BalkanDownload

1
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Deborah Moggach

Tulipanska
groznica

2
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Sken i obrada NSK

BalkanDownolad

3
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Prijevod
Ana Sori
Lektura
Tomislav Vrani
Deborah Moggach
Tulipanska groznica

4
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

I ovaj roman posveujem Csabi

5
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

SOPHIJA

Nikad ne vjeruj vanjskom izgledu.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Upravo veeramo, moj suprug i ja. U njegovu se bradu zapleo komadi

poriluka. Promatram ga kako se pomie gore-dolje u ritmu suprugovog
vakanja. Izgleda poput kukca zarobljenog meu vlatima trave.
Promatram ga lijeno, jer ja sam samo mlada ena koja ivi jednostavnim
ivotom, u sadanjosti. Jo uvijek nisam umrla niti se ponovno rodila. Jo
uvijek nisam umrla po drugi put - jer u oima svijeta to e biti moja druga
smrt. U mom je kraju moj poetak, jegulja koja predstavlja moj ivot
okrenut e se i progutati vlastiti rep. A na samom poetku jo sam uvijek
iva i mlada, mada je moj suprug star. Podiemo svoje ae vina i otpijamo
po gutljaj. Na mojoj su ai urezane rijei: ljudske su nade tek krhko staklo
i ivot je stoga kratak. Vidim obrise te narkane prodike kroz tekuinu
to se prelijeva u ai.
Cornelis odlomi komadi kruha te ga umoi u juhu. Nakon to je
provakao zalogaj, zausti: Draga, moramo popriati o neemu. Zatim
6
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

ubrusom obrie usta. Ne eznemo li svi u ovom naem prolaznom ivotu

za besmrtnou?
Prou me trnci, jer znam to slijedi. Tupo zurim u pecivo na stolu.
Raspuklo se u penici i razdvojilo poput usana. U braku smo ve tri godine,
a ja mu jo uvijek nisam podarila dijete. A nije da nismo pokuavali. Moj
je suprug u tom pogledu jo uvijek ovjek u naponu snaga. Svaku se veer
penje na mene, rairi mi noge, a ja samo leim poput prevrnutog kukca,
zgnjeenog cipelom. Svim svojim srcem on ezne za sinom - za
nasljednikom koji bi skakutao ovim mramorom poploanim podovima i
pruio budunost ovoj golemoj kui na Herengrachtu, koja sada odjekuje
prazninom.
Do sad mu nisam uspjela ispuniti tu elju. Preputam se njegovim
zagrljajima, naravno, jer sam pokorna supruga i uvijek u mu biti
zahvalna. Svijet je podmukao, a on me izbavio iz njegovih ralja, kao to
nai ljudi izbavljaju zemlju iz ralja mora, isuujui je i ograujui nasipima
da bije zatitili, da bi sprijeili njen potop. I zbog toga ga volim.
A tada me iznenadi. U tu sam svrhu angairao slikara. Ime mu je Jan
van Loos i jedan je od najperspektivnijih mladih slikara u Amsterdamu -
slika mrtvu prirodu, pejzae, ali najvea su mu specijalnost portreti. Uzeo
sam ga na preporuku Hendricka Uylenburgha, koji je, kao to i sama zna,
vrlo iskusan i cijenjen trgovac umjetninama. Rembrandt van Rijn, koji je
tek nedavno stigao iz Leidena, jedan je od njegovih tienika.
Moj suprug mi uvijek dri ovakva predavanja. Uvijek mi kae vie no
to elim znati, ali danas njegove rijei gotovo neujno prolaze pored mene.
On e dati naslikati na portret! Trideset i est mu je godina, star je
koliko i nae novo junako stoljee. Cornelis iskapi au i natoi si jo
jednu. Opijen je vizijom nas dvoje, ovjekovjeenih na slikarskom platnu.
Kad pije pivo uvijek mu se spava, ali vino u njemu budi domoljubne
osjeaje. Nas dvoje, koji ivimo u najdivnijem gradu, u domu najslavnije
nacije na kugli zemaljskoj. Samo ja sjedim nasuprot njega, ali on kao da
se obraa nekoj veoj publici. Nad poutjelom bradom rumene se njegovi
obrazi. Zar Vondel tako ne opisuje Amsterdam? Na kojim morima ne ire
7
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

jedra njegovi brodovi? Na kojoj trnici svijeta ne prodaje svoja dobra? Koje
to narode i zemlje ne vidi obasjan mjeseinom, on koji sam odreuje zakone
cijeloga oceana?
Od mene ne oekuje odgovor, jer ja sam samo mlada ena koja gotovo
ni ne poznaje ivota izvan ovih zidova. Oko moga struka vise samo kljuevi
naih ormara: otkljuati neto vanije od toga u ivotu mi tek predstoji.
Ustvari, upravo se pitam to u obui kad budem pozirala za portret. To
su stvari do kojih moj svijet zasad see. Ma kakvi oceani i kraljevstva.
Marija donese pladanj s haringama te se povue, mrcajui. S mora
se spustila magla i ona cijeli dan kalje. Ali to joj nije pokvarilo
raspoloenje. Sigurna sam da ima nekog tajnog ljubavnika; po cijele dane
pjevui u kuhinji, a nekad je uhvatim kako si ispred ogledala popravlja
kosu pod kapicom. Saznat u. Marija i ja se povjeravamo jedna drugoj.
Prijateljice smo, barem u onoj mjeri u kojoj nam to okolnosti doputaju.
Otkad sam napustila svoje sestre, ona je jedina koju imam.
Slikar stie slijedei tjedan. Moj je mu ljubitelj i poznavalac slika.
Naa ih je kua prepuna. Na zidu iza njega visi platno Susannah i starci.
Starci radoznalo promatraju golu djevojku koja se kupa. Pri danjem
svjetlu jasno vidim njihova poudna lica, ali sad su se, uz svjetlo svijea,
povukli natrag u sjenu. Ne vidim nita osim njenog punanog bijelog tijela
iznad glave mog supruga. On uzme ribu i stavi je na svoj tanjur. Moj
suprug je kolekcionar lijepih stvari.
Ve nas vidim na toj slici. Cornelisa, s bijelim ipkastim ovratnikom
uz crno odijelo, i njegovu bradu, koja se pomie dok jede. Haringa na mom
tanjuru, njen blistavi sjaj, rezovi na njenoj koi kroz koje se nazire meso,
razdvojene usne moga peciva. Groe, velika zrna, neprozirna pod svjetlom
svijea i kositreni pehar gotovo bez sjaja.
Vidim nas kako sjedimo tu, za naim stolom, nepomini - zaleeni u
jednom jedinom trenutku nakon kojeg e se sve promijeniti.
Poslije veere ita mi iz Biblije. Ljudsko tijelo je trava i svaki je
njegov plod poput poljskoga cvijeta:' trava se sui i vene, latice cvijeta
blijede, jer duh Boji die u njima: sigurno je sve ovjeje trava...
8
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Ali ja ve visim na zidu i promatram nas.

9
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

MARIJA

Mora budnim okom paziti na ponaanje svojih slugu, to na susrete

i pozdrave, to na sva laskanja i oijukanja, to na rijei i poglede
izmeu mukaraca i slukinja, jer ako se stvari takve vrste zanemare,
slijedi raskalaenost pa i bludnost, koja je na sramotu gospodarima i
cijeloj njihovoj kui.
J. Dod i R. Cleaver,
Pobono upravljanje kuanstvom, 1612.

Slukinja Marija, opijena ljubavlju, lasti bakrenu tavu. Pritisnuta

ogromnom poudom osjea se tromo i usporeno, kao da se kree pod
vodom. Promatra izoblieni odraz svog lica u zaobljenoj metalnoj posudi,
smijeei se sama sebi. Ona je krupna seoska djevojka, rumenih obraza i
zdravog apetita. A i njena je savjest organ koji se na zdrav nain
prilagoava okolnostima. Kad prima Willema u svoj krevet, smjeten
duboko u zidu iza kuhinjskog ognjita, ona navlai zastore da bi se skrila
od prijekornog pogleda Bojeg. Ono to Bog ne vidi, ne moe mu ni
koditi. Uostalom, ona i Willem jednog dana e se vjenati.
O tome sanja. Sanja da su gospodar i gospodarica umrli - da su
doivjeli brodolom - i da sada ona i Willem ive u ovoj kui sa svoje estero
djeice. Dok isti uvijek sanjari o danu kada e ta kua postati njezin dom.
Kad je gospodarica vani, ona zatvori donju polovicu prozorskih kapaka,
tako da je se ne moe vidjeti s ulice. Salon je skriven u sjenci, u njemu se
osjea kao da hoda po morskom dnu. Zatim obue gospodariin kaputi od
modrog baruna, ukraen krznenim ovratnikom i manetama, pa se epuri

10
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

po kui, usput se divei svom odrazu u ogledalima. Ali to je tek obian san,
a sanjarenjem nikome ne ini zlo.
Marija sada klei na podu salona i riba plavo-bijele ploice u kutovima
prostorije. Na svakoj je ploici slika djeteta koje se igra - jedno s obruem,
jedno s loptom. Jedno dijete, njoj najdrae, jae drvenog konjia. Salon je
prepun njene zamiljene djece. Njenim pokretima brie njihova naslikana
lia.
Kroza zid do nje dopiru zvukovi s ulice - koraci i glasovi. Odrasla je
na selu, pa je jo uvijek iznenauje sav taj mete Herengrachta i buka koja
s ulice prodire u njen tajni svijet unutar etiri zida. Prodava cvijea
zavie, isputajui zvuk jeziv poput glasanja vivka. ovjek iz ljevaonice
kositra zazvea svojom limenom kutijom, pozivajui ljude da donesu svoje
posude na popravak kao da poziva grenike na ispovijed. Netko se u
neposrednoj blizini zakalje, te pljune.
A zatim Marija zauje njegovo zvonce. Riba, svjea riba! pjevui
Willem bez imalo sluha, a jadnik ima grozan glas. aran - haringa -
bakalar! Pa opet zazvoni zvoncem. Ona poput kakve budne pastirice
razaznaje zvonjavu svog dragog meu cijelim stadom.
Marija ivahno poskoi s mjesta. Prvo obrie nos o pregau i zagladi
skute svoje suknje pa hitro otvori vrata. Jutros je grad zastrt velom magle,
kanal uz plonik jedva da se nazire. Willem odjednom izroni iz magle.
Dobar dan, ljepotice moja. Usne mu se razvuku u irok osmijeh.
to to ima? upita Marija. Daj da pogledam.
A to bi ti htjela, Marija, pile moje? Zatim prebaci teret koare na
bok.
"to kae na jednu veliku debelu jegulju?
"Svia li ti se?
"Pa zna da mi se svia, zahihoe ona.
Na primjer skuhana u umaku od marelica i slatkog octa?
Mmm, uzdahne ona. Zauje kako se dolje niz ulicu s amca
istovaruju bave. Udaraju o pod uz zvuk slian otkucajima njenog srca.

11
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

A to kae na haringu? upita on. Ili moda na jedan mali

poljubac?
Uini par koraka uz stube i priblii joj se. Njeno srce zalupa poput
baava to udaraju o pod.
"Pssst! prekori ga ona i odmakne se. "Na ulici ima ljudi. Willem
tuno pogne glavu. On je jednostavan ovjek skromna izgleda s
duguljastim i nekako alosnim licem, koje poput gumene maske kod ljudi
izaziva smijeh. Ona voli kada na tom dragom licu zatitra osmijeh. On je
uistinu drag ovjek, neiskvaren i naivan. Pored njega ona se osjea
iskusnom. Ona - iskusna! Eto, toliko je naivan.
Willem jo uvijek ne moe vjerovati da ga ona voli. Svratio sam i
juer. Zato mi nisi otvorila vrata?
Oh, vjerojatno je to bilo ba dok mi je prodava povra pokazivao
svoje mrkve.
"Jel ti to mene zadirkuje?
"Ma, bila sam na trnici, odvrati mu, smijeei se. Zna da volim
samo tebe. Ja sam kao koljka, zatvorena u svom oklopu. A samo me ti
moe otvoriti.
Zatim zakorai natrag u kuu i pusti ga da ue. On ispusti koaru na
pod i obujmi je oko pasa.
Uh, ti tvoji prsti! Povede ga kroz predvorje i hodnik, pa zatim niz
stube do kuhinje. Dok se primiu sudoperu, zapliui jedno o drugo, on je
tipne za stranjicu.
Marija naglim pokretom odvrne slavinu. Mlaz vode slije se na
Willemove ispruene ruke. On stoji mirno i posluno poput djeteta koje
slijedi majine upute. Ona mu zatim krpom obrie ruke, pa ponovno
pomirie prste. Willem vrsto prisloni svoje tijelo uz njeno, svoje koljeno
ugura meu njena bedra. Ona se gotovo onesvijesti od zanosa, a on je
poljubi.
Ne smije dugo ostati, proapue ona. Oboje su kod kue.
Povue ga za sobom u svoj krevet smjeten duboko u zidu. Zagrljeni,
bace se preko drvene ograde kreveta, pa se uz smijeh srue na madrac.
12
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Kako je ovdje toplo. To je najtopliji krevet u cijeloj kui. Jednog dana kad
njih dvoje budu vlasnici ove kue jo uvijek e spavati tu dolje, jer tu je
njeno utoite i sredite njenog postojanja.
On joj na uho apue njene rijei. Marija ga zagolica. On tiho zacvili,
a ona ga uutka. Zatim zgrabi njegovu ruku i ugura je meu svoja bedra,
nemaju vremena za gubljenje. Smiju se kao mala djeca, jer oboje su odrasli
u velikim obiteljima, stijenjeni u krevetima s brojnom braom i sestrama,
priljubljeni uz njih, vrpoljei se i sudarajui koljenima.
A to je to tu dolje? proapue ona. Moda neto zanimljivo?
U daljini se zauje zvono na ulaznim vratima.
Marija se skoi. Odgurne Willema sa sebe i hitro se izmigolji iz
kreveta.
Trenutak kasnije, sva rumena i bez daha, otkljuava ulazna vrata.
Pred vratima je neki ovjek. Nizak je i crnomanjast sjajne crne
kovre, plave oi i barunasta beretka na glavi. Imam zakazan sastanak,
ree. "Doao sam naslikati portret.

13
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

SOPHIJA

Dozrela kruka sama pada u ruku.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

"Ruka mi mora biti ovdje na boku, zar ne? priupita Cornelis napola
okrenut prema slikaru. Prsa su mu ponosno izbaena, a u drugoj ruci
vrsto dri tap. Na sebi ima brokatni kaput i crni cilindar; zaeljao je
bradu i voskom zailjio brkove. Danas nosi i iroki nabrani ovratnik,
snjenobijele boje. On mu naoko razdvaja glavu od ostatka tijela, pa
izgleda kao da je posluena na pladnju. Pokuava prikriti uzbuenost.
Znate onu poslovicu, ne moe se rijeka branom zauzdati, jer voda
nae kud e otjecati? Iako smo okreili nae crkve i u njima zabranili sve
svete slike... Zatim glavom pokae prema meni. Sad dugujem ispriku
svojoj supruzi, jer ona je katolkinja. Dakle, iako je naa nova
reformistika crkva uskratila pokroviteljstvo slikarima, njihov je talent
naao izraza na drugom mjestu, a upravo smo mi ti koji uivaju njegove
plodove. Jer slikari prikazuju na svakodnevni ivot u takvom sjaju i s
takvom preciznou i predanou da - ne elei bogohuliti - njihov prikaz
moe graniiti s neim nadnaravnim.
Pogled mi se susretne sa slikarovim. On znaajno podigne obrve i
nasmijei mi se. Kako se usuuje! Odvratim pogled.
Gospoo, molim Vas ne pomiite glavu, ree on.
On slika na portret u knjinici mog supruga. Zastori su povueni u
stranu, suneva svjetlost obasjava itavu prostoriju. Njegove zrake padaju
i na vitrinu sa suprugovim starinama - fosilima, figuricama ijednom
14
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

ogromnom bisernom koljkom, postavljenom na srebrnom postolju. Na

stolu prekrivenom turskim prostiraem nalazi se globus svijeta, vaga i
ljudska lubanja. Globus je simbol suprugovog zanata. On je naime trgovac.
Vlasnik je skladita u luci. Uvozi itarice s Baltika i rijetko zainsko bilje
s Orijenta. Iz njegovog skladita brodovi prevoze ogromne koliine
tkanina u zemlje za koje gotovo da nikad nisam ni ula. Rado se razmee
svojim bogatstvom, ali poput svakog pobonog kalvinista, ponizno vjeruje
u prolaznost zemnih stvari. Otuda vaga za vaganje naih grijeha na sudnji
dan, a otuda i lubanja. Tatina, tatina, sve sama tatina. Htio je na
trenutak odmoriti ruku na lubanji, ali slikar ga je odmah postavio u
drukiji poloaj.
Cornelis opet neto pria. Krajikom oka promatram njegovu bradu,
koja mu se poput kakve ute krznene ivotinje pomie gore-dolje po
ovratniku. U sebi ga preklinjem da prestane. Imao sam tu sreu da sam,
dodue vlastitim naporima, stekao ugledan poloaj i poprilian imetak.
Zatim se nakalje, pa nastavi. Ali moja je najvea srea ipak u tome to
posjedujem dragulj s ijim se blistavim sjajem ne moe mjeriti nikakav
rubin - mislim na svoju dragu Sophiju. Jer svakome je ovjeku najvea
utjeha i veselje upravo sretan dom, ija vrata moe zatvoriti za sobom
nakon napornog cjelodnevnog rada i uz ije ognjite moe pronai mir i
olakanje od svakodnevnih briga, uivajui u malim panjama svoje
ljubljene i blagoslovljene supruge. Prigueno smijuljenje. Slikar jedva da
suspree smijeh. Opet izviruje iza svog slikarskog stalka i gleda me,
osjeam njegov pogled, iako moje oi netremice zure u zid. Mrzim ga.
Ali ono najgore tek slijedi. Jedino me rastuuje to to se u naoj kui
jo uvijek nije zaulo tapkanje malih noica, ali i to e se, nadam se, jo
srediti. Moj se suprug zadovoljno nasmije, te doda: Moje se lie moda
ve i osuilo, ali stabljika jo uvijek raste, jo kroz nju kola ivotni sok.
Ne! Kako je to samo mogao rei? Ponovno susreem slikarov pogled.
On se nasmija, pokazujui svoje bijele zube. Zatim me od glave do pete
odmjeri pogledom, kojim kao da me svlai. Moja haljina nestaje, a ja
ostajem pred njim, potpuno gola.
15
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Mogla bih umrijeti od srama. Crvenilo mi prekriva itavo tijelo. Zato

ovo inimo? Kako Cornelis moe uope govoriti takve stvari? To je sve
zbog uzbuenja to mu se slika portret - ali svejedno, kako je mogao od
nas uiniti takve budale?
Iza svog stalka slikar me ponovno promatra. Njegove plave oi
prodiru u moju duu. On je sitan, ilav mukarac, divlje i razbaruene crne
kose. Glava mu je naherena na jednu stranu. Ravnoduno mu upuujem
hladan pogled. Tada mi sine - pa on ne gleda mene. On vidi samo prizor,
kompoziciju koju treba naslikati. Obrie kist o komadi krpe i namrti se.
Ja sam za njega samo predmet - kestenasta kosa, bijeli ipkasti ovratnik i
svilena haljina na kojoj se prelijevaju nijanse plave boje.
Sve me ovo uasno ivcira! Pa nisam ja nekakav komad mesa. Srce mi
lupa, vrti mi se u glavi i osjeam se nekako zbunjeno. Boe, to mi se to
dogaa?
Koliko dugo e ovo potrajati? upitam hladno.
Pa zar se dama ve umorila? Slikar mi prie i prui mi rupi. Zar
se ne osjeate dobro?
Ne, sve je u najboljem redu.
Ali mrcate cijelo jutro.
Ma to je samo obina prehlada. Dobila sam je od slukinje.
Neu upotrijebiti njegov rupi. Izvuem svoj te ga lagano prislonim
na nos. On mi se jo vie priblii, toliko da osjeam miris lanenog ulja i
duhana.
Niste sretni, zar ne?" upita on.
Kako to mislite, mladi gospodine?
Mislim, niste sretni to morate stajati. Privue stolac. Sjednite tu.
Ako pomaknem ovo... i ovo... On premjesti stol. Kree se hitrim koracima,
premjetajui namjetaj po sobi. Pomakne globus u stranu, pa se odmakne
da bi ga promotrio iz daljine. Potpuno je predan onome to radi. Njegov je
smei koni haljetak sav iaran bojom.
A zatim odjednom une ispred mene. Naglo povue rub moje haljine,
otkrivajui pri tom vrak moje cipelice. Skine beretku, te se zamiljeno
16
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

poee po bradi. Jo uvijek uei, prebaci svu teinu na bedra, promotri

moje stopalo, posegne za njim te ga njeno obuhvati rukom. Pomakne ga
malo u desno, pa zatim, sputajui ga na grija za noge, poravna rubove
moje haljine. ena poput Vas zasluuje biti sretna.
Zatim se ponovno vrati za svoj slikarski stalak. Kae da e se vratiti
za jo tri poziranja, pa e zatim dovriti platno u svom ateljeu.
Moj suprug opet neto govori, pria mu o nekom poznaniku,
gradonaelnikovom prijatelju, koji je izgubio ogromno bogatstvo kad su
mu panjolci potopili brod. Cornelisov glas odjekuje negdje u daljini. Ja
samo sjedim. Grudi mi se nadimaju rasteui pamunu koulju, a bedra
kao da mi gore ispod podsuknje. Postajem svjesna svog grla, svojih unih
resica i krvi to mi pulsira u ilama. Cijelo mi tijelo podrhtava, ali to je
sigurno zbog vruice. Od nje me boli svaki djeli tijela, ona mi ini udove
tekima i u isto vrijeme od nje postajem laka kao perce.
Slikar radi svoj posao. Pogled mu naizmjence leti k meni, pa opet
natrag na platno. Dok slika, na svojoj koi osjeam svaki potez njegova
kista. Kao da me miluje.
U krevetu sam sa svojim sestrama. Drim oi vrsto zatvorene jer
znam da on jo uvijek sjedi ondje i promatra me. Crvenim jezikom prelazi
preko svojih usana. Ako otvorim oi vuk e biti tu, uat e u mraku pokraj
mog kreveta. U srcu me odjednom neto stisne. Prozborim tiho rijei
molitve... Zdravo Marijo, Majko Boja... Osjeam njegov vreli, gotovo
opipljivi dah na svom licu. Rukama pokrijem svoje jo neprocvale grudi.
Sve bre izgovaram rijei Zdravo Marije, u sebi elei da mi prie jo blie.

17
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

MARIJA

Dunost me zove, alljubav ne da mira.

Do nieg mi drugog nije;
Sve moje misli izviru iz ljubavi, ljubav okrepljuje njihov tok,
A nemam snage oduprijeti se njenoj moi.
Sve to inim, inim protiv svoje volje i elje.
Jer sam, o nemirna ljubavi, sva pod tvojom vlau!
J. H. Krui, 1644.

Volim ga. Kada me dodirne sva zadrhtim, trnci mi prou cijelim

tijelom. Svaki njegov pogled pogaa me ravno u srce. Marija se nasloni
na ormar s posteljinom, sanjivo zaklapajui oi. Kako sam sretna! ini mi
se da bih mogla puknuti od sree. Oh, gospoo, voljet u ga zauvijek, i jo
due, i imat emo estoro djece, sigurna sam! Znam to, jer jutros kad sam
jela jabuku ba sam razmiljala o njemu, i kad sam ispljunuta kotice bilo
ih je upravo est!
Marija njeno privije plahtu na svoje grudi. Nije namjeravala sve to
joj priznati, ali rijei su navrle same od sebe. A nema se kome povjeriti
osim svojoj gospodarici. Jedino njoj moe rei takve stvari, jer Marija u
Amsterdamu ne poznaje nikoga osim trgovaca i svog ljubljenog dragana,
svog alosnog, umiljatog, smijenog Willema s prstima smrdljivim od ribe.
Volim ga toliko da bih dala ivot za njega.
Sophija ne odgovori ni rije. Uzme joj plahte iz ruku te ih posloi u
ormar. Maak se umiljato zaplete oko Sophijinih nogu. Ne dobivi od nje
odgovora na svoje umiljavanje, ukoeno se priulja Mariji, pa se privije uz

18
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

njene noge. Kooperi se naokolo, etajui od jedne do druge ene,

pokuavajui privui njihovu panju, ali obje ve plove u vlastitim mislima.
Obje kihnu u isti tren. Marija se tome nasmije, ali Sophija kao da ni
ne primjeuje.
Njena odsutnost zasmeta slukinju, jer od svoje je gospodarice
oekivala bar koje znatieljno pitanje. Tko je on? Gdje ste se upoznali? Jesu
li mu namjere asne? (Jesu.)
Vani ve blijedi svjetlo dana. Sophija zatvori vrata ormara i nasloni
se na njih. Tako naslonjena izgleda poput lutke. Jo uvijek nosi plavu
svilenu haljinu koju je imala na sebi i jutros dok je pozirala za portret, ali
sada je oko vrata objesila i zlatni kri. Izgleda blijedo, zasigurno zbog toga
to se ne osjea dobro, a odbija poi na poinak. Marija misli da je njena
gospodarica vrlo lijepa, na neki svoj profinjen nain. Pokraj nje se Marija
osjea nezgrapno kao obian komad tijesta. Danas gospodarica izgleda
poput krhke porculanske figurice koja bi se svaki as mogla razbiti.
Marija po prirodi nije znatieljna, a zbog svoje je neizmjerne sree
postala jo zaokupljenija samom sobom. Malo toga zna o svojoj
gospodarici, osim da su isto godite obje imaju 24 godine i da je Sophijin
otac, koji je radio kao tiskar u Utrechtu, umro vrlo mlad, ostavivi za
sobom nagomilane dugove i nekoliko keri. Zbog toga su Sophiju udali za
bogataa. Za Mariju je Cornelis obian stari jarac, ali ona je ipak
praktina ena. ovjek treba nai naina da preivi, a sve ima svoju cijenu.
Njihov narod je narod trgovaca, i to najuspjenijih trgovaca u povijesti
itavog svijeta, i izmeu njene gospodarice i gospodara obavljena je
trgovina, obina razmjena dobara. Mladost je zamijenjena za bogatstvo,
plodnost (ustvari mogua plodnost) je dana u zamjenu za ivot bez
strahota gladi i neimatine. Za Mariju je taj dogovor razumna stvar, jer
iako je ponekad sklona sanjarenju i praznovjerju, u dui je djevojka sa sela
koja objema nogama stoji vrsto na zemlji.
Ipak, sad je ljuta i povrijeena. Otvorila joj je svoje srce, a zbog ega?
Za uzvrat je dobila samo utnju. Tekim i bunim koracima uee u

19
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

spavau sobu, u rukama nosei hrpu plahti. Gospodarica ue za njom da bi

joj pomogla pospremiti krevet njih dvije esto rade zajedno.
Na velikoj krinji od hrastovine gore tri svijee. Marija baci plahte na
krevet, puhne i ugasi jednu od svijea.
Zbog ega si to uinila? upita Sophija.
Marija zadrhti. Kada gore tri svijee to je lo znak.
Ma kakav znak?
Znak smrti, odgovori kratko. Zar to niste znali?

20
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

CORNELIS

O pozama ena i djevojaka: Kod ena i djevojaka ne smije biti

poza i pokreta u kojima su noge previe podignute ili rairene, jer to
bi bio znak izrazite smjelosti i besramnosti, dok noge priljubljene
jedna uz drugu pokazuju strah od sramote.
Leonardo da Vinci, Biljeke

Opet riba? proguna Cornelis, pogledavi u pladanj. Pa ve cijeli

ovaj tjedan jedemo samo ribu. I proli isto, ako me pamenje ne vara. Jo
malo pa e nam poeti rasti peraje. Glupo se nasmije vlastitoj ali. Veliki
dio nae zemlje neko je bio pod morem zar nas pokuava tamo vratiti?
Gospodine, prozbori slukinja, pa mislila sam da volite ribu. A ovo
je aran, vaa omiljena riba. Pokazujui prema Sophiji nastavi. Gospoa
ju je pripremila sa suhim ljivama, ba onako kako vi volite.
On se okrene prema supruzi. A kako bi bilo da pripremi jedan
krasan komad svinjetine? Poi sutra do mesara, draga, prije negoli se svi
skupa pretvorimo u ljuskave stanovnike morskih dubina. Marija puhne,
isputajui Cornelisu neshvatljiv zvuk prezira ili priguenog smijeha, pa
se okrene i ode natrag u kuhinju. Kakva drskost! Otkad je otiao Karei,
njegov stari sluga, posluga je sve loija. Cornelis e morati o tome
popriati sa suprugom.
Sophija nije pojela ni zalogaj. Tupo zurei u au s vinom, prozbori:
Ne elim da onaj slikar vie dolazi kod nas.
to si rekla?
Ne elim ga vidjeti u naoj kui. Ne elim da itko slika na portret.
On je iznenaeno promotri. Ali zbog ega, draga?
21
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Molim te!
Ali zbog ega?
Zbog toga to je opasno! odvrati ona.
Kako to misli opasno?
Ona na trenutak zastane, pa nastavi. Pa zato to samo udovoljavamo
vlastitoj tatini.
A emu to udovoljava, ljubljena, kada te posjeti kroja?
To nije isto...
A koliko samo vremena potroi na probe, okreui se na sve strane
pred ogledalom? Nagne se preko stola i pomiluje joj ruku. I drago mi je
da to radi draga, jer se moje staro srce ispuni radou svaki put kad te
vidim tako lijepu. Ba zbog toga elim taj portret elim sauvati svu tvoju
divnu mladenaku ljepotu na platnu, razumije li?
Ona prstima nervozno prebire po obrubu stolnjaka. Ali to je
preskupo osamdeset forinti!
Pa zar ja nemam pravo sam odluivati kako u potroiti vlastiti
novac?
Ali osamdeset forinti! Toliko novca jedan... eto... tesar zaradi za tko
zna koliko mjeseci.
Zastane, pa oklijevajui promuca: A tek mornar...
Ali zato se ti odjednom brine oko toga?
Proe jo par trenutaka tiine. Zatim Sophija izusti: Ne svia mi se
taj slikar.
Ali, meni se momak ne ini lo.
Ona podigne glavu, lica crvenog kao paprika. Jednostavno mi se ne
svia drzak je.
Ako ti je stvarno toliko mrzak pa, otplatit u ga i nai nekoga
drugog. Cornelis joj pokuava udovoljiti. Na primjer Nicholaesa Eliasza
ili Thomasa de Keysera. Ali oni su zatrpani narudbama, vjerojatno emo
se morati malo strpjeti. Mogao bih se ak obratiti i Rembrandtu van Rijnu,
iako su, dodue, svote koje on naplauje prevelike ak i za moj dep.

22
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Zatim s olakanjem nastavi jesti. Dakle i taj je problemi rijeen.

ene su takva udna bia, s tim svojim neobinim muicama i hirovima.
Kako su samo komplicirane u usporedbi s mukarcima. Poput kakvih su
arobnih krinja tek nakon to okrene nekoliko brojanika i upotrijebi
jo toliko kljueva, moe doi do tajnog blaga skrivenog unutar njih.
Cornelis oboava svoju suprugu. Voli je toliko, da esto ne moe
misliti ni na to drugo. Ponekad, kad je ugleda obasjanu svjetlom svijea,
od njene mu ljepote zastane dah. Ona je njegova nada, njegova radost; od
nje mu treperi srce, a korak biva hitar. Ona je udo jer ga je vratila u ivot
onda kad je ve bio izgubio svu nadu. Ona ga je spasila, ba kao to je i on,
na sasvim drugi nain, spasio nju.
Poslije veere Cornelis doda jo malo ugljena na vatru. pa se udobno
smjesti u naslonja i zapali lulu. Svakome je ovjeku najvea utjeha sretan
dom u kojem moe uivati u dragostima svoje ljubljene supruge. Ali
Sophija sada nije s njim. Kroz strop do njega dopire kripa njenih koraka.
Zatim koraci utihnu, i on ostane u potpunoj tiini. Sophiju je zaboljela
glava pa je rano pola na poinak. Inae mu u to doba obino pravi drutvo;
ili sjedi pokraj njega i ije, ili igraju karte. Veeras je bila nekako nemirna,
poput ivotinje kad osjea nadolazeu oluju. Onaj ispad u vezi slikara
sasvim ga je iznenadio, takvo ponaanje nije tipino za nju.
Cornelis je zabrinut za njeno zdravlje. Veeras je bila sva nekako
blijeda. Moda joj nedostaje obitelj. Ovdje u Amsterdamu nema mnogo
prijatelja, a supruge njenih poznanika mnogo su starije od nje. Ona ne
izlazi dovoljno i ne zabavlja se koliko bi trebala. Kad su se tek zaruili,
Sophija je bila ivahna i vesela djevojka, ali se tijekom posljednjih mjeseci
sve vie povukla u sebe. Moda su razlog tome sve obveze koje ima otkad
vodi kuanstvo moraju uzeti jo jednu slukinju. Moda se u ovoj kui
osjea zarobljeno, ba poput one zebe koju je drao u kavezu dok je bio
djeak. Cornelis ugasi i isprazni lulu, pa ustane. Osjea svaki zglob na
svom tijelu jer ga mui kostobolja. Prola je zima bila duga. Osjea teinu
magle koja pritie grad nadvijajui se nad njim kao poklopac nad vrelim
kotlom. Osjea teret svojih godina.
23
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Zatim zakljua vrata i utrne sve svijee osim jedne, koju ponese sa
sobom uza stube. U kui se jo osjea miris kuhane ribe. Juer se na plai
u Beverwijku nasukao kit. Bila je to prava mrcina, najvee takvo stvorenje
ikada izmjereno na tom podruju. Meu mjetanima je zavladala panika.
To je bio neprirodan i zlokoban znak, nagovjetaj neke nadolazee
katastrofe udovite izbaeno iz utrobe oceana da ih kazni za njihove
grijehe.
Cornelis zna da su to obine gluposti. Zna to iz vlastitog iskustva.
Tragedija ne eka da joj priroda da znak, ona pogaa nasumce, i to ba
onda kad je najmanje oekujemo. Kad je, ne napunivi etrdesetu, umrla
njegova prva ljubljena supruga Hendrijke, toj smrti nije prethodilo
nikakvo razbijeno ogledalo. Nita nije nagovijestilo tu nesreu, kao to ni
smrt njegovo dvoje tek roene djece nije bila zapisana u zvijezdama.
Jer Cornelis je ve izgubio jednu obitelj. Ba kao svi koji tuguju za
nekim i on zna da je svijet besmislen, da u njemu nema pravila. Ta spoznaja
ivi u srcima svih oaloenih, iako drugima, pa i samima sebi, govore da
je sve Boja volja. On jo uvijek izvrava svoje kranske dunosti. Svaku
veer proita Sophiji ulomak iz Biblije i oboje skrueno pognu glavu u
molitvi. Nedjeljom on odlazi u crkvu, a ona prisustvuje tajnoj misi, jer
njena je vjera zabranjena za javnost obredi se smiju obavljati samo u
tajnosti. Ali Cornelis osjea da sve te rijei samo ponavlja poput papige. U
njegovom svijetu sumnja u Boga ne postoji. Jo uvijek taj osjeaj nije u
potpunosti priznao ni sam sebi. Svjestan je samo toga da je gubitak voljene
ene i djece oslabio, a ne osnaio njegovu vjeru, i da je jedina sigurna stvar
u njegovu ivotu, jedino u to se moe uzdati ona s kojom dijeli svoj leaj
od perja.
Cornelis ue u spavau sobu. Sophija klei pored kreveta,
izgovarajui rijei molitve. To ga iznenadi, mislio je da je ve odavno u
krevetu. Mora da je molitva veeras due potrajala.
Ugledavi ga, prene se. Hitro se prekrii, pa se uvue u krevet i
zagleda u strop. S drvene grede visi njen papirnati svadbeni vjeni, sad
ve pranjav. Izgleda poput osinjaka.
24
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Skrivena duboko ispod pokrivaa, Sophija se promekolji i ispusti

priguen uzdah. Njen dah ima miris mladosti. Njegove stare kosti
odjednom zagrije pouda. Jedino taj osjeaj moe uzavreti i ubrzati hladnu
i tromu krv u njegovim ilama. On se svue, isprazni mjehur u nonu
posudu te navue spavaicu. Ovaj je krevet njegov splav za spaavanje i
svake ga veeri njene vrste mlade ruke spaavaju od utapanja. Sophija
lei sva sklupana, glave uronjene meu jastuke. Pretvara se da spava. On
utrne i posljednju svijeu pa se uvue u krevet. Zadigne joj koulju i rukom
obuhvati njenu malu dojku. Prstima joj stisne bradavicu. Draga moja
enice, proapue. Zatim joj povue ruku do svog smeuranog uda. "Moj
je mali vojnik veeras pospan. Ali vrijeme je da ti se javi na prijavak.
Njeni su prsti grevito stisnuti. On ih oslobodi iz gra te ih prisloni
na svoj ud, pomakne joj ruku gore dolje, dajui joj znak da tako nastavi.
Vrijeme je za boj... Ud mu se ukruti, a on pone promuklo dahtati. Na
mjestu, pozor! promrmlja. To je ala izmeu njega i supruge. Razmiui
joj noge, on polako zauzme poloaj te ue u nju. Ona na trenutak protrne
od gaenja i jeze. Uranjajui lice u njenu kosu, on rukama vrsto zgrabi
obje polutke njene stranjice, te je snano privue k sebi. Zauje se
ritmino kripanje kreveta. Dok gura svoj ud unutra-vani, disanje mu
postaje sve bre.
Minute prolaze. to je stariji treba mu sve vie vremena da posije
sjeme. Kad izgubi snagu, a ud mu postane mlitav, prisjeti se jednog
dogaaja iz prolosti. To ga greno sjeanje uvijek uspije zapaliti. On je
jo djeak u Antwerpenu i slukinja Grietje dolazi mu poeljeti laku no.
Najednom zadigne suknju i stavi njegovu ruku meu svoje noge. Pod
prstima on osjeti grm kudravih dlaka i vlane usne. Ona mu pomie prste,
vlane se usne spajaju i udaraju jedna o drugu kao debeli odresci crvenog
goveeg mesa. Zatim mu prisloni prst na kuglicu skrivenu meu njenim
klizavim, vrelim usnama pod prstom mu izgleda kao pekula; mora joj
trljati pekulu... gore-dolje, pa sve jae i jae. Iznenada joj se bedra sklope
u trzaju, zarobivi mu ruku. Ona glasno zastenje. Zatim mu oslobodi ruku,
odmakne je, nasmije se, pa mu usput dade pljusku i ode.
25
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Tada se uasno bojao. Ustvari bio je gotovo skamenjen od straha.

Osjeao je gaenje i sram. Imao je samo deset godina. Njegovi su vlani
prsti upili njen miris smrad slian rasolu pomijeanom s blagom aromom
trule dinje. Ali sjeanje na taj dogaaj ini uda. Da, gnua se nad
vlastitom grenou, ali ga ona i uzbuuje. Blii se svretak... jo malo...
jo malo... i nek opale topovi! proapue i odjednom pone utrcavati
sjeme u nju. U posljednjem gru vrhunca rukama vrsto stisne njeno tijelo,
a njegovi tanki listovi zadrhte. Zatim se iscrpljen i istroen srui na krevet,
dok mu staro srce kao ludo udara u rebra. Slava Bogu na visini, promuca
zadihano.
Sophija nepomino lei ispod njega. ini se da neto govori. uje
samo njen glas, ali ne i rijei koje izgovara. U uima mu jo uvijek zvoni.
to si rekla, ljubavi?
Rekla sam da sam se predomislila. Odvrati pogled i uroni glavu u
jastuk. Ono to sam ti rekla za veerom... Pa, predomislila sam se. Ne
elim drugog slikara." Zatim zastane. Neka se onaj ovjek vrati.

26
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

MARIJA

Ukradeno voe je najslae, a kruh pojeden na skrivenom mjestu

prija najbolje.
Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Dolje u prizemlju, u svom krevetu skrivenom u zidu, Marija spava.

Cipele je ostavila prevrnute na podu da bi otjerala vjetice. Vani se iz
kanala zrakom iri hladnoa.
Magla se razila. Mjesec izviri iza oblaka te obasja redove kua to
krase Herengracht. To su kue bogataa, kue sagraene da traju. Njihovi
se zabati od cigle ponosno propinju u vis. Njihovi u mraku nevidljivi
prozori sjaje na mjeseini. Izmeu redova kua nalazi se kanal. Lagani
povjetarac namreka povrinu vode pa ona zablista poput zguvanog
satena. U daljini se zauje lave psa -prvo samo jednog, pa onda jo jednog,
pa se nastavi iriti poput vijesti o poetku rata za koji samo psi znaju da
se blii.
Noni straar luta pustim ulicama. Gradom odjekuje zvuk njegovog
roga kojim navijeta sat, ali Marija spava tvrdim snom u toj kui bez djece.
Sanja da voda preplavljuje sve sobe i da gospodar i gospodarica, zarobljeni
iza zavjese svog kreveta, otplove negdje daleko. More se die i potapa cijeli
grad, ali ona je sad riba i pliva od sobe do sobe. Gle, pa ja mogu disati!
Napokon je slobodna, a svi su se ostali utopili svi osim njene djeice.
Treperavo jato djece pliva za njom. Uurbano plivaju as ovdje, as ondje,
lebdei iznad kockastog, crno-bijelog mramornog poda.

27
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Marija, gospodarica te podvodne palae, se nasmijei. Drugi su umrli

da bi ona mogla ivjeti, a u svijetu snova to je ba prikladan razvoj
dogaaja.

28
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

CORNELIS

Ako pjesnici tvrde da u ljudima mogu rasplamsati ljubav, probuditi

taj osjeaj to osigurava opstanak svih ivotinjskih vrsta, slikar je u
stanju uiniti isto, pa ak i u veoj mjeri, jer on ljubavniku moe
predoiti istinsku sliku i priliku njegove ljubljene, prikaz toliko vjeran
da mu se ljubavnik esto moe obraati, obasipajui ga kao da je iv
poljupcima i njenim rijeima.
Leonardo da Vinci, Biljeke

Slijedee je poziranje zakazano tek za dva tjedna. Cornelis je u

meuvremenu stalno zauzet poslom, u pokretu kao i uvijek. Mora voditi
skladite, smjeteno dolje u luci. Svakoga dana u podne otvara burza i
Cornelis je redovito posjeuje, gotovo uvijek u urbi. Amsterdam je prepun
kapitala i tu se trgovina obavlja na brzinu, esto i u mahnitoj strci, jer se
burza zatvara u dva. Osim poslovima, Cornelis mnogo vremena posveuje
i svojim graanskim dunostima i obvezama, jer ipak je on ugledan
graanin i ovjek od utjecaja u ovom gradu, koji se razvija u svakom
pogledu. Godina je 1636. i Amsterdam je u punom cvatu. Sjedite vlade je
u Haagu, ali u stvarnosti je Amsterdam glavni grad republike. Trgovina
biljei sve vee zarade, umjetnost doivljava svoj vrhunac. ene i mukarci,
odjeveni elegantno i po posljednjoj modi, etaju ulicama grada, a u
kanalima se zrcale obrisi njihovih prekrasnih kua. Grad je preplavljen
ogledalima. U njima se odbijaju zrake hladnog proljetnog sunca. Oblaci
boje bakra nepomini lee iznad mostova. Grad se ogledava u vlastitim
vodama, poput ene to promatra svoj odraz u zrcalu. Ali, zar se tako
prelijepom biu tatina ne moe i oprostiti?
29
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

A u tisuama domova vise slike i odraavaju brojne ivote ovog grada.

ena svira virginal. U trenutku susree pogled ovjeka pored sebe. Naoiti
mladi vojnik pridie au ustima, a njegov se odraz presijava u boci s
posrebrenim rubom. Slukinja uruuje gospodarici pismo... Trenuci to se
odraavaju na slikama umireni su, a svi pokreti na njima zaleeni.
Stoljeima to dolaze ljudi e promatrati te slike, pitajui se to se kasnije
dogodilo. Ono pismo, kakve li samo vijesti donosi eni koja ga ita pored
prozora, obasjana zrakama sunca? Je li zaljubljena? Hoe li baciti pismo,
ili e posluati njegove rijei i priekati da kua ostane prazna, pa se
iskrasti kroz sobe okupane suncem, iji se obrisi naziru u pozadini slike.
Tko to moe znati? Jer lice joj je naizgled bezbrino i mirno, a tajne
zakljuane duboko u srcu. Stoji nepomino, zarobljena u svom okviru,
uhvaena u trenutku Istine. Jo uvijek se nije odluila. to uiniti?
Sophija stoji na prozoru. Nije primijetila da se Cornelis pribliava.
Prozorska su stakla obojana prelijevaju se izmeu boje jantara i crvene
boje krvi. U samom sreditu naslikana je ptica zarobljena u kronji stabla.
Sophija ne vidi kroz staklo. Samo suneve zrake prodiru kroz njega,
prekrivajui njeno lice prekrasnim bojama. Ona stoji na mjestu, potpuno
mirna. Cornelis pomisli: ona je ve slika sada, ovdje, i prije nego to su je
ovjekovjeili na platnu. Zatim ga obuzme udan osjeaj. Njegova je
supruga nestala, iezla kao da joj je duu isisala neka nepoznata sila. U
tamnomodroj haljini ostao je tek njen vanjski oblik.
Ljubavi moja, prozbori.
Ona se prene i naglo se okrene prema njemu.
Zar nisi ula zvono, ljubavi? Gospodin Van Loos je stigao, eka nas
dolje.
Ruka joj nesvjesno poleti prema kosi. Stigao je?
Cornelis je na stol smjestio vazu tulipana. Zatraio je od slikara da i
njih uklopi u kompoziciju, jer tulipani su njegova strast.
Ove sam prilino masno platio, ree.
Vrsta su Tuilipa clusiana, uzgojeni u stakleniku. Zato moemo
uivati u njima ovako rano, iako im zapravo sezona nije poela. Uzgojio ih
30
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

je jedan portugalski idov Francisco Gomez da Costa. Bijele su latice

posute ruiastim nijansama. Nikakvo udo to ih je pjesnik usporedio s
bljedunjavim rumenilom na obrazima kreposne Susannah? Nakalje se pa
nastavi: Zar nas ne podsjeaju na prolaznu prirodu ljepote, na to kako sve
to je lijepo mora jednog dana umrijeti.
Moda bi zato morali sve ono to je lijepo ugrabiti odmah, dok jo
moemo, odgovori slikar. Zavlada muk. Sophija se promekolji na
sjedalu.
Mislim da takvo uenje ba i ne bi pronali u Svetom pismu.
Cornelis se jo jednom nakalje. Slikari su oduvijek na loem glasu, uvijek
ih se smatralo bezbonicima. Osim toga, ja sam ve pronaao svoj raj na
zemlji. Cornelis osjeti kako ga preplavljuje ljubav prema svojoj supruzi.
Sagne se prema njoj i njeno joj dodirne obraz.
Mirujte! upozori ga slikar otro. Vratite se na svoje mjesto,
molim!
Cornelis, pomalo uvrijeen slikarovom primjedbom, ponovno prisloni
ruku na bok. Ponekad ga ponesu osjeaji, pa zaboravi da upravo pozira za
portret. A to uope nije lako ustvari je prilino naporno. Od tolikog
stajanja ve ga bole lea.
Jan van Loos stoji iza svog slikarskog stalka. Slika bez ikakvog uma.
Umjesto zvuka kista iz susjedne sobe dopire zvuk metle. Marija mete pod.
Zar nije neobino to ludilo to nas je sve obuzelo? upita Cornelis.
Na kakvo ludilo mislite? odvrati slikar.
Je li i vas obuzela ta strast?
Slikar na trenutak zastane. Ovisi o kakvoj strasti govorite.
Govorim o ulaganjima u lukovice tulipana.
A, tako, slikar se nasmijei. Lukovice tulipana.
Na sjedalu pored Cornelisa Sophija se jo jednom promekolji.
Cornelis zakljui da taj slikar ne shvaa ba najbre. Uvijek sam mislio
da smo trezven i razuman narod, ree, ali u posljednje smo dvije godine
postali nacijom opsjednutih.
Tako kau.
31
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

I ta je poast zahvatila ljude iz svih slojeva od rezaa travnjaka i

brodara, pa do pekara i mesara. Moda nije zaobila ni slikare.
Mene bogme jest, odgovori slikar. Nemam pojma o tom poslu.
Pa da, nemaju ni oni. Ali u tom su poslu steena i prokockana golema
bogatstva. Ovi novi hibridi to se uzgajaju u posljednje vrijeme postiu
nevjerojatne cijene. Ljudi zarauju na tisue forinta, ako znaju kad je
pravi trenutak za kupnju i prodaju. U Cornelisovom glasu osjea se
uzbuenje, i on je dobro zaradio na tom tulipanskom ludilu. Eto,
primjerice lukovica Semper augustusa a one su najljepe i najvrjednije
jedna je takva proli tjedan prodana za est rasnih konja, tri volovske glave
vina, desetak ovaca, dvadeset srebrenih pehara i primorski pejza Esaiasa
van de Veldea!
Slikar s hinjenim zanimanjem podigne obrve pa nastavi raditi. S
jednog od tulipana, poput odbaenog komada odjee, otpadne latica.
Ostane leati na stolu. Iz druge sobe jo uvijek dopire zvuk Marijine metle.
Sad je uju i kako pjevui.
U sobi vlada neko sanjivo, omamljujue ozraje. Cornelis se odjednom
osjeti usamljenim, kao da putuje koijom u kojoj su svi ostali zaspali. Zato
njegova supruga ne odgovara?
Naravno, to nije naa domaa biljka potjee iz Turske. U mojoj su
mladosti za tulipan znali samo pravi poznavatelji plemii i vrtlari. Ali mi
smo ljudi koji imaju osjeaja za biljke, snalaljiv i sposoban narod, zar ne?
Tako je, uzgajana na naoj plodnoj zemlji i hranjena svim njenim
blagodatima, ta skromna lukovica razvijena u sve bogatije i zanimljivije
vrste. Nije ni udo to su ljudi toliko poludjeli za njima, jer tulipan je ak
i u smrti prekrasan. Pa i brojne su ih vae kolege ovjekovjeili na platnu
braa Bosschaert, Jan Davidsz de Heem svi oni su stvorili zapanjujue
vjerne prikaze tulipana koji e, za razliku od pravih, cvjetati za nebrojene
generacije to dolaze...
"Molim Vas, prestanite priati, ree Jan. Upravo Vam pokuavam
naslikati usta. Sophiji se naas otme priguen smijeh. Zatim ga brzo
suspregne.
32
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Cornelisovi se obrazi zaare, kao da ga je netko upravo pljusnuo. Ma

gdje je tu potovanje? Svoju suprugu jo mora toliko toga nauiti, mora
joj prenijeti jo mnogo ivotnog iskustva. Ponekad mu se ini da su joj
misli odlutale, da je panju posvetila neem drugom. Tako je mlada i tako
lijepa, ali glava joj je puna budalatina. Odjednom osjeti da mu nedostaje
njegova prva supruga Hendrijke. Kako je samo razborita i pouzdana bila
ta ena. Hendrijke mu nikada nije uzburkavala krv u ilama i
rasplamsavala osjeaje poput Sophije, ali ona je bila njegova istinska
ivotna suputnica. Sophija je tako udljiva jednog trena prepuna ljubavi,
a ve idueg odsutna i razdraljiva. Posljednjih nekoliko dana ponaa se
prilino udno.
Namjesti strog izraz lica. Ponosno izbaci prsa i vrsto stisne svoj tap.
Nije ba siguran da mu se ovaj tip svia. I Sophija je izrazila sumnje i
zabrinutost. Ali kad su ve poeli, bolje da itavu stvar privedu kraju.

33
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

PORTRET

Koliko je samo slika zauvijek sauvalo prikaz boanske ljepote,

koju je u njenom prirodnom obliku vrlo brzo nagrizao zub vremena ili
ju je posjekla smrt. Stoga je djelo slikara uzvienije od djela prirode,
njegove ljubavnice.
Leonardo da Vinci

Jan van Loos ne slika stareva usta. Slika Sophijine usne. Na svojoj
paleti zamijea ruiastu s malo okera, sive i nijansom arkocrvene boje,
te je njenim pokretima nanese na platno. Ona ga netremice promatra.
Dok je stari priao, njene su se usne na trenutak razvukle u osmijeh
sudionitva. Na slici e ostati duh tog osmijeha, iako je on ve nestao.
U kui se ne uje ni muha. Slika e, kad bude gotova, prikazivati
scenu potpunog mira. Dolje u prizemlju, Marija je zaspala. Iscrpljena
ljubavlju drijema za kuhinjskim stolom. Willem se prole noi uuljao u
njen krevet, a iskrao se tek u zoru. Dok ona spava, maak kroz kuhinju
vue ukradenu ribu. I on to, poput pravog lopova, ini bez ikakva uma.
Njegovu sitnu krau nitko nee ni opaziti.
Na gornjem katu odvija se jo jedna kraa. I Cornelis je pospan.
Suneva svjetlost prodire kroz prozor knjinice. U knjinici se nalazi
kamena polica kamina, poduprta karijatidama. Zrake sunca miluju
njihove grudi. Fosili ekaju, nastavljajui svoje tisuljetno ekanje.
Prolo je pola sata, a slikar gotovo da nije ni taknuo platno. Pomno
promatra Sophiju. Na zidu iza nje visi prikaz Kristovog silaska s kria,
djelo nekog talijanskog umjetnika iz kole majstora Caravaggia. Krista
sputaju s kria. Svjetlost obasjava njegov goli trup. Nije to neki blijedi i
34
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

slabani sjevernjaki Krist. To je pravi ovjek irokih ramena, miiav, sa

snopovima ila to su nabrekle pod koom. Patio je i bio muen, prolivena
je njegova krv. Teina tog osovljenog lika ispunjava okvir. Izgleda kao da
polako pada na glave ljudi to stoje ispod njega.
Pod slikom Krista stoji starac, glava kue. Na tankim nogama
nadimaju se njegova ponosno izbaena prsa. Njegovo lice, poloeno na
veliki nabrani ovratnik, tjera nas da se zapitamo moe li ak i on biti jedan
od izabranika Bojih. Pored njega sjedi njegova prelijepa mlada supruga.
Kosa joj je pomaknuta s lica i zaeljana edno i ozbiljno, ali se u njoj tu i
tamo svjetluca pokoji biser, svojim sjajem pozdravljajui promatraa.
Svaki od njih pria drukiju priu. Na njenim usnama titra blag osmijeh.
Kome se smijei, slikaru ili promatrau? Je li to uope osmijeh?
Cornelis neto pria, ali nitko ga ne slua. Sophija i slikar, potpuno
ozbiljni i zadubljeni, promatraju jedno drugo. Otpadne jo jedna latica,
otkrivajui vrstu izboinu cvjetne njuke.
Jan ponovno pone slikati. Ogoljeli e tulipan na slici opet biti u
punom cvatu. Nakon mnogo godina, kad prou stoljea, ljudi e stajati u
muzeju Rijks i promatrati to platno. to e vidjeti? Mirnou, sklad. Brani
par koji je unato svom bogatstvu svjestan da ivot prolazi, da svemu brzo
doe kraj (vaga i lubanja priaju takvu priu). Moda je i starac neko
neto priao, ali sada uti. Onda ga nisu sluali, a danas ga nitko vie ne
moe uti.
Njegova je mlada supruga uistinu lijepa. Pogled joj je Iskren i prepun
ljubavi. Rumenilo njenih obraza jo je uvijek ivo, a ona je ve odavno
mrtva. Ostao je samo portret.

35
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

SOPHIJA

Vidio sam zelenu papigu to visi u salonu.

I mada u kavezu, priala je u predivnom tonu...
I bila je sretna u zatvoru svom. kao da je on pun ljubavi dom...
Dopusti mi da budem tvoj rob. uzmi me, zarobi,
Privei mi ruku za svoju,
U okove vjenanog prstena me stavi.
Van der Minnen, 1694.

Ja i moja slukinja etamo Ulicom noeva. Jutro je vedro i buno. U

izlozima duana na suncu blistaju otrice noeva. Izgledaju kao postrojeni
vojnici. Moj je mali vojnik veeras pospan... vrsto zaklopim oi,
pokuavajui odagnati tu misao.
Jeste li se ikad igrali glave u krilu? upita me Marija.
Otvorim oi. Ma, to je to?
Djeak izabere djevojicu i uroni joj glavu u krilo. Ostala djeca ga
redom udaraju po stranjici, a on treba pogoditi tko je.
Marija se osmjehnu pa doda: I to ga vie udaraju, to mu glava uranja
dublje.
Sino je padala kia, zgrade izgledaju isprane. Gore visoko iznad nas
neka se slukinja nagne kroz prozor da bi otresla prainu s krpe. Uputile
smo se na trnicu. Sad smo ve u Ulici kolaa. Obje uzdiemo, opijene
primamljivim mirisom tek ispeenih slastica. Neki ovjek u prolazu
podigne eir prema nama i nasmijei nam se.
Poznajete li tog gospodina? upita Marija.
Ne, a ti?
36
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Pa, udarite ga po stranjici, pa emo vidjeti hoe li pogoditi tko je.

Obje se nasmijemo. Ponekad kad idemo zajedno u kupovinu, ponovno
se osjeam kao nekad sa svojim sestrama. Osjeam se mlaom. Osjeam se
kao osloboena iz zatvora svaki put kad naputam onu golemu hladnu
kuu. I koliko god drva dodavali na vatru, njene je sobe nemogue
zagrijati.
Dopusti mi da budem tvoj rob, uzmi me, zarobi. Propast moje obitelji
skratila mi je mladost. Moji su se djevojaki snovi rasplinuli u okrutnom
ozraju naih tekih financijskih prilika. Naravno da sam osjeala nekakvu
naklonost prema Cornelisu, i prije svega zahvalnost. Sram me je priznati
da sam u to vrijeme i bila sretna to bjeim od bijede i oskudice vlastitog
doma. Ali u posljednje vrijeme sve vie osjeam da sam jednu vrstu bijede
i ropstva samo zamijenila drugom.
Oujak je. Stiglo je proljee. Manja i ja prolazimo ispod stabla divljeg
kestena. Njegovi su se ljepljivi pupoljci rascvjetali, a busenje lia iri se
na sve strane. Njihova me njena zelena boja dira u srce. to smo blie
trgu, sve vie do nas dopire amor s trnice. Isprva je priguen. poput
zvuka morskih valova u daljini. Ali svakim korakom blie trnici, on sve
vie prerasta u zagluujui buku trgovci na tandovima izvikuju svoju
robu i cijene, uje se kripa teretnih kolica. Osjeam kako mi raspoloenje
raste.
Kraj nas proe neki jednonogi ovjek, ljuljajui se na takama. Naceri
nam se i oblie usne. Marija se nasmije, pa mu dobaci: to je ti s drvenom
nogom, ali nisi veerao pa slini naokolo?
Marija! opomenem je, pa je povuem za sobom.
Ona se opet nasmije, nije ju briga to govorim. Danas i izgleda
besramno. Steznik joj je odvezan i otkriva pjegicama posute obline njenih
grudi. Morala bih je prekoriti. Morala bih joj oitati bukvicu o
raskalaenosti, ponoviti joj onu poslovicu o bludnosti: Ako guli luk,
izaziva suze. A ipak joj zavidim o, Boe, kako joj zavidim! Slobodna je,
mlada je, mnogo mlaa nego to seja osjeam. Pored mene ona izgleda

37
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

poput iste ploe, dok sam ja puna iskrianih rkarija, ija znaenja ni
sama vie ne mogu odgonetnuti.
Iskreno govorei, ja ba i ne znam kako se ponaati sa slukinjom.
Ponekad smo prijateljice, povjeravamo se jedna drugoj, ponekad zauzmem
nadreen stav i nametnem vlastiti autoritet. Marija zna kako iskoristiti
moju nedosljednost, jer jo uvijek se nisam naviknula na ulogu gospodarice
kue.
Nisam vie sigurna ni u to. Moja se raspoloenja u posljednje vrijeme
vrtoglavo mijenjaju. Odluila sam da emo Marija i ja slijedei tjedan
obaviti proljetno ienje. Morat u zaposliti jo jednu slukinju da nam
pomogne. Kleknu t emo na koljena i s poda oribati moje grene misli;
obrisat emo svu prljavtinu. Posveujui se kuanskim obvezama,
kanjavat u svoje tijelo do potpune iscrpljenosti.
Napokon stigosmo na trg. Ponovno osjetim kako mi raspoloenje
raste. Preplavi me osjeaj ljubavi prema svemu oko mene volim galebove
to lete nebom, noeni krilima vjetra poput komadia papira; volim ene
to pod lepravim stolnjacima svojih tandova miluju voe. Neki pas proe
pored nas vukui se samo na prednjim nogama i oima kao da me moli da
ga pogledam, jer izvodi taj trik ba za mene. Smijeim se torbarima,
travarima i ostalim prodavaima to neumorno izvikuju pohvale za svoju
robu, pokuavajui je uvaliti bilo kome po svaku cijenu. Svjei kupus,
svjea mrkva! Svjea cimetova vodica! Svjea tekuina anisovog sjemena
smirit e vam stomak, ili vam vraamo novce! Svjei ugojeni pijetli, dva za
cijenu jednog, jo malo pa nestalo!" Neki se djeak igra udara loptu
palicom, trkarajui, krivudajui i skrivajui se oko enskih nogu.
Sunce na trenutak zae za oblak. Odjednom me obuzme osjeaj
gaenja. Bijedno se pseto ne igra, ima gliste. Gore sa zvonika odjekne
udarac zvonjava objavljuje trenutak moje pokore, pozivajui me da se
iskupim i okajem svoje grijehe; zaudo, nitko se ne osvrnu za mnom. Velika
zgrada Ureda za mjere prijetei se izdie iznad ostalih poput plimnog vala
spremnog da proguta sve oko sebe.

38
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Gospoo! obrati mi se Marija, gurkajui me. Stojimo pred tandom

s povrem. Pitala sam koliko pastrnjaka nam treba?
Vlasnik tanda krupan je ovjek, rumenog lica. Jedno mu je oko
bolesno. Zatvoreno je, pa izgleda kao da neprestano namiguje. Dobro ga
poznajem, ali danas mi se ini kao da me promatra podmuklim pogledom
moda zna moju tajnu. Najednom se osjetim potpuno gola, ogoljena i
oguljena poput luka koji e zasigurno izazvati suze. Ovi ljudi to migolje
svuda oko mene, zar svi vide tajnu skrivenu u mom grenom srcu?
Marija isprui koaru prema debelom prodavau, a on u nju ubaci
pastrnjak. Ja prebirem po novaniku, brojei novie. A tada ga ugledam.
Srce mi poskoi od sree. To je slikar, Jan van Loos. Probija se prema meni
kroz mnotvo. Danas na sebi ima zeleni ogrta i crnu beretku. Na trenutak
zastane, propustivi nekog ovjeka da izvalja bavu preko puta. Oi su mu
itavo vrijeme uprte u mene. Svi zvukovi to su me dotad zagluivali
najednom ieznu, uz tihi um povuku se prema oceanu poput valova. Na
trenutak pomislim: ovdje je sasvim sluajno. Samo emo se pristojno
pozdraviti.
Ali znam da to nije istina. Doao je tu samo da bi me naao. Krenuo je
u lov, a lovina je ve na dohvat ruke. Zastane za tandom s peradi.
Oerupana tijela ljuljaju se pred njim s kandama stisnutim u gru
spoznaje onoga to slijedi. Znaajnim pokretom obrva pokae prema mojoj
slukinji.
Potapam Mariju po ramenu. Idem do ljekarne. Moram kupiti lijek
za mrkanje. Gurnem joj novanik u ruke. Ti dovri kupovinu.
Kako ete kupiti lijek, ako ne ponesete novac, gospoo?
Ah, tako je. Izvuem par novia. Prsti su mi labavi poput gume, ne
rade ono to im kaem. Gurnuvi joj novie u ruku, u urbi se udaljim,
vrsto pritiui novanik na grudi kao da e me on zatiti.
Hitrim korakom hodam jednom od pokrajnjih ulica. Najednom mi put
preprijei ovjek koji na kolicima gura volovsku leinu. Stisnem se uza zid.
pustivi ga da proe osjetim smrad sve te zaljuljane ute masnoe. Uto

39
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

zaujem korake iza sebe. Priekam, oslukujui ubrzane udarce svog srca.
I ve u sljedeem trenutku on je pokraj mene.
Morao sam te vidjeti, prozbori Jan, pokuavajui doi do daha.
Cijeli jueranji dan, dok si tamo sjedila o, Boe, izgubljen sam.
Molim te ostavi me na miru.
Ali ti to ne eli.
elim! Molim te.
Reci mi, priznaj mi da me eli. Stoji pred njom, sav zadihan. Zar
se eli iva vratiti u onu grobnicu? "Zabranjujem ti da tako govori.
Ne mogu spavati, ne mogu raditi, pred sobom vidim samo tvoje milo
lice...
Prestani molim te...
Moram znati je li i ti osjea...
Ma sam udana ena i volim svog mua.
Te rijei kao da ostanu visjeti u zraku. Stojimo jedno pored drugog,
oboje bez daha. Netko iznad nas zatvori prozor. Uliicom se iri smrad
kanalizacije.
Jan me pogleda u oi i ree: Ukrala si mi srce. Zatim uzme moju ruku
i promotri je kao da gleda ne o udo, neki predmet vrijedan divljenja.
Privije je na svoj obraz. Ne mogu ivjeti bez tebe. Prisloni moje prste na
svoje usne.
Naglo otrgnem ruku iz njegove. Ne smijete mi se tako obraati.
Moram ii.
Ne odlazi.
Zastanem. Kada ponovno dolazite u kuu?
Slijedei tjedan, odgovori.
Udaljim se urnim koracima. Koa mi ari, a u uima mi tutnji.
Doavi do kraja uliice, okrenem se. Svim svojim srcem se nadam da je
jo uvijek tamo. Ali uliica je prazna. Izmeu kua razapete su uzice na
kojima se sui rublje. Plahte ute, nadimajui se na vjetru, kao da
pokuavaju privui panju svijeta. Pogledajte to se dogaa! Zaustavite to
prije nego bude kasno.
40
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

10

JAN

Kakve li tete za umjetnost to takva majstorska ruka svoju Bogom

danu vjetinu i mo nje iskoristila bolje. Jer u slikarstvu mu nije bilo
premca! Ali tako to biva, to vei talent, to su brojnije i stranputice
kojima polazi. Kad se ne dri nikakvih naela, niti potuje ikakva
pravila, ve ivi u zabludi da sam sve najbolje zna.
Andries Pels o Rembrandtu, 1681.

Vrativi se u svoj atelje, Jan se umorna i teka srca baci na stolac.

Tupim pogledom promatra kokoju kost, koja se nekim sluajem nala na
podu meu razbacanim ljuskama oraha. Ne sjea se kad je napravio taj
nered. Kost i ostaci raupanog mesa na njoj ve su sivi od praine.
Jan nastavi sjediti, razmiljajui o ljubavi. Kroz njegov su ivot prole
mnoge ene, budalaste djevice i lakomislene supruge. Za ovjeka koji je
svoj ivot posvetio ljepoti u tom pogledu i nije bio pretjerano izbirljiv.
Nijedna ena ne moe biti toliko runa koliko ja mogu biti pijan. Naravno
daje, na neki svoj nain, volio svaku od njih. On je veoma strastven
mukarac. Na uho bi im aputao vrele rijei i bio duboko zahvalan njihovim
tijelima kada bi na njegove dodire odgovarale nesputanom strau. Ali bi
uvijek nakon obavljenog posla elio da odu kui. Ako neka od ljubavnica
sluajno i ostane prespavati, on se kriom iskrade iz kreveta, navue hlae
i ponovo prione na posao.
Navikao je slikati po noi, dok je cijeli grad u dubokom snu. U toj se
tiini njegove slike, koje kao i on pate od nesanice, s povjerenjem predaju
njegovom kistu da im udahne ivot. Ali da bi vidio to radi, mora zapaliti
mnogo skupih svijea, pa inei to nekada probudi onu koja se te veeri

41
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

nala u njegovom krevetu. A, naravno, sama spoznaja da ga ena promatra

potpuno mu poremeti koncentraciju. Ponekad ga apatom pozovu da se
vrati u krevet. Ponekad same sebe prekoravaju i kanjavaju zbog
poinjenog grijeha. A ponekad uine i ono najgore: mole ga da od njih
napravi potenu enu. Da bar nisu tako neodoljive. Koliko je lake isisati
sono meso iz koljke, a njenu ljuturu baciti na pod.
Nekad radi po itavu no i zaspi tek pred zoru. Pri danjem svjetlu
njegova ga slika iznenadi, kao da je nastala nesvjesno. Boje su nekako
pregrube, a itava mu se slika ini nedovrena kada je ugleda tako
osvijetljenu. Mora jo raditi na njoj. Ako neka od ljubavnica i prespava tu,
sada je ve odavno otila potjerana osjeajem krivnje. Uz njega ostaje samo
njegova istinska ljubavnica nespretno zapackana, zateena, ali ipak
spremna da se jo jednom prepusti dodirima njegovog kista.
Jan ustane. Prvi put nakon dugo vremena nema volje za slikanje.
Nervozno se ushoda po sobi, pa zatim nasloni glavu na policu kamina. Je
li Sophija Sandvoort bila iskrena kad ga je odgurnula od sebe? Je li
stvarno mislila sve to je rekla? Mogue je da je uinio veliku greku. Ali
nije se mogao zaustaviti, morao ju je vidjeti. Bilo je to mnogo jae od njega.
Pri prvom posjetu osjetio je puku pohotu. Sophija je bila samo izazov,
ali ne nesavladiv izazov. Mlada ena udana za pompoznog, napuhanog
starca takve na kraju obino dolijaju. One su tek roba kojom se trguje, isto
kao i balama lana, pa iako su pokorne i poslune, ustvari ne vole svoje
mueve a kako bi i mogle? Romansa sa slikarom preveliko je iskuenje, pa
iako se boje prokletstva, na kraju mu se ipak predaju pod uvjetom da se
potuju neka pravila.
Ali juer, kad su mu pozirali po drugi put, neto se dogodilo. Starije
naklapao neto o... lukovicama tulipana... de Heemu... Kakve dosadne i
naporne govore znaju drati Janovi sunarodnjaci. Ona je samo sjedila u
svojoj modroj haljini, lijepa, nevina i skromna poput same Bogorodice. U
jednom su trenutku izmijenili poglede koji su odavali sudionitvo. S
njenog je lica proitao osjeaje, veselje i ogorenost. I neto mranije,
neto to ga je pogodilo u srce.
42
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Zapanjio je sam sebe. Prvi je put u ivotu nekoj eni rekao istinu.
Izgubljen je. Sophija je odrijeila vorove oko njegova srca i on je sada
samo njen. Nikad se dosad ni je otvorio na taj nain. U ovoj predaji postoji
neka senzualnost, postoje osjeaji. A to je za njega neto sasvim novo. Na
povratku kui sreo je djeaka koji je svirao zvidaljku. Od njena zvuka
navrle su mu suze na oi. to da uini? Ima li ikakve nade da ga ona zavoli?
Na vratima se zauje kucanje. Jan se sledi. To je sigurno Sophija!
Oblije ga znoj. Ne. Sigurno je njen mu. Ispriala mu je to se jutros
dogodilo, i on ga je doao ubit i, kazniti ga za njegovu drskost. S njim je
dvanaest pripadnika Civilne strae koji e mu raznijeti glavu.
Jan otvori vrata. Njegov prijatelj Mattheus velikim koracima ueta u
atelje. Vidim da je ovdje svinjac kao i obino, ree veselo.
Gerrit je opet nestao.
Taj tvoj sluga je obian pijanac. Ja bih ga na tvom mjestu ve davno
izbacio.
Da, kad ga uspijem pronai. Problem je u tome to ga nikad nema
tu.
Mattheus se baci na stolac. Doveo sam djeaka.
U sobu ue neki momi. Bljedunjav je i ima dugaku utu kosu.
Ime mu je Jacob.
Jan se pribere. Potpuno je zaboravio na ovo. Jacob je njegov novi
naunik i danas treba poeti raditi. Mattheus je to dogovorio, jer on ve
ima tri uenika i nema mjesta za jo jednoga. Mattheus je velikoduan
ovjek velika srca i jo veih apetita. Dobro zarauje slikajui prizore iz
sirotinjskih etvrti prizore pijanevanja i bludnienja u krmama i javnim
kuama. Njegove ih muterije smatraju zabavnima, a obino se iz njih
moe izvui nekakva moralna pouka, zbog koje se kupci osjete
oplemenjenima. Njegova je energija nevjerojatna, stvara slike jednu za
drugom.
Jan potrai ae, pa ih obrie krpicom za boju. Mattheus s hrpe uzme
nekoliko platna pa ih prisloni uza zid. Zatim ih pokae djeaku.

43
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Pogledaj samo te pokrete kista, pogledaj kakvom su preciznou

naslikani ti oblaci i kronje stabala. Pogledaj sjaj te haljine, pogledaj tu
savrenu divotu! Gotovo da je moe dotaknuti! Ovaj ovjek uistinu zna
naslikati bilo to, ree hihoui, samo ako mu dobro plate."
Ma tko mi se javlja, odgovori Jan.
Mattheus na brzinu iskapi aicu konjaka pa, pokazujui Jana, ree:
Moj stari prijatelj dobro zna prvo i osnovno pravilo slikarstva!"
A koje je to? upita djeak.
Lijepa rije i gvozdena vrata otvara znai, laskanjem moe dobiti
to god te volja."
Zaista? odvrati Jan.
Samo ih obuci u svu onu raskonu odjeu, nabaci sav nakit na te
jadne tate budale." Mattheus prstom pokae prvotni crte Sophije. Evo,
primjerice, ova ena pogledaj to njeno lice. A kladim se da je u prirodi
prava zmija.
Nije istina! ree Jan.
Ba je tako lijepa, ha? upita Mattheus, podrugljivo se smijeei.
Da, uistinu je tako lijepa.
Mattheus prasne u smijeh. Vjerojatno zbog toga to joj se eli uvui
pod suknju. Okrene se prema djeaku, pa ree: To je jo jedna tehnika
kojoj e te tvoj majstor pouiti.
Zavei tu jeziinu, ree Jan. On je jo djeak.
Mattheus zapali lulu, pa ispuhnuvi oblak dima prozbori: Najdrai
moj prijatelju, ti si izuzetno talentiran i sposoban slikar. I nauit e ovog
djeaka svemu to treba znati. Osim tome kako biti uistinu velik slikar.
Uperivi svoju lulu prema Janu, nastavi: Ali tako si vjet da e se cijeli
ivot provlaiti s tim to radi. Tebi je sve uvijek ilo lako." U ruku uzme
kist, pa upita: Zna li to je ovo?
To je kist, odgovori djeak.
Ne, to je odstranjiva boje.
Daj, popij jo malo konjaka, ree mu Jan.

44
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Na prijatelj Rembrandt, taj sve ovo razumije i zna. to vie boje

nanese na sliku, to je vie i oguli, da bi nam otkrio istinu, golu istinu.
Razumije li me?
Djeak nijemo klimne glavom.
Svu patnju, svu ovjenost... Mattheus se okrene prema Janu. Ali
mora biti hrabar, prijatelju, i ne smije se bojati boli. Jer samo onaj tko
je spreman iskusiti bol moe otkriti istinsku ljepotu svijeta. Zatim ustane
i poljubi Jana u oba obraza. Govorim ti ovo samo zato to znam da jato
nikada neu uiniti. Jer sam u dubini due kukavica obina kukavica, koja
ugaa zahtjevima iroke publike. A ve je prekasno da se mijenjam.
Mattheus iskapi i drugu au konjaka, razbarui djeakovu kosu i ode.
Djeak znatieljno pogleda Jana i upita: Zar se ne ljutite to tako
pria s vama?
Ne, ne ljutim se, ree Jan, odluno odmahujui glavom. Naravno
da se ne ljutim. On tako pria sa mnom samo zato jer me voli.
Ustvari mu je veoma neugodno. I povrijeen je. Glumei
ravnodunost, rairi noge te se zavali u stolicu. Uperi pogled u strop gdje
s drvenih greda poput ukrasa vise paukove mree. Pored prozora je
privrstio bijelu plahtu o koju se odbijaju zrake sunca, potpuno
osvjetljujui itavu prostoriju. Sophija je tu. Ruka joj je naslonjena na
prozorsku kvaku. Naglim pokretom otvori prozor i duboko udahne,
uivajui u svjeini jutarnjeg zraka. Iako je sve to samo njegova matarija,
ta mu prozorska kvaka odmah postane draa. Sophija se zatim okrene
prema njemu, zatvori prozor i nasmijei se.
Jan prozbori: Molim te dodaj mi taj komad papira.
Zar ete mi odrati prvi sat crtanja? upita djeak.
Jan odmahne glavom. Ne, napisat u nekome poruku.

45
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

11

MARIJA

Slukinja u kuhinji jednim okom mora paziti na tavu, a drugim

pratiti maku.
Johan De Brune, 1660.

Marija sjedi pokraj kuhinjskog ognjita i erupa patku, vrsto

stisnutu meu njenim bedrima. Ptija glava visi tik iznad poda, pa izgleda
kao da na njemu trai mrvice za jelo. Ali mrtva je, i sama pomisao na to
odjednom Mariju tjera na pla. A tako bi eljela da je ta ptica iva pa da
joj moe povjeriti sve svoje tajne. Ma kakve su to odjednom gluposti! Pa u
ivotu je oerupala na stotine pataka! Dok je kao dijete ivjela na selu
veselo bi im zavrtala i vratom. Ali u posljednje je vrijeme stalno obuzima
nekakvo suosjeanje sa svima koji pate, pa ak i nerazumnim stvorenjima.
Taj je osjeaj snaan, ba kao i njena ljubav prema Willemu. Willem...
Willem, gotovo neujno prozbori njegovo ime. Sva je plaljiva i osjea se
nekako krhko i razgolieno kao da je netko s nje ogulio koru. Njena joj je
baka govorila: Ako oguli luk, sigurno e i zaplakati Sada zna to je time
htjela rei.
Njena je draga baka bila puna mudrih izreka. Marija se jo uvijek
sjea kako je pravila maslac. Zasukanih rukava nadvila bi se nad bavu,
snanim i ustrim pokretima gurajui motku za mijeanje gore-dolje, pa
zatim u krug i na sve strane, bukajui tako u svih esnaest. "Nema
maslaca, ni drugog blaga, bez napornog rada, govorila je. U radu je spas.
U radie svega bie... Nizala bi mudrosti jednu za drugom. Kad je Marija
ve bila neto starija baka bi joj govorila da je vrhnje duh, a sirutka puki
tjelesni uitak. Marija je u to vrijeme nije razumjela.
46
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Maak budno motri patku. Rep mu zatitra. Marija je praznovjerna.

Ako se maak poee, Willem e pokucati na vrata. Maak ima buhe, znai
nee jo dugo ekati da ga vidi.
Na vratima se zauje kucanje. Marija poskoi sa stolice, baci patku na
stol i pouri se prema vratima. Otkrauna ih i ispred sebe ugleda nekog
momia. On joj urui kuvertu i ree:
Molim Vas, dajte ovo gospodarici kue.
Marija razoarano uzme pismo i zatvori vrata. Stubama se popne do
sobe. Otkad su jutros bile u kupovini gospodarica se ne osjea dobro, pa je
cijelo vrijeme provela zatvorena u sobi.
Dolje u kuhinji maak skoi na stol i zarije kande u patkino meso.

47
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

12

PISMO

ena e ti biti kao plodna loza u odajama tvoje kue; sinovi tvoji
kao mladice masline oko stola tvojega. Eto, tako e biti blagoslovljen
ovjek koji se Jahve boji!
Psalam 128

Sophija stoji na prozoru i ita pismo. Suneva svjetlost to dopire kroz

staklo obasjava joj lice. Kosa joj ne pada na lice, ve je pomno zaeljana
prema natrag i privrena vrpcom. Na vrpci se ugnijezdilo nekoliko
siunih bisera. Uhvativi pokoju zraku sunca, biseri zasvjetlucaju kao da
mirkajui zatvaraju oi pred strogou frizure koju krase. Na sebi ima
crni prsluk, proaran barunastim i srebrenim nitima, te haljinu od
ljubiaste svile. Njen kositreni sjaj ljeska se na suncu.
Drvena pregrada iza nje ukraena je tapiserijom. U njenim se
sjenkama naziru slike. Zelene su barunaste zavjese oko kreveta
razmaknute pa otkrivaju raskoan pokriva. Cijela je soba okupana
umirujuom zlatnom svjetlou sunca.
Sophija jo uvijek nepomino stoji pokraj prozora. Kao da je
zaustavljena - uhvaena izmeu prolosti i sadanjosti. Ona je boja koja
eka da je se zamijea, slika koja eka da joj kist udahne ivot. Ona je tek
trenutak, trenutak ekanja da je zauvijek prekrije i zarobi sjajni sloj laka.
Hoe li poderati pismo, ili e se kroz grobnu tiinu soba iskrasti iz kue?
Njeno lice, gledano iz profila, ne kazuje nita.
S ulice dopire amor ljudi i buka koija. Dva se namjesnika voze u
koiji, koja drndajui prelazi most. Obojica neprestano kimaju glavom.
48
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Mora da je ono o emu govore strano vano. Neka se bava dizalicom

sputa iz skladita smjetenog pri vrhu zgrade, pa je zatim odguraju i
ukrcaju na teretni amac. Kad postane dijelom pozadine neke slike, njen
e sadraj zauvijek ostati nepoznat. Grupa mukaraca, menonita 1, skupila
se na uglu poput jata vrana, djeca trkaraju naokolo, sudarajui se s njima
i viui.
Vani vlada mete i komeanje, a unutra jedno je srce gotovo stalo.
U pismu pie: Prekasno je. Oboje to znamo. Moram te vidjeti, ljubavi.
Doi u moj atelje sutra u etiri.

1
Menoniti pripadnici vjerske sekte koja je nastala u Nizozemskoj u 16. st. (op. prev.)

49
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

13

JAN

Ako me eli dirnuti u srce i natjerati u pla, prvo mora sam

iskusiti tugu i bol.
Horacije, Ars Poetica

Pijesak u pjeanom satu ve je iscurio. Jan ga po drugi put

preokrene. Pet je sati. Ona nee doi.
Kako je samo bio glup, to je uope pomislio da hoe. Gerrit je pomeo
pod i pospremio sobu. Jutros se taj sluga sav skruen i rumena lica vratio
iz pijanevanja, ali Janje bio previe zaokupljen vlastitim mislima da bi se
na njega ljutio. Gerrit je uvijek revan i marljiv kad ga grize savjest. ak
je oribao i prozorska stakla, po svom obiaju. Stol je postavljen za dvoje:
dimljeno meso, sir, vino i kolaii od marcipana posuti eerom, koje je Jan
kupio jutros ba za tu prigodu. Gerrita je potjerao u kuhinju, a djeaka
poslao kui.
Sophija nee doi. Kako je i na trenutak mogao pomisliti da hoe.
Zato bi zbog njega riskirala sve to ima? On joj ne moe pruiti nita osim
ljubavi.
Zrnca pijeska, inei tanku nit, padaju kroz uski struk pjeanog
sata. Zasad se na dnu skupila tek sitna hrpica. Jan je promatra dok biva
sve vea. Pa on niti ne poznaje Sophiju. Osjea se kao da je poznaje cijeli
ivot, u njegovom je srcu ve pronala dom, ali sve je to zavaravanje samog
sebe. Tek puka zabluda. U jednom kratkom trenutku osjeti radost i
olakanje to nee doi. Jer, ako se ne pojavi, spasit e se od mogue

50
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

propasti. On se zapravo brine za nju, a nikad se prije nije brinuo za

dobrobit neke ene. Niti je ikada osjeao ovo to osjea sad.
Hrpica pijeska raste. Sa svakim novim zrncem, njegove nade polako
blijede. S ulice do njega dopire dernjava nekolicine pijanaca. Janovo je
susjedstvo na loem glasu. Previe je prljavo i preopasno za damu kao to
je Sophija. Osvrne se po ateljeu, pokuavajui ga vidjeti njenim oima. Ona
bijela plahta privrena za strop, pa sva ona pauina oko nje. Tkaninom
presvueno podnoje stupa na kojem sjede njegovi modeli. Na zidovima
vise otisci slika, prilino otrcanih rubova. Velika pukotina presijeca zid,
proteui se od poda pa sve do stropa. Kalupi od gipsa - ruke, noge -
ljuljaju se na kukama. Cijela je prostorija ispunjena smradom lanenog
ulja.
Jan potjee iz obitelji zanatlija. Otac mu je srebrnar, a oba brata bave
se oslikavanjem stakla. On je navikao na ivot meu oruem vlastitog
zanata, ali kako je mogao oekivati da bi dama poput Sophije zbog ovog
stavila na kocku svoj ugled. ak je naredio Gerritu da na krevet stavi istu
posteljinu, glupo oekujui... Bog zna to.
Pjeani je sat ve napola prazan. Sigurno nee doi. Jan sjedne na
drvenu krinju i navue cipele. Zadnji put promotri obrok na postavljenom
stolu - ae za vino na visokom stalku, zdjelu s voem, kolaie posute
eerom u prahu. Poput prizora mrtve prirode ostat e na istom mjestu,
umrtvljeni u etiri sata, zauvijek nepojedeni i neupotrijebljeni. To su
predmeti brojnih mogunosti, koji e svoju budunost i primjenu nai
samo u njegovoj mati. Jo jednom ih promotri okom umjetnika: bijeli
stolnjak izoblien pogledom kroz dvije ae, metalni sjaj noa i vra.
Unato svemu, sklad te kompozicije prua uitak njegovim ulima.
Gerrit! povie. Poisti stol. Ja odoh do gostionice!
Iznenada zauje priguen zvuk. Isprva pomisli da to grane stabla
noene povjetarcem kucaju o prozorsko staklo. Ustane i obue ogrta.
Noge su mu teke poput olova, kao da je upravo pregazio movaru.
Ponovo zauje tiho kucanje. Netko je na vratima.
Jan im prie i otvori ih.
51
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Pred sobom ugleda Sophiju. Ja sam, izusti ona.

52
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

14

MARIJA

Ljubav se ne kupuje niti prodaje - ljubav se za ljubav daje.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Marija sjedi pokraj Willema na stranjem stubitu kue. Sunce

polako tone za visoki zid, ostavljajui dvorite u sjeni. Malo je i zatvoreno
sa svih strana, pa ga u ovo doba godine sunce obasjava samo nakratko.
Njena metla, naslonjena na zid, doima se poput straara.
Willem joj miluje prste, jedan po jedan. Morala bi ih malo natrljati
mau. Najbolje gujom. Tako e postati prava dama.
Mislim da e mi za to ipak trebati neto vie od guje masti, ree
Marija kroz smijeh.
Zatim se privije uz njega. Stranjica joj se ve smrzla od sjedenja na
hladnim kamenim stubama, ali ne usuuje se uvesti Willema u kuu. Nije
sigurna je li gospodarica jo uvijek kod kue. ini se da ju je ono pismo
uznemirilo, moda je primila neke loe vijesti od obitelji. Gospodarica se
jo od juer ponaa udno. Danas popodne je dva puta obukla ogrta i
uputila se vani, da bi ga zatim opet svukla. Kad ju je Marija zadnji put
vidjela, sjedila je pokraj ulaznih vrata, zamiljeno motajui uvojak kose
oko prsta.
Marija, ljubavi, moram te neto pitati.
to je, dragi?
Ja volim tebe, a ti voli mene, pone Willem, obgrlivi je oko struka.
Mislim da sam u tome u pravu, zar ne?
Naravno da te volim. Juer sam cmizdrila nad obinom patkom. I sva
uzdrhtim kad te vidim. Zar to nisi primijetio?

53
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Pa, ti i ja... Zato se onda ne bismo vjenali?

Ona klimne glavom. Osjeti kako je preplavljuje srea. Iza zida, u
kronji jabuke u susjednom vrtu, zapjeva kos. Njegova pjesma potee
poput najslaeg vina i zazvecka poput zlatnih novia. Oh, vrti joj se u
glavi!
Naravno da se elim udati za tebe, Willeme. Ali mi nemamo novaca.
Samo se malo strpi, ree i znaajno se kucne po nosu. Imam neke
planove.
Ma, kakve planove? upita ona.
Ne mogu ti ih jo otkriti, bar ne zasad. Samo u ti rei da u od tebe
napraviti damu i da emo imati svoj dom. I onda emo ga moi napuniti
djecom.
Djeca. Marija zatvori oi. est ih je, uvijek est. Ve ih vidi kako se
bore za mjesto u njenom krilu. U njenim su snovima ona ribice, a sad su
odjednom oivjela. Njihov smijeh odjekuje, mijeajui se s pjesmom kosa.
A kako e doi do tog novca? upita Marija.
Willem uzme njenu ruku i prisloni je na srce. Vjeruj mi, ljubavi moja,
eeru moj. Ve je, poput pravog mua, uzeo stvari u svoje ruke. ak mu
je i glas nekako dublji. Recimo da je u pitanju jedna... hm... poslovna
pekulacija.
eli je uzeti za enu! Marija se zagleda u jedinu gredicu cvijea u
dvoritu. Mladi su izdanci provirili iz zemlje; kakvu samo nadu ulijeva taj
prizor. U svojoj su gruboj i slijepoj odlunosti da se probiju kroz tlo na
povrinu izbacili brojne grumene zemlje. Napokon je stiglo proljee.
Marija nasloni glavu na Willemovo rame i pomisli: u cijelom gradu nema
nitko sretniji od nas dvoje.

54
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

15

SOPHIJA

Oni to gacaju u mutnim vodama, u njima e se i utopiti.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Jan stanuje u prizemlju kue u Bloemgrachtu, niti milju daleko od

mene. eli me ispratiti bar dio puta, ali nitko nas ne smije vidjeti zajedno,
pa se moram prva iskrasti iz njegovog ateljea. Sunce je na zalazu, nebo se
prelijeva u ruiastim nijansama - crveni se umjesto mene. itav se grad
rumeni, krovovi kua zastrti su crvenim velom srama. Voda se razlijeva iz
kanala. Zrake sunca to se reflektiraju navoenoj povrini pleu i skakuu
po krovovima od cigle. Prozori su u plamenu.
Meu nogama osjeam vlagu ljubavi. Samo jedan sat - ne mogu ostati
due od sata. A kakav lije samo bio taj sat. Makar mi bio i posljednji s njim,
sjeat u ga se cijeli ivot.
Pognute glave prijeem Westerov trg, pa zaem u sporednu uliicu.
urim poput kakvog zloinca, bjeei od prizora vlastite grenosti. Donji
dijelovi kua u ovoj etvrti okreeni su u bijelo, a boja je nemarno
poprskana svud oko prozora i vrata. Kad bi barem i ja mogla s kreom
prekriti svoju sramotu.
Sophija, draga! to li ti radi ovdje?
Zateturam, gotovo da smo se sudarili.
Ide li i ti u ovom smjeru? Kakva divna haljina, mora mi rei gdje si
kupila materijal.
To je gospoa Mijtins, supruga naeg odvjetnika. Pridrui mi se,
pratei moj uurbani korak.
Mora mi odati svoju tajnu.

55
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

O emu priate? upitam odrjeito.

Tako je vjeto skriva. Obeala si mi je odati, a jo uvijek nisi.
to sam Vam obeala odati?
Pa ime svoje krojaice, naravno. Sjea se, onda kad si dola na nau
glazbenu veer? Ova moja je potpuno nesposobna. Dodue preporuila
miju je gospoa Overvalt, ali ta doista jedva da zna neto porubiti. A jo
uz to jadnica uvijek ima nekakvu prehladu. Boe, doista divno izgleda! Ta
ti crvena boja stvarno dobro pristaje, a ta savrena tkanina - istie tvoje
rumene obraze. Kad bi barem moje keri izgledale kao ti - uspori malo,
draga. O, te mlade noge! Pa tko bi s tobom mogao drati korak?

56
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

16

JAN

Tkanine to obavijaju figure moraju otkrivati da u njima doista

borave ljudska tijela. Uredno omotane oko tijela, tkanine moraju
otkrivati dranje i pokrete figura. Dijelove tijela, a posebice one
istaknute, nije poeljno skrivati pod brojnim naborima tkanine, ve ih
je potrebno otkriti, uiniti ih vidljivima oku.
Leonardo da Vinci, Biljeke

Slikanje je in posjedovanja, in potpune vlasti slikara nad

predmetom koji slika. Na sve te predmete, ma kako skromni i nevani bili,
slikar gleda s istom usmjerenom senzualnou i putenou. Predmeti
ivotinjskog, biljnog ili ak mineralnog svijeta u slikarevim su oima
jednaki; oblina zemljanog vra naslikana je s jednako toliko osjeaja kao i
oblina enskih grudi. Slikarska je strast uistinu nepristrana.
Ali sada je sve drukije, jer je posjedovao nju. Ovo je tree i ujedno
posljednje poziranje. Nakon toga platno e odnijeti kui i dovriti ga u
svom ateljeu. Sad kad je napokon dotakao tijelo skriveno ispod haljine, sad
kad ju je golu drao u svom naruju, Janje paraliziran. Ova ozbiljna i
otmjena supruga koja sjedi nasuprot njega - to je njegova draga, njegova
tajna ljubav. Ona vie nije puka kompozicija tamnomodre haljine, krznom
obrubljena kaputia i bljedunjave koe. Ljubav je poremetila kompoziciju
i uinila Sophiju mnogo vanijom od bilo kojeg drugog predmeta - uinila
ju je predmetom njegovog oboavanja.
Sophija zrai. Iz nje naoigled isijava novootkrivena srea. Pa nije
valjda da njen suprug nita ne primjeuje, a tako joj je blizu? Cornelis

57
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

moda i jest stara sitniava budala, ali kako ne osjea naboj koji danas
vlada u sobi?
Sva ga ta pitanja ometaju u poslu. Jan shvati da ve due vrijeme
samo stoji s kistom u ruci, ne radei nita. Cornelis mora da je primijetio
bar to. Figure na banovom platnu poinju nalikovati na duhove - ti plodovi
njegove mate to samo nakratko podsjeaju na stvarne ljude izgledaju
odbaeno, ponieno, kao da je i njih iznevjerio. S nekoliko poteza kista
udahne Sophiji ivot. Na slici e zauvijek ostati zarobljena u ulozi supruge,
prikovana u toj kui - samo ena koja posluno sjedi pored svog mua.
Upravo to je njegov izgovor. Na slici ju je izgubio jer ju je morao
naslikati kao tuu suprugu, a ne pokazati kako je zaista vidi. Ali Jan se
ustvari boji da je ne bi ni mogao naslikati drukije, prikazati je u pravom
svjetlu i slikom rei istinu o njoj. Njegov je talent premalen da bi bio u
stanju dostojno prikazati takvu boansku ljepotu i svoje osjeaje prema
njoj. Za sve to krivi konvencije i pravila koja ga obvezuju, ali je ipak
svjestan injenice da bi na platnu velikog slikara Sophija oivjela i zraila
ljubavlju prema svima koji je ugledaju. Oni koji je vide shvatit e da je
znala voljeti i biti strastvena. Slika mora o njoj kazivati barem toliko, on
mora prenijeti barem to - ili nije uspio.
Dok slika, u glavi mu odzvanjaju njene rijei. Volim te otkad sam te
prvi put ugledala.
Kako ga je samo iznenadila! Mislio je da e je pokositi kajanje i
grinja savjesti.
Sada je prekasno za to. eljela sam doi. eljela sam biti s tobom.
Nita mi vie nije vano, samo ovo - samo nas dvoje.
Kad su se uspeli na njegov krevet, ispoetka je bio toliko zateen i
preplavljen osjeajima da je zatajio. to je sad, zar sam uzalud odbacila
svoj ugled? proaptala je kroz smijeh.
Jo ne mogu vjerovati da si tu, odgovorio je.
Zatim ga je uzela za ruku. Ja sam samo ena, obina ena od lani i
mesa evo, dotakni me, osjeti ga.

58
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Svijet nije nita nego kaos. Svi umjetnici to znaju i pokuavaju u

njemu nai nekakav smisao, u kaosu stvoriti nekakav red. Sophija je dala
smisao njegovom kaotinom svijetu. Spojila je njegove komadie i iskrojila
od njih najljepi ogrta. Njena je ljubav spojila avove ogrtaa kojim se
sada mogu zajedno ogrnuti i sakriti se od ostatka svijeta. Daleko od svih.
Ali skupa su nasamo proveli tek jedan sat, a ovo je njen ivot i u njemu
je Cornelis. Kad bi barem umro.
Pod knjinice poploan je crno-bijelim mramornim kvadratima.
Izgleda poput ogromne ahovske ploe na kojoj su figure ljudi. Jan
zamiri, a obrisi sobe se zamagle pred njim. Podigne svoju kraljicu,
Sophiju. Smjesti je sa suprugove druge strane. Zatim podigne supruga i
naglim ga potezom izbaci iz igre.
Jan pokupi svoje stvari. Cornelis ga pozdravi i povue se u drugu
sobu. Njih dvoje ostanu sami, oslukujui korake to postaju sve tii. U
daljini se zatvore vrata.
Sophija isprati Jana do ulaza. Zamalo su me otkrili, proapue.
Vidjela me jedna ena, ena koju poznajem.
Zatim se oboje naglo okrenu.
Kroz predvorje dotri Marija, lica oblivenog suzama. U ruci
naglavake dri pticu. Maak ju je ubio. Pogledajte, to je kos koji je
pjevao u kronji jabuke u susjednom vrtu.
Jadniak mali, izusti Sophija ugledavi ga. Ali nemoj plakati.
"A bio mi je tako drag, on i njegova pjesma, ree Marija jecajui. A
znate to se dogodi kad ugine kos?
Marija, prestani s tim. Sophija isprati Jana na ulicu.
Sutra u jedanaest sati ujutro, proapue Jan. Zatim, kao sluajno,
ispusti krpicu za boju na pod. Sophija se skupa s njim sagne da bije
podigla. Na mostiu kod... Promrmlja ime ulice.
Zakopat u ga u gredicu s cvijeem, prozbori slukinja.

59
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

17

SOPHIJA

ena slavu i hvalu uglavnom zasluuje nainom na koji se brine o

svom kuanstvu. Jer kornjaa je vjeito kod kue, i svoj dom uvijek
na leima nosi.
J. van Beverwijck, 1639.

Pada kia. urim Ulicom sireva, dolje prema luci. Na vidiku ni ive
due. U izlozima duana samo ogromni sirevi, gaude, izgledaju poput
kamenih gromada. Sjede, promatrajui me i osuujui.
Moda Jan i ne doe, vani ipak kii. Moda me ne voli dovoljno.
Voljela bi da oko mene ima ljudi. Guve i gomile ljudi pruaju nekakvu
sigurnost. Ovako se, urei sama pustom ulicom, osjeam nekako izloeno.
Usprkos tome srce mi lupa od uzbuenja.
Od proteklog se tjedna cijeli grad preobrazio. ak i ako danas ne
doe, on postoji, on udie ovaj zrak i hoda ovim ulicama. Svaka mi je
zgrada draga, svaki djeli grada mio, jer je poznat i njemu. Uz ulicu se
niu najmodernije i najotmjenije kue, nadvijajui se nad njom i
promatrajui je poput znatieljnika. Toliko mnogo prozora, kue su
pretrpane prozorima. Ogromni prozori u prizemljima, na razini ulice, koji
su mi sad najblii, pa oni mali prozori, zbijeni na gornjim katovima, redovi
sitnih prozoria kroz koje vire znatieljne oi, a na vrhu, u zabatima, malo
okruglo okance poput okulara na vratima. Neki su prozorski kapci
zatvoreni, neki poluotvoreni. Tajanstvene sjene vrebaju iza reetkastih
stakala.
Iza nekog otvorenog prozorskog krila zato je otvoreno? pomakne se
zavjesa.
60
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Pa onda svi ovi uglovi. Na svakom je od njih postavljena klopka, iza

svakog vreba opasnost. Sophija! to li ti radi ovdje. Kako me lako mogu
raskrinkati ljudi koji mi ni ne ele zlo.
Zaem za jo jedan ugao, vjetar mi se silovito obrui na lice. Pokuam
se oduprijeti njegovom naletu, naginjajui se napred, ali on ne posustaje.
eli me otpuhati natrag, natrag na Herengracht gdje mi je mjesto. Oujak
je ali zima se ponovno vratila. Lice mi je utrnulo od hladnoe. urnim
koracima nastavljam uz kanal a slani zrak bocka mi nosnice. Kue
trgovaca u ovom su dijelu grada visoke i po est katova. Gore, visoko iznad
mene otvaraju se vrata u svemir. Iz njih stre dizalice i iznad moje glave
nepomino vise kuke.
Tad ga ugledam. Gotovo sam nadomak mostia a Jan mi s druge
strane kanala uri u susret. Mahne mi, a srce mi zaigra u grudima. Znala
sam da e doi Ubrzam korak. Niz kanal se pribliava neki amac. Za par
minuta mosti e se otvoriti, odvajajui me od mog drag g. Smijui se,
pojurim prema njemu.
Jan odjednom zastane. Na trenutak se upitam zato Zatim ugledam
tri u crno obuena mukarca kako izlaze iz jednog od brojnih skladita.
Jedan od njih je i moj suprug. Ugledavi me, odvoji se od grupice i prie
mi.
Najdraa moja, ta radi ovdje? Ljubavi, mokra si do gole koe.
Munjevitom brzinom smislim odgovor. U pokrajnjoj uliici u blizini
ugledam natpis. Obojan je u crveno, bijelo i plavo - crveno za krvarenje,
plavo za prijelome i bijelo za vaenje zubi
Moram izvaditi zub, odvratim. Strano me boli, ne mogu vie
izdrati.
Ali zato mi nisi prije rekla? Odveo bih te onom lijeniku u
Prinsengracht.
Gospoa Mijtins preporuila mi je ovog.
Poi u s tobom. Cornelis se okrene dvama mukarcima. Budite
toliko ljubazni, gospodu, pa me priekajte u uredu.
Ne, nije potrebno, samo se vratite na posao.
61
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Ali..., zausti on.

Molim Vas, gospodine. Samo Vi idite, sa mnom e sve biti u redu. I
pogledajte, kia je ve prestala.
Ali ne moe se vratiti kui bez pratnje, bit e ti slabo.
Marija e doi po mene. Molim Vas, samo vi idite.
Cornelis zastane, zamiljeno milujui bradu. Dva mukarca ekaju,
ve se nervozno premjetajui s noge na nogu. Znam da sam pobijedila.
Poljubi me u obraz i ode. Uputim se pokrajnjom uliicom prema
lijenikovoj ordinaciji. Iza sebe zaujem korake.
To je Jan. Zgrabi me za lakove i ugura u neku krmu. Sjednemo za
stol. Mjesto je poluprazno, ne prepoznajem nikoga. Osim toga, ne zalazim
esto u pivnice, a ova je prilino daleko od moje kue.
to da radimo? upitam ga. Ako budem dolazila u tvoj atelje, netko
e me prije ili kasnije vidjeti.
Tako si lijepa. Netremice me promatrajui, Jan mi obrie lice
svojim rupcem. Poi kui sa mnom, doi u moj krevet.
Ne mogu, ne smijem! Netko e me vidjeti.
Doi po mraku.
Netko e me ipak vidjeti.
Ljubavi moja, ne mogu ivjeti bez tebe.
Djevojka nam donese nae ae piva. Na zidu visi krletka. U njoj se
polako, kandu po kandu, po grani pomie papiga. Priblii nam se najvie
to moe, pa nas, protegnuvi vrat i naulivi glavu, stane promatrati
jednim okom.
I sada e jo misliti da mi nedostaje jedan zub, rekoh.
Ja bih za tebe izvadio sve zube.
Ne, ve imam jednog starca zar mi to nije i vie nego dovoljno?
Oboje prasnemo u smijeh. Tresui se, naslanjamo se jedno na drugo.
Boe, kako se mogu tako rugati vlastitom suprugu? Progutat e me
pakleni oganj.
Kako uope moe podnijeti da te on ljubi?
Nemoj, molim te.
62
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

I da te grle one goljave ruke... Jato ne mogu podnijeti...

Prestani!
Sve je to istina, naravno. Cornelisov kiseli staraki dah... njegova siva,
labava koa... i onaj njegov dio od kojeg mi je muka kad ga se sjetim. Ali
ne govorim nita. Zar to to sam ovdje s Janom ve nije dovoljna izdaja?
On me ispod stola primi za ruku. Doi k meni veeras. Ne skidam pogled
s njega s njegove divlje, mokre kose, njegovih dubokih plavih oiju. I sam
me pogled potpuno izluuje.
Zato jo nisi spremna? upita Cornelis. Ve je est sati.
Ne elim ii.
Ali, ti voli kartati s Konickovima. Zadnji si put pobijedila, sjea se?
A ba im je ovih dana stigao i novi klaviembalo. Proli si im tjedan rekla
kako bi ga voljela iskuati.
Jo uvijek me boli zub.
Jadnice moja mala daj da pogledam...
Naglo se odmaknem. Ne!
Mora da te jako boli.
Kamforovo ulje malo mi ublaava bol, ali ipak bi htjela ranije poi na
poinak.
Onda u i ja ostati s tobom.
Ne!
"I izlazak mi ne ini nikakvo zadovoljstvo kad ti nisi sa mnom.
Radije bih bila sama, odgovorim. Veeras bih ti bila stvarno loe
drutvo. Zaista, dragi, poi u rano u krevet. Molim te idi bez mene, pa to
su tvoji stari prijatelji poi sam, kad te molim.
Cornelis donese svoj kaput i uputi se prema vratima. Odjednom
potrim za njim i bacim mu se oko vrata. Zateen mojim ponaanjem, on
se naglo okrene, a nosovi nam se sudare. Taj nas trenutak nespretnosti
oboje zbuni.
ao mije, posramljeno mu promrmljam u bradu.
ao ti je? Zbog ega, pa zar zbog toga to mi tako iskazuje ljubav?
ree, vrsto me zagrlivi.
63
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Na trenutak poelim da se nita nije dogodilo. Kad bi bar mogli vratiti

vrijeme i biti isti kao prije, zadovoljni i zatieni unutar ovih zidova. Ne
prepoznajem ovu novu enu ije mi srce kuca u grudima uljez, varalica
koju bi prezrenu i u nemilosti trebalo izbaciti iz ove kue.
Nisam te dostojna, tiho prozborim.
Kako to moe rei? uzvrati Cornelis, gladei me po kosi. Ti si moja
radost, moj ivot.
Jo jednom se zagrlimo, i on ode.

64
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

18

WILLEM

Svaki je ovjek kova svoje sree.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Sputa se sumrak. Willem se zaputio prema Herengrachtu. Vjetar

polako jenjava. Cijeli je dan s Baltika puhala orkanska bura. Ribarske
brodice nisu mogle isploviti na more. Nekoliko milja dalje na obalu se
nasukao jo jedan kit. Za razliku od Marije, Willem zna da je to dobar
znak. Cijeli je ivot ivio od ribe, i gle! Ba je na dananji dan ocean
ispljunuo taj velianstveni ulov. Bog je na njegovoj strani.
Willemov je hod hitar, a u koracima mu neka ivost. Nebrojeno se
puta, pognut pod teretom svoje koare, tekim koracima vukao ovim
ulicama. Veeras je jedina teina koju osjea teina novanika u depu
njegovog konog kaputa. Jedva eka vidjeti izraz Marijinog lica. Nije mu
vjerovala kad joj je neku veer u vrtu priao o svojim planovima. Nazovimo
to poslovnim podvigom.
Jo uvijek je nijem od oka. Inae po prirodi nije kockar, ali ovo su
vremena kad se nitko vie ne ponaa prirodno. Sve do dananjeg dana,
kada se sve promijenilo, Willem je te ljude pod kapuljaama smatrao
obinim luacima. Ali sad se i sam pridruio tim pekulantima, i ukljuio
u trgovinu tulipanima, pa tko je onda on da sve to naziva ludilom.
Novac se umnoava, tek tako, sam od sebe... Divnog li uda! Tek
nekoliko sastanaka, njegovi novi prijatelji, stisnuti jedan uz drugog u
oblaku duhanskog dima; brojevi, njemu nezamislive svote kredom ispijane
na ploi. Paketi predani iz ruke u ruku... Kako je nevjerojatno lako bilo,
jer kockao je nasumce i svaki put pogodio, svaki put naao zlato. Sve

65
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

donedavno novac je zaraivao tekom mukom tu i tamo pokoju forintu,

ponekad aicu novia. Radio je do iznemoglosti, ustajao u cik zore i
odlazio na ribarnicu po tui i snijegu, po kii i ledu. Nikada se nije alio,
jer nije ovjek koji se inae ali, ali sada shvaa da je tada sam bio luak,
pravi ovjek pod kapuljaom. Ledena riba, ledeni prsti koji izvlae slinave
niti riblje utrobe. Pognut, s tekom koarom u rukama, vukao se ulicama,
odolijevajui snanim naletima vjetra, i kucao na sva vrata, pokuavajui
se nasmijeiti unato smrznutom licu. Jedino to ga je grijalo u tim
hladnim danima bila je pomisao na Mariju.
Marija! Ma kakvi kitovi, ona je njegov glavni ulov, njegova nagrada.
Kae da ga voli, a on jo ne moe vjerovati. Nije imao mnogo iskustva sa
enama. Nikad ga nisu shvaale ozbiljno. Ima neto na njegovom licu,
neto zbog ega su sve redom hihotale. Bile bi ljubazne prema njemu i
pokazivale znake naklonosti, ali svaki put kada bi s nekom pokuao voditi
ljubav, ona bi obavezno prasnula u smijeh. Nazivale su ga klaunom, a kad
bi se klaunovsko lice rastuilo one bi se smijale jo jae, govorei kako je
sad jo smjeniji. To ga je boljelo.
Sad ima Mariju. Ali, ima li je zaista? Je li mogue da ga stvarno voli?
Tako je lijepa, tako punana i obla poput zrele voke. A uz to je i prava
zavodnica. Prodava povra mi je pokazivao mrkvu. Ona plijeni poglede
mukaraca na ulici, izaziva ih svojom pojavom i smionim pogledom. Moe
li joj vjerovati? Naravno da te volim. Sva se uzdrhtim kad te vidim. Ali ne
eli se udati za njega, dok on ne stekne barem nekakav imetak. To je
razumljivo, Marija je ipak praktina ena. Vidjet e ona tko je Willem kad
otvori novanik pred njom. Jedva joj eka vidjeti izraz lica.
Ona ga sad ne oekuje, iznenadit e je. Veeras njen gospodar i
gospodarica izlaze na partiju karata pa je sama kod kue. Willem se ipak
priulja stranjim vratima, onima to vode iz sporedne uliice i koja koristi
svaki put kada po mraku kriom dolazi i odlazi.
Willem odjednom naglo zastane. Na vratima se pojavi enski lik.
Zatvorivi ih za sobom, hitrim se korakom uputi niz uliicu. To je Marija.
Neujno poput sjene provlai se izmeu kua.
66
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Poeli joj zazvati ime, ali neto ga zaustavi. Uini mu se neobino

predanom, kao da je zaokupljena nekom vanom namjerom. Drei se na
dovoljnoj udaljenosti, on krene za njom niz uliicu. Neto se udno dogaa.
Doavi do Kaisergrachta, ona se osvrne lijevo i desno. Sada je ve jasnije
vidi. Ispod marame nosi svoju bijelu kapicu, onu s dugim zaklopcima, koji
joj sada skrivaju lice.
Skrene desno i opet ubrza korak, drei se blizu kua. Kako se
tajanstveno ponaa! Kree se tako brzo, da on uskoro mora potrati, da je
ne bi izgubio iz vida. Ni to mu ne slii na Mariju. Ona obino ee, lagano
njie bokovima i ne uri.
Na trenutak je izgubi. Odjurila je lijevo, niz ulicu Berenstraat. Zauje
se lave psa i njegovo lupanje o zatvorena dvorina vrata. Kamo ide, i zbog
ega tako uri? Ve se odavna smrailo. Izbjegava glavne ceste i
munjevitom se brzinom kree mranim sporednim ulicama, jurei poput
duha. Iza zatvorenih prozorskih kapaka ori se zagluujui smijeh
mukaraca. Nakratko je obasja svjetlo s jednog od prozora, da bi ve u
sljedeem trenutku ponovno nestala u utrobi noi.
Sada je potrala. Kako je samo lagana, izgleda kao da leti! Willem je,
sav zadihan, jo uvijek prati, drei se podalje od nje. Ali ona se uope ne
osvre za sobom, izgleda potpuno nesvjesna svoje okoline. U kuhinjama
zveckaju lonci, a miris peenog mesa mijea se sa smradom kanalizacije.
Ljudi veeraju iza zatvorenih vrata, a Willem se osjea odsjeenim od
ostatka svijeta. Kao da su on i ovaj duh to juri pred njim odjednom
prestali biti dijelom uobiajenog ivota ovog grada. Postoje samo njih
dvoje, noeni nekom snanom tajanstvenom strujom. Njegova plua ve
gore. Puni novanik udara mu o bedro.
Ve su stigli do Bloemgrachta. Marija pokuca na neka vrata. Willem
se skrije iza jednog od stabala u dugom drvoredu ulice. Zauje siuno,
prigueno kihanje, neobino nalik ljudskom. U praini ugleda psia. elei
se poigrati, tene pojuri prema Willemovoj nozi, a on ga lagano odgurne.
Vrata se otvore. Svjetlost svijee na trenutak zatre peri na Marijinom
licu i ona ue u kuu.
67
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Willemovo srce ubrzano lupa. On prijee ulicu i prikrade se prozoru.

Donji je dio zatvoren, ali staklo gornjeg dijela prozora iznutra je
osvijetljeno. Willem pomisli: moda je to kua nekog lijenika. Netko je
bolestan i Marija je otrala po pomo. Moda je pak neka njena prijateljica
slukinja u ovoj kui, i Marija joj je posudila neki kuanski predmet, koji
mora vratiti prije nego njen gospodar i gospodarica stignu kui.
Zato mu onda srce tako snano lupa? Pored ulaznih vrata nalazi se
klupa. Willem se popne na nju i proviri kroz prozor.
U sobi ugleda gole drvene podove, slikarski stalak i stolicu. Na
trenutak pomisli da unutra nema nikoga, ali zatim zauje priguene
glasove, i ugleda njih dvoje.
Marija i neki mukarac. Ne vidi joj lice jer stoji tono ispod njega,
leima okrenuta prozoru. Mukarac se smije. Prisloni svoje elo na njezino,
tresui se od smijeha. Njegova crna kovrava kosa dodiruje njenu kapicu.
Zatim rukama obujmi njegovu glavu, inei to s blagom njenou i
prisnou. Pridigne njegovo lice k svome, prstima mu zapliui kosu.
Dodiruje mu lice, drei ga u rukama kao da je najvrjedniji predmet koji
je ikad dotakla. A zatim ga poljubi.
Willemu zaklecaju koljena. Rastreseno se spusti u sjedei poloaj.
Zatim naglo ustane i otetura ulicom, ne videi nita oko sebe.

68
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

19

SOPHIJA

Svjee su. koljie neto poput blaenog enskog puanstva.

Poput ena to govore skromno i asno, i brinu se za svoja
kuanstva; Sve supruge nose, ne ale se na boljke, Teak teret svoje
kue, svog oklopa, koljke.
Adriaen van de Venne, Popis i opis glupavih mnijenja, 1632.

Janje ve po drugi put preokrenuo pjeani sat. Nae vrijeme polako

istie. Kad iscuri jo pijesak ovoga sata, moram ii. Ni sama ne mogu
vjerovati da mi je ova hrpica pijeska pruila toliko radosti. U tim je
zrncima zapisana i itava Janova prolost, ali posljednja dva sata
pripadaju samo nama.
Da si uistinu velik slikar...
Da sam? uzvrati on, negodujui. Da sam?
Bi li mogao naslikati pjeani sat i sliku napuniti tolikom radou, da
bi svima koji je vide bilo jasno to se dogodilo?
Njeno me pogleda. Je li se ikome ikad dogodilo ba ovo to i nama?
Leimo na njegovom krevetu. Jan otpije gutljaj iz ae. Zatim okrene
moje lice prema svome, prstima mi razdvoji usne i prelije slatko vino iz
svojih usta u moja. Ne elim slikati pjeani sat, nego tebe. Samo tebe evo
ba sada ba u toj pozi.
Ne, ne ostavljaj me.
Palcem mi njeno pomiluje obraz. Ma kako bih te mogao ostaviti?
Marijina odjea, moja potroena krinka, razbacana je po podu.
Izgleda nekako praznije nego obina odjea, kao da ju je iscrpila uloga
koju je morala odigrati. To je moja ahura. Kad zbacim sa sebe oklop
69
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Marijine odjee iz ahure se raa novo, preobraeno bie. Postajem leptir,

leptir koji ivi samo jedan sat.
Jan odree komadi unke. Gledam kako mu se miii na leima
napinju pod koom. Voli li masni dio? upita me.
Pohlepno klimnem glavom, veselei se prvom zalogaju. On mi
laganim pokretom ruke gurne kriku unke u usta, kao da udjeljuje
najizopaeniji sakrament. Ali tako slastan!
inim smrtni grijeh, prozborim punih usta. Misli li da je Bog
dlanovima prekrio oi i odvratio pogled, okrenuo se od mene?
Jan odmahne glavom. Bog nas gleda, draga. Njegove su oi na nama.
Ako nas uistinu voli, ako je on velikoduan Bog kakvim ga smatramo, zar
nam svima na eli da budemo sretni?
Progutam i zadnji zalogaj unke. Tvoja je vjera poput gline. Kako je
samo lako oblikuje prema svojim eljama.
Ulije mi jo vina u usta. Popij onda jo malo njegove krvi, pa da vidi
hoe li se bolje osjeati.
Ne bogohuli! upozorim ga glasno.
Raspoloenje se odjednom promijeni. Zna li ti to ja smatram
bogohuljenjem? Zna li to je grijeh? ree drhtavim i sve jaim glasom.
To to si zakljuana u onoj ogromnoj grobnici s nekim koga ne voli
Ne!
S nekim tko te zatvorio u kavez, s onom nemani koja iz tebe isisava
ivot da bi ugrijala svoje starake kosti.
"Nije istina!
S nekim tko te je kupio poput jedne od svojih dragocjenih slika, a ti
si mu to dopustila, ti si mu se prodala.
Nisam! Nita ti ne zna. On je dobar ovjek. Ne elim da tako pria
o njemu. On uzdrava moju majku i sestre, spasio je moju obitelj, da nije
bilo njega umi e i od gladi.
Ba tako. On te je kupio.
Briznem u pla. Jan me primi u naruje. Poljupcima obaspe moje
mokro lice moj nos i oi. Jecam bez prestanka jer ne mogu podnijeti da mi
70
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

to govori i nas je zajedniki trenutak upropaten. A pijesak cijelo vrijeme

nemilosrdno curi.
Oprosti mi, ljubavi, proapue, samo sam ljubomoran.
Ljubomoran na njega?
Na ono to ima tvoje slatko lice, cijelu tu tvoju slatkou u njegovoj
kui... Zatim zastane.
Ne mogu mu rei istinu, jo uvijek to ne mogu uiniti. Ne mogu mu
rei da mi se gadi sama pomisao na to da se moram vratiti u Cornelisov
krevet. Jer iako ga varam i izdajem, svom sam suprugu jo uvijek na neki
nain odana. Moram biti.
Mene u toj kui nema. Ja tamo ni ne postojim. Tamo sam poput
prazne ljuture, poput ove odjee na podu. Nestala sam iz te kue,
odgovorih, shvaajui odmah da i tim rijeima jednako izdajem Cornelisa.
Ali ve sam im rekla, i povratka vie nema.
Jan me nijemo promatra. Prstom pokaem otisak slike koja visi na
zidu pored svih onih raskomadanih udova od gipsa Slika se zove Sudnji
dan. Bog, obasjan snopom svjetlosti, sjedi iznad ljudskih tijela koja se
previjaju.
Moe li je, molim te, okrenuti na drugu stranu? proapem.
Jan skoi s kreveta i jednim potezom strgne sliku sa zida. Ona padne
na pod, a on mi se priblii po zadnji put prije isteka pjeanog sata.

71
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

20

WILLEM

Vino u ai, mozak na pai.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Willem tetura ulicama, jecajui. Slomila mu je srce. Mrkla je no,

svjetlost njegova ivota je ugaena. Ve je propjeaio dalek put. Morao bi
biti negdje u blizini Nieuwendijka. Na koi osjea hladnou vode iz kanala
uz koji hoda. Najbolje bi bilo da se baci u mrzlu vodu i tako skona muke.
Do njega dopre gromoglasan smijeh. Par koraka dalje ugleda krmu.
S njenih prozora na ulicu pada svjetlost. Iznutra se uje glazba i glasovi
sjedinjeni u pjesmi. Na tren zastane, oklijevajui. A kamo drugo da se
uputi? to drugo da uini sad kad mu je ivot uniten?
Snano gurne vrata i zakorai unutra. Smrad znoja i duhanskog dima
ispuni mu nosnice. Prostorija je prepuna ljudi. Vanjski svijet tu ne postoji,
vana je samo zabava, samo veselje. Neki starac pomalo nespretno gudi na
violini. ene sjede u krilima mukaraca, pritiskujui ih svojim tekim
oblinama; mekoljei se, namjetaju stranjice u to udobniji poloaj.
Parovi pleu, svako malo se zalijeui u namjetaj, zapinjui o stolove i
stolice. Gosti lupaju vrevima o stol, sudjelujui u ivoj pjesmi koja se ori
iz sveg glasa.
U ponedjeljak se oenili ja
Mislei ivjet bez pijanenja,
Al sad mi se i smrt ini draga
Da bar ne pooh za onog vraga!

72
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Djevojke koje posluuju tekom se mukom probijaju izmeu znojnih

tijela, nosei ogromne vreve piva. Gotovo se guei u dimu duhana,
Willem sjedne za stol.
U utorak jadnie u umu kreni
Uini dobro svojoj eni,
Ubrah joj i granu boikovine
Zelene, tvrde, najotrije...
"A koja je tebe nevolja snala, bijednice? Izgleda kao da si doao
utopiti tugu u piu! ree ovjek pored njega, uputivi mu pogled
istovremenog prezira i saaljenja. Willem na brzinu obrie nos o rukav.
Cmizdriti u njegovim godinama! Kakva sramota!
ene, odgovori Willem, malo se sabravi. ene su moja nevolja." Te
rijei prozbori kao ovjek bogata iskustva, netko tko zna o emu govori.
Onaj tip potvrdno klimne glavom. Ah, ene! Sve su one iste. Drolje,
sve do jedne. Nijednoj ne moe vjerovati.
Istukoh je rado ko kakvo pseto
Sve dok mi grana ne pue...
Willemu se njegovo lice uini srdanim. Obraz mu je unakaen
brazgotinom. Ona se protee sve do brade, povlaei mu jedno oko prema
dolje, i dajui mu tako neki tuan izgled. I on je bio u ratovima.
U nedjelju u miru ruah bez nje
Bez vraje vike i dernjave,
Sad mogu piti i skitat nou
I imat drugu koju god hou!
Willem odlui s njim podijeliti svoju tugu, kao to dijele i vreve piva.
Ispria mu sve o svojoj ljubavi prema Mariji i o iznenaenju koje joj je
veeras nosio.
Vidi, inae nisam neki kockar, ali mislio sam da bih mogao pokuati.
Neki mi je tip kojeg poznajem dao prvi znak. Admiral Pottebacker to je
prava sorta, rekao je, uskoro e joj cijena porasti u basnoslovne visine.
Sada uloi simbolinu svoticu, a za par mjeseci zaradi bogatstvo. Ime mi
se odmah svidjelo, jer sam po prirodi domoljub, a u djetinjstvu sam u
73
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

rodnom gradu esto gledao kako prolaze Pottebackerovi brodovi. Mogao

sam izabrati i nekog drugog admirala, ti se tulipani zovu po stotinama
njih, ali odluio sam se ba za njega.
I jesi li?
Jesam li to?
Jesi li zgrnuo bogatstvo?
Willem potvrdno klimne glavom i potapa se po depu u kojem je
drao vreicu s novcem. Zna s kolikom sam svotom poeo, koliko sam
uspio skupiti? I gotovo me nije stajala glave, gladovao sam da bih je
skupio. Deset forinti.
A koliko sad ima u toj vreici?
Willemu se oi napune suzama. Namjeravao sam joj veeras rei
mislio sam uloiti novac u mali duani moda neki sa stanom na katu.
Ne bih vie morao tumarati ulicama. Sad bih joj mogao pruiti dom, sad
bismo se mogli vjenati, izusti i pone jecati.
Koliko, jadni moj blesane?
"Sedamdeset devet forinti, eto koliko. Willem ponovno obrie nos o
rukav pa nastavi: To je pravo udo, udo Boje. Toliko inae ne zaradim
ni za est mjeseci. Jedino ako ba imam sree... To je udo, nita drugo
nego udo koje se sluajno dogodilo ba meni. Kupio sam par lukovica, i
eto... A gdje li je sad moja draga s kojom sam sve to trebao podijeliti?
Tip ga je izgleda poastio konjakom. Willem ga slije niz grlo,
osjeajui kako ga ari sve do eluca.
ene!" procijedi ovjek s brazgotinom. Tko ih ia. Prezirno se
nasmije, pa doda: ianje, jedino za to vrijede dobro ih oia i zbogom...
Rukom da znak krmarici, i za tren Willemova je aa opet puna.
"Naiskap, prijatelju, nema ovjeka kojeg jednom nije prevarila jedna
od tih laljivih krava, ali sad si meu svojima. A ovo je pristojno mjesto,
sve sami poteni ljudi opreza nikad dosta, pogotovo ako sa sobom nosi
toliki novac. Ali, kaem ti, ovo je poten lokal, ne dolijevaju vodu u vino,
niti trpaju krpe u vreve za pivo, kao u nekim mjestima na kojima sam
bio.
74
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Na nauk dobih ja djeaka

Bio je dijete siromaha,
Izbavih ga jadnog iz ubonice
Pokazah mu obale panjolske...
Willemu se ve dobrano vrti u glavi jer nije navikao na estoka pia.
Odjednom primijeti djevojku koja sjedi nasuprot njega. Pojavila se
iznenada.
Dopusti mi da ti predstavim svoju sestricu Annetje, ree ovjek. I
njoj su slomili srce, zar ne, duice? Djevojka uzdahnuvi progovori: Da,
i mene su dobro povukli za nos, nasamarili me kao pravu budalu.
Moja jadna nevina sestrica, ree tip. Ovo je...
Willem.
Lijepo ime." Ona nije ni upola lijepa kao Marija. Lice joj je sitno i
koato s dvije rumene mrlje na obrazima. Ali svaki put kad se nasmijei,
oi joj zablistaju neobinim sjajem. A odakle si ti, Willeme?
On joj ree ime svog ribarskog mjestaca. Ma to je malo mjesto,
sigurno nikada nisi ula za njega.
Naravno da jesam, odgovori ona. Pa ja sam roena nedaleko
odatle. Zatim obie stol i sjedne tik pored njega, udobno se smjestivi.
Ja i ti, mi smo ptice istog jata. Rukom pokae prema ostalim gostima
krme, pa nastavi: Nitko od njih ne razumije kako je nama, kako je teko
ljudima poput nas u ovom velikom pokvarenom gradu. Taj me je ovjek
namamio da doem ovamo. Govorio mi je da me voli, a kada sam se odbila
pokoriti njegovoj prljavoj poudi jer iako sam tek obina siromana
djevojka, uvam svoj dragocjeni dar, svoj neubrani cvijet. To je jedino
blago koje posjedujem na ovom svijetu kada mu se nisam htjela podati,
izbacio me je na ulicu, ne rekavi mi niti zbogom. Oi joj se odjednom
napune suzama, pa tiho progovori: Voljela sam ga ba kao i ti svoju dragu,
ba kao ti...
Willem je zagrli. Pod rukom osjeti njena otra, koata ramena. Za
razliku od njegove punane Marije, ona je krhka i sitna poput ptiice. Ne
plai, ree joj. Ja u se brinuti za tebe.
75
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Na stol neprestano stiu nove ae pia.; Annetje podigne svoju i

nazdravi: Za nas i ljude u naem rodnom kraju.
On u trenu ispije au. Osjeti kako ga cijelog obuzima toplina, a
prostorija se pone ljuljati. Tako je lijepa, prozbori. Znao sam da je
nemogue da voli glupana kao to sam ja.
Annetje se ugnijezdi pored njega. Ona je ta koja je glupa, ree i
umilnim glasom doda: Ja mislim da si ba zgodan mukarac. Zatim mu
zavodniki stavi ruku na koljeno.
Willem je na brodu a cijela se prostorija vrti i ljulja na valovima.
Snopovi hmelja vise sa stropa i njiu se u ritmu nogu koje udaraju o pod.
Annetjin se brat nekamo izgubio.
Dignimo ae mukarcu i eni
Dignimo ae veselim svima,
Cijeli dan plesasmo opijen i Pleimo i noas dok pia jo ima.
Willem pogleda naokolo. Sve ih voli. Zastrti oblakom duhanskog
dima, izgledaju kao da pleu u snu. Odjednom ga Annetje povue na noge
i njih se dvoje pridrue plesu. Ali noge ga ne sluaju, ne ine ono to im
kae. Na trenutak zatetura, a Annetje ga pridri, uhvativi ga vrsto
svojim malim, snanim rukama. Na polici na zidu niz tanjura naginje se
naprijed-natrag. Svaki e se as prevaliti i rasuti po podu u tisue
komadia.
Vrijeme leti. ini mu se da je tu ve cijelu vjenost. Glazba se ubrzala,
a Annetje se smije. Zubi su joj prekriveni mrljama od duhana. Malo je bolje
promotrivi, s blagim iznenaenjem shvati da je vrlo mlada, tek neto
starija od djevojice. A kamo je nestao njen brat? Morao bi se malo bolje
brinuti za sestru. Ona se mazno priljubi uz njega, a Willem osjeti kako se
u njemu budi sramotna pouda. Pa kako bi mogao biti s njom kad voli
Mariju. Sve same vrtirepke i namigue. Tko ih ia...
Razveselila sam te, zar ne? Annetje mu zahihoe na uho. Neto mi
govori da postaje jako veseo. vrsto ga zgrabi i priljubi jo blie sebi,
trljajui se o njegovo tijelo. eli me otpratiti kui?

76
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

On klimne glavom. Mora se pobrinuti za nju. I ona je izgubljena, ba

kao i on, moraju jedno drugom pruiti utjehu. A od njenog mu vrstog,
upornog tijela ve klecaju koljena.
Uzme ga za ruku i povede kroz pijano mnotvo. Neka im se starica
naceri, pokazujui svoje crvene desni. Zatim uputi Annetji par Willemu
nerazumljivih rijei, a ova se nagne prema njoj i apne joj neto na uho.
Willem se sudari s nekim, na trenutak zatetura, pa opet povrati ravnoteu.
Ponovno pogledavi onu enu, shvati da uope nije stara ustvari ima tek
neto vie od trideset godina. Um mu je potpuno zamuen. Veeras nita
nije onakvo kakvim se na prvi pogled ini.
vrsto ga drei za ruku, Annetje ga povede uza stube.
Gdje stanuje? upita je on.
Tu na katu, odgovori. Imam svoj sobiak na katu. Ovdje smo svi
jedna velika, sretna obitelj.
Pou uskim hodnikom. S obje su strane poreana vrata. Iza jednih se
zauje kretavi enski smijeh. Od tog ga zvuka prou trnci. Podsjeti ga na
krijetanje ptica, koje je po noi znao uti u movari.
Ve u sljedeem trenutku Annetje zatvara vrata za njima. Soba je
siuna, taman ima dovoljno mjesta za jedan krevet. Willemov mozak
veinu vremena ne radi; tek sada shvaa, u magli ove pijane noi, to je ona
zapravo. Na trenutak osjeti razoarenje. Rasplinuo se jo jedan san. A
zatim ga obuzme osjeaj olakanja. Ona je obina prostitutka. Sada je ne
mora zatititi, ve moe s njom initi to ga je volja.
Ta ga pomisao jo vie uzbudi. Nikada prije nije bio s prostitutkom, a
ostali mukarci koje poznaje jesu svi ribari s kojima trguje, svi vlasnici
tandova na trnici. ak i njegov mlai brat Dierk, ako mu je za vjerovati.
Nemoj se stidjeti, proapue Annetje, povlaei ga za sobom na
krevet. Zatim legne pored njega. Na krevetu jedva ima mjesta za njih
dvoje. Ona lei stijenjena izmeu Willemovog tijela i zida. Uhvati ga za
ruku i zavue je pod suknju. Zatim ugura njegov prst u svoju rupu. Kako
je samo topla i klizava! Vidi kako si me navlaio? zastenje. ini mi se
da je tu neki veliki djeak... Ima veliko iznenaenje za mene, zar ne?
77
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Brzim i strunim pokretima ona otkopa Willemove hlae i gurne

ruku unutra. Njegov je ud velik i krut. Jebi me! uzdahne. ini se da ju
je uistinu iznenadila njegova veliina. Ud mu je zaista ogroman. Dok je bio
mlai sramio se te velike, teke stvari koja mu je virila od hlaama, ali
danas ve osjea tihi ponos. Takvo smijeno i nevino lice podsjea me na
licej teneta, prozbori ona. Tko bi rekao da se iza njega krije tolika
toljaga!
Pomiluje njegovu stvar, a dah joj se ubrza. Ni on nee dugo izdrati.
Ve mu drhti itavo tijelo, za koji e trenutak trcnuti svoje sjeme kroz
njene prste.
Ba mi se posreilo veeras, promrmlja ona.
A koliko e mene stajati ta srea? odvrati on. Uvijek je bolje pitati
za cijenu.
Toliki u arobni tapi ustvari tap obraditi besplatno. I to sa
zadovoljstvom.
Zatim ga gurne na lea, zadigne suknju i zajai ga. Onda na trenutak
zastane. O-o, priroda zove, ree. Moram tamo gdje i kraljica ide sama.
Vraam se za as. Sie s njega, sagne se i poljubi njegovu komadinu. A
ti me ekaj tu gdje jesi, mrcino.
Vrata se zatvore, a hodnikom odjekne zvuk njenih koraka.
Willem ostane leati na krevetu, osjeajui pulsiranje itavog tijela.
Njegov se zamagljeni um gotovo i ne sjea svega to se veeras dogodilo.
Marija? Ona je za njega izgubljena. Nepovratno izgubljena. Krevet se
ljulja, a Willem lei, noen valovima pijanstva. Osjea muninu, neto
poput morske bolesti, ali ne toliko neugodnu. Sada se i on pridruio
ostalim mukarcima, postao je jedan od njih; jo koji as i bit e u njoj, u
njenoj toploj rupi, i moi e initi to hoe. Nju nita nee iznenaditi.
Pogled mu padne na vlastito tijelo. Izmeu nogu nestrpljivo proviri
rumeni glavi uspravljenog i tvrdog mu uda.
Obradit u ga besplatno. Srce mu zaigra od ponosa. Da ga barem
Marija sada vidi! Mala e ga divlja kurva obraditi besplatno. Eto kakvu je

78
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

mominu Marija odbacila. Razvukavi usne u irok osmijeh, ostane leati.

Ba joj se posreilo veeras!
Moda bi joj trebao ostaviti i napojnicu, kao mali znak zahvalnosti.
Ugura ruku u dep svog kaputa i pone prevrtati po njemu.
Ovaj mu je trenutak ostao zabiljeen u pamenju. U glavi mu jo
odzvanjaju ritmini udarci o zid i prigueni smijeh koji je dopirao iz
susjedne sobe. Jo vidi stropnu gredu u koju je silovito udario glavom kada
je, shvativi to se dogodilo, poskoio s kreveta.
Willem je opet dolje u krmi. Prostorijom se ori smijeh, a onaj ovjek
jo uvijek gudi na violini, proizvodei neki kripav, rezak zvuk.
Zarumenjela lica kiljei ga promatraju dok se probija kroz guvu.
Napokon ga ugledavi, Willem epa krmara za vrat. Gdje je? Kamo
je otila? povie.
O emu pria, boji ovjee?
O onoj kurvi i kradljivici! Ukrala mi je novanik!
Nemam pojma o kome govori. Nikad je nisam vidio, odvrati krmar,
udaljavajui se. Oprostite, imam posla.
Gdje joj je brat?
Tko?
Pa naravno, on joj uope nije brat. Ukrali su mi sav novac! Opljakali
su me! zadere se Willem iz sveg glasa.
Ma koga ti to optuuje?
Willem osjeti kako ga nepoznata aka udara u bradu. Glava mu
silovito poleti prema natrag. Prostorija se zavrti oko njega. Uini mu se
da uje neiji smijeh. Pa kako mu se samo mogu smijati? Willem se
nespretno srui na pod, povukavi za sobom neki stolac. Prvo osjeti kako
ga udaraju nogama, a zatim kako ga odvlae vani, vukui ga po tvrdim
stubama koje mu se snano zabijaju u lea. Dovukavi ga na hladnu ulicu,
povuku ga i osove na noge. Zatim zauje nepoznati glas.
Gubi se odavde, propalico!

79
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Netko ga jo par puta snano udari po licu. Privije se od bola, a iz nosa

mu potee krv. Pokua zakloniti lice od udaraca, ali ruke su mu stegnute
na leima.
Odjednom ga ponu gurati naprijed. On zapne za niski zid kanala.
Netko mu podigne nogu, pomaui mu da ga prekorai. Willem ga pokua
odgurnuti nogom, ali odjednom ih se stvori jo nekolicina i svi ga poee
gurati preko zida.
Napokon ga uspiju prevrnuti i on padne u kanal. Osjeti snaan
udarac. Voda ga zapljusne, a on se stade guiti i kaljati; plua mu se
polako pune. Voda je ledena i potpuno mu izbivi zrak iz plua sada mu
polako prekriva i glavu. Osjea kako tone... sve dublje... i dublje... a teka
ga odjea povlai prema dnu.

80
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

21

SOPHIJA

Zauzdaj elje i poude svoje, da te ne bi zadesila nevolja.

Jacob Cats, citat Aristotela

Stiem kui u zadnji as. U kuhinji objesim Marijinu maramu i kapicu

ona spava a odjeu joj smotam i vratim natrag u ormar. Hvala Bogu da u
kui nemamo druge posluge. U tom trenutku u daljini zaujem lupanje
ulaznih vrata.
U pamunoj koulji odjurim na drugi kat. Gore je mrano.
Pokuavajui uhvatiti dah udarim u okvir vrata, malo se primirim, pa
slijepo uuljam u sobu.
ujem kako Cornelis dolje zakljuava ulazna vrata. Zastanem nasred
sobe, smrznuta od straha, i osjetim kako mi se niz bedro slijeva sjeme mog
ljubavnika. Zaslijepljena vlastitim grijehom rukama traim put do
kreveta. Napokon u mraku napipam visoku drvenu nogu baldahina.
U posljednjem se trenutku uvuem u postelju. Zaujem odzvanjanje
suprugovih koraka. Svjetlost svijee ostavlja treperave sjenke na zidu dok
se Cornelis uspinje prema sobi. U trenutku kad zakorai u nju ja sam ve
sklupana pod pokrivaem i, rukama obgrlivi koljena, pravim se da
spavam.

81
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

22

WILLEM

Morska pjena gubi svoju bjelinu to je dalje od povrine vode, a to

dokazuje i to da e prirodna boja neega potopljenog, skrivenog ispod
povrine vie poprimiti modrinu mora, jer se iznad te potopljene stvari
nalazi vei stup vode.
Leonardo da Vinci, Biljeke

Willem se na trenutak bez borbe preda vodi to ga vue k dnu. Mirno

promatra svoje utapanje. Dua mu se ve odvojila od tijela. U glavu mu
naviru sjeanja lice njegove majke s onim velikim dlakavim madeom;
slika njegove sestre kako se, prekrivi usta rukom, prigueno smijulji...
Svjestan je da umire i spreman objeruke prihvatiti svoj odlazak s ovog
svijeta, jer svako stvorenje cvjeta slatkim cvatom tek kratko vrijeme, a
zatim uvene i nestane pod zemljom. Gdje god otiao, Bog e biti tu,
spreman da ga primi u svoje naruje.
Willem polako tone. Sada je tek komad smea, viak kojeg je odbacio
ovaj grad zajedno s leinama pasa i starim kostima. Voda ga vue prema
dnu, njega i sadraje nonih posuda koje je napunilo i ispraznilo sto i
dvadeset tisua ena i mukaraca.
Za razliku od veine stanovnika ovog grada, Willem zna plivati. Zato
uope eli ivjeti kada je sve izgubio, kad mu je sve vrijedno ukradeno
njegova budua mlada, njegove nade, sav njegov imetak. Zato se taj
sirovi, iskonski nagon za preivljavanjem bori protiv njegove elje za
nestankom i zaboravom za odgovore nema vremena jer ve se u sljedeem
trenutku grevito bori s vodom, plivajui prema povrini. Silovito
izronivi, nastavi lamatati rukama po povrini, pokuavajui doi do daha.
82
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Potpuno iscrpljen, otpliva do kraja i rukama se grevito uhvati za klizavi

zid kanala. Pod naletima vode tijelo mu ritmino udara o taj zid od opeka.
Rukama u mraku traei put, kree se uzdu zida dok napokon ne napipa
eljezni vez za brodove. Uhvativi se za njega, pone iskaljavati vodu iz
plua i napokon se posljednjim snagama izvue iz kanala. Kako lije samo
teko njegovo tijelo; a teak je i teret na pleima svakog smrtnika.
Potpuno natopljen vodom, izvali se na ulicu.
Sljedeeg jutra, izmuen, isprebijan i bez razloga za ivot, Willem
spakira svoje stvari i uputi se prema luci. Tamo se prijavi u mornaricu i za
nekoliko dana ukrca na brod koji kree u boj protiv panjolaca. Oni su
sada njegov posljednji neprijatelj, a ta bitka neto plemenitiji oduak
njegovu bijesu.

83
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

23

JAN

Malo lanenog sjemena stavite na tavu, te bez vode osuite na vatri.

Zatim ga premjestite u posudu za mljevenje i istucite u sitni prah, pa
ga opet vratite na tavu i uz dodatak malo vode dobro zagrijte. Nakon
toga zamotajte ga u komadi nove tkanine i tako stavite u preu za
cijeenje ulja iz maslina, oraha itd., pa na isti nain iscijedite i
njegovo ulje. Sameljite i na kamenoj ploi s ovim uljem izmijeajte
malo crvenkastoute, ili bilo koje druge boje po elji... pripremite i
razliite nijanse za lica. te razne tkanine... razlikujui, prema vlastitoj
mati, specifine boje ivotinja, ptica ili kronji stabala.
Theophilus, 11. stoljee

Jana grize savjest zbog djeaka. U posljednje je vrijeme bio toliko

rastresen i zaokupljen drugim stvarima da jadniku nije posvetio nikakvu
panju. Jacob je samo mljeo pigmente i istio kistove - radio sve te sitne
poslove, a pravih satova crtanja imao je tek nekoliko. Djeak je bez sumnje
nadaren. Mnogo je vjetiji u crtanju nego to je Jan bio u njegovim
godinama, i eljan je uenja. Osim toga Jacob nije tako udljiv kao Jan,
nema tako burnu narav. Jan ne moe zamisliti da bi se Jacob kao on mogao
do uiju zaljubiti u jednu od svojih muterija. Jednoga e dana dobro
zaraivati kao sposoban i vjet slikar. Moda nee biti velik, niti
izvanredan, ali tko kae da e i Jan biti ita od toga. Mattheus je uvjeren
da nee. Mora biti hrabar, prijatelju, i ne bojati se boli.
Stoga Jan posjedne svog uenika ispred duplog portreta i ree mu da
dovri slikati Cornelisa - njegove ruke i poput vretena tanke goljenice. Jan

84
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

se ne moe natjerati da naslika te starake noge koje su leale meu

Sophijinim bedrima. Naslikao je samo starevo lice i napravio skicu
ostatka; ne eli imati vie posla s njim.
Sophijin je portret gotov, ali na njemu je Sophija koje ve odavna
nema. Zauvijek e tako edno i ponizno sjediti pokraj svog supruga, a u
meuvremenu je iz nje, poput duha, ustala prava ena i dola, podarila se
njemu. Po prvi puta u ivotu Jana je iznevjerila njegova profesionalnost.
Ne moe se prisiliti da dovri tu sliku, ona je mrtva, obina rkarija na
platnu. Pomoi e djeaku jo samo s pozadinom, i to e biti sve.
Jer on je sada zaokupljen drugom slikom. Njeno je ime Ljubavno
pismo.
Opii mi sobu u kojoj si proitala moje pismo, zamolio ju je.
Bila sam u spavaoj sobi... zidovi prekriveni drvom, vitrina oiena
voskom i ulatena do sjaja. Iza mene tapiserija, Orfej u podmorju"...
krevet, nee naslikati krevet.
to si imala na sebi?
Moju ljubiastu svilenu haljinu, nisi je nikad vidio. Crni prsluk
proiven barunastim i srebrnim nitima.
A to si mislila u tom trenutku?
Mislila sam: svijet je stao... srce e mi se raspui...
Od sree? upitao je.
Od straha.
Nema se ega bojati, ljubavi.
Mislila sam: itav sam ivot prospavala i sada napokon otvaram oi.
Mislila sam: i on mene voli! Bila sam sva drhtava, kao da mi se tijelo
pretvorilo u vodu. (Kako li e samo to naslikati?) Mislila sam - imam li
hrabrosti, hou li se usuditi. Stotinu sam puta izala iz kue, pa se opet
vratila. Nisam se usudila.
Ali na kraju ipak jesi, rekao je, njeno joj ljubei prste.
Jan voli Sophiju zbog njene nepromiljenosti i odvanosti - primjerice
zbog onog njenog preruavanja u slukinju. Voli njen duh i domiljatost.
Ona je ena kakvo je oduvijek elio.
85
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Mislila sam kako bi te bilo divno poljubiti, rekla je.

I mrzila sam te jer si me natjerao da se narugam vlastitom suprugu -
ma vie ni sama ne znam to sam sve mislila, svu si me zbunio!
Sophija je sada tu, u njegovom ateljeu. Ona je ustvari uvijek s njim,
uvijek u njegovim mislima. Vidi je kako stoji pored prozora i ita pismo.
Slike su puka iluzija. Sophija, iako u stvarnosti nije tu, stoji ispred njega
stvarnija i opipljivija nego svi oni modeli koji su mu neko doista pozirali.
Umjetnost lae, da bi rekla neku svoju istinu. Cvijee koje inae cvate u
potpuno razliito vrijeme na slikama se pojavljuje zajedno. Slikari
slobodno premjetaju stabla po krajoliku da bi stvorili okvir za svoju
kompoziciju. Sobe nastaju poput kazalinih scenografija. Umjetnik ih
oprema vlastitim stvaricama i komadima namjetaja, pa u njih postavlja
svoje glumce, uhvaene u nijemom trenutku drame. ak su i isti portreti
tek priblian prikaz modela, ovisan manje o stvarnosti, a vie o slikarevom
vienju njih i svijeta oko sebe. Njihov realizam, i vjernost prikaza sve do
najsitnijeg detalja - sve je to samo varka.
U prednjem je planu, na stolu, Jan posloio mrtvu prirodu iz vlastite
zbirke - par pehara i neto nakita koji uva u krinji ba u tu svrhu. Nakit
nije njezin, ba kao ni ova soba, ali na slici e zauvijek pripadati smo njoj.
Ti predmeti ne nose nikakvu moralnu pouku - ne kao kakva lubanja,
prazna ljutura koljke ili otvorena svjetiljka polegnuta na pod. Njihova je
jedina poruka - ljepota. To su samo lijepe stvari, posloene i zabiljeene u
jednom trenutku, koji e na slici trajati zauvijek. One su tu samo da bi
odale poast njoj i proslavile njegovu ljubav.
Neto kasnije toga dana Sophija ga ipak posjeti. Navratila je samo na
sat vremena, vraajui se kui nakon nekih poslova koje je morala obaviti.
Na sebi ima ljubiastu haljinu - on ju je zamolio da je obue. Ne mogu se
ni poljubiti - Jacob je tu, slika, usput zvidei. Gerrit lupa po kuhinji.
Sunano je popodne. Sophija zastane pokraj prozora. Suneve zrake
umivaju joj lice. Jan joj da jo jedno pismo, jer sad ne mogu otvoreno
razgovarati.

86
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Ona pogleda list papira u svojim rukama i pone itati. Ti si moj ivot,
moje sve. Doi veeras i provedi no sa mnom. elim te uzeti u naruje i
osjetiti kako sanja. Voljet u te do posljednjeg daha.
itajui, sva se ukoi. On je za to vrijeme crta, brzim pokretima
nanosei ugljen na papir.
Ona jo jednom proita pismo, pa se okrene prema njemu.
Ne gledaj me, ree on. Ponovo ga proitaj - i ne mii glavu, dri je
ba tako.
Jacobovo zvidanje utihne. Njih dvoje primijete da ih slua.
Sophijine usne zatitraju, pa ree: Proitat u ga na glas.
Jan joj uputi iznenaen pogled. Misli li da je to ba pametno?
Ne obazirui se, ona pone itati: Dragi gospodine Cornelise
Sandvoort, Vaa je slika skoro zavrena. Bit e spremna za isporuku za
tjedan dana od ovog etvrtka. Nadam se da neete imati zamjerki na moj
rad te da emo i pitanje mog honorara rijeiti na Vae zadovoljstvo.
Zaklonivi usta rukom, Jan se prigueno nasmije. Sophija nastavi
gledati kroz prozor.
Jacob upita: Kako e se slika zvati?
Ljubavno pismo, odvrati Jan.
Ljubavno pismo? upita Jacob iznenaeno. Pa to mi ba ne zvui
kao ljubavno pismo.
Slikarstvo je puka iluzija, ree Jan. Zar to jo uvijek nisi nauio?
Sophija zahihoe. Jan se ponovno vrati svom crteu.
Iz susjedne prostorije do njih dopre miris kuhanog jela. Samo na as
u zraku se osjeti nekakva prisnost zajednikog doma - Jacob zvidi, Gerrit
u kuhinji. Gerrit je, usput reeno, uasan kuhar. Jan obino kuha sam ili
pojede neto vani, ali danas mu jelo mirie odlino. Ali sve je to, naravno,
samo dio iluzije. Sophija im se nee pridruiti za rukom, uskoro e morati
otii. Ustvari uope ne bi ni smjela biti tu - izloila se velikoj opasnosti,
doavi u njegov atelje usred bijela dana.
Ali to je uope stvarnost? Ovakvo mu se stanje ini potpuno stvarnim
i potpuno normalnim. Kroz sve te lai, on ipak slika istinu. Na toj je slici
87
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

za nju sagradio novi ivot, i gle, kako samo zrai njen lik, kako je samo
sretna. Stoji tu i po tko zna koji put ita pismo. I kada ona ode, njen e sjaj
i bljetavilo njene sree ostati.
Jan slika nevjerojatnom brzinom. Osjea se ivim, a uzbuenje mu
obuzima itavo tijelo i dopire sve do vraka prstiju. To to osjea nije tek
puka pouda, to je neto mnogo vie. esto se puta osjea kao da samo
nanosi boju na platno. Ali ovaj put zaista radi. Zaista slika.

88
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

24

SOPHIJA

Stoga ne eli ni more ni polje,

Kua je za djevojke ono najbolje.
Jacob Oats, Moralne crtice, 1632.

Obuzima me neka luda radost i osjeaj potpune bezbrinosti dok

izlazim iz Janovog ateljea. Ulica je pusta i nitko me nije vidio. Crnobijela
maka projuri preko ceste, presjekavi mi put. Odluim da je to dobar
znak. Sama smiljam dobre i loe znakove kako mi odgovara. Nisam poput
Marije, koja slijepo vjeruje starim praznovjerjima. Oslobodila sam se tog
ropstva, prekrila sam pravila i, zamislite uda, nitko me nije razotkrio.
Zakoraila sam kroz ona velika vrata za ukrcaj, visoko gore na onom
skladitu - zakoraila sam kroz njih, i gle uda - nisam pala. Poletjela sam!
Dobila sam dar aneoske lakoe.
Predivno je sunano popodne. Proljee je doista stiglo u svom punom
sjaju. Doi veeras i provedi no sa mnom. Moja je ljubav prema Janu
toliko snana, da ne mogu ni o emu drugom razmiljati. Znam da bih
trebala osjeati krivnju, ali onaj sam pokajniki dio sebe potpuno
iskljuila. Osjeam se kao koija, koju konji vuku naprijed silovitim
galopom, iako su joj kola zaglavljena i ne okreu se. Ta kola su moja vjera.
Vie nemam moi nad sobom i svojom sudbinom. Znam i da me eka kazna,
ali jo nije kucnuo njen as, jo uvijek ne.
Tako se danas osjeam, eui pored prodavaa cvijea (na tandu
zumbuli i njihov plaviasti. sjaj na suncu) i prolazei pored ulaznih vrata,
blistavo zelenih. Ovu sam tehniku iskljuivanja usavrila kad me je otac
tukao. Jednostavno bih se odvojila od vlastitog tijela i pustila svoj duh da

89
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

slobodno leti. Gotovo da sam mogla promatrati samu sebe izvana, uope ne
sudjelujui u onome to se dogaa. Naravno da je boljelo, ali to kao da nije
bilo vano.
Ve se dugo vremena nisam sjetila svoga oca. Nisam se sjetila nikoga.
Zbog ljubavi sam postala potpuno zaokupljena sama sobom. Voljela sam
svog oca i on je volio mene. Tukao bi me samo kad je bio pijan. Bio je to
strastven ovjek koji je, razoaran ivotom, pokuao pronai utjehu u vinu.
Njegova me smrt dotukla. Moda sam zbog toga traila starijeg mukarca
i dopustila mu da me kupi, da postanem njegovo vlasnitvo. Bilo mi je samo
etrnaest kada je umro. Pitala sam se - ako me Bog uistinu voli, zato mi
onda zadaje toliku bol? Oeva je smrt, naravno, bila Boja volja, ali zato
sam se onda osjeala kao da me taj Bog izdao?
Sva ta pitanja nikada nisam smjela izrei na glas, pa sam ih zato
potisnula duboko u sebi.
Naa je zemlja tolerantna, katolici i kalvinisti ive jedni uz druge, kao
to i ja ivim sa svojim suprugom. Ali kojoj god vjeri pripadali, ona je u
nama duboko ukorijenjena i ini stup i temelj naeg postojanja. ivimo u
sveprisutnosti Boga. Sve velianstvo i slava ovog dana, sunev sjaj i buketi
zumbula, sve to pripada Bogu. Samo u njegovu ast slavimo svu ljepotu. A
ja se rugam svemu tome, ali na vlastitu tetu. Jednog e me dana stii
zasluena kazna.
U smrtnoj sam opasnosti. Suneva me toplina smiruje i uljuljava u
san, srce mi klie od radosti. Doista vjerujem da moju tajnu nee nitko
otkriti. Moj suprug je u subotu pozvan na banket koji prireuje Civilna
straa. Sigurno e se opiti i kasno doi kui. Ja u se iskrasti i provesti
veer sa svojim ljubavnikom, kako smo se dogovorili. Ako Marija bude
spavala, opet u posuditi njenu odjeu. Ta djevojka u posljednje vrijeme
previe spava. esto drijema tijekom dana, a naveer zaspe im zavri s
poslom. I sama sva sanjiva, na as se zapitam to se dogaa s njom. Ali
uskoro mi misli opet odlete k meni i mojoj ljubavi. Kako sam samo sretna,
kako neizmjerno sretna.

90
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

A ispred mene zjapi provalija u koju u se svaki as strmoglaviti - a

stvarno sam vjerovala da znam letjeti.
Marija sjedi u kuhinji i sjecka luk. Sve je oko nje u neredu: vatra na
ognjitu se ugasila, a pod je prekriven oguljenom korom povra i
neopranim loncima. Danas jo nisam bila u kuhinji. Jutros sam imala sat
pjevanja, a cijelo sam popodne bila vani.
I ona mora da je danas izlazila iz kue. Ogrta joj je baen na hrpu na
podu. Na njemu, okupan sunevom svjetlou, lei maak. Marija me
pogleda. Niz lice joj se kotrljaju suze. Na trenutak pomislim da je to samo
zbog luka.
Jesi li zavrila s glaanjem? upitam je.
Gospoo, moram Vam neto rei. Lice joj se nabora, pa tiho
prozbori: Trudna sam.
Natoila sam joj malo konjaka. Ona ga u jednom gutljaju slije niz
grlo.
Vjerovala sam mu! Stvarno sam mislila da se eli vjenati sa mnom.
Govorio je da e od mene napraviti potenu enu.
A gdje je sad?
Zabrinula sam se da mu se nije to dogodilo. To mi ne slii na
Willema, da tako...
Pa to mu se dogodilo?
Nema ga, nestao je, izusti ona, jecajui. Jutros sam bila na
ribarnici jer ga nisam vidjela danima. Otpije jo jedan gutljaj, pa nastavi:
Obeao je da emo se vjenati.
A gdje je on sad, Marija?
Ne znam. Prodao je svoj udio u poslu radio je zajedno s nekim
prijateljem prije tjedan dana je prodao svoj dio i nestao, vie se nije pojavio
na trnici. Jednostavno je otiao. Ali nitko ne zna kamo. Rekavi to,
brine u bolan pla. Ostavio me je. Mislila sam da me voli, a on me ostavio!
I to da sad radim, sama na svijetu, s ovom bebom u trbuhu?
Maak irom otvori svoja ruiasta usta i zijevne. Zatim se digne sa
zguvanog ogrtaa i pone kooperiti po kuhinji.
91
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Kako ti je mogao to uiniti? upitam. Je li znao da si..

Ona odmahne glavom.
I ne zna kamo je mogao otii? A to je s njegovom obitelji? Ima li
nekoga?
Njegovi ive u Friziji, ree, briui nos. Kosa joj je pobjegla ispod
kapice i sad joj, sva razbaruena, pada na lice. Sjedi pognuta i umorna od
tuge.
Mora ga pronai i udati se za njega.
Ali kako? Gdje da ga traim? Ostavio me je, ne eli me.
Ali, kad sazna da nosi njegovo dijete...
Otiao je! Zar ne shvaate, gospoo? Otiao je i napustio me.
Izgleda jadno, lica tako podbulog od plaa. Sagnem se prema njoj i
nespretno je zagrlim.
O, jadnice moja mala, izustim.
Maak nam se pone motati oko nogu.
Sva sam zbrkana. Trebalo bi mi biti ao Marije. Doista je i alim ali
strah me je i vlastite sudbine. I ja bih mogla zatrudnjeti, i to vrlo lako. Bilo
koji od dva mukarca u mom ivotu mogao bi biti djetetov otac. I to bi
tada uinila? Bi li podvalila dijete muu, bez obzira na to ije je? Marija
snosi posljedice moje pokvarenosti i mog grijeha. Kako bi se lako i ja
mogla nai na njenom mjestu. I to bi se onda dogodilo? Neka via sila
upravlja naim ivotima. Ta me je sila promatrala i sad je kaznila moju
slukinju za sve moje grijehe.
Sjedim na krevetu, pokuavajui sabrati misli. Na stubitu zaujem
Marijine korake. Ve mi se ine teima. Trebala bi pripremati veeru ja
bije morala nadgledati jer za koji as stii e Cornelis i zapitati se to se
dogaa. U kui vlada neka udna, zakoena atmosfera i sigurno e osjetiti
da neto nije u redu.
Marija ue u sobu, ne pokucavi. Sjedne pored mene na krevet. Takva
me prisnost zaprepasti, ali shvaam da je uzrujana.
Jadnice moja mala, rekoh, milujui je po ruci kako lije ispucana.
"Mora otii kui.
92
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Kui? upita, gledajui me s nevjericom. Ne mogu ii kui.

Zamislite samo tu sramotu!
Ali mora!
Otac bi me ubio!
Sigurno ne bi ba...
Vi ga ne poznajete, odvrati odrjeito.
I moj je otac bio nagle naravi, ali na kraju e ti sigurno oprostiti.
Ubit e me. U glasu joj se osjeti nekakva tupa konanost. A to mi
drugo predlaete, gospoo? Da pobacim? Da utopim svoje dijete nakon to
se rodi? Da se predam ulici i da tamo, osramoena i odbaena, umrem od
stida i gladi? Podigavi pogled prema meni, ree: Dopustite mi da
ostanem ovdje, molim Vas.
Ne moe, Marija. I sama zna da je to nemogue.
Zar ete me izbaciti na ulicu?
Naravno da moe ostati i raditi tu jo nekoliko tjedana, ali...
Samo mi recite, hoete li me izbaciti na ulicu?"
to da ovjek uini u takvoj situaciji? Ni sama ne znam. Kad moj
suprug sazna, nee imati drugog izbora. Jednostavno ne moe ostati tu,
Marija, i sama to zna.
Ona duboko uzdahne i pogleda me prijeteim pogledom, gotovo
kiljei. Ako me izbacite rei u Vaem suprugu to radite u posljednje
vrijeme.
Zavlada grobna tiina.
Nakon par trenutaka upitam: to si rekla?
Dobro ste me uli.
Ne mogu pustiti ni glasa. Osjeam kako padam, padam u onu
provaliju.
Ona nastavi: Rei u mu, gospoo. Vie nemam to izgubiti.
Glas me je izdao. Ne mogu je pogledati u oi. Nijemo zurim u ogromna
usta ognjita, u ostatke ugasle vatre i pocrnjelu opeku u pozadini. Kad bi
me barem progutala ta usta!
Naposljetku izustim: Kako si saznala?
93
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Nisam glupa.
Kako?
Ono pismo koje ste iskidali e, pa ja sam ga proitala. Ali nisam ga ni
morala proitati da bih shvatila. Odmah sam znala, im sam vas ovdje
vidjela zajedno.
Zar se moglo primijetiti? proapem.
A one noi nisam spavala. Vidjela sam da spremate moj ogrta i
zbrojila dva i dva. I nikada Vas ne bih odala, jednostavno nisam taj tip, ali
ako ete biti takvi... Pokuavajui se dovesti u red, zagladi pregau. Zato
me ne gledajte tako s visoka. Ustane i uputi se prema vratima, te na izlazu
dobaci: Ako potonem, i Vi tonete sa mnom.

94
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

25

CORNELIS

Ako je mukarac glava kue, onda je ena vrat na kojem glava

poiva.
Prirunik za domainstvo, 17. stoljee

Nedjeljom Cornelis rado doekuje suprugu ispred njezine crkve

Blaenog Boga na Tavanu, skrovitog katolikog svetita u blizini Oude
Kerka. Voli etati ulicama svog prekrasnog grada, divei se njegovoj
ljepoti i bogatstvu, sa svojom dragom Sophijom pod rukom. To je nagrada
u kojoj uiva nakon napornog radnog tjedna. Drugi ga mukarci zavidno
promatraju, a on se nadima od ponosa. Poznanici zastaju da bi ga
pozdravili. To je dan kada cijelom svijetu pokazuje koliko je sretan njegov
ivot.
Kada je dan tako sunan kao danas, cijeli se grad sjati na ulice ugledni
graani eu sa svojim suprugama, trgovci paradiraju u najboljim
nedjeljnim odijelima. Odlazak u crkvu proistio je njihove due. Pokajali
su se za svoje grijehe i dobili odrjeenje te su jo jednom spaeni od vjenog
prokletstva. Preplavljuju ulice poput velikog crnog vala. Due su im iste
kao pragovi kua du puta, a sjaj njihove vjere je besprijekoran kao i kvake
na ulaznim vratima. A tako je ista i itava njihova nacija, sjajna iznutra
i izvana! Stranci se s uenjem dive svom bljetavilu te zemlje.
Nedjeljom Cornelis snanije osjea i svoju prolost. Jutros se, kao i
svakog jutra, pomolio za due svojih sinia, Fransa i Pietera, i za duu
svoje pokojne supruge. Kada se preko tjedna moli kod kue, Bophija klei
pored njega, a njena prisutnost ga sputava. Ali nedjeljom ih njihove vjere
razdvajaju. Dok klei sam usrdnije moli za svoju izgubljenu obitelj i
95
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

slobodnije joj se obraa. Isus je pozvao njegove sinie i privio ih na svoja

njedra. Njegovi e anelii tek izniklih krila zauvijek ostati rajska
djeica.
Takvim se mislima tjeio od dana njihove smrti. Ali u posljednje ga
vrijeme uznemiruju potpuno drugaiji osjeaji. Osjeaji da njegovi sinovi
nisu nita drugo doli dva mrtva tjeleca, iji su ivoti potpuno besmisleno
ugaeni. To je sve. Osim toga ne postoji nita, ne postoji smisao, samo
praznina. Ponekad ga, dok sjedi na tvrdoj crkvenoj klupi i izgovara rijei
Vjerujem u Boga, Oca Svemoguega, obuzme potpuni uas. Ne postoji raj,
nema drugog svijeta osim ovoga na kojem ivimo nasumce razbacani
poput pila karata. ivot je kocka, nita drugo nego aka lukovica
tulipana, samo par kraljeva. U toj igri ak i oni najpravedniji mogu
izgubiti sve. Ili im se moe posreiti.
Nikome ne moe povjeriti svoje strahove nikome, a ponajmanje
Sophiji. Ti bije glasovi sumnje samo uznemirili. Njegova je supruga mlada
i nevina ena, nepokolebljivo snane vjere. Rei joj takvo neto bilo bi
jednako strano kao ispriati joj kako je Grietje pred njim podizala suknju.
Jer smrt njegovih sinova Boja je volja. I najmanja sumnja u to za nju bi
bila bogohulna.
Cornelis sada ivi novi ivot, s novom mladom suprugom. Ona je
mlaa nego to bi danas bili njegovi sinovi, da su preivjeli. Njihovi duhovi
koraaju uz njega. Nakon dugih neproivljenih godina njih su dvojica
izrasli u visoke i snane momke. Njihove supruge, koje nikada nisu stigli
upoznati, i njihova neroena djeca negdje su tu, na rubu njegovih misli.
Zrak oko njih odjekuje poput tiine nakon zvonjave crkvenih zvona,
odjekuje neostvarenim mogunostima. Njegovi mu se sinovi obraaju,
gledaju ga oima punim aljenja i govore mu bolnu istinu, iako se on trudi
da je ne uje. Nakon ivota ne postoji nita, vjeruj nam. Nema drugog
svijeta. Sophija to ne smije uti. Ona je utjelovljenje svih njegovih snova,
onaj neizostavni dio koji sainjava njegov ivot, kao to latice cvijea
sainjavaju pupoljak. Ona je sad njegova posljednja nada, jer jedina je
budunost koja ga eka ona zemaljska, s njom.
96
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Kad e pupoljak konano procvasti jedino je to ga brine. Jer usprkos

svim njegovim naporima Sophija jo nije zaela. I prole se noi, nakon to
se vratio s banketa, primio posla meu njenim nogama. Ona je samo
nijemo leala, grevito ga drei dok mu je itavo tijelo drhtalo. U sebi je
molio Boga da njegovo sjeme urodi plodom. Kasnije ju je pak uo kako
plae. Uronivi glavu duboko u jastuk pokuavala je uguiti tihe jecaje,
mislila je da spava, daju ne uje. I ona ezne za djetetom. Boe moj, Boe
moj, zato si me ostavio?
Danas su ulice pune djece koja se s roditeljima vraaju iz crkve. Neki
se djeai, drei majku za ruku, okrene promotriti goluba u letu. Dvije
blizanke, iajui dva identina palca, zure u vlastita stopala i pokuavaju
uskladiti korak. Amsterdam je prepun obitelji. I njegova je obitelj duhova
tu negdje, meu svim tim stvarnim, sramotno zdravim obiteljima, koje ga
drae razmeui se vlastitom sreom.
Cornelis je ovjek od navike. Svake nedjelje na tandu u Damu Sophiji
kupi palainku posutu eerom u prahu. I danas zastaju kraj istog tanda,
a on s uitkom upija slatki miris vanilije i badema. Neki malian povlai
oca za rukav, tjerajui ga da mu neto kupi. Zlaanih uvojaka i obraia
rumenih kao na nekoj Rubensovoj slici, izgleda poput malenog anela.
Cornelisu zatitra srce u grudima.
Sophija nije progovorila ni rijei. itav je dan utljiva. Moda i ona
razmilja o istoj stvari. Cornelis joj prui palainku umotanu u papir.
Zatim rukom pokae na suncem obasjanu ulicu i ljude oko njih. Kakav
divan dan. Samo mi jedna stvar nedostaje, da upotpuni ovu sreu.
Sophija ga, prinosei palainku ustima, zaueno pogleda. Izgleda
kao da se netom prenula iz sna.
Na trenutak zastane, a zatim zagrize palainku.

97
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

26

SOPHIJA

Dobrih je slika kod nas u izobilju, jer su rijetki i najobiniji trgovci

ije kue ne krase.
William Aglionby, Dananje stanje Nizozemske

Gerrit, Janov sluga, otvori vrata i uvede nas unutra. Suprug i ja

uemo u atelje. Jan stoji pored dovrene slike.
Sva se znojim: dlanovi, jamice pod rukama, elo. Nisam htjela doi, ali
Cornelis je insistirao, a moje bi mu se negodovanje sigurno uinilo udnim.
Mogu li Vas ponuditi aom vina? upita Jan, obraajui se mom
suprugu.
Cornelis je sad uljez u mom tajnom svijetu. Pa zar ne osjea da sam
ve bila ovdje? Krevet izranja iz pozadine. Izgleda ogroman, uguran tako
u kut sobe s navuenim zavjesama. Magnetskom silom privlai poglede.
Cornelis se osvrne po sobi. to ako mi je tu neto ostalo, neka stvar
koju bi mogao prepoznati? Ali ak i bez dokaza soba odie mojom
prisutnou. I on je sigurno osjea, osjea da je ovo moj pravi dom, da je
moje srce sad tu.
Gerrit nam na posluavniku donese vino u najboljim visokim aama.
Otpijem gutljaj, promatrajui Jana preko ruba ae. Na ulasku me
pristojno pozdravio, pogledi gotovo i da nam se nisu sreli. Ako je nervozan
kao i ja, dobro to skriva.
Jeste li zadovoljni slikom, gospodine? upita.
Cornelis se priblii oslikanom platnu jer ne vidi dobro. Klimne
glavom, pa prozbori par rijei sebi u bradu.

98
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Janov uenik Jacob pokazujui prstom prozbori: Divno je naslikana,

zar ne? Pogotovo Vae noge. Obratite panju na te, precizne poteze
kistom.
Cornelis potvrdno klimne glavom: Da, da. Zaista divno. Draga, to
ti kae?
Ruka mi odjednom zadrhti, grevito stiui au. Svi su pogledi uprti
u mene. Jacobovo bljedunjavo lice odaje inteligentnog mladia kojem nita
ne moe promai. Gerrit me sa svojim nezgrapnim licem i glupavim
pogledom podsjea na krumpir. Svaki je od njih na svoj nain opasan.
Pitam se hoe li me izdati. Ali usprkos opasnosti prema obojici osjeam
naklonost. Oni su dio ovog mjesta, dio mog tajnog svijeta i svega onoga
to volim.
Zaustim, elei odgovoriti na pitanje, ali me Cornelis prekine. Ali ja
izgledam tako staro! ree s negodovanjem. Tek mi je ezdeset i jedna
godina, a izgledam kao starac, pa zar me tako svijet vidi? Zatim me
pogleda, razvukavi usne u usiljeni osmijeh. Ovu bi sliku trebali nazvati
Zima i proljee."
Ja slikam ono to vidim, ree Jan odrjeito. Nita vie i nita
manje, samo ono to vidim.
Njenu ste ljepotu u svakom sluaju vjerno prikazali, ree Cornelis,
ponovno me pogledavi. Rumenilo njenih obraza, njenu svjeinu i
mladost. I na slici je, kao i u prirodi, mlada poput rose na rumenom plodu
breskve. Tko li je ono ugledavi mrtvu prirodu posegnuo za voem na
platnu? Da nije Karei van Mander? Nakalje se, pa nastavi: Tko god bio,
zaboravio je da gleda sliku, i da ta breskva koju vidi nije za jelo.
Na par trenutaka zavlada tiina. Prekine ju zvonjava sata s crkvenog
tornja. Zar Cornelis neto sumnja?
Sliku u vam sutra dostaviti u Va dom, ree Jan, uzimajui nam
prazne ae iz ruku. Izgleda da mu je neugodno, jedva eka da odemo.
Ali moram razgovarati s njim. Moram mu rei za Marijinu trudnou
i za ideju koja se rodila u mojoj glavi, ideju tako smionu da je gotovo ne

99
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

usuujem izustiti. Uostalom, sada i nije pravi trenutak za to, jer Jan nas
ve prati do vrata. Boli me to ga ne mogu poljubiti na rastanku.
Na izlazu mu samo tiho apnem: Imam plan.
to ste rekli?
Marija zuri u mene, irom razrogaenih oiju. itav je dan bila
pospana, ali moje su rijei prekinule njen drijeme. Same smo u predsoblju.
Na zidu iznad nje visi slika zaklanog zeca. Od svih slika u kui ta mi je
najmra. Kukom objeen za stranju apu visi naglavake, a niz mrtvo mu
se tijelo slijeva krv. Njegovo nas od smrti staklasto oko ravnoduno
promatra, dok joj iznosim svoj plan.
Marija zaprepateno prinese ruku ustima. Ali, gospoo... ne moete
to uiniti!
Ja mogu, samo ne znam za tebe...
Ali... ali... promuca sve tiim glasom, pa zatim moja glasna i
brbljava slukinja po prvi put potpuno zanijemi.
Odjednom joj se usne razvuku u neobinu grimasu. Sjedei tako pod
slikom rtvenog zeca pod tim jadnim, krznenim prikazom silaska s kria
Marija prasne u uasnut smijeh.

100
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

27

CORNELIS

Neplodnu je zemlju potrebno oplemeniti da moe davati ploda,

Potrebno je kopati, iupati korijenje, zaorati brazde, I od prvoga se
dana rijeiti svog korova.
Tako da tvoj cijenjeni suprug na takvoj zemlji moe posijati sjeme.
Jacob Cats, Moralne crtice, 1625.

Pljusak je na zemlju padao etrdeset dana: vode sveudilj rasle i

korablju nosile, digla se visoko iznad zemlje... Izginue sva bia to po
zemlji se kreu: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi. Sve to u
nosnicama imae dah ivota sve to bijae na kopnu izginu.
Cornelis ita svojoj supruzi. Ovaj ga odlomak u Knjizi Postanka
uvijek uznemiri. I njegovu je zemlju jednom pogodio potop. Poplave su
gutale zemlju sa svih strana, ali uz Boju je pomo narodu Nizozemske
polo za rukom da je izbavi iz grabeljivih ralja mora. Spasivi tako svoju
domovinu stvorili su raj na zemlji: plodno tlo, raskone gradove, te prije
svega mirnu i tolerantnu zemlju, u kojoj su mogli jedni uz druge slobodno
ivjeti pripadnici razliitih vjera menoniti i katolici, protestanti i judaisti,
lavovi i janjad rame uz rame. Kako li su samo sretni njegovi sunarodnjaci.
A on, on je najsretniji od svih.
Sophija je zamiljeno nadvila glavu nad plahtom koju krpa. Svjetlo
petrolejske lampe obasjava njenu svilenkastu smeu kosu, sitne kovre oko
sljepoonica i blage uvojke na zatiljku. Njihov portret ve visi na zidu.
Stigao je jo juer. Ta slika kao da je potvrda njihovog zavjeta i zajednice,
neto to e jednom zauvijek zapeatiti njezinu sudbinu. A njegov posao
cvjeta. Suvlasnik je nekoliko brodova. Ovaj e mjesec flota od
101
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

dvjestotinjak laa zaploviti prema Baltiku. U kolovozu se dvadeset

brodova vraa iz Indije, svaki od njih s vrijednim teretom najrazliitijih
zaina, bjelokosti i po dvjesto tona zlata. Ako im Bog podari mirno more,
Cornelis bi mogao zaraditi dobru svotu.
Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke to bijae s njim u
korablji. pa pokrenu vjetar nad zemljom da suzbije vodu... Noa skine
pokrov s korablje i pogleda: povrina okopnjela.
Cornelis zatvori Bibliju. Vrijeme je za poinak. Kasnije e se ove
veeri sjeati kao veeri najiskrenijeg zadovoljstva vlastitim ivotom. Kao
da je unaprijed osjetio svu sreu koja ga oekuje.
Jer kad neto kasnije u krevetu poloi ruku na Sophijine grudi, ona
je njeno odgurne.
Dragi, progovori njeno. Moram ti rei neto to e te zasigurno
odueviti ba kao i mene. Pomiluje mu prste, pa nastavi: Danas sam bila
kod lijenika i potvrdio je ono u to sam ve neko vrijeme sumnjala. Postat
e otac.

102
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

28

SOPHIJA

Ako Jahve kuu ne gradi, uzalud se mue graditelji. Ako Jahve

grad ne uva, uzalud straar bdi.
Psalam 127

Kad sam bila mala od jedne sam slike imala none more. U Utrechtu,
gdje sam odrasla, moj je otac imao tiskaru. Predsoblje nae kue sluilo je
kao duan u kojem su se prodavali otisci. Iz duana se izlazilo na ulicu, gdje
su pod nadstrenicom bili izloeni jo mnogi otisci. Dolje u podrumu, ispod
razine ulice, zujao je i brujao tiskarski stroj. Otac je tiskao raznorazne
broure i letke: stihove s moralnom poukom, propovijedi te djela pounog
sadraja koja su preporuivali propovjednici: Na pragu raja, Uitak
pobonosti. Osim toga tiskao je i gravirane kopije slika.
Slika koja me plaila bila je pribodena na zid duana. Moda je i oca
morila, no ne znam jer nisam ga nikad pitala. Taj je strani otisak bio
prikaz velike poplave iz 1421, one zloglasne poplave na dan Svete
Elizabete koja je zauvijek potopila itava sela. Na slici se vidi samo
ogromno vodeno prostranstvo iz kojeg tu i tamo izviruju vrci stabala i
iljci crkvenih zvonika. Voda je progutala sve ostalo.
Satima bih promatrala tu sliku, mirnu povrinu vode, vrhove zvonika
i sav taj nevidljivi uas pod povrinom. Bog je spasio Nou. No, ime su svi
ti ljudi zasluili prokletstvo koje ih je zadesilo? U sebi bih ula crkvena
zvona kako pozivaju utopljenike na molitvu. Duboko ispod zvona plutala

103
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

je od vode naduta stoka, mrtvih oiju. Noene vodenom strujom, ivotinje

su udarale u krovove tala. U jednom se trzaju svijet okrenuo naglavake.
U dubini, pod svom tom vodom, bespomono su plutali mrtvaci. Njihove su
ruke mahale poput vlati morske trave, ali uzalud spasa nije bilo.
Jan me zaprepateno pogleda. Boe, sauvaj nas! Zar stvarno misli
to uiniti?
Sjedimo jedno pored drugog na rubu fontane, nekoliko ulica od
njegove kue. itavo je susjedstvo prepuno zanatskih radnji tesara,
zlatara i slikara. Malo dalje od nas nalazi se kovaka radnja. Udarci ekia
odjekuju svud naokolo. Danas se sastajemo vani, jer je bi bilo opasnije da
me netko vidi kako ulazim u njegovu kuu. Marija, na straar, eka na
kraju uliice. Sada smo sudionici u zajednikoj zavjeri. Ako potonemo,
potonut emo zajedno.
Pa zar misli da on nee primijetiti? upita Jan. Sigurno e
primijetiti da Mariji raste trbuh.
Marija je ionako krupna djevojka. Razlika se gotovo ni nee vidjeti,
samo ako malo podigne pregau.
Ali sigurno e...
Moj je mu kratkovidan, odgovorim veselo. A uostalom, on je
gotovo nikada ni ne gleda. Ona je slukinja, u njegovim oima nita
vanija od obinog komada namjetaja.
Ali to je s tobom? Kako e se ti pretvarati da se deblja? nastavi
on potreseno. Moj ga je plan, ini se, uzrujao vie nego mene samu. Pa on
e sigurno primijetiti da s tobom nije sve u redu.
Glumit u da imam sve simptome, a nakon par mjeseci utrpat u
jastui pod haljinu...

104
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Ali on ti je mu, spavate u istom krevetu, sigurno e otkriti to se

dogaa...
Ba u tome je ljepota mog plana. Zna da ne podnosim njegove
dodire. Muno mi je od njih.,.1Va trenutak zastanem, pa nastavim:
Rekla sam mu da ne smijemo imati odnose sve do poroda. Lijenik je tako
naredio, zbog mog zdravlja. Zna i sam da sam i inae osjetljiva i krhka.
"Zar stvarno?
A moj e suprug uiniti sve da ne izgubim dijete. Rekla sam mu da
moramo spavati u odvojenim posteljama jer mi po noi treba odmor i
miran san, i on je pristao. Tako je sretan da bi sad pristao na bilo to.
Jan zamiljeno zavrti glavom. Zatim me uzme za ruku i ree: Ti si
izuzetna ena. Nikada nisam upoznao nekog poput tebe.
Nisam izuzetna. Samo sam oajna, oajna od ljubavi prema tebi. Tako
e Marija moi zadrati posao. Ovaj plan odgovara i meni i njoj ruka ruku
mije... On^ e spasiti mene, a ja nju.
A to onda? O tome jo nisam razmiljala. Previe sam zaokupljena i
oduevljena svojim planom da bih razmiljala dalje od svoje lane trudnoe,
koja postaje toliko stvarna da gotovo osjeam muninu. Uostalom, moj
suprug vjeruje da sam trudna, zbog toga se na trenutke i ja osjeam kao
da zaista jesam.
Ali to ako i ti zatrudni? upita Jan.
Nita. Onda emo promijeniti plan.
Jan prasne u oajniki smijeh. vrsto me zagrli i poljubi, tu na
fontani, usred bijela dana. Jer to moe biti smjelije i nepromiljeni]e od
plana koji sam pokrenula?
Udarci ekia odjekuju naokolo, kao da zabijaju posljednje avle u moj
lijes, kao da nam zapeauju sudbinu.

105
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Znam da bih se trebala ljutiti na Mariju jer me ucijenila i natjerala da

pokrenem ovaj odvani plan. I ona je prestraena, boji se da e neto poi
po zlu i da e netko otkriti nau zavjeru. I iako bih se trebala ljutiti, u isto
sam joj vrijeme duboko zahvalna, vie nego to e ikada znati. Zahvalna
sam joj jer me izbavila iz brane postelje. Tri sam godine spremno
podnosila Cornelisove dodire i nasrtaje, tri sam godine trpjela voenje
ljubavi s njim i vjerojatno bih to inila sve do njegove smrti da nisam
upoznala Jana, svog ljubavnika. Cornelis mi je otada postao toliko odbojan
da bih svaki odnos s njim doivjela kao silovanje. Vie nisam mogla
podnijeti njegov neugodni kiseli zadah, dodire njegovih hladnih prstiju.
Nisam mogla, jer bih se svaki put osjeala kao kurva.
udom Bojim naila sam na rjeenje. Ono e pomoi i Mariji, jer mi
je unato nedavnom nemilosrdnom ponaanju ipak draga. Ona mi je jedina
prijateljica i veselim se to u je spasiti od siromatva i izopenja.
A to e biti kasnije? Nijedna od nas ne razmilja o tome. Mlade smo
i postupile smo hirovito. Lakomisleno smo kroile u svijet spletki i jo se
uvijek osjeamo poput uenica koje su uspjele prevariti uitelja i proi
nekanjeno.
Jesmo li slijepe? Jesmo li nepromiljene? Naravno. Jer mi smo dvije
mlade, oajne ene; dvije zaljubljene ene. A ljubav je, kao to svi znamo,
tek jedan oblik ludila.

Marija i ja spremamo Cornelisu krevet u sobi preko puta moje,

takozvanoj Konoj sobi. Cornelis je ponekad koristi kao radnu sobu.
Unutra je hladno, ba kao i u svim prostorijama u naoj kui. Zidovi su
presvueni koom na kojoj vise mrane slike, pejzai Hansa Bolsa i Gillisa
van Coninxlooa. Tu je i glomazni ormar s vitrinom u koju su natrpane
raznorazne porculanske posude iz Kine.

106
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Tek to namjestismo jastuke, u sobu ue Cornelis. Zamiljeno se

pogladi po bradi pa ree: Mala je to rtva za sreu koja me eka. Njegova
bi me srea trebala boljeti, ili barem u meni izazivati grinju savjesti.
Pusti Mariju da to sama napravi, ree on. Ti se sad ne smije umarati.
Mora se uvati.
Marija se iznenada grevito uhvati za trbuh, i uz zvuk podrigivanja
izjuri iz sobe. Opet joj je muno. Povraa cijeli tjedan.
Pourim za njom u sobu, koja je sad samo moja, i zatvorim vrata.
Marija u posljednji tren uspije zgrabiti nonu posudu i glasno povrati u
nju. Ja stojim iza nje, pridravajui joj glavu i milujui elo.
Zatim na vratima zaujemo lagano kucanje. Jesi li dobro, najdraa?
prozbori Cornelis.
Marija i ja se u panici pogledamo. Hitro poput munje ona mi doda
posudu. Cornelis ue u sobu. Ugledavi posudu u mojim rukama i osjetivi
smrad koji se irio iz nje, on njeno prozbori: Jadnice moja mala.
Ma to je normalno u prvih nekoliko mjeseci, odgovorim. Kao to si
sam rekao mala je to rtva.
S punom se posudom uputim prema vratima, a Cornelis me zaustavi.
Neka slukinja to uini. Zatim joj uputi zapovjedniki pogled i povie:
Marija!
Ja joj pruim posudu, a ona je, sputena pogleda, uzme i odnese dolje.

I tako zapoee najudniji mjeseci u mom ivotu. Kada se sad, dugo

nakon svoje smrti, osvrnem za tim danima, vidim enu koja noena
opasnom strujom ivota, bespomona i krhka poput granice, propada u
provaliju. Premlada je da se zapita kamo ide i previe je zaslijepljena
strau da bi razmiljala o tome to e biti sutra. Netko bi je mogao izdati,
a sama zna da to nije nemogue. Mogla bi ak izdati i samu sebe. A Bog

107
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

eka da joj presudi. Njega je najvie izdala. Ali takve misli zakljuava
duboko u srcu. Ne sad, govori sama sebi. Ne jo.
Izmislila sam nekog lijenika, nekoga koga mi je navodno preporuila
uiteljica pjevanja, a Cornelis ga nikad nije upoznao. Moj je suprug
zabrinut za moje stanje. Htio je da me pregleda njegov lijenik, ali sam ga
uvjerila da to nije potrebno. Pokorava se svakoj mojoj elji. Udovoljava mi
i postupa sa mnom kao s dragocjenim komadom porculana iz dinastije
Wan-Li.
U ovim prvim tjednima trudnoe Mariju hvata elja za kliniima. Ja
odmah kaem Cornelisu to elim. On mi donosi kolaie od marcipana s
okusom klinia. Marija ih pohlepno prodire u kuhinji. Zatim joj Cornelis
naredi da mi pripravi kuhano vino s kliniima, naravno pa me s ljubavlju
promatra dok ga pijem. Kad ostane sama u kuhinji Marija iskapi vr do
dna.
Ve sam gotovo i sama povjerovala u svoju trudnou. Ipak, i ja sam
ena, i ja sam stvorena za majinstvo. Od malih su me nogu odgajali s
ciljem da jednom postanem majka i ovo mi se stanje sada, nakon tri godine
braka, ini toliko prirodnim, da sam gotovo uvjerila samu sebe da sam
zaista trudna. Kako tjedni odmiu, u sebi sve vie otkrivam sposobnost
samozavaravanja. to i nije udno s obzirom na to da sam se, otkad sam
postala preljubnicom, nauila pretvarati i glumiti. Postala sam glumicom
u najopasnijem kazalitu na svijetu, u vlastitom domu. A jo uvijek nisam
dola do one prave prevare do vezanja jastuka oko struka. S tim se jo
nisam suoila. Ova je lana trudnoa na neki nain jo uvijek apstrakcija,
nita vie nego obina munina i elja za kliniima.
Marija i ja smo se u posljednje vrijeme zbliile. Meu nama se stvorila
veza jaa od sestrinske, spona koju nitko drugi ne bi mogao razumjeti.

108
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Samo Jan zna nau tajnu. Marija jo uvijek pati od munina. Ali njene
nisu jutarnje, hvataju je u toku dana. Kad je ujem kako pokuava
povratiti, potrim k njoj u kuhinju i prislonim joj ruku na oroeno elo.
Osjeam se odgovornom za njene greve, kao da sam ih ja na neki nain
izazvala. Osjeam da bih ja trebala patiti umjesto nje. Ustvari, i ja ve
osjeam munine.
Ona nosi moje dijete. Sudjelovanje u toj zavjeri vrsto nas vee.
Zakljuane smo u ovoj kui zajedno s naom tajnom. Ove sobe, ispunjene
tiinom i okupane svjetlou koja dopire kroz obojana prozorska stakla,
one uvaju nau podlu varku. Jedini su svjedoci naeg zloina lica koja nas
promatraju sa slika: kralj David, seljak koji podie vr piva; nas dvoje,
Cornelis i ja, u pozi iz naeg davnog prolog ivota. To su nai nijemi
sudionici.
Kad smo same, nas dvije zamjenjujemo uloge. Ja se brinem o njoj i
postajem njena slukinja. Ako je umorna, legnem je na krevet u zidu,
oribam lonce od ruka i pometem podove prije nego se moj suprug vrati.
Ulatite svijenjake! zapovijeda mi ona. Znate da on to uvijek
primijeti.
Ali u oima vanjskog svijeta ona je moja slukinja, a ja sam trudna
supruga. Cornelis, ponosni budui otac, ve je priopio vijesti svim naim
prijateljima i znancima. Obraza rumenih od stida, zahvalila sam im se na
estitkama. Gospoa Molenaer, naa prva susjeda, poslala mi je mjeavinu
nekakvog ljekovitog bilja, koja bi mi trebala ublaiti muninu. Prestat e
za tri mjeseca, rekla mi je. Uvijek prestane u to vrijeme.
udotvorni sam napitak, naravno, dala Mariji. Ali on joj je samo
pogorao muninu. Kasnije me gospoa Molenaer ponovno posjetila i
upitala je li mi bolje. O, da, mnogo bolje, odgovorili joj dok nas je Marija,

109
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

lica gotovo zelenog od munine, posluivala kolaima. Ali tko uope

primjeuje slukinju?
I, kad vam je termin? upita gospoa Molenaer. Kad je veliki dan?
U studenom.
Vaa obitelj ivi u Utrechtu, zar ne? Mora da su ih jako obradovale
sretne vijesti.
Da, da. I oni se veoma vesele.
Hoe li Vaa majka prisustvovati porodu?
Ne, naalost nee. U posljednje se vrijeme ne osjea dobro. Mislim da
ne bi podnijela toliki put.
emu sva ta pitanja? Samo me uznemiruju. ena u drugom stanju
uvijek je u sreditu pozornosti. Samo se nadam da ovo ispitivanje nee
potrajati. Osjeam se, naravno, kao varalica, kao da sam prepisala tue
stihove i za njih dobila nezasluenu pohvalu. Svu svoju energiju ulaem
samo u pokuaje da ostanem pribrana, da ne pogubim konce. Moja obitelj,
na primjer. Cornelis misli da sam majci i sestrama poslala pismo i
obavijestila ih o naoj nadolazeoj srei. Ali to jo uvijek nisam uinila.
Prevelika sam kukavica i stalno to odgaam. U jednom u trenutku morati
slagati i da sam primila njihov odgovor. A ubrzo e nakon toga oekivati
da me bar jedna od sestara i posjeti. Utrecht je ipak samo etrdesetak
kilometara udaljen od nas. Sreom, on vei dio dana nije kod kue jer
obavlja poslove u skladitu u luci. Morat u izmisliti i nekakav posjet koji
e se, naravno, dogoditi dok on bude na poslu.

udan je osjeaj to to Marija nosi moje dijete. Zakoraila sam u

svijet majinstva pa ve poinjem primjeivati djecu na ulici i promatrati
ih s majinskim zanimanjem. U naoj je zemlji obiaj da prema svom
potomstvu postupamo s ljubavlju. Stranci ak kau da djeci pretjerano

110
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

ugaamo. Umjesto da ih prepustimo brizi dadilja, djecu u Nizozemskoj

odgajamo u okrilju obitelji. Jutarnje sunce obasjava kue preko puta nae,
s druge strane kanala. Neka ena izvodi dijete vani. Gleda ga kako pravi
svoje prve korake. Stabla uz rub ulice se zelene: novi ivot se raa. Hitrim
pokretom ena podigne djetece i privije ga na svoja njedra. Zaujem
smijeh koji odjekne preko kanala. Taj me prizor duboko dirne. Ona je samo
moja prikaza, s duhom mog izmiljenog djeteta u rukama. To je moj
izgubljeni ivot koji sam trebala voditi sa svojim muem. Ali varljiva nas
voda razdvaja, a ja vie ne mogu k njoj.
Boe, to je ovo teko! Marija u kuhinji pokuava podii vjedro
ugljena. Uzmem joj ga iz ruke. Ona zahihoe. Svjesna sam toga da me
iskoritava, ali to mi ne smeta. Ne smije izgubiti to dijete. A nikakav se
lijenik ne brine o njoj, ima samo mene. Dok se meni posveuje silna
panja, ona se jadna sa svime mora nositi sama. A u konanici e se sama
morati suoiti i s nezamislivim strahotama poroda. Ponekad, optereena
pustim laima koje sam izrekla, i sama zaboravim na to. Obje nas oekuje
opasnost, ali samo e ona morati podnijeti bol.
Ugljen iz vjedra usula sam u kutiju pored kamina. Osjeam bol u
rukama teak je posao slukinje. Popipajte mi grudi, ve su narasle.
Marija je u treem mjesecu trudnoe. Ne obazirui se na rumenilo mog
lica, zgrabi me za ruku i prisloni je na svoju dojku. Nikad ih prije nisam
dotakla, pa ne osjetim niti razliku. Uostalom, oduvijek je bila punana.
Vidjela sam da se rode gnijezde na dimnjaku par kua dalje od nas,
ree. To je dobar znak. Rode donose sreu." U zadnje vrijeme pije nekakav
napitak od kravlje mokrae i balege. Kupuje ga kod neke starice na
trnici. Marija slijepo vjeruje u seoska praznovjerja, pa oko vrata nosi
talisman koji je navodno titi od vruice: ljusku oraha s paukovom glavom

111
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

unutra. Prije sam se smijala takvim stvarima. Budui da dolazim iz

obrazovane, graanske obitelji, odgojena sam da takve stvari smatram
glupostima. Ali Marija me sada uvukla u svoj svijet. elim vjerovati u
njene arolije, jer samo nas udo moe spasiti. aranje nas vee u
neraskidiv savez.
Mjesec je svibanj. Veeri su mirne i mirisne. Kad je toplo iz kanala se
iri smrad, ali iznad njega vjeito lebdi miris procvalog cvijea. Iz vrtova
se svojim neujnim trubama javljaju tulipan, irisi se u punom sjaju ire
meu svojim zelenim sabljama. ak i u kui naizgled buja novi ivot. Na
zidu visi Cornelisova lutnja, nabrekla poput zrele voke, a na kuhinjskim
policama poreano je nekoliko trbuastih glinenih posuda.

Sad kad sam se napokon izbavila iz Cornelisovog naruja, moja strast

prema Janu biva sve jaa. Predajem mu se svom duom i tijelom. U zadnje
vrijeme odlazim u atelje ak i usred bijela dana. Naravno da sam oprezna
svaki put pripazim da me netko ne vidi kako ulazim. Kapuljaa mi skriva
lice. Ali ipak sam odvanija nego prije. Moja me velika prijevara uinila
nemarnijom i lakomislenijom no to sam bila. Bila je dovoljna jedna
ogromna la da zakoraim u sasvim drugi svijet. Vjerojatno se tako
osjeaju i zloinci kad prvi put ubiju ovjeka. I gle! Izvukla sam se! Nitko
nije otkrio moju varku, barem zasad. Sad vie nema povratka. Uhvaena
sam u vrtlogu vlastitih lai, zarobljena u vlastitom zloinu. Uspjenost
moje prijevare jedino je to me veseli.
Jan poalje svog uenika u kuhinju i zatvori vrata za njim. Dao mu je
zadatak da naslika mrtvu prirodu koju je za njega poslije doruka postavio
na kuhinjskom stolu nagrizeni komad unke, glinenu zdjelicu za goruicu,
groe. Jacob je htio dodati leptira. Kao simbol bezbrinog ivota due
osloboene od tjelesnih udnji, pokuao je objasniti.

112
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Rekao sam ti da naslika samo doruak, prekine ga Jan.

A to kaete o tome da dodam oguljeni limun, izvana tako lijep, a
iznutra kiseo?
Gledaj samo ono to je na stolu, odvrati Jan. Pogledaj sjaj onog
groa. Pa zar ti to nije dovoljno? Mora pronalaziti ljepotu u onome to
vidi, a ne u pouci koju iz neega moe izvui.
Jacob je prilino ozbiljan mladi. Pa kako je mogue slikati samo
predmete, ne mislei na njihovu pounu vrijednost? Slikati zemaljsku
ljepotu samo zbog nje same znai poricati prisutnost Boju. Jacob ve neko
vrijeme smatra Jana bezbonikom. Zna da se neto dogaa meu nama, i
da sam ja udana. Boe, to bi li samo mislio da zna pravu istinu?
Zatvorivi kuhinjska vrata, Jan prionu na posao. Opet slika moj
portret. Ljubavno pismo je ve dovrio. Ja sam ga kriom unijela u kuu i
skrila ga na tavanu. To je bilo njegovo ljubavno pismo upueno meni,
pismo koje nikad neu unititi. Ovaj me put u svom ateljeu slika golu.
Skidam se polako, odbacujui komad po komad odjee, kao da gulim
koicu s luka. Ali ne plaem zbog luka. Ove suze koje mi sad naviru suze
su radosnice.
Hoe da ti kaem koliko te volim? upitam ga leei na krevetu.
Svaki put kad vidim poriluk, srce mi zaigra od sree. Zna li zato?
Zato, ljubavi moja najdraa, jedino moje srce? Pomakni ruku malo
prema gore dobro je, ba tako.
"Zato to sam prvi put ula tvoje ime dok sam jela juhu od poriluka.
Jan van Loos, on e me uiniti besmrtnom."
I hou! Ostavi onog mua, Sophija, i doi ivjeti sa mnom.
A kako mogu ostaviti mua kad nosim njegovo dijete? upitam kroz
smijeh.

113
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Janje okiran mojim rijeima. Kako samo mogu tako nehajno o tome
priati? Prije ili kasnije netko e te raskrinkati. To je samo pitanje
vremena.
Zato bi me raskrinkali?
Razmisli malo. to e biti kad se dijete rodi? Zar e se i dalje
pretvarati da je tvoje i nastaviti ivjeti sa svojim muem?
Ne mogu o tome razmiljati. Ne mogu uope razmiljati o budunosti.
to da uinimo sad kad smo pokrenuli taj luaki plan? upita.
Ako pobjegnem s tobom, otkrit e da sam ga varala. A osim toga,
kamo bismo mogli pobjei? Ovdje ne moemo ostati, a u bilo kojem drugom
gradu ti ne bi mogao nai posao zbog pravila tvog ceha. To je istina.
Cehovi Svetog Luke ne primaju slikare iz drugih gradova, a doljaci mogu
prodavati slike tek nakon to na nekom mjestu provedu nekoliko godina.
Sad je na Janu red da bude lud i lakomislen. Otii emo iz
Nizozemske. Otplovit emo u Indiju.
U Indiju?
Pobjei emo od ovog ivota i poeti ispoetka. Otplovit emo na
drugi kraj svijeta gdje nas nitko nee nai. Snano me zagrli i privije k
sebi. Ljubavi, da samo zna kako emo biti sretni.
I tako je sjeme posijano i odluka donesena. Jan mi pria o suncu i
kristalnom plavetnilu neba. A te planine, moe li ih uope zamisliti? Od
mnogih je putnika uo prie o koloniji. "A grane stabala prepune su
brbljavih papiga. Sunce sja itavu godinu bez prestanka. Novac nam nee
trebati, uostalom kome je novac ikad donio sreu? Tebi nije. Leat emo
pod palmama goli, onakvi kakve nas je Bog stvorio, a ja u mirisnim uljima
masirati tvoje prekrasno tanano tijelo.

114
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Sve je to jo uvijek samo san, nedostian i dalek poput egzotinih

krajeva ije mi je slike otac neko pokazivao. Previe nas prepreka eka na
putu. Pogledam Jana, njegovo milo lice, razbaruenu kosu, crvenu
barunastu beretku koju je nabio na glavu; njegove iznoene izme i bojom
isprolijevan kaputi. Pokuavam ga zamisliti okruenog palmama, ali mi
ne polazi za rukom. Cak ni u mati ne mogu preplivati tolike oceane.
U meuvremenu Jan nastavlja raditi na mojoj slici. Zvat e se ena
na krevetu. Ja i dalje leim, drui od hladnoe. Slika brzim pokretima,
na drvenoj podlozi. Promatra me kao da sam samo predmet, onim
bezlinim, zaokupljenim pogledom kojeg se sjeam jo otkad je slikao moj
i Cornelisov portret. Ali kad mi se obraa, njegovo se lice smeka, a pogled
postaje blag. On opet postaje ono to jest. U tim mu trenutcima u oima
vidim kako jedna vrst ljubavi zamjenjuje drugu.
Izvan ove sobe naeg utoita protee se veliki, buni grad. S ulica
dopire zvonjava zvona, rzanje konja i zveket kola i koija. A unutra vlada
tiha usredotoenost. Odsjaj vode iz kanala mreka se po zidovima i plee
poput mog razigranog srca. Leim naslonjena na njegove jastuke u
postelji u kojoj sam pronala radost kakvu prije nisam mogla ni zamisliti.
Srce mi preplavljuju osjeaji. Znam da u ostaviti mua i doi njemu, znam
to ve tjednima. Zapravo, znala sam ve kad sam ga prvi put ugledala u
svojoj kui.
Gotovo itajui mi misli, Jan ree: to god se s nama dogodilo, ova
slika nee lagati. Ona e zauvijek priati pravu istinu o nama.

115
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

29

SLIKA

Za ukrasit djelo kako valja Najbolje se drati detalja Jer sitnice

sr nam svega daju Tako slikat samo vjeti znaju.
S. van Hoogstraeten, 1678.

Nedaleko odavde, u svojoj kui u ulici Jodenbreestaat, i Rembrandt

slika golu enu na krevetu. Iza povuenih zavjesa baldahina, na brdu
barunastih jastuka lei Danaja, a na njoj samo narukvice. eka Zeusa da
se spusti na nju u obliku zlatne kie.
itava je slika okupana zlatom: zlatne zavjese, pla zlatnog anelia,
zlaana toplina enske koe. Ali gdje je kia, i je li taj ljubavnik koji se
nazire u pozadini uope moe biti bog? Vie nalikuje nekakvoj staroj
slukinji.
Taj najljepi akt koji je ikad naslikao danas visi u Hermitageu. Ali
tko je onda ta ljepotica na slici, ako nije Danaja? Nazivali su je Rahela u
iekivanju Tobije, pa je kasnije postala Venera u iekivanju Marsa. Neko
su je vrijeme smatrali i Dalilom u iekivanju Samsona, pa ak i Sarom
koja eka svog Abrahama.
U to je vrijeme Rembrandt bio ludo zaljubljen u svoju mladu suprugu
Saskiju. Zar ljepotica na slici ne bi mogla biti obina mlada ena koja, sva
blistava od elje za njim, eka svog supruga?
Iste je te godine, 1636, Salomon van Ruysdael naslikao svoj Rijeni
pejza sa skelom. Na skelu se upravo ukrcava stoka, a na povrini vode

116
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

glatkoj poput stakla ocrtava se odraz neba. Ta slika ne sadri nikakvu

mitologiju. Nije to nekakav prikaz dua koje prelaze podzemnu rijeku
Stiks, ve obinih krava koje skela prevozi na drugu stanu rijeke u potrazi
za boljom ispaom. Ne poruuje nam nita vie od onoga to sami vidimo.
Negdje u isto vrijeme u Haarlemu Pieter Claesz dovrava svoj Mali
doruak prikaz haringe na kositrenom pladnju, nekoliko mrvica kruha i
peciva na stolu pored nje. Slika je to transcendentalne ljepote, koja
takoer ne sadri nikakvu moralnu poruku. Umjetnost samo radi
umjetnosti.
Slikari su obini zanatlije, proizvoai dobara. Slike uzviene
tematike, primjerice prikazi povijesnih dogaaja ili slike religioznog
karaktera, prodaju se po najveim cijenama. Iza njih slijede pejzai i
morski krajolici, koji se naplauju ovisno o koliini detalja, pa zatim
portreti i stilski prikazi slike veselih druina, interijera i prizori iz krmi.
Na samom dnu ljestvice, kao najmanje cijenjene, nalaze se mrtve prirode.
Janova slika nema nikakvu vrijednost, barem ne novanu. Nije vano
kojoj kategoriji pripada, jer ionako nije za prodaju. Jan slika brzo, hitrim
i sigurnim potezima kista, jer Sophija ubrzo mora poi, a eli je uhvatiti
ba onakvu kakva je sada, u ovom trenutku. Osim toga ve joj je postalo i
hladno.
Stoljeima kasnije ona e visjeti u muzeju Rijks. Uenjaci e se
prepirati oko njenog identiteta. Je li to Venera? Je li moda Dalila?
Objavljivat e se radovi i rasprave o njenom znaaju u van Loosovom djelu.
Obini e se ljudi pitati tko je ona. Je li mu bila ljubavnica? Ili je moda
samo model? Sigurno nije model, kad iz njenog pogleda zrai takva
iskrena ljubav.

117
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Nee imati ime. Bit e poznata samo kao ena na krevetu. Jer upravo
to i jest.

118
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

30

CORNELIS

Djecu ste zaeti ne samo radi vas samih, ve i na dar domovini

svojoj, stoga ih tako morate i odgajati da rastu ne samo na radost i
zadovoljstvo vae, ve da jednoga dana budu na korist i ine dobro
narodu svome i zemlji.
Bartholomew Batty,
Tajne odaje pravoga kranina, 1581.

Cornelis je u dolje podrumu. Ta prostorija inae slui kao ostava za

drva, ugljen i raznorazne stare stvari. Unutra je mrkli mrak, pa je Cornelis
upalio staru uljnu svjetiljku. Stiglo je ljeto i cijela je kua u hladu otkad je
vani u vrtu razlistala kronja lipe. Ve je srpanj, njegova je mlada supruga
u petom mjesecu trudnoe i trbuh joj je sve vei. Juer ju je pitao je li ve
osjetila da se beba mie. Ispruio je ruku i pokuao joj dodirnuti trbuh, ali
ona se izmakla. Ne, jo nisam nita osjetila, jo se ne mie, rekla je.
Pa kako bi uope mogla shvatiti njegov strah? Jo je mlada. Uz Boju
pomo nikad nee morati saznati kako je to kad izgubi dijete. Priao joj
je o svojoj nesrei, naravno, ali mladi nisu u stanju zamisliti ono
nezamislivo. Njihova je nepokolebljiva sigurnost i njemu svojevrsna
utjeha. Ali ipak mu je silno potrebno da se uvjeri da ispod njene haljine
poiva ivo dijete, potreban mu je opipljiv dokaz barem jedan udarac. Jer
Bog mu je i prije nudio ovu najveu sreu, da bi mu je odmah potom oteo
iz ruku.

119
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

U mranom kutu svog podruma Cornelis otkljua staru krinju.

krinja je to od prave tikovine, uvezena iz Indije i prevuena tankim
slojem bakra. Nije ju dirao ve godinama jer pripada nekom drugom
ivotu. Podigne poklopac i pogled mu padne na djeju odjeu. Nosnice mu
zagolica miris lazarkinje. Listii te biljke nakon pustih godina toliko suhi
da se ve pretvaraju u prah, razasuti su po malenoj vunenoj odjei. Njeno
uzima u ruke siune veste i pulovere. Zatim podigne Pieterov barunasti
prslui i prisloni ga na lice. Miris njegovog sina ve je odavno nestao.
Evo Vaeg maliana, rekla je onog dana babica, pruajui mu ga u
naruje. Neka Vam Bog kroz njega uslia elje i donese sreu, ili nek ga
ako ne bude tako uskoro pozove natrag k sebi... U glavi mu jo ivo
odzvanjaju te rijei. Sjea se mirisa kuhanog vina, slatke arome sinove
vlane glavice. Sjea se kako je njegova supruga netom nakon poroda za
okrepu pojela malo kruha s maslacem i mladim ovjim sirom.
Kakvu je blaenu sreu tada osjeao. Ta dobio je sina, svog
nasljednika. Kako se samo slavilo te veeri u njegovoj kui. Nije se
zaboravio ni pomoliti i usrdno zahvaliti Bogu na tom daru. Od srca Ti
zahvaljujemo, milostivi Boe na... Stalno je ljubio svoju suprugu. Na
glavu je nataknuo kapu od proivenog satena okienu perjem, kao simbol
oinstva. itavu je zemlju obasuo zahvalnou. Zar i njeno roenje nije bilo
jednako udesno te zemlje istrgnute iz ralja mora i blagoslovljene od Boga.
Constantijn Huijgens, pjesnik i humanist, dravni tajnik, ovjek kojeg
Cornelis duboko cijeni, o njihovoj domovini kae: Milost i naklonost Boja
sja iz svake lijene dine.
U kutu prostorije, skrivena u sjenci, lei hodalica, poput drvene
piramide na kotaiima, u kojoj su njegovi sinovi uili hodati. Godine i
slojevi praine uzeli su danak, pa sad izgleda poput kostura nekakve udne

120
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

sprave. Jo se dobro sjea kako je neko stavljao svoje sinove u nju i gledao
ih dok bi se maui noicama hitro kretali iz sobe u sobu, zaustavljajui se
samo kad bi negdje udarili. Cornelis pomisli: uskoro u opet uti zvuk ovih
kotaia u svom domu.
Zatim stade slagati djeju odjeu. To je enski posao, ali eli ga
obaviti sam. Mislio je da vie nikad nee otvoriti tu krinju. Sophija niti
ne zna da ona postoji. Rei e Mariji da sve opere i prozrai, pa zatim
pospremi u ormar s ostalom djejom odjeom da bude spremna za veliki
dan.
Cornelis se s hrpicom odjee uputi gore. Zauvi glasove u prednjoj
sobi, ue unutra.
Tu ga doeka neobian prizor. Ugleda Mariju kako lei na klupi ispod
prozora, a nad njom stoji nekakva Ciganka.
Sophija se naglo okrene i prestravljeno ga pogleda. Najdrai! Nisam
uope znala da si kod kue, ree, pa doavi do daha nastavi: Upoznala
sam ovu enu na trnici. Ona zna prorei hoe li biti muko ili ensko.
U meuvremenu i Marija, sva rumena, skoi s klupe. Oprostite,
gospodine, promuca, pa pogleda Sophiju: Hajdete, gospoo. Leite.
Sophija se smjesti na klupu, legavi na lea. Ciganka uzme konanu
nit s prstenom privezanim za kraj i zanjie je iznad njenog trbuha.
Ako se pone okretati u smjeru kazaljke na satu, znai da e biti
djeak, a u suprotnom je curica, objasni mu Sophija.
Budite mirni, ree Ciganka.
Nakon nekoliko trenutaka prsten se polako pone okretati. Sve su oi
uprte u njega.
Djeak je, progovori Ciganka.

121
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Sophija se naglo uspravi. Rairenih se oiju sva u udu zagleda u

Mariju. to se dogaa? Marija prisloni ruku na usta. Cornelis se
dobroudno nasmijei. To je samo bezazlena zabava dviju mladih
djevojaka. Sophija i njena slukinja u posljednje su vrijeme nerazdvojne i
stalno o neemu apuu iza zatvorenih vrata. U trudnoi se ene, kako je
ve i prije vidio, povlae u svoj enski svijet. Ipak bih volio da se njegova
supruga drui s nekim iz njene vrste, nekom djevojkom iz vieg stalea.
Cornelis plati Ciganki za njen trud i ona ode.
Djeak je. U glavi mu odzvanjaju njene rijei. Iako inae ba i ne
vjeruje u ciganska proroanstva, ovaj bi put elio vjerovati. Okrene se
prema supruzi, ali ona je ve nestala; zauje tapkanje njenih papua gore
na katu. Nije zna da je praznovjerna. ene u drugom stanju znaju se
ponaati veoma udno, zakljui u sebi. Ali ne sjea se da je njegova draga
Hedrijke ikad bila takva.
vrsto steui djeju odjeu, Cornelis se blago nasmijei. Djeak je.
U srcu je to oduvijek znao.

Dragi, nisi valjda zaboravio da sutra putujem u Utrecht u posjet

majci?
Poi u s tobom, odvrati Cornelis.
Ne, ree Sophija poloivi svoju ruku na njegovu. Zaista nije
potrebno. Ostajem samo dvije noi, a ti ionako ima svog posla. Zar nisi
rekao da ti sutra stie poiljka iz Engleske?
Ali putovati sama u tvom stanju...
Pa ne putujem nigdje daleko. Molim te, muu dragi, to su enske
stvari. Majka i ja se vidimo tako rijetko da stvarno moramo popriati o
svemu. A zbog svog zdravlja ona ba i nije za neko drutvo. Radije bih je
posjetila sama.

122
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Cornelis je potpuno razumije. Ali ipak se osjea odbaenim, jer

njezino zdravstveno stanje moe podnijeti put od etrdeset kilometara do
Utrechta i opet natrag, a u isto je vrijeme toliko slaba da ne moe podnijeti
da on spava pored nje. ak mu ne doputa niti da promatra njeno tijelo.
Zbog te njene stidljivosti osjea se iskljuen. Kako samo ezne da joj
dotakne nabrekle grudi!
Sophija ga pomiluje po bradi. Zna da on to voli. Pripremila sam tvoje
najdrae varivo, ree umilnim glasom. Osjea li miris iz kuhinje?
Zar ti vie nije muno?
Ona potvrdno klimne glavom. Mnogo mi je bolje. I zaista i izgleda
bolje, obrazi su joj rumeni a oi pune sjaja. Ovetina, cikorija, artioke,
suhe ljive... sve ono to najvie voli, kuhano u umaku od limuna i
umbira... Ali on je jo uvijek povrijeen. Zato u posljednje vrijeme
nikako ne jedemo ribu? upita razdraeno. I sama zna da oboavam ribu,
a nismo je jeli ve tjednima.
Rekao si mi da ti je riba dosadila, zar se ne sjea? Rekao si da e
nam uskoro svima poeti rasti peraje.
To je bila samo ala.
Osim toga, nisam je spremala jer mi je od njenog mirisa bilo muno.
Ona ga poljubi i ode, uz zveckanje kljueva privezanih u snop oko
njenog pasa. uje je kao pjevui dok se laganim korakom pribliava
kuhinji. Kakva su udljiva stvorenja te ene. Tko bi pomislio da e zbog
obinog posjeta majci postati tako vesela i razigrana? Nevjerojatno
kakvom brzinom mijenja raspoloenja. Neki dan je, kad joj je predloio da
zaposle jo jednog slugu, planula na njega.

123
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Sasvim se dobro snalazim. Marija mi je dovoljna. Ali ova je kua

prevelika za samo jednu slukinju, odgovorio je, pokuavajui je
urazumiti.
Ne elim mukaraca u kui, pogotovo ne u ovom stanju. Priekajmo
dok se dijete rodi.
U redu, ona ipak nosi njegovo dijete. Voli je i udovoljit e svakom
njenom hiru. Veer je predivna. Cornelis uzme svoju lulu i novine pa se
zavali u naslonja na verandi ispred kue. Zrake sunca koje se probijaju
kroz kronju lipe obasipaju kuu mrljama svjetlosti. Njegov susjed,
gospodin Molenaer, sjedei na stubama pred kuom, klimne mu i nasmijei
se. Cornelis sjedi i u miru ita lanak o podmukloj politici Luja XIII. Kako
je francuski sud korumpiran, kako su potkupljivi panjolski suci. A tu oko
njega sve je mirno. Obitelji su zajedno izile iz kua i sjele na stube pred
ulaznim vratima kako bi uivale u ovom toplom predveerju i posljednjim
zrakama sunca. Djeica se igraju oko nogu roditelja. Marija se pojavi na
vratima i isprazni vjedro prljave vode u kanal. Zadnjih dana kao da zrai,
izgleda zdravije i punanije. U drugim se zemljama s poslugom postupa
kao s robljem. Ovdje, u njegovom prosvijeenom gradu, sluge se smatra
lanovima obitelji. Zauje kako se Sophija i Marija smiju u kuhinji, hihou
poput sestara. Njih dvije imaju svoje djevojake tajne, pa zato ne, ako ih
to veseli?
Cornelisove misli odlutaju. Sjeti se Sophijinih pravih sestara i
bijednih okolnosti u kojima su ivjele kad je prije pet godina prvi put
posjetio njihov dom. Njihov je otac kratko prije svoje smrti bankrotirao.
Sudski su slubenici iz kue odnijeli tiskarski stroj i sve ostale vrijednosti,
a gornji su katovi iznajmljeni podstanarima. Djevojke i njihova majka

124
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

ivjele su u dvjema skuenim prostorijama u prizemlju i jedva su se

prehranjivale ivajui i krpajui po narudbi.
Jedan Cornelisov kolega iz Utrechta, s kojim je esto suraivao,
dogovorio je upoznavanje, jer Cornelis je bio bogati udovac u potrazi za
enom, a u toj su nesretnoj obitelji bile tri djevojke spremne za udaju.
Sophija, najstarija od sestara, posluila ga je pecivom s groicama. Kako
je lijepa bila ta djevojka, stidljiva, edna, ali i obrazovana. Ipak je odrasla
meu knjigama. Poznavala je djela starih majstora i tog su popodneva
raspravljali o vrlinama i zaslugama Tiziana i Tintoretta.
emu bije sve on mogao nauiti. Sophija je bila glina koja je samo
ekala da joj njegove vjete ruke podare oblik. Bila je plodna zemlja na
koju je sam0 trebao posaditi najbiranije cvijee. I prihvatila je njegovo
udvaranje. Isprva dodue stidljivo, ali kad je vidio kako je rado i srdano
prihvatila poziv na vonju u njegovoj koiji, vie nije bilo sumnje da mu
uzvraa simpatije, Cornelis se toga dana sjea do posljednjeg detalja jer je
prolost, pa ak i ona daleka, u njegovoj glavi ivlja negoli sadanjost.
Odvezli su se u prirodu. Sophija se vrsto drala za okvir prozora.
Gotovo kao opinjena, promatrala je polja, krave u ispai i drvorede vitkih
vrba, te u udu irila oi poput djeteta koje sve to vidi po prvi put. Pomislio
je: ona je ki koju nikad nisam imao. Gledp0 je njen zatiljak tu mekanu
kou ispod blagih u vojaka i silno ga je elio pomilovati prstima. Obuzeo
ga je val nevjerojatne elje za njom, val poude kakvu ve dugo nije osjetio.
Razgovor tijela tim je rijeima nazivao spolne odnose sa svojom prvom
suprugom. Bila je to tek meusobna utjeha dvaju prijatelja i ivotnih
suputnika. Ali ovo je bilo neto sasvim drugo. Ta mlada djevojka koju je
oajniki elio zatititi, ali u isto vrijeme nije mogao odoljeti ni elji da je
uzme, da je posjeduje. U srcu su mu se kovitlali razliiti osjeaji.

125
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Na plavom nebeskom prostranstvu lebdjele su gomile bijelih oblaka.

Pod njima se prostiralo polje prekriveno dugim prugama izblijedjelog
platna. Duge su se i besprijekorno ravne staze od tkanine protezale u
daljinu da im se kraja gotovo i nije vidjelo. Sunce bi naas izvirilo iza
oblaka uinivi svu tu bjelinu Zasljepljujuom. Sjene oblaka etale su po
blistavo bijelim stazama. Negdje u daljini ljudske su figure mukom
razmotavale jo jednu stazu.
Sophija je pokazala prema njima i rekla: Pogledaj ih. Kao da je
zemlja bolesna, a oni joj stavljaju zavoje da bi je izlijeili.
Osjetio je kako ga je neto trecnulo u srcu. U tom se trenutku
zaljubio u nju.
Sunce e skoro zai za kue s druge strane kanala. Sjene njihovih
zabata izduuju se, strane poput iskesenih zubi. Cornelis zadrhti i hitro
se ustane. U glavi jo vidi ono polje prekriveno platnom. Sada o svijetu
razmilja kao o vlastitom djetetu, neemu tako dragom i dragocjenom.
One su pruge tkanine, povoji u koje e omotati svoje dijete i zatititi ga.
Vjera u Boga opet mu je vraena. Svevinji je napokon usliao njegove
molitve.
Ta mu pomisao prua utjehu. Ali zbog eka onda osjea neki nemir?

126
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

31

SOPHIJA

U svakom trenu sauvaj razboritost kao da te uvijek promatra deset

oiju i u tebe upire deset prstiju.
Konfucije

elim te uzeti u naruje i osjetiti kako sanja. Njegove su mi se rijei

urezale u srce. Djetinje su to rijei. Janje obian zanatlija i slabo je
obrazovan, slabije od mene. Ljubavne rijei za mene e zauvijek biti
nespretno sloene.
Provest emo no zajedno. Ne smo jednu no, nego i dvije! Toliko sam
pohlepna. Moj suprug misli da putujem u Utrecht. Do sad sam ve pisala
majci i obavijestila je o svom stanju. Znam da bi me itava obitelj voljela
vidjeti. Jednako me pee savjest zbog njih kao i zbog Cornelisa. Jednom
u ih stvarno morati posjetiti, ali to itavo vrijeme odgaam. No, toliko me
dobro poznaju da e sigurno shvatiti da laem. Posebice moja mlaa
sestrica Catharijn, njoj nita ne moe promaknuti, primijetit e da se neto
udno dogaa. Jednom u se ipak morati suoiti s njima, ali ne sad, ne jo
uvijek.
Doi veeras i provedi no sa mnom. Jo ne mogu vjerovati da e se to
zaista dogoditi. Kad se po danu kriom uuljam u njegov atelje, ne moemo
biti sami jer njegov je uenik uvijek tamo, a ponekad i sluga. Jednom nas
je prekinuo i neki ovjek koji je doao pogledati Janove radove, pa sam se
morala sakriti iza zavjesa kreveta. A to se veeri tie, ak i kad moj

127
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

suprug izae vani, rijetko se usudim iskrasti iz kue jer je sredina ljeta i
dan traje ak do devet sati. Izgubila sam svoju najvjerniju saveznicu, no
onaj golemi crni plat koji me je skrivao bolje nego vlastiti. ak i kad se
uspijem neopaeno douljati u njegov atelje, ostaje nam samo sat vremena.
U deset se sati oglasi truba nonog straara i tada svi koji su jo vani
moraju poi kuama. Kakav smo mi samo bezgrean i vrijedan narod.
Narod vjernih ena i mueva, koji su u krevetu ve u deset sati. Na grad
nije pravo mjesto za ljubavnike, jer se sve one koji u kasne sate tumaraju
ulicama gleda sa sumnjom.
Sredina je prijepodneva. Cornelis je ve na poslu, a ja upravo kreem
na put. Dao mi je neke darove da uruim majci i sestrama. Skrila sam ih
na tavan. Ta mi se prijevara iz nekog razloga ini jednako stranom kao i
moja velika la.
Prekriim se i pomolim za sretan put. Valovi nijednog oceana ne kriju
tolike uase kao ove suncem okupane ulice preda mnom. Nikakva
panjolska flota s tisue puaka uperenih u mene nije tako opasna kao moji
dragi susjedi na putu u kupovinu.

Vrijeme nekad leti, a nekad se vue poput kornjae. tedimo ga i

uvamo kao krtci ili ga mirno gledamo kako se prosipa pred nama poput
mrvica istresenih iz stolnjaka. Vrijeme nam prekida snove i da je im ritam.
Nou nas na svaki puni sat budi zvonce nonog straara i njegov jednolian
glas. Trenutci koje provodim sama u kui ine mi se dugi kao godine,
nikako da im doe kraj.
A kad sam u Janovom ateljeu, molim vrijeme da se zaustavi. Zato taj
pijesak klizi tako brzo? Ali trenutci provedeni s njim, ak i kad im doe
kraj, za mene vjeno traju, zauvijek ive u mom srcu. A sad je vrijeme

128
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

dobilo i novi zamah, devet mjeseci koji lete sve bre i na svojim nas krilima
bespomone nose prema studenom.
to e s nama biti nakon toga, ne mogu ni zamisliti. U studenom emo
opet zakoraiti iz kue i izii na svjetlo dana. Ali ne vjerujem da u i ovaj
put poletjeti.
Ali sada vrijeme kao da je stalo. Moj ljubavnik i ja proveli smo itav
dan u njegovom krevetu. Uope ne znam koji je sat. Buka koja inae dopire
s ulice sada kao da je kilometrima daleko, u nekoj drugoj zemlji. Jan je
poslao Jacoba kui, a Gerritu je dao slobodan dan. Opskrbio se zalihama
hrane za ovu ljubavnu opsadu. Na podu meu mojom razbacanom odjeom
lei i jastui moj lani trbuh. Trudna sam tek pet mjeseci, pa i taj zeleni
barunasti jastui, koji sam ukrala iz suprugove knjinice, prilino malen.
Izgleda sasvim obian, odvojen od mog tijela i baen tako na pod. Zavoljela
sam to svoje platneno dijete, svog debeljukastog sudionika u zloinu.
Uskoro u morati uzeti vei jastuk, prozborim.
to emo nakon poroda Sophija? Moramo se suoiti s tim prije ili
kasnije.
ivi za danas, Jan, odgovorim mu veselo. Zar nisi i sam neto tako
rekao dok si slikao na portret? Uzimaj sve to ti ivot nudi, uzimaj dok
moe.
Ali to e biti s nama kad se dijete rodi? ak i ako pobjegnemo, on
e nas pronai.
Psst, nemojmo sad priati o tome.
Ui e nam u trag, siguran sam. Gdje god otili, neemo biti dovoljno
daleko.
U pravu je. Oboje smo, nakon to smo malo razmislili, shvatili da na
plan nee upaliti. Cornelis je ugledan i moan ovjek, poznaje brojne

129
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

utjecajne ljude. Prijatelj je s kapetanima mnogih brodova. Kako bismo

uope mogli otputovati, a da nas netko ne primijeti? A ak i kada bi stigli
do Indije, ni tamo ne bismo bili sigurni. Cornelis je stalno u vezi s
tamonjim trgovcima, budui da posjeduje plantau zainskog bilja u tom
kraju. Ne postoji mjesto na svijetu gdje bismo bili sigurni.
Bog e nam pomoi. On e nam pruiti rjeenje.
Zar stvarno misli da je Bog na naoj strani?
Gdje ti je Biblija? Dodaj mi neki klju.
Marija me nauila ovome. Tako se ona dogovara s Bogom kad mora o
neemu odluiti. Jan se ponovno uvue u krevet, nosei Bibliju. Poloi je
na naa koljena, a njena nas teina pritisne poput kamene ploe. Zatvorim
oi, pa zatim nasumce otvorim Bibliju i poloim njegovu ruku s kljuem
na neke rijei.
Proitaj na glas to tu pie.
On pone itati: Tvoje su grudi poput dviju mladih kouta, dviju
sestara srna, koje se hrane sred polja ljiljana... Tvoje su usne, o eno moja,
slatke poput saa, s jezika tvoga tee med i mlijeko. Jan zatvori Bibliju.
I eto nam odgovora, ree, pa se uz smijeh privije uz mene. Biblija uz
silovit udarac padne na pod, a krevet se pone tresti.
Prije poinka Jan mi umiva lice spuvicom tople vode. Dok uim nad
njegovom nonom posudom, on klei pored mene i rasplie mi kosu. Ove
me njene pripreme ine jo zaljubljenijom. Svaki me predmet u ovoj kui
dira u srce, jer ga je on dotakao. Volim ak i ove pranjave podove, jer je
on stajao na njima. Miris lanenog ulja primamljiviji je od svih biranih
zaina s istoka.
Te noi spavam u njegovom zagrljaju. Moj je ljubljeni bijel i rumen;
njegovi su obrazi poput gredice najboljih zaina, poput najmirisnijeg

130
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

cvijea, a usne su njegove kao ljiljani iz kojih tee najslai med. Nikad prije
nisam spavala gola pored mukarca. Kako je sladak miris njegovog tijela,
kako je sladak njegov dah. Spavamo isprepleteni. Koa mu je njena i
vrsta. On se promekolji i okrene, pa me zatim obgrli odostraga,
prislanjajui dlanove na moje grudi. Iste smo visine, stvoreni smo jedno za
drugo. On priljubi svoja stopala uz moja jednaka stopala, kao u blizanaca.
U daljini, kroz san, ujem jednolinu pjesmu nonog straara: Dva su
sata!...Tri su sata! Moju sreu mjere otkucaji sata. Diljem grada njegovi
stanovnici lee zajedno, muevi i ene jedno uz drugo u svojim zidnim
ormarima. U ladicama ispod njih lee njihova djeca, zaeta u braku. itave
obitelji spavaju, ugodno smjetene u svojim ormarima. Sve sam to ja
ostavila iza sebe, isplovila sam na otvoreno more... veeras sam punim
jedrima zaplovila njime i povratka vie nema. Moj je prijanji ivot
zavren.
Janov dah miluje mi kosu. Kroz dah on izdie i snove koji se uvlae u
mene i obuzimaju me poput magle to se iri iznad mora. Na um mi padne
grena misao: Kad bi barem Cornelis umro. Moj ljubavnik i ja mogli bismo
spavati skupa svake noi, do kraja ivota.
Taje misao tako strana da je na silu otjeram iz glave. Umjesto toga
sanjarim kako bi divno bilo da sam Jana upoznala prvog i da sam se mogla
udati za njega i voljeti ga bez krivnje. Nitko me nije prisilio da se udam za
Cornelisa. Majka me, naravno, nagovarala, ali mogla sam joj se
suprotstaviti. Jedino sebe mogu kriviti za ono to je, kako tek sad vidim,
bila rtva moje mladosti i svih mojih nada. Uinila sam to kako bih spasila
obitelj od propasti, ali kakva li nas propast sad sve eka, ako ne uspijem
nai naina da izbavim Jana i sebe iz ovog luakog plana koji smo
pokrenuli.

131
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Kad bi barem Cornelis bio mrtav.

Odjednom se, potpuno budna, uspravim u krevetu. Jan se
promekolji, pa mi jezikom proe po leima od dna kraljenice pa sve do
jamice na zatiljku.
Smislila sam plan, rekoh.
Kakav plan? promrmlja on sneno.
Postoji samo jedan nain da pobjegnemo. I da nas on nikad ne
pomisli traiti.
Rjeenje je tako oito, tako nevjerojatno jednostavno, da se udim
kako mi ranije nije palo na um.
Ali da bi na plan uspio potreban nam je novac, ogromna svota novca.
Koliko nam tono treba, jo moramo saznati. Za poetak e nam trebati
neto malo, tek toliko da pokrenemo itav plan. Ali kad se u studenom rodi
dijete, trebat e nam mnogo vie.
Sjedimo na krevetu jedno pored drugog. Kroz poluzatvoren prozor u
sobu se uvlai sunev sjaj. Ispod prozora se uje ptiji pjev i vika nekog
djeteta. Izgubili smo pojam o vremenu. Nita nismo jeli. Jo uvijek me dri
euforija zbog mog novog plana, kao da me netko udario vreom punom
pijeska.
Sjea li se kad je moj mu priao o ludilu koje je zahvatilo nau
zemlju?
Ti si to ludilo, ljubavi. Pomiluje mi zapee. Ti si ono to je mene
zahvatilo.
Prvi put ne uzvraam njegove izljeve ljubavi. Govorim o onom
tulipanskom ludilu.
Naravno da je uo za njega. Taje poast ve pogodila mnoge, proirila
se poput groznice i u posljednjih je godinu dana potpuno izmakla kontroli.

132
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

U krmama se sklapaju tajni dogovori, mnogi su dosad tako zgrnuli

bogatstvo. Nai, inae trezveni i staloeni ljudi postali opinjeni.
Jedna lukovica, sjea se to je rekao? Jedna je lukovica prodana u
zamjenu za sva ta blaga, konje, srebro...
I to onda? to predlae?
Jedna je lukovica prodana za cijenu kue, to sam ula proli tjedan
da, dana je u zamjenu za potpuno vlasnitvo nad jednom kuom u
Prisengrachtu...
Svu me oblijeva znoj. Sjedimo na krevetu, privijeni jedno uz drugo.
Na sebi imam njegovu nonu koulju. Na koljenu mi se odjednom pojavi
crvena kapljica. Na trenutak pomislim da je pala sa stropa. Za njom se
pojavi jo jedna, pa jo jedna. Shvatim da mi curi krv iz nosa. To mi se
dogaa svaki put kad se previe uzbudim.
Jan mi prisloni rupi na nos i nagne mi glavu prema natrag. Rupi
meu njegovim prstima pone crvenjeti. Krvarenje iz nosa je udna stvar,
jer krvari bez boli. Rupi se ubrzo natopi krvlju. Jan pusti moju glavu, a
na rukama mu ostane crveni trag krvi.

133
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

32

UZGAJIVA TULIPANA

Izaberite oveu lukovicu s nekoliko dobro razvijenih izdanaka.

Oistite izdanke od zemlje i odvojite ih od matine lukovice, vodei
rauna da sauvate sve korijenje. Pripremite posude za sadnju,
napunivi ih vlanim, pjeskovitim kompostom. Zabodite po jedan
izdanak u svaku posudu, te ih zaspite kompostom. Oznaite posude,
pa zatim zalijte.
Kraljevsko vrtlarsko drutvo, Enciklopedija vrtlarstva

Claes van Hooghelande jedan je od opinjenih. U svojoj kuci na

Weesperzijdu spava nemirnim i isprekidanim snom. On je uzgajiva
tulipana. Neko je bio poreznik, ali se, ne marei za negodovanja svoje
prestraene supruge, ostavio tog posla da bi mogao ostajati kod kue i
paziti na svoj vrt. To je prilino malen vrt, ali je svejedno centar njegovog
svemira. Skrivena pod zemljom i obavljena velom noi, njegova se djeica
debljaju i rastu.
Njegova prava djeca dodue spavaju na katu iznad njega, ali za njih
vie nema vremena. Zabranio im je ulazak u vrt i zaprijetio im da e ih
istui ako ih tamo zatekne, pa se jadnici sad moraju igrati na ulici. Kada
pomisli na njih, to se ne dogaa ba esto, zamilja ih kao kvrice na
lukovici tulipana, kao izdanke priljubljene uz roditeljsko tijelo. Sve to vidi
podsjea ga na tulipane i sve tumai jezikom tulipana. Zgodne su ene
tulipani. Njihove su suknje latice koje lepraju oko peludnom opraenih

134
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

njuki njihovih nogu. Porezi koje je nekad skupljao dragocjeni su izdanci

ubrani s pozamane lukovice godinjih prihoda.
Opsjednut je izdancima i kvricama. to vie kvrica, to je lukovica
vea. toje lukovica vea, vie i tei. A to vie tei, to mu vie novaca
donosi. To je razlog zato svoje tulipane ostavlja due u zemlji nego njegovi
suparnici. Vrtovi svih ostalih uzgajivaa amatera sada su gola zemlja. Oni
su svoje lukovice iskopali jo u lipnju, ali on je ekao jo mnogo tjedana.
Sve to ga ipak kota ivaca. Unato svim mjerama predostronosti
unato ianim ogradama koje je postavio i njegovim danononim
straama lukovice su u opasnosti dok se god nalaze u zemlji. Na njih
vrebaju lopovi, psi i puevi. Neko je bio krupan ovjek zdravog apetita,
prije nego to ga je zahvatilo to tulipansko ludilo, od debljine jedva da je
mogao proi kroz ulazna vrata svoje kue. Sada vie ne moe jesti, a gotovo
da ni ne spava. Odjea mu visi kao na vjealici, ena mu je sve morala suziti.
Mui ga garavica, pa mora piti nekakvu tinkturu od metvice i konjaka.
Supruga i on prije su spavali na donjem katu u krevetu ugraenom u zid
stranje sobe. Novcem koji je zaradio prole sezone kupio je pravi krevet i
smjestio ga na gornji kat, tik do prozora. Odatle ima pogled na itav vrt.
Kompost dri u strogoj tajnosti. Cijele je jeseni pripremao zemlju
ukopavajui svoju arobnu mjeavinu: brojna kolica kravljeg gnoja, vree
i vree kokojeg izmeta, sitni pijesak i kotano brano iz klaonice. Otada
je tri puta tjedno dodavao i svoje specijalno gnojivo. Izraunao je toan
omjer koji mu je potreban po metru zemlje i brojke zapisao u knjiicu koju
uva zakljuanu u sefu.
Ti bi zakopao i vlastitu djecu kad bi mislio da e ti to popraviti
zemlju, guna njegova supruga. Ona ga ne razumije. Ponekad ga
promatra zauenim pogledom. On voli uati u vrtu, mrvei zemlju meu

135
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

prstima i udiui njen miris. Za njega nema mirisnije slastice; rado bije
pojeo.
Ljubavi, moda bi trebao posjetiti lijenika, govori mu supruga.
Govorit e ona drukije kad vidi kolike e novce zaraditi. ezdeset tisua
forinti za est mjeseci, toliko je zaradio jedan ovjek na drugom kraju
grada. To je ezdeset puta vie od njegove godinje plae. Vidjet emo to
e ona onda rei. A taj ovjek ima jo manji vrt.
Claes je ve iskopao i pospremio veinu svojih lukovica, svoje
mirakule, smaragde i svoju glavnu robu gaude. Ove je godine postigao
ogroman uspjeh usavrivi nekoliko novih vrsta, kod kue uzgojenih
mutacija kojima jo nije dao ime. Jedna od njih na sebi ima plavoljubiastu
mrlju, poput kapljice tinte koja se topi u mlijeku. Skinuo je izdanke s njih,
izvagao ih i spakirao u slamu. Zatim ih je pohranio u sef i ostavio ih pod
kljuem da ekaju dan kada e im narasti cijene. Njegovi admirali admiral
van Enckhuysen i admiral van Eyck jo su pod zemljom. Sino je zario
ruku duboko u zemlju i njeno obgrlio lukovicu prstima, zadovoljno
opipavajui kako se zadebljala. Osjetio je uzbuenje kakvo, ini se, osjea
nastran ovjek kad svojoj nedunoj rtvi ugura ruku ispod koulje da bi
mu pomilovao testise. Kad bi se mornara uhvatilo da to ini, utrpali bi ga
u vreu, zaili je i bacili u more. Kakva li e kazna stii one koji tako miluju
svoje admirale?
Moda bi trebao posjetiti lijenika. Zbog ega? On je samo zaljubljen
ovjek. Kako su prekrasno izgledali u cvatu, zavodljivo se njiui na vjetru
u svojim haljinama njenih boja. Kako su veliki bili ti cvjetovi, nahranjeni
i okrijepljeni njegovim tajnim tonikom za snagu (mjeavinom ae i
vlastite mokrae). Bili su njegova najdraa djeca. Bili su njegova aneoska
druina, ije su ga neujne trublje pratile po itav dan. Kako ih je volio,

136
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

neke dodue malo vie, a neke malo manje, ovisno o njihovoj vrijednosti i
zaradi koju e mu donijeti. Na financijskoj ljestvici najbolje stoje oni
crvenouti (gaude), zatim bijeloruiasti i konano oni najsenzacionalniji
od svih bijelocrveni.
Semper augustus ime je koje se usudi tek proaptati, kao to se apue
u crkvi. To je kralj svih kraljeva, najsvetiji od svih svetaca. Pet takvih
lukovica drijema pod zemljom u njegovom vrtu. Uzgojio ih je iz pet
izdanaka koje je kupio prole godine. Nije si ih mogao priutiti vie od pet.
Iz njih je procvalo pet cvjetova: latica bijelih poput djevianskog lica, ilica
smaragdnocrvenih poput krvi i aki plavih poput ljetnog neba. Ni sam
Salom on ne bih ih mogao opisati niti o njima pjevati s veim arom. O uj
me, moja lijepa i oku ugodna gospo, to spava u zelenoj nam postelji. To
je njegovih pet djeva, od ije ljepote zastaje dah. Usne su tvoje ko grimizne
niti... Kako si lijepa, ljubavi moja; greke ni mrlje na tebi nema...Ti si mi
otela srce.
Predivni su cvjetovi sad ve uvenuli, od njih je ostalo tek par osuenih
blijedoutih dronjaka.
Njihova je ljepota sad pod zemljom u koju emo se svi jednog dana
vratiti. Sutra je veliki dan. Sutra e ih iskopati... uskrsnut e poput Krista
nakon svog dugog sna, a njihovo e ga uskrsnue uiniti bogataem.
Claes spava. Sanja kako se zemlja otvara. Iz nje ustaju vojnici, nosei
blistava koplja. Promekolji se, sudari sa suprugom, pa opet utone u san.
Sanja uljeza. Nekog velikog crnog psa. uri ulicama, ogromnim se
koracima neopaeno prikradajui svom plijenu... lako preskoi zid, pa se
beumno spusti u vrt. Pogleda naokolo i iskesi svoje otre pasje zube.
Zatim uskoi u gredicu tulipana i pone pohlepno kopati. Iskopava siune
ruke i siune noge, rastrgane udove Claesove jadne djeice.

137
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Odjednom se oglasi zvonce. Claes se trgne iz sna i potpuno budan

iskoi iz kreveta. Silovito gurnuvi prozorsko krilo, otvori ga i povie:
Tko je to dolje? Iz vrta se zauje jo mnogo zvona. Ugleda nekakvu
tamnu siluetu kako se mie obasjana mjeseinom. U sljedeem trenutku
ve je i sam u vrtu, zapinje za vlastite ice i pokree vlastita zvona. Ona se
oglase luakom zvonjavom, pozivajui grjenike na zasluenu kaznu.
Claes proui zemlju. Pod svjetlom mjeseine ugleda otisak stopala. Ali
sve je na svom mjestu. Ovaj je grenik uspio pobjei. Ali zvonjava njegovih
alarmnih zvona spasila je Claesov ivot.

138
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

33

SOPHIJA

Sve to ove budale ele su lukovice tulipana.

Petrus Hondius, Ode Moufe-Schansu, 1621.

Na vratima se zauje kucanje. Otvorivi ih, Sophija ugleda Gerrita,

Janova slugu, s pismom u rukama.
to se dogodilo? Obuzme me nekakav lo predosjeaj. Zar ga je
zadesilo kakvo zlo?
Nije, gospoo. Gerrit je usporen ovjek, flegmatik, lica tupavog i
nezgrapnog kao da je premazano kitom. Roenje u movarama Markena,
gdje se seljaci u vjenom velu magle vuku s noge na nogu. Nita od onoga
to se dogaa u posljednje vrijeme nije pobudilo njegovu znatielju. Na
tome sam mu zahvalna.
Dam mu par novia za trud. On ode, a ja na brzinu raskidam
omotnicu, dan se sigurno prepao. Odustaje, nee provesti na plan do
kraja.
Uniti ovo pismo im ga proita. Prevarila sam se. Jan me
obavjetava o svojoj sinonjoj neuspjeloj krai. Vidite li? Jo je jedan zloin
dodan na nau listu grijeha. Ali nije uspio ukrasti ono po to je doao.
Vlasnik se probudio i prekinuo ga. Na svu sreu, Jan je uspio pobjei bez
da ga ovaj vidi. Morat emo kupiti lukovice.
Ovo je samo mali zastoj u naem planu, ali uspjet emo. Morat u
skupiti neto novca da pomognem Janu u kupnji. Morat emo kupiti velik

139
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

broj lukovica, da proirimo ulaganja i pokrijemo neminovne gubitke.

Popnem se na kat i otvorim svoju kutiju za nakit. Biserne naunice, moja
biserna ogrlica, narukvica i privjesak od safira. Nema toga ba mnogo.
Iako je velikoduan prema mojoj obitelji i na mnoge naine dareljiv i
prema meni, Cornelis je to se tie nakita veoma tedljiv. Drago ga
kamenje ne zanima. Radije troi novac na slike, raznorazne ukrase za svoj
dom te na otmjenu odjeu za nas dvoje. Pogotovo za sebe samog. Izrazito
je izbirljiv u tom pogledu i voli si priutiti ono najbolje. Kad sam prvi put
dola u ovu kuu, u udu sam prebrojavala sve te silne komade odjee
natrpane u ormar: trideset pari gaa, sedamdeset koulja, etrdeset pari
nabranih maneta, trideset nabranih ovratnika, devedeset rupia. Ormar
gotovo da poinje pucati pod silnim teretom. Prolog smo tjedna morali
pozvati kovaa da popravi arke na vratima.
Izaberem par komada nakita i stavim ih na krevet. Ne smijem zaloiti
sve to imam Cornelis bi primijetio ali ovoliko mogu neopaeno iznijeti iz
kue.
Marija ue u sobu. I ona je, naravno, upuena u na plan. I mora biti,
jer se sve vrti oko nje. Pristala je na sve, ali jo uvijek se doima pomalo
okirana.
Ispriam joj o Janovom pokuaju krae. Ona zuri u nekoliko komada
nakita posloenih na pokrivau. Izgledaju jadno, kao par siunih ubijenih
ptiica nakon loeg dana u lovu.
Strah me je, prozbori ona.
Ne mogu vjerovati da su to njene rijei. Ona je glas razuma, njeni su
prijedlozi uvijek praktini. Pravim se da je ne razumijem. Skupit emo
dovoljno novaca, ne brini, kaem joj. Nabavit emo lukovice i na njima
emo zaraditi jo mnogo vie.

140
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Nije me toga strah.

No je. Iziem u dvorite. Cvjetovi me ispunjava hrabrou. Ja im je
uzvraam, znajui da e njihovim ivoti ma prikovanim za tlo uskoro doi
kraj. Unato svojoj ljepoti, cvijee ne uti svijet oko sebe. Malo ono mari
za to to ovjek kroz njegov kratak cvat spoznaje uzaludnost svih svojih
nastojanja.
Zastanem, udiui njihov slatki miris. Ima neto isto i plemenito u
ljubavi prema cvijeu, ona je izraz istinskog potovanja, neokaljanog
pohlepom. Iznimka tome su tulipani. Kad pomislim na njih, u meni se budi
pouda, obuzima me sramotan val vruine. Pomislim: dogodine u posaditi
tulipane u ovu usku lijehu. Zatim shvatim da dogodine ne postoji.
Koraam gore-dolje po dvoritu, poput osuenika na smrt koji eka
izvrenje presude. U tami osjetim kako mi neto pod nogom kvrcne. Dok
su me pripremali za brak netko mi je rekao poslovicu o puu: To je dobra
domaica, jer svoju kuu uvijek nosi sa sobom.
Pa, ovaj je pu gotov. A i kua skupa s domaicom.

141
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

34

JAN

PIETER. Veoma si mi drag. Zbog toga ti i elim predloiti ovu izuzetno

povoljnu transakciju. Ja od toga nemam nikakve koristit, ve ti samo
nudim prijateljski savjet HANS: Sluam te, prijatelju. Samo reci.
PIETER. Imam lukovicu tulipana pod imenom Harlekin. To je
izuzetno lijepa vrsta i vrlo traena na tritu.
HANS: Ali ja nemam pojma o cvijeu. Nikad se u ivotu nisam njime
bavio. ak nemam ni vrt.
PIETER: Krivo si me shvatio. Molim te, paljivo me posluaj i nemoj
me prekidati jer, tko zna, moda ti ba danas na vrata kuca veliko
bogatstvo. Mogu li nastaviti?
HANS: Da, da, naravno.
PIETER: Dakle, lukovica Harlekina vrijedi stotinu funti, moda ak i
vie. U ime naeg iskrenog prijateljstva, koje sam ve spomenuo,
spreman sam ti je dati za pedeset forinti. Jo danas, bez ikakvog truda,
na njoj moe zaraditi prilinu svotu.
HANS: To je zaista sjajna ponuda. Takvo mi se to nije nikad u
ivotu dogodilo. Ali, reci mi, molim te, to da kasnije uinim s tim
Harlekinom? Pa neu ga valjda prodavati na sred ulice.
PIETER. Odat u ti cijelu tajnu. Ali dobro zapamti to ti je initi. Zato
se vrpolji? Je li sve u redu?
PIANS: Sluam te. ne boj se. Samo mi se malo vrti u glavi.
PIETER. Uini tono kako ti kaem. Poi do gostionice Kod lava.
Upitaj krmara gdje se sastaju trgovci tulipanima. Ui u sobu koju
ti pokae. Tada e netko promuklim glasom (ne daj da te on zastrai)

142
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

rei: Stranac je u sobi. Na to ti poni kokodakati poput kokoi. Od

tog e trena postati dijelom zajednice trgovaca.
Suvremena drama, citat iz Z. Herbertovog djela Ukroena mrtva
priroda

Prolo je tjedan dana i Jan u svom ateljeu pokuava sklopiti posao s

ovjekom kojeg je kanio opljakati. Nije mu svejedno stajati tako pred
njim usred bijela dana, ali siguran je da ga ovaj ne moe prepoznati. To je
jedini uzgajiva za kojeg je Jan uo, a njegovo mu je ime dao jedan od
gostiju u krmi Kokot, koji mu je rekao da Claes van Hooghelande
posjeduje pozamanu zalihu lukovica. koje izuzetno strogo uva. U to se
Jan u meuvremenu naalost uvjerio i sam.
Uzgajiva se uzvrpolji. Doima se nemiran, kao da se jedva eka vratiti
kui. Rekao je Janu da su sve njegove lukovice sad ve iskopane iz zemlje
i spremljene pod klju. Na te su mu rijei oi zablistale luakim sjajem.
Imam i pet Semper augustusa, ree uzbuenim glasom. Ali to je
ipak malo preskupo za vas.
Problem je u tome to su ak i one lukovice koje je ponio sa sobom za
Jana preskupe. Uzeo je novac koji je Sophija dobila za zaloeni nakit,
skupio svu svoju uteevinu i neto posudio od Mattheusa, ali sve to jo
uvijek nije dovoljno. U ovoj fazi mora kupovati u velikim koliinama.
Naruio je itavu vreicu gauda crvenoutih, najjeftinijih od te vrste i jo
toliko nekih admirala ije ime ba i nije zapamtio. itav sam ivot potratio
kao poreznik. alio se Claes, a sad sam se pridruio mornarici. Samo ako
sad bude kupovao u velikim koliinama, Jan e uspjeti zgrnuti bogatstvo
o kojem mu doslovno ovisi ivot.
Uzmite neku sliku. Zgrabi Claesa za ruku i gotovo ga odvue prema
platnima. Eto, uzmite Uskrsnue Lazarovo. Ono vrijedi trideset forinti.

143
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Zatim stade izvlaiti platna i ploe, naslanjajui ih na zid. Jacob, koji

upravo mijea boje, u udu se zagleda u njega.
Uzmite Abrahamovu rtvu, ili ovaj Pejza s kravama. Ali,
gospodine... zausti Jacob.
Uuti! zarei Jan. Uzmite enu uhvaenu u preljubu. Claes van
Hooghelande u nedoumici se poee po glavi. A to je s onom mrtvom
prirodom u kutu? S tim cvijeem? Prstom pokae drvenu plou,
naslonjenu na zid u kutu sobe. Da, da pogledajte ba tu izmeu svjetiljke
i rue vidite li taj tulipan izmeu njih? To je general svih generala.
Zar stvarno?
Vi slikari, kakve ste vi neznalice.
Mi samo slikamo ono to vidimo.
Ma nemojte? A kad ste vi to vidjeli da sunovrati i ljiljani cvatu
zajedno? To je nemogue.
Nije nemogue kad ih ja naslikam. Sada se Jan pone komeati.
Kako je divan taj tulipan, prava pjesma od cvijeta, ree Claes.
Savreno ste ga prenijeli na sliku, kao da je iv, a i ta kapljica rose...
Hvala Vam, ali...
udno je to, zar ne? Kako je cvijee prolazno, a slike traju vjeno.
Claesov glas zadrhti od siline osjeaja. A ipak jedna lukovica tog tulipana
ima tri puta veu vrijednost, novanu naravno, nego vaa slika. Pa sad vi
recite. Malo se pribravi, ustro progovori: Dodajte i tu sliku i rijeili
smo stvar.
Jacob uzdahne, ali ga Jan niti ne pogleda.
Izgledaju poput obinih vreica luka. Ali za taj je luk Jan dao onoliko
koliko, ako ima sree, zaradi za itavu godinu dana. Kako su samo
neugledne. A ipak su vrjednije nego dragulji, slike ili zlato. U tim je

144
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

lukovicama, koje su rasle i hranile se suncem i kiom, pohranjena njegova

budunost.
Jan je previe nemiran da bi slikao. Tako bi volio porazgovarati sa
Sophijom. Oajniki mu nedostaje, tako mu je blizu, a opet tako daleko,
zakljuana u onom zatvoru, u kojem sve odjekuje prazninom. Htio bi joj
ispriati o Claesu, o luakom pogledu u njegovim oima i onim prevelikim
hlaama koje je stalno potezao da mu ne spadnu. udi za tim da joj ispria
sve to mu se mota po glavi, sve one rijei koje pomno pohranjuje do
njihovog sljedeeg susreta. Misli li i ona sada na njega? to li radi ije li
ili moda gleda kroz prozor, dok joj sunce obasjava onaj predivni kvrgavi
nos? enja za njom toliko je snana da od nje gotovo ludi. Jo samo par
mjeseci i bit emo zauvijek zajedno, govori sam sebi.
Prolazi pokraj njene kue, ali izgleda da tamo nema ni ive due, nitko
se ne vidi na prozorima. Moda je otila u kupovinu. Nastavi etnju do
trnice, ali ve je kasno i trgovci prazne svoje tandove. Dananji je dan
bio tako udan da je izgubio pojam o vremenu.
Koijai odmaraju pored svojih konja, ekajui putnike. Kad stigne
muterija, oni bacaju kocku da odlue tko e je povesti. Jan pomisli: Kako
se nehajni i ravnoduni doimamo, a u dubini due svi smo kockari. Svi smo
mi opinjeni. A moja je opinjenost najgora. Ja sam najvei kockar od svih.
Te veeri Jan sanja da su ljudi tulipani. Iz naboranih ovratnika
umjesto vratova vire stabljike, a na njima raznobojne glave. Glave klimaju,
a stabljike se savijaju as na ovu, as na onu stranu u savrenom skladu s
ostalima. Posve se prirodnim ini to to je Amsterdam naseljen cvijeem.
On je na gradskom trgu i doziva Sophiju. Ona mu prie, klimajui
glavom. To je sigurno ona: prepoznaje njenu ljubiastu haljinu. On je

145
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

pozove da poe s njim preko mora. Ona pone jo silovitije klimati glavom.
Latice joj poee otpadati, otkrivajui samo golu stabljiku.

Janov prijatelj Mattheus poznaje nekog potkupljivog doktora. Ime

mu je Sorgh. Obavio je pobaaj jednoj slukinji kojoj je Mattheus napravio
dijete, a ovaj mu je platio slikom koja se zvala Seoska pijanka.
A zbog ega ti treba? upita Mattheus, pogledavi ga ispod oka. Zar
si kakvoj droljici napravio dijete? Kad e vie prestati odvlaiti u krevet
sve to ti doe pod ruku? Ve ti je vrijeme da se smiri uz kakvu pristojnu
djevojku. Gerrit ti ba i nije neka supruga. Krivog je oblika, kao prvo.
Jan zakae sastanak s doktorom u ljekarni blizu luke. Ali ta se ideja
pokae kao potpuni promaaj. Lijenici inae mrze ljekarnike jer im ovi
preotimaju posao. Pripadaju istoj brani i esto se znaju izdavati za
lijenike te, sjedei ispod svojih prepariranih krokodila, davati
nerazumljive savjete. ak nose i iste odore, crne halje i kapute, i iljaste
eire.
Zato ste htjeli da se naemo ovdje? zarei doktor Sorgh im se
ugledae.
Jan je mislio da je ljekarna ba prigodno mjesto za takav susret.
Doktor izjuri vani i oni sjednu u oblinju krmu.
I? to vam treba?
Prije par godina ste obavili neto, jednu uslugu, za mog prijatelja.
Obje su strane bile zadovoljne pa mi vas je on preporuio kao ovjeka od
povjerenja.
Doktor Sorgh ima crvenkastu kosu i lice usko kao u lisice. Jan mu
mora vjerovati. Taj ovjek u svojim rukama dri tri ivota etiri, ako se
broji i bebin. U ovom je trenutku Jan ve zatitniki raspoloen prema

146
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Mariji, jer je ona najranjivija od svih. Osjea se odgovornim za nju, gotovo

kao da je sam otac njezinog djeteta.
elim da porodite jednu enu. Njeno je zdravlje i sigurnost od
izuzetne vanosti...
Zar mislite da sam nesposoban?
Ne! Kako je taj ovjek osjetljiv! Ni govora, ali uz cijeli su sluaj
vezane neobine okolnosti. Kao prvo, tajnost. Jan zastane. Morat e se
povjeriti ovom ovjeku, mora mu ispriati cijelu priu, inae e njihov plan
pro pasti. Zalije grlo gutljajem piva, pa zapone. Priajui strancu sve
detalje njihovog plana i sluajui vlastiti glas, Jan se uznemiri. itav se
taj pothvat ini potpuno ludim i nemoguim.
Zavlada tiina. Doktor Sorgh ne skida pogled sa svog piva. Jan
promotri lijenikove ruke i njegove duge, bijele prste, koji miluju rub vra.
Pokua ne misliti na to, gdje su sve ti prsti bili.
Opasnost, progovori doktor Sorgh naposljetku. Opasnost je
ogromna.
Ali prisiljeni smo joj se izloiti, kolika god bila. Moramo riskirati,
zar ne shvaate?
Rizik je velik za slukinju, a i za vau prijateljicu. Doktor ga
pogleda. Mora da veoma volite tu enu.
Jan klimne glavom.
Sasvim neoekivano, doktor uzdahne i ree: Vi ste sretan ovjek.
Opet nekoliko trenutaka tiine. Doktor i dalje miluje vr svojim
tankim i finim prstima. Rano je poslijepodne. U krmi nema nikoga osim
tri mlada mornara, tri pristala mlada momka koja sjede za stolom i
kartaju.

147
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Doktor Sorgh ih promotri. I ja sam jednom nekoga volio, ree. Ali

kukaviluk... odrekao sam je se zbog vlastitog kukaviluka. Nisam se imao
hrabrosti suoiti s javnom osudom... niti se odrei lijenikih primanja.
Previe sam toga mogao Izgubiti. A proveo sam itav ivot alei to
sam izgubio ono najvanije. Podigne vr piva, ali mu ruka zadrhti, pa ga
opet spusti na stol. Biti hrabar...
Glas mu polako utihne. Jan se zagleda u pod. Na njemu ugleda
odlomljenu drku lule i praznu ljuturu ostrige. Izgledaju kao ilustracije u
knjizi simbola. Jan pomisli: da je ovo ispred mene slika, razumio bih to mi
pokuava rei.
Zbog toga i nastojim pomoi ljudima, ree doktor.
itav je ivot jedan veliki rizik. Ja sam lijenik, pa to najbolje znam.
Ali neki ljudi odlue u ivotu ploviti punim jedrima, i to su ljudi kakve
volim. Divim im se zbog toga, jer sam nisam imao hrabrosti to uiniti.
Jana duboko ganu te rijei. ak mu se poinje i sviati taj prgavi,
osjeajni ovjek. Zatim pogleda njegove drhtave ruke i zapita se: Je lije on
uope u stanju to izvesti?
Doktor, kao da mu ita misli, progovori: Ne bojte se, bit e u
sigurnim rukama.
Tko?
Njih dvije. Malko se pribravi i trgnuvi iz razmiljanja, doktor
nastavi: A sad nam jo preostaje pitanje novca.
Objasni Janu svoje uvjete. Dio novca eli unaprijed, neto za sebe, a
neto za usluge babice, koju e osigurati sam. Bit e to ena u koju ima
neogranieno povjerenje.
Jan izbroji novac i prui doktoru traenu svotu, nehajno slijeui
ramenima. To je ipak samo novac, samo nekoliko lukovica. Ali ispod te

148
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

hinjene bezbrinosti, Jan je ipak silno uzbuen. Tulipanska manija obuzela

je i njega. A kakva lije to samo ljubavnica! Koketira s drugim mukarcima,
pokuavajui ih zavesti. Na kraju, ba kad on pomisli da bije mogao
izgubiti, ona se ipak poda njemu. Rado se preputa njegovim dodirima, a
tijelo mu svaki put preplavi osjeaj nevienog uitka. Nakratko je
zadovoljen. Ali ubrzo se u njemu opet budi glad i ta glad je neutaiva.
Takva je to ljubavnica. Tko bi joj mogao odoljeti?
Jo prije mjesec dana, u srpnju, Janje bio nevin. Svi su ulagai za
njega bili ljudi u kapuljaama, sve ih je smatrao luacima. Sad im se
pridruio i ve je utrostruio uloeni novac. Njegovi su ga admirali poveli
u bitku iz koje se vratio s ogromnim plijenom. Jer njihova je cijena
iznenada vrtoglavo porasla, pa sad ima dovoljno novaca da odmah plati
doktora i uloi u nove lukovice. Za slikanje gotovo i nema vremena.
Svakoga dana iznova obilazi krme u kojima njegovi novi prijatelji,
jednako oarani lukovicama tulipana kao i on, grozniavo kupuju i prodaju
obavijeni velom duhanskog dima.
Potrebno mi je jo samo vae jamstvo za konanu svotu, progovori
lijenik.
uvi koliko trai, Jan u udu razrogai oi.
Morate uzeti u obzir sve rizike i opasnost kojoj se i sam izlaem,
objasni Sorgh.
Na trenutak sam stvarno povjerovao da je ovaj ovjek osjeajan,
pomisli Jan. Izvadi komad papira pa stade pisati: Ja, Jan van Loos, vrsto
obeavam... i ispie svotu svojim velikim, nespretnim rukopisom. Koliko
nula! Crta ih s ponosom strunjaka, savreno su okrugle. Njegov se
majstor kolovao u Rimu, gdje ga je renesansna poduka nauila takvim
stvarima. Nule su mu okrugle poput punog mjeseca na Nonom morskom

149
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

krajoliku. Okrugle su poput balonia od sapunice to ih pue dijete na

nekoj Halsovoj slici, koja bi nam trebala govoriti o uzaludnosti i
prolaznosti ivota.
Doktor Sorgh presavije novanicu i spremi je u dep. Zatim pruie
jedan drugom ruke. Cijeli je ivot kocka, obina igra na sreu, pomisli Jan.
Naposljetku, i njegovo je roenje bilo kocka, tek puki sluaj. Da su mu
roditelji kojim sluajem vodili ljubav veer prije ili veer kasnije, zaeli bi
neko sasvim drugo dijete. Puka je srea i to to je upoznao Sophiju, ljubav
svog ivota.
Skupit e novac. On se zna kockati s gospoom. Sreom, nauio je
njenu igru. I kada bude morao odigrati posljednji potez, prihvatiti onaj
konani rizik, opet e pobijediti. Siguran je u to. Jer srea je dosad bila na
njegovoj strani.

150
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

35

JESEN

Dok psi zavijaju, zec je ve u umi.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Jesenske oluje haraju zemljom. Kie pljute 1 u bujicama se slijevaju

selima i gradovima. Orkanski vjetrovi upaju stabla iz tla, nabujale rijeke
rue nasipe i poplavljuju polja. Ogromna prostranstva lee pod vodom,
vraena elementu iz kojeg su potekla. Brodovi se potapaju, a valovi odnose
njihove olupine i prezirno ih bacaju na plae, kao da Bog baca prazne
ljuske oraha. Cornelisovi se brodovi vraaju, ali najvea laa u Archangel-
Muscovyjevoj floti, natovarena teretom sobolovog krzna, ambre, kitovog
ulja i eljeza, bez traga nestaje na dnu oceana. Crkvena zvona zvone za
due utopljenika.
U Amsterdamu vjetar na ulice baca kape dimnjaka i odnosi odjeu sa
suila. Neki je graevinar sruen sa skele jo nedovrene otmjene zgrade u
Keisergrachtu, postavi muenikom bogatake oholosti. etnje uz kanal
postale su nesigurne, vjetar lako svladava ljude i baca ih u vodu. Mnoga
mrtva tijela izranjaju na povrinu, mnoge rtve pijanog oaja koje su
odluile po zadnji put utopiti tugu, nakon to ih je unitila tulipanska
groznica.
A onda sredinom listopada kia prestane. Grad prekrije veo magle.
Zvukovi postanu prigueni, a zgrade nevidljive. Ljudi vie ne primjeuju

151
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

gdje zavravaju ulice a poinje voda. Slijepo posru i padaju u kanale, pa

danima plutaju neopaeni, dok se magla ne razie.
Noi su jezivo mirne. Magla se iri s vode. Ljudske se figure mogu
neopaeno uljati uliicama, jer je magla toliko gusta da se gotovo ne vidi
prst pred nosom. Amsterdam postaje grad duhova, grad zloina iza kojih
ne ostaje trag, jer oni to ih poine nestaju pod velom maglovite noi.

152
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

36

SOPHIJA

Budala se brzo rastaje s novcem.

Poslovica o tulipanskom ludilu u Visscherovom djelu Sinnepoppen,
1614.

Pomolim se u znak zahvalnosti. Ovu je maglu poslao sam Bog da nas

zatiti. Sada se mogu kretati ulicama bez straha da e me netko zamijetiti.
Sablasne figure izranjaju iz magle, prou i ve ih u sljedeem trenutku
nema. Svi hodaju pognutih glava, pazei kuda staju. Svi smo umotani u
ahure.
Jan i ja smo postali odvaniji. Moja soba gleda na ulicu. Cornelis, u
sobi preko puta, spava tvrdim snom. Skoro svake veeri Jan baca
kameni u moj prozor, a ja silazim dolje i otvaram mu vrata. Bilo bi
previe opasno da ga odvedem u svoj krevet. Uostalom, voenje ljubavi i
nije ono to nas u posljednje vrijeme najvie zanima. Stisnemo se jedno uz
drugo na klupici pored kamina, pa apuemo o novoj strasti, iji smo
robovi postali.
Zapisala sam svote na komadi papira. Pruim ga Janu, zadrhti mu u ruci.
Ve smo se bezbroj puta kockali i dobili. Janje sad postao jedan od velikih.
Trguje samo s najboljim vrstama, uglavnom onim bijelima, i kladi se 11a
njihovu budunost. On i ja govorimo jezikom strunjaka. Ve due vrijeme
nismo ni vidjeli lukovice. One su postale apstrakcija. Kupujemo lukovice
koje nikad nismo vidjeli i koje jo nismo platili, stavljamo novac na nove

153
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

vrste, kladei se da e im cijene vrtoglavo porasti, trgujemo bez prestanka.

Ima sluajeva kad se lukovica u jednom danu kupi i proda po deset puta,
bez da je itko vidi ili uzme u ruku. Nadvijeni nad papirom, Jan i ja
prouavamo te zasljepljujue, olovkom ispisane svote. Od silnog mi
uzbuenja opet pone curiti krv iz nosa, kapajui po papiru.
Voenje ljubavi nije jedina stvar koju smo zaboravili. Jan je ve
odavna prestao slikati. Izjeden groznicom, dane provodi obilazei etiri
razliite krme i apatom izgovarajui tajne lozinke za ulazak u prostorije
u kojima se odvija trgovina. Ja ne idem s njim, jer je opasnost da me vidi
netko poznat prevelika; ta skoro se cijeli grad ovih dana preselio u krme.
Jan da je ponude pomou tanjura. Krmom se uokolo dodaju okrugle
drvene ploe. Na njima su kredom napisane vrijednosti pojedinih lukovica.
Ljudi se cjenkaju, ponude se piu i briu, a svaka se uspjeno obavljena
trgovina proslavlja aom vina. Jan posuuje novac od prijatelja da bi
mogao financirati daljnja ulaganja, a za tjedan im dana vraa dvostruko.
Prava arolija! Srea i Bog nam se smijei, i on je na naoj strani.
Obriem svoju krv s papira, ostavljajui na njemu smekastu mrlju.
Kroz posljednjih se nekoliko tjedana Marija promijenila. Narasla je,
naravno, i udebljala se poput lukovice tulipana hranjene najboljim
gnojivom. Neku je veer, za objedom, Cornelis prokomentirao: Vidi li
kolika je ta djevojka postala? Ako tako nastavi, pojest e i nas i kuu.
"Uvijek je imala dobar apetit, odgovorila sam kratko.
Drukije se i kree. Ljulja se lijevo-desno poput broda koji plovi
punim jedrima. Od svakog se, pa ak i najmanjeg napora zadie. Ve
mjesecima umjesto nje obavljam sve tee dunosti, istim kuu i perem
podove. Ni pod koju cijenu ne smije izgubiti to dijete. Ali i ja sam zadihana
od umora. Nikada u ivotu nisam tako naporno radila. Naa zamjena

154
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

uloga, u kojoj sam ja postala slukinja, a ona gospodarica koja obavlja

samo najlake dunosti, nije ostala samo na kuanskim poslovima.
Ba je to smijeno, zar ne? ree jednog dana. Vi ste, kad bi se
iskradali iz kue, oblaili moju odjeu, a ja sam se nekad kriomice oblaila
u vau. Prizna mi da bi znala navui moju plavu jaknu, ukraenu krznom,
i tako obuena paradirati ispred ogledala. Zamijenile smo i ruke. Moje su
se pretvorile u ruke slukinje i postale suhe i ispucane. Istrljajte ih
gujom masti, ree Marija, smijui se. Onda ete postati prava dama.
Njezine su ruke mekane poput gospodskih.
I kua se promijenila. Upoznala sam svaki njen kutak i to tako dobro
da me bole lea. Znam svaku ploicu koja krasi donje rubove zidova, svako
zaigrano dijete nacrtano na njima; poznajem svaki centimetar mramornih
podova, koji kao da se proteu u nedogled. Po tko zna koji put poliram
iroke podne daske. Ribam i briem zasukanih rukava, pa se s mukom i uz
uzdah umora podiem na noge. Ispupeni zidovi kone sobe brzo hvataju
prainu, a lea mi presijeca otra bol dok stojim na stolici i pokuavam
metlom dohvatiti njihove gornje rubove. Dolje u kuhinji mokrom krpom
ribam ciglom poploane podove. Prije se kua sastojala od soba u kojima
sam dokono sjedila na stolicama, preko ijih sam podova samo prelazila i
ije sam prozore otvarala kad bih eljela pogledati na ulicu. Bila je to samo
oslikana pozadina mog ivota. Sad sam upoznala svaku napuklu ciglu,
svaki vor drvenog pokustva. Kad bih barem mogla zaposliti jo nekoga.
Ali to, naravno, nije mogue. Bilo bi preopasno imati stranca u kui u ovoj
kljunoj fazi naeg plana, pa sam se zato suprotstavila svom suprugu, kad
je predloio da nekoga uzmemo.

155
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

U posljednjem sam mjesecu trudnoe, pa oko struka nosim povei

jastuk. Gospoa Molenaer, naa prva susjeda. posudila mi je nekoliko
svojih trudnikih haljina.
Marija je jednostavno u njih uila umetke. Teko se saginjem, a ne
znam kako to pravim trudnicama polazi za rukom. Stalno sam u napasti
da skinem jastuk sa struka, ali se suzdravam, jer to bi se dogodilo kad bi
Cornelis iznenada banuo u kuu? Postao je nevjerojatno brian, pa svako
malo navraa tokom radnog vremena, kako bi provjerio da me moda nisu
iznenada uhvatili trudovi.
Doktor Sorgh je bio u posjeti. Na gornjem je katu potajno pregledao
Mariju i ustanovio da je sve u redu. Nakon to je oprao ruke, siao je dolje
i obavijestio Cornelisa da sam zdrava kao drijen. Njegovo me usko lice
podsjea na hrta. Nikada nisam imala povjerenja u ljude crvene kose. Ali
moram priznati da je savreno odglumio nau igru. Na odlasku mi je
priapnuo: Va je prijatelj u pravu. Vi ste odvana i izuzetna ena.
Marija mi je rekla da su mu ruke mirisale po ljubiicama.
Marija se promijenila na jo jedan nain. U posljednjih se nekoliko
tjedana sve vie povukla u sebe. esto sjedi sama pred dogorjelom vatrom
na ognjitu. Satima sjedi pored velikog prozora u predsoblju, pa ostaje
tamo sve dok se ne smrkne, kao da iekuje nekog gosta koji nikako ne
stie. to je najgore od svega, udaljila se i od mene. Naa je nekadanja
sestrinska bliskost nestala.
Vi i vae svote! ree mi jednog dana. Mislite samo na novac. A to
je sa mnom?
Ali sve ovo i inim za tebe! I ti e imati jednaku korist kao i ja.
Uskoro e sve biti gotovo i bit emo slobodne.
Lako je vama govoriti, plane ona. Promijenili ste se, Sophija.

156
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Vie me ne zove gospoo ili gospoice, sad sam samo Sophija. Ali to
mi ne smeta. Znam da je razlog njenog bijesa samo strah. Uskoro je eka
porod. Jo malo pa e krenuti na putovanje najopasnijim vodama
putovanje na kojem mora preivjeti sama, jer je nitko nee moi pratiti.
Juer je Jan zaradio ezdeset pet forinti. ezdeset pet forinti. Kova
koji nanije popravio ormar toliko plaa za godinju stanarinu; sjeam se
da je gunao neto o tome.
Ulaite u tulipane, predloih mu. To je laka zarada.
Ne govori se za ludu Tko visoko leti, nisko pada, odvrati on. Sve su
to budale, zapamtite to vam govorim. Ma to zna taj stari pijanac.
Jan i ja smo se dogovorili nai na starom mjestu, pored fontane.
Smravio je, obrazi su mu upali. Njegova je neko blistava kovrava kosa
izgubila sjaj. Ne doekuje me s pozdravom; s udnom iskrom u oima,
zgrabi me za zapee.
Reci mi da to uinimo! Ima li dovoljno hrabrosti? Stisne me jo
snanije. Srea je bila na naoj strani svih ovih tjedana. Reci mi da bismo
sad trebali staviti sve na jednu kartu!
Govori, naravno, o najveem riziku: o ulogu najopasnijem od svih. O
kralju svih kraljeva, Semper augustusu. Claes van Hooghelande ima jo
samo jednu lukovicu.
Morali bismo uloiti sve to smo dosad zaradili, svaki novi, i jo
mnogo vie. Morali bismo se debelo zaduiti. Cijena mu je u posljednje
vrijeme vrtoglavo rasla i padala. Igra je to na sve ili nita. Ali kad bismo
uspjeli, mogli bismo vratiti sve dugove nakon to se dijete rodi i biti
osigurani za cijeli ivot, na novi zajedniki ivot.
Mislim da bismo trebali riskirati, rekoh.
Ljubavi moja, latice moja, uzvrati on.

157
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Ostanemo sjediti u tiini, oboje zapanjeni svojom odlukom. Latice

moja tako me Jan ovih dana zove.
Beba bi mogla svaki tren doi na svijet. Na svu sreu Marijin trbuh
nije velik, tek maleno ispupenje, sputeno prilino nisko. Za sve koji je
pogledaju ona je samo krupna djevojka, koja svoju nezgrapnu grau
skriva ispod mnogih slojeva debele zimske odjee. U posljednje vrijeme
rijetko izlazi iz kue, a kada i odemo na trnicu, svi su pogledi uprti u
mene, lau irom razapetih jedara. Trudne ene privlae panju.
Uostalom, Marija je obina slukinja, a sluge se ak i u naoj prosvijeenoj
domovini promatra tek krajikom oka.
Ali kad smo same, moemo se opustiti. Iako oputanje bas i nije rije
kojom bi opisala stanje izuzetne napetosti, u kojem se obje nalazimo.
Marijina je maternica za nas poprimila ogromnu vanost, njena je
magnetska privlanost jaa od sile kojom mjesec upravlja plimom i
osekom. Odavno su proli dani bezbrinosti kad mi je Marija hihoui
govorila: Zar ne bi bilo smijeno kad bi i Vi zatrudnjeli? Sada smo uli u
posljednju fazu i obje smo smrtno ozbiljne.
Moja je soba pripremljena za dolazak djeteta. Nai su se susjedi
pridruili da nam pomognu. Iza pregrade kamina postavljenje drveni
grija za rublje. Naa" nam je susjeda gospoa Molenaer posudila svoju
kolijevku pletenu od vrbovih iba u obliku brodia. Moj je suprug ve
pripremio prostirku za porod. Na polici spremne stoje zdjelica za kau i
lica, koje bi mi trebale pomoi da izdrim porod, a pored njih alica za
kuhano vino, koje u popiti nakon sretnog dogaaja. Jedan je susjed
ponudio i svoju koiju, te slugu koji bi otiao po moju majku kad zaponu
trudovi, ali sam mu se zahvalila, objasnivi da je ona preslaba da bi

158
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

putovala. Zapravo, svojoj sam obitelji lagala o terminu roenja. Oni

oekuju da e beba doi na svijet nekoliko tjedana kasnije.
Pravi se porod dakako nee odigrati u ovoj sobi. Kad je Cornelis na
poslu ja i Marija odlazimo na tavan. Ona se, sva zapuhana, tekom mukom
uspinje uskim stubama, koje jedva da su ire od ljestava, pa zastaje na pola
puta da uhvati zrak.
Soba na tavanu malena je i mrana, a strop joj je ispresijecan
masivnim gredama od tamnog drva. Cornelis ovdje nije kroio godinama,
tu nitko vie ne dolazi. Oistila sam sobu, metlom poskidala pauinu, a po
podu rasula lavandu. Za porod sam pripremila leaj od obinog starog
kreveta, na kojem je neko vjerojatno spavao netko od sluinadi.
U kutu je na zid naslonjena moja slika Ljubavno pismo. Na slici ja,
sama sa svojim snovima, uhvaena u trenutku odluke. Izgleda tako nevina
i neiskusna, ta naslikana ja. Moja je odluka odavno donesena. Sad gotovo
ni ne prepoznajem to ljupko djeviansko stvorenje na slici.
Marija sjedne na krevet, teko uzdiui. Bole je lea. Ja sjednem pored
nje i lagano ih izmasiram.
On je dobar doktor, kaem joj. A i babica je veoma iskusna. Kae
da je uspjeno porodila vie od tisuu djece. Bit e u sigurnim rukama.
Odjednom Marija brine u pla. Hou svog Willema", procijedi kroz
suze.
Oni e se dobro pobrinuti za tebe, draga.
elim da on bude sa mnom."
Ali on je otiao, i vie se nee vratiti.
Hou svog Willema! povie i udari u jo jai pla. Lica oblivenog
suzama i slinom, isprekidano jecajui, progovori: Kako me je mogao
ostaviti ba sad?

159
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

On niti ne zna to se dogaa. Otiao je, Marija, i mora ga

zaboraviti. Svojim joj rupiem obriem nos. Jo malo pa e imati
prekrasno dijete...
Ja hou njega!
Pokuam je primiti u naruje. Ali s te dvije ogromne izboine izmeu
nas, to je gotovo nemogue. Stoga je, umjesto zagrljaja, pomilujem po
kosi, po trbuhu.
Osjetim micanje ispod njene pregae. Dijete se rita. Udara tako
snano da mi ruka poskoi na njenom trbuhu. Taj malian lupa
nevjerojatnom silinom.
Prisloni ruku, popipaj ga, rekoh. I on eli izai. A kad se to dogodi,
svi emo biti slobodni. On e nas osloboditi.

160
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

37

JACOB

aljem ti ovu ljudsku figuru da ti pomogne u tvojim nastojanjima da

postane slikar... Slui se tom figurom, nemoj da samo lei negdje
neupotrjebljena kao to je bila ovdje, ve marljivo crtaj, pogotovo one
velike, ive skupine ljudi, zbog kojih se Pieteru Molijnu toliko
sviao tvoj rad. Ako slika, slikaj suvremene motive, prizore iz ivota,
jer se njih najbre moe zgotoviti. Budi uporan i dovri svaku sliku
koju si zapoeo; zbog njih e te, uz Boju pomo, ljudi voljeti, kao
to su te voljeli u Haarlemu i Amsterdamu... Prije svega slui
Bogu, budi skroman i pristojan prema svakom ovjeku i tako e
osigurati svoj uspjeh. Prilaem jo i odjeu, duge kistove, papir,
kredu i sve predivne boje...
Pismo Gerardu Ter Borchu od njegovog oca, 1635.

Jacob je ambiciozan mladi. Zna da e daleko dogurati. Iako ima tek

esnaest, ve si je zacrtao planove za cijeli ivot. Planira da e do svoje
dvadeset i pete ve biti priznat slikar i imati vlastiti atelje. Postat e
strunjak za portrete, jer tu u Amsterdamu postoji neogranieni broj
potencijalnih muterija koje bi eljele biti ovjekovjeene na platnu. Do
njegove tridesete slavu e mu donijeti neka velika narudba, poput slike
pripadnika policije, grupnog portreta nekog ceha ili slike banketa Civilne
strae. Ne samo da se takvi radovi plaaju po zasebnom portretu samo
glave i ramena manje, a u punoj duini neto vie ve ta slika onda visi na

161
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

javnom mjestu i osigurava da se autorova slava iri i izvan granica

domovine.
Uzor mu nije Jan, o kojem nema neko jasno miljenje. Oni kojima se
zaista divi su Nicolaes Eliasz i Thomas de Keyser, uspjeni portretisti na
vrhuncu slave. Oba rade po narudbi, slikaju pouzdanom vjetinom i svoje
radove uvijek isporuuju na vrijeme. Slikarstvo je ipak zanat kao i svaki
drugi. Uspjeni su samo oni koji za novac daju najbolju moguu vrijednost.
Drugi mu je uzor Gern Dou, bivi uenik Rembrandta van Rijna. Koliko je
on drugaiji od svog ekscentrinog i temperamentnog majstora! Njegov
osjeaj za detalje i panja koju im poklanja ono su to Doua ini jednim od
najtraenijih slikanja. Kolekcionar Johan de Bye posjeduje dvadeset i
sedam njegovih radova. vedski veleposlanik u Den Haagu placa tisuu
forinti godinje ak tisuu samo za obeanje da e imati pravo prvog izbora
za Douovo sljedee djelo. Njegov je stil ono emu Jacob tei. Preciznost i
red, a ne zbunjujua svojevoljnost i hirovitost, koju prepoznaje u radovima
Rembrandta ili kieni pokreti Kista, kakvima se slui antwerpensko udo
od djeteta, eter Paul Rubens. Jacob voli imati kontrolu nad svim e
Slikarstvo je posao, a ne kocka. Jacob ne voli neumjerenost i nema
povjerenja u krajnosti. Ovo tulipansko ludilo koje je zarobilo mnoge
njegove sunarodnjake njega je ostavilo ravnodunim. Prema svemu tome
osjea samo prezir. Za razliku od svog uitelja, on nije sanjar. Jedini
uitak koji si doputa je subotnja etnja najprestinijim stambenim
etvrtima Amsterdama, u kojima se podiu nove gospodske kue. Dok
prolazi tim ulicama, mata o tome koju e od tih palaa kupiti kada jednog
dana obogati. Kada za to doe vrijeme, kad postane priznat u svom poslu,
nai e i sebi prikladnu djevojku iz dobre obitelji i oeniti se njome. Ali za
to je jo uvijek rano.

162
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Jan Van Loos ga je razoarao na vie naina. Kao prvo, atelje mu je

uvijek u neredu. Kad je Jacob prvi put doao tu, zatekao je pravi svinjac.
Kistovi su izgledali kao da su ih nagrizli takori. Kad bi stigle muterije,
Jan ih je doekivao u staroj i bojom zaprljanoj odjei, pa zar nisu zavrijedili
barem malo potovanja? Pa onda jo i onaj njegov stari rasklimani sluga,
koji zna banuti u svako doba dana i noi gdje li taj ovjek uope spava?
Moda u jarku?
I to je najgore od svega, Jan oito vodi raskalaen ivot. Mattheus je
bio u pravu kad ga je na to upozorio. Sasvim je jasno da bludnii s onom
udanom enom. Jacob to nije povjerio svojim roditeljima, iako svake veeri
odlazi kui. Oni bi bili uasnuti i sigurno bi mu zabranili da tamo odlazi.
Njegova je seksualna neumjerenost zasigurno razlog zbog kojeg je
Jan zanemario svoj rad. Gubitak spermija oduzima mukarcu snagu i
oslabljuje mu krv. A uza sve to jo i cijeli taj posao s tulipanima.
Posljednjih dana Jan hoda naokolo jo otrcaniji, zaputene brade i s nekim
divljakim pogledom u oima. Taj se ovjek nije oiao ve mjesecima. Gdje
mu je profesionalnost? Ima dana kad se niti ne priblii svom slikarskom
stalku.
Naravno, sve je to za Jacoba bilo ogromno razoaranje. Oekivao je
da e se Jan malo vie potruditi da ga neemu naui. Ali u isto je vrijeme
Jacob iz svega izvukao i nekakvu korist. Ranije je oekivao da e u prvoj
godini naukovanja uglavnom obavljati prizemne zadatke poput vezivanja
kistova, privrivanja platna na zatezae, otrenja metalnih vrhova i
pripremanja bijelih podloga na drvenim ploama. Nadao se da e, ako bude
imao sree, dobiti i priliku da kopira neke od majstorovih radova.
Ali Jana u posljednje vrijeme esto nema kod kue. ak i kad je u
ateljeu, misli su mu uglavnom negdje drugdje. Kasni s isporukom

163
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

narudbi, pa se poeo oslanjati na Jacoba da mu pomogne. U posljednjih

je par mjeseci Jacob skoro postao majstorov suradnik, a ne samo uenik.
Ovog je ljeta Jan zapoeo tri slike koje je namjeravao prodati na
otvorenom tritu Krajolik s pastirima, Silovanje Europe i platno pod, po
Jacobovom miljenju, veoma prigodnim nazivom Uinci neumjerenosti.
Poeo je slikati i portret po narudbi jednog od uglednih slubenika
gradskog suda. Ali kako nikako nema vremena za slikanje, naredio je
Jacobu da dovri sva ta platna. Ne samo pozadine, ne samo odjeu ve
itave slike.
A Jacob je tim zadatkom oduevljen. Zna da je njegov talent ravan
talentu njegovog majstora. To e ga, u kombinaciji s njegovom
marljivou i usmjerenou k cilju, u konanici uiniti uspjenijim od Jana.
Ponekad Jacob ak misli kako bi on trebao davati sate slikanja svom
majstoru.
I tada doe grom iz vedra neba. Prvi je tjedan u studenom. Janu je
ponuen vaan posao: slikanje grupnog portreta lanova uprave bolnice za
gubavce. I on ga je odbio.
Zbog ega? upita Jacob, drei kist u rukama.
Zato to moram otii.
Molim? to ste rekli?
Jan zastane. Dugujem ti ispriku, Jacobe. Namjeravao sam ti rei.
Umorno sjedne na krevet, pa nastavi: Situacija je u posljednje vrijeme
postala... pa, zbrkana, moglo bi se rei. I morat u otputovati, negdje preko
mora.
Kada?
Za dva tjedna. Hitnim poslom.
I kad se vraate?

164
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Jan odmahne glavom. Ne vraam se. Odlazim zauvijek. Podigne

pogled prema Jacobu, kao da ga gleda po prvi put. Iskreno mi je ao.
Tresui se od bijesa, Jacob odloi kist. Ne moete to uiniti,
gospodine. Ugovorom ste se obavezali da ete me pouavati dvije godine...
Kad bi znao cijelu situaciju..."
Dali ste mi rije!
... moda bi i razumio...
Moji Vam roditelji plaaju pedeset forinti godinje...
Vratit u im sav novac...
A to je s mojim ispitom? to je s mojim lanstvom u cehu?
Pronai u ti novog uitelja. Mattheus te moe primiti, siguran sam
da e pronai mjesta za tebe ja u ga nagovoriti...
Vi... vi..., uzrujano povie Jan, traei pravu rije. Nije navikao
psovati. Vi bijednice jedan!
Jan ustane i prisloni mu ruku na rame. Jacobe, vjeruj mi. Stvar je
izuzetno vana.
Vana je vama, ree Jacob ljutito, odgurnuvi mu ruku sa svog
ramena. U tom se trenutku zauje kucanje na vratima. Jan ih otvori.
U sobu ue neki djeak. Jacob na trenutak pomisli: sve je bila samo
la. Jan me se eli rijeiti kako bi uzeo nekog novog uenika. Previe sam
talentiran u tome je stvar i ljubomoran je da u ga nadmaiti.
Ali Jacob nije u pravu. Djeak Janu urui omotnicu.
Janje otvori i proui njen sadraj. Zatim ode do sefa i stane prebirati
po svojim papirima. Izvadi vreicu s novcem i prui je djeaku. Ovo je
polog. Reci mu da u mu ostatak platiti taj dan u redu je, sve je ve
dogovoreno. Nakraba neto na komad papira, pa ga da djeaku i ree:
Evo moje zadunice.

165
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Kasnije, Jan izae iz kue. Taj se ovjek nikad ne sjeti zakljuati sef.
Nemarniji je i od koga.
Jacob otvori sef i iz njega izvadi omotnicu. Otvori je i u njoj pronae
dvije putne karte za Caricu Istoka, koja petnaestog studenog plovi za
Bataviju u Indiji.

166
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

38

MARIJA

I kad je ve u mrei, riba i tada bjei.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Bebi je ve proao termin. Trebala se roditi tokom prvog tjedna u

studenom, a sad je ve dvanaesti. Marija nije sigurna to osjea. Sjedne bi
strane voljela da malian pouri i rodi se to prije; htjela bi da se sve to ve
jednom zavri. Osim toga, osjea i dunost prema drugima. to prije ona
obavi svoj dio dogovora, to e prije om moi otputovati. Sophija joj je rekla
da je putovanje ugovoreno za petnaesti studenog. Vrijeme istie. Ako se
dijete dotad ne rodi, morat e otkazati put i rezervirati karte za neki
kasniji datum, a to bi moglo biti tek za nekoliko tjedana ili ak mjeseci.
Iako je u mnogo emu posljednjih mjeseci prestala biti Sophijina slukinja,
Marija ipak osjea tu dunost, da to prije obavi svoj, a s druge strane
osjea ogroman strah. To je kao da te trgaju napola, govorila joj je baka
dok bi pravila maslac. Kao da ti izvlae utrobu, nastavljala bi uz lupanje
motke kojom ga je bukala. Kao da te rasparaju uarenim noem.
Mariji nedostaje baka, nedostaje joj i mama. Sad kad joj se vrijeme
blii za njima ezne vie nego za Willemom. Tko e se brinuti o njoj? Njena
gospodarica sigurno ne. Ona e imati drugog posla. Marija se osjea kao
da je sama na svijetu.
Te noi spava nemirnim i isprekidanim snom. Dijete se ne prestaje
ritati. Trbuh joj je poput stijene, a ne moe se niti prevrnuti u krevetu.

167
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Molitvom se obraa svojoj bebi: nemoj se roditi sutra, samo ne na taj

nesretni trinaesti datum. Molim te strpi se jo samo jedan dan.
Ponovno usne svoj stari san. Kako bezbolno izlaze iz nje njena draga
djeica, itava jata njih. Ona pliva potopljenim sobama, obilazei svoju
podvodnu palau, a jata djece lepraju za njom.
Sljedeeg jutra, ba kad uze odsijecati glave papalinama, bolovi
zaponu.

168
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

39

SOPHIJA

Kako posije, tako e i eti.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Zauvi povik, otrim u kuhinju.

Zateknem Mariju gdje se previja od bola. Poelo je, promrmlja tiho.
Pomognem joj da se popne do sobe na tavanu, uz jedne stube, pa jo
jedne, i jo jedne. Kao da se penjemo ve cijelu vjenost. Na samom vrhu
Mariju uhvati jo jedan trud, pa sjedne i prieka da se bol smiri.
Ve sam prije u sobici pripremila drva za vatru. Sada ih zapalim i
smjestim Mariju na krevet.
Hou svoju mamu, zapomae ona bolno. Ne ostavljajte me samu.
Odmah u se vratiti.
Ne idite!
Sjurim se niz stube i izletim iz kue.

169
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

40

GOSPOA MOLENAER

Strah nas tjera na domiljatost

Jacob Oats, Moralne crtice, 1632.

Gospoa Molenaer sjedi u svom salonu. Upravo brie guzu svom

siniu Ludolfu, usput mu pjevajui pjesmicu.

Spavaj mi djetece ti.

Zna li da ovica spi?
Usnuo cijeli je svijet
Utihnuo pelica let...

Maleni je Ludolf promatra svojim pametnim djejim oima, kao da

razumije svaku njenu rije. Kako je samo sretna. Svakog jutra, prije nego
ustane, gospoa Molenaer molitvom zahvali Bogu. ivi u lijepoj kui na
Herengrachtu. Suprug joj je ljubazan i brian ovjek koji veoma voli svoju
obitelj. Kao vrhovni inspektor za higijenu ima i utjecajan poloaj u
drutvu. Velikoduno pomae siromanima i ima ugodan baritonski glas.
Svake veeri, dok u kunom ogrtau i s nonom kapicom na glavi sjedi
okruen svojom djecom, on iznova kae: Na svijetu nema vee sree od ove.
Prije poinka satima strpljivo igra dame sa svojim najstarijim sinom.
Gospou Molenaer iz sanjarenja prene snano lupanje na vratima. Za
koji tren slukinja u sobu uvede Sophiju, njenu prvu susjedu, koja je sad
ve u visokoj trudnoi.

170
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Poelo je. Dijete je na putu, izusti Sophija sva zadihana, drei se za

trbuh.
Molim Vas, biste li mogli javiti mom suprugu, dolje je u skladitu, u
luci. Zatim umukne i presavije se u gru boli. Nekoliko trenutaka samo
duboko die, pa se onda polako uspravi i nastavi: I jo bih Vas molila da
poaljete de Jonghovog konjuara na ovu adresu. Tutne joj komadi
papira u ruku. Tu ivi babica. Recite mu da je hitno.
Gospoa Molenaer se skoi na noge. Draga, poi u s tobom do tvoje
kue...
Ne! Nema potrebe. Moja e se slukinja pobrinuti za mene dok ne
stigne babica, ree Sophija pa izleti iz kue.
Gospoa Molenaer se namrti. Zato pobogu ta slukinja nije sama
prenijela poruku? Kako je mogla pustiti gospodaricu da u tom stanju juri
naokolo? Kakvo li je debelo i lijeno stvorenje ona djevojura, Marija!
Gospoa Molenaer je oduvijek tako mislila. Kad god bi je u posljednje
vrijeme vidjela, taje djevojka sjedila i odmarala se od svojih ne ba tekih
dunosti. Koliko se samo udebljala od te svoje lijenosti. A osim toga je i
drska.
Gospoa Molenaer opere Ludolfovu guzu vlanom krpom. Njena se
slukinja nikad ne bi tako ponijela. Ali dodue, ona je uvijek imala sree s
poslugom, svi su bili izvrsni. To je samo jo jedan dokaz koliko je
blagoslovljen njen ivot.

171
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

41

CORNELIS

Kako li pomno gleda taj cvijet, opinjen njegovom ljepotom, ne

zna da i njegova ar blijedi pod sunevom toplotom.
Spomeni se, ovjee, da je rije Boja jedini cvijet to vjeno blista,
sve su ostale zemne stvari jedno veliko nita.
Jan Brueghel mlai

Cornelis uznemireno koraa gore-dolje. Iz Sophijine se sobe uju

bolni krikovi. Svaki mu krik probada srce. Kad bi bar on mogao roditi
dijete umjesto nje. Dao bi sve to ima, svoju kuu i sve svoje bogatstvo, kad
bi joj samo mogao ublaiti bol.
Na stolu je pjeani sat. Okrenuo ga je ve dvaput; porod je poeo prije
dva sata. Hoda gore-dolje po sobi. Mramorne ploe na podu oznaavaju
razmake izmeu njenih povika... crna... bijela...m crna... bijela... kao u
nekoj grotesknoj partiji aha. Mi nismo nita doli igrake u rukama
Bojim.
Prostorija se ini neobino tihom, kao da i ona namjerno zadrava
dah. Nebo je danas prekriveno oblacima, tmurno je, pa danja svjetlost
jedva da prodire kroz prozor. Na sjajnom hrastovom stolu, okruglih
kvrgavih nogu, stoji pjeani sat, jedna nepojedena jabuka i dva netom
ulatena svijenjaka. itav prizor izgleda poput neke besmislene mrtve
prirode. Taj je naziv mrtva priroda u njemu oduvijek izazivao nemir.

172
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

S gornjeg se kata ponovno zauje krik promukao, neopisiv, neljudski

zvuk od kojeg mu se sledi krv u ilama. Na zidu visi slika Susannah i starci.
Njezino punano tijelo sad kao da se ruga Cornelisu. Nekad ga je privlailo
i uzbuivalo, a sad mu se sve to ini odvratnim, jer gle kamo ga je dovela
njegova ivotinjska pouda: do toga da je eni koju voli vie od svega na
svijetu uzrokovao ovakvu patnju. Kako se posluno, iz noi u no, Sophija
pokoravala njegovoj pohoti. I to je zauzvrat dobila? Samo ovu muku, koju
sada podnosi sama. A on joj ne moe pomoi.
O najmoniji sveti Boe, mi djeca tvoja, stvorenja bijedna i grena, u
ovom te tekom asu molimo za pomo... spasi je, o Gospodine...
Crno... bijelo... crno... bijelo... broj koraka izmeu krikova sve je
manji. Trudovi dolaze sve ee.
Pogledaj na nas, preklinjemo te, i uj nas kako te dozivamo iz dubine
svoje boli... uj me, o Gospodine Boe moj...
Crno... bijelo...
Jer mi se divimo tvojoj boanskoj slavi i uzdamo se u dobrotu tvoju...
Pomozi, Boe, i izbavi nas u ime milosti svoje...
Babica se sjuri niz stepenice pa ue u sobu i ree: Molim Vas,
poaljite po doktora Sorgha.
to se dogodilo?
Nema razloga za brigu. Jednostavno mi je potrebna pomo.
Babica mu kae doktorovu adresu. Gdje je ona prokleta slukinja?
Cornelis zgrabi svoj ogrta, morat e poi sam. Kako je Marija mogla
nestati sad kad je najpotrebnija? Kada je, dojurivi Sophiji u pomo, stigao
kui, rekla mu je da je Marija skoknula do krojaa, ali od toga je prolo
ve nekoliko sati. Krojaka je radnja samo par ulica dalje. Gdje li je pobogu
doktora.

173
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Cornelis izjuri iz kue, sam se uputivi po doktora. Vani je poela kia.

174
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

42

JAN

Tko dva zeca goni, ne uhvati nijednoga.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Obavijen gustim dimom duhana, Jan uzrujano koraa po ateljeu. Vani

pada kia. Podne je... Okrenuo je pjeani sat tri puta otkad je onaj
djearac donio Sophijinu poruku. Marija raa ve tri sata.
Jan se osjea bespomono on je tek obian mukarac, a dvije su ene
u opasnosti. Ve je tjednima zaokupljen vlastitim poslovima i gotovo nije
ni pomislio na Mariju. Sad suosjea s njom svakim djeliem svog tijela.
Zabrinut je za obje, a Sophija se sprema na svoj strani rizik. Kakva je to
ena! Kakve li su ene one dvije! On je nemoan. Sve to moe uiniti je
puiti jednu lulu duhana za drugom. Gotovo kao znak suosjeanja u
stomaku ga uhvatie grevi. Moli da Marija donese na svijet zdravo dijete,
jer njegovo e roenje oznaiti Janovo izbavljenje.
O Gospodine, ako u svojoj mudrosti potedi ovu enu, ja u ispraviti
svoje grijehe i sluit u ti poput pravednika sve dane ivota svoga...
U ovom mu je trenutku Bog silno potreban. Kako li je radosno i bez
razmiljanja gazio jednu Boju zapovijed za drugom: Ne poeli tueg
enidbenog druga...Ne poini preljub... Kako se samo smijao Sophijinim
priama o vjeri i njenoj grinji savjesti. Kad napokon napuste Nizozemsku,
on e se zauvijek promijeniti. Moda se ak i preobrati na katolianstvo.

175
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Pokuava zamisliti Bataviju. Sad zna neto vie o tom mjestu. Nema
vie poganskih stabala palme i ivota u pukoj dokolici i uivanju; to je bio
samo san. Batavija je. kako je uo, mnogo stvarniji i moderniji grad.
Sagraen na ruevinama opljakane Jacatre, taj grad danas sve vie slii
malom Amsterdamu; raskone kue sa zabatima, kanali, mostovi, zgrada
suda i nekoliko crkava. Postoje ak i pogoni slini vjetrenjaama, koji
stvaraju energiju pomou tamonje nesnosne vruine.
Jan se odlui nagoditi s Bogom. Ako im Svevinji u svojoj dobroti
odlui potedjeti ivote i oni preive taj dalek put, njih e dvoje ivjeti kao
uzorni graani. Postat e stupovima drutva u toj novoj koloniji i odlazit
e u crkvu dvaput svake nedjelje. Preklinjui Boga za pomo, Jan mu to
iskreno obea.

176
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

43

CORNELIS

Ljudske su nade krhko staklo i ivot je stoga kratak.

Nepoznati autor

Cornelis otvori vrata i uvede doktora u kuu. Obojica su mokri do

koe. Doktor Sorgh se odmah uputi prema stubama. Kad Cornelis krene
za njim, on ga uhvati za ruku i strogim glasom ree: Samo priekajte tu,
gospodine!
Ali ja..., zausti Cornelis.
Suprugu tamo nije mjesto. Ako stvarno elite biti od koristi, donesite
nam jo vrele vode.
Marija! povie Cornelis, ali nitko mu se ne odazove. Pa gdje li je vie
ta djevojka?
Prodoran krik oglasi se iz spavae sobe. Cornelisu se opet sledi krv u
ilama. Kad bi barem mogao pruiti utjehu svojoj dragoj Sophiji. Zna da
suprugu tamo nije mjesto, ali srce mu puca to ne moe biti s njom.
Poe u kuhinju i ulije vodu u lonac. Ruke mu dru. Prisiljen je
vjerovati ovom doktoru, ali zato lije pobogu Sophija insistirala da uzme
njega, a ne doktora Burscha. Ima neto udno na tom Sorghu, onaj njegov
piskutavi glas, njegove nemirne kretnje. A uza sve to jo je i crvenokos, to
je oduvijek bio znak sumnjivoga morala.
Cornelis pristavi lonac na tednjak, pa potpiri vatru. Inae rijetko
ulazi u kuhinju jer taj dio kue pripada Sophiji i njezinoj slukinji.

177
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Cornelis promotri njene bakrene tave to vise na zidu. Iza staklene vitrine
riznice ugleda silne pladnjeve i zdjelice za umak, njemu poznate s brojnih
zajednikih obroka. Kako je uredno i isto to njeno malo kraljevstvo u
kojem mu, uz pomo svoje slukinje, pripravlja jelo revnou prave
supruge. Na stoluje neka poklopljena posuda. Podigne poklopac i unutra
ugleda gomilu obezglavljenih papalina. Izgledaju tako jadno tijela im na
jednoj strani, a glave na drugoj baene na hrpu. Trokutaste glave zure u
njega svojim alosnim staklastim oima.

178
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

44

JAN

Zauzdaj elje i poude svoje, da te ne bi zadesila nevolja.

Aristotel

Pao je mrak. Ogromne kapi kie udaraju o prozor. Prolo je ve sedam

sati, a jo uvijek nema nikakvih novosti. Jan ne oekuje da e poruka stii
bar jo neko vrijeme, ali gotovo da osjea sve one ljude u ovom gradu koji
samo ekaju znak da krenu u akciju. Marijin je porod zapalio fitilj koji
polako dogorijeva.
Sedam dugih sati! Vrijeme prolazi uasno sporo, ali svjestan je da
porodi znaju potrajati i mnogo due. Dvostruko due. Ili trostruko. Majka
mu je priala da je njemu trebalo dva dana da doe na svijet, i da ju je pri
tome gotovo kotao ivota. Kako bi elio otii do one kue u Herengrachtu
i uvjeriti se da sve ide kako treba. Sad kad nita od toga ne vidi svojim
oima, jedva moe povjerovati da se sve to dogaa. Raniju tjeskobu i strah
sad je zamijenio osjeaj nevjerice. Sve mu se ini nestvarnim.
Ni atelje mu ne izgleda kao prije. Spakirao je sve stvari i spremio se
za odlazak. Njegove su slike, omotane jutom, poslagane du zida i spremno
ekaju isporuku Hendricku Uylenburghu, trgovcu slikama koji e ih
prodati i poslati mu dobiveni novac. Jan e od svega zadrati jedino
biljenice sa svojim crteima i Sophijine slike. One su ve pospremljene u
koveg i spremne za putovanje.

179
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

U kovegu se osim njih nalazi jo samo Janova odjea i dvije haljine

koje je Sophija uspjela prokrijumariti iz kue.
Za dva e dana on i Sophija krenuti svojim putem. Marija nije mogla
izabrati bolje vrijeme za porod. Sutra e podmiriti sve svoje dugove,
petnaestog e, u ranu zoru, njih dvoje zaploviti put Indije. Dosad su imali
sree, svaki im se rizik na kraju isplatio svaki osim ovog posljednjeg o
kojem sad sve ovisi.
Jan odree komadi sira i razlomi pecivo, pa pone jesti. Sam je. Jacob
je otiao prije tjedan dana, bijesno zalupivi vratima. U zadnje vrijeme
Gerrit navraa samo povremeno. Janovu je vijest da odlazi prihvatio
ravnoduno. Oduvijek je, uz posao sluge, zaraivao i prenosei bave u
oblinjoj krmi, a sada taj posao, na svoj nespretan nain, radi po cijele
dane. Jan voli svog slugu jer mu je uvijek bio odan, barem onako kako je
znao. Kada se napokon doepa novca, prije nego otplovi, Gerritu e dati
dobru otpremninu.
Vani bljesne munja. Jan poskoi. Zauje se prasak groma, slian
zvuku paranja krpe. Nad njim se otvaraju nebesa.

180
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

45

CORNELIS

Pred Bogom smo svi jednaki.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Kasna je no. Vani bjesni oluja. Cornelis sjedi pogrbljen pored vatre
na ognjitu i pije konjak. Bolni su krikovi odozgo utihnuli prije nekog
vremena. Sada se ne uje nita. Samo smrtna tiina.
On se ne moe pomaknuti. Reeno mu je da eka tu. Iako se zagrnuo
kunim ogrtaem, jo uvijek drhti. Vani je hladno, a vatra slabo zagrijava
ovu veliku prostoriju. Ali svejedno mu je, jer i on eli patiti, barem na svoj
mali nain.
Zatim gore zauje pla. Slabaan, ali prepoznatljiv pla.
Zauje ga jo jednom, tanki jauk, slian glasanju maia. U istom ga
trenu preplavi radost. Baci se na koljena i sklopi ruke. O Gospodine Boe
moj, dajem ti svoju iskrenu hvalu to si usliao moje molitve...
Zatim zastane, zauvi korake na stubitu.
U sljedeem trenutku u sobu ue babica, krupna i pleata ena,
graena gotovo poput stajskih vrata. U rukama nosi maleni zamotuljak.
Cornelis se skoi na noge.
Gospodine, progovori ona. Dobili ste prekrasnu curicu.
Zamotuljak se promekolji. Cornelis ugleda crnu, vlanu kosu. I ba
kad se spremao progovoriti, neto ga zaustavi. Izraz na babiinom
krupnom, znojnom licu.

181
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Iskreno mi je ao, gospodine, ree ona. Vau suprugu nismo uspjeli

spasiti.
Gore ga doktor Sorgh pokua zadrati na vratima. Samo na
trenutak moete je vidjeti samo na trenutak. Molim Vas da je ne
dodirujete. Postoji opasnost od irenja zaraze.
Zaraze?
Doktor na trenutak zastane. Imam razloga za sumnju da je Vaa
supruga bolovala od zarazne groznice.
Od kuge? upita Cornelis omamljeno. Mora da jo uvijek spava.
Mora se prisiliti da se probudi iz ovog sna.
Cornelis uhvati doktora Sorgha za ramena i pomakne ga u stranu kao
da mie stolicu. Ue u sobu. Unutra je zaguljivo vrue. Nosnice mu ispuni
gorak miris i neto sladunjavo poput mirisa ljubiica.
Sophijino je lice prekriveno plahtom. Doktor je odgrne, samo na
trenutak. Cornelis ugleda blijedo i potpuno mirno lice svoje ljubljene,
oroeno kapljicama znoja.
Uinili smo sve to je bilo u naoj moi, ree doktor Sorgh. Sad je
pronala vjeni mir. Sad je uz Boga.
Cornelis se sagne prema njenom licu. Lijenik ga zgrabi za ruku i
povue ga natrag.
Pustite me da je poljubim!
Ne smijete, gospodine, ree doktor, stisnuvi ga jo jae. Morate se
pobrinuti da se ova soba raskui i da se sva ova posteljina spali. To su,
naalost, nune mjere predostronosti. Zbog tjelesnih tekuina, krvi i
svega toga...
I soba izgleda mrtvo. Doktor je okrenuo sve slike prema zidu. To je
inae obiaj, ali sad mu se ini poput neke udne igre. Cornelis nijemo

182
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

promotri svoju mladu enu. Sve je to obina igra. Ona se samo pretvara.
Za koji e trenutak otvoriti oi i uspraviti se. Sad je sve gotovo, najdrai
moj. Pogledaj! Dobili smo prekrasnu ker. To e mu rei.
Doktor ga isprati iz sobe. Cornelis jo uvijek u nosu osjea onaj
odvratni, sladunjavi smrad. Po posljednji put pogleda svoju suprugu, jo
uvijek ne vjerujui da je ta duguljasta figura ispod grbave plahte zaista
njena. Navuena preko glave, plahta joj otkriva stopala, koja tako gola sad
izgledaju smijeno. Ako prieka jo jedan as, ona e pomaknuti prstima.
Promekoljit e se, jer ne voli spavati tako; voli se sklupati, tako da joj
koljena gotovo dodiruju bradu.
Doktor zatvori vrata i otprati ga dolje. Cornelis pomisli: ne mogu je
ostaviti tamo tako samu.
Obojica sjednu pored vatre. Lijenik mu neto pria, ali Cornelis nije
u stanju odgovoriti. Grlo mu se stegnulo. Nije istina. To ne moe biti istina.
Smatram da su za sve krive prljave vode naeg grada, ree doktor,
Znate li koliko je ljudi umrlo od groznice samo ove jeseni?
Cornelis ne zna. I nije ga briga.
Je li pokazivala ikakve znakove bolesti?
Cornelis se pokua prisjetiti, ali u ovom trenutku ne moe razmiljati.
Previe je naporno. Kad bi barem taj ovjek prestao priati.
Je li se moda u posljednje vrijeme tuila na glavobolje?
Njen je mladi ivot ugaen kao svijea.
Gospodine?
Da, prolog tjedna, odgovori Cornelis. Prolog je tjedna zbog
glavobolje dvaput pola na poinak ranije.
Groznica napada mozak. Jeste li moda primijetili neto neobino u
njezinu ponaanju?

183
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Cornelis na trenutak zauti. Sophija se u posljednje vrijeme zaista

ponaala udno. Nije eljela da je dira. Bila bi nervozna im bi joj se
pribliio.
Jedan od simptoma je i osjetljivost koe, nastavi doktor. "Tonije
arenje, ba kao da gori.
Vi ste se brinuli za nju svih ovih mjeseci, plane odjednom Cornelis.
Zato me niste upozorili na tu opasnost?
Potpuno shvaam Vau uzrujanost, gospodine, ali ni ja nisam
sumnjao da bi mogla podlei ba toj zarazi. Na prvom sam pregledu
jednostavno ustanovio da je krhke i osjetljive prirode. Svako je, pa i
najmanje uzbuenje moglo izazvati upalu maternice, koja se onda putem
krvi mogla proiriti do mozga. Nakalje se, pa s nelagodom doda: Zato
sam... ovaj... zato sam i savjetovao... hm... suzdravanje od spolnih odnosa.
Doktor na trenutak zauti. Cornelis pogleda njegove bijele prste.
Zato je oni nisu mogli spasiti?
Tijelo...
Kako se usuujete nazivati je tako!
Oprostite. Vaa supruga ona ne moe ostati tamo. Pobrinut u se za
to da se njeni ostaci to prije otpreme iz kue i premjeste negdje gdje e
moi doekati pokop. Doktor Sorgh ispreplete prste. Znam da je ovo za
Vas straan gubitak. Ali bit e Vam drago uti da Vaa curica nije
zaraena. Malena je sasvim dobrog zdravlja.

Cornelis nepomino sjedi, potpuno nijem. Oko njega kovitlaju vrtlozi

aktivnosti. Na katu uje priguene glasove, otvaranje i zatvaranje vrata.
Teki koraci odzvanjaju na stubama, a neki nepoznati ljudi odnose njegovu
suprugu. Zauje se udarac o zid. Cornelis se ne usudi podii pogled. Odakle
im pravo da to ine? Ona ne pripada njima.

184
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Netko mu je u ruke stavio zdjelicu vrue zobene kae. ini mu se da

je gospoa Molenaer tu, da se mota oko njega i brine o djetetu. Gluho je
doba noi, ali ene iz susjedstva se jo uvijek skupljaju. Siguran je da samo
pokuavaju pomoi i biti ljubazne, ali nema snage da im zahvali, niti da
pogleda tko su uope.
Nita od ovoga nije stvarno. Jo uvijek to ne moe prihvatiti, sve je
jo samo san. Sophija se samo ali s njim, kao to se nekad alila sa svojim
sestrama. Previe je iva da bi umrla. Njen je okvir za ivanje jo uvijek na
stolici, gdje ga je i ostavila, njen grija za noge lei na podu i eka da se
njeno dugo, usko stopalo ponovno nasloni na njega. Kad otvori oi, ona e
sjediti na svom starom mjestu, pa e sa smijekom podii pogled prema
njemu, da bi ga opet pognula i prionula poslu. Svjetlo joj je preslabo, pa e
prinijeti okvir za ivanje blie oima. Zatim e se promekoljiti na stolici i
s blagim uzdahom prisloniti drugu nogu na grija.
Ne moe vjerovati da se Bog jo jednom ovako okrutno naalio s njim.
Pa kakav je to uope Bog, kad je u stanju uiniti takvo to? (...) Cornelis
je na plai... ponovo je djeak. Otac mu na uho prisloni veliku koljku.
Glavu mu ispuni nekakav glasan um koji kao da dopire iz daljine. To je
dah Boji, ree mu otac. Sve to ti je na srcu, on moe uti."
Vani se vie ne uje hujanje vjetra i tresak grmljavine. Oluja je
prestala. Cornelis je, ini se, u svom krevetu, u Konoj sobi. Pogled mu
padne na prozor. Svanula je zora. Tmurno svjetlo probija se kroz debela
prozorska stakla. Tek sad doista osjea Sophijinu odsutnost u kui, neku
prazninu, mirnou, jednostavno da nje nema. Njegova je mlada supruga
nestala odnesena bujicom, nemona pred njom poput naplavljenog drvlja.
Kako je tiho i bez buke ula u njegov ivot i iz njega otila. Godine
provedene s njom sad mu se ine kao obian san. san starca koji je gledajui

185
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

slike uvijek znao da tih ljudi na njima, ako su ikad i postojali, ve odavno
nema. Znao je da su samo sjenke... raskoan sjaj haljine, njena grimizna
boja pod svjetlom svijea, blago nagnuta glava i ponuena aa vina to je
ve odavno ispijena. A u stvarnosti nije ni postojala. Nieg od toga vie
nema, ni ljudi ni stvari, a ak su i njegove slike okrenute prema zidu.
Pomisli: umjetnost ostaje u sadanjosti i ivi jo dugo nakon to mi
smrtnici ve postanemo prah i pepeo. Osjea da je ta misao od nekog
znaaja, ali je preumoran da se sad zamara njenim smislom.
Mora da je zadrijemao. Lijenik mu je, prije nego to je otiao, dao
gutljaj neke gorke bjelkaste tekuine. Cornelisa jo nije pogodila tuga.
Ona vreba iz prikrajka kao razbojnik skriven u grmlju pored puta.
Marija ue u sobu. Bio je potpuno zaboravio na nju. Doima se
nesigurna na nogama i na trenutak mu se uini da je pijana. Kreui se
polako, kao da joj svaki korak zadaje bol, ona mu prie i umorno se
prihvati za naslon stolice.
To je straan gubitak, gospodine, progovori. Izgleda loe: sivo,
znojem oroeno lice, a kosa neuredna i bez sjaja.
Cornelis se kroz maglu sjea da je trebala biti kod kue a nije, gdje
lije bila ali previe je omamljen da bi razmiljao o tome. Uostalom, sad
nema ni snage da je prekorava.
O, gospodine, to da Vam kaem?
Jadna moja djevojko. Odjednom mu postane jasno da nije pijana.
Samo ju je svladala alost. Vidim da je ovo i tebe pogodilo.
Ona se, sva potitena, gotovo srui na stolicu. O, gospodine, zausti.
Izgleda kao da si izvan sebe.
Ona klimne glavom, pa se, ne rekavi ni rijei, zagleda u kolijevku. Iz
nje se zauje slabaan zvuk, slian mijauku, tiho glasanje nekog malenog

186
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

stvorenja. Cornelis je sasvim zaboravio na dijete. Marija se sagne prema

kolijevci zastane na pola puta s bolnim izrazom na licu pa zatim podigne
nemirni maleni zamotuljak.
Ovo to se veeras dogodilo je zaista uasno, gospodine. Smrt Vae
supruge Boja je volja, ali Vam je Bog svojom voljom zauzvrat podario
ker. Drei bebu u naruju, pomiluje njenu tamnu, vlanu kosu.
Prekrasnu, zdravu ker, na kojoj moramo biti zahvalni. Zatim poljubi
djetece, udiui njezin slatki miris. Brinut u se o njoj kao da je moja.
Cornelis pone plakati, guei se u dubokim, isprekidanim jecajima.
Nema snage da se sad suzdrava pred njom. Vidjevi ga, i Marijine se oi
napune suzama. Priblii mu se i u naruje mu stavi njegovu malenu ker.

187
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

46

NAKON OLUJE

Ljudi tog kraja u pravilu ne ive toliko dugo kao oni u nekim
pogodnijim podnebljima, pa i mukarci i ene, posebice stanovnici
Amsterdama, poinju starjeti prilino rano. Epidemije kuge ili drugih
bolesti nisu naroito este, bar ne u tolikoj mjeri da im se poklanja
znaajnija panja, jer ljudi veinom izbjegavaju razgovor o njima, a
pri upisu u knjigu umrlih ne pravi se nikakva razlika, niti se takvim
bolesnicima prua ikakva posebna njega i pomo. Razlog tome je
moda vjerovanje u sudbinu i predodreenost nekih stvari, ili openito
zanimanje za posao i trgovinu, koji u oima Nizozemaca ine ivot
cijele zemlje, pa su stoga i vaniji od ivota pojedinaca.
William Temple, Zapaanja o Nizozemskoj, 1672.

Nakon oluje grad se umirio. Sunano je jutro, hladno i bez daka

vjetra. Ulice su prepune razbacanog granja koje podsjea na otrgnute
udove. Ljudi uklanjaju smee koje im je oluja nanijela u dvorita. Jure
naokolo poput mravi iji je mravinjak unitila neka nepoznata noga; kako
uporno i vrijedno iznova grade svoje ivote. Nizozemci su radian i
snalaljiv narod. Kada im zemlju pogodi poplava, oni cijevima odvedu vodu
i ponovno je isue. Navikli su popravljati ono to je opustoio gnjev Boji,
jer on im je esto slao oluje kao kunju.
Sunce obasjava zabate raskonih kua du Herengrachta. Grije
njihove nove crvene opeke i spiralne rezbarije; u kamenu oko vrata, sjaji
kroz olovom uokvirena stakla njihovih mnogobrojnih prozora. Pogled na

188
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

njih oduzima dah. Spomenici su to bogatstva i sree koja je pratila njihove

stanovnike, jer to je najotmjenija ulica u itavom gradu.
Ali nad drugom se stranom ulice nadvila sjena. U njenim kuama
vlada tiina, a zatvoreni prozori ne otkrivaju nikakve znake ivota. Na kui
Cornelisa Standvoorta navueni su svi prozorski kapci. Prole se noi u
njegovom domu dogodio smrtni sluaj; njegova je mlada supruga umrla
pri porodu. Sad je po drugi put postao udovcem. Susjedi zastaju ispred
kue u nevjerici maui glavama. Kako li je okrutna ta sudbina, pa ga
kanjava tako po drugi put, kad je ve mislio da e ga njegova mlada
supruga nadivjeti i biti mu utjehom pod stare dane. Neki kau da je patila
od kuge. Mada su to samo glasine, tijelo je svejedno uklonjeno iz kue zbog
sigurnosti ostatka obitelji. Nee biti dana alovanja i molitve oko
otvorenog lijesa.
Gospodin Sandvoort vjerojatno spava. Bio je budan cijelu no. Susjedi
ga jo ne uznemiruju da bi izrazili svoju suut. Ali ako malo paljivije
posluaju, iza zatvorenih e kapaka uti tihi pla tek roene bebe. Jedan
je ivot oduzet, a drugi donesen na ovaj svijet.

189
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

47

JAN

Onaj to poruku alje u rukama budale sam sebi odsijeca noge i

nanosi tetu.
Poslovice XXVI

Jana iz sna prene kucanje na vratima. Vani sja sunce i ve je podne.

Poslije burne prole noi usnuo je tek pred zoru i spavao kao top.
Pred vratima ugleda Gerrita. Izgleda kao da mu je neugodno. Goleme
mu ruke vise kao da ne zna to bi s njima, a okruglo se mesnato lice rumeni.
Samo sam navratio da Vas pozdravim, gospodine, i zaelim Vam sve
najbolje u budunosti.
Aha, doao si po novac."
Gerrit se, u neprilici, uzvrpolji.
Priekaj samo da se obuem, ree Jan, pa u ti ga donijeti.
"Mogu se ja vratiti i kasnije...
Uto se opet oglasi kucanje na vratima. Gerrit ih otvori dok Jan navue
hlae. U sobu ue doktor Sorgh. Izgleda iscrpljen, sive puti i s velikim
tamnim kolutovima oko oiju.
Jan mu ponudi da sjedne. Primio sam Vau poruku.
Sorgh klimne glavom. Sve je ilo ba po planu. Poroaj nije bio
teak, Bogu hvala. Ona je mlada ena dobrog zdravlja.
Jan je jo uvijek pospan. Na trenutak pomisli da doktor pria o
Sophiji. Ali zatim shvati o kome je rije.

190
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Beskrajno sam Vam zahvalan", ree zakopavajui koulju.

Doao sam kako bi napravili konani raun. Doktor pokae na slugu,
pa upita: Moemo li slobodno priati?
Jan odmahne glavom. Mjehur e mu puknuti. Kad bi se barem taj
doktor vratio malo kasnije, kad bude mogao jasnije razmiljati. Teko mu
je razmiljati o plaanju za neto, za to jo uvijek ne vjeruje da se dogodilo.
Okrene se Gerritu i ree: Poi u kuhinju i donesi doktoru Sorghu
malo vina.
Gerrit ode. Doktor Sorgh ree: Ve sam vam dao raun za moje
usluge i usluge babice. Osim toga treba platiti i ljudima koji su nosili lijes.
Taj troak nije bio uraunat u na prvotni dogovor. Prui mu komadi
papira pa zakljui: Ali to nije mnogo vie od dogovorene svote.
Molio bih Vas se da se vratite poslijepodne, kad god Vam bude
odgovaralo, pa emo tada izravnati raune, ree Jan.
Zatim mu stade objanjavati situaciju. Kako je mjesec dana ranije
kupio lukovicu Semper augustusa za pozamanu svotu novca. Uzgajiva,
gospodin van Hoogheande, uvao mu je tu lukovicu u najstrooj
sigurnosti.
Znate li to se dogodilo s njenom vrijednou u posljednjih nekoliko
dana? nastavi Jan s vidnim uzbuenjem u glasu. Cijena joj se
udvostruila, pa je opet pala i, ako je vjerovati onome to sam uo, a nemam
razloga za sumnju jer je moj izvor nepogreiv - kad je trgovina sino
otvorena, cijena je bila etverostruko vea od one koju sam za nju platio, a
danas je navodno opet porasla!
Lijenik pak ne izgleda naroito zainteresiran za Janovu priu. Sjedi
nasuprot njega i sklopljenih ruku vrti svoje duge bijele paleve jedan oko
drugog.

191
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Tako da u sad poi po svoju lukovicu, ree Jan i nastavi: Dolje me

u Kokotu eka nekoliko konzorcija spremnih da daju svoju ponudu. Do
kraja ete dana i Vi imati svoj novac u depu.
Jo jednom se zauje kucanje na vratima. Gerrit ih otvori i u sobu
uvede nekog djearca. Jan ga u prvom trenutku ne prepozna.
Djeak ree: Doao sam po novac za vae karte.
Kakve karte? upita Jan tupo.
Dvije karte za Bataviju, odvrati djeak, na Carici Istoka.
Ali dogovorio sam da u platiti na dan...
Moj gospodar kae da ete morati platiti dan ranije, budui da brod
polazi u samu zoru.
Odlazite iz zemlje? upita doktor otro.
Odlazi, i vie se nee vratiti, dobaci Gerrit.
U redu, u redu! Svi ete dobiti novac. Jan se okrene prema lijeniku
i ree: Vratite se veeras oko est. Dotad e sve biti rijeeno.
Zavlada muk. Doktor Sorgh mu uputi sumnjiav pogled, pa se osvrne
po sobi i, vidjevi jo jednom sve te spakirane stvari i nemirnog djearca
koji je takoer doao po novac, ree: Radije bih priekao ovdje, ako Vam
to nije problem.
Jan se u nevjerici zabulji u njega. to?
Ne bih Vas elio uvrijediti, gospodine. Ali u poslu kojim se ja bavim...
sigurno shvaate to elim rei... tipovi ljudi s kojima inae poslujem...
ovjek treba poduzeti neke osnovne mjere predostronosti.
Mislite da u se otrgnuti s uzice? upita Jan osupnuto. Je li u tome
stvar? Mislite da u pobjei?
Doktor slegne ramenima. Ne bih to ba tako rekao...
Ne vjerujete mi?

192
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Opet zavlada tiina. Sva trojica netremice gledaju u Jana. Doktor

progovori: Molim Vas, nemojte to shvaati osobno. Samo bi mi bilo drae
da Vi i ja ostanemo ovdje zajedno, a da taj posli obavi Va sluga.
Jan ustane. A zato Vi ne biste poli sa mnom? ree, uputivi se
prema vratima. Ako me ne elite ispustiti iz vida, poite sa mnom. Svi
emo zajedno proetati do tamo.
Djeak odgovori: Menije nareeno da ostanem ovdje s Vama i da ne
izlazim iz Vae kue dok ne dobijem novac. Takvu sam zapovijed dobio,
gospodine.
Razgovor je stigao do mrtve toke. Jan promotri prvo jedno, pa zatim
drugo lice. Doktor Sorgh zainteresirano prouava svoj rukav. Djeak se
nemirno igra sa svojom kapom, vrtei je u rukama kao da mijesi komad
tijesta.
Poaljite slugu, ponovi doktor Sorgh, pa da napokon moemo sve
ovo rijeiti.
Jan u muci sjedne na krevet. Gerrit ga pogleda, upitno podigavi
obrve na svom glupavom, naivnom licu. Nije siguran to se dogaa, ali mu
nije drago to vidi svog gospodara tako zabrinutog.

Jan se nije nadao da e doi do ovoga. Povjerio bi Gerritu svoj ivot,

ali nije siguran moe li mu povjeriti ovaj zadatak. Gerrit eka, svi ekaju.
Jan ga pozove za sobom u kuhinju. Gerrit, uo si to je ovjek rekao.
Imam par poslia koje e morati obaviti. Najbre to moe. Bez
dangubljenja i zastajkivanja naokolo, razumije li? Shvati to kao svoj
zadnji posao za mene, za dobra stara vremena.
Gerrit klimne glavom. --to elite da uinim? Oduvijek muca, kao
da mu je jezik prevelik za njegova usta.

193
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Izuzetno je vano da Gerrit ne shvati kolika je vrijednost paketa kojeg

e pokupiti kod Claesa van Hooghelanda. Jana ve prolaze trnci od pomisli
to bi se dogodilo kad bi Gerrit ak i dobri, vjerni Gerrit znao da u rukama
nosi vrijednost kue na Prisengrachtu. Ta bi kunja bila prevelika ak i za
sveca. Pa i kad Gerrit ne bi pobjegao s vrijednim paketom, vjerojatno bi
doao u napast da se barem pohvali. Jan ga ve moe zamisliti kako
nalijee na jednog od svojih takozvanih prijatelja iz krme i, pokazujui
na paket, govori: Nikad nee pogoditi to imam unutra. ak i kad ga
Gerrit ne bi ukrao, postoji velika opasnost da netko drugi bi. Gerrit se
drui s jo gorim ljamom nego Jan.
Jan mu mora zadati jo nekoliko poslova, kako bi prikrio vanost
onog pravog zadatka. Gurnu novac u Gerritovu ruku. Mora mi kupiti
pigmente nekih boja. Evo, napisat u ti popis. I iz pekare mi donesi pet-
est kolaa od cimeta, za ovu gospodu ovdje. I mora preuzeti jedan paket.
eka me na ovoj adresi. Drhtavom rukom zapie adresu na komadi
papira. To je Ulica Sarphatistraat, na drugom kraju grada. Hoe li se
snai?
Gerrit potvrdno klimne glavom.
I odmah se vrati ovamo, ne zastajkuj nigdje. Jesi li razumio?
Jesam, gospodine. Gerrit se uputi prema vratima. Jan ga isprati i
potapa po leima, poput oca koji po prvi put alje sina u bijeli svijet.
Jan prie prozoru i promotri Gerrita kao se tekim koracima klati niz
ulicu. Barem ide u pravom smjeru.
Jan pomisli: moj je ivot sad u njegovim rukama.

194
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

48

CORNELIS

Stari ovjek...
Iako ga udovi ve slabo slue, srce mu jo uvijek brzo tue.
On zna da nitko od nas nee ostati za sjeme, i stoga Postavlja sam
sebi granice i paljivo slijedi
Put i Rije Boju, prema Rajskim vratima, vratima vjenog
ivota.
D. P. Pers, 1648.

Cornelis sastavlja osmrtnicu. Svidjelo se vjenoj i ne umilnoj mudrosti

Svemogueg Boga da s ovog grenoga svijeta u svoje krilo i u blaenstvo
njegovog kraljevstva vjenog pozove, trinaestog dana ovog mjeseca, u
jedanaesti sat u noi, moju voljenu suprugu Sophiju, nakon to je
plemenita dama pretrpjela teak porod.
Odjednom zastane. U trenutku mu postane jasno da je izgubio vjeru.
Te rijei su samo mrtva slova na papiru, pobone krabotine, beznaajne
poput kakvog rauna za balu pamuka. Jo beznaajnije. Zapravo, liene
bilo kakvog smisla.
Bog ne postoji. Cornelisova nedavno oivljena vjera ponovno je
ugasla. ezdeset je godina plaao danak Bogu u suzama, krivnji i strahu i
kako mu se to vratilo? to je dobio za sve ono to je uloio? Dvije mrtve
supruge i dvoje mrtve djece. Gdje li je tu pravda?

195
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

itav je ivot sluao sveenike kako sa svojih propovjedaonica

izvikuju upozorenja. Bog e te kazniti! Bog e te pronai, grenie!
Pripremi se da gori u ognju vjenoga prokletstva! Jednom se, dok je bio
djeak, za vrijeme propovijedi od straha pomokrio u hlae. Oni izvikuju
kletve protiv kazalita, protiv puenja duhana i pijenja kave, protiv
nedjeljnih izleta u prirodu, protiv sveanosti, protiv uitka, protiv samog
ivota.
A tko su bili svi ti jadnici ravne kose i kretavih glasova? Tko su bili
oni da mu ita nareuju? to oni znaju? Zato su pretpostavili da e ba
oni biti spaeni, ti uskogrudni i zadrti bogomoljci, koji vide grijeh i u
najmanjem djetetu i ija je jedina radost u tome da ubijaju radost u
drugima. Kakav bi Bog postavio njih kao svoje glasnike? Ako ba ele
protestirati protiv neega, zato ne protestiraju protiv Boga koji moe
dopustiti da predivna mlada ena umre u mukama, donosei na svijet
Cornelisovo dijete.
Cornelis sjedi za radnim stolom. Pospremivi pero na stalak, pomisli:
Je li se zaista svidjelo vjenoj i neumitnoj mudrosti Svemogueg Boga da
pozove Sophiju u svoje krilo? Kakvo lije to uope krilo? A ona nije nikakva
plemenita dama. Ona je bila njegova najdraa, njegova ljubav. Kako je
pompozan bio prije i hvalio se mislei da je sveznajui. Sjea se kakvim bi
ga pristojnim pogledom gledala Sophija dok bi sluala njegove uzviene
izjave. Mislio je da je nepogreiv. Mislio je da zna sve, a nije znao ba nita.
udan je to i olakavajui osjeaj, nimalo neugodan. Cornelis se
osjea laganim poput prazne ljuske oraha. Samo jedan dah povjetarca i on
e odletjeti sa stolice i vinuti se u zrak. Moda je ovo samo ok. Moda ga
je tuga zbog njezine smrti uinila privremeno neuraunljivim.

196
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Ali on se osjea prisebnijim nego to je bio ikada u ivotu. Posljednjih

su ga godina muile sumnje. Sophijina ga je smrt od njih oslobodila. Ne
samo da nije produbila njegovu vjeru, ve ju je potpuno izbrisala i on se
sad osjea lakim poput pahuljaste glavice maslaka leti za svojom dragom
daleko, daleko u visine. Ali ona, naravno, nije na nebu, jer raj i kraljevstvo
nebesko ne postoje.
Dolje, u stvarnom zemaljskom svijetu, zauje Mariju kako bebi pjeva
uspavanku. Kako je sretan to je ima. Mariju ne mue vjerske sumnje i
teoloka pitanja. Ona posjeduje zdrav razum ljudi koji ispjevaju Bogu
nauene molitve i nastavljaju sa svojim svakodnevnim ivotima. Njezina
mu realistinost i zaokupljenost zemnim stvarima pruaju utjehu. Njoj je
sasvim svejedno to je on izgubio vjeru. Ona se sad brine samo za dijete i
to je jedino to je vano.
Svojoj e keri dati ime Sophija. Njezina ga ljepota dira u srce. Ve
sad, kad je stara samo dan, on primjeuje njenu slinost majci. A i njegova
je kosa, prije nego to je posijedjela, bila ovako tamna. Sad mu je drago da
nije dobio djeaka. Ona je ker koju nikad nije imao i nauit e je svemu
to zna. Nauit e je da je sve ono to zna podlono sumnji, i da je sumnja
jedini nain da se neto naui. A on e nauiti sluati njena pitanja.
Odrastat e slobodnog duha, jer ona nije dijete zaeto u grijehu. Ona nee
drhtati i od straha mokriti u crkvi. Ona je samo dijete, prekrasno, voljeno
dijete. To je dar koji joj je dala njena majka.

197
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

49

GERRIT

Budale rastu bez da ih zalijeva.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Gerrit se nee okusiti ni kapi alkohola. Mada ima mnogo razloga za

slavlje: zadnji mu je dan da radi za gospodina van Loosa. On mu duguje
plau za est tjedana i uz to, nada se, dobru napojnicu. Lijep je i sunan
dan, ak su ga i otekline na stopalima prestale boljeti. Po Gerritovom
miljenju uvijek se moe nai razlog za slavlje.
Ali on danas nee slaviti. Povjeren mu je posao i on e ga obaviti. To
je njegova dunost. Gospodin van Loos bio mu je dobar gazda: tolerantan,
oputen i, kad bi imao novaca, velikoduan s napojnicama. Gerrit ga nee
iznevjeriti. Iako mora priznati da je to u prolosti znao initi. Sa sramom
se prisjea nekih dogaaja. Za sve je krivo to vraje pie. Ono mu izbrie
sve iz glave, a ruku na srce, ionako mu je uglavnom prazna. Kad se
napokon otrijezni, obuzme ga kajanje, a Jan mu svaki put oprosti. Dobar
je on ovjek. Gerrit ga nee iznevjeriti.
Gerrit je propjeaio itav grad i napokon stigao do Weesperzijda.
Pokuca na vrata. Iznutra se uje vika djece. Gospodin van Hooghelande
odkrine vrata i nosom proviri van.
"Doao sam po paket, ree Gerrit.
ovjek ga sumnjiavo pogleda svojim uskim oima.

198
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Paket za gospodina van Loosa, doda Gerrit strogim glasom.

Ozbiljno je shvatio svoj zadatak. Za slikara.
Gospodin van Hooghelande nestane. Gerrit zauje korake kako silaze
stubama, zatim zveckanje kljueva i otvaranje vrata. U sljedeem se
trenutku negdje u daljini zauje kripavo otvaranje i zatvaranje jo jednih
vrata.
A tko si ti? upita ga malian koji se odnekud pojavio.
Gerrit.
Djeak gurne prst u nosnicu i provrti ga, kao da pokuava izvui ep
iz boce. Dolje ive udovita.
Gdje?
Dolje, u podrumu. Moj tata pria s njima.
Ponovno se zau zveckanje kljueva. Za koji se trenutak gospodin van
Hooghelande opet pojavi pred njim, u ruci nosei mali paketi. Zamotan
je u smei papir i zavezan konopcem. Prui ga Gerritu, prstom se kucne
po nosu i zatvori vrata.
Gerrit otetura svojim putem. Zato se taj ovjek kucnuo po nosu? Tko
su ta udovita koja ive u njegovom podrumu? Gerrit nogom odgurne
granu koja mu se nala na putu ulice su jo u neredu od sinonje oluje.
U kanalu pored njega pluta leina psa. Plavkasto tijelo pod
zamrenom dlakom naduto je poput mjehura. Jadna ivotinja, pomisli. I ja
bih mogao tako zavriti kad se jednom naroljam do besvijesti.
Ali nee se naroljati, barem ne danas.

199
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

50

CORNELIS

Kako mlada mati moe bolje iskazati ljubav prema svom tek
roenom djetetu, nego tako da ga doji vlastitim mlijekom. Osim to
je taj in svjedoanstvo majinske ljubavi, to je jo i nain ouvanja
i jaanja te ljubavi: jer svakodnevna nam iskustva pokazuju da majke
najvie vole onu djecu koju su othranila na vlastitim prsima.
William Gouge, O dunostima u domainstvu

Morat emo pronai dojilju, ree Cornelis.

Ali ja sam je ve pronala, odgovori Marija. Nisam Vas htjela
zamarati s tim, gospodine, a kako sam ve znala za jednu, bila sam toliko
slobodna pa sam je zaposlila u Vae ime.
Gdje je ta ena?
Bila je tu u podne, ali sad je vie nema.
Je li malena sisala?
O, da sisala! ree Marija zaneseno. Sisala je kao velika. To je dijete
gladno kao vuk.
A tko je ta ena? Kad u je ja vidjeti? Jesi li joj spremila sobu?
Marija zastane. Gospodine, problem je u tome to je ona hroma.
Veoma joj je teko pjeaiti do ovdje. Pa sam mislila da bih ja mogla
odnijeti malenu k njoj kad bude gladna. Ne elimo da dojilja dri Vau ker
u svom stanu, zar ne?
Ne! elim da je moja Sophija ovdje, u svojoj kui Slae li se?

200
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Da, naravno, gospodine, ree Marija, klimajui glavom. Njoj je

mjesto ovdje, uz nas. Veoma sam je zavoljela, gospodine.
Cornelis je pomalo zbunjen Marijinim planom. to e biti kad se
malena probudi usred noi? Ali, izgleda da se Marija pobrinula za sve.
Uzela je stvari u svoje ruke i Cornelis joj je na tome duboko zahvalan. Osim
toga, on nikad nije imao posla s dojiljom Hendrijke je sama hranila njihove
sinove. Ako se to inae tako radi, neka tako i bude. Najvanije je da je
njegova ker tu, kod kue. Ve je izgubio sve drugo. Ne moe sad i svoje
ljubljeno dijete ostaviti potpunom strancu.
Mi smo sad njena obitelj, ree Marija, sputajui malenu u
kolijevku.
Ima moj nos, zar ne? upita Cornelis.
Marijino je lice uronjeno u kolijevku i nosom miluje dijete. Ona mahne
glavom, ali Cornelis ne shvati znai li to da ili ne.
Po prvi put nakon mnogo mjeseci Cornelis pomno promotri slukinju.
Sad ne bi mogao bez nje. Ona je izila iza kulisa i zauzela mjesto na sredini
pozornice Osjeti kako ga preplavljuju osjeaji prema njoj.
Strano si oslabjela, draga", ree on. To je od sve ove tuge. Mora
bolje jesti da bi vratila snagu. Ja i Sophija sad te trebamo.
Sophija. Osjea se udno kad izgovara to ime. Premalo je vremena
prolo da bi svu ljubav pohranjenu u toj rijei jednostavno mogao prenijeti
na novo, siuno, prazno bie. Za to treba vremena.
Mislim da ne slii ni na koga, ree Marija, podigavi svoje
zarumenjelo lice. Nasmijei se blistavim osmijehom, koji Cornelisa prilino
iznenadi. Slii samo na sebe.

201
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

51

GERRIT

Pazi uvijek je dovoljan samo jedan pogrean korak.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Gerrit se polako blii cilju. Preuzeo je pigmente u trgovini: smee,

indigo plave i boje cigle. Bio je i u pekari. Ostala su jo samo dva kolaa od
cimeta, pa je Gerrit, da bi ispunio potreban broj, kupio i etiri od vanilije.
etiri i dva su est. Zna i on raunati! Sad se, ispunivi sve zadatke, zaputio
natrag prema Jordaanu.
Ali, Boe, kako mu je grlo suho! Dan je bio dug, a ustao se ve u pet
sati da bi poeo istovarivati bave. To je posao od kojeg se edni, a on se
nije okusio ni kapi sve od doruka. Zauje se zvonjava crkvenih zvona ve
su dva sata. U depu mu je ostalo jo nekoliko novia. ini mu se da bi ih
bilo pogreno ostaviti tu, kad bi mu mogli donijeti takvo olakanje. Ali
nekako se uspije suzdrati.
Gerrit zae za ugao. Zamalo se sudari sa svojim prijateljem Pietom,
koji je izaao olakati mjehur ispred krme Lav.
Ti stari jare! povie Piet, namjetajui hlae. Konjino stara! Doi
unutra na vr piva. Onaj stari razvratnik Andriesz asti jer je dobio na
lutriji.
Gerrit je u nedoumici.
Ni vie ni manje nego bavu od dvjesto pedeset litara piva, nastavi
Piet. Danas nitko ne plaa pie.

202
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Gerrit se stane krzmati, ne znajui na koju stranu bi krenuo. Na sto

je muka. Kroz otvorena vrata krme uje se grohotan smijeh. Gerrit osjeti
miris peene kokoi. Shvati da je gladan kao vuk, a nije ni jeo od pet sati
jutros, kad je pojeo samo tanjur zobene kae. U njemu se vodi doista
strana bitka. Plemeniti ga nagoni vuku na jednu stranu, a iskuenje na
drugu.
to sad eka tu? upita Piet.
Gerrit odmahne glavom. Ne mogu, moram se vratiti, ree i odeta,
nogu tekih poput olova.
Bio je to opasan trenutak. Zamalo je pokleknuo, ali je na kraju uspio.
Dunost je pobijedila.
Zar ne zasluuje pie za tako dobro obavljen posao? Na silu se
smijeei vlastitoj ali, Gerrit se uputi prema Bloemgrachtu, gdje ga
njegov gospodar nestrpljivo iekuje.

203
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

52

SOPHIJA

Djevojka nije umrla, nego spava.

Evanelje po Mateju, 9:24

Nisam mrtva. Samo spavam. A to lije na ivot nego san iz kojeg

emo se probuditi kad zaujemo radosne trube to nas pozivaju u
kraljevstvo nebesko.
Ove su plahte moj mrtvaki pokrov. Kad ustanem, ustat u u novi
ivot. Rodit u se ponovo, kao leptir iz kukuljice. Svoju u prolost odbaciti
poput Marijinog plata i otploviti preko mora u svoju obeanu zemlju.
I ti to zove rukom!?
Kroz san zaujem neki glas. Opet u postati cijela. Moje e se ruke i
noge, sad razbacane naokolo, opet spojiti s mojim tijelom i ja u ustati iz
mrtvih, doivjevi svoje malo uskrsnue.
To je tebi noga? Pa zar si potpuno slijep?
S donjeg kata kroz podne daske dopire Mattheusov glas. Urla tako
glasno da bi mogao probuditi mrtve.
Ovo je glava. Nalazi se na ramenima, zar ne? I dvije ruke, svaka sa
svoje strane. Tono ispod ove sobe je njegov atelje i sigurno dri sat
slikanja jednom od svojih uenika. Zar ti uope ne razumije ljudsku
anatomiju? Zna li koliko tvoji roditelji plaaju za to, da bi mi ti ovako
troio dragocjeno vrijeme?

204
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Dugo sam spavala. Oluja je ve odavno prestala, suneva svjetlost

slijeva se kroz prozor. Ostat u ovdje, gdje me nitko ne vidi, dok Jan ne
doe po mene. Mattheus i njegova supruga me skrivaju u svojoj kui i
zakleli su se na tajnost. Oni su jedini koji znaju istinu, osim doktora i
babice koji su me porodili, jer to je bilo i moje novo roenje. Ona dvojica
koja su me donijela ovdje mislila su da sam samo le. Kako su samo grubo
baratali sa mnom. Pa gdje im je potovanje? Kad se ivot ugasi, mi smo
samo obine vree krumpira. Moje modrice to dokazuju. Jer ipak, dua
nam je odletjela.
Kosti! Miii! uju se Mattheusovi urlici kroz podne daske. To je
ono to ti se nalazi pod koom. Ako ne razumije kako je tijelo graeno i
kako radi, pa kako ga onda dovraga moe naslikati?
Jo mi nije jasno to se sve dogodilo. Prola no u glavi mi je nestvarna
poput neke kazaline predstave. A to je i bila predstava. Svi smo izgovarali
naueni tekst, svi smo igrali svoje uloge. Veinu sam vremena bila sama u
sobi i isputala krikove bez boli, gledajui u svoj pranjavi svadbeni
vjeni, koji je visio sa stropa. Moje su kolege glumci bili na tavanu s
Marijom i obavljali pravi posao.
Glavom mi proleti spoznaja da nikad vie neu kroiti u onu kuu.
Ostavit u svoju odjeu u ormarima, svoje poslove napola obavljene, jer ja
sam mrtva.
Jo me nije pogodila strahota svega toga. Kua je samo pozornica s
koje sam se, kad je predstava zavrila, iskrala i pobjegla u no.
Ne elim razmiljati, jer im ponem, shvatit u to sam uinila svom
suprugu.

205
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

53

GERRIT

Gdje je ue tanko, tu i puca.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Gerrit klipsa ulicom. Noge ga bole jer ve je jednom propjeaio itav

grad, a sad je na pola puta natrag. Jo malo pa e biti kod kue. Isporuit
e pakete, Jan e mu platiti i on e biti slobodan ovjek.
Iz daljine zauje udarce bubnjeva. Zrakom lebdi slabana glazba. Njen
ga zvuk vue za sobom kao to ue povlai vola. Slijedei je, nae se na
glavnoj trnici. Tu se skupilo itavo mnotvo ljudi. Grevito drei svoje
pakete, Gerrit se progura kroz svjetinu. Zatim zastane i kao zaaran stade
promatrati prizor pred sobom.
Skupina putujuih zabavljaa smjestila se u jednom kutu trnice.
Neki ovjek, obuen kao harlekin, onglira lopticama. Gerrit oboava
onglere. Pored njega na nekoj kutiji stoji crnomanjasti maioniar i mae
raznobojnim maramama. Gerritu su maioniari jo drai. Zaore se
bubnjevi. Maioniar zamahne maramom, ona se rairi i iz nje izleti grlica.
Gomilom odjeknu povici oduevljenja. Gerrit zine u udu.
Maioniar zatim u ruku uzme jaje. Cerei se, pokae ga publici, pa
zaklopi dlan. Opet se oglasie bubnjevi. Maioniar otvori ruku, ali, gle
uda, ona je prazna. Zatim stavi ruku iza uha i, jo veeg li uda odatle
izvue jaje.

206
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Oduevljeno mnotvo pone vikati jo glasnije. Gerrit se niti ne

pomakne s mjesta, ve nastavi zuriti u maioniara, potpuno opinjen
prizorom. Pa kako mu to uspijeva? To je prava arolija! Gerritov um
pokuava dokuiti ono to se dogaa pred njim, ali to je za njega previe.
Ba kao i arolija onih pigmenata koje nosi u paketu. Obino grumenje i
kristali, nita vie. A Jan e ih zaarati da nestanu. Pretvorit e ih u stabla.
U nebo!
Gerrit stoji i zapanjeno gleda zabavljae, oima velikim kao u djeteta.
Tu je jo neki ovjek, obuen kao orijentalac. On guta avle. avle. Gerrit
od straha ne moe ni gledati. On zatvori oi, i kad ih u sljedeem trenutku
otvori ugleda istog ovjeka kako izbacuje vatru iz usta.
A onda na trnicu dovukoe magarca. Jadnije stvor toliko mrav da
mu se vide rebra, a na glavu mu je nataknuta magarea kapa, ba poput
onih koje se u kolama nekad stavljaju slabim acima. ovjek koji ga je
dovukao izgleda poput Ciganina sav osuen i bujnih crnih brkova. Obuen
je kao uitelj i u rukama nosi kolsku plou, koju postavi ispred magarca.
On pucne biem, ali ivotinja se ne pomakne s mjesta.
Gerrit jo uvijek kao prikovan stoji na istom mjestu. Neki mu bogalj
pred nosom zamahne svojom limenom posudom, ali ga Gerrit gotovo ni ne
pogleda. Onaj Ciganin ponovo pucne biem.
Vrijeme je za kolu, Dobbine!
Mnotvo zahihoe. Gerrit je dobroudan i suosjeajan ovjek. Voli sva
slaba i nezatiena stvorenja psie i maie, ali posebno voli magarce s tim
njihovim velikim, nakostrijeenim glavama i dugim uima. Moda je
razlog njegove ljubavi to to su i njega znali nazivati magarcem. Jan ga,
primjerice, zove tako svaki put kad se zbog neega naljuti.

207
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Magarac se ne eli spustiti na koljena. Samo stoji na mjestu, na svojim

slabanim kopitima, a velika mu glava umorno visi. Izgleda tako tuno dok
mu duge ui stre kroz rupe na toj budalastoj kapi i svaka se u svom ritmu
pomiu naprijed-natrag.
Vrijeme je za sat raunanja, Dobbine! ree ovjek uz ponovni prasak
bia. Magarac podigne glavu i stade revati, isputajui zvuke neizrecivog
oaja.
Odjednom ovjek izgubi strpljenje i snano oine magarca biem.
Svjetina na to opet zahihoe. ovjek ga onda stade zaozbiljno bievati,
zadajui mu snane i bolne udarce.
Gerritove se oi napunie suzama. Jadno glupo stvorenje. A svjetina
se slatko smije. Pa kako mogu? Jadni magarac stoji, poljuljan udarcima
bia.
U Gerritu se neto slomi. On baci svoje pakete na tlo i stane se
probijati kroz mnotvo.
To nije l-l-l-lijepo! povie iz sveg glasa.
ovjek se u udu zagleda u njega, a Gerrit mu istrgne bi iz ruke.
Poput pravog zabavljaa, Gerrit pone mahati njime. Bi zaplee
iznad njegove glave, zvidei na sve strane. Mnotvom odjeknu uzdasi
oduevljenja. Zatim pljas! on oine tog gada, i onda ga stane bievati sve
jae i jae, kao to je ovaj bievao jadnog magarca. Zviduci bia mijeaju
se s oduevljenim amorom gomile. Ciganin se uuri i zakloni lice
rukama, pokuavajui se udaljiti. Mnotvo stade vikati jo glasnije.
U sljedeem trenutku Gerrit juri za Ciganinom preko itave trnice.
Svjetina pljee, gurajui se natrag da bi propustila dvojicu trkaa.
Prestraeni ovjek hitro vijuga oko tandova, preskaui kutije voa koje

208
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

mu se nau na putu. Gerrit u stopu tutnji za njim, zaostajui samo par

koraka. Zatim ovjek utri u neku uliicu i izgubi se.

Odjednom, Gerrit je postao junak. Svi mu estitaju i tapaju ga po

leima. Gomila nepoznatih ljudi odgura ga u oblinju krmu. Oko njega
vlada amor, svi priaju u glas. Bogme si ga lijepo ispratio, dobaci netko.
Gerrit se osjea mlitavo. Sav drhti od oka, jer inae nije nasilan ovjek.
Ustvari, ovo mu je prvi put u ivotu da je nekoga udario.
Netko ga posjedne za stol. Taj je kukavica dobio je to je zasluio,
ree neki glas.
Jednostavno sam mislio da to nije u redu, promrmlja Gerrit
skromno. Jadno magare... jadno glupo stvorenje. I ja sam jadan i glup,
ali me moj gospodar svejedno ne tue!
Krmom se prolomi grohotan smijeh. Gerrit se zacrveni, zadovoljan
vlastitom domiljatou. Pred njega donesu vr piva.
Kua asti, ree krupna ena rumenih obraza, smijeei mu se. Pa
dobro, kad je ve tako, popit u taj jedan, ree Gerrit. Ali onda moram
krenuti.
Ruke mu se jo uvijek tresu, pa jedva prinese vr ustima.
ula sam komeanje, ree ena. Vidjela sam to si napravio. Zna
to? Pokopala sam ve dva mua, ali ti si vei mukarac od obadva
zajedno.
Gerrit kao hipnotiziran promatra njene grudi. Vie ga zanimaju te
dvije, nego njena dva mua. Nikad u ivotu nije vidio vee grudi. Izgledaju
kao ive, dok se tako pomiu, pokuavajui se udobno smjestiti pod bluzom
poput kakvih stvorenja. On slije itav vr piva niz grlo.
Pridrue im se jo neki ljudi. Krmarica im prepria Gerritov junaki
podvig.

209
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Gerrit ree: I ja sam jadni stari magarac, ali me moj gospodar

svejedno ne tue.
Opet se zaori smijeh. Gerrit se sad ve dobro zabavlja.
U krmu ue neki djeak. Odloi tri paketa na stol i ree: Ovo vam
je ispalo, gospodine.
Gerrit. se zagleda u njih. Hvala Bogu! To je bilo blizu... U svom je
ovom uzbuenju potpuno zaboravio na pakete. Zamalo ih je izgubio. Ba
je pravi magarac.
Ustane i ree: Vrijeme je, moram krenuti.
Netko ga ponovo posjedne. Pred njim se stvori jo jedan dupkom pun
vr.

210
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

54

JAN

Iznutra smo to gluplji, to se vie trudimo izvana izgledati pametni.

Jacob Oats, Moralne crtice, 1632.

Zauje se kucanje na vratima. Hvala Bogu! Gerrit se napokon vratio.

Jan se skoi i otvori ih. U sobu ue njegov stanodavac.
O, to ste Vi, ree Jan.
Samo provjeravam, odvrati taj mravi ovjek, lukavog izgleda. On
ivi u susjednoj ulici.
Pa zar i Vi? upita Jan. Mislite da namjeravam otii bez pozdrava?
Samo provjeravam, ponovi on. Opreza nikad dosta. Pogotovo zato
to mi dugujete stanarinu za dva mjeseca. I zato to smo i prije, morate
priznati, imali nekih neisplaenih dugovanja.
Doktor Sorgh se promekolji na stolici. Dobaci Janu otar pogled, pa
zatim uzdahne, kao da shvaa da su mu sumnje doista bile opravdane.
Dobit ete svoj novac do kraja popodneva, ree Jan. I Vi, i ova
ostala gospoda. Osobno u Vam ga donijeti.
Mislim da u radije priekati ovdje, ree kuevlasnik, pogledavi
lijenika i djeaka zavaljene u stolice. Pretpostavljam da ste i vi tu iz istog
razloga? Mogu li vam se pridruiti? upita, pa sjedne pored njih.
Gerrit bi trebao stii svaki as, ree Jan i patetino doda: Donijet
e nam kolaa. Pa gdje je, pobogu, taj njegov sluga, taj trapavi magarac?
Okrene se prema doktoru i upita: Koliko je sati?

211
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Doktor Sorgh izvadi svoj depni sat i ree: Tri i deset.

212
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

55

GERRIT

Vr ide na vodu dok se kui ne vrati razbijen.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Gerritu se vrti u glavi. Izvoai i njihov magarac izgleda da su nestali

s trnice. To je arolija - puf, i vie ih nema. Ali ovdje su, u ovoj zadimljenoj
krmi, postali glavnom temom razgovora.
Pria o njima irila se od usta do usta. Svaki je put magarac bivao sve
manji i na kraju su govorili da je bio tek mladune, obina mala mrvica.
ovjek koji ga je tukao kroz priu je postao pravo udovite, utjelovljenje
zla, i sad se vrsto vjeruje da je bio panjolac.
Gerrit se cijelo vrijeme nadima od ponosa. Pria je sad ve takva da
se magarac spominje kao Gerritova mala drava ranjiva, ali hrabra.
panjolac je pokuava pokoriti udarcima bia. Dolje, nareuje on. Dolje na
koljena! Ali u taj se as pojavi Gerrit Hrabri, junak kojem nazdravlja cijela
krma, cijeli grad i sav njegov narod koji se bori protiv papinskog
osvajaa.
Ovo je junatvo stvarno divna stvar, i udara u glavu. Gerrit samo kae
da je gladan i u tili se as pred njim stvore ogromne grudi krmarice.
Gospoa, kako li se ve zove; rekla mu je, ali je zaboravio pred njega stavi
pladanj s dimljenim haringama, kruhom i sirom.
Gerrit osjea nevjerojatno zadovoljstvo. Svi su oko njega pijani kao
zemlja, a ni on nije daleko. Ispriao im je svoju ivotnu priu i svi su

213
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

nazdravili u to ime. Ispriao m je kako je, kad je jo bio dijete, radio u

tvornici uadi i gaenjem pokretao veliki kota, a svima su se oi napunile
suzama. Ispriao im je kako je jednom propao kroz led. pa svi su umirali
od smijeha. Ispriao im je kako je radio za Jana van Loosa. "Pet sam mu
godina sluio i od sutra sam slobodan ovjek." Svi su podigli ae i pili u
to ime. Oni su njegov orkestar, a on je dirigent. A njegovo je mucanje
potpuno prestalo i rijei mu jednostavno teku s usana.
vaui zalogaj ribe, pokua se prisjetiti one svoje misli o aroliji.
Kako li je ono ila? Kad mu je pala na um, inila mu se veoma pametnom.
Pomalo je oamuen, ali se svim silama nastoji sjetiti... Ne eli sad izgubiti
svoju publiku.
arolija je neto poput ovog... Uzme paketi s pigmentima i
nespretnim pokretima stade odvezivati konopac. "Evo, ovo grumenje
boja... moj ih gospodar za tili as pretvara u stabla, u prekrasne ene..."
Kad ispred sebe ugleda glavicu luka. Otvorio je krivi paket! Gerrit
zahihoe i ree: iribu-iriba, glavica luka!
Gomilom se opet prolomi smijeh. arolija, to je rekao? Ustvari, ba
bi mu sad odgovarao jedan luk, jer voli ga jesti uz haringu. To nije luk,
ree netko, ali ga Gerrit ne uje.
Negdje iza njega zasvira violina. Ljudi se razmaknu od njegovog stola
i ponu pjevati.
Gerrit uzme no i tekom mukom bolje da pazi, jer no je otar stane
guliti koru s luka. Ruke ga ne sluaju. Tresui se od veselja, on ih prekori.
"Hej, ne budite tako tupave, ree im. Nespretno pone rezati luk na
ploke. Danas je sve veselo i smijeno: glavice luka, magarci, ivot.
Pohlepno natrpa haringu usta. Zatim vrkom noa nabode kolut luka
pa proguta i njega. Mm... mogao bih pojesti vola... Gladan je kao vuk... kao

214
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

magarac...Vie nije u sreditu pozornosti, ali to mu ne smeta. Sad mu je

vano samo jelo.
Sjedi, nadvijen nad tanjurom. Prodrljivo trpa u usta luk i haringu,
zatim odlomi komadi kruha pa proguta i njega. Osjeti nekakav udan
okus, ali previe je gladan da bi mu to smetalo. U napola puna usta nabaca
jo malo svega luka, haringe i kruha, pa lakomo proguta posljednji
zalogaj.
Gle! Ba kao prava arolija. Tanjur mu je prazan. Gerrit se zavali na
naslon klupe i zadovoljno podrigne.

215
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

56

SOPHIJA

Svaki grijeh nae svoju kaznu.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Lysbeth, Mattheusova supruga, u sobu donese gomilu kostima i u hrpi

ih baci na krevet. Trebat e mi neto u emu u otii do luke, jer moja e
prtljaga stii zasebno iz Janove kue.
Izaberi bilo koju krinku, ree Lysbeth. Sva ta odjea pripada mom
muu. uva je za svoje muterije. Neki se od njih vole preruavati za
portrete. Jedan trgovac iz Rokina htio je da njega i njegovu suprugu
naslika kao anela Gabrijela i Djevicu Mariju.
Mogla bi pobjei preruena u Djevicu Mariju! Napokon, ona je navikla
na uda. Zacrvenim se zbog ove bogohulne misli veeras nisam sva svoja
ali me za kaznu ne pogodi nikakva munja. Ipak sam se dosad izvlaila i s
gorim stvarima.
Lysbeth sjedne na krevet. Kako je to hrabro, ree s uzdahom.
Odglumila si vlastitu smrt, sad bjei u Indiju a sve to zbog ljubavi.
To to sam uinila je strano.
Svejedno ti zavidim, ree ona. ini se da govori od srca.
Mattheus nije ovjek s kojim je lako ivjeti. Iz hodnika u sobu dopire
vika djece koja jure gore-dolje po stubama. Ima ih sedmoro. Lysbeth ih
strpljivo podnosi, kao to bez prigovora podnosi i brojne nevjere i
pijanevanja svog supruga. Jan mi je priao o njima. Mattheus vodi

216
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

nesiguran ivot. Njegov imetak as raste, a as se smanjuje, ba kao i

kvaliteta njegovih slika. Bavi se trgovinom slika i drugih umjetnina, i
ponekad se zna nai u velikim gubitcima. Jednom su prilikom sudski
slubenici doli zaplijeniti njihov namjetaj i ostavili im samo krevet, jer
je Lysbeth na njemu upravo raala. Ona je posluna ena, navikla na
trpljenje, koja svog supruga podrava i u dobru i u zlu. Mattheus na kraju
uvijek pokajniki dopue kui, a ona mu svaki put oprosti, jer je prava
kranka i ne prebire krunicu izgovarajui lai, kao to to ja inim.
Pogledam hrpu kostima. U kojem u liku otputovati: u liku Atene
Palade? Ili moda idovske nevjeste? Mogu biti to god poelim. Mogu
pustiti mati na volju. Kad bih bila aneo, mogla bih odletjeti u Bataviju.
Lee razbacane na krevetu, sve te druge prirode u koje bih se mogla
preobraziti. Od pustih mi se mogunosti ve vrti u glavi. Mogla bih postati
neko bie iz mitologije, koje nikada nije ni postojalo. Ne, u krivu sam koje,
proslavljeno u naoj mati, postoji jo ivlje nego milijuni nas to sa smru
padamo u zaborav.
Kako se danas neobino osjeam. Ali to nije ni udo. Nestala sam s lica
zemlje. Ne znam to mi budunost nosi. to je Batavija? Skup zbrkanih
slogova i vizija vjenog ljeta. Nizozemska se magla die poput zastora i
otkriva to? Odbacila sam sve, svoj brak, svoju obitelj, ivot u onoj velikoj
kui i sve sam to dala za nevidljivost. Za ljubav.
Kroz podne se daske zaori Mattheusov glas. Sjedni mu u krilo,
draga! Zagrli ga tako ba tako.
Uenici su otili kuama. Sad je Mattheus dovukao neke pijandure iz
oblinje pivnice. Prema Lysbethinim rijeima slika ve svoju petnaestu
Seosku pijanku, ili je to Zabava u bordelu? Nije sigurna. Uglavnom, svrha
je t ih slika da nam prue i zadovoljstvo i moralnu pouku, rikazujui kobne

217
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

posljedice pijanstva i preputanja tjelesnim uicima. Mattheus ima

nekoliko omiljenih modela, koji su esto i sami potpuno pijani. A sudei po
njegovom glasu i on je. Ali e svejedno dovriti sliku, jer pravi je
profesionalac, a osim toga je i izdrljiv kao vol.
Vrijeme prolazi. Vani je slabano zimsko sunce zalo za zvonik crkve.
Htjela bih da Jan doe. Dosad je ve trebao prodati lukovicu. elim ga
vidjeti. elim mu prstima dotaknuti lice i uvjeriti se da je iv. Sve dotad
neu znati jesam li sama iva ili mrtva. Veeras je naa posljednja no u
ovoj zemlji. Jo uvijek to ne mogu vjerovati.
S donjeg se kata zauje glasno smijanje. Rekao sam pijanka, povie
Mattheus. A ne jebena orgija! Na to uslijedie salve grohotnog smijeha.
Lysbeth iznenada ree: Dala bih desnu ruku da prestane piti.
Zatim naglo ustane i ode.

218
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

57

JAN

Tko lijee s psima, budi se s buhama.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

est je sati. Vatra koju je na nebu zapalio predivni zalazak sunca ve

je odavno ugaena, a plamene je nijanse zamijenila crna boja noi. U
Janovom se ateljeu ve okupilo poprilino drutvance. Neki sjede na
krevetu, drugi naslonjeni na zid pue svoje lule. Cijelo su se popodne, jedan
po jedan, ovdje sakupljali ljudi kojima je Jan duan. Doktoru Sorghu,
djeaku iz putnike kompanije East India i Janovom kuevlasniku u
meuvremenu su se pridruili i mesar, vlasnik oblinje krme i lokalni
zelena. Svima njima Jan duguje popriline svote novca. Svaki put kad bi
netko pokucao na vrata, Jan bi se skoio i uzbueno rekao: Stigao je! Ali
Gerrit se jo nije vratio.
Na stolu je posluena hrana i pie, pa se na prvi pogled ini kao da
Jan prireuje neku zabavu. Ali gotovo meu njima nema razgovora.
Kamenih lica, njegovi gosti strpljivo ekaju. Sjedit e tu dok god bude
trebalo. Doktor Sorgh jo jednom pogleda na svoj depni sat. Mesar se,
pucketajui prstima, nasloni na zid. Izgledaju poput namrgoenih putnika
to ekaju koiju koja nikad nee doi.
Dolje se na ulici skupilo jo jedno malo drutvo. Proulo se naime da
Jan van Loos oekuje isporuku najvrjednije lukovice tulipana na svijetu.
Ako je vjerovati glasi ama, njena je cijena danas vrtoglavo porasla.

219
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

aputanja krue od ovjeka do ovjeka. Vrijedna je krinju punu zlata;

vrijedna je kao brod natovaren zlatom; vrijedna je kao cijela flota brodova
natovarenih zlatom; vrjednija od itavog bogatstva pohranjenog u
dravnoj riznici vojvode Frederika Hendrika. Za nju se moe dobiti toliko
zlata koliko bi bilo dovoljno da se do kraja ivota prehrane svaki mukarac,
ena i dijete u itavoj zemlji. Vrijedna je kao sve zlato Zlatnog doba, moda
ak i vie.
Ali to je obina lukovica, ree netko. Ionako sve izgledaju isto. Tko
uope moe primijetiti razliku?
Unutra se Jan sklonio u kuhinju. Vie ne moe gledati lica svojih
gostiju, a i tema za razgovor ve je odavno ponestalo. Jo malo pa e se
poeti buniti, osjea to. Oni, naravno, ba i ne vjeruju u postojanje te
lukovice. Od samog su poetka sumnjali da ih lae, a sad su njihove sumnje
gotovo prerasle u sigurnost. Uvjereni su da su postali rtve kolosalne
prevare i koliko god ih Jan pokuavao razuvjeriti ponavljajui da e se
Gerrit svaki as vratiti, da ga u Kokotu ekaju tri skupine ljudi, spremnih
da daju ponude za lukovicu; koliko god im puta ponovio da e uskoro imati
svoj novac u depu, i sam je svjestan da je njihova vjera u njega, slaba i u
najboljim trenutcima, sad ve potpuno potroena.
Jan sjedi u kuhinji, tupo zurei u hrpu prstiju na podu. Dok se pakirao
ispala mu je gipsana ruka, pa je njene komadie pomeo u kut. Kako je samo
mogao Gerritu povjeriti lukovicu? Znao je kolika je on budala. Ne pravi je
idiot sam Jan. Trebao je insistirati na tome da poe sam. Mogao je odvui
doktora sa sobom. Mora da je bio lud.
Sophija se sigurno ve brine. Gotovo i nije stigao razmiljati o njoj.
Ona se izgubila negdje u pozadini. Njena ju je smrt, iako samo
odglumljena, na neki nain udaljila iz drame ivota onih oko nje. ekat e

220
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

njegovu poruku da je unovio lukovicu i podmirio dugove; iekivat e

njegov dolazak. Dogovorili su se da e zajedno provesti no kod Mattheusa
prije nego se u zoru zapute preko oceana. Lysbeth e u ast njihovog
odlaska pripremiti peenu gusku.
I tada ga Jan zauje: tihi zvuk pjevanja. Istog trena ue u atelje i
odjuri do prozora. Zvuk je jo uvijek slab, ali se polako pribliava.
Prepozna ga kao to roditelj u mnotvu brbljavih glasova prepoznaje glas
svog djeteta.

O doite mi djeve vi
to sad ste u cvijetu mladosti...

Glas biva sve blii i blii. Mnotvo na ulici stane hihotati pa se

razmakne u stranu. Iz mraka tromim korakom izroni Gerrit.

Ja u vam vrtove istiti

Od sviju vas drugih tititi
S veselim da-di, da-di...

Gerrit za tetura, pa se pribere i zaputi prema ulaznim vratima.

Jan ih naglo otvori. Gerrit posrne i uleti unutra.
Gdje si za ime Boga bio dosad? povie Jan. Rekao sam ti da se
vrati ravno kui!
Bio sam... pone Gerrit frfljati. Bio sam... se borio sa panjolcima.
Jedna mu je ruka prebaena preko prsiju, kao da njome neto titi.
Drugom stane divljaki mahati po zraku. Fiju, fiju... borio sam se s njima
i pobijedio sam! mirkajui promotri ostale ljude u sobi. O, zdravo.
Nekakva zabava, ha? Mogu li vam se i ja pridruiti?
Ne, ree Jan. Nije ovo nikakva zabava. Samo ekamo tebe. Zatim
posjedne Gerrita na stolicu. Gdje je paket? upita sasvim polako, kao da
221
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

se obraa nekome poremeenom. Oni paketi po koje sam te poslao. Gdje

su?
Evo ih ovdje. Gerrit rastvori kaput i ponosno izvue dva papirnata
paketa. Dosad su se ve zguvali, a uzica kojom su vezani skoro se
odrijeila. Donio sam ih, ba kako ste naredili.
Doda ih Janu. Jan ih uzme i stavi na stol. Svi prisutni zagledaju se u
njih kao hipnotizirani. Ne uje se nikakav zvuk osim hripanja u Gerritovim
pluima, jer se putem zapuhao i teko die.
Jan razmota prvi paket. U njemu ugleda grumenje pigmenata, labavo
zamotano u svileni papir.
Zavlada muk. Jan otvori i drugi paket. U njemu su mrvice i
razlomljeni komadii kolaa.
"Oprostite, gospodine, promuca Gerrit. M-m-m-malo su se...
razmrvili... dok sam se borio... borio se sa panjolcima...
Jan proapue: "A gdje je lukovica tulipana?
Gerrit ga tupo pogleda, ne shvaajui o emu je rije. Luko... to?
Trei paket, Gerrite. U njemu je bila lukovica tulipana.
A-ha, mislite na luk? Pojeo sam ga.

222
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

58

SOPHIJA

Ako guli luk, zaplakat e.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Curi mi krv iz nosa.

I meni se to dogaa kad sam uzrujana, ree Lysbeth. Upravo glaa
haljinu koju sam izabrala. Priblii mi vrelo glaalo i ree: Evo, nadvij se
nad njim i pusti neka padne par kapljica. To bi trebalo pomoi.
Nagnem se nad glaalo. Kapljice krvi zacvre na vreloj povrini.
Odjednom osjetim da mi nedostaje Marija i njena praznovjerja. Mnogo
smo toga prole zajedno, vie no to e itko ikad znati, a nikad je vie neu
vidjeti. Nikad neu saznati kako napreduju ona i dijete. Hoe li upaliti
njena smicalica o dojilji? Hoe li djetetova slinost njoj postati preoita?
To su pitanja na koja nikad neu dobiti odgovor. Smrt me je razdvojila od
ivih, a uskoro u zauvijek napustiti ovu zemlju.
Osjeam se usamljeno. Jedina osoba s kojom sam razgovarala je ova
ena Lysbeth, koju vidim prvi put u ivotu. Gdje li je Jan? Zabacim glavu
i prislonim rupi na nos. Glaalo mi nije zaustavilo krvarenje. Prepuna
sam krvi i prepuna sam ivota.
Zato ga jo nema? Vani se oglase crkvena zvona, tukui osmi sat.
Lysbeth ode dolje, kako bi gusku zalila mau. Ja izvadim svoju krunicu
grevito sam je drala u ruci kad sam umrla, ona je sve to sad imam.
Zdravo Marijo, Majko Boja... Prebrojavam zrna na krunici, molei Boga

223
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

da Jan to prije doe. Osjeam da je grijeh ovako moliti za uspjeh prevare,

ali meni ve odamo nema spasa.
Barem mi vie ne curi krv iz nosa. Skinem spavaicu i obuem odjeu
koju mi je Lysbeth pripremila: koulju, podsuknju i crnu haljinu i prsluk.
Na kraju sam odluila da se neu maskirati u neto egzotino. Nisam vie
raspoloena za predstave. Bit u cijela u crnom, a preko u imati plavi
ogrta koji je nosila trgoveva ena kad je pozirala kao Djevica Marija.
Sjedim na krevetu i ekam. Izvana se uje neka buka i vriska djece.
Mattheus lovi svoju djeicu po stepenicama. Ja sam babaroga! Sve u vas
pohvatati! urla iz svega glasa.
Lysbeth mu iz kuhinje dovikne: Nemoj ih sad uzbuivati. Nee htjeti
veerati.
Hodnikom zatutnje koraci pa onda zavlada tiina. Negdje u daljini
zauje se lave psa. Osjeam se odsjeena od ove bune i zaigrane obitelji,
odsjeena od cijelog svijeta. U Utrechtu moja majka i sestre sad ve
sigurno tuguju. Ne mogu podnijeti pomisao na njihove suze i bol. Ostavila
sam Cornelisu pismo u kojem ga molim da se u sluaju moje smrti nastavi
brinuti za moju obitelj, ali ta im materijalna pomo nee izlijeiti tugu.
Nedaleko odavde, u kui na Herengrachtu, Cornelis oplakuje svoju mrtvu
suprugu. Kako sam im to mogla uiniti? Kako mogu biti tako okrutna da
rtvujem njihovu sreu za svoju vlastitu? Mogu otploviti i na kraj svijeta,
ali od krivnje koju zbog njih nosim u srcu nikad neu pobjei.
Opet se oglase crkvena zvona, ovaj put objavljujui etvrt sata.
Drhtavim rukama zagladim plavi ogrta preko koljena. Janje trebao ve
odavno stii. to se dogaa? Nije se javio niti poslao ikakvu poruku.
Kua mi se uini neobino tihom. Vie se ak ne uje ni buni
Mattheusov glas. Ne usuujem se izii iz sobe jer me djeca ne smiju vidjeti.

224
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

I onda zaujem korake na stubitu. Polagane i teke korake, korake

starca.
To je sigurno Cornelis. Otvorio je lijes i otkrio da je pun pijeska.
Razotkrio je moju prijevaru.
uje se kripanje stuba, glasno poput pucnjeva iz pitolja. On se
pribliava. Zaudo, ostajem mirna. Ustvari me preplavi neobian osjeaj
olakanja. Napokon je sve gotovo.
Vrata se otvore i u sobu ue Jan.
Izgleda uasno. Lice mu je sivo i izgleda kao da se smeuralo otkad
sam ga posljednji put vidjela. Sjedne na krevet bez pozdrava, bez rijei.
Zatim tiho izusti: Propali smo!

Tek nakon nekog vremena poinjem shvaati to mi govori. Neto o

Gerritu i lukovici. Da ju je pojeo. Ma o emu, za ime Boga, pria? Kae da
su odnijeli sve.
Tko?
Svi oni kojima sam bio duan. Uzeli su mi slike, krinje sa stvarima,
sve to sam imao. Na trenutak zastane. ele me tuiti. Doktor ne moe,
ako to uini, otkrit e se i to je on radio ali drugima nita ne smeta. Moja
imovina nije dovoljna da pokrije sve dugove. ak niti etvrtinu dugova.
Tek me tad uzme za ruku. Privue me k sebi na krevet i stane mi
milovati prste.
Oprosti mi, ljubavi. Bio sam budala. Ali kako bi ak i budala mogla
oekivati da e dogoditi neto tako smijeno i besmisleno?
Zavlada muk. Ono to smo mi uinili bilo je jo gore, mnogo gore od
besmislenog, kaem ja.

225
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

U tiini sjedimo na krevetu, jedno pored drugog. Razmiljam o naoj

zloi, naoj dubokoj i neoprostivoj zloi. Bog nas je gledao cijelo vrijeme.
Znala sam da su njegove oi stalno na nama, u srcu sam to osjeala.
Uinili smo neto strano, zaustim.
Sluaj me, ljubavi...
Sagrijeili smo, nastavim. Sagrijeili smo i zato smo kanjeni.
Ali mi se volimo. Zgrabi me za bradu i okrene moje lice prema sebi.
Volimo se. Zbog toga smo sve ovo i zapoeli, zar se ne sjea?
Nemam mu snage odgovoriti. Samo tupo promatram njegovo lice
njegove plave oi i njihov udan sjaj, njegovu razbaruenu kosu luaka.
Ti si mrtva, ree on. Ne moemo ostati u Amsterdamu, moramo
pobjei to prije. Jo moemo uspjeti. Morat emo poeti iz poetka, od
nule, ali siguran sam da emo uspjeti. Hoe li moi ivjeti sa mnom u
siromatvu?
Ne sluam ga. Pustite me da je poljubim, preklinje Cornelis kroz suze
dok ga odvlae od moje smrtne postelje. Negdje daleko, u mraku, moja
majka jeca jer je izgubila ker.
Snai emo se, ljubavi. Janove su rijei pune strasti. Jo uvijek
moemo sutra otputovati. Nije sve izgubljeno. Zamolit u Mattheusa da
nam posudi novac za put i vratit u mu im naem posao... koliko sam uo
tamo stvarno ima dosta posla... vrsto me primi za ramena i ree: Molim
te, ne oajavaj, ljubavi moja jedina.
Bog nas je gledao cijelo vrijeme. On vidi sve. Znala sam to i prije,
naravno da jesam, ali me zaslijepila vlastita pohlepa. Ovo je Boji nain da
nas kazni.
Jan me pogleda i, kao da mi ita misli, ree: Bog e nam oprostiti.
Nemoj sumnjati Sophija, molim te ne sad.

226
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Ostanemo sjediti u tiini. Vani se uje lave psa. Sa stubita do nas

dopire miris svjeeg peenja. Ne mogu govoriti. Odjednom sve ima smisla,
a bilo je to samo pitanje vremena. Strana je logika te moje spoznaje:
poinili smo zloin, sagrijeili smo i zato moramo biti kanjeni. Bog je
izabrao Gerrita trapavog, pijanog Gerrita da obavi njegov posao. Sve je
sad dolo na svoje mjesto.
Tiina potraje. Moja je odluka donesena. Okrenem se prema Janu,
zagrlim ga i strasno ga poljubim. On mi uzvrati jednakom strau i s
ogromnim olakanjem. Zalijem mu prste u kosu i njeno obuhvatim lice
rukama. Kako sam ga voljela.
Tijela su nam pripijena jedno uz drugo, ali i tijela znaju lagati. Moje
je lagalo ve bezbroj puta. vrsto grlim Jana, upijajui njegove poljupce
kao da ne elim da ikada prestanu. U ovom ga trenutku izdajem, kao to
smo posljednjih mjeseci nas dvoje izdali sve druge.
Zatim se izvuem iz njegovog zagrljaja. Poi i pitaj ga onda, rekoh,
milujui ga po kosi. Poi i pitaj Mattheusa da nam posudi novac. Ja u te
ekati ovdje.

227
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

59

JAN

Ljubav otvara sva vrata.

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Mattheus i Lysbeth ekaju u kuhinji. Guska se vrti na ranju. S nje

padaju kapljice masti i cvrei nestaju u plamenu. Njihov je panijel
promatra, a iz usta mu vise niti sline.
Kad Jan ue u kuhinju, Mattheus se trgne. Natoi mu au konjaka i
prebaci ruku preko njegovog ramena. Jadna stara bitango, ree.
Oduvijek si bio budala kad su ene u pitanju.
Ona nije bilo kakva ena.
I to e sad?
Jan iskapi konjak. Jo moemo sutra otputovati, ali trebat e nam
tvoja pomo."
Zamoli ga da mu posudi novac. Mattheus pristane.
Lysbeth uhvati Jana za ruku. Drago nam je da ti moemo pomoi.
Jo malo pa ete otii i moi ete sve ovo zaboraviti.
U tom trenutku u kuhinju ue njihov najstariji sin, Albert.
Vrijeme je za veeru, ree mu Lysbeth. Pozovi ostale.
A tko je ona ena? upita djeak.
Koja ena? odvrati Jan.
Ona ena koja je sad strala niza stube, ree Albert. U plavom
ogrtau. Je li ona neki model?

228
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Gdje je?!
Istrala je vani.

229
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

60

SOPHIJA

I kad se mrlja oisti, na haljini uvijek ostaje njen trag.

Jacob Cats, Moralne crtice. 1632.

Veeras je pun mjesec. Nijedan slikar ne moe doarati savrenstvo

Bojeg djela, a kakva je drskost uope pokuati! Mjesec je savreno
okrugao. Njegov je oblik mnogo savreniji od krugova kakve je Jan slikao
na svojim mjeseinom obasjanim pejzaima. Savreniji je od nizova
okruglih nula koje je pohlepno crtao dok bi, nagnut nad komadom papira,
raunao zarade... onih praznih nula koje su nas i dovele tu gdje jesmo.
Ulice su puste. Jedino to se uje je tapkanje mojih cipelica, koje
odzvanja dok trim obasjana jezivom svjetlou mjeseca. Po prvi me put
nije briga hoe li me netko vidjeti, jer sam sad spremna na konanu
predaju. Sino sam umrla u oima svijeta, ali veeras u nestati zauvijek.
Ta mi spoznaja prua olakanje pa klizim ulicom laka koraka i jo lakeg
srca.
Prati me samo mjeseev odraz u vodi. Nebesa su se sruila i moj je
svijet u jednom trzaju okrenut naglavake. Nije ni udo to me, kad sam
bila mala, proganjala ona slika, slika onog potopljenog svijeta u kojem su
pod vodom zvonila zvona i lebdjeli mrtvaci. Mislila sam da njihove ruke
mau molei za pomo. Sad znam da su me samo pozdravljale. Znala sam
da u zavriti ovdje.

230
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Vode ovoga grada pokazuju nam odraze nas samih kakve li tatine!
Marija je oblaila moju odjeu i, gledajui se u ogledalu, zamiljala da je
ja. Moja je tatina bila mnogo dublja. Uzela sam za pravo da preokrenem
prirodni red i stanje stvari. Dirnula sam se u Boji plan. Moja je oholost
slina oholosti naih ljudi koji su istrgnuti svoju zemlju iz ralja mora.
Stvaranje nove zemlje samo je Boje djelo, napisao je jedan od naih
inenjera, Andries Vierlingh, jer je on taj koji nekim judima da je mudrost
i snagu za takva dostignua. Kakvog li licemjerja! Koristimo Boga da
bismo opravdali svoje postupke, a zapravo nas naprijed ne gura nita
drugo doli vlastiti nagon za preivljavanjem.
Ali zbog ega preivjeti? Jer ovaj je svijet obina tlapnja, samo
bljetavi odraz. Jesmo li moda u to sumnjali kad smo svoj grad sagradili
na ogledalima? Neko sam sanjala o ivotu s Janom. Gledala sam u vodu i
vidjela svijet iz snova, puki odraz onog stvarnog, u kojem bih mogla biti
sretna. Koliko sam bila u krivu! Jer sve je to bilo nita samo odsjaj
mjeseine na povrini vode, bljetava rasko satenske haljine. Jedno veliko
nita. Kroz pohotu i oholost, ta dva smrtna grijeha, zatvarala sam oi pred
istinom.
Veeras u se napokon oprostiti s tom optikom varkom. Nestat u s
ovog svijeta i doivjeti svoje stvarno roenje, jer Isus me eka ispruenih
ruku poput ljubavnika. I nitko me, ak ni moj dragi Jan, vie nee pronai.
Postoji samo jedan nain da pobjegnemo, rekli smo prije tolikih mjeseci, i
da nas on nikad ne pomisli traiti.
Sad stojim na mostu. Promatram kositreni sjaj vodene povrine.
Pomislim na sve one stvari koje sam voljela na ovom svijetu: na svoje
sestre, na drhtave kapljice rose na arenim laticama cvijea... na miris
istog rublja, miris konjskog vrata kad bih zaronila glavu u njegovu

231
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

grivu... okus kuhanog vina kad bih ga pila iz Janovih usta, okus njegove
koe na mojim usnama... Sjeam se prve noi koju smo proveli skupa.
Leali smo, isprepletenih prstiju, i gledali jedno drugo ozbiljnim
pogledima... Na je poetak bio i na kraj, jer smo u dubini due oboje znali
da smo osueni na propast...
Nemam vremena za gubljenje. On me sigurno ve trai, a nisam otila
daleko, samo par ulica od Mattheusove kue. Nagnem se preko ograde i
zagledam u mjeseev odraz u vodi. Kao da je odraz mog vlastitog lica, on
mi uzvrati pogled. Tatina nad tatinama, sve je tatina...
Skinem ogrta i bacim ga preko ograde. Moja posljednja, odbaena
koa otpluta niz kanal.

232
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

61

WILLEM

Na kojim morima ne ire jedra njegovi brodovi?

Na kojoj trnici svijeta ne prodaje svoja dobra?
Koje narode i zemlje ne vidi, obasjan mjeseinom.
On koji sam odreuje zakone cijeloga oceana?
Joost van den Vondel

Dolje u luku uplovila je flota od est brodova. Gomile mornara guraju

se niz drvene mostie, eljni da nakon tolikih mjeseci napokon kroe na tlo
svoje domovine. Neki padaju na koljena i ljube zemlju, zahvaljujui Bogu
na sretnom povratku kui; drugi kreu prema bordelima. Obala vrvi od
ivota. Rodbina, depari i kurve skupljaju se oko pristiglih mornara.
Ulini prodavai izvikuju cijene svoje robe. Sve su krme na obali
osvijetljene a iz javnih se kua ori glazba.
Jedan se mladi probija kroz mnotvo. Svu svoju imovinu nosi u vrei
prebaenoj preko ramena. Plamen s oblinjeg eravnika osvijetli mu lice.
Osam mjeseci provedenih na moru potpuno je promijenilo Willema.
Nestalo je djeake debljine, a lice mu je sad mravo i preplanulo. Hoda
sigurnim korakom. More je od njega uinilo mukaraca stasitog, visokog
mladia koji uspravno koraa ulicama, mada mu se jo ljuljaju pod
nogama. Nije to vie isti onaj Willem koji je otiao u oujku, izmuen,
ranjen i lien svih iluzija. Izgubio je nevinost i nju vie nita nee vratiti.
Ali zamijenilo ju je neto mnogo dublje; zadivljenost.

233
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Kakva lije sve divote vidio! Planine, za poetak. On je Nizozemac i

takvo to nije vidio nikad prije. Nije mogao ni zamisliti da su toliko strme.
Vidio je valove visoke poput planina i planine visoke kao da vrhovima
dodiruju nebo. Vidio je kitove veliine planina, kitove kako se pribliavaju,
a iz rupe na leima im trca silni vodeni mlaz, razlijevajui se na sve strane;
vidio je kitove kako zaranjaju u morske dubine, pa se nakon trenutka mira
njihovi golemi repovi podiu u vis i kreu za njima. Vidio je zvijezde kako
padaju ostavljajui zlatni trag na sjajnom junom nebu; vidio je ribe u letu,
svjetlucave poput srebrnih strelica. Vidio je gradove gotovo nestvarne
ljepote: blistave kupole Konstantinopola; zanosne ulice Venecije,
smjetene na zrcalima, izopaene i zavodljive, poput neke rasputene
sestre Amsterdama.
Willem je vidio svakakva uda i sam izazivao uenje i divljenje
drugih. Nakon svog prvog katastrofalnog susreta s kurvom nadoknadio je
izgubljeno vrijeme i to mu je novo iskustvo svaki put donosilo sve vee
zadovoljstvo. A i enama s kojima je bio. Na tri su se jezika ene lakog
morala divile zapanjujuoj veliini njegovog uda. ( Wat heb je een grote
lul!...Che grozzo kazzo!...Ka kuzegar o khar o kuze faroush !) Taj je ud
proao mnoge bitke, ba kao i njegov vlasnik. Willem se borio protiv oluja
u Biskajskom zaljevu, verui se uz jarbol i vezujui konopce. Borio se protiv
groznice i preivio. Ali najdrae mu je od svega bilo to to se borio protiv
panjolaca i za nagradu dobio mnogo novaca.
Willemovi su depovi puni zlata. Ne onakvog bijednog zlata koje imao
u vreici kad je posljednji put hodao ovim ulicama. Ovo je sad pravi novac,
pravo bogatstvo, zaplijenjeno u duhu domoljublja. Dok su kao pratnja
trgovakoj floti plovili prema Levantu, njegov je brod napala panjolska
laa. Nakon teke i krvave bitke Nizozemci su zarobili neprijateljski brod,

234
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

opljakali sav njegov teret i meu sobom razdijelili plijen. Kapetan i svi
lanovi posade uzeli su svoj dio zlatnih i srebrnih poluga.
Nije ni udo da Willem prema moru osjea duboku zahvalnost. Ono
mu je osiguralo ivot, dajui mu prvo ribu a sad i svoje zlato. S plijenom iz
bitke i svojom plaom sad ima dovoljno novca da napusti mornaricu i
zapone novi ivot. Oekivanja su mu jo uvijek skromna. Nekakva mala
trgovina, bio bi zadovoljan s tim. Ali ne bi prodavao ribu; ribe mu je ve
dosta. elio bi otvoriti malu trgovinu sireva i skrasiti se u njoj s Marijom
pored sebe.
Svih ju je ovih mjeseci pokuavao zaboraviti, ali nije mogao. Usjekla
mu se u srce poput same. Ljubav prema njoj neizljeiva je bolest. Iako je
rana moda i zarasla, jo mu je uvijek pod koom, pa i najmanji pokret
razbuktava bol. Oajniki mu nedostaje. Ogorenost je jo uvijek tu,
izjedala mu je srce svih ovih mjeseci, ali nije uspjela unititi njegovu ljubav
prema Mariji. Jer ona je njegova srodna dua. Za njega ne postoji nijedna
druga. Dok su ga grlile kupljene ruke on je vodio ljubav s Marijom. Njenim
je oima zadivljeno promatrao minarete Aleksandrije.
Nedostaje mu njen smijeh i njene ispucale ruke, njena ilost i veselje
iz kojeg bi iznenada znala utonuti u sanjarenje. Nedostaje mu njeno tijelo.
Proputovao je cijeli svijet, ali je najprivlanije mjesto za njega ostala njena
postelja. Svugdje poi, kui doi. On je Nizozemac svakim djeliem svog
tijela.
Moda se Marija ve i udala, moda je prestala raditi za gospodina
Sandvoorta i otila ivjeti s onim tipom u ijem ju je zagrljaju Willem
posljednji put vidio. Moda ga je zaboravila. Naravno da je o svemu tome
razmiljao, svake minute svakog dana, ali nita ga nee sprijeiti da je
pokua pronai. On je sad odrastao ovjek, s novcima u depu. Suoio se

235
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

on i s mnogo strasnijim neprijateljima. A ako izgubi bitku i otkrije da ga

vie ne voli... o tome ne moe razmiljati, bar ne veeras.
Pred njim se pojave kue Herengrachta, obasjane mjeseinom. Zauje
zvonjavu crkvenih zvona. Osam je sati. U zraku se osjea miris kuhanog
jela. Iza zatvorenih prozorskih kapaka mnoge obitelji sad veeraju. Kako
mu udno, a ipak poznato, izgledaju ove kue. U svom je prijanjem ivotu
kucao na njihova vrata, nudei ribu. Svjei bakalar! Svjei aran! S kakvog
li se putovanja vratio, kolike je oluje preivio, a njima je ovo samo veer
kao i svaka druga. Tlo pod nogama jo mu se ljulja kao da je na valovima.
Tolikih je mjeseci sanjao o povratku na ovo mjesto da sad gotovo ne moe
vjerovati da je zaista tu. Probudit e se i shvatiti da se jo uvijek njie u
svojoj lealjci na brodu noenom valovima. Prati ga mjeseev odraz u vodi,
pokazujui mu put poput svjetionika.
I onda se nae pred dobro znanom kuom. Srce mu bre zakuca. Na
trenutak mu nestane hrabrosti. Marija mu je bila prijateljica, i to je
najgore od svega. Bila je njegov najbolji drug, a sad se boji susreta s njom.
Willem prebaci torbu na drugo rame i prie ulaznim vratima. Prozorski
su kapci otvoreni. On pogleda kroz staklo.
Na stolu u predsoblju gori uljna svjetiljka. Stolice su prekrivene
crnom tkaninom, a slike okrenute licem prema zidu.
Willem zastane kao prikovan. Krv mu se sledi u ilama. Marija je
umrla. Svjestan je da je to glupa pomisao. Ona je samo slukinja i njena
smrt ne bi zavila kuu u crno. Osim toga, premlada je da bi umrla. To je
nezamislivo. Ali svijet je pun udnih i neoekivanih stvari. Vie ni u to ne
moe biti siguran.
Naravno, preminuo je njen stari gospodar. To je najoitije
objanjenje. Mora da se to dogodilo nedavno. Marija i njegova supruga sad

236
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

su sigurno u koroti, ako Marija uope tu jo i stanuje. Vjerojatno se udala

i odselila prije mnogo mjeseci. Moda ak ni ne zna da je njen stari
poslodavac umro.
Sve te misli roje se u Willemovoj glavi dok kuca na vrata isprva
lagano, kao znak potovanja. Proe neko vrijeme. Zatim Willem pokuca
ponovo, ali ovaj put jae.
Konano u kui primijeti neko kretanje. U predsoblju se pojavi
treperava svjetlost svijee. Willem prisloni lice na prozorsko staklo. Stari
gospodin, u kunom ogrtau i s nonom kapicom na glavi, izroni iz tame i
umornim se korakom uputi prema vratima. Votana svijea osvjetljava mu
bradu. Zauje se kripa zasuna, pa zveckanje i okretanje kljua. Vrata se
otvore.
Willem se pribere. Oprostite to Vas uznemirujem, gospodine. Doao
sam vidjeti Mariju. Je li ona jo uvijek zaposlena kod Vas?
Starac ga sumnjiavo promotri. A tko ste Vi?
Ime mi je Willem. Prije sam vam prodavao ribu. Marija i ja se
poznajemo odavno. Proguta knedlu pa upita: Nije valjda umrla?
Gospodin Standvoort ga zaueno pogleda. Ne, odvrati,
odmahujui glavom. Ne, nije umrla. Poite za mnom.
Willem zatvori vrata i uputi se za gospodinom Sandvoortom kroz
predvorje. Zatim prooe kroz salon i stranju sobu, pa krenu niz dugi
hodnik. Starac zastane. Ne, ree. Umrla je moja supruga.
Vaa supruga?
Willem posrui krene za starcem niz stube prema kuhinji. Doeka
ga toplina i miris kuhanja. Stol je postavljen za dvoje. Marija sjedi u kutu
i kupa tek roenu bebu.
Uspravi se i u udu se zagleda u njega: Willeme!

237
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Lice joj se u prvi tren ozari, ali se zatim naglo uozbilji. Willem stane
naizmjence pogledavati as nju, as dijete. Na trenutak mu na um padne
luda pomisao da dijete pripada njoj i starcu prizor koji je zatekao tako je
obiteljski, da gotovo izgleda kao da su vjenani. Zavrti mu se u glavi.
Marija naglo ustane. Oi joj se pretvore u dva uska proreza. Dijete joj
visi iz ruku kao da pokazuje ulovljenog lososa. Pone ga umotavati u
povoje.
to ti radi ovdje? upita hladno.
Doao sam te vidjeti.
Ona promotri njegovu odjeu. Gdje si bio?
Pristupio sam mornarici, ree on. Veeras smo uplovili u luku.
Gospodin Standvoort se obrati Mariji. Je li sve u redu, draga?
Ona klimne glavom i umorno se spusti na stolicu. Willem takoer
sjedne. Osjea da nije dobrodoao, ali ne misli otii, bar ne jo. Mora bar
neto rei starcu. Veoma mi je ao zbog smrti Vae supruge, gospodine.
Umrla je pri porodu, ree Marija. Ovo je njezina beba. Zove se
Sophija.
Ah. Willemu je neugodno. Marijine suene oi jo ga uvijek gledaju
hladno. Uope ne izgleda da joj je drago to ga vidi. Na ruci ne nosi
nikakav prsten, ali to ne znai nita. Moda odrava nezakonitu vezu s tim
mukarcem, a isto je to, naposljetku, inila i s Willemom. Neto ga stegne
u srcu. Kako je prekrasno rumena uz tu vatru na ognjitu!
Gospodin Sandvoort se nakalje. Hoe li da te ostavim nasamo s
ovim mladiem, Marija? Bit e u redu?
Marija klimne glavom. Jo uvijek ne skida pogled s Willema.
Gospodin Sandvoort ode iz kuhinje. Njih dvoje ostanu na mjestu,
oslukujui kako se njegovi umorni koraci udaljavaju.

238
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Zato si me ostavio? plane Marija odjednom. Kako si mi to mogao

uiniti?
Kako sam ja mogao? A to je s tobom?
Zato si to napravio?
Zato jer sam te vidio s onim mukarcem, odgovori on.
S kakvim mukarcem?
Zna o kome govorim.
Koji mukarac? upita ona glasnije. O kakvom mukarcu pria?
Gdje?
Slijedio sam te one noi. Vidio sam vas kako se ljubite.
Ljubimo? to to govori?
"Nemoj lagati, Marija...
O emu pria? Ne razumijem to govori. Zato si uope doao ovdje,
nakon svih ovih mjeseci, ako samo misli vikati na mene?
Uope ne viem!
Oi joj se napune suzama. A ja sam mislila da me voli.
Naravno da sam te volio!
Zato si me i ostavio, zar ne? Zato to si me toliko volio? Slomio si mi
srce, Willeme, ree, a niz lice joj se ponu slijevati krupne suze.
U redu, ree on. Ako me stvarno voli, poi sa mnom.
to si rekao?
Otii sa mnom odavde, sad odmah.
Odmah?
Udaj se za mene.
Ali, Willeme...
Misli da nisam dovoljno bogat? Da nisam bogat kao on?
Kao tko?" povie ona.

239
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

I ja imam novaca htjela si novce, i sad ih imam. Stane prebirati po

depovima.
Ne trebaju meni nikakvi novci. to je s tobom?
Dokai mi da me voli. Reci mi da e poi sa mnom.
Ne mogu.
Vidi? Ne voli me.
Willeme, ne mogu otii odavde. Ne mogu zbog djeteta.
Nai joj dadilju.
Ne mogu. Moram ostati ovdje s malenom. Ne razumije.
Sve ja razumijem..."
Ali ne razumije! povie ona.
Dijete pone plakati.
Marija je, sva ruiasta u licu, podigne u naruje. Ne mogu je ostaviti
jer je moja.
to?
Moja je, budalo jedna. Moja je, naa. To je tvoja ker!
Dijete zaplae jo glasnije. Marija, potpuno izvan sebe, nastavi zuriti
u Willema. Djetetov se pla pretvori u vrisku.
Marija odvee uzicu na svom stezniku. Bluza joj sklizne s ramena.
Privije dijete na svoju dojku.
Willem je, sav zapanjen, promatra kako doji. Siuni prsti pritiu
njeno tijelo, kao da sviraju neku pjesmu. Djetetovi vlani crni uvojci,
slijepljeni uz malenu glavicu, ine kontrast Marijinoj bijeloj koi. U tiini
zaprepatenja uje samo slabaan zvuk djetetovog sisanja; tajni je to i
pohlepan zvuk, zvuk usredotoene estine. uo ga je i prije, ali kod psia.
Njegov se um grevito trudi razmiljati i pokuava izbrojiti mjesece.
Nijedno od njih ne uje otvaranje vrata.

240
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Je li sve u redu, draga? uo sam svu tu viku, pa...

Cornelis zastane na pragu i zabezeknuto promotri Mariju. Plakanje
je prestalo. Obasjana svjetlou svijea Marija je gola do pasa. Starac se
zaprepateno zagleda u svoju kerkicu, koja sie Marijinu dojku.

241
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

62

JAN

Jahve, uslii molitvu moju, i vapaj moj k tebi da doe! Nemoj

sakrivati lice od mene u dan moje nevolje.
Psalam 102

Jan, Lysbeth i Mattheus razdvojili su se i pretrauju ulice u tri

razliita smjera. Trae nasumce, jer nitko od njih nema pojma kamo je
Sophija mogla otii. Lysbeth je pomislila da se moda vratila u svoj dom
na Herengrachtu, kako bi se predala i molila mua za oprost. Jan ne
vjeruje da bi to mogla uiniti. Mattheus pretpostavlja da se moda zaputila
svojoj obitelji u Utrecht, ali Janu se i ta pomisao ini nezamislivom.
On gotovo ni ne slua njihova nagaanja jer zna to e Sophija uiniti.
I to je najgore od svega. Poznaje ju kao svoj vlastiti dep, zna svaku njenu
misao. Preostao joj je samo jedan izlaz, jedno rjeenje, i samo je pitanje
vremena kad e i ona shvatiti da je tako.
Ali spoznaja da je i ovaj put u pravu nee mu donijeti nikakvo
zadovoljstvo. Vrativi se u kuu, tamo ve zatekne Mattheusa. Na podu
lei plavi ogrta natopljen vodom.
"Pronaao sam ga u kanalu, ree Mattheus. Izvukao sam ga
tapom.
Kae da tijelu nije bilo ni traga.

242
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Moemo se vratiti tamo i ponovno je potraiti, ree. Ali kako

moemo narediti pretraivanje dna? Kako moemo traiti nekoga tko je o
oima svijeta ve mrtav?

243
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

63

CORNELIS

Pepeo jedem poput kruha, a pie svoje mijeam sa suzama.

Psalam 102

Cornelis je u stanju potpunog oka. U ivotu je pretrpio mnogo

udaraca, ali sad se po prvi put osjea kao da su mu iz tijela uklonjeni svi
vitalni organi. Ostao je samo prazan okvir na kosturu, koji e se svaki as
rasuti u tisue komada. Willem mu je natoio au konjaka, ali Cornelisova
ruka toliko drhti da ju ne moe prinijeti usnama.
Njegova je supruga iva. Odglumila je vlastitu smrt da bi mogla
pobjei s onim slikarom, Janom van Loosom.
Te mu se rijei ine nestvarnima i njegov um nikako da ih objasni.
Marija mu jo jednom pokuava sve objasniti. Nemojte se ljutiti na mene,
gospodine... Njene rijei odjekuju negdje u daljini. Znam da je to bilo
pokvareno, znam da sam uinila uasnu stvar, ali molim Vas nemojte me
kazniti.
Bi li se trebao ljutiti i na nju? Vjerojatno bi.
Sophija ga je prevarila na nain koji ne moe niti pojmiti. Mora da je
sve to samo san. Zaspao je zavaljen u svom naslonjau. Kad se probudi,
doekat e ga samo tuga i alost zbog njezine smrti.
Nije mu jasno kako itko moe drugoj osobi svjesno nanijeti takvu bol.
Kakav li ju je samo oaj mogao natjerati da to uini? Pa ona je bila njegova
supruga.

244
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Ona jo uvijek i jest njegova supruga. iva je. Negdje je drugdje, u

naruju onog ovjeka, ivi i die. Njih mu se dvoje sad sigurno smiju. Ona
stara budala. Kako lije samo glup i naivan! Ljube se i miluju...
Kamo je otila?
Ne mogu Vam rei, gospodine.
Kamo su otili? povie Cornelis. Dijete se probudi i pone plakati.
Nisam Vam smjela nita rei, procijedi Marija kroz suze. Ubit e
me.
"Pronai u je.
"Nemojte, gospodine. Otila je zauvijek, negdje daleko. Nikad je
neete nai, gospodine. Najbolje je za Vas mislite da je mrtva.
Cornelis se skoi sa stolice.
Kamo idete? upita Marija prestraeno.
Cornelis se zagleda u bebu. Njeno je malo lie crveno poput cigle i
upravo hvata dah za jo jedan vrisak. Htio bi joj ugurati prst usta da je
umiri, ali to mu se odjednom ini previe prisno. Ona ipak nije njegovo
dijete. Umjesto toga, pomiluje je po obrazu. A ja sam mislio da je moja,
ree poraeno. Mislio sam da ima moj nos.
Cornelis uri mranim ulicama. U daljini se oglasi truba javljajui da
je deset sati. Stanovnici Amsterdama za veeras su se zatvorili u svoje
kue. I on se neko osjeao sigurno, kad bi naveer utrnuo svijee i povukao
se od svijeta u mir vlastitog doma. uri istim onim putem kojim je ila i
njegova supruga kad bi odlazila svom ljubavniku. Ulicom proleti takor i
nestane u vodi. Kanal zaudara. Neko je mislio da je njegov grad ist i
siguran, ali nije truo je do sri. Sagraen je na klimavim drvenim
stupovima, koji polako tonu u mulj. Ove su tanke i uske kue samo fasade,
maske napravljene od papira. Lica su im oslikana kao lica kurvi, ali to se

245
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

sve doista dogaa u njihovim prostranim unutranjostima? Kako bi se lako

sve ove ulice mogle uruiti i potonuti u glib iz kojeg su potekle. Kako se
mogao tako zavaravati svih ovih godina?
Jednu je nonu moru zamijenila druga. Nakon uasa Sophijine smrti
uslijedila je jo uasnija spoznaja da je iva. Neprijatelj nije vrebao ispred
njegovih vrata nisu to bili lopovi, a ni panjolci neprijatelj je uao u
njegovom vlastitom domu. Koliko mu je dugo lagala? Kad se viala s tim
mukarcem kad bi Cornelis bio na poslu? Onih veeri kad bi se alila na
glavobolju ili zubobolju, je li i tada kriom urila ovim ulicama? Je li
sanjala o njemu dok je Cornelis leao s njom u krevet u, grlei je? I ta mu
je izdaja previe bolna da bi je podnio, ali to jo i nije najgore od svega.
Mirno je gledala njegov ponos dok joj je trbuh rastao, smijeila se njegovoj
radosti i milovala svoj podstavljeni stomak. A itavo je to vrijeme kovala
pakleni plan da ga prevari. Sigurno misli da je prava budala, stari
nasamareni rogonja.
Cornelis juri ulicama Jordaana. Plua e mu puknuti. Noge mu se ve
savijaju pod teretom tijela, ali on nastavlja trati, diui teko i
isprekidano. Stigavi u Bloemgracht zaustavi se pred slikarevom kuom.
Unutra nema nikakvog znaka ivota. Pogleda u zatvorene kapke u
prizemlju. Iza tih je kapaka stajao u ateljeu i s ponosom promatrao svoj
portret. Platio je osamdeset forinti istom ovjeku koji mu je obeastio
enu. Krevet je stajao u istoj toj sobi, toliko blizu da ga je mogao
dotaknuti.
Cornelis stade lupati na vrata. Nitko se ne javlja. I mislio je da e se
to dogoditi, ali svejedno je morao doi nema pojma gdje bije drugo traio.
Neto se pomakne u tami. ini se da netko lei sklupan u jarku.

246
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Cornelis se sagne. ovjek omamljeno podigne glavu. To je slikarev

sluga.
Gdje su otili? upita Cornelis otro.
Mjeseina obasja ovjekovo blijedo lice. Jadnik se zablene u njega i
promuca: T-t-tko?
Zna na koga mislim. Tvoj gospodar, Jan van Loos. Kamo je
nestao?
Tupi se izraz na mjeseinom obasjanom licu ne promijeni. N-n-ne
mogu rei.
Govori! povie Cornelis.
ovjek se trne, kao da oekuje udarac. Cornelis iz depa izvadi par
novia. Baci ih na jadnikovo tijelo i oni neujno padnu. ovjek na podu
odvrati pogled i okrene se licem prema zidu.
Reci mi gdje su otili.
ovjek neto promrmlja.
to je? zadere se Cornelis. Nije ti dosta novaca? eli jo?
Sluga odmahne glavom i promuca neto nerazumljivo.
Govori glasnije!
Nanio sam mu zlo, gospodine. Ve sam mu jednom neto skrivio i ne
elim sad jo pogorati stvar. P-p-preklinjem Vas, gospodine idite.
Ostavite me na miru.
ovjek navue svoj ogrta preko glave. Ponovno se sklupa u jarak,
cvilei. Izgleda poput psa koji se ne eli maknuti od tijela svog mrtvog
gospodara.
Cornelisa svlada umor. Spusti se na zemlju i sjedne pored drhtavog
zamotanog ovjeka. Izgleda da jadnik jeca.

247
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

I Cornelis se osjea kao izopenik. Zidovi koji su ga tolikih godina

okruivali srueni su, ciglu po ciglu, i on je sad potpuno sam. to da uini?
Nema se kome obratiti za pomo. ak mu ni Bog vie ne moe ponuditi
utjehu i pokazati put.
Tresui se, Cornelis sklizne niz zid i ostane leati na podu. Malo dalje
niz ulicu, pripiti mukarci teturaju iz krme, izvikujui pozdrave u no.
Najednom Cornelis podigne glavu. Pomisli: bio je tamo i neki djeak.
Onog dana u ateljeu, u sobi je bio i neki djeak mrav, bljedunjav... slikarev
uenik. Stajao je pokraj njih dok su promatrali sliku. Divno je naslikana,
zar ne? Posebice Vae noge...Tko bi mu mogao rei gdje ga moe potraiti?
Malo dalje niz ulicu ugasi se svjetlo. Pivnica se za veeras zatvara. Cornelis
se, s bolom u zglobovima, polako osovi na noge.

248
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

64

JACOB

Daj, o Boe, da budu kao kovitlac, kao pljeva koju nosi vjetar.
Kao to oganj prodire umu, kao to plamen saie bregove, tako ih
goni olujom svojom, prestravi ih svojom estinom! Pokrij im lice
sramotom, da trae tvoje ime, Jahve!
Psalam 83

U Ulici noeva svi su prozorski kapci zatvoreni. Alati klanja i

komadanja za veeras su pospremljeni na sigurno, zakljuani u
zamraenim ormarima duana. Na katovima iznad njih spavaju vlasnici
trgovina sa svojim suprugama. Sanjaju o vrstom, srebrnastom trbuhu
haringe. No ga raspori od krga do repa a utroba se izlije van. Sanjaju
kako uvlae prste pod klizavu kou kokoi, lako kao da oblae rukavicu.
No probada meso, sasvim polako odvajajui batak od ostatka mrtvog
tijela. Iz noi u no ti ljudi sanjaju o mesu, jer to je njihov mali svijet, i ne
znaju drugog izvan njega. Po cijele se dane mesarske sjekire svjetlucaju
na suncu, smijeei se svojim sestrama otricama noeva s druge strane
uliice.
Ali u trgovini Jacobovih roditelja gori svjetlo u stranjoj sobi.
Okruen sa est votanih svijea i uljnom svjetiljkom, Jacob se sprema
slikati. Pred njim je veliko platno, a tema njegove slike zaista je
ambiciozna: Izgon Adama i Eve iz Edenskog vrta. Jacob sad crta
pripremnu skicu. Ispred njegovog se stalka nalazi Janova drvena lutka.
Ukrao ju je iz ateljea zadnji put kad je bio tamo. Bio je to njegov mali in
249
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

buntovnitva. Pokretnu je lutku sad postavio u pozu srama pognute glave

i ruku prislonjenih na lice. Evine e ruke biti podignute u oaju.
Jacob jo uvijek kipi od bijesa zbog svog vlastitog izgona. Kakve li
izdaje! Njegov mu je majstor unitio karijeru prije nego je poela kako e
Jacob proi slikarski ispit, kad ga nema tko poduavati? Sljedeeg e
tjedna poeti obilaziti ateljee drugih slikara, ali zato je uope morao
spasti na to? Jan je unitio njegovu budunost samo da bi zadovoljio svoju
prljavu pohotu. ak je i slikao tu enu. Kad bi bio sam, Jacob bi pogledom
gutao ta platna Sophijine grudi, njeno dugo bijelo tijelo... Svaki put bi ga
oblio znoj. Volio bi uzeti jednu od ovih mesarskih sjekira i isjei onog
razvratnog gada na komadie.
Jacob uzme kredu i pone crtati. Duboko koncentriran grize donju
usnu. Adamova pognuta lea, njegova bijedna, gola stegna... lice, koje se
tek nazire iza nadvijene ruke, bit e Janovo, jer na njemu je red da pati.
Odjednom se zauje kucanje na vratima. Jacob podigne glavu. Tko bi
mogao biti u ovo doba?
Jacob urnim korakom proe kroz trgovinu i otkljua vrata. Pred
sobom ugleda gospodina Sandvoorta. ini se veoma uzrujan sav znojan i
bez daha.
Kamo je otiao?
Jacob ga uvede u stranju sobu i ponudi mu da sjedne. elite li neto
popiti, gospodine?
Gospodin Sandvoort odmahne glavom. Jacob naravno zna tko je on.
To je suprug Janove ljubavnice, ene koja se u ovom trenutku sprema za
odlazak iz zemlje.
Kako ste saznali gdje ivim?

250
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

to? upita starac smeteno. Ah, da. Raspitao sam se u krmi.

Sjedei na stolici, nagne se naprijed prema Jacobu. Koa mu je siva i
oblivena kapljicama znoja, a pogled u oima grozniav. Mora mi pomoi,
mladiu. Ti si jedini koji mi moe pomoi. Kamo je otiao?
Tko? upita Jacob, iako dobro zna odgovor.
Tvoj majstor, slikar Jan van Loos. Nestao je zajedno s... Gospodin
Sandvoort na trenutak zastane. Imam razloga vjerovati... od ivotne je
vanosti da saznam gdje su.
Jacob ne odgovara. Mozak mu radi punom parom.
Dobro u te nagraditi, ree gospodin Sandvoort.
Ja ne elim Va novac, odgovori Jacob ponosno.
Zna li kamo su otili? Jesi li bio upuen u ono to se dogaalo?
Jacob klimne glavom.
Preklinjem te molim te reci mi gdje ih mogu nai?!
Jacob se ne smijei. Ali osjea kako mu se cijelim tijelom iri toplina.
To je toplina dubokog zadovoljstva. Svijet zaista ima smisla. Pravda
postoji. Grenici e biti kanjeni, jer sad ima priliku unititi ovjeka koji
je unitio njega.
Znam kamo su otili. Jacob zastane, uivajui u osjeaju potpune
moi. Neki je djeak donio karte. Jo jednom zastane, elei postii pravi
dojam. Gospodin Sandvoort sad ovisi o njegovoj milosti. Za koji e
trenutak Jacob unititi svog biveg majstora i pravda e biti zadovoljena.
Putuju za Bataviju.
Bataviju?
Sutra, u cik zore. Plove Caricom Istoka." Dok izgovara te rijei, pred
oima mu pleu Sophijine ruiaste bradavice. U sebi osjeti val vitetva.
Nakon kratke unutarnje borbe s vlastitom ljubomorom i pohotom, vitetvo

251
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

na kraju ipak pobijedi. "Vaa supruga nije nita kriva, gospodine. Ona nije
ta koju trebate kriviti. Na sve ju je nagovorio moj majstor. I nju je
zavarao onaj bezbonik. Unitio je njezinu krijepost, ba kao to je unitio
i Jacobovu karijeru. Nije Vas eljela povrijediti, siguran sam u to. Gledao
sam ih zajedno, pa znam. On ju je nagovorio da to uini protiv svoje volje
i uvjerenja.
Gospodin Sandvoort mu zahvali. Okreui se prema vratima, sluajno
udari u neki ormar. U njemu zazveckaju noevi. I zatim ode.
Jacob se vrati svojoj slici. Zadovoljno promotri kredom nacrtani lik,
pognut u sramu. Neka Jan snosi svu krivicu, jer on je zgrijeio i sad e biti
kanjen.
Jacob uzme kredu i nastavi s radom.

252
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

65

CORNELIS

Pola ivota proe dok doznamo to je ivot

Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Ve je pono kad Cornelis stigne kui. Zatvorivi vrata za sobom,

zaustavi se u predsoblju. Marija je ostavila uljnu svjetiljku upaljenu.
Njezino svjetlo obasjava prazne drvene ploe to vise na zidu. Njegove su
slike okrenule svoja prekrasna lica prema zidu, da ne vide to se dogaa.
Umjetnost stvara svijet mira, a i najkrvolonija ubojstva masakri nevinih,
raspee Kristovo u umjetnosti su preobraeni u ljepotu. Pri svojoj krvavoj
smrti Ivan Krstitelj ne osjea bol, jer on je vjean i izbavljen od tekih jada
onih koji su osueni na ivot.
Cornelis pogleda vitrinu s dragocjenim srebrnim posuem i raskone
sobe koje se naziru u tami. Kako je pohlepno punio ovu kuu raznoraznim
dragocjenostima, a sve je bila samo opsjena. Sophija je to shvatila. Svega
se toga odrekla zbog ljubavi i prepustila se sudbini. Nemojte nju kriviti,
rekao mu je onaj djeak. Cornelis je niti ne krivi, sad vie ne. Jer ako se
ona mogla odrei svega ovoga, onda moe i on.
Cornelis se uspne uza stube. Vie ne moe ostati u ovoj kui i biti
predmet tueg ogovaranja i saaljenja, a zasigurno i poruge. Iz ormara
izvue platnenu vreu i pone se pakirati. Ogroman teret koji je nosio na
srcu odjednom je nestao. Osjea se lagano i slobodno ba kao one noi, one
davne noi prije sto godina, kad je u nekom drugom ivotu izgubio vjeru.

253
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

(Sino. Bilo je to sino.) Sad zna to e uiniti. Sophija je iva, zaveo ju je

i odvukao na krivi put onaj ovjek koji je nije dostojan. Djeak je samo
potvrdio ono u to je Cornelis itavo vrijeme sumnjao. Jan ju je nagnao da
to uini i zato e platiti svojim ivotom.
Brod polazi u zoru... Nema vremena za gubljenje. Cornelis stegne
remenje na torbi i odnese je dolje. Nee ponijeti mnogo prtljage. Na
gornjem katu ormari stenju pod teinom njegove odjee, odbaenih koa
vlastite tatine. I ba kao zmija svoju kou, Cornelis je odbacio teret
godina i sad se ponovo osjea kao mladi. Sophija misli da je on samo stari
dosadnjakovi i cjepidlaka. Pokazat e joj koliko se vara. I on je sposoban
biti nagao i nepromiljen, sve u ime ljubavi.
I nitko ga nee kazniti. To je njegova najvea tajna, tajna koja ga je
oslobodila. Jer on, samo on i nitko drugi, zna da Bog ne postoji. On e,
samo on i nitko drugi, sam snositi odgovornost za svoje postupke. Cornelis
je zakoraio u moderni svijet, u sjajno novo doba ljudske odgovornosti.
Proe pokraj Biblije, koja otvorena lei na svom stalku, i uz udarac je
zatvori.
Uputi se niza stube prema kuhinji. Na ognjitu jo tinjaju eravice.
Prostorija mirie na maka i preni luk. Priblii se poluzatvorenim
zastorima oko kreveta pa podigne svijeu i pogleda unutra. Willem i
Marija lee zajedno i spavaju. Mekane usne prodavaa ribe blago su
razdvojene a disanje mu je promuklo. Zrak zvidi u Marijinim nosnicama.
Izmeu njihovih lica stri uperak tamne kose, njihova kerkica mirno
spava u sredini.
Cornelisa neto probode u srcu. Kako zadovoljno izgledaju. On je u toj
srei viak, nepozvani gost. Njih dvoje imaju svoju bebu i za njih je sve

254
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

kako treba biti. Cornelisovo je grlo suho, gotovo da ne moe gutati. Ve je

sad, prije nego to ju je napustio, stranac u vlastitoj kui.
Na kuhinjskom stolu ostavi poruku i bankovnu mjenicu.

Odlazim preko mora. Vjerojatno na due vrijeme. Ako me zadesi neka

nevolja pa se ne vratim, ostavljam ovu kuu vama i vaoj keri, jer je u
oima svijeta ona moja nasljednica. Samo mi znamo pravu istinu. uvajte
je u svojim srcima.
Molim vas da u moje ime obavite i ovu isplatu obitelji moje supruge,
jer ona je u svemu ovome neduna. elim vam svu sreu. Okrenite slike i
uivajte u njihovoj ljepoti, jer one e nas sve nadivjeti.
C.S.

Luka nikad ne spava. U njoj vladaju plima i oseka, a one ne sluaju

satove. Iz ribarskih se brodica upravo istovaruju bave. Netko zvidi
melodiju koju Cornelis nije uo otkad je bio djeak. Kuja nekog mjeanca,
sisa toliko nabreklih od mlijeka da se vuku po podu, tekom se mukom
kree na savinutim nogama. Moramo zaposliti dojilju. Kako je sramno
nasamaren. Uza sve njegovo bogatstvo i obrazovanje, uspjela ga je
prevariti obina slukinja. Svijet se doista okrenuo naglavake.
Ali kako su slatko drijemali. Njegov je bijes nestao. Vie joj gotovo ni
ne zamjera. Ono to je Marija uinila bilo je doista pokvareno i greno, ali
Cornelis zna da je ne eka nikakva kazna, ona moe mirno spavati. Ustvari
ga je njen ponovni susret s njenim dragim i razrjeenje njihovog
nesporazuma dirnulo u srce. Njih e dvoje vratiti ivot u one sobe. Cornelis
se osjea poput prastarog drvenastog grma, koji je iupan kako bi
propustio sunce i napravio mjesta novim izdancima, koji e niknuti tu gdje
je on neko bio.

255
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Cornelis pomisli kako je kerkica odjednom postala dio njegovog

ivota i jo bre iz njega nestala. U jednom je trenu vie nije bilo.
Osjea neko neobino veselje. U tami prepoznaje lica oko sebe
Samuela Solomona, idovskog trgovca pamukom, koji upravo stoji na keju
i prati istovarivanje svojih bala; onog slijepog prosjaka, kojem dan i no
ne znae nita. Ova je luka Cornelisov drugi dom. Miris mora u njegovim
je nosnicama. To je vonj njegovog bogatstva i radnog ivota. Ba kao i
Willemu, i njemu je more osiguralo ivot i sad e mu se konano i sam
predati na milost i nemilost. I kad jednom ode, sva e se ova vreva
nastaviti, kao da nikad i nije bio dio nje.
Nebo je preliveno ruiastom bojom. Sred snasti ugleda visoke jarbole
Carice Istoka. Njegova supruga i njen ljubavnik ve su sigurno na brodu.
Cornelis se ne premilja o Janovoj smrti njegova je odluka donesena i zbog
nje ne osjea nikakvu grinju savjesti. Ubojstvo e se dogoditi nakon to
dobrano odmaknu od kopna. Valovi e progutati dokaz, kao to su
progutali i mnogo gore tajne. Cornelis dobro poznaje kapetana. Njegovu
e utnju kupiti za dvadeset forinti, za jo e etrdeset forinti dogovoriti i
samo djelo. Uostalom, taj mu ovjek duguje uslugu.
A kad Jan nestane u svom podvodnom grobu, Cornelis e vratiti svoju
mladu suprugu na pravi put. Ona e opet biti njegova. Zajedno e otploviti
u Bataviju i ivjeti na njegovoj plantai mukatnih oraia. Jer, usprkos
svemu, on je jo voli: gle, pa ak se zbog nje odrekao svega. I ona e njega
s vremenom zavoljeti, zato to se promijenio. On vie nije onaj ovjek za
kojeg se udala, njega ni sam Cornelis vie ne moe prepoznati. Sad je sve
mogue.
ivot je kratak, godine lete. Ugrabi ih dok moe, rekao je slikar
jednom. I prvi se put Cornelis slae s njim.

256
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Cornelis baci jo jedan posljednji pogled na svoj voljeni grad, biserno

sjajan pod ranim jutarnjim suncem. Magla se digla, magla kojom je bila
zavijena njegova prolost, a svanula je nova, uzbudljiva i jezovita zora.
eka ga vedro plavo nebo razuma i novi ivot sa enom koju je izbavio
jednom i koju e opet izbaviti.
Kupi kartu i ukrca se na brod. Stigao je u zadnji as Za par minuta
Carica podigne sidro i zaplovi put Stote.

257
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

1
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

2
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

3
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

4
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

5
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

6
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

7
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

8
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

9
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

10
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

11
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

12
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

13
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

14
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

15
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

16
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

66

JAN

Simptomi bolesti tulipana: uobiajeni su razliiti oblici izblijedjelih

mrlja (tokice, are, mozaici). Uzrok: sub- mikroskopske estice
virusa prisutne u biljnom soku zaraenih biljki, koje se u zdrava tkiva
prenose putem nametnika koji se hrane biljnim sokom, kao to su
biljne ui i neke druge vrste nametnika koje ive u tlu.
Kraljevsko vrtlarsko drutvo, Enciklopedija vrtlarstva

Poetkom 1637. trite tulipana doivljava propast. Vrhovni sud

Nizozemske, uasnut histerijom cjelokupne nacije, intervenira i
proglaava lukovice bezvrijednima. Na tisue ljudi preko noi ostaje bez
svega to su imali. Mnogi se u oaju bacaju u kanale, a neki se predaju
milosti dobrotvornih ustanova. U crkvama diljem zemlje brojni se kaju za
svoju glupost. Ova neobina epizoda u povijesti Nizozemske polako tone u
zaborav, epizoda koja svjedoi o ljudskoj pohlepi i prevrtljivosti sudbine.
Potekla je iz ljubavi prema ljepoti i strasti prema cvijeu, koje ivi jo
krae od onih koji su mu robovali. injenica da su najvrjedniji od tih
cvjetova - najspektakularnije mutacije tulipana - rezultat vir usnog
oboljenja, ironija je koja e biti otkrivena tek kasnijih godina. A da su
ondanji propovjednici za to znali, kakve li bi samo propovijedi izvikivali
sa svojih oltara.

258
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Kad su se ljudi trgnuli iz sna, cvijee je uvenulo, ali slike su ostale.

Ljubavnici, kad se rastanu, nalaze utjehu u portretu svojih voljenih. U
nadolazeim e stoljeima ljudi isto tako nalaziti utjehu u ljepoti koja je
neko uzrokovala toliku patnju.
A Jan van Loos e kroz bol doi do slave. Mora biti hrabar, prijatelju,
rekao mu je jednom Mattheus. Jer samo e kroz bol otkriti ljepotu svijeta.
Nakon Sophijine smrti on se povue u osamu. Unajmi drugi atelje u svojoj
staroj etvrti i potpuno se preda umjetnosti. Najvie se posveti slikanju
skromnih i jednostavnih predmeta, koji u sebi kriju pouku o prolaznosti
ivota. Luk - est motiv njegovih slika - lei pokraj pjeanog sata,
razlomljenog peciva, lubanje. Hrana postaje simbol neeg uzvienog, a
transcendentalna jednostavnost poput tamjana proima njegova djela. Iz
vlastite patnje stvara velianstvenu umjetnost. Na mnogim se njegovim
slikama nalazi zakrivljeno zrcalo, aa za vino ili srebrni vr. U njima se
ne vidi odraz slikara, udubljenog u svoj rad. Odraz je to ene, u
tamnomodroj haljini, svilenkaste smee kose. Njen zrcaljeni lik poput
duha se pojavljuje na njegovim slikama, ali joj identitet nikad nee biti
potvren, iako e mnogi uenjaci vidjeti slinost sa enom na smjelim i
strastvenim aktovima iz 1636, koja iz svog okvira gleda s iskrenom
ljubavlju.
Taj se lik izmeu ostalog pojavljuje i na jednom od njegovih remek-
djela, koje danas visi u muzeju Dresden. Prikaz je to mrtve prirode: na
porculanskom tanjuru lei glavica luka, a papirnata joj koa napola
oguljena. Po stolu su razbacane karte i kocke, a u otvorenoj je knjizi itljiv
natpis na latinskom: Igrali smo, kockali smo. izgubili smo.
U vazi je jedan tulipan bijelih latica s blagim ruiastim mrljama,
poput rumenih obraza ene to je tek ustala iz ljubavnikovog kreveta. Na

259
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

jednoj je latici kapljica rose. U njoj se zrcali lik te zagonetne ene i vidi se
samo kroz povealo. Izgleda kao da drhti... ba kao kapljica rose i ona je
poivjela kratko i onda zauvijek nestala.

260
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

67

MARIJA

Male barke nek se dre kraja; velikim brodovima i dalje poi valja.
Jacob Cats, Moralne crtice, 1632.

Marija je u svom prolom ivotu sanjala kako e zamijeniti mjesta sa

svojom gazdaricom. Oblaila je njezinu plavu jaknu ukraenu krznom i
kooperila se pred vlastitim odrazom u ogledalu. Nou bi sanjala da se
njena gospodarica utopila, a da je ona, Marija, naslijedila tu ogromnu kuu
na Herengrachtu i pliva njenim sobama sa svojom djeicom.
Njeni su se snovi sad ostvarili. Drugi su umrli da bi ona mogla ivjeti.
Sophija je nestala prije est godina i pretpostavlja se da je mrtva. Gospodin
Sandvoort se nikad nije vratio. Samo na papiru kua ne pripada Mariji,
ali je ustvari njena. Ima dvoje djece, obje curice, i svog supruga Willema.
Godina je 1642. i cijela obitelj pozira za portret u knjinici s crnobijelim
podom.
Kroz obojana prozorska stakla sunce obasjava Willema, njegov crni
kaput i hlae, te Marijinu raskonu haljinu boje bjelokosti. Njene keri,
Sophija i Amelija, uspravno sjede na stolicama. Do nogu im lei njihov
rasni panijel. I oni ude za besmrtnou, i jednoga e dana visjeti u
haakom Mauritshuisu: Nepoznati ovjek, njegova supruga i keri
naslikani kistom Jacoba Haechta 1620. - 1675. (Potpisana 1642.) Jacob
je sad postao ugledni slikar, poznat po preciznoj detaljnosti svojih radova.

261
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Nikad nee postati jedan od velikih majstora; nee dosei vrhunce

Jana Van Loosa, ali e zadovoljavati ukuse irokih masa.
Slikajui ih, Jacob upita: to se dogodilo sa starcem - s gospodinom
Sandvoortom?
Tko zna? odvrati Willem. uli smo samo glasine. Novosti iz Indije
putuju mjesecima i ope je poznato da nisu pouzdane. Neki kau da je
umro od ute groznice. Willem, koji se udebljao i postao pomalo napuhan,
otrese mrvicu praine sa svoga kaputa.
Ja u to ne vjerujem, ree Marija. ula sam da se skrasio s nekom
prelijepom domorotkinjom.
Tko ti je rekao? upita Willem.
Netko koga sam nedavno upoznala. Ona zastane, uivajui u
njihovoj panji. Kau da jo ivi s njom u grijehu, jer nikad nije elio
posvetiti njihovu vezu brakom - osim toga, da ak nikad nije niti stupio u
crkvu.
Je li to istina?
Ja u to vjerujem, odgovori Marija. Pa zar nije zasluio napokon
biti sretan?
Nemojte se smijeiti, ree Jacob, slikam vam usta.
Neko vrijeme nastavi slikati u tiini. Djevojice se vrpolje na svojim
sjedalima i haljine im ukaju. Pas je zaspao.
Slikao sam i njega prije est godina, ree Jacob. Naslikao sam vei
dio njegovog portreta. Sjeate li se?
Marija klimne glavom.
Jacob pogleda jednu od djevojica. Njegova kerkica slii na njega,
zar ne?

262
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Marija se nasmija. Stvarno to mislite? Ona se sagne i pomiluje

djevojicu po kosi. Meni se ne ini da je tako.
Sjedite mirno, molim, ree Jacob otro.

263
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

68

JAN

Dani su ovjekovi kao sijeno, vate ko cvijetak na njivi;

Jedva ga dotakne vjetar, i ve ga nema, e pamti ga vie ni mjesto
njegovo.
Psalam 103

Vjetrovito je jutro u rujnu 1648, jutro isprano sinonjom kiom i

obasjano blagim jesenskim suncem. Jan ee prema trnici, ide kupiti
neto hrane. Kuhinja mu je potpuno prazna. Danima je bio zatvoren u
ateljeu i radio kao lud, tako da je skoro izgubio pojam o vremenu.
Izaavi na ovaj blistavi dan, gotovo ga je zaslijepilo sunce. Vlasnici
tandova pljeskom ruku tjeraju pse lutalice, a ulini prodavai izvikuju
svoju robu. Ria kobila rairi stranje noge, podigne rep i na ulicu ispusti
uzburkanu rijeku urina. Kako neustraivo iva izgleda! Ta njena snana
blistava stegna, vlana od znoja i te rairene nosnice. Brekui i uzdiui
od zadovoljstva, mirno se olakava na sred ulice. To je njen ivot, za nju
nema drugoga. Konja ne mui strah od smrtnosti. Ljudske su nade krhko
staklo i ivot je stoga kratak. A malo nju briga za to.
Ni Jan se ne boji smrti. Prije dvanaest godina, kad je Sophija umrla,
i on je prestao ivjeti na ovom svijetu. Zatvorio je njegova vrata i otvorio
neka druga, vrata svijeta koji stvara u svojim slikama. To je sad njegova
stvarnost - mrtva mirnoa njegovih mrtvih priroda, i kad zakorai u
vanjski svijet, prepadne ga komeanje ljudi i njihova urba za vlastitim
poslovima. Jo ga uvijek, nakon tolikih godina, iznenauje to to svijet, ne
264
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

marei, nastavlja dalje bez nje. Djeca se raaju, stupovi se zabijaju u blato
Dampleina za gradnju raskone amsterdamske vijenice, koja e biti
spomenik graanskog ponosa i predmet divljenja svima koji je ugledaju.
Sophijin je ivot ugaen, ali ona jo stanuje u njegovom srcu. On pria
s njom i osjea kako zadrava dah da bi ga posluala. Njezina besmrtnost
ivi u njemu i u njegovim slikama, jer na njima slika njen odraz, zarobljen
u oblini stakla. Ona mrtva ivi u njegovim mrtvim prirodama. A on se ne
boji smrti, jer je preivio ono to mu se u to vrijeme inilo gorim od
umiranja. Ustvari e doivjeti ezdeset jednu godinu (Jan van Loos 1600.-
1661.), koliko e potrajati njegovo Zlatno doba, pa svoja najvea djela tek
treba naslikati. Ali na ovaj ga vjetroviti dan opinjava samo suneva
svjetlost na metalnosivim ljuskama nagomilanih haringi. Kako mogu biti
mrtve pored takvog blistavog sjaja? I je li vano to su mrtve ako e, kad
ih umjetnik naslika, ponovno oivjeti?
Jan zastane pored nekog tanda i kupi jabuku. Kasnije se jo dugo
sjea ovog trenutka. Zagrize jabuku, a iz nje trcne sok. Malo dalje na ulici
lei rasuta hrpa iznutrica. Na njoj stoji vrana i, pritiui je jednom
kandom, kljunom razvlai svjetlucavu utrobu. Jan se sjeti kako je, dok je
bio djeak, promatrao svog oca kako udarcima ekia oblikuje srebro, ije
je raskono bljetavilo svjetlucalo u inae mranoj radionici. Pomisli na
slinost sjaja ribe i srebrnog pladnja, i na to kako mu nedostaje otac, koji
je ve odavno mrtav.
Grizui jabuku, krajikom oka primijeti skupinu sivih prilika kako
prolaze trgom. Kreu se tiho kao sjene, jer to su redovnice iz oblinjeg
samostana, koje na ovom svijetu kao da i ne ive. Njihovo je zemaljsko
postojanje tek duh izgubljenih sjeanja na njihove prole ivote. U sreditu
se grada nalazi katoliki samostan, zatvoreni red asnih sestara u koji

265
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

ostalim ljudima nije doputen pristup. Iza njegovih su se zidova redovnice

predale Bogu, a dane provode u molitvi. Kada iziu vani, lica su im uvijek
zastrta crnim velom.
Jedna od redovnica hoda malo po strani. Neto mu se na njoj uini
poznato - nain na koji se kree, njena visina i neodluni koraci. Crna joj
se odora nadima na vjetru i plee oko njenog vitkog tijela.
On se zagleda u nju. Dijeli ih uskomeano mnotvo kupaca. U jednom
trenutku ona zastane kao skamenjena. Zapanjeno ostane stajati na mjestu,
poput preplaene srne, u ruci vrsto steui raspelo koje joj visi oko vrata.
U tom joj trenutku vjetar otpuhne veo s lica. Jedan letimian pogled,
nita vie. Zatim se okrene i nestane u mnotvu.
Jan ostane stajati kao ukopan. Netko mu gurne ruku pred lice. Neka
se Bog smiluje Vaoj dui.
Jan stane prebirati po depovima. Je li ga to oi varaju? Je li jo iva,
pa zar je to mogue? Ili su ga njegova sanjarenja o njoj i njen ivot na
njegovim slikama toliko opinili da vie ne moe razlikovati umjetnost od
iluzije?
Traei novie, Jan na trenutak spusti pogled. Ali kad ga podigne,
redovnice vie nema. Ta je siva, velom zamotana figura - utvara, u svojoj
posljednjoj krinki - nestala kao da je bila tek plod njegove mate.

266
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Popis reprodukcija
1. Pieter de Hooch, Dvije ene s djetetom pokraj ormara s
posteljinom, 1663. Rijksmuseum, Amsterdam
2. Jacob da Gheyn II, Vaza s cvijeem, 1612. Maurshuis, The Hague
3. Adriaen van Ostade, Slikar u svom ateljeu, 1663. Staatliche
Kunstsammlung, Gemaldegalerie Alte Meister, Dresden/photo
AKG, London
4. Johannes Vermeer, Djevojka ita pismo pokraj otvorenog
prozora, 1659. Staatliche Kunstsammlung, Gemaldegalerie Alte
Meister, Dresden/photo Bridgeman Art Library, London
5. Pieter de Hooch, Gospoa sa sluavkom i ribom u kuhinji, 1670-
5. Museum Boijmans Van Beuningen, Rotterdam
6. Jan Havicsksz Steen, Izbjegavajte raskalaeriost i rasko, 1663.
Kunsthistoriches Museum, Vienna/photo Bridgeman Art Library,
London
7. Gerard Terborch, Gospoa ita pismo, 1660-2. Wallace
Collection, London/photo Bridgman Art Library, London
8. Nicolaes Maes, Pospana sluavka sa svojom gospodaricom, 1655.
The National Gallery, London
9. Nicoaes Maes, Sluavka koja prislukuje, 1656. Wallace
Collection, London/photo Bridgeman Art Library, London
10. Johannes Vermeer, Gospoa sa sluavkom pie pismo, c. 1670.
The National Gallery of Ireland, Dublin.
11. Rebrant Harmensz van Rijn, Danae, 1636. The Hermitage, St
Petersburg/photo Bridgeman Art Library, London

267
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

12. Johannes Vermeer, Gospodarica i sluavka, 1667-8. The Frick

Collection, New York.
13. Pieter de Hoch, Glazbena zabava - detalj slike, 1677. The National
Gallery, London
14. Harmen Steenvvvck, Mrtva priroda - Alegorija o ispraznosti
ljudskog ivota, The National Gallery, London
15. Willem Claesz Heda, Mrtva priroda s peharom, 1629.
Mauritshuis, The Hague.
16. Peter Claesz, Kiena mrtva priroda - detalj slike,
Germanishisches Nationalmuseum, Nuremberg.

268
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

ZAHVALE
Na komentarima i svesrdnoj pomoi zahvaljujem Manouk van der
Meulenu, Russellu Hobanu, Wolfgangu Ansorgeu, Judy Cooke, Geraldine
Cooke, Patriciji Brent, Periwinkle Unwin, Victoriji Salmon, Jacquesu
Gieleu, Lee Langley, arah Garland, Alexu Houghu, Anne Rothenstein,
Judy Taylor, Charlotte Ackroyd, Geraldine Willson Fraser, Lottie
Moggach, Tomu Moggachu i Csabi Pasztor.
Neke od knjiga koje su bile poune i pomogle mi pri pisanju ovog djela
su:
Sramota bogatstva Simona Schame,
Svakodnevni ivot u Rembrandtovoj Nizozemskoj Paula Zumthora,
Umjetnost svjetovnog duha Mariet Westerman,
Uzori kreposti Waynea E. Franita,
Zlatno doba Boba Haaka, Nizozemsko slikarstvo R. H.
Fuchsa, Umjetnost i trgovina nizozemskog Zlatnog oba Michaela
Northa, Cvijee u nizozemskom slikarstvu od 1600 -1750. Paula Taylora
i Ukroena mrtva priroda Z. Herberta.
Ali u prvom redu zahvaljujem samim nizozemskim umjetnicima, kroz
ije slike kroimo u izgubljeni svijet i tako stiemo kui.
Ljudi tu ive na vrhu, mirnim i staloenim ivotima; ispod njih se
samo njihove sjenke miu... Ne bih se iznenadio da se na povrini kanala
zapravo zrcale odrazi ljudi iz prolih stoljea, mukaraca u irokim
nabranim okovratnicima i ena s ondanjim kunim kapama... Gradovi
ini se da poivaju, ne na zemlji, ve na vlastitim odrazima u vodi: ove
dobro znane i ugledne ulice kao da izranjaju iz nevienih dubina snova...
Karel apek, Pisma iz Nizozemske, 1933.

269
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

Da. dobro sam poznavao svijet siromatva i runoe, ali sam slikao
samo kou, blistavu povrinu, vanjsko lice stvari; dame zagrnute svilom i
gospodu u besprijekornim crnim odijelima. Divio sam se estini s kojom su
se borili za ivot barem malo dui od onoga koji im je suen. titili su se
modom, krojakim dodacima, raskonim ipkastim naborima, dosjetljivo
zamiljenim manetama... svim moguim detaljima koji bi im omoguili
da potraju barem malo due prije nego li ih - zajedno sa svima nama -
proguta crna pozadina.
Z. Herbert, Ukroena mrtva priroda
Na zadatak nije da rjeavamo zagonetke, ve da ih samo budemo
svjesni, da pognemo glave pred njima i pripremimo svoje oi za beskrajnu
dra i divljenje. Ali ako apsolutno zahtijevate neko otkrie, rei u Vam da
sam ponosan to sam uspio spojiti odreenu, posebno intenzivnu
tamnomodru boju sa svjetleom utom, bojom limuna, te to mi je polo za
rukom zabiljeiti odsjaj junog svjetla koje kroz debelo staklo pada na sivi
zid... Dopustite nam da nastavimo svoj drevni zadatak, tlu svijetu
prenosimo rijei pomirbe te da priamo o radosti zbog ponovo
uspostavljenog sklada i o vjenoj elji za uzvraenom ljubavlju.
Pismo pripisano Janu Vermeeru

270
NaSvetKnjiga
BalkanDownload

O SPISATELJICI
Deborah Moggach do sada je napisala dvanaest romana i dvije zbirke
pripovijetki. Pie i scenarije za televizijske drame i serije, a za svoja etiri
ostvarenja osvojila je prestina priznanja.

271
NaSvetKnjiga