Tatum & Dolly

1
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Naslov izvornika
MacKenzie Fire

Vatreni
Mackenzie

S engleskoga prevela
ALEKSANDRA BARLOVIĆ

2
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Posvećeno Herculesu.
Nasmijavao si me gotovo jednako kao i Candice.

3
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

PRVO POGLAVLJE

Z
rak u Boiseju u Idahu toliko je hladan da mi se dlačice u nosu
smrzavaju kad ga udahnem. Kad pomaknem nos amo-tamo,
doslovce osjećam pucketanje u njemu. To jednostavno nije u redu. Ja
sam s Floride. Nosnice u tropima nikada, nikada ne pucketaju.
Zrak vani izgleda plavo. To pripisujem hladnoći. Hladnoća je plava, a
toplina narančasta. Zato nebo na Floridi uvijek izgleda narančasto. To je
meteorološka činjenica, možete je provjeriti. Pretpostavljam da je na ekvatoru
sve vjerojatno crvenije.
Magloviti oblaci vrlo visoko na sivom nebu izgledaju kao da su raspoloženi
istresti snijeg na moju glavu, a to će biti problem jer sam mnogo vremena
provela u nastojanju da mi kosa izgleda savršeno. Pepeljastoplava boja s
naizgled prirodnim svjetlijim pramenovima na gornjem sloju i tamnijim na
donjem, kombinacija koju je teško izvesti tako da bude savršena, ali je meni
to uspjelo. Dakako. A da bih postigla namjerno nemarnu valovitost, potrebno
mi je više od sat vremena, mnogo proizvoda za stiliziranje i glačalo za kosu.
Šešir bi potpuno narušio efekt. Kosa je moj posao pa se uvijek reklamiram.
Pogledom prelazim po prostoru za doček putnika i po otprilike deseti put
od slijetanja pitam se zašto sam ovdje, ali tada opažam svoju bucmastu najbolju
prijateljicu kako se gega po pločniku ispred zračne luke i prisjećam se: ne bih
željela biti nigdje drugdje na cijelom svijetu nego baš ovdje, u smrznutoj tundri
Sjeverozapada, u iščekivanju rođenja svojega prvog kumčeta.
- Candice! - veselo viče Andie i ubrzava. - Stigla si! - Izgleda kao da će se
prevrnuti, najprije na jednu stranu, a potom na drugu. Stopala joj se okreću
prema van, kao u patke. Snijeg na pločniku škripi u ritmu njezinih koraka.
Trčim prema njoj i njezinu pratitelju kauboju, koji ide za njom, a pomponi
na čizmama mlate oko mojih gležnjeva i listova. Te čizme pronašla sam na
internetu i jedva sam čekala da ih obujem. Na Floridi ne mogu nositi krznom
podstavljene čizme s pomponima, ali ovdje u potpunosti pratim sjevernjačku
modu. Ne mogu dopustiti da mi diploma sa Sveučilišta Floride potpuno
propadne.
Gotovo sam stigla u zagrljaj svoje najbolje prijateljice kad sam stala na led.
- Ups!
Ruke su mi se raširile u pokušaju da stvorim malo otpora zraka i usporim
pad. Nisam sigurna da to u ovom trenutku pomaže, ali teorija je osnovana.
Nebo se okrenulo i zamijenilo mjesto s tlom. Nisam vidjela vidim ništa osim

4
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

pramenastih oblaka, a tada je moja stražnjica tresnula na pločnik. Hladna

tekućina odmah je počela prodirati u moje Diesel traperice.
- Guzice, ovo je led. Vrlo hladan, vrlo tvrd led.
- Sranje - gunđam dok pokušavam sjesti - ovaj pločnik kao da je od betona
ili nečega takvog. - Moje tijelo još je malo previše iznenađeno da bi slušalo moje
zapovijedi, a rukavice mi se lijepe za tlo. Sada znam kako se kornjača osjeća kad
se prevrne. Jadne kornjače.
Kaubojski šešir odjednom je prekrio sivo nebo i ravnodušno lice pojavilo se
nad mojim. - To je bilo graciozno - kaže.
Mrštim mu se ne obazirući se na lijepe zelene oči i izražajnu naočitost
kauboja koji je rođen i odrastao u Oregonu. - Nego što! Vježbala sam.
On mi pruža ruku u rukavici, koju nevoljko primam. Andien šogor Ian je na
mojem popisu. Na popisu seronja. Andie me je tijekom protekle godine e-
mailovima, porukama i telefonskim razgovorima obavještavala o tom jadniku pa
imam mnogo razloga da mi se ne sviđa. Njegov stav navodno se nije znatno
promijenio nakon bratova vjenčanja pa je ostao sličan kao i kad ga je
Andie upoznala. Tu smo situaciju analizirale do besvijesti i zaključile da on i
dalje optužuje Andiena supruga, ili možda čak Andie, za svoj kaotičan život.
- Jesi li dobro? O, Bože, to je bilo gadno. - Andie maše rukama oko mene, a
kad sam ustala, tapša me po cijelom tijelu.
- Nisam slomila ništa osim guzice, a na njoj ionako već imam raspuklinu.
Dobro sam. - Širim njezine ruke kako bih vidjela trbuh i odvratila joj pozornost
od njezinog ludog programa majke kvočke. Doista je čudno vidjeti da se ponaša
toliko drugačije. Kladila bih se da partijanerica više nije u igri.
- Kako si? - pitam. - Spremna roditi? - Njezina bijela jakna od guščjeg perja
toliko je napuhnuta da izgleda kao maskota Michelina ili možda golemi sljezov
kolačić. Zapravo joj i ne vidim trbuh, ali je zacijelo ogroman kad je moju nekad
sitnu prijateljicu odvjetnicu pretvorio u golemu ljudsku kuglu.
- Itekako. - Povlači me u nespretan zagrljaj. Mora se sagnuti kako me njezin
trbuh ne bi udario, a ja se moram sagnuti napola kako bih je uhvatila, jer je niža
od mene. - Jaaaako si mi nedostajala! - Zvuči gotovo plačljivo.
Kolutam očima prema Ianu, koji glumi da umire od dosade. - Da, znam.
Nemaš se čime baviti osim po cijele dane zuriti u kauboje. Jadnice. - Andie ima
malu odvjetničku praksu u gradu u kojem živi, ali sav posao obavlja od kuće.
Doznala sam da su ondje tri MacKenzieja, obiteljski prijatelj po imenu Boog i još
nekoliko radnika koji ondje svakodnevno rade. - Zacijelo ti jako nedostaje život
u gradu. Mnogo si žrtvovala.
Ian me ne gleda, ali mu se lice trza.
Dobro. Neka malo probavlja taj gorak zalogaj. Poslije ću mu očitati bukvicu
jer je seronja prema mojoj najboljoj prijateljici, nakon što se ona odrekla svojeg
5
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

života kako bi se doselila u tu zabit i postala farmerovom suprugom. Gledam

ga stisnutim očima želeći da me pogleda i uživam u svojoj nijemoj prijetnji.
On zvecka ključevima automobila ne obraćajući pozornost na mene.
- Hajdemo - kaže Andie. - Vratimo se u kamionet. Ovdje je vraški hladno.
Ian već kreće po moju prtljagu, ali ja na prstima trčim pokraj njega, pazeći
da stanem na posoljene dijelove pločnika kako ne bih morala ponovno
iskušavati svoju teoriju o usporavanju pada otporom zraka.
Grudi mi poskakuju u čipkastom grudnjaku i ne mogu suspregnuti osmijeh
opazivši da se čak trojica dive tom prizoru. Ne sramim se reći da uživam u toj
pozornosti, koja je dio razloga zbog kojeg sam izabrala ovu, vjerojatno ne
osobito toplu jaknu. Mnogo bolje ističe obline nego jakna punjena perjem. Na
tom putovanju, ili na bilo kojem drugom, ne želim biti punašna pekarica.
- Ja ću - kažem prestigavši Iana do svojeg kovčega.
- Ne, ja ću - kaže on saginjući se.
Odgurujem njegovu ruku. - Ne, Johne Wayne. Ne diraj.
On se uspravlja i mršti mi se, zabacuje ramena i omogućuje mi jasno vidjeti
koliko su široka. Tako mi svega mišićavog! Na njima bi vjerojatno mogao nositi
dva kovčega.
- Sama ćeš to nositi? - pita. - Što si ti... kakva feministica?
Gledam svoj kovčeg. Prilično je velik. I težak. Ali, on će se vjerojatno
nabacivati njime te misliti da je jako važan jer mi je pomogao. Ne želim mu
pružiti to zadovoljstvo. Mnogo je toga što mora naučiti o ženama, a ja ga neću
poučavati. Ako ne postignem ništa drugo dok sam u toj zemlji bez žena,
pobrinut ću se da svojoj prijateljici olakšam život s tim tipom, farmerom. P-O-
Š-T-O-V-A-NJ-E, doznaj što to znači za mene. O, da.
- Donijela sam ga u avion, zar ne? - uzimam svoj kovčeg, vučem ga za ručku
i mrmljam odgovarajući mu, ili možda za sebe, jer me on vjerojatno i ne sluša. -
Feministica? Tko još koristi taj izraz?
Nastojanje da ravno vučem svoj veliki kovčeg postaje moj najveći izazov
otkako sam stigla u taj arktički pakao. Zvuk kotačića koji skupljaju snijeg, sol i
bljuzgu u meni budi želju da se mentalno šutnem jer Ianu nisam dopustila nositi
ga. Manje od minute poslije nisam sigurna tko svladava koju pouku.
Andie mi prilazi, a ja jednom rukom puštam kovčeg kako bih je primila pod
ruku. Nažalost, takvo hodanje pokraj nje prisiljava me gegati se poput nje. Moj
kovčeg i ja već smo uspostavili dobar ritam: geganje, geganje, pljus... geganje,
geganje, pljus... Toliko o pozornosti koju će moja uska jakna privući.
Primam samo poglede sažaljenja.
Ian se smije hodajući iza nas.

6
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Ne želim priznati da sam pogriješila. On ne zaslužuje to zadovoljstvo. Osim

toga, moj ponos to ne bi dopustio. Pušem kako bih odmaknula duge šiške s lica
i vidjela pred sebe.
- Dakle, što je liječnik danas rekao na pregledu? - pitam, pokušavajući si
odvratiti misli od lošeg izbora rješenja za transport prtljage.
Geganje, geganje, pljus...
- Gotovo sam spremna za porođaj. Mogla bih roditi svaki dan.
- Bi li uopće trebala biti ovdje i gegati se uokolo? - pitam gledajući opasan
led posvuda na tlu. Tehnika soljenja prilično im je manjkava. Tip koji je solio
zacijelo je bio pijan.
- Oprosti, ali ja se ne gegam. Ja klizim. Vjerojatno ne. Ali, neka me netko
pokuša spriječiti u pokušaju da dočekam svoju najbolju prijateljicu u zračnoj
luci.
Ian puše, ali mi ne obraćamo pozornost na njega.
Geganje, geganje, pljus...
- Gdje je Mack? - pitam gledajući pred sebe i gotovo očekujem vidjeti ga
kako parkira kamionet. Mack zapravo nije posesivan, ali je nedvojbeno jako
zaljubljen u Andie. Ona kaže da ne može biti odvojen od nje dulje od nekoliko
sati, dok je na poslu, osobito sada kad je vidljivo trudna.
- Morao je pomoći ocu s bebicama koje dolaze na svijet. Telad pada
posvuda, u svako doba dana i noći.
Po snijegu? To je strašno.
- Znam. U posljednje vrijeme jako poštujem krave. Ja svoje dijete neću roditi
nigdje drugdje nego u grijanoj sobi, pod predivnim licem svojega supruga.
Ian ubrzava i obilazi nas ulazeći na parkiralište, prolazi pokraj automobila i
staje kod stražnjeg dijela jednog kamioneta. Vozilo je čudovišno, a stražnji kraj
proteže mu se mnogo dalje nego drugim automobilima.
- Je li dan porođaja određen? - pitam izvlačeći se iz njezinog stiska i podižem
kovčeg do stražnjeg dijela kamioneta. Pokušavam ustanoviti hoće li stati na
stražnje sjedalo ili ću ga morati staviti u stražnji dio kad Ian hvata ručku.
- Ne - odgovara Andie. - Liječnik kaže da to jednostavno moram učiniti na
staromodan način. Dijete odlučuje kad će se roditi, a ne mi.
- Oooh, baš zabavno! - Gledani Iana i lecnem se jer on samo tako baca moj
kovčeg u stražnji dio, ne obazirući se na dizajnersku etiketu. Toliko o stražnjem
sjedalu. Odmahujem glavom dok on nehajno baca ceradu preko kovčega.
Očekuje da ću se žaliti, znam to, ali mu neću pružiti to zadovoljstvo iako me je
taj kovčeg mnogo, mnogo sati sisanja i bojenja kose.
- Da ti pomognem ući? - pita Ian podižući obrvu. To je izazov, znam da jest.
- Molim te... - odgovaram kolutajući očima - nisam hendikepirana.
7
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Ne govorim tebi - kaže hladno. A tada gleda Andie i čeka njezin odgovor.
- Oh. - Lice mi gori. Pretpostavljam da to nije bio izazov. Kako je moguće da
sam toliko pogriješila? Muškarci su inače moja specijalnost. Tečno govorim
muški jezik te razumijem muške izraze lica i muško razmišljanje.
- Candice mi može pomoći, zar ne, Candice? - Andie se gega do suvozačkih
vrata. Taj kamionet ima četvera, a ne dvoja vrata. Nemam pojma kako je uopće
stao na to parkirališno mjesto.
- Svakako, nema problema. - Otvaram suvozačka vrata i pokazujem joj neka
uđe prije mene. - Uskači, debeljuco.
Ona upire prstom u moje lice. - Da me nisi nazivala debeljucom. - Tada se
okreće, jednom rukom hvata vrata, a drugom rub sjedala i pokušava se popeti
u kamionet.
Stenje.
Prilično se napreže.
I od polijetanja je dijeli samo nekoliko centimetara.
I tada je ponovno s oba stopala na tlu, a lice joj je rumeno i očito ljutito. -
Hoćeš li mi pomoći ili ne? - Gnjevno me gleda preko ramena.
Stajem iza nje, stavljam ruke na njezin struk i spuštam se u polučučanj kako
bih taj težak teret podignula nogama, a ne leđima. - U redu, pokušaj ponovno.
Ona se počinje podizati, a ja ne guram.
Ništa se ne događa. Teška je kao tona opeka. U mislima mi počinje svirati
pjesma »Kuća od opeka«. - Ona je opeka... berp, berp, beeerp, berp... kuća od
opeka... strašna je, strašna...
Hajde! - viče Andie stojeći jednom nogom na pragu, a drugu jedva da
podiže od tla.
Saginjem se još dublje i podmećem rame pod njezinu stražnjicu. - Jedan, dva
tri, sad! - Podižem je svom snagom.
Njezino tijelo naglo se podiže pa joj glava udara u gornji rub.
- Jao! Candice, ne toliko visoko!
Njezina stražnjica klizi s mojega ramena, a moje stopalo klizi po tlu. -
Unutra! Unutra! - Stenjem zajedno s njom, a uz to se i znojim. Dovraga! Mrzim
znojenje, potpuno mi uništi šminku.
Njezina težina odjednom je nestala, a ja padam prema naprijed. Udaram
licem u bočnu stranu suvozačkog sjedala, glava mi odskače od tog udarca i tada
moje stopalo gubi uporište poda mnom. Kosa mi polijeće u stranu i lijepi mi se
na sjajilo dok me gravitacija svladava te vuče prema dolje.
Padam na koljena, a tada se prevrćem na leđa kako ne bih ništa slomila.
Pročitala sam da jepotrebno prepustiti se pokretu pada kako udarac ne bi bio

8
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

apsorbiran u tijelu. To je Newtonov zakon ili takvo što. Stoga se kotrljam,

kotrljam i kotrljam. Poput kaskaderke, ali ne muškobanjaste.
Sivo nebo.
Kaubojski šešir.
Jedva prikriven osmijeh na Ianovu glupom licu.
- Trebaš pomoć? - pita.
Počinjem mahati rukama mlateći ga. - Ne! Makni se, Johne Wayne!
On nestaje iz vidokruga, ali čujem njegov smijeh, koji me živcira, a snijeg i
sol škripe pod njegovim nogama dok obilazi stražnji dio kamioneta. Čujem ga
kako mrmlja: - Prezahtjevna.
Ležim nekoliko sekundi i razmišljam o svojem svijetu. Nisam još prešla
granicu s Oregonom, a frizura mi je već uništena i gaćice su mi potpuno mokre.
To nije dobar znak.
S mukom ustajem i trzam se dok mi se gaćice i dalje namaču. Ustat ću samo
ako raširim noge pod sobom kao patka, iako nisam trudna.
Napokon sjedam na stražnje sjedalo kamioneta i sljedećih pet minuta
pokušavam vratiti kosu u sjajno stanje. Ona odbija surađivati. U zraku možda
nema snijega, ali na nevidljivoj vlazi ipak izgledam kao mokar pas. Suđeno mi
je u Baker City stići kao da sam beskućnica koju su Andie i Ian pokupili na
uličnom uglu. Čak su mi i pomponi uništeni, umrljani uličnom prljavštinom
i potpuno mokri.
Andie brblja i brblja o kravama, konjima te kojekakvim drugim
besmislicama, ali ja mislim samo na lošu voodoo čaroliju koja mi se očito događa.
Sve su to užasni predznaci, zar ne? Dva pada na led u pet minuta? Uništena
frizura? Prljavi pomponi?
Što bi još moglo poći po zlu?

9
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

DRUGO POGLAVLJE

D
o trenutka kad smo stigli pred imanje Ianove obitelji, potpuno sam
neprepoznatljiva. Moja frizura? Spljoštena, mokra i jednostavno
uništena. Šminka? Razmazana i na mjestima vjerojatno nepostojeća.
Traperice? Mokre. Oči? Zakrvavljene. Uvjerena sam da su zakrvavljene jer me
peku. Ogledalo mi je u kovčegu u stražnjem dijelu kamioneta, a nisam se htjela
upadljivo naginjati prema prednjem dijelu kako bih se pogledala u retrovizoru
pa sam više od dva sata morala patiti pitajući se kako izgledam. Mašta me je
pretvorila u čudovište s loše obojenom kosom.
MacKenziejevi su me već upoznali na Andienom vjenčanju, a tada sam bila
doista prelijepa, hvala nebesima. Bilo je ljeto, a ja sam bila lijepo preplanula, u
kosi sam imala plave pramenove, a trbuh mi je bio napet kao i uvijek. Moj
današnji izgled doista će razočarati sve prisutne. Zimi uvijek imam koji
kilogram više pa je i to razlika... a moji proizvodi za stiliziranje kose očito
nisu namijenjeni hladnim, snježnim uvjetima u Arktičkom krugu. Osjećam se
kao da imam ljepilo u kosi.
- Dođi, uđimo. Ian, bi li uzeo Candicin kovčeg? - Andie je kliznula sa sjedala
prema tlu prekrivenom snijegom. Tko je sada kaskaderka?
- Da, svakako. - Ian nestaje iza kamioneta, vjerojatno kako bi još malo
zlostavljao moju prtljagu.
Trzam se gledajući prijateljicu, zabrinuta da će odapeti kad stane na svu tu
zaleđenu vodu. Ali, doima se da je moja zabrinutost neosnovana. Očito je to već
mnogo puta učinila. Dočekuje se sigurno, uz tek blagu škripu snijega, i okreće
se kako bi me pričekala.
I sama pokušavam sići na taj način, ali nisam ni približno toliko stabilna ili
uspješna kao ona. Hvala nebesima da sam se jednom rukom držala za vrata, a
drugom za pojas, primjenjujući kung fu stisak. Da nisam, pala bih još jednom,
ali taj put u Oregonu, a ne u Idahu. Nekoliko sekundi izvodim korake unatrag
prije no što moja stopala odlučuju kako je vrijeme da čvrsto stanu na tlo.
Dovraga. Nikada u životu nisam bila toliko nespretna.
Što je s tim gornjim lijevim državama? Zašto ne mogu biti više nalik Floridi
ili Georgiji, državama na donjem desnom dijelu zemljovida? U donjim desnim
državama nikada ne padam. Ondje sam graciozna i elegantna, poput labuda ili
plamenca. Ovdje se osjećam kao vodeni bivol ili takvo što. A to je i logično jer
oni ovdje imaju bivole i vodu, uza sav taj snijeg. Kladim se da vodeni bivoli
potječu iz Oregona i da su tako dobili ime. Morat ću to izguglati kad mi se pruži
prilika, ali dok ne provjerim, smatrat ću to istinom. Potpuno je logično.
10
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Pazi - upozorava me Andie. - Tlo je vrlo mokro. I tvrdo. - Pruža ruku kako
bi me stabilizirala.
- Da, znam. - Kolutam očima, ponovno uspostavljajući ravnotežu. Nipošto
neću prihvatiti njezinu ponudu pomoći. Samo bih povukla njezino
debeljuškasto tijelo sa sobom i izazvala joj trudove, a ne želim vidjeti svu sluz
koja prati porođaj. Tu bedastoću ostavljam liječnicima. - Na guzici imam dokaz
da je tlo ovdje vrlo tvrdo, hvala lijepa. Cijeli tjedan ću imati modricu.
- Pa, to je sjajno. To znači da imaš čak dva tjedna bez modrice prije no što se
moraš vratiti. - Smiješi se. Doista je slatka kad se tako smiješi, ali ne padam na
to.
- Ne mogu ostati tri tjedna, rekla sam ti to. Samo dva tjedna. Samo toliko
imam. - Osjećam se pomalo krivom zbog toga jer se više gotovo ne viđamo, ali
ne onoliko koliko sam se osjećala u zrakoplovu. Snijeg i led znatno su ublažili
moje oduševljenje tim mjestom. Fućkaš čizme s pomponima. Moda ne vrijedi
ozeblina na stražnjici, koje trpim. Nadam se da mi ništa neće otpasti, to je sve.
- Oh, stigla je! - viče glas iz kuće. Vrata na trijemu naglo se otvaraju i iz kuće
istrčava starija žena loše obojene smeđe kose podignute u punđu. Na nogama
ima teške papuče, a odjevena je u traperice i mušku flanelsku košulju preko
dolčevite. Ne mogu ne nasmiješiti se njezinu lijepom licu i žalosno usklađenoj
odjeći.
- Haj, Maeve! Jako mi je drago da sam ovdje! - Laganje počinje. Da, drago
mi je da sam s tim ljudima, ali ne na tom ledenom mjestu.
- Dođi, dođi... uđi u kuću. Vani je danas strašno hladno. Neuobičajeno
hladno, zar ne, Andie?
Andie puše iza mene dok se teškim koracima uspinje stepenicama. - O, da.
Inače je baš ugodno toplo.
- Zločesta si - Maeve kori snahu dok me uvodi u kuću. Vrata se s treskom
zatvaraju za nama silinom Ianove snage.
Toplina me prima u svoje naručje pa mogu s olakšanjem odahnuti. Dlačice
u nosu odmah mi se tope. Udišem i migoljim nosom amo-tamo kako bih se
uvjerila da nije preostala ni jedna ledena siga. Bilo bi prilično neugodno da mi
koja ispadne. Ne. Ne čujem drobljenje.
Moj osmijeh je iskren. - Hvala vam na gostoprimstvu, Maeve. Doista to
cijenim. Ali, ne želim vam smetati pa ću rado odsjesti u gradu.
- Koješta! Ostaješ ovdje s Angusom i sa mnom. Ne dolazi u obzir na odsjedaš
toliko daleko.
Nas tri djevojke ulazimo u kuhinju i sjedamo oko stola za objedovanje.
Imaju sasvim lijepu dnevnu sobu, ali, koliko sam vidjela, nikad je ne koriste. Peć
na drva je u kuhinji pa se ondje svi okupljaju, čak i ljeti.
- Kamo želiš da stavim kovčeg? - pita Ian s praga.
11
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Nastojim ne pogledati ga, ali ne uspijevam. Njegova pojava jednostavno

zahtijeva pozornost. Već sam čula kako se govori o tome, ali sam tek u njegovoj
blizini shvatila o čemu je riječ. Kao da ješef mojim očnim jabučicama ili takvo
što.
Ne gledaj mu međunožje, Candice. Ne gledaj mu međunožje. Moje oči pokreću se
po svojoj volji. O, dovraga, pogledala si mu međunožje! I... ajme... ajme, ajme, ajme...
Ondje je golema izbočina! Hura za goleme izbočine i za traperice koje mi omogućuju
vidjeti ih!
- Stavi ga u Mackovu sobu - kaže Maeve ustajući od stola. Srećom, ne zna
da sam joj upravo pogledom opipala sina.
- Ali, to je... - čvrsto stišće usta i ne kaže više ništa.
- Što je to, dragi? - pita njegova majka vadeći šalice i pristavljajući kavu.
- Namjeravao je prigovarati da je to preblizu njegovoj sobi - izazovnim
tonom kaže Andie.
- Neee, Ian to ne bi rekao - kaže Maeve i smije se. - On je veliki dečko. - Gleda
sina. - Ne plašiš se djevojke koja će biti s druge strane hodnika, zar ne, Ian?
On odmahuje glavom i okreće se. - Nemoj biti smiješna. - On i njegova
veličanstvena izbočina odlaze, a moj kovčeg odlazi s njima. I, zaboga, nije li to
najljepša guza na svijetu? O, da, jest. To sam jedino upamtila od svojega
posljednjeg posjeta. Još nijedan muškarac nije popunio traperice kao što ih Ian
MacKenzie popunjava. Šteta da je ta guza povezana s velikim glupanom.
Pa ipak, ne mora biti fin tip da bude dobar za valjanje po sijenu. Smiješim
se ideji koja nastaje u mojem umu. Podsjetnik: upitati Andie imaju li sijena negdje
u blizini.
- O čemu je riječ? - pitam kako bih se trgnula iz seksi misli, nastojeći
obuzdati pomahnitale hormone. Inače me dupeta baš i ne zanimaju, ali Ian ima
čudnu moć nada mnom, koja me čini glupom. Vjerojatno su posrijedi feromoni.
Valjanje po sijenu s njim ne dolazi u obzir. Uopće me ne zanima koliko mu je
izbočina velika.
- Oh, samo je osjetljiv, to je sve - kaže Maeve. Zvuči pomalo žalosno.
- Osjetljiv? Ja to nazivam »seronjast« - kaže Andie.
- No, no. - Maeve donosi prazne šalice i šećer. - Nemoj dopustiti da te
njegova ćudljivost uzrujava. - Blago tapša Andie po obrazu, a tada se vraća
loncu za kavu. Trudnoća Andie očito dopušta hrabru iskrenost u pogledu
Maevina sina. To je zapravo prilično dojmljivo. Ne znam kome bih se više divila
zbog toga, Andie ili Maeve.
Pomalo se topim iznutra dok gledam koliko je Maeve dobra prema mojoj
prijateljici. Andiena prava mama je doista čudakinja. Moja najbolja prijateljica
zaslužuje imati mamu punu ljubavi.

12
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- To je teško kad me neprestano živcira. - Andie to kaže sebi u bradu, ali je

očito da svoje mišljenje ne pokušava sakriti od svekrve.
- Samo mu je potrebno malo više vremena - kaže Maeve.
- Ako mene pitate, potrebno ga je šutnuti u guzicu - kaže Andie. - Imao je
dovoljno vremena da izliječi slomljeno srce. Sad samo uživa u jadu.
Maeve stoji kod aparata za kavu i gleda kako tamna tekućina kapa iz
mljevene kave. - Svatko ima svoje vrijeme tugovanja. Njemu je samo potrebno
više nego prosječnom čovjeku.
- Tugovanja? - pitam prelazeći pogledom od Maeve do Andie. - Zar je netko
umro, a ja nisam čula za to? - Pitam se je li možda umro onaj Booger o kojem je
Andie govorila. Obiteljski je prijatelj, navodno najvećim dijelom Ianovog i
Mackovog života. Ali, već ga neko vrijeme nije spomenula.
- Ne, nitko nije umro - kaže Andie, očito nimalo zadivljena šogorovim
procesom tugovanja. - Ostavljen je kod oltara ili je ostavio koju pred oltarom, ali
to još nije prebolio. Bilo je to, ono, prije nekoliko godina. - Koluta očima.
Bilo je to prije tri godine i istina je da je to mnogo vremena, ali je on i dalje
istinski povrijeđen. Osjetljiv je. - Maeve se okreće kako bi nas pogledala. - Ne
možeš znati kako je kad se netko nečasno ponese prema tebi sve dok ti se to ne
dogodi. Nitko ne zna kako će reagirati kad povjerenje nestane pa stoga ne
bismo trebali suditi.
Andie spušta pogled prema stolu. - Zapravo ne sudim, samo sam ljuta na
njega jer je neprestano tužan. Zaslužuje biti sretan.
- Slažem se - kaže Maeve, uzima napola pun lonac s plamenika i donosi ga
do naših šalica. - I bit će. Jednoga dana, uskoro, nadam se. Svi se nadamo. - Toči
mi vrelu tekućinu u šalicu, a ja odmah ubacujem četiri žličice šećera u nju i
ulijevam mlijeko, a tada žustro miješam svojom malenom žličicom. Potrebno mi
je neko vrijeme, ali uskoro na mojoj kavi pluta pjena.
- Što je to bilo? - pita Andie i s osmijehom otpija gutljaj svoje crne kave te
gleda u moju šalicu.
- Primitivni kapučino. Trebala bi kušati. Fin je. - Otpijam gutljaj i ponovno
glumim da govorim istinu. Bljak. Užasan je. Smiješim se kroz patnju. Do odlaska
ću se toliko izvještiti u laganju da bih vjerojatno trebala početi igrati poker kako
bih po povratku mogla počistiti Kockarnicu Hard Rock.
- Što god te pokreće, zar ne? - Maeve sjeda nasuprot meni i smiješi se u svoju
šalicu nakon što su se ona i Andie pogledale.
Kimam kao da znam o čemu govori. Možda je posrijedi kakva šala, ali ne
želim biti paranoična i pitati što je. Vjerojatno je jedna od onih seljačkih stvari
koje ionako ne bih razumjela jer sam prava, nepokolebljiva gradska djevojka.
Ne mogu shvatiti kako se Andie uspjela toliko dobro uklopiti u taj način
života. Kao da ječitav život ovdje, a dobro znam da nije. Ista je kao i ja. Njezina
13
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

omiljena aktivnost četvrtkomje odlazak na manikuru i pedikuru u salon

Blissful, u vrijeme stanke za ručak, a potom cjelonočni rad u odvjetničkoj tvrtci,
u kojoj se bavi silno dosadnim istraživanjima. Cijela ta stvar s
prirodom, smrzavanjem dlačica u nosnicama, izvlačenjem kravljih beba
iz goveđih vagina, nošenjem pahuljastih jakni koje joj loše pristaju? Ne. To nije
Andie.
Možda bih trebala provesti neko vrijeme ovdje i pokušati je nagovoriti da
se vrati u civilizaciju. Rekla je da bi Mack pošao za njom bilo kamo. Grizem usnu
dok pokušavam ustanoviti trebam li to isplanirati ili ne. Vjerojatno ću morati
glumiti ozljedu ili takvo što ako želim da mi uspije. Možda aneurizmu. Ali,
to nije problem. Mogla bih nekoliko dana šepati zatvorenih očiju. Prilično sam
koordinirana dok nisam na ledu.
- Vidim da ti hrčak trči - kaže Andie i odlaže šalicu na stol. Spušta bradu i
gleda me odozdo, jednostavno zuri. Doista je svladala ulogu stroge majke.
Ali, ne znam zašto, dovraga, spominje hrčka. - Što? - Gledam iza sebe dok
se u mene uvlači zebnja. Zar Maeve drži hrčka u kuhinji?Je li to uopće higijenski?
Zašto bi to činila? O, Bože... Zar ih jede? Zamišljam jezive kebabe od hrčkovine i
ponovno se okrećem prema Andie. - O, Bože, nipošto neću jesti hrčkovinu dok
sam ovdje. Ozbiljno ti kažem, Andie. - Gledam Maeve. - Znam da jedete kravlje
testise i sve to, ali ja ne idem u tom smjeru. Čak ni ako mi Andie zaprijeti
uskraćivanjem kumske krune. - Odmahujem glavom i stišćem usne kako bi
vidjela koliko je uzaludno pokušavati me uvjeriti u suprotno.
Andie se smije toliko jako da jedva govori. - O čemu govoriš?
- Ti si načela temu hrčaka. O čemu ti govoriš? - Ponovno ne shvaćam šalu.
Mrzim kad se to dogodi.
- Rekla sam da vidim tvojeg hrčka. Onog koji u tvojoj glavi trči u kotaču,
pogon tvojeg mozga. Uskoro će se onesvijestiti od gušenja prouzročenog
akutnom pretjeranom stimulacijom, Candice. Prestani snovati i kovati planove.
Kako se usuđuješ znati što mislim! Baš si nepristojna! Moj najneviniji izraz
lica priskače mi upomoć. Obrve i kapci se podižu, čineći moje očne jabučice što
većim. - Zaboga, o čemu govoriš? Ne snujem planove! Nikada to nisam činila.
- Što mi promiče? - pita Maeve te najprije gleda Andie, a potom mene.
Andie upire prstom u mene. - Pogledajte izraz njezina lica. Upamtite ga.
Kad god ga vidite, bježite! Zgrabite aparat za gašenje vatre. To je njezin pogled
dok snuje nešto. Loše stvari se događaju kad hrčak ostane bez zraka.
Mrštim se i prihvaćam igru. Ne mogu vjerovati da me toliko lako čita. A i u
ovom superračunalu nema hrčka. Prije pantera ili leopard. Morat ću izguglati
tehnike špijuniranja kako bih bolje skrivala svoje namjere. Ako ovako nastavim,
do utorka će znati i moje najskrivenije tajne.

14
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Luda je - kažem nehajnim tonom. Ona je uvrnuta, a ne ja. - Ja nikada ne

snujem. Razborita sam, odrasla žena koja samo živi svoj život i dopušta
drugima da žive svoje. - Pušem radi naglaska. - Mislim.
- Dakle, sada znamo da je namjeravala upetljati se u nečiji život. - Andie
znalački kima gledajući Maeve. - Čitam je kao knjigu.
- Dojmljivo - kaže Maeve, i dalje nasmiješena. - Pitam se čiji će to život biti?
Spuštam šalicu i podižem ruku. - Dobro, dobro, šala je završila. Ha-ha, jako
smiješno. - Spuštam dlan na stol i malo se naginjem prema naprijed. Izgledam
kao voditeljica koja se sprema izgovoriti najčudesniju, najsočniju vijest godine.
- Možemo li se, molim vas, vratiti temi djeteta? Zato što sam pomalo napeta, ako
baš morate znati.
Eto. To će biti dovoljno. Andie je podlegla majčinskoj groznici, a znam da
kad je usredotočim na tu temu, mogla bih je zaustaviti samo plastičnim
eksplozivom C-4. Eto što je snovanje. Nema pojma. U stanju sam upravljati
njezinim umom tako da to uopće ne opazi. Opasna sam. Trebala bi me se plašiti
više no što me se već plaši.
Andie se naginje nad svoju šalicu, obujmivši je objema rukama. Smiješi se
kao da je pobenavila. - Da, može. Hajdemo razgovarati o djeci.
Vidite? Rekla sam vam.
Maeve ustaje. - Rado, ali imam tople kokošje guzice koje je potrebno
osloboditi njihovih darova. Poslije ću se pridružiti razgovoru o djeci. - Izlazi na
stražnji trijem i zatvara vrata za sobom prije no što stižem odgovoriti.
Gledam Andie. - Molim te, nemoj mi reći da će dirati kokošju kakicu.
Andieno lice potpuno je ravnodušno. - Ne.
- Fiju. Laknulo mi je. - Podižem šalicu do usana. Kava je užasna, ali je barem
topla, a Maeve je upravo pustila velik oblak hladnog zraka u kuhinju. Noge su
mi se naježile toliko da su mi trenutačno izbile dlake.
- Dirat će njihova jaja.
Zastajem prije no što sam otpila gutljaj i polako spuštam šalicu na stol.
Primitivni kapučino odjednom mi se ne doima primamljivo kao prije. - A tada
će dirati njihovu kakicu.
Andie se smije, zvučeći zbunjeno. - Zašto? - Otpija gutljaj kave dok čeka da
je prosvijetlim.
Stresam se. - Fuj, Andie. Zato što jaja izlaze iz njihovih guzica, dakako.
Andie se smije toliko jako da pljuje kavu po meni. A tada se naginje i sjeda
bočno na stolac jer joj je trbuh toliko velik da se ne može nagnuti preko njega. -
Zacijelo se šališ. - Briše suze. - O, Bože, Candice, doista si mi nedostajala.

15
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Mrštim se njezinu očitom nepoznavanju svega kokošjega. - I ti si meni

nedostajala. Ali, zašto se smiješ običnim znanstvenim činjenicama? Google je
koristan, znaš, Andie? Guglanje doista ne bi trebala zanemarivati.

16
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

TREĆE POGLAVLJE

M
ackova soba je isposnička, što me nimalo ne iznenađuje. On je
praktičan tip. Spremanje moje odjeće iziskuje vrlo malo vremena,
a nakon dvadeset minuta u kupaonici vraćam kosu i lice i
primjereno stanje. Mogu se pokazati ostatku Baker Cityja ne izgledajući kao
hipijevka netom pristigla iz kakve komune prekrivene kravljim izmetom.
Nanosim malo omiljenog parfema i ponovno se osjećam gotovo kao ljudsko
biće.
- Uhb. Lakše s time - kaže Ian prolazeći pokraj kupaonice i mašući rukom
pred nosom. U ogledalu vidim odraz njegova glupog lica.
- Tek toliko da znaš, ovaj parfem košta više od stotinu dolara za trideset
mililitara i iz: Francuske je. - Vraćam srebrni poklopac, gledam malenu, okruglu
bočicu i pitam se trebam li posumnjati u sebe. Pih. Da. Što on zna? Pravi je seljak.
Njegov pojam finog mirisa vjerojatno je fermentirano svinjsko govno.
Glas mu je sve tiši dok odlazi niz hodnik. - A tek toliko da ti znaš, bilo bi
bolje da novac trošiš na običan, stari sapun.
Otvaram usta dok on nestaje u svojoj sobi. Kako se usuđuje uvrijediti moj
karakteristični miris! Godinama sam čekala da pronađem savršeni i bez sumnje
znam da ga muškarci vole. Čim ga nanjuše, slijede me kao psići. Posrijedi je čist
seksepil u malenoj bočici.
Spuštam je i izlazim iz kupaonice. - Da, kako ne - kažem slijedeći ga i stajem
pred njegovim vratima. - Kladim se da žene s kojim inače izlaziš nose ono što
kupe u prodavaonici živežnim namirnicama. Ti parfemi daju novo značenje
riječima eau de toilette, znaš? - Podižem bradu i njušim, uvjerena da sam
mnogo profinjenija od svih djevojaka s kojim je bio.
- Da - kaže on i ne gledajući me te izvlači bejzbolsku kapu iz ladice komode
i stavlja je na glavu. - To se naziva sapunom. - Pomiče kapu gore-dolje. - Trebala
bi ga katkad iskušati.
- Ta boja ti ne pristaje - kažem ne obazirući se na njegovu uvredu. Taj
komentar neću čak ni udostojati odgovorom. Koristim sapun. Zapravo, vrlo fin
sapun. Sadrži eterično ulje lavande, i također je iz Francuske.
On se mršti, skida plavu bejzbolsku kapu s glave i gleda je. - Što ne valja s
tom bojom?
Kolutam očima, odlučnim korakom ulazim u sobu i uzimam mu kapu.
Oboje stojimo pred ogledalom iznad njegove komode i gledamo njegov odraz.
Kosa mu stoji malo ukrivo, a na licu mu je izraz nevjerice pomiješane sa šokom.

17
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Sviđa mi se taj izraz zbunjenosti na njemu jer se inače uvijek doima krajnje
samopouzdanim, ali mu to nikada ne bih rekla.
Jednom rukom držim kapu pokraj njegove glave, a drugom pokazujem
njegov obraz. - Ti si ljetni tip, a ne zimski. To znači da bi se trebao držati toplih
boja. - Mašem kapom kako bih naglasila svoje riječi. - Ovo je hladna boja. Ne
pristaje uz tvoj ten.
- Vraćam kapu u ladicu i prevrćem po njoj tražeći drugu. Zbirka je dojmljiva.
Izvlačim najbolju kapu, stavljam mu je na glavu i gledam u ogledalo zajedno s
njim. - Vidiš? - Uzimam onu prvu iz ladice i stavljam je pokraj njegove glave
kako bi vidio razliku.
- Mnogo bolje, zar ne?
On podiže jedan kut usana i uzima mi kapu. Skida drugu, baca je preko
ramena i stavlja prvu kapu na glavu. - Ne. Ova je bolja.
- Suprotstavljaš li se samo zbog suprotstavljanja? - Ruke su mi na bokovima.
- Guraš li uvijek nos u tuđe stvari iako se to ne traži od tebe? - Silovito
zatvara ladicu.
- Diplomirala sam modu, za tvoju informaciju. A budući da si Andien šogor,
imam moralnu obvezu paziti da iz ove kuće ne izlaziš kao maloumnik.
On na odlasku staje na pragu i gleda me ispod oboda kape, a njegove sjajne
zelene oči prvi put gledaju ravno u mene. Inače me gleda nekako iskosa, a sada
znam i zašto. Moć poput njegove potrebno je koristiti štedljivo, ako ni zbog čega
drugog, tada zbog mojega krvnog tlaka. Premlada sam da bih doživjela
moždani udar.
- Mislio sam da si frizerka - kaže.
Ne mogu suspregnuti valić ushićenja koji prolazi kroz mene na pomisao da
se sjetio čime se bavim. Zaklela bih se da to ne zna ili ne mari za to. - Jesam. I
pružam modne savjete, čak i ako je posrijedi manje-više beznadan slučaj i ako
ih ljudi ne cijene. Trebao bi me poslušati, znaš? Znam o čemu govorim.
- Imat ću to na umu - kaže. I on se možda smiješi, ali je to teško znati sa
sigurnošću jer je već otišao.
- Kamo ideš? - pitam požurivši do vrata i stigavši do njih upravo na vrijeme
da vidim kako njegova leđa nestaju niz stepenice. Pomalo sam zadihana, ali to
nije zbog aktivnosti. O, Bože, doista može biti sladak, kad to želi.
- Ne onamo gdje bi ti željela biti - kaže.
Zbog nekog razloga nije mi prihvatljivo dopustiti da njegova bude zadnja.
Moja prva reakcija na njega jest suprotstavljati se u svemu. Ne znam zašto je
tako, ali uzaludno je poricati. Inače nisam svadljiva, ali nešto u njegovu stavu u
meni budi želju za nadmetanjem. Osim toga, kako on zna gdje bih ja željela biti?
Možda bih željela biti upravo na mjestu na koje on ide.

18
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Trčim u svoju sobu i navlačim svoje superslatke kaubojske čizme. Na te sam

slatkice potrošila vrlo mnogo. Posvuda su izvezene u nekoliko boja, a koža je
tamnoljubičasta s prirodnim izgledom pa izgledaju pomalo umrljano. Izgledaju
starinski i baš su sjajno kaubojske pa sam potpuno spremna u njima na prepad
osvojiti grad.
- Čekaj! - vičem trčeći iz svoje sobe. - Idem s tobom! - Moja stopala lupaju
mnogo jače no što sam navikla jer potpetice mojih čizama udaraju u pod. Inače
posvuda lepršam kao balerina.
- Ne, ne ideš! - vikne mi i na izlasku zalupi vrata za sobom.
U trku uzimam svoju kratku kožnu jaknu s vješalice pokraj vrata te stižem
na trijem upravo u trenutku kad on ulazi u svoj kamionet. Zacijelo je pretrčao
dvorište ili takvo što. Kakav kreten.
- Čekaj! - vičem podižući ruku kao da zaustavljam taksi. Silazim niz
stepenice brzinom svjetlosti i spremna sam poletjeti poput sprinterice kakva
sam bila u srednjoj školi.
Problem je samo u tome što na nogama nemam tenisice. Uskoro na teži
način otkrivam da sjajne, starinske kaubojske čizme baš i ne uspostavljaju
osobito dobro uporište na tlu. Ili, zapravo ga uopće ne uspostavljaju.
U jednom trenutku koračam unatrag, u prazno, i mašem raširenim rukama,
a u sljedećem sam na leđima i gledam sivo nebo. Glava me strašno boli. Prilično
sam uvjerena da sam njome udarila u kamen.
Motor kamioneta se pali, tutnji i turira, a nekoliko sekundi poslije potpuno
prestaje proizvoditi zvukove. Ne znam je li Ian još ondje ili je odjurio toliko brzo
da je već na pola puta uz planinu. Bojim se podignuti glavu i provjeriti. Možda
sam paralizirana.
Hoću li ikome u kući nedostajati dovoljno brzo da me spasi od smrti
smrzavanjem ili sakaćenja uslijed ozeblina? Ne znam.
Vrijeme je da posegnem u svoj golemi spremnik osobne moći kako bih se
spasila od smrti ili prijevremenog gubljenja nožnih prstiju.
Vrijeme je za inventuru. Migoljim nožnim prstima kako bih ustanovila
funkcioniram li od struka naniže. Da. Nožni prsti se pomiču. Guzica je... mokra.
Opet. Dovraga. Pomičem prste na rukama. Da. I oni rade. Ali, dovraga, hladni
su. Bez vrhova prstiju neću biti ni približno dražesna kao što sada jesam.
Stiskanje šaka doima se vrlo pametnom idejom.
Radim na podizanju i spuštanju ramena kad se nada mnom odjednom
pojavi Ianovo lice. - Postaješ prilično vješta u padanju na guzicu. - Pruža mi
ruku.
Odgurujem je jer se moje šake više ne žele otvoriti. Sjedam, a moju
zabrinutost zbog moguće paralize ubrzo zamjenjuje uzrujanost. - Rekla sam ti...
vježbala sam... namjerno.
19
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Mislim da postoje i lakši načini lijeganja na leđa od sklizanja po ledu.

Želi li reći da se pretvaram u drolju? To će mi itekako platiti. Prevrćem se
pa se podižem na koljena i tada ustajem. Čizme mi se odmah skližu u krug pa
pružam ruku i hvatam se za Ianovu jaknu kako bih zadržala ravnotežu.
- Nazivaš li me kurvom? - pitam. Blago se okrećem kako bih stabilnije stala
i to je pogreška. Oba su mi se poskliznula pa se moram objema rukama uhvatiti
za Iana kako se ne bih ponovno našla na podu.
On, nažalost, nije očekivao moju dodatnu težinu na svojim ramenima pa je
izgubio ravnotežu. Stopala mu se pomiču po ledu i snijegu pokušavajući
stabilno stati, ali uzalud.
Pada na leđa, a ja padam na njega i čelom udaram u njegovu bradu.
- O, dovraga! - stenjem. - Ajme, brada ti je tvrda. - Pružam ruku kako bih
protrljala glavu i pritom nehotice guram prst u njegovu nosnicu.
- Isuse, vadi prst iz mojega nosa! - On beživotno leži, zatvorenih očiju, dok
ja povlačim ruku i spuštam je na snijeg pokraj njegove glave.
- O, Bože, ozlijedio sam leđa - kaže stenjući. Ruke mu padaju uz tijelo.
Moje su se oči razrogačile u strahu. - Iane? Iane, jesi li dobro?
On ne odgovara.
Tapšam ga po obrazu, najprije blago, a potom jače. - Iane! Jesi li dobro?! -
Vičem mu u lice jer me je preplavila panika. Upravo se spreman pozvati
upomoć kad se jedno njegovo oko otvara.
- Hoćeš li cijeli dan ležati na meni ili što?
Lice mi plamti crvenom bojom. - Ha. Sanjaj. - Okrećem se pokušavajući sići
s njega, ali to nije jednostavno kao što zvuči. Krupan je, a tlo oko njega previše
je sklisko da bih na njemu održala ravnotežu, čak i na sve četiri.
- Ako se ne prestaneš meškoljiti, oboje ćemo zažaliti. Hajde, završimo s
ovime.
Govorim kroz stisnute zube. - Umukni, idiote, pokušavam završiti.
On se smije. - Vidim.
Odjednom uviđam dvostruki smisao naših riječi, a nelagoda čini moje
obraze usijano crvenim. Bez razmišljanja grabim šaku snijega i bacam mu je u
lice. To će ohladiti glupana.
- Hej! - pljuje i podiže ruke kako bi obrisao lice. Nekoliko puta energično
trepće, a tada se mršti gledajući me. - Čemu to? - Napola je gnjevan i napola se
smije. Mislim da jezbunjen kao i ja.
- To je zato što si bio perverzan, a ja samo pokušavam ustati. - Odgurujem
se o njegova prsa i uspijevam se otkotrljati s njega, ponovno na leđa. I ponovno
zurim u nebo Oregona. Doista ga počinjem mrziti. Glupa država gore lijevo.

20
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

A tada mi se usta pune snijegom.

Zaokupljena sam oporavljanjem od šoka i pljuvanjem hladne mase koja se
topi dok se Ian veseli i tada leži na boku, gornjim dijelom tijela okrenut prema
meni.
- Ha-ha! Kakav je okus, Grade?! - Smiješi se od uha do uha, a oči mu blistaju.
Širim ruke, grabim snijeg i okrećem se na bok. - Reci ti meni, Selo! - guram
mu obje šake snijega u nos.
On počinje kihati, a ja koristim mogućnost koju mi pruža njegova
onesposobljenost i bježim. Prevrćem se, prevrćem i prevrćem. To mi je jedina
prilika budući da su mi stopala u tim čizmama beskorisna na snijegu.
Kad sam nekoliko koraka dalje, s mukom se uspijevam podignuti na sve
četiri pa počinjem puzati. Koljena mi se po ledu kližu kao luda pa sa svakih šest
pokreta nogu uspijevam odmaknuti oko pet centimetara. Ubrzavam kako bih
se što više udaljila od njega. Moja se stopala promatračima u tom trenutku
vjerojatno doimaju kao ljubičasti oblačićjer napredujem toliko brzo i žestoko.
Gotovo stižem do trijema kad me Ian hvata za gležanj. Preplavljuje me strah,
a možda i malo uzbuđenja zbog napete jurnjave, kao da sam žrtva u filmu
strave, koju proganja seksi ubojica. Ne mogu suspregnuti krik.
- Kamo si krenula? - viče.
- Jao! Pusti me! - Pokušavam ga udariti nogom, ali tako samo nudim i drugo
stopalo. Moje tijelo lako klizi po ledenoj površini dvorišta. I on me je začas
prikliještio pod sobom, prsa o prsa.
Odmah počinje grabiti snijeg i pljuskati mi ga u lice, glavu, vrat... po svakoj
izloženoj površini.
- Eto ti, Grade! Jedi snijeg! Tako je, curo! Njam, njam! Fin, tin oregonski
snijeg! Nadam se da u njemu nema onog žutog!
Vrata se s treskom otvaraju, a negdje s trijema dopire urlik. - Iane Michaele
Anguse MacKenzie, što, zaboga radiš?!
Ianova ruka zastaje usred šopanja snijegom.
Pljujem zalogaj snijega i trepćem kroz vodu koja mi se otopila na kapcima.
Izraz Ianova lica je tipičan. Uhvaćen na djelu. Zabacujem glavu unatrag i vidim
kako Maeve stoji na stepenicama. Smiješim se smrznutim usnama.
- Uhhh, hej, mama - kaže nervozno. - Što radiš ovdje?
Ona stavlja ruke na bokove, a njezina otkopčana pernata jakna bez rukava
širi se na obje strane poput krila noćnog leptira. - Očito svjedočim nasilju nad
našom gošćom, u izvedbi maloumnog divljaka čija će se stražnjica uskoro
ponovno susresti s radnim krajem moje kuhače!
Počinjem se smijuljiti i istodobno pjevušiti. - Nadrapao si, nadrapao...

21
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

On grabi još jednu šaku snijega i gura mi je u lice. - Vrijedilo je - šapuće mi

u uho i tada ustaje. Nisam mislila da je na toliko skliskom tlu moguće ustati
toliko spretno. Kreće prema svojem kamionetu dok odgovara.
- Odlazim, mama. Moram po krmu. Poslije ćeš me istući.
- Možeš se kladiti da hoću. Divljak. - Više ne zvuči jako ljutito. Više kao da
je upravo dala obećanje koje namjerava održati.
Bojim se pokušati ustati pa ostajem na leđima i tu stanku u drami koristim
kako bih s lica obrisala sav snijeg i vodu. Ruke su mi već gotovo zaleđene.
- O, joj, joj, joj - mrmlja Maeve dok oprezno silazi stepenicama. - Ne mogu
vjerovati da sam vidjela to što sam vidjela. On je potpuno šenuo. Nekoć je bio
vrlo blaga duša.
Zbog te hrpe gluposti prasnula sam u smijeh, a ona me je pogledala,
zbunjena, punđa joj je bila naherena, a prsluk superžene vijorio je iza nje pa si
nisam mogla pomoći; svladala me je histerija. Gotovo sam se popiškila u gaćice
kad je Andie izašla kako bi vidjela što se događa.
- Što radi na tlu? - pita.
Maeve stoji ruku prekriženih na grudima i polako odmahuje glavom
gledajući me. - Nisam sasvim sigurna. Nazovi Booga radiom, kako bismo je
podignuli.
- Ne, ne, dobro sam - kažem u nelagodi zbog pomisli da bi mi velika,
dlakava zvijer od čovjeka mogla doći upomoć. Vidjela sam ga samo jednom, ali
to je bilo dovoljno. Podsjeća me na poremećenu gorilu.
Pužem prema stepenicama i hvatam se za ogradu kako bih ustala. Pod
zaštitom krova trijema i posoljenog tla sposobna sam stajati. Duboko udišem i
izdišem, sretna jer sam živa i neobjašnjivo okrijepljena. Kao da sam pretrčala
pet kilometara ili takvo što.
- Što to imaš na nogama? - pita Andie gledajući moja stopala.
Podižem jedno kako bi se mogla diviti vezu. Samo je malo umrljan od vode.
- Starinsku kaubojsku divotu. Sviđaju ti se?
Ona se smiješi. - Da, sviđaju mi se. Ali, potplati su previše glatki za led i
snijeg. Uđi. Imam druge čizme, koje možeš nositi dok si ovdje.
- Ali, ove mi se sviđaju - cvilim ulazeći za njom. Ne samo što su predivne,
nego i Ian zbog njih pada pa se sa mnom valja po snijegu. Ove slatkice vrijedile
su svakog novčića.
- Ne želim da pogineš dok si ovdje pa nosi ove. - Poseže u ormar i vadi par
najružnijih čizama koje sam u životu vidjela. Bilo bi dovoljno i to što su izgledale
kao da su načinjene za osobe sa slonovskim nogama, ali su uz to bile i
kamuflažne. Riječ odvratne nije ni približno dovoljan opis.

22
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Zacijelo se šališ. - Pokazujem prema čizmama, a tada prema svojem tijelu.

- Što na meni govori: - Odjeni me kao koku iz Milijunaša iz močvare?
Njezin pogled polako prelazi preko mojeg tijela, od mojih mokrih koljena
preko kožne jakne umrljane vodom do kose. Izvodi grimasu. - Hm... da. Možda
bi se mogla pogledati u ogledalo, mucice.
Razrogačila sam oči i odjurila u zahod u predvorju.
Prilika koja stoji preda mnom očitovanje je moje najgore noćne more. - O...
BOŽE! - Ne mogu vjerovati svojim očima. Ovo ne može biti stvarno. Je li ovo
šaljivo ogledalo iz cirkusa?
Maskara mi je nekako stigla do gornje usne. Izgledam kao da imam
hitlerovske brkove, mini picu na licu ili takvo što. Kosa mi je slijepljena za glavu,
a svijetli pramenovi, koji su izgledali kao savršena suncem izbijeljena divota,
sada ostavljaju dojam kao da mi je netko blatom obojio glavu. - O, maleni Isuse.
- Naginjem se kako bih se bolje pogledala, a tada se brzo odmičem štoooo dalje.
Katastrofu nitko ne bi trebao vidjeti izbliza.
Andie staje na prag kako bih vidjela njezin odraz u ogledalu. - Dobro došla
na selo, gradska curo.
Isturila sam bradu i rupčićem iz kutije na ormariću obrisala maskaru s
obraza. Zbog određenog razloga strašno me živcira to što se moja najbolja
prijateljica toliko dobro uklopila u taj život, a meni je teško čak i izgledati kao
ljudsko biće nakon samo pet koraka na snijegu. - Sposobna sam izaći nakraj s
time. Prilagodljiva sam. - Ne sviđa mi se to što se ona ovdje toliko dobro snašla,
a ja doslovce ne mogu ni ostati na nogama kad izađem kroz vrata. Uvijek sam
mislila da sam žilavija.
Ona me tapša po ramenu. - Nego što, draga. Nego što. Pripremit ću ti čaj.
Nestaje i ostavlja me zuriti u svoj jadan odraz u ogledalu. Pomičem usta
amo-tamo pazeći da krpom za pranje, koju sam pronašla ispod umivaonika,
uklonim svu maskaru i drugu šminku s lica.
Um mi luta dok čistim lice. Jesam li manjkava ili sam sposobna za sve to?
Mrštim se na samu pomisao nesposobnosti. Dakako da sam sposobna. Potpuno
sam sposobna sa stilom se prilagoditi seoskom životu. Drugi ljudi to čine, a oni
ne mogu biti ni upola sjajni kao ja. Najprije moram samo doznati ponešto.
Primjerice, kako hodati po ledu i snijegu bez padanja na guzicu. Te kako izaći
nakraj s Ianom i sa svojim sve većim hormonskim problemom u njegovoj
blizini.
Rekla bih da je poput starijeg brata jer u meni budi želju da ga gnjavim i
izazivam, ali ni jedna cura prema bratu ne bi trebala osjećati ono što ja osjećam
prema Ianu. Fuj. Ne, Ian je previše zgodan i previše seksi da bi bio ičiji stariji
brat.

23
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Pitanje je što želim učiniti sa svim tim osjećajima. Hmmm... malo seksanja
dok sam ovdje, u zabiti, ne bi bilo previše strašno... Bih li to mogla s Ianom?
Želim li to učiniti s Ianom? Pomišljam da možda želim. Od same pomisli krv mi
brže kola, a vrat mi prekrivaju mrlje.
Nedvojbeno moram naučiti pravilno hodati u ovom kraju. Tako ću, kad se
sljedeći put pokuša odvesti, moći držati korak s njim i prisiliti ga da me povede
sa sobom.
Smiješim se planu koji nastaje u mojem umu te ni na trenutak ne razmišljam
o svojim motivima. Došla sam se samo malo zabaviti i doista nema razloga da
vrijeme ne ispunim igranjem dok čekam da se ono dražesno djetešce rodi. Mogu
izaći nakraj s farmom. Mogu biti kaubojka. Ian misli da ne mogu, ali pokazat
ću mu. Nema pojma što ga čeka. Gradska cura, malo sutra.
Smiješim se svojem odrazu i namigujem. To putovanje bit će mnogo
zabavnije no što sam zamišljala da bi moglo biti.

24
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

ĆETVRTO POGLAVLJE

alica vrućeg čaja odlično otapa moje tijelo, iznutra i izvana.

Š Obuhvaćam je šakama kako bih ponovno oživjela prste. Andie sjedi

nasuprot meni i pije biljni napitak koji bi trebao opustiti njezinu
maternicu ili takvo što. Nisam sasvim sigurna da u svojoj blizini želim
vidjeti opuštenu maternicu, ali joj ne govorim ništa. Već sam vidjela kako
trudnice mogu poludjeti i to nije lijepo. A osim toga, ako ne možeš opustiti
maternicu u društvu najbolje prijateljice, s kime bi mogla? Uzdižem i molim da
ne vidim ništa uvrnuto. Želudac mi je pomalo slab.
- Dakle, što je s Ianom? - pitam glumeći ravnodušnost. Andie nikada neće
posumnjati da želim otkriti njegove slabe točke, Ian MacKenzie? O, da. Izazov
prihvaćen. Past ćeš, gospodine.
- Kako to misliš? - Otpija gutljaj svojeg napitka.
- Znaš... zašto je neprestano toliko mrzovoljan? Što radi ovdje? Viđa li se s
kime?
- Želiš li da najprije odgovorim na zadnje pitanje? - pita Andie, jedva
susprežući osmijeh.
Sliježem ramenima kao da ne shvaćam njezinu aluziju. - Kako hoćeš.
Svejedno mi je. - Zato što sam super cool, a ti, Andie, nemaš pojma što sam
naumila pa nemoj ni pokušavati.
- Pa, dakle... koliko je meni poznato, ne viđa se ni s kim. Doista ne znam
mnogo o njegovu trenutačnom društvenom životu osim da često odlazi u
lokalni bar i pije više no što bi bilo tko želio. Djevojke nikada ne dovodi ovamo,
ali i ne dolazi kući svaku večer pa možeš sama zaključiti.
- Zanimljivo. Poznaješ li koju od djevojaka s kojim je bio?
- Zapravo ne. Samo njegovu bivšu zaručnicu Ginny. Ali mislim da nije bio
s njom otkako su prekinuli.
- Bivša zaručnica? Sjećam se da si je već spomenula. Kako je ponovno
postala bivša?
Andie se blago naginje preko svoje šalice. Ako se ne varam, izgleda pomalo
opterećeno krivnjom. - Kad je Mack otišao u Las Vegas, onu noć kad sam ga
upoznala, slavili su Ianove zaruke. Bila je to njegova momačka zabava.
- O, da, toga se sjećam. Svima si upropastila zabavu.
- Hej! - Gađa me plastičnim obručem za ubrus.
Saginjem se i plazim joj jezik. - Promašila si.

25
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Ona me na trenutak ljutito gleda, a tada nastavlja: - Kako bilo, kad se vratio,
kružile su glasine da je sve propalo jer je jedan od dečki na cijelu noć nestao s
nekom curom, a Ginny je mislila da je to Ian pa je učinila nešto glupo, Ian je
doznao za to i tako je svemu došao kraj.
- Ajme. Stani malo. Što je Ginny učinila?
Andie gleda uokolo provjeravajući sluša li tko. Spušta glas i odgovara: -
Pokušala je zavesti Macka.
- Štooo? - I ja se osvrćem uokolo pa se naginjem bliže njoj. - Pokušala je
zavesti tvojeg muškarca? Ianovog brata? Koja prljava drolja pokušava zavesti
brata svojeg tipa?
- Vjerojatno drolja po imenu Ginny. U gradu sam je vidjela samo nekoliko
puta. Uopće je ne poznajem. - Andie se naslanja. - Dugo su bili zajedno.
- Hmmm... dakle, Ian je vjerojatno prilično ogorčen u pogledu žena, ha?
- Nije previše jer pretpostavljam da spava s nekim. Ali, ogorčenje u pogledu
ljubavi, u to nema sumnje.
A kako mene ljubav ne zanima, to mi nimalo ne smeta. - Dakle, prošle su
godine, zar ne? Mislim, od prekida?
- Da.
- Pa zašto je i dalje seronja?
Andie uzdiše gledajući u svoju šalicu. - Izvrsno pitanje. Želiš li moju
inačicu?
- Dakako.
- Mislim da želi biti negdje u gradu.
Pušem. - Nemoguće.
- Moguće. - Andie ponovno podiže pogled. - On je arhitekt. Pretpostavljam
da je namjeravao otići u Portland i početi raditi na novom radnom mjestu kad
se cijela stvar s vjenčanjem raspala. Zbog nekog je razloga ostao ovdje, ali nije
sretan zbog toga.
- Zašto jednostavno ne ode ako nije sretan?
- To ćeš morati pitati njega? Ja se ne usuđujem dirati u to.
- Kako to misliš?
Andie s mukom ustaje i gega se do sudopera kako bi oprala svoju šalicu. -
Vrlo je osjetljiv u pogledu svega vezanog uz to, a ja ne ulazim u to kako bih
održala dobar odnos između njega i Macka.
- Ajme. To je vrlo odraslo od tebe. - I nimalo nalik onome kako bih ja
pristupila tome. Da živim ovdje, neprestano bih gurala nos u njihove stvari.
Ona se okreće i smiješi se preko ramena. - Naučila sam ponešto otkako sam
se doselila ovamo.

26
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Mislim da tvoja svekrva utječe na tebe. - Zastajem, a tada objašnjavam. -

Usput, mislim to kao kompliment.
- Tako to i shvaćam. - Andie se vraća i sjeda uzdahnuvši. - Ona je moja
posvojena mama. Volim je svim srcem.
- Što je s tvojom pravom mamom? O njoj nisi rekla mnogo. - Ispijam čaj dok
čekam njezin odgovor. Andiena mama je pomalo gadura, ali je došla na
vjenčanje pa moram pretpostaviti da se gadura trudi. U proteklih godinu dana
Andie nisam često pitala za nju jer sam željela izbjeći nevesele teme.
Andie sliježe ramenima. - Ona je u Seattleu. Ne viđam je često.
Razgovaramo možda jednom mjesečno. To je najbolje što trenutačno mogu s
njom.
- To je bolje nego ništa, pretpostavljam.
- Da. Možda.
- Moraš li danas raditi? - Lupkam prstima po stolu tražeći temu za razgovor
kad završimo s ovime. U kući je neugodno tiho.
- Ne. Očistila sam raspored u iščekivanju porođaja. Uglavnom samo
nekoliko puta dnevno provjeravam poruke, ali inače sam slobodna. Već ti je
dosadno?
- Kome, meni? Ne, koješta. Ovdje je jako stimulativno.
Ona se smije. - Dođi. - Teško joj je ustati, ali uspijeva. - Hajdemo u grad.
Ustajem i odlazim s njom do vrata. - Što je u gradu?
- Civilizacija - kaže s osmijehom. A tada pokazuje čizme za koje je željela da
ih obujem i odjednom postaje ozbiljna. - Obuj ih i ne suprotstavljaj se.
Gledam te strahote i cvilim. - Ali, ruuuužne su!
- Žao mi je. U gradu ti možemo kupiti nove.
To mi znatno popravlja raspoloženje. - U redu. Uvjerila si me. - Ostavljam
svoje divne kaubojske čizme pokraj vrata i obuvam iznenađujuće udobne, ali
ipak strašno ružne grude koje mi je Andie dala.
Čim sam izašla na ledeni snijeg, shvatila sam onu staru mudrost koja kaže
da nije sve u izgledu. - Oooo, mekano - kažem s osmijehom jer zvuk škripanja
snijega za promjenu više ne znači i da sam na guzici, zagledana u nebo. Ove
divotice grabe tlo. Osjećam se poput čovjeka na Mjesecu, koji sa svakim
korakom poskakuje gotovo usporeno.
Andie govori dok se gega prema automobilu. Njezina stopala drobe snijeg
sa svakim kratkim korakom. - Vjeruj mi, ovdje sam prilično brzo naučila
prilagoditi svoje mišljenje o novinama, a obuća je jedna od tih novina.
Mrštim se. - Možda zimi, ali ne i ljeti.
- Pogrešno. I ljeti. Ovdje ima zmija pa sandale na farmi nisu dobra ideja.

27
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Zmija? Trčim kako bih je sustigla i stajem tek kad sam se uhvatila za nju. -
Zmija? - gledam preko ramena želeći se uvjeriti da mi se nijedna od njih ne
pokušava prikrasti.
Andie me pokušava odgurnuti, ali me nije moguće toliko lako odvratiti od
samoočuvanja. Stišćem je jače.
- Zimi ih nema, ludo. Zimi hiberniraju, spavaju zimski san ili što već. - Kod
prilaza me napokon uspijeva odgurnuti.
- Ili pokušavaju pronaći toplo mjesto na kojem će se sklupčati cičim i skačem
na prag kamioneta koji mi je pokazala svojim svežnjem ključeva. Njegova su
svjetla bljesnula, truba je zatrubila i brave se otvorile.
- Opusti se. Sada se ne moraš zabrinjavati zbog zmija. Zbog puma da. Ali
zbog zmija ne.
Usta mi se otvaraju dok gledam kako prilazi prednjem dijelu kamioneta.
Glas mi zvuči visoko i krještavo. - Zacijelo se šališ! Pume? Doista?
- Požuri, uđi - kaže ona otvarajući svoja vrata. - Ondje iza onog kamena je
jedna, a ne želim da pojede moju najbolju prijateljicu.
Srce mi se grči u prsima i nehotice vrištim dok pokušavam otvoriti vrata, ali
istodobno i ne srušiti samu sebe s praga kamioneta.
- Puma! Puma! - glasno šapćem nesvjesna da to činim sve dok te riječi nisu
izašle iz mojih usta. Žalosno ne uspijevam ući u kamionet i umjesto toga padam
u snijeg, na koljena. Ali, nema vremena da se snijeg otopi i namoči me jer sam
sposobna kretati se iznenađujuće brzo ako me motivira zamisao da ću biti
živa pojedena.
S treskom zatvaram vrata za sobom i napokon ponovno mogu disati, iako
zvučim kao vražji teretni vlak. - Ajme. Za dlaku. - Gutam kako bih se smirila.
Osjećam kao da mi je srce u grlu. - Trebamo li pozvati policiju, ljude koji paze
na životinje ili koga već?
Andie pokušava ući u kamionet, ali ne može jer se previše jako smije. Na
trenutak se osjećam krivom jer nisam najprije pomogla ugurati njezinu trudnu
guzicu u kamionet, kad nam već prijete pume i sve drugo, ali tada postajem
sumnjičava. Ona se ne ponaša kao da spašava živu glavu. Ne bi li joj adrenalin
trebao dati poticaj potreban da se podigne s tla više od dva centimetra?
- Jesi li me samo zezala? - Gledam kroz stražnji prozor pokušavajući vidjeti
kamen koji je spomenula. Ondje nema ništa osim snijega. - Ovdje nema puma,
zar ne?
Da imam grudu, bacila bih joj je u lice. Bez obzira na to što je trudna. Prilično
sam sigurna da mi je taj strah upravo skratio život za jednu godinu, ili barem za
jedan mjesec.
Ona je ušla pa kopča pojas prije no što odgovara, a obrazi su joj jarkocrveni
od sreće dok ispušta dug izdah. - Ne, kunem se, ovdje doista ima puma. I kojota,
28
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

i medvjeda, vukova i svakojakih strašnih sranja. Ali, ondje je nije bilo. Samo sam
se šalila.
Upirem joj prstom u lice. - Trudnoća nije opravdanje za sve. I dalje te mogu
odalamiti. Imaj to na umu.
Ona odguruje moju ruku i pokreće motor. - Samo budi oprezna dok si vani,
to je sve što tražim od tebe. Uvjerena sam da nećeš vidjeti pumu, ali za svaki
slučaj...
Zamišljam kako šećem farmom i susrećem pumu pa donosim odluku. -
Prodaju li ovdje oružje?
Ona puhne. - Je li papa katolik?
- A zimske tenisice?
- Ne. Kupujemo čizme.
- U redu. - Križam ruke na prsima i pokušavam zamisliti kako ću se
naoružati za aktivnosti uhođenja Iana u prirodi, ali se i zaštititi od tih
ljudožderskih zvijeri. Pištolj je vjerojatno dobra ideja. I cipele u kojim mogu
trčati po snijegu.
- Što snuješ? - pita Andie pogledavajući me dok poskakujemo po neravnoj
cesti koja vodi na autocestu.
- Ništa. Ne snujem. Samo razmišljam o kupnji pištolja.
Ona se smije. - Nećeš kupiti pištolj. Nemoj biti smiješna.
Ne govorim ništa jer mi ona nije šefica, a ja baš hoću kupiti pištolj. Cure se
moraju štititi, zar ne?

29
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

PETO POGLAVLJE

K
akvi su izgledi da ću, dok se vozimo u grad, opaziti prodavaonicu
oružja i uspjeti krišom ući u nju bez Andiena znanja? Vrlo veliki.
Zapravo, vrlo, vrlo veliki jer trudnice navodno često moraju piškiti
te rado kupuju dječju odjeću, a u Oregonu su neke prodavaonice dječjom
odjećom vrlo blizu prodavaonica oružja. Ona je potpuno progutala moju laž kad
sam rekla da želim razgledati obližnju prodavaonicu vlasulja dok se ona koristi
zahodom u robnoj kući. Dogovorile smo se da ćemo se poslije sastati u
prodavaonici dječjom odjećom malo dalje niz ulicu.
Ulazim u prodavaonicu oružja, stajem na pragu i gledam sve izloženo
oružje. Na zidovima su puške za koje pretpostavljam da su lovačke, a nedaleko
od blagajne je staklena vitrina s pištoljima. Na nekoliko redova polica nalazi se
druga lovačka oprema.
Prilazim vitrini i gledam je. Ondje nema nikoga, ali čujem glasove iz reda u
stražnjem dijelu prodavaonice. Razgovor dopire do mene pa ga besramno
slušam.
- Tri-nula-šest već imam. Zapravo bih želio probati kratak luk Mathews
Creed. Imaš li koji?
- Da, imam jedan. Proizveden je 2014. godine, ako želiš odapeti koju. Igra
riječi je slučajna. - Čovjek se smije i podsjeća me na reprize Majstora opasnosti
koje gledam kad imam potrebu za malo seljačkog žara. Bo i Luke mi se prilično
sviđaju u onim tijesnim trapericama.
Je li ono Roscoe? Stojim na prstima i pokušavam vidjeti preko svih stvari, ali
su predaleko i svjetlost je preslaba da bih ikoga razabrala.
- Da, hajdemo.
Koraci me potiču ponovno se okrenuti prema staklenoj vitrini. Ne želim da
me uhvate u prisluškivanju njihova razgovora pa se umjesto toga mrštim
gledajući lovačke noževe pod staklom.
- U skladištu je. Daj mi trenutak i otvorit ću streljanu.
Gotovo su stigli do mene kad jasnije čujem kupčev glas. Krvni tlak mi naglo
skače.
- Grade, što radiš ovdje? Slijediš me?
Okrećem se i glumim iznenađenje. - Što? O, zdravo, Iane. Tko bi rekao da
ćemo se ovdje sresti?
- Ne misliš li da ovo postaje pomalo uvrnuto? - pita. - Sad me uhodiš?

30
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Molim te. Pronađi si kakvu zanimaciju. - Kolutam očima prikrivajući

činjenicu da mi se na vratu pojavljuju mrlje dok on govori.
Prodavač koji je pomagao Ianu u prolazu mi dobacuje pogled. Trbuh mu je
vrlo okrugao i dobro izoliran pod debelom flanelskom košuljom. - Gospođice,
mogu li vam pomoći?
- Da - kažem i smiješim mu se sa svim šarmom kojim raspolažem - možete.
Kupila bih pištolj.
On mi uzvraća osmijeh i potpuno se okreće prema meni, pomalo zapanjen.
- Pa, baš ste zgodni.
- Henry, jesi li dobro? - pita Ian.
Henryjev osmijeh istog trena nestaje. - Budi tiho, Iane, razgovaram s
gospođicom.
Ponovno se smiješim ne obraćajući pozornost na Iana. - Baš ste dragi. Henry,
zar ne?
- Da, gospođice, ja sam Henry. Henry Dawkins, na usluzi. Imate li na umu
određeni pištolj? - Odlazi iza pulta.
- Hej! Ja sam prvi došao! - buni se Ian. - Što je s lukom?
Ian je iza mene, ali mu neću pružiti zadovoljstvo okrećući se.
Susprežem poriv da ga udarim laktom u trbuh.
Henry mu se mršti. - Strpi se, Iane. Dame imaju prednost.
Moj trijumf je potpun pa gledam preko ramena. - Da, Iane. Dame imaju
prednost.
Njegove usne se stišću, a tada mu se pogled spušta na moja stopala. - Lijepe
čizme.
Stavljam ruku na struk, izbacujem bok pa se malo okrećem nalijevo i
nadesno kako bih pokazala obuću. - Sviđa ti se? Osobno to nazivam seoskim
šikom.
Henry se naginje kako bi vidio što imam i izgleda kao da je pun nade. -
Sviđaju vam se Sorel čizme, gospođice? Jer, imam novu pošiljku najnovijih
modela, ljepših od ovih koje imate na nogama.
- O, Henry, pa nemoj joj pokazivati čizme! Čekat ću cijeli dan!
- Pa čekaj - kaže on i obilazi ugao kako bi me poveo na drugi kraj
prodavaonice.
Slijedim ga s golemim osmijehom, znajući da Iana to izluđuje. Kupit ću
čizme samo zato da ga razljutim.
- Evo, ovdje su - kaže Henry stajući pred malom policom koja izgleda kao
da je zaboravljena u kutu prodavaonice. - Imam ljubičaste, ako volite boje, ili
biste mogli izabrati one koje više izgledaju kao koža.

31
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Gledam izbor, iznenađena jer čizme nisu koma. Namjeravala sam kupiti par
samo kako bih razljutila Iana, ali ću ga sad kupiti samo zato što će sjajno
izgledati s mojim novim trapericama. - Imate li ove u broju 41? - pitam podižući
par sa zgodnim krznenim obrubom. Te će mi dosegnuti sve do koljena pa moje
noge u toj zabiti više neće biti mokre.
- Nego što. Sjednite ovdje i donijet ću vam ih da probate.
Sjedam na malen drveni stolčić te izuvam Andienu ružnu čizmu. Ian dolazi
iza ugla dok navlačim čarapu.
- Znaš, ja imam posla. - Prekrižio je ruke na prsima.
- Ne držim te. - Posvećujem pozornost kožici oko svojih noktiju. - Ne mogu
ga gledati. Jako je zgodan kad se ljuti, a ja moram ostati jaka.
- Da, držiš. Zaokupila si Henryja pa mi sad neće donijeti luk dokle god si ti
ovdje.
- Zašto ti je luk uopće potreban? - pitam pogledavši ga. - Jurit ćeš uokolo
glumeći Robina Hooda?
- Ne. Za tvoju informaciju, odapinjat ću strijele iz njega.
- U što? - Počinjem se mrštiti jer uviđam o čemu govori. Bolje mu je da ne
kaže kako će gađati životinje.
- Što misliš, gradska curo?
- U mete? - Čim je taj odgovor izašao iz mojih usta, znala sam da nije točan.
To me žalosti.
- Ponovno pogrešno. - On odlazi i ostavlja me.
Ustajem i slijedim ga udarajući jednom čizmom u tlo jer mi je druga noga
bez bakandže pet centimetara kraća. - Pucanje u životinje je ubojstvo.
- Ne, ovdje nije - kaže on i dalje hodajući. - Ovdje se naziva prehranjivanjem
obitelji.
- Imaš cijelu farmu punu govedine. Ne moraš pucati ni u što.
- Volim pucati.
Tada ga prestajem slijediti. Upravo je prestao biti seksi. Ne nastavljam
razgovor nego se vraćam na svoje sjedalo i čekam Henryja.
Ian se vraća za manje od minute. - Što je? Uzrujala si se jer će neke slatke
životinje izgubiti život?
- Odlazi, Iane. Nisi duhovit. - Duboko sam razočarana pa ga ne želim
gledati. Umjesto toga se zaokupljam vezicama svoje druge, ružne čizme.
- Ovdje je to životna istina, Grade, bolje se navikni na to. Ljudi moraju jesti.
Toliko me ljuti da ga ne mogu i dalje ignorirati. - Ne moram se navikavati
na ubijanje životinja, Iane. Moguće je jesti ono što pronađeš u prodavaonici.

32
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

On se smije. - Slušaš li samu sebe dok govoriš? Što misliš, odakle meso
dolazi?
- Ne dolazi iz divljine! - kažem glasnije no što bib vjerojatno trebala.
On je toliko drzak da se i dalje smije. - O, da. Točno. Zato što su životinje na
farmama i rančevima zbog nečega drugačije.
Otvaram usta kako bih se složila, ali tada zastajem. On izvrće ono što sam
namjeravala reći, tako da zvuči glupo. - Neću više igrati ovu igru s tobom, Iane.
Završila sam. Odlazi.
- O čemu govoriš? Kakva igra? - Više se ne smije.
Teško uzdišem, a tada podižem pogled prema njemu i trepćem nekoliko
puta. - Slušaj... jasno mi je da je prošli put među nama bilo kemije i mislila sam
da bi moglo biti dobro zabavljati se s tobom dok sam ovdje, ali taj plan možeš
otkazati jer mi ubojice nisu ni najmanje privlačni. Možeš krenuti. - Otpravljam
ga pokretom prstiju. - Hajde. Nestani. Idi ubiti zeku, Bambija ili nešto. Nemam
ti više što reći.
On stoji i nekoliko sekundi muca, a tada uspijeva progovoriti. - Doista si
čudna, znaš?
Podižem glavu. - Već su mi to rekli.
Henry mi prilazi noseći veliku kutiju pa više ne moram slušati Iana.
- Izvolite, gospođice. Veličina 41, kao što ste tražili. I ne propuštaju vodu.
- Mnogo vam hvala, Henry - kažem pršteći šarmom. Otvaram kutiju i u njoj
nalazim čizme koje su mi se svidjele. Prva mi savršeno pristaje pa ne mogu ne
nasmiješiti se opazivši koliko sam zgodna s njom na nozi. - Doista savršeno. -
Navlačim drugu Sorelku. Prelijepa je.
Okretanje te skakanje gore-dolje nekoliko puta otkriva mi da su jednako
udobne kao što su zgodne. Dvostruki zgoditak. Najčešće moram žrtvovati jedno
od toga, ali danas ne. Baker City mi u ovom trenutku i nije koma kao prije, iako
u njemu žive ubojice.
- Dođite na blagajnu pa ću vam pokazati pištolje. Možete isprobati sve koji
vam se svide.
Uzimam ružne čizme i stavljam ih u kutiju te u novim ljepoticama prolazim
pokraj Iana. On je postao nalik kipu jer samo stoji te namršteno gleda mene i
Henryja. Uopće ne obraćam pozornost na njega.
- Kako to mislite, mogu ih isprobati? - stavljam kutiju na pod pokraj blagajne
kako bih vidjela pištolje pod staklom. - Mogu jednostavno povući okidač ovdje
u prodavaonici? - Gledam uokolo, ali u zidovima ne vidim rupe od metaka ili
takvo što. Možda ima ćorke koje mogu upotrijebiti.
- Imamo zatvorenu streljanu - kaže i ponosno se smiješi. - Nije velika, ali
posluži.

33
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Super! Još nikada nisam pucala iz pištolja.

Njegov je osmijeh tek blago splasnuo. - Oh, pa to je... lijepo. A, zašto
kupujete pištolj, ako smijem pitati?
- Ne zato da bih pucala u nešto - kažem. Ne uspijevam suspregnuti val
drhtanja koji prolazi kroz mene.
- U reeeedu...
On očito i dalje čeka objašnjenje pa nastavljam. - U kraju u kojem sam odsjela
ima puma pa sam željela zaštitu. Znate... za slučaj da puma pokuša pojesti mene
ili moju prijateljicu. Otjerat ću je pištoljem.
- Pume?
Ian je iza mene i smijulji se.
Kolutam očima. - Nije važno. Pokažite mi pištolje. Koji je dobar za zaštitu?
Henry gleda vitrinu. - Od puma? Pa... pretpostavljam da će svaki od ovih
funkcionirati ako pumu pogodite između očiju. Mislite li da dobro gađate? -
Gleda me, pun nade i možda blago napet.
Energično kimam. - Vjerujem da ču dobro gađati. Frizerka sam.
Henry me netremice gleda. Sad on ima problem sličnosti s kipom, koji je Ian
imao. Ian ga, nažalost, više nema. Stoji pokraj mene i pokazuje nešto u vitrini.
- Pokaži joj ovaj.
- Devet-milimetarski? Ne misliš li da je to malo previše za nju? - pita Henry.
Njegovo veselje potpuno je iščeznulo. Sada izgleda zabrinuto.
Mrštim se pogledavši ga. - Dakako da nije previše za mene. Po cijele dane
držim sušila i glačala za kosu. Jeste li ikada dva sata fenirali kosu? Jer ja jesam.
Bez stanke. - Pušem. - Vjerujte mi, sposobna sam.
- U redu - kaže Henry sebi u bradu - ako vi tako kažete.
Nekoliko minuta poslije stojim na kraju dugog hodnika i u ruci držim
najteži komad metala koji sam u životu držala te zurim u metu. Za vašu
informaciju, sušila su mnogo lakša od pištolja.
Ian stoji pokraj mene, pokazuje papir s crnim krugovima i općenito me
živcira. - Jednostavno naciljaj i pucaj. Povuci okidač.
I čuvaj se povratnog udarca. - Njegov glas čujem prigušeno jer na ušima
imam zaštitne slušalice.
U ovom trenutku doista se osjećam kao agentica FBI-ja jer su mi noge
raširene, ruke podignute te ispružene i držim pištolj. Kladim se da mi stražnjica
izgleda fenomenalno. - Povratnog udarca? - Gledam ga preko ramena. Ruke mi
se već umaraju od držanja pištolja.
- Poletjet će unatrag od sile pucnja. Budi spremna za to.

34
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- U redu. - Škiljim gledajući metu i držim pištolj kao što sam vidjela da ga u
filmovima drže tipovi iz FBI-ja. Totalno sam opaka.
- To je previsoko - kaže Ian.
Bože, kako me živcira! - Kako znaš? - Jedno oko mi je zatvoreno, a drugo
škilji kako bih vidjela niz cijev pištolja do zida.
- Pucam od svoje šeste godine, a ako ne namjeravaš pogoditi onu svjetiljku,
na tvojem mjestu bih malo spustio ruku.
Pušem, ali prihvaćam njegov savjet. I tada povlačim okidač, prije no što mi
savjetuje još što. Pokazat ću mu tko zna pucati iz pištolja.
BUM je zapanjujuće glasan čak i uz zaštitne slušalice. I znam da sam trebala
biti spremna za povratni udarac, ali je vrlo teško mentalno se pripremiti za nešto
što još niste doživjeli, mnogo teže no što biste očekivali. Zvučni efekti ne
pomažu.
Pištolj leti iz moje ruke i s treskom pada na tlo. Tresak je toliko glasan da
zvuči kao još jedan pucanj. Dobro je da imam zaštitne slušalice na ušima.
Ian viče iza mene, a tada počinje skakati uokolo.
- U čemu je problem? - pitam skidajući slušalice. - Samo mi je pao, kao da je
to važno. Nije se slomio. - Barem mislim da nije.
- Upucala si me! Dovraga, upucala si me! - Ian viče toliko glasno da Henry
dolazi iz prodavaonice.
Srce mi prestaje kucati dok pokušavam shvatiti je li to samo šala. - Ne bi li
trebalo biti krvi ako sam ga upucala?
- Što se dogodilo?! - viče Henry gledajući pištolj na podu, a tada Iana.
- Ma, glupira se - kažem i molim se da sam u pravu. Jesam li ga doista
upucala? Nisam vidjela krv. Ništa se ne vidi, ali on skače na jednoj nozi. Boing!
Boing! Boing! I prilično je razdražen. Mislim da to ne glumi.
- Upucala me je! - kaže Ian upirući prstom u mene. Prestaje skakati pa,
stojeći na dvije noge, pokazuje potkoljenicu. - Vidiš?!
U tkanini nedaleko od njegova gležnja opažam rupu. On podiže nogavicu i
otkriva tamnocrvenu mrlju na koži, ali ne i krv.
- Izgleda da te je okrznulo - kaže Henry. - Gleda mene. - Kako vam je to
pošlo za rukom? - Potom gleda metu. - Usput, dobar pogodak.
Gledam preko ramena i opažam da sam pogodila gotovo točno u središte.
Ne mogu si pomoći, smiješim se kao da sam poblesavila. - Pogledaj!
Ianov glas podiže se za jednu oktavu. - Ponosna si nakon što si me upucala?
Gledam ga i osjećam se mnogo bolje jer nema krvi i jer nisam ubila šogora
svoje najbolje prijateljice. Zapravo, olakšanje kao da me je blago ošamutilo. Ali,
ne želim da on to zna.

35
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Hej, nije bilo namjerno, u redu? Žao mi je jer sam te okrznula metkom.
Mislim. - Kolutam očima. - Kakav cmizdravac.
On stoji i gleda me otvorenih usta. A tada se smije, ali ne zvuči osobito
sretno. - Luda si, znaš to? Opasna si. Kloni me se.
- O, to mi je namjera, vjeruj mi. - Ne obazirem se na žaoku odbacivanja. On
ionako ubija Bambije. Uopće me nije briga to što želi da ga se klonim.
- Ne, govorim ti ozbiljno. Kloni me se nadaleko. Premlad sam da bih umro.
- Oh, molim te, ne dramatiziraj. A osim toga, već sam ti rekla da nisi moj tip
i da me ne zanimaš pa ću te se kloniti.
- Hoo-hoo-hooo - smije se Henry - oboje imate problema. Kad je vjenčanje?
- Umukni, Henry - reži Ian. - Nisi duhovit. I znaš što? Zadrži luk. Moram
kući, staviti led na nogu. - Ian gnjevno odlazi iz streljane, prenaglašeno šepajući,
a ja pretpostavljam da je otišao iz prodavaonice jer više ne čujem kako jadikuje.
- Dakle, ovaj pištolj vam se sviđa? - pita Henry, a nagovještaj osmijeha još
mu je na licu.
- Nego što, sviđa mi se. Njime sam već pogodila metu i Iana MacKenzieja.
Rekla bih da ga moram zadržati.
Henry se smije toliko da mu je lice crveno poput cikle. Trbuh mu se trese
uokolo kao zdjelica želea. To je istodobno odvratno i fascinantno. Ne mogu
prestati zuriti u njega.
- Započet ću s papirologijom. Slobodno ispucajte još koju rundu. Samo
sljedeći put pazite na povratni udarac.
- Da, dobar savjet. - Podižem pištolj s poda. Taj put ga ne osjećam teškim ili
stranim kad sam ga uperila u metu.
- Eto, pume - kažem, uglavnom za sebe dok ga podižem i gledam niz cijev.
- Sad me pokušajte napasti.
Praznim okvir, ostvarujem nove pogotke u središnji krug i tada se vraćam
u prodavaonicu kako bih se podvrgnula provjeri. Bit ću opaka s tom novom
bebicom o boku i novim, ljubičastim čizmama. Iane MacKenzie, bolje ti je da me
se kloniš.

36
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

ŠESTO POGLAVLJE

N
a odlasku iz prodavaonice opažam kako Andie hoda pločnikom
ravno prema meni. Uhvatila me je.
Dovraga. Moram brzo domisliti dobru laž. U torbi imam težak
pištolj i kutiju metaka, a ako je ona dodirne, znat će da su ondje. - Što, zaboga,
radiš? - pita.
Glumim nevinost. Toliko uspješno skrivam emocije da bih mogla bez
problema raditi za CIA-u kao superšpijunka. - Tko, ja? Ništa. - Pružam nogu
kako bi joj se Andie mogla diviti. - Upravo sam si kupila prekrasne Sorel čizme.
Pogledaj. - Velika kutija s njezinim ružnim čizmama udara me u bok, a jeftina
plastična vrećica se nabire. Iznenađena sam da još nije puknula i da se moj paket
još nije namočio u bljuzgi na pločniku.
- Dobila sam poruku od Macka. Kaže da si upucala njegovog brata. - Podiže
pogled prema izlogu prodavaonice pred kojom stojimo. - Nisi ga valjda doista
upucala?
Mrštim se i ponašam kao da je ona poludjela. - Nemoj se toliko zabrinjavati.
Nisam ga upucala, dakako. Samo sam ga okrznula. To je velika razlika. -
Primam je pod ruku i krećem s njom niz pločnik. Doziva me miris nečega
masnog i prženog, a i moram joj odvratiti pozornost od tog smjera ispitivanja.
Ionako se osjećam krivom; ne moram pojačavati osjećaj krivnje uzrokujući stres
trudnici. - Ma hajde. Kriške slanine dozivaju me po imenu!
Andie koči, a kad to čini s tolikim teretom na sebi, vrlo je učinkovito. Gotovo
padam, unatoč sjajnom potplatu svojih novih čizama. Jedva se uspravljam. Baš
mrzim led. Na njemu doista nije moguće izgledati graciozno ili cool.
- Ne, ne idem u tu zalogajnicu.
Odvajam se od nje kako ne bih opet pala, sretna jer sam joj odvratila
pozornost od incidenta s pištoljem, ali me sada zanima njezina fobija od
zalogajnica. Namjeravam ostati uspravna dok dopirem do srži tog pitanja pa
noge držim prilično raširenim, za slučaj da led bude imao drugačije planove.
Vjerojatno je dobro da mi pištolj još nije o boku; izgledala bih kao da sam
spremna za okršaj kod O. K. Corrala.
- Zašto? - Gledam zalogajnicu preko ramena. - Doima se prilično
bezazlenom.
- Hannah radi ondje. Nismo u dobrom odnosu. - Andie uzmiče nekoliko
koraka. Divim se njezinoj sposobnosti da na ledu hoda unatrag i ne trepnuvši.
Buhtlica je vješta.

37
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Ne idem za njom jer se osjećam sigurnije dok su mi stopala jednostavno

ukopana negdje na čvrstom tlu. Pokušaj istodobnog hodanja po zaleđenom
pločniku, izbjegavanja teme Iana, ali i razgovora o gradskom traču u ovom bi
trenutku mogao biti problem za mene.
- Hannah? - pitam. - Hannah Banana?
Andie se smiješi, ali s malo humora. - Izgleda da jese sjećaš.
- Tko bi je mogao zaboraviti? Daisy Duke s pogrešne strane tračnica, i loše
obojena kosa. Mislila sam da ste riješile problem. - Hannah je bila zagrijana za
Macka, ako se dobro sjećam. Ali, budući da se ona njemu nije sviđala, mislila
sam da to nije problem.
- Da. Riješile smo to izbjegavajući jedna drugu.
Moj pogled luta ulicom, a u mislima mi se pojavljuje plan grada, koji je
utisnut u moj mozak. Ljudska sam inačica Google Eartha. Kad vidim kakvu
kartu, pamtim je zauvijek. - To zacijelo nije lako u ovoliko malenom mjestu. -
Žao mi je zbog nje. Možda se osjeća zarobljenom ondje, na onoj farmi. Možda
zato uglavnom radi od kuće. Razlog tome nipošto ne može biti činjenica da voli
miris kravlje kakice.
Prima me za ruku i pokušava me povući u suprotnom smjeru, ali se opirem.
Moje čizme nalaze sjajno uporište na posoljenom tlu. Baš sam raspoložena za
visoko podizanje noge jer me nova obuća silno usrećuje, ali ne činim to. Mogla
bih nehotice udariti svoju trudnu prijateljicu, a ako se u obzir uzme prijašnji
incident s pištoljem, pitam se na čijoj je strani sreća danas. Podignut ću nogu
poslije, kad se vratimo u kuću MacKenziejevih. U svojoj sobi imam dovoljno
prostora za malo plesačke akcije. Svakodnevno nastojim visoko podizati noge
kako bi i dalje dobro izgledale.
- Ma hajde, nemoj biti tvrdoglava - kaže.
- Tvrdoglava? Ja? - Doista ne znam o čemu govori. Iznimno sam spremna
na kompromise i na udovoljavanje tuđim željama. Stilistica mora znati kad je
potrebno držati jezik za zubima te jednostavno dopustiti posvjetljivanje vrhova
i fudbalerku. Loše iskustvo katkad je mnogo bolji učitelj nego čisti savjet.
Ona se smije. - Kao da to prvi put čuješ! Dođi! - Ona maše rukom kao da
zove dijete.
Isturila sam donju usnu. Nakon toga mi više ne može odoljeti. - Ne. Gladna
sam. - Zapravo i nisam osobito gladna. Samo želim vidjeti tu Hannu Bananu i
dati joj do znanja, tako da me Andie ne vidi, da ne može nastaviti izazivati
nelagodu mojoj prijateljici. Ovo je sada dom moje najbolje prijateljice. Trebala bi
se u njemu osjećati slobodno ići kamo god želi. Uskoro će roditi, a to će dijete
jednoga dana poželjeti pojesti palačinku.
Ona me pokušava urazumiti. - Maloprije smo jele.
- To je bilo prije nekoliko sati - kažem. - Sad je gotovo vrijeme ručka.
38
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Andie gleda na sat. - Deset sati je, Candice.

- Eto! Na istočnoj obali je prošlo podne, a mene strašno muči jet lag. Hajde.
- Primam je za ruku i vučem. - Čula sam sve o palačinkama koje ondje
poslužuju. A znaš da volim slaninu.
- Njihove palačinke su koma. Vafli su dobri. Ili sam barem tako čula.
- Da, to sam htjela reći. Vafli. I ja sam to čula.
Uspijevam je odvući gotovo do vrata prije no što je ponovno zastala. -
Ozbiljno, ovo nije dobra ideja. Ako si gladna, možemo otići u prodavaonicu i
kupiti čitavo pakiranje slanine. Možeš sve sama pojesti.
Hvatam vrata prekrivena naljepnicama kreditnih kartica i starim letkom
koji oglašava rodeo, otvaram ih i kroz njih izlazi struja slasnog, toplog zraka s
mirisom slanine. - Hrana iz jeftine zalogajnice je najbolja. Znaš to. - Pokazujem
torbom. - Uđi, bucka.
Ona otvara usta. - O, Bože, kako si me nazvala?
Ups. Jesam li to rekla naglas? Brzo! Domisli nešto!
- Ne, Ian je to rekao. Samo ponavljam njegove riječi. - To je laž, ali mogu
zamisliti koliko će ga maltretirati zbog toga i koliko će on biti bijesan kad se
nađe pod lažnom optužbom. Smijuljim se zamišljajući to. A i, kad malo bolje
razmislim, taj nadimak doista nije loš. Prilično je bucmasta. Volim kad moj
mozak tako spontano preuzme glavnu riječ. Uvijek me iznenadi.
- To će mi platiti - kaže Andie, a izraz njezina lica postaje mračan.
- Da. I trebao bi. - Ulazim za njom i sretna sam kao da sam upravo popušila
drogu ili takvo što. Ian će čuti bukvicu, ja imam ljubičaste čizme na nogama i u
mojem trbuhu uskoro će se nalaziti slastan vafl. Dakle, to je osjećaj sreće!
Zrak je zasićen masnoćom, parom i mirisom ljudi koji su vjerojatno trebali
upotrijebiti malo više sapuna prije no što su izašli iz kuće. Mašem rukama
nekoliko puta kako bih podignula oblak svojega parfema do lica. Torba mi mlati
uokolo, udara u mene i u vrata.
- Što radiš? - glasno šapće Andie. - Namjerno privlačiš pozornost ili što?
Rekla sam ti, Hannah i ja...
Moj parfem dolazi do izražaja pa od neznanaca oko mene ostaje samo blag
miris kumina. - Poslužuju li tacos?
- Vidi, vidi tko je odlučio svratiti i počastiti nas svojom prisutnošću - kaže
glas s prenaglašenim južnjačkim naglaskom s druge strane pulta.
Kako to da djevojka koja je čitav život provela u gornjem lijevom kutu
zemlje govori kao djevojka iz donjeg desnog kuta, iz Teksasa ili okolice? Ne
znam. Možda bih to s vremenom mogla shvatiti jer me lingvistika posebno
zanima, ali u ovom trenutku sam previše rastresena da bih se bavila time.

39
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Ne mogu se usredotočiti ni na što osim njezine užasno izbijeljene kose.

Folikuli su joj potpuno spaljeni pa joj kosa izgleda kao snop slame na glavi, a
boja je ona koju u našoj djelatnosti nazivamo bojom pilećeg sala. Nimalo
privlačno.
- Zdravo, Hannah - kaže Andie, sva suzdržana, kao da nije ljuta jer je ta
djevojka upravo rekla nešto što se meni doimalo grubim. - Kako si?
Ulazimo dalje u prostoriju. Andie je krenula prema separeu u kutu.
Hannah izlazi iza pulta i slijedi me. Dolazim u iskušenje da krenem unatrag
kako mi ne bi mogla zabiti nož za maslac među lopatice, ali ne činim to. Zašto?
Zato što se ne bojim Hanne Banane. Zaboga, dobila je ime po vrsti voća. Kako
bi mogla biti opasna? Da joj je nadimak Strašna Hannah ili Hannahbelle Lecter,
možda. Ali, Banana? Ne. Nipošto. Osim toga, imam pištolj i hrpu metaka. O, da.
Zovu me Revolveraš. Ne... Revolverašica.
Okrećem se zastavši kod separea i opažam da se Hannah široko smiješi.
Doista ima lijepe zube, to priznajem. To ne skriva lošu kosu, ali malo odvraća
moju pozornost od nje.
- Oh, dobro sam - kaže. - Vrlo dobro. Družim se s Ianom, znaš?
Nesvjesno stišćem usta. Brzo ih opuštam jer opažam da me Andie gleda.
Stoji pokraj separea, spremna sjesti.
Sjedam nasuprot njoj, a među nama je stol s površinom od ultrapasa i
aluminijskim rubom. Sjedalo presvučeno plastikom udubljuje se pod mojom
stražnjicom i buni se pištanjem, ali ne i pod mojim bedrima na rubu. Odmah
osjećam kako mi se cirkulacija prekida. Ako zbog toga dobijem vene, jako ću se
razljutiti. Ni jedan vafl nije vrijedan vena.
- Doista? S Ianom? To je lijepo. - Andie spušta stražnjicu kako bi sjela, ali
tada zastaje jer joj trbuh onemogućuje ugurati se u separe. Ima otprilike deset
centimetara djeteta previše da bi uopće i pomislila na to.
- O, joj, postala si ogromna, curo. Mislim, ono, jako ogromna.
- Hannah se osvrće prema kuhinji. - Joe, jesi li vidio ovo? Kuhar i ne podiže
pogled, ali Hannu to ne zaustavlja. – Možda biste trebale sjesti za stol. Na običan
stolac bi uspjela sjesti, vjerojatno. Barem mislim. Možda bi mogla sjesti bočno ili
što već. Bože, zacijelo imaš užasne strije.
Razrogačila sam oči. Baš izaziva. Moj prst za okidanje blago se trza.
Andiene nosnice se šire, ali zadržava pribranost. - Ne, bit ću dobro. - Uzdiše
upirući u rub stola. - Moram samo malo pomaknuti stol.
- Pričvršćen je pa ga ne možeš pomaknuti. - Hannah uzmiče.
- Kako ne bih mogla. Potrebno ga je samo malo pogurnuti.
- Andie ponovno uzdiše i pokušava stvoriti još malo prostora.

40
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Vidim da joj je važno ugurati se u taj glupi separe. Preplavljuje me tuga dok
gledam kako se moja najbolja prijateljica srami svoje težine i kako ta tupava
konobarica pred njim ističe svoju mršavost. Osjećam se užasno jer sam je
nazvala buckom.
Ta emocija ispunjava me nadljudskim moćima snage i odlučnosti. Doslovce
osjećam kako struje mojim žilama. Hvatam stol sa svoje strane i povlačim ga
svom snagom.
Stol je silovito prasnuo, zaškripio i ispustio nešto nalik psećem lavežu prije
no što se odvojio od poda. Sada stoji gotovo dijagonalno između dvije klupe, a
ja sam gotovo spremna oznojiti se.
Gledam u pod kako bih provjerila jesam li učinila kakvu štetu i po zvuku
pretpostavljam da vijci vire iz linoleuma. Ali, umjesto toga opažam hrpu
tamnosive mase koja je držala jedinu nogu stola na mjestu i prilično sam
uvjerena da to nije ljepilo. Iz nje vire i dlačice. Fuj.
Andie sjeda i ispuhuje, a lice joj je ružičasto te prekriveno sjajnim slojem
znoja. - Vidiš? Posve jednostavno.
Smiješim se što šire mogu. - Da. Baš jednostavno. - Gledam Hannu i
podižem jednu obrvu kako bih naglasila svoje riječi. - Ali, možda bi mogla
donijeti nešto čime ćeš počistiti onu odvratnu ljigu s poda. Mislim da je već neko
vrijeme ondje. Zar ne čistite?
Hannah me ubojito gleda. - Dakako da peremo pod. Peremo ga svaki dan. -
Podiže ruke na bokove.
Gledam sivu mrlju na podu i sliježem ramenima te Andie upućujem svoj
glasoviti pogled razrogačenim očima. - Ako ti tako kažeš. - I smijem se.
Andie se smiješi pa gledamo jedna drugu te moždanim valovima
razmjenjujemo privatne poruke. Ona me voli, zahvalna mi je jer sam je
oslobodila Banane, a ja sam također vrlo sretna jer se ona još uvijek uspijeva
uvući u separe. Sretna sam jer sam pomogla da se to dogodi. Možda će na neko
vrijeme zaboraviti da sam upucala brata njezina supruga.
- Želite li što ili ste samo došle obaviti sanitarnu inspekciju? - Hannah tapka
stopalom po podu.
Gledam je i umiljato se smiješim. Mogu si priuštiti velikodušnost jer sam
dobila ovu rundu. - Ja ću jedan od onih vafla o kojima sam mnogo čula i šalicu
kave. - Okrećem glavu. - Andie?
Ona je ponovno ozbiljna. - Ja ću biljni čaj.
- Žao mi je, ponestalo nam je. - Hannah joj se usiljeno smiješi. Ne izgleda
kao da joj je jako žao.
- U redu, kavu bez kofeina?
- Nemamo. I nje nam je ponestalo.

41
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Gledam prema pultu i aparatu za kavu te ondje posve jasno vidim dva
lonca, a jedan od njih ima narančasti poklopac. Hannah, lažljiva kujo.
Ustajem ne razmišljajući o svojem sljedećem potezu. Moj čudesni mozak
ponovno preuzima glavnu riječ i spašava stvar. - Hej, Joe! - Manijakalno mu
mašem.
Svi za pultom okreću se i gledaju me, kao i kuhar. Kuhar Joe očito je zbunjen.
Vjerojatno nije navikao da ga neznanci zovu usred restorana, ali u kriznim
situacijama pribjegavamo kriznim mjerama. Trudnicama se ne bi smjelo
uskraćivati biljni čaj. Mislim, što ako se Andiena maternica počne previše
opuštati? To se ne bi smjelo dogoditi u blizini slanine i vafla. Ovi ljudi bili
bi traumatizirani za cijeli život. Ja bih nedvojbeno bila.
- Imate li biljnog čaja? - vičem.
- On sliježe ramenima i tada kaže: - Da. Valjda.
Sjedam i dražesno nabirem nos gledajući Hannu. - Izgleda da ga imate,
samo si zaboravila na njega.
Hannah se okreće te odlazi bez riječi. Ni jedna jedina vlas njezinog krhkog
gnijezda nije se pomaknula. Zamalo sam se sažalila nad njom. Zamalo.
Andie s uzdahom oslanja bradu na dlan. - Što zapravo nastojiš postići?
Uzimam papirni ubrus ispod pribora za jelo i laštim mrlje od vode na
svojem nožu. - Samo bih kušala vafle.
Ona križa ruke na stolu pred sobom. - Ti znaš da ja moram živjeti ovdje, zar
ne?
- Dakako. - Slažem pribor za jelo i stavljam izgužvani ubrus u krilo,
ravnajući ga što bolje mogu. U ovom trenutku ne mogu je pogledati u oči.
Shvatit će da me njezina maternica čini nervoznom.
- Bilo bi super ako bi mogla ne pretvoriti pola ljudi u ovom gradu u
neprijatelje.
Podižem glavu i gledam je, šokirana jer tako misli o meni. Potpuno sam
zaboravila njezinu smiješnu maternicu. Nakon svega što sam do sada učinila za
nju, ona kaže to što je rekla? Počinjem se zabrinjavati zbog Mackovog utjecaja.
Možda i nije dobar kao što sam mislila.
- Neprijatelje? - pitam. - O čemu govoriš? - Možda je trudnoća potiče
govoriti besmislice. Znam da se to događa kad se popije previše piva.
Ona gleda Hannu, koja je za pultom zaokupljena lupanjem šalicama. Tada
ponovno gleda mene i podiže obrvu.
- Tko? Ona? Banana? Pffft. Ona je obična, budalasta stara mačka koja piški
po zidovima. Jednostavno joj je potrebno dati do znanja kako očekuješ od nje da
će to obavljati u posudi s pijeskom, to je sve.
Andie se mršti. - Ne razumijem.
42
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Uzdišem. Muka mi je od toga što joj uvijek moram sve objašnjavati. Nikada
ne shvaća moje metafore. Katkad funkcioniramo na potpuno drugačijoj razini.
- Znaš kako katkad nabaviš mačku koja ne piški u pijesak nego po zidu, po
stranici kreveta ili po košari za prljavo rublje?
- Pa... ne.
- Dobro, to se događa. Mačka ti na taj način želi reći da nije sretna. Ne
postupaš onako kako ona želi. A mačja mokraća smrdi. - Čekam nekoliko
trenutaka, kako bi ona shvatila moju mudrost.
- Da, vjerojatno.
- Dakle, tada tu mačku samo moraš pljusnuti. - Izvodim pokret pljuskanja
mačke po stražnjici. - Tup! Pokazati joj tko je šef.
- Pljusnuti mačku?
- Da. Pljusnuti mačku. - Kimam. Napokon me shvaća. Fiju. Uplašila sam se
da će to biti jedna od onih situacija u kojim joj moram sve crtati. Od njih me boli
glava.
- Ti pljuskaš mačke? - pita.
- Nipošto. Što misliš o meni, da sam zlostavljačica životinja?
Istog trena zamišljam Iana s lukom u ruci. - Oh, i usput... kad smo kod
zlostavljača životinja, jesi li znala da tvoj šogor ubija životinje? - Kimam, ali ne
čekam njezin odgovor. - Da. To je istina. Prije sam mislila da je zgodan, ali kad
sam to doznala, zaključila sam da uopće nije zgodan. Ružan je. Možda ne
izvana, ali iznutra jest. Drago mi je da se spetljao s Bananom. Zaslužuju jedno
drugo.
Andie uzdiše kao da je jednim dahom oslobodila sav svoj stres i smiješi se.
- Nemaš pojma koliko si mi nedostajala.
Uzvraćam joj osmijehom. - Dakako da sam svjesna toga. Zaglavila si u ovom
malenom gradu i okružena si seljacima. Kako ti ne bi nedostajao moj urbani
šarm i intelektualno čavrljanje?
Ona se počinje smijati toliko jako da se guši. Moram ustati sa svojega sjedala
kako bih je potapšala po leđima. To me potiče zapitati se koliko je bolnica
daleko, za svaki slučaj.
- Izvoli. Možda će ovo pomoći - kaže Hannah iza mojih leđa. - U rukama
drži šalicu i tanjurić. Ne zvuči osobito zabrinuto.
- Što je to? - pitam uzimajući šalicu i tanjurić.
- Pa, čaj - kaže i izvodi grimasu gluposti. - Biljni. Kao što je naručila. - Odlazi
ne čekajući moj odgovor, što je vjerojatno dobro. Andie me je zamolila da je ne
pretvaram u neprijatelja.
- Izvoli - stavljam čaj pred svoju prijateljicu - otpij gutljaj prije no što izvrneš
pluća.
43
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Ona otpija gutljaj i tada progovara promuklim glasom. - Je li to uopće

moguće?
Ponovno sjedam. - Dakako da jest. Što se spusti, mora se podignuti, zar ne?
Osnove fizike.
- Spusti? Pluća se spuštaju?
- A što misliš, kako su dospjela ondje gdje jesu? - Odmahujem glavom. O
medicini doista ne zna baš ništa. Pretpostavljam da to nije važno jer ne radi u
bolnici, ali pomislili biste da barem razmišlja o tim stvarima. Ja razmišljam.
Objašnjavam joj, za slučaj da jeto doista zanima. - Da. Kad si zigota, sve je
vani. A kad se pretvoriš u embrij, sve se okreće unutra. Dječaci dobivaju testise,
mi dobivamo jajnike, ali je to u osnovi ista oprema. Pluća unutra, pluća vani.
Fizika.
Ona se mršti preko šalice dok otpija gutljaj čaja. A tada odmahuje glavom i
guta. - Katkad me doista plašiš.
- Da, znam! Kako držim sve to znanje u jednom mozgu? To je jednostavno
jedno od onih medicinskih čuda. I sebe katkad uplašim. Svoj ću mozak donirati
znanosti. Možda će oni u njemu uspjeti razotkriti neke tajne svemira.
- Prije će otvoriti Pandorinu kutiju - mrmlja Andie.
- Koristiš li tu glazbenu aplikaciju? Ja je koristim. Prilično je dobra.
Ona odmahuje glavom, ali ne odgovara jer je Hannah donijela hranu i bijelu
šalicu kave za mene.
Tanjur s jednim vaflom na kojem je gruda tučenog vrhnja odvraća mi
pozornost od moje sljedeće misli. Hannah odlazi bez riječi, što je sasvim u redu.
- Dakle, što si radila u prodavaonici oružja? - pita Andie.
Zaokupljam se natapanjem vafla sirupom. Miris pekana i javora u meni
izaziva omaglicu užitka. Luda sam za hranom koju ne bih smjela jesti.
Odgovaram ne gledajući je. Moram se ponašati opušteno, kao da sam se
samo tako našla ondje, kako bih kupila ružnu flanelsku košulju ili što već. -
Samo sam kupovala čizme. Vidiš? - Podižem nogu kako bi se Andie mogla diviti
mojoj obući.
- Nisi valjda kupovala pištolj?
- Nabadam komad vafla. - Pucala sam iz jednog ondje. Imaju zatvorenu
streljanu. Jesi li je vidjela? - Guram veliki zalogaj u usta nadajući se da sam je
dovoljno odvratila od činjenice da zapravo nisam odgovorila na njezino pitanje.
Ne želim lagati, ali ne želim ni da me pokuša nagovoriti da vratim pištolj. Već
sam mu nadjenula ime Millie i sviđa mi se njegova težina u mojoj
torbi. Vjerojatno bih mogla onesvijestiti nekoga samo ako bih ga udarila njime
umjesto da doista povučem okidač.
- Ne. Ali me zanima zašto si je ti vidjela.
44
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Pa... - brišem usta i režem sljedeći zalogaj - ušla sam u potraži za čizmama,
a Ian je bio ondje, govorio je o luku, ponašao se kao da je Robin Hood i to... a
onaj tip me je upitao želim li pucati u njegovoj streljani. Pa sam pucala. -
Sliježem ramenima i jedem vafl.
- I upucala si Iana?
Mašem vilicom i govorim punim ustima. - Ne, manje-više se sam upucao.
- Je li imao pištolj?
Gutam kako se ne bih ugušila. Vafl mi je pomalo suh i možda malo preslan.
- Ne, ja sam ga imala. Ali, on je stajao iza mene i neprestano srao i upravo mi je
otkrio strašnu istinu da je ubojica, jedno je vodilo drugom i tako je okrznut.
- Ne razumijem. Kako se upucao?
- Karma.
- Karma?
- Da. Karma. Sve one životinje koje je upucao? Karma to voli. Pištolj mi je
ispao iz ruke, metak je izletio i udario ga u gležanj. Stoga ga je zapravo karma
upucala. Karma je kuja. Trebao bi znati da nije dobro petljati se s njom.
Ona se naginje prema meni i progovara hinjenim šapatom. - Doista si ga
upucala?! Mislila sam da je to šala!
Odložila sam vilicu i zagledala se u nju. Zar sluh u trudnoći oslabi? Morat
ću to izguglati. - Ne. Okrznuo ga je metak koji je karma poslala prema njemu.
Pištolj čak nije bio u mojoj ruci, kako sam ga ja mogla upucati? - Odmahujem
glavom, razočarana u prijateljicu. Ona je navodno odvjetnica. To bi joj trebalo
biti lako.
Podižem vilicu i guram još jedan zalogaj na njezine zupce. - Ian je dobro.
Rekao je da ide kući staviti oblog od leda. Posrijedi je samo modrica. Nije bilo
ni kapi krvi. Ako se mene pita, ponašao se kao dijete.
Ona otpija gutljaj čaja. - Život s tobom nikada nije dosadan, Candice, u to
nema sumnje.
Smiješim se s nelagodom, a usta su mi puna vafla. - To si znala.
Ona se smije.
- Kamo sada idemo? - pitam i otpijam gutljaj kave. Hladna je. Gledam
Hannu i opažam njezin osmijeh. Kuja. Vjerojatno je stavila led. Gledam pluta li
što u šalici. Jao njoj ako na dnu ugledam hračak.
Ne vidim izraz Andiena lica, ali mi ton njezina glasa ne promiče. - Možda u
bolnicu?
- Molim? - Podižem pogled prema njoj i opažam da je problijedila. Obrve su
joj spojene s rubom vlasišta.
- U bolnicu? - pitam strahujući od odgovora.

45
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Daaaaa...
Ona se ne doima osobito uvjerenom. To mi je sumnjivo. - Zašto?
- Ili sam se gadno upiškila u gaće ili je ono na podu pokraj tvoje noge moja
plodna voda.
Istog trena izgubila sam apetit za vafle i slaninu.

46
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

SEDMO POGLAVLJE

I
spuštam vilicu i stavljam obje ruke na stol te gledam duboko u njezine
oči. - Nemoj paničariti.
- Ne paničarim. - Zabrinuto se smiješi.
Nije vrijeme za šalu pa joj ne uzvraćam osmijehom. - Govorim ozbiljno. Ako
ti maternica ispadne, ne znam jesam li sprema izaći nakraj s time. To još nisam
guglala.
Ona odmahuje glavom. - Moja maternica ne ide nikamo. Ali, ja bih trebala
stići do kamioneta.
Gledam Hannu i podižem ruku te ubrzano pucketam prstima. - Hej,
Hannah! - Gledam pod stol kako bih vidjela s čime smo suočene. Ondje je vrlo
mala lokvica nečega nalik mokraći. - Bi li donijela krpu za pod?
Hannah me gleda kao da mi je odjednom niknula još jedna glava pa je
ignoriram i okrećem se prema Andie. - Možeš li ustati? - Ne znam. Mislim da
mogu. Ali, potrebna mi je pomoć. Dok izlazim iz separea, pokušavam se sjetiti
što je tip u prodavaonici oružja rekao o vodonepropusnosti mojih novih
čizama. Ako su vodonepropusne, znači li to da ne propuštaju ni vodu
iz maternice? Izgleda da ću doznati.
Saginjem se kako bi se Andie oslonila na moje rame dok ustaje. Ona mi
nehotice čupa pramen kose.
- Majko sveta... pazi na kosu, bucka!
- Ne zovi me tako! - kaže ona, gotovo bez daha. Napokon ustaje, stenje i drži
se za donji dio trbuha.
Spuštam pogled i opažam da joj se tekućina ponovno slila niz nogu. - O...
bože... to je gadno.
- Candice, umukni. Idi po kamionet.
- U redu, idem. Dođi. Ti priđi vratima, a ja ću otrčati na drugu stranu ulice.
- Što se događa? - pita Hannah, zvučeći uzrujano.
- Dijete stiže - kažem mašući joj neka nam se skloni s puta. - Počisti prolaz
broj tri.
Ona gleda pod, a tada Andie. - O, Bože, to je... da nazovem bitnu pomoć?
Razmišljam o tome, ali tada odmahujem glavom. - Ne. Ja ću je brže odvesti
onamo. Nije daleko.
- Kako znaš? - stenjući pita Andie i pridržava trbuh dok hoda teškim
korakom.
47
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Vidjela sam na Google kartama - kažem, gotovo na vratima. Tada uviđam

da nemam ključ kamioneta. Okrećem se i pružam ruku, spremna za hvatanje. -
Baci mi ključ automobila.
Andie prebire po torbi i dobacuje mi komad metala toliko velik da mi u
trenutku hvatanja ozljeđuje ruku.
Dovraga, što je ovo? - gledam najmanje dvadeset ključeva koji vise sa
skupine od četiri privjeska.
- Plavi - kaže ona, zbog nekog razloga uzrujana. - Plavi!
- Dobro, u redu, smiri se. - Govorim to oboma. Mislim da ću sići s uma od
cijele situacije. Zašto je morala započeti s trudovima prije no što sam pojela vafl?
Otvaram vrata i vičem: - Nazovi supruga! Reci mu neka dođe onamo!
Trčim prema kamionetu koliko me noge nose. Led me svladava samo dva
puta, ali ja brzo skačem i nastavljam dalje kao da se ništa nije dogodilo jer sam
u krizi žilava. Klizim i stajem dvije ulice dalje od restorana, kod stražnjeg dijela
kamioneta, potpuno zadihana.
Dovraga! Ovo nije moguće! Velika metalna zvijer stisnuta je između dvaju
automobila, ulubljenih kao da su sudjelovali u derbijima. Toliko je tijesno da ni
jedna vrata ne mogu otvoriti dovoljno da uđem.
U blizini nema nikoga tko bi pomaknuo one glupe automobile pa činim
jedino što mi je preostalo. Penjem se u stražnji dio kamioneta i pomičem klizno
prozorsko staklo iza stražnjeg sjedala. Hvala nebesima da nije zaključano.
Drago mi je da sam prestala jesti kruh dva tjedna prije no što sam došla u
Baker City. Da nisam, ne bih se mogla provući kroz taj maleni otvor. Dopola
sam unutra kad uviđam da je kopča mojega preslatkog kaubojskog pojasa
zapela za okvir. Ritam se i hvatam za prednje sjedalo kako bih se uvukla unutra,
naprežući se svom snagom. Moguće je da izgledam kao da pokušavam plivati
kroz kamionet.
- Što, zaboga, sada radiš? - kaže glas negdje izvana.
Podižem glavu i vidim kako me Ian gleda kroz prednje staklo.
Stoji na pločniku, pred prodavaonicom »sve za 99 centa«.
- Umukni i pomogni mi! - Glas mi zvuči pomalo neuravnoteženo. U ovom
trenutku osjećam se vrlo neuravnoteženo pa pretpostavljam da je to primjereno.
- A da me zamoliš? - pita s glupavim osmijehom.
- Andie je u trudovima i maternica će joj svaki čas ispasti. Što kažeš na to?!
Na njegovu licu pojavljuje se izraz zbunjenosti. - Ozbiljno?
- Uguraj me u ovaj glupi kamionet, tupavče! Moram je odvesti u bolnicu!
On nestaje na nekoliko sekundi, a tada osjećam njegove ruke oko struka.
Ali, umjesto dame gurne, on me vuče. Ritam se kao luda ne bih li ga odgurnula.

48
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Da ga mogu pljusnuti, učinila bih to, ali su mi ruke u kabini. Pusti me, idiote!
Moram ući, a ne izaći!
- U redu! - viče on, upire ruke u moju stražnjicu i gura me svom snagom.
Moja kopča puca, zdjelica i gornji dio bedara jako stružu o okvir, ali sam
barem unutra. Savijam se kako bih uvukla noge i završavam na podu malenog
stražnjeg sjedala. Leđa mi krckaju u znak prosvjeda. Sutra će me jako boljeti. A
on će mi to platiti.
Ian gura glavu kroz prozor i gleda me. - Znaš li da na kamionetima postoji
nešto što nazivamo vratima? Mnogo je lakše koristiti se njima nego prozorima.
Penjem se sa stražnjeg sjedala na vozačko. Ključevi padaju na pod dok se
Ian smije vlastitoj šali, glupan. Ne trudim se odgovoriti jer mi je mozak
usredotočen na jedno: Odvesti Andie u bolnicu.
Motor se bučno pokreće, a ja prebacujem u rikverc. Papučica gasa mnogo je
moćnija no što sam očekivala. Malo sam je pritisnula i već napola izašla s
parkirnog mjesta.
Čujem snažan tresak i povik. U retrovizoru vidim Ianove noge u zraku.
- Hej! Dovraga! - Viče. Sekundu poslije jedva mu vidim glavu jer se nakon
pada uspravio u sjedeći položaj.
Ne obazirem se na taj problem nego izlazim dokraja i prebacujem u brzinu.
Kladim se da niste znali da golemi kamionet može škripati gumama; ja
nisam. Ali, ovaj itekako može. To je zacijelo zato što ima gume sa zakovicama
ili što već. U jednom trenutku stojim dijagonalno pred trgovačkim centrom, a u
sljedećem jurim ulicom i udaljavam se od restorana. Sranje.
- Dovraga, što radiš?! - viče Ian. Gledam u retrovizor i opažam da je on još
u stražnjem dijelu kamioneta. Drži se za nešto iznad kabine i stoji raširenih nogu
kao da surfa, ili takvo što. Ah, dobro, to nije moj problem.
Čekam da se promet raziđe pa se polukružno okrećem nasred ceste.
Stražnje gume se skližu, ali završavamo u savršenom položaju za parkiranje
ispred restorana. Vidim lica poredana pred staklom dok uklizavam i stajem.
- Ukrcavanje! - vičem otvarajući prozor na suvozačkoj strani.
Ian skače na tlo i gura glavu kroz otvoreni prozor. - Jesi li potpuno
poludjela?! Zamalo si me ubila... opet!
Mašem mu neka se odmakne i gledam vrata restorana. - Prestani cendrati i
idi po Andie. Trenutačno nemam vremena za tvoja oštećenja.
Vrata se otvaraju, a zvončići na njima zvone i privlače Ianovu pozornost.
On se okreće i stoji kao ukopan.
- Andie? Jesi li dobro? - pita.

49
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Moram u bolnicu. - Jedan stariji čovjek drži je za lakat i pažljivo je izvodi

van. - Hannah je nazvala Macka. Dođi će čim bude mogao. Ali, ja moram odmah
krenuti. Ne mogu čekati.
Lecam se jer joj se tekućina ponovno slila niz nogu. Čizme su joj sada već
vjerojatno pune. Zacijelo šljapka u njima.
Ian kreće u akciju. - Polako, polako... polako. - Gotovo je nosi do automobila,
a tada je podiže.
- Ne! Čekaj! Ne želim namočiti sjedalo! - viče Andie.
- O, zaboga... - Ian je spušta pa se pogledavamo.
- U redu. - Svlačim svoju kožnu jaknu i stavljam je na sjedalo. - Duguješ mi
jaknu. - Gledam kroz prozor i pokušavam spustiti srčanu frekvenciju ispod
tisuću otkucaja u minuti. Ovo je ludo. Upravo sam žrtvovala svoju kožnu
bombericu, vrijednu pet stotina dolara, a moja prijateljica samo što nije ispustila
dijete na pod. Prilično sam uvjerena da nisam pristala na to. Ili možda jesam, ali
to nisam namjeravala.
- Hvala - kaže, pomalo bez daha.
Ian je podiže i pažljivo spušta na sjedalo, a ja ih ponovno pogledavam.
- Vidimo se ondje? - pita.
Andie kima.
Čim su njezina vrata zatvorena, krećem.
- Kamo ideš? - čujem kako netko viče.
Glupi Ian. Stoji nasred ulice, iza nas, i maše rukama. U retrovizoru vidim da
se ponaša kao budala.
- Znaš li put? - puta Andie. Teško se oslanja laktom na rukonaslon
pokušavajući zauzeti udoban položaj. Mislim da joj ne uspijeva.
- Dakako da znam. Karta je ovdje - kažem tapkajući se po sljepoočnici.

50
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

OSMO POGLAVLJE

Z
bog nekog razloga na vrata hitne službe dolazimo zadnje.
Ian, Mack i Mackova majka već stoje vani, na snijegu koji je polako
počeo padati deset minuta nakon što smo krenule. Promet je
vjerojatno kriv za to što je put trajao toliko dugo. Još ne
znam prečice po gradu. Hvala nebesima da dijete nije odlučilo roditi se dok smo
se vozile uokolo. Moja je jakna već dovoljno kažnjena.
- O, hvala Bogu - kaže Andie. A tada stenje i savija se držeći se objema
rukama za trbuh.
Mack prvi stiže do njezinih vrata. Inače je prilično smiren tip, ali vidim da
je danas maksimalno napet. Lice mu je izborano i ukočeno. Otvara vrata i
podiže suprugu kao da je dijete. Sva se rastapam gledajući to. Vrlo je jak. Ona je
u jakni velika gotovo kao omanji slon.
- Mogu hodati - kaže Andie pružajući ruku kao da je veslo. Pokušava
dospjeti na tlo.
- Ne dolazi u obzir - odgovara Mack.
Sestra dovozi kolica, a on je stavlja u njih kao da je staklena.
- Ne možeš ovdje parkirati - kaže Ian gledajući kroz moj prozor. - Želiš da
ga ja odvezem?
Grizem usnu. Dio mene nerado mu dopušta da za mene učini bilo što lijepo,
ali pobjeđuje želja da prijateljicu otpratim u njezinu sobu. - Da. Učini to. -
Provjeravam jesam li izbacila iz brzine prije no što izlazim.
Kad sam otvorila vrata, Ian mi stoji na putu i pruža ruku kako bi mi
pomogao sići. Oboje je gledamo u istom trenutku. On se doima zbunjenim time
što mi je uopće pružio ruku, a i ja sam pomalo šokirana. No, prije no što sam
stigla prihvatiti njegovu pristojnost, on povlači ruku i gura je natrag u stražnji
džep.
- Ne bih želio da ti oduzmu feminističku iskaznicu ili takvo što - kaže.
Uzimam torbu i, klizeći s visokog sjedala prema tlu, pazim da mu skočim
na nožni prst.
On je razrogačio oči i zastenjao.
- O, oprosti. Skočila sam na tvoju ružnu kaubojsku čizmu prekrivenu
kakicom. Je li te zaboljelo?
- Koliko si teška? - Pokušava uzmaknuti dovoljno da umakne mojoj osveti,
ali ga vrata zaustavljaju.

51
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Ne znam što me je natjeralo na to, ali stišćem mu bradavicu kroz jaknu i

snažno je uvrćem. - Da me nisi nazivao debelom, necivilizirani seljačino.
On otvara usta i kratko se smije, a tada dlanom trlja prsa. - Auuu... proklet...
zgnječila si mi bradavicu. - Očito je da to ne uspijeva pojmiti.
Dobro. Uviđam da mi se sviđa držati ga na oprezu.
- U mojem kraju to nazivaju uvrtanjem cikica. Sjeti se toga kad ćeš sljedeći
put komentirati moju težinu.
Visoko podignute glave odlazim prema prednjem dijelu kamioneta i
krećem prema bolnici. Na ulazu u hitnu službu čujem njegov glas, koji dopire
sa suvozačkog prozora. - Osveta je prava kuja, znaš li to?!
I ne osvrćem se. - Samo naprijed, Selo!
- Oh, itekako hoću, Grade!
Cijelo tijelo mi se zagrijava na samu pomisao o tome što je time htio reći.

52
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

DEVETO POGLAVLJE

U
maloj, pokrajnjoj sobici s Maeve moram čekati tridesetak minuta
prije no što nas sestre puštaju vidjeti Andie. Postavili su joj
intravenski drip, a neki uređaj proizvodi veliku buku, ritmično vap,
vap, vap.
Prilazim joj sa slobodne strane dok Maeve stoji pokraj Macka, koji je s druge
strane Andiena kreveta. Drži je za ruku, a Maeve lagano drži prste na Andienoj
nozi.
- Kako se osjećaš? - pitam.
- Bolje, sada kad sam ovdje. - Kosa joj je zamršena i raširena po jastuku, a
njezino lice otkriva da je već umorna.
Prebirem po torbi i nalazim četku za kosu. Prilazim uzglavlju kreveta,
spuštam torbu na pod i počinjem je dovoditi u red. Uskoro će započeti
fotografiranje, a ne želim da me mrzi jer se nisam na vrijeme pobrinula za taj
problem.
- Koliko centimetara si otvorena? - pita Maeve.
- Tri? Četiri? Još ne znamo. - Andie uzdiše i gleda prema vratima.
- Je li ono bila tvoja voda ili mokraća? - pitam pokušavajući joj odvratiti
pozornost od onoga što je muči. - Mislim, u restoranu.
Mack se smiješi kad Andie zakoluta očima i odgovara. - Bila je to moja voda,
Candice. Mislim.
- Hej, kako sam to mogla znati? - sliježem ramenima dok joj rasplićem čvor
u kosi. Očito ću je morati ošišati dok sam ovdje. Onaj tko ju je šišao trebao bi
poći na ozbiljnu edukaciju. - Još nikad nisam vidjela da se nekome rasprskava
maternica.
- Rasprskava? - Andie zatvara oči. - Bože, to je odvratno.
- Pričaj mi o tome. Više nikada neću jesti vafle. - Završavam s njezinom
kosom i vraćam četku u torbu. - Da ti donesem štogod? Kavu? Čaj? Ili si možda
za masažu u izvedbi masera u tanga gaćama?
- Godilo bi mi malo čaja. - Andie mi se smiješi.
- Čaj ne može - kaže očito opaka sestra koja je bez kucanja banula u sobu. -
Nikakve tekućine ni hrana.
- Zašto? - pitam, uvrijeđena u ime svoje prijateljice. Zamalo sam je nazvala
sestrom Bezdušnom.

53
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Za slučaj da bude potrebno izvesti carski rez. Kad se približimo porođaju,

možete joj dati koji komadić leda, ali će se tekućina za sada unositi infuzijom.
Mrštim se. Komadići leda? To mi se doima kao posebna vrsta mučenja.
Naposljetku, na granici smo s Arktičkim krugom.
- Idi po kavu za sebe - kaže Andie.
Opažam da sestra navlači rukavice, podmazuje ih i prilazi Andienu
međunožju pa kimam i brzo zaboravljam cijelo pitanje napitka. Neka se
tekućina unosi infuzijom ili čime već. - Da. Dobra ideja. Idem po kavu.
Na odlasku gledam Macka i Maeve te pažljivo izbjegavam pogledati prema
Andienom međunožju. - Želi li još tko?
Oboje odmahuju glavom, potpuno usredotočeni na Andie. Toliko sam
zaokupljena njima da ne opažam Iana, koji je stajao na vratima, sve dok nisam
iskoračila iz sobe.
- Što to radiš? - pitam, uzrujana, pokušavajući se izvući tako da ne izgledam
baš jako glupo. Zabacujem kosu preko ramena i glumim da tražim nešto u torbi.
Užasno je to što ga u ovom trenutku ne mogu pogledati u oči, ali ne mogu to
poreći.
- Ti si nasrnula na mene.
Podižem obrvu i namještam remen torbe na ramenu te odustajem od
potrage i nesklonosti tome da ga pogledam u oči. - Nasrnula? Ma, hajde, ne
misliš li da malo pretjeruješ?
- Pa, da vidim... - Koluta očima prema stropu dok razmišlja i pritom broji na
prste. - Najprije si me upucala. Metkom. Potom si me bacakala amo-tamo u
stražnjem dijelu kamioneta vozeći gradom kao luđakinja. Zatim si mi zgnječila
bradavicu...
- Uvrnula cikicu - ispravljam ga.
- Kako god... a tada si mi skočila na nožni prst. - Gleda me i prestaje s glupim
brojanjem. - A sada cijelim tijelom nasrćeš na mene u bolnici.
Odmahujem glavom i glumim razočaranje. - Baš žalosno.
- Što je žalosno?
Stoji mi preblizu, ali ne namjeravam uzmaknuti i popustiti. - Neka on to
učini.
- Žalosno je da si toliko osjetljiv. Mislila sam da su seoski dečki čvršći.
- Osjetljiv? Nisam osjetljiv.
Isturila sam donju usnu, prilično jako. - O, jadnik... kako je bradavica?
Trebaš li malo leda? Možda zavoj? Dobro je da smo u bolnici. Možda bi trebao
otići na hitnu.
- Mama će me ubiti - kaže iznenada.

54
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Mrštim se, zbunjena. - Zašto?

- Zbog ovoga.
Podiže ruku i uvrće moju bradavicu. I tada se smiješi. Široko. Vrlo široko.
Toliko je sretan da mu vidim umnjake.
Ne mogu se pomaknuti. Ukočila sam se od šoka. - Ti... upravo si...
- Tako je, Grade. Upravo sam ti uzvratio. Milo za drago. - Počinje se smijati.
Stišćem oči dok razmatram mogućnosti. - Gotov si.
On opaža pogled u mojim očima i istog trena prestaje se smijati. - Hej... ovo
je bolnica, mlada damo. Ovdje se moraš pristojno ponašati. - Naizmjence se
smije i strahuje.
Činim korak prema njemu, a on uzmiče dva koraka. Podiže ruke u
obrambenoj gesti. - Mislim ozbiljno. - Upire prstom u mene. - Ponašaj se kako
dolikuje dami.
To nije trebao reći. - Kad se budeš ponašao prema meni kao prema dami,
ponašat ću se kao dama. Skačem, a čizme moj korak čine osobito lakim.
On pokušava pobjeći unatrag, ali odustaje, okreće se i zamalo gubi
ravnotežu. Odguruje se od zida kako ne bi pao.
Vijugamo hodnicima dok ga gonim, a usporavamo samo dok je netko u
blizini. Gonim ga sve do kafića, gdje on napokon usporava te počinje hodati.
Stajem pokraj njega i snažno ga štipam za stražnjicu. On otvara vrata pa
istodobno ulazimo.
- Joj! - Pomiče zdjelicu prema naprijed kako bi mu stražnjica bila izvan
mojega dosega. - Lakše malo, Grade - kaže prigušenim glasom, kako bih ga
samo ja čula. - Imam svjedoke. - Uspravlja se i pokušava izgledati pribrano,
- Bolje ti je da čuvaš leđa - kažem jednako tiho. Odvajam se od njega i
odlazim prema aparatima za kavu. Zadihana sam, ali pokušavam to prikriti
dišući kroz nos. Nosnice mi se šire nastojeći unijeti dovoljno kisika u moj sustav.
Ne znam kuca li mi srce toliko brzo zbog trčanja ili zbog kemije koja se ponovno
raspirila među nama. Dodirnuo mi je bradavicu! Kako se usudio? Još osjećam
žarenje, ali ne zato što me boli. Nedvojbeno nije boljelo.
Osjećam nešto toplo na stražnjoj strani noge. Ian mi stoji preblizu. Njegov
dah preplavljuje moj vrat. - Tebi je bolje da čuvaš leđa - kaže.
Smijem se jer sam totalno cool. - Ajme, to je bilo originalno. - Uzimam šalicu
i podižem drugu ruku kako bih pritisnula tipku koja će me napuniti kofeinom.
Nisam sigurna da mi je u ovom trenutku potreban, ali barem će mi zaokupiti
pozornost.
- To nije dovoljno originalno za tebe? U redu, što kažeš na ovo... bolje ti je
da čuvaš vrat. Mrštim se dok stavljam šećer u šalicu i miješam. - Što... sad si
vampir?

55
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Slutim njegovu namjeru prije no što sam je osjetila. - Možda. - Njegova usta
odjednom su na mojoj koži, na mjestu između ramena i vrata. Usnama mi je
uhvatio kožu i siše.
Okrećem se, potpuno iznenađena. Zatječemo se licem u lice kad su njegova
usta prisiljena odvojiti se od mene.
- Što to radiš? - Trudim se ostati cool i to iziskuje svu darovitost koju
posjedujem u tom području. Drhti mi ruka kojom držim šalicu.
On se smiješi, lijeno i umiljato. Mrzim kad je mnogo više cool nego ja. - Samo
se malo osvećujem.
Vrat me i dalje pecka. - Kao da su njegove usne i dalje na njemu. - Jao tebi
ako si mi ostavio trag.
On gleda moju kožu i smiješi se. - Što bi se tada moglo dogoditi?
Razmišljam što bih sljedeće trebala učiniti. Ostaviti još gori trag na njegovu
vratu? Ne. On ubija Bambije. S njim ne želim razmjenjivati tragove na vratu.
Iako je bilo baš ugodno, a i sviđa mi se kako miriše.
- Vidjet ćeš. - Ponovno se usredotočujem na kavu. A u međuvremenu drži
svoje ubilačke usne podalje od mene.
- Ubilačke usne? Ajme, očito ti se jako svidjelo kako sam ti ostavio trag na
vratu kad kažeš da te je zamalo ubio.
Kolutam očima. - Sanjaj. - Osjećam se kao da sam ponovno u srednjoj školi.
Što je to u njemu zbog čega se osjećam i ponašam kao da mi je ponovno šesnaest
godina? U zatvorenom prostoru nisam tako trčala otkako sam kasnila na
završni ispit iz kemije kod profesora Wilkieja.
On me slijedi prema stolu i sjeda nasuprot meni.
Otpijam gutljaj svojega vrućeg napitka i nastojim ne obraćati pozornost na
njega pa gledam posvuda, osim prema njemu, ali on zuri u mene. Naslonio se
kao da je potpuno bezbrižan. Moja molitva da se stolac izmakne ispod njega
ostaje neuslišana.
Teško uzdišem i odustajem od ignoriranja. - Zašto si ovdje?
On se osvrće uokolo. - U bolnici? Vjerojatno zbog istog razloga kao i ti.
Čekam da dijete izađe.
- Ne, pitam zašto si sa mnom u kafiću.
On se ponovno smiješi, ali mu se pogled na trenutak spušta do mojih grudi
i tada se ponovno podiže do lica. - Nisam ovdje s tobom. Samo sam na istom
mjestu kao i ti. Slučajnost.
- Kako hoćeš. - Usredotočujem se na svoj napitak i na sve drugo u prostoriji
osim njega. Zidovi su obojeni najružnijom zelenom bojom koju sam u životu
vidjela. Sa stajališta psihologije, to mora biti loše za ljude. Ljude možeš izludjeti

56
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

samo tako što ćeš im zidove obojiti određenom bojom. Bolnice bi to trebale
znati. Trebale bi me angažirati kao savjetnicu za boje.
On bez upozorenja pomiče svoj stolac i sjeda pokraj mene pa me prekida u
mislima i u uzrujavanju zbog izostanka unutarnjeg uređenja. Podiže ruku na
naslon mojega stolca i naginje se prema meni.
- Pa, to je velika promjena. - Gledam ga kao da je poludio, što i jest.
On se više ne smiješi nego izgleda zabrinuto. Možda zelena boja utječe na
njega, ali je to započelo prilično naglo.
On se naginje bliže, a ja se pokušavam malo udaljiti. Upijam vrelinu njegova
tijela. - Što to...?
- Ššš! - šapće i još čvršće stišće moja ramena. - Prihvati igru.
- Koju igr...? - Pritisnuo je usne na moje i prije no što sam stigla dovršiti
rečenicu.
Isprva sam toliko šokirana da se kočim. A tada osjećam koliko je koža
njegovih usana meka i koliko mu lice ugodno miriše pa se opuštam. Nemam
pojma što radimo, ali to ne namjeravam prekinuti.
On osjeća da se predajem pa me stišće još čvršće i pomiče usne kako bi
poljubac učinio intimnijim. Sada oboje uživamo u njemu, vjerovali ili ne. Sviđa
mi se kako se njegove usne pomiču na mojim. Tu vrelinu inače čuvam za
spavaću sobu, ali u ovom trenutku uopće ne marim za to tko nas gleda. Munje
žudnje sijevaju kroz mene. Naginjem se bliže njemu jer želim pritisnuti grudi u
njega, bilo što samo da si ublažim bolnost žudnje. Kad je vrh njegova jezika
dodirnuo moj, naglo udišem u iznenađenju. U dobroj vrsti iznenađenja.
- Zdravo, Ian. Što radiš ovdje?
Užasno mi je to što se odmaknuo kako bi odgovorio djevojci koja stoji pred
nama. Pravi hladan tuš, ali mislim da mi se ova zelena boja ipak sviđa.
On se nakašljava i briše usta prije no što odgovara. - O, hej. Uh, Andie je u
trudovima. Samo čekam da se dijete rodi. - Stišće ruku oko mojih leđa i privlači
me bliže. Prilično sam uvjerena da naša nelagoda nije mogla biti očitija.
Ukočena sam kao daska i uviđam da je njegova iznenadna strast nije izazvana
mojim poprsjem ni bojom zidova nego nečim drugim.
Djevojčin pogled prelazi na mene. - A tko je ovo?
Ian se naginje i glasno me ljubi u obraz. - Ovo je Candice. Moja nova cura.
Srce mi prestaje kucati na nekoliko sekundi i usta mi se otvaraju. Dolazim k
sebi tek nakon što me je Ian nekoliko puta protresao. - Dušo, ovo je Ginny.
Ginny, ovo je Candice.
Ginny pruža ruku preko stola. - Drago mi je. Jesi li odavde?

57
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Stišćem njezinu hladnu, suhu ruku u nadi da neće primijetiti oznojenost

moje ruke. Otvaram usta kako bih odgovorila, ali jedini problem je u tome što
se doima da moj glas doista ne želi funkcionirati.
- Uhhh...
- Ona je s istoka - ubacuje se Ian. - Cura iz velikog grada. Znaš da volim taj
veliki grad.
- S istoka, ha? Pa, kako ste se upoznali? - Ginny podiže bok, jasno otkrivajući
da prije odlaska namjerava doprijeti do srži te situacije.
Ne doima se ljutitom nego samo radoznalom, što je čudno jer sam prilično
uvjerena da je to cura koju je Ian trebao oženiti. Koliko cura po imenu Ginny
može živjeti u jednom malom gradu?
Sranje. Vjerojatno zato sam nova cura. Jadnik ne može podnijeti činjenicu da
bi ona mogla pomisliti kako je on nakon sveg tog vremena još samac. Ne znam
što mi je bilo kad sam si dopustila rastopiti se zbog njega. Dakako da me ne želi
povaliti u bolničkom kafiću. Ova zelena boja doista je odvratna.
Kotačići u mojoj glavi počinju se okretati. Sada znam da se situacija s Ianom
neće zahuktati pa imam dvije mogućnosti. Mogu ga razotkriti i poniziti pred
tom curom... ajme, kakva bi to osveta bila! Ili mogu igrati tu igru pa će mi poslije
dugovati ogromnu, golemu uslugu.
Ne mogu obuzdati osmijeh od uha do uha, koji se na mojem licu pojavljuje
dok razmišljam o tome kako će mi Ian biti zahvalan i dužan. Predobro da bi se
propustilo. Biram opciju B.
Okrećem glavu, objema rukama hvatam njegovo lice i sočno ga ljubim u
usta, naginjući glavu tako da isprepletem jezik s njegovim. On je moj seksualni
rob, a ja mu zapovjedam da me ljubi!
Nakon nekoliko sekundi ljubljenja i mahnitanja mojega srca prestajem,
odmičem se uz glasan cmok, gledam Ginny i uzdišem s golemom srećom. I ne
glumim tu emociju. Ljubim se s tim majstorom ljubljenja i nakon toga će mi biti
dužan uslugu? Nego što. Dvostruka dobit. Život je dobar. Ne, život je sjajan.
- Suđeno nam je - kažem. - Upoznali smo se na jednom vjenčanju. Znaš li
koliki ljudi se zaljube na tuđim vjenčanjima? - Ponovno uzdišem kao da se ne
mogu zasititi svojeg muškarca pa se pripijam uz njega. - Što da kažem? Ja sam
najsretnija cura na svijetu. - Moja lijeva ruka klizi na njegovo bedro. Pomičem je
gore-dolje i tada bliže njegovim preponama. - Ian je najbolji. - Smijuljim se kako
bih svojoj predstavi dodala žar, i stišćem mu nogu.
On hvata moju ruku i povlači je u svoje krilo kako se ne bi približila njegovu
preponskom paketu. Iskreno rečeno, malo mi je laknulo. Katkad se zanesem.
Metodska gluma mi leži. Sposobna sam potpuno se uživjeti u lik te zaboraviti
tko zapravo jesam. A osim toga, priznajem da sam strašno radoznala u pogledu
onoga što nosi u gaćama.
58
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- To je lijepo - kaže Ginny neutralnim tonom.

Ne uspijevam procijeniti je li uzrujana ili joj se živo fućka. Dobra je. Vrlo
dobra.
- Dakle - nastavlja - dolaziš li ovaj vikend na Boogovu zabavu?
- Ne, mislim da ne - kaže Ian. Ukopava prste u moje rame. Mislim da me
upućuje šutjeti.
- Ti bi trebala doći - kaže mi Ginny. - Svi Ianovi prijatelji bit će ondje. Jesi li
ih već upoznala?
- Ne, nisam. - Uspravljam se dovoljno da pogledam svojeg dragog i
pokažem grudi. Nisam razočarana kad on spušta pogled prema njima. -
Neprestano smo zatvoreni među četiri zida, ako me razumiješ. - Lukavo se
smiješim. Ian odjednom izgleda kao da mu je mučno. Boja njegove kože gotovo
se izjednačila s bojom zidova.
- Pa, dakle, vrijeme je da izađete, zar ne? - Ginny kreće. - Vidimo se u subotu.
Candice, drago mi je da sam te upoznala.
- I meni je drago da sam upoznala tebe, Ginny - kažem ne skidajući pogled
s očiju svojega novog dečka.
- Zar me pokušavaš ubiti? - tiho me pita.
Naginjem se prema njemu i kratko ga ljubim u otvorena usta, a tada se
odmičem. - Rekla sam ti da si gotov. Bilo je to prijateljsko upozorenje. Ako me
ne počneš slušati, zažalit ćeš.
On podiže pogled prema stropu i klizi niz sjedalo. - Već sam zažalio. -
Njegova ruka klizi s mojih leđa i beživotno pada pokraj njegova tijela, a tada
pušta moju ruku u krilu.
- Nemoj toliko pokisnuti. - Štipam ga visoko na bedru, pazeći da mali prst
dodirne ono što ne bi smio.
On skače sa svojega stolca toliko brzo da ga je zamalo prevrnuo pa ljudi
zbog buke pogledavaju prema nama. On me zapanjeno gleda.
Moj je pogled potpuno nevin dok pružam ruku i trepćem. - Bi li mi pomogao
ustati? Potrebna mi je muškarčeva pomoć.
On škrguće zubima toliko jako da mu se čeljust pomiče, ali pruža ruku i
hvata moju dok ustajem. - Curo, bolje ti je da pripaziš kako ne bi odgrizla
prevelik zalogaj. - Sada već gotovo reži.
Puštam njegovu ruku i odlazim prebacivši torbu preko ramena, kao da sam
potpuno bezbrižna. - To se još nije dogodilo, pa ni neće. - Puštam da te riječi
odlete preko mojega ramena, ni ne okrećem se kako bih ga pogledala. Eto ti
zalogaja, dječače sa sela.

59
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Ostavljam ga u kafiću, spremna gledati kako moja najbolja prijateljica rađa

svoje malo djetešce. Svim se silama trudim ne obraćati pozornost na srce koje
mi lupa, tlak koji mi je porastao i na svoje usamljene ženske organe.

60
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

DESETO POGLAVLJE

S
estra Bezdušna ne pušta me u sobu. Zapovjedila mi je čekati u sobici
malo dalje niz hodnik, s Mackovim roditeljima, ali ne namjeravam je
poslušati i napustiti prijateljicu. Potrebna sam joj. Što ako me pozove,
a ja nisam ondje kako bih je čula? Što ako joj zatreba vruća voda i ručnici, a sestra
Bezdušna je na čik-pauzi? - Što radiš ovdje? - pita Ian prilazeći mi s leđa.
Stojim naslonjena uhom na vrata. - Ššš! Slušam hoće li vrištati. - Zašto ne
uđeš?
Uspravljam se i okrećem prema njemu, kad je već odlučio upropastiti mi taj
trenutak. - Zato što me ona kuja od sestre ne pušta unutra.
- Oh. Pa, zašto tada ne odeš u čekaonicu i čekaš sa svima drugima?
- Zato jer nisam svi drugi. Ja sam teta Candice i potrebna sam Andie. -
Ponovno prislanjam uho na vrata. - Zapravo, potrebna sam joj unutra, ali sestra
Bezdušna ostvaruje ono malo moći što ima i ne pušta me.
Kočim se slušajući kako Andie stenje. Mislim da je to bilo stenjanje. Ili
stenjanje, ili vrlo dugo podrigivanje.
- Što je to bilo? - prigušenim tonom pita Ian.
- To znači da sam potrebna svojoj prijateljici. - Puls mi je pomahnitao. Više
ne mogu mirno stajati. - Ulazim. - Ruka mi klizi do kvake.
Ian me hvata za nadlakticu. - Bolje nemoj.
Povlačim ruku i ponovno se okrećem prema njemu. - Iane, u čemu je tvoj
problem? Moram biti uz nju!
- Ne, zapravo bi vjerojatno trebala ostati ovdje.
Prvi put doista izgleda ozbiljno. Moji osjećaji zbog toga na neki način
pomalo splašnjavaju. - Daj mi jedan dobar razlog.
- Zato. Porođaj je poseban trenutak za supružnike. Možda ne žele gužvu,
možda ne žele da je cijela obitelj unutra s njima, a ti bi trebala postupiti kako oni
žele, a ne kako ti želiš.
Srce me je zaboljelo od njegovih riječi. Nesvjesno sam prekrižila ruke na
prsima. - Ja nisam gužva. Ja sam samo ja. Jedna osoba. A znam da bi Andie
željela da sam unutra.
On se smije. - Candice, ti nisi samo jedna osoba. Ti si cijeli tornado od osobe.
A ako Andie bude željela da uđeš, uvjeren sam da će netko doći po tebe. Možda
katkad želi samo Macka i nikoga drugog, i to je posve u redu. To ne znači da te
manje voli.

61
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Gledam ga stisnutim očima i susprežem iskru sreće koja se pojavljuje kad je

izgovorio moje ime. Nerado priznajem da možda ima pravo. Još nisam bila u
braku, ali ako ikada budem, želim da bude tako kako on opisuje. Ali, umjesto
da mu to kažem, usredotočujem se na najzanimljiviji dio njegove male prodike.
Na onaj dio u kojem me opisuje kao tornado.
- Ne znam upućuješ li mi kompliment ili kritiku kad kažeš da sam sila
prirode.
Prije no što je stigao odgovoriti, vrata iza mene se otvaraju i netko nasrće na
moja leđa.
- Hej! - vičem okrećući se kako bih vidjela tog zlostavljača. - Pazi malo.
- Rekla sam vam da biste trebali čekati u čekaonici - kaže zla sestra. - Ovdje
smetate.
Otvaram usta kako bih joj odbrusila, ali ostajem bez glasa jer me je Ian
obgrlio oko struka, povukao u stranu, pritisnuo usne na moj obraz i ispustio
glasan cmok.
Odmičem se od njega, ali ne zato što mi se to ne sviđa, nego zato što je
neočekivano. Tko je taj čovjek i zašto izgleda toliko sretno?
- Ja ću je udaljiti - kaže kad je napokon prestao.
- Dobro. Doći ćemo po vas kad rodilja bude spremna. Ali, do tada bi mogli
proći sati pa nemojte očekivati da će se uskoro dogoditi bilo što.
Stojim ondje kao promatračica, kao da gledam televizijsku emisiju ili takvo
što. Ne uspijevam progovoriti. Ja sam tornado kojeg ljubi osoba s podvojenom
osobnošću.
- Dođi, draga, hajdemo čitati časopise. - Ian me vodi niz hodnik.
- Ali, ne želim čitati časopise. I ne želim da me ljubiš.
- Ne bih rekao. - On se smiješi, očito vrlo ponosan na sebe.
Guram ga laktom u rebra i odvajam ga od svojega struka. – Baš si glup. -
Kao da zna da ubrzava moj puls sa svakim dodirom, sa svakom glupom šalom.
Užasno mi je to što u meni stvara takav kaos. To je isprva trebalo biti zabavan
flert, a tada nije trebalo biti baš ništa. Ne ljubim se s lovcima. Zašto se tada
njegove usne uporno pritišću u mene? I zašto ga još nisam pljusnula zbog toga?
- Evo. - Ian uzima knjigu sa stola dok ulazimo u čekaonicu. - Lagano štivo
za tebe.
Gledam težak svezak u svojoj ruci. - Biblija. O, super. - Gledam uokolo i
uviđam da je previše tiho. Svi stolci su slobodni, a televizor u kutu je isključen.
- Gdje su ti roditelji?
- Tko zna? Možda su otišli po kavu ili što već.
Sjedam na ne osobito udoban plastični stolac i nasumice otvaram izlizanu
knjigu. Mogla bih osvježiti poznavanje psalama.
62
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Trebala bi je pročitati - kaže on. - Iz nje bi mogla mnogo naučiti. - Naslanja

se sjedeći malo dalje od mene, uzima izlizani časopis i stavlja ga na nogu.
- Doista? - Naglas čitam sa stranice pred sobom. - Neka se u Jahvinu zajednicu
ne prima onaj komu je stučena mosnjica ili odrezano udo. - Gledam Iana. - Ooo,
eunusima nije dopušteno ući u raj. Peh. - Spuštam pogled na njegovo
međunožje i dodajem: - Možda bi trebao početi nositi štitnik, za svaki slučaj.
On stavlja ruku na svoje dragulje i okreće noge od mene, a na licu mu se
pojavljuje izraz zabrinutosti. - Za slučaj čega?
Sliježem ramenima. - Za slučaj da te pomahnitali bik udari u testise ili što
već. Ne bih htjela da ne uđeš u raj samo zato što su ti oraščići zdrobljeni.
On se naginje prema meni i uzima mi knjigu. - Dovoljno si čitala Bibliju,
gospođice. - Baca je na stol, izvan mojega dosega.
Smijem se. - Hej! Baš sam uživala čitajući. Upravo sam namjeravala naučiti
pravila o mješancima.
- O mješancima? - On se mršti i gleda knjigu.
Vjerojatno misli da to izmišljam, ali ne izmišljam. Pisalo je ondje, crno na
bijelom. - Da, i sljedećih deset naraštaja nakon mješanca. Ni oni navodno ne
mogu ući u raj. Peh za njih.
On odmahuje glavom kao da ne vjeruje. Ne shvaćam u čemu je problem. To
sam jednostavno pročitala u knjizi koju mi je dao. Iskreno rečeno, Bibliju nikada
nisam pročitala od korica do korica. Vjerojatno sam jednostavno imala sreću
kad sam pronašla tu stranicu s mošnjicama. Mislim da bih je trebala češće čitati
ako je toliko zabavna. Već sam pokušala, ali uvijek zaspim kad počne govoriti
o Adamu i o svim njegovim unucima. Imao ih je mnogo.
- Ideš li u crkvu kod kuće na istoku? - pita.
Odmahujem glavom pitajući se koliko će čudan taj razgovor postati. - Ne.
- Ni ja.
Kimam. Ovo mi je jako zanimljivo. Promjena teme doima se dobrom idejom.
- Dakle... zabava kod Booga ovaj vikend, ha?
- Ne idem na nju. Ti ne ideš na nju. Nitko ne ide na nju.
- Dakako da idemo. Ginny želi da upoznam sve tvoje prijatelje.
- Žao mi je.
Zlobno se smiješim. - Hoćeš reći da žališ sebe? Duguješ mi uslugu.
On me gleda s bolnim izrazom lica. - Nije moguće da misliš ozbiljno.
- Dakako da jest. - Uspravljam se i smiješim. - Zapravo, baš se veselim. -
Gledam svoje nokte. - A budući da sam te spasila pred bivšom, moraš me
povesti.

63
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

On se naginje i, oslonivši laktove na koljena, rukama pokriva lice. Ne

uspijevam razlučiti je li jako tužan, jako ljut ili samo jako umoran. A možda je
sve to.
- Dakle, kakva je situacija između vas? - pitam njušeći slabost koju bih
trebala iskoristiti. - Trebali ste se vjenčati, zar ne?
Ian podiže glavu i pušta da mu ruke padnu. Gleda uokolo, možda kako bi
provjerio jesmo li sami, što i dalje jesmo. To me potiče zapitati se gdje su sve
Andiene prijateljice. Zacijelo ih ima u ovom gradu... gdje su?
- Ne želim razgovarati o tome.
- Općenito ili samo sa mnom? - To je mnogo zanimljivije od stučene
mošnjice i otpravljanja mješanaca s vrata raja. Nipošto mu neću dopustiti da se
toliko lako izvuče.
- I jedno i drugo. Nijedno.
Vrijeme je za nemilosrdan napad. Tako ću pokrenuti stvar. - Čula sam da te
prevarila s Mackom.
On glasno izdiše i naslanja se. - Pogrešno si čula.
- Mislim da nisam. Čula sam da mu se opako upucavala kad ste se vratili iz
Vegasa. - Kimam kako bih svojim riječima dala težinu, kao da sam potpuno
uključena u lokalnu tračersku mrežu.
On gleda u prazno dok odgovara. - Nije mu se opako upucavala. Bilo je to
blago upucavanje koje nije vodilo nikamo.
- Meni se čini da je vodilo nekamo. Okončalo je vaš brak.
- Braka nije bilo. - Gleda me. - Nije bilo vjenčanja ni braka.
- U redu, okončalo je sve.
On se smiješi, ali taj osmijeh nije veseo. - To je potpuno točno.
- U redu, dakle, okončalo je sve.
On zatvara oči i polako odmahuje glavom. - Doista si nevjerojatna, znaš li
to?
- Nevjerojatno sjajna. Da, znam. - Premještam se na stolac pokraj njega, ali
on se ne miče. To shvaćam kao poziv da počnem čačkati dublje. Prekrižila sam
noge pa blago pomičem stopalo gore-dolje, nehajno pokazujući svoje slatke
čizme kako bih mu odvratila pozornost od činjenice da mi se povjerava. -
Dakle, koliko dugo ste bili u vezi?... Mislim, prije raskida.
- Godinama. Od osnovne škole. Predugo.
- Predugo?
- Da. Predugo. Previše smo se opustili. Mislim da smo počeli previđati
mnogo toga. - Sliježe ramenima i okreće glavu.
- Što to?

64
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

On šuti, okreće glavu i nekoliko trenutaka me gleda. - Doista si znatiželjna.

Pomičem stopalo kako bih mu odvratila pozornost od opiranja. Gore-dolje,
gore-dolje... gore-dolje, gore-dolje... On gleda krzneni obrub moje čizme i mršti
se.
- Znatiželjna? Zapravo mi je dosadno. - Nadlanicom ga lagano udaram po
ruci. - Hajde. Čekat ćemo satima i satima. Mogao bi mi jednostavno reći sve
svoje najdublje tajne, da to riješimo. Neću odustati sve dok ne doprem do
Ianovih dubina.
On se smiješi. - Ako je to poezija, ja sam šerifov zamjenik.
- Što je to? Tvoj nadimak?
On zatvara oči i naslanja glavu na zid. - Drijemam. Ne smetaj.
Gledam časopise na stoliću pred nama. Jedan je o NASCAR-u, jedan o
Corvettama i jedan o motociklima. Tko tu bolnicu opskrbljuje štivom? Jeff
Gordon? Doista jadno. Nipošto ne mogu napustiti ispitivanje kad mi se nudi
samo to.
- Dakle, što si mislio kad si rekao da ste počeli previđati mnogo toga?
On ne odgovara pa nastavljam s pitanjima.
- Što je ona previdjela? Jesu li to bili problemi vezani uz tvoju osobnu
higijenu? Tvoj nedostatak uljuđenosti? Tvoj užasan ukus u pogledu kapa?
On je i dalje nepomičan, kao da me ne čuje pa na trenutak pomišljam da ću
morati pribjeći nasrtljivosti kako bih dobila odgovore, ali me tada iznenađuje.
- Ne, nije bilo ništa od toga. I mislim da smo oboje bili krivi, ne samo ona ili
ja.
- Što si ti previdio? - pitam. Sjedim na rubu stolca znajući da slijedi ono
sočno.
- Ne znam.
- Ma, znaš. Reci mi. Kunem se da ću čuvati tvoje tajne.
On otvara jedno oko i gleda me njime. - Očekuješ da ću povjerovati u to?
- Dakako. Moj mozak je čelična zamka. Iz njega izlazi samo ono što sama
pustim, a ja ne puštam ono za što nemam dopuštenje.
- Ti? Tajne su s tobom sigurne? - Zatvara oko i tada nekako prezrivo puhne.
Mislim da je to bilo prezrivo puhanje. Ili možda kihanje zbog alergije.
- Upravo tako. Moj mozak je takav. Dakle, reci mi.
On glasno uzdiše i glava mu se nekoliko puta ljulja lijevo-desno, a tada
ponovno progovara.
- Pa, mislim da sam ja previdio činjenicu da ona nije sasvim zadovoljna time
da joj budem suprug.
- To je prilično važno.
65
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

On otvara oči i gleda u strop. - Meni kažeš?

- Što još? - potičem ga. Krenulo mu je.
- Ona je previdjela činjenicu da ja ne volim Havaje. - Zvuči kao da je zbog
toga osobito ogorčen, osobito zato što se mršti gledajući u strop.
Pokušavam shvatiti u kakvoj su vezi Havaji s time, ali prilično brzo
odustajem. Ne želim da zaspi dok pokušavam odgonetnuti njegove poruke. -
Hm... zbunjujuće.
On istodobno govori i uzdiše. - Htjela je da otputujemo na Havaje na medeni
mjesec. Mene to nije zanimalo, ali njoj to nije bilo važno. Radili smo ono što je
Ginny htjela raditi, uvijek. Ona je bila šefica.
- Netko mora biti šef, znaš? - kažem znajući da se nikada ne bih mogla
zadovoljiti time da kao psić slijedim nekog tipa. Zato nikada neću otputovati u
Abu Dhabi. Ako bih morala čitav dan hodati pet koraka iza kakvog tipa,
nedvojbeno bih mu namjerno bušila gume. To bi vjerojatno završilo razvodom,
javnim bičevanjem, kamenovanjem ili čime već. Ne. Nedvojbeno nisam za tu
slijepu pokornost. A osim toga, morala bih nositi one halje preko cijelog tijela te
pokrivati svoju prekrasnu kosu i preslatke odjevne kombinacije. Trud bi tada
doista bio uzaludan.
- Da, shvaćam - kaže Ian i malo se uspravlja na stolcu, ali je i da je izvaljen
na njemu - ali, na čelu ne mora uvijek biti ista osoba, znaš? - On me gleda. - Ne
bi trebala uvijek biti ista osoba. S vremena na vrijeme moraš dopustiti da druga
osoba bude glavna, da ima glavnu riječ. U suprotnom... - sliježe ramenima - se
izgube.
- Kako se izgube?
Počinje gestikulirati rukama dok govori. Kao da u čekaonici pred nama ima
nevidljivu publiku, iako sam i dalje samo ja ondje. Ne mogu vjerovati da je
toliko živnuo.
- Vidiš, ako sam donosiš odluke, to te stavlja na čelo, a drugu osobu iza tebe,
zar ne? Nekim ljudima odgovara biti u sjeni, ali većini ne odgovara. I oni imaju
potrebu istaknuti se. Ali, ako nekoga tko ne želi biti u sjeni previše guraš onamo,
ta osoba počinje gubiti dio sebe. - Lice mu se grči u grimasu ogorčenosti.
- S Ginny sam negdje putem izgubio sebe i ne znam hoću li se ikada više
pronaći.
- Ajme. To zvuči strašno deprimirajuće.
On se smije, zagledan u pod. - Pričaj mi o tome. - Trlja ruke kao da mišiće
pokušava osloboditi grča koji ne prolazi.
Ne mogu vjerovati da je toliko krupan, jak, pametan tip toliko ogorčen zbog
nečega što uopće nije važno. Ljudi neprestano raskidaju veze. Otkad to znači da
je netko umro?

66
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Jako sam razočarana njegovim pokislim stavom. Zašto su mu svi dopustili

da ga održava toliko dugo? Osuda jednostavno izlijeće iz mojih usta: - A zvuči
i kao gomila gluposti.
Glava mu se naglo okreće nalijevo, kako bi mi uputio gnjevan pogled.
- Koliko je vremena prošlo? - pitam, iako već znam odgovor.
- Otprilike tri godine? Mislim, daj... šest mjeseci je najviše što bi čovjeku bilo
potrebno da to preboli. Nitko nije umro ili takvo što.
Njegova čeljust polako se otvarala dok sam govorila, da bi se tada naglo
zatvorila. A tada je rekao: - Šališ se?
- Ne, zašto bih se šalila? Očito je da vam nije bilo suđeno bili zajedno. Raskid
je bio dobar za vas. Ozbiljno. Iane, predugo se sažalijevaš. Vrijeme je da
postaneš pravi kauboj i prestaneš se sažalijevati.
On se naginje vrlo daleko od mene. - Znaš što? Sad možeš lijepo umuknuti.
Nemaš pojma o čemu govoriš.
- Ne, govorim ozbiljno.
- Vidim, ali to ne znači da ne bi trebala umuknuti o tome. - Ustaje i kreće
prema vratima.
- Bježiš kad zagusti? - pitam izazivajući ga.
- Zapravo bježim od vražje vještice koja ne zna kad valja gledati svoja posla.
Kad je bio gotovo na vratima, uzdahnula sam dovoljno glasno da me čuje. -
Vjerojatno je dobro da te se Ginny riješila. Ionako nitko ne želi supruga
cvilidretu.
On se okreće prema meni. - Nazvala si me cvilidretom?
Upućujem mu svoj najbolji pogled nevinašca i još nekoliko puta naglašeno
trepćem radi dodatnog efekta. - Jesam. Kako ti nazivaš tipa koji je imao sreću
izvući se iz velike pogreške prije no što je postala još veća, a tada tri godine sve
oko sebe baca u komu zbog toga? Junakom? Sumnjam. Prije cmizdravcem.
Nosnice mu se šire, a čeljust stišće. Moguće je da razmišlja o tome da šakom
načini otvor u zidu.
Podižem ruke. - Hej, nemoj ubiti glasnika.
On spušta ruke na bokove. - Taj izraz se ne koristi u tom značenju - kaže
kroz stisnute zube.
- Dakako da se koristi. Prenosim ti poruku da je vrijeme da se prestaneš
sažalijevati. Razljutio si se nakon što si čuo moju poruku, ali samo kažem...
nemoj me mrziti zato što ti samo govorim ono što ljudi u gradu govore o tebi.
On čini korak prema meni, a njegov gnjev pretvara se u nešto drugo. Možda
zabrinutost? Strah? Radoznalost?
- Doista? - pita. - Tko to govori o meni?

67
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Pušem. - Molim te. Bilo bi lakše reći tko to ne govori. - Zapravo nemam
pojma govori li itko o Ianu, ali me to ne sprječava. Ne. Mnogo je zgodniji kad se
ne sažalijeva. Možda se tri godine ponašao glupo jer ga još nitko nije prodrmao.
Doista ga treba prodrmati, to je očito.
On, iznenađujuće, dolazi natrag i sjeda pokraj mene. - Moraš mi reći tko
blebeće o meni i Ginny.
- Ne, ne moram. Smiješim se i prstom pokazujem svoju glavu. - Čelična
zamka, sjećaš se?
- Zajebi svoju čeličnu zamku. - Prodorno me gleda.
Smiješim se jer se ne mogu obuzdati. Doista je dražestan kad je ljut. - Imaš
li pojma koliko to pogrešno zvuči?
- Što zvuči pogrešno?
- To da želiš zajebati moju čeličnu zamku.
On se naslanja, a nagovještaj osmijeha poigrava se njegovim usnama dok
mu se tijelo opušta. - Nisam to rekao.
Sliježem ramenima i ponovno provjeravam svoje nokte. - Ako druge želiš
uvjeravati u to, podržat ću te.
- Ti ćeš me podržati. - Izgovara to kao izjavu. Znam da me gleda, ali ne
okrećem glavu prema njemu. Ozračje je iznenada postalo... toplo.
- To sam rekla. - Prekrižila sam noge, poigravam se krznenim rubom svoje
predivne čizme te ga i dalje ne gledam.
- Mislim da bi - kaže zvučeći kao da mi se zapravo divi.
Gledam ga kako bih vidjela šali li se. Moje srce izvodi nešto što se može
nazvati samo treperenjem. - Misliš da bih što?
- Podržala me. Čuvala mi leđa. Mislim, ako bi mi to bilo potrebno.
Zamišljam da mu je potrebna pomoć i uviđam kako nije upitno na čijoj bih
strani bila. On je sada Andien šogor. - Nego što. Gotovo si mi obitelj - Sliježem
ramenima i vraćam se petljanju po čizmi. - Obitelj uvijek podržavam
automatski, bez pitanja. To je moje pravilo.
On neko vrijeme šuti, a tada kaže: - Sviđa mi se tvoje pravilo.
Pogledala sam ga i namignula mu. - Znam što radiš. - Nemam pojma što to
znači. Samo imam želju očijukati s njime, a ta želja očito nema granica. Više čak
ni ne govorim suvislo. Ova situacija me prilično zbunjuje. Pod i strop slobodno
mogu zamijeniti mjesta jer ja neću opaziti razliku.
On se smije i koluta očima. - Curo, doista si nevjerojatna.
Ozračje u prostoriji naglo se mijenja iz šašavog u tužno, napeto, eksplozivno
i ponovno sretno te opušteno, gotovo bez imalo mojeg truda. Kao cirkus, samo
bez klaunova, životinja, akrobata ili svega drugog. Jedino objašnjenje je Ian. On
je kriv za sve. Doista je ćudljivi glupan. Ne znam zašto ga to čini privlačnijim no
68
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

što je bio, ali to je nedvojbeno. Iako sam nadomak tridesetoj i trebala bih biti
pametnija, dečki su mi i dalje dovoljno velik izazov da ga ne mogu napustiti. A
Ian je nedvojbeno zločesti dečko.
Gledam ga, promatram njegovo vitko, mišićavo tijelo, njegovo zgodno lice
kao isklesano iz kamena, vjetrom opaljene obraze, prelijepe zelene oči i glupu
plavu kapu koja uopće ne pristaje uz njegov ten, i znam da bi me prilično
namučio kad bih bila zainteresirana za takvo što s njim. Zapravo je čudno da još
nije oženjen. Cure u Baker Cityju zacijelo su glupe. Ili možda ni one ne vole
lovce.
Ta pomisao rađa idejom u čeličnoj zamci mojega uma. Možda će prestati
ubijati životinje ako ga lijepo zamolim. Tada bi mogao pronaći novu ženu i
ponovno biti sretan. Andien šogor bi trebao biti sretan. Tada će i ona biti sretna,
Mack će biti sretan i cijeli vražji svijet bit će sretan. Mogla bih otići na Floridu
znajući da sam svijet ondje učinila boljim. Blaženo uzdišem pomislivši da se
Majka Tereza zacijelo tako osjećala.
- Što bi bilo potrebno učiniti da te se nagovori da prestaneš ubijati životinje?
- pitam, već pokrenuvši ostvarenje svojega plana.
On me dugo gleda, a tada napokon odgovara: - Mnogo više no što ti možeš
dati, vjeruj mi.
Smiješim mu se znajući da je moja bitka već napola dobivena. Taj čovjek
nema pojma što ga čeka.

69
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

JEDANAESTO POGLAVLJE

S
estra Bezdušna viri kroz vrata. - Sada možete doći u Andienu sobu,
ako želite.
Skačem sa stolca ostavljajući Iana.
- Je li počela tiskati? Hoće li se dijete uskoro roditi? - Provlačim se
pokraj te zle žene ne čekajući odgovor.
Ona mi ne odgovara, ali se osvrćem i opažam da koluta očima pa znam da
me je čula. Kuja.
Prilično sam uvjerena da ću je morati prijaviti upravi kad sve ovo završi, ali
za sada se moram usredotočiti na Andie. Možda će mi dopustiti prerezati
pupčanu vrpcu ako je Mack previše gadljiv da bi to učinio.
Otvaram Andiena vrata i skačem unutra odlučna u namjeri da ne propustim
ni jednu sekundu tog događaja. Maeve će biti jako tužna jer mu nije
prisustvovala. Ne mogu vjerovati da je otišla iz bolnice, a dijete samo što se nije
rodilo.
Andie sjedi u krevetu i drži svežanj dekica u naručju.
Stajem te gledam nju i Macka. On je nagnut nad nju, gleda dekice i smiješi
se glupavo kao i uvijek. I Andie se smiješi, ali izgleda iscrpljeno. Maeve bez riječi
sjedi u naslonjaču u kutu. U mojem mozgu događaju se kratki spojevi.
- Jesam li što propustila? - pitam dok im polako prilazim. Trudim se ne
zvučati povrijeđeno. Zašto je Maeve ovdje, a ja nisam bila?
- Ne. Stigla si u pravi tren. - Andie odmiče rub dekice. -Candice, ovo je tvoje
kumče, Sarah Jayne MacKenzie. – Gleda ružičastu glavicu nalik kokosu,
omotanu dekicom. - Sarah, ovo je Candice.
I odjednom više nisam jako povrijeđena. Kuma? Podsjetnik: sutra citati
Bibliju, ali preskočiti dio o Adamovim sinovima.
Sada sam dovoljno blizu da vidim izgužvano lice malene Sare. - Ajme.
Izgleda kao da je upravo izboksala nekoliko rundi s Mohammedom Alijem.
Mack se smije ne skidajući pogled s njezina lišća.
- Vjerojatno je unutra bila prilično stisnuta - objašnjava Andie. - Nije li
lijepa?
Zaključujem da je u ovoj situaciji najbolje lagati. - Najljepše dijete koje je
ikada izašlo iz vagine, u to nema sumnje. - Gledam svoju prijateljicu i
pokušavam usiliti pravi osmijeh, progurati ga pokraj preostale povrijeđenosti
koju trpim jer sam izostavljena. - Bila si sjajna, mamice. Kakav je osjećaj znati da
si na svijet donijela ljudsko biće?
70
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Osjećaj je čudesan. - Gleda Macka i počinje plakati. - Ja sam najsretnija cura

na svijetu.
Mack se naginje prema njoj i daje joj vrlo seksi poljubac. - Vi mene veoma
usrećujete, gospođo MacKenzie, znate li to?
- Da, znam to, gospodine MacKenzie.
- Smijem li je primiti? - pitam, pomalo nervozna zbog te ideje, ali ne
dopuštam da me to spriječi. Moram što prije utisnuti to dijete u sebe kako bi
znalo da sam mu ja zamjenska mama. I to prije no što stigne Kelly, Andiena
zamjenska najbolja prijateljica. Sarah J. će mene voljeti više, pobrinut ću se da
bude tako.
- Svakako. Samo pazi na glavicu. Moraš je pridržavati.
- Znam, znam. Daj je ovamo. - Pružam ruku i nježno uzimam dijete njezinoj
mami. Sarab je toliko lagana da osjećam kao da držim samo dekice. Odmičem
rubove kako bih provjerila je li unutra.
Tanke, zlatne dlačice na njezinu licu u meni izazivaju rastapanje. - Pa,
zdravo, muci-muci, buci-buci, mici-mici.
Vrata se otvaraju, ali ja ni ne podižem glavu kako bih vidjela tko je ušao.
- Znaš li tko sam? - pitam dijete i čekam kakav znak svjesnosti o meni. Oči
su joj zatvorene, a usta izvode pokrete sisanja, ali ja i dalje govorim. Možda je i
bolje da me čuje podsvjesno. - Ja sam tvoja druga mama i buduća najbolja
frendica. Da, tako je. Ti si najsretnija djevojčica na svijetu. Čitat ću ti, radit ću ti
frizure, poučit ću te svemu što trebaš znati o muškarcima i pobrinut ću se da se
upišeš na dobar koledž. A kad poželiš pobjeći od mame i tate, doći ćeš k meni
pa ćemo zajedno lakirati nokte i razgovarati o tome koliko su nepravedni.
Čujem zvuk pokraj sebe i podižem pogled. Ian stoji ondje i gleda dijete
preko mojega ramena.
- Malena je - kaže.
- Točno dva kilograma i sedamsto grama - kaže Mack. - Dugačka četrdeset
i pet centimetara.
Smiješim se jer zvuči kao da se hvali veličinom svojeg penisa ili čega već.
Mack inače nije toliko živahan.
- Ajme. Baš je sićušna - kaže Ian. Upire prstom u njezin obraz. - Što ti misliš,
Mrvice? Jesi li već dovoljno velika da dobiješ nadimak?
Okrećem se kako je više ne bi mogao dirati. - Makni svoje prljave prste s
njezina lica.
- Rekao bih da se ona još nije ni okupala. Lice joj je prljavije od mojih ruku.
- Ime joj je Sarah Jayne, a ne ona.
Ian se smiješi. - Vrlo lijepo ime, Andie. Savršeno joj pristaje.

71
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Topim se od miline vidjevši Andienu reakciju na Ianovu ljubaznost.

Pretpostavljam da je ispod sveg tog užasa ipak dobar.
Prilazim Macku i predajem mu djetešce. - Bojim se da ću je ispustiti - kažem
u ime opravdanja. Zapravo znam da to nije moguće, ali, zbog nekog sam
razloga tužna dok gledam njezino lijepo, ružičasto lice, njezine malene usne i
nosić, dok Ian stoji iza mene i izgovara sve te lijepe riječi. Danas sam se prvi put
u životu osjetila starom. I samom. Doista nisam spremna baviti se takvim
emocijama.
- Pa, morala bih krenuti - kažem nastojeći zvučati vedro i opušteno. Mislim
da imam potrebu dobro se isplakati, a to ne mogu ni pred kime.
- Krenuti? Kamo ideš? - Andie se doima zabrinutom.
- Oh, moram u kupnju. Imam posla kod kuće. Doći ću poslije, ili sutra ujutro.
Andie gleda Macka. - Hoćeš li ti ostati?
On se smiješi i miluje je po kosi. - Ne idem nikamo. Bit ću ovdje dok ti ne
budeš spremna otići.
Gledaju jedno drugo u oči, a Andie ponovno počinje plakati.
- Da, pa, ako nekoga zanima, i ja idem natrag na farmu - kaže Ian
podignuvši ruku u znak pozdrava.
Nitko ne odgovara.
- Nazovite ako budete trebali što od kuće - kaže.
Mack maše, ali ne govori ništa, ne skidajući pogled sa supruge.
- Ja ću doći za nekoliko sati - kaže Maeve Ianu. - Drži jelo na toplom za mene
i Angusa. On je vani s krdom, na južnom polju.
- Hoću - kaže Ian.
Ian i ja izlazimo iz sobe i oboje duboko uzdišemo. Njegovo uzdisanje zvuči
kao da se okrijepio. Moje je tužnije.
On me gleda i ja gledam njega.
- Što sada? - pita.
Podižem palac i slabašno se smiješim. - Bi li me povezao?

72
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

DVANAESTO POGLAVLJE

K
ući putujemo u gotovo potpunoj tišini. To bi vrijeme bilo savršeno
za ispitivanje o Ginny i o životu nakon nje, ali sam u ovom trenutku
previše zaglibila u sažalijevanje same sebe da bih marila za to.
- Što te zapravo muči? - pita Ian dok skreće na zemljani put prema farmi.
Sada je to ledeni put, ali kroz snijeg vidim komadiće šljunka i smeđe mrlje, koje
mi govore da je to mjesto inače puno prašine, kamenja, rupa i zmija.
- Ništa me ne muči. - Gledam kroz bočni prozor. Osjećam bol u prsima.
Možda me hvata gripa.
- Sva si se rastužila u Andienoj sobi. Trebala bi biti sretna zbog prijateljice.
Gnjevno ga gledam. - Jesam sretna zbog prijateljice. Zašto to kažeš?
- Tako. Izgledala si bijesno dok smo bili ondje i prilično si brzo otišla. Kao
da nisi željela ostati. - Zastaje odmahujući glavom. - Ne razumijem. Najprije
udaraš glavom u vrata pokušavajući ući, a tada samo želiš izaći.
- Nije to. - Ponovno gledam kroz prozor. Bojim se da će, ako me pogleda u
oči, pogoditi što mislim, shvatiti da je točno pročitao situaciju i da to ne govori
ništa lijepo o meni kao osobi.
- Pa, što se tada dogodilo? Reci mi.
Gledam ga kako bih vidjela je li ozbiljan. Zvuči kao da mu je doista stalo.
Inače svoje misli o tome ne bih povjerila nikome osim Kelly, ali u ovom trenutku
zbog nekog razloga ne mogu sve to zadržati u sebi. Potreban mi je svećenik ili
netko kome bih se povjerila, ali je Ian jedino živo biće koje mi je pri ruci.
Morat će poslužiti.
- Samo sam... ne znam. Osjećala sam se staro ili što već.
On se smije. - Osjećaš se staro dok gledaš djetešce?
- Ne. Pa, da, na neki način.
Želiš ponovno biti malo dijete?
- Ne, nemoj biti smiješan.
- Pa, što je tada?
Ne mogu vjerovati da mu moram crtati. - Pretpostavljam da bi se moglo reći
kako je to moj biološki sat ili takvo što. Podsjeća me da starim i da mi vrijeme
istječe.
On puše. - Da, baš. Koliko ti je... dvadeset i pet? Ti na svojem satu imaš još
mnogo vremena, vjeruj mi.

73
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Ne mogu suspregnuti slabašan osmijeh. - Zapravo, gotovo mi je trideset i

razumom znam da nisam stara, ali kad vidim kako se moja najbolja prijateljica
skrasila i ima dijete, osjećam se da zaostajem.
Ne mogu vjerovati da sam to naglas rekla. Doista jadno. Škrgućem zubima
kako mi ne bi još što umaknulo. Ian će me strašno ismijavati zbog toga. Prije
samo sat vremena solila sam mu pamet jer se sažalijeva zbog nečega budalastog.
A tko sada cendra? Da. Ja.
On me tapša po nozi. - O, ne moraš brinuti zbog toga. Svi imamo svoj
raspored. Ti ne trebaš živjeti prema Andienom rasporedu, a ona ne mora živjeti
prema tvojem. Samo moraš biti strpljiva.
Grizem usnu kako ne bih više ništa rekla. Ian je ljubazan, a razumijevanje
nisam očekivala. Sa sarkazmom i zadirkivanjem znam izaći nakraj. S
ljubaznošću ne znam. Mogla bih u svakom trenu početi plakati kao Andie.
- Eto nas, dome slatki dome - kaže Ian.
Te riječi ponovno bude bol u mojem srcu. Čovječe, u lošem sam stanju. Zašto
je on toliko prokleto drag?
Ian se pomiče nalijevo kako bi načinio mjesta za kamionet koji odlazi s
imanja. Stajemo kad je kamionet stigao do nas.
- Kamo ideš? - pita oca nakon što je otvorio moj prozor.
- Vidjeti dijete i pokupiti Maeve - odgovara Angus. - Pobrinite se za večeru,
a mi ćemo vam se poslije pridružiti.
- Svakako - kaže Ian i zatvara prozor. Zahvalna sam zbog toga jer ponovno
sniježi pa je nekoliko pahuljica pokušalo ući i uništiti mi frizuru.
- Želi da pripremimo večeru? - pitam.
- Da. - Ian zastaje prije no što je parkirao na svojem mjestu. - Znaš li kuhati?
Hvata me panika. A tada prezrivo pušem. - Je li eunusima uskraćeno ući u
raj?
- Da, navodno jest.
- Pa, eto ti odgovora. - To je golema laž, to da znam kuhati. Mislim, to nije
majušna neistina ili blago pretjerivanje nego prava, bezočna laž. Ali, Ian to ne
zna.
Pitam se koliko će mi vremena biti potrebno da naučim kuhati ako prionem
guglanju.

74
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

TRINAESTO POGLAVLJE

O
dgovor dobivam trideset minuta poslije. To kuhanje očito je mačji
kašalj. Špageti s mesnim umakom stižu!
- Jesi li sigurna da znaš što radiš? - pita Ian dok otvaram različite
ormariće pokušavajući pronaći posude za koje je na internetu pisalo da su mi
potrebne.
- Dakako. Imate li mljevene govedine?
- Ovo je stočna farma, što misliš?
Gledam preko ramena i opažam da mi se smiješi. - Gdje je?
- U zamrzivaču. - Sjeda za stol u kuhinji i okreće stolac kako bi me mogao
gledati.
- Češnjak i luk? - pitam trudeći se da se nervoza ne čuje u mojem glasu.
On pokazuje drveni sanduk na radnoj površini. - Ondje.
- U redu. - U ladici pronalazim velik, stari oštar nož koji izgleda poput onog
na slici koju sam vidjela te stavljam povrće s papirnom ljuskom na dasku za
rezanje, koja je uvijek vani. - Dakle, najprije ću ovo narezati.
- Možda bi najprije trebala skinuti ljusku - kaže Ian dok ja pokušavam
ustanoviti odakle bih trebala započeti.
- Dakako. Samo sam tražila najbolji kut. Za takve stvari uvijek postoji
najbolji kut.
- Aha. Ako ti tako kažeš.
Radim vjerojatno mnogo predugo, ljuštim tanke slojeve luka i češnjaka. Kad
su napokon goli, režem ih na kvadrate. Oči me počinju peći toliko jako da
gotovo ne vidim. Mislim da mi i nos natiče.
- Zaboga, ovaj češnjak je jak.
- Jesi li sigurna da to nije luk? - pita on. Njegov ton otkriva da zna odgovor.
- Oboje. Uh. Ne vidim. - Okrećem se. Kroz napola otvorene oči jedva da
vidim njegovo lice.
- Mama u ladici ima zaštitne naočale, ako ih želiš upotrijebiti. - Pokazuje na
drugi kraj kuhinje.
- Ne, u redu je. - Ne znam zašto želi da nosim zaštitne naočale. Zar ljudi u
kuhinji nose zaštitne naočale? Na televiziji to nisam vidjela, a na internetu to
nisu spomenuli. - Pri kraju sam.
Odustajem od daljnjeg rezanja povrća i jednostavno ga stavljam u posudu s
malo ulja. Neki komadi luka prilično su veliki, ali, dobro. Povrće odmah počinje
75
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

cvrčati. Kad sam ponovno postala sposobna dobro vidjeti, počelo je poprimati
smeđu boju.
- Umak? - pitam silovito šmrcajući. Nakon nemilog događaja s lukom nos
mi curi kao lud.
- Kako to misliš?
- Gdje je umak za špagete?
Ian sliježe ramenima. - Ne znam imamo li ga.
Pretrnula sam. Nema umaka? U mojem receptu nije bilo rezervnog plana za
kuhinju bez umaka. »Brzi i jednostavni špageti za petnaest minuta« bez glavnog
sastojka možda i neće biti osobito brzi i jednostavni. Ups.
On ustaje i odlazi u smočnicu. Nekoliko sekundi poslije vraća se noseći
limenku. - Evo rajčica. Bi li pomogle?
- Dakako - kaže iako nemam pojma je li to umak ili nije, ali na slici su rajčice,
a umak su samo rajčice, zar ne? Glumim uvjerenost. - Molim te, bi li mi je
otvorio?
- Svakako. - Otvara limenku i daje mi je.
A ja je gledam. Umak u njoj uopće ne izgleda kao onaj na slikama na
Googleu. Ipak ga dodajem ga u posudu, luku i češnjaku, jer nemam drugog
izbora.
- Ne bi li trebala pristaviti tjesteninu? - pita. Stoji iza mene.
- Za tren. Potrebno mi je malo... - Prevrćem po pamćenju u potrazi za
začinskim travama spomenutim u članku. - Bosiljka, origana, majčine dušice i,
uh... peršina.
Ian otvara ormarić pokraj mene i stoji mi toliko blizu da osjećam toplinu
njegova tijela. - Biraj.
Ne obraćajući pozornost na kemiju, koja jača među nama, nalazim bočice
koje su mi potrebne. Ne znam koliko bih trebala upotrijebiti pa svaku po
nekoliko puta protresam nad posudom.
- Želiš li da ja pripremim tjesteninu? - pita.
Stavljam ruke na bokove i okrećem se prema njemu. Preblizu mi je, ali ne
uzmičem. - Ian, izgleda da si veoma zabrinut zbog tjestenine. Ako ti je to toliko
važno, samo naprijed.
Zapravo mi je drago da želi preuzeti taj dio jer nemam pojma kako se to
kuha. To mi još nikada u životu nije bilo važno jer radije jedem vani ili kupujem
gotova jela u restoranu malo dalje od mojega stana, koji vode učenici kulinarske
škole, ali danas se to doima kao golema praznina u mojoj životnoj izobrazbi.
Kako ću ga impresionirati ako mu ne mogu pripremiti špagete? I zašto mi je
uopće stalo do toga da ga impresioniram?

76
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Pozorno gledam kako pristavlja tjesteninu. Doima se vrlo jednostavnim.

Vjerojatno bih to i sama mogla učiniti.
- Kako znaš kad je kuhana? - pitam. - Mislim, znam kak ja znam, ali kakav
je tvoj sustav?
- Bacim je na hladnjak.
Razrogačila sam oči. - Baciš je na hladnjak? Ozbiljno? - Zar svi to rade? Zar
sam cijeli život jela tjesteninu koja je bila zalijepljena za zid ili je pala na pod, ali
to jednostavno nisam znala?
Ajme. Doista sam trebala pokušati naučiti kuhati dok sam bila tinejdžerica.
Da jesam, vjerojatno bih u odrasloj dobi bila protivnica tjestenine.
- Da. Vidjet ćeš. - Namiguje mi.
Moram glumiti opuštenost; u suprotnom će otkriti da nemam pojma. - Jedva
čekam - kažem i vraćam se miješanju.
- Hoćeš li uskoro dodati meso? - pita Ian.
- Kako ne. Bi li mi ga donio?
Čujem šuškanje iza sebe, a tada Ian dolazi i pruža mi kvrgu crvenog mesa.
Potpuno je zaleđena.
- Što ću s tim? - pitam prije no što sam se uspjela zaustaviti.
On sliježe ramenima. - Što inače radiš. Ne znam.
Moj um ne nudi ništa. Što je pisalo u vražjem receptu? Ne mogu se sjetiti.
Taj je korak važan, ali se uopće ne sjećam daje spomenut.
Uzimam meso i stavljam ga nasred umaka. - Hvala.
- Nećeš ga najprije zapržiti?
- Ne, ovako je bolje. - Dovraga, možda ne znam zapržiti meso, ali
nedvojbeno znam odmrzavati. Većinu mojih obroka potrebno je odmrznuti
prije jela, a kad mi se mikrovalna jednom pokvarila, jednostavno sam sve stavila
u posudu i podgrijala na štednjaku. To će funkcionirati. Vrućina topi led.
Jednostavna znanost.
- U redu. Ako ti tako kažeš. Trebaš li još što?
Odmahujem glavom. - Ne. Možeš sjesti i opustiti se, a ja ću napraviti sve.
- A da postavim stol? - Prilazi drugom ormariću.
- Svakako. - Na znam zašto iznutra sva pobenavim kad vidim muškarca
kako postavlja stol, ali to se događa. Gotovo mi je trideset godina, a svi obroci
koje sam pojela s muškarcima bili su u restoranu. Ovo mi se doima vrlo
intimnim i ugodnim. To s djetetom očito mi je doista pomutilo um.
Guram kvrgu mesa po posudi i nehotice prolijevam umak preko njezina
ruba. Umak se nakratko pali i kuhinja počinje vonjati. Brzo mašem sve dok se
nije prestalo dimiti.

77
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Fino miriše - kaže Ian s drugog kraja kuhinje.

Okrećem se kako bih ustanovila šali li se, ali vidim da me ne gleda nego je
zaokupljen postavljanjem stola za dvoje. Opažam što je napravio pa gubim
misaonu nit. Između dva tanjura su svijeće. Jesu li i prije bile ondje ili ih je on
stavio? To mi se doima vrlo romantičnim.
Ponovno se okrećem prema štednjaku kako on ne bi vidio izraz mojega lica.
Jako sam zbunjena. Ta večera uz svijeće njemu vjerojatno ne znači ništa, zar ne?
Mislim, svjetlost nam je potrebna, a ona svjetiljka iznad stola malo je preslaba.
Ali, što ako njemu to znači nešto više od puke rasvjete? Što ako namjerno stvara
romantično ozračje? S druge strane, što ako mi podmeće, ako me navodi na
pomisao da to čini kako bih rekla nešto glupo?
S obzirom na to kako se naš odnos do tog trenutka odvijao, ne bih mu mogla
vjerovati da misli ozbiljno. A ništa nije neugodno kao pomisao da je netko
zagrijan za vas iako se on samo igra vama. Nipošto neću nasjesti na to.
- Je li tjestenina gotova? - pita Ian.
- To ovisi o tebi - kažem. - Počni je bacati uokolo. - Jedva čekam da to vidim.
On staje pokraj mene pa kuhačom iz posude na radnoj površini vadi
nekoliko komada. - Mislim da nije kuhana, ali, da vidimo. - Uzima jedan s
kuhače i smiješi mi se. A tada ga bez upozorenja baca prema hladnjaku.
Gledam kako špaget klizi niz vrata hladnjaka, a tada pada na pod.
- Ne. Nije kuhana. - Jede drugi komad s kuhače. - Pretvrda je.
Susprežem poriv da komentiram. Umjesto toga pritišćem neznatno
rastopljen komad mesa nastojeći ne brinuti zbog nečega smeđe-crvenog što se
skuplja uz rub posude.
- Vjerojatno sam ti trebao dati mljeveni ramstek - kaže Ian gledajući posudu
preko mojega ramena.
- Zašto?
- Bolji je, samo zato. - Prilazi stolu. Uzima složene novine i kaže: - Prilično
je mastan.
Srce mi staje. Tko je mastan? Osoba u novinama ili nešto vezano uz našu
večeru? Zaključujem kako je najbolje šutjeti.
Miješam umak pokušavajući usitniti ono smeđe. Možda će umak zbog toga
biti ukusniji, ali sumnjam u to jer izgleda prilično neukusno. To je zacijelo sok
iz mesa, ali zašto se ne miješa s rajčicama? Samo kruži uokolo i tjera me da ga
naganjam kuhačom.
- Pa, koliko dugo već kuhaš? - pita Ian.
- Manje-više cijeli život. - Dovraga, pobjeglo mi je prije no što sam se stigla
zaustaviti. Mrzim kad laži tako rastu same od sebe.
- Što najviše voliš kuhati?
78
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Paaa... večeru.
On se smije. - Mislim na tvoje omiljeno jelo.
- Oh... pa... vjerojatno pitu. Pitu od limuna.
- Doista?
Gledam ga. Odjednom se doima vrlo zainteresiranim pa više ne čita vijest o
onom masnom tipu.
Spušta novine. - Sa šaumom?
- Dakako. Postoji li drugačija? - Upućujem mu hinjen osmijeh preko ramena,
ponovno se okrećem prema štednjaku i grozim se. Ima li u blizini kakva lopata?
Jer, mislim da sam si upravo iskopala još malo dublji grob.
- Ajme, ta mi je omiljena. Kako si znala?
- Nisam znala. - Zašto sam morala spomenuti limun?! Mogla sam izabrati
pitu od čokolade, od jabuka ili... sranje, kakve još pite postoje, kojih se u ovom
trenutku ne mogu sjetiti?
- Morat ćeš mi je napraviti prije no što odeš.
- U redu. Može. - Halo, Google? Potrebna mi je tvoja pomoć. Mnogo tvoje
pomoći.
- Sama pripremaš koru?
- Dakako. Tko je ne priprema? - O, Bože. Što to radim?! Sad moram naučiti
pripremati i koru?
- Mmm, kao da je već kušam. Da barem imamo koji limun. Kleknuo bih i
preklinjao te da mi pripremiš pitu od limuna sa šaumom.
Oči mi se razrogačuju. Je li moguće da je obična pita s limunom ključ Ianova
srca? Osjećam da u ovom trenutku, uz tu informaciju, posjedujem istinsku moć.
Pitanje je hoću li tu moć podijeliti s dostojnom ženom koja će usrećiti Iana ili ću
je sama upotrijebiti, za ostvarenje svojih sebičnih ciljeva? Pokušavam zamisliti
kako mu Ginny priprema tu pitu i to u meni budi želju da je odalamim posred
nosa. Mislim da to znači da ću uskoro peći pitu.
- Špageti su vjerojatno kuhani - kaže on. - Želiš da ih ocijedim?
Njegova zabrinutost za tjesteninu trgnula me je iz maštanja o pečenju pite i
tučnjavi. - Da, molim te. I umak će uskoro biti kuhan. - Posljednji komadi mesa
još se drže na hrpi, ali uskoro će se razdvojiti. One glupe smeđe grude sve su
veće, ali možda mogu samo grabiti umak oko njih te ih izbjeći. Bojim se
kušati ga i ustanoviti je li pogodan za konzumaciju.
Što ako je užasan? Ne znam zašto, ali više se bojim priznati da ne znam
skuhati baš ništa nego mu dati da kuša nešto užasno. Možda zato što uopće ne
miriše loše. Možda ima nade.
Ian radi pokraj mene, a tada za sudoperom. Nekoliko minuta poslije drži
dva tanjura puna špageta. - Spreman sam, kuharice.
79
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Spreman? - Bojim se da u pripremi špageta postoji presudan korak za koji

ne znam.
- Za umak. Je li gotov?
- Oh! Umak! Da, gotov je. - Uzimam veliku žlicu i polako vadim komade
rajčica, mesa i sav umak koji ne sadrži onu smeđu ljigu. Dovoljno je za samo
dva tanjura špageta, koje mi je pružio.
Gledam u posudu, kaos komada luka i smeđe ljige. - Nisam pripremila
dovoljno za tvoje roditelje.
- Ah, ne brini. Naručit ću im pizzu.
Grčim se shvativši da smo to i sami mogli učiniti i poštedjeti se tog iskustva.
Bože, molim te da ova večera ne bude koma!
On me ostavlja za štednjakom i sjeda za stol. - Želiš li vino ili pivo uz
špagete?
- Vino, ako imaš. - Pomalo sam iznenađena time da ovdje piju vino. Mislila
sam da su Budweiser ljudi.
- Može. - Uzima bocu iz male zbirke na radnoj površini. - Andie ga je kupila
u Seattleu. Mojoj mami se ovo jako sviđa. Kaže da dobro pristaje uz crveno
meso. - Toči mi ga u čašu, tada sebi otvara pivo Sam Adams. Stoji iza svojega
stolca i čeka me.
Prizor preda mnom u meni budi želju da se rasplačem. Tjestenina. Svjetlost
svijeća. Najzgodniji komad muškarca kojeg u životu želim vidjeti. I glupa
bejzbolska kapa na njegovoj glavi, oko koje mu se kosa uvija prema gore. On je
radnik, muškarac koji rukama i tijelom radi na farmi, s konjima, kravama i tim
stvarima. Dala bih sve na svijetu da ga samo jednom vidim golog.
On vidi da gledam njegovu glavu pa brzo podiže ruku i skida kapu. Gura
obod u stražnji džep pa prolazi rukama kroz kosu pokušavajući zagladiti
stisnute dijelove. - Oprosti. Za stolom ne nosimo kapu. Kućno pravilo.
Ne mogu suspregnuti osmijeh. Zna biti vrlo šarmantan i drag kad to želi.
Ili, točnije, kad to ne pokušava biti. To je njegovo prirodno stanje. Stanje koje
glumi je seronja Ian. Nije mi jasno zašto želi trošiti toliko mnogo energije na to
kad bi bez imalo truda mogao biti sjajan. To me potiče zapitati se je li Ginny
poznavala pravog ili glumljenog Iana.
Sjedam na stolac koji mi je izvukao. - Hvala.
- Nema na čemu. - Sjeda i uzima vilicu te spušta ubrus u krilo trenutak prije
no što grabi špagete te ih mota u oblik velikog gnijezda.
Gledam ga netremice, želeći vidjeti hoće li to doista pojesti.
Vilica mu je na pola puta do usta kad staje. - Što?
Odmahujem glavom i uzimam svoju vilicu. - Oh, ništa. Oprosti. Na trenutak
sam se isključila. - Krajičkom oka vidim kako je stavio zalogaj u usta.
80
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Špageti se polako motaju oko moje vilice, ali i dalje čekam njegovu reakciju
prije no što ih kušam.
- Mmmm... - Kima i prelazi pogledom po sobi. - Mmmm... ummm-hmmm...
mmmmm. - Guta.
- Dakle? Je li dobro?
- Ukusno. - Otpija dug gutljaj piva i smiješi se. - Možeš mi kuhati kad god
želiš.
Moje tijelo odjednom je u plamenu. Ispuštam vilicu, naginjem se, objema
rukama hvatam njegovu glavu i ljubim mu usne. Samo jedan poljubac. Vrlo
kratak. Nisam se mogla obuzdati. Brzo se vraćam svojoj vilici i špagetima.
- Čemu to? - pita zaprepašteno.
- Za pohvalu kuharici. - Smiješim se i vilicom nabadam tjesteninu.
On se smije i otpija još jedan gutljaj piva. - Jedva čekam da kušam tvoju pitu.
Ruka mi se koči.
Vilica mi bučno pada na tanjur.
Uši mi gore.
Gledam ga i vidim kako osmijeh na njegovu licu uzmiče pred panikom, a
tada pred nelagodom.
- O, sranje - kaže tihim glasom. - Ne mogu vjerovati da sam to rekao.
Smijem se. Ne mogu si pomoći. Previše je ludo i glupo da se ne bih smijala.
- Prestani - kaže on i smiješi se u nelagodi.
- Jedva čekaš... - upirem prstom u njega i smijem se previše jako da bih
dovršila.
- Da, čuo sam što sam rekao. - Polako kima kao da prihvaća zasluženu
kaznu.
- Jedva čekaš... - Smijem se još jače, i dalje upirući prstom u njega.
- Da, da. Ha-ha, jako smiješno.
- Da kušaš moju pitu... - Sada me trbuh već jako boli. Moram se držati za
rub stola kako ne bih pala.
On rukom gura moje koljeno pod stolom. - Sredi se, znaš što sam mislio.
Osjet njegove ruke na mojoj nozi začas me otrežnjuje, ali nedovoljno da bi
njegov gaf potpuno izblijedio. Uzimam vilicu i grabim tjesteninu prije no što
odgovaram.
- Pa, Iane, i ja se veselim danu kad ćeš kušati moju pitu. Uvjerena sam da će
ti se svidjeti.

81
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

ČETRNAESTO POGLAVLJE

N
akon što sam pojela pola svojih špageta, moram stati. Previše sam
nervozna da bih sve pojela, iako i nisu jako loši. Nisam vrhunska
kuharica, dakako, ali sam to jelo barem pripremila bez previše
problema.
Prilično sam uvjerena da Ian nije ništa posumnjao. Google je danas moj
najbolji prijatelj, a Andie mi je druga najbolja prijateljica. Ili bi mi možda Sarah
sada trebala biti najbolja prijateljica, kad sam ja njezina zamjenska mama. To
znači da bi Google bio drugi, a Andie treća. Ne, čekajte. To nije u redu. Kad je
Andie bila na trećem mjestu?
- Želiš li gledati televiziju? - pita Ian dok stavlja posljednji komad posuđa u
perilicu. Zvuk njegova glasa odvraća me od smjera u kojemje moj mozak
krenuo. Moram malo odmahnuti glavom kako bih ga vratila u stvarnost. Moja
zadnja misao o toj temi jest da je izmjena prioriteta u mojoj dobi... težak zadatak.
- Uhhh... televiziju? Svakako. Što je na programu? - Drago mi je da je
predložio nešto čime ćemo ubiti vrijeme. Tek je sedam sati i mnogo je prerano
da pođem u krevet, čak i uz vremensku razliku i jet lag.
- Castle. Moja omiljena serija. Imam je na DVR-u.
- Doista? Nisam mislila da si od onih kojima bi se ta serija sviđala.
On odlazi niz hodnik u dnevnu sobu, a ja idem za njim. - O, da. Ja i Castle
imamo dugu povijest.
Sjedamo na kauč, on na jedan kraj, ja na drugi, a među nama je udaljenost
cijelog jednog jastučića. Preko naslona je prebačen pleteni pokrivač koji uzimam
i pokrivam se njime jer je u sobi prohladno.
- Hladno ti je? Želiš vatru? - Gleda prema kaminu na drugom kraju sobe.
- To funkcionira? - Smještam se pod šareni pokrivač i gledam ga vireći ispod
njegova ruba. Podvlačim stopala pod sebe u nadi da će ih moja stražnjica
odlediti.
- Da. - Smije se. - Zašto ne bi funkcioniralo?
- Ne znam. - Moj dah vonja po češnjaku i lebdi mi oko nosa pa mi je teško
disati. Moram odmaknuti lice od pokrivača kako bih udahnula svježi kisik i
završila misao. - Svi koje sam vidjela u svojem kraju služe samo za ukras.
On prilazi kaminu, spušta se u čučanj i počinje slagati nešto u velikom,
pepelom prekrivenom otvoru u zidu.
- Ovaj sasvim dobro funkcionira. Ne zagrijava mnogo više od ove sobe, ali
to je u redu. Imamo i centralno grijanje.
82
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Zapalio je vatru i otišao iz sobe. Vratio se za manje od minute te donio još

jednu čašu vina i čašu piva. Odlaže ih na stolić pred nama, a tada uzima
daljinski upravljač i ponovno sjeda na kauč. Taj put je malo bliže sredini nego
prije. Pitam se je li to namjerno. Pomisao da bi moglo biti čini me sretnom.
Serija počinje. Ne mogu s vremena na vrijeme ne pogledati Iana kako bih
vidjela izraz njegova lica. Vraški je zgodan. To mi previše odvraća pozornost pa
ne mogu pratiti priču.
- Zašto ti se ta serija toliko sviđa? - pitam želeći doznati više o tome što ga
pokreće.
On sliježe ramenima, i dalje zagledan u zaslon. - Ne znam. Pretpostavljam
da mi se sviđa to što on živi u gradu, radi svoj posao, održava život zanimljivim
čineći mnogo toga različitog i živi pomalo opasno sa seksi ženom koja ne
dopušta da joj netko sere. I sviđa mi se njegov smisao za humor. Nathan Fillion
je sjajan glumac.
Gledam tipa o kojem govori, koji glumi lik Richarda Castlea i upravo muči
svoju partnericu. Čovječe, baš je zgodan. Mene bi mogao mučiti kad god bi
poželio, a i kad ne bi. - Zgodan je, znam.
- Zgodniji od mene? - Ian saginje glavu prema meni pa ubrzano podiže i
spušta obrve.
Lagano ga udaram nogom u kuk. - Možda ne bi bio kad bi ti skinuo tu glupu
kapu.
Ian hvata kapu za obod, podiže s glave i baca preko sobe, prema kaminu.
Kapa udara u okvir kamina i pada na tlo, na hrpu labavo naslaganih drva.
- Što radiš? - pitam uz smijeh. Ne mogu vjerovati da je to učinio. Kao da mu
je stalo do toga što mislim o njegovu izgledu. To nije moguće. Danas je namjerno
stavio tu kapu na glavu jer sam mu rekla da je užasna.
- Spalit ću je jednom zauvijek, da mi prestaneš zvocati zbog toga.
Ponovno sam ga udarila, ali je on taj put bio spreman. Oči su mu zablistale
kad je uhvatio moje stopalo i povukao ga na svoje krilo.
Raspoloženje se odjednom mijenja. Oboje se ponovno okrećemo prema
televizoru i glumimo da ne osjećamo to što osjećamo. Moje srce lupa mahnito
brzo. Jesam li srednjoškolka ili što? Jer, tako se osjećam... kao da je preda mnom
prvi poljubac-sviđam li mu se?-da ili ne?-hoće li pokušati poljubiti-i to.
- Dovraga, curo, stopala su ti hladna kao led. - Žustro ih trlja svojim
golemim rukama.
To me potiče zapitati se kako bi bilo osjećati ih na drugim dijelovima tijela.
Roar.
Glumim kao da to nije ništa. - Pa, ovdje u Baker Cityju je gotovo kao u
Arktičkom krugu. Što očekuješ? Ja sam cura s Floride, a ne polarni medvjed.

83
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Nikada nisi živjela sjevernije od Floride? - Odvraća pozornost od

televizora, i dalje trljajući moje stopalo. To baš i ne koristi mojim nožnim
prstima, ali nedvojbeno zagrijava druge dijelove mojega tijela.
Polako, Candice. Diši. Možeš ti to.
- Ne. Nikada. - Izraz njegova lica otkrio je zbunjenost pa sam dodala: - To
ne znači da ne bih, samo još nisam.
On kima i ponovno gleda prema televizoru.
Zašto sam to rekla? Zvučalo je kao da ga potičem zamoliti me da se preselim
ovamo ili takvo što. U čemu je moj problem? Otkad sam toliko glupava u blizini
zgodnog tipa? Isuse, u komi sam. Nije ni čudno da se Andie udala za njegova
brata nakon što ga je poznavala sat vremena. Ti MacKenzieji su opasni s
tom svojom seksi magijom.
Pružam ruku i uzimam svoju čašu s vinom te pritom protežem drugo
stopalo.
Ian ga hvata pa i njega povlači na svoje krilo.
Pokušavam zadržati posljednju mrvu pribranosti i otpijam maleni gutljaj
vina. Ali, kad je njegov palac pritisnuo sredinu mojega stopala pa krenuo prema
gore, a tada prema stražnjoj strani, a ja sam osjetila treperenje u svojim intimnim
dijelovima, ispila sam preostali sadržaj čaše u dva gutljaja.
On me gleda i smiješi se. - Imaš vinske brkove.
Dakle, toliko o pribranosti.
Nadlanicom brišem trag vina i pokušavam što nježnije ispustiti zrak koji
sam progutala, ali mi je pobjegao.
- Što je? - pita me i dubinski trlja moj taban.
Nad gornjom usnom i između dojki pojavljuju mi se kapljice znoja. Ono
posebno mjesto između mojih nogu počinje treperiti. Peckati. Kao da mu je on
potreban ondje, a ne na stopalima. Pitam se koliko je velik ispod tih svojih
traperica.
Dovraga. Ne znam je li to zbog vina, kamina ili čega već, ali uskoro ću morati
presvući gaćice. Gledam po sobi i pitam se jesam li drogirana.
Ne. Televizor je još ondje, a na njemu slike Richarda Castlea, slike na zidu
mi se ne obraćaju, barem još nisu počele, a stolci ne plešu sa stolićima. Ali, ako
on tako nastavi, čak i bez farmaceutske pomoći na tom kauču dogodit će se nešto
vrlo neprimjereno, a nitko nije čak ni blizu moje pipice. Kako je to moguće?
Što to...?
- Što to radiš, zaboga? - pitam odjednom sumnjičava jer opažam lukav izraz
njegova lica.

84
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Njegovim licem polako se razvlači osmijeh. - Tko? Ja? - Gleda u svoje krilo.
- Samo ti masiram stopala. - Ponovno gleda mene, a osmijeh je i dalje ondje.
Tada podiže obrvu. - Ugodno?
Ne može izgledati više seksi ili lukavije nego što u ovom trenutku izgleda.
Pokušavam povući noge, ali me on hvata za gležnjeve i drži ih. - Još su
hladna. Daj da ti ih izmasiram. Da ti bude fiiiino toplo.
Ne plaši me, ali mi se ne sviđa taj osjećaj nesposobnosti da držim svoj libido
pod nadzorom dok je on blizu. - Prestani. Prestani. - Uspravljam se i odgurujem
njegove ruke od svojih stopala, ali to ne pomaže pa ga malo pljuskam.
On se brani laktom, držeći me zarobljenom.
A tada se ulazna vrata otvaraju pa čujemo glasove. - Samo se opusti - šapne
mi, namigne i tada podiže glavu u trenutku kad njegovi roditelji dolaze na ulaz
dnevne sobe pa staju i gledaju nas. - O, hej, mama. Tata. Pizza stiže.
- Miriše kao da ste je vi već jeli - kaže Angus podižući nos prema kuhinji.
- Zdravo - kažem okrećući se kako bih ih bolje vidjela, zahvalna jer su nas
prekinuli. Moj krvni tlak brzo se vraća na neopasnu razinu. - Pripremili smo
špagete, ali nije mnogo ostalo, Ian vam je naručio pizzu.
- U redu, dušice. Hvala. - Maeve uzima supruga pod ruku i odvodi ga niz
hodnik kao da je u žurbi. Angus nas gleda preko ramena. Još nisu stigli do
kuhinje kad je do nas dopro njegov glas.
- Mislio sam da Ian mrzi stopala.
- Ššš. Sjedni, pripremit ću ti juhu.
Vrata između kuhinje i hodnika, koja su bila otvorena otkako sam došla
ovamo, sada se zatvaraju, pa Ian i ja ponovno ostajemo sami.
Gledam ga stisnutim očima. - Ako mrziš stopala, zašto masiraš moja?
On ponovno gleda televizor, ali vidim da ne vidi ništa od onoga što je na
zaslonu. Previše se smiješi.
- Pa, tvoja su vjerojatno previše zgodna pa ne mogu dopustiti da se
smrzavaju.
Zatječem ga nespremnog pa iznenadnim nindža pokretom munjevito brzo
povlačim noge. Podvlačim ih pod sebe i, namršteno ga gledam dok ih omatam
pokrivačem. Na pamet mi pada jedna Google pretraga koju sam u prošlosti
izvela pa polako uviđam što je zapravo sve to. Trebala sam znati da to nije samo
zato što on želi biti ljubazan prema mojim jadnim, starim, hladnim stopalima.
- Ili si možda pročitao previše članaka o refleksologiji pa misliš da me možeš
lukavo dobiti izvodeći orgazmičku masažu stopala.
On naglo okreće glavu i gleda me. Malo se smije, a tada staje. - To znaš za
to?

85
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Pušem i kolutam očima. - Molim te. Gotovo sam doktorirala internet. Dobar
pokušaj. - I dalje se znojim jer me je glupom masažom stopala upravo doveo na
rub orgazma. Prokleti Ian MacKenzie! To će mi itekako platiti.
Iako sam ljuta jer je tako pokušao manipulirati mnome, moram se diviti
njegovoj kreativnosti i općoj lukavosti. Još nisam upoznala tipa koji mi je sličan
kao Ian MacKenzie. To bi moglo biti opasno.
On se grleno smije. - Ne možeš me kriviti jer sam pokušao.
- O, itekako mogu - tiho kažem. - Želim ga udariti nogom, taj put doista
jako, ali se plašim da će ponovno pokušati zarobiti moje stopalo, a ja ću mu to
dopustiti.
Ostatak epizode gledamo u tišini, ali je moj mozak košnica aktivnosti. Što
znači to što je pokušao izvesti podmukao orgazmički napad na mene? Je li to
konačna osveta za ogrebotinu na gležnju, koju je zadobio u streljani, ili stvarna
želja da me uzbudi?
Oh, taj muškarac izluđuje me više od ikoga u životu. Ne znam je li zapravo
sjajan tip, kao što se ponaša, ili je cijela ta predstava zapravo dijaboličan plan da
mi se osveti zbog nemilog događaja s nepucanjem.
Sljedećih nekoliko dana morat ću biti oprezna, dok to ne shvatim. Sva sreća
da sam uzela dva slobodna tjedna. To bi trebalo biti dovoljno vremena da
otkrijem njegove motive, da se malo zabavim i tada sve završim sa stilom, cijelo
vrijeme upijajući ljubav svoje najbolje prijateljice i malene Sare.
Ponovno sam stekla samopouzdanje jer imam plan pa se u sebi smiješim
misleći koliko će mi u Baker Cityju zapravo biti sjajno, Ian MacKenzie će pasti,
a to će shvatiti tek kad bude prekasno.

86
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

PETNAESTO POGLAVLJE

N
akon što sam napustila kauč i otišla u Mackovu sobu na itekako
potrebno spavanje, satima sam se prevrtala u krevetu. Oko jedan u
noći izvadila sam Millie, svoj novi pištolj, te vježbala umetanje i
vađenje metaka. Nakon sat vremena stekla sam uvjete za primanje u FBI.
U dva ponovno pokušavam zaspati te nešto poslije tri napokon tonem u
nesvjesno stanje. A tada u pet sati neki glup pijetao počinje kukurikati,
prisiljavajući me ustati nakon samo dva sata. Prilično sam uvjerena da nisam
uspjela ući u REM fazu.
Podsjetnik: danas u gradu kupiti čepiće za uči. Možda ću morati upoznati Millie
s gospodinom Pijetlom kako bismo se sporazumjeli. Ovo je moja prijateljica. Reći
ću mu da poslije osam sati može kukurikati kad god želi, ali prije toga je
jednostavno nepristojno činiti to. Ianova vrata su zatvorena, ali ne znam je li on
unutra ili vani na snijegu obavlja svoje zadatke. Doima se da ovdje ne rade
ništa drugo. Dolazim u iskušenje da pokucam i, ako je unutra, da ga upitam
kakav mu je plan za danas, ali ne činim to. Vrući tuš me mami, a budući da je
kava ovdje koma, samo me to može probuditi iz iscrpljujućeg dvosatnog sna. A
osim toga, ne želim da pomisli kako po ustajanju samo želim vidjeti njegovo
lice, iako je to istina.
Dok se vruća voda počinje pariti oko mene, moje se misli bistre. Najprije
moram posjetiti Andie i Saru. Tada ću otići kupiti čepiće za uši i proizvode za
stiliziranje kose pogodnije za ovaj snijeg. A tada ću...
Ha.
Mrštim se.
U mojem mozgu nema ničeg osim praznine. Moje misli tu staju jer nemam
pojma što ću drugo ovdje raditi. Ovo se ne može nazvati žarištem gradskog
života. Nema umjetničkih muzeja, trgovačkih centara, pa čak ni lunaparkova.
Moj plan za cijeli dan iziskuje samo dva sata. Što ću s preostalih dvanaestak?
Šamponiram kosu razmatrajući mogućnosti. Vjerojatno bih mogla slijediti
Maeve uokolo. Naučiti spremati zimnicu. Možda ukiseliti krastavce ili takvo
što. Mogla bih poći gledati krave.
Da. To zvuči ludo zabavno.
Laž.
Ili bih mogla pronaći Iana pa raditi ono što on radi.

87
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Smiješim se dok to zamišljam. Izraz njegova lica, vjerojatno uzrujanost, i

njegovo pametovanje, zahtijevanje da ga ostavim na miru... da, plan je sjajan.
Mnogo bolji od kiseljenja krastavaca.
Žurno nanosim i skidam regenerator s kose kako bih se odjenula i bila
spremna za izlazak kad on ustane. Možda ga čak mogu nagovoriti da me
odvede u grad na ručak. A tada ćemo vidjeti izlazi li doista s onom Bananom
Hannom. Možemo zajedno otići u taj restoran i vidjeti kako će ona reagirati.
Tako ću doznati sve što trebam znati prije velike zabave kod Booga.
Moram se pobrinuti da se ne izvuče iz tog večernjeg druženja. Doista se
veselim tome što ću upoznati sve te ljude koji su trebali biti u čekaonici dok se
Sarah rađala. U ovom se gradu nešto događa, a ja ću otkriti što. Ne sviđa mi se
zamisao da je moja najbolja prijateljica izolirana, bez prijateljica s kojim bi se
družila. Cura može poludjeti ako nema mogućnost čavrljati i tračati.
Srećom, ja sam frizerka pa to na poslu mogu činiti po cijele dane. Andie je
odvjetnica pa to za nju nije moguće. Ona krši zakone ako čavrlja. Doista jadno.
Doista ne shvaćam zašto je odlučila postati odvjetnicom. Jako je pametna i dobra
u tome, ali dovraga, odvjetnice nisu zabavne. Zamalo smo raskinule zbog toga.
Jako mi je drago da je upoznala Macka i ponovno postala ona stara.
Gotovo sam završila sa sušenjem kose kad čujem kako netko kuca na vrata.
Nisam našminkana, ali me to ne sprječava. Odškrinula sam vrata i nasmiješila
se, očekujući da ću pred njima vidjeti Iana, koji će tražiti da ga pustim u
kupaonicu. Blago sam razočarana jer opažam Maeve, ali nastojim da to ne bude
očito na izrazu mojega lica.
- Jutro, dušice. Jesi li spremna za doručak? - Smiješi se i pritom joj se sva
kosa podiže.
Osjećam miris prepečenca i želudac mi počinje kruliti. - Svakako. Za desetak
minuta, može?
- Dakako. Sve je na stolu, posluži se. - Okreće se kako bi krenula.
Otvaram vrata malo više i guram glavu kroz njih. - Ian još spava?
Ona zastaje na vrhu stepenica. - O, ne, već odavno je otišao.
Osjećam kako mi se lice objesilo. - Odavno je otišao? Koliko odavno? Kako
je otišao?
- U četiri ustaje kako bi obavio svoje zadatke. Ali, pretpostavljam da bi se
oko osam mogao vratiti na doručak.
- Osam? - Što ću, dovraga, raditi dva sata. - U redu. Vidimo se dolje. -
Krećem natrag u kupaonicu, ali me Maevin glas zaustavlja.
- Želiš da te odvezem nekamo?

88
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Ponovno guram glavu kroz vrata. - O, ne, u redu je. Poslije ću se vidjeti s
njime. Imam se čime baviti. - Primjerice, gledati kako mi se lak na noktima suši
ili nešto jednako stimulativno.
- Mogu ga nazvati, ako želiš. Ako ti je zbog nečega potreban.
Lice mi je malo pocrvenjelo. Jesam li ostavila dojam da ga toliko očajno
želim vidjeti? Bože, ne smijem njegovoj majci dati do znanja da ga želim
poseksati. Uh! - Ne, ne, nije potrebno. Dobro sam, doista, jesam. Sići ću čim
završim s kosom.
Iz podnožja stepenica čuje se glasan prasak, a slijedi ga struja hladnog zraka.
Klizi preko moje kože i u meni budi želju da pođem natrag u kupaonicu, koja je
još puna tople pare.
- Hej, mama?! - Ian viče dovoljno glasno da ga se čuje iz jednog kraja kuće
u drugi. Zacijelo stoji u predvorju. - Je li gradska cura već ustala?
Osmijeh se proširio mojim licem i prije no što sam stigla odlučiti o njegovu
izrazu, a Maeve ga opaža. I ona se smiješi dok viče niz stepenice. - Da, budna je
i orna!
- Dobro! Reci joj neka dovuče guzicu ovamo. Moram joj nešto pokazati.
- Izgleda da ideš u obilazak - kaže mi tihim glasom, a tada silazi niz
stepenice.
- Bit ću spremna za deset minuta! - vičem.
- Imaš jednu! - viče Ian. - Neću te čekati!
S treskom zatvaram vrata i u žurbi ispuštam sušilo na pod jer se želim što
prije dovesti u red. Plastičan kraj leti i udara u zid, ali ne obraćam pozornost na
to. Da sam dobila po jedan novčić kad god se to dogodilo, utorkom više ne bih
morala ići na posao. Elastičnom trakom podižem kosu u punđu, a šminku
svodim na maskaru i tuš.
Bum. Gotovo. Tko kaže da sam zahtjevna?
Ogrnuta kratkim svilenim ogrtačem na prstima trčim iz kupaonice u sobu i
navlačim ružičaste tanga gaćice, ružičasti čipkasti grudnjak, jučerašnje traperice
i majicu s dugim rukavima koja je vidjela mnogo bolje dane. Budući da sam
jučer mnogo vremena provela na tlu, mislim da bih trebala biti spremna na isto
i danas, osobito ako će mi Ian biti vodič.
Pitam se što mi to želi pokazati. Sebe gologa, nadam se. Potpuno sam
spremna otopiti malo snijega. Pokazat ću mu što se događa ako me se
podmuklom masažom stopala zamalo dovede do orgazma. Nema pojma na
koga se namjerio.
Uz tiho šuškanje navlačim nove čizme i spremna sam za polazak. Ne znam
koliko je ozbiljno mislio kad mi je dao jednu minutu, ali ne želim riskirati da

89
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

propustim ono što mi želi pokazati, što god to bilo. Uzimam torbu, prebacujem
je preko ramena i trkom izlazim iz sobe.
Jurim niz stepenice i stajem u njihovu podnožju te, gledajući vješalicu,
shvaćam da jemoja kožna bomberica vani, na sjedalu kamioneta, prekrivena
plodnom vodom.
Ulazna vrata se otvaraju i Ian viri kroz njih. - Pa, hajde, nemam cijeli dan.
- Nemam jaknu. Andie je jučer izlila svoju vodu po njoj.
On otvara vrata i ulazi toliko daleko da uzme veliku, kamuflažnu jaknu s
vješalice. - Odjeni ovu. - Dobacuje mi je ne čekajući moj odgovor. Otišao je i
ostavio malo rastopljenog snijega na podu te mnogo opako hladnog zraka. Moje
bradavice pretvorile su se u kamenčiće, i to bez dobrog razloga. Nadam se da
se neće odlomiti kad izađem.
Držim jaknu pred sobom i govorim dovoljno glasno da me se čuje kroz
zatvorena vrata. - Ova jakna je ružna. Čija je?
- Moja - kaže s trijema. - Dođi! Propustit ćeš sve!
Guram ruku u rukav i hvatam kvaku žureći kako bih ga sustigla. Mala
srednjoškolka u meni ushićena je jer nosi njegovu jaknu. To je gotovo kao da
nosim jaknu koledžicu. Zdravo, Briljantin! Lako bih mogla biti Sandy, a, kad
malo bolje razmislim, Ian ne bi bio loš Danny.
- Huuu! - vičem jer mi je hladnoća izvukla zrak iz pluća. Iz mojeg uma
nestaju slike mojeg i Ianovog mjuzikla. Odjednom sam ukopana na mjestu.
Nikada u životu nisam osjetila nešto toliko užasno. Dlačice u mojem nosu sada
su zaleđeno trnje.
- Odjeni jaknu, ludo - kaže on sa sredine dvorišta, hodajući unatrag. - Vani
je minus petnaest.
- Oooo... sraaaa...njeee! Ovdje je hladno, vraški! - Guram drugu ruku u jaknu
i stežem je oko sebe što čvršće mogu. Srećom, mnogo mi je prevelika pa mi šake
nisu na hladnoći, nego u rukavima, a tkanina mi prekriva vrat te seže do koljena.
Ali, ipak drhtim. Bojim se da mi je kosa još malo vlažna. Može li to biti uzrok
hipotermije? Nadam se da ne.
Stižem do kamioneta pokraj kojeg Ian stoji i virim između nabora tkanine. -
Kamo... idemo? - Zubi mi cvokoću.
On spušta ruke i odmiče moje. Bunim se, ali tada shvaćam da traži zatvarač
jakne.
- Idemo pogledati nešto za što mislim da će ti se svidjeti, ako uspiješ
podignuti guzicu u kamionet.
- Ian, još nije ni šest sati. A nisi me unaprijed obavijestio.
- Zahtjevna - kaže i odmahuje glavom dok mi kopča jaknu. Poseže u vanjski
džep i iz njega izvlači grudu crne kože. - Navuci ih.

90
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Nikada do tada nisam bila toliko sretna jer vidim par ružnih rukavica. Već
osjećam toplinu koju će donijeti mojim bolnim prstima.
Ispuštam jednu jer je pokušavam prebrzo navući pa se oboje u isti tren
saginjemo kako bismo je podignuli. Glave nam se sudaraju kao dva kokosova
oraha, a ja padam na leđa u pokušaju da umaknem boli.
- Što dovraga... - Ian stoji držeći se za glavu i gleda me.
Ležim na tlu i gledam ga držeći se za čelo. - Jao. Glavobolja.
- Mislim da ne poznajem osobu koja posjeduje toliko slabu koordinaciju -
kaže pružajući mi ruku.
Okrećem se na bok i podižem na sve četiri. - Odlazi. Ne trebam tvoju pomoć.
- Kad sam napokon ustala, okrećem se kako bih se zapiljila u njega.
On uplašeno skače, a tada izgleda kao da je kriv za nešto, kao da sam ga
uhvatila u nečemu. Zuri u tlo, a lice mu je malo ružičastije nego prije.
Podižem ruke na bokove i koristim tu priliku da malo podignem hlače.
Moguće je da sam mu, ustajući, upravo pokazala malo guznog procjepa. Ups.
Dobro je da na sebi imam svoje slatke tanga gaćice, a ne one bapske. - Slušaj,
Iane... ako želiš da se složimo, morat ćeš me prestati vrijeđati.
- Vrijeđati?
- Da. Rekao si da sam zahtjevna i nespretna. To nije lijepo reći curama. Zar
te majka nije poučila pristojnosti?
- Vjerojatno jest. - Stišće usne i kima.
- Dobro. Tada se potrudi da bude zadovoljna. Budi pristojan. - Tapšam ga
po obrazu nekoliko puta, možda jače no što bih trebala, ali potrebno ga je malo
prodrmati. - A sad budi džentlmen i otvori mi vrata.
On izgleda kao da će mi odgovoriti nešto pametno, ali umjesto toga obilazi
veliki crni kamionet pokraj kojega stojimo i otvara vrata. - Mogu li ti pomoći? -
pita pružajući ruku u rukavici.
- Hvala ti - kažem s osmijehom. Jako sam sretna jer je pristojan. Možda se
doista želi složiti sa mnom.
- Imaš lijep osmijeh, znaš to? - pita. Gleda me. - Imaš jamicu ovdje, na obrazu.
- Podiže drugu ruku i bocka me u lice. Čvrsto. A tada se smiješi.
Stišćem zube kako ne bih rekla nešto što ću zažaliti. Nedvojbeno me
pokušava upecati, čeka da uzvratim udarac, a ja to upravo zato neću učiniti.
Danas će se situacija okrenuti, ali ne u njegovu korist. Vratit ću mu milo za
drago makar mi to bilo posljednje što ću učiniti prije odlaska. Ali, nadam se da
mi za to neće biti potreban čitav odmor. Jedva čekam da se to dogodi.

91
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

ŠESNAESTO POGLAVLJE

D
akle, što ćemo vidjeti? - pitam kad smo se smjestili u kabinu
kamioneta, nakon što sam stavila torbu na pod, pokraj svojih
stopala.
- Vidjet ćeš - kaže i ubacuje u brzinu.
Očekivala sam da će krenuti unatrag, ali on odlazi prema stražnjem dijelu
imanja. Koristi maleni mjenjač umjesto većeg, običnog.
- Za što je taj? - pitam pokazujući ga.
- Pogon na četiri kotača. Silazimo s puta.
- Je li to sigurno? - Trnci straha prolaze mojim tijelom.
On me gleda pa ubrzano podiže i spušta obrve. - Vjerojatno nije.
Toplina mi se slijeva u srce. Nimalo ne sumnjam da sam s Ianom sasvim
sigurna. Na trenutak gledam kroz bočni prozor kako bih obuzdala svoje
djetinjaste osjećaje. Ne mogu mu dati do znanja da toliko lako utječe na mene.
Spuštam nos na tkaninu njegove jakne i udišem njezin miris. Baš je njegov.
Slastan.
- O čemu razmišljaš u toj svojoj lopti?
- Kojoj lopti? - okrećem glavu prema necesti pred nama. Ondje su tragovi
koji vode od kuće, prema planini u čijem smo podnožju. Nadam se da nećemo
pasti s nečega strmog. Koliko je mjenjač za pogon na četiri kotača pogodan za
zaleđeno tlo? Ne mogu zamisliti da je mnogo bolji od običnog mjenjača.
- U ludoj lopti tvojega mozga. Neprestano skače s jedne bedastoće na drugu.
Gnjevno ga gledam. - Prije svega, ono što ja mislim nije bedasto nego je
zanimljivo. I drugo, razmišljala sam kako... je vrijeme danas lijepo. - Nipošto mu
ne namjeravam reći da se uz njega osjećam sigurno. Toliko će se napuhati da će
eksplodirati.
On se smije. - To je laž. Mrziš snijeg.
Glasno uzdišem i zurim u bijelo prostranstvo pred nama. Ovdje ne prestaje
sniježiti. Mislim da bih izludjela kad bih ga morala cijeli dan buljiti u to. -
Nastojim se pomiriti s time.
- Nekim ljudima to nikad ne uspije. Iskreno rečeno, ni sam ga baš ne volim.
Sumnjičavo ga gledam. Ta se tvrdnja zbog nekog razloga doima vrlo
nelojalnom prema obitelji. - Kako možeš živjeti ovdje u Baker Cityju i ne voljeti
snijeg?

92
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

On sliježe ramenima. - Nisam izabrao ovo mjesto. Moja obitelj ga je izabrala.

To ne znači da se i meni mora sviđati.
- Ali, odrastao si. Arhitekt. Mogao bi se odseliti bilo kamo. Zašto ostaješ
ovdje ako nisi sretan?
Radost nestaje s njegova lica. - Nije toliko jednostavno.
- Jest, jednostavno je. Spakiraš svoje stvari, pozdraviš se i odeš. Gotovo.
On me na trenutak gleda iskosa, a tada ponovno gleda pred sebe. - Kad tako
kažeš, zvuči jednostavno.
- Reci mi što je toliko teško u tome.
- Što kažeš na to da ti pokažem?
Osmijeh podiže kuteve mojih usana. - Hmm... zaintrigirao si me.
On se smiješi, i dalje gledajući van.
- U redu, uvjerio si me. Pokaži mi zašto je toliko teško otići odavde.
- Još malo i ondje smo - kaže on i ulazi u širok zavoj na putu. Pred nama je
veliko stablo s mnogo snijega na zelenim granama.
Malo sam se lecnula dok smo prolazili pokraj njega jer sam se zapitala je li
to dovoljno da izazove lavinu.
Sjećam se našeg razgovora u prodavaonici oružja, a moji sretni osjećaji se
rasplinjavaju. Možda mi podmeće kako bi me opako sredio. - Hoćeš li mi
pokazati mrtvu životinju? Jer, ako to učiniš, nikada ti neću oprostiti. Ne šalim
se, Ian.
On se mršti i prebacuje u nižu brzinu kako bi se s više snage popeo na mali
brežuljak. - Zašto bih to učinio?
Sliježem ramenima osjećajući se pomalo posramljeno jer sam uopće
pomislila na to. Možda jest gnjavator, ali nikada nije ostavio dojam zlobe. Ali,
oprostit ću si jer su za mnom samo dva sata spavanja. Bez dobrog REM sna nitko
ne može bistro razmišljati.
- Rekao si da voliš loviti - objašnjavam nadajući se da mi neće zamjeriti tu
gotovo optužbu.
- Da, ali ne zbog razonode. Jedem ono što ulovim, posve jednostavno.
Ne posjedujem dovoljno Google streljiva da bih se upustila u raspravu
uspoređivanja prodavaonice živežnim namirnicama i divljači pa šutim. Poslije
ću mu to objasniti na način koji oboje možemo shvatiti. Nakon malo REM-a i
malo vremena provedenog pred računalom.
- Evo nas - kaže prelazeći preko vrha brda i zaustavljajući kamionet. Povlači
ručnu kočnicu i malo otvara svoja vrata. - Hodaj u tišini i ostani iza mene.
Prebacujem remen svoje torbe preko tijela i izlazim iz kamioneta. Moram
koračati kroz snijeg iznad koljena kako bih ga sustigla.

93
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

On pruža ruku iza leđa, a ja je primam, presretna jer se držimo za ruke.

Srednjoškolka u meni ciči od radosti.
- Pogledaj onamo. - Pokazuje crnu grudu na ravnom dijelu prekrivenom
snijegom. Kroz zaleđene zapuhe vidi se mnogo blata pa na trenutak pomišljam
da me je doveo ovamo kako bi mi pokazao velik kamen. Ali, tada opažam da se
taj kamen pomiče.
- Što je to... Krava?
- Da. Teli se.
- Što radi? - Prilazim bliže i preko njegova ramena gledam taj događaj.
- Porađa se.
Pozornost mi odvlači pokret koji opažam krajičkom oka. Uokolo zapravo
stoji nekoliko krava, neke u društvu malih telića, a neke jednostavno stoje same.
Glasno mukanje iz sredine ponovno privlači moju pozornost. - Porađa se
ovdje na snijegu? U blatu?
- Da. Majku Prirodu nije moguće zaustaviti.
On ponovno kreće.
- Jesi li siguran da se možemo toliko približiti? - Čvrsto stišćem njegovu šaku
i ruku. Torba mi udara u nogu.
- Da. Možda će joj biti potrebna pomoć. Ali, mene poznaje. Bit će dobro.
Nesvjesno počinjem tiho mantrati. - O, Bože, o, Bože, o, Bože... ovo je ludo,
ovo je ludo, ovo je ludo... - Nekoliko puta posrćem, ali je Ian stabilan kao kuća
od opeka. Držim se za njega kao da mi život ovisi o tome pa uskoro stojimo
samo nekoliko koraka dalje od krave, a moja stražnjica još je suha. To je
neka vrsta božićnog čuda.
I krava stoji.
- Zar ne želi leći? - pitam. Trbuh joj se nadima i izgleda kao da joj je vrlo
teško.
- Da, gledaj.
Otprilike minutu poslije krava se spušta na koljena i tada se prevrće na bok.
Nešto joj viri iz stražnjeg dijela. Nešto... ljigavo. I veliko.
- O, Bože... odvratno.
- Ššš, čekaj.
Ne znam koliko je vremena prošlo, ali provela sam ga sažalijevajući onu
kravu. Andie je bila u pravu. Sve to rađanje može se izvesti samo u toplom
bolničkom krevetu, sa sestrama i liječnicima koji posvuda uokolo stoje držeći
pokrivače. Više ne osjećam prste na nogama ni na rukama.
Krava ustaje kad sam pomislila da to nije moguće jer joj iz stražnjeg dijela
visi ogromna stvar, a tada je ta gruda jednostavno iskliznula. Tele pada na tlo, a

94
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

glava mu je prekrivena bijelim slojem nečega za što ne želim znati što je. Leži
ondje na snijegu i ne miče se.
- Hajde, hajde... - Ian zvuči zabrinuto.
- Što se događa? - Okrećem glavu od njegova lica i gledam kravu. Zapravo,
da nisam vidjela kako izlazi iz majke krave, ne bih znala da jeto kravica. Izgleda
kao golem, ljigav izvanzemaljac na tlu.
- Brzo! - kaže mi glasnim šapatom. - Donesi ručnike sa stražnjeg sjedala! -
Kreće prema kravi i ostavlja me stajati ondje.
Želim mu postaviti tisuću pitanja, ali ne činim to. Umjesto toga hodam kroz
snježne zapuhe prema kamionetu što brže mogu. Padam samo jednom dok
pokušavam ući u njega.
Na sjedalu je hrpa uredno složenih, očito starih ručnika. Uzimam ih, s
mukom se okrećem i ponovno nalazim Iana.
Kleči pokraj teleta i briše mu sluz s lica. Majka krava liže mu stražnje noge,
ali ne vidim da to ima učinka.
Pomišljam da mi se srce pretvorilo u grudu željeza jer mi je toliko teško u
prsima. Tele nedvojbeno izgleda mrtvo. - O, Bože - šapćem uviđajući da bih
mogla svjedočiti smrti novorođenog bića. - Ne, ne, ne, ne, neeee! - Zvučim kao
da plačem. Ne mogu dovoljno brzo stići onamo. Kao u jednoj od onih noćnih
mora, u kojim morate trčati kroz duboku vodu. - Iane! Stižem!
Padam potrbuške u snijeg, na ručnike. Ustajem što brže mogu, ponovno
uzimam ručnike i puštam da donji malo padne ako bih otresla snijeg koji se drži
za njega.
Kako se približavam, lakše mi je hodati. Životinje su ugazile tlo i pretvorile
ga u blato. Ali, sada se bojim da je negdje u blizini bik koji je spreman nabosti
me na svoje rogove.
- Hajde, nemoj se vući! - Ian mi maše, rukom opisujući velike krugove.
- Gdje su bikovi?
- Ovdje nema bikova, samo krave. Dođi!
Vidim nekoliko rogova, ali mu se ne suprotstavljam nego trčim malenim
koracima, pokušavajući smanjiti izglede da ponovno zaronim. Ian uzima gornji
ručnik iz mojih ruku čim sam mu došla dovoljno blizu i počinje njime trljati tele.
- Hajde, počni! - zapovijeda. - Trljaj!
Spuštam ručnike na tlo, uzimam jedan i prilazim maloj kravici s druge
strane. - Samo da trljam? - pitam približavajući se.
- Trljaj. Stimuliraj je. Probudi je.
Stavljam ručnik na njezinu stražnjicu i počinjem trljati. Suze mi se slijevaju
niz obraze dok osjećam kako njezino beživotno tijelo drhti pod mojim rukama.
- Djevojčica je? - pitam. Mislim samo na malenu Saru u bolnici.
95
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Da, djevojčica je, mislim da jest. Hajde, curo, probudi se. Probudi se. Diši.
Možeš ti to.
Počinjem trljati dvjema rukama. Njezino tjelešce mekano popušta pod
našim rukama. - Hajde, kravice, probudi se! - kažem kroz suze. - Da se nisi
usudila umrijeti. Ni jedna krava neće umrijeti dok sam ja tu, jesi li me čula!
Nijedna krava!
Majka ispušta zvuk koji mi slama srce. Saginje glavu kako bi još jednom
liznula tele i tada odlazi.
- Ona odlazi! - vičem užasavajući se te pomisli.
- Samo trljaj - kaže Ian, usredotočen na tele.
U blatu i snijegu pužem do glavice pa je trljam oko ušiju, očiju i nosa. -
Hajde, mala kravice. Da se nisi usudila umrijeti.
Tada se u bljesku prisjećam nečega pa zastajem kako bih razmislila. Na
YouTubeu je jednom bio neki tip i malo Iane pokraj ceste, koje je bilo potrebno
oživjeti.
Hvatam kravičinu glavu i podižem je prema sebi. - Mogla bih pokušati -
kažem za sebe. Čvrsto joj stišćem njušku i saginjem se kako bih pritisnula usne
na njezine nosnice.
- Što, zaboga, radiš? - pita Ian prestavši trljati.
Ne gledam ga jer sam potpuno usredotočena na odvratno dobro djelo koje
ću učiniti za ovu farmu. Bolje im je da mi budu zahvalni, to je sve što mogu reći.
- Dat ću joj umjetno disanje.
Prije no što je Ian stigao odgovoriti, kravičino tijelo podignulo se u nekoj
vrsti grča, a tada me je velika gruda nečega toplog udarila u lice.
Odjednom sam zaslijepljena, plašim se otvoriti oči. Ono što je kravica
projektilno ispovraćala počinje kliziti niz moje čelo.
- Bravo, curo! - viče Ian, a lice mu je preplavljeno radošću. Tapša me po
leđima nekoliko puta. Zbog toga sam se podrignula. Vjerojatno bih marila
dovoljno da odgovorim kad bih mogla otvoriti oči, ali ne vidim ništa. Oči, nos i
usta prekriveni su mi nečime za što samo mogu pretpostaviti da je kravlji
hračak.
- O... Isuse, Marijo i Josipe... - tiho kaže Ian.
I tada se počinje smijati.
Držim oči zatvorenim i pljujem sve što je i blizu mojih usta, a tada vrlo
mirnim glasom kažem: - Iane. Daj mi ručnik.

96
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

D
akle, želiš reći da u ostaješ u Baker Cityju zato što uvijek postoji
mogućnost da budeš prekriven kravljim bračkom. - Kimam dok
jedinim preostalim neodvratnim ručnikom uklanjam ljigu s kose.
Sjedim na prednjem sjedalu kamioneta i vozimo se natrag na farmu. - Da.
Shvaćam zašto se nisi odselio. Tko bi to želio propustiti?
- Nemoj lagati da u ovom trenutku nisi sretna kao prase u blatu. - Ianov
samozadovoljan osmijeh gotovo mi je nepodnošljiv. Gotovo.
Preko ramena gledam našu putnicu na stražnjem sjedalu. - Nisam rekla
ništa ni o čemu. - Mala crna kravica trepće gledajući me. Kao da zna da me je
zapljuvala i da nas to nekako povezuje. Povezale smo se na elementarnoj razini.
U meni se bude majčinski osjećaji koje još nisam osjetila.
Prema kravi.
Zacijelo sam poludjela.
Okrećem se kako bih pogledala kroz prozor, kako ne bih bila uvučena u
nešto opasno. - Dakle, kamo ćemo sada?
- Moramo je vratiti u staju. Hraniti je bočicom.
- Ozbiljno? - Gledam ga kako bih vidjela smije li mi se. - Zašto je ne bi
jednostavno ostavili ovdje s majkom? - Vidjela sam sve druge kravice. Doima se
da nije previše opasno. Izgledale su sretno.
- Ne mogu biti siguran da će se njezina majka brinuti za nju ili da će je koja
od drugih krava prihvatiti, a premlada je da bi se sama snalazila.
Ponovno se okrećem i gledam prelijepe, duge trepavice koje su se tek
pokazale jer se sluz oko njih suši. - Hoćeš reći... da bi mogla uginuti? Nakon
svega što smo učinili kako bismo je probudili?
- Ne, nećemo dopustiti da ugine. - Tapša me po nozi. - Ne brini. Bit će dobro.
Odustajem od pokušaja da je ignoriram pa do kraja vožnje na farmu zurim
u nju. Doista je prilično lijepa, osobito zato što se suši. Dlaka joj je crna, a na čelu
ima malu bijelu zvijezdu.
Ian parkira kamionet pokraj velike staje i uzima je sa stražnjeg sjedala u
naručje te nosi u staju. Ondje je odjeljak, a u njemu nešto slame pa je spušta na
nju i skida uže s njezinih nogu, za koje je rekao da je potrebno kako u kamionetu
ne bi pokušala ustati. Zatvara vrata odjeljka za nama.
- Hajde, mala Candy, sada pokušaj ustati. Ti to možeš. - Gurka je nogom i
uzmiče.

97
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Candy.
On me gleda i smiješi se. - Da. Zgodno, zar ne?
- Kravi si dao ime po meni?
On sliježe ramenima. - Ljutiš se zbog toga?
Moje emocije se vrtlože. To je potpuno ludo. Ne znam misli li to kao uvredu
ili kompliment, ali bih se najradije rasplakala od sreće.
Malena kravica naposljetku ustaje, stoji na klimavim, tankim nogama i
osvaja me. - Ne, ne ljutim se. - Ne uspijevam skinuti osmijeh s lica.
Ian me ostavlja gledati je. Ona se neko vrijeme doima nestabilnom, ali tada
se počinje ponašati kao prava krava. Uskoro izgleda kao da je spremna potrčati.
Krave očito imaju bolju koordinaciju nego ljudi.
- Evo - kaže Ian i udara me po ruci nečim velikim, bijelim i plastičnim, s
velikom smeđom bradavicom. - Daj joj ovo.
- Gledam tu stvar, a tada njega. Ne izgleda kao da se šali. - Doista?
- Da. Sve ovisi o tebi. Hrani je i preživjet će. Ne budeš li je hranila, uginut
će.
Usta mi se otvaraju. - Okrutno!
- Takav je život na farmi. - Ostavlja me ondje s bočicom.
Gledam Candy, a ona gleda mene.
- Želiš malo? - pitam je.
Ona čini nekoliko koraka prema meni i tada staje. Ja činim korak prema njoj
pa stajem, pružajući bočicu.
Ona je dodiruje nosom i pogurne. Zamalo mi je ispala.
Smijem se. - Hej. Polako, malena. Nemoj biti toliko nagla.
Ona mi prilazi bliže, a ja hvatam bočicu dvjema rukama. - Polako - kažem.
Pojavljuje se velik jezik i zamahuje prema bočici.
Ajme. Dugačak jezik!
Čvrsto držim bočicu spremna na sve. Nadam se da neće ponovno hračnuti
na mene, ali ako odluči učiniti to, vjerojatno ću joj dopustiti. Sad sam njezina
mama.
Ona otvara njušku, hvata dudu i tada se počinjemo natezati. Kravica srče,
siše i slini na sve strane dok nije popila i posljednju kap. Jako sam ponosna, kao
da sama radim sve to.
Kad je završila, skakuće uokolo po slami i čak se malo rita stražnjim nogama
te pada samo dva puta. Beskrajno je dražesna. Ne mogu prestati gledati je.
Pitam se hoće li mi MacKenzieji dopustiti da noćas spavam ovdje s njom.
Vjerojatno bih trebala. Djeca moraju jesti svakih nekoliko sati, zar ne?

98
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Jesi li spremna ponovno izaći? - Ian stoji naslonjen na vrata odjeljka i gleda
me.
Potrebno mi je nekoliko sekundi da siđem sa sedmog neba. - Ha... što? Van?
Kamo?
- Moram prebrojiti grla. Ako bi radije ostala...
Zamisao da me ostavi nije mi prihvatljiva. Candy je dražesna, ali Ian je...
dražesniji. A osim toga, možda bih mu mogla biti potrebna, da ponovno
izvedem oživljavanje. - Bi li vani moglo biti još netom okoćenih telića?
- Možda. Nikad se ne zna.
Skačem na noge. - Evo me. - Na vratima stajem. - Vidimo se poslije, Candy.
Odspavaj dok me nema.
Gotovo sam se rastopila kad je ona načinila nekoliko krugova i pala na
slamu.
Ian se smije dok odlazimo iz staje.
- Nemoj mi se smijati - kažem osjećajući sram. Pokušavam zabaciti kosu
preko ramena i tada uviđam da na njoj još imam kravlje sluzi. O, koliko li sam
duboko pala! Da me cure iz salona vide, fotografirale bi me, objavile fotografije
na Facebooku i nikad mi ne bi dopustile zaboraviti to.
- Ne smijem se - kaže.
Gledam ga i vidim osmijeh na njegovu licu. - Zašto se tada smiješiš?
- Bez razloga. - Ulazi u kamionet i ostavlja me da sama otvaram svoja vrata.
Uzdišem znajući da Ian posjeduje prilično beznadne osobine, ali među
njima nije činjenica da je lovac. Nije moguće da uživa ubijati životinje... ne kad
toliko uživa pomagati im da dođu na svijet. To me čini mnogo sretnijom no što
imam pravo biti.

99
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

OSAMNAESTO POGLAVLJE

U
kamionetu se taj put osjećam kao profesionalka. Poskakujemo po
kamenju i kolotrazima kao po loju. Više se čak i ne moram držati za
»ajme meni« ručku pokraj prozora. Mislim samo na Candy. Nekako
mi je slična, a ime joj je preslatko. Sad sam kao farmerica.
Ian zaustavlja kamionet i gleda prema polju na kojem smo prije bili. Ne kaže
ništa; samo gleda krave.
Frustrirani uzdah prvi je znak da nešto možda nije u redu. Drugi znak je
udarac bridom dlana u volan. - Dovraga!
- Što je? - pitam.
- Jedna nedostaje.
- Što? - Naginjem se naprijed i gledam kroz prozor. - Kravica?
- Steona krava. Možda je otišla nekamo kako bi se otelila, ali ne vidim gdje
bi mogla biti. - Malo otvara vrata i gleda me. -Trebao sam ih izbrojiti dok smo
jutros bili ovdje. Pričekaj ovdje. Idem vidjeti što ću pronaći.
- Nećeš me ostaviti ovdje! - Hvatam ručicu svojih vrata.
- Vani je hladno. Ako mi budeš potrebna, nazvat ću te. - Vadi telefon iz
džepa. - Utipkaj mi broj.
Činim što je zatražio od mene, a tada njegovim telefonom nazivam svoj,
kako bih ga ubilježila među kontakte.
- U redu, ali odmah me nazovi - kažem, nimalo sretna zbog toga što on
odlazi, a ja ostajem. - Mogu ti donijeti ručnike ili bilo što drugo, što ti bude
potrebno.
On mi namiguje i uzima svoj telefon. - Dogovoreno. Kloni se nevolja. Brzo
ću se vratiti.
- Ako se ne vratiš za sat vremena, krenut ću u potragu za tobom.
Ian gleda prema nebu. - Ako se ne vratim za pola sata, nazovi mojeg tatu.
Poslat ću ti broj.
Ostavlja me u kamionetu, a kad je ušao u zavoj i nestao mi s vidika, moj se
telefon oglasio. Na zaslonu je bljesnula Ianova poruka.
Ovo je tatin broj. I upamti: ostani u kamionetu i kloni se nevolje.
Odgovaram mu: Ha. Kako da ne.
On mi odgovara smajlićem, a ja se ne mogu prestati smiješiti. Mislim da smo
sad prijatelji. Ne znam zašto me to čini toliko neviđeno sretnom. Imam mnogo
prijatelja i prijateljica. Doista mi nije potrebno više prijatelja; na mojem pogrebu
100
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

ionako neće biti sjedećih mjesta, samo stajaća. Ali, nitko od njih nije uspio
u jednom trenu zagrijati moju krv do vrenja, a odmah potom me silno uzrujati.
Nitko kao Ian.
Um mi luta dok zurim u bijelo prostranstvo pred sobom. Bila sam u vezama
koje sam mogla nazvati ozbiljnim. Ni s jednim dečkom nisam živjela, ali bi se
moglo reći da sam s dvojicom bila u dugoj vezi. No, zbog nekog sam razloga
uvijek prekidala s njima. To nije bilo zbog svađe ili kakvog većeg problema.
Mislim da mi je jednostavno dosadilo ili sam postala nemirna. Andie kaže da
mi je potreban muškarac koji može održavati moje zanimanje, nasmijavati me,
u meni buditi osjećaj da sam pronašla srodnu dušu. Uvijek govori da ću ga
jednoga dana upoznati... svoju srodnu dušu, što god to značilo.
Pitam se bi li to mogao biti Ian. To bi bilo prilično nezgodno za njega ovdje,
na gornjem lijevom dijelu zemljovida, i za mene na donjem desnom.
A ako bi to mogao biti on, želim li to? On živi među kravljom balegom, a ja
živim u gradu. On noću spava po tri sata, a meni je potrebno najmanje osam.
On je modno prikraćen, a ja sam potpuno koordinirana. Stječem dojam da ga
ozbiljna veza i ne zanima mnogo nakon što se opekao, a ja želim ozbiljnu vezu,
osobito nakon što sam vidjela kako Andie leži u krevetu sa Sarom u naručju, a
Mack se nadvija nad njih.
Želim to. Ozbiljno, istinski to želim. Prvi put u životu želim biti dio nečega
važnijeg od moje svakodnevice. Želim obitelj koju mogu nazvati svojom, ljude
koji će me čekati kod kuće, koji će slaviti sa mnom, guglati sa mnom i smijati se
svemu ludome što život nudi.
Mrštim se. Po razmatranju svih dokaza zaključujem da bi taj odnos s Ianom
od samog početka bio osuđen na propast... ako bismo planirali ozbiljnu vezu.
Ali, to ne bi bilo tako ako bismo se samo malo zabavili, zar ne? Mislim, mogli
bismo otići na onu zabavu, možda nekoliko puta izaći, nekoliko puta spavati
zajedno... to ne bi upropastilo stvar. Bilo bi zabavno. A kad moj odmor završi,
otići ću.
Kad se vratim kući, možda ćemo s vremena na vrijeme razmijeniti pokoji
email ili SMS poruku. A kad ponovno dođem u posjet, možemo se ponovno
zabaviti ako će još biti sam, nastaviti gdje smo stali. Ili ću ja do tada možda
pronaći svoju istinsku ljubav i imati djecu. Ian bi mi tada jednostavno mogao
biti prijatelj. Divno sjećanje na prošla vremena.
Kao da uvjeravam samu sebe da bih trebala biti zadovoljna tom idejom.
Nedvojbeno znam da ne želim ne učiniti ništa, jednostavno ga ignorirati do
kraja posjeta. Previše toga se dogodilo među nama da bih samo tako otišla.
Upravo smo oživjeli malu kravicu! Ali, da jednoga dana imamo obitelj? Ne. To
nije realno.
Uzdišem. Tužno lice.

101
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Ali, u tome zapravo nemam izbora. Život je takav kakav jest i jednostavno
se moram prilagoditi.
Kimam i službeno donosim odluku. Ako Ian bude želio, provodit ćemo
vrijeme zajedno, malo piti, malo plesati i malo se razgolićivati. A tada ću ja otići
kući i malo ćemo se dopisivati. Potom ću se ja usredotočiti na potragu za tipom
s kojim mogu osnovati obitelj. Za svojom srodnom dušom.
Stiže mi poruka koja mi odvraća pozornost od planiranja.
Ne izlazi iz automobila. U blizini je velika mačka.
Mačka? U mojem umu pojavljuje se slika ogromne perzijske mačke. Izgleda
točno kao mačka moje susjede, samo veća. Tada uviđam da Ian ne govori o
golemoj kućnoj mački i srce mi staje.
Odgovaram mu brzinom za kakvu još nisam bila sposobna. Koliko velika?
Veličine pume. Ne izlazi iz kamioneta.
Ajme!
Prsti mi lete po tipkovnici. Ali ti si vani!
Bit ću dobro. Ostani u kamionetu.
- O, Bože, o, Bože, o, Bože... - Zurim u telefon. Ian je vani s jebenom pumom,
a ja sam u kamionetu sa svojim pištoljem. Ja sam sigurna, a on?
Imaš li pištolj? - pitam.
Ne. Ostani u kamionetu.
Sad me baš ljuti. Prestani mi govoriti neka ostanem u kamionetu.
Kopam po torbi i nalazim Millie. Važem je u rukama i gledam kroz prozor.
Srce mi lupa, a um mahnita. Ian je vani bez oružja. Jedna krava nedostaje. Vani
je i jedna puma. A kako Ian zna da je vani? Je li pojela kravu? Je li vidio tragove?
Gleda li je u oči u ovom trenutku?
Spuštam pištolj na sjedalo i uzimam telefon. Kako znaš da je puma? - pitam.
Čekam, dragocjene sekunde prolaze, a odgovor ne stiže.
Iane?
Ruke mi počinju drhtati.
Iane, nije smiješno. Odgovori mi.
Ništa ne stiže. Ni zvuk, ni poruka, ništa. Premještam se na njegovu stranu
automobila, gledam kroz njegov prozor i drhtim čitavim tijelom. Počelo je
sniježiti pa ne vidim dobro. Krave koje sam prije vidjela sada više ne vidim. Više
ne vidim ni daleko niz put iza kamioneta. Iane, dovraga, ako ne odgovoriš na
ovu poruku, izlazim iz kamioneta.
Dajem mu deset sekundi.
10... 9... 8... 7...
Ne šalim se, Iane. Nemoj biti seronja.
102
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

6... 5... 4...

Izlazim!
3... 2...
Odmah! Izlazim!
1.
Jao njemu ako se u ovom trenutku ne hrva s pumom, to je sve što mogu reći.
Kopčam jaknu, navlačim posuđene rukavice, uzimam pištolj i otvaram vrata.
- Ne brini, Iane! - vičem. - Stižem!

103
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

DEVETNAESTO POGLAVLJE

D
ržim pištolj uperen u tlo, zabrinuta da bi me svaki zvuk mogao
uplašiti toliko da povučem okidač. Ako nehotice ubijem kravu,
umrijet ču od tuge. Candy me više ne bi ni pogledala ako bih
upucala njezinu mamu, iako ju je ta njezina mama na neki način odbacila. A Ian
mi neće oprostiti ako ga ponovno okrznem metkom.
Tragovi Ianovih čizama na sredini polja nisu jasni, ali prema rubu postaju
očitiji. Otišao je s čistine prema šumovitom dijelu. Prestravljena sam, ali idem
dalje. Potrebna sam Ianu.
- Iane?! - vičem u šumu. Glas mi zvuči prigušeno. Očekivala sam odjek, ali
kao da sam viknula u jastuk.
- Iane! Dolazim! Gdje si?!
- Vrati se u kamionet! - Zvuči ljutito i pomalo očajno.
Glas je dopro s moje lijeve strane pa mijenjam smjer. Noge mi drhte od
straha i hladnoće. I zvoni mi u ušima, što može biti posljedica previsokog
krvnog tlaka.
- Već sam vani! - vičem nastojeći hodati njegovim tragovima. To je mnogo
bolje od borbe sa zapusima. Pod stablima nije loše kao na čistini, ali je ipak gore
nego na bilo kojoj ulici kojom sam hodala na Floridi. Više se nikada neću žaliti
na glupu oluju, kunem se.
On ponovno viče. - Heeej! Nestani! Grrr!
- Ne moraš biti nepristojan! - Doista ga je potrebno poučiti lijepom
ponašanju.
- Ne govorim tebi! Heeeej! Nosi se! Grrr!
Ili ima napadaj ili nešto doista nije u redu. Mozak mi ne dopušta analizirati
što to nije u redu ili što bi to moglo biti. Odjednom gubim sposobnost
rasuđivanja. Ian zvuči kao da jaše konja koji se ne miče. Ali, glas mu je sve jači
pa sam uvjerena da ću uskoro razotkriti taj misterij. Molim te, Bože, ne daj da to
bude puma. Neka to budu... tragovi šapa ili... lisica ili...
Gdje si?! - vičem i ulazim u stanje prave panike, znajući da se samo
zavaravam. To sranje je stvarno, događa se u ovom trenutku, a Ian je usred njega
i potpuno nenaoružan. - Ne vidim te!
- Dovraga, Candice, rekao sam ti da ostaneš u prokletom kamionetu!
Vidim pokrete iza gustih stabala i smiješim se. - Aha! Pronašla sam te! -
Prolazim između dva stabla kako bih mu došla iza leđa. Osjećam se mnogo bolje

104
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

jer ga vidim kako stoji ondje u jednom komadu. Sama činjenica da sam u
njegovoj blizini čini me hrabrom. Ja sam ubojita junakinja! Roar.
- Čestitam - kaže on, zadihan i očito ljutit. - Pogledaj koga si još pronašla.
U ruci drži veliki štap, zapravo više omanji komad debla, i pokazuje prema
nečemu na tlu.
Očekujem vidjeti kravu, iako to nema smisla. Pomisao da bi puma mogla
biti bilo gdje osim iza rešetaka u zoološkom vrtu toliko mi je strana da je moj
mozak ne može procesirati. Ali, umjesto krave opažam mačku. Jako, jako veliku
mačku.
I nije perzijska.
- To je... - Moja slobodna ruka podiže se do usta dok pokušavam procesirati
ono što vidim. Da, znam da mi je rekao kako je puma negdje vani, ali pročitati
to u poruci i vidjeti je uživo dvije su potpuno različite stvari. Usput, pume su u
stvarnom životu mnoooogo veće nego na Googleu. Ova je velika kao
Ian, otprilike.
Dok razmišljam o tome, sve mi postaje jasno. Ian i ja vjerojatno ćemo
zajedno umrijeti ovdje, na ovom jebeno hladnom snijegu. Život mi u bljesku
prolazi pred očima, a cijelo tijelo me boli od spoznaje da nikada neću pronaći
sreću koju je moja najbolja prijateljica Andie pronašla. Za mene je prekasno.
- Ta je mačka usmrtila odraslu kravu - kaže Ian vrativši me u stvarnost. -
Sad samo moramo otići odavde prije no što usmrti i nas. - U mojem srcu pali se
majušna iskra nade jer pomišljam da Ian ima plan i zna kako će nas spasiti. Moj
junak!
Puma je polegnula uši unatrag i potmulo puše. Moja maštarija o
preživljavanju i ona iskra nade nestaju u oblačku dima. Ta će nas zvijer
nedvojbeno ubiti.
Čula sam kako ljudi govore da su im se dlačice na potiljku naježile, ali do
ovog trenutka nisam shvaćala kako se to može dogoditi. Pa, znate... to se doista
događa. Dlačice se podižu iz korijena. Oh, i ljudi se mogu malo popiškiti kad su
prestravljeni, to je činjenica.
Ian mi se tiho obraća. - Jednostavno ćemo mahati ovom granom, stvarati
buku i nadati se da ćemo je tako uplašiti. Izgledaj što veće.
- Što? - Gledam ga. Govori gluposti. Ta demonska puma pojest će nas za
doručak. Za nju smo peciva i dimljeni losos. Njuška joj je već sva krvava od
predjela, tartarskog umaka.
- Mačke reagiraju na prijetnje. Budi prijetnja! - Maše granom prema njoj i
ponovno viče nekakvu praljudsku besmislicu.
Moja ruka, koja drži Millie, podiže se sama od sebe, bez mojeg svjesnog
sudjelovanja. Vidim je perifernim vidom, ali se ne mogu prisiliti uperiti pištolj
u pumu. Stoga ciljam nalijevo od nje. - Odlazi, mačko. Nemoj da te moram
105
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

upucati. - Glas mi je slab i drhtav, a ruka maše na sve strane, lijevo-desno, gore-
dolje. U ovom trenutku uvjerena sam da ne bih uspjela pogoditi ni dulji zid
staje, a kamoli vitku pumu spremnu za skok pa se molim da ona zna što je pištolj
te da bi trebala izbjegavati one koji su upereni u nešto blizu nje.
Ian prestaje mahati granom. - Što to, dovraga...?
- Odlazi! - vičem i mašem prema pumi, nešto hrabrija jer me još nije
usmrtila, a doima se da se i Ian smirio. - Ovo je mnogo opasnije od onog
njegovog štapića. Produži dalje i neću te upucati.
Puma se spušta niže, a moj glas postaje još slabiji. - Molim te! Lijepo te
molim, sa šlagom i trešnjom na vrhu.
- Ponijela si pištolj? - Ian okreće glavu kako bi me pogledao. Zvuči zbunjeno.
Mačka čini polagan, lak korak prema nama te se spušta jako, jako nisko.
Trbuh joj je na snijegu. Jednom sam vidjela kako susjedina mačka to čini
neposredno prije no što je napala leptira. Skočila je toliko brzo da jadnik nije ni
shvatio što mu se dogodilo. Ne želim biti poput tog leptira.
Upirem pištolj u pumu i pokušavam zamisliti kako povlačim okidač. Ruka
mi drhti toliko jako da bih možda mogla pogoditi Iana, koji i dalje stoji pokraj
mene. Pokušavam smiriti ruku, ali uzalud. - Odlazi, pumo! - vičem, a glas mi je
gotovo histeričan. - Ne šalim se!
- Daj mi ga - kaže Ian posežući prema pištolju.
Odgurujem ga drugom rukom znajući da nemamo vremena za glumljenje
junaka. - Ostavi! Pištolj je moj!
U tom trenu sve mi se nekako zamagljuje.
Ozbiljno opak mačji krik dopire negdje ispred mene.
Još sam se malo popiškila.
A tada me udara minibus.
Barem sam to osjetila kao minibus. Padam unatrag i prilično sam uvjerena
da Ian pada sa mnom. Glava mi udara u nešto vrlo tvrdo pa vidim zvijezde. Iz
njih se rascvjetava glavobolja.
Nešto teško je na meni, a zrak oko nas ispunjavaju zvukovi koje mogu
opisati samo kao bezbožne. Ne vidim ništa osim vrtloga boja i kretanja između
rasplesanih, pomahnitalih zvijezda koje lete iznad mojega lica, ali jedno je vrlo
izvjesno: netko će umrijeti. Prilično sam sigurna da ću to biti ja.
Piškim još poprilično.

106
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

DVADESETO POGLAVLJE

ake mi se stišću dok pokušavam odgurnuti napadača, a tada odjekuje

Š glasan pucanj.
Snijeg leprša prema gore, zasljepljuje me, a netko me udara u trbuh i
istiskuje zrak iz mene.
Hripam pokušavajući doći do daha. Zvijezde su se vratile umjesto vida jer
nemam dovoljno kisika.
Težak teret silazi s mene, snijeg ponovno leti prema mojem licu i zaleđuje
ga, a nešto na ruci me strašno peče. Napokon ponovno mogu disati, ali to znači
da zvijezde moraju otići. Glavobolja, nažalost, ne odlazi.
- Daj mi to! - viče Ian i uzima mi nešto teško iz ruke. Zar sam držala granu?
Kad sam je uzela Ianu? Ne, čekaj... to je moj pištolj. Čujem još dva pucnja, a tada
uglavnom tišinu.
Barem se više ne čuje ono strašno kričanje. Sada čujem samo teško disanje.
Više ne paničarim jer sam zaključila da sam vjerojatno mrtva, ili ću to uskoro
biti i to nije strašno kao što sam očekivala. Pluća mi napokon ponovno
funkcioniraju, ali moj mjehur, nažalost, ne obavlja svoj posao. Potpuno sam se
pomokrila u gaće. Ne samo malo, nego mnogo. Inače bi mi bilo neugodno zbog
nečega takvog, ali me glava previše boli da bih marila. A osim toga, ionako ću
umrijeti. Što je mali problemčić s mokrenjem u gaće u širokom životnom
kontekstu?
Otvaram oči i opažam Ianovo lice nad svojim.
- Haj - kažem osjećajući blagu vrtoglavicu i nedvojbenu ošamućenost. Sve
oko mene vrlo je blještavo. Možda neću umrijeti.
- Jesi li dobro? - Gleda nešto u snijegu pokraj mene.
- Mislim da jesam. Barem ako se izuzme to što sam se popiškila u gaće. -
Mrštim se pokušavajući pomaknuti ruku. - Nešto me peče. - Budući da bi smrt
trebala donijeti olakšanje boli, prilično sam uvjerena da joj nisam na pragu. Da
u sebi imam još mokraće, sad bih je ispustila zbog olakšanja, ali nemam.
- Daj da ti pomognem ustati. - Saginje se i stavlja ruku iza mojih leđa,
ukopavajući je u snijeg.
- Gdje je puma? - pitam sjedajući i osvrćući se uokolo. Snijeg mi prekriva
lice i kapa s mojih trepavica. Nekoliko puta trepćem kako bih bolje vidjela.
Snijeg oko nas je crven. Krv. Trudim se ne dopustiti da me preplavi panika. Čija
je to krv? Ianova?

107
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Gledam njegovo tijelo kako bih vidjela je li ustrijeljen ili ugrizen. Na

prednjem dijelu jakne ima crvene mrlje. - Jesi li dobro? - Sjedam uspravnije i
pružam dlan prema njegovim prsima. - Jesam li te ustrijelila? - Pretrnula sam
kad su mi prsti pokrili usta. Molim te, Bože, nisam ga valjda ustrijelila!
- Ne. Mene nisi. - Ian zuri pokraj mene.
Gledam u smjeru njegova pogleda i vidim kako mi ruka mlitavo leži. Debela
kamuflažna jakna koju imam na sebi poderana je, a iz rupe teče krv. Osjećam
kako blijedim jer mi se ponovno vrti. Bol mi pulsira u glavi.
- Jesam li ustrijelila sebe? - O, Bože! Maestralno sam nespretna! Ian neće
dopustiti da se ta sramota zaboravi. A ožiljak će biti strašno ružan. Uh. Zašto
sam mislila da je kupnja pištolja dobra ideja?!
Ian se gotovo smiješi. - Ne. Nisi ni sebe. - Pokazuje moju ruku. - Ustrijelila
si pumu koja ti je to učinila. Barem mislim. Smijem li pogledati?
Kimam bez riječi. Ovo je uvrnuta noćna mora. To nipošto nije stvaran život.
Vid mi se zamagljuje na nekoliko sekundi, a tada se ponovno bistri. Drveće je
posvuda. I snijeg. I crveno. I Ian. Izgleda zabrinuto.
- Hajdemo se najprije vratiti u kamionet. Ondje je toplije. - Uvlači rame pod
moj pazuh i podiže me na noge. A tada me bez upozorenja podiže na ruke i nosi
kroz snijeg kao golemo dijete.
- Sposobna sam hodati, znaš? - Potpuno sam ponižena time što me nosi i što
su moje popišane traperice na njegovim rukama. Previše se povezujemo. Kako
će sada spavati sa mnom? Kad god me pogleda, vidjet će samo djevojku koja se
popiškila u gaće kad se puma pojavila. To nije seksi. Nimalo seksi. Od toga
me glava još više boli.
- Vjerojatno je bolje da sada ne hodaš.
Nešto toplo teče mi niz ruku. Joj, nadam se da to nije moja krv. - Je li to snijeg?
- pitam. - Nadam se da je snijeg. - Posvuda sam mokra. Vjerojatno je snijeg.
- Nikad ne bih pomislio da ću to čuti od tebe - kaže Ian teško dišući u
napornom nastojanju da me prenese preko polja.
Upravo sam ga namjeravala ispraviti jer me je pogrešno shvatio, ali mi
pozornost odvraća činjenica da smo sami. Sve su krave zbog nekog razloga
nestale. Možda sam samo zbunjena. Možda se ništa od ovoga zapravo ne
događa. Ništa mi nije oštro, a one vražje moždane zvijezde su se vratile pa plešu
oko moje glave. Ping! Ping! Ping! Krijesnice u mojoj lubanji.
- Kamo su sve krave otišle? - pitam pokušavajući se usredotočiti na
stvarnost.
- Ne sviđaju im se pume. Pobjegle su. Poslije ćemo ih okupiti.
- Mogu vam pomoći. - Doista želim da me spusti. Možda još nije osjetio vonj
mojih popišanih hlača.

108
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Neee, mislim da ne možeš. - Smije se, a tada se izraz njegova lica mijenja i
postaje ozbiljniji.
- Imam pištolj - kažem pitajući se gdje je. - Mogu vas štititi.
On nekoliko sekundi ne kaže ništa.
Ja i dalje govorim jer se ne mogu dosjetiti ničega drugog. - Doista mogu,
znaš?
On me spušta pokraj suvozačkih vrata kamioneta i otvara ih. - To si i učinila
- kaže pa me ponovno podiže i smješta na sjedalo.
Poskakujem prije no što se spuštam niz sjedalo koje je još toplo. Silovita
eksplozija u mozgu. Upirem se rukama o sjedalo kako bih smirila vrtoglavicu.
Tada uviđam koliko mi ozlijeđena ruka pulsira.
- Jesi li rekao da mi je puma ovo napravila? - Gledam ruku. Bojim se
dodirnuti je jer više nisam sigurna da je to uopće moja ruka. Cijela ova situacija
je besmislena. Zašto na sebi imam toliko veliku površinu kamuflažnog uzorka?
Zelena uopće nije moja boja. Kako će Ian pokleknuti pred mojim činima ako
izgledam kao zombi? Doista, u zelenom izgledam kao zombi.
Spavam u kamionetu, to se događa.
Uzdišem s olakšanjem i smiješim se. Savršeno objašnjenje. Ian je otišao
pogledati krave, ja sam zaspala dok sam ga čekala u kamionetu i ovo je san koji
sanjam. Sanjam vrlo realistične snove za koje bih se mogla zakleti da su
stvarnost sve dok se ne probudim. Jedva čekam da Andie ispričam ovaj san.
Priče o mojim snovima uvijek je veoma zabavljaju, a ova je posebna. Mislim da
još nisam sanjala san u kojem sam doista osjećala bol ozljede.
Uštipnula bih se kako bih provjerila, ali me ta lažna rana boli toliko jako da
štipanje ne bi činilo osobito veliku razliku. Dok pokušavam nekako riješiti taj
problem, Ian iz sna obilazi prednji dio kamioneta te ulazi s vozačke strane.
Okreće ključ i pali grijač.
Moje tijelo drhti dok toplina počinje prodirati u moje zaleđene kosti. Zubi
mi cvokoću, a glava mi od toga još jače pulsira. Osjećam želju da dopustim da
mi oči gledaju u križ samo kako bi pritisak malo popustio.
- Skinut ću ti jaknu s ruke. Mislim da neće biti previše bolno. Nema mnogo
krvi.
- Ovaj san je superstvaran - kažem smiješeći se i naslanjam glavu na naslon.
Moram je okrenuti na stranu kako me kvrga na potiljku ne bi previše boljela.
- Uvjeravaj se u to - kaže on pomažući mi svući jaknu.
Okrećem oči u stranu kako bih pogledala kroz prozor jer me ne zanima kako
je moj sumanuti mozak oblikovao ranu u tom snu. Ako se mene pita, mogla bih
imati i dijelove robotske ruke. Mozak me u snovima katkad pretvara u jednog
od onih ginoida iz filmova o Austinu Powersu. Inače volim biti ginoid koji

109
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

upucava zlikovce iz svojih prsnih pištolja, ali ne danas. Danas samo želim biti
budna, družiti se s Ianom i spašavati male kravice. Nadam se da Candy nije bila
dio tog sna, ali kad malo bolje razmislim, vjerojatno jest. Nekako mi je teško
povjerovati da sam pomoću bočice hranila prelijepu malu kravicu koja je ime
dobila po meni. To više zvuči kao nešto što sam izmislila. Možda je Ian bio
u pravu kad je rekao da je moj mozak kao lopta.
- Potrebno ju je sašiti - kaže. Mislim da mi dodiruje kožu na tom mjestu, ali
to ne mogu doista osjetiti, osjećam samo pritisak njegova prsta. Moja glava
trenutačno privlači svu moju pozornost.
- Ima li robotskih dijelova? - pitam s uzdahom.
- Robotskih dijelova?
- U mojoj ruci. Jesam li ginoid? Slobodno mi reci. - Moji su snovi katkad i
vrlo dramatični. Pristajem slijediti ovu priču jer je prilično jednostavna. Možda
bih trebala uzburkati malo suza kako bi bio još bolji.
- Ulaziš u stanje šoka, zar ne? - Stavlja ruku na moje čelo. - Nisi topla. I
blijeda si. To je vjerojatno loš znak. - On odmiče ruku i stavlja je na volan. -
Hajdemo u bolnicu.
- Da. Hajdemo posjetiti Andie i Saru. - Smiješim se pomislivši ne svoje
maleno kumče, koje me čeka. - Moram uspostaviti vezu s njom. Ja sam joj
zamjenska mama, znaš?
- Najprije šivanje i antibiotik, a zatim povezivanje.
- Kako ti kažeš, šefe. - Odjednom sam jako umorna. Vid mi se malo
zamaglio, ali se ne opirem tome. Poskakivanje kamioneta pomiče moju robotsku
ruku pa se trzam. San će to riješiti.
- Nemoj zaspati - kaže Ian tapšajući me po nozi.
- Samo malo... - Oči mi se zatvaraju, a glava pada na stranu. San. Jaaaako
ugodan. Samo malo spavanja...
- Jao! - naglo se uspravljam i upućujem mu gnjevan pogled. Tada gledam
svoju ruku. Oči su mi iskočile kad sam ugledala razderano meso i krv koja
polako teče na jaknu ispod moje ruke. - Što si to napravio?
- Rekao sam ti da ne smiješ zaspati. Ostani budna dok ne stignemo u bolnicu
jer ću ti u suprotnom opet dirnuti ranu.
- Dirnuti mi... Ozbiljno?! - Želim omotati ruku ručnicima i držati je uza sebe,
tako da je on ne može dosegnuti, ali ručnici na stražnjem sjedalu izgledaju kao
da su već upotrijebljeni za mnogo toga odvratnoga, a ja ne želim uništiti svoju
majicu. Da, ružna je, ali je imam još od studentskih dana. Uz nju su vezana
mnoga sjećanja. Dovoljno je loše to što je sad poderana.
- Jesi li udarila glavom? - pita.
Pruža ruku kao da će mi dodirnuti glavu pa se odmičem. - Ne diraj!

110
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Boli li te? - Pogledava me, a tada ponovno okreće glavu prema vjetrobranu.
Naginje se naprijed prilično jako. Zbog snijega je prilično teško vidjeti bilo što,
čak i uz brisače koji rade vrlo brzo.
- Opako - kažem i naslanjam bočni dio glave na naslon. Zurim u Ianov
profil. - Doista si zgodan, znaš li to?
Ian se smiješi. - Misliš?
- Da. Vjerojatno ti to ne bih trebala reći jer ćeš se umisliti, ali sam ipak
morala. Dojadilo mi je misliti to, a ne reći naglas.
On se smije. - Ozljede glave katkad su pomalo uvrnute.
- Kao i snovi. - Moj mozak salijeću vizije Iana u smokingu, kako stoji pred
oltarom. - Misliš li da ćeš se ikada oženiti? - Osjećam se pijano. Između mojih
misli i mojih usta više nema filtera. Vjerojatno bih trebala mariti za to, ali ne
marim. Ionako to samo sanjam. On to nikada neće doznati.
- Da, jednoga dana. Volio bih to. - Pogledava me i tada ponovno postaje
odgovoran vozač. - Samo moram pronaći pravu djevojku.
- To nije Ginny - kažem.
- Ne, nedvojbeno nije.
- Je li Banana?
- Banana? - Namršteno me gleda. - Jesi li dobro?
- Dakako. Zar ne izgledam kao da sam dobro?
- Zapravo ne.
- Nepristojan si.
- Upravo si me pitala hoću li oženiti Bananu. Mislim da imaš frakturu
lubanje. Da se nisi usudila umrijeti.
- Ne, pitala sam te sviđa li ti se ona cura, ona banana cura iz restorana. -
Čvrsto zatvaram oči pokušavajući se usredotočiti. - Zaboravila sam joj puno
ime. Hannahbelle Lecter ili tako nekako.
On se glasno smije. - Hannah? Govoriš li o Hanni Banani?
- Da, o njoj. O curi sa žutim stogom slame na glavi.
Ian se smije previše jako da bi odgovorio.
- Je li to »ne«? - Smiješim se kroz bol i ponovno otvaram oči. Njegov je smijeh
previše zarazan da bih mu se oduprla. Vrlo je zgodan.
- To je odlučno »ne« - kaže. - Stostruko »ne«. Nisam je ni taknuo, i ne
namjeravam.
- Ona kaže da se seksate. - I dalje se smiješim iako instinktivno znam da će
ga to izludjeti. Volim ga gledati kad poludi.
On se prestaje smijati. - To nije smiješno.
- Hej, ona to govori svima. Nisam to izmislila. Ne pucaj u glasnika.
111
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Napokon si to upotrijebila u pravom kontekstu.

- Što to? - Trzam se jer smo jako poskočili pa moja glava odskakuje od
naslona.
- Taj izraz. I ne brini. Neću pucati u glasnicu, iako je ona pucala u mene. -
Upućuje mi znakovit pogled. Mislim da bih se trebala osjećati krivom, ali ne
osjećam se. Osjećam se sretno.
Smiješim se. - Nisam pucala u tebe, ludo. Karma te je upucala. - U ovom
sam trenutku toliko sretna da bih se mogla ponovno upiškiti u hlače i uopće ne
mariti za to.
- Nemoj zaspati - kaže on, a ja uviđam da ponovno buljim u unutarnju
stranu kapaka.
- Moram se odmoriti. Ne želim propustiti zabavu.
- Koju zabavu.
- Boogovu. - Na toj ću zabavi izgledati osobito seksi, a moji prsni pištolji bit
će zapeti. Ja sam ginoid, a mogla bih se kladiti da ih u Baker Cityju rijetko
viđaju.
- Ne ideš na Boogovu zabavu, ili na bilo čiju. Ideš u bolnicu.
- Koješta.
On se smije. - Vidjet ćemo.
- Da, hoćemo - kažem. I to je posljednje što pamtim od te vožnje ili
razgovora. Sve mi se zacrnilo, a toplina me je preplavila i potpuno me
progutala.

112
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

DVADESET I PRVO POGLAVLJE

ujem zvukove, ali ne vidim ništa. Oči su mi zatvorene.

Č Pokušavam ih otvoriti, ali one odbijaju surađivati. A tada me glasovi

u sobi zaustavljaju u tom nastojanju.
- Mama, je li ti itko ikada rekao da si previše znatiželjna?
- Oni koji su željeli doživjeti svoj sljedeći rođendan nisu mi to rekli.
Ian izdiše dugo i šištavo. - Slušaj, jasno mi je što želiš reći, dobro? Shvatio
sam. Neću napraviti glupost.
- Izgleda da si je već napravio. Andiena najbolja prijateljica drugi dan svojeg
posjeta leži u bolnici s potresom mozga i šavovima nakon napada pume. Drugi
dan, Iane, a tebe smatram odgovornim za to.
- Mama, ona je odrasla žena, a, koliko sam je upoznao, ako joj kažeš ne, to je
kao da zidu govoriš ne. Sama je kriva za ovo. Ja sam samo nevini svjedok.
- Nevin malo sutra.
- Rekao sam ti da me je upucala, zar ne? Pokazao sam ti podljev.
- Sine, budući da te poznajem, znam da si to zaslužio.
On frflja. - Kako to možeš reći? Ja sam ti sin!
- Mogu to reći jer te poznajem. Već tri godine tražiš nevolju. Premda si
naumio zaribati svoju situaciju, neću dopustiti da to činiš Andienim
prijateljicama.
- Bokte, nisam.
- Nemoj preda mnom koristiti tu riječ. Znaš da to ne volim.
- Znam. Zato sam je upotrijebio. Pokušavam zaustaviti zvocanje.
Ne mogu suspregnuti osmijeh. Barem je iskren.
- Hej - Ianov glas otkriva sumnjičavost. - Mislim da nas sluša.
Čujem korake, a tada mi je Ianov glas mnogo bliži no što je bio.
- Probudi se, uspavana ljepotice. Vrijeme je da se suočiš sa stvarnošću.
- Bit ću vani - kaže Maeve tišim, blažim glasom. - Javi mi kad bude spremna
za posjete. - Vrata se zatvaraju i nastupa tišina.
Otvaram oči i opažam prodorne, zelene oči koje zure u mene. Srce mi
preskače jer uviđam koliko je lijep. Brada i obrazi obrasli su mu dlakama, a kapa
mu je drugačije boje od one koju sam upamtila. Sad je to kapa koju sam mu
izabrala i koju je bio bacio na pod svoje sobe. Sva sam se rastopila iznutra
pomislivši da je to možda namjerno učinio. Možda mu se sviđam?

113
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Ta boja ti dobro pristaje - kažem.

- Moja modna savjetnica mi je to rekla. - Smiješi se. - Jesi li bolje?
- Bolje od koga?
- Bolje od cure koja se upiškila u hlače, a tada zadobila blaži potres mozga i
mnogo šavova na ruci nakon borbe s pumom.
Zatvaram oči dok mi se lice zagrijava. On zna za popišane hlače. - Odlazi.
U ovom trenutku nisam pri svijesti. - Soba se malo vrtjela oko mene dok su mi
oči bile otvorene pa mi je prilično ugodno vratiti se u stanje polusna. A i doima
se da je izbjegavanje poniženja vrlo dobra ideja.
- Liječnik ti je dao prilično dobre lijekove, barem sestra tako kaže.
- Spaaaaaaavam... - Dodajem malo glumljenog hrkanja kako bi me shvatio.
Ne mogu vjerovati da je progovorio o tome da sam se upiškila u hlače. Tko to
čini? Sad više nema izgleda da mu budem seksi. Dovraga.
- Želiš li znati koliko šavova imaš?
Glasno uzdišem kako bih mu pokazala koliko me živcira. - Želiš li ti šaku u
oko? - pitam.
- Zapravo ne.
- Tada idi. Umorna sam, glava me boli i više ništa nema smisla.
Čujem zvuk pomicanja namještaja po podu, ali ne želim otvoriti oči i
ustanoviti što to zapravo znači.
Ianov glas je pokraj moje glave. - Što nema smisla?
Osjećam kako njegova topla ruka prima moju i drži je, izazivajući stezanje
u mojim prsima. - To mi ne pomaže - kažem prije no što sam se uspjela
zaustaviti. Dovraga s tim lijekovima.
- Što? To što te držim za ruku? - Miluje mi prste. - Samo sam ljubazan. Stalo
mi je do tvoje dobrobiti. Zahvalan sam ti jer si mi spasila život.
Na to se moram nasmiješiti. - Doista sam te spasila, zar ne?
- Da. Kao usamljeni osvetnik. Dojahala si i spasila me svojom malom
pucaljkom.
Otvaram oči i opažam da mi se smiješi.
- Ne vjerujem tom licu - kažem mršteći se.
On glumi nevinost. - Kojem licu? - Pokazuje svoju bradu. - Ovom?
Izvlačim ruku iz njegovih. - Da. Idi. - Zurim u strop. Kad mi je toliko blizu,
zbog nekog razloga postajem tužna. Zacijelo je i to zbog lijekova. Nikad mi se
nije sviđalo uzimati lijekove. Vino je uvijek bolje.
On ponovno prima moju ruku. - Nemoj biti takva.

114
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Iane. - Skrgućem zubima nastojeći zaustaviti bol i potisnuti emocije. -

Nemoj se igrati sa mnom, može? Sad nisam sposobna za to. Barem pričekaj da
ponovno stanem na noge.
On podiže ruku i odmiče mi kosu s lica. - Ne činim to.
Podižem ozlijeđenu ruku kako bih odmaknula njegovu. - Da, činiš. Igraš se
sa mnom, sviraš me kao... kao...
- Violinu?
- Ne. Kao violončelo. Više kao violončelo. A ne volim kad me netko svira
kao violončelo.
On se smije. - Zašto kao violončelo, a ne kao violinu?
- Iane. - Gnjevno ga gledam.
- Ne, ozbiljno te pitam. Zanima me.
- Zato. - Zastajem pitajući se hoće li shvatiti. - Mnogo sam dublja od violine.
On na trenutak razmišlja o tome, a tada kima. - Slažem se. Ali ne i s time da
se igram s tobom.
- Oboje znamo da si, čim si me prvi put ugledao, zaključio kako ti se ne
sviđam pa ćeš se igrati sa mnom. I do sada si bio vrlo uspješan u tome. Ali, glava
me užasno boli, vrti mi se i ruka me peče pa doista nije lijepo od tebe da to činiš
dok patim. Daj mi četrdeset i osam sati, a tada možeš nastaviti svoju kampanju.
On se ponovno smije. - Kampanju? Koju kampanju?
- Tvoju kampanju... igranja sa mnom.
On se prestaje smijati. - Ti misliš da je ovo samo igra? Da mi se ne sviđaš?
Kolutam očima iako me to boli. - Dakako da jest i dakako da ne. Hajde.
Prestani s time. Rekla sam ti, ozlijeđena sam. - Moram zatvoriti oči kako bih se
zaštitila od svjetlosti. Jednostavno mi je previše bolno gledati ga.
- U redu, ako to želiš, ostavit ću te. - Njegova ruka počinje se povlačiti, ali se
moji prsti nekontrolirano trzaju.
On zastaje. - Što? Ne želiš da odem? - Glas mu ponovno otkriva da me
zadirkuje.
Vrijeme se otegnulo. Ne znam što bih rekla. Trebam li lagati ili reći istinu?
Odlučujem se za nešto u sredini.
- Ruka ti je topla, a i društvo mi godi. - Znam da Andie ne može biti uz
mene, a osim nje ne mogu zamisliti koga bih uz sebe željela više nego Iana.
Glupana.
Njegova ruka ulazi dublje u moju pa palcem gladi gornju stranu mojih
prstiju. - U redu, ostat ću. Ali samo zato što je to dio moje velike kampanje.
Smiješim se dok ponovno tonem u san. - Dobro. Ja ću pobijediti, znaš?
- U čemu?
115
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- U ratu.
Dok tonem u san, čujem kako mi govori: - Dopustit ću ti dobiti koju bitku,
ali ja ću dobiti ovaj rat.

116
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

DVADESET I DRUGO POGLAVLJE

K
ad sljedeći put otvaram oči, Andie sjedi na stolcu pokraj mojeg
kreveta i same smo u sobi.
- Gdje je malena? - pitam hrapavim i ne osobito privlačnim glasom.
Zvučim kao da sam proteklih trideset godina pušila tri kutije dnevno. Ne znam
koliko je sati, pa čak ni je li onaj dan koji je bio kad sam stigla.
- S tatom je, kat iznad tebe. Kako se osjećaš?
- Dobro. Odlično. - Pokušavam se uspraviti, ali me pulsiranje u glavi
usporava. - Vražja glavobolja.
- Imaš blagi potres mozga. Možda bi trebala ležati. - Stavlja ruku na moju, a
na licu joj je izraz čiste zabrinutosti.
- Ne, hvala. Moram otići odavde. Plaćam ogroman postotak participacije.
- Ne brini za participaciju. Samo se oporavi. - Andie se naslanja i trlja trbuh.
I dalje izgleda prilično trudno, ali joj to nipošto neću reći.
- Kako je Sarah? - pitam odvraćajući razgovor od sebe. Znam da će me
Andie, kad shvati da sam dobro, početi koriti jer sam imala onaj pištolj. Bolje je
da joj odvratim pozornost prije no što se usredotoči na ono o čemu radije ne bih
razgovarala.
- Savršena je. Danas idemo kući. Možda možemo svi zajedno. Rekli su da ti
ne moraš ostati još jednu noć. Samo moraš mirovati.
- Smijem li se voziti na stražnjem sjedalu, s njom? - Sviđa mi se pomisao da
bih je mogla zabavljati izvodeći grimase punih trideset minuta, koliko je
potrebno da se vratimo na farmu. Želim da upamti moje lice prije no što odem,
kako bi, kad je nazovem, znala tko joj se obraća.
- Ako želiš. - Andie me gleda, a tada se naginje bliže i progovara tiše. - Dakle,
što se događa s tobom i s Ianom?
Gledam po sobi provjeravajući skriva li se on u kojem kutu. - Kako to misliš?
- Mislim, jedan dan sam odsutna i vas dvoje odmah upadate u kojekakve
nevolje.
Nešto mi govori da je u ovoj situaciji najbolje svesti dramu na najmanju
moguću mjeru. Ne želim da se Ian nađe u nevolji. Nije učinio ništa loše. - Samo
sam se vozila u kamionetu dok je on brojio krave. Ništa posebno.
- Čula sam drugačije. - Mršti se. - Znaš da je nepromišljen.
To me pomalo ljuti. - Nije učinio ništa loše.
- Zašto si tada ovdje u bolnici, sa šavovima i potresom mozga?
117
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Pokušavam se podignuti u sjedeći položaj. Previše sam gnjevna da bih taj

razgovor nastavila ležeći. - Potres mozga je blag, nije pravi. A osim toga, to nije
ni u kakvoj vezi s njim, dobro? On je bio sasvim u redu. Pravi džentlmen. -
Zastajem kako bi uvidjela da mislim ozbiljno. Ona ga očito ne razumije kao što
ga ja razumijem, a to je prilično žalosno jer ga ona viđa svaki vražji dan. - Jesi li
ti ikada brojala krave?
Ona se neodređeno smiješi. - Nekoliko puta. S Mackom.
- U redu. Tada znaš da se katkad dogodi sranje i da jednostavno moraš izaći
nakraj s njime.
- Pa, što se dogodilo?
- Nije li ti Ian rekao?
- Ne. Naljutio se na Macka i Angusa i odjurio prije no što su uspjeli čuti
cijelu priču.
- Vjerojatno zato što ste ga optužili za nešto što nije učinio. - Pokušavam
prekrižiti ruke na prsima, ali mi infuzija smeta.
Gledam je i podsjeća me na povodac. - Netko bi mi trebao skinuti ovo sranje
kako bih mogla otići.
- Kamo ideš?
- Moram pronaći Iana, dakako.
- Zašto?
- Zato! - Kad sam na trenutak razmislila o tome, shvaćam da nemam razloga
tražiti ga. Ali, imam razlog vratiti se u njegovu kuću što prije. Jadna mala
Candy. Što ako gladuje? Potrebna sam joj! - Imam obaveze na farmi.
Andie se smije.
- Nije smiješno. Govorim ozbiljno. - Malo podižem glavu. Imam
novorođenče na skrbi, iako se nje to uopće ne tiče. Ili je se možda tiče, ali sam
sada previše ljuta da bih joj govorila o tome.
- U redu, zagrist ću. Kakve su to obveze? - Zadužena si za odabir garderobe?
- Ne. - Njezina izjava nema nimalo smisla. Gledam je kao da je glupa.
- Trebaš li nekome napraviti frizuru?
- Ne. Zašto to pitaš? - Prilično sam uvjerena da me ismijava, a prije to
nipošto ne bi učinila. Osjećam bol u prsima od pomisli da to sada čini.
Ona sliježe ramenima. - Samo pokušavam shvatiti što bi kod kuće trebala
raditi, to je sve.
Osjećam potrebu da zaplačem. - Za tvoju informaciju, potrebna sam zbog
mnogo toga, ne samo za usklađivanje boja i frizure. - Barem sada jesam.
Zahvaljujući Ianu. Srce mi se ispunjava toplinom samo zbog pomisli na ono što
je danas učinio za mene. Učinio me je kravljom mamom.

118
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Andieno lice se rastužuje. - Nisam to tako mislila.

- Da, jesi. Mislila si to upravo tako. - Pritišćem crvenu tipku na žici omotanoj
oko ruba mojega kreveta.
- Što to radiš? - pita dok zamahujem nogama preko suprotne strane kreveta
i sjedam na njegov rub.
- Odlazim.
- Kako to misliš, odlaziš?
- Gdje mi je telefon? - pitam osvrćući se uokolo.
- U plastičnoj vrećici, ondje u gornjoj ladici. - Pokazuje ormarić pokraj moje
lijeve noge.
Ustajem, otvaram ladicu i nalazim svoj telefon. Uključujem ga i osjećam
olakšanje jer baterija nije prazna. Šaljem kratku poruku.
- Koga zoveš? - pita Andie.
- Ne zovem nikoga. Šaljem poruku. - U vrećici je i moja odjeća, ali ne mogu
odjenuti te traperice. Vonjaju. Držim ih u vrećici, s drugim stvarima, i šaljem još
jednu poruku.
- Kome šalješ poruku?
Prije no što sam stigla odlučiti kako ću joj odgovoriti, dobivam poruku.
Stižem za nekoliko minuta. U gradu sam. Koju veličinu nosiš?
Odgovaram mu pojedinosti i tada sjedam na krevet te preko ramena gledam
Andie. - Imaš li četku za kosu? - pitam.
- Svakako. - Vadi četku iz torbe i pruža mi je. - Što se događa?
Polako četkam kosu ne govoreći ništa. Moram ustanoviti kako da izađem
nakraj s tom situacijom ne uzrujavajući Andie. Sad mora misliti na dijete i ne bi
se trebala zabrinjavati zbog mene. Sposobna sam izaći nakraj s time, bez
problema.
Dok ja odugovlačim, sestra ulazi. Nije ona koja je skrbila o Andie, ali joj je
izraz lica isti. Zašto se sve medicinske sestre ponašaju kao da me mrze?
- Trebate li nešto? - pita, a usta joj se izvrću i nabiru kad je završila pa čeka
moj odgovor.
Podižem ruku kako bi vidjela iglu infuzije. - Da. Izvadite mi ovo.
- Žao mi je, ali trenutačno to ne mogu učiniti.
Usiljeno joj se smiješim. - Ako vi to ne učinite, ja hoću.
Ona me ljutito gleda. - Ovdje upute izdaje liječnik, mlada damo, a on kaže
da vam je potrebna tekućina i lijekovi. - Podiže pogled prema prozirnoj vrećici
koja visi iznad mene. - Kad se ova isprazni, doći ćemo pogledati vas.

119
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Netočno, sestro Bezdušna. - Povlačim ljepljivu traku na svojoj ruci i trzam

se jer sam njome iščupala nekoliko dlačica. - Ako kažem da sam završila, tada
sam završila. Moje tijelo, moja odluka.
Andie ustaje, naginje se i stavlja mi ruku na rame. - Dušice, možda bi trebala
pričekati.
Izmičem rame ispod njezine ruke. - Ne. Neću čekati. Moram se počešljati i
srediti lice prije no što Ian dođe. A to ne mogu dok sam pričvršćena na ovu
napravu.
Sestra mi prilazi i pokušava mi prepriječiti put. - Morate pričekati.
Zastajem i upućujem joj gnjevan pogled. - Dodirni me i gadno ćeš zažaliti. -
Poželjela sam joj reći da sam se hrvala s pumom i pobijedila, ali držim to za sebe.
To mi vjerojatno ne bi pomoglo uvjeriti ikoga da sam spremna za otpuštanje.
Sestra više ne pokušava dodirnuti moju ruku. - Prijetite mi? - pita. - Jer,
mogu pozvati osiguranje.
- O, to nije prijetnja; obećavam ti. Dodirni me i boljet će te, bez sumnje. -
Prestajem petljati po traci i gledam je u oči. - Ne možete me zadržati ovdje i ne
možete me prisilno liječiti. Znam svoja prava. Dakle, ili mi pomogni izvući ovo
ili se nosi iz moje sobe. Biraj, kako ćemo?
Vidite, mislim da je stvar u tome da sam se borila s pumom i preživjela kako
bih pripovijedala o tome. Ja sam utjelovljenje opakosti. A osim toga, svi misle
da je Ian kriv za to što se dogodilo, što je potpuno nepravedno. Mislim, možda
jest na određeni način kriv, ali ne na loš način.
Ono što mi se danas dogodilo bilo je sjajno jer sam se suočila sa smrću i
isprašila je, a to mogu zahvaliti Ianu, da i ne spominjem vezu s Candy. Imam
potrebu odmah mu reći koliko sam mu zahvalna, prije no što mu se bilo tko
drugi približi i napuni mu glavu besmislicama zbog kojih će se osjećati loše.
Danas sam bila najbolja inačica sebe, jaka, hrabra i snalažljiva. Tu svoju inačicu
ne bih upoznala da je Ian nije izvukao iz mene.
- Pozvat ću osiguranje - kaže sestra i ostavlja nas u sobi.
- Samo naprijed! - vičem za njom. - Tužibaba!
- Candice, jako sam zabrinuta za tebe - kaže Andie obilazeći krevet. -
Ozbiljno, bi li se, molim te, smirila i odustala od toga?
- Dodaj mi nekoliko papirnih ubrusa - kažem ne obraćajući pozornost na
njezine riječi. Skinula sam ljepljivu traku i još samo moram izvući iglu. Bojim se
da će krvariti. Igla izgleda vrlo debelo.
Saginjem se i gledam je izbliza. Što su mi to stavili u ruku, crijevo za
zalijevanje vrta? Ona nepristojna sestra vjerojatno je izabrala najveće koje imaju
jer mi zavidi na kosi. Kuja.

120
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Izvoli. - Andie mi pruža nekoliko ubrusa iz kupaonice i jedan jastučić od

gaze, koji je negdje pronašla i izvukla ga iz omota.
Pritišćem ga na ruku i držim trbuhom dok slobodnom rukom vadim iglu. I,
dovraga, peče kao... oooooh... vatra! Ruka mi gori! Uh!
Bacam iglu na pod i malo skakućem kako bih si ublažila bol. Andie strpljivo
čeka dok ja plešem ča-ča-ča, skraćeni solo tango, kratak valcer. To čini čuda za
bol.
Dok držim ruku u zraku i drugom pritišćem vrtno crijevo, smiješim se
Andie. I nastavljam se smiješiti dok mi vatra gori u ruci, a mučnina prijeti
svladati me. Gutam i susprežem žuč koja se pokušava podignuti. - Vidiš? Ništa
posebno.
- Poludjela si - kaže Andie, gotovo s osmijehom. - Što te je spopalo?
- Ništa. - Sliježem ramenima i naslanjam se na krevet, potpuno ležerno i kao
da je sve pod kontrolom. Želim da to misli kako me ne bi pokušala prisiliti da
ostanem ondje bez Iana. - Jednostavno mi je dojadilo biti ovdje, a i ne sviđa mi
se kad me ljudi ne slušaju.
- Dušice... napala te je puma. Imaš šavove na ruci i veliku kvrgu na glavi. -
Gleda zavoj na mojem bicepsu. - Moraš biti oprezna kako se rana ne bi inficirala.
Nokti one mačke vrlo su prljavi.
- I? Uzimat ću antibiotike.
Andie gleda viseću vrećicu. - Uzimala si ih prije no što si izvukla tu iglu.
Gledam vrećicu, a tada iglu iz koje tekućina kapa na pod pokraj mojeg
stopala. - Oh. - Ruka me peče još jače jer vidim da će sve to sredstvo za
uništavanje mikroba biti protraćeno.
Andie uzdiše. - Uvjerena sam da ti možemo nabaviti tablete. Samo želim da
staneš, udahneš i kažeš mi što se događa. - Odmahuje glavom. - Doima se da si
šenula otkako si upoznala Iana.
Obje neko vrijeme ne govorimo. Tišina se proteže toliko da postaje
neugodna. Moram nešto reći.
- Ian nema ništa s time.
Ona me gleda u oči toliko dugo da popuštam.
- U redu, možda posredno ima nešto s time. Vrlo posredno.
- Reci mi. - Sjeda na rub kreveta, pokraj mene.
Potrebno mi je neko vrijeme da joj objasnim što mi prolazi kroz glavu i srce.
To nema baš mnogo smisla jer u jednom trenutku želim ubiti njezinog šogora,
a u sljedećem slinim za njim. Kako da to izrazim riječima i ne zvučim kao da
sam poludjela?

121
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Ne znam. On jednostavno... potpuno me raspali. I nasmijava me. Izaziva

me. S njim radim ono što još nikada nisam radila. To mi se sviđa. Sviđa mi se ta
nova ja, ta koja postajem kad sam s njim.
- Oh - tiho kaže Andie.
A tada kaže još tiše: - Ajme.
Strah se uvlači u moj um i u moje srce. A tada se pojavljuje ideja da bih se
trebala uvrijediti. - »Ajme«? Što to znači?
- Ništa.
- Ne laži. To je nešto značilo. Što si mislila? Jer, ako je nešto loše o Ianu,
naljutit ću se na tebe.
- Ne, ne, ništa loše. Pa... - zastaje - ništa jako loše...
Podbadam je u rebra zdravim laktom. - Da čujem.
Ona postaje ozbiljna i stroga. - Jesi li već spavala s njim?
Usta mi se otvaraju od neposrednosti njezinog pristupa. Naslanjam se na
krevet pokraj nje. - Št... ?
- Nemoj glumiti nevinašce. Predugo te poznajem da bih pala na to.
- Ako baš moraš znati, nisam spavala s njim, u redu? Isuse. Tek sam ga
upoznala. - Drago mi je da mi ne čita misli jer da ih čita, znala bi da sam posve
spremna spavati s njim čim sljedeći put ugledam njegovu divotu.
- Možda ne bi trebala. Mislim, spavati s njim.
Gledam je pokušavajući joj kroz oči pročitati misli. U njima vidim samo
tugu. - Zašto ne?
- Zato. Moglo bi loše završiti.
- Što bi moglo loše završiti? - Odmahujem glavom. - Andie, govoriš u
zagonetkama, a moram ti reći... da me to strašno živcira. Ozlijeđena sam, ako
nisi primijetila. - Podižem ruku u znak potvrde. - I boli me glava. Reci ono što
moraš reći i završi s time.
Ona prilično dugo zuri u pod. Pomišljam da je pala u trans, a ona tada
napokon podiže glavu i progovara.
- Vidim da ti se sviđa. Mislim, da ti se doista sviđa. Ali, dušice, Ian nije tip
za ozbiljnu vezu. Budeš li spavala s njim, nedvojbeno će ti slomiti srce, a ne bih
željela da se to dogodi.
Mrštim se pokušavajući ublažiti činjenicu da mi je srce od njezinih riječi
poskočilo, a tada pretrnulo. - Molim te. Kao da bih pala na Iana MacKenzieja.
Čujem tiho kucanje na vrata, a tada opažam glavu koja viri kroz njih. - Jesi
li odjevena?
Sreća me ispunjava toliko da pomišljam da ću se zagrcnuti njome. - Iane!
Došao si! - Zacijelo je srušio sve rekordne brzine na tlu kako bi stigao toliko

122
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

brzo. Možda je već bio kupovao za mene kad sam mu poslala poruku. Od te
pomisli preplavljuje me toplina i topim se iznutra.
On otvara vrata i kima Andie. - Andie.
- Iane - kaže ona i ustaje. - Odakle si došao?
- Iz robne kuće. - Podiže vreću s velikim crvenim krugom. - Donio sam što
si tražila. - Baca je na krevet i okreće se kako bi otišao.
- Kamo ideš? - pitam plašeći se da će me ostaviti.
- Mislio sam vani pričekati da se odjeneš.
- Smiješim se Andie i znakovito je gledam. - To je doista pristojno, Iane.
Mnogo ti hvala.
- Nema na čemu. - Izašao je prije no što je Andie stigla reći bilo što u njegovoj
prisutnosti.
Odmahuje glavom. - Gadno ćeš zažaliti. Pazi što ti kažem.
- Andie, to je zlobno. - Odmahujem glavom. - Ne razumijem te. Zašto si
takva? Zbog neispavanosti ili nečega takvog? Zbog hormona? – Zastajem jer
sam se odjednom sjetila da je upravo rodila. Dakako. - Hormoni su krivi, zar
ne?
Andie se okreće postrance i prima me za ruku. - Draga. Slušaj me. Ian je
drag kad to želi biti. To ne osporavam. Ali, ozbiljna veza ga ne zanima,
razumiješ li što govorim? Imao je godine i godine da se skrasi, a učinio je upravo
suprotno. Svaki vikend divlja po gradu, previše pije, seksa se uokolo. Nije tvoj
tip.
Izvlačim ruku iz njezine, uzimam vrećicu koju je Ian bacio u sobu i otvaram
je kako bih vidjela što je u njoj. - Nije spavao sa starom Bananom, tek toliko da
znaš. Lagala je o tome.
- Svejedno. Ako nije spavao s njom, spavao je s drugima. A tebe poznajem.
Nisi tip za flert. Kažeš da jesi, ali nisi.
Mrštim se gledajući je. Tijelo moje najbolje prijateljice očito je zaposjeo
nekakav izvanzemaljac. Andie bi znala da to ne smije reći o meni. - O čemu
govoriš? Neprestano sam u flert vezama.
- Navedi jednu.
Podižem bradu. To je lako. Neprestano flertujem uokolo. Ja sam majstorica
flerta. Vrsna flerterica. Nazivaju me šampionkom flerta. - Matthias.
- Htjela si djecu s njim. To si mi rekla nakon vašeg prvog i jedinog izlaska.
To nije flert. To je opsesija i potpuna suprotnost.
- Samo sam se šalila. - On je doista bio super sladak. Imao je sjajnu DNK.
Vidjela sam to u njegovim jagodičnim kostima. Iz muškarčevih jagodičnih
kostiju i drugih crta lica moguće je mnogo iščitati.

123
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Još se sjećam imena koja si izabrala za djecu - kaže mršteći se, a pogled joj
je strog.
- U redu. - U tome je u pravu. Ali, imam ih još. Još mnogo.
- Što je s Jasonom?
- Kad te nije nazvao nakon vašeg trećeg izlaska, gotovo si ga uhodila.
Naglo udišem. - Nisam! Nikada to ne bih učinila!
- U redu, uhođenje je možda prejaka riječ, ali si se pod lažnim imenom
sprijateljila s njim na Facebooku, kako bi mogla provjeravati njegov status i
gledati fotografije.
Lice mi se zažarilo od tog sjećanja. - Popila sam previše vina. Ne mogu
odgovarati za tu noć.
- Samo kažem... nisi tip za flert. Tvoje je srce preveliko za takve gluposti.
Nekoliko sekundi razmišljam o njezinim riječima, a tada odgovaram: -
Imam prilično veliko srce, to je istina. Ali mislim da to ne znači da se ne mogu
malo zabaviti dok sam ovdje. Imam mnogo drugih priča koje mogu upotrijebiti
kao protuargumente, ali sada to više nema smisla. Ona je donijela odluku o
meni i o Ianu.
Andie me povlači u zagrljaj. - Zabavi se. Samo se nemoj previše nadati ili
dopustiti da ti slomi srce, može? Mislim da to ne bih podnijela.
Odmičem se kako bih joj vidjela lice. - Zar plačeš?
- Dakako da plačem! - viče. - Puma te je zamalo usmrtila, zaboga! A sad će
ti srce slomiti igrač kojeg ne mogu ubiti jer smo članovi iste obitelji!
- Ooo, jadnice... - Tapšam je po obrazu. - Hormoni te baš šamaraju, zar ne?
Ona odguruje moju ruku. - Ne, tuko, to nije zbog hormona. To je zbog tebe,
zato što se izlažeš riziku kojim se ne bi trebala izlagati. Nego, gdje je pištolj? -
Pruža ruku kao da bih trebala staviti nešto u nju.
- Koji pištolj? - Oličenje sam nevinosti.
- Pištolj koji si kupila.
- Ne znam o čemu govoriš. - Zapravo i ne lažem jer u ovom trenutku ne
znam gdje je pištolj. Nadam se da je u Ianovom kamionetu ili na nekog drugom
sigurnom mjestu. Ta stvar nam je danas spasila život. Barem mislim.
Čujemo kucanje ne vrata, a tada u sobu dopire Ianov glas. - Jesi li spremna?
Moram krenuti. Ako želiš da te povezem, kreni odmah.
Podižem ruku zaustavljajući Andieno pitanje. - Sačuvaj to za poslije. Moram
se odjenuti prije no što sestra Bezdušna dovede Nacionalnu gardu.
Andie me gleda dok s mukom odijevam odjeću koju mi je Ian kupio u robnoj
kući. Iz rane od igle infuzije kapa mi krv, ali čim sam se odjenula, ponovno
stavljam gazu na nju.

124
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Kad sam napokon završila pa uspravno stojim, uviđam da u crvenoj

kariranoj košulji i trapericama s elastičnom pasicom, koje mi je Ian kupio,
izgledam kao pijana seoska fufa iz četrdesetih godina. Andie i ja gledamo moju
jadnu pojavu, a tada se zajedno smijemo.
- Više nisam zabrinuta - napokon kaže Andie, i dalje s osmijehom.
- Zabrinuta zbog čega?
- Zabrinuta da će te Ian nagovoriti da pobjegneš s njim.
- Što bi to trebalo značiti? - pitam, pomalo zbunjena.
Ona upire prstom u mene. - Ako je to za njega lijepa odjeća, nema nikakvih
izgleda kod tebe.
Ha, ha.
Smijem se s njom, ali joj u sebi govorim da nema pojma o meni ili o Ianu.
On je to učinio namjerno, na taj način me moli da navalim na njega bez
suzdržavanja. Iznutra sam ushićena jer znam da on misli da pobjeđuje, ali
griješi. Ozbiljno ću ga srediti kad to bude najmanje očekivao. U meni je doista
pronašao dostojnu protivnicu.

125
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

DVADESET I TREĆE POGLAVLJE

V
ožnja iz bolnice protječe u nelagodi. Ian me je spasio od Andienog
ispitivanja, ali, kad se sada sjetim svega što sam joj rekla i što se
događalo u mojemu umu, jasno mi je što sam zapravo mislila. Ian
mi se sviđa. Mislim, jako mi se sviđa.
Krišom ga pogledavam dok vozi pjevušeći uz radio i to samo potvrđuje
moju sumnju. Bože, prekrasan je. Seksi. Drag. Nipošto ne bih mogla samo
spavati s njim i bezbolno se izvući. Uzet će mi komad srca, koji ću morati ostaviti
kad odem odavde. Želim li to? Mogu li to?
- Što se događa u toj tvojoj lopti? - pita ne gledajući me.
- Samo razmišljam o tome koliko sam seksi u ovoj odjeći - kažem, sretna jer
nema sposobnost čitanja misli. - Ne znam kako ćeš se sada suzdržavati da me
ne zgrabiš.
On se smije. - Ni ja. Mislio sam da ti te boje pristaju. Povlačim elastičnu
pasicu. - I ova elastična traka. Seksi, seksi. - Lakše ćeš ih odjenuti i svući s
ozlijeđenom rukom.
Smijem se. - Ne laži. Znaš da si mi ovu odjeću kupio jer je bila najružnija u
čitavoj robnoj kući.
- Ni to nije točno - kaže skrećući s asfaltirane ceste na zemljani put. - Vjeruj
mi. Bilo je i gore odjeće koju sam ti mogao kupiti. Mogu se vratiti po nju ako
želiš. - Gleda me i namigne.
Ispuhnula sam malo zraka pa gledam kroz prozor. Nemam što odgovoriti
na to. Mozak mi ne radi punim kapacitetom. On ponovno zvuči kao da je drag
iako me je odjenuo kao pijanu staru seljanku.
- Želiš li da se pobrinem za Candy umjesto tebe? - pita.
Gledam ga. - Ona stvarno postoji?
- Dakako da postoji. - Mršti se nekoliko puta, a tada ponovno gleda pred
sebe. - Jesi li sigurna da ne bi trebala biti u bolnici?
- Dakako da jesam. Samo... nisam znala jesam li taj dio sanjala ili nisam.
- Ne, nedvojbeno ga nisi sanjala. A ona je sada već vjerojatno prilično
gladna.
Utroba mi se nekontrolirano grči dok razmišljam o jadnoj djevojčici koja
gladuje jer ja nisam ondje kako bih je nahranila. - Požuri, Iane, vozi brže.
- Opusti se. Šalim se. Candy je dobro.
Brišem znoj nervoze s čela. - Samo požuri.

126
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

U automobilu je neko vrijeme tiho, a on tada, nedaleko od farme, ponovno

progovara: - Doista si zabrinuta za tele, zar ne?
- Dakako. - Gledam ga i pokušavam shvatiti zašto ga to toliko iznenađuje. -
Ti nisi?
- Vjerojatno jesam. - Parkira na svoje mjesto, ali ne gasi motor. Umjesto toga
premješta mjenjač u položaj parkiranja i otkopčava pojas. Gleda kroz prozor,
naslonivši ruke na volan.
- Što radimo? - pitam.
- Samo razmišljam.
Gledam snježne pahuljice koje polako padaju po vjetrobranu kamioneta.
Tope se prije no što se nakupe, vjerojatno zato što je Ian maksimalno pojačao
grijanje.
- O čemu razmišljaš? - napokon pitam, gotovo strahujući od odgovora.
- Razmišljam o tome kako se ispostavilo da si drugačija no što sam mislio
da ćeš biti. - Napokon me gleda, ali uopće ne uspijevam shvatiti izraz njegova
lica. Sve slabija svjetlost nimalo ne pomaže.
- Kako to? Mislim, što si očekivao?
On gleda moju odjeću, pa cipele, i tada me ponovno gleda u oči. - Ovo
nisam. - Gasi motor, otvara vrata i iskače prije no što sam stigla odgovoriti.
Otvaram svoja vrata i pokušavam izaći, ali sam se zapetljala prije no što sam
shvatila da sam zaboravila otkopčati pojas.
- Zbog tebe ovako izgledam! - vičem njegovim leđima, koja brzo nestaju.
- Nema na čemu! - viče mi preko ramena.
- Nisam ti zahvalila! - vičem.
Kad sam se napokon oslobodila pojasa, moja stopala staju na snijeg i, nekim
čudom, ne padam. Hodam pomalo široko, kako bih bila stabilnija na tlu.
Slijedim Ianove korake, a, stigavši do staje, snijeg imam samo na čizmama.
Krećem se po tom nesigurnom tlu gotovo kao da sam rođena ovdje. Ulazim u
staju i smiješim se od uha do uha.
- Da, da - mrmlja Ian. - Razumijem te.
- Govoriš li meni? - pitam prilazeći odjeljku u kojem je tele. Ian radi nešto
iza ugla.
Moje djetešce hoda uokolo, njuška slamu i prevrće je. Prekrivena je
komadićima slame.
Otvaram vrata odjeljka i ulazim, a ona žuri na drugi kraj i gleda me. Sagnula
sam se i tepam joj pa ona čini nekoliko opreznih koraka prema meni.
- Izvoli - kaže Ian pružajući mi bočicu preko vrata.

127
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Uzimam je zdravom rukom i prislanjam uz lice. - Večera, djevojčice. Dođi i

jedi, tako da mama više ne mora brinuti zbog tebe.
Ona mi prilazi kao da razumije što sam rekla, a tada se ponovno natežemo
dok ona prazni bočicu. Ruka mi gori, ali ne obraćam pozornost na to. Isplati se
izdržati svu bol koji moram izdržati zbog nje.
Kad je završila, odlazi i izvodi ples zadovoljstva jer joj je trbuščić pun
mlijeka, a ja stojim u kutu i gledam je. Nisam svjesna da na obrazima imam suze
radosnice sve dok Ian nije pružio ruku i obrisao jednu.
- Jesi li spremna za večeru? - tiho pita.
- Da. Ne. Možda. - Ne mogu se usredotočiti na njega. Mogu samo gledati
ovu minijaturnu kravicu i diviti se tom čudu. Ne mogu vjerovati da smo je Ian
i ja doista vratili u život. Da nismo došli u tom trenutku, sad bi bila zaleđena, a
njezina prava mama mukala bi dok bi joj se srce slamalo. Osjećam se kao
superjunakinja.
- Želiš li da ti je donesem ovamo? - pita.
Time je privukao moju pozornost. - Bi li to učinio?
On se smiješi. - Da. Odmah ću se vratiti. - Trenutak poslije pruža mi nizak
stolčić preko vrata. - Izvoli. Udobno se smjesti.
Stavljam stolčić u kut odjeljka i sjedam na njega. Candy mi prilazi kako bi
vidjela što se događa i liže me svojim jako hrapavim jezikom sve dok je nisam
odgurnula, a tada se vraća prevrtanju slame. Tek kad sam se smirila i kad ona
tone u san, shvaćam koliko je hladno. Migoljim nožnim prstima i pokušavam
održati cirkulaciju u stopalima.
Ian dolazi trenutak poslije s pokrivačem, koji preko vrata baca na mene, a u
drugoj ruci drži nešto omotano folijom. Otvara vrata odjeljka i ulazi, sjeda na
slamu pokraj mene, a ja se ogrćem toplom vunom.
- Što je ovo? - Pitam kad mi je pružio jedan zamotuljak. Jedan je zadržao pa
skida gornji dio folije.
- Burito. Svježe zamrznut, podgrijao sam ga u mikrovalnoj.
- Ajme - kažem odgrizavši komad, žalosno podbacivši u nastojanju da
ostavim dojam pristojne djevojke. - Posjeduješ mnogo skrivenih darovitosti.
- Nego što - kaže on pa u jednom zalogaju odgriza trećinu svojega burita.
Smijem se jer je zrno graha ispalo iz njegovih usta i ostalo na bradi.
- Što je? - pita sav nevin, iako znam da ga zacijelo osjeća. - U čemu je
problem?
Odmahujem glavom. - Ni u čemu. Baš ni u čemu.
- Doista? - okreće glavu lijevo-desno, ponosno pokazujući svoj novi
graholiki madež.
- Doista. Savršen si upravo takav. Danas nisi izgledao bolje.
128
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

On okreće glavu na stranu pa jednim brzim pokretom odbacuje grah s lica.

Zrno pada u moju kosu.
Uzdišem kroz nos i samo sjedim, žvačem burito i razmatram tragedije toga
dana. Čitavo lice bilo mi je prekriveno kravljim hračkom. Puma me je ogrebla,
a sada imam šavove i budući ožiljak, koji će se vidjeti kad god budem nosila
ljetnu haljinu ili majicu. Pridonijela sam smrti te pume. Razljutila sam
najbolju prijateljicu i gotovo čitavu njezinu obitelj. A sad imam grah iz burita u
kosi.
Lice mi se razvlači u širok osmijeh.
- Smiješiš se - kaže Ian. Zvuči zabrinuto.
- Da, Iane, smiješim se.
- Pomalo se plašim.
I dalje sam zagledana u staju. - I trebao bi se plašiti.
- Doista?
Bez upozorenja skačem u stranu i bacam ga na slamu. Moj burito leti u zrak.
- Da! Doista!
Kravica skače na noge i bježi u dalji kut.
Na Ianu sam i gledam njegovo iznenađeno lice.
Nekoliko sekundi poslije do nosa mi dopire čudan vonj.
Ianovo lice se smračilo.
- Što to smrdi? - pitam.
Ian zatvara oči. - Bi li me pustila da ustanem? Mislim da ležim u kravljoj
balezi.

129
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

DVADESET I ČETVRTO POGLAVLJE

C
ijelim putem do kuće ne mogu se prestati smijati. Stražnji dio Ianove
glave prekriven je kravljom kakicom. A mislila sam da je moja kosa
u lošem stanju zbog malo bračka i zrna graha iz burita.
- Da se nisi usudila reći to - upozorava me dok se uspinje stepenicama.
Hvatam zrak, pognuta, i držim se za trbuh. Oh, jako me boli. Ne mogu se
prestati smijati.
- Idem pod tuš. - Otvara vrata, ulazi i baca jaknu na pod pokraj njih. - Nemoj
puštati vodu u zahod dok sam unutra.
Zastajem u predvorju, a moj smijeh je utihnuo zbog njegove zbunjujuće
izjave. - Što?
On se teškim koracima uspinje stepenicama. - Nemoj puštati vodu u zahod
dok se tuširam.
- Zašto ne? - vičem za njim.
On ne odgovara, a vrata kupaonice s treskom se zatvaraju. Odlazim u zahod
u prizemlju kako bih provjerila stanje svojega lica i kose. Bila je to pogreška.
Užasnuto gledam lice u ogledalu. Iskreno mogu reći da nikada u životu
nisam izgledala toliko loše, čak ni nakon što sam se jednom na koledžu napila i
završila u kući tipa čije ime nisam mogla upamtiti te se probudila lica
pritisnutog o tepih u njegovoj dnevnoj sobi. Taj je dan bio loš, ali ovaj dan gori
je od lošeg dana.
Naginjem se kako bih bolje pogledala, a tada se jednako brzo odmičem. O,
Bože! Spontano sam se naborala ovdje, na ovoj farmi! Izgledam deset godina
starije!
Možda je to zbog odjeće. Možda zbog hrane.
Držim se za trbuh, koji se preokreće i kruli. Onaj burito mi nije dobro sjeo.
Priroda zove.
Sjedam na zahod i razmišljam o danu koji je za mnom dok obavljam nuždu.
Moj želudac i dalje izražava nezadovoljstvo dok ja prebirem po sjećanjima.
Doista mi je drago da smo Ian i ja sami u kući. U ovoj sobici proizvodim
poveliku buku. Ajme.
Ian i ja zajedno smo obavljali zadatke. Jutros je došao po mene kako bih ih
obavljala s njim. Htio mi je pokazati malene kravice i sve to. To mu je vjerojatno
bilo velika gnjavaža. Je li to bilo samo zbog pristojnosti? Sumnjam. To je nešto
što bi tip učinio ako mu se cura sviđa. Sviđam li se Ianu?

130
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Ili me možda samo želi ismijavati, smijati se svim mojim padovima i svim
trenucima kad sam napravila budalu od sebe. A dobro se nasmijao, u to nema
sumnje. Gad, vjerojatno ga već trbušni mišići bole od sveg tog smijeha. Ali,
ujedno je i jako drag, a katkad čak i pristojan. Rekao je da nisam onakva kakvu
je očekivao. Nisam sigurna, ali mislim da je to bio kompliment. To je dobar znak,
zar ne?
Uvijek postoji mogućnost da me samo pokušava povaliti. U tome je bio
kreativan, priznajem. Doista mogu reći da me još nitko nije pokušao osvojiti
vodeći me da sudjelujem u kravljem porođaju. Najbolje što sam do sada
doživjela bio je izlazak u zoološki vrt, a potom večera uz svijeće. Tada sam to
smatrala prilično kreativnim, ali i to blijedi u usporedbi s današnjim danom.
I tada mi je sinulo. Bože, pa imam malenu kravicu na brizi! Koliko često jede?
Što zapravo jede? Moram prionuti guglanju!
Završavam, koristim veliku količinu dvoslojnog papira, ustajem i povlačim
elastične bapske hlače do struka. Moram doznati koliko je često potrebno hraniti
Candy i što je potrebno staviti u bočicu. Hoću li noćas morati spavati u staji?
Kod kuće nema nikoga osim Iana. Moram ga pitati i ustanoviti kako ću
izvoditi sve to uz održavanje svojega društvenog rasporeda, posjete Andie,
odlazak na Boogovu zabavu i sve to.
Puštam vodu, perem ruke i izlazim iz zahoda. U hodniku nisam načinila ni
dva koraka kad s kata čujem glasnu riku.
Preskačem po dvije stepenice odjednom. Zvuči kao da Ian gore umire.
- Što je?! - vičem s vrha stepenica. Stižem do vrata kupaonice i lupam na
njih. - Jesi li dobro?!
- Rekao sam ti da ne puštaš vodu u jebeni zahod!
Grizem usnu shvaćajući što je htio reći. - Oh.
- Da, oh. Nemoj glumiti da to nisi namjerno učinila!
Doista je ljut. Na određeni način me ljuti to što je toliko ljut.
- Nisam!
- Lažljivice!
- Nisam lažljivica.
- Jesi, lažljivica si. Vražja lažljivica. Namjerno si pustila vodu kako bih se
smrznuo. Vjerojatno me želiš vidjeti golog ili što već, misliš da ću istrčati
odavde.
Stišćem oči dok zamišljam kako stoji ondje i optužuje me za nešto što nisam
učinila. A mogućnost da ga vidim golog nekako mi zvuči kao dobra ideja.
Okrećem se i trčim niz stepenice jednako brzo kao što sam trčala uz njih.
Možda i brže. Ulazim u zahod i puštam vodu koliko god jako mogu. Uz to i
otvaram slavinu, za dobru mjeru.
131
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Smijem se kao da sam poludjela jer čujem kako on ponovno riče. Trčim u
kuhinju pa i ondje puštam vodu, a tada pritišćem tipke kako bih uključila
perilicu.
Čujem tutnjavu koraka, ali ne obraćam pozornost na nju. On vjerojatno gore
skače kao poremećeni majmun. Sad još samo moram pronaći njihovu perilicu.
Zdravo! Za ogromnu količinu prljavog rublja potrebno je mnogo vruće vode
koja stiže!
Trčim iza ugla, u hodnik, i zalijećem se u nešto veliko, tvrdo i mokro. Nešto
što teško diše.
- Jesam te! - Ian mi viče u lice i hvata me.
- Jao! Što to radiš?! - vičem. Mokar je. I gol. Ono, jako, jako gol. Počinjem
istodobno vikati i smijati se. Ne mogu si pomoći. Adrenalin se rasprsnuo u
mojem srcu i potpuno sam izgubila nadzor nad sobom.
- Dajem ti ono što si tražila! - Podiže me i kreće prema prednjem dijelu kuće.
Stižemo do hodnika, a tada se događa sranje.
Ni Ian ni ja nismo spremni za naglo otvaranje vrata, pred kojim stoje Mac i
Andie, a iza njih Angus i Maeve.
Dovraga.

132
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

DVADESET I PETO POGLAVLJE

U
hhhh... - Ian me spušta pred sebe. Zapali ledenog zraka udara me
u lice.
- Uhhhh, zdravo - kažem. Lice mi gori iako je temperatura ispod
nule.
- Iane Michaele Anguse MacKenzie... od svega... - Maeve je očito ostala bez
riječi jer je samo to uspjela reći.
- Ja ću... uhhh... otići natrag pod tuš. - Ian me ostavlja ondje u predvorju,
zagledanu u cijelu šokiranu obitelj MacKenzie. Njegovi teški koraci nestaju u
daljini. Vrata na katu s treskom se zatvaraju.
Andie gleda Macka. - Rekla sam ti da će se takvo što dogoditi. - Pomiče ruke,
a ja napokon opažam djetešce koje drži.
- Razgovarat ću s njim - kaže Mack ne gledajući me.
Moje lice još je crvenije jer uviđam koliko ta situacija izgleda užasno.
Pokušavam objasniti. - Pustila sam vodu u zahod.
Maeve ulazi i tapša me po ruci. - To je vrlo lijepo, dušice. Možda bi trebala
leći. Za tobom je naporan dan.
Angus teško izdiše, ali ne kaže ništa. Mack me obilazi i odlazi u kuhinju, a
njegov otac ide za njim. Andie i Maeve me samo gledaju.
- Da. Mislim da idem u krevet. - Okrećem se kako bih pošla na kat.
Nikada do tada nisam bila toliko ponižena. Nekoć sam bila zrela, odrasla
žena s diplomom iz mode i uspješnim salonom u velikom gradu. Danas sam
glupača u bapskim trapericama, s kravljim hračkom i zrnom graha iz burita u
kosi, koju goli manijak naganja po kući svoje majke. Blagi Bože, smiluj mi se.
- Ujutro ćemo razgovarati o ovome - kaže Andie. Zvuči kao upozorenje.
Nekako je prestala biti moja najbolja prijateljica i postala moja majka.
- U redu - kažem kao da sam posve bezbrižna, iako mi je utroba opet u
kaosu, a glava kao da će mi se rasprsnuti na ramenima. Prilično sam uvjerena
da se nikada u životu nisam toliko sramila, čak ni kad sam kosu svojega
poslovnog partnera nehotice obojila u zelenu boju. On to još nije prebolio, a
nisam ni ja, ali sada bih rado mijenjala koji od tih nemilih događaja za ovaj.
Dok se uspinjem stepenicama, osjećam samo sram. Osjećam kako mi
Andien pogled buši leđa. I točno znam što misli, ali ću joj sutra reći što joj slijedi.
Sutra ćemo imati mnogo vremena za to. Večeras mogu leći te pokušati na
nekoliko sati zaboraviti da se bilo što od toga dogodilo. Nadam se da Candy u
međuvremenu neće jako ogladnjeti.
133
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Prolazim pokraj kupaonice u kojoj se Ian još tušira i ulazim u Mackovu sobu
s druge strane hodnika. Zatvaram vrata i nastojim ne dopustiti umu da odluta
u zamišljanje onoga što se događa u toj kupaonici, što Ian u ovom trenutku
možda čini i kako možda izgleda.
Joj. U gadnoj sam nevolji. Na trenutak sam ga vidjela golog i... ijuuu! Bilo je
mnogo bolje no što sam zamišljala. Pravi zaljuljani penis!
Izvlačim se iz svojih bapskih traperica i to je mnogo lakše no što sam mislila
da će biti. Ian je bio u pravu. To me potiče zapitati se je li mi ih doista kupio zato
što sam ozlijeđena, a ne zato što je htio da izgledam neviđeno ružno.
Zaključujem da će mi biti malo teže navući čipkastu pidžamu pa odustajem
i ostajem u flanelskoj košulji koju mi ja Ian kupio.
Liježem na leđa i uvlačim se pokrivač samo u košulji i donjem rublju. U sobi
je mračno, ali ne znam koliko je sati. Ne čujem ništa osim zvuka vode u
kupaonici s druge strane hodnika. To me polako uspavljuje.

134
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

DVADESET I ŠESTO POGLAVLJE

J aka žarulja se pali, blješti mi kroz kapke, vraća me među žive i prisiljava
me probuditi se. Čvršće stišćem kapke pokušavajući je isključiti.
- Što je, dovraga? - kažem glasom promuklim od sna, jedva čujnim.
- Jesi li budna? - pita Ian.
Malo otvaram jedno oko. Na sebi ima majicu i kratke hlače. Vani je mračno.
- Sad jesam, budalo. - Zatvaram oko i pokušavam ponovno utonuti u san.
Glava mi puca.
- U uputama iz otpusnog pisma piše da svakih šest sati moraš popiti ove
tablete.
Ponovno otvaram oko i opažam ga kako stoji pružajući dlan, a u drugoj ruci
drži čašu vode. Čekaju me tri tablete.
Polako se uspravljam, trzajući se od boli u glavi i žarenja u ruci. Jao. Borba s
pumama je bolna. - Što je to? - pitam.
Ian sjeda na rub kreveta i daje mi tablete. - Antibiotik i tablete protiv bolova,
barem mislim.
- Pokušavaš mi podvaliti nešto kako bi me mogao iskoristiti? - pitam prije
no što sam ubacila tablete u usta i zalila ih vodom.
On se smiješi. - Vidim da nisi pričekala odgovor prije no što si ih popila.
Sliježem ramenima i vraćam mu čašu. - Svejedno. Iskoristi me ako želiš.
Previše sam umorna da bih se otimala. - Zatvaram oči i nastojim ne mrštiti se
previše zbog boli u kvrgi, koju osjećam kad sam ponovno legla. Okrećem glavu
prema zidu, što tek djelomično ublažava moj jad.
- Boli te?
- Što misliš? - pitam.
- Žao mi je.
Zbog toga otvaram oči. Okrećem glavu na drugu stranu kako bih ga
pogledala. - Zašto ti je žao?
- Zato što sam kriv za to, i ispričavam se zbog toga.
Podižem ruku i pljuskam njegovu. Udarac nije jak, ali je najbolje što uz
ovom trenutku mogu izvesti. - Umukni. Da se nisi usudio ispričavati.
- Zašto ne? Da nije bilo mene, ti bi bila kao i inače, ne bi imala ožiljak na ruci
ni kvrgu na glavi.
Polako trepćem nekoliko puta, puštajući da se ta slika slegne u mojem umu.
- Hvala za opis.
135
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Nema na čemu.
- Ali, iako sam sad užasno ružna, ne prihvaćam tvoju ispriku.
- Zašto ne? - Zvuči ljutito.
- Zato što mi je nisi ni trebao uputiti. Ti nisi kriv. A osim toga, ne kajem se,
pa... da. Zadrži svoju ispriku. Upotrijebi je na nekome drugome.
- Ne kaješ se.
- To sam rekla. - Zatvaram oči i prevrćem se na bok, okrenuvši mu leđa. -
Idem spavati pa, ako mi nisi došao masirati leđa, možeš ići.
Tišina traje toliko dugo da sam pomislila da je otišao pa počinjem tonuti u
san. Ali, tada osjećam njegove ruke na sebi.
- Prilično si cool, znaš li to? - Masira mi rame. Osjećam peckanje.
- Da, već su mi to rekli. - Moje riječi zvuče potpuno nerazgovijetno. Zvučim
kao da sam pijana.
- Kad sam te upoznao, mislio sam da si gnjavatorica. Sva zahtjevna i sve
sranje... mislim, sve to.
- To je lijepo. - Moj se um vrti vrlo polako, polako, polako. Njegove riječi i
njegove ruke izvode neku vrstu čarolije na meni. A možda i tablete. Osjećam se
kao da padam u svijet snova.
- Ali, doista nisi. Zapravo si pametna, zabavna i osoba na koju se može
računati kad zagusti.
- Takvaaa saaaam - lijeno kažem. - Vražja superjunakinja. Nazivaju me
Superkujom. - Smijem se svojem novom imenu. Lako se mogu zamisliti u
trikou, s ogrtačem i velikim slovom K na prsima. Imala bih i steznik, dakako,
kao i Wonder Woman.
- Nisi kuja. Mislim da si ispod sve te bučnosti zapravo sva pahuljasta i
slatka.
Podižem ruku koliko god visoko mogu i mašem u njegovu smjeru. - Odlazi.
Spavam.
Njegove ruke napuštaju moja leđa i krevet se pomiče. Sad je iza mene nešto
teško i toplo. Dok ponovno tonem u svijet snova, shvaćam da je to Ian. On leži
pokraj mene i drži ruku preko mojeg kuka.
Ili možda samo sanjam.

136
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

DVADESET I SEDMO POGLAVLJE

A
ndie tvrdi da me je probudila kako bi mi dala tablete i da sam ja
sjela te ih popila, ali ja se toga baš i ne sjećam. Sve mi se doima kao
san. Osobito onaj dio u kojem sam sanjala da je Ian spavao sa
mnom, grijao me i stiskao se uz mene. Pretpostavljam da nakon dvanaest sati
spavanja gubimo dodir sa stvarnošću.
- Ne ideš nikamo - kaže mi Andie mršteći se. - Imaš potres mozga i spavala
si dvanaest sati.
- Prije svega, imam blagi potres mozga i, kao što si rekla, dobro sam se
naspavala. Samo ću otprilike sat vremena biti s Ianom, a on će me dovesti
natrag.
- Doista? - pita Ian ulazeći u kuhinju, prema hladnjaku. - Da.
- Kamo zapravo idemo? - Uzima vrč s mlijekom i toči ga u golemu čašu.
- Na Boogovu zabavu, sjećaš se?
On zastaje držeći čašu na pola puta do usta. - Uhhhh... molim?
Andie se naslanja i smiješi, po stoti put namještajući Saru na svojoj dojci. -
Vidiš? On nije čak ni namjeravao ići.
Ianu upućujem ubojit pogled, a on odgovara treptanjem. A tada u jednom
gutljaju ispija cijelu čašu mlijeka. Iznad usne mu ostaju veliki mliječni brkovi na
koje ne obraća pozornost.
- Dakako da je namjeravao ići, zar ne, Iane? - podižem obje obrve prema
rubu vlasišta.
On gleda Andien prijekoran izraz lica pa moju neizrečenu prijetnju i tada
kima. - Da. Nego što. Krećemo za pola sata. - Ne može biti dražesniji no što je u
ovom trenutku, kao moj rob s mliječnim brkovima. - Osjećam želju da ga
pojedem.
Smiješim se i kimam. - Vidiš? Nećemo dugo izbivati.
- Ne - slaže se Ian pa nadlanicom briše usta. - Moramo se vratiti nahraniti
tele pa ne možemo ostati do kasno.
Andie odmahuje glavom. - Baš ste odlučili uvaliti se u nevolju, zar ne?
- Tko, mi? - pita Ian.
Ustajem. - Da. Tko, mi? - Moj najbolji nevin izraz lica priskače nam upomoć.
- Samo sam druželjubiva, izlazim iz kuće, upoznajem neke od Ianovih prijatelja.
- Unatrag izlazim iz kuhinje te odlazim niz hodnik. - Andie, možeš s nama ako
želiš. - To je zlobno, ali nadam se da će odbiti moj poziv.

137
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Ne, hvala. Samo idite. - Tišim glasom kaže nešto Ianu, ali je ja ne čujem.
Usredotočena sam na odlazak na kat i nalaženje nečega pristojnog što ću
odjenuti. Ne obraćam pozornost na bol u glavi i ruci dok mentalno prevrćem po
odjeći koju sam ponijela sa sobom. Sva sreća da sam već dotjerala kosu i
našminkala se.
U Mackovoj sam sobi i presvlačim se kad Ian kuca na vrata.
- Nisam odjevena. Pričekaj trenutak. - Guram noge u svoje traperice i teško
dišem jer me šavovi strašno zatežu i peku.
- Jesi li sigurna da je to dobra ideja? - Njegov prigušeni glas dopire kroz
vrata. - Mislim da ne bismo trebali ići. Još nisi pri sebi.
- Ne, pri sebi sam. Sasvim sam dobro, hvala lijepa. - Ovdje svi sa mnom
postupaju kao s malim djetetom. Imam petnaest šavova i kvrgu na glavi. Vrlo
važno. Na poslu izgaram gotovo svakodnevno i dvanaest sati stojim držeći ruke
u zraku, kao ptičja krila. Ovo je sitnica.
- Boogove zabave nisu zabavne.
- Boogove zabave još nisu imale mene.
- Hoćeš li odjenuti nove hlače?
Otvaram vrata i omogućujem mu da me dobro pogleda. - Sanjaj. - Znam da
izgledam sjajno. Na sebi imam svoju najbolju košulju s dubokim izrezom i uske
hlače s džepovima tek malo ukrašenim štrasom. Ka-bum! Kaubojski sjajno?
Nego što! Utjelovljujem definiciju tog stila.
Njegova čeljust zauzima nesimetričan položaj, a tada uzmiče. - Promijenit
ću kapu.
Smijem se. - Da se nisi usudio nositi onu ružnu zelenu. - Zelena mi se
zapravo sviđa pa ga iskušavam kako bih ustanovila hoće li zagristi mamac.
Kad sam mu se dvije minute poslije pridružila u predvorju, ispunila me je
toplina. On na glavi ima crn kaubojski šešir, a crnu svečanu košulju uvukao je
u traperice koje kao da su krojene za njegovu stražnjicu.
Teško dišem. Ozbiljno. Ovaj muškarac je opasan. Kladim se da ga svakojake
žene uhode, a on to vjerojatno ne zna. Na zabavi ću posebnu pozornost posvetiti
curama kako bih vidjela koja mu upućuje onu vrstu pogleda.
- Spremna? - pita.
- Spremna. - Gledam vješalicu i mrštim se jer me manji problem s
garderobom odvraća od divljenja njemu. Opet nemam jaknu.
On kima. - Ti si uništavačica jakni, zar ne?
- Superjunaci rade što moraju, što da kažem?
Skida pahuljastu crnu jaknu s vješalice. - Izvoli. Ovo je Andiena. Ona neće
imati ništa protiv. Pripazi da te ne napadne puma dok je imaš na sebi.

138
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Odijevam jaknu i divim se samoj sebi u ogledalu u hodniku. Doista

izgledam prilično zgodno, ako to smijem sama reći. To me još više razveseljava.
Potpuno sam spremna popiti nešto i malo tračati. Namjeravam jednu od tih
cura iz Baker Cityja nagovoriti da mi kaže sve... da shvatim što je s Ianom i zašto
Andie ovdje nema prijatelje. Jednom zabavom ubit ću dvije muhe.
- Kako je Candy? - pitam dok se probijam kroz snijeg prema kamionetu.
Pletena kapa, koju nalazim u džepu Andiene jakne, grije me mnogo bolje no što
sam očekivala. Možda će se isplatiti malo pokvariti frizuru kako bi mi taj dio
tijela ostao topao. Ruke sam uvukla u džepove, ali su već ledene.
- Dobro je. Ali, nedostaješ joj.
Gledam prema staji i osjećam se kao vrlo loša kravlja mama. -Ooh... možda
bih je trebala pozdraviti prije no što odemo.
On mi otvara vrata. - Možeš je pozdraviti kad se vratimo, ako želiš. Bolje je
da k Boogu stignemo što prije.
- Zašto? - pitam pokušavajući pročitati izraz njegova lica dok se penjem na
sjedalo. Njegovo lice ne otkriva ništa, kao i inače.
On s treskom zatvara vrata, obilazi kamionet, ulazi i kopča pojas. - Zato.
Ljudi se poslije deset napiju i postanu glupi.
- Čujem da je to tvoj stil zabavljanja - kažem ne gledajući ga.
- Tko to kaže? - Izlazi na put koji vodi prema cesti. Snježni zapuši na
svjetlosti kamioneta izgledaju kao pume. Kao mnogo puma. Zbog toga sam se
naježila, a od ježenja me peku šavovi.
- Ohhh, ljudi. Usput, gdje je moj pištolj?
- Pod sjedalom. Nemoj ga ponijeti na zabavu.
- Nisam namjeravala. - Kolutam očima.
- Tko kaže da to radim? - ponovno pita.
- Je li to istina?
On zastaje prije no što odgovara. A tada sliježe ramenima. - Možda.
- Zašto?
- Što zašto? - Pravi se glup.
- Zašto radiš takve gluposti?
- Nije glupo zabavljati se.
- Ali, zabavljaš li se doista?
On dugo ne govori ništa. Uglavnom samo zuri u cestu, namršten.
- Pretpostavljam da ti nije bilo lako kad je vjenčanje otkazano.
- Moglo bi se reći.
- Da, upravo sam to rekla. - Smiješim mu se pokušavajući ublažiti napetost
razgovora. Volim razgovarati s njim i želim doznati sve njegove tajne, ali znam
139
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

da se to neće dogoditi ako on zna da kopam po njegovu životu. Moram biti

lukava.
On se neodređeno smiješi, a tada se ponovno mršti. Ne znam mršti li se zato
što je ljut ili zato što snijeg i dalje pada pa nam otežava vidjeti cestu.
- Jesi li nakon Ginny imao koju djevojku?
- Definiraj djevojku.
- Djevojku s kojom si provodio vrijeme drugačije osim opijanja i seksanja.
Djevojku s kojom si provodio vrijeme kad si mogao raditi nešto drugo. Djevojku
s kojom si se kvalitetno družio. Djevojku za koju si činio lijepe stvari. Djevojku
koju si želio ljubiti cijelu noć.
On se smije, jednom. - Pretpostavljam da to tebe čini mojom djevojkom.
Od toga ostajem nijema otprilike deset sekundi. - Ha, ha, sanjaj.
On sliježe ramenima. - Hej, ti mene neprestano pokušavaš vidjeti golog.
Pretpostavio sam da je taj osjećaj obostran.
Moja usta se otvaraju. - Što? Lud si. Nitko nikoga ne pokušava vidjeti golog.
- Uši mi gore. Možda Ian ipak čita misli.
Tada dopuštam da razgovor zamre. Mislila sam da ću ga morati prisiljavati
na razgovor, ali on odjednom govori kako mi se sviđa i kako ga pokušavam
vidjeti golog. Na tu zabavu ne mogu doći nedovoljno samouvjerena, a razgovor
s njim o tim opasnim temama narušava moju samouvjerenost. Uši mi ne
prestaju gorjeti.
- Što je? - pita kad smo napokon na autocesti. - Maca ti je popapala jezik?
- Ne. Samo sam završila s razgovorom. - Gledam kroz bočni prozor iako
nemam što vidjeti.
- Razgovor ti je postao malo prevruć?
Pušem. - Kako da ne.
- Dakle, priznaješ da si me pokušavala vidjeti golog?
Moram se nasmijati njegovoj drskosti. - Ne. Ništa ne priznajem.
- Vidiš, upravo si priznala.
Pljuskam ga nadlanicom. - Pazi što govoriš kako ne bih izvukla svoj pištolj.
- Čovječe, opasna si.
- U tome si u pravu. - Volim kad me nazivaju opasnom. To je vjerojatno loš
znak, ali, Bože moj.
- A mislio sam da si kakva praznoglava cura iz grada, potpuno plitka,
pahuljasta i meka.
- Jesam iz grada, kosa mi je pahuljasta i nedvojbeno sam meka.
Svakodnevno se mažem hidratantnim kremama.... Pa, da. Dobro si me
procijenio.
140
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

On se smije. - Katkad ne znam šališ li se ili ne.

Ni ja, moj opako seksi kauboju, ni ja. Ali ti to neću reći.
Na vidiku se pojavljuju svjetla grada pa koristim tu mogućnost da
promijenim temu. Ne sviđa mi se kad govori o svojim dojmovima o meni. Nikad
ne zvuče osobito pohvalno.
- Koliko Boog živi daleko u gradu?
- Ne daleko. - Još samo pet minuta. Gubiš hrabrost?
- Nipošto. Ja ne gubim hrabrost.
- To sam primijetio. - Staje na semaforu, prvom po izlasku s autoceste. -
Zapravo si prilično hrabra.
- Doista? - Gledam ga kako bih vidjela šali li se?
- Nego što, doista jesi. Ubila si pumu. Spasila si mi život.
Pretrnula sam. - Doista sam je ubila?
Njegov glas više nije uzbuđen. - Pa, ne, ti si je samo ulovila. Ja sam je ubio.
Ne mogu suspregnuti drhtanje glasa. - Govoriš li to samo zbog ljubaznosti?
On spušta bradu i gleda me. - Zvuči li to kao nešto što ja radim?
- Da.
On se ponovno usredotočuje na vožnju jer se zeleno svjetlo upalilo. - Mislio
sam da sam razuzdan, problematičan tip.
- Razuzdan jesi, ili sam barem tako čula. Ali, to te ne čini problematičnim ili
neljubaznim.
- Reci to Andie.
- Sam joj reci. Samo sjediš i dopuštaš da ljudi vjeruju ono što žele vjerovati
pa ih ne možeš optuživati kad donesu pogrešne zaključke o tebi.
- Tko kaže da su ti zaključci pogrešni? - pita skrećući udesno, u četvrt malih
kuća s velikim travnjacima.
- Ja. Ja to kažem.
On staje uz rub ceste i gasi motor. - Ne poznaješ me dovoljno da bi to rekla.
- O, da, poznajem te. - Otkopčavam pojas. - Jesmo li stigli? Potrebno mi je
pivo.
On se smiješi. - Pivo stiže. - Otvara svoja vrata i iskače. - Pričekaj, otvorit ću
ti vrata. - S treskom zatvara svoja vrata, zaljuljavši čitav kamionet, a tada je kod
mojeg prozora. - Budi oprezna - kaže. - Tlo je vrlo sklisko.
Toplo mi je od glave do pete, ali ne zbog jakne ili zbog čizama. Ian je silno
ljubazan, a povezanost među nama nije moguće poreći. Znam da je i on osjeća.
Gotovo kao da smo par, a još se nismo ni službeno poljubili. Još. Onaj poljubac
u bolnici nije se računao jer je bio lažan, nije proizašao iz strasti. Ali,
namjeravam ga poljubiti na zabavi ili nakon nje. Ne mogu više čekati.
141
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

On mi pruža lakat kako bih ga primila pod ruku. Činim to jer mi pomaže
hodati po skliskom tlu bez padanja, ali zato što želim da sve cure u ovom gradu
znaju da je moj dokle god sam ovdje. Moj, samo moj, samo moj.
Snijeg nam škripi pod stopalima dok hodamo preko nečijeg travnjaka. -
Nadam se da ne očekuješ nešto jako raskošno - kaže Ian. - Boog nije osobito
profinjen.
- Oh, ne brini zbog mene. Mogu se zabavljati s bilo kime. - Posao vezan uz
kosu i ljepotu privlači svakojake ljude, a ja nikada nisam pravila razliku.
Iz kuće dopire zvuk heavy rock glazbe, iako je potpuno zatvorena. - To je to
- kaže Ian i staje pred stepenicama. - Posljednja prilika za odustajanje.
Stajem okrenuta prema njemu. - Ne možeš me uplašiti, Ian.
On me gleda i smiješi se. Oči mu ne vidim dobro jer ih sjena oboda njegova
šešira pretvara u čistu tamu, ali znam da blistaju. - Ne pokušavam te uplašiti.
Samo ti pružam mogućnost da se predomisliš. Čujem da većina žena to često
čini.
- Ja nisam većina žena. Kad odlučim učiniti nešto, učinim to.
- Pa, u jednome si u pravu - kaže uspinjući se stepenicama i puštajući moju
ruku kako bi uhvatio kvaku.
- U čemu?
On otvara vrata puštajući val vrućine i buke na mene. - Nisi poput većine
žena, to je nedvojbeno.

142
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

DVADESET I OSMO POGLAVLJE

U
lazimo u kuću, najprije ja, a potom Ian, koji zatvara vrata za nama.
Toplina me odjednom udara kao da sam ušla u saunu, ali potpuno
odjevena, pod previše slojeva. Žurim svući posuđenu jaknu kako se
ne bih počela znojiti. Nekoliko tipova prestaje razgovarati i gledaju me pa se
trudim malo izvinuti leđa i dobro im se pokazati. Platila sam ove grudi pa volim
da mi se isplate.
Smiješim se zbog te pozornosti, ali to ne traje dugo jer Ian odlučuje obići me
i prepriječiti mi vidik.
- Pazi, Iane. Ne vidim ništa.
- Dođi, hajdemo po piće. - Uzima me za ruku i počinje me vući kroz sobu.
Dio mene ushićen je jer me on drži za ruku pred neznancima, ali se drugi
dio počinje ljutiti jer me kao psa na uzici vuče pokraj cijele skupine ljudi.
Usporavam i koristim njegov zalet kako bih izvukla ruku iz njegove. On čini
još nekoliko koraka prema drugoj sobi prije no što staje. Prije no što se potpuno
okrenuo, neki tip već stoji pokraj mene.
- Hej, jesi li ti djevojka koja je u gostima kod MacKenziejevih? - pita. Visok
je i vitak, odjeven u majicu i traperice. Na pojasu ima kopču veličine tanjura za
kruh, ali je zgodan. Kosa mu je kratka kao da je u vojsci, a ispod rukava majice
vidim donji dio tetovaže. Smiješim se koliko god široko mogu. - Jesam. A ti si...?
On premješta bocu piva u lijevu ruku pa mi pruža desnu. - Ja sam Mike.
Ianov prijatelj. Drago mi je da sam te upoznao. - Podiže bradu prema Ianu, koji
staje pokraj mene.
- Mike - kaže Ian rukujući se s njime.
- Danas sam čuo da si se malo hrvao s mačkom - kaže Mike i smiješi se. Na
oba obraza ima jako dražesne jamice; baš mu želim uštipnuti obraze.
- Odakle si to čuo? - pitam, zbunjena jer je prošao samo jedan dan otkako se
to dogodilo.
- Svratio sam u restoran. Čuo sam od Hanne. - Otpija gutljaj piva ne
skidajući pogled s mene.
- Kako Hannah to zna? - pitam prelazeći pogledom s Mikea na Iana.
Mike sliježe ramenima i gleda Iana. - Pretpostavio sam da joj je Ian rekao.
Osjećam blagu mučninu zbog pomisli da je Ian bio s njom dok sam ja bila u
bolnici, ali nemam baš nikakvo pravo raspolagati njegovim vremenom.
Uzbuđenje zbog dolaska na tu zabavu s njim pomalo splašnjava.

143
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- O tome nisam razgovarao ni s njom ni s bilo kime - kaže Ian. - Zašto si

mislio da jesam?
Mike ponovno otpija dug gutljaj piva, a tada odgovara: - Ne znam. -
Podriguje, ali pokriva usta nadlanicom kako bi malo utišao taj zvuk. -
Pretpostavljam da je to zato što ona voli govoriti o tome kako ste zajedno. -
Sliježe ramenima.
Ian šištavo izdiše. - Čovječe, znaš da sere. Znaš da nisam s njom.
Mike se na određeni način smije. - I? Zašto je važno jesi li ili nisi? - Gleda
mene, pa opet Iana. Prije no što je Ian stigao odgovoriti, ponovno progovara. -
Oh.
- Što oh? - pitam.
- Ništa. - Uzmiče nekoliko koraka. - Zabavite se. Moram razgovarati s
Boogom.
Okreće se i ostavlja nas stajati ondje.
- Što je to bilo? - Osjećam se potpuno odbačeno. Podižem ruku i nehajno
brišem nos. Ako mi visi šmrkalj, umrijet ću od srama. Jer znam ostaviti
upečatljiv prvi dojam.
Ian trlja nos i glasno šmrca. - Ne znam. Lud je.
Hvata me panika kad opažam kako zuri u moje lice. Nos mi se trza i moram
ga ponovno obrisati, taj put jače. Iako me gleda sa zabrinutim izrazom na licu
pa znam da nešto gore nije u redu.
On dvama prstima hvata svoj nos i pomiče ga amo-tamo. - Donijet ću nam
pivo, može?
Kimam glumeći da ne pokrivam nos cijelom rukom. Pogled mi skače lijevo
desno jer pokušavam pronaći kupaonicu.
- Odmah se vraćam. - Okreće se i šmrca jako glasno.
Krećem nadesno uvjerena da ću nedaleko od ulaznih vrata pronaći zahod,
ali nehotice se sudaram s nekime. Moram stići onamo prije no što se Ian vrati!
Kriza zbog mogućeg visuljka!
- Pa, zdravo! Nisam očekivala da ću te vidjeti ovdje.
Gledam Hannu Bananu ravno u oči. U čizmama za snijeg iste smo visine,
udaljene samo jedan korak. Saginjem glavu kako moja tragedija ne bi bila jako
očita.
- Haj. - Gledam preko njezinih ramena i još ne vidim ništa slično mjestu na
kojem bi moglo biti ogledalo.
- S kim si došla? - pita.
Izdišem uzrujanost. - S Ianom. - Gledam prema kuhinji i opažam da će se
uskoro vratiti. Hvata me panika. Ne mogu dopustiti da me vidi s visuljkom!

144
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Oh. Je li te samo dovezao ili...

Stavljam ruku na njezinu kako bih je zaustavila pa više ne saginjem glavu.
Ona mi je jedina nada. - Slušaj. Znam da me ne poznaješ osobito dobro, ali
potrebna mi je tvoja pomoć.
- Dooobrooo... - Gleda po sobi kao da traži tko bi joj mogao pomoći izaći
nakraj s luđakinjom. - Što želiš da učinim?
Malo naginjem glavu unatrag. - Vidiš li nešto. Na mojem nosu?
Ona se mršti i malo odmiče glavu. - Što?
- Na mojem nosu. - Nestrpljivo upirem prstom u nos. - Vidiš li nešto... da mi
visi ili što već?
Ona kao da gleda, ali se tada ponovno mršti. - Fuj, ne. Zašto me to pitaš? -
Uzmiče korak unatrag.
Ponovno spuštam glavu i dugo izdišem s velikim olakšanjem. Ako mi laže,
nedvojbeno ću je upucati jer Ian dolazi noseći po jedno pivo u svakoj ruci pa je
prekasno da učinim bilo što drugo. - Oprosti. Imala sam krizu. Hvala ti na
pomoći.
Ona se i dalje mršti kad Ian stiže. On na trenutak oklijeva nekoliko koraka
dalje, ali tada nastavlja prema nama i staje mi s lijeve strane.
- Izvoli - kaže pružajući mi pivo.
- Oh, to je jako lijepo - kaže Hannah uzimajući mu drugo pivo. - Uvijek si
pravi džentlmen prema meni, Iane. - Naginje glavu kako bi bila dražesna, a tada
podiže bocu prema usnama.
Prije no što ju je podignula i pet centimetara, uzimam joj je. Nisam
razmišljala, jednostavno sam to učinila. Strašno me živcira to što jednostavno
preuzme glavnu riječ. Osim toga, vidjela sam da je već otpio gutljaj iz te boce
dok nam je prilazio, a ne sviđa mi se pomisao da ona i Ian razmjenjuju slinu,
čak i na grlu boce.
- Hej! - kaže ona.
Pružam bocu Ianu. - Sama si uzmi pivo. Ovo ima mikrobe, Ianove mikrobe.
Ona me namršteno gleda, a tada odmahuje glavom i okreće se prema Ianu.
- Ova cura je skroz luda, mili. Klonila bih je se da sam na tvojem mjestu.
Topim se od Ianova polaganog osmijeha, a sav moj gnjev se raspršuje kad
me je pogledao onim svojim prelijepim zelenim očima. Kao da su svi drugi u
sobi prestali postojati pa vidi samo mene.
- Zato mi se sviđa. - Približava mi se i grli me oko ramena, a tada se ponovno
okreče prema Hanni. - Kako si, Hannah? Čujem da imaš puno posla... s
pokretanjem tračeva.
Ona mu se podlo smiješi. - Dobro sam, hvala na pitanju. I ne znam o čemu
govoriš. Ne tračam.
145
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Pušem i malo sam se zagrcnula pivom koje sam upravo otpila.

Hannah ne obraća pozornost na mene.
Ian pokazuje bocom prema meni. - Candice mi je rekla da govoriš ljudima
kako smo ti i ja zajedno.
Ona se smije. - To možeš samo sanjati. - A tada me gleda mršteći se. - Zašto
lažeš Ianu? To baš i nije lijepo. Ovdje u Bakeru nismo takvi.
Ian i ja se gledamo i smiješimo se kao poludjeli. Ne mogu prestati zuriti u
njegove duboke, zelene oči. U njima ovaj put vidim i plave točkice. Podsjećaju
me na boju mora kod meksičke obale, kamo sam jednom otišla tijekom
proljetnih praznika na studiju.
I taj šešir! Tako mi svetih zapaljenih gaćica! Nikada nisam mislila da bi
kaubojski šešir mogao biti seksi, ali da, ovaj je nedvojbeno seksi dok je na
njegovoj glavi. Gaćice će mi planuti zbog njega. Osjećam kako mi se bradavice
ukrućuju pod čipkom grudnjaka.
- Dobro, u redu, kako hoćete. Dosadni ste. Vidimo se. - Hannah odlazi i
ostavlja nas.
- Je li već otišla? - pita Ian i koluta očima kao lud.
Ne mogu suspregnuti smijeh. - Jest. Hvala Bogu.
On dugo izdiše s olakšanjem. - Dobro. Čovječe, ta cura... doista je
nevjerojatna. - Otpija pivo, a naš trenutak blijedi.

146
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

DVADESET I DEVETO POGLAVLJE

N
apokon ponovno mogu normalno disati. Tražila sam nešto cool što
bih mogla reći, ali sam tada izlanula prvo što mi je palo na pamet.
- Voljela bih je povezati s Bradleyjem. S Andienim bivšim. Bili bi
savršeni par. - Odakle to? Nemam pojma, ali nastavljam. Moj supermozak
ponovno je na automatskom pilotu, a to je uvijek dobro.
- Učini to. Tada bi me napokon ostavila na miru.
- Da, mogla bi se preseliti u moj grad. - Zastajem kako bih razmislila o tome.
Možda moj supermozak i ne funkcionira najbolje nakon svih onih lijekova. -
Kad malo bolje razmislim, zaboravi. Ne želim tu curu ni blizu svojem gradu.
Ian se okreće pa okreće i mene kako bismo bili leđima okrenuti zidu i kako
bismo mogli gledati ljude koji stoje i sjede po sobi. Svi do jednoga drže bocu
piva u ruci. Neki drže po jednu u svakoj ruci. Nekoliko djevojaka ima kaubojski
šešir na glavi, a neke su odjevene kao seoske kraljice maturalne večeri izvan
sezone. Hannah je u potonjoj skupini.
- Kakav je tvoj grad? - pita.
- West Palm? - sliježem ramenima. - Najčešće je vruće. Vlažno. Ali, lijepo je.
Mnogo su uložili u dva glavna središnja dijela grada. Mnogo je mjesta na koja
ljudi poput nas mogu odlaziti i zabavljati se.
- Što bismo radili kad bih ti došao u posjet?
Srce mi preskače u prsima dok razmišljam što bi to moglo značiti. Ali,
umjesto da dopustim da se moje srce prebrzo ponada, odgovaram mirnim
glasom.
- Pa, najprije bih te odvela u svoj salon kako bih ti sredila kosu.
- O, da? - Skida ruku s mojih ramena, podiže šešir i koluta očima do čela,
kao da bez ogledala vidi svoju frizuru. - S mojom kosom nešto nije u redu?
Još jedno preskakanje srca. Ovaj put pomalo bolno. - Ne, kosa ti je divna.
Kosa je moj posao, a kad vidim lijepu, želim uvući ruke u nju. - Sliježem
ramenima. Znam da to nije osobito razumljivo onome tko se ne bavi tim poslom.
On ponovno stavlja šešir na glavu, a ja se gotovo topim od sreće jer je
njegova ruka opet na mojim ramenima. On otpija gutljaj piva pa mi se smiješi. -
Volim dobru masažu uz šamponiranje.
- Imam dobre ruke - tiho kažem.
- Kladim se da imaš - odgovara.
I na scenu stupa kvariteljica raspoloženja...

147
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Zdravo, Iane.
Ženski glas rastvara seksi oblak u koji sam tonula s Ianom. Ošamućeno
podižem pogled i krv mi se hladi kad opažam tko je.
- Zdravo, Ginny. Sjećaš se moje djevojke Candice? - Ian naginje bocu prema
meni. Zbog načina na koji je to učinio osjećam se pomalo jeftino.
Prije no što je ona odgovorila, odjek njegovih riječi podsjeća me na scenu u
bolnici s njom, a tada se sve svaljuje na mene. Bljeskovi prizora kako on očijuka
sa mnom i drag je, a tada i način na koji smo zapravo završili ovdje. Onaj susret
s Ginny u bolničkom kafiću zapravo je razlog zbog kojeg smo ovdje. O,
Bože. Sve to je samo predstava!
Malo se odmičem, dovoljno da Ianova ruka padne s mojih leđa. - Haj, Ginny
- kažem pružajući ruku. - Drago mi je da te ponovno vidim.
- I meni - kaže ona dok se rukujemo. Stisak joj je čvrst. - Sviđa li ti se u našem
gradiću?
Smijem se kroz bol koja me iznutra muči. - O, da. Ako se izuzmu pume i to.
- Pume? - Upitno gleda Iana. Svojega bivšeg zaručnika. Tipa koji je
pokušava uvjeriti da smo zajedno.
Dovraga, kako sam mogla biti toliko glupa?! Zaboravila sam da to čini
namjerno, da je zato pristao sa mnom doći na tu zabavu i da zato visi na meni.
Glupača, glupača, glupača.
- Da, jučer rano ujutro obilazili smo krave i sreli pumu. - Ian zvuči kao da
govori o vremenskim prilikama, toliko je hladnokrvan. - Ali, sredili smo to. -
Bocom pokazuje prema mojoj ruci. - Ali, moja cura je nastradala. Morala je na
šivanje.
- Doista? - Ginny polako kima prema meni. Ne uspijevam razlučiti osjeća li
poštovanje ili me mrzi. - Dojmljivo. I to drugi dan ovdje.
- Da. - Nemam više što reći. Previše sam tužna da bih nizala riječi.
Jednostrano zaljubljivanje je totalna koma.
- Koliko si ono rekla da ostaješ? - pita me.
- Dva tjedna. - Prije, dok smo se Ian i ja slagali i glumili da je sve to stvarno,
željela sam da to budu tri tjedna. Sada želim da sutra imam let.
- Dva tjedna, ha? Zamisli u kakve bi se sve nevolje mogla uvaliti u toliko
mnogo vremena. - Srdačno se smiješi.
Ian i ja odgovaramo u istom trenutku.
- U mnogo nevolja - kaže on. - Ni u jednu - kažem ja.
Žurim objasniti. - Potpuno ću se usredotočiti na Andie i na dijete. Osim toga,
imam jedno tele na brizi pa će s time biti mnogo posla. Nemam vremena
uvaljivati se u nove nevolje.

148
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Osjećam mučninu. Baš sam bila glupa kad sam mislila da s Ianom mogu
igrati tu seksi igricu tako da moje srce ne sudjeluje u tome. Ispostavlja se da
srednjoškolskom zaljubljivanju slijedi srednjoškolska patnja kad cura shvati da
je izigrana. Andie je bila potpuno u pravu. Nisam osobito vješta u flertu, ako je
suditi po ovoj boli koju osjećam u srcu.
- Ajme. Tele? Dakle, zanima te stočarstvo? - Malo naginje glavu na stranu,
ponaša se kao da su moji odgovori doista važni. Osjećam se kao da me vrlo
pristojno ispituje.
- Djelomično. - Iznimno mi je neugodno. Želim samo pobjeći. - Biste li me
ispričali na trenutak? - pitam odvajajući se od njih. - Moram nakratko u kuhinju.
Odlazim prije no što je ijedno od njih stiglo reagirati i ne stajem sve dok se
nisam našla u kutu, pred hladnjakom. Zurim u kalendar na kojem su neki
datumi označeni kad netko progovara iza mojih leđa.
- Je li ovo cura koja je upucala Iana MacKenzieja? Jer, ako jest, želim joj
čestitati.
Okrećem se i opažam muškarca visokog dva metra. Ilije to možda medvjed.
Moguće je i da je divovski, uspravan divlji vepar. Sinulo mi je. To je muškarac-
medvjed-svinja o kojem mi je Andie pričala! Već sam ga srela na njezinom vjenčanju,
ali mu je kosa tada bila počešljana, a brada upola kraća i uredno zaglađena.
Ajme. Sad izgleda kao pravi divljak, poput zapuštenog bajkerskog šumskog
čudovišta. Nije baš potpuno užasan. Pitam se kako bi izgledao kad bi se obrijao
i kad bi imao lijepu frizuru. Kladim se da bi zapravo bio prilično seksi.
Pružam ruku i smiješim se. Ta sam. A ti si zacijelo Boog.
On jednom rukom gladi bradu, čime je zapravo uopće ne kroti, a drugom
se rukuje sa mnom. - Drago mi je da sam te upoznao. Bilo je i vrijeme da netko
upuca tog buntovnog degenerika.
Tip mi se već totalno sviđa. - Zapravo, nisam ga ja upucala; karma je to
učinila, ali rezultat je isti.
- Molim? - pita.
Odmahujem napuštajući tu temu. - Nije važno. Hej, hvala jer si me pozvao
na zabavu... ili dopustio da dođem... ili jer me nisi izbacio. - Dok govorim,
uviđam da sam zapravo došla nepozvana. - Ian me je dovezao pa te molim da
me ne izbaciš.
- Ne budi luda. Ovdje si počasna gošća.
- Doista? - Rumenim zbog njegova nastojanja da se osjećam bolje, iako laže.
Ovo je mnogo bolje od moje prijašnje točke, kad sam se zavaravala s tipom koji
je previše seksi da bi bio dobar za mene, pred previše svjedoka. Sad sam na
čvrstom tlu, uglavnom. S Boogom je lako razgovarati.

149
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Da - uvjerava me. - Što da ti donesem? Jesi li gladna? U drugoj sobi imam

pizzu i krilca.
- Ne, hvala. Trenutačno baš i nemam apetita. - Nešto vezano uz tipa po
imenu Ian i glumljenje njegove djevojke loše mi sjeda na želudac.
Boog se smiješi. Barem mislim da se smiješi. Vanjski kutevi očiju su mu se
nabrali, ali su mu i usta prekrivena crnim dlakama nalik stidnim pa ih ne mogu
dobro vidjeti. - A malo čokolade? - pita. - Voliš čokoladu?
Pušem. - Peku li ogrebotine, koje dobiješ od pume, kao sam vrag?
On se smije, vrlo glasno i dugo, držeći se za dojmljiv trbuh. - Ne znam -
napokon kaže. - Reci ti meni.
- Nego što. - Smiješim se. - Gdje ti je zaliha?
Prilazi ormariću i otvara ga te vadi plastičnu posudu s poklopcem, punu
čokolade. - Nemoj nikome reći - urotnički kaže. - Ne bih je trebao jesti.
Uzimam jednu i trgam omot. - Na dijeti si? - Zagrizam čokoladu i gotovo se
topim od sreće koju osjećam na jeziku.
- Trebao bih biti. - I on uzima jednu pa vraća posudu u ormarić.
- Što jedete? - pita Ian dolazeći mi s leđa.
Okrećem se usred žvakanja. Premještam ruku iza leđa u jadnom pokušaju
da zadržim tajnost.
- Ništa - kažem i silno se trudim progutati dokaz.
- Lažeš. - Ian gleda Booga, koji ne pokušava prikriti svoj prijestup. - Ponovno
kršiš dijetu?
Boog u jednom zalogaju grize pola čokolade. - Ne. - Kad je završio sa
žvakanjem, nastavlja. - Samo unosim dnevnu dozu antioksidansa, flavonoida i
teobromina.
Nekako je dojmljivo to da Boog izgleda kao muškarac-medvjed-svinja, ali
govori kao profesor. To u meni budi želju da s njim provedem malo više
vremena kako bih otkrila koje tajne skriva.
Ta me pomisao podsjeća na Iana i na sve tajne koje on skriva, ne samo od
mene, nego i od Ginny. Olujni oblaci nadvili su se nad moje raspoloženje.
- Jesi li spremna za polazak? - pita Ian.
- Ne. - Nastavljam jesti čokoladu, sada otvoreno jer Boog to nije pokušao
prikriti. - Tek sam počela. - Odgurujem se od ormarića i podižem čokoladu
pozdravljajući Booga. - Hvala za energetski poticaj.
Dok odlazim iz kuhinje, čujem Boogov odgovor. - Uvijek. Mi casa, su casa.
Ian ne kaže ništa, a ja ne ostajem blizu dovoljno dugo da bih ustanovila hoće
li se to promijeniti.

150
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

TRIDESETO POGLAVLJE

D
ok ponovno ulazim u dnevnu sobu, svjesna sam nekoliko pari očiju
koji me gledaju. Ženske izgledaju sumnjičavo, a muške izgledaju
zainteresirano. Stajem nedaleko od naslonjača i čekam da vidim tko
će mi prvi prići. Ne iznenađuje me da je to jedan tip.
- Hej - kaže sa širokim osmijehom. Ima lijepe zube i velik kaubojski šešir
boje slame, ali načinjen od mnogo finijeg materijala, barem mislim. Rukavi
njegove tamnoplave košulje podvinuti su nekoliko puta, a na pojasu ima veliku
kopču, iako ne veliku kao neke koje sam ovdje vidjela, što znači da na nju ne bih
mogla staviti čitav obrok, nego samo nekoliko štapića mrkve. Visok je, ramena
su mu široka, a podlaktice vrlo preplanule za zimsko doba. Ožiljci na člancima
njegovih prstiju otkrivaju mi da se voli tući.
Uzdišem. Previše je zgodan, što nije dobro za njega, i svjestan je toga. Vidim
to po načinu na koji hoda, kao da zna da ga sve cure u sobi gledaju i silno se
uzbuđuju zbog onoga što vide. Kakvo razočaranje. Više mi se sviđaju tipovi koji
nisu svjesni svojih moći.
Taj mi je tip dobro poznat; njegove pripadnike nazivam pijetlovima. Vole se
šepiriti i razmetati, a kad zacrtaju svoj teritorij, bez problema se bore za njega.
Ali, činjenica da se Ian poigrao sa mnom potiče me uzeti u razmatranje
mogućnost konverzacije s tim tipom, kojeg bih inače izbjegavala.
- Hej i tebi - odgovaram.
- Ti si nova cura u gradu?
- Vjerojatno. Ali, samo privremeno.
- Mackova šogorica ili takvo što, zar ne? - Otpija gutljaj piva i potom izvodi
grimasu.
- Tako nekako. Tko si ti?
- Oprosti, trebao sam ti prije reći. - Podiže prednji dio oboda svojega šešira
i blago kima. - Tate Montgomery, na usluzi.
Ne znam što je to s pozdravljanjem kaubojskim šeširom, ali u meni izaziva
nešto čudno. Mislim da mi se sviđa. Ne mogu se prestati smiješiti iako sam prije
samo nekoliko sekundi zaključila da se na njega ne bi isplatilo tratiti vrijeme.
Namiguje mi, a ja se smiješim još jače. Da, to pozdravljanje kaubojskim šeširom
nedvojbeno mi se sviđa. Kao i kauboj koji pozdravlja. Nije baš onoliko pijetao
koliko sam isprva mislila.
- Tate, smijem li te nešto pitati? - Budući da je moj plan seksanja s Ianom
gotovo potpuno propao, odlučujem prijeći na novi plan.
151
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Svakako. Pitaj bilo što. - Čini mali korak prema meni, a ja ne uzmičem.
Ugodno miriše, na muški sapun.
- Koliko si upućen u tračeve?
On sliježe ramenima. - Osobno ne tračam mnogo, ali mislim da znam o
čemu se govori. Ovdje je zapravo teško ne znati.
- Ovdje sam samo nekoliko dana, ali sam se pitala... kako to da Mackova
supruga Andie ovdje nema prijatelja?
Njegovo se lice malo grči, a tada nehajno gleda po sobi prije no što
odgovara. Doima se da mu je neugodno, ali je teško reći je li to zato što općenito
ne voli tračeve ili mu se ne sviđa ono što će reći.
- Možda zato što se svašta priča o njoj. Ali, ne znam vjerujem li u išta od
toga.
Srce mi počinje lupati u prsima. Ljudi loše govore o Andie? O mojoj Andie?
Prisiljavam se ostati mirna. Vjerojatno mi neće ništa reći ako se okomim na
njega. Takvo što u muškarcima izaziva nervozu.
- Što to, i tko priča? - pitam.
On sliježe ramenima. - Zapravo nije važno. Ona jednostavno ne bi trebala
obraćati pozornost na to. Sad to nije važno.
Bojim se da će uzmaknuti i da mi neće ništa reći budem li previše nasrtljiva
pa mu uzimam pivo i otpijam gutljaj.
On se smiješi i prilazi mi još bliže, a toplina isijava iz njega kao da je ljudski
radijator. To je ugodno za hladnih zimskih večeri kao što je ova, a oko nas je
mnogo neznanaca pa se nemam čega plašiti i stoga ostajem na mjestu.
- Samo sam se zabrinula zbog nje - kažem trudeći se biti cool. - Ona mi je
najbolja prijateljica i potpuno je sama ovdje u Baker Cityju. Voljela bih znati da
ima prijatelje na koje može računati.
- Sve tvoje prijateljice su moje prijateljice - kaže. Podiže ruku, uzima mi svoje
pivo i stavlja grlo na usta. Nekoliko sekundi oklijeva i gleda me. Netom prije no
što je bocu jače pritisnuo na usne kako bi otpio još jedan gutljaj, vrhom jezika
dodiruje rub.
Znam kako nije namjeravao da to bude seksi, ali, ajme. Moj je mozak malo
pošandrcao. Gledam po sobi kako bih vidjela je li to još tko primijetio. Nekoliko
djevojaka upućuje mi poglede zbog kojih pomišljam da mi žele fizički nauditi.
Uzmičem pola koraka, ne zato što se nekoga bojim, nego zato što mi se to
doima pogrešnim. Znam da Iana zapravo ne zanimam, ali sam došla s njim i
nisam raspoložena činiti situaciju zamršenijom no što već jest, iako pomalo
dolazim u iskušenje s ovim Tateom.
Da nisam upoznala Iana, nedvojbeno bih objeručke prihvatila ovu
mogućnost, ali sada kad mi se Ian uvukao u misli, Baker City u pogledu

152
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

muškaraca za mene ne dolazi u obzir. Ako ne mogu imati Iana, neću imati
nikoga. Odluka donesena. Žao mi je, Tate.
- Zabrinuta si zbog nečega? - pita slijedeći moj pogled.
- O, ne, zapravo ne. Samo, neke cure ovdje izgledaju kao da mi žele iskopati
oči.
On se smije i prilazi mi još bliže pa stavlja ruku na moj kuk. - Ne brini zbog
njih. To su samo gluposti svojstvene malom gradiću. Kao i svugdje.
Nisam se odmah udaljila od njega jer želim dobiti više informacija. - Dakle,
što govore? Mislim, o Andie.
On uzdiše. - Prisilit ćeš me da ti kažem, zar ne?
Smiješim se ugledavši poraz u njegovim očima. Bilo je mnogo lakše no što
sam mislila da će biti. - Da. Ne pokušavaj mi se suprotstavljati. Mogu biti vrlo
tvrdoglava kad to želim.
- Ovako ćemo - kaže on s iskrom u očima. Naginje mi se bliže. - Pristani
jednom izaći sa mnom, a ja ću pristati reći ti što znam. Što kažeš?
Nekoliko sekundi grizem unutarnju stranu obraza, razmatram njegovu
ponudu i glumim da mi nije problem to što mi stoji toliko blizu. - Ručak ili
večera? - Odugovlačim jer pokušavam ustanoviti kako bi to moglo utjecati na
Iana? Hoće li biti ljubomoran? Ljut? I zašto marim što će on misliti o tome? On
se samo poigrava mnome kako bi se osvetio Ginny. Možda čak želi ponovno
biti s njom. Porekao je to, ali dečki neprestano čine takve gluposti.
- Tvoj izbor - kaže Tate. - Obrok, mjesto, vrijeme, ja častim.
Obrve mi se podižu. On ima žarku želju i nekako je na raspolaganju u bilo
koje doba dana i noći. Možda je i on farmer. Ustanovljujem da sam u ovom
trenutku prilično sklona toj vrsti.
Budući da nemam drugih planova, a zamisao druženja s Ianom ionako mi
se doima kao recept za slamanje srca, odlučujem punim jedrima krenuti u
ostvarenje plana razotkrivanja misterija činjenice da Andie nema prijatelje.
- Doručak - kažem. - Sutra ujutro u devet, restoran u gradu, onaj u kojem
radi Hannah Banana. - Ne znam zašto sam izabrala taj restoran, osim možda
zato što u tom gradu znam još samo za streljanu i bolnicu. Nekako mi se doima
da ni jedno od tih mjesta ne posjeduje dobro ozračje za temeljito ispitivanje. A
osim toga, u tom restoranu mogu zadirkivati Bananu, što se pokazalo prilično
zabavnim. Ta koza pokušala je mojoj trudnoj najboljoj prijateljici uskratiti biljni
čaj. Grrr.
On stišće oči. - U ovom trenutku izgledaš kao prava nevolja, znaš li to?
Pružam mu ruku kako bismo se rukovali. - Dobro. Zato što to jesam, ako ne
budeš poštovao dogovor.

153
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

On me prima za ruku, ali tada se saginje i nježno me ljubi u obraz. -

Dogovoreno. Zapečaćeno poljupcem.
Upravo sam se namjeravala nasmiješiti i odgovoriti mu ali je on odjednom
nestao iz mojega stiska.
- Čovječe, što to radiš, dovraga?! - viče neki gnjevan tip.
Potreban mi je samo djelić sekunde da uvidim kako je to Ian, koji je uhvatio
Tatea za košulju kod ramena.
- Što je, dovraga?! - Tate posrće, ali se brzo uspravlja. Gnjevno gleda Iana i
snažno poteže ruku kako bi se izvukao iz Ianova stiska. - Pusti me, čovječe!
Uzmičem sve dok mi se noge nisu sudarile s rubom kauča iza mene. Boog
dolazi hodnikom iz kuhinje.
- Što kažeš na to da ostaviš moju curu na miru? - kaže Ian ubojito mirnim
glasom. Lice mu je crveno poput cikle.
Tate se uspravlja i popravlja košulju. Tada gleda mene. - Čudno... nije
spomenula da je tvoja cura kad je dogovorila izlazak sa mnom.
Boog stoji na ulazu u dnevnu sobu. Započinje nečime što zvuči kao
upozorenje: - Iane...
Tate se smiješi i prekida Booga kako bi mogao nastaviti zadirkivati Iana. -
Žao mi je jer ti ja moram priopćiti tu vijest, ali ona je završila s tobom. Ne mogu
reći da je osuđujem zbog toga.
Pružam ruku kako bih zaustavila ono što slutim, ali uzalud, Ian je nekoliko
koraka dalje, a sekundu poslije baca Tatea na tlo.
Udaraju u televizor i ruše ga na pod sa silovitim treskom razbijanja stakla i
plastike. Obližnje djevojke vrište i bježe. Dečki se ne miču s mjesta ili zauzimaju
mjesta s kojih se pruža bolji vidik, a najvažniji cilj im je ne proliti pivo. Tate i Ian
urlaju vrijeđajući jedan drugoga.
Boog mi prilazi držeći telefon na uhu. - Želiš li poći kući? -pita stavljajući
razgovor na čekanje u iščekivanju mojeg odgovora.
- Hm... da? - Gledam Iana i znam da neko vrijeme neće biti sposoban voziti
me bilo kamo. Previše je zaokupljen pokušajem izvlačenja iz »kravata« zahvata.
- Spremna je - kaže Boog u telefon. Kima nekoliko puta dok sluša onoga tko
je s druge strane linije, a tada gleda mene. - Reći ću joj. Baj.
Potpuno gubim zanimanje za Iana i usredotočujem se na Booga. - Što je?
- Mack te vani čeka. Idi po svoju jaknu pa ću te ispratiti.
Gledam Booga pa Iana, koji je sada u nekoj vrsti hrvačkog položaja na podu,
a noge su mu isprepletene s Tateovim.
- Kako to misliš, ‘Mack je ovdje’?

154
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Vani je, u svojem kamionetu. - Boog me hvata za nadlakticu i vodi u

predsoblje, u kojem visi moja posuđena jakna.
Osjećam se užasno. - Žao mi je zbog svega ovoga - kažem pokazujući prema
sobi iz koje čujem stenjanje, a tada još jedan tresak.
- Ne brini zbog toga. To je uobičajeno za Iana. Ovo će biti treći televizor koji
će mi kupiti.
- A i dalje ti je prijatelj - Zapanjena sam Boogovim nehajnim prihvaćanjem
uništavanja njegove imovine.
Kutevi njegovih očiju se nabiru. - Nakon svake tučnjave dobijem još bolji.
Ovaj put ću tražiti 50-inčni HD model.
Smijem se očitom uzbuđenju njegovu glasu. - Pomalo si lud, znaš to?
Njegov osmijeh blijedi - A ti si pomalo lijepa, znaš?
Previše sam zapanjena da bih odgovorila, ali on nastavlja.
- Samo budi oprezna. Mislim, s Ianom.
- Što? S Ianom? On je bezazlen.
- Ne mislim da budeš oprezna zato što je opasan... mislim, budi oprezna s
njegovim srcem. Prilično je nježno.
Prezrivo pušem jer sam sita sveg tog svodništva koje ovdje opažam. Boog
dobiva besplatan televizor iako je gotovo sam kriv za tučnjave koje se
neprestano događaju. Svi su suovisni ovisnici o tuzi. - Molim te - kažem
prezrivo koliko god mogu. - Svi jednostavno potičete jedni druge na
problematična ponašanja.
Boog se uspravlja malo više i izgleda zbunjeno. Možda i pomalo ljutito. -
Molim?
- Protekle tri godine dopuštaš mu da se ponaša kao golemo dijete umjesto
da ga isprašiš i kažeš mu neka odraste i preboli to. Za to nisam ja kriva nego ti.
I toliko su drski da me upozoravaju. Ha! Trebali bi upozoriti sebe. Ianu čine
više štete no što bih mu ja ikada mogla učiniti.
Hvatam kvaku ulaznih vrata, i više nego spremna otići s te jadne zabave.
Boog je na mojem popisu upravo prešao iz kategorije cool tipova u kategoriju
glupana. Čak iako mi je dao čokoladu.
Njegova ruka na mojem ramenu zaustavlja me netom prije no što sam
otvorila vrata.
- Nisam te htio uvrijediti. Mislim da bi bila dobra za njega. Ali, samo ako si
odlučila ustrajati.
Odgovaram bez okretanja, a moj glas izlazi u hladnoću dok otvaram vrata i
prelazim preko praga. - Ne moraš brinuti zbog toga. Više me ne zanima. -
Izgovaranje tih riječi me boli.

155
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Kamionet koji je Andie vozila parkiran je uz rubnik, motor radi, a iz ispušne

cijevi izlazi dim. Gazim kroz snijeg, koji i dalje pada, stižem do suvozačke strane
i ulazim te sjedam pokraj Macka, ne obraćajući pozornost na ono što Boog
možda govori ili misli iza mene.

156
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

TRIDESET I PRVO POGLAVLJE

U
kamionetu je toplo, ali prijem je hladan. Mack neko vrijeme ne
govori ništa. Nepodnošljivo je tiho.
- Pa, hvala za vožnju - napokon kažem pokušavajući probiti led.
Užasno mi je pomisliti da mene optužuje za tučnjavu kod Booga. I kako je toliko
brzo došao ovamo? Je li već bio u gradu? Zašto nije s Andie? Želim odgovore
na sva ta pitanja, ali mi je previše neugodno da bih ih postavila.
- Nema na čemu. - Nakon nekoliko sekundi nakratko okreće glavu prema
meni. - Jesi li dobro?
Sliježem ramenima ne gledajući ga. - Da, dobro sam. Samo... - Drugo ne
mogu reći.
- Samo... što?
Odmah odustajem od ideje ispovijedanja Macku. On nije tip ispovjednika. -
Ne želiš znati.
Skreće nadesno, a stražnji kraj kamioneta malo se skliže. On ponovno
uspostavlja nadzor prije no što odgovara. - Da ne želim, ne bih pitao.
Razmišljam o tome trebam li mu reći što mi je doista na umu ili je bolje
izmisliti nešto, kad on nastavlja.
- Andie me je zamolila da razgovaram s tobom o Ianu - kaže prije no što sam
stigla odlučiti što ću reći.
U trenu zauzimam obrambeni stav. - Što o Ianu? Pomalo sam uvrijeđena jer
ona nije sama načela tu temu. Otkad moja najbolja prijateljica razgovara sa
mnom posredstvom svojega supruga? To nije cool. To nije nimalo cool. Ljutim se
na njega jer misli da može biti ta osoba, posrednik u našem prijateljstvu koje je
postojalo mnogo prije no što je on došetao u njezin život, i zbog toga
sam dvostruko ljuta na Andie. Osjećam kao da naše prijateljstvo zauzima vrlo
udaljen položaj iza njezine čitave obitelji. A možda bi to tako i trebalo
funkcionirati kad se cura uda i rodi, ali se zbog toga osjećam prilično strašno i
nimalo mi se ne sviđa.
On uzdiše. - Pretpostavljam da je zabrinuta za tebe, strahuje da ćeš biti
povrijeđena.
- Za mene? Ili je zabrinuta za Iana? - Kolutam očima kroz prozor gledajući
snijeg na svjetlosti uličnih svjetiljki. - Kao i svi drugi u ovom gradu.
- O, zabrinuta je za tebe. Nipošto ne za Iana, vjeruj mi.
Upućujem mu strog pogled, zbog njegova tona. - Kako to misliš? Ne slažeš
se s njom?
157
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

On tapka palcima po volanu. - Mislim da je situacija u pogledu Iana pomalo

komplicirana.
- Raskompliciraj je. - Doista to želim shvatiti, zbog Iana. Glupo je to što je
tako zaglavio u vremenu. Iako se više ne namjeravam seksati s njim, to ne znači
da mu ne želim pomoći.
- Da barem mogu.
- Pokušaj. - Iz trenutka u trenutak sam sve mrzovoljnija. Doima se da Iana
svi smatraju izgubljenim slučajem ili čime već, a on to nedvojbeno nije.
Mack počinje govoriti, ali ne zvuči grubo ili samopouzdano, kako sam
očekivala. Zvuči... tužno.
- Mojem bratu je teško u posljednje vrijeme.
Odupirem se porivu da prezrivo puhnem u znak nevjerice. Činjenica da je
Ian obiteljsko derište poprimila je najgori smisao. Doslovce ga doživljavaju kao
tinejdžera.
- Napokon je odlučio otići odavde i osamostaliti se, što je ovdje vrlo važno,
i još važnije u mojoj obitelji, ali se sve izjalovilo.
- I? - suprotstavljam se. - Kad se takvo što dogodi, kreneš dalje. Ne jadikuješ
tri godine.
Mack odmahuje glavom. - Ne, nije toliko jednostavno. Vidiš, on cijeli život
živi u mojoj sjeni. Ni meni se to ne sviđa kao ni njemu, ali je tako. Arhitektura je
bila njegov način da se pokuša udaljiti, biti samostalan.
- Pa, to se doista znatno razlikuje od stočarstva.
- Da. Nevolja je u tome što ga bavljenje arhitekturom i ne zanima. Zapravo
nimalo.
Mrštim se. Prvi put to čujem. - Što? To mi nije rekao.
- Koliko ti je rekao? - Mack me na trenutak gleda, a tada se ponovno
usredotočuje na vožnju.
Sliježem ramenima pokušavajući se sjetiti. - Ne mnogo. Samo da mu se zime
ovdje ne sviđaju, ali voli skrbiti o životinjama. Barem mislim da je to želio reći.
Mack kima. - Tako nekako. Zapravo je naumio odseliti se u Portland te biti
osoba koja nije želio biti, samo kako bi otišao odavde.
- Pa... želiš reći kako i nije osobito loše to što je Ginny to upropastila.
- Paaa, i jest i nije, ovisno o tome s koje strane gledaš.
- Kako to? - Osjećam se kao da primam ključeve kraljevstva, kao da
doznajem sve Ianove tajne.
- Bilo je dobro jer je spriječilo dvije pogreške. Prva je Ginny, a druga ulazak
u karijeru u kojoj zapravo ne želi biti.
- A što je loše?

158
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Morao je početi ispočetka. Vratiti se u moju sjenu, uz dodatne glasine da

sam ja razorio njegov brak i životnu priliku.
- On ne vjeruje u te gluposti. - Ljuta sam na ljude koji to govore, tko god bili.
- Ne na površini, ali bih se kladio da dio njega vjeruje u to... dio koji ne želi
ustati i krenuti ispočetka.
- Vidiš? To sam i rekla. - Sva sam se uzbudila. - Shvaćaš, Mack. On i dalje
oplakuje prošlost. Jednostavno bi trebao zaboraviti sve to i krenuti dalje. Mislim,
sve. To što je u tvojoj sjeni, Ginny, arhitekturu, sve.
Mack se smije. - Sve si riješila.
- Dakako. To je moja posebna darovitost, znaš? Rješenja. Ti imaš probleme,
ja imam rješenja.
- Pa, što je tvoje rješenje za problem tipa kojemu je gotovo trideset godina,
ali ne želi nastaviti dalje? Što je rješenje?
Grizem usnu dok razmišljam kakav bi bio moj plan napada kad bi mi se Ian
i dalje sviđao, a ne sviđa mi se.
- Prije svega, razgovarala bih sa svim njegovim prijateljima i članovima
obitelji te im rekla neka prestanu sažalijevati toga ispaćenog jadnika.
- A tada? - Mackov glas prožet je smijehom, ali se suzdržava pa nastavljam.
- Posjela bih ga i upitala što zapravo želi učiniti sa svojim životom. Ako se
ne želi baviti ni stočarstvom ni arhitekturom, nečime se mora baviti.
- U redu, to zvuči razborito. A tada?
- Tada bih ga šutnula nogom u guzicu pa bi se trgnuo. Krenuo bi u školu ili
počeo raditi to, što god to bilo. - Smiješim se i gledam Macka. - Vidiš?
Jednostavno.
On kima. - Slažem se. Kad počinjemo?
Trepćem nekoliko puta dok poimam njegove riječi.
Kamionet je utihnuo.
- Dakle? - pita. - Kad? Sutra?
Odmahujem glavom. - Ne, ja ne. Netko drugi to mora učiniti.
- Zašto ne ti?
- Zato.
- Sviđa ti se, znam to.
Lice mi crveni, ali on to ne može vidjeti jer je previše mračno, hvala
nebesima. - Dakako da mi se sviđa. Kao prijatelj.
On se smije. - Svoje prijatelje uvijek gole naganjaš po kući?
- Možda. - Lice mi sada gori. Cijela njegova obitelj je to vidjela, a moja
poniženost ponovno se raspirila jer je on to spomenuo.
- Sumnjam. Andie kaže da ti se sviđa pa znam da je tako.
159
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Andie griješi u mnogočemu; ti bi to trebao znati o njoj - kažem.

- O, ne slažem se. Prilično sam uvjeren da je uvijek u pravu.
Gledam ga i opažam da se smiješi. Osmijeh mu je ljubazan, ali me istodobno
živcira.
- Pokoren si do kraja. - Pokušavam zvučati zgroženo, a ne ljubomorno.
Sretna sam jer moja prijateljica ima Macka uza se, jer je on očito sjajan, ali me to
čini bolno svjesnom činjenice da ja to nemam, a želim. Jako to želim.
- Pokoren i ponosan na to. - Gleda me i vidi da se mrštim. - I Ian je takav,
znaš? Kad voli, ne uzmiče. Predaje se za cijeli život i za njega više ne postroji
druga.
Teško gutam jer ne shvaćam osjećaj koji je u meni. Previše me boli. - Zato je
toliko zahirio zbog Ginny, to želiš reći?
- Ne, ne želim to reći. Nipošto. To nikada nije osjećao prema njoj.
Gledam ga kako bih vidjela šali li se, ali se doima ozbiljnim. - To mi je teško
povjerovati. Bili su zajedno čitavu vječnost.
- Da, ali Ian nije bio u tome. Istinski Ian nikada nije bio u toj vezi s njom.
Uvijek je glumio ono što je mislio da ona želi od njega.
- Arhitekta - kažem.
- Upravo tako. Je li ti rekao da je to bila njezina ideja?
- Što?
- Da. Bila je s njim u srednjoj školi. Držala je njegov raspored pod nadzorom,
govorila mu je da je rođen za crtanje zgrada i takvo što. Uvijek je željela otići
odavde. - Uzdiše. - Naš je grad smatrala primitivnim.
- Zvuči kao kuja manipulatorica.
Mack uzdiše. - On joj je bio izlaz. Ne mogu je osuditi jer je ugledala svoju
mogućnost i zgrabila je. Samo bih volio da to nije bilo na račun mojega brata.
- Ali, ona je još ovdje. Žao mi je, Mack, ali to nema smisla. Ovo nije
devetnaesto stojeće. Ako je Ginny željela otići, lako je to mogla učiniti. A želiš li
reći da je Iana bilo lako nagovoriti na to? Sumnjam. Jako je tvrdoglav.
- Ian možda jest tvrdoglav na površini, ali kad je s curom, drugačiji je,
usredotočen na nastojanje da je usreći. Otac nas je tome poučio pa tako
postupamo. Ginny je još ovdje zato što još nije pronašla nekoga tko odlazi i
kome bi se prikrpala. Ali, jednoga dana hoće. Vjeruj mi. Ovo mjesto nije za nju.
Zamisao da je Ian podatan u mojim rukama iako ga svi smatraju
tvrdoglavim seronjom dovoljno mi je privlačna da ponovno počinjem
razmišljati o njegovim trapericama i vizualizirati ih na podu. Opet onaj sindrom
zločestog dečka. Uh, katkad totalno mrzim svoje hormone.

160
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Kako je bilo kad te Ginny pokušala osvojiti? - To je pitanje samo izletjelo

iz mojih usta, bez upozorenja, ali sada kad je izašlo, odgovor me toliko zanima
da se ne ispravljam i ne povlačim pitanje.
- Užasno. Strašno. - Mack stišće volan toliko jako da su mu žile iskočile. -
Zapravo, bio je to jedan od najgorih dana u mojem životu.
- Zašto? - Na neki način sam opčinjena time koliko se uzrujao zbog toga, čak
i nakon sveg tog vremena. Većini tipova laska kad cura nasrne na njih, čak i ako
je neprimjereno... katkad čak i više baš zbog toga.
- Zato što je to bilo jako pogrešno. Čim se to dogodilo, znao sam da će to
uništiti mojega brata. I nisam to tražio. Nisam čak ni slutio. Neprestano mislim
da sam možda trebao, a u tom slučaju sam to mogao spriječiti.
To me još više ljuti. - Dakle, zapravo si ti kriv jer je Ianov život uništen. -
Opet to poticanje problematičnog ponašanja. Nije ni čudno da je Ian toliko
uvrnut.
Mack neko vrijeme ne odgovara. - Ne, zapravo ne. - Gleda me, a izraz lica
mu je ozbiljan i možda izmučen. - Zar još nikada nisi donijela strašno pogrešan
zaključak, nisi predvidjela da će se nešto dogoditi pa to nisi bila sposobna
zaustaviti i zažalila si zbog toga? Vidjela kako se nečiji život promijenio,
nepovratno promijenio, i znala da si sudjelovala u tome?
Neko vrijeme razmišljam o tome prije no što odgovaram. - Ne, nisam. Ali
mogu zamisliti da bi to bilo koma.
On kima i ponovno gleda cestu. - Da. To je koma. Istina.
Jako sam zbunjena. Željela sam preboljeti Iana i ne mariti za njegov život,
ali me je Mack sada ponovno potaknuo razmišljati o njemu, pitati se kako je tijek
događaja u Mackovu životu toliko drastično promijenio Ianov život. Sitnice su
postale velike, a ono što nije bilo u redu postalo je istodobno ispravno i
pogrešno. Nije čudno da je Ian potpuno izgubljen. I meni bi se zavrtjelo da sam
na njegovu mjestu. To nije samo poticanje na problematično ponašanje. Tu je i
krivnja, optuživanje i... ljubav.
Gledam Macka i srce mi se nekako topi zbog toga koliko je uzrujan. Doista
jako voli svojega brata. Zbog toga sam poželjela da imam starijeg brata poput
njega.
- Dobar si čovjek, Mack. Drago mi je da ste ti i Andie pronašli jedno drugo.
- Svakoga dana zahvaljujem Bogu jer ju je doveo na moj put.
Smijem se. - Unatoč tome što si zaliven koktelom?
On se smije sa mnom. - Da, unatoč tome. Još imam tu košulju, znaš? Nisam
je oprao.
- Ne znam bih to smatrala simpatičnim ili zabrinjavajućim.
- Andie kaže da je simpatično.

161
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Vjerujem. - Kažem to kao da je vrijeđam, ali sam zapravo samo

ljubomorna. Svaka cura trebala bi imati tipa poput Macka, koji čuva svoje
prljave košulje zbog sjećanja koja sadrže.
Zavladala je tišina, i otegnula se gotovo do povratka na farmu.
- Dakle, kad započinjemo s ostvarenjem plana? - pita Mack dok prolazimo
kroz nadsvođeni prolaz koji vodi na farmu.
- Kojeg plana?
- Plana vraćanja Iana na pravi put.
Srce mi preskače dok zamišljam svoju ulogu u tom scenariju. - Pa, kad god
želiš. Neću sudjelovati u njemu. Odlazim za manje od dva tjedna.
Mack usporava i tada staje. Gleda me, a motor i dalje radi. - Bez tebe neće
uspjeti, Candice.
Zastajem, držeći ruku na vratima, spremna otvoriti ih. - Zašto ne?
- Zato. Ti si jedina cura za koju je pokazao zanimanje otkako mu je bilo
trinaest godina, a potreban mu je razlog da se promijeni. Ti bi mogla biti taj
razlog. Mislim da si mu potrebna.
Usta mi se otvaraju. Je li to doista Mack pokraj mene ili je njegovo tijelo
zaposjeo kakav izvanzemaljac koji je gledao previše sapunica iz osamdesetih
godina?
- Moram ići - kažem otvarajući vrata i spuštam se na snijeg. Kad su mi
stopala dodirnula tlo, samo sam se malo poskliznula, ali sam naučila držati se
za vrata i sjedalo sve dok ne uspostavim ravnotežu pa je sve u redu. Traperice
mi ostaju suhe.
- Razmisli o tome! - viče Mack dok s treskom zatvaram vrata.
Hodam preko dvorišta želeći se udaljiti od njega. Nipošto ne mogu
inteligentno odgovoriti na njegove ideje jer mi u glavi zavija ogroman tornado.
Misli i emocije se vrtlože i zapetljavaju. Mogu li pomoći Ianu ne zaljubljujući
se u njega? I ako se zaljubim u njega, mogu li ga ostaviti i vratiti se svojem
starom životu? Bojim se da je odgovor na oba pitanja niječan pa, uspinjući se
stepenicama do svoje privremene sobe, pokušavam domisliti drugi način da mu
pomognem krenuti dalje, ali pritom ne uništiti sebe.

162
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

TRIDESET I DRUGO POGLAVLJE

N
edjeljno jutro sviće vedro i strašno hladno. Moj briljantan plan
otvaranja prozora kako bih vidjela kakva je temperatura doveo je
do zamrzavanja dlačica u nosu i prije no što sam svukla pidžamu.
Prije silaska u prizemlje na sebe navlačim pola odjeće koju sam ponijela s
Floride, kako mi se bradavice ne bi odlomile.
- Kamo si krenula toliko rano? - pita me Maeve dok ulazim u kuhinju
lupajući čizmama po drvenom podu.
- Na doručak s Tateom Montgomeryjem. - Smiješim se široko, nastojeći ne
otkriti činjenicu da sam u vrlo specifičnoj misiji popravljanja Andienog života.
- Smijem li posuditi koji od kamioneta?
Maevin osmijeh malo splašnjava. - Mogla bih reći Ianu neka te odveze u
grad ako želiš.
Čula sam da je sinoć došao nekoliko sati poslije mene, ali ga nisam vidjela
otkako se počeo hrvati po podu, a ni ne želim to. Nisam spremna suočiti se s
njim ni sa svojim zbrkanim osjećajima. Najprije moram obaviti posao vezan uz
Andie. Katastrofe rješavam jednu po jednu.
- Ne, u redu je - kažem. - Znam da ima posla.
- Rekao je neka ti kažem da će te čekati u staji kad ustaneš, kako bi nahranila
tele.
U mojem srcu nastaje napuklina zbog te male izjave, ali se držim hrabro. Ne
namjeravam napustiti svoje kravlje djetešce ni dopustiti da gladuje. Znam da je
Ian uz nju. A kad se vratim s doručka, nastavit ću gdje smo stali.
- Poslat ću mu poruku i reći neka počne bez mene. Vraćam se za nekoliko
sati.
Maeve vuče noge u papučama odlazeći po svoju torbu. - U redu, nemam
ništa protiv. Izvoli. Možeš uzeti manji S-10. Zeleni.
Uzimam ključeve i grlim je pokušavajući bez riječi izraziti da ne želim
nauditi njezinoj obitelji. - Hvala, Maeve. Da vam donesem nešto iz grada?
- Ne, u redu je, draga. Poslije sama moram otići zbog nekoliko razloga pa ću
pričekati.
- U redu. Kad se Andie probudi, recite joj da ću se vratiti do ručka.
- Hoću. Mack je svratio i rekao da su dugo bili budni pa je ni ne očekujem
mnogo prije ručka.
- U redu, dobro. To je savršeno. Vidimo se.

163
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Odlazim iz kuće osjećajući olakšanje jer još ne moram svratiti pogledati

Andie. Silno želim ponovno uzeti malu Saru u ruke i utisnuti je u sebe, ali
moram na taj sastanak, koji i nije sastanak, a predosjećam da ću od Tatea dobiti
mnogo dobrih informacija. On nedvojbeno zna nešto. Možda se vratim s
potpunim rješenjem za nju pa ćemo moći proslaviti uz čaj i primitivni kapučino.
Chevrolet je prilično lako voziti iako se stražnji dio katkad zanosi. Za
četrdeset i pet minuta stižem u grad pa na doručak kasnim točno deset minuta.
Ulazim u zamagljen restoran i gledam uokolo. Prepun je, ali Tatea ne vidim.
- Sastaješ se s nekime? - pita djevojka s moje lijeve strane. Odmah
prepoznajem njezin glas.
- Zdravo, Hannah Banana - kažem tonom prepunim sladunjave umiljatosti.
Zapravo je samo želim stisnuti tako da joj se budalasta glava rasprsne, jer sam
uvjerena da je ona uzrok mnogih Andienih problema.
Njezin osmijeh nestaje. - Samo Hannah.
Ne obraćam pozornost na nju i još jednom prelazim pogledom po restoranu.
- Trebala bih se ovdje sastati s Tateom Montgomeryjem, ali malo kasnim.
Ona podiže kuk, a lonac kavom ljulja joj se u ruci. - Bio je ovdje, ali je otišao.
- Dovraga. - Grizem usnu poželjevši da imam njegov broj ili neki drugi
način da stupim u vezu s njim. Što bih sada trebala učiniti? Kupiti još jedan
pištolj? Još čizama? Češem šavove na ruci pokušavajući ublažiti svrbež, koji je
započeo. Trzam se jer sam nehotice zahvatila šav. Dovraga i s pumom koja mi je
uništila savršeno neoštećenu kožu na ruci.
- Nazvat ću ga - kaže Hannah. Smiješi se previše jako da bih se osjećala
ugodno.
- U redu... - Poželjela sam pitati »U čemu je stvar?«, ali me je ona obavijestila
o toj stvari kad je izvadila telefon, pritisnula nekoliko tipki i počela govoriti.
- Hej, Tate? Da, ja sam, Hannah. Tvoja cura je došla i čeka te. Zna li Ian da
se ovdje sastaješ s njom?
Prava smutljivica. Sljedeći poziv vjerojatno će uputiti Ianu, kako bi mu rekla
što točno radim i s kime to radim. Sinoć sam stekla dojam da mu se Tate baš i
ne sviđa, a tko zna što je Hannin konačni motiv.
Zastaje, a tada me gleda. - Hoćeš li ga čekati?
Kimam.
- Da, čekat će. - Namiguje mi. - U redu, reći ću joj. Vidimo se. - Prekida
razgovor i pokazuje šank na drugom kraju restorana, nadesno od prozora
kuhinje. - Sjedni. Stići će za dvije sekunde.
Prelazak puta od vrata do najdaljeg sjedala u restoranu podsjeća me noćnu
moru koju često sanjam i u kojoj svi u prostoriji bulje u mene ne govoreći ništa.

164
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Ovdje je zacijelo pedesetero ljudi, ali ništa od onoga o čemu su razgovarali prije
mojeg dolaska očito nije zanimljivo kao ja.
Da. Istina je. Ja ušutkavam ljude. Nitko ne govori kad mu se približim, ali,
za razliku od moje noćne more, na sebi imam hlače pa se ne osjećam strašno kao
u snu.
Kad sam sjela, stolac se počeo naginjati nadesno i tada stao. Zaglavila sam
pod kutem od trideset stupnjeva. Kad god ga pokušam ispraviti, ispušta užasan
škripavi zvuk, a tada se prevrne na drugu stranu.
Skviiiik... bonk! Skviiiik... bonk!
Hannah stavlja praznu šalicu za kavu pred mene. - Običnu ili bez kofeina?
- Može li drugi stolac? - Ustajem kako bih pogledala pod sjedalo. Ono što
opažam u meni budi želju da se nisam trudila. Opako prljavo. Jesu li u Baker
Cityju čuli za bubonsku kugu?
Ponovno se uspravljam na sjedalu i pokušavam se nasmiješiti dok se oštro
naginjem udesno, ali mi je to teško zbog dlakave sive mase ispod moje
stražnjice. Stavljam ruke na rubove pojastučenog sjedala kako bih održala
ravnotežu, ali držim prste uperene prema tlu kako ne bih nehotice dodirnula
uzročnike kuge pod sobom.
Skviiiik... bonk!
Nadam se da je sjedalo doista prekriveno pravim vinilom, a ne kakvim
drugim poroznim materijalom.
- Novi stolac ti ne mogu donijeti, žao mi je. Restoran je pun, kao što vidiš. -
Uzdiše kao da joj idem na živce. - Dakle? Obična ili bez kofeina?
Vrata se otvaraju i zvona zvone. Okrećem se i vidim Tatea kako stoji na
njima i skida šešir. Nekoliko ljudi ga pozdravlja, a on kima i maše dok hoda
prema meni, držeći šešir pred sobom, u razini struka.
Na dnevnoj svjetlosti izgleda još bolje nego sinoć, a prilično sam sigurna da
to krši neka vrlo važna pravila optike. U ovom trenutku počinjem se pitati
postoji li ovdje u Oregonu koji ružan kauboj.
- Stigla si - kaže smiješeći se dok mi prilazi.
- Oprosti jer sam zakasnila. Još nikada nisam vozila po snijegu.
Skviiiik... bonk!
Moj se stolac naginje na drugu stranu pa se hvatam za šank i za njegovu
ruku kako ne bih pala. - I vražji stolac je popustio. Mislim da nije moj dan.
- Ne brini zbog toga. Nisam bio daleko. - Gleda po prostoriji dok me
velikom, jakom rukom hvata za kuk. - Hannah, imaš li još koji stolac?
- Za tebe, Tate? Uvijek. Pričekaj trenutak, otjerat ću nekoga.
Okrećem se i opažam da mu Hannah namiguje.

165
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Uh. Doista je želim pljusnuti iako znam da me spašava od ovog nestabilnog,

rasklimanog stolca-vrtuljka koji mi je ponudila s prevelikim užitkom.
Dvije minute poslije Tate i ja sjedimo u separeu, jedno nasuprot drugom, a
ja nastojim ponašati se prirodno. To mi je teško jer znam da mu se sviđam, ali
sam ovdje samo kako bih izvukla informacije iz njega. Osjećam se nepošteno i
zbog toga sam nervozna. Da, zgodan je, ali nije Ian. Zanima me samo jedan
tip, kojeg ne mogu imati.
- Reci mi da nisi jedna od onih djevojaka koje ne jedu pravu hranu - kaže s
izazovnim osmijehom.
- Ne, nisam. Naručit ću vafl i slaninu.
On se smiješi još šire i gleda jelovnik. - To volim. Uzet ćemo po dvije porcije,
a mislim da ću ja naručiti i jaja.
Kad je Hannah uzela našu narudžbu, on se naslanja i podiže ruke na rub
naslona. Hajde. Znam da si me samo došla ispitivati.
Izvodim grimasu, potpuno razotkrivena. Mnogo je pametniji no što sam
očekivala s obzirom na to koliko je zgodan. - To zvuči užasno.
On odmahuje rukom. - Ma, ne brini. Sad znam gdje mi je mjesto. Ian mi je
objasnio. Samo mi reci što te zanima pa ču vidjeti što ti mogu reći ili doznati za
tebe.
Ne obazirem se na to da mu je Ian objasnio nego se usredotočujem na
otvorenu knjigu koju mi nudi. Najprije Andie, a tada Ian.
- U redu, dakle, što se govori o Andie? Zašto ovdje nema prijatelje?
Podiže ruku i okreče nož po površini stola pa gleda kako se vrti. -
Pretpostavljam da je to zbog kombinacije razloga.
- Primjerice?
- Pa, prije svega, možda zbog okolnosti njezina dolaska. - Zaustavlja vrtnju
noža i ponovno je pokreće u suprotnom smjeru.
- A to su?
On sliježe ramenima, i dalje me ne gleda. - Mack je otišao s momačke večeri
kako bi bio s njom, a tada Ginny donosi pogrešne zaključke pa ona i Mack...
- Ona i Mack? Misliš, ona i ona?. Mack nije imao ništa s time.
Tate sliježe ramenima. - Vjeruj što želiš. Neki kažu da jest, neki kažu da nije.
- Gleda me.
Trenutačno sam bijesna. - Kako se usuđuju?!
Kad se on nije istog trena složio sa mnom, malo sam ublažila svoj
pravednički gnjev. - Što ti misliš? Misliš li da je to htio?
On ponovno sliježe ramenima. - Vjerojatno nije. Iskreno rečeno, nisam toliko
razmišljao o tome. Uopće me ne zanima što MacKenzieji rade ili ne rade.

166
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Ali, pretpostavljam da poznaješ Macka. Je li on tip koji bi pokušao osvojiti

bratovu zaručnicu?
Tate odmahuje glavom. - Ne. Ne bih rekao.
- Dobro. Ali, znam da je to prošlost. U kakvoj je to sada vezi s Andie?
Tate gleda Hannu prije no što odgovara. - Mislim da to ne bi shvatila s
obzirom na to da potječeš iz velikog grada, ali ovdje je drugačije.
Naginjem se bliže i progovaram tiše. - Kako drugačije? Objasni mi.
I on se naginje. - Primjerice, ljudi donesu svakojake zaključke o drugim
ljudima pa im je teško prihvatiti to čak i ako situacija ne ide po planu.
- Objasni mi na konkretnom slučaju. - Perifernim vidom držim Hannu na
oku. Ako pokuša doći i prekinuti nas, morat ću joj odvratiti pozornost ili takvo
što. Možda ću baciti nešto na drugi kraj prostorije. To bi trebalo upaliti. Možda
bih mogla zarinuti koji od noževa za maslac u zid, ako to budem morala.
- Uzmimo Ginny za primjer. Ona je od onih djevojaka, utuvila si je da je Ian
njezin, u cijelosti, otkako su bili djeca. Ali, njega to nikada nije zanimalo.
- Kako znaš? - Doima se da su svi osim Iana i Ginny znali da Ian nije
zaljubljen u nju. Ali, mislim da je to previše nevjerojatno. Vidjela sam to
dovoljno puta sa svojim prijateljicama. Andie se to neprestano događalo s
njezinim smiješnim dečkima. Nikad nije bila sposobna vidjeti da su totalni
kreteni, čak i ako joj se to sasvim jasno reklo, kao kad sam joj rekla nešto poput
»Hej, Andie, tip koji ti za Valentinovo kupuje poklon-bon za plastičnu operaciju
pravi je gad.« - Bradley je gotovo prouzročio raskid našeg prijateljstva. Hvala
Bogu da je Mack došao kad je došao...
- Kako znam? - Sliježe ramenima. - Ne znam. Bilo je očito. Svi su to vidjeli,
ne samo ja. Kad god je bila u blizini, on bi jednostavno nekako nestao. Mislim,
bio je pokraj nje, ali ne i prisutan. Razumiješ? Kao duh. Duh Iana MacKenzieja.
- Da, mislim da razumijem. - To zvuči vrlo slično onome kako mi se Ian
pokušavao opisati, kako je uvijek bio u pozadini, a Ginny je bila u prvom planu.
- Ali, je li je to zaustavilo? - pita Tate. - Ne. Samo je utvrdilo njezinu
odlučnost. Kao što je Hannah odlučna s Mackom.
Gledam je i opažam da nas nervozno pogledava.
- Reci mi - potičem ga. - Sve.
On sliježe ramenima. - Uvjeren sam da to znaš. Od početka je imala Macka
na nišanu. A on nikada nije obraćao pozornost na nju. Mislim, bio je pristojan i
sve to, ali nikada je nije poticao. Hannah je zaključila da je njezin, a kako on
nikada nije izlazio ni s kojom djevojkom odavde, ljudi su mislili da ona to s
pravom misli. Doselila se k njemu nakon što se vratio iz Vegasa pa su
mnogi ljudi jednostavno zaključili da su njih dvoje par.
- Nisu bili. On je samo bio ljubazan.

167
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Tako kaže. Ona kaže drugačije.

Gnjevno gledam njega, pa Hannu. - Ona je lažljiva kuja, eto što je. - Da imam
laserske oči, ona bi u ovom trenutku bila dim.
Tate podiže ruku. - Hej, ne gledaj mene. Samo ti pričam.
- Ne pucaj u glasnika - kažem kimajući.
- Čuo sam da si upucala Iana. - Tate se smiješi. - To je prilično smiješno, ako
mene pitaš.
- Ne mijenjaj temu. Kako je sve to vezano uz Andie?
On uzdiše. - Ljudi ovdje smatraju da je ona uzrok svega toga. Da nije došla,
Ginny bi imala svojeg muškarca, Hannah bi imala svojeg muškarca i svi bi bili
sretni.
- Ian i Mack ne bi! - kažem mnogo preglasno.
Tate nervozno pogledava oko sebe. - Opusti se, dobro? Rekao sam ti da ne
bi shvatila.
- Oh, shvaćam jako dobro. - Odmahujem glavom. - Neki ljudi jednostavno
nemaju pojma.
- Zapravo nije toliko lako, znaš? - Tate me gleda s vrlo ozbiljnim izrazom
lica. To me znatno smiruje.
Sliježem ramenima ne shvaćajući što želi reći. - Zašto ne? Meni se doima
prilično lakim. Nekome se ne sviđaš, ideš dalje. I točka.
- Možda u velikom gradu, u kojem možeš birati među tisućama tipova, ali
ovdje nije tako. Ako više od pola života priželjkuješ određenog tipa, a on ti tada
kaže da je stvar krenula, usredotočiš se na to. Ostaješ usredotočena na to čak i
kad nije dobro. Nemaš mnogo izbora. Kad si sam, to je... usamljeno.
Kolutam očima. - Tate, za slučaj da nisi čuo, na raspolaganju ti je cijeli svijet.
- Gledam po restoranu. - Bilo kome od vas. Ginny, Hanni... ako nisu sretne
ovdje, mogu se odseliti.
- Tebi je to lako reći. Ali, većina ovih ljudi nikada nije otišla odavde. Čak ni
na ljetovanje. Njihove obitelji ovdje su već naraštajima, rade na zemlji i uzgajaju
stoku već stotinama godina. A naše obitelji imaju velika očekivanja iz kojih se
teško izvući.
Sve to zvuči jako deprimirajuće, da i ne spominjem osamnaesto stoljeće. - Je
li se to dogodilo i tebi? Jesi li sretan?
On se smiješi lijepo, opušteno. To ga čini lijepim, gotovo kao da je Sunce
došlo u restoran kako bi bilo s nama. - O, dovoljno sam sretan. I uživam u životu
iako priznajem da sam katkad usamljen.
Naginjem glavu na stranu, odjednom uvidjevši da razgovor s njim ne vodim
nimalo uspješno. - Što zapravo radiš?
- Automehaničar sam. Moja radionica je u Glavnoj ulici.
168
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

U mojoj banci sjećanja bljeska natpis s naočitim licem. - Prvorazredni Tate?

- Taj sam.
Smiješim mu se. - Drago mi je da sam te upoznala, Prvorazredni.
- Samo Tate će biti sasvim dovoljno, hvala. - Njegovo lice postaje dražesno
ružičasto.
Dva tanjura s treskom se spuštaju pred nas bez upozorenja. - Vafli sa
slaninom i jaja.
Hannah je došla i otišla prije no što je ijedno od nas stiglo odgovoriti.
On mi kima. - Eto, i to si učinila.
- Što sam učinila? - Gledam njega, svoj vafl, Hannu i tada opet njega.
- Najprije si Ginny uzela Iana, a sada mene uzimaš onoj koja me ima na
nišanu.
Šaljivo razrogačujem oči. - Ajme. Trebam li se bojati? - Gledam uokolo
tražeći onu koja ga uhodi. Ne vidim da nas gleda itko osim Hanne.
On mi se naginje bliže i izvodi grimasu zastrašivanja. - Da. - Ubrzano
pomiče obrve gore-dolje. - Trebaš se bojati. Jako.
Oboje se smijemo i navaljujemo na vafle.

169
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

TRIDESET I TREĆE POGLAVLJE

P
utem kući imam mnogo tema za razmišljanje. Dok skrećem na prilaz
farmi, moj je plan gotovo sastavljen. Da me Andie sada vidi,
vjerojatno bi rekla da će moj hrčak svaki tren umrijeti od srčanog
udara, ali bila bi u krivu. Moj hrčak mogao bi izdržati Ironman natjecanje kad
bih mu to dopustila. I nedvojbeno bi pobijedio.
- Toliko brzo si se vratila? - pita me Maeve dok u predvorju udaram nogama
u pod kako bih otresla snijeg s čizama.
- Da. Hannah mi je odmah dala sjedalo, a tada sam u rekordnom vremenu
progutala svoj sjajni vafl.
Maeve izgleda kao da joj je pomalo neugodno jer joj pogled prelazi s mene
na pod. - Mislila sam da si bila na doručku s Tateom Montgomeryjem.
- Oh, jesam. I htjela sam s vama razgovarati o tome, ako imate koju minutu.
Ponovno gleda mene. - U redu. Pucaj.
- Možda uz kavu?
Ona se smiješi. - Odlična ideja. Upravo sam se vratila iz skupljanja jaja pa bi
mojim prstima godilo dobro odleđivanje.
U kuhinji pristavlja lonac za kavu dok ja sjedam i protežem noge kako bih
si odvratila misli od činjenice da su njezini prsti upravo bili na mjestima na koja
moji nikada neće poći.
Kokošje guzice. Drhtim.
Stanje mojih mišića odvraća mi pozornost od te odbojne ideje. S obzirom na
to kako mi se noge osjećaju u ovom trenutku, nisam čak ni sigurna da mogu
visoko podignuti nogu. Sva ova hladnoća sažima moje tijelo i pretvara ga u
skvrčeni kaos.
- Dakle, sviđaju ti se vafli u gradu, ha?
- Slasni su. Vratila bih se ovamo zbog njih čak i kad Andie ne bi živjela
ovdje.
Ona se smije. - Pa, pretpostavljam da ću ih morati kušati kad su toliko dobri.
- Zar nikada ne idete onamo? - Počinjem se pitati je li to možda kakva
gradska epidemija, to izbjegavanje Hanne.
- Ne često i nikada zbog vafla. Jednom u tri mjeseca u tom restoranu imamo
sastanak farmerica, na koji odlazim, ali najčešće samo pijem kavu.
- Sljedeći put svakako kušajte vafle. Doista se isplati putovati zbog njih, čak
i po ovom snijegu.
170
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Dakle, kako si upoznala Tatea? - Okrenuta mi je leđima dok vadi šalice i

šećer iz ormarića.
- Sinoć na Boogovoj zabavi. Dogovorili smo se nešto, a moj dio pogodbe bio
je obrok s njim, po mojem izboru. Izabrala sam doručak.
- Hmm... - kaže Maeve.
Stječem dojam da njezin odgovor zapravo nešto znači, ali ne govori više
ništa.
- Mislila sam da bi mi on možda mogao otkriti ponešto... rasvijetliti mi jedan
misterij s kojim sam se suočila. - Trudim se da moje riječi zvuče intrigantno. Ona
je presudno važan dio mojega plana pa mi je njezino sudjelovanje potrebno.
- Misterij, ha? To zvuči vrlo... misteriozno. - Smije se i okreće držeći šalice i
šećer.
- Je li Andie već sišla? - pitam. Ne vidim je, a ne čujem ni zvukove djeteta,
koji bi mi otkrili njezinu prisutnost, ali želim se uvjeriti da me ne može čuti.
- Ne, ali trebala bi sići za otprilike sat vremena. Potrebno joj je malo vremena
da se navikne na cijeli ritam.
- Možda bismo trebale poći k njoj.
- Hoćemo. Ja namjeravam malo čistiti, oprati rublje i kuhati. Slobodno mi se
pridruži. Čujem da si sjajna kuharica.
Lice mi malo crveni. - Doista? Od koga?
- Od Iana. Žao mi je jer smo Angus i ja propustili tvoje špagete. Možda ih
možeš još jednom pripremiti prije odlaska.
- Svakako. Kad god želite. - Iiii hvata me panika...
Kava kapa u lonac i ispunjava tišinu. To nimalo ne smiruje moje živce sada
kad znam da će moja izmišljena kulinarska vještina ponovno biti iskušana, ali
ovaj put će to učiniti cijela obitelj. Andie će totalno poludjeti kad dozna da ovim
ljudima govorim o svojim vještinama. Bolje je da je upozorim na vrijeme.
Podsjetnik: platiti Andie da kaže da sam vrsna kuharica.
Maeve me prekida u mislima. - Dakle, smijem li znati što je taj veliki misterij,
ili je to tajna?
- Zapravo, drago mi je da ste pitali jer biste trebali znati o čemu je riječ kako
biste mi pomogli popraviti situaciju.
Ona dlanovima obuhvaća šalicu i smiješi se. - Ooh, zvuči dobro.
Gleda moje čelo. Trudim se ne podignuti pogled kako bih vidjela što joj je
privuklo pozornost, ali si ne mogu pomoći. Možda sam počela gledati u križ
dok joj počinjem otkrivati svoj plan.
- I jest dobro. Barem mislim. Kako bilo, otkako sam došla ovamo, primijetila
sam da Andie zapravo nema mnogo prijatelja.

171
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Osmijeh nestaje s Maevina lica. - Da, bojim se da je tako. Nikada nisam

vidjela da se druži s ikime osim nas.
- Postoji razlog za to.
Maeve podiže obrve. - Postoji?
- Da. Gradom navodno kruže glasine da je Andie razlog zbog kojeg je Ian
izgubio Ginny, a Hannah Macka. Pretpostavljam da je Andie gradska bludnica,
kradljivica supruga ili što već.
- To je potpuno besmisleno! - Maeve je ljuta. - Ni jedna od tih žena nije imala
nikakvo pravo na moje dečke. Andie nije imala ništa s time što je njima
umaknulo ono na što su smatrale da imaju pravo.
- Ali, to ste zacijelo već čuli, zar ne? - pitam, pomalo je pritišćući da mi otkrije
još. - Mislim, živite ovdje. Pripadate onom klubu farmerica ili čemu već. Kladim
se da vama to nije novost.
Ona ustaje kako bi uzela lonac s kavom, mnogo manje opuštena i mirna
nego prije dvadeset minuta. Možda čak i blago drhti. Nikada je nisam vidjela
ovakvu. Uvijek je vrlo pribrana.
- Nerado to kažem, ali i sama sam u ovom trenutku otprilike jednako bez
prijatelja kao i Andie. - Donosi lonac i toči nam kavu u šalice te dugo izdiše. -
Moje dvije najbolje prijateljice umrle su od raka. A druge... - Sliježe ramenima
dok stavlja dvije kocke šećera u svoju šalicu. - ... pretpostavljam da ne
razgovaramo o tim stvarima vezanim uz Andie. Vjerojatno zato što su zabrinute
zbog toga što ću ja misliti o tome.
- Pretpostavljam da baš i ne tračate.
- Ne, uopće. - Smiješi se, ali ne izgleda sretno. Barem više ne drhti. - Nemam
vremena za to. A sve je to ionako hrpa gluposti. Imam bolje načine da iskoristim
svoje vrijeme.
- Pa, ne morate brinuti. Ja sam stručnjakinja za tračanje i doznala sam sve. -
Namigujem joj kako bih je uvjerila da je u dobrim rukama. - Pretpostavljam da
je Hannah Tupava Banana širila laži, zato što je jednostavno ogorčena ili zato
što se zavarava da će Mack naposljetku raskinuti s Andie pa će ponovno biti
slobodan. Kako bilo, tome ćemo stati na kraj i pronaći Andie prijatelje.
- Doista? - Ona ne zvuči osobito oduševljeno, što me razočarava jer je trebala
biti važna igračica u mojem planu. Morat ču pribjeći agresivnijem pristupu.
- Da. Nedvojbeno hoćemo. Ne mogu otići iz Bakera znajući da će moja
najbolja prijateljica biti sama ovdje u gradu kojota, puma i zvečarki, bez ikoga s
kime bi čavrljala ili razgovarala o djeci. Ja ne mogu uvijek biti na raspolaganju
za telefoniranje, znate?
Maeve se smiješi. - Čujem da imaš prilično mnogo posla u svojem salonu.
Sviđa li ti se voditi vlastiti posao?

172
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Bilo koji drugi dan u godini, prije no što sam došla ovamo, moj bi odgovor
bio oduševljeno potvrdan. A sada me preplavljuje mlak osjećaj i to se čuje u
mojem odgovoru. - Daaaa. Mislim, volim to. Samo... to mi oduzima mnogo
vremena od drugih stvari.
- Drugih stvari? Čega? Hobija?
- Pa, ne. Mislim, kosa i moda su moji hobiji. Samo... - Gledam u pod
pokušavajući riječima izraziti ono što mi se događa u srcu. - Mislim da otkako
sam ovdje, zapravo nisam razmišljala o tome što bih još željela imati u svojem
životu, ali sada počinjem razmišljati o tome.
- O čemu? O kravama?
Smijem se, ali mi se tada u mislima pojavljuje slika moje kravice Candy, oko
koje se Ian i ja hrvamo u njezinom odjeljku, i to mi se ne doima jako budalastim.
- Na određeni način. Možda više o vašem načinu života ovdje. Sa supruzima,
djecom, kokošima i svime time. - Moj budući suprug može dirati njihove guzice;
ja ću samo pripremati omlete. Uvjerena sam da na internetu ima recepata koje
mogu upotrijebiti.
Ona se smije. - Zapravo si jednom rečenicom sažela moj život.
Moja ruka naglo se pruža i spušta na njezinu podlakticu. - Ne! Nisam to
tako mislila. Nisam htjela da to zvuči kao omalovažavanje ili takvo što.
Tapša me po ruci. - Ne brini. Nisam se uvrijedila. Volim svoj život, krave,
kokoši, djecu i sve.
- Ne zaboravite supruga - kažem nekako nježno.
- Želiš se udati? - pita otpijajući gutljaj kave dok čeka moj odgovor. Gleda
me preko ruba svoje šalice.
- Da. Svakako. Prije nisam bila sigurna, ali sada jesam.
- Prije čega?
- Prije čega? - pitam je praveći se glupom. Srce mi je počelo brže kucati.
Dovraga! Usta su me preduhitrila.
- Pa, prije si rekla kako nisi sigurna da se želiš udati, ali sada želiš. Samo
sam se pitala koji te je događaj ili... osoba... možda potaknula da se predomisliš.
Pročitala me je! Moj je hrčak očito umorniji no što sam mislila. Ušetala sam
u zamku koju sam si sama pripremila. Brzo! Sjeti se odgovora koji ne obuhvaća
Iana!
- Vjerojatno to što je Andie rodila. Nikada nisam mislila da bih i ja to mogla,
ali sada mislim. I kad sam vidjela kako je Candy došla na svijet, a Ian i ja smo
joj pomogli preživjeti... to je bilo čudesno. - Dovraga! Ian se ipak uvukao u moj
odgovor. Moj hrčak doista mora odspavati.
- Viđaš li se s kime kod kuće?

173
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Ne. U ovom trenutku ne. - Pomalo me deprimira sama pomisao da ću

ostaviti sve ove divne kauboje. Ne kažem da u West Palmu nema seksi tipova,
ali oni jednostavno nisu...Ian.
Dovraga, Hrčku! Prestani me prisiljavati na razmišljanje o njemu! Idi
spavati!
- Možda ćeš se ovdje zaljubiti u nekoga i tada ćeš poželjeti ostati. - Namiguje
mi i otpija još gutljaj kave.
Rastužuje me očita nemogućnost te ideje. - Ne. Ne mogu preseliti svoj
posao. Mislim, mogla bih ga prodati, ali ne bih to željela. Godinama sam
skupljala klijentelu. A i imam partnera. Ime mu je Jorge i ubio bi me kad bih ga
ostavila.
- Jesi li ikada izlazila s Jorgeom?
Smijem se pomišljajući koliko bi to bilo smiješno. On u svojim uskim
crvenim trapericama i ja u svojim Dieselicama. Izazivali bismo zapanjenost kad
bismo se počeli ljubiti. Mislim da bi to zapravo bilo više zbunjujuće nego bilo
što drugo. - Ne, nikada. Njega cure zapravo ne zanimaju. Više ga zanimaju
ragbijaši.
- Oh. - Maevino lice malo je porumenjelo. - To mu zacijelo teško pada.
- Da, doista teško. Malo je ragbijaša homoseksualaca. Barem onih koji to
priznaju. - Uzdišem razmišljajući o jadnom Jorgeu. On je u pogledu veza još gori
od mene. Dobra strana je u tome što nam je to tijekom godina davalo mnogo
materijala za jadikovanje, ali i mnogo slobodnog vremena koje smo mogli
uložiti u svoj posao. Sada ni jedno od nas ne mora raditi puno radno vrijeme
ako to ne želimo, ali želimo jer nemamo što drugo raditi. Žrtvovali smo mnogo
kako bismo bili ovdje gdje jesmo. Na to sam bila ponosna. A sada nisam sigurna
da to nije bila pogreška.
- Dakle, vratimo se tvojem planu - kaže Maeve opuštajući se na stolcu. -
Pretvorila sam se u uho.
Moji suprotstavljeni osjećaji prema Ianu nestaju dok se moj plan nudi
Maevinom zahvalnom uhu.
- Upriličit ćemo darivanje rodilje.
- Darivanje rodilje?
- Da. Darivanje rodilje. I pozvat ćemo sve za koje smatrate da bi mogli biti
u Andienom krugu prijatelja i prijateljica, samo ne Hannu.
Maeve izgleda kao da se naježila. - Ne Hannu?
- Ne. Ne Hannu. Želim da svi vide Andie onakva kakva jest pa neka donesu
zaključak o njoj ne slušajući Bananine gluposti.
- Ali, zar se Hannah neće osjećati izostavljeno? Nije osobito ljubazna kad se
osjeća isključeno. Možeš pitati Macka.

174
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Ne zanima me kako će se ona osjećati zbog toga. Važno je da se Andie

sprijatelji s ovdašnjim curama. Možda čak i s nekima koje već imaju djecu, koje
joj mogu pomoći kad bude imala pitanja.
Maeve se mršti.
Pružam ruku i stavljam je na njezinu podlakticu. - Ne kažem da vi niste
dovoljni za savjete i to, ali katkad je lijepo čuti ih iz više izvora. A Andie nije
osobito sklona guglanju.
Maeve se smiješi. - O, ne, nisam se uvrijedila. Samo sam se pokušavala sjetiti
koga bismo mogle pozvati. Nekoliko djevojaka, kćeri nekih žena iz mojeg kluba
farmerka...
- To bi bilo sjajno! - U ovom trenutku doista sam zadovoljna sobom. - Što
mislite, koliko biste ih mogli pozvati ovamo?
- Pet? Možda šest?
Smiješim se od uha do uha. - Savršeno. To će pokrenuti stvar. Možemo
upriličiti ručak ovdje, kod vas.
Maeve se smiješi, ali osmijehu nedostaje uobičajeni žar. - Ako misliš da je to
najbolje.
- Dakako da jest. - Tapšam njezinu ruku. - Vi samo telefonirajte, a ja ću
isplanirati sve drugo.
Pijemo kavu razgovarajući o hrani, a budući da sam ja u ovom trenutku već
gotovo profesionalna kuharica, preuzet ću kuhanje. Švedske mesne kuglice
zacijelo nije osobito teško pripremiti, zar ne? Mislim, pripremila sam umak za
špagete i u njemu je bilo mesa.
Maeve ustaje i odnosi naše prazne šalice u sudoper. - Ti bi mogla nahraniti
svoje tele, a ja ću obaviti nekoliko razgovora, može?
- Dobra ideja. - Ustajem spremna suočiti se s danom, naoružana znanjem da
će, kad odem odavde, iako ću otići slomljena srca jer ću ostaviti Iana, Andien
život ponovno biti u redu. Samo najbolje za moju najbolju prijateljicu i za moje
kumče.

175
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

TRIDESET I ČETVRTO POGLAVLJE

G
ledam svoje kravlje dijete preko vrata odjeljka kad osjećam da više
nisam sama u staji. To i nije osobito teško jer ta osoba sa sobom
donosi golemi val hladnog zraka, koji moje bradavice pretvara u
kamen.
Stišćem ruke preko trbuha kako bih se zagrijala. Moj dah izlazi u velikim
bijelim oblacima pa izgleda kao da pušim.
- Već sam je nahranio - kaže Ian. Zvuči mrzovoljno. Okrećem se kako bih
odgovorila, ali me je njegovo lice previše šokiralo da bih rekla bilo što.
- O, Bože. Boli li? - Pružam ruku i dodirujem plavu mrlju ispod njegova oka.
On naglo uzmiče. - Da, boli! Isuse, ne diraj.
Ponovno pružam ruku, ali je zaustavljam držeći prst nekoliko centimetara
dalje od njegova lica.
Taj put ne uzmiče. - Bolje nemoj.
Moj prst još se malo pomiče prema naprijed. Nemam nadzor nad njime. U
ovom trenutku moje je tijelo zaposjela žena koja želi živcirati Iana. Toliko
poziva na zadirkivanje da to uopće nije normalno.
- Ne šalim se, Candice. Ne diraj me.
Mrštim se. Ne želi da mu dodirnem oko... ili njega općenito? Moj prst spušta
se niže. Sada je uperen u njegovo grlo.
- Zažalit ćeš - upozorava me.
- Sumnjam - kažem i još malo mu se približavam.
Oboje zurimo u moj prst, koji je uperen u njegova prsa.
- Vjeruj mi - kaže. - Zažalit ćeš ako taj prst uspostavi kontakt s bilo kojim
dijelom mene.
Bez upozorenja brzo podižem ruku i češem mu nos. - Pogledao si!
On me bez upozorenja hvata, podiže i prebacuje preko ramena.
- Ijuu! - Vrisak izlazi iz mojih pluća zajedno s preostalim zrakom.
On me jako udara po stražnjici. - Upozorio sam te, ženo!
- Ian! - kričim. - Odmah me spusti!
- Oh, itekako ću te spustiti!
Sljedećih nekoliko sekundi osjećam samo kako se njegovo čvrsto rame
ukopava u moj trbuh. A tada letim zrakom.

176
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Jaaaoo! - vičem neposredno prije no što sam sletjela na leđa, na veliku hrpu
nečega krhkog.
Prašina i komadići sjena lete oko mene dok Ian raširenih nogu stoji kod
mojih stopala.
- Zaboga, što... ? - Potrebno mi je nekoliko sekundi da shvatim gdje sam.
Pružam ruke kako bih provjerila svoju teoriju. -Jesi li me upravo bacio u hrpu
sijena?
- Ne. Upravo sam te bacio u hrpu slame, Grade.
- To je isto. A sada mi pomogni ustati. Frizura će mi biti uništena. - Pružam
mu obje ruke.
On se mršti. - Zabrinuta si da se tvojem novom dečku možda neće sviđati?
Zastajem i puštam da mi ruke padnu pokraj tijela. - Novom dečku?
- Tateu. Čuo sam da si jutros doručkovala s njim.
Osmijeh se širi mojim licem. Ako to u izrazu njegova lica i tonu njegova
glasa nije ljubomora, tada sam ja nedarovita zaposlenica kozmetičkog odjela.
Pitanje je hoću li ga zadirkivati zbog toga ili ću iscijeliti njegove povrijeđene
osjećaje? Hmm... što mi je činiti, što mi je činiti...?
- Nemoj ni pokušati poreći. Svi u gradu su te vidjeli.
Podižem obrvu. - Ti nisi.
- Ne, ali drugi ljudi jesu.
- Kako si ti doznao za to?
- To nije važno. Važno je da jesam. A ti bi trebala biti oprezna s tim tipom.
Na lošem je glasu.
- Oh, baš lijepo od tebe! Doista ti je stalo do mene, zar ne, Iane?
On se mršti još jače. - Ti si prijateljica moje šogorice. Pretpostavljam da se
osjećam obaveznim pobrinuti se da se o tebi ne govori loše dok si nam u posjetu.
- Dakle, o tome je riječ? Prijateljska zabrinutost? Obaveza? - Sad sam ljuta.
Zašto jednostavno ne može biti odrastao i priznati svoje osjećaje? Očito se želi
uvući u moje Dieselice. Morala bih biti slijepa da to ne vidim.
- Da. Upravo tako. A sad sam ispunio svoje obaveze. - Okreće se i odlazi.
Mrštim se. - Dakle, jednostavno ćeš me ostaviti ovdje na sijenu?
Glas mu zvuči prigušeno dok se udaljava. - Bokte, rekao sam ti da to nije
sijeno. To je slama.
Bijesna sam na dvije razine. Prvo, doista me ostavlja ovdje, i drugo, koristi
onu riječ za koju znam da je koristi kako bi razljutio majku.
- Bokte nije riječ! - vičem, ali on ne obraća pozornost na mene.
Izvlačim se iz sijena, slame ili čega već, sa šakama punim toga. Trčim za
njim i čekam da skočim na njega prije no što otvorim šake.
177
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Zamahujem što jače mogu prema njegovu potiljku. Dok ga sijeno okružuje
golemim žutim oblakom, stajem i divim se tom prizoru.
Ajme. Zagrabila sam mnogo više no što sam mislila.
On se polako okreće, a ja uzmičem. Glava i ramena prekriveni su mu
smećem i izgleda vrlo zbunjeno.
- Jesi li upravo bacila slamu na mene? - pita u nevjerici.
Prekrižila sam ruke na prsima. - Prilično sam sigurna da je to sijeno.
On čini korak prema meni. - Bio je to loš potez, curo.
Uzmičem još jedan korak kako bih održala udaljenost među nama. Srce mi
lupa, ali ne zbog naprezanja. Više zbog opasnosti koju vidim u njegovim očima.
Ali, ne mogu mu dati do znanja da me zastrašuje. - Ne, s mojeg stajališta nije.
On spušta rame kao da će se uhvatiti ukoštac s nekime.
Prekasno shvaćam da sam to ja.
Vrištim i okrećem se kako bih pobjegla, ali zbog toga mu je samo lakše
srušiti me. Dvije sekunde poslije oboje smo zakopani u slami.
- Siđi s mene, idiote! - vičem pokušavajući baciti nešto slame u njegovo lice.
On izbjegava slamu, a tada zagnjuri lice u moj vrat. - Prestani bacati to sranje
na sve strane! Svrbi!
Zastajem kako bih došla do daha i ustanovila govori li istinu. Ne znam je li
to doista činjenica ili samo njegova sugestija ima čarobno djelovanje na mene,
ali osjećam se pomalo neugodno.
- Ti si glupan koji nas je bacio ovamo.
- Tražila si to. - Podiže glavu i gleda me.
Naša su tijela stisnuta jedno o drugo od trbuha do prsa. Kroz jaknu osjećam
ubrzano kucanje njegova srca, ritam usklađen s mojim.
- Sanjaj - kažem, a glas mi se znatno stišava. Čujem šuštanje slame u drugom
dijelu staje, ali zaključujem da potječe od kravice Candy. Sami smo, ali zapravo
i nismo. To je neobično seksi.
- Možda i sanjam - kaže on.
Moje srce preskače.
On se pomiče tako da je većom površinom tijela na meni. Osjećam njegov
struk na svojem, i njegov penis tvrd poput kamena.
O, Bože, o, Bože, o, Bože... Što se događa?! Moj mozak gubi nadzor. Ne mogu
bistro razmišljati. Zar ćemo to učiniti na sijenu?
- Ne razumijem - napokon kažem. - Kad ne znaš što bi učinio, samo reci ono
što ti je na umu, to je moj moto. - Mislim, što se događa?
- Ni ja ne razumijem. - Ne smiješi se.

178
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Jesi li ljut zbog toga? - Doima mi se pomalo budalastim ljutiti se na vlastite

osjećaje pa se smiješim.
To kao da malo ublažuje njegov gnjev. Njegovo lice se opušta. - Možda.
Nisam siguran.
Malo se migoljim pokušavajući pomaknuti ono što me bode u leđa.
- Bolje je da se prestaneš migoljiti - upozorava me.
Vrag u meni oživljuje. - Zašto? - Još se malo migoljim. - Što će se dogoditi
ako ne prestanem?
On upire kukovima u mene i spušta svoju tvrdu duljinu na moju mekoću. -
Zažalit ćeš jer se više neću moći obuzdavati.
- Tko je rekao da se moraš obuzdavati u mojoj prisutnosti? - Pokrećem
kukove u sporijem ritmu koji on neće protumačiti kao uzrujanost zbog slamke
koja me bode.
Gledamo jedno drugo u oči naizgled čitavu vječnost. A tada još malo
pomičem kukove na što on zatvara oči i upire u mene.
- U jebenoj si nevolji - šapuće.
- Ti si u nevolji, a ne ja - odgovaram šapatom i širim noge kako bih mu
omogućila bolji pristup.
Njegove oči otvaraju se vrlo polako, a tada se lijen osmijeh vraća na njegovo
lice. - Nisam siguran da sam te dobro shvatio. Želiš li reći da bi se rado malo
povaljala u sijenu? Sa mnom?
Smijem se. - Prilično sam sigurna da to već činimo. - Gledam uokolo kako
bih naglasila činjenicu da oko nas nema ničega osim sijena.
On hvata moju lijevu ruku, podiže je iznad moje glave i sputava je pod
tvrdom balom te žute tvari. - Rekao sam ti, Candice... - spušta lice toliko da su
nam usne udaljene samo za dlaku -... to nije sijeno. To je slama.
I tada me ljubi.

179
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

TRIDESET I PETO POGLAVLJE

S
pušta ruku i otkopčava moje traperice.
- Pomogla bih ti kad bi mi pustio ruku - kažem.
- Samo drži ruke ondje gdje ih vidim - kaže tonom prepunim
upozorenja. Nježnije prima moju drugu, sašivenu ruku i također je
podiže iznad moje glave. - Neka ostanu ovdje.
On se podiže na koljena i povlači mi hlače.
- O, Bože, baš je hladno - kažem cičeći.
- Ne brini, dušo, brzo ću te zagrijati.
Otvaram usta ne bih li ga upitala kako, ali zastajem jer mi on počinje
pokazivati. Spušta lice do mojih gaćica i ljubi me kroz tanku tkaninu.
- Oh - šapućem. Već sam vlažna, a on je učinio samo to. U gadnoj sam
nevolji.
On liže oko rubova pamuka, a tada klizi prstom ispod njega, uz unutarnju
stranu mojega bedra. I dalje me ljubi, utiskuje topao zrak kroz tkaninu dok
njegov prst klizi ispod mojih gaćica.
Dišem isprekidano, a kukovi mi se malo pomiču, najprije ulijevo, pa udesno.
Izluđuje me njegov lagani dodir.
- Polako - kaže trljajući mi bedra gore-dolje dok utiskuje lice u moje meke
dijelove.
Njegova se ruka podiže i povlači moje gaćice prema dolje, polako, polako.
Ian me gleda s mračnim izrazom lica, a tada spušta usta na moje nabore.
Njegov vreo jezik ulazi u mene pa gotovo vrištim od užitka. Noge mi drhte
od potrebe. Moram jako zagristi usnu kako ne bih svima u radijusu od petsto
metara dala do znanja što radimo.
- Jako si vlažna - kaže gledajući me. - Neću još dugo izdržati. Nisam već
dugo. - Ispričava mi se jer je previše uzbuđen. U ovom trenutku Ginny je
najgluplja žena na svijetu, ako se mene pita.
- Polako ćemo - kažem pružajući ruke. - Želim seks, odmah.
- Ali, jako si ukusna - kaže i ponovno spušta usta na mene.
Stenjem, rastrgana između želje za još toga i potrebe da ga osjetim u sebi,
još njega, onaj dio koji će nam oboma pružiti užitak.
- Iane, molim te... Ni ja neću dugo izdržati ako nastaviš s time.
- Žališ se? - pita, a iz dubine njegovih prsa izvire tih smijeh.
- Ne, samo želim svršiti s tobom.
180
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

On poseže u stražnji džep i vadi kondom iz novčanika. - Ne moraš mi dva

puta reći.
Svlači traperice, a ja napokon mogu pogledati paket kojem se već danima
divim. Kad sam ga vidjela kako istrčava ispod tuša, nisam stekla dobar uvid.
Dok je ukrućen, u njegovim se preponama događa svojevrsno čudo prirode.
- Jesi li spremna za mene? - pita, ponovno na koljenima i između mojih
nogu, držeći penis u ruci.
- Pitanje je jesi li ti spreman za mene. - Širim noge još malo jače i pomičem
kukove, ne obraćajući pozornost na slamu koja me bocka posvuda od struka
naniže. Zacijelo izgledam smiješno u jakni, ali gola ispod struka, ali nisam
spremna dopustiti da mi se sise smrznu i otpadnu samo kako bih izgledala malo
više seksi.
Ian mi se približava pa usmjerava glavu penisa prema mojim naborima.
Usredotočen je na nastojanje da bude pažljiv, ali opažam trenutak u kojem
nalazi moju toplinu. Lice mu se opušta i preplavljuje ga užitak.
- O, dušo - kaže - jako si ugodna.
Pružam ruke. - Uđi, unutra je toplo.
- Pa, i hoću - kaže spuštajući svoju težinu na moje tijelo i gurajući ostatak
svoje duljine u mene.
Stenjem od sreće. Ovo je raj, ovdje, na ovoj hrpi slame.
I on stenje pa počinje ulaziti i izlaziti. Svaki blag pokret dočekujem svojim.
Nježan je, ali zahtjevan. Opojan. Vrlo sam blizu orgazma što nema smisla jer
smo tek počeli, ali tako je. To je zbog njega. Na meni je Ian, muškarac koji me
izluđuje, kojeg želim gađati grudama snijega i hrpama slame. Na meni je i u
meni, i želi me dovesti do orgazma. Kaže da ga izluđujem, ali me želi. Želi me
posjedovati, želi seks sa mnom. To me zapanjuje i potiče me propitivati sve. Što
to znači? Hoćemo li sada biti par ili je ovo samo igra? Nadam se da za njega nije
igra, jer za mene nije.
Njegov ritam ubrzava i svaki mišić u njegovu tijelu je napet. - Dušo...
oprosti... svršit ću...
- I ja! - Ostajem bez daha, odjednom svjesna činjenice da sam izgubila
nadzor nad svime... nad svojim mislima, svojim tijelom i svojim željama.
Spremna sam zaplakati od potrebe kao da mi život ovisi o njemu. - I ja! -
Pokušavam doći do daha. - Što se događa?! - O, Bože!
Valovi užitka stižu. Osjećam ih. Približavaju se, jačaju...
- Candice! - viče. - Dovraga! - I tada iz njegova grla izlazi stenjanje i
uzdisanje dok se silovito zabija u mene.
Predajem se dok je on na pola puta. Iz mene izlaze zvukovi koji nemaju
smisla. Zvuče kao da bi trebali biti riječi, ali to nisu. Držim se za njegovu jaknu

181
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

svom snagom i letim na tom ludom vrtuljku sve dok se napokon nije prestao
vrtjeti.
On se smiruje, ruši se na mene čitavom težinom i oboje tonemo dublje u
slamu.
Dok se oporavljam od seksualnog vrhunca, počinjem osjećati komadiće
slame koji me bodu u dijelove kojima je to jako neugodno. Doista jako, jako
neugodno.
- Jesi li dobro? - pita.
- Zapravo sam pomalo zgnječena. - Pokušavam se smijati, ali to zvuči
nekako hripavo.
On se prevrće na bok i pritom izvlači iz mene. - Bolje? - pita.
Kimam.
On zatvara oči i ponovno se prevrće na mene.
Ne mogu ne nasmiješiti se.
- Iane?
- Da? - stenje u moj vrat.
- Rekao si da ću zažaliti. - Gotovo sam bez daha pa mi je teško govoriti.
- Da, jesam.
- Pa, znaš što? - pitam.
- Što?
- Nisam zažalila. Ne žalim nimalo.
On podiže glavu i gleda me u oči. - Ni ja.
Oboje se smiješimo kao blesavi. Osjećam se kao da bih mogla skočiti s ove
staje i odletjeti natrag u kuću. Sad znam što znači onaj izraz »ljubav ti da je
krila«.
- Želiš još jednom? - pita s dijaboličnim izrazom lica.
Otvaram usta kako bih odgovorila, ali me prekida zvuk vrlo nezadovoljne
kravice.
Ian koluta očima. - Pričekaj malo. - Silovito me ljubi, a tada se podiže na
koljena. - Moram nahraniti tele. - Skida kondom i stavlja ga u rupčić koji je
izvukao iz džepa. Ustaje, navlači traperice i kopča ih. Posvuda ima komadiće
slame.
- Nisi li rekao da si to već učinio?
- Lagao sam.
- Tupane.
- Da, što ćeš? - Upućuje mi svoj najšarmantniji osmijeh. - Katkad sam tupan.

182
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Ja to želim učiniti! - kažem i pokušavam ustati iz kaosa slame. Moja

stražnjica brzo gubi toplinu koju je stekla našom aktivnošću. - Zaboga, ovdje je
hladno.
Zvuk otvaranja vrata prekida moju sljedeću misao, a tada iza ugla dopire
Maevin glas. - Candice, jesi li ovdje?
Iskolačila sam oči i ukočila se. Kao i Ian.
- Začas će izaći, mama! - viče. Dobacuje mi moje hlače pa prstima češlja
svoju kosu nastojeći izvaditi slamu. Samo je djelomično uspješan.
- U redu - kaže Maeve. - Reci joj neka dođe u kuću. Imam nekoliko odgovora
pa moramo razgovarati.
- Odgovora? - Ian me gleda. - O čemu govori?
Napokon sam na nogama i uglavnom odjevena pa ga odgurujem. - Ništa
zbog čega bi se ti trebao zabrinjavati. - Zakopčavam traperice i pokušavam se
izvući iz slame.
On me hvata prije no što sam uspjela proći pokraj njega.
Upravo sam se namjeravala pobuniti kad se on sagnuo i nježno mi poljubio
usne. To me je nekako začaralo pa sam zaboravila da me je Maeve trebala zbog
nečega.
- Reci mi sve svoje tajne - kaže u šali.
Poraženo uzdišem. Dovoljno je da samo to učini, da me tako pogleda, i
predajem se. - U redu. - Nekoliko puta trepćem pokušavajući se sjetiti što je
tajna. - O, da. Dakle, organiziram darivanje rodilje za Andie.
- Zašto?
- Kako bih joj pomogla pronaći prijateljice.
Ian se odmiče od mene. - Molim?
Teško uzdišem, uzrujana jer mu moram objašnjavati, a Maeve me treba. -
Ona ovdje nema prijatelja, ako nisi primijetio. A sve je to zato što Hannah širi
glasine. Ali, ja ću ispraviti sve to.
- Kako ćeš to učiniti? I kako uopće znaš sve to?
- Tate mi je rekao sve što trebam znati. Pa sam zaključila kako je Andie samo
potrebna prilika da upozna te cure na svojem terenu, pa će one uvidjeti koliko
je ona sjajna osoba i željet će joj biti prijateljice.
Ian prezrivo puše. - Misliš?
Prekrižila sam ruke jer groznica seksi trenutaka brzo nestaje na ledenom
zraku. - Da, doista to mislim.
On podiže obrvu. - Na licu ti se opet pojavljuje onaj izraz.
- Koji izraz?
- Onaj koji me moli da te ponovno bacim na slamu... da te smirim.
183
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Pružam ruku kako bih ga udarila, ali me on hvata za zapešće.

- Da me smiriš... što si umišljaš, tko si?
On me privlači k sebi toliko da nam se prsa ponovno dodiruju. - Ja sam tvoj
tip, eto tko sam.
- Moj tip? - Pretpostavljam da je to pomalo budalasto, ali iznutra me je
preplavila toplina kad je to rekao. Više ne osjećam hladnoću. Čak su mi se i
dlačice u nosu odledile.
- Da. Ako želiš da to budem. - Gleda moju bradu kao da se plaši pogledati
me u oči.
Uzdišem s mješavinom sreće i tuge. - Voljela bih da budeš moj tip - napokon
priznajem. - Jedini problem je u tome što živimo milijun kilometara daleko
jedno od drugog. - Nisam čak ni sigurna govorim li o stvarnoj udaljenosti ili o
činjenici da potječemo iz različitih svjetova.
- I? Sad si ovdje, zar ne?
Znam da bi njegove riječi trebale biti ohrabrujuće, ali me samo podsjećaju
da neću još dugo biti ovdje. Udaljavam se od njega i smiješim se. - Da. Sad sam
ovdje. Ali moram razgovarati s Maeve.
On pokazuje prema vratima staje, a glas mu zvuči pomireno. - Idi. Ja ću
nahraniti Candy umjesto tebe.
- Hvala, Iane. - Odlazim i ponovno ga ostavljam obaviti moj zadatak jer ako
ostanem pokraj njega, srce će me početi boljeti.

184
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

TRIDESET I ŠESTO POGLAVLJE

K
ako to mislite, ni jedna ne može doći? - pitam držeći ruke na
bokovima.
Maeve se pokušava nasmiješiti, ali to izgleda više kao da je muče
grčevi u trbuhu. - Koji god datum sam spomenula, sve su rekle da
imaju obveze. Stekla sam dojam da zapravo i nemaju.
- Kako? Kako ste to znali?
Maeve teško uzdiše i klizi niz stolac za kuhinjskim stolom. - Najprije sam
razgovarala s Janet, jednom od majki. Ona mi je rekla da su njezine kćeri
slobodne, ali kad sam tada razgovarala s njezinom kćeri, rekla mi je da će cijeli
taj dan biti kod Janet. Ponovno sam nazvala Janet, a ona mi je rekla kako nije
znala za to.
Moje se oči stišću i postaju procjepi pa odmahujem glavom dok uviđam
koliko se Hannin otrov proširio gradom. - Bit će joj jako žao...
- Kome?
- Nije važno. - Uzimam svoju jaknu s naslona stolca i odijevam je odlazeći
niz hodnik.
- Kamo ideš? - pita Maeve vičući iz kuhinje.
- U grad. Vraćam se za otprilike sat vremena. - Gnjevno izlazim iz kuće i
odlazim ravno u staju. Kad stižem onamo, Ian upravo izlazi.
Pogledao me je i odmah zauzeo obrambeni stav. - Što god je bilo, ja nisam
kriv.
- Potrebno mi je da me odvezeš u grad i podupreš me ako bude potrebno.
- Da te poduprem? - Smije se. - Želiš da ponesem pušku?
- Da, ako misliš da će pomoći.
Ian me hvata za ruku dok pokušavam proći pokraj njega.
- Pričekaj trenutak.
Stajem, ali samo zato što mi onemogućuje stabilno zakoračiti na snijeg. - Što
je, Iane? U žurbi sam.
- To me zabrinjava. To i ubojit pogled u tvojim očima. - Privlači me k sebi i
gleda. - Što se događa? Kako mogu pomoći?
Dio gnjeva me napušta, zamijenjen nježnim osjećajima koje Ian uporno
izaziva u meni. Moram treptanjem susprezati suze koje zbog nekog razloga
dolaze u moje oči. Jako sam zbunjena.
- Jesi li dobro? - pita.
185
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Da - kažem odmičući se od njega. - Dobro sam. - Vrhom rukavice brišem

kožu ispod donjih trepavica. Ne smijem dopustiti da mi se maskara razmaže jer
ću se uskoro tući, u seoskom stilu. - Samo moram porazgovarati s Hannom.
- S Hannom? Zašto? O čemu?
- Reći ću ti kad stignemo onamo. - Možeš li me odvesti?
Ian gleda prema stražnjim pašnjacima, a tada prema kamionetima. -
Vjerojatno mogu, ako ne bude predugo trajalo.
Okrećem se kako bih krenula prema kamionetu. - Uopće neće dugo trajati.
Samo me odvezi u restoran, nas dvije ćemo porazgovarati i tada me možeš
odvesti kući.
Ian gleda na sat dok mi prilazi. - To će već biti vrijeme ručka. Svaki dan u
podne imaju gužvu. Prije dva sata vjerojatno neće moći razgovarati s tobom.
- Oh, ne brini. Zapravo me samo mora saslušati pa će sve biti u redu.
Stižem do kamioneta i ulazim samo tako. Previše sam usredotočena na želju
da Hanni pokažem što je cura iz grada da bih se zabrinjavala zbog mogućnosti
pada ili ostavljanja dojma gracioznosti.
Nekoliko sekundi poslije Ian i ja sjedimo jedno pokraj drugog u kamionetu.
Gledam kroz prozor i čekam da kamionet krene, ali se to ne događa pa gledam
Iana i pitam: - Što čekamo?
- Baš si slatka dok se uspinješ u moj kamionet - kaže s osmijehom.
Gnjev na Hannu i njezina sranja još se malo hladi. - Prestani manipulirati
mnome kako bih učinila ono što želiš.
On se smije. - Zar je to moguće?
- Nije. Zato prestani s pokušajima.
On se smije do pola ceste koja vodi na autocestu, a ja se trudim izvaditi svu
slamu iz kose.

186
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

TRIDESET I SEDMO POGLAVLJE

R
estoran je prepun. U pola jedan nekoliko ljudi čeka stol dok ulazimo.
Ali ja i ne pokušavam stati iza njih. Nisam došla zbog vafla.
Prelazim pogledom po prostoriji i opažam Hannu za šankom, kako
nekome poslužuje kavu. Kava je bez kofeina i to me ljuti vjerojatno više no što
bi trebalo. Znala sam da je lagala kad je rekla da je nemaju. Kuja.
Krećem prema njoj ne obazirući se na zainteresirane poglede koje mi
upućuju svi na mojem putu. Stajem pred Hannom, iza širokih leđa vrlo krupnog
muškarca s tamnom, napuhanom kosom.
- Hannah, moram razgovarati s tobom.
Ona iznenađeno podiže pogled, a tada se mršti. - Imam posla.
- I? Ipak moram razgovarati s tobom.
Osjećam nekoga iza leđa i okrećem se. Ian je ondje i izgleda vrlo zabrinuto.
Njegova prisutnost me umiruje pa se osjećam hrabrije.
- Hej, Hannah - kaže pozdravljajući je, a tada se okreće prema meni. Govori
jedva glasnije od šapta. - Možda ovo možemo učiniti poslije, negdje drugdje?
- Ne, možemo to odmah učiniti. - Prekrižila sam ruke na prsima i ponovno
zurim u Hannu.
Nekoliko ljudi prestalo je jesti pa gledaju. Muškarac ispred mene se okreće,
a ja opažam da je to Boog.
- Zdravo - kaže.
Lecam se zbog komada hrane u njegovoj bradi. Moglo bi biti jaje.
- Haj, Boog - kažem i ponovno gledam Hannu. - Ti i ja moramo razgovarati.
Ona podiže kuk i s treskom spušta lonac s narančastim poklopcem na šank.
Čudo je da se nije razbio. - Kao što sam rekla, imam posla. - Malo vruće kave
zalijeva Boogov tanjur.
On i Ian gledaju smeđu lokvicu na njegovu tanjuru, ali mene njezina
nasilnost prema kofeinu ni najmanje ne odvraća od moje misije.
- Čujem da si proteklih godinu dana u gradu pokretala i širila zlobne glasine
o mojoj prijateljici Andie.
- Tko je to rekao? - pita Hannah, a lice joj se grči. Gleda Booga. - Jesi li ti to
rekao?
Boog otvara usta, ali prije no što je uspio nešto reći, ja nastavljam.
- Nije važno tko je to rekao. Važno je da to prestane. Danas. - Upućujem joj
svoj najopasniji pogled.
187
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Znam da ne govoriš meni - kaže ona pa podiže ruke s lonca i prekriži ih

ispod prsa. Time gotovo podiže grudi iz majice.
- Itekako govorim tebi, Hannah Banana.
Ona počinje odvezivati pregaču. - Već sam ti rekla da mi je ime Hannah.
Samo Hannah! - Napokon odvezuje sve vezice pregače. Kad ju je izgužvala u
loptu, baca je na šank pa pregača pokriva pola Boogovog tanjura.
Njezina pozornost ponovno je na meni. - Reci mi još samo jednu riječ o toj
curi i imat ćemo gadan problem - upozorava me.
Skinula je pregaču, pa, dakako, prihvaćam. Potpuno sam spremna pokazati
toj seljanki što je gradska cura.
- Ta cura je moja najbolja prijateljica, a tebi nikad nije učinila ništa pa ti je
bolje da je prestaneš ogovarati jer inače.
Gotovo svi u restoranu prestali su razgovarati ili jesti. Svi pogledi uprti su
u nas, ali meni je potpuno svejedno. Sva sam nabrijana jer vidim da Hannah
nekako vjeruje da ima pravo uništiti život mojoj najboljoj prijateljici.
- Doista si drska kad se usuđuješ doći ovamo i tako mi se obraćati - kaže
Hannah gnjevno me gledajući. Glava joj se malo ljulja.
Naginjem se preko šanka i govorim dovoljno glasno da me cijeli restoran
čuje. - A ti si toliko drska da izmišljaš laži o ljudima o kojim ne znaš ništa.
- Ne izmišljam laži - ispaljuje. - Samo govorim ono što čujem.
- Tada pogrešno čuješ.
- Tko to kaže?
Nosovi nam se već gotovo dodiruju.
- Ja kažem. Stoga možeš prestati govoriti ljudima da je Andie razdvojila tebe
i Macka jer svi znaju da vi nikada niste bili zajedno. I možeš prestati govoriti da
je razdvojila Iana i Ginny jer je Ginny to sama učinila. Mack nije imao ništa s
time, kao ni Andie. - Uzmičem i puštam da joj moje riječi sjednu.
- Pa, znaš što, gospođice sveznalice? - kaže Hannah iskrivivši usta. - Ja to ne
govorim pa, što se mene tiče, možeš poći sjesti na Ianov mjenjač i vrtjeti se.
Usta mi se otvaraju, a lice mi je plameno crveno. Zar je toliko očito da sam
sjedila na Ianovu mjenjaču?
Prije no što stižem odgovoriti, Ian stavlja ruku na moje rame i povlači me
od šanka. - Hannah, ako ti no ne govoriš, reci nam tko govori.
Izraz gnjeva nestaje s Hannina lica, zamijenjen durenjem. - Zašto bih rekla?
- Ako ne kažeš, svima ću reći što znam o ispovijesti pod utjecajem alkohola,
koju sam čuo četvrtog srpnja prošle godine.
Ona brzo pogleda Booga, a tada Iana. - Ne bi valjda.
Ian se smiješi. - O, znaš da bih.

188
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Njezine nosnice se šire. - Iane, opak si, znaš to?

- Slažem se. Hoćeš li priznati ili da počnem govoriti? - Znakovito gleda
Booga.
Hannah je problijedjela. - Ne! Ne, reći ću, reći ću. - Uzima pregaču sa šanka
i okreće se prema kuharu. - Uzimam stanku.
- Stanku? Ne možeš sada uzeti stanku! - Ali, obraća se njezinim leđima jer
je ona već na pola šanka i odlazi prema vratima.
Zastaje samo kako bi uzela crvenu pahuljastu jaknu s vješalice kod vrata, a
tada izlazi.
Boog samo podiže obrvu i gleda me, a tada se vraća ručku.
- Dođi. Da čujemo što ima za reći - kaže mi Ian u uho.
Dok izlazimo, ne obraćam pozornost na šapat i poglede gostiju restorana.
- Neće se toliko lako izvući - mrmljam dok izlazim.
- Pusti je neka govori - kaže Ian. Isprepliće prste s mojim prstima u
rukavicama pa uvlači naše ruke u džep svoje jakne.
Nastojim spriječiti osmijeh, ali ne mogu. On cijelom svijetu daje do znanja
da smo zajedno, a ja ne mogu biti sretnija zbog toga. Iako je ovo samo flert,
uvjerena sam da je dobar. Ne sjećam se da sam ikada bila ovoliko uzbuđena
samo zato što me netko drži za ruku. Nisam bila ovoliko ushićena čak ni kad
me je Jimmy Cunningham u srednjoj školi, između četvrtog i petog sata, primio
svojom znojnom rukom. Možda podliježem kakvoj virozi. Poslije ću izguglati
simptome. Zadihanost? Da. Uspaljenost? Da. Nagle promjene raspoloženja? Da,
itekako. U jednom trenutku želim se smijati, a u sljedećem želim razbijati glave
kao kokose. Nedvojbeno sam bolesna, vjerojatno je nešto ozbiljno.
Hannah staje nekoliko koraka dalje niz pločnik, pred restoranom, i ispuhuje
kosu iz usta te stvara bijeli oblak oko lica. - Doista si drska kad se usudiš dolaziti
na moje radno mjesto i tako mi se obraćati. - Gnjevno nas gleda.
Ne znam obraća li se meni ili Ianu, ali ipak odgovaram. - Prestani širiti laži
o ljudima i više nećeš morati brinuti zbog toga.
- Kako bih trebala znati da su to laži?
- Zato jer govore o tebi, glupačo, a ti znaš istinu.
- Ne nazivaj me glupačom - kaže i ljutito me gleda.
- Nemoj se ponašati glupo pa neću. - Odgovaram joj ljutitim pogledom.
Ian staje bočno, tako da je gotovo između nas. - Hajde. Završimo s time. -
Okreće se prema Hanni. - Hannah, reci nam tko izmišlja laži.
- Ja ne.
- To si rekla. - Ian je gnjevno gleda.

189
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Iane, zar ti to nije dovoljno? - Ponovno se duri, a ja moram priznati da joj

to prilično dobro ide. - Bili smo prijatelji, znaš?
- Ne, Hannah, nikada nismo bili prijatelji. Ti si uvijek bila gnjavatorica.
- Pa, to je doista nepristojno. - Pokušava glumiti uvrijeđenost.
- Kako hoćeš! - kažem prekidajući njihovu zaostalu srednjoškolsku dramu -
Tko govori loše o Andie iza njezinih leđa?
Ona se okreće prema meni i izgleda kao da je spremna pljunuti.
- Ginny, u redu?! - Gleda Iana, a izraz njezina lica postaje blaži.
- Oprosti. Znam da to nisi želio čuti, ali istina je.
Ian je potpuno utihnuo.
- Dakle, Ginny svima govori da je Andie razdvojila tebe i Macka te nju i
Iana?
- Da. - Hannah uzdiše i uvlači ruke u džepove jakne. - Bila je prilično
slomljena kad ju je Ian ostavio. Možda je malo preuveličavala, priznajem, ali, ja
to nisam učinila, dobro? Pokušala sam joj reći neka to pusti, ali nije htjela. Jako
je ogorčena. Krajnje ogorčena.
Ian gleda prema nebu i nekoliko sekundi odmahuje glavom. A tada reži i
gleda pred sebe, na ulicu. - To je doista jebeno... ja sam nju ostavio? Zacijelo je
poludjela.
- Nisi je ostavio? - pitam, a oštar ubod u prsima izaziva mi bol u srcu. Znači
li to da on uopće nije htio prekinuti s njom? Voli li je još? I ako je voli, zašto me
to toliko strašno rastužuje? Odlazim!
- Dakako da jesam! - kaže usmjeravajući bijes prema meni. - Ali to nije bio
moj izbor! Bio je to njezin izbor! - Dugo izdiše i tada progovara mirnijim glasom.
- Odlučila je navaliti na mojega brata. To je njezina krivnja, a ne moja.
- Ali, ona kaže da si je ti gotovo prisilio na to - tiho kaže Hannah. - Samo ti
je pokušavala privući pozornost. Nisi morao prekinuti s njom zbog toga.
Ian je gnjevno gleda. - Zar doista vjeruješ u tu glupost?
Hannah sliježe ramenima. - Donekle?
- Pa, prestani jer to nije istina, bokte. - Ian stoji pognutih ramena, sa svakim
dahom ispuhuje bijeli oblak i odmahuje glavom.
- Bokte nije riječ - kažem pokušavajući razvedriti raspoloženje. Ne mogu
suspregnuti tugu jer je Mack možda bio u krivu u vezi svega što misli da zna o
svojem bratu. Ali, to ne znači da želim da Ian bude tužan. Možda i dalje želi biti
s Ginny, a ako želi, morat će mi se sviđati dovoljno da mu pomognem
ostvariti to. To ljudi čine za ljude koje... do kojih im je stalo.
Ian me gnjevno gleda. - Imam jednu riječ za tebe.
Čeljust mi se malo pomiče na stranu. - Da je čujem.

190
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Ian ne kaže ništa. Samo gledamo jedno drugo. Uprežem svu moć volje kako
bih suspregnula osmijeh. Jako je sladak kad je ljut.
- Dakle, vi ste sada par, ha? - pita Hannah.
Malo se smijem. - To je nekako teško ako se ne izlazi.
Ian se šaljivo mršti. - Kako to misliš? Nikad te ne izvodim? Zajedno smo bili
u streljani, gdje si me upucala, usput; otišli smo brojati krave, nahraniti tele...
- Nisi me izveo u streljanu, ludo, sama sam se dovela onamo. I nisam te
upucala.
On gleda Hannu. - Jesi li vidjela moj ožiljak? Upucala me je. Imam svjedoke.
Hannah se smije. - Bilo je i vrijeme da te netko upuca, idiote.
- Odlazi. - Moram se vratiti na posao.
Govorim u njezina leđa. - Hvala jer si nam rekla za Ginny. Ali, bolje ti je da
više ne govoriš tako o Andie. Hannah, ozbiljno ti govorim!
Ona maše rukom iznad glave, a njezini jarkocrveni nokti sasvim se dobro
vide na bijeloj, snježnoj pozadini. - Da, da.
Ian me grli odostraga i stišće mi ruke uz tijelo. - Moja si zarobljenica.
- Prilično sam uvjerena da si ti moj zarobljenik - kažem s osmijehom. Ljudi
u restoranu vjerojatno bulje u nas, ali ne marim za to. Neka svijet vidi da me taj
muškarac čini potpuno šašavom.
- Suprotstavljaš li se uvijek i svemu? - pita.
- Ne. A ti?
- Ne. Nikada. Samo s tobom. Ali, rekao bih da se ja zapravo ne
suprotstavljam. Ti to činiš. - Ljubi me u vrat, a tada puše kao divlje prase ili što
već, pa se sva ježim od toga.
Okrećem se, podižem ruke oko njegova vrata i čvrsto ga grlim. - Prestani,
praščiću.
- Ne mogu si pomoći. - Ponovno je zagnjurio lice u moj vrat.
- Mirišeš jako dobro. I ukusna si. - Malo upire kukovima u mene dajući mi
do znanja da je spreman za još jedno valjanje po sijenu, slami ili što god bila ona
žuta tvar.
- Jako si zločest - kažem i smiješim se kao blesava. Baš bih ga poseksala
stojeći ovdje. Doista bih.
Pokraj nas prolazi automobil i trubi nekoliko puta. A tada netko viče kroz
prozor: - Uzmite si sobu!
Ian podiže glavu i pokazuje nekome srednji prst. Tip još malo trubi.
- Dođi. Hajdemo kući. - Ian ponovno uvlači naše ruke u džep svoje jakne.
Njegov izbor riječi me rastužuje. Kući. Dom je ondje gdje je srce, ali ja živim
na Floridi. Mogu li živjeti na mjestu na kojem nije i moje srce? Eto što su nagle
191
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

promjene raspoloženja. Možda jet lag remeti moj kalendar ili što već. Ne bih
trebala biti ovoliko ćudljiva, barem ne do sljedećeg tjedna.
- Što je? - pita me dok prilazimo kamionetu.
- Ništa. - Ulazim uz njegovu pomoć i čekam da zatvori vrata, ali on samo
stoji i gleda me.
- Što? - pitam i izbjegavam gledati ga u oči. Umjesto njih usredotočujem se
na njegovu kosu.
- Tužna si, ljuta ili što već.
- Ne, nisam.
- Opet se suprotstavljaš.
- Ja ne, nego ti.
On staje na prag kamioneta i brzo mi ljubi usne, prije no što sam i shvatila
što čini. - Lažljivice - kaže, a tada skače na tlo i obilazi kamionet sa stražnje
strane.
Četiri puta duboko udišem i izdišem u nastojanju da se smirim. Posljednje
što želim jest postati plačljiva pred Ianom. Na Floridi me čeka moj život. Ne
mogu dopustiti da se ovaj mali flert otme nadzoru.
Na farmu putujemo u tišini.

192
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

TRIDESET I OSMO POGLAVLJE

U
lazim i čujem glasove u kuhinji. Odlazim prema njima i zatječem
Andie kako sjedi za stolom i drži djetešce u naručju. Maeve stoji nad
njima.
- Oh, Sarah je ovdje! - kažem i ispuštam torbu na pod kod ulaza u kuhinju.
- I njezina majka je ovdje - sarkastično kaže Andie. Odmahujem. - Da, da,
ali svi žele vidjeti dijete, to znaš. Ona je nova, ti si stara. Navikni se na to.
Andie me pokušava ritnuti nogom dok joj prilazim, ali sam previše spretna
za njezinu još nedavno trudničku stražnjicu. Skačem u stranu i stajem pokraj nje
tako da mogu čučnuti pokraj svojeg kumčeta.
Sarah je potpuno umotana u pahuljastu dekicu. Vidi se samo njezino
majušno ružičasto lice. Oči su joj zatvorene i izvodi grimase sisanja.
- Oooo... vidi je... sanja sisanje. Baš slatko!
Andie se smiješi. - Vrlo je slatka, u to nema sumnje. Ne mogu prestati zuriti
u nju. Pravo je čudo.
Čujem čudan ton u njezinu glasu pa podižem pogled i opažam da plače.
- Zašto si tužna zbog toga?
- Nisam tužna - kaže, sva plačljiva - toliko sam sretna da to ne mogu
podnijeti. Nisam znala da se majke ovako osjećaju. Kimam. - Točno znam što
želiš reći.
- Znaš? - pita Maeve. - Nemaš djece, zar ne?
- Imam.
Andie je iskolačila oči. - Ne, nemaš. - Zbunjeno se mršti.
- Da, imam. Ime joj je Candy i u staji je. - Malo podižem bradu. - Ian i ja smo
njezini skrbnici.
Andie odmahuje glavom. - Luda si.
- Luda, ali lukava. - Podižem pogled i namigujem Maeve.
- Što je to bilo? - Andie upire prstom u moje lice.
- Što? - Utjelovljujem nevinost. Iz mene nipošto neće ništa izvući. Moram se
samo nekoliko minuta praviti glupom i ovo će prestati.
- Taj mig. - I dalje upire prstom u moje lice. - Upravo si namignula Maeve i
nemoj lagati da nisi.
Trepćem nekoliko puta. - Imala sam pahuljicu u oku.

193
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Andie me gleda stisnutim očima. - Ma nemoj. Ovdje je previše toplo za

pahuljice.
- Bio je to ostatak pahuljice, ludo. Od onečišćenosti.
- Muljaš. - Andie se okreće prema Maeve. - Recite mi što snuje. Znam da vas
je uvukla u to.
Maeve razrogačenih očiju gleda Andie pa mene.
Izvodim gestu rezanja grla, ali se Andie vrlo brzo okreće i opaža je.
Udara dlanom u stol, uplašivši dijete. - Recite mi! - zahtijeva.
- Opa - kažem ustajući i malo uzmičem. - Zdravo, hormoni.
Ona me gnjevno gleda i ljulja djetešce, kako bi ponovno zatvorilo oči. A
koliko odavde vidim, malena je previše uplašena da bi se opustila, i ne krivim
je. Andie se ponaša ludo.
- To nisu hormoni. Ljuta sam jer me držite u neznanju.
Tapšam njezinu ruku. - Ne uzrujavaj se. Teta Candice ima sve pod
kontrolom.
- Teta Candice ostat će bez velikog pramena kose dok bude spavala ako ne
progovori - kaže Andie smrtno mirnim glasom.
Stavljam ruke na glavu u gesti zaštite. - Kakva grubost! Što je Baker City
učinio od moje prijateljice? - Osjećam se kao da razgovaram s teroristom. Što je
sljedeće? Moji prsti? Hoće li mi i njih odrezati?
- Pretvorio me je u osobu koja ne trpi gluposti. Reci mi što si radila dok sam
ja cijelu noć hranila ovo malo čudovište.
Polako joj prilazim i pružam ruke. - Predaj mi dijeeeteee... polaaakooo... i
svi su sreeeetniii...
Andie odguruje moje ruke. - Možeš je dobiti nakon što priznaš.
Spuštam ruke na kukove, gnjevna jer ne samo što mi prijeti, nego me i
osujećuje. - Uskraćuješ li mi pravo koje imam kao kuma?
- Uskratit ću ti još mnogo toga ako ne počneš govoriti.
Potpuno sam obeshrabrena. Jedva uspijevam stići do stolca prije no što sam
potpuno klonula. Gotovo da ne uspijevam držati glavu uspravnom kako bih
gledala ljušturu svoje nekadašnje najbolje prijateljice. Izvana izgleda kao
bucmasta Andie, ali iznutra...? Pravi demon.
- Ne misliš li da si samo malo... stroga? - pita Maeve držeći se kao da je
Andie nadomak eksploziji. Andie je granata, to je nedvojbeno.
- Šalite se? - Andie gleda mene, a tada Maeve. - Ova cura je prije dvije godine
sama postigla da se u cijelom gradu prestane posluživati meso bizona jer je
uvjerila ljude da je ta životinja na popisu ugroženih vrsta.

194
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Mrštim se prisjećajući se tog bisera iz svoje prošlosti. Ne znam zašto to

uvijek mora spomenuti kad god nije onako kako ona želi. Moj je motiv bio
ispravan.
- Nisam ja kriva jer je Google lagao - kažem u svoju obranu.
Andie me gleda izbuljenim očima. - Google nije osoba, dobro? Ne znam
koliko puta ti to moram reći.
Gledam prema vratima pomislivši kako bi drijemanje u ovom trenutku
moglo biti dobar plan za mene. Drijemanje iza zaključanih vrata. Nisam sigurna
da s Andienom ćudljivošću mogu izaći nakraj s ljubaznošću koja je vjerojatno
potrebna u ovoj situaciji.
Maeve se ubacuje kako bi me spasila. - Pa, bizon zapravo nije ugrožen, ali u
današnje vrijeme nedvojbeno nije uobičajen kao što je nekoć bio. A stoke je
mnogo više pa možda nije loše to što ljudi krdima bizona pružaju priliku da se
povećaju.
Upirem prstom u Maeve. - Da, vidiš? Činila sam vam uslugu. Znate li koliko
ćete posla izgubiti ako svi počnu jesti meso bizona? Mnogo, eto koliko. A kako
ćete tada platiti Sarin studij? - Kimam kako bih pojačala upečatljivost svojih
riječi.
Andie me gleda bezizražajno, samo nekoliko puta trepće. To me plaši više
nego bilo koje dotadašnje raspoloženje. To je njezino odvjetničko lice, a doista je
dobra odvjetnica.
Andie tek malo spušta glavu, ali me i dalje gleda u oči. - Reci mi ono što me
zanima.
Mogla bih joj se suprotstaviti, ali uviđam da je besmisleno. Katkad je nalik
psu koji ima ukusnu kost. Jednom od onih buldoga kojima se ukoči čeljust.
- U redu. Toliko jako te zanima? Reći ću ti. Maeve i ja...
Maeve podiže ruku. - Da se razumijemo, ja nisam bila u povjerenstvu za
planiranje.
- Hej!
Andie podiže ruku kako se ne bismo upustile u sporednu raspravu kojom
sam joj htjela odvratiti pozornost. Dovraga.
- Znam, Maeve - kaže. - Ona neprestano uvlači ljude u svoje spletke. - Andie
me ponovno gleda, čeka, bez riječi zahtijeva objašnjenje.
Potpuno sam spremna otići odavde. Neka zla kuja zaposjela je tijelo moje
najbolje prijateljice i pretvorila je u osobu s kojom se nikada ne bih družila.
Ustajem stružući stolcem po podu. - Znaš što? Moram odspavati.
Andie me hvata za zapešće. - Sjedni. Ostani. Popij kavu. - Glas joj je tek malo
manje zloban, ali još nije dovoljno dobar da u meni probudi želju da je slušam.

195
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Ne, hvala. Natopljena sam kavom za danas. - Okrećem se kako bih

krenula, ali me ona i dalje drži. Povukla bih ruku, ali se plašim da će Sarah
završiti na podu.
- Molim te? Za mene?
Stišćem zube i gnjevno je gledam. - Tvoj emocionalni tobogan mi izaziva
vrtoglavicu, Andie.
Ona počinje plakati. - Znam. - Plače dok govori. - I meni.
- O jadnice! - viče Maeve pa žuri kleknuti i tapšati je po leđima. - U redu je,
mila; sve će biti u redu!
Andie gleda Saru, i dalje držeći moju ruku u kung fu smrtonosnom stisku.
- Jako je volim! Zašto neprestano plačem zbog toga?
- Poslijeporođajna tuga - kaže Maeve i gladi je po kosi. - Potpuno je
normalna. To su samo hormoni. Prestat će samo do sebe ili ti možemo nabaviti
lijekove. Ne moraš se sramiti zbog toga.
Sjedam nasuprot njoj i grizem se jer sam prenagljeno zaključila da je moja
prijateljica namjerno užasna prema meni. Ona me napokon pušta, ostavljajući
crvene tragove na mojoj koži.
- Žao mi je, Andie - kažem napuštajući sve planove za buduće durenje. -
Nemoj se ljutiti na mene.
Andie odmahuje glavom. - Ne ljutim se na tebe. Volim te. Nikad se ne bih
mogla ljutiti na tebe.
Pokušavam se nasmiješiti. - Iako sam pokušala isplanirati zabavu darivanja
za tebe, koja nije uspjela?
- To si učinila za mene? - Prestaje plakati.
- Ne, upravo sam ti rekla. Pokušala sam to učiniti, ali nije uspjelo. - Upućujem
znalački pogled Maeve. - Ali, prilično sam sigurna da sada znam zašto. I
rješavam to, vjeruj mi.
Maeve podiže obrvu.
- Želim li znati o čemu govoriš? - pita Andie šmrcajući, dok rukavom briše
nos. Zvuči iscrpljeno.
- Ne, ne želiš. - Kimam kako bih naglasila svoje riječi. - Ian mi pomaže pa ne
brini. - Gledam Andienu svekrvu. - Maeve, oslobođeni ste dužnosti.
- Oh, Dobro. Barem mislim.
- Dakle, smijem li uzeti to djetešce ili što? - pitam pušući u znak uzrujanosti.
Vrijeme je za promjenu teme.
Andie mi upućuje slabašan osmijeh. - Dakako. Ti si joj kuma. - Predaje mi
zamotuljak i provjerava jesam li ga dobro uhvatila prije no što ga pušta.

196
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Dobro. Napokon. - Gledam Saru, koja je čudesno zaspala unatoč svoj toj
drami. Očito je već vrlo otporna. - Otvori oči, djevojčice. Moraš upamtiti moje
lice prije no što odem.
Andie se počinje smijati, a tada se njezin smijeh ponovno pretvara u plač.
Odmahujem glavom sažalivši se nad prijateljicom. - Ne brini, draga. Čim
utisnem Saru u sebe, izguglat ću tu poslijeporođajnu tugu i srediti te.
Andie se smije kroz napadaj plača. - Hvala ti, internetska doktorice Candice.
Smiješim joj se, sretna jer uvažava moje vještine. - Doista nema na čemu.

197
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

TRIDESET I DEVETO POGLAVLJE

N
akon što sam fino odrijemala, u svojoj sobi gledam jadan sadržaj
svojeg kovčega kad Ian ulazi i zatvara vrata gotovo do kraja.
- Što radiš ovdje? - pitam okrenuvši se prema njemu. Trenutačno
sam se zapalila, ali nipošto ga neću dodirnuti u kući njegovih roditelja. Držim
se za naslon stolca iza mene, tražeći snagu u njemu.
On se nakašljava. - Došao sam te pitati želiš li večeras izaći sa mnom.
Trepćem nekoliko puta, poimajući njegove riječi.
- Bio bi to službeni izlazak - pojašnjava.
Osjećam peckanje iznutra i odjednom kao da sam postala sramežljiva. -
Svakako. Veoma bih to voljela.
- Za deset minuta.
Mrštim se jer više ne patim od problemčića sramežljivosti. - Šališ se?
- Ne, potpuno sam ozbiljan.
Prekrižila sam ruke na prsima. - Jesi li svjestan koliko je to nepristojno?
Pretpostaviti da ću ostaviti sve i izaći s tobom... kao da već nemam planove?
- Spavala si.
- Pa?
- Pa sam mislio da se želiš suočiti s Ginny, ali ako ne želiš... - Okreće se
prema vratima.
Trčim preko sobe i hvatam ga za ruku. - Ne! Čekaj.
On se smiješi. - Tako sam i mislio. - Saginje glavu i ljubi me prije no što sam
mogla i naslutiti što će se dogoditi. - Budi spremna za izlazak u bar.
- U bar? Još nije vrijeme večere.
- Turnir u pikadu. Ginny se prijavila za sudjelovanje. Trebali bismo stići
onamo prije no što previše ljudi bude eliminirano. Ona nije osobito dobra.
- Kako si doznao da se prijavila? - Prilazim svojem kovčegu i vadim crn
kašmirski pulover koji sam čuvala za posebnu priliku pa se pitam može li se
turnir u pikadu smatrati posebnom prilikom.
- Dobio sam poruku od Hanne, ni manje ni više.
Prezrivo pušem. - Ulizuje ti se. Vjerojatno želi sjesti na tvoj mjenjač i vrtjeti
se ili što već.
Ian mi prilazi s leđa i cijelim se tijelom stišće uz mene kako bih ga osjetila
od glave do pete. - Nekako sam se nadao tebe nagovoriti na to.

198
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Dio mene želi ga izbaciti iz sobe jer je toliko nepristojan, a drugi dio želi ga
baciti na krevet i jahati ga kao divljeg konja.
Ali, ne činim ni jedno od toga. Ne obraćam pozornost na njegov očiti poziv
nego podižem crni pulover. - Misliš li da će ovo biti prihvatljivo? - pitam.
- Svakako. - Spušta lice na moj vrat.
- A ovo? - pitam podižući spavaćicu.
- Svakako. Savršeno.
Uzdišem. - Iane, to je spavaćica.
- Svejedno. U svemu izgledaš seksi. - Previše je zaposlen sisanjem mojega
vrata da bi suvislo govorio.
Uvrnuo mi je bradavicu pa sam skočila. Okrećem se, otimajući se njegovu
stisku, i govorim glasnim šapatom. - Užasan si! Ovo je kuća tvojih roditelja!
- Pa? - Prilazi mi raširenim dlanovima, kao da će me uhvatiti za struk. -
Odrasli su. Znaju što drugi odrasli čine.
- Ne u njihovoj kući!
- Oh, više ti se sviđa u staji? - Približava mi se, a ja skačem prema vratima
kako bih mu umaknula.
Noge mi udaraju u krevet. - Ne, zapravo ne. Još vadim komadiće sijena iz
kose. - Vrelina jača u meni, a gaćice mi se vlaže. Život je jako nepravedan.
Dovoljno je da me Ian pogleda svojim divljim, intenzivno zelenim očima pa da
iznutra sva poludim.
On staje pred mene i blago spušta ruke na moje kukove. - Poljubi me.
- Samo jednom - kažem svojim najboljim zapovjedničkim tonom. - I više ne.
Moraš otići iz moje sobe.
- U redu, ali mora biti dobar. - Smiješi se.
- Svi moji poljupci su dobri. - Moja ruka klizi uz njegova prsa, pa oko vrata.
Savršeno pristajemo jedno uz drugo, kao da je stvoren za mene, a ja za njega.
On spušta glavu i kaže: - To ću ja prosuditi - kaže prije no što pritišće usne
na moje. Usta su mu vrlo meka, ne traže ništa, ali ipak u meni bude želju da mu
to dam.
Razdvajamo se nakon samo nekoliko sekundi.
- Eto - kažem potpuno nezadovoljna, ali se ponašam da je sve upravo onako
kako sam željela. - Sad moraš otići.
On odmahuje glavom. - Ne. Žao mi je. Dogovor je bio dobar poljubac.
- Oprosti, ali taj je poljubac bio dobar.
On grči lice i malo odmahuje glavom. - Ne, baš i nije.

199
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Što? Kako se usuđuješ... Ispuhujem malo zraka. - U redu. Želiš dobar

poljubac? Evo ti dobar poljubac. - Hvatam ga za glavu i povlačim, spremna
ljubit se s njim iz sve snage.
On se odmiče i podiže prst. - Trenutak.
- Što? - Najprije traži poljubac, a tada, kad sam napokon spremna popustiti,
on odlazi? Kakva je to uvrnuta, zagonetna obrnuta psihologija?
On prelazi preko sobe, prilazi vratima pa ih zatvara i zaključava, a tada se
vraća. Gledam ga postrance sretna jer me nije napustio, ali ponovno se
zabrinjavam da će me nagovoriti na nešto zločesto. Nažalost, sve vezano uz Iana
doima se kao da nipošto ne može biti pogrešno, iako očito jest.
- Iane. Rekla sam ti... nema igranja u kući tvojih roditelja.
On pruža ruke. - Samo dobar poljubac. To je sve što mi je potrebno.
Stoji ondje s golemom izbočinom u hlačama, a ja ne mogu ne vidjeti ga
golog. Gledam vrata, a tada ponovno njegove hlače. Ono pravilo o tome da ne
smijem činiti ništa zločesto u kući njegovih roditelja iz sekunde u sekundu
doima se sve besmislenije.
- Ubijaš me, dušo - kaže s bolnim izrazom lica.
Ta bol me svladava. Odbacujem sve misli o doličnosti i spontano mijenjam
svoja shvaćanja ispravnog i pogrešnog. Bum. Gotovo.
- Svući se - kažem jer je moje tijelo odjednom zaposjeo droljasti demon koji
ne može držati svoj libido pod nadzorom. Mislim samo o tome kako moram
uzeti njegov penis u ruke.
On ne razmišlja ni trenutka. Njegova košulja leti zajedno s čarapama, a
potom i trapericama. Za manje od minute stoji u boksericama, s golemim
šatorom na prednjem dijelu.
- Ti si na redu - kaže prelazeći pogledom po mojem tijelu.
Zaključujem kako je prikriveni napad najbolji način da izađem nakraj s
ovom situacijom. Pokazat ću mu što se događa kad mi pokuša zapovijedati.
Prilazim mu i ponašam se kao da ću skinuti majicu, ali umjesto toga se
spuštam na koljena i povlačim njegove bokserice prema dolje. Njegov penis
izlazi i poskakuje ispred mojega lica, u punoj erekciji.
- Što radiš? - pita, zbunjen.
- Dajem ti dobar poljubac kako bi otišao iz moje sobe.

200
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

ČETRDESETO POGLAVLJE

J ednom rukom hvatam Ianovu palicu, a drugu spuštam na svoje bedro.

Približavam usta vrhu njegova kurca i ližem ga jezikom jednom, dva
puta, i tri puta, pa klizim usnama oko njega i pojačavam njegov osjet.
Njegov nagli udah govori mi da sam dobro izabrala.
- Jebo te - kaže dugo izdišući.
- Ne, nije to - kažem pa liznem još jednom. - Samo poljubac.
On stenje. Ruke mu se spuštaju na moja ramena dok počinjem kliziti
usnama preko vrha njegova penisa pa niz tijelo. Moj jezik kruži, a usne se
pomiču naprijed-natrag. Rukom milujem njegovu duljinu, a njegovi se kukovi
blago pomiču u ritmu koji sam uspostavila.
- Nisam znao... - kaže.
- Mmm... - Ne mogu odgovoriti jer sam previše zaokupljena čitanjem
njegovih signala i nastojanjem da ga primim duboko i da obradim čitavu
duljinu njegova kurca.
On je sve veći, sve deblji pa znam da činim ono što mu godi. Pokušavam
ostati usredotočena na njegov užitak, ali istodobno želim da sam se svukla, kako
bih ga mogla baciti na krevet i popeti se na njega prije no što svrši. Vraški me
uzbuđuje gledati ga kako se prepušta užitku.
Znoj mu je izbio na licu i prsima. Teško diše i čvršće mi stišće ramena. - O,
Bože, dušo... o, jebo te.... da, tako...
Drugom rukom obuhvaćam njegove testise.
On stenje i trza se, povlači se od mene.
- Nešto nije u redu? - pitam gledajući ga odozdo.
- Da - kaže režeći pa me hvata za pazuhe i podiže.
Pokušavam odlučiti trebam li se razljutiti ili posramiti kad on hvata rub
moje majice i podiže mi je preko glave.
- Što to... ?
- Želim biti u tebi - kaže, i dalje režeći.
Tome se nipošto neću suprotstaviti jer se potpuno slažem s time da je to
najbolje za oboje. Pomažem mu svući moje hlače i čarape, a potom brzo
grudnjak i gaćice.
Kad sam krenula poljubiti ga, on me je uhvatio za struk i okrenuo. Moja leđa
pritisnuta su o njegova prsa, a njegov kurac utisnut je u moju stražnjicu.

201
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Pomiče ga na stranu kako bi mi se mogao približiti. Ruke mu klize po

prednjem dijelu mojeg tijela pa silaze i prst klizi u moj procjep.
- Mmm, već si vlažna - kaže mi u uho.
- Jako me uzbuđuješ - odgovaram šapatom.
Njegov prst tada dodiruje moj klitoris, trlja naprijed-natrag pa klizne u
mene, izlazi i ponovno trlja. Iskrenje počinje istog trena pa širim noge i
pokušavam odgovoriti na potrebu koja je sve jača, ali me ne dovodi onamo gdje
bih htjela biti.
On drugom rukom potiskuje moja leđa prema dolje pa se savijam. Njegov
veliki kurac tada odostraga upire u moj otvor, a ja ostajem bez daha osjetivši
koliko je lako ušao u mene.
- O, dušo... - kaže promuklim glasom.
- Ššš - upozoravam ga, zabrinuta da bi nas netko mogao čuti, a tada i sama
stenjem. Toliko o diskreciji.
On me hvata za kukove i do kraja ulazi u mene, a tada nekoliko puta udara
i trlja naprijed-natrag.
Upirem se u njega moleći još. Moje se šake otvaraju i stišću na plahtama,
nabirući ih u izgužvane hrpice.
On uspostavlja ritam, ulazi i izlazi, a trenje jača zajedno s mojom žudnjom.
- Jače - kažem znajući da imam potrebu osjetiti više njega.
On udara u mene toliko silovito da se moja stopala skližu po podu i padam
potrbuške na krevet.
On se penje na krevet i ulazi u mene odozgo, brzo, kao da ne može čekati
da se namjestim.
Rušim se na krevet, na trbuh, ali on ne staje. Pomiče se sve brže, gura,
zahtijeva, a ja moram podignuti stražnjicu s kreveta koliko god visoko mogu
kako bih bila u najboljem položaju za duboko prodiranje.
Ludo je kako jednostavno nastavljamo ne mareći što je gdje ni tko bi nas
mogao čuti. Jednostavno imamo potrebu koju moramo zadovoljiti, a nijedno od
nas ne želi prestati. Još me nitko nije toliko zaokupio i ponio.
Njegove ruke uvlače se pod mene i još malo podižu moje kukove. Nisam
znala da sam sposobna za takav manevar, ali mi je vraški drago da jesam. On
mi doseže pravo mjesto, pritišće moj gumbić, a iskrenje započinje negdje
duboko u meni dok me njegov dug, tvrd kurac potpuno ispunjava.
On silazi s uma i toliko ubrzava da ne mogu držati korak s njegovim
ritmom. Ali, ni ne moram to jer se doima da je moje tijelo ušlo u svojevrsno
autoerotsko stanje. Više ni ne znam gdje sam, možda u kakvoj mračnoj jami
seksa. Više uopće ne marim, svejedno mi je čak i ako nas cijela kuća čuje. Samo

202
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

želim da me dovede do kraja te lude utrke. Jako je ugodno i samo se nadam da

neće prebrzo završiti.
- Aaah! - viče i odjednom staje. Diše toliko silovito da zvuči kao teretni vlak.
- Što je? - pitam, također zadihana.
- Okreni se.
- Što?
Ne odgovara nego pruža ruke, hvata me za struk i napola prevrće. - To je
dobro, upravo tako.
Ležim na boku, a on je opkoračio moju nogu. Drugu je podignuo i stavio je
na svoje rame.
- Što radiš? - pitam, istodobno uplašena i uzbuđena. Pulsiram od potrebe.
Samo želim da se vrati u mene, da u meni ponovno probudi osjećaj da gorim.
- Ševim te. - Spušta se nisko na koljena i ponovno usmjerava penis u mene.
Objema rukama drži se za moju nogu, oslonjenu na njegova prsa i u koljenu
savijenu preko njegova ramena.
Još me nitko nije ševio postrance, ali mi nije potrebno mnogo vremena da
zaključim kako mi se sviđa. Da, molim te, Iane.
Ševi me postrance.
- O, Bože - kažem dok on zastaje kako bi svojom stidnom kosti trljao
krugove po meni. Istodobno me masira izvana i iznutra. Pada mi na pamet da
je to možda raj. Upravo to, samo s neograničenom količinom keksa koji ne
debljaju.
- Sviđa ti se? - pita me i stavlja palac na moj gumbić pa ga blago trlja dok se
izvlači i ponovno ulazi.
Kimam, nesposobna progovoriti.
On me i dalje trlja, zastaje, ponovno počinje, ulazi i izlazi, a ja se sve više
približavam neuhvatljivom orgazmu koji kao da se danas igra skrivača sa
mnom. Nekako ne uspijevam pasti preko ruba, ali nastojim ne prepustiti se
frustriranosti zbog toga. Previše mi je ugodno da bih se zabrinjavala zbog takvih
pojedinosti. Znam da me Ian nipošto ne bi ostavio visjeti.
On staje i izvlači se.
- Što je? - pitam, zabrinuta da smo već završili.
- Imam potrebu ući dublje. Želim ti vidjeti lice dok svršavaš, a znam da si
blizu.
Nježno me gura na leđa.
Širim noge i ruke. - Tada dođi - kažem s osmijehom. - Hajde, daj mi još.
On se smiješi. - O, namjeravam, vjeruj mi.

203
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

I tada je opet u meni. Gledamo jedno drugo u oči dok vrelina ponovno jača
u meni. On polako prodire u mene, pažljivo, čineći me zadovoljno svjesnom
svakog svojeg centimetra.
Klizanje postaje skliskije. Sve je laganije, a vrelina jača. Osjećam kako
dijelovi mene dolje bubre, a iskrenje ponovno počinje u mojim dubinama. Ovaj
put je brže i jače. Zamišljam da padam.
Izraz njegova lica postaje mračan, a nosnice mu se šire. Mišići njegove
čeljusti počinju se stezati i opuštati, opet i opet.
Počinjem zatvarati oči.
- Ne - kaže. - Otvori oči. Želim te gledati.
Otvaram oči i gledam u njegove, nevjerojatno zelene. Intenzivno ga osjećam
u sebi i na sebi dok gledam kako me usredotočeno gleda. Kao da smo se nekako
sjedinili, kao da više nismo dvije jedinke nego jedna cjelina. To je zastrašujuće,
ali ne mogu poreći osjećaj da je ispravno. I ja želim gledati njega.
Osjećam kako nam orgazam oboma istodobno stiže. Više ga mogu birati
hoću li ga gledati u oči. Moram ga gledati jer ću se inače utopiti. On je jedino što
me spašava od izvjesnog zaborava. Još nikada se nisam osjećala kao da ću se
potpuno izgubiti, kao što se sada osjećam. To je čudesno, ali me istodobno
zbunjuje.
- Iane... - očajna sam i držim ga čeličnim stiskom.
- Svršit ćeš - kaže on.
Kimam, a lice mi se grči od užitka i iščekivanja. - Da.
- I ja - kaže on, a glas mu se gotovo sveo na uzdisanje.
I tada mi stiže. Sama spoznaja da je on na rubu dovoljna je da me pogurne
preko njega. Orgazam nad orgazmima stiže i preplavljuje me.
Ianove ruke sada su obujmile moje lice, drže moju glavu, a nos mu je tek
malo dalje od mojeg. Izgleda kao da će zaplakati jer su mu se obrve sastale i
spustile, a usta stisnula dok stenje, a znoj mu se slijeva niz lice i kapa na moje.
Uzdišem u slatkom oslobođenju. - Iane! - Zvučim kao da plačem. - Iane!
Iane!
On udara u mene, stenje i reži dok ja izvikujem njegovo ime i razne
besmislene slogove.
Gledamo jedno drugo dokle god nas valovi nose. Ni jedno od nas nije
sposobno lako disati, osjećamo kao da će nam se pluća rasprsnuti od pritiska, a
tada dašćemo jednom ili dva puta. Poneseni osjećajima, gledamo se, gledamo i
gledamo. U ovom trenutku ništa drugo na svijetu nije važno i ništa na svijetu
više neće biti ovoliko dobro. Gorkoslatko, kao ništa drugo.
- Volim te - kaže bez daha, i dalje upirući u mene, naizgled posljednjim
atomima snage.
204
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- I ja tebe volim - odvraćam. Preplavljena emocijama, počinjem plakati. I to

ne činim profinjeno, ljupko i lijepo. Počinjem glasno jecati, kao dijete.
On moje lice obasipa malenim poljupcima, i dalje upirući u mene. - Ne plači,
dušo.
- Nisam tužna - mrmljam kroz suze - uopće nisam tužna, vjeruj mi. - To je
donekle laž, ali u ovom trenutku zaslužuje da mu lažem. Ne želim da mu se srce
slomi kao što će se moje slomiti kad odem.
- Doista? - pita i dalje me ljubeći, ali usporava pokrete.
- Doista.
- Želiš li da prestanem? - pita, a poljupci prestaju.
- Ne. - Odmahujem glavom. - Nemoj nikada prestati.
On se smiješi. - Bojim se da moj penis ima druge planove.
Osjećam kako klizi iz mene čim je to rekao. To me je nasmijalo.
- Jadnik. - Ian gleda svoje međunožje. - Iscrpila si ga.
- On je mene iscrpio, a ne ja njega. - Odjednom osjećam sram jer ponovno
uviđam da smo u kući Ianovih roditelja i da smo se upravo ludo seksali. Čak i
postrance, zaboga.
Ian se okreće na bok i gleda me dok prstom ocrtava obris moje bradavice. -
Grudi su ti prelijepe, znaš li to?
- Sama sam ih kupila i platila - kažem nimalo se ne srameći jer sam
poboljšala ono što mi je Bog dao.
- Kladim se da u kupaćem kostimu izgledaš sjajno.
Smiješim se. - Rado bih to mislila.
- Volio bih to vidjeti. - Zvuči čeznutljivo.
- U ovim vremenskim prilikama nećeš. - Može mi se umiljavati koliko god
želi, ali u Baker Cityju usred zime ne namjeravam odjenuti kupaći kostim.
- Je li na Floridi sada toplo? - pita.
- Da, prilično toplo. Nikada nije ovoliko hladno. Ali, ne bih rekla da je
vrijeme cijele godine pogodno za kupaći kostim. Samo najveći dio godine.
- Guglao sam stočarstvo na Floridi - kaže kao da se ne obraća izravno mojem
srcu. - Jesi li znala da je to jedna od vodećih farmerskih država u Sjedinjenim
Američkim Državama?
Mrštim se gledajući ga i pitam se šali li se. - Ozbiljno?
- Da. - Podiže se još više i stavlja ruku na moj trbuh. - Zapravo, nedaleko od
tvojeg grada.
- Doista? - Mrštim se razmišljajući o tome. - Pa, mislim da sam vidjela
pokoju kravu uz cestu. Ali, uglavnom dok sam putovala na sjever.
- Kamo? U New York?
205
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Smijem se. - Ne. U Orlando. Kad sam išla u Universal Studios ili kamo već.
- Nikada nisam bio tamo. Je li zabavno?
- Jako. Odvest ću te jednom.
- Može sad? - pita me sa smrtno ozbiljnim izrazom lica.
Pozorno ga gledam pokušavajući opaziti trik. - Sad?
- Da. Hajdemo. - Gura moju ruku. - Hajdemo u Universal.
Podižem ruku i kuštram njegovu zapetljanu kosu. - Šašav si.
On vadi moju ruku iz svoje kose i ljubi mi prste. - Ne. Mislim ozbiljno. -
Pažljivo spušta moju ruku na moj trbuh pa je pokriva svojom.
- Zašto se ne smiješ? - pitam.
- Zato što mislim ozbiljno. Kad bih se smijao, upropastio bih učinak.
Izvlačim se ispod njegove ruke i sjedam. - Doista želiš poći sa mnom na
Floridu i u Universal?
- Da.
- I guglao si stočarstvo ondje?
- Da.
- Zašto? - Srce mi lupa tisuću puta u minuti. Ne mogu baš dobro disati, ali
glumim da mogu. Ne želim mu otkriti da mi sama pomisao da bi želio trajnije
biti sa mnom uzrokuje apoplektični napadaj.
On dugo ne odgovara. A tada se prevrće na leđa i gleda u strop. - Volim te,
Candice.
Te riječi izazivaju čudan osjećaj u mojoj utrobi. Zapravo sam se nekako
nadala da nije čuo moju veliku izjavu dok smo vodili ljubav. Jedno je biti luda
za tipom, ali ako on zna da sam luda za njim, to je nešto posve drugo.
Andie kaže da nisam za flertove. Napokon se slažem s njom u tome, barem
u vezi Iana. Ian nedvojbeno nije materijal za flert, a ja sam se zaljubila u njega.
Ono, totalno zaljubila. Jesmo li doista jedno drugome izjavili ljubav dok smo
svršavali? Nije li to jadno? Uzdišem. Očito nije kad si u tome.
Gurkam ga stopalom. - I ja tebe volim, ali...
On okreće glavu kako bi me pogledao. Doima se vrlo tužnim. - Ali što?
Sliježem ramenima. - Koga briga što će drugi reći? Oni ne odlučuju jesmo li
sretni ili nismo.
Ne mogu se prestati smiješiti. - Ovo nije moguće.
On se uspravlja, a tada ustaje i, stojeći pokraj kreveta, pruža obje ruke. -
Itekako je moguće.

206
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

ČETRDESET I PRVO POGLAVLJE

G
ola stojim pokraj Iana, uz krevet. On me gleda u oči i grli me.
- Zašto ne bismo jednostavno bili spontani? - pita kao da je najlakše
samo pobjeći s nekim koga gotovo i ne poznaješ, iz gornje lijeve u
donju desnu državu.
- Ne znam. Zato što je to neodgovorno? - Moj argument čak i mojim ušima
zvuči slabašno.
- Jebeš odgovornost. Cijeli život sam odgovoran pa pogledaj kamo me je to
dovelo.
- U sjajan život sa sjajnom obitelji?
- U usamljenost. U želju da sam negdje drugdje, da živim s osobom s kojom
nisam u krvnoj vezi.
- Ali... ti si selo, a ja sam grad. - Želim vjerovati da to među nama može
funkcionirati, ali se osjećam kao da bih nas oboje trebala odgovoriti od toga. To
bi Andie željela da učinim. Ona će biti jako ljuta. Zbog toga osjećam mučninu.
- Ja nisam potpuno selo, a ni ti nisi potpuno grad. Nemoj ni pokušati uvjeriti
me da jesi.
Sliježem ramenima. Prije nekoliko dana možda bih mu se suprotstavila u
tome, dok sam se klizala i posrtala po ledu, ali danas ne mogu.
Potpuno je u pravu. Naposljetku, sad sam kravlja mama. A i kupila sam
pištolj te njime ustrijelila pumu. Na Floridi se nikada ne bi dogodilo ništa od
toga.
On upire prstom u moje lice. - Pokušavaš iznaći argument, ali ne možeš.
- Ne, samo razmišljam kako mi se svidjelo ono s kravom, a i čizme su ovdje
prilično slatke. - Pištolj nisam spomenula jer bi mi ponovno počeo srati da sam
ga upucala.
- Vidiš? I kokoši ti se sviđaju.
Grčim lice. - Ali, za kokošje guzice nisam sigurna.
On se mršti. - Kokošje guzice? Tko je spomenuo kokošje guzice.
- Ono s jajima... - kažem čekajući da shvati.
- Slušaj, ako ti se kokošje guzice ne sviđaju, ne moramo ih imati. Samo sam
mislio da bi voljela svježa jaja.
- Mi? Kako ti misliš, mi?
On se slabašno smiješi. - Nisi valjda mislila da govorim samo o izletu u
Orlando?
207
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Odjednom mi je teško disati. Moram se udaljiti od njega i pronaći kisik koji

mi je potreban da bih preživjela.
- Što je? - pita, a njegove ruke ostaju ispružene dok se ja udaljavam.
- Samo... samo... samo imam potrebu disati. - Lice mi je odjednom hladno i
znojno, a uši mi gore. Mislim da ću se spontano zapaliti.
On se smije. - To je samo trema.
Moj pogled skače po sobi u potrazi za nepostojećim komadima odjeće.
Moram se odjenuti. Moram otići odavde. Moram razmisliti, a to ne mogu dok mi
je Ian toliko blizu, toliko dražestan, toliko preplavljen žudnjom prema meni.
Uvjerena sam da je to posrijedi. Žudnja. Svladala ga je žudnjai uvjerio je
samoga sebe da me voli. Ta pomisao u mojim prsima izaziva užasnu bol.
Moram se uhvatiti za srce kako bih je zaustavila. Možda to doista jest ljubav.
Ali, jao! Dečki to ne čine. To ja činim, zaljubim se u nekoga potpuno
neprimjerenog. Totalno sam lagala. Nisam za flertove. Uopće nisam za flertove.
Samo se zaljubljujem. To sam ja. Takva sam. Ali, nikada to nitko nije učinio
meni. Nije ni čudno da su svi pobjegli od mene. Pritisak je ogroman.
Zastrašujuć!
- Ovako ćemo - kaže Ian odijevajući hlače, a potom majicu, kao da je posve
bezbrižan. - Pustit ću te da razmisliš o tome, a u međuvremenu možemo otići u
bar i razgovarati s Ginny.
- Da - kažem upirući prstom u njega. - To je odlična ideja. Hajdemo popraviti
Andien život. - Prije no što uništim svoj, moram se pobrinuti da njezin bude
dobar. To je najmanje što mogu učiniti prije no što cijelu kuću okrenem
naopačke.
Tada uviđam da to za MacKenziejeve može samo loše završiti. Ili ću im
uzeti Iana pa ćemo se još jače zaljubiti, a oni ga gotovo neće viđati, ili ću ga
ostaviti slomljena srca i ogorčenijeg nego ikada.
Sranje. Što sam učinila?

208
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

ČETRDESET I DRUGO POGLAVLJE

U
spijevam dotjerati kosu i našminkati se toliko da izgledam donekle
dolično, a tada ulazim u kamionet s Ianom i Mackom. Zbog nekog
razloga natovarili su nam Macka, koji ide s nama u misiju, ali sam
od Iana iznudila obećanje da bratu neće reći ni riječi o našim planovima. S Ginny
ću jednostavno morati razgovarati u zahodu ili gdje već. Posljednje što mi je
potrebno jest da Mack izvijesti Andie o svim mojim ludorijama. Ono što
Andie ne zna neće je povrijedi, a ja želim da tako i ostane.
- Dakle, kako je biti otac? - pita Ian Macka dok krećemo dugom cestom
prema autocesti.
- Divno - kaže Mack bez oklijevanja. - Neispavanosti bih se mogao odreći,
ali je inače savršeno. Andie je sjajna mama. Sarah je doista sretna jer je ima.
- Mama kaže da je Andie podlegla poslijeporođajnoj tuzi.
- Da, pomalo, ali rješava to. Znaš kako je.
Okrećem se kako bih pogledala Macka. - Kako bi on to znao?
Mack sliježe ramenima. - I u životinjskom svijetu se katkad događa.
Kimam. To je potpuno logično. Prije spavanja provela sam neko vrijeme sa
svojom prvom ljubavlju Googleom i doznala podosta o hormonskom tornadu
koji hara Andienim tijelom. Zbog toga sam poželjela pripremiti joj toplu kupku,
ali, kad sam je upitala o tome, odbila je moju ponudu.
- Ako želite izaći koju večer, Candice i ja je možemo pričuvati - kaže Ian.
Srce mi se grči u prsima. Nije li to dražesno? Ian i ja malo bismo glumili
roditelje.
Ponovno sam problijedjela. Roditelje? Ian i ja? O, Bože, o, Bože, o, Bože.
- Što ti je? - pita Ian. - Jesi li dobro? Izgledaš blijedo?
- Ja? - Iskolačila sam oči. Zar mi sad i čita misli? - Ništa. Baš ništa.
On se smije i odmahuje glavom. - Lažljivice.
- Candice, kako ti se sviđa kod nas? - pita me Mack. - Andie je žao jer nije
mogla provesti više vremena s tobom.
- Oh, sjajno je. Ian me drži zaokupljenom. - Poželjela sam umrijeti kad su te
riječi izašle iz mojih usta. Sranje. Doista smo to učinili u kući njegovih roditelja
i u njihovoj staji.
Ian me gleda, ali, srećom, šuti.
- Čuo sam - kaže Mack.
Zanijemila sam. Hvala nebesima da Ian nema taj problem.
209
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Što bi to trebalo značiti? - pita gledajući Macka u retrovizoru.

- Ništa. Samo sam čuo da ste nekoliko puta zajedno otišli u grad. - Smije se.
- I da te je Candice upucala u streljani.
- Jest. - Ian kima. - I to hladnokrvno.
Uzdišem, već umorna od te teme. - Nisam ga upucala, karma je to učinila. I
još me nitko nije nazvao hladnokrvnom pa nemoj početi.
On me tapša po nozi, a tada klizi rukom prema gore i stišće mi bedro vrlo
blizu mjestima koja u javnosti ne bi trebao dodirivati. - Oprosti, dušo. U pravu
si. Nisi hladnokrvna.
Podižem njegovu ruku sa sebe i upućujem mu pogled. - Ruke k sebi. - Uopće
mi nije potrebno da Mack izvijesti Andie o tome da se Ian i ja pipamo. Bukvici
ne bi bilo kraja.
Ian me pogledava, ali se ponovno usredotočuje na cestu. Nismo daleko od
autoceste, a taj je dio prepun rupa pa mora paziti. Imam misiju koju večeras
moram ostvariti, a u jarku uz cestu to neće biti moguće.
- Dakle, kakav je plan za večeras? - pita Mack.
- Plan? - Utjelovljujem nevinost. - Kakav plan.
- Troje ljudi izlazi na piće, to je sve - kaže Ian.
- Možeš prestati s glumatanjem - kaže Mack. - Mama mi je sve rekla.
Kolutam očima i prezrivo pušem. - Zar nitko u ovoj obitelji ne zna čuvati
tajnu?
Ian se prejako smiješi. - Ne. Hej, Mack... je li ti Candice rekla da ona i ja
odlazimo u Orlando?
Mack se naginje prema prednjim sjedalima i gleda me. - Pa, ne, zapravo nije.
- Gurka me u rame. - Reci, Candice.
Usta mi zaglavljuju u otvorenom položaju. Iz njih izlaze samo zvukovi
frustracije i iznenađenja.
- Da. Danas sam predložio tu ideju i ona ju je objeručke prihvatila - kaže Ian.
Riječ je izletjela iz mene prije no što sam je stigla spriječiti. - Nisam.
- Nisi? - Ian me zabrinuto gleda. - Ozbiljno?
- Ne. Da. Ne. - Duboko udišem i izdišem. - Ne znam što bih rekla. Zbunjena
sam, to je vjerojatno najtočnije. - Zurim kroz prozor kako ne bih morala
pogledati njegovo nevjerojatno divno lice.
Mack se smije. - Pa, mislim da je ta ideja dobra, ako ikoga zanima moje
mišljenje. - Naslanja se.
Šokirana sam. Moram se okrenuti i pogledati zeza li me. - Ozbiljno? -
Nedvojbeno dobro glumi osobu koja misli ozbiljno, s tim kaubojskim šeširom i
hladnim plavim očima. Nimalo se ne smiješi.

210
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Zašto ne? - Sliježe ramenima. - Svoju suprugu oženio sam nekoliko sati
nakon što sam je upoznao. Bez sumnje vjerujem u takvo postupanje. Kad znaš,
jednostavno znaš.
Ian me tapša po nozi. - Vidiš? Rekao sam ti.
Okrećem se i malo tonem na sjedalu. Sve to napreduje prebrzo za mene. Ne
mogu vjerovati da bi MacKenzieji samo tako pustili Iana, bez ijedne riječi.
Njegovi bi roditelji nedvojbeno bili bijesni. Stariji brat može si priuštiti ležernost
u tom pogledu, ali njegova će se majka nedvojbeno ljutiti. Vjerojatno će poželjeti
pregaziti me svojim malenim kamionetom.
Mack ponovno progovara, prenuvši me iz mojih misli. - Mama je baš jučer
rekla kako bi voljela da pronađeš nekoga s kime bi mogao poći u pustolovinu.
Kaže da ti je to potrebno. U Bakeru jednostavno veneš.
- To je rekla? - Ian odmahuje glavom. - Dovraga. Čak je i moja obitelj
spremna izbaciti me.
- Moraš priznati - kaže Mack - da si proteklih nekoliko godina uglavnom
bio gnjavator.
- Da, pa... s time sam završio. - Ian se mršti. - Večeras ću samo razriješiti
jedan mali nesporazum i tada krećem dalje. Gleda me. - Dalje i u visine.
Pokušavam se nasmiješiti, ali iznutra umirem. Što ako se ispostavi da sam
za njega samo jedno veliko razočaranje? Što ako uđe u moj salon i počne se
smijati mojem poslu, mojem životu i mojim prijateljima? Sve to je potpuno
drugačije od onoga na što je naviknuo. Je li doista moguće da grad i selo zajedno
žive u slozi?
- Da, jedva čekam da upoznam Candicin svijet - kaže.
Uh. Pretpostavljam da ćemo vidjeti. Nastojim ne dopustiti da me ta misao
uvede u slijepu paniku.

211
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

ČETRDESET I TREĆE POGLAVLJE

B
ar je jadan. Mračan je, vonja na ustajalo pivo i pun je debelih tipova u
flanelskim košuljama. Netko podriguje dok ulazim pa osjećam miris
salame.
- Dave, zaboga - kaže Ian stajući između prijestupnika i mene. Maše rukom
ispred lica i izvodi grimasu.
- Hej, Iane, što je, čovječe? - Prijestupnik podiže ruku, ali je ne uspijeva držati
mirnom. Naposljetku odustaje od petice s Ianom i pušta da mu ruka s treskom
padne na nogu.
- Šest sati je, a ti si već pijan? Čovječe, gotov si. - Ian mu prilazi i tapša ga po
leđima, jako. - Što kažeš na šalicu kave, čovječe? Jesi li za?
- Da, dobra ideja. - Tip kima, a pogled mu je staklen. Odlazim prije no što
nehotice vidim još što. Ako tip povrati, poludjet ću, a u tom baru još nisam ni
načinila deset koraka.
- Dakle, došli smo vidjeti Ginny, je li tako? - pita me Mack. Osvrćem se i
gledam Iana. Pridržava svojeg prijatelja Davea dok mu konobar toči kavu.
Izgleda da je Mack moja nova pratnja.
- Da. Moram na trenutak razgovarati s njom, a tada možemo otići.
Mack upire prstom. - Ondje ćeš je pronaći, u stražnjoj prostoriji. Ondje je
pikado. Ali, budi oprezna. Pazi da ostaneš nasuprot pločama.
Namiguje mi jer je uvidio da se namjeravam izvikati na njega pa ne vičem
zbog te uvrede nego kažem: - Hvala - i ostavljam ga kod bara, naručiti pivo.
Na drugom kraju prostorije opažam Tatea Montgomeryja i mašem mu. On
izgleda kao da će ustati i prići mi, ali ja ga više ne gledam i odlazim. Ne želim
da Ian zbog mene ponovno dobije podljev na oku. I ovako će izgledati kao
problematičan tip kad se pojavi na Floridi, s podljevom koji već ima.
Tada uviđam da ozbiljno razmatram njegovu ponudu da pođe sa mnom.
Zacijelo sam luda. Odmahujem glavom kako bih se oslobodila tih misli. Moram
se usredotočiti na svoju misiju. Najprije Andie, a potom Ian.
Prolazim kroz lučni prolaz i opažam Ginny na drugom kraju prostorije. S
njom je nekoliko tipova i još dvije djevojke, a jedna od njih je Hannah. Oči mi se
stišću dok promatram taj prizor. Hannah je htjela uvjeriti Iana i mene da je
nevina, ali to što je vidim ovdje potiče me posumnjati u to.
Prilazim joj ne obraćajući pozornost na ljude koji me gledaju. Na pola puta
do odredišta Hannah me opaža i gurka Ginny. Svi u njihovoj skupini okreću se
i gledaju kako im prilazim.
212
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Srce mi počinje lupati u prsima. Polako, Candice. Imaš pištolj. Opaka si. Pume
te se plaše. Nemoj dopustiti da te ona zastraši. Podižem bradu i nastojim malo
isturiti grudi. Nitko, baš nitko nakon ove večeri neće ružno govoriti o mojoj
najboljoj prijateljici. Moje supermoći su na maksimumu. Samo neka Ginny
pokuša nešto.
- Zdravo - kažem stajući pred nju. Nerado to priznajem, ali kosa joj izgleda
sjajno, a i čizme su joj zgodne. Ali, nije mi jasno kako u njima hoda po snijegu.
Potplati su joj crni i nisu od dva centimetra debele astronautske gume kao moji.
- Zdravo. Candice, je li tako? - Gleda preko mojeg ramena. - Gdje je Ian?
- Nije važno gdje je Ian. Došla sam razgovarati o Andie.
Ona se smiješi i malo pući usne prije no što odgovara. - Doista?
- Da, doista. Slušaj... - pokazujem prema Hanni - čujem da si širila glasine o
mojoj prijateljici Andie MacKenzie.
- Ja nisam. - Toliko je samodopadna da je želim pljusnuti, ali se suzdržavam.
- Hannah kaže kako si ti govorila ljudima da je Andie razdvojila tebe i Iana.
- Hannah, je li to istina? - Pita i ne gledajući prijateljicu.
- Ne. - Hannah otpija gutljaj piva. - Nisam to rekla.
- Lažeš - upirem prstom u nju preko Ginnyna ramena. - Poslije ću to riješiti
s tobom. - Ponovno gledam Ginny. - Ali, za sada sam usredotočena na tebe.
- Oh, polaskana sam. - Ginny stavlja ruku na srce i trepće.
Stišćem oči gledajući je. - Dakle, dok si bila onoliko ljubazna u bolnici,
zapravo si glumila, ha?
- Vrlo si inteligentna. - Naginje glavu i progovara mučno slatkim tonom. -
Jesi li studirala?
- Zapravo jesam. Na Sveučilištu Floride. Diplomirala sam s pohvalama. A
ti?
- Da. - Isturila je bradu. - U La Grandeu.
- Viša škola - pojašnjava Hannah naginjući se prema nama.
Drzak izraz u trenu nestaje s Ginnyna lica. - Umukni, Hannah.
- Ti umukni, Ginny. - Hannah gnjevno gleda prijateljicu i otpija još gutljaj
piva.
Ginnyn osmijeh je napet. - Kako bilo, nemamo što reći o tvojoj prijateljici
Andie pa možeš produžiti. - Pokazuje prema metama na drugom kraju
prostorije, držeći tri strelice za pikado.
- Turnir je u tijeku.
Uzimam joj strelice pa sve tri bacam prema ploči. Jedna se hvata za rub, a
druge dvije postrance udaraju u zid i padaju na pod.
- Hej!
213
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- To su bila tvoja bacanja - kaže tip iz drugog tima. - Pogodila si... - gleda
metu - mnogo ničega. - Cijeli njegov tim se smijulji.
Ona me gura u rame. - Upropastila si mi rezultat!
Uzvraćam odguravanje. - Ti si mojoj najboljoj prijateljici upropastila život!
Ginny izgleda kao da će planuti. Lice joj je jarkocrveno, a oči joj gotovo
ispadaju iz glave. - Dodirni me još jednom i gadno ćemo se potući.
- Ti reci joj samo riječ o Andie ili o Ianu i doista hoćemo. - Kratko kimam
kako bi shvatila da mislim ozbiljno.
Njezina se usta izvrću u nešto doista ružno. - Andie MacKenzie je bijedna
kuja koja nije upropastila samo moje vjenčanje s Ianom i moj život, nego i
Hannin život.
Ispuštam torbu na tlo iza sebe i podižem rukave. - U redu, to je to. Upozorila
sam te.
Hannah izgleda zabrinuto, ali ne i Ginny. Ona izgleda čudno uzbuđeno
mogućnošću da ću je naprašiti.
Dečki uzmiču i počinju se smijati, gurkajući jedan drugog u iščekivanju.
Kako sline, pomislili biste da ćemo uskočiti u kadu punu želea. Idioti.
Toliko sam zaokupljena nastojanjem da tkanina moje košulje bude dovoljno
visoko na mojim laktovima, kako je ne bih uništila, da nisam spremna za
Ginnyn prvi potez. Zasljepljuje me podmuklom pljuskom pa mi se glava okreće
u stranu.
Oporavljam se sekundu poslije, bez razmišljanja skačem na nju i hvatam je
za kosu. Znam da je to najlakši način da se curu poput nje baci na koljena. U
pogledu toga sam jebena nindža.
Ona vrišti. - Jao! To je moja kosa, kujo!
Potežem je svom snagom, a bol je baca na koljena. - Ako je želiš zadržati,
obećat ćeš da ćeš ostaviti Andie na miru.
- Jebeš Andie! A i tebe, luđakinjo!
Povlačim jače. - Što si rekla?
Ona je podignula ruke pa pokušava rastvoriti moj stisak, ali to nije moguće.
Primjenjujem čelični kung fu stisak. Ni potres me ne bi skinuo s nje, iako me
ubija jer me grebe po šavovima.
- Jao, prestani! - Odustaje od pokušaja da me se oslobodi i umjesto toga me
udara u bedra i potkoljenice.
Ljudi su poludjeli pa nas bodre. Bože, Baker City je pun pravih imbecila.
Nipošto neću živjeti ovdje. Koliko god Ian bio sladak. To pojačava moju odluku
da sredim situaciju za Andie. Ona je zaglavila ovdje. Nema izbora, ali nema
razloga da bude prisiljena trpjeti ovakve kuje i njihove podlosti.

214
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Čvrsto je držim i isključujem bol njezina napada. Ako je pustim, nedvojbeno

će me ubiti ili mi barem probušiti sisu, a nipošto se ne želim ponovno
podvrgnuti toj operaciji. Nakon postavljanja implantata bila mi je potrebna
cijela vječnost da ponovno postanem sposobna držati sušilo za kosu.
- Candice, dovraga, što radiš? - Ian stoji s moje desne strane.
- Ne prilazi, Iane. Situacija je pod kontrolom. - Stenjem u naporu
apsorbiranja Ginnynih udaraca. Članci su joj doista koščati.
- Ljudi, pa što je s vama?! - viče Mack obraćajući se Hanni i drugim
gledateljima. Spušta dva piva na najbliži visoki stol.
- Ginny, ustani. - Prilazi joj s leđa i podiže je na noge.
Ian mene hvata odostraga, ali ja ne puštam kujinu kosu nizašto. To je moja
jedina prilika da ostvarim ono zbog čega sam došla.
- Pusti me, kujo! - kriči Ginny.
- Neću dok ne obećaš da ćeš prestati izmišljati laži o mojoj prijateljici!
- Ne izmišljam laži o toj kurvi!
- Čekaj malo - kaže Mack.
Tada puštam Ginnynu kosu. Mislim da je to najbolje priznanje koje mogu
dobiti, za mene sasvim dovoljno. Mack sada zna što se događa, a uskoro će i svi
drugi znati.
Dopuštam Ianu da me odvuče i udalji od Ginny. Šavovi me peku, ali ne
osjećam da krvarim pa to smatram pobjedom.
- Kako si nazvala moju suprugu? - Mack stoji uspravan u svojoj visini i to je
prilično dojmljivo.
Ginny se uspravlja i pokušava urediti raščupanu kosu. Izgleda kao da
jeobitelj štakora imala zabavu u njoj pa je zapravo beznadna. To me usrećuje.
- Čuo si me - istresa se Ginny. - Kurvom. - I tada doista pljuje, na Mackova
stopala.
Pokušavam ponovno nasrnuti na nju, ali me Ian hvata odostraga. - Lakše
malo, ubojice. Neka kaže što ima za reći.
- Što ima za reći? Laže o Andie, tvojoj snasi.
- Samo je povrijeđena - odgovara vrlo mirnim glasom.
Ginny mu upućuje ubojit pogled. - Jebi se, Iane. Ti si uništio sve.
- Ja? Ja sam sve uništio? - Smije se, ali zvuči prilično ogorčeno.
Doima se da su svi u baru došli u prostoriju za pikado kako bi promatrali
spektakl. Pokušavam popraviti rukave kako bi bolje izgledali i stajem pokraj
Iana, kako ne bih stajala ispred njega. On me prima za ruku i trudi se da to svi
vide tako što podiže naše isprepletene ruke i ljubi mi prste.

215
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Da, ti - kaže Ginny. - Imali smo plan, zar ne? Život koji smo trebali zajedno
živjeti, a ti si ga napustio. Nakon deset godina planiranja zajedničkog života,
Iane. Planiranja naše budućnosti.
Mack izdiše dugo i šištavo. - To su bili tvoji planovi, a ne njegovi.
Ona naglo okreće glavu i gleda Ianova branitelja. - Umukni, Mack. Što ti
znaš? Nikada nisi uvažavao mlađeg brata. Ni prije, a ni sada.
- Hej, pretjerala si - kaže Ian i kreće prema njoj.
Mack odmahuje glavom. - Možda si u pravu, Ginny, ali to ne opravdava
ono što si ti učinila.
- Hej, ne slušaj je - kaže Ian. Najprije se obraća bratu, ali tada podiže pogled
i gleda lica ljudi koji ih slušaju i gledaju. - Ni vi je ne slušajte, jeste li me čuli?
Puna je gnjeva i ljubomore. Sve što izlazi iz njezinih usta je prokleta laž.
- Nije! - viče Ginny. Upire prstom u Iana. - Ostavio si me!
- Prevarila si me! - viče Ian. - I to s mojim bratom!
Ona se prezrivo smiješi. - Tražio je to. Gotovo me je molio.
Mack je gleda s užasnutim izrazom lica. - Ti to ozbiljno? - Gleda Iana. - Nije
moguće da joj vjeruješ.
- Nipošto. - Ian je užasnut. - Bože, Ginny, zar si toliko jadna? Isuse, zašto to
prije nisam vidio? - Ian uzmiče kao da ne može podnijeti njezinu blizinu. Vuče
me za sobom odmahujući glavom.
Ona plače, ali bijesno. - Volio si me, Iane. Još me voliš. Znam da me voliš!
Zato vani neprestano piješ i izvodiš gluposti. Nedostajem ti. Mi ti nedostajemo.
- Čini korak prema njemu i pruža ruku.
- Ne diraj me! - viče Ian i obrambeno odmahuje rukom. - Ne približavaj mi
se.
- Iane!
- Ne! - Pušta moju ruku i pruža oba dlana prema njoj. - Kloni me se. Ozbiljno,
Ginny. Poremećena si ili što već. Među nama nema više ničega. Nikada nije ni
bilo.
Svijet u tom trenutku nekako usporava. Zvukovi gomile, glazbe u pozadini,
mojega srca koje kuca... sve se nekako pretapa i postaje veliki zid bijelog šuma.
Usporeno gledam kako Ginny izvodi svoj sljedeći potez.
Pogled joj skače nalijevo i nadesno, opaža podrugljive izraze lica, šokiranu
nevjericu i smijeh gomile. A tada munjevito uzima nekoliko strelica tipu koji
stoji pokraj nje i počinje ih bacati u nas, ispuštajući iskonski vrisak za koji znam
da ću ga još najmanje deset godina slušati u svojim noćnim morama.

216
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

ČETRDESET I ČETVRTO POGLAVLJE

P
ostajete nam redovita gošća - kaže sestra Bezdušna broj dva, koja je
ondje bila i kad sam došla na šivanje.
Trzam se dok izvlači iglu iz moje ruke nakon što me je cijepila protiv
tetanusa. - Da. Baš volim dolaziti ovamo. Žele je odličan.
Ona se smije. - Ako mislite da je žele odličan, trebali biste kušati puding.
- Doista? - pitam, odjednom vrlo pozorna.
Ona mi namiguje. - Ne, šalim se. Užasan je. Klonite se pudinga.
Njezina ljubaznost toliko me je šokirala da ne uspijevam odgovoriti, a ona
odlazi prije no što sam došla k sebi.
Ian obilazi zavjesu držeći se za nadlakticu. - Kako si? - pita stajući ispred
mene.
Sjedim na jednom od onih ležajeva s kotačima, u hitnoj službi bolnice, pa
moram podignuti glavu kako bih mu vidjela oči. Zakrvavljene su, a podljev, koji
je zadobio ljubaznošću Tatea Montgomeryja, ističe se na njegovoj blijedoj koži.
Jako mi je žao jer izgleda toliko loše. Ja sam kriva za sve to.
- Dobro sam - kažem. - Pitanje je kako si ti.
Ian se saginje i čelom dodiruje moje. - Ako mi kažeš da smijem s tobom na
Floridu, bit ću sjajno. Savršeno.
Podižem ruku i grlim ga zdravom rukom. - Smiješ sa mnom na Floridu kad
god želiš.
On me nekoliko sekundi ljubi, a ja upijam tu ljubav koliko god mogu.
Nakon što sam pogođena strelicom za pikado, doista sam zahvalna za svaki
užitak koji u životu mogu dobiti.
Liječnik dolazi iza zavjese i opaža nas. - Dakle, to je sretan par - kaže
gledajući moj karton. - Izgleda da ste večeras izbjegli metak.
- Zapravo, nekoliko strelica za pikado - kaže Ian. - Iako me je neki dan
okrznuo i metak...
Ubacujem se u razgovor. - Sve će biti u redu, je li tako? - Istodobno
pokušavam odvratiti razgovor od nemilog događaja s pištoljem i ignorirati bol
u ruci. Mislila sam da je ogrebotina, koju sam zadobila od pume, prilično gadna,
ali se ispostavlja da je i dva i pol centimetra dubok ubod strelice također prilično
užasan.
- Da. Važnije arterije nisu pogođene, očistili smo vas, a cjepivo protiv
tetanusa trebalo bi vas zaštititi. Samo ću vam propisati antibiotike kako bismo

217
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

spriječili infekciju. Tko zna gdje su te strelice bile prije no što su stigle u vašu
ruku.
- I u moja leđa - kaže Ian.
Liječnik kima. - I u vaša leđa. Tako je. - Označava nešto na mojem kartonu.
- Oboma ću dati isti savjet. - Gleda nas i smiješi se. - Tablete nemojte uzimati bez
hrane i klonite se barova u kojim se igra pikado.
- U redu - kaže Ian i rukuje se s njime. - Hvala, doktore.
- Nema na čemu. Samo polako. - Ostavlja nas u odjeljku iza zavjese.
- Dakle, jesi li sigurna da me želiš na Floridi? - pita me.
- Nije pitanje želim li ja tebe nego hoćeš li ti željeti biti sa mnom.
On podiže ruku i odmiče mi kosu s očiju. - Kako to možeš reći? Znaš da
volim biti s tobom.
- Ali, zašto?
- Zato. Pametna si, zabavna, lijepa...
- To je točno. Takva sam. - Smiješim se, previše ispunjena srećom za bilo što
drugo.
- I gotovo si internetska doktorica medicine.
- Drago mi je da cijeniš moje medicinsko znanje.
- Hej, sve si pogodila. Cjepivo protiv tetanusa i antibiotici.
- Da, to je bilo lako. Jesam li ti rekla da sam jednoj od svojih klijentica
dijagnosticirala postpartalno kongestivno zatajenje srca?
- Ne. - Saginje se kako bi me nježno poljubio. - Ali, jedva čekam da čujem
sve o tvojim medicinskim intervencijama.
Gledam u pod jer mi je srce preplavljeno strahom.
- Hajde, dušo. Reci mi što te muči. To što postupam prebrzo?
Odmahujem glavom i podižem je kako bih ga pogledala. Želim da zna da
govorim istinu. - To mi je zapravo prihvatljivo. Možda zato što sam vidjela kako
se to dogodilo Andie, ili doznala za to nakon, ne znam koliko... mislim, ljubav
na prvi pogled je moguća, zar ne?
- Mi smo dokaz da jest. - Ljubi me, a tada me ponovno sluša.
- Samo sam zabrinuta da ti se život kod mene neće svidjeti. Da ti se neće
svidjeti moj posao ili moji prijatelji.
- Uvjeren sam da će mi se sviđati ako su dio tvojeg života. Kako mi se ne bi
sviđali?
Izvodim blagu grimasu. - Nisu poput tvojih prijatelja ovdje.
- Dobro. Potrebna mi je promjena - kaže. - A osim toga, znaš da se nisam
ovdje školovao. Naviknut sam na život u velikom gradu.

218
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Eugene je veliki grad? - Od Andie sam doznala da je ondje studirao, ali

nikad nisam izguglala taj grad kako bih doznala bilo što o njemu.
- Dovoljno velik. - Prima me za ruku i spušta se na jedno koljeno.
- Što radiš? - pitam osjećajući kako me hvata panika.
- Samo te pokušavam bolje vidjeti - kaže. - Dušo, samo želim da ti bude
ugodno. Ako je ovo previše i prebrzo, pokušat ću shvatiti.
Prolazim prstima kroz njegovu nevjerojatno gustu kosu i naginjem se kako
bih ga poljubila u čelo. Sviđa mi se kako miriše čak i nakon što je bio u prljavom
baru, pogođen strelicama, a potom premazan bolničkim sredstvom za čišćenje.
- Ne, sve će biti u redu - uvjeravam njega i sebe kako najbolje mogu. - Možeš
jednostavno poći sa mnom na Floridu i upoznati moje prijatelje, vidjeti moj
salon, pa ćemo vidjeti. Možda ćeš malo ostati, a možda ćeš se jednostavno vratiti
kući u Baker City pa možemo biti prijatelji.
Srce mi se gotovo slama od same pomisli na to, ali moram mu to omogućiti,
taj izlaz. Moram znati da će otići ako ne bude sretan jer nipošto ne bih željela da
glumi kako me voli, a ne voli me.
- Kad možemo krenuti? - pita.
Smijem se. - Nakon što provedem neko vrijeme sa svojim kumčetom i
kravljim djetetom. Imam kartu za odlazak za otprilike tjedan dana.
- U redu. Tjedan dana. - Ustaje i pruža ruku kako bih krenula s njim. - Jesi li
spremna poći kući?
- Da. - Kući. Nikad nisam mislila da ću Baker City smatrati svojim domom,
ali večeras ga nedvojbeno mogu vidjeti kao drugi dom, osobito zato što je Ian u
njemu.
Izlazim iz hitne službe na hladnoću, ali mi nikada u životu nije bilo toliko
toplo, iako mi pahuljice prekrivaju kosu i ramena.

219
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

ČETRDESET I PETO POGLAVLJE

M
oj preostali tjedan u Baker Cityju samo je proletio. Iana rijetko
viđam jer se krave tele u snijegu, malena Candy neprestano
zahtijeva da je se hrani, a Andie se napokon naspavala pa želi
goste. Sarah je tek počela gledati uokolo, a ja moram otići. Malo sam uzrujana
jer mislim da je nisam dovoljno utisnula u sebe.
Uz to sam i deset puta nervoznija jer će Ian upoznati moj život na Floridi
nego što sam bila kad je to prvi put spomenuo. Sad me Andie nastoji savjetovati
i hrabriti, što je potpuna zamjena uloga.
- Bit ćeš dobro, i on će biti dobro. Vjeruj mi, on nema predrasuda. - Pakiram
se, a Andie me gleda i doji, kao da je to oduvijek činila. Dobra je mama. Više joj
ne zavidim, samo se veselim danu kad ću pokušati oponašati njezine majčinske
supervještine.
- Ali, što je Jorgeom, Sunilom i sa svim mojim ljudima? - Zapravo imam
samo jednog zaposlenika i to je Sunil. Jorge mije partner, a svi drugi su neovisni
zakupci koji od mene unajmljuju prostor u salonu. Svi su ondje već godinama,
toliko dugo da su mi poput obitelji. Ako im se Ian ne svidi, ne znam kako bi
to moglo funkcionirati.
Andie koluta očima. - Jorge je prelijep, Sunil je slatkica, a tvoji ljudi su sjajni.
Vjeruj mi, Ian će se dobro uklopiti.
- On je kauboj - kažem smijući se pomisli da će se uklopiti u skupinu
homoseksualaca, imigranata i ljudi opsjednutih modom.
- Vidjet ćeš. - Andie premješta Saru na drugu dojku. - Ljubav sve pobjeđuje.
- Doista misliš da me voli? - Sjedam na krevet i gledam Andie pokušavajući
biti ljudski detektor laži. Doima se da njezine zjenice ostaju iste veličine i
prilično me dobro gleda u oči. Mislim da govori istinu.
- Dakako. Ne bih to podržavala kad bih mislila da te ne voli. - Lice joj se grči
u boli dok Sarah hvata njezinu bradavicu. - Ne želim da ijedno od vas bude
povrijeđeno - kaže - ali, ne možeš ne riskirati ništa, a dobiti sve.
- Želim imati sve. Kao što ti imaš. - Pružam ruku i stišćem njezinu.
- Zahvaljujući tebi - kaže ona i podiže obrvu.
Smiješim se. - Nisam ništa učinila.
- Molim te - kaže s osmijehom. - Dan nakon što si sredila Ginny, dobila sam
dvije pozivnice na Tuppereware zabave, a cura s kojom sam samo dva puta
razgovarala počela mi je organizirati zabavu za rodilje.
- Hej, Maeve je zaslužna za to. Ona te je počela predstavljati.
220
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Ali, ti si cijelom gradu dokazala da je Ginny lažljivica.

- Ginny je lažljivica u zatvoru - dodajem sretna jer je dobila ono što je
zaslužila. Zbog te glupe kuje zadobila sam užasan čvor u mišiću ruke, koji je
vjerojatno trajan. Još uvijek ne mogu držati glačalo za kosu dulje od pet minuta,
a da mi ruka ne utrne.
- To je kazna za fizički napad - kaže Andie. - Razgovarala sam s tužiteljem.
Ginny će vjerojatno dobiti samo packu.
- Bolje nego ništa - kažem. - Htjela sam da istina izađe na vidjelo pa smo to
i učinili.
- Ti si moja superjunakinja - osjećajno kaže Andie, a oči joj se vlaže.
- Bez plakanja - kažem pokazujući svoje lice. - Maskara će mi se razmazati
na sve strane.
- Doista moraš danas otići? - plačljivim glasom pita Andie.
- Da, doista moram. Jorge prijeti da će se odseliti na Fidži ako se sutra ne
vratim na posao.
- Jesi li im već rekla da dovodiš Iana?
Izvodim grimasu. - Nisam.
Andie odmahuje glavom. - Sretno s time.
Ona dobro poznaje Jorgea pa su te riječi prepune značenja. - Hvala. Barem
mislim.
Ian viri kroz vrata. - Jesi li spremna? Moramo krenuti ako želimo stići na taj
let.
Kimam. - Spremna. - Zatvaram torbu i još jednom gledam po sobi kako bih
provjerila jesam li što zaboravila. Soba je prazna, ali puna sjećanja koja nerado
ostavljam.
Ian ulazi i uzima moj kovčeg, a ja u čudu opažam koliko je sve drugačije,
samo dva tjedna nakon što sam stigla. Prvoga dana ovdje nisam htjela da dira
moje stvari ili da mi se približava. Bio je zlikovac koji je žalostio moju najbolju
prijateljicu. A sad samo želim da me dira, i svjesna sam da on nikad nije bio
Andien problem. On je, uz Macka, bio njezin najveći izvor potpore. Osjećam se
da nisam samo stekla kumče, nego i čitavu obitelj. Mislim da nikada u životu
nisam bila sretnija. To me strašno plaši.
- Obećaj da ćeš nazvati čim stigneš. Želim čuti sve - kaže Andie i grli me
jednom rukom kako najbolje može. Sarah siše kao da se ništa ne događa.
- Obećavam. - Ljubim njezinu glavicu prekrivenu pahuljastim dlačicama. -
Nemoj me zaboraviti dok nisam ovdje. - Udišem njezin rajski miris i smiješim
se jer mi njezine dlačice škakljaju nos.

221
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Ne može te zaboraviti. Svaki dan ću joj pokazivati tvoju sliku. A ako mi

pošalješ videa, svakodnevno ću joj ih puštati. - Andie me povlači u još jedan
zagrljaj. - Ne želim te pustiti. - Ponovno plače. I dalje mnogo plače.
Tapšam je po leđima. - Bit ću dobro. I uskoro ću te posjetiti.
Ni jedna od nas ne progovara o mogućnosti da Ian i ja možda nećemo
uspjeti na Floridi pa će posjeti Baker Cityju postati vrlo neugodni. Odlučile smo
to rješavati ako se ikada dogodi.
- Ja krećem! - viče Ian iz prizemlja.
Andie se smije i briše suze. - Doista mu se žuri na Floridu.
- Znam - kažem i brišem prašinu iz očiju. Glupe onečišćene pahuljice. -
Nadam se da se neće previše razočarati kad mu se jaja počnu znojiti čim izađe
iz aviona.
Andien smijeh je poput melema za moje bolno srce. Nerado odlazim. Živjela
sam u izmaštanom svijetu u kojem me Ian voli i u kojem se svake noći upuštamo
u ludo sjajan seks koji je sve bolji i bolji i u kojem ništa ne može stati na put našoj
romansi i ljubavi na prvi pogled. Bojim se da će se na Floridi stvarnost srušiti na
nas i da će mi preostati samo sjećanja na Iana. Kao što su Ginny preostala. Ludoj
Ginny koja ljude u barovima gađa strelicama za pikado.
- Nazovi me. Nemoj zaboraviti - podsjeća me Andie dok silazim niz
stepenice.
- Neću zaboraviti - kažem.
Gotovo sam u automobilu kad me hvata ogroman poriv da još jednom
odem u staju. Cijeli tjedan sam gotovo živjela ondje, a Candy i ja već smo se
pozdravile tog jutra, ali je moram još jednom vidjeti.
- Hajde, dušo, moramo krenuti! - viče Ian iz automobila.
- Odmah se vraćam! - vičem i kroz snijeg trčim u staju. Nisam se čak ni
poskliznula jer mi se tijelo potpuno prilagodilo na zaleđene površine.
- Haj, malena Candy - kažem kravici gledajući je preko vrata odjeljka. Već
je veća, čak i veća nego što je jučer bila. - Nedostajat ćeš mi.
Ona me gleda i muče. Srce mi se slama na otprilike deset komada. Kad bi
mi zrakoplovna tvrtka barem dopustila povesti je. Platila bih da je se smjesti u
sanduk za veliku dogu, ali su mi rekli da živu stoku ne transportiraju. Glupani.
Iz dubljeg dijela staje dopire muški glas, koji kreće u mojem smjeru. - Mi
ćemo je čuvati.
Smiješim se gledajući ga. - Hvala, Angus. Cijenim to. Doista će mi
nedostajati.
- Mislim da ćeš i ti njoj nedostajati. Ni jedna krava na ovoj farmi još nije
uživala toliko mnogo pozornosti, u to nema sumnje.

222
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Znam da bi me njegove riječi trebale umiriti, ali sam tek sad zabrinuta. - Što
ako bude usamljena? Što ako se boji biti sama?
Angus se smiješi i pokazuje kut odjeljka, u kojem je slama najdublja. -
Mislim da se zbog toga ne moraš previše zabrinjavati.
Škiljim kako bih bolje vidjela. - Što je to? - pitam opažajući kretanje u sjeni.
- Malena koza. Jučer sam je donio. Prijateljica za Candy, kako ne bi previše
patila.
Grlim Angusa i zamalo plačem od olakšanja. Ne obraćajući pozornost na
bol u ruci. - Jako ste ljubazni! Mnogo vam hvala!
On me u nelagodi tapša po leđima. - Nema na čemu. Hvala tebi jer si mnogo
pomogla Ianu.
Odmičem se kako bih ga pogledala.
- Maeve i ja smo ti veoma zahvalni jer ćeš mu pokazati Floridu. Znam da
već neko vrijeme jako želi otići.
- Na Floridu?
- Bilo kamo. - Angus gleda u tlo. - Moj sin je već neko vrijeme izgubljen.
Doima se da se ponovno pronašao, ali, vidjet ćemo.
- Da. Vidjet ćemo - tiho kažem. - Kako god bilo, želim da znate da mi je
doista stalo do njega.
On me tapša po ramenu. - Znam to. Kao i Maeve. Samo budite iskreni jedno
prema drugome i bit ćete dobro.
Kimam prihvaćajući njegov mudar savjet. - Vidimo se uskoro, nadam se! -
Pokušavam ostati vesela iako želim zaplakati. Mnogo mi je teže otići no što sam
mislila da će biti. Ne znam što bih učinila da Ian ostaje.
Sad pomišljam da znam što je Andie proživljavala kad je došla ovamo kako
bi se pozdravila s Mackom. Kad se jednom spetljaš s tim MacKenziejima, gotovo
nije moguće osjećati se dobro bez njih. Nije čudno da je Ginny poludjela. Gotovo
joj mogu oprostiti jer je probušila mene i Iana. Gotovo.
- Sretan put. Moram obići kokoši - kaže Angus.
- Mislila sam da su kokošje guzice Maevino područje.
Angus se mršti. - Pa, valjda. Ali, moram sastaviti novi sanduk za kokoši koje
sjede na jajima. Izgleda da poštom stižu pilići koje je Maeve naručila.
Ne želim da mi pojasni tu izjavu. - U redu, pa, doviđenja. Hvala na
gostoljubivosti.
- Nego što. I drugi put. - Angus mi maše dok odlazi, a ja krećem prema
kamionetu. Ian je već upalio motor, a grijač radi svom snagom.
Ulazim i kopčam pojas pa se naginjem nad rešetku kroz koju izlazi topao
zrak kako bih zagrijala ruke.

223
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Jesi li spremna krenuti u pustolovinu? - pita Ian, a lice mu blista od

uzbuđenja.
- Znaš da jesam.
- Poljubac za sreću - kaže i naginje se prema meni.
Naginjem se prema njemu i pritišćem usne na njegove, a tada poljubac
primam dublje, sve dok nisam osjetila iskrenje u nožnim prstima.
- Mmm - kaže on, naslanja se i pomiče mjenjač u položaj za vožnju.
- Je li bio dobar? - pitam.
- Nego što, bio je dobar. Svi tvoji poljupci su dobri.
Smiješim se sve do zračne luke u Boiseju u Idahu.

224
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

ČETRDSET I ŠESTO POGLAVLJE

S
ignali poruka počinju se oglašavati čim sam, po slijetanju zrakoplova
uključila telefon. Jorge mi je u proteklih pola sata posla četiri poruke.

Jesi li stigla?
Potrebna si nam odmah.
Ozbiljno, C, odmah dođi u salon.
Ignoriraš me?

- Nešto nije u redu? - pita Ian sa sjedala s moje lijeve strane.

Grudi mi neugodno poskakuju dok se vozimo do terminala. Zašto su zračne
luke ovdje uvijek toliko neravne?
Odgovaram Jorgeu neka se strpi. Od velikog upoznavanja dijeli nas još
najmanje pola sata. Cijeli salon je izvan sebe jer dovodim muškarca, i to kauboja.
Rekli su mi neka zamolim Iana da nosi kaubojski šešir. Moram priznati da se još
naježim kad ga vidim u tijesnim trapericama i s crnim šeširom na glavi.
Uzdišem. - S Jorgeom se nikad ne zna. Možda je ozbiljan, a možda
dramatizira.
- Dramatizira?
Pokušavam se nasmiješiti. - Moj partner je sklon drami. Vrlo je... energičan.
- Zvuči kao moj tip.
- He, he... pa, i nije... zapravo.
Ian se mršti. - Ne razumijem.
Odlučujem otkriti mu istinu i vidjeti što će se dogoditi. - Jorge je
homoseksualac.
- Ian mirno sjedi.
Podižem obrve gledajući ga.
- Trebam li sada nešto reći? - pita.
- Da, nekako sam očekivala da hoćeš.
On izgleda kao da usredotočeno razmišlja. - U redu, što ako kažem... super
za njega? Je li to u redu?
Gurkam ga, a dio stresa napušta moja prsa. Barem znam da nije homofob. -
U redu je. Ali, upozoravam te... on nije tek malo homoseksualan; jako je
homoseksualan.
225
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Nisam znao da postoje razine homoseksualnosti. Na kojoj je on?

Znam da me zadirkuje, ali pristajem na igru. - Od deset razina on je na
jedanaestoj.
Ian se smiješi. - Jedva čekam da ga upoznam.
- Zašto?
- Zato što sam i ja homoseksualac.
Srce mi na trenutak staje, a tada opažam izraz njegova lica. Smijem se s
olakšanjem. - Smiješan si.
- Ne, ti si smiješna. Zabrinjavaš se zbog svega. Jedva čekam da upoznam
Jorgea jer je on tvoj partner. S tobom je više od deset godina, najveći dio dana.
Ako te želim nagovoriti da se zaljubiš u mene, on će znati kako da to postignem.
Računam na njegovu pomoć u spašavanju mojeg ljubavnog života.
Grlim njegovu ruku i spuštam glavu na njegovo krupno rame. - Zaljubljena
sam u tebe, ludo.
- Možda me malo voliš, ali želim da me voliš potpuno.
Na to ne znam odgovoriti. Ja njega poznajem potpuno, a on poznaje samo
dio mene, Candice na odmoru. Hoće li željeti biti sa mnom i kad bude poznavao
istinsku mene, Candice u svim drugim tjednima u godini? To ćemo tek vidjeti.
Ne činim to namjerno, ali dio mojeg srca se suzdržava, želi ustanoviti isplati
li se riskirati, potpuno se prepustiti i predati se Ianu. Previše puta bilo je
slomljeno pa ne vjeruje da jedvosmjerna ljubav doista moguća.
Zrakoplov napokon prestaje poskakivati pa možemo sići i pronaći svoju
prtljagu. Moj je automobil prekriven prašinom s obližnjeg gradilišta, ali se
motor pokreće bez problema pa smo začas na autocesti.
- Sviđa mi se tvoj automobil - kaže Ian. - Uvijek sam želio takav sportski
automobil. A i crn je, takav mi je najljepši.
Prošle godine sam bila rastrošna i kupila automobil za krizu srednjih godina
iako me od toga dijeli najmanje petnaest godina, nadam se. - Želiš li ga voziti? -
pitam.
- Poslije. Kad malo upoznam teren. A osim toga - pruža ruku i trlja moje
bedro - nekako mi se sviđa gledati te kako mi jenjaš brzine.
U bljesku se prisjećam Hanne Banane i smiješim se. Jadna cura u zabludi.
Do našeg odlaska ostala je bez prijateljica. Ginny ju je odbacila, kao i sve cure
koje se sad sprijateljuju s Andie. Morat će otići iz grada kako bi pronašla nekoga
tko će joj pružiti priliku.
- Hej, što je ona tajna o Hanni? - pitam kad mi je iz sjećanja izronio sukob u
restoranu i zaplesao po mojem umu.
- Koja?

226
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Sjećaš li se, bili smo u restoranu, a ti si zaprijetio da ćeš otkriti njezinu

tajnu? Nešto o Danu nezavisnosti? Nešto o Boogu?
- Ne. O Tateu Montgomeryju. Boog je Hannin polubrat i puno joj sere pa
nije htjela da dozna za Tatea. Ne želi da itko dozna za njega. Pretpostavljam da
je supertajno zaljubljena u njega ili što već. To mi je otkrila kad se napila
najednom pikniku.
Mrštim se pokušavajući to shvatiti. - Mislila sam da je zagrijana za Macka.
- Bila je, ali nakon Andienog dolaska napustila je tu fantaziju. Ona i Tate
navodno su se jedne večeri poljubili ili što već.
- Ooo, jadnica. Tate se doima dobrim.
- Tate je u redu. Ali, ne bi smio dirati moju curu.
Smiješim se. Ja sam Ianova cura. Službeno je. To me jednako ushićuje i
preplavljuje panikom.
Ostatak puta pokazujem mu izlaze s autoceste ili zanimljiva mjesta, ono što
želim da vidi prije odlaska. Kupio je povratnu kartu pa nećemo biti pod
pritiskom, ili barem on tako kaže. Nisam sigurna da to funkcionira, ali, važno je
da je on sretan. Što smo bliže salonu, to sam nervoznija.
Ušla sam na parkirno mjesto pa moram zastati i neko vrijeme duboko disati
prije no što izađem. Kad sam napokon izašla, Ian stoji iza automobila.
- Izgledaš kao da ćeš se srušiti - kaže i nježno me grli. Ljubi me u čelo, a ja
obavijam ruke oko njegova tijela i čvrsto ga stišćem. - Samo se opusti, u redu?
Sve će biti dobro.
- Doista?
- Da. Itekako dobro. Hajdemo. - Odguruje me i prima me za ruku. - Odvedi
me u svoj salon. Želim odmah krenuti u upoznavanje tvojeg života.
- U redu. - Hodam pločnikom u štiklama koje sam obula kad smo se iskrcali
iz zrakoplova i uživam u osjećaju čvrstog tla koje mi ne izmiče ispod nogu. Na
Floridi sam mnogo gracioznija nego u Oregonu. - Dakle, ovo je ulica u kojoj je
moj salon. U vrijeme važnih večernjih događanja ovdje je sve puno.
- To je lijepo. Je li ono tramvaj?
- Da, ali nije na tračnicama. To je samo uljepšani autobus.
- Sviđa mi se.
Za sada je dobro. Nervozno se smiješim. - A ondje je moj salon. Vidiš li
tendu?
- Da. Odavde izgleda prilično lijepo.
Puštam Iana kako bih Jorgeu poslala poruku: orao je sletio.

227
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

ČETRDESET I SEDMO POGLAVLJE

O
d vrata nas dijeli još deset koraka kad se vrata naglo otvaraju, a
Jorge istrčava na prstima.
- O, Bože, evo je! Vratila se! I dovela je komada!
Jorge je nagovorio nekoga da mu obrije kosu oko uha. Ostatak je zamastio i
zalizao, gornji dio je ostavio napuhnut, a uz rub lica zalijepio je nekoliko
zavijutaka, za bolji efekt. Izgleda kao Prince, ili možda bolje kao princ kojeg
biste vidjeli u knjizi o Alici u zemlji čuda. Na sebi ima i svoje omiljene crvene
uske traperice te jarkoružičastu majicu kojoj je svezao donji rub.
Progovaram tihim glasom. - Vidiš? Jedanaesta razina, Ian odgovara
šapatom. - Ne, mislim da je više devetka, ako mene pitaš.
Smijem se dok nam Jorge prilazi, nesposobna suspregnuti sreću jer ponovno
vidim svojeg prijatelja i partnera. Doista je poseban. - Stigla sam! - kažem
pjevnim glasom, puštam Iana i širim ruke za zagrljaj u kojem ću se naći.
Jorge stiže do mene, hvata me svojim dugačkim, tankim rukama i stišće
cičeći. - Ooooo, cuuuuro, jaaaako si mi nedostajala. Nemoj više nikada otići na
toliko dugo. - Odvaja se od mene na nekoliko sekundi kako bi pogledao Iana, a
tada me ponovno grli. - Ili me sljedeći put povedi sa sobom - šapće mi u uho. -
Vraški seksi kauboj, Candice!
Znam da ga Ian čuje, ali on glumi da ga ne čuje. Samo stoji i čeka da ga
predstavim, s kaubojskim šeširom na glavi, u majici i trapericama. Gotovo svi
prolaznici, muškarci i žene, gledaju ga s divljenjem. Prvi put otkako sam ga
upoznala osjećam ljubomoru. Što ako se zaljubi u drugu dok je ovdje?
Jorge me pušta i uspravlja se kako bi pogledao Iana. Stavlja ruke na
stražnjicu i savija se amo-tamo kako bi dobro promotri mojeg ljubavnika
kauboja.
- Dakle, ti si taj koji je napokon dobio prolaznu ocjenu.
- Jorge, ššš - kažem, zabrinjavajući se što će Ian pomisliti. Nisam mu rekla
da još nikad nisam dovela muškarca u salon. Salon je uvijek bio moja sigurna
zona, moj drugi dom. Još ni jedan muškarac nije dobio prolaznu ocjenu, Jorge
je u pravu.
- Izgleda da jesam - kaže Ian pružajući mu ruku. - Drago mi je. Ti si zacijelo
Jorge.
Jorge odguruje njegovu ruku i širi svoje. - Zagrljaj. Ovdje se samo grlimo.
Ian kima. - Ako ti tako kažeš. - Prilazi Jorgeu i grli ga, za što očekujem da će
u najboljem slučaju biti nezgodno. Ali, on iznenađuje i mene i Jorgea jer ga
228
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

uzima u čvrst zagrljaj i na nekoliko sekundi podiže s tla, a tada ga spušta i pušta
iz zagrljaja.
Jorge je ciknuo poput djevojčice čim su mu stopala dodirnula tlo. Izraz
njegova lica je sjajan pa mi je žao jer nemam fotoaparat pri ruci. Šokiran je, a
vjerujte mi kad kažem da Jorgea nije nimalo lako šokirati.
- O, Bože... dakle, to je zagrljaj. - Jorge maše rukom ispred lica i to nije samo
predstava. Doista se znoji.
- Hormoni, opustite se - kažem. - Hajdemo unutra, gdje je klimatizirano.
- Zimi koristite klimatizaciju? - pita Ian ulazeći za Jorgeom.
- Da. Toliko je vlažno da se zidovi upljesnive ako je ne koristimo. A osim
toga, sušila nam rade, i mnoga glačala. Ovdje i zimi postane vruće.
Ian kima prolazeći predvorjem. Voda u granitnom vodoskoku žubori i teče
prema malenom ribnjaku u podu, u kojem su koi ribe, a moje potpetice kuckaju
po mramornom podu dok prilazim recepciji. Eterična ulja, koja raspršujemo u
zrak, inače me trenutačno smire, ali danas ne funkcioniraju. Osjećam se kao
da se s Ianom izlažem paljbi. Hoće li mu ovdje biti užasno? Hoće li mu moji
prijatelji biti užasni? Za sada sve izgleda dobro, ali pred nama je još nekoliko
potencijalnih prepreka.
Dok prilazimo recepciji, pružam ruku prema sitnom, tamnoputom
muškarcu koji sjedi iza nje. - Iane, ovo je Sunil. Sunile, ovo je Ian.
- Kauboj. Čuli smo sve o vama. - Sunil ustaje i pruža lijepo dotjeranu ruku.
- Drago mi je upoznati vas, gospodine.
- Možeš me zvati Ian, ako nemaš ništa protiv - kaže rukujući se s Ianom.
- Dakako, Iane. A ti mene možeš zvati Sunny, ako želiš. Svi prijatelji me tako
zovu.
Ian se smiješi.
A ja se znojim kao i Jorge. Dva su riješena, još nekoliko je preostalo, ali ako
je suditi po divljenju na Jorgeovu licu i osmijehu na Sunilovu licu, nadomak sam
olakšanju.
Ulazim u glavni dio salona i pokazujem po sobi. Svi stolci su zauzeti, ali svi
prekidaju posao kako bi nas pozdravili ili mahnuli. Znam da će nam poslije svi
prilaziti kako bi od mene doznali sve pojedinosti. Trenutačno imaju klijente.
- Ovo su stolci koje Jorge i ja iznajmljujemo nekolicini frizera. Bazeni za
šamponiranje su ondje. Otraga imamo prostorije za masažu, depilaciju,
manikuru i druge tretmane.
- Ajme, izgleda da ovdje imate sve. - Ian kima gledajući po prostoriji. Smiješi
se i maše ljudima koji ga pozdravljaju.
- Trudimo se. - Ponosna sam i uplašena. Znam da je salon lijep, ali, koliko
kauboj, kojemu je posao kastrirati bikove, može cijeniti takav lokal?
229
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Jorge mu stoji s druge strane. - Iane, dušo, bi li skinuo šešir?

Ian bez pitanja skida šešir i stoji, spreman za inspekciju, miran kao i uvijek.
Kao da zapravo uživa biti u središtu pozornosti, kao izvazemaljac koji je sletio
na nepoznato tlo.
Jorge prolazi prstima kroz Ianovu kosu. - O, Bože. Kako je gusta i zdrava!
- Ja ću ga poslije ošišati - kažem namigujući Ianu.
- Sretnice - kaže Jorge dok pozornije promatra Ianove vrhove. - Ni jednog
jedinog ispucanog. Koje proizvode koristiš?
- Šampon. Iz obližnje prodavaonice.
Jorge me gleda iza Ianovih leđa, a obrve mu oblikuju slovo S preko čela. -
Šali li se?
- Ne. Mislim da bi se moglo reći da je purist.
Jorge je stavio prst na usnu pa odmahuje glavom i vraća se promatranju
Ianove kose. Što bih ja mogao s muškarcem poput tebe! Mmm. Mmm. Mmm.
Mmm.
Smijem se. - Je li Mildred ovdje?
Jorge koluta očima i odmahuje glavom kao da mu je u glavi vrlo neugodna
misao koju želi izbaciti. - Otraga je. Na uređivanju kandži.
Gledam Iana. - Jesi li spreman?
Ian prvi put od odlaska izgleda pomalo zabrinuto.
- Ne znam. Jesam li?
Primam ga za ruku i vodim prema stražnjem dijelu. - Ovo je posljednja
osoba s kojom ću te upoznati. Dolazi svaki tjedan, po tri puta, otkako smo Jorge
i ja otvorili salon. Ona je naša najstalnija klijentica.
- Najstalnija klijentica?
- Da. I mrzi sve.
- Sve? Čak i tebe?
- Čak i mene. Čak i Jorgea. Čak i Sunnyja. U njoj nema ni mrve ljubaznosti.
- Dakle, želiš mi reći neka se pripremim za mržnju?
- U osnovi, da. - Spuštam glas i govorim bliže njegovu uhu. - Nemoj reći
Jorgeu da sam ovo rekla, ali, duboko u njoj je ljubazna osoba koja nastoji izaći.
Ali, ona se ne ustručava reći ti što točno misli pa me zanima što će reći kad vidi
tebe.
- Je li starija? - šapće Ian.
- Da. Sad je u osamdesetim, iako nam ne želi reći točnu brojku.
- Iskreno rečeno, pomalo se plašim. Baka Lettie jednom me je isprašila
metlom i to nikad nisam zaboravio.

230
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Sjećam je se s vjenčanja prošle godine. Vjeruj mi... ona je anđeo u usporedbi

s Mildred.
Stajemo ispred ulaza u prostor za manikiranje. - Jesi li spreman? - pitam, sva
nervozna. Nikome, pa čak ni Jorgeu, nikada nisam rekla da Mildred smatram
bakom koju nisam imala. Oštra je na jeziku te nimalo ljubazna u interakciji s
ljudima, ali mi je tijekom godina rekla neke stvari koje su mi doista pomogle, a
prvo je da bih trebala uzeti Jorgea za partnera. Ona je na samom početku
prepoznala da on posjeduje razinu energije i znanje potrebno da budemo
uspješni. Vidjela je usklađenost između Jorgea i mene koju bi većina ljudi
previdjela. Glumi da ga mrzi, ali ja znam da nije tako. Dopuštam da se Jorge
uzrujava zbog toga zato što to sve druge usrećuje. Jorge dramu voli iznad svega.
- Spreman koliko mogu biti - kaže Ian, malo pomiče šešir na glavi i spušta
ga bliže očima. Zbog toga izgleda više seksi pa u tom trenutku zaključujem da,
ako je Mildred sposobna mrziti ga, doista je bezdušna. I to je sve.
- Pođi za mnom - kažem ulazeći u stražnju prostoriju.
Mildred nije sama. Naša manikuristica je ondje, i klijentica koja čeka da joj
se lak osuši pa ubija vrijeme listajući časopis dok joj kapci prijete zatvaranjem.
Klijentice sam više puta ostavila drijemati kad sam znala da nakon tretmana
kod nas nemaju važan sastanak. Uvijek mi se doimalo budalastim stvoriti
opuštajuće okruženje, a tada žurno tjerati ljude iz njega.
- Dakle, dakle, lutalica se vratila i počastila nas svojom prisutnošću - kaže
Mildred gledajući me kroz debela stakla naočala.
- Zdravo, Mildred. Kako si? Nedostajala si mi. - Ljubim svoju ruku i mašem
šaljući joj poljubac. Ona baš i nije za dodirivanje, ali pretrpi moje zračne
poljupce.
- Kao i uvijek. Još nisam mrtva, ali sam jednom nogom u grobu. - Gleda
Iana. - Molim te, reci mi što je ovo. - Koščatim prstom pokazuje prema Ianu.
Stavljam ruku na Ianovu i smiješim se. - Ovo je Ian. Dovela sam ga iz
Oregona.
- Zašto? - Mildred škilji gledajući njegov šešir. - Udat ćeš se za njega?
Usta su mi se otvorila, a lice zažarilo. - Uh... - Ian i ja nismo razgovarali o
braku. Da, razgovarali smo o tome da će on živjeti ovdje, ali to je bilo sve. U
ovom trenutku toliko mi je nelagodno da mi nije smiješno. Voljela bih da mogu
vratiti vrijeme unatrag pa dovesti Iana na dan kad Mildred neće biti ovdje.
Ian joj prilazi pa sjeda na stolac pokraj nje. - Možda. Ako je uvjerim da je to
pametno.
Mildred prezrivo puše. - Sretno s time. Obraća se manikuristici. - Hej! Pazi,
djevojko. Znaš da imam osjetljive zanoktice. - Gleda Iana. U današnje vrijeme
vrlo je teško pronaći dobru poslugu. Nesposobnost je posvuda.

231
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Ian se naginje i gleda Mildredine nožne prste. - Meni izgledaju prilično

dobro. - Pokazuje njezinu petu, na kojoj se trenutačno radi. - Kako se to naziva?
Mildred se naginje i gleda svoja stopala. - Kako se što naziva?
- To ona što radi vašem stopalu. Izgleda kao da ima ribež u ruci.
Mildred se smije. - Doista izgleda. Nikad nisam tako razmišljala o tome.
Ian izgleda zabrinuto. - Jeste li sigurni da želite da vam riba stopala?
- To mi godi. Postanu glatka kao dječja. Trebao bi isprobati. Kladim se da bi
ti se svidjelo.
Ian odmahuje glavom. - Ne, gospođo. Više volim da su mi stopala ondje
gdje im je mjesto. U mojim čizmama.
Mildred maše Jorgeu, koji se na ulazu skriva iza mene. - Hej, lakonogi! Dođi
i uredi mu stopala. Kladim se da bi mu malo ribanja koristilo!
Jorge otvara usta pa zuri u mene.
Sliježem ramenima ne znajući što bih rekla.
- Mislite da bih trebao? - Ian pita Mildred. - Ne znam. Izgleda pomalo
opasno. Sad je oštra stvar u igri. Pazite se. - Ian pokazuje škare za zanoktice, koje
rade na Mildredinom palcu. Sklona je pucanju zanoktica.
- Želiš li reći da se velik, jak kauboj kao ti plaši dotjerivanja stopala? Hajde,
nemoj biti takav cmizdravac.
Ian se smije. - Cmizdravac? Jeste li me nazvali cmizdravcem?
Mildred sliježe ramenima i uzima časopis. - Kažem ono što vidim.
Ian se naslanja, skida šešir i podiže noge na rub kade. - Ne mogu dopustiti
da netko tako okalja moje časno ime i izvuče se.
- Okalja. To je finija riječ. - Mildred se ponaša kao da ne obraća pozornost
na njega, ali znam da nije tako. Očarana je njime kao Jorge i ja, na svoj razmažen,
starački način. Srce mi se rastapa u lokvicu ljige dok ga gledam kako radi na
rušenju njezinih zidova. Još nitko nije toliko dugo razgovarao s njom. A
poznajem je dovoljno dobro da bih znala kako ga smatra šarmantnim. Prilično
je nemoguće ne smatrati ga šarmantnim.
On naginje glavu prema njoj. - Hoćete li me držati za ruku u vrijeme ribanja?
- pita je.
Ona se smije. - Neka te tvoja cura drži za ruku. Ja sam zauzeta.
Ian me gleda. - Hoćeš li me držati za ruku? - pita.
Prilazim mu i stajem pokraj njega. - Svakako, dušo. Držat ću te za ruku.
On gleda Jorgea preko mojega ramena i namiguje mu pa se ponovno
usredotočuje na mene. - A udaja za mene? Hoćeš li i to učiniti?

232
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

ČETRDESET I OSMO POGLAVLJE

S
tojim i držim ga za ruku, zbunjena dok ga gledam kako poseže u džep
i kopa po njemu.
- Što? - Doista ne razumijem što govori.
Je li i ovo šala upućena Mildred, koju ja jednostavno ne razumijem?
On iz džepa izvlači crnu kutijicu i jednim prstom otvara poklopac. - Čula si
me. Pitao sam te hoćeš li me držati za ruku u vrijeme ribanja i hoćeš li se udati
za mene.
Na postelji od crnog baršuna blista dijamantni prsten. Srce mi prestaje
kucati.
- O, Bože! - viče Jorge glasom primjerenijim pobjedi u kvizu. - Prosi je ovdje
u salonu! - Jorge počinje skakati gorisuseolje kao ljudski pogo štap. - Sunny!
Dovući svoju slatku guzu ovamo!
Previše sam zapanjena da bih odgovorila. Usta mi se otvaraju, ali riječi ne
izlaze. Najljepši muškarac na čitavom svijetu, koji je sve moje prijatelje i moju
najmrzovoljniju klijenticu/baku prihvatio raširenih ruku, doslovce raširenih
ruku... želi zauvijek biti sa mnom. Jesam li u komu, sanjam li u komi? Je li me
ona puma zapravo rastrgala, a sve ovo je maštarija koju je stvorio moj drogirani
um? Jesam li zapravo još u bolnici u Oregonu, u kojoj me sestra Bezdušna bocka
i čačka po meni?
- Dakle? Hoćeš li mu odgovorit? - pita Mildred, mrzovoljna kao i uvijek. -
Nemamo cijeli dan.
Gledam je sa suzama u očima. - Da pristanem?
- Voliš li ga?
Kimam. - Da. Jako.
- Je li dobar prema tebi?
Ponovno kimam. - Najbolji.
- Dovodi li te do orgazma?
Glasno se smijem. - Da.
Ona sliježe ramenima i ponovno se usredotočuje na svoj časopis. - Da sam
na tvojem mjestu, pristala bih, ali on ne prosi mene.
Ian palcem pokazuje Mildred. - Mildred bi pristala.
- Ako ne pristaneš, dajem otkaz - kaže Jorge.
- Ne možeš dati otkaz, ti si vlasnik - kažem dok mi suze teku niz lice.
- Prodat ću svoj dio. Kunem ti se da hoću.
233
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Ian drži šešir na prsima i nervozno se smiješi. - Dušo, ne mogu ti obećati da

ću uvijek biti savršen, ali ću davati sve od sebe i nastojat ću da uvijek budeš
sretna, to će mi biti životni cilj. Ti se samo moraš udati za mene, a ja ću učiniti
sve drugo.
Više se ne mogu sjetiti ni jednog razloga da ga odbijem.
- Da. Udat ću se za tebe. - Srce mi počinje sumanuto kucati, a lice mi postaje
ružičasto. Ne mogu vjerovati da sam se upravo zaručila!
Ian vadi prsten iz kutijice i stavlja mi ga na prst.
- Savršeno mi pristaje - kažem slabašnim, dječjim glasom pa okrećem prst
nalijevo i nadesno kako bi uhvatio svjetlost i zablistao jače.
- Dakako. Andie mi je pomogla izabrati ga. - Smiješi se, a lice mu blista
ljubavlju i svjetlošću. Nikada u životu nisam vidjela nešto toliko divno.
Ne mogu prestati plakati dok me svi prijatelji okružuju i grle iz svih kuteva.
Ian čeka svoj red, a kad napokon dobiva priliku, grli me svojim snažnim
rukama, pritišće lice u moj vrat i podiže me s tla.
- Volim te, Grade - kaže.
- I ja tebe voli, Selo - odvraćam.
- Uzmite si sobu - kaže Mildred.
Virim preko Ianova ramena i vidim da se smiješi.

234
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

ČETRDESET I DEVETO POGLAVLJE

P
ovjetarac koji dolazi s oceana blag je i suh kao i uvijek. Moja
jednostavna bijela ljetna haljina podiže se i leprša oko mojih koljena
dok ruke u kojima držim buket postavljam pred struk. - Jesi li
spremna? - pita Angus nudeći mi lakat.
- Najspremnija - kažem hvatajući ga pod ruku.
- Smatram se sretnikom jer te mogu dovesti pred oltar. - Hodamo polako jer
Angusova koljena ovih dana nisu baš najbolje.
Smiješim se i osjećam se vrlo stidljivo. - Budući da je moj tata preminuo,
doista nisam znala što bih učinila.
On me tapša po ruci. - Sad sam ti svekar. Možeš me zvati tatom ako želiš.
Ili, Angus, ako ti je tako draže. Ponosan sam jer sad imam dvije kćeri, a mislio
sam da ću imati samo sinove.
Izlazimo iz male hotelske dvorane za primanja, prolazimo pokraj nevelikog
bazena i stižemo do staze koja će nas odvesti na plažu, na kojoj nas čekaju naši
uzvanici.
- Hvala vam jer ste Ianu pomogli započeti ovdje - kažem dok hodamo pokraj
bazena.
- Uvijek smo mu govorili da želimo biti ulagači, kad bude spreman za to.
Pametan je i posjeduje radnu etiku na koju može biti ponosan. Farma će biti
uspješna.
- Ne mogu vjerovati da ću imati kokoši. - Smijem se toj ideji. Angus je jučer
završio s izgradnjom našeg kokošinjca. Gotovo sam zaplakala vidjevši slatke
malene kapke, koje je postavio na prozore.
- Uvijek možeš reći Ianu neka pokupi jaja - kaže Angus znajući za moj
ogroman, paranoičan strah od kokošjih guzica.
- Ne, ja ću to. Ljudi se u braku moraju žrtvovati. Jednostavno ću se morati
nositi s time.
- To je prava cura - kaže on s osmijehom i ponovno me tapša. - Još ćemo od
tebe načiniti farmericu.
Dok krećemo stazom, vidim kako me moj budući suprug čeka. U smokingu
i s crnim kaubojskim šeširom na glavi stoji na kraju staze, u pijesku, pokraj
svećenika kojeg smo angažirali na nekoliko sati. Andie stoji svećeniku s druge
strane, pokraj Jorgea, i drži buket. Oboje su u ružičastom. Kelly nije mogla doći
jer će svaki tren roditi, ali mi je poslala svoju sliku u ružičastoj haljini, koju sam
gurnula u svoj buket. Gledam je kako bih se podsjetila da je u dubu ovdje.
235
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Mack je Ianov kum, a pokraj njega je Boog koji izgleda kao da mu je iznimno
neugodno u smokingu, ispred kojeg visi njegova brada.
Imamo prilično šaroliku skupinu, ali ne bih željela da je drugačije, kao ni
Ian, hvala Bogu. Napokon sam pronašla muškarca koji me želi upravo takvu
kakva jesam i voli me koliko i ja njega.
Stigavši do kraja staze stajem na pijesak i, srećom, moram prijeći samo
nekoliko koraka do Iana. Štikle i pijesak nisu dobra kombinacija, ali nipošto
nisam namjeravala na svoj važan dan obuti japanke.
- Zamoljen sam održati kratak i sladak obred - kaže svećenik smiješeći se
svima - a najbolji način za to jest zamoliti par da sami napišu zavjete, što su
Candice i Ian drage volje učinili. Iane, bi li počeo?
- Rado. - Ian mi namiguje, ali vidim da je nervozan kao i ja. Ruke mu drhte
dok izvlači papir kako bi pročitao što je napisao. Papir drhti.
- Candice. - Gleda me i smiješi se. Usne mu drhte. - Najljepša djevojka koju
sam upoznao. Od dana kad me je upucala u nogu znao sam da je ona prava za
mene.
Gotovo svi se smiju. Nekoliko manje upućenih gostiju iznenađeno udiše.
Prisiljena sam zagristi unutarnju stranu obraza kako se ne bih nasmiješila.
Noćas će mi to platiti.
- A tada, kad me je oborila i snijegom natrljala lice, znao sam da je borbena
i to ju je još više učinilo mojim tipom.
Odmahujem glavom i gledam njegovu majku. I ona odmahuje glavom, ali
se istodobno smiješi kroz suze.
- Kad se bacila pred pumu i spasila mi život, shvatio sam da bi mi uz nju
bilo mnogo bolje zbog svib životnih opasnosti u kojima bih se s godinama
mogao naći. Tada sam shvatio da je hrabra i odvažna, žena za kakvu želite da
vam čuva leđa kad život nasrne na vas.
Nekoliko gostiju kima. Drugi gledaju uokolo, vjerojatno zato što
pokušavaju zaključiti izmišlja li Ian sve to.
- Kad je tele Candy vratila u život te skrbila za nju na najnježniji mogući
način, znao sam da bi bila dobra majka našoj djeci. To mi je doista važno jer se
smatram obiteljskim čovjekom i namjeravam imati oko desetero djece.
Sad plačem zamišljajući da rađam Ianovu djecu. Bit će sjajni ljudi, znam to.
Ali, nisam sigurna za desetero. Oko toga ćemo morati pregovarati.
- A kad se u baru potukla s djevojkom koja je blatila njezinu prijateljicu i kad
je primila strelicu za pikado u ruku umjesto mene, znao sam da je odana i sjajna
družica. Takvu ženu želite pokraj sebe kad ostarite i postanete inkontinentni.

236
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Više ne čujem goste. Čujem samo Ianove riječi. Jako sam zaljubljena u njega,
doima mi se nemogućim voljeti nekoga toliko jako. Ali, pelene mu neću
mijenjati, to ne dolazi u obzir.
- I na kraju, iako ne manje važno, kad me je odvela kući i predstavila svojoj
sjajnoj obitelji, shvatio sam da mi vjeruje svim srcem. Danas samo želim reći,
pred svim ovim svjedocima, da ću se svaki dan truditi zasluživati to povjerenje
jer znam koliko je vrijedno u odnosu.
Kima mi, rupčićem briše znoj s čela i usta, a tada kaže: - Grade, ti si na redu.
- Gura svoj papir u džep ne trudeći se savinuti ga.
Posežem pod prednji dio svoje haljine i iz grudnjaka vadim svoje zavjete.
Ianove oči blistaju, a gosti se smiju dok ja otvaram papir. - Malo je znojan, a
tinta se djelomično razmazala. Dobro je da sam već stotinjak puta pročitala ono
što piše na njemu.
Nakašljavam se kako bih pročistila grlo i ne obazirem se na suze, koje su
sada suhi tragovi soli na mojim obrazima.
- Da ste mi prije šest mjeseci rekli da ću se udati za kauboja, živjeti na
stočarskoj farmi i stavljati ruku na kokošje guzice, rekla bih vam da zacijelo
mislite na moju prijateljicu Andie. - Gledam je preko ramena, a ona mi plačući
šalje poljubac.
- Ali, evo me, udajem se za kauboja, živim na farmi i, Bože pomogni, svakog
jutra ću dodirivati kokošje guzice.
Ian se tiho smije i približava mi se. Dodirujem ga buketom kako bih ga
zadržala na udaljenosti.
- Neki ljudi u mojem životu nazvali su me ludom. Možda čak i pomalo
šašavom. Ti ljudi propituju moju potrebu za guglanjem i istraživanjem bolesti.
Ian je jedina osoba na svijetu koja sve to jednostavno prihvaća kao dio onoga što
jesam. - Zastajem i gledam uzvanike. - Google vam je prijatelj, ljudi. Ozbiljno.
Google nije osoba nego kolektivna skupina ljudi koji žele pomagati
jedni drugima i to je dobro.
Vraćam se svojem papiru. - A u vezi Iana, dok ga nisam upoznala, nisam
znala što želim od života. Mislila sam da je moj život ispunjen i savršen. Ali, kad
sam ga upoznala i kad mi se odjednom unio u lice, doslovce mi trljao snijeg u
lice, nisam znala što mi je nedostajalo. Sada znam. U mojem životu nije bila
osoba koja je trebala biti u njemu. Netko tko bi me volio bez obzira na sve, čak i
kad mi se sise ispušu, guzica objesi i kad će mi trbuh biti prekriven strijama, kao
Andien.
Ian se mršti i odmahuje glavom, prisiljavajući me ponovno ga dodirnuti
cvijećem.
Andie se nakašljava, ali ne obraćam pozornost na nju.

237
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

- Kako bilo, želim reći da sam pronašla istinsku sreću i neću je uprskati.
Uvažavat ću te, katkad slušati, uređivati ti kosu i nokte, prati rublje na sve
neparne dane u mjesecu i kuhati, ako ćeš to željeti, iako moram priznati da su
oni špageti, koje sam ti pripremila, bili prvo jelo koje sam u životu kuhala pa bi
možda trebao kupiti pokoju kuharicu ili mi platiti pouku prije no što prihvatiš
tu moju ponudu.
- Mislim da bi mi trebala obećati da ćeš me uvijek slušati - šapće Ian.
- Samo u spavaćoj sobi - odgovaram šapatom.
- U redu - kaže smiješeći se od uha do uha.
Nakašljavam se kako bih završila. - I, na kraju, ali ne manje važno,
obećavam da ću biti najbolja farmerova supruga koja mogu biti jer znam da
voliš obavljati taj posao i da je to ono što doista želiš raditi u životu.
Gledam svećeniku i kimam mu. - Vi ste na redu.
Svećenik maše Macku. - Prsteni?
Mack mu ih predaje.
- Ian i Candice razmijenit će prstene, simbole vječne ljubavi koja će ih vječno
vezati.
Jednostavan zlatan prsten lako klizi na moj prst. Taj put sam sama pomogla
izabrati ga. Ian se iznenadio njegovoj jednostavnosti, ali sam mu objasnila da
želim nešto što ću moći nositi i dok se bavim kokošjim guzicama te malim
kravicama. Dijamant ću katkad morati skinuti, kad će situacija to zahtijevati, ali
će vjenčani prsten uvijek biti na mojem prstu.
Ianov zlatni prsten lijepo izgleda na njegovoj preplanuloj koži. Samo šest
mjeseci na suncu i izgleda kao da je odavde. Svi sati postavljanja ograde od
bodljikave žice učinili su ga pravim floridskim farmerom. Presretna sam jer smo
pronašli zemlju nedaleko od mojeg salona. Rado ću putovati na posao i s posla
dokle god me Ian čeka na jednom kraju puta, a Jorge na drugom. Gledam svoje
prijatelje i vidim da svi brišu suze.
- Iane, možeš poljubiti suprugu. - Svećenik uzmiče, a ja ne znam zašto sam
se odjednom spustila gotovo do pijeska.
- Poljubi me, Grade.
- Drage volje, Selo. - Hvatam ga za vrat i ljubim iz sve snage. Kad me je
napokon ponovno uspravio, bez daha sam.
Svećenik širi ruke. - Dame i gospodo, predstavljam vam gospodina i
gospođu MacKenzie!
Ian me prima za ruku i podiže je iznad nas. - Sjajimo, ali ne gorimo! - viče
gomili.
- Luceo non uro! - viče njegova obitelj.

238
Knjige.Club
 Tatum & Dolly

Suprug me podiže i nosi po pijesku do staze. - Dok me uvodi u dvoranu za

primanja, njegov kaubojski šešir štiti me od vrućeg floridskog sunca.
- Jesi li sretna, Grade? - pita me sa sjajem u zelenim očima.
- Sretnija nego ikada u životu. A ti?
- Ne mogu biti sretniji. Zbog tebe želim biti najbolji što mogu. - Spušta me i
odmiče mi kosu s lica, stojeći stisnut uz mene. - Kako mi ide do sada?
- Sjajiš, ali ne goriš, dušo.
- Odlično. - Spušta glavu i ponovno me ljubi, a ja zaboravljam gdje smo i što
radimo. Mogu samo misliti i osjećati koliko volim tog svojeg kauboja.

SVRŠETAK

Scan: Tatum
Obrada: Dolly

239
Knjige.Club