AMD III IV GODINA

UVOD - REKAPITULACIJA GRADIVA

POJMOVI:

➢ TONALITET (DURSKO-MOLSKI)
- SISTEM ODNOSA MEĐU TONOVIMA TJ. AKORDIMA NEKE LJESTVICE, KOJI TEŽE KA JEDNOM
SREDIŠTU -TONALNOM CENTRU -TONICI.
➢ MUZIČKA DINAMIKA I NJENE VRSTE
DINAMIKA , KAO NAUKA , PROUČAVA ODNOS SILA I KRETANJA KOJE TE SILE IZAZIVAJU. VRSTE
MUZIČKE DINAMIKE PREDSTAVLJAJU SVE POKRETAČE I ČINIOCE KOJI MUZIKU ČINE
DINAMIČNOM.
➢ VRSTE MUZIČKE DINAMIKE:
a) AKUSTIČKA DINAMIKA (JAČINA ZVUKA) – PROMJENE JAČINE U RASPONU OD ppp DO fff .
b) RITMIČKO – KINETIČKA DINAMIKA (DINAMIKA RITMA I POKRETA) – OSNOV MUZIKE KAO
„ZVUČNOG KRETANJA“ JE I RITAM KOJI , KAO PARAMETAR TRAJANJA ODREĐUJE
VREMENSKU DIMENZIJU MUZIČKOG TOKA.
c) LINEARNA DINAMIKA (DINAMIKA MELODIJSKOG TOKA) - SADRŽANA JE U INTERVALSKIM
ODNOSIMA I RAZVOJNOJ LINIJI MELODIJE. (Nerazdvojna je od prethodne ritmičko-kinetičke dinamike).
d) STRUKTURALNO-FORMALNA DINAMIKA (DINAMIKA MUZIČKOG OBLIKA I NJEGOVE GRAĐE)
– ISPOLJAVA SE U ODNOSIMA I SRAZMJERAMA DIJELOVA OBLIKA I VIDOVIMA
STRUKTURALNE GRADACIJE I KONTRASTA.
e) KOLORISTIČKA DINAMIKA (DINAMIKA ZVUČNIH BOJA) – PROIZILAZI IZ MOGUĆNOSTI
SMJENJIVANJA, KOMBINOVANJA I SUPROSTAVLJANJA ZVUČNIH BOJA. (PROMJENJLJIVOST
ZVUČNIH BOJA).
f) HARMONSKA DINAMIKA (DINAMIKA SAZVUČJA) - LEŽI U POJEDINAČNOM NABOJU SVAKOG
SAZVUČJA KAO I U PROMJENAMA TOG NABOJA TOKOM NIZANJA RAZNIH SAZVUČJA.
g) TONALNA DINAMIKA (DINAMIKA TONALNIH PROMJENA) – SMJENJIVANJE I KONTRAST
RAZNIH TONALITETA U MUZIČKOM TOKU (MODULACIONA FREKVENCIJA).

BAROK

-BAROKNI STIL U MUZICI – OD KRAJA 16. DO POLOVINE 18 VIJEKA.

- RAZVIJENIJI OSJEĆAJ ZA HARMONIJU (HOMOFONI SLOG). ( BAROK JE PRVO RAZDOBLJE
MUZIČKE ISTORIJE SA RAZVIJENIM HARMONSKIM MIŠLJENJEM I SA UVIJEK PRISUTNOM
HARMONSKOM KOMPONENTOM).
- RAZVOJ OPERSKE MONODIJE
- VELIKI RAZVOJ INSTRUMENTALNE MUZIKE (NAROČITO KONCERTANTNE) I NJENIH NOVIH
OBLIKA ( SOLO I TRIO-SONATE).
-BAROKNA HOMOFONIJA – FORME: - BAROKNA SVITA I KORAL (KARAKTERIST.
OBLIK - ŽANR - OBRAZAC KLASIČNOG ČEVOROGLASNOG HARMONSKOG STAVA SA BOGATO
RAZUĐENIM DIONICAMA. GREGORIJANSKI KORAL JE ZAČETNIK HARMONSKE POLIFONIJE –
BAZIRA SE NA AKORDSKIM BLOKOVIMA KOJI SE „POLIFONIZIRAJU“ TAKO DA SE NEKI GLASOVI
VIŠE ILI MANJE MELODIJSKI RAZVIJAJU I OBOGAĆUJU TEŽEĆI SAMOSTALNOSTI.)
- RAZVOJ POLIFONIJE I VRHUNSKOG POLIFONOG OBLIKA – FUGE.
- ZNAČAJ HARMONSKE KOMPONENTE KROZ RAZVOJ I UPOTREBU BASA KONTINUA ILI
GENERALBASA (DIONICA POVJERENA ČEMBALU ILI ORGULJAMA KOJI JE OSTVARUJE NA
OSNOVU ŠIFRIRANOG BASA (IMPROVIZOVANO).
- I POLIFONA MUZIKA BAROKA JASNO SE OSLANJA NA LATENTNU HARMONIJU (SAZVUČJA
KOJA OBRAZUJU GLASOVI NISU SAMO KOMBINACIJA INTERVALA, NEGO SE TUMAČE I
HARMONSKI. )
- PRETAPANJE MODUSA U DURSKE I MOLSKE LJESTVICE DOVELO JE DO POTPUNOG
FORMIRANJA SVIJESTI O MEĐUZAVISNOSTI AKORADA I NJIHOVOJ ULOZI U TONALITETU.
(UOBLIČEN JE KLASIČNI TONALITET SA SVIM SVOJIM SREDSTVIMA KOJA ČINE OSNOVU
NAUKE O HARMONIJI).
- HARMONSKI JEZIK BAROKA JE JEDNOSTAVAN, A AKORDSKI FOND I KRUG TONALITETA
OGRANIČEN. (dominantni, subdominantni i paralelni tonalitet, sa najčešćom primjenom dijatonske modulacije.
Hromatska modulacije je bila rijetka, a moguća je bila i primjena tonalnog skoka).
- HARMONIJA POZNOG BAROKA (HENDL I BAH)
NAJVEĆI DIO BAHOVE I HENDLOVE MUZIKE ODLIKUJE SE DIJATONSKOM JEDNOSTAVNOŠĆU I
VELIKIM DIJELOM SE UKLAPA U PROSJEČAN HARMONSKI JEZIK BAROKA. IPAK JEDAN DIO
BAHOVE MUZIKE DONOSI MODERNIJA I SMJELIJA SAZVUČJA ŠTO JE OKARAKTERISANO KAO
„BAHOV MODERNIZAM.“ BAHOVO DJELO PREDSTAVLJA VRHUNAC BAROKNE MUZIKE KAO I
SINTEZU SVIH MUZIČKIH BAROKNIH DOSTIHNUĆA I ISKUSTAVA (bujnost zvuka, složenost fakture,
monumentalnost oblika)
-ZNAČAJNA NOVINA KOJA SE TEK ZAČINJE U POZNOM BAROKU JE ENHARMONIJA
(ZAHVALJUJUĆI UVOĐENJU TEMPEROVANOG ŠTIMANJA) KAO NOVO SREDSTVO PROMJENE
TONALITETA.

GALANTNI I OSJEĆAJNI STIL (PARALELNI, PRELAZNI STILOVI)

GALANTNI (ROKOKO) STIL
-DONOSI POJEDNOSTAVLJENJE SVIH PARAMETARA ZVUČNOSTI I FAKTURE:
-VRAĆANJE MONODIJI, - MINIJATURNIM OBLICIMA , – DIJATONSKOJ JEDNOSTAVNOSTI
HARMONIJE, - PROZRAČNOSTI TONSKOG SLOGA. KOMPONOVANJE ZA SOLO-
INSTRUMENTE (ČEMBALO) I MANJE KAMERNE SASTAVE (SALONSKA MUZIKA).
- MUZIKA POSTAJE KITNJASTA SA UPADLJIVIM BROJNIM MELODIJSKIM UKRASIMA
(ORNAMENTIMA), UZ IZRAZITU GRACIOZNU –IGRAČKU RITMIKU.
- NAJTIPIČNIJI PREDSTAVNICI ROKOKOA : FRANSOA KUPREN (FRANCUSKA) I DOMENIKO
SKARLATI (ITALIJA).
- SA HARMONSKOG GLEDIŠTA STIL ROKOKOA NE DONOSI NIŠTA NOVO I SPECIFIČNO (U
ODNOSI NA BAROK). NEKE SKARLATIJEVE KOMPOZICIJE SU BOGATIJE HROMATIKOM , A
TONALNO KRETANJE IM JE ŠIRE I SMJELIJE.

OSJEĆAJNI STIL

-NEOBIČNA POJAVA SVOGA VREMENA KOJU MOŽEMO OKARAKTERISATI KAO „ROMANTIČNU

OPOZICIJU“ NASTUPAJUĆOJ KLASIČNOJ EPOHI.
-IMA DOSTA ZAJEDNIČKOG SA ROKOKO STILOM (JEDNOSTAVNOST FAKTURE, BOGATSVO
ORNAMENATA I SL.) , ALI SU UOČLJIVE I RAZLIKE. KAO RANI VIJESNIK ROMANTIZMA KOJI
SE PRELIO IZ NJEMAČKE KNJIŽEVNOSTI I POKRETA „Sturm und Drang“ RAZVIJA SE
PRVENSTVENO U NJEMAČKOJ MUZICI. Najznačajniji predstavnik: Karl Filip Emanuel –Bah.
- FAKTURA – HOMOFONA SA POVREMENIM UBACIVANJEM IMITACIONIH EPIZODA.
-PREOVLADAVA IZRAZ RANOROMANTIČNE OSJEĆAJNOSTI (KONTRASTI I NAGLE PROMJENE
ZVUČNE DINAMIKE –(p-f), - NEOČEKIVANI PREOKRETI NA HARMONSKO-TONALNOM PLANU, -
UZASTOPNO NIZANJE DISONANTNIH AKORADA NAJAVLJUJE BUDUĆU ROMANITČARSKU
„HARMONIJU NAPETOSTI“, UOČLJIVA VISOKA MODULACIONA FREKVENCIJA SA ČESTO
KORIŠĆENIM ENHARMONSKIM PREOKRETIMA, - NAGOVJEŠTAJ LABILNOSTI MUZIČKOG TOKA,
PROIZVOLJNO NIZANJE TONALITETA.
-IAKO OSJEĆAJNI STIL NIJE DAO ISTORIJSKI ZNAČAJNE KOMPOZITORE, U ZNAČAJNOJ MJERI JE
UTICAO NA STIL BEČKIH KLASIČARA MOCARTA I BETOVENA, POSEBNO U ONOM
ROMANTIČNIJEM DIJELU NJIHOVOG STVARALAŠTVA.

KLASICIZAM

-PERIOD IZMEĐU BAROKA I ROMANTIZMA (DRUGA POLOVINA 18. I POČET.19.V.)

- ZNAČAJAN RAZVOJ INSTRUMENTALNE MUZIKE
-NOVI OBLICI: - BITEMATSKI SONATNI OBLIK, SONATNI CIKLUS U OKVIRU SOLISTIČKIH,
KAMERNIH I ORKESTARSKIH DJELA, RAZVITAK KLASIČNE SONATE,
KAMERNIH ANSAMBALA (GUDAČKI KVARTET) TE SIMFONIJE I SOLISTIČKOG KONCERTA.
- STANDARDIZOVAN JE KLASIČNI SIMFONIJSKI ORKESTAR („A DUE“).
- POJAVA KOMIČNE OPERE („OPERA BUFFO“)
- OPERA (SERIA) DOŽIVLJAVA PREOBRAŽAJ KROZ „GLUKOVU REFORMU OPERE“
(POJEDNOSTAVLJENJE I PROČIŠĆAVANJE SVIH MUZIČKIH KOMPONENATA KAKO BI DRAMSKA
OSNOVA DOŠLA DO IZRAŽAJA).
- KLASIČNI STIL DONOSI VELIKO POJEDNOSTAVLJENJE MUZIČKE FAKTURE DAJUĆI
PREDNOST HOMOFONIJI . PREOVLADAVA ARHITEKTONSKO NAČELO IZGRADNJE MUZIČKIH
OBLIKA SA KVADRATNIM STRUKTURAMA: DVOTAKT-REČENICA -PERIOD, NASUPROT
EVOLUCIONOM PRINCIPU KOJI JE KARAKTERISAO BAROKNU MUZIKU (NAROČITO
POLIFONIJU).
- PREOVLADAVA OPŠTA TEŽNJA KA JASNOĆI, PREGLEDNOSTI, SKLADU FORME I SADRŽINE.
- ULOGA HARMONIJE POSTAJE KONSTRUKTIVNA TJ. OBLIKOTVORNA (HARMONSKA
SREDSTVA SU PRVENSTVENO U SLUŽBI MUZIČKOG OBLIKA).
AKORDSKI FOND KLASIČNE HARMONIJE:
- SVI TROZVUCI I ČETVOROZVUCI SA UPOTREBOM AKORADA MOL-DURA
- ČESTA UPOTREBA Um7 na VII i na D9.
- UPOTREBA HROMATIKE.
- POVEĆAVA SE BROJ ALTEROVANIH AKORADA: osim 5 vantonalnih dominanti (DD,DS, DII, DVI i DIII)
i 5 njihovih zamjenika (VIID, VIIS, VIIII, VIIVI, VIIIII), počinju se javljati i vantonalne subdominante. Najprije se
javlja SS ili u molskoj verziji sS.
DODATNI ALTEROVANI AKORDI DIJATONSKOG TIPA: –Napolitanski sekstakord (N6) ; Lidijski
trozvuk (L ili l-molski) ; - prekomjerna dominanta i subdoominanta(D+ i S+); prekomjerna dominanta za
subdominantu i dominantu ( +DS i +DD) ; - Umanjeni četvorozvuk na povišenom II (-II7< ); Umanjeni
četvorozvuk na povišenom VI (-VI7< ).

BETOVENOV HARMONSKI STIL

- 3 FAZE STVARALAŠTVA:
1. OSLANJANJE NA STIL HAJDNA I MOCARTA
2. PUNA ZRELOST (NAJPLODOTVORNIJA)
3. ISTRAŽIVANJE NOVIH PUTEVA I MOGUĆNOSTI-DALJE OD KLASIČNIH OBRAZACA
- NAGOVJEŠTAJI ROMANTIČARSKIH HARMONSKIH POSTUPAKA:
- TEŽIŠTE MUZIKE SA FORME POMJERA SE NA SADRŽAJ I IZRAZ.
- HARMONIJA DOBIJA I EKSPRESIVNU ULOGU.
- NOVA ORGANIZACIJA TONALNOG PLANA KOMPOZICIJE : - NIZANJE PO KVINTAMA ILI
TERCAMA NAVIŠE ILI NANIŽE.
- IZRAŽENA JE BETOVENOVA TEŽNJA KA UPADLJIVIJEM KONTRASTU IZMEĐU
TONALITETA TEMA ILI DIJELOVA OBLIKA.
- ISTICANJE POJEDINIH DISONANTNIH SAZVUČJA NJIHOVIM STAVLJANJEM NA POČETAK
DJELA ILI STAVA I NEPRIPREMLJENO KAO IZNENADNI KONTRAST.
- NAGLI MODULACIONI PREOKRETI SA UPOTREBOM ENHARMON. MODULAC.
- PRODUŽAVANJE HARMONSKE TENZIJE ODLAGANJEM RAZRJEŠENJA.
- UPOTREBA DVOSTRUKE HARMONIJE (KUMULUS) = ISTOVREMENO ZVUČANJE DVIJE
SAMOSTALNE I RAVNOPRAVNE HARMONIJE (npr. naslojavanje D na T i sl.).
- UZ SVE „MODERNOSTI“ HARMONSKOG JEZIKA, BETOVEN IPAK SPADA U PREDSTAVNIKE
STILA BEČKE KLASIKE UZ NAGLAŠENE POKUŠAJE NAGOVJEŠTAJA NAREDNE -
ROMANTIČKE EPOHE.

1. R O M A N T I Z A M
(19.V.)
OPŠTA OBILJEŽJA
- TREĆI - POSLEDNJI STIL „KLASIČNE“ MUZIKE I NJEN PRIRODNI VRHUNAC PO
RAZVIJENOSTI MUZIČKOG JEZIKA, BOGATSTVU IZRAŽAJNIH SREDSTAVA I RAZNOVRSNOSTI
I POPULARNOSTI OSTVARENJA.
- RAZVOJ OPERSKOG STVARALAŠTVA – PRVENSTVENO ITALIJANSKIH I FRANCUSKIH
KOMPOZITORA.
- POJAVA NACIONALNIH ŠKOLA

UOBIČAJENA PODJELA: - RANI ROMANTIZAM (PRVA POLOVINA 19.V.) I

- POZNI ROMANTIZAM (DRUGA POLOVINA 19. V.)
OVAKVA PODJELA IMA NEDOSTATAKA - NIJE PRECIZNA (HRONOLOGIJA NE PRATI RAZVOJ
STILA).
PRECIZNIJA PODJELA:
- RANA FAZA – VEBER I ŠUBERT (PREPLIĆU SE SA ZAVRŠETKOM KLASICIZMA I BETOVENOM ),
I MENDELSON, ŠUMAN I ŠOPEN (PRAVI RANI ROMANTIČARI).
-ZRELA FAZA – NOVATORSKA OBILJEŽJA - BERLIOZ, LIST I VAGNER.
NOVINE SU U:
- OBLIKOVANJU - SIMFONIJSKA POEMA ( LIST), MUZIČKA DRAMA (VAGNER);
- SADRŽAJU - PROGRAMNOST I VEZA SA DRUGIM UMJETNOSTIMA (VAGNEROVO
„SVEUMJETNIČKO DJELO“) I
- HARMONIJI I ORKESTRACIJI
-POZNI ROMANTIZAM – BRUKNER, MALER, ŠTRAUS - HIPERTROFIJA OBLIKA I IZRAŽAJNIH
SREDSTAVA, („OGROMNE“ SIMFONIJE, SLOŽENO MUZIČKO TKIVO, KOMPOZICIONI VIRTUOZITET,
VELIKI ORKESTRI, „ŠARENILO“ TONALNE OSNOVE KOJE VODI U RASPAD TONALITETA .) - KRAJ
EPOHE ROMANTIZMA I TRADICIONALNE „KLASIČNE“ MUZIKE U CJELINI.
 - BRAMS I FRANK - „KLASIČARI“ POZNOG ROMANTIZMA (ČVRSTA
SNAŽNA OSNOVA KLASIČNOG OBLIKA SA NOVIM SADRŽAJEM, BOGATIM EMOCIONALNIM
NABOJEM I IZRAŽAJNOŠĆU.)
KARAKTERISTIČNI NOVI OBLICI
- NAPUŠTANJE I PREOBRAŽAVANJE KLASIČNIH OBLIKA I STVARANJE NOVIH
- ZA KOMPOZITORE RANOG ROMANTIZMA TIPIČAN OBLIK JE INSTRUMENTALNA
MINIJATURA (MOŽE BITI ORGANIZOVANA KAO CIKLIČNA KOMPOZICIJA ILI
SAMOSTALNA POD NAZIVOM : NOKTURNO, INTERMECO, EPROMPTI, PJESMA BEZ RIJEČI,
BALADA, ROMANSA I SL.). OBIČNO SU PISANE U KLASIČNIM FORMAMA PJESME ILI
RONDA.
- U VOKALNOJ MUZICI MINIJATURI ODGOVARA OBLIK SOLO PJESME - LIDA.
- SONATNI CIKLUS SE SAŽIMA U JEDINSTVENU CJELINU KAO NEPREKIDAN DRAMSKI TOK.
BROJ, KARAKTER I REDOSLIJED STAVOVA ČESTO ODSTUPA OD KLASIČNIH
STANDARDA. U POZNOJ FAZI DIMENZIJE SONAT. CIKLUSA SE ŠIRE USLJED SLOŽENIJE
DRAMATURGIJE I VELIKIH EMOCIONALNIH NABOJA. UZROCI SU U POJAVI
PROGRAMNOSTI U MUZICI.
- SIMFONIJSKA POEMA – NOVI OBLIK NASTAO U ZRELOM ROMANTIZMU ČIJI TOK U
VELIKOJ MJERI ZAVISI OD PROGRAMSKOG SADRŽAJA DJELA. (RAPSODIČNO –SLOBODNO
UOBLIČEN)
- SONATNI STAV KAO BITEMATSKI OBLIK SE SAVRŠENO UKLOPIO U DUH
ROMANTIZMA IZRAŽEN KROZ IDEJNI I PSIHOLOŠKI DUALIZAM (NAGLAŠENE
SUPROTNOSTI I KRAJNOSTI KROZ SUKOBE DOBRA I ZLA, LJUBAVI I MRŽNJE I SL.).
TEME SONATNOG OBLIKA DONOSE UPADLJIVIJE KONTRASTE: TONALNE, SADRŽAJNE,
HARMONSKE, U TEMPU, DINAMICI I SL.
- MUZIČKA DRAMA - NOVI MUZIČKO SCENSKI ŽANR – PROISTEKLA IZ VAGNEROVE
REFORME OPERE (PREBACIVANJE TEŽIŠTA NA DRAMSKU KOMPONENTU I
KONTINUITET DRAMSKOG TOKA UKIDANJEM OPERSKIH „NUMERA“ .)

SADŽAJNA OSNOVA ROMANTIČNE MUZIKE

„SADRŽAJ“ MUZIKE PODRAZUMJEVA NJENU (NEMUZIČKU) TEMATIKU I INSPIRACIJU.
- POVRATAK PRIRODI, OSLOBAĐANJE PRIRODE ČOVJEKOVOG BIĆA I SLOBODNA
MAŠTOVITOST I FANTAZIJA.
- BIJEG OD STVARNOSTI
- POTREBA POVEZIVANJA MUZIKE I KONKRETNIH VANMUZIČKIH SADRŽAJA KAO I
POVEZIVANJA MUZIKE SA DRUGIM UMJETNOSTIMA I STVARANJE „SVEUMJETNIČKOG
DJELA“ I „JEDINSTVENE UMJETNOSTI“.

ODNOS OBLIKA I SADRŽAJA

- OBLIK JE U VELIKOJ MJERI USLOVLJEN PROGRAMSKIM SADRŽAJEM DJELA I ČESTO

ODSTUPA OD KLASIČNIH FORMALNIH OBRAZACA APSTRAKTNE MUZIKE

- EKSPRESIVAN I EMOCIONALAN PRISTUP MUZICI DONOSI UZBUDLJIVA I MAŠTOVITA

DJELA IZVAN SVAKE UKALUPLJENOSTI.
- IZRAŽAJNA SREDSTVA I SVI ČINIOCI MUZIČKE DINAMIKE SU U SLUŽBI ROMANTIČNOG
IZRAZA MUZIKE: JAKI KONTRASTI SVAKE VRSTE KOJI SE POSTIŽU NOVOM ULOGOM
 ORKESTRA KOJI NADRASTA KLASIČNI SASTAV I POSTAJE MAŠTOVITIJI, BOGATIJI I
RAZNOVRSNIJI UZ NEOBIČNU SLIKOVITOST I KOLORIZAM.
- MELODIKA I HARMONIJA, KAO ELEMENTI MUZIČKOG TKIVA, DOBIJAJU OSOBENE
VIDOVE I ISTAKNUTU EKSPRESIVNU ULOGU.
-MELODIKA - KAO NOSILAC MUZIČKE MISLI RAZVIJA SE SLOBODNO - EVOLUCIONO –
U VELIKIM LUKOVIMA I NJIHOVOM LANČANOM NADOVEZIVANJU. RITMIZACIJA JE
BOGATA I GIPKA UZ BOGATSTVO FIGURATIVNIH SASTOJAKA KOJI ČINE DA JE
ROMANTIČARSKA MELODIJA EMANCIPOVANA OD HARMONSKE PODLOGE.
-HARMONIJA ZAUZIMA VEOMA ZNAČAJNO MJESTO EKPRESIVNIM VRIJEDNOSTIMA I
DINAMIKOM SAZVUČJA, UZ ZAČETKE KOLORISTIČKIH EFEKATA. TRADICIONALNA
HARMONSKA SREDSTVA SE ŠIRE, A MUZIČKI JEZIK POSTAJE IZRAŽAJNIJI. TO DOVODI DO
PREOBILJA HROMATIKE UZROKUJUĆI „KRIZU“ TONALITETA KAO I „KRIZU“ CIJELE
KLASIČNE HARMONIJE.

2. HARMONSKI JEZIK ROMANTIZMA

- OSNOVA MUZIČKOG MIŠLJENJA I GRAĐENJA - HOMOFONA;

- VEĆI ZNAČAJ PLAGALNIH AKORDSKIH VEZA I KADENCI;
- DOGRADNJA SISTEMA VANTONALNIH AKORADA: - UPOTREBA VANTONALNIH
SUBDOMINANTI I NJIHOVIH ZAJMENIKA - VANTONALNI II
-TEORIJSKI :
– SVAKI KONSONANTNI LJESTVIČNI AKORD MOŽE BITI SHVAĆEN KAO PRIVREMENA
TONIKA I MOŽE DA IMA SVOJU VANTONALNU DOMINANTU I VANTONALNU SUBDOMINANTU
KAO I NJIHOVE ZAMJENIKE (VII i II). AKO JE PRIVREMENA TONIKA DURSKI TROZVUK, NJENA
SUBDOMINANTA MOŽE BITI I DURSKA (S) I MOLSKA (s)-(ZBOG PRIMJENE MOLDURA); AKO JE
PRIVREMENA TONIKA MOLSKI TROZVUK, NJEGOVA SUBDOMINANTA JE SAMO MOLSKA (s).
VANTONALNI II STUPANJ, KAO ZAMJENIK SUBDOMINANTE, JAVLJA SE U OBLIKU
POLUUMANJENOG ČETVOROZVUKA, A AKO SE POJAVI KAO TROZVUK – ONDA JE UMANJENI (
VAŽI I ZA MOLSKU I ZA DURSKU PRIVREMENU TONIKU). OVOME SE PRIKLJUČUJE I
SUBDOMINANTA NAPOLITANSKOG AKORDA (SN ili rjeđe sN), KAO PANDAN NJEGOVOJ
VANTONALNOJ DOMINANTI (DN) POZNATOJ JOŠ IZ KLASIČNOG PERIODA. ZAMJENIK TE
DOMINANTE (VII N) DOSTA JE RIJEDAK KAO I ZAMJENIK SUBDOMINANTE (IIN).

OVAKO UPOTPUNJEN SISTEM VANTONALNIH AKORADA DAJE SLIJEĆU SLIKU:

PRIMJER BR. 1
POTPUN SISTEM VANTONALNIH AKORADA U C- DURU I C- MOLU

UOČAVAMO DA VELIKI BROJ VANTONALNIH SUDOMINANTI I NJIHOVIH ZAMJENIKA NE

PREDSTAVLJAJU NOVE AKORDE U TONALITETU . (NPR: S ZA VI JE USTVARI II STUPANJ, ILI S
ZA III JE ISTO ŠTO I VI STUPANJ ITD.) TAČNIJE, VANTONALNA SUBDOMINANTA RJEĐE SE
POJAVLJUJE U PLAGALNOM OBRTU SA PRIVREMENOM TONIKOM. ČEŠĆE SE UKLAPA U
POTPUNI AUTENTIČNI OBRT DOVODEĆI DO TRENUTNOG ISTUPANJA U ODGOVARAJUĆI
BLISKI TONALITET.
AKO JE JEDAN VANTONALNI AKORD POSTAVLJEN ŠIRE – PO VREMENSKOM TRAJANJU I PO
BROJU ZASTUPLJENIH AKORADA - UTOLIKO SE VIŠE MOŽE OKVALIFIKOVATI KAO TONALNO
ISTUPANJE. POSEBNO U SLUČAJEVIMA GDJE SE UZASTOPNO POJAVLJUJU I VANTONALNA S I
VANTONALNA D ISTOG LJESTVIČNOG STUPNJA . AKO TAKAV OBRT NEMA ZAVRŠNI SMISAO NI
POLOŽAJ KADENCE I AKO SE MUZIČKI TOK ODMAH NASTAVLJA U PRVOBITNOM TONALITETU
– NEĆEMO GA SMATRATI MODULACIJOM ( STVARNIM NAPUŠTANJEM TONALITETA) NEGO ĆEMO
GA SAGLEDATI U OKVIRU TONALNOG ISTUPANJA ILI PROŠIRENOG TONALITETA.
PRIMJER BR. 2
MENDELSON: SVADBENI MARŠ (SCENSKA MUZIKA ZA „SAN LETNJE NOĆI“ OP. 61 )
PRIMJER BR. 3- ŠUBERT: SONATA c-mol , II STAV -
(TONALNO ISTUPANJE POMOĆU VANTONALNIH S i D )

U SLOŽENIJEM HARMONSKOM TKIVU ROMANTIČNE MUZIKE, ZAHVALJUJUĆI UPOTREBI

HROMATIKE, TONALNO ISTUPANJE POSTAJE SKORO NEPRIMJETNO (U ODNOSU NA
DIJATONIKU KLASIČNOG HARMONSKOG STILA). TO VAŽI ČAK I ZA ISTUPANJE U DALJU -
NAPOLITANSKU SFERU, POMOĆU DOMINANTE ZA NAPOLITANSKI (DN) KOJA U ROMANTIZMU
POSTAJE UOBIČAJENA (KAO MANIR ROMANTIČARA).
PRIMJER BR. 4 – ŠOPEN: MAZURKA a-mol, OP. 7 BR. 2
( TONALNO ISTUPANJE U DALJU NAPOLITANSKU SFERU POMOĆU DN )

OŠTRE GRANICE IZMEĐU TONALNOG ISTUPANJA , ZAHVATANJA I MODULACIJE SE NE MOGU

UVIJEK PRECIZNO POVUĆI, ALI ZA NJIHOVO RAZLIKOVANJE MOŽEMO POSTAVITI SLIJEDEĆE
KRITERIJE:
a) AKO SE UZ NEKI LJESTVIČNI STUPANJ JAVI SAMO JEDAN NJEGOV VANTONALNI AKORD,
A PRIJE I POSLIJE NJEGA JE HARMONSKO KRETANJE JASNO I STABILNO U OKVIRU
OSNOVNOG TONALITETA – TO ĆEMO SMATRATI ZAHVATANJEM.
 b) AKO SE UZ NEKI LJESTVIČNI AKORD OBRAZUJE POTPUN VANTONALNI OBRT ILI SE
VANTONALNA VEZA UZASTOPNO PONAVLJA TAKO DA UTISAK OSNOVNOG TONALITETA
POMALO SLABI - TO ĆEMO OZNAČITI KAO TONALNO ISTUPANJE.
c) AKO SE OBLAST DRUGOG TONALITETA PRIKAŽE I POTVRDI POTUNOM KADENCOM IZA
ČEGA SLIJEDI I IZVJESNO ZADRŽAVANJE U TOM NOVOM TONALITETU , A TAKAV
POSTUPAK UČINI DA UTISAK DOTADAŠNJEG TONALITETA BUDE POTISNUT - OVO SE
MOŽE SMATRATI PRAVOM PROMJENOM TONALITETA - MODULACIJOM.

- KOD ANALITIČKOG OBILJEŽAVANJA ZA POJAVU ZAHVATANJA KORISTE SE ISKLJUČIVO

OZNAKE VANTONALNIH AKORADA; KOD POJAVE ISTUPANJA - TAKOĐE SU POGODNE ISTE
OZNAKE , ALI SE MOŽE ISPOD NJIH (U ZAGRADI) STAVITI I TUMAČENJE SA GLEDIŠTA NOVOG
TONALITETA (U KOJI SE ISTUPILO). PONEKAD TAKVO TUMAČENJE MOŽE BITI I OSNOVNO;
PRIMJENA OZNAKA VANTONALNIH DOMINANTI KOD MODULACIJE JE NEPOTREBNA (SUVIŠNA)
JER SE TONALITET NE PROŠIRUJE NEGO NAPUŠTA – PA TREBA KONSTATOVATI NJEGOVU
PROMJENU.
IAKO SE SMISAO POJAVE VANTONALNOG AKORDA ISPOLJAVA I KROZ NJEGOVU VEZU SA
STUPNJEM KOJI NAJAVLJUJE, TAKVA VEZA NIJE NEOPHODNA NITI OBAVEZNA. VANTONALNI
AKORD MOŽE DA SE KREĆE I U NEKI DRUGI - NEOČEKIVAN I AKORD. U TOM SLUČAJU SE
GOVORI O ELIPTIČNOM RAZRJEŠENJU VANTONALNOG AKORDA.

PRIMJER BR. 5 – ŠOPEN: NOKTIRN ES DUR, OP. 9 BR. 2

(U OVOM PRIMJERU DOMINANTA ES DURA SE IPAK POJAVLJUJE , MADA PRIJE VANTONALNOG
AKORDA KOJI JE NAJAVLJUJE. ČESTI SU SLUČAJEVI DA SE VEZA SA LESTVIČNIM AKORDOM
NE OSTVARUJE NIKAKO (NI ISPRED NI IZA VANTONALNOG AKORDA) TAKO DA ON STOJI
IZDVOJEN IZ SVOG FUNKCIONALNOG KONTEKSTA. TADA GA NEĆEMO NI TUMAČITI KAO
VANTONALNU DOMINANTU, NEGO ĆE SE ZA TU POJAVU TRAŽITI NEKO DRUGO REALNIJE
TUMAČENJE.

ELIPTIČNA RAZRJEŠENJA VANTONALNIH AKORADA I NJIHOVE LANČANE VEZE

U ROMANTIZMU SU ČESTA POJAVA, ALI SE ZAPAŽA I TEŽNJA DA SE NJIHOV MEHANIZAM
„MASKIRA“ SLOBODNO VOĐENOM MELODIJOM.

PRIMJER BR. 6 – ŠOPEN: MAZURKA C- DUR , OP. 33 BR. 3

(PRIMJENA ELIPTIČNIH LANČANIH VEZA )
TAKOĐE SE UOČAVA IZBJEGAVANJE NAJJEDNOSTAVNIJE VEZE DD7-D7 OD KOJE SE
HRONOLOŠKI POŠLO U PRIMJENI ELIPTIČNIH RAZRJEŠENJA.

PRIMJER BR. 7 – ČAJKOVSKI: ROMEO I JULIJA – UVERTIRA-FANTAZIJA

(PRIMJENA ELIPTIČNIH LANČANIH VEZA )

POSTUPAK NEPOSREDNOG VEZIVANJA DVA DOMINANTA ČETVOROZVUKA PROŠIRUJE SE NA

VIŠE NJIH UZASTOPNO, UKLJUČUJUĆI I OSTALE VANTONALNE DOMINANTE (UVIJEK U
MEĐUSOBNOM DOMINANTNOM ODNOSU) ŠTO SE TRETIRA KAO LANAC DOMINANTNIH
ČETVOROZVUKA I IMA SLIJEDEĆI REDOSLIJED:

SLIKA 1
(LANAC DOMINANTNIH ČETVOROZVUKA – DOMINANTNIH SEPTAKORADA)
U ZAGRADAMA SU NAZNAČENA OČEKIVANA RAZJEŠENJA U TROZVUKE KOJA U OVOM LANCU
IZOSTAJU.
PO ISTOM SISTEMU GRAĐEN JE I LANAC UMANJENIH ČETVOROZVUKA (KAO NJIHOVIH
ZAMJENIKA) SA FUNKCIJAMA VANTONALNIH VII STUPNJEVA. ONI SE TAKOĐE NIŽU PO
UZLAZNIM KVARTAMA (SILAZNIM KVINTAMA) I IMAJU SLIJEĆI RASPORED:
SLIKA 2
(LANAC UMANJENIH ČETVOROZVUKA – VANTONALNIH VII STUPNJEVA)

ROMANTIČARI SU ČESTO GRADILI I LANCE KOMBINOVANE IZ DOMINANTNIH I UMANJENIH

(POLUUMANJENIH) ČETVOROZVUKA. STRUKTURA TAKVIH LANACA JE ZNATNO SLOŽENIJA,
MANJE MEHANIČKA I IMA SMISAO MODULIRAJUĆIH SPONA.
SMISAO PRIMJENE VANTONALNIH AKORADA LEŽI U TOME DA SE PROŠIRI I NADOGRADI
SISTEM I SADRŽINA JEDNOG TONALITETA, A DA SE ON PRITOM NE NEGIRA. PRI TUMAČENJU
NEKOG VANLJESTVIČNO G AKORDA TREBA UVIJEK GLEDATI DALJI HARMONSKI TOK KAKO
BI SE UTVRDILO DA LI TAJ AKORD ZNAČI SAMO PROŠIRENJE DOTADAŠNJEG TONALITETA
(AKO SE TOK U NJEMU NASTAVLJA) ILI NAJAVLJUJE PROMJENU TONALITETA (AKO SLIJEDI
KADNECA VEZANA ZA NOVO TONALNO SREDIŠTE.)
 3. PROŽIMANJE DURA I MOLA

PROCES PROŽIMANJA DURA I MOLA ZAPOČET JE JOŠ U BAROKU USPOSTAVLJANJEM

HARMONSKOG MOLA (SA DURSKOM D), ZATIM RAZVOJEM MOLDURA (DUR SA MOLSKOM S ), A
POTOM I KROZ POJEDINE AKORDE ZAJEDNIČKE ZA OBA RODA (NAPOLITANSKI, VIID I SL.)
ROMANTIZAM JE TOME DODAO NOVU MOGUĆNOST: DA SE U TONALITETU JEDNOG RODA
POJAVE I AKORDI KOJI SADRŽE TONIČKU TERCU SUPROTNOG RODA. POŠTO SE TUMAČE KAO
POZAJMLJENI IZ ISTOIMENE –VARIJANTNE LJESTVICE, NAZIVAJU SE VARIJANTNI AKORDI. TO SU
TROZVUCI VI I III STUPNJA, I RJEĐE ČETVOROZVUK NA SUBDOMINANTI U KOJEM SE
TONIČKA TERCA SUPROTNOG RODA POJAVLJUJE KAO AKORDSKA SEPTIMA. ZA VARIJANTNA
AKORDE KORISTE SE OZNAKE VIv ; IIIv I S7v.

SLIKA 1 PROŽIMANJE ISTOIMENIH TONALITETA – VARIJANTNI AKORDI

OVAKVI SLUČAJEVI PROŽIMANJA NALAZE SE VEĆ U MUZICI RANIH ROMANTIČARA.

PRIMJER 1 (a i b)
a) Šopen: Valcer a-mol, op. 34. br. 2

b) Šuman: Album za mlade op. 68 – Mala romansa

ZA TUMAČENJE AKORADA KAO VARIJANTNIH BITNO JE DA SE NAKON NJIHOVE POJAVE

MUZIČKI TOK NASTAVLJA U TONALITETU DOTADAŠNJEG RODA.
ČEST NAČIN PROŽIMANJA SUPROTNIH RODOVA (KOLEBANJA IZMEĐU DURA I MOLA)
OGLEDA SE U NEPOSREDNOM SMJENJIVANJU DURSKE I MOLSKE VARIJANTE SAMOG
TONIČNOG AKORDA. TAKVO „POIGRAVANJE“ DURA I MOLA ROMANTIČARI ČESTO KORISTE I
KAO UZASTOPNO POJAVLJIVANJE TONIČNOG AKORDA U DURSKOJ I MOLSKOJ VARIJANTI,
OBIČNO VIŠE PUTA ZAREDOM, ISTIČUĆI TAKO EFEKAT NJIHOVOG KONTRASTA.

Primjer br. 2 - Brams : Rapsodija h mol, op. 79 br. 1

DRUGA LINIJA PROŽIMANJA LEŽI U MOGUĆOJ KOMBINACIJI HARMONSKIH ELEMENATA

PARALELNIH TONALITA. POŠTO IM JE AKORDSKI FOND ISTOVJETAN, TONALNO TEŽIŠTE SE
LAKO PREMJEŠTA SA DURSKE TONIKE NA PARALELNU MOLSKU TONIKU I OBRNUTO. POJAVA
JE TIPIČNA ZA RUSKU MUZIKU PA JE I DOBILA NAZIV „PEREMENIJ LAD“ =PROMJENJLJIVI
TONSKI ROD).
PRAVO I UPADLJIVO PROŽIMANJE PARALELNIH TONALITETA DEŠAVA SE KORIŠTENJEM
KARAKTERISTIČNIH AKORADA NJIHOVIH HARMONSKIH LJESTVICA – MOLSKE SUBDOMINANTE
DURA I DURSKE DOMINANTE PARALELNOG MOLA. TA DVA AKORDA SU U VRLO SPECIFIČNOM
ODNOSU MOLSKOG I DURSKOG TROZVUKA PA SE NAZIVAJU JEDNAKOTERCNI AKORDI.
SLIKA 2 - PROŽIMANJE PARALELNIH TONALITETA – JEDNAKOTERCNI AKORDI

MIJEŠANJE ELEMENATA SUPROTNIH TONSKIH RODOVA I SVE UČESTALIJE VARIRANJE SAME

TONIČKE TERCE, U ROMANTIZMU DOVODI DO SLABLJENJA TONALITETA – TONALITET
POSTAJE LABILAN I NEDOVOLJNO ODREĐEN, A KRAJNJI ISHOD ĆE BITI KASNIJE (20.V.) U
POJAVI DA SE TONALITETU ROD I NE ODREĐUJE, NEGO SE OZNAČAVA SAMO IME
TONALNOG CENTRA : (IN C, IN B i SL.). U OKVIRU TAKVOG TONALITETA, KORISTE SE
RAVNOPRAVNO I SLOBODNO AKORDI IZ OBA RODA I SVIH VARIJANTI LJESTVICE (PRIRODNE,
HARMONSKE I MELODIJSKE) .

➢ MUTACIJA - PROMJENA RODA TJ. TERCE U TONIČNOM AKORDU

MUTACIJA MOLA U DUR - NAJČEŠĆA U ZAVRŠNOM AKORDU KADENCE - (PIKARDIJSKA

TERCA) .
MUTACIJA DURA U MOL - ZAVRŠETAK DURSKE KADENCE NA MOLSKOJ TONICI – DJELUJE
NEOČEKIVANO I PRIMJENJUJE SE U PROGRAMSKE SVRHE.
 ➢ NEODREĐENI TONSKI ROD

UČESTALA POJAVA VARIJANTNIH AKORADA I ČESTO VARIRANJE TONIČKE TERCE DOVODI DO

KOLEBANJA TONALITETA I POJAVE NEODREĐENOSTI TONSKOG RODA. NEOBIČAN I
ORIGINALAN SLUČAJ TAKVE KOLEBLJIVOSTI PREDSTAVLJA SLIJEDĆI PRIMJER:
PRIMJER BR. 3. - Đ. VERDI: DON KARLOS , V ČIN

JOŠ NEPOSREDNIJE MIJEŠANJE RODOVA DOGAĐA SE PRILIKOM ISTOVREMENOG ZVUČANJA

VELIKE I MALE TERCE U JEDNOM AKORDU. TO JE NAJČEŠĆE REZULTAT SUKOBA
MELODIJSKOG I HARMONSKOG ELEMENTA TJ. KOMBINACIJA DVA TIPA LJESTVICE:
HARMONSKOG (NPR. U AKORDSKOJ PRATNJI) I PRIRIDNOG (U MELODIJI). S OBZIROM NA TO, DO
MIJEŠANJA RODOVA DOLAZI PRVENSTVENO U AKORDU DOMINANTE ILI SUBDOMINANTE
(RJEĐE).

PRIMJER BR. 4 - E. GRIG: VALCER- IMPROMPTU - e-mol op. 47 br. 1

(melodija u okvirima melodijskog e-mola, a u pratnji je zastupljen harmonski mol.
U 2. taktu dolazi do sukoba c-cis što dovodi u pitanje rod subdominantnog akorda. )

U HARMONIJI MODERNIJE MUZIKE DOGAĐA SE DA I TONIKA NASTUPI KAO DVORODNI

AKORD – SA MALOM I VELIKOM TERCOM ISTOVREMENO. TADA SE RADI O STVARNOM I
NAMJERNOM NEODREĐENOM RODU SAMOG TONALITETA.

PRIMJER BR. 5
M. RAVEL: KLAVIRSKI KONCERT G-DUR, I STAV
 ➢ HROMATSKO I PRIVIDNO TERCNO SRODSTVO

I VANTONALNI I VARIJANTNI AKORDI SU PO TONSKOM SASTAVU VANLJESTVIČNI JER SADRŽE

BAR PO JEDAN TON KOJI NE SPADA U DATU LJESTVICU, MADA SU UVIJEK U IZVJESNOM
SRODSTVU SA TIM LJESTVIČNIM AKORDIMA.
TO SRODSTVO MOŽE DA BUDE:

1. DIJATONSKO (AKORDI MEĐUSOBNO UDALJENI ZA TERCU IMAJU DVA ZAJEDNIČKA

TONA TJ. ODNOS SPOREDNIH PREMA GLAVNIM STUPNJEVIMA . NPR I – III ILI I - VI). I
2. HROMATSKO TERCNO SRODSTVO ( DVA TROZVUKA NA TERCNOM ODSTOJANJU IMAJU
SAMO JEDAN ZAJEDNIČKI TON , DOK SE DRUGI – POTENCIJALNO ZAJEDNIČKI - JAVLJA U
HROMATSKIM VARIJANTAMA. TAKVI TROZVUCI SU ISTORODNI , DOK SU U
DIJATONSKOM TERCNOM SRODSTVU SUPROTNOG RODA.

- SLIKA 3 - HROMATSKI TERCNI SRODNICI TROZVUKA C-E-G I A-C-E

ZAKLJUČUJEMO : BILO KOJI DURSKI ILI MOLSKI TROZVUK IMA PO ČETIRI HROMATSKA
TERCNA SRODNIKA (DVA NA ODSTOJANJU VELIKE TERCE (NAVIŠE I NANIŽE) I DVA NA
ODSTOJANJU MALE TERCE (NAVIŠE I NANIŽE).
PRITOM SU DVA SRODNIKA „VISOKA“, A DVA „NISKA“. (U DIJATONSKO M SRODSTVU SU PO
DVA).
NPR. : OD DURSKOG TROZVUKA (C-E-G) „VISOKI“ HROMATSKI TERCNI SRODNICI SU NA
VELIKOJ GORNJOJ I MALOJ DONJOJ TERCI (E-GIS-H i A-CIS-E) , A NISKI NA MALOJ
GORNJOJ I VELIKOJ DONJOJ TERCI (Es-G-B i As-C-Es)
-KOD MOLSKOG TROZVUKA (A-C-E) JE OBRNUTO : „VISOKI „ SU NA MALOJ GORNJOJ (C-ES-
G) I VELIKOJ DONJOJ (F-AS-C), A „NISKI“ NA VELIKOJ GORNJOJ (Cis- E-GIS) I MALOJ
DONJOJ (FIS-A-CIS).

DALJA HROMATIZACIJA VODI DO TAKVOG TERCNOG ODNOSA TROZVUKA U KOME SU OBA

NJIHOVA POTENCIJALNO ZAJEDNIČKA TONA HROMATSKI RAZLIČITA , TAKO DA
ZAJEDNIČKIH TONOVA I NEMAJU. TAKVO TERCNO SRODSTVO SE NAZIVA PRIVIDNO
(SKRIVENO).

4.MEDIJANTIKA

-NAJBITNIJA HARMONSKA NOVINA KOJU JE DONIO ROMANTIZAM U VEĆ PROŠIRENI KLASIČNI

TONALITET. NJEGOVA SUŠTINA SE SVODI NA MOGUĆNOST SLOBODNE UPOTREBE SVIH
HROMATSKIH VARIJANTI AKORADA (VEĆINOM TROZVUKA) NA SPOREDNIM STUPNJEVIMA U
ULOZI ZAMJENIKA ODGOVARAJUĆEG GLAVNOG STUPNJA.
-MEDIJANTA JE GORNJI TERCNI SRODNIIK BILO KOG GLAVNOG STUPNJA (T-S-D)
- SUBMEDIJANTA JE DONJI TERCNI SRODNIK NEKOG GLAVNOG STUPNJA.
U SISTEMU ROMANTIČARSKE MEDIJANTIKE TAKVI AKORDI SE MOGU POJAVITI U SVIM
HROMATSKIM VARIJANTAMA, A NE SAMO KAO LJESTVIČNI.
POTPUNIM SPROVOĐENJEM OPISANIH MOGUĆNOSTI HARMONSKI SADRŽAJ TONALITETA BIVA
PROŠIREN DO KRAJNJIH GRANICA.
U ANALITČKOJ HARMONIJI ZA OVE AKORDE PRIMJENJIVAĆEMO POSEBNE OZNAKE:
-MEDIJANTA = M ILI m (molska); SUBMEDIJANTA (SM ILI sm); KADA SE RADI O ZASTUPNICIMA
DOMINANTE ILI SUBDOMINANTE UZ OVE OZNAKE DODAJE SE D (d), ILI S (s)- ONDA SU OZNAKE:
MD,MS, Md, Ms, md, ms ili SMD, smD; SMS, SMs, smd, sms i sl.
BEZ TAKVOG DODATKA U PITANJU SU ZAMJENICI TONIKE (HROMATSKE VARIJANTE III ILI VI
STUPNJA). POŠTO HROMATSKO TERCNO SRODSTVO PREMA GLAVNOM STUPNJU DAJE UVIJEK
DVA MOGUĆA RJEŠENJA (JEDNO SA SNIŽENJEM POTENCIJALNO ZAJEDIČKOG TONA – „NISKO“ ,
A DRUGO SA NJEGOVIM POVIŠENJEM -„VISOKO“ - ZA DALJE PRECEZNIJE OZNAČAVANJE ĆEMO
IZNAD OSNOVNE OZNAKE M (m) ILI SM (sm) DODATI JOŠ I OPŠTI SIMBOL ZA SNIŽENJE (>), ILI
POVIŠENJE (<).
KOD PRIVIDNOG TERCNOG SRODSTVA RJEŠENJE JE SAMO JEDNO, PA SU OVAKVI DODACI
SUVIŠNI. POŠTO JE, KAO I U DIJATONICI, FUNKCIJA HROMATSKIH VIDOVA III I VI STUPNJA
DVOSMISLENA (III KAO T ILI D, A VI KAO T ILI S), ONA SE U SVAKOM KONKRETNOM
SLUČAJU ODREĐUJE PREMA HARMONSKOM OKRUŽENJU, PA SE ZAVISNO OD TOGA
PRIMJENJUJE I ODGOVARAJUĆA ANALITIČKA OZNAKA.

PREGLED SISTEMA MEDIJANTIKE U C - DURU i c - molu:

SLIKA 1
NAKON ANALIZE OVAKVOG PREGLEDA AKORADA UOČAVAMO DA MNOGE OD MEDIJANTI
ZAPRAVO NISU NOVI AKORDI (UZIMAJUĆI U OBZIR PROŠIRENI TONALITET), TE DA SE PO
TONSKOM SASTAVU PODUDARAJU SA POJEDINIM VANTONALNIM ILI VARIJANTNIM AKORDIMA.
RAZLIKA JE U OKOLNOSTIMA NJIHOVE POJAVE TJ. VANTONALNI AKORDI SE REDOVNO
VEZUJU (DIREKTNO ILI POSREDNO) ZA SVOJU PRIVREMENU TONIKU, DOK SE MEDIJANTE
POJAVLJUJU KAO PROSTA ZAMJENA ZA ODGOVARAJUĆI LJESTVIČNI SPOREDNI STUPANJ
(I U SVIM OKOLNOSTIMA GDJE ON MOŽE DA SE JAVI.)

PRIMJER BR. 1
a) ŠOPEN: NOKTURNO c-mol, OP. 48 BR. 1

DAKLE: U SLUČAJU KADA BI NEKI AKORD PO GRAĐI MOGAO BITI I VANTONALNI I

MEDIJANTNI, NJEGOV PRAVI SMISAO ĆEMO SAGLEDATI IZ ONOGA ŠTO SLIJEDI NAKON
NJEGA: AKO SLIJEDI NJEGOVA PRIVREMENA TONIKA ILI NEKI OD KLASIČNIH ISHODA
ELIPTIČNOG OBRTA – ZAKLJUČIĆEMO DA JE TO VANTONALNI AKORD, U SUPROTNOM ĆEMO
GA OKARAKTERISATI KAO HROMATSKU MEDIJANTU, A FUNKCIONALNI SMISAO ODREDITI
KAO I KOD DIJATONSKIH SPOREDNIH STUPNJEVA NA TOM MJESTU. RAZLIKOVANJE JE JOŠ
OLAKŠANO I TIME ŠTO SE VANTONALNI AKORDI – OSIM SUBDOMINANTI – U VELIKOJ VEĆINI
JAVLJAJU KAO ČETVOROZVUCI, A MEDIJANT E - KAO TROZVUCI.
U SLUČAJU PODUDARNOSTI SA VARIJANTIM AKORDIMA – RAZLIKA PRAKTIČNO NE POSTOJI.
PRIMJENA SAMIH MEDIJANATA SE VREMENOM ŠIRILA I OSAMOSTALJIVALA, PA SU POČELE DA
SE VEZUJU NEPOSREDNO – MEĐU SOBOM. POSTALO JE ČESTO I NIZANJE AKORADA PO
UZASTOPNIM JEDNAKIM TERCAMA- TZV. MEDIJANTNI KRUG. TAKVI KRUGOVI SU BILI
JEDAN OD BITNIH ČINILACA RAZGRADNJE KLASIČNOG TONALITETA.
IAKO U SKLOPU MEDIJANTNOG KRUGA FUNKCIONALNOST POJEDINIH AKORADA VEĆ POSTAJE
USLOVNA, ZAVISNO OD KONTEKSTA, NJIHOV NIZ MOŽE DA DJELUJE DOVOLJNO ODREĐENO,
ČAK UBJEDLJIVO KADENCIRAJUĆE, ALI RAZUMIJE SE, NA NAČIN DALEK OD KLASIČNIH
KADENCI.

PRIMJER BR. 2 LIST: I KLAVIRSKI KONCERT ES- DUR

UVOĐENJEM VANTONALNIH , VARIJANTNIH I MEDIJANTNIH AKORADA , U OKVIRU KRAJNJE

PROŠIRENOG TONALITETA, POSTALA JE MOGUĆA I OBJAŠNJIVA POJAVA BILO KOG DURSKOG
ILI MOLASKOG TROZVUKA - OSIM JEDNOG! TAJ IZUZETAK (AKORD) KOJI NIJE OBUHVAĆEN
NIJEDNOM OD NAVEDENIH VRSTA VANLJESTVIČNIH AKORADA JESTE DURSKI ILI MOLSKI
TROZVUK UDALJEN OD TONIKE ZA PREKOMJERNU KVARTU (UMANJENU KVINTU) .
TAČNIJE, MEDIJANTNI KRUG MALIH TERCI KOJI POLAZI OD TONIKE, VEĆ U DRUGOM KORAKU
DOSPJEVA DO TRITONUSA PREMA NJOJ, A AKORD KOJI SE NA TOM TONU POJAVLJUJE NE
ULAZI U SISTEM MEDIJANATA JER NIJE U TERCNOM SRODSTVU NI SA JEDNIM OD GLAVNIH
STUPNJEVA. ON LEŽI UPRAVO IZMEĐU S i D I NA MAKSIMALNOJ UDALJENOSTI OD
TONALNOG CENTRA. TAJ AKORD SE ZATO I NAZIVA POLARNI AKORD ILI RJEĐE TRITONANTA.
ZBOG TAKVOG POLOŽAJA ON NEMA FUNKCIONALNO ZNAČENJE, OSIM AKO SE SHVATI KAO
SVOJEVRSNA SINTEZA S I D FUNKCIJE - A TIME I KAO KRAJNJA SUPROTNOST STATIČNOJ
TONICI.
TAKAV SMISAO SE POTVRĐUJE U PRIMJERIMA U KOJIMA SE POLARNI AKORD NEPOSREDNO
SUPROSTAVLJA TONICI (KAO POSEBAN VID KADENCE).
SLAVAN PRIMJER TAKVE KADENCE NALAZI SE NA ZAVRŠETKU LISTOVE KLAVIRSKE SONATE
U h-molu, KAO I NA KRAJU JEDNE GRIGOVE LIRSKE MINIJATURE:

PRIMJER BR. 3 a) LIST: SONATA h-mol

 b) GRIG: LIRSKI KOMADI OP. 71 BR. 4 - TIŠINA ŠUME

POLARNI AKORD SE MNOGO ČEŠČE PRIMJENJUJE U DURSKOJ VARIJANTI (P), NEGO U MOLSKOJ
(p), ALI JE I ONA MOGUĆA NAROČITO U SKLOPU MEDIJANTNOG KRUGA. BITNO JE SAMO DA
TO MORA BITI KONSONANTAN TROZVUK - SA ČISTOM KVINTOM - JER JE SAMO U TOM
SLUČAJU NESRODAN SA TONIKOM.

PRILIKOM ANALIZE U OVAKO PROŠIRENOM TONALITETU RUKOVODIĆEMO SE SLIJEDEĆIM

PRAVILIMA:
A) SASTAV AKORDA: KOD VANTONALNIH AKORADA JE NAJČEŠĆE ČETVOROZVUK
(TROZVUK SA DODATIM ČETVRTIM TONOM RADI PODVLAČENJA FUNKCIJE ), DOK SE
MEDIJANTNI AKORDI REDOVNO JAVLJAJU KAO TROZVUCI.
B) RAZRJEŠENJE – IZA AKORDA KOJI IMA ULOGU VANTONALNOG, TREBA OČEKIVATI
LJESTVIČNI TROZVUK KOJI U ODNOSU NA VANTONALNI IMA SMISAO TONIKE, DOK SU
MEDIJANTI AKORDI NAJČEŠĆE OKRUŽENI SVOJIM TERCNIM SRODNICIMA.
C) ODNOS PREMA OKOLNIM AKORDIMA : U SLUČAJU VANTONALNOG AKORDA ODNOS JE
PRETEŽNO DIJATONSKI, BAR PREMA AKORDU KOJI SLIJEDI, DOK ULAZAK U
VANTONALNI AKORD ČESTO IMA I HROMATSKO OBILJEŽJE . MEDIJANTNI AKORDI SU
NAJČEŠĆE U HROMATSKOM ODNOSU I PREMA PRETHODNOM I PREMA SLIJEDĆEM
AKORDU.
D) STIL MUZIČKOG DJELA - AKO JE DJELO KLASIČNOG ILI BAROKNOG STILA,
MEDIJANTIKU NE TREBA NI UZIMATI U OBZIR. HROMATSKE PROMJENE NA SPOREDNIM
STUPNJEVIMA U TIM STILOVIMA MOGU DA ZNAČE SAMO VANTONALNE ILI NEKE
SPECIFIČNE ALTEROVANE AKORDE ILI EVENTUALNO NAPUŠTANJE TONALITETA.

RAZLIKOVANJE VARIJANTNIH OD VANTONALNIH AKORADA NE PREDSTAVLJA PROBLEM JER

MEĐU NJIMA NEMA PODUDARNIH. OSTAJE PITANJE : KAKO RAZLIKOVATI VARIJANTENE I
MEDIJANTNE AKORDE. TAČNIJE: U PRAKSI, BITNIJE RAZLIKE MEĐU NJIMA I NEMA.
TEORIJSKI, VARIJANTNI SU NASTALI PROŽIMANJEM RODOVA , MEDIJANTNI –
HROMATIZACIJOM SPOREDNIH STUPNJEVA; ISTORIJSKI - VARIJANTNI PRETHODE
MEDIJANTICI ( PRETEČE MEDIJANTIKE) I MOŽEMO IH POSMATRATI KAO JEDAN RANIJI VID
MEDIJANTIKE.
AKO SE UZME U OBZIR DA JE BITNA ODLIKA MEDIJANTIKE TERCNI ODNOS AKORADA I
OTVORENA HROMATIKA KOJA SE PRITOM ISPOLJAVA, ONDA JE OPRAVDANO DA SE ONE
POJAVE VARIJANTNIH AKORADA U KOJIMA NEMA TERCNOG ODNOSA, A NI DIREKTNE
HROMATIKE, KVALIFIKUJU KAO STVARNI VARIJANTNI AKORDI. TU PRIJE SVEGA SPADA VEZA
D - VIv ( ZAMJENUJE LJESTVIČNI VARLJIVI OBRT) ILI OBRUTO VIv - D ( ZAMJENJUJE OBRT s-D).
POSEBAN ANALITIČKI PROBLEM POSTAVLJA JEDAN DIO KASNOROMANTIČARSKE LITERATURE
KONCIPOVANE U STILU BESKRAJNE MELODIJE ( NEPREKIDNI OPŠTI TOK MUZIKE – NAROČITO
U DJELIMA VAGNERA, BRUKNERA, ŠTRAUSA I DR.) TAKVA KONCEPCIJA SVJESNO I UPORNO
IZBJEGAVA KADENCIRANJE I NASTOJI DA UVIJEK NASTAVI MUZIČKI TOK SVIM
RASPOLOŽIVIM SREDSTVIMA. NAROČITO SE IZBJEGAVA POJAVA SAME TONIKE (KAO NOSIOCA
TONALNE STABILNOSTI) I APSOLUTNE KONSONANCE PA SE ČAK I NA ŠIREM PLANU
IZBJEGAVA POJAVA KONSONANTNIH SAZVUČJA I ČISTIH RAZRJEŠENJA (TZV. HARMONIJA
NAPETOSTI).
U TAKVIM SITUACIJAMA TRAG TONALITETA SE POMALO GUBI, A OSLONAC SE MORA TRAŽITI
IZVAN KADENCI, U HARMONSKIM OBRTIMA KOJI ĆE SE SPORADIČNO POJAVLJIVATI KAO
TONALNA UPORIŠTA.

5. ALTEROVANI AKORDI

- ALTERACIJA (POJAM) - HROMATSKA PROMJENA NEKOG LJESTVIČNOG STUPNJA SA

CILJEM DA SE ON PRIBLIŽI SUSJEDNOM LJESTVIČNOM STUPNJU NA POLUSTEPENO
RASTOJANJE.
-SVOJ PRAVI HROMATSKI KARAKTER ALTERACIJA ISPOLJAVA KADA NASTUPI DIREKTNIM
HROMATSKIM POKRETOM (KORAKOM POLUSTEPENA), MADA SE U ALTEROVANI TON MOŽE
UĆI I SLOBODNIJE - IZ BILO KOG DRUGOG LJESTVIČNOG STUPNJA. DALJE KRETANJE IZ
ALTEROVANOG TONA JE NAJČEŠĆE USLOVLJENO NJEGOVIM LOGIČNIM KRETANJEM
(RAZRJEŠENJEM) DALJE – ZA POLUSTEPEN NAVIŠE – U SUSJEDNI LJESTVIČNI STUPANJ. NAJČEŠĆI
IZUZETAK OD TOG PRAVILA JE POJAVA REALTERACIJE (POVRATNA ALTERACIJA) TJ.
KRETANJE IZ ALTEROVANOG TONA NAZAD KORAKOM HROMATSKOG POLUSTEPENA. DRUGI
IZUZETAK JE SKOK IZ ALTEROVANOG TONA.

ALTERACIJE MOGU IMATI DVOSTRUKU ULOGU : A) DOPRINOSE BLIŽIM HARMONSKIM I

MELODIJSKIM VEZAMA U OKVIRU TONALITETA.
B) ALTEROVANI TONOVI MOGU I DA UGROZE TONALITET I PREDSTAVLJAJU POGODNO
SREDSTVO ZA NJEGOVO NAPUŠTANJE.
S OBZIROM NA TO DVOJAKO DEJSTVO I RAZLIČIT ODNOS PREMA TONALITETU, ALTERACIJE
MOŽEMO PODIJELITI NA TONALNO STABILNE (ALTERACIJE II, IV i VI) I TONALNO LABILNE
( LTERACIJE I , III , V, VII ST.)

ALTEROVANE AKORDE MOŽEMO GENERALNO PODIJELITI NA 2 VELIKE GRUPE:

a) ALTEROVANI AKORDI DIJATONSKOG TIPA - U OKVIRU JEDNE LJESTVICE SU
ALTEROVANI, ALI KAO TAKVI (DIJATONSKI) MOGU SE NAĆI U OKVIRU NEKE DRUGE
LJESTVICE KAO NEALTEROVANI - DIJATONSKI.
b) ALTEROVANI AKORDI HROMATSKOG TIPA - SU AKORDI KOJI SE PO INTERVALSKOM
SKLOPU NE MOGU NAĆI KAO LJESTVIČNI NI U JEDNOJ DIJATONSKOJ LJESTVICI. MOGUĆI
SU JEDINO KAO REZULTAT ALTERACIJE BEZ OBZIRA NA TO U KOM SE LJESTVIČNOM
OKVIRU POSMATRAJU.

ALTEROVANI AKORDI DIJATONSKOG TIPA

NAJVEĆI DIO OVIH AKORADA SMO VEĆ SPOMINJALI : TO SU AKORDI PROŠIRENOG
TONALITETA: VANTONALNI, VARIJANTNI, MEDIJANTNI I POLARNI JER SVI ONI U ODNOSU
NA LJESTVICU ODGOVARAJUĆEG PROŠIRENOG TONALITETA SADRŽE BAR PO JEDAN
ALTEROVANI TON, A ISTOVREMENO, PO INTERVALSKOJ GRAĐI - TO SU AKORDI DIJATONSKOG
TIPA. OVDJE TREBA DODATI JOŠ: N6 , DN, SN, LIDIJSKI TOZVUK (L ,l ), PREKOMJERNU
DOMINANTU (+D), (+DD); PREKOMJERNU S (+s), I UMANJENE ČETVOROZVUKE NEDOMINANTNE
FUNKCIJE .

ALTEROVANI AKORDI HROMATSKOG TIPA

SVI AKORDI PROŠIRENOG TONALITETA ROMANTIČNE EPOHE (VANTONALNI, VARIJANTNI,

MEDIJANTNI, POLARNI) SU NA RAZNE NAČINE I ALTEROVANI AKORDI - VEĆ SAMIM TIM ŠTO
NISU LJESTVIČNI. MEĐUTIM, PRAVA PRIRODA VANTONALNIH I VARIJANTNIH AKORADA JE
ZAPRAVO DIJATONSKA JER SE KAO TAKVI NALAZE U RAZLIČITIM BLISKIM TONALITETIMA.
UPOTREBOM VELIKOG BROJA ROMANTIČARSKIH AKORADA POSTEPENO SU SE GUBILE RAZLIKE
IZMEŠU LJESTVIČNIH I NELJESTVIČNIH TONOVA, PA I AKORADA, STVARAJUĆI TZV.
HROMATSKI TONALITET (SLOŽENIJI SPLET MEĐUAKORDSKIH ODNOSA). TO PROŠIRENJE
SADRŽAJA HROMATSKE LJESTVICE U ODNOSU NA NJEN KLASIČNI VID OSTVARENO JE
UVOĐENJEM U OPTICAJ TONOVA SNIŽENIH GLAVNIH STUPNJEVA. ( NPR: U C: Ces, Fes, Ges).
AKORD HROMATSKOG TIPA JE SAZVUČJE KOJE NE MOŽEMO NAĆI NIUJEDNOJ LJESTVICI (KAO
DIJATONSKI), VEĆ NASTAJE ISKLJUČIVO ALTERACIJOM. U SVOJOJ GRAĐI SADRŽE OBAVEZNO
UMANJENU TERCU (Um3).

IMAMO 4 VRSTE TROZVUKA I 7 VRSTA ČETVOROZVUKA:

TROZVUCI (4 VRSTE) :
1. DVOSTRUKO UMANJENI TROZVUK (U3 + U5) = UMANJENI KVINTAKORD SA UM 3 (h-des-f)
2. TROSTUKO UMANJENI TROZVUK (U3 + DVOSTRUKO UU5) = Um 5/3 SA Um3 i UU5 (dis-f-as)
3. TVRDO UMANJENI TROZVUK (V3 + Um5 ) = DURSKI KVINTAKORD SA Um 5 (g –h – des)
4. MEKO UMANJENI TROZVUK ( M3+ UU5) – MOLSKI KVINTAKORD SA UU5 (dis- fis-as)

NAPOMENA: DVOSTRUKO I TVRDO UMANJENI TROZVUK IMAJU MNOGO VEĆU PRIMJENU U

PRAKSI.

PREGLED TROZVUKA HROMATSKOG TIPA (FUNKCIJE AKORADA HROMATSKOG TIPA)

1. DVOSTRUKO UMANJENI : NA VII ; II<; IV< ; - U DURU Pr: C: (h-des-f); (dis-f-a); (fis-as-c) ;
(Um 5/3 SA DODATNO Um 3 : NA VII<; II ; IV <; - U MOLU Pr: a: (gis-b-d); (h-des-f); (dis-f-a) ;

2. TROSTRUKO UMANJENI : NA - II< ; - ; -U DURU Pr: C: (dis-f-as) ;

(Um 5/3 SA DODATNO Um3 i 5) : NA VII<; - ; IV< ; - U MOLU Pr: a: (gis-b-des); (dis-f-as) ;

3. TVRDO UMANJENI : NA D ; VII ; II ; - U DURU Pr: C: (g-h-des) ; (h-dis-f) ; (d-fis-as) ;

( DURSKI 5/3 SA Um 5) : NA D ; VII ; II ; - U MOLU Pr: a: (e-gis-b) ; (g-h-des); (h-dis-f) ;
4. MEKO UMANJENI : NA D< ; - ; II< ;- U DURU Pr: C: (gis-h-des) ; - ;(dis-fis-as);
(UMANJENI 5/3 SA DODATNO U5 : - ; VII< ; - ;- U MOLU Pr: a: - ;(gis-h-des); -;

SLIKA 1
PREGLED FUNKCIJA AKORADA HROMATSKOG TIPA - TROZVUCI

ČETVOROZVUCI: (NE PRIMJENJUJE SE VELIKA 7)

1.DVOSTRUKO UMANJENI ČETVOROZVUK :U3 + U5 + U7 (M7-RJEĐE)= PUiliUm7 sa Um3 (h-des-f-a(s)
2.TVRDO UMANJENI ČETVOROZVUK ( V3 + UM5 + M7 (UM 7-RJEĐE)= D7 Sa Um 5 (g-h-des-f)
3.TROSTRUKO UMANJENI ČETVOROZVUK (U3 + UU5 + U7) = Um 7 sa Um 3 i Um 5 (dis-f-as-c)
4.MEKO UMANJENI TROZVUK ( M3 + UU5 + U7) = Um 7 sa Um 5 ( gis-h-des-f)

OSIM OVIH ČETVOROZVUKA MOGUĆI SU I ONI U KOJIMA JE UMANJENA GORNJA TERCA:

5. MALI PREKOMJERNI ČETVOROZVUK (V3 + Pr 5 + M7) = D7 sa Pr 5 (g-h-dis-f)
6. UMANJENI DURSKI ČETVOROZVUK (V3 + Č5 + U7) = D7 SA UM 7 (e-gis-h-des)
7. UMANJENI MOLSKI ČETVOROZVUK (M3 + Č5 + U7) (MOLSKI 5/3 SA UM 7) (e-g-h-des)

JASNO JE DA FUNKCIJE U KOJIMA MOGU DA SE JAVE AKORDI HROMATSKOG TIPA

USLOVLJENE SU MOGUĆIM POJAVAMA Um 3. U PRAKSI Um 3 SE PRIMJENJUJE SAMO NA TRI
MJESTA (IZMEĐU VII i II; II i IV i IV i VI STUPNJA. ) TO SU ONE FUNKCIJE ČIJE RAZRJEŠENJE
VODI U TONOVE TONIČNOG TROZVUKA .
PREGLED ČETVOROZVUKA HROMATSKOG TIPA (FUNKCIJE AKORADA U TONALITETU)

1. DVOSTRUKO UMANJENI : NA VII ; II<; IV< ; - U DURU Pr: C: (h-des-f-a (as); (dis-f-a-c);(fis-as-c-
e(es));
(Pu ili Um 7 SA Um 3) : NA VII<; II ; IV<; - U MOLU Pr: a: (gis-b-d-f); (h-des-f-a(as)); (dis-f-a-c);
: (-VII); ;(-VII→D);

2. TROSTRUKO UMANJENI : - ;na II< ; - ; -U DURU Pr: C: (dis-f-as-c) ;

( Um 7 SA Um3 i Um5) : NA VII<; - ; IV< ; - U MOLU Pr: a: (gis-b-des-f); (dis-f-as -c) ;

3. TVRDO UMANJENI : NA D ; VII ; II ; - U DURU Pr: C: (g-h-des-f); (h-dis-f-a);(d-fis-as-c);

( D7 sa Um 5) : NA D ; VII ; II ; - U MOLU Pr: a: (e-gis-b-d; (g-h-des-f);(h-dis-f-a);
( -D ) ; ; (-DD);

4. MEKO UMANJENI : NA D< ; - ; II< ;- U DURU Pr: C: (gis-h-des-f); - ;(dis-fis-as-c);

( Um 7 sa U5) : - ; VII< ; - ;- U MOLU Pr: a: - ; (gis-h-des-f; - ;

5. MALI PREKOMJERNI : NA III> ; V(+D) ; VII> ; - U DURU Pr: C: (es-g-h-des);(g-h-dis-f);(b-d-fis-

as)
(D7 sa Pr 5) :NA III (+D→VI); V ; VII (+D→III);-U MOLU Pr: a: (c-e-gis-b);(es-g-h-des);(g-h-dis-
f)
;;

6. UMANJENI DURSKI : NA III ; - ; VII(-L);-U DURU Pr: C: (e-gis-h-des); - ;(h-dis-fis-as);

(D7 sa Um 7) : NA V ; - ; - ; -U MOLU Pr: a: - ;(e-gis-h-des); - ;

7. UMANJENI MOLSKI : NA III ; V< ; VII ; -U DURU Pr: C: (e-g-h-des);(gis-h-dis-f);(h-d-fis-as)

(Um7 sa Pr 5) : NA III< ; V ; VII< ;- U MOLU Pr: a : (cis-e-gis-b);(e-g-h-des);(gis-h-dis-f)
; (-l) ;
NAJČEŠĆE KORIŠĆENI AKORDI (U PRAKSI):

1. DVOSTRUKO UMANJENI : - VII (NA VII); II<; -VII→D (NA IV<) - U DURU
: -VII (NA VII); - ; -VII→D (NA IV<) - U MOLU

2. TVRDO UMANJENI : -D (NA V); -DD (NA II); - U DURU

: -D (NA V) ; -DD (NA II) – U MOLU
 3. MEKO UMANJENI : II< (5> 3<); - U DURU

4. MALI PREKOMJERNI: +D (NA V); - U DURU

: +D→VI (NA III); +D→III (NA VII) – U MOLU

SLIKA 2
PREGLED FUNKCIJA AKORADA HROMATSKOG TIPA - ČETVOROZVUCI

NAPOMENA: U ZAGRADAMA SU AKORDI KOJI SE U PRAKSI RIJETKO PRIMJENJUJU

UZ ŠIFRE DATE U TABELI MOGUĆE SU I OVAKVE OZNAKE :

✓ -D7 i –DD7 = TVRDO UMANJENI;

✓ +D7 = MALI PREKOMJERNI
✓ - l i - L = UMANJENI DURSKI I UMANJENI MOLSKI
JOŠ JEDNOM POGLEDAJMO STRUKTURU AKRADA HROMATSKOG TIPA :
SLIKA 4

AKORDI HROMATSKOG TIPA PRIMJENJUJU SE NAJČEŠĆE U OBRTAJU I TO U ONOM KOJI

OMOGUĆAVA DA SE KARAKTERISTČAN INTERVAL UM 3 POJAVI OBRNUT - KAO PR6, A DA
PRITOM TONOVI TE SEKSTE BUDU POSTAVLJENI U SPOLJNE GLASOVE (ILI BAR NJEN DONJI
TON U BAS). TO PRAKTIČNO ZNAČI DA SE AKORDI KOJI SADRŽE UM3 KAO DONJU
UPOTREBLJAVAJU U PRVOM OBRTAJU, ONI KOJI UM3 SADRŽE U SREDINI – U DRUGOM
OBRTAJU, A ONI KOJIMA JE UM 3 GORNJA – U TREĆEM OBRTAJU. PREMA TOME:
➢ DVOSTRUKO I TROSTRUKO UMANJENI TROZVUK OBIČNO SE POSTAVLJA KAO
SEKSTAKORD (6) I NAZIVA SE PREKOMJERNI SEKSTAKORD (+6) (NEKI GA NAZIVAJU
“ITALIJANSKI AKORD”).
➢ DVOSTRUKO I TROSTRUKO UMANJENI ČEVEROZVUK NALAZI SE NAJČEŠĆE TAKOĐE U
PRVOM OBRTAJU - KAO PREKOMJERNI KVINTSEKSTAKORD (+6/5). OVAKAV JE
PREPOZNATLJIV KAO DURSKI KVINTAKORD + PREKOMJERNA 6 . NPR: a-cis e-fisis). (neki ga
nazivaju “njemački akord”) .
AKO JE, MEĐUTIM, U PITANJU OBRTAJ DVOSRUKO UMANJENOG ČETVOROZVUKA SA MALOM
SEPTIMOM, ONE SE SASTOJI IZ PREKOMJERNOG TROZVUKA I PR 6 (+5/+6) PA SE PRECIZNIJE
NAZIVA DVOSTRUKO PREKOMJERNI KVINTSEKSTAKORD. (NAZIVAJU GA JOŠ I “SKRJABINOV
AKORD”).
 ✓ TVRDO I MEKO UMANJENI TROZVUK JAVLJAJU SE U DRUGOM OBRTAJU KAO
PREKOMJERNI KVARTSEKSTAKORD (+6/4). – RIJETKO SE KORISTE KAO TROZVUCI, A
ČEŠĆE SU OSNOVA ZA ČETVEROZVUK TAKOĐE U DRUGOM OBRTAJU KAO
PREKOMJERNI TERCKVARTAKORD (+6/4/3). (OVAJ AKORD SE NAZIVA “FRANCUSKI
AKORD”).
✓ NIJE RIJEDAK NI TERCKVARTAKORD MEKO UMANJENOG ČETVEROZVUKA SA
DVOSTRUKO PR 4 PA SE NAZIVA DVOSTRUKO PREKOMJERNI TERCKVARTAKORD
(+6/+4/3).
✓ PREOSTALE 3 VRSTE ČETVOROZVUKA HROMATSKOG TIPA (MALI PREKOMJERNI,
UMANJENI DURSKI I UMANJENI MOLSKI – TREBALO BI DA SE SE JAVLJAJU U TREĆEM
OBRTAJU – KAO PREKOMJERNI SEKUNDAKORD (+6/2). MEĐUTIM, NAJČEŠĆI OD OVIH
AKORADA – MALI PREKOMJERNI ČETVOROZVUK U FUNKCIJI DOMINANTE
PRIMJENJUJE SE VEĆINOM BAŠ U OSNOVNOM OBLIKU (KAO SEPTAKORD 7)

NAJČEŠĆI OBRTAJI:
✓ PREKOMJERNI SEKSTAKORD (+6) (OD DVOSTRUKO I TROSTRUKO UMANJENOG
TROZVUKA)
✓ PREKOMJERNI KVINTSEKSTAKORD (+6/5) = DURSKI KVINTAKORD + PREKOMJERNA 6
(OD DVOSTRUKO I TROSTRUKO UMANJENOG ČETVOROZVUKA)
✓ DVOSTRUKO PREKOMJERNI KVINTSEKSTAKORD (OBRTAJ DVOSRUKO UMANJENOG
ČETVOROZVUKA SA MALOM SEPTIMOM,) - PREKOMJERNI TROZVUK I PR 6 (+5/+6)

✓ PREKOMJERNI TERCKVARTAKORD (+6/4/3) – (TVRDO I MEKO UMANJENI ČETVOROZVUK

U DRUGOM OBRTAJU)

✓ DVOSTRUKO PREKOMJERNI TERCKVARTAKORD (+6/+4/3)( -OBRTAJ OD MEKO

UMANJENOG ČETVEROZVUKA ).
✓ MALI PREKOMJERNI ČETVOROZVUK (+D) – KAO +D7 .

➢ NAJČEŠĆE KORIŠĆENI AKORDI (U PRAKSI):

1. DVOSTRUKO UMANJENI : - VII (NA VII); II<; -VII→D (NA IV<) - U DURU
: -VII (NA VII); - ; -VII→D (NA IV<) - U MOLU

✓ KORISTI SE NAJČEŠĆE KAO: PREKOMJERNI SEKSTAKORD (+6), PREKOMJERNI

KVINTSEKSTAKORD (+6/5) = DURSKI KVINTAKORD + PREKOMJERNA 6 I
DVOSTRUKO PREKOMJERNI KVINTSEKSTAKORD- PREKOMJERNI TROZVUK I PR 6 (+5/+6)
(OBRTAJ DVOSTUKO UMANJENOG ČETVEROZVUKA SA M7)

2. TVRDO UMANJENI : - D (NA V); -DD (NA II); - U DURU

: - D (NA V) ; -DD (NA II) – U MOLU

✓ KORISTI SE NAJČEŠĆE KAO PREKOMJERNI TERCKVARTAKORD (+6/4/3) – (TVRDO I MEKO

UMANJENI ČETVOROZVUK U DRUGOM OBRTAJU)
 3. MEKO UMANJENI : II< (5> 3<); - U DURU
✓ KORISTI SE NAJČEŠĆE KAO: DVOSTRUKO PREKOMJERNI TERCKVARTAKORD (+6/+4/3)( -
OBRTAJ OD MEKO UMANJENOG ČETVEROZVUKA ).

4. MALI PREKOMJERNI: +D (NA V); - U DURU

: +D→VI (NA III); +D→III (NA VII) – U MOLU
✓ KORISTI SE U OSNOVNOM OBLIKU (KAO 7) TJ. KAO (+D) ILI +D7 .

RAZRJEŠENJE AKORADA HROMATSKOG TIPA JE USLOVLJENO RAZRJEŠENJEM NJIHOVOG

OBAVEZNOG KRITIČNOG INTERVALA PR6 (UM3). RAZRJEŠENJE PR6 NAJČEŠČE VODI U
OKTAVU, DOK UM3 VODI U UNISONO.

VIDOVI PROMJENE TONALITETA

U PRAKTIČNOM POSTUPKU PROMJENE TONALITETA MOGU SE RAZLIKOVATI DVA OSNOVNA

NAČINA, ZAVISNO OD POLOŽAJA I ULOGE U OKVIRU MUZIČKOG OBLIKA I OD KONTRASNOG
DEJSTVA KOJE SE NJIMA POSTIŽE.

KAO TONALNI SKOK SMATRA SE NASTUP NOVOG TONALITETA NEPOSREDNO POSLIJE

KADENCE U PRETHODNOM. OVAKVA PROMJENA TONALITETA DOGAĐA SE NA GRANICI DVAJU
MUZIČKO-FORMALNIH CJELINA OD KOJIH SE JEDNA ZAVRŠAVA U JEDNOM , A NAREDNA
ZAPOČINJE U DRUGOM TONALITETU, PA SE STIČE UTISAK DA JE MUZIČKI TOK „PRESKOČEN“ U
DRUGI TONALITET. NAJJEDNOSTAVNIJI PRIMJERI TONALNOG SKOKA ZAPAŽAJU SE U
KOMPOZICIJAMA JEDNOSTAVNE GRAĐE GDJE SE JEDNA OSNOVNA TEMATSKO- FORMALNA
CJELINA VIŠE PUTA UZASTOPNO PONAVLJA, PA SE KAO JEDINA PROMJENA I KONTRAST
JAVLJA TRANSPOZICIJA TE ISTE CJELINE U DRUGI TONALITET. PRITOM SE NE VODI BRIGA O
POVEZIVANJU TA DVA TONALITETA, NEGO NAPROTIV, SKOK SE KORISTI ZA ISTICANJE
KONTRASTA ( U OVIM SLUČAJEVIMA ON JE MALI JER SE TONALNO POMJERANJE OBIČNO VRŠI
U BLISKE TONALITETE – DOMINANT. ILI PARALELNI).
IZ OVOG PRIMJERA SE VIDI DA JE TRENUTAK TONALNOG SKOKA PODVUČEN I DINAMIČKOM
PROMJENOM (pp-f). TO JE BILA SKORO REDOVNA POJAVA KOD ROMANTIČARA PA SE TAKVA
POVEZANOSTA DINAMIČKOG I HARMONSKOG ČINIOCA U OSTVARENJU TONALNOG SKOKA
MOŽE SMATRATI KAO PRAVILO. OVAJ VID TONALNOG SKOKA JE KASNIJE I MODERNIZOVAN
TAKO ŠTO SE PONEKAD VRŠI U TONALITET ZA POLUSTEPEN VIŠI OD DOTADAŠNJEG ČIME JE ,
USLJED VEĆE NESRODNOSTI MEĐU TONALITETIMA, DEJSTVO SKOKA IZRAZITIJE
(POTENCIRANO). TAKAV POSTUPAK SREĆEMO I KOD BETOVENA:

PRIMJER 2
(U ovom primjeru se radi o obliku ronda u kome se osnovna tema javlja više puta, a u ovoj posljednjoj pojavi
osvježena je pomjeranjem u dosta nesrodan – frigijski tonalitet. E dur u ovom slučaju treba shvatiti kao Fes dur,
enharmonski notiran, pa prema osnovnom Es-duru to je tonalitet njegovog frigijskog akorda.)

AKO TONALNI SKOK OBILJEŽAVA GRANICU KRUPNIJIH ODSJEKA FORME, ON JE PO PRAVILU

OŠTRIJI TJ. VODI U UDALJENIJE- MANJE SRODNE TONALITETE.

ZA RAZLIKU OD TONALNOG SKOKA MODULACIJA JE TAKVA PROMJENA TONALITETA KOJA SE

DOGAĐA U TOKU JEDNE MUZIČKO-FORMALNE CJELINE I PREDSTAVLJA POSTEPEN, LOGIČAN I
ORGANIZOVAN PROCES POVEZIVANJA DVA TONALITETA ODREĐENIM HARMONSKIM
SREDSTVIMA. U TOM PROCESU RAZLIKUJU SE POLAZNI I CILJNI TONALITET, KAO I SAM
TRENUTAK MODULACIJE (MJESTO PREZNAČENJA – PRELOMNA TAČKA NA PRELAZU IZ JEDNOG
TONALITETA U DRUGI). PREMA NAČINU I SREDSTVIMA KOJA SU PRIMJENJENA DA BI SE
MODULACIJA IZVRŠILA, RAZLIKUJU SE NJENE 3 VRSTE: DIJATONSKA, ENHARMONSKA I
HROMATSKA. PROCES MODULACIJE ZAVRŠAVA SE STABILIZACIJOM DOSTIGNUTOG CILJNOG
TONALITETA, A TO SE POSTIŽE KADENCOM U TOM TONALITETU (POTPUNOM I AUTENTIČNOM).
MEĐUTIM, AKO SE DOSTIGNUTI TONALITET NE UČVRSTI KADENCOM, TAKVA PROMJENA SE NE
SMATRA MODULACIJOM NEGO SAMO TONALNIM ISTUPANJEM.

PRIMJER BR. 3 (skretnično istupanje)

TONALNO ISTUPANJE MOŽE BITI SKRETNIČNO ILI PROLAZNO, ZAVISNO DA LI SE POSLIJE
NJEGA MUZIČKI TOK VRAĆA U PRETHODNI TONALITET, ILI PRELAZI U NEKI DALJI.
ISTUPANJE JE DAKLE PRIVREMENA NEPOTVRĐENA MODULACIJA.

PRIMJER BR. 4 (prolazno istupanje)

(U ovom pr. je moguće da se harmonski tok sve do ulaska u ciljni F-dur tumači u okviru polaznog d-mola,
kao što je to učinjeno duplim tumačenjem u zagradi. Prednost ipak treba dati drugom tumačenju koje uključuje
prolazno istupanje u g-mol iz koga se zatim prelazi u F-dur.)
POJAVA PROLAZNOG ISTUPANJA SE UKLJUČUJE I U PROCES POSREDNE MODULACIJE JER SE
PRELAZAK IZ POLAZNOG U CILJNI TONALITET ČESTO NE VRŠI DIREKTNO NEGO PUTEM
POSREDNOG (TREĆEG) TONALITETA KOJI KAO POSREDNIK IMA ZAJEDNIČKIH ELEMENATA I SA
POLAZNIM I SA CILJNIM, A OD PREVOG CILJA MODULACIJE SE RAZLIKUJE PO TOME ŠTO SE U
NJEMU NE KADENCIRA I UGLAVNOM DUGO NE ZADŽAVA. ULAZAK U POSREDNI TONALITET
MOŽE DA BUDE I PUTEM TONALNOG SKOKA, ALI DALJI IZLAZAK U CILJNI TONALITET NE
MOŽE.

PRIMJER BR. 5

(Iz polaznog d-mola u posredni F-dur prešlo se tonalnim skokom, a iz posrednog F-dura u ciljni a-mol -modulac.)

EVENTUALNO KADENCIRANJE U POSREDNOM TONALITETU UKINULO BI NJEGOV POSREDNIČKI

KARAKTER I UČINILO GA TRENUTNIM CILJEM MODULACIJE. AKO BI SE UZASTOPNO NANIZALO
VIŠE OVAKVIH TONALNIH PROMJENA, SA KADENCOM I KRATKIM BORAVKOM U SVAKOM
DOSTIGNUTOM TONALITETU, ONDA TO U CJELINI SAGLEDANO, DJELUJE KAO LANAC
MODULACIJA. ZBOG UČESTALIH TONALNIH PROMJENA I DINAMIČKOG KARAKTERA OBIČNO SE
NALAZI U RAZVOJNIM DIJELOVIMA VEĆIH MUZIČKIH OBLIKA GDJE PONEKAD POKAZUJE VRLO
SMIŠLJENU SISTEMATSKU GRAĐU (REDOSLIJED TONALITETA PO KVINTNOM KRUGU, PO
TERCAMA ILI PRAVILNO SMJENJIVANJE TONSKIH RODOVA I SL.)

DIJATONSKA MODULACIJA

KOD DIJATONSKE MODULACIJE VEZA IZMEĐU TONALITETA USPOSTAVLJA SE NA

ZAJEDNIČKOM AKORDU KOJI IMA FUNKCIJU I U POLAZNOM I U CILJNOM TONALITETU, PA SE
VRŠI NJEGOVO PREZNAČENJE TJ. PROMJENA FUNKCIJE, A NA OSNOVU TOGA SE HARMONSKI
TOK NASTAVLJA U NOVOM TONALITETU.

PRIMJER 1
PRVI AKORD KOJI VIŠE NE PRIPADA POLAZNOM TONALITETU (DOLAZI ODMAH NAKON
PREZNAČUJUĆEG) SE NAZIVA MODULIRAJUĆI AKORD, JER TEK ON ZAISTA VRŠI MODULACIJU,
DOK JE PREZNAČENI AKORD SAMO PRIPREMA I OMOGUĆAVA.

PONEKAD JE MOGUĆE ČITAVE NIZOVE AKORADA U ANALIZI TUMAČITI DVOJAKO – SA

GLEDIŠTA POLAZNOG I SA GLEDIŠTA CILJNOG TONALITETA.

Primjer 2

OVDJE SE POSTAVLJA PITANJE GDJE POSTAVITI ANALITIČKO PREZNAČENJE TJ. KOJI AKORD
SMATRATI MODULIRAJUĆIM (DA VIŠE NE PRIPADA POLAZNOM TONALITETU), KADA SE SVI ONI
MOGU SHVATATI I U OKVIRU POLAZNOG TONALITETA. PRI DONOŠENJU ODLUKE POMOĆI ĆE
NAM SAGLEDAVANJE SLIJEDEĆIH ČINILACA: - OBLIKA; POSTAVKE I METRIČKOG POLOŽAJA
POJEDINIH AKORADA, KRETANJE KRITIČNIH TONOVA, LOGIČNOSTI I TIPIČNOSTI POJEDINIH
FUNKCIONALNIH ODNOSA.

NAJZNAČAJNIJA OSOBINA AKORADA (ZA POTREBE DIJATONSKE MODULACIJE) JESTE NJIHOVA

MNOGOSTRANOST TJ. BROJNOST FUNKCIJA U KOJIMA MOGU DA SE JAVE.
DIJATONSKOM MODULACIJOM POVEZUJU SE UGLAVNOM NAJSRODNIJI TONALITETI (IZ OKVIRA
1. STEPENA KVINTNOG SRODSTVA). NAJBROJNIJI I NAJTIPIČNIJI SU MODULACIJE: 1. IZ DURA U
TONALITET NJEGOVE DURSKE DOMINANTE, I 2. IZ MOLA – U PARALELNI DUR.
 1. ZA PRVU (IZ DURA U TONALITET NJEGOVE DURSKE DOMINANTE) UOBIČAJENO JE
PREZNAČENJE: A) POLAZNI VI = CILJNI II STUPANJ.

PRIMJER BR. 3 A) MENDELSON: II KLAVIRSKI KONCERT, g mol, OP. 25, II STAV

ILI B) PREZNAČENJE POLAZNE T U CILJNU S

(PRIMJER 3 B) BRAMS: RAPSODIJA h mol, OP. 79 BR. 1

(PREZNAČENJE POLAZNE T U CILJNU S)

NA OVAJ NAČIN MOŽE DA SE VRŠI MODULACIJA IZ MOLA U TONALITET MOLSKE

DOMINANTE (RJEĐA POJAVA):

PRIMJER 3 C) ŠUMAN IV SIMFONIJA, d mol, OP. 120, III STAV

(MODULACIJA IZ MOLA U TONALITET MOLSKE DOMINANTE)
2. ZA MODULACIJU IZ MOLA U PARALELNI DUR, OSIM PREZNAČENJA POLAZNE
SUBDOMINANTE U CILJNI II (VIDI PR. 1), KORISTE SE UGLAVNOM SLIJEDEĆA
PREZNAČENJA:
A) POLAZNI VI = CILJNA S

PRIMJER 4. A) BAH: PASIJA PO MATEJU, HOR

(POLAZNI VI = CILJNA S

PR. 4 - B) POLAZNA T = CILJNI VI

PRIMJER 4- C) POLAZNI II = CILJNI VII

IZ NAVEDENIH PRIMJERA MOŽE SE UOPŠTITI ZAKLJUČAK:

PRILIKOM MODULACIJA U DOMINANTNI TONALITET ILI IZ MOLA U PARALELNI DUR U CILJNI
TONALITET SE ULAZI NA NEKI AKORD SUBDOMINANTNE FUNKCIJE (S, II VI) JER
SUBDOMINANTA PREDSTAVLJA DOBAR POČETAK POTPUNE KADENCE KOJA ĆE POTVRDITI
DOSTIGNUTI TONALITET.

SRODNOST TONALITETA

TONALITETI SE MEĐUSOBNO NALAZE U BLIŽEM ILI DALJEM SRODSTVU TJ. IMAJU VEĆI ILI
MANJI BR. ZAJEDNIČKIH AKORADA (ILI IH UOPŠTE NEMAJU). BROJ ZAJEDNIČKIH AKORADA
ZAVISI OD RAZLIKE U BROJU PREDZNAKA POLAZNOG I CILJNOG TONALITETA.
AKO OBA TONALITETA IMAJU POVISILICE ILI SNIZILICE – RAZLIKA SE DOBIJA ODUZIMANJEM
BROJA NJIHOVIH PREDZNAKA. AKO JEDAN IMA POVISILICE , A DRUGI SNIZILICE - BROJ
PREDZNAKA SE SABIRA. (NPR.: FIS DUR I E DUR RAZLIKUJU SE ZA 6-4= 2 PREDZNAKA, ILI d mol
I f mol ZA 4-1= 3; ILI d mol I E DUR ZA 1+ 4=5 PREDZNAKA).
- AKO SE MODULACIJA VRŠI U KVINTNI KRUG NAVIŠE, POLAZNI TONALITET ZVAĆEMO „NIŽIM“
, A CILJNI „VIŠIM“.
- PRI MODULACIJI U KVINTNI KRUG NANIŽE, POLAZNI TONALITET JE „VIŠI“ , A CILJNI „NIŽI“.
- KADA SE U PREDZANKU NALAZE POVISILICE SA OBA TONALITETA – VIŠI JE TONALITET SA
VIŠE POVISILICA.
- KADA SE U PREDZANKU NALAZE SNIZILICE SA OBA TONALITETA - VIŠI JE TONALITET SA
MANJE SNIZILICA. (NIŽI JE SA VIŠE SNIZILICA)
- KADA SE U PREDZANKU NALAZE U JEDNOM TONALITETU POVISILICE U DRUGOM SNIZILICE -
VIŠI JE ONAJ SA POVISILICAMA.
(PR: FIS DUR – E-DUR -„VIŠI“ JE FIS DUR; d mol - f mol „VIŠI“ JE d mol ; d mol- E-DUR – „VIŠI“ JE E
DUR).
ZAKLJUČAK: PRILIKOM DIJATONSKE MODULACIJE UKOLIKO JE CILJNI TONALITET „VIŠI“ ZA
ULAZ SE KORISTE AKORDI NJEGOVE NISKE –SUBDOMINANTNE STRANE, A UKOLIKO JE CILJNI
TONALITET „NIŽI“ - AKORDI „VISOKE“ TJ. DOMINANTNE STRANE.
OVU TEORIJSKU LOGIKU POTVRĐUJE I PRAKSA. TO SE POKAZALO VEĆ KOD MODULACIJE U
DOMINANTNI TONALITET- KAO NAJBLIŽI U PRAVCU „NAVIŠE“, ALI VAŽI I ZA PRELAZAK U
PARALELU DOMINANTE BILO DA JE POLAZNI TONALITET MOLSKI (PR. A) ILI DURSKI (PR. B)
PRIMJER BR. 5 A) PRELAZAK U PARALELU DOMINANTE (POLAZNI TONALITET MOLSKI)

PRIMJER B) PRELAZAK U PARALELU DOMINANTE (POLAZNI TONALITET DURSKI)

NASUPROT TOME, „VISOKA“ – DOMINANTNA STRANA SLUŽI ZA ULAZ U „NIŽI“ SUBNOMINANTNI

TONALITET:

PRIMJER 6
KAO VEZA SA UDALJENIJIM TONALITETOM SLUŽE KARAKTERISITČNI AKORDI HARMONSKOG
TIPA LJESTVICE – MOLSKA SUBDOMINANTA DURA I DURSKA DOMINANTA MOLA. DURSKA
DOMINANTA SE KORISTI U NIŽEM MOLU, BEZ OBZIRA DA LI JE ON POLAZNI ILI CILJNI
TONALITET, A MOLSKA SUBDOMINANTA U VIŠEM DURU OPET NEZAVISNO OD TOGA KOJI JE
TONALITET POLAZNI A KOJI CILJNI.

PRIMJER BR. 7 BETOVEN: SONATA F- DUR, OP. 10 BR 2, I STAV

JEDNO OD ZNAČAJNIJIH SREDSTAVA ZA POVEZIVANJE MEĐUSOBNO UDALJENIH TONALITETA

JE I NAPOLITANSKI AKORD. KAO DURSKI TROZVUK ON MOŽE DA BUDE PREZNAČEN U BILO
KOJU DURSKU FUNKCIJU DRUGOG TONALITETA ILI OBRNUTO (DA SVAKI OD NAVEDENIH
DURSKIOH TROZVUKA BUDE PREZNAČEN U CILJNI NAPOLITANSKI AKORD.)
KAO „NIZAK“ AKORD (PRIPADNIK SUBDOMINANTNE SFRE) NAPOLITANSKI SE NAJČEŠĆE UZIMA
PRILKOM MODULACIJE UVIJEK U VIŠEM TONALITETU (BIO ON POLAZNI ILI CILJNI).

PRIMJER BR. 8 A) PREZNAČENJE - NAPOLITANSKI U CILJNOM TONALITEU

B) PREZNAČENJE- NAPOLITANSKI U POLAZNOM TONALITETU

HROMATSKA MODULACIJA

SREDSTVA HROMATSKE MODULACIJE SU BROJNA JER SE ONA NE VEZUJE ZA PREZNAČENJE

AKORDA VEĆ JE POSLJEDICA STVARNE ZVUČNE PROMJENE U GRAĐI AKORDA TJ. IZVRŠENE
HROMATSKE PROMJENE. IZDVOJIĆEMO NEKE NAJČEŠĆE NAČINE - VIDOVE HROMATSKE
MODULACIJE:

1. PROMJENA AKORDSKE TERCE – VEĆINOM SE SVODI NA PROMJENU RODA U

KONSONANTNIM TROZVUCIMA (PRETVARANJE MOLSKOG U DURSKI –POVIŠENJEM TERCE I
DURSKOG U MOLSKI – SNIŽENJEM TERCE.) ZA FUNKCIJU AKORDA DOBIJENOG OVAKVOM
HROMATSKOM PROMJENOM ODLUČUJUĆI ZNAČAJ IMA UPRAVO SMJER TE PROMJENE.
POŠTO POVIŠEN TON IMA UZLAZNU TENDENCIJU (KAO DONJA VOĐICA) – TAKO I DURSKI
TROZVUK NASTAO IZ MOLSKOG – POVIŠENJEM TERCE- DOBIJA FUNKCIJU CILJNE
DOMINANTE. DA BI TA FUNKCIJA BILA UBJEDLJIVIJA, UOBIČAJENO JE DA SE DOBIJENOM
DURSKOM TROZVUKU DODA MALA SEPTIMA ILI NONA), KAO KARAKTERISTIČAN
INTERVAL KOJIM SE TAKO POTVRĐUJE DOMINANTNA FUNKCIJA.
(OVAJ POSTUPAK IMA SLIČNOSTI SA POSTUPKOM HROMATSKOG UVOĐENJA VANTONALNE
DOMINANTE (U PRIMJERU NA MJESTU c: D9 BI TO BILA g:Ds). RAZLIKA SE UTVRĐUJE PO TOME
DA LI SE MUZIČKI TOK ZATIM NASTAVLJA U DOTADAŠNJEM TONALITETU ILI U NOVOM.)

MOLSKI TROZVUK - NASTAO IZ DURSKOG SNIŽENJEM TERCE- DOBIJA ZNAČENJE CILJNE

SUBDOMINANTE, POŠTO SNIŽENI TON DJELUJE PRVENSTVENO KAO SILAZNA - GORNJA VOĐICA.

PRIMJER BR. 2 ČAJKOVSKI: PJESMA BEZ RIJEČI F -DUR OP.2 BR. 3

POMENUTA DVA SLUČAJA (DA DURSKI TROZVUK –DOBIJEN IZ MOLSKOG - POSTAJE CILJNA
DOMINANTA, A MOLSKI - DOBIJEN IZ DURSKOG - CILJNA SUBDOMINANTA) - NIKAKO NE ZNAČE
PRAVILO. NIJE RIJEDAK SLUČAJ DA MOLSKI TROZVUK KOJI JE NASTAO SNIŽENJEM TERCE U
PRETHODNOM DURSKOM - POSTANE III STUPANJ ZA NOVI TONALITET ILI DA DOBIJE ULOGU
CILJNOG VI ILI II STUPNJA.

PRIMJER BR.3 GLUK: „ALČESTE“ –UVERTIRA

MOLSKI TROZVUK (NASTAO SNIŽENJEM TERCE U PRETHODNOM DURSKOM) - POSTAJE III

STUPANJ U CILJNOM TONALITETU.
2. PROMJENA ZVUČNOSTI AKORDA - NAJČEŠĆE ZNAČI PRETVARANJE NEKOG KONSONANTNOG
AKORDA POLAZNOG TONALITETA U DISONANATAN – KRITIČAN AKORD CILJNOG. OBRNUT
SLUČAJ JE VEOMA RIJEDAK JER JE I MANJE LOGIČAN. NAJČEŠĆI POSTUPAK U OVOM VIDU
HROMATSKE MODULACIJE JESTE PRETVARANJE DURSKOG ILI MOLSKOG TROZVUKA U
UMANJENI SA FUNKCIJOM CILJNOG VII STUPNJA. SA CILJEM PODVLAČENJA TE FUNKCIJE
OVAKO DOBIJENOM UMANJENOM TROZVUKU REDOVNO SE DODAJE JOŠ UMANJENA SEPTIMA.

PRIMJER BR. 4 BETOVEN: SONATA D-DUR, OP 10 BR.3, II STAV

(I OVE PROMJENE DOSTA LIČE NA HROMATSKO UVOĐENJE VANTONALNOG VII STUPNJA PA BI
SE TAKO MOGLE I TRETIRATI AKO BI MUZIČKI TOK I DALJE OSTAO U POLAZNOM F-DURU. U
GORNJEM PRIMJERU g-mol I A-DUR PREDSTAVLJAJU PROLAZNA ISTUPANJA NA PUTU ZA d-mol
KOJI ĆE SE POJAVITI KASNIJE KAO OSNOVNI TONALITET STAVA.)

UMANJENI TROZVUK MOŽE DA NASTANE OD DURSKOG POVIŠENJEM NJEGOVOG OSNOVNOG

TONA ILI SNIŽENJEM TERCE I KVINTE , A OD MOLSKOG – POVIŠENJEM OSNOVNOG TONA I
TERCE, ILI SNIŽENJEM KVINTE.
I OVDJE MOŽEMO IZVUĆI ODREĐENA UOPŠTAVANJA: POVIŠENJE AKORDU DAJE PRVENSTVENO
NEKU DOMINANTNU FUNKCIJU (D, VII III), A SNIŽENJE – NEKU SUBDOMINANTNU (s, II, VI).

PREKOMJERNI TROZVUK MOŽE DA NASTANE POVIŠENJEM KVINTE PRETHODNOG AKORDA I

TADA DOBIJA ULOGU CILJNE +D U DURU ILI III STUPNJA U HARMONSKOM MOLU. AKO
PAK NASTANE SNIŽENJEM OSNOVNOG TONA U RANIJEM AKORDU - PO PRAVILU DOBIJA
ZNAČENJE CILJNOG VI> U DURU ILI +s U MOLU.

3. HROMATSKA I PRIVIDNA TERCNA SRODNOST AKORADA ČINI PODLOGU TREĆEM

NAJVAŽNIJEM VIDU HROMATSKE MODULACIJE. TU SE ISTOVREMENO SA HROMATSKIM
POKRETOM KOJI JE UVIJEK PRISUTAN BAR U JEDNOM GLASU, DOGAĐA I PROMJENA SAME
AKORDSKE OSNOVE TJ. PRELAZAK NA DRUGI OSNOVNI TON KOJI JE ZA TERCU NIŽI ILI VIŠI
OD PRETHODNOG . TAKO POSLJEDNJI AKORD POLAZNOG TONALITETA I PRVI AKORD CILJNOG
STOJE U HROMATSKOM PRIVIDNOM TERCNOM SRODSTVU. TAJ DRUGI (ULAZNI) AKORD MOŽE
BITI DOPUNJEN TONOVIMA KOJI BLIŽE KARAKTERIŠU NOVU FUNKCIJU (KAO I U PRETHODNIM
SLUČAJEVIMA HROMATSKE MODULACIJE).
 PRIMJER BR. 5 FRANK: SIMFONIJA d-mol , I stav

(OSNOVU MODULACIJE U OVOM PRIMJERU ČINI HROMATSKA TERCNA VEZA AKORADA a-cis-e
(A:D) I f-a-c (B:D). POŠTO SE NA PODLOZI PRVOG TROZVUKA JAVILA HROMATSKA PROLAZNICA
gis, A DRUGOME JE DODATA SEPTIMA, PA ČAK I NONA - U PRELAZU SA JEDNOG NA DRUGI
AKORD ISPOLJAVA SE PARALELNO TROSTRUKA HROMATIKA (cis-c, e-es, gis-g).

PONEKAD I PRVI OD DVA AKORDA (TZV. IZLAZNI) IMA VID ČETVOROZVUKA, TAKO D ASE
OSTVARUJE VEZA DVA ČETVOROZVUKA KOJI SU U HROMATSKOM TERCNOM SRODSTVU:

PRIMJER BR. 6 BETOVEN: VII SIMFONIJA, A –DUR, OP.92, III STAV

(SEPTIME U OBA AKORDA IMAJU ZNAČAJ SAMO KAO DOPUNA I KARAKTERIZACIJA NJIHOVIH
FUNKCIJA, DOK JE SUŠTINA HARMONSKOG PROCESA SADRŽANA U SAMIM TROZVUCIMA. )
OVAJ VID HROMATSKE MODULACIJE PRUŽA MOGUĆNOSTI ZA NEPOSREDNO I TEČNO
POVEZIVANJE ČAK I VRLO UDALJENIH TONALITETA.
 ENHARMONSKA MODULACIJA

ENHARMONSKA MODULACIJA SE VRŠI POMOĆU AKORADA KOJI SADRŽE KARAKTERISTIČNE

DISONANCE POGODNE DA SE ENHARMONIJOM PREOBRAZE U DRUGA I DRUGAČIJE USMJERENA
SZAVUČJA. PRAKTIČNO, NAJVAŽNIJI TAKVI PREOBRAŽAJI SU SLIJEDEĆI:

U7 → V6 odnosno P2 → M3
P5 → M6 odnosno U4→ V3
M7 → P6 odnosno V2→ U3

KADA SE NEKI OD NAVEDENI H PREOBRAŽAJA IZVRŠI U SASTAVU ODREĐENOG AKORDA ,

TADA I SAM AKORD MIJENJA SVOJ SKLOP PA SE NA TOJ OSNOVI I VRŠI NJEGOVO
PREZNAČENJE TJ. PROMJENA FUNKCIJE ŠTO NADALJE ZNAČI I DRUGAČIJE RZARJEŠENJE KOJE
VODI U NOV TONALITET.

PRIMJER BR. 1 BETOVEN: SONATA c mol, OP.13, I STAV

(PREZNAČENJE POLAZNOG VII U CILJNI VII)

(U OVOM PRIMJERU JE IZVRŠENO PREZNAČENJE UMANJENOG ČETVOROZVUKA NA OSNOVU

ENHARMONSKE ZAMJENE NJEGOVE UM 7 (es) ZA V6 (dis). TIP AKORDA SE TIME NIJE PROMJENIO, ALI
SE PROMJENIO OSNOVNI TON (OD fis NA dis) PA JE TAKO USLIJEDILA I PROMJENA TONALNE
PRIPADNOSTI AKORDA (OD g:VII NA e:VII, I DRUGAČIJE RAZRJEŠENJE – ODGOVARAJUĆE NOVOM
TONALITETU. )

ZA RAZLIKU OD DIJATONSKOG PREZNAČENJA KOJE PROIZILAZI IZ DIJATONSKE

MNOGOSTRANOSTI AKORDA, ENHARMONSKO PREZNAČENJE SE KORISTI EHARMONSKOM
MNOGOSTRANOŠĆU. I TU SE RADI O ZAJEDNIČKOM AKORDU KOJI POSTOJI I U POLAZNOM ILI
U CILJNOM TONALITETU, MEĐUTIM, ON JE ISTOVJETAN SAMO PO ZVUČANJU DOK JE TEORIJSKI
I PO NOTNOJ SLICI NJEGOV TONSKI SASTAV U TA DVA TONALITETA RAZLIČIT. ZAHVALJUJUĆI
MOGUĆNOSTI ENHARMONSKOG SHVATANJA POJEDINIH TONOVA MOGUĆE JE UOČITI RAZLIKU
U TEORIJSKOM SASTAVU AKORDA , A IZ TOGA SLIJEDI RAZLIKA U NJEGOVOM RAZRJEŠENJU.
PRVA RAZLIKA (ENHARMONSKA ZAMJENA) SE ZAPRAVO NE ČUJE, DOK MODULIRAJUĆI AKORD
OTKRIVA DA JE NA PRETHODNOM BIO IZVRŠEN ENHARMONSKI PREOBRAŽAJ, USLJED ČEGA JE
ON DOBIO I DRUGAČIJE RAZRJEŠENJE.
VAŽNO JE ZNATI DA PRAKTIČNO, U MUZIČKOJ LITERATURI, ENHARMONSKA ZAMJENA JE
RIJETKO ISPISANA U NOTACIJI PREZNAČENOG AKORDA ŠTO ZNAČI DA ENHARMONIJA NIJE
OČIGLEDNA - TREBA JE OTKRITI TJ. ZAMISLITI I PODRAZUMJEVATI. MOŽE NAM POMOĆI
ČINJENICA DA MODULIRAJUĆEM AKORDU UGLAVNOM PRETHODI NEKI SPECIFIČAN -
DISONANTNI AKORD I DA SE ENHARMONSKA ZAMJENA U NJEMU SKRIVA.
TI SPECIFIČNI AKORDI KOJI SLUŽE KAO PODLOGA ENHARMONSKOJ MODULACIJI SU:
UMANJENI ČETVOROZVUK, PREKOMJERNI TROZVUK, DOMINANTNI, DVOSTRUKO I TVRDO
UMANJENI ČETVOROZVUK.

1. UMANJENI ČETVOROZVUK JE NAJČEŠĆE SRDSTVO ENHARMONSKE MODULACIJE.

NJEGOV INTERVALSKI SASTAV (3 MALE TERCE) ČINI DA TAJ AKORD U SVIM SVOJIM OBLICIMA
ZVUČI JEDNAKO I TO JE PODESNO ZA RAZLIČITE ENHRMONSKE ZAMJENE (SVAKA M3 MOŽE
BITI ZAMJENJENA PR 2 I SL). POŠTO SE OVAKVIM ZAMJENAMA MIJENJA I OSNOVNI TON
AKORDA, I NJEGOV OBLIK I KARAKTERISITČNI INTERVALI – ON DOBIJA NOVE FUNKCIJE I
RAZRJEŠENJA KOJA VODE U NOVI TONALITET. SVE NAVEDENE PROMJENE NASTAJU SAMO POD
USLOVOM DA BAR JEDAN TON RANIJEG AKORDA OSTANE NEZAMJENJEN. AKO SE
ENHARMONSKI ZAMJENE SVI TONOVI - TIME SE NE MIJENJA NJIHOV MEĐUSOBNI ODNOS I
OVAKAV APSOLUTNI ENHARMONSKI PREOBRAŽAJ AKORDA SE NAZIVA ENHARMONSKA
RAZMJENA I NEMA ZA POSLJEDICU PROMJENU FUNKCIJE AKORDA I NJEGOVO RAZRJEŠENJE U
NOV TONALITET, VEĆ ZNAČI SAMO PROMJENU NOTACIJE IZ PRAKTIČNIH RAZLOGA.
SVESTRANOST UMANJENOG ČETVOROZVUKA U ENHARMONSKOJ MODULACIJI OGLEDA SE U
TOME ŠTO JE PREKO NJEGA MOGUĆE UĆI U BILO KOJI OD 24 TONALITETA TEMPEROVANOG
SITEMA.

PRIMJER BR 2 MOCART: KLAVIRSKI KONCERT c mol, KV 491, II STAV

(PREZNAČENJE POLAZNOG VIID U VII)

NAJČEŠĆI SU PRIMJERI ENHARMONSKOG PREZNAČENJA POLAZNOG (–VI< ) U NEKI UMANJENI

ČETVOROZVUK CILJNOG TONALITETA, MADA SU BROJNI I SLUČAJEVI GDE SE UMANJENI
ČETVOROZVUK POLAZNOG TONALITETA PREZNAČUJE U CILJNI (-VI<)
PRIMJER BR 3. BETOVEN: VII SIMFONIJA A- DUR - II STAV
(PREZNAČENJE POLAZNOG -VI<)

2. PREKOMJERNI TROZVUK SE POKAZAO KAO POGODAN ZA ENHARMONSKO

PREZNAČENJE JER I ON, ZAHVALJUJUĆI SVOM INTERVALSKOM SASTAVU (DVIJE V3), U SVIM
OBLICIMA ZVUČI JEDNAKO. PODESNE ENHARMONSKE ZAMJENE (Pr 5 →M6 ODNOSNO V3→Um
4) DAJU NA ISTOM ZVUKU RAZLIČITE AKORDSKE OBLIKE.
PRKOMJERNI TROZVUK MOŽE DA SE U JAVI U 4 RAZNE FUNKCIJE, KAKO U DURU-TAKO I U
MOLU- DODAJUĆI TOME JOŠ PO JEDAN ENHARMONIZAM UNUTAR TONALITETA:

SLIKA 1

KAO ŠTO SE U OKVIRU TONALITETA PREKOMJERNI TROZVUK PRAKTIČNO SUSREĆE U

FUNKCIJAMA VI> i + D (U DURU), ODNOSNO III (U HARMONSKOM MOLU), TAKO SE I
ENHARMONSKA MODULACIJA POMOĆU NJEGA KORISTI UGLAVNOM TIM TRIMA FUNKCIJAMA.
PRITOM SE PONEKAD POVEZUJU I VRLO BLISKI TONALITETI (NPR. PARALELENI) A PONEKAD I
DOSTA UDALJENI – KORISTEĆI ENHARMONIZAM VI > ~ III.

PRIMJER BR. 4 MALER: „DJEČAKOV ČAROBNI ROG“

(MODULACIJA U PARALELNI TONALITET KORISTEĆI ENHARMONIZAM VI > ~ III)
PRIMJER 5 ŠOPEN : SONATA b-mol, OP. 35.- I STAV
(MODULACIJA U UDALJENI TONALITET KORISTEĆI ENHARMONIZAM VI > ~ III)

(NA KRAJU OVOG PRIMJERA IZVRŠENA JE ENHARMONSKA MUTACIJA ( b→B) NA OSNOVU

ISTOZVUČNOG (NEPOTPUNOG) Um ČETVOROZVUKA VIID I - II< U ISTOIMENOM DURU. )

3. ENHARMONIZAM DOMINANTNOG I TVRDO UMANJENOG ČETVOROZVUKA

U OVIM SLUČAJEVIMA PRIMJENJUJE SE ENHARMONSKA ZAMJENA M7 →Pr 6 ILI OBRATNO, ILI
ZAMJENA Č5 → DVOSTRUKO Pr 4 ILI Um 5 → Pr 4. PRITOM SE PROBRAŽAJEM DOMINANTNOG
ČETVOROZVUKA DOBIJA I DRUGI OBLIK I DRUGI TIP AKORDA.
NAJČEŠĆE SE KORISITI PREZNAČENJE DOMINANTNOG ČETVOROZVUKA U PREKOMJERNI
KVINTSEKSTAKORD CILJNE SUBDOMINANTE - ŠTO VODI U TONALITET ZA POLUSTEPEN NIŽI (I
NAJČEŠĆE MOLSKI).

PRIMJER BR. 6 BETOVEN; SONATA As dur, op110, III stav

 ANALIZA I PREPOZNAVANJE TONALNIH PROMJENA

PRILIKOM OPAŽANJA I IDETIFIKACIJE LJESTVIČNO-TONALNE OSNOVE VELIKI ZNAČAJ IMA

POJAVA KADENCI KAO ORIJENTACIONIH TAČAKA KOJE PREVASHODNO TREBA TRAŽITI JER SE
KROZ NJIH NAJJASNIJE MANIFESTUJE TONALITET- A SAMIM TIM I PROMJENE TONALITETA KOJE
SE U MUZIČKOM TOKU DOGAĐAJU. U NEDOSTATKU KADENCI (NPR. KOD TONALNIH ISTUPANJA)
POMOĆNI POKAZATELJI TONALITETA I NJEGOVIH PROMJENA MOGU DA BUDU SAMO POJEDINI
HARMONSKI OBRTI, AKO SU FUNKCIONALNO DOVOLJNO KARAKTERISITČNI I ODREĐENI ILI ČAK I
SAMO POJEDINI AKORDI KARAKTERISITČNI ZA ODREĐENI KRUG MOGUĆIH FUNKCIJA.
U VEZI SA TONALNIM ISTUPANJEM UKAZALI SMO NA DVIJE ANALITIČKE MOGUĆNOSTI:
- DA SE TRETIRA KAO STVARNI ALI KRAKOTRAJNI NESTABILIZOVAN PRELAZ U DRUGI TONALITET
- DA SE TUMAČI U OKVIRU DOTADAŠNJEG TONALITETA (PROŠIRENOG VANTONALNIM I DRUGIM
VANLJESTVIČNIM AKORDIMA).
POŠTO SE VEĆINA ISTUPANJA MOŽE POSMATRATI NA OBA NAČINA, ODLUKA ZA JEDAN ILI
DRUGI DONOSI SE NA OSNOVU PROCJENE SLIJEDEĆIH ELEMENATA:
a) TRAJANJE TAKVOG ISTUPANJA
b) STEPEN DO KOGA SE NOVI TONALITET ISPOLJAVA I OSAMOSTALJUJE.
c) KROZ PITANJE: KOJE TUMAČENJE DAJE JEDNOSTAVNIJU I REALNIJU ANALITIČKU SLIKU?
U SVEMU OVOME OSTALO JE OTVORENO PITANJE: KAKO DA SE PRECIZNO UTVRDI TRENUTAK
TONALNE PROMJENE I DA SE ODREDI NAČIN NA KOJI JE ONA IZVEDENA TJ. KAKO DA SE
USTANOVI GRANICA TONALITETA I VRSTA MODULACIJE? RADI ODGOVORA NA OVO PITANJE
POTREBNO JE REZIMIRATI OSNOVNE KARAKTERISTIKE POJEDINIH VRSTA MODULACIJE.

A) POSTUPAK
- DIJATONSKU MODULACIJU KARAKTERIŠE PREZNAČENJE AKORDA KAO TAKVOG BEZ
IKAKVIH STVARNIH ILI ZAMIŠLJENIH PROMJENA U NJEMU (KORIŠĆENJE NJEGOVE
DIJATONSKE MNOGOSTRANOSTI). ZAJEDNIČKI AKORD POSTOJI I PRIPADA I POLAZNOM I
CILJNOM TONALITETU, SAMO U RAZLIČITIM FUNKCIJAMA.
- ENHARMONSKU MODULACIJU KARAKTERIŠE PREZNAČENJE AKORDA NA OSNOVU
ZAMIŠLJENE ILI ISPISANE ENHARMONSKE ZAMJENE JEDNOG ILI VIŠE (ALI NE SVIH)
TONOVA U NJEMU (KORIŠĆENJE NJEGOVE ENHARMONSKE MNOGOSTRANOSTI). PRELAZNI
AKORD JE ZAJEDNIČKI SAMO PO ZVUKU, DOK SE PO NOTACIJI RAZLIKUJE U POLAZNOM
I U CILJNOM TONALITETU, DOK FUNKCIJU, EVENTUALNO, MOŽE DA IMA I ISTU.
 RAZLIČITA NOTACIJA ODRAŽAVA RAZLIKU U OBLIKU I OSNOVNOM TONU AKORDA, TE
RAZLIKU U KRITIČNIM TONOVIMA I NJIHOVOJ TENDENCIJI KOJA IMA ZA POSLJEDICU
PREORJENTACIJU RAZRJEŠENJA TAKVOG AKORDA.
- HROMATSKA MODULACIJA NE KORISTI VEZU PREKO ZAJEDNIČKOG AKORDA , PA U NJOJ
NEMA NI PREZNAČENJA (NI DIJATONSKOG NI ENHARMONSKOG) . POSLJEDNJI AKORD
POLAZNOG TONALITETA TRPI HROMATSKU PROMJENU JEDNOG ILI VIŠE TONOVA IZ
ČEGA, UZ EVENTUALNU PROMJENU SAME AKORDSKE OSNOVE – NASTAJE PRVI AKORD
CILJNOG TONALITETA.
B) SREDSTVA
- DIJATONSKA MODULACIJA KORISTI PRVENSTVENO KONSONANTNE AKORDE – DULSKE I
MOLSKE TROZVUKE.
- ENHARMONSKA MODULACIJA SE ZASNIVA NA ENHARMONSKIM PREOBRAŽAJIMA
PREKOMJERNOG TROZVUKA, UMANJENOG, DVOSTRUKO I TVRDO UMANJENOG I MALOG
DURSKOG ČETVOROZVUKA.
- HROMATSKA MODULACIJA KORISTI PRETEŽNO KONSONANTNE AKORDE (PRETVARANJE
DURSKOG U MOLSKI I OBRATNO), A OD DISONANTNIH PRIMJENJUJE PRVENSTVENO
UMANJENI TROZVUK ILI ČETVOROZVUK (DOBIJEN OPET IZ KONSONANTNIH TROZVUKA).

SVE OVE NAVEDENE ODLIKE TREBA IMATI NA UMU KADA SE TRAŽI TRENUTAK MODULACIJE,
KAO I KADA SE ODREĐUJE NJENA VRSTA . STOGA KRITERIJI ZA ODREĐIVANJE VRSTE
MODULACIJA MOGU BITI SLIJEDEĆI:
a) AKO SE PROMJENA TONALITETA DOGODILA BEZ POJAVE DIREKTNE HROMATIKE ILI BEZ
ENHARMONSKE ZAMJENE - MODULACIJA JE DIJATONSKA.
b) AKO SE U TRENUTKU TONALNE PROMJENE ZAPAŽA ISPISANA ENHARMONSKA ZAMJENA
BAR JEDNOG TONA - MODULACIJA JE ENHARMONSKA.
c) AKO JE TONALNA PROMJENA OBILJEŽENA HROMATSKI POKRETOM BAR JEDNOG GLASA ,
A TAJ SE POKRET JAVLJA U VEZI KONSONANTNIH TROZVUKA - MODULACIJA JE
HROMATSKA.
UKOLIKO U DATOM SLUČAJU NEMA DOVOLJNO ELEMENATA ZA ODLUKU O VRSTI
MODULACIJE, MOŽE SE SMATRATI DA JE U PITANJU KOMBINOVANA MODULACIJA
(DIJATONSKO-HROMATSKA, ENHARMONSKO-HROMATSKA ILI DIJATONSKO-ENHARMONSKA).

PITANJA ZA ISPIT:

1. MUZIČKA DINAMIKA I NJENE VRSTE

2. BAROK, GALANTNI I OSJEĆAJNI STIL
3. KLASICIZAM; BETOVENOV HARMONSKI STIL
4. R O M A N T I Z A M I HARMONSKI JEZIK ROMANTIZMA
5. PROŽIMANJE DURA I MOLA
6. MUTACIJA I NEODREĐENI TONSKI ROD
7. SRODNOST AKORADA (DIJATONSKO, HROMATSKO, PRIVDNO TERCNO SRODSTVO)
8. MEDIJANTIKA
9. ALTEROVANI AKORDI
10. VIDOVI PROMJENE TONALITETA
11. DIJATONSKA MODULACIJA, SRODNOST TONALITETA
12. HROMATSKA MODULACIJA
13. ENHARMONSKA MODULACIJA
14. ANALIZA I PREPOZNAVANJE TONALNIH PROMJENA