signale. Forma sadraja jeste pojam, a supstanca sadraja
semanticko
toga uvodi sepolje.
pojamNa narativnog
osnovu znaka
, cija se struktura shematski moe predstaviti na sljedeci nacin:
SUPSTANCA FORMA
IZRAZ Roman, film, strip Narativni diskurs
Drugim rijecima, narativni znak jeste suodnos izmedu forme naracije i sadraja
naracije,
odnosno izmedu diskursa i naracije.
Na planu diskursa narativne figure mogu se odnositi na suodnos vremena i
diskursa,
cinjenica na suodnos
i hronologije, na prostor i diskurs, kao i na tacku gledita.
Evo, dok dri sklopljene oci, evo ta mupeva harfa na uvo: da ceuskoro prestati da radi
kao
sluga kod gospodina Molnara; da se njegovotac nece nikad vratiti; (...) da ce sresti
devojku koju
ce
vecno voleti; da ce putovati; da ce videti mora i gradove; da - prodiruci
ce u daleku istoriju i u
biblijska vremena - istraivati svoje mutno poreklo; da ce napisati
pricu o eolskoj harfi od elektricnih
bandera i ica.
(ibid., 121)
Zavrni paragraf price na taj nacin zavrava niz komutacija lica koje
figuru signaliziraju
tacke gledita: specificnu
1. l. jednine kao gramaticki neutralan oblik bilo je
zamijenjeno
mnoine, a nadrugim
kraju ilicem
3.l. kao prividno najobjektivnijim licem. Pripovjedac kao
da mijenja
distancu odsvoju
pripovijedanih dogadaja, postupno je povecava, a time u okviru
jedne te iste tacke gledita
uvodi vie varijacija: forma 2. l. mnoine sa svojim uopcavajucim znacenjem
kao da se pomjera
citaocu/adresatu ka
poruke, ka njegovim iskustvima. Trece lice oznacava jo vecu
udaljenost
pripovjedaca od svog djetinjstva, dok posljednja klauza kao da zavrava krug i
signalizira kako
pripovjedac su u 3.l. zapravo jedna te ista osoba (djecak ce napisati pricu
i djecak
i"Eolska harfa";
pripovjedac djecak
ista su osoba sa pomakom u vremenu; krug se zatvara).
Pripovjedac
od unutarnjejekatako preao
spoljnoj putgledita.
tacki
Sloenost ovakve kombinacije figura komutacije i narativnih figura svjedoci o
velikom
potencijalu tih figura kao stilogenih sredstava. S tim u vezi zanimljiv je i Le
Carreov roman,
kljucna figura upravo gdje jefigura komutacije 3.l. i 1.l. jednine, odnosno figura
"razdvojene" tacke gledita.
Naime, u jednom dijelu romana pripovijedanje je "objektivno", u trecem licu
jednine, nevidljiv,
je pripovjedac pri cemu neutralan, svevideci (figura skracivanja prema autorima
"Opce dio
Drugi retorike").
romana, koji se daje naizmjenicno sa prvim, za pripovjedaca ima
glavnog
koji pie junaka, Pyma,
ispovijest o svom ivotu. U toj ispovijesti on paraleno upotrebljava
oforme
sebi i1.forme
l. kada3.govori
lica, po pravilu onda kada pie o sebi kao djecaku i mladicu.
Takvoje3.komutacija
cemu lice po mnogobliska onoj iz Kieve price; ono se razlikuje od
"neutralnog",
u autorskom govorunemarkiranog 3. lica
(kada pisac pripovijeda o Pymu, njegovom nestanku, ili
pak kadaprijatelji,
njegovi o njemu porodica,
govore kolege), koje se moe pratiti u narednom primjeru:
A dark sea rain had enveloped Pym's England andstrode
he in it warily. It was early evening
and he had been writing for longer than he had written in hiswhole life (...)
(Le Carre, 167)
Kada sam Pym odlucuje da u svojoj ispovijesti o sebi pie u 3. licu, onda on
time pokuava
se distancira od sebe, da
od svoga ivota, i da ga objektivno sagleda, to pokazuje
da ni ova forma
neutralna, buducinije
da i ona podrazumijeva oneobicenost: posmatranje sebe sa
strane, Na
osobe. kaoizvjestan
neke druge
nacin time se izraava svjesno podvajanje junakove svijesti,
ali taj postupak
suptilno pokazuje i njegov problem u doivljaju sebe, svoga "ja".
Posebno markirana mjesta u tekstu jesu ona u kojima je figura dvostruka,
pasusu,
jedna te"ogoljena":
Kaocak
istato izu prethodnog
irecenica
u se
istoj istom
recenici,
razotkrivakombiniraju
primjera
se kao mjesto se 3.Pym
vidi, lice ispovijest
i 1. lice jednine
kombiniranja 1.pie kao
i 3. za
lica;
svoga
kao sina.
da U
sinonimicni
to izgleda u
se tei narednom
punom oblici.
jednom
Itcitaocevom
hers,
what
Pym's
angamanu
wasJack
accident
in
motive, Evo
Berlin kako
slucaju:
Brotherhood.
primjeru
u conceived
deifriranju
Ialso
won't
thatdeny
IPym
him
razloga
amit.,courted
not
The
buttakve
sure
I'll
love,
that
try
your
figure:
what
you
to mother,
help
orthere
anybody
youwas
Tom,
as best
of
else
and
it,ashas
came
took.aThere
Iher
natural
later.
canaway
was
right
from
mischief
(ibid.,
boss
to know
569)
and
his
in
118 Narativne figure
Umjesto pogovora
Na kraju ovakve knjige uvijek ostaje autorova upitanost o stepenu realizacije
zadatka.prvobitnog
Citav je niz pitanja bar pokrenut, neka su promatrana detaljnije, druga
su tek nagovijetena.
Lingvisticka je stilistika oblast koja se teko moe omediti, jednoznacno
prikazati, tekao
zamiljena je zato i knjiga
poticaj za dalje istraivanje. Ona se, na tragu
poststrukturalisticke
djela i teksta u kome vizije
se i izotvorenog
koga se icitavaju drugi tekstovi, moe citati u
razlicitim pravcima.
pretenzija na uobicajenu Bez (i cesto bezbojnu) udbenicku glatkocu, odsustvo
neravnina,Lingvisticka
pristupa, razlicitih stilistika ipak je prvenstveno namijenjena studentima i
onima koje
zanima, kojiova oblast
su fascinirani jezikom i njegovim varijantama a koji ne moraju
nuno biti lingvisti
obrazovanju. po u situaciji u kojoj je poststrukturalisticka misao rezultat
Uostalom,
svojevrsnog
lingvistickog preokreta, moe se ocekivati da svako ko ima ikakvo
humanisticko
u dovoljnoj mjeriobrazovanje,
ima i lingvisticko predznanje neophodno za susret sa
ovakvom knjigom. Buduci da
sam tako na kraju pokuala odrediti svoga Idealnog Citatelja/ Idealnu
Citateljicu, preostaje mi jo
samo da poelim da i takvome njemu/ takvoj njoj ova knjiga ispuni Horizont
Ocekivanja.
123 Indeks pojmova
Indeks pojmova
akrostih
anagram
argo
autoreferencijalnost
autorski govor
citat
- iluminativni c.
- ilustrativni c.
- naucni c.
- nepotpuni c.
- potpuni c.
- prazni (vakantni) citat
- paracitat
- pseudocitat
citatnost
denotacija
dijalog
- dramski d.
- kolokvijalni d.
- polne razlike u kolokvijalnom d.
- tematska kohezija u kolokvijalnom d. i pol
- dijaloka priroda naucnog stila
- pravila za uspjenost d.
diskurs
elipsa
ekspresivna sintaksa
enalage
-eufonija
figure
f. ambigvitetnosti
metaplazme
-(stilske)
metagrafem
metalogizmi
afereza
aliteracija
(fonetsko-fonoloke f.)
124 Indeks pojmova
- apokopa
- asonanca
- epenteza
- metateza
- paragoga
- proteza
- sinkopa
- metasememe
- metatakse (sintaksicke f.)
- anadiploza
- anafora
- asindet
- eksklamacija
- elipsa
- epifora
- epitet
- inverzija
- kumulacija
- okruenja (ciklos)
- paralelizam (isokolon)
- parcelacija
- polisindet
- reduplikacija (geminacija)
- reticencija
- retoricko pitanje
- silepsa
- simploka
- zeugma
- prelazni tipovi f. figure
- poredenje
enalage
gradacija
semanticke
antimetabola
antiteza
oksimoron
125 Indeks pojmova
- p. tipa comparatio
- p. tipa simile
- tropi
- antonomazija
- hiperbola
- ironija
- litota
- metafora
- metonimija
- perifraza
- sinegdoha
- narativne f.
- operacije nastajanja figura
- o. dodavanja
- o. oduzivanja
- o. permutacije
- o. zamjene
fonologija
- reprezentativna f.
- apelativna f.
- ekspresivna f.
funkcija jezicka
- argumentativna f.
- apelativna f.
- ekspresivna f.
- emotivna f.
- faticka f.
- kognitivna f.
- konativna
glasovniludicka
magijska
poetska f.f.f.f. f.
metajezicka
referencijalna
ubjedivacka
simbolizam (persuasivna)
f. f.
126 Indeks pojmova
govor
slobodni indirektni g. (style indirecte libre), nepravi upravni g.
neupravni g.
upravni g.
govor likova
govorna karakterizacija likova
govorni repertoar
govorna uloga
hipertekst
ikone (ikonicni znaci)
indeksi (indeksicki znaci, indikatori)
intertekstualnost
jezik
prirodni jezik
strani j. u knjievnoumjetnickom tekstu
jezik kao komunikacioni sistem
variranje j.
vjetacki jezik u knjievnoumjetnickom tekstu
kanal (komunikacijski)
katahreza
kod
- auditivni k. (auditivni registar)
- estetski k.
- epistemololi k.
- logicki k.
- mantike kao k.
- paralingvisticki k.
- potkodovi
- prakticni
kondenzacija
kompetencija
komunikacijski
komutacije
konektori
vizuelni k.k.(vizuelni
licastilisticka
model jezikaregistar)
u drami
127 Indeks pojmova
k. stilisticki
figure kao s.k.
konotacija
konverzacija
prekidanje, upadanje u rijec sugovorniku u k.
maksime za uspjenost konverzacije
leksika
- arhaizmi kao dio l.
- emocionalno-ekspresivna l.
- funkcionalno-stilski markirana l.
- neologizmi kao dio l.
- profesionalizmi kao dio l.
markiranost (stilska)
metafora
metatekst
metonimija
mi
- autorsko mi
- kraljevsko mi
- ljekarsko mi
mikrostrukture stila
minus-postupak
naracija
naslov
- naslov kao jaka pozicija teksta
- n. u urnalistickom stilu
neutralnost (stilska)
nominalizacija
nominativne
norma recenice
normanorma
oneobicavanje
okazionalizmi
odabir devijacija
gramaticka
stilisticka
(zacudnost,
(odstupanje)
ostranenije)
od n.
128 Indeks pojmova
oznaceno
oznacitelj
palindrom
paralelizam
- p. gramaticki
parcelacija
podstil
- diplomatski
- dramski p.
- drutveno-politicki
- knjievno-publicisticki p.
- memoarski p.
- naucno popularni p.
- naucno-udbenicki p.
- personalni
- poslovni p.
- p. poezije
- prozni p.
- publicisticki p. u uem smislu
- usko naucni p.
- zakonodavno-pravni
ponavljanja
- gramaticka p.
- p. na fonetsko-fonolokom nivou
- leksicka p.
poezija
- p. gramaticka
- p. slikovna
poruka
poiljalac(referent,
predmet
predvidljivost/nepredvidljivost
primalac
preregistracija
raslojavanje
psovka (recipijent,
(emitent,
jezikakontekst)
adresat)
adresat) jezicne jedinice
129 Indeks pojmova
- generacijsko
- funkcionalno-stilsko
- individualno
- polno
- socijalno
- teritorijalno
registar
reticencija
retorika
- actio
- dispositio
- elocutio
- inventio
- nova r.
- r. nauke
- retoricki ukrasi
- memoria
rima
semioticki sistem
- hrana kao semioticki s.
semiotika
- s. knjievnosti
shematiziranost teksta
simbol (kao tip znaka)
sinonimija
- gramaticka s.
- kontekstualna s.
- sistemska s.
stil
-sleng -debatni
s. lica
formalni
funkcionalni
administrativni
vremena
s. s. s.
130 Indeks pojmova
epistolarni s.
esejisticki s.
knjievnoumjetnicki s.
naucni s.
oratorski s.
profani s.
publicisticki s.
razgovorni s.
reklamni s.
sakralni s.
scenaristicki s.
s. izovora
stripovni s.
urnalisticki s.
-grupni s.
- individualni s. (idiostil)
- neformalni s.
- nominalni s.
- verbalni s.
stilem
fonostilem
fonostilem
grafostilem
leksikostilem
morfonostilem
morfostilem
sintaksostilem
tekstostilem (makrostilem)
stilistika
deskriptivna
funkcionalna
fonostilistika
geneticka
knjievna
impresionisticka
kontrastivna
s. (s.
s.s.(s.
pojedinca)
s.izraza)
131 Indeks pojmova
lingvisticka s.
mikro- i makro-stilistika
poststrukturalna s.
s. dekodiranja
s. kodiranja
semioticka stilistika
statisticki i kompjuterski metod u s.
strukturalna s.
pravci u s.
stilizacija
stilogenost
stilska dominanta
stilska informacija
abloni u urnalistickom stilu
tabu-rijec
tacka gledita
- frazeoloka t.g.
- ideoloka t.g.
- prostorno-vremenska t.g.
- psiholoka t.g.
- spoljna t.g.
- t.g. kao narativna figura
- unutarnja t.g.
tekst
- jake pozicije t.
termin
tudi govor
- linearni stil u prenoemju t. govora
- slikarski
zamjenicestil
vulgarizmi
zamjenica
ekspresivna
frekventna
izostavljanje
opozicija l.z.ul.z.
moci prenoenju
upotreba
upotreba
kao tudeg
i konstitutivni
solidarnosti
l.z.
licnih govorastihova
z. princip
132 Indeks pojmova
zaum
znacenje
znak
jezicni znak
jezicni znak u scenariju
narativni znak
- tipovi znakova
- ikone, ikonicki znaci
- indeksi, indikatori, indeksicki znaci
- simptomi
- znak u uem smislu
- znamenja
znakovni sistemi
logicki kodovi
signalizacije
argon
133 Literatura
Literatura
Aleksandrova, O.V. Problemy ekspressivnogo sintaksisa.- Moskva, 1984.
Akmajian, A., Demers, R., Farmer, A., Harnish. R. Linguistics. An Introduction to Language and
Communication. Fourth Edition.- Cambridge, Massachusetts, London, England, The MIT Press,
1995.
Asher, R.E. (ed.) The Encyclopedia of Language and Linguistics.- Pergamon Press, Oxford, New
York,
Tokio,Seoul,
1994.
Bahtin, Mihail. Prilog istoriji formi iskaza u konstrukcijama jezika.- U: Marksizam i filozofija
jezika.-1980,
Nolit, Beograd,
s. 123-186.
Bakaric, Kemal. Citati nove serije Glasnika Zemaljskog muzeja (arheologija) 1946-1986.-
Glasnik Zemaljskog
muzeja Bosne i Hercegovine (Arheologija), Nova Serija, sv. 47, 1992-1995, str. 147-167.
Bartmin'ski, Jerzy. Styl potoczny.- In: Jezyk a kultura. T.5. Potocznos'c' w jezyku i w kulturze. Pod
red. J.
Anusiewicza i F. Nieckuli. Wroclaw, 1992.
Benze, Maks. O eseju i njegovoj prozi.- Delo, Beograd, god. XXII, br. 5, maj 1976, str. 18-29.
Berkhofer, Robert F., Jr. Beyond the Great Story. History as Text and Discourse.- Cambridge,
Massachusetts.
London, England, Harvard University Press, 1995.
Birch, D. Stylistics.- In: The Encyclopedia of Language and Linguistics. Vol. 8. Ed. R.E. Asher.-
Pergamon
Press, Oxford, New York, Seoul, Tokio, 1994, pp. 4378-4383.
Biti, Vladimir. Pojmovnik suvremene knjievne teorije.- Zagreb, Matica Hrvatska, 1997.
Bourdieu, Pierre. to znaci govoriti. Ekonomija jezicnih razmjena.- Zagreb, Naprijed, 1992.
Bugarski, Ranko. Metafore i modeli u lingvistici.- U: Jezik i lingvistika. Beograd, Nolit, 1972, str.
159-187.
Burton, Deirdre. Dialogue and Discourse. A sociolinguistic approach to modern drama dialogue
and naturally
occuring conversation.- London, Boston and Henley, Routledge & Kegan Paul, 1980.
Crystal, David. The Cambridge Encyclopedia of Language.- Cambridge University Press, 1994.
Day, Robert A. How to Write & Publish a Scientific Paper. 3rd Edition.- Cambridge University
Press, 1993.
Derrida, J. Living on Borderlines.- In: Bloom, H., Man, P. de, Derrida, J., et al. Deconstruction and
Criticism.
Continuum, New York, 1979.
Dikro, Osvald, Todorov, Cvetan. Enciklopedijski recnik nauka o jeziku. I i II. - Beograd, Prosveta,
1987.
Djakonov, K.V. Segment v ustnom naucnom monologe (problemy mnogoaspektnogo analiza).- U:
Naucnaja
literatura. Jazyk, stil', anry. Moskva, Nauka, 1985, str. 100-117.
Downes, W. Register in Literature.- In: The Encyclopedia of Language and Linguistics. Vol. 7. Ed.
R.E. Asher.-
Pergamon Press, Oxford, New York, Seoul, Tokio, 1994, pp. 3509-3511.
Grice,Umberto.
Eko,
Eco,
Foht, Ivan.
HenryEsejPaul.
Six
Stiv
kaoWalks
Logika
Kenion
Kulturaprotutea
ini ili
razgovor.-U:
thefilosofijskom
odFictional
- informacija slike doKontekst
Woods.-
slike.-
sistemu.-
Pegaz,
Harvard
i znacenje.
- komunikacija.- Delo,
Revija
University
Beorad,
Beograd, Ur.
za istoriju
N.god.
1973. Micevic
Press,
XXII,
i teoriju
Cambridge
i br.
M.stripa
5,
Potrc.
majiand
1976,
vizuelnih
Beograd,
London,
Filmski
Finka,
str.
Giro,
Biblioteka
Rijeka,
30-39.
Pjer.
Boidar.
Izdavacki
scenario
1994.
knj.
medija.
Semiologija.-
Dometi.
I, Stilistika
br.
ucentar
teoriji
4-5, god.
Rijeka,
Beograd,
ui praksi.
dijalektologiji.-Suvremena
II, april-septebmar
1987.
Priredio
BIGZ, 1975.
Petrit1975,
Imami.str.
lingvistika
Beograd,
59-72. I,Univerzitet
Zagreb, 1966.
umetnosti, 1978.
134 Literatura
Hasanbegovic, Jasminka. Perelmanova pravna logika kao nova retorika.- Beograd, 1988.
Hypermedia and Literary Studies. Edited by Paul Delany and George P. Landow.- The MIT Press,
Cambridge,
Massachusetts, London England, 1991.
Ivic, Nenad. Tradicionalna i nova historiografija.- Vijenac, Zagreb, god. V, br. 96, 18. rujna 1997,
str. 12-13.
Jakobson, Roman. Dva aspekta jezika i dve vrste afazickih smetnji.- U: Metafora. Figura.
Znacenje.
1986, Beograd,
str. 211-235.
Jakobson, Roman. Shifters, Verbal Categories and the Russian Verb.- Harvard University, 1957,
14p.
Jezyk a kultura. T.4. Funkcje jezyka i wypowiedzi. Pod red. J. Bartminskiego i K.
Gregorczykowej.-
1991. Wroclaw,
Katnic-Bakaric, Marina. Utopija o tekstu u postmodernoj knjievnosti.- Odjek, Sarajevo, god. 50,
br.
1/2/3,1997, str. 16.
Kibedi Varga, A. Retorika i nauka o knjievnosti - moderne perspektive.- Delo, Beograd, 1976,
god. str.
1-2, XXII, br.
6-17.
Koen, an. Teorija figure.- U: Metafora, figure i znacenje. Zbornik teorijskih radova. Beograd,
Prosveta, 1986,
str. 253 - 290.
Koduhov, V.I. Sposoby peredaci cuoj reci v russkom jazyke.- Uc. zapiski LGPI im. A.I. Gercena,
t. 104,
s. 1955,
107-172.
Kvintilijan, M.F. Obrazovanje govornika. Odabrane strane.- Sarajevo, Veselin Maslea, 1985.
Landow, George P., Delany, Paul. Hypertext, Hypermedia and Literary Studies: The State of the
Art.- In:
Hypermedia and Literary Studies. The MIT Press, Cambridge, Massachusetts, London England,
1991., pp. 3-50.
Landow, George P. The Rhetoric of Hypermedia: Some Rules for Authors.- In: Hypermedia and
Literary
Studies.Edited by Paul Delany and George P. Landow. The MIT Press, Cambridge, London, 1991,
pp.81-103.
Lasic,
Lobacev,
Lodge,
Lotko, Stanko.
Mayenova,Edvard.
David.
B.Z. Problemi
Maria
O
Metafora
Retoricky narativne
kategorijah
Renata. Poetyka
ego- istrukture.
i metonimija.-
styl dnes.- Prilog
teoretyczna. tipografiji
al'teregocentrizma.-
In:U:
Rozwarstwienie
NaciniZagadnienia
modernog narativne
U:stylistyczne
Problemy
pisanja.-
jezyka. sintagmatike.-
Wydanie
strukturnoj
jezykow
Zagreb, Globus,
2.- Zagreb,
slowianskich.
lingvistiki
Wroclaw,
Stvarnost,
1981,
Style
Liber,
Leic,
Nauka,
Moskva,
1988,
i153. 1977.
funkcjonalne
Lotman,
Warszawa,
Gdansk,
stylizacje
str.
Zdenko.
1983,
1979.
J.M.
97-
literackie.
Krakow,
pp.
Struktura
Jezik
23-37.
iPod
knjievno
umetnickog
red. Anny
djelo.-
teksta.-
J. Bluszcz.-
Sarajevo,
Beograd,
Katowice,
Svjetlost,
Nolit,1996,
1972.
1976.str. 69-76.
135 Literatura
Pasolini, Paolo. Scenario kao "struktura koja prelazi u neku drugu".- U: Filmski scenario u teoriji i
praksi.
Priredio Petrit Imami. Beograd, Univerzitet umetnosti, 1978, str. 130-133.
Ross, Raymond S. Speech Communication. Fundamentals and Practice. Second edition.- Prentice-
Hall, Inc., Cliffs, New Jersey, 1970.
Englewood
Sholz, F. Russian Impersonal Expressions Used with Reference to a Person.- The Hague-Paris,
Mouton, 1973.
Short, M. Discourse Analysis and Drama. In: Asher R.E. (ed.) The Encyclopedia of Language and
Linguistics.
Vol. 2. Pergamon Press, Oxford, New York, Seoul, Tokio, 1994, pp. 949-952.
Short, M. Style: Definitions. In: Asher R.E. (ed.) The Encyclopedia of Language and Linguistics.
Vol. 8.
Pergamon Press, Oxford, New York, Seoul, Tokio, 1994, pp. 4375 - 4378.
Slapak, Svetlana. Galski komentari, latinska verzija.- Lica, Sarajevo, godina II, br. 1-4, april
1997, str. 117-121.
Slawinski, J. (ed.) Slownik terminow literackich.- Wroclaw, Warszawa, Krakow, Gdansk, Lodz,
1989.
Stylistika II. Przemiany stylowe.- Opole, 1993.
kiljan, Dubravko. Lingvistika svakodnevice.- Novi Sad, Knjievna zajednica Novog Sada, 1989.
kreb, Zdenko, Stamac, Ante. Uvod u knjievnost. Teorija, metodologija.- Zagreb, Globus, 1986.
endeljs, E.I. Grammaticeskaja metafora.- NDV, Filologiceskie nauki, 1972, br. 3, str. 48-57.
Trudgill,Deborah.
ukareva,
materialam
Tannen, Peter.
N.S.
naucnoj
Sociolinguistics.
Vozraenije
You
Talking
diskussii).-
Justfrom
Don't
sobesedniku
U:
9An
Understand.
toNaucnaja
Introduction
5. Women
i vyraenije
literatura.
Women
and
to Men
Language
somnenija
inJazyk,
in
Men
theand
stil',
in
Workplace:
po
Conversation.-
Society.-
anry.
povoduMoskva,
Language,
vyskazannogo
London,
NewNauka,
Penguin
York,
Sex mnenija
and
1985,
(po 57-66.
str.
Ballantine
Tannen,
1991.
Power.-
York,
Todorov,
Toovic,
Books,Avon
1984.
New
Deborah.
Branko.
Cvetan.
Books,
Books, Funkcionalni
Poetika.-
Gender
1995. &Beograd,
Discourse.
stilovi.-
Filip
Sarajevo,
NewVinjic,
York,Svjetlost,
1986.
Oxford, 1988.
Oxford University Press, 1994.
136 Literatura
Uspenski, B.A. Poetika kompozicije.- U: Poetika kompozicije. Semiotika ikone.- Beograd, Nolit,
1979,
248. str. 3-
Vinogradov, V.V. A. Ahmatova. O simvolike. O poezii.- Nachdruck der Ausgaben Petrograd 1922
und
Leningrad 1925, Munchen 1970, str. 121-130.
Vlaisavljevic, Sanja. Debata otvara vrata.- Sarajevo, Fond Otvoreno drutvo BiH, Debatni centar,
1997.
Vuletic Branko. Fonetika knjievnosti.- Zagreb, Liber, 1976.
Young, Richard E., Becker, Alton L., Pike, Kenneth L. Rhetoric: Discovery and Change.- New
York,Francisco,
San Chicago, Atlanta, Harcour, Brace & World, Inc, 1970.
Yankah, K. Rhetoric: Anthropological Perspectives.- In: Asher R.E. (ed.) The Encyclopedia of
Language
Linguistics.and
Vol. 8. Pergamon Press, Oxford, New York, Seoul, Tokio, 1994, pp. 3568-3571.
Izvori
Ahmatova, Anna. Stihotvorenija i poemy.- Leningrad, 1979.
Antologija bonjacke pripovijetke XX vijeka. Enes Durakovic ur.- Sarajevo, Alef, 1995.
Antologija bonjacke poezije XX vijeka. Enes Durakovic ur.- Sarajevo, Alef, 1996.
Belancic, M. Banalno i metafora.- Delo, Beograd, god. XXII, br. 5, maj 1976, str. 40-50.
Benze, Maks. O eseju i njegovoj prozi.- Delo, Beograd, god. XXII, br. 5, maj 1976, str. 18-29.
Borges, Jorge Luis. Vrt razgranatih staza.- U: Sabrana djela 1932-1944.- Zagreb, Graficki zavod
Hrvatske,
1975.
Calvino, Italo. Ako jedne zimske noci neki putnik.- Zagreb, Znanje, 1981.
Cercil, Vinston. Drugi svetski rat. Tom II. Njihov najlepi trenutak. - Beograd, Prosveta, s.a.
Dizdar, Mak. Kameni spavac. Savremena knjievnost naroda i narodnosti BiH u 50 knjiga. Knjiga
14.-
Sarajevo, l984/85.
Foht, Ivan. Esej kao protutea filosofijskom sistemu.- Delo, Beograd, god. XXII, br. 5, maj 1976,
str. 30-49.
Grass, Gunter. Lumbur.- Zagreb, Liber, 1979.
Imirevic, Almir. I pocetnici znaju tresti kopljem.- U: Program predstave San ljetne noci W.
Shakespearea
u reiji A. Glamocaka, Narodno pozorite u Sarajevu, 1997.
Isakovic, Alija. Taj covjek. Ta prica. Epidemija.- U: Antologija bonjacke pripovijetke XX vijeka.
Enes
Durakovic ur.- Sarajevo, Alef, 1995.
Jukic, Ivan Franjo. Sabrana djela. Knjiga I, II i III.- Sarajevo, Svjetlost, 1973.
Karahasan, Devad. Istocni diwan. Muslimanska knjievnost XX vijeka. Knjiga XXV. -Sarajevo,
1991.
Ki, Danilo. Cas anatomije.- Beograd, Nolit, 1981.
Ki, Danilo. Eolska harfa.- U: Rani jadi. Beograd, 1987, str. 117-121.
Pellaprat. Prvi kuhar svijeta Pellaprat. Moderna francuska i medunarodna umjetnost kuhanja.-
Rijeka, Otokar
Kerovani, 1969.
Stojanovic, Velimir. Nije covjek ko ne umre.- U: Drame. (Izbor). Savremena knjievnost naroda i
narodnosti
BiH u 50 knjiga. Knjiga 49. Sarajevo, 1984/85, str. 487-527.
Suic, Dervi. Veliki vezir.- U: Drame. Izbor. Savremena knjievnost naroda i narodnosti BiH u 50
knjiga.
Knjiga 49. Sarajevo, 1984/85, str. 277-355.
Suko, Mario. Poezija. - U: Savremena knjievnost naroda i narodnosti BiH u 50 knjiga. Knjiga
39.- Sarajevo,
1984/85, str. 193-278.
Zaimovic, Karim. Covjek sa iljinim licem.- Fantom slobode. Casopis za kulturu, Sarajevo, br. 1,
januar 1995.
Zelena kuhinja. Poseban broj Mila.- Zagreb, VIII 1990.