Documente Academic
Documente Profesional
Documente Cultură
Mašinski fakultet
Energetsko mašinstvo
Parametri sekundarnog fluida: t(s)ul=15 [°C]; t(s)iz=75 [°C]; mv=38 [kg/s]; ps=1.9 [MPa]
Na osnovu izraza (1.1) se sada moţe odrediti koliĉina toplote koja se predaje vodi:
Qv=8016 [kJ], za jednu sekundu
gdje su:
W
λ – koeficient provoĊenja toplote sa unutrašnje strane [ ].
U mK
1
𝑘= (1.9)
𝑅
gdje je R ukupni otpor koji se raĉuna kao suma otpora:
𝑅 = 𝑅1 + 𝑅𝑆 + ∑ 𝑅𝐾 + 𝑅2. (1.10)
Ukoliko je razlika izmeĊu koeficijenata prelaza toplote velika, u tom sluĉaju je referentna površina
ona s koje strane je koeficijent prelaza toplote manji. Dakle, mjerodavan je unutrašnji preĉnik.
Iz tabele se, po standardu JUS C. B5. 230 – 1970, usvaja ĉeliĉna bešavna cijev dimenzija ∅ 32 x 2,5
za koju vrijedi:
dV = 32[mm],
dU = 27 [mm],
s = 2,5 [mm].
Brzina strujanja: iz priruĉnika i na osnovu preporuka za glavni kondenzat ( 1,5 ÷ 2,5 ) usvaja
m
se w = 1,5 [ ].
s
gdje su :
dU − unutrašnji preĉnik [mm]
2
m
ν − kinematska viskoznost [ ]
s
Pr − Prandtlov broj
Re − Reynoldsov broj
Da bi jednakost jednaĉine (1.13) bila vaţeća mora biti ispunjen uslov:
(1< Pr < 200) i (Re > 104).
(𝑠)
Za temperaturu 𝑡 = 56.92[℃] , iz tablica se dobijaju pribliţne termofiziĉke karakteristike fluida:
𝑠𝑟
W m 2
λ = 0,668 [ ] ; ν = 0,415 ∙ 10−6 [ ]; P = 2,55
s mW s s r
𝑤 ∙ 𝑑𝑈
𝑅𝑒 = (1.14)
𝜈
m
1,5 ∙ 0,032 m
Re = s = 100,418 ∙ 104 > 104
2
m
(0,415 ∙ 10−6) s
1 1 m2K
R2 = = = 1,2044 ∗ 10−4[ ]
α2(U) W W
8302,44 m2 K
𝛿𝐶 𝑑𝑠𝑟 𝑚2𝐾
𝑅𝐶 = ∙ [ ] (1.15)
𝜆 𝐶 𝑑𝑈 𝑊
Gdje su:
δC = 2,5 [mm] − debljina stijenke cijevi
W
λ = 46 [ ] toplotna provodljivost za ĉelik [1]
C mK
𝑑𝑢+𝑑𝑣
dsr = ⇒ dsr = 29,5 mm ( srednji prečnik cijevi).
2
Iz izraza (1.15) dobija se toplotni otpor kroz stijenku cijevi:
2
mK
R C = 6,44 ∙ 10−5 [ ].
W
𝑚2𝐾
𝑅𝐾 = 𝑅𝑈 + 𝑅𝑉 [ ] (1.16)
𝑊
gdje je:
- RU − toplotni otpor u cijevima usvaja se na osnovu brzine strujanja i temperature vode,
za w > 1 m/s i t > 50oC usvaja se za destilovanu vodu:
m 2K
R = 0,9 ∙ 10−4 [ ];
U W
- RV − toplotni otpor u cijevima kod kondenzacije vodene pare i za vodenu paru bez
primjesa ulja (otpor provođenju topline s vanjske strane):
d𝑣 m 2K
R = 0,9 ∙ 10−4 = 1,038 ∙ 10−4 [ ].
V du W
m 2K
R = R + 𝑅 = 0.1938 ∙ 10−4 [ ].
K U 𝑉 W
𝑚 2𝐾
Pretpostavimo da je: 𝑅 = 4 ∙ 10−4 > 𝑅 + 𝑅 [ ]. (1. 19)
𝑂1 2 𝑝 𝑊
𝑄𝑉 ∙ 𝑅𝑂1
𝐴𝑂 = (𝑝) = 37.9 [𝑚 ]2 (1.20)
𝑡𝑠𝑟
4 ∙ 𝑚𝑣 ∙ 𝑣𝑠
𝑛1 = = 38,08 (1.21)
𝑑𝑈2 ∙ 𝑤 ∙ 𝜋
gdje je 𝑣s sprecifiĉna gustina vode na pritisku p = 1,9 [MPa].
Usvaja se 𝑛1 = 40cijevi.
𝑙𝑂
𝑙𝑣𝑝 = = 1.96[𝑚]. (1.23)
𝑛 𝑣𝑝
Korak t = (1,25 – 1,35) 𝑑𝑣 = 40 [𝑚𝑚].
Kada su poznate dimenzije i raspored cijevi potrebno je odrediti i vrstu strujanja fluida. Pogodno je
da se ima turbulentno strujanje zbog toga što je veće odvoĊenje topline s mjesta nastanka ukoliko se
radi o turbulentnom strujanju. Ovo se radi tako što se odredi vrijednost koeficijenta φi.
𝐵 4 (𝑝)
𝜑 = 0,16 ∙ ∙ 𝑑 ∗ 𝑡 (1.24)
𝑖𝑘𝑟
√ 𝑉 𝑠𝑟
𝐴
Približavanje:
𝑡(𝑝)
𝑞𝑂 = 𝑠𝑟
(1.25)
1 𝑅𝑂1
W
qO1 = 211 000 [ ] - orjentacioni specifični tok.
m2
𝑚 2𝐾
𝑅 = 𝑅 − 𝑅 − 𝑅 [ ] (1.26)
1𝑂1 𝑂1 2 𝑝 𝑊
𝑚 2𝐾
𝑅1 = 0,45 ∙ 10−4 [ ]
𝑂1 𝑊
∆T1 = 9.495[K]
O1
OdreĊivanje odnosa koeficijenata A/B koji se uvrštavaju u izraz (1.24) primjenom priruĉnika za
prostiranje toplote odreĊuje se:
A
= 0,1946
B
φikr = 0,098
Korištenjem dijagrama oĉita se ikr < i tj.slijedi da je strujanje laminarno, a koeficijent prijelaza
topline pri ovakvo strujanju je:
0,72 ∙ 𝐴
𝖺01 = 𝜑𝑖 ∙ 4
(1.29)
√√𝑑𝑣 ∙ ∆𝑇01
Koeficijent φ
i u (1.29) zavisi od broja redova po vertikali.
φ
i = 0,98 za i = 10
𝖺 = 8293,18 [ W ]
11 m2K
1 𝑑𝑈
𝑅11 = ∙ (1.30)
𝛼 11 𝑑𝑉
m 2K
R = 1,017 ∙ 10−4 [ ]
11 W
𝑡(𝑝)
𝑞𝑂 = 𝑠𝑟
(1.33)
2 𝑅𝑂2
W
q = 187555.55 [ ] - orjentacioni specifični tok.
O2 m2
𝑚 2𝐾
𝑅 = 𝑅 − 𝑅 [ ] (1.34)
1𝑂2 𝑂1 s 𝑊
−4 𝑚2𝐾
𝑅1𝑂2 = 0.6 ∙ 10 [ 𝑊
]
OdreĊivanje odnosa koeficijenata A/B koji se uvrštavaju u izraz (1.24) primjenom priruĉnika za
prostiranje toplote odreĊuje se:
𝐴
= 0,2024
𝐵
φikr = 0,089
Korištenjem dijagrama oĉita se ikr < i tj.slijedi da je strujanje laminarno, a koeficijent prijelaza
topline pri ovakvo strujanju je, iz jednaĉine (1.29):
𝖺 = 8193,62 [ W ]
02 m2 K
1 𝑑𝑈
𝑅12 = ∙ (1.37)
𝛼 02 𝑑𝑉
m K 2
R = 1,1 ∙ 10−4 [ ]
12 W
W
q = 114 545.6 [ 12]
m2
𝑞1𝑣∙𝑞2𝑚−𝑞1𝑚∙𝑞2𝑣 𝑞01∙𝑞12−𝑞11∙𝑞02 [ ]
𝑞= = = 1455454.56 (1.39)
(𝑞1𝑣+𝑞2𝑚)−(𝑞1𝑚+𝑞2𝑣) (𝑞01+ 𝑞12)−(𝑞11+𝑞02)
2
△𝑇𝑙𝑜𝑔 𝑚 𝐾
Stvarni toplotni otpor je : 𝑅= = 5.68 ∙ 10−4 [ ]
𝑞 𝑊
𝑚 𝐾 2
Stvarni toplotni otpor na strani pare: 𝑅 = 𝑅 − 𝑅 − 𝑅 = 2.08 ∙ 10−4 [ ]
1 𝑝 2 𝑊
𝑄𝑣
Stvarna površina izmjene toplote na strani vode je: 𝐴 = = 299,61 [𝑚2]
𝑞
𝐴
Stvarna duţina cijevnog registra je: 𝑙= = 13,64 [𝑚]
𝑛𝑐𝑝𝑑𝑢 𝜋
4 ∙M
D=√ (1.40)
w∙ π ∙ρ
gdje su:
M – protok [kg],
s
w – brzina srtujanja [m2 ],
s
ρ – gustina za srednju temperaturu medija [ kg3].
𝑚
Unutrašnji preĉnik na prikljuĉku za dovod i odvod vode se raĉuna prema izrazu (1.40):
4∙32
D =√ = 0,158 [m] ⇒ D = 160 [mm]
pr.vode 1,35 ∙3,14∙984 pr.vode
Usvaja se prvi veći standardni preĉnik po JUS.C.T3.010. ∅ 160 x 10, δ = 10 (debljina stijenke
prikljuĉka za dovod i odvod vode).
4 ∙ 3,33
Dpr.pare = √= 0,2201 [m]
58,18 ∙ π ∙ 1,490
Usvaja se prvi veći standardni preĉnik po JUS.C.T3.010. ∅ 220 x 12, δ = 12 (debljina stijenke
prikljuĉka za dovod pare).
4 ∙ 3,33
Dkond. = √= 0,055[m]
1,5 ∙ π ∙ 929,88
gdje su:
𝜆 − koeficijent trenja za materijal od koga je cijev napravljena i iznosi za ĉeliĉne bešavne cijevi
(µ = 0,03),
𝑧 − broj vodenih puteva (𝑧 = 3),
𝑙 − stvarna duţina cijevi [m],
∑ 𝜉 − suma svih otpora odnosno gubitaka.
Na osnovu Reynoldsovog broja izvrši se sumiranje svih otpora koji nastaju u izmjenjivaĉu. Sve
potrebne gubitke koji se mogu javiti u izmjenjivaĉu ali koji se ne zanemaruju.
𝜉1 − promjena smjera za 90° iz jednog vodenog puta u drugi (𝜉2 = 2),
𝜉2 − ulaz u prostor cijevnog registra pod kutom od 90° (𝜉3 = 1,5),
𝜉3 − izlaz iz cijevnog registra (𝜉6 = 1.5),
𝜌 = 982 [ ] −
3
za temperaturu i pritisak koji vlada u izmjenivaĉu.
𝑚
Proraĉunski podaci:
p = 3.1 [MPa] - proraĉunski pritisak
K = 300 [N/mm2] - proraĉunska ĉvrstoća pri t = 20 0C
S = 1,8 - stepen sigurnosti
v = 0,5 - koeficijent valjanosti zavarenog spoja
c1 = 0,5 [mm] - dodatak za dozvoljeno odstupanje dimenzija materijala
c2 = 1,0 [mm] - dodatak zbog smanjena debljine lima usljed korozije i habanja
2
𝑝 ∙𝜋∙𝑑
𝐹 = 𝑁
= 64860 [𝑁 ] (3.6)
𝑅𝐵 4
2 2
𝑝 ∙𝜋∙(𝑑 −𝑑 )
𝐹 = 𝐷 𝑁
= 72063[𝑁] (3.7)
𝐹𝐵 4
p
F = ∙ π ∙ d ∙ S ∙ K = 5620[N] (3.8)
DB 10 N D 1
Za proraĉun preĉnika jezgra navoja vijka za radno stanje vrijedi sledeći izraz:
𝐹𝑆𝐵
𝑑 =𝑍∙√ + 𝑐 = 14,63 [𝑚𝑚]. (3.9)
𝑘 𝐾∙𝑛 5
Izvedeni preĉnik jezgra navoja vijka dK= 20,319 [mm] što zadovoljava.
p
𝐹𝐷𝐵 = ∙ π ∙ dN ∙ SD ∙ K1 = 1834 [N]
10
Za proraĉun preĉnika jezgra navoja vijka za radno stanje vrijedi sledeći izraz:
𝐹𝑆𝐵
𝑑 =𝑍∙√ + 𝑐 = 8,07[𝑚𝑚]
𝑘 𝐾∙𝑛 5
Izvedeni preĉnik jezgra navoja vijka dK= 11.835 [mm] što zadovoljava.
p
𝐹𝐷𝐵 = ∙ π ∙ dN ∙ SD ∙ K1 = 4905 [N]
10
Za proraĉun preĉnika jezgra navoja vijka za radno stanje vrijedi sledeći izraz:
𝐹𝑆𝐵
𝑑 =𝑍∙√ + 𝑐 = 12,15 [𝑚𝑚]
𝑘 𝐾∙𝑛 5
Izvedeni preĉnik jezgra navoja vijka dK= 20.319 [mm] što zadovoljava.
3.4.1 Priključak P1
𝑆𝑆 = 5 [𝑚𝑚]
𝑆𝐴 = 10 [𝑚𝑚]
𝑑𝐷 = 320 [𝑚𝑚]
Na osnovu vrijednosti
𝑠𝑠−𝐶1 −𝐶2
= 0,425 i 𝑑𝑢 = 6,05 oĉitamo sa dijagrama 𝑣 = 0,28.
𝑠𝐴− 𝐶1 −𝐶2 √(𝐷𝑢+𝑠𝐴 −𝐶1+2)(𝑆𝐴 −𝐶1−𝐶2) 𝐴
Pa je:
𝐷𝐷 𝑝
𝑠𝐴 = 𝐾 + 𝐶1+ 𝐶 2= 0.286 < 5 te ojaĉanje nije potrebno.
20 𝑣 +𝑝
𝑆 𝐴
3.4.2 Priključak P2
𝑆𝑆 = 5 [𝑚𝑚]
𝑆𝐴 = 10 [𝑚𝑚]
𝑑𝐷 = 120 [𝑚𝑚]
Na osnovu vrijednosti
𝑠𝑠−𝐶1 −𝐶2
= 0,425 i 𝑑𝑢 = 1,2 oĉitamo sa dijagrama 𝑣 = 0,7.
𝑠𝐴− 𝐶1 −𝐶2 √(𝐷𝑢+𝑠𝐴 −𝐶1+2)(𝑆𝐴 −𝐶1−𝐶2) 𝐴
Pa je:
𝐷𝐷 𝑝
𝑠𝐴 = 𝐾 + 𝐶1+ 𝐶 2= 2,06 < 5 te ojaĉanje nije potrebno.
20 𝑣 +𝑝
𝑆 𝐴
3.4.3 Priključak P3
𝑆𝑆 = 5 [𝑚𝑚]
𝑆𝐴 = 10 [𝑚𝑚]
𝑑𝐷 = 240 [𝑚𝑚]
Na osnovu vrijednosti
𝑠𝑠−𝐶1 −𝐶2
= 0,425 i 𝑑𝑢 = 4,22 oĉitamo sa dijagrama 𝑣 = 0,38.
𝑠𝐴− 𝐶1 −𝐶2 √(𝐷𝑢+𝑠𝐴 −𝐶1+2)(𝑆𝐴 −𝐶1−𝐶2) 𝐴
Pa je:
𝐷𝐷 𝑝
𝑠𝐴 = 𝐾 + 𝐶1+ 𝐶 2= 1,81 < 5 te ojaĉanje nije potrebno.
20 𝑣 +𝑝
𝑆 𝐴
Dimenzije oslonca:
Dodatna horizontalna sila u sluĉaju pojave seizmiĉkog udara Fs iznosi 10% vertikalne
sile :
𝐹𝑠 = 0,1 𝐹𝑣 = 1516,2 [N]. (3.11)
20∙𝐾 𝑠𝑒∙𝑐1∙𝑐2 1
𝑝𝑟 = ∙ ∙ 𝐷
= 13,22 [𝑀𝑃𝑎]. (3.14)
𝑆 𝐷𝑠 1,5∙𝑢∙(1−0,2∙ 𝑠)∙𝐷𝑠
𝑙
1+
100∙(𝑠𝑒−𝑐1−𝑐2)
Najveći vanjski pritisak pr = 13,22 [N/mm2] je veći od pritiska koji se preko ojaĉanja prenosi na
posudu pN= 2,54 [N/mm2] što zadovoljava te ne moţe doći do plastiĉne deformacije plašta
posude.
Mp = 1389 [kg]
- masa prazne posude
Naprezanje na istezanje = 0,90 [N/mm2] zadovoljava jer je manje od dop.= 190 [N/mm2].
Ukoliko bi se pojavio seizmiĉki udar, u teţištu posude pojavila bi se dodatna horizontalna sila Fs u
visini 10% vertikalne sile.
Uslov stabilnosti je zadovoljen te ne moţe doći do prevrtanja posude usljed seizmiĉkog udara.
Dodatni 750
troškovi
projektovanja
i izrade
UKUPNO 4 604
Literatura:
Priruĉnik za termodinamiku i prostiranje toplote- Kozić/Vasiljević/Bekavac
Predavanja iz predmeta Toplotni aparati i ureĊaji - Dr.sc. Izet Alić, red prof.
Posude pod pritiskom - Martin Bogner
Strojarski priruĉnik- Bojan Kraut