UNIVERZITET U TUZLI Akademska 2016/17.

Tehnoloki fakultet
Odsjek Prehrambena tehnologija
Nastavni predmet: Ambalaa i pakovanje hrane (izborni)

TEST II

1. Nabrojte dobra svojstva metala.

Metali kao ambalani materijali imaju itav niz dobrih svojstava. Oni su nepropusni za
tekuine; plinove i svjetlo. Imaju veliku mehaniku vrstou pa se mogu upotrebljavati za
izradu ambalae od koje se trae velika mehanika naprezanja, kao to je npr. ambalaa
za komprimirane ili ukapljene plinove i ambalaa velikih dimenzija. Zbog velike vrstoe
za sitnu metalnu ambalau su dovoljne sasvim tanke stijenke, pa je ova ambalaa unato
veoj gustoi veine metala dosta lagana. Metali, nadalje, dobro provode toplinu i
podnose zagrijavanje, pa je metalna ambalaa pogodna za proizvode koji se termiki
steriliziraju.

2. to se podrazumijeva pod elikom?

Tehniko eljezo koje sadri ispod 1,7% ugljika zove se elikom. elik je najvaniji metal
dananjice. Osim vrlo dobrih mehanikih i primjernih tehnoloklh svojstava on je
najjeftiniji metal, pa je zato naao iroku primjenu u svim podrujima djelatnosti
suvremenog ovjeka. Zbog tih svojih svojstava upotrebljava se i za proizvodnju ambalae.

3. to su to ugljikovi elici?
Prema kemijskom sastavu elici se mogu podijeliti na, dvije osnovne
skupine: ugljikove i legirane.

U ugljikove se elike ubrajaju svi oni elici koji osim eljeza sadre jo samo ugljk i ija su
svojstva ovisna o sadraju ugljika. Inae, u ugljikovim elicima osim eljeza i ugljika uvijek
ima u maloj koliini i drugih elemenata, kao to su mangan, silicij, fosfor i sumpor. Bitno
je za ugljikove elike da ovi elementi nisu dodani da bi se poboljala neka svojstva elika,
ve potjeu iz sirovina za proizvodnju sirovog eljeza (fosfor i sumpor), ili se dodaju u
procesu proizvodnje elika kao sredstvo za njegovu dezoksidaciju ili za pougljivanje
(mangan i silicij). Zato se ovi zovu prateim sastojcima eljeza. Vei sadraj prateih
sastojaka uglavnom nepovoljno utjee na svojstva elika.

4. to sadre legirani elici?

Legirani elici uz eljezo i ugljik sadre jo jedan ili vie metala koji eliku daju posebna
svojstva. Od svih legiranih elika za proizvodnju ambalae interesantni su jedino
nerajui elici. elici otporni prema koroziji sadre, u principu, malo ugljika, obino
svega 0,1 do 0,2%, a svoju kemijsku otpornost zahvaljuju veem sadraju kroma ili kroma
i nikla. Jedan od najpoznatijih nerajuih elika je njemaki V2A -elik (oznaka po JUS-u
C-4571) koji ima ovaj sastav:

ug1jika 0,1%,
kroma 18,5%,
nikla 8,0%,
 molibdena 1,2%.
Meutim, legirani su nerajui elici skupi. Tako je npr. V2A-elik 9 do 10 puta skuplji od
ugljikovih elika, a oni jo otporniji su i do 20 puta skuplji.

5. Kako se dijele pokositreni limovi?

Prema debljini sloja kositra toplo pokositreni limovi dijele se u tri grupe: teke, srednje i
lake bijele limove.

6. Kako se dobiva pocinani lim?

Pocinani se lim dobiva pocinavanjem crnog lima prethodno odmaenog i dekapiranog.
Pocinavanje se moe izvesti na etiri naina: uranjanjem metalnih predmeta u rastaljeni
cink, trcanjem rastaljenog cinka, na metalne predmete, elektrolitiki i zagrijavanjem
metalnih predmeta obloenih cinanim prahom (erardiranje). Najee se primjenjuje
prvi postupak.

7. Mehanika i tehnoloka svojstva aluminija.

Mehanika svojstva
Mehanika svojstva aluminija ovise o istoi aluminija, odnosno o sastavu aluminijevih
legura i o termikoj i mehanikoj obradi. ist lijevani aluminij ima malu vrstou na vlak, ali
mu se vrstoa moe poveati plastinim obradama (valjanjem, kovanjem itd.) On je mek i
ilav, ima malu vrstou na savijanje i nije elastian. Mehanika svojstva njegovih legura
ovise o sastavu. Neke legure aluminija imaju zavidnu vrstou i tvrdou, a neke imaju
mehanika svojstva slina nelegiranom aluminiju.

Zagrijavanjem aluminija i njegovih legura tzv. arenjem mijenjaju se mehanika i tehnoloka

svojstva, i to tako da se tvrdoa i vrstoa smanjuju, ali se na taj nain poboljavaju neka
tehnoloka svojstva, kao to su sposobnost za plastinu obradu, savitljivost, ilavost.
Temperatura i vrijeme zagrijavanja, uz uvjet istih efekata, moraju biti utoliko manji ukoliko je
aluminij istiji.

Tehnoloka svojstva
Aluminij i mnoge njegove legure u rastaljenom su stanju vrlo itke pa dobro ispunjavaju i
najkompliciranije kalupe. Zato su oni pogodni za lijevanje. Metoda se lijevanja, meutim, kod
izrade ambalae rijetko primjenjuje. Izuzetno se upotrebljava za proizvodnju aluminijskih
boca jedan modificirani postupak lijevanja (tzv. tlani ljev).

Aluminij i mnoge njegove legure vrlo su pogodne za obradu plastinim deformacijama, kao
to su valjanje, preanje i izvlaenje. Valjanje se primjenjuje za izradu limova, traka i folija.

Aluminijski se limovi upotrebljavaju za proizvodnju transportne ambalae, kao to su npr.

bave, a trake i folije za proizvodnju sitne prodajne ambalae. Debljina aluminijskih traka
iznosi 40 do 100 m, a folije 4,5 do 25 m. Tanje aluminijske trake obino se upotrebljavaju
za izradu poklopaca za staklene boce, staklenke i ae, a deblje za izradu raznih posuda za
pakovanje. Folije se mnogo upotrebljavaju za zamatanje raznih roba, kao to su sir, maslac,
margarin, okolada itd., a upotrebljavaju se i za proizvodnju laminiranih ambalanih
materijala.
8. Na koji nain se vri zatita aluminija? Opiite.

ZATITA ALUMINIJA

Aluminijske trake i limovi kao i aluminijska ambalaa mogu se, ako je to potrebno,
zatititi od korozije. To se moe postlii na dva naina: stvaranjem umjetnog zatitnog
sloja aluminij-oksida i lakiranjem.

Prirodnu oksidnu zatitu aluminija ponekad je potrebno pojaati umjetnim nainom.

To se moe postii elektrolitiki i kemijski.

Elektrolitiki postupak oksidacije aluminija zove se eloksiranje (elektrolitika anodna

oksidacija aluminija). Eloksiranje se izvodi tako da se prethodno odmaen i
dekapiran predmet od aluminija upotrijebi kao anoda, a katoda je od olova, dok se
kao elektrolit moe upotrijebiti otopina sulfatne, oksalne ili kromatne kiseline.
Prilikom elektrolize ovih otopina na anodi se izluuje kisik koji oksidira aluminij.
Nastali oksidni sloj deblji je od onog koji se stvara na zraku, ali je i on porozan. Da bi
se pore zatvorile, aluminij s,~ stavlja 10 minuta u kipuu vodu kojoj se mogu jo
dodati alkalijski kromati ili bikromati. U kipuoj se vodi aluminij-oksid pretvara u
hidratizirani aluminij-oksid koji ima vei volumen, pa se na taj naim pore zatvore.

Kemijski je postupak zatite aluminija jednostavniji. Po ovom se postupku uranja

alumnij u otopinu kiselina ili soli koje s aluminijem stvaraju kompleksne netopljive
spojeve.

Ovim postupkom nastaje zatitni sloj znatno deblji od prirodnog oksidnog sloja, ali je
tanji od sloja dobivenog eloksiranjem.
Za lakiranje slue lakovi koji se upotrebljavaju i za lakiranje bijelog lima.

9. Fizika i mehanika svojstva plastinih masa.

Fizika svojstva
Od opih fizikih svojstava plastinih masa posebno su sa stajalita pakovanja roba
interesantne mala gustoa, netopljivost, mehanika i optika propustljivost i
nepostojanost pri promjeni temperature.

Plastine su mase relativno lagani materijali. Gustoa im se kree oko 1 g/cm 3. One su
lake od svih tehnikih metala, stakla i porculana, a samo su neznatno tee od papira,
drveta i tekstila.
Plastine su mase u veini otapala praktino netopljive, a za neke plastine mase
gotovo da i nema prikladnog otapala. Netopljivost plastinih masa uvjetovana je
stupnjem polimerizacije, odnosno polikondenzacije osnovne makromolekularne
komponente, to je taj stupanj vei, topljivost plastine mase je manja. Na
netopljivost utjee i strukturna graa osnovne makromolekularne komponente.
Plastine mase ija osnovna komponenta ima molekule linearne grae pokazuju u
 principu veu topljivost od onih s osnovnom komponentom ija molekula ima dvo -ili
trodimenzionalnu grau.

Osim osnovne komponente na topljivost utjee i izbor aditiva, a osobito izbor

plastifikatora. Plastifikatori se openito otapaju u veem broju otapala nego osnovne
komponente.

Iako je veina plastinih masa praktino netopljiva u veini najee upotrebljavanih

otapala, neke plastine mase u dodiru s nekim otapalima ili ak u dodiru s vodom i
vodenim otopinama bubre. Bubrenje je loe svojstvo koje smanjuje mehaniku
postojanost plastinih masa.

Veina plastinih masa dobro proputa svjetlo, a neke se od njih u tom pogledu mogu
usporeivati sa staklom. Ako je velika providnost plastinih masa nepoeljna, ona se
moe smanjiti dodavanjem pigmentnih boja koje apsorbiraju svjetlo.

Plastine mase openito slabo proputaju plinove, ali se u tom pogledu pojedine
plastine mase razliito ponaaju. Tako su neke plastine mase manje-vie
podjednako nepropustljive za sve plinove, a druge opet pokazuju izvjesnu
selektivnost, tj. proputaju bolje zrak nego vodenu paru i pare organskih materija.

Plastine mase loe provode elektrinu struju i toplinu, pa se smatraju elektrinim i

toplinskim izolatorima, premda u pogledu izolacijskih svojstava izmeu pojedinih
plastinih masa postoji znatna razlika.

Plastine mase nemaju tono definirano talite, ve zagrijavanjem postupno

omekavaju i postaju plastine. Temperatura omekavanja pojedinih plastinih masa
je vrlo razliita, ali je kod veine plastinih masa niska. Neke plastine mase
omekavaju se ve na temperaturi ispod 100C, ali ima i takvih plastinih masa koje
omekavaju tek iznad 200C. Niska temperatura omekavanja plastinih masa nije
povoljno svojstvo, jer ogra-niava mogunost njihove upotrebe.

Na temperaturi ispod 0C neke plastine mase gube fleksibilnost i postaju krute.

Temperatura na kojoj takve plastine mase gube fleksibilnost ovisi o
makromolekularnoj komponenti, ali i o koliini upotrijebljenog plastifikatora.
Poveanjem koliine plastifikatora sniava se temperatura na kojoj plastina masa
gubi fleksibilnost.

Mehanika svojstva
Plastine mase mogu biti krute i fleksibilne, pa se s obzirom na ovo mehaniko svojstvo
znatno razlikuju i u pogledu drugih mehanikih svojstava.

Krute plastine mase u pogledu vrstoe na vlak prilino zaostaju za elikom, ali ako se
prilikom usporeivanja vrstoa uzmu u obzir i njihove gustoe, onda je ovako dobivena
relativna vrstoa na vlak nekih plastinih masa vrlo velika i samo malo zaostaje za
vrstoom mekog elika.
Krute plastine mase imaju i relativno veliku vrstou na savijanje i izvijanje, ali im je otpor
na dinamika naprezanja obino malen. Tvrdoa im je takoer mala, ali je otpor na habanje
kod veine plastinih masa vrlo velik.

Fleksibilne plastine mase imaju takoer veliku vrstou na vlak. One se, meutim,
optereene na vlak prije kidanja plastino jako isteu. vrstoa na savijanje i izvijanje im je
neznatna, a otpor im je na dinamika naprezanja velik.

Iako plastifikatori imaju dosta visoko vrelite, neki od njih imaju visok tlak para ve na sobnoj
temperaturi. Takvi plastifikatori hlape u okolinu, a ponekad se u tekuem stanju skupljaju na
povrini plastine mase, pa izgleda kao da se plastina masa znoji. Gubitkom plastifikatora
plastina masa postaje tvrda i otpornija na vlak i savijanje, ali joj se smanjuje i fleksibilnost i
otpornost na dinamika naprezanja.

10. Kemijska i tehnoloka svojstva plastinih masa.

Kemijska svojstva
Plastine su mase openito kemijski vrlo postojane, kako prema djelovanju
elemenata klime, tako i prema djelovanju kiselina, luina i soli. Ipak i kod onih
najotpornijih plastinih masa vanjski utjecaji uzrokuju odreene obino vrlo spore,
kemijske promjene.

Kemijske promjene plastinih masa pod utjecajem elemenata klime zovu se starenje.
Starenje se vrlo sporo odvija, ali uzrokuje gubitak dobrih fizikih i mehanikih svojstava
plastinih masa, pa je zato sa stajalita pakovanja nepoeljno. Meutim, sa stajalita
prirodne razgradnje otpadaka, u ovom sluaju razgradnje odbaene plastine ambalae,
starenje plastinih masa poeljno je kemijsko svojstvo, samo to je suvie sporo da bi se
odbaena ambalaa mogla prirodnim putem dovoljno brzo razgraditi.

Starenje plastinih masa jest proces oksidacije, a brzina tog procesa znatno se
poveava utjecajem svjetla i poviene temperature. Tok procesa i produkti koji pri
tom nastaju ovise o vrsti plastine mase. Procesom oksidacije mogu se prekinuti
valentne veze izmeu ugljikovih atoma, ili mogu nastati hidroksilne, karbonilne i
karboksilne skupine. Na utjecaj kisika su osobito osjetljive dvostruke valentne veze.

Brzina starenja plastinih masa znatno se smanjuje stabilizatorima. Oni treba da veu
kisik i sprijee njegov utjecaj na makromolekularnu komponentu, da apsorbiraju
svjetlo i sprijee njegovo katalitiko djelovanje, da sprijee stvaranje dvostrukih
valentnih veza i eventualno da veu produkte razgradnje. Idealnih stabilizatora, koji
bi mog1i obaviti sve ove funkcije nema, zato se pri izboru stabilizatora uzimaju u
obzir samo one funkcije koje su za neku odreenu plastinu masu najvanije i prema
njima se bira stabilizator.

Tehnoloka svojstva
Plastine su mase sa stajalita tehnologije prerade izvrstan materijal. Zahvaljujui svojoj
plastinosti one se vrlo lako mehaniki oblikuju uz utroak malo energije, rada i vremena. Za
oblikovanje npr. jednoga plastinog poklopca za boce ili tube potrebno je na sasvim
jednostavnom stroju utroiti svega nekoliko sekundi. Povrina oblikovanih proizvoda od
plastinih masa je ravna, glatka i sjajna i zato se ne mora naknadno obraivati.
Boje za bojenje plastinih masa dodaju se u masu, stoga su proizvodi od plastinih masa
obojeni lijepim ivim bojama, a to im uz glatku i sjajnu povrinu, daje lijep izgled. Osim toga
zbog kemijske postojanosti plastine mase nije potrebno povrinski zatititi. Proizvodima od
plastinih masa nije, dakle, potrebna skoro nikakva povrinska obrada, to uz veliku brzinu
oblikovanja, omoguuje preradu plastinih masa s vrlo velikom proizvodnou. S pravom se
moe tvrditi da je veliki porast potronje plastinih masa dobrim dijelom uvjetovan velikom
proizvodnou i niskim trokovima njihova oblikovanja.

Zahvaljujui plastinosti od plastinih se masa mogu proizvoditi proizvodi vrlo razliitog

oblika i razliitih svojstava, a za to se mogu upotrijebiti brojni postupci prerade. Od plastinih
se masa mogu proizvesti i vrlo tanke folije, a mogue ih je i u vrlo tankom sloju nanijeti na
druge materijale. Nadalje, plastine se mase vrlo dobro spajaju postupkom zavarivanja.

11. Karakteristike boja koje se koriste u proizvodnji plastinih masa?

12. Svojstva termoplastinih masa

Termoplastine se mase zagrijavanjem kemijski ne mijenjaju, ali imse smanjuje vrstoa,
omekavaju i postaju plastine, pa im se oblik moe lako mijenjati. Hlaenjem ovrsnu i
zadravaju oblik koji im je dan u plastinom stanju. Termoplastine mase mogu se
zagrijavanjem dovesti u plastino stanje bezbroj puta. Termoplastine se mase lake
obrauju od termoreaktivnih, a prilikom njihove prerade praktino nema otpadaka, jer se
sav otpadak i eventualno loe izraeni proizvodi obino mogu zdrobiti i ponovo oblikovati.

13. Svojstva termoreaktivnih plastinih masa

Termoreaktivne se plastine mase tijekom prerade kemijski mijcnjajuzahvaljujui povienju
temperature ili utjecaju katalizatora. Tijekom te kemijske promjene linearne se molekule
osnovne komponente meusobno spajaju, pa nastaju mnogo vee obino prostorno
graene molekule.Zahvaljujui toj kemijskoj promjeni, osnovna komponenta, koja je prije
oblikovanja bila tekua ili lako taljiva, postaje netaljiva. Zato setermoreaktivne plastine
mase nakon oblikovanja ne mogu zagrijavanjemdovesti u plastino stanje, pa se zbog tog
svojega svojstva zovu termostabilne plastine mase. One su vrlo postojane i na vioj
temperaturi imajuvrlo dobra mehanika svojstva, ali se zbog nedostatka plastinosti
obinoteko obrauju, pa se zato samo neke od njih, i to dosta rijetko upotrebljavaju za
proizvodnju ambalae.
14. Termoreaktivne plastine mase jesu:
- aminoplasti,
- melamin-formaldehidne plastine mase,
- termoreaktivne poliesterske plastine mase,
- termoreaktivni poliuretani.

15. Koji celulozni derivati se koriste kao plastine mase?

Od celuloznih derivata kao plastine mase upotrebljavaju se celulozni acetat, celulozni

propionat, celulozni acetobutirat i etilceluloza.

16. Kako se dobivaju poliolefini i koji su najvaniji?

Poliolefini se dobiju polimerizacijom olefina. Najvaniji su polieten i polipropen.

17. U kojim oblicima se isporuuju polieteni?

Visokotlani polieten obino se isporuuje u obliku granula, a niskotlani u obliku praha.

18. Kako se dobivaju vinilne plastine mase i koje su najvanije?

Vinilne plastine mase dobivaju se polimerizacijom derivata etena. Najvanije plastine mase
ove skupine su polivinilklorid, polivnilidenklorid i polivinilacetat.

19. Kako su podijeljeni polivinilkloridi?

1. tvrdi polivinilklorid,
2. ilavi polivinilklorid,
3. meki polivinilklorid.

20. Kako se dobiva polistiren i kakav moe biti?

Polistiren (PS) se dobiva polimerizacijom stirena. Polimerizacija se moe izvesti u otopini u

kojoj kao otapalo slui toluen ili u vodenoj emulziji.Osim istog polimera stirena, koji se zove
standardni ili normalni polistiren, proizvode se i kopolimeri stirena s butadienom,
akrilnitrilom ili butadienom i akrilnitrilom. Polistiren moe biti standardni i pjenasti.

21. Kako se dobivaju poliamidi i njihova svojstva poliamida?

Poliamidi (PA) su termoplasti koji se dobiju polikondenzacijom alifatskih diamina s

dvobaznim organskim kiselinama.Poliamidi se preteno upotrebljavaju za proizvodnju
umjetnih vlakana, kao to su najlon i perlon. Zahvaljujui svojim izvanrednim
mehanikimsvojstvima, a osobito velikoj ilavosti i otporu na trenje, oni se upotrebljavaju i
kao plastine mase za izradu strojnih dijelova, kao npr. za izradubrtvila, zupanika i lakih
leaja.Dosta su vrsti, tvrdi, otporni i prema alkalijama i nisu toksini. Poliamidi imaju i neka
negativna svojstva sa stajalita pakovanja. Oni su nepostojani prema jaim kiselinama,
dapae, nepostojani su i premakoncentriranoj mravljoj i octenoj kiselini. Nepostojani su
takoer premafenolima i oksidansima. Osim toga oni upijaju vodu, pa u zasienom
stanju,ovisno o vrsti, mogu sadravati 3 do 9% vode.

22. Kako se dijele poliesterske plastine mase?

Prematermikim svojstvima poliesterske plastine mase dijele se na termoplaste i reaktivne

plastine mase.

23. Vrste i svojstva stakla?

S obzirom na glavne sastojke staklo se moe podijeliti u vie osnovnih grupa, od kojih su sa
stajalita pakovanja najvanije: natrijevo, olovno i aluminijsko staklo. Osim ovih vrsta
proizvodi se i vie specijalnih vrsta stakla, kao to su kalijevo, borosilikatno i kremeno staklo,
koja se, uglavnom, ne upotrebljavaju za proizvodnju ambalae. Od mnogih svojstava stakla
sa stajalita proizvodnje i upotrebe staklene ambalae posebno su vana mehanika,
termika, optika, kemijska i grafika svojstva. Sa stajalita proizvodnje staklene ambalae
vana su jo i termika svojstva staklene taline.

24.Viskoznost i termiko naprezanje stakla?

Viskoznost je, dakle, jedna od najvanijih tehnolokih svojstava stakla.O viskoznosti staklene
taline ovisi brzina njezine homogenizacije, pa tako viskoznost direktno utjee na brzinu
proizvodnje staklene taline, odnosno na iskoritenje kapaciteta pei za taljenje stakla.
Najpogodnija viskoznost staklene taline prilikom njezine proizvodnje iznosi 1 do 10 Pas.
Takvu viskoznost ima natrijevo staklo uobiajene kvalitete na temperaturi od 1400 do
1500C. Koeficijent termikog istezanja natrijeva stakla uobiajene kvalitete iznosi 9x10 6 K-1.
Zamjenom dijela silicij-dioksida s bor-oksidom koeficijent termikog istezanja moe se
znatno smanjiti, pa tako specijalne vrste borosilikatnog stakla mogu imati 2 do 10 puta manji
koeficijent termikog istezanja. Zemnoalkalijski, a osobito alkalijski oksidi poveavaju
koeficijent termikog istezanja stakla, dok ga silicij-dioksid, a posebno bor-oksid smanjuju.
Termiko istezanje stakla nema direktno vee znaenje za staklenu ambalau ak ni onda kad
se za njezino zatvaranje koristi poklopac nainjen od drugog materijala, jer se izmeu
ambalae i poklopca postavlja brtvilo koje eliminira razliito termiko istezanje dvaju
materijala.

25. Kutije prema osnovnoj funkciji mogu biti ?

Prema osnovnoj funkciji kutije mogu biti transportna ili prodajna ambalaa, a ponekad se
mogu upotrijebiti i kao skupna ambalaa.

26.Kako se dijele sanduci prema razmjestaju letvica?

Na toj se osnovi svi puni sanduci mogu razvrstati u ove etiri skupine:
1. sanduci bez elnih letvica,
2. sanduci sa po dvije elne letvice,
3. sanduci s elnim okvirima od letvica,
4. sanduci s pojasima od letvica.

27. Kako se dijele limenke prema vrsti robe koja se u njih pakira?
Prema vrsti roba koje se u njih pakiraju razlikuje se vie vrsti ovih limenki, od kojih su
najvanije:
1. limenke za maziva ulja
2. limenke za pivo i druga osvjeavajua pia,
3. limenke za sterilizirane i pasterizirane namirnice

28. ta su staklenke i koji se proizvodi pakiraju u njih ?

Staklenke su staklene boce irokog grla. U njih se pakiraju pastozni i sipki proizvodi, tekuine
velike viskoznosti i proizvodi nehomogenog sastava, kao to je npr. kompot.

29. Blister i stre ambalaa

Blister-ambalaa ima dva razliita dijela: gornji je nainjen od prozirne folije plastine mase, a
donji je neproziran, nainjen je od kartona ili valovite ljepenke, a u specijalnim sluajevima
od laminata ili aluminijske folije. Roba se postavlja na donji dio kao na neku podlogu, a gornji
dio, koji je zavaren na podlogu, pokriva robu kao neki mjehur (blister mjehuri) i titi je od
raznih vanjskih utjecaja. Blister-ambalaa je jeftina, jednostavna, praktina i funkcionalna.
Ona titi robu od praine, mehanikih naprezanja, a za krae vrijeme je titi i od vlage i
ostalih sastojaka zraka. U blister-ambalau mogu se pakovati vrlo razliite robe, kao to su
alat, elektriarski pribor i dijelovi, vijci, pribor za pisanje, igrake, etkice za zube i etkice za
brijanje i razna druga roba, a u mnogim zemljama se blister-ambalaa sve vie upotrebljava
za pakiranje kolaa i peciva. Stre-ambalaa sastoji se takoer od dva dijela: kartona i
oblikovane folije plastine mase, ali ova ambalaa omoguuje dobru vidljivost robe sa svih
strana. U stre-ambalai roba moe biti izloena prodaji stojei ili leei na polici trgovine ili
pak objeena na posebne vjealice. U stre-ambalau moe se pakirati sitni dijelovi strojeva,
aparata i ureaja, sitni alati i razna druga roba. Osim toga ona se upotrebljava i kao luksus
ambalaa za skupocjene kozmetike proizvode prethodno spakirane u boce, kutije ili tube.

30. Skin i strip ambalaa

Skin-ambalaa ima dosta slinosti s blister-ambalaom. Ona takoer ima podlogu od kartona,
a gornji joj je dio nainjen od folije neke providne plastine mase koji je zavaren za podlogu. I
ova se ambalaa oblikuje tijekom samog pakiranja, ali se gornji dio ne oblikuje u kalupu, ve
na samoj robi koja se pakira, pa potpuno nalijee na robu kao koa na tijelo (engl. skin -
koa). Skin-ambalaa je neto jeftinija od blister-ambalae. Ona je pogodna za pakovanje
mehaniki postojanih roba, neosjetljivih na promjenu temperature, manjih i srednjih
dimenzija. Osobito je pogodna za pakovanje metalne robe, kao to su alati, rezervni dijelovi
strojeva, elektroizolacijski materijali i slina roba. Strip-ambalaa upotrebljava se kao
specijalna ambalaa za pakovar lijekova u obliku tableta i draeja, ali se moe upotrijebiti i za
pakova drugih roba. Strip-ambalaa se oblikuje od dvije trake laminata izmeu kojih se
stavlja lijek i koje se zatim termiki zavare. Prije oblikovanja ambalae trake laminata se
grafiki obrade.